Zavjetovao se da se nikada nee oeniti.

Za razliku od drugih mukaraca iz obitelji

Cynster, Vane se nikako nije elio vezati uz samo jednu enu, koliko god ona bila
oaravajua. Impozantno ladanjsko zdanje Bellamy Hall inilo mu se kao savreno
mjesto na kojemu bi se mogao privremeno skloniti od londonskih udavaa, no kada
ondje upozna neodoljivu Patience Debbingon, shvatit e da je ona njegova prava
ljubav, ena koja u njemu moe probuditi puno vie od obine elje za zavoenjem.
No, Patience se nee lako predati Vaneovu senzualnom udvaranju. On je arogantan,
drzak i nevjeran, poput svakog mukarca, pa iako od njegovih poljubaca gubi glavu i
topi se ve od samoga njegova dodira, zavjetovala se da nikad nee dopustiti da joj
neki mukarac slomi srce.
Tko e od njih dvoje prvi prekriti zavjet?

Vane napokon upoznaje enu koja mu je ravna po neovisnosti i slobodnom

duhu... Nova sjajna, senzualna i neodoljiva ljubavna pria jedne od
najsvjeijih autorica ovoga anra.
Romantic Time
Stephanie Laurens posebno je vjeta u prikazu nepopravljivih zavodnika iz
georgijanskog doba, aristokrata profinjene suzdranosti i silovitih nagona,
kao i u minucioznim i neobuzdanim ljubavnim prizorima.
Amazon.com

Listopad 1819.
Northamptonshire

rebali bismo pouriti. Ovo izgleda kao da su nam svi psi pakla za
vratom.
to? Trgnut iz nelagodnog razmiljanja, Vane Cynster podigao je
pogled s uiju konja predvodnika i pogledao uokolo. Pogled mu se
napokon skrasio na njegovu konjuaru Dugganu i na gomili prijeteih tmurnih
oblaka koji su im se straga brzo primicali. Prokletstvo! Vane je vratio pogled na
konje i pucnuo uzdama. Par sivaca upregnutih u njegovu koiju s dva kotaa snano
je zakoraio. Bacio je pogled preko ramena. Misli li da im moemo pobjei?
Zagledan u olujne oblake, Duggan je odmahnuo glavom. Imamo pet kilometara
prednosti, moda osam. Nedovoljno da se vratimo u Kettering, a jo manje da
stignemo do Northamptona.
Vane je opsovao. Neto ga je morilo jo i vie od pomisli da bi mogao pokisnuti.
Osjetio je kao da mu zdvojnost zariva svoje mamuze u mozak; pogleda uperenog u
cestu po kojoj su sivci hitali, traio je neku mogunost, neki pravac bijega.
Do prije samo nekoliko minuta razmiljao je o Devilu, vojvodi od St. Ivesa, svom
roaku, drugu iz djetinjstva i najbliem prijatelju i o eni koju mu je sudbina
dodijelila, Honoriji, sada vojvotkinji od St. Ivesa. Onoj koja je Vaneu i ostaloj
etvorici jo neoenjenih Cynstera naredila ne samo da financiraju, nego i da osobno
prisustvuju misi posveenja obnovljenog krova crkve u selu Somersham, u blizini
sjedita vojvodstva. Dodue, taj je novac ionako bio nepravino steen. Bio je to
dobitak od oklade koju ni ona ni njihove majke nisu odobrile. Stara izreka da su
jedine ene zbog kojih se Cynsteri trebaju zabrinjavati njihove supruge u ovom se
narataju pokazivala istinitom, kao i kod onih prethodnih. A razlozi tome bili su
neto o emu nijedan Cynster nije elio previe razmiljati.
Upravo je zbog toga i imao tako silnu elju skloniti se s puta oluji. Sudbina je,
maskirana u oluju, uredila da se Honoria i Devil upoznaju u okolnostima koje su
neminovno vodile njihovu vjenanju. Vane nije namjeravao nepotrebno riskirati.
Bellamy Hall. Uhvatio se za tu misao kao utopljenik za slamku. Minnie e nam
pruiti zaklon.
Prava zamisao. Duggan je zvuao veselije. Trebali bismo biti blizu skretanja.
Skretanje im se ukazalo iza idueg zavoja; Vane je u punoj brzini skrenuo, a zatim
prokleo i usporio konje. Uski puteljak bio je neravniji od ceste s koje su upravo sili.

Previe naklonjen svojim brzim konjima da bi riskirao neku njihovu ozljedu,

usredotoio se, pustio ih je da nastave najveom brzinom kojom ih se usuivao
potjerati, sablasno svjestan sve vee tmine neprirodnog, preranog sumraka i sve jaeg
vjetra.
Somersham Place, Devilovu glavnu rezidenciju, napustio je nedugo nakon objeda,
nakon to je cijelo jutro proveo na misi povodom dovretka obnove krova koju su
platili on i njegovi roaci. Namjeravajui poi u posjet prijateljima u blizini
Leamingtona, ostavio je Devila da uiva u svojoj eni i sinu te se zaputio na zapad.
Oekivao je da e s lakoom doi do Northamptona i udobnosti koje je ondje nudio
Blue Angel. Umjesto toga, zahvaljujui sudbini, no e provesti s Minnie i njezinim
ukuanima. Ali barem e biti na sigurnom.
Kroz ivicu njima s lijeva, Vane je u daljini opazio vodenu povrinu, olovno sivu
pod nebom to se mrailo. Bila je to rijeka Nene, to je znailo da je Bellamy Hall
blizu; stajao je na dugoj, strmoj uzvisini koja se nadnosila nad rijeku.
Prole su godine od njegova posljednjeg posjeta ovom mjestu napreac se nije
mogao sjetiti niti koliko, ali nije nimalo sumnjao u dobrodolicu. Araminta, ledi
Bellamy, ekscentrina udovica bogatuna, bila mu je kuma. Neblagoslovljena
vlastitom djecom, Minnie se prema njemu nikad nije odnosila kao prema djetetu;
tijekom godina postala mu je dobra prijateljica. Katkad preotroumna prijateljica
sklona prigovaranju i prodikama, ali svejedno prijateljica.
Kao ki vikonta, Minnie je roenjem stekla mjesto u visokom drutvu. Nakon
smrti svoga supruga Sir Humphreyja Bellamyja, povukla se iz drutvenog ivota i
odluila radije ostati u Bellamy Hallu, gdje je upravljala arolikim kuanstvom koje su
sastojalo od osiromaenih roaka i bogatih socijalnih sluajeva.
Kad ju je jednom upitao zato se okruila takvim ulizicama, Minnie je odgovorila
da joj je, u njezinim godinama, ljudska priroda glavni izvor zabave. Sir Humphrey joj
je ostavio dovoljno veliko bogatstvo da sebi taj hir moe priutiti, a Bellamy Hall,
groteskno ogroman, bio je dovoljno velik da ugosti njezinu neobinu menaeriju. U
elji da se napoje zdravim razumom, ona i njezina druica, gospoa Timms,
povremeno bi skoknule do prijestolnice, ostavljajui ostatak kuanstva u
Northamptonshireu. Vane bi se uvijek javio Minnie kad bi svratila do grada.
Nad drveem pred njima uzdizali su se gotski tornjii, a zatim su se pojavili i
opekom sazidani stupovi dveri s vratnicama od kovanog eljeza. Bile su odkrinute.
Uz mrano zadovoljan osmijeh, Vane je potjerao konje kroz njih; pobijedili su oluju
sudba ga nije zatekla na spavanju, potjerao je sivce u kasu niz ravan prilaz. Bio je
obrubljen velikim bujnim grmljem to je treperilo na vjetru; prastara stabla bacala su
nemirne sjene po ljunku.
Mraan i tmuran, s brojnim prozorima, uronjen u gustu tamu i zagledan u njih
mnotvom svojih plosnatih oiju, Bellamy Hall uzdizao se na kraju tog puta nalik na
tunel. Izduena je gotika neman, s bezbrojnim arhitektonskim elementima
naguranima jedan do drugog i u cijelosti nedavno raskono ukraena u
georgijanskom stilu, trebala izgledati odvratno, pa ipak, u zaraslom parku i s krunim
dvoritem pred sobom, zdanje je uspijevalo izbjei izgled potpune rugobe.
Bilo je to, razmiljao je Vane prolazei dvoritem prema talama, prikladno

ezoterino prebivalite za jednu ekscentrinu staricu i njezino neobino kuanstvo.

Dok je zaobilazio ugao kue, nije primijetio niti znaka ivota.
Ipak, u talama je bilo ivo. Konjuari su uurbano pripremali konje za
nadolazeu oluju. Prepustivi Dugganu i Minnienom glavnom konjuaru Grishamu,
da se pobrinu za sivce, Vane se dugim korakom zaputio u kuu, stazom koja je vodila
kroz grmlje. Premda zarasla, bila je prohodna; staza je izlazila na loe odravan
travnjak koji se nastavljao oko ugla jednog krila. Iza tog ugla, znao je Vane, nalazila
su se bona vrata koja su gledala prema irokom prostranstvu travnjaka s malom
vojskom velikog kamenja, ostacima opatije na kojima je Hall dijelom bio podignut.
Ruevine su se pruale prilino daleko; sam se Hall uzdizao na mjestu nekadanje
opatijine dvorane za goste, inae opljakane za vrijeme Rasputanja samostana koje
je naredio Henrik VIII.
Kad se primaknuo uglu, pred njim su se ukazali blokovi pjeenjaka nagrienog
zubom vremena, raspreni po debelom zelenom tepihu. Negdje na polovici toga
prema mranome nebu uzdizao se jedan jedini luk, sve to je ostalo od nekadanje
glavne lae opatije. Vane se nasmijeio; sve je bilo tono onako kako je pamtio. U
posljednjih dvadeset godina nita od Bellamy Halla nije se promijenilo. Zaao je za
ugao i otkrio da nije bio u pravu. Zastao je, pa zatreptao. Punu minutu je stajao
tako skamenjen, prikovanog pogleda, potpuno usredotoen. A zatim je, jo uvijek
zurei, uma potpuno zaokupljenog prizorom pred njim, nastavio naprijed, koracima
priguenim gustom travom. Zaustavio se nasuprot velikom lunom prozoru, nekoliko
koraka od polukrunog cvjetnog nasada to se pred njim prostirao.
Odmah iza dame odjevene u fini, lepravi muslin s uzorkom granica, nagnute
nad cvijeem po kojem je eprkala.
Mogla bi mi pomoi. Patience Debbington je otpuhnula u stranu uvojke to su
joj pali na oi i namrtila se maki Myst, koja je spokojno sjedila meu biljkama, sa
zagonetnim, nedokuivim izrazom na licu. Mora biti negdje ovdje.
Myst je samo trepnula velikim plavim oima. Uzdahnuvi, Patience se nagnula
najvie to se usudila i ponovno zaeprkala po korovu. Takvo saginjanje u struku, s
rukama u cvjetnoj gredici i nonim prstima u laganim cipelama ukopanim u mekani
rub gredice, teko da je bio najelegantniji i nipoto stabilan poloaj.
Nije se, dodue, morala zabrinjavati oko toga da e je itko vidjeti svi su se drugi
ve oblaili za veeru. Tono ono to je i ona trebala initi i to bi i inila da nije
primijetila kako je mala srebrna vaza to je krasila prozorsku dasku nestala. Kako je
prozor ostavila otvorenim, a Myst je tom rutom esto prolazila, zakljuila je da je
Myst sigurno u prolazu sruila vazu i da se ona otkotrljala preko ravne prozorske
daske i pala u cvjetni nasad pod prozorom.
Zanemarila je injenicu da nikada nije vidjela Myst kako ita sluajno obara; bilo
joj je drae vjerovati da je Myst nespretna, nego da je to jo jedno djelo njihova
tajanstvenog lupea.
Nije tu, zakljuila je Patience. Ili je barem ja ne mogu vidjeti. I dalje nagnuta,
pogledala je Myst. Moe li ti?
Myst je ponovno trepnula, i pogledala iza nje. Potom se mazna siva maka ustala i
elegantno odetala iz cvjetne gredice.

ekaj! Patience se napola okrenula, ali odmah se zatim zaljuljala unatrag,

trudei se zadrati nestabilnu ravnoteu. Sprema se oluja stvarno nije vrijeme za
odlazak u lov na mieve.
Govorei to, uspjela se uspraviti i tako ostala licem okrenuta kui, gledajui ravno
u prazne lune prozore salona na donjem katu. Uz potamnjelo olujno nebo, prozori
su bili poput zrcala. Odraavali su lik mukarca koji joj je stajao odmah za leima.
Glasno uzdahnuvi, Patience se hitro okrenula. Pogled joj se sudario s
mukarevim oi su mu bile otre, kristalno sive, blijede pod slabanim svjetlom.
Budno su je promatrale, na nain koji nije mogla odrediti. Stajao je ne vie od metra
dalje od nje, visok, elegantan i neobino strog. U trenutku kad joj je mozak zabiljeio
te injenice, Patience je osjetila kako joj pete tonu sve dublje u mekano tlo cvjetne
gredice.
Rub gredice joj se uruio pod stopalima.
irom je otvorila oi i usnama oblikovala bespomono Oh. Maui rukama,
poela je padati na lea...
Mukarac je reagirao tako hitro da su mu se pokreti stopili jedan u drugi
epao ju je za nadlaktice i snano je povukao prema sebi.
Sudarila se s njime, grudima u njegova prsa, bokovima o vrsta bedra. Sudar joj je
istjerao zrak iz plua i natjerao da se bori opet doi do daha. Jedva je hvatala zrak i
pluima i u mislima. Snane su je ruke zadrale u uspravnom poloaju, a njegovi joj
dugi prsti poput eljeznih okova stegnuli ruke. Grudima je osjetila njegova poput
kamenog zida tvrda prsa; ostatak njegova tijela, posebice duga bedra to su ih drala
u zagrljaju, inio se gipkim poput rastezljivog elika.
Bila je bespomona. Potpuno i apsolutno bespomona.
Patience je podigla pogled i susrela se s mukarevim pepeljastim oima. Dok ih
je promatrala, sive su mu oi potamnjele. Izraz koji se u njima nazirao snano
usredotoen natjerao ju je da osjeti kako ju proima krajnje udna jeza.
Zatreptala je; pogled joj se spustio do mukarevih usana. Duge, tanke, no
prekrasnih proporcija, bile su kao isklesane. Zadivile su je. Nije mogla odvojiti
pogleda od njih. Hipnotizirajue konture su se pomjerale, gotovo neprimjetno
smekavale, a njezine su usnice bridjele. Progutala je slinu i duboko udahnula
oajniki joj potreban zrak.
Grudi su joj se uzdigle, pomiui se uz neznanev kaput, pritiui jo snanije o
njegova prsa. Uzbuenje je prostrujalo cijelim njezinim tijelom, od neoekivano
vrstih bradavica pa sve do nonih prstiju. Jo je jednom duboko udahnula i napela
se, ali nije mogla zaustaviti treperenje koje ju je obuzelo.
Neznaneve su se usne stanjile i asketske se crte lica stvrdnule. Prsti su mu se
stegnuli oko njezinih ruku i dok ga je u oku promatrala, podignuo ju je s lakoom te
je oprezno spustio pola metra dalje. Zatim je zakoraio unatrag i nemarno se
naklonio. Vane Cynster. Podigao je jednu smeu obrvu, ali i dalje je gledao u nju.
Doao sam u posjet ledi Bellamy.
Patience je zatreptala. Ah... da. Nije znala da se mukarci mogu tako kretati
osobito mukarci njemu nalik. Bio je visok, krupan, vitak, ali miiav, pa ipak su mu

pokreti bili besprijekorno usklaeni. Taj uglaeni sklad je na neki nejasan nain
oputenu gracioznost inio zadivljujuom. Njegove rijei, izreene glasom tako
dubokim da ga je mogla zamijeniti za tutnjavu oluje, naposljetku su joj doprle do
svijesti. Svim se silama trudei obuzdati svoje misli, pokazala je prema vratima s
njezine desne strane. Ve je odjeknuo prvi zvuk gonga.
Vane je uhvatio njezin razrogaeni pogled i nekako uspio potisnuti poudni
osmijeh nije bilo potrebe za plaenjem plijena. Prizor koji je sada imao pred oima
ljupke obline to su savreno ispunjavale haljinu od muslina boje bjelokosti s
uzorkom granica u svakoj je pojedinosti bio zamaman kao i onaj koji mu je prvi
privukao panju velianstvene obline njezine pozadine koje su se jasno ocrtavale
ispod zategnute tkanine. Kad bi se pomicala, i one su se gibale. Nije se mogao sjetiti
kada ga je neki prizor tako oarao, toliko zagolicao njegova bludnika ula.
Bila je prosjene visine, ela u razini njegova vrata. Kosa joj je, raskono smea i
blistavo sjajna, bila sputana labavim vorom, tako da su joj se sjajni uvojci uvijali oko
uiju i potiljka. Pod profinjenim smeim obrvama velike oi boje ljenjaka gledale su
ga s izrazom koji je teko razaznavao u tmini. Nos joj je bio pravilan; put
blijedoukasta. Ruiaste su joj usne jednostavno preklinjale da ih se poljubi. Malo
je nedostajalo da to i uini, ali okusiti nepoznatu damu prije propisnog upoznavanja
jednostavno nije bilo u redu.
Njegova joj je utnja dala prigodu da se pribere; osjetio je njezin sve vei otpor, u
oima joj vidio da se sprema namrtiti. Vane je dopustio da mu se usne izviju u
osmijeh. Znao je tono to je htio uiniti njoj, s njom; ostala su samo pitanja gdje i
kada. A vi ste...?
Oi su joj se neznatno suzile. Uspravila se, sklopivi ruke pred sobom. Patience
Debbington.
To ga je pogodilo poput topovske kugle i ostavilo bez daha. Vane je zurio u nju;
studen je propupala u njegovim grudima. Brzo se irila, zahvaajui mu mii za
miiem reakcijom nijekanja. Zatim ga je ispunila nevjerica. Bacio je pogled na
njezinu lijevu ruku. Nikakav joj prsten ili drugi ures nije resio odgovarajui prst.
Nije mogla biti neudana bila je u srednjim dvadesetima; mlae ene nisu
posjedovale tako zrele obline. U to je bio posve siguran polovicu svoga ivota
proveo je u prouavanju enskih oblina; bio je strunjak za to. Moda je bila udovica
to je potencijalno bilo jo bolje. Prouavala ga je kriomice, pogled joj je klizio po
njemu.
Vane je osjetio dodir njezina pogleda, osjetio je kako se u odgovoru na taj
neumjestan pogled u njemu opet budi lovac; oprez mu se vratio. Gospoica
Debbington?
Dignuvi pogled, potvrdno je kimnula a Vane zamalo zareao. Posljednja
mogunost usidjelica bez novca i poznanstava. Mogao bi je uiniti svojom
ljubavnicom.
Mora da mu je proitala misli; prije nego to je uspio formulirati pitanje, ona je
odgovorila na nj. Neakinja sam ledi Bellamy.
Prasak groma zamalo je nadjaao njezine rijei. Vane je pod okriljem buke jedva
ujno opsovao, s mukom se opirui nagonu da uputi svoj gnjev prema nebesima.

Sudbina ga je gledala kroz one bistre oi boje ljenjaka, koje kao da su ga osuivale.
Molim vas, ovuda pokazala mu je prema oblinjim vratima, pa ga oholo
povela rei u Mastersu da obavijesti tetu o vaem dolasku.
Usvojivi stil, a shodno tome i stale Minniena neoekivanog posjetitelja, Patience
nije niti pokuala skrivati svoje miljenje; glas joj se ispunio nadmenim prezirom.
Moja teta vas oekuje?
Ne... ali bit e joj drago vidjeti me. Kakav je to suptilan prijekor osjetila u
njegovu daleko prenaglaenom udvornom tonu? Progutavi ponos, Patience je
nastavila dalje. Osjeala je kako joj se njegova pojava, krupna i krajnje muevna,
kree za leima. ula su joj poskakivala, ali vrsto ih je zauzdala i podigla bradu.
Priekajte u salonu prva vrata desno Masters e doi po vas kada vas teta bude
mogla primiti. Kao to sam spomenula, svi se ukuani trenutano presvlae za
veeru.
Naravno.
Izreena tiho, rije je stigla do nje dok se zaustavljala pred bonim vratima i
Patience je osjetila hladne trnce kako joj klize niz lea. I osjetila je pogled njegovih
sivih oiju na svojem obrazu, na osjetljivoj koi svoga vrata. Ukoila se, odolijevajui
tenji da se pone migoljiti. Pogledala je dolje, odluna da se ne okrene i sretne mu
pogled. Sve stisnutije vilice, posegnula je za kvakom, ali pretekao ju je.
Patience se sledila. Stao je odmah iza nje i posegnuo oko nje za kvakom; gledala je
kako je njegovi dugi prsti polagano grabe. I zatim zastaju.
Mogla ga je osjetiti iza sebe, udaljenog samo nekoliko centimetra, mogla je osjetiti
kako je okruuje njegova snaga. U jednom nedvosmislenom trenutku, osjeala se kao
da je u klopci.
Zatim su se dugi prsti pokrenuli; brzim je pokretom irom otvorio vrata.
Ustreptala srca, Patience je duboko udahnula i odjedrila u zamraeni prolaz. Ne
usporavajui korak, kraljevskim ga je prijezirom pogledala preko ramena. Odmah u
razgovarati s Mastersom sigurna sam da vas teta nee ostaviti dugo ekati. I
zatim je nastavila dalje, niz prolaz i u mrani hodnik.
Stojei uznosito na pragu, Vane ju je prodornim oima promatrao kako se povlai.
Bio je osjetio kako je neto u njoj buknulo na njegov dodir, drhtaj svijesti koji nije
mogla sakriti. Dentlmenu njegova kova, to je bio dovoljan dokaz onoga to bi se
moglo dogoditi.
Pogled mu je pao na malu sivu maku to se bila privijala uz skute Patience
Debbington; sada je sjedila na uskom tepihu, motrei ga. Dok ju je gledao, ustala je,
okrenula se i uzdignutog repa krenula niz hodnik, a onda se zaustavila. Okreui
glavu, pogledala je za njim. Mijau.
Po povienom tonu, Vane je zakljuio da je enka.
Iza njega bljesnula je munja. Pogledao je za sobom u zamraen dan. Grom se
zakotrljao i sekundu poslije otvorilo se nebo. Kia je zapljutala. Teke su kapi
zapljuskivale i brisale krajolik.
Poruka sudbine nije mogla biti jasnija: bijeg je bio nemogu.
Namrgoenog izraza, Vane je zatvorio vrata i krenuo za makom.

Koje li sluajnosti! Araminta, Ledi Bellamy, ushieno se nasmijeila Vaneu.

Naravno da mora ostati. Ali drugi e se gong oglasiti svakog trena, zato skrati. Kako
su svi?
Naslanjajui ramena o okvir kamina, Vane se nasmijeio. Zaogrnuta u skupe
marame, zaobljene figure obloene svilom i ipkom, s naboranom udovikom
kapicom povrh ivahnih bijelih uvojaka, Minnie ga je gledala oima koje su sjajile
inteligencijom. Sjedila je ustoliena u naslonjau pred vatrom u svojoj spavaonici; do
nje je sjedila Timms, otmjena dama neodreenih godina, Minnieina odana druica.
Pod svi je, Vane je znao, mislila na Cynstere. Mlade napreduje Simonu jako
dobro ide na Etonu. Amelia i Amanda are i pale po visokom drutvu, slamajui srca
uzdu i poprijeko. Stariji su svi dobro i imaju posla u gradu, ali Devil i Honoria su i
dalje u Placeu.
I dalje prezauzeti divljenjem njegovu nasljedniku, kladila bih se. Usudila bih se
rei da e ga ta njegova ena dovesti u red. Minnie se nacerila, pa se sabrala. I dalje
se ne zna nita o Charlesu?
Vaneovo se lice smrknulo. Ne. Njegov nestanak ostaje tajna.
Minnie je odmahnula glavom. Jadan Arthur.
Doista.
Minnie je uzdahnula, pa uputila Vaneu propitivaki pogled. A to je s tobom i s
onim tvojim roacima? I dalje dre dame iz visokog drutva u napetosti?
Prizvuk joj je bio potpuno nevin, ali glave nagnute nad pletivom, Timms je
zafrktala. Prije bih rekla u horizontali.
Vane se nasmijeio, uglaeno i armantno. inimo najbolje to moemo.
Minnie su se zacaklile oi. I dalje se smijeei, Vane je spustio pogled i poravnao
rukav. Morao bih se ii presvui, ali reci mi tko trenutano boravi kod tebe?
itava gomila osobenjaka i udaka, javila se Timms.
Minnie se zahihotala pa oslobodila ruke iz marame. Da vidimo. Brojala je na
prste. Edith Swithins ona je u dalekoj rodbinskoj vezi s Bellamyjima. Krajnje
rastresena, ali posve bezopasna. Samo nemoj izraziti zanimanje za njezino kukianje,
osim ako ima sat vremena vika. Zatim je tu Agatha Chadwick ona je bila udana
za onog nesretnog lika koji je uporno tvrdio da moe preploviti Irsko more u amcu
od pletenog iblja. Naravno, nije mogao. I tako su Agatha i njezin sin i ki ovdje s
nama.
Ki?
Minniein pogled se podigao prema Vaneovu licu. Angela. esnaest joj je godina i
ve je osvjedoeno glumatalo. Onesvijestit e se u tvojim rukama ako joj da imalo
prilike.
Vane se namrtio. Hvala na upozorenju.
Henry Chadwick mora da je negdje tvojih godina, ree Minnie, ali posve
razliitog kova. Pogled joj se s odobravanjem kretao po Vaneovoj elegantnoj figuri,
dugim miiavim nogama laskavo izloenima u uskoj jelenjoj koi i visokim
izmama, divno skrojenom fraku od fine vune kakav je priliio njegovim irokim
ramenima. Dobro bi mu dolo da te samo dobro odmjeri.

Vane je samo uzdignuo obrve.

Nego, tko jo? Minnie se mrtila na prste. Edmond Montrose na je deurni
pjesnik i dramaturg. Nije ni potrebno spominjati da vidi sebe kao idueg Byrona.
Zatim su tu General i Edgar, kojih se sigurno sjea.
Vane je potvrdno kimnuo. General, grubi bivi vojnik, godinama ivi u Bellamy
Hallu; zapravo nije imao taj in nego je svoj nadimak zaradio zbog svoga izraenog
vojnog ozraja. Edgar Polinbrooke je takoer ve godinama jedan od Minnienih
umirovljenika. Vane ga je procjenjivao kao pedesetogodinjaka i umjerenog
alkoholiara koji si umilja da je vrhunski kockar, ali je u stvarnosti jednostavna i
bezazlena dua.
Ne zaboravi Whitticombea, dodala je Timms.
Kako bih mogla zaboraviti Whitticombea? Minnie je uzdahnula. Ili Alice.
Vane je ispitivaki uzdignuo obrvu.
Gospodin Whitticombe Colby i njegova sestra, Alice, Minnie je dobacila.
Daleki Humphreyjevi roaci. Whitticombe je uio za akona i doao do ideje da
sastavi Povijest opatije Coldchurch. Coldchurch je bila opatija na ijim se ruevinama
uzdizao Hall.
A to se tie Alice pa, ona je samo Alice. Minnie je napravila grimasu.
Sigurno je starija od etrdeset i, iako mi je mrsko rei to za nekoga mog spola, ne
znam jesam li jo upoznala hladnije, manje tolerantno bie koje jo uz to i toliko voli
prigovarati.
Vaneove obrve su se visoko uzdigle. Dakle, bilo bi mi mudro drati se dalje od
nje.
Naravno. Minnie je osjeajno kimnula. Priblii li joj se previe, vjerojatno e
joj para poeti izlaziti na nos. Dobacila je pogled Vaneu. No opet, svejedno bi
mogla imati napade histerije, istog trena kad te vidi.
Vane joj je uputio jalan pogled.
Mislim da je to to. Joj, ne zaboravila sam Patience i Gerrarda. Minnie je
podigla pogled. Moja neakinja i neak.
Prouavajui Minnieino ozareno lice, Vane nije imao potrebe pitati jesu li joj
mladi roaci srcu dragi. Patience i Gerrard? Namjerno je blago priupitao ne elei
pokazati preveliko zanimanje.
Djeca moje mlae sestre. Sada su siroad. Gerrardu je sedamnaest godina
naslijedio je Grange, zgodan mali posjed u Derbyshireu, od svog oca, Sir Reginalda
Debbingtona. Minnie se namrtila Vaneu. Moda si premlad da bi ga se sjeao.
Reggie je umro prije jedanaest godina.
Vane je prebirao po sjeanjima. Je li to onaj koji je slomio vrat dok je bio u
lovu?
Minnie je potvrdnu kimnula. Jest, taj. Moja sestra Constance je umrla prije dvije
godine. Patience se brine o Gerrardu praktiki otkad je Reggie umro. Minnie se
nasmijeila. Patience je moj projekt za iduu godinu.
Vane je prouavao taj osmijeh. Stvarno?

Misli da je ostavljena u zapeku i nije je uope briga. Kae da e razmiljati o

udaji nakon to se Gerrard sredi.
Timms je frknula. Previe je svojeglava za svoje dobro.
Minnie je sklopila ruke u krilu. Odluila sam povesti Patience i Gerrarda u
London za Sezonu dogodine. Ona misli da emo Gerrardu dati malo gradske patine.
Vane je cinino uzdignuo obrvu. Dok zapravo planira igrati se enidbene
posrednice.
Upravo tako. Minnie mu se nasmijeila. Patience ima pristojno bogatstvo
uloeno u vrijednosnice. to se ostalog tie, mora mi dati svoje miljenje kad je vidi.
Reci mi koliko visoko misli da moe dosegnuti.
Vane je suzdrano nagnuo glavu.
U daljini se zauo udarac gonga.
Do vraga! Minnie je stisnula marame koje su joj kliznule. Vjerojatno nas
ekaju u salonu i pitaju se to se pobogu dogaa. Odmahnula je Vaneu. Idi se
uljepati. Ne navraa tako esto. Sad kad si ovdje, elim u potpunosti iskoristiti tvoje
drutvo.
Vaa elja je moja zapovijed. Vane joj se elegantno naklonio; ispravljajui se,
nabacio je arogantno bludniki smijeak. Cynsteri nikada ne ostavljaju dame
nezadovoljene.
Timms je toliko zahihotala da se zagrcnula.
Vane je napustio sobu i prepustio ju smijehu, kikotanju i razdraganim
aputanjima punim iekivanja.

a je neto udno posrijedi, Vane je osjetio nekoliko minuta nakon to je

uao u salon. Cijelo se kuanstvo u velikoj prostoriji podijelilo na
skupine, a istog trenutka kad se pojavio, sve glave su se okrenule u
njegovu smjeru.
Izrazi na njihovim licima kretali su se u rasponu od dobroudnih dobrodolica
Minnie i Timms, preko Edgarovih odobravanja te sline reakcije mladca, za kojeg je
Vane pretpostavio da je Gerrard, pa do oprezne proraunatosti i neskriveno hladne
antipatije ovo potonje od troje ljudi gospodina za kojeg je Vane raunao da je
Whitticombe Colby, ukoene usidjelice ispijenog lica, po svoj prilici Alice Colby, i,
naravno, Patience Debbington.
Vane je shvaao Colbyjevu reakciju. Pitao se, meutim, to je uinio da je
zavrijedio osudu Patience Debbington. Reakcija joj nije bila onakva kakvu je
naviknuo viati u dobro odgojenih dama. Ljubazno se smijeei preao je preko
prostorije, istodobno doputajui da im se pogledi susretnu. Ona mu je uzvratila
hladnim pogledom, pa se okrenula i komentirala neku opasku mravog, dramatino
mranoga gospodina, nesumnjivo pjesnika u usponu. Vaneov se osmijeh proirio.
Okrenuo se Minnie.
Moe mi dati ruku, Minnie je izjavila im se naklonio. Predstavit u te
ostalima, a onda stvarno moramo unutra ili e nam kuhar poludjeti.
Prije nego su uope prili prvim od Minnienih gostiju, Vaneova vrsno izbruena
drutvena antena uhvatila je uzburkanost ispod povrine meu skupinama.
to li je to ovaj put Minnie zamijeala? I to se, Vane se pitao, kuhalo?
Zadovoljstvo mi je upoznati vas, gospodine Cynster. Ruku mu je pruila Agatha
Chadwick, matrona zategnutog lica s prosijedom plavom kosom napola skrivenom
pod udovikom kapicom, i pokazala prema privlanoj svjetlokosoj djevojci kraj sebe.
Moja ki, Angela.
Okruglih oiju, Angela je klecnula koljenima; Vane je uzvratio suzdranim
mrmljanjem.
A ovo je moj sin, Henry.
Cynster. Snane grae i jednostavno obuen, Henry Chadwick se rukovao s
Vaneom. Sigurno vam je drago to se moete malo odmoriti od putovanja. Kimnuo
je prema visokim prozorima kroz koje se moglo uti lupkanje kie po kamenim
ploama terase.
Uistinu. Vane se nasmijeio. Sretna prigoda. Bacio je pogled na Patience
Debbington, i dalje zaokupljenu pjesnikom.

Generalu i Edgaru bilo je drago to ih se sjea. Edith Swithins je bila neodreena i

smetena; u njezinom sluaju, Vane je nagaao da nije zbog njega. Colbyji su izrazili
hladnu nesklonost, kao to to samo oni znaju uiniti Vaneu se inilo da bi lice
Alice Colby moglo prsnuti kad bi se nasmijeila. Doista, sinulo mu je da moda
nikada nije ni nauila kako se to radi.
Time je jo preostalo, zadnje po redu, ali nimalo i po vanosti, upoznavanje s
pjesnikom, Patience Debbington i njezinim bratom Gerrardom. Kad im je priao, s
Minnie pod rukom, oba su mukarca digla pogled, srdanih izraza. Patience nije niti
registrirala njegovo postojanje.
Gerrard Debbington. Smeih oiju to su sjale pod gustom smeom kosom,
Gerrard je pruio ruku, pa se zacrvenio; Vane ju je prihvatio prije nego se momak
potpuno zbunio.
Vane Cynster, promrmljao je. Minnie kae da ete u grad idue Sezone.
O, da. Ali sam vas htio pitati Gerrardove oi su se zasjajile, uperene u
Vaneovo lice. Visina vitkog tijela mu je otkrivala dob, a neobuzdana brbljavost
mladalaki zanos. Proao sam pored tala taman prije nego to se prolomila oluja
tamo je smjeten par vrsnih sivaca. Jesu li to vai?
Vane se nacerio. Napola velki. Dobro gaze, vrhunska izdrljivost. Moj brat,
Harry, ima pastuha; od njega nabavljam sve ivotinje.
Gerrard je blistao. I mislio sam da su prvorazredna grla.
Edmond Montrose. Pjesnik se nagnuo i stisnuo Vaneu ruku. Dolazite li iz
grada?
Preko Cambridgeshirea. Morao sam nazoiti posebnoj crkvenoj posveti blizu
vojvodskog sjedita. Vane je nakratko pogledao Patience Debbington, nijemu i
vrsto stisnutih usana s druge Minniene strane. Podatak da mu je bilo doputeno ui
u crkvu nije joj niti mrvicu odledio lice.
A ovo je Patience Debbington, moja neakinja, ubacila se Minnie, prije nego to
su ga Gerrard i Edmond jo vie prisvojili.
Vane se elegantno povio u struku na Patiencein djelomini naklon. Znam,
polako je izgovorio, promatrajui te oi to su ga tvrdoglavo izbjegavale. Upoznali
smo se.
Ah jeste? Minnie mu je mignula, pa pogledala Patience, koja je sada Vanea
probijala pogledom.
Patience je okoliajui brzo pogledala Minnie. Bila sam u vrtu kad je gospodin
Cynster stigao. Pogled kojim je okrznula Vanea bio je iznimno oprezan. S Myst.
Ah. Minnie je potvrdno kimnula i proarala pogledom po prostoriji. Onda u
redu sad kad su se svi upoznali, Vane, moe me povesti unutra.
Vane je to posluno uinio, a drugi su slijedili njegov primjer. Dok je vodio
Minnie do zaelja dugog stola, Vane se pitao zato Patience nije htjela da se zna kako
je traila neto u cvjetnoj gredici. Dok je smjetao Minnie u njezin stolac, uoio je
mjesto ravno preko puta, na drugom kraju stola.
Pretpostavljam da biste voljeli popriati sa svojim kumetom. Whitticombe
Colby se zaustavio kraj Minniena stolca. Sladunjavo se nasmijeio. Sa zadovoljstvom

u mu prepustiti svoje mjesto...

Za to nema potrebe, Whitticombe, presjekla ga je Minnie. to bih ja bez vaeg
eruditskog drutva? Digla je pogled prema Vaneu, s druge joj strane. Dragi djeae,
zauzmi mjesto na elu stola. Drala je oi uperene u njega, a Vane je prvo uzdignuo
obrvu pa se naklonio Minnie ga je povukla za rukav i on se nagnuo blie. elim
da tamo sjedi netko kome mogu vjerovati.
Samo je on uo Minnien apat; Vane je lagano nagnuo glavu i ispravio se. Dok se
kretao niz prostoriju, prouavao je raspored sjedenja Patience je ve bila zauzela
stolac lijevo od njemu namijenjena mjesta, a do nje je sjedio Henry Chadwick. Edith
se bila smjestila nasuprot Patience dok se Edgar namjetao na stolac odmah pokraj
njezina. Nita u rasporedu nije nagovijetalo povod Minnienu komentaru; Vane nije
mogao zamisliti da je Minnie, promuurna kakva jest, mislila da bi njezinoj neakinji,
trenutano oklopljenoj hladnim elikom, bila potrebna Vaneova zatita od ljudi
poput Colbyjevih.
Drugim rijeima, Minniena je izjava imala neko dublje znaenje. Vane je u sebi
uzdahnuo i zacrtao si da e to proakati prije nego to pobjegne iz Bellamy Halla.
Prvo jelo bilo je poslueno onoga trenutka kad su sjeli. Minniein kuhar bio je
odlian i Vane se iskrenim uitkom posvetio jelu.
Edgar je bio taj koji je prvi zapodjenuo razgovor. uo sam da Whippet ima
najbolje kladionike kvote za Guineas1.
Vane je slegnuo ramenima. Dosta je novca stavljeno na Deka iz Blackamoora, a
i Lovac dobro kotira.
Je li istina, Henry Chadwick je upitao, da klub Jockey razmilja o promjeni
pravila?
Rasprava je nagnala ak i Edith Swithins da hihotavo komentira: Vi gospoda
konjima dajete uvijek neka pretjerana imena. Nikada nita poput Zlatka, Kolaia ili
Mrkonje.
Ni Vane, ni Edgar, ni Henry nisu se osjetili pozvanima reagirati na to zapaanje.
uo sam, Vane je razvlaio rijei, da se princ regent 2 opet bori s dunicima.
Opet? Henry je odmahnuo glavom. Raspikua skroz-na-skroz.
Zahvaljujui Vaneovu suptilnom usmjeravanju, razgovor se okrenuo na prineve
najnovije ekscentrinosti, o kojima su Henry, Edgar i Edith svi redom imali svoja
miljenja.
Unato svemu, lijevo od Vanea vladala je tiina.
Ta je injenica samo pojaala njegovu odlunost da uini neto oko toga, oko
nepopustljivosti Patience Debbington. Bio bi je najradije utinuo za nos ili na neki
drugi nestaan nain izazvao reakciju. No zadrao je svoje nagone pod kontrolom.
Nisu bili sami. Zasad jo nisu.
Poznata rutina presvlaenja primirila mu je nakon par minuta misli, razbistrila
1
2

Guineas tradicionalna konjska utrka u Irskoj, u viktorijansko doba jo dijelu Velike Britanije.

Regent i princ (Prinny) popularni nazivi za kralja Georgea IV., koji je u vrijeme radnje romana jo uvijek obnaao
dunost princa regenta Velike Britanije.

mu viziju. Nije bilo razloga da smatra bitku izgubljenom samo zato to ga je sudbina
uhvatila u klopku ovdje, s Patience Debbington pod istim krovom. Prenoit e,
proaskati s Minnie i Timms, pozabaviti se time to je uznemiravalo Minnie i onda
nastaviti svojim putem. Oluja e se vjerojatno ispuhati preko noi; u najgorem sluaju
zadrat e se jo dan-dva.
Samo zato to mu je sudbina pokazala vodu, nije znailo da je mora piti.
Naravno, prije nego to s izmi otrese ljunak prilaza Bellamy Hallu, pozabavit e
se i s Patience Debbington. Bit e je dovoljno dva-tri puta poteno protresti taman
da joj dadne do znanja kako zna da je njezino ledeno neodobravanje za njega samo
prozirna fasada.
Bio je, naravno, dovoljno pametan da nita vie od toga i ne pokuava.
Gledajui plijen, Vane je uoio njezinu istu put, mekanu i njenu, s blagim
odsjajem rumenila. Dok je gledao, ona je progutala zalogaj deserta, pa prela jezikom
preko donje usne, ostavljajui za njim mekani ruiasti sjaj.
Iznenada, Vane je spustio pogled na velike plave oi male sive make, znane kao
Myst. Dolazila je i odlazila kako joj se svialo, uglavnom se privijajui uz Patienceine
skute. Trenutano je sjedila do Patienceina stolca, buljei u njega bez treptaja.
Vane je arogantno uzdignuo obrvu.
Uz tihi mijauk, Myst je stala na noge, protegla se pa odetala naprijed kako bi mu
se privila uz nogu. Vane je posegnuo dolje i protrljao prstima po glatkoj glavi, zatim
proao noktima niz njezinu kraljenicu. Myst se izboila, rep joj se ukrutio; zvuk
predenja je dopro do Vanea.
Dopro je i do Patience; pogledala je prema podu. Myst! prosiktala je. Prestani
gnjaviti gospodina Cynstera.
Uope me ne gnjavi. Uhvativi Patiencein pogled, Vane je dodao: Volim kad
mi enke predu.
Patience je piljila u njega, pa trepnula. Potom se, lagano se mrtei, okrenula
natrag svom tanjuru. Onda u redu, ako vas ne gnjavi.
Trebao mu je trenutak prije nego je uspio ukloniti osmijeh s usana, a tada se
okrenuo Edith Swithins.
Nedugo potom svi su ustali od stola. Minnie je, s Timms uza se, odvela dame do
salona, a Patience je, oiju na Gerrardu, oklijevala s izrazom lica koji je odavao
mjeavinu iznenaenja i nesigurnosti. Gerrard to nije primijetio. Vane je gledao
Patienceino nemirno lice; skoro je dobacila pogled u njegovu smjeru, a onda je
shvatila da je promatra i eka. Ukoila se i spustila pogled. Vane je posegnuo za
njezinim stolcem i odmaknuo ga. Uz kratak, odve nabusit nagib glavom, Patience se
okrenula i krenula za Minnie.
Takvim tempom nikada ne bi osvojila utrku Guineas.
Zavalivi se natrag u stolcu na elu stola, Vane se nasmijeio Gerrardu. Lijenim
mahanjem mu je pokazao na slobodan stolac desno od sebe. Zato se ne biste
premjestili ovamo?
Gerrard se ozareno nasmijeio. Spremno je napustio svoje mjesto i sjeo izmeu
Edgara i Vanea.

Dobra ideja. Tako emo moi priati bez nadvikivanja. Edmond se primaknuo
blie, zauzimajui Patiencein stolac, a uz ljubazno gunanje, i General se pomaknuo
prema gornjem dijelu stola. Vane je pretpostavljao da e se Whitticombe drati
podalje, ali bi uvreda bila preoita pa se hladno otrog izraza pomaknuo na Edgarovu
drugu stranu.
Poseui za bokalom to ga je Masters stavio pred njega, Vane je podigao pogled
ravno prema Patience, koja je jo uvijek, oklijevajui, stajala na pragu. Oito
rastrgana izmeu odluke ostati ili otii. Pogledi su im se na trenutak susreli i on je
samouvjereno podigao obrve.
Patienceino lice bilo je praznog izraza. Ukoila se, a zatim izila iz blagovaonice.
Sluga je za njom zatvorio vrata.
Vane se nasmijeio samom sebi; podiui bokal, natoio si je veliku au.
Dok je bokal obiao jedan krug, usuglasili su se oko najbolje oklade za utrku
Guineas. Edgar je uzdahnuo. Nemamo ba nekih uzbuenja ovdje u Hallu.
Nasmijeio se samosvjesno. Veinu dana provodim u knjinici. itam biografije,
znate.
Whitticombe je prezrivo otfrknuo. Diletant.
Gledajui u Vanea, Edgar se zacrvenio, ali nije ni na koji drugi nain pokazivao da
je uo porugu. Knjinica je uistinu velika u njoj se nalazi i vei broj obiteljskih
dnevnika. Prilino su fascinantni, na svoj nain. Zahvaljujui dobroudnom
naglasku na zadnje tri rijei djelovao je kao mnogo vei gospodin od Whitticombea.
Kao da je to osjetio, Whitticombe je odloio au i obratio se Vaneu nadmenim
tonom. Kao to vas je pretpostavljam Ledi Bellamy izvijestila, ukljuen sam u
opirno prouavanje opatije Coldchurch. Kada moja istraivanja budu dovrena,
laskam si da e opatija nanovo biti cijenjena kao vano crkveno sredite kakvo je
neko bila.
O, da. Edmond se bezazleno nacerio Whitticombeu. Ali sve je to mrtva
prolost. Ruevine su dovoljno fascinantne same po sebi. One mi pruaju izvanredno
nadahnue.
arajui pogledom od Edmonda do Whitticombea, Vane je stekao dojam da je ovo
bila ve uvjebana prepirka. U to ga je jo vre uvjerio Edmondov sjaj u oima, koji
je spazio kada se ovaj okrenuo prema Vaneu.
Piem scenarij za dramu, inspiriran ruevinama i smjeten u njih.
Svetogre! ukoio se Whitticombe. Opatija je Boja kua, a ne kazalite.
Ah, ali to nije vie opatija nego samo gomila starog kamenja, besramno se
nacerio Edmond. I tako je atmosferino mjesto.
Whitticombeovo frktavo gnuanje odjeknulo je i u Generalovim rijeima.
Atmosferino, nema to! Vlano je, hladno i nezdravo i ako si nas mislio odvui
da ti budemo publika, zaboravi. Moje stari kosti ne pristaju na to.
Ali to jest veoma lijepo mjesto, ubacio se Gerrard. Ima odlinih prizora, bilo
uokvirenih ruevinama ili po samim ruevinama.
Vane je vidio ar u Gerrardovim oima, uo mladenaki zanos u njegovu glasu.

Gerrard mu je dobacio pogled, pa se zacrvenio. Znate, ja crtam.

Vaneu su se podigle obrve. Mislio je izraziti interes, pristojan ali iskren, kad je
Whitticombe ponovno zafrktao.
Crtei? Puke djetinjarije. Previe si tepa, mome. Whitticombeov pogled je bio
strog; poput ravnatelja, mrtio se na Gerrarda. Trebao bi biti vani u pokretu,
progibati malo ta svoja slabana plua, umjesto da sjedi u vlanim ruevinama
satima bez prestanka. I, da, trebao bi i uiti, a ne zaludu tratiti vrijeme.
S Gerrardovog je lica nestao ar; ispod mladenake mekoe crte lica su mu se
stegnule. Uim, ali sam ve primljen u Trinity za jesenji semestar dogodine.
Patience i Minnie ele da odem u London, pa u i to uiniti, a za to ne trebam uiti.
Naravno da ne, glatko se ubacio Vane. Ovaj porto je izvrstan. Natoio si je jo
jednu au, pa proslijedio bokal Edmondu. Pretpostavljam da bi bio red zahvaliti
istananom nepcu pokojnog Sir Humphreyja. Komotnije je namjestio ramena i
preko oboda ae susreo Henryjev pogled. No recite mi, kako se lovouvar nosi sa
Sir Humphreyjevim lovitima?
Henry je prihvatio bokal. umu iznad puta za Walgrave se isplati posjetiti.
General je zagunao. Uvijek bude mnogo zeeva oko rijeke. Provrljao sam malo
juer i ulovio tri.
Svi drugi su imali neto za doprinijeti svi osim Whitticombea. Drao se hladno
i rezervirano.
Kada se poelo initi da razgovor o lovu posustaje, Vane je odloio au. Mislim
da je vrijeme da se opet pridruimo damama.
Patience je nestrpljivo ekala u salonu i trudila se ne piljiti u vrata. Ispijali su porto
ve vie od pola sata; pitaj Boga kakve je sve nepoeljne ideje Gerrard upijao. Ve je
bila izgovorila bezbrojne molitve da kia prestane i da se idueg jutra lijepo razdani.
Onda bi gospodin Vane Cynster produio svojim putem, odnosei svoju gospodsku
eleganciju sa sobom.
Pored nje, gospoa Chadwick je davala upute Angeli: estoro ih je ili ih je bar
bilo. St. Ives se oenio prole godine. Ali nema sumnje, Cynsteri su tako dobro
odgojeni, takvo olienje onoga to se trai od gospode.
Angeline oi, ve okrugle poput tanjura, proirile su se jo vie. Jesu li svi tako
dobro sreeni kao ovaj gospodin Cynster?
Gospoa Chadwick prostrijelila je Angelu prijekornim pogledom. Svi su jako
elegantni, naravno, ali sam ula da je Vane Cynster najelegantniji od svih.
Patience je progutala uzdah gaenja. Koje li je sree ako su ona i Gerrard
morali upoznati Cynstera, zato je morao biti ba onaj najelegantniji? Sudbina se
poigravala s njom. Bila je prihvatila Minniein poziv da se pridrui njezinom
kuanstvu tijekom jeseni i zime i da onda ode u London za Sezonu, uvjerena da joj se
sudbina dobrohotno smijeila, da se umijeala da joj poravna put. Svakako joj je
trebala pomo.
Nije bila blesava. Uvidjela je mjesecima ranije da, iako je bila dadilja, zamjenska

majka, i skrbnica Gerrardu cijelog njegova ivota, da ga nije mogla pogurnuti onaj
posljednji korak kojim bi preao prag odraslosti.
Nije mu mogla biti mentorica.
Nigdje u njegovu ivotu nije bilo prikladnoga gospodina na ije bi se ponaanje i
standarde Gerrard mogao ugledati. Izgledi da e pronai takvoga gospodina u
najdubljem Derbyshireu bili su tanani. Kad je bio stigao Minniein poziv,
obavjetavajui je da e biti gospode koja e odsjesti u Bellamy Hallu, inilo joj se da
je ruka sudbine na djelu. ivahno je prihvatila poziv, organizirala da Grange
funkcionira bez nje, i uputila se na jug s Gerrardom.
Provela je putovanje sastavljajui opis mukarca kojeg bi prihvatila kao
Gerrardovog mentora onog kojem bi povjerila njenu mladost svog brata. Do
dolaska u Bellamy Hall imala je vrsto utvrene kriterije.
Do kraja prve veeri bila je zakljuila da nitko od prisutne gospode ne udovoljava
njezinim strogim uvjetima. Iako je svaki posjedovao kvalitete koje je odobravala,
nijedan nije bio lien znaajki koje nije odobravala. Ponajvie od svega, nijedan je nije
ispunjavao potovanjem, potpunim i apsolutnim, to joj je bio najvaniji kriterij.
Filozofski je slegnula ramenima i prihvatila sudbinu te sve planove usmjerila na
London. Potencijalni kandidati za poloaj Gerrardovog mentora tamo bi jamano
morali biti brojniji. Komotna i na sigurnom, smjestila se s Gerrardom u Minnieino
kuanstvo.
Sada su komfor i sigurnost ieznuli i nee se vratiti sve dok Vane Cynster ne ode.
U tom su se trenutku otvorila vrata salona pa su Patience, gospoa Chadwick i
Angela okrenule glavu prema gospodi koja su poela ulaziti u prostoriju. Na elu im
je bio Whitticombe Colby, djelujui nepodnoljivo nadmeno kao i uvijek. Poao je
prema otomanu na kojem su sjedile Minnie i Timms te stolcu u koji se pored njih
smjestila Alice. Edgar i General su uli za Whitticombeom; usuglaeno su se uputili
prema kaminu, pored kojeg je Edith Swithins, nejasno se smijeei, sjedila i marljivo
kukiala.
Pogleda zalijepljenog za vrata, Patience je ekala i vidjela Edmonda i Henryja
kako leerno ulaze. Opsovala si je u bradu, pa se zakaljala da prikrije psovku.
Prokleti Vane Cynster.
im je to pomislila, Vane je uao, a s njim i Gerrard.
Patienceina unutarnja preklinjanja uzdigla su se na novu razinu. Gospoa
Chadwick nije lagala Vane Cynster uistinu je bio olienje elegantnoga gospodina.
Njegova kosa, ulateno kestenjasta i za nekoliko nijansi tamnija od njezine, blistala je
blago pod svjetlom svijea, val za elegantnim valom savreno mu se sputao niz
glavu. ak i s druge strane prostorije upadala je u oi snaga njegovih obiljeja; jasnih i
otrih rubova, elo, nos, eljust i obrazi izgledali su kao da su isklesani iz kamena.
Jedino su mu usne, duge i tanke, s pukom naznakom humora da ih uini manje
oporima, uroena inteligencija i poronost koja mu je blistala u sivim oima, davali
ikakve naznake puke smrtnike osobnosti sve ostalo pripadalo je boanstvu,
ukljuujui i, Patience je morala nevoljko priznati, njegovo dugo, vitko tijelo.
Nije htjela vidjeti kako mu je sivi frak od fine vune skladno grlio iroka ramena,

kako mu je vrhunski kroj naglaavao iroka prsa i znatno ue bokove. Nije eljela
zamijetiti kako preciznost vora tako i savrenu eleganciju njegove bijele kravate, a
to se tie njegovih nogu, dugih miia to su se gibali u pokretu, to definitivno nije
eljela zamijetiti.
Zastao je na vratima; Gerrard se zaustavio kraj njega. Dok je gledala, Vane je sa
smijekom neto komentirao, ilustrirajui rijei pokretom ruke ija ju je gracioznost
smjesta uznemirila. Gerrard se, vedrog lica i sjajeih oiju, smijao i revno odgovarao.
Vane je okrenuo glavu; pogledi su im se sreli preko prostorije.
Kao da ju je netko udario akom u eludac, Patience je u tom trenutku izgubila
dah. Zadravajui joj pogled, Vane je podignuo jednu obrvu i meu njima je bljesnulo
neto izazovno. Suptilno, ali namjerno. Nije to mogla zanemariti.
Ukoila se. Oajniki je udahnula i okrenula se te nabacila krhki osmijeh na usne
kad su im prili Edmond i Henry.
Gospodin Cynster nam se nee pridruiti? Angela se, nesvjesna majinog otrog
mrtenja, nagnula kako bi piljila iza Henryja prema Vaneu i Gerrardu koji su stajali i
priali kraj vrata. Sigurno bi mu bilo mnogo zabavnije priati s nama nego s
Gerrardom.
Patience se ugrizla za usnu; nije se slagala s Angelom, ali se gorljivo nadala da e
joj se ispuniti elja. Na trenutak, inilo se da bi i mogla; Vaneove usne su zavijugale
dok je neto napominjao Gerrardu, ali se zatim okrenuo i poao do Minnie.
Gerrard je bio taj koji im se pridruio.
Skrivajui olakanje, Patience ga je doekala spokojnim osmijehom, drei pogled
podalje od otomana. Gerrard i Edmond su odmah poeli smiljati iduu scenu u
Edmondovoj melodrami to im je bila esta razbibriga. Henry je, s jednim okom na
Patience, bio malo preoit u svom pokuaju da im povlauje, a njegovo dranje i
pretopao pogled ivcirali su Patience, kao i uvijek.
Angela se, naravno, durila, to nije bio osobito lijep prizor. Gospoa Chadwick,
ve navikla na nerazumnosti svoje keri, uzdahnula je i popustila; ona i Angela, ije
se lice odjednom ozarilo, otile su se pridruiti skupini oko otomana.
Patience se zadovoljila time da ostane gdje je bila, pa makar i zbog toga morala
podnositi Henryjev arki pogled.
Petnaest minuta poslije stigla su kolica s ajem. Minnie ga je toila, avrljajui
cijelo vrijeme, a Patience je kutkom oka spazila Vanea Cynstera kako ljubazno
razgovara s gospoom Chadwick. Kako su je uglavnom svi zanemarivali, Angela je
prijetila da e se opet poeti duriti, a Timms je digla pogled i nabacila opasku koja je
sve nasmijala. Patience je zapazila kako se tetina mudra druica njeno smijei Vaneu
i uglavnom, od svih dama oko otomana, samo je Alice Colby djelovala
neimpresionirano, no ne i ravnoduno. Koliko je Patience mogla vidjeti, Alice je bila
ak napetija nego inae, kao da se od pokazivanja antipatije suzdravala zadnjim
ostacima snage volje. inilo se, meutim, da je predmetu svoje ljutnje nevidljiva.
Progutavi uzdah, Patience je paljivo sluala razgovor svog brata, koji se
trenutano vrtio oko svjetla meu ruevinama. Bolje i to nego lakomisleni ispadi
koji su izazivali valove smijeha u grupi oko otomana.

Henry!
Henry se okrenuo na uzvik gospoe Chadwick, pa se nasmijeio i kimnuo
Patience. Ako mi dopustite, draga majko, vraam se za trenutak. Pogledao je
Gerrarda. elim uti sve vae sjajne planove.
Znajui posve dobro da Henryja ne zanimaju ni Gerrard ni Edmondova drama,
Patience mu je samo uzvratila smijeak.
Zapravo bih radije napravio onu scenu s lukom u pozadini. Gerrard se mrtio
zamiljajui prizor. Bolje su proporcije.
Ne, ne, odvratio je Edmund. Mora biti u samostanu. Diui pogled, nacerio
se nekome iza Patience. Zdravo. Zovu li nas?
Itekako.
Ta jedna rije, izgovorena glasom tako dubokim da je doslovno grmio, glasno je
odzvonila u Patienceinim uima. Okrenula se.
Sa alicom za aj u svakoj ruci i oima na Edmondu i Gerrardu, pokazao je glavom
prema kolicima s ajem. Trai se vaa nazonost.
Moe, evo! ivahna osmijeha, Edmond se udaljio, a Gerrard je bez oklijevanja
krenuo za njim.
Patience je potom ostala sama, nasukana u kutu salona ba s onim gospodinom iz
cijele druine kojeg je eljela poslati k vragu.
Zahvaljujem. Nagnuvi ukoeno glavu, prihvatila je alicu kojom ju je Vane
ponudio. Trudila se staloeno pijuckati i zanemariti s kolikom ju je lakoom izolirao,
odsjekao je od zatitnikog stada. Smjesta je u njemu prepoznala vuka; dosta
uspjenog, inilo se. To e odsad morati imati na umu, pomislila je. Kao i sve ostalo.
Osjeala je njegov pogled pa je odluno podigla glavu i uperila oi ravno u njega.
Minnie je spomenula da ste se uputili prema Leamingtonu, gospodine Cynster.
Vjerujem da e vam biti drago kad kia stane.
Kutovi njegovih divnih usana neznatno su zatitrali. Neu se aliti, gospoice
Debbington.
Patience je poeljela da mu glas nije tako jako dubok; ivci su joj titrali od njega.
Meutim, rekao je, gledajui je u oi, glasa poput polagane tutnjave, ne bih
podcjenjivao ni trenutano drutvo. Uoio sam ve niz razbibriga uz koje e se,
uvjeren sam, moj neplanirani ostanak isplatiti.
Nije se dala zastraiti. irom je otvorila oi. Zanimljivi ste, gospodine. Ne bih
oekivala da u Bellamy Hallu postoji ita vrijedno spomena to bi moglo privui
panju gospodina vaih... sklonosti. Prosvijetlite me, molim.
Vane je uhvatio njezin izazovni pogled, i razmatrao da uini upravo to. Podignuo
je alicu s ajem i srknuo, itavo je vrijeme gledajui u oi. A onda je, pogledavi dolje
dok je odlagao alicu na tanjuri, zakoraio blie, do nje, tako da su stajali rame uz
rame, on leima okrenut prostoriji. Klizei pogledom niz njezino rame, podigao je
jednu obrvu. Moda sam strastveni oboavatelj amaterskih predstava.
Iako je ostala nepokolebljiva, usne su joj se trznule. A moda i svinje mogu
letjeti, uzvratila je. Odvraajui pogled, otpila je aj iz alice.

Vaneova je obrva zaigrala; nastavio je s laganim vrebanjem, kruei sporo oko nje,
milujui joj pogledom vrat i zatiljak. A tu je onda i va brat. Istog se trena ukoila
poput Alice Colby, a Vane je za njenim leima podigao obrve. Recite mi,
prouborio je, prije nego to je stigla ita rei, to je to uinio da ga tako prijeko
gledaju ne samo Whitticombe i General, nego i Edgar i Henry?
Odgovor je bio brz, odluan i izrazito uan. Nita. Na trenutak je zastala i
opustila dotad ukoena ramena pa dodala: Jednostavno imaju potpuno krive
predodbe o ponaanju mladei Gerrardove dobi.
Hmm. Objanjenje je, Vane je primijetio, jako slabo rasvijetlilo stvar.
Dovravajui krug, zaustavio se kraj nje. U tom sluaju, dugujete mi zahvalnost.
Iznenaena, podigla je pogled; zagledao joj se u oi i nasmijeio se. Ubacio sam se u
prepirku i sprijeio da Gerrard prevatreno uzvrati na Whitticombeov alac.
Prouavala mu je oi, pa odvratila pogled. Uinili ste to samo zato to vam je bilo
dosta besciljnog prepiranja.
Gledajui je kako pijucka, Vane je nadmeno podignuo obrve; to jest jest, bila je
dijelom u pravu. Takoer mi, rekao je sputajui glas, niste zahvalili to sam vas
spasio od gotovo sigurnog pada u cvjetnoj gredici.
Nije niti podigla pogled. Vi ste krivi to mi se to zamalo dogodilo. Da mi se niste
priuljali, ne bih bila u opasnosti da sletim u korov. Nakratko ga je pogledala, s
nagovjetajem rumenila u obrazima. Pravi gospodin bi se zakaljao ili to ve.
Vane joj je zarobio pogled i polako rastegnuo usnice u lijen, tako tipian osmijeh
jednog od Cynstera. Ah, promrmljao je duboko, jedva joj se primjetno primiui.
Ali, vidite, ja nisam gospodin. Ja sam Cynster. Kao da joj otkriva neku tajnu, njeno
je priopio: Mi nismo gospoda, nego osvajai.
Patience ga je pogledala u oi, u lice, i osjetila udnovat drhtaj kako joj klizi niz
kraljenicu. Bila je taman ispila aj, ali su joj se usta osuila. Trepnula je, potom
uinila to jo jednom, te odluila zanemariti njegovu zadnju opasku. Gledala ga je
netremice. Da niste moda htjeli da se osjeam zahvalno zato da bih bila vaom
dunicom?
Obrve su mu se nakrivile; hipnotizirajue usne mu zavijugale. Njegove oi, sive,
usredotoene i neobino izazovne, bile su prilijepljene uz njezine. To mi se inilo
prirodnom strategijom potkopavanja vae obrane.
Patience je osjetila kako joj ivci titraju od dubokih vibracija njegova glasa;
osjetila je kako joj ula podrhtavaju dok je registrirala njegove rijei. Njezine oi,
spojene s njegovima, irom su se razrogaile, ali su joj se plua zgrila od uzbuenja.
Glavom joj je vladala zbrka, naprezala se da pribere misli, da se dosjeti nekog britkog
odgovora s kojim e odagnati njegovu aroliju.
Njegove su oi pretraivale njezine; jedna se obrva osorno uzdigla, a za njima i
rubovi njegovih usana. Nisam se zakaljao zato to sam bio potpuno smeten, to je
bila potpuno vaa krivnja. inilo se kao da joj je jako blizu, totalno je dominirao
njezinim pogledom, njezinim ulima. Njegove oi opet su istraivale njezine, jedna
obrva se opet nakrivila. A inae, prouborio je, tamnobarunastoga glasa, to se
traili u cvjetnoj gredici?

Ah, tu ste!
Bez daha, Patience se okrenula i spazila Minnie kako klizi prema njima poput
broda punih jedara. Ne bi se bila vie obradovala ni cijeloj britanskoj mornarici.
Oprostite starici, draga Patience, ali stvarno moram razgovarati s Vaneom
nasamo. Minnie im se objema nepristrano nasmijeila, pa poloila ruku na Vaneov
rukav.
Odmah ju je pokrio svojom. Na vau zapovijed.
Unato njegovim rijeima, Patience je osjetila da je neveseo, smeten time to je
Minnie onesposobila pitolj to ga je bio uperio u nju. Nakon trenutka tiine,
graciozno se nasmijeio Minnie. U vae odaje?
Molim vas. Tako mi je ao to vas odvlaim.
Ne morate se ispriavati. Zbog vas i jesam ovdje.
Minnie se nasmijeila na njegovo laskanje. Vane je podignuo glavu i sreo
Patiencein pogled. S osmijehom i dalje na mjestu, nagnuo je glavu. Gospoice
Debbington.
Patience mu je uzvratila na kimanje i priguila jo jedan drhtaj. Moda se
pristojno predao, ali se nije mogla oteti dojmu da nije odustao.
Gledala ga je kako prelazi prostoriju s Minnie koja mu je pod rukom ivahno
askala. Hodao je pognute glave, pozornosti usmjerene na svoju kumu, a Patience se
namrtila. Od trenutka kad je prepoznala njegov stil, poistovjetila je Vanea Cynstera
sa svojim ocem, jo jednim blagoglagoljivim, uglaeno elegantnim gospodinom. Sve
to je znala o toj vrsti nauila je od njega, svog nemirnog, zgodnog oca. I temeljito je
savladala gradivo nije bilo anse da e pokleknuti pred mukarcem fino razbacanih
ramena i vragolastog smijeka.
Njezina je majka voljela njezina oca njeno, duboko, previe. Naalost,
mukarci poput njega nisu bili puni ljubavi nisu bili oni koje su mudre ene
voljele, jer nisu cijenili ljubav i nisu je prihvaali, niti uzvraali. Jo gore je, barem u
Patienceinim oima, bilo to to takvi mukarci nisu imali osjeaja za obiteljski ivot,
niti ljubavi u svojim duama da ih vee za ognjite, za vlastitu djecu. Po svemu to je
vidjela u svojim najranijim godinama, elegantna gospoda su izbjegavala duboke
osjeaje. Izbjegavala su privrenost, izbjegavala ljubav.
Njima je brak bio in imovine, ne in srca. Jao svakoj eni koja nije uspjela to
shvatiti.
S obzirom na sve to, Vane Cynster bio joj je visoko na popisu gospode koju
definitivno ne bi eljela kao Gerrardove mentore. Sve bi dozvolila samo da Gerrard ne
ispadne poput njihovog oca. Da je imao tu sklonost, to nitko nije mogao porei, ali
ona e se boriti do zadnjeg daha da sprijei njegovo kroenje tim putem.
Ispravljajui ramena, Patience je proarala pogledom po prostoriji, uoavajui
druge, pred kaminom i oko otomana. Sad, kad vie nije bilo Vanea i Minnie,
prostorija je djelovala tie, manje aroliko, manje ivo. Dok je promatrala, Gerrard je
bacio kratak, budan pogled prema vratima.
Iskapivi alicu aja, Patience je uzdahnula. Trebat e zatititi Gerrarda od
kvarnog utjecaja Vanea Cynstera to joj je bilo kristalno jasno.

Zbog prizora Vaneova briljiva i, da, odanog ponaanja prema Minnie kopkao
ju je crv sumnje. Patience se namrtila. Moda ipak nije kvaran. Moda ga ne bi
trebala suditi po vujem krznu, no ta je praksa, u svih njezinih dvadeset est godina,
dosad nije prevarila.
No opet, ni njezin otac, ni njegovi elegantni prijatelji, niti itko drugi te vrste koga
je upoznala, nije imao smisao za humor. Ili, u najmanju ruku, ne taj Vaneov tip
boksakog, maevalakog humora. Bilo je jako teko odoljeti izazovu da mu uzvrati
da se prikljui igri.
Patience se jo vie namrtila. Zatim je trepnula, ukoila se, i prela preko
prostorije da vrati praznu alicu na kolica.
Vane Cynster je definitivno kvaran.

ane je pomogao Minnie da se popne uza stube i produi niz sumorne

hodnike. Nakon smrti Sir Humphreyja preselila se u velike odaje na
kraju jednog krila; Timms je zaposjela sobu do njezine.
Minnie je zastala pred vratima svoje sobe. Sva srea to ste navratili
upravo sada.
Znam. Vane je potiskivao rijei. Kako to? irom je otvorio vrata.
Neto se udno dogaa. Hodajui teko i naslanjajui se na tap na koji se
naslanja otkad vie ne izlazi u javnost, Minnie je prela do naslonjaa uz ognjite.
Zatvarajui vrata, Vane je poao za njom. Uope ne znam o emu je tono rije
Minnie se smjestila u naslonja i stala namjetati svoje marame ali znam da mi se
ne svia.
Vane se ramenom naslonio na kamin. Da ujem.
Minniena se obrva nabrala. Ne sjeam se kad je zapravo poelo, ali bilo je negdje
nakon to su stigli Patience i Gerrard. Digla je pogled prema Vaneu, Nije da mislim
da oni imaju ikakve veze s tim po njihovu dolasku samo mjerim koliko je vremena
prolo.
Vane je nagnuo glavu. to ste primijetili?
Prvo su poele krae. Sitne stvari, mali komadi nakita, burmutice, drangulije,
triarije. Bilo to maleno i prenosivo, stvari koje mogu stati u dep.
Vaneovo je lice otvrdnulo. Koliko je bilo kraa?
Ne znam. Nitko od nas ne zna. esto nekih stvari ne bi bilo danima, pa i
tjednima, prije nego to bi se primijetilo da su nestale. To su takve stvari.
Stvari koje bi mogle pasti u cvjetnu gredicu. Vane se namrtio. Rekli ste da su
prvo bile krae to je bilo potom?
Neobine zgode. Iz Minnieina uzdaha prelijevalo se ogorenje. Takozvana
Sablast.
Duh? Vane je zamirkao. Ovdje nema duhova.
Zato to biste ih ti i Devil sigurno nali da ih ima? Minnie se zasmijuljila. Nego
to. Zatim se sabrala. Zato znam da je to djelo nekog ivog. Nekoga iz kuanstva.
Nemate novih sluga novih pomagaa oko vrtova?
Minnie je odmahnula glavom. Svi su sa mnom godinama. Masters nije nita
manje zbunjen od mene.
Hmm. Vane se ispravio. Antipatije spram Gerrarda Debbingtona su postajale

jasnije. to ta Sablast radi?

Proizvodi zvukove, za poetak. Minniene oi su bljesnule. Uvijek pone im
zaspim. Pokazala je rukom prema prozorima. Lakog sam sna, a ove sobe gledaju na
ruevine.
Kakve zvukove?
Jauke i udarce. I kripav zvuk, kao da se kamenje trlja jedno o drugo.
Vane je kimnuo glavom. On i Devil su pomakli dovoljno kamenja u ruevinama
da se ivo sjea kako to zvui.
A onda su tu svjetla koja araju po ruevinama. Zna kako je ovdje ak i ljeti
imamo nisku maglu to se po noi dokotrlja od rijeke.
Je li itko probao uhvatiti tu Sablast?
Stegnute brade, Minnie je odmahnula glavom. Na to ne pristajem inzistirala
sam da mi obeaju da nee pokuavati. Zna kakve su ruevine, kako mogu biti
opasne, ak i usred bijelog dana. Ganjati utvaru po noi kroz maglu je ludost.
Slomljeni udovi, razbijene glave ne! Ne elim to.
I jesu li se svi drali obeanja?
Jesu, koliko ja znam. Minnie je napravila grimasu. Ali zna ovu kuu vrata i
prozora kroz koje je mogue ui ili izai ima na bacanje. I znam da je jedan od njih
Sablast.
to znai da ako izlazi i ulazi bez otkrivanja, mogli bi to i drugi. Vane je
prekriio ruke. A od kuanstva koga sve zanimaju ruevine?
Minnie je podigla prste. Whitticombea, naravno. Rekla sam ti za njegova
izuavanja? Vane je potvrdno kimnuo. Minnie je nastavila. Onda imamo Edgara
proitao je sve biografije opatija i one ranih Bellamyja. To ga poprilino zanima. I
trebala bih uraunati i Generala ruevine su mu godinama omiljeno mjesto za
etnju. Dola je do posljednjeg prsta. I Edmond sa svojom dramom i Gerrard,
naravno. Obojica provode dosta vremena u ruevinama Edmond zbori sa svojom
muzom, a Gerrard crta. Namrtila se na svoju ruku nakon to joj je ponestalo prstiju.
I na kraju imamo Patience, ali kod nje se radi samo o trajnoj znatielji. Voli eprkati
meu ruevinama u svojim etnjama.
Vane je mogao zamisliti. Nijedna od ostalih ena niti Henry Chadwick nemaju
neki poseban interes?
Minnie je odmahnula glavom.
To je poprilian broj ukupno petero mukaraca.
Upravo tako. Minnie je piljila u vatru. Ne znam to me vie zabrinjava, Sablast
ili lopov. Ispustila je uzdah, pa digla pogled prema Vaneu. Htjela sam te pitati,
dragi djeae, bi li ostao i razrijeio to.
Vane je spustio pogled na Minnieino lice, na mekane obraze koje je poljubio
nebrojeno puta, na jarke oi to su ga bile grdile i zadirkivale i toliko mnogo voljele.
Na jedan trenutak nametnula mu se i slika drugog lica, onoga Patience Debbington.
Slina graa kostiju, sline oi. Sudbina mu je jo jednom zurila u lice.
No nije mogao odbiti, nije mogao otii svaki atom njegove cynsterovske naravi

protivio se tome. Cynsteri nikada nisu priznavali poraz, iako su esto izazivali vraga.
Minnie je bila dio obitelji a obitelj se brani do smrti.
Vane se opet usredotoio na Minnieino lice i zaustio da neto kae...
Prodoran vrisak prekinuo je tiinu, razdirui no.
Vane je irom otvorio vrata prije nego to je prvi odjek utihnuo. Manje ujna
vriska vodila ga je kroz labirint Bellamy Halla, kroz slabo osvijetljene hodnike, uz i
niz stubita to su spajala neujednaene katove. Slijedio je krikove do hodnika u krilu
nasuprot Minniena, na gornjem katu.
Vriskovi su dopirali iz grla gospoe Chadwick.
Kad je doao do nje, bila je skoro ve pala u nesvijest, naslonjena na stoli,
pritiui jednom rukom bujne grudi.
Mukarac! Stiskala je Vanea za rukav i pokazivala niz hodnik. U dugom plastu
vidjela sam ga kako stoji tamo, pred mojim vratima.
Vrata su joj bila obavijena tminom. Hodnik je osvjetljavala jedino svijea iz jednog
zidnog svijenjaka, bacajui slabi snop svjetla na sjecite iza njih. Po uglaanim su
podovima odzvanjali zvonki koraci. Vane je blago udaljio gospou Chadwick od sebe.
Priekajte ovdje.
Odvano je krenuo niz hodnik.
Nitko nije vrebao iz sjene. Doetao je do kraja, gdje su stube vodile gore i dolje.
Nisu se uli koraci u uzmaku. Vane se vratio istim putem. Kuanstvo se sjatilo oko
gospoe Chadwick Patience i Gerrard su bili tamo, Edgar takoer. Stigavi do
vrata gospoe Chadwick, Vane ih je irom otvorio pa uao.
Ni u sobi nije bilo nikoga.
Kad se vratio do gospoe Chadwick, ispijala je vodu iz ae pod svjetlou
svijenjaka koji je Patience drala u ruci. Boja joj se vratila u obraze.
Taman sam bila dola iz Angeline sobe. Nakratko je pogledala Vanea; mogao se
zakleti da se zarumenjela. Malo smo askale. Otpila je jo jedan gutljaj pa nastavila,
pribranijega glasa, Ila sam prema svojoj sobi kad sam ga spazila. Pokazala je niz
hodnik. Tono tamo.
Stajao je pred vaim vratima?
Gospoa Chadwick je potvrdno kimnula. S rukom na kvaki.
Upravo je ulazio. S obzirom na to koliko mu je trebalo da prijee pola kue, lopov
je ako se o njemu radilo imao obilje vremena da nestane. Vane se namrtio.
Spominjali ste nekakav plat.
Gospoa Chadwick kimnula je glavom. Dug plat.
Ili skute enske haljine. Vane je pogleda iza sebe niz hodnik. ak i uz dodatnu
svjetlost svijenjaka teko bi se sa sigurnou razaznalo je li rije o mukoj ili enskoj
figuri. A lopov bi mogao biti i jedno i drugo.
Zamislite samo! Mogao nas je ubiti u postelji!
Sve glave, doslovno sve okupilo se cijelo Minnieino kuanstvo okrenule su
se prema Angeli.
Zurila je u njih, razrogaenih oiju. Sigurno neki luak!

Zato?
Vane je zaustio, ali Patience ga je pretekla. Zato bi itko pobogu doao skroz
ovamo, nastavila je, provalio ba u ovu kuu, doao do vrata tvoje majke i onda
nestao im je vrisnula? Da je luak koji je planirao ubiti nekoga, imao bi dovoljno
vremena da to uini.
I gospoa Chadwick i Angela zagledale su se u nju, preneraene neumoljivou
njezina zdravog razuma.
Vane se nasilu uozbiljio. Nema potrebe za melodramom tko god da jest,
odavno je odmaglio. Iako moda ne daleko.
Ista pomisao pala je na pamet i Whitticombeu. Jesu li svi ovdje? Gledao je
okolo, kao i ostali, potvrujui da su doista svi prisutni, ak i Masters, koji je stajao na
kraju gomile. Pa, onda, rekao je Whitticombe motrei lica, gdje su svi bili?
Gerrarde?
Vane je bio dosta siguran da nije sluajno to se to ime prvo nalo na
Whitticombeovim usnama.
Gerrard je stajao iza Patience. Bio sam u sobi za biljar.
Sam? Whitticombeova aluzija bila je sasvim prozirna.
Gerrardu se stisnula vilica. Da, sam.
General je zaroktao. Zato bi pobogu itko bio sam sa sobom u sobi za biljar?
Gerrardovi su se obrazi zacrvenjeli. Dobacio je pogled Vaneu. Samo sam malo
udarao kugle.
Taj je brzi pogled Vaneu bio dovoljan; Gerrard jest vjebao gaanje, ekajui njega
da doe dolje. Soba za biljar bila je mjesto na kakvom su gospoda poput njega
provodila koji sat prije odlaska na poinak. tovie, da stvari nisu krenule tijekom
kojim su ve krenule, bio bi i sada tamo.
Vaneu se nisu sviali optuivaki pogledi upueni Gerrardu. Kao ni Patience,
Minnie i Timms. Progovorio je prije njih. Dobro, za tebe znamo. Gdje su bili svi
ostali?
Nagnao je svakoga pojedinano da kae gdje je trenutak prije bio. Osim njega
samog i Minnie, gospoe Chadwick, Patience i Timms, nitko vie nije bio u
vidokrugu nekog drugog. Whitticombe se bio vratio u knjinicu, Edgar je iao
potraiti biljenicu pa se povukao u stranji salon, Edmond, nesvjestan bilo ega
nakon to ga je obuzela muza, kao to navodno jest, bio je ostao sam u salonu, a
General se, iivciran Edmondovim spontanim tiradama, bio vratio natrag u
blagovaonicu. Po boji u licu, Vane je pretpostavio da se druio s bokalom vinjaka.
Henry Chadwick bio se povukao u svoju sobu.
Kad je Vane upitao Alice Colby gdje je ona bila, djevojka ga je prostrijelila
pogledom. Bila sam u svojoj sobi, na katu ispod.
Vane je samo potvrdno kimnuo. U redu. Sad kad vie nema lopova, predlaem
da odemo svi u svoje odaje.
Nakon tog suhoparnog zakljuka veina je drutva upravo to i uinila, mrmljajui
i gunajui. Gerrard je oklijevao, ali kad ga je Patience opazila i pogurnula, dobacio je

skruen pogled Vaneu i otiao. Patience, Minnie i Timms su, predvidljivo, ostale na
mjestu.
Vane je gledao njihova ukoena lica, pa uzdahnuo i domahnuo im. U Minnienu
sobu. Uzeo je Minnie pod ruku, zabrinut time koliko se jako oslanjala na njega. Bio
je u iskuenju da je ponese na rukama, ali znao je da je starinskoga kova i ponosa.
Zato je samo uskladio brzinu hoda s njezinim. Dok su doli do njezinih odaja, Timms
je rasplamsala vatru, a Patience protresla jastuke u Minnienu naslonjau. Vane joj je
pripomogao i ona je utonula u naslonja uz umoran uzdah.
To nije bio Gerrard.
Prodorna je izjava dola od Timms. Ne mogu podnijeti kako su svi posumnjali na
njega. Prave od njega rtveno janje.
Minnie je kimnula glavom. Patience je samo pogledala Vanea. Stajala je kraj
Minniena naslonjaa uzdignute glave, ruku prevrsto sklopljenih pred sobom,
izazivajui ga da optui njezina brata.
Vaneove su se usne iskrivile. Gerrard je mene ekao u sobi za biljar. Zakoraivi
naprijed, zauzeo je svoj uobiajeni poloaj, ramenima naslonjen na okvir kamina. A
to, koliko je meni poznato, nije zloin.
Timms je zafrktala. Upravo tako. To je jasno samo po sebi.
Ako nitko nema nita protiv, predlaem da zaboravimo incident. Ne vidim kako
ga moemo povezati bilo s kim.
Masters nije mogao oboriti nijedan alibi. Patience je podigla bradu kad je Vane
pogledao prema njoj. Pitala sam ga.
Vane ju je nekoliko trenutaka promatrao, a zatim kimnuo. Dakle, noas se nije
otkrilo nita ne preostaje nam nita drugo nego da odemo u krevet.
Zadrao je pogled na Patienceinu licu i ona je nakon nekoliko trenutaka nagnula
glavu u stranu. Kako god vi kaete. Nagnula se do Minnie. Neete me vie trebati,
gospoo?
Minnie je procijedila umoran osmijeh. Ne, draga moja. Uhvatila je Patienceinu
ruku meu svoje dlanove. Timms e paziti na mene.
Patience je poljubila Minnie u obraz. Ispravljajui se, razmijenila je zavjereniki
pogled s Timms pa otkliznula prema vratima. Vane je poletio za njom, poseui oko
nje kad je stala pred vratima da ih otvori. Drao se isto kao i kad ju je uznemirio tog
popodneva. Ovaj put je ona bila ta koja je oklijevala pa je podigla pogled prema
njegovu licu. Ne mislite valjda i vi da je to bio Gerrard.
Napola pitanje, napola tvrdnja. Vane joj je se zagledao u oi pa odmahnuo
glavom. Znam da to nije bio Gerrard. Va brat ne bi lagao da se spasi i nije ni
pokuavao.
Nakratko mu je pretraivala oi, pa nagnula glavu. Vane je otvorio vrata, zatvorio
ih za njom pa se uputio natrag prema vatri.
Pa onda, Minnie je uzdahnula. Hoe li mi pomoi?
Vane ju je pogledao, a zatim mu se licem razlio cynsterovski smijeak. Nakon
ovoga, kako bih mogao odbiti? Doista to nije mogao.

Hvala nebesima! ree Timms. I bilo je vrijeme za malo zdravog razuma.

Vane je pohranio taj komentar za sluaj da mu zatreba inilo mu se kako
Patience Debbington misli da dri monopol nad zdravim razumom. Poet u
njukati sutra. A dotad, pogledao je Minnie. Kao to rekoh, nemojte se vie noas
time zamarati.
Minnie se nasmijeila. Ve mi je to to ostaje ovdje dovoljno za duevni mir.
Odlino. Kimnuvi, Vane se ispravio i okrenuo.
Eh, da, jo neto, Vane...?
Bacio je pogled iza ramena, podiui jednu obrvu, ali se i dalje kretao prema
vratima. Znam ali nemojte traiti da vam obeajem ono to ne mogu ispuniti.
Minnie se namrtila. Samo se uvaj ne bih htjela imati posla s tvojoj majkom
ako slomi nogu, ili jo gore, razbije glavu.
Bez brige neu nijedno. Vane je dobacio pogled s vrata, s jednom
samouvjereno visoko uzdignutom obrvom. Kao to ste sigurno uli, mi Cynsteri smo
neranjivi.
Bludniki se nacerio i otiao; Minnie je gledala kako se vrata zatvaraju. Nevoljko
se smijeei, popravila si je ponovno odskliznule marame. Neranjivi? Ha!
Timms joj je priskoila. Kako su se sva sedmorica iz ove generacije vratili iz
Waterlooa, neozlijeeni i skoro bez ogrebotine, rekla bih da imaju poneto prava na
tu titulu.
Minnie je ispustila grub zvuk. Znam Vanea i Devila od kolijevke i ostale skoro
isto tako. Njeno je bocnula Timmsinu ruku. Uz njezinu pomo, naprezala se da
stane na noge. Oni jesu poprilino smrtni mukarci, ali malo tko je vatreniji i
smioniji. Ono to je izgovorila nagnalo ju je da zastane, pa se zasmijuljila. U redu,
moda nisu neranjivi, ali vrag me odnio ako ne doe na isto.
Upravo tako. Timms se nasmijeila. Pa moemo odloiti nae probleme na
Vaneova ramena Bog zna da su dovoljno iroka.
Minnie se nasmijeila. Istina, istina. Pa, onda dovucimo me do kreveta.
Vane je sljedeeg jutra namjerno rano siao na doruak pa kad je uao u salon za
dorukovanje, samo je Henry bio nazoan, brstei tanjur s kobasicama. Nakon to su
ljubazno kimnuli jedan drugom, Vane se uputio prema postolju s hranom.
Trpao je krike unke na tanjur kad se pojavio Masters, nosei jo jedan pladanj.
Odloio ga je na postolje s hranom, a Vane ga je upitno pogledao. Nema nikakvih
tragova provale?
Ne, gospodine. Masters je bio Minniein batler vie od dvadeset godina. Dobro
je poznavao Vanea. Bio sam rano u obilasku. Prizemlje je bilo osigurano prije...
incidenta. Provjerio sam opet nijedna vrata ni prozor nisu ostali otvoreni.
Bilo je to tono ono to je Vane oekivao. Kimnuo je suzdrano i Masters je
otiao.
Doetavi do stola, Vane je izvukao stolac s kraja.
Dok je sjedao nadomak Henryja, ovaj je digao pogled. Vraki udna posla, ovo

sino. Majka je i dalje uzdrmana. Nije mi drago to to moram rei, ali mislim da je
mladi Gerrard ve stvarno pretjerao s tom budalatinom oko Sablasti.
Vane je uzdignuo obrve. Zapravo...
Prekinulo ga je frktanje s vrata; u prostoriju je upravo uao Whitticombe. Tog bi
mladog prostaka trebalo nalemati. Kako moe tako plaiti njeno odgojenu ensku
eljad? Treba njega vrstom rukom po bubrezima predugo su se ene brinule o
njemu.
Vane se u sebi namrgodio, iako se izvana njegov uobiajeno otmjen izraz nije niti
namrekao. Potisnuo je i pobudu da stane u obranu Patience i Minnie, nego s tek
blagom naznakom zanimanja na inae ravnodunom licu upitao: Zato ste tako
sigurni da je ono sino bio Gerrard?
Whitticombe se kraj postolja s hranom okrenuo, ali je General prvi progovorio.
ini se oitim, uao je teko diui. Tko bi drugi mogao biti, ha?
Vaneove su se obrve ponovno podigle. Bilo tko, koliko ja vidim.
Gluposti! General je rekao ljutito, ostavljajui svoj tap uz postolje s hranom.
Osim mene, Minnie, Timms, gospoice Debbington, Angele i gospoe
Chadwick, istaknuo je Vane, bilo tko od vas mogao je biti krivac.
Okreui se, General ga je ljutito pogledao ispod velikih obrva. Zazivate vraga
diui toliku buku. Zato bi, pobogu, itko od nas htio straiti Agathu Chadwick?
Gerrard je sa sjajem u oima uletio kroz vrata i ukipio se. S lica mu je u trenu
nestalo djeako iekivanje i u sekundi je postalo bezizraajno.
Vane mu je uhvatio pogled i oima mu pokazao prema postolju s hranom.
Doista, procijedio je dok se Gerrard, sada ukoen i napet, poao posluiti, ali, ako
emo istom tom logikom, zato bi i Gerrard?
General se namrtio i prostrijelio pogledom Gerrardova lea. Nosei tanjur na
kojem je nagomilao ribu, riu i jaja, General je izvukao stolac neto dalje za stolom.
Whitticombe, koji nije bio samo utljiv nego i nije volio govoriti, sjeo mu je nasuprot.
Mrtei se, Henry se promigoljio u stolcu. I on je pogledao Gerrarda, zauzetog za
postoljem s hranom, pa promotrio svoj sada prazan tanjur. Ne znam djeaci su
djeaci, valjda.
Kao netko tko s tom izlikom zna ii u krajnosti, moram istaknuti da Gerrard ve
nekoliko godina nije u dobi u kojoj je to objanjenje prihvatljivo. Vane je sreo
Gerrardov pogled dok se okretao od postolja s hranom, s punim tanjurom u rukama.
Gerrardovo je lice bilo blago zajapureno, a pogled oprezan. Vane se leerno
nasmijeio i mahnuo mu prema stolcu kraj svojeg. Ali moda i on ima koju teoriju?
to ti kae, Gerrarde zna li ti moda zato bi netko htio uplaiti gospou
Chadwick?
Gerrardu se moralo priznati da nije brzao s odgovorom; namrtio se odlaui
tanjur, pa sporo odmahnuo glavom dok je sjedao. Ne pada mi na pamet nijedan
razlog zato bi itko htio to uiniti gospoi Chadwick. No onda se neega sjetio i
izraz lica mu se promijenio. Ali se jesam pitao zahvalno je pogledao Vanea
nije li to plaenje moda bilo sluajno, pa na vratima moda uope i nije bio lopov.
Svi su se za stolom zamislili nad tim pitanjem, a nakon nekoliko trenutaka Henry

je kimnuo glavom. Mogue doista, zato ne?

Svejedno, dodao je Whitticombe, ne mogu zamisliti ni tko bi mogao biti taj
lopov. Iz njegova je tona bilo oito da i dalje sumnja na Gerrarda.
Vane je Gerrardu uputio blago ispitivaki pogled.
Ohrabren, Gerrard je slegnuo ramenima. Ne vidim to bi itko od nas htio sa svim
triarijama i drangulijama koje su nestale.
General je zafrktao na svoj prepoznatljivi nain. Moda ba zato to su
drangulije? Taman za udvaranje lakomislenim sluavkama, ha? Njegov prodorni
pogled opet se uperio u Gerrarda.
Gerrardovi su se obrazi zacrvenjeli.
Nije kriv! asna rije, kunem se!
Uzvici su doprli s vrata prostorije. Svi su se okrenuli i na pragu spazili Edmonda u
pozi poniznog molitelja koji trai pravdu od suda. Kada su ga svi spazili, prekinuo je s
poziranjem i naklonio se uz cerek, a zatim se uspravio i odetao prema postolju s
hranom. ao mi je to u vas razoarati, ali osjeam se dunim rasprsnuti tu
matariju. Nijedna sluavka ovdje ne bi prihvatila takav znak panje cijelo je
osoblje upozoreno na krae. A to se tie okolnih sela napravio je dramatinu
pauzu i mueniki pogledao Vanea vjerujte mi, u krugu od dana jahanja nema
gospoice koja bi odgovarala takvom opisu!
Vane je sakrio nestaan osmijeh iza alice kave te se preko njezina ruba susreo s
Gerrardovim nasmijanim pogledom.
Zvuk ustrog fijukanja skuta u tom je trenutku privukao sve poglede k vratima.
Patience se pojavila na ulazu. Stolci su zastrugali dok su mukarci ustajali, a zatim su
joj svi mahnuli na pozdrav i ona njima. Zastajui na pragu, hitro je promotrila
prostoriju, zaustavljajui pogled napokon na Gerrardu i njegovu odanom osmijehu.
Vane je uoio kako su se Patienceine grudi nadimale i sputale te zamijetio lagano
rumenilo u njezinim obrazima. Bilo je oito da je dojurila ovamo.
Vane je preusmjerio razgovor na lake teme.
Lovite Northants je najblie, Henry mu je odgovorio na pitanje.
Kraj postolja s hranom Patience se trudila duboko udisati dok je rastreseno punila
svoj tanjur. Mislila se probuditi ranije i doi na vrijeme da obrani Gerrarda. No
prespavala je, iscrpljena od sve veih briga te, potom, uznemirujuih snova. Druge
dame su uglavnom nosile doruak na pladnjevima u svoje odaje, a ona se na to
nikada nije navikla. Uiju nauljenih na razgovor koji joj se odvijao iza lea, ula je
Vanea kako lijeno razvlai rijei i osjetila trnce. Namrtila se.
Predobro je znala muke lanove kuanstva nije bilo anse da su propustili
spomenuti sinonju nezgodu te pritom, na ovaj ili onaj nain, optuiti Gerrarda za to.
No bilo je oito da nije zabrinut, to je moglo znaiti samo jedno. Iz tko zna kojeg
razloga, Vane Cynster se izloio batinama umjesto nje i odvratio nerazumne sumnje
koje je kuanstvo svalilo na Gerrarda. Jo se dublje namrtila kad je ula Gerrardov
glas i mladenaki entuzijazam kojim je odzvanjao dok je opisivao oblinju konjiku
stazu.
Rairenih oiju, Patience je uzela svoj tanjur i okrenula se. Prila je stolu, do stolca

pored Gerrarda. Masters ga je izvukao i pridrao dok je sjedala.

