Naslov:

BONJACI U EGIPTU
(za vrijeme tursko-osmanske uprave)

Autor:
prof. dr. Jusuf Rami

Izdava:
El-Kalem, Sarajevo
2012. godine

Biblioteka POSEBNA IZDANJA

ISBN:
978-9958-23-304-3

Jusuf Rami

BONJACI U EGIPTU
U VRIJEME TURSKO-OSMANSKE UPRAVE

Sarajevo, 2012.

Uvod
Visoke poloaje u Osmanskoj carevini poslije sultana i ejhu-lislama imali su veliki veziri, sadri-azami. Tu ast iz reda naeg
naroda u vie navrata obnaali su: Ibrahim-paa Bonjak, Ahmedpaa Hercegovi i Damad Ibrahim-paa. Prvi je bio veliki vezir
trinaest godina, drugi deset a Damad Ibrahim-paa je na toj dunosti bio pet godina.
Nakon toga na ovom visokom poloaju nali su se Sinan-paa Borovini, Ali-paa Semiz, Ali-paa Hadim, Malko Ali-paa,
Ahmed-paa Sari, Mele Mehmed-paa i mnogi drugi o kojima e
biti rijei u ovom radu.
Svaki od njih je obnaao prije ili poslije funkcije velikog vezira i funkciju valije u Egiptu. Mnogi od njih su i svoj ovozemni
ivot okonali u Egiptu, to bi valjalo istraiti i negdje zabiljeiti jer
samo ono to je zabiljeeno ostaje, a sve drugo vremenom nestaje.
Njihovi zemni ostaci danas nalaze se na gradskom groblju
Qarafa u Kairu, bilo da sa radi o Maloj ili Velikoj Qarafi (Ali-paa
Hadim, Ahmed-paa Sarho, Bedrudin Mahmud i dr.), ili se nalaze u mezaristanu Babu-l-vezir u Kairu (Ibrahim Kazaz Bonjak),
ili pak u mezaristanu na sjeveroistonom graninom prijelazu u
Han Junusu, gdje je ukopan Junus-paa, predvodnik bonjakih
jedinica u osvajanju Egipta.

Jusuf Rami 5

Svojim radom i zalaganjem oni su doprinijeli irenju Osmanskog carstva i njegovom kulturnom uzdizanju. U Egiptu su reformirali sistem kolstva, uredili sudstvo i upravu, popravili mnoge
ruinirane historijske objekte i iza sebe ostavili mnoge hajrate.
S druge strane, u Egiptu je u tom vremenu bilo dosta i kadija, vrhovnih sudija, knjievnika i prepisivaa arapskih rukopisa
iz reda naeg naroda o emu e, takoer, biti rijei u ovom radu.
Mnoga nauna djela Bonjaka nastala su u Egiptu, bilo da se radi
o proirenim verzijama za potrebe tamonje italake publike ili
o djelima napisanim ili prepisanim u Egiptu, i tako su stigla do
naih biblioteka i italaca.

6 Bonjaci u Egiptu

I DIO

Bonjaci namjesnici
u Egiptu
Turci (Osmanlije) su prvo zauzeli Siriju 1516. god. Odluujua
bitka voena je kod Merdidabika, nedaleko od Halepa. Tu su
Mameluci doivjeli poraz, a Turci (Osmanlije) su se domogli velikog ratnog plijena i nastavili svoj pohod prema Damasku. Kada
su zauzeli i ovaj grad, okrenuli su se prema Egiptu. Tada je sultan
Selim I zatraio od muftije Ali Demalija erijatsko opravdanje za
napad na Egipat i postavio muftiji tri pitanja:
Prvo pitanje: Ako jedan padiah islama u svetoj borbi (dihad) za iskorjenjivanje bezbonika bude ometen zbog pomoi
koju tome bezboniku prua drugi padiah, da li je po erijatu
doputena borba protiv njega i zaplijena njegove imovine? Potvrdan odgovor obrazloen je hadisom (predajom) u kome se kae:
Ko bezbonicima pomae i sam je bezbonik.

: :
.
Jusuf Rami 9

Drugo pitanje: Ako neki narod koji je prihvatio islam (Egipani) utjee na udaju i enidbu svoje djece s nevjernicima (erkezi) umjesto s muslimanima, da li je doputena borba protiv tog
naroda? Odgovor je glasio: Bez daljnjega.

( )
( )
:
.
Tree pitanje: Ako neki narod toboe pod izlikom islama,
kojeg ispovijeda, na svoj novac utiskuje rijei svoje vjere a zna da
e taj isti novac doi u ruke krivovjernika koji e tim novcem ii
stranputicom i nositi ga sa sobom u svom neistom stanju, ta
treba uraditi s takvim narodom? Odgovor je glasio: Ako to ne
spreavaju, dozvoljava se borba protiv njih.

:
.
Nakon ovih pitanja i odgovora sultan Selim I je krenuo u
osvajanje Egipta. Odluujua bitka voena je nedaleko od Kaira.
U toj bici poginuo je veliki vezir Sinan-paa Borovini, koji je
obrazovanje i odgoj stekao na dvoru sultana Bajazida II. Bio je
namjesnik u Hercegovini, Smederevu i Bosni. Imenovan je velikim vezirom neposredno pred pohod na Siriju i Egipat 1516.
god. umjesto Ahmed-pae Hercegovia koji je bio u poodmakloj
dobi.
10 Bonjaci u Egiptu

Njega je 1517. god. kod Ridanije u podnoju Muqattama juriom ustrijelio Tuman-beg koji se neozlijeen povukao i sklonio
kod arapskog ejha Hasana Merija, a ovaj ga je kasnije isporuio
sultanu Selimu I. Kada ga je ugledao sulatan Selim uzviknuo je:
Sada sam osvojio Egipat! Imao je namjeru voditi ga u Carigrad.
Meutim, izdajnici Gazali i Hajir-beg nagovarali su sultana da
ga pogubi pa su jednog dana, kada je sultan izjaio iz jedne ulice, pripremili rulju koja je uzvikivala: Neka Bog podari pobjedu
sultanu Tuman-begu! Tada je Selimova sumnja dosegla vrhunac
i on ga je objesio na vratima Zuvejla, na istim vratima na kojima
su erkeki Mameluci vjeanjem ubijali svoje neprijatelje. Nakog
toga sultan Selim je naredio da se njegovo tijelo pokopa sa svim
poastima a i on je prisustvovao pokopu i denazi. Na kraju sultan
mu je podigao i nadgrobni spomenik.
Potom je na mjesto poginulog velikog vezira imenovao Junuspau koji je predvodio jedinice Bosanskog vilajeta pri zauzimanju
Egipta. Prilikom povratka iz Egipta sultan Selim I je Junus-pai
koji je jahao pored njega rekao: Osvojismo Egipat, a izgubismo
Sinana. Egipat nije ravan Sinanu... I tako, eto, ostavismo Egipat
iza nas, a sutra emo biti u Gazi.
Junus-paa nije mogao sakriti svoje nezadovoljstvo nad itavom tom vojnom pa je rekao: to je plod tolikih muka i tekoa
nita nego da je pola vojske propalo u pustinji i na bojitu i da
je vlast nad Egiptom data u ruke izdajniku Hajir-begu. To je
bilo dovoljno da napuni mjeru Selimova bijesa, pa je dao znak
jednom momku iz tjelesne strae koji je na licu mjesta pogubio
Junus-pau. Veliki vezir je ukopan u mjestu koje se i danas naziva
po njegovom imenu Han Junus. (Hafada, Qissatu l-edebi fi Misr,
2/209; Hammer, Historija, 1/331).
Od vremena kada je Egipat uao u sastav Osmanskog carstva
primijetan je priliv velikog broja Bonjaka, odnosno Bosanaca
kao namjesnika, vrhovnih sudija, knjievnika i vaiza u Egiptu.
Neki od njih su izabrali Egipat kao mjesto svoga stalnog boravka.
O tome nalazimo podatke u djelima knjievnog i historijskog saJusuf Rami 11

draja. Jedno od tih djela jeste i Debertijeva historija Adaibu-lasar u kojoj se spominje prilino velik broj Bonjaka koji su radili
i djelovali u Egiptu.
Abdurrahman Deberti, autor djela, roen je u Egiptu
1167/1754. god. Njegov otac je bio profesor na univerzitetu ElAzhar i jedan je od vrlo uglednih ljudi u tom vremenu. Porodica
el-Deberti potjee iz Abisinije, iz Deberta, po emu je i dobila
ovo ime.
Abdurrahman Deberti je umro u Kairu 1240/1825. god.
Nema osnove tvrdnjama da je on ubijen na putu prema svojoj
kui po nareenju Muhammeda (Mehmeda) Alija na koga se historiar kritiki osvrnuo. Ubijen je njegov sin za kojim je tugujui
Abdurrahman Deberti potkraj svoga ivota izgubio vid.
Njegovo djelo Adaibu-l-asar je dijelom hronika, a dijelom
nekrolog. Abdurrahman Deberti je ivio u vremenu Mameluka i
Muhammeda (Mehmeda) Alija, a bio je i sudionik francuske okupacije Egipta. Historija Debertija predstavlja dopunu Historije
Egipta Ibn Ijasa na isti nain kako to Muvekkitova Povijest Bosne
predstavlja dopunu Historije Ibrahima Peevije.
Meu istaknutim Bonjacima namjesnicima u Egiptu bili
su: Ahmed-paa Hercegovi, Ibrahim-paa Bonjak, Damad Ibrahim-paa, Husrev-paa i njegov brat Mustafa-paa Sokolovi, Alipaa Malko, Husein-paa Boljani, Mele Mehmed-paa i mnogi
drugi.

1. AHMED-PAA HERCEGOVI
Prvi dodir izmeu Bonjaka i Egipana desili su se i prije osmanskog osvajanja Egipta. Historijska djela biljee da je Ahmed-paa
Hercegovi u Osmansko-mamelukom ratu 1486. god. bio zarobljen i odveden u Kairo. U Kairu je proveo pet mjeseci, po nekima godinu dana, nakon ega je vraen u Carigrad i 1488. god.
12 Bonjaci u Egiptu

imenovan kapudan-paom, glavnim zapovjednikom svih pomorskih snaga Osmanskog carstva. Kasnije je postao vezir, a 1497.
god. veliki vezir. Pet puta je obnaao funkciju velikog vezira, a
ne etiri puta (dr. Mustafa Ceri, Bonjakih 500 ...). Tri puta za
vrijeme vladavine Bajazida II, a dva puta u vremenu sultana Selima I. Bio je muhafiz u Bursi i lan carskog vijea jer se oenio
kerkom sultana Bajazida II koja mu je darovala dva sina: stariji
Ali-beg iri, istaknuti lirski pjesnik koji je umro u Kairu, i mlai
Mustafa-bega o kome nemamo nikakvih drugih podataka. Kada
im je otac umro, sultan Selim I ih je uzeo u svoje okrilje i tu su
kolovani i odgajani.
Inae, njihov otac Ahmed-paa Hercegovi je rodom iz Hercegovine, sin Stjepana Vukia Kosae. Kao djeaka otac ga je s
darovima poslao u Carigrad kao taoca, gdje je nakon izvjesnog
vremena preao na islam. Vie od deset godina obnaao je funkciju
velikog vezira. U njegovoj sviti bilo je dosta muslimana ali i bosanskih bogumila. Umro je prirodnom smru 1518. god., a ukopan je
nedaleko od Izmita pored damije koju je dao sagraditi.

( )

909 1503

.

( )



Jusuf Rami 13

 ()

.) ( ) (

( ) (
( ) .)
()
1486



(. 1518 ()
)15-14/1
2. IBRAHIM-PAA BONJAK
Neki smatraju da je Ibrahim-paa sin grkog mornara (Hammer,
1/352), drugi da je porijeklom Talijan ili Hrvat (Danimend,
5/16), dok ga Muhammed Harb, direktor Balkanolokog instituta u Kairu, smatra Bonjakom, odnosno Bosancem.
Imenovan je velikim vezirom 1523. god. i na tom poloaju
je ostao punih trinaest godina. Umro je 1536. godine i ukopan u
dervikoj tekiji u Galati, bez nedgrobnog spomenika.
Kada je okonana pobuna Ahmed-pae Haina (Izdajnika) u
Egiptu, tada je sultan Sulejman Zakonodavac imenovao novog
namjesnika Egipta, velikog vezira Ibrahim-pau Bonjaka, i odaslao ga u Egipat da popravi stanje nastalo ovom pobunom. Bilo je
14 Bonjaci u Egiptu

to u augustu 1524. god. Iz Carigrada Ibrahim-paa je krenuo sa

pet stotina janjiara, s flotom od deset brodova i s velikim brojem
vojnika razliitog sastava.
U Egipat je stigao u zvanju velikog vezira i namjesnika ove
pokrajine. Tamo je ostao dva mjeseca i trinaest dana, odnosno
sedamdeset i tri dana. Kolovoe pobune je pogubio a onda izdao
proglas u kome se kae:
Svima koji su zakinuti u pravima bie vraeno njihovo pravo.
Siromani i ubogi koji nisu mogli izmiriti svoje obaveze prema lokalnoj upravi zbog ega su se nali u zatvorima, bit e osloboeni a
njihova dugovanja podmirena iz dravne blagajne. Siroad koja su
ostala bez roditelja moraju biti zbrinuta. Sve to je porueno u Kairu
za vrijeme pobune mora se popraviti. Porezi se moraju smanjiti, kolstvo reorganizirati i donijeti novi zakoni koji odgovaraju vremenu
u kome se Egipat naao. I sam je to na primjeru pokazao kada je
poluporuenu Omerovu damiju popravio iz svoje blagajne. U
dvoru koji je stajao naspram namjesnikove rezidencije postavio
je dvije vrste kule za uvanje javnog novca. Osnovao je i egipatsku pomorsku flotu sa sjeditem u Suecu na ije elo je postavio
Selmana Reisa, koji je dugo godina boravio u Egiptu u vremenu
kada su Egiptom vladali Mameluci. Nakon toga se na zahtjev Sulejmana Zakonodavca vratio u Carigrad.

(. 930 . 1524
)
.
( )
) (

()
:
Jusuf Rami 15

 73









( )
. ( )

( )( . )64 ...
3. DAMAD IBRAHIM-PAA
Bosanac. Roen u Novom eheru kod epa. Tu je sagradio damiju, drugu je sagradio u Kanii te bezistan u Osijeku. Kao ademi-oglan doao je u Istanbul. Obrazovanje je stekao u Atmejedanskoj koli i kao silahdar je primljen na dvor. Godine 1579. postaje
aga janiara, a dvije godine kasnije beglerbeg Rumelije.
Imenovan je namjesnikom Egipta 1585. god. Njegovo namjesnikovanje u Egiptu trajalo je jednu godinu, est mjeseci i
osamnaest dana. Nakon toga je na vlastiti zahtjev bio opozvan a
umjesto njega je kao namjesnik Egipta imenovan Sinan efendi,
bivi defterdar Egipta. Sultan Murat III udovoljio je njegovom za16 Bonjaci u Egiptu

htjevu. Vratio se u Carigrad preko Sirije u kojoj je usput pokorio

buntovnog bega Druza Manoglua. Ibrahim-paa bio je oenjen
Muratovom kerkom, sultanijom Aiom, pa je otuda u literaturi
poznat i kao Damad Ibrahim-paa.
U Carigradu je nakon povratka imenovan treim vezirom, a
zatim u tri navrata velikim vezirom (april 1596 - oktobar 1596,
septembar 1597 - april 1598, januar 1599 - juli 1601).
Umro je prirodnom smru 1601. god. a ukopan je u Carigradu ispod nagrobnog spomenika to ga je sam podigao u predvorju
Prinevske damije. Historiari kau, navodi Baagi, da je bio
veliki dravnik i vojskovoa, velikoduan, plemenit i milosrdan
prema svakom ovjeku ak i prema svojim neprijateljima. U Egiptu, dok je bio namjesnik, nije mnogo poboljao upravu i stanje u
zemlji jer se ubrzo preko Sirije morao vratiti u Carigrad.

1585 ( )
. 993 .
( )
( .
)66 ...
4. HUSEIN-PAA BOLJANI
Huseina-pau Boljania susreemo pod raznim imenima u literaturi. U nekim djelima susreemo ga pod nazivom Usein-paa, u
drugima kao Husein-pau Bajramovia, a u treim djelima pod
imenom Husein-paa, sin Bajram-agin.
Rodom je iz Boljania, mjesta koje se nalazi na pola puta
izmeu Taslide (Pljevlja) i ajnia. Njega je kao i njegovog starijeg brata, istie Baagi pozivajui se na Muvekkita, sebi uzeo
Mehmed-paa Sokolovi i poduio ga dravnoj slubi.
Jusuf Rami 17

Husein-paa Boljani je postao vezir i namjesnik Egipta

1573. god. Na tom poloaju i u tom svojstvu proveo je dvije godine. Nakon toga je opozvan i vraen u Carigrad. Bio je nemjesnik
i u drugim pokrajinama pa i u Bosni 1594. god., gdje je po svoj
prilici i umro druge godine po imenovanju.
Sagradio je lijepu damiju u Pljevljima, poznatu pod imenom Husejnija, za koju je aleme nabavio u Egiptu jo dok je tamo
bio namjesnik. Aleme je pozlatio sa deset hiljada dukata i poslao
ih mletakim laama iz Aleksandrije. O tome Evlija elebi kae:
Alemi se i danas sjaje tako kao da su istom izali iz majstorove
ruke; od njihova sjaja ljudsko oko zabljeti. Od Sulejman-hanova
vremena ovi alemi nisu uope hrali. Ova damija ima i minber,
koji je takoer umjetniki izraen. Majstor je mramor isklesao da mu
se moe estitati na vjetini. Iznad mihraba nalazi se slika Kabe na
crnoj kadifi, izvezena i ukraena zlatom...
U ovoj damiji ima jo jedna rijetkost koja zasluuje da se vidi.
To su hasure kojima je damija zastrta; njih je Husein-paa poslao
iz Egipta u Sulejman-hanovo doba. To je takva vrsta hasure da ona i
danas stoji onako umjetniki izraena i lijepa kao da je istom izala
iz majstorove ruke, pa e sigurno jo mnogo stotina godina tako ostati.
(Putopis, Odlomci..., 2/161, Sarajevo, 1957. god.)
Taslida je prije Husein-pae bila malo mjesto u kome je on
podigao damiju i pratee objekte kao i druge hajrate i tako je ovo
malo mjesto postalo velika kasaba.
Njegov brat Sinan-beg, zet Mehmed-pae Sokolovia, obnaao je funkciju namjesnika u vie sandaka a najvie u Hercegovini.
Legator je ajnia. U njemu je podigao damiju, a uz damiju je
dao sagraditi mekteb, tekiju, musafirhanu i vie duana. Umro je u
ajniu i ukopan u turbetu pored damije koja nosi njegovo ime.
Tu je ukopana i njegova ena, sestra Mehmed-pae Sokolovia.

18 Bonjaci u Egiptu

5. MUSTAFA-PAA BONJAK
Nakon smrti Hajir-bega, namjesnika Egipta, Mustafa-paa Bonjak je postavljen za novog namjesnika u Egiptu. Iz Carigrada je
krenuo s pet stotina janjiara smjetenih u petnaest plovila. Njegovo namjesnikovanje u Egiptu poelo je krajem oktobra 1522.
god., a zavreno u maju 1523. god. U Egiptu je kao namjesnik
proveo pet mjeseci i sedam dana. Godine 1523. napustio je Egipat
i vratio se u Carigrad. Njegovo naputanje Egipta nije bilo zbog
nekih nedostataka u upravljanju pokrajinom, nego zbog toga to
je bio potreban Istanbulu, glavnom gradu carevine.
Mustafa-paa Bonjak je roen u Bosni. Bio je zet sultana Selima I i mu sestre sultana Sulejmana. Obnaao je dunost seraskera
i drugog vezira, a onda je imenovan namjesnikom Egipta. Mameluci su bili protiv njegovog imenovanja jer im je bio nepoznat.
Otuda je dolo do pobune mamelukih sultana (Danim, Danijel
i Budak) u elji da se rijee novog namjesnika i umjesto njega na
taj poloaj izaberu jednog od njih (Kansu) koji je bio u sviti Hajirbega. Meutim, pobuna je uguena, a vinovnici kanjeni.
Mustafa-paa Bonjak je umro 1528. god. Ukopan je u Gezbi pored damije koju je dao sagraditi. Uz damiju je sagradio i
medresu, tekiju i imaret. Za potrebe medrese uvakufio je 5000
knjiga. U literaturi se spominje pod imenom Mustafa-paa oban (Baagi), Vezir Mustafa-paa (Peevi), Mustafa-paa Bonjak
(Muhammed Harb).

( ) (
) ( ) (
)

24
. 929 3 . 1522
Jusuf Rami 19

( )
( ) ( )
().

( )
() () ()
( )
() (
).
( )
.

( )
12 929 27 . 1523
.
() .
( )63 ...
6. HUSREV-PAA SOKOLOVI

Spominje se u literaturi i kao Husrev-paa Deli. Brat je Mustafepae Sokolovia i prvi meu njima koji je bio namjesnik Egipta.
Imenovan je na ovu dunost 1534. god., a zatim je pozvan u Carigrad za vezira u Visoku portu, gdje je dogurao do drugog vezira,
a onda je, nakon svae s velikim vezirom Sulejman-paom, lien
vezirske asti i udaljen. To Husrev-paa nije mogao izdrati pa

20 Bonjaci u Egiptu

je odluio umrijeti usteui se od jela i pia. Umro je u krevetu

1544. god. Ovakav nain samoubistva nije poznat u islamskoj
povijesti.

7. MUSTAFA-PAA SOKOLOVI
Drugi meu Sokoloviima koji je obnaao funkciju namjesnika
u Egiptu bio je Mustafa-paa Sokolovi, roak Mehmed-pae
Sokolovia. U literaturi se spominje pod imenom ahin (Sokol),
odnosno Kara ahin (Crni Sokol). Ovaj nadimak dobio je za vrijeme Osmansko-iranskog rata u vremenu Sulejmana Zakonodavca kada se usmjerio na iranskog aha Tahmasiba. Pria se da je
sultan kada je vidio hrabrost i odlunost ovog Bonjaka uzviknuo:
( Bravo moj sokole!) i naredio da to bude njegov
nadimak.
Imenovan je za namjesnika Egipta 1560. god. i u tom svojstvu ostao u Egiptu tri godine, pet mjeseci i dvadeset dana. Njegovo namjesnikovanje u Egiptu trajalo je sve do kraja 1563. god.,
a onda je povuen u Carigrad.

. 1560 ( )
() . 968

971 . 1560 . 968
. 1563 .
(.
) ()
) (
! :( )
Jusuf Rami 21

 ( .) (
)64 ...
8. BEHRAM-PAA SOKOLOVI
Trei meu Sokoloviima koji je namjesnikovao u Egiptu bio je
Behram-paa Sokolovi, sin Mustafe-pae Sokolovia (Kara-ahin). Bio je prvo jemenski a potom egipatski namjesnik sultana.
U Jemenu je sagradio nekoliko damija i medresa. Uredio je sudstvo i upravu pa je meu Arapima ostao u ugodnoj uspomeni.
Umro je oko 1578. god. (Bali, Kultura Bonjaka, 167).

9. MUSTAFA-PAA PLJAKO
Bonjak odrastao na carskim dvorima bio je i Mustafa-paa Pljako. Godine 1520. imenovan je kapudan-paom (komandantom
marnarice), a kada se oenio uglednom dvorjankom ahi-Huban,
postao je vezir. Bio je namjesnik u Siriji, kasnije u Egiptu, pa poslije toga je otiao u mirovinu. Umro je u Carigradu 1533. god.
Ukopan je u posebnom turbetu na Ejjubu.

10. AHMED-PAA HAFIZ

Doao je na dvor kao ademi-oglan. Godine 1588. imenovan
je namjesnikom Kipra, a dvije godine kasnije bio je namjesnik
Egipta. etiri godine je kao namjesnik proveo u Egiptu da bi se
kasnije vratio u Bosnu, svoj rodni kraj, kao njen namjesnik. Bio
je zamjenik velikog vezira Ibrahim-pae, zatim Ali-pae Malkoa
(Javuza). Kasnije se povukao u mirovinu. Umro je 1613. god. na
putu za Mekku. Ukopan je pored damije koju je sagradio pokraj
Kuuk-Karama. (Baagi, Znameniti Bonjaci ..., 335).

22 Bonjaci u Egiptu

11. ALI-PAA SEMIZ

Rodom iz Prae, mjesta koje se nalazi na pola puta izmeu Sarajeva i Gorada, bio je Ali-paa Semiz. Nekada je Praa bila vana
stanica na karavanskom putu izmeu Sarajeva i Carigrada. Mjesto
je dobilo ime po rijeci Prai, koja pored njega protie.
Ali-paa je bio veoma krupan pa je otuda i dobio ovaj pridjevak Semiz (Debeli). Doao je na dvor kao ademi-oglan. Tu je
stekao osnovno obrazovanje. Iz dvora je izaao kao janjiarski aga
i nastavio kretanje u slubi sve dok nije postao namjesnik Egipta
1543. god. Po povratku iz Egipta imenovan je 1561. god. velikim
vezirom da bi nakon etiri godine mudre vladavine umro. Bilo je
to 1565. god. Ukopan je u mauzeleju Ejjuba Ensarije. Narod ga
je volio jer je bio krajnje poten i pravedan.
U Prai je 1546. god. sagradio damiju i turbe. Damija je
ovih dana obnovljena i ponovo stavljena u slubu Islamske zajednice. Nakon obnove damije uslijedila je i obnova turbeta i harema
pa je ta graditeljska cjelina proglaena nacionalnim spomenikom
BiH. Narod vjeruje da je Ali-paa Semiz ukopan u ovom turbetu.
Otud je ova graditeljska cjelina dobila jo vie na vanosti.

