Asim Peco Knjiga-V

Asim Peco
RADOVI O TURCIZMIMA
Asim Peco
Izabrana djela IVI
Knjiga V: Radovi o turcizmima
Priredila:
dr. Hanka Vajzovi}

Izdava~:
Bosansko filolo{ko dru{tvo, Sarajevo

Suizdava~i:
Akademija nauka i umjetnosti BiH

Bemust, Sarajevo
Za izdava~a:
dr. Ismail Pali}

Redakcioni odbor Izabranih djela:
dr. Josip Baoti}

dr. Senahid Halilovi}
dr. Dèvad Jahi}
dr. Hasnija Muratagi}-Tuna
mr. Selena Seferovi}
dr. Hanka Vajzovi}
Odgovorni urednik:
dr. Senahid Halilovi}
Asim Peco
RADOVI O TURCIZMIMA
Sarajevo, 2007.
Objavljivanje Izabranih djela I-VI akademika Asima Pece pomogli su:
Kulturni centar Kralj Fahd u Sarajevu

Time for Peace, nevladina organizacija, Pesare (Italija)
Ministarstvo za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo
Filozofski fakultet u Sarajevu
O[ Aleksa [anti} u Sarajevu
Radovi o turcizmima
SADR@AJ
TURCIZMI U VUKOVIM RJE^NICIMA. . . . . . . . . . . . . .
UVODNA NAPOMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
PRVI DIO
Rje~nik A@ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
19
DRUGI DIO
O ovim turcizmima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
Iz ìvota turcizama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
Vukovi turcizmi koji to nisu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Fonetika Vukovih turcizama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fonema h . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fonema f . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fonema j . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
253
253
261
262
Akcenti Vukovih turcizama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263

Iz semanti~ke oblasti Vukovih turcizama . . . . . . . . . . . . 270
Tvorba Vukovih turcizama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
Turcizmi u Vukovim rje~nicima kao slika
na{ega dru{tva u pro{lim vjekovima . . . . . . . . . . . . . . 279
Jedna paralela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297
Turcizmi i germanizmi u Vukovom
Rje~niku iz 1818. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302
5
Asim Peco: Knjiga V
Zaklju~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303
Va`nija literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 310
Skra}enice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 310
NAD [ANTI]EVOM POEZIJOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313
TURCIZMI KAO STILOGENI ELEMENTI
U JEZIKU ZIJE DIZDAREVI]A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333
JEDAN POGLED NA TURCIZME
U PISANOJ RIJEÎ IVE ANDRI]A . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347
FUNKCIONALNOST TURCIZAMA U ROMANU
DERVI[ I SMRT ME[E SELIMOVI]A . . . . . . . . . . . . . 361
TURCIZMI U VUKOVIM RJE^NICIMA*
* Rad prenesen u latinicu iz knjige Turcizmi u Vukovim rje~nicima, Beograd,

Vuk Karadì}, 1987, 1-247. Rje~nik (17-224) prenesen iz azbu~nog u abecedni red.
U drugom dijelu rada zadràn azbu~ni red primjera. Ispravljene su uo~ene tehni~ke
i korektorske gre{ke.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima
UVODNA NAPOMENA
Bogatstvo jednoga jezika ogleda se u njegovim izraàjnim

sposobnostima. [to je ve}i leksi~ki fond jezika, ve}e su i njegove
mogu}nosti da iskaè razli~ite semanti~ke nijanse. Mada ova
komponenta jednoga jezika ne mora biti tijesno vezana sa brojem njegovih korisnika, ~injenica je da mnogoljudniji narodi
imaju bogatiji leksi~ki fond. Isto tako, ~injenica je da narodi sa
razvijenijom kulturom i tehnikom imaju bogatiji rje~nik od onih
koji u svom razvitku nisu dostigli takav stepen.
Rje~nik jednoga naroda je dosta vjerna slika njegove istorije
i cjelokupnog razvitka. Sve ono {to se de{avalo u pro{losti na{lo
je svojevrstan odraz i u vje~itom pratiocu ljudskoga ìvota u
jeziku. To potvr|uju i rje~nici na{ega jezika. To lijepo pokazuju i
rje~nici Vuka Stefanovi}a Karadì}a, kako onaj prvi, iz 1818, tako
i onaj drugi, iz 1852. godine. U tim rje~nicima daje se slika ìvota
ne samo Vukovog zavi~aja, Tr{i}a, i ne samo njegove {ire rodne
grude, Srbije, nego, dobrim dijelom, i ~itavoga srpskohrvatskog
jezi~kog podru~ja. A po{to su rje~nici nastajali u onim burnim
vremenima kada su na{i narodi, posebno narod Srbije, bli bitku,
ili spremali bitku, za nacionalno i socijalno oslobo|enje, jasno
je da u Vukovim rje~nicima nalazimo ne samo sliku dru{tveno-ekonomskih prilika toga vremena u Srbiji nego i bogatu riznicu
na{e pro{losti.
O tim Vukovim djelima, o Vukovim rje~nicima, kao i uop{te
o Vuku, njegovom radu i njegovim zaslugama za na{u kulturu
9
Asim Peco: Knjiga V
napisane su, do sada, ~itave biblioteke. Bi}e ih jo{. Pogotovo u

godinama kada se proslavlja dvjestogodi{njica Vukovog ro|enja.
Neka toj na{oj op{tekulturnoj sve~anosti i ovo bude prilog.
Predmet ovoga djela su turcizmi u Vukovim rje~nicima.
Istina, ni taj problem, do sada, nije ostao nezapaèn. Miodrag
Popovi} je u svome Pamtiveku1, knjizi u kojoj se na{iroko razmatra
stvaranje Vukovog Rje~nika iz 1818, posvetio turcizmima u
ovom rje~niku dosta prostora. Ali, za razliku od njegovog rada,
u kojem se daju samo osnovni pojmovi iz oblasti ovoga dijela
na{ega leksi~kog fonda, ovdje }e biti navedene i sve izvedenice
sa turcizmom u osnovi. Upravo, uz turcizme iz obaju Vukovih
rje~nika, da}emo i odgovaraju}u rije~ iz [kalji}evog Rje~nika
turcizama2, a nave{}emo i primjere iz Pamtiveka. Semanti~ku
komponentu, uglavnom, dava}emo prema [kalji}u. Akcenti su
onakvi kakve daju Vuk i [kalji}; Popovi} nije smatrao za potrebno da u svoj fond rije~i iz prvog izdanja Vukovog rje~nika unosi
i ovu njihovu komponentu.
Rije~i orijentalnog porijekla, koje su razli~itim putevima,
i u razli~itim vremenima, ulazile u na{ leksi~ki fond, kod nas
se zovu zajedni~kim imenom turcizmi, mada je potpuno jasno
da sve one ne pripadaju turskom leksi~kom fondu, niti su nam
sve do{le isklju~ivo turskim posredovanjem. Bilo je prijedloga
da se te rije~i nazovu orijentalizmima. Svakako, taj bi naziv vi{e
odgovarao njihovom stvarnom porijeklu, ali je onaj prvi ve}
ustaljen i nema potrebe da se mijenja. U tu leksi~ku skupinu, uz
to, i ovdje, a i drugdje, uvr{tene su i sve izvedenice, rije~i koje
su nastale na na{em jezi~kom tlu po tvorbenim zakonima koji
su na snazi u na{em jeziku osnovno je da je turcizam posluìo
za tvorbu novih rije~i. Istina, na ovom spisku na}i }e se i neke
1
2
10
Miodrag Popovi, Pamtivek, Beograd, 1964 (dalje: Pamtivek).

Abdulah [kalji}, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1965
(dalje: [kalji}).
Turcizmi u Vukovim rje~nicima Uvodna napomena
izvedenice koje ne spadaju u navedenu grupu rije~i, tj. koje

nemaju u osnovi rije~ orijentalnog porijekla. To su rje|i primjeri
za koje je u Vukovim rje~nicima, samo u jednom ili u oba, data
grafi~ka oznaka koju on upotrebljava za oznaku turcizama. Ali,
zato, ovdje nisu uzimane rije~i sa neorijentalnom osnovom, a sa
orijentalnim sufiksom, sufiksom iz korpusa orijentalnih nanosa,
kao {to su -lija, -luk, -dìja u primjerima: novajlija, pasjaluk,
{ibadìja. Te i takve rije~i ne idu u grupu turcizama.
Po{to su Turci vi{e vjekova ostali na na{em jezi~kom tlu,
oni su znatno uticali na na{ dru{tveni ìvot. Zahvaljuju}i upravo
toj ~injenici, vrlo rano je do{lo do masovne islamizacije a sve je
to, i te kako, ostavljalo vidnih tragova i u na{oj leksici. [kalji}ev
Rje~nik sadrì 8742 rije~i (izraza) sa 6878 raznih pojmova.3 To
je, svakako, najbogatija zbirka turcizama kod nas, mada ni ovaj
rje~nik ne nudi sve rije~i iz tog leksi~kog fonda koje su jo{ uvijek
ìve na na{em jezi~kom tlu. Do takvih zaklju~aka dolazi svaki
~lan na{e jezi~ke zajednice, koji u svom leksi~kom fondu nosi i
ove tu|ice. [kalji}, kao ni Popovi}, nije davao izvedenice. Istina,
on nam daje neke izvedenice tipa novalija/novajlija, pasjaluk,
pratidìja, koje, prema tome kriterijumu, ne spadaju ovamo.
Ako se sve to ima na umu, i ako se polazi od [kalji}evog broja
turcizama, uzimaju}i u obzir i to {to se u rje~niku nalaze odrednice
koje tu ne pripadaju, kao i da ima i takvih koje je on ispustio, moè
se zaklju~iti da je stvarni broj na{ih turcizama ne{to ve}i. Mogu}e je da se kre}e oko 10 000 rije~i. Nije to mali broj. Ne samo u
pore|enju sa Vukovim rje~ni~kim fondom, i u prvom i u drugom
izdanju, nego i u pore|enju sa rje~ni~kim fondom koji nam nude i
na{i ve}i rje~nici, {to iznosi nekolike stotine hiljada rije~i.
Evo i nekoliko broj~anih podataka o tome. Vukov Rje~nik
iz 1818. sadrì 26 270 rije~i.4 Drugo izdanje ovoga rje~nika ima
3
4
[kalji}, 23.
Pamtivek, 24.
11
Asim Peco: Knjiga V
skoro dvostruko ve}i broj rije~i. Upravo u Enciklopediji Jugoslavije5 ~itamo da je Vukov Rje~nik iz 1818. za pola ve}i od
Volti}eva koji ima oko 17 000 rije~i, a ovaj Vukov ima na
928 stupaca oko 36 000 jedinica. Drugo izdanje ovoga rje~nika,
prema istom izvoru, ima oko 40 000 rije~i. Rje~nik hrvatskoga
ili srpskoga jezika (JAZU) mogao bi imati oko 250 000 leksi~kih
jedinica.6 Re~nik srpskohrvatskog knjièvnog i narodnog jezika
(SANU), prema nekim predra~unima, mogao bi imati i do 400 000
rije~i. Ako se ima na umu da se u ovom posljednjem navedenom
rje~niku daje leksi~ki fond zastupljen u literarnim ostvarenjima
iz postvukovskog perioda, i da u sebe uklapa pove}i broj rije~i
sakupljenih u raznim krajevima na{e zemlje, bi}e nam jasno da
ovaj rje~nik nudi leksi~ko blago koje je ìvjelo, zaìvjelo i koje
ìvi na cijelom na{em jezi~kom podru~ju u razmaku od, bezmalo,
dva stolje}a.
Broj turcizama u Vukovim rje~nicima, da to i ponovimo,
kre}e se oko jedne devetine ukupnog fonda datih rije~i u tim
rje~nicima. Naime, ako u prvom izdanju Rje~nika ima 26 270
rije~i, prema podacima M. Popovi}a, a me|u njima je, prema
na{em brojanju, oko 2500 turcizama, jasno je kakav je tu rje~ni~ki
odnos. Istina, Popovi} konstatuje da izvorne turske re~i (samo
487) ~ine ne{to preko jedne tre}ine od ukupnog broja turcizama
(35,5%) po{to Popovi}ev spisak turcizama sadrì cifru od 1259
rije~i.7 Naime, on tom broju, dalje, dodaje jo{ 950 izvedenica,
{to ~ini sumu od 1209 odrednica, a to je preko 8% ili jednu
dvanaestinu od ukupne leksi~ke mase Vukovog re~nika od 26
270 re~i.8 Prema tome, razlike u brojanju su znatne. One se
lijepo vide iz Popisa koji slijedi.
5
6
7
8
12
S. v. Leksikografija.
Enciklopedija Jugoslavije, knjiga V, 507.
Pamtivek, 48.
Isto.
U drugom izdanju Rje~nika, u kojem, prema Enciklopediji

Jugoslavije, ima oko 40 000 rije~i, ili, prema Popovi}evim
podacima, oko 47 500 rije~i9, obra|eno je oko 3700 turcizama.
Popovi} konstatuje da ima, u odnosu na prvo izdanje, preko pet
stotina novih turcizama, kojih se u me|uvremenu prisetio ili ~uo
da se govore u narodu10. Kao {to je ve} re~eno, ni tu se na{a
brojanja ne podudaraju.
Ovdje se nismo pridràvali Vukovih oznaka za turcizme.
Naime, Vuk u predgovoru prvog izdanja Rje~nika o turcizmima
pi{e sljede}e: Turske rije~i (koje sam od prilike znao da su
jama~no Turske), nazna~io sam zvjezdicom (*), i |e mi je odma
moglo pasti na um, zamjenjivao sam i Srpskim rije~ma. Najvi{e
od ovi Turskije rije~i mogu se bez svake muke i{}erati iz na{ega
jezika, za{to imamo Srpske mjesto nji; a |ekoje se moè biti ni u
godini dana ne spominju: ali sam i ja opet pisao, za{to sam ~uo
|e se u narodu govore, ili pjevaju; a ima nekoliko i takovi rije~i
Turski, koje }emo morati zadràti i posvojiti, n. p. boja (bojiti,
bojenje), amanet, tepsija, |er|ef, top, barjak, barjaktar, brk,
burmut (burmutica), ~ak{ire (|ekoji na{i spisatelji pi{u nogavice
mjesto ~ak{ire, ali to nije isto). Vuk tu konstatuje da nema na
ovome svijetu nijednoga jezika (ili staroga ili novoga), u kome
nema tu|i rije~i. Tu|ica ima i u samim Slavenskim klasi~eskim
knjigama mlogo zasluènog Rai}a. Iako se i Vuk zalaè za
~istotu jezika, za {to manje kori{}enje tu|ica, i to ne samo turskih
nego i svih drugih, on razumno zaklju~uje da se moraju koristiti
tu|ice dok ne do|emo do dobrih njihovih zamjena. Uz to, bolje
je uzeti tu|u rije~, koja je poznata u narodu, negoli naopako
novu graditi, pogotovu onako ih graditi kako su radili neki
knjièvnici onoga vremena.11
9
10
11
Pamtivek, 125.
Isto, 49.
Vuk St. Karadì}, Srpski rje~nik, 1818, str. XX.
13
Asim Peco: Knjiga V
U vezi s navedenim Vukovim rije~ima dvije napomene.

Prva, Vuk se nije dosljedno pridràvao navedenog na~ela za
obiljeàvanje turcizama. Mogu}e je da mu sve takve rije~i, u ono
vrijeme, nisu bile ni poznate; mogu}e je, uz to, da negdje imamo i
pisarske oma{ke, tek ~injenica je da je podosta izravnih turcizama
ostalo bez date oznake, iako, opet, ima i neturcizama uz koje stoji
ovaj grafi~ki znak, zvjezdica. Istina, Vuk je bio svjestan toga. U
jednom pismu Sreznjevskom on pi{e da je mogu}e da sam u tome
gdje i pogrije{io, metav{i zvjezdicu kod one... koja nije turska, a
ne metnuv{i kod one koja je turska12. Takvih oma{aka ima u
oba izdanja rje~nika. Druga napomena je da se me|u navedenim
turcizmima koji se nalaze u gore navedenom citatu iz Predgovora
prvom izdanju Rje~nika navodi i imenica brk. U tekstu Rje~nika,
ova imenica, kao ni izvedene (brkanje, brkat, brkica, brko) nisu
ozna~ene kao turcizmi. I dobro je {to je tako. Imenicu brk, prema
Skoku13, ne nalazimo ni u jednom drugom slovenskom jeziku. Po
postanku to je zacijelo... metafora. (...) Prema Brckneru radi
se o staroj rije~i dobivenoj od korijena koji zna~i ne{to o{tro, a
nalazi se u brana.
Kao {to je ve} re~eno, u ovaj spisak turcizama unesene su
ne samo rije~i koje je Vuk ozna~io zvjezdicom tipa: abadìja,
abadìluk, aber, nego i izvedenice tipa: aberdar, abernik, avdesni,
kao i izvedenice tipa: zabataliti, zabataljivati, zabataljivanje, koje
imaju u osnovi turcizam: batal. Ali zato nema rije~i tipa siledìja,
pasjaluk, novajlija, ukoliko ih Vuk nije ozna~io kao turcizme, {to
je obja{njeno u odeljku Vukovi turcizmi koji to nisu. Unesene
su i rije~i iz Dodatka Rje~niku iz 1852. god.
12
Pamtivek, 48, ispod teksta: Ovdje su u~injene manje ispravke ovoga citata
umjesto zvijezdicom dato je zvjezdicom, umjesto pod one imamo kod one.
13
Petar Skok, Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb,
1971 (dalje: Skok, Etim.); s. v. brk.
14
Na ovome spisku nalaze se i sljede}e odrednice: alin dragi

kamen, bimber gro`|e, bimberovo gro`|e, divan-kabanica, karakosa, kaurski lonac, kaurski marja{, }orava An|elija, Hajdu~ka
~esma, hadìnedomak, ânci Kraljevi}a Marka, ~ukunbaba,
~ukundeda. Neke su date u oba izdanja, a neke samo u drugom
izdanju ali ni uz jednu ne nalazimo zvjezdicu, znak za obiljeàvanje turcizama. One su na ovaj spisak u{le zbog toga {to
semanti~ku komponentu datih primjera nose turcizmi. Tako, npr.,
u alin dragi kamen nije u pitanju bilo koji dragi kamen nego samo
alin, posebna vrsta toga kamena; odnosno: alem dragi kamen. (U
na{em obliku alin mogu}a je narodna etimologija, prema Ale,
Alije, tim prije {to turcizam alem14 nije {iroko rasprostranjen
u narodu, ~ak ni u govoru Muslimana.) Ili u bimber-gro`|e,
bimberovo gro`|e nosilac semanti~ke komponente nije imenica
gro`|e, nego pridjev bimber, bimberovo, odn. biber, biberovo, tj.
posebna vrsta gro`|a, gro`|e sa posebnom veli~inom i oblikom
zrna, jagoda. Tako i u karakosa, kaurski lonac, kaurski marja{.
Svuda je pridjev osnovni semanti~ki pokazatelj. Istina, ako se ide
tom semanti~kom stazom, ovamo ne ide mikrotoponim ânci
Kraljevi}a Marka (up. kod Vuka: U nahiji Uì~koj u planini
Maljenu, na putu iz Valjeva u Uìce, u kamenu kao dva ~anka
puna hladne vode, koja niti kad prelazi, niti se poznaje da je
manje kad se pije, niti se vidi otkud izvire), jer je zna~enjska
teìna na li~nom imenu, tj. legenda ovaj mikrotoponim veè za
Kraljevi}a Marka. Ipak, i taj mikrotoponim ovdje je dat zbog
posebne upotrebe osnovne rije~i ~anci.
14
Polumjesec sa tri ili ~etiri kugle ispod njega, koji se nalazi na vrhu
minareta (munare) kao ukras.
15
PRVI DIO
Rje~nik
A@
17
DRUGI DIO
O ovim turcizmima
Me|u navedenim primjerima ima podosta rije~i koje su u

oba izdanja rje~nika obiljeène zvjezdicom:
abadìluk, avaz, avdes, aga, agaluk, ada, adet, azdija, ajgir,
ak{am, al, alaj, alajbeg, alalem, alat, aman, amanet, ambar/
hambar, anterija, Arnaut, asura, asurdìja, at, aferim, adàmija, a{ik, a{luk, a{~ija;
badavadìja, badem, balaban, balta, baluk, bal~ak, bair,
bakal, bakar, baklava, bakra~, barjak, barjam, barut, barutana, basamak, basma, batal, badà, ba{ka, ba{luk, ba{~a,
beg, begluk, bez, belaj, belegija, belenzuke, beri}et, be{ika,
biljur, bogaz, boja, bojadìja, bostan, bo{~a, bubreg;
gajtan, gondè, gurbet;
daire, dalak, deva, degenek, dembel, dert, divan, dizgen,
dizdar, dilber, direk, dolama, dorat, dost, duvak, durbin,
du}an, du{ek, du{man i sl.
Me|utim, u oba rje~nika ima podosta primjera koji ili nisu
obiljeèni kao turcizmi, ili nisu u jednom od izdanja tako obiljeèni. Tako imamo ozna~ene kao turcizme u Rje~niku iz 1818,
ali ne i u Rje~niku iz 1852, ove primjere:
225
Asim Peco: Knjiga V
aar, istina, u drugom se ova rije~ upu}uje na ahar (v.

ahar), aber (v. haber), iako avan*, v. havan; avlija, adi|ar,
Arnautin, asurdìja;
bazer|an, bakra~lija, bardagdìja, bardak;
vezir, ves, vi{ek, vi{ekluk (istina, ove dvije posljednje upu}uju
se na fi{ek, fi{ekluk), vuruna;
dizdar, drum, du{man;
kadiva, kalup, kapidìja, kapidìk, Karavla (istina, uz ovu
imenicu stoji i v. Karavlah, a ova je ozna~ena kao turcizam),
kol~ak, kordovandìja, kuburlija, kurban, kurjak, kusur;
magazadìja, mavluta, Madàr, mermer, mukaet, mula, mulaluk, mumakaze, munara, mure}ep, musevedìja, muftija;
neran~a, Novopazarlija;
oba{ka, ordija, orjatin, ortakluk;
pe{kir, plja~kadìja;
sakagija, saruk, skeledìja, sukija, surgun, sudùk;
tabak, taslaisati, tatarkandìja, tepaluk, terezije, testere, teftedar, tefter, tiriplik, tuta vura;
u~kur;
furuna;
~erek;
{i{e.
Od turcizama koji su zastupljeni u oba izdanja, a koji su
obiljeèni zvjezdicom samo u drugom izdanju, ukazuje se na
sljede}e:
aba, aman, ar{in;
daireta;
satara, serdar, sobet;
tobe;
226
}urdija;
{e}er, {eri{.
Ima nekoliko primjera iz ove grupe turcizama koje nalazimo
u prvom, ali ne i u drugom izdanju:
agadara, ajja, bunari}, zap}enje, zeman, kabale, kafana, krzanje, krzati, krzat, uzbuziti.
Svakako, znatno je ve}i broj primjera koje nalazimo u drugom, a kojih nema u prvom izdanju rje~nika. A tu nisu u pitanju
samo odrednice sa inicijalnom fonemom h tipa avan / havan,
nego i mnoge druge. Ve} su navedene rije~i M. Popovi}a koji
kaè da u drugom izdanju rje~nika ima preko pet stotina novih
turcizama koje ne nalazimo u Rje~niku iz 1818. godine. Takvo
brojanje ovdje nije vr{eno. Sve te rije~i date su u ovome popisu,
a ovdje }emo navesti samo neke:
abadìjin, abadìjnski, abadìjski, aberdak / haberdak, avajlija, agazli, a`dava / a`daha, a`daja / a`daha, a`daha, a`dahin, azna-odaja / hazna-odaja, airli / hairli, airdìja/hairdìja, ajdamak, Ajdar, ajdac / hajdac, ajluk, ajluk~ija,
ajmana, ajter / hajter, alakast, alaka~a, alaman, alamanka,
alapa~a, alast, alba{~a, Ale, alet, Alija, Alil, alija, alica,
amajlijca, amal, amanat, ambar-ambra, amber, amberija,
ametimice, apseni~ki / hapseni~ki, ap{enje / hap{enje, aramzada, aramiti / haramiti, aramljivanje / haramljivanje, aramljivati / haramljivati, aranje, Arapin~e, Arapkinja, argat,
argatar, argatluk, armagani, arslan, ar~ljiv / har~ljiv, asniti
se / hasniti se, Atmejdan, af, aftulja, ahar, a~e, Adìj}i /
Hadìj}i, a{enje / ha{enje, a{iti / ha{iti;
babaje, babajin, babajkov, Babakaj, babovi}, bavan, bagav,
bagalj, baglji}, bagljica, ba`dar, ba`ljiv, bazer|amba{luk,
bajam, bajatan, bakala}, bakarlija, bakaru{a, bakrenja~a,
baltanje, baltati, balu~ka, bal~a, bandar, badòmet, ba{kalu~iti, ba{~eni, ba~{ovanka, beginja, bedevij~e, bezar,
227
Asim Peco: Knjiga V
bezisten, belaisati, bestilj, Be}ko, behar, bibernja~a, bili-biljur, bimber-gro`|e, bimberovo gro`|e, binjakta{, binja{er-kamen, binjta{, bi~kija, bozbole, bozbolice, bojadisanje,
bojadisati, bok~aluk, bolandà, bolbolice, bostanj, buzdohan, buletina, biljumba{a, bumbul, bungurac, budànje,
budàti se;
vajdisati, vajdisati se, valatanje, valatati, varakleisanje, varakleisati, varo{an~e, veredà, verman, vitilja~a, vi{eklije,
vi{ek-}ese, vi{njikast;
gadar, gadara, gadarija, gazi, gazija, galama, garib, garofan, garofilje, gojajli, gro{ast, gro{i}ar, gro{i}arenje,
gro{i}ariti, gubavica, gubati, gurabija, gudà, gudànje,
gudàti;
davija, davijanje, davijati se, daidà, dajana, dajko, dajo,
dambulhana, dahija, dahijnski, dahijski, dahiluk, deliluk,
dembelisanje, demije, demir, demi{kinja, denderek, derbedenica, derventski, dernek, dertil, divanski, div~ik, dizgin,
dizdarac, Dizdarevica, dizija, dimirli, dimiskija, dimi{kija,
dimi{}ija, dimlija{, dimlije, dirindènje, dirindìti, dolma,
dorast, dramoseriti, dramu{a, duvaniti/duhaniti, duvaniti
se, duvani{te, duvankesa, dugmali, dudar, dudara, dura~a,
dura{an, duhan, duhaniti, duhaniti se, duhanica, duhankesa,
duhandìja...
I ovi primjeri, uzeti sa spiska na{ih turcizama, a koji ~ine
samo pet slova (A, B, V, G, D) iz Vukovog azbu~nika, jasno
pokazuju u kom odnosu ova grupa rije~i stoji u drugom izdanju
Rje~nika prema onima iz prvog izdanja. I kada se to ima u vidu,
onda je lako pretpostaviti da }e Popovi}evo brojanje biti ta~no.
Naravno, misli se na osnovne, a ne i izvedene rije~i. Uostalom,
prema na{em brojanju, razlika izme|u prvoga i drugoga izdanja
kre}e se oko 1200 odrednica. S obzirom na pove}ani leksi~ki
fond drugoga izdanja, to je sasvim razumljiv odnos.
228
Ve} je re~eno da nam [kalji}ev Rje~nik turcizama pruà, do

sada, najbogatiju zbirku rije~i orijentalnog porijekla (turcizama)
u na{em jeziku. I zato je svaku rije~ iz drugih izvora najbolje
porediti sa [kalji}evim rje~nikom. To pore|enje u na{em slu~aju
pruà izvjestan broj rije~i koje ne nalazimo kod [kalji}a, a koje
nam nudi Vuk u svojim rje~nicima. Evo tih primjera, a daju
se samo oni za koje Vuk ima grafi~ku oznaku da pripadaju
turcizmima, stavlja uz njih zvjezdicu i, naravno, ne uzimaju se
izvedene rije~i, jer takve [kalji} i ne daje u svom rje~niku:
avaiz, azdija, alet, amaz; bandar, binja{~e, binjta{, bolozan,
boltadìja, Bosanlija, bo{arija, buklija; varo{, Vidinlija;
gondè; drum; |eram, |in|uha; zali/zalih; indiisleisati;
jekmedìja, jekmedìluk; kabanica, kalpag~ija, kalpakdìja,
kamata, kanabe, kanave, kanape, kapamadìja, karet, katarka, ka{iluk, kika, koporan, kordovandìja, kubure, kumriku{a, kurjak; mavluta; naazar, navlum, nerandà/naran~a,
Ni{lija, Novopazarlija; pazarlija, palanka, pizma, pinokot,
pi{tolj, plo~adìja, plja~kadìja, potapsati; sakaga, sakija/
sukija, sersan, si~ija, soba, soj-srmali, srmari, steven, sunedìja; telbiz, telu}e (terluke?), terlidiva (terli diba?),
testeba{a, trpandùk, tuta vura; }aidìja; ud`ba{lije; Fetislam; hazna-odaja, halah, heman, he}imluk; ~etokaik, ~izmarluk, ~itlugdìja; dàk, dùlus.
Iz ìvota turcizama
Me|u turcizmima, rije~ima orijentalnog porijekla, koje je
Vuk u drugom izdanju Rje~nika ozna~io zvjezdicom (a njih, prema podacima M. Popovi}a ima preko 18001), ima prili~an broj
i takvih koje su na{im savremenicima strane, nepoznate rije~i.
Popovi} je ve} ukazao na ~injenicu da mlade generacije ne nose u
1
Pamtivek, 49.
229
Asim Peco: Knjiga V
svom vokabularu, ili ih ne upotrebljavaju, mnoge do ju~e sasvim

obi~ne rije~i iz ovoga spiska. Me|u njima se nalaze i sljede}e:
katran, kundak, direk, bunar, ibrik, du{ek, kaldrma, odàk,
baklava, pita, {erbe, budàk. Svakako, ovaj spisak bi se mogao
i suàvati i pro{irivati. Zavisi od toga ko je ispitanik i odakle je
rodom. înjenica je, ipak, da su mnoge rije~i sa spiska Vukovih
turcizama oti{le unepovrat. Ali, ~injenica je i to da to nije samo
sudbina turcizama. To je sudbina i mnogih drugih rije~i, ~ak i
onih na{ega porijekla. Da se u to uvjerimo, dovoljno je, opet, uzeti
Vukove rje~nike i baciti pogled na njegov spisak rije~i. Tamo
}emo na}i podosta primjera koji su nam ne samo nepoznati, koje
nikada ne upotrebljavamo, nego i za koje nikada nismo ~uli. I to
je shvatljivo. Po{to je jezik pratilac na{ega ìvota, jasno je da sa
izmjenama u na~inu ìvljenja dolazi i do izmjena u jeziku. Jedne
rije~i odlaze u rje~nike ili knjige, druge se pojavljuju. Tako je
oduvijek bilo, tako }e biti i ubudu}e. Istina, neke od navedenih
rije~i iz grupe turcizama nadìvje}e i nas i mnoge generacije koje
dolaze iza nas. A to prosto zbog ~injenice {to mi nemamo za te
rije~i odgovaraju}e zamjene. Zato je prihvatljivo kada Popovi}
kaè da je Vuk bio u nesporazumu sa samim sobom kada je
predgovoru pisao da se najvi{e od ovi turskije rije~i mogu bez
svake muke i{}erati iz na{eg jezika, za{to imamo srpske mjesto
nji2. înjenica je da me|u turcizmima, da to i ponovimo, a to
je konstatovao i Vuk, ima i takvih za koje mi nemamo svojih
rije~i koje bi ih dostojno zamijenile. Pored onih, koje je naveo
Vuk u Predgovoru Rje~nika iz 1818, kao boja, amanet, tepsija,
|er|ef, top i sl. (v. Rje~nik, str. 10), takve su i sljede}e rije~i
ovoga porijekla: alat, ada, badava, ba{, burma, barut, budala,
bakar, bunar, dugme, du{ek, zanat, jorgan, ka{ika (postoji `lica,
ali je varijantski obiljeèna), kapa, kafez/kavez, kula, kom{ija,
kazan, kajmak, mahala, majdan, papu~e, pe{kir (postoje ubrus,
2
230
Isto.
ru~nik, ali ne i dovoljno rasprostranjeni u upotrebi), sanduk,

sahat (~as i ~asovnik nemaju istu rasprostranjenost na na{em
jezi~kom tlu kao sahat i sat, a negdje se mogu ti pojmovi javljati u
razli~itim semanti~kim nijansama), skela, srma, sir}e (ocat nema
sinonimsku vrijednost na ~itavom na{em jezi~kom podru~ju sa
turcizmom sir}e/t/), sarma, tepsija, tur{ija, tambura, top, tefter,
}elav, }orav, }ilim, ular (povodac nema toliku rasprostranjenost),
ajvar, hadìja, hajduk, ~ar{af/~ar{av, ~izma, ~orba (juha i supa
nisu sinonimi sa ~orba; ne samo da me|u njima postoji semanti~ka
razlika nego se te rije~i ne javljaju u istim govorvim sredinama),
|ubre (gnjojivo se moè javiti u istom zna~enju, ali, ipak, to
jo{ nisu sinonimi: ni na planu zna~enjske njihove komponente,
ni na planu njihove rasprostranjenosti), |on (pendèta, u tom
zna~enju, ne prelaze granice Srbije), {e}er (slador se ne bi mogao
uzeti kao sinonim ovome turcizmu), dìgerica (jetra, jetrica su
vezane za zapadnije podru~je srpskohrvatske jezi~ke teritorije
i kao takve ne idu me|u sinonime sa ovim turcizmom), dèlat,
dàba, (dàmija), jastuk, juri{.3 Sa spiska ovakvih turcizama, tj.
turcizama za koje mi nemamo adekvatnu zamjenu, a koje daje
Popovi}, ispu{teni su sljede}i: bakalnica (danas se ta rije~ rje|e
javlja, obi~nije je prodavnica), berber (sasvim lijepo zvu~i na{a
rije~: brico/brica), va{ar (sve vi{e se ustaljuje, i za isto zna~enje,
sajam), divit (danas nepoznata i jezi~kim stru~njacima), ekser
(danas se javlja kao supstituant i klinac), zejtin (sasvim obi~no je
danas ulje), kapija (zbog na~ina izgradnje savremenih ku}a, sve
je manje kapija, a sve vi{e ulaznih vrata), kavga (ova rije~ danas
je skoro zaboravljena, zamjenjuje je sva|a, bitka i sl.), lakrdija
(mla|oj generaciji nerazumljiva rije~, zamjenjuje je {ala), lenger
(nestankom te vrste posu|a, nastala je i njihova upotreba u jeziku
to vrijedi i za oblik: len|er; kada je u pitanju dio brodske
opreme, sve vi{e je u upotrebi rije~ sidro), min|u{e (nau{nice se
3
Pamtivek, 51-52.
231
Asim Peco: Knjiga V
javljaju kao valjana zamjena), maskara (danas skoro nepoznata

tu|ica, {ala je zadovoljila na{e potrebe), ortak (rije~ je jo{ ìva,
ali se iznalaze drugi na~ini za iskazivanje toga zna~enja: saradnik,
kompanjon i sl.), fi{ek (lijepo je zamjenjuje druga tu|ica, istog
porijekla: kesa, kesica), salata nije turcizam, tepsija (u pojedinim
krajevima u istom zna~enju javlja se druga tu|ica, pleh), furuna
(nestaje zajedno sa izmjenom na~ina grijanja).
Naravno, i ovaj spisak, i mnoge druge rije~i ovoga porijekla,
ne odgovaraju u podjednakoj mjeri prilikama na cijelom na{em
jezi~kom podru~ju. I ovdje je ve} re~eno da u zapadnim predjelima
na{e jezi~ke oblasti, gdje nije ni bilo izrazitijeg neposrednog
uticaja turskog jezika, mnogi od navedenih turcizama nisu nikada ni ~inili sastavni dio izraàjnih sredstava. Umjesto njih su
u upotrebi ili neke doma}e rije~i ili neke tu|ice, ali iz drugog
jezi~kog izvori{ta. Sa druge strane, u isto~nijim predjelima na{e
jezi~ke oblasti, pogotovo tamo gdje je brojno muslimansko
stanovni{tvo, sve ove rije~i su jo{ uvijek u upotrebi i ~ine sastavni
dio svakodnevnih izraàjnih sredstava tamo{njeg stanovni{tva.
Da je kojom slu~ajno{}u, ili kojom sre}om, Vuk mogao da posjeti
i te krajeve na{e zemlje, prvenstveno Bosnu i Hercegovinu, ne
samo da bi broj turcizama u njegovim rje~nicima bio znatno ve}i
nego bi i njihovi likovi bili znatno bliì svom izvorniku.
Od Vukovih turcizama iz drugog Rje~nika, a koje prati
zvjezdica kao znak njihovog porijekla, mla|oj generaciji strane
su sljede}e rije~i:
avaiz, agazli, akmadà, al-ba{~a, alet, amber, armagani,
adùvan;
baka, bandar, bastisati, ben|eluk, binija, binja{~e, bira{~e,
bogazluk, bozbole, bolozan, bo{arija, bujuri;
varak, varakli, vergija, vildi{;
delikanlije, dizga, dil~ik, di{er, dumendìja, dundar, durbak,
durma;
232
|ebra, |eisija, |er~ek, |otluk, |uvez, |uvezlija, |uvendija,

|uvlezija, |ulvezlija, |unija;
egbe / egbet / hegbe / hegbet, el}en, el~ija, enge~a, endeze,
erir;
zarf, zeituni, zile, zu|ur;
ilal, indi, in}ar, isleisati, istifan, i~aga, i{}il;
jagrz, jazidìja, jaija, jalman, jandal, jasak, jege, jeglendè,
joktur, jordam, jordamdìja, jumak, junjga (u Hercegovini
se javlja jun|a);
kaval, kavalija top, kadandìka, kadundìka, kazuk, kaik,
kaik~ija, kajser, kajserli, kaparli, kalp, kamze, karet, katarma, ka{iluk, ko{ija, krzlaraga, krzat, kubuz, ku{ama;
lal, laf, lelak;
makul, mangura, masat, mezildìja, mekterin, mizdrak, miskal, mor, murasela, museveda, mutlak;
naazar, navlum, nafa, nurak;
ormagan;
pajvun, palamar, parazlama, pa{maga, pembe, pe{temalj,
pinokot, posuliti (ima nasuliti), purli / puli;
rakam, ruvet, rufet;
saklet, salma, saltadìja, samli, saradà, sad`bag, sepija,
sersan, sijaluk, silambe, silne, si~an, si~ija, skerlet, smarlama, sultipita;
tabandìja, ta}adìja, tevabija, telbiz, tenef, terkija, talih,
terlidiba, terlidiva, ter}ija, teste, testiba{a, tefti{, tobdìluk,
tumbas, turnadìja, tufek, tufek~ija;
}elepir, }ertavi, }eskin, }e{, }ibrat;
uzun, urtija, utija, utleisati, u{tuglija, ud`ba{lije;
fildi{;
233
Asim Peco: Knjiga V
harzlak;
~amprage, ~arak, ~arkadìja, ~eiz, ~etedìja, ~etokaik, ~ok,
~ul, ~ultan;
dènjak, dìda, dùlus;
{amaladà, {amlak.
Bez sumnje, ovaj spisak bi mogao i da se smanjuje, i da
se pro{iruje. Zavisi ko bi ga sastavljao. Ali je ~injenica da ni
oni, koji duè vremena prate ovaj leksi~ki sloj u na{em jeziku,
nemaju u svome vokabularu pove}i broj onih turcizama koje je
Vuk ozna~io zvjezdicom. [ta tek da se kaè za ove primjere koji
nisu tako obiljeèni u Vukovom Rje~niku. Sve to jasno govori
koliko su ove rije~i u uzmicanju. Njih vrijeme tjera iz na{ega
jezika. Odumiranjem pojedinih zanata, nestajanjem iz upotrebe
pojedinih oru|a, izmjenom na~ina ìvota, stvaraju se nove rije~i,
a stare, makar i ne bile orijentalnog porijekla, idu u zaborav. To
su ìvotne i jezi~ke neminovnosti.
[kalji}ev spisak nezamjenljivih turcizama znatno je ve}i:
bakar, boja, bubreg, burmut, ~arapa, ~eki}, ~elik, ~esma,
~izma, }ela, dara, duhan, dèp, |on, jatak, jorgovan, kalup,
katran, kula, kuluk, kundak, kutija, lala, le{, limun, majmun,
pamuk, papu~e, rakija, sapun, sat, {e}er, tambura, top,
tulipan, zanat;
tu dolaze nazivi za jela, kao:
halva, pita, baklava, bamja, burek, ~imbur, somun, ~urek,
bungur;
nazivi za pi}a:
boza, salep, kafa, {erbe...
nazivi za vo}e:
senabija, zerdelija, dud, jeribasma...
234
nazivi za odje}u i obu}u:

}urak, libada, jelek, ~ak{ire, {alvare, dimije, fes, fermen,
firale, nanule, mestve, ~ifte...
nazivi za su|e i poku}stvo:
ibrik, |ugum, dèzva, tepsija, tendèra, sinija, haranija,
minder, {iljte, sedàda, poste}ija, pe{kun...
nazivi za muzi~ke instrumente:
def, butrija, saz, tambura, {argija, zurna...
Svakako, i ovdje vrijedi op{te pravilo: rije~ ìvi, ili moè
ìvjeti, dok ìvi pojam koji ona imenuje. To vrijedi i za navedene
primjere. Poneki od [kalji}evih turcizama ve} se izgubio iz
upotrebe ili je njegova upotrebna vrijednost svedena na uzak krug
korisnika. Mla|e generacije ve} ne znaju {ta je: ~imbur, ~urek,
bungur, salep, senabija, jeribasma, poste}ija/puste}ija, pe{kun i
sl. Generacije koje slijede bi}e siroma{nije za jo{ pokoji primjer
sa [kalji}evog spiska.
Mada se Vukove rije~i o mogu}nosti zamjene ve}eg broja
tih rije~i jo{ nisu ostvarile4, ~injenica je da su mnoge rije~i toga
porijekla oti{le unepovrat. I to nije slu~ajno. @ivotni tokovi ~ine
svoje. I u oblasti jezika. Jedne rije~i nestaju zajedno sa onima koji
su ih upotrebljavali, ili zajedno sa predmetima koje su imenovale,
a druge rije~i, sa novim generacijama, ulaze u na{ rje~nik. Tako
je bilo od pamtivijeka, tako }e biti dok je ljudi i jezika. A, kako je
i ovdje ve} re~eno, neke rije~i iz tih izvori{ta osta}e sastavni dio
na{ega rje~nika i ubudu}e, a to zbog toga {to mi, prosto, nemamo
adekvatne zamjene, niti se, pak, trudimo da je na|emo.
Na spisku Vukovih obiljeènih turcizama ima i nekoliko
parova, tj. dvojakih oblika koji se daju pod velikom zagradom,
ali koji se nejednako obiljeàvaju:
4
Up. Pamtivek, 49.
235
Asim Peco: Knjiga V
Rje~nik iz 1818.
ba{~vn*
ba{~ovndìja
dare*
dareta
}
}
}
o{ap*
o{af
}
}
}
}
suz*
suzin
dn|er*
dn|erin*
flage*
flake
ndìjel*
ind`l
~reg*
~rek*
Rje~nik iz 1852.
}
}
}
}
}
}
bzbole*
bzbolice
dare*
dareta*
dn|er*
dn|erin*
ndìjel*
nd`l*
236
kn*
kna
}
}
}
}
}
}
}
{ap*
{af
suz*
suzin
sakga*
sakgija
terlidba*
terlidva
jmenije*
jmenlije
flage*
flake
ksten*
kstle
~reg*
~rek
U ovakvim slu~ajevima nije uvijek lako odrediti vrijednost

ovih primjera i njihovih prate}ih zvjezdica. Ako bismo za primjere
kao:
kasten*
ili
terlidiba*
kastile
terlidiva
i mogli re}i da su oba pod zvjezdicom, to je, bar se sada tako

~ini, te{ko re}i za primjere tapa:
rsuz*
rsuzin
ili
falage*
falake
u pore|enju sa primjerima tipa:
dun|er*
dun|erin*
ili
indìjel*
indìl*
Nije isklju~eno da se ovdje prije radi o nebrizi korektora

nego o stavu leksikografa.
Vukovi turcizmi koji to nisu

Posebnu skupinu me|u Vukovim turcizmima, tj. odrednicama
uz koje je Vuk stavio zvjezdicu kao znak odre|ivanja turcizama,
~ine rije~i koje, po svom porijeklu, ne spadaju ovamo:
boltadìja, Bosanlija, varo{, Vidinlija, gojajli, drum, |eram,
|in|uva/|in|uha, kamata, kanabe/kanape, katana; katarka,
kika, koporan, kordovandìja, kurjak, Madàr, Mostarlija,
Ni{lija, Novopazarlija, palanka, pizma, pita, pi{tolj, plo~adìja, plja~kadìja, soba i sl.
Neke od ovih odrednica u oba izdanja Rje~nika ozna~ene
su kao turcizmi, a neke samo u jednom od ovih izdanja imaju uz
sebe zvjezdicu.
237
Asim Peco: Knjiga V
Nekoliko napomena o svakoj od njih pokaza}e nam kojoj skupini tu|ica te rije~i pripadaju u na{em leksi~kom fondu, odnosno,
koji su razlozi naveli Vuka da ih svrsta me|u svoje turcizme.
A me|u primjerima koji se mogu smatrati spornim razlikuju
se dvije skupine rije~i.
U prvu skupinu bi i{li primjeri koji nikako ne pripadaju
na{im turcizmima; u drugoj skupini se nalaze one na{e tu|ice za
koje nema jedinstvenog mi{ljenja o njihovom porijeklu.
U prvu grupu tih tu|ica ulaze sljede}i primjeri:
Boltadìja. U oba rje~nika ozna~ena zvjezdicom, kao turcizam.
Zna~enje: trgovac. U osnovi je italijanska rije~ volta >
bolta5, a samo je tvorbeni morfem -dìja iz porodice na{ih
turcizama. Ovdje je, zna~i, presudnu ulogu imao tvorbeni
sufiks, a, kako }e se dalje vidjeti, to nije i jedini primjer ove
vrste. Istina, osnovnu rije~ bolta ne prati zvjezdica, zna~i,
nije iz kategorije Vukovih turcizama.
Bosanlija. U oba rje~nika ozna~ena zvjezdicom. Upu}uje se na
Bo{njak. U osnovi je hidronim/toponim Bosna, a ta je rije~
predslavenska (zacijelo ~ak i predindoevropska) rije~6.
I ovdje je tvorbeni morfem bio presudan za odre|ivanje
pripadnosti ove rije~i kao turcizma.
Varo{. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: grad. Skok kaè da je to balkanska rije~ madàrskog postanja7. U tu
kategoriju na{ih tu|ica ovu odrednicu stavlja i Klai}, a [kalji} je ne stavlja me|u svoje turcizme.
Vidinlija. U oba rje~nika sa zvjezdicom. U osnovi je toponim
Vidin. Stariji naziv toga grada glasio je Bononia. Keltskog je
5
Bratoljub Klai}, Veliki rje~nik stranih rije~i, Zagreb, 1968 (dalje: Klai});
s. v. volta
6
Skok, Etim., s. v. Bosna.
7
Isto, s. v. varo{.
238
porijekla.8 I tu je tvorbeni sufiks bio odlu~uju}i za svrstavanje ove rije~i me|u turcizme.
Gojajli. Nalazi se samo u drugom izdanju Vukovog Rje~nika,
i tu sa zvjezdicom. Svakako, u osnovi je na{a rije~: gojiti
gojim, samo je tvorbeni sufiks -li iz kategorije turcizama.
Drum. U prvom izdanju Rje~nika ozna~en kao turcizam. [kalji}
nema ove odrednice. F. Bezlaj konstatuje da je to njema~ka
posu|enica iz srvn. drum konec, krajec, stvn. drum, bav.
avst. Trumm, gr~ki je drmos.
\eram. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje greda za crpljenje vode iz bunara9. Po Skoku, to je gr~ka rije~ koja nam
je stigla posredstvom turskoga jezika, upravo to je: balkanski turcizam gr~koga podrijetla10. [kalji} nema ove rije~i me|u svojim turcizmima.
\in|uva. U Rje~niku iz 1818, sa zvjezdicom: |in|uha, u Rje~niku iz 1852, tako|e, sa zvjezdicom. Zna~enje: mr|ela.
[kalji} nema ovu rije~. Skok je dovodi u vezu sa ma|arskim
gyngy = biserovo zrno11. Tako i Klai}12.
Kamata. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: interes. [kalji}
je nema. Prema Klai}u to je grcizam, kmatos = zarada.
Kanabe/kanape. U oba rje~nnka sa zvjezdicom. Zna~enje: sofa.
[kalji} nema. Klai} ima kanabe, upu}uje na kanape; izvorno:
francuska rije~ canap, koja nam je mogla do}i posredstvom
turskoga jezika.
8
9
10
11
12
Blgarski etimologi~en re~nik, Sofija, 1971; s. v. Vidin.

Skok, Etim., s. v. |eram.
Isto.
Skok, Etim., s. v. |in|uva.
Klai}, s. v. |in|uva.
239
Asim Peco: Knjiga V
Katana. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: vojnik, husar.

[kalji} ima ovu rije~. Izvodi je iz ma|arskog: katona = vojnik. Za Skoka to je balkanska rije~ ma|arskog podrijetla.
Nalazimo je i u nekim drugim slovenskim jezicima.
Katarka. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} je nema. Skok
ovu rije~ dovodi u vezu sa gr~kom rije~i katarga, a kasnije
je kod nas do{lo do zamjene do~etka -ga na{im sufiksom
-ka. I Klai} tu vidi grcizam: katrtios, ngr. katartkion.
Kika. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: per~in. [kalji} je
nema. Po Skoku rije~ kika je sveslav. i praslav..13
Koporan. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: ogrta~.
[kalji} je nema. Po Klai}u to je italijanizam, tal. capperone
= ogrta~.
Kordovandìja. U Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom. Zna~enje:
proizvo|a~ fine koè. [kalji} je nema. Skok kaè da je to od
tal. cordovano... koà iz {panjolsko-arapske Kordove... od
ar. pridjeva kortoban iz Kordove.14
Kurjak. U Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom. Zna~enje: vuk.
[kalji} nema ove rije~i. Skok kaè da se Od slavina nalazi
(se) samo u hrv.-srp. i da je vjerojatno... ista rije~ koja i
mad`. kurya vuk15. Finalni ploziv -k mogao se javiti prema sinonimu vuk.
Madàr (Ugrin). Samo u Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom.
[kalji} nema ove rije~i. Ima mdàrija = vrsta zlatnika,
od tur. macariye, a ovo prema tur. Macar, izvorno od ma|.
Magyars i suf. -iyy. Po Skoku: Izgovor d` odgovara tur.
13
14
15
240
Skok, Etim., s. v. kika.

Isto, s. v. kordovan.
Isto, s. v. kurjak.
Macar... Taj je izgovor do{ao po svoj prilici posredstvom

naziva madàrskog (austrijskog) dukata: madàrija. I dalje: Oblici d`, | su mla|i, a `, j stariji. Madàr potje~e od
stmad`. Magyer > Magyar... To nije op}i slavenski i praslavenski naziv toga naroda, nego stcslav. Naziv Ugri, koji
sre}emo kod nekih drugih Slovena, a kako se Ma|ari nisu
nikada zvali, turskog je porijekla: Onogur = deset (on) i
strelica (gur), odatle fr. Hongrois, Hongrie, njem. Ungarn,
ungarish, a to je bio naziv za hunska nomadska plemena
u V i VI vijeku. Docnije je taj naziv prenesen i na njihove
podlo`nike Madàre, onako kako je preneseno tursko ime
Bugarin na Balkanu na jedan dio slavenskih podlo`nika
bugarskih.16
Mostarlija (Mostarac). U Rje~niku iz 1818. sa zvjezdicom. I ovaj
etnik je u{ao me|u Vukove turcizme zbog svoga tvorbenog
sufiksa -lija.
Ni{lija (stanovnik Ni{a). Jo{ uvijek ìv etnik. [kalji} nema. U
osnovi je lat. toponim Naisus17, a samo je morfem za tvorbu
etnika iz riznice orijentalnih nanosa u na{em jeziku. Samo u
prvom izdanju Vukova rje~nika ozna~eno kao turcizam.
Novopazarlija (Novopazarac). Samo u Rje~niku iz 1818. sa
zvjezdicom. [kalji} nema. Etnik je nastao od toponima Novi
Pazar, gdje je drugi dio iz porodice na{ih turcizama. Ovdje
je i tvorbeni morfem -lija iz te kategorije rije~i.
Pizma. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: mr`nja, ljutnja.
[kalji} nema. Skok potvr|uje iz Polji~kog statuta, a, po
njemu, to je balkanski grecizam. I RJA dovodi ovu rije~ u
vezu sa gr~. pizma.
16
17
Skok, Etim., s. v. Madàr; up. i Bezlaj, s. v. Madàr.

RJA.
241
Asim Peco: Knjiga V
Pi{tolj. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Prema Skoku, koji ima

pi{tola, femininum je iz tal. pistola, maskulinum moè biti
preko tur. pi{to, pi{tov ili preko njem. Pistole.
Plo~adìja. Vrsta zanatlije. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} nema. U osnovi je plo~a, a to je, po Skoku, balkanska
rije~ koja je mogla biti preuzeta iz gr~koga. Staroslovenska
rije~ plaka upu}uje na gr~ko podrijetlo. Svakako, i tu je
tvorbeni format -dìja bio presudan da se i ova rije~ na|e
me|u Vukovim turcizmima.
Plja~kadìja. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} nema. U
osnovi je imenica plja~ka, a to je balkanska rije~ slavenskog
podrijetla {to se ti~e sufiksa, gr~koga {to se ti~e korijena.18
Soba. U oba rje~nika sa zvjezdicom. [kalji} je nema. Po Skoku,
to je balkanska rije~, prema Miklo{i~u od madàrske posu|enice szoba iz stvnjem. stuba... prema Simoniju i Murku
iz stcslav. istba < stvnjem. stuba, srp. izba... arb. sob, bug.
soba, sobi~ka, sobica...
Dàk. U oba izdanja Vukovog rje~nika obiljeèno kao turcizam.
Zna~enje: vre}a, prtena vre}a. U drugom izdanju Rje~nika
jo{ i: mjera od 40 oka. [kalji} nema. Nema ni Skok. Kod
Klai}a nalazimo sa oznakom: ma|., tj. ma|arizam szk,
ili tur(cizam) dàg, dàk.
Posebnu pa`nju, u ovoj skupini Vukovih turcizama, privla~e
oni tipa Mostarlija i plo~adìja. Vidjeli smo da Vuk i uz ove
odrednice, istina uz prvu samo u Rje~niku iz 1818, ima zvjezdicu.
Ponovimo, Vuk i sam kaè da zvjezdica, kao oznaka turcizama,
nije dosljedno stavljana tamo gdje bi trebalo da stoji. Ali, ako
prihvatimo mi{ljenje da je ovdje od presudnog zna~aja bio sufiks,
18
242
Skok, Etim., s. v. plja~ka.
postavlja se pitanje za{to zvjezdica ne stoji uz Be~lija, Budimlija,

odnosno uz: de~urlija/dje~urlija; majurdìja, provodadìja, siledìja, {e{irdìja; odnosno uz: gazdaluk. Svakako, Vuk je bio
svjestan da se Be~ ne moè trpati me|u turcizme. To vrijedi i za
Budim i majur, sila i sl. Ali nije jasno za{to mu je ovdje va`nija
bila osnovna rije~ nego tvorbeni morfem, a kod Mostarlija,
opet, tvorbeni morfem je bio odlu~uju}i da tu odrednicu stavi
me|u svoje turcizme. Kod plo~adìja i plja~kadìja moglo je biti
kolebanja i kad je u pitanju pripadnost njihovih osnovnih rije~i:
plo~a i plja~ka. Istina, uz ove rije~i nema zvjezdice ni u jednom
Vukovom rje~niku.
U drugu skupinu, dakle u onu u kojoj se nalaze tu|ice za
koje nema jedinstvenog mi{ljenja o porijeklu, ubrajamo sljede}e
primjere:
Bajati. Vuk ima u oba izdanja, bez ikakve posebne oznake.
Zna~enje: ~varati, vra~ati. [kalji} taj glagol povezuje
sa tur. baymak, istoga zna~enja. Javlja se od XV do XVI
vijeka u pisanim spomenicima. Dani~i} kaè da je korijen bha udarati, zujati, mrmljati, {aptati19. Bezlaj tu
vidi op{teslovenski korijen. Po Skoku taj glagol ide u
terminologiju staroslavenske mitologije, a osnovica mu
je praslavenska i sveslavenska ba koja je postojala i u
baltoslovenskom periodu.
Bat, bahat, bahnuti. Vuk ima sve ove oblike. U Rje~niku iz
1852: bat, v. bahat; bahat veè za bat i bakat; bahnuti.
Vuk im ne daje uobi~ajenu oznaku za turcizme. [kalji},
pak, i za ove rije~i pretpostavlja da bi im izvor mogao biti
u turskom jeziku. Istina, on tu nije kategori~an. Up. kod
bahat: Vjerovatno je izvedeno od gl. bahnuti odnosno
basati. A s. v. bahnuti: Vjerovatno je do{lo od tur. gl.
19
RJA, s. v. bajati.
243
Asim Peco: Knjiga V
basamak, koji izme|u ostalog ima i gornje zna~enje. Od

tur. basmak na{ gl., basati od basati, basnuti, a potom
bahnuti. Analogija se traì u odnosu koji imamo kod
dihati disati. Dani~i}, u RJA za bahat kaè da ima korijen
bhas udariti, lupati. Isti korijen je i kod gl. bahnuti. I Skok
tu vidi praslovenski korijen bh-, {to je niì prijevojni stepen od buh-, koji se nalazi u bhnuti, bhnm.20
Budà. Vuk je ne obiljeàva zvjezdicom, kaè da je iz Vojvodine
i upu}uje na kija~u, kijak. [kalji} misli da je na{ oblik
dobijen metatezom od dùba < tur. cbb. Klai} kaè da je
u pitanju tur. bgl = toljaga, kija~a, batina. Skok ne prihvata
Dani~i}evo izvo|enje iz tur. bgl, jer ne odgovara ni
fonetski ni semanti~ki, ali ne daje mogu}e porijeklo.
Viliman. Zna~enje: veliki vir (Vuk). [kalji} nema ovaj oblik.
Ima liman, izvodi iz tur. liman, a ovaj oblik iz gr~kog limn.
Za Skoka to je balkanski turcizam gr~kog podrijetla,
a postoje tri varijante koje idu tako|er ovamo: iliman,
viliman, filiman... koji sadrè i > vi (v kao proteza ili
prema Miklo{i~u unakr{tenje sa vir, ali v > f ostaje ipak
neobja{njeno).
Vi{nja. Vrsta vo}a. [kalji} ima: vi{nja f. (pers.)... tur. vine,
pers. we{ni, crven, crveno}a. Za Skoka ta je rije~ sveslav.
i praslav.. Nalazi se i u susjednim jezicima: mad`. visnye,
rum. vin > vin, arb. vshje, pa i tur. vine (odatle s
perzijskim sufiksom tur. vnevi, posu|eno i kod nas).
Vrijedno je ista}i da i Skok konstatuje postojanje razli~itih
tuma~enja porijekla ove imenice. Uz to kaè da je ispravno
Briknerovo (Brckner) upu}ivanje na Kavkaz kao zemlju
odakle je do{la vi{nja, s ~ime se slaè perz. i tur., za koje je
20
244
Skok, Etim., s. v. bah.
te{ko vjerovati da je iz slav.. I kao zaklju~ak, Skok kaè da

mo`da pripada pred-ie. supstratu.
Garofan. Vuk upu}uje na karanfil. [kalji} nema garofan, ima
karanfil koji dovodi u vezu sa tur. karanfil < ar. qaranful <
gr~. karnafilon. Klai} ima garofan, veè ga za tal. garofano.
Bezlaj kaè da je zadnje izhodi{~e u gr~kom jeziku, odatle
i lat. caryophyllum i tal. garofano. Uz to, Bezlaj konstatuje
i to da su slovenski izrazi... izposojeni deloma iz lat., srlat.
gariofilum, deloma iz italijan{~ine, ali celo iz r{~ine s tur{kim
posredovanjem.
Gro{. Vrsta nov~anice. [kalji} ima. Veè za lat. uticaj. U tur.
je gurus, kurus < njem. Groschen < lat. grossus. Nalazi se
i u makedonskom, bugarskom, poljskom, ukrajinskom, ruskom, ~e{kom, slova~kom naravno, sa izvjesnim fonetskim
razlikama. Po Bezlaju: Vse s posredovanjem nem{kega
Grosch, Grosche... iz srlat. grossus (= denarium) vrsta novca;
pri tem je srvn. gros prevzeto s posredovanjem ~. gro{.
Dara. Vuk ne ozna~ava zvjezdicom. Zna~enje: omot, ambalaà.
[kalji} nema. Za Skoka je to Balkanski turcizam arapskog
podrijetla. Za Klai}a to je {panska rije~ (tara, a ovo od ar.
tarh = baciti).
\eram. Greda za crpljenje vode iz bunara.21 U oba Vukova
rje~nika sa zvjezdicom. Po Skoku, to je gr~ka rije~ koja
nam je stigla posredstvom turskoga jezika; upravo, to je
balkanski turcizam gr~koga podrijetla22. [kalji}, me|utim,
nema ove rije~i me|u svojim turcizmima.
\imi|ir. Kod Vuka u igri prstenu. [kalji} nema. Ima |imidìje, oni koji se sanjkaju na ligurama ili se klizaju na
21
22
Skok, Etim., s. v. |eram.

Isto.
245
Asim Peco: Knjiga V
nogama, tako da se postave jedan iza drugog, drè se jedan

drugog i ~ine lanac. U osnovi tur. gemici. Budmani tu vidi
turcizam.
Zabuna. [kalji} ima zabun = mr{av, slab, bolan, nemo}an, od tur.
zebun. I Skok ima zabun s ~im veè i postverbal zabuna. To
je balkanski turcizam perzijskog podrijetla, a na{e zabuna
moè biti plod ukr{tanja na{e rije~i buna i tur. zabun.
Imam. Kod Vuka u kami{a ono {to se metne u zube. [kalji}
daje vi{e zna~enja za ovu rije~. Me|u njima nema Vukovog.
Istina, pod ~etvrtim zna~enjem [kalji} daje sljede}e: glavno
zrno u tespihu... koje je obi~no dulje od drugih, stoji na vrhu
tespiha i redovno je ukra{eno kitom. Ovo zna~enje bilo bi
najbliè Vukovom. I Skok ima, kao i Vuk, gornji kraj od
~ibuka (od }ilibara) {to se drì u ustima kad se pu{i; sinonim:
mu{tika. Po njemu, to je balkanski turcizam... iz oblasti
pu{enja.
Jermenin. [kalji} nema. U RJA nalazimo tur. Ermeniv, s. v.
Jermenin.
Kadumanka. Vrsta jabuke. [kalji} nema. Ne nalazimo je ni kod
Skoka. Moglo bi se pomi{ljati na semanti~ko srodstvo sa
tur. kaduna, tj. jabuka posebne vrste (kod nas postoje tre{nje
doktorke). A od kadunanka (kadun + anka) glasovnim
promjenama lako se obja{njava navedeni oblik; up. Karaman-karamanka = vrsta kru{ke.
Kaljun. Vrsta la|e. Kod [kalji}a vrsta starinske la|e jedrenja~e.... Iz tur. kalyon, a ovo iz {panskog galion. Izvori{te
u gr~kom.
Kamara. Zna~enje: gomila. [kalji} ima rpa, gomila, soba, klijet. Iz tur. kamara < lat. camera. Skok konstatuje postojanje
ove rije~i u razli~itim jezicima. Na Balkan je mogla sti}i
246
raznim putovima. K nama je do{la ili iz gr~koga (kamara)

ili iz mleta~kog (camara).
Kandil, kandilo, kandjelo. Vrsta svjetiljke. [kalji} ima kandilj,
kandil. Izvodi iz turskog: kandil < ar. qandl, gr~. kndels,
lat. candla. U govoru Muslimana je kndlj-kandlji. Skok
misli da nam je ova tu|ica do{la iz dvaju vrela: oblici na
-i- su zacijelo iz srednjogr~koga (bizantinskog), a oblici na
-e- (kandel/o) su iz lat. candela, mada se ni tu ne isklju~uje
mogu}e arapsko-tursko posredovanje oblikom kandil.
Kanura. Zna~enje: pasmo pamu~nog konca23. Tu stoji i nepoznata postanja. [kalji} je nema. Po Skoku ta se rije~
nalazi jo{ u stcslav., kao i u rum. canura... Balkanska rije~
perzijskog podrijetla.
Kan~elo. Zna~enje: pasmo konaca, snopi} konaca. Kod [kalji}a tura, truba, svitak. Za njega je to turcizam, iz tur.
kangal istoga zna~enja. Po Skoku to je od srlat. cancelli,
vrsta konaca a moglo nam je sti}i preko nepotvr|enog talijanskog cancello, sa tim zna~enjem. I Skok kaè da se na{a
rije~ slaè sa zna~enjem tur. kangal, koje je iz gr~kog. U RJA
se konstatuje postojanje razli~itih obja{njenja: po Miklo{i~u
iz tur. kangal; drugi iz srlat. cancelli.
Karakosa. Zna~enje: crnokosa. [kalji} ima krakos (akcenat!).
U osnovi je na{a imenica kosa i turski pridjev kara; up.
Kara|or|e, Karamarkovi}.
Kola{in. Mjesto u Crnoj Gori. Po [kalji}u to je od kls, tur.
kolaasi = kapetan I klase. Kola{in bi, prema tome, bio
kapetanija... podru~je pod kolasom, a kolas je isto {to i
kulaga, tj. vojni ~in. I Klai} ima kulaga iz tur. kolaga, vojni
23
RJA.
247
Asim Peco: Knjiga V
~in u turskoj vojsci. H. [abanovi}24 kaè da na{ Kola{in

nema nikakve veze sa tur. kol, kolaga, kolagasi. RJA ne
obja{njava porijeklo ovoga toponima. Ipak, ~ini se, vezu sa
turskim izvorom ne bi trebalo potpuno odbaciti.
Kopile. Zna~enje: vanbra~no dijete. [kalji} ima kopile, kopilad,
nezakonito dijete; kurvin sin. Izvodi tu imenicu iz tur.
kahpe olu, vulg. kahpolu a od kahpilu je nastalo na{e
kopile. Po{to se ova rije~ javlja veoma rano u rumunskom
i u balkanskim jezicima, vjerovatno je nastala pod turskotatarskim uticajem, jo{ u staroj slavenskoj zajednici, prije
dolaska Slavena na Balkansko poluostrvo, ili u samim
po~ecima njihova dolaska. Prema Skoku, izvori{te ovoj
tu|ici treba traìti u ilirotra~kom jeziku, a originalna rije~
se ~uva u albanskom. Iz albanskog su je nomadi raznijeli po
Balkanu. U osnovi je arb. glagol pjell, ra|am, s prefiksom
ko-. Na taj izvor upu}uje i akcenat (kpile).
Krbanj. Zna~enje: vrg, tikva. [kalji} ima krba = sud za vodu.
U osnovi je tur. kirba, istoga zna~enja. I Skok ima krba
od tur. ar. qyrba po Budmaniju. Ista osnova, u razli~itim
fonetsknm vidovima, a pribli`no istim zna~enjem, javlja se
u vi{e jezika: alb. krb, ~e{. krban, kod meglenskih Vlaha
crobl. Po Skoku sve su to izvedenice od mediteranske
rije~i corbis: corba, corbula, srlat. corbacium.
Krevet. Zna~enje: odar, postelja. Vuk ima u oba rje~nika: das
Bett, lectulus, grabatus, kravatos. [kalji} nema. Skok kaè
da je to balkanski turcizam gr~kog podrijetla (tur. kerevet
< ngr. krabati... stgr. krabbatos). Poznata i drugim balkanskim jezicima, i staroslov. krovat.
Palanka. U oba Vukova rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: varo{ica. [kalji} nema ove odrednice. Klai} je svrstava me|u
24
248
Prevod Putopisa Evlije êlebije, Sarajevo, 1967.
turcizme. U RJA se konstatuje isto {to... palanga... Iz tal.

rije~i istoga zna~enja palanca, ima i franc. palanque. A pod
odrednicom palanga, pod 1 stoji: iz turske rije~i palanga,
{to je nastalo od gr~ke rije~i; pod 2 isto {to i palanka gdje
je g zamijenjeno sa k s neznana razloga.
Pita. Vrsta jela. [kalji} ima ovu rije~. Iz tur. pite, pide < gr~.
petta. Po Skoku, to je balkanski grecizam. Nama je mogao
do}i i posredstvom turskog jezika, jer su na{e najstarije
potvrde iz XVII vijeka, u Mikaljinu rje~niku.25
Presaldumiti. (U Dodatku Rje~nika iz 1852). Zna~enje: prije}i,
iz jedne la|e u drugu (RJA). Ima i druga zna~enja: osloboditi se neke brige, rije{iti se nekih poslova. [kalji} nema.
Nema ni osnovnog glagola. Ima Klai}. Izvodi iz tur. saldyrmak = promijeniti mi{ljenje.
Samar. Zna~enje: tovarno sedlo (RJA). [kalji} daje turski oblik semer koji je nastao iz gr~. sagmrion. Za Skoka to je
balkanska rije~ gr~kog podrijetla. I RJA ovu rije~ neposredno izvodi iz gr~koga.
Sapun. Sredstvo za umivanje, pranje. [kalji} ima tur. sabun <
ar. sabun < lat. saro. U na{em jeziku se javlja od XV vijeka
(RJA). I za ovu rije~, kao i mnoge sli~ne, koje se javljaju u
na{em jeziku, a ~iji se izvori mogu nalaziti ili u nama susjednim jezicima, ili u turskom jeziku, va`no je ustanoviti vrijeme
javljanja rije~i u na{em rje~niku i areu njenog rasprostiranja.
Imenica sapun mogla je do nas sti}i i iz romanskih jezika, ali
ako se ona javlja tek po dolasku Turaka u na{e krajeve, nije
isklju~eno ni tursko posredovanje.
Sa}ura. Zna~enje: kotarica za kruh (RJA). [kalji} nema. U RJA
stoji: Iz perzijskoga: sykre, sykere, si}ure, zdela, zemljan
25
RJA, s. v. pita.
249
Asim Peco: Knjiga V
lonac. Ima je Popovi}ev rje~nik turcizama. Skok, opet, misli

da je do{la iz ma|arskoga: Od mad`. szatyor... szatyra.
I tu vrijedi arealni kriterijum. U ju`nije krajeve ta nam je
rije~ mogla sti}i posredstvom turskoga jezika. Vojvo|anska
govorna zona, svakako, blià je uticaju ma|arskog jezika.
Sirada. (Plavetan gajtan kojim se opta~u selja~ke haljine.) [kalji} nema. Po Skoku turcizam arapskog podrijetla < ar.
sirat.
Surduk. Zna~enje: jaruga, provalija. [kalji} nema. Kod Klai}a
nalazimo: tur. jaruga, provalija izme|u dva brda, klanac,
sutjeska. U RJA stoji da je surduk, u zna~enju jaruga,
turska rije~. Istina, tu se ukazuje na Popovi}evo mi{ljenje
koji kaè da nije mogao konstatovati, da je ova re~ preko
Turaka do nas do{la. Tu, dalje, ~itamo: Vjerovatnije je da
je iz madàrskog szurdok (klanac), pogotovu, jer se ta rije~
javlja ve} u spomenicima XIV v. na sevjeru Save i kao nom.
apel. i kao toponim.
Surla. Zna~enje: svirala, nju{ka, rilo (RJA). Tu ~itamo da je
ova rije~ svakako turskog podrijetla. [kalji} je ne navodi
me|u svojim turcizmima.
Talas. Zna~enje: val. [kalji} ima tur. talaz < gr~. dlassa. Za
Skoka, to je balkanski turcizam gr~kog podrijetla. U RJA
se kaè da je to gr~ka rije~ koja nam je do{la posredstvom
turskoga jezika.
Tatula. Vrsta vo}a. [kalji} nema. U RJA se kaè da je to indijska
rije~ koja nam je do{la posredstvom turskoga jezika. Klai}
ima tatula, upu}uje na datula/datulja, a to je iz tal. dattero,
dattolo, vrsta palme sa vrlo ukusnim plodom. Skok misli
da ta rije~ stoji u vezi s u~enim lat. datra, koje potje~e
iz sanskr. dhattra, u Evropu do{lo preko portugi{kog u
zna~enju datura stramonium, a tatula < tur. tatula.
250
]esam. Zna~enje: na sre}u. [kalji} nema }esam, ima kesim/

}esim = najam, najamnina. Klai} ima }esam < tur. kesme, a
veè je za tur. }esim = cijena na veliko, pau{al.
]inter, }interac. Zna~enje: }ur~e, vrsta koùha. [kalji} nema.
Klai} ima: }inter < tur. kinter, koùh, dem. }interac. Skok
ima }urac, koùh, a to je balkanski turcizam. RJA ima
}urak < tur. krk; javlja se od XVIII vijeka.
]la. Zna~enje: kija~a. [kalji} nema. Skok pretpostavlja, zbog
dugouzlaznog akcenta, da je to hipokoristik od }ulumak =
batina debela pri dnu, a u toj rije~i su se unakrstile dvije
turske: klnk i omak, dakle, to je balkanski turcizam.
]ulanje, }ulati se (u Lici). Vrsta igre, grabikapa. [kalji} nema.
U osnovi }e biti turcizam }ulah < tur. klah.
]urtauk. Zna~enje: }urja, budinja, bolest. [kalji} nema. Ima
}urta = vrsta tikve bundeve porijeklom iz ]urdistana. Kod
Klai}a: }urtauk tur. tavuk = bolest, bolest ìvadi, osobito
purana (za vrijeme parenja). U RJA nalazimo }urtauk, }urija
bolest, upu}uju na tur. tavuk = koko{.
Usi}iti se. Zna~enje: iskaliti bijes na kome (RJA). Kao turcizam
ga daje i Popovi}26: ukrutiti se, uinatiti se. [kalji} nema.
Ne nalazimo je, kao takvu, ni u drugim ovdje kori{}enim
izvorima.
ângrizati. Zna~enje: zajedati. [kalji} nema. U RJA stoji:
Postanjem }e biti od ~antrati, promijeniv{i najprije t na
d (kao u ~andrljiv i ~andrati) pa d na g; a -iza- je kao u
tvarizati. Po{to Dani~i} glagol ~antrati dovodi u vezu sa
tur. ynyrmak, ynramak, zna~ilo bi da se i ~angrizati moè
dovoditi u vezu sa tim izvori{tem. Skok, opet, misli da je to
balkanizam nepoznatog podrijetla.
26
Pamtivek, 45.
251
Asim Peco: Knjiga V
ûnak. Vuk ima u oba rje~nika, bez zvjezdice. Zna~enje: la|ica, vodovodna cijev. [kalji} ima ~unak, upu}uje na }unak:
vodovodna cijev, dio stana za tkanje. Tu nema na{ega zna~enja: la|ica. Za Skoka ~unak zna~i: ~amac, barka, sinonim
mu je turcizam ~amac. U osnovi je praslovenska rije~ ~ln.
Turcizam ~unak/}unak potisnuo je slovenski termin iz tka~ke proizvodnje.
[ikovati (se). Zna~enje: prilikovati, dolikovati, odlikovati. [kalji} ima {iklisati, {ikosati, oblijepiti {ikom, suhim zlatom.
Skok nema. Svakako, u osnovi je tur. {ik ~ije je izvori{te u
francuskom chique, chic ([kalji}).27
U ovoj drugoj skupini, kao {to i navedeni primjeri pokazuju,
dosta je rije~i ~ije se izvori{te nalazi u klasi~nim jezicima
gr~kome i latinskome, a koje su u na{ jezik mogle u}i razli~itim
putevima, uklju~uju}i i posredstvo turskoga jezika. Za ta~nije
odre|ivanje iz koga jezika nam je stigla neka od tih rije~i,
potrebno je vi{e istraìvanja i pra}enja na{e pisane rije~i. Jedno
je, ipak, mogu}e. Ako se neka od tih rije~i javlja prije dolaska
Turaka u na{e krajeve, tursko posredovanje tu je suvi{no. Ako
se, pak, takve rije~i javljaju po dolasku Turaka na Balkan, turski
uticaj nije isklju~en. Svakako, ovdje se moraju imati na umu i
geografski momenti. Nije svejedno da li nam se jedna takva rije~
javlja na cijelom na{em jezi~kom podru~ju ili je nalazimo samo
u odre|enim oblastima na{e jezi~ke teritorije. Ako tu prednja~e
istok i jug, turski uticaj je mogu}; ako, pak, tu rije~ ~e{}e sretamo
u zapadnijim ili sjevernijim oblastima na{e jezi~ke teritorije,
uticaj zapadnoevropskih jezika je vjerovatniji.
27
252
V. Skok, Etim. i RJA, s. v. {ik.
Fonetika Vukovih turcizama