Gerrard joj se okrenuo. Ba sam priao Vaneu kako je Minnie zadrala Sir
Humphreyjeve najbolje lovake konje. I staze su u ovim krajevima sasvim
prihvatljive.
Oi su mu plamtjele sjajem kakav Patience dosad u njima nije vidjela. Smijeei
se, okrenuo se natrag Vaneu, a razoarana Patience takoer je pogledala prema elu
stola. Vane je sjedio oputeno, sa svojim irokim ramenima uokvirenim sivim
jahakim kaputiem koji je leao na naslonu. Jedna mu je ruka poivala na naslonu za
ruku, drugu je protegnuo na stol, a dugim je prstima obavijao alicu kave.
Na danjem svjetlu, crte su mu bile otre kao to je i zamiljala, lice jednako
snano. Oi su mu se skrivale pod tekim kapcima dok je s lijenim zanimanjem
sluao kako Gerrard velia konjike vrline kraja.
Desno od nje, General je zafrktao pa odgurnuo stolac, a ustao je i Whitticombe.
Jedan za drugim, napustili su prostoriju, a Patience se mrtei posvetila doruku,
pokuavajui se sjetiti neke druge teme na koju bi skrenula razgovor.
Vane je vidio kako se mrti. Vrag se u njemu komeao i rastezao, pa odluio
razmotriti ovaj najnoviji izazov. Ona e ga izbjegavati, u to je bio siguran. Gledajui
ispod oka, preusmjerio je pogled na Gerrarda. Vane se nasmijeio. Lijeno. ekao je da
Patience zagrize dvopek.
Zapravo, sporo je izgovorio, mislio sam da bih mogao provesti jutro jaui. Je li
tko zainteresiran?
Gerrard je istog trenutka gorljivo odgovorio; Patienceino oitovanje, iako daleko
manje gorljivo, nije bilo nita sporije. Vane je priguio cerek zbog njezina
preneraena izraza kad je, usporena punim ustima, ula Gerrarda kako prihvaa
Vaneov poziv s neskrivenim veseljem.
Patience je pogledala kroz visoke salonske prozore. Dan je bio lijep, svjei je
povjetarac suio lokve. Progutala je zalogaj i pogledala Vanea. Mislila sam da
odlazite.
Nasmijeio se sporo, vragolasto, oaravajue. Odluio sam ostati nekoliko dana.
Do vraga! Patience je pregrizla jezik i pogledala preko stola k Edmondu.
Ovaj je ustro odmahnuo glavom. Ja ne bih. Muza zove moram je slijediti.
Patience je opsovala u sebi i prela pogledom na Henryja. On je razmislio, pa
napravio grimasu. Dobra ideja, ali moram prvo vidjeti s Mamom. Pridruit u vam
se ako budem mogao.
Vane je nagnuo glavu i uputio nasmijeeni pogled Gerrardu. Izgleda da emo
samo nas dvojica, dakle.
Ne! Patience se zakaljala da prikrije iznenadnost svoje reakcije, pa popila malo
aja i digla pogled. Ako biste priekali dok se presvuem, i ja u isto doi.
Srela je Vaneov pogled i prepoznala grjean, sivi bljesak u oima. No on je
uglaeno i draesno nagnuo glavu, prihvaajui njezino drutvo, to je jedino do ega
joj je bilo stalo. Odlaui alicu aja, ustala je. Vidimo se u talama.
Ustajui uobiajeno graciozno, Vane ju je gledao kako odlazi, pa utonuo natrag u

stolac, elegantno se pruajui. Podigao je alicu kave, skrivajui tako svoj pobjedniki
osmijeh. Gerrard, na kraju krajeva, nije bio slijep. Za deset minuta onda, ha?
Podignuo je obrvu prema mladiu.
Ah, barem. Gerrard se nacerio i posegnuo za loncem s kavom.

atience je do tale dola s vrstim uvjerenjem da Vane Cynster nije

prikladan mentor za Gerrarda, ali je on, prema onome to je vidjela, ve
razvio potovanje prema njemu, koje bi prelako moglo prerasti u
dodvoravanje. Oboavanje. Opasno oponaanje.
Sve joj je bilo jasno.
Sa skutom svog jahakog odijela boje lavande preko ruke uetala se u dvorite dok
su joj potpetice odjekivale po makadamu. Procjena situacije istog joj je trenutka bila
potvrena.
Vane je elegantnom lakoom sjedio na ogromnom sivcu za lov, kontrolirajui
jogunastu zvijer bez pol muke. Pored njega, Gerrard je na ukopljenom kestenjastom
konju veselo brbljao. Izgledao je sretnije i oputenije nego ikad otkad su stigli ovamo.
Patience je to uoila, ali dok je stajala u sjeni svoda, sva joj je pozornost bila obuzeta
Vaneom Cynsterom.
Njezina je majka esto govorila kako prava gospoda izgledaju neobino
privlano na konju. Zatomljujui uzdah koji joj je bio uobiajena reakcija na
majino zapaanje, s kojim je uvijek aludirala na njezina oca Patience je nevoljko
priznala da je sada vidjela to joj je majka htjela rei. Bilo je neega u upregnutoj
moi tog ovjeka, u moi kojom je gospodario zvijeri i zauzdao njezinu snagu. Bilo je
u tome neega to joj je stegnulo eludac. Zbog topota je kopita nisu uli kada im je
prila pa je zurila jo minutu, a zatim se probudila iz razmiljanja i zakoraila prema
naprijed.
Grisham je osedlao njezinu omiljenu smeu kobilu koja ju je ve ekala spremna
pa se Patience podigla na kamen za penjanje na konja i popela u sedlo. Namjestila je
skute i uzela uzde.
Spremni?
Pitanje je dolo iz Vaneovih usta. Patience je potvrdno kimnula.
Naravno da je on vodio.
Jutro ih je pozdravljalo, svjee i bistro. Nebo je bilo istokano blijedosivim
oblacima i sve je proimao miris vlanog zelenila. Prva im je postaja bio breuljak pet
kilometara od Bellamy Halla. Vane je vjeto jahao u nizu kratkih galopa koje se
Patience silno trudila ne pratiti pogledom. Nakon toga, sivac je lagano galopirao uz
njezinu kobilu dok joj je Gerrard jahao s druge strane. Nitko nije nita govorio, samo
su gledali uokolo osvjeeni hladnim zrakom.
Zauzdavi konja kraj Vaneova na vrhu breuljka, Patience je pogledala oko sebe.
Kraj nje, Gerrard je motrio obzor, procjenjujui vidik. Migoljei se u sedlu, gledao je

strmi humak iza Vanea to je pokrivao jedan kraj breuljka.

Evo. Gurajui joj uzde u ruke, Gerrard je sjahao. Idem vidjeti kakav je vidik.
Patience je bacila pogled na Vanea, koji je sjedio na svom sivcu s varljivom
lakoom, ruku prekrienih na oglavlju sedla. Lijeno se nasmijeio Gerrardu, ali nije
poao za njim. Gledali su Gerrarda kako se vere uz strmu nagnutu stranu humka.
Dokopavi se vrha, mahnuo je pa pogledao oko sebe. Nakon kojeg trenutka, sjeo je na
tlo, oiju uperenih u daljinu.
Patience se nasmijeila i preusmjerila pogled na Vaneovo lice. Bojim se da bi ovo
moglo potrajati satima. U zadnje je vrijeme poprilino opsjednut krajolicima.
Na njezino iznenaenje, u sivim oima to su je promatrale nije bilo znakova da
mu to smeta. tovie, Vaneove su se usne zakrivile. Znam, rekao je. Priao je o
svojoj trenutanoj opsesiji, pa sam mu spomenuo stari grobni humak.
Zastao je, pa dodao, oiju i dalje na njezinima, produbljenog osmijeha. Pogled je
stvarno spektakularan. Oi su mu zasvjetlucale. Kao stvoren za dugo zaokupljanje
panje umjetnika u nastajanju.
Pogleda zalijepljena za njegove sive oi, Patience je osjetila trnce na koi.
Trepnula je, pa se namrtila. Kako ljubazno od vas. Okrenula se da i sama proui
vidike. I opet je osjetila to neobino uzbuenje, mrekanje svijesti to joj je klizilo
preko ivaca, inei ih osjetljivijima. Bilo je udnovato. Htjela je to pripisati dodiru
povjetarca, ali vjetar nije bio tako hladan.
Pored nje, Vane je podignuo obrve, i dalje s osmijehom grabeljivca. Njezino
odijelo boje lavande nije bilo novo, a kamoli u modi, no grlilo je njezine konture,
naglaavalo njihovu mekou, ispunjavajui ga goruom udnjom za time da obavije
rukama njezinu toplinu. Sivac se pomaknuo; Vane ga je umirivao. Minnie je
spomenula da ste vi i va brat iz Derbyshirea. Jaete li esto dok ste tamo?
Koliko god mogu. Patience je pogledala prema njemu. Jako mi prija, ali staze u
okolici Grangea su dosta ograniene. Jeste li upoznati s podrujem oko
Chesterfielda?
Ne posebno, nasmijeio se Vane. To je malo sjevernije od mojih uobiajenih
lovita.
Na lisice ili na ene, pomislila je? Patience je zatomila uzdah. Po vaem
poznavanju kraja pogledala je nakratko humak kraj njih pretpostavljam da
ste i prije navraali ovamo?
esto kad sam bio mali. Moj roak i ja preko ljeta bismo provodili ovdje po
nekoliko tjedana.
Patience je uzdahnula. Dobro da je Minnie to preivjela.
Dapae veselila se naim posjetima. Uvijek su je oduevljavali nai podvizi i
pustolovine.
Kako na to nije nita uzvratila, Vane je tiho rekao: A inae, Minnie mi je
spomenula udne krae po Bellamy Hallu. Patience je podigla pogled i on joj je
svojim smjesta zatoio oi. Jeste li zato gledali po cvjetnoj gredici, traili neto to je
nestalo?
Patience je oklijevala, prouavajui njegove oi, pa kimnula. Pomislila sam da ju

je Myst sigurno oborila s prozora, ali traila sam uzdu i poprijeko, i u sobi i u
cvjetnoj gredici, i nisam je nigdje mogla nai.
A to to?
Malu srebrnu vazu. Ocrtala je oblik male uske vaze. Visoka oko deset
centimetara. Imala sam je godinama sumnjam da je neto osobito vrijedna, ali...
Radije biste je imali nego nemali. Zato mi to sino niste htjeli rei?
Namrgodivi se, Patience je srela Vaneov pogled. Nemojte mi rei da gospoda iz
kuanstva nisu jutros za dorukom spomenula kako misle da je Gerrard odgovoran za
sve te udne pojave takozvanu Sablast, i krae?
Jesu, istina, ali Gerrard i ja i, zamislite samo, Edmond objasnili smo im kako
takva teorija nema smisla.
Neenstven zvuk to ga je Patience ispustila govorio je vie od rijei pun
razdraenosti, frustracije i znakova da joj je strpljenje doseglo krajnju toku.
Svakako, sloio se Vane, Pa sada imate jo jedan razlog da mi budete
zahvalni. Kad se Patience okrenula prema njemu, namrtio se. I Edmondu,
naalost.
Patience su zaigrale usne, nije si mogla pomoi. Edmond zna proturjeiti
starijima isto ale radi nita ne shvaa ozbiljno, osim svoje muze.
Vjerovat u vam na rije.
Ne dajui se smesti, Patience je nastavila prouavati njegovo lice. Vane je
uzdignuo obrvu. Rekao sam vam, promrmljao je, zadravajui njezin pogled, da
sam odluan u tome da vas zaduim. Ne trebate se zabrinjavati oko odnosa gospode
prema Gerrardu dok sam ja ovdje. Drao je da joj ponos nee dozvoliti da prihvati
otvorenu ponudu da je svojim irokim ramenima titi od praki i strijela drutva u
Bellamy Hallu; predstavljajui svoju pomo kao dio bludnikih intriga, nadao se da e
joj omoguiti da zakljui temu slijeganjem ramena i zajedljivim komentarom.
Umjesto toga, dobio je mrtenje. Pa, zahvaljujem vam ako ste ih probali
razuvjeriti. Patience je bacila pogled gore prema Gerrardu, koji je i dalje bio
zaokupljen obzorom. Ali jasno vam je zato nisam htjela dizati graju oko svoje vaze
svi bi samo okrivili Gerrarda.
Vane je suzdrano podignuo obrve. Kako god. Ako jo ita nestane, recite meni,
Minnie ili Timms.
Patience ga je pogledala, a zatim se namrtila. to je sad...?
Tko je ovo? Vane je kimnuo prema jahau koji im je lagano galopirao u susret.
Patience je pogledala, pa uzdahnula. Hartley Penwick. Iako joj je izraz ostao
dobrostiv, ton joj se smrknuo. Sin jednog od Minnienih susjeda.
Lijep pozdrav, draga moja gospoice Debbington! Penwick, dobrodrei
gospodin na tekom arcu, odjeven u sako od tvida i kratke samtaste hlae, naklonio
se Patience vie napadno nego otmjeno. Jeste li mi dobro?
Jesam, gospodine. Patience je pokazala prema Vaneu. Dozvolite da vas
upoznam s kumetom ledi Bellamy. Kratko je predstavila Vanea, dodajui kako je
bio stao da se skloni od sinonje oluje.

Aha. Penwick se rukovao s Vaneom. Dakle, va je posjet prisilne naravi.

Pretpostavljam da ete ubrzo krenuti dalje. Sunce e fino posuiti putove, a u ovoj
abokreini nema nieg to se moe mjeriti sa zanimljivostima visokog drutva.
Ako je Penwick htio obznaniti da eli da ode, teko je mogao biti izravniji. Vane
mu se zubato nasmijeio. Ah, nisam u nekoj osobitoj urbi.
Penwickove su se obrve uzdigle; njegov pogled, oprezan od trenutka kad je opazio
Vanea, postao je otriji. Aha ponestalo novaca pa ste se zato vratili, kladio bih
se?
Ne. Vaneov je pogled bio sve mrzliji, rijei odrjeitije. Samo putam da me
vodi zadovoljstvo.
Penwicka ta informacija nije ispunila zadovoljstvom. Patience je smjerala uskoiti,
da zatiti Penwicka od izgledne pogibelji, kad je on uto, gledajui kome bi mogao
pripadati trei konj, pogledao prema gore.
Blagi Boe! Silazi otamo, nevaljale jedan!
Vane je trepnuo i digao pogled. Oiju zalijepljenih za obzor, nevaljalac se pravio
da je gluh. Okreui se natrag, Vane je uo Patience kako nabusito tvrdi: Sve je u
redu, gospodine. Samo promatra vidike.
Vidike! Penwick je zafrktao. Humak je strm i sklizak to ako padne?
Pogledao je Vanea. Iznenaen sam, Cynsteru, to ste dopustili mladom
Debbingtonu tu ludost koja moe samo uznemiriti njegovu sestru.
Patience je, sada ve manje uvjerena da je Gerrard na sigurnom, pogledala Vanea.
Gledajui prema Penwicku, Vane je sporo podignuo obrve pa je okrenuo glavu i
sreo Patiencein zabrinuti pogled. Mislio sam da je Gerrardu sedamnaest godina?
Patience je trepnula. I jest.
E pa, onda. Vane se zavalio, oputajui ramena. Sa sedamnaest je ve on sam
odgovoran za vlastitu sigurnost. Ako slomi nogu kad se bude sputao, sam si je kriv.
Patience je piljila u njega i pitala se zato su joj se usne uporno trzale nagore.
Pogledi su im se sreli; staloeno, kameno povjerenje koje je vidjela u sivim oima ju je
primirilo i pojaalo joj povjerenje u Gerrarda.
Neuspjeno priguen smijeh to im je proao nad glavama nagnao ju je da ispravi
usne i okrene se Penwicku. Sigurna sam da je Gerrard vie nego sposoban pobrinuti
se sam za sebe.
Penwicku je malo nedostajalo da se namrti.
Evo Edmonda. Patience je pogledala iza Penwicka dok je Edmond podsticao
svog konja da se penje uzbrdo. Mislila sam da vas je zatoila muza?
Oslobodio sam se, obavijestio ju je Edmond uz nestaan osmijeh. Kimnuo je
Penwicku, pa se opet okrenuo Patience. Mislio sam da bi vam prijalo jo drutva.
Mada je Edmondov izraz bio bezazlen, Patience je s poprilinom sigurnou
mogla pretpostaviti to mu je na umu. Opirala se porivu da bljesne pogledom prema
Vaneu, da vidi je li i on to registrirao; bila je dosta sigurna da jest svakako nije bio
glup ovjek.
To je potvrdilo i mrmljavo predenje koje joj je proklizilo kraj desnog uha. Samo

smo se divili vidicima.

U trenutku, prije nego to mu se uope okrenula, opet su je preplavili oni trnci,
jo ei, jo zloestije opojni nego prije. Patience je dola do daha, izbjegavajui
pogledati mu u oi. Putala je da joj se pogled penje samo do njegovih usana. Koje su
zaigrale, pa se uljuljkale u zadirkujui osmijeh.
A evo i Chadwicka.
Patience je progutala uzdah negodovanja. Okrenula se i uvjerila da im je Henry
uistinu kaskao u susret. Usne su joj se ukoile; ila je na jahanje samo zato to nitko
od njih nije bio zainteresiran i sad su svi bili tu. ak je i Penwick, inilo se, dojahao
kao spas!
A njoj nije bilo potrebno nikakvo spaavanje! Ni zatita! Nije bila ni u najmanjoj
opasnosti da podlegne bludnikom vabljenju bilo kakvoga elegantnoga gospodina.
Iako joj Vane, morala je priznati, nije priutio nita slino. Moda jest to razmatrao,
ali kraj njegove suptilnosti drugi su izgledali poput nespretnih tenaca, lajavo
iskrenih i nestrpljivih.
Nisam mogao odoljeti jahanju na ovako lijep dan. Henry joj se milo smijeio, a
ona nije mogla odagnati sliku zadihanog tenca, pseeg osmijeha punog nade s
isplaenim jezikom.
Sad kad smo se svi okupili, Vane je leerno prozborio, moda bismo mogli
odjahati dalje?
Dakako, Patience se sloila. Bilo to, samo da se prekine ovo lakrdijako
okupljanje.
Gerrarde, sputaj se konj ti je zaboravio zato je ovdje. Na Vaneovu
zapovijed, izgovorenu tonom kao da je sit ivota, Gerrard se samo zasmijuljio.
Protegnuo se stojei, kimnuo Patience, pa nestao s druge strane humka. Nakon
nekoliko se trenutaka pojavio ponovno u podnoju, otresajui ruke. Nacerio se
Vaneu, kimnuo Edmondu i Henryju, i ignorirao Penwicka. Uzimajui uzde, bljesnuo
je osmijehom prema Patience, pa se popeo u sedlo. Idemo?
Pitanje je bilo popraeno dizanjem obrve i kratkim mahanjem. Patience se ukoila
i zabezeknuto zagledala u brata. Znala je tono od koga je Gerrard pokupio te male
manirizme.
Kakvi su bili prizori ondje na vrhu? Edmond je uskladio svog konja s
Gerrardovim. Vodili su drubu nizbrdo, a Gerrard je spremno odgovorio, opisujui
razliite pejzae i meuigru svjetla, oblaka i izmaglice.
Oiju uprtih u Gerrarda, Patience je usmjerila konja za njim, a onda ju je neto
zaprepastilo. Dok se Vane vrsto drao njezine desne strane, Penwick i Henry su se
gurali k poziciji s lijeve. Penwick je bio umjesniji u sedlu pa si je osigurao zgoditak,
ostavljajui Henryja da se duri u pozadini. Patience je uzdahnula u sebi i odredila si
da poslije treba biti ljubazna prema Henryju.
Tri minute nakon toga, Penwick joj je ve toliko iao na ivce da bi ga najradije
bila zadavila.
Volim misliti, gospoice Debbington, da ste dovoljno pronicljivi da shvaate
koliko mi je stalo do vae dobrobiti. To je bio Penwickov poetak. Zatim je slijedio

nastavak: Posve sam uvjeren da nije nimalo dobro za vau sestrinsku osjeajnost, te
njene osjeaje kojima ste kao dama tako obdareni, to vas stalno izjedaju
mladenake, ali naalost bezobzirne rabote vaeg brata.
Pogleda uprta u polje, Patience se trudila zanemariti Penwickovo razglabanje.
Znala je da nee primijetiti kako je mislima odsutna. Drugi mukarci su uvijek
izvlaili ono najgore iz Penwicka u njegovu sluaju, najgore je bilo nepobitno
uvjerenje da je uvijek u pravu, u kombinaciji s potpunim uvjerenjem da ona ne samo
da dijeli njegova gledita, nego je i na dobrom putu da postane gospoa Penwick.
Kako je doao do tog zakljuka, Patience nikako nije bilo jasno; nikada ga nije ni
najmanje ohrabrivala.
Njegove zloguke izjave ulazile su joj u jedno uho i izlazile kroz drugo. Henry se
vrpoljio, pa zakaljao, a zatim dobacio: Mislite li da e biti jo kie?
Koliko god pitanje bilo bedasto, Patience ga je doekala s olakanjem jer je
odvuklo panju Penwicku, kojem su njegova polja, nakon zvuka njegova glasa, bila
najvea opsesija. S par prostodunih upita, navela je Henryja i Penwicka da se prepiru
oko utjecaja nedavne kie na usjeve.
Cijelo to vrijeme Vane nije progovorio ni rijei. Nije ni trebao. Patience je bila
poprilino sigurna kakve mu se misli motaju po glavi cinine koliko i njezine.
Njegova tiina bila je rjeitija, monija, i uspjenije se nametala njezinim ulima od
Penwickovih treberskih izjava i Henryjeva brbljanja.
S njezine desne strane stajao je osjeaj sigurnosti, fronta koju, barem zasad, nije
trebala braniti. To joj je prualo njegovo tiho prisustvo. Patience je zafrtkala u sebi.
Jo jedna stvar zbog koje bi mu, valjda, trebala biti zahvalna. Pokazao se vinim tom
ledenom, arogantnom, suptilnom no neumoljivom manevriranju koje je povezivala s
elegantnom gospodom. Nije bila iznenaena. Od poetka je vidjela kako je majstor
tog zanata.
Usredotoujui se na Gerrarda, Patience ga je ula kako se smije. Edmond joj je
dobacio nasmijeeni pogled preko ramena, pa se opet okrenuo Gerrardu. Zatim je
Gerrard neto komentirao, podcrtavajui poantu s istim nehajnim mahanjem kao i
prije.
Patience je stisnula zube. Gesta sama po sebi nije bila problematina, iako je
Vaneova izvedba bila bolja. Gerrardove sedamnaestogodinje umjetnike ruke, iako
spretne i vjete, tek su trebale stei snagu i zrelost ruku Vanea Cynstera. Kad bi on
izveo istu tu gestu, iz nje se parila muevna mo koju je Gerrard trebao tek dosei.
Ali jedno je bilo kopirati geste Patience je vie zabrinjavalo to da Gerrardovo
oponaanje nee stati na oponaanju pokreta. No opet, pomislila je, pogledavi
nakratko Vanea kako tiho jae kraj nje, to je samo pokoji manirizam. togod Penwick
vjerovao, ona nije nepotrebno, pretjerano osjetljiva ena. Bila je moda izotrenije
svjesna Vanea Cynstera i njegovih sklonosti, opreznija nego to bi bila s drugim
mukarcima. No ipak joj se inilo da nema nekog posebnog razloga da se umijea u
njegov utjecaj na Gerrarda. Zasad.
Uz smijeh, Gerrard se odvojio od Edmonda te tjerajui svog kestenjastog konja
doao do Vaneova sivca. Mislio sam vas pitati Gerrardove oi bile su pune
entuzijazma dok je gledao u Vaneovo lice neto o vaim sivcima.

Smetnja na drugoj strani nagnala je Patience da pogleda u tom smjeru pa je

propustila Vaneov odgovor. Glas mu je bio tako dubok da, kad je bio okrenut od nje,
nije mogla razaznati to govori.
Ispalo je da je smetnja Edmond, koji je iskoristio to to je Henry Penwicku
odvukao panju kako bi progurao konja izmeu Penwicka i Patience. Eto! Edmond
je bezbrino ignorirao Penwickov bijesni pogled. Htio sam vas pitati za miljenje o
mojim najnovijim stihovima. Za scenu u kojoj se opat obraa lutajuoj brai.
Potom je izrecitirao nove plodove svog uma.
Patience je zakrgutala zubima; doslovno se osjeala rastrzano. Edmond je
oekivao da e pametno prokomentirati njegov rad, kojem je pristupao ozbiljnou
koju nije pridavao obinim ovozemaljskim stvarima. S druge strane, oajniki je
eljela znati to je Vane govorio Gerrardu. Dok je s pola mozga pratila Edmondove
rime, naprezala se da nauje Gerrardove rijei.
Dakle prsa su bitna? pitao je.
Mumlj, mumlj, mumlj.
Hm, da. Gerrard je zastao. Zapravo, mislio sam da bi se moglo dobro vidjeti po
teini.
Kao odgovor je uslijedio dugi niz mumljanja.
Aha, tako znai. Ako su u dobroj formi...
Patience je pogledala udesno Gerrard je sada bio blii Vaneu. Nije vie mogla
uti ni njegovu polovicu razgovora.
Onda, dakle! Edmond je udahnuo. to kaete?
Okrenuvi se naglo, Patience mu je srela pogled. Nije mi uspjelo zadrati
pozornost moda biste to trebali jo malo dotjerati?
Aha. Edmond je zvuao pokunjeno, ali ne kao i da je pao u oaj. Zapravo,
mislim da biste i mogli biti u pravu.
Patience ga je zanemarila, primiui svoju kobilu blie Vaneovu sivcu. Vane ju je
pak pogledao i u njegovim je oima te na usnicama zamijetila tragove zabavljenosti. I
to je zanemarila. Usredotoila se samo na njegove rijei.
Ako uzmemo da su odgovarajue teine, idui najhitniji kriterij su njihova
koljena.
Koljena? Patience je trepnula.
I kako koraaju? Gerrard je predloio.
Patience se ukipila.
Ne nuno, Vane je uzvratio. Okretnost se cijeni, svakako, ali mora biti i snage
iza koraka.
I dalje su priali o najboljim konjima za koije; Patience je umalo odahnula od
olakanja. Nastavila je sluati, ali nije ula vie nita zloslutno. Samo konji. ak niti
poneto o klaenju ili trkalitima.
Uzdiui u sebi, opet se namjestila u sedlu. Njezine su sumnje vezane uz Vanea
osnovane, zar ne? Ili pretjeruje?

Sad u vas napustiti, iz razmiljanja ju je trgnula Penwickova izjava.

Naravno, gospodine. Pruila mu je ruku. Jako lijepo od vas to ste navratili.
Rei u svojoj teti da smo vas vidjeli.
Penwick je trepnuo. Ah, da pozdravite mi ledi Bellamy.
Patience se nonalantno, ali otmjeno nasmijeila i nagnula glavom u znak
pozdrava. Gospodin je kimnuo, a Vane mu je uzvratio kimanjem u kojem je uvijek
bio daak prijetnje. Kako mu je to polazilo za rukom, Patience nije znala.
Penwick je potjerao svog konja i odgalopirao.
Dakle, onda! Sad kad se vie nije moralo trpjeti Penwickovo napadno
omalovaavanje, Gerrard se nasmijeio. Jeste li za utrku do tala?
Moe. Edmond je skupio uzde. Staza koja je vodila do tala leala je na drugom
kraju otvorenog polja. Protezala se ravno, bez prepreka u vidu ograda ili jaraka.
Henry se blago zahihotao i nasmijeio se Patience. Pa, i ja bih mogao.
Gerrard je pogledao Vanea.
Ovaj se nasmijeio. Dajem ti prednost kreni prvi.
Gerrard nije gubio vrijeme. Potjerao je konja jednim glasnim Hopla! i ivotinja
je snano poskoila.
Edmond je bio spreman krenuti, kao i Henry, ali kako je Patience ritnula petama
kobilu, odjahali su uz nju. Gonei kobilu, Patience je ila za svojim bratom koji je
grabio naprijed, bez prave konkurencije. Ostala trojica mukaraca su zadravala svoje
konje u skladu s kobilinim kraim korakom.
Apsurdno! Ta kakve bi koristi ijedan od njih mogao imati jaui uz nju preko
malog polja? Patience je malo nedostajalo da prasne u smijeh i odmahne glavom na
muku glupost. Dok su se pribliavali stazi, nije mogla odoljeti a da ne baci kratak
pogled na Vanea.
Drei se desno od nje, sa sivcem bezbrino pod kontrolom, sreo je njezin pogled
i digao obrvu, alei se s toboe umornim pogledom na vlastiti raun.
Patience se nasmijala na to su Vaneu zasjale oi. Bliili su se stazi. Bacio je
pogled prema naprijed. Kad se ponovno okrenuo prema njoj, sjaj u njegovim oima
bio se zaledio, izotrio.
Pribliio joj je svog sivca, jaui skoro tik do njezine kobile. Kobila je reagirala
produljenjem koraka. Henry i Edmond su zaostali za njima, prisiljeni da se dre
straga jer su sivac i kobila jurnuli u stazu koja je bila dovoljno iroka za samo dva
konja.
Potom su kloparajui kopitima proli ispod luka te u dvorite. Zaustavljajui se,
Patience je udahnula i osvrnula se natrag; Edmond i Henry su dosta zaostajali.
Kao pobjednik u utrci, Gerrard se nasmijao i pustio svog kestenjastog konja da se
epuri. Dotrali su Grisham i konjuari.
Patience je pogledala Vanea i vidjela kako silazi s konja prelazei nogom preko
oglavlja sedla i klizei prema tlu, spretno se doekavi na noge. Samo je trepnula i ve
je bio kraj nje.
Rukom ju je obgrilo oko struka.

Skoro je ispustila uzdah kad ju je podignuo iz sedla kao da nije bila tea od
djeteta. Polagano ju je spustio do tla, smjetajui je na noge pokraj kobile. Tek
dvadesetak centimetara od sebe. Drao ju je u rukama; osjeala je njegove duge prste
kako se izvijaju oko nje, kako je vrci njegovih prstiju are s obje strane kraljenice,
njegove paleve na svom njenom trbuhu. Osjeala se... uhvaeno, Ranjivo. Lice mu
je bilo poput nepomine maske, usredotoenog izraza. Oiju zalijepljenih za njegove,
Patience je osjeala ljunak pod nogama, ali se njezin svijet i dalje vrtio.
Da, u njemu je bila stvar on je bio izvor onih neobinih uzbuenja. Tako je i
mislila, ali nikada prije nije osjetila takvo to a osjeti to su sada strujali njome bili
su daleko snaniji od onih ranijih. Sve je to bilo od njegova dodira dodira njegovih
oiju, dodira njegovih ruku. Nije joj morao ni dotaknuti golu kou, a ve je svaki
pedalj nje reagirao.
Patience je udahnula. Pokret ulovljen krajikom oka preusmjerio joj je panju na
Gerrarda. Vidjela je kako silazi s konja, tono onako kao Vane. Smijuljei se, sav
ispunjen ponosom i dobrim raspoloenjem, Gerrard je preao preko ljunka do njih.
Vane se okrenuo, njeno je isputajui.
Patience je ponovno udahnula i obuzdala vrtoglavicu. Procijedila je vedri smijeak
za Gerrarda i nastavila duboko disati.
Lukav potez, Cynsteru. Edmond je, dobronamjerno se smijeei, sjahao na
uobiajeni nain. Patience je uoila kako je obavio to znatno sporije od Vanea.
Henry je takoer sjahao; Patience je imala dojam kako mu se ne bi svidjelo da je
vidio Vanea kako je sputa. No uputio je jedan od svojih sranih osmijeha Gerrardu.
estitam, mome. Pobijedio si nas poteno.
Nije ba bio suptilan. Patience je nakratko pogledala Gerrarda, oekujui neki ne
ba lijep odgovor. Umjesto toga, njezin je brat, stojei pokraj Vanea, samo podignuo
jednu obrvu i cinino se nasmijeio.
Patience je zakrgutala zubima i vilica joj se ukoila. U jedno je bila sigurna
nije pretjerivala.
Vane Cynster jest iao predaleko, prebrzo barem to se tie Gerrarda. A to se
tie ostaloga golicanja njezinih ula pretpostavljala je da se samo zabavlja bez
nekih ozbiljnijih namjera. A kako nije bila od onih koje se lako daju zavesti, inilo se
da ga nema za to kriviti.
Za Gerrarda, meutim...
Razmiljala je o svemu dok su odvodili konje. Nekoliko trenutaka, sva etvorica
mukaraca stajali su zajedno nasred dvorita. Prouavala ih je malo iskosa i
priznala si da nije mogla zamjeriti Gerrardu to je oponaao upravo Vanea. Bio je
dominantan mujak.
Kao da je osjetio njezino potovanje, okrenuo se. Jedna je obrva zaigrala, a onda
joj je, s uroenom gracioznou, pruio ruku. Patience se odvaila i prihvatila. Uspeli
su se glavnim stubama, pa su Gerrard i Henry skrenuli prema svojim sobama. Drei i
dalje Vanea pod ruku, Patience je uetala u galeriju. Soba joj je bila u istom hodniku
kao i Minniene odaje. Vaneova soba bila je na katu ispod.
Nije imalo smisla negodovati naglas osim ako bi bilo ba nuno. Patience je

zastala u zasvoenom prolazu koji je vodio iz galerije, odakle e se razii svatko

svojim putem. Povlaei svoju ruku od Vaneove, digla je pogled, prema njegovu licu.
Planirate li dulje ostati?
Gledao je u nju. To, rekao je jako tiho, uvelike ovisi o vama.
Patience je pogledala u njegove sive oi i smrznula se. Svaki mii joj je bio
paraliziran, sve do nonih prstiju. Pretpostavka da se samo zabavlja, bez ozbiljnih
namjera, sada je bila upokojena pogubio ju je pogled u njegovim oima.
Namjera u njegovim oima.
I bez rijei sve je bilo jasno.
Prizivajui samokontrolu za koju nije ni znala da je posjeduje, hrabro je podigla
bradu i natjerala usne da se pomaknu, tek toliko da se ledeno nasmijei. Mislim da
se varate.
Izgovorila je to tiho, i vidjela kako mu se vilica ukoila. Obuzeo ju je predosjeaj
velike opasnosti; nije se usudila rei nita vie. I dalje se smijeei, bahato je nagnula
glavu. Prola je hitro pod lukom na sigurno u hodnik.
Suenih oiju, Vane ju je gledao kako odlazi, gledao kako joj se bokovi njiu dok
je klizila svojim putem. Stajao je u prolazu sve dok nije stigla do vrata. uo ih je kako
se zatvaraju za njom.
Sporo, jako sporo, crte lica su mu se opustile i usne su mu se rastegle u
cynsterovski smijeak. Ako ne moe pobjei sudbini onda, ipso facto, ne moe ni ona.
to je znailo da e biti njegova. Pomisao na to mu je iz minute u minutu bila sve
primamljivija.

olo je vrijeme za akciju.

Kasnije te veeri, dok je u salonu ekala da se gospodin ponovno pojavi,
Patience je bilo sve tee ponaati se u skladu sa svojim imenom 3. Misli
su joj se rojile. Kraj nje, Angela i gospoa Chadwick su na divanu
raspravljale o najboljem porubu za Angelinu novu jutarnju haljinu. Odsutno
kimajui, Patience ih nije ni ula. Imala je vanijih stvari na umu.
Pulsirala joj je tupa bol iza sljepoonice; nije dobro spavala. Izjedale su je brige
zbog sve otrijih optubi na Gerrardov raun i zbog utjecaja Vanea Cynstera na
njezina povodljivog brata.
Povrh toga, sad se jo morala nositi i s rastreenou zbog svojih udnih reakcija
na Vanea Cynstera, toga elegantnoga gospodina. Nije bila ravnoduna prema
njemu jo otkad ga je prvi put vidjela, a kad bi napokon zaspala, pratio ju je ak i u
snovima.
Patience je stisnula oi, osjeajui bol iza njih.
Mislim da bi pletena vrpca boje vinje bila puno ljepa. Angela je bila na rubu
durenja. Zar nije tako, Patience?
Haljina o kojoj su raspravljale bila je blijedouta. Ja bih rekla, Patience je
odgovorila, na jedvite se jade uspijevajui koncentrirati, da bi akvamarin vrpca koju
je tvoja majka predloila bila mnogo bolja.
Angela se nadurila; gospoa Chadwick ju je istog trena podsjetila da bi mogla
dobiti bore zbog mrtenja. Durenje je nestalo kao arolijom odneseno.
Tapkajui prstima po naslonjau za ruke, Patience je mrtei se gledala u vrata,
vraajui se onome to ju je zaokupljalo kako izvjebati upozorenja Vaneu
Cynsteru. Nikada prije nije morala opomenuti nijednog mukaraca i bilo bi joj drae
da ne mora ni sada, ali nije mogla dopustiti da stvari idu tijekom kojim su krenule.
Na stranu to to je svojoj majci na samrtnoj postelji obeala da e uvijek paziti na
Gerrarda, jednostavno nije mogla dozvoliti da Gerrard bude povrijeen na takav
nain kao pijun za pridobivanje njezinih osmijeha.
Naravno, svi su to inili u izvjesnoj mjeri. Penwick se prema Gerrardu odnosio
kao prema djetetu, igrajui na njezine zatitnike instinkte. Edmond se povezivao s
Gerrardom preko umjetnosti kako bi demonstrirao bliskost s njezinim bratom. Henry
je fingirao ujaki interes iza kojeg oigledno nisu stajali stvarni osjeaji. Vane je,
meutim, otiao korak dalje on je neto zaista i inio. Aktivno je titio Gerrarda,
3

Patience na engleskom jeziku znai strpljenje

aktivno je sudjelovao u stvarima koje su zanimale njezina brata, aktivno se druio s

njim sve iz bjelodano priznate namjere da je uini zahvalnom, da mu bude
dunica.
Nije joj se to svialo. Svi su iskoritavali Gerrarda, ali nitko ga nije mogao stvarno
povrijediti osim Vanea. Jer samo njega je Gerrard volio, cijenio, potencijalno i
oboavao.
Patience je kriom protrljala lijevu sljepoonicu. Ako ne prestanu uskoro s
portom, nee moi ivjeti od migrene. Ionako e je vjerojatno dobiti nakon
nemirne noi i iznenaenja za dorukom, s otkriima na jahanju kao lagom na torti,
provela je veinu popodneva razmiljajui o Vaneu. Sve bi to preopteretilo i
najizdrljiviji um.
Zbunjivao ju je na toliko mnogo razina da vie nije ni pokuavala rasplesti misli.
Postojao je, bila je uvjerena, samo jedan nain da se suoi s njim. Izravno i odluno.
Buljei predugo u prazno bez da je ijednom trepnula, osjeala se kao da su joj oi
od ljunka. Osjeala se kao da nije spavala danima. I sigurno nee moi spavati sve
dok ne uzme stvari u svoje ruke, sve dok ne stane na kraj odnosu koji se razvijao
izmeu Gerrarda i Vanea. Svakako, sve to je dosad vidjela meu njima dvojicom bilo
je dosta nevino ali nitko nitko ne bi mogao Vanea nazvati nevinim.
Nije bio nevin ali Gerrard jest.
Upravo u tome je i problem.
Ili je barem ona tako mislila. Patience se trznula kako se bol premjestila s jedne
sljepoonice na drugu.
Vrata su se otvorila i Patience se uspravila. Gledala je gospodu dok su ulazila
Vane je uao zadnji. Dovoljno joj je bilo da ga vidi pa da se uvjeri da nije razbijala
glavu bez razloga. Zbog njegova su joj se epurenja, zbog njegove osorne muevnosti
istoga trenutka stisnuli zubi.
Gospodine Cynster! Angela ga je prizvala bez imala stida i crvenjenja. Patience
je dolo da je poljubi.
Vane je uo Angelu i vidio kako mu mae pa je pogledom bljesnuo prema
Patience, a onda se, s osmijehom koji joj nije ulijevao povjerenje, odetao prema
njima.
Njih tri gospoa Chadwick, Angela i Patience zajedno su ustale u pozdrav,
ne elei riskirati gr u vratu.
Htjela sam ba vas pitati, ree Angela, prije nego to je itko drugi stigao otvoriti
usta, je li istina da je boja vinje zadnji krik mode za porube na haljinama mladih
dama?
Svakako je na cijeni, Vane je odgovorio.
Ali ne uz blijedoutu, kazala je Patience.
Vane ju je pogledao. Iskreno se nadam da ne.
Doista. Patience ga je primila pod ruku. Ako biste nas ispriali, Angela,
gospoo kimnula je gospoi Chadwick moram neto pitati gospodina
Cynstera. Rekavi to, odvela je Vanea na drugi kraj prostorije i zahvalila nebesima

to je poao za njom.
Osjetila je na licu njegov pogled, pomalo iznenaen, primjetno zabavljen. Draga
moja gospoice Debbington. Ispod njezine ruke, njegova se obrnula i onda je on
vodio nju. Samo recite.
Patience ga je netremice pogledala. Od predenja u njegovu stisku sva ja zadrhtala
od slasti. Jako mi je drago to ste to rekli, jer u upravo to i uiniti.
Obrve su mu se uzdignule. Prouavao joj je lice, pa podignuo ruku i njeno je
protrljao vrkom prsta izmeu obrva.
Patience se ukoila od oka pa odmaknula glavu. Nemojte to raditi! Mjesto koje
je dodirnuo ostalo je proeto toplim sjajem.
Mrtili ste se izgledalo je kao da vas boli glava.
Patience se jo jae namrtila. Doli su do kraja sobe. Zaustavivi se, okrenula mu
se licem i krenula u napad. Pretpostavljam da ne odlazite sutra?
Pogledao ju je i, za trenutak, odgovorio. Sumnjam da u otii u doglednoj
budunosti. to vi mislite?
Morala je biti sigurna. Patience ga je pogledala ravno u oi. Zato ostajete?
Vane je promatrao njezino lice, njezine oi i pitao se to je kopka. Valovi
enske napetosti su izvirali i irili se iz nje; on je to preveo kao ba je mrzovoljna,
ali poznavajui svojeglave ene, svoju majku i tete, da ne spominje Devilovu novu
vojvotkinju Honoriju, nauio se oprezu. to se vama ini? Podignuo je obrvu. to
bi, uope, moglo biti dovoljno zanimljivo da ovdje zadri gospodina poput mene?
Znao je odgovor, naravno. Jo je sino shvatio kako stoje stvari. Postoje situacije
kada se pravdu, koja je kao i uvijek imala povez preko oiju, lako moglo navesti na
krivi put i jedna se od takvih situacija odvijala upravo ovdje. tota je strujalo ispod
povrine i sezalo neoekivano, neobjanjivo duboko.
Ostao je da pomogne Minnie, obrani Gerrarda i pomogne Patience, po
mogunosti tako da se ne vidi da joj pomae. Dobro je znao to je ponos; uzimao je u
obzir njezin ponos. Za razliku od druge gospode, nije vidio po emu bi se moglo rei
da je na bilo koji nain pogrijeila s Gerrardom. Koliko je on vidio, nije. Tako da je u
neku ruku bio i njezin zatitnik. Osjeao se udobno u toj ulozi.
Zakljuio je pitanje armantnim osmijehom, ali na njegovo iznenaenje, Patience
se na to ukoila. Uspravila se, sklapajui ruke pred sobom, i oinula ga osuivakim
pogledom. U tom sluaju, bojim se da moram traiti da se suzdrite od ohrabrivanja
Gerrarda.
Vane je zastao. Spustio je pogled prema njezinim oima koje su zraile izrazom
negodovanja. Na to tono mislite?
Brada joj se podigla. Znate vi jako dobro na to mislim.
Pojasnite mi.
Oima dubokim i bistrim poput planinskog jezera, prouavala mu je pogled, a
onda su joj se usne skupile. Radije bih da provodite to manje vremena s Gerrardom.
Zanimate se za njega samo da biste porasli u mojim oima.
Vaneu se uzdigla obrva. tota si umiljate, draga moja.

Patience ga je i dalje gledala. Samo me probajte opovrgnuti.

Vane je osjetio kako mu se lice zaledilo i kako mu se vilica koi. Nije mogao
odbaciti njezinu optubu; bila je velikim dijelom istinita. Ono to ne razumijem,
promrmljao je, fiksirajui je pogledom, jest zato bi moje druenje s vaim bratom
prualo i ponajmanji razlog za brigu. Oekivao bih da e vam biti drago to ima
nekog da mu iri horizonte.
I bilo bi, Patience je uzvratila. Srce joj je lupalo. Ali vi ste zadnja osoba za koju
bih htjela da mu bude uzor.
Zato, doavola?
elini prizvuk u Vaneovu dubokom glasu bio je upozoravajui i Patience to nije
promaklo. Sve je vie bila na tankom ledu, ali kad je ve dospjela ovoliko daleko,
odluila je da nema vie povlaenja. Stisnula je zube. Ne elim da navodite Gerrarda,
punite mu glavu kojekakvim idejama, jer znam ja kakav ste vi gospodin.
A kakav sam ja to gospodin u vaim oima?
Umjesto da se die, njegov je glas postajao tii, ubojitiji. Patience je priguila
uzdah i uzvratila mu podjednako otrim pogledom. U ovom sluaju, vaa je
reputacija sve samo ne preporuka.
to vi uope znate o mojoj reputaciji? Zakopani ste u Derbyshireu cijelog svog
ivota.
Prati vas fama, Patience je uzvratila na ubod njegova pokroviteljskog tona.
Samo uete u sobu i ona se odmah rasprostre pred vama poput tepiha.
On je na to samo prezrivo frknuo. Nemate pojma o emu govorite.
Patience je izgubila ivce. Priam o vaoj sklonosti vinu, enama i klaenju. to
je, vjerujte mi, oito i svakoj budali. Mogli biste slobodno i nositi transparent, dolo
bi na isto! Rukama je nacrtala jedan u zraku. Gospodin bludnik!
Vane se pomaknuo; odjednom joj je bio blie. Mislim da sam vas upozorio da
nisam gospodin.
Gledajui mu u lice, Patience je progutala knedlu i pitala se kako je uope mogla
zaboraviti. U pojavi pred njom nije bilo niega ni priblino gospodskog lice mu je
bilo kruto, oi isti elik. ak je i njegovo nenametljivo elegantno ruho sada izgledalo
vie poput oklopa. I u glasu mu vie nije bilo predenja. Nimalo. Stiui ake, snano
je udahnula. Ne elim da Gerrard postane poput vas. Ne elim da ga... Koliko se
god trudila, uroeni oprez je uinio svoje zamrznuo joj se jezik.
Skoro se tresui od napora da ne plane, Vane je uo samog sebe kako joj utavo
glatkoga glasa dovrava reenicu: Da ga iskvarim?
Patience se ukoila. Podigla je bradu, kapci su joj prekrivali oi poput vela.
Nisam to rekla.
Nemojte se maevati sa mnom, gospoice Debbington, mogli biste se ozlijediti.
Vane je govorio sporo, tiho, rijei su mu se kotrljale s usana. Pa, da vidimo jesam li
dobro shvatio. Vi mislite da sam ostao u Bellamy Hallu samo zato da bih oijukao s
vama, da sam se sprijateljio s vaim bratom iskljuivo zato da bih vam se pribliio, i
da je moj karakter takav da nisam prikladno drutvo za jednog maloljetnika. Jesam li
zaboravio to?

Pokerakim izrazom lica, Patience ga je pogledala u oi. Mislim da ne.

Vane je osjeao kako gubi tlo pod nogama, kako mu uzde izmiu iz ruku. Stisnuo
je vilicu i obje ake. Svaki se mii u njegovu tijelu ukoio, svaka mentalna ila se
naprezala od napora da ostane priseban.
Svi Cynsteri su bili takve udi uglavnom su se lijeno vukli svijetom poput
dobro uhranjenih maaka, ali bi postajali reei grabeljivci kad bi ih itko bocnuo.
Vid mu se na trenutak zamaglio, a onda je zvijer reagirala na uzde i povukla se
natrag, sikui. Kad mu se bijes slegnuo, trepnuo je oamueno.
Duboko udahnuvi, napola se okrenuo i, odvlaei oi od Patience, natjerao se da
provrlja pogledom po sobi. Sporo je izdahnuo. Da ste muko, draga moja, ne biste
vie bili na nogama.
Zastala je na trenutak, pa rekla: ak ni vi ne biste udarili damu.
Njezino ak ni vi ga je skoro opet razjarilo. Stisnute vilice, sporo je okrenuo
glavu, pogledao je u rairene oi boje ljenjaka i uzdignuo obrve. Ruka ga je
svrbjela od silne elje da je udari po stranjici. Stvarno je izgarao. Na jedan trenutak,
teturao je na rubu to to su joj se oi rairile kad je uvidjela namjeru u njegovim
oima, smrznuvi se poput lovine, bila je slaba utjeha. No pomisao na Minnie nagnala
ga je da zauzda neodoljivu potrebu da kratko i jasno pokae gospoici Patience
Debbington koliko je drska. Minnie, koliko god da ga je podravala, nije bila spremna
ba toliko pratati. Vane je suzio oi i jako tiho progovorio. Rei u vam samo jedno,
Patience Debbington. Niste u pravu ni u kojem pogledu.
Okrenuo se na peti i odetao.
Patience ga je gledala kako odlazi, gledala kako se ee ravno kroz sobu, ne
gledajui ni lijevo ni desno. Koraao je odluno, bez traga uobiajene lijene
gracioznosti; iz svakog njegova pokreta, ukoenosti njegovih ramena, vritala je
obuzdana mo, ljutnja, jedva potisnuta srdba. Otvorio je vrata i bez ikakvog
pozdrava Minnie otiao. Vrata su se uz kljocanje zatvorila za njim.
Patience se namrtila. U glavi joj je bespotedno lupalo. Osjeala se prazno i da
hladno iznutra. Kao je da je uinila neto uasno pogreno. Kao da je uinila veliku
pogreku. Ali nije, zar ne?
Probudila se idueg jutra okruena sivilom i zvukom kinih kapi. Otvorila je jedno
oko i gledala u neumitni emer iza prozora, pa zastenjala i zarila glavu u jastuk.
Osjetila je kako je madrac utonuo kad je Myst skoila na nj, pa joj tiho prila na
apama. Smjestivi joj se uz trbuh, Myst je poela presti.
Patience je jo dublje zarila glavu u jastuk. Oito jedno od onih jutara koja bi
najradije preskoila.
Izvukla se iz udobnosti kreveta sat kasnije. Drhtei na prohladnom zraku,
uurbano se odjenula pa se nevoljko uputila niza stube. Morala je jesti, a kukaviluk
nije smatrala dovoljno dobrim razlogom za nenajavljeno gnjavljenje osoblja da joj
sloi pladanj. Uoila je koliko je sati dok je prolazila pored sata na stubitu skoro
deset. Dosad su svi trebali zavriti i razii se; trebala bi biti na sigurnom.
Ula je u salon za dorukovanje i otkrila koliko je bila u krivu. Sva su gospoda bila

nazona. Ustali su u znak pozdrava, ljubazno joj kimajui Henry i Edmond su se

ak i nasmijeili. Vane se, na elu stola, nije uope smijeio. Pogledao ju je svojim
sivim oima, sada hladnima i turobnima. Niti mii na licu nije mu zatreperio.
Gerrard joj se, naravno, vedro nasmijeio. Patience je uspjela procijediti slabaan
smijeak. Vukui nogu za nogom, uputila se prema stolu s posuem.
Punila je tanjur bez urbe, pa sjela na stolac pokraj Gerrarda, alei to nije malo
krupniji. Dovoljno velik da je zatiti od Vaneova mranog pogleda. Na njezinu alost,
Gerrard je ve bio dovrio sve osim kave i sada se leerno opruio u stolcu.
Ostavi izloena, Patience je pregrizla jezik da ne spomene Gerrardu da se ispravi
u stolcu. Zbog vika ivahnosti i dalje nije izgledao uvjerljivo u toj pozi. Za razliku od
gospodina kojeg je kopirao, koji je bio i preuvjerljiv. Patience je drala oi na svom
tanjuru i misli na hranu. Izuzev turobne figure na elu stola, malo to drugo ju je
ometalo.
Nakon to je Masters odnio tanjure sa stola, gospoda su poela raspravljati to bi
danas mogli raditi. Henry je pogledao Patience. Biste li moda, gospoice
Debbington, bili za kakvu kratku etnju, ako se nebo razvedri?
Patience je nakratko pogledala u nebo iza prozora. Preblatnjavo je, izgovorila
je.
Edmondu su oi zasjale. A to kaete na igru pantomime?
Patienceine usne su se stanjile. Moda poslije. Bila je razdraljiva; ako ne budu
oprezni, ubost e nekoga.
Ima pil karata u biblioteci, Edgar se javio.
General je, predvidljivo, zafrktao. ah, kazao je. Igra kraljeva. To u ja igrati.
Ima li zainteresiranih?
Gerrard se okrenuo Vaneu. to kaete na partiju biljara?
Vaneu se podigla jedna obrva; pogled mu je i dalje bio na Gerrardovom licu, ali
dok ga je gledala pod trepavicama, Patience je znala da je usredotoen na nju. Zatim
je pogledao ravno u nju. Sjajna ideja, izgovorio je predui, a onda su mu i glas i lice
otvrdnuli. Ali vaa sestra moda ima drugaije planove.
Rijei su mu bile tihe, jasne i oito ispunjene nekim viim znaenjem. Patience je
zakrgutala zubima. Izbjegavala je njegovo oko; oba su bila usredotoena na nju. Ni
to mu nije bilo dosta, pa se nije trudio ni prikrivati hladnou meu njima. Proimala
mu je rijei, izraz lica; vritala je iz odsustva njegova uglaenog smijeka. Sjedio je
potpuno mirno, pogleda neumoljivo usmjerenog na nju. Oi su mu bile ledeno
izazivake.
Kao jedini u drutvu koji je bio prividno nesvjestan strujanja ispod povrine,
Gerrard je bio taj koji je razbio sve neugodniju tiinu. Ah, Patience sigurno nee
htjeti da joj se motam oko nogu. Nasmijeio joj se pun sebe, pa se ponovno okrenuo
Vaneu.
Vaneov pogled nije skretao. Mislim da je na vaoj sestri da to odlui.
Odlaui alicu s ajem, Patience je podigla jedno rame. Ne vidim zato ne bi
igrao biljar. Kazala je to Gerrardu, uporno ignorirajui Vanea.

Svi su ustali kad se podigla sa stolca, a Patience je otila prema vratima, svjesna
samo jednog konkretnog pogleda na leima, koji joj je padao ravno meu lopatice
ramena.
Nema nieg loeg u igranju biljara.
Patience si je to ponavljala, ali nije vjerovala u to. Nije ju brinuo biljar, nego
askanje, oputeno muko druenje koje je igra promicala upravo ono u to nije
htjela da se Gerrard uputa s bilo kojim elegantnim gospodinom.
Izluivala ju je ve i sama pomisao na to kako on i Vane upravo napucavaju kugle
i razmjenjuju pitaj Boga kakva zapaanja o ivotu.
Zbog toga je, pola sata nakon to je vidjela Gerrarda i Vanea kako idu prema sobi
za biljar, odleprala u oblinji zimski vrt. Jedan dio nepravilno oblikovanog staklenika
gledao je na jedan kraj sobe za biljar. Virila je kroz resasto lie palmi.
Vidjela je pola stola. Gerrard je stajao naslanjajui se na tap. Neto je govorio,
zatim je zastao pa se nasmijao. Patience je prokrgutala zubima.
Potom se Vane pojavio u vidokrugu. Okrenut joj leima, kretao se oko stola,
prouavajui razmjetaj kugli. Skinuo je frak; u pripijenom prsluku i mekanoj bijeloj
koulji izgledao je jo krupnije, jo fiziki monije nego inae.
Stao je za kutom stola. Naginjui se, naciljao je. Miii su se pomaknuli pod uskim
prslukom. Patience je zurila, pa trepnula.
Usta su joj bila suha. Oblizujui usne, opet se fokusirala. Vane je opalio tapom u
kuglu i onda se, gledajui njezino gibanje, polagano ispravio. Patience se namrtila i
opet oblizala usne.
Sa zadovoljnim smijekom, Vane je napravio krug oko stola i stao pokraj
Gerrarda. Neto mu je rekao i Gerrard se nasmijao.
Patience se uzvrpoljila. Nije ak ni prislukivala, ali je svejedno osjeala krivnju
krivnju to nema povjerenja u Gerrarda. Trebala bi otii. Pogled joj se vratio na Vanea
i preao po njegovoj vitkoj, neporecivo elegantnoj figuri; stopala su joj ostala
prilijepljena uz ploice zimskog vrta.
Onda se jo netko pojavio u vidokrugu, koraajui oko stola. Edmond. Pogledao je
iza sebe i obratio se nekome koga nije vidjela.
Patience je ekala i naposljetku ugledala Henryja. Uzdahnula je. Zatim se
okrenula i napustila staklenik.
Poslijepodne je bilo jednako vlano i turobno kao i jutro. Sivi su se oblaci spustili
sasvim nisko, sve ih zatvarajui u kuu. Nakon objeda Patience se s Minnie i Timms
vratila u stranji salon da popravljaju ono to su izvezle uz svjetlo svijea. Gerrard je
bio odluio skicirati lokacije za Edmondovu dramu pa se skupa s Edmondom, popeo
do starog rasadnika da ima bolji pogled na ruevine.
Vane je nestao tko zna kamo.
Zadovoljna to je Gerrard na sigurnom, Patience je vezla motive livadnog bilja na
novi komplet sukna za salon, Minnie je kunjala u naslonjau kraj vatre, a Timms je

sjedila do nje, marljivo baratajui iglom. Sat nad kaminom otkucavao je u ritmu
sporog protjecanja poslijepodneva.
Ah, Minnie je nakon nekog vremena uzdahnula. Protegnula je noge, pa si je
namjestila marame i bacila pogled na zamraeno nebo. Moram priznati, veliko je
olakanje to je Vane pristao ostati.
Patienceina se ruka zaustavila u zraku. Trenutak kasnije, spustila je iglu na
platno. Pristao? Sputene glave, paljivo je popravljala av.
Hmm bio je na putu prema Wrexfordu, to je razlog to je bio tako blizu kad
ga je zatekla oluja. Minnie je zafrktala. Mogu samo misliti kakve je vragolije ta
druina imala u planu, ali naravno, im sam ga pitala, Vane je istog trena rekao da e
ostati. Toplo je uzdahnula. Kakvi god znali biti, Cynsteri su uvijek pouzdani.
Patience se namrtila, gledajui u vez. Pouzdani?
Timms je razmijenila osmijeh s Minnie. U nekim su stvarima nevjerojatno
predvidljivi moe se uvijek osloniti na njih ako treba pomo. Ponekad ak i ako
ne pita.
Itekako. Minnie se zasmijuljila. Znaju biti ba zastraujue zatitniki
nastrojeni. im sam spomenula Sablast i lopova, Vane je, naravno, odluio ostati.
On e srediti te budalatine. Timms je bila neskriveno uvjerena.
Patience je piljila u svoje djelo i vidjela lice otrih crta sa sivim, optuujuim
oima. Gruda hladnog eljeza to joj je od sino u elucu postajala je sve hladnija. Sve
tea.
U glavi joj je pulsiralo. Zatvorila je oi pa ih onda naglo otvorila kad joj je sinula
uistinu odvratna pomisao. Nije moglo, nije smjelo biti istina ali nikako se nije
mogla rijeiti strane slutnje. Nego... vrsto je zategnula zadnji bod. Tko su
zapravo Cynsteri?
Obitelj dri vojvodstvo St. Ivesa. Minnie se udobno namjestila. Vojvodsko
sjedite im je u Cambridgeshireu, Somersham Place. Odatle je Vane krenuo. Devil je
esti vojvoda, a Vane mu je prvi roak. Bliski su od kolijevke, roeni su u razmaku od
tek etiri mjeseca. Ali obitelj je poprilino velika.
Gospoa Chadwick spomenula je est roaka, napomenula je Patience.
Ah, ima ih i jo vie, ali je mislila na Lozu Cynsterovih.
Loza Cynsterovih? Patience je podigla pogled.
Timms se nasmijeila. To ti je nadimak meu gospodom visokog drutva za est
najstarijih roaka. Sami mukarci. Osmijeh joj se rairio. U svakom pogledu.
O, da. Minniene oi su se zacaklile. Kad su njih estorica zajedno, ima se to
za vidjeti. Slabije ene znaju padati u nesvijest.
Gledajui u bodove, Patience je progutala otrovan odgovor. Elegantna gospoda,
svi redom, reklo bi se. Olovo u elucu vie joj nije bilo toliko teko, osjeala se bolje.
Gospoa Chadwick je rekla da se... Devil nedavno oenio.
Prole godine, Minnie je potvrdila. Prije tri tjedna krstio je svog malog
nasljednika.
Mrtei se, Patience je pogledala Minnie. Je li mu to pravo ime Devil?

Minnie se nakezila. Sylvester Sebastian ali je bolje, i po meni mnogo tonije,

poznat kao Devil.
Patience se jo vie namrtila. Je li Vane Vaneovo pravo ime?
Minnie se zlobno zasmijuljila. Spencer Archibald ako se usudi nazvati ga
tako u lice, hrabrija si od bilo koga u visokom drutvu. Samo ga jo roena majka
moe tako zvati bez posljedica. Znan je kao Vane jo prije nego to je krenuo na Eton.
Devil ga je tako prozvao jer je, ree on, uvijek znao kuda vjetar pue i to nosi.
Minnie je podigla obrve. Neobino dalekovidno zapaanje, zapravo, jer to je iva
istina. Kad se sve zbroji i oduzme, Vane je uroeno intuitivan.
Minnie se zamislila; nakon dvije minute, Patience je otresla sukno. Moglo bi se
rei da su Cynsteri ili bar Loza Cynsterovih... napravila je neodreen pokret
rukom. Pa, uobiajena gospoda koja se znaju provoditi.
Timms je zafrktala. Bolje reeno, oni su definicija gospode koja se znaju
provoditi.
Sve u razumnim granicama, naravno. Minnie je preklopila ruke preko svog
obimnog trbuha. Cynsteri su jedna od najstarijih obitelji u visokom drutvu.
Sumnjam da bi itko od njih mogao biti ba lo, ak i ako bi se trudio to im uope
nije u naravi. Znaju biti neobuzdani, znaju biti najraskalaeniji hedonisti visokog
drutva, znaju biti za dlaku udaljeni od te nevidljive granice ali se moe pouzdati
da je nikada nee prijei. Ponovno se zasmijuljila. A i da zapleu na rubu otrice,
oitale bi im bukvicu, i majke i tete i nova vojvotkinja. Honoria svakako nije otira
koji sve trpi.
Timms se nasmijeila. Kae se da Cynstere mogu ukrotiti jedino Cynsterice to
jest, njihove supruge. udno, ali istinito, tako je iz generacije u generaciju. I ako je
suditi po Honoriji, ni Loza Cynsterovih nee izmai toj sudbini.
Patience se namrtila. Dosad uredna, skladna predodba Vanea kao tipinog, ako
ne i arhetipskoga elegantnoga gospodina, poela se mutiti. Pouzdan zatitnik,
posluan ako ne i skroz pokoran enama u svojoj familiji nita od toga nije joj
nimalo sliilo na njezina oca. Ili ostale asnike iz pukovnija smjetenih oko
Chesterfielda koji su se toliko trudili impresionirati je, londonske prijatelje susjeda
koji bi se javili im su uli za njezino bogatstvo, nadajui se da e je zavarati svojim
uvjebanim osmijesima. U mnogim pogledima, Vane je savreno odgovarao opisu, no
sve to joj je Minnie ispriala o Cynsterima bilo je posve suprotno njezinim
oekivanjima.
Patience je napravila grimasu i poela vesti novi snop travki. Vane je neto
spominjao da je u Cambridgeu bio na crkvenoj slubi.
Dakako.
uvi zabavljenost u Minnienu glasu, Patience je podigla pogled i vidjela Minnie
kako razmjenjuje nasmijani pogled s Timms. Potom ju je Minnie pogledala. Vaneova
mi je majka pisala o tome. Izgleda da se petoro neoenjenih lanova Loze
Cynsterovih uvalilo preko glave. Drali su oklade na datum zaea Devilovog
nasljednika. Honoria je ula za to na krtenju istog je trena zaplijenila sav njihov
dobitak te ga namijenila za financiranje novog krova crkve i naredila im da
prisustvuju misi posveenja istog. S osmijehom na licu, Minnie je kimnula. I bili su

ondje.
Patience je trepnula i spustila svoj vez u krilo. Hoete rei, rekla je, da su to
uinili samo zato to im je vojvotkinja tako rekla?
Minnie se nasmijeila. Da zna Honoriju, ne bi bila tako iznenaena.
Ali... Nabravi obrve, Patience je pokuala zamisliti sliku ene kako nareuje
Vaneu da uini neto to ne eli. Onda vojvoda nije ba neki nametljivi tip.
Timms je zafrktala, zagrcnula se, pa prasnula u smijeh. I Minnie je slino
reagirala. Patience ih je gledala kako se kuglaju od smijeha iako pomalo
uvrijeena, pravila se da strpljivo eka da dou k sebi.
Minnie je ubrzo prestala grcati i obrisala suze s oiju. Ah, draga moja nisam
nikad ula neto tako urnebesno urnebesno krivo.
Devil, ree Timms izmeu tucanja, je najosorniji diktator kojeg moe
zamisliti.
Ako misli da je Vane lo, sjeti se samo da je Devil taj koji je roen da bude
vojvoda. Minnie je odmahnula glavom. Jao sama pomisao na nenametljivog
Devila... Bila je na rubu da opet prasne u smijeh.
Pa, ree Patience, i dalje se mrtei, ne zvui mi kao neki autoritet ako puta
vojvotkinji da nareuje njegovim roacima oko neega to se smatra iskljuivo
mukim pravom.
Ah, ali Devil nije glup teko bi mogao proturjeiti Honoriji oko takvih stvari.
I, naravno, tu je doao do izraaja razlog to Cynsteri uvijek poputaju svojim
enama.
Razlog? upitala je Patience.
Obitelj, Timms je odgovorila. Svi su se okupili na krtenju.
Obiteljski ljudi, svi jako vole obitelj. Mislim, Cynsteri. Minnie je potvrdno
kimnula.
ak i Loza Cynsterovih oduvijek su tako dobri s djecom. Potpuno pouzdani i
povjerljivi. Vjerojatno zato to su iz tako velikog legla jako su plodni. Oni stariji su
uvijek morali paziti na mlau brau i sestre.
U Patienceinu elucu poinjao se skupljati hladan, teak uas.
Zapravo mi je jako drago, kazala je Minnie, dok joj se podbradak klimao kako je
premjetala marame, to e Vane ostati neko vrijeme. Dat e Gerrardu pokoji savjet
kako dalje taman da ga pripremi za London.
Minnie je podigla pogled, a Patience ga spustila. Prvo joj se stegnuo eludac, a
zatim i itava utroba.
U mislima je opet vrtjela sve to je rekla Vaneu, loe prikrivene uvrede koje mu je
uputila u salonu prethodne noi.
Utroba joj se jo jae stegnula. Bilo joj je zlo.

dueg jutra Patience se spustila niza stube s krhko vedrim osmijehom na

licu. Uletjela je u salon za dorukovanje i veselo kimnula gospodi za
stolom. Osmijeh joj se zamrznuo samo na trenutak kad je ugledala udo
nad udima Angelu Chadwick kako brblja, sva u zanosu, u stolcu lijevo
od Vanea.
Sjedio je na elu stola kao i obino; Patience je sebi dopustila da joj vidi osmijeh,
ali mu nije pogledala u oi. Unato Angelinim izljevima, od trenutka kad se Patience
pojavila, Vaneova panja bila je usmjerena na nju. Posluila se lososom, riom i
jajima i zatim, smijeei se Mastersu dok joj je drao stolac, sjela na svoje mjesto do
Gerrarda.
Angela joj se odmah obratila. Ba sam priala gospodinu Cynsteru kako bi bilo
tako zgodno kad bismo skupili grupu za izlet do Northamptona. Pomislite samo na
sve one duane! Gledala je Patience iskreno, blistavih oiju. Zar to nije sjajna
ideja?
Na trenutak, Patience je bila sklona nerado se sloiti. Sve je ak i dan proveden
u kupovini s Angelom bilo bolje od suoavanja s onim to joj je predstojalo. Zatim
je zamislila Vanea u kupovini s Angelom. Prizor koji joj je izronio u mislima, s njim u
nekoj radnji sa eirima kako krgue zubima dok trpi Angeline bedastoe, bio je
neprocjenjiv. Nije si mogla pomoi, bacila je pogled prema elu stola... neprocjenjivi
je prizor ispario. Vanea nije zanimala Angelina garderoba. Njegove oi bile su
uperene u njezino lice; izraz mu je bio ravnoduan, ali su mu se oi mrtile. Lagano ih
je suzio, kao da ju je prozreo.
Patience je istog trenutka pogledala Angelu i jo se jae nasmijeila. Mislim da je
malo predaleko, ne stignemo kupiti puno toga u jednom danu. Moda da pita
Henryja da odvede tebe i tvoju majku tamo na nekoliko dana?
Angela je djelovala pogoeno; nagnula se da se posavjetuje s Henryjem nie za
stolom.
Izgleda da e vrijeme ostati dobro. Gerrard je dobacio pogled Patience. Mislim
da u uzeti tafelaj i krenuti raditi na scenama za koje smo se Edmond i ja juer
odluili.
Patience je potvrdno kimnula.
Zapravo Vane je prozborio dubljim glasom tako da je zatutnjao pod
Angelinim uzbuenim brbljanjem Mislio sam vas zamoliti da mi pokaete ta
mjesta koja crtate.
Patience je digla pogled; Vane ga je zarobio.

Naravno glas mu se oeliio ako vaa sestra nema nita protiv?

Patience je graciozno nagnula glavu. Mislim da je to odlina ideja.
Vaneove oi na tren su se namrtile; Patience je pogledala u svoj tanjur.
Ali to emo danas? Angela je gledala oko sebe, oigledno oekujui odgovor.
Patience je drala dah, ali je Vane nastavio utjeti.
Idem crtati, objavio je Gerrard, i elim raditi u miru. Zato ne biste otili u
etnju?
Ne budite smijeni, Angela je prezrivo uzvratila. Odvie je vlano za etanje.
Patience je u sebi napravila grimasu i nabola na vilicu zadnji komad ribe.
Onda dobro, Gerrard je odgovorio, morat ete se zabaviti ime god se vi
mlade dame bavite.
Hou, kazala je Angela. itat u mami u prednjem salonu. Potom je ustala.
Dok su se gospoda dizala, Patience je obrisala usne ubrusom i iskoristila priliku da i
ona ode.
Morala je pronai cipele za etnju koje najbolje podnose vlano vrijeme.
Nakon sat vremena stajala je na bonim vratima i promatrala prostranstvo
natopljene trave izmeu sebe i kie. Izmeu sebe i isprike koju je morala izgovoriti.
Puhao je svje povjetarac, nosei miris kie; nije se inilo izglednim da e se trava
uskoro osuiti. Patience je napravila grimasu i spustila pogled na Myst, koja je uredno
sjedila pokraj nje. To mi je valjda kazna.
Myst je, zagonetna kao i uvijek, podigla pogled pa zatim trznula repom.
Patience je odluno zakoraila van. U jednoj je ruci vrtjela sklopljeni suncobran;
bilo je taman dovoljno slabog sunca da je imala izliku ponijeti, ali ga je zapravo uzela
da ima kamo s rukama. Neto ime bi se zaokupila, neto obrambeno neto u to
e moi gledati ako situacija postane stvarno neugodna.
Ve nakon deset metara od vrata porub njezine ljubiaste haljine za etanje bio je
mokar. Patience je zakrgutala zubima i osvrnula se traei Myst i uvidjela da
maka vie nije tamo. Pogledavi za sobom, vidjela je Myst kako ukoeno sjedi na
kamenoj stubi bonih vrata. Patience ju je prijeko pogledala. Tu si, nevoljo,
promrmljala je i nastavila sa etnjom.
Porub joj je bio sve mokriji i mokriji, voda joj je dola sve do avova na izmicama,
ali Patience je tvrdoglavo ljapkala dalje. Vlana stopala moda jesu dio njezine
pokore, ali znala je da to nije ono najgore. Vane e, bila je sigurna, biti mnogo gori.
Naglo je odagnala misao zato time razbijati glavu? Ono to je slijedilo nee
biti lako, no ako bude previe razmiljala, hrabrost e je napustiti.
Nikako nije uspijevala shvatiti kako se uspjela toliko prevariti. Bilo bi ve dovoljno
loe biti u krivu oko jedne stvari, ali da je tako temeljito promaila metu, to joj je bilo
nepojmljivo.
Kad je skrenula uz prve kamene razvaline, vilica joj se ukoila. Nije bilo poteno.
Izgledao je kao elegantan gospodin. Kretao se kao elegantan gospodin. U mnogoemu
se ponaao kao elegantan gospodin! Kako je mogla znati da je u netjelesnim
pogledima toliko drugaiji?

Drala se za misao, traei u njoj utjehu, gledajui bi li je okuraila da bi je

zatim nevoljko odbacila. Nije mogla pobjei od injenice da si je uvelike sama kriva.
Vanea je u potpunosti procijenila po njegovu vujem ruhu. On moda uistinu jest bio
vuk, ali bio je i, navodno, brian vuk.
Nije joj bilo druge nego ispriati se. Samopotovanje joj nije doputalo nita
manje od toga; a ni njemu, inilo joj se.
Stigavi do ruevina, osvrnula se. Oi su je boljele; sino je spavala jo manje nego
prethodne noi. Gdje su? promrmljala je. Ako uspije rijeiti ovo i osloboditi misli
od najnapornije tegobe, moda stigne odspavati jo malo popodne.
No prvo je morala izravnati raune s vukom. Dola je ispriati se. eljela je to
obaviti brzo prije nego to je izda odvanost.
Stvarno? Nisam to znao.
Pratila je Gerrardov glas do ruevina starog samostana. Na tafelaju pred sobom
crtao je jednu stranu arkada. Kroei u otvoreno dvorite, Patience je traila i spazila
Vanea kako ljenari u sjeni napola slomljenog klaustarskog luka nekoliko koraka iza
Gerrarda.
Ve ju je bio opazio.
Gerrard je podigao pogled kad su joj izme zastrugale po ploicama. Zdravo.
Vane mi je ba priao kako je crtanje dosta u modi u visokom drutvu. Navodno
Kraljevska akademija ima izlobu svake godine. S ugljenom za crtanje u ruci,
okrenuo se natrag crteu.
Stvarno? Gledajui Vanea, Patience je poeljela da mu moe vidjeti oi. Ovako
mu nije mogla iitati izraz. Ramena naslonjenih o kameni luk, ruku preklopljenih
preko prsa, motrio ju je poput jastreba. Duboko zamiljenog, potencijalno prijeteeg
jastreba. Ili vuka u iekivanju obroka.
Trgnula se iz misli i zakoraila do Gerrarda. Moda bismo mogli posjetiti
Akademiju kad odemo do grada.
Hmm, ree Gerrard, posve zaokupljen radom.
Patience je promatrala Gerrardov crte.
Vane je promatrao nju. Vidio ju je istog trena kad se pojavila, uramljena
rascjepom u starom zidu. Znao je da je u blizini ve trenutak prije toga, nekim je
estim ulom osjetio jedva primjetno mrekanje u atmosferi. Privukla mu je ula
poput magneta, to mu u tom trenutku nikako nije trebalo.
krguui zubima, upinjao se da mu se sjeanja na prolu no ne iskristaliziraju u
mislima. Svaki put kad bi se to dogodilo, ud bi mu se otela s lanca, to bi, poto je
bila blizu, nadohvat ruke, bilo sve samo ne razborito. Njegova je ud po mnogoemu
bila poput maa izvuena iz korica, bila je sva od hladnog elika. I trebalo je
uloiti puno truda da se vrati natrag u korice. Dosad mu takvo to jo nije uspjelo.
Ako je gospoica Patience Debbington razborita, drat e se na odstojanju.
Ako je on razborit, uinit e isto.
Pogled mu se i protiv njegove volje smjestio na njezinim oblinama, na igri skuta
meu njezinim nogama, pa se spustio do glenjeva. Nosila je izmice od tanke,

mekane koe, a rubovi su im bili zamjetno mokri.

Vane se namrtio u sebi. Zurio je u njezine mokre porube. Ona jest promijenila
pristup pomislio je to na doruku, ali je bio odbacio pomisao kao nadobudnu
matariju. Nije vidio razloga zato bi se predomislila. Ve je bio uvjerio samog sebe
da ne bi niim mogao pobiti njezine optube u svakoj je bilo po zrno istine i, ako
e biti iskren, dobrim ih je dijelom zasluio svojim pokuajima majstorske
manipulacije. Zakljuio je da njezine krive predodbe moe ispraviti na samo jedan
nain morat e dokazati da su krive, ne rijeima nego djelima. I onda e se
naslaivati njezinom zbunjenou i njezinim isprikama.
Ispravljajui se i odgurujui od kamenog luka, Vane je shvatio da e isprike, na
ovaj ili onaj nain, uraniti. Nee joj na put stavljati dodatne prepreke. Polako je
odetao prema naprijed.
Patience ga je odmah postala svjesna. Hitro je dobacila pogled u njegovu smjeru,
pa opet pogledala Gerrardov crte. Hoe li jo dugo?
Budem jo satima, Gerrard je odgovorio.
Pa... Patience je digla glavu i odvano presrela Vaneov pogled. Pitam se,
gospodine Cynster, bih li se mogla osloniti na vau ruku da me odvedete natrag kui.
Klizavije je nego to sam mislila. Ima dosta nezgodnoga kamenja.
Vane je uzdignuo jednu obrvu. Stvarno? Glatko joj je ponudio ruku. Znam
zgodan put natrag.
Patience ga je prostrijelila sumnjiavim pogledom, ali mu je stavila prste na rukav
i dopustila da je vodi prema staroj crkvi. Gerrard je odsutno primio na znanje njihove
pozdrave i Patienceinu sestrinsku opomenu da se vrati kui na vrijeme za ruak.
Ne dajui joj vremena da smisli jo neto ime bi se obratila Gerrardu, Vane ju je
poveo do srednje lae crkve. Nad njima se uzdizao jedini preostali luk; kroz nekoliko
minuta bili su izvan dosega Gerrardovih oiju i uiju, eui jedno do drugog dugim
prolazom izmeu sjedala.
Hvala vam, Patience je poela dizati ruku s njegova rukava, ali Vane ju je pokrio
svojom.
Osjetio je kako su joj se prsti grevito trznuli pa se primirili, osjetio je mrekanje
koje ju je protreslo. Glava joj se podigla, brada nagnula, usne ovrsnule. Uhvatio joj je
pogled. Porubi su vam mokri.
Oi boje ljenjaka su bljesnule. I noge isto.
Zbog toga pretpostavljam da ste se uputili u ovu ekspediciju s razlogom.
Gledala je pred sebe. Vane je zainteresirano promatrao kako joj se grudi
nadimaju, nateui joj steznik haljine.
Istina. Dola sam se ispriati.
Odrjeito je izgovorila rijei kroz stisnute zube.
Doista? Pa zato?
Naglo se zaustavila i, stisnutih oiju, okrenula mu se licem. Jer mislim da vam
dugujem ispriku.
Vane se nasmijeio, gledajui je ravno u oi. Nije pokuavao sakriti elinu volju.

I dugujete.
Skupljenih usana, Patience ga je pogledala u oi pa kimnula. Jasno. Uspravila
se, sklapajui ruke na vrhu suncobrana, naginjui odluno bradu. Ispriavam se.
Za to, tono?
Patience je bio dovoljan jedan dugi pogled u njegove sive oi da shvati da se nee
tek tako izvui. Nanovo je suzila oi. to sam neutemeljeno klevetala va lik.
Vidjela je kako razmilja, usporeujui to s njenim nerazboritim rijeima otprije. I
ona je hitro uinila isto. I vae motive, nevoljko je dodala. Potom je opet promislila.
I namrtila se. Neke od njih, barem.
Usne su mu se trznule. Neke od njih definitivno.
U glasu mu se opet ulo predenje; Patience je sva zadrhtala.
isto da ne bude zabune, povlaite ba sve neutemeljene tvrdnje?
Izazivao ju je; sjaju u njegovim oima definitivno se nije moglo vjerovati. Bez
zadrke, Patience je planula. Eto! to jo hoete?
Poljubac.
Odgovor je bio tako brz, tako nedvosmislen da se Patience zavrtjelo u glavi.
Poljubac?
Samo je podignuo jednu arogantnu obrvu, kao da je prijedlog bio vrijedan tek
treptaja. U oima mu je zasvjetlucao nimalo suptilan izazov. Patience se namrtila i
ugrizla za usnu. Stajali su usred prolaza meu sjedalima, bez iega metrima oko njih.
Potpuno nezatieni, potpuno izloeni. Nije bilo ba neko mjesto za neprilina posla.
Dobro, u redu.
Okretno se protegnula na nonim prstima; stavljajui radi ravnotee jednu ruku
na njegovo rame te ga brzinski poljubila u obraz.
Oi su mu se irom otvorile, pa ispunile smijehom vie smijeha nego to je
mogla podnijeti.
O, ne. Odmahnuo je glavom. Ne takav poljubac.
Nije ga trebala pitati kakav je poljubac htio. Patience se usredotoila na njegove
usne duge, tanke, tvrde. Oaravajue. Nee postati nita manje oaravajue.
tovie, to je due razmiljala o njima...
Kratko je udahnula i zadrala dah, istegnula se, zatvorila oi, i nakratko prislonila
svoje usne na njegove. Bile su tvrde ba kao to je zamiljala, poput isklesanog
mramora. Uzbuenje se na kratki dodir rasplamsalo; usnama su joj proli marci, pa
su zadrhtale.
Patience je mirkajui otvorila oi dok je sputala pete na zemlju. I ponovno
obratila panju na njegove usne. Vidjela je kako im se rubovi nakrivljuju prema gore i
ula njegov duboki, zloesto izazovan smijeh.
I dalje nije to. Evo da vam pokaem.
Poloio je ruke oko njezina lica, njezinih usana, povlaei joj usne prema gore dok
je na njih njeno sputao svoje. Kapci su joj se spustili, i onda su se njihove usne
dotaknule. Patience se nije mogla oduprijeti trncima koji su prolazili kroz nju ni da
joj je ivot ovisio o tome.

Oamuena, zauzela je stav otpora, i zastala da malo razmisli. Silno snane,

njegove su usne pokrile njezine, miui se sporo, polagano, kao da su se sladile
njezinim okusom, njezinom teksturom. Nije bilo nieg prijeteeg u milovanju bez
urbe. tovie, bilo je zamamno, vabilo joj je ula, fokusiralo ih na uvjebano klizanje
njegovih hladnih usana koje kao da su nagonski znale kako zatomiti rastuu vruinu.
Njezine usne su vibrirale; njegove su je pritisnule, milovale, kao da joj upijaju
vruinu, kradu je.
Patience je osjetila kako joj usne postaju meke; njegove su zauzvrat bivale tvre.
Ne, ne, nee... Jedan djeli uma ju je pokuavao upozoriti, ali vie nije sluala. Ovo
je bilo neto novo, neobino neto to jo nikada dosad nije osjetila. Nije znala da
postoji tako jednostavan uitak.
U glavi joj se vrtjelo, ali ne na neugodan nain. Njegove usne i dalje su djelovale
tvrdo, hladno Patience nije mogla odoljeti iskuenju da uzvrati pritiskom, da vidi
hoe li se smekati uz njezine.
Nisu, samo su postale jo tvre. Idueg trenutka, osjetila je kako joj usne izgaraju.
Smirila se; ar se vratio prelazio joj je vrkom jezika po donjoj usni. Dodir je ostao
u zraku, poput neizreenog pitanja.
Patience je eljela jo. Razdvojila je usne.
Jezik mu je kliznuo unutra, polagano, samouvjereno, siguran u dobrodolicu,
uvjeren u svoje umijee.
Vane je eljeznim stiskom drao uzde svoje udnje, ne dajui svojim demonima
da se oslobode. Tjerali su ga duboki, iskonski nagoni; iskustvo ga je obuzdavalo.
Nije jo nikada predala svoja usta nijednom mukarcu, nikada nije svojom voljom
podijelila usne s nekim. Apsolutno je to znao, osjetio je to iz njezine neuke reakcije,
iitao iz manjka prepredenosti. Ali ona mu se uzdizala, njezina strast, njezina
udnja, odgovarala mu je na poziv, slatka poput rose svjeeg proljetnog jutra,
djevianska poput snijega na nedostinom vrhuncu.
Mogao je doprijeti do nje bila bi njegova. No nije mu se urilo. Bila je
netaknuta, nenavikla na prohtjeve mukih ruku, mukih usana, kamoli na muko
tijelo. Ako prebrzo navali, mogla bi se usplahiriti i odgurnuti ga. Morat e se vie
namuiti da je odvue u krevet.
Naginjui joj se nad glavom, nastavio ju je njeno milovati, odmjeravajui svaki
otimaki potez. Meu njima je bujala strast, teka i spora, gotovo sanjiva;
prihvaajui i prisvajajui svaki slatki centimetar njezine mekoe. Proeo je svaki
njeni dodir opojnim osjeajem i pustio ga da joj tone u ula.
Leat e tamo, uspavan, sve do idueg puta kad je takne, sve dok ga on ponovno
ne zazove. Pustit e ga da raste korak po korak, hraniti ga, njegovati sve dok ne
preraste u neizbjenu potrebu koja e je, na kraju, dovesti njemu.
Uivat e u njoj polagano, uivat e u njezinoj sporoj predaji slaoj utoliko to
ishod nikada nije bio upitan.
uo je glasove u daljini; uzdahnuo je u sebi i nevoljko priveo poljubac kraju.
Podignuo je glavu. Patienceine oi polagano su se otvorile, mirnula je pa se
zapiljila ravno u njega. Na trenutak, izraz na njezinu licu i u njezinim oima ga je

zbunio a onda ga je prepoznao. Znatielja nije bila okirana, ni zabezeknuta, ni

edno zajapurena. Bila je znatieljna.
Vane se nije mogao rijeiti bludnikog smijeka niti je mogao odoljeti iskuenju
da jo samo jedanput prijee svojim usnama preko njezinih.
to to radite? Patience je apnula kad se nagnuo prema njoj. ak i toliko
izbliza, i dalje mu je vidjela osmijeh.
To se zove slatka pomirba. Osmijeh mu se proirio licem. Ono to ljubavnici
rade kad se posvaaju.
Patienceino srce nalo se u kripcu. Panika jer to bi drugo moglo biti
strujala je itavim njezinim biem. Nismo ljubavnici.
Ne jo.
Njegove su usne dotaknule njezine, zadrhtala je. Niti emo ikada biti. Koliko
god bila ushiena, u to je bila poprilina sigurna.
Zastao je, ali se i dalje samouvjereno smijeio. Nemojte se u to kladiti. Jo
jednom, preao je svojim usnama preko njezinih.
Patience se vrtjelo u glavi. Osjetila je olakanje kad se uspravio i odmaknuo,
gledajui preko njezine glave. Evo ih.
Trepnula je. Koga?
Spustio je pogled na nju. Vaeg harema.
Mog ega?
Obrve su mu se toboe nevino podigle. Zar se tako ne naziva skupina robova
suprotnog spola?
Patience je duboko uzdahnula uspravila se, prijeko ga pogledala, pa se
okrenula prema Penwicku, Henryju i Edmondu koji su im stizali ususret kroz prolaz
meu klupama. Patience je prostenjala ispod daha.
Draga moja gospoice Debbington, Penwick je priao prvi, dojahao sam da vas
pitam jeste li moda za jahanje?
Patience mu je pruila ruku. Zahvaljujem vam na ljubaznosti, gospodine, ali
bojim se da mi je za ovo jutro bilo dosta svjeeg zraka. Povjetarac se pretvorio u
vjetar i poeo joj ibati lice pramenovima kose te joj izvlaiti kosu iz pune. Penwick
je sumnjiavo pogledao krupnu pojavu to joj se nadvijala uz rame. Napola se
okrenuvi, Patience je vidjela Vanea kako na Penwickovo kratko kimanje uzvraa jo
oholije. Zapravo, kazala je, mislila sam se vratiti u kuu.
Sjajno! Henry je priao blie. Pitao sam se gdje ste otili. Raunao sam da ste
sigurno poli u etnju. Rado u vas otpratiti natrag.
Pridruit u vam se i ja. Edmond joj je uputio osmijeh pun razumijevanja.
Doao sam vidjeti kako ide Gerrardu, ali nije bio zainteresiran. Pa zato ne?
Patience je zakljuila da e se za mjesto s njezine desne strane bez ikakve sumnje
razviti omanja borba. Udvarai e se poeti nadmetati za mjesto onoga kojeg e uzeti
pod ruku, iako je to mjesto ve bilo popunjeno. Pa ba se skupilo drutvance, Vane
je razvlaio rijei. Bljesnuo je pogledom prema Penwicku. Idete li s nama, Penwick?
Moemo proi pokraj tala.

Patience je duboko udahnula, poloila svoju ruku na Vaneovu i utipnula ga.

Pogledao ju je nevino uzdignutih obrva. Samo sam htio pomoi. Okrenuo ju je.
Ostali su se naguravali iza njih dok ju je vodio kroz srednju lau crkve.
Namjerno je izabrao put kojim joj je htio iskuati strpljenje. Konkretnije, put na
kojem su joj drugi iskuavali strpljenje. Vane je mudro utio i pustio ih da sami sve
odrade. Kako su joj se noge sada stvarno smrzavale od predugog stajanja na hladnom
kamenu, Patienceino strpljenje bilo je pri kraju.
Kada su stigli do tala i kada joj je Penwick pruio ruku na pozdrav, jedva je
skupila volje za pristojan osmijeh i pozdrav.
Penwick joj je stisnuo prste. Vjerujem da ete sutra, ako ne bude kie, biti
raspoloeni za jahanje. Javit u vam se ujutro.
Kao da on odreuje kad e ona jahati! Patience je pregrizla jezik, suzdravajui se
od otrovnog odgovora. Povlaei ruku, podigla je obrvu, pa se nabusito okrenula,
odbijajui upasti u klopku da kimne Penwicku to bi ovaj mogao protumaiti kao
pristanak. Dovoljan joj je bio jedan pogled na Vaneovo lice, na izraz u njegovim
oima, da zna da je sve shvatio.
Nasreu, Henry i Edmond su se udaljili bez daljnjeg inzistiranja kad su uli u
kuu. Dok se s Vaneom penjala uza stube, Patience se namrtila u sebi. Henry i
Edmond ponaali su se kao da je moraju zatititi od Vanea i od Penwicka takoer
no im je ula u kuu, smatrali su da je na sigurnom. ak i od Vanea.
Mogla je zamisliti zato su tako mislili na kraju krajeva, ovo jest bila kua
Vaneove kume. Koliko je shvatila, preko nekih granica ak ni bludnici nisu prelazili.
No ve je nauila da joj je Vaneova razvratnost nepredvidiva i da nije uope
sigurna gdje su njegove granice.
Stigli su do kraja galerije; pred njima se protezao hodnik do njezine sobe.
Zastajui, izvukla je ruku iz Vaneove i okrenula mu se licem u lice.
Blagog izraza, lagano zabavljenih oiju, uzvratio joj je pogled. Promotrio joj je oi
pa podignuo obrvu, vabei je da ga pita.
Zato ste ostali?
Ukoila se, jo jednom osjeajui kako se mrea stee oko nje i kako se
skamenjuje dok se njegova ula grabeljivca usredotouju na nju. Bilo je kao da se
svijet prestao vrtjeti, kao da se oko njih zaklopio neki neprobojni tit, kao da nema
niega osim nje i njega i ega god da ih je dralo.
Tragala mu je po oima, ali nije mogla iitati nita osim da je razmiljao o njoj,
razmiljao to da joj kae. Zatim je podignuo jednu ruku. Jedva je dolazila do daha
dok joj je klizio prstom po bradi; osjetljiva koa probudila se na njegov dodir. Nagnuo
joj je lice prema gore tako da su joj oi bile vrsto na njegovima.
Prouavao ju je, njezine oi, njezino lice, jo jedan trenutak. Ostao sam da
pomognem Minnie, pomognem Gerrardu... i da dobijem neto to elim.
Izgovorio je te rijei jasno, odmjereno, bez ikakve njenosti. Teki kapci su mu se
podigli. Patience je proitala istinu u njegovim oima. Sila to ih je drala bubnjala joj
je u svim osjetilima. Osvaja ju je promatrao kroz hladne sive oi.
Osjetivi vrtoglavicu od uzbuenja, natjerala se da skupi dovoljno snage da odvoji

bradu od njegova prsta. Bez daha se okrenula i otila prema svojim vratima.

oslije te noi Patience je etkala pred vatrom u svojoj sobi. Oko nje je
vladala tiina, svi ukuani povukli su se na poinak. Nije mogla leati;
nije joj se dalo ak ni skinuti. Nije bilo svrhe ionako ne bi zaspala. Bila
je poprilino umorna od manjka sna, ali...
Nije mogla izbiti Vanea Cynstera iz glave. Zaokupio joj je panju; ispunio joj je
misli, toliko da vie nije bilo mjesta ni za to drugo. Zaboravila je pojesti juhu. I bila je
probala piti aj iz prazne alice.
Za sve je on kriv, obavijestila je Myst, koja je sjedila na fotelji poput sfinge.
Kako da se normalno ponaam kad izjavljuje takve stvari?
Kad izjavljuje da e biti ljubavnici da je eli na taj nain. Patience je usporila.
Ljubavnici, ree on ne zatitnik i ljubavnica. Namrtila se na Myst. Zar ima
neke bitne razlike?
Myst ju je samo gledala.
Patience je napravila grimasu. Vjerojatno ne. Slegnula je ramenima i nastavila
etkati.
Nakon svega to je Vane rekao i uinio, sve to je ikada nauila izriito joj je
govorilo da ga valja izbjegavati. Potpuno ga ignorirati ako treba. Meutim... Zastala je
i zabuljila se u vatru.
Nema se ega bojati, to je istina. Pa ona je posljednja dama koja bi mogla izgubiti
glavu za gospodinom poput Vanea Cynstera. Moda jest brian u nekim pogledima,
moda jest tako snano privlaan da nije mogla ni o emu drugom razmiljati dok je
on bio u blizini, ali nikada nee zaboraviti to je on. Njegov izgled, njegovi pokreti,
njegovo ponaanje, to opasno predenje u njegovu glasu sve su to bili stalni
podsjetnici. Ne nema se ega bojati. Nee je uspjeti zavesti. Njezina duboko
ukorijenjena netrpeljivost spram elegantne gospode zatit e je od njega.
Drugim rijeima, moe nekanjeno zadovoljiti svoju znatielju vezanu uz one
neobine osjeaje koje je prizvao, povremeno namjerno, povremeno naizgled
nesvjesno. Osjeaje koje nikada dosad nije osjetila.
Morala je znati to su znaili. eljela je znati ima li ih jo.
Nabranih obrva, nastavila je etkati, formulirajui svoje argumente. Njezino
poznavanje tjelesnih uitaka bilo je krajnje ogranieno sama se pobrinula da bude
tako. Nikada prije nije osjetila ni najmanju elju da poljubi bilo kojega gospodina.
Nikada nije osjetila ni najmanju elju dopustiti bilo kojem gospodinu da je poljubi.
Ali jedan zadivljujue temeljit, zapanjujue dug poljubac koji je podijelila s Vaneom
pokazao joj je da nema sumnje da je on gospodar tog zanata. S obzirom na njegov

ugled ne bi ni oekivala nita manje. Od koga bi drugog mogla bolje nauiti?

