LATIN SK I JEZIK ZA PRAVNIK E

- t em e lj na gr am at i k a pr avil a -

1
 IMENICE
Imenice 1. ili a- deklinacije Ab homin-e ab homin-ibus

culpa -ae f. - krivnja Imenice 3. deklinacije (i- osnove)

Singular Plural
N culp-a n culp-ae Singular Plural
G culp-ae g culp-arum N civis n civ-es
D culp-ae d culp-is G civ-is g civ-ium (!!)
A culp-am a culp-as D civ-i d civ-ibus
V culp-a v culp-ae A civ-em a civ-es (-is)
Ab culp-a ab culp-is V=N civis v=n civ-es
Ab civ-e ab civ-ibus
Imenice 2. ili o- deklinacije na -us

dominus -i m. - gospodar
Singular Plural
N domin-us n domin-i
G domin-i g domin-orum
D domin-o d domin-is
A domin-um a domin-os
V domin-e v domin-i
Ab domin-o ab domin-is

Imenice 2. ili o- deklinacije na -er

liber -bri m. - knjiga

Singular Plural
N lib-er n libr-i
G libr-i g libr-orum
D libr-o d libr-is
A libr-um a libr-os
V lib-er v libr-i
Ab libr-o ab libr-is

Neutra 2. deklinacije

iudicium -i n. - presuda
Singular Plural
N iudici-um n iudici-a
G iudici-i g iudici-orum
D iudici-o d iudici-is
A=N iudici-um a=n iudici-a
V=N iudici-um v=n iudici-a
Ab iudici-o ab iudici-is

Imenice 3. deklinacije (konsonantske

osnove)

Singular Plural
N homo n homin-es
G homin-is g homin-um
D homin-i d homin-ibus
A homin-em a homin-es
V=N homo v=n homin-es

2
U i- osnove pripadaju sljedee skupine imenica:
a) imenice koje imaju jedak broj slogova u nominativu i genitivu singulara (N civis, G
civis; N testis, G testis)
b) imenice koje u genitivu singulara ispred nastavka -is imaju dva ili vie konsonanata za
redom (urbs urbis f. ''grad''; gens gentis f. ''pleme'')
c) imenice srednjeg roda s nominativom singulara na -al, -ar ili e.

Osnove i zavreci imenica 3. deklinacije

Imenice tree deklinacije imaju u nominativu singulara najrazliitije zavretke.

Meutim, lako ih je prepoznati po genitivu singulara, gdje sve te imenice imaju nastavak -is:
lex leg-is f.; honor honor-is m.; mos mor-is m.; actio action-is f.; iudex iudic-is m.

Genitiv singulara takoer je vaan zato to daje obavijest o osnovi imenice na koju se
dodaju nastavci deklinacije. Zato treba uz rod nauiti i G sg. imenica 3. deklinacije: ne samo
lex ''zakon'', ve lex legis f. ''zakon''.

3. deklinacija (imenice srednjeg roda) A=N animal a=n animal-ia

V=N animal v=n animal-ia
Ab animal-i ! ab animal-ibus
Neutra konsonantskih osnova
crimen inis n. - zloin Imenice 4. ili u- deklinacije
Singular Plural
N crimen n crimin-a contractus us m. - ugovor
G crimin-is g crimin-um Singular Plural
D crimin-i d crimin-ibus N contract-us n contract-us
A=N crimen a=n crimin-a G contract-us g contract-uum
V=N crimen v=n crimin-a D contract-ui d contract-ibus
Ab crimin-e ab crimin-ibus A contract-um a contract-us
Sve imenice 3. deklinacije koje zavravaju na men srednjeg su V contract-us v contract-us
roda i dekliniraju se kao crimen: e.g. nomen inis n. (ime),
flumen inis n. (rijeka), carmen inis n. (pjesma) Ab contract-u ab contract-ibus
Imenice 4. deklinacije prepoznajemo po genitivnom
tempus -oris n. - vrijeme zavretku us. Te su imenice najee mukog roda. Iznimka
Singular Plural u rodu jest imenica manus us f. 'ruka'.
N tempus n tempor-a
G tempor-is g tempor-um Imenice 5. ili e- deklinacije
D tempor-i d tempor-ibus
A=N tempus a=n tempor-a res rei f.. - stvar
V=N tempus v=n tempor-a Singular Plural
Ab tempor-e ab tempor-ibus N r-es n r-es
Sve imenice 3. deklinacije na -us, -oris ili -us, -eris (scelus G r-ei g r-erum
-eris n. nedjelo) srednjeg su roda te za njih vrijedi isto to i
za crimen. D r-ei d r-ebus
Ako je predikat u singularu, tada je neutrum u pluralu obino A r-em a r-es
objekt, a ako je predikat u pluralu, neutrum u singularu V r-es v r-es
vjerojatno je objekt.
Ab r-e ab r-ebus