Vuk je unosio u svoje rje~nike oblike rije~i u onakvom
glasovnom sastavu u kakvom ih je li~no nosio ili u kakvom ih
je ~uo i slu{ao od svojih informatora. Otuda i u ovoj oblasti ima
neslaganja izme|u Vuka i savremenih muslimanskih govora. To
naro~ito vrijedi za primjere sa fonemom h. Ovdje }e se ukazati na
neke od tih problema.
F o ne m a h
Fonema h ima nejednaku sudbinu i u na{im narodnim
govorima i u svim pisanim ostvarenjima na na{em jeziku. U
jednim od tih govora glas h se jo{ uvijek dosta dobro ~uva. I
u svim pozicijama u rije~i. I, sasvim razumljivo, i pisana rije~
nastala na osnovici tih govora, zna za ovu fonemu. U drugim
na{im govorima fonema h je poodavno i{~ezla iz govora, mjesto
nje su se mogli pojaviti neki drugi glasovi, iako to nije bilo
obavezno za sve te govore, ili je u govornom procesu to mjesto
ostalo prazno, mjesto izgubljene foneme h nije se pojavio nikakav
drugi glas. Koja je od ovih pojava zastupljena u nekom na{em
govoru, zavisi od vi{e uzro~nika. Ali je, isto tako, ~injenica da je
fonema h sa~uvana u razli~itim govornim podru~jima {tokavskog
dijalekta. Bez sumnje, najdosljednije ga, jo{ uvijek, upotrebljavaju Muslimani. Poznati su i razlozi za to: pod uticajem molitava
koje su na arapskom jeziku, a u kojima se ovaj glas ~esto javlja,
do{lo je i do o~uvanja ovoga konstriktiva u na{im rije~ima, u
na{em jeziku.
Za Vuka se zna da nije nosio ovaj konstriktiv u svom glasovnom sistemu. Obi~no se misli da ga nije ni pisao sve do 1835,
do Poslovica. Novija ispitivanja Vukove pisane rije~i, me|utim,
ukazala su na ~injenicu da je Vuk znao za fonemu h do Rje~nika
iz 1818. godine. I u Pjesnarici, i u Pismenici mogu se na}i potvrde
253
Asim Peco: Knjiga V
za to (Hercegovina, Vlah, snaha). Ipak, istina je, ova fonema

tada ne ~ini sastavni dio njegovog fonetizma, ne ~ini sastavni dio
njegovog konsonantizma. Kada se ozbiljnije prihvatio poslova
oko izrade rje~nika, ovaj problem se postavio kao neodloàn.
Morala se donijeti kona~na odluka: ili prihvatiti ovu fonemu kao
sastavni dio na{eg fonetizma, ili je potpuno izabaciti iz njega. Da
to pitanje, pogotovu za tvorca rje~nika na narodnim osnovama,
nije bilo nimalo lako, pokazuje Vukova prepiska. Tako u pismu
Lukijanu Mu{ickom, od 12. januara 1817, ~itamo: Nego za Boga
kaìte mi {ta }emo raditi sa h? Kod naroda se ne ~ue nigdje osem
u Hercegovaca na kraju i to kao g... Moe e mnjenie da ga pi{emo
na kraju svagda i u po~etku i u sriedu (!) pred samoglasnim
pismenima... Odgovorite mi i na ovo {togod, ali ne kalu|erski,
nego filosofski. Dakle, ima kolebanja, ali, izgleda, i spremnosti
da se ovaj konstriktiv uklju~i u na{ jezi~ki standard (to su po~eci
standardizacije na{ega jezika na vukovskim na~elima). U najavi
Rje~nika, koji je uputio Mu{ickom, nalazimo i sljede}e primjere:
haide, Hloju, takvih. Po~etkom februara Mu{icki mu odgovara, i
to filosofski: Ja hjeru dobro ne mislim. Blagoglasie ezika est
edno od su{testvenih svoistava. H nam to blagoglasie naive}ma
vre|a.28 Istina, i Mu{icki konstatuje da bi neke rije~i bez toga
glasa ru`no zvu~ale.
Ovakav savjet, koji je dobio od u~enog poete i filozofa, bio
je dovoljan da Vuk donese kona~nu odluku, da napusti pisanje
ovoga konstriktiva tamo gdje mu po etimologiji pripada i da li{i
na{u fonetiku jednog njenog sastavnog ~lana. Naravno, Vuk tada
nije bio svjestan svih posljedica koje je ova odluka donosila i
njemu i jeziku za ~iju se standardizaciju on po~eo boriti. U pismu
Mu{ickom sa kraja marta 1817, dakle, kada su poslovi oko
Rje~nika bili u zavr{noj fazi, Vuk pi{e: Hjeru ste o~itali dobar
28
Vukova prepiska, II, 140; ovdje su vr{ene neke izmjene u ortografiji i
pravopisu navedenih tekstova (dalje: Prepiska).
254
paraklis. Bog da mu du{u prosti. Sad }emo slobodno pisati ristos,

duovnik, o}u, ora, koù, itd. kao {to na{a bra}a i govore.29
Ali, kako to po~esto biva, nije sve bilo tako jednostavno, kako
je Vuk tada mislio. Istina, on nema u Rje~niku iz 1818. odrednica
sa po~etnim h. Otuda tu: lad, ladan, ljeb, ljebac, rana, ranitelj,
raniti i sl. Ali i u Rje~niku }e se na}i neka potvrda sa fonemom
h. Tako u Predgovoru Rje~nika nalazvmo: oktoih (Rje~nik ne
daje ovu rije~, jer nije narodna). U citatima nalazimo: Hrista,
monaha, svojih, monah. Me|u pretplatnicima, prenumerantima,
opet, imamo: arhimandrit, hodo{ki, paroh, Vlahovi}, parohije,
egzarh, jeromonah, Pahomije, verhovni knez, arhivar, Hristofor,
Mihailovica, Mihailovi}, inostrannih djel, Moha~, Horvatske,
hartii... iako i: Ercegovine, Rije~ke naije, naiji, spaija.
Jasno, jedno su rije~i iz narodnog vokabulara, a drugo su
razne titule i li~na imena velikodostojnika.30 Vuk je bio svjestan
toga jezi~kog raslojavanja. I on ga je po{tovao. Ali je njegova
koncepcija Rje~nika polazila od narodne osnovice, a njegovo
tada{nje poznavanje na{ih narodnih govora i{lo je u prilog
shvatanja da tamo nema foneme h, i on, zato, taj glas ne unosi u
Rje~nik, tamo mu ne daje mjesto koje ovome konstriktivu, ina~e,
pripada u na{em glasovnom sistemu. Otuda u Rje~niku: Ri{}anin,
kao i arhi|akon v. arki|akon; arhimandrit v. arkimandrit. Dakle,
iz po~etne pozicije h se ispu{ta: rast, rasti}, rabar, rabrenje...
u medijalnoj poziciji h se ili ispu{ta: maala, maanje, maati ili
zamjenjuje: muva, istina sa uputom na mua.
Me|u odrednicama sa medijalnim h na{la se i raht (po
varo{ima), ali i tu upu}uje na rat = konjski nakit.
Od prvog do drugog izdanja Rje~nika pro{lo je vi{e od tri
decenije. Za to vrijeme Vuk je izrastao u velikana i stvarnog nosi29
Isto, 160.
Pavle Ivi}, O Vukovom Rje~niku iz 1818. godine (Srpski rje~nik 1818,
Beograd, 1964); dalje: O Vukovom Rje~niku.
30
255
Asim Peco: Knjiga V
oca na{e jezi~ke revolucije. Postale su mu jasne mnoge pojedinosti

o kojima nije ni razmi{ljao do 1818. godine. Jasna mu je bila i
jedna od niti koja veè sve u~esnike u na{em jezi~kom kolu (bez
obzira na njegove neprihvatljive poglede o na{em dijalekatskom
raslojavanju, on je do smrti ostao pri tezi: [to-Srbi, â-Hrvati,
Kaj-Slovenci, ~ije za~etke nalazimo kod Kriàni}a, a koju su u
Vukovo vrijeme podràvali Kopitar i Miklo{i~), a to je da je jezik
za ~iju se reformu on borio, maternji u vi{e na{ih oblasti, da je
zajedni~ki, i maternji, raznim ~lanovima na{e jezi~ke porodice,
bez obzira na to kako je on, ili neko drugi, nazivao te u~esnike u
na{em jezi~kom kolu. Istini za volju, mora se re}i da je Vuk bio
slobodan od mnogih blast koji u na{e vrijeme pritiskaju i neke
filologe, i neke politi~are. On je bio taj koji je zastupao tezu o
na{oj bra}i i turskoga i rimskoga zakona i koji je napisao da
na{a bra}a turskoga zakona ~uvaju vi{e ~istote u svom izrazu
nego drugi. Obilaze}i razne predjele na{e zemlje, od 1818. pa
do 1835, on se uvjerio da nije u jeziku sve prema pravilima koje
daju gramatike. Mada nije zalazio u Bosnu i Hercegovinu, gdje
bi na{ao jo{ podosta turcizama za svoje rje~nike, on se mogao
obavijestiti, iz pouzdanih izvora, da u govorima tih na{ih oblasti
jo{ uvijek ìvi fonema h. Li~no se uvjerio da taj konstriktiv ìvi u
Dubrovniku i u nekim govorima Crne Gore. To su bili i te kako
ozbiljni razlozi da se preispita ranije donesena odluka o ispu{tanju
ovoga glasa iz na{e pisane rije~i. Istina, on }e i do tada, u nekim
svojim pismima, upotrebljavati ovaj glas. To naro~ito vrijedi za
njegovo pismo Knezu Milo{u31, ali sada se moralo misliti {ire
i donositi odluke koje }e biti prihvatljive za cijelo podru~je
na{ega jezika. Vuk je, naime, postajao svjestan da posao kojim
se on bavi ima dalekose`ne posljedice za kulturu na{ih naroda.
Mada mu sve to nije moglo biti potpuno jasno, on je, kao pravi
vizionar, predosje}ao vrijeme koje dolazi i zato je nastojao da
31
256
V. A. Peco, Fonema h u Vukovoj prepisci, Vukov zbornik, Beograd, 1966.
svom jezi~kom obrascu da {to je mogu}e {ire osnove, osnove

na kojima }e se mo}i graditi zajedni~ka knjièvnojezi~ka norma.
Na na{u sre}u, Vuk je i tu bio u pravu. Vrativ{i fonemu h u svoj
glasovni sistem, u sistem svoga konsonantizma, on je ne samo
otklonio jednu prazninu u na{oj fonetici nego je trasirao i stazu
kojom se moglo i}i na razgovore o zajedni~kom pravopisu, o
zajedni~koj normi. A ni taj korak nije bio lak. U pismu Kopitaru
od 9. novembra 1834, a koje je pisano u Kotoru, ~itamo: Na
velikoj sam bijedi sa h. U Dubrovniku se mlogo izgovara, kao i
u Dobroti, i po drugim |ekojim mjestima po Boci; po Crnoj gori
izgovara se i |e ne bi trebalo (n. p. u rod. mlo`. junakah, ènah i
t. d.); a po nekim se mjestima opet slabo ~uje, osobito u po~etku
i u srijedi. Ne znam {ta }u s njime u poslovicama raditi.32 U
Vukovom pismu J. Steji}u, koje nalazimo u Stojanovi}evom djelu
@ivot i rad Vuka Stef. Karadì}a, ~itamo i ove misli: Nikome od
na{ih spisatelja nije h na ve}u smetnju i tegobu nego meni; ali
kada sam ga na{ao i uvjerio da se u narodu tako izgovara, morao
sam ga primiti.33 Pa ni tada se h ne javlja svuda tamo gdje bi ga,
prema etimolo{kim uzusima, trebalo pisati. Ukazujemo samo na
neke primjere iz drugog izdanja Rje~nika. Tu nalazimo podosta
odrednica bez ove foneme.
Vuk
[kalji}
Ajdar
al
ala
alala
alalem
alvatan
Hajdar
hal
hala
halhala
alahualem
halvatan
32
33
Prepiska, I, 458.
Isto, 445.
257
Asim Peco: Knjiga V
258
Vuk
[kalji}
alija
amajlija
amal
aman
ambar
aramzada
Asan-pa{ina palanka
asura
asurdìja
asurdìjin
atula
af
a{a
a{arijast
a{luk
vajat
vala
divanana
duvan
duvaniti
duvankesa
egbe
egbeta
ele
em
erir
zaira
zai{taliti se
zamet
zametan
zametljiv
izmet
halija
hamajlija
hamal
haman
hambar
haramzada
Hasan
hasura
hatula
hav
ha{a
ha{arijast
ha{luk
hajat
valah
divanhana
duhan
duhaniti
duhankesa
hegbe
hegbeta
hele
hem
harir
zahira
zai{tahiti se
zahmet
hizmet
Vuk
[kalji}
izme}ar
izme}arka
ila
ilal
ise
i{tal
i{tali
jala
janija
kavedìja
kar
mamuran
mamurluk
mana
muasera
mulija
mur
ni}e
oroz
o{ap
o{af
pelivan
rz
rsuzluk
saba
sabaile
saraori
sadìja
seir v. sehir
serat
sehir
sehiriti
hizme}ar
hizme}arka
hila
hilal
hisa, hise
i{tah
i{tahli
jalah
jahnija
kahvedìja
kahar
mahmuran
mahmurluk
mahana
muhasera
muhlija
muhur
ni}ah
horoz
ho{af
pehlivan
rz, hrz
hrsuzluk
sabah
sabahile
sarahor
sahadìja
seir
serhat
sehir v. seir
seiriti
259
Asim Peco: Knjiga V
Vuk
[kalji}
tarana
ubevutiti
uzur
umet i Muamed
umuaseriti
urda
urma
urma{ica
useinbegova~a
}aija
}erana
dèbana
tarhana
ubehutiti
huzur
umeti-Muhamed
v. muhasera
hurda
hurma
hurma{ica
v. Husein
}ahija
}erhana
~ebhana
Vuk ima i halah: u Bosni u Srba Turskoga zakona, v. Bog,

{to ne}e biti realna slika stvarnoga stanja. Muslimani ovu rije~,
valjda vi{e od ostalih, ~esto upotrebljavaju, i uvijek sa izvornim
fonetskim likom Alah/Allah. O~igledno, Vuk je ovdje po{ao za
pogre{nom informacijom. To vrijedi za sehir, sehiriti. Muslimani
u Bosni i Hercegovini imaju jo{ i danas samo seir, seiriti.
Sve ovo govori da je Vuk i pedesetih godina pro{loga vijeka,
kada se spremalo drugo izdanje Rje~nika, imao problema sa
fonemom h. Otuda i ovolika neslaganja izme|u njega i [kalji}a,
a, da se i toga podsjetimo, [kalji}evi primjeri odgovaraju, u
najve}em broju slu~ajeva, izgovornoj formi tih rije~i u govoru
Muslimana, tj. idu u na{ jezi~ki standard. Naravno, zajedno sa
ve} ustaljenim oblicima u na{em jezi~kom standardu koji imaju
neke druge suglasnike umjesto izvornog h, tipa duvan, i muva,
buzdovan; a`daja, proja; odnosno ustaljene oblike bez h, ali i bez
njegovih supstituanata, tipa: mamurluk, mamuran i sl.
Kao {to navedeni primjeri pokazuju, i u drugom izdanju
Rje~nika fonema h nije dosljedno upotrebljavana. Ona takvu sudbinu ne}e ni doìvjeti u na{em jezi~kom standardu. Ipak, danas
260
se moè re}i da je ovaj konstriktiv dosta stabilan u pisanoj rije~i u

inicijalnoj i finalnoj poziciji. Medijalna pozicija zna i za njegove
supstituante. Upravo, ta pozicija prihvata dvojaka rje{enja. Otuda
u na{em jezi~kom standardu: hljeb/hleb, hrana, kao i orah, odoh,
na jednoj strani, prema duvan/duhan, uvo/uho, na drugoj strani.
F o ne m a f
Mada fonema f nema istu sudbinu kao i fonema h u na{em
jeziku, pa i u Vukovim rje~nicima, i taj konstriktiv se ~esto
supstitui{e u na{em jeziku. Pa i u na{em jezi~kom standardu (up.
kava, kavana i sl.). Tako je i kod Vuka. U drugom izdanju Rje~nika imamo: fenjer, feredà, ferman, efendija, zijafet, zift, fermen,
fesligen, fildàn, firale, fi{ek, fi{eklije, fi{ekluk sve te rije~i i u
savremenom jezi~kom standardu ìve u tom obliku. Ali, Vuk ima
i nekoliko primjera sa inicijalnim v- umjesto standardnog f-:
fajda, vidi vajda, fajdisanje, vidi vajdisanje, fajdisati
vajdisati, falage, falake valake, fes ves, fildi{ vildi{,
filiman viliman, fitilj vitilj, fala vala, furuna vuruna,
furundìja vurundìja, fu~ija vu~ija. Uz ove posljednje daje
se obja{njenje.
Svakako, Vuk je i ovdje i{ao za svojim jezi~kim osje}anjem.
A ~injenica je da se glas f ni danas, kao ni u Vukovo vrijeme, nije
~esto javljao u narodnim govorima. Pogotovo u narodnim govorima Srbije. Otuda je i razumljiv Vukov stav kada je u pitanju
ovaj na{ konstriktiv. I ne samo u rije~ima orijentalnog porijekla,
nego i u na{em glasovnom sistemu uop{te.
Ono {to je re~eno za sudbinu foneme h u Vukovim rje~nicima
moglo bi se re}i i za sudbinu foneme f. Da je, kojim slu~ajem, imao
mogu}nosti da se u tim govorima duè zadrì i da mu informatori
budu neposredni nosioci tih govora, druga~ije bi stanje bilo i u
njegovim rje~nicima, bar kada su u pitanju ovi problemi.
261
Asim Peco: Knjiga V
F o ne m a j
Ima jedan broj leksema orijentalnog porijekla koje se u
Vukovim rje~nicima javljaju sa inicijalnim sonantom j, a koje se
i kod [kalji}a, i ina~e u na{im govorima, ako se javljaju, javljaju
bez toga sonanta. To su ove rije~i:
Vuk
[kalji}
jeglen
jeglenisanje
jeglenisati
jeglendè
jezan
jekmek~ija
jekmedìja
jekmedìjin
jekmedìjnica
jekmedìjnski
jekmedìjski
jekmedìluk
jemin, upravitelj
jeminluk
jeminovac
jeminski
eglen (jeglen)
eglenisati, jeglenisati
eglendè
ezan (iskr. jezan)
ekmek~ija
ekmedìja
ekmek~inica, ekmegdìnica
emin, povjerenik
Ukoliko se danas javljaju u svakodnevnom govoru, ove

rije~i }e imati oblike koje im daje [kalji}. Ili je, bar, tako u onim
govorima u kojima je ovaj leksi~ki sloj jo{ uvijek ìva kategorija
rje~ni~kog fonda.
262
Akcenti Vukovih turcizama

U prvom periodu svoga rada Vuk je imao problema i sa
obiljeàvanjem na{ih akcenata. To je i shvatljivo. Taj posao predtavlja, i danas, pote{ko}e. âk i za slaviste. Kao {to se zna, Vuk je
iz rodnog doma, i rodnog kraja, nosio ~etvoroakcenatsku sistemu
sa izrazitim hercegova~kim prozodijskim obilje`jima. To zna~i, on
je nosio u svom akcenatskom sistemu novo{tokavsku ~etvoro~lanu
akcenatsku sistemu sa jasno iskazanim opozicijama i kvalitativne
i kvantitativne prirode. Ali, sve te osobine prenositi na hartiju nije
nimalo jednostavno. Vuk je bio svjestan tih pote{ko}a. Uz to, on
nije ni smatrao da je sve to neophodno dosljedno iskazivati u pisanoj
rije~i, makar se radilo o gramati~kim ili rje~ni~kim tekstovima.
Ali, rje~ni~ki posao je zahtijevao da se postupa onako kako su
to radili njegovi prethodnici, ili, ta~nije: kako se i ina~e radi u
oblasti leksikografije, tj. da se svaka odrednica i akcentom obiljeì.
I, razumljivo, Vuk se priklonio toj praksi. Po{to sm nije imao
akcentolo{kog obrazovanja, on je prihvatio na~in obiljeàvanja
na{ih akcenata od Luke Milovanova. Tako u Pismenici, iz 1814.
~itamo (navodimo u savremenoj grafiji i ortografiji):
Svaka rije~ sastoji se iz jednoga ili iz vi{e slogova; no ovi
slogovi kako u govoru, tako i u ~itanju ne izgovaraju se svud
jednakim glasom nego se na nekim slogovima glas manje ili vi{e
produùje, na nekim pak skra}uje, a na nekim podiè; zato su
izmi{ljeni neki znaci, s kojima se nazna~uje to promjenjivanje
glasova. Takova znaka imaju 4 i imenuju se priglasila (ispod
teksta: kao {to i g. Luka Milovanov u Opitu nastavljenija k
serpskoj sli~nore~nosti imenuje). To su ova ~etiri priglasila
oduljuju}e ( ): trva, rna, dga, vz, strk;
preoduljuju}e ( ): ljdi, {est knja, sedam jzika;
podiù}e ( ): nga, vda, rna, vrna, kd, sd;
prepodiù}e ( ): bgo, drgo, zlto.
263
Asim Peco: Knjiga V
Mi, naravno, ne}emo ovdje pratiti genezu Vukovih akcenata , ali }emo samo konstatovati da je ovakvo obiljeàvanje na{ih
akcenata dosta neprecizno i nesavr{eno. Ipak, mora se priznati da
je Vuk tek tada ulazio u probleme na{e rije~i. Njemu, svakako, tada
nisu bili poznati svi gramati~ki radovi koji su se pojavili na na{em
jeziku do toga vremena. Nisu mu bili poznati ni svi na{i rje~nici.
Zato je njegovo opredjeljenje za priglasila Luke Milovanova bilo
razumljivo. Ono je davalo, kakvo-takvo, rje{enje jednoga problema
bez kojega se nije moglo i}i dalje ni u gramatici, ni u rje~niku.
U Srpskoj gramatici, koja se daje uz Rje~nik iz 1818, daju
se navedena ~etiri akcenta, ali se ne imenuju. Tu, zna~i, jo{
nema jasnih diferencijacija izme|u akcenata uzlazne i akcenata
silazne prirode, niti se razgrani~avaju primjeri tipa jezika (genitiv
plurala) od primjera tila grana, glava; odnosno Vuk tu jo{ nema
izdiferencirane na{e kratke akcente, kao ni duìne i akcente u
primjerima tipa {est konja i sedam jezika. Ipak, to je ~injenica,
tamo gdje je akcenat bio i fonolo{ki relevantan, Vuk je tu jasno
razdvojio na{e kratke akcente. U Rje~niku iz 1818, imamo:
vda, vd, vdi, vdu, vde;
klbk ({e{ir) : klbk (mjehuri} na vodi);
lto (otvor na ko{nici) : lto (godi{nje doba);
pra (novac) : pra (vodena para);
sjnica (grad, sjenara) : sjnica (ptica).
Ovdje, dakle, Vuk ide na jasno grafi~ko razgrani~avanje
izme|u na{ih dvaju kratkih akcenata. Ali, tako nije postupao
u svim slu~ajevima gdje imamo razli~ite akcente. Zbog toga u
Rje~niku iz 1818. i turcizmi imaju mjesto o~ekivanog .
Up.: badìja, ber, vala, lat i sl. U drugom izdanju
Rje~nika, kao {to je poznato, ovaj se nedostatak otklanja. Taj
posao }e obaviti \ura Dani~i}, ali }e se i dalje zadràti isti znak
34
34
264
Up.: A. Peco, Osnovi akcentologije, 124. i dalje.
i za obiljeàvanje dugosilaznog akcenta i za obiljeàvanje neakcentovane duìne. Up.: ljbeg, bdk; jrak, kndà.35
Akcenat Vukovih turcizama u njegovim rje~nicima odgovara njegovim akcentima uop{te. Ovdje }e se ukazati na neka
neslaganja u obiljeàvanju akcenta na tim rije~ima kod Vuka, na
jednoj strani, i [kalji}a, na drugoj strani, ili neslaganja izme|u
njih dvojice i centralnohercegova~kog akcenta.
Vuk (1852)
[kalji}
ber
vz
ginica
a`dha
zna/hzna
ir/hir
jvr/hjvr
le
lem
amnet
minnje
minati
armija
afrim
ad`mija
bga
baglma
blukat
ber/hber*
vz
ginica
a`dha/`daha
zna/hzna
ir/hir
ajvr/hjvr
le
lem/lem
amnet, amnet
amnati, minati
armija/harmija
afrim, afrm
ad`mija
bga
baglma
blukot, balkot
centralnohercegova~ki
hber
vz
agnica
`daha
hzna
hir
(h)jvr
le
lem
amnet, amnet
amnnje
amnati
harmija
afrm
ad`mija
bga
bglama
balkat
35
V. A. Peco, Dani~i} kao akcentolog, Zbornik o \uri Dani~i}u (SANUJAZU, 1971), 227-248, posebno na 229-230.
* Oblici bez foneme h i sa tom fonemom, kod Vuka i [kalji}a zna~e da
se prvi oblik upu}uje na drugi. [kalji} daje ponegdje dvojake akcente. Bi}e tu u
pitanju ugledanje i na Vuka, tj. preuzimanje Vukovog, a i davanje vlastitog akcenta,
akcenta grada Sarajeva. Mogu}e je da negdje ima uticaja i akcenat Jovana Vukovi}a,
koji je akcentovao [kalji}eve turcizme.
265
Asim Peco: Knjiga V

Vuk (1852)
[kalji}
bmbadv
brem
brjak
basmak
bataljvanje
bdà
bnjekta{
bgazluk
bjadìja
bjiti
bstan{te
b{~a
buzdìja
bljuba{a
bnr
vro{anin
var{ica
gjtan
dare
didà
drat
drati
d{mn
|ja
lbeten
zerdlija
zlum
zun
la
lidà
se
jgla
jgma
jal
bmbadv
brem
brjak/bjrak
bsamak, basmak
bdà
bnjekta{, binjkta{
bogzluk
bojdìja
bjiti
b{~a
buzdìja
bljuba{a
bnr
gjtan
dare
didà
drat
drati
d{mn, d{manin
|ja
elbten
zerdlija, zrdelija
zlum
zun (zum)
la/hla
ildà, lidà, Ildà
hse, hsa
jgla
jgma
jlh (jl)
266
bambdava
brem
bjrk, brjk
basmak, bsamak
bataljvnje
bdà
binjkt{
bogzluk
bojdìja
bjiti
bostn{te
b{~a
bzadìja
bljuba{a
bnr
vro{anin
vro{ica, var{ica
gjtan
dire
didà
drat
drati
d{manin
|ja, |ja
elbten
zrdelija
zlum
zun
hla
Ildà
hsa
jgla
jgma
jlah
jrak
jrak
jrak
jatgan
jatgan, jatgn
jtagn
jgunica
jognica
jognica, jgunica
kil
kil
kil
klja
klja
klja
knat
knat
knat, knat
kntr
kntr
kntr
knura
knura
kndà
kndà, kndà
kndà
kravlah
kravlah, karvlah
karvlah
ktana (ktana)
ktana
ktana
kurin
kurin
kurin
kvanluk (kovnluk) kovnluk
kovnluk
kr~nje
kr~nje
kr~iti
kr~iti
l{ina
l{ina
l{ina
lmn
lmn
lmn
lkuma
lkum
lkm
luldìja
lledìja
lladìja
l}um
l}um
l}um
mndal
mndal
mndal
mraz
mraz
mraz
maskra (mskara) mskara, maskra
mskara
mhala
mhala
mhala
mhana
mhana
mahna
m|er
m|er
m|er
mit
mit
mit
mjtef
mkteb (mjtef)
mjtef
mrdivene
mrdevine, merdven mrdevine
Mrjema
Merjma, Mejrma Mejrma
mehndìja
mehndìja
mehndìja
mrz
mrz, mrz
mrz, mrz
mir{~ija
mir{~ija, mir`dìja mir`dìja
mrija
mrija
mrija
Vuk (1852)
[kalji}
267
Asim Peco: Knjiga V

Vuk (1852)
mojsn
mla
munra
mrdar
muslman
mu{bak
nemr
ni{dor
p{inica
pa{vnje
sba
sbaile
sganlija
siz
sir/shir
seftdìja
shir
sfa
s~a
tva
tvica
tndèra
tndèrica
tskera
trbr
tlum
}if
}ler
}lim
}lit
}mez
Ftima
fnofsak
fruna (furna)
268
mojsil, mojsir
mojsil
mla, mlla
mla
munra
munra
mrdr
mrdr
muslmn
muslmn
m{ebak, mu{bek m{ebak
nemr
nimr
ni{dor, ni{der
ni{dor
pa{nica
p{ovnje
p{ovnje
sbah, sbah
sbah
sbhle
sbahle
sagnlija
sagnlija
siz
siz
sir
sir
seftdìja, seftdìja sftadìja
sfa
sfa
s~a
s~a
tva
tva
tvica
tndèra, tndèra
tndèra
tend`rica
tskera
tskera
trbr
tlum
tlum
}if
}if
}ler
}ler
}lim
}lim
}lit
}lit
}mez
}mez
Fatma, Ftima
Fatma
finofsi}
furna
furna
[kalji}

Vuk (1852)
[kalji}
habrnk
hzna
hir
hlva
halvdìja
(hlvadìja)
h{a
h{nje
h{ati
~rga
~vit
~zmr
~izmrica
habrnk
hzna
hir
hlva, hlva
hlvadìja,
halvdìja
h{
h{ati
~rga, ~rga
~vit
(~zma)
~zmedìja,
~izmdìja
~nija
~ha
{mla
{ndra, {ndra
{kmbe {kmba
~izmdìja
~nija
~ha
{mla
{ndra
{kmbe
hbernk
hzna
hir
hlva
hlvadìja
h{
h{nje
h{ati
~rga, ~rga
~vit
~zmr
~zmarica
~zmadìja
~nija
~ha
{mla
{ndra
{kmba, {kmbe
U vezi sa [kalji}evim akcentima ukazujemo na rije~i autora

Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Na 23. stranici ~itamo: Svaka je rije~ akcentovana. Razlike u akcentima koje postoje kod
nekih rije~i prema pojedinim krajevima nisam uzimao u obzir
(osim kod nekoliko rije~i sa izrazitom razlikom u akcentu izme|u
bosanskog i hercegova~kog izgovora), jer bi se s tim u vezi morao
utvr|ivati i lokalitet rije~i.
Navedeni primjeri pokazuju akcenatske razlike izme|u Vuka i [kalji}a, kao i izme|u [kalji}a i centralnohercegova~kog,
odnosno Vuka i centralnohercegova~kog. Tu ima razli~itih slaganja: ima slaganja izme|u Vuka i [kalji}a, up. ber / hber,
ginica, jvr / hjvr, amnet, bga, baglma, brjak / bjrak, bdà i sl., ali je ~e{}e slaganje izme|u [kalji}a i central269
Asim Peco: Knjiga V
nohercegova~kog akcenta: vz, hzna, hir, bsamak, bsamak,

bogzluk, gjtan, didà, drati, mhala i sl.
Istina, ima slu~ajeva kada se ova tri izvora potpuno razlikuju u akcentu, up.: brem brem brem; dare dire
dire; luldìja lledìja lledìja; pa{vnje p{ovnje
p{ovnje.
A nisu izostala ni slaganja Vuka i centralnohercegova~kog,
dok [kalji} ima druga~iji akcenat, up.: jgma jgma jgma;
mrdivene mrdevine mrdevine.
Vuk je, svakako, i{ao ili za svojim akcentom, ili je prihvatao
akcenat nekog svog informatora. [kalji} je davao akcenat
Sarajeva. Otuda i ove razlike. Centralnohercegova~ki akcenat,
opet, ima ne~ega {to je blisko Vuku, to je ona op{tehercegova~ka
struja, mada ima i sli~nosti sa [kalji}em, to je, mo`da, vezano za
same turcizme.
Iz semanti~ke oblasti Vukovih turcizama
Vuk je uz svoje turcizme, kao i uz ostale odrednice u Rje~niku, po pravilu davao i obja{njenje na njema~kom, latinskom i
upu}ivao na na{u rije~ istog ili pribli`no istog zna~enja. Ali kada
se uporede Vukova zna~enja sa onim koje daje [kalji}, ili sa onim
koja danas imaju te rije~i u na{em jeziku, dolazi se do zaklju~ka
da tu ima izvjesnih neslaganja. Ta pojava, pojava da jedna rije~
u razli~itim krajevima, ili u razli~itim vremenskim periodima,
moè da imenuje razli~ite predmete ili pojmove dobro je poznata
u nauci o jeziku. [kolski primjer za to je imenica ptk koja,
u zavisnosti od regiona gdje se upotrebljava, moè da ozna~ava
|aka petog razreda, vola od pet godina, posudu od pet litara, }ilim
od pet metara i sl. Rije~i prate ~ovjeka i njegove djelatnosti i zato
je shvatljivo {to jedna imenica, u razli~itim okolnostima, moè
nositi razli~ita zna~enja. Zbog toga nije nimalo neobja{njivo {to
270
Vukova semanti~ka komponenta nekih turcizama ne odgovara,

u potpunosti, njihovoj semanti~koj komponenti koju nalazimo u
muslimanskim govorima Bosne i Hercegovine.
Radi bolje preglednosti tih neslaganja ovdje se uz Vukova obja{njenja daju i [kalji}eva, a, gdje bude nu`no, i centralnohercegova~ka.
vlija. Ulica, der Hof, aula, cf. stobor, a s. v. stobor stoji (u C.
g., u Srbiji ulica, a po varo{ima avlija) mjesto ispred ku}e...
Kod [kalji}a vlija je ku}no dvori{te ogra|eno zidom. U
Hercegovini moè biti i neogra|eno zidom, dakle: ku}no
dvori{te.
da. Ostrvo. Kod [kalji}a rije~no ostrvo. [kalji}evo obja{njenje je ispravnije.
lija. (U Srbiji), spahijnska zemlja koja niti je naseljena niti
pripada kakome selu. Kod [kalji}a imamo jlija: pust
(prazan) prostor uz rije~nu ili morsku obalu; obala; pove}e prazno mjesto na periferiji grada; ledina, polje. U
Hercegovini: zapu{teno zemlji{te, ali za [kalji}evo jalija.
Bir. Das Ufer, ripa, cf. brijeg, obala. [kalji}: 1. brijeg, strana
brijega; 2. obala i zemlji{te pored obale. U Hercegovini:
vla`no zemlji{te.
Balban. 1. Nazeba, kihavica, der Schnupfen, gravedo, pitutia.
Kod [kalji}a: krupan, nezgrapan ~ovjek; krupan pijetao;
golem i debeo kolac; ptica bukavac, vodeni bik, barski bik.
B{luk. 1. U varo{ke preslice ono gore {to se povjesmo navija...
2. oglavar konjski, der Halfter, capistrum. Kod [kalji}a: 1.
musl. nadgrobni spomenik; 2. oglav (dio konjske opreme);
3. kapa od ki{ne kabanice, ènska kapica. U Hercegovini:
muslimanski nadgrobni spomenik.
Bhr. (U Bosni po varo{ima). Die Blthe, flos, cf. cvijet. Kod
[kalji}a: cvijet vo}ke, latice od takvog cvijeta.
271
Asim Peco: Knjiga V
Bna. Das Gebude, aedificium, cf. zgrada, gra|evina. [kalji}:

ku}a, zgrada. U Hercegovini: pozornica.
Burund`kli. Od burundùk: tanko bijelo svileno platno, Seidenleinwand (zu Hamden), byssi sericeae genus. Kod [kalji}a: fina tanka svilena prozirna tkanina. A burundùkli
zna~i: 1. izra|en, skrojen od burundùka; 2. fig. osjetljiv,
koji ne podnosi sva{ta. U Hercegovini ìvi ovo posljednje
[kalji}evo zna~enje: burundùkli nsa osjetljiva nosa.
Drnek. (Oko Dubrovnika). V. sajam. [kalji}: 1. va{ar, sajam,
narodni zbor; 2. svadba, veselje. Danas ova rije~ sve vi{e
ozna~ava: narodno veselje.
Dvan. 1. Der Rath, die Rathsversammlung, senatus (?), consilium, cf. sabor; 2. die Uneterredung, colloquium, cf. razgovor. [kalji}: 1. vije}e, skup{tina, savjet, carsko ili vezirsko
vije}e, dràvni savjet; 2. dvor, ku}a... 3. razgovor, besje|enje, rije~; 4. vrsta sofe, kanabeta, otoman. Danas preovla|uje [kalji}evo zna~enje dato pod brojem 4., mada se javlja i u
zna~enju: razgovor, koje se kod [kalji}a navodi pod 3.
Dn|er, dun|erin. Der Zimmermann, faber tignairus, cf. drvodjelja. [kalji}: starinski stolar i graditelj (drvodelja, tesar i
zidar ujedno). Danas: lo{ zanatlija, lo{ radnik uop{te.
\uvgija. V. mladoènja. [kalji}: mladoènja. Danas i: mu`.
Karma. V. drob. [kalji}: kavurma: vrsta konzerviranog mesa...
Danas, bar u Hercegovini: posebno pripremljeno meso koje
moè duè stajati. Dakle, jedna vrsta konzerviranja, ali
isklju~ivo doma}e obrade.
Ni{ndìja. V. pu{kar 2, tj. der Gewehrfabrikant, telorum igniferorum confector, faber. [kalji}: strijelac. [kalji}evo zna~enje samo i ìvi danas.
dàk. 1. V. dimnjak; 2. u sijanju dinja i lubenica kao ku}ica
u sijanju pasulja; odàk je od ku}ice malo pove}i. [kalji}:
272
dàk: ku}a, dom, porodica, koljeno, rod; d`k, dimnjak,

ognji{te. U Hercegovini: d`k dimnjak; uz to: gredica
luka ili nekog drugog povr}a.
{ap, {af. Suho vo}e, kao n. p. {ljive, jabuke, kru{ke i t.d.
gebrtes, Obst, poma tosta. [kalji}: h{af, h{ap: kompot
od vo}a, izvareno vo}e, suho vo}e. U Hercegovini samo:
kompot od vo}a.
Pzr. 1. Der Markt, forum; 2. der Handel, mercatio... [kalji}:
1. pijaca; pija~ni dan; 2. kupoprodaja, trgovanje, novac od
trgova~kog prometa.
Pksimet. Der Zwieback, panis bis coctus, panis nauticus. [kalji}: 1. dvopek, dobro upe~eni hljeb... 2. mali doma}i hljep~i}
koji se mijesi od bijelog bra{na, mlijeka, jaja i masla, sa
kvasom ili germom. U Hercegovini: vrsta slanog kola~a koji
se spravlja od bra{na, mlijeka i jaja.
Pkmez. Der Syrup (von Birnen, Aepfeln u. a), syrupus. [kalji}:
uvareni sok od jabuka, kru{aka, {ljiva ili kojeg drugog
vo}a.
Sklet. Befehl, praecepetum. [kalji}: saklet, v. srklet, a s. v.
srklet: 1. tegoba, uzrujanost, nervoza, uznemirenost; 2. nalog, naredba.
Srmija. Das Bermgen, facultates, cf. imanje, imovina. [kalji}: 1. glavnica, kapital; trgova~ka roba; imovina koja se
posjeduje; 2. zanatski proizvodi, zanatske izra|evine. U
Hercegovini: stado ovaca, krdo goveda...
Skk. Die Gasse, platea, cf. ulica. [kalji}: ulica. Preciznije: manja ulica.
Tzga. 1. Die Werkbank des Tischlers... Schneiders, u. a.; 2.
(u Vukovaru) kod vode ono mjesto gdje se grade la|e i
vodenice. [kalji}: pult, banak u du}anu, kr~mi ili bifeu ili na
trgu (pijaci). Danas i: nuzzarada, honorarni rad.
273
Asim Peco: Knjiga V
]nr. 1. V. kraj; 2. v. krajac; 3. Art Leinwand, lintei genus.