Zato ne bi iskoristila situaciju i nauila malo vie sve u granicama mogueg,
naravno. Moda ne zna gdje su njegove granice, ali je svakako znala gdje je ona
povukla crtu.
Bila je na sigurnom, znala je to hoe i znala je koliko je daleko spremna ii.
S Vaneom Cynsterom.
Ta joj je pomisao obuzela misli veinu popodnevna i cijelu veer. Bilo je
neizmjerno teko drati oi podalje od njega, od njegove krupne, vitke grae, tih
snanih ruku s dugim prstima i njegovih sve vie oaravajuih usana.
Patience se namrtila i nastavila etkati.
Digla je pogled kad se pribliila kraju izlizane rute. Zavjese nisu bile navuene.
Prilazei prozoru, posegnula je za zavjesama da ih navue kad je u tmini ispod
zasjalo svjetlo.
Patience je zastala u pola pokreta i pogledala dolje. Kugla svjetlosti je isijavala
kroz maglu to je zaogrnula ruevine. Svjetlo je poskoilo, pa se pomaklo. Patience
nije ekala da vidi to e se dalje dogoditi. Hitro se okrenula, irom otvorila
garderobu, zgrabila plat i potrala prema vratima.
Koraci njezinih papua mekanih potplata bili su neujni i na tankim tepisima kao
i na tepihu na stubama. Svijea to je gorjela u predsoblju bacala je sjenu sve do
galerije. Patience nije zastajala. Sletjela je niz mrani hodnik do bonih vrata.
Bila su zakraunata. Hrvala se s tekim zasunima, povlaei ih natrag, pa je
rastvorila vrata. Myst je izjurila van. Patience je brzo zakoraila iz kue i zatvorila
vrata. Zatim se okrenula i otisnula u gustu maglu.
Nakon pet naglih koraka od vrata, zaustavila se. Drhtei, navukla je plat preko
ramena, brzo svezujui vrpce na okovratniku. Bacila je pogled iza ramena. Tek kad bi
napregnula oi, uspijevala je razaznati zid kue, prazne oi prozora na donjem katu i
tamniju mrlju na mjestu bonih vrata.
Pogledala je prema ruevinama. Nije bilo traga svjetlu, ali Sablast, tko god da je
bila, nije mogla, ak ni voena svjetlou, stii do kue prije nego to je ona stigla do
bonih vrata.
Po svoj prilici, Sablast je i dalje bila negdje vani.
Leima okrenuta prema kui, Patience je napravila nekoliko opreznih koraka.
Magla je postala gua, hladnija.
vre se uvijajui u plat, stisnula je zube i pola dalje. Pokuavala je zamiljati
da hoda pod vedrim suncem, pokuavala se prisjetiti kako krajolik izgleda danju
sve je to pokuavala ne bi li utvrdila gdje se tono nalazi. Zatim je iz magle izronio
prvi od prevaljenih kamenih blokova rasutih po travnjaku, umirujue poznat prizor.
Uvlaei dah s vie samopouzdanja, produila je dalje, paljivo se kreui izmeu
prevaljenih kamenih gromada.
Magla je bila najgua nad travnjakom; kako se pribliavala ruevinama, postajala
je rjea, dovoljno da razazna glavne graevine, po kojima se mogla orijentirati.
Ledeni, vlani traci guste magle vijugali su oko uruenih lukova. Lelujava ih je

izmaglica zamraivala, pa otkrivala, pa opet zamraivala. Nije bilo pravog vjetra, no

ipak se inilo kao da se ruevinama provlai aptavi zvuk, poput dalekog leleka iz
prolih vremena.
Kad je zakoraila na liajem prekrivene ploice vanjskog dvorita, Patience je
osjetila kako je obavija jeza. Nala se u guoj magli; opipavajui jednom ispruenom
rukom, kretala se uz nizak zid, dio spavaonice opata. Zid je naglo zavravao u
dubokom procjepu koji se otvarao u poploani hodnik koji je vodio do ostataka
blagovaonice.
Zakoraila je prema procjepu; jedna joj je papua skliznula na ostatke podova.
Patience je priguila uzdah i skoila na ploice u hodniku.
Ondje se iznenada sudarila s mukarcem.
Otvorila je usta da e vrisnuti tvrda ruka joj ih je zaepila. Druga ju je ruka
uhvatila oko struka kao da je od elika, privinuvi je o dugo, snano tijelo. Patience se
opustila; sva je panika iz nje nestala. Bilo je samo jedno tijelo unutar petnaest
kilometara poput ovoga pritisnutog uz nju.
Posegla je za Vaneovom rukom i maknula je sa svojih usana. Udahnula je da
progovori, razmaknula usne i...
Poljubio ju je.
Kada je naposljetku stao, odvojio je svoje usne tek malo od njezinih i apnuo:
Tiho zvuk jako dobro putuje maglom.
Patience se pribrala i apnula mu: Vidjela sam Sablast neko je svjetlo vrludalo
tu, uokolo.
Mislim da je bio fenjer, ali ga vie nema ili je zaklonjen.
Usne su mu opet dodirnule njezine i ostale na njima, ne hladne nego tople. I
ostatak je njegova tijela bio topao, oaza topline u prohladnoj noi. Ruku zaglavljenih
pod njegovim prsima, Patience se opirala nagonu da mu se priljubi jo blie.
Kad je zatim podignuo glavu, natjerala se da ga pita, i dalje apuui: Mislite li
da e se vratiti?
Tko zna? Mislio sam jo priekati.
Nakon to ju je nepodnoljivo uzbudio njegov dah na usnama, uslijedilo je jo
mnogo slasnije milovanje.
Patience se vrtjelo u glavi. Mogla bih i ja priekati.
Hmmm.
Tko zna koliko trenutaka poslije, kad je napravio pauzu da moe udahnuti, Vane
je rekao: Jeste li znali da je vaa maka tu?
Nije znala je li ju Myst pratila ili ne. Gdje? Patience se osvrnula oko sebe.
Na kamenu s vae lijeve strane. Vjerojatno vidi bolje od nas, ak i u magli. Drite
je na oku vjerojatno e nestati ako se Sablast vrati.
Drite je na oku. Malo e tee ii dok je on ljubi.
Patience se jo vie privila uz topli zid njegovih prsa. vre ju je stegnuo; ruke su
mu kliznule oko njezina struka, pod njezin plat. Privukao ju jo blie sebi pomiui
se tako da je ona ostala zaglavljena izmeu njega i starog zida. Jednom rukom i

ramenom titio ju je od kamenja, a ostatkom tijela od noi. Ruke su mu se stegnule;

Patience je osjetila njegovu snagu na sebi, osjetila kako njegova prsa pritiu njezine
grudi, teinu njegovih kukova na svom trbuhu, vrste stupove njegovih bedara na
svojim mekim udovima.
Njegove su usne opet pronale njezine; ruke su mu se rairile preko njezinih lea,
privijajui je k sebi. Patience je osjetila kako strast kipti iz nje, iz njega, meu
njima. Nisu se morali bojati prehlade.
Myst je zasiktala.
Vane je podignuo glavu, u stanju pripravnosti.
Svjetlost je bljesnula kroz ruevine. Magla je postala gua, zbog ega je bilo teko
razaznati gdje je fenjer. Odsjaji su se odbijali o grube povrine ruevnog kamenja,
rasprujui se u nenadanim i varljivim smjerovima. Trebao im je trenutak da odrede
poloaj izvora najjae svjetlosti.
Sjajilo je iz pozadine samostana.
Ostanite ovdje. Naredivi joj aptom, Vane ju je odmaknuo od sebe, ostavljajui
je u zavjetrini zida. U tren je nestao, stapajui se s maglom poput prikaze.
Patience je progutala prigovor. Osvrnula se oko sebe upravo da ugleda Myst
kako odlazi za Vaneom.
Ostala je posve sama.
Preneraeno je zurila za njima. Negdje naprijed, fenjer Sablasti je i dalje gorio.
Pa mislim, stvarno! Promrmljavi to, krenula je uurbano za Vaneom.
Ugledala ga je samo jedanput, dok je prelazio preko dvorita u samostanu. Svjetlo
je poskakivalo negdje dalje iza njega ne u blizini crkve nego na drugoj strani
samostana, kreui se prema ostacima drugih zgrada opatije. Patience je urno
grabila, spazivi Myst kako skae preko kamenja sruenog zida samostana. Dok ju je
pratila, Patience se pokuavala sjetiti to lei iza toga zida.
Rupa, ispostavilo se uletjela je ravno u nju.
Patience je hrabro zatomila nagonski krik, skoro se pritom uguivi. Nasreu, nije
pala na kamen nego na travnati nagib; udarac joj je izbio zrak iz plua pa je morala
snano udahnuti.
Dvadeset metara dalje Vane je uo njezin prigueni vrisak. Stao je i pogledao iza
sebe, traei je po maglom obavijenom kamenju. Metar iza njega, Myst se uz drhtaj
zaustavila povrh jednog kamena, gledajui za sobom nauljenih uiju. Zatim je
skoila s kamena i odjurila natrag u maglu.
Vane je tiho opsovao. Pogledao je naprijed.
Svjetla vie nije bilo.
Duboko je udahnuo, pa izdahnuo, okrenuo se i oduljao natrag.
Pronaao je Patience kako lei tamo gdje je pala; s mukom se pokuavala
uspraviti.
ekajte. Vane je doskoio do njezinih stopala. Naginjui se nad njom,
podvukao joj je ruke ispod pazuha i podignuo je. Potom ju je postavio na noge pokraj
sebe.

Uz priguen jecaj, Patience se sruila. Vane ju je uhvatio i podignuo, oslonivi je

na sebe. to je?
Patience se nagnula prema njemu. Koljeno. Ugrizla se za usnu, pa slabano
dodala, I gleanj. Lijevi ili desni?
Lijevi.
Pomaknuo joj se s lijeve strane, pa je podigao na ruke. Drite se.
Patience ga je posluala. Naslanjajui je uz prsa, Vane se uspeo uz kratku
uzbrdicu. Podiui je visoko, spustio ju je na rub rupe, pa se uspentrao. Zatim se
sagnuo i opet je podignuo na ruke.
Odnio ju je u samostan, gdje je bio veliki kamen zgodan za sjedenje. Paljivo ju je
poloio, njeno joj sputajui noge.
Suha trava i vlano lie prianjali su joj uz steznik. Vane ih je otresao. Patience ih
je takoer odmah poela otresati, ne posve sigurna to tono otresa travu i lie, ili
pak njegove ruke. Unato otroj boli u koljenu i tupljoj u glenju, kad joj je okretno
preao prstima preko steznika, trnci su joj proli vrcima grudi.
Osjeaj ju je ostavio bez daha.
Vane se pomaknuo, napola iza nje. Idueg trenutka, osjetila je kako je obavija
rukama odostraga, kako joj njegovi prsti nalaze i diraju rebra. Prije nego to se stigla
pribrati, prsti su mu kliznuli prema gore.
to to radite? Toliko joj je ponestalo daha da je zvuala promuklo.
Provjeravam ima li slomljenih ili natuenih rebara.
Nita me ne boli. Sada joj je glas zvuao ugueno, ali bio je to najglasniji zvuk
koji je uspijevala ispustiti dok joj je prstima snano pritiskao rebra tik pod grudima.
Odgovorio je s groktajem, ali ju je barem pustio. Patience je uvukla prijeko
potreban dah, pa trepnula kad je kleknuo pred njom.
Podignuo joj je skute.
to sad... ?! Patience je oajniki pokuavala izravnati nabore.
Ne diite larmu!
Njegov ton odrjeit i ljutit natjerao ju je da ga poslua. Potom je osjetila
kako joj rukama obavija bolni gleanj. Prsti su mu traili, njeno ispipavali, a onda joj
je, jako paljivo, promrdao stopalo. Nema otre boli?
Patience je odmahnula glavom. Prsti su mu se stegnuli, njeno je masirajui.
Progutavi dah, zatvorila je oi. Njegov joj je dodir bio tako ugodan. Toplina njegovih
ruku ublaila je bol; kad joj je napokon pustio gleanj, bilo joj je mnogo bolje.
Ruke su mu kliznule, preko njezina zaobljenog lista sve do koljena.
Patience je drala oi zatvorene i pokuavala ne razmiljati o tome kako su joj
veernje arape prozirne. Nasreu, podvezice je nosila visoko tako da, kad joj je
rukama obavio koljeno, nije dodirivao golu kou.
Svejedno se osjeala kao da jest.
Svaki ivac u nogama oivio joj je od njegova dodira. Ispipavao je, ispipavao i
onda je odjednom osjetila naglu bol. Patience se trznula iako joj je bilo drago to

joj je bol odvukla panju. Nakon toga je bio jako oprezan. Jo je dva puta prosiktala
dok joj je ispipavao zglob. Naposljetku je maknuo ruke s nje.
Patience je otvorila oi i hitro pogurnula skute haljine prema dolje. Osjeala je
kako joj rumenilo grije obraze. Nasreu, zbog magle i mraka koji su vladali oko njih,
teko da je to mogao zapaziti.
Vane je stajao i gledao u nju. Iaeno koljeno, malo uganut gleanj.
Patience ga je prostrijelila pogledom. Vi ste strunjak?
U neku ruku. Rekavi to, podignuo ju je.
Patience se drala za njegova ramena. Ako biste mi dali ruku, dalo bi se neto
izvesti.
Odgovor nije ba bio ohrabrujui: Stvarno? Gledao je u nju. U tmini mu nije
mogla razaznati izraz lica. Sreom, nitko nee od vas zahtijevati da to provjerite u
praksi. Ton mu je i dalje bio odrjeit, krajnje precizan. Kako je govorio, meutim,
glas mu je sve jasnije otkrivao natruhe razdraenosti. Zato, dovraga, niste ostali
tamo gdje sam vas ostavio? I niste li obeali Minnie da neete ganjati Sablast po
mraku?
Patience je zanemarila prvo pitanje, na koje ionako nije imala dobar odgovor.
Dodue, nije imala osobito dobar odgovor ni na drugo. Zaboravila sam na to
obeanje vidjela sam Sablast i izjurila van. Ali, to vi radite ovdje ako je tako
opasno ganjati Sablast?
Ja sam zaduen za to.
Patience je smatrala da ima puno pravo na uzdah negodovanja. Gdje je Myst?
Ispred nas.
Patience je gledala, ali nije vidjela nita. Vaneov je vid oito bio bolji od njezina.
Prolazio je izmeu sruenih kamenih blokova bez oklijevanja; vrsto ga rukama
obujmivi oko vrata, osjeala je olakanje to ne mora epati tim dijelom travnjaka.
Obrisi bonih vrata odjednom su izronili iz tmine. Myst je stajala na stubi.
Patience je ekala da je spusti, ali Vane to nije uinio. onglirajui s Patience na
rukama, uspio je otvoriti vrata. Kad su preli preko praga, nogom je zatvorio vrata pa
se ramenimaa naslonio 0 njih.
Stavite zasune.
Uinila je kao to joj je rekao, poseui oko njega. Kad je posljednji zasun legao na
svoje mjesto, uspravio se pa produio dalje.
Moete me sada spustiti, Patience je zasiktala dok je kroio u predsoblje.
Spustit u vas u vaoj sobi.
Pod svjetlom svijee u predsoblju Patience je vidjela ono to dotad nije mogla
vidjeti njegovo lice. Bilo je ukoeno, strogo.
Na njezino iznenaenje, poao je prema stranjem dijelu predsoblja, gdje je
ramenima otvorio vrata obloena zelenim filcom. Masters!
Masters je izletio iz ostave. Da, gospodine? Jao!
Ba tako, uzvratio je Vane. Pozovite gospou Henderson i jednu od sluavki.
Gospoica Debbington je lutala po ruevinama te uganula gleanj i iaila koljeno.

Masters je, naravno, uinio kako mu je reeno. Jako temeljito. Patience je morala
trpjeti neprestanu graju Mastersa, gospoe Henderson i Minniene stare krojaice
Ade. Vane je vodio povorku uza stube kao to je rekao, spustit e je tek u njezinoj
sobi i ni trenutka prije.
Spustio ju je jako njeno na rub njezina kreveta pa se namrten odmaknuo. S
rukama na bokovima gledao je gospou Henderson i Adu kako su se uskomeale oko
obloga od senfa za gleanj i obloga od mekinja za koljeno.
Naizgled zadovoljan, Vane se okrenuo i zagledao se u Patience. Pogled mu je bio
otar. Za ime Boje, inite to vam se kae. Potom se odetao prema vratima.
Potpuno zabezeknuta, Patience je buljila za njim. Nije mogla smisliti nita
primjereno da mu dovikne prije nego to nestane. Vrata su se uz kljocaj zatvorila.
Zatvorila je usta, pala natrag u krevet i dala si oduka prostenjavi kroza zube.
Ada je doleprala do nje. Sve e biti u redu, draga. Pogladila je Patience po ruci.
Sve e biti bolje za trenutak.
Patience je stisnula zube i zagledala se u strop.
Gospoa Henderson ju je dola probuditi idueg jutra. Leei na leima po sredini
kreveta, Patience je bila iznenaena kad je vidjela majinski nastrojenu domaicu;
oekivala je jednu od sluavki.
Gospoa Henderson se nasmijeila razmiui zavjesu. Trebam ti maknuti oblog s
koljena i poviti ga.
Patience je napravila grimasu. Nadala se da e izbjei povez. Lijeno je pogledala
na sat, pa zatim domaicu. Tek je sedam sati.
Jest. Pretpostavili smo da neete dobro spavati, nakon svega.
Nisam se mogla okrenuti. Patience se s mukom pokuavala pridii u sjedei
poloaj.
Bit e bolje veeras. Zasad bi povez trebao biti dovoljan.
Uz pomo domaice, Patience se pridigla. Sjedila je strpljivo dok joj je gospoa
Henderson micala oblog, pa joj povila nogu svjeim povezom.
Ne mogu hodati, poalila se Patience istog trena kad joj je gospoa Henderson
pomogla da stane na noge.
Naravno da ne. Ne biste trebali na noge nekoliko dana ako elite da koljeno
zacijeli.
Patience je zatvorila oi i zatomila jecaj.
Gospoa Henderson joj je pomogla da se opere i obue, pa je pustila da se osloni o
krevet. E sad, da vam se donese pladanj ovdje ili biste radije ili dolje?
Ve sama pomisao da bi mogla provesti cijeli dan zatvorena u sobi bila joj je
neugodna; to bi bilo muenje. A ako e ii niza stube, sad je najbolji trenutak, dok jo
nema nikoga uokolo. Dolje, odluno je odgovorila Patience.
U redu.
Zaudo, gospoa Henderson ju je ostavila i uputila se prema vratima. Otvarajui

ih, provirila je van, rekla neto, pa se odmaknula, drei vrata irom otvorena.
U sobu je potom uao Vane.
Patience se iznenaeno zapiljila u njega.
Dobro jutro. Ravnodunog izraza, krenuo je prema krevetu. Prije nego to je
stigla sabrati misli, a kamoli rijei kojima bi ih mogla izraziti, sagnuo se i podigao je
na ruke.
Patience je progutala uzdah. Ba kao sino s jednom bitnom razlikom.
Sino je nosila plat; debeli nabori bili su priguili njegov dodir dovoljno da ne
bude uznemirujui. A sada, odjevena u kuni ogrta od fine tkanine, ak i kroz
podsuknju je osjeala svaki njegov prst, s jednom rukom ju je zgrabio za bedro, s
drugom za ruku, blizu nadimljuih joj grudi.
Dok ju je naginjao da prou kroz vrata, pa se ispravio i uputio prema galeriji,
Patience je pokuavala smireno disati i molila se da se rumenilo na njezinu licu ne
primjeuje onoliko koliko ga je osjeala. Vaneov pogled joj je dodirnuo lice, da bi
zatim pogledao pred sebe i krenuo niza stube.
Patience se odvaila baciti pogled na njegovo lice i dalje je bilo otro, kameno
nepomino kao i sino. Od onih arobnih usana ostala mu je samo ravna crta.
Suzila je oi. Nije ba da sam nepokretna, znate.
Pogled koji joj je uputio bilo je teko protumaiti. Prouavao joj je oi na
trenutak, pa onda opet pogledao pred sebe. Gospoa Henderson kae da ne biste
smjeli hodati. Ako vas vidim na nogama, zavezat u vas za krevet.
Patience je razjapila usta. Buljila je u njega, ali on, stigavi do podnoja stubita,
nije pogledavao u nju. izme su mu odzvanjale po ploicama hodnika. Patience je
duboko udahnula, elei dati na znanje to misli o njegovoj aroganciji, samo da bi
potom morala progutati svoje rijei. Kad je Vane uao u salon za dorukovanje,
Masters je ve bio tamo. urno je izvukao stolac do Vaneova, namjetajui ga tako da
je bio okrenut elu stola. Vane ju je njeno poloio na stolac. Masters je dovukao
otoman; Vane joj je na njega poloio ozlijeeni gleanj.
Hoete li jastuk, gospoice? upitao je Masters.
to je mogla? Patience je iscijedila zahvalan osmijeh. Ne, hvala, Masters. Pogled
joj se prebacio na Vanea, koji je stajao pred njom. Mnogo zahvaljujem na
ljubaznosti.
Nema na emu, gospoice. Nego, to biste htjeli za doruak?
Vane i Masters su je opskrbili prikladnom hranom pa su je nadgledali dok je
jela. Patience je njihovu muku verziju komeanja podnosila stoiki koliko je god
znala i umjela. I ekala.
Vaneova ramena bila su posuta kapljicama inja.
Kosa mu je bila tamnija nego inae, uz pokoju kapljicu to je svjetlucala meu
gustim uvojcima. Ni on vie nije postio, brstei ustrajno tanjur ispunjen raznoraznim
mesom. Patience je zafrktala u sebi oito jest bio mesoder.
Masters se naposljetku vratio u kuhinju po zagrijane posude da se hrana ne
ohladi.

Kad mu se koraci vie nisu uli, Patience je navalila. Ili ste vani istraivati.
Vane je podignuo pogled, pa kimnuo i posegnuo za alicom kave.
Je li tako? Patience je dodala dok je on nalijevao novu.
Skupljenih usana, motrio joj je lice, pa onda nevoljko objasnio: Mislio sam da bi
moglo biti kojeg otiska stopala traga koji bih mogao slijediti. Napravio je
grimasu. Zemlja je bila dovoljno vlana, ali u ruevinama su sve ploice, kamenje ili
blatnjava trava. Nita u emu bi moglo ostati tragova.
Hmm. Patience se namrtila.
Masters se vratio. Odloio je pladanj, pa preao na Vaneovu stranu. Grisham i
Duggan ekaju u kuhinji, gospodine.
Vane je kimnuo i iskapio alicu kave. Odloio ju je i odgurnuo stolac.
Patience mu je uhvatila pogled i zadrala ga. Drala se za vezu; u zraku je visjelo
njezino neizgovoreno pitanje.
Vaneovo se lice smrknulo. Usne su mu se stanjile.
Patience je suzila oi. Ako mi ne kaete, idem sama u ruevine.
I Vane je na to suzio oi. Bljesnuo je pogledom prema Mastersu, a onda opet,
pomalo mrgodno, pogledao Patience. Moramo provjeriti svaku naznaku da je
Sablast dola izvana. Tragove kopita, bilo to da upuuje da nije dola iz samog
Halla.
Oputenijeg izraza, Patience je kimnula. Uz toliko vlage, neto biste trebali
nai.
Upravo tako. Vane je ustao. Ako uope ima iega.
Masters je napustio salon, vraajui se u kuhinju. Iz smjera stuba uo se
prozraan glas. Dobro jutro, Masters. Je li tko ve tu?
Angela. uli su Mastersov tihi odgovor; Vane je pogledao u Patienceine rairene
oi.
Definitivno znak da mi je vrijeme za pokret.
Patience se nasmijeila. Kukavice, proaptala je dok je prolazio kraj nje.
Otkucaj srca poslije, zaljuljao se i nagnuo prema njoj, diui joj za vratom. Snaga
se slijevala iz njega i okruivala je.
A inae, promrmljao je, duboko predui kako samo on zna. Ozbiljno sam
mislio ono s krevetom. Zastao je. Tako da, ako imate imalo instinkta za
preivljavanjem, neete se micati iz ovog stolca. Hladne, tvrde usne oeale su joj se
o uho, pa kliznule nie da joj, jedva je dodirujui, lagano pomiluju osjetljivu kou pod
vilicom. Patience se predala i zadrhtala; kapci su joj se spustili.
Vane joj je privukao bradu prema sebi, svojim je usnama lagano dotaknuo
njezine, davi joj prekratak, bolno nepotpun poljubac. Vratit u se do kraja
doruka.
Iz hodnika su dopirali Angelini koraci.
Patience je otvorila oi i vidjela Vanea kako izlazi iz salona. ula je Angelin
radosni pozdrav, pa Vaneov odgovor dubokim glasom, sve tiim kako se udaljavao.

Sekundu poslije, Angela se pojavila u prostoriji. Durila se.

Osjeajui se beskrajno starijom, beskrajno mudrijom, Patience se nasmijeila.
Doite i pojedite neto. Jaja su posebno dobra.
Malo-pomalo i ostatak drutva pristigao je na doruak. Na Patiencein uas, svi do
jednog ve su bili uli za njezine ozljede, glasine su se rairile po kuanstvu. Nasreu,
ni ona ni Vane nisu nikome rekli koji je bio razlog njezinom nonom izletu, pa nitko
nije znao kako se ozlijedila.
Svi su bili predvidljivo okirani njezinom nesreom; svi su se pourili izraziti
aljenje.
Ba jako nezgodno, Edgar je ponudio jedan od svojih krotkih osmijeha.
I ja sam jednom iaio koljeno, u Indiji. General je uputio radoznao pogled.
Konj me zbacio. Domoroci ga zamotali u smrdljivo lie. Koljeno, ne konja.
Oporavilo se jako brzo.
Patience je kimnula i otpila aja.
Sjedei pokraj nje, na stolcu na kojem je ona inae sjedila, Gerrard ju je tiho pitao;
Jesi sigurno dobro?
Zanemarujui bol u koljenu, Patience se nasmijeila i lagano mu stisnula ruku.
Nisam slabano bie, obeajem ti da se neu onesvijestiti od boli.
Gerrard se nacerio, ali mu je izraz lica ostao oprezan i zabrinut.
Sad kad je namjestila ugodan osmijeh, Patience si je dopustila lutanje pogledom.
Sve dok na drugoj strani stola nije naila na Henryjevo mrtenje.
Znate, rekao je, nije mi sasvim jasno kako ste iaili koljeno. Izgovorio je to
tako da je tvrdnju pretvorio u pitanje.
Patience se nastavila smijeiti. Nisam mogla spavati, pa sam ila proetati.
Van? Edmondovo iznenaenje ustupilo je mjesto obzirnosti. Pa, dobro, mogu
shvatiti zato ste ili van od etnje u ovom mauzoleju samo bi imali none more.
Hitro se nacerio. A to, vjerujem, ne biste eljeli.
Nije bilo lako smijeiti se kroz stisnute zube, ali Patience je to nekako polo za
rukom: I jesam ila van. Mudrije bi bilo utjeti, ali svi su je sluali kao da su joj
rijei od zlata, prodrljivo znatieljni kako samo oni koji vode jednoline ivote mogu
biti.
Ali... Edgarova obrva savila se u igliast nabor. Magla... Pogledao je Patience.
Bila je jako gusta sino. Pogledao sam van prije nego to sam ugasio svijeu.
Da, poprilino gusta. Patience je pogledala Edmonda. Vi biste znali cijeniti
kako je bila jezovita.
uo sam, Whitticombe je nesigurno komentirao, da vas je unio gospodin
Cynster.
Tiho izgovorene, njegove su rijei ostale visjeti nad stolom za dorukovanje,
otvarajui nova pitanja u svakoj glavi. Odjednom je zavladala tiina, ispunjena
iznenaenjem i raunicama pod okom. Mirno, ne smijeei se vie, Patience se
okrenula i promotrila Whitticombea, zadravajui hladan izraz lica.
Misli su joj se rojile, razmatrale alternative, ali je mogla dati samo jedan odgovor.

Da, gospodin Cynster mi je pomogao da se vratim u kuu imala sam sree to me

naao. Oboje smo bili vidjeli svjetlo u ruevinama i ili to istraiti.
Sablast! Uskliknuli su i Angela i Edmond. Oi su im se zacaklile, na licima im se
vidjelo uzbuenje.
Patience ih je pokuala malo smiriti. Pratila sam svjetlo i upala u rupu.
Mislio sam, Henry je rekao strogo i sve su se glave okrenule prema njemu, da
smo svi obeali Minnie da neemo ganjati Sablast po mraku. Ton glasa i izraz lica
bili su mu iznenaujue estoki. Patience je osjetila kako joj se obrazi rumene.
Bojim se da sam zaboravila na svoje obeanje, priznala je.
Kovali ste eljezo dok je bilo hladno, takorei. Edmond se nagnuo. Jesu li vas
od jeze prolazili marci?
Patience je otvorila usta, nadajui se da bi nadovezujui se na Edmonda mogla
promijeniti temu, ali je Henry prvi progovorio.
Mladiu, mislim da ste stvarno pretjerali s tim glupostima!
Rijei su mu bile gnjevne. Svi su zateeno pogledali u Henryja lice mu je bilo
ukoeno, koa proarana ilicama. Oi su mu bile uprte u Gerrarda.
Gerrard se pak ukipio. Sreo je Henryjev pogled, pa polako odloio vilicu. Kako to
mislite?
Mislim na bol i patnju koju ste prouzroili svojoj sestri, Henry je uzvratio
odrjeito, I ne mogu vjerovati da ste tako bezosjeajni da moete jo i sjediti tu kraj
nje, tek tako, i praviti se da nita niste skrivili.
Dajte, molim vas, ree Edmond. Patience je gotovo uzdahnula od olakanja.
Sekundu poslije se ukoila i buljila dok je Edmond priao dalje, tonom koji je bio
olienje razumnosti. Kako je mogao znati da e Patience prekriti obeanje Minnie i
ii za njim? Edmond je slegnuo ramenima i slavodobitno se nasmijeio Patience i
Gerrardu. Nije on kriv to je ila.
Uz takve prijatelje, kome trebaju... Patience je progutala uzdah negodovanja i
krenula u napad. Nije bio Gerrard.
Zbilja? Edgar ju je zaintrigirano pogledao. Vidjeli ste, znai, Sablast?
Patience se ugrizla za usnu. Ne, nisam. Ali...
ak i da jeste, i dalje biste branili svog brata, zar ne, draga moja?
Whitticombeov je glatki glas plutao nad stolom. Oinski se superiorno nasmijeio
Patience. Vaa privrenost svakako je za pohvalu, draga moja, ali u ovom sluaju,
bojim se pogled mu se prebacio na Gerrarda, izraz lica mu se naroguio pa je
odmahnuo glavom bojim se da je, naalost, bez pokria.
To nisam bio ja, tupo je i blijed poput krpe izgovorio Gerrard. Sjedei kraj
njega, Patience je osjeala kako se upinje da ne plane. Bez rijei, dala mu je znak
podrke. Ispod stola ga je nakratko stisnula za bedro.
Naglo joj se okrenuo. Ja nisam Sablast.
Patience je nepomino izdrala njegov srdit pogled. Znam. Tu jednu rije
izgovorila je s tako potpunim uvjerenjem da je praktiki osjetila kako se bratova
usijana glava smiruje.

Okreui se, izazivaki je pogledao sve ostale.

General je zafrktao. Dirljivo, ali istina je istina. Djeaki trikovi, eto to je
Sablast. A ti, dijete ti si jedini djeak ovdje.
Patience je osjetila snagu udarca, ravno u sr Gerrardove zrelosti u povojima.
Ukoio se, mrtvaki blijedog lica, sumornog izraza. Bilo joj ga je ao; poeljela ga je
obgrliti, nekako zatititi i utjeiti no znala je da ne moe.
Gerrard je polako odgurnuo stolac i ustao. Pogledom punim mrnje preao je
preko svih za stolom, preskoivi jedino Patience. Ako nemate vie nijednu uvredu
na moj raun... Zastao je, pa nastavio, napukloga glasa, zaelio bih vam svima
lijepo jutro.
Naprasito je kimnuo. Dobacivi kratak, prazan pogled u Patienceinu smjeru,
okrenuo se na peti i napustio prostoriju.
Patience bi dala sve samo da je mogla stati na noge i uz izraz uvrijeenog prezira
otii za njim. No bila je zaglavljena u klopci ozljeda ju je osudila na zauzdavanje
bijesa i trpljenje tetinih glupavih ukuana. Unato njezinoj prijetnji Vaneu, nije
mogla ni stajati, a kamoli epati.
Skupljenih usana, proarala je pogledom oko stola. Gerrard nije Sablast.
Henry se umorno nasmijeio. Draga moja gospoice Debbington, bojim se da se
morate suoiti s injenicama.
injenicama? Patience je planula. Kakvim injenicama?
Henry joj je poeo objanjavati.

Vane se upravo udaljavao od tala kada je spazio Gerrarda kako koraa prema njemu
turobno stisnute vilice.
to se dogodilo? pitao je.
Kamenog lica i usplamtjelih oiju, Gerrard se zaustavio pred njim, duboko
udahnuo, nakratko mu sreo pogled, pa naglo odmahnuo glavom. Ne pitajte. Potom
je pohitao iza njega i produio prema talama.
Vane ga je gledao kako odlazi. Gerrardova stisnuta aka i ukoena lea same su po
sebi dovoljno govorile. Vane je oklijevao, pa mu se lice namrgodilo. Naglo se okrenuo
i odetao prema kui.
Stigao je do salona za dorukovanje u rekordnom roku. Bio je dovoljan samo
jedan pogled i lice mu je postalo posve bezizraajno. Patience je i dalje sjedila tamo
gdje ju je ostavio, ali umjesto blistave iskre koju je ostavio u njezinim velikim oima i
laganog rumenila to joj je bilo obojilo obraze, oi boje ljenjaka sada su joj bile
suene, isijavale su ljutnjom, a obrazi su joj se crvenjeli kao jabuke.
Mimo toga bila je blijeda, gotovo da je podrhtavala od potisnutoga gnjeva. Nije ga
odmah vidjela; bijes joj je trenutano bio usredotoen na Henryja Chadwicka.
Tu ste, Cynsteru! Doite, vi joj recite. General se okretao u stolcu, obraajui
mu se za podrku. Pokuavamo objasniti gospoici Debbington da je krajnje vrijeme

da progleda. Nema smisla bjeati od istine, je li tako? Onog njezina neodgovornog

brata treba vrstom rukom po bubrezima. Valja ga dobro iibati da ga se dovede u
red i prestane s tim glupostima oko Sablasti.
Vane je pogledao Patience. Plamtee su joj oi bile uperene u Generala. Grudi su
joj se nadimale dok je udisala. Da pogledi ubijaju, General bi bio mrtav. Sudei po
njezinu izrazu, bila je spremna uguiti i Henryja, s Edmondom u paketu za istu
cijenu.
Vane je elegantno zakoraio prema naprijed. Njegovi su pokreti zapeli Patience za
oko; podigla je pogled i trepnula. Vane joj je zatoio pogled. Nije stajao sve dok nije
doao do njezina stolca. Zatim joj je pruio ruku. Zapovjedniki. Bez oklijevanja,
Patience mu je poloila prste u dlan.
Vane joj je snano zaklopio ruku; Patience je zadrhtala, snaga i toplina su
ponovno prostrujale njome. Njezino raspoloenje, nadomak toke prsnua, u tom se
trenutku smirilo. Jo jednom je udahnula i pogledala drutvo za stolom.
Vane je uinio isto, motrei im lica svojim ledenim sivim oima. Nadam se,
promrmljao je sporo, dubokim glasom, ali sasvim razgovjetno, da, nakon vae
sinonje nevolje nitko nije bio toliko beutan da vas se usudio na bilo koji nain
uznemiravati?
Suoeni s njegovim tihim rijeima i ledeno elinim oima, nitko za stolom nije ni
pisnuo.
Normalno, nastavio je, podjednako uglaenim tonom, da dogaaji poput onih
sino izazivaju nagaanja. Ali, naravno nasmijeio se svima to su sve ipak
samo nagaanja.
Ali recite... morao je upitati Edgar, Niste nali nikakvog dokaza nikakvog
traga koji bi upuivao na identitet Sablasti?
Vaneov osmijeh se jedva primjetno rairio. Nita. Tako da su sve teorije o
identitetu Sablasti, kao to rekoh, puka nagaanja. Zapeo je Edgaru za oko. S
manje temelja od prosjene oklade za konjsku utrku Guinie.
Edgar se nakratko nasmijeio.
Ali, ubacio se General, u svakom sluaju jest netko.
To svakako, Vane je odgovorio, u svom oputenom stilu. No pripisati krivnju
bilo kojem pojedincu bez konkretnog dokaza je, to se mene tie... Zastao je i sreo
Generalov pogled. Poprilino nepotrebno klevetanje.
Hm! General je jo vie potonuo u stolcu.
I, naravno Vaneov se pogled prebacio na Henryja valja nam se prisjetiti
kako ovjek moe ispasti budalast ako se pokae da su njegove preishitrene tvrdnje
bile pogrene.
Henry se namrtio. Pogled mu je pao na stolnjak.
Vane je spustio pogled prema Patience. Jeste li spremni poi gore?
Patience ga je pogledala i potvrdno kimnula. Vane se sagnuo i podigao je na ruke.
Sad ve naviknuta na to kako je die bez problema, Patience se udobno namjestila,
obavijajui ruke oko njegova vrata. Svi mukarci za stolom ustali su na noge; Patience

je bacila pogled preko stola i umalo se nasmijala. Pogledi na licima Henryja i

Edmonda bili su neprocjenjivi.
Vane se okrenuo i uputio prema vratima. Edmond i Henry sjurili su se oko stola,
skoro se spotiui u urbi.
Ah, da evo, dopustite da pomognem. Henry je odjurio da pridri ve
otvorena vrata.
Moda da spojimo ruke u stolac? predloio je Edmond.
Vane je zastao dok ih je Edmond presretao, a Patience ga je zaustavila ledenim
pogledom. Gospodin Cynster vie je no sposoban sam se pobrinuti za mene. Pustila
je da se osjeti studen u njezinu glasu da bi zatim istim tonom dodala, Povlaim se
molim da me se ne smeta. Ni s daljnjim nagaanjima, ni s proizvoljnim klevetanjima,
niti ponajvie od svega pogledala je u Henryja preishitrenim tvrdnjama.
Zastala je, pa se nasmijeila i pogledala Vanea. Nimalo ganut, podignuo je obrvu.
Gore?
Patience je kimnula. Aha.
Bez daljnjih objanjenja i smetnji, Vane ju je iznio iz sobe.

ato su, Vane je pitao dok se staloeno penjao glavnim stubama,

toliko uvjereni da je u pitanju Gerrard?
Zato, Patience je razdraeno kazala, jer ne mogu zamisliti nita
drugo. Trik je djeaki, ergo mora da je Gerrard. Vane je prilazio vrhu
stuba, a ona je nastavila zajedljivim tonom. Henry nema mate; kao ni General.
Obojica su tikvani. Edmond ima vika mate, ali ga nije dovoljno briga da je upregne.
Toliko je neodgovoran da mu je sve to samo zabavno. Edgar se oprezno kloni naglih
zakljuaka, ali upravo ta njegova bojaljivost ga uvijek dri u nekoj glupoj neutralnoj
poziciji, ni lijevo ni desno. A to se tie Whitticombea zastala je stisnutih oiju,
dok su joj se istodobno grudi nadimale on je nepodnoljivi napuhanko koji ubija
svaku radost u ovjeku, samo gleda koga bi kritizirao i uiva u tome kao da je uhvatio
Boga za bradu.
Vane ju je pogledao iskosa. Drutvo na doruku je oito imalo drugaije
miljenje.
Patience je zagunala. Gledajui naprijed, usredotoila se na okruenje. Nije joj se
inilo poznatim. Kamo me to vodite?
Gospoa Henderson vam je uredila jedan od starih salona tako da neete
morati ni s kim imati posla, osim ako koga pozovete.
A to e se dogoditi kad na vrbi rodi groe. Trenutak poslije Patience je podigla
pogled prema Vaneu i sasvim drugaijim ga tonom upitala: Vi ne mislite da je
Gerrard Sablast, je li tako?
Vane ju je pogledao. Znam da nije Gerrard.
Patience je rairila oi. Vidjeli ste tko je?
Da i ne. Vidio sam ga samo nakratko dok je prolazio kroz rjei sloj magle.
Uspentrao se na kamen, drei uzdignuto svjetlo, i vidio sam mu obrise pod
svjetlou. Odrastao ovjek, rekao bih po grai. Visinu je teko procijeniti iz daljine,
ali grau ve lake. Nosio je debeli zimski ogrta, jo i pritom neki skuplji, inilo mi
se.
Ali ste sigurni da nije bio Gerrard?
Vane je spustio pogled prema Patience, udobno zavaljenu u njegovom naruju.
Gerrard je i dalje prelagan da bi ga se pobrkalo s potpuno odraslim mukarcem.
Poprilino sam siguran da to nije bio on.
Hmm. Patience se namrtila. A Edmond on je dosta mrav, je li i on
eliminiran?

Ne bih rekao. Ramena su mu dovoljno iroka za takav kaput, i dovoljno je visok

da se pogrbio, bilo zbog hladnoe ili jer je glumio Sablast, mogao je biti taj kojeg
sam vidio.
Pa, u svakom sluaju, Patience je rekla oraspoloeno, moete stati na kraj svim
tim runim priama kako je Gerrard Sablast. Dobro raspoloenje trajalo joj je deset
metara, da bi se potom namrtila. Zato niste sprali ljagu s Gerrardovog imena
maloprije, u salonu za dorukovanje?
Zato to je, ree Vane, ignorirajui iznenadnu hladnou u njezinu glasu,
sasvim oito da nekome nekome za stolom za doruak podosta odgovara da se
smatra da je Gerrard Sablast. Netko eli da Gerrard bude rtveno janje kako bi se
odvukla panja od njega. Uzevi u obzir mentalne kapacitete gospode to ste ih tako
precizno opisali, oni su uglavnom jako povodljivi. Sloi im dovoljno spretno priu, i
rado e ti povjerovati. Naalost, kako nitko od njih nije neinteligentan, teko je
razaznati tko uistinu vodi kolo.
Zaustavio se pred vratima, mrtei se. Patience se odsutno nagnula naprijed i
otvorila ih. Vane je ramenom irom otvorio vrata i unio je unutra.
Kao to je i rekao, bio je to salon koji se obino nije koristio. Leao je na kraju
krila u kojem se nalazila Patienceina soba, ali kat nie. Prozori su bili visoki, seui
skoro do poda. Sluavke su micale prevlake za prainu, mahnito brisale prainu i
renovirale ogromni krevet na rasklapanje od lijevanog eljeza, okrenut visokim
prozorima. Svezanih zavjesa, prozori su gledali na grmlje i divlju prirodu na koju
se svodila veina vrtova Halla prema zlatnosmeim nadstrenicama ume iza
dvorita. U ovo doba godine teko se moglo nai zgodnije panorame. Dalje nadesno
leale su ruevine; u daljini, siva traka rijeke Nene prolazila je kroz bujne livade.
Patience se mogla opruiti na krevetu i razmiljati o pejzau. Kako je soba bila na
prvom katu, privatnost joj je bila zajamena.
Vane ju je odnio do kreveta i paljivo je spustio na nj. Protresao je jastuke,
namjetajui ih tako da je bolje podupiru.
Patience se zavalila, gledajui kako joj namjeta jastuk ukraen vezom pod bolno
koljeno. to tono smjerate po pitanju Sablasti?
Vane ju je pogledao, a onda, uzdiui jednu obrvu, odetao natrag do vrata i
okrenuo klju u bravi. Vraajui se istim dugim koracima, sjeo je na krevet kraj
njezina boka, naslanjajui jednu ruku na eljezno zaglavlje kreveta. Sablast sada zna
da ga se sino pratilo da ga se, da nije bilo vae nezgode, moglo ak i uhvatiti.
Patience se zarumenjela.
Cijelo kuanstvo, Vane je nastavio, pogleda vrsto uperena u njezine oi,
ukljuujui i Sablast, poinje shvaati da dobro poznajem Bellamy Hall, moda i
bolje od njih. Za Sablast sam stvarna prijetnja mislim da e se primiriti i ekati da
odem prije nego to opet stupi na scenu.
Patience se potrudila da bude dostojna svog imena; vrsto je stisnula usne.
Vane joj je uputio osmijeh pun razumijevanja. Shodno tome, ako elimo
namamiti Sablast da se otkrije, mislim da bi bilo mudro da se ini kao da i dalje
potpuno ne odbacujem mogunost da je Gerrard oiti kandidat krivac.

Patience se namrtila. Prouavala je ledeno sivilo njegovih oiju, pa razmaknula

usne.
Rekao bih, ree Vane prije nego to je stigla progovoriti, da Gerrardu nee
koditi da pustimo kuanstvo da misli to god hoe, barem zasad.
Patience se jo vie namrtila. Niste uli to su govorili. Prekriila je ruke pod
grudima. General ga je nazvao djeakom.
Vaneu su se podigle obrve. Jako beutno, slaem se ali mislim da
podcjenjujete Gerrarda. Kada shvati da svi do kojih mu je stalo znaju da je nevin,
nee mu vie biti stalo do toga to misle ostali. Lako mogue da e to doivjeti kao
uzbudljivu igru zavjeru da se uhvati Sablast.
Patience je suzila oi. Znai, tako ete mu to predstaviti.
Vane se nacerio. Predloit u da na sve klevete na njegov raun odgovori
prezrivim nehajem. Uzdignuo je obrve. Ili moda nadmonim podsmijehom?
Patience ga je pokuala poprijeko pogledati. Kao Gerrardova skrbnica, bila je
sigurna da ne bi trebala odobravati takve planove. Pa ipak, odobravala je; vidjela je da
je Vaneov plan najbri nain da se oivi Gerrardovo samopouzdanje, a to joj je,
najvie od svega, bila glavna briga. Dosta vam dobro ovo ide, ha? I nije mislila
samo na njegovu procjenu Gerrarda.
Vaneov se cerek pretvorio u bludniki osmijeh. Mnogo toga mi dosta dobro ide.
Glas mu se produbio do kotrljajueg predenja. Nagnuo se blie.
Patience se trudila, stvarno se silno trudila zanemariti kripac u kojem su joj grudi
malo-pomalo zavravale. Gledala ga je u oi dok joj se sve vie pribliavao, odluna da
nee nipoto nee dopustiti da joj se pogled spusti na njegove usne. Dok joj je
srce sve snanije kucalo, izazivaki je podigla jednu obrvu. Kao, na primjer, to?
Ljubljenje jako, jako dobro mu ide ljubljenje.
Dok je Patience dola do tog zakljuka, ostala je posve bez daha i potpuno
oarana opojnim osjeajima to su polagano strujali kroz nju. Vrtjelo joj se od
Vaneova samouvjerenog osvajanja njezinih usta, njezinih usana vrtjelo joj se od
uitka. Njegove su tvrde usne krenule prema njezinima, i smekale joj ne samo usne,
nego i svaki mii, svaki ud. Preplavila ju je spora toplina, plima jednostavnog
zadovoljstva bez ikakvog vieg znaenja, ikakvog dubljeg smisla. Samo uitak, isti
uitak.
Uzdahnuvi u sebi, podigla je ruke i obavila ih oko njegovih ramena. Primaknuo
se blie. Patience je zatreperila od sporog naleta njegova jezika na njezin. Pomilovao
ju je, pa mu je i ona smiono uzvratila; miii pod rukama su joj se napeli. Ohrabrena,
pustila je da joj se usne prilijepe uz njegove i uivala u njegovoj reakciji. Tvrdo se
preobrazilo u tvre; usne, miii, sve je sad bilo postojanije, otrije.
Bilo je udesno ona je postala meka on je postao tvri.
A iza njegove tvrdoe pomaljala se toplina toplina koju su oboje dijelili. Rasla
je poput groznice, uvlaei ih u vrtlog vruine. Iako ju je dodirnuo samo usnama,
svaki ivac u tijelu joj se grijao, lagano kljuajui od uzbuenja. Topla se plima irila,
nadimala; temperatura se podizala.
Bila je zajapurena, nestrpljiva eljna.

Kad su mu tvrdi prsti skliznuli na njezine grudi, glasno je uzdahnula ne od

panike nego od istoga oka. Bila je zaprepatena nesputanim uitkom to ju je
razdrmao, otrim trncima to su joj se rairili po koi. Prsti su se stisnuli, prisvajajui
njezinu mekanu, neobino nabreklu put koja se odmah nabrekla jo i vie. Njegova
ju je ruka obujmila, prsti su joj mijesili obline; ugrijana put joj se napela, sva u
marcima.
Vrue klupko jezika i toplina njegove ruke posve su je rastrojili. Kad joj je
pomilovao vrak grudi, Patience je opet glasno uzdahnula. ula su joj se usredotoila
na vrke njegovih prstiju, udila se svojim reakcijama na njegov dodir, plamteoj
vruini kojom je gorjela, ukruenosti svojih bradavica.
Nikada nije ni zamiljala da se takvo to moe osjetiti; jedva je mogla povjerovati
da je stvarno. No nastavio ju je milovati, uzbuivati je, grijati je dolo joj je da se
zapita to jo nije znala.
to je jo trebala iskusiti.
Vie nego dobro znajui to radi, Vane ju je privukao blie sebi. Potpuni izostanak
otpora s njezine strane ga je nagnao da se zapita nije li moda ve ranije bio vidio tu
znatielju, staloeno proraunatu namjeru u njezinim oima. Bila je voljna, ak
gorljiva a to mu je snano uskomealo strasti. Drao ih je pod kontrolom, svjestan
da nije bludnica, da nikada nije kroila tim putem i da je, unato njezinu naivnom
samouvjerenju i otvorenosti, njezino bezuvjetno povjerenje krhko i da ga je prelako
smrskati prenapadnim pristupom.
Bila je naivna, nevina trebalo ju je voljeti njeno, strastveno, ali ne divlje,
uivati u njoj polagano.
Kao to je sada uivao u mekoi njezinih usta, vrstim grudima to ih je gladio.
Njezina je nevinost bila osvjeavajua zanosna, opojna, htio je jo.
Pomiui glavu, Vane ju je na trenutak jo dublje poljubio, a onda se odmaknuo
od njezinih usana. Ali ne i grudi.
ekao je, gladei joj nabrekle breuljke, prvo jedan, pa drugi, ekajui... sve dok
joj oi nisu zabljesnule pod trepavicama. Uhvatio joj je pogled, pa polagano,
odmjereno, podignuo prste do poetnog dugmeta steznika.
Patience su se rairile oi pod tekim kapcima; grudi su joj se nadule kad je
zabezeknuto udahnula. Na iznenadno otkopavanje najgornjeg dugmeta umalo da je
osjetila olakanje. Vrtjelo joj se kad su mu prsti krenuli nie do idueg dugmeta;
osjeala je svaki spori otkucaj svog srca kako joj pulsira pod koom dok su se sitne
kuglice bisera izvlaile iz svojih platnenih omi.
Steznik joj se polagano otvorio.
U jednom bremenitom trenutku nije bila sigurna to eli eli li uope znati to
slijedi. Oklijevanje je trajalo samo sekundu, tono onoliko koliko je Vaneu bilo
potrebno da polako rastvori mekanu tkaninu njezina steznika, da mu prsti znalaki
kliznu unutra.
Njeno joj je povukao i skinuo ensku koulju. Zatim je osjetila neizdrivi prvi
dodir vraka njegovih prstiju na svojoj koi. Patienceina su se ula uskovitlala. Bila je
uasnuta, zabezeknuta, posve oarana, svaki joj je ivac trnuo na njegov dodir, na

milovanje njegova dlana, na te duge, tvrde prste to su joj obujmili grudi.

Vane joj je pratio reakciju pod tekim kapcima, gledao kako joj ar strasti pali oi.
Dok je njeno mijesio, pa klizio prstima po njezinoj svilenoj koi, u oima boje
ljenjaka sijevale su iskre istog zlata. Znao je da bi je trebao poljubiti, odvui joj
panju od onoga to je slijedilo ali kako ju je upijao svojim ulima, u njemu je
bujala sve jaa elja da vlastitim oima vidi njezinu reakciju kad shvati to e uiniti.
Paljivo je pomaknuo ruku; prsti su mu samouvjereno obujmili jednu vrsto
propupalu bradavicu.
Patience je glasno uzdahnula slatki je zvuk ispunio prostoriju. Nagonski je
izvila lea, nabijajui dojku u tvrdi dlan oko nje, traei utoite pred naletom
probadajueg osjeaja iznova i iznova dok su mu se prsti stezali.
Vane se pognuo, usne su mu nale njezine.
Patience se hvatala za poljubac, drala se za njega kao sidro u svom odjednom
uskovitlanom svijetu. Tijelom su joj vijugale struje iste vruine, valovi toplog
zadovoljstva su joj tonuli do kostiju, spajajui joj se u slabinama. Zgrabila je Vaneova
ramena i uzvratila mu poljubac, elei odjednom oajniki znati, osjeati, utoliti
strast to joj je vibrirala venama.
Naglo je prekinuo poljubac. Pomaknuo se i usnama joj dotaknuo vrat. Nisu vie
bile hladne, prile su poput araa dok joj je polagano prolazio po vratu. Patience je
utonula natrag u jastuk i borila se da doe do daha.
Sekundu poslije, on ga joj je ponovno oduzeo.
Usne su mu obujmile jednu vrsto ukruenu bradavicu i Patience je pomislila da
e umrijeti. Oajniki uzdiui, stisnula je ruke oko njegovih ramena, uranjajui mu
prstima u kou. Stisnuvi usne, njeno je sisao Patience je osjeala kako se zemlja
trese. okirala ju je vruina njegovih usta opario ju je vlanim jezikom. Prostenjala
je.
Taj udno enstveni, opipljivo ivopisan zvuk, zgrabio je i zaokupio Vaneovu
panju. Usredotoio mu svaki lovaki instinkt. Strast se rasplamsala, udnja nabujala.
Demoni su mu pomahnitali namamio ih je njezin zov sirene. Bodrio ih. elja je
bila sve snanija napeta, burna, mona. udnja je kipjela. Hrapavo je udahnuo...
...i sjetio se svega to je skoro zaboravio, svega to su mu njezine divlje reakcije
istisnule iz uma. Ovo je zavoenje trebao, morao savreno izvesti ovog je puta in
imao znaenje. Zavoenje Patience Debbington bilo mu je prevano da bi ga brzao
osvajanje njezinih ula, njezina tijela, bio je samo prvi korak. Nije ju elio samo
jednom elio ju je za cijeli ivot.
Drhtavo udahnuvi, Vane je zgrabio uzde i zauzdao svoje nagone. Neto je u
njemu razdraeno zapomagalo. Odsjekao je misli od bespotednog lupanja
uzbuenosti.
I nju je poeo smirivati.
Znao je kako. Bilo je razina tople udnje po kojima ene mogu plutati, ni
pogonjene ni nepokretne, nego jednostavno kao bove na puini zadovoljstva. S
rukama i usnama, ustima i jezikom, umirio je njezinu grozniavu put, otupio joj boli,
bridi strasti i njeno je porinuo u more zadovoljenosti.

Patience nije vie ni o emu razmiljala znala je samo za mir, zatije, duboko
zadovoljstvo to je nadiralo i teklo njome. Zadovoljno se prepustila plimi, putajui
ulima da se rasteu. Vrtlog dezorijentacije se usporio; misli su joj se primirile.
Kad joj se povratila prisebnost, nije vie bila okirana; neprestani dodir Vaneovih
ruku, umjeno cjelivanje njegovih usana, njegova jezika, bili su joj poznati nikakva
prijetnja.
A onda se sjetila gdje su.
Pokuala je otvoriti oi, ali su joj kapci bili preteki. Jedva je dola do dovoljno
daha da proape. to ako netko ue?
Rijei je zakljuila s uzdahom dok je Vane podizao glavu, miui usne s dojke.
Osjeala je kako mu se glas tiho kotrlja. Vrata su zatvorena sjeate se?
Sjea li se? Kraj njegovih usana pritisnutih o njezine, njegovih prstiju to su joj
gladili grudi, Patience se jedva mogla sjetiti i vlastitog imena. Mir u koji se uljuljkala
se produbio, ula su joj polagano tonula. Svaki mii se polagano opustio.
Vane je primijetio crne kolobare pod njezinim velikim oima. Nije ga iznenadilo
to tone u san. Sve ju je sporije milovao, pa je prestao. Paljivo se odmaknuo, i
nasmijeio mekanom osmijehu na njezinim izljubljenim usnama, mekanom sjaju
njezina lica.
Pustio ju je da spava i otiao.

Patience nije bila sigurna kada je shvatila da ga vie nema pospano je otvorila
kapke i umjesto njega vidjela prozore. Toliko ju je duboko bio proeo topli mir da
ga je i dalje osjeala; nasmijeila se i ponovno zatvorila oi.
Kad se napokon probudila, jutro je ve bilo prolo. mirkajui, otvorila je irom
oi, mekoljei se na jastuku. I namrtila se.
Netko joj je ostavio vez na stolu kraj kreveta; kopajui po maglovitim sjeanjima,
mutno se prisjetila Timms kako navraa, prisjetila se ruke kako joj njeno gladi kosu.
Prisjetila se ruke kako joj njeno gladi grudi. Patience je trepnula. Druga sjeanja,
drugi osjeti su joj nagrnuli u misli. Oi su joj se rairile. Ne to mora da je bio san.
Mrtei se, odmahnula je glavom ali nije mogla otupiti otricu senzualnih slika to
su joj se u glavi redale jedna za drugom. Bacila je pogled dolje da odagna dvojbu to
ju je opsjedala dvojba se pretvorila u injenicu.
Steznik joj je bio otkopan.
Uasnuto si je opsovala u bradu i brzo ga zakopala. Bludnici! Pogledala je oko
sebe, strano se mrtei. Pogled joj se susreo s Mystinim. Mala siva maka udobno se
smjestila na stoli, sjedei na trbuhu s uredno uvuenim prednjim apama.
Gdje si bila cijelo vrijeme?
Myst je trepnula irokim plavim oima buljei i dalje u nju.
Patience je osjetila kako se crveni i pitala je li se mogue sramiti pred makom.
Zbog onoga to je maka mogla vidjeti.

Prije nego to je stigla ita zakljuiti, vrata su se otvorila i u sobu je uao Vane.
Osmijeh na njegovim oaravajuim usnama sam je po sebi bio dovoljan povod da si
Patience obea da mu nee, ni po koju cijenu, priutiti zadovoljstvo da uvidi koliko je
usplahirena. Koliko je sati? Izgovorila je to nonalantnim tonom.
Vrijeme je za ruak, ree vuk.
Osjeajui se podosta kao Crvenkapica, Patience je priguila hinjeno zijevanje, pa
opruila ruke i domahnula mu da se priblii. Onda me moete odnijeti dolje.
Vaneu se rastegnuo osmijeh. Uzeo ju je u ruke i podignuo elegantnom lakoom.
Nikome nije promaklo kad su uli u blagovaonicu. Ostatak kuanstva ve se bio
okupio oko stola, uz jednu upadljivu iznimku. Gerrardov stolac bio je prazan.
Minnie i Timms dobroudno su se nasmijeile dok je Vane smjetao Patience na
njezin stolac. Gospoa Chadwick se pokroviteljski pristojno raspitala o njezinoj
ozlijedi. Patience je damama uzvratila osmijehom i ljubaznim rijeima i posve
ignorirala sve mukarce.
Osim Vanea njega nije mogla ignorirati. ak i da su joj ula to dozvoljavala, on
ne bi ustrajao je na openitom razgovoru o blagim i neprovokativnim temama.
Kada je Henry, ohrabren prevladavajuim osjeajem mirne atmosfere te pod izlikom
pomaganja Patience da si uzme jo svinjetine, probao zapodjenuti razgovor s
osmijehom i ljubaznim raspitivanjem o njezinu koljenu, Patience ga je zamrznula
odgovorom koji je bio leden poput sante leda, i osjetila je kako joj Vane pod stolom
dotie koljeno koljenom. Okrenula se i nevino ga pogledala pogledao ju je
bezizraajnim sivim oima, pa ju nemilosrdno uvukao u razgovor.
Kad ju je uzeo u ruke na kraju obroka, Patience nije bila najbolje raspoloena. Ne
samo to su joj skrivena zbivanja za stolom razdraila ivce, nego se ni Gerrard nije
pojavio.
Vane ju je odnio do njezina privatnog salona i smjestio je natrag u krevet.
Zahvaljujem. Patience se promigoljila i podbola jastuke, pa utonula u krevet i
posegnula za svojim vezom. Dobacila je Vaneu brz i pomalo mraan pogled, pa
protresla lanenu tkaninu.
Odmaknuvi se, Vane ju je gledao kako izvlai arenu svilu iz torbe, pa se zatim
okrenuo i odetao do prozora. Dan je poeo vedro, ali sada su se skupljali oblaci na
sivome nebu.
Osvrui se iza lea, prouavao je Patience. Sjedila je meu jastucima, sa svojim
radom u rukama i jarkom svilom rasutom oko sebe. No ruke joj se nisu micale;
odsutno se mrtila.
Vane je oklijevao, pa su mu se usne stegnule. Okrenuo se prema njoj. Ako elite,
mogu ga ii potraiti.
Nonalantno je to ponudio, ostavljajui joj mogunost da odbije, a da joj ne bude
neugodno.
Podigla je pogled, teko dokuivog izraza. Potom se zacrvenjela i Vane je znao
da se prisjeala svih optubi koje mu je sasula u lice prije samo dva dana. Ali nije
sputala pogled, niti je bjeala od njegovih oiju. Nakon to je jo trenutak razmislila,
kimnula je. Ako biste bili voljni, bila bih...

Patience je zastala, i trepnula nije mogla zaustaviti rije to joj je dola do

usana. Zahvalna. Usne su joj se trznule; pogledala je dolje.
Idueg trenutka, Vane je bio kraj nje. Prsti su mu kliznuli pod njezinu bradu,
nagnuo joj je lice prema gore. Gledao je dugo u nju s nedokuivim izrazom, pa se
pognuo i dotaknuo svojim usnama njezine. Ne brinite nai u ga.
Nagonski mu je uzvratila poljupcem. Grabei mu zapee, drala ga je dalje od
sebe i motrila mu lice, pa ga jo jae stisnula i potom pustila.
Kad su se vrata zatvorila za njim, Patience je duboko, jako duboko udahnula.
Upravo je podarila povjerenje jednom elegantnom gospodinu. tovie, povjerila
mu je najmiliju joj stvar na cijelom svijetu. Je li joj zakrenuo umom? Ili je jednostavno
sila s pameti?
Cijelu je minutu prazno buljila u prozor pa se namrtila, odmahnula glavom,
protresla ramena i uzela vez. Nije imalo smisla hrvati se s injenicama. Znala je da je
Gerrard siguran uz Vanea sigurniji nego s bilo kojim drugim gospodinom u
Bellamy Hallu, sigurniji nego s bilo kojim drugim gospodinom kojeg je ikada
upoznala.
I kad je ve kod zapanjujuih priznanja, mislila je, dok je izvlaila iglu, bio bi red
da prizna i da je osjeala olakanje olakanje to je Vane bio tamo, to vie nije bila
Gerrardova jedina zatitnica.
to se zapanjujuih priznanja tie, to se teko moglo nadmaiti.
Sigurno ste sad ve gladni, uzmite. Vane je donio vreu i ispustio je na travu pored
Gerrarda, koji je poskoio poput oparene make.
Gerrard se osvrnuo, pa zurio dok se Vane sputao na travnati vrh staroga
grobnoga humka. Kako ste znali da sam ovdje?
Gledajui u obzor, Vane je slegnuo ramenima. isto nagaanje. Usne su mu se
razvukle u smijeak. Konja jesi dobro sakrio, ali si ostavio puno tragova za sobom.
Gerrard je uzdahnuo. Pogled mu je pao na vreu. Privukao ju je blie i otvorio.
Dok je Gerrard vakao hladnu piletinu i kruh, Vane je lijeno promatrao okoli.
Nakon nekog vremena, osjetio je Gerrardov pogled na svom licu.
Nisam Sablast, znate.
Vane je arogantno uzdignuo obrve. Ne bi vjerovao, ali znam.
Da? Znate?
Hmm. Vidio sam ga sino ne dovoljno dobro da bih ga prepoznao, ali
dovoljno da znam da definitivno nisi bio ti.
Aha. Trenutak poslije, Gerrard je nastavio. Sve te prie da sam ja Sablast pa,
to je hrpa besmislica. Kao da sam toliko blesav da bih inio takvo to igdje blizu
Patience. Podrugljivo je zafrktao. Naravno da je ila vidjeti. Pa, mislim gora je i
od mene. Potom je upitao: Kako je ona, je li dobro? Mislim, njezino koljeno?
Vane se smrknuo. Koljeno joj je najbolje to moe biti s obzirom na okolnosti
to to e morati mirovati barem par dana joj, kao to moe pretpostaviti, ne
doprinosi boljem raspoloenju. Trenutano je, meutim, zabrinuta za tebe.

Gerrard se zacrvenio. Gledajui u pod, progutao je. ivci su mi popustili. Mislim

da bi bilo bolje da se vratim. Krenuo je pakirati vreu.
Vane ga je zaustavio. Da, trebali bi se vratiti da se vie ne brine, ali me nisi pitao
za na plan.
Gerrard je podignuo pogled. Plan?
Vane mu je pojasnio. Dakle, vidi, potrebno je da se nastavi ponaati rairio
je ruke isto kao i dosad kao uvrijeeni tikvan.
Gerrard se zasmijuljio. U redu, ali smijem li biti i podrugljiv?
Koliko ti se god prohtije, samo nemoj zaboraviti svoju ulogu.
Minnie zna? I Timms?
Vane je potvrdno kimnuo i stao na noge. I Masters i gospoa Henderson. Minnie
i Timms sam rekao jutros. A posluga je pouzdana, nije imalo smisla drati ih u
neznanju poto nam dobro doe svaki dodatni par oiju.
Dakle, ree Gerrard, otpetljavajui noge i ustajui, pustit emo da izgleda kao
da sam i dalje glavni sumnjivac, praktiki ve osuen, i ekati da Sablast...
Ili lopov ne zaboravi da si i po tom pitanju glavni sumnjivac.
Gerrard je kimnuo. Znai, pazimo i ekamo njihov idui potez.
Tono. Vane je krenuo niz nasip. Zasad nam nita drugo ne preostaje.

va dana poslije Patience je sjedila u svom privatnom salonu i bavila se

vezom. Sukna za salon bila su skoro pa dovrena; bilo joj je drago to e
ih se rijeiti. I dalje je bila prikovana uz krevet, i dalje obloenog koljena,
stopala poduprtog jastukom. Na njezin prijedlog ranije tog jutra da bi
vjerojatno mogla sasvim dobro epati pomou tapa, gospoa Henderson se bila
namrtila, odmahnula glavom i kazala da bi bilo mudrije etiri se dana nikamo ne
micati. etiri dana! Prije nego to je stigla izraziti koliko je sama pomisao ispunjava
gnuanjem, Vane, u ijim je rukama tada bila, sloio se s gospoom Henderson.
Kada ju je nakon doruka Vane prenio ovamo i poloio je na krevet, podsjetio ju
je na prijetnju da e je svezati za nj ako je vidi na nogama. Podsjetnik je bio sroen
dovoljno zastraujue da je zadri u leeem poloaju, naizgled ravnoduno
posveenu tkanini za prekriva.
Minnie i Timms su joj dole praviti drutvo; Timms je bila zaokupljena vezenjem
ruba dok je Minnie gledala, priskaui u pomo kad bi ustrebao jo koji prst. Sve su
bile naviknute na sate provedene u tihim aktivnostima; nijedna nije vidjela razloga za
prekidanje tiine avrljanjem.
Tim bolje za Patience, koja je u mislima bila odsutna razmiljala je o onome to
se dogodilo kad ju je Vane prvi put odnio u ovu prostoriju. to zbog skrivanja svoje
reakcije, to zbog briga oko Gerrarda i optubi na njegov raun, tek je prethodne noi
nala vremena da temeljitije promisli o toj zgodi.
Otad nije razmiljala praktiki ni o emu drugom.
Trebala bi se, naravno, osjeati zgranuto ili u najmanju ruku okirano. No kad si
je god dopustila da se prisjeti svega to se dogodilo, preplavio bi je slatki uitak,
ostavljajui joj trnce po koi i ugodnu toplinu u grudima. ok joj je bio uzbudljiv,
sladostrastan, nimalo odbojan nego ba zavodljiv. Trebala bi se osjeati krivom, no
ako i jest bilo ikakve krivnje, ostala je zatrpana pod lavinom potrebe da sazna, iskusi,
neobino snanog prisjeanja koliko je uivala u tom iskustvu.
Stegnula je usne i dovrila av. Znatielja to je bilo njezino prokletstvo, njezin
otrov, kri koji je morala nositi. Znala je to, ali znanje joj, naalost, nije pomagalo da
zatomi nagon. Ovaj put, znatielja ju je tjerala da plee valcer s vukom, to je bila
opasna rabota. Promatrala ga je zadnja dva dana, ekajui nasrtaj za koji je bila
uvjerena da je samo pitanje vremena, ali se on ponaao poput janjeta apsurdno
snanoga, nemogue arogantnoga, gotovo majstorskog janjeta, ali sad odjednom
bezazleno nevinog, kao da mu se na sjajne uvojke spustila aureola.
kiljei u svojih ruku djelo, Patience je progutala uzdah nevjerice. Igrao je neku

dublju igru. Naalost, zbog nedostatka iskustva, nije imala pojma kakvu.
Moram priznati... Minnie se uvalila natrag u stolac dok je Timms protresala al
na kojem su radile zabrinjava me taj lopov. Vane moda jest uplaio i otjerao
Sablast, ali ini se da lopov nee tako lako odustati.
Patience je pogledala Timms. I dalje nema vae narukvice?
Timms je napravila grimasu. Ada mi je premetnula cijelu sobu, i Minnienu isto.
Masters i sluavke traili su uzdu i poprijeko. Uzdahnula je. Nestala je.
Rekli ste da je od srebra.
Timms je potvrdno kimnula. Ali nisam mislila da ima neku veliku vrijednost.
Ima ugraviranu vinovu lozu tako neto, zna ve. Ponovno je uzdahnula.
Pripadala je mojoj majci i poprilino sam... spustila je pogled, igrajui se rubom
koji je upravo isplela uzrujana to sam je izgubila.
Patience se odsutno namrtila i dovrila jo jedan av.
Minnie je glasno uzdahnula. A sad je evo i Agatha u slinoj nevolji.
Patience je podigla pogled; Timms takoer. Zbilja?
Dola mi je jutros, Minnie se zabrinuto namrtila. Bila je dosta uznemirena.
Jadna ena nakon svega kroz to je prola, ne bih joj to nikako poeljela.
to? Patience je priupitala.
Njezine naunice. Izraz joj nije mogao biti smrknutiji. Odmahnula je glavom.
Zadnji komadi nakita koji joj je ostao, jadnica. Ovalne granatne kapi okruene
bijelim safirima. Sigurno si ih vidjela na njoj.
Kad ih je zadnji put vidjela? Patience se dobro sjeala tih naunica. Iako su bile
sasvim zgodne, teko da su bile osobito vrijedne.
Nosila ih je na veeri prije dvije noi, kazala je Timms.
Upravo tako, Minnie je kimnula. Zadnji put ih je vidjela te noi kad ih je
skinula i stavila u kutijicu na toaletnom stoliu. Kad ih je sino ila uzeti, nije ih vie
bilo.
Patience se namrtila. I uinilo mi se sino da je pomalo rastresena.
Potresena, sumorno je kimnula Timms.
Poslije je traila svugdje, ree Minnie, ali je sada ve poprilino sigurna da su
nestale.
Nisu nestale, Patience ju je ispravila. Kod lopova su. Nai emo ih kad ga
ulovimo.
U to su se otvorila vrata i uao je Vane te za njim Gerrard.
Dobro jutro, dame. Vane je kimnuo Minnie i Timms, pa se s osmijehom
okrenuo k Patience, pogledavi je izazovnim sivim oima; narav njegova osmijeha i
izraz koji mu je isijavao duboko iz oiju bili su drugaiji. Patience je osjeala toplinu
njegova pogleda dok je lijeno klizio po njoj, po njezinim obrazima, njezinu grlu,
nadimanju grudi otkrivenom izrezom njezina kunoga ogrtaa. Osjeala je trnce po
koi, ukruene bradavice.
Suzdrala se od mrkog pogleda. Je li bilo dobro na jahanju? Ton joj je bio

bezazleno nevin ba kao i njegov; juer i danas bilo je jednostavno sjajno dok je
ona amila unutra, prikovana za krevet, on i Gerrard su uivali u jahanju, kaskajui
po okrugu.
Ako ba elite znati, Vane je sporo prozborio, elegantno se smjetajui u stolac
okrenut krevetu, upoznao sam Gerrarda sa svim treerazrednim krmama u
okolici.
Patience je grevito trznula glavom; uasnuto je zurila u njega.
Provjeravali smo je li tko od ostalih bio u njima, Gerrard je revno pojasnio.
Moda je tko prodavao sitnice zanatlijama i putnicima.
Patience je ispod trepavica Vaneu dobacila mraan pogled. Nasmijeio joj se,
slae nego to bi voljela. Aureola mu se i dalje sjajila. Patience je zafrktala i spustila
pogled na svoj rad.
I? Minnie je upitala.
Nita, odgovorio je Vane. Nitko iz Bellamy Halla ak ni konjuar nije u
zadnje vrijeme posjetio nijedno lokalno svratiste. Nema nikakvih glasina o bilo kome
tko prodaje sitnice zanatlijama i slinima.
Kad smo ve kod toga... Minnie je nakratko opisala kako je Timms ostala bez
narukvice i gospoa Chadwick bez naunica.
Dakle, ree Vane, sve namrgoenijeg izraza, o kome god da se radi, oito ga
nije obeshrabrila naa potraga za Sablau.
I to emo sad? upitala je Timms.
Trebamo izvidjeti u Ketteringu i Northamptonu. Mogue je da lopov tamo ima
vezu.
Sat nad kaminom otkucao je dvanaest i trideset. Minnie je pokupila marame.
Moram do gospoe Henderson zbog jelovnika.
Ostavila bih ovo za poslije. Timms je preklopila maramu koju su ukraavale.
Vane je ustao i ponudio Minnie ruku, ali ona mu je odmahnula. Ne treba, hvala.
Ostani i pravi Patience drutvo. Minnie se nacerila Patience. Kako je to naporno
biti vezan uz krevet.
Suzdravajui se od reakcije na tu nevinu opasku, Patience se graciozno
nasmijeila, prihvaajui Minniein dar. Kad se Minnie uputila prema vratima,
Patience je podigla vez, usredotoila se na nj te vrsto ugrabila iglu.
Gerrard je drao vrata kroz koja su prolazile Minnie i Timms, a kada su izale,
bacio je pogled natrag prema Vaneu, radosno se nasmijavi. Duggan je spomenuo da
e sad negdje dresirati vae sivce. Mogao bih skoknuti dolje da ga moda ulovim.
Patience se trznula i podigla pogled, taman da vidi Gerrarda kako joj bratski mae
izlazei kroz vrata. Zatvorila su se za njim. Buljila je u glatke drvene oplate u
nevjerici.
Koji im je svima vrag? Zato je ostavljaju nasamo s vukom? Jest da joj je dvadeset
est godina ali dvadeset est godina neiskustva. Da stvar bude jo gora, nije mogla
pobjei dojmu da je Vane njezinu dob, neiskustvo da i ne spominje, doivljavao vie
pozitivno negoli negativno.

Gledajui opet u svoj rad, prisjetila se kako se prije podsmjehnuo. Ljutnja joj je
dobro dola kao tit. Podiui glavu, prouavala ga je dok je stajao otprilike metar od
kreveta. Pogledom ga je. hladno odmjeravala. Nadam se da ne mislite odvui
Gerrarda u svaku gostionicu svako svratite u Ketteringu i Northamptonu.
Ve uperen u nju, pogled mu nije poputao; usne su mu se sporo razvukle u
nepouzdan smijeak. Neemo ni u krme ni u gostionice pa ni u svratita.
Osmijeh mu se rairio. U gradovima emo navratiti do draguljara i zelenaa. esto
nude novac za robu. Zastao je pa napravio grimasu. Problem je jedino to ne znam
to bi itko iz Bellamy Halla s dodatnim novcem. Nigdje se u blizini ne moe kladiti ni
igrati.
Sputajui vez u krilo, Patience se namrtila. Moda im treba novac za neto
drugo.
Ne mogu zamisliti Generala ili Edgara kamoli Whitticombea da uzdravaju
neku seosku sluavku i njezino derite.
Patience je odmahnula glavom. Henryja bi sama pomisao na takvo to uasnula
jako je konzervativan.
Naravno a opet, ne prilii ni Edmondu. Vane je zastao. Patience je podigla
pogled zatoio joj ga je. Koliko ja vidim, rekao je, predui dubokim glasom,
Edmondu mnogo bolje ide planiranje nego izvedba.
Toliko je naglasio implikaciju da ju je morala shvatiti, a ono to je natuknuo bilo
je to da je on, Vane mnogo skloniji ovom potonjem. Ignorirajui kripac u kojem je
sve tee dolazila do daha, nabusito je uzdigla obrvu. Tako znai? A ja sam mislila da
uvijek valja planirati. Odvano je dodala, Svaki pothvat.
Vaneove su se usne sporo rastegnule u smijeak. U dva koraka prikrao se krevetu.
Niste me razumjeli dobro planiranje je kljuno za uspjeh svakog pohoda.
Zarobivi Patiencein pogled, posegnuo je za vezom to joj je leao zaboravljen u krilu.
Patience se uz treptaj otrgla dok joj je platno klizilo iz labavog stiska.
Pretpostavljam da je tako. Namrtila se o emu su uope priali? Pratila je vez
kako ga je Vane dizao i srela mu pogled preko vrha koluta.
Nasmijeio se nepogreivo vuje i bacio njezin rad platno, kolut i iglu u
koaru kraj kreveta, ostavljajui je nezatienom.
Patience je osjetila kako joj se oi ire. Vaneov se osmijeh rastegnuo u oima
mu je zabljesnuo opasan sjaj. Tromo je podignuo ruku, kliznuo joj dugim prstima
pod bradu i njeno je uhvatio. Promiljeno i njeno preao joj je palcem preko
usana.
Pulsirale su; Patience je poeljela snagu koja bi je oslobodila iz njegova laganog
stiska, snagu da se otrgne njegovu pogledu.
Ono to sam htio rei, progovorio je jako dubokim glasom, jest da je
planiranje nakon kojeg ne slijedi izvedba beskorisno.
Htio je rei da se trebala drati veza. Patience ga je prekasno shvatila. Prozreo je
njezin plan da koristi svojih ruku djelo kao tit. Ostavi bez daha, ekala je vlastitu
navalu gnjeva koja bi je spasila od takvih osjeaja. ekala je da podivlja zbog toga
kako ju je bez pol muke proitao, zbog toga kako ju je lako izbacio iz takta.

Nita se nije dogodilo. Nikakva erupcija plamteega gnjeva.

Jedino to joj se motalo po glavi dok mu je motrila sive oi bilo je pitanje to on
sada planira.
Promatrala ga je, bila je toliko zadubljena u sivilo njegovih oiju da je spazila
promjenu, suptilni pomak, kratak bljesak neega nepobitno nalik na zadovoljstvo.
Ruke su mu se spustile; okrenuo se oborenih kapaka.
Recite mi to znate o Chadwickovima.
Patience je piljila u njega u njegova lea dok se vraao do stolca. Do trenutka
kad je sjeo i okrenuo se prema njoj, uspjela je pribrati izraz, iako je djelovao neobino
prazno.
Pa navlaila je usne Gospodin Chadwick je umro prije dvije godine
nestao na moru.
Uz pomo Vaneovih pitanja, nekako se uspjela prisjetiti svega to je znala o
Chadwickovima. Kad je rekla sve to zna, odjeknuo je gong.
Vaneu se vratio bludniki osmijeh, stao je na noge i priao joj. Kad smo ve kod
izvedbe, hoete da vas odnesem na ruak?
Nije htjela gledajui ga suenim oima, Patience bi dala pola svog bogatstva da
izbjegne onaj osjeaj kad je s lakoom uzme u ruke i odnese kao da je perce. Njegov
dodir ju je u tim trenucima oamutio i uinio nemonom te naveo da razmilja o
stvarima o kojima stvarno ne bi trebala razmiljati. A to kako se u njegovim rukama
osjeala bespomono, zaglavljeno, kao pijun u milosti i nemilosti njegovih hirova
to je bilo jo i gore.
Naalost, nije imala izbora. Mentalno se pripremajui, hladno je nagnula glavu.
Ako biste bili voljni.
Nacerio se bio je voljan.
Idueg dana, etvrtog i, Patience se zaklela, posljednjeg dana zatvora jo jednom
se zatekla na krevetu na rasklapanje u svom tihom salonu. Nakon uobiajenog ranog
doruka, Vane ju je odnio na gornji kat on i Gerrard su smjerali provesti dan
gledajui po Northamptonu ima li kakvog traga stvarima ukradenima iz Bellamy
Halla. Dan je bio lijep. Pomisao na dugu vonju, vjetar to bi joj ibao kroz kosu dok
bi sjedila u koiji, iza sivaca o kojima je ve i previe ula, bila je rajska. Dola je u
iskuenje da ih zamoli da odgode izlet samo dan-dva dok joj se koljeno ne
oporavi dovoljno da bude u stanju sjediti u koiji par sati, ali je na kraju ipak zadrala
jezik za zubima. Trebaju im prije otkriti tko je lopov, a nije bilo jamstva da e i
iduih dana biti lijepo vrijeme.
Minnie i Timms sjedile su uz nju tijekom jutra, a kako se nije mogla spustiti u
prizemlje, donijele su ruak na pladnjevima. Zatim se Minnie povukla da malo
odrijema. Timms je pomogla Minnie da doe do svoje sobe, ali se nije vratila.
Dovrila je sukna za salon. Patience ih je leerno pregledavala i pitala se to bi joj
mogao biti idui projekt. Moda profinjen ipkasti porub za Minnienu komodu?
Iznenaeno je podigla pogled kad je zaula kucanje na vratima. Ni Minnie ni

Timms obino nisu kucale.

Uite.
Vrata su se lagano otvorila. Iza ruba je provirila Henryjeva glava. Smetam li
vam?
Patience je uzdahnula u sebi i domahnula mu, pokazujui na stolac. Samo
izvolite. Bilo joj je, na kraju krajeva, dosadno.
Henry se nakesio poput teneta. Uao je ispravljajui ramena, drei oigledno
jednu ruku iza lea. Koraao je prema krevetu, pa se zaustavio i, poput
maioniara, ispruio dar zbirku kasnih rua i jesenjeg cvijea, u kompletu sa
zelenilom divlje mrkve.
Patience je spremno rairila oi, glumei da je iznenaena i oduevljena.
Oduevljenje je splasnulo kad je bolje pogledala ofucane stabljike i objeene ostatke
korijenja. Istrgnuo je cvijee iz grmlja, ne marei za tetu koju je napravio. Ovo je...
silom je iscijedila osmijeh. Ovo je krasno. Preuzela je jadno cvijee. Moete li
pozvati sluavku da zatraim vazu?
Ponosno se smijeei, Henry je otiao do konopca za zvono i energino ga
povukao. A onda se, sklopivi ruke iza lea, zaljuljao na nonim prstima. Vani je
prekrasan dan.
Stvarno? Patience se trudila ne zvuati sjetno.
Sluavka je stigla, i brzo se vratila s vazom i parom vrtlarskih kara. Dok je Henry
naklapao o vremenu, Patience se brinula o cvijeu, odsijecala je ofucane krajeve i
korijenje pa ih smjetala u vazu. Kad je zavrila, ostavila je kare po strani i okrenula
mali stoli na kojem je radila prema Henryju. Evo. Graciozno je mahnula, pa se
naslonila. Hvala na ljubaznosti.
Henry je blistao od sree i taman je bio zaustio da neto kae kad ga je prekinulo
kucanje.
Uzdignutih obrva, Patience se okrenula prema vratima. Naprijed.
Kao to je napola i oekivala, bio je to Edmond. Donio je svoju najnoviju strofu.
Nevino se nasmijeio Patience i Henryju. Recite mi kako vam se ini.
Nije bila rije samo o jednoj strofi dok je pokuavala pratiti njegovu zakuastu
poeziju, Patience se vie inilo kao da im ita polovicu spjeva.
Henry se migoljio i vrpoljio, radost mu je ustupila mjesto mrzovoljnosti. Patience
je davala sve od sebe da ne pone zijevati. Edmond nije zatvarao usta.
I nikako da stane.
Kad se opet zaulo kucanje, Patience se nestrpljivo okrenula nadajui se
Mastersu, pa i sluavki ako treba.
Bio je to Penwick.
Patience je zakrgutala zubima i natjerala usne da ih prekriju. Rezignirano je
ispruila ruku. Dobro jutro, gospodine. Je li u vas sve dobro?
Itekako, draga moja. Penwick se duboko naklonio preduboko, udarivi skoro
glavom o jednu stranu kreveta. Uspravljajui se na vrijeme, namrtio se pa je
pogledao Patience i brzo se, prenapadno nasmijeio. Htio sam vam javiti koje su

novosti o brojkama vezanima uz proizvodnju nakon to smo uveli novi rotacijski

sustav. Znam, rekao je njeno se smijeei, koliko vas zanima nae malo
zemljite.
Ah da. to je mogla rei? Uvijek se sluila poljoprivredom, o kojoj je svakako
poneto znala nakon to je toliko dugo vodila Grange, kako bi Penwicku svratila
pozornost s udvaranja. Moda... ? Uputila je pogled pun nade Henryju. utke je i
ne ba drueljubivo gledao u Penwicka. Henry mi je upravo priao kako je lijepo
vrijeme zadnjih par dana.
Henry se susretljivo nadovezao. Trebalo bi biti lijepo jo neko vrijeme. Priao
sam, evo, jutros s Grishamom...
Naalost, unato svom trudu, Patience nije uspjela nagnati Henryja da okrene
razgovor na djelovanje vremena na usjeve, niti je uspjela da se Penwick, kao to je
obino bio sluaj, zapria s Henryjem o takvim stvarima.
Povrh svega, Edmond je uzimao isjeke iz Henryjevih i Penwickovih rijei te ih
oblikovao u stihove, a zatim, dok je netko od ostale dvojice i dalje priao, pokuavao s
Patience raspravljati kako bi mu se takvi stihovi uklopili u dramu.
U sljedeih je pet minuta razgovor degenerirao u trosmjerno potezanje konopa za
njezinu panju Patience je bila spremna zadaviti budalastog slugu koji je otkrio
njezinu tajnu lokaciju, o kome god da je bila rije.
Nakon deset minuta bila je spremna zadaviti i Henryja, Edmonda i Penwicka.
Henry je ostajao pri svome i popovao o vremenskim prilikama, a Edmond je, ne
prezajui ni od ega, sada priao kako bi mogao staviti mitske bogove da mu
komentiraju postupke glavnih likova. Nadglasan, Penwick je ispuhnuo zrak iz prsa i
zloslutno pitao: Gdje je Debbington? Iznenaen sam to nije ovdje, da vam pravi
drutvo.
Ah, otiao je sa Cynsterom, Henry ga je ovla obavijestio. Otpratili su Angelu i
mamu do Northamptona.
Uvidjevi da se Patience zapiljila u njega, Henry joj se irom nasmijeio. Dosta je
sunano danas nije ni udo da je Angela uskoila u Cynsterovu koiju.
Patience ga je zaueno pogledala. Zbilja?
Neto u njezinu glasu uspjelo je posve zaustaviti razgovor; tri gospodina
odjednom su se oprezno meusobno pogledali.
Mislim, objavila je Patience, da sam se dovoljno odmarala. Bacila je u stranu
deku koja joj je leala preko krila i pogurnula se prema rubu kreveta, pa paljivo
spustila prvo zdravu, a onda ozlijeenu nogu. Ako biste bili tako dobri da mi date
ruku...?
Svi su urno priskoili u pomo. Na kraju i nije ispalo tako jednostavno kao to je
mislila da e biti koljeno joj je i dalje bilo osjetljivo i jako ukoeno. Oslanjanje na
tu nogu nije dolazilo u obzir.
Stube su se zbog toga pokazale nepremostivom preprekom. Edmond i Henry
rukama su napravili stolac; Patience je sjela i drala im se za ramena zbog ravnotee.
Umiljeno napuhani Penwick vodio ih je prema dolje i cijelo vrijeme neto govorio,
dok Henry i Edmond nisu mogli izustiti ni rijei jer su bili previe koncentrirani na

balansiranje njezine teine niz strme stube.

Uspjeli su doi do predsoblja bez nezgoda te su je ondje paljivo spustili na
ploice. Dotad se Patience predomiljala ili bi se, bolje reeno, bila predomiljala
da ju nije toliko prodrmala vijest da je Vane odveo Angelu u Northampton.
Predomiljanje je okonano onoga trenutka kada je saznala da Angela moda
upravo u tom trenutku uiva u vonji o kojoj je ona sama sanjarila, ali je se odrekla
radi viih ciljeva.
Nije bila u vrhunskom raspoloenju.
Stranji salon, naredila je. Naslanjajui se Henryjeve i Edmondove ruke, epala
je izmeu njih, trudei se ne mrtiti se. Penwick je i dalje brbljao, nabrajajui koliku
je zaradu donijelo njihovo malo zemljite. Ne samo da mu se kroz rijei provlailo
uvjerenje u izvjesnu enidbu, nego je s njim mahao kao zastavom. Patience je
zakrgutala zubima. Kad stignu do stranjeg salona, sve e ih otjerati i onda e si,
jako paljivo, izmasirati koljeno.
Nitko je nee traiti u stranjem salonu.
Ne biste trebali biti na nogama.
Izgovorena ravnim tonom, izjava je naglo ispunila tiinu koja je nastala kad je
Penwick zautio.
Patience je podigla pogled, pa bila prisiljena isturiti bradu u vis Vane je stajao
ravno pred njom. Bio je zagrnut zimskim kaputom, a kosa mu je bila zamrena od
vjetra. Iza njega su bila otvorena bona vrata. Svjetlo je prodiralo u zamraeni
hodnik, ali ne i do nje. Blokirao ga je on vrlo krupna i vrlo muka figura, koja je s
pelerinama na njegovu kaputu djelovala jo krupnije. Nije mu mogla vidjeti izraz na
licu, u oima nije ni trebala. Znala je da mu je lice smrknuto, oi elino sive, usne
tanke.
Iz njega su lijevali valovi razdraenosti, odbijajui se o zidove hodnika poput
opipljive sile. Upozorio sam vas, rekao je odrjeito, to e vam se dogoditi.
Patience je otvorila usta; izaao je samo glasan uzdah.
Vie nije bila na nogama, bila je u njegovim rukama.
Samo malo!
to je sad ovo...?
ekajte...!
Uzaludni povici iza njih su utihnuli. Zahvaljujui Vaneovim hitrim koracima bili
su ve natrag u predsoblju prije nego to su Penwick, Edmond i Henry dospjeli
trepnuti.
Dolazei do daha, Patience ga je oinula pogledom. Spustite me!
Vane ju je nakratko pogledao u oi i kratko odgovorio: Ne. Poao je uz stube.
Patience je udahnula dvije sluavke silazile su niz stube. Nasmijeila im se u
prolazu. A onda su se nali na galeriji. Drugima je trebalo punih deset minuta da je
spuste na donji kat; Vane je postigao obratno za manje od minute. Druga gospoda,
otrovno ga je izvijestila, pomagala su mi da doem do stranjeg salona.
Tikvani.

Patienceine grudi su se nadule. eljela sam biti u stranjem salonu!