12. HADIM ALI-PAA

Meu Bonjacima namjesnicima u Egiptu bilo je vrlo iskrenih, potenih i pravednih ljudi. Jedan od njih je, prema ocjeni mnogih,
bio i Ali-paa Hadim. Imenovan je namjesnikom Egipta 1560.
god. U Kairu je godinu dana nakon imenovanja umro. Ukopan je
na gradskom groblju Qarafa. Iza sebe nije ostavio veliko bogatstvo.
Baagi navodi 62 dukata, a Muvekkit oko dvije hiljade dukata.
Bio je, prema Muvekkitu, vrlo osjeajan ovjek, saaljiv, odmjeren i
nadasve plemenit. Svojom pravednou i velikodunou potisnuo
je uspomenu svih naih bivih namjesnika u Egiptu. Egipani su ga
zvali Ali-paa od Qarafe i na nogama spominjali njegovo ime.
Jusuf Rami 23

Inae, Ali-paa Hadim je, prema T. Okiu, Bonjak iz Drozgametve kod Sarajeva. Jedno vrijeme je obnaao funkciju velikog
vezira. Bio je valija Bosne, zatim Temivara, Budima itd. Sagradio
je damiju koja se po njegovom imenu naziva Ali-paina damija
u Kladnju. (Vedad Bievi)
Meutim, mnogi ga poistovjeuju sa Gazi Ali-paom, a to su
dvije razliite linosti. Prvi je umro u Kairu 1561. god., a drugi u
Sarajevu 1557. god. Damija koja je sagraena u Sarajevu pored
Koevskog potoka je damija Gazi Ali-pae, a ne damija Hadim
Ali-pae kako to tvrdi Sejfudin ef. Kemura i drugi (Sarajevske damije, 271).
Baagi se nije mogao opredijeliti ni za jedno od ova dva miljenja: Koji je Ali-paa ili Hadim ili Temerot ili Sofi sagradio
damiju u Sarajevu, ne mogu razabrati. Prvi je umro u Egiptu
godinu dana prije nego to je sagraena damija u Sarajevu, a njemu je Muvekkit pripisuje (Povijest Bosne,1/138). O Temerotovu
begovanju u Bosni moe se samo nagaati, jer neki stari popisi
bosanskih namjesnika iza Sofi Mehmed-bega piu Ali-beg bez pridjevka. A najveu zbrku ini kronogram, koji je spjevan kada je
damija sagraena:
Njegova ekselencija gazi Ali-paa podie
U ime Boga dom dobrih ljudi
Na svijetu nema slinog hrama,
To je bogomolja istinske spoznaje, dom iskrenih vjernika.
Bog nam nadahnu njen hronostih:
Stjecite asketa, dom onih koji Boga ljube
(968/1560)

24 Bonjaci u Egiptu





Osim spomenute trojice, ne biljei nam povijest vie nijednog
Ali-pau u ono vrijeme. (Baagi, Znameniti Bonjaci..., 344).
Hamdija Kreevljakovi je bio decidan, on kae: Od nekog
vremena nazivaju kod nas Ali-pau, Hadim Ali-paom, a po tome
i njegovu damiju Hadim Ali-painom damijom kao i oblinju
mahalu, a to je posve krivo. U ovu pogreku zapao je i rahmetli
ejh Sejfudin Kemura u djelu Sarajevske damije kao i neki drugi
nai pisci. Ovom Ali-pai pripada dodatak Gazi, a nikako Hadim.
Nad vratima njegove damije urezan je dodatak Gazi uz Ali-paino ime. Taj se dodatak nalazi i u najstarijem poznatom beratu
to se odnosi na njegovu damiju, napisanom 1566. god. kao i u
drugim ispravama iz kasnijeg vremena.
Hadim Ali-paa je posve druga osoba, i on je nae gore list, a
bio je i bosanski sandak-beg i namjesnik u Budimu, a uz to i savremenik Gazi Ali-pain, koga je nadivio, a umro je kao egipatski
namjesnik u Kairu 29. listopada 1560. god. Da je Gazi Ali-paa
identian s Hadim Ali-paom, onda bi ova damija stajala u Kairu. Ovu pogreku treba ispraviti. (H. Kreevljakovi, Gazi Alipaa, a ne Hadim Ali-paa, Novi Behar, br. 11-14, str. 170-171).

13. MAHMUD-PAA BONJAK

Bio je haznadar u sviti Davud-pae, namjesnika Egipta. Nakon
opoziva Davud-pae ostao je u Egiptu kao muteferrika i s vremenom se progurao u ast meu ugledne misirske begove. Godine
1560. imenovan je namjesnikom Jemena, a 1565. god. premjeJusuf Rami 25

ten je u istom svojstvu u Egipat. Pao je kao rtva atentata prilikom jedne sveanosti u Misiru.
O njemu nalazimo podatke kod Pevija (1/363), Baagia,
(383), koji je, izmeu ostalog, zabiljeio i hronogram njegove
smrti iz, kako kae, jedne stare zbirke iji slovni zbir daje godinu
njegove smrti (975/1567). Taj sarkastini hronogram spjevao je
neki njegov zemljak, zavidnik i politiki protivnik.

14. SOFI ALI-PAA

Sofi Ali-paa je porijeklom iz Bosne. Doao je na dvor meu ademi-oglanima. S dvora je izaao kao aga. Godine 1547. postavljen
je za sandak-bega u Bosni, a deset godina kasnije za beglerbega
Maraa. Godine 1563. je namjesnikovao u Egiptu. Bio je pouzdan
i neceremonijalan ovjek, Egipani su ga zvali Kilon. Uhvaenim
razbojnicima i kradljivcima koji bi se zakleli da nee vie initi
razbojnitva i krau, pratao je i oslobaao ih. Ako bi ponovili
razbojnitvo ili krau, ako bi dopali ruku, bili bi kanjeni prema
zakonu. Peevi navodi jo jedan primjer njegove nemarnosti. esto je govorio, milujui svoga sina: Dobro doli, odakle dolazite.
To je bio odraz njegove nemarnosti u raspoznavanju ljudi. Umro
je 1571. god. (Peevi, 1/363; Baagi, 344; Hammer, 1/504).

15. ALI-PAA MALKO

Ali-paa Malko sa nadimkom Javuz rodom je iz Bosne. Kao carski silehdar-aga imenovan je 1601. god. namjesnikom u Egiptu.
Godine 1604. razrijeen je te dunosti i vraen u Carigrad gdje
je imenovan velikim vezirom. U Egiptu je kao namjesnik proveo
dvije godine i tri mjeseca. Umro je u Beogradu za vrijeme pohoda
na Ugarsku. Tu je i ukopan 1604. god. Bio je uen, hrabar i veoma strog. Otuda i njegov nadimak Javuz.

26 Bonjaci u Egiptu

U Kairu je sagradio i jedan sebilj koji se i danas zove sebilj

Ali-pae, a nalazi se nedaleko od damije Imami afije. Obnovio
je i tvravu Han Junus i odredio etrdeset konjanika i dvadeset
vojnika kao stalnu osmansku posadu na ovom graninom prolazu
preko koga se skoro sve odvijalo.

()
: () .
.

10 . 1010 10
. 1601
... . 1604
:

( .
)66 ...
16. MEHMED-PAA STARI
Mehmed-paa Stari je porijeklom iz Bosne. U vremenu sultana
Osmana II postao je bostandi-paa. Godine 1620. imenovan je
brglerbegom u Sivasu. Kada je sultan Osman II krenuo u rat s
Poljskom, postao je vezir i kajmekam u Carigradu. Nakon rata
imenovan je namjesnikom Egipta, a onda je poslije Osmanove
pogibije razrijeen te dunosti. Kratko vrijeme iza toga preselio je
na ahiret. Bio je, prema turskim historiarima koje navodi Baagi, vrijedan i uman dravnik.

Jusuf Rami 27

17. KODA MUSA-PAA VEHABOVI

Koda Musa-paa je roen u Vikou kod Foe. Bio je tri puta
namjesnik u Budimu a jedanput u Egiptu 1630. god. Poginuo je
1647. god. u pomorskoj bici kod Negroponta (Egribuz), a ukopan u carigradskoj etvrti Uskudar. Reisu-l-ulema Mustafa Ceri
ubraja ga meu pet stotina istaknutih Bonjaka povodom pet stotina godina Ajvatovice.
Podigao je Novu Kasabu kod Vlasenice. Tu je sagradio damiju, mekteb, tekiju, dva hana i jednu banju te vie duana. O
tome Evlija elebi kae:
Tu kasabu je podigao Koda Musa-paa, jedan od vezira sultana Murata IV i oslobodio je svih uobiajenih nameta... To je carsko
krunsko dobro (hass) u Bosanskom ejaletu i mali kadiluk u rangu
kadiluka od sto aki. Ima spahijskog ehaju i janiarskog serdara,
a nema drugih organa vlasti. To je divna i krasna kasaba u jednom
dolovitom i prostranom terenu s baama i vinogradima. Ima oko
sedamdeset kua koje su u dobrom stanju. Ima divnu Musa-painu
damiju koja zasluuje da se vidi. To je damija ija su vrata i zidovi, mihrab, minber i svodovi kapija savreno lijepo i umjetniki
izgraeni, a sva je sagraena od mramora zelenog kao smaragd. I kad
je sunce obasja, iz vrata i zidova zasijaju zelene zrake. U ovoj zemlji
nema nigdje takve damije od zelenog mramora. Tu postoje tri mahalska mesdida, jedna tekija, osnovna kola, dva trgovaka svratita,
javno kupatilo i osamnaest zanatlijskih duana. Sve su to zadubine
umrlog Koda-Musa-pae. (E. elebi, Putopis, Odlomci..., 2/253,
Sarajevo, 1957)
Musa-paa je bio vrlo uljudan i pametan ovjek. Imao je ist
jezik i svakome su se svidjele njegove rijei, svako je sluao to on
govori, a govorio je prirodno i uope nije bio sklon preuveliavanju.
Kod njega se nije moglo desiti da izgovori neku rije koja je vjerom
zabranjena. Bio je ovjek zdravog osjeaja i osoba koja ide Pravim
putem. (Peevi, Historija, 2/376).

28 Bonjaci u Egiptu

18. MUSTAFA-PAA NIANDIJA

Roen je u Mostaru. Bio je dravni sekretar, namjesnik u Siriji
1630. god., vezir na divanu, niandija i na kraju namjesnik Egipta. Umro je 1661. god.

19. AHMED-PAA SARI

Rodom je iz Bosne, a poznat po nadimku Sari (uti). Iz dvora
je izaao kao spahija. Obnaao je dunost ehaje kod Musa-pae.
Godine 1648. imenovan je vezirom i namjesnikom Dijaribekira,
a naredne godine u istom svojstvu premjeten je u Egipat. Godine
1651. bio je veliki vezir i kao takav pokuao uvesti reda u dravi.
Meutim, u tome je imao malo uspjeha. Pogubljen je 1653. god.
Bio je dobar dravnik, poboan i nepodmitljiv. (Baagi, Znameniti Bonjaci ..., 336)

20. IBRAHIM-PAA POITELJAC

Ibrahim-paa Poiteljac rodom je iz Bosne. Ne zna se tano kad
je roen, ali se zna da je zauzimao visoke poloaje u Osmanskoj
carevini. U Poitelju na Neretvi podigao je damiju, a uz damiju
sagradio medresu, biblioteku i druge hajrate.
Prema podacima koje iznose Surejja, Palmoti i elebija, a
koje biljei H. abanovi uz prijevod poglavlja o Poitelju u Putopisu Evlije elebije, Ibrahim-aga je bio prvo ehaja velikog vezira
Ahmed-pae uprilia, a je onda 1668. godine imenovan beglerbegom Halepa i tom prilikom promaknut u rang vezira. Odatle je
u istom zvanju 1669. godine imenovan namjesnikom Egipta, da
bi nakon etiri godine bio opozvan i premjeten u Siriju. Iz Sirije
se na kraju naao kao serdar u Bagdadu. Umro je 1676. godine u
Kartalu i ukopan iste godine u Isakiju.

Jusuf Rami 29

Bio je, prema mnogima, pravedan, sposoban i plemenit

ovjek. Zasluio je, istiu gore navedeni autori, da bude pretpostavljen mnogima koji su bili na viim poloajima od njega ne
samo zbog naklonjenosti koju je uivao kod uprilia nego i zbog
sopstvenih zasluga i sposobnosti. Zbog toga je bio mnogo utjecajan na dvoru i potovan.
Posjedovao je veliko bogatstvo. Njegov otac hadi Omer,
umro 1665. godine, podigao je u Poitelju imaret, a sam Ibrahimpaa damiju, medresu, banju, han i sahat-kulu. Oko banje i hana,
navodi H. Kreevljakovi, bilo je vie terzijskih, kujundijskih i
sedlarskih duana koji su pripadali Ibrahim-painu vakufu.
Uz Ibrahim-painu medresu postojala je vrijedna orijentalna
biblioteka. Neki rukopisi iz te biblioteke porijeklom su iz Egipta i
danas se nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Jedan divan
prijepis Kurana nalazi se u Orijentalnoj zbirci Hrvatske akademije u Zagrebu. Ovi rukopisi, kao i ilimi kojima je bila zastrta
njegova damija, svjedoe da ih je vakif Ibrahim-paa Poiteljac
slao iz Egipta i drugih istonih provincija carstva u kojima je
slubovao, za svoju biblioteku i damiju u Poitelju.

Ibrahim-paina medresa u Poitelju

Damije su u prvim danima islama imale i edukativnu ulogu.
Tu ulogu imala je i Poslanikova damija u Medini. Kasnije se iz
damija izdvajaju mektebi i medrese kao posebni edukativni
centri u kojima se stjecalo osnovno i srednje obrazovanje. Takav
sistem obrazovanja bio je na snazi i u Osmanskom carstvu. Tamo
gdje je podignuta damija neophodno je bilo sagraditi i objekte
za edukaciju, mekteb i medresu. Teko je odrediti kada je podignuta prva medresa na naim prostorima. Nedostaju vjerodostojni podaci. Nemamo tanih podataka ni o podizanju Ibrahimpaine medrese u Poitelju. Hajrudin uri navodi da je medresu
u Poitelju sagradio Ibrahim-paa Poiteljac neto prije 1664.
godine i da je ona u narodnom predanju poznata pod imenom
30 Bonjaci u Egiptu

iman Ibrahim-paina medresa. Hifzija Hasandedi smatra

da je ova medresa sagraena 1665. godine. Nju je u Poitelju uz
damiju podigao Ibrahim-paa Poiteljac, sin hadi Omer-age,
ehaja velikog vezira Ahmed-pae uprilia. Bilo kako bilo, ova
medresa opravdala je svoje postojanje.
Ona je u tom vremenu bila ne samo centar edukacije ve i
prepisivake djelatnosti. Meu profesorima medrese koji su se bavili ovom djelatnou izdvajamo muderrisa Mustafu, koji je 1695.
godine prepisao, kako kae, iz autorovog primjerka djelo Iaratu-lmerami min ibarati-l-imami. Autor izbora je na Ahmed b. Hasan
el-Bajadi, umro 1098/1686. godine. On je u ovome djelu sabrao i
sredio jednu cjelinu djela s podruja akaida, islamske dogmatike,
koja se, kako kae Kasim ef. Dobraa, pripisuje Ebu Hanifi. To su
sljedea djela imama Ebu Hanife: El-Fikh el-ekber, El-Fikh el-avsat,
Er-Risala, Kitabu-l-alimi i El-Vasija. Ta djela on je, nakon to ih je
sabrao, i komentirao. Za ovaj komentar Ahmed b. Hasan el-Bajadi
dobio je veliko priznanje od svojih uenih savremenika.
Meu prepisivaima susreemo se i s jednim imamom i hatibom Ibrahim-paine damije u Poitelju. On je rodom iz Ljubinja. U medresi je prepisao dva djela iz oblasti sintakse arapskog
jezika: Izharu-l-esrari i El-Kafija. Prvo djelo napisao je Birkavi,
a drugo Ibn Hadib. Prvo je prepisano 1742. godine, a drugo
1756. godine. Oba djela prepisao je Mustafa b. Ahmed Ljubinli,
kara softa imam i hatib Ibrahim-paine damije u Poitelju. (M.
dralovi, Prepisivai..., 2/146)
Bilo je i drugih prepisivaa pa i kapetana vojne postaje u Poitelju, kao to je Omer-aga b. Ahmed-aga b. Ibrahim-aga. On je
vrlo uena linost koja se nala na elu ove vojne kapetanije. Bio
je dobar poznavalac perzijskog jezika. I sam je bio pjesnik. Uestvovao je krae vrijeme i u tursko-ruskom ratu (1768-1774). U
Poitelju je prepisao ejh Jujinu ahidiju odnosno Jujin komentar
na ahidiju perzijski rjenik u pjesmama. Pria se da je ovog
kapetana zatekla smrt u Dubravama. Umro je oko 1771. godine
Jusuf Rami 31

jer je ove godine, prema H. Kreevljakoviu, njegov sin postao

poiteljskim kapetanom. (Kreevljakovi, Kapetanije..., str. 221)

Ibrahim-paina biblioteka u Poitelju

Osmanski Turci su s dolaskom na ove prostore krajem 14.
stoljea sa sobom donijeli islam, a s njim i arapsko pismo. Tako se
na ovim prostorima pod utjecajem islama odvijao i kulturni ivot
stanovnitva koje je prihvatilo novu vjeru a samim tim i novi nain obrazovanja. U takvim uvjetima poele su se iriti institucije
kao to su mektebi (osnovne kole), medrese (srednje kole), tekije
i damije. Damije su, pored religijskog, imale i prosvjetni karakter. Uz njih su esto formirane i biblioteke. Jedna takva biblioteka, formirana uz damiju i medresu, bila je biblioteka Ibrahimpae Poiteljca. Ibrahim-paa Poiteljac je uz damiju sagradio i
medresu, a za potrebe medrese i damije uvakufio je odreen broj
knjiga i time udario temelje prvoj poiteljskoj biblioteci. Neke
knjige iz ove biblioteke danas se nalaze u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci u Sarajevu, Arhivu Hercegovine, Provincijalatu hercegovakih franjevaca u Mostaru i drugim slinim institucijama. To
su vrijedni rukopisi iz tefsira, hadisa, fikha, gramatike arapskog
jezika, arapske stilistike i leksikografije. Povrh svega, toga tu se
nalaze i dijelovi Kurana u rukopisu.
1. Rukopisi Mushafa
Njih ine etiri duza (5, 8, 14 i 27) u rukopisu, ispisana dosta krupnim nashom i nalaze se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
Ajeti su oznaeni, prema navodima Kasima Dobrae, krupnim
zlatnim takama s tankom crnom krunicom te plavim i crvenim
takicama. Stranice su obrubljene s tri tanke crne i jednom debljom zlatnom linijom. Povez je izgubljen. Dvadeset sedmi duz
ima koni povez s lijepim ornamentima, ali je oteen i rastavljen
od listova. Od trideset duzova, ponaosob uvezanih, ostala su u
ivotu samo ova etiri.
32 Bonjaci u Egiptu

U vrhu prve dvije stranice nalazi se zapis na perzijskom jeziku u kojem stoji da je ove duzove uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije, odnosno biblioteke u Poitelju
na Neretvi.
2. Haijetu Sejjid ale-l-Keaf
Djelo iz oblasti tefsira. Autor djela je Sejjid erif Ali b. Muhammed el-Durdani, umro 816/1413. godine. Djelo je napisano
na arapskom jeziku. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu
nalazi se samo jedan svezak koji sadri tumaenje Keafa do sredine sure El-Bekara. Primjerak je ispisan nashom i talikom. Na
marginama listova ispisani su tekstovi Kurana i Keafa crvenim
mastilom. Primjerak je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije i biblioteke u Poitelju.
3. Haija ala tefsiri-l-Bejdavi
Glosa na komentar Bejdavijinog tefsira. Osnovno djelo napisao je El-Bejdavi, poznati mufessir, umro 685/1292. godine.
Komentar na ovo djelo napisao je ejh Fadil Sibgatullah, a ovu
glosu na komentar Sibgatullaha napisao je El-Medini. Uvakufio
ju je Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije, odnosno
biblioteke u Poitelju.
Inae, Bejdavin Tefsir je kod nas bio dugo u upotrebi. I mi smo
u Gazi Husrev-begovoj medresi svojevremeno iitavali ovaj tefsir
zahvaljujui, prije svega, profesoru rahmetli Ibrahimu Imiroviu.
4. Muhtesar Damiu-l-usuli
fi ehadisi-r-Resuli
Djelo predstavlja skraenu redakciju zbirke hadisa Damiul-usuli. Napisao ga je Dijauddin ibn el-Esir el-Dezeri, umro
637/1240. godine. Osnovno djelo Damiu-l-usuli napisao je Ebu
es-Saadat ibn el-Esir, umro 606/1209. godine. Pisac ove skraene
Jusuf Rami 33

redakcije je njegov brat. Jedan svezak sadri itavo djelo. Na rubu

nekih listova nalazi se zapis u kojem se kae da je primjerak uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije i biblioteke
u kasabi Poitelj na Neretvi.
5. erhun ala muhtesari
Sahihi-Muslim
Komentar skraenoj preradi Muslimove zbirke hadisa od nepoznatog autora. Na poetku komentara nalazi se sadraj, a zatim
zapis na turskom jeziku u kojem se kae da su ovi dijelovi doli
kao poklon iz Poitelja i da pripadaju vakufu Ibrahim-pae Poiteljca. Da se radi o Ibrahim-painoj biblioteci, vidljivo je to na
kraju zapisa u kojem stoji: Vakuf Ibrahim-pae Poitelli.
6. Kitabu-l-inajeti li ehri-l-Hidajeti
Djelo je prepisano, stoji na dnu posljednje stranice, za biblioteku nekog uglednog, plemenitog i dareljivog ovjeka. Iz nie
navedene biljeke moe se razumjeti, istie Kasim Dobraa, da se
ovdje radi o Ibrahim-pai Poiteljcu i njegovoj biblioteci u Poitelju na Neretvi.
7. Hiljetu-l-ebrari ve iratu-l-ahjari
fi talhisi-d-davati-l-azkari
Zbirka neobaveznih molitvi (dova, zikr). Sabrao ju je EnNevevi, umro 676/1278. godine. Djelo je napisano 667/1268.
godine. Rukopis je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe
svoje biblioteke u kasabi Poitelj.
8. El-Kaifu an hakaiki-s-sunen
erh el-Mikat el-Mesabih
Autor komentara je Husein b. Abdullah b. Muhammed etTajjibi, umro 743/1342. godine. U Gazi Husrev-begovoj biblio34 Bonjaci u Egiptu

teci nalazi se samo drugi svezak, a sadri tumaenje Mikata od

poglavlja o braku (Kitabu-n-nikahi) do kraja djela. Djelo je bilo
u vlasnitvu ejha Muhammeda Mevlevije iz Kaira, koji je djelo
uvakufio za sebe i sljedbenike mevlevijskog reda 1075/1664. godine, a onda je prelo u vlasnitvo Ibrahim-pae Poiteljca, koji ga
je ufakufio za potrebe svoje damije i biblioteke u Poitelju.
9. El-Mebsut
Ovo je djelo iz oblasti hanefijskog fikha u vie svezaka. Autor
djela je Serahsi, umro 483/1090. godine. Autor je ovo djelo izdiktirao svojim uenicima kroz prozor elije u kojoj je kao osuenik
boravio. Na poetku djela nalazi se sadraj, zatim biljeka na perzijskom jeziku u kojoj stoji da je rukopis uvakufio Ibrahim-paa
Poiteljac za svoju damiju, odnosno biblioteku u kasabi Poitelj
na Neretvi. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se samo trei
svezak ovog djela.
10. Menakibu-l-imami-l-Azam
Ebu Hanifa ve meajihuhu ve ashabuhu
Biografija Ebu Hanife, njegovih uitelja i drugova. Biografiju je napisao El-Kurdi, autor djela El-Fetava el-Bezazijja, umro
827/1424. godine. Djelo se sastoji iz uvoda, jedanaest poglavlja
i zakljuka. Djelo je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe
svoje damije i biblioteke u Poitelju na Neretvi. Sada se nalazi
u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. U katalozima ove
biblioteke na dva mjesta stoji El-Kerderi, a treba El-Kurdi, jer je
tako napisano i na arapskom jeziku. (Kat., 5/407)

... :


...
Jusuf Rami 35

11. Davu-l-misbahi-muhtesaru-l-miftahi
Djelo je nepotpuno. Zub vremena unitio je prvo i drugo te
dio treeg poglavlja. Autor djela je Isfaraini, umro 684/1258. godine. Prepisiva djela nije poznat kao to nije poznato ni vrijeme prijepisa. Iz poiteljske biblioteke Ibrahim-pae Poiteljca stiglo je prvo
u Mostar a odatle u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.
12. Sihah el-luga (Es-Sihahu fi-l-luga)
Ovo je djelo iz oblasti leksikografije. Autor djela je ElDevheri, umro 393/1002. godine. Prepisiva nije poznat kao
ni datum prijepisa. Djelo je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za
potrebe damije i svoje biblioteke u kasabi Poitelj na Neretvi.
Devheri je predstavnik i osniva druge leksikografske kole,
a to je kola koja je udarila temelje rasporedu rijei prema posljednjem radikalu, za razliku od prve kole, iji je osniva bio Ahmed
b. Halil, iji rjenik Kitabu-l-ajn ne slijedi redoslijed arapske abecede, nego fonetski raspored glasova, koji zapoinje laringalom
ajn a zavrava labijalima. Devheri je bio pod utjecajem Ebu Ibrahima Farabija, autora uvenog filolokog djela Divanu-l-edeb.
Veza izmeu ovog rjenika i Farabijevog leksikografskog djela Divanu-l-edeb vrlo je bliska i oita. Na nju je, prije svih, ukazao
poznati orijentalista Krenko, koji se dugo godina bavio arapskom
leksikografijom.
Devherijev rjenik preveden je na perzijski i turski jezik. On
je bio dosta u upotrebi i posluio je kao osnova drugim sastavljaima rjenika. Krau verziju Sihaha dao je Muhamed b. Ebu Bekr
er-Razi i tu krau verziju, prema Muhamedu draloviu, kod nas
je prepisao 1625. godine Ali b. Husein Hlivnavi za vrijeme svog
kolovanja u Sarajevu.