Neutra i osnove Imenice 5. deklinacije prepoznajemo po genitivnom

zavretku ei. Te su imenice veinom enskog roda. Ali
mukog roda moe biti esta imenica dies iei m./f. 'dan' (te
animal alis n. - ivotinja sloenica meridies iei m. 'podne').
Singular Plural
Imenice 5. deklinacije veinom imaju samo singular. Potpuni
N animal n animal-ia plural imaju samo dies iei m./f. 'dan'; res rei f. 'stvar',
G animal-is g animal-ium ! species iei f. 'vrsta'.
D animal-i d animal-ibus

3
4
GLAGOLI
Indikativ i infinitiv prezenta aktivnog 1. i 2. konjugacije

1. konjugacija: amo volim; 2. konjugacija: iubeo zapovijedam

1.l.sg. am-o iub-eo
2.l.sg. am-as iub-es
3.l.sg. am-at iub-et
1.l.pl. am-amus iub-emus
2.l.pl. am-atis iub-etis
3.l.pl. am-ant iub-ent
amo-amare; iubeo iubere
U 1. ili a- konjugaciji oznaka ispred nastavaka je vokal a. U 2. ili
e- konjugaciji taj je vokal e.

Infinitiv prezenta aktivnog 1. i 2. konjugacije

U rjeniku se latinski glagol opisuje navoenjem 1.l.sg. indikativa
prezenta aktivnog, zatim infinitiva prezenta aktivnog, pa 1.l.sg.
indikativa perfekta aktivnog i srednjeg roda participa perfekta
pasivnog.
Npr. iubeo 2. iussi iussum
Brojka konjugacije zamjenjuje se u itanju oblikom za infinitiv
prezenta aktivnog: iubeo 2. itajte: iubeo iubere.

Indikativ i infinitiv prezenta aktivnog 3. i 4. konjugacije

Indikativ prezenta aktivnog 3. konjugacije: scribo piem

1.l.sg. scrib-o
2.l.sg. scrib-is
3.l.sg. scrib it
1.l.pl. scrib -imus
2.l.pl. scrib -itis
3.l.pl. scrib -unt
Infinitiv prezenta aktivnog 3. konjugacije: scrib-ere

Indikativ prezenta aktivnog 4. konjugacije: punio - kanjavam

1.l.sg. pun-io
2.l.sg. pun-is
3.l.sg. pun-it
1.l.pl. pun-imus
2.l.pl. pun-itis
3.l.pl. pun-iunt
Infinitiv prezenta aktivnog 4. konjugacije: pun-ire

Indikativ i infinitiv prezenta aktivnog glagola na -io 3. konjugacije

Indikativ prezenta aktivnog: facio inim

1.l.sg. fac-io
2.l.sg. fac-is
3.l.sg. fac-it
1.l.pl. fac-imus
2.l.pl. fac-itis
3.l.pl. fac-iunt
Infinitiv prezenta aktivnog 3. konjugacije na io: fac-ere

5
Indikativ prezenta pasivnog

1. konjugacija 2. konjugacija
1.l.sg. am-or torqu-eor
2.l.sg. am-aris torqu-eris
3.l.sg. am-atur torqu-etur
1.l.pl. am-amur torqu-emur
2.l.pl. am-amini torqu-emini
3.l.pl. am-antur torqu-entur