Zato?
Zato? Zato to, u sluaju da ju je doao potraiti nakon to je proveo divan dan u
Northamptonu s Angelom, ne bi znao gdje je i moda bi se zabrinuo? Zato to mi
je, Patience je zajedljivo odgovorila, preklapajui obrambeno ruke preko grudi,
dodijao salon na katu. Salon koji joj je on pripremio. Dosadno mi je tamo.
Vane joj je dobacio pogled dok je onglirao njome da otvori vrata. Dosadno?
Patience ga je pogledala u oi i poalila to nije upotrijebila neku drugu rije.
Dosadno je za bludnika, inilo se, bila crvena krpa. Uskoro e veera, moda da
me jednostavno odvedete u moju sobu.
Vrata su se irom otvorila. Vane je zakoraio kroz njih, pa ih nogom zatvorio i
nasmijeio se. Ne morate se presvlaiti jo barem sat vremena. Odvest u vas u vau
sobu poslije.
Oi su mu se suzile, postale odluno srebrne. U glasu mu se sada ulo opasno
predenje. Patience se pitala je li itko od one trojice imao hrabrosti pratiti ih, no
iskreno je sumnjala u to. Otkad je Vane tako hladno demolirao njihove besmislene
optube protiv Gerrarda, i Edmond i Henry su se odnosili prema njemu s
potovanjem onim kakvo se iskazuje opasnim predatorima. Penwick je uza sve to i
znao da se Vaneu izrazito ne svia.
Vane je poao prema krevetu. Patience ga je gledala sa sve vie bojazni. Pa to to
radite?
Vezujem vas za krevet.
Pokuala je negodovati, pokuala zanemariti predosjeaj koji ju je zagolicao. Ne
budite blesavi to ste samo prijetili. Bi li bilo pametno sviti mu ruke oko vrata?
Doao je do zaglavlja kreveta i zaustavio se. Ja nikada ne prijetim u prazno.
Rijei su doplutale do nje dok je zurila u jastuke. Samo upozoravam.
Rekavi to, prebacio ju je preko zaglavlja od kovanog eljeza i spustio je leima uz
zaglavlje. Patience se odmah promekoljila, pokuavajui se izvui. Nije mogla od
jednog velikog dlana koji joj je pritisnuo o trbuh.
A onda emo vidjeti, Vane je nastavio istim, opasnim tonom, kako bismo vas
mogli... zabaviti.
Zabaviti? Patience se prestala uzaludno migoljiti.
Hmm. Rijei su joj prole preko uha poput perca. Da se ne dosaujete.
U njegovim rijeima bilo je dovoljno senzualne teine da joj privremeno zamuti
razum, a on je ve uzeo al iz hrpe za krpanje u koari pored kreveta, proveo ga kroz
rupe u vijugavim uresima zaglavlja i vrsto joj ga opasao oko struka.
to...? Patience je spustila pogled kad mu je ruka nestala i al se vre stisnuo.
Onda ga je ljutito pogledala u oi. Ovo je apsurdno. Trzala je al i pokuavala se
pomaknuti naprijed, ali ve je bio svezao vor. Svila joj je dozvoljavala da se tek malo
pomakne. Vane je stao pred nju; Patience ga je prostrijelila otrim pogledom nije
htjela znati to se krije iza osmijeha na njegovim usnama. Stiui usne, podigla je
ruke i posegnula preko zaglavlja kreveta. Ukraena ograda sezala joj je do sredine

lea iako je mogla prebaciti ruke preko nje, nije mogla duboko dosegnuti. Nije
mogla ni dotaknuti vor, a kamoli ga razvezati.
Suenih oiju, pogledala je prema gore. Vane ju je promatrao, a na arobnim mu
je usnama poivao hladan osmijeh neopisive muke nadmoi. kiljila je. Neu vam
nikada ovo oprostiti.
Osmijeh mu se rastegnuo. Nije neudoban poloaj. Samo sjedite mirno sat
vremena. Pogled mu je postao otriji. Dobro e doi koljenu.
Patience je zakrgutala zubima. Nisam dijete koje treba zauzdati!
Upravo suprotno, jasno je da vam treba netko da vas malo obuzda. uli ste
gospou Henderson etiri puna dana. Dakle, jo do sutra.
Patience je preneraeno buljila u njega. A tko je tono odredio da ste vi moj
uvar?
Uhvatila mu je pogled, hrabro ga nastavila gledati i ekala. Oi su mu se suzile.
Osjeam se krivim. Trebao sam vas poslati natrag u kuu im sam naletio na vas u
ruevinama.
Patienceino lice postalo je bezizraajno. ao vam je to me niste poslali natrag u
kuu?
Vane se namrtio. Osjeam se odgovornim jer ste mene pratili kad ste se
ozlijedili.
Patience je ispustila uzdah negodovanja i prekriila ruke pod grudima. Rekli ste
mi da sam ja kriva to nisam ostala tamo gdje ste rekli da ostanem. U svakom sluaju,
ako je Gerrard sa svojih sedamnaest godina dovoljno star da je odgovoran za svoje
postupke, zato ne bih bila i ja?
Vane ju je pogledao; Patience je bila sigurna da mu je dokazala. Zatim je
arogantno podignuo obrvu. Vi ste ta koja ima iaeno koljeno. I uganut gleanj.
Patience se odbijala predati. Gleanj mi je dobro. Podigla je nos. A koljeno mi
je samo malo ukoeno. Kad biste mi samo dopustili da...
Moete probati sutra. Premda, tko zna? Vane se namrgodio. Moda e vam
nakon dananjih uzbuenja trebati dodatnih dan-dva odmora.
Patience je suzila oi. Dajte, molim vas, kazala je.
Vane je uzdignuo obje obrve, pa se okrenuo i oduljao do prozora. Patience ga je
gledala, pokuavajui u sebi iznai bijes za koji je bila sigurna da bi ga trebala
osjeati, ali ga jednostavno nije bilo. Zatomljujui uzdah nezadovoljstva, namjestila
se da joj bude udobnije. I to ste otkrili u Northamptonu?
Uzvratio joj je pogledom, pa poeo etkati izmeu prozora. Gerrard i ja smo
upoznali jednog ovjeka koji nam je bio od velike pomoi metra
northamptonskog ceha, takorei.
Patience se namrtila. Kojeg ceha?
Ceha zajmodavaca, lopova i lupea ako takav postoji. Naa istraga ga je
intrigirala i dovoljno zabavila da nam pomogne. U dodiru je s mnogim ljudima.
Nakon dva sata konzumiranja najfinijeg francuskog brandyja na moj raun,
naravno uvjerio nas je da nitko u zadnje vrijeme nije pokuao prodati nita slino

stvarima koje traimo.

Mislite da je pouzdan?
Vane je potvrdno kimnuo. Nije imao razloga lagati. Roba, da se posluim
njegovim rijeima, nije dovoljno kvalitetna da bi mu privukla pozornost. Takoer je
znan kao ovjek kojem se treba obratiti.
Patience je napravila grimasu. Provjerit ete i u Ketteringu?
I dalje etkajui, Vane je kimnuo.
Promatrajui ga, Patience je sloila najneviniji izraz lica koji je znala. A to su
gospoa Chadwick i Angela radile dok ste vi i Gerrard bili s tim cehovskim
metrom?
Vane se prestao kretati. Pogledao je Patience i stao je prouavati. Izraz mu je bio
nedokuiv. Naposljetku je progovorio: Nemam pojma.
Rekao je to drugaijega glasa, sa suptilnim tragovima probuenog zanimanja pod
uglaenom povrinom. Patience je irom otvorila oi. Hoete rei da vam Angela
nije sve ispriala na putu natrag, do najmanje potankosti?
Vane joj je priao dugim, leernim koracima. Putovala je u oba smjera u
koiji.
Doao je do ruba kreveta. Oi su mu blistale od grabeljivog zadovoljstva. Nagnuo
se blie...
Patience? Jesti li budni?
Glas je dopirao s druge strana vrata, a odmah nakon kucanja zaulo se i podizanje
zasuna.
Patience se okrenula i nagnula prema vratima najdalje to je mogla. Vane se
uspravio; dok su se vrata otvarala, posegnuo je iza kreveta. Prije nego to je stigao
odrijeiti vor, Angela je doleprala u prostoriju.
Oh! zastala je, oiju rairenih od ushienja. Gospodine Cynster! Savreno!
Morate nam rei to mislite o stvarima koje smo kupile.
Ravnodunim pogledom mjerkajui okruglu kartonsku kutiju koja se njihala u
Angelinim prstima, Vane joj je kurtoazno kimnuo. Dok je Angela veselo ila prema
stolcu pokraj kreveta, lagano se pognuo, poseui prstima za vorom na alu,
zakrivenom njegovim nogama da bi se potom naglo uspravio kad su se vrata jo
ire otvorila te je kroz njih ula gospoa Chadwick.
Smjetajui se u stolac, Angela je digla pogled. Vidi, mama gospodin Cynster
e nam rei jesu li vrpce koje sam kupila prave nijanse.
Kimnuvi mirno Vaneu i nasmijeivi se Patience, gospoa Chadwick je pola
prema drugom stolcu. Angela, sigurna sam da gospodin Cynster ima drugog
posla...
Nema, pa kako bi mogao imati? Ovdje nema nikog drugog. A osim toga,
Angela je Vaneu dobacila sladak, istinski naivan osmijeh tako gospoda iz visokog
drutva provode vrijeme komentirajui dame i njihovu modu.
Neto je naglo presjeklo uzdah olakanja to ga je Patience zaula iza sebe. Na
jedan djeli sekunde bila je u poprilinom iskuenju da se promigolji i pogleda gore

 i vidi svia li mu se vie kako ga Angela doivljava kao kicoa negoli kad ga je ona
prije ocijenila kao bludnika. No opet, obje procjene su dijelom bile na mjestu. Vane
je, u to je bila sigurna, komentirao modne dodatke dama dok bi ih istovremeno
skidao s njih.
Gospoa Chadwick ispustila je majinski uzdah. Ruku na srce, draga moja, to
nije tono. Vaneu je uputila pomirljiv pogled. Ne sva gospoda... Kako bi Angela
bolje shvatila, gospoa Chadwick je poela paljivo objanjavati razlike meu
mukarcima iz visokog drutva.
Naginjui se naprijed, toboe da izravna al na Patienceinim nogama, Vane je
promrmljao, To bi mi bio znak da se povuem.
Patiencein pogled je ostao zalijepljen za gospou Chadwick. I dalje sam
svezana, promrmljala mu je. Ne moete me ovako ostaviti.
Pogledi su im se nakratko sreli. Oklijevao je, pa mu se lice smrknulo. Pustit u
vas pod uvjetom da ete ekati ovdje dok se ne vratim da vas prenesem u vau sobu.
Poseui dalje preko nje, kvrcnuo je rub ala. Patience ga je ljutito gledala. Sve
ste vi krivi, doapnula mu je. Da sam stigla do stranjeg salona, bila bih na
sigurnom.
Uspravljajui se, Vane ju je pogledao. Na sigurnom od ega? Ima i tamo krevet
na rasklapanje.
Pogleda zatoena u njegovu, Patience se upinjala da joj se u mislima ne ocrta
izvjestan ishod takve situacije. Odluno je potisnula svaku misao o svemu to se
moglo dogoditi da nije uletjela Angela. Da je previe razmiljala o tome, vjerojatno bi
zadavila i Angelu. Popis potencijalnih rtava stalno joj je rastao.
Uglavnom... Vane je nakratko pogledao Angelu i gospou Chadwick, lagano
se pognuo i Patience je osjetila trzaj kad je poeo razvezivati vor kaete da se
dosaujete. Odrijeio je vor i uspravio se. Patience je zabacila glavu i pogledala ga.
Usne su mu se malo previe znalaki zakrivile. Jedna smea obrva je suptilno zloesto
zaigrala. Nije li ovo ono to obino razonodi dame?
Znao je jako dobro to je najvie razonodilo dame vidjelo se to u njegovim
oima, a s njegovih je senzualnih usnica ta spoznaja gotovo vritala. Patience je suzila
oi, preklopila ruke i pogledala opet u gospou Chadwick. Kukavice, rugala mu se,
tiho, ali dovoljno glasno da je uje.
Kad je rije o razdraganim kolarkama, otvoreno priznajem da jesam. Tiho je to
izgovorio, a onda se maknuo od zaglavlja kreveta. Pokret je zapeo za oko i Angeli i
gospoi Chadwick. Vane se uglaeno nasmijeio. Bojim se, dame moje, da u vas
morati napustiti. Trebam vidjeti kako su mi konji. Kimnuo je gospoi Chadwick,
neodreeno se nasmijeio Angeli i konano dobacio blago izazovan pogled Patience,
pa se elegantno naklonio i udaljio se.
Vrata su se zatvorila za njim. Angelino se vedro lice smrklo i zlovoljno se nadurila.
Patience je zagunala u sebi i zaklela se da e se primjereno osvetiti, a u
meuvremenu je, namjetajui zainteresiran osmijeh, pogledala u stvari koje su virile
iz Angeline kutije. Je li to ealj?
Angela je trepnula, pa se ozarila. Da, jest. Dosta jeftin, ali tako lijep. Podigla je

ealj od kornjaevine naikan lanim dijamantima.

Nije li kao stvoren za moju kosu?
Patience je pribjegla krivokletstvu. Angela je kupila i vrpcu boje vinje na
metre. Patience je i to uzela Vaneu za zlo, nastavljajui se slatko smijeiti.

pasnost.
To mu je trebalo biti drugo ime.
To mu je trebalo biti tetovirano na elu.
Bilo bi barem potenije da me tako upozorio. Patience je ekala da
Myst reagira; maka je naposljetku trepnula. Hm! Patience je odsjekla jo jednu
jesenju granu. Suenih oiju, sagnula se i ugurala granu u koaru kraj nogu.
Prola su tri dana otkad je odleala svoje; jutros se prestala koristiti tapom Sir
Humphreyja. Kad je prvi put bila izala na zrak, lunjala je po starom vrtu ograenom
zidom zajedno s Vaneom.
Sad kad se prisjeala, bio je to stvarno neobian izlet svakako ju je ostavio u
neobinom stanju. Bili su nasamo. Iekivanje je bilo na vrhuncu, da bi na kraju
ostala nezadovoljna. Vaneom. Lokacijom. Narednih dana, naalost, nije vie bilo
privatnih trenutaka.
To ju je dosta oneraspoloilo kao da su joj emocije, uzburkane u tom jednom,
snanom, nedoreenom trenutku u ograenom vrtu, i dalje bile uarene i
uskovitlane, a opet nezadovoljene. Koljeno joj je bilo slabo, ali je nije vie boljelo.
Mogla je slobodno hodati, ali jo ne daleko.
Nije otila dalje od grmlja, gdje je skupila snop svijetlog lia za sobu za
muziciranje.
Podiui napunjenu koaru, Patience ju je naslonila bok. Maui Myst da ide
naprijed, pola je travnatom stazom natrag do kue.
ivot u Bellamy Hallu se, nakon to su ga Vaneov dolazak i njezina nezgoda
privremeno izbacili iz koloteine, sada vraao uobiajenoj rutini. Jedina smetnja u
glatkom protoku ni po emu osobitih zbivanja bila je Vaneova neprekidna prisutnost.
Stalno je bio negdje u blizini a ona nije imala pojma gdje.
Izlazei iz grmlja, Patience je promotrila travnjake koji su se protezali u ruevine.
General je dolazio uzbrdo s rijeke, ivahno je hodao i mahao tapom. U samim
ruevinama Gerrard je sjedio na kamenu, sa tafelajem pred sobom. Patience je
prouavala oblinje kamenje i zasvoene prolaze, pa opet pogledom provrljala po
ruevinama i travnjacima.
A onda je shvatila to radi.
Uputila se prema bonim vratima. Edgar i Whitticombe trebali bi biti udubljeni u
biblioteci ni sunev sjaj ih ne bi izvukao vani. Edmondova je muza postala
zahtjevna: rijetko je bio na obrocima, a ak i onda je bio izgubljen u apstrakcijama.

Henry je, naravno, bio besposlen kao i uvijek, no razvio je sklonost biljaru i esto ga
se moglo vidjeti kako vjeba gaanje.
Otvarajui bona vrata, Patience je priekala da Myst otmjeno uee pa ula za
njom i zatvorila vrata. Ila je za Myst kroz hodnik. Bolje namjetajui koaru,
Patience je ula glasove u stranjem salonu; Angelino cviljenje praeno strpljivim
odgovorom gospoe Chadwick. Patience je napravila grimasu i produila. Angela je
bila gradska cura, nenavikla na ladanjski ivot i njegove neuzbudljive zanimacije te
usporena godinja doba. Vaneov dolazak bio ju je preobrazio u tipinu gospoicu
zacakljenih oiju. Naalost, taj imid joj je dodijao pa se vratila svom uobiajenom
umrtvljenom izdanju.
to se tie ostatka kuanstva, Edith je nastavila kukiati, a Alice je u zadnje
vrijeme bila toliko tiha da se nikome ne bi moglo zamjeriti da je zaboravio da postoji.
Patience je iz predsoblja skrenula u uzak hodnik i tako dola do zimskog vrta.
Odloila je koaru na stoli i odabrala teku vazu. Dok je razvrstavala grane,
razmiljala je o Minnie i Timms. Timms je bila sretnija, oputenija otkad je Vane tu.
Isto se moglo rei i za Minnie, dapae. Oito je spavala bolje opet je imala onaj
stari sjaj u oima i obrazi joj vie nisu bili objeeni od brige.
Patience se namrtila i usredotoila na prutove.
Gerrard je takoer bio oputeniji. Optube i aluzije vezane uz njega su zamrle,
potonule bez traga, rasprile se poput rijene izmaglice. Ba kao i Sablast.
To je takoer bilo Vaneovo djelo jo jedna dobra strana njegove prisutnosti.
Sablast otad vie nije viena.
Lopov, meutim, nije posustajao: najnoviji trofej mu je bio poprilino bizaran.
Jastui za igle Edith Swithin perlama optoenih deset kvadratnih centimetara
ruiaste svile protkanih likom Njegova Velianstva Georgea III., teko bi se moglo
nazvati vrijednim. Taj zadnji nestanak sve ih je zbunio. Vane je bio odmahnuo
glavom i izrazio miljenje da imaju deurnu svraku u Bellamy Hallu.
Prije bih rekla deurnoga gavrana. Patience je pogledala Myst. Jesi vidjela
kojeg?
Leei na trbuhu, Myst je uzvratila pogledom pa zijevnula. Bez ustruavanja.
Onjaci su joj bili doista impresivni. Nema ni gavrana, Patience je zakljuila.
Iako je provjerio sve krme i svratita u okolici te unato Gerrardovoj veseloj
pomoi, Vane nije naiao ni na kakav trag koji bi kazivao da lopov prodaje ukradena
dobra. Sve je i dalje bilo pod velom tajne.
Patience je maknula koaru u stranu pa uzela vazu. Myst je skoila sa stola i,
uzdignutog repa, krenula prva. Dok je ila prema sobi za muziciranje, Patience je
razmiljala kako se kuanstvo, izuzev Vaneove prisutnosti i lopovljevih
ekscentrinosti, uistinu jest ponovno uljuljkalo u mirnu rutinu.
Do Vaneova dolaska, soba za muziciranje bila joj je utoite nitko od ostalih
nije imao icu za glazbu. Uvijek je svirala, svaki dan veinu svog ivota. Sat vremena
za klavirom, ili ovdje pak embalom, uvijek ju je smirivalo, olakavalo teret to ga je
oduvijek nosila.
Odnijela je vazu u sobu za muziciranje i stavila je na stol u sreditu prostorije.

Vraajui se da zatvori vrata, pogledala je svoje carstvo i kimnula. Sve je opet po

starom.
Myst se udobno smjetala na stolcu. Patience je krenula prema embalu.
Ovih dana nikada ne bi unaprijed odluila to e svirati, nego bi jednostavno
putala prstima da vrludaju. Iako je znala toliko mnogo skladbi, samo bi pustila da je
um vodi kamo god mu se prohtije.
Nakon pet minuta nemirne, iaene svirke lutanja od skladbe do skladbe u
potrazi za odgovarajuim ozrajem postalo joj je oito. Nije sve opet po starom.
Patience je stavila ruke u krilo i strano se namrtila tipkama. ivot je sada bio isti
kao i prije Vaneova dolaska, a ono malo to se promijenilo, promijenilo se nabolje;
nije bilo razloga za zabrinutost. Ili je barem bilo manje razloga za zabrinutost nego
prije. Sve je ilo glatko. Imala je svoj uobiajeni niz sitnih poslova koji su njezinim
danima davali strukturu prije ju je to zadovoljavalo.
No umjesto da utone natrag u umirujuu rutinu, osjeala se... razdraljivo.
Nezadovoljno.
Patience je opet stavila ruke na tipke, no nije bilo nikakve glazbe. Samo joj je,
koliko se god tome opirala, u mislima izranjao izvor njezina nezadovoljstva. Jedan
elegantni gospodin. Patience je pogledala u prste poloene na tipke od bjelokosti.
Pokuavala se zavaravati i nije joj ba ilo od ruke.
Nije bila dobro raspoloena, pa se zbog toga razdraeno ponaala. Emocije su joj
zasjele na vrtuljak. Nije znala to eli ni to osjea. Za nekoga naviknutog na dranje
ivota pod kontrolom, usmjeravanje tog ivota, situacija je bila vie nego iritantna.
Patience je suzila oi. Situacija je, tovie, bila nepodnoljiva i to je znailo da je
krajnje vrijeme da uini neto po tom pitanju. Uzrok njezina stanja bio je oit
Vane. Samo on nitko drugi nije imao ni sporednu ulogu. Svi njezini problemi
izvirali su iz trenutaka koje je dijelila s njim.
Mogla bi ga izbjegavati.
Patience je o tome dugo i intenzivno razmiljala i odbacila ideju jer je nikako
ne bi mogla ostvariti a da se ne osramoti i uvrijedi Minnie. A i pitanje je koliko bi joj
Vane dopustio da ga izbjegava.
A ni ona sama moda nema dovoljnu snagu volje za to.
Odmahnula je glavom, mrtei se. Loa ideja. Misli su joj se vratile njihovom
posljednjem trenutku nasamo, u ograenom vrtu tri dana prije. Jo se vie namrtila.
Ta o emu je on to priao? Njegovo ne ovdje shvatila je naknadno ograeni vrt
vidio se iz kue. Ali na to je mislio kad je rekao ne jo?
To znai, kazala je Myst, da bi trebalo biti neega poslije. Jednom.
Patience je stegnula zube. Ali ono to mene zanima jest kada?
Moda i jest sablanjiva, nedopustiva udnja, ali... Imam dvadeset est godina.
Patience je gledala Myst kao da raspravlja s njom. Imam pravo znati. Kad je Myst
odgovorila buljenjem bez treptaja, Patience je nastavila: Neu izgubiti glavu. Teko
da u zaboraviti tko sam, a kamoli tko i to je on. A nee ni on. Nemam se ega
bojati.
Myst je gurnula nos u ape.

Patience se nastavila mrtiti prema klavijaturi. Nee me zavesti pod Minnienim

krovom. U to je bila sigurna. Iz ega je proizlazilo kljuno pitanje. to je on htio
to se on nadao da e postii? to je njemu bio cilj u svemu ovome je li ga uope i
imao?
Sve redom pitanja na koja nije imala odgovore. Iako Vane zadnjih dana nije
upriliio nijedan trenutak da budu nasamo, uvijek je bila svjesna njegova pogleda,
uvijek svjesna njega, njegova budnog prisustva.
Moda je ovo afera? Ili neki njezin dio?
Samo nova pitanja bez odgovora.
Patience je zakrgutala zubima, pa se natjerala da se opusti. Duboko je udahnula,
izdahnula i opet udahnula, pa odluno spustila prste na tipke. Nije shvaala Vanea
elegantnoga gospodina koji je bio suzdran kad je to najmanje oekivala zbunjivao
ju je na svakom koraku. Jo gore, ako je ovo afera, onda se inilo da se odigrava kako
njemu odgovara, pod njegovu kontrolom, posve izvan njezine a to joj se nije
nimalo svialo.
Nee vie razmiljati o njemu.
Patience je zatvorila oi i pustila prste da klize po tipkama.
Iz kue je dopirala njena, dirljivo krhka glazba. Vane ju je uo dok je dolazio od
tala. Blagouborei zvuci su dolebdjeli do njega, obavijajui ga, obavijajui mu um,
tonui mu u ula. Bio je to zov sirene i znao je tono tko ga zove.
Zaustavio se na ljunanom putu pred svodom tala i sluao sjetnu melodiju.
Vukla ga je osjeao se kao da ga tjelesno vue. Glazba mu je govorila o potrebi,
o nespokoju i frustraciji, o skrivenom buntu.
Krckanje ljunka pod izmama ga je pribralo. Mrtei se, ponovno je zastao. Soba
za muziciranje bila je u prizemlju, okrenuta od ruevina; prozori su vodili na terasu.
Barem jedan prozor morao je biti otvoren, inae ne bi mogao tako jasno uti glazbu.
Na jedan dugi trenutak, zurio je odsutno u kuu. Glazba je postajala sve tenija,
oaravala ga je, ustrajno ga dozivala. Opirao se jo jednu minutu, pa se otresao
neodlunosti. Ukoenog lica, krenuo je prema terasi.
Kad su utihnule posljednje note, Patience je uzdahnula i podigla prste s tipki. Sad se
ve osjeala staloenije, glazba je odagnala poneto nemira, okrijepila joj duu.
Katarza.
Ustala je, spokojnija i samouvjerenija nego to je bila kad je sjela. Odmiui
stolac, zakoraila je oko njega i okrenula se.
Okrenula se prema prozorima. Prema mukarcu koji je stajao kraj otvorenog
francuskog prozora. Ukoenog, nedokuivog izraza.
Mislila sam, rekla je odmjereno, ne skidajui pogled s njegovih oiju, da
moda razmiljate o odlasku.
Njezin izazov nije mogao biti jasniji.
Ne. Vane je odgovorio bez razmiljanja. Osim razotkrivanja Sablasti i

nalaenja lopova, postoji jo neto to elim, a jo nemam.

Patienceina brada jo se malo podigla. Vane ju je prouavao, fraza koju je
izgovorio odzvanjala mu je u glavi. Kad ju je prvi put bio skovao, nije posve bio
svjestan to je elio. Sada je znao. Njegov cilj je ovaj put bio drugaiji od trofeja za
kojima je inae udio. Ovaj put je elio mnogo vie.
elio je nju cijelu. Ne samo tijelo, nego i njenu predanost, njezinu ljubav,
njezino srce svu njenu bit, opipljivu neopipljivost njezina bia, njezino ja. elio je
to sve i nee se zadovoljiti ni s im manje.
Znao je i zato je eli. Zato je drugaija. Ali nee sada o tome razmiljati.
Bila je njegova. Znao je to od trenutka kad ju je drao u rukama, te prve veeri kad
se oluja sputala oko njih. Prava je za njega znao je to nagonski, odmah, osjeao u
kostima i jo dublje. Nije sluajno stekao svoje ime: imao je dar za prepoznavanje
aputanja koja prenosi vjetar. Kao nagonski lovac reagirao je na promjene u
raspoloenju, atmosferi, iskoritavajui bez razmiljanja svako strujanje koje bi
osjetio.
Znao je od poetka to je vjetar prenosio znao je od trena kad je drao Patience
Debbington u rukama.
Sada je stajala pred njim, s izazovnim sjajem u oima. Bilo je oito da joj je
dojadila odvojenost; to je pak zamiljala da bi trebalo uslijediti, to je ve bilo manje
jasno. Jedine vrle i samoive ene na koje je dosad naiao bile su mu u rodu; nikada
se nije petljao s takvim damama. Nije imao pojma to je Patience na umu, to je
prihvaala. Stisnuvi snano uzde svojih podivljalih potreba, odmjereno je napravio
prvi korak k saznanju.
Priao joj je sporo, gotovo se uljajui.
Nije rekla ni rijei. Oiju uperenih u njega, podigla je jednu ruku, jedan prst, i
polagano, dajui mu obilje vremena da reagira, da je zaustavi ako hoe, posegnula da
mu dodirne usne.
Vane se nije micao.
Prvi, probni dodir ga je razdrmao iznutra; morao je jo jae stegnuti uzde svoje
strasti. Osjetila je kako ga je uskomeala. Oi su joj se rairile, udahnula je. Onda se
on primirio, a ona opustila i nastavila prelaziti prstom preko njegovih usana.
inilo se da je fasciniraju. Pogled joj je pao na njih; kad je prela preko donje usne
i vratila se do jednog kuta, Vane je pomaknuo glavu taman da joj poljubi vrak prsta.
Pogled joj se opet podigao prema njemu. Ohrabrena, nastavila je tragati, kreui
se prema gore i arajui mu prstima po obrazu.
Vane joj je uzvratio umiljato, polagano podiui jednu ruku kako bi proao
prstima preko glatke krivine njezine vilice, pa otkliznuo natrag sve dok joj dlanom
nije obujmio bradu. Prsti su mu se stegnuli; pokreui se u ritmu sporog,
ravnomjernog bubnja koje je samo njih dvoje ulo, nagnuo joj je lice prema sebi.
Pogledi su im bili slijepljeni. Zatim je pustio da mu se kapci obore, znajui da e i
ona uiniti isto. Pratei spori ritam, spustio je svoje usne na njezine.
Oklijevala je na trenutak, pa mu uzvratila poljupcem. ekao je jo jedan udarac
bubnja prije nego to je potraio njezina usta. Predala mu se istog trenutka. Klizei

dalje prstima, ispod svilene spirale kose na njezinu potiljku, podignuo je drugu ruku i
stavio joj je oko eljusti.
vrsto joj je drao lice i polagano ga, sustavno micao uz neodoljivi ritam to ih
je spajao i navodio, osvajajui joj usta.
Poljubac joj je bio otkrie Patience nikada nije zamiljala da bi jedan
jednostavan poljubac mogao biti tako smion, tako pun znaenja. Usne su mu bile
tvrde; prelazile su preko njezinih, razmiui ih jo vie, samouvjereno je vodei,
nemilosrdno je uei svemu to je arko eljela saznati.
Jezikom joj je prodro u usta s arogancijom osvajaa koji polae pravo na
pobjedniki plijen. Prolazio je svakim kutkom svog carstva bez urbe, prisvajao svaki
centimetar, oznaujui ga kao svoj znajui da je njegov. Nakon podueg, razorno
temeljitog uvida, odluio ju je kuati na drukiji nain. Sporo, oputeno guranje
zavelo je njezina voljna ula.
Pokorila se, no njezina pasivna predaja nije zadovoljila nijedno od njih dvoje.
Patience je bila uvuena u igru putenog klizanja usana uz usne, vrueg jezika o
jezik. Bila je vie nego voljna. Vuklo ju je sve ono to je nagovijestila vruina koja se
uzdizala, polagano, ali ustrajno bujala meu njima, a posebno napetost uzbuenje
i neto jo vie to je nadirala poput spore plime iza tople ozarenosti. Poljubac se
rastegnuo i vrijeme se usporilo omamljujui efekt dijeljenja dahova ju je polagano
raspametio.
Odmaknuo se, prekinuvi poljubac, putajui je da doe do daha. Ali se nije
uspravio; njegove neumoljivo tvrde usne i dalje su bile tek koji centimetar udaljene
od njezinih.
Izgubljena u elji, u ustrajno lupajuem ritmu u krvi, protegnula se prema njemu i
prislonila svoje usne na njegove.
Prihvatio je nakratko njezine usne, njezina usta, pa se opet odmaknuo.
Patience je udahnula i, proteui se, pratila njegove usne svojima. Nije se imala
zbog ega zabrinjavati nee joj nikamo pobjei. Prsti su mu se stegnuli oko njezine
vilice, nagnuo je glavom; usne su mu se vratile, tvre, jo zahtjevnije.
Poljubac je bio jo dublji. Patience nije ni sanjala da bi se mogla vinuti u jo vie
oblake ushita, ali se upravo tamo sada nala. Toplina i glad strujali su njome. Osjeala
je svako milovanje, svaki odvani, znalaki zamah uivala je u vruem
zadovoljstvu, upijala ga, i uzvraala mu traei jo.
Kad su im se potom usne razdvojile, oboje su ubrzano disali. Patience je otvorila
oi i srela njegov budni pogled. U sivim su mu se oima mijeali suptilan poziv i jo
suptilniji izazov; razmiljala je o onome to vidi i razmiljala koliko bi je jo toga
mogao nauiti.
Zastala je. A onda mu se pribliila i stavila jednu, pa drugu ruku na njegova iroka
ramena. Steznik joj je dodirivao njegov frak; jo mu se vie primakla. Drsko ga
gledajui u oi, pritisnula je bokove o njegova bedra.
Bilo je opipljivo kako je zgrabio uzde, poput iznenadnog stezanja ake. Reakcija ju
je ohrabrila da nastavi gledati u te sive oi. Da odgovori na izazov u njegovu pogledu.
Ruke oko njezina lica su mu se omekale; sada su se udaljile, spustile nakratko na

njezina ramena prije nego to su skliznule, oiju i dalje uperenih u njezine, niz njena
lea, preko njezinih bokova, povlaei je skroz k njemu.
Patience je udahnula. Kapci su joj pali. Bez rijei je podigla lice, nudei mu svoje
usne.
Uzeo ih je, uzeo ju je dok su im se usne spajale, Patience je osjeala kako mu
ruke klize jo nie i svjesno araju po bujnim polutkama njezine stranjice. Obujmio
je polutke, pa poeo mijesiti vruina se rairila, osjeala je marce po koi, sva u
groznici. Stiui njezinu tvrdu put privio ju je uza se, uvlaei je dublje meu svoja
bedra.
Osjetila je dokaz njegove udnje, osjetila tvrdu, teku, vibrirajuu stvarnost
pritisnutu joj o mekani trbuh. Drao ju je tako, ula irom otvorenih, potpuno
budnih, na jedan bolno estok trenutak, a onda mu je jezik polagano navalio,
prodirui duboko u njezina mekana usta.
Patience je dolo da glasno uzdahne, ali nije mogla. ivopisni dodiri, to kako joj je
polako prisvajao usta, proeli su je valom topline koja se skupljala, vrua i teka, u
slabinama. Dok ju je poljubac uvlaio dublje i dublje, njome se irila opojna
oputenost, oteavajui joj udove i usporavajui ula.
Ali nije ih i priguivala.
Bila je bolno svjesna. Svjesna vrstine oko sebe, protezanja elino tvrdih miia
oko sebe. Svojih vrsto izvijenih bradavica snano pritisnutih o bedem njegovih
grudi; mekoe svojih bedra stijenjenih uz njega. Bespotedne, nagonjene strasti koju
je drao zauzdanu.
Ovo posljednje bilo je iskuenje, ali tako potentno, nadmono opasno da se ak ni
ona nije usuivala oprobati.
Ne jo. Bilo je drugih stvari koje je tek trebala nauiti.
Poput doivljaja njegove ruka na grudima drugaijeg sada kada ju je tako
duboko ljubio, kada je bila toliko unesena u njega. Dojka joj se nadimala, postala
toplija i ovrsnula kad ju je obujmio prstima; bradavica je ve bila vrsto propupala,
eznutljivo osjetljiva na njegov znalaki stisak.
A poljubac je i dalje trajao, usklaujui se s otkucajima njezina srca, s osekom i
plimom koje su se izmjenjivale ukrug, pratei ritam to je odzvanjao sa samog ruba
njezine svijesti, nosei valove koji su se stapali u dubok vrtlog, ali se ritam i dalje uo,
dirigirao je i orkestrirao polagani uzlet gorue strasti tako da ni u jednom trenutku
nije ispala iz toka, nije bila bespomono preplavljena.
Uio ju je.
Kada joj je tono to postalo jasno, Patience nije mogla razaznati, ali je prihvatila
kao istinu kad je odjeknuo gong za ruak. U daljini.
Ignorirala ga je; Vane takoer. Isprva. A onda se, vidno nevoljko, odmaknuo od
njezinih usana.
Primijetit e ako ne budemo na ruku. Promrmljao joj je to u usne pa ih
nastavio ljubiti.
Hmm, je bilo jedino to je Patience mogla odgovoriti.

Tri minute poslije, podignuo je ruku. I spustio pogled prema njoj.

Patience ga je prouavala. U njegovim sivim oima i otrim crtama lica nije bilo ni
najmanjeg traka isprike, trijumfa, pa ni zadovoljstva. Prevladavala je glad i u
njemu i u njoj. Osjeala ju je duboko u sebi, nagonsku udnju koju je njihov poljubac
oivio, ali je i dalje bila neutoljena. Njegova se glad vidjela u napetosti, obuzdanosti
koju nijednom nije olabavio.
Usne su mu se sarkastino iskrivile. Morat emo ii. Nevoljko ju je pustio.
Patience se odmakla podjednako nevoljko, zaalivi istog trena to je ostala liena
njegove topline i osjeaja prisnosti koji su dijelili zadnjih tko zna koliko trenutaka.
Uvidjela je da nije bilo niega to bi htjela rei. Vane je pruio ruku i prihvatila ju
je, i pustila ga da je vodi prema vratima.

akon popodnevnoga galopa s Gerrardom, Vane se odluno uputio

natrag u kuu.
Nije mogao izbaciti Patience iz glave. Njezin okus, njezina koa, njen
snano omamljujui miris, opleli su mu ula i obuzeli ga. Nije bio
ovako opsjednut otkad je prvi put podigao enske skute, ali je prepoznao simptome.
Nee se moi skoncentrirati ni na to drugo sve dok ne stavi Patience Debbington
tamo gdje joj je mjesto u leei poloaj pod sobom.
A to nee moi sve dok ne izgovori te rijei, postavi joj pitanje za koje je znao da
je neizbjeno otkad mu se prvi put nala u rukama.
U predsoblju je naiao na Mastersa. Vane je odluno skinuo rukavice. Masters,
gdje je gospoica Debbington?
U gazdariinu salonu, gospodine. Veinu popodneva sjedi tamo s gazdaricom i
gospoom Timms.
Jednom izmom na najnioj stubi, Vane je razmatrao s kakvim bi sve izlikama
mogao odvui Patience od Minnie. Ni jednom nije mogao izbjei da privue
Minnienu panju istog trena. O Timms da i ne govori. Hm... Stisnutih usana,
okrenuo se. Bit u u sobi za biljar.
U redu, gospodine.
Unato Mastersovu uvjerenju, Patience nije bila u Minnienu salonu. Ispriavi se to
im se ne moe pridruiti u uobiajenom ivanju, sklonila se u salon na katu ispod,
gdje je stajao sada nepotrebni krevet na rasklapanje, zamotan u pokrivae.
Tu je mogla neometano etkati, mrtiti se, rastrojeno gunati dok je pokuavala
shvatiti, tono razumjeti i opravdati, a i pomiriti se sa svime to se dogodilo tog jutra
u sobi za muziciranje.
Svijet joj se nakosio. Naglo. Bez upozorenja.
To, nervozno je kazala nimalo uzbuenoj Myst, udobno sklupanoj na stolcu,
To se jednostavno ne moe porei. Taj uspaljeni no majstorski kontroliran poljubac
izmeu nje i Vanea joj je bio otkrie u toliko mnogo pogleda.
Lelujajui okolo, Patience se zaustavila pred prozorom. Preklopivi ruke, prazno
je piljila kroz njega. Tjelesna otkria, iako dezorijentirajua, nisu je zapravo okirala
njima je samo utolila znatielju. eljela je znati pristao ju je nauiti. Taj
poljubac joj je bio prva lekcija; to je bilo jasno.
A to se tie ostalog tu je bio njezin problem.

Bilo je tu jo neega. Osjeaja za koji nikada nije vjerovala, niti oekivala da e

ga osjetiti. Ili barem napravila je grimasu i nastavila nemirno etkati mislim
da je bilo.
Snaan osjeaj gubitka to ju je pratio otkad su se razdvojili nije bio puka tjelesna
reakcija razdvajanje ju je diralo na nekoj drugoj razini. Potreba za prisnou za
zadovoljavanjem gladi koju je osjetila u njemu to svakako nije proizlazilo iz
znatielje.
Ovo postaje komplicirano. Trljajui uzaludno prstom elo kako bi se prestala
mrtiti, Patience se borila sa svojim emocijama, pokuavajui razaznati to uistinu
osjea. Ako ono to je osjeala za Vanea nije bilo samo tjelesno, je li to onda znailo
ono to je mislila da znai?
Pa kako bih ja to mogla znati? irei ruke, obratila se Myst. Nisam se nikada
ovako osjeala.
To ju je navelo na jo jednu mogunost. Zastajui, Patience je podigla glavu pa se,
povraenog samopouzdanja, uspravila i uputila Myst pogled pun nade. Moda mi se
samo priinjava?
Myst je zurila velikim plavim oima bez treptaja pa je zijevnula, protegnula se,
skoila na pod i otila prema vratima.
Patience je uzdahnula. I pola za njom.

Bremenita napetost meu njima prisutna od poetka sada je narasla. Vane je

osjetio to kad je drao Patiencein stolac dok je izravnavala skute za stolom za obrok
te veeri. Neto je izmaklo njegovu budnom oku, kao da mu je ista svila prela preko
tijela, najeila ga i ostavila svog u trncima.
Psujui u sebi, sjeo je na svoje mjesto i natjerao se da se okrene Edith Swithins.
Kraj njega, Patience je bez problema askala s Henryjem Chadwickom, ne djelujui
nimalo zbunjeno. Kako su sljedovi jela dolazili i odlazili, Vane se upinjao da joj to ne
zamjeri. inilo se kao da je blaeno nesvjesna bilo kakve promjene temperature
meu njima, dok je on muku muio drei poklopac na kipuem loncu.
Desert je napokon bio gotov i dame su se povukle. Vane je sudjelovao u razgovoru
uz porto isto reda radi, pa je onda odveo gospodu natrag u salon. Kao i obino,
Patience je stajala u sredini dugake prostorije s Angelom i gospoom Chadwick.
Vidjela ga je kako dolazi; s brzim bljeskom prepoznavanja u oima dok joj se
pribliavao nakratko je udovoljila njegovu mukom ponosu. Samo nakratko im se
zaustavio kraj nje, do njega je dopro njezin parfem, toplina njezinih mekanih oblina
pobuivala mu je ula. Izrazito ukoen, Vane je neznatno kimnuo glavom trima
damama.
Ba sam govorila Patience, Angela je izvalila mrzovoljno se durei, koji je to
uas. Lopov mi je ukrao novi ealj!
Va ealj? Vane je nakratko pogledao Patience.
Onaj koji sam kupila u Northamptonu, Angela je jadikovala. Nisam ga stigla ni

probati!
Moda se negdje jo pojavi. Gospoa Chadwick je pokuavala zvuati
ohrabrujue, no kako joj je njezin jo vei gubitak i dalje bio u svjeem sjeanju, nije
uspijevala umiriti ker.
Nije poteno! rumenjeli su se Angelini obrazi. Lupila je nogom o pod. Hou da
se uhvati lopov!
Naravno. Jedna jedina rije, izgovorena Vaneovim najpribranijim i najmanje
zainteresiranim tonom, bila je dovoljna da sprijei Angelu u daljnjem histeriziranju.
Siguran sam da bismo se svi rado doepali tog neuhvatljivog prijestupnika dugih
prstiju.
Prijestupnik dugih prstiju? Edmond je doetao. Je li lopov opet bio u akciji?
Istog trena, Angela je opet poela glumatati preko svake mjere; izbrbljala je svoju
priu Edmondu, Gerrardu i Henryju, koji su se pridruili krugu i bili ve malo vie
zainteresirani. Vane je pogledao Patience; osjetila je njegov pogled i podigla glavu,
gledajui ga s upitnikom u oima. Vane je razmaknuo usne, pojedinosti zadatka bile
su mu na vrh jezika progutao ih je kad se, na iznenaenje svih, Whitticombe
pridruio grupi.
Brbljavo prepriavanje najnovijeg podviga lopova prekinulo se istog trena, ali
Whitticombe se nije puno obazirao. Nakon to je kimnuo svima, nagnuo se blie i
promrmljao neto gospoi Chadwick. Odmah je podigla glavu, gledajui po prostoriji.
Hvala vam. Posegnula je i uzela Angelu za ruku. Doi, duo.
Angela se snudila. Ali...
Gospoa Chadwick se, jednom za promjenu, ogluila na kerine prigovore i
odvukla Angelu prema otomanu na kojem je sjedila Minnie.
I Vane i Patience su gledali gospou Chadwick kako se udaljava, kao i ostali. Svi
su se okrenuli natrag prema Whitticombeu kad je tiho zapitao.
Jesam ja to dobro shvatio da je jo neto nestalo?
Posve sluajno ispalo je da je okrenut drugima, poredanima u polukrug kao da su
se udruili protiv njega. Iako se nisu bili svjesno grupirali na taj nain, nitko od njih
ni Vane, ni Patience, ni Gerrard, ni Edmond, ni Henry nije se pomaknuo da
uini Whitticombea dijelom kruga.
Angelin novi ealj. Henry je ukratko ponovio Angelin opis.
S dijamantima? Whitticombeu su se podigle obrve.
Lanima, Patience ga je ispravila. Bio je... napadan.
Hmm. Whitticombe se namrtio. to nas samo vraa na prethodno pitanje
to e, pobogu, ikome dreav jastui za igle i jeftin, neukusan ealj?
Henryju se stegnula vilica; Edmond se pomaknuo, a Gerrard je ratoborno buljio
ravno u Whitticombea, koji je u njega uperio hladan, oigledno propitkujui
pogled.
Pokraj Vanea, Patience se ukoila.
Ako mene pitate, Whitticombe je prozborio trenutak prije nego to su njih jo
barem trojica otvorili usta, mislim da je vrijeme da se organiziramo i krenemo u

potragu. Pogledao je Vanea i uzdignuo obrvu. to kaete na to, Cynsteru?

Kaem, rekao je Vane i zastao, hladnog pogleda uperenog u Whitticombeovo
lice, kako nitko ne bi imao sumnje to mu je tono na umu, da potraga ne bi urodila
plodom. Osim injenice da e lopov zasigurno uti za potragu prije nego to i
zaponemo te tako imati sasvim dovoljno vremena da sakrije ili skloni svoj plijen,
imamo i ne ba nezanemariv problem s naom trenutanom lokacijom. Ve i sama
kua je pravi raj za svrake kradljivice, a kamoli okolni teren. Da je sakrio plijen u
ruevinama, mogli bismo godinama traiti i ne nai nita.
Whitticombeov pogled istoga je trenutka postao prazan, pa je trepnuo. Ah... da.
Kimnuo je. Pretpostavljam da ste u pravu. Stvari se moda nikada ne nau. Istina.
Naravno, teko da bi bilo koristi od potrage. Ispriajte me. Nasmijeio se nakratko i
naklonio, pa otiao.
Promatrali su ga kako se udaljava, svatko zbunjen na svoj nain te zatim spazili
drutvance okupljeno oko otomana. Timms je mahnula. Patience!
Ispriavam se. Dotaknuvi kratko Vaneovu ruku, Patience je otila do otomana
kako bi se pridruila gospoi Chadwick i Timms, smjetenima oko Minnie. Onda se
gospoa Chadwick odmaknula; Patience se pribliila i s Timms pomogla Minnie da
stane na noge.
Vane je gledao Patience kako vodi Minnie prema vratima, obujmljujui je rukom.
Upuujui se za njima, gospoa Chadwick pogurnula je Angelu ispred sebe, pa
promijenila smjer kretanja kako bi izvijestila naputenu grupu mukaraca; Minnie
nije dobro Patience i Timms e je smjestiti u krevet. Idem i ja, za sluaj da im treba
pomo.
Rekavi to, odvela je nevoljnu Angelu iz prostorije i zatvorila vrata za sobom.
Vane je zurio u zatvorena vrata i opsovao u sebi. Sono.
Pa. Henry je slegnuo ramenima. Ostali smo sami, to sad? Dobacio je pogled
Vaneu. Jeste za revan na biljaru, Cynsteru?
Edmond je digao pogled; Gerrard takoer. Prijedlog im se oito sviao. Gledajui
u zatvorena vrata iza njih, Vane je sporo podignuo obrve. Zato ne? Usana
stisnutih u nepopustljivu crtu, neuobiajeno tamnih oiju, mahnuo je prema vratima.
to nam drugo veeras preostaje?
Idueg jutra, mahom namrgoeni Vane spustio se niz glavne stube.
Henry Chadwick pobijedio ga je u biljaru.
To mu je bilo i vie nego dovoljna potvrda koliko je ozbiljno na njega utjecao
orsokak s Patience. Henry je jedva znao ubaciti kuglu. No Vane je bio toliko
rastrojen da je jedva bio u stanju ita ubaciti, jedino o emu je mogao razmiljati bilo
je gdje, kada i kako e opet provesti vrijeme s Patience.
izme su mu odzvanjale po ploicama dok je koraao kroz predsoblje, prema sobi
za doruak. Bilo je krajnje vrijeme da porazgovara s Patience.
A nakon toga...
Stol je bio napola popunjen; za njim su bili General, Whitticombe i Edgar, kao i

Henry, bezbrian i veseo s velikim osmijehom na licu. Vane ga je bezizraajno

pogledao. Posluio se obilnim i raznolikim dorukom, pa sjeo na svoje mjesto u
iekivanju Patience.
Na njegovo veliko olakanje, Angela nije dola; Henry ga je obavijestio kako su
Gerrard i Edmond ve prekinuli svoj post te otili u ruevine.
Vane je kimnuo i nastavio jesti i ekati.
Patience se nije pojavila.
Kad su Masters i ostala posluga doli raistiti stol, Vane je ustao. Osjeao je kako
mu je svaki mii ukoen, svaka tetiva napeta i zategnuta. Masters gdje je
gospoica Debbington?
Iako je to glatko izgovorio, u glasu mu se ulo i vie od natruhe hladnog elika.
Masters je trepnuo. Njezino gospodstvo se ne osjea dobro, gospodine
gospoica Debbington je trenutano s gospoom Henderson, bave se raunima
kuanstva i jelovnicima, poto je dan za to.
Shvaam. Vane je prazno buljio u vrata na kojima i dalje nije bilo nikoga. I
koliko bi to trebalo potrajati?
Ne bih vam znao rei, gospodine ali tek su poele, a Njezinu gospodstvu
obino treba cijelo jutro.
Vane je duboko udahnuo i zadrao dah. Hvala, Masters.
Sporo se maknuo od stola i krenuo prema vratima.
Nije mu vie bilo ni do psovanja. Zastao je u predsoblju pa se, lica nepominog
poput kamena, okrenuo na peti i otiao prema talama. Umjesto razgovora s
Patience, i onoga to bi uslijedilo, morat e se zadovoljiti dugim, estokim jahanjem
konja.
Naao ju je u ostavi za kolae.
Zastao je s rukom na zasunu poluotvorenih vrata i nacerio se, zloesto i
zadovoljno. Bilo je rano popodne; mnogi u kuanstvu sigurno su malo zadrijemali
a tko nije, bio je barem pospan. uo je Patience kako u ostavi tiho pjevui osim
ukanja njezine haljine, nije se ulo nita vie. Napokon ju je naao nasamo i na
savrenom mjestu. Ostava, smjetena u prizemlju jednog krila, bila je skrovita i nije
sadravala nikakav krevet, otoman ili slian komad namjetaja.
S obzirom na njegovo trenutano stanje, i bolje da je bilo tako. Na kraju krajeva,
gospodin ne bi trebao ii predaleko s damom s kojom se smjera eniti prije nego to
joj to kae. Kako tu nije bilo uobiajenih rekvizita za zavoenje, trebao je moi bez
okolianja prijei na ono bitno, nakon ega bi se povukli na neko komotnije mjesto,
gdje e se opet osjeati udobno.
Pomisao na to kako e se rijeiti nelagode to ga je proganjala zadnjih dana
dala mu je jo vie energije. Duboko je udahnuo, ukoene vilice. irom je otvorio
vrata i preao preko praga.
Patience se okrenula i lice joj je zasjalo. Dobar dan. Ne jaete?
Gledajui po slabo osvijetljenoj ostavi, Vane je polagano zatvorio vrata i sporo

odmahnuo glavom. Iao sam jutros. Zadnji put kad je bio ovdje, bilo mu je devet
godina tada je djelovalo puno prostranije. A sad... Saginjui se da proe pod
snopom viseeg lia, iao je uz rub stola prema sreditu uske prostorije. Kako je
Minnie?
Patience ga je doekala ozareno, nasmijeila se i otresla prainu s ruku. Samo je
prehlaena bit e bolje uskoro, ali htjele smo paziti na nju. Timms sada sjedi s
njom.
Ah. Saginjui se ispod jo granica suenog bilja te paljivo izbjegavajui policu
s bocama, Vane se provukao kroz prolaz izmeu sredinjeg stola i pulta sa strane na
kojem je Patience radila. Jedva je imao mjesta. Bio je svjestan toga, ali tek u zakutku
mozga; ula su mu bila usredotoena na Patience. Gledali su jedno u drugo dok joj se
pribliavao. Ganjam vas danima.
udnja mu je glas uinila grubljim; vidio je kako je ista ta udnja njoj bljesnula u
oima. Posegnuo je za Patience tono onog trenutka kad je ona zakoraila prema
njemu. Zavrila je u njegovim rukama, a ona je svoje poloila oko njegova lica,
podiui glavu prema njemu.
Vane ju je ljubio prije nego to je ita znao o njihovu odnosu. To je bio prvi krivi
korak u njegovoj opsenoj karijeri, prvi put da je pogubio konce. Planirao je prvo
priati, izjaviti ono to je znao da je trebao izjaviti; a sad su se Patienceine usne
razmicale i pozivale ga, dok joj se jezik odvano petljao s njegovim. Razgovor mu je
bila zadnja stvar na pameti. Ruke su joj skliznule s njegova lica i spojile se preko
njegovih ramena, grudi su joj sada bile uz njegova prsa, bedra o bedra, mekana
punoa njezina trbuha je milovala uzdignuti greben na prednjem dijelu njegovih
hlaa.
Spopala ga je potreba a, zapanjeno je uvidio, i nju. Znao je kako vladati svojom
poudom; njezina je bila neto potpuno drugo. ustra, udesno naivna, koliko nevina
toliko i nestrpljiva, imala je puno veu mo nego to je oekivao. I izvlaila je neto i
iz njega neto dublje, snanije, nagon pogonjen neim daleko jaim od puke
poude.
Vruina je rasla meu njima; Vane je oajniki pokuao dii glavu. Uspio je samo
promijeniti kut poljupca. Produbiti ga. Neuspjeh za njega tako neuven
prodrmao ga je i vratio malo u stvarnost. Uzde su mu posve izmakle iz ruku sada
ih je drala Patience i prebrzo je vozila.
Prisilio se da se odmakne od njezinih usana. Patience
Bacila se svojim usnama na njegove.
Vane ju je uhvatio za ramena; dua ga je zaboljela kad se opet odmaknuo. Do
vraga, eno elim priati s vama!
Poslije. Patienceine su oi bljetale pod tekim kapcima, uzela ga je za glavu i
privukla ga natrag sebi.
Vane se pokuavao odgurnuti. Dobro, pa hoete li
Umuknite. Proteui se prema gore, jo se besramnije pribila uz njega,
prelazei mu usnama preko usana. Ne elim priati. Samo me poljubite pokaite
mi to dolazi nakon toga.

To nije bio ba najpametniji prijedlog bolno napaljenom bludniku. Vane je

zastenjao kad joj se jezik uvalio u njegova usta, a on ga spremno doekao. Dvoboj koji
je uslijedio bio je tako vru da nije mogao ni razmiljati; izmaglica vatrene strasti mu
je natkrila ula. Zbog pulta iza sebe nije mogao pobjei, ak i da je mogao skupiti
snage.
Uhvatila ga je u mreu strasti a niti su sa svakim poljupcem postajale sve
vre.
Patience je uivala u poljupcu, u iznenadnom otkriu da je to ono to je ekala
da opet iskusi to opojno uzbuenje kako joj kola venama, tu zavodljivu dra osjeaja
koji nije mogla opisati, a strujao je kroz nju kroz njih i uvlaio je jo dublje.
Dublje u njegove ruke, dublje u strast. Tamo gdje se elja da zadovolji udnju
skrivenu ispod njegove pribrane povrine pretvarala u potrebu, dirljivo sladak nagon
to se duboko u njoj nadimao.
Osjeala je to na svom jeziku, u njihovom poljupcu; osjeala je to sporo lupanje
kako joj se polagano izdie kroz krv.
Ovo je bilo uzbuenje. Ovo je bio doivljaj. Ovo je bilo upravo ono to je trebalo
njezinoj znatieljnoj dui.
Povrh svega, htjela je znati.
Drei je za bokove, Vane ju je privukao blie sebi; njegove tvrde i neumoljive
ruke spustile su se nie i vrsto je zgrabile, prsti su mu se zarinuli dok ju je podizao
prema sebi. Kruta palica mu se trljala o nju, zadivljujui je tako mekanu s tvrdim
dokazom njegove elje. ivopisnim ljuljanjem je kroz nju odailjao valove topline,
palica mu je bila ig kojim e je igosati i uiniti svojom.
Usne su im se nakratko razdvojile, kako bi mogli dahtavo udahnuti prije nego to
se opet spoje. Kroz njih je strujala pouda, sve snanije im preplavljujui ula.
Osjeala je to u njemu i znala da i sama to osjea.
Zajedno su hranili nabujalu potrebu to ih je gonila. Val je rastao i uzdizao se nad
njima da bi ih preklopio. I bili su uhvaeni u naletu, u mahnitom vrtlogu strasti
koji ih je vukao i bacao sve dok nisu poeli stenjati i drati se prstima za rub. Valovi
udnje, strasti, potrebe su se ruili na njih, tjerajui ih da se suoe s prazninom
u sebi, s goruom potrebom da je ispune, postanu potpuni u ovoj dolini suza.
Gospoice?
Zbog kucanja na vratima naglo su odskoili jedno od drugoga. Vrata su se
otvorila; provirila je sluavka. Ugledala je Patience, koja joj se okrenula pod
priguenim svjetlom. Iz sluavkine perspektive, Patience je bila okrenuta pultu, s
rukama u hrpi lia. Sluavka je podigla koaru punu granica lavande. to biste da
napravim s ovim?
Patience je puls odzvanjao u uima, jedva se uspijevala koncentrirati na pitanje.
Sva srea da nije bilo vie svjetla sluavka nije vidjela Vanea, nemarno naslonjenog
na pult metar od nje. Ah, zakaljala se, pa navlaila usne da bi mogla uope
progovoriti. Poupajte lie i odreite glavice. Lie i glavice emo upotrijebiti za
mirisne vreice, a stabljike za osvjeavanje soba.
Sluavka je revno kimnula i krenula prema sredinjem stolu.

Patience se okrenula natrag prema pultu. U glavi joj se i dalje vrtjelo; grudi su joj
se nadimale i sputale. Znala je da su joj usne nateene kad ih je opet oblizala,
osjetila je kako su vrue. Osjeala je lupanje srca po djelom tijelu, sve do vraka
prstiju. Poslala je sluavku da skupi lavandu; trebalo ju je odmah obraditi, kao to je i
objasnila.
A ako je poalje van...
Pogledala je Vanea, neujnog i nepokretnog u sjeni. Samo je ona, tako iz blizine,
mogla vidjeti kako mu se prsa nadimaju i sputaju, a oi sjaje poput eravice. Na elo
mu je skliznuo jedan sjajan uvojak kose; dok je gledala, uspravio se i pogurnuo ga
natrag. Potom joj se kratko poklonio. Vidimo se poslije, draga moja.
Sluavka je podigla pogled. Vane ju je utivo pogledao. Uvjerena da nema
problema, sluavka se nasmijeila i vratila lavandi.
Patience je kutkom oka motrila Vanea kako se povlai i sporo zatvara vrata za
sobom. Kad se spustila reza, zatvorila je oi. I upinjala se, neuspjeno, da prigui
drhtaj iekivanja. I potrebe.
Napetost meu njima postala je sirova. Zategnuta kao ica, podignuta na jo viu,
bolno osjetljivu razinu.
Vane je osjetio to onog trenutak kad se Patience te veeri pojavila u salonu; iz
pogleda koji mu je dobacila bilo je oito da je i ona to osjetila. No morali su igrati
svoje uloge, ponaati se kako se oekivalo od njih, skrivati strast to je usijano arila
meu njima.
I moliti Boga da nitko drugi ne primijeti.
Bilo kakvo dodirivanje, ma kako bezazleno, nije dolazilo u obzir; vjeto su to
izbjegavali sve dok im se prsti nisu dotakli kad joj je Vane pruio pladanj.
Skoro joj je ispao iz ruku; Vane se jedva suzdrao od psovanja.
Ukoene vilice, trpio je ba kao i ona.
Napokon su opet bili u salonu. aj se popio i Minnie se, sva u maramama,
spremala otii na poinak. U Vaneovoj glavi vladala je praznina; nije imao pojma o
emu se prethodna dva sata raspravljalo. Ali je znao prepoznati priliku.
Doetavi do otomana, pogledao je Minnie i uzdignuo obrve. Ja u vas odnijeti
gore.
Odlina ideja! kazala je Timms.
Hm! Minnie je zafrktala, ali je, klonula od prehlade, nerado pristala. U redu.
Dok ju je Vane uzimao u ruke, s maramama i svim ostalim, nevoljko je priznala:
Veeras se osjeam staro.
Vane se zahihotao i dao sve od sebe da joj povrati uobiajeno vedro raspoloenje,
to mu je uglavnom polo za rukom do dolaska do njezine sobe, kad nije mogla a ne
osvrnuti se na njegovu aroganciju.
Odvie ste sigurni u sebe, vi Cynsteri.
Kesei se, Vane ju je spustio na njezin naslonja kraj ognjita. Uletjela je Timms
bila mu je za petama.

Kao i Patience.
Kad se Vane odmaknuo, Minnie mu je mahnula da moe otii. Ne treba mi nitko
osim Timms vas dvoje moete natrag u salon.
Patience je nakratko razmijenila pogled s Vaneom, pa pogledala u Minnie. Ako
ste ba sigurni...?
Sigurna sam. Idite.
Otili su ali ne natrag u salon. Bilo je ve kasno ni on ni ona nisu udjeli za
daljnjim besciljnim avrljanjem.
No udjeli jesu. udnja je nemirno strujala kroz njih, izmeu njih, prekrila ih
poput arobne mree. Dok je kroio uz Patience, vodei je prema neizreenom
dogovoru do njezinih odaja, Vane je prihvatio da je na njemu da vodi rauna o udnji
to je treperila meu njima, da je to njegova odgovornost.
Jer unato sklonosti da grabi uzde, Patience je bila nevina.
Prisjetio se toga kad su stali pred vratima. Podigla je pogled prema njemu Vane
si je u glavi strogo ponovio zakljuak do kojeg je doao nakon debakla u ostavi za
kolae. Dok god ne kae rijei koje mu je drutvo nalagalo da treba rei, on i ona ne
bi se trebali sastajati nasamo osim u najzvaninijim okolnostima.
U to se nije ubrajao hladni poetak noi pred vratima njezine spavae sobe.
Njezina spavaa soba, u koju je prizemniji dio njega arko elio provaliti, u to se
uklapala jo i manje.
Stisnute vilice, trudio se ne smetnuti to s uma.
Promatrala mu je oi, njegovo lice. A onda je sporo, ali bez oklijevanja, podigla
ruku prema njegovu obrazu, lagano se sputajui prstom prema bradi. Pogled joj je
pao na njegove usne.
Protiv njegove volje, pogled mu se spustio na njezine usne, na mekane crvene
obline koje je tako dobro poznavao. Njihov oblik mu je bio urezan u misli, njihov
okus utisnut u ula.
Patienceini kapci su se spustili. Protegnula se prema njemu na vrke nonih
prstiju.
Vane se nije mogao povui od poljupca nije ga mogao izbjei ni da mu je
ivot ovisio o tome.
Usne su im se dotaknule, bez vruine, bez pogona enje to im je i dalje strujao
kroz due. Oboje su se suzdravali, poricali, zadovoljavajui se jednim bezvremenim
trenutkom u kojem su jednostavno dirali i bili dirani, putajui da se krhka ljepota
tog trenutka rastegne, preputajui se aroliji uzvienog stanja svijesti.
Na kraju su drhtali. udjeli. Neobino zadihani, kao da su trali satima, neobino
slabi, kao da su predugo ratovali i skoro izgubili.
Jedva je uspio podignuti teke kapke, pa je gledao Patience kako jo sporije otvara
oi.
Sreli su im se pogledi; rijei su bile suvine. Njihove su oi govorile sve to je
trebalo rei. itajui poruku u njezinim oima, Vane se uspravio nakon to je uoio
da se, u tko zna kojem trenutku, bio naslonio na dovratak. Nemilosrdno navlaei

masku bezosjeajnosti, uzdignuo je jednu obrvu. Sutra? Morao ju je vidjeti pod

nekim primjerenijim, zvaninim okolnostima.
Patience je napravila laganu grimasu. To e ovisiti o Minnie.
Vaneove su se usne iskrivile, ali je kimnuo. I prisilio se da se odmakne jedan
korak. Vidimo se na doruku.
Okrenuo se na peti i odetao hodnikom. Patience je stajala na vratima i gledala ga
kako odlazi.
Petnaest minuta poslije, s vunenim alom omotanim oko ramena, Patience se
sklupala u starom naslonjau kraj ognjita i snudeno buljila u vatru. Ubrzo si je
blie privukla stopala, uguravi ih ispod poruba spavaice, i naslonila jedan lakat na
naslon za ruku, stavljajui bradu u dlan.
Pojavila se Myst i, nakon to je vidjela to joj se sve prua, doskoila i uvalila joj se
u krilo. Patience ju je odsutno milovala, prelazei joj prstima po sivim uima i niz
kraljenicu dok je zurila u vatru.
Minute su sporo prolazile, nije se ulo nita osim mekanog pucketanja ognja i
zadovoljnog predenja make. Nijedno nije Patience odvlailo panju od misli, od
spoznaje od koje nije mogla pobjei.
Imala je dvadeset est godina. Moda jest ivjela u Derbyshireu, ali nije ivjela u
samostanu. Upoznala je mnotvo gospode, od kojih su mnogi bili slini Vaneu
Cynsteru. Mnogima od njih znala je biti na umu. Ali ne i oni njoj. Nikada prije nije
provodila sate pa ni minute razmiljajui o bilo kojem gospodinu. Svi redom
ostavljali su je hladnom.
Nije mogla zanemariti Vaneovu prisutnost. Kad su bili u istoj prostoriji, bila ga je
neprekidno svjesna, obuzimao joj je ula bez pol muke. ak i kad nisu bili skupa,
uvijek joj se motao negdje u glavi. Bilo mu se lako prisjetiti lica; pojavljivao joj se
redovito u snovima.
Patience je uzdahnula i nastavila piljiti u vatru.
Nije joj se priinjavalo da reagira na njega na neki drukiji i posebniji nain, da je
dira na nekoj dubljoj razini. To joj se nije priinjavalo, to su bile injenice.
I nije imalo nikakvog smisla odbijati se suoiti s injenicama tome nikada nije
bila sklona. Nije imalo smisla pretvarati se, izbjegavati pomisao na ono to bi se
dogodilo da nije bio tako astan i da je, rijeju ili djelom, zatraio da ue veeras u
ovu prostoriju.
Doekala bi ga rairenih ruku, bez zbunjenosti i oklijevanja. ivci bi joj moda
titrali, ali ne zbog nesigurnosti nego uzbuenja, iekivanja.
Odrasla na ladanju, bila je posve svjesna mehanizama parenja; znala je ipak
poneto o tome. No sada su je zgrabile i drale zaokupile joj znatielju emocije
koje su joj, u ovom sluaju, s Vaneom, bile neraskidivo vezane uz in. Ili joj je in
postao neraskidivo vezan uz emocije?
Kako god bilo, nije je zaveo on posve i potpuno, bez spasa nego njezina
udnja za njim. Srce joj je govorilo i znala je u dubini due da je to izuzetno bitna

razlika.
Ovakvu udnju sigurno je osjeala njezina majka, to ju je nagnalo da pristane
udati se za Reginalda Debbingtona i doivotno zaglavi u zajednici bez ljubavi. Imala
je razloga biti sumnjiava prema tom osjeaju izbjegavati ga, odbaciti ga.
Nije mogla. Patience je u to bila uvjerena, osjeaji su bili preduboki, toliko su je
proimali da nije bilo bijega.
Ali to joj nije priinjavalo ni bol ni tugu. tovie, da sada opet moe birati, radije
bi iskusila ovo uzbuenje i saznanje, negoli ivjela ostatak ivota u neznanju.
U tom nestanom osjeaju leale su mo, radost i beskrajno uzbuenje sve za
im je udjela. Ve je postala ovisna; nee se svega toga odrei. A uostalom, nije bilo
ni potrebe.
Nikada nije ozbiljno razmiljala o braku; sada je ve mogla uvidjeti da ga je,
zapravo, izbjegavala. Da je samo nalazila izliku za izlikom da razmotri mogunost.
Brak velika klopka bilo je ono to je upropastilo njezinu majku. Samo voljeti, pa
makar i ljubav bila neuzvraena, to bi bilo lijepo moda ne i skroz sretno, ali
svakako neto to ne bi odbila.
Vane ju je elio ni u kojem trenutku nije pokuavao prikriti niti kako je na
njega djelovala, niti potentnu udnju to mu je sjajila u oima poput vrueg ugljena.
Od saznanja da ga je uzbuivala titralo joj je srce kao da je otkrila dio nekog
dubokog, dosad neulovljenog sna.
Traio je da se vide sutra to je sad bilo u Bojim rukama, no kada doe vrijeme
za to, ona se, u to je bila sigurna, nee povui.
Izai e mu u susret u susret njegovoj strasti, njegovoj udnji, njegovoj potrebi
i, ispunjavajui i zadovoljavajui ga, ispuniti i zadovoljiti i samu sebe. Sada je znala
da tako moe biti. Da eli da tako bude.
Njihova e veza trajati koliko ve bude trajala; iako e biti tuna kad zavri, barem
nee zaglaviti u klopci beskrajnog jada poput svoje majke.
Smijeei se eznutljivo, Patience je spustila pogled i pomazila Myst po glavi.
Moe me on eljeti, ali je i dalje elegantan gospodin. Mogla bi i ona eljeti da nije
tako, ali kad jest. Ljubav nije neto to on mora dati a ja se nikada neu vjeruj
mi nikada udati bez toga.
To je bila poanta to je bila njezina prava sudbina.
I nije joj se namjeravala opirati.

ane je rano idueg jutra doao u salon za dorukovanje. Posluio se, pa

sjeo na svoje mjesto i ekao da se pojavi Patience. Ostali mukarci su
doli jedan za drugim, razmjenjujui uobiajene pozdrave, a Vane je
odgurnuo tanjur i mahnuo Mastersu da mu natoi jo kave.
Napetost ga je izluivala; dokad e jo ovako plesati na ici? Patience se po
njegovu miljenju trebala prije svega posvetiti tome, premda nije mogao porei koliko
je vano da se sada brine i za Minnie.
Kad se Patience nije pojavila ni nakon to su pojeli, Vane je uzdahnuo u sebi i
pogledao Gerrarda. Htio bih jahati. I htio je, na vie naina, ali e s dobrim
galopom barem ispucati neto nakupljene energije.
Gerrard je kiljei gledao kroz prozor. Planirao sam crtati, ali nema ba sunca.
Radije u onda s vama poi na jahanje.
Vane je pogledao Henryja i podignuo obrvu. to vi kaete, Chadwick?
Pa, sad, Henry se zavalio u stolcu mislio sam malo vjebati ciljanje. Ne
elim zahrati.
Gerrard se zasmijuljio. Pobijedio si Vanea zadnji put pukom sreom. Jasno se
vidjelo da nije ba bio svoj.
Nije ba bio svoj? Vane se pitao bi li moda trebao objasniti Patienceinu bratu
koliko je tono nesvoj bio. Njegova se glavobolja nije mogla izlijeiti plavim
prahom.
Ali sam pobijedio. Henry nije bio spreman odrei se slavodobitnog trenutka.
Nemam namjeru izgubiti prednost.
Vane se samo zlobno nasmijeio, zahvalan Henryju to im se nee pridruiti.
Gerrard je rijetko priao dok su jahali, to mu je trenutano puno vie odgovaralo od
Henryjeve brbljavosti. Edmond?
Svi su pogledali prema dnu stola, gdje je Edmond sjedio i piljio u prazan tanjur,
mrmljajui si u bradu. Kosa mu je strala pod udnim kutovima na mjestima gdje je
kroz nju odsutno prolazio prstima.
Vane je pogledao Gerrarda i uzdignuo obrvu, na to je ovaj odmahnuo glavom.
Edmonda je oito spopala muza i bio je gluh za sve ostalo. Vane i Gerrard odgurnuli
su stolce i ustali.
U tom je trenutku kroz vrata salona uurbano ula Patience. Zastala i trepnula
Vaneu, koji je bio ve napola ustao.
Istog se trenutka vratio na stolac. Gerrard se okrenuo, vidio ga kako opet sjedi pa

se i on vratio na svoje mjesto.

Osokoljena takvim potezima, Patience se uputila prema postolju s hranom, uzela
tanjur i pola ravno prema stolu. Zakasnila je i u takvim se okolnostima morala
zadovoljiti ajem i prepeencem. Minnie je bolje, kazala je dok je sjedala na svoje
mjesto. Gledajui preko stola, oima se susrela s Vaneovim pogledom. Mirno je
prospavala no i uvjeravala me da joj danas nisam potrebna.
Nakratko se nasmijeila Henryju i Edmondu, da ispadne da se ne obraa nikome
posebno.
Gerrard joj se nacerio. Znai, bit e u sobi za muziciranje kao i obino. Vane i ja
idemo jahati.
Patience je pogledala Gerrarda, pa se onda zapiljila u Vanea. Ovaj joj je uzvratio
istom mjerom. Patience je trepnula, pa posegnula za ajnikom. Zna to, ako
priekate par minuta, poi u i ja s vama. Bila sam u zatvorenom danima, dobro bi mi
dolo malo zraka.
Gerrard je pogledao Vanea, koji je zurio u Patience s nedokuivim izrazom na
licu. Rekao je samo: Priekat emo.
Sastali su se u toru, kako su se i dogovorili.
Nakon to je uurbano navukla odijelo pa izjurila iz kue poput divljakue,
Patience se malo uzrujala zbog toga to Gerrarda jo nije bilo na dogovorenom
mjestu. Vane je ve bio na sivom lovcu, a i drugi su jahai konji ve bili nemirni.
Penjui se u ensko sedlo, Patience je uzela uzde i bacila pogled prema kui.
Gdje je?
Skupljenih usana, Vane je slegnuo ramenima.
Tri minute poslije, taman kad je mislio sjahati i otii ga potraiti, pojavio se
Gerrard. Sa tafelajem.
Oprostite, ali predomislio sam se, nakesio im se. Skupljaju se oblaci i svjetlost
postaje sivkasta upravo ono to sam ekao jer elim nacrtati. Moram iskoristiti
priliku prije nego to se opet promijeni. Premjestio je teret na drugu nogu i nastavio
se kesiti. Pa vi idite bez mene moete barem jedno drugom praviti drutvo.
Gerrard se oito pravio lud; Vane je skoro opsovao. Bljesnuo je pogledom prema
Patience, koja ga je pogledala s upitnicima u oima.
Vane je razumio upitnike ali Gerrard je i dalje stajao ondje, ekajui kad e
krenuti da ih otprati s pozdravom. Stisnute vilice, pokazao je prema svodu tala.
Hoemo li?
Nakon to je na trenutak oklijevala, Patience je kimnula i pucnula uzdama.
Mahnuvi Gerrardu isto reda radi, odjahala je, a Vane je poao za njom. Dok su
grabili stazom uz ruevine, bacio je pogled iza lea. Kao i Patience. Polako se vukui
iza njih, Gerrard im je veselo mahnuo.
Vane je opsovao. Patience je pogledala pred sebe.
Po preutnom dogovoru udaljili su se od zdanja i naposljetku se zaustavili na
obali rijeke Nene. Rijeka je mirno tekla poput velike sive vrpce, uborei kroz nasipe

obrasle gustom travom. Vane je okrenuo konja i krenuo po dobroj utabanoj stazi koja
je pratila rijeku, usporavajui sivca do brzine hoda.
Patience mu je prila na kobili; Vane je pustio da mu pogled ara po njezinu licu,
njezinoj figuri.
Jae stiui uzde, odvratio je pogled prema bujnim rijenim nasipima,
nedovoljno sveanima za razgovor koji je morao zapodjenuti s njom. Travnati nasipi
bili bi, meutim, dobra zamjena za leaj. Preprimamljivo. Nije bio siguran moe li
vjerovati sebi u takvom ambijentu, a nakon onoga u ostavi, znao je da ne moe ni
njoj. Ona je, meutim, bila nevina; za njega nije bilo opravdanja. A i uostalom, bili su
previe na otvorenom, a Penwick je esto jahao ovuda. Ovdje se nije moglo stati.
Patience je zasluila vie od par usputnih rijei i pitanja na konju.
inilo se da e, zahvaljujui Gerrardu, morati istrpjeti jo jedno jutro bez pomaka.
A bio je nestrpljiv demoni mu nisu davali mira.
Ni Patience nije bila oduevljena mogunou da bi mogli protratiti jo jedno
jutro, no, za razliku od Vanea, nije vidjela razloga zato ne bi iskoristili vrijeme koje
je stajalo pred njima. Nakon to je kriom, radi buduih prisjeanja, zapamtila kako
Vane izgleda na konju, izrekla je ono to ju je najvie zanimalo. Spomenuli ste da
imate brata je li vam slian?
Vane ju je pogledao uzdignutih obrva. Harry? Zastao je i razmislio. Harry ima
kovravu svjetlosmeu kosu i plave oi ali osim toga... Usnice polako razvuene u
iroki osmijeh posve su mu preobrazile izraz lica. Da, moglo bi se rei da dosta slii
na mene. Dobacio je Patience bludniki pogled. No opet, kau da sva estorica
izgledamo slino oito peat naih zajednikih predaka.
Patience je zanemarila suptilni prizvuk njegove opaske. Sva estorica? Koja
estorica?
est najstarijih roaka Cynstera Devil, ja, Richard on je Devilov brat moj
jedini brat Harry, pa zatim Gabriel i Lucifer. Svi smo roeni unutar pet godina.
Patience se zapiljila u njega. Pomisao na est Vaneova bila joj je... Osim toga,
dvojici je ime bilo Gabriel i Lucifer? Nemate ena u obitelji?
ene su u naoj generaciji dole poslije. Najstarije su blizanke Amanda i
Amelia. Sedamnaest im je godina i upravo su prebrodile svoju prvu Sezonu.
I svi ivite u Londonu?
Dio godine. Kua mojih roditelja je na Trgu Berkeley. Otac mi je, naravno,
odrastao u Somersham Placeu, vojvodskom sjeditu. To je njegov dom. Iako su on i
moja majka, pa i cijela obitelj, tamo uvijek dobrodoli, roditelji su mi odluili da e
im glavni dom biti u Londonu.
Dakle, to je va dom.
Gledajui preko zelenih livada, Vane je odmahnuo glavom. Vie ne. Preselio sam
se u iznajmljenu sobu prije nekoliko godina i nedavno kupio kuu u gradu. Kada smo
Harry i ja postali punoljetni, otac nas je namirio pozamanim iznosima i savjetovao
da uloimo u nekretnine. Osmijeh mu se rastegnuo. Cynsteri su oduvijek gomilali.
Tko ima zemlju, na kraju krajeva, ima i mo. Devil ima Place i sva vojvodska sjedita
na kojima se temelji bogatstvo obitelji. Dok on pazi na njih, mi ostali proirujemo

svoju imovinu.
Spomenuli ste da vam brat ima pastuha.
Blizu Newmarketa. Harry se sam odluio baviti time stvarno mu dobro ide s
konjima.
A vi? Patience je nagnula glavu, gledajui mu lice. ime ste se vi odluili
baviti?
Vane se nakesio. Hmeljom.
Patience je trepnula. Hmeljom?
Kljuni sastojak koji pivu daje okus i proiava ga. Posjedujem Pembury Manor,
imanje blizu Tunbridgea u Kentu.
I uzgajate hmelj?
Vane se samozadovoljno nasmijeio. I jabuke, kruke, vinje i ljenjake.
Namjetajui se u sedlu, Patience je piljila u njega. Pa vi ste farmer!
Jedna se smea obrva na to podigla. Izmeu ostalog.
Prepoznala je taj sjaj u oima i progutala uzdah. Opiite mi to mjesto
Pembury Manor.
Vane je to uinio sa zadovoljstvom. Nakon kratkog uvoda u kojem joj je doarao
vonjake i polja kentske visoravni, preao je na samu kuu kuu u koju e je
odvesti. Dva kata sivog kamena, sa est spavaih soba, pet soba za primanje i sa svim
uobiajenim pogodnostima. Nisam proveo puno vremena tamo trebam je jo
preurediti.
Usput je to napomenuo, ali bilo mu je drago kad je vidio dalek, zamiljen izraz na
njezinu licu.
Njezina je jedina napomena, meutim, bila: Hmm, a zatim je upitala: Koliko je
to udaljeno...
Zastala je i podigla pogled; na nos joj je pala druga kap kie. Oboje su istodobno
pogledali gore i iza sebe. I opsovali u glas. Tmurno sivi, prijetei oblaci nakupili su se
na nebu iza njih. Olovna zavjesa pljutee kie im se ustrajno pribliavala, udaljena
tek nekoliko minuta od njih.
Oboje su stali pogledom pretraivati okoli, nadajui se mjestu na koje bi se mogli
skloniti kad je Vane spazio stari tagalj s krovom od kriljevca.
Eno, tamo, pokazao je prstom. Uz rijeni nasip. Bacio je opet pogled iza
ramena. Mislim da stignemo.
Patience je ve upogonila kobilu i Vane ju je slijedio, obuzdavajui sivca kako bi
ostao iza kobile. Jurili su stazom. Nebom iznad njih se opet prolomila grmljavina.
Kina zavjesa poela ih je sustizati, kinim im kapima zasipavajui lea. Vrata taglja
smjetenog u udubinu pored staze bila su zatvorena. Patience je nekako natjerala
uznemirenu kobilu da stane pred vratima. Vane je doklizao na sivcu, zaustavio ga i
zbacio se sa sedla. Drei uzde u jednoj ruci, otvorio je vrata taglja. Patience je
krenula unutra na kobili i Vane za njom, vodei sivca.
Kad su uli, odloio je uzde i otiao prema vratima. Kako ih je zatvorio, zaula se
grmljavina i nebo se otvorilo. Zapljutala je jaka kia. Stojei i dolazei do daha, Vane

je pogledao gore u krovne grede. I dalje smjetena na kobili, Patience je uinila isto.
Kia je neumoljivo brujala po starom krovu.
Otresajui ramena, Vane je gledao po mraku. Izgleda kao da je u upotrebi. Krov
se ini pouzdanim. Nakon to su mu se oi navikle na tamu, zakoraio je naprijed.
Uz onaj zid je tala za konje, rekao je pa spustio Patience na tlo. Moemo ih
onamo smjestiti.
Oiju rairenih u tmini, Patience je potvrdno kimnula. Odveli su konje do tala;
dok je Vane skidao sedla, Patience je prouavala mjesto na kojem su se nali. Otkrila
je ljestve koje vode do potkrovlja. Bacila je pogled preko ramena prema Vaneu, ali on
je i dalje bio zauzet s konjima. Podigla je skute i uspela se, paljivo provjeravajui
svaku preku. No ljestve su bile sigurne. Sve u svemu, tagalj je bio u dobrom stanju.
Patience je promotrila potkrovlje s vrha ljestvi. U irokoj odaji izgraenoj povrh
veine taglja bilo je podosta sijena, dijelom u balama, dijelom samo nabacanog. Pod
je bio od vrstog drveta. Zakoraivi na nj pustila je skute, izravnala ih, pa prela do
vrataca za sijeno, koja su bila zatvorena i osigurana zasunom da bi unutranjost
zatitila od vremenskih prilika izvana.
Podigla je zasun i provirila van. Vrataca za sijeno su gledala na jug, podalje od
oluje. Zadovoljna to kia ne ulazi u unutranjost, otvorila je vrata i pustila mekano
sivu svjetlost u potkrovlje. Unato kii, a moda i ba zbog tekih oblaka, zrak je bio
topao. Pogled kroz koprenu sivila na rijeku iibanu vjetrom i kiom te blago nakoene
livade nekako ju je umirivao.
Osvrui se oko sebe, Patience je podigla obrvu. Bilo je krajnje vrijeme za novu
lekciju od Vanea. Iako bi joj bilo drae da je u sobi za muziciranje, i ovo e potkrovlje
posluiti. Uz sve to sijeno trebalo bi im biti sasvim udobno.
Dolje u taglju, Vane se nije urio s konjima, ali ni kia nije pokazivala znakove
posustajanja. Nije to ni oekivao. Kada je vidio kakvi se oblaci nadvijaju nad njima,
znao je da e zaglaviti na nekoliko sati. Kad je zavrio, obrisao je ruke o istu slamu i
otresao prainu s njih. A onda se pribrao najvie to je mogao i uputio za Patience.
Bio ju je spazio krajikom oka kako nestaje u potkrovlju. Glavom je udario u strop;
osvrnuo se i opsovao u sebi.
Znao je namirisati nevolju dok se jo tek nagovijetala u zraku.
Okrenula je glavu i nasmijeila mu se, zapeativi mogunost kukavikog
povlaenja. Okupana mekanim svjetlom to je dopiralo kroz otvorena vrataca za
sijeno, sjedila je u velikoj hrpi sjena sa eljnim izrazom, a tijelo joj je senzualno
isijavalo na njemu tako neodoljiv nain.
Vane je duboko udahnuo, uspeo se uz zadnje preke i zakoraio na pod
potkrovlja. Drei se uobiajeno pribrano, krenuo je prema Patience.
Ona ga je izbacila iz takta rastegnuvi osmijeh i ispruivi ruku. Nagonski ju je
uzeo, vrsto je grabei prstima. Na trenutak se obuzdao.
Nastojei zadrati strogo ravnoduan izraz lica, spustio je pogled prema njezinu
licu, prema njezinim zlatnim oima boje ljenjaka, tako toplima i primamljivima, i
pokuavao iznai neki nain da joj kae kako je ovo suludo. Kako je, nakon svega to
su proli, preopasno da sad sjede skupa u sijenu i gledaju u kiu. Kako ne moe

jamiti da e ostati uobiajeno pribran, kako ne moe nita jamiti. Nisu mu padale
na pamet nikakve rijei nije bio sposoban priznati slabost. Koliko god da ga je
spopala.
Patience mu nije dala vremena da se hrve sa savjeu vukla ga je. Nemajui
izliku, Vane je uzdahnuo u sebi stisnuo eljeznom akom uzde svojih demona i
utonuo u sijeno do nje.
Imao je pokojeg asa u rukavu. Prije nego to mu se okrenula, obavio ju je rukama i
s lea je privukao k sebi kako bi zajedno gledali krajolik.
Pametan potez, u teoriji. Patience se opustila uz njega, topla i puna povjerenja
samo da bi mu potom nasrnula na ula na tisuu razliitih naina. Od njezine
mekoe su mu se napinjali miii; naslonjena na njega, u njegovim rukama, svojim je
oblinama prizivala njegove demone. Udahnuo je da se smiri i zapuhnuo ga je
njezin parfem, budei sjeanja i mamei ga.
Ruke su joj kliznule po njegovima, omotanima oko njezina struka, i stale mu na
akama, uvijajui se toplim dlanovima oko njih. Vani je kia i dalje padala; unutra je
rasla vruina. Stisnute vilice, Vane se borio da izdri.
Moda bi i uspio da se ona odjednom, bez upozorenja, nije okrenula prema
njemu. Prvo je okrenula glavu i usne su joj se nale tek koji centimetar od
njegovih. Zatim se okrenula tijelom, klizei mu zavodljivo u rukama; ojaao je stisak i
zario prste u mekanu put, ali ve je bilo prekasno.
Pogled joj je bio uperen u njegove usne.
Oaj moe ak i najsnanijeg ovjeka navesti da preklinje. ak i njega.
Patience...
Nije mu dala da nastavi, zapeatila mu je usnice svojima.
Vane se upinjao da je odvrati, ali nije imao snage u rukama barem ne za taj
manevar. Umjesto toga, miii su mu se napinjali od elje da je pribije uza se. Uspio
se suzdrati od toga, samo da bi potom osjetio kako tonu natrag u sijeno; hrpa koja je
isprva bila iza njega sada je bila pod njima, sabijena njihovom zajednikom teinom.
Ve za nekoliko sekunda nali su se u gotovo leeem poloaju. Ona se prostirala uz
njega, napola na njemu. Vane je u sebi oajniki prostenjao.
Usne su mu se razmakle, ljubila ga je i on je ljubio nju. Odustajui od borbe s
onim to se pokazalo neizbjenim, Vane se usredotoio na poljubac. Postupno je
ponovno ovladao situacijom, svjestan u zabaenom kutku uma da se prelako odrekao
uzdi. No ta mala pobjeda ga je ohrabrila; podsjetio se da je snaniji od nje,
beskonano iskusniji od nje i da je ve godinama uspjeno izlazio na kraj sa
enama koje su u ovim stvarima imale mnogo vie iskustva.
On je bio taj koji je drao stvari pod kontrolom.
Dok se kotrljao i utiskivao je u sijeno, glavom mu je odzvanjala upravo ta litanija.
Objeruke je prihvatila promjenu, drei se za poljubac. Vane ga je produbio,
zaposjedajui joj usta, nadajui se da e tako utoliti rastuu, vriteu potrebu u sebi.
Stavio joj je dlanove oko lica i uronio joj duboko u usta; odgovorila mu je klizei
rukama pod njegovim kaputiem, irei ih, istraujui njegova prsa, bokove i lea.
Koulja mu je bila od finog batista. Njezine su ga ruke arile kroz tkaninu.

Konana je bitka bila toliko kratka da ju je Vane izgubio prije negoli je to i shvatio
i nakon toga nije vie bio svjestan niega osim ene pod sobom i pomahnitale
plime svoje potrebe.
Njezine ruke, njezine usne, njezino tijelo to se blago izvijalo pod njim, sve ga je
to tjeralo da nastavi. Kad je otkopao njezin barunasti jahaki kaputi i jednom joj
rukom obujmio dojku prekrivenu bluzom, samo je ispustila uzdah i jo ga snanije
poljubila.
Dojka joj se nadimala pod njegovom rukom; meu njegovim prstima, bradavica
joj je bila poput ukruenog pupoljka. Glasno je uzdahnula kad ju je stisnuo, izvila se
kad ju je pogladio. I zastenjala je kad je poeo mijesiti.
Mala dugmad na bluzi spremno su se izvukla iz svojih platnenih omi; bilo je
dovoljno samo malo povui vrpce njezine koulje da se oslobode. A onda mu je
mekoa napunila aku, napunila ula. Golicala ga je koa nalik na mekanu svilu;
njezina vruina je razbuktala vatru u njemu. I u njoj.
Kad se odmaknuo od njezinih usana da podigne glavu i promotri ulovljeni plijen,
ona ga je gledala sa zlatnim sjajem u oima pod tekim kapcima. Gledala je kako mu
glava zaranja kad je nasrnuo ustima. Sisao je, a njoj su se oi sklopile od uitka.
Napukli uzdah to se glasno prolomio potkrovljem bio je prva nota simfonije koju
je skladao. eljela je jo i on joj je dao jo, pogurnuo je u stranu mekanu bluzu i
skinuo joj svilenu koulju, skroz otkrivajui grudi pod mekanim sivim svjetlom,
izlaui ih njenoj hladnoi zraka i njegovoj uspaljenoj pohoti.
Izgarala je pod njim, ba kao to je zamiljao u snovima, sve dok nije postala jarka
i eljna mahnito traei jo. Njezine malene ruke bile su posvuda, oajniki su
traile, rastvorile su mu koulju i pohlepno posezale, milovale, preklinjale.
Tada je napokon shvatio da je stvarno izgubio tlo pod nogama. Nije mu vie
ostalo ni truna kontrole ona ju je otela i bacila. Ona se svakako nije nimalo
obuzdavala. To je bilo vie nego jasno kad mu se, daui, predivno nateklih usana,
unijela u lice i prodrljivo ga poljubila.
Napola pod njim, podigla se, napadno se milujui tijelom o tijelo najstariji
poznati enski nain prizivanja. eljela ga je i on je, Bog mu pomogao, elio nju.
Tijelo mu je bilo ukrueno od udnje, napeto i otealo; morao ju je posjedovati,
uklizati u njezino tijelo i dati si oduka. Prsti su mu ve bili na gumbima barunastih
skuta uzdu njezinih lea. Predugo je ekao da progovori, da je slubeno zaprosi.
Sada se nije uspijevao koncentrirati dovoljno ni za to da sroi nesuvislu reenicu
ali je morao pokuati.
Vane je zastenjao i maknuo se od njezinih usana. Naslonjen na laktove, ekao je
nad njom da otvori oi. Trepnula je, duboko je udahnula potpuno se izgubila kad
su joj se bradavice oeale o njegova iroka prsa. Stresao se ona je drhtala, sva
ustreptala od trbuha do bedra. Istog trena se usredotoio na mekano utoite meu
njezinim dugim nogama iz iskustva je znao, do najsitnijih pojedinosti, to se ondje
dogaa u ovakvim situacijama. Zatvorio je oi. Pokuao se pribrati i jednostavno
progovoriti.
Umjesto toga, zauo je njezin glas, jasan i tih, kao da je sirenin. Bio je to apat

iste arolije u zraku punom napetosti.