36 Bonjaci u Egiptu

13. El-Menahid el-Kafija

fi erhi e-afija
Ovo je djelo iz oblasti morfologije arapskog jezika. Autor
ovog komentara je Ebu Jahja Zekerijja el-Ansari, umro 926/1520.
godine. Osnovno djelo napisao je Ibn Hadib i ono je dugo bilo
u upotrebi u naim srednjim kolama, sve do pojave gramatike
arapskog jezika Kadia i Bulia, koju su kasnije kompilacijom Sikiri, Handi i Pai ponudili kao udbenik na Katedri za Orijentalistiku u Sarajevu. Rukopis je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije i biblioteke u Poitelju. Biljeka o
uvakufljenju navedena je na vie mjesta u rukopisu.
14. Marah el-arvah
Autor djela je Ahmed b. Ali b. Mesud, umro 800/1397. godine. Prepisiva i mjesto prijepisa nisu poznati. Djelo je iz oblasti
arapske gramatike. Djelo je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za
potrebe svoje biblioteke i damije u Poitelju na Neretvi.
15. Durretu-l-gavvasi fi evhami-l-havassi
I ovo djelo je iz oblasti arapske gramatike. Raspravlja o jezikim finesama i gramatikim grekama. Autor djela je El-Hariri, poznati pisac meqama (kratkih pria) u arapskoj knjievnosti,
umro 516/1122. godine. Njegove meqame bile su u upotrebi sve
do pojave savremene arapske kratke prie. Kod nas su itane i analizirane na posebnim sijelima pod rukovodstvom Mujage Merhemia i Fejzulaha Hadibajria. Jedan primjerak ovih meqama koje
su bile predmetom analiza poklonio mi je Fejzulah Hadibajri.
Raspravu o jezikim finesama i gramatikim grekama uvakufio je Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije i biblioteke u kasabi Poitelj na Neretvi.

Jusuf Rami 37

16. erhu-l-Miftahi
U ovoj biblioteci nala su se i mnoga djela iz oblasti arapske
stilistike, kao to su djela Sekkakija, Kazvinija i Taftazanija.
Taftazani, umro 791/1383. godine, napisao je komentar na
Sekkakijevo djelo Miftahu-l-ulumi i nazvao ga erhu-l-miftahi.
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalaze se dva primjerka treeg
dijela ovog komentara koje je za potrebe svoje biblioteke u Poitelju uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac, a ne Eli Ibrahim-paa,
kako to stoji u Katalogu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.

17. El-Idahu fi-l-meani ve-l-bejan
Komentar na djelo Telhisu-l-miftahi. Osnovno djelo i ovaj
komentar napisao je Kazvini, umro 739/1338. godine, kome se
inilo da je Sekkakijevo djelo Miftahu-l-ulumi preopirno i preteko za obinog itaoca, pa je iz tih razloga napisao njegovu skraenu verziju, koju je nazvao Telhisu-l-Miftahi, a zatim je na tu
skraenu verziju napisao komentar pod naslovom El-Idahu fi-lmeani ve-l-bejan. Djelo je uvakufio Ibrahim-paa za potrebe svoje
biblioteke u Poitelju, a ne Eli Ibrahim-paa, kako to opet pie
u Katalogu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Otuda ovi
katalozi nisu sigurni kada je rije o identifikaciji autora i vakifa
jer Ibrahim-paa Poiteljac nije Eli Ibrahim-paa, niti je njegova
biblioteka u Poitelju biblioteka Fejzija u Travniku.
Tako su ovi rukopisi iz oblasti stilistike pripisani Eli Ibrahimpai kao vakifu, a ne Ibrahim-pai Poiteljcu, koji je na nekoliko mjesta naznaio da ih je uvakufio za potrebe svoje damije
i biblioteke u Poitelju. Sva ova djela iz oblasti stilistike koja je
Ibrahim-paa Poiteljac uvakufio za potrebe svoje damije i biblioteke govore o stilistici u sva tri njena dijela.

38 Bonjaci u Egiptu

Sekkaki je jedan od stupova arapske stilistike, a njegovo djelo

Miftahu-l-ulumi bilo je predmetom skraivanja i komentiranja
nakon njegove smrti. Kazvini je to djelo skratio, a onda je tu
skraenu verziju i komentirao. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu pohranjeni su mnogi komentari i skraene verzije ovih
djela. Meu njima nalazi se i preraena verzija Kazvinijeva djela
Telhisu-l-miftahi, koju je uradio Hasan Kafi Pruak pod naslovom
Tahmisu-t-telhisi. Koncept ovoga djela Kafi je, prema abanoviu,
napisao prije 1599. godine, a zavrio ga 1602. godine.
18. El-Devheru-l-behijje
fi erhi Erbein en-Nevevijje
Nevevijeva zbirka od etrdeset hadisa bila je predmetom
mnogih komentara. Jedan takav komentar napisao je Ebu-l-Fadl
Muhammed Velijjuddin el-Misri e-abir i nazvao ga kako je
gore navedeno, a Ibrahim-paa Poiteljac uvakufio ga je za potrebe svoje damije i biblioteke u Poitelju. Primjerak se kasnije naao u Karaoz-begovoj biblioteci u Mostaru a odatle je, na kraju,
stigao u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.
19. Meariku-l-envari-n-nebevijje
min sihahi-l-ahbari-l-Mustafevijje
Djelo je s podruja hadisa (tradicije). Sabrao ga je Hasan b.
Muhammed b. Hasan es-Sagani, umro 650/1252. godine. Prijepis primjerka uvakufio je Ibrahim-paa Poiteljac za svoju biblioteku u Poitelju, kako je to vidljivo iz zapisa u kome stoji:

Ovi rukopisi nedvojbeno kazuju da se ovdje radi o Ibrahimpai Poiteljcu, a ne o iman Ibrahim-pai. To su dvije razliite
linosti. Ibrahim-beg Baagi je u jednoj bosanskoj Salnami zabiljeio predanje u kojem stoji da je damiju u Poitelju osnovao

Jusuf Rami 39

iman Ibrahim-paa, da je on bio namjesnik u Egiptu i da je iz

Egipta poslao krasne ilime za svoju damiju u Poitelju.
Hamdija Kreevljakovi u radu Poitelj na Neretvi takoer
Ibrahim-pau Poiteljca identificira sa iman Ibrahim-paom pozivajui se na Mehmeda Surejju, koji ehaju Ibrahima grekom
zove Ibrahim-paa Poinli, a ne Poitelli, kako to navodi abanovi i kako je to navedeno u nekim rukopisima koje je Ibrahim-paa uvakufio za svoju damiju i biblioteku u Poitelju na Neretvi.

21. AHMED-PAA SARHO

Rodom je iz Bosne. Bio je beglerbeg od Ozija, kasnije od Konje,
Anadola i Egra sve dok nije postao vezir 1683. god.
Godine 1689. imenovan je namjesnikom Egipta. Umro je u
Kairu 1691. god., a ukopan u gradskom groblju Qarafa. Bio je
dobar vojskovoa i dravnik. U Egiptu je na dunosti namjesnika
proveo godinu dana i est mjeseci. Obnovio je i renovirao mnoge
objekte u Kairu izmeu ostalog i damiju al-Muejjed kojoj je prijetila opasnost od uruavanja. (El-Deberti, Tarih, 1/34).

22. HUSEIN-PAA DIZVEREN

Rodom je iz Bosne, gdje je kao beg doao na glas a za zasluge
je imenovan beglerbegom. Godine 1690. bio je valija Bosne a
sljedee godine imenovan je vezirom i zamjenikom velikog vezira
u Carigradu. Namjesnikom Egipta postao je 1697. god. i na toj
dunosti je ostao dvije godine. Umro je 1705. godine.
Poslije njega valija Egipta bio je Kara Mehmed-paa koji je na
tom poloaju ostao pet godina. Bio je sljedbenik halvetijskog reda
pa je otuda na Karamejdanu u Kairu podigao damiju, hanikah,
imaret i musafirhanu za pripadnike ovog reda iz Rumelije. (ElDeberti, Tarih, 1/40-42)
40 Bonjaci u Egiptu

23. OSMAN-PAA HERCEGOVI

U literaturi ga susreemo pod imenom Ercegovac Osman-paa,
Osman paa (Erdenli), Hercegovac Osman-paa, Osman-paa Kazanac. Rodom je iz Kazanaca, mjesta koje lei na krajnjoj jugoistonoj periferiji gatake opine, nedaleko od granice s Crnom Gorom.
Osman-paa Hercegovi potjee iz bogumilske porodice. Kao
ademi-oglan, odveden je u Istanbul. U Istanbulu je kolovan na
carskom dvoru. Tu je primio islam i dobio ime Osman. Brzo je
napredovao u slubi. Bio je prvo bostandibaa, pa je onda imenovan vezirom i postavljen za namjesnika u amu 1675. god., a kada
je savladao nepokorna arapska plemena, imenovan je 1678. god.
beglerbegom od Anadola, zatim, je bio namjesnik Egipta, a odatle
je premjeten 1683. god. za namjesnika u Bosni. Naredne godine
bio je namjesnik Egra u Maarskoj gdje je 1685. god., etajui
gradom, poginuo. Bio je dobar i velikoduan vezir. U rodnom
mjestu Kazancima sagradio je damiju, mekteb i medresu.
Damija je situirana, prema H. Hasandediu, u najljepem i
najplodnijem dijelu Kazanaca, nedaleko od izvora pitke vode... Za
osnovicu je imala kvadrat sa stranicom deset metara i bila je graena od tesanog kamena i pokrivena krovom pod ploom. Uz desni
zid joj je prigraena munara od kamena s osnovom oktogena koja
do erefa ima 28 basamaka i koja je bila visoka oko 15 metara.
Imao je tri sina. Jedan od njih je otiao u Egipat gdje je dobio
veliki posjed i obogatio se. Kasnije se vratio u Kazance, tu dvore
i zadubine sagradio, a Bajo Pivljanin ih kasnije poruio. (Hifzija
Hasandedi, Muslimanska batina u istonoj Hercegovini, 202)

24. redep-paa
Redep-paa je porijeklom iz Bosne. Neki izvori kazuju da je on
bio Arnaut. Meutim, Baagi dri da je to pogreno, s obzirom
da je on roak Redep-pae Hercegovia, zamjenika velikog veJusuf Rami 41

zira. Zahvaljujui njemu on je primljen na dvor. Iz dvora je izaao kao vezir i namjesnik Dijaribekira. Kasnije je bio namjesnik
u Vanu, Sivasu, Trapezuntu te konano u Egiptu 1719. godine.
Za vrijeme njegova namjesnikovanja u Egiptu u Kairu je boravio
Mustafa Pruak, jedan od najplodnijih naih pisaca i prepisivaa
arapskih rukopisa. Redep-paa je umro kao muhafiz u Revanu
1726. godine. Kada je umro, zamijenio ga je na zahtjev naroda i
vojske, sin mu Ahmed-beg. Meutim, elji naroda i vojske Carigrad nije udovoljio.

25. MEHMED-PAA BONJAK

Poslije Abdulah-pae uprilia, koji je 1731. god. opozvan iz
Egipta, na njegovo mjesto imenovan je Mehmed-paa Bonjak,
silahdar i vezir Basre koji je na tu dunost stupio 1732. god. da
bi nakon godinu dana bio vraen u Carigrad gdje je iste godine i
umro. (El-Deberti, Tarih, 1/191; Baagi, Znameniti Bonjaci...,
390)

26. AHMED AMIL-PAA

SOPASALAN
Sam pridjevak Sopa (motka) i Salan (mlati) ukazuje da je on bio
jako strog u primjeni zakona pa je otuda imao velikih problema i
u Bosni i u drugim pokrajinama u kojima je bio namjesnik.
U Bosni je postao namjesnik 1755. god. i zbog primjene zakona izazvao je protiv sebe i malo i veliko te prouzrokovao ustanak. U tom ustanku su njegove trupe doivjele poraz. Na tubu
Bonjaka bio je premjeten za namjesnika u Egipat.
I u Egiptu je 1759. god., kada je imenovan, doivio istu sudbinu pa je ubrzo svrgnut sa poloaja a umjesto njega Egipani
su na ovaj poloaj imenovali ranijeg namjesnika Mustafu-pau i
42 Bonjaci u Egiptu

o tome obavijestili Portu. Veliki vezir Mehmed Ragib-paa, koji

je ranije i sam bio namjesnik Egipta, imenovao je Beir-pau za
novog namjesnika, ali je on nakon dva mjeseca umro. Ukopan je
na gradskom groblju Qarafa u Kairu 1761. god.
Ahmed amil-paa je razrijeen vezirske asti i prognan u
Resmo. Kasnije je pomilovan i imenovan za namjesnika na Kreti.
Idui da primi novo imenovanje, umro je u Lemu 1763. god.
Njegov sin Haki Mehmed-paa proao je sve inovnike slube
dok nije postao vezir 1795. god. Tri puta je padao u nemilost i
tri puta mu je vraana vezirska ast. Umro je u progonstvu 1811.
god. (El-Deberti, Tarih, 1/323; Baagi, Znameniti Bonjaci..,
333, 358)

1174



...



. 1175
) 323/1 (
27. AHMED-PAA DEZZAR
Ahmed-paa Dezzar je bio u sviti Ali-pae Heimovia kada je
ovaj imenovan za namjesnika Egipta. Ali-paa Heimovi je u dva
navrata bio namjesnik Egipta. Prvi put 1740-1741. god. kada je
okupljenim predstavnicima egipatskog drutva izmeu ostalog reJusuf Rami 43

kao da on nije doao u Egipat da podstie smutnju meu ljudima i

da jedne huka protiv drugih, nego da svakome od njih da njegovo
pravo koje mu i pripada. Prema Debertiju, njegovo namjesnikovanje u Egiptu bilo je vrijeme sigurnosti i velikog povjerenja.
Njemu je Fevzi Mostarac u Bulbulistanu (Sarajevo, 2003. str.
55) posvetio sljedee stihove:
Samo je Ali junak! ime svoje nosi
onog kojim se doba mu ponosi!
Ime i slava od gospodara lava
za ije se vlasti pravda izvrava!
I Deberti u Adaibu-l-asaru (1/247)

Briljiv, kao na nebu oblak bijeli,

Kao povjetarac koji u bai radost dijeli.
Dareljiv, kao oblak kini, nikad ne prestaje,
Dok dareljivost oblaka u jednom trenu nestane.
Dobroudan, kao vrijeme, koje snove nudi,
A koga vrijeme pregazi, iz sna se ne budi.
Kao sablja, koja milosti ima,
Ali je neumitna onim okrutnima.
Takav je bio Ali-paa Heimovi u Bosni u sva tri svoja mandata (1736-1740; 1741-1745; 1745-1747), a takav je bio i u
44 Bonjaci u Egiptu

Egiptu kada je imenovan za namjesnika ove pokrajine u prvom

i drugom mandatu.
U drugom mandatu u Egiptu 1755-1757. god. u njegovoj
sviti bio je i Ahmed-paa Dezzar, Bonjak, roen u Fatnici kod
Stoca, koji je pri kraju mandata Ali-pae Heimovia otiao na
had, a kada se vratio, Ali-paa je ve bio napustio Egipat i vratio
se u Carigrad. Tada je Ahmed-paa Dezzar ostao u Egiptu. Nakon toga preselio se u Siriju, upokorio Tahira Omera i postao namjesnik u Sajdi, zatim namjesnik i serasker cijele Sirije i Egipta.
Pokuaj Napoleona Bonaparte da zauzme Siriju i krene dalje prema istoku bio je osujeen. Njemu se u Siriji suprotstavio
Ahmed-paa Dezzar i natjerao ga da se vrati u Egipat. Nakon povratka je izjavio: Da ne bi ovog ovjeka, osvojio bih cijeli svijet.
Ahmed-paa Dezzar je tada po etvrti put imenovan namjesnikom Sirije kojom je kao vazal vladao punih trideset godina. U njegovoj sviti, prema Baagiu, bilo je mnogo Bosanaca i Hercegovaca.
Meu njima je bio i uvani Hadibeg Rizvanbegovi, zvani Hadun.
Ahmed-paa Dezzar je umro u dubokoj starosti 1804. god.
Njegovu smrt zabiljeio je i El-Deberti. U djelu Adaibu-lasar fi-t-teradumi we-l-ahbar (3/467) kae:

1171




.
Jusuf Rami 45

28. MELE MEHMED-PAA

Mele Mehmed-paa je sin Bonjaka Sulejman-pae. Roen je
1719. god. Krenuo je stopama svoga oca pa je prvo bio asnik u
mornarici, zatim ehaja brodogradilita u Carigradu a kasnije je,
u dva navrata, bio imenovan kapudan-paom 1752. i 1767. god.
Bio je vezir pa vie puta zamjenik velikog vezira i konano, 1792.
god., veliki vezir, i to posljednji bosanski veliki vezir u Osmanskom carstvu.
Njegovo kretanje u slubi bilo je vrlo sloeno. esto je bio
u nemilosti da bi nakon godinu ili dvije opet bio pomilovan i
vraen u slubu. Nakon pomilovanja namjesnikovao je u Solunu,
Janji, Beogradu i drugim mjestima i konano u Egiptu 1780. god.
Njegov namjesniki mandat u Egiptu trajao je godinu dana i dva
mjeseca nakon ega je vraen u Carigrad. O njemu Abdurrahman
el-Deberti kae:
Bio je ugledna linost, upuen u mnoge znanosti, ponosan
i komunikativan, pravedan i skroman, dobar dravnik. U zreloj
dobi napustio je Egipat i otiao u Carigrad radi preuzimanja poloaja velikog vezira.

( )






(.
)104/2
46 Bonjaci u Egiptu

Godine 1794. povukao se u mirovinu i nastanio u ljetnjikovcu koji je kupio od sultanije Aie. Umro je 1802. god. i ukopan
u turbetu njegove sultanije Zejnebe na Souk esmi. (El-Deberti,
Tarih, 2/86; Baagi, Znameniti Bonjaci ..., 397)

29. ABDULAH-BEG BONJAK

Abdulah-beg Bonjak bio je ef finansija (defterdar) u Egiptu.
Imenovan je na ovu dunost 1691. godine. Nakon pet mjeseci i
dvadest dana razrijeen je te dunosti i postavljen za emira vojske
u Rumeliji. Nakon odreenog vremena ponovo je bio u Egiptu
kao kajmekam, kada je Hasan-paa bio opozvan. Abdulah-beg
umro je prirodnom smru u Egiptu 1703. godine. Tu je i ukopan.
O njemu nema nikakvih podataka kod Baagia, Handia i abanovia. Ovo to smo naveli su podaci koje je zabiljeio Deberti
u djelu Historija Debertija, 1/124.

Bonjaci - uvari osvojenog teritorija u Egiptu

Turci (Osmanlije) su nakon zauzimanja Egipta u njemu ostavili na stotine bosanskih vojnika da uvaju osvojenu teritoriju.
Jedna takva vojna posada, o kojoj je bilo rijei u radu prije ovoga,
bila je locirana u sjevernom dijelu Egipta u Han Junusu, preko
koga je Egipat kopnenim putem bio vezan s ostalim dijelovima
svijeta. Ta tvrava u Han Junusu bila je vie puta obnavljana za
vrijeme bosanskih namjesnika u Egiptu.
Druga posada bila je smjetena u junom dijelu Egipta, u
tvravi Ibrim u najjunijem dijelu Nubije. Potomci ovih vojnika
u Nubiji jo uvijek ive u ovoj pokrajini integrirani s lokalnim
nubijskim stanovnitvom. Ovi Bosanci (Kaladi, kako sami sebe
nazivaju) nastanili su se tamo i orodili s Arapima i Nubijcima, a
njihovi potomci danas posjeduju zemlju izmeu Asuana i Derra.
Zbog toga Nubijci s ovog podruja imaju svjetliju boju koe od
svih drugih koji nastanjuju ovo podruje. Oni za sebe kau da
Jusuf Rami 47

su potomci Arapa i Bosanaca. Bosanci koji su se nali u tvravi

Ibrim, strateki vanoj tvravi od vremena sultana Selima I, su
njihovi preci. Putanjem Asuanske brane u funkciju, cijelo podruje je potopljeno, osim ove tvrave koja u vodi stri kao neki
otok. Putujui Nubijom Don Luis Burkhart u odjeljku Bosanci
u Nubiji kae:
Narod Ibrima uvijek je na ratnoj nozi s vlastima Nubije,
mada je malobrojan u poroenju s drugima koji nastanjuju ovo
podruje. Oni jo uvijek imaju karakteristike svojih predaka, bosanskih vojnika koje je sultan Selim I poslao da osvoje Ibrim i ostavio ih da ga uvaju. Oni nose ogrtae od grubog lanenog platna,
a na glavi imaju neku vrstu turbana. Kad su pripadnici plemena
Javbareh skoro sasvim potinili pripadnike plemena El-Garbijja,
ovi su o tome izvijestili Portu i traili pomo od sultana, koji im
je poslao nekoliko stotina bosanskih vojnika pod komandom Hasana ose (Hassan Coosy). Pod njegovom komandom pripadnici
plemena Javbareh potisnuti su u region Dongole. Potomci ovih
bosanskih vojnika, poto su se enidbama i udadbama pomijeali
s pripadnicima domicilnih plemena, jo uvijek nastanjuju teritorije koje su pripadale njihovim precima na podruju Asuana,
Ibrima i Saja. Oni sebe nazivaju Kaladi, ljudi iz tvrave, dok ih
Nubijci nazivaju Osmanlijama.
Oni su odavno zaboravili svoj maternji jezik, meutim njihove crte lica i boja koe odaju njihovo bosansko porijeklo. Bosanski vojnici su na tom prostoru podigli tri velike tvrave, neke
koje su ve postojale u Asuanu, Ibrimu i Saju, popravili su. Oni
su imali i odreene privilegije. Bili su osloboeni plaanja poreza
na zemlju. Meutim, poto nije bilo mogunosti da se osigura
dovoljna koliinu hrane za bosanske vojnike i njihovu obitelj, bila
im je odreena godinja apanaa iz sultanove blagajne u Kairu. I
u Ibrimu i na drugim podrujima koja su nastanjivali ima mnogo
plavih porodica koje tvrde da su potomci bosanskih vojnika nastanjenih u Nubiji za vrijeme sultana Selima 1517. godine.

48 Bonjaci u Egiptu

U osmanskim i egipatskim hronikama (Deberti) spominju

se Bosanci, odnosno bosanski vojnici koje su Turci (Osmanlije)
ubacili u kasimijsku frakciju kako bi se suprotstavili velikoj moi
i snazi Ridvan-beja, koji je bio komandant fakarijske grupacije u
Egiptu. Rivalitet izmeu ovih grupacija postojao je i prije osvajanja Egipta. Ubaeni Bosanci koji se spominju u ovim hronikama
jesu: Ahmed-bej Bonjak, njegov brat aban Bonjak i brati Ibrahim Ebu eneb (Deberti, I/33, 67, 139 i dalje). Godine 1656,
kad je Ridvan-bej umro, Ahmed-bej je konsolidirao svoje snage
i preuzeo vlast. Tri godine nakon toga postao je guverner Saida,
umjesto Muhamed-beja Fakarija. Osmanlije su ga pogubile onda
kada je postao suvie moan. (Vilkinson, Modern Egypt and Thebes, 1843., Burkhart, Putovanje kroz Nubiju; Amelia Ann Blandford Edwards, Back Through Nubia, 1891.).
Meu ovim vojnim zapovjednicima u Egiptu bilo je i onih
koji su se obogatili i koji su slali novac u domovinu i u njoj podizali hajrate. Takav je bio Alija, sin Hasanov, iz Stoca koji je u vremenu podizanja damije i mekteba u Stocu ivio u Kairu. On je,
istie Hifzija Hasandedi, u Egiptu obavljao neke vojne funkcije i
bio vojni zapovjednik. Tamo je i umro 1734. godine. Ukopan je,
navjerovatnije u mezaristanu Qarafa u Kairu.
Ovo nije jedinstven sluaj da se jedan na ovjek u Kairu sjeti
svoje domovine i da, aljui novac iz te zemlje, podigne zadubinu
u svom rodnom mjestu. Osnivai Atmejdan medrese u Sarajevu
i jedne medrese u Livnu, ivjeli su u Egiptu kada su podizane
njihove zadubine u rodnim mjestima.