3. konjugacija 3. na io 4. konjugacija
1.l.sg. mitt-or decip-ior pun-ior
2.l.sg. mitt-eris (!) decip-eris pun-iris
3.l.sg. mitt-itur decip-itur pun-itur
1.l.pl. mitt-imur decip-imur pun-imur
2.l.pl. mitt-imini decip-imini pun-imini
3.l.pl. mitt-untur (!) decip-iuntur pun-iuntur
Lini nastavci za pasiv jesu -r, -ris, -tur; -mur, -mini, -ntur.
Pasivni su nastavci zajedniki svim konjugacijama. Ovisno o tome kojoj konjugaciji glagol
pripada, ispred nastavka se dodaje odreeni vokal , ba kao i kod aktiva (u 1. konjugaciji -a-, u
2. -e-, u 3. na -io i 4. -i-).
U treoj konjugaciji posebno se mora upamtiti drugo lice singulara, u kojem je ispred nastavka
vokal -e-: mitteris, deciperis.
Tree lice plurala u pasivu 3. konjugacije ima vokal -u-, kao i u aktivu: mittuntur cf. mittunt.
Latinski indikativ prezenta pasivnog prevodimo na tri naina:
a) prezent glagola biti + glagolski pridjev trpni: scribitur (pisan je)
b) prezent glagola bivati + glagolski pridjev trpni: salutantur (bivaju pozdravljeni)
c) povratnom zamjenicom se uz aktiv glagola: iubetur (zapovijeda se)

Glagoli nepotpuna znaenja: possum posse potui 'moi',

volo velle volui 'htjeti', nolo nolle nolui 'ne htjeti'

Indikativ prezenta
1.l.sg. pos-sum vol-o nol-o
2.l.sg. pot-es vi-s non vis
3.l.sg. pot-est vul-t (vol-t) non vult
1.l.pl. pos-sumus vol-umus nol-umus
2.l.pl. pot-estis vul-tis non vultis
3.l.pl. pos-sunt vol-unt nol-unt
Infinitiv prezenta
pos-se vel-le nol-le

Possum je sloenica osnove pot- i pomonog glagola sum. Kad t dolazi ispred s,
nastaje -ss-, e.g. potsum > possum.
Osnova je glagola volo nepravilna, ali lini su nastavci pravilni: -o, -s, -t itd.
Nolo je sloenica nastala od ne+volo.
Znaenje sva tri glagola jest nepotpuno; ako su oni predikati u reenici, obavezno ih
mora upotpuniti predikatni proirak. Predikatni proirak kod glagola possum, volo,
nolo najee je infinitiv.

Infinitiv prezenta pasivnog

1. 2. 3. 3. na io 4.
am-ari torqu-eri mitt-i decip-i pun-iri
Najvie panje potrebno je kod infinitiva 3. konjugacije (i 3. na io) jer je njihov
zavretak samo i: mitti 'biti poslan', decipi 'biti prevaren', consumi 'biti potroen'.
Svi ostali infinitivi zavravaju na vokal konjugacije + -ri.

6
Glagol sum, esse, fui biti

Indikativ prezenta
1.l.sg. sum sam/jesam
2.l.sg. e-s si/jesi
3.l.sg. es-t je/jest
1.l.pl. su-mus smo/jesmo
2.l.pl. es-tis ste/jeste
3.l.pl. su-nt su/jesu
Infinitiv prezenta: esse

Imperativ I.

1. 2. 3. 3. -io 4. sum, esse, fui

1.l.sg. - - - - - -
2.l.sg. am-a iub-e scrib-e fac-e pun-i es
3.l.sg. - - - - - -
1.l.pl. - - - - - -
2.l.pl. am-ate iub-ete scrib-ite fac-ite pun-ite este
3.l.pl. - - - - - -

Imperativ II.

1. 2. 3. 3. -io 4. sum, esse, fui

1.l.sg. - - - - - -
2.l.sg. am-ato iub-eto scrib-ito fac-ito pun-ito esto
3.l.sg. am-ato iub-eto scrib-ito fac-ito pun-ito esto
1.l.pl. - - - - - -
2.l.pl. am-atote iub-ete scrib-ite fac-ite pun-ite este
3.l.pl. am-anto iub-ento scrib-unto fac-iunto pun-iunto sunto

Negationes

Do sada ste upoznali latinsku negaciju non ''ne'': non amat; non scribimus. Ona stoji
uz indikativ. Meutim, u reenicama koje izraavaju elju ili zabranu (uz naine konjunktiv i
imperativ) dolazi negacija ne: ne scribito ''ne pii!''.

Zabranu neke radnje takoer moemo izrei kombinirajui imperativ glagola nolo
''neu'': noli (pl. nolite) i infinitiv. E. g. noli amare ''nemoj voljeti!''; nolite scribere ''nemojte
pisati!''.