Pokai mi.
uo joj je preklinjanje u glasu. Istog trena, Vane je osjetio kako joj prsti klize pa se
njeno obavijaju oko njega. Od njezina probnog dodira mu se ukoila vilica, kao i
svaki mii suoen s podivljalim nagonom da prodre u nju. inilo se da ona toga nije
svjesna, nastavila ga je milovati, izjedajui mu posljednje ostatke snage volje.
Naui me, proaptala je, diui mu za obrazom. A onda mu je uzdahnula u
usne: Sve.
Ta jedna mala rije skrila je zadnje tragove njegova otpora, posljednje ostatke
opreza i pribranosti. Nije vie bilo ni traga gospodskoj fasadi ostao je samo osvaja.
elio ju je svakom stanicom u tijelu, svakom kapljicom krvi. I ona je eljela
njega. Rijei su bile suvine.
Jedino to je i dalje bilo vano bio je nain na koji e se stopiti. Sad, kad je
konana pobjeda bila osigurana, njegovi demoni duhovi to su ga pokretali,
pogonili bili su i vie nego spremni da se iskau u postizanju zadovoljstva i
blaenstva. Ne pod kontrolom, nego pod usmjeravanom pomamom.
Patience je to osjeala i uivala je u tome u tvrdoi ruku oko njezinih grudi, u
tvrdoi usana to su se vraale na njezine. Hvatala se za njega i vrsto drala, pa mu
mijesila snane miie na leima i trenutak nakon okliznula prema njegovim prsima
kako bi ih izgladnjelo istraivala.
Htjela je znati znati sve odmah. Nije mogla ekati, razvlaiti frustraciju.
enja za tim znanjem temeljnim iskustvom za kojim su sve ene udjele u njoj
je procvjetala i sasvim je obuzela. Pokretala ju je dok se lagano izvijala, odgovarajui
na zahtjeve njegovih ruku, njegovih usana, na ustrajne nasrtaje njegova jezika.
Bio je sav vru i zapanjujue tvrd. eljela ga je uvui u sebe, zgrabiti njegovu
vruinu i ugasiti je, razrijeiti grozniavu napetost to ga je gonila napetost to je i
nju polagano proimala. eljela mu se podati eljela ga je primiti u svoje tijelo.
Znala je to, i vie nikako nije mogla poricati. Znala je sebe znala je to je
mogue. Bila je zadovoljna samom sobom to je shvaala kako e se ovo odigrati.
Nije bilo niega to bi je omelo u uivanju u ovom trenutku, u njemu.
Prepustila se drhtaju uzbuenja kad joj je povukao i skinuo barunaste skute, pa je
okrenuo kako bi ih prostro pod njom poput mekanog pokrivaa. Isto je uinio s
podsuknjama, rairivi ih pod njezinim ramenima. Nije osjeala nimalo srama dok ju
je ljubio i skidao koulju s nje, bacivi je u stranu prije nego to ju je privukao sebi.
Nije osjeala nita osim silnog zadovoljstva dok joj je tvrdim i znalakim rukama
prelazio preko svake obline, svakog mekanog breuljka. Kliznuo joj je jednom rukom
ispod struka, pa jo nie kako bi joj zgrabio stranjicu. Snanim je prstima mijesio i
milovao, a nju je obuzimala slatka groznica, skupljajui joj se u trbuhu i rosei joj
kou. Ruka je skliznula jo nie, prelazei po poleini njezina bedra sve do njezina
koljena, pa se pomakla na drugu stranu, mijenjajui smjer. Prema njezinom boku,
tom osjetljivom mjestu na kojem se bedro spajalo s trupom. Prstom joj je njeno
prolazio uz brazdu zadrhtala je, odjednom oajniki eljna daha.
A onda joj je razdvojio bedra, njeno, ali vrsto ih rairio i umirujue milovao po

osjetljivoj unutarnjoj strani. Dodir usana mu se smekao, omoguujui joj da se

usredotoi na svaki dodir, svaku gorljivu reakciju. Na uzbuenje i na mahnitu, jedva
obuzdanu strast to ih je oboje drala u aci.
Potom je njegova ruka zavrila s milovanjem i krenula prema gore, da gladi put
koju nitko nikada prije nije gladio, koja nikada prije nije osjetila muki dodir.
Najeila se od istog uzbuenja istog putenog iekivanja. Tonui u mekano
sijeno, Patience je glasno uzdahnula i jo vie rairila bedra i osjetila kako je miluje
jo snanije i odlunije. Jo prisnije, jo ivopisnije.
Mekani su nabori ve bili skliski; razdvojio ih je. Prstima je znalaki naao
osjetljivu toku, i proeli su je valovi sladostrasnog uitka. Vatrenog, vrueg uitka
koji je negdje iz njezine dubine cvjetao i rastao. Zabacila je glavu i odmakla se od
njegovih usana. Pustio ju je. Nastavio se igrati s mekoom meu njezinim bedrima;
Patience je jedva malo udahnula i tjerala se da podigne kapke.
Vidjela ga je, vidjela je njegovo lice usredotoeno, ali i zgreno od strasti, prste
kako miluju i krue. A onda je jedan prst poeo ispipavati.
Ispustila je zvuk koji je bio vie glasan uzdah nego stenjanje, vie vrisak nego
jecaj. Pogledao joj je lice; pogled mu se zalijepio za njezin. Osjeala je kako joj rukom
pritie izmeu bedara i osjetila upad njegova prsta, njenog, ali ustrajnog.
Ponovno je glasno uzdahnula, i zatvorila oi. Gurao je dalje, dublje.
Zatim ju je pogladio iznutra duboko u njoj, gdje je bila sva skliska i topla i
tako puna udnje. Tako puna rastaljene strasti. Strasti koju je on uskomeao, svjesno
poticao, potpirujui vatru koja je buktala u njoj.
Zastenjavi uz drhtaj, Patience je osjeala kako se topi, kako su joj ula dobila
krila.
Vane ju je uo, osjetio kako mu se predaje i nasmijeio se u sebi, pomalo
zloesto. Poigravala se s njegovim demonima do krajnjih granica; veina neiskusnih
ena bi dosad bila van sebe ili bi, jo vjerojatnije, bile toliko preplavljene potrebom da
bi ga molile da ih uzme. Ali ne i Patience. Pustila mu je da je posve razgoliti, bez
edne zbunjenosti inilo se da uiva izvijajui se gola pod njim koliko i on u
njezinoj uivljenosti. A sada, kada bi ak i od iskusnijih dama oekivao da e se
slomiti, ona je plutala primala sve s ime ju je obasipao i traila jo.
Dao joj je jo, upoznajui je prisnije, ispunjavajui svoja muka ula njezinim
enstvenim tajnama. Polako ju je vodio u nebesa, okreui kota rvnja putenog
uzbuenja uvjebanom lakoom.
Svejedno, i dalje se nije lomila. Uzdisala je, stenjala i izvijala se i njezino je eljno
tijelo oajniki trailo jo. Imala je drugaije potrebe od dama na koje je navikao; to je
bilo oitije nego ikad dok ju je vodio na nove razine. Patience je bila starija, zrelija,
sigurnija u sebe. Postalo mu je jasno da nije nevinace kakvim ju je zamiljao malo
im je to uope i pokazivala. Znala je dovoljno da zna to rade, i da sama odlui.
I to je ono to je sada bilo drugaije. Njezin karakter i njegove posljedice. Bila je
iskrena, samouvjerena, navikla na prihvaanje iskustava koja joj je ivot nudio. Na
branje i biranje voa sa stabla ivota. I izabrala je. Odmjereno. Ovo i njega.

To je ono to je bilo drugaije.

Vane ju je pogledao njezino lice zajapureno od udnje, zlatni sjaj u njezinim
oima pod tekim kapcima. I od prizora mu je ponestalo daha.
Guila ga je ista udnja, ista pouda. Potreba da bude u njoj.
Potreba da je prisvoji.
Maknuo je ruke s nje i ramenima zbacio sako i koulju. Trebala mu je minuta da
nestrpljivo skine izme, a zatim je stao na noge da skine hlae. Osjeao je kako ga
gleda, prelazei mu pogledom po leima. Bacio je hlae u stranu i pogledao iza
ramena. Leala je gola, opruena na sijenu, staloeno ekajui, ali iznutra kljuajui.
Grudi su joj se brzo dizale i sputale; koa joj se lagano crvenila.
Okrenuo joj se, gol i u punom naponu svoje udnje.
Na njezinu licu nije bilo ni traka zaprepatenosti gledala ga je licem bludnice
s francuskih slika. Pogled joj je klizio po njemu, pa se polagano podigao prema
njegovu licu.
Rairila je ruke. Za njega.
Vane joj je priao prekrio ju je svojim tijelom uzeo joj je usne goruim
poljupcem i uao u nju. Bila je topla i uska; napela se dok joj je oprobavao himen. I
zavapila je kad ga je jednim dobro odmjerenim prodorom probio. Stajao je
nepomino jedan dug, bolno napet trenutak, a onda se ona opustila. Obuzeo ga je
nagon prodro je snano i duboko u njezino tijelo.
Uzde su mu pukle sada su njegovi demoni vodili glavnu rije. Gonili su ga,
gonili su nju, gonili su ih u mahnitom parenju.
Daleko od misli, od razuma, od iega osim osjeaja, Patience se vrsto drala i
pustila da je vodi njihova strast. Svaki doivljaj je bio nov, svaki joj je navaljivao na
um, na njezina preoptereena ula, no drala se za svako uzbuenje, svaki novi
trenutak prisnosti, odluna u namjeri da nita ne propusti, da osjeti sve.
Otkrivala je nesputani ushit od pritiska njegova tvrdog tijela, od trljanja njegovih
tvrdih prsa, dlakavih i hrapavih, o njezine osjetljive bradavice i mekane grudi. Sladila
se vrstinom koja ju je ispunjavala, elinim barunom to je ulazio duboko u nju,
rastezao je, prisvajao je. Sa svakim je uzdisajem i svakim oajnikim dahtajem upijala
mo kojom se opetovano zabijao u nju, savijanje njegove kraljenice, ritmiko
spajanje njihovih tijela. Osjeala je svoju golu ranjivost pod teinom koja joj je
bokove pribijala uz tlo, usred slijepe poude to ju je obuzela. Uivala je u besramno
vruem, neutaivo erotinom uzbuenju koje je bujalo, raslo, gradilo, pa ih preplavilo
plimom divlje pohote.
Osjetila je, duboko u sebi, kako se sila koja ju je usidrila prostire ire od udnje,
dublje i trajnije od iega na svijetu. Ta sila, sva od emocija, zlatna i srebrna,
razbuktala se i zgrabila je. Predala joj se i hrabro, eljno, znalaki je prisvojila.
Bila je u ekstazi i objeruke ju je dijelila s njim, usnama i gladnim poljupcima,
oboavajui ga rukama, udovima, tijelom.
On je uinio isto; okusila je to na njegovu jeziku, osjetila u vruini njegova tijela.
togod je trebao, ona mu je dala; za im god je ona udjela, on joj je pruio. Usta

na usta, grudi o prsa, gorua mekoa obavila se oko njegove krutosti.

Vane je prostenjao, izravnao ruke i uspio nai oslonac u sijenu da se pridigne.
Zabio se u nju, uivajui u svakom vruem centimetru to ga je obavijao, zastajui na
trenutak da je osjeti kako pulsira prije nego to se odmaknuo, samo da bi opet
duboko zario. I opet.
Zadovoljavao je sebe i nju.
Pod njim se uzavrelo i gladno izvijala. Nikada nije vidio nita ljepe od nje u
raljama strasti. Podizala se i grila, slijepo pomicala glavu slijeva nadesno, udei za
vrhuncem. Duboko je utonuo i gurao je u visine, ali ju je jo drao dalje od ruba
jo se mogla vie vinuti. Kao i on.
I htio ju je gledati tako divno obijesnu, tako velianstveno razuzdanu kako
ga prima u sebe i dri, kako mu se prvi put podaje. Zbog prizora je ostao bez daha
i vie od toga. Imat e je opet, jo mnogo puta, ali nijedan nee biti kao ovaj, ovako
nabijen emocijama.
Znao je da je blizu vrhunca, osjetio je napetost na rubu eksplozije i osjetio
vruinu kako cvjeta u njoj. Zabio se, i prepustio pustio da mu tijelo uini ono to
mu je prirodno dolo i pogurne ih oboje preko ruba. I, na kraju, gledao je kako
eksplozija obuzima i nju kad je udnja srasla i rastopila joj utrobu, pretvarajui je u
vrue, plodno tlo za njegovo sjeme.
krguui zubima, drao se jo jednu zadnju sekundu i vidio je kako se oputa.
Vidio crte njezina lica, napete od strasti, kako se smekavaju; osjetio, duboko u njoj,
snane valove njezina vrhunca. Uz tihi uzdah, njezino se tijelo smekalo pod njim.
Izraz koji joj je preao preko lica bio je onaj anela u prisutnosti boanskoga.
Vane je osjetio kako se gri od drhtaja. Zatvarajui oi, sasvim se prepustio.
Ono to je doivio s Patience bilo je mnogo vie od bilo ega to je oekivao.
Leei na leima u sijenu dok se privijala uz njega prekrivena skutima i
podsuknjama kako bi joj bilo toplo dok spava, Vane je pokuavao pojmiti ono to se
dogodilo. Nije si to mogao objasniti, jedino to je znao da nikada, ni s jednom
drugom, nije bilo ovako.
Utoliko nije bio iznenaen kad je uvidio, nakon to su mu se namirena ula slegla,
da ga je ponovno spopala neodgodiva udnja.
Ne ona ista neodgodiva udnja koja ga je gonila zadnjih dana, i koju je tako
izuzetno temeljito zadovoljio, nego jedna vezana udnja nagonska potreba da
bude siguran da je njegova.
Njegova ena.
Ta rije od etiri slova ga je oduvijek nagonski uasavala. No odluio je ne opirati
se sudbini onome to je u kostima osjeao da je ispravno.
Samo je ona bila za njega. Ako e se ikada eniti, oenit e se njome. I htio je
djecu nasljednike. Snano ga je ganula pomisao na nju i njegova sina u njezinim
rukama. Opsovao si je u bradu.
Bacio je pogled u stranu, na Patienceine uvojke, i pokuao je probuditi pogledom.

Nita mu sada nije bilo vanije od njezina pristanka na brak. Ama ba nita drugo.
Ve je neslubeno pristala prihvativi ga kao ljubavnika. A kad je upita i ona kae
da, moi e udovoljavati svojim ulima kad im se god prohtije. Koliko im se god
prohtije.
Na tu pomisao osjetio je samo jo jau nelagodu. krguuu zubima, pokuavao je
razmiljati o neem drugom.
Neto kasnije, Patience se probudila. Bila je budnija nego ikad prije, tijelo joj je
plutalo na moru zlatnog zadovoljstva, um zamagljen dubokim osjeajem blaenstva.
Udovi su joj bili teki, topli i klonuli; tijelo joj je bilo sito, zadovoljno. Smireno. Neko
vrijeme joj nijedna misao nije mogla raspriti sjaj tog zadovoljnog spokoja, a onda je
postupno postala svjesna svog okruenja.
Leala je na boku u ahuri topline. Pored nje je leao Vane, opruen na leima, s
tijelom poput tvrde stijene za koju se drala. Vani je kia stala, no kapi su i dalje
padale s nadstrenice. Unutra je sjaj koji su stvorili i dalje visio u zraku, obavijajui
njihov mali raj.
On joj je to pruio pokazao joj put do ovog stanja sklada. I dalje je cvjetala od
slatke miline. Patience se nasmijeila. Jedna joj se ruka odmarala na njegovim prsima;
pod dlanom, podno njegovih kovravih smeih dlaka, osjeala mu je srce kako kuca,
ravnomjerno i postojano. Njezino se srce nadimalo.
Osjeaj to je strujao njome bio je jai nego prije, zlatnog i srebrnog sjaja, tako
prekrasan da je boljelo, tako probadajue sladak da su joj se oi zasuzile.
Patience je vrsto zatvorila oi. Bila je u pravu u pravu to je bila edna znanja,
to je krenula ovim putem. to god da se dogodilo, uvat e uspomenu na ovaj
trenutak i na sve to ju je dovelo ovamo. Nee se kajati. Nikada.
Snane emocije su izblijedjele, nestajui joj iz svijesti. Pomakla se, njeno
zakrivljenih usana, i toplo poljubila Vaneova prsa.
Spustio je pogled. Gledajui prema njemu, Patience se rastegnuo osmijeh pa je,
sklapajui oi, poloila glavu na njegova prsa. Hmm lijepo.
Lijepo? Gledajui u njezino lice, u osmijeh na njezinim usnama, Vane je osjetio
kako mu se neto u prsima pomie. A zatim koi. Taj osjeaj, i emocije koje su jurile,
kotrljale se i zatrpavale ga, nisu mu uope bili lijepi. Protresli su ga i uinili da se
osjea ranjivo. Podignuo je ruku i zagladio Patienceinu medeno zlatnu kosu; zamrsila
mu je prste. Poeo je izvlaiti prste iz pramenova, povlaei usput i njezine ukosnice.
Kad se vjenamo, moe ti biti ovako lijepo svakog jutra. I svake noi.
Usredotoen na njezinu kosu, nije vidio zaprepatenje u njezinim oima kad je,
okirana, podigla pogled prema njemu. Nije vidio kako je nakon oka ostala praznina.
Kad je spustio pogled, vidio je samo kako zuri u njega, nedokuivog izraza u oima.
Vane se namrtio. to je bilo?
Patience je drhtavo udahnula, i oajniki pokuavala doi sebi. Oblizala je usne,
pa se usredotoila na Vaneovo lice. Brak. Morala je zastati prije nego to je
nastavila. Ne sjeam se da smo o tome raspravljali. Glas joj je bio ravan,
bezizraajan.
Vane se jo vie namrtio. Evo, sad raspravljamo. Htio sam i prije razgovarati o

tome, ali, kao to zna, nai pokuaji trezvene rasprave nisu ba urodili plodom.
Izvukao je prste iz zadnjih pramenova njezine kose te njeno poloio kovre na
sijeno. Dakle. Ponovno ju je pogledao i pribrano uzdignuo obrvu. Kad emo?
Patience je samo buljila u njega. Leala je gola u njegovim rukama, tijela toliko
sitog da se nije mogla kretati, a on je sad odjednom, bez ikakve najave, htio
raspravljati o vjenanju? Ne, ak ni to, nego je jednostavno htio odluiti kad e biti.
U trenu je nestalo zlatnog sjaja da bi ga zamijenila polarna studen. Studen
hladnija od sivog jada vani, hladnija od lahora to je zapuhao. Od ledene panike su je
proli marci po udovima, pa joj utonuli sve do sri. Osjeala je dodir hladnog elika
ralje klopke su se polagano, ali sigurno, zatvarale oko nje.
Ne. Sa zadnjim tracima snage odgurnula se od Vaneovih prsa; zatvarajui oi
pred golotinjom, napreui se da stane na noge. Ne bi u tome ni uspjela da joj nije
pomogao.
Zurio je kao da nije mogao vjerovati vlastitim uima. Ne? Odmjeravao joj je
lice, a onda su mu se kapci sruili preko sivih oiju. Problijedio je. to ne?
Patience je zadrhtala od elinog naglaska njegovih rijei. Okreui se od njega i
drei skute preko krila, posegnula je za kouljom i navukla je preko glave. Nisam
nikada razmiljala o udaji. Uope.
To moda jest bila mala la, ali bilo joj je puno tee izrei sutu istinu. Brak joj
nikada nije bio visoko na dnevnom redu nikada nije ozbiljno razmiljala o udaji za
elegantnoga gospodina. Brak s Vaneom jednostavno je bio nemogu jo i vie
nakon proteklih sat vremena.
ula je njegov glas iza sebe, pribrano precizan. Svejedno, mislim da bi to to smo
radili zadnjih sat vremena moglo biti povod za predomiljanje.
Vezujui vrpce koulje, Patience je stisnula usne i odmahnula glavom. Ne elim
se udati.
Uspravio se i ispustio podrugljiv zvuk. Sve se mlade dame ele udati.
Ja ne. A i nisam vie toliko mlada. Patience je navukla arape, okrenula se i
zgrabila podsuknje.
ula je Vaneov uzdah. Patience...
Trebali bismo pouriti cijelo smo jutro vani. Podigla je podsuknje i uvrstila
ih u struku. ula je kako ustaje iza nje uz ukanje sijena. Zabrinut e se ako se ne
vratimo do ruka. Okrenula se pod izlikom izravnavanja suknje. Nije se usudila
gledati ravno u njega bio je, na kraju krajeva, i dalje gol ali ga je svejedno mogla
vidjeti krajikom oka, i ne dati mu da je dirne. Ne dopustiti da potpadne pod njegov
utjecaj.
Jer ako se to dogodi, njezina klimava, nesigurna rijeenost bi se mogla raspasti
i klopka bi je progutala. I dalje je osjeala njegove ruke na svojoj koi, otisak njegova
tijela na svom, njegovu vruinu u sebi.
Povukla je suknju prema gore. Ne moemo si priutiti aferu. Mahnito je traila
kaputi po podu. Leao je pored njegovih hlaa. urno je krenula po nj.
Svjesna da je gleda i mrti se, gol s rukama na bokovima, pokupila je kaputi i
bacila mu hlae u glavu.

Uhvatio ih je prije nego to su mu pale na lice. Jo je vie suzio oi.

Dajte, idemo, molila ga je. Idem po konje. Rekavi to, odjurila je prema
ljestvama.
Patience!
Izgovorio je to tonom kojim se neposlune, napola pijane vojnike prizivalo
pameti; no na Vaneov uas, inilo se da uzvik nije nimalo djelovao na Patience.
Nestala je niz ljestve kao da nije ni otvorio usta.
Obuzeo ga je osjeaj temeljitoga i apsolutnoga gaenja prema samome sebi.
Uprskao je stvar. Posve i do kraja. Bila je ljuta na njega ljuta kao ris i to s
potpunim pravom. Njegova ponuda pa, nije je ni izrekao kako treba; probao ju je
zaobii, arogantno je nagnati da pristane i prije no to ju je ita pitao.
Podbacio je. I sad je ona bila izvan sebe.
Nije ni na trenutak povjerovao da se ona ne eli udati, to je bio samo prvi izgovor
koji joj je pao na pamet usto i prilino neuvjerljiv.
Psujui sve u esnaest jedino tako si je mogao olakati duu navukao je
hlae pa posegnuo za kouljom. Pokuao je izbjei izjavljivanje onoga to je znao da
je morao izjaviti i sada e mu biti deset puta gore.
krguui zubima, obuo je izme, navukao sako i otiao prema ljestvama.
Sada e je morati preklinjati.

reklinjanje mu nikada nije dobro ilo. Strepio je pred prosidbom. Nikada

nikoga nita nije volio moliti.
Kada je uveer poveo gospodu u salon, osjeao se kao da stupa na
vlastito smaknue. Pokuavao se uvjeriti da prosidba nee biti tako
strana stvar.
Obuzdavanje osjeaja cijelim putem do Bellamy Halla i tijekom cijelog, predugog
poslijepodneva, strahovito ga je iscrpilo, no s obzirom na to da je prihvatio
neizbjeno Patienceino pravo na slubenu, po svim pravilima izvedenu prosidbu
progutao je sav svoj gnjev i oslonio se na osvajaki nagon koji je ona u njemu tako
uspjeno pobudila.
Nije bio siguran koliko e dugo trajati ta njihova igra, ali bio je vrsto odluio da
e trajati dovoljno da bi je zaprosio i da bi ona tu prosidbu prihvatila.
Leerno prolazei kroz salonska vrata preao je pogledom preko prisutnih i u sebi
se nasmijeio. Od Patience ni traga. Dok su dame jo bile ustajale od stola, priao joj
je i uz povlaenje stolca ispod glasa rekao: Moramo se sastati nasamo.
Njezine su se velike, zlatne oi upiljile u njegove.
Kada i gdje? bio je upitao, silno se trudei da ne zvui zapovjedniki.
Pomno mu je prouila oi i lice, a zatim spustila pogled. Nije urila s odgovorom.
Kada se ve okrenula i pola od njega, proaptala je: U staklenom vrtu. Povui u se
ranije.
Nastojei odagnati nestrpljenje, na silu je priao naslonjau na kojemu je u svem
svojem sjaju sjedila Minnie. Pogledala ga je kad joj se pribliio, a on je upitno podigao
obrvu. Izgleda da ti je stvarno bolje?
Ah, budalatine, rukom je odmahnula Minnie. Najobinija prehlada. Previe
strke oko obine hunjavice.
Znaajno je pogledala Timms, koja je glasno uzdahnula. Patience je pametno
uinila to se ranije povukla, da se odmori i ne navue neto zbog toga to je
pokisnula. I ti bi se, pretpostavljam, trebao povui ranije.
Nisam ba toliko pokisnuo.
S dragou preavi prstima preko Minniene ruke, Vane je kimnuo objema
enama. Ako vam je potrebna pomo da se popnete na kat, samo me pozovite.
Znao je da ne budu. Minnie je doputala da je se nosi samo kada je bila doista
bolesna. Okrenuo se i priao Gerrardu i Edmondu, koji su zadirkivali Henryja.
Henry je poskoio im im se pridruio. Ba dobro to ste doli! Ova me dvojica

gnjave svojim melodramama, a ja bih ih mnogo radije izazvao na partiju biljara. to

kaete na onaj revan?
Bojim se da veeras nita od toga, lano je zijevnuo Vane. Nakon pola dana u
sedlu, sada sam spreman za poinak. Reenicu je izgovorio mirno, ali tijelo mu je
reagiralo na skrivenu referencu na njegove jutarnje aktivnosti i nade koje je gajio
glede veernjih.
No svi su prisutni, naravno, mislili da je tek veoma umoran.
Ma, dajte, pobunio se Edmond. Sigurno niste tako umorni. U Londonu
vjerojatno lumpate do ranih jutarnjih sati.
Istina, lakonski je potvrdio Vane. No kada ovjek tako dugo bude na nogama,
nakon toga jednako dugo mora i leati. Leanje, dakako, ne znai i spavanje,
pomislio je. Ni taj mu razgovor nije donio umirenje.
Pa jedna je partija gotova za tren oka, moljakao je Gerrard. Samo koji sat.
Vane se bez problema odupro nagonu da prihvati prijedlog, iako bi najradije bio
odgodio ponovno izgovaranje neizbjenih rijei. No ako ovaj put to ne uini kako
treba, ako pred Patience ne izgovori rijei koje je itavog jutra uvjebavao, samo Bog
zna kakva ga kazna eka nakon toga. Moda e ak morati i kleknuti. Ne, odluno
je odvratio. Morat ete veeras bez mene.
Sluge s kolicima za aj izbavile su ga iz daljnje prepirke, a kada su alice odvezene
i kada je Minnie odluno odbila njegovu pomo i pola na kat, Vane je morao krenuti
za njom i sakriti se u svoju sobu sve dok se ostali ne povuku u sobu za biljar i ponu s
igrom. Stakleni se vrt, naime, nalazio iza sobe za biljar i do njega se nije moglo bez
prolaska pokraj vrata za kojima su igrali njegovi prijatelji.
Petnaest minuta etkanja gore-dolje po sobi nije ga nimalo umirilo, no kada je
napokon proao pokraj biljarske sobe i uao kroz vrata staklenog vrta, bio je sasvim
priseban. Uao je tiho i Patience ga nije ula. Odmah ju je spazio, iza palmina je lia
virila kroz jedan od bonih prozora.
Znatieljno se primaknuo i tek kada joj je stao ravno iza lea, shvatio je to to
toliko pomno promatra. Bila je to partija biljara koja se odvijala u susjednoj prostoriji.
Henry se upravo ispruio preko itavog stola, okrenuvi im lea i nastojei
pogoditi jedan od svojih omiljenih udaraca. Dok su ga gledali, povukao je lakat
unatrag i izveo udarac tapom.
Vane se posprdno nasmijao. Kako li me taj uope uspio pobijediti?
Patience se naglo okrenula s uzdahom iznenaenja. Razrogaenih oiju i ruke
pritisnute uz prsa, jedva je dolazila do daha.
Mii se odavde, prosiktala je. Gurnula ga je, a zatim mahnula rukama ne bi li
mu dala znak da odstupi. Vii si od palmi, mogli bi te vidjeti!
Vane se posluno odmaknuo, ali je i stao im su zali izvan vidokruga sobe za
biljar. Patience, koja ga je do tog trenutka odgurivala, zbog naglog se zaustavljanja
zabila u njegova prsa i zbog sudara, iako je bio blag, ostala bez daha. U sebi psujui,
zateturala je unatrag, dobacujui Vaneu gnjevan pogled dok je s mukom nastojala
povratiti ravnoteu. Nije se samo borila s fizikim padom. Pokuavala je umiriti i
uzlupalo srce, othrvati se porivu da korakne unaprijed i padne mu u naruje, elji da

joj podigne lice i umiri je poljupcem.

Oduvijek je na nju imao snaan tjelesni uinak, a sada, nakon to mu je gola
leala u naruju, uinci su bili jo deset puta jai.
Tiho krguui zubima nastojala je namjestiti ravnoduan izraz lica pa se potom
uspravila. Sklopivi ruke pred sobom, podigla je glavu, pazei na pravu visinu brade.
Nije htjela djelovati svadljivo, samo samouvjereno.
Bila je napeta i prije nego to se pojavio, ok zbog njegova naglog dolaska samo ju
je jo vie uznemirio. A najgore tek dolazi. Mora ga posluati. Nema drugog izbora.
Ako joj togod namjerava ponuditi, red je da ga barem poslua i potom ga slubeno i
nedvojbeno odbije.
Stajao je pred njom onakav visok i vitak, pomalo zastraujui, a ona ga je
pogledom uutkavala. Duboko je udahnula i podigla obrvu. Htio si razgovarati sa
mnom?
Svaka je stanica u Vaneovu tijelu zavritala, svaki mu nagon stao s bojazni
aputati da stvari nisu onakve kakvima ih je do tog trenutka doivljavao. Njezin je
ton to potvrivao. Zagledao joj se duboko u oi, ali bile su zasjenjene polumrakom.
Jedina svjetlost u staklenom vrtu dopirala je od mjeseine s druge strane staklenoga
krova i Vane je zaalio to nije zahtijevao sastanak na mjestu s boljom rasvjetom.
Suzio je oi i progovorio: Mislim da zna o emu elim razgovarati s tobom.
Nekoliko je trenutaka ekao na njezinu potvrdu, a zatim nastavio: Htio bih te
zaprositi. Zamoliti te da mi postane suprugom. U svim si moguim pogledima
odgovaramo kao partneri, a ja ti jo k tome mogu ponuditi budunost, dom i poloaj
u skladu s tvojim oekivanjima. Kao moja bi supruga imala osigurano mjesto u
visokom drutvu, pod uvjetom da te takvo to zanima, a iako bih ja najradije ivio na
ladanju, povinovat u se tvojim eljama i ivjeti tamo gdje ti bude eljela.
Zastao je, ispunjen napetou. Na Patienceinu licu nije bilo ni traka reakcije.
Priao joj je i primio je za vrlo hladnu ruku te je podigao k usnicama i poljubio.
Namjerno spustivi glas, dodao je i: Ako mi pristane biti enom, kunem se da e mi
tvoja srea i zadovoljstvo biti prva i najvanija briga.
Brada joj se blago podigla, ali nije odgovorila.
Osjetio je kako mu se lice stee. Hoe li se udati za mene, Patience? pitanje je
bilo tiho, ali odluno. Hoe li mi biti ena?
Patience je duboko udahnula i prisilila se da ga pogleda ravno u oi. Zahvaljujem
na ponudi. Doista sam polaskana, to je velika ast, vea nego to zasluujem. I zato
mi vjeruj da ti ovo govorim s velikim aljenjem. Tono je znala to eli i tono je
znala to mora odgovoriti, ali je do maloas u srcu gajila malenu, oajniku nadu.
Njegove su je rijei ubile. U svojoj je prosidbi rekao sve ono to se od njega oekivalo.
Ni u emu nije pogrijeio. No nije rekao jednu vanu stvar. Nije joj rekao da je voli.
Nije joj obeao da e je zauvijek voljeti. Teko je uzdahnula i spustila pogled prema
njegovim prstima kojima je jo drao njezine. Ne elim se udati, rekla je.
Nekoliko su trenutaka tako stajali u potpunoj tiini, a onda su njegovi prsti vrlo
polako kliznuli s njezinih.
Vane je udahnuo, pomalo isprekidano, a zatim na silu za korak uzmaknuo.

Osvaja je u njemu urlao i htio je zgrabiti, obgrliti i uzeti, juriom oboriti njezine
zidine te je prisiliti da prizna kako je njegova i samo njegova. vrsto stegnutih aka,
meutim, prisilio se na drugu taktiku. Polako ju je zaobiao.
Zato? upitao je kada joj se naao ravno za leima. Ukoila se i podigla glavu.
Stisnutih je vjea promatrao jednu zlatnu kovru koja joj se zaljuljala iznad uha.
Mislim da mi pod ovim okolnostima duguje barem to objanjenje.
Glas mu je bio dubok i tih, otrovno suzdran. Patience je zadrhtala. Zakljuila
sam da brak nije za mene.
Kada si dola do tog zakljuka? upitao je, a kada mu nije odmah odgovorila,
dodao je: Nakon to smo se upoznali?
Patience bi mu najradije bila slagala, ali nije. Podigla je glavu. Da, ali nisam tako
odluila samo zbog toga. Na mi je susret samo razjasnio stvari.
Meu njima je ponovno zavladala napeta tiina. On ju je naposljetku prekinuo.
I kako bih to sada ja trebao shvatiti?
Patience je oajniki uzdahnula. Htjela se okrenuti i pogledati ga u oi, ali poloio
joj je prste na potiljak i od toga se skamenila.
Ne, ne mii se. Samo mi odgovori.
Osjeala je toplinu njegova tijela s jedva pola metra udaljenosti, osjeala je i vatru
koju je obuzdavao. Svakoga se trenutka mogao prestati suzdravati. Zavrtjelo joj se u
glavi. Nije mogla razmiljati.
Bilo je to upravo ono to je on i htio. Htio je da mu kae istinu, bez razmiljanja.
Progutala je knedlu i ponosno podigla bradu. Brak me nikada nije pretjerano
zanimao. Navikla sam na svoju neovisnost i slobodu, navikla sam na to da sam sama
sebi gazdarica. U braku ne nalazim nita to bi mi bilo toliko vrijedno da bih se zbog
toga odrekla slobode.
ak ni ono to smo zajedno podijelili jutros u taglju?
Trebala je to, naravno, oekivati, ali nadala se da e ipak uspjeti izbjei. Da e
uspjeti izbjei suoavanje s injenicama. Da e izbjei razgovor o tome. Da nee
morati okaljati srebro i zlato. Visoko uzdignute brade zato je samo tiho, bezizraajno
odvratila: ak ni to.
To je, na kraju krajeva, bila i istina. Unato svemu to je osjeala, unato svemu
to je pobudio u njoj, svemu za im je njezino tijelo udjelo sada, kada je osjetilo
snagu tog zlatnog i srebrnog osjeaja ljubavi, jer to bi drugo taj osjeaj mogao
biti? bila je jo sigurnija nego prije da je na pravome putu.
Zaljubila se u Vanea, ba kao to se i njezina majka zaljubila u njezina oca,
zaljubila se sudbonosno, silinom s kojom se malo to drugo moglo usporediti. Uini li
tu pogreku i uda se za njega, poe li lakim putem i preda mu se, zadesit e je ista
tuna sudba kao i njezinu majku, patit e sama danima i bolnim, beskrajnim noima.
Ne, ni pod kojim se okolnostima ne elim udati.
Na trenutak je izgubio kontrolu nad svojom srdbom. Osjetila ju je kako vibrira
oko nje i na trenutak je pomislila da e je zgrabiti. Jedva se suzdrala da se ne okrene
i odmakne od njega.

Ali to je ludost! Njegov ju je gnjev upravo opekao. Jutros si mi se potpuno

predala ili sam to samo sanjao? Jesam li sanjao da poda mnom uzdie gola? Reci
mi! Jesam li umislio da si se jutros pohotno uvijala dok sam ulazio u tebe?
Patience je progutala knedlu i vre stisnula usne. Nije htjela razgovarati o
onome to se dogodilo toga jutra, ali ga je sluala. Sluala je kako predivne, zlatne
trenutke koji su se odvili meu njima koristi da bi je muio, kako se slui istim
srebrom njihova uitka da bi je prignjeio, prisilio je da kae da.
No bilo bi glupo pristati. Vidjela je to se dogaa u takvome braku. Upozorena je.
Voljno pristajanje na takav jad? Nikada ne bi mogla biti tako lakomislena.
A znala je da bi joj ivot s Vaneom bio jad.
Bilo je to jasno i po onome to je govorio dok ga je sluala, dok je pozorno sluala
kako je do najsitnijih pojedinosti podsjea na sve to se odvilo meu njima u taglju.
Nije prezao ni pred im. Nita nije ublaavao. Izvrsno je poznavao ene. Tono je
znao kamo usmjeriti bodlje.
Sjea li se kako si se osjeala kada sam prvi put uao u tebe? I tu se nije
zaustavio, budei u njoj udnju koja je rasla i rasplamsavala se u njoj. Bila je savreno
svjesna te strasti. ula ju je i u njegovu glasu. ula ju je kako raste, osjetila je kao
opipljivu silu kada joj je ponovno priao, zagledavajui joj u lice svojim kamenim
izrazom, svojim tamnim, plamteim oima. Kada je sljedei put progovorio, glas mu
je bio toliko dubok da se osjeala kao da joj grebe kou.
Ti si dama. Roena si i odgojena kao dama. Pravila ponaanja, poloaj, sve ti je
to u krvi. A jutros si mi se podala. eljela si me i ja sam elio tebe. Predala si se,
primila si me u sebe i ja sam te uzeo. Uzeo sam ti nevinost, uzeo sam tvoje
djevianstvo, a i ono neto nedunosti to si imala i to sam uzeo. No bio je to samo
predzadnji in drame koja je upisana u kamenu. Zadnji in je vjenanje. Nae
vjenanje.
Patience ga je mirno pogledala u oi, iako joj je za to bio potreban i zadnji atom
snage kojim je raspolagala. Ni jedan jedini put nije spomenuo njene osjeaje. Nije ni
nagovijestio mogunost postojanja ljubavi, a kamoli rekao da je osjea. Bio je krut,
okrutan njenost mu nije bila u prirodi. Bio je zahtjevan i neumoljiv poput vlastita
tijela. udnja i strast bile su mu jaa strana nije bilo ni najmanje sumnje da osjea
oboje.
No to nije bilo dovoljno. Njoj nije bilo dovoljno.
Ona je eljela ljubav. Ona je trebala ljubav.
Odavno si je bila obeala da se nee udati bez ljubavi. Sat vremena prije veere
provela je zurei u sliku svoje majke koju je nosila u medaljonu, sjeajui se, tako se
ivo sjeajui majine usamljenosti, majinih suza, i kako joj je majka umirala od
enje za ljubavlju.
Podigla je zato jo jedanput bradu i susreui mu pogled, ne trepnuvi ponovila:
Ne elim se udati.
Oi su mu postale poput sivih krhotina i prola je jedna duga minuta dok joj je
takvim pogledom prouavao lice i pogled. Zatim su mu se prsa napela i jedanput je
kimnuo. Ako mi kae da ti ono jutros nije nita znailo, prihvatit u tvoje

odbijanje.
Ni trenutka nije skrenuo pogleda s njezina. Patience se prisilila da ga ne skrene ni
ona, iako joj se srce slamalo na komadie. Nije joj ostavio drugog izbora. Podiui
bradu, s mukom udiui i na silu slijeui ramenima, na kraju je ipak pogledala u
stranu. Ono jutros bilo je vrlo lijepo i otvorilo mi je oi, ali... Jo je jedanput
slegnula ramenima, okrenula se i odstupila. Ali to nije dovoljno da bih se zbog toga
obvezala na brak.
Pogledaj me, doavola! Naredba je izdana kroz stisnute zube.
Okreui se natrag da bi ga pogledala, Patience je spazila da mu se ake steu i
osjetila je kakvom se silinom bori protiv poriva da je dotakne. Odmah je podigla
bradu. Previe to ozbiljno shvaa. Barem bi ti trebao znati da se dame ne udaju za
sve mukarce s kojima podijele svoje tijelo. Iako joj se srce stezalo, natjerala se da
zvui vedro i neobavezno, prisilila je usnice da se blago izviju u osmijeh. Moram
priznati da sam jutros uivala i zahvaljujem ti se na tom iskustvu. Prilino se radujem
sljedeem sljedeem gospodinu koji e mi se svidjeti.
U jednom se trenutku pobojala da je otila predaleko. Neki bljesak u njegovim
oima, izraz na njegovu licu zamrznuo joj je dah u grlu. No onda se opustio. Ne
sasvim, ali njegova je zastraujua napetost napetost ratnika pred bitku
odjednom nestala.
Vidjela je kako mu se prsa nadimaju dok je duboko udisao, a zatim joj je priao
istim elegantnim kretnjama grabeljivca kao i inae. Nije se mogla odluiti u kojem je
izdanju vie uznemiruje kao ratnik ili kao grabeljivac.
Znai, svidjelo ti se? Hladnim joj je i mirnim prstima podigao bradu prema sebi
i nasmijeio se, iako tog osmijeha nije bilo u njegovu pogledu. Moda bi onda
trebala razmisliti o tome da bi, kad bi se udala za mene, takav uitak mogla
doivljavati svaki dan do kraja ivota. Jo joj se dublje zagledao u oi. Spreman sam
ti sveano obeati da ti, postane li moja supruga, takva vrsta uitka vie nikada nee
nedostajati.
Samo je uz oajniki napor uspijevala zadrati ravnoduan izraz lica, samo ju je to
sprjeavalo da se potpuno ne slomi. U sebi je jecala, vapila zbog njega, ali i zbog
sebe. No morala ga je odvratiti od sebe, a na svijetu nisu postojale rijei kojima bi
njemu ponosnom potomku ratnikoga klana uspjela objasniti da joj ne moe
dati ono to joj je potrebno da mu postane enom.
Od truda koji joj je bio potreban za podizanje jedne obrve zamalo se onesvijestila.
Pa, dobro, rekla je, prisiljavajui se da ga pogleda u oi s izrazom promiljanja na
licu, Vjerojatno bi bilo lijepo ponovno to iskuati, ali ne vidim potrebe da se zbog
toga udam za tebe. U oima mu vie nije vidjela nita. Bile su potpuno prazne. Ona
je pak bila na izmaku snaga i bila je toga i predobro svjesna. Zadnjim se naporima
nasmijeila i rekla: Usudila bih se rei da bi moda bilo uzbudljivo nekoliko tjedana
biti tvojom ljubavnicom.
Na svijetu nije bilo rijei, reenice ni slova koje bi mogla izgovoriti, nije bilo djela
koje je mogla poiniti, a koje bi ga vie okirale. Nije bilo niega ime bi ga sigurnije
odgurnula od sebe. Za mukarca poput njega, za mukarca njegova rodoslovlja,
njegove asti nije bilo gorega udarca od onoga gdje mu ena ne eli postati

suprugom, ali mu eli postati ljubavnicom. Bio je to najtei udarac njegovu ponosu,
njegovu egu, njegovu mukom samopouzdanju.
ake su joj se, skrivene suknjom, toliko stegnule da su joj se nokti zabili u dlanove
i prisilila se da ga upitno pogleda. Morala se prisiliti i da ne zajeca kada mu je u
pogledu zabljesnulo gaenje, trenutak prije nego to su ga prekrili zidovi eline
hladnoe. Prisilila se i da izdri njegov prezir, njegovu porugu kada su mu se rubovi
usnica zakrivili.
Ja te molim da mi bude supruga... a ti mi nudi da mi bude kurva?
Rijei su mu bile prostake, prepune prezira, gorke zbog osjeaja koji nije znala
tono definirati.
Nekoliko ju je dugih trenutaka promatrao, a zatim se, kao da se meu njima nije
odvilo ba nita vano, elegantno poklonio.
Nadam se da ete uvaiti moje isprike zbog moebitnih neugodnosti koje vam je
prouzroio moj prijedlog. Samo je ledeni ton njegova glasa nagovjetavao njegove
prave osjeaje. A sada, s obzirom na to da si vie nemamo to kazati, zaeljet u vam
laku no.
Uglaeno joj kimnuvi, uputio se prema vratima. Otvorio ih je i, bez ijednog
osvrtanja, otiao, tiho iz zatvarajui za sobom.
Patience je ostala stajati na mjestu. Neko je vrijeme samo stajala, zurei u vrata i
ne usuujui se misliti, a onda joj je studen doprla kroz skute pa je zadrhtala.
Obgrlivi samu sebe rukama, natjerala se na umirujuu etnju po stakleniku, itavo
vrijeme gutajui suze. Zato uope plae? Uinila je ono to se moralo uiniti i otro
je samu sebe podsjetila da je ovako najbolje za sve. I da e taj tupi osjeaj koji ju sada
obuzima s vremenom proi.
Pokuala se uvjeriti da to to nikada vie nee osjetiti taj zlatan i srebrni sjaj, da to
to vie nikada nee osjetiti radost ljubavi nije vano.
Vane je ve bio napola susjednog okruga kada je napokon doao k sebi. Njegovi su
sivci sigurno grabili mjeseinom rasvijetljenom stazom, prelazei zadnje milje do
Bedforda kada ga je, ba kao i svetog Pavla, odjednom zaslijepila nevjerojatna
spoznaja.
Gospoica Patience Debbington moda mu nije lagala, ali nije mu rekla ni cijelu
istinu.
Sono psujui, Vane je usporio sivce i suenih se oiju pokuao zamisliti, a
razmiljanju se nije mnogo odavao nakon odlaska iz staklenog vrta.
Kada je otiao od Patience, neko je vrijeme lunjao grmljem oko zdanja, nasamo
eui i psujui. Nije mu pomoglo. Nikada ga u ivotu nitko nije toliko povrijedio.
Nije ni znao da ima toliko njene osjeaje koje je mogue tako estoko povrijediti.
Pritom ga nije ak ni dodirnula. Ne mogavi umiriti vrtlog osjeaja koji se uzburkao u
njemu, uinilo mu se da je jedino to mu preostaje strateki uzmak.
Otiao je do Minnie. Znajui da ima lak san, pogrebao joj je po vratima i vrlo brzo
ga je zazvala da ue. Soba je bila u tami, osvijetljena samo snopom mjeseine. Htjela
je zapaliti svijeu, ali ju je zaustavio jer nije htio da svojim pronicljivim oima na

njegovu licu prepozna muku i bol za koje je bio siguran da se i predobro vide. Jo bi
gore bilo s oima. Posluala ga je rekao joj je da se sjetio jedne hitne obveze u
Londonu. Vratit e se, rekao je, pozabavit e se Sablau i lopovom za nekoliko dana.
Nije joj pritom spomenuo da se namjerava vratiti kada pronikne to uiniti s
njezinom neakinjom, koja se odbijala udati za njega.
Velikoduna mu je Minnie, dakako, odmah rekla neka poe pa je poao istoga
trenutka, usput obavjetavajui samo Mastersa, kako bi zakljuao kuu za njim i,
naravno, Duggana, koji je upravo sjedio iza njega.
Sada, meutim, dok ga je mjesec obavijao svojim zrakama i u tamnoj noi kroz
koju je odzvanjao samo topot kopita njegovih konja sada mu se odjednom vratila
prisebnost.
Neto u cijeloj situaciji nije bilo logino. Vane je vrsto vjerovao da su dva i dva
uvijek etiri, a u Patienceinu sluaju, inilo se, dva i dva je ispadalo pedeset tri.
Kako li je, pitao se, dobro odgojena dama poput nje, dama koja je, im ga je
ugledala, zadrhtala od straha da e joj pokvariti brata samo zato to se drui s njime,
kako li se takva dama mogla upustiti u pohotno valjanje u sijenu?
to ju je nagnalo na to?
Da je bila rije o bilo kojoj drugoj eni, moda bi to protumaio lakomislenou,
ali ovdje nije bila rije o tome. Ovo je, na kraju krajeva, bila ena koja mu se odvano
i nepokolebljivo suprotstavila kada je mislila da joj kvari brata.
I koja se imala hrabrosti ispriati kada je shvatila da je pogrijeila.
Bila je to i ena koja nikada prije nije spavala s mukarcem, nikada prije ni s kim
nije podijelila ni strastveni poljubac. Nikada se nikome nije podala ni na koji nain
a njemu se predala u potpunosti.
U dobi od dvadeset est godina.
I onda bi on trebao vjerovati...
S otrovnom kletvom na usnama, Vane je povukao uzde. Zaustavio je sivce, a zatim
ih polukruno okrenuo, pripremajui se za neizbjean Dugganov komentar. No
rezignirana utnja njegova pobonika bila je jo rjeitija.
Mrmljajui jo jednu psovku psovku koja je proklinjala i njegovu naglu narav i
enu koja ju je iz nekog bolesnog razloga izazvala Vane je konje usmjerio natrag
prema Bellamy Hallu.
Dok su mu milje nestajale pod kotaima, jo je jedanput promislio o svemu to
mu je Patience rekla u stakleniku i prije toga. I dalje mu je sve bilo potpuno
nelogino. Proivljavajui jo jednom razgovor iz staklenog vrta, odjednom je postao
svjestan da u njemu raste silna potreba da zgrabi Patience, prebaci je preko koljena,
istue je po stranjici, dobro je protrese, a zatim s njom silovito vodi ljubav. Kako li se
samo usudila samu sebe ocrtati u tom svjetlu?
Bijesno stegnute eljusti, sam je sebi obeao da e saznati u emu je problem. Nije
bilo nikakve dvojbe da iza njezina odbijanja stoji neto drugo, ali znao je i da je
Patience razumna, za jednu enu ak i logina osoba. Nije sklona djetinjastim
igrarijama. Za njezino je ponaanje zato sigurno postojao neki razlog, neto to je
smatrala ivotno vanim, a to mu neto zasad jo nije bilo ni priblino jasno.

Morat e je natjerati da mu objasni.

Razmiljajui o mogunostima, morao si je priznati s obzirom na njezin prvi,
netoan dojam o njemu da si je oito u glavu zabila neku neobinu zamisao. No, s
druge strane, kako god promotrio situaciju, nije postojao nijedan valjan razlog iz
kojega se ne bi trebali vjenati, nijedan pametan razlog iz kojega mu ne bi trebala
postati suprugom. Po njegovu miljenju, po miljenju koje bi trebao zauzeti svatko
kome je bilo stalo do njezine dobrobiti, sa stajalita njegove obitelji i njezine obitelji,
ak i iz perspektive visokoga drutva ona je bila savrena ba za tu ulogu.
Sve to treba uiniti jest uvjeriti je u tu injenicu. Saznati to je to prijei u
pristanku na brak s njim i sruiti tu prepreku. Uinit e to, pa makar joj se u
postizanju toga cilja morao estoko suprotstaviti.
Dok su se na obzoru pred njim pomalo ocrtavali krovovi Northamptona, Vane se
turobno nasmijeio. Izazovi su ga oduvijek privlaili.
Dva sata poslije, stojei na travnjaku Bellamy Halla i gledajui u zamraen prozor
Patienceine spavae sobe, jo se jedanput podsjetio na sve svoje zakljuke.
Bio je jedan sat poslije ponoi i kua je stajala u tami. Duggan je odluio spavati u
talama, ali Vaneu nita slino nije padalo na pamet. No sada je provjerio sva vrata na
zdanju i sva su bila zakljuana. Nije mogao ui nikako drugaije nego lupanjem na
glavna vrata, a to ne bi probudilo samo Mastersa nego i cijelo kuanstvo.
Turobno je mjerkao Patiencein prozor na treem katu zdanja te prastari brljan
koji je rastao ba uza nj. Na kraju krajeva, ona je kriva to je on sada ovdje.
Ve mu je na pola puta ponestalo psovki kojima je pratio svoj nespretan uspon.
Bio je prestar za takve vratolomije. Sreom, debela je sredinja grana brljana rasla tik
uz Patiencein prozor i dok se pribliavao njegovu kamenom obodu, odjednom je
shvatio da ne zna spava li Patience duboko ili ju je lako prenuti iz sna. Koliko snano
moe kucati po staklenom oknu dok se drugom rukom dri za brljan? I koliko
glasno smije kucati a da pritom ne probudi Minnie ili Timms, ije se sobe nalaze
neto dalje u tom krilu?
Na njegovo veliko olakanje, nije morao ekati dugo na odgovore na svoja pitanja.
Bio je nadomak obodu kada je iza stakla ugledao sivkastu sjenu. Sjena se u sljedeem
trenutku izvila i rastegnula. Myst shvatio je. Maka je posezala za prozorskim
zasunom. Zauo je grebanje, a zatim se prozor milostivo otvorio.
Myst je glavom gurnula okno i zagledala se prema dolje.
Mijau!
Usrdno se pomolivi bogu svih maaka, Vane se popeo na prozor. irom ga
otvarajui, prebacio je ruku preko daske i uspio prebaciti nogu. Ostalo je bilo lako.
Siguran, na vrstome podu, nagnuo se i pogladio Myst, ekajui je izmeu uiju.
Nekoliko je trenutaka zadovoljno prela, a zatim visoko uzdignuta repa pojurila prema
kaminu. Vane se uspravio i zauo komeanje iz golemog kreveta. Otresao je lie i
granice s ramena i kaputa kada se iz sjene pojavila Patience. Kosa joj je poput
valovita bakrenog vela leala rasputena preko ramena, a prstima je stezala al koji je
omotala oko spavaice od finog batista.

Razrogaenih ga je oiju upitala: to radi ovdje?

Vane je podigao obrve i odmjerio joj duge noge uz koje se priljubila tkanina
spavaice. Polako je podigao pogled i zagledao joj se u lice. Doao sam prihvatiti
tvoju ponudu.
Ako je i trenutka sumnjao u ono to je zakljuio o njezinu jueranjem ponaanju,
posvemanja bi zbunjenost na njezinu licu sada to odagnala.
Aha. Ovaj... trepnula je. A koja ja to ponuda?
Zakljuio je da mu je pametnije ne odgovarati na to pitanje. S ramena je zbacio
ogrta i odloio ga na sjedalo uz prozor, a potom je skinuo i kaput. Patience ga je
promatrala sa sve veom nervozom. Pretvarao se da ne primjeuje. Preao je
prostoriju do kamina i stao razbuktavati vatru.
Patience mu je za leima lomila ruke, to jo nikada u ivotu nije uinila i
panino se pitala to sada. Zatim je shvatila da Vane dodaje jo drva na vatru.
Namrtila se: Mislim da mi nije potrebna tako jaka vatra.
Uskoro e ti biti drago da sam je pojaao.
Stvarno? Patience je zurila u Vaneova iroka lea i pokuavala ne obraati
pozornost na trzanje miia pod platnom njegove koulje. Pokuavala je i ne
razmiljati o onome na to je mislio kada je kazao da e joj jaa vatra uskoro biti
potrebna, ne razmiljati o onome to je planirao. No onda se sjetila njegova plata i
mrtei se pola prema sjedalu kraj prozora, tiho se uljajui hladnim stopalima po
drvenom parketu. Rukom je prela preko plata bio je vlaan. Pogledala je kroz
prozor s rijeke se uzdizala izmaglica.
Gdje si bio? Je li opet traio Sablast?
Do Bedforda i natrag.
Do Bedforda? Patience je u tom trenutku spazila otvoren prozor i naglo se
okrenula, gledajui ravno u Vanea. Kako si doao ovamo? Kada se probudila i
ugledala ga, stajao je na mjeseini i gledao dolje, prema Myst.
Vane joj je dobacio jedan kratak pogled. Kroz prozor, kratko je odgovorio pa se
okrenuo natrag prema vatri, a Patience se okrenula prema prozoru. Kroz proz...?
Pogledala je van i prema dolje. Boe sveti, pa mogao si poginuti!
Ali nisam.
Kako si uao? Sigurna sam da sam zatvorila ovaj prozor.
Myst ga je otvorila.
Patience se okrenula i zabuljila u maku koja se udobno smjestila na svoj omiljeni
poloaj omanji stoli s jedne strane kamina. Myst je gledala Vanea s majim
odobravanjem na kraju krajeva, upravo je on poticao sve jau vatru.
Poticao je, meutim, i krajnju zbunjenost.
to se dogaa? Patience je prila kaminu ba u trenutku kada je Vane ustao.
Okrenuo se i posegnuo za njom, ubrzavajui njezinih zadnjih nekoliko koraka do
njegova naruja.
Izmeu njegovih prstiju i njezine gole koe sada je bio samo fini batist. Njegov ju
je dodir zato gotovo opekao. Patience je panino udahnula i pogledala ga: to je...?

Vane joj je prekrio usnice svojim i potpuno je privio k sebi. Usnice su joj se istoga
trenutka razdvojile, iako je Patience u sebi opsovala. Njegov jezik, njegove ruke i
njegove usnice poeli su plesti svoju aroliju. Pokuala se pribrati, prisjetiti se nekog
drugog osjeaja oka, nevjerice, ljutnje bilo ega to bi joj omoguilo da se
odmakne od... ovoga.
Iz opojne snage njegova poljupca u njoj je odmah poela bujati udnja. Znala je
tono to se dogaa, znala tono kamo je sve to vodi. Nije se imala snage oduprijeti.
Ne dok joj je tijelo i itavo srce u potpunoj ekstazi.
Kada nije uspjela prizvati ni dovoljno oholosti da bi mu se suprotstavila,
jednostavno je odustala. Prepustila se i uzvratila mu poljubac. Gladno i pohotno. Zar
je od njegova zadnjeg poljupca prolo tako kratko? Zar ga je doista zadnji put
poljubila prethodnog jutra? Ako je tomu tako, onda joj nema spasa. Ovisna je.
Bespovratno ovisna.
Obavila je ruke oko njegovih ramena, a prsti su sami pronali put do njegove
guste kose. S grudima koje su se divlje nadimale i osjetljivim bradavicama koje su se
sirovo trljale o stamenu vrstinu njegova prsnog koa, Patience se u jednom trenutku
naglo odmaknula od njega, oajniki hvatajui zrak.
Glasno je udahnula dok su njegove usnice klizile niz njezin vrat te se zadrale na
mjestu gdje joj je ila kucavica divlje vibrirala. Zadrhtala je i sklopila oi. Zato si
doao ovamo?
Rijei su joj bile poput srebrne niti na mjeseini. Njegov je pak odgovor doao iz
dubine najdubljih sjenki.
Ponudila si mi da e mi biti ljubavnica, sjea se?
Dogodilo se ono ega se pribojavala nije je jo bio spreman pustiti na miru. Jo
mu nije bilo dosta. vrsto sklopljenih oiju, Patience je znala da bi se trebala boriti
protiv njegovih nasrtaja, ali nije mogla. Razdragano joj je srce pjevalo. Zato si iao u
Bedford? Je li onamo otiao traei kakve informacije ili zato to...
Zato to sam izgubio ivce. Onda sam se pribrao i vratio se.
Bilo joj je neizmjerno drago to je prezauzet ljubljenjem njezina vrata pa ne
primjeuje da su joj se usnice iskrivile u blaen osmijeh. Njegove su rijei potvrdile
njezinu procjenu njegove naravi i njegovih reakcija. Bio je doista povrijeen i ljut,
dovoljno gnjevan da je napusti. Bila bi veoma razoarana da nakon onoga to mu je
izgovorila u stakleniku nije izgubio ivce. A to se tie udnje koja ga je vratila k njoj
te strasti i elje iji je uareni protok po njegovim venama i sama osjeala na
tome je mogla biti samo zahvalna.
Pogledali su se u oi. Oboje su teko i ubrzano disali, oboje potpuno usredotoeni
jedno na drugo.
Osjeajui dodir hladnijeg zraka pod vratom, Patience je pogledala prema dolje i
vidjela kako joj Vaneovi prsti brzo i odluno raskopavaju gumbie na spavaici.
Nekoliko je trenutaka promatrala prizor, svjesna da joj krv kipi i da meu njima
vibrira ak i sam zrak. Dok su mu prsti prolazili uz njezine grudi, drhtavo je udahnula
i sklopila oi.
Ne elim biti tvoja kurva.

Vane je uo drhtaj u njezinu glasu. Bilo mu je ao to je onomad upotrijebio ba

tu rije, ali... Pogledao joj je u lice, a zatim bacio pogled prema dolje, na male, bijele
gumbe koji su mu klizili meu prstima, rastvarajui joj spavaicu i otkrivajui njezino
meko, sono tijelo.
Zamolio sam te da mi bude supruga, a ti si ponudila da e mi biti ljubavnica. Ja
te i dalje elim za suprugu. Oi su joj se naglo otvorile i on ih je doekao
nepokolebljiva pogleda i izraza lica uokvirena strau. No ako te ne mogu imati kao
suprugu, imat u te kao ljubavnicu. Ako treba, i zauvijek.
Spavaica joj je bila otvorena do struka. Zavukao je ruku u njezinu unutranjost,
posjedniki je obavijajui oko Patienceinih bokova, prstima zaranjajui u meku put
dok ju je privlaio k sebi. Zatim ju je poljubio, zaposjeo joj usnice, utonuo joj u usta i
nakon nekoliko trenutaka osjetio je kako joj kroz tijelo prolazi drhtaj kojim mu se
predala.
Njezini su mu prsti bili na vratu, pa u kosi, usnice su joj bile meke, podatne, slatke
i udjele su mu udovoljiti. Uivao je u njima, blagovao njihovu slast, grijao se
toplinom koju je tako velikoduno nudila. Privila se uz njega, a on joj je u spavaici
spustio ruke na meku izboinu stranjice. Donji joj je dio spavaice jo bio svezan i
obuzdavao mu je dohvat. Povukao je ruku i prekinuo poljubac.
Patience je zbunjeno trepnula. Primio ju je za ruku i odveo je nekoliko koraka
dalje, do stolca. Sjeo je, a zatim je primio za drugu ruku te je privukao tako da mu
stane izmeu koljena. Promatrala ga je isprekidana daha, a on joj je raskopao
ostatak spavaice.
Polako, gotovo bogobojazno, Vane je rukama do kraja razmaknuo tkaninu,
odmiui je unatrag s njezinih golih ramena pa stegnutih prsa i napeta meunoja
promotrio svoj plijen. Tijelo joj je na mjeseini blistalo poput bjelokosti, grudi joj se
ponosno nadimale pod vrcima od ruiastih pupoljaka. Pod uzanim strukom izvijali
su se svileni bokovi i blago zaobljen trbui nad finim busenom bronanih uvojaka
meu bedrima. Duga, vitka bedra ve su ga jednom stegnula u sebe.
Drhtavo uzdiui, Vane je posegnuo za njom.
Goruim je dlanovima preao preko njezinih lea i snano je povukao, prizivajui
Patience iz transa u kojemu je bila do tog trenutka. Glasno uvlaei zrak, dopustila
mu je da je pribije uza se morala se uhvatiti za njegova ramena da ne bi posrnula.
Pogledao je prema gore i u oima joj jasno prepoznao poziv. Spustila je glavu i
poljubila ga, eznutljivo, otvoreno, dajui mu sve to je imala.
Bila je njegova i to je znala. Nije bilo razloga da mu ne udovolji, nije bilo razloga
da ne udovolji sebi. Nije bilo razloga da svojem tijelu ne dopusti da mu kae ono to
mu ona nikada ne bi rekla rijeima.
Nakon dugog, razvuenog i predivnog poljupca njegove su se usnice spustile na
Patiencein vrat, jo jae rasplamsavajui krv koja joj je kljuala pod koom. Zabacila
je glavu da bi mu otvorila pristup, zadirui prstima u njegova ramena. Njegovi su se
stegnuli oko njezina struka dok je usnicama prelazio nie, na uzbibane breuljke
njezinih grudi. Duboko je udahnula i zadovoljno promrmljala kada se usnicama jo
jae zabio u njezinu put.
Zadovoljno mrmljanje preraslo je u glasan uzdah kada joj je zubima blago preao

preko jedne ukruene bradavice, a kada ju je usisao u usta, preplavio ju je osjeaj kao
da joj se sve kosti tope. Jedan je dlan povukla s njegova ramena na potiljak, a zatim
jo vie, grevito mu steui glavu dok joj je ljubio grudi, jezikom joj zadirkujui
bradavice, umirujui ih jednoga trenutka, a ve sljedeeg je dovodei do gotovo
neizdrivog vrhunca nabujalih ula.
Disala je oajniki pohotno mnogo prije nego to se usnicama pomaknuo nie,
istraujui njene udubine njezina struka, naslaujui se osjetljivim breuljkom
njezina trbuha. Vrue joj je i snane dlanove obavio oko bokova, drei je poput
potpornja, a zatim je zavukao jezik u njezin pupak. Vie nije disala. Sada se tek
siktanjem borila za zrak.
Dok je ponirao jezikom, njiui je u poznatom ritmu, zaljuljala se i kroz uzdah ga
zazvala imenom. Nije se odazvao. Samo je poljupcima poao jo nie, niz drhteu
povrinu njezina trbuha. I u meke kovre pod njim.
Vane!
Njezino zaprepateno zazivanje ni taj put nije nailo ni na kakav odaziv. Nije ni
zvualo osobito uvjerljivo. im joj je prelo preko usana, ve se izvila na vrhove
prstiju, ve je razmaknuta koljena, ve je isturila bokove, nagonski se nudei,
nagonski traei jo vruih milovanja.
I nije ga morala ekati. Uslijedio je poljubac toliko intiman da je jedva podnijela
eksplozivan osjeaj. Nije prestajao. Nije bio okrutan, samo neumoljiv, nije bio silovit,
samo uporan. A onda mu je iz usta kliznuo jezik i uvukao se meu njezine usmine.
U jednom predivnom, kristalno jasnom trenutku, Patience je pomislila da e
umrijeti. Otiao je predaleko, i sada e pasti mrtva. Ubit e je to velianstveno
strujanje u svakom ivcu, ubit e je to isto zadovoljstvo koje joj topi svaku venu.
Ubit e je, jer to je previe. Ako ne umre, izgubit e razum.
Jezikom je lijeno prelazio preko njezine uzburkane puti i valovi zadovoljstva u
njoj su postajali sve vii, stezanje miia sve jae, osjeaji u njoj plamtjeli su i svijali se
u vatrene vrtloge, ponirali su u dubinu, topili joj udove da bi se zatim uzdizali,
pustoei je iznutra poput sladostrasne oluje.
Nije umrla i nije se sruila na pod u bespomonom drhtaju. Stegnula ga je uza se i
prestala se pretvarati da postoji bilo to drugo osim jedne, jedine istine. Njegova je,
bit e njegova i bit e togod on poeli.
Dlanova punih njezinih oblina, drao ju je i podravao dok se sladio njenim
sokovima, dok ju je istraivao jezikom, dok ju je izazivao i zadirkivao do jecaja.
Jecala je od pohote, stenjala od udnje.
Bio je gladan dala mu je da na njoj blaguje. Bio je edan napojila ga je.
Davala mu je sve to je traio, ak i kada to nije traio rijeima i kada ju je vodio samo
nagon. Uzeo je sve to je nudila i bez ustezanja otvarao svaka sljedea vrata,
prisvajajui sve kao svoje neopozivo pravo. Bila je njegova, nedvojbeno njegova,
obavijena vrtoglavim svijetom bljetavih osjeaja, sladostrasnih spoznaja, u svijetu
prisnosti koja ti zauvijek uzima duu.
Prstiju isprepletenih s njegovom kosom, sklopljenih oiju i s velianstvenom
eksplozijom zlatne izmaglice meu bedrima, Patience je zadrhtala i predala se

nadiruoj toplini, nadolazeem vrhuncu.

Uz jo jedan njean dodir jezikom, uivajui u njezinu opojno gorkom okusu, u
neopisivo erotinoj aromi koja mu je tonula do same kotane sri, Vane se
odmaknuo. Samo je zbog njegove snane ruke pod stranjicom i grevitog stiska
prstiju u njegovoj kosi ostala uspravna. Pogledom joj prelazei preko zajapurena lica,
otkopao je dva gumba na hlaama.
Ve je bila u vrtlogu zadovoljstva, svaki joj je ivac od glave do pete vritao od
slasti, ali on joj je htio pruiti jo vie.
Trebalo mu je nekoliko trenutaka da se pripremi, a zatim joj je razdvojio bedra te
joj povukao koljena na stolac, svako s jedne strane njegova krila. Stolac je bio star,
nizak, dubok i neudoban, ali bio je kao stvoren za ovo.
Sneno je pratila njegove neizreene upute, oito nesigurna, ali eljna uenja. Znao
je da joj je tijelo spremno vapilo je za tim da ga ispuni. Kada je bedrima prela
preko njegovih bokova, zgrabio ju je i povukao prema sebi, a zatim prema dolje.
Utonuo je u nju i oi su joj se sklopile, kapci joj pali dok je izdisala u dugom,
tihom uzdahu. Tijelo joj se izvilo, primilo ga u svoju mekou, a zatim se pomakla,
utiskujui ga jo dublje, nabijajui se do kraja.
U jednom djeliu trenutka, i on je pomislio da e izgubiti razum.
Ili barem kontrolu. Nije je izgubio, ali bila je to teka bitka koju je trebao izboriti
sa svojim demonima, demonima koji su navaljivali i htjeli je zaposjesti, demonima
koji su je htjeli sasvim opustoiti. Odagnao ih je, zadrao ih na udaljenosti i posvetio
se tome da joj prui sve to moe.
Podigao ju je pa je spustio, i ona je brzo uhvatila ritam, shvaajui da se moe
pomicati i sama. Popustio je stisak na njezinim bokovima, dopustio joj da uiva u
osjeaju da ima kontrolu nad ritmom, iako je nikada nije do kraja pustio, iako je
brojao svaki pokret, odmjeravao dubinu svakog prodiranja.
Bilo im je arobno, bezvremeno, neobuzdano. Koristei sva svoja iskustva, svu
svoju vjetinu, stvorio joj je puteni krajolik sazdan od njezinih udnji i sve to je
osjeala, sve to je proivljavala bio je dio velianstvene cjeline. Svoje je potrebe
pritom obuzdavao, guio zahtjeve svojih demona, doputajui im samo da osjete ono
to je on osjeao dok je krut, nabrekao, razdragan od strasti i pijan od njezina
opojnog okusa, uranjao u njezinu vrelinu i strastven zagrljaj.
Dao joj je to istu osjetilnu radost, neopisivo zadovoljstvo; pod njegovim je
jedva primjetnim vodstvom uzdisala, njihala se i dahtala dok ju je ispunjavao, dok ju
je uzdizao do nebesa, dok ju je zadovoljavao do besvijesti. Dao joj je sve to i dao joj
je jo mnogo vie. Dao joj je sebe.
Tek kada se poela uspinjati na posljednju stubu, kada je zakroila u posljednji
korak do raja, tek je tada popustio uzde i poao za njom. Uinio je sve da bi je u
strasti vezao uza se i na kraju, dok su dahtali i grabili jedno drugo, dok je nebeska
ljepota strujala u njima i meu njima, opustio se i zajedno se s njom i itavim svojim
biem utopio u velianstvenoj slasti koju je namjeravao zadrati za cijeli ivot.

ilo je ono sablasno doba pred zoru kada je Vanea probudilo duboko,
pravilno vibriranje. mirnuo je i otvorio oi, napinjui se da pod slabim
svjetlom razabere oblike i tek nakon gotovo itave minute uspio je
shvatiti da vibracije dolaze s njegovih prsiju, gdje ga je blago pritiskalo
neto toplo i mekano.
Myst mu je sjedila tono ispod prsiju i zurila u njega netremice svojim plavim
oima.
Prela je dovoljno glasno da probudi i mrtve.
Toplina koja mu je dolazila s boka podsjetila ga je na jo jedno meko tijelo u
krevetu, ovaj put ljudsko, ensko, puteno. Bacio je pogled u stranu. Patience je oito
bila naviknuta na Myst i njezino predenje jer se nije ni pomakla.
Nije se mogao suzdrati od nestanog smijeka. I neka spava. Unato svim
usponima i padovima jueranjeg dana, mislima su mu gospodarili usponi, posebice
onaj zadnji.
Povratak u Bellamy Hall i strastvena ljubavna no s Patience bili su pravi potez.
Majstorski, ali ne silovit. Da je bio silovitiji, ukopala bi se u svojem poloaju i oduprla
mu se. Nikada ne bi saznao to je to prijei u udaji za njega.
Ovako se mogao utopiti u ulima, udovoljiti nekim od svojih demonskih udnji te
je uplesti u mreu koja je, togod ona o tome mislila, jednako snana kao i mrea u
koju je ona uplela njega, iako toga oito nije bila svjesna. I dok bude vezao vor za
vorom u toj mrei koja e je vezati uz njega, njeno e, paljivo i postupno stei
njezino povjerenje. Na kraju e mu sve rei.
Tada e se samo morati izboriti s nemani koja ju je drala podalje od njega i
odvesti je sa sobom. Samo to.
Vaneov se smijeak malo iskrivio i bio je na korak od toga da postane cinian
smijeh. Myst se nije svidjelo to to mu se od priguena smijeha drmaju prsa pa mu je
zabila kande u kou i time ga prekinula. Namrtio joj se, ali nije je otjerao.
I sam se osjeao veoma udobno. Leao je u toplom krevetu uz damu koju je htio
oeniti. U tom se trenutku nije mogao sjetiti niega drugoga to bi poelio i zato je
osjeaj ispunjenosti bio jo snaniji. Sino je dobio nedvojbenu potvrdu da ga
Patience voli. Moda toga sama nije bila svjesna a moda i jest, pa nije htjela
priznati, ak ni samoj sebi. Nije znao u emu je tono problem, ali znao je istinu.
Dama poput nje ne bi se mogla tako predati, tako ga primiti u svoje tijelo i voljeti
ga onako kako ga je ona voljela sino, a da pritom ne gaji duboke, vrlo ozbiljne
osjeaje. Da bi se ena predala tako kako mu se predala Patience, nije bila dovoljna

znatielja, nije bila dovoljna pohota, nije bilo dovoljno ak ni povjerenje.

Takvo se nesebino davanje raalo samo iz ljubavi. Ni iz ega drugog.
Bio je s previe ena da ne bi znao razliku, da je ne bi osjetio i da je ne bi znao
cijeniti. Nije znao koliko je Patience svega toga svjesna, ali to dulje budu u nekakvoj
vezi, to e se vie navikavati na to.
A on je upravo to htio.
Vragolasto se nasmijeio Myst.
Ona je zijevnula i istegnula kande.
Vane je na to blago zasiktao pa je maka ustala, protegnula se i kraljevskim
korakom sila s njega te se preselila na podnoje kreveta. Ondje je zastala, okrenula
se i pogledala ga.
Vane ju je pogledao ispod namrtenih obrva, a makine su mu kretnje suptilno
postavile pitanje: A to sada?
Tijelo mu je na to pitanje reagiralo nagonski, s vrlo predvidljivim prijedlogom o
kojemu je na trenutak razmislio, ali ga zatim odbacio. Patience je, barem to se njega
tie, od ovoga trenutka nadalje njegova. A ako je njegova, mora se brinuti o njoj,
mora je tititi. Zatita u ovom trenutku znai i diskreciju. Ne bi bilo pametno da u
sobu ue kakva sluavka te ih zatekne isprepletenih udova.
S grimasom na licu, okrenuo se na bok. Patience je utonula u krevet, ni trenutka
se ne budei. Pogledao ju je, divei se njezinoj ljepoti, udiui njezinu toplinu te
podigao ruku ne bi li joj s lica odmaknuo pramen kose, ali onda se zaustavio u pola
pokreta. Dotakne li je, mogla bi se probuditi, a on onda moda ne bi mogao otii.
Priguio je uzdah, a zatim polako, vrlo tiho ustao iz njezina kreveta.
Prije nego to se spustio u prizemlje na doruak, Vane je svratio do Minnienih odaja.
Iznenaenje to ga vidi ocrtavalo joj se na itavom licu, a u oima joj je vidio
bezbrojna pitanja, no prije nego to mu ih je dospjela postaviti, nonalantno je rekao:
Na pola sam puta shvatio da je moj sastanak u Londonu mnogo manje vaan negoli
moje obveze ovdje, pa sam se vratio.
Minnie je iroko rastvorila svoje stare oi. Zbilja?
Zbilja. Vidio je kako Minnie dobacuje Timms jedan znakovit pogled Timms
je oito bila obavijetena o njegovu odlasku iz dvorca a znajui iz iskustva koliko
bi ga mogle namuiti svojim zapitkivanjima, brzo im se poklonio i rekao: Pustit u
vas onda da dorukujete, a i ja u potraiti neto za jelo.
Uspio je izai iz Minnienih odaja prije nego to su se oporavile i poele ga
zadirkivati.
U salon za doruak uao je uz uobiajene pozdrave. Za stolom su bila sva gospoda
iz kuanstva, ali Patience nije bilo. Suzbijajui samozadovoljan osmijeh, Vane se
posluio i s punim tanjurom sjeo za stol.
Ozarenost koja ga je obasjavala od ranih jutarnjih sati jo nije jenjala pa je na
Edmondove prie o varijacijama zadnjeg prizora iz drame odgovarao s blagim
smijekom i sasvim ozbiljnim prijedlozima, zbog ega je Edmond ubrzo otiao,

nestrpljiv da se uz novu svjeinu ponovno sastane s muzom.

Vane se potom okrenuo Gerrardu, koji mu se zadovoljno nasmijeio.
Danas u zapoeti novu skicu, rekao je. Ima jedan kut gledanja na ruevine iz
kojega se vide ostaci opatove loe oduvijek sam to htio nacrtati. Svjetlo je, dodue,
u tom dijelu gotovo uvijek slabo, ali mislim da bi jutros moglo biti zadovoljavajue.
Potom je iskapio ostatak kave iz alice. Trebao bih to obaviti do ruka. Jeste li za
odlazak na jahanje popodne?
Kako da ne, Vane mu je uzvratio smijekom. Ne bi trebao provoditi cijele dane
kiljei u kamenje.
To mu ja stalno govorim, uzdahnuo je General dok je odlazio iz salona.
Gerrard je ustao sa stolca i poao za Generalom, a Vane je ostao gledati u Edgarov
blagi profil.
Kojeg Bellamyja trenutano istraujete? upitao je Vane.
Whitticombe je prezrivo frknuo, odgurnuo tanjur u stranu i ustao. Vane se jo
zadovoljnije nasmijeio i podigao obrve prema Edgaru, ohrabrujui ga da mu
odgovori.
Edgar je oprezno pogledao Whitticombea i tek kada je njegov rival proao kroz
vrata, okrenuo se natrag prema Vaneu.
Trenutano, rekao je, Istraujem zadnjega biskupa. Bio je lan obitelji, znate.
Zar doista?
Henry je podigao pogled i prozborio: Zanima me, je li ovo mjesto pritom
mislim na opatiju bilo doista onoliko vano kao to to Colby tvrdi?
Ha, gledajte... Edgar im je zatim rijeima jasno oslikao Opatiju Coldchurch
kakva je bila nekoliko godina prije slubenog rasputanja, a izlaganje mu je bilo tako
osvjeavajue kratko i jasno da su i Vane i Henry bili iskreno zadivljeni.
A sada bih se trebao vratiti svemu tome, rekao je Edgar i sa smijekom otiao iz
prostorije.
Ostali su, dakle, jo samo Vane i Henry. Do trenutka kada je u salon ula
Patience, sva uurbana i uz ukanje suknje, Vaneovo se dobro raspoloenje bilo
protegnulo ak i na to da je pristao na biljarski revan koji je Henry tako dugo
predlagao. Radostan poput djeteta, Henry je ustao i nasmijeio se Patience. A sada
bih trebao do mame. Kimnuo je Vaneu i otiao.
Sav oaran i smekan dobrim raspoloenjem te njegovim neoekivanim
posljedicama, Vane se naslonio u stolcu, nakosivi ga tako da je mogao neometano
promatrati Patience dok je uzimala hranu s pladnjeva te potom prilazila stolu. Sjela je
na svoje uobiajeno mjesto, to znai da je izmeu njezina i Vaneova stolca stajalo
tek ispranjeno Gerrardovo mjesto. Uz kratak smijeak i upozoravajui pogled,
posvetila se doruku prilino velikoj hrpici koju je natovarila na tanjur.
Vane ju je odmjerio, a zatim je pogledao u oi i rekao: Neto vas je oito
oraspoloilo jer vam se tek oito popravlja.
Naglo zastajui u pola pokreta, s vilicom u zraku, Patience se zagledala u svoj
tanjur. Zatim je slegnula ramenima, pojela ono to joj je bilo na vilici i mirno ga

pogledala. Kao da se sjeam da mi je sino bilo prevrue. Podigla je obrve pa jo

jedanput pogledala tanjur. Kao da sam imala temperaturu. Nadam se da nije
zarazno. Zagrabila je jo jednu punu vilicu i iskosa mu dobacila pogled. Jeste li vi
mirno proveli no?
Masters i njegova ekipa stajali su nedaleko od njih, ekajui da raspreme stol, i do
njih je dopirala svaka njihova rije.
Zapravo i nisam, odgovorio je Vane, susreui Patiencein pogled. Zbog
prisjeanja na proteklu no morao se promekoljiti u stolcu. Ono to je vas muilo,
muilo je i mene. Bojim se da ta boljetica ne prolazi tako brzo.
To ovjeka moe ba... smesti, uspjela je izustiti Patience.
Doista je tako, odvratio je Vane, sve vie zainteresiran za razgovor. Na neke
sam se trenutke osjeao kao da me zarobila neka vlana toplina.
Patienceinim se obrazima razlilo crvenilo. Vane je znao da se iri sve do vrhova
njezinih bradavica.
Zanimljivo, uzvratila je, podigla alicu i otpila. Ja sam se pak osjeala kao da u
eksplodirati iznutra.
Vane se ukoio. Jedva se izborio s potrebom da se opet promekolji u stolcu i oda
se.
Sputajui alicu, Patience je odgurnula tanjur u stranu. Sreom, ta je
neugodnost do jutra nestala.
Ustali su i Patience je odetala do vrata. Vane je poao za njom. Moda,
promrmljao je dok su izlazili u hodnik, glasa duboka i tiha, tako da ga je samo ona
mogla uti. No bojim se da e vas i veeras zaposjesti ista boljka. Dobacila mu je
napola umoran, napola okiran pogled, a on se iroko nasmijeio. Tko zna! rekao
je. Moda vas neto jo vie zagrije.
Na nekoliko mu se trenutaka uinilo da ju je... zaintrigirao, no onda joj se
povratila uznosita otmjenost. Ravnoduno je nagnula glavu u stranu. Nemojte
zamjeriti, rekla je, ali moram ii vjebati ljestvice.
Zastajui na podnoju stuba, Vane ju je promatrao dok je odlazila niz hodnik.
Promatrao je kako joj se bokovi, kao i uvijek, slobodno njiu i nije uspijevao suzbiti
vuji osmijeh. Pomislio je na to da poe za njom te je pokua omesti u vjebanju
ljestvica, ali onda se niz stube spustio jedan sluga.
Gospodine Cynster, obratio mu se, Njezino vas Gospodstvo zove. Hitno je,
kae. U svojem je salonu.
Vane je odmah odbacio vuju kou, kratko kimnuo slugi i poao uz stube, grabei
po dvije odjednom. Kada se popeo na kat, pohitao je prema Minnienim odajama.
im je otvorio vrata, vidio je da sluga nije lagao. Minnie je sjedila sklupana na
stolcu, obavijena bezbrojnim alovima, i izgledala je poput bolesne sove. Niz lice su
joj se slijevale suze. Zatvarajui vrata, Vane joj je brzo priskoio i kleknuo na jedno
koljeno uz njezin stolac. Primio ju je za ruku.
to se dogodilo?
Minniene su oi plivale u suzama. Moji biseri, proaptala je drhtavoga glasa.

Nestali su.
Vane je bacio pogled prema Timms, koja je zatitniki bdjela nad Minnie.
Smrknuta je lica kimnula glavom. Nosila ih je sino, kao i obino, i poslije sam ih
osobno stavila na komodu nakon to smo je Ada i ja spremile u krevet. Posegnula je
rukom unatrag i sa stolia pokraj kojeg je stajala dohvatila omanju kutijicu
presvuenu brokatom. Uvijek su stajali ovdje, nismo ih zakljuavali jer ih je Min
nosila svake veeri pa nije bilo potrebe. A i kako nam se inilo da se lopovu sviaju
kiaste i blijetee stvari, biseri su naizgled bili izvan njegova podruja interesa.
Dvije dugake ogrlice s nanizanim biserima i iste takve naunice. Vane se vrlo
dobro sjeao da ih je Minnie stalno nosila otkad ju je poznavao.
Humphrey mi ih je dao kao vjenani poklon, uplakano je mrknula Minnie.
Od svih stvari koje mi je ikada poklonio, ta je bila najosobnija.
Vane je progutao kletvu koja mu se popela navrh jezika i uutkao navalu gnjeva.
Kakav li to gad prebiva u Minnienu kuanstvu? I ovako joj uzvraa gostoprimstvo?
Suosjeajno joj je stisnuo ruku. Ako su sino bili ovdje, kada su nestali?
Po svoj prilici jutros, kada smo otile na jutarnju etnju. Inae je stalno netko bio
u sobi. Timms je izgledala dovoljno ljutito da joj s usnica pobjegne psovka. Obino
ujutro odemo u kratku etnju po zagraenom vrtu ako je vrijeme dovoljno dobro. U
zadnje vrijeme idemo im se podigne magla. Ada posprema po sobi dok nas nema, ali
uvijek zavri i ode prije nego to se vratimo.
Danas, Minnie je morala progutati knedlu prije nego to je nastavila, im smo
ule kroz vrata, vidjela sam da kutijica nije na uobiajenom mjestu. Ada uvijek sve
vrati na svoje mjesto, ali danas je kutijica bila nakoena.
I bila je prazna, Timms je stegnula eljust. Lopov je ovaj put zbilja otiao
predaleko.
Pa doista jest. Vane je smrknuto ustao, stisnuo Minnienu ruku i zatim je pustio.
Vratit emo ti bisere, kunem se vlastitom au. A ti se u meuvremenu pokuaj
previe ne uzrujavati. Pogledao je Timms. Zato ne biste otile malo do glazbene
sobe? Moete zamoliti Patience da vam malo svira dok ja pokrenem neke stvari.
Timms je kimnula glavom. Izvrsna zamisao.
Minnie se namrtila. Ali Patience u ovo doba vjeba sviranje. Ne bih joj htjela
smetati.
Mislim da ti Patience ne bi oprostila kada joj u ovakvim okolnostima ne bi dola
u vrijeme vjebe, rekao je Vane, pomaui Minnie da ustane i razmjenjujui pogled s
Timms nad njezinom glavom. I ona ti sigurno eli pomoi pa ne bi htjela da je
izostavi.
Otprativi Minnie i Timms do glazbene sobe i ostavljajui svoju krsnu kumu u
vjetim Patienceinim rukama, Vane se sastao s Mastersom, gospoom Henderson,
Adom i Grishamom, viim pripadnicima Minniene posluge.
Njihovo zaprepatenje i trenutaan gnjev prema osobi koja se drznula tako
povrijediti njihovu dragu gazdaricu bili su gotovo opipljivi u zraku. Uvjerivi ih da
nitko od njih nije osumnjien i posluavi uvjeravanja da su svi trenutani lanovi
osoblja krajnje pouzdani, Vane je naredio zakljuavanje tala.

Kraa se tek odvila, pogledao je Grishama. Je li itko zatraio konja ili kola?
Nije, gospodine, Grisham je odmahnuo glavom. Ali ovi koji sada borave u kui
i inae malo idu uokolo.
To bi nam trebalo olakati zadatak. Ako bilo tko zatrai prijevoz ili ak samo
poalje konjuara po neto zadrite ih i odmah mi to javite.
U redu, gospodine, smrknuto je odvratio Grisham. Bez brige, uinit u upravo
tako.
A to se kuanstva tie... Vane se okrenuo i pogledao Mastersa, gospou
Henderson i Adu, Mislim da moemo obavijestiti osoblje. I ono koje radi u vrtu
takoer. Svima bi trebalo naloiti da dre oi irom otvorene i elim da mi se dojavi
apsolutno sve to bilo tko bude smatrao neobinim. Pritom mislim na svaku sitnicu,
bez obzira koliko beznaajna bila.
Preko lica gospoe Henderson preao je neobian izraz pa je Vane podigao obrve.
Je li ve netko prijavio neto neobino?
Pomalo neobino, slegnula je ramenima. Iako ne znam ima li kakvog znaenja
za ovo. S biserima sigurno nema.
Pa ipak... Vane joj je dao znak da nastavi.
Spremaice stalno prijavljuju da ostavlja gadne ogrebotine po podu.
to ostavlja gadne ogrebotine? namrtio se Vane.
Pijesak! glasno je uzdahnula gospoa Henderson. Uope nam nije jasno
odakle dolazi, ali stalno ga metemo u sobi gospoice Colby. Nema ga puno, ali je
tamo svaki dan. Uglavnom je razasut oko saga pred kaminom. Nabrala je nos. Ima
toga groznog limenog slona jeziva stvar, ali rekla je jednoj od sluavki da joj je to
uspomena na pokojnog oca, koji je, izgleda, bio misionar u Indiji. Pijesak je obino u
blizini slona, ali izgleda da nije iz slona. Spremaice su ga dobro obrisale i opraile te
pritom pregledale, ali izgleda da je savreno ist. Pa opet svaki dan tamo pronau
neto pijeska.
Vane je visoko podigao obrve, zamiljajui Alice Colby kako se usred noi iskrada
iz kue da bi negdje zakopala ukradene predmete. Moda donosi pijesak izvana.
Gospoa Henderson je odmahnula glavom tako snano da joj je podbradak
zadrhtao. Ne, ne. To je morski pijesak. Trebala sam vam odmah rei. Zbog toga je
sve to i tako udno. Fini, srebrno-bijeli pijesak, zrnat. A gdje bi ovjek u okolici
pronaao takav pijesak?
Vane se namrtio, a slike koje je dotad zamiljao izblijedjele su mu iz misli.
Pogledao je gospou Henderson. Slaem se s vama da je to s pijeskom udno, ali isto
ne znam to bi to trebalo znaiti. No svakako, upravo to je vrsta neobinog dogaaja
koji bih htio da mi dojavite. Bez obzira je li oigledno povezan s lopovom ili nije.
Naravno, gospodine, uspravio se Masters. Odmah emo rei osoblju. Moete
se pouzdati u nas.
Na koga bi se drugog, uostalom, uope mogao osloniti?
Pitanje ga je muilo itavim putem od odaja gospoe Henderson pa do prednjeg

predvorja. Prema njegovoj procjeni, Patience, Minnie, Timms i Gerrard oduvijek su

bili izvan svake sumnje. I Patience i Gerrard imali su u sebi neto otvoreno i iskreno
to ga je podsjealo na Minnie pa je duboko u dui znao da ni oni ni Timms nisu
umijeani u krae.
No tu su bili ostali a u njih nije bio toliko siguran.
Prvo se zaustavio u knjinici. Vrata su se neujno otvorila, a za njima se ukazala
duga prostorija od poda do stropa obloena policama za knjige. Dugi su prozori
stajali na kraju police i kroz njih se izlazilo na terasu. Jedan je prozor bio otvoren i
kroz njega je u prostoriju dopirao blagi povjetarac ugrijan jesenjim suncem.
Na drugome kraju prostorije stajala su dva radna stola okrenuta jedan prema
drugome. Vei, impozantniji stol bio je natrpan knjigama, a prostor na kojemu nije
bilo knjiga prekrivali su listovi papira od kojih su neki bili zguvani u lopte. Na dobro
podstavljenom stolcu uz stol nije sjedio nitko. S druge strane, na drugome stolu nije
bilo gotovo niega tek jedna knjiga, svezak konih korica s izrezbarenim
bridovima stranica, trenutano otvorena i u Edgarovim rukama. Sjedio je za stolom
pognute glave i blago namrten, ne dajui nikakve naznake da je primijetio Vaneov
ulazak.
Vane se uputio niz debeli sag. Ve je gotovo bio proao pokraj naslonjaa uz
kamin, okrenutog leima prema ulazu, kada je shvatio da i u njemu netko sjedi.
Zastao je.
Udobno zavaljena u duboki naslonja, Edith Swithins uurbano je kukiala.
Pogleda prikovana uz niti, ni ona nije davala znakove da je primijetila Vanea. Vane je
sumnjao da je malo nagluha, ali to skriva itanjem s usana.
Koraajui neto glasnije, priao joj je blie, ali primijetila ga je tek kada joj se
sasvim pribliio. Trgnula se i pogledala prema gore.
Vane joj se prijateljski nasmijeio. Ispriavam se na prekidu. esto jutra
provodite ovdje?
Prepoznajui ga, Edith mu se blago nasmijeila. Uglavnom sam prijepodne
ovdje. Dolazim odmah nakon doruka i zauzimam mjesto prije nego to stignu
gospoda. Tiho je i... glavom je pokazala prema vatri Toplo je.
Zauvi glasove, Edgar je podigao glavu, ali nakon jednog kratkovidnog pogleda,
vratio se itanju. Vane se nasmijao Edith. Znate li gdje je Colby?
Edith je mignula. Whitticombe? Osvrnula se i provirila iza ruba naslonjaa.
O, Boe, pa zamislite! Mislila sam da je ovdje cijelo vrijeme. Zatim se zavjereniki
nasmijeila Vaneu. Znate, sjedim ovdje i zato da ga ne moram gledati. On je vrlo...
napuila je usnice, hladan ovjek, zar ne? Odmahnula je glavom, a zatim protresla
kukiana vlakna u rukama. Nekom se gospodom jednostavno ne vrijedi baviti.
Vane se iskreno nasmijeio, a Edith se vratila kukianju. Produio je niz
prostoriju.
Edgar ga je pogledao im mu se pribliio i naivno se nasmijeio. Ni ja ne znam
gdje je Whitticombe.
Sluh mu je oito bio vrlo dobar. Vane je zastao nad stolom.
Skidajui naoale s nosa, Edgar ih je stao istiti, gledajui usput na drugu stranu

prostorije, u stol svojega rivala. Moram priznati da ni u najboljim okolnostima ne

obraam previe pozornosti na Whitticombea. I ja sam, ba kao i Edith, mislio da je
ovdje, za svojim stolom. Vraajui naoale na nos, Edgar je pogledao Vanea kroz
debela stakla. Ali ja i ne vidim tako daleko, ak ni s naoalama.
Vane je podigao obrve. I vi i Edith ste razvili svoje sisteme kako da se drite
podalje od Whitticombea.
Edgar se nakesio. Traite li neto iz knjinice? Ako hoete, mogu vam pomoi.
Ne, ne, vragolasto se nasmijeio Vane. Samo lutam uokolo. Neu vam sada
vie smetati, samo se vratite poslu.
Rekavi to, vratio se odakle je doao i jo se jednom osvrnuo na prostoriju s vrata.
Edgar se vratio svojoj knjizi. Edith Swithins bila je nevidljiva u svojem naslonjau.
Bibliotekom je vladao mir. Izlazei na hodnik, Vane se namrtio.
Nije za to imao nikakvog logikog temelja i bio je to spreman priznati no
nagon mu je govorio da je lopov ensko. Edith Swithins uvijek je posvuda nosila svoju
pozamanu torbicu s pletivom i to mu je donekle bilo zanimljivo, no znao je da joj je
ne moe samo tako oduzeti i pretraiti. Osim toga, ako je bila u knjinici i prije nego
to je Whitticombe otiao iz salona za doruak, nije mu se inilo vjerojatnim da bi u
kratkom razdoblju tijekom kojega je bila prazna uspjela opustoiti Minnienu sobu.
Ne ba vjerojatno ali svakako ne i nemogue.
Smjerajui prema bonim vratima, Vane je razmiljao o jo jednoj, jo sloenijoj
mogunosti. Minniein lopov osoba koja je ukrala njezine bisere moda i nije
ista osoba kao i lopov koji je poinio prethodne krae. Netko je moda u lopovusvraci vidio idealnu masku pod ijom e zatitom izvesti mnogo ozbiljniji zloin.
Dok se pribliavao bonim vratima, Vaneovo se lice zgrilo u nezadovoljnu
grimasu. Nadao se da taj scenarij ipak nije neto ega bi se dosjetio bilo koji
trenutani stanovnik Bellamy Halla osim njega. Odnosi u Minnienu kuanstvu ve su
ionako bili dovoljno zapetljani.
Namjeravao je obii ruevine te ondje potraiti Edmonda, Gerrarda, Henryja i
Generala jer su svi, prema Mastersovim rijeima, jo bili vani, no onda je zauo
glasove iz stranjega salona i zastao.
Ne razumijem zato ne moemo opet otii do Northamptona, glasno je
negodovala Angela. Ovdje je toliko dosadno.
Stvarno bi, duo, trebala biti zahvalnija, umorno joj je odvratila gospoa
Chadwick. Minnie nas je i vie nego ljubazno primila.
Dobro, pa jesam, zahvalna sam. Izgovorila je to tako da je zahvalnost zvuala
poput neke bolesti. Ali to mogu kada je toliko dosadno. Cijeli smo dan zatvoreni
ovdje i nemamo to drugo initi nego gledati staro kamenje.
Stojei tiho u hodniku, Vane je mogao vrlo jasno zamisliti Angelino durenje.
I zna to, nastavila je djevojka, Mislila sam da e biti zabavnije kada je doao
gospodin Cynster. Ti si mi barem rekla da je razvratnik.
Angela! Tebi je samo esnaest godina. Gospodin Cynster ti je posve nedostian.
No, pa sada to znam! Za poetak je tako star! I preozbiljan je. Mislila sam i da

bih se mogla sprijateljiti s Edmondom, ali ovih dana stalno mrmlja neke stihove.
Uglavnom besmislene. A to se Gerrarda tie...
Zadovoljan injenicom da se vie nee morati braniti od Angelinih djetinjih
nasrtaja, Vane se vratio nekoliko koraka unatrag i popeo se na kat sporednim
stubitem.
Iz onoga to je uo zakljuio je da gospoa Chadwick dri Angelu blizu sebe, to
je bez ikakve sumnje bila pametna odluka. Kako Angela vie nije dolazila na doruak
u salon, pretpostavljao je da to znai kako s majkom provodi itavo jutro. Ni jedna ni
druga nisu mu se inile kao dobri kandidati za ulogu lopova, bez obzira je li bila rije
o krai Minnienih bisera ili svega ostalog.
Ostajala mu je samo jedna enska lanica kuanstva za koju jo nije znao to ini
tijekom prijepodneva. Koraajui niz jedan od beskrajnih hodnika Bellamy Halla,
Vane je shvatio da nema pojma kako dane provodi Alice Colby.
One veeri kada je stigao, Alice mu je rekla da joj je soba jedan kat ispod Agathe
Chadwick. Poeo je zato s jednog kraja krila i zakucao na sva vrata. Ako mu se nitko
ne bi javio, otvorio bi vrata i pogledao. Veina je soba bila prazna, a pokustvo
prekriveno radi zatite od praine.
Na pola puta niz krilo, meutim, kad se ve bio spremao otvoriti jo jedna vrata,
netko mu je iz ruke s druge strane oteo kvaku i naao se ravno pred tamnim oima
Alice Colby.
Pred zlim crnim oima Alice Colby.
to to radite, gospodine? Ometate bogobojaznu eljad u molitvi? Neuveno! Ve
je dovoljno loe to to ovaj mauzolej od kue nema kapelice ili barem prostorije za
molitvu, a sada jo moram trpjeti prekide od ovakvih kao to ste vi!
Pustio ju je da dadne oduka svojoj ljutnji, za to vrijeme joj preko ramena
pregledavajui sobu, svjestan da je po znatielji ravan Patience. Zastori su bili vrsto
navueni preko prozora, nije bilo vatre u kaminu, ak i ugaraka, i sobom je vladala
opipljiva hladnoa, kao da nikada nije zagrijavana, nikada provjetrena. Ono
pokustva to je vidio bilo je obino i svrsishodno, bez ijednog ukrasnog predmeta
kakvima je Bellamy Hall inae bio nakrcan. inilo se kao da je Alice Colby zaposjela
sobu i obiljeila je svojim karakterom.
Zadnja stvar koju je primijetio bilo je klecalo s izlizanim jastuiem i raskupusana
Biblija otvorena na stalku te slon o kojemu je priala gospoa Henderson. Potonji je
stajao uz kamin, a metalni su mu bokovi svjetlucali na svjetlu koje je dopiralo s
otvorenih vrata.
Ba me zanima to imate rei u svoju obranu. S kojim to vanim razlogom
prekidate moje molitve? Alice je prekriila ruke preko goljavih prsiju i zagledala se
u njega, crnih oiju poput bodea.
Vane ju je pogledao kamena izraza lica. Ispriavam se to vas prekidam u
molitvama, ali bilo je nuno. Minnieni su biseri ukradeni. Htio sam vas pitati jeste li
uli ili vidjeli ita neobino.
Alice je trepnula i izraz joj se lica uope nije promijenio. Nisam nita ula i
vidjela. Zar ste maloumni? Pa molila sam se!