Jusuf Rami 49

II DIO

Bonjaci kadije u Egiptu

U osmanskoj dravi kadije su u svojim rukama drale klju za
interpretaciju i primjenu erijata. Kadije su postavljane carskim
beratom a njihov mandat je trajao tri, dvije ili jednu godinu.
Nakon isteka mandata, kadije su u iekivanju novog kadijskog
mjesta ostajale bez posla. Ponekad je dodjelu kadijskog mjesta
vrio i vrhovni sudija (kazasker). U iznimnim sluajevima kadiju
je mogao postavljati i vezir koji se nalazio na dunosti namjesnika u jednoj od pokrajina velike Osmanske imperije. Postojale su
tri vrste kadija: kadija s najviim rangom, koji se nalazio na elu
nekog kadiluka, kadija s neto niim rangom i zamjenik kadije.
Prvi je sluio u veim gradovima, u centrima pokrajina, a imao je
pravo postavljati svoje zamjenike, naibe, u nekim drugim manjim
jedinicama od kadiluka.
Meu Bonjacima koji su preuzimali kadiluk u Egiptu historiari spominju Bedrudina Mahmuda, abana Nevesinjca,
Mehmeda (Muhammeda) Muhteima abanovia, Zekeriju b.
Huseina Qatira, Mustafu Kebiri-zadea, Hamida Bejazia i druge,
o kojima e biti rijei u ovom odjeljku.

Jusuf Rami 53

1. Bedrudin Mahmud
Roen je u Sarajevu. Nauke je zavrio u Sarajevu i Carigradu. U
Carigradu je stupio u kontakt sa Salihom ef. Delaloviem (Delal-zade) i zamjenjivao ga u halepskim i drugim sirijskim sudnicama. Bio je lini uitelj Mehmed-pae Sokolovia, koji ga je neobino cijenio. Nakon toga, predavao je u mnogim carigradskim
kolama pa i onim visokog ranga.
Godine 1658. imenovan je kadijom u Egiptu. Na toj dunosti ostao je samo dva mjeseca nakon ega je preselio na ahiret.
Ukopan je na mezarju Qarafa u Kairu. (M. Handi, Al-Gewher...,
str. 189, br. 182)

2. aban Nevesinjac
aban, sin Velijjuddina, roen je u Nevesinju, kasabi koja se nalazi u istonoj Hercegovini na granici prema Crnoj Gori. Evlija elebi (Putopis, 2/179) navodi da je Nevesinje u osmanskom
periodu bilo pain domen (hass). Tada je imalo sudnicu (mehkema), spahijskog ehaju, janiarskog serdara, predstavnika erafa
(neqibu-l-eraf), trnog nadzornika (muhtesib), badara, harakog
povjerenika, pandure i naelnika grada (eher-ehaju).
Nevesinje je u tom vremenu imalo etiri damije, javnu
kuhinju (imaret), musafirhanu, karavan-saraj te objekte u kojima
se vrila razmjena dobara i odvijali razni zanati: kujundijski, berberski, krojaki, svilarski, koarski itd.
Jedna od najstarijih damija u Nevesinju jeste damija Hadi
Velijjuddina Nevesinjca. On je uz damiju podigao vie duana,
zatim mekteb i medresu. Meutim, u Nevesinju su, pored toga,
postojale i druge odgojno-obrazovne institucije: Daru-l-hadis,
kola za izuavanje islamske tradicije i Daru-l-qurra, kola za
pravilno itanje, odnosno uenje Kurana, koja je u tom vremenu
bila poznata i kao Buqa.
54 Bonjaci u Egiptu

Damija Hadi Velijjuddina nalazila se u centru Nevesinja,

nedaleko od sahat-kule. Graena je od tesanog kamena, a pokrivena je olovom. O osnivau ove damije, istie Hifzija Hasandedi,
zna se samo da je bio ugledan i bogat ovjek. Imao je sina abana,
koji je kao mladi otiao u Carigrad, gdje se nakon zavrenog
kolovanja posvetio profesorskom pozivu. Tamo je predavao u
vie medresa, a onda je postao kadija.
Godine 1635. imenovan je mullom u Siriji, a tri godine kasnije u istom zvanju premjeten je u Kairo. Bio je vrhovni erijatski sudija u azijskom dijelu Turske (sadri- Anadoli) i vrhovni erijatski sudija u njenom evropskom dijelu (sadri-Rumejli). Umro je
1659. godine potovan od prijatelja i protivnika.
O njemu poznati pjesnik Ahmed b. ahin u prijevodu
Mehmeda Kice kae:
Tebi, kojem niko nije slian,
zbog ije sam dobrote i ja dian,
tebi kojeg, to bi se reklo,
nije uznijelo plemiko porijeklo.
Tvoj ukor razumijem, premda dobro znam,
da nemam za ta da se ispriavam.
Emir Mendek je abanu Nevesinjcu posvetio nekoliko kasida, oda, a mi iz tog mnotva donosimo samo nekoliko stihova
koje je, kao i ve navedene, Mehmed Handi pretoio u prozu, a
Mehmed Kico prepjevao:
Ne velim da su takve sve kadije,
utjeti o nekima mnogi bi radije.
Jer imaju mogunosti da tajne otkrivaju,
da niije slabosti ne prikrivaju.
Samo tvoje znanje je poput planine
koja Damask natkrivljuje iz svoje visine.
Mulla abane, ti stari plemiu,

Jusuf Rami 55

utoite si svakom ivom biu.

Kolko god mi slavili zatitnika svoga,
ti si dostojan i vie od toga.
Za vrijeme svoga boravka u Kairu aban Nevesinjac je 1640.
godine prepisao djelo Munjetu-l-musalli, to ga je napisao Kagari
(umro 1305.). Djelo govori o namazu i sluilo je kao prirunik u
kolama hanefijskog smjera.
Kasim Dobraa u Katalogu rukopisa Gazi Husrev-begove
biblioteke (2/306) navodi da se na naslovnoj strani nalazi podua
biljeka na arapskom jeziku u kojoj se kae da je rukopis uvakufio
aban b. Velijjuddin kadija u gradu Misiru (to treba da glasi:
Mostaru, pa je pogreno napisano) za uenike i ulemu u kasabi
Nevesinju s tim da se rukopis pohrani i uva u tekiji (buqa) Ali
ef., sina hadi Muhammedova.

...

...
...
...
...
Meutim, Mostar se u arapskom jeziku pie sa sinom, a
Misir sa sadom, kako je to napisano u biljeci na naslovnoj strani
rukopisa (bi medineti Misre-l-mahrusa). aban Velijjuddin je u to
vrijeme kao kadija boravio u Egiptu, a ne u Mostaru, kako je
to vidljivo na kraju ovog zapisa. On je 1638. godine imenovan
kadijom u Egiptu, a rukopis je nastao potkraj 1640. godine. Kasnije je pohranjen u tekiji u Nevesinju, odakle je potom stigao u
Karaoz-begovu medresu u Mostaru, a odatle u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu, gdje se i danas nalazi. (Baagi, Znameniti Bonjaci..., 429; Handi, Al-Gewher..., str. 141, br. 95)
56 Bonjaci u Egiptu

3. Mehmed Muhteim abanovi

Mehmed Muhteim abanovi roen je u Nevesinju. On je kao
djeak odveden stricu abanu efendiji u Carigrad a on se starao za
njegov odgoj i kolovanje. Poznat je u literaturi kao abanovi po
imenu svoga strica koji je o njemu preuzeo brigu u Carigradu.
Nakon zavrenog kolovanja predavao je na vie kola u Istanbulu, pa i na onim najvieg ranga na Sahnu i Sulejmaniji. Nedugo nakon toga poeo je raditi u sudstvu. Bio je kadija u Bursi,
Mekki i Carigradu. Godine 1687. imenovan je u Damasku za
vrhovnog erijatskog sudiju za podruje azijskih pokrajina velikog
Osmanskog carstva, a onda je 1690. godine prognan na Kipar.
Nakon pomilovanja vraen je na dunost koju je ranije obnaao.
Na tom poloaju umro je 1694. godine.
Autor je mnogih djela, izmeu kojih istiemo: Adabu-l-hukkam (Postupak sudaca) golemo djelo u osam poglavlja; Muzhirul-akali fi bejani-l-lugati-l-Masnevi, filoloki komentar Mesneviji
Delaluddina Rumija; Risala fi-l-munazara bejne-s-sejfi we-l-qalemi (Traktat o diskusiji izmeu maa i pera), omiljena tema arapskih spisatelja, i mnoga druga djela. (abanovi, Knjievnost muslimana BiH..., 672; Handi, Knjievni rad..., 16, 76; Handi,
Al-Gewher..., str. 182/160)

4. Zekerija b. Husein Qatir

Zekerijja, sin Huseina Qatira, porijeklom je iz Bosne. Roen je
u Damasku, gdje mu je otac Husein obnaao dunost kadije. On
je, nakon zavrenog kolovanja, krenuo stopama svoga oca. U
Damasku je radio kao nadstojnik sudstva, a u Egiptu je obavljao
dunost sudskog djelitelja nasljedstva (qassam), a onda je premjeten na dunost najmesnikovog opunomoenika u Salihijji.
Nakon toga se 1645. godine vratio u Damask. Iz Damaska je
otiao na had, a onda je imenovan vrhovnim sudijom u AnaJusuf Rami 57

dolu, a usto je obavljao i dunost sudskog djelitelja nasljedstva

u Damasku.
Bio je poliglota. Poznavao je i dobro govorio arapski, turski,
perzijski i bosanski jezik. Veoma je lijepo pisao, ali, naalost, nijednog rukopisa iza sebe nije ostavio. U Siriji je predavao na vioj
koli Zahirijji a bio je angairan i na predavanjima u damiji Benu
Umejje u Damasku. Umro je 1662. godine i ukopan u Faradisu.
(Handi, Al-Gewher..., str. 133/83)
Njegov otac Husein Qatir takoer je bio poliglota, pravnik i
dobro upuen u meuljudske probleme. Bio je kadija u Damasku,
oenjen kerkom sirijskog muftije, koja mu je rodila dva sina, naprijed spomenutog Zekerijju i Dervia Mehmeda. Stanovao je u dvorani sudnice u kojoj je stanovao i njegov punac. Mnogi su na raun
toga zbijali ale. Tako je poznati pjesnik Hasan Burini u tu svrhu
kazao nekoliko stihova koji u prijevodu Mehmeda Kice glase:
Sline prostorije nema na svijetu,
tu punac pridiku dri svome zetu.
Prazna je od onih kojima se sudi
da bi u njoj ivjela ta dvojica ljudi.
Husein Qatir proveo je cijeli svoj ivot u Damasku kao sudija. Tu je umro 1623. godine. Iza sebe je ostavio veliko bogatstvo
koje je dobro dolo njegovim sinovima. (Handi, Al-Gewher...,
str. 122/64).

5. Mustafa b. Mehmed
Kebiri-zade
U literaturi je vie poznat po nadimku Kebiri-zade. On je, kada
je kolovanje priveo kraju, bio profesor na mnogim kolama, pa i
na Aja Sofiji koli. Dvije godine nakon toga imenovan je kadijom
u Solunu, zatim u Mekki da bi 1673. godine bio premjeten u
istom zvanju u Egipat.
58 Bonjaci u Egiptu

Godine 1677. imenovan je kadijom u Carigradu, a 1681. godine i vrhovnim sudijom Anadola. Umro je 1685. godine na Dan
Arefata. Ukopan je na Ejjubu pored turbeta Sivasije. (Handi,
Al-Gewher..., str. 194/197; Baagi, Znameniti Bonjaci..., 403)

6. Hamid Bejazi
Hamid Bejazi, sin je Ahmeda Bejazia, bio je profesor na srednjim kolama u Carigradu, pa i na onim najvieg ranga kao to je
Aja Sofija u Istanbulu. Pri kraju svoje profesorske karijere preuzeo
je kadiluk u Egiptu. Umro je u Carigradu 1720. godine, gdje je i
ukopan. (Handi, Al-Gewher..., str. 104/46; Baagi, Znameniti
Bonjaci..., 359)
Njegov otac, Ahmed Bejazi, takoer je bio kadija u Halepu,
Bursi, Mekki, Istanbulu, da bi na kraju bio imenovan i vrhovnim
sudijom u evropskom dijelu Turske. Kada je imenovan na ovu
dunost, evropski dio Turske je osvanuo pod bijelim pokrivaem.
Neki njegovi prijatelji su to u stih pretoili:

I Zemlja mu se zbilja obradovala,

Pa se zato ovom bjelinom i zaogrnula.
Ahmed Bejazi je napisao i nekoliko djela iz oblasti erijatskog
prava, izmeu kojih istiemo: Sevanihu-l-ulumi, Kitabu-l-alem,
Iaratu-l-melami, Al-Fikh al-absat itd. Njegovi biografi navode da
je, pored toga, glosirao i komentirao mnoga druga djela. Umro je
1686. godine u jednom selu nedaleko od Carigrada. Ukopan je uz
sve poasti u Uudaru kod Diviti-zavije.
Inae, ova porodica je u svoje vrijeme bila uvena po uenosti. Sva tri njegova sina: Muhamed, Hamid i Hasan bili su vrsni
erijatski pravnici. (Handi, Al-Gewher, str. 83/22; Baagi,
Znameniti Bonjaci, 333)
Jusuf Rami 59

III DIO

Bonjaci knjievnici u Egiptu

Meu Bonjacima pjesnicima i proznim piscima koji su boravili
u Egiptu historiari navode Ibrahima Kazaza, Abdulaha efendiju
Bonjaka, Dervia Sulejmana Mezakija, Hasana Nazmi-dedea, Ali
iri Hercegovia, Abdulah-bega Bonjaka, Rudija Mostarca itd.
Oni su, bilo da se radi o pjesnicima ili proznim stvaraocima,
bili derviki orijentirani. Ibrahim Kazaz i Abdulah efendija Bonjak pripadali su bajramijsko-melamijskom dervikom redu, dok
su Dervi Sulejman Mezaki, Hasan Nazmi-dede i Rudi Mostarac
bili mevlevijske dervike orijentacije.
Mevlevijski red, ini se, nikada nije prerastao u politiko bratstvo za razliku od bajramijsko-melamijskog reda u ijem bratstvu
su se, kao ogranak, pojavile hamzevije. Pokret Bosanca Hamze
Balija bio je irokih razmjera i on se, prema mnogima, mora posmatrati u kontekstu drutvenih nemira i posebnih okolnosti kroz
koje je prolazila Rumelijska oblast Osmansko-turskog carstva.

Jusuf Rami 63

1. Ibrahim Kazaz Bonjak

Ibrahim Kazaz Bonjak pripadao je bajramijsko-melamijskom
dervikom redu, odnosno hamzevijama koje su se pojavile unutar
ovog reda. O Kazazu i njegovim knjievnim ostvarenjima nalazimo padatke u Muhibbijevom djelu Hulasatu-l-eser. Te podatke je
preuzeo Mehmed Handi u djelu Al-Gevheru-l-esna fi teragumi
ulemai ve uarai-l-Bosna koje je na na jezik preveo Mehmed Kico
pod naslovom Blistavi dragulji ivotopisi uenjaka i pjesnika iz
Bosne. Prijevod je objavljen u Izabranim djelima Mehmeda Handia u Sarajevu 1999. godine.
Njegovim ivotom i djelom, osim Muhibbija, bavili su se
jo i El-Bagdadi (Hedijjetu-l-arifine, 1/29), Omer Rida Kehhala (Muademu-l-muellifin, 1/17), te autor djela (Et-Tadu-l-mukellel, 393).
O Kazazu nalazimo podatke i kod Baagia (Znameniti...,
375), Handia (Knjievni rad..., 27), abanovia (Knjievnost...,
202) i Demala ehajia u studiji o dervikim redovima u jugoslavenskim zemljama.
Predstavljajui Kazaza i njegov derviki red, ehaji kae da
je ovaj tarikat pored elementarne heterodoksije, posebno njegove
doktrine o jedinstvu egzistencije (vahdetu-l-vududi), zastupao
nazore i ideje grkih cinika, koje su se ve ranije smjestile u tesavuf. Ovaj derviki red je ve u 16. stoljeu prerastao u religiozno-socijalni pokret i mono ideoloko oruje, kojem je samo
ime bratstva posluilo kao forma i mogunost djelovanja u tim
uvjetima.
Glavni predstavnik ovog bratstva ejh Hamza, nae gore list,
pogubljen je u Carigradu, a njegov unuk Kazaz je pobjegao u
arapske dijelove velikog Osmanskog carstva. Due vremena je
ivio u Mekki pod imenom Hasan, a u Medini pod imenom Husein. Na kraju je odabrao Kairo kao mjesto svoga stalnog boravka
i tu se pojavio pod pravim imenom Ibrahim. U Kairu se poeo
64 Bonjaci u Egiptu

baviti svilarskim zanatom po emu je i dobio nadimak Kazaz

(Svilar).
Ibrahim Kazaz je roen u Bosni i po svretku nauka u domovini otisnuo se u svijet da bi upoznao glasovite sufije. U derviki
red kojem je pripadao uveo ga je ejh Muhamed Rumi. Umro je
u Kairu 1617. godine i ukopan u turbetu u kairskoj etvrti Babul-vezir, koja se i danas tako naziva.
Katib elebi a potom i Safvet-beg Baagi navode da je Ibrahim Kazaz umro u Halepu 1494. godine, a to, naravno, nije tano
jer je on, kada mu je djed Hamza pogubljen 1573. godine, napustio Bosnu i sklonio se u arapskim zemljama gdje je ivio pod
raznim imenima.
Mnogo vremena je proveo u obilascima mezaristana, posebno u Kairu. esto je obilazio mezarje Babu-l-vezir, Veliku i Malu
Qarafu razmiljajui o ovom prolaznom i drugom vjenom ivotu. Plod tih razmiljanja su i njegovi traktati iz tesavvufa od kojih
nam je samo po naslovu poznat Muhrikatu-l-kulubi fi--evki li
allami-l-gujubi. Sve ostalo je unitio zub vremena.
Neto slino ali mnogo kasnije susreemo i kod Muhammeda Muvailihija u djelu Hadis Isa ibn Hiam. I on je kao i Ibrahim
Kazaz u Maloj Qarafi, u kojoj je ukopan imam afii, meditirao
i etao od mezara do mezara dok se iznenada nije otvorio jedan
mezar iz kojeg je u efinima izaao turski vojni dostojanstvenik
Ahmed-paa Manikeli, uesnik svojevremeno u Krimskom ratu
(1853-1856). Nakon upoznavanja njih dvojica krenuli su zajedno u obilazak pojedinih sektora egipatskog drutva kritizirajui
ono to je Muvailihi smatrao da treba kritizirati, ak je i drevni
El-Azhar i sistem obrazovanja u njemu bio predmetom njegove
kritike.

Jusuf Rami 65

2. Abdulah-efendija
Bonjak
Fususu-l-hikem (Dragulji mudrosti) spada meu najpoznatija djela
Ibn el-Arebija. Djelo se sastoji iz dvadeset i sedam poglavlja koja
Ibn el-Arebi posveuje dvadeset i sedmerici Boijih poslanika od
Adema do Muhammeda, alejhi-s-selam. Meu Boije poslanike
Ibn el-Arebi je ubrojao i Lukmana i Halida ibn Sinana za koga je
navodno Muhammed, alejhi-s-selam, rekao da je poslanik koga je
izgubio narod kojem je bio poslan.
Ibn el-Arebi je ovo djelo napisao u Damasku u Siriji u ezdeset
i petoj godini ivota. U predgovoru kae da je u snu vidio Boijeg
poslanika Muhammeda, alejhi-s-selam, koji mu je predao ovu knjigu i rekao: Uzmi ovu knjigu i dostavi je ljudima kako bi se njome
koristili. Rekao sam: Sluam i pokoravam se Bogu, Boijem Poslaniku i pretpostavljenim. Ispunio sam elju Poslanika i objavio
Fususu-l-hikem bez ikakvog dodavanja ili bilo kakvog oduzimanja.
Ovo djelo bilo je predmet mnogih komentara, analiza i tumaenja. Meu komentarima najvaniji su komentari Ibn el-Zamalkanija, Ahmeda el-Damija i Kaanija. Bilo je i nesporazuma.
Nesporazumi su nastali zbog zbrke u pojmovima vudud i mevdud, Jedno i mnotvo i odnosa meu njima.
Analizirajui Ibn el-Arebijevo filozofsko-teologijsko uenje
i uporeujui ga s uenjem Tilimsanija, Kermanija i drugih, Ibn
Tejmijja pie u jednoj od svojih Risala (1/176) da je Ibn el-Arebijevo uenje, iako ga ne odobrava, od svih spomenutih autora najblie ortodoksnom islamu, jer on razlikuje Jedno koje objavljuje Sebe
(ez-Zahir) od manifestacije toga Jednog (el-Mezahir). Time Ibn elArebi uspostavlja istinu religioznog Zakona i insistira na etikim i
teolokim principima na kojima su prvi ejhovi islama insistirali.

.
66 Bonjaci u Egiptu





.
Meu komentarima Fususa nalazi se i na Abdulah efendija
Bonjak. Najpotpuniju biografiju o Abdulahu Bonjaku dao je
Demal ehaji, svojevremeno profesor tesavvufa na Islamskom
teolokom fakultetu u Sarajevu. U Zborniku radova Islamskog teolokog fakulteta (1/1982) on je uz ovaj uvod preveo i jedan traktat
Abdulaha efendije Bonjaka pod naslovom Tehakkuku-l-duzi bi
sureti-l-kulli ve zuhuri-l-feri ala sureti-l-asli (Realizacija dijela u
formi cjeline i pojava ogranka u formi osnove).
Drugo veoma znaajno djelo Abdulaha efendije Bonjaka
koje je kod nas prevedeno jeste arhu fususi-l-hikem (Komentar
dragulja mudrosti) koje je na na jezik preveo Reid Hafizovi,
takoer profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, pod
naslovom Tumaenje dragulja poslanike mudrosti. Ovaj Bonjakov komentar dragulja mudrosti preveden je s arapskog jezika,
rukopis do kojeg je Hafizovi doao zahvaljujui japanskom profesoru Jasuiju Tonagi na Kjoto univerzitetu u Japanu. Rukopis
predstavlja proirenu verziju koju je Bonjak napisao na arapskom
jeziku za vrijeme svoga boravka u Kairu za potrebe tamonje italake publike.
Abdulah efendija Bonjak bio je pripadnik bajramijsko-melamijskog dervikog reda. Bio je dobar poznavalac Ibn el-Arebijevih djela i pobornik njegove sufijske kole. Ustao je u odbranu Ibn
el-Arebijevog uenja. Rezultat te odbrane je i ovaj komentar.
Abdulah efendija roen je u Bosni 1584. godine. Osnovno i
srednje obrazovanje stekao je u Bosni a onda je otiao u Carigrad i
tu nastavio kolovanje. Nakon zavrenog kolovanja otiao je u BurJusuf Rami 67

su gdje je nastavio s izuavanjem sufijske teorije i prakse pred ejhom Kabaduzom. Od njega je dobio i diplomu, idazet na irad.
Bio je u Egiptu i tu je proveo nekoliko godina piui arapsku
verziju svoga komentara. Nosilac je titule arihu-l-fusus (Komentator
dragulja). Iz Kaira je otiao u Mekku i obavio had, petu islamsku
dunost, zatim se naao u Damasku u neposrednoj blizini mauzoleja Ibn el-Arebija. Iz Damaska je otiao u Konju i tu je umro 1644.
godine. Ukopan je u Konji pored mezara Sadruddina Konjevija.