7
PRIDJEVI
Pridjevi 1. i 2. deklinacije na -us, -a, -um

bonus 3* dobar/dobra/dobro
Singular
masculinum femininum neutrum
N bon-us bon-a bon-um
G bon-i bon-ae bon-i
D bon-o bon-ae bon-o
A bon-um bon-am bon-um
V bon-e bon-a bon-um
Ab bon-o bon-a bon-o
Plural
masculinum femininum neutrum
n bon-i bon-ae bon-a
g bon-orum bon-arum bon-orum
d bon-is bon-is bon-is
a bon-os bon-as bon-a
v bon-i bon-ae bon-a
ab bon-is bon-is bon-is
*
u rjeniku se pridjevi 1. i 2. deklinacije navode u nominativu
singulara mukog roda. Kao oznaka da postoje razliiti oblici za
sva tri roda, dodaje se broj 3. Dakle, kad pie bonus 3, itamo:
bonus, bona, bonum.

Pridjevi 1.i 2. deklinacije na -er, -ra, -rum

liber, -era, -erum slobodan/slobodna/slobodno

Singular
masculinum femininum neutrum
N liber liber-a liber-um
G liber-i liber-ae liber-i
D liber-o liber-ae liber-o
A liber-um liber-am liber-um
V liber liber-a liber-um
Ab liber-o liber-a liber-o
Plural
masculinum femininum neutrum
n liber-i liber-ae liber-a
g liber-orum liber-arum liber-orum
d liber-is liber-is liber-is
a liber-os liber-as liber-a
v liber-i liber-ae liber-a
ab liber-is liber-is liber-is

8
Pridjevi 3. deklinacije

1. Pridjevi s dva zavretka

omnis e svaki, pl. svi
Singular Plural
m. & f. neutrum m. & f. neutrum
N omn-is omn-e n omn-es omn-ia
G omn-is omn-is g omn-ium omn-ium
D omn-i omn-i d imn-ibus imn-ibus
A omn-em omn-e a omn-es omn-ia
V omn-is omn-e v omn-es omn-ia
Ab omn-i omn-i ab omn-ibus omn-ibus
Najvea grupa pridjeva 3. deklinacije ima dva zavretka. Oblici za muki i enski
rod jednaki su i u singularu i u pluralu.
Pridjevi 3. deklinacije dekliniraju se po i osnovama. To znai da imaju Ab
singulara za sva tri roda na i; g plurala za sva tri roda na ium; n, a i v plurala
srednjeg roda na ia.
Drugi oblik koji se navodi u rjenikom obliku ovakvih pridjeva nije G singulara,
ve N singulara srednjeg roda.

2. Pridjevi s jednim zavretkom

prudent -ntis mudar, uen
Singular Plural
m. & f. neutrum m. & f. neutrum
N prudens prudens n prudent-es prudent-ia
G prudent-is prudent-is g prudent-ium prudent-ium
D prudent-i prudent-i d prudent-ibus prudent-ibus
A prudent-em prudens a prudent-es prudent-ia
V prudens prudens v prudent-es prudent-ia
Ab prudent-i prudent-i ab prudent-ibus prudent-ibus
Jedina razlika ovog tipa pridjeva u odnosu na omnis jest u nominativu i vokativu singulara.
Kod ovakvih pridjeva oblik za neutrum isti je kao i oblik za masculinum, tj. femininum.
Nastavak koji se navodi u rjenikom obliku ovakvih pridjeva jest oblik za G singulara.

Postoji i mali broj pridjeva 3. deklinacije koji u nominativu imaju poseban oblik za svaki rod,
pa su time slini pridjevu bonus 3 (e.g. acer acris acre 'otar', celeber celebris celebre 'slavan',
equester stris stre 'viteki'). Ti se pridjevi dekliniraju kao i pridjevi s dva zavretka ( omnis),
osim to u N i V singulara imaju tri, a ne dva oblika.

9
PRIJEDLOZI
Prijedlozi in & ad

U latinskom jeziku prijedlozi stoje uz akuzativ, ablativ i genitiv. No, budui da se

slaganje prijedloga s padeima ne podudara u latinskom i hrvatskom, iz rjenika saznajemo
koji emo pade traiti uz odreeni prijedlog i koji hrvatski prijedlog moemo odabrati za
prijevod latinskog izraza (esto je ponuen viestruki izbor).