Izgovorivi to koraknula je unatrag i zatvorila vrata.

Vane je zurio u daske koje su mu se zalupile pred nosom i jedva je suzdrao poriv
da ih razvali. S njegovom se cynsterovskom naravi nikada nije bilo mudro poigravati,
posebice ne u ovakvome trenutku, kada je ve bio na rubu, kada je dahtao poput
krvoedne ivotinje. Netko je povrijedio Minnie i to je jednom ne tako malenom
dijelu njegova uma bilo isto kao da je povrijedio njega. Ratnik pod krinkom uglaena
gospodina na to je morao reagirati. I to odgovarajuom estinom.
Duboko je uzdahnuo i okrenuo se od Aliceinih vrata. Nije imao nikakvog dokaza
koji bi upuivao na to da bi mogla biti umijeana u krae, nita je nije inkriminiralo
vie nego bilo koga drugoga.
Poao je natrag prema bonim vratima. Moda nee naii na krivca tek
provjeravajui gdje se tko nalazi, ali to je zasad bilo jedino to je mogao uiniti.
Utvrdio je lokaciju svih ena u kuanstvu i sada su mu preostajali jo neki mukarci.
Borei se protiv svoje nagonske sumnje da je kradljiva svraka u Bellamy Hallu
ena, Vane je razmotrio drugu zamisao da je itava pria tek obian prijestup,
poput onoga u kojem su Edgar, Henry ili Edmond ostali bez novca pa su glupo uinili
nezamislivo. No dok je prelazio travnjak, zakljuio je da ni ta zamisao ne dri vodu.
Minnieni su biseri, naime, vrijedili itavo malo bogatstvo.
Njihov je obian kradljivac, pod uvjetom da je bisere ukrala ista osoba kao i sve
ostalo, upravo napravio korak vie prema razbojstvu.
U ruevinama, ini se, nije bilo nikoga. Stojei na zidinama samostana, Vane je
vidio Gerrardov tafelaj, postavljen na drugome kraju ruevina i okrenut prema
opatovoj loi i s dijelom ume za leima. Papir privren uz tafelaj blago se savijao
na povjetarcu, a Gerrardova kutija s olovkama stajala je uz tafelaj te je iza nje stajao
stolac.
Sve je to vidio, ali Gerrardu nije bilo ni traga. Pretpostavivi da je uzeo stanku ne
bi li protegnuo noge, Vane se okrenuo. Nije imalo nikakvog smisla ispitivati Gerrarda
je li ita vidio. S doruka je otiao tek s jednim ciljem na pameti i nema sumnje da je
od tada bio slijep za sve ostalo.
Okreui se natrag prema samostanu, Vane je u povjetarcu zauo mrmljanje.
Edmonda je otkrio u sredinjoj lai, gdje je, sjedei uz krstionicu, naglas smiljao
stihove.
Kada mu je objasnio situaciju, Edmond je trepnuo. Nisam vidio nikoga, ali
iskreno, nisam ni gledao. Pokraj mene je mogla proi itava konjica i ja uope ne bih
primijetio. Namrtio se i spustio pogled. Vane je priekao, nadajui se bilo kakvoj,
pa i najmanjoj pomoi.
Edmond je podigao pogled i dalje smrknutih obrva. Zbilja se ne mogu odluiti
treba li se ovaj prizor odigrati u lai ili u samostanu. to vi mislite?
Samo zahvaljujui nadljudskoj samokontroli, Vane mu nije rekao to misli. Nakon
duge stanke odmahnuo je glavom i uputio se natrag prema kui.
Upravo je obilazio prevrnuto kamenje kada je zauo kako ga netko doziva
imenom. Okreui se, spazio je Henryja i Generala kako izlaze iz ume. Dok su mu se
pribliavali, upitao je: Pretpostavljam da ste vas dvojica otili zajedno u etnju?

Ne, ne, razuvjerio ga je Henry. Sluajno sam naiao na Generala u umi. Iao
sam preacem prema glavnoj cesti jedna staza vodi kroz umu.
Vane je to znao. Kimnuo je i pogledao Generala, koji je blago dahtao, oslanjajui
se o tap.
Uvijek eem po ovim breuljcima, rekao je Dobra je to, ivahna etnja po
neravnom tlu. To je dobro za srce, znate? Generalove su se oi smirile na Vaneovu
licu. Ali zato vas to zanima, je li? Znam da niste neki ljubitelj etnji.
Minnieni su biseri nestali. Htio sam vas pitati jeste li tijekom etnji vidjeli neto
neobino ili nekoga tko se neobino ponaa.
O, Boe dragi Minnieni biseri! Henry je izgledao zaprepateno. Sigurno se
jako uzrujala.
Van je kimnuo, a General frknuo. Nisam vidio nikoga sve dok nisam naiao na
Henryja.
Time, primijetio je Vane, nije zapravo odgovorio na njegovo pitanje. Uhvatio je
korak uz Generala dok mu je Henry s druge strane, u svojoj uobiajenoj brbljivoj
maniri, ispunio etnju do kue beskorisnim izjavama.
Zanemarujui Henryjeve brbljarije, Vane je jo jedanput u mislima napravio
inventuru lanova kuanstva. Utvrdio je lokaciju svih osim Whitticombea, koji je bez
sumnje sada ve sjedio u knjinici, napreui se pred svojim dragocjenim knjigama.
Odluio je provjeriti, tek toliko da bude siguran.
No u toj ga je namjeri sprijeio gong za ruak. Masters ga je udario ba u trenutku
kada su doli do prednjeg predvorja. General i Henry uputili su se prema
blagovaonici, a Vane je malo zaostao. Vrata knjinice otvorila su se za manje od
minute i kroz njih je prvi izaao Whitticombe, nosa visoko uzdignuta u zrak i s
aurom nadmoi kao platem koji ga neprekidno obavija. Za njim je Edgar pomagao
Edith Swithins da sa svojom torbicom s pletivom sigurno stigne na ruak.
Bezizraajnoga lica, Vane je priekao da Edgar i Edith prou pokraj njega, a zatim
je poao za njima.

innie se nije pojavila na ruku, a odsutne su bile i Patience i Timms.

Nije se pojavio ni Gerrard, ali, prisjeajui se Patienceinih napomena o
bratovoj sklonosti da zaboravi sve zbog potrage za savrenim
prizorom, Vane nije razbijao glavu Gerrardom.
Minnie je, meutim, bila sasvim druga pria.
Vane je smrknuto pojeo tek nekoliko zalogaja, a zatim se uspeo uza stube. Mrzio
je enske suze. Uz njih se uvijek osjeao bespomono, a bespomonost nije bio
osjeaj s kojim se njegov unutarnji ratnik dobro nosio.
Kada je doao do Minniene sobe, Timms mu je otvorila vrata i odsutno ga pustila
u prostoriju. Minnien su stolac povukli do prozora, preko irokih naslonjaa za ruke
poloili pladanj s rukom, a Patience ju je, sjedei uz prozor, pokuavala nagovoriti
da neto pojede.
Patience ga je pogledala kada im se pribliio i pogledi su im se nakratko sreli.
Vane je zastao uz Minnie.
Minnie ga je pogledala, i nada u njezinim oima umalo mu je slomila srce.
Sagnuo se i ispriao joj sve to je do tog trenutka uinio, to je saznao, a malo i
ono o emu je razmiljao.
Timms je kimala glavom, Minnie se pokuavala smijeiti i Vane ju je zagrlio.
Nai emo lopova, nita se ti ne boj.
Patiencein pogled zaustavio se na njegovu licu. A to je s Gerrardom?
Po njezinu je tonu znao to je doista htjela upitati. Vani crta jo od doruka
navodno postoji neki teak prizor koji silno eli nacrtati. Neko ju je vrijeme gledao,
a onda dodao: Svi su ga vidjeli kad je otiao, ali nije se jo vratio.
U oima joj je zabljesnulo olakanje, a kratak smijeak uputila je kriom samo
njemu. Potom se vratila zadatku hranjenja Minnie. Hajde morate odrati snagu.
Uspjela ju je natjerati da pojede komadi piletine.
Doista, nadovezala se Timms. ula si svoje kume. Pronai emo ti bisere.
Nema nikakvog smisla da se u meuvremenu pretvori u sablast.
Da, to vjerojatno nema smisla. Igrajui se rubom jedne od vanjskih marama,
Minnie je, sva zadivljena i krhka, dobacila pogled Vaneu. Zna, te sam bisere htjela
ostaviti Patience. Oduvijek su joj bili namijenjeni.
I jednog u ih dana nositi, pa e me podsjetiti na sve ovo i koliko moete biti
tvrdoglavi s hranom. Patience joj je odluno na vilici pogurnula komadi pastrnjaka.
Gori ste nego to je Gerrard ikada bio, a Bog zna da je bio grozan s hranom.

Tiho se smijuljei, Vane se sagnuo i poljubio Minnie u obraz. Prestani se

uzrujavati i uini kako ti se kae. Pronai emo bisere. Nije valjda da sumnja u
mene. Ako sumnja, sigurno neto pogreno inim.
Zbog zadnje mu je reenice uputila slabaan osmijeh. S olakanjem to je postigao
barem to, Vane im je svima uputio jedan samopouzdan osmijeh i otiao.
Poao je u potragu za Dugganom.
Njegov je pobonik bio vani i vjebao je sivce, a Vane je za to vrijeme u talama
avrljao s Grishamom i konjuarima. Kada se Duggan vratio i kada su sivci zatvoreni
u tale, Vane je odetao van da bi pogledao mlado drijebe na polju te je poveo
Duggana sa sobom.
Prije nego to je unaprijeen na poloaj osobnog konjuara najstarijeg sina u kui,
Duggan je bio mladi konjuar u slubi njegova oca. Bio je iskusan i pouzdan sluga i
Vane je imao potpuno povjerenje u njegove sposobnosti te u njegovo miljenje o
drugim slugama. Duggan je, osim toga, ve mnogo puta posjetio Bellamy Hall, i u
pratnji njegovih roditelja i u pratnji njega, Vanea.
Vane ga je dobro poznavao.
S kim si se ovaj put spetljao? upitao ga je kada su dovoljno odmakli od tala.
Duggan se nakratko pravio nevjet, ali mu Vane ni trenutka nije povjerovao pa je
na kraju priznao. Lijepa mlada kuna pomonica, Ellen.
Kuna pomonica? To bi moglo biti korisno. Vane je zastao uz ogradu polja na
kojemu se nalazilo drijebe i naslonio se na najgornju preku. uo si za zadnju
krau?
Duggan je kimnuo glavom. Masters nam je svima rekao prije ruka ak je
pozvao i umara s ekipom.
A to ti misli o slugama? Je li ti itko od njih imalo sumnjiv?
Duggan je na trenutak razmislio, a zatim polako, ali sigurno odmahnuo glavom.
Ne. Dobra je to druina. Nitko nije dugih prstiju, nitko nije ivan. Njezino je
gospodstvo velikoduno i ljubazno, nitko joj od njih ne bi htio nauditi.
Vane je kimnuo. Nije ga iznenadilo da i Duggan misli kao i Masters. Masters,
gospoa Henderson i Ada pazit e na zbivanja u kui, Grisham e se pozabaviti
talama, a tebe bih zamolio da provede to je vie mogue vremena na terenu, po
imanju. Od najblie okunice pa do udaljenosti koju bi ovjek mogao prehodati bez
napora.
Dugganove su se oi suzile. Mislite li da bi netko mogao proslijediti te bisere
dalje?
Da, a mogao bi ih i zakopati. Ako zapazi bilo kakva neobina zbivanja na
imanju, istrai to. Vrtlar je star vjerojatno vie nita nee saditi u ovo doba
godine.
Istina.
I htio bih da poslua svoju kunu pomonicu potakni je da ti to vie pria.
Ajme meni, nakreveljio se Duggan. Ne znate to traite od mene.
Nema veze, ustrajao je Vane. Masters, gospoa Henderson i Ada sigurno e

prijaviti bilo kakvu nepravilnost u kui, ali mlade sluavke, iz straha da ne ispadnu
budalaste ili zato da ne skrenu pozornost na neto drugo to su uinile, a nisu trebale
moda bi mogle zatajiti kakav neobian dogaaj.
Dobro, u redu, rekao je Duggan poteui se za uho. Ako je za staru gospou
koja je uvijek bila dobra ko kruh, rtvovat u se.
Tako je, suho je odvratio Vane. A ako bilo to uje od nje, odmah se obrati
meni.
Ostavljajui Duggana da isplanira svoje potrage, Vane je otiao natrag u kuu.
Sunce je odavno prolo zenit. Dok je ulazio u prednje predvorje, susreo je Mastersa
koji je upravo smjerao prema blagovaonici s priborom za jelo. Je li gospodin
Debbington negdje u blizini? upitao ga je Vane.
Nisam ga vidio od doruka, gospodine. No moda je uao dok nisam bio u blizini
i sada je negdje uokolo.
Vane se namrtio. Nije dolazio u kuhinju po neto za jelo?
Nije, gospodine.
Vane se jo vie smrknuo. Gdje je njegova soba?
Trei kat, zapadno krilo predzadnja soba.
Vane je grabio po dvije stube do treega kata, a zatim pohitao galerijom do
zapadnog krila. Dok se penjao, zauo je kako se niz stube sputaju neki drugi koraci.
Podigao je pogled, napola oekujui Gerrarda, ali spazio je Whitticombea.
Whitticombe ga nije vidio do trenutka kada su se nali na istom dijelu stuba i
kada ga je spazio, na djeli je trenutka zastao, a zatim nastavio sputanje prema
prizemlju. Nagnuo je glavu i oslovio ga na pozdrav: Cynsteru.
Vane mu je uzvratio kimanjem i upitao: Jeste li vidjeli Gerrarda?
Whitticombeove su se obrve posprdno uzdigle. Debbingtonova je soba na kraju
krila, a moja tik uz stube. Nisam ga vidio ovdje gore.
Jo mu je jedanput odsjeno kimnuo glavom i nastavio se sputati niz stube, a
Vane je smrknuto poao nagore.
Znao je da je u pravoj sobi im je otvorio vrata mjeavina mirisa papira, tinte,
ugljena i boje bila mu je dovoljna potvrda. Soba je inae bila iznenaujue uredna
Vane je odmah posumnjao na Patiencein utjecaj. Veliki je drveni stol bio pogurnut uz
iroke prozore i njegova je povrina bila jedina natrpana povrina u prostoriji.
Prekrivale su je skice, blokovi za skiciranje, brojna pera i olovke te otpadci od iljenja.
Vane je polako doetao do stola i pogledao ga.
Svjetlo koje je dopiralo nisko kroz prozore odbijalo se od povrine i Vane je spazio
da su otpadci od iljenja nedavno bili otpuhnuti pa zatim ponovno skupljeni na
mjesto, no jo je bilo preostalih komadia izmeu skica te meu stranicama blokova.
Kao da je netko prelistavao ono to je naao na stolu, zatim primijetio raspuhane
otpatke pa ih ponovno skupio na kup.
Vane se namrtio, a zatim odbacio zamisao. Vjerojatno je bila rije tek o
znatieljnoj, a moda i zaljubljenoj sluavki.
Pogledao je kroz prozor. Zapadno se krilo nalazilo na strani dvorca koja je bila

suprotno od ruevina, ali sunce se neumoljivo sputalo. Gerrardovo dragocjeno

jutarnje svjetlo ve je odavno nestalo.
Neki neobini trnci, jezovit osjeaj da e se neto dogoditi, spustili su se niz
Vaneovu kraljenicu. ivo se prisjeajui prizora Gerrardova tafelaja bez Gerrarda,
Vane je opsovao.
Spustio se niz stube mnogo bre no to se njima uspeo.
Zabrinuta izlaza prohitao je kroz predvorje i niz hodnik te kroz bona vrata. A
zatim je zastao.
Pokuao je brzo ukloniti izraz zabrinutosti s lica, ali zakasnio je. Zapazila ga je
Patience, koja je upravo u tom trenutku prolazila onuda sa svojim haremom. Vidjevi
Vaneovo lice, u oima joj je zabljesnula uzbuna. Vane je u sebi opsovao. Sa
zakanjenjem namjetajui ravnoduan izraz lica, priao joj je da bi je pozdravio.
Zajedno s njezinim haremom.
Penwick je bio ondje. Vane je stisnuo zube i uzvratio njegovo kimanje glavom s
distanciranom osornou.
Minnie se odmara, obavijestila ga je Patience i pogledala ga ravno u oi. Zato
sam htjela malo proetati po svjeem zraku.
Mudra zamisao, kazao je Penwick. Par krugova po vrtu i sve brige nestaju.
Svi su ga zanemarili, gledajui samo u Vanea.
Mislio sam da idete na jahanje s mladim Gerrardom, rekao je Henry.
Vane se jedva odupro porivu da ga tresne. I idem, odvratio je. Upravo ga idem
pozvati.
Edmond se namrtio. udno, pogledao je prema ruevinama. Mogu zamisliti
da je propustio ruak, ali nije ba tako lako ovako dugo trpjeti glad. A i svjetlo samo
to nije nestalo. Nemogue da i dalje crta.
Moda bismo trebali organizirati potragu, predloio je Henry. Vjerojatno vie
nije ondje gdje je bio jutros.
Mogao bi biti bilo gdje, ubacio se Edmond.
Vane je zakrgutao zubima. Znam gdje je. Idem po njega.
Idem s vama. Patienceine rijei bile su tvrdnja, a ne pitanje i samo jedan pogled
prema njezinu licu Vaneu je rekao da se nema smisla opirati. Odsjeno je kimnuo.
Dopustite mi, draga gospoice Debbington, Penwick joj je s ljigavom
uglaenou ponudio ruku. Svi emo, naravno, poi s vama, da vas umirimo. A i ja
u osobno porazgovarati s Debbingtonom, ne bojte se. Ne moemo mu dopustiti da
vas tako lakomisleno uzrujava.
Pogled koji mu je uputila Patience bio je otrovno prezriv. Neete uiniti nita
slino. Dosta mi je ve vaih mijeanja u nae stvari, gospodine!
Tako je. Iskoritavajui priliku, Vane je uhvatio Patience za ruku, iskoraio,
okrenuo Patience i blago odgurnuo Penwicka. Zajedno su poli prema ruevinama
prilino brzim korakom.
Patience je hodala uz njega. Osvrui se po ruevinama, ni trenutka se nije
pobunila to je uz Vanea morala gotovo trati.

Vane ju je pogledao i rekao: Bio je postavio tafelaj na drugom kraju ruevina, iza
samostana, nedaleko od opatove loe.
Patience je kimnula glavom. Mogu zamisliti da je zaboravio na ruak, ali nikada
ne bi zaboravio dogovor za jahanje s tobom.
Osvrui se za sobom, Vane je spazio kako se Edmond i Henry bacaju u
uzbudljivu potragu Edmond se uputio prema staroj crkvi, a Henry prema
suprotnom dijelu samostana. Barem su bili korisni. Penwick ih je, s druge strane,
samo mlitavo pratio.
Kako god bilo, rekao je Vane kada su doli do prvog ruevnog zida, ve se
trebao vratiti svjetla vie nema, a i pogled mu se sigurno promijenio do ruka.
Pomogao je Patience da pree preko dijela neravnog kamenja, a zatim su pourili
po zapadnoj strani samostana. Henry je upravo pretraivao istonu, a iz sredinje su
lae uli Edmonda kako zvonkim pjesnikim glasom doziva Gerrarda. Nije bilo
odgovora.
Doavi do stranjega zida, Vane je pomogao Patience da se popne na neravno
kamenje, s kojega je nedavno pala, a zatim se okrenuo i pogledao prema opatovoj
loi.
Pred oima mu je bio prizor koji je ve bio vidio toga dana. Potpuno identian
prizor.
Opsovao je i ak se nije ni potrudio ispriati. Skoio je sa zida i dohvatio Patience
te spustio i nju. vrsto je drei za ruku, uputio se prema Gerrardovu tafelaju.
Trebalo im je desetak minuta pentranja preko ruevina, gotovo preko cijele
opatije, a onda su stigli do travnate istine na koju se bio smjestio Gerrard. Travnjak
se blago uzdizao od opatove loe, a zatim se sputao prema ikari na rubu ume.
Gerrard se bio smjestio malo iza najvie toke uspona, ali i jo uvijek podalje od
spusta, pola metra do metar od ruevnog luka, jedinog dijela zida koji je neko
opasivao opatijin vrt.
Drei Patience za ruku i osjeajui kako se njezini prsti grevito dre uz njegovu,
Vane je priao tafelaju. Stranica koja je leprala na povjetarcu bila je potpuno
prazna.
Padence je problijedjela. Nije ni poeo.
Vaneu se stegnula eljust. Poeo je, poeo, odgovorio je i prstom dotaknuo
poderane ostatke papira ispod igala na vrhu tafelaja. Samo to su stranice
istrgnute. vre stiui Patienceinu ruku, zagledao se prema drveu.
Gerrard!
Njegov je povik izblijedio u tiini.
Lupkanje izama navijestilo im je Henryjev dolazak. Popeo se preko ruevnog
zida, a zatim se zagledao u tafelaj. Dolazei k sebi i pogledavajui Vanea i Patience,
samo je rekao: Nema ga ni tamo odakle dolazim.
Edmond se pojavio iza drugog kraja ruevina. Kao i Henry, prvo se zagledao u
tafelaj, a zatim pokazao rukom u smjeru odakle je doao. Nema ga ni u blizini
crkve.

Skamenjena lica, Vane im je domahnuo da pou prema drveu. Vi ponite s

onog kraja. Kimnuli s glavom i poli. Vane je pak pogledao Patience. Bi li radije
priekala ovdje?
Odmahnula je glavom. Ne. Idem s tobom.
Nita drugo nije ni oekivao. vrsto ga drei za ruku, spustili su se niz travnjak
do ume.
Penwick ih je dostigao kada su ve bili duboko meu drveem, daui i puui.
Dozivali su Gerrarda i obilazili podruje, a Penwick je, dolazei do daha, ozbiljno
zacoktao jezikom. Da ste mi jo prije dopustili da porazgovaram s mladim
Debbingtonom da ga privedem k pameti i podsjetim na njegove dunosti
ovakve se gluposti, uvjeren sam, ne bi dogaale.
Odmiui pramen kose s ela, Patience se zapiljila u njega. Kakve gluposti?
Pa, oito je. Penwick je povratio dah i uobiajeno dranje. Deko se spetljao s
nekom prevrtljivom sluavkom. Svima nam je rekao da ima posla s crtanjem, a
zapravo se iskrao u umu.
Patience se od oka razjapila eljust.
Jeste li vi to inili u njegovoj dobi? upitao ga je Vane, kroei naprijed bez
stanke.
Pa... Penwick je poravnao kaput, a zatim primijetio Patiencein pogled. Ne!
Naravno da nisam! Osim toga, sada ne govorimo o meni, nego o mladom
Debbingtonu. Bitangi u nastanku, u to nema nikakve sumnje. Odgojile su ga ene.
Mazile ga i pazile. Dopustile mu da divlja bez potene muke ruke. to drugo
oekivati?
Patience se ukoila.
Penwick, obratio mu se Vane. Idite kui ili zaepite. U suprotnom u vam sa
zadovoljstvom sasuti zube niz grlo.
elini ton kojim je to izgovorio jasno je davao do znanja da misli vrlo, vrlo
ozbiljno.
Penwick je problijedio, zatim se zarumenio i uspravio. Ako ne elite moju
pomo, naravno da u se povui.
Vane je kimnuo glavom. Uinite to.
Penwick je pogledao Patience, ali ona mu je samo uzvratila ledenim pogledom.
Drei se poput odbaena muenika, mrknuo je i okrenuo se na peti.
Kada je utanje njegovih koraka jenjalo u daljini, Patience je uzdahnula. Hvala
ti.
Bilo mi je izrazito zadovoljstvo, odvratio je Vane, a zatim protegnuo ramena.
Iako sam se zapravo nadao da e ostati i nastaviti govoriti.
Patience je tiho zahihotala.
Nakon jo desetak minuta uzaludne potrage, kroz drvee su ugledali Henryja i
Edmonda. Patience je stala i zabrinuto uzdahnula. Ti ne misli, okrenula se prema
Vaneu, koji je zastao pokraj nje, da bi Gerrard stvarno mogao biti s kakvom
sluavkom?

Vane je odmahnuo glavom. Vjeruj mi. Ogledao se oko sebe umski je pojas
bio uzak, nisu propustili ni centimetra. Pogledao je Patience. Gerrard jo nije na taj
nain zainteresiran za ene.
U to su im se pribliili Henry i Edmond. Ruku na bokovima, Vane se jo jedanput
osvrnuo, a zatim rekao: Vratimo se na ruevine.
Stajali su na travnjaku pred Gerrardovim tafelajem i pregledavali golemu hrpu
preokrenutog kamenja i stijenja. Sunce se crvenjelo na zapadu preostalo im je
moda kojih sat vremena prije nego to tama uini potragu opasnom.
Henry je u jednom trenutku izgovorio ono to su svi mislili. Prostor je zapravo
razmjerno otvoren. Nema ba mnogo mjesta na kojima bi netko mogao leati a da ga
se ne primijeti.
Ali ima rupa, rekla je Patience. Ja sam upala u jednu rupu, sjeate se?
Vane ju je pogledao, a zatim se okrenuo natrag prema tafelaju i uzvisini na
travnjaku koja se nalazila iza njega. Brzo se okrenuo i pohitao prema vrhu uzvisine, a
zatim pogledao prema dolje.
eljust mu se stegnula. Ovdje je.
Patience je pohitala do Vanea. Grevito mu se drei za ruku i njiui se na rubu
uzvisine, pogledala je dolje.
Gerrard je leao na leima rairenih ruku i zatvorenih oiju. Nizbrdica, koja se iz
bilo koje druge perspektive inila prilino blagom, bila je zapravo dosta strma i
sputala se oko dva metra okomito u uzak procijep, skriven uzvisinama s obje strane.
Patience je problijedjela. O, ne!
Vane je skoio i doekao se tik uz Gerrardova stopala. Patience se odmah spustila
do ruba i skupila suknju oko nogu. Vane je uo utanje tkanine pa ju je pogledao
oima joj odailjui otro upozorenje. Patience je, meutim, tvrdoglavo isturila bradu
i pomaknula se blie rubu.
Tiho psujui, Vane se okrenuo, obujmio je oko struka i spustio je kraj Gerrarda.
im ju je Vane ispustio, Patience se bacila na koljena uz brata. Gerrarde? Srce
joj je stegnula studen. Bio je strahovito blijed, trepavice su mu na licu izgledale poput
ugljenih polumjeseca. Drhteom mu je rukom uklonila kovru s lica, a zatim ga
obujmila dlanovima.
Polako, upozorio ju je Vane. Nemoj ga jo pomicati. Provjerio je Gerrardovo
bilo. Srce mu kuca snano. Vjerojatno nije teko ozlijeen, ali morali bismo
provjeriti je li ita slomio prije nego to ga pomaknemo.
Barem djelomino umirena, Patience je sjela na tlo i priekala dok je Vane
provjeravao Gerrardov torzo, ruke i noge. Dolazei do mladievih stopala, namrtio
se i rekao: ini se da nita nije slomljeno.
Patience se takoer namrtila, a zatim posegnula za Gerrardovom glavom,
rukama opipavajui kroz gustu kosu ne bi li provjerila ima li ozljeda glave. Prvo je
prstima napipala grubu kou, zatim duboku ogrebotinu, a zatim je dlanom napipala
neto ljepljivo. Sledila se i pogledala Vanea. Drhtavo je udahnula, a zatim, njeno
polaui Gerrardovu glavu natrag na tlo, povukla ruku i zagledala se u vlastiti dlan.
Bio je prepun crvenih tragova. Bezizraajnog lica podigla je ruku i pokazala je

ostalima. Netko ga je...

Glas joj je zastao u grlu.
Vaneovo je lice postalo granitni kamen. Netko ga je udario.
Gerrard se osvijestio uz bolno stenjanje.
Patience mu je odmah priskoila. Sjedei na rubu njegova kreveta, iscijedila je
krpicu koja je stajala u lavoru na nonom ormariu. Naslanjajui se na zid iza kreveta,
Vane ju je promatrao dok je brisala bratovo elo i lice.
Gerrard je ponovno zastenjao, ali se predao njezinoj njezi. Vane je namrgoeno
ekao. Kada su ustanovili da je netko udario i onesvijestio Gerrarda, on ga je odnio
natrag do kue. Edmond i Henry pokupili su Gerrardove stvari i doli za njima, a
Patience, jedva se nosei s vlastitom uzrujanou, pratila ga je u stopu.
Sabrala se kada su Gerrarda donijeli na kat. Znala je to treba uiniti i to je uinila
vjeto, kako je i inae inila. Iako joj je lice i dalje bilo blijedo, nije paniarila. Uz tiho
ju je odobravanje ostavio da izdaje naredbe osoblju, a on se povukao da o svemu
izvijesti Minnie.
Dok je prolazio preko galerije, vidio je da Edmond i Henry u predvorju
obavjetavaju ostale lanove kuanstva o Gerrardovoj nezgodi. Prije nego to su
otili s ruevina, pronali su i kamen kojim je udaren. Bio je to dio starog ulaznog
luka. Edmond i Henry iz toga su zakljuili da je Gerrard stajao pod lukom u
pogrenom trenutku i da ga je u glavu pogodio otpali komad konstrukcije, a da je
potom zateturao i pao u procijep. Vaneova teorija nije bila tako optimistina. Skriven
u sjenama galerije, prouavao je svako lice, sluao svaki uzvik zgraanja. Svi su
zvuali iskreno iskreno u obliku, iskreno u naravi. Nitko nije odavao dojam kao da
je neto otprije znao o svemu, nitko se nije ponaao kao krivac. S grimasom na licu
produljio je prema Minnienim odajama.
Kada je Minnie i Timms izvijestio o dogaajima, vratio se do Patience i pomogao
joj da iz sobe izbaci sve one koji su se u njoj skupili a bilo je tu itavo Minnieino
kuanstvo. Uspio je u svemu osim u izbacivanju same Minnie i njezine vjerne druice
Timms.
Vane je bacio pogled prema Minnie, koja je zgrbljeno sjedila u stolcu pokraj
kamina u kojemu se rasplamsala vatra. Timms je stajala kraj nje, jednu ruku poloivi
na prijateljiino rame. Obje su bile usredotoene na krevet. Vane je prouio
Minnieino lice i pribiljeio jo jednu stavku na raun Sablasti ili lopova. Tkogod bili,
platit e. Platit e za svaku dublju boru na Minnienu licu, za svaku brigu i tugu u
njezinim starim oima.
Jao! Moja glava! Gerrard se pokuao uspraviti u krevetu, ali Patience ga je
pogurnula natrag.
Ima porezotinu na zatiljku, samo mirno lezi na bok.
Jo zbunjen, Gerrard ju je posluao, mirkajui kroz polumrak prostorije. Pogled
mu se zaustavio na prozoru. Sunce je zalo zadnji traci rumenila razlijevali su se
nebom. Ve je veer?
Bojim se da jest. Odmiui se od zida, Vane je doetao do Gerrardova

vidokruga. Ohrabrujue mu se nasmijeio. Propustio si itav dan.

Gerrard se namrtio i, dok je Patience ustajala da dohvati lavor, bojaljivo
dotaknuo vlastiti potiljak. Lice mu se zgrilo kada je prstima napipao ranu. Spustivi
ruku, pogledao je Vanea. to se dogodilo?
Bilo mu je drago to je Gerrardov pogled bistar i izravan te da postavlja suvisla
pitanja, ali Vane je ipak iskrivio lice u nezadovoljnu grimasu. Nadao sam se da e ti
nama to objasniti. Jutros si otiao crtati, sjea se?
Gerrard se ponovno namrtio. Opatovu lou sa zapada. Sjeam se da sam
postavio tafelaj.
Zatim je zastao. Patience se vratila i sjela na rub kreveta, primajui ga za ruku.
Jesi li poeo crtati?
Jesam, kimnuo je Gerrard, a zatim se bolno trznuo. Napravio sam skicu.
Povukao sam osnovne linije, a onda sam ustao da bih prouio pojedinosti. Stisnuo je
oi, pokuavajui se prisjetiti. I vratio sam se na stolac, nastavio sam crtati, a
onda... lice mu se zgrilo u grimasu pa je pogledao Vanea. A onda nita.
Udaren si kamenom u potiljak, obavijestio ga je Vane. Kamenom s ulaznog
luka koji se nalazio iza tebe. Pokuaj se sjetiti jesi li ustao i zakoraio unatrag? Ili
nisi ustajao sa stolca?
Gerrard se jo dublje namrtio. Nisam ustajao, naposljetku je kazao. Sjedio
sam i crtao. Pogledao je Patience, a zatim i Vanea. To je zadnje ega se sjeam.
Jesi li neto vidio, uo, osjetio? ega se zadnjeg sjea?
Gerrard je iskrivio lice, a zatim odmahnuo glavom vrlo blago. Nisam nita ni
vidio ni osjetio. Imao sam olovku u ruci i crtao sam. Bio sam upravo poeo ucrtavati
detalje na opatova ulazna vrata. Pogledao je Patience. Zna kakav sam kada tako
neto radim, niti ita vidim niti ita ujem. Okrenuo se prema Vaneu. Bio sam
duboko u svojem svijetu.
Vane je kimnuo glavom. Koliko si dugo crtao?
Gerrard je podigao obrve u pokret slian slijeganju ramenima. Sat vremena?
Dva? Zatim je podigao rame. Tko zna. Moda sam tamo bio i tri sata, ali sumnjam.
Pokaite mi skicu pa u po njoj zakljuiti.
Pogledao ih je s oekivanjem. Vane i Patience razmijenili su jedan znaajan
pogled, a zatim se Vane opet obratio Gerrardu. Skica na kojoj si radio otrgnuta je s
tvojeg tafelaja.
Molim?
Uzvik nevjerice doao je iz Gerrardovih, ali i iz Timmsinih usta. Gerrard je polako
odmahnuo glavom. Ali to je apsurdno. Moje skice nita ne vrijede. Zato bi ih lopov
krao? Nije bila ak ni dovrena.
Vane je razmijenio jo jedan dug pogled s Patience, a zatim ponovno pogledao
Gerrarda. Mogue je da si upravo zbog toga onesvijeten zato da ne dovri svoj
najnoviji prizor.
Ali zato? Zaprepateno je pitanje ovaj put poteklo od Minnie.
Vane se okrenuo i pogledao je. Da to znamo, znali bismo jo mnogo drugih,

korisnih stvari.
Poslije iste veeri sastali su se u Minnienoj sobi. Pred kaminom su se okupili Minnie,
Timms, Patience i Vane. Sjedei na stoliu uz Minniene skute i drei Minnie za
krhku ruku, Patience je prouavala lica drugih prisutnih, osvijetljena treptavom
svjetlou vatre.
Minnie je bila zabrinuta, ali ispod sve njezine krhkosti krila se tvrdoglavost i
odlunost da sazna istinu. Timms je injenicu da meu njima borave zloinci
doivljavala kao osobnu uvredu, ako ve ne prema sebi osobno, a onda svakako
prema Minnie. I ona je svim srcem eljela razotkriti zlikovce.
to se Vanea pak ticalo... Patience je prouila svaku crtu na njegovu licu,
ozbiljniju i strou nego to ih je ikada prije vidjela. Izgledao joj je kao zakleti ratnik.
inio se spremnim zatrti, pogubiti, progoniti svakoga tko se drznuo poremetiti
Minnienin mir.
I njezin.
Znala je da je to istina spoznala je to po dodiru njegove ruke na ramenu, po
nainu na koji joj je pomogao s Gerrardom, po tome kako joj je prouavao lice,
traei na njemu znakove brige i uzrujanosti.
Obavijao ju je svojom zatitnikom snagom i to ju je uvelike tjeilo. Sama je sebi
rekla da je to samo privremeno, da u tome nema budunosti, ali ipak je uivala u tom
osjeaju.
Kako je Gerrard?upitala je Timms, namjetajui suknje na drugom stolcu.
Mirno spava, odvratila je Patience. Tijekom veeri postao je nemiran, ali dala
mu je malo tinkture opijuma. Uukan je u krevet, a Ada ga uva.
Minnie je pogledala prema njoj. Je li doista dobro?
Vane se promekoljio pred kaminom. Nisam uspio primijetiti znakove potresa
mozga. Mislim da e, osim rane i mogue glavobolje, ve sutra biti kao nov.
Timms je frknula. Ali tko ga je udario? I zato?
Jesmo li sigurni da ga je netko udario? Minnie je pogledala Vanea.
Turobno je kimnuo glavom. Svega se sjea vrlo jasno, nimalo maglovito. Ako je
sjedio, kako kae da jest, nije bilo naina da ga pogodi kamen koji pada s luka, barem
ne pod tim kutom i tom jainom.
To nas onda vraa na moja pitanja, rekla je Timms. Tko? I zato?
Vjerojatno Sablast ili lopov, rekla je Patience i pogledala Vanea. Ako
pretpostavimo da su to dvije razliite osobe.
Vane se namrtio. Gotovo nita ne upuuje na to da je rije o istoj osobi. Sablast
se vie nije pojavljivala otkad sam je pokuao uhvatiti na ruevinama, a lopov je
nastavio sa svojom rabotom bez stanke. Nije bilo ni naznake da je lopov na bilo koji
nain zainteresiran za ruevine, a Sablast ih oduvijek posebno voli. Nije spomenuo
svoje uvjerenje da je lopov enska osoba te da zbog toga vjerojatno nema dovoljno
snage da bi ranila Gerrarda. Ne moemo iskljuiti lopova kao krivca za ovo danas,
ali Sablast mi se ini mnogo vjerojatnijim sumnjivcem. Pogledao je Timms. A to se

tie razloga mislim da je Gerrard vidio neto neto ega vjerojatno ni sam nije
svjestan.
Ili je zlikovac mislio da je vidio neto, odgovorila je Timms.
Ali zapaanje pojedinosti mu zbilja jako dobro ide, dodala je Patience.
To je neto to znaju svi u kuanstvu. Tkogod je ikada vidio njegove skice, znao
je da u njima iscrtava nevjerojatno precizne detalje. Vane se promekoljio. Mislim
da bismo, s obzirom na nestanak zadnje skice, mogli mirne due zakljuiti da je zbilja
vidio to netko drugi nije htio da se vidi.
Patience je izvila lice u grimasu. Ali on se ne sjea niega posebnog u vezi onoga
to je crtao.
Vane ju je pogledao. On i ne mora biti svjestan da je ono to je nacrtao
neobino.
Svi su zautjeli, a onda je Minnie upitala: Misli li da je u kakvoj opasnosti?
Patience se naglo okrenula prema Vaneu, a on je odluno odmahnuo glavom.
Tkogod bio, sada zna da Gerrard ne zna nita vano i da mu nije prijetnja. Nisu ba
bili uvjereni pa im je objasnio: Leao je tamo vani satima. Da ga je zlikovac smatrao
stvarnom prijetnjom, imao je dovoljno vremena da ga trajno ukloni.
Patience je zadrhtala, ali i kimnula glavom. I Minnieino i Timmsino lice se
skamenilo. Moramo uhvatiti tog zlikovca, odluno je izjavila Minnie. Ovako dalje
vie ne moe.
Slaem se, uspravio se Vane. I zato predlaem da se preselimo u London.
London?
Zato u London?
Ponovno se naslanjajui na kamin, Vane se zagledao u tri lica koja su ga
promatrala. Imamo dva problema lopova i Sablast. Kada je rije o lopovu, iako
same krae nemaju nekakvog smisla ni poveznice, prilino je vjerojatno da je lopov
netko iz kuanstva. S obzirom na broj ukradenih predmeta, negdje mora postojati
skrovite u kojemu ih dri jer smo praktiki dokazali da nisu prodani. Ako itavo
kuanstvo preselimo u London, im odemo odavde, osoblje u koje nimalo ne
sumnjam moe zapoeti s potragom. Istodobno, im stignemo u London, sredit u
da se i prtljaga pretrai. U kui u Londonu daljnje e krae i skrivanje predmeta biti
mnogo tee.
Minnie je kimnula glavom. U redu. Ali to sa Sablau?
Sablast, namrgodio se Vane, je vjerojatno isti zlikovac kao i onaj koji je danas
ozlijedio Gerrarda. Nemamo nikakvog dokaza da je Sablast netko izvana, dakle,
takoer je rije o nekome iz kuanstva. Sve ono to se dogaalo prije zvukovi i
svjetla vjerojatno je bila posljedica toga to je netko nou pretraivao ruevine,
dok nikoga drugog nije bilo u blizini. Sve ovo to se danas dogodilo vjerojatno je
posljedica toga to se Gerrard nehotice pribliio neemu to Sablast eli sakriti. Sve
to se dogodilo upuuje na to da Sablast eli neto iz ruevina i pritom ne eli
svjedoke. Odemo li u London, dajemo Sablasti upravo onu situaciju koju prieljkuje
naputene ruevine.
Timms se namrtila. Ali ako je to netko iz kuanstva, a kuanstvo je u

Londonu... rijei su joj utihnule, ali joj je lice ozarilo iznenadno razumijevanje:
Onda e se ta osoba htjeti vratiti!
Vane se neveselo nasmijeio. Upravo tako. Trebamo samo priekati da vidimo
tko e se prvi pokuati vratiti.
Misli li stvarno da e to uiniti? upitala je Minnie. Hoe li ustrajati na tome
ak i nakon dananjih dogaaja? Sablasti je sada vjerojatno jasno da mora biti
opreznija sigurno se boji da e je netko uhvatiti.
Ne znam boji li se da e ga netko uhvatiti, ali... Vane je odluno stisnuo eljust,
Poprilino sam siguran da su prazne ruevine ono to prieljkuje i da nee moi
odoljeti mogunosti da mu budu na raspolaganju. Uhvatio je Minniein pogled.
Tkogod bila Sablast, ta je osoba opsjednuta. Za im god da traga, nee odustati.
Odluka je, dakle, donesena. Cijelo e se kuanstvo preseliti u London im Gerrard
dovoljno prizdravi za putovanje. Dok je jo jednom prolazio tihom, uspavanom
kuom, Vane je u glavi sastavljao popis svih priprema koje je valjalo obaviti sutradan.
Zadnji dio njegova obilaska odveo ga je na trei kat zapadnog krila.
Vrata Gerrardove sobe stajala su otvorena i blago se svjetlo razlijevalo podom na
hodniku.
Tiho se pribliio vratima i zastao u sjeni dovratka, prouavajui Patience koja je
sjedila na stolcu uz krevet i gledala Gerrarda kako spava. Stara je Ada drijemala,
zavaljena u naslonja pokraj kamina.
Nekoliko je dugih, nebrojenih trenutaka samo promatrao i uivao u prizoru, u
Patienceinim blagim oblinama, u sjaju njezine kose, u njezinu enstvenu licu.
Jednostavna predanost na tome licu duboko ga je dirnula tako bi elio da se netko
brine za njegovu djecu, tako ih titi, tako ih voli. I od njega bi dobili zatitu, dakako,
ali ovo je bila drugaija vrsta zatite, jednako vana, jednako velika. On bi pruao
jednu vrstu, ona bi pruala drugu bili bi dvije strane istoga, brinog novia.
Osjetio je kako ga obuzima val osjeaja bio je sasvim izgubljen, nije se vie
mogao osloboditi. Glavom su mu odzvanjale rijei kojima je opisao Sablast. Opis se
jednako dobro odnosio i na njega. Bio je opsjednut i nee odustati.
Patience je osjetila njegovu prisutnost dok joj se pribliavao. Pogledala ga je i
kratko se nasmijeila, a zatim se opet okrenula Gerrardu. Vane joj je obavio ruke oko
ramena pa je njeno, ali odluno podigao na noge. Namrtila se, ali mu je dopustila
da je privije u zagrljaj.
Pognute joj je glave tiho proaptao: Poi sa mnom. On sada vie nije u
opasnosti.
Iskrivila je lice u grimasu: Ali...
Nee mu biti drago ako se probudi i nae te kako spava zgrbljena u tom stolcu,
uvajui ga kao da je estogodinje dijete.
Dobacila mu je pogled u kojem je bilo vidljivo da joj je jasno na koju kartu igra, ali
Vane je taj pogled doekao samouvjereno podignute obrve. vre je stegnuo ruke
oko nje. Nitko mu nee nauditi, a Ada je ovdje ako bude zvao. Pogurnuo ju je
prema vratima. Sutra e mu biti korisnija ako sada odspava.

Patience se osvrnula preko ramena. Gerrard je i dalje vrsto spavao. Pa

vjerojatno...
Ne vjerojatno, nego upravo tako. Neu te ostaviti ovdje, neu ti dopustiti da bez
razloga prosjedi no. Povlaei je preko praga, Vane je za njima zatvorio vrata.
Patience je mirnula. Nije vidjela nita osim tame.
Evo, ovdje sam.
Vane joj je obavio ruku oko struka i privio je uz bok. Okrenuo ju je prema
glavnom stubitu i polako krenuo niz hodnik. Unato loem raspoloenju, Patience
se s lakoom opustila u njegovu toplom zagrljaju i udobno se oslonila na njegove
snane ruke.
Tiho su se kretali kroz zamraenu kuu prema suprotnome krilu.
Siguran si da e Gerrard biti dobro? Upitala ga je to kada su stigli do hodnika u
kojemu se nalazila i njezina soba.
Vjeruj mi, usnicama joj je blago oeao sljepoonicu. Bit e sasvim dobro.
U njegovu je duboku glasu zaula jednu notu koja joj je prostrujala tijelom i koja
ju je tjeila mnogo vie od obinih rijei. I zadnji su tragovi njezinih sestrinskih,
moda iracionalnih briga nestali. Treba li mu onda vjerovati?
Sakrivena mrakom, Patience je usnicama dopustila da se iskrive u znalaki,
veoma enstven osmijeh.
Ubrzo su se nali pred vratima njezine sobe. Vane ih je irom otvorio i za ruku je
uveo unutra. Pravi bi gospodin u tom trenutku otiao, ali on se ionako nikada nije
smatrao pravim gospodinom. Poao je za njom i za sobom zatvorio vrata.
Morala je barem malo odspavati, a on je znao da nee sklopiti ni oka dok nju ne
vidi u mirnome snu. Po mogunosti u njegovu zagrljaju.
Patience je ula kako se na vratima spustio zasun i znala je da je i on s njom u
sobi. Nije se osvrtala, nego polako prila kaminu i ondje zastala pred vatrom. Plamen
je u kaminu gorio punom estinom vjerojatno ga je zapalio neki sluga. Zabuljila se
u vatru.
Pokuala je istodobno shvatiti to tono eli. to eli sada? to eli upravo ovoga
trenutka?
to eli od njega?
Dobro joj je bio rekao Gerrardu vie nije est godina. Vremena u kojima je
morala bdjeti nad njim odavno su prola. Bude li ustrajala, init e to i na bratovu
tetu tako e ga koiti. No toliko joj je dugo bio sredinja toka u ivotu da joj je
bilo potrebno neto to e ga nadomjestiti. Netko tko e ga nadomjestiti.
Barem veeras.
Bio joj je potreban netko tko e od nje uzeti sve to moe dati. Davanje to je
bilo ono u emu je bila najbolja. Kroz davanje se praznila, davanje je bio njezin
ispuni ventil. Morala je davati kao to je morala disati. Bilo joj je potrebno da je
netko eli bio joj je potreban netko tko bi je uzeo takvu kakva jest, zbog toga
kakva jest. Zbog onoga to moe dati i pruiti.
Poeljela je Vaneovu blizinu i on joj se pribliio. Duboko je udahnula i okrenula

se prema njemu.
Bio je ovdje, tik uz nju.
Pogledala ga je, pogledala je njegovo lice, njegove otre crte oko kojih se
presijavao odsjaj vatre. Njegove su, sada zamuene sive oi traile njezine.
Zanemarujui sve misli o dobrome i zlu, podigla je ruke prema njegovim prsima.
On je stajao sasvim mirno.
Klizei rukama prema gore po njegovu torzu, pristupila mu je jo blie, spajajui
dlanove na njegovu potiljku i privijajui se uz njega. Podigla je usnice prema
njegovima.
Usne su im se dotakle. I spojile. Gladno su se stopile. Osjetila je kako joj obavija
ruke oko struka pa se pomaknula i potpuno mu utonula u zagrljaj.
Pozvala ga je, prihvatila ga je Vanea je to potreslo do najdubljeg kutka due.
Jedva se suzdravao da je ne zgnjei u zagrljaju. Njegovi su demoni pobjedniki urlali
i on ih je brzo obuzdao, zauzdao ih okovima i onda se posvetio njoj. Svojevoljno se
privijala uz njega. Rukama klizei niz njenu povrinu njezinih lea, oblikovao ju je
prema sebi, povlaio njezine bokove prema sebi, grabei je za stranjicu i silovito je
uvlaei meu svoje rairene butine.
Snano je udahnula, a zatim mu ponovno ponudila usne lakomo ih je
prihvatio. Negdje u primislima neprekidno mu se vrtjela litanija upozorenja,
podsjeajui ga na zauzdane demone, na koncept civiliziranog ponaanja, na
profinjenu vjetinu na sve kljune toke njegova razvratnikog ponaanja. To je
iskustvo, pak, ak i bez uplitanja svijesti, smislilo sljedei plan akcije. Pred vatrom je
bilo toplo ondje su se mogli razodjenuti, a zatim se povui na civilizirani teren
njezina kreveta.
Smislivi plan, usredotoio se na njegovo ostvarenje. Ljubio ju je duboko,
strastveno, pio je s njezinih usana i osjetio je kako mu uzvraa, kako se njezin jezik
smiono ispreplie s njegovim pa ju je nastavio ljubiti, i dalje traei njezinu opojnu
reakciju. Izazivao ju je, draio, traio da ponovi njegova milovanja i ona je to inila,
ali polako, tako polako da je gotovo zastao, ulima pratei svaki pokret, svaki dodir.
Tek kad se potpuno predao, osjetio je njezine ruke na svojim prsima. Dodir
njezine ruke ario ga je i kroz koulju, prstima mu je budila put, ali kada je podigla
ruke do njegovih ramena, zastala je pod tekim kaputom. Pokuala mu ga je skinuti,
ali nije ilo. Prekidajui poljubac, Vane se nakratko odmaknuo i zbacio kaput s
ramena. Teka je tkanina udarila o pod.
Bacila se na njegovu kravatu s istim arom kao i njegovi demoni, a on joj je
odmaknuo ruke i brzo razvezao vorove. Patience se u meuvremenu ve bila
prebacila na gumbe njegove koulje i raskopala ih u nekoliko sekunda. Rastvarajui
mu pojas, lakomo mu je zavukla prste pod odjeu i stala grozniavo traiti, prstima se
zapliui o otre dlake.
Gledao ju je. Nije mogao zamisliti nita ljepe od izraza senzualnog buenja na
njezinu licu, od sjaja iekivanja u njezinim oima.
Posegnuo je za njom.
Patience je bila u potpunosti oarana, gotovo pijana od uitka. Za njihovih

prijanjih susreta, on bi istraivao nju, ali ona jo dosad nije istraila njega.
Razigranih prstiju i budnih ula, opijala se dodirom njegovih toplih i napetih miia,
klizila ravnicama i udolinama njegovih irokih prsa, penjala se na obronke njegovih
rebara dok joj se otra smea dlaka ovijala oko prstiju, a njegove se okrugle bradavice
ukrutile pod njezinim dodirom.
Od silne joj se divote vrtjelo u glavi. Htjela je jo, htjela je vie pa je posegnula za
rubovima njegove koulje.
U istom je trenutku on posegnuo za otvorom na njezinoj haljini.
Zbog onoga to je uslijedilo morala je zahihotati budalasto i grozniavo
zahihotati. Ruku prikovanih jedno na drugome, njihali su se i ljuljali, nastojei uiniti
ono to su naumili. Dok se ona borila s njegovom kouljom, on joj je mnogo
vjetije i spretnije skinuo haljinu.
Zgrabivi je u zagrljaj, nasrnuo joj je na usnice, prodirui duboko u njih i jednom
je rukom pridravajui dok joj je drugom razvezivao podsuknju.
Patience je odgovorila na izazov i estoko mu uzvratila poljubac dok su joj prsti
ratovali s gumbima njegovih hlaa. Usnice su im se sastajale i spajale, rastavljale se
samo zato da bi se ponovno stopile u zajednikoj vruici.
Podsuknja joj je pala na pod u istome trenutku kada mu je uspjela zbaciti hlae s
bokova. Odmaknuo se od nje i oi su im se sastale u sudaru uzavrelih pogleda. Tiho
je prokleo, jo malo odstupio pa jednim potezom skinuo hlae i izme.
Razrogaenih oiju, Patience je upijala prizor. Neumoljivo vrste, savreno
oblikovane konture njegova tijela kupale su se pod zlatnim svjetlom ognja iz kamina.
Podigao je pogled i uhvatio je kako ga promatra. Uspravio se, ali prije nego to je
dospio posegnuti za njom, uhvatila je donji rub potkoulje i jednim je pokretom
prebacila preko glave.
Pogledala ga je u oi i ispustila meku svilu iz ruku. Zatim je odluno zakoraila u
njegov zagrljaj, u taj zlatni trenutak kada je njezina gola koa dotakla njegovu, od
ega joj se cijelim tijelom prelio uitak. Brzo je i snano udahnula te sputenih vjea
obavila ruke oko njegovih irokih ramena te se privila blie, pritiui grudi o njegova
prsa, bedra o njegovo elino krilo, meki trbuh uz nabreklu tvrdou njegova uda.
Tijela su im se pomicala i trljala, a onda zastala, pribijena jedno o drugo. Njegove
su je ruke drale vrsto poput elinoga rvnja.
Osjetila je napetost koja mu je proimala itavo tijelo. Osjetila je obuzdanu strast
kojom je gospodario.
Osjetila je snagu, silinu u njegovim napetim miiima, u zategnutim tetivama koje
su je obuhvaale, koje su je poticale, kojima se divila do ruba svijesti. Ta ju je
napetost ohrabrivala, htjela ju je upoznati, dodirnuti, utopiti se u njoj. Steui ruke
oko njegova vrata, jo se jae privila uz njega. Podigla je glavu, usnicama prela preko
njegovih i proaptala: Opusti se.
Vane je nije posluao. Nije znala, nikako nije mogla znati to tono trai od njega.
Spustio je glavu i iz usnica joj ispio jedan dug, edan poljubac od kojeg im je oboma
uzavrela gola koa. Osjeala se kao da se pretvara u istu svilu ivu, osjetljivu i
senzualnu a njega je njezin njean i istodobno silovito snaan dodir odaslao u

vrhunce elje, pohote i uzbuenja.

Morao ju je odvui u krevet. Morao ju je to prije odvui u krevet.
Odmaknula se od njega pa mu stala ljubiti vrat, kljunu kost, osjetljivu kou tik
ispod vrata.
I posegnula je za njim.
Dodirnula ga je. Vane se ukoio. Njeno i oprezno, ovila je prste oko njegove
itave ukruene duljine i on se jo vie ukrutio. Jedva je uspio uvui jedan oajniki
udah.
Morali su to prije do kreveta. Demoni u njemu su urlali.
Voeni nepogreivim nagonom, njezini su se prsti jo vre sklopili oko njega, a
zatim je polizala jednu bradavicu i promrmljala: Pusti uzde.
Vaneu se zavrtjelo u glavi.
Otputajui ga, podigla je glavu. Zapliui ruke oko njegova vrata, protegnula se
uz njega i savijajui jedno koljeno podigla jedno vrsto bedro do njegova boka. Uzmi
me.
Bila je sasvim izvan sebe, ali i on je ve odavno izgubio razum.
I zadnji su mu traci misli o krevetu i civiliziranom ponaanju izvjetrili iz glave.
Bez svjesnoga je cilja pribio dlanove uz vrste polutke njezine stranjice te je tako
podigao. Istoga je trenutka obavila duge noge oko njegovih bokova te se privukla
sasvim blizu njemu.
Sama se pomakla tako da je nabubrila glava njegove krute palice kliznula prema
vlanome tkivu meu njezinim bedrima te tamo zastala, ostavljajui ga napetog i
oajnog na samome ulazu.
A zatim je upravo ona nainila prvi pokret, sama se spustila na njega, uzela ga u
sebe, nabila se na njegovu nabreklu tvrdou.
Svi su mu se miii stegnuli i jedva je dolazio do daha, borei se da odoli nagonu
koji mu je govorio da je odmah, toga trenutka treba razoriti, opustoiti je. Sputajui
se jo dublje, pronala mu je usnice i poljubila ga, i ovaj put mrmljajui: Opusti se.
Nije to uinio. Nije mogao. Potpuno preputanje kontrole bilo mu je nezamislivo.
No malo je otpustio uzde, spustio ih onoliko koliko se usudio. Pridigao se i brideih
se miia zabio u nju dok se ona sputala na njega.
Brzo je uila. Kada ju je sljedei put podigao, opustila se, a zatim se stegnula dok
je prodirao u nju, usporavajui sputanje niz njegovu palicu, produljujui ga tako da
ga uzme to jae i dulje.
Vane je stisnuo zube. Svaki put kada bi se stegnula oko njega, zavrtjelo bi mu se u
glavi. Nije bio svjestan tonoga trenutka u kojemu je shvatio da mu ona na taj nain
svjesno prua uitak, da mu prua jedan od najintimnijih dodira, ali shvatio je. I sada
mu je to bilo potpuno jasno.
Nijedna ena dotad s njim nije na taj nain vodila ljubav. Nijedna mu na taj nain
nije svjesno pruala zadovoljstvo. Nijedna ga nije tako zduno uzimala.
Vlani su se dodiri nastavili sve do trenutka kada je pomislio da e izgubiti razum.
Vatra se uzdizala, plamiak za plamikom i on je gorio rasplamsan njezinim ognjem.

Uronio je u vlano i toplo utoite koje mu je ponudila i osjetio kako ga ono

odvano prihvaa. S napola se priguenim vapajem spustio na koljena pred kaminom.
Odmah se prilagodila, spremno ga jaui i uzimajui jo poudnije.
Nije to vie mogao izdrati. Obavio je ruke oko njezinih bokova i privio je uza se,
nastojei doi do daha, oajniki nastojei produljiti taj velianstveni zagrljaj.
Patience se migoljila, pokuavala ponovno preuzeti kontrolu, a on je zasiktao u
agoniji te je povukao unatrag, izvijajui je tako da su mu se njezine grudi rasprostrle
kao na pladnju s kojega je mogao blagovati.
I blagovao je.
Patience je ula samu sebe kako uzdie kada joj je edno usisao jednu ukruenu
bradavicu, a ve trenutak poslije, stenjala je i jecala. Zajapuren i pohotan, oblizivao
joj je grudi, a zatim cuclao njihove preosjetljive vrke sve dok nije pomislila da e od
uitka umrijeti. Njegova ju je nabreklina ispunjavala, nadopunjavala, utiskivala se
duboko u nju, zabijao se dublje u nju, ljuljao je, umirivao je, lijeio joj tijelo, um i
osjete.
Zarobljena u njegovu stisku, uzdahnula je i izvila se. Nije se mogla ponovno
popeti na njega, ali odbijala je potpuno prepustiti kontrolu pa je promijenila smjer i
zavrtjela bokovima.
Sada je on glasno udahnuo. Osjetio je kako se priguena napetost u njemu sve
jae stee, kako u njoj buja sila koju vie nije mogao kontrolirati. Nije je mogao ni
obuzdavati.
Zavukao je ruku izmeu njihovih meunoja i ispruio prst kroz njezine vlane
kovre, nalazei mjesto koje je htio dodirnuti. Bio je dovoljan samo jedan dodir i
rasula se u tisuu komadia. Svi su joj osjeti eksplodirali u isprekidanom vapaju dok
je letjela preko nevidljive granice u sladostrastan zaborav.
Nije proao ni otkucaj srca prije nego to je i on poao za njom.
Kada su se konano pomakli, u kaminu su od vatre ostali tek ugarci. Njihova su tijela
bila suvie isprepletena da bi se razdvojila. Oboje se probudilo, ali ni on ni ona se
nisu pomakli, oboje zadovoljno uronjeni u bliskost, u meusobnu prisnost.
Vrijeme je prolazilo, a oni su se i dalje drali jedno drugoga dok su im se srca
usporavala, tijela hladila, ali due i dalje letjele.
Vane je bio taj koji se prvi pomaknuo. Sagnuo je glavu i usnicama dotaknuo
Patienceinu sljepoonicu. Pogledala ga je i on joj je uronio u oi, potom je ljubei,
njeno i mekano. Kad su im se usnice napokon razdvojile, upitao ju je: Jesi li se
predomislila?
Vidio je da je zbunjena, ali nakon nekoliko trenutaka shvatila je to je pita. Nije se
odmakla od njega, ali odmahnula je glavom. Ne.
Nije joj se suprotstavljao. I dalje ju je grlio, i dalje uranjao u toplinu kojom ga je
obavijala, i dalje je oslukivao kako joj srce kuca istim ritmom kao i njegovo. Nakon
bezbroj takvih trenutaka podigao ju je na ruke i odnio je u krevet.

ato se ne eli udati za njega?

to uope ima protiv braka?
Ta su se pitanja Vaneu vrzmala po glavi dok je usmjeravao svoje konje
niz cestu prema Londonu. Bilo je to drugog jutra nakon Gerrardove
nezgode. Sad kad je procijenjeno da je u stanju putovati, Gerrard je bio u sjedalu do
njega i lijeno promatrao krajolik.
Vane nije ni vidio ui svoga glavnog konja. Bio je previe zaokupljen mislima o
Patience i situaciji u kojoj se naao. Ona je pak putovala s Minnie i Timms u fijakeru
za njegovim kolima; iza njih, povorka unajmljenih koija nosila je ostatak kuanstva
Bellamy Halla dalje od zdanja.
Vanea je iznenadni pritisak na lijevom koljenu nagnao da spusti pogled; gledao je
Myst kako mu se ponovno uvija oko lijeve izme. Umjesto da se pridrui Patience u
zatvorenom fijakeru, Myst je iznenadila svoju gospodaricu i odabrala njega za
drutvo. Iako nije imao nita protiv maaka niti ivahne mladei kakvoj je pripadao
Gerrard, Vane bi bio rado mijenjao oboje za Patience.
Bio bi je rado ispitao otkud joj taj neobjanjivi stav.
Voljela ga je, ali se odbijala udati za njega. S obzirom na njezine i njegove
okolnosti, odluka je bila vie nego neobjanjiva. Vane je stisnute vilice gledao
naprijed, zurei netremice izmeu uiju glavnog konja.
Sa svojim prvotnim planom da strau natjera Patience da mu se preda, da je
uini toliko ovisnom o njegovoj ljubavi da e se uvjeriti da joj nema druge nego udati
se za njega i tako mu priznati to ju je brinulo naiao je na veliku prepreku. Nije
raunao da e i sam postati ovisan, zaposjednut udnjom monijom od ijedne koju je
dotad iskusio. Toliko ovisan da tom udnjom i svojim demonima vie nije
uope mogao upravljati.
Njegovi demoni i ta bezumna potreba oslobodili su se onog prvog puta u
taglju. Pravdao se da je to bilo razumljivo, s obzirom na okolnosti i nagomilanu
napetost. One noi kad joj je upao u spavau sobu vrsto je drao sve uzde; i dalje je
pribrano te uspjeno vladao situacijom, ak i pod punom paljbom s njezine strane.
Taj ga je uspjeh uljuljkao, uvjerio da je sve kako treba biti.
Njihov trei in, prije dvije noi, prenuo ga je iz uljuljkanosti.
Za dlaku je ponovno izgubio kontrolu.
Jo gore ona je to znala jednako dobro kao i on. Kao sirena zlatnih oiju,
namjerno ga je dovodila u iskuenje i gotovo ga namamila na hridi.

Da je jedna ena bila u stanju svesti njegovu znamenitu samodisciplinu na blijedu

sjenu njezine uobiajene despotske snage o tome nije volio razmiljati. Spavao je
sam sino ne ba najbolje. Proveo je pola noi pitajui se, oprezno prebirui po
mislima. Istina je glasila da se zapetljao dublje nego to je mislio. Istina je bila da je
eznuo da se prepusti da se posve izgubi u ljubavi za njom. Uznemirila ga je ve i
sama pomisao na to gubitak kontrole, posebno na tom polju, oduvijek je smatrao
nekom vrstom predaje.
Pomisao na svjesnu predaju svjesno preputanje onako kako je ona htjela
bila mu je suvie uznemirujua.
Njihovo druenje postalo je opasno na naine koje nije bio predvidio kad se u
njega upustio. to e se dogoditi ako je ne uspije pokolebati u njezinoj neobjanjivoj
odluci? Hoe li je se biti u stanju odrei? Pustiti je da ode? Oeniti se nekom
drugom?
Vane se pomaknuo u tvrdom sjedalu i premjestio uzde u rukama. Nije ta pitanja
htio ni uzimati u obzir. tovie, odbio je o njima uope razmiljati. Ako ona moe
imati svoj stav, moe i on.
Udat e se za njega bit e mu ena. Morao ju je samo uvjeriti da nema razumne
alternative.
Prvi je korak bio otkrivanje izvora tog neobjanjivog stava, razloga zbog kojeg ne
pristaje na brak. Dok su se kola kotrljala, sporo kako bi ih fijakeri mogli pratiti,
razbijao je glavu smiljajui kako bi mogao otkriti u emu je Patiencein problem, koji
je sada postao i njegov.
Stali su nakratko na ruku u Harpendenu. I Patience i Timms su se tamo brinule o
i dalje boleljivoj Minnie. Osim to se tihim glasom raspitala kako je Gerrardu,
Patience nije imala vremena za Vanea. Nakon to je odagnao njezine sestrinske brige,
pustio ju je da se vrati Minnie, trudei se zaboraviti kako bi je najradije odveo u svoja
kola. Trenutano je ipak bila potrebnija Minnie nego njemu.
Konvoj je potom ponovno krenuo. Gerrard se zavalio, promatrajui sve eljno i
znatieljno. Nikada nisam bio ovoliko daleko prema jugu.
Zbilja? Vaneov pogled je i dalje bio uperen u konje. Gdje je tono tvoj dom?
Gerrard mu je rekao, opisao je dolinu izvan Chesterfielda, sluei se rijeima kao
kistom. Vaneu se s lakoom ocrtala u mislima. Oduvijek ivimo tamo, zavrio je
Gerrard. Patience uglavnom upravlja svime, ali me uila osnovama proteklih godinu
dana.
Mora da je bilo teko kad vam je otac preminuo tako neoekivano teko tvojoj
majci i Patience preuzeti uzde.
Gerrard je slegnuo ramenima. Ne osobito. I prije toga su vodile imanje godinama
prvo mama, pa onda Patience.
Ali... Vane se namrtio. Pogledao je Gerrarda. Zar ti otac nije vodio imanje?
Gerrard je odmahnuo glavom. Nikada ga to nije zanimalo. Zapravo, nikada ga
nije bilo tamo. Umro je kad sam imao est godina, a ve sam ga se tada jedva sjeao.
Ne znam je li ikada uope ostao vie od par noi. Mama je rekla da mu je bio drai
London i njegovi londonski prijatelji rijetko je navraao doma. Znala je biti tuna

zbog toga.
Pogled mu se gubio u daljini kako su sjeanja navirala. Uvijek nam ga je
pokuavala opisati kako je bio zgodan i gospodskih manira, kako je iao u lov na lisice
i tako elegantno nosio gospodski plat. Kad bi se god pojavio, pa makar i na samo
jedan dan, uvijek je toliko eljela da uvidimo kako je dojmljiv. Napravio je grimasu.
A ja se sada uope ne mogu sjetiti kako je izgledao.
Vaneovu je duu obavila studen. Bilo je vie nego znakovito kako se Gerrard,
unato svom ivopisnom vizualnom pamenju, nije sjeao svog oca. No opet, nije bilo
neuveno da se imuna gospoda poput Reginalda Debbingtona tako odnose prema
svojim obiteljima. Vane je toga bio svjestan. Ali nikada prije nije bio blizak djeci
takvih mukaraca, nikada prije nije bio u prilici da osjeti njihovu alost i srdbu
alost i srdbu za koje oni sami, tako uskraeni, nisu ni znali da ih trebaju osjeati
zbog onoga to im njihov otac nije pruio. A nije im priutio sve ono to je njegovoj
vlastitoj obitelji, Cynsterima, bilo sveto svega to su predstavljali obitelj, dom, i
ognjite. Geslo Cynsterovih bilo je Imati i zadrati. Prvo je podrazumijevalo drugo
to je bilo neto to su svi muki Cynsteri shvaali jo od najranijih godina. Ako si za
neim udio, ako si se toga uspio doepati onda si za to morao preuzeti
odgovornost. Aktivno. Kad je obitelj posrijedi, Cynsteri su prije svega bili aktivni.
Vane je pokuavao pojmiti stvarnost koju je Gerrard opisao lako je zamislio
Gerrardov dom, ali nije mogao zamisliti atmosferu u njemu. Nije mu bilo jasno kako
je funkcionirao. Sama ideja obitelj bez prirodnog voe, njezina najpouzdanijeg
zatitnika bila mu je posve strana.
Mogao je, meutim, zamisliti kako je Patience njegova odluna, samostalna,
praktina budua ena gledala na oevo ponaanje. Tvoj otac je li mu Patience
bila jako privrena?
Sve mu je bilo jasno iz Gerrardovog zbunjenog pogleda. Privrena? Njemu?
Obrve su mu se uzdigle. Ne bih rekao. Sjeam se samo kako je, kada je umro,
govorila neto o dunosti i svemu to se oekuje od nas. Trenutak poslije dodao je:
Teko je biti privren nekomu koga nema.
Nekomu tko ne zna cijeniti tvoju privrenost. Vane je uo rijei u glavi i
zamislio se.
Sjene su postajale sve due kad se povorka zaustavila u Ulici Aldford, odmah
zapadno od june Ulice Adley. Vane je bacio uzde Dugganu i skoio na tlo. Minniein
fijaker zaustavio se iza njegovih kola, ravno pred stubama broja 22. Diskretnu
gospodsku rezidenciju na broju 22 u kratkom im je roku iznajmio gospodin
Montague, esti poslovni posrednik Cynstera.
Otvorivi vrata Minniena fijakera, Vane je izveo Patience za ruku na plonik. Za
njom je izala Timms, pa Minnie. Vane je znao da mu je bolje da je ne pokuava
nositi. Umjesto toga, uz podrku Patience s njezine druge strane, pomogao je Minnie
da se popne uz strme stube. Ostatak Minniena kuanstva poeo je izlaziti iz svojih
fijakera, privlaei poglede kasnih etaa. Vojska sluga izala je iz kue i sjatila se da
pomogne s prtljagom.
Vrata na vrhu stuba bila su otvorena. Paljivo vodei Minnie, Patience je podigla
pogled dok su se pribliavali uskom trijemu i spazila kako u predsoblju stoji

neobian ovjek, drei vrata otvorenima. ilav i pogrbljenih ramena, s izrazom kojeg
se ne bi posramila ni pokisla maka, bio je najudniji batler kojeg je ikada srela.
Vaneu, meutim, nije bio ni po emu udan; kratko mu je kimnuo dok je
pomagao Minnie da prijee preko praga i oslovio ga imenom: Zdravo, Sligo.
Sligo se naklonio. Gospodine.
Minnie je podigla pogled i ozareno se nasmijeila. O, Sligo, ugodnog li
iznenaenja.
Produujui za Minnie, Patience se mogla zakleti da se Sligo zarumenio. Pomalo
se nelagodno opet naklonio. Gospoo.
U guvi koja je uslijedila kad su Minnie i Timms, a potom i ostalima, dodijeljene
te pokazane njihove sobe, Patience je imala vie nego dovoljno vremena da proui
Sliga i njegov neupitni autoritet nad niom poslugom. Masters i gospoa Henderson,
koji su doputovali sa svojom gazdaricom, takoer su oito prepoznali Sliga i odnosili
se prema njemu s potovanjem i kao prema sebi ravnom.
Na Patienceino olakanje, Vane je zaokupio Henryjevu, Edmondovu i Gerrardovu
panju, drei ih po strani dok su se ostali lanovi kuanstva smjetali. Kad su i njih
trojica naposljetku otili upoznati se sa svojim sobama sat vremena prije veere,
Patience je ispustila umoran uzdah i utonula u otoman u salonu.
Pritom je podigla pogled prema Vaneu, koji je bio u svojoj uobiajenoj pozi,
ramena naslonjenih na okvir kamina. Tko je Sligo? upitala je.
Vaneove su se usne lagano zakrivile. Devilov bivi posilni.
Patience se namrtila. Devil? Vojvoda od St. Ivesa?
Glavom i bradom. Sligo obnaa dunost Devilova uvara kad je izvan grada.
Ispalo je da su se Devil i njegova vojvotkinja Honoria vratili na ladanje juer, pa sam
posudio Sliga.
Zato?
Jer nam ovdje u kui treba netko kome moemo vjerovati te zna pokoji trik.
Sligo trenutano nadgleda pretrage sve pristigle prtljage. Posve je pouzdan i
apsolutno mu se moe vjerovati. Ako ti ita zatreba bilo to samo ga pitaj i on
e ti to rijeiti.
Ali ... Patience se jo vie namrtila. I ti e biti ovdje. Zar ne?
Vane ju je pogledao u oi. Ne. Opazio joj je zaprepatenost u zlatnim oima
ili je to jednostavno bila razoaranost? Namrtio se. Ne naputam vas, ali valjda nije
teko shvatiti kako gospodin Vane Cynster, odnedavno u posjedu udobne kue
nedaleko od ove, u Ulici Curzon, ne osjea goruu potrebu da prebiva pod krovom
svoje kume.
Patience je napravila grimasu. Nije mi palo na pamet. Ali dobro, sad kad smo u
Londonu, moramo se ponaati kako nam drutvo nalae.
I utoliko nee moi provesti no u njezinom krevetu. Upravo tako. Vane je
zatomio svoju reakciju. Bilo je i drugih mogunosti, ali za njih jo nije trebala znati.
Kad uspije srediti da se nau u zgodnijim okolnostima, otkrit e joj tajnu. A dotad...
Ispravio se i odmaknuo od kamina. Trebao bih krenuti. Nazvat u te sutra, da

vidim kako si se smjestila.

Patience ga je nastavila gledati u oi, pa mu pribrano pruila ruku. Vane ju je
uzeo, pa se pognuo i preao joj usnama preko zglobova. I osjetio kako se lagano
stresla.
Zadovoljno je otiao.

To je sve taaaako uzbudljivo!

Kako je po deseti put tog jutra sluala Angelin hvalospjev, Patience ga je
ignorirala. Udobno smjetena u jednom od dva otomana u salonu, nastavila je vesti
jo jedan podmeta za pladanj. Vez joj je ve bio odavno dosadio, ali je morala barem
neime uposliti misli i ruke dok je ekala da se Vane pojavi.
Ako se uope pojavi. Ve je bilo prolo jedanaest sati.
Timms je sjedila pokraj nje i krpala; Minnie je iznenaujue dobro podnijela
putovanje i sada je bila udobno uvaljena u veliki naslonja pred ognjitem. Na
drugom su otomanu bile gospoa Chadwick i Edith Swithins. Besmislenim izljevima
sklona Angela stajala je kraj prozora, gledajui prolaznike kroz zavjese od ipke.
Jedva ekam da sve vidim kazalita, radnje sa eirima, krojanice. Sklapajui
ruke na grudima, Angela se okrenula i zavrtjela. Bit e tako udesno uzbudljivo!
Prestala se vrtjeti i pogledala svoju majku. Jesi sigurna da ne moemo ii prije
ruka?
Gospoa Chadwick je uzdahnula. Dogovorile smo se da idemo na kratki izlet
ovog popodneva da vidimo koja nam krojanica odgovara.
Moramo u onu u Ulici Bruton, kazala je Angela. Ali Edmond kae da su
najbolje radnje u Ulici Bond.
Ulica Bond je taman iza ulice Bruton. Patience je provela putovanje
prouavajui vodi. Kad proeemo jednom, doi emo do druge.
Aha. Odlino. Sad, kad joj je popodne bilo isplanirano, Angela se vratila
matarenju.
Patience se opirala nagonu da baci pogled na sat iznad kamina. Sluala ga je kako
ravnomjerno otkucava i brojala minute; inilo joj se kao da ga slua ve satima.
Ve je znala da joj nee odgovarati gradski ivot jer je bila toliko navikla na
ladanjske sate, rutinu doruka u deset, ruka u dva i veere u osam ili kasnije. Kao da
nije bilo dovoljno loe to se probudila u uobiajeno vrijeme te se, nakon to je
uvidjela da je salon za dorukovanje prazan, morala zadovoljiti ajem i tostom u
stranjem salonu. Ili to nije bilo klavira uz koji je mogla zaboraviti na brige. Puno
gora je bila injenica da je, kako stvari stoje, bilo neprihvatljivo da izae van bez
pratnje. Najgore od svega bilo je to je rezidencija 22 u Ulici Aldford bila daleko
manja od Bellamy Halla, to je znailo da su svi bili stijenjeni skupa i gazili jedni
drugima po prstima bili jedni drugima pod nosom cijelo vrijeme.
inilo joj se da od trpljenja drugih na tako malenom prostoru moe samo

izludjeti.
Vane, pak, nikako da se pojavi.
A kad se pojavi, nedvosmisleno e mu dati do znanja to misli o njegovoj zamisli
da se svi presele u London. Bolje bi im bilo da istjeraju na istac lopova i Sablast. im
prije.
Sat je ustrajno otkucavao. Patience je zakrgutala zubima i nastavila s vezom.
Kad je zaula kucanje na ulinim vratima, podigla je pogled, skupa sa svima osim
Edith Swithins koja je i dalje veselo kukiala. A zatim je do njihovih nauljenih
uiju dopro duboki, tutnjei glas. Patience je odahnula u sebi ne elei pomnije
razmiljati o olakanju koje je osjetila. Minnieino se lice ozarilo kako su im se
pribliavali poznati koraci. Timms se nakesila.
Vrata su se otvorila. Vane je uetao unutra, izmamivi osmijehe svih prisutnih.
Dobacio je pogled Patience, koja ga je pribrano doekala. Prouavala ga je dok je
kimao svima, pa onda toplo i elegantno pozdravio Minnie, pitajui kako joj je zdravlje
te kako je provela no.
Sigurno sam se naspavala vie od tebe, odgovorila je Minnie s nestanim sjajem
u oku.
Vane joj se lijeno nasmijeio, niim je ne opovrgavajui. Bi li se sad ve odvaila
otii do parka?
Minnie je napravila grimasu. Moda ti sutra dopustim da me nagovori na
etnju. Danas bih jo ostala u sjedeem poloaju i skupljala snagu.
Po boji u licu joj se vidjelo da joj je bolje nego zadnjih dana i da nije u ivotnoj
opasnosti. Uvjerivi se da je sve u redu, Vane je pogledao Patience: promatrala ga je s
hladnom suzdranou koja mu se nije sviala. Moda bih, rekao je pogledavi
opet Minnie, kad ve ne eli nikamo danas, mogao umjesto tebe povesti gospoicu
Debbington.
Samo daj. Minnie se nasmijeila Patience i gestikulirala joj da slobodno ode.
Ni njoj sigurno nije po volji to je stalno u kui.
Vane se bludniki nasmijeio Patience. Pa, gospoice Debbington? Jeste li za
krug po parku?
Patience je gledala u njega i oklijevala.
Angela je otvorila usta i zakoraila prema naprijed, ali gospoa Chadwick istog joj
je trenutka rukom dala znak da se vrati pa izustila odluno: Ne! Angela se primirila
i poela duriti.
Ne uspijevajui iz Vaneovih oiju iitati nita to bi objasnilo izazov u njegovim
rijeima, Patience je podigla obrvu. Svakako, gospodine. Dobro bi mi dolo malo
svjeeg zraka.
Vane se u sebi namrtio na njezin suzdrani pristanak. Priekao je dok je odloila
vez i ustala, a potom, kimajui Minnie i ostalima, pruio Patience ruku i odveo je iz
prostorije.
Zaustavio se u hodniku.
Patience je podigla ruku s njegova rukava i okrenula se prema stubama. Priekaj

me, gotova sam za minutu.

Vane ju je zgrabio za lakat i povukao je natrag k sebi te joj se zagledao u
razrogaene oi. Trenutak kasnije tiho ju je upitao: Gdje su ostali?
Patience se pokuavala sjetiti. Whitticombe je preuzeo biblioteku dobro je
opskrbljena, ali naalost poprilino malena. Edgar i General nisu imali drugog izbora
nego da izau van na hladnou, ali ne znam koliko e dugo ostati tamo. Edgar je
neto spominjao da e svratiti do trgovca konjima.
Hmm. Vane se namrtio. Obavijestit u Sliga. Opet se usredotoio na
Patience. A ostali?
Henry, Edmond i Gerrard su otili ravno u sobu za biljar. Vaneov stisak oko
njezina lakta se olabavio. Oslobaajui ruku, Patience se uspravila i prijeko ga
pogledala. Bolje da ne kaem to mislim o kui koja ima sobu za biljar, ali ne i za
muziciranje.

Vaneu su se trznule usne. Ovo je gospodska rezidencija.

Patience je glasno uzdahnula. Svejedno, sumnjam da e se trio zadovoljiti
draima biljara. Planirali su raznorazne aktivnosti na otvorenom. Mahnito je
zamahala rukama. U zvjerinjaku, krmama Haymarketa, gospodskim klubovima
Pall Malla. ak sam ih ula da spominju neko mjesto zvano Bazen bez premca.
Vane je trepnuo. Taj je zatvoren.
Stvarno? Patience je uzdigla obrve. Rei u im.
Nema veze, ja u. Vane ju je opet pogledao. Popriat u s njima dok ti ode po
plat i eir.
Patience mu je nabusito kimnula i pristala bez prigovora. Vane ju je gledao dok se
penjala uz stube pa je, jo se vie mrtei, odetao do sobe za biljar da se utvrde
neka osnovna pravila.
Vratio se u predsoblje dok je grabila natrag po ploicama. Nekoliko minuta poslije
uveo ju je u svoj fijaker i popeo se do nje. Park je bio blizu; dok je usmjeravao konje
prema drveu, Vane je preao po popisu Minniena kuanstva. I namrtio se. Alice
Colby. Pogledao je Patience. Gdje je ona?
Nije se spustila na doruak. Patienceine obrve su se podigle. Pretpostavljam da
je u svojoj sobi. Sad kad razmislim, mislim da je uope nisam vidjela otkako smo
doli.
Patience je slegnula ramenima i bacila pogled prema naprijed. Vane ju je
pogledao, zadovoljno klizei pogledom po njoj. Uzdignute glave, lica okrenutog
povjetarcu, promatrala je aveniju pred njima. Ispod oboda njezina eira, sjajni su joj
smei pramenovi leprali po obrazima. Plat joj je bio iste blijedoplave boje kao i
jednostavna jutarnja haljina. Mozak mu je pribiljeio kako nita od toga nije bilo
novo, a kamoli u modi, ali je u njegovim oima izgledala savreno. Pa makar joj i
brada bila mrvicu previe nagnuta uvis, a izraz pomalo presuzdran.

Namrtio se u sebi i pogledao konje. Moramo se pobrinuti da nitko iz Minniene

menaerije ne bude u prilici da se otme nadzoru. Uvjeren sam da nema nikakve
zavjere ni ortatva, barem ne meu nepovezanim pojedincima. Ali moramo paziti da
nitko od njih ne bude u prilici da bilo to vrijedno od ukradenih stvari, poput bisera,
proslijedi svom sudioniku. to znai da emo ti, ja, Gerrard, Minnie i Timms, uz
Sligovu pomo morati biti uz njih kad god izau iz kue.
Angela i gospoa Chadwick misle popodne navratiti do Ulica Bruton i Bond.
Patience je nabrala nos. To znai da bih ja trebala poi s njima.
Vane se suzdrao od cereka. Mogla bi. Veina dama koje je poznavao spremno
bi odjurila u te ulice im bi se ukazala prilika. Patience je prema tome bila
ravnoduna i zakljuio je da je to ini kao stvorenom za miran ivot u Kentu. Pristao
sam, toboe nevoljko, biti popodne vodi Henryju, Edmondu i Gerrardu, i natuknuo
Sligu da dri na oku Edgara i Generala.
Patience se namrtila. Previe ih je sve skupa za drati na oku. to ako se tko
odlui izai sam?
Morat emo zauzdati njihove sklonosti gradskom ivotu. Vane je pred sobom
primijetio fijakere uz rub staze. A kad smo ve kod toga... gle, evo velikih dama
visokog drutva.
Patience bi ih prepoznala ak i bez upozorenja. Sjedile su udobno ispruene
preko barunastih i konih sjedala sa sjajem u otrim oima, kimajui elegantnim
turbanima i umjeno maui rukama u rukavicama dok su raspravljale i secirale svaki
potencijalni tra. Od mladih, ali elegantnih matrona do udovica oka sokolovog, sve
su bile samouvjerene, sigurne u svoj drutveni poloaj. Fijakeri su im se protezali po
pomodnoj ruti dok su razmjenjivale informacije i pozive.
Mnoge su se glave okretale prema njima dok su se kotrljali po putu. Turbani su
graciozno kimali; Vane je oputeno uzvraao pozdrave, ali nije stajao. Patience je
uoila kako su se mnogi pogledi ispod turbana zaustavili na njoj. Izrazi koje je
zamijetila bili su znatieljni, oholo prezrivi ili oboje. Podigla je bradu i zanemarila ih.
Znala je da su njezin plat i eir neugledni. Moda ak i staromodni.
No bit e u Londonu samo par tjedana da ulove lopova pa njezina garderoba
nije vana.
Ili barem njoj nije.
Iskosa je pogledala Vanea, ali nije spazila ni traka svijesti u njegovom izrazu.
Nikako ga nije mogla proitati. Niim nije davao do znanja da je uoio, a kamoli da bi
reagirao na poglede u svojem smjeru. Patience je proistila grlo. Izgleda da ima
dosta dama nisam mislila da su se ve vratile u grad u tolikom broju.
Vane je slegnuo ramenima. Nisu se jo svi vratili, ali parlament opet zasjeda, a
skupa s njim na scenu stupaju i politike domaice, iskazujui svoj utjecaj s
uobiajenim balovima i veerama. To je ono to je privuklo natrag mnoge iz visokog
drutva. Par tjedana drutvenog vrtloga taman fino popuni vrijeme izmeu ljeta i
poetka lovake sezone.
Shvaam. Motrei fijakere ispred njih, Patience je uoila jednu damu koja je,
umjesto da ih leerno zavaljena gleda kako prolaze, uspravno sjedila. Sekundu poslije

je mahnula drei se poput kraljice.

Patience je pogledala Vanea; iz njegova pogleda i stisnutih usana vidjelo se da
poznaje dotinu damu. Oklijevao je, napeto skupljajui mentalnu snagu, a onda je
usporio konje. Kola su se zaustavila kraj elegantne zatvorene koije.
U njoj je sjedila dama otprilike Patienceine dobi, sa svijetlokestenjastom kosom i
parom iznimno prepredenih, plavo-sivih oiju koje su se odmah uperile u
Patienceino lice. Njihova se vlasnica ushieno nasmijeila.
Vane je mrko kimnuo. Honoria.
Dama mu se okrenula, neznatno rastegnuvi osmijeh. Vane. Tko ti je to?
Dozvoli mi da ti predstavim gospoicu Patience Debbington, Minnienu
neakinju.
Stvarno? Dama je odmah ispruila ruku Patience. Ja sam Honoria, draga moja
gospoice Debbington.
Vojvotkinja od St. Ivesa, smrknuto je objasnio Vane.
Honoria se nije obazirala na njega. Zadovoljstvo mi je upoznati vas, draga moja.
Je li Minnie dobro?
Sad je puno bolje. Vojvotkinja je bila toliko srdana i neposredna da je Patience
istoga trenutka zaboravila na svoju otrcanu odjeu i nesklonost gradskom visokom
drutvu. S vojvotkinjom je, izgleda, bilo lako razgovarati. Prehladila se prije par
tjedana, ali je iznenaujue dobro podnijela putovanje.
Honoria je kimnula. Dokad planira ostati u gradu?
Dok ne ulove lopova i ne razotkriju Sablast, pomislila je Patience, ali nije to rekla
naglas, nego se samo zagledala u vojvotkinjine bistre oi. Ah...
Nismo sigurni, ubacio se Vane, razvlaei rijei. Samo jo jedan od Minnienih
uobiajenih posjeta gradu, ali ovaj put je povela cijelu svoju menaeriju sa sobom.
Podignuo je obrve, oigledno se dosaujui. Vjerojatno radi razbibrige.
Honorijin pogled zadrao se na njegovu licu dovoljno dugo da se Patience zapita
koliko je povjerovala tom povrnom objanjenju. Potom je Honoria pogledala nju i
toplo se, velikoduno nasmijeila daleko prisnije nego to je Patience oekivala.
Sigurna sam da emo se ubrzo opet sresti, gospoice Debbington. Stisnula je
Patienceinu ruku. Neu vas vie zadravati sigurno imate kojekakve planove za
jutro pred vama. Dapae sad je pogledala u Vanea i ja moram u neke
posjete.
Ne otvarajui usta, Vane je osorno kimnuo i pokrenuo konje.
Dok su se kotrljali niz aveniju, Patience je pogledala njegovo ukoeno lice.
Vojvotkinja djeluje jako drago.
I jest jako draga. Ujedno i pretjerano radoznala, i definitivno prepronicljiva.
Vane je u sebi zakrgutao zubima. Znao je da e obitelj saznati kad-tad, ali nije
oekivao da e to biti tako brzo. Honoria je praktiki matrijarh obitelji. Muio se
pokuavajui se dosjetiti rijei kojima bi tono opisao to je to znailo ali je
odustao. Kao i ostalim mukarcima s kojima je bio u rodu, i njemu je bilo izuzetno
teko priznati mo koju je Honoria ili bilo koja od ena iz obitelji Cynster

posjedovala unutar obitelji.