3. Dervi Sulejman Mezaki

Dervi Sulejman Mezaki rodom je iz ajnia, a ajnie je u tom
vremenu pripadalo Hercegovakom sandaku. Evlija elebija
bio je u ajniu. On je opisao poloaj i izgled ove varoi koja
je tada imala pet muslimanskih i tri hrianske mahale. Najpoznatija meu muslimanskim mahalama bila je mahala Sinan-bega
Boljania. Ona je dobila ime po Sinan-begu, najveem dobrotvoru ajnia. On je brat vezira Husein-pae i zet velikog vezira
Mehmed-pae Sokolovia.
ajnie je u tom vremenu iznjedrilo i jednog velikog pjesnika, sufijske provenijencije. To je Dervi Sulejman Mezaki, pripadnik dervikog reda mevlevija. Osnovno obrazovanje stekao je
u domovini. Nakon toga otiao je u Carigrad. Na dvoru je stekao
vie obrazovanje u raznim znanostima i u knjievnosti. Kad je
izaao iz dvora bio je spahija.
Mnogo je putovao. Bio je u Egiptu i tu je neko vrijeme sluio
kod svoga roaka egipatskog namjesnika Ejjub-pae kao njegov
sekretar i savjetnik. Kada su do sultana stigle vijesti da su egipatski
zastupnici smijenili Maksud-pau, sultan je pozvao starog vezira
Ejjub-pau i rekao mu: Dajem ti namjesnitvo u Egiptu. Ejjubpaa poljubi zemlju i ispria se da nije sposoban za tu slubu, a
sultan ree: ta je dato, dato je, poi i radi. Ejjub-paa je to
na kraju prihvatio. Meutim, umjesto njega taj posao su obav68 Bonjaci u Egiptu

ljali njegov sekretar i savjetnik Dervi Sulejman Mezaki i ehaja

Mehmed efendija (Handi, Al-Gevher..., 129; Hammer, 2/331).
Nakon toga Mezaki je bio u sviti Mehmed-pae uprilia, a
poslije njegove smrti u sviti njegovog sina Ahmed-pae uprilia,
prvo kao sekretar a potom i kao savjetnik. Ahmed-paa uprili
je od svih velikih vezira najvie vremena proveo na ovom visokom
poloaju vie i od Bosanca Mehmed-pae Sokolovia. Bio je jako
naklonjen Bosancima. U njegovoj sviti bio je i ehaja Ibrahim
Poiteljac, roen u Bosni u kasabi Poitelj. U vremenu Ahmedpae uprilia zauzeta je i Kandija (Kreta), a njeno zauzimanje
opjevao je Dervi Sulejman Mezaki, dvorski pjesnik Ahmeda uprilia. Poslije njegove smrti Mezaki je poeo raditi u odjeljenju
za konjicu. Bio je ef toga odjeljenja. U tom vremenu zavrio je
i svoju zbirku poezije ija se dva primjerka u rukopisu nalaze u
gradskoj biblioteci, Daru-l-kutub, u Kairu. Dervi Sulejman Mezaki umro je 1676. godine. Ukopan je u nekropoli mevlevijske
tekije na Galati.
U stihovima koje ovdje donosimo u prijevodu i prepjevu Baagia oituje se Mezakijeva pripadnost dervikom redu mevlevija:
Srce kad si ve odluilo
vodi biti na ljubavnoj stazi,
ako hoe pravi put da znade,
ti po dadi mevlevijskoj gazi.
Ree l kogod: ljubav Mevlanata
da sustavom nebeskijem kree.
Tvrdnji su mu i mjesec i sunce
Dokaz, koji niko pobit nee.
Mezaki je bio pjesnik ija je poezija izuzetno cijenjena. Njegovi savremenici su, navodi abanovi, uvaavali njegov pjesniki talenat i njegovu uenost. Niko Mezakiju ne porie vjetinu i
pjesniki dar, ali je teko odrediti, istie Baagi, Mezakija kao
pjesnika bez posebne studije. On ima mnogo zajednikih crta s
Jusuf Rami 69

Arifom Hikmetom. Baagi ne moe shvatiti zato je turska knjievna kritika zanemarila Mezakija. U tu svrhu Baagi navodi nekoliko Mezakijevih stihova i pita se ta je uzrok da ovi stihovi nisu
na sebe skrenuli panju turskih kritiara:
Zar na putu nema traga,
kud je prola moja draga?
Zar u tebe nema more,
novih vjesti, o lahore?
Ljubav, to u meni gori,
o mom jadu zar ne zbori?
Pa jo prsa sa sto rana
zar mi nisu isparana?
Na svijetu kae, saki,
ima l mudrac ko Mezaki?
Moe l nai jedna dika
od njega boljeg umjetnika?
Mezaki i Hikmet, nastavlja dalje Baagi, pjevaju o ljubavi i
vinu, o prirodi i njenim ljepotama, o slasti i asti ivota, o svemu
to nam boravak na ovom svijetu olakava i uljepava pa uz sve
to ovi kritiari istiu da je Hikmetu bio uzor Naili, a ne Mezaki.
Ponosni Hercegovac ni u pjesmi nee uzeti posudu u ruke pa traiti kraj gdje se dijeli zekat na vino, da isprosi koju au, kako to
pjeva Naili.

4. Hasan Nazmi-dede Bonjak

Hasan Nazmi-dede Bonjak roen je u Sarajevu. Tu se kolovao
i tu je pristupio mevlevijskom dervikom redu. Pred Tevekkulidedeom sluao je predavanja iz oblasti tesavufa i tumaenja Mesnevije Delaluddina Rumija koja je bila predmet analize pojedinih
krugova u tom vremenu.
70 Bonjaci u Egiptu

Kasnije je otiao u Carigrad i proirio svoje znanje iz oblasti

tesavvufa. Tu je dobio idazet na irad, diplomu da moe revnosno raditi za ovaj derviki red. Iz Carigrada je otiao u Konju da
posjeti mezar Delaluddina Rumija, a odatle je nakon odreenog vremena krenuo u Egipat. U Kairu je bio profesor na jednoj
mevlevijskoj koli. Tu je dobio i titulu ejha mevlevijskog reda.
Bavio se i poezijom i kao pjesnik bio je dobar stilista.
Bagdadi ga u djelu Hidajetu-l-arifin (1/297) spominje na dva
mjesta. Na jednom mjestu ga predstavlja kao ejha mevlevijske
tekije u Kairu poznatog pod imenom Nazmi-Mevlevi, ejh Hasan
b. Ali el-Mevlevi er-Rumi, umro 1125/1713. godine u Carigradu,
a na drugom pod mahlasom Talibi-Mevlevi, Hasan-dede b. el-Kadi, ejh mevlevijske zavije u Kairu, umro u Carigradu 1125/1713.
godine. Sejjid Kisrevi Hasan, egipatski prireiva Blistavih dragulja (Bejrut, 1993.) smatra da se ovdje radi o istoj osobi.
Bagdadi navodi da je Nazmi-dede iza sebe ostavio nedovreni
komentar problematinih dijelova Mesnevije poznat pod imenom
Hidajetu-l-ahvali i zbirku poezije na turskom jeziku.
Baagi biljei dva njegova distiha preuzeta od ejhija u kojima Nazmi-dede kae:
Ne jauu ljubavni muenici od sablje,
nego od maa ukora,
koji je zamazan krvlju nepravednom.
Nazmi, podigni teke noge iz mejhane
iznemogao si,
pa posmatraj vrata mejhane,
s blagou i pomirenjem.
Handi i abanovi ne navode nijedan njegov stih. Nazmidede nije bio samo dobar pjesnik, nego i vaiz pa je otuda uivao
veliki ugled kod egipatske uleme. Kada je jednom prilikom iz Kaira poslovno stigao u Carigrad, razbolio se i tu u mjesecu abanu
umro 1125/1713. godine.
Jusuf Rami 71

5. Ali iri Hercegovi

Ali iri Hercegovi je sin Ahmed-pae Hercegovia, velikog vezira
Turske, Osmanske carevine. Njegova majka je sultanija Fatima,
kerka Bajazida II. Poslije oeve smrti Selim I uzeo ga je pod svoje
okrilje. Na dvoru je odrastao i tu je stekao obrazovanje pod kontrolom Selima I.
Za vrijeme Sulejmanove vladavine Ali iri Hercegovi bio
je namjesnik u pojedinim provincijama dok ga reumatizam nije
prisilio da se povue u junije krajeve Carevine. Na vlastiti zahtjev
dat mu je jedan sandak u Egiptu kao mirovina, gdje je i umro u
mlaim godinama svoga ivota. Opaka bolest ga je savladala pa
nije mogao ni hodati niti svojim rukama jesti.
Handi biljei neke njegove stihove na turskom jeziku u prijevodu i prepjevu Baagia u kojima Ali iri kae:
Od mog tijela slabunjavog
ta uradi jada breme
pogledajte u ta me je
pretvorilo pusto vrijeme.
Obeavao je mnogo, svi se slau, a razilaze se oko datuma
njegove smrti. Baagi i Handi navode da je umro 935/1528.
godine u Egiptu, a Fehim Nametak da je umro dosta mlad u
Egiptu 1550. godine, dok abanovi, pozivajui se na dokumenta
Dubrovakog arhiva, smatra da je bio iv sve do 1545. godine; da
je ivio u selu Ru kod Kaana u galipoljskoj oblasti.
Baagi biljei jo neke njegove stihove koje navode biografi
ovog pjesnika, a u kojima iri kae:
Nek nam ljubav ne prodaje
saopite to Mednunu;
ko prodati pamet moe
mudrom Eflatunu?

72 Bonjaci u Egiptu

Da ja vidim onom suncu

da l nebeski mjesec slii
na luku u svoga aha
na nebeski svod se dii.
uje, srce, ne varaj se
na priju niska svijeta!
ta Karunu hazne hasne,
kada mu je spomen kleta?
Ovi stihovi, zakljuuje Baagi, uz svu svoju jednostavnost
dovoljno su svjedoanstvo da irija smjestimo meu odline
osmansko-turske pjesnike prve polovine 16. stoljea.

6. Rudi Mostarac
Njegovo puno ime je Ahmed Rudi Mostarac - Sahhaf. Roen
je u Mostaru 1637. god., a umro u Istanbulu 1699. god. gdje
je i ukopan pored mevlevijske tekije na Jeni Kapiji. Pripadao je
mevlevijskom dervikom redu, pa je otuda bio ivo zainteresiran
da posjeti Egipat, kolijevku ljudske kulture, i obie mezare velikih
muslimana, sufija.
Tu priliku iskoristio je 1675. god. kada je Ahmed-paa imenovan za namjesnika Egipta. Bio je u njegovoj sviti. Nakon isteka
mandata Ahmed-pae vratio se zajedno s njim u Carigrad. U Carigradu je u drutvu viih slojeva ivio bezbrino, sve dok mu nije
u poznim godinama umro sin jedinac. Tada se povukao i posvetio
razmiljanju o ovom prolaznom i buduem vjenom svijetu.
Bio je dobar pjesnik. Poeziju je pisao na turskom i perzijskom jeziku. Iza sebe je ostavio kompletan Divan pjesama. Turski
historiari knjievnosti zabiljeili su u svojim djelima oko sedamdeset njegovih distiha od kojih je Hammer u prijevodu zabiljeio
osamnaest, a Baagi u originalu i prijevodu esnaest distiha. Je-

Jusuf Rami 73

dan njegov gazel nalazi se u Fevzijevom Bulbulistanu u originalu

na perzijskom jeziku i prijevodu Demala ehajia.
Evo toga gazela u stilizaciji Demaludina Latia:
Od ae vina nema prijatnijeg akrana
nit boljeg dosta od lozja nagizdana!
Prijateljstvo nije ljek za ranu plavog neba!
Nebo, za ranu mog srca drugi mehlem treba!
Malje izbie! Nek ti je, srce, mubarek ludost!
Ponovo ti se javi tuga u stanju alosnom, hudom!
Ne skidam krvave oi sa tvoga lica i nosa,
tvom licu rue ne prilii drugaija rosa!
Rudi, u ai neba su bezbrojni svjetovi;
uzmi au vin, - vidjet e svjet novi!

7. Mustafa Ejubovi
(ejh Jujo)
Mustafa Ejubovi, poznatiji kao ejh Jujo, roen je u Mostaru
1651. godine. Potjee iz bogate porodice koja je, pored njega,
dala jo dosta uenih ljudi. Ocu mu je bilo ime Jusuf, a djedu
Murat. Osnovno obrazovanje je zavrio u Mostaru, a onda je svoje
kolovanje nastavio u Istanbulu. Nakon 15 godina provedenih u
Carigradu vratio se 1692. godine u Mostar i bio postavljen za mostarskog muftiju. Tu dunost je obavljao sve do svoje smrti 1707.
godine. Ukopan je u haremu aria-damije u Mostaru. Godine
1831. Ali-paa Rizvanbegovi podigao je turbe nad njegovim mezarom koje i danas postoji, navodi Hifzija Hasandedi u djelu
Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru iz turskog doba.
O mostarskom muftiji ejh Juji napisana su mnoga djela.
Meu njima je svakako najpoznatiji odjeljak koji govori o ejh
74 Bonjaci u Egiptu

Juji u djelu Hazima abanovia Knjievnost muslimana BiH na

orijentalnim jezicima u izdanju Svjetlosti iz Sarajeva.
Mnogobrojna su djela koja je ejh Jujo napisao iz oblasti
islamistike, islamskog prava, stilistike i sintakse arapskog jezika,
logike, leksikografije, dogmatike, disputacije itd. Hazim abanovi, a poslije njega i Hifzija Hasandedi, navodi da je on napisao
oko 27 djela, a sauvano je i nekoliko djela koja je ejh Jujo
prepisao.
Meu ovim djelima skoro svi autori istiu da je ejh Jujino
djelo Miftahu l-husuli iz oblasti erijatskog prava jedno od najvanijih djela. Djelo je nastalo u Kairu za vrijeme njegovog estomjesenog boravka u ovoj velikoj pokrajini Tursko-osmanskog
carstva. To je ustvari glosa (haija) na djelo Mirat al-usul fi erhi
mirqat al-vusul, autora Mulla Husrefa (umro 1480. god.).
Skoro cijeli ivot ejh Jujo je proveo u izuavanju erijatskog
prava. Napisao je jo nekoliko djela iz ove oblasti, kao to je komentar na El-Mugnijev Usulu-l-fiqh i komentar na Hisamuddinov Al-Muntehab fi usuli-l-mezheb i mnoga druga djela.

8. Jusuf Livnjak
Jusuf Livnjak je roen u Livnu. Nije nam poznata godina njegovog roenja a ni godina njegove smrti. Znamo samo ono to je on
o sebi napisao na kraju svoga putopisa u kome stoji:
Ja, grjeni siromah, Jusuf, sin Muhammedov, roen sam u
kasabi Livnu, gdje sam odrastao i bio mujezin Lala-paine damije. Meutim, kada je merhum Duda Dafer-aga sagradio svoju
damiju u duvanjskoj nahiji u kasabi upanj Potoku, postavio
je moga potovanog brata, merhuma Omera efendiju, za imama
i hatiba svoje damije uz plau od dvadeset i pet aki, a mene,
siromaha, odredio za mujezina spomenute damije uz plau od
dvanaest aki, na emu neka je hvala Allahu. Zatim, ja sam se poJusuf Rami 75

malo bavio i dozvoljenom trgovinom i tako pritedivi osamnaest

hiljada aki krenuo na had.
Jusuf Livnjak je sa braom Omerom i Hasanom krenuo na
ovaj put 20. 6. 1615. godine, a vratio se s puta 30. 6. 1616. godine i o tome napisao ovaj putopis na turskom jeziku. Originalni
rukopis nije sauvan, ali jeste njegov doslovan prijepis u Zborniku
Muhammeda Enverija Kadia, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu, prema kome je Mehmed Mujezinovi sainio ovaj prijevod. Prijevod je prvo objavljen u asopisu ivot 1974. godine
pod naslovom Hadi-Jusuf Livnjak i njegov putopis.
Sedam godina kasnije rukopis je ponovo tampan. Ovoga
puta u izdanju Starjeinstva Islamske zajednice BiH, Hrvatske i
Slovenije pod naslovom Odazivam Ti se, Boe ...Putopis sa hada
1615. godine. Sada se rukopis pojavio u obliku knjige depnog
formata obogaen ilustracijama.
Djelo Jusufa Livnjaka je iz oblasti putopisne knjievnosti.
Ono predstavlja prvo djelo te vrste u naoj knjievnosti na orijentalnim jezicima. Napisano je na turskom jeziku, ali ne potpuno
istom, jer se u njemu nalaze, pored hidretskih, i narodni nazivi
mjeseci, kao rujan, lipanj itd., zatim narodni nazivi za odreene
dane, dogaaje i tome slino.
Jusuf Livnjak je bio obrazovan ovjek. Poznavao je dobro
historiju, geografiju i astronomiju. Uz njegov putopis se nalazio
i jedan vjeiti kalendar (roznama) koji je on sastavio za mjesne
potrebe, oznaivi mjesece po njihovim narodnim nazivima. Taj
kalendar je pisan 1621. godine, dakle, poslije njegovog povratka
s hada.
Njegovo uporeivanje pojedinih mjesta kroz koja je prolazio
na svome putu za Hidaz sa mjestima u Bosni i evropskom dijelu
Turske, upuuje da je autor putopisa boravio i u drugim mjestima
kroz koja ga nije vodio put u Mekku. Tako, npr., lijepa ada Sekiz,
koja ima krasnu tvravu ije su se zidine i graevine svezale u
nebo, slina je Peuju, a u Rodosdiku, kojem nadaleko nema
76 Bonjaci u Egiptu

slinog grada, ima jedna velika kula poput Lonarice u Travniku

itd.
Kairo je jo od vremena kada su Turci Osmanlije zauzeli ovaj
grad bio glavna destinacija naih hadija na putu za Mekku i Medinu. Nedaleko od Kaira, u malom mjestu Birke, bio je sabirni
centar naih hadija koji su se zajedno s egipatskom hodoasnikom karavanom i njenim obezbjeenjem kretali prema Suecu i
dalje prema Hidazu.
Nae hadije su koristile dva putna pravca do Kaira, vodeni
i kopneni putni pravac. Prvi putni pravac prema ovoj destinaciji
koristio je Jusuf Livnjak sa svojom braom. Oni su iz Istanbula
krenuli prema Kairu. Kada su stigli u Aleksandriju, ukrcali su se
na brod i Nilom stigli do Bulaka i Kaira. U Kairu su se zadrali nekoliko dana a onda krenuli prema mjestu Birke, sabirnom
centru hadija, odakle su zajedno s egipatskom hodoasnikom
karavanom uz pratnju obezbjeenja od dvije do tri stotine vojnika
krenuli prema Suecu i dalje prema Hidazu.
O tome hadi Jusuf Livnjak kae: Nakon dva i po mjeseca
naeg putovanja, krenuli smo iz Kaira i stigli na konaenje u oblinje mjesto zvano Birke, veoma lijepo mjesto u vrtovima. Spojivi
se sa karavanom (kafile) tu smo odsjeli tri-etiri dana. Odatle smo
sa karavanom koju je pratilo dvije-tri stotine vojnika, krenuli i
trei dan stigli u Suec (Suvey iskele). I tu smo odsjeli tri dana
doekavi i blagoslovljenu No berata u asnom mjesecu abanu,
a onda smo krenuli prema Hidazu.

9. Hadi Mustafa Muhlisi

Drugi na putopisac je hadi Mustafa Muhlisi, kako kae, ubogi siromah, rob Monog Allaha, privremeni kadija u Abrigozu
(Eubeja Grka), Bosanac po roenju i stanovanju, hanefi po
vjerskom ubjeenju.

Jusuf Rami 77

Hadi Mustafa Muhlisi je roen u Gornjem Vakufu poetkom

osamnaestog stoljea. Obnaao je dunost kadije u Sarajevu, Foi,
Mostaru, Duvnu, Uicu, Banjoj Luci i Abrigozu u Grkoj odakle
je 1748. godine krenuo na had. Sudjelovao je u Bici pod Banjom
Lukom 1737. godine i za zasluge bio odlikovan. Bio je lan komisije za razmjenu zarobljenika i lan komisije za razgranienje izmeu
Turske i Austrije poslije mira 1739. godine. Na had je krenuo
sa svojim bratiem. Taj put je opisao u pjesmi od 888 stihova na
turskom jeziku. Nakon obavljenog hada vratio se u svoje rodno
mjesto gdje je nedugo poslije toga preselio na bolji svijet, ahiret.
I on je, kao i Jusuf Livnjak, krenuo morem do Aleksandrije,
zatim Nilom do Bulaka i Kaira gdje se zadrao jedno vrijeme, a
onda nastavio put do Birke, sabirnog centra hadija, gdje se prikljuio egipatskoj hodoasnikoj karavani koja je u svojoj pratnji
imala dvije do tri stotine naoruanih vojnika koji su se brinuli o
hadijama i njihovom bezbjednom putovanju do Mekke i Medine. Nakon obavljenog hada hadi Mustafa Muhlisi se vratio u
rodni kraj kopnenim putem preko Damaska i Carigrada.
O ovom putopiscu, pjesniku, kadiji, diplomati i uesniku
Bitke pod Banjom Lukom mnogi su pisali. Najpotpuniji prikaz
njegovog putovanja na had dao je Omer Mui u radu pod naslovom Hadi Mustafa Bonjak - Muhlisi koji je objavljen u Prilozima za orijentalnu filologiju 1973. godine u Sarajevu.
Hadi Mustafa Muhlisi je u svome putopisu poeo brojati
konake i vrijeme potroeno izmeu dva konaka tek kada je krenuo iz Kaira prema Mekki. Od Kaira do Mekke ima trideset konaka (menzila), a od Mekke u povratku do Damaska trideset i
osam, dok je od Damaska do Istanbula naveo i opisao trideset i
est konaka. Opisi konaka su vrlo turi. Tako je, npr., opisujui
konaite Muvejlih zapisao da je to visoravan u blizini mora, bogata datulama, da predstavlja pjeskovit prolaz iji je pijesak bijel,
a stanovnici beduini. Jedan drugi putopisac (Mustafa Skopljak),
koji je na putu za had boravio u ovom konaitu, kae da se u
njemu nalazi Sultan Sulejmanova damija i mnogo kua, da mje78 Bonjaci u Egiptu

sto ima pitku vodu i da put do mjesta ide pored morske obale.
Put je djelomino kamenit a negdje i neravan. To podruje kao i
sam zaljev pripadaju Hidazu, geografski se nalaze na Arabijskom
poluotoku. Ono je vana stanica na kopnenom putu koji vee
Egipat s Hidazom.
Drugi putni pravac naih hadija je kopneni put od Istanbula
do Konje, Damaska, i dalje do Gaze i Han Junusa, zatim do Kaira
i sabirnog centra u mjestu Birke, nedaleko od Kaira. Odatle su
zajedno s egipatskom hodoasnikom karavanom i pod njihovom
zatitom krenuli prema Suecu i dalje prema Mekki i Medini. Tim
putem je na had iao i Hadi Mustafa iz Skoplja 1673. godine.
On se, istina, mogao u Damasku prikljuiti sirijskoj hodoasnikoj karavani. Meutim, Kairo je za njega i mnoge druge nae
hadije bio atraktivniji a moda i sigurniji put na had pa se iz tih
razloga opredijelio da se u Kairu prikljui egipatskoj hodoasnikoj karavani, to je na kraju i uradio.

Birke - glavna destinacija hadija

Nedaleko od Kaira, malo mjesto Birke bilo je centralno mjesto okupljanja hadija na putu za Mekku. Poznato je i pod imenom Birketu-l-had. Iz ovog mjesta okupljene hadije s arapskog
zapada, Turske i zemalja koje su bile u njenom sastavu kretale su
se prema Mekki u tri razliita pravca. Jedan putni pravac je vodio
priobalnim dijelom Egipta do Izaba, luke na Crvenom moru, a
odatle brodom do Mekke. Drugi putni pravac je iz Birke vodio
do Sueca, a odatle brodom do Mekke. Taj put je izgleda koristio
i Jusuf Livnjak. I trei putni pravac kojim su se hadije kretale
prema Mekki bio je kopneni put. Ovoga puta priobalnim dijelom
Arabijskog poluotoka do Mekke. Tim putem je na had iao hadi
Mustafa Muhlisi. Njegovo putovanje na had poklapa se s putovanjem kojim je do Mekke i Medine iao Kalkaendi 821/1418. godine. Kalkaendi navodi sve konake i vrijeme potroeno izmeu
jednog i drugog konaka, kao i hadi Mustafa Bonjak Muhlisi.
Jusuf Rami 79

Muhlisi na svom putu od Kaira do Mekke navodi sljedee

konake: Birketu-l-had, Daru Hamra, Adrud, Navatir, Vadi Tih,
Nahl, Alajin, Akaba, Kantaretu-l-bahr, Zahru-l-himar, arefe,
Vadi uajb, Ujunu-l-kasbi, Muvajlih, Selma, Eznem u narodu
Azlam, Vadi Antar, Gu, Agra, Hank, Havra, Nebit, Hudejra, Jenbu. Bedr je dvadeset i peti konak o kome Muhlisi, opisujui ga,
kae:
To je najasnije konaite, brdo ije ime znai pobjedu,
mjesto gdje je vjerovjesnik Muhammed, a.s., s ashabima dolazio
i pobijedio idolopoklonike. Tu je etrnaest ehida heroja popilo smrtno erbe iz rajskih vrtova. Vode Bedra ne hvale, ali ih za
nevolju piju. Za Bedrom je selo Sekif, tu se nalazi emiru-l-had i
sedam odaka vojske za uvanje i provoenje hadija. Vojnici erkezi dan i no na sve strane uvaju hadije koji se posve slobodno
kreu. Ko je gladan dobiva i vojniki hljeb. Divna je to sluba na
Boijem putu!
Dvadeset i esti konak je Ka, zatim Rabig, Kudejd, Bir Asfan, i trideseti konak Mekkei-Mukerrema koju Muhlisi nije opisivao kao druge konake, nego je ushien od radosti i susreta s ovim
gradom izlio bujicu pohvala ovome gradu zaboravljajui na sve
potekoe kroz koje je prolazio:
O ljepotice, kojoj hrli svijet,
O pogledu ljudskog roda.
Grjenik sam, siromah sam, bijednik sam,
Kapiji tvoje dobrote doao sam po dobroinstvo.
Da mi bude oproteno, da budem obradovan
Njegovim pogledom.
Moje hodoae da bude blagoslovljeno hodoae.
Danas nae hadije putuju na had avionima i autobusima.
Sabirno mjesto je Sarajevo, bilo da se putuje avionima prema Didi
ili, pak, autobusima od Sarajeva preko Turske i Sirije do Hidaza.
80 Bonjaci u Egiptu

IV DIO

Bonjaci - prepisivai
arapskih rukopisa u Egiptu
Arapi prije islama nisu poznavali knjigu. S pojavom islama knjiga
je zauzela centralno mjesto u njihovom ivotu. Kuran je ukazao
na znaaj nauke i naunika, na vanost knjige i knjinice te pera i
papira u mnogim svojim ajetima.