U reenici prijedlozi najee stoje neposredno ispred rijei na koju se odnose.

Jedan od najvie upotrebljavanih prijedloga u latinskom jest in. Njegova su najea

znaenja u, na, za, protiv. Uz in stoji rije u akuzativu ili ablativu.

Akuzativ uz in izrie cilj i odgovara na pitanje kamo? (in villam u kuu)

Ablativ uz in izrie mjesto i odgovara na pitanje gdje? (in villa u kui)

Uz prijedlog ad uvijek stoji samo akuzativ. Ad najee znai na, do, za. Ponekad ad
prevodimo dativom bez prijedloga.

ad curiam ''sudu, na sud'' (neto uputiti, dostaviti, prepustiti da odlui)

ad absurdum ''do besmisla''
ad damnum ''za tetu'' (zahtjev za naknadu uinjene tete)
ad Marcum ''Marku''

Prijedlozi a/ab; e/ex; cum

Uz ova tri prijedloga stoji ablativ.

Prijedlog a ima jo i oblik ab. Oblik a stoji kad sljedea rije poinje konsonantom (e.
g. a servis ''od robova''). Oblik ab stoji kad sljedea rije poinje vokalom (ab undecim servis
''od jedanaest robova''). Osnovno znaenje prijedloga je ''od''.

Prijedlog e/ex znai ''iz'' ili ''od''. Oblik e stoji samo pred konsonantima (e contrario,
dosl. ''iz suprotnosti''), dok ex stoji i pred vokalima i pred konsonantima (ex officio ''po
dunosti'' ex libris ''iz knjiga'').

Prijedlog cum znai ''s, sa'' (cum viro bono ''s dobrim ovjekom''). Ponekad moe doi
i izmeu imenice i njenog pridjeva, e. g. magna cum diligentia ''s velikom panjom''.

10
ZAMJENICE
Osobne zamjenice

ego ''ja'', tu ''ti'' nos ''mi'', vos ''vi''

N ego N tu n nos n vos
G mei G tui g nostri ili nostrum g vestri ili vestrum
D mihi D tibi d nobis d vobis
A me A te a nos a vos
V - V - v - v -
Ab me Ab te ab nobis ab vobis

Prijedlog cum s ablativom osobnih zamjenica dolazi u posebnom redoslijedu (i pie se kao jedna rije); dakle, ne *me cum ve mecum ''sa
mnom'', tecum ''s tobom'', nobiscum ''s nama'', vobiscum ''s vama''.
Genitivima mei, tui, nostri, vestri ne izraava se pripadnost, ve objekt prema kojem je usmjerena radnja: amor tui znai ''ljubav prema
tebi''. Pripadnost se izraava posvojnim zamjenicama.

Posvojne zamjenice

Me-us, me-a, me-um ''moj, moja, moje'' i tu-us, tu-a, tu-um ''tvoj, tvoja, tvoje'' dekliniraju se
kao pridjev bon-us, bon-a, bon-um, i isto se tako moraju slagati s imenicama koje poblie
opisuju: mea serva 'moja robinja', servus tuus 'tvoj rob', res meae et tuae 'moje i tvoje stvari'.

Vokativ posvojne zamjenice meus glasi mi, e.g. mi fili ''sine moj''.

Posvojne zamjenice nost-er, nost-ra, nost-rum ''na, naa, nae'' i vest-er, vest-ra, vest-rum
''va, vaa, vae'' dekliniraju se kao pridjev pulcher, pulchra, pulchrum, dakle po 1. i 2.
deklinaciji. E.g. Celadus noster ''na Kelad'', Celadum nostrum ''naeg Kelada'', servae
nostrae ''nae robinje''.

Upitna zamjenica

quis? quid? tko? to? (tzv. imeniki oblik, samo singular)

N quis quid
G cuius cuius
D cui cui
A quem quid
Ab quo quo

qui? quae? quod? koji? koja? koje? (pridjevski oblik, sg. i pl.)
Singular
masculinum femininum neutrum
N qui quae quod
G cuius cuius cuius
D cui cui cui
A quem quam quod
Ab quo qua quo
Plural
masculinum femininum neutrum
n qui quae quae
g quorum quarum quorum
d quibus quibus quibus
a quos quas quae
ab quibus quibus quibus

11