[kalji}: 1. rub, okolica, ivica... 2. kraj, krajina, periferija;
3. vrsta prostirke, usko }ilim~e, struka; 4. vrsta beza, pamu~nog platna..
F{ek. Die Patrone, embolus igniarius. [kalji}: 1. naboj, metak
za pu{ku; 2. papirnata kesica.
Hvan. Der Mrser, mortarium. [kalji}: 1. posuda od mjedi u
kojoj se tucalom tucaju razni prehrambeni artikli... 2. dibek
od drveta ili kamena u kojem se tuca prèna kafa; 3. sprava
za kriànje duhana; 4. merzer.
Hir. 1. V. zadu`bina; 2. nein, non. [kalji}: 1. sre}a, dobro;
2. dobrota, korist; 3. dobro djelo, dobrotvorna ustanova,
zadu`bina.
^k{ire. 1. Die Beinkleider, caligae, sf. ga}e; 2. ~ak{ire od sukna. [kalji}: vrsta isto~nja~ke mu{ke donje odje}e sa duìm
turom i uskim nogavicama koje se kop~aju sa strane.
^r{ija. Der Marktplatz, forum, cf. pijaca. [kalji}: trgova~ka
~etvrt grada, trì{te, trg. Danas i: grad, gradsko naselje.
Dòmba. Samo u drugom izdanju Vukovog Rje~nika. Bez zvjezdice, sa oznakom u Vojvodini. Zna~enje: d`bun, site ili
{a{a u bari ili u ritu, ein Rohrgebsch, arundinetum. Pridjev
dòmbovit upu}uje na ~a~kovit. Kod [kalji}a: 1. provalija,
ponor, bezdan, nestabilno tlo; 2. nezasitljiv ~ovjek, koji
moè mnogo pojesti. Dovodi se u vezu sa arapskim ubb,
duboka jama, bunar i pers. cunbe, pokretljiv, nestabilan.
Up. i glagol dòmbosati se. Klai}, tako|e, veè za tur.:
up. dòmbos. Zna~enje: skoreno i sasu{eno blato, jaruga
na putu. U Hercegovini: izjelica, provalija; up.: Nije kum
dòmba da pojede jaje. Sve su dòmbe po putu.
Ovakvih neslaganja moè biti i izme|u [kalji}a i centralnohercegova~kog govora. To je i shvatljivo. Shvatljivo je, isto
tako, {to su ta neslaganja malobrojnija od onih koja postoje
274
izme|u Vuka i [kalji}a. Vrijeme i druge okolnosti i tu su mogli da ~ine svoje. îni se da bi bilo vrlo korisno, i zbog drugih razloga, pokupiti sve turcizme koji jo{ ìve u Bosanskoj
krajini. Prilikom ispitivanja ikavsko{}akavskih govora te zone
uo~eno je podosta specifi~nosti, upravo u oblasti turcizama, koje
odvajaju ovu govornu zonu od mnogih drugih na{ih krajeva u
kojima su turcizmi jo{ uvijek ìva leksi~ka kategorija (up:. {eker,
{ekerdanluk, Fatime, Kadro).
Tvorba Vukovih turcizama
Tu|ice, rije~i stranog porijekla, u jednom jeziku osje}aju
se takvim, stranim rije~ima, sve dotle dok se u potpunosti ne
uklope u gramati~ku strukturu jezika primaoca. To, druga~ije
re~eno, zna~i da se jedna strana rije~ osje}a takvom u nekom
jeziku sve dok ~uva svoje fonetske, morfolo{ke, tvorbene i
prozodijske osobenosti. Kada se te njene komponente saobraze sa
odgovaraju}im osobinama jezika primaoca, ona postaje sastavni
dio ne samo vokabulara nego i gramatike jezika primaoca. A
kakva }e obilje`ja imati jedna tu|ica u nekom jeziku, to zavisi
od vi{e ~inilaca: zavisi od toga ko je, kako i kada preuzima. Jer,
da se i toga podsjetimo, nije svejedno da li takve rije~i preuzima
obrazovani ~ovjek, koji poznaje jezik iz koga se ta rije~ preuzima,
ili je preuzima lice koje ne poznaje gramatiku jezika davaoca; uz
to, nije svejedno da li se rije~ preuzima na osnovu njenog pisanog
lika ili na osnovu akusti~kog utiska; i, na kraju, nije svejedno da
li se ta rije~ prima danas ili se to desilo prije vi{e stotina godina.
Svi ti momenti imaju zna~aja za sudbinu neke tu|ice u jeziku
primaocu. Za sve ovo obilje podataka nudi i na{a istorija jezika.
Otuda danas kod nas Su{ak, Supetar, ali i Sanstefan; otuda kod
nas: Alija, [evkija, ali: Alibeg, [evkibeg. U prvim primjerima
strane rije~i su pretrpjele na{e fonetske promjene i morfolo{ka
275
Asim Peco: Knjiga V
prilago|avanja, u drugim primjerima tu|ice su zadràle neke

svoje fonetske posebnosti. I tako je po~esto u jeziku.
Sve ovo nam potvr|uju i turcizmi iz Vukovih rje~nika.
I ovdje je ve} ukazano na ~injenicu da su i Vukovi rje~nici, i
na{ jezi~ki standard, donekle, o{te}eni zbog toga {to Vuk nije
imao mogu}nosti da na tlu Bosne i Hercegovine neposredno
prikuplja leksi~ku gra|u. Pogotovo turcizme. Jer, to je poznato,
na tom dijelu na{e jezi~ke teritorije ovaj jezi~ki sloj je jo{ vrlo
ìv i frekventan. Uz to, ~uvaju se neki likovi koje ne nalazimo
u Vukovim rje~nicima. Pore|enje Vukovih i [kalji}evih oblika
za pojedine turcizme to lijepo ilustruje. Ali, to je nepobitna ~injenica, zahvaljuju}i upravo Vuku, i njegovim rje~enicama, mi
danas moèmo govoriti o ovome problemu. Bez Vuka mi bismo i
u toj oblasti na{e nauke o jeziku bili siroma{niji. I ne malo.
Vukova gra|a nudi nam podosta materijala da pratimo i
tvorbene procese u ovoj oblasti na{ega rje~nika. A ti primjeri
nam pokazuju kako su i turcizmi u{li u na{ sistem, kako su se
uklopili u sve dijelove njegove gramatike; rije~ju, kako su postali
na{e rije~i i prihvatali sve tvorbene osobenosti na{e tvorbe rije~i.
Otuda kod nas buregdìja, istina pored burek~ija, ali je prvi oblik
vi{e u duhu na{ega jezika. Tvorbeni morfem -~ija saobraàva
svoj bezvu~ni afrikat ~ sa zvu~nim plozivom iz finalne pozicije
osnovne rije~i g. Otuda buregdìja. Drugi lik ove tu|ice: burek~ija odgovara njegovom izvornom liku: breki. A tu se ve}
stvaraju uslovi za pojavu tvorbenog morfema -dìja/-~ija, koji }e
se koristiti za tvorbu novih rije~i. Otuda: govordìja, pivdìja i
sl. To vrijedi i za mnoge druge tvorbene morfeme preuzete iz
orijentalnih, i drugih jezika. Up. i kod Vuka: siledìja, sijeldìja;
novajlija, granalija; pasjaluk, siroma{luk.
Ali, tvorbeni procesi nisu stali samo na ovakvim primjerima.
Kada su se turcizmi uklopili u na{ gramati~ki sistem, i oni su
po~eli da prihvataju na{e tvorbene obrasce, da postaju tvorbena
276
gra|a. Tako smo dobili, pomo}u na{ih tvorbenih morfema, na{ih

sufiksa, sljede}e izvedenice:
-a~a: ajgira~a
-ac: hadumac
-anje: dìlitanje
-ati: dìlitati
-a{~e: {erbeta{~e
-enje: a{lu~enje, har~enje, hap{enje
-ja~a, -nja~a: bakrenja~a, dìgernja~a
-a, -ja: avlija, hadìja
-jca: hamajlijca, {amijca
-ica, -inica, -ijnica: aginica, hodìnica, a{dìjnica, hodìjnica
-i}: bakra~i}
-iski, -ijski, -ijnski: hadìjski, hadìjnski, avlijnski
-in, -jin: hadìjin, a{dìjin, haramba{in
-ski: aginski, begovski
-ina: hararina
-nik: habernik, hap{enik
-ni~ki: hap{eni~ki
-no{a: habrono{a
-{tina: he}im{tina
-u{a: alatu{a, ajgiru{a
-u{in: alatu{in
-iti: halaliti, hapsiti, a{lu~iti
-ivati: halaljivati, haramljivati
-isati: sevdisati
-ivanje: halaljivanje, haramljivanje
-ovati: a{ikovati, haramba{ovati
-ovanje: a{ikovanje, haramba{ovanje
-ovit: ajgirovit
-~e: haznadar~e
277
Asim Peco: Knjiga V
Kako se iz navedenih primjera da zaklju~iti, turcizmi su se

uklopili u na{e tvorbene obrasce i pri tome su bili izloèni svim
glasovnim promjenama koje su pratile tu vrstu izvedenih rije~i
u na{em jeziku. Zbog toga ovdje nije bitno da li je u primjerima
tipa: halaljivanje tvorbi ove glagolske imenice prethodio trpni
glagolski pridjev: halaljivan ili nije. Bitno je da prema glagolu
halaljivati imamo halaljivanje, kao {to prema sahranjivati imamo
sahranjivanje.
S druge strane, turcizmi su postajali jezgro oko koga se
mogla okupljati ~itava porodica izvedenih rije~i. Up. haber,
haberiti, habernik, habrono{a, dohaberiti, nahaberiti i sl.
A koliko su brojne ove izvedenice, lako se da zaklju~iti na
osnovu datog popisa turcizama u Vukovim rje~nicima. Prema
podacima koje daje M. Popovi}, u Rje~niku iz 1818. uz izvornih
1259 rije~i orijentalnog porijekla turcizama, nalazi se jo{ 950
izvedenica.36 Pa ako u ovim brojanjima moè biti i neslaganja,
~injenica je da 1,5 : 1 predstavlja odnos izvornih i izvedenih
rije~i ovoga porijekla. Sli~no stanje nalazi se i u drugom izdanju
Rje~nika.
Kada se sve ovo ima na umu, kada se uzmu u razmatranje
izvedenice od turcizama u Vukovim rje~nicima, a i kada se zna
savremeno stanje u toj oblasti na{e leksike, mora se do}i do
zaklju~ka da je u Vukovim rje~nicima podosta i primjera koje on
nije morao ~uti iz usta prostoga naroda, nego koje su stvorili
gramati~ki geniji kakvi su bili Vuk i Kopitar. Istina, iza svih
takvih primjera mogla bi stajati Vukova opaska, koju je izrekao
u vezi sa tvorbom nekih rije~i za potrebe Novog zavjeta, tj. da bi
sve takve rije~i narod stvorio, i po tom tvorbenom obrascu, ako
bi mu zatrebale. Dakle, i te se rije~i sasvim lijepo uklapaju u na{e
tvorbene obrasce.
36
278
Pamtivek, 49.
Vrijedno je ovdje primijetiti i sljede}e: turcizmi su u na{em

jeziku postali tvorbeno produktivni kada su po~eli da prihvataju
na{e tvorbene morfeme, sufiksalno-infiksalno-prefiksalnog tipa,
tj. od orijentalne osnove pomo}u na{ih tvorbenih morfema stvaraju se nove rije~i. Po istim uzusima kako se to ~ini i ina~e u na{em
jeziku. S druge strane, izolovani tvorbeni morfemi orijentalnog
porijekla sluè i za tvorbu novih rije~i u na{em jeziku, tj. od na{ih
osnova i turskih sufiksa nastaju nove rije~i. Otuda: aga agin
aginica aginski agovati agovanje agica, na jednoj strani,
ali i: dugajlija, lopovluk, siledìja, na drugoj strani.
Turcizmi u Vukovim rje~nicima kao slika

na{ega dru{tva u pro{lim vjekovima
U na{im turcizmima ogleda se ~itav ìvot onoga dijela na{ih
naroda koji je bio u vi{evjekovnim tje{njim vezama sa Turcima.
To potvr|uju i turcizmi u Vukovim rje~nicima. I ne samo svojim
brojem nego i svojom distribucijom. Da bi se i tu dobila {to
potpunija slika, ovdje }e se ukazati na neka podru~ja ljudskoga
ìvota, i ljudske djelatnosti, u kojima jo{ i danas ìve turcizmi,
ili kao nezamjenljive rije~i, ili kao rije~i koje se upotrebljavaju
naporedo sa na{im rije~ima. I ti podaci }e govoriti o ~injenici da
su turcizmi duboko urasli u na{e jezi~ko tkivo i da se tu oni vi{e
nikako ne osje}aju stranim. Istina, {iru sliku dru{tvenih odnosa
kod nas, posebno u Srbiji, a na osnovu Vukovog Rje~nika iz 1818.
dali su P. Ivi}37 i M. Popovi}38. Ovdje }e se ukazati samo na neke
oblasti ljudske djelatnosti, i to sve u slici Vukovih turcizama.
37
38
Pogovor Vukovom Rje~niku.

Pamtivek.
279
Asim Peco: Knjiga V
Ku}a i poku}stvo
ahar
ajat / hajat
alat
alka / halka
amam / hamam
amamdìk / hamamdìk
an / han
ar / ahar
arar / harar
ararina / hararina
asura / hasura
atula / atulja
avan / havan
avlija
badà
baglama
bakaru{a
bakra~
balta
bardak
basamak
belegija
bespara
be{ika
bi~kija
bina
binija
binjakta{
binji{
budak
280
budàk
bukagija
buklija
burgija
~ador
~akmak
~anak
~ardak
~ardaklija
~ar{av / ~ar{af
~atma
~eiz
~ekalo
~eki}
~ekmedè
~ekrk
~ekrklija
~ektalo
~engel
~erek
~erga
~esma
~ibuk
~ibukluk
~inija
~irak
~ivija
~iviluk
~utura
~uvalduza
}asa
}ebe
}emer
}enar
}epenak
}er~ivo
}eremide
}erpi~
}esa
}ibret
}iler
}ilim
}ilit
}itab
}o{ak
}o{e
}umez
}umur
}up
}upa
}uskija
}utuk
debe
denjak
direk
divan
divanana / divanhana
dolar / dolaf
durbin
du{ek
du{ekluk
|erdek
|er|ef
|ev|ir
|ugum
erende
ereza
fenjer
fildàn
fitilj
fu~ija / vu~ija
furuna / vuruna
halka / alka
hamajlija / amajlija
hamam / amam
hamamdìk / amamdìk
han / an
handàr / andàr
harar / arar
hararina / ararina
harbija / arbija
hespap / espap
ibrik
ibri{im
japija
jatagan
joltava
jorgan
kalup
kanat
kandà
281
Asim Peco: Knjiga V
kandìja
kantar
kapak
kapidìk
kapija
ka{agija
ka{ika
kat
kazan
kesa
keser
kiljer
kirija
kna
kolan
konak
kop~a
koporan
kova
krbanj
kube
kula
kutija
le|en
legen
lepeza
londà
lula
magaza
makaze
mandal
marama / mahrama
282
ma{ala
ma{e
ma{trafa
matara
melem / mehlem
men|ele
merdiven
mertik / mertek
minder
mosur
mumakaze
mu{ebak
mutaf
odaja
odàk
odàklija
oklagija
oluk
pa~aura
pamuk
pendèr
perde
pervaz
pe{kir
pe{temalj
pinokot
raf
reza / ereza
saba / sabah
sa~
sa}ura
sadàk
sahat
saksija
san / sahan
sanduk
santra~
saraj
sat / sahat
satara
sepet
serdàda / serdàza
simsija
sindìr
sinija
soba
sofra
sovra / sofra
sulundar
sun|er
{al
{alvare
{amaladà
{amija
{ap
{ator
{ei{ana
{em{eta
{erbe
{erit
{irit
{i{e
tabak
taksum
taraba
tarak
tas
tava
tavan
tekne
tendèra
tepsija
terezije
testera / testere
testija
testijca
tiganj
tojaga / toljaga
tokmak
torba
trabozan
tulum
turpija
tutkal
udèra
ular
ustija
vajat / hajat
vu~ija / fu~ija
vuruna / furuna
zembil
zumba
zurna
283
Asim Peco: Knjiga V
Odje}a i obu}a
aba
abajlija
adi|ar
alala (halhala, Vuk nema)
al}ergelet
alvatan (halvatan)
anterija
avli-marama / havli
mahrama
azdija
basma
belenzuke
belnuk
bez
binji{
bo{~a
bo{~aluk
burma
~ak{ire
~alma
~arapa
~elenka
~ember
~izma
}ebe
}urak
}ur~e
}urdija
dimije / dimlije
divan-kabanica
284
dizija
dolama
duvak
dàmadan
dùbe
|e~erma
|eisija
|erdan
feredà / veredà
fermen
fes / ves
firale
fistan
gajtan
havlija
ibri{im-tkanica
jagluk
jaka
japundè
ja{mak
je~erma
jelek
jemenija
kabanica
kadiflija
kaftan
kai{
kai{lije
kajasa
kalavre
kal~ine
kalpak
kolan
kov~a / kop~a
kurjuk
samurlija
saruk
silaj (silah)
skerlet
mavluta
min|u{e
tozluke
tur
nalune
u~kur
pamuklija
papu~e
pa{maga
veredà / feredà
ves / fes
{al
{alvare
{amija
zubun
Jelo i pi}e
afijun
ajvar / hajvar
alva / halva
baklava
bestilj
biber
bungur
burmut
buza
~orba
}aija (}ahija)
}ebap / }evap
}e{ke (ke{ke)
}iri{
}ufteta
duhan
dulek
dìbra
dìgerica
|evrek
|ulabija
|uls
|uve~e
gurabije
hajvar / ajvar
halva / alva
jagla
jahnija
jedèk
285
Asim Peco: Knjiga V
jeri{te
jufka
pirjan
pita
ka~amak
kajgana
kajmak
kalja
kaurma
kava / kahva
ke{ke
keten / }eten
rakija
limunada
lokum
meze
misira~a
salamura
salep
samun / somun
sarma
simit
sir}e
somun
sudùk
sultipita
sutlija
{e}er
{erbe
{kembe
nafaka
ni{este
o{ap, o{af (ho{af)
pa~e
pastrma
pekmez
peksimet
pilav
pirina~
telfa (teljva)
tur{ija
zaira (zahira)
zeitin
zeitin-tane
zerde
zijafet
Vo}e i povr}e
286
arpadìk
ar{lama
boranija
bostan
badem / bajam
biber
dud
dànarika
|ulabija
nerandà / neran~a
kajsija
kava / kafa
kesten
keten
patlidàn
pazija
r{lama / ar{lama
{evtelija
limun
urma
majdonos
misira~a
miva
vi{nja
@ivotinjsko carstvo
ajgir
ajgiru{a
ajvan / hajvan
akmadà
ala
dèlep
baluk
bedevija
binjak
kula{
kumrija
kurjak
~agalj
~ila{
deva
dorat
|ogat
ergela
jakrep
lejlek
majmun
sermija
zerdav
V r s t e z a n i m a n j a i a l a t ke
abadìja
abadìlu
alajbeg
alat / halat
alvadìja / halvadìja
andìja / handìja
aramba{a / haramba{a
asurdìja / hasurdìja
287
Asim Peco: Knjiga V
a{~ija
a{~iluk
aznadar / haznadar
bakal
bardagdìja
ba{a
ba{~ovan
ba{~ovandìja
bazer|anba{a
belegija
berber
berberluk
bezer|an
bimba{a
binjadìja
boltadìja
bostandìja
buljuba{a
burgija
burmudìja
buzadìja
ceriba{a
~amdìja
~arugdìja
~au{
~etedìja
~ibuk~ija / ~ibugdìja
~itlugdìja / ~itluk~ija
~itluksaibija /
~itluksahibija
~izmarluk
288
~izmedìja
~orbadìja
}aidìja (}ahidìja)
}ardìja
}ato
}ebedìja
}umurdìja
}ur~iba{a
}ur~iluk
dada
dadija
davudìja
dervi{
dizdar
du}andìja
dumendìja
dun|er / dun|erin
dun|erluk
dèlebdìja
|er|ef
el~ija
erende
furundìja / vurundìja
gurbet
i~aga
imam
izme}ar / hizme}ar
jasak~ija
jeglendìja
jekmedìja
jemin / emin
kadija
kaigdìja
kalajdìja
kalauz
kalpak~ija / kalpagdìja
kantardìja
kapamadìja
kapidìja
kasapin
katana
kauk~ija
kavedìja / kafedìja
kazandìja
kazaz
kesedìja
kiridìja
komordìja
kordovandìja
kovandìja
krzlaraga
kujundìja
kulundìja
kumbardìja
luledìja
meandìja / mehandìja
mejdandìja
mekterba{a
mekterin
mezildìja
mezuldìja
muftija
mujezin
muselim
mutavdìja
neimar
odaddìja
odà / hodà
papudìja
pa{a
pelivan / pehlivan
rabadìja
rakidìja
sadìja / sahadìja
saltadìja
samardìja
sandàk-alaj-beg
sapunìja
seiz
sejmen
sera{}er
seratlija
serdar
simidìja
skeledìja
somundìja
spaija / spahija
suba{a
sultan
sunedìja
289
Asim Peco: Knjiga V
{egrt
taindìja
tatar
teftedar
telal
terziba{a
terzija
terziluk
testeba{a
tobdìba{a
tufegdìba{a
tufegdìja
turpija
u~tuglija
ulak
vaiz
ve}il
vurundìja / furundìja
zanat
zumba
Porodi~ni i li~ni ìvot

adùvan
aga
agaluk
a{igdìja
a{ik
a{ikovanje
divanija
dost
du{man
babo
batli
be}ar
beg
begluk
inadìja
inat
~eiz
~elebija
}eif
delija
dembel
dert
dilber
290
|idija
|uvegija
jabana
jabanlija
jemin
jen|a
jen|ibula
kaduna
kadundìka
kom{ija
kom{iluk
lakrdija
nana
nena
ni}e (ni}ah)
{enluk
{u}ur
teferi~
zen|il
zen|iluk
zurna
Religija i obi~aji
adìja / hadìja
adìluk / hadìluk
alkuran
amajlija / hamajlija
avdes (abdest)
imam
indìl / indìjel
jacija
jezan (ezan)
barjam (bajram)
ba{luk
kaurin
kijamet
kurban
}aba
}itab
me{}ema
mula
din
dova
nijet
dàmija
ramazan
|aur
saba / sabah
selam
sunet
efendija
i}indija
odà / hodà
V o js k a , t r g o v i n a , a d m i n i s t ra cija
adàmija
alaj
alaj-barjak
aps / haps
apsana / hapsana
ara~
291
Asim Peco: Knjiga V
aram / haram
aramba{a / haramba{a
aramija / haramija
atar
bal~ak
barjak (bajrak)
barur
barutana
batal
ba`darina
bukagije
buljuk
buruntija
busija
~akmak
~ak{ire
~alma
~anak
~ardak
~arka
~arkanje
~arkati
~ar{ija
~au{
~ekrk
~etedìja
~itlugdìja
~itluk
~itluksaibija /
~itluksahibija
~ivit
292
}ato
}ef (}eif)
}elepir
}emer
}e{ (}ev{)
}orpazar
}ulumak
daija / dahija
dava
davudìja
degenek
divan
divit
dramlija
dèbana / dèbehana
dèferdar
dèlat
dèlebdìja
dèlep
dènet
dènjak
dèvap
dèverdan / dèverdar
dìbra
dìda
dìlit
dìlitnuti se
dìmrija
dìn
e}im / he}im
e}im{tina / he}im{tina
efendija
endek / hendek
esap / hesap
esapiti / hesapiti
espap / hespap
e{kile
falake
gungula
haber
haberdak
habrono{a
hadum
hadumac
hadìja
hair
hairala
hairdìja
hairli
hajat
hajduk
hajka
hajka~
hajkati
hak
halal
halaliti
halka
halvaluk
hamajlija
hamam
han
handàr
haps
hapsana
hapsiti
hara~
hara~lija
haram
haramba{a
haramba{ovati
haramija
haramiti
harbija
har~alija
har~iti
hasna
hasniti
ha{a
ha{ati
hatar / hater
hazna
haznadar
hazur
hazurala
he}im
he}imluk
he}im{tina
heman
hendek
hergela
hila
hodà
293
Asim Peco: Knjiga V
i~aga
indat
izun
lale
lenger
lu}um
jabana
jabanlija
jakija
jalman
jandìk
jarak
jasak
jatak
jazija
jazuk
jenji~ar
juri{
maala / mahala
magaza
majdan
mal
mangura
mazgal
mejdan
mejdandìja
mekterba{a
mekterin
melem / mehlem
me{}ema
meteriz
mezil
mezilana / mezilhana
minle
mira{~ija
miraz
mirija
Misir
Misirlija
mizdrak
mizdraklija
muasera
mukadìja
mukte
mulaluk
mur / muhur
murasela
kalem
kamata
kandà
karaula
karvan
ka{agija
katana
kavga
kavgadìja
kesim
kubure
kuburlija
kumbara
kumbardìja
kusur
lagum
294
mure}ep
murleisati / muhurleisati
muselim
mu{terija
naija / nahija
ni}e (ni}ah)
oka
ordija
ortak
ortakluk
pa~ariz
pa~aura (pa~avra)
paftalija
para
pa{a
pa{ajlija
pa{aluk
pazar
pe{ke{
pi{tolj
posuliti
potapsati
preoesapiti / prohesapiti
pusat
raja
rat / raht
refena
ru{pa
ru{pija
saibija / sahibija
saija / sahija
salma
sandàk
sandàk-alajbeg
saraj
sejmenin
sent
sera{}er
seratlija (serhatlija)
sermija
sersan
siledìja
skela
skele
soj
sokak
spaija / spahija
spailuk / spahiluk
suba{a
sukija
sultan
sultanija
surgun
{ator
{eer / {eher
{i}ar
{i}ardìja
{irit
takum
talambas
teftedar
tefter
295
Asim Peco: Knjiga V
tefti{
teskera
testeba{a
testir
tetrivan
timar
tokmak
top
Top~ider
topuz
tufegdìba{a
tufegdìja
tug
tumbas
u~tuglija
ulak
u{ur
ve}il
vergija
vetma (fetma)
vilaet
vi{ek / fi{ek
vi{ekluk / fi{ekluk
zali
zapt
zeman
zijamet
zulum
Navedeni su samo neki turcizmi iz Vukovih rje~nika koji

su jo{ uvijek u upotrebi, bar u nekim govorima na podru~ju SR
Bosne i Hercegovine. [kalji}, nesumnjivo, nudi pove}i spisak
rije~i za svaku od navedenih kategorija. Upravo, kod njega
imamo ovakvo stanje:
vjera i obi~aji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 670 rije~i
pravo i administracija. . . . . . . . . . . . . . . . . . 453
zanati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
odje}a i obu}a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271
poku}stvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234
jelo i pi}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
trgovina, novac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
ìvotinjski svijet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
gra|evinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
vojska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
oru`je i ratna oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
296
Mada se na [kalji}evom spisku nalaze i razli~ite vrste

rije~i, ni njegov Rje~nik, kao ni sve vrste rije~i datih u njemu
ne mogu nam posluìti za sastavljanje najprostije re~enice na
turskome jeziku. Sve su te rije~i obu~ene u na{e gramati~ko
ruho i njihova pripadnost pojedinim vrstama rije~i je data prema
na{em gramati~kom sistemu, a ne prema gramati~kom sistemu
jezika davaoca.
Jedna paralela
Iz prethodnog spiska Vukovih turcizama, raspore|enih
prema njihovoj semanti~koj komponenti, vidi se koliko su rije~i
toga porijekla u{le u sve oblasti na{ega ìvota. Dodajmo uz ovo
da su to potvrde samo iz Vukovih rje~nika. [kalji}ev rje~nik tu
je, svakako, znatno bogatiji. A ni tu ne nalazimo sve turcizme na
koje se, jo{ uvijek, moè nai}i na na{em jezi~kom podru~ju. Pa
ipak, i pored sve brojnosti rije~i toga ishodi{ta, stoji ~injenica da
je na{ osnovni leksi~ki fond ostao skoro neokrnjen. Turcizmi su,
naj~e{}e, dolazili da imenuju ono {to je kao novo ulazilo u na{
jezik, da imenuju predmete i pojmove koji su dolazili sa novim
dru{tvenim ure|enjem i novijim me|uljudskim odnosima, ali je, i
dalje, leksi~ka okosnica ostala na{a. Da se u to uvjerimo, dovoljno
je baciti pogled na spisak nekih rije~i iz na{ega svakodnevnog
ìvota:
Ku}a i poku}stvo
Na{a rije~
ku}a
prag
vrata
ognji{te
vatra
Turcizam
297
Asim Peco: Knjiga V
Na{a rije~
dim
pepeo / lug
drvo
dvori{te
zid
no`
mlin
stupa
srp
kosa
plug
ralo
stap
postelja
sto
stolica
vile
grablje
lopata
motika
{tap
Turcizam
avlija, mada nisu sinonimi

duvar, sve rje|e
Porodica
Na{a rije~
mlada
mladoènja
mu`
èna
otac
majka
brat
sestra
298
Turcizam
|uvegija, rje|e
babo, prete`no kod Muslimana
Na{a rije~
djed
baba
stric
strina
sin
k}er/k}i/{}er/{}i
unuk
unuka
nevjesta/snaha
zet
zaova
jetrva
ujak
ujna
tetak
tetka
brati}
sestri}
teti}
momak
djevojka
punica
punac
tast
ta{ta
svak
svastika
svekar
svekrva
{urak
{urnaja
Turcizam
ddo, kod Muslimana
nna, kod Muslimana
amidà/adè
amidìnica, rje|e
daidà, {ire
dainica, {ire
hla, rje|e, samo kod Muslimana
jaukla{, vrlo rijetko

jauklija, vrlo rijetko
badànak
299
Asim Peco: Knjiga V
Jelo i pi}e
Na{a rije~
hljeb
so
voda
bra{no
tijesto
mlijeko
sir
maslo
skorup
mla}enica
kiselina
med
medovina
jaje
poga~a
Turcizam
hamur, rje|e
kajmak, {ira upotreba

ajren, u Bosni
Vo}e i povr}e
Na{a rije~
jabuka
kru{ka
{ljiva
tre{nja
smokva
orah
gro`|e
{ipak
drijen
luk
zelje
grah
gra{ak
tikva
300
Turcizam
a{lama, ar{lama, rje|e, nije sinonim
nar, literarno
sogan, rje|e
@ivotinjsko carstvo
Na{a rije~
krava
vo
tele
june
ovca
ovan
jagnje/janje
koza
jarac
jare/kozle
konj
kobila
`drijebe
pas
ma~ka
koko{
pile
magare
golub
ptica
orao
vuk
lisica
medvjed
jelen
kuna
vjeverica
zec
riba
muha/muva
buha/buva
Turcizmi
at, nije sinonim
301
Asim Peco: Knjiga V
Ovdje su navedene samo neke imenice iz na{ega rje~ni~kog

fonda koje ~ine okosnicu svakodnevnog razgovora u ìvotu
na{ih seljaka. A ove rije~i, opet, mi ba{tinimo iz starijih epoha
razvitka na{ega jezika. To, dalje, zna~i da strani uticaj, makar bio
i dugovje~an, nije uspio da tu i{ta mijenja, ili su njegovi uticaji u
ovoj oblasti na{e leksike vrlo mali. I, po pravilu, nemaju op{tiji
karakter. I to potvr|uje mi{ljenje da turcizmi, bez obzira na svoju
broj~anu zastupljenost, nikako ne mogu da ~ine okosnicu na{ih
izraàjnih sredstava u bilo kom dijelu na{e jezi~ke teritorije.
Turcizmi i germanizmi u
Vukovom Rje~niku iz 1818.
U prvom izdanju Vukovog Rje~nika, onom iz 1818, nalazi
se oko 200 rije~i germanskog porijekla, germanizama.39 Ako
se taj broj uporedi sa turcizmima u tome Rje~niku, vidje}e se
da je razlika ogromna, da se odnos kre}e, skoro, 12 : 1 u korist
turcizama. To je i shvatljivo. Vuk je davao leksi~ko blago
narodnog jezika, i to onih krajeva koji nisu, jo{ do tada, bili jako
zapljusnuti uticajem germanizama. Bez sumnje, ova razlika u
brojnom odnosu ne bi bila ovakva da je u ovaj Rje~nik u{la i
leksi~ka gra|a iz na{ih zapadnijih govora koji su, duè vremena,
bila pod ja~im i neposrednijim uticajem njema~kog jezika. Isto
tako je mogu}e, da ne kaèmo sigurno, da }e broj germanizama
u drugom izdanju Vukovog Rje~nika biti druga~iji. Ali ta ispitivanja jo{ nisu vr{ena. Svakako, noviji uslovi ìvljenja na na{em
jezi~kom tlu, prodor tehnike i administracije, nosili su i nove
rije~i, sada germanskog porijekla. To }e naro~ito do}i do izraàja
u posljednjim decenijama pro{loga i prvim decenijama ovoga
vijeka.
39
302
Up.: A. Peco, Germanizmi u Vukovom Rje~niku iz 1818.
Zaklju~ak
Na{i primjeri pokazuju da je broj turcizama u srpskohrvatskom jeziku, odnosno u Vukovim rje~nicima, dosta velik. âk
i izrazito velik. Pa ipak, taj rje~ni~ki fond, svi ti turcizmi koje
nalazimo kod Vuka, ili, uop{teno gledano, koje nalazimo u
na{em jeziku a, da to i ponovimo, njih moè biti i preko deset
hiljada, ne omogu}avaju njihovim poznavaocima ni iskazivanje
najobi~nije misli, niti sklapanje jedne proste re~enice na tom
jeziku. Druga~ije re~eno, i pored tih brojnih turcizama, nismo
u stanju uspostaviti ni najelementarniju komunikaciju sa onima
kojima je turski jezik maternji. Postavlja se pitanje: za{to? Za{to
je to tako kada znamo da |aci sa nekoliko stotina tu|ih rije~i
mogu da razgovaraju sa svojim nastavnicima, da pi{u zadatke na
tim jezicima, rije~ju, poznavanje nekoliko stotina rije~i iz jednoga
jezika omogu}ava kakvu-takvu komunikaciju na tome jeziku.
Za{to se to ne postiè na turskom jeziku ako u svom rje~ni~kom
fondu nosimo i po nekoliko hiljada turcizama?
Odgovor je sasvim jasan. Mi ne nosimo u svom rje~niku
izvorne oblike turskih rije~i. Sve su te rije~i, ulaze}i u na{ jezik,
poprimile fonetsko-morfolo{ke karakteristike na{ega jezika.
Druga~ije re~eno, one su se pona{ile, postale su sastavni dio
na{ih izraàjnih sredstava i, kao takve, potpuno su se uklopile u
strukturu na{ega jezika. To je prvo. Drugo: me|u ovim brojnim
turcizmima koje nalazimo u Vukovim rje~nicima, ili, pak, u na{em
jeziku uop{te, nema nijednoga glagolskog oblika, nema nijedne
pade`ne sintagme, rije~ju, nema re~enicotvornih elemenata. A
bez tih rije~i nema re~enica, nema komunikacije.
I dalje. Na{ jezik, kao jezik primalac, primao je samo nazive
za pojedine predmete i pojmove, ali ne i ~itavu gramati~ku
opremu tih rije~i. Tako su se ove tu|ice na{le u na{em gramati~kom sistemu koji je potpuno druga~iji od gramati~kog
sistema jezika davaoca (fleksija prema aglutinaciji) i one su
303
Asim Peco: Knjiga V
sada u novom gramati~kom okruènju morale da mijenjaju neke