Arapsko pismo
Ljubav Arapa prema pisanoj rijei, koju su uskoro poeli dokazivati u osvojenim zemljama, moe se poistovjetiti s njihovom
ljubavlju prema svom nacionalnom arapskom pismu. Pismo je za
njih, istie A. Stipievi (Povijest knjige, 188), bilo neto mnogo
vie i od samog utilitarnog sustava grafikih znakova za ispisivanje
misli. Ono je kod njih bilo i slika i dekoracija, i sredstvo za ispisivanje misli... Samo pismo kojim je bio zapisan Kuran, imalo je
duboko religijsko i simboliko znaenje. Prepisivati Kuran vjerski
je in, pa su, otuda, svi koji su prepisivali Kuran od Allaha traili i
oekivali nagradu. Arapi i muslimani, zahvaljujui tome, razvili su
silnu prepisivaku djelatnost kojoj je teko nai premca u historiji
rukopisne knjige.

Jusuf Rami 83

Pisai materijal
Arapi su sve do kraja osmog stoljea koristili kao pisai materijal kou, odnosno pergament, zatim papirus, sve dok nisu poeli
krajem osmog stoljea s proizvodnjom papira. Prva tvornica papira podignuta je u Bagdadu 794. god., zatim u Egiptu 800. god., te
u Andaluziji 950. god. u gradu atibi (Jativa), u kojoj se proizvodio i papir u boji. Evropljani su upoznali proizvodnju papira tek
nakon krstakih ratova i dodira s muslimanima u Andaluziji.

Pisai pribor
U prvobitni pisai pribor spadaju pero (el-kalem), tinta (elmidad) i tintarnica (el-mihbera), odnosno divit kao najvaniji dio
pisaeg pribora - po Muftiu - i predstavlja neku vrstu pernice i
s njom spojene tintarnice koja je, istina, mogla biti odvojena od
divita, ali to nije bilo preporuljivo.
Pero se spominje u rijeima Uzvienog Allaha: Nun. Tako Mi
kalema i onoga to oni piu (El-Kalem, 1). Prepisivai su pero nazivali i drugim imenima. Pero je najprije izraivano od stabljike
trske. Stabljika bi se na jednom kraju koso odrezala i tako bi se
dobio trokutast dio. Radi kontrasta s bijelim papirom, tinta je bila
crne boje. U prvo vrijeme Arapi su tintu uvozili, ali onda su je
poeli i sami spravljati, dok su tintarnicu pravili od drveta, od crne
i ute ebanovine, kasnije od metala, bakra i drugih materijala.

Najpoznatiji prepisivai rukopisa

Meu najpoznatijim prepisivaima rukopisa u arapskoj knjievnosti, koji su prepisivali, umnoavali i koriili rukopise pa ih
zatim prodavali, historiari navode Ibn Nedima, autora djela ElFihrest, Jakuta el-Hamevija, autora enciklopedije o biografijama
knjievnika, Ibn Hejsema (El-Hazin), poznatog arapskog fiziara,
koji je cio ivot proveo u prepisivanju dragocijenih arapskih rukopisa. Kau da je imao jako lijep rukopis. U Egiptu je u vremen84 Bonjaci u Egiptu

skom periodu od jedne godine, koliko je boravio, tamo prepisao

veliki broj rukopisa.
Meutim, samo prepisivanje nije bilo dovoljno da se odri
goli ivot. Mnogi od prepisivaa bavili su se i raznim drugim poslovima i tako osiguravali egzistenciju za sebe i svoju porodicu.
Tako je npr. Ibn Hejsem, jo dok je bio u Egiptu, pored prepisivanja radio i na sreivanju vodostaja Nila kako bi sistematizirao
navodnjavanje i tako sprijeio velike i katastrofalne poplave. Mahmud b. Hasan el-Verrak bio je pjesnik; Muhammed b. Abdullah
el-Kermani el-Varrak bio je leksikograf, autor djela El-Damiu
fi-l-luga, u kome je naveo sve ono to je Halil izostavio u svome
uvenom leksikografskom djelu Kitabu-l-ajn.
U to vrijeme postojale su tri kategorije prepisivaa: prepisivai koji su prepisivanje obavljali za novac (Malik ibn Dinar);
prepisivai koji su radili u dravnim uredima i koji su za to primali mjesenu ili godinju plau - kao to je bio Halid b. Ebul-Hejjad, jedan od pionira u ovoj oblasti. O njemu Ibn Nedim
kae da je u Poslanikovoj damiji u Medini u mihrabu ispisao
jedan dio Kurana. Kada je to vidio Omer ibn Abdulaziz, zatraio
je od njega da mu prepie cijeli Mushaf pismom kojim je jedan
njegov dio ispisao u damiji Allahova Poslanika; treu kategoriju
inili su prepisivai koji su bili u posjedu drugih i koji za taj posao
nisu primali nikakvu nadoknadu.
Postojala su i dva naina prepisivanja knjiga. Prvi je individualni nain, u kojem je prepisiva bio i korektor, te drugi kolektivni, u kojem je bilo vie prepisivaa jednog djela, a samo jedan koji
je diktirao i koji je kasnije prijepis sravnjivao s originalom. Neto
slino postojalo je i kod nas u prepisivanju i umnoavanju knjiga.
Kasim Dobraa navodi da je jo u esnaestom stoljeu postojao
tzv. Foanski skriptorij.
Prepisivanje jednog rukopisa obavljao je vei broj organiziranih prepisivaa, za razliku od uobiajene prakse da jedan
prepisiva prepie cio jedan primjerak nekog djela. Postojali su
Jusuf Rami 85

i odreeni korektori, koji su cjelokupan rad prepisivaa kontrolirali i ispravljali, sravnjivanjem s tekstom originala, iz kojeg je
vren prijepis. Jedan od korektora bio je i muderris, kasnije kadija
aban ef. Nevesinjac, o kome je bilo rijei ranije, kad je obnaao
dunost kadije u Egipatskom kadiluku.
Iz gore navednog vidljivo je da su prepisivai ponekad bili
i korektori. Ez-Zerkani prenosi od Jahje ibn Eksema da je jedan Jevrej doao kod Memuna, i, nakon razgovora, halifa mu
je predloio da pree na islam, ali je on to odbio. Nakon godinu
dana opet mu je doao isti Jevrejin i pred njim primio islam.
Zauen ovim postupkom Memun ga je upitao ta ga je navelo
da primi islam a on je odgovorio:
Prvi put kad sam se vratio od vas prepisao sam Tevrat i
namjerno ga krivotvorio, a zatim prodao. Onda sam prepisao
Evanelje i krivotvorio ga. Nakon toga sam i to prodao. Na kraju
sam prepisao i Kuran pa sam i njega krivotvorio. Kad sam doao
prepisivaima i pokuao da ga prodam, oni su tada obavili korekturu i ustanovili da je primjerak krivotvoren, pa su mi ga vratili.
Ova pria ukazuje da je u tom poslu bilo i krivotvorenja, namjernog i nenamjernog, ali da je bilo i onih koji su poteno odraivali
ovaj posao.

Klasifikacija islamskih nauka

Naunici, knjievnici i drugi kulturni radnici bili su jako
vezani za prepisivae. Svaki od njih imao je svoga prepisivaa.
Hunejn ibn Ishak, Dahiz, Muberred, Vakidi i drugi imali su
svoje prepisivae koji su im, tavie, i pomagali u prikupljanju
materijala i realizaciji odreenih projekata. Tako je nastalo i djelo
Ibn Nedima (Fihrest), koje predstavlja vaan izvor za klasifikaciju
islamskih nauka. To je najvea bibliografija svih do tada poznatih
autora i njihovih djela u arapskoj kulturi i civilizaciji. Njegovim
putem u klasifikaciji nauka krenuo je i Hadi Halifa.

86 Bonjaci u Egiptu

kola na ijem elu su bili Ibn Nedim i Hadi Halifa mnogo

je tea od kole i sistema klasifikacije nauka koju su u islamu predstavljali Farabi i Ihvanu-s-safa. Farabi je pri konstruiranju svoga
sistema posebno vodio rauna da kompariranjem gramatike i logike istakne vanost logike. Gramatika vodi rauna o znaku (lafz),
dok se logika bavi znaenjem (maana), a u vezi je sa znakom samo
u onoj mjeri u kojoj se znak otjelovljuje u znaenju. Gramatika
se, po njemu, bavi zakonitostima u jeziku, a jezici se razlikuju,
kao to se razlikuju ljudi i rase, dok se logika bavi ljudskim miljenjem, koje je uvijek i na svakom mjestu istovjetno. Pored nauke o jeziku i logike njegov klasifikacioni sistem u silazeem nizu
obuhvata jo: matematiku (ije su grupe: aritmetika, geometrija,
optika, astronomija i mehanika), zatim fizika, metafizika, nauka o
drutvu i skolastika teologija.
Njegova metoda je, prema erifu (Historija islamske filozofije, u prijevodu H. Suia, Zagreb, 1988, str. 1/459), uglavnom
identina njegovom stilu. On sabire i uopava, sreuje i usklauje, analizira, cijepa i dijeli kako bi koncentrirao i klasificirao.
U nekim od njegovih rasparava pod naslovom ta treba nauiti
prije bavljenja filozofijom odlika je indeksa grkih filozofskih kola, znaenja njihovih naslova i imena njihovih tvoraca. Njegova
Klasifikacija nauka prvi je pokuaj te vrste u historiji islamskog
miljenja.
Pola stoljea nakon smrti Farabija javljaju se ista braa
(Ihvanu-s-safa) sa svojim traktatima (Resail), u kojima su spomenuli nekoliko klasifikacija a prihvatili onu koja sve grane spoznaje
dijeli na tri glavne skupine: matematika, fizika i metafizika. U
Raspravama matematika ukljuuje teoriju brojeva, geometriju,
astronomiju, geografiju, etiku i logiku. Fizika ukljuuje materiju,
formu, kretanje, vrijeme, prostor, minerale, sutinu prirode itd.,
dok je metafizika podijeljena na psihoracionalizam i teologiju. Teologija ukljuuje vjerovanje, Sveti zakon, poslanstvo, prizivanje
Boga, netjelesna bia i magiju (Ibid, 1/306).

Jusuf Rami 87

U sklopu praktine strane vjerovanja ista braa govore o

religiji i zakonima. Arapska rije za religiju jeste din a za zakon erijat. Sve metafizike teme u svetim knjigama - kao to su ejtani,
dini, uskrsnue, Sudnji dan, Dennet i Dehennem - treba shvatiti kao simbole i alegoriju. ista braa u svojim Traktatima nisu
bili naklonjeni doslovnom tumaenju Kurana. Kuranski ajet Ve
huve-l-lezi enzele mine-s-semai maen (On je Taj Koji s neba vodu
sputa), prema njima, treba shvatiti simboliki. Voda je, u ovom
sluaju, Kuran. Samo onaj ko ne moe valjano misliti o sebi razumije ovaj ajet u njegovom doslovnom i fizikom smislu.
Dalji napori u pravcu klasifikacije nauka jesu djelo Balavija
Unmuzedu-l-ulumi, koje obuhvata dvadeset i etiri nauke. Djelo
se u rukopisu nalazi u GH biblioteci. Djelo je vjerovatno prepisao
Bosanac a bilo je u posjedu Mustafe Bakarevia.

Bonjaci - prepisivai rukopisa u Egiptu

Meu naim prepisivaima arapskih rukopisa u Kairu bilo je
kadija, vaiza, uenika, istraivaa, prolaznika na putu za Mekku i
Medinu. Meu njima bilo je i onih koji su sluali predavanja na
El-Azharu i na nekim drugim nauno-obrazovnim institucijama
u Kairu, pisali i prepisivali ta predavanja i sve to sredili i objavili
kao prirunike u naim kolama u Sarajevu i drugim gradovima.
Meu prepisivaima istaknuto mjesto zauzima Mustafa Pruak,
Mustafa Bonjak Poitelji, Ibrahim b. Muslihuddin Bosnevi,
Ahmed Bosnevi, ejh Jujo, Mehmed Handi i mnogi drugi, o
kojima e u ovom odjeljku biti rijei.

88 Bonjaci u Egiptu

1. Ali b. Jusuf Bosnevi

Miftahi-kunuzi-erbabi-l-kalem ve misbahi-rumuzi-ashabi-rekam,
djelo na turskom jeziku iz oblasti matematike. Autor djela je Halil
b. Ibrahim. Djelo je u Kairu 1034/1624. god. prepisao Bosanac
Ali, sin Jusufov.

2. Ibrahim b. Muslihuddin Bosnevi

On je Uianin koji je ivio i djelovao u ajniu. Bavio se prepisivanjem arapskih rukopisa. Neke je prepisao u Kairu, druge u
Istanbulu, a znatan broj tih rukopisa prepisao je i u ajniu. Iz
oblasti arapske stilistike prepisao je etiri djela, iz oblasti dogmatike tri, a samo jedno djelo iz oblasti gramatike arapskog jezika.
Ovo posljednje djelo prepisao je u Kairu 1050/1640. godine na
Univerzitetu El-Azhar. Autor djela je nepoznat, a djelo nosi naslov
Ed-Durer el-Mustafavijja fi erh el-avamil en-nahvijja.
Iz oblasti arapske stilistike prepisao je sljedea djela:

Haija ala erh er-risala es-Samarkandijja. Autor djela je

Hasan b. Muhammed ez-Zibari. To je ustvari glosa na
komentar rasprave o metafori na arapskom jeziku.
Haija ala erh Miftah el-ulum. Autor djela je Amir Hasan
Ali er-Rumi. Glosa na komentar tree knjige Miftah elulum na arapskom jeziku.
Haija ala dibaga el-muhtesar fi fann el-maani ve-l-bejan.
Autor djela nije poznat. Djelo je napisano na arapskom
jeziku. To je ustvari uvodni dio kometara djela Telhisu-lMiftah.
Haija ala erh muhtasar fi fann el-maani. Glosa na komentar djela Tahlis el-Miftah. Autor djela je Ahmed b.
Jahja b. Muhammed b. Sad et-Taftazani. Djelo je napisano na arapskom jeziku, a prepisano nastalik pismom
u medresi Sulejmaniji u Istanbulu 1070/1659. god.
Jusuf Rami 89

Iz oblasti dogmatike on je prepisao sljedea djela:

Risala fi-s-savm Rasprava o postu, autor je nepoznat, a

Rasprava je prepisana 1067/1659. god.
Muaddil es-salat Djelo o namazu. Autor djela je Muhamed b. Pir Ali el-Birkavi. Djelo je napisano na arapskom jeziku a prepisano u ajniu 1070/1659. god.

Interesantno je napomenuti da je Ibrahim b. Muslihuddin

Bosnevi uglavnom prepisivao djela s arapskog jezika, to nam daje
za pravo da kaemo da je bio dobar poznavalac ovog jezika. (M.
dralovi, Prepisivai djela..., 2/59).

3. Mustafa b. Muhamed Akhisari

Malo mjesto Prusac (Akhisar) dalo je u prolosti, istie Hazim abanovi, nekoliko vrlo znaajnih linosti u historiji muslimanske
knjievnosti u Bosni i Hercegovini. Po irini obrazovanja, nauno-knjievnom opusu i irini pogleda na ivot i njegove probleme u to doba istie se Mustafa Pruak, autor nekoliko znaajnih
rasprava o socijalnim pitanjima, teoriji ratovanja i ratnom pravu.
O njemu su pisali Baagi, Handi, abanovi, Nakievi a odbranjen je i jedan magistarski rad na Fakultetu islamskih nauka
u Sarajevu. Autor rada je Zuhdija Hasanovi, profesor na ovom
fakultetu.
Niko o njemu kao prepisivau arapskih rukopisa nije govorio, a poznato je da je Mustafa Pruak, jo dok je bio u Kairu, na
Univerzitetu El-Azhar i u Skender-painoj medresi, prepisao vie
djela, jedno iz astronomije, drugo iz matematike i tree iz podruja gramatike arapskog jezika. Sva djela napisana su na arapskom
jeziku, a prepisana talik pismom.
Djelo iz astronomije koje je Mustafa Pruak prepisao 1719.
godine na El-Azharu nosi naslov Risala fi-l-ameli bi-l-usturlab
Traktat o rukovanju astrolabom. Autor risale nije poznat. Prepi90 Bonjaci u Egiptu

siva jeste. U potpisu stoji: Mustafa b. Muhammed b. Ahmed b.

Ali en-Navabadi el-Akhisari el-Bosnevi.
Djelo se sastoji iz uvoda (mukaddima), petnaest poglavlja
(bab) i zakljuka (hatima). Astrolab je astronomska sprava za
mjerenje visine Sunca i zvijezda, a koriten je kod muslimana
za odreivanje namaskih vremena. O astrolabu je napisano vie
traktata a Mustafa Pruak opredijelio se za nepoznatog autora,
pa, otuda, ovo djelo neki istraivai pogreno pripisuju Mustafi
Pruaku.
Drugo djelo koje je Mustafa Pruak prepisao u Kairu jeste
djelo iz oblasti matematike: El-Lumatu-l-Maridinijja fi erhi-lJaseminijja. Djelo je prepisano 1719. godine u Skender-painoj
medresi u Kairu. Autor djela je El-Jasemini (umro 1203). Djelo je
napisano u stihovima. Tu versifikaciju kasnije je pretoio u prozu
El-Maridini (umro 1496), a Mustafa Pruak je, kako je vidljivo
na kraju rukopisa, to prozno djelo prepisao.
Mehmed Handi u djelu Al-Gewher (str. 130/78.) navodi da je pisac djela Bonjak, pripadnik mevlevijskog reda, Dervi Husam, koji je ivio u Izmiru i bavio se matematikom, i koji
je na kraju napisao djelo Lumat al-favaid. Smail Bali (Kultura
Bonjaka, str. 93.) ne dijeli ovo miljenje. On smatra da se ovdje
radi o prijevodu ili preradi djela Al-Luma od Jaseminija iz oblasti
matematikih znanosti. Djelo se sastoji od uvoda i tri poglavlja u
kojima se obrauju preteno matematike operacije potrebne kod
raspodjele zaostavtine po erijatskom pravu.
Ova djela su bila predmetom rasprave izmeu osmanskog
namjesnika u Egiptu Ahmed-pae, poznatog kao Koer vezir, i tadanjeg rektora El-Azhara Abdullaha ubravije. Naime, Ahmedpaa je uoio na sastanku s egipatskom ulemom na Citadeli da
u kolskim programima nedostaju matematike znanosti ili ako
su prisutne, prisutne su u manjoj mjeri, a mi u evropskom dijelu
Turske ivimo u uvjerenju da je Egipat izvor mnogih naunih i
moralnih vrijednosti. Meutim, kada sam doao u pokrajinu, a
Jusuf Rami 91

arko sam to elio, naao sam je kao to je reeno: Bolje ti je o

Muajdijju sluati negoli ga vidjeti.
Na ovu izjavu reagirao je ubravi rekavi da to i nije ba tako.
Tom prilikom je namjesniku ponudio djela egipatskog naunika El-Maridinija: Al-Lumatu l-Mardinijja fi erhi-l-Jaseminijja
(Maridinijev blistavi komentar Jaseminije iz algebre) i Risaletun
fi-l-ameli bi-l-usturlab, djelo o upotrebi astrolaba. Oba djela je
prepisao Mustafa Pruak dok je boravio u Kairu na El-Azharu
i u Skender-painoj medresi 1719. godine. Ahmed-paa je bio
oduevljen ovim djelima koja je, nakon to ih je proitao, odloio u svoju privatnu biblioteku. Bio je jedini osmanski namjesnik
u Egiptu koji je zagovarao reformu El-Azhara. U Kairu je kao
namjesnik boravio dvije godine (1748-1750), a onda se, nakon
toga, vratio u Carigrad.

...
(...
.)243/1
Tree djelo je iz oblasti gramatike arapskog jezika. Mustafa
Pruak je i ovo djelo prepisao u Skender-painoj medresi u Kairu
1720. godine za vrijeme bosanskog valije Redeb-pae, koji je
imenovan namjesnikom Egipta 1719. godine. Djelo nosi naslov:
En-Nukat ala kutub fi ilmi-l-arebijja i govori o gramatikim i
92 Bonjaci u Egiptu

sintaksikim finesama arapskog jezika. Autor djela je Abdurrahman b. Ebu Bekr es-Sujuti (umro 1505. god.).

...


...
.
etvrto djelo je iz oblasti Hadisa koje je Mustafa Pruak
prepisao u Mekki, gradu Allahova Poslanika, 1723. godine za
vrijeme hada. Djelo nosi naslov El-Mubejjinu-l-muin fi fehmil-erbein. Autor djela je Ali el-Kari, a djelo predstavlja komentar
Nevevijeve zbirke od etrdeset hadisa.
Mustafa Pruak je nakon odsluanih predavanja iz Hadisa u
Skender-painoj medresi u Kairu dobio idazetnamu, diplomu od
profesora Mustafe Arzunija, koja se u to vrijeme dobijala od pojedinaca, a ne od institucija, kao to je praksa u naem vremenu. U
diplomi, izmeu ostalog, stoji:
Hadis je kod mene uio izuzetan naunik, kompletna linost, plemeniti samopregalac koji je u sebi sintetizirao tradicionalne i racionalne znanosti, glavne i sporedne, u cjelini i dijelovima Mustafa b. Muhammed el-Bosnevi el-Akhisari en-Navabadi.
Nakon zavretka studiranja zatraio je da mu dodijelim diplomu
da moe predavati Hadis prema est kanonskih zbornika hadisa.
On usto moe predavati i fikh, islamsko pravo, i to prema
djelima Abdullaha b. Nesefija (Kenzu-l-deqaiqi fi furui-l-hanefijje),
zatim prema djelu Ahmeda b. Muhammeda Kudurija (El-Quduri) te prema djelu El-Vakija od Muhammeda b. Sadru--eria elEvvela, kao i sve drugo to je meni bilo dozvoljeno da predajem, a
to sam izuavao metodom sluanja ili metodom itanja i izlagaJusuf Rami 93

nja, zatim racionalne i tradicionalne naune discipline, sporedne i

glavne, metodom uruivanja ili metodom korespondencije.
Mustafa Pruak bio je vrlo plodan pisac. Napisao je nekoliko vrlo znaajnih djela, izmeu kojih istiemo Tebiru-l-guzat
(Blagovijest borcima) u prijevodu abanovia, dok taj isti naslov
Baagi prevodi pod naslovom Radosna vijest, a Handi kao Veselje borcima. Djelo je nedavno u cijelosti prevedeno na na jezik
pod naslovom Radost gazija. Prevodilac je mr. hfz. Kenan Musi, profesor na FIN-u u Sarajevu. Djelo se sastoji iz uvoda, 23
poglavlja i zakljuka, a posveeno je velikom veziru Heimoviu
Ali-pai i njegovoj pobjedi nad austrijskom vojskom pod Banjom
Lukom. Mustafa Pruak je poznat i po kratkim traktatima, kao
to su: Traktat o milosti i samilosti, Traktat o stavu islama prema
kahvi, duhanu i opojnim piima, Traktat pobonog o posjeivanju grobova, Traktat o znaenju skupnog obavljanja namaza, o
emu je, poevi od Baagia pa do onih koji su poslije njega doli,
vrlo iscrpno pisano. Otuda nema potrebe da se na ovim traktatima zadravamo, osim da uputimo itaoca na navedene autore i
njihova djela.

4. Husein b. Ibrahim Bosnevi

Husein b. Ibrahim Bosnevi pohaao je Mehmed-painu medresu
u Kairu. Tu je prepisao 1769. god. perzijsko-turski rjenik Tuhfeiahidi Ibrahima ahidija iz Mugle (umro 1550. god.). Rjenik je
popularno nazvan ahidija. Veliki rjenici, istie Muhamed dralovi, (Prepisivai djela, 1/180, 252), u prijepisima prepisivaa
BiH znatno su rjei u odnosu na manje rjenike kao to je ahidija. Karakteristika manjih rjenika jeste da su rijei poredane abecednim redom, bilo da su nizane po finalnom ili po inicijalnom
slovu rijei. Rjenik koji je prepisao Husein b. Ibrahim Bosnevi
bio je najvie prepisivani rjenik koji je utjecao na pojavu veeg
broja rjenika u stihu i koji je vie puta komentiran.
94 Bonjaci u Egiptu

ahidija je prepisivan ne samo u Kairu nego i u mnogim

mjestima BiH, kao npr. u Sarajevu 1726. god. Prepisiva je bio
Ibrahim b. Salih Kadizade, zatim opet u Sarajevu u njegovim vjersko-prosvjetnim zavodima, Gazi Husrev-begovoj medresi 1726.
god., u medresi Bistrik 1802. god., zatim u Sjenici 1729. god.,
potom kaligrafski prijepis u Kulen-Vakufu 1811. god. itd.