Vane je suzio oi i usmjerio zapregu prema dverima na ulazu u park. Doi u
sutra otprilike u isto vrijeme i povesti te na vonju. Mislim da je najbolje da ovako, u
vonji ili etnji, razmijenimo saznanja o tome to drugi rade i kamo smjeraju ii.
Patience se ukoila. Poveo ju je u ovu vonju kako bi uskladili planove ovaj je
izlet, znai, za njega bio tek operativni sastanak. Svakako, odgovorila je pomalo
kiselo. Zatim je kazala: Najbolje da povedemo i Sliga. Kad ju je Vane smrknuto
pogledao, dodala je: Pa da ujemo to se njemu ini, iz prve ruke.
Vane se jo jae namrtio konji su mu odvraali panju.
Dok su prolazili kroz dveri prema prometnom prolazu, Patience je sjedila
uspravno, ukoena; u njoj su previrale emocije. Podigla je bradu dok su konjska
kopita udarala po kaldrmi Ulice Aldford. Jasno mi je da si naumio otkriti lopova i
Sablast, ali sada kad si se vratio u London, pretpostavljam da ima i drugih stvari
drugih razbibriga kojima bi se radije posvetio. Otro je udahnula; oko grudi joj se
stisnuo hladan kripac. Osjetila je kako ju je Vane nakratko pogledao. Uzdignute
glave i oiju uperenih naprijed, nastavila je: Sigurna sam da emo, sad kad nam se
Sligo pridrui, doi ve nekako do potrebnih saznanja, a da pritom ne mora gubiti
vrijeme na nepotrebne etnje ili vonje.
Nee ga pratiti u stopu. Sad kad su u gradu, gdje se jasno vidi kako se ona,
Patience, ne uklapa u njegov elegantni svijet, da nije ni do koljena prekrasno
odjevenim ljepoticama s kakvima se inae drui, nee se stalno drati za njega. Nee
se drati uz njega kao to se njezina majka drala njezina oca. Njihov je odnos
prolazan; u glavi mu je ve vidjela kraj. S tim prvim korakom i prihvaanjem
neizbjenog moda jo stigne pripremiti srce za neizbjean udarac.
Nemam se namjeru odrei toga da se s tobom vidim barem jednom dnevno.
Rijei su mu bile reske, proete elinim gnjevom koji Patience naprosto nije
mogao promaknuti. Zateeno je pogledala Vanea. Fijaker se zaustavio, otpustio je
uzde i skoio na tlo.
A onda se okrenuo. Zgrabio ju je oko struka i podignuo je iz sjedala i spustio je,
drhtei dok se obuzdavao da ostane pribran, na plonik ispred sebe.
Gledao je u nju, oiju poput elinih krhotina. Patience je trepnula, ostavi bez
daha. Lice mu je bilo tvrdo, ratnika maska. Oko nje su zapljuskivali valovi njegova
bijesa.
Kad je rije o razbibrizi, izvijestio ju je kroz stisnute zube, nita na svijetu se
ne moe mjeriti s tobom.
Rijei su mu bile bremenite znaenjem znaenjem koje nije razumjela. Sva
pogubljena, Patience se upinjala da doe do daha. Prije nego to je i uspjela, Vane ju
je odveo uza stube i ostavio je u predsoblju.
Pogledao ju je suenih oiju. Nemoj misliti da me nee tako skoro opet vidjeti.
Rekavi to, okrenuo se na peti i odetao van.

va dana poslije Vane se uspeo stubama pred brojem 22 u Ulici Aldford,

gdje se naumio sastati s Patience. Pritom je razmiljao o tome kako
nee biti nimalo zadovoljan ako ona toga jutra ne bude spremna na
vonju s njim.
Nije bio dobro raspoloen.
Nije bio dobro raspoloen zadnja dva dana.
Kada je zadnji put otiao od Patience iz Ulice Aldford, pucao je po avovima od
srdbe i morao je potraiti utoite u Whitesu da bi se smirio i razmislio. Zbog
njihove je bliskosti, zbog toga koliko joj se razotkrio pretpostavio da ga ona nikako
nee izjednaavati sa svojim ocem. Pretpostavka mu je oito bila pogrena. Po
njezinu je stavu i po njezinim napomenama bilo savreno jasno da ga prosuuje po
standardima Reginalda Debbingtona i da izmeu njih dvojice ne primjeuje neku
znaajniju razliku.
To ga je toliko povrijedilo da se jo ni sad nije u potpunosti oporavio. Kada ga je
zadnji put tako povrijedila i kada je zbog toga napreac pobjegao iz Bellamy Halla,
mislio je da mu ne moe biti gore od toga. I u tome je pogrijeio.
Skriven u zabitom kutu Whitesa, proveo je bezbrojne sate smiljajui
jezgrovite govore kojima bi joj objasnio po emu se razlikuje od njezina oca, ovjeka
kojemu obitelj oito nije mnogo znaila. Ti su govori postajali sve strastveniji i
silovitiji i na kraju je odbacivao fraze i radije smiljao akcije. A to je, kao to su svi
Cynsteri znali, govorilo mnogo glasnije od rijei.
Budui da je u tom trenutku teta u samoj obitelji ve bila nainjena, na kraju je
progutao ponos i otiao u posjet Honoriji da bi je nevino zamolio bi li moda
priredila jedan od svojih balova iznenaenja. Samo za obitelj i prijatelje. Takva bi
priredba bila koristan alat u njegovim naporima da uvjeri Patience kako i njemu, kao
i svim Cynsterima, obitelj znai neizmjerno mnogo.
Honorijin razrogaen pogled i duboko razmiljanje isprva su ga pogurnuli na rub
bijesa, ali kada se sloila da bi bal mogao biti dobra zamisao, malo se smirio.
Ostavljajui Devilovu vojvotkinju njezinim planovima, vratio se vlastitim. Vratio se i
turobnom promiljanju.
Dan prije, kada je jo jednom upregnuo konje te poao prema Ulici Aldford,
zakljuio je da sigurno postoji jo neto, da najobinija predrasuda nije jedino to
Patience sprjeava u tome da se uda. Bio je apsolutno siguran u vrstu ene koju je
odabrao, duboko je u dui znao da ne grijei kada tumai njezino ponaanje i odluke.
Samo bi veoma snaan razlog enu poput Patience enu s toliko ljubavi i

predanosti koje bi mogla pruiti natjerao da na brak gleda kao na neprihvatljiv

rizik.
Postojalo je jo neto neto to jo nije znao o braku njezinih roditelja.
Po stubama pred brojem 22 zato se toga, jueranjeg jutra popeo sa snanom
odlukom da mora saznati to je to bilo, a onda su ga obavijestili da gospoica
Debbington ne moe na vonju s njim. Zaveli su je, izgleda, krojai i modisti u Ulici
Bruton. Vaneovo se raspoloenje naglo smrailo.
Na Patienceinu sreu, Minnie je spazila Vanea pa ga je, odjednom vrlo ivahna,
pozvala da poe s njom na obeanu etnju po Green Parku. Dok su etali, veselo ga je
izvijestila da je nekim sretnim sluajem Honoria prethodnog poslijepodneva susrela
Patience u Ulici Bruton te je odvukla k svojoj omiljenoj krojaici, Celestine, zbog ega
je Patience danas morala otii na probu itavog niza haljina, ukljuujui i, kako je
Minnie s oduevljenjem tvrdila apsolutno oaravajuu zlatnu veernju haljinu.
Nije se mogao ljutiti na sretne sluajne susrete, ak ni u tom trenutku, kada im se,
istim takvim sluajem u etnji pridruila Edith Swithins pa nije mogao ispitivati
Minnie to zna o Patienceinu ocu i svim dubinama njegova sramotnog ponaanja.
Nakon sat vremena, kada se Minnie dovoljno razgibala, otpratio ju je natrag do
broja 22, gdje je otkrio da Patience jo uvijek nema. Ostavivi joj kratku poruku,
otiao je dalje, traei neto to bi mu odagnalo brige.
Zato je danas ponovno doao i elio je vidjeti Patience. Da je bilo po njegovu, i
vidio bi Patience, ali mogunost mu se inila malo vjerojatnom. Takva je vrsta
privatnosti u postojeim okolnostima bila gotovo nemogua, a imao je osjeaj da mu
nije mudro poduzimati daljnje zavodnike poteze sve dok im vezu ne dovede u dobro
utemeljenu ravnoteu.
S njegovom rukom na kormilu, jasno.
Sligo je otvorio vrata nakon njegova zapovjednikog kucanja i Vane je, uz kratko
kimanje glavom, uao kroz vrata. Zatim se ukopao na licu mjesta.
Patience ga je ve ekala u predvorju i od prizora mu je doslovno zastao dah. Dok
je pogledom bespomono klizio po njoj po mekom zelenom plastu od merino
vune koji ju je tijesno obavijao i iji je podignuti okovratnik poput ukrasnog okvira
naglaavao ljepotu njezina lica, dok je promatrao smekaste rukavice i izmice,
svijetlozelene suknje koje su virile ispod ogrtaa Vane je osjetio kako se u njemu
neto stegnulo, kljocnulo i zakljualo.
Odjednom je disao tee nego da mu je netko zabio aku u trbuh.
Kosa joj se presijavala pod svjetlom i bila je poeljana drugaije, istiui njezine
velike zlatne oi, svilenkastu bjelinu njezinih obraza i ela te njenu, ali odlunu
liniju njezine eljusti. Usnice su joj izgledale meko i ranjivo.
U dalekom kutku svojega posve smetena uma Vane je izgovorio tihu zahvalu
Honoriji, a zatim je, isto tako u sebi, opsovao. Ve je i ono prije bilo dovoljno loe.
Kako e se, dovraga, tek nositi s ovim?
Dok su mu se prsa snano nadimala, na silu se pribrao i usredotoio na
Patienceino lice, nastojei protumaiti izraz koji je na njemu ugledao. Bio je smiren,
nije pokazivala nikakve osjeaje. Samo je posluno ekala kako su isplanirali, i tu nije

bilo niega drugoga, govorilo mu je njezino lice. Samo idu zajedno na vonju.
Upravo ga je ta posluna poza ponovno naljutila. Trudei se da svojim licem ne
oda vlastito raspoloenje, kimnuo joj je i ispruio ruku. Spremni?
Neto je bljesnulo u njezinim velikim oima, ali u predvorju nije bilo dovoljno
svjetla da bi prepoznao osjeaj. Blago je nakrivila glavu i pola prema naprijed,
prihvaajui njegovu ruku.
Patience se uspravno i vrlo kruto smjestila na sjedalo u Vaneovoj koiji, teko
diui kroz eljezni kavez koji joj je obuhvaao grudi. Bila je sigurna da Vane ne moe
nita prigovoriti njezinu izgledu. I Celestine i Honoria uvjerile su je da su njezin novi
plat i eir posljednji krik mode. Njezina pak nova haljina, koju je nosila ispod
plata, bila je svakako bolja od starih, ali po njegovoj reakciji, inilo se da mu to kako
izgleda uope nije vano. Jo je jedanput samu sebe uvjerila da je haljine kupila zato
to garderobu nije obnavljala godinama i sada se ukazala savrena prilika. Kada
uhvate lopova i Sablast i kada Gerrard dovoljno naui o gradskome ivotu,
zajedno e se s bratom vratiti u Derbyshire i vjerojatno vie nikada nee doi u
London.
Kupila je novu garderobu zato to je bila prava prilika za to, ali i zato to nema
smisla od Vanea Cynstera oekivati da se u javnosti pojavljuje s neuglednom enom.
No njemu, izgleda, do toga uope nije bilo stalo. Patience se suzdrala od
mrcanja i nagnula je bradu. Kao to sam vam rekla, gospoa Chadwick i Angela bile
su u Ulici Bruton ve prvoga poslijepodneva nakon to smo stigli ovamo. Angela nas
je odvukla u svaku krojanicu, ak i one u kojima kreiraju odjeu za udovice. Pitala je
i za cijenu ba svega to je spazila. Bilo nam je stvarno neugodno. Ipak, odgovori koje
je dobila na kraju su je urazumili. Izgleda da je prihvatila da joj se vie isplati pozvati
krojaicu koja e joj saiti neke haljine.
Oiju uprtih u konje, Vane je posprdno uzdahnuo. A gdje su bile Angela i
gospoa Chadwick dok si ti bila kod Celestine?
Patience se zarumenjela. Sreli smo Honoriju u Ulici Bruton. Ustrajala je na tome
da me mora upoznati sa Celestine i onda... mahnula je rukom, onda su stvari
krenule svojim tokom.
Stvari znaju krenuti svojim tokom kada se Honoria umijea.
Bila je vrlo ljubazna, odvratila je Patience. ak je i razgovarala s gospoom
Chadwick i Angelom dok sam ja bila kod Celestine.
Vane se pitao koliko e mu to Honoria naplatiti. I u kojoj valuti.
Na sreu, zbog toga to je imala priliku posjetiti Celestinin salon i razgovarati s
vojvotkinjom, Angela se prilino oraspoloila. Poslije smo proli kroz Bond Street bez
ikakvih drama. Ni Angela ni gospoa Chadwick nisu ni pokuale razgovarati s
draguljarima pokraj ijih smo trgovina proli, a nisu se ni trsile upoznati ni s kim
drugim usput.
Vane je iskrivio lice u grimasu. Mislim da nije stvar u njima. Gospoa Chadwick
je iskrena ena, a Angela je prebudalasta.
Doista jest, Patiencein je ton postao pomalo kiseo. Toliko je budalasta da se
nije dala odgovoriti od toga da poslijepodne zavrimo kod Gunthera. Mjesto je bilo

prepuno mladia koji su je otvoreno prodirali oima, pa je opet htjela ii juer

popodne. Gospoa Chadwick i ja smo je zato odvele u Hatchards.
Vaneova se usnica trznula. Mora da je uivala u tome.
Cijelo vrijeme je zapomagala. Patience mu je dobacila pogled. To je sve to se
zbivalo kod mene. A to se zbivalo s gospodom?
Razgledavanje. Vane je tu rije izgovorio s neskrivenim prezirom. Henryja i
Edmonda zaposjeo je neki demon koji ih nagoni da pogledaju ama ba svaki
spomenik u gradu. Gerrard ih je sreom spreman pratiti i paziti na njih. Zasad mi nije
nita sumnjivo prijavio. General i Edgar uglavnom su se posvetili Tattersallsu, kamo
ih obino prate Sligo ili netko iz njegove ekipe, ali ni oni zasad nisu nita otkrili. Ja im
uglavnom organiziram poslijepodneva i veeri. Jedini koji se jo nisu pomakli iz kue
su Colbyjevi. Vane je pogledao Patience. Je li Alice izala iz svoje sobe?
Ne zadugo, namrtila se Patience. Sad mi se ini da je moda takva bila i u
Bellamy Hallu. inilo mi se da sam je viala u vrtovima ili u jednom od salona, ali
sada mislim da je i ondje uglavnom boravila u svojoj sobi. Prilino nezdravo.
Vane je slegnuo ramenima.
Patience ga je iskosa pogledala, prouavajui njegove crte lica. Usmjerio je konje u
manje prometnu ulicu, podalje od mondene avenije. Iako je oko njih bilo koija, nisu
se ni s kim morali pozdravljati. Nisam imala prilike razgovarati sa Sligom, ali
pretpostavljam da nije nita pronaao?
Vane se smrknuo. Ba nita. U prtljazi nije bilo nikakvog traga, iako je Sligo
opetovano pretraio sve sobe, za sluaj da je netko neto ipak uspio prokrijumariti.
Prokrijumariti? Kako?
Pa, evo, na primjer, torbica s pletivom Edith Swithins...
Patience ga je zapanjeno pogledala. Ne misli valjda da je ona...?
Ne. Ali mogue je da je netko drugi primijetio koliko je ta torbica duboka pa je
koristi za bisere, ako ni za to drugo. to misli, koliko esto Edith prazni tu
torbicu?
Patienceino se lice iskrivilo u grimasu. Vjerojatno nikad.
Vane je stigao do raskrija i vjeto koijom skrenuo udesno. Gdje je Edith sada?
U primaoj sobi. Naravno, hekla.
Je li joj stolac okrenut prema vratima?
Da, namrtila se Patience. Zato?
Vane joj je brzinski dobacio pogled. Zato to je gluha.
Jo se neko vrijeme mrtila, a onda joj je licem preao izraz razumijevanja. Aha!
Upravo tako. Dakle...
Hmmm, zamislila se Patience. Valjda...

Pola sata poslije otvorila su se vrata primae sobe u kui na broju 22 i kroz njih je

provirila Patience. Edith Swithins sjedila je na otomanu okrenuta prema vratima i

grozniavo kukiala. Njezina je velika torba s pletivom stajala na sagu pokraj
otomana. U prostoriji nije bilo nikoga drugog.
Razdragano se smijeei, Patience je ula i pritvorila vrata, posebno pazei da ne
povue zasun. Nisu jo bili sigurni koliko je Edith gluha. Prila joj je s namjerno
veselim izrazom lica.
Edith je podigla pogled i uzvratila joj osmijeh.
Tako mi je drago to sam vas pronala, rekla je Patience. Oduvijek sam htjela
nauiti kukiati. Biste li mi moda mogli pokazati osnove?
Edith se sva ozarila. Naravno, duo. Vidjet e, prilino je jednostavno. Podigla
je ono na emu je radila i pokazala joj.
Patience je zakiljila. Znate to, ogledala se oko sebe, moda bi bilo bolje da se
pomaknemo do prozora. Tamo je vie svjetla i bolje se vidi.
Edith se zasmijuljila. Moram ti priznati da ja vie i ne gledam vorove. Ve to
tako dugo radim. Podigla se s otomana. ekaj, samo da uzmem torbicu...
Ja u vam je ponijeti, rekla je Patience i podigla torbicu, odmah shvaajui da je
Vane u pravu. Bila je duboka, puna i iznenaujue teka. Definitivno ju je trebalo
pretraiti. Drei torbicu, okrenula se i rekla: Namjestit u vam naslonja.
Kad je Edith sa svojim radom u rukama dola na drugi kraj prostorije, Patience je
ve namjestila duboki naslonja tako da bude okrenut prema prozoru, a lea
okrenutih prema vratima. Postavljajui torbicu s pletivom uz naslonja, ali tako da je
osoba koja sjedi u naslonjau ne vidi jer se torbica nalazi ispod irokog naslona za
ruku, pomogla je Edith da sjedne. Evo, ako ja sad sjednem ovdje, na prozorsko
sjedalo, obje emo imati dovoljno svjetla da vidimo.
Edith se posluno naslonila. Vidi sada, podigla je svoj rad. Prvo na to treba
paziti je...
Patience je gledala u fino tkanje, krajikom oka primjeujui da su se vrata
primae sobe otvorila. Kroz njih je uao Vane, paljivo ih zatvarajui za sobom. Poeo
se uljati prema njima, ali u jednom je trenutku pod njegovim korakom zakripala
drvena daska na podu. Skamenio se na mjestu. Patience se napela. Edith je nastavila
govoriti kao da se nita nije dogodilo.
Patience je ponovno poela disati, a Vane se nastavio uljati, a zatim se sagnuo iza
Edithina naslonjaa. I ovaj put krajikom oka, Patience je primijetila kako je Edithina
torbica kliznula iza naslonjaa.
Natjerala se da slua Edithinu lekciju, prisilila se da je prati kako bi mogla
postavljati pametna pitanja. Blistajui od ponosa, Edith joj je prenosila svoje znanje, a
Patience ju je ohrabrivala, divila se, molei se pritom da joj Svevinji oprosti na
takvome krivokletstvu zato to je poinjeno u potrazi za pravdom.
Skriven iza naslonjaa, Vane je prekopavao torbu i, ubrzo shvativi da tako nita
nee pronai, oprezno istresao sadraj na sag. Pred oima mu se rastvorio neuredan
sadraj, sva sila predmeta koje nije znao prepoznati. Razmaknuo ih je smrknuta lica i
pokuao se prisjetiti svega to je u zadnjih nekoliko mjeseci ukradeno u Bellamy
Hallu. Minnienih bisera, meutim, ondje nije bilo.

A sada, rekla je Edith, treba nam samo kukica za vorove... Osvrnula se oko
sebe, traei torbicu s pletivom.
ekajte, ja u vam je dohvatiti, sagnula se Patience i ispruila ruke prema podu
kraj naslonjaa, kao da je torbica doista ondje. Kukica za vorove, glasnije je
ponovila.
Ona tanka, dodala je Edith.
Kukica za vorove. Ona tanka. Vane je iza naslonjaa zurio u niz nepoznatih mu
alata. Koji je vrag kukica za vorove? Kako izgleda bila tanka ili ne? Grozniavo
pregledavajui razliite predmete nainjene od kornjaevine, naposljetku je doao do
tanunog tapia na ijem je vrhu stajala omanja kuka. Predmet mu je izgledao kao
minijaturna udica.
Znam da je tu negdje, Edithin ga je glas trgnuo i natjerao da se pokrene.
Nemajui vie vremena za razmiljanje, gurnuo je tapi u Patiencein ispruen dlan.
Ona ga je pak zgrabila i uzviknula: Evo je!
O, odlino. E, sada je samo stavimo ovamo i onda...
Dok je Edith nastavljala s podukom i Patience posluno sluala, Vane je vraao
pletivo i alate u torbu. Jo je jedanput protresavi da bi se sadraj u njoj bolje
smjestio, gurnuo je torbu na mjesto na kojemu je bila. Potom je polako ustao i poeo
se uljati prema vratima.
S rukom na kvaki, jo je jednom zastao i osvrnuo se iza sebe. Patience nije podigla
pogled. Tek je za dobro zatvorenim vratima primae sobe i tek kada je doao do
prednjeg predvorja napokon ponovno normalno prodisao.
Patience mu se pridruila u sobi za biljar pola sata nakon toga.
Otpuhujui tanke vlasi koje su joj se zaplele u trepavice, pogledala ga je u oi.
Sada znam vie o kukianju nego to e mi ikada biti potrebno, pa makar ivjela
stotinu godina.
Vane se nasmijao i nagnuo se preko stola.
Patienceino se lice iskrivilo u grimasu. Znai, nisi nita naao?
Ba nita. Vane se namjestio za sljedei udarac. Nitko ne koristi Edithinu
torbicu s pletivom kao skrovite, vjerojatno zbog toga to kada neto stavi unutra, to
vie nikad nee ugledati svjetlost dana.
Patience se tiho zasmijuljila. Promatrala je Vanea kako se kree ciljajui kuglu.
Ba kao i onomad u Bellamy Hallu, kada ga je promatrala iz staklenog vrta, skinuo je
kaput. Pod tijesnim su mu se sakoom miii napinjali i otputali. Precizno je udario
kuglu, koja se otkotrljala u depi na suprotnom kraju stola.
Uspravio se i pogledao Patience, primjeujui njezin netremini pogled. Podiui
tap sa stola, priao joj je blie i zaustavio se tono pred njom.
Trepnula je, brzo udahnula i zatim ga pogledala u oi.
Zarobio joj je pogled oima, a zatim promrmljao: Predviam odreene
komplikacije.
Stvarno? Patiencein pogled je ve odlutao od njegovih oiju i zaustavio se na

njegovim bokovima.
Jae se oslanjajui na tap, pogledom joj je ispitivao lice. Henry i Edmond,
rekao je zurei joj u usnice. Postaju nemirni.
Ah, to. Meu Patienceinim se usnicama pojavio jezik i oblizao ih.
Vane je oajniki udahnuo i nagnuo joj se blie. Mogu ih obuzdavati danju, ali
veeri... nagnuo je glavu. Veeri bi mogle biti problem.
Rijei su mu utihnule, a Patience se istegnula prema njemu.
Usnice su im se dodirnule, a zatim se priljubile jedne uz druge. Prestali su disati.
Vaneovi su se dlanovi grevito uhvatili biljarskog tapa, a Patience je zadrhtala te
utonula u njegov poljubac.
Vjerojatno je u sobi za biljar.
Zauvi glasove, Vane je naglo podigao glavu, opsovao i odmaknuo se,
promatrajui Patience. Ona se povukla dublje u sjene, gdje je bilo tee primijetiti
rumenilo na njezinu licu i poudu u oima. Vrata su se irom otvorila, otkrivajui tek
prizor Vanea kako nonalantno udara kuglu tapom.
A, tu ste! u prostoriju je uao Henry, a za njim Gerrard i Edmond.
Dosta je razgledavanja za danas, dlanove je trljao Henry. Pravo je vrijeme za
jednu brzinsku partiju.
Bez mene, hladno je odvratio Vane i predao svoj tap Gerrardu, jedva se
suzdravajui da ih sve ne zadavi. Posegnuo je za kaputom. Svratio sam samo zato
da vam kaem da u doi oko tri. Imam dogovor za ruak negdje drugdje.
Aha. U redu. Henry je trznuo obrvom prema Edmondu. Hoe ti?
Edmond se nasmijeio Patience i slegnuo ramenima. Zato ne?
Gerrard je takoer kimnuo sestri, a zatim im se pridruio. Dok joj je srce bubnjalo
u sljepoonicama i jo uvijek bez daha, Patience je izala kroz vrata prije Vanea.
ula je da su se za njom zatvorila vrata, ali nije zastala. Nije se usudila. Pola je
prema glavnom predvorju i tek se ondje okrenula, sabirui se koliko god je mogla i
gledajui Vanea u oi.
On ju je pogledao i vragolasto se nasmijeio. Ozbiljno sam mislio kada sam
rekao ono za Henryja i Edmonda. Dogovorio sam se s Gerrardom, Edgarom i
Generalom da ih veeras odvedem u Whites. Henry i Edmond nisu htjeli poi s
nama, a i da su htjeli, ne bismo mogli drati oko na njima. Moe li ih ti nekako
drati na uzdama?
Pogled koji mu je dobacila govorio je vie od rijei. Vidjet u to mogu uiniti.
Ako ih uspije obuzdati, bio bih ti vjeno zahvalan.
Patience je zapazila sjaj u njegovim sivim oima i zapitala se kakvu bi uslugu
mogla od njega zatraiti zauzvrat. to bi joj mogao uiniti. A zatim je shvatila da mu
zuri u usnice. mirnula je i odrjeito kimnula glavom. Pokuat u.
Uini to. Gledajui je u oi, Vane je podigao jedan prst i pomilovao joj obraz.
Vidimo se poslije. Kimnuo je i otiao prema vratima.
Muzika veer koju je te veeri priredila ledi Hendricks po Patienceinu je
miljenju bila dogaaj koji je bilo vrlo lako zaboraviti. Osim nje, Minnie i Timms,

pohodili su je jo troje Chadwicka i Edmond.

Ukljuivanje Henryja i Edmonda u taj mali drutveni dogaaj bilo je krajnje
jednostavno. Za rukom je bezbrino upitala Gerrarda moe li biti pratnja inae
potpuno enskome drutvu te veeri. Gerrard se na to zacrvenio i poeo se nespretno
ispriavati, a Patience je krajikom oka spazila da Henry i Edmond opetovano
razmjenjuju poglede. Prije nego to je Gerrard stigao do kraja objasniti zato ih ne
moe pratiti, Henry ga je prekinuo i ponudio svoje usluge, a Edmond je, sjetivi se
veze izmeu glazbe i drame, izjavio da ide i on.
Dok su prelazili preko praga glazbene sobe ledi Hendricks, Patience si je morala
estitati na majstorski izvedenu triku.
Naklonili su se domaici, a zatim uli u prostoriju, koja je ve bila puna ljudi.
Patience je hodala iza Minnie, drei Edmonda pod ruku, dok je Henry na isti nain
pratio svoju majku. Minnie i Timms bile su dobro poznate u tom drutvu svi koji
su ih pozdravili ljubazno su se nasmijeili i Patience. Odjevena u novu haljinu,
otmjeno je uzvraala pozdrave, u sebi se divei samopouzdanju koje joj je davao
komad zelene svile.
Timms je odvela Minnie do napola praznog otomana, gdje su zauzele slobodno
mjesto i zapodjenule razgovor s damom koja je sjedila na drugome kraju. Ostatak je
drutva besciljno kruio prostorijom.
Uzdiui u sebi, Patience je preuzela kontrolu. Henry, pogledaj, ondje je stolac.
Ne bi li ga donio svojoj mami?
O, da, naravno, trgnuo se Henry i otiao do stolca koji je stajao prazan uza zid.
Gosti su se na poticaj domaice pomalo smjetali i mjesta za sjedenje bilo je sve
manje.
Gospou Chadwick posjeli su pokraj Minniena otomana.
A ja? Angela, odjevena u bijelu haljinu pretjerano ukraenu ruiastim
cvjetiima i vrpcom boje vinje, stajala je i prstima ispreplitala ba tu vrpcu.
Ondje ima nekoliko stolaca, Edmond je pokazao nekoliko drvenih stolaca
poredanih pred klavirom i harfom.
Patience je kimnula. U redu. Sjest emo onda tamo.
Poli su prema slobodnim stolcima i ve su gotovo stigli kad je Angela zastala.
Mislim da je na drugoj strani bolje.
Patience se nije dala zavarati. Nekoliko je mladia koje su majke oito bile
natjerale da dou na priredbu s druge strane sjedilo u mrzovoljnoj grupici. Tvoja
mama od tebe oekuje da sjedi s bratom, rekla je Angeli i spretno je uhvatila pod
ruku. Mlade dame koje uokolo hodaju same brzo dolaze na lo glas, dodala je.
Angela se, naravno, nadurila i stala bacati eznutljive poglede na drugu stranu
prostorije. Ali to je samo nekoliko metara odavde.
Nekoliko metara previe. Dolazei do slobodnih stolaca, Patience je sjela i
povukla Angelu do sebe. Edmond je kliznuo na stolac s Patienceine lijeve strane, a
Henry je sjeo iza Patience, oito ne elei sjediti uz sestru. Kada su se pojavili
glazbenici i publika ljubazno zapljeskala, Henry je povukao stolac unaprijed i
prosiktao Angeli u uho da se pomakne u stranu.

Nekoliko se ljudi okrenulo prema njima i prijekorno ih pogledalo. Okrenula se i

Patience te se zagledala u Henryja. Odustao je.
U sebi uzdahnuvi od olakanja, Patience se udobnije smjestila u stolcu i
pripremila za sluanje glazbe.
Henry se nagnuo unaprijed i u uho joj proaptao: Zbilja elegantna zabava, zar
ne? Dame iz visokog drutva vjerojatno stalno ovako provode veeri.
Prije no to je Patience uspjela reagirati, pijanistica je zapoela sa sviranjem
preludija, jednog od onih koje je Patience najvie voljela. Ponovno uzdiui u sebi,
Patience je utonula u poznate joj note.
Bach, odostraga joj se pribliio Edmond, kimajui glavom u ritmu glazbe.
Krasna mala stvar. Skladana je tako da doara radost proljea. Neobian izbor za
ovo doba godine.
Patience je sklopila oi i stegnula usnice. Zaula je da se Henry mekolji za
njezinim leima.
Harfa zvui kao proljetna kia, zar ne?
Zakrgutala je zubima.
Do uiju joj je dopro Edmondov glas. Draga gospoice Debbington, je li vam
dobro? Izgledate veoma blijedo.
Ruku vrsto sklopljenih u krilu i jedva se borei s porivom da ih izvue za ui,
Patience je otvorila oi. Bojim se, promrmljala je, da me hvata glavobolja.
Ajoj.
Uh.
Zavladala je blaena tiina na itavih pola minute.
Moda da...
vrsto stegnutih ruku, Patience je zatvorila oi i usnice te poeljela da jednako
tako moe zatvoriti i ui. Ve je sljedeeg trenutka osjetila ubod iza sljepoonica.
Zanemarujui glazbu i sve prirodne nagone, poela je zamiljati kakvu bi nagradu
mogla zatraiti u zamjenu za to da joj netko ovako unitava veer. Kada sljedei put
vidi Vanea. Poslije. Kad god to bude.
Edith Swithins i Colbyjevi barem su bili dovoljno mudri da ostanu kod kue.
Upravo u tom trenutku, u posveenoj tiini sobe za kartanje kluba Whites Vane je
otpio gutljaj izvrsnog klareta gledajui Generala i Edgara koji su kartali za stolom te
pomislio da se Patience sigurno ne dosauje ovako oajniki kao on.
Zadravajui se u sjeni, zatien tihim, suzdranim ambijentom kojim je vladao
muevan miris koe, cigara i sandalovine, morao je odbiti bezbroj poziva te bio
prisiljen iznova objanjavati da je u pratnji neaka svoje krsne kume. To samo po sebi
nikoga nije udilo. No mnoge su se obrve podigle zbog toga to je Vane oito smatrao
da nadzor nad kuminim neakom iskljuuje sjedanje za partiju karata.
Nije im mogao objasniti svoj pravi cilj.
Guei zijevanje, pogledom je pretraio prostoriju i odmah zapazio Gerrarda, koji

je kibicirao partiju za hazarderskim stolom. Gerrardov je interes bio iskljuivo

akademski inilo se da ga sama igra uope ne zanima.
Samog je sebe podsjetio da mora rei Patience kako joj brat ne pokazuje mnogo
interesa za porok koji je mnoge mukarce odvukao na dno, Vane se uspravio, opustio
ramena, a zatim se ponovno naslonio na zid.
Prolo je pet potpuno praznih minuta, a onda mu se pridruio Gerrard.
Zbiva li se ita zanimljivo? pokazao je glavom na stol za kojim su sjedili Edgar i
General.
Ne, osim ako pod zanimljivim rauna Generalovo brkanje pika i trefa.
Gerrard se nasmijao i promotrio prostoriju. Ovo mi ne izgleda kao mjesto na
kojemu bi itko pokuavao prodati ukradene predmete.
Da, ali s druge strane, ovo je mjesto na kojemu je veoma lako sluajno sresti
staroga prijatelja. Nijedan od naa dva goluba, meutim, ne pokazuje ni najmanju
elju da se odmakne od ovoga to sada rade.
Gerrard se jo ire nasmijeio. Barem ih nije teko drati na oku. Pogledao je
Vanea. Mogu ja malo preuzeti ako se vi elite pridruiti prijateljima. Doi u po vas
ako se pomaknu.
Vane je odmahnuo glavom. Nisam raspoloen. Rukom je pokazao na stolove.
Kad smo ve ovdje, ti bi mogao proiriti svoje horizonte. Samo nemoj prihvaati
nikakve izazove.
Gerrard se nasmijao. Nije to za mene. Zatim je jo jedanput proetao meu
stolovima oko kojih su stajala brojna gospoda koja su se zadovoljavala kibiciranjem.
Vane se ponovno povukao u sjenu. Ni trenutka mu nije palo na pamet prihvatiti
Gerrardovu ponudu. Trenutano zbilja nije bio raspoloen za uobiajeno druenje uz
karte. Um mu je trenutano bio obuzet samo jednim neodgovorenim pitanjem, samo
jednom zagonetkom, samo jednom golemom anomalijom.
Bio je u stanju razmiljati samo o Patience.
Morao je to prije razgovarati s Minnie, i to nasamo. Patiencein obiteljski ivot,
njezin otac, sve je to u sebi krilo klju, a taj je klju bio klju njegove budunosti.
Veer je bila isti gubitak vremena. Nita se nije dogodilo i nita nije otkriveno. Ni
na kojoj razini.
Sutra e biti drugaije. Sam e se pobrinuti za to.
Sljedee je jutro osvanulo vedro i sunano i Vane se po stubama pred brojem 22
popeo najranije to se usudio. U daljini je zauo zvonjavu s crkvenog tornja
jedanaest dubokih udaraca. Zgrabio je kucalo. Odluio je da danas mora ostvariti
nekakav napredak.
Samo dvije minute poslije, spustio se niz iste stube, uskoio u koiju i zamahnuo
uzdama tako brzo da se Duggan jedva uspio pribrati. Potjerao je sivce prema parku.
Minnie je unajmila zatvorenu koiju.
im ih je spazio, znao je da se dogaa neto monumentalno. Bile su nije to
mogao opisati nijednom drugom rijeju usplahirene. Sve su se bile utrpale u

zatvorenu koiju Patience, Minnie, Timms, Agatha Chadwick, Angela, Edith

Swithins, pa ak i koliko god to nevjerojatno zvualo Alice Colby. Potonja je
bila odjevena u neto toliko tamno i neugledno da je moglo potjecati iz udovike
garderobe, ali ostale su bile mnogo privlanije. Patience je, odjevena u svijetlozelenu
modernu haljinu za etnju, izgledala tako da bi je najradije bio pojeo.
Dovozei svoj dvopreg do koije, Vane je obuzdavao svoje apetite jednako kao to
je obuzdavao konje pa se blago dovezao uz rub.
Upravo si se mimoiao s Honorijom, obavijestila ga je Minnie i prije nego to je
potpuno dostigao njihovu koiju. Priprema jedan od svojih balova iznenaenja i sve
nas je pozvala.
Stvarno? Nastojao je odati dojam potpunog neznanja.
Pravi bal! Angela je skakutala u sjedalu. Bit e to jednostavno divno! Moram
nabaviti novu balsku haljinu.
Agatha Chadwick kimnula mu je na pozdrav. Vrlo lijepo od vae roakinje to
nas je sve pozvala.
Ne sjeam se kada sam zadnji put bila na balu, ozareno mu je rekla Edith
Swithins. Bit e mi to prava pustolovina.
Vane joj se morao nasmijeiti. A kada e se odrati?
Zar ti Honoria nije rekla? namrtila se Minnie. Uinilo mi se da mi je rekla da
zna za to. Uglavnom, bal e biti sljedeeg utorka.
Utorak, kimnuo je Vane, kao da podatak posebno biljei u pamenje. Zatim je
pogledao Patience.
Balovi su najobinija budalatina, frknula je Alice Colby. Ali kako je dama koja
ga prireuje vojvotkinja, Whitticombe e vjerojatno rei da moramo ii. Barem ovjek
moe biti siguran da e sve biti profinjeno i dostojanstveno. Rekla je to nikome
posebno i cijelome svijetu istodobno te je nakon zadnje rijei vrsto stisnula tanke
usnice i zagledala se pred sebe.
Vane ju je zapanjeno promatrao, a slian su izraz lica imale i Minnie i Timms. Svi
su troje bili na iznenadnim balovima koje je prireivala Honoria, a s obzirom da su se
o tim prilikama u jednoj prostoriji okupljali svi Cynsteri, profinjenost i dostojanstvo
uzmicali su pred robusnim i ustrim. Zakljuujui kako je dolo vrijeme da Alice
napokon naui kako ivi ostatak svijeta, Vane je samo podigao obrvu i svoju
pozornost ponovno posvetio Patience.
Ona ga je upravo u tom trenutku pogledala. Oi su im se susrele i on je u sebi
opsovao. Morao je razgovarati s Minnie, a htio je razgovarati s Patience. Sad, dok
sjedi ovdje i oito eka da je pozove u etnju, ne moe umjesto nje pozvati Minnie. To
bi mu samo zakompliciralo situaciju. Tako bi samo kod Patience stvorio dojam da
poputa u izrazima svoje naklonosti, ba kao to je i predvidjela.
A njegova je naklonost prema njoj u tom trenutku bila golema. Izjedala ga je.
udio je za njom. eznuo za njenom panjom. I za njom.
Polako je podigao obrvu. Jeste li moda za etnju, gospoice Debbington?
Patience je zapazila pohotu u njegovu pogledu. Pokazala se samo nakratko i
odmah se potom sakrila, ali bila je dovoljno jasna da bi je prepoznala. rvanj koji joj

je ve stezao grudi jo se vie stegnuo. Graciozno je nagnula glavu i ispruila ruku u

rukavici, jedva obuzdavajui slast koja ju je obuzela kada su njegovi snani prsti
obujmili njezin dlan.
Otvorio je vrata i pomogao joj da sie iz koije. Okrenula se prema ostalim
enama da bi se pozdravila. Gospoa Chadwick joj se nasmijala, Angela se durila,
Edith Swithins se razdragano smijeila, ali Minnie se vre zamotala u marame i
razmijenila brz pogled s Timms.
Zna to, rekla je Timms, Mislim da bismo se trebale vratiti kui. Dosta je
hladno na ovome povjetarcu.
Vani je vladalo bablje ljeto. Sunce je arko sijalo, a povjetarac je bio gotovo vru.
Ha, vjerojatno si u pravu, grubo je progunala Minnie i dobacila pogled
Patience. Ali nema razloga da ti ne ode u etnju. Vane te poslije moe dovesti u
svojem dvopregu. Znam da ti nedostaju etnje.
Tako je. Vidimo se poslije kod kue. Timms je pogurnula koijaa vrhom
svojega suncobrana. Idemo kui, Cedric!
Stojei na rubu ceste i zbunjeno zurei za koijom, Patience je odmahnula
glavom. Vane joj je ponudio ruku i dok je polagala prste na njegov rukav, upitno ga je
pogledala. to se to upravo dogodilo?
Pogledao ju je u oi i podigao obrve. Minnie i Timms su zagriene provodadije.
Nisi to znala?
Ponovno je odmahnula glavom. Nikada se nisu ovako ponaale prema meni.
Nikada joj prije nisu ni namijenile njega, pomislio je Vane, ali je to zadrao za
sebe. Poveo je Patience preko travnjaka. Uz stazu za koije etao je velik broj parova i
dok su im kimali i smijeili se, smjerajui k manje napuenim dijelovima parka, Vane
si je dopustio da svim ulima uiva u njezinoj prisutnosti. Privukao ju je onoliko blizu
sebi koliko su drutvene norme doputale; zeleni su joj skuti utali uz njegove
izme. Bila je prava ena, sva meka i obla, i bila je tek koji centimetar udaljena od
njega. Ukrutio se od same pomisli. Namirisao je njezin parfem u povjetarcu opojni
miris cvijeta orlove kande, rua i onog neodreenog mirisa koji je u njemu budio sve
lovake nagone.
Proistio je grlo i upitao: Sino se nita zanimljivo nije dogodilo? Pokuao je
glas oistiti od dubokih ponora poude u koje se zapleo.
Ba nita. Patience mu je iskosa dobacila jedan otar, blago znatieljan pogled.
Edmond i Henry su se, naalost, upleli u svoje rivalske djetinjarije. Ukradeni
predmeti i njihovo odlaganje ne ine mi se kao neto ime bi se bavili. Ako je bilo tko
od njih lopov ili Sablast, pojest u svoj novi eir.
Vane je iskrivio lice u grimasu. Mislim da tvoj novi eir nije ni u kakvoj
opasnosti. Potom je promotrio otmjenu kreaciju povrh njezinih kovra. Je li to taj
eir?
Da, odvratila je Patience s tonom blage uvrede u glasu. Mogao ga je ba i
primijetiti.
Mislio sam da je drugaiji. Prstom je kvrcnuo o ukras koji joj je stajao nad
obrvama i nevino je pogledao u oi.

Patience je uzdahnula. Pretpostavljam da ni General i Edgar sino nisu uinili

nita sumnjivo.
Uinili su svu silu sumnjivih stvari, ali u smislu da su ih svi sumnjivo lako varali
na kartama. No vanije je to da je Masters dobio vijesti iz Bellamy Halla.
Patienceine su se oi razrogaile. I?
Vane se namrtio. Nita. Gledajui pred sebe, odmahnuo je glavom. Nikako mi
to nije jasno. Znamo da predmeti nisu prodani. Nismo nita nali u prtljazi koja je
donesena u grad, ali niega nema ni u Bellamy Hallu. Grisham i njegovo osoblje bili
su vrlo temeljiti ak su i provjerili je li netko neto sakrio iza lamperije. I sam
znam za nekoliko labavih dasaka, nisam ni za jednu rekao Grishamu, ali ih je on
pronaao. Tamo nije bilo niega, to sam i sam znao jer sam provjerio prije nego to
smo otili. Pretraili su ba sve, svaku sobu, svaki kutak, podigli su i labave daske na
podu. Pretraili su i teren i ruevine. Temeljito. Zanimljivo je da su pronali neto
ispod vrata opatove loe.
Zbilja?
Da. Netko je oistio dio sa zastavama, a ondje je jedan eljezni prsten u kamenu
njime se otvaraju neka prastara vrata u podu. No ta vrata nisu ve dugo otvarana.
Uhvatio je Patiencein pogled. Devil i ja podigli smo ih prije mnogo godina
podrum do kojih su vodila je zazidan. Pod tim kamenom nema niega, ak ni rupe u
koju bi se bilo to moglo sakriti. Tako da to nita ne objanjava, najmanje od svega
razlog zbog kojega je netko udario Gerrarda.
Hmmm, namrtila se Patience. Pitat u ga opet sjea li se jo iega to je
mogao vidjeti prije udarca.
Vane je odsutno kimnuo glavom. Naalost, nita od toga nimalo ne rasvjetljava
nau zagonetku. Sa svakim je danom sve manje jasno kamo su nestali Minnieni
biseri.
Patience se namrtila i nakratko mu jae stegnula miku. inilo joj se da mu je to
u tom trenutku potrebno kao izraz utjehe i suosjeanja. Morat emo i dalje budno
paziti na sve oko sebe. Neto e se ve dogoditi, pogledala ga je. Neto se mora
dogoditi.
Tome nije mogao protusloviti. Slobodnom je rukom preao preko njezinih prstiju,
prekrivajui njezin dlan na svojem rukavu.
Neko su vrijeme hodali u tiini, a zatim joj se Vane zagledao u lice. Raduje li se
Honorijinom balu?
Naravno, pogledala ga je Patience. Kau mi da je prava ast to smo pozvani.
Kao to si vidio, gospoa Chadwick i Angela su oduevljene i nadam se da e to
divljenje prenijeti i na Henryja. Edmond se vjerojatno nee dati impresionirati.
Sigurno e doi, ali sumnjam da je ak i vojvodski bal dovoljan da bi dotaknuo
njegovo samoljublje.
Vane je pomislio kako to mora spomenuti Honoriji.
Patience ga je pogledala i blago se namrtila. Hoe li i ti doi?
Podigao je obrve. Kada Honoria zove, svi se odazivamo.
Stvarno?

Ona je Devilova vojvotkinja, rekao je, ali Patience se i dalje zbunjeno mrtila pa
je dodao: On je glava cijele obitelji.
Gledajui pred sebe, Patience je samo tiho izgovorila: Aha. Oito je jo bila
zbunjena.
Vaneove su se usnice samo vragolasto iskrivile.
U koiji s Honorijom bile su jo dvije dame kada je dola da nas pozove,
pogledala ga je Patience. Mislim da su i one bile iz obitelji Cynster.
Na Vaneovu se licu nije moglo ba nita proitati. Kako su izgledale? upitao je.
Bile su starije. Jedna je bila tamnokosa i govorila je s francuskim naglaskom.
Predstavljena je kao udovica.
Helena, udova vojvotkinja St. Ives, to je Devilova majka. I njegova druga krsna
kuma.
Patience je kimnula glavom. Druga je bila visoka, smeokosa i velianstvena
dranja. Sad se sjeam ledi Horatia Cynster.
Vane se smrknuo. Moja majka.
Aha, pogledala ga je Patience. Ali tvoja majka i udovica bile su... vrlo
ljubazne. Pogledala je pred sebe. Nisam znala da su sve tri Honoria i te dvije
dame tako meusobno bliske.
Jesu, rekao je Vane rezignirano. Vrlo su bliske. Cijela je obitelj meusobno
vrlo bliska.
Tiho izgovarajui jo jedno: Aha, Patience je jo jedanput pogledala pred sebe.
Vane joj je krajikom oka promotrio profil i zapitao se to misli o njegovoj majci
i to njegova majka misli o njoj. Nije na tom frontu, dodue, predviao nikakav
otpor jer je znao da bi njegova majka objeruke doekala njegovu suprugu. Dala bi joj
pritom i pregrt inae povjerljivih informacija i suvie korisnih savjeta. Stvari su u
klanu Cynsterovih jednostavno tako funkcionirale.
Sada je bio siguran da je dio Patienceina obrambenog bedema jedna duboka
potreba za odanom obitelji i da je to dio prepreke koja stoji izmeu nje i braka. Da
stvar bude apsurdnija, on sam jedva da se morao potruditi da bi je u tom smislu
pridobio. Bilo bi dovoljno da je upozna sa svojom obitelji i taj bi dio problema nestao
kao noen vjetrom.
Bez obzira na rtve koje je to zahtijevalo od njega, kua St. Ivesovih sljedeeg
utorka bila je pravo mjesto na koje je trebalo poslati Patience. Kada vidi Cynstere na
okupu, u svojem prirodnom okruenju, sigurno vie nee imati dvojbi oko bliskosti
koja vlada u toj obitelji.
Bez sumnje e vidjeti i vjerovati da mu je stalo do njegove obitelji. A onda...
Prsti su mu se nesvjesno stegnuli oko njezinih i Patience ga je upitno pogledala.
Vane se nasmijeio svojim karakteristinim vujim osmjehom. Ma, nita, rekao
je. Samo sanjarim.

ljedea su tri dana za Patience prola u vrtlogu kratkih susreta,

proaptanih savjetovanja, oajnikih napora da se pronau Minnieni
biseri, hitnih proba za novu balsku haljinu i drutvenih zbivanja tijekom
kojih je morala drati na oku lanove Minniena kuanstva. Ispod
grozniave je urbe, meutim, itavo vrijeme vladao osjeaj radosti i veselog
iekivanja.
Taj je osjeaj bio pojaan svakim susretom s Vaneom, svakim njegovim pogledom
i svakom situacijom u kojoj je osjeala koliko joj je strastveno i osobno predan.
Nije bilo nikakve sumnje i sada se to vie nije moglo sakriti strast je meu
njima rasla i jaala sa svakim sljedeim danom. Nije znala bi li za to vie okrivila sebe
ili njega.
Do trenutka kada se uspela impozantnim stubama kue St. Ives i prola kroz vrata
blistavo osvijetljene balske dvorane, svi su joj ivci u tijelu bili napeti i sabijeni u
trepuu kuglu usred utrobe. Nekoliko si je puta ponovila da si ne bi smjela dopustiti
da je trenutak toliko ponese, da umilja kada ima dojam da bi se te veeri moglo
dogoditi neto sjajno i da je rije samo o privatnom obiteljskom balu, o spontanom
okupljanju, kako ga je Honoria pred svima u vie navrata nazvala.
Nije bilo razloga ni smisla takvoj reakciji.
A, tu si! doekala ju je Honoria, velianstveno odjevena u haljinu vinsko crvene
boje. Stajala je kraj vrata i neformalno pozdravljala goste, a kada je ugledala Patience,
dobro da se nije bacila na nju. Kimajui Minnie, Timms i ostatku svite, elegantno im
je domahnula da uu, ali se primila samo Patience. Moram te upoznati s Devilom.
Spretno je primajui pod ruku, odvukla je Patience do mjesta gdje je stajao visok,
napadno taman gospodin odjeven u crno, razgovarajui s dvije starije gospoe.
Honoria ga je prstom ubola u ruku.
Ovo je Devil, moj suprug. Vojvoda od St. Ivesa.
Mukarac se okrenuo, pogledao Patience, a zatim Honoriji iskosa uputio blago
upitan pogled.
Patience Debbington, objasnila mu je supruga. Minnieina neakinja.
Devil se nasmijeio, prvo svojoj eni, a zatim i Patience. Veliko mi je
zadovoljstvo upoznati vas, gospoice Debbington, otmjeno se naklonio. ujem da
ste upravo doli iz Bellamy Halla. Vane je, ini mi se, ovaj put odande doao
neoekivano smeten.
Barunasti tonovi njegova dubokoga glasa prostrujali su kroz Patience poput

dobro joj poznate bujice. Jedva se suzdrala da nekoliko puta ne mirne kako bi se
uvjerila da ne sanja. Vane i Devil mirne su due mogli biti braa. Nalikovali su jedan
na drugoga u mnogoemu, a kraljevsko dranje i napadna linija nosa i eljusti bili su
gotovo identini. Razlikovali su se prije svega po tome to je Vane imao smeu kosu i
svijetlosive oi, dok je Devilova kosa bila ugljeno crna, a velike oi svijetlozelene. Bilo
je i drugih razlika, ali su uzmicale pred bezbrojnim slinostima. Od grae tijela preko
visine pa sve do vragolastog sjaja u oima i opasno nakrivljenih usnica, bili su oito
istoga kova. Vukovi u ljudskoj koi.
Obojica su bili vrlo muevni i bilo ih je nemogue ne primijetiti.
Velika mi je ast, Vaa Milosti, Patience je ispruila ruku i bila je spremna
slubeno se pokloniti, no Devil ju je zgrabio za prste i sprijeio je.
Bez tog Vaa Milosti, nasmijeio se i Patience je osjetila hipnotiku mo
njegova pogleda dok je podizao njezinu ruku prema svojim usnicama. Samo me
zovite Devil, kao i svi ostali.
Imaju za to i razloga, pomislila je Patience, ali nije si mogla pomoi morala mu
se nasmijeiti.
Eno Louise moram razgovarati s njom. Honoria je pogledala Patience.
Vidjet emo se jo poslije. utei suknjom, domaica se uputila natrag prema
vratima.
Devil se vragolasto nasmijeio i okrenuo se natrag prema Patience, no onda mu je
pogled kliznuo negdje pokraj nje.
Minnie te trai, prozborio je Vane, kimajui Patience na pozdrav, ali se
obraajui Devilu. eli se prisjetiti nekih naih sramotnih pothvata. Zapravo, vie
tvojih nego mojih.
Devil je uzdahnuo i ispruio vrat, pogledom pronalazei sve veu gomilu koja se
okupila oko Minnie, koja je priala kraljevski posjednuta na otoman uza zid.
Moda bih je mogao zadiviti teinom svojeg vojvodskog dranja? podigao je
obrve prema Vaneu, a ovaj se nakesio.
Vrijedi pokuati.
Devil se nasmijeio i, kimajui prema Patience, poao prema Minnie.
Patience je pogledala Vanea i odmah shvatila da je i on napet, kao i ona. Obuzela
ju je neobina stidljivost. Dobra veer, rekla mu je.
Neto mu je arko sijevnulo u oima i lice mu se stvrdnulo. Posegnuo je za
njezinom rukom i ona ju je spremno predala, no kada ju je podigao, usnicama nije
prinio njezinu nadlanicu, nego njezin dlan. Oiju pribijenih uz njezine, poljubio ju je
u zglavak. Srce joj je poskoilo od njegova dodira.
Moram te upoznati s nekim, prozborio je dubokim, hrapavim glasom, poloio
joj ruku na svoju podlakticu i okrenuo je u drugome smjeru.
O, zdravo roae. Tko ti je ovo?
Gospodin koji im je zaprijeio put bio je oito jo jedan Cynster ovaj put
svjetlokos, s plavim oima. Vane je uzdahnuo i predstavio ih jedno drugome, a
situacija se stala ponavljati jer su se Cynsteri poeli pojavljivati jedan za drugim. Svi

su bili slini i na slian nain opasni krupni, uglaeno samouvjereni i elegantni.

Prvoga joj je predstavio kao Gabriela, a za njim su slijedili Lucifer, Demon i Skandal.
Patience se jednostavno morala smekati pod njihovim dobro uvjebanim osmjesima
i jedva je doekala trenutak u kojemu je mogla povratiti dah i uznosito dranje.
opor Cynstera tako ih je odmah u sebi nazvala avrljao je i izbacivao dosjetke
s nevienom lakoom i ona im je s jednakom lakoom odgovarala, no bila je na
stalnom oprezu. Kako i ne bi njihova su imena ve bila dovoljno upozorenje. Ni
jednog jedinog trenutka nije pomaknula ruku s Vaneove podlaktice.
Ni Vane nije pokazivao namjeru da se udaljava od nje, ali samu je sebe uvjeravala
da ne bi smjela previe uitavati u to. U drutvu koje se sastojalo preteno od lanova
njegove obitelji i prijatelja vjerojatno jednostavno nije bilo dovoljno drugih dama
koje bi mu zaokupile pozornost.
Uz zvukove ugaanja instrumenata, zapoela je glazba za ples. Nekolicina je
krupnih mukaraca u njezinoj blizini na trenutak oklijevala, ali Vane nije. Mogu li
vas zamoliti za ples, draga moja?
Patience je sa smijekom prihvatila. Graciozno kimajui ostalima, dopustila mu je
da je odvede do podija.
Ulazei u prostor na sredini prostorije koji se vrlo brzo raistio za plesae, Vane
ju je samouvjereno primio u plesaki zagrljaj. Kad su joj se oi blago razrogaile,
podigao je obrvu. Zar se u divljini Derbyshirea ne plee valcer?
Patience je prkosno podigla bradu. Naravno da se plee. I samoj mi je drag dobar
valcer.
Drag vam je? Zauli su se prvi taktovi valcera, a Vaneove su se usnice zloesto
iskrivile. Oito jo nikada nisi plesala s Cynsterom.
S tim ju je rijeima privukao blie k sebi i zavrtio je u ritmu glazbe.
Patience je ve bila zaustila da ga zapita zato se Cynsteri smatraju takvim
majstorima plesa, ali do treeg je okreta ve znala odgovor. Bila su joj potrebna jo tri
da doe do daha i zatvori usta. Osjeala se kao da leti, besteinski se okree, a sve u
savrenom ritmu.
Zapanjeni joj je pogled potom zapeo za tamnocrvenu haljinu dame u paru koji je
plesao pokraj njih, a koja se okretala jednako lako i estoko kao i ona. Bila je to
Honoria u naruju svojega supruga.
Brzo se osvrnula po prostoriji i otkrila da su svi Cynsteri koji su do maloas
pristojno avrljali s njom pronali partnerice i zaplesali. Bilo ih je jednostavno
prepoznati u gomili iako se nisu vrtjeli nita bre od ostalih, inili su to s vie
strasti i snage. Obuzdane, kontrolirane snage.
Dok su joj stopala letjela, suknja se vrtjela, a ona sama sigurno poivala u elinim
rukama koje su je pridravale, uz snano tijelo koje ju je s takvom lakoom vodilo,
okretalo i usmjeravalo, Patience se vrsto uhvatila za Vanea, ali i za ostatke vlastite
prisebnosti.
Pritom se ni u jednom trenutku nije pobojala da bi je mogao ispustiti.
Odjednom je postala bolno svjesna njegove blizine i njegove snage. Pribliili su se
kraju prostorije; njegova ju je ruka arila poput plamenog peata kroz tanku svilu

balske haljine, privlaei je blie u zatitniki zagrljaj. Okrenuli su se u drugom

smjeru i Patience je morala glasno udahnuti jer je osjetila kako joj se grudi pod
korzetom trljaju o njegov sako. Bradavice su joj se bolno, neizdrivo ukrutile.
Uz nijemi je uzdah podigla pogled i oi su joj se susrele s njegovim sivim
pogledom, hipnotiki snanim i privlanim. Nije mogla skrenuti pogled, jedva je i
disala, a soba se oko njih vrtoglavo okretala. Sva su joj se osjetila suzila, sve dok joj
itav svijet nije stao u krug opasan njegovim rukama.
Vrijeme je stalo. Ostala su samo njihova tijela koja su se ljuljala, uhvaena u
neumoljivi ritam koji su uli samo oni. Violine su u njemu svirale tek prateu
melodiju; glazba koja je svirala meu njima dolazila je s drugog izvora.
Postajala je sve glasnija, sve je vie rasla, bokovi i kukovi su im se dodirivali i
milovali pa se opet razdvajali dok su se okretali. Ritam ih je pozivao i njihova su tijela
odgovarala, stapajui se s plesom i pulsirajui s ritmom, polako se zagrijavajui. Svaki
je dodir bio slatko muenje. Svaki kao da ju je zadirkivao i svaki kao da je neto novo
obeavao. Kada su violine utihnule i njihova se stopala zaustavila, glazba je meu
njima i dalje svirala.
Vane je duboko udahnuo i meu njima je na trenutak zavibrirao i sam zrak. Na
silu je odvojio ruke od Patienceina struka, uhvatio je za ruku i postavio je na svoju
podlakticu. Nije se mogao suzdrati da preko njezinih prstiju ne poloi slobodan
dlan, iako je znao da ih previe prisutnih promatra.
Osjetio je kako blago drhti i pridrao ju je kada je na trenutak zateturala, brzo
trepui dok se vraala u stvarnost iz arolije.
Podigla je glavu i pogledala ga u oi. Oputeno, mnogo oputenije nego to se
osjeao, podigao je jednu obrvu.
Patience se uspravila. Pogledala je pred sebe i podigla nos u zrak. Prilino dobro
pleete valcer.
Vane se zacerekao kroz zube. Stisnuo je eljust obuzdavajui poriv da je odvede
nekamo, daleko od ostalih, da je povede kroz jedna od vrata koja vode iz sobe za
muziciranje. Znao je ovu kuu kao vlastiti dep. Ona moda ne zna koje im se
mogunosti nude, ali on zna. No previe ih je ljudi promatralo i Honoria mu takvo
to nikada ne bi oprostila. Ne odmah na poetku veeri, kada su iznenadna izbivanja
bila isuvie oita.
Uinit e to poslije. Ve je ionako digao ruke od uobrazilje da moe izdrati tu
veer bez udovoljavanja svojim demonima. Bilo je to nemogue. Ne dok je ona u toj
haljini.
Minnie ju je nazvala oaravajuom.
Imala je pravo. Bio je potpuno oaran.
Imao je najbolju namjeru ponaati se u skladu s drutvenim normama,
suzdravati se. Sve dok nije prihvatila njegovu ponudu. Sada... i vuk je imao svoje
granice do kojih ga se moglo izazivati.
Pogledao je prema dolje Patience je mirno etala drei ga pod ruku. Bronana
svilena haljina uzano joj je obavijala grudi, a ramena prekrivao tek najsitniji
nagovjetaj rukava kojim se prekidalo velianstveno prostranstvo njezine bijele puti,

zrelih nabreklina njezinih grudi, krhkih oblina njezinih ramena. Duge su se, ravne
suknje sputale njeno preko njezinih zaobljenih bokova i znalaki prekrivale
stranjicu, elegantno joj leprajui oko nogu i izazovno otkrivajui glenjeve dok je
hodala.
Iako joj je dekolte bio dubok, nita na njezinoj haljini nije bilo osobito
skandalozno. Kombinacija ene koja ju je nosila i Celestinina besprijekorna krojaka
vjetina bile su ono to mu je stvaralo probleme.
Duboko sputanje i visoko uzdizanje Patienceinih grudi bilo je vidljivo samo iz
njegove perspektive.
Prisilio se da podigne glavu i pogleda pred sebe.
Poslije.
Duboko je udahnuo i zadrao zrak u prsima.
Veer, Cynsteru. Elegantni je gospodin istupio iz gomile, ne skidajui pogleda s
Patience. Gospoice...? upitno je pogledao Vanea.
Ovaj je pak uzdahnuo i kimnuo glavom. Pozdrav, Chillingworthe, rekao je i
pogledao prema Patience. Dopustite mi da vam predstavim grofa Chillingwortha.
Zatim je pogledao Patience. Ovo je gospoica Debbington, neakinja ledi Bellamy.
Patience je klecnula koljenima u naklon, a Chillingworth se armantno nasmijeio
te se naklonio, jednako graciozno kao i bilo koji Cynster.
Pretpostavljam da ste doli u grad s ledi Bellamy, gospoice Debbington. Svia li
vam se na glavni grad?
Zapravo, ne. Patience nije vidjela razloga zato bi okoliala. Bojim se da sam
ovisna o ranim jutrima, a ini se da ih pristojno drutvo u gradu izbjegava.
Chillingworth je mirnuo pa brzinski pogledao Vanea i odmah zatim usputno
bacajui oko na mjesto na kojem je Vane pokrio Patienceinu ruku svojim dlanom.
Podigao je obrve i uglaeno se nasmijeio Patience. Gotovo sam u iskuenju da vam
objasnim, draga moja gospoice Debbington, da je nae navodno izbjegavanje
jutarnjih sati zapravo prirodna posljedica naih aktivnosti tijekom kasnih nonih sati.
Ali pretpostavljam... iskosa je pogledao Vanea. Pretpostavljam da mi je bolje takva
objanjenja ostaviti naem prijatelju Cynsteru.
Vjerojatno jest, odvratio je Vane, i ne skrivajui elini prizvuk u glasu.
Chillingworth se neobavezno nasmijeio, ali kada je ponovno pogledao Patience,
sabrao se i uozbiljio. Znate, ima jedna udna stvar, rekao je uz smijeak. Iako se
najee ni u emu ne slaem s Cynsterima, moram im priznati da im se u jednoj
stvari ukusi poklapaju s mojima.
Doista? Patience je njegov kompliment prihvatila sa samouvjerenim
smijekom. Nakon tri tjedna tijekom kojih se morala nositi s Vaneom, koliko god
uglaen i zgodan bio, grof je nije mogao ni najmanje zbuniti.
Doista, potvrdio je grof pa se okrenuo prema Vaneu. Ne misli li i ti da je to
zanimljivo, Cynsteru?
Ne mislim, odvratio je Vane. Neke su stvari, naime, toliko neporecivo oite da
se moraju svidjeti i tebi. Chillingworthove su oi zasjale, a Vane je glatko nastavio:

S druge strane, s obzirom na to da i sam priznaje slian ukus, mogao bi razmisliti o

tome kamo bi te takav ukus mogao odvesti. Kimnuo je glavom prema mjestu na
drugom kraju prostorije.
I Chillingworth i Patience pogledom su slijedili smjer njegova kimanja te ondje
ugledali Devila i Honoriju kako o neemu raspravljaju. Dok su ih gledali, Honoria je
Devila objema rukama uhvatila za nadlakticu te ga okrenula i pogurnula niz
prostoriju. Pogled koji je Devil dobacio stropu, pa zatim ugnjavljeni izraz lica koji je
dobacio svojoj eni jasno su govorili tko je pobijedio u raspravi.
Chillingworth je tuno odmahnuo glavom. Ah, kako silni padoe!
Bilo bi ti, dakle, bolje da se uva, savjetovao ga je Vane, ako su ti ukusi tako
slini ukusu Cynsterovih. Mogao bi se, naime, nai u situaciji koju po prirodi nisu u
stanju podnijeti.
Chillingworth se na to nakesio. Da, naravno, ali zaboravlja da ja ne patim od
Ahilove pete koju je sudbina namijenila Cynsterima. I dalje se kesei, poklonio se
Patience. Sluga pokoran gospoice Debbington. Cynsteru. Uz zadnji je naklon
otiao, ignorirajui Vaneov pogled kroz suene oi.
Patience je odmah podigla pogled prema Vaneu. Kakva Ahilova peta?
Vane se promekoljio. Ma, nikakva. To je samo njegov pokuaj ale.
Ako je bila rije o ali, imala je neobian uinak na Vanea. A tko je taj ovjek?
upitala je Patience. Je li ikako povezan s Cynsterima?
Nije nam u rodu. Barem ne krvnom. Nekoliko je trenutaka utio, a zatim
dodao: Ovih je dana, rekao bih, poasni lan klana Cynster. Pogledao je Patience i
objasnio: Odabrali smo ga za obavljanje usluga koje su u obvezi vojvodstva.
Da? Patience je oima dopustila da proire njezino krnje pitanje.
On i Devil imaju zajedniku prolost. Pitaj jedanput Honoriju, ispriat e ti.
Glazbenici su ponovno zapoeli sa svirkom i prije nego to je Patience uspjela
trepnuti, pred njom se ve klanjao Lucifer. Vane ju je pustio, iako joj se uinilo da to
ini pomalo nevoljko. No dok se okretala po plesnom podiju, vidjela je da se okree i
on, u naruju drei prekrasnu brinetu.
Patience je naglo svratila pogled s njih te se posvetila plesu i Luciferovoj
blagoglagoljivosti. Nastojala je zanemariti bol koja joj je preplavila srce.
Na kraju plesa nali su se na drugom kraju prostorije, gdje ju je Lucifer upoznao
sa skupinom dama i gospode koji su meusobno neobavezno avrljali. Patience se
pokuala koncentrirati i pratiti razgovor.
Doslovno je poskoila kada su joj vrsti prsti primili dlan, uklonili ga s Luciferove
podlaktice i smjestili na dobro joj poznatu, svoju.
Laktarou jedan, zareao je Vane na Lucifera, vjeto se postavljajui izmeu nje
i roaka.
Lucifer se veselo nacerio. Mora se malo vie potruditi, roae. Zna da nitko od
nas ne cijeni ono do ega se lako dolazi.
Vane ga je oinuo pogledom, a zatim se okrenuo Patience. Hajdemo proetati
prije nego to ti napuni glavu svojim ludim idejama.

Iako zaintrigirana, Patience mu je dopustila da je odvede na drugi kraj prostorije.

O kakvim ludim idejama govori? upitala je.
Nema veze. 0 zaboga! Eno ledi Osbaldestone! Mrzi me jo otkad sam joj
prilijepio pikulu na dno tapa. Nikako nije shvaala zato joj bjei. Doi, idemo
drugim putem.
Vijugali su zajedno kroz gomilu lijevo-desno, pozdravljajui se s uzvanicima, malo
avrljajui, upoznajui se i predstavljajui, ali kada je glazba ponovno poela, pred
njom se, kao arolijom, pojavio jo jedan Cynster.
Ovaj ju je put Vaneu ukrao Demon Harry, njegov vlastiti brat, ali Vane ju je vratio
onoga trenutka kada je glazba utihnula. Raskone plavue s kojom je plesao dok je
ona plesala s Harryjem nije bilo nigdje na vidiku.
Sljedei je valcer pred nju doveo Devila, koji joj se elegantno poklonio, a kada ga
je, tijekom prvoga okreta po dvorani upitno pogledala, nasmijeio se i rekao: Mi sve
dijelimo.
Jo se ire nasmijeio kada su joj se oi zbog njegove napomene razrogaile, ali
vragolasti smijeh koji mu je spazila u oima uvjerio ju je da se ali.
Tako je, uglavnom, bilo cijele veeri valcer za valcerom. Vane bi se nakon
svakog plesa ponovno pojavio pokraj nje, a Patience se stalno podsjeala da to
vjerojatno ne znai nita drugo doli injenice da te veeri nije pronaao nikoga
drugoga tko bi mu zaokupio pozornost.
Govorila si je da tome ne treba pridavati preveliku vanost, pa ipak, srce bi joj
poskoilo svaki put kad bi je ponovno uhvatio za ruku i smjestio je kraj sebe.
Ovi Honorijini balovi su zbilja sjajna ideja, rekla joj je Louise Cynster, jedna od
Vaneovih teta, oslanjajui se na svojeg supruga, lorda Arthura Cynstera, ljubazno se
osmjehujui. Iako se svi kreemo u istim krugovima, obitelj je toliko velika da
ponekad prou tjedni a da se ne uspijemo vidjeti, barem ne na dovoljno dugo da svi
svima priope najnovije vijesti.
Ono to moja najdraa ena zapravo eli rei, nadovezao se lord Arthur, jest
da se dame iz obitelji sasvim dovoljno viaju, ali nemaju dosta prilika za provjeru
kako se ponaa druga polovica. Zato ova Honorijina mala okupljanja jame da nas
mogu dovesti na paradu pred drugima, rekao je sa sjajem u oima. Da nas dobro
promotre.
Ah, besmislice! Louise ga je razigrano lupnula lepezom. Kao da je vama
mukarcima ikada potreban poseban razlog da paradirate uokolo. A to se tie
dobrog promatranja, nema te dame koja vam nee rei da su Cynsteri osvjedoeni
majstori u dobrom promatranju.
Zbog napomene se cijela grupica grohotom nasmijala, ali ponovno je zapoela
glazba i pred njom se pojavio Gabriel. Na meni je red, vjerujem, poklonio se.
Patience se zapitala imaju li Cynsteri kakav monopol na vuje osmijehe. Svi su
redom, osim toga, bili brza jezika. Tijekom svakoga je plesa, naime, imala priliku
uivati u njihovoj britkosti, koja im je, ini se, bila zatitni znak.
Taman kada je zapoinjala svoj ples s Gabrijelom, zapazila je da je izmeu
Honorije i Devila izbila omanja prepirka.

Ve smo jedanput plesali zajedno, govorila je vojvotkinja. Trebao bi plesati s

jednom od naih goi.
Ali ja elim plesati s tobom.
Pogled koji joj je pritom dobacio bio je neumoljiv i unato svojem visokom
poloaju, Honoria oito nije bila imuna. Joj, dobro onda, pristala je i ve se
sljedeeg trenutka vrtjela u vjetim rukama svojega mua, s Devilovom glavom
nagnutom uz svoju.
Dok je s Gabrijelom tijekom plesa prolazila kraj njih, Patience je zaula kako se
Honoria zvonko smije i primijetila je sjaj na njezinu licu dok je podizala glavu da bi
pogledala supruga te kako je potom sklopila oi i dopustila mu da je ponese.
Od prizora je Patienceino srce zaigralo.
Kada se ovaj put glazba zaustavila, Vane se nije pojavio uz nju. Pretpostavivi da
e se uskoro pojaviti, avrljala je s Gabrijelom, a pridruio im se i Demon te uglaeni
gospodin Aubrey-Wells, koji je mnogo znao o kazalitu. Budui da nije gledala
nijednu od novijih predstava, Patience ga je pozorno sluala dok je govorio.
No onda je kroz gomilu spazila Vanea kako razgovara s mladom krasoticom.
Djevojka je bila doista predivna, s gustom plavom kosom i u suptilnoj svijetloplavoj
svilenoj haljini koja je vritala da je skandalozno preskupa.
Mislim da bi vam se predstave u kazalitu Royal mogle svidjeti, rekao je
gospodin Aubrey-Wells.
Patience je odsutno kimnula glavom, pogleda prikovana na drugu stranu
prostorije.
Ljepotica se osvrnula oko sebe, a zatim poloila ruku na Vaneovu podlakticu. On
je pak bacio pogled preko ramena, a zatim prihvatio njezinu ruku te je brzo poveo
prema dvostrukim vratima. Otvorivi ih, pustio ju je da proe, a zatim poao za njom.
Potom je zatvorio vrata.
Patience se ukoila; s lica joj se iscijedila i posljednja kapljica krvi. Naglo se
okrenula prema gospodinu Aubrey-Wellsu i upitala: Kazalite Royal?
Aubrey-Wells je kimnuo i nastavio s predavanjem.
Hmmm, Gabriel je iza Patienceinih lea kimnuo Demonu, a zatim pokazao
prema sudbonosnim vratima. Izgleda ozbiljno.
Patienceino je srce potonulo.
Demon je slegnuo ramenima. Vjerojatno emo poslije uti to se dogodilo.
Potom su se obojica posvetila Patience, koja je pogled prikovala uz gospodina
Aubrey-Wellsa i papagajski ponavljala ono to je govorio, kao da je nita na svijetu ne
zanima kao kazalite, a zapravo je razmiljala samo o Cynsterima. Skupno i
pojedinano.
Elegantna gospoda, svi do jednoga. Ba svaki od njih.
Nije to smjela zaboraviti, nije smjela osjeajima dopustiti da joj zamagle oi pred
stvarnou.
No nije nita izgubila, nije dala nita to nije htjela dati. Od samoga je poetka
oekivala ovakvo to. Prisilila se da zatomi bolno drhtanje. Bila je okruena toplinom

i smijehom, a turobno joj je razoaranje mrznulo kosti i utrobu. A srce... srce joj je
bilo toliko ledeno da je bila sigurna kako e se svakoga trenutka razbiti na sitne
komadie, mala zrnca inja.
I lice joj se ohladilo.
Nije vie obraala pozornost na rijei gospodina Aubrey-Wellsa i pitala se to e
sada. Kao da je uo njezino pitanje, u vidokrugu joj se pojavio Gerrard.
Nasmijeio joj se, a zatim joj pristupio.
Gotovo ga je zgrabila pod ruku. Gospodine Cynster, gospodine Cynster i
gospodine Aubrey-Wells ovo je moj brat, Gerrard Debbington.
Dala je gospodi taman onoliko vremena koliko je bilo potrebno da razmijene
pozdrave, a zatim se napadno nasmijeila i rekla: Morala bih zbilja poi do Minnie.
To je zbunilo gospodina Aubrey-Wellsa pa mu se jo ire nasmijeila i objasnila: Do
moje tete, ledi Bellamy. Hvatajui Gerrarda pod ruku, dobacila im je jo jedan
smijeak i samo rekla: Ispriajte nas, molim vas.
Svi su se otmjeno naklonili, pri emu su Gabriel i Damon elegancijom potpuno
zasjenili gospodina Aubrey-Wellsa. U sebi krguui zubima, Patience je povela
Gerrarda podalje od drutvanca.
Nemoj se nikada klanjati ovako kao oni.
Gerrard joj je dobacio zaprepateni pogled: A zato ne?
Nema veze.
Morali su se probijati kroz guvu. Zabava je bila na vrhuncu, a veera jo nije bila
posluena. Svi su gosti ve bili stigli, a nitko jo nije otiao.
Da bi doli do Minniena otomana, morali su proi pokraj dvostrukih vrata iza
kojih je nestao Vane s plavokosom ljepoticom i Patience je isprva to namjeravala
uiniti nosa visoko podignuta u zrak te to je bre mogue. No kako su se pribliavali
vratima, to joj je korak postajao sve sporiji.
Kada je na nekoliko koraka od vrata jednostavno zastala, Gerrard joj je uputio
upitan pogled. Patience je to primijetila, ali trebalo joj je nekoliko trenutaka prije
nego mu je uzvratila pogled.
Ti poi dalje, rekla je, duboko udahnuvi. Stiui usnice, podigla je ruku s
njegove podlaktice. Htjela bih neto provjeriti. Moe li ti sam otpratiti Minnie na
veeru?
Gerrard je slegnuo ramenima. Naravno, odvratio je i sa smijekom produljio
dalje.
Patience ga je nekoliko trenutaka promatrala kako odlazi, a zatim se okrenula na
peti i pola ravno prema dvostrukim vratima. Bila je savreno svjesna onoga to radi
unato tome to nije bila u stanju oblikovati nijednu suvislu misao kroz maglicu
bijesa koja joj je mutila um. Kako li se Vane samo usuuje tako ponaati? Nije je ak
ni pozdravio! Moda je elegantni gospodin od glave do pete, ali trebao bi se nauiti
pristojnom ponaanju!
Osim toga, ona je ljepotica premlada za njega, vjerojatno joj nije ni dana vie od
sedamnaest. Jedva da je izala iz kolskih klupa. Skandalozno!

S rukom na kvaki, na trenutak je zastala i pokuala smisliti to e mu prvo kazati.

Pokuala je smisliti reenicu koja bi bila dostojna prizora na koji bi mogla nabasati.
Nita joj nije padalo na pamet. Turobno je odagnala oklijevanje. Ako joj u jeku
trenutka nita ne padne na pamet, moe jednostavno zavritati.
Suenih je oiju jae zgrabila kvaku i okrenula je.
Vrata su se snano otvorila, ali povukao ih je netko s druge strane. Povuena iz
ravnotee, Patience je posrnula preko praga i zabila se nikamo drugamo negoli u
Vaneova prsa.
Od udarca je ostala bez zraka u pluima, a dah joj je oduzimala i Vaneova ruka
kojom ju je podupro oko struka. Razrogaenih oiju i hvatajui dah, Patience je
podigla glavu i pogledala ga u oi.
I on je pogledao nju. Pa... zdravo.
Zbog izraza na njegovu licu istoga se trenutka ukoila, odmah potom shvaajui
da je njegova ruka, obavijena oko struka, osim podupiranja i dri zarobljenom na
jednome mjestu.
A takva je nepominost znaila da stoji snano pribijena uz njega.
Potpuno smetena, osvrnula se oko sebe. Golemi tamni listovi biljaka lonanica
nadvijali su se nad jo tamnijim obrisima lonaca iz kojih su rasli, a koji su stajali
poredani po ploicama na podu. Mjeseina je prodirala kroz zid prepun dugakih
prozora i kroz staklene svodove, pletui srebrne staze izmeu palmi i drugog
egzotinog bilja. Zrakom se irio opor miris zemlje i teka vlaga koja je obavijala
rastuu paprat.
Ona i Vane stajali su u sjeni, tek korak iza snopa svjetlosti koja je dopirala kroz
otvorena vrata prema balskoj dvorani. Tek metar od njih, osvijetljena mekim svjetlom
mjeseine, stajala je mlada ljepotica, promatrajui je s otvorenom znatieljom.
Potom se nasmijeila i kratko klecnula. Dobra veer. Vi ste gospoica
Debbington, zar ne?
Ovaaaj... jesam, odvratila je Patience, na djevojinoj pojavi traei, ali ne
pronalazei znakove zamrene kose ili izguvane odjee. Djevojka je bila uredna kao i
prije, u balskoj dvorani.
Na njezino preveliko iznenaenje, na to se oglasio Vane. Dopustite mi da vam
predstavim gospoicu Amandu Cynster.
Patience je zaprepateno pogledala prema njemu i on joj se nasmijeio. Moju
sestrinu, dodao je.
Dok je Patience neujno izgovarala jedno nevino: Aha, rekao je jo i: Najbliu
roakinju.
Amanda je proistila grlo. Morat ete me ispriati, rekla je, kimnula im oboma
pa se provukla kroz vrata.
Vane je podigao glavu. Zapamti to sam ti rekao.
Naravno da hou, odvratila je Amanda s izrazom gaenja na licu. Zavezat u
ga u vor pa ga onda izvui iz... napravila je pokret rukom koji je trebao opisati ono
to bi uinila, a zatim uz utanje svile nestala u gomili plesne dvorane.

Patience je pomislila kako Amanda Cynster zvui kao ljepotica koju nitko ne
treba spaavati iz nevolje.
Nju bi, meutim, moda ipak trebalo.
Vane se ponovno okrenuo prema njoj. to ti radi ovdje?
Trepnula je i ogledala se oko sebe, a zatim duboko udahnula, to nije bilo lako jer
je prsima i dalje bila vrsto pritisnuta uz njega. Rukom je pokazala po prostoriji.
Netko je spomenuo da je ovdje zimski vrt, a s obzirom na to da sam Gerrarda htjela
nagovoriti da napravi takav vrt u Grangeu, htjela sam pogledati. Zagledala se u
zamraeno lie. Da vidim to tu sve ima.
A, tako? Vaneove su se usnice tek primjetno podigle u osmijeh, a zatim ju je
ispustio iz naruja. Pa, samo izvoli. Jednom je rukom zatvorio vrata, a dugom
pokazao po prostoriji. Rado u ti pokazati sve prednosti staklenika.
Patience mu je dobacila brz pogled i brzo iskoraila iz njegova dometa. Zagledala
se u lukove na stropu. Je li ova prostorija oduvijek bila dio kue ili je naknadno
sagraena?
Za leima joj je Vane zaglavio zasun na vratima. Spustio ga je tiho, bez ikakvog
zvuka. Mislim da je ovo izvorno bila loa. Poao je za Patience niz glavni put, u
dubinu zastrtu palmama.
Hmmm, zanimljivo, rekla je, promatrajui palmu nad puteljkom, iji su se
listovi, poput golemih prstiju, sputali prema tlu kao da ele zgrabiti neoprezne.
Odakle Honoria nabavlja ovakve biljke? Prolazei ispod palme, prstima je prola
kroz njenu paprat koja je okruivala podnoje stabla i samo se kratko osvrnula
prema Vaneu. Ili ih moda uzgaja u vrtovima?
Hodajui za njom, Vane je samo odgovorio: Nemam pojma.
Patience je pourila prema naprijed. Ba me zanima koje jo biljke dobro
uspijevaju u ovakvim uvjetima. Mislim da bismo teko nabavili ovakve palme u
Derbyshireu.
To svakako.
Brljan bi, vjerujem, dobro rastao. I kaktusi, naravno.
Naravno.
etkajui po puteljku i odsutno dodirujui ovu biljku pa onu, Patience je zurila
pred sebe i pokuavala razabrati neki izlaz iz zimskog vrta. Puteljak je nepredvidljivo
vijugao i vie nije bila sasvim sigurna gdje se nalazi. Moda bi nam u Grangeu bolje
uspio zimski vonjak s naranama.
Moja ga majka ima.
Rijei u joj dole iza ramena; bio joj je vrlo blizu. Stvarno? Nakratko se okrenula
i vidjela da joj Vane praktiki stoji uz rame. Gutajui knedlu, Patience je shvatila da je
veoma uzbuena, da je neto stee u prsima i da joj je svaki ivac napet. U mraku
osvijetljenom mjeseinom drhtala je od slatkog iekivanja. Bez daha i razrogaenih
oiju, produljila je korak. Morat u onda pitati ledi Horatiju... oh!
Uzdah divljenja prikratio joj je rijei i zaustavio je u pola koraka. Nala se pred
predivnom mramornom fontanom ije je podnoje sakrivalo gusto lie paprati, a

stajala je, osvijetljena mekim bijelim svjetlom, u sreditu omanje, od ostatka vrta
odvojene istine. Voda se neprekidno slijevala iz vra napola odjevene mramorne
djeve, zauvijek zaustavljene u pokretu kojim je punila iroki, zavijucima obavijen
bazeni.
Mjesto je oito bilo zamiljeno kao skrovito, osvjeavajue i umirujue utoite za
gospodaricu kue, na kojem je mogla vesti ili se jednostavno odmarati i razmiljati.
Pod mjeseevom svjetlou, okrueno tajnovitim sjenama i zastrto tiinom koju je tek
tu i tamo probijao udaljeni zvuk glazbe i kristalno uborenje vode, izgledalo je
zaarano.
arolija ju je na nekoliko trenutaka posve obuzela. Nije se mogla ni pomaknuti.
A onda je, kroz tanku svilu haljine, osjetila toplinu Vaneova tijela. Nije je ni
dotaknuo, ali zbog te topline, zbog plamtee svijesti o njegovoj blizini koja joj je
prostrujala kroz tijelo, brzo je zakoraila naprijed. Oajniki uvlaei zrak u ionako
napeta prsa, pokazala je fontanu. Predivna je.
Hmmm, zaula je iz neposredne blizine.
Iz suvie neposredne blizine. Ve je sljedeeg trenutka brzala prema kamenoj
klupi, zasjenjenoj kronjama palmi. Guei uzdah, ipak ju je zaobila i pola prema
fontani.
Postolje fontane stajalo je na kamenom krugu. Zagazila je na jednu kamenu stubu
i ispod potplata osjetila promjenu s ploica u mramor. S jednom rukom na rubu
bazenia, pogledala je dolje i, ivaca napetih poput struna, prisilila se da se sagne i
pone prouavati biljke uz postolje. Ovo izgleda doista raskono.
Vane je za njezinim leima promatrao kako joj se haljina stee preko stranjice i u
sebi se sloio s njezinom tvrdnjom. Dok su mu se usnice trzale od uzbuenja, poao
je prema njoj da bi je uhvatio u svoju klopku.
Divlje uzlupana srca, Patience se uspravila i zaobila fontanu da bi je smjestila
izmeu sebe i vuka s kojim je zaglavila u zimskom vrtu. No s druge strane fontane
doekala ju je njegova ruka.
Trepnula je. Jedan besprijekorno uglaan sivi rukav pokrivao je eline miie, a
snana se aka stegnula oko ruba bazenia, jasno joj dajui do znanja da ne moe
nikamo dalje.
Okrenula se oko svoje osi i naila je na slinu blokadu. Kada je pokuala poi
dalje, susrela se s Vaneovim pogledom. Stajao je na ploicama jedan korak iza nje,
ruku poloenih na rub fontane, oiju gotovo u ravnini s njezinima. Zagledala se u njih
te u sve stegnutijim crtama njegova lica i brutalno senzualnoj liniji neumoljivih
usnica proitala jasnu nakanu.
Nije mogla vjerovati vlastitim oima.
Ovdje? Iako slabano izgovorena, rije je tono odraavala njezinu nevjericu.
Upravo ovdje i upravo sada.
Srce joj je luaki udaralo. Koom su joj prostrujali marci. Odlunost u njegovu
glasu, u njegovim sve dubljim tonovima, potpuno su joj zavrtjeli glavom. Od pomisli
na ono to predlae krv joj je uzavrela.
Progutala je knedlu, oblizala usnice, ali nije se usudila skrenuti pogled s njegova.

Ali... netko bi mogao ui.

Spustio je pogled i vjee su mu zasjenile oi. Zakljuao sam vrata.
Zakljuao si vrata? Patience se naglo trznula u smjeru vrata, ali ju je uzak
korzet zadrao i preusmjerio joj pozornost na injenicu da joj se najgornji gumb
otkopao. Zabuljila se u kuglicu od zlata i kornjaevine. Mislila sam da su samo
ukras.
I ja, odvratio je Vane, otkopavajui joj drugi gumb. Prsti su mu se pomakli do
treega, zadnjega gumba ispod njezinih grudi. Moram pohvaliti Celestine zbog
njezine pametne kreacije.
Otkopavajui zadnji gumb, zavukao je prste pod svilu. Patience je oajniki
udahnula. Prsti su mu bili veoma brzi. Dobro se snalazio s kukicama i petljama. S
tom je milju osjetila kako joj poputa i kombine; fina joj je svila kliznula niz kou.
Poloio je vrstu i vruu ruku preko njezine dojke.
Glasno je uzdahnula i zaljuljala se od vrtoglavice, snano ga zgrabivi za ramena
da bi ostala na nogama. Ve su sljedeeg trenutka njegove usnice bile na njezinima,
ljubei je najprije nemirno i edno, a zatim se smirujui i prodirui, istraujui joj
usta, zahtijevajui svoje. Nekoliko je trenutaka mirno stajala, samo upijajui okus
njegove elje, njegove potrebe za njom, a onda je popustila, otvorila mu se, pozvala
ga da otvoreno uiva u svojem plijenu.
Poljupcem ju je sve dublje upoznavao, slijepo i bez daha hitajui za uitkom, za
putenim zadovoljstvom.
Gotovo se uguivi, Patience se odmakla i duboko udahnula i zabacila glavu.
Grudi su joj se snano podigle i Vane je odmah spustio glavu na njih. Osjetila je
njegovu ruku na svojem struku kako je ari kroz tanku haljinu i dri je na jednome
mjestu dok joj usnicama, vruim poput uarena peata, drai i povlai bradavice.
Zatim je ukrueno tkivo usisao u usta i ona se napela. Sisao je, a njezin je prigueni
krik zadrhtao na mjeseini.
Eh, da. Oi su mu nestano zasvjetlucale kada je podigao glavu i okrenuo se
prema drugoj dojci. Pazi ovaj put. Ne smije vritati.
Ne smijem vritati? Patience se uhvatila za njega jednako oajniki kako se
uhvatila za zadnje trake razuma dok ju je sisao. Njegova usta i njegov dodir
potpirivali su i hranili njezinu udnju, udnju koja se ve bila rasplamsala duboko u
njoj.
No nisu to mogli uiniti. Bilo je to jednostavno nemogue.
Nedaleko od njih bila je klupa, ali bila je preuska i sigurno pretvrda. A zatim se
sjetila da ju je jednom podigao i tako s njom vodio ljubav.
Moja haljina... Strano e se izguvati. Svi e znati.
Njegov je jedini odgovor bio taj da joj je potpuno odmaknuo gornji dio haljine u
stranu, do kraja joj razgoliujui grudi.
Borei se s uzdasima, Patience je jo uspjela procijediti: Mislim na suknje.
Neemo ih moi...
Zbog grohota kojim se nasmijao sva je zadrhtala.

Nee imati nijednog jedinog nabora. Usnicama je preao preko vrha njezinih
grudi, sada napetih i bolnih od poude; zubima je blago preao preko ukruenih
vrhova i kroz tijelo joj poslao tisue sitnih bodea. Vjeruj mi.
Glas mu je bio dubok, mraan, teak od strasti. Podigao je glavu i sklopio ruke
oko njezina struka. Privukao ju je k sebi toliko blizu da su joj se uzbibane grudi
pribile uz njegov sako. Glasno je udahnula, a on je spustio glavu i poljubio je. Ljubio
ju je sve dok nije potpuno omekala, sve dok su je onemoali udovi jo jedva
pridravali.
Gdje ima volje, ima i naina, u usnice joj je izdahnuo rijei. A moja volja da te
uzmem je golema.
Pogledi su im se na trenutak susreli nije bilo te krinke, te opsjene koja bi mogla
sakriti osjeaje koji su ih pokretali. Bili su jednostavni, sasvim jasni. I valjalo im je
odmah udovoljiti.
Okrenuo ju je i Patience je mirnula prema fontani, prema biserno bijeloj i
polugoloj djevi koja je neprekidno dolijevala vodu u bazeni. Osjetila je Vanea za
sobom vrueg, vrstog, uzbuenog. Nagnuo je glavu i usnicama preao preko
njezina vrata. Naslonila se na njega, naginjui glavu unatrag, dozivajui njegova
milovanja. Spustila je ruke i uhvatila ga za bedra, vrsta poput hrastova stabla. irei
prste, zgrabila je duge, napete miie i osjetila da se jo jae ukruuju.
Obavio je ruke oko nje ekala je da je primi za grudi, da napuni dlanove
njihovom raskoi.
No on je samo vrcima prstiju ocrtao njihove konture pa kruno kliznuo oko
nabreklih vrhova. Patience je zadrhtala i jo se dublje oslonila o njega. Onda je
podigao ruke s nje i osjetila je da posee za neim. Prisilila se otvoriti oi i onda je,
ispod polusputenih vjea vidjela kako Vane jednom rukom prelazi preko grudi djeve
u fontani kako s ljubavlju miluje hladan kamen.
Odmiui ih s djeve, nakratko je zaronio prste u bistru vodu, a zatim istim
prstima dotaknuo nju, na isti nain kao to je dirao djevu. Njeno. Poticajno.
Patience je zatvorila oi i zadrhtala. Njegovi su joj mokri i hladni prsti prelazili
koom i cijelim joj je tijelom prostrujao blaenstvo. Naslanjajui glavu unatrag na
njegovo rame, zagrizla je usnicu da prigui stenjanje i stegnula prste na njegovu
bedru.
Uspjela je samo prostenjati: Ovo je...
Ovo nam je sueno.
Oblizala je gorue usnice i upitala: Kako?
Osjetila je da se u njemu neto promijenilo, da je kroz njega prola navala strasti
koju je uspio obuzdati. Odmah ju je obuzela neodgodiva udnja za tim da je odmah
uzme, potpuno i do kraja, potreba da mu se bez rezerve preda. Od silne joj je elje
ponestalo daha.
Vjeruj mi. Jo ju je jednom obgrlio s lea i pribliio joj se. Njegova ju je snaga
zapljuskivala, tekla je posvuda oko nje, okruivala je. Rukama joj je obujmio grudi,
vie ih ne draei i ne zadirkujui, nego ih gladno mijesei. Patience je osjetila kako
plamen raste i u njemu i u njoj.