ranije svoje zna~ajke i da se uklapaju u na{ gramati~ki sistem.
Pri tome je dolazilo do uzimanja na{ih gramati~kih obilje`ja kojima se iskazuju tri gramati~ka roda i kao takvi (tj. ti turcizmi)
uklapali su se u na{u deklinaciju. Ukoliko je, pak, dolazilo do
tvorbe glagolskih rije~i od turcizama, dodavane su na{e tvorbene
morfeme za infinitiv i uklju~ivani su takvi glagoli u neku od
postoje}ih na{ih konjugacionih grupa. Tako je bilo u najve}em
broju slu~ajeva: turcizmi su poprimali na{e gramati~ke osobine,
a samim tim oni su prestali da budu potpuno tu|e rije~i u na{em
jeziku. Uostalom, i sam njihov naziv govori o tome. To nisu turske
rije~i, to su turcizmi, rije~i preuzimane iz turskoga jezika, ali
uklju~ivane u na{ jezi~ki sistem. Sve ono {to nema takva obilje`ja
i danas str{i; up. sabah-sabaha; valahi. Prvo je na{ turcizam. To
je imenica mu{kog roda koja se deklinira po obrascu svih drugih
imenica toga roda (sabah-sabaha-sabahu-sabah-sabahom-o
sabahu). Druga rije~ je izvorno turska vallahi (= tako mi Boga),
i kao takva je u na{em jeziku nepromjenljiva.
Koliko je turski uticaj bio neznatan na na{u jezi~ku strukturu govori i ~injenica da je na{a sintaksa ostala skoro netaknuta,
iako je strani jezik tu bio prisutan vjekovima. Upravo se de{avalo
obrnuto. Turske rije~i su ulaskom u na{u re~enicu poprimale sve
odlike na{ih rije~i i kao takve su zaìvljavale u na{oj re~enici, a tim
~inom su one prestajale da nose osnovna gramati~ka obilje`ja svog
ishodi{ta, jezika davaoca. Zato nije nimalo ~udno {to je i prozodijska odlika ovih rije~i, u najve}em broju slu~ajeva, usagla{ena sa
prozodijom jezika primaoca, odnosno govora u kome se te rije~i
danas nalaze. Otuda u hercegova~kim govorima novo{tokavska
obilje`ja i u turcizmima; otuda opet, u crnogorskim govorima
zetska prozodijska obilje`ja i u turcizmima. I tako je redovno.
Istina, bilo je mi{ljenja da su turcizmi uticali na izgovor
na{ih afrikata u nekim bosanskohercegova~kim govorima. To
jest, da je pod uticajem turskoga jezika, u kome nema afrikatskih
304
parova ~}, d`| i gdje preovla|uje palatalnija artikulaciona

komponenta, do{lo do te pojave i u na{em glasovnom sistemu.
Time se obja{njavala pojava }akavaca u Bosni (up. izgovor:
|amija, \emo umjesto dàmija, Dèmo, na jednoj strani, ali
i: }uje{, svido|ba, na drugoj strani). înjenica je da je pojava
}akavizma poznata nekim podru~jima Bosne i Hercegovine,
~injenica je da su to prete`no krajevi u kojima ìve Muslimani,
ali je, isto tako, ~injenica da ima muslimanskih govora u kojima
nikada ne dolazi do ovakve afrikatske supstitucije (recimo govori
isto~ne Hercegovine, Sandàka, ikavsko{}akavski govori zapadne
Bosne). Sve je to dokaz da islamizacija nije morala biti osnovni
uzro~nik za pojavu na{eg }akavizma. Morali su postojati neki
drugi razlozi za to. A oni su morali biti tu, u na{em glasovnom
sistemu. I, do{lo se, ~ini nam se, do pravog razloga za obja{njenje
te pojave. A to je: priroda na{ih afrikata nije ranije bila ovakva
kakvi su danas ti glasovi. Artikulacione razlike izme|u na{ih
dvaju afrikatskih parova rezultat su evolucije na{ega glasovnog
sistema. A u procesu te evolucije svi na{i govori nisu i{li istim
razvojnim stazama. Neki su u tom procesu oti{li do kraja i time
su se u njima iskristalisale artikulacione razlike izme|u afrikata }
i |, na jednoj strani, i afrikata ~ i d`, na drugoj strani. To se desilo
u svim na{im govorima isto~nohercegova~kog tipa, to se desilo i
u najve}em dijelu ikavsko{}akavskih govora zapadne Bosne. Ali,
to se nije desilo u centralnobosanskim {}akavskim govorima. Ne
ni u jednom dijelu hercegova~kih govora (centralnohercegova~ki
govorni tip). Tamo je taj proces mogao da ide i u sasvim suprotnom
smjeru u odnosu na isto~nohercegova~ku situaciju. Otuda tamo
pojava }akavizma. Ima govora gdje se javljaju polumeki glasovi
(~, d`), {to je, tako|e, obja{njivo. Dakle, novija ispitivanja na{ih
narodnih govora jasno su ukazala na ~injenicu da nije turski jezik
glavni krivac za pojavu na{ega }akavizma. Za tu pojavu su
postojali i unutarjezi~ki uslovi. Uticaj turskoga jezika, ako ga
je bilo, tu je bio sekundarnog karaktera. Tamo gdje je proces
305
Asim Peco: Knjiga V
artikulacione diferencijacije izme|u na{ih dvaju afrikatskih parova bio zavr{en, turski uticaj, ma koliko bio intenzivan, tu nije
ni{ta promijenio.
Istina, turski uticaj je bio odlu~uju}i, u nekim na{im govorima, za o~uvanje foneme h u glasovnom sistemu tih govora. I
tu su razlozi jasni. Iz istorijske fonetike nam je poznato da se
ovaj na{ zadnjonep~ani konstriktiv po~eo gubiti iz govora negdje
u XVI vijeku. To je, upravo, vrijeme masovnije islamizacije u
na{im krajevima. Po{to je islamizacija nosila sa sobom i molitve
na arapskom jeziku, koje, ina~e, obiluju fonemom h, bilo je
razumljivo da je pod tim uticajem do{lo do stagnacije u gubljenju
ovoga glasa i iz na{eg rje~ni~kog fonda. Jer ako se u toku dana
vi{e puta izgovaralo: Alah, valah, sabah, Ahmet, rahmet i sl.,
moglo se, isto tako, izgovarati i: grah, orah, hrana, prohodala
i sl. Ali ako je u nekim na{im oblicima, ili nekim rije~ima,
fonema h ve} bila i{~ezla, ona se nikada vi{e tu nije mogla
vratiti. Otuda i u govoru Muslimana isto~nohercegova~kog tipa
obli~ki sinkretizam u dativu, instrumentalu i lokativu mnoìne
gdje je uslov za pojavu ovog sinkretizma bio, upravo, nestanak
foneme h iz oblika lokativa i jedna~enje toga oblika sa starim
instrumentalom. Uz to i muslimanski govori znaju za supstituciju
foneme h fonemom v u tvor (dhor, thor) i sl. Rije~ju, ako je ranije
do{lo do gubljenja foneme h iz nekog oblika, i ako se javio novi
oblik, odnosno, ako je ve} do{lo do supstitucije foneme h nekom
drugom fonemom, uticaj turskoga/arapskoga jezika tu nije mogao
ni{ta da izmijeni.
Da bi se vidjelo koliko su turcizmi u na{em jeziku nere~enicotvorni, tj. koliko se oni javljaju samo kao oznake pojedinih
predmeta ili pojmova, ali ne i kao nosioci ~itavih misaonih cjelina,
uze}emo dva primjera iz na{e knjièvnosti.
Prvi primjer je iz pjesni~kog opusa Alekse [anti}a. To je
njegova pjesma: Iz Bir Hadì-Bobina dolafa, u kojoj ima vrlo
mnogo turcizama. Ali ako izdvojimo te turcizme, oni nam ni{ta
306
ne kazuju. Ostaju samo kao rije~i poredane jedna pored druge, ali
ne kazuju kakva im je tu uloga.
Evo jednoga dijela te pjesme:
E ba{ ti ja nemam nimalo igbala!
Na mene se digla velika avala;
Dva dilbera, demek, birindì junaka,
Iz mahale stare, Kalhanskog sokaka,
Dva iluma, dànum, {to pi{u dèride,
A {to su im, biva, veoma {efide,
Dva dilbera, aman, Alija i Duran,
[to na pamet znadu i }itab i kuran,
Na ~etiri strane pu{}ali avaze,
Iskupili, pobro, pa{e i kavaze,
Pa ti med`liz drè i sve {to je gore
O Bir Hadì-Bobi podjednako zbore;
Da on, sankim, nema dina ni imana
I svome Islamu da je od zijana;
Te ti ferman pi{u na bukadar strane,
Da se mene klone svi {to Islam brane,
Jer Bir Hadì-Bobo i svi mu ahbabi,
Nevjerni su butum Proroku i ]abi
I vas med`liz slavni sloìo se s davom
I kadije mudre zaklimale glavom.
Isklju~imo iz nekog stiha na{e pomo}ne rije~i, prijedloge
ili glagolske oblike, osta}e gole imenice ili prilozi bez ikakve
poruke. Uzmimo za primjer stih:
Dva dilbera, demek, birindì junaka
ako izdvojimo na{ broj dva, i na{u imenicu junaka, osta}e
dilbera, demek, birindì, koji nam ni{ta ne kazuju; ili:
307
Asim Peco: Knjiga V
Dva iluma, dànum, {to pi{u dèride

ako se izdvoje na{e rije~i: dva, {to pi{u, ostaju poredani turcizmi: iluma, dànum, dèride, ali bez ikakve poruke, i iskazane
misli.
Sve je ovo shvatljivo. Da bi se iskazala cijela misao, nisu
dovoljni samo pojmovi. Neophodni su i drugi ~lanovi bez kojih
ne postoje re~enice. Potrebna je gramatika. A turska gramatika
nije nikada postala sastavni dio na{ih izraàjnih sredstava. Upravo zbog toga su se oni brojni turcizmi osje}ali nemo}ni u na{em
jezi~kom sistemu, upravo zato su se oni i morali uklapati u na{
gramati~ki sistem koji je u potpunosti sa~uvao svoju individualnost i tamo gdje su turcizmi dosta sna`no zapljusnuli na{ rje~nik.
A kako tek izgleda jedna misao iskazana na na{em i na
turskom jeziku, pokaza}e nam primjeri uzeti iz romana Dervi{ i
smrt Me{e Selimovi}a:
U petak, poslije dùme, Mula-Jusuf mi javi da me u me{}emi
~eka valijin defterdar. Koji ga je {ejtan doveo ovamo po
ovako ru`nom vremenu!40
Iste te re~enice na turskom jeziku glase:
Cuma gn, cuma namazindan sonra Molla Yusuf. Valilik
Defterdarinin beni mahkemede bekledini haber verdi. Bukt zamanda hangi eytan onu buraya gndermiti?41
Ako uporedimo ova dva teksta, te{ko }emo tu na}i i{ta
zajedni~ko zbog nejednakih grafi~kih rje{enja. Ali, ipak, moèmo
zaklju~iti da tursko cuma odgovara na{em dùma, da tursko Molla
Yusuf odgovara na{em Mula-Jusuf, da tursko eytan odgovara
na{em {ejtan. Jo{ bi se, eventualno, mogla izdvojiti imenica
40
Dervi{ i smrt, XVI poglavlje, 418 (Novi Sad Beograd, 1972).

Mehmed Selimovi}, Dervis ve lm, Varlik Yayinlari, Ankara Caddesi,
Istanbul, prevod Mahmut Kiratli, 1973, 457.
41
308
haber iz turskog teksta, kao nama poznata rije~, mada joj u na{em
izvoru odgovara glagolski oblik javi. I to je sve. Mi u turskom
tekstu moèmo samo tragati za nekim obli~kim sli~nostima koje,
eventualno, postoje izme|u na{ega i turskoga jezika. Turci bi,
opet, u na{em tekstu na{li vrlo malo sli~nosti zbog na{ih grafi~kih
i gramati~kih posebnosti.
I ovo su dokazi da tu|ice, makar bile i brojne, ako se uklope
u gramati~ku strukturu jezika primaoca, prestaju da traju kao
rije~i jezika davaoca i po~inju da traju kao rije~i jezika primaoca i
kao takve se pokoravaju svim gramati~kim pravilima toga jezika.
Zbog toga se u na{em jeziku brojni turcizmi odràvaju vjekovima.
Na svoje porijeklo oni mogu ponekad ukazivati svojim glasovnim
sklopom, ali ne i svojom gramati~kom posebno{}u. Zbog toga
nam te rije~i i ne smetaju mnogo. âk ni onda kada za njih imamo
i vlastitu rije~. One se u takvim slu~ajevima javljaju kao sinonimi
sa nekim stilskim obilje`jima.
309
Asim Peco: Knjiga V
Va`nija literatura
1.
Vuk Stefanovi} Karadì}, Srpski rje~nik 1818, Beograd,

1964.
2. Vuk Stefanovi} Karadì}, Srpski rje~nik istuma~en njema~kijem i latinskijem rije~ima, Be~, 1852; Beograd, 1969.
3. Ljubomir Stojanovi}, @ivot i rad Vuka Stef. Karadì}a,
Beograd, 1924.
4. Miodrag Popovi}, Pamtivek, Srpski rje~nik Vuka St. Karadì}a, Beograd, 1983.
5. Pavle Ivi}, O Vukovom Rje~niku iz 1818. godine, Pogovor/
srpski rje~nik 1818, Beograd, 1964.
6. Abdulah [kalji}, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1965.
7. Petar Skok, Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Zagreb, 1971.
8. Bratoljub Klai}, Veliki rje~nik stranih rije~i, Zagreb, 1968.
9. France Bezlaj, Etimolo{ki slovar slovenskega jezika, Ljubljana, 1976. i 1982.
10. E. N. [ipova, Slovar tjurkizmov v russkom jazike, Alma-Ata, 1976.
310
Skr a } e n i c e
alb.
apel.
ar.
arb.
avst.
bav. avst.
bug.
c. f.
~., ~e{.
dem.
fr., franc.
gl.
gr~.
ma|., mad`.
nem.
ngr.
nom.
njem.
pers.
praslov.
pred-ie.
RJA
rum.
s. v.
sanskr.
srlat.
srvn.
stcslav.
stgr.
stmad`.
stvn., stvnj.
suf.
sveslav.
tal.
tur.
up.
v.
vulg.
= albanski
= apelativ
= arapski
= arbanaski
= austrijski
= bavarsko-austrijski
= bugarski
= uporediti
= ~e{ki
= deminutiv
= francuski
= glagol
= gr~ki
= ma|arski
= nema~ki
= novogr~ki
= nominativ
= njema~ki
= persijski
= praslovenski
= predindoevropski
= Rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika (JAZU)
= rumunski
= kod rije~i
= sanskrtski
= srednjolatinski
= srednjovisokonema~ki
= starocrkvenoslovenski (staroslovenski)
= starogr~ki
= staroma|arski
= starovisokonjema~ki
= sufiks
= op{teslovenski
= italijanski
= turski
= uporediti
= vijek; vidjeti
= vulgarno
311
NAD [ANTI]EVOM POEZIJOM*
* Rad prvi put objavljen u ~asopisu Most, Mostar, br. 83-84, 1990, 3-11. Ovdje
prenesen u latinicu iz knjige Pisci i njihov jezik, Beograd, Prosveta, 1995, 226-244.
Ispravljene su uo~ene tehni~ke i korektorske gre{ke.
313
NAD [ANTI]EVOM POEZIJOM
Knjièvno djelo Alekse [anti}a, s obzirom na raznovrsnost

njegovih pjesama, i njihovu brojnost, predstavlja nepresu{ni
rudnik za raznolika prou~avanja. Tu ima podosta gra|e i za lingvisti~ki pristup, za prou~avanje na{ega onda{njeg jezi~kog
standarda, za prou~avanje pjesni~ke leksike, za prou~avanje dijalekatske leksike, za prou~avanje funkcionalnosti tu|ica, posebno
turcizama, i sli~no.
I
Ja sam u radu Dijalekatske osobine u pjesni~kom jeziku
A. [anti}a (koji je prvo objavljen u spomenici Zora, Mostar
1968/69) ukazao na neke dijalektizme u [anti}evoj poeziji.
Takvih osobina, koje bi se mogle nazvati i hercegovinizmima,
tj. osobina koje se jo{ uvijek smatraju neknjièvnim, ima podosta
u literarnom opusu Alekse [anti}a. Nije [anti} èlio da nam
ostavi nekakvu zbirku dijalekatskih rije~i iz svoga zavi~aja i
svoga vremena. On je, prosto, èlio da svoje misli iskazuje onako
kako je to ~inio u svakodnevnom ìvotu i kako ih je mogao
lako da razumije svaki njegov zemljak i savremenik. Istina, ima
mi{ljenja da je sve to posljedica skromne pjesnikove kulture i
nemogu}nosti da se odvoji od svoga grada i svoga dijalekta.
Jovan Du~i}, u jednom osvrtu na [anti}evu poeziju, kaè da je
na{ pjesnik u celom svom stavu prema ìvotu imao strah od
svega {to ga je prema{alo; a u svom odnosu prema knjièvnosti,
315
Asim Peco: Knjiga V
uàs od svega {to mu je protivure~ilo. Strahovao je od velikih

gradova, velikih ljudi i velikih re~i. Zato ostade do kraja vezan
za svoju malu i teskobnu sredinu (Jovan Du~i}: Aleksa [anti},
Mostar i Hercegovina, Mostar 1937, str. 66). Du~i} je poznavao
na{ega pjesnika, s njime je i drugovao, i treba mu vjerovati da je
ta konstatacija zasnovana na li~nom utisku o [anti}u.
Samo, mora se imati na umu i ~injenica da je [anti} bio satkan
od druga~ije gra|e nego Du~i}. Jeste, [anti} je bio zaljubljenik
u Mostar, Neretvu, Radobolju i Bi{}e. Njemu je jedino na tom
prostoru sve bilo po taman. Tu su ove rijeke svojim {umom godile
njegovom uhu, tu je slavuj znao da izvija najzanosnije pjesme, tu je
behar bio neponovljiv. Mora se priznati da je mnoge svoje ljubitelje
[anti} zarazio tom bole{}u. Samo, to ne bi trebalo da je negativna
osobina. Ne. To je, jednostavno, ona ljubav koju mnogi nemaju i
koju ne steknu ni do kraja ìvota. Da je [anti} ispunio svoj dug
prema vremenu, i prema svome zavi~aju, dokazuje ~injenica da
je on jo{ tu, me|u nama, i da nikakve bure i oluje nisu uspjele da
otu|e [anti}a ni od Hercegovine, ni od Mostara i svih, ponavljam,
svih ìtelja ovoga grada na obalama Neretve. A, mora se priznati,
to postiù samo veliki ljudi, veliki majstori pera. Mogu}e je da
[anti} nije poznavao svjetsku literaturu onoga vremena. Zna se
da je drugovao sa Hajneovom poezijom i da ga je prevodio, ~ak
i da se ugledao na toga njema~kog klasika (o tome pi{e u istoj
knjizi, gdje i Du~i}, Jovan Radulovi}, str. 82). Zna se da je bio
ljubitelj na{e narodne i umjetni~ke poezije. To su mu mogli biti
i prvi uzori. A kada mu je Bogdan Popovi} uputio dosta o{tre
rije~i kritike, [anti}, kao odgovor, pi{e da bor jo{ nije pao i da jo{
krepko stoji. Istini za volju, kritika je imala uticaja na [anti}a.
Ponavljam, [anti}eva poezija pruàla je, i pruà, obilje tema
za raspravu. Kakav }e ishod biti takvih rasprava, zavisi od toga
kako se gleda na na{ega pjesnika. Onaj koji ga voli, uvijek }e
na}i razumijevanje za njegove nedostatke i {to se nije vinuo
nebu pod oblake. Istina je da su neki, koji su nadma{ili [anti}a
316
Nad [anti}evom poezijom
u umjetni~kim vrijednostima svojih stihova, manje znani na{im

savremenicima nego Aleksa. A istina je, i nepobitna, da ~ovjek
ìvi dok ìvi njegovo djelo.
II
Ja }u ovom prilikom govoriti samo o jednoj osobini pjesni~ke
rije~i A. [anti}a. Govori}u o turcizmima, rije~ima orijentalnog
porijekla, koje nam nudi samo izvjestan broj [anti}evih pjesama,
ina~e bi uvid u tu problematiku u cjelokupnom [anti}evom literarnom opusu iziskivao i vi{e vremena i vi{e prostora. Upravo, ta
problematika iziskuje ~itavu jednu studiju. [anti}eva pisana rije~
nudi gra|u za jedan takav poduhvat.
Ali, prije nego pri|emo toj problematici, nekolike napomene:
a) Ja sam u pomenutom radu o [anti}evim dijalektizmima,
upravo je posljednja misao u tome radu, napisao i ove retke: kada
ne bismo znali odakle je na{ pjesnik, njegova poezija odvela bi
nas na obale Neretve. îni mi se da ta konstatacija krasi poeziju
A. [anti}a. A na tu misao dolazi se kada se prati tematika o kojoj
pjeva [anti}, kada se prati leksika koju upotrebljava [anti},
kada se prate li~na imena koja spominje [anti}, kada se prate
me|uljudski odnosi o kojima pi{e [anti}. Rije~ju, cjelokupni
literarni opus ovoga pjesnika proèt je njegovim zavi~ajem,
proèt je Hercegovinom i Mostarom. U vezi s tim ja }u ukazati i
na ovaj podatak. U jednom radu o jeziku Desanke Maksimovi}
ja sam napisao da nam pjesnikinja svojom poezijom ukazuje na
pravac kretanja ka njenoj Brankovini; njena poezija se javlja kao
vje~iti putokaz ka tom predjelu [umadije. To se moè re}i za
svakog velikog pjesnika koji voli svoj zavi~aj i koji zna da ga
ovjekovje~i u svojim pjesmama.
b) I da ne spominje navedene toponime: Mostar, Neretva,
Radobolja, Mahala donja, [anti}eva leksika odvela bi nas na
317
Asim Peco: Knjiga V
obale Neretve. Tu, naime, ìve rije~i kao: granate smokve, behar,
melek{a, dra~a, kadulja, krasna, liska, hrnjaga, ja{mak, {ipak,
|eriz, dàmija, hodà; tu zajedno ìve: Emina, [erifa, Ferida,
An|a, Ibro, Mrgud, Petar. Sve to, i zajedno, te{ko se nalazi van
ovih prostora, vezanih za Neretvu i Hercegovinu.
c) Za na{ega pjesnika je re~eno da je najbolji muslimanski
pjesnik (N. Mili}evi}). Mo`da ~udno zvu~i ovakav sud o pjesniku koji zauzima istaknuto mjesto u srpskoj knjièvnosti. Mo`da
~udno, ponavljam, ali ne i neshvatljivo. [anti} je odrastao u sokaku u kome su se igrali i Zora i [erifa i Aleksa i Mujo; Aleksa je
odrastao u gradu gdje se uvijek po{tivao ~ovjek i gdje je ta rije~
imala onu vrijednost koju joj odredi jedan drugi majstor pera:
ôvjek, to gordo zvu~i {to zna~i: ~ovjek nadvisuje sve druge
rije~i iz svoga semanti~kog podru~ja. [anti} je to znao. On je osje}ao svoje kom{ije kao ne{to svoje, njemu blisko i drago, i zato je
o njima pjevao kao o ne~emu {to se voli i {to se nosi u srcu.
Ja posebno isti~em taj momenat u [anti}evoj poeziji. Isti~em ga zbog toga {to se to, danas, po~esto zaboravlja. A, da se
i toga podsjetimo, [anti} nije i{ao ni na kakve kurseve gdje se
predavalo o bratstvu i jedinstvu. [anti} nije pripadao nikakvoj
partiji koja je u svome programu imala i takvih ideja. Ne. [anti}
je rastao u sredini gdje se kom{ija volio kao brat. [anti} je duboko
shvatao razlike koje je vjera uspostavljala me|u istoplemenicima
i istojezi~nicima, ali je znao da te razlike nikako, i nikada, ne
smiju da budu primarne, da nadja~aju sve {to te istojezi~nike
spaja, mada je u svom, ne odve} dugom ìvotu, promijenio tri
cara. (Ro|en je, kao {to se zna, 27. maja 1868. Dakle, za vrijeme
turske uprave. Umro je 2. februara 1924. Dakle, za vrijeme
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Izme|u ta dva datuma
njegovom uòm domovinom jo{ su protutnjale austrijske vojske i
austrijska uprava.) On je, prema tome, mogao da pamti i tursku i
austrijsku i na{u upravu. Pamtio je, zna~i, vrijeme kada su Emina
i [erifa mogle biti privilegovane u odnosu na An|u i Stanu. Ali,
318
ponavljam: mogle biti privilegovane. A da li su bile? Naj~e{}e

nisu. Naro~ito u njegovoj Hercegovini. Privilegije, o kojima se
po~esto u ovakvim istorijski prelomnim periodima govori, naj~e{}e ne idu na dno. Ne stiù do onoga dru{tvenog sloja o
kome pjeva Aleksa. On je, zato, i mogao da kaè: Mene sve rane
moga roda bole, I moja du{a s njim pati i grca (Moja otad`bina).
A njegov rod su svi njegovi zemljaci. Nije ih dijelio ni po vjeri
ni po nacionalnoj pripadnosti ako se tada i o tome govorilo.
Upravo zbog toga smatram da je [anti} divna lektira za ove dane,
i ove krajeve. Ona je danas mehlem ljutih rana i dobro bi do{la
u svakom nastavnom procesu.
III
U sklopu ove problematike nalaze se i [anti}evi turcizmi.
Nekoliko rije~i o tome leksi~kom sloju u na{em jeziku. Iz istorije
sh. jezika se zna da su nam ovaj leksi~ki sloj, uglavnom, donijeli
Turci. Zna se i to da te rije~i, koje mi obi~no tako nazivamo,
turcizmima, nikako nisu isklju~ivo turskoga porijekla. I najmanje su toga porijekla. To su, u najve}em broju, rije~i koje su i
Turci preuzeli ili iz arapskoga ili iz perzijskoga jezika. Zbog toga
se danas za te rije~i upotrebljava jo{ i naziv orijentalizmi. Taj
im naziv vi{e i odgovara, ali, po{to se kod nas onaj prvi naziv
turcizmi ve} odoma}io, ja }u i ovdje ostati pri tome nazivu.
Rije~i toga porijekla u na{em rje~niku moè biti do 10.000.
U poznatom Rje~niku turcizama Abdulaha [kalji}a ima ih 8.742
za 6.878 raznih pojmova. U Vukovim rje~nicima taj broj je
ovakav: u prvom izdanju Vukova Rje~nika, onome iz 1818,
turcizama ima oko 2.500. Ako znamo da u tom rje~niku ima
ukupno 26.270 rije~i, jasno nam je da tu na turcizme otpada
skoro jedna desetina cjelokupnog leksi~kog fonda. U drugom
izdanju Vukova Rje~nika, koji ima preko 40.000 odrednica, na
turcizme otpada oko 3.700 rije~i. Dakle, skoro isti procentualni
319
Asim Peco: Knjiga V
odnos. Ove brojke jasno govore koliko su turcizmi u{li u na{

svakodnevni ìvot i postali sastavni dio na{ih svakodnevnih
izraàjnih mogu}nosti. Istina, ono {to je vrijedjelo za Vukovo
doba, nikako ne vrijedi i za na{e doba. I ne samo u Vukovom
uèm zavi~aju, u Srbiji, nego ni u bilo kom kraju na{e jezi~ke
teritorije. Zbog toga danas mnogi na{i |aci, mnogi savremeni
~itaoci i [anti}a i ]orovi}a, pa i Selimovi}a i Andri}a, ne mogu
da ~itaju njihova djela bez pogledanja u rje~nike. Turcizmi su
novijim generacijama sve manje poznati. A bez toga leksi~kog
sloja, ~ini mi se, mnoge pjesme, mnoga literarna ostvarenja iz
pro{loga vijeka, i ne samo pro{loga, gubili bi od svoje ljepote.
Ko èli da osjeti ljepotu tih literarnih ostvarenja, neka pogleda u
rje~nike, neka malo dublje zaroni u te pjesme, tek onda }e osjetiti
svu njihovu ljepotu.
Od svih [anti}evih pjesama ja }u, za ovu priliku, uzeti samo
njih nekoliko i ukazati na njihove turcizme.
1. U pjesmi Prolje}e imamo i ove stihove:
Nemoj, draga, no}as da te san obrva, I da sklopi{ o~i na
du{eku mekom Prosu}e se miris plavih jorgovana, I svaki
}e prozor zasuti beharom Do|i i u ba{ti budi ruà meka
(Pretprazni~ko ve~e, zbirku pripremio Stevan Rai~kovi}, Prosveta, Beograd, 1968, str. 47).
U ovih pet stihova imamo ~etiri turcizma: du{ek, jorgovan,
behar i ba{ta. Ni za jedan od tih primjera, koji pripadaju grupi
na{ih turcizama, mi nemamo adekvatne doma}e zamjene. Imenica du{ek danas je sasvim obi~na na {irim prostorima sh. jezi~ke
teritorije. To je vrsta donje posteljine kojoj se do danas ne na|e
odgovaraju}a doma}a zamjena. To, naime, nije madrac, nije ni
vunena posteljina, nije ni leàj. To je posebna vrsta donje posteljine
kojoj ni semanti~ki, ni po vrsti, ne odgovara romanizam madrac.
Jeste, u na{oj poeziji, ovaj turcizam obi~no prati pridjev mek/
mehak, meki/mehki, to jest, dolazi u sintagmi: meki du{ek, meki
320
du{eci. Nikakva zamjena tu vi{e nije mogu}a ako se èli dati ne

samo prava semanti~ka komponenta ovoga dijela posteljine nego
i vrijeme kada je nastala i ova [anti}eva pjesma.
Drugi turcizam iz ove na{e grupe jeste jorgovan. Ta vrsta
ukrasnog {iblja danas je osvojila sve na{e krajeve. U [anti}evo
vrijeme Mostar je mogao biti prepun toga mirisnog {iblja. Po
porijeklu to je perzijska rije~: erewn, tur. erguvan, {to smo mi
primili kao jorgovan, sa proteti~nim j. Koliko je ta rije~ postala
na{a, govori podatak da je Vuk nije ozna~io kao tursku. (Vuk je,
naime, uz sve rije~i za koje je smatrao da su po porijeklu turske,
stavljao krsti}: du{ek+.) Uz imenicu jorgovan nema toga znaka.
Zna~i, Vuk je nije smatrao turcizmom. Ponavljam, mi nemamo
odgovaraju}u rije~ za njenu zamjenu. Da bi se iskazao njen sadràj, a ako bismo èljeli da napustimo ovaj turcizam, potrebna
nam je cijela jedna re~enica: to je ukrasni grm iz porodice
maslina s lijepim grozdastim mirisnim cvjetovima ruì~aste
i bijele boje. Tako se ovaj turcizam obja{njava u Klai}evom
Rje~niku stranih rije~i.
Behar je, po porijeklu, tako|e, perzijska rije~. U tome jeziku
ona ima isti oblik: behar. Tako je i u turskom jeziku, odakle je
stigla i nama. Istina, sa ne{to izmijenjenim zna~enjem. Naime,
osnovno zna~enje ove imenice je prolje}e, zatim list i cvijet
vo}ke ([kalji}). U na{em jeziku, kao {to se zna, ova tu|ica ima
zna~enje cvijet vo}a. To zna~i da ova imenica, bar na podru~ju
Hercegovine, ne moè ozna~avati bilo koji cvijet. Koliko mi
je poznato, behar se ne upotrebljava ni za cvijet nekih drugih
cvjetnja~a. Tako, na primjer, ne kaè se za cvijet drijenka, za
cvijet dra~e, pitome ili divlje, za cvijet oraha, bajama, lipe i sl. da
su u beharu, da su izbeharali. Uz cvijet tih cvjetnja~a, koliko mi
je poznato, uvijek ide: procvjetali su, u cvijetu su, cvijet. âk i
za vinograd se kaè: u cvatu je, cvijet loze. Nikada behar loze.
To bi zna~ilo da se turcizam behar vezao isklju~ivo za odre|eno
vo}e: vi{nju, tre{nju, breskvu, kajsiju i {ljivu. Zbog toga ova ime321
Asim Peco: Knjiga V
nica ~esto prati [anti}evu poeziju. Mostar je, koliko se mi stariji

sje}amo, nekada, stvarno, bio prepun vo}njaka koji su u prolje}e
kitili ovaj grad. Za posmatra~a, pogotovo za pjesni~ku du{u, to je
bio poseban doìvljaj i nije nikakvo ~udo {to je tim darom prirode
[anti} okitio mnoge svoje pjesme.
Naravno, ni ovaj turcizam nije lako potisnuti iz na{ega
rje~nika. Ne, bar, iz rje~nika Hercegovine i Hercegovaca. To
nikako nije isto {to i cvijet. Cvijet ima znatno {ire zna~enje od
behara. Istina, imenica cvijet moè da se upotrijebi umjesto
imenice behar, ali ne i obrnuto. Behar, kao {to je i ovdje re~eno,
ne moè da ide uz svaku cvjetnja~u, pogotovo ne uz cvije}e. Mi
moèmo da kaèmo: cvijet ruè, cvijet karanfila, ali ne i: behar
ruè, behar karanfila. Sve je to shvatljivo. U jeziku se vr{e
neprestane promjene. Na{e intervencije u tu oblast, po pravilu, ne
ra|aju plodom. @ivot je i tu najbolji sudija.
Turcizam ba{~a/ba{ta ima {iroku primjenu na na{em jezi~kom tlu. To je deminutiv od b = vo}njak. U tur. je bahe,
bae, a u perzijskom: b~e. Mi smo primili ovu imenicu sa
fonemom h: bah~e, {to je me|uglasovnim procesima dalo ba{~e
ba{~a (up. primjere kao: orah ora{~i}, mijeh mje{~i}, u kojima imamo, isto, asimilaciju zadnjonep~anog frikativa h ispred
afrikate ~ u prednjonep~ani konstriktiv {: otuda od bah~e ba{~e i
na{im morfolo{kim uobli~avanjem, tj. uop{tavanjem morfeme -a:
ba{~a. U Mostaru moè biti i ba{}a, {to se obja{njava nestabilnom
artikulacijom afrikata ~ i d` u mostarskom govoru. Istina, javi}e
se i disimilaciona skupina {t umj. {~: ba{ta. Od tih dviju osnova
izvode se i sve druge: ba{~a ba{~ovan, ba{~ovanluk, ba{~eni,
ba{~ica i sl., kao i: ba{ta ba{tovanluk, ba{teni, ba{tica i sl.).
Po [kalji}u, osnovno zna~enje ove posu|enice je: vrt, vo}njak. I ova imenica u na{em jeziku donekle je modifikovala
svoja primarna semanti~ka obilje`ja. Ta imenica, naime, u Mostaru, i njegovoj okolini, ozna~ava i oku}nicu, ali ne svaku, nego
samo onu koja je lijepo ura|ena, koja se obra|uje, u kojoj se sadi
322
zelen, razno povr}e. Ako je to zemlji{te zasa|eno vo}em, ~e{}e