5. Mustafa Bonjak Poitelji

Rodom je iz Poitelja kod Mostara. Godine 1746. bio je na ElAzharu. Tu je prepisao dva djela o disputaciji. Autor prvog djela
je Kadi Abdurahman b. Ahmed el-Igi, umro 1355. god. Djelo
je napisano pod naslovom Er-Risala El-Adudijja fi-l-adab (Risala
El-Adudijja o disputaciji). Danas je ovo djelo pohranjeno u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
Drugo djelo jeste ustvari glosa, odnosno krai komentar navedene risale. Autor ovog komentara ili glose je Ali b. Muhamed
es-Sejjid e-erif el-Durdani, umro 1413. god. I ovo djelo pohranjeno je u GH biblioteci u Sarajevu (Z. Faji, Katalog, 5/239,
br. 3485/1, 2)

6. Abdulvehab El-Bosnevi
Abdulvehab el-Bosnevi roen je u Sarajevu. Otac mu se zvao
Hasan. Kada se rodio i gdje se kolovao nije poznato. Zna se samo
da je 1755. god. stigao u Kairo, gdje je u tamonjim damijama
drao vazove. Bio je vrlo potovan i cijenjen od Bonjaka, kojih
je u Kairu u to vrijeme bilo mnogo. Iz Kaira je otiao na had.
Nakon obavljenog hada nastanio se u Mekki, u kojoj je vazio i
drao predavanja. Zbog nesporazuma koji se desio izmeu Porte i
erifa Mekke morao se vratiti u Kairo. Tada mu je i kua u Mekki
poharana i opljakana. Iz Kaira je ponovo otiao u Hidaz. Stalno
se kretao na relaciji Kairo Mekka, slao je izvjetaje Porti protiv
Jusuf Rami 95

erifa Mekke, dok konano nije umro od kuge u Kairu 1791. god.
Ukopan je u mezarju Qarafa u Kairu.
Za vrijeme svoga boravka u Mekki na zahtjev nekih naih
hadija napisao je 1761. god. djelo o obredima hada i nazvao ga
Menasiku-l-hadd. Jedan primjerak uvakufio je i poslao u Sarajevo a on se danas nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Djelo
predstavlja izbor iz raznih djela hanefijskog mezheba. Pisano je
krupnijim nashom koji je vokaliziran. O njemu imamo podataka
kod Debertija (2/313), Handia, abanovia i Dobrae. (Katalog, 2/603)

7. Ahmed Bosnevi
O njemu znamo samo da je bio u Egiptu i da je u Kairu 1745. godine prepisao djelo iz oblasti stilistike erhun ala telhisi-l-Miftahi
li-l-Kazvini. Autor ovog erha, odnosno komentara je Mesud b.
Omer et-Taftazani, a prepisiva je Ahmed Bosnevi, kako to stoji
na kraju prijepisa. (M. dralovi, 2/136)
U Kairu je ejh Jujo poeo pisati neka svoja djela koja je
kasnije dovrio u Istanbulu, dok je Mehmed Handi jo kao
student na El-Azharu prepisao nekoliko znaajnih djela iz oblasti
dogmatike i erijatskog prava. Ta djela u rukopisu danas su pohranjena u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

96 Bonjaci u Egiptu

Glossarium
A
Ademi-oglan Sloenica od arapske i turske rijei, zapravo su to
djeaci koji su uzimani u Bosni i odgajani na osmanskom dvoru
za vojne i druge potrebe. Baagi navodi, pozivajui se na dr. Vladimira Vranicana i dokumenat koji je bio u njegovom posjedu,
da su glasoviti nai djedovi potomci bogumilskih velikaa, a ne
kranska djeca, kako se to mislilo. Nije li u sviti Ahmed-pae
Hercegovia i drugih velikih osmanskih namjesnika bio veliki
broj bogumila.
Alem polumjesec sa tri ili etiri kugle ispod njega koji se postavlja na vrhu munare kao ukras. Napravljen je od bakra, a potom pozlaen. Takav alem je u Kairu nabavio Husein-paa Boljani za svoju damiju u Pljevljima.

B
Beglerbeg vrhovni vojni i civilni zapovjednik jedne vee oblasti
ili pokrajine koja se sastojala iz vie sandaka. Beglerbeg je bio
paa vieg ranga, s dva tuga koji su pravljeni od konjskog repa
- asocijacija na osmanske Turke koji su iz srednje Azije doli na
prostore Anadolije. Vezir je imao tri, a veliki vezir etiri tuga. in
Jusuf Rami 97

dostojanstva jedne linosti mjeren je prema tugovima koji su se

obino stavljali na posebnu zastavu prilikom vojnog pohoda.
Berat rije arapskog porijekla koja na osmanskom turskom
oznaava carski dekret o postavljenju na neku dunost; ukaz o
dodjeli feudalnih lena ili nekih drugih dobara.
Bezistan pokrivena arija u kojoj se nalaze radnje s manufakturnom i galanterijskom robom. U Sarajevu su za vrijeme osmanske vlasti postojala dva bezistana: Brusa bezistan i Gazi Husrev-begov bezistan. Danas samo jedan od ova dva bezistana slui
svojoj svrsi.
Bogumili Albiani koji su, bjeei od rekonkviste, stigli i do
Balkana. Mnogi historiari navode da ih je tada neto oko 40.000
stiglo u Hercegovinu. Dolaskom Turaka na ove prostore prihvatili
su islam. Njihovo uenje razlikuje se od kranskog uenja po
tome to oni nisu priznavali crkveni brak i to su smatrali da Isus
nije ubijen i razapet i zato su bili anatemisani i od zvanine Crkve
proglaeni hereticima. Protiv njih je pokrenut kriarski rat koji ih
je skoro potpuno istrijebio u Okcitaniji.
Da li je islam utjecao na pojavu Albiana, odnosno Katara, teko
je rei. Svi dokumenti koji o tome govore uniteni su za vrijeme
kriarskog rata koji je protiv njih u XII stoljeu pokrenuo papa
Inoentije III.
Bosanska salnama bosanski kalendar, takvim. Salnama je rije
perzijskog porijekla, a znai godinjak, kalendar, almanah. Salname su postojale i u tursko-osmanskom carstvu, pa je otuda ovaj
termin bio prisutan i u Bosni za vrijeme turskog carstva i ti godinjaci su se zvali bosanske salname. Danas je kod nas u upotrebi
takvim, arapska rije za kalendar.
Bostandi-paa paa regrutiran iz reda adami-oglana. Njihov
zadatak je bio da se brinu o carskim baama u Carigradu i njegovoj okolini. Otuda i ovaj naziv. Kasnije je iz ovog reda regrutirana
i carska garda.
98 Bonjaci u Egiptu


ehaja pomonik, zastupnik vezira, pae, defterdara ili nekog
drugog velikodostojnika u Osmanskoj dravi. Od Bonjaka u
Osmanskoj dravi ovu slubu su obnaali Ibrahim-paa Poiteljac,
Ahmed-paa Sari, knjievnik Mezaki i drugi.

D
Damad zet na turskom jeziku. Mnogi veliki veziri i oni koji nisu
dosegli taj poloaj iz Bosne bili su zetovi turskih sultana. Ahmedpaa Hercegovi je bio zet sultana Bajazida II. Ibrahim-paa iz
Novog ehera kod epa bio je oenjen kerkom sultana Murata.
Mustafa-paa Bonjak je bio zet sultana Selima I i mu sestre sultana Sulejmana. Mele Mehmed-paa je oenio sultaniju Zejnebu
i bio lan carskog vijea u Istanbulu.
Defterdar uvar deftera. To je osmanski naziv koji oznaava
glavnog finansijskog funkcionera, koji je bio pod kontrolom velikog vezira, odgovoran za sultanove finansije. Imao je pravo linog
pristupa sultanu koji je ustajao da bi ga primio. On je podnosio
godinji izvjetaj, bilans prihoda i rashoda. Glavni defterdar je bio
na elu cijele jedne hijerarhije finansijskih slubenika, poevi od
slubenika redovitih finansija i njihovih pomonika, do slubenika u registru timara. Kasnije se finansijska sluba dijelila na dva
dijela. Jedna je bila usmjerena na Rumeliju (rumelijski defterdar)
a druga na Anadoliju (anadolijski defterdar). Od 1838. godine
javlja se ministarstvo finansija kao novi oblik finansijskog organiziranja.
Dede dodatak imenu na turskom jeziku u znaenju: djed (Kulender, Rjenik, str. 82), dok u tesavvufu ovaj dodatak ima poasni
naziv. Upotrebljava se za iskusnog uitelja (murida) koji posjeduje diplomu (idazet na irad) i moe voditi tekiju i uvoditi nove
kandidate (muride) u derviki red. Ovaj poasni naziv najvie je u
Jusuf Rami 99

upotrebi u mevlevijskom dervikom redu kome je pripadao i na

Hasan Nazmi-dede.
Divan vijee, skuptina, savjet. Carski ili vezirski divan najvii je
upravni organ u Carstvu i provincijama. Pojmovi koji se veu za
divan su: Divanu-l-inai, dravni ured za korespondenciju koji se
ponekad naziva i Divanu-l-muhatebat. Njegova uloga u prolosti
bila je slina dananjoj ulozi ministarstva vanjskih poslova; Divanu-t-tefti, dravni inspektorat; Divanu-l-hazneti, ministarstvo
finansija; divan, zbirka poezije, divanska poezija itd.
Divit pernica s mastionicom. Pernica se sastoji od duguljaste
kutije u kojoj se dre kalemi od trske a na njenom jednom kraju
privrena je mastionica tzv. kulkuma.

D
Duz dio Kurana. Kuran ima trideset duzova. Svaki duz se sastoji od dvadeset stranica. Ta podjela Kurana na duzove uinjena
je radi lakeg pamenja, odnosno hifza. Postoje i posebno uvezani
duzovi. Svaka sveska sadri jedan duz iz Kurana. Najpoznatiji
ovako uvezani duzovi Kurana kod nas su duzovi Mehmed-pae
Sokolovia, koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Svaki od ovih duzova je uvezan u kone korice i ukraen
bogatim reljefnim ornamentima izvana i iznutra. Slino ovome su
i duzovi Ibrahim-pae Poiteljca od kojih se samo etiri nalaze u
spomenutoj biblioteci, a koje je zub vremena prilino otetio.

E
Emiru-l-had zapovjednik hodoasnike karavane koja je godinje ila od Damaska i Kaira u Mekku. Zapovjednici ove karavane
iz Kaira obino su bili Bonjaci. Ovoga puta Salih-beg al-Qasimi,
pripadnik qasimijske frakcije u Egiptu s kojim je, pri kraju mandata Ali-pae Heimovia, na had otiao Ahmed-paa Dezzar.
100 Bonjaci u Egiptu

Pojmovi koji se veu uz emira su: emiru-l-muminin (vladara pravovjernih, titula halife); emiru-l-umerai (titula irakih vojskovoa u desetom stoljeu nove ere); emir alaj (pukovnik, miralaj);
emiru-l-deji (vrhovni zapovjednik vojske); emiru-l-bahri (zapovjednik pomorskih snaga). Od titule emiru-l-bahri izveden je i
evropski naziv admiral.

H
Had peta islamska dunost. Svaki punoljetan, pametan, imuan i zdrav musliman duan je jedanput obaviti had. Had se
sastoji od tavafa (obilaska oko Kabe), saja (tranja izmeu Safe
i Merve), vukufa (stajanja na Arefatu) i drugih vjerskih obreda
koji se u mjesecu hada vre u centrima islamske duhovnosti u
Hidazu.
Halvetije derviki red koji zikr obavljaju u osami. Pri tome dervi malo jede, malo spava, a najvie vremena provodi u zikru. Kara
Mehmed-paa, koji je u Egiptu namjesnikovao poslije Husein-pae Dizverena, sagradio je na Karamejdanu u Kairu veliku damiju,
hanikah i druge objekte za potrebe pripadnika halvetijskog reda
iz Rumelije.
Han svratite i prenoite putnika. Lociran je u gradskim sredinama i na putnim pravcima. Hanovi su udaljeni jedan od drugog
oko trideset kilometara. Nastali su iz potrebe da se osigura odmaor i zatita robe. Vei hanovi graeni su tako da se u sredini zgrade
nalazi prostrano nenatkriveno dvorite gdje se vrio istovar trgovake robe koja se kasnije odlagala u magaze s gvozdenim vratima
kako bi se roba sauvala u sluaju poara. Magaze su pravljene od
zidanog kamena. U Sarajevu su postojala tri takva hana: Talihan,
Kolobara i Moria han. Moria han i danas postoji, ali ne slui
svojoj prvobitnoj namjeni. Danas se tu nalazi restoran u prizemlju, a na spratu kancelarije drutvenih organizacija.

Jusuf Rami 101

Hass jeziki: poseban, specijalan. Terminoloki: lenski posjed

turskih sultana, visokih dostojanstvenika dvora i upravnika provincija. Takav lenski posjed imao je Koda Musa-paa Vehabovi,
na kome je nikla Nova Kasaba u dolini rijeke Jadra u Bosni. Lenski posjedi su bili osloboeni od svih uobiajenih nameta.
Haznadar uvar riznice, blagajnik. Mahmud-paa Bonjak je
bio haznadar u sviti Davud-pae za vrijeme njegovog namjesnikovanja u Egiptu.

I
Idazetnama arapsko-perzijska sloenica (idaza - dozvola i
nama - pismo, pismena isprava), diploma, svjedodba o zavrenim teolokim naukama. Za zvanje muderrisa bila je potrebna idazetnama. Takvu idazetnamu dobio je Mustafa Pruak u Kairu
nakon odsluanih predavanja iz hadisa u Skender-painoj medresi. Za zvanje ejha radi promicanja odreenog dervikog uenja
bila je takoer potrebna diploma tzv. idazet na irad, odnosno
idazetu-l-irad. Takvu diplomu u Carigradu dobio je Hasan Nazmi-dede, ejh mevlevijskog dervikog reda, i Abdulah-efendija
Bonjak, dervi bajramijsko-melamijske orijentacije.
Imaret javna kuhinja u kojoj su siromasi, putnici i drugi imali
besplatnu hranu. Najpoznatiji imareti u naim krajevima bili su
Gazi Ishak-begov imaret u Skoplju (osnovan 1438. godine) i Gazi
Husrev-begov imaret u Sarajevu (osnovan 1531. godine). Mustafa-paa Bonjak je u Kairu osnovao jedan takav imaret za potrebe
uenika medrese koju je tamo dao sagraditi.

K
Kajmekam arapska sloenica koja se nala u turskom jeziku a znai zastupnik vezira ili nekog namjesnika u jednom upravnom podruju ili u nekoj dunosti za vrijeme odsustva pretpostavljenog.
102 Bonjaci u Egiptu

Kapudan-paa komandant, ministar pomorskih snaga sa sjeditem u Carigradu. Titulu prvi put susreemo 1488. godine kada
je za kapudan-pau imenovan Ahmed-paa Hercegovi nakon
povratka iz egipatskog zarobljenitva. Nadlenost kapudan-pae
svodila se na kontrolu i upravljanje pomorskim snagama. Bio je
nadlean da titi i trgovake brodove u Sredozemnom i Crnom
moru od gusara.
Koda krupan, star, sposoban, pametan itd. Takav je bio Koda
Musa-paa Vehabovi.

M
Meqama jeziki oznaava skup ljudi, sastanak, mada nije precizirano da li ljudi stoje ili sjede na sastanku. Ovo znaenje prisutno je u arapskoj predislamskoj poeziji. U knjievnosti ovaj izraz
oznaava kratku priu. Meqama kao kratka pria bila je u upotrebi kod Arapa sve dok se oni nisu upoznali s kratkom priom
ehova i Edgara Alena Poa. Tada je potisnuta iz upotrebe, jer se
u odreenim elementima razlikuje od evropskog poimanja i shvatanja kratke prie.
Mejhana krma, perzijska sloenica od dvije rijei: mej, vino i
hane, kua. Meu naim knjievnicima, koji su bili jedno izvjesno
vrijeme u Egiptu, bila su i naa tri pjesnika: Dervi Sulejman Mezaki, Hasan Nazmi-dede i Ahmed Rudi Mostarac u ijoj poeziji
nailazimo na terminologiju bekrijskog porijekla koja, ini se, nije
u saglasju s njihovom dervikom, mevlevijskom orijentacijom pa
je, otuda, moramo uzeti u prenesenom znaenju. Prijatelj ae ne
moe biti u isto vrijeme i prijatelj dervia, kako to neki kazuju.
Mevlevije derviki red, dervii koji pleu. Ime mu dolazi od mevlana, titule koja je data Delaluddinu Rumiju. Mnogi nai pjesnici pripadaju ovom dervikom redu: Hasan Nazmi-dede, Rudi
Mostarac, Dervi Sulejman Mezaki, koji je tu svoju pripadnost i
u stihu obznanio:
Jusuf Rami 103

Srce, kad si ve odluilo

Vodi biti na ljubavnoj stazi.
Ako hoe pravi put da znade,
Ti po dadi mevlevijskoj gazi.
(prijevod i prepjev: S. Baagi)
Mulla munla, arapski uen ovjek, teolog, kadija u veim gradovima tursko-osmanskog carstva. Munla u amu i Kairu bio
je aban Nevesinjac o kome veliki pjesnik iz ovog perioda Emir
Mendek kae:
Mulla abane, ti stari plemiu,
Utoite si svakom ivom biu.
Koliko god mi slavili zatitnika svoga,
Ti si dostojan i vie od toga.
(prijevod: M. Kico)
Ovu titulu sultan je dodjeljivao i drugim uenim ljudima: Mulla od Mekke i Medine, Mulla od Stambola itd. Titulu su nosili
ispred svoga imena i oni koji su uili i vjerske nauke, pa makar bili
i s manjom naobrazbom.
Mulaluk (arapsko-turska sloenica: mulla - luk) nadleno podruje jednog mulle, kadije u turskoj carevini.
Muqattam brdo ponad Kaira. U podnoju Muqattama nalazi
se uveni univerzitet El-Azhar i damija h. Huseina. Nedaleko
od Muqattama poginuo je i Sinan-paa Borovini. To je stari dio
Kaira koji je bio opasan zidinama. Unutar tih zidina nalazi se i
uveni suk Moski. Tu je i Revaqu-l-etrak, konvikt u kome su bili
smjeteni studenti turskog govornog podruja. Bilo je i drugih
zaklada od strane Turaka koje su brzo zanemarene, istie Deberti
u svom historijskom djelu.

104 Bonjaci u Egiptu

Musafirhana dobrotvorna ugostiteljska kua namijenjena putnicima, musafirima, u kojoj su imali besplatno konaite i hranu.
Takvih musafirhana bilo je u Bosni i Egiptu kada su tamo bili nai
ljudi kao osmanski namjesnici.
Muteferrika slubenik iz reda odreda straara koji su po starim
osmanskim dvorskim odredbama stajali osobno sultanu na raspolaganju. Premda se daju razna objanjenja titule muteferrika, po svoj
prilici ti slubenici nisu imali neku posebnu dunost nego su predstavljali kategoriju slubenika koja se koristila za razliite poslove.

N
Nashi okruglo arapsko pismo kojim je ispisivan Kuran. Prije
pojave ovog pisma Kuran je puna etiri stoljea prepisivan kufskim, uglastim, pismom. Sljedeim duktusom nastalo je ukrasno
pismo, sulus, koje predstavlja srednji put izmeu navedenih pisama. Kuran je najvie prepisivan sulus pismom. Onome ko ovo
pismo nije usvojio mnogi osporavaju i atribut kaligrafa.
Nastalik podvrsta nasha i talik pisma nastala na tlu Perzije.
Ovu podvrstu je prema predanju sastavio veliki perzijski kaligraf
Mir Ali Sultan et-Tibrizi iz elemenata nasha i talika stapanjem
od ijih imena je i nastao ovaj naziv. Ti elementi su se vremenom
meusobno mijeali u raznom omjeru tako da su se stvarale dalje
razlike i u samom nastaliku.

P
Padiah perzijska sintagma pad i ah, veliki vladar. Titula koja je
prvobitno iskljuivo pripadala sultanu, a koja se kasnije davala i
nekim zapadnim vladarima (njemaki car Rudolf II). Rusija je ovu
titulu 1737. godine traila za svoga cara. Taj zahtjev Rusi su kasnije obnovili 1773. godine na sastanku u Bukuretu. Kada se titula
padiah javlja kao naziv za sultana, tano se ne moe utvrditi.
Jusuf Rami 105

Q
Qala tvrava, citadela na arapskom jeziku. Otuda i qaladi,
stanovnici tvrave, zapravo to su turski, odnosno bonjaki odredi koje je sultan Selim I ostavio u Egiptu da uvaju osvojenu teritoriju. Takva jedna tvrava bila je u Nubiji, a druga na sjeveru
Egipta, u Han Junusu, jedinom kopnenom vezom s ostalim dijelovima svijeta.
Qassam arapski, sudski djelitelj nasljedstva. Odatle je izvedeno
ime Qasim, djelitelj, tj. onaj koji dijeli.

R
Rumelija evropski dio Turske. U taj dio Turske su ulazile sve zemlje koje su Turci, Osmanlije osvojili na Balkanskom poluotoku,
za razliku od Anadolije u iji sastav su ule zemlje koje su osvojene
u azijskom dijelu Turske.

S
Sadri-azam veliki vezir. U Turskoj carevini bilo je devet velikih
vezira iz Bosne. Svi oni su bili namjesnici Turske u Egiptu u jednom ili vie mandata. Neki od njih su poginuli prilikom zauzimanja Egipta ili su umrli prirodnom smru pa su tamo ukopani u
gradskom mezaristanu Qarafa.
Sahat-kula (arapski saatun - sahat i qalatun - kula) toranj na
kome se nalazi sahat. Sahat i zvono koje otkucava vrijeme smjeteni su na vrhu kule. Objekat je kvadratne osnove, zidan od kamena
s krovom na etiri vode i pokrovom od lima ili indre. Poznate su
travnike sahat-kule, zatim sahat-kula u Sarajevu i ona u Poitelju
koju je sagradio Ibrahim-paa Poiteljac. Graene su u neposrednoj blizini damije s kojom ine funkcionalnu i skladnu vizuelnu
cjelinu.
106 Bonjaci u Egiptu

Sebilj dobrotvorna javna esma u obliku kioska. Takav sebilj

nalazi se i danas u sreditu Baarije u Sarajevu, iji legator je
Mehmed-paa Kukavica. To je zatitni znak Sarajeva, kao i onaj
koji je sagradio Ali-paa Malko u srcu Kaira.
Serasker vrhovni komandant. Postavljan je u sluaju rata iz reda
vezira. Od njega je bio stariji po poloaju samo veliki vezir.
Silahdar slubenik koji se brinuo o uvanju i odravanju oruja.
Naziv potjee jo iz vremena Mameluka. Osmanski Turci su zadrali taj naziv u perzijskom obliku. Mehmed-paa Bonjak je bio
silahdar u Basri.

ejhu-l-islam vrhovni vjerski poglavar. U Turskoj carevini ejhu-l-islam je imao velike ovlasti. Pratio je sultana u svim njegovim
vojnim pohodima. Historijska djela biljee da je u pratnji sultana
Selima I (1517) prilikom osvajanja Egipta bio ejhu-l-islam Ali
Demali i da je tom prilikom izdao fetvu da se moe krenuti u
osvajanje Egipta. Neto kasnije slinu fetvu je izdao i Ebu-s-Suud
u ratu protiv Venecije (1570).

T
Talik vrsta arapskog pisma koja se razvila u Perziji pa se otuda
i naziva perzijskim pismom. Talikom su redovno pisani interlinearni prijevodi Kurana te komentari na rubu, dok je originalni
tekst Kurana bio pisan nashi pismom.
Naziv talik (vjeanje) nastao je po jednoj od najupadljivijh karakteristika ovog pisma. U njoj se, po svoj prilici, istie T. Mufti,
ogleda utjecaj srednjopehlevijskog pisma u kome se zapaa nagnutost rijei kao u taliku. Pismo talik prikladno je i za pisanje
poezije. Mnogi pjesnici, poznati i na polju kaligrafije, pisali su

Jusuf Rami 107

svoju poeziju ovim pismom. Njihovi rukopisi su izgledali kao da

vise ili lebde izmeu neba i zemlje.
Tekija arapska rije koja oznaava zgradu u kojoj se obavljaju
derviki obredi. Svaka tekija ima svoga starjeinu, ejha, koji predvodi zikr u tekiji. Tekija ima irom BiH. Ranije ih je bilo mnogo
vie. Neke su poruene - kao ona koju je podigao Musa-paa Vehabovi u Novoj Kasabi. U literaturi se esto susreemo i s terminom hanikah koji oznaava tekiju sa predavaonicom i internatom
za dervie. Dok je termin zavija, mala tekija, koja se sastoji samo
od jedne prostorije u kojoj se obavlja zikr. Postoji i termin buqa
koji takoer oznaava tekiju. aban Nevesinjac je u Nevesinju u
buqi Ali-efendije, sina hadi Muhammedova, pohranio neke rukopise koje je poslao iz Kaira, pod uvjetom da se ti rukopisi mogu
itati samo u ovoj tekiji. Ti rukopisi su tokom vremena premjeteni u Karaoz-begovu biblioteku u Mostaru a odatle su stigli
u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu, jednu od najveih
biblioteka u BiH.
Turbe grob, mezar, grobnica, mauzolej. Posebna graevina nad
mezarom umrlog koja je graena od razliitih materijala, ima razliite oblike i izvedbe. Svi nadgrobni spomenici i turbeta koja su
Turci Osmanlije podigli u Mekki i Medini dolaskom vehabija na
vlast uniteni su i sravnjeni sa zemljom. Turbe se javlja i kao toponim - Turbe kod Travnika u travniko-bugojanskoj oblasti. Meu
turbetima u BiH razlikujemo tri osnovna tipa: zatvoreno, otvoreno i trei tip ine sasvim jednostavna turbeta, kvadratne osnove
zidane od drveta ili erpia, s krovom od eramide ili indre.
O zatvorenim turbetima brine se turbedar, osoba koja je zaduena
za njegovo odravanje i istou. U nekim od ovih turbeta nalaze se
i nadgrobni spomenici, druga su bez nadgrobnih spomenika.