Samo ini to ti kaem. I nemoj razmiljati.

Patience je u mislima zareala. Kako? to? Samo mi pazi na haljinu.
Ja sam strunjak za takve stvari, sjea se? Uhvati se za rub fontane objema
rukama.
Iako zbunjena, Patience je uinila kako joj je reeno. Vane se iza nje pomaknuo i
u sljedeem trenutku prebacio joj je sve suknje i podsuknju preko struka. Svje joj je
zrak prostrujao po stranjem dijelu butina i po stranjici, sada izloenoj mjeseini.
arko se zarumenjela i ve je bila zaustila da se pobuni.
No onda je, ve sljedeeg trenutka zaboravila na to. Zaboravila je na sve. Dugi su
joj se prsti znalaki zavukli izmeu bedara.
Odmah je pronaao mjesto koje je traio ve vlano i nabreklo. Trljao ju je i
draio, milovao i zadirkivao, a zatim gurnuo prst najdublje to je mogao.
Patience je sklopljenih oiju zagrizla usnicu da bi priguila jecaj. Uao je duboko,
milujui njezinu mekou; ona je uzdahnula i jae se uhvatila za mramornu fontanu.
Zatim ju je rukom obujmio preko haljine i podsuknje, klizei joj preko boka i
trbuha te joj zavlaei prste meu kovre. Sve dok nije pronaao najosjetljivije
mjesto.
Nije mogla udahnuti dovoljno zraka, a kamoli zastenjati ili vritati. Oajniki je
uzdahnula osjetivi ga iza sebe, osjetivi ga itavom vruom i ukruenom duljinom
dok se prislanjao uz njezina bedra. iroka glava polako se zavukla u njezinu mekou i
pronala ulaz.
Polako je zaronio u nju, povlaei joj bokove unatrag i zatim je drei tako da je
potpuno ispuni.
Zatim se sporo povukao pa potom vratio, zabijajui tako jako da se podigla na
vrhove prstiju.
Uzdah koji je ispustila treperio je poput srebra na mjeseini, jasno doaravajui
njezinu ekstazu.
I onda je sve to ponovio, pa ponovio jo jedanput s istom neumoljivom, ali
kontroliranom silom. Ispunjavao ju je. Oduevljavao. Volio ju je.
Ruka na trbuhu nije se pomicala, samo ju je drala na mjestu tako da ga moe
primati i svaki put iznova osjetiti, osjetiti kako je posjeduje, kako polako prodire ne
samo u njezino tijelo, nego i u njezin um, ne samo u njezine osjete, nego i u osjeaje.
Bila je njegova i to je znala. Davala mu se voljno, primala ga s radou, posluno
obuzdavala stenjanje dok je prodirao sve dublje.
Privlaei joj stranjicu jo blie svojim bokovima, jo se silovitije zabio u nju,
prodirui dublje i snanije.
Napetost je u njemu i u njoj rasla, oboje ih drei u svojem stisku i rastui,
nadirui, preplavljujui ih. Patience je progutala uzdah i pokuala se vrsto uhvatiti
zadnjih traaka razuma, molei se da vrhunac doe prije nego to, ovaj je put bila
sigurna da e se to dogoditi sasvim ne izgubi razum.
A on ju je iznova i iznova ispunjavao. Zlatna izmaglica koju je sada ve dobro
poznavala poela se pomaljati na obzoru. Pokuala ju je dohvatiti, pribliiti je,

pokuala se stegnuti oko njega i pouriti ga.

A onda je shvatila da su joj u tom poloaju mogunosti ograniene.
Bila je pod njegovom milou i tu nije mogla nita promijeniti.
S glasnim je uzdahom pognula glavu i prsti su joj se stegnuli oko ruba fontane.
Neumoljiv, strastven uitak proao joj je tijelom u valovima, pojaavajui se svaki put
kada bi prodro u nju i rairio je. Ispunio je.
Osjetila je kako joj nadire vrisak i snano se ugrizla za usnicu.
Vane je prodro u nju i osjetio kako drhti. Ostao je u njoj djeli sekunde dulje nego
inae pa se zatim povukao. A onda je ponovno prodro.
Nije mu se urilo. Uivao je u mekoj, uarenoj mekoi koja ga je primala, u
barunastoj rukavici koja mu je tako dobro pristajala, opijao se svim velianstvenim
znakovima da ga njezino tijelo prihvaa, u nainu na koji su se obline njezine
stranjice, obasjane mjeseinom, stapale s njim, u skliskoj vlanosti od koje mu se
palica svjetlucala, u potpunom odsustvu bilo kakvog suzdravanja, u njezinoj
potpunoj predaji. Polako je uivao u svemu tome.
Pred njim, ona se stezala, napinjala i bespomono se izvijala.
vre ju je primio i umirio pa ponovno prodro u nju. Bila je na rubu
sumanutosti. Povukao se iz nje, rairio joj noge i zatim prodro jo dublje.
Kroz zatvorena joj je usta pobjegao prigueni vapaj.
Vane je suzio oi i nastojao se obuzdati. to te dovelo ovamo? U zimski vrt?
Nakon nekoliko je trenutaka Patience izdahnula: Rekla sam ti. Pogodnosti
zimskog vrta.
A nisi dola zato to si me vidjela kako dolazim ovamo s mladom i lijepom
damom?
Ne! malo je prebrzo odgovorila. Uostalom, bez daha je dodala, To ti je
sestrina.
Obujmio ju je slobodnom rukom i napunio dlan sonom zrelou njezine dojke.
Potraio je i naao ukrueni pupoljak njezine bradavice te ga njeno zavrtio izmeu
palca i kaiprsta, potom ga vrsto steui. To nisi znala dok ti nisam rekao.
Patience je progutala vrisak. Vie ne ujem glazbu. Vjerojatno su sjeli za veeru.
Jedva je govorila od uzbuene zadihanosti. Prepustit emo je ako ne pouri.
Imala je i osjeaj da e umrijeti ako ne pouri.
Usnicama joj je gladno milovao potiljak. Popeci od jastoga mogu priekati. Ti si
mi slasnija.
No na njezino golemo olakanje, jae ju je stegnuo, snanije privio uza se i
silovitije se zabio. Plamen se u njoj pretvorio u nekontrolirani poar, a zatim joj se
sjedinio s utrobom. arko sunce vrhunca sve joj se vie pribliavalo. A onda je zastao.
Neto stalno zaboravlja.
arko se sunce zaustavilo i Patience je zakrgutala zubima. Vrisak joj je navirao u
grlo.
A rekao sam ti, nastavio je, Rekao sam ti da si moja. elim tebe i samo tebe.

Te tihe rijei, njene, ali izgovorene s elinim uvjerenjem, izbrisale su joj sve
misli iz uma. Otvorila je oi i slijepo se zagledala u mramornu djevu koja je
svjetlucala na mjeseini.
Ne elim prodrijeti ni u jednu drugu enu. Ne udim ni za jednom drugom
enom. Osjetila je kako mu se tijelo napinje i zatim je jo jedanput snano prodro u
nju. Samo za tobom.
Sunce joj se silovito sruilo na glavu.
Plameno joj se zadovoljstvo razlilo tijelom poput plimnoga vala, nosei sve pred
sobom. Oi su joj se zamaglile, nije ni znala da vriti.
Premjetajui dlan na njezine usnice, Vane je priguio njezin najglasniji vrisak
ekstaze, ali od zvuka je ipak izgubio kontrolu. Prsa su mu se nadimala, pokuao je
obuzdati udnju koja je bujala u njemu, rastapajui mu ula, palei mu slabine.
Uspio je sve do trenutka kada su ga dohvatili grevi njezina vrhunca. Tada je
osjetio kako se sila u njemu skuplja, nadima raste i u zadnjem trenutku, dok se
svemir lomio oko njega, napokon se predao.
Uinio je ono to je jednom traila od njega. Prepustio se. I prelio se u nju.

im su se vrata Minniene koije zatvorila za njom i obavila je tamom, Patience je

klonula na naslon sjedala. Molila se Bogu da joj pomogne pomaknuti noge kada
stignu na cilj, barem onoliko koliko je potrebno da stigne do kreveta.
Osjeala se kao da prebiva u tijelu koje vie nije njezino. Vane ga je zaposjeo i
njegova ju je opsada iscrpila. Pola sata izmeu njihova povratka u balsku dvoranu i
Minniena polaska kui bila su pravo muenje. Samo je uz pomo Vaneove
neprekidne podrke i paljivog usmjeravanja koraka uspijevala sakriti svoje stanje.
Svoje duboko zadovoljeno stanje.
Sreom je i dalje bila u stanju govoriti. Donekle suvislo. Bila je u stanju i misliti.
No to je na jedan nain jo i pogoralo situaciju jer je razmiljala samo o onome to
joj je rekao, proaptao joj uz sljepoonicu kada se nakon eksplozije napokon ponovno
pomakla u njegovu naruju.
Jesi li se ve predomislila?
Morala je prikupiti zadnje trake snage da mu odgovori: Ne.
Tvrdoglava eno, odvratio je, tonom tihe psovke.
Nije dalje navaljivao, ali nije ni odustao.
Njegovo joj je pitanje opetovano odzvanjalo mislima. Njegov ton ton pritajene,
ali neumoljive odlunosti nikako joj nije izlazio iz glave. Raspolagao je, ini se,
nepresunim vrelom snage, i to ne samo one povrne, fizike, a odupiranje toj snazi
uvjeravanje da nee popustiti i postati mu suprugom bilo je mnogo tea bitka
nego to je prije mislila. Neugodna mogunost da mu je nenamjerno povrijedila
ponos, poigrala se s njegovom osvajakom duom i da e se sada morati nositi s
punom snagom te strane njegove naravi nije je ni najmanje radovala.

No najgore od svega bilo je to to je oklijevala prije nego to mu je rekla: Ne.

Iskuenje joj se nenadano i neprimjetno zavuklo ispod obrambenih zidina. Nakon
svega to je vidjela, svega to su joj Cynsteri pokazali, nakon prizora njihovih supruga
i beskompromisno primijenjenih stavova o obitelji, morala je priznati da je Vaneova
ponuda najbolja ponuda koju je ikada dobila. Obitelj joj je bila najvanija u ivotu, a
inilo se da je i on vrlo visoko vrednuje.
Uzmu li se u obzir sve njegove druge karakteristike njegovo bogatstvo, njegov
status, njegov privlaan izgled to bi jo drugo mogla poeljeti?
Problem je bio to to je savreno dobro znala odgovor na to pitanje.
I zbog toga je rekla: Ne. Zbog toga e i dalje odgovarati: Ne.
Odnos Cynstera prema obitelji bio je posesivan i zatitniki. Bili su ratniki klan
otvorena predanost koja ju je toliko iznenadila bila je, u tom svjetlu, savreno
logina. Ratnici uvijek brane svoje. Cynsteri su, ini se, obitelj smatrali svojinom,
svojinom koju valja braniti pod svaku cijenu i na svim podrujima. Njihovi su osjeaji
proizlazili iz osvajakih nagona iz nagona da zadre ono to su osvojili.
Savreno razumljivo.
Ali nedovoljno.
Njoj barem nije dovoljno.
I zato je njezin odgovor i dalje bio i dalje morao biti: Ne.

ligo je otvorio vrata broja 22 sutradan u devet ujutro.

Vane mu je kratko kimnuo i uao u predvorje. Gdje je Njezino
Gospodstvo? Brzinski se ogledao po predvorju sreom, nigdje nije bilo
nikoga. Osim Sliga, naravno, koji ga je prilino zapanjeno promatrao.
Vane se namrtio, a Sligo trepnuo.
Mislim da je Njezino Gospodstvo jo u postelji, gospodine. Da poaljem... ?
Ne. Vane se zagledao uza stube. Koja je njezina soba?
Zadnja s desne strane.
Vane je poao uza stubite. Niste me vidjeli. Nisam ovdje.
Razumijem, gospodine. Sligo ga je gledao kako se uspinje, a zatim odmahnuo
glavom i vratio se svojem doruku.
Pronalazei vrata prostorije za koju se iskreno nadao da je Minniena soba, Vane je
tiho pokucao. Prolo je samo nekoliko trenutaka i Minnie ga je pozvala da ue.
Uinio je to vrlo brzo neujno zatvarajui vrata za sobom.
Sjedei uspravno oslonjena na jastuke i sa alicom vrueg kakaa u ruci, Minnie je
zurila u njega. O, Boe! Ne sjeam se kad sam te zadnji put vidjela budnog u ovaj
rani sat.
Vane je pristupio njezinoj postelji. Potreban mi je mudar savjet, a ti si jedina koja
mi moe pomoi.
Minnie se sva ozarila. No pa dobro. to se zbiva?
Nita. Nesposoban da mirno sjedi na jednome mjestu, Vane se ushodao po sobi.
U tome i jest problem. Ono to bi se trebalo zbivati su pripreme za vjenanje.
Otro je pogledao prema Minnie i dodao: Moje vjenanje.
Oho! Minniene su oi pobjedniki zasjale. U tom grmu lei zec!
Kao to vjerojatno i sama vrlo dobro zna, odrjeito joj je odvratio Vane, zec
lei u tom grmu od prvoga trenutka kada sam ugledao tvoju neakinju.
Savreno prikladno. Tako bi i trebalo biti. U emu je onda problem?
Ona ne eli mene.
Minnie je trepnula i s lica joj je nestao zadnji traak pobjednikog osmijeha. Ne
eli te?
Glasom joj je odzvanjala potpuna nevjerica. Vane se jedva suzdrao da ne
zakrgue zubima. Upravo tako. Iz nekog suludog razloga smatra da nisam dovoljno
dobar.

Minnie nije rekla nita, ali njezino je lice reklo sve.

Vaneovo se lice iskrivilo u grimasu. Nije rije konkretno o meni, nego o
mukarcima ili openito o braku. Izgleda da se tome protivi. Iskosa je dobacio
pogled u Minnienu smjeru. Zna i sama to to znai. Naslijedila je tvoju tvrdoglavost
s kamatama povrh nje.
Minnie je mrknula i odloila alicu. Patience je vrlo razborita djevojka. No ako
gaji otpor prema braku, inilo bi mi se da si upravo ti pravi mukarac koji bi taj otpor
mogao poljuljati.
Ne misli valjda da nisam pokuao, zdvojno je odvratio.
Vjerojatno i negdje zabrljao. Kada si je zaprosio? Sino u zimskom vrtu?
Vane je pokuao odagnati zimski vrt iz pamenja. Zbog uspomena je probdio vei
dio noi, sve do zore. Prvi sam je put zaprosio i drugi put takoer u Bellamy
Hallu. Od tada sam prosidbu ponovio jo nekoliko puta. Okrenuo se na peti i
nastavio etkati po sagu. Svaki put sa sve jaim argumentima.
Hmmm, namrtila se Minnie. To zvui ozbiljno.
Mislim... zastao je s rukama na bokovima i pogledao prema stropu. Ne,
zapravo znam da me isprva izjednaila sa svojim ocem. Da je oekivala da u se
ponaati kao on. Okrenuo se i poao natrag prema Minnie. Isprva je oekivala da
me brak nee zanimati, a kada sam joj dokazao suprotno, pretpostavila je da me
obitelj ne zanima. Mislila je da je prosim iz potpuno povrnih razloga zbog toga
to je prikladna udavaa ili tako neto.
Cynster koji ne mari za obitelj?! podviknula je Minnie. Sad, kad vas je
upoznala malo vie, ne moe i dalje biti tako slijepa.
Ne, ne moe. I to je upravo ono to pokuavam rei. Vane je zastao uz Minniein
krevet. ak i nakon parade obiteljskih vrijednosti koja joj se odvila pred nosom, i
dalje se ne eli predomisliti. A to znai da je mui neto drugo, neto dublje. Od
poetka sam na to sumnjao. Osjetio sam da postoji neke temeljni razlog zbog kojega
se toliko opire braku. Pogledao je Minnie u oi. I mislim da taj razlog potjee iz
braka njezinih roditelja. Zato sam i doao do tebe. Zato te i pitam za savjet.
Minnie mu je uzvratila pogled, a zatim se zagledala u daljinu. Polako je kimnula
glavom. Vjerojatno si u pravu. Ponovno ga je pogledala. eli li da ti ispriam ono
to znam o Constance i Reggieju?
Vane je kimnuo glavom, a ona je uzdahnula. To nije sretna pria.
U kojem smislu?
Constance je silno voljela Reggieja. Pritom ne mislim na uobiajenu privrenost
kakva je esta u veini brakova, nije to ak ni bila neka toplija vrsta naklonosti.
Mislim doista na ljubav nesebinu, potpunu i nepokolebljivu. Constancein se svijet
okretao oko Reggieja. Voljela je ona svoju djecu, naravno, ali bila su to i Reggiejeva
djeca pa su upadala u taj raspon. U Reggiejevu obranu mogu samo rei da se pokuao
s time nositi, ali iz njegove perspektive, otkrie da ga supruga voli do besvijesti nije
bila neka velika radost, nego neugodnost. Minnie je frknula. Reggie je bio ovjek
svojeg vremena. Nije se oenio zbog ljubavi, to mu je bilo nezamislivo. Svi su smatrali
da je Constance prava udavaa za njega pa ju je odabrao i zapravo, kada gleda s te

strane, moda i nije njegova krivnja to su se stvari razvile u tako nepredvienom

smjeru.
Odmahnula je glavom. Pokuao je blago odvratiti Constance, no njezini su
osjeaji bili uklesani u kamenu, nije ih mogla promijeniti. Na kraju je Reggie postupio
gospodski drao se podalje. Izgubio je svaki dodir s vlastitom djecom. Nije ih
mogao posjeivati, a da pritom ne posjeti i Constance, a to je dovodilo do situacija s
kojima se nije znao nositi.
Sve se jae mrtei, Vane je nastavio sa etkanjem po sagu. I kakvu bi, da tako
kaem, lekciju Patience mogla izvui iz svega toga?
Minnie ga je promatrala kako etka, a zatim joj se pogled izotrio.
Kae da postoji dubok razlog zbog kojega ne prihvaa tvoju prosidbu, to znai
da si siguran da bi inae pristala?
Vane joj je dobacio pogled. Apsolutno siguran.
Hmmm, Minnie je suzila oi, gledajui ga u lea. Ako je tako, napokon je
izustila, pomalo kritinog tona, onda je, to se mene tie, stvar prilino jasna.
Jasna? Vane je gotovo ispljunuo rije dok se pribliavao krevetu. Bi li mi,
molim te, mogla objasniti kako?
Pa, gledaj, rukom je mahnula Minnie, stvari su jasne. Ako bi Patience bez tog
razloga prihvatila, znai da je zaljubljena u tebe.
Vane nije ni trepnuo. Da, i?
Pa, gledala je vlastitu majku kako trpi zbog toga to se udala za ovjeka kojeg je
voljela, a koji nije volio nju, za ovjeka kojemu do njezine ljubavi uope nije bilo
stalo.
Vane se namrtio i spustio pogled. Nastavio je sa etkanjem.
Rairivi oi, Minnie je podigla obrve. Ako eli da se Patience predomisli, morat
e je uvjeriti da ti moe pruiti ljubav i da e je ti cijeniti, da je nee doivjeti kao
okov oko vrata. Uhvatila je Vaneov pogled. Morat e je uvjeriti da ti moe pruiti
ljubav s povjerenjem.
Vane je prezrivo frknuo. Nema nikakvog razloga da mi ne vjeruje. Nikada se ne
bih ponaao kao njezin otac.
Ja to znam i ti to zna. Ali zna li to Patience?
Vaneov se prezir odjednom smraio, a korak ubrzao.
Nakon nekoliko trenutaka Minnie je slegnula ramenima i prekriila ruke. Zna,
povjerenje je neobina stvar. Ljudi koji imaju razloga za nepovjerenje znaju biti dosta
uporni. Najbolji nain da ih se potakne da nam vjeruju jest da im isto takvo
povjerenje pruimo i sami.
Vane ju je oinuo prilino neugodnim pogledom i Minnie je na to podigla obrve.
Ako ti vjeruje njoj, i ona e vjerovati tebi. Na to se sve svodi.
Vane je buntovno zareao.
Minnie je odluno kimnula glavom. Morat e ti vjerovati njoj ako eli da ona
vjeruje tebi. Potom ga je znalaki odmjerila. Misli li da to moe?

Uistinu nije znao.

No dok se borio s odgovorom na Minnieino pitanje, Vane nije zaboravio svoje
druge obveze. Pola sata nakon to je otiao od Minnie, uao je u majuan salon kue
u Ulici Ryder, gdje su stanovali sinovi njegova strica Martina. Gabriel je, kao mu je
reeno, jo bio u krevetu, a Lucifer je sjedio za stolom i s uitkom prodirao pun
tanjur nareska od junetine. Podigao je pogled im je Vane uao.
Oho! Izraz na Luciferovu licu bio je onaj iskrenog divljenja. Bacio je pogled
prema satu na kaminu. emu dugujemo ovaj niim izazvan i svakako zapanjujui
posjet? Zatim je mignuo obrvama: Ima li moda kakve vijesti o konjskim
utrkama?
Daj, daj, smiri se, odvratio mu je Vane, s kiselim se pogledom smjestio na jedan
od stolaca te posegnuo za vrem s kavom. Odgovor na tvoje pitanje je Minnieni
biseri.
Kao da mijenja kou, Lucifer je istoga trenutka odbacio djetinje zadirkivanje.
Minnieni biseri? upitao je zagledavajui se u daljinu. Dvostruka niska,
osamdesetak centimetara, izuzetna kvaliteta. Potom se namrtio. Uz to su jo bile i
naunice, zar ne?
Jesu, pogledao ga je Vane. I sve je nestalo.
Lucifer je trepnuo. Kako to misli nestalo? Ukradeno je?
Da, izgleda da jest.
Kada? I kako?
Vane mu je ukratko objasnio i Lucifer ga je pozorno posluao. Svaki je pripadnik
klana Cynsterovih imao neko posebno podruje interesa, a u Luciferovu sluaju bilo
je to drago kamenje i nakit. Doao sam te pitati, zakljuio je Vane, bi li mogao
proiriti glas meu poznavateljima. Ako su se biseri nekako provukli kroz nau mreu
i ako ih se preprodaje, sigurno bi proli kroz London, zar ne?
Lucifer je kimnuo glavom. Mislim da bi. Tkogod ih eli prodati i zna to radi,
obratio bi se draguljarima u Hatton Gardenu.
A njih sve poznaje.
Lucifer se nasmijeio, ali ne zato da bi pobio Vanea. To si ti rekao. Prepusti to
meni. Javit u ti ako ujem bilo to u vezi s time.
Vane je iskapio alicu kave, a zatim odgurnuo stolac i ustao. Javi mi im neto
uje.
Sat vremena nakon toga ve je bio ponovno u Ulici Aldford. Pokupivi jo pospanu
Patience, posjeo ju je u svoj dvopreg i poao ravno prema parku.
Ima li kakvih novosti? upitao je tjerajui sivce niz jednu od manje prometnih
avenija.
Patience je zijevnula i odmahnula glavom. Jedina promjena, ako se to uope
moe nazvati promjenom, jest to da je Alice postala jo udnijom u svojoj
ukoenosti. Dobacila je pogled Vaneu. Odbila je Honorijin poziv na bal, a kad ju je
Minnie upitala zato, Alice ju je okirano pogledala i izjavila da ste vi svi avli.

Vaneove su se usnice trznule. Vjerovala ili ne, ali ona nije prva koja nam je
prilijepila tu etiketu.
Patience se nasmijala. Ali odmah u ti odgovoriti i na sljedee pitanje.
Razgovarala sam sa Sligom iako je ostala sama kod kue, Alice nije uinila nita
neobino osim to se ranije povukla u svoje odaje, gdje je ostala itave veeri.
Sigurno se molila za spas od avola. Je li Whitticombe bio na balu?
On jest. ini se da on nije zaraen obiteljskom puritanskom crtom. Moda sam i
nije zabavan, ali barem doputa da ga se zabavlja. Gerrard mi kae da je veinu veeri
proveo avrljajui s raznim starijim Cynsterima i da mu se ini da je traio
pokrovitelja, iako nije siguran za koji tono projekt. Naravno, Gerrard nije ba
najobjektivniji promatra kada je o Whitticombeu rije.
Ne bih podcjenjivao mladoga Gerrarda. Ima prilino otro slikarsko oko. Vane
je iskosa pogledao Patience. A ima i ui maloga djeteta.
Patience se nakesila. Da, malo voli prislukivati. Potom se uozbiljila. Naalost,
nije uo nita to bi nam moglo biti korisno, rekla je, gledajui Vanea u oi. Minnie
se opet poela uzrujavati.
Rekao sam Luciferu za bisere. Ako su dospjeli do bilo kojeg londonskog
draguljara, saznat e to.
Hoe?
Vane joj je objasnio, a ona se namrtila. Zbilja ne razumijem kako su samo tako
nestali.
Kao i sve ostalo. Razmisli samo... Zastao je i okrenuo koiju. Ako je samo
jedan lopov i ako nijedan drugi ukradeni predmet nije pronaen, tada su vjerojatno
svi skriveni na istome mjestu. Ali na kojem?
Da, stvarno, na kojem? Traili smo ih posvuda, a moraju biti negdje. Patience
ga je pogledala. Mogu li jo neto uiniti?
Pitanje je ostalo visjeti u zraku Vane je upro pogled u sivce sve dok mu
odgovor: Pristani se udati za mene nije ispario s jezika. Sad nije bio trenutak, a i
pritisak je, zakljuio je, pogrena strategija. Sve je to znao, ali svejedno mu je bilo
teko progutati te rijei.
Jo jedanput provjeri Minniene ukuane. Malo je brim tempom potjerao konje
prema vratima parka. Nemoj traiti nita konkretno, nita sumnjivo. Nemoj donositi
zakljuke o onome to vidi samo ih malo proui. Duboko je udahnuo i dobacio
Patience jedan odluan pogled. Ti si im najblia, a prilino si odvojena od njih.
Proui ih jo jedanput i reci mi to vidi. Doi u po tebe sutra.
Patience je kimnula glavom. U isto vrijeme?
Vane se preutno sloio, u sebi se pitajui koliko se jo dugo moe suzdrati od
toga da uiniti ili kae neto neprikladno.
Gospoice Patience?
Brzajui niz galeriju da bi se sastala s Vaneom koji ju je nestrpljivo ekao u
prizemlju, Patience je zastala i priekala gospou Henderson. Odmicala je s mjesta

na kojem je nadzirala sluavke i smjerala prema njoj.

Sa zavjerenikim izrazom lica, prila je Patience i sputena glasa prozborila:
Budite tako dobri, gospoice, i recite gospodinu Cynsteru da opet imamo pijesak.
Pijesak?
S jednim dlanom na golemim grudima, gospoa Henderson je kimnula. Znat e
on. Kao i prije, samo malo tu i tamo oko tog vrajeg slona, zapazila sam pijesak kako
se svjetluca izmeu dasaka na podu. Mislim da ne potjee iz te grozne zvjerke
sama sam ga prebrisala, ali savreno je ist. Osim toga, ak i s ovim londonskim
spremaicama i sa Sligovim sluavkama, koje valjda imaju najotrije oko u
kranskome svijetu nismo zapazili nita naopako.
Patience bi je moda i zamolila da joj podrobnije objasni cijelu priu s pijeskom,
ali Vaneov izraz lica kada je doao po nju i naao je u salonu, jo nespremnu za
vonju s njime i dalje joj je bio urezan u pamenje.
Zato se samo nasmijeila gospoi Henderson i rekla: Rei u mu.
Potom se okrenula i steui muf u rukama, pohitala niz stube.
Pijesak? Pogleda uprta u Vaneovo lice, Patience je ekala objanjenje. Vozili su se
svojom uobiajenom stazom po parku, drei se podalje od najfrekventnijih toaka.
Prenijela je poruku gospoe Henderson i zauzvrat dobila samo mrtenje.
Odakle joj, doavola, pijesak?
Kome?
Alice Colby. Smrknuta lica, Vane joj je prepriao prethodno izvjee o pijesku u
Aliceinoj sobi. Odmahnuo je glavom. Bog zna to to znai. Potom je ponovno
pogledao Patience. Jesi li promotrila ostale?
Patience je kimnula glavom. Nema nieg ni najmanje neobinog niti je itko
uinio ita udno. Jedino to sam saznala, a to nisam znala prije jest da je
Whitticombe sa sobom iz Halla donio knjige. Prije sam mislila da to to je brzo
zaposjeo biblioteku znai da je naao novi interes u ovdanjim knjigama.
A nije?
Daleko od toga. U prtljazi je dovukao najmanje est velikih svezaka. Nije ni udo
da im je koija zaostajala.
Vane se namrtio. A to ono prouava? I dalje Opatiju Coldchurch?
Da. To mu je rutina svakoga poslijepodneva otila sam do knjinice i
provjerila. Svih se est knjiga bavi rasputanjem samostana i razdobljima malo prije i
malo poslije. Jedina je iznimka glavna financijska knjiga od prije kojih stotinu
godina.
Hmmm.
Kada Vane nita nije dodao mrmljanju, Patience ga je povukla za lakat. to ti
znai to hmmm?
Dobacio joj je kratak pogled, a zatim se ponovno okrenuo svojem glavnom konju.
Nita posebno, samo to da mi se ini kako je Whitticombe opsjednut tom opatijom.
Mislio sam da je dosad ve nauio sve to je mogao nauiti o njoj, ili barem dovoljno

da napie tu svoju disertaciju. Na nekoliko je trenutaka zautio, a zatim upitao:

Nita sumnjivo u vezi s drugima?
Patience je odmahnula glavom. Je li Lucifer ita saznao?
Na neki nain jest, iz Vaneova je pogleda proitala samo nezadovoljstvo. Nitko
nije pokuao prodati bisere preko Londona. Luciferovi izvori, a boljih nema, potpuno
su sigurni da biseri nisu dostupni na tritu.
Dostupni?
To znai da su i dalje kod iste osobe koja ih je ukrala. Nitko ih nije pokuao
prodati.
Patienceino se lice iskrivilo u grimasu. Kamo god se okrenemo, doeka nas zid.
Nakon nekoliko je trenutaka jo dodala: Izraunala sam koliki bi trebao biti prostor
u koji bi stali svi ukradeni predmeti. Uhvatila je Vaneov pogled. Torba s pletivom
Edith Swithin, ak da u njoj nema niega drugog, jedva bi bila dovoljno velika.
Vaneovo se lice jo vie smrknulo. Ali sve te stvari moraju biti negdje. Naredio
sam Sligu da jo jedanput pretrai sve sobe, ali i opet se vratio praznih ruku.
No sve to jest negdje.
Naravno. Ali gdje?
Vane se ponovno vratio u Ulicu Aldford u jedan sat poslije ponoi sljedeega dana,
pomaui Edmondu, ija su koljena klecala od pia, da se popne uz stube. Gerrard je
istodobno pomagao Henryju, koji se zadovoljno hihotao vlastitim dosjetkama. Edgar
se penjao na zaelju kolone, s prepoznatljivo blesavim osmijehom na licu.
General je, hvala nebesima, te veeri ostao kod kue.
Sligo im je otvorio vrata i istoga trenutka preuzeo stvar u svoje ruke, ali ipak im je
bilo potrebno pola sata da zajedniki smjeste Edmonda, Henryja i Edgara svakog u
svoj krevet.
Uzdahnuvi od olakanja, Gerrard se naslonio na zid u hodniku. Ako uskoro ne
pronaemo bisere i ovu ekipu ne vratimo u Hall, potpuno e zabludjeti i sve nas
povui za sobom u propast.
Napomena je tono odraavala i ono to je Vaneu bilo na pameti. Progunao je
neto i bolje namjestio kaput.
Gerrard je zijevnuo i pospano kimnuo glavom. Idem ja u krevet. Vidimo se
sutra.
Vane je kimnuo. Laku no.
Gerrard se uputio niz hodnik, a Vane je s ozbiljnim izrazom na licu poao prema
stubama. Na vrhu je nakratko zastao i zagledao se u zamraeno predvorje. Kua je
oko njega spavala. Privremeno naruen plat noi polako se sputao na svoje mjesto
kao priguujua koprena.
Osjetio je kako i njega povlai no, kako mu cijedi snagu. Bio je umoran.
Bio je umoran od besciljnog traenja. Nezadovoljan zbog neuspjeha na svakom
koraku.

Iscrpljen od toga to mu je uspjeh stalno izmicao.

Preumoran da bi se borio protiv nude koja ga je gonila. Protiv potrebe da trai
potporu, podrku, utoite od svih nevolja u naruju svoje voljene.
Duboko je udahnuo i prsa su mu se nadigla. Pogled je prikovao uz stube, opirui
se porivu da pogleda udesno, niz hodnik koji vodi do Patienceine sobe.
Bilo je vrijeme da poe kui, da sie niz stube, izae kroz vrata, proee nekoliko
ulica dalje do vlastite kue u Ulici Curzon, da ue u tihu i praznu kuu, popne se uz
raskono stubite do glavne spavaonice. Vrijeme je da legne sam u svoj krevet, da se
ogrne svilenih pokrivaima hladnim, neugrijanim, odbojnim.
Uz tek tihu naznaku zvuka pokraj njega se odjednom pojavio Sligo. Vane mu je
dobacio samo jedan kratak pogled. Sam u izai, rekao je.
Ako je to Sliga i iznenadilo, nije to niim pokazao. Uz kratak se naklon spustio niz
stubite, a Vane je ekao, gledajui kako Sligo prolazi kroz predvorje, provjerava
ulazna vrata, sputa zasun, a zatim sa svijeom u rukama prelazi preko predvorja i
nestaje za zelenim vratima.
Ostao je sam u tihoj tami.
Nepomian poput kipa, Vane je i dalje stajao na vrhu stubita. Pod sadanjim
okolnostima, ulazak u Patienceine odaje bio bi neprihvatljiv, sasvim neprilian.
No bio je i neizbjean.
Oiju sasvim naviklih na tamu, okrenuo se udesno i polako, tiho poao niz
hodnik, do sobe na njegovu kraju. Pred vratima je podigao ruku, a zatim zastao. Lice
mu se zgrilo, a zatim se ponovno umirilo.
Pokucao je. Vrlo tiho.
Nekoliko je trenutaka prolo u tiini, a onda je zauo tiho tapkanje bosih stopala
po drvenim ploama. Ni sekundu nakon toga, vrata su se pred njim otvorila.
Rumena od sna i raupane kose, Patience je mirnula. Duga joj je, bijela
spavaica prianjala uz tijelo, osvijetljeno samo sjajem s ognjita. Rastvorenih usnica i
grudiju koje su se uzdizale i sputale, zraila je toplinom i nagovjetajem raja.
Pogledala ga je u oi; jedan ga je dugi trenutak samo gledala, a zatim je odstupila i
mahnula mu da ue.
Preao je preko praga njezine sobe i za njega je taj prelazak bio jednako
sudbonosan kao prelazak Rubikona. Patience je zatvorila vrata za njim, a zatim mu se
okrenula ravno u naruje.
Privukao ju je i poljubio; za ono to je htio rei nisu bile potrebne rijei. Odmah
mu se otvorila, nudei sve to je traio, sve to mu je bilo potrebno. Uronila je u njega
sa svim svojim enstvenim oblinama, potiui ga i ohrabrujui.
Vane je jedva doao do daha i, obuzdavajui demone, shvatio da ih ovaj put nee
moi dugo drati pod kontrolom. Uz nju mu je prelako kiptjela krv, za njega je bila
olienje poude i potrebe.
Bila je jedini i glavni predmet njegove udnje.
Podiui vjee, pogledao je prema njezinu krevetu. Prostran i naizgled udoban,
stajao je u sjeni. Jedina svjetlost u sobi dolazila je iz ugaraka koji su sjajili u kaminu.

elio ju je u svojem krevetu, ali noas e se morati zadovoljiti njezinim. Htio ju je

i vidjeti, nasladiti se njome oima, kao i svim ostalim osjetilima. Njegovi su demoni
urlali od gladi. Morao je i pronai naina da joj kae istinu, da joj kae ono to mu je
na srcu. Da izgovori rijei za koje je znao da ih mora izgovoriti.
Minnie ga je sa svojom vrajom mudrou nepogreivo uputila na istinu i, koliko
god jedan dio njega to oajniki elio, nije se imao snage sakriti od te istine, nije vie
mogao pobjei.
Morao je to uiniti.
Podiui glavu, tako je duboko udahnuo da mu se kaput napeo pod prsima. Doi
do vatre, rekao je.
Obgrlivi je jednom rukom, dodirujui finu tkaninu na njezinoj goloj koi, poveo
ju je prema kaminu. Naslanjajui se o njega, brade naslonjene u udubinu uz njegovo
rame, boka pribijena uz njegov, spremno ga je posluala.
Zajedno su zastali pred kaminom i ona se s oaravajuom prirodnou okrenula u
njegovu zagrljaju. Klizei rukama uz njegova ramena, podigla je lice, ponudila mu
usnice. Ljubio je i prije nego to je toga postao svjestan.
U sebi uzdahnuvi, Vane se odupro svojim porivima i zarobio ih elinom akom
pa povukao ruke tako da su mu samo dlanovi ostali na njezinu struku. Pokuao je
pritom ne razmiljati o toplini koju je osjeao pod dlanovima, mekoi pod prstima.
Podigao je glavu i prekinuo poljubac. Patience...
Pssst, izvila se na vrhove prstiju i priljubila usnice uz njegove. Njezine su se
privijale uz njegove, mekano ga draei, ali njegove su se ukrutile. Nagonski je
ponovno preuzeo kontrolu i uronio u novi poljubac.
Ovaj je put u sebi opsovao. Uzde su mu se neprekidno otimale iz ruku. Demoni su
mu se smijali, avolski ga ekajui iza svakoga ugla. Pokuao je jo jedanput, ovaj joj
put apuui uz usnice: Moram razgo...
I opet ga je uutkala, i ovaj put jednako uspjeno.
Jo je uspjenije rukom posegnula prema dolje i obuhvatila ga u svoj njegovoj ve
nabrekloj duljini.
Duboko je udahnuo i odustao. Nije imalo smisla boriti se ve je bio i
zaboravio to je htio rei. Rukama joj je obujmio zadnjicu i privukao joj bokove
svojima. Usnice su joj se rastvorile, zavodljivo se poigrala jezikom po njegovim
usnicama i on je prihvatio poziv, nekontrolirano navaljujui.
Patience je uzdahnula od zadovoljstva i utonula u njegov vrst zagrljaj. Nisu je
zanimale rijei. Bila je spremna na uzdahe, stenjanje, ak reanje, ali nije htjela rijei.
Nije htjela da joj objanjava zato je doao; nije htjela uti nijedan izgovor za
njegovu udnju svi su ti razlozi bili ovdje, srebrno su mu sjajili iz oiju dok je
stajao na pragu njezine sobe, gladno zurei u nju. Snaga te srebrne sile bila je urezana
u crte njegova lica, nije joj mogla promaknuti. Nije zato htjela sluati njegova
objanjenja mogao je samo unititi sjaj tog srebra obinim rijeima. Rijei se
nikako nisu mogle mjeriti s tim sjajem, one su samo umanjivale njegovu aroliju.
A osjeaj da mu je potrebna bio je aroban. Nikada ga prije nije osjetila.
Vjerojatno nikada vie i nee.

Samo s njim. Samo je njegova potreba bila ono to je mogla utaiti, znala je to,
duboko u utrobi bilo joj je upisano da je stvorena za to. Neokaljano zadovoljstvo koje
je osjeala zbog davanja davanja njemu i ispunjavanja njegovih potreba bilo je
iznad svih rijei, izvan svih zemaljskih mjerila.
To je znailo biti enom. Suprugom. Ljubavnicom. Za ovim je, iznad svega,
udjela njezina dua.
Zato nije htjela rijei. Nisu joj smjele stati na put.
Otvorila mu je svoje raspjevano srce i primila ga u njega. Ljubila ga je istom
silinom kao i on nju, rukama lakomo prodirui kroz njegovu odjeu.
Kroz zube tiho psujui, Vane se u jednom trenutku odmaknuo. ekaj.
Vadei dugu iglu iz kravate, poloio ju je povrh kamina, a zatim razvezao vorove.
Patience se nasmijeila i posegnula za njim, ali on je, s elinim izrazom na licu,
iskoraknuo u stranu pa iza nje. U sljedeem trenutku, oi joj je prekrila tkanina i
zastrla joj vid.
ekaj, to...? Patience je podigla ruke prema licu.
Vjeruj mi. Stojei joj iza lea, Vane joj je odmaknuo ruke i spretno ovio tkaninu
oko njezine glave, zavezujui je u vor na potiljku. Potom joj je obavio ruke oko
ramena, sagnuo glavu i stao je ljubiti u vrat. Ovako e biti bolje.
Bolje za njega tako moda zadri odreeni stupanj kontrole. Osjeao je svu
odgovornost primanja njezine ljubavi; uzimanje bez davanja jednostavno mu nije bilo
u naravi. Morao joj je rei to mu je na srcu, a ako to nije uspijevao uiniti rijeima,
barem joj je mogao pokazati svoje osjeaje. A u tom trenutku, sa udnjom koja mu je
divljaki razdirala vene, ovo je bilo najbolje ega se uspio sjetiti.
Dobro je znao to e joj sljepilo uiniti. Bez vida, ostala e joj se osjetila izotriti
i putena osjetljivost, fizika i osjeajna, dosei e nove visine.
Polako ju je okrenuo prema sebi i podigao ruke s nje.
Snano izotrenih osjetila, Patience je ekala. Disala je plitko, napeta od
iekivanja i koom su joj prolazili trnci. Ruku oputenih uz bokove, sluala je vlastite
otkucaje srca, sluala je brujanje elje u vlastitom krvotoku.
Prvi je potez bio tako njean da nije bila sigurna je li ga uope osjetila, ali zatim se
jo jedan gumb na spavaici otkopao. Osjeti su joj govorili da je Vane blizu, ali nije
mogla tono odrediti gdje. Nesigurno je ispruila ruku...
Ne. Samo stoj mirno.
Pokoravajui se njegovu dubokom glasu i njegovu zapovjednikom tonu, opustila
je ruke uz bokove.
Gumbi njezine spavaice protezali su se itavom duljinom, sve do poda. Tek po
daku zraka na koi i blagom potezanju shvatila je da se zadnji gumb otkopao. Prije
no to je uspjela i pomisliti to bi moglo uslijediti, u nekoliko je poteza otpustio vrpce
na njezinim zglavcima.
Slijepa i bespomona, zadrhtala je.
Osjetila je kako joj se spavaica otvara i kako je on skida, kako je povlai niz
njezine ruke, niz lea, kako joj tkanina puzi niz dlanove i kako pada na pod iza

njezinih lea.
Duboko je udahnula i osjetila je Vaneov pogled na sebi. Stajao je pred njom i
prouavao je. Bradavice su joj se ukrutile, vruina joj se razlila pod koom. Toplinski
je val slijedio njegov pogled preko njezinih grudi, trbuha, bedara. Osjetila je kako
omekava, kako iekivanje u njoj buja.
Potom se pomaknuo u stranu. Blago okreui glavu, istegnula se ne bi li pratila
njegove pokrete, a onda joj je priao blie. Stajao joj je slijeva, tek nekoliko
centimetara od nje; osjeala ga je svakom porom na koi.
vrsti joj se prst zavukao pod bradu i podigao joj lice nagore. Usnice su joj
bridjele prekrio ih je svojima.
Poljubac je bio dug i dubok, strastven i brutalno iskren. Prodirao je duboko u
njezinu mekou, sladio se njome, nagovijetajui joj ono to slijedi. Zatim se
povukao, a povukao je i prst s njezine brade.
Gola i slijepa te s jedinim izvorom topline u tinjajuem kaminu i vreloj elji koja
ju je obuzimala, Patience je kiptjela. I ekala.
Jednim je prstom dotakao njezino desno rame, a zatim ga lijeno spustio prema
dolje, preko breuljka njezine dojke do bradavice. Kada je napokon dodirnuo vrh
bolno ukruena pupoljka, odjednom je nestao.
Drugi je dodir bio isti kao prvi, ali s lijeve strane. Dirnuo joj je lijevu bradavicu,
odailjui joj kroz tijelo jedan dug, lelujav drhtaj. Isprekidano je udahnula.
Nagnuo joj se blie i rukama joj slijedio duge miie uz kraljenicu, najprije jedan,
pa zatim drugi, zaustavljajui se ondje gdje su nestajali u udubljenju ispod struka.
I ovaj je put povukao ruke; Patience je i dalje ekala. Potom je svoj dlan, blago
hrapav na njezinoj glatkoj koi, poloio na najniem dijelu njezinih lea, u
udubljenje ispod struka te se hrabro uputio nie. I uokolo. Posjedniki zauzimajui
obline, znalaki ju je prouavao dodirom. Patience je osjetila kako se elja u njoj
rasplamsava, kako u njoj postaje sve toplija i ivlja, osjetila je kako joj se od nje koa
vlano orosila.
Tiho je uzdahnula; zvuk je odjeknuo u tiini. Vane je nagnuo glavu i ona je to
osjetila pa je podigla usnice. Spojile su se s njegovima u poljupcu toliko punim bolne
elje da joj se zavrtjelo u glavi. Podigla je ruku da bi ga uhvatila za rame...
Ne. Stoj mirno. Rijei joj je izdahnuo u usnice, a zatim je ponovno poljubio.
Potom joj je usnicama preao do sljepoonice. Ne mii se. Samo osjeaj. Nemoj
raditi nita. Samo mi dopusti da te volim.
Patience je zadrhtala i preutno pristala.
Jedna mu je ruka i dalje bila na njezinoj stranjici, zaglavljena u prisnom,
intimnom dodiru. Spustio ju je da bi nakratko dodirnuo stranju stranu njezinih
butina, a zatim je vratio uz procjep, milujui joj napete obline.
Zatim joj se u udubljenju ispod vrata odjednom naao jedan prst i Patience se
nagonski uspravila. Prst se polako sputao prema dolje, glatko joj klizei preko koe.
Proao joj je izmeu nabreklih dojki, nastavio preko osjetljiva torza, preko linije
struka do pupka. Ondje je njeno nainio krunicu i onda se ukoso spustio do
jednoga boka pa do sredine bedara, zaustavljajui se i nestajui tik nad koljenom.

Zatim joj se vratio na vrat. Dugo je putovanje ponovno zapoelo, ovaj put ispod
pupka skreui prema drugome boku i zavravajui iznad drugoga koljena.
Nije je zavarao. Kada se prst ponovno pojavio pod njezinim vratom, oajniki je
udahnula i zadrala dah.
I ovaj je put klizio prema dolje polako, njeno, jedva, osjetno, i ovaj je put
zaokruio njezin pupak, ali onda odjednom kliznuo u omanju rupicu. Njeno se
gurkao u njoj. Blago prodirao. I onda to ponovio.
Patience je snano dahnula. Drhtaj koji je prostrujao kroz nju bio je toliko snaan
da je bio blizu udaru munje; ak je i sve tee disala. Oblizala je vrue usnice i prst se
povukao.
Zatim se spustio nie.
Napela se.
Prst se spustio jo nie preko blage izboine njezina trbuha do kovra u njegovu
podnoju.
Bila bi se pomakla, ali ruka na stranjici stezala ju je i drala u nepominom
poloaju. Ne urei, ali odluno, prst joj je razmaknuo kovre, a zatim razmaknuo
nabore ispod njih i kliznuo dalje.
Zavukao se u vru i vlaan mrak izmeu njezinih bedara.
Svaki joj se ivac u tijelu probudio, svaki joj se centimetar na koi zapalio. Svakim
je djeliem svijesti bila usredotoena na dodir tog lijenog, znatieljnog prsta.
Blago se zavrtio i ona je dahnula. Mislila je da e joj koljena popustiti, a moda i
jesu, ali ruka na zadnjici vrsto ju je pridravala, podupirala je tako da osjeti svaki
pokret odvanoga prsta. Ponovno se zavrtio i nastavio se vrtjeti sve dok joj se itavo
tijelo nije poeo rastapati.
Vatra je u njoj buktjela i Vane je to zacijelo znao. No nije mu se urilo prstom
je silazio dublje, dosizao dalje i kruio po njoj, ba kao to je kruio i na vrhu kovra.
Umirena daha, Patience je ekala. I ekala. Znala je da e doi taj trenutak da
e prstom prodrijeti u nju, da e ui duboko u njezinu praznu vruinu. Disala je
toliko plitko da je ula tiho utanje zraka kroz zube; usnice su joj bile suhe i vrue,
ali neobuzdano su pulsirale. Nekoliko se puta sputao do ulaza i onda bi otkliznuo u
stranu, milujui joj nabreklo tkivo, vlano i ustreptalo u ritmu njezina srca.
Trenutak je napokon doao. Zaokruio je prstom zadnji put, zatim zastao i
prstom naciljao ulaz. Patience je zadrhtala te zabacila glavom.
Prodro je u nju prstom, toliko polako da se pobojala da e poludjeti. Glasno je
uzdahnula pa zajecala kada se probio jo dublje.
Na njezin je vapaj odgovorio polaui usnice na njezinu bolnu bradavicu.
Patience je svoje stenjanje ula kao iz daljine. Podigla je ruke i uspjela mu pronai
ramena.
Vane se pomaknuo tako da je sada stajala ravno pred njim, tako da joj moe
oblizivati jednu pa drugu dojku i istodobno u njezinu vlanu nutrinu prodirui prvo
jednim, a zatim dvama dugim prstima. Drugom je rukom i dalje vrsto drao vrste
breuljke njezine zadnjice, znajui da e takvim stiskom na njoj ostaviti modrice. No

da to nije uinio, Patience bi ve bila leala na podu, a uz nju bi leao i on. A tako bi
zaradili jo vie modrica.
Ve je bio pri kraju zadnjih zaliha kontrole; iscrpile su se kada je dotaknuo vlanu
vrelinu meu njezinim bedrima. Dobro je pretpostavio da e je golo sljepilo duboko
uzbuditi, ali nije predvidio da e toliko uzbuditi njega. No bio je vrsto odluio da svu
pozornost posveti njoj da joj pokloni svaki atom koji joj je u stanju pokloniti.
U sebi krguui zubima, steui butine elinim stiskom, nekako se uspijevao
obuzdavati. I jo je vie uivao u voenju ljubavi s njom.
Dao joj je sve to je mogao dati i dao joj je to onako kako je samo on mogao.
Patience nije ni znala da joj je tijelo sposobno za toliko uitka i za toliko
intenzivnih osjeta. Oganj joj je plamtio ilama, na koi je osjeala svaki pomak zraka,
svaki dodir, svaku nijansu svakoga milovanja.
Svaki je znalaki Vaneov dodir kroz nju odailjao valove zadovoljstva, svaki sraz s
njegovim usnicama, svaki potez njegova jezika dovodio ju je pred sam vrhunac.
Uitak je rastao, nadirao, brisao sve pred sobom i pulsirao kroz nju, sabirui se i
pretvarajui u ve joj poznato unutarnje sunce. Sklapajui oi iza poveza, duboko je
udahnula i priekala da joj sunce eksplodira od glave do pete i zatim izblijedi, ali ono
je samo raslo, sve dok je nije potpuno obuzelo.
Postala je dio svojeg unutarnjeg sunca, dio uitka, osjeala ga je kao dio sebe i
zraka oko sebe, osjeala je kako je obuzima i uzdie. Plutala je na moru senzualnog
blaenstva, zadovoljna od glave do pete.
More se protezalo u nedogled, valovi su se razbijali o njezine osjete, hranili ih,
sladili ih, ali i dalje su bili gladni.
Kroz maglu je bila svjesna da se Vaneove ruke premjetaju, da gubi njihov prisan
dodir. No zatim ju je podigao, privio je uz grudi i ponio je u krevet. Sasvim njeno i
obasipajui je poljupcima koji su joj blaili vrue usnice, polegao ju je povrh
pokrivaa. Oekivala je da e joj skinuti povez, ali nije. Satenski ju je pokriva
milovao po najeenoj koi.
Sluala je, naulivi ui, i zatim ula tih udarac jedna je izma pala na pod. U
tami se nasmijeila. Utonula je u perje pod glavom i opustila se. ekajui.
Oekivala je da e joj se pridruiti pod pokrivaem, ali nakon nekoliko trenutaka
sam ga je skinuo s nje. Popeo se na krevet i zastao. Bilo joj je potrebno nekoliko
trenutaka da shvati gdje se tono nalazi.
Bio je na koljenima i opkoraio joj je bedra.
Iekivanje ju je oinulo poput munje. Tijelo joj se u samo jednom trenutku
ponovno zagrijalo, napelo se i zadrhtalo.
Nad sobom je zaula promuklo smijuljenje i onda su se njegove ruke obavile oko
njezinih bokova. Odmah je potom osjetila njegove usnice.
Ljubio joj je pupak.
Od tog se trenutka nadalje sve samo jo vie zagrijavalo.
Kada je, nakon bezbroj minuta ispunjenih dahtanjem, uzdisanjem i beskrajnim
uitkom, napokon prodro u nju, i ona je ve bila promukla. Promukla od dahtanja, od

priguenih jecaja, od oajnikih pokuaja disanja. Doveo ju je u stanje beskrajnog

ushienja, tijelo joj je bilo preplavljeno dotad neznanim osjetima, osjetljivo na svaki
dodir, svako nepogreivo intimno milovanje.
I sada se zabijao u nju, odvodei je jo dalje, u samo srce njezina sunca, u isto
velianstvo. Patience ga je slijepo poticala da ide dalje, pustila je svoje tijelo da mu
govori umjesto nje, da ga miluje i voli ga kao to je on volio nju.
Svim srcem. Bez zadrke. Bez ustezanja.
Istina joj se prolomila pred oima upravo u trenutku kada im je oboma sunce
eksplodiralo i raspuklo se u milijune komadia. Srea ih je oboje obasipala, sipila po
njima s nebesa. vrsto privijena uz njega, osjeala je njegovu ekstazu jednako snano
kao i svoju.
Zajedno su se uzdigli i plutali na zadnjem valu uitka, zajedno su pali s njega u
duboki, zadovoljni smiraj. Jedno drugome u naruju, lebdjeli su kraljevstvom ljubavi,
gdje umu pristup nije bio doputen.
Mmmmm, Patience se ukopala dublje u topao krevet, zanemarujui ruku koja joj je
protresala rame. Bila je u raju kakav nikad prije nije poznavala i nije ga jo htjela
napustiti. ak ni zbog njega njega, koji ju je u taj raj odveo. Postojalo je pravo
vrijeme za sve, pa i za razgovore, ali ovo sigurno nije bilo to vrijeme. Obavijena
toplim sjajem, zahvalno je utonula jo dublje.
Vane je pokuao jo jedanput. Potpuno odjeven, nagnuo se i protresao Patience
onoliko snano koliko se usudio. Patience.
Odvratila mu je samo nezadovoljnim i nesuvislim mrmljanjem. Bespomono je
sjeo na rub kreveta i zagledao se u zlatnosmee kovre koje su virile ispod pokrivaa
sve to mu je trenutano bilo vidljivo od njegove budue supruge.
im se probudio i shvatio da mora poi, pokuao ju je probuditi, rei joj,
jednostavno i jasno, ono to joj nije uspio rei prije. Prije nego to mu je njezina strast
odnijela rijei.
No naalost, doao joj je kasno i njihova se strast rastegla pa je sada, samo dva
sata poslije, nikako nije uspijevao prenuti iz dubokog blaenstva.
Uzdahnuo je. Znao je iz iskustva da bi daljnje ustrajanje na buenju zavrilo u
atmosferi koja ne bi bila ni najmanje pogodna za ono to joj je htio rei. Drugim
rijeima, buenje je bilo beskorisno... i gore od beskorisnog.
Morat e priekati. Sve do trenutka...
Promrmljavi psovku, ustao je i poao prema vratima. Mora otii sada ili e se
susresti sa sluavkama. Posjetit e Patience poslije morat e uiniti ono za to se
zakleo da nikada nee uiniti. Ono za to nikada nije mislio da e morati.
Morat e svoje srce poloiti na pladanj i sasvim ga mirno predati jednoj eni.
Vie nije bilo vano je li to u stanju uiniti ili nije. Jedino to je bilo vano bilo je
to da mu Patience postane suprugom.

e li joj se to samo priinjavalo?

Sjedei idueg jutra za dorukom, Patience je paljivo mazala maslac na
kriku prepeenca. Kuanstvo je oko nje askalo i zveketalo, a s obzirom na
to da je u skladu s gradskim satima doruak posluen kasnije, cijelo je
kuanstvo bilo nazono, ak i Minnie i Timms. ak i Edith. ak i Alice.
Patience je pogledala oko sebe i ignorirala razgovore koji su se vodili za
stolom. Bila je preduboko zamiljena da bi tratila vrijeme na manje vane stvari.
Uzela je no i posegnula za maslacem.
I poela mazati maslac. Po maslacu. Usredotoila se na prepeenac a onda je,
jako precizno, odloila no po strani i podigla alicu aja. I pijucnula.
Udovi su joj leerno klonuli. Po glavi su joj se vrzmale slatko neiste misli.
Osjeala se iscrpljeno, ali zadovoljeno; bilo joj je teko skoncentrirati se no, iznova i
iznova, misli su joj se vraale na neoekivano otkrie prole noi. Morala je uloiti
golem napor da se usredotoi na pozadinu njihova voenja ljubavi umjesto na samo
voenje ljubavi, ali bila je sigurna da nije umiljala, da je silina koju je osjetila ispod
povrine bila stvarna. Silina Vaneove udnje, silina kojom ju je volio.
Kojom je voli.
Kad bi govorio o voenju ljubavi, govorio je u tjelesnom smislu, a ona je to
doivljavala prije svega emotivno, a tek onda tjelesno. Sve do sino, bila je uvjerena
da je Vane usredotoen iskljuivo na tjelesno nakon protekle noi vie nije bila
sigurna.
Sino je to tjelesno doseglo novu razinu, pojaanu nekom silom koja je bila suvie
mona da bi ostala u okovima tijela. Osjetila je i okusila, i uivala u tome znala je
ve to prepoznati u sebi. A sino je prepoznala i u njemu.
Sporo je udahnula, piljei u soljenku.
Bila je sigurna u ono to je osjetila, ali ovo ju je najvie muilo Vane je bio
tako iskusan ljubavnik pa... nije li mogao takvo to jednostavno uvjerljivo odglumiti?
Je li ono to je osjetila u njemu bila samo vjeta fasada?
Odloila je alicu i uspravila se. Bilo je primamljivo zamisliti da ga je, moda,
krivo procijenila i da je njegova ljubav dublja nego to je mislila. Bila je sumnjiava
prema tom zakljuku. Bio je malo previe prikladan previe nalik na ono u to je
eljela vjerovati. Jedan dio njezina mozga pokuavao je nagovoriti onaj drugi da je
upravo tako. Da je mogue da je on voli na nain na koji ona voli njega.
Kad je rije o slatkim sanjama, ta je bila nenadmana.

Stisnutih usana, uzela je maslacem temeljito premazan tost i zagrizla. Nakon to

joj se pojavio na pragu bez najave, isto tako je i otiao prije nego to se stigla
probuditi, a kamoli promisliti. Ali ako je bilo imalo istine u onome to joj se motalo
po glavi, eljela je to znati. Odmah.
Bacila je pogled na sat; morat e ekati jo satima da joj se javi.
Moete li mi dodati maslac, molim vas?
Zanemarujui na tren svoje nestrpljenje, Patience je dodala Edmondu posudu s
maslacem. Pokraj njega Angela se vedro smijeila. Promatrajui dokono lica na
drugoj strani stola, Patience se u jednom trenutku susrela s pogledom Alice Colby. Sa
estoko hladnim, mranim pogledom Alice Colby.
Toliko je uporno zurila u nju da se Patience zapitala nije li joj puna nakrivljena.
Upravo se mislila okrenuti Gerrardu da pita njega...
Aliceino se lice odjednom izobliilo. Neuveno! Izgovoren glasom hrapavim od
pravednikog gnjeva, usklik je prekinuo sav razgovor za stolom. Sve su se glave
okrenule; svi su zapanjeno pogledali u Alice, koja je uz tresak spustila no na stol.
Ne znam kako se samo usuujete, gospoice! Sjedite tu kao dama, dorukujete s
pristojnim pukom. Lica proaranog ilicama, Alice je odgurnula stolac. Ali ja to
vie neu trpjeti.
Alice? Minnie je zurila s dna stola. Kakve su to sad gluposti?
Gluposti? Ha! Alice je kimnula Patience. Tvoja neakinja je posrnula ena ti
to zove glupostima?
Stolom je zavladala napeta tiina.
Posrnula ena? Whitticombe se nagnuo naprijed, slijedei Alicein pogled.
I ostali su je pogledali. Patiencein pogled i dalje je bio uperen u Alice; lice joj se
zaledilo, nasreu usred oputenog izraza. Bila je naslonjena na laktove i u rukama je
vrsto drala alicu. Izvana je ostavljala dojam smirenosti; iznutra je bila posve
smetena. Kako da na to odgovori? Pribrano je, pomalo sumnjiavo uzdigla jednu
obrvu.
Alice, stvarno! Minnie se prijekorno namrtila. to li jo samo nee izmisliti!
Izmisliti? Alice se uspravila. Nisam izmislila velikoga gospodina u hodniku u
mrklo doba noi!
Gerrard se pomaknuo. To je bio Vane. Dobacio je pogled Henryju i Edmondu,
pa pogledao Minnie. Doao je gore s nama kad smo uli.
Da. Upravo tako. Upadljivo blijed Edmond je proistio grlo. On je... ah...
Pogledao je Minnie.
Ona je pak kimnula i pogledala Alice. Vidi, sasvim logino objanjenje.
Alice ju je smrknuto gledala. Svejedno ne objanjava zato je proetao hodnikom
do sobe tvoje neakinje.
Timms je uzdahnula. Dramatino. Alice, Minnie ne mora uvijek objanjavati sve
svima. Normalno da je Vane uvao kuu nakon to joj je nestalo biserje. I kad se
vratio kasno, jednostavno je krenuo jo jedan zadnji put u patrolu.
Normalno. Minnie je kimnula skupa s Timms. Takav ti je on. Izazivaki je

oinula Alice pogledom. Jako je obziran i paljiv. A to se tie tvog klevetanja

Patience i Vanea, stvarno se ne bi trebala razmetati takvim optubama bez temelja.
Alice su se zacrvenjeli obrazi. Ja znam to sam vidjela...
Alice! Dosta je bilo. Whitticombe je ustao; pogled mu je bio uperen u sestru.
Nemoj uznemiravati ljude svojim fantazijama.
Rekao je to tonom koji Patience nije razumjela. Alice je razjapila usta. A onda se
jo vie zacrvenjela. Stisnutih aka, ljutito je zurila u svog brata. Ja nisam...
Dosta! Whitticombe je ustao sa stolca i brzo proao oko stola. Molim vas,
ispriajte nas svi. Oito je uzrujana.
Jedva je svoju od gnjeva smetenu sestru podigao sa stolca i stavio ruku oko
njezinih koatih ramena. Usiljeno se nasmijeio ostatku drutva, okrenuo se i odveo
je ukoenu iz prostorije.
Patience ih je pomalo oamueno gledala kako odlaze i pitala se kako joj je polo
za rukom izbjei potencijalnu nepriliku, a da nije izgovorila nijednu rije.
Odgovor je bio oit, ali ga nije razumjela.
Ostatak kuanstva se pomalo pokunjeno raziao. Svi su se nasmijeili Patience
kako bi pokazali da ne vjeruju Aliceinim objedama.
Povukavi se u svoju sobu, Patience je etkala po njoj. A onda je zaula kuckanje
Minniena tapa u hodniku. Trenutak poslije, Minniena su se vrata otvorila pa
zatvorila.
Trenutak nakon toga, Patience joj je kucnula pa ula. Minnie se zavaljivala u
naslonja kraj prozora. Nasmijeila se Patience.
Eto! Malo neoekivanog uzbuenja.
Patience se upinjala da ne suzi oi. Umjesto toga, dala je sve od sebe da djeluje
smireno pred Minnienim svjetlucavim oima i Timmsinim samozadovoljnim
smijekom.
Znale su. A to je za nju bilo ak i sablanjivije od injenice da je Vane proveo no
brojne noi u njezinu krevetu.
Stanjenih usana, Patience je otila prema prozorima i poela hodati amo-tamo
pored Minnie. Prvo da objasnim...
Ne. Minnie je odrjeito podigla ruku. tovie, dri usne zaepljene i pazi da ne
kae nita to ne elim uti.
Patience je piljila u nju; Minnie se nakesila.
Ne razumijete...
Razumijem ja jako dobro. Minnie se vragolasto nasmijeila. Bolje nego ti,
kladila bih se.
Oito je, Timms se ubacila. Ali treba vremena da se te stvari posloe.
Mislile su da e se ona i Vane vjenati. Patience je otvorila usta da im kae kako
stvari stvarno stoje, a onda je pogledala Minnie. Uoivi tvrdoglavost iza Minnienih
blijedoplavih oiju, Patience je zaklopila usne. I promrmljala kroz njih. Nije tako

jednostavno.
Jednostavno? Bah! Minnie je protresla marame. Smatraj se sretnom. Nita to
je jednostavno i lako nije vrijedno panje.
Hodajui opet amo-tamo, Patience se prisjetila slinih rijei trebao joj je
trenutak da joj sine da ih je izgovorio Lucifer Vaneu. Sporo je etkala prekrienih
ruku, hrvajui se s mislima. Trebala bi, pretpostavljala je, osjeati barem malo krivnje
ili srama. Nije osjeala nijedno. Imala je dvadeset est godina; odvagala je i donijela
odluku da e uzeti ono to joj ivot nudi upustila se irom otvorenih oiju u aferu s
elegantnim gospodinom. I nala je sreu moda ne vjenu, ali sreu u svakom
sluaju. Blistave trenutke blaenosti proete opojnom radou.
Nije osjeala krivnju, niti joj je bilo imalo ao. Nije bila voljna ak ni pred Minnie
porei ispunjenje koje je osjetila u Vaneovim rukama.
No estitost ju je tjerala da kae istinu nije mogla ostaviti Minnie da zamilja
svadbena zvona na povjetarcu. Duboko je udahnula i zaustavila se kraj Minniena
stolca. Nisam prihvatila Vaneovu prosidbu.
To ti je bilo pametno. Timms se nagnula nad vezom. Zadnja stvar koju eli je
da te Cynster uzima zdravo za gotovo.
Ono to pokuavam rei je
... da zna da nije mudro pristati dok te god nije uvjerio. Dok ne dobije pokoje
znaajno jamstvo. Minnie je digla glavu i pogledala u nju. Draga moja, pristupila si
tome tono onako kako treba. Cynsteri ne uzmiu tako lako to se njih tie, ono
to osvoje, ak i ene, postaje njihovo. injenica da u sluaju ena ne ide sve ba tako
glatko im u poetku ni ne padne na pamet. A kad pritom naiu na problem,
zanemarivat e ga dok im god to doputa. Jako sam ponosna na tebe to si zauzela
tako vrst stav. Svakako ne bi trebala pristati prije nego to dobije odgovarajua
obeanja i ustupke.
Patience je stajala nepomino cijelu minutu, buljei u Minnieno lice. Pa je potom
trepnula. Dakle ipak shvaate.
Minnie je uzdigla obrve. Naravno.
Timms je zafrktala. Samo se pobrini da i on to shvati kako treba.
Minnie se nacerila. Posegnula je za Patienceinom rukom i stisnula je. Na tebi je
da procijeni to e naposljetku odnijeti prevagu. Natuknula bih ti, meutim, par
bitnih stvari, ako e prihvatiti savjet starice koja zna i tebe i Vanea bolje nego to
mislite?
Patience se zarumenjela. ekala je, primjereno pokajniki.
Minniein osmijeh postao je pomalo suh. Treba imati tri stvari na umu. Prvo,
Vane nije tvoj otac. Drugo, ti nisi tvoja majka. I tree, nemoj pomiljati niti na
trenutak da se nee udati za Vanea Cynstera.
Patience je dugo gledala u Minniene mudre oi, a onda se okrenula u stranu i
utonula u sjedalo do prozora.
Minnie je, naravno, bila u pravu. Sve to je rekla bilo je posve na mjestu.
Od poetka je Vaneu pripisala karakter svog oca. A kada ih je sada usporeivala,

bilo joj je jasno da je to lana slika povrnog sjaja. Vane je bio elegantan gospodin
samo po slici, ne i po prilici. Barem ne u bilo kojem pogledu koji joj je bio vaan.
A to se tie toga da nije svoja majka, to je bila neupitna istina. Njezina je majka
bila poprilino drugaije naravi da je njezina majka spazila njezina oca kako ide u
zimski vrt s mladolikom ljepoticom, samo bi se krhko nasmijeila i pravila se da nita
nije vidjela. Ona pak nije bila tako krotka.
Znala je to bi se dogodilo da ljepotica s kojom se Vane povukao nije bila njegova
roakinja. Ono na to bi naila ne bi bio ugodan prizor. Dok je njezina majka
prihvatila nevjeru kao neto to joj je bilo sueno, za Patience to nije dolazilo u obzir.
Kad bi se udala za Vanea... na samu je pomisao poela matariti o svemu to bi
moglo biti. Kako bi provodili vrijeme skupa, navikavali se jedno na drugo ako bi se
odvaila na rizik, zgrabila sudbinu za grlo i prihvatila ga. Trebalo je proi cijelih pet
minuta da prestane razmiljati o tome i uhvati se u kotac s aluzijom Minniene tree
stavke.
Minnie zna Vanea od djetinjstva. Razumije i njezinu nedoumicu, da inzistira na
ljubavi kao amajliji za budunost. Zna da nee prihvatiti Vanea ako joj ne izjavi
ljubav. I Minnie je bila sigurna, apsolutno uvjerena, da e se ona i Vane vjenati.
Patience je trepnula. Naglo je pogledala Minnie i uvidjela kako je teta eka,
promatra, dubokog osmijeha u starim oima.
Tako dakle. Podignutih usana i uzlupanog srca, Patience nije znala to bi drugo
rekla.
Minnie je kimnula. Upravo tako.
Incident za dorukom bacio je dugu sjenu na raspoloenje Minnienih ukuana. Kada
su sjeli za ruak, razgovor za stolom je zapinjao. Patience to nije promaklo, ali se,
olakane due, nije puno obazirala na situaciju. ekala je, najstrpljivije to je mogla,
da vidi Vanea. Da mu pogleda duboko u oi i potrai ono za to je Minnie bila toliko
uvjerena da ui negdje skriveno iza njegove maske elegantnoga gospodina.
Nije doao da je odvede na njihovu uobiajenu prijepodnevnu vonju. Dok je
namjetala skute, Patience je zajedljivo razmiljala kako bi, ak i jo do prije koji dan,
njegovo odsustvo doivjela kao dokaz splasnule udnje. A sada je ve bila sigurnija u
sebe, i uvjerena da ga je samo neka hitna situacija vezana za Minniene bisere mogla
sprijeiti da bude uz nju.
Alice nije dola za stol, ali Whitticombe je, kao da se ispriava zbog njezina jutronja
ispada, bio ljubazniji nego inae. Edith Swithins, koja je sjedila do njega, bila je
glavna meta njegove oprezne erudicije. Nakon jednog se posebno dugog
Whitricombeova objanjenja ozarila.
Zanimljivo, rekla je i pogledala Edgara, koji joj je sjedio nasuprot. Ali dragi je
Edgar prouavao isto to razdoblje i, koliko se sjeam, doao je do drugaijih
zakljuaka, zar ne? Svi su za stolom zastali i ekali.
Osim Edgara, koji je poeo sa svojim vienjem teme.

Na uenje svih prisutnih, ak i barem se tako inilo Patience na uenje

Edith i Edgara, Whitticombe je sluao. Drao se kao da bi najradije zakrgutao
zubima, ali posluao je Edgara, a zatim odrjeito kimnuo i rekao: Mogue je i to.
Patience je pogledala Gerrarda i jedva suspregnula hihotanje.
Edmond, jo blijed i pomalo rastresen, gurkao je zrno graka po tanjuru. Moram
priznati da sam se ve poeo pitati kada emo se vratiti u Hall.
Patience se ukoila. Gerrard se pokraj nje uspravio. Oboje su pogledali Minnie.
Isto je uinio i Edmond. Zbilja bih trebao nastaviti pisati dramu, a tu u gradu
nemam nadahnua, ali je zato pregrt stvari koje me odvlae od pisanja.
Minnie se nasmijeila. Imaj razumijevanja za hirove jedne stare gospoe, duo.
Nemam se jo namjeru vraati u Hall. Osim toga, ondje je sada samo najosnovnije
osoblje. Sluavkama smo dali dopust, a kuharica je otila posjetiti majku.
Aha, trepnuo je Edmond. Nema kuharice. Dobro. Utonuo je u tiinu.
Patience je nekoliko puta licem dala znak Gerrardu. On je pak odmahnuo glavom
i okrenuo se prema Henryju.
Patience je po pedeseti put bacila pogled prema zidnom satu.
U tom su se trenutku otvorila vrata i kroz njih je uao Masters ukoena izraza na
licu. Pristupajui Minnienu stolcu, sagnuo se i neto joj tiho rekao. Minnie je
problijedjela. Lice joj je najednom postalo iznimno staro.
S drugoga kraja stola, Patience je gledala u njezinu zabrinutost i pitanja. Minnie je
to vidjela. Naslonila se u stolcu i dala Mastersu znak da moe svima rei o emu je
rije.
Proistio je grlo i privukao pozornost svih prisutnih. Dola su neka gospoda... sa
suda u Ulici Bow. ini se da je netko neto prijavio. Doli su s nalogom za pretres
kue.
Za stolom je prvo zavladala tiina, a zatim je izbila kakofonija uzvika. Neki su bili
uzvici oka, neki iznenaenja, neki prosvjeda, a najglasniji su bili Henry i Edmond.
Patience je bespomono piljila u Minnie. Timms ju je zatitniki pljeskala po ruci,
a graja za stolom i dalje se nastavljala. Stiui usnice, Patience je zgrabila kutlau za
juhu i njome par puta lupnula u poklopac posude.
Udarci su odzvonili prostorijom i uutkali bukae. Patience im je dobacila
razdraen pogled. Tko? Tko je podnio prijavu u Bow Street?
Ja sam to uinio, javio se General, odgurujui stolac i ustajui. Netko je to
morao uiniti.
Zato? upitala je Timms. Da je Minnie htjela policiju u kui, sama bi je
pozvala.
General se zajapurio. U tome i jest problem. Vi, ene dame, previe ste meka
srca za svoje vlastito dobro. Dobacio je pogled prema Gerrardu. Netko je to morao
uiniti, nema nikakvog smisla da se to i dalje izbjegava. Ne sada, kada su nestali i
biseri. Vojniki krut, General se jo vie uspravio. Sm sam na sebe preuzeo
odgovornost obavjetavanja organa vlasti. Postupio sam prema primljenim
informacijama. Ionako je jasno kao dan da je mladi Debbington krivac. Pretraite

njegovu sobu i sve e izai na vidjelo.

Neugodan predosjeaj stegnuo je Patienceino srce, ali odbacila ga je kao
nerazboritu tlapnju. Ve je bila zaustila da brani Gerrarda, ali on joj je pod stolom
udario u gleanj. Vrlo snano. Okrenula se prema njemu i susrela se s vrlo izravnim
pogledom.
Pusti ih, proaptao je. U mojoj sobi nema niega. Neka odigraju svoje karte.
Vane me upozorio da bi se ovako neto moglo dogoditi. Rekao mi je da najbolje
slegnuti ramenima, prezrivo se nasmijeiti i vidjeti to e se dogoditi.
Na Patienceino veliko uenje, uinio je upravo to, uspijevajui licem odati dojam
ope dosade.
Samo izvolite, rekao je. Samo pretraite togod elite. Zatim se prezrivo
nasmijeio.
Ustajui od stola, Patience je pohitala do Minnie. Minnie ju je snano uhvatila za
ruku, a zatim kimnula Mastersu. Pustite onda tu gospodu u kuu.
Bila su trojica, sva trojica pomalo neugodnog izgleda. Stojei uz Minnie i vrsto je
drei za ruku, Patience ih je promatrala dok su ulazili te se postrojili u red, otrim
pogledima zvjerajui po prostoriji. Za njima je kroz vrata uao Sligo.
Najvii je policajac, stojei u sredini, kimnuo glavom prema Minnie. Gospoo,
kao to vam je va batler vjerojatno ve rekao, doli smo pretraiti kuu. Navodno su
nestali neki vrijedni biseri i u blizini je zlikovac.
Tako je. Minnie ih je na trenutak prouavala, a zatim kimnula glavom. U redu.
Imate moje doputenje da pretraite kuu.
Poet emo sa spavaim sobama. Ako to nije problem, gospoo.
Ako morate. Masters e poi s vama. Minnie im je kimnula na znak otputanja.
Sligo je otvorio vrata, a Masters je policajce poveo van.
Mislim, rekla je Minnie, da bismo svi trebali ostati ovdje dok se pretres ne
zavri.
Gerrard je oputeno sjedio na stolcu dok su se svi ostali s nelagodom mekoljili.
Patience se okrenula prema Sligu.
Sve znam, rekao je i umirujue podigao ruku, kreui prema vratima. Pronai
u ga i dovesti ovamo. Izaao je kroz vrata i tiho iz zatvorio.
Patience je uzdahnula i posvetila se Minnie.
Prolo je pola sata i Patience je ve bila uvjerena da joj se slika sata s kamina
neizbrisivo urezala u mozak kada su se vrata ponovno otvorila.
Svi su se uspravili i zadrali dah.
Kroz vrata je uao Vane.
Patience je osjetila radosno olakanje. Kratko ju je pogledao, a zatim potraio
Minnie. Priavi joj, privukao je jedan slobodan stolac.
Reci.
Minnie mu je ispriala to se zbilo sputena glasa, tako da ih ostali, okupljeni u

grupicama po sobi, nisu mogli uti. Osim Minnie i Timms te Patience koja je stajala
nad njima, Gerrard je bio jedini koji je jo sjedio za stolom, sam na drugome kraju.
Dok mu je Minnie apatom priopavala novosti, Vaneovo se lice stvrdnulo.
Razmijenio je jedan znaajan pogled s Gerrardom.
Podiui glavu, Vane je pogledao Patience, a onda ponovno pogledao Minnie.
Sve je u redu. To je zapravo dobar znak. I on je govorio tiho, rijei mu nisu dopirale
dalje od Patience. Znamo da u Gerrardovoj sobi nema niega. Sligo je sve pretraio
jo juer, a Sligo je veoma temeljit. No ovo znai da se neto napokon dogaa.
Po Minnienu se pogledu, meutim, vidjelo da je usplahirena.
Vane se pomalo turobno nasmijeio. Vjeruj mi. Minnie je duboko udahnula, a
zatim se slabano nasmijeila. Stisnula je ruke pa ustala.
Okrenuo se prema Patience i na njegovu se licu i u njegovim oima neto
promijenilo.
Ostala je bez daha.
Ispriavam se to jutros nisam doao, ali neto je iskrsnulo.
Primio ju je za ruku i podigao je k usnicama, a zatim je uhvatio vre. Patience je
osjetila kako s njega u nju struju topla snaga. Neto korisno? upitala je.
Lice mu se iskrivilo u grimasu. Samo jo jedan zid u koji smo udarili. Gabriel je
uo za na problem i ponudio neke svoje doista iznenaujue kontakte. Iako od tih
kontakata nismo saznali nita o tome gdje bi se biseri mogli nalaziti, saznali smo gdje
nikada nisu bili. Nikada nisu bili u zalagaonici. Patience je razrogaila oi, a Vane
kimnuo glavom. Da, bila je to jo jedna mogunost, ali sada smo i to skinuli s
popisa. Da se moram kladiti, kladio bih se na to da biseri nikada nisu ni otili iz
Minniena kuanstva.
Patience je kimnula glavom. Zaustila je da neto kae...
Otvorila su se vrata i kroz njih su uli policajci.
Samo zbog jednog pogleda na pobjedniki izraz na njihovim licima i opet ju je
obuzeo zloguki predosjeaj. Srce joj je stalo, a zatim potonulo. Vane ju je vre
uhvatio za prste i ona se uhvatila za njegov dlan.
Nosei omanju vreicu, glavni je policajac uznosito pristupio Minnie, a zatim na
stol pred nju istresao sadraj. Prepoznajete li ove triarije, gospoo?
Meu triarijama su bili Minnieni biseri. Bili su i svi ostali ukradeni predmeti.
Moj ealj! veselo je uzviknula Angela i odmah ga uzela.
Jao, pa evo i mojeg jastuia za igle! uzviknula je Edith Swithins i dograbila ga.
Svaki je vlasnik malo po malo uzimao svoje predmete Timms svoju narukvicu,
bisere i naunice, Patience svoju vazu. Sve je bilo tamo, osim...
Samo je jedna, Agatha Chadwick zagledala se u naunicu s granatom koju je
izdvojila iz hrpice.
Ponovno su pretraili gomilicu, policajac je prevrnuo vreicu pa se jo jedanput
zagledao u nju, a zatim odmahnuo glavom. Ovdje nema niega. A nita nije ostalo ni
u ladici.
Kojoj ladici? upitala je Patience.

Policajac je bacio pogled preko ramena, gledajui prema mjestu na kojemu su

njegovi kolege zauzeli poloaj iza Gerrardova stolca. Ladica u radnom stolu koji se
nalazi u sobi za koju mi je reeno da je spavaa soba gospodina Gerrarda
Debbingtona. I da tu sobu koristi sam, ne dijeli je ni s kim drugim.
Policajac je zadnju reenicu izgovorio kao da je to to je Gerrard sam u sobi
takoer zloin. Patienceino se srce stegnulo i potonulo do poda. Pogledala je u
Gerrarda i s iznenaenjem zapazila da se ovaj jedva suzdrava da ne prasne u smijeh.
Ukoila se; Vane joj je nakratko stegnuo prste.
Morat ete poi s nama, mladi gospodine, policajac se obratio Gerrardu. Na
sudu emo imati neka teka pitanja za vas. Ako poete pristojno, neemo vriti
prisilu.
Nema problema. Bez prisile.
Patience je u Gerrardovu glasu jasno ula suspregnut smijeh dok je posluno
ustajao. Kako se moe tako lakomisleno ponaati? Bila bi ga najradije primila za
ramena i dobro protresla.
Vane joj je u tom trenutku protresao ruku pa ga je pogledala. Namrtio joj se i
ustro odmahnuo glavom.
Vjeruj mi.
Izgovorio je te rijei gotovo neujno, jedva su joj doprle do uiju.
Patience ga je pogledala u smirene, sive oi, a zatim je pogledala Gerrarda, svojega
mlaeg brata, zjenicu oka svoga. Duboko udiui, ponovno je pogledala Vanea i
gotovo neprimjetno kimnula glavom. Ako Gerrard vjeruje Vaneu i igra dodijeljenu
ulogu, to je sasvim dovoljan razlog da mu i ona vjeruje.
Koja je optuba? upitao je Vane dok su policajci okruivali Gerrarda.
Jo nema optube, odvratio je glavni policajac. To e odrediti glavni policajac.
Mi mu samo podnosimo dokaze i onda on odluuje.
Vane je kimnuo glavom. Patience je primijetila pogled koji je razmijenio s
Gerrardom.
U redu onda, nasmijeio se Gerrard. Kamo emo? Ravno u Ulicu Bow?
Odveli su ga u Ulicu Bow. Patience se morala ugristi za usnicu da bi se suzdrala
od toga da intervenira ili ih moli da poe s njima. Sligo je, primijetila je, na Vaneov
znak nestao za policajcima. Ostatak je kuanstva ostao u blagovaonici sve dok se
ulazna vrata nisu zatvorila za policijom.
Nekoliko je trenutaka sobom vladala napetost, a onda se zauo skupni uzdah.
Patience se ukoila, a Vane se okrenuo prema njoj.
Stalno sam to govorio, ali vi na to niste obraali pozornost, gospoice
Debbington, nadmeno likujui glavom je odmahivao Whitticombe. A sada je dolo
do ovoga. Moda ete ubudue uzimati u obzir ljude s neto vie ivotnog iskustva
nego to ga imate vi.
I ja kaem, oglasio se General. I govorio sam to od poetka. Djeaka posla.
Namrtio se prema Patience.
Ohrabren podrkom, Whitticombe je mahnuo prema Minnie. A zamislite tek

kakve ste teke neugodnosti vi i va brat priredili naoj dragoj domaici.

Zajapurivi se u licu, Minnie je udarila tapom o pod. Lijepo bih vas molila da ne
brkate stvari! Naravno da sam uzrujana, ali neugodnost mi je, kako ja to vidim,
prireena onoga trenutka kada je netko odluio pozvati policiju u kuu! Ljutito je
pogledala Whitticombea, a zatim Generala.
Whitticombe je uzdahnuo. Draga roakinjo, zbilja bi morala progledati.
Znate to, polako je izustio Vane, tona proetog elinim iljcima koji su rezali
Whitticombeov ljubazan ton. Minnie ne mora nita. Optuba nije osuda, a koliko
smo uli, jo nema ni optube. Netremice je promatrao Whitticombea. Mislim da
e u ovome sluaju tek vrijeme otkriti tko je pravi krivac, a tko bi trebao progledati.
Zasad mi se ini preuranjenim donositi bilo kakve zakljuke.
Whitticombe mu je pokuao dobaciti jedan prezriv pogled s visoka, ali kako je
Vane bio pola glave vii od njega, nije mu uspjelo.
To ga je dodatno razdrailo pa je, sada ozbiljnijeg izraza lica, odmjerio Vanea, a
onda pogled skrenuo na Patience. Znate, Cynsteru, mislim da niste u poloaju da se
predstavljate kao branitelj pravednih.
Vane se napeo, a Patience ga je primila za ruku.
Molim?
Whitticombeove su se usnice iskrivile zbog Vaneova tihog upita. Patience je u
sebi zareala i primila Vanea pod ruku. Svi su ostali u prostoriji na trenutak zadrali
dah.
Da, tako je, prkosno se nasmijeio Whitticombe. Moja je sestra jutros iznijela
neka prilino zanimljiva da ne kaem provokativna saznanja. O vama i gospoici
Debbington.
Doista?
Ne sluajui nita osim vlastitoga glasa, Whitticombe nije prepoznao upozorenje
u Vaneovu smrtonosno ravnodunome tonu. Zla krv, izgovorio je. Zla krv je
vjerojatno obiteljska crta. Jedan je bezoni lopov, a druga je...
Sa zakanjenjem primijetivi izraz na Vaneovu licu, Whitticombe se skamenio.
Patience je osjetila kako kroz Vanea struji agresija; osjetila ju je pod rukom, miii
su mu se napeli poput stijena. Zgrabila ga je pod ruku i grozniavo prosiktala: Ne!
U jednom se trenutku pobojala da je nee uti i da e ubiti Whitticombea, a ona
bi mnogo radije ivjela u Kentu nego u progonstvu na kontinentu.
Colby, savjetovao bih vam da se odmah povuete. Po tonu Vaneova glasa ulo
se da e odmazda uslijediti istoga trenutka ako Whitticombe ne poslua.
Ukoeno i ne usudivi se skrenuti pogleda s Vaneova lica, Whitticombe je kimnuo
glavom Minnie. Bit u u knjinici. Ustuknuo je prema vratima, zatim zastao.
Pravedni e biti nagraeni, dodao je.
Nadam se, odvratio je Vane. tovie, raunam na to.
Dobacujui jo jedan prezriv pogled, Whitticombe je otiao. Napetost koja je
vladala prostorijom u trenutku je popustila. Edmond se zavalio na stolcu. O, boe,
da mi je ovako neto prenijeti na pozornicu!

Zbog napomene se ostatak prisutnih u prostoriji nelagodno zasmijuljio, a Timms

je domahnula Patience.
Nakon sveg ovog uzrujavanja, Minnie bi se trebala odmoriti.
Naravno, odvratila je Patience i pomogla Timms da prikupi mnotvo Minnienih
marama.
Da te odnesem? upitao je Vane.
Ne! Minnie je odmahnula rukom. Trenutano ima drugog posla. Mnogo
hitnijeg posla. Zato si jo uvijek ovdje?
Ima vremena.
Usprkos Minnienu tjeranju, Vape je ustrajao na tome da joj pomogne uza stube te
je ostao sve dok je nisu odveli u njezinu sobu. Tek je tada pristao otii. Patience je
pola za njim u hodnik, zatvarajui vrata za sobom.
Vane ju je privukao sebi te je poljubio snano i brzo.
Bez brige, rekao joj je istoga trenutka kada je podigao glavu. Imali smo plan za
sluaj da se neto ovakvo dogodi. Sada u otii tamo i pobrinuti se da sve ide po
planu.
U redu, uini to onda. Patience ga je pogledala u oi, nekoliko ih trenutaka
prouavala, a zatim kimnula glavom i uzmaknula. Mi emo se braniti ovdje.
Vane joj je na brzinu podigao ruke i poljubio ih, a zatim je odstupio. Pobrinut u
se da je Gerrard na sigurnom.
Znam, Patience mu je stegnula ruku. Doi k meni poslije.
Poziv je podvukla jednim znaajnim pogledom.
Vaneova su se prsa nadigla od uzdaha, ali lice mu je bilo osvajaka maska
vrsta i neumoljiva. Nekoliko ju je trenutaka gledao u oi, a zatim je klimnuo glavom.
Poslije.
I zatim je otiao.

oi k meni poslije, rekla je.

Vane se vratio u Ulicu Aldford neto poslije deset sati.
Masters mu je otvorio vrata u potpunu tiinu. S neodreenim izrazom
lica predao Mastersu tap i rukavice. Idem gore do Njezinoga
Gospodstva i gospoice Debbington. Ne trebate me ekati sam u izai.
Kako god elite, gospodine.
Dok se penjao stubama, Vane se prisjetio Chillingworthovih rijei: Kako silni
padoe. Sada je bio samo jo odluniji. Nije bio siguran koliko su promjene u njemu
bile duboke, ali od ovog popodneva vie nije skrivao svoju povezanost s Patience
Debbington, damom koja u mu postati suprugom.
U to nije sumnjao, nije bilo mogunosti pogreke niti manevarskog prostora
kao ni prostora za pregovaranje. Bilo mu je dosta izlika i igranja po pravilima drutva.
Osvajai sami piu svoja pravila. To je neto to e Patience morati prihvatiti
smjerao joj je to ubrzo dati na znanje.
Ali prvo mora umiriti Minnie.
Naao ju je poduprtu jastucima, rairenih oiju punih oekivanja. Timms je bila
nazona, Patience nije. Objasnio je sve u najkraim crtama i brzo odagnao brige, pa
prepustio Timms da spremi Minnie, sada opet mirnu, u krevet.
Znao je da mu se smiju iza lea, ali nije to niim pokazao. Zatvorio je odrjeito
vrata, okrenuo se, i odetao hodnikom.
Nakon to je isto reda radi, ali i odluno pokucao, otvorio je Patienceina vrata i
uao unutra, pa ih zatvorio za sobom. Ustala je sa stolca pored ognjita i trepnula, pa
si bolje namjestila maramu oko ramena i staloeno ekala.
Ispod mekane marame nosila je lijepu svilenu spavaicu, svezanu vrpcom ispod
grudi. I nita vie.
Plamen u ognjitu je snano gorio.
S jednom rukom na kvaki Vane je upijao prizor; glatku put i sone obline to su se
ocrtavale pod vatrom. ar u njemu se razbuktao; venama mu je prostrujala plamtea
pouda. Uspravio se i sporo zakoraio prema njoj.
Gerrard je s Devilom i Honorijom u kui St. Ives. Rijei su mu se sporo
otkotrljale s usana dok mu se pogled dizao od poruba njezine spavaice prema gore,
primjeujui kako joj svila oaravajue prianja uz svaku oblinu, uz duge, glatke
udove, zaobljene bokove i mekano nadimanje njezinog trbuha, kako joj toplo
obuhvaa dojke. Naslaivao se gledajui kako joj stre bradavice.

Stisnula je vre maramu. Je li ti to bio dio plana?

Vane se zaustavio pred njom i podignuo pogled prema njezinu licu. Da. Nisam
imao na umu ba konkretno Ulicu Bow, ali neto u tom stilu je bilo izvjesno. Netko je
od poetka pokuavao prikazati Gerrarda kao lopova.
to se dogodilo? Patience je to izgovorila bez daha. Gledala je Vanea u oi i
trudila se ne drhtati. Ne od straha, nego od iekivanja. Otre crte njegova lica,
srebrni plamen u njegovim oima, sve je vritalo od obuzdane udnje.
Promatrao je njezine oi pa podignuo jednu obrvu. Dok sam doao do Ulice
Bow, Devil je ve bio ondje i odveo Gerrarda. Pratio sam ih do kue St. Ives. Prema
Gerrardu, nije ni imao vremena da pronjuka po Ulici Bow prije nego to se Devil
pojavio zahvaljujui Sligu. Mora da je trao sve do Trga Grosvenor.
Gledajui ga netremice, Patience je oblizala usne. Sligo nam je stvarno mnogo
pomogao oko svega ovoga.
To sigurno. Budui da se zakleo kako ukradena roba, kao ni vrea u kojoj je
naena, nije bila u Gerrardovoj sobi juer, normalno da glavni policajac nije bio sklon
podizanju optube. Vaneove usne su se podigle. Pogotovo s Devilom naslonjenim
na policijski stol.
Stavio je jednu ruku na okvir kamina i nagnuo se blie. Patience je ushieno
nagnula bradu. Pretpostavljam da tvoj roak voli zastraivati ljude.
Vaneove su usne zaigrale. Pogled mu