}e se tu javiti kao oznaka vo}njak; ako je zasa|ena vinova loza
vinograd. Odstupanja, ako ih ima, rijetka su. A i tu bi detaljnija
analiza mogla da potvrdi izvorno, osnovno zna~enje. Tako, na
primjer, u mome Ortije{u postoje danas razne ba{~e i ba{~ine,
iako to vi{e nikako nisu ni lijepo ure|ene oku}nice ni vrtovi. Ali,
fakat je, to su nekada upravo bili takvi dijelovi ne~ijeg imanja.
2. Koliko je [anti} bio zaljubljen u behar govori i jedna
pjesma sa tom imenicom u naslovu: Pod beharom. I ona je
prepuna turcizama. Up.:
Jahao sam konje, a{ikovo, pio,
Ali nigda nisam vako rahat bio!
Gle, veliko sunce uprlo strijele
Na zumbule plave i |ule bijele,
Na granate smokve pokraj {edrvana,
Na sevlije vite od stoljetnih dana
I tanke munare sred ravna Mostara,
[to se sav bijeli od rosna behara!
Pa ko da bi jedan golem rubin bio,
U hiljadu boja trepti {eher cio,
Dok Neretva plava o kr{ se razbija
I srebrni galeb nad njome se vija.
Pa jo{ kako ovdje miri{e melek{a
I zelena trava od pamuka mek{a
I bijeli cvijet tre{nje i jasmina,
Ko mahale kuda prolazi Emina!
U tim stihovima ima podosta turcizama. To su: a{ikovo,
rahat, zumbule, |ule, {edrvana, sevlije, munare, behara, {eher,
melek{a, pamuk, jasmin, mahale, Emina...
323
Asim Peco: Knjiga V
Ja ne}u sada podrobnije obja{njavati sve te turcizme. Ukaza}u samo na tri: melek{a, jasmin, Emina.
[kalji} ima melek{u kao vrstu divljeg cvije}a, up. na menek{a,
tur. meneke, perz. benef{e obi~na ljubi~ica, Viola odorata.
Vuk nema te imenice ni u jednom svom rje~niku. Nalazimo je
u RJAZU. Tu ~itamo melek{a, cvijet ljubice. Samo u jednoga
pisca (koji nije sasvim pouzdan) kao rije~ bosanskohercegova~ka.
Dakle, kod nepouzdanog pisca. Odatle i dalji Mareti}ev (on je
obradio taj dio Rje~nika) zaklju~ak: Ako se ova rije~ doista govori, bi}e turska. U Re~niku, koji je izdala Matica srpska, nalazimo i ovu odrednicu. Potvrda je, upravo, ovaj na{ primjer: Pa
jo{ kako ovdje miri{e melek{a. U Re~niku SANU nalazimo dvije
potvrde. Prva je [anti}eva: Ja na tvoja njedra bacih struk vrijeska
i melek{e; druga je iz Zovkinih djela: Nikad vi{e ne }e zubi trnuti,
ako se svari melek{e (ljubice) i melek{avom vodom pla~e.
Melek{a/milek{a je na ovim na{im prostorima prvo prolje}no
cvije}e. Sje}am se, kao osnovac, kako bih se radovao kada bih
prona{ao cvijet melek{e i odnio u~iteljici. Melek{e (ili milek{e)
bi mogle biti nekakvi hercegovinizmi. I to vezani za Mostar i
njegovu okolinu. Upravo, prema mojim ispitivanjima, za taj
turcizam ne zna ni Bosanska krajina, pa ni {ira Hercegovina,
Trebinje, Trebinjska {uma. To bi i mogao biti razlog za{to je u
njeno postojanje posumnjao T. Mareti} u Rje~niku JAZU. Ipak,
taj turcizam jo{ ìvi u jednom dijelu Hercegovine i lijepo je {to
ga je [anti} ovjekovje~io u svojim pjesmama.
Jasmin ima {iri areal upotrebe. Istina, Vuk nema ni ove
imenice. [to je i shvatljivo. Vuk je davao leksiku svoga zavi~aja,
ili onu za koju je posigurno znao da ~ini leksi~ki fond {irih
narodnih slojeva. Jasmin, to je van sumnje, nije ni tada pripadao
op{tenarodnom leksi~kom fondu. Upravo, sve do na{ih dana
to nije bilo ukrasno {iblje koje se uzgaja na {irim prostorima.
Danas, me|utim, jasmin se sre}e i u zaba~enim selima, diljem
na{e domovine.
324
Po porijeklu, to je perzijska rije~. Nama je mogla sti}i posredstvom turskoga jezika. U tom jeziku ona glasi yasemin. Ni za
ovaj turcizam mi nemamo adekvatnu zamjenu.
U ovoj pjesmi susre}emo se i sa li~nim imenom Emina.
Naravno, u Mostaru nije potrebno govoriti o tome ko je bila
Emina i {ta ta pjesma zna~i za ovaj grad. Li~no ime Emina je na{a
tvorenica. U osnovi joj se nalazi mu{ko li~no ime Emin = vjerni,
sigurni od arapskog: mn = vjeran, siguran, pouzdan. Mi smo,
dakle, preuzeli iz turskoga jezika oblik za mu{ko ime, Emin, pa
smo prema njemu stvorili i oblik za ènsko ime dodaju}i obliku
mu{koga roda morfolo{ko obilje`je na{ih ènskih li~nih imena
-a. Dakle, prema Emin Emina, kao {to imamo prema Jovan
Jovana, prema Ivan Ivana, prema Neven Nevena i sl.
Dakle, Emina se svojim oblikom uklopila u na{ antroponimijski sistem i postala sastavni dio na{e antroponimije. Za nas,
ovdje, nije bitno {ta je sve prethodilo nastanku ove pjesme. Mogu}e je da u Mostaru jo{ ima ìvih koji nose u svome sje}anju i
Aleksu i Eminu. To moè biti interesantno za istoriju knjièvnosti,
za onoga koji pi{e, posebno, o kulturnoj pro{losti Mostara ili,
pak, posebnu studiju o na{em pjesniku. Za nas je bitna ~injenica
da nam je [anti} u posebnoj pjesmi o Emini ovjekovje~io jedan
vremenski period i jednu dru{tvenu sredinu. [anti} je, naime, u
svojoj Emini iskazao ne samo probleme sa kojima se, i nerijetko,
susre}e jedna mladost, nego nam je sve to iskazao na visokom
umjetni~kom nivou i potpuno u skladu sa sredinom iz koje poti~u
i pjesnik i junakinja ove pjesme. To, u prvom redu, potvr|uje i
leksika ove pjesme, pa i njeni turcizmi. Da to i pokaèm.
Prva strofa pjesme o Emini, kako je poznato, glasi:
Sino}, kad se vratih iz topla hamama,
Pro|oh pokraj ba{te staroga imama
Kad tamo u ba{ti, u hladu jasmina
S ibrikom u ruci staja{e Emina...
325
Asim Peco: Knjiga V
U prvom stihu imamo turcizam hamam. Ta imenica, po

[kalji}u, zna~i: 1. javno kupatilo u muslimanskim zemljama,
2. banjica u muslimanskoj ku}i. U osnovi je tur. hamam od ar.
hammm.
U [anti}evo vrijeme, koliko mi je poznato, u Mostaru su
postojala dva hamama. Danas se ta rije~ u gradu na Neretvi skoro
i ne upotrebljava, a poznato mi je da se u doba moga djetinjstva
upotrebljavala, posebno njen deminutivni lik hamamdìk. To
~ak i u mojoj porodici, jer je postojala prostorija toga imena, i
te namjene. Ta rije~ danas je vezana samo za istoriju i literaturu.
Zamjenjuje je ili kupatilo, u ku}ama, ili banja, u Mostaru, {to,
opet, upu}uje na vrijeme kada je taj javni objekat izgra|en.
Zamjena toga turcizma bilo kojom drugom rije~ju ovdje nije
mogu}a. To i zbog pjesni~ke rime, i zbog sredine i vremena o
kojima je rije~.
Iz drugog stiha ukazujem na oblik imama. Poznato nam je
da tur. imam ozna~ava muslimanskog sve{tenika koji predvodi
skupno klanjanje namaza u dàmiji ([kalji}). To zna~enje ova
imenica ima i kod [anti}a. Istina, [anti} to popra}a odredbom
staroga. Reklo bi se da je to stalni pojam: stari imam. Ne znam
da li postoji i mladi imam. Tek, [anti} nam je ovdje ponudio
ne samo dva oblika koja se ritmi~ki slaù nego nam je dao i
sliku jedne sredine. Uz to, vrlo milozvu~no. Treba biti potpuno
neosjetljiv za poeziju pa ne osjetiti svu ljepotu koju nam ovdje
nudi na{ pjesnik.
U sljede}em stihu imamo tur. jasmin: u hladu jasmina.
Mo`da bi neko mogao da kaè: kakav je to hlad u no}i? Odgovor
bi, na takvo pitanje, mogao biti: hlad u mjese~ini. Treba imati
pjesni~kog dara pa sve to uo~iti. Uz to, Mostar je mogao u
[anti}evo vrijeme da bude ure{en i ovom vrstom ukrasnog {iblja.
Pogotovo u ba{tama uglednih gra|ana na{ega grada, a i onih koji
su bili poznati i u vjerskim krugovima, gdje se, ina~e, mnogo
326
njegovala orijentalna kultura i orijentalni ambijent. Dakle, sve u

skladu sa vremenom i sredinom.
Posljednji stih iz ove strofe ima turcizam: ibrikom. Danas se
ova imenica rijetko upotrebljava. Mo`da, jo{ uz omiljeni napitak
kafu/kahvu: ibrik kahve. Ranije, pak, to je bilo posu|e bez kojeg
se nije mogla zamisliti nijedna iole imu}nija ku}a. To je posu|e
za vodu. U pitanju je turcizam, i u turskom je ibrik, u perz. brz,
tj. u pitanju je sloènica b = voda i rz od glagola rthen = liti,
prolijevati, sipati ([kalji}). Dakle, posu|e iz koga se lije, prosipa
voda. U [anti}evo vrijeme nikakav drugi pojam nije mogao da
zamijeni ovaj turcizam.
Druga strofa, tako|e, ure{ena je turcizmima: Ja, kakva
je pusta. Tako mi imana. Uzvik ja, pripada, isto tako, na{im
turcizmima. U pitanju je arapski uzvik ja, prema kome mi
imamo na{e o. Ipak, [anti} je imao razloga da tu ne upotrijebi
na{e o nego tu|icu ja. To je u duhu kompozicije cijele pjesme.
Na{ uzvik o ovdje bi mogao da remeti tu ~udesnu harmoniju
misli i zvuka. To isto vrijedi i za turcizam imana. Taj turzicam
se kod nas prevodi sa: vjerovanje u jednoga Boga, vjera islam.
Nikakva supstitucija ove tu|ice ovdje ne bi bila dobro do{la. I,
ona bi remetila ritam pjesme. A da bi se pokazao vrhunac mladosti
i ljepote, iza ovoga slijedi pore|enje sa carskim dvorovima: Stid
je ne bi bilo da je kod sultana. Po narodnom vjerovanju, a koje
nije bez osnova, sve {to je najljep{e nalazi se kod sultana. Po
svojoj ljepoti, i svim drugim ljudskim osobinama, Emina je bila
dostojna te sredine.
Ipak, to i posebno isti~em, to je rekao Aleksa, i rekao je za
Eminu.
Koliko su bili te{ki pjesni~ki jadi, da idemo za pjesnikom,
vidi se iz posljednjeg stiha ove strofe: Ni hodìn mi zapis vi{e
pomo} ne}e. Jeste, dana{njoj omladini ovaj stih moè biti bez
posebnog zna~enja. Jer, {ta je to hodìn zapis! To su neke gatke,
327
Asim Peco: Knjiga V
neka vra~anja za koja nema nikakve potrebe i koji ni{ta ne nude.

Da, tako mi moèmo danas da razmi{ljamo i rasu|ujemo. U
[anti}evo vrijeme, posebno u sredini u kojoj je ìvjela Emina,
tako se nije moglo razmi{ljati. Hodìn zapis, za to vrijeme, i u toj
sredini, imao je i te kakav zna~aj. U to se, nerijetko, i vjerovalo.
Koliko je [anti} bio kod ku}e kada pi{e i razmi{lja o
svojim kom{ijama muslimanima, govori i ostali tekst Emine. Tu
se, kao pozdrav nazivlje selam (ja joj nazvah selam). Nikakav
drugi pozdrav ne bi odgovarao vremenu i prilici. Selam je tu bio
jedino mogu}. Zato ga daje i [anti}. A razumljivo je i {to to ne
prihvata Emina. Ne smije se zaboraviti sredina o kojoj je rije~
i vrijeme kada se sve to de{ava. Bilo kakav izuzetak od ovoga,
prosto, ne bi bio ni shvatljiv ni prihvatljiv. Uz to ide i kletva: Al
moga mi dina. Tu imenica din nije do{la samo zbog rime. îtava
kompozicija pjesme, sredina gdje se sve to de{ava, iziskivale su,
upravo, taj pojam, pojam din. A taj pojam bio je stalni pratilac
svakog muslimana onoga vremena, pogotovo sredine u kojoj
je rasla Emina. Ako je neko èlio da se pribliì toj mostarskoj
ljepotici, morao je po{tivati sve norme njenoga ìvota i njene
sredine. [anti} je bio toga svjestan.
Sa kolikom ljubavlju pjesnik slika ljepotu svoje junakinje,
pokazuje naredna strofa: tu vjetar mrsi kosu, ali to nije makar
kakva kosa. To su pletenice guste, a miris te kose poredi se sa
najljep{im prolje}nim mirisom, sa zumbulima plavim. Prelijepo,
nema {ta! Kao posljedica toga, razumljivo je {to se u pjesnikovoj
glavi de{avaju ~uda. Vrti mu se u glavi: A meni se krenu bururet
u glavi. Sve u jednom ritmu, i sve u semanti~kom, i leksi~kom,
jedinstvu.
I posljednji stih iziskuje da se o njemu kaè neka rije~: Niti
haje al~ak, {to za njome crkoh. Al~ak u turskom zna~i: nizak,
niskog stasa, propalica, prostak, nitkov, stra{ivica ([kalji}). U
na{em jeziku, pogotovo u [anti}evoj Emini, nijedno od tih zna~enja nema ova imenica, ovaj turcizam. To bi se moglo re}i i,
328
danas, za zna~enje te imenice, ako se jo{ upotrebljava, koje ona

ima u ovome gradu i ovome kraju. Ovdje ta imenica ozna~ava
vragolana, {ereta, bez ikakvih lo{ih prizvuka. To je, upravo,
svojevrsni hipokoristik, rije~ odmila koja dolazi samo uz ona
imena koja se vole, koja se èle zadràti u svojoj sredini i svojoj
ljubavi. To potvr|uje i [anti}. Vi{e je nego sigurno da neko, kao
{to je na{ pjesnik, nikako ne bi uz ime svoje miljenice upotrijebio
neku odredbu koja bi, makar i malo, ru{ila osnovne karakteristike
djevojke. U ovom slu~aju i voljene djevojke. Dakle, u ovom
kontekstu, turcizam al~ak ide me|u na{e hipokoristike, rije~i
odmila.
Cijeli ovaj osvrt na turcizme u [anti}evoj Emini govori o
posebnoj èlji pjesnika da voljeno lice da u svoj njegovoj ljepoti,
uz to da ga da onako kako to odgovara sredini i vremenu. Bez
tih komponenti ova pjesma ne bi bila ono {to ona danas stvarno
jeste, i ne samo u gradu na Neretvi.
Postoje jo{ nekolike pjesme u kojima [anti} pjeva o svojim
kom{ijkama muslimankama. To su: Pod beharom, Pred kapidìkom u kojima se, ponovo, susre}emo sa Eminom. Tu, zatim,
dolazi pjesma o [erifi, o Feridi (U ljuljajci). Sve se te pjesme
mogu smatrati antologijskim: na visokom su umjetni~kom nivou,
pune su topline i pisane su sa leksi~kim koloritom vremena i
sredine kada su nastale i gdje su nastale.
V
Kada ~ovjek pro~ita sve [anti}eve pjesme, a on je bio
vrlo plodan pjesnik, dolazi do zaklju~ka da je [anti} ostavio
iza sebe pozama{no djelo u kome ima podosta onoga {to }e
ìvjeti dok ìvi jezik na kome je stvarao. Nesumnjivo, Aleksa
[anti} nudi za svaku antologiju jugoslovenskih knjièvnosti
podosta svojih pjesama; nesumnjivo, Aleksa [anti} nudi za
329
Asim Peco: Knjiga V
svaku srpsku antologiju podosta pjesama. înjenica je da Aleksa

[anti} ~ini ponos i srpske knjièvnosti kojoj pripada, ali u isto
vrijeme i jugoslovenskih knjièvnosti, kao zajedni~ke odrednice
svih ~lanova na{e dru{tvene zajednice. U vezi s tim moè se
postaviti pitanje: kako je mogu}e jednoga pjesnika, kome je po
ro|enju odre|eno mjesto u knjièvnosti naroda kome pripada, u
srpskoj knjièvnosti, kako je mogu}e, da ponovim, toga pjesnika
progla{avati najve}im muslimanskim pjesnikom? Odgovor je
vrlo jasan. To je, naravno, znao i onaj koji je izrekao naprijed
navedenu misao (N. Mili}evi}). [anti} je Srbin i njegovo primarno
mjesto nalazi se u srpskoj knjièvnosti, u knjièvnosti naroda
kome pripada. Ali, uz to, on je svojim pjesmama ovjekovje~io
Muslimanke u svojoj poeziji. O njima je pjevao sa puno topline,
opisivao ih je kao ne{to svoje, kao ne{to milo i drago. Sve je to
~inio onako kako bi to ~inili, kada bi bili kadri, njihovi najmiliji,
njihova bra}a. Time je [anti} zavrijedio onaj kompliment koji
mu je podario N. Mili}evi}. Dodajmo uz ovo i misao koju je,
o na{em pjesniku, izrekao njegov brat po peru, a zaljubljenik
u Mostar, Stevan Rai~kovi}. Rai~kovi}, uz izbor [anti}evih
pjesama, koje je izdala Prosveta, Beograd (1968, Pretprazni~ko
ve~e) kaè i ovo: Bio je srpski pesnik, a muslimani su ga, kaù,
ose}ali da je njihov. Kada je umirao, mora da se ceo Mostar
vajkao: kuda }e sad Aleksa? U raj ili u dènet (str. 9). Ja bih
uz ovo mogao dodati i sljede}u misao: Kada je umirao Aleksa,
Mostarci su se pitali: kuda sada s njim: u groblje ili u harem?
Bilo je mjesta, i to na istaknutom dijelu tih na{ih posmrtnih
prebivali{ta, rezervisanog za ovoga sina grada na Neretvi. Uz
ovo bi mogla i}i i konstatacija da to nije posljednji put da nam
se tako ne{to de{ava u knjièvnosti. Mogu}e je da je Aleksa tu
bio prvi, a iza njega su slijedili oni sinovi na{ih naroda koji su,
u danima kada se bila bitka za na{ opstanak, nalazili u svojim
srcima ljubavi za bli`njega, za kom{iju i kada su tu svoju ljubav
iskazivali na isti na~in kao i na{ [anti}. To jest, kada je pjesnik
330
Hrvat pjevao o Srbima, kada je pjesnik musliman pjevao o Srbima.

Druga~ije re~eno, ima u na{oj literaturi jo{ takvih primjera kada
pisci/pjesnici, koji su potekli iz jednog naroda na{e dru{tvene
zajednice, nadvisuju svoje vrijeme i iz srca, sa toliko ljubavi i
saosje}anja sa svojim kom{ijom i bratom po jeziku i iskonskoj
krvi, pi{u o drugom narodu, o svom kom{iji. Dovoljno se ovdje,
i ovom prilikom, podsjetiti Ivana Gorana Kova~i}a i njegove
potresne poeme Jama, dovoljno se podsjetiti Nazora i njegove
Majke pravoslavne, dovoljno se podsjetiti velikog prijatelja
grada na Neretvi, Skendera Kulenovi}a, i njegove Stojanke majke
Kneòpoljke. Rije~ju, mnogi na{i pjesnici, mnogi na{i pisci,
pisali su i o tematici iz druge sredine i pisali su tako da ta njihova
literarna ostvarenja ~ine ~ast i njima, koji su to pisali, i narodu iz
koga su potekli, i narodu o kome su pisali. Svakako, sve se ovo
moè ostvariti samo onda ako se po{tuje ona [anti}eva sve me
rane moga roda bole. îni mi se da na{e vrijeme iziskuje, upravo
tako, iziskuje od svih razumnih ljudi, pogotovo ljudi od pera, onih
koji svojom rije~ju ulaze u na{e du{e, da o ovome povedu ra~una.
[anti} se cijeloga ìvota trudio da bude pjesnik, u pravom smislu
te rije~i, da pi{e iz srca, i sa punim srcem, i da iza sebe ostavlja
svijetle tragove, a da njegova poezija napaja du{e ~italaca ljubavlju
i toplinom. Time je on podigao sebi spomenik, ve}i od bilo kog
kamenog monumenta; time je on stekao pravo da ga ne samo Srbi
slave kao svoga velikog pjesnika nego da ga, kao takvog, slave i
Muslimani, pa i svi drugi ljudi dobre du{e i plemenita srca. [anti}
je, da time i zavr{im, gledao na probleme na{ega ìvljenja mnogo
ispravnije od nekih savremenih sociologa i politikologa. Mada
nije zavr{avao politi~ke {kole i kurseve, on je mnogima pokazao
kako se voli kom{ija i kako se moè voljeti i ìvjeti u sredini
kakva je ova na{a. Samo takvi postupci omogu}i}e i na{oj djeci
da ìve u miru i ljubavi, {to im, bez sumnje, svi èlimo.
331

U JEZIKU ZIJE DIZDAREVI]A*
* Rad prvi put objavljen u ~asopisu Nau~ni sastanak slavista u Vukove dane,
knj. 6, Beograd, 1977, 387-395. Ovdje ijekaviziran i prenesen u latinicu iz knjige
Stazama na{ega jezika, Beograd, Zavod za ud`benike i nastavna sredstva, 1985,
269-275. Ispravljene su uo~ene tehni~ke i korektorske gre{ke.
333

U JEZIKU ZIJE DIZDAREVI]A
Ako se po|e od Balijeve definicije stila, koja glasi: stil je

individualni na~in ekspresije (v. R. Simeon, Enciklopedijski
rje~nik lingvisti~kih naziva, s. v. stil), onda je jasno da je svaki
stvaralac tvorac vlastitog stila, po kome se njegovo djelo razlikuje
od svih drugih. Drugo je pitanje koliko je ko u svome stvarala{tvu samosvojan, koliko unosi novoga, a koliko podraàva druge,
ali je sasvim sigurno da u oblikovanju jezi~kog izraza svaki pisac
unosi ne{to {to je samo njegovo. Sigurno je, uz to, da govorna
sredstva kojima se sluìmo u svakodnevnoj komunikaciji mogu
biti razli~ito stilski obojena, imati razli~ite stilske vrijednosti,
javljati se u funkciji razli~itih stilema. Otuda danas i u nauci o
jeziku prou~avanje jezi~kih komponenti pi{~eve rije~i: bilo da se
radi o stilofonolo{kim, stilomorfolo{kim, stiloprozodijskim, stilosintaksi~kim ili stilosemanti~kim pristupima toj rije~i, ima sve
~e{}u primjenu. Svaki od navedenih pristupa unosi ne{to novo u
na{e vi|enje jednog knjièvnog djela. Bez takvog pristupa mnogi
zna~ajni elementi knjièvne rije~i mogu ostati neosvijetljeni, ili
nedovoljno osvijetljeni.
Kao {to se i iz ovoga vidi, svaki jezi~ki elemenat moè biti
stilisti~ki relevantan, imati stilogenu funkciju u pisanoj ili govornoj rije~i. Nekada je to glasovna struktura rije~i, nekada je
to oblik, nekada prozodijska komponenta, zavisno od toga {ta je
za pisca bilo relevantno u vrijeme stvaranja, na {ta je èlio da
335
Asim Peco: Knjiga V
posebno ukaè u svome djelu. Rije~ju, kao stilisti~ki relevantno

u jednoj poruci moè biti sve ono {to na izvjestan na~in odstupa
od op{tevaè}ih jezi~kih normativa. U djelima na{ih pisaca, vrlo
~esto, javljaju se lokalne govorne osobine kao stilske posebnosti
njihovog knjièvnog djela. Tako npr., iako su Sremac, Stankovi} i ]ipiko stvarali u isto vrijeme, i na istom jeziku, njihova
djela, pored ostalih elemenata, karakteri{e, i ~ini posebnim, i
vrlo interesantnim za jezi~ka istraìvanja, leksika sa lokalnom
rje~ni~kom gra|om. To vrijedi i za na{e savremene pisce. Iako
mnogi od njih obra|uju istu tematiku, recimo doga|aje iz NOB-a,
leksi~ka komponenta, pored ostalih osobina, daje svakom od tih
stvaralaca posebno obilje`je.
To vrijedi i za knjièvno djelo Zije Dizdarevi}a. A Zija
Dizdarevi} je, da se toga podsjetimo, najtragi~niji lik... me|u
umorenim i poginulim na{im naprednim knjièvnicima u minulom ratu (Rizo Rami}). @ivio je vrlo malo. Jo{ manje je
imao vremena za knjièvno stvaranje. Svega pet godina. Ro|en
je 18. februara 1916. u Vitini, kod Ljubu{kog Hercegovina, a
usta{e su ga ubile u rano prolje}e 1942. u Jasenovcu. Kao {to
vidimo, ovaj mladi, i izrazito talentovani pisac, imao je isuvi{e
malo vremena da bi mogao preto~iti na hartiju sve ono {to je
bio planirao. Ali i ono {to je uspio da stvori, govori nam da smo
u njemu izgubili i dobrog stvaraoca i dobrog poznavaoca psihe
i jezika Bosne. Pored osobina koje karakteri{u Zijinu pisanu
rije~, kao {to su kratka pri~a, koncizna i besubjekatska re~enica,
dosta vjerna slika govora centralnobosanske {}akav{tine, sa
jasno uo~enim i iskazanim govornim razlikama proisteklim iz
nacionalne i socijalne pripadnosti njegovih junaka (uzgred da
napomenem da Zija pruà u svom djelu ~itavu pregr{t tipi~nih
dijalekatskih osobina toga dijela Bosne i da je on u tome preduhitrio dijalektologe, a ovi ga nisu svojim radom i zaklju~cima
demantovali), pisana rije~ Zije Dizdarevi}a zna i za turcizme, {to
je i shvatljivo, s obzirom na sredinu o kojoj pi{e, pa i vrijeme kada
336
Turcizmi kao stilogeni elementi u jeziku Zije Dizdarevi}a
pi{e. Samo, taj dio njegovog re~ni~kog blaga nije tu upotrijebljen, kao ni kod Me{e Selimovi}a, zbog nedostatka doma}e rije~i
kojom bi pisac mogao da iskaè svoju misao. To ne. Turcizmi i
ovdje dolaze kao posebno stilsko obilje`je, kao govorna osobina
koja ~ini sastavni dio izraàjnih sredstava njegovih junaka. Bez
te i takve leksike, bez te odrednice, cijelo pi{~evo izlaganje bilo
bi manje uvjerljivo, manje realno.
Turcizmi koje nalazimo u pisanoj rije~i Zije Dizdarevi}a
nisu ni po svojoj ~estoti, ni po svojim stilskim vrijednostima,
isti. Me|u njima ima takvih koji ~ine sastavni dio na{eg rje~nika,
bez njih se ne moè, jer nemamo vlastitih rije~i za ozna~avanje
onoga {to se imenuje tim tu|icama; a ima i takvih koji su vezani
za odre|ene dru{tvene sredine na{ega jezi~kog podru~ja. Svaki
od njih, opet, moè imati i posebno stilsko obilje`je. Ja }u ovdje
izdvojiti dvije grupe takvih rije~i, turcizama, rije~i orijentalnog
porijekla, a koje nam nudi pisana rije~ Zije Dizdarevi}a. To su,
prvo li~na imena, i to su, drugo, zajedni~ke imenice.
Li~no ime i u na{em, kao i u bilo kom drugom jeziku, ima
posebno mjesto u svakodnevnoj komunikaciji. êsto se de{ava da
se u istoj slu`bi na|u dva ili vi{e imena, da se razli~itim imenima
oslovljava isto lice: pored zvani~nog imena, koje lice dobija pri
ro|enju, tu dolaze razli~iti nadimci, dobijeni u sredini u kojoj se
li~nost o kojoj je rije~ kre}e. Ovo posljednje ime, ili imena, kako je
to lijepo pokazao D. Jovi} u studiji O jeziku i stilu knjièvnog dela
Vidosava Stevanovi}a (Lingvostilisti~ke analize, Beograd, 1975),
moè biti razli~itog porijekla, i, {to je zna~ajno, obi~no potiskuje iz
svakodnevne upotrebe ono prvo, zvani~no, ime; ona druga imena,
nadimci, ~esto nose u sebi prizvuk socijalne obiljeènosti. A
poznato je da pisci ~esto dugo tragaju za imenima svojih junaka:
ima pisaca koji sami stvaraju takva imena, a ima i takvih koji ih
uzimaju iz ìvota (up. o tome: B. A. Larin, stetika slova i z
pisatel, Lenjingrad, 1974).
337
Asim Peco: Knjiga V
U djelu Zije Dizdarevi}a moèmo razlikovati nekoliko grupa

li~nih imena orijentalnog porijekla, a svaka od tih grupa ima svoje
posebno stilsko obele`je. Na jednoj strani imamo imena kao:
Mu{an, Ma{an, Me{an; na drugoj strani su: Mujaga, Avdaga,
Ahmetaga, zatim dolaze imena kao: Adembeg, Mehmedbeg, i na
kraju imena kao: Rasim, Ramiz, Ibro da uzmemo samo mu{ka
li~na imena.
U onoj prvoj grupi: Mu{an, Me{an za nas su interesantna
dva momenta: fonetska transformacija njihovih izvornih likova,
ili, prema prof. R. Filipovi}u: primarna i sekundarna adaptacija i
stilska funkcija njihovog glasovnog sklopa.
1. Li~na imena Mu{an, Ma{o, Me{an su prvobitni hipokoristici, imena od milja: Mu{an je hipokoristik od Muhamed
ili Muharem; Me{an od Mehmed; Ma{o/Ma{an od Mahmud. U
prvoj adaptacionoj fazi do{lo je do fonetskog uklapanja fonema
koje nosi glasovni sklop ovih imena u postoje}i glasovni sistem
jezika ili govora primaoca. Ni jedna od datih fonema preuzetih
iz jezika davaoca, tj. u ovom slu~aju, turskog jezika, makar kao
posrednika, nije zadràla fonetska obilje`ja jezika davaoca, ~ak
ni fonema h koja je u vrijeme preuzimanja ovih imena mogla u
fonetici jezika primaoca biti izrazito slabe frikacije, a u fonetici
jezika davaoca imati izrazito stabilnu artikulaciju. I ovaj glas je
poprimio vidna obilje`ja glasovnog sistema jezika primaoca. U
daljoj adaptaciji sekundarnoj ova su imena izgubila svaku
vezu sa svojom izvornom varijantom. Ona se u toj formi ne javljaju nigdje drugo do kod pripadnika islamske vjeroispovijesti;
zna~i, ona su, kao takva, izrazito obilje`je muslimana na{ega
jezika. Ni kod jednog drugog na{eg naroda, kome je maternji
jezik srpskohrvatski, ne nalazimo takva imena (istina, moè se
javiti Ma{an ili Maan, prije drugo nego prvo, kao hipokoristik od
Maksim, ali prisustvo frikativnog palatala upu}uje na njegovo
hipokoristi~no zna~enje, {to ne ide uz ime Ma{an, ~ak ni kao
regionalna varijanta). Ova imena su, uz to, pravljena po na{em
338
uzoru, po na{em tvorbenom obrascu. Prema odnosu koji imamo

u Mihailo Mi{o Mi{an/Mian, stvoren je odnos: Muhamed
Mu{o Mu{an, Mehmed Meho/Me{o Me{a Me{an. Dakle,
tvorbeni obrazac u ovim imenima je izrazito srpskohrvatski, ima
izrazito doma}e tvorbeno obilje`je.
2. Sva ova imena, u obliku u kome ih daje Zija Dizdarevi},
nose u sebi jednu socijalnu komponentu, stilski su markirana.
Takva imena, makar bila negdje i zvani~na, oficijelna, a nije
isklju~eno da mogu imati i takav karakter, vezana su za ljude sa
dna, za telale, cjepare/drvosje~e, za varo{ku sirotinju. Ni kod
Zije Dizdarevi}a, niti gdje drugo, koliko mi je poznato, takva imena ne idu uz li~nosti iz vi{ih dru{tvenih slojeva.
I glasovni sklop ovih imena upu}uje na bo`je ljude: tu imaju
prevagu vokali zadnjeg reda, sa posebnim glasovnim koloritom,
sa posebnim fonetskim spektrom; tu, zatim, imamo prisustvo
foneme { kao izrazitog stilskog obilje`ja, kao fonostileme negdje
se odnos { i javlja ne samo kao odnos o~vrslog i palatalizovanog
konstriktiva nego i kao fonolo{ki relevantan i, na kraju, tu
imamo tvorbeni format -an upravo -{an, koji daje imenu izrazito socijalno obilje`je, obilje`je poniènih i potla~enih, ili je, po
pravilu, tako.
Kao {to vidimo, pisac je izborom imena za svoje junake
odredio i njihovu dru{tvenu pripadnost, a samim tim dao ovim
imenima i posebnu stilsku vrijednost. To vi{e nikako nisu hipokoristici, to su sada li~na imena srasla sa ljudima odre|ene dru{tvene sredine i odre|enog dru{tvenog poloàja i kao takva se
javljaju samo tu i daju se samo ljudima odre|enih zanimanja.
3. Sasvim druga~iju vrijednost imaju imena kao: Mujaga,
Suljaga, Ahmetaga. Ni ova imena nisu izvorna. I ona su produkt
na{ih tvorbenih impulsa, i ona su na na{em tlu pro{la kroz dvije
adaptacione faze, primarnu i sekundarnu glasovnu i morfolo{ku
li~no ime je sraslo sa sociolo{kom odrednicom -aga, koja u svojoj
339
Asim Peco: Knjiga V
osnovnoj vrijednosti ozna~ava onoga koji je gazda, dobro stoje}i

gra|anin, gospodar, prvak, veleposjednik ([kalji}, Turcizmi u
srpskohrvatskom jeziku, s. v. aga). Mo`da je ta odrednica i imala
nekada takvo sociolo{ko vrednovanje, mo`da ona i danas, ili u
Zijino vrijeme, ima, negdje, takvu vrijednost. U Zijinom djelu,
u najve}em broju slu~ajeva, nije tako. Sve te age su na najniòj
dru{tvenoj ljestvici. Dovoljno je za to navesti jedan detalj: E{ref i
Suljaga traè, u pri~i U bosanskoj kafani, jednu i dva, tj. jednu
dèzvu kafe i dva fildàna, mada je jasno, bar onome ko pije kafu,
i ko poznaje privrènoet Bosanaca ovom napitku, da je dèzva
mjera za jednog ~ovjeka, i za jedno pijenje kafe. Ali ovdje se
jedna dèzva dijeli na dva dijela: socijalna mo} vi{e ne dozvoljava.
Zna~i, u pitanju su age koje su ve} izgubile od svoje dru{tvene
mo}i i koje su sada na dnu ljestvice dru{tvene hijerarhije, i koji
tako u bijedi traju svoje dane u tihom umiranju, kako veli na{
pisac. A me|u tim agama ima i takvih koji ìve od potkradanja
drugih. Takav je, recimo, Abidaga iz pri~e Abidagina ograma.
Sve to govori koliko je taj dio feudalne hijerarhije izgubio od
svoje ekonomske mo}i. Na nekada{nju njihovu ekonomsku mo}
jo{ samo upu}uje titula, i ni{ta vi{e. I to govori da u Bosni, i u
Zijino vrijeme (a i znatno ranije) nisu imale vi{e skoro ni{ta od
onoga {to im je prvobitno davao dru{tveni poloàj.
Interesantno je, u vezi s tim, ukazati i na jo{ jedan momenat. A
on je ~isto fonetske prirode: titula aga obi~no srasta sa okrnjenim,
ili deformisanim, izvornim oblikom li~nog imena, up.: Suljaga,
Mujaga, Mehaga, Ibraga. Na to, istina, uti~e i fonetski sklop
rije~i: ako se li~no ime uz koje dolazi ova odrednica zavr{ava
na suglasnik, obi~no se ne krnji fonetski lik imena: Ibrahimaga,
Abidaga; ako, pak, li~no ime zavr{ava na samoglasnik, dolazi
do fonetskih upro{}avanja: Mustafa Mujo: Mujaga, Sulejman
Sule/Suljo: Suljaga, Sulaga.
4. Titula beg koja je u prvoj adaptacionoj fazi nastala
od bey, ima druga~iji tretman u dru{tvu. Prema [kalji}u, beg
340
je posu|enica iz arapskog preko turskog, i zna~i: plemi}, gospodar, gospodin, odli~nik, zapovjednik sandàka; uz to beg
zna~i civilnog i vojnog dostojanstvenika u staroj turskoj dràvnoj organizaciji. Taj primat nosioci ove titule zadràli su i poslije odlaska Turaka iz na{ih zemalja. To se vidi i iz Zijinih pripovjedaka. Pojava Mehmedbega prekida }utanje i donekle remeti
ustajalu ti{inu u bosanskoj kafani. Pa i na fonetskom planu ima
razlika izme|u ovih dviju titula: dok aga, kao {to smo vidjeli,
srasta i sa deformisanim imenom, titula beg, po pravilu, ide uz
puno li~no ime. Istina, na to uti~e i inicijalni glas ovih rije~i aga
ima u inicijalnom poloàju vokal, beg, opet, bilabijalni suglasnik.
Otuda: Adembeg, Ahmetbeg/Ahmedbeg, Muhamedbeg i sl.
5. Posebnu skupinu li~nih imena orijentalnog porijekla u
pisanoj rije~i Zije Dizdarevi}a ~ine ona tipa: Rasim, Ramiz, E{ref,
Adem. To su zvani~na imena. Ona su u toj formi li{ena klasne
obojenosti i nisu stilski markirana. Ali ima ne{to {to ih, ipak, ~ini
izuzetnim u na{em slu~aju. Ona se daju, upravo njih u Zijinoj
pisanoj rije~i obi~no nose lica koja su nekakvi nagovje{taji novijeg dru{tvenog poretka. To su trgovci, kafedìje budu}i predstavnici gra|anskog dru{tva. Oni, kao takvi, i nemaju osnova za bilo
kakvo titulisanje, ali su, uz to, svi oni puni pohlepe za novcem.
Zijin Ibri{im, poput ]orovi}evog Stojana Mutika{e, nemilosrdno
ru{i sve pred sobom samo da bude prvi u kasabi.
Kao {to vidimo, i kod Zije Dizdarevi}a, li~no ime ima ne
samo svoje nacionalno nego i klasno obilje`je, a kao takvo se
javlja i sa posebnom stilskom vrijednosti. Bilo kakvo pomjeranje tih imena u ovom kontekstu prosto je nemogu}e, ako se èli
o~uvati osnovna pi{~eva poruka. Tako, npr., ni Mu{an, ni Ma{an
ne mogu nositi svoje izvorno ime, pogotovu titulu aga ili beg;
ni Abidaga se ne moè transformisati u bega, kao {to ni poloàj
Adembega ili Mehmedbega ne ide uz titulu aga. Rije~ju, svaka
od ove grupacije li~nih imena ima u Zijinoj pisanoj rije~i svoje
odre|eno mjesto u dru{tvu, i kao takvo je nepomjerljivo, ako se
341
Asim Peco: Knjiga V
ne èli mijenjati pi{~eva poruka. Istina je da lica koja su ovdje

titulisana nemaju vi{e sile i dru{tvene mo}i, oni provode svoje
posljednje dane u zagu{ljivoj bosanskoj kafani koja vapije za
vjetrom da je pro~isti i osvjeì. Tek su Ramiz i Ibri{im, dakle,
bez titula, dati u svojoj osnovnoj glasovnoj formi, imena koja idu
uz lica koja vide dru{tvena kretanja i koja nastoje da se uklope
u njihove tokove. Naravno, sve to u okvirima bosanske kasabe,
ali, ipak, sa nagovje{tajem njihove orijentacije ka ne~em {to nije
vezano za ju~e nego za sutra.
Za nas ovdje nije bitno da li su ova imena uzeta iz stvarnog
ìvota, ili ih je pisac stvorio i ovako distribuirao. To je irelevantno
za pitanje koje nas ovdje interesuje. Tek je ~injenica da sve
~etiri ove grupacije li~nih mu{kih imena imaju svoju sociolo{ku
komponentu i kao takve su stilski markirane.
Drugu grupu turcizama u pisanoj rije~i Zije Dizdarevi}a ~ine
op{te imenice. I me|u tim tu|incima moèmo praviti podjelu: u
prvu grupu bi i{le imenice koje imaju religiozno obilje`je, koje
se, kao takve, uglavnom javljaju u govoru Muslimana; u drugu
grupu bi i{le imenice orijentalnog porijekla, ali bez religioznog
obilje`ja.
U prvu grupu primjera idu turcizmi tipa: abdest/avdest,
ak{am, }aba, dova, dèhenem, dènaza, edèl, farz, haram, harem,
i}indija, iftar, ezan, jacija, mejit, mezar, mujezin, namaz, tespih, vaz i sl. S obzirom na upotrebnu vrijednost ovih rije~i,
da su li{ene emocionalne ili ekspresivne komponente, i da se
javljaju kao obi~ni apelativi, oni ni u govornoj rije~i onih koji ih
upotrebljavaju, ni u pisanoj rije~i Zije Dizdarevi}a, nemaju stilsku
obojenost, nisu stilski obiljeène, ako se uzimaju kao sastavni dio
njegove leksike kao cjeline. Istina, u knjièvnom jeziku na{em,
kao cjelini, i te bi rije~i bile na izvjestan na~in stilski markirane,
ako ni{ta drugo ono svojim vezanjem za odre|enu dru{tvenu sredinu. Ako bismo, pak, poku{ali da neku od navedenih rije~i zamijenimo njenim semanti~kim ekvivalentom doma}eg porijekla,
342
mogli bismo nekada biti tom zamjenom zadovoljni. Ali ne uvijek.