108 Bonjaci u Egiptu

INDEKSI

Registar vlastitih imena

A
Abdulah-beg Bonjak 47, 63
Abdulah-efendija Bonjak 66,
102
Abdulah-paa uprili 42
Abdullah ubravi, rektor ElAzhara 91, 92
Abdulvehab el-Bosnevi 95
Abdurrahman el-Deberti 12,
40, 42, 43, 44, 45, 46, 47,
49, 96, 105
Ahmed b. Ali b. Mesud 37
Ahmed b. Halil 36
Ahmed b. Hasan el-Bejadi 31
Ahmed b. Jahja b. Muhammed
b. Sad el-Taftazani 89
Ahmed b. Muhammed Kuduri
93
Ahmed b. ahin 55
Ahmed-beg 42
Ahmed-bej Bonjak 49

Ahmed Bejazi 59
Ahmed Bosnevi 88, 96
Ahmed amil-paa Sopasalan
42, 43
Ahmed el-Dami 66
Ahmed-paa uprili 29, 30,
31, 69
Ahmed-paa Dezzar 43, 45,
100
Ahmed-paa Hafiz 22
Ahmed-paa Hain 14
Ahmed-paa Hercegovi 5, 10,
12, 13, 72, 97, 99, 103
Ahmed-paa Manikeli 65
Ahmed-paa Sarho 5, 40
Ahmed-paa Sari 5, 29, 99
Ahmed Rudi Mostarac - Sahhaf, v. Rudi Mostarac
Ali b. Husein Hlivnavi 36
Ali b. Jusuf Bosnevi 89
Ali Demali 9, 107
Ali-efendija 108
Jusuf Rami 111

Ali el-Kari 93
Ali-paa Hadim 5, 23, 24, 25
Ali-paa Heimovi 43, 44, 45,
94, 100
Ali-paa Malko 5, 12, 22, 26,
27, 107
Ali-paa Rizvanbegovi 74
Ali-paa Semiz 5, 23
Ali-paa Temerot 24
Ali(-beg) iri Hercegovi 13,
63, 72
Amir Hasan Ali er-Rumi 89
Arif Hikmet 70

B
(El-)Bagdadi 64, 71
(El-)Bejdavi 33
Bedrudin Mahmud 5, 53, 54
Behram-paa Sokolovi 22

ista braa (Ihvanu-s-safa) 87,

88

D
Damad Ibrahim-paa 5, 12, 17
Davud-paa 25, 102
Dervi Mehmed 58
Dervi Sulejman Mezaki 63,
68, 69, 70, 99, 103, 104

112 Bonjaci u Egiptu

D
Delaluddin Rumi 57, 70, 104
Demal ehaji 64, 67, 74
Demaludin Lati 74

E
Ebu Ibrahim Farabi 36
Ebu-l-Fadl Muhammed Velijjuddin el-Misri e-abir 39
Eli Ibrahim-paa 38
Evlija elebi 18, 28, 29, 54,
65, 68

F
Fehim Nametak 72
Fevzi Mostarac 44, 74

G
Gazi Ali-paa 24, 25

H
Hadim Ali-paa, v. Ali-paa
Hadim
Hadi Mustafa Muhlisi, v. Mustafa Muhlisi
Hadibeg Rizvanbegovi (Hadun) 45
Hajir-beg 11, 19

Haki Mehmed-paa 43
Halid b. Ebu-l-Hejjad 85
Halid ibn Sinan 65
Halil b. Ibrahim 89
Hamdija Kreevljakovi 25, 30,
32, 40
Hamid Bejazi 53, 59
Hasan b. Muhammed b. Hasan
es-Sagani 39
Hasan b. Muhammed ez-Zibari 89
Hasan Burini 58
Hasan ose (Hassan Coosy)
48
Hasan-dede b. el-Kadi, TalibiMevlevi, v. Hasan Nazmidede
Hasan Kafi Pruak 39
Hasan Nazmi-dede 63, 70, 71,
100, 102, 103, 104
Hasan-paa 47
Hazim abanovi 29, 39, 40,
47, 57, 64, 69, 71, 72, 75,
90, 94, 96
Hifzija Hasandedi 31, 41, 49,
55, 74, 75
Husein b. Abdullah b. Muhammed et-Tajjibi 34
Husein b. Ibrahim Bosnevi 94
Husein-paa Boljani 12, 17,
18, 68, 97
Husein-paa Dizveren 101
Husrev-paa Sokolovi (Deli)
12, 20

I
Ibn el-Arebi 66, 67, 68
Ibn el-Zamalkani 66
Ibrahim b. Muslihudin Bosnevi 88, 89, 90
Ibrahim b. Salih Kadizade 95
Ibrahim-beg Baagi 39
Ibrahim Ebu eneb 49
Ibrahim Kazaz Bonjak 5, 63,
64, 65
Ibrahim-paa Bonjak 5, 12,
14, 15
Ibrahim-paa Poiteljac 29, 30,
31, 32, 33, 34, 35, 36, 37,
38, 39, 40, 69, 99, 100,
107
Ibrahim-paa iman 40
Ibrahim Peevi 12, 19, 26, 28
Ibrahim ahidi 94

J
Joseph von Hammer 11, 14, 26,
69, 73
Jusuf Livnjak 75, 76, 77, 78, 79

K
Kadi Abdurahman b. Ahmed
el-Igi 95
Kara Mehmed-paa 40, 101
Kasim Dobraa 31, 34, 56, 85
Kaani 66
Jusuf Rami 113

Kenan Musi 94
Koda Musa-paa Vehabovi
102, 103, 108

M
Mahmud-paa Bonjak 25, 102
Mahmud b. Hasan el-Verrak
85
Mehmed-efendija 69
Mehmed Handi 47, 54, 55,
56, 57, 58, 59, 64, 69, 71,
72, 88, 90, 91, 94, 96
Mehmed Kico 55, 58, 64
Mehmed (Muhammed) Muhteim abanovi 53, 57
Mehmed Mujezinovi 76
Mehmed-paa Bonjak 42, 107
Mehmed-paa uprili 69
Mehmed-paa Kukavica 107
Mehmed-paa Sokolovi 17,
18, 21, 54, 68, 69, 100
Mehmed-paa Stari 27
Mehmed Ragib-paa 43
Mehmed Surejja 40
Mele Mehmed-paa 5, 12, 46,
99
Mesud b. Omer et-Taftazani
96
Mir Ali Sultan et-Tibrizi 105
Muhamed b. Ebu Bekr er-Razi
36
Muhamed b. Pir Ali el-Birkavi
90
114 Bonjaci u Egiptu

Muhamed-bej Fakar 49
Muhamed (Mehmed) Ali 12
Muhamed dralovi 31, 36, 90,
94, 96
Muhammed Abdulmunim Hafada 11
Muhammed b. Abdullah elKermani el-Verrak 85
Muhammed b. Sadru--eria
el-Evvel 93
Muhammed Enveri Kadi 76
Muhammed Harb 14, 19
Muhammed Muvalihi 65
Mustafa b. Ahmed Ljubinli 31
Mustafa b. Mehmed Kebiri-zade 58
Mustafa b. Muhamed b.
Ahmed b. Ali en-Nevabadi
el-Akhisari el-Bosnevi, v.
Mustafa Pruak
Mustafa b. Muhamed Akhisari,
v. Mustafa Pruak
Mustafa-beg 13
Mustafa Bonjak Poitelji 88,
95
Mustafa Ceri, Reisu-l-ulema
13, 28
Mustafa Ejubovi (ejh Jujo)
74
Mustafa Muhlisi 77, 78, 79
Mustafa-paa Bonjak 19, 99,
102
Mustafa-paa Niandija 29
Mustafa-paa Pljako 22

Mustafa-paa Sokolovi 12,

21
Mustafa Pruak 42, 88, 90,
91, 92, 94, 102
Mustafa Skopljak 78

O
Osman-paa Hercegovi 41
Omer-aga b. Ahmed-aga b.
Ibrahim-aga 31
Omer ibn Abdulaziz 85
Omer Mui 78
Omer Rida Kehhala 64

R
Redep-paa 41, 42
Redep-paa Hercegovi 41
Rudi Mostarac 63, 73, 74,
103, 104

S
Safvet-beg Baagi 17, 19, 22,
23, 24, 25, 26, 27, 29, 41,
42, 43, 45, 47, 56, 59, 64,
65, 69, 70, 71, 72, 73, 90,
94, 97, 104
Salih Sidki Hadihuseinovi
Muvekkit 17, 23, 24
Sejjid Kisrevi Hasan 71
Sejjid erif Ali b. Muhammed
el-Durdani 33, 95

Sinan-beg Boljani 18, 68

Sinan-paa Borovini 5, 10,
11, 104
Sinan efendi 16
Smail Bali 22, 91
Sofi Ali-paa 26
Sofi Mehmed-beg 24
Sulejman-paa 20, 46
Sultan Bajazid II 10, 13, 72,
99
Sultan Murat III 16
Sultan Murat IV 28
Sultan Osman II 27
Sultan Selim I 9, 10, 11, 13,
19, 48, 72, 99, 106, 107
Sultan Sulejman I Zakonodavac 14, 15, 18, 19, 21, 72,
99

aban b. Velijjuddin 56
aban Bonjak 49
aban Nevesinjac 53, 54, 55,
56, 86, 104, 108
ejh Hasan b. Ali el-Mevlevi
er-Rumi, Nazmi-Mevlevi,
v. Hasan Nazmi-dede
ejh Hasan Meri 11
ejh Muhammed Mevlevi 35
ejh Muhamed Rumi 65
ejh Sejfudin ef. Kemura 24,
25
ejhi 71
Jusuf Rami 115

T
Tahir Omer 45
Teufik Mufti 84, 107
Tuman-beg 11

V
Vedad Bievi 24

116 Bonjaci u Egiptu

Z
Zekerija b. Husein Qatir 53,
57, 58
Zuhdija Hasanovi 90

Registar
geografskih naziva
A
Abisinija 12
Abrigoz 77, 78
Adrud 80
Agra 80
Aleksandrija 18, 77, 78
Arabijski poluotok 79
Asuan 47, 48
Austrija 78

B
Bagdad 29, 84
Banja Luka 78, 94
Bedr 80
Beograd 26, 46
Bir Asfan 80
Birke, Birketu-l-had 77, 78,
79, 80

Bosna 10, 18, 19, 22, 24,

27, 29, 40, 41, 42, 44,
65, 67, 69, 76, 97, 98,
102, 105, 106
Bosna i Hercegovina 23,
75, 90, 94, 95, 108
Budim 24, 25, 28
Bulak 77, 78
Bursa 13, 57, 59, 67

26,
57,
99,
57,

C
Carigrad 11, 12, 13, 15, 17,
18, 19, 20, 21, 22, 23, 26,
27, 40, 42, 45, 46, 54, 55,
57, 59, 64, 67, 68, 71, 73,
74, 78, 92, 98, 102, 103
Crna Gora 41, 54
Crveno more 79

Jusuf Rami 117

ajnie 17, 18, 68, 89, 90

D
Damask 9, 55, 57, 58, 66, 68,
78, 79, 100
Daru Hamra 80
Dijaribekir 29, 42
Duvno 78

D
Debert 12
Dida 80

E
Egipat 5, 6, 9, 10,
15, 16, 17, 18,
22, 23, 24, 25,
29, 30, 40, 41,
45, 46, 47, 49,
57, 58, 63, 68,
79, 83, 84, 85,
96, 100, 101,
105, 106, 107
Eznem (Azlam) 80

F
Fatnica 45
Foa 28, 78
118 Bonjaci u Egiptu

11, 12, 14,

19, 20, 21,
26, 27, 28,
42, 43, 44,
53, 54, 56,
71, 72, 73,
88, 91, 92,
102, 103,

Gaza 11, 79
Gorade 23
Gornji Vakuf 78
Grka 77, 78
Gu 80

H
Halep 9, 29, 59, 65
Han Junus 5, 11, 27, 47, 79,
106
Hank 80
Havra 80
Hercegovina 10, 13, 18, 41,
54, 98
Hidaz 76, 77, 79, 80, 95, 101
Hudejra 80

I
Ibrim 47, 48
Istanbul 16, 19, 41, 57, 59,
73, 74, 77, 78, 79, 89, 96,
99
Izab 79
Izmit 13

J
Janja 46
Jemen 22, 25
Jenbu 80

Ka 80
Kairo 5, 10, 12, 13, 14, 15,
23, 24, 25, 27, 35, 40, 42,
43, 48, 49, 54, 55, 56, 64,
65, 67, 68, 69, 71, 75, 77,
78, 79, 80, 88, 89, 90, 91,
92, 93, 94, 95, 96, 97,
100, 101, 102, 104, 107,
108
Kania 16
Kazanci 41
Kipar 22, 57
Konja 40, 68, 71, 79
Kudejd 80
Kulen-Vakuf 95

Navatir 80
Nebit 80
Nevesinje 54, 55, 56, 57, 108
Nova Kasaba 28, 102, 108
Novi eher 16, 99
Nubija 47, 48, 49, 106

Poitelj 29, 30, 31, 32, 33, 34,

35, 37, 38, 39, 40, 69, 95,
106
Praa 23
Pljevlja 17, 18, 97
Prusac 90

Livno 49, 75

M
Mara 26
Medina 30, 64, 77, 78, 79, 85,
88, 104, 108
Mekka 22, 57, 58, 59, 64, 68,
76, 77, 78, 79, 80, 88, 93,
95, 96, 100, 104, 108
Mostar 29, 32, 36, 39, 56, 73,
74, 78, 95, 108
Mugla 94
Muvejlih 78

O
Osijek 16
Osmansko carstvo 5, 6, 11, 29,
30, 46, 57, 63, 64, 72, 99
Ozija 40

R
Rabig 80
Ridanija 11
Rodosdik 76

S
Saj 48
Jusuf Rami 119

Sajda 45
Sarajevo 18, 23, 24, 28, 30, 32,
33, 35, 36, 37, 38, 39, 44,
49, 54, 56, 64, 67, 70, 75,
76, 78, 80, 88, 90, 94, 95,
96, 98, 100, 102, 106, 107,
108
Sekif 80
Selma 80
Sirija 9, 10, 17, 22, 29, 45, 55,
58, 66, 80
Sivas 27, 42
Smederevo 10
Solun 46, 58
Stolac 45, 49
Suec 15, 77, 79

Turska 55, 59, 72, 76, 78, 79,

80, 91, 106

U
Ugarska 26
Ujunu-l-kasbi 80
Uice 78

V
Vadi Antar 80
Vadi Tih 80
Vadi Suajb 80
Van 42
Viko 28
Vlasenica 28

T
Temivar 24
Trapezunt 42

120 Bonjaci u Egiptu

epe 16, 99

Registar pojmova
A
Ademi-oglan 16, 22, 23, 26, 97
Alem 18, 97

B
Beglerbeg 16, 26, 29, 40, 41,
97
Berat 25, 53, 98
Bezistan 16, 98
Bogumili 13, 97, 98
Bosanska salnama 39, 98
Bostandi-paa 27, 98

ehaja 29, 31, 46, 69, 99

D
Damad 5, 12, 16, 17, 99

Daru-l-hadis 54
Darul-l-qurra 54
Defterdar 16, 47, 99
Dede 63, 70, 71, 99, 100, 102,
103, 104
Divan 29, 36, 73, 100
Divit 84, 100

D
Damija 13, 15, 16, 17,
19, 22, 23, 24, 25,
28, 29, 30, 31, 32,
34, 35, 36, 37, 38,
40, 41, 49, 54, 55,
74, 75, 78, 85, 95,
101, 104, 107
Duz 32, 33, 100

18,
27,
33,
39,
58,
97,

E
Emiru-l-had 80, 100
Jusuf Rami 121

H
Had 45, 57, 68, 76, 78, 79,
80, 93, 95, 96, 100, 101
Halvetije 101
Han 28, 30, 101, 102
Hass 28, 54, 102
Haznadar 25, 102

I
Idazet na irad 68, 71, 99,
102
Idazetnama 93, 102
Imaret 19, 30, 40, 54, 102

K
Kajmekam 27, 47, 103
Kapudan-paa 13, 22, 46, 103
Koda 28, 102, 103

M
Mejhana 71, 103
Meqama 37, 103
Mevlevije 68, 69, 70, 71, 73,
91, 100, 102, 103, 104
Mulla 55, 75, 104
Mulaluk 104
Muqattam 11, 104
Musafirhana 18, 40, 54, 105
Muteferrika 25, 105

122 Bonjaci u Egiptu

N
Nashi 32, 33, 96, 105, 107
Nastalik 89, 105

P
Padiah 9, 105, 106

Q
Qala 106
Qassam 57, 106

R
Rumelija 16, 40, 47, 63, 99,
101, 106

S
Sadri-azam 5, 106
Sahat-kula 30, 55, 106
Sebilj 27, 107
Serasker 19, 45, 107
Silahdar 16, 42, 107

ejhu-l-islam 5, 107
erh 34, 37, 38, 39, 75, 89, 91,
92, 96

T
Talik 90, 105, 107
Tekija 14, 18, 19, 28, 32, 56,
69, 71, 73, 99, 108

Turbe 18, 22, 23, 47, 59, 65,

74, 108

Jusuf Rami 123

Selektivna literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, Svjetlost Sarajevo, 1973.

Abdurrahman el-Deberti, Tarihu-l-Deberti, Al-Qahira,
1905.
Ahmed elebi b. Abdulgani, Tarihu-l-ayni, Al-Qahira,
1978.
Behija Zlatar, O Malkoima, POF 26/1976, Sarajevo, 1976.
Ekmeleddin Ihsanolu, Historija osmanske drave i civilizacije, Knj. 1, 2, Orijentalni institut, IRCICA, Sarajevo,
2004.
Ekmeleddin Ihsanolu, Osmanlije i nauka: Otkrie u svjetlu
izvora, Prevela: Samira Osmanbegovi-Baki, El-Kalem,
Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2006.
Evlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama,
Sarajevo, 1957.
Fehim Nametak, Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti, Orijentalni institut, Sarajevo, 2007.
Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bosanskohercegovakih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989.
Fevzi Mostarac, Bulbulistan, preveo: Demal ehaji,
stilizacija: Demaludin Lati, Sarajevo, 2003.

Jusuf Rami 125

11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.

Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela I-IV, Sarajevo,

1991.
Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973.
Hifzija Hasandedi, Muslimanska batina u istonoj Hercegovini, Sarajevo, 1990.
Husein Dedi, Podsjetnik Bonjaka - karakteristina bonjaka leksika, Sarajevo, 1998.
Ibrahim Peevi, Historija, Knj. 1, 2, El-Kalem, Sarajevo,
2000.
Joseph von Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) carstva, Knj. 1, 2, 3, Zagreb, 1979.
Katalozi Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.
Kenan Musi, Radost gazija, Sarajevo, 2010.
M. M. Sharif, Historija islamske filozofije I-II, Zagreb, 1988.
Mehmed Handi, Teme iz knjievne historije, Sarajevo,
1999.
Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika u BiH, Knjiga I
Sarajevo, 1974.
Muhamed dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima I-II, Svjetlost Sarajevo, 1988.
Muhammed Abdulmunim Hafada, Qissatu l-edebi fi
Misr, Al-Qahira, 1956.
Muhammed Ferid, Tarihu d-devleti-l-usmaniyye, Bejrut,
1983.
Muhammed Fuad Koprulu, Qijamu-d-devleti l-usmaniyye,
Al-Qahira, 1967.
Muhammed Harb, Al-Busna ve l-Herseg mine lfethi ile lkariseti, Al-Qahira, 1994.
Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo, 1998.
Nerkez Smailagi, Leksikon islama, Svjetlost Sarajevo,
1990.

126 Bonjaci u Egiptu

29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.

Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj

knjievnosti, Svjetlost, Sarajevo.
Safvet-beg Baagi, Kratka uputa u prolost BiH, Sarajevo,
1900.
Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, Knj.
1 i 2, El-Kalem, Sarajevo, 1999.
Sinan Sernet, Turska, Svjetlost Sarajevo, 1976.
Smail Bali, Kultura Bonjaka, Zagreb, 1994.
ejh Sejfudin Kemura, Sarajevske damije, separat iz Glasnika Zemaljskog muzeja u BiH.
Teufik Mufti, Arapsko pismo, Sarajevo, 1982.
Vedad Bievi, Bosanski namjesnici osmanskog doba, Sarajevo, 2006.

Jusuf Rami 127

Sadraj
Uvod......................................................................................... 5
I DIO
BONJACI NAMJESNICI U EGIPTU................................... 9
1. Ahmed-paa Hercegovi................................................. 12
2. Ibrahim-paa Bonjak..................................................... 14
3. Damad Ibrahim-paa..................................................... 16
4. Husein-paa Boljani...................................................... 17
5. Mustafa-paa Bonjak..................................................... 19
6. Husrev-paa Sokolovi.................................................... 20
7. Mustafa-paa Sokolovi.................................................. 21
8. Behram-paa Sokolovi.................................................. 22
9. Mustafa-paa Pljako ...................................................... 22
10. Ahmed-paa Hafiz........................................................ 22
11. Ali-paa Semiz.............................................................. 23
12. Hadim Ali-paa............................................................ 23
13. Mahmud-paa Bonjak................................................. 25
14. Sofi Ali-paa................................................................. 26
15. Ali-paa Malko........................................................... 26
16. Mehmed-paa Stari...................................................... 27
17. Koda Musa-paa Vehabovi......................................... 28
18. Mustafa-paa Niandija............................................... 29
Jusuf Rami 129

19. Ahmed-paa Sari.......................................................... 29

20. Ibrahim-paa Poiteljac................................................ 29
Ibrahim-paina medresa u Poitelju............................... 30
Ibrahim-paina biblioteka u Poitelju............................ 32
21. Ahmed-paa Sarho...................................................... 40
22. Husein-paa Dizveren.................................................. 40
23. Osman-paa Hercegovi............................................... 41
24. Redep-paa................................................................. 41
25. Mehmed-paa Bonjak................................................. 42
26. Ahmed amil-paa Sopasalan....................................... 42
27. Ahmed-paa Dezzar.................................................... 43
28. Mele Mehmed-paa.................................................... 46
29. Abdulah-beg Bonjak................................................... 47
Bonjaci - uvari osvojenog teritorija u Egiptu.............. 47
II DIO
BONJACI - KADIJE U EGIPTU......................................... 53
1. Bedrudin Mahmud........................................................ 54
2. aban Nevesinjac............................................................ 54
3. Mehmed Muhteim abanovi....................................... 57
4. Zekerija b. Husein Qatir................................................ 57
5. Mustafa b. Mehmed Kebiri-zade.................................... 58
6. Hamid Bejazi................................................................ 59
III DIO
BONJACI - KNJIEVNICI U EGIPTU............................. 63
1. Ibrahim Kazaz Bonjak................................................... 64
2. Abdulah-efendija Bonjak.............................................. 66
3. Dervi Sulejman Mezaki................................................. 68
4. Hasan Nazmi-dede Bonjak........................................... 70
5. Ali iri Hercegovi......................................................... 72
6. Rudi Mostarac.............................................................. 73
7. Mustafa Ejubovi (ejh Jujo).......................................... 74
130 Bonjaci u Egiptu

8. Jusuf Livnjak.................................................................. 75
9. Hadi Mustafa Muhlisi................................................... 77
Birke - glavna destinacija hadija................................... 79
IV DIO
BONJACI - PREPISIVAI
ARAPSKIH RUKOPISA U EGIPTU..................................... 83
Arapsko pismo.............................................................. 83
Pisai materijal.............................................................. 84
Pisai pribor.................................................................. 84
Najpoznatiji prepisivai rukopisa................................... 84
Klasifikacija islamskih nauka......................................... 86
Bonjaci - prepisivai rukopisa u Egiptu........................ 88
1. Ali b. Jusuf Bosnevi........................................................ 89
2. Ibrahim b. Muslihuddin Bosnevi.................................... 89
3. Mustafa b. Muhamed Akhisari....................................... 90
4. Husein b. Ibrahim Bosnevi............................................. 94
5. Mustafa Bonjak Poitelji............................................... 95
6. Abdulvehab al-Bosnevi................................................... 95
7. Ahmed Bosnevi.............................................................. 96
Glossarium.............................................................................. 97
INDEKSI
Registar vlastitih imena......................................................... 111
Registar geografskih naziva.................................................... 117
Registar pojmova................................................................... 121
Selektivna literatura............................................................... 125

Jusuf Rami 131