Tako, npr., ako uzmemo rije~ dova i zamijenimo je rije~ju molitva
ili blagoslov, kako se ta rije~ obja{njava kod [kalji}a, samo bismo
djelimi~no zadovoljili puno zna~enje ove tu|ice. Prvo, dova nije
svaka molitva; drugo, to je posebna vrsta religioznog obreda, i
to isklju~ivo kod muslimana. Napomenimo uz ovo da i [kalji}
navodi niz primjera gdje tu|ice, rije~i orijentalnog porijekla,
nemaju adekvatnu zamjenu u na{em jeziku. Takve su i ove:
boja, bubreg, burmut, ~arapa, ~eki}, ~elik, ~esma, duhan, dèp,
jorgovan, kula, kutija, limun, majmun, pamuk, {e}er, top, zanat i
sl. Takve rije~i, kada se upotrijebe u svom osnovnom zna~enju,
stilski su neutralne i nisu ni religiozno ni regionalno obiljeène.
U drugu grupu primjera ove vrste i{li bi turcizmi tipa: ajluk,
mahsuz/maksuz, fursat, ak{amluk, mu{ebak, vakat, {alvare, merak, kahar, belaj i sl. Ove rije~i nisu religioznog karaktera i sve bi
se mogle zamijeniti doma}im rije~ima, a da pi{~eva poruka ni{ta
ne izgubi od svoje semanti~ke komponente. Istina, izgubila bi se
njihova stilska komponenta, {to je za na{ slu~aj i te kako va`no, a
od ranije je poznato da u jeziku nema pravih sinonima, rije~i koje
bi li~ile jedna na drugu kao dvije kapi vode. Svaka istozna~nica
ima ne{to {to je samo njeno. Bilo da je u pitanju emocionalno,
ekspresivno ili kakvo drugo njeno obilje`je.
Istina, i u ovoj skupini mogla bi se praviti razlika izme|u
onih rije~i koje su op{tijeg karaktera, koje ~ine sastavni dio op{tekomunikativnih sredstava jedne ve}e regije, i onih rije~i orijentalnog porijekla koje su, na izvjestan na~in, sociolo{ki markirane.
Tako, npr., imenice kojima se iskazuju emocije, razli~ita
psihi~ka stanja, kao: merak, sevdah, kahar, meram, zatim: zevak,
ajluk, ak{amluk, }erhana, du{ek, dùba, |eride, harem, u zna~enju
ènsko odjeljenje u muslimanskoj ku}i, zatim: ma{trafa, minder, mutvak, tabhana/taphana, halvat, serhatlije i sl., ~ine sastavni dio leksike varo{kog ìvlja i nepoznate su leksici sela,
uklju~uju}i i muslimanska sela. Na drugoj strani imamo turcizme
343
Asim Peco: Knjiga V
kao: harar, hambar, {alvare, koje nisu obi~ne u govoru gradskog

stanovni{tva. Istina, [kalji} kaè da se ne moè vr{iti nikakvo
razgrani~enje u tom pravcu da bi neki turcizmi bili samo u
upotrebi na selu a drugi u gradu (str. 16), ali i on podvla~i da bi
takva klasifikacija tih tu|ica iziskivala duì i sistematskiji rad.
Ipak, ~ini mi se, moè se re}i da rije~i ovoga porijekla kojima
se iskazuju razli~ita emocionalna stanja, ili imenuju pojmovi iz
gradske sredine, nisu poznate leksici seoskog stanovni{tva, ili su
tamo u rje|oj upotrebi.
Svaki od turcizama koji nalazimo u djelu Zije Dizdarevi}a
semanti~ki je vezan za odre|enu sredinu. Njegova zamjena nije
mogu}a ako se ne èli remetiti njena semanti~ka strana. Uzmimo
nekoliko primjera:
Jakako proteè se iza sofre presit i dremovan Ibri{im
(Blago u duvaru).
Rije~ sofra, na izgled, ovdje je li{ena stilske obojenosti i mogla
bi se zamijeniti nekom drugom rije~ju grecizmom: trpeza ili, opet
turcizmom sinija. Ali nije tako. Bilo kakvo njeno pomjeranje
ovdje ne bi moglo pro}i bez uticaja na smisao i vjerodostojnost date
situacije. Trpeza, prvo, ne ide u bosanski leksi~ki fond, pogotovo u
rje~nik Muslimana; sinija samo donekle zadovoljava semanti~ku
stranu pi{~eve poruke: sinija je samo predmet na kome se sluì
jelo, a sofra ima znatno {ire zna~enje od toga: to je stalak za jelo,
ali na kome se ve} nalazi jelo i koje obavezno prati stolnjak, sofrabo{~a; ili, da uzmemo jo{ jedan primjer iz iste pri~e: Pa, in{alah,
obori}u i Adema s lijeve strane mog du}ana, {ta }e njemu onaj
}umez kad nejma ni{ta unutrima.
]umez ima ovdje pomjereno zna~enje. Tu se ne misli na
koko{injac, {to je osnovno zna~enje ovoga turcizma, ne vi{e ni
na malu neurednu ku}u, kolibu, udèricu, kako to stoji kod
[kalji}a, nego je to radnja propalog trgovca. Tu je poenta: jest, to
je mala ku}a, ali je ovdje bitno da je ona prazna, da u njoj nema
ni{ta. U tome je posebna semanti~ka vrijednost ovoga turcizma.
344
Takvih primjera moglo bi se navesti znatno vi{e, ali, mislim,

da to nije potrebno. Za mene je ovdje bilo osnovno da ukaèm
kako i u djelima na{ih pisaca turcizmi mogu imati polivalentnu
funkciju. Mogu se javljati kao i rije~i doma}eg porijekla, bez
posebne stilske obojenosti, tj. stilogeno neutralni, a mogu, s
druge strane, imati izrazito stilsku vrijednost. Pisana rije~ Zije
Dizdarevi}a ovdje ne ~ini neki izuzetak, ali je sigurno da bi ta
rije~ bez ove svoje komponente, isto onako kao i bez njegovih
izrazito {}akavskih, bosanskih osobina, bila znatno siroma{nija.
345

U PISANOJ RIJEÎ IVE ANDRI]A*
* Rad prvi put objavljen u ~asopisu Nau~ni sastanak slavista u Vukove dane,
knj. 22/1, 1992, 173-181. Ovdje prenesen u latinicu iz knjige Pisci i njihov jezik,
Beograd, Prosveta, 1995, 333-346. Ispravljene su uo~ene tehni~ke i korektorske
gre{ke.
347

U PISANOJ RIJEÎ IVE ANDRI]A
@ivotna staza Ive Andri}a, jednim svojim dijelom, vezana je

za Bosnu i ìvot njenih ljudi. Ne samo da je Andri} ro|en u Bosni,
da je u njoj proveo djetinjstvo i dje~a{tvo (Travnik Vi{egrad
Sarajevo), nego je u tome dijelu na{e zemlje on spoznao i mnoge
istine o ljudima i njihovom ìvotu na ovim balkanskim vrletima.
Svakako, Andri} je uz prve utiske o zemlji i njenim ìteljima
nau~io i govor tih krajeva i tih ljudi. Prostor od Travnika, za
koji ga veè najranije djetinjstvo kada se, osim op{tih utisaka,
malo {ta zadràva u trajnom sje}anju, preko Vi{egrada, za koji
ga veù najljep{i dani, do Sarajeva, u kome se oblikuju njegove
predstave o ìvotu i ljudima i njegovo gledanje na svijet oko
sebe, ~ine okosnicu budu}ih stvarala~kih poduhvata Ive Andri}a.
U jednome razgovoru sa Ne|om [ipovcem Andri} o tome kaè:
Moja literatura stoji na liniji izme|u Travnika i Vi{egrada, tamo
gde leì sr` moga ìvota (R. Popovi}, Kazivanja o Andri}u,
Sloboda, Beograd, 1976, str. 180). Ma koliko da je on kasnije
bio vezan za druge krajeve i na{e zemlje i Evrope, i svega onoga
{to su oni nudili, Andri} se nije mogao osloboditi Bosne i svega
onoga {to ona pruà literarnom stvaraocu. Ti prostori, prostori
koje nalazimo na liniji Travnik Sarajevo Vi{egrad, a to je,
bezmalo, presjek Bosne od zapada ka istoku, nude mnogo, i na
nacionalnom i na jezi~kom planu. Tu se ukr{taju razli~iti govorni
tipovi {tokavskog narje~ja i oni nam nude obilje gra|e i za
349
Asim Peco: Knjiga V
istorijsku gramatiku i za dijalektologiju sh. jezika: od govora koji

~ine osnovicu sh. jezi~kog standarda do govora koji nude mnogo
arhai~nosti prepuni su ovi prostori. Za nas je, ovom prilikom,
zna~ajna konstatacija da je ~itava Bosna, kao i Hercegovina,
imala skoro identi~nu sudbinu u pro{losti dugo vijekova bile
su pod tu|inskom vla{}u, dugo vremena vodila se borba za goli
opstanak. Na cijelom ovom prostoru imamo, uz to, nastanjene
pripadnike triju na{ih konfesija i oni su, dobrim dijelom, svuda
izmije{ani. Na cijelom ovom prostoru imamo, jo{ i danas, vidnih
tragova tih minulih vremena. Pa i u oblasti jezika. Brojni su, na
primjer, turcizmi u svakom govoru Bosne i Hercegovine. Istina,
ne svuda i u podjednakom broju, ali, bez sumnje, taj leksi~ki
segment jo{ istrajava u rje~niku i naj{irih dru{tvenih slojeva.
Ovaj momenat bio je dobro poznat Ivi Andri}u. Otuda kod
njega, u svim djelima sa bosanskom tematikom, podosta rije~i orijentalnog porijekla koje mi, obi~no, nazivamo turcizmima. Spisak
tih rije~i, po~esto, nalazi se na kraju Andri}evih djela. Tako, na
primjer, uz romane: Na Drini }uprija i Travni~ka hronika, kao i
Pripovetke (sve izdanje Svjetlost Sarajevo, Prosveta Beograd,
1958) nalazimo i ovakve napomene:
a) Sve turske re~i navedene su u onom redovno nepravilnom obliku i u onom ~esto izmenjenom zna~enju u kom se upotrebljavaju u narodnom govoru u Bosni i Hercegovini.
b) Naziv Turci i turski upotrebljavani su ~esto u toku pri~anja
i za bosanski muslimanski svet, naravno ne u rasnom i etni~kom
smislu nego kao pogre{ni ali od davnina uobi~ajeni nazivi (Na
Drini }uprija, str. 427, ispod teksta).
(Sli~an tekst nalazimo i na kraju romana Travni~ka hronika,
str. 538, i uz Pripovetke, str. 421.)
U vezi sa prvom napomenom mora se, odmah, re}i da
ona ne odraàva stvarno stanje, tj. nisu sve rije~i koje se daju u
tome rje~niku date u onom redovno nepravilnom obliku, jer
350
Jedan pogled na turcizme u pisanoj rije~i Ive Andri}a
takve oblike nalazimo i u na{em jezi~kom standardu. Nisu, uz

to, ni zna~enja tih rije~i, u kome ih daje na{ pisac, druga~ija od
zna~enja koja te rije~i imaju u na{em jezi~kom standardu, pa i u
jeziku davaocu tih rije~i. Naravno, ove napomene mogao je da
napi{e i neki lektor, ili prire|iva~ Andri}evih djela.
Primjera radi ja ovdje ukazujem na nekoliko takvih rije~i iz
rje~nika koji prate Andri}eve romane:
a) Iz romana Na Drini }uprija ukazujem na primjere: avdest,
agarjanina, ak{amluk, Alah, angarija, anlaisati, anterija, araba,
ar{in, asker, a{~ija, baglama, Bajram, bezbeli...
koje, upravo u datom obliku, i sa zna~enjem koje se daje u
Re~niku uz ovaj roman, ìve, ako jo{ ìve, i u na{em jezi~kom
standardu. U takvom obliku sve ove rije~i daju i rje~nici turcizama u sh. jeziku; na primjer A. [kalji} ih daje upravo u takvim
likovima, ili je, po pravilu, tako.
b) Iz romana Travni~ka hronika navodim primjere: abadìja,
avlija, aga, ajan, ajluk, alat, alejhiselam, amidà, anterija, argat,
arslan, ar{in, Bajram, baklava, bardak, basamak, badà, beg,
belaj, bensilah, beri}atversim...
Ovakvih primjera u rje~nicima koji prate ove Andri}eve
romane ima jo{. To govori da su turcizmi u tim romanima, u
velikom svome broju, dati u standardnim oblicima. A tih turcizama imamo u romanu Na Drini }uprija oko 210. Naravno,
njihova upotrebna vrijednost je znatno ve}a, jer se neke rije~i
javljaju u tekstu vi{e puta.
Sli~no stanje nalazimo i u romanu Travni~ka hronika. U
Re~niku, koji se daje uz ovaj roman, ima oko 265 odrednica.
Najve}i broj ih pripada na{im turcizmima. Oko 255. Me|u
turcizme ne idu ove rije~i iz toga rje~nika:
aìo/aìja, prema Klai}u, to je talijanizam: aggio vi{ak te~ajne vrijednosti; Antonius latinski, meloman po Klai}u, u
pitanju je grecizam, pjaster vrsta novca, tal. piastra plo~a;
351
Asim Peco: Knjiga V
pleta tako|e grecizam, starinski sitan novac; morija grecizam,

tupoglavost, ludost; rufijan tal. ruffiano podvodadìja, podvodnik; reflektorija sala za ru~avanje, romanizam; habit odje}a kod katol. sve{tenika, romanizam; kazula vrsta odje}e kod
katol. sve{tenika, romanizam, ruban vrpca, traka, franc.
Istina, me|u turcizmima, koje nalazimo uz Andri}eve romane, ima i takvih koji se, stvarno, daju u nepravilnom obliku.
Tako u romanu Na Drini }uprija imamo:
alvat (halvat), amajlija (hamajlija), biuzur (bihuzur), u}umat
(hu}umet);
iz Travni~ke hronike navodim primjere:
alvat (halvat), alka (halka), am (ham), amam (hamam), aramija (haramija), arar (harar), asura (hasura), adìja (hadìja),
a{a (ha{a), divanana (divanhana), ezela (hezela).
Primjeri ove vrste pripadaju jednom dijalekatskom tipu bosanskog podru~ja. Andri} je to znao, a mogu}e je da je takve
oblike on nosio i u svom vlastitom vokabularu, iako je mogao
znati i za druge njihove likove, one sa fonemom h.
Mada je Andri} vodio ra~una o upotrebi afrikata u svojoj
pisanoj rije~i, u Re~niku uz roman Na Drini }uprija, imamo |ibra
umjesto pravilnog dìbra, up. i: dèriz (TH, 215), dèrizi (NDT,
91) : }eriz, tur. geriz.
Ali, a to èlim i posebno da istaknem, u Andri}evoj pisanoj
rije~i, tj. me|u njegovim turcizmima, ima i oblika koji se, po
pravilu, sre}u me|u turcizmima vezanim za islamsku religiju.
Takvi su i ovi primjeri:
Alah, bilahi, evlad, emer, jarabi, merhamet, rahmetli (Na
Drini }uprija), Bajram, valahi, valahi bilahi, ezan, emin,
imam, in{alah, i}indija, iftar, kurban, medresa, merhaba,
mualim, muderis, mujezin, munara, mutevelija, Ramazan,
rahmet, Alah rahmet olsun, rahmetli, softa, sura, tabut, tur352
be, ulema, hafiz, hodà, dèhenemta{, {ejtan, {erijat (Travni~ka hronika).

Naravno, ovakvih primjera nudi nam znatno vi{e Me{a
Selimovi} u romanu Dervi{ i smrt. Iz toga romana ukazujem na
ove primjere:
abdest, ajet, alahemanet, alem, bismila, dèhenem, dènaza,
dùma, elif, ezan, harem, hurija, iblis, i}indija, jacija, krbla,
kibla, kurban, levha, mejt, mejta{, me{}ema, mezar, mihrab,
muderis, munara, muselim, mutevelija, namaz, ni{an, sabah,
sabur, sahat, selam, softa, surma, {ejh, {ejtan, {erijat, talisman, tespih, vaiz, vakat...
I ovo je potpuno shvatljivo. Ove nejednakosti uslovljava ne
samo tematika romana kod Andri}a i Selimovi}a nego i njihovo
porodi~no porijeklo, bez obzira na njihova kasnija opredjeljenja i
njihove obrazovne puteve. U ovome ja nalazim i odgovor na neka
druga pitanja vezana za stvarala{tvo ove dvojice na{ih pisaca. A
to je, jednom prilikom, potvrdio i Ivo Andri}. Naime, jednom
prilikom mi smo, sa Fakulteta, pozvali Andri}a da nam ne{to
kaè o svojim utiscima o romanu Dervi{ i smrt Me{e Selimovi}a.
Andri} nam je, tom prilikom a to je bilo u Sali heroja kazao
i ovo: Ja sam doveo literaturu do praga bosanske ku}e. Me{a
je uveo literaturu u bosansku ku}u. To jest, druga~ije re~eno,
intimni ìvot bosanske ku}e, ako se misli na muslimansku ku}u,
nije se mogao nau~iti ni u {koli ni u postoje}im arhivima. To se
nosi u sebi i to se u~i od kolijevke.
U vezi sa ovim ja bih èlio ovdje ukazati i na sljede}e.
R. Popovi}, u knjizi Kazivanja o Andri}u, pi{e da je Andri}
za stihove: a ljubovca od stida ne mogla iz Hasanaginice, u
kojima se govori o èninom neobilasku ranjenog muà rekao
da je to izraz te{kog primitivizma i nije motiv velike poezije.
Milan \okovi}, koji to iznosi, konstatuje: Mi ostali nismo u
svemu bili saglasni sa njim (str. 42). Mada Popovi} tu daje za
353
Asim Peco: Knjiga V
pravo Andri}u, a za to se oslanja i na neke na{e prou~avaoce

knjièvnosti, mislim da tu Andri} nije shvatio su{tinu problema.
Naime, sasvim je druga~iji moral muslimanske ku}e, nego {to
to izgleda onima koji to posmatraju izvan te ku}e. Prema tome,
da bi se shvatila su{tina ovih stihova iz Hasanaginice, mora se,
i dobro, poznavati unutarnje ustrojstvo muslimanske porodice i
prava koja iz toga proizlaze. Posebno za ènu. Zbog toga ja i
smatram da je Andri} bio duboko u pravu kada je rekao da je
literaturu doveo do praga bosanske ku}e, zbog toga je on i mogao
da navedene stihove iz Hasanaginice tuma~i primitivizmom. A tu
nema primitivizma, ako se gleda sa stanovi{ta sredine u kojoj je
nastala ova na{a poema, iz muslimanske sredine (v. o tome kod
mene u: Stazama na{ega jezika, Beograd, 1985. str. 175).
Ja bih ovdje ukazao i na jo{ jedan momenat. Ovom prilikom
to je vezano za Me{u Selimovi}a. Radovan Popovi}, u knjizi o
ìvotu Me{e Selimovi}a, navodi jedan detalj iz Me{inog ìvota.
Neko ga je pitao da li je on studirao Kuran. Selimovi} je odgovorio
da nije. Popovi} kao da sumnja u to. A tu na{ pisac, tj. Selimovi},
moè biti u pravu. Naime, on je mogao iz rodnog doma da ponese
mnogo toga {to proisti~e iz Kurana, a ~ega on nije morao ni biti
svjestan. Razumljivo je, naime, da u toku djetinjstva, i uop{te
ìvota u rodnoj ku}i, koja je proèta islamskim nazorima na svijet,
koja po~iva na odredbama {erijata, ~ovjek upije podosta onoga
{to proisti~e iz islamskih nazora na svijet i {to se nosi kroz ìvot
kao svoje. To, uostalom, vrijedi i za sve druge religije i tamo,
tj. kod pripadnika drugih religija, mnogo toga se upije u sebe u
toku ranih ìvotnih godina i to postaje li~na svojina pojedinaca.
I nesvjesno.
354
II
Ali, da se vratimo na{oj problematici. Ja }u ovdje, i posebno,
da ukaèm na neke turcizme iz Andri}eve pisane rije~i koja je,
znatno, obogatila semanti~ku komponentu tih rije~i. Rije~ je o
turcizmima }uprija i avlija.
a) Nama je poznato da je Andri} ro|en uz obale La{ve
(Dolac Travnik) i da ga za te krajeve veè najranije djetinjstvo.
Poznato nam je i to da je njegovo dje~a{tvo vezano za obale Drine,
Vi{egrad. Rastu}i i ìve}i uz obale ovih bosanskih rijeka, Andri}
je spoznao zna~aj mostova za ljudski ìvot. Upravo zbog toga on
je nastojao u toku svoga ìvota da gradi mostove me|u ljudima.
On je i svojom pisanom rije~ju nastojao da uspostavlja te trajnije
spone me|u ljudima. Otuda kod njega literarna djela sa naslovima:
Mostovi, Most na @epi, Na latinskoj }upriji, Na Drini }uprija. Tu
se ukr{taju nazivi za ovaj gra|evinski objekat: most i }uprija. I ne
slu~ajno. A evo {ta Andri} kaè o tome pojmu, o mostovima:
Od svega {to ~ovek u ìvotnom nagonu podiè i gradi, ni{ta
nije u mojim o~ima bolje i vrednije od mostova. Oni su va`niji
od ku}a, svetiji od hramova. Sva~iji i prema svakom jednaki,
korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukr{ta
najve}i broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih gra|evina i
ne sluè ni~em {to je tajno ili zlo.
I dalje: Tako svuda na svetu, gde god se moja misao krene
ili stane, nailazi na verne i }utljive mostove kao na ve~itu i ve~no
nezasi}enu ljudsku èlju da se poveè, izmiri i spoji sve {to
uskrsne pred na{im duhom, o~ima i nogama, da ne bude deljenja,
protivnosti ni rastanka. A sve ovo je, opet, rezultat na{e ve~ite
èlje da se vidi i druga strana obale (Mostovi, Sabrana dela,
Svjetlost, Sarajevo, 1981, str. 12).
No{en tim idejama Andri} je cijeloga ìvota nastojao da gradi
mostove, te gra|evinske objekte koji ne sluè ni~emu {to nije
355
Asim Peco: Knjiga V
op{tekorisno, op{teljudsko. Ali, kako nam i naslovi Andri}evih

djela govore, on je za taj gra|evinski objekat koristio dvije rije~i:
jednu na{u most i jedan turcizam }uprija. Postavlja se pitanje:
Za{to? Uz to i jo{ jedno pitanje: Da li su ta dva pojma sinonimi?
U nauci je, od ranije, poznato da nema pravih sinonima. Nema, to
jest, dviju rije~i koje su u potpunosti me|usobno zamjenjive. I u
svakoj prilici. To vrijedi i za rije~i most i }uprija. Ne samo da su
to rije~i iz dvaju razli~itih jezika, iz dvaju razli~itih izvora (most
je sveslav. i praslav. rije~, kako konstatuje P. Skok u svom
Etimologijskom rje~niku, koja se dovodi u vezu sa glagolom
metati, tj. ono {to je postavljeno, metnuto, sagra|eno, odnosno,
to je prvobitno skup balvana. ]uprija je na{ turcizam, a tu je ova
rije~ do{la iz gr~kog: tur. kpr, gr~. gephyra ([kalji}). Dakle, i
iskonski postoji vidljiva razlika izme|u ovih dviju rije~i. Svakako,
i njihova rasprostranjenost, pa i na na{em jezi~kom prostoru, nije
ista. Most je rije~ koja se javlja u svim na{im narje~jima i svim
njihovim dijalektima. ]uprija, opet, ìvi u onim krajevima na{e
jezi~ke oblasti, uzete u njenim ranijim granicama, koji su bili
duè vremena pod turskom upravom i koji su u svoj leksi~ki fond
uklju~ili podosta rije~i orijentalnog porijekla, podosta turcizama.
Me|u njima i ovaj.
U vezi sa Andri}evom pisanom rije~i postavlja se pitanje da
li su ove dvije imenice, most i }uprija, u primjerima kao Most na
@epi i Na Drini }uprija, sinonimi, me|usobno zamjenjive rije~i.
Odgovor na ovakvo pitanje, po mome mi{ljenju, trebalo bi da
bude negativan. Nisu. To jest, na{a rije~ most i turcizam }uprija
ne samo da poti~u iz razli~itih izvora, razli~ita im je etimologija,
razli~iti su im areali javljanja, nego im je i semanti~ka komponenta
po~esto nejednaka. Nisu, to jest, ova dva pojma u svakoj prilici
me|usobno zamjenjive rije~i. Toga je bio svjestan i na{ pisac.
Otuda kod njega: Most na @epi, Mostovi, na jednoj strani, i: Na
latinskoj }upriji, Na Drini }uprija, na drugoj strani. Ne samo da
nam ovdje i poredak rije~i govori o neidenti~nosti datih pojmova
356
(kod gra|evinskog objekta na @epi na{a rije~, kao upravna rije~

sintagme, nalazi se na prvome mjestu; kod gra|evinskog objekta
na rijeci Drini, upravna rije~, turcizam, nalazi se na kraju sintagme.
Pored zvu~ne komponente, koja tu nikako nije neva`na, ovdje
je i jezi~ka komponenta bila va`na) nego i njihova semanti~ka
komponenta nije, i ne mora biti ista. Na{a rije~ most, data u
Andri}evoj pripovijeci Mostovi, nudi nam pi{~evo razmi{ljanje o
svrsishodnosti ovakvih gra|evinskih objekata, datih za sve takve
ljudske tvorevine. Naziv }uprija, opet, nudi posebna semanti~ka
obilje`ja. Tu se radnja {iri, obuhvata cio prostor u kome se nalazi
taj gra|evinski objekat. A i njegova vremenska dimenzija je uvijek
prisutna. Otuda kod Andri}a: Latinska }uprija, otuda i Na Drini
}uprija. Otuda, opet, Mostovi i Most na @epi. Dok se u prvim
djelima iznosi istorija {irih prostora i dubljih vremenskih sezanja,
dotle se u drugim djelima govori ili uop{teno o zna~aju mostova za
~ovjeka ili o jednom segmentu odre|enog gra|evinskog objekta
koji je, poput duge, povezao dvije obale rijeke @epe.
Istina, u romanu }e se nai}i i na oba termina za ozna~avanje
toga gra|evinskog objekta. To je i shvatljivo. U pitanju je
jedan objekat koji moè biti dvojako imenovan, ali je sigurno
da je turcizam }uprija semanti~ki puniji i sveobuhvatniji i nije
mogu}e, u svakoj prilici, da bude zamijenjen na{om rije~i most.
U vezi sa ovim ukazujem na ~injenicu da u Andri}evoj pripovijeci
Most na @epi imamo vi{e puta upotrijebljen taj na{ naziv za
ovaj gra|evinski objekat, a samo jednom imamo upotrijebljen
turcizam }uprija. I to u govoru Selima-Ciganina, tj. ~ovjeka iz
te sredine, sa govornim osobinama kraja gdje se nalazi na Drini
}uprija (up.: ama da se jednom obazrije jal na nas jal na }upriju!
Jok.) I to je sve. Uz to, u ovoj pripovijeci imamo: veliki kameniti
most; vi{egradski most, za na{u }upriju. Ni to nije slu~ajno. Za
svoj roman Andri} uzima narodni naziv za ovaj gra|evinski
objekat i daje mu posebna semanti~ka obilje`ja: veè ga ne samo
za odre|eni kraj nego mu daje i posebnu vremensku dimenziju.
357
Asim Peco: Knjiga V
Pisac nas i sam obavje{tava o tome da je cijela sintagma: Na

Drini }uprija, preuzeta iz narodnog predanja (up.: Tako se na
kapiji, izme|u neba, reke i brda, nara{taj za nara{tajem u~io da ne
àli preko mere ono {to mutna voda odnese. Tu je u njih ulazila
nesvesna filozofija kasabe: da je ìvot neshvatljivo ~udo, jer se
neprestano tro{i i osipa, a ipak traje i stoji ~vrsto kao na Drini
}uprija). Dakle, ni za pisca, a ni za ~itaoca, ova dva naziva za isti
gra|evinski objekat nisu, i ne moraju, biti semanti~ki ekvivalenti,
sinonimi. Most je tu semanti~ki vezan za odre|eni gra|evinski
objekat, kao most na @epi, a }uprija je zna~enjski bogatiji pojam, sa posebnom vremenskom i prostornom dimenzijom. Napominjem uz ovo da i danas na na{em jezi~kom prostoru ima krajeva
gdje ova dva pojma ìve naporedo, ali ne imenuju isti gra|evinski
objekat. Ili je po~esto tako.
Naravno, i ovaj turcizam, kao i mnogi drugi, sve manje je
prisutan u na{em svakodnevnom govoru. To vrijedi i za one krajeve u kojima turcizmi jo{ istrajavaju u upotrebi. Novo vrijeme
nosi sa sobom svoja leksi~ka obilje`ja. Mnogi pojmovi, koji su
do ju~e ~inili sastavni dio na{ih izraàjnih sredstava, nestaju
iz upotrebe. I ovo je potpuno razumljivo. Ni u jeziku, kao ni u
ìvotu, nema statike. I tu se sve mijenja, samo mi, po~esto, nismo
svjesni tih promjena, jer one nisu lako uo~ljive.
A ako bismo èljeli dati odgovor na pitanje: za{to je na{
pisac u ovome romanu, u romanu Na Drini }uprija, za svoj
naslov uzeo ovaj turcizam, mogli bismo pomi{ljati na njegovu
èlju da kroz ovaj roman ponudi istoriju kraja u kome se nalazi
ovaj gra|evinski objekat. To jest, pisac je bio svjestan ~injenice
da je za ovaj most, za ovu }upriju, vezano mnogo toga {to je
mutna Drina odnijela i {to je on nastojao da rekonstrui{e i
ponudi u svome romanu. A uno{enjem u naslov romana turcizma
}uprija on je samim tim ~inom odredio i vremensku dimenziju
radnje o kojoj }e da pi{e. To jest, druga~ije re~eno, uno{enjem
ovoga turcizma u naslov romana pisac nam je na po~etku pristupa
358
njegovom djelu skrenuo pa`nju da je u pitanju problematika koja

ima duboku istorijsku podlogu i koja je vezana za vi{evjekovno
bitisanje i objekta o kome pi{e, i kraja o kojem pi{e i ljudi koji su
vezani za sve to. Zbog svega toga, bar tako se meni ~ini, ovdje
je bio nuàn ovaj turcizam, i njegova zamjena, ni na stilskom, ni
na semanti~kom planu, ne bi mogla da se postigne na{om rije~ju
most. Dakle, makoliko da nam moè izgledati nevjerovatno,
~injenica je da most i }uprija ovdje nisu sinonimi. A nisu ni u
na{oj toponimiji, isp.: ]uprija, Latinska }uprija, Kozja }uprija :
Alipa{in Most, Arslanagi}a Most, Sanski Most, nikakve zamjene
tu nisu mogu}e.
Drugi turcizam, koji ovdje privla~i na{u pa`nju, jeste imenica avlija, koja se, tako|e, nalazi u naslovu jednoga Andri}evog
romana: Prokleta avlija. Ova imenica do{la je u na{ rje~nik, po
svoj prilici, iz turskoga jezika, a u taj jezik, opet, u{la je iz gr~koga rje~nika (up. gr~ki i turski awly). Istina, P. Skok pomi{lja
na mogu}nost ulaska ove lekseme u na{ rje~nik i iz bizantinskoga, iako i on daje prednost turskom uticaju, a to zbog toga
{to je to gra|evinski termin, koji je sav na Balkanu turskoga
podrijetla.
Osnovno zna~enje ovoga turcizma u na{em jeziku, po
pravilu, veè se za na{e dvori{te. Skok daje ovo obja{njenje uz
imenicu avlija: dvori{te oko ku}e, crkve, manastira, {iroko,
sa vratima, kamenom ogra|eno ili posa|eno. Kod Vuka je to
i ulica up. u Rje~niku iz 1852: avlijaulica, der Hof, aula
upu}uje na stobor, a uz stobor ~itamo: (u C.g., u Srbiji ulica,
a po varo{ima avlija) mjesto ispred ku}e, der Hof, aula. I u
rje~nicima koji prate Andri}eve romane daje se obja{njenje ove
tu|ice. Tako u rje~niku uz roman Travni~ka hronika za avliju
stoji dvori{te. To bi govorilo da su avlija i dvori{te sinonimi. A
nisu. Ni ina~e, a pogotovo u Andri}evom romanu. Prokleta avlija
imenuje stambolski istra`ni zatvor, a to je ~itava varo{ica od
zatvorenika i straàra koju Levantinci i mornari raznih narodnosti
359
Asim Peco: Knjiga V
nazivaju Deposito, a koja je poznatija pod imenom Prokleta avlija,

kako je zove narod, a pogotovu svi oni koji sa njom imaju ma
kakve veze (str. 15). A tu zatvorsku varo{icu ~ini: Petnaestak
prizemnih ili jednospratnih zgrada, gra|enih i dogra|ivanih u
toku mnogih godina, povezanih visokim zidom me|u kojima
je izduèno i strmo dvori{te posve nepravilna oblika (str. 17).
Dakle, u Avliji ima i dvori{te. To bi ve} govorilo da ova dva
pojma nisu sinonimi u ovome romanu.
360

DERVI[ I SMRT ME[E SELIMOVI]A*
* Rad prvi put objavljen u ~asopisu Na{ jezik, Beograd, 1981, knj. XXV, sv.
3, 118-128. Ovdje prenesen u latinicu iz knjige Stazama na{ega jezika, Beograd,
Zavod za ud`benike i nastavna sredstva, 1985, 253-262. Ispravljene su uo~ene
tehni~ke i korektorske gre{ke.
361

DERVI[ I SMRT ME[E SELIMOVI]A
Te{ko je na}i pisca sa bosanekohercegova~kog govornog

podru~ja u ~ijim djelima nema turcizama, rije~i orijentalnog
porijekla. To vrijedi i za starije i za novije knjièvne stvaraoce.
Istina, rije~i toga porijekla nalazimo i u djelima na{ih pisaca sa
drugih podru~ja, ali je njihov broj ~esto i teritorijalno uslovljen.
Uz ovu konstataciju ide i jo{ jedna: broj turcizama u jednom
knjièvnom djelu, i njihova funkcija u njemu, mogu biti uslovljeni
i drugim uvjetima: vrstom knjièvnog djela, tematikom o kojoj
se pi{e, porijeklom i stepenom obrazovanosti pisca, porijeklom i
stepenom obrazovanosti lica koja se javljaju u knjièvnom djelu.
Pisci sa bosanskohercegova~kog podru~ja, sasvim razumljivo, dava}e u svojim djelima vi{e ovih rije~i nego pisci iz
Dalmacije ili Vojvodine. Isto tako }e se u djelima prvih ovdje
navedenih pisaca na}i vi{e turcizama ako je u pitanju prozni
tekst sa istorijskom tematikom nego {to }e ih biti u romanu iz
savremenog ìvota.
Postoji jo{ jedan uslov koji moè da bude od zna~aja kada je
rije~ o turcizmima u jednom knjièvnom djelu na srpskohrvatskom
jeziku. To je odnos prema ìvotu sredine o kojoj se pi{e. Druga~ija
se leksika javlja u djelu koje nam do~arava ìvot jedne kasabe,
druga~ija, opet, u djelu koje govori o unutarnjem ìvotu jedne
li~nosti. To su dva zasebna svijeta, dvije posebne tematike i,
sasvim razumljivo, dvije posebne leksike. Upravo je to i razlog {to
363
Asim Peco: Knjiga V
u Andri}evom romanu Na Drini }uprija ne nalazimo istu leksiku

kao u Selimovi}evom romanu Dervi{ i smrt, iako im i regionalni
i vremenski pratioci nisu suvi{e razli~iti: u oba romana je rije~ o
Bosni, i to onoj isto~nijoj, u oba romana je rije~ o zbivanjima iz
ranijeg perioda vladavine Turaka u ovim na{im krajevima.
Kada se uzmu u obzir ovi ~inioci koji su ovdje navedeni kao
nekakvi uslovi za manje ili ve}e posezanje za turcizmima, onda
bi, priori, trebalo o~ekivati u romanu koji je uzet za tematiku
ovoga rada povelik broj rije~i toga porijekla. Jer, da se i toga
podsjetimo, u romanu je rije~ o zbivanjima u jednom dijelu
Bosne u prvim vjekovima turske vladavine, rije~ je o ìvotu u
jednoj muslimanskoj sredini, glavna li~nost romana je aktivni
slu`benik jedne strogo vjerske institucije, on je, uz to, i teolo{ki
obrazovan i, na kraju, pisac romana poti~e iz muslimanske
sredine sa dosta bogatom i ìvom leksikom ovoga porijekla u
svakodnevnom ìvotu. To bi, da ponovimo, bili zaklju~ci koji
bi se mogli nametnuti kada se upoznamo sa problemom koji nas
ovdje interesuje, a i svim ovim pratiocima te teme. U cijelom
ovom sklopu problema nije neva`na ni ~injenica da roman
po~inje bismilom, molitvom koja prati svaki dobar posao
muslimana.
Ali, mo`da ~udno, takve zaklju~ke ne potvr|uje analiza
turcizama u ovom Selimovi}evom romanu. Prema podacima
koje nam saop{tava jedan moj student, u prvom dijelu romana
nalazimo samo 260 razli~itih leksema orijentalnog porijekla, a
sve skupa javljaju se 964 puta, odnosno svi zajedno zauzimaju
u ovom dijelu romana samo 2% ukupnog teksta, tj. samo ~etiri
stranice od dvije stotine i ne{to stranica koliko zauzima prvi dio
Selimovi}evog romana.1
1
Senahid Halilovi}, Turcizmi u Dervi{u i smrti Me{e Selimovi}a (semanti~ke i stilske vrijednosti), Knjièvni jezik, god. IX, br. 4, Sarajevo, 1980, 25-33.
364
Funkcionalnost turcizama u romanu Dervi{ i smrt Me{e Selimovi}a
Postavlje se pitanje: za{to je to tako? Naslov romana, da

po|emo od naslova, upu}ivao bi na druga~iji zaklju~ak. Odgovor
na postavljeno pitanje, a to u ovom slu~aju nikako nije bez
zna~aja, nudi sam pisac, njegovo obrazovanje i njegov odnos
prema jeziku na kome stvara. Pisac je, {to je zna~ajan ~inilac
u ovom na{em razmatranju, bio profesor knjièvnosti i jezika.
On je, prije nego je pristupio pisanju ovoga romana, dobro
prou~io ìvotno djelo reformatora srpskohrvatskog jezika, Vuka
Stefanovi}a Karadì}a.2 Pisac je, dakle svjesno i{ao ka savr{enstvu svoje pisane rije~i i traìo je doma}u rije~ za iskazivanje
svojih misli. I, bez pretjerivanja se moè re}i, u tome je uspio vi{e
nego mnogi drugi stvaraoci na srpskohrvatskom jeziku. I upravo
zbog toga je jo{ ve}a vrijednost onih ne tako ~estih turcizama u
ovom Selimovi}evom romanu. Oni su bri`no birani i data im je
posebna funkcija u djelu. Ja }u ovom prilikom ukazati samo na
neke probleme iz ove oblasti; prostor i vrijeme ne dopu{taju da se
ide u detaljnija ispitivanja funkcije turcizama u ovom romanu.
Da po|emo od naslova romana: Dervi{ i smrt dvije imenice
i jedan veznik. Prva imenica je iz grupe turcizama. Druga je na{a,
srpskohrvatska, i slovenska. Njih ovdje sjedinjuje sastavni veznik
koji, i u naslovu, upu}uje na razli~ita razmi{ljanja povezanost
tih dvaju pojmova, odnos prvoga prema drugome, filozofski i
stvarni i sl.
Pa i kada se pro~ita roman, i vi{e puta, i kada se onako profesorski po~ne razmi{ljati o pi{~evom izboru naslova i traìti
bolje rje{enje, ~ini mi se da bismo i poslije dugih i napornih
traganja za ne~im boljim, ipak pristali uz autora romana, uz
pi{~ev naslov. Turcizam dervi{, s obzirom na njegovu semanti~ku
komponentu, pruào je piscu {iroko polje za vlastita razmi{ljanja i
duboka poniranja u sve pore ljudskog ìvota, u duboku filozofiju,
i to onu isto~nja~ku. Te{ko bi se sve to moglo vezati za bilo koju
2
M. Selimovi}, Za i protiv Vuka, Matica srpska, Novi Sad.
365
Asim Peco: Knjiga V
drugu profesiju, kao {to su: hodà, kadija, muftija ili titule kao
{to su: hadìja, mutevelija, muderiz i sl. Svaki od navedenih
pojmova nosi u sebi i poneku osobinu koja bi se mogla javiti kao
prepreka, ~esto nepremostiva, za pisca u njegovom nastojanju da
se do kraja iskaè. Opredjeljenje za dervi{a pripadnika jednog
religioznog reda koji je pored ~isto vjerskih obreda njegovao i
filozofiju bilo je duboko osmi{ljeno. Taj izbor je nudio piscu
ogromne mogu}nosti da njegov glavni junak bude ne samo u
toku svakodnevnih zbivanja nego i da ponire u razli~ite oblasti
nauke, ~ak i one koju ne prihvata. Ovakav razmah pi{~evih misli
te{ko bi se mogao vezivati za obi~ne vjerou~itelje hodè ili za
neke li~nosti iz upravne vlasti. Dakle, u samom naslovu pisac je
jasno odredio i svoje namjere, ukazao na {irinu misli sa kojima
}e se ~italac sresti u romanu. I jo{ ne{to. Glavni junak nije obi~ni
dervi{, obi~ni pripadnik jednog religioznog reda, on je {ejh prvi
po rangu, starje{ina. To bi govorilo da je u pitanju li~nost koja se
i svojim iskustvom i znanjem razlikuje od ostalih. Takva li~nost
je mogla da primi na sebe svu filozofiju koju joj je namijenio
pisac romana.
U vezi sa ovim pojmom, pojmom dervi{, da se podsjetimo
i ~injenice da u na{oj literaturi od ranije sre}emo, i u naslovu,
ovaj turcizam. Nalazimo ga u djelu Stiepa \ur|evi}a (1579-1632). Ali, to je sasvim jasno, izme|u ovih dvaju knjièvnih
djela nema nikakve veze, nikakve sli~nosti. \ur|evi}evo djelo je
parodija petrarkisti~kih ljubavnih pesama... koje su dubrova~ki
pesnici XVII veka ve} ose}ali kao ne{to starinsko i preìvelo.3
\ur|evi}ev Dervi{ je u stihu sa puno turcizama. Up. stihove:
Ja sam Dedo a{ik dervi{
ki ti izranjen padam prid dvor,
izid dànum, da me vidi{
3
Stiepo \ur|evi}, Dervi{, Dubrova~ke poeme, Novo pokolenje, Beograd,
1953, predgovor D. Pavlovi}.
366
i da ~uje{ moj razgovor

Je li sladak, a {to veli{?
Ja sam Dedo stravljen dervi{!
uz to:
Nijesam ~oban ni kopile,
Jok, ja nijesam kiridìja,
Od kadune ja sam vile,
s kom me rodi ~elebija.
Jasno, Selimovi}ev dervi{ ni na semanti~kom planu nema
nikakve veze sa ovim \ur|evi}evim. Dok je ovaj posljednji a{ik
dervi{, pun ljubavnih jada, Selimovi}ev dervi{ je filozof koji
nastoji da pronikne u najdublje sfere ljudskog bitisanja i da shvati
neke zakonitosti u tom ìvotnom vrtlogu.
Od rije~i orijentalnog porijekla koje je upotrijebio pisac u
svom romanu, a koje, da to i ponovimo, nisu brojne, mogu se
razlikovati nekolike njihove grupe. Tako, npr., posebnu grupu
i poseban stilisti~ki problem, ~ine li~na imena koja se javljaju
u romanu. Interesantni su zatim termini iz vjerskih ritualnih
obreda i druga leksika koja je pratilac leksike muslimanskog
ìvlja. Ima me|u rije~ima ovoga porijekla i takvih koje nosi sa
sobom administracija i koje, kao takve, imaju {iru upotrebu na
podru~jima koja su bila pod turskom upravom. Spomenimo, uz
to, i rije~i koje su nam do{le sa orijenta i koje jo{ uvijek ~ine
sastavni dio na{e leksike u doma}em rje~niku do danas se nisu
na{le odgovaraju}e i adekvatne njihove zamjene.
Vrijednost svih ovih turcizama u na{em jeziku, pa ni u
Selimovi}evom romanu, nije ista. Upravo zbog toga ovdje }e biti
rije~i samo o onim od tih grupa turcizama koje imaju specifi~nu
teìnu i u romanu, i u svakodnevnom govoru ljudi iz krajeva o
kojima je rije~ u romanu.
367
Asim Peco: Knjiga V
Prvo dolazi li~no ime. U romanu se javlja {esnaest li~nih

imena. To su: Ahmed Nurudin, Hasan, Harun, Kara-Zaim, Hafiz-Muhamed, Mula-Jusuf, Malik, Dèmal, Hadì-Sinanudin Jusuf,
Abdulah-efendija, Ajni-efendija, Ishak, Piri-Vojvoda, Alihodà,
Alijaga Dàni}, Emin Bo{njak. A tu je ostalo nekoliko lica bez
li~nog imena: kadija, kadinica, vezir i sl.
U sklopu ovoga problema interesantna su dva momenta:
1. Najve}i broj navedenih imena dat je uz neku titulu:
hodà, hadìja, efendija, vojvoda, hafiz, mula. Hasan, Harun,
Malik, Dèmal i Ishak nemaju nikakvu odrednicu uz svoje li~no
ime, a samo dva imena imaju i prezime: Alijaga Dàni} i Emin
Bo{njak. Da li je sve ovo slu~ajno tako u romanu? Odgovor bi
bio negativan. Pisac je svjesno i{ao ka ovakvoj diferencijaciji.
Evo za{to:
U romanu se opisuje vrijeme koje je uslijedilo poslije
masovnije islamizacije u Bosni. Sasvim razumljivo, nosioci i
nove vlasti i nove vjere su jo{ uvijek stranci, pripadnici naroda
koji je bio nosilac tih novina. Otuda i jasno diferenciranje u
imenima lica koja se javljaju u romanu. To je osobina preuzeta
iz jezika davaoca. Tragova na{eg uticaja tu jo{ nema. To vrijedi
i za ime glavnog junaka. I fonetski lik toga imena: Ahmed, sa
o~uvanim zvu~nim plozivom na kraju, a prema kojem stoji danas
njegov bezvu~ni parnjak (Ahmet, up. Ahmetovi}, Ahmetaga i sl.),
upu}uje na izvorni lik ovoga imena. Svakako, njegova semanti~ka komponenta ima svoju teìnu u ovom kontekstu (Ahmed/
Ahmet od ar. Ahmd, mnogo pohvaljen, najpohvaljeniji). A uz
odrednicu Nurudin ta zna~enjska komponenta dobija {iri smisao
(Nurudin, svjetlo vjere). Dakle, cijelo ime glavnog junaka u
na{em prevodu zna~i najpohvaljenije svjetlo vjere. Ne{to, {to
se, svakako, ne javlja tako ~esto u na{oj onomastici. Bez sumnje,
odrednica Nurudin do{la je uz ovo ime u sklopu njegovog pristupanja dervi{kom redu. To je njegovo dervi{ko ime, ili, kako bi
368
se, dositejevski, reklo u kalu|erstvu nare~enog. Da je to tako

pokazuje nam i pisac na posljednjim stranicama romana. Mladi}
iz Devetaka na{eg junaka naziva samo imenom uz koje dolazi
oznaka u~enosti: Ahmed-efendija (up.: A zar je kod nas lako,
Ahmed-efendija? Ako ti Ahmed-efendija ne pomogne, veli,
onda nema ko). Tamo, u rodnom kraju ovoga dervi{a titula je
va`nija od novog imena, efendija je gospodin, a ta odrednica
nikako ne ide uz imena seljaka.
Nosioci vi{ih dru{tvenih funkcija tu su jo{ uvijek stranci,
ljudi kojima je Bosna surgun, tu|i svijet. Za muftiju je Bosna
stra{na zemlja, ali ne i za Hasana, ne ni za Dervi{a. Njima je
to domovina, a domovina, ma kakva bila, ne moè biti stra{na i
dosadna svojoj djeci.
2. Od svih navedenih li~nih imena samo dva imaju i porodi~no ime: Alijaga Dàni} i Emin Bo{njak. Sa prvim imenom sre}emo se na po~etku romana. Rije~ je o darodavcu ku}e dervi{kom
redu (up.: Ku}u, nekada{nji harem predaka, poklonio je redu
bogati Alijaga Dàni}..., str. 12). Sa drugim od ovih imena
sre}emo se na kraju knjige. Rije~ je o Dervi{evom zemljaku,
seljaku sa Devetaka (up.: îji si? Emina Bo{njaka. Onda
smo rod. I to blizak. Jesmo, str. 393).
Prva li~nost ima tipi~no na{e prezime, na -i}: Dàni}. U
osnovi je perzijska rije~ dàn du{a, a s tim je u vezi i li~no ime:
Dànan od turskog Canan ljubljeni, voljeni. Pisac konstatuje da
je ku}a bila harem predaka, dakle, i funkcionalno i vremenski
je odre|ena. Nova vlast je nosila i nove obi~aje. Ti su obi~aji ponekad prirastali i za doma}eg ~ovjeka, pogotovo ako je to dozvoljavala materijalna strana. Generacije koje su slijedile pretke nisu
morale u svemu da ih podraàvaju. Bilo kako bilo, na{a li~nost
jo{ uvijek ima obilje`je kastinske pripadnosti -aga: Alijaga. Pa
i glasovni sklop imena upu}uje na svojevrsno skorojevi}stvo.
Po{to se unutar ovoga imena nalaze dva artikulaciono bliska
369
Asim Peco: Knjiga V
glasa: visoki vokal prednjega reda i i sonant j, njihova artikulacija

~esto se objedinjuje (up.: Alijin Alin), a moè do}i i do njihovog
potpunog gubljenja, otuda u na{em jeziku oblik Alaga. Ali, to
je mla|i, i noviji lik ovoga imena. Stariji je, svakako, onaj koji
nalazimo u romanu.
Druga li~nost ima porodi~no ime izvedeno od njegove regionalne pripadnosti: Bo{njak. Jasno je i za{to. Selja~ki svijet
je autohton. To je domoroda~ko stanovni{tvo. Vjera nije mogla
ni{ta tu da izmijeni. Jezik i krv su ostali slovenski. A upotrebu
prezimena uz li~no ime zavodi vlast koja èli da ima sre|enu
administraciju. Dakle, i to je novija pojava u onomastici. Istina,
ovdje se vi{e ne javlja i o~evo ime.
Ako bismo èljeli i}i dalje u pra}enju ove problematike, problematike vezane za li~no ime u romanu Dervi{ i smrt, mogli
bismo se pozabaviti zna~enjskom komponentom datih imena. I tu
bi se mogla uo~iti neka razlika izme|u onih prvih imena, imena
sa nekom odrednicom, i onih drugih bez te odrednice. Ja sam
na jednom drugom mjestu konstatovao da i dru{tveni poloàj
ima zna~aja pri odre|ivanju imena novoro|en~etu. Istina je, {to
kaè na{ Dervi{, da ime odre|uje drugi (dali su mi ga i uzeo
sam ponu|eno, str. 10). Tu izbora nema. Uzima se ono {to je
dato. Istina, izbor vr{e davaoci, a oni pri tome i te kako imaju
na umu i dru{tveni poloàj roditelja novoro|en~eta. Tako, npr.,
li~na imena tipa Duran, Mumin, Ramo i sl., bez obzira na svoju
semanti~ku komponentu, koja nikako ne sadrì u sebi bilo kakve
pejorativnosti, poodavno se ne javljaju u gradskim sredinama. Ta
su imena, da li slu~ajno?, sve vi{e obilje`je selja~kog i siroma{nog svijeta.
I da, u vezi sa ovom problematikom problematikom vezanom za li~no ime u Selimovi}evom romanu Dervi{ i smrt,
damo neke zaklju~ke: li~no ime u romanu ima svoju stilsku vrijednost. Prvo. Tu se jasno razlikuju nekolika dru{tvena sloja.
370
Drugo. Fonetski sklop tih imena ukazuje i na vrijeme kada su ona,

u tom glasovnom sklopu, ìvjela na na{em jezi~kom tlu. Tre}e.
To je vrijeme kada se prezime po~inje javljati uz li~no ime, a tu
odrednicu ovdje imaju doma}i ljudi bez neke druge odrednice, ali
i iz razli~itih dru{tvenih slojeva.
Druga grupa turcizama koja je ovdje privukla moju pa`nju
je iz oblasti religijskih obreda i religijske leksike. Ovaj izbor
nikako nije slu~ajan. Ta oblast leksike rijetko se uklju~uje u
knjièvno djelo. Razlog je i tu jasan. Da bi neko mogao govoriti
o tim problemima, potrebno je da dobro poznaje muslimanski
ìvot, ìvot unutar muslimanske porodice. Sasvim razumljivo, za
takav poduhvat moè se opredijeliti samo neko ko poti~e iz takve
sredine. I upravo se tu nalazi i opravdanost Andri}evih rije~i kada
je rekao da je on doveo literaturu do praga bosanske ku}e; a da je
tek Selimovi} uveo na{u knjièvnost u bosansku ku}u, zavirio u
intimni dio njenog ìvota.
U govoru Muslimana poodavno se uobi~ajila arapska rije~
za ozna~avanje svevi{njeg, stvoritelja svjetova Allah. Istina,
u arapskom jeziku ilh zna~i bog a sa odre|enim ~lanom al:
Allah je vlastito ime Bog.4 U Selimovi}evom romanu doma}a
rije~ ima prednost nad arapskom, up.:
Stvara vas Bog u utrobama majki va{ih (str. 17), ... sramota
pred svijetom i strah pred Bogom (str. 21), ~ime bi vratila uslugu,
veliki Boè (str. 31), moj Boè, oni ne vjeruju (str. 33), trebalo bi
se moliti, traìti milost od Boga (str. 34), Boè koji sve zna{ (str.
35), jednaki smo pred Bogom (str. 60), a samo Bog zna sva~iju
krivicu (str. 61), ~asno sluìm Bogu i vjeri (str. 82).
Naravno, takvih primjera ima jo{. Semanti~ki ekvivalent
ove na{e rije~i, arabizam Alah/Allah, odnosno alah, javlja se
znatno rje|e:
4
A. [kalji}, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1965, s. v.
371
Asim Peco: Knjiga V
... a sve neka se svr{i kako alah ho}e (str. 83), alah je
sva~ije uto~i{te (str. 136), ~uvajte veze rodbinske, naredio je
alah (str. 183).
U vezi sa ovim primjerima nekolike napomene:
1. Pada u o~i da pisac doma}u rije~ pi{e velikim po~etnim
slovom: Bog, zna~i daje joj zna~aj vlastite imenice. Takav slu~aj
nije i sa arabizmom. Ta rije~ se pi{e malim po~etnim slovom.
Zna~i ima op{teimeni~ki karakter, tj. upotrebljava se u funkciji
arapskog ilh. Da li je to slu~ajno? Svakako da nije. Pisac ostaje
dosljedan samom sebi. On opisuje jedan vremenski period kada
su se na ovom leksi~kom planu sukobljavale doma}e i strane
rije~i. Doma}a rije~ je jo{ uvijek u posebnoj semanti~koj slu`bi
imala prevlast. Tu|ica se tek javljala u slu`bi op{te imenice.
2. Doma}a rije~ preovla|uje i u citatima iz Kurana. Up.
moto uz drugo poglavlje romana: Kad bi Bog ka`njavao za svako
u~injeno zlo (str. 15), moj Boè, oni ne vjeruju moto uz tre}e
poglavlje (str. 33).
U Kuranu, opet, ovaj pojam se ne prevodi5, ostaje arapska
rije~ koja je postala sastavni dio leksike na{ih muslimanskih
govora, up.:
Tebe, Allaha, Gospodara. svjetova hvalimo (str. 3), onima
koji se budu Allaha bojali (str. 4), vjerujemo u Allaha (str. 5) i
tako redovno.
Otkuda ova nesaglasnost, i kako je objasniti? îni mi se da i
iz onoga {to je dosada ovdje re~eno moè da se nasluti odgovor na
postavljeno pitanje. Pisac je svjesno i{ao za tom diferencijacijom.
On opisuje jedan daleki period na{e istorije. To je vrijeme kada
tu|ice jo{ nisu bile potisnule doma}u rije~. Tada je jo{ uvijek
Bog bio oznaka svevi{njeg, gospodara svjetova. Alah se tek
5
Kuran, prevod Besim Korkut, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna
izdanja, VII, Sarajevo, 1977.
372
ponekad javljao u toj slu`bi. To ~ak i u govoru onih koji su

pripadali redovima religijskog obilje`ja.
Pisac, isto tako, ~e{}e upotrebljava doma}e rije~i raj, an|eo
nego turcizme dènet, melek/mele}, up.:
Izme|u razgovora o smrti i raju... Jer pred smrt se sje}amo
da nam dva an|ela sjede na ramenima i zapisuju na{a zla i dobra
djela (str. 20), starice se boje smrti i s uzdahom slu{aju o raju
(19), ne tugujte, radujte se raju koji vam je obe}an (str. 38).
Turcizam dènet javlja se u izuzetnim slu~ajevima i sa
donekle razli~itom semanti~kom komponentom: Bogu pripada
dènet, to je njegovo vlasni{tvo, raj je dostupan i ljudima:
U|i me|u vrtove moje, u|i u moj dènet (str. 17).
Turcizam dèhenem se ne javlja u romanu. Nema ga ni u
Rje~niku, ali se javlja doma}a rije~ pakao:
Toga dana mi }emo re}i paklu: Jesi li se napunio? A pakao
}e odgovoriti Ima li jo{ (str. 359).
U Kuranu, opet, imamo u upotrebi samo dènet, dèhenem,
melek i {ejtan, uz koji, u romanu, imamo i satanu, up.:
A kad rekosmo melekima (str. 8), O, Ademe, ìvite... u
dènnetu i jedite u njemu koliko god èlite (str. 8), bi}e stanovnici
dèhennema (str. 8).
U govoru Muslimana danas preovla|uju turcizmi za ozna~avanje ovih pojmova: melek/mele}, {ejtan, dèhenem/|ehenem,
dènet/|enet.
U romanu se javlja i pojam: sudnji dan, up. Vjerujem u
sudnji dan i u vje~ni ìvot (str. 18). U govoru Muslimana danas
je obi~an turcizam kijamet, kijametski dan.
I tako redovno. Doma}a rije~ ne ustupa pred tu|icom.
Naprotiv. To govori ne samo o pi{~evom odnosu prema svojoj
rije~i nego i o vremenu i ljudima o kojima se pi{e. Koliko je
pisac zaokupljen ljubavlju prema doma}oj rije~i neka pokaè i
373
Asim Peco: Knjiga V
ovaj primjer. Poslije saznanja o ubistvu Haruna, brata mu, Dervi{

se, nakon zavr{ene molitve, obra}a prisutnima rije~ima:
Sinovi Ademovi! Ne}u dràti propovijed, ne bih mogao i
kad bih htio. A vjerujem da biste mi zamjerili ako ne bih sad, u
ovom ~asu, teì ne pamtim u ìvotu, govorio ba{ o sebi. Nikad
mi nije bilo va`nije ono {to }u da kaèm, a ne èlim ni{ta da
postignem. Ni{ta, osim da vidim sau~e{}e u va{im o~ima. Nisam
vas nazvao bra}om, iako ste mi to vi{e nego ikad, ve} sinovima
Ademovim, pozivaju}i se na ono {to je u svima nama zajedni~ko.
Ljudi smo, i mislimo isto, naro~ito kad nam je te{ko. êkali ste,
htjeli ste da ostanemo zajedno, da se pogledamo o~i u o~i, tu`ni
zbog smrti nedu`na ~ovjeka, i uznemireni zbog zlo~ina. I vas
se ti~e taj zlo~in, jer znate: ko ubije nedu`na ~ovjeka, kao da
je sve ljude pobio. Sve nas su ubili nebrojeno puta, bra}o moja
ubijena, a uàsnuti smo kad pogodi nekog ko nam je najdraì...
(str. 182-183).
Ova propovijed je dvostruko interesantna za nas. Prvo,
pisac, tj. Dervi{, ovo nazva propovije|u. U govoru Muslimana
ìvi turcizam za ozna~avanje toga pojma. To je vaz. To je prvo.
Drugo. Cijela ova propovijed, a to je prostor od jedne i po
stranice teksta, pored jednom upotrijebljenog leksema alah, sa
malim a (naredio je alah) i li~nih imena: Haruna, Kabila i Nuha,
nema turcizama. A, da to i ponovimo, to je sastavni dio vjerskog
obreda. Dervi{ se u dàmiji obra}a vjernicima. On navodi i
citate iz Kurana. Pa ipak. Sve je dato u doma}em ruhu. Pisac ne
odstupa od svoje osnovne te`nje. Doma}a rije~ ima prednost nad
tu|om, u svim situacijama, ako samo za to postoje i opravdani
razlozi, ako, naime, ova te`nja ne bi naru{ila harmoniju pisane
rije~i i stvarne slike ìvota. Upravo zbog te te`nje, na jednom
drugom mjestu, kada Dervi{ sahranjuje brata i kada je logikom
samih radnji prisiljen da se sluì tu|im rije~ima, u samo dvije
re~enice imamo {est turcizama:
374
Pred dàmijom momci su stavili tabut pokriven zelenom

}aburtijom na mejta{. Uzeo sam abdest, stao ispred tabuta i po~eo
da govorim molitve (str. 277).
Ovaj sadràj nije dozvoljavao da se izbacuju turcizmi. To
bi bilo odstupanje od stvarnosti. Jer dàmija nije mogla ustupiti
mjesto bogomolji. Dàmija je bogomolja muslimana, ne i drugih
vjernika. A bogomolja ide uz svaku religiju. Tabut je posebna
vrsta mrtva~kog sanduka koji upotrebljavaju samo muslimani,
ne i hri{}ani/kr{}ani. Samo se kod muslimana upotrebljava
zelena ~oha, }aburtija u osnovi je rije~ ]aba/Kaba, samo se
pri pogrebu muslimana tabut sa mrtvacem meitom, stavlja na
posebno odre|eni kamen za tu svrhu. Otuda i naziv tome kamenu
mejta{ meit, tj. meyyit i ta{ (kamen) -tai, mrtva~ki kamen.
Samo kod muslimana vjerskom obredu molitve prethodi posebno
pranje uzimanje abdesta. Dakle, sve su to rije~i koje nisu
mogle biti zamijenjene nekom doma}om rije~ju, a da se ne uti~e
na semanti~ku komponentu iskaza.
Mo`da bi u ovom iskazu mogla da se u~ini jo{ jedna izmjena
pa da cio tekst bude u duhu savremene frazeologije svojstvene
Muslimanima. To je zamjena naporedne re~enice: i po~eo da
govorim molitve, re~enicom: po~eo da u~im. Ali, i to se uklapa u
prethodne zaklju~ke o pi{~evom stavu prema leksici i re~eni~nim
obrtima koje on daje u romanu. Ja sam i ovdje rekao da bi to
bilo u duhu savremene frazeologije svojstvene Muslimanima.
Pisac, me|utim, govori o doga|ajima i ljudima koji su prethodili
nama, koji su ìvjeli prije nas, nekolika vijeka prije. Tada{nji
rje~nik Muslimana i dana{nji njihov rje~nik nikako ne moraju
biti istovjetni. Sigurno je pak, da nisu mogli biti isti.
I na kraju. Cijelo ovo razmatranje funkcionalnosti turcizama
u Selimovi}evom romanu Dervi{ i smrt upu}uje na vi{e zaklju~aka. Evo nekih od njih:
375
Asim Peco: Knjiga V
1. Pisac je imao stroge kriterijume pri odbiru rije~i orijentalnog porijekla u rje~nik svoga djela. Tu nije bilo nikakve
slu~ajnosti. Sve je podre|eno jednom cilju: da se pi{~eva misao,
koja je i duboka i prostrana, iskaè vlastitim jezikom, vlastitim
leksi~kim fondom. Samo u izuzetnim slu~ajevima posezalo se za
tu|im rije~ima. I svako takvo posezanje imalo je svoje stilsko
opravdanje.
2. I li~na imena, i druga leksika orijentalnog porijekla, dosta
govore i o vremenu o kome je rije~ u romanu, i o zemlji u kojoj
se de{ava radnja romana. âk i kada ne bismo znali gdje se nalaze
toponimi koji se javljaju u romanu, mi bismo izvori{te radnji romana
traìli u granicama Bosne. A onomastika i frekvencija pojedinih
turcizama sa izrazito religioznim obilje`jem upu}uju na zaklju~ak
da se radnja romana de{ava u vrijeme koje nije mnogo udaljeno
od vremena masovnije islamizacije bosanskog stanovni{tva.
U prilog tome govori i obi~aj proslavljanja \ur|evdana. Kada
Dervi{ ugleda djevojke koje su spremale miloduh i crvena jaja u
bakra~e pune vode, da se u ranu zoru izmiju, kao divljaci vjeruju}i
~arolijama cvije}a i no}i, on im dovikuje: Sram vas bilo... îju
vjeru vjerujete? Kojim se {ejtanima predajete? On je svjestan da
je uzalud bilo {ta ~initi i govoriti te ve~eri, lu|e od drugih, jer
}e u pono} oti}i... ove djevojke pod vodenice i gole se kupati,
a {ejtani, tu je nuàn turcizam, {to sad ustaju sa svojih legala,
rutavim {apama pljeska}e ih po vla`nim butinama, sjajnim od
mjese~ine. Dervi{ev poziv mladi}ima da idu ku}ama, jer je sutra
\ur|ev, kaurski svetac, nije na{, ni{ta ne doprinosi mijenjanju
ustaljenih obi~aja. On sam zaklju~uje: A njima je svejedno, i
cijeloj kasabi je svejedno, niko im ovu no} ne moè oduzeti (str.
34-35). I tu se vidi nit koja veè tu relativnu sada{njost, sada{njost
radnje romana sa pro{lo{}u i krajeva o kojima je rije~ i ljudi koji
nastanjuju te krajeve. Ta istorijska nit je nepobitna ~injenica. Ona
ìvi u narodu. Nju pisac potvr|uje i svojim jezikom.
376
Asim Peco
Izabrana djela IVI
Knjiga V: Radovi o turcizmima
Korektura:
Enisa Ivojevi}
Jusmira Nuhanovi}
Tehni~ka priprema i dizajn:
Fatima Zimi}
[tampa:
Bemust
Tira`:
300
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
811.163.4'373.45:821.163.4(497.6).09
PECO, Asim
Radovi o turcizmima / Asim Peco. - Sarajevo :
Bosansko filoloko drutvo : Akademija nauka i
umjetnosti BiH, 2007. - 376 str. ; 21 cm. (Izabrana djela / Asim Peco ; knj. 5)
Bibliografija i biljeke uz tekst
ISBN 978-9958-9309-1-1
COBISS.BH-ID 15817222

Asim Peco Knjiga-V

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Asim Peco Knjiga-V

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Asim Peco

dr. Hanka Vajzovi}

Bosansko filolo{ko dru{tvo, Sarajevo

Akademija nauka i umjetnosti BiH

dr. Ismail Pali}

dr. Josip Baoti}

dr. Senahid Halilovi}

Objavljivanje Izabranih djela I-VI akademika Asima Pece pomogli su:

Kulturni centar Kralj Fahd u Sarajevu

TURCIZMI U VUKOVIM RJE^NICIMA. . . . . . . . . . . . . .

Akcenti Vukovih turcizama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263

Asim Peco: Knjiga V

TURCIZMI U VUKOVIM RJE^NICIMA*

* Rad prenesen u latinicu iz knjige Turcizmi u Vukovim rje~nicima, Beograd,

Turcizmi u Vukovim rje~nicima

Bogatstvo jednoga jezika ogleda se u njegovim izra`ajnim

Asim Peco: Knjiga V

napisane su, do sada, ~itave biblioteke. Bi}e ih jo{. Pogotovo u

Miodrag Popovi, Pamtivek, Beograd, 1964 (dalje: Pamtivek).

Turcizmi u Vukovim rje~nicima Uvodna napomena

izvedenice koje ne spadaju u navedenu grupu rije~i, tj. koje

Asim Peco: Knjiga V

Turcizmi u Vukovim rje~nicima Uvodna napomena

U drugom izdanju Rje~nika, u kojem, prema Enciklopediji

Asim Peco: Knjiga V

U vezi s navedenim Vukovim rije~ima dvije napomene.

Turcizmi u Vukovim rje~nicima Uvodna napomena

Na ovome spisku nalaze se i sljede}e odrednice: alin dragi

Turcizmi u Vukovim rje~nicima

Turcizmi u Vukovim rje~nicima

Me|u navedenim primjerima ima podosta rije~i koje su u

Asim Peco: Knjiga V

aar, istina, u drugom se ova rije~ upu}uje na ahar (v.

Turcizmi u Vukovim rje~nicima

Asim Peco: Knjiga V

Turcizmi u Vukovim rje~nicima

Ve} je re~eno da nam [kalji}ev Rje~nik turcizama pru`a, do

Asim Peco: Knjiga V

svom vokabularu, ili ih ne upotrebljavaju, mnoge do ju~e sasvim

Turcizmi u Vukovim rje~nicima

ru~nik, ali ne i dovoljno rasprostranjeni u upotrebi), sanduk,

Asim Peco: Knjiga V

javljaju kao valjana zamjena), maskara (danas skoro nepoznata

Turcizmi u Vukovim rje~nicima

|ebra, |eisija, |er~ek, |otluk, |uvez, |uvezlija, |uvendija,

Asim Peco: Knjiga V

Turcizmi u Vukovim rje~nicima

nazivi za odje}u i obu}u:

Up. Pamtivek, 49.

Asim Peco: Knjiga V

Turcizmi u Vukovim rje~nicima

U ovakvim slu~ajevima nije uvijek lako odrediti vrijednost

i mogli re}i da su oba pod zvjezdicom, to je, bar se sada tako

u pore|enju sa primjerima tipa:

Nije isklju~eno da se ovdje prije radi o nebrizi korektora

Vukovi turcizmi koji to nisu

Asim Peco: Knjiga V

Turcizmi u Vukovim rje~nicima

Blgarski etimologi~en re~nik, Sofija, 1971; s. v. Vidin.

Asim Peco: Knjiga V

Katana. U oba rje~nika sa zvjezdicom. Zna~enje: vojnik, husar.

Skok, Etim., s. v. kika.

Turcizmi u Vukovim rje~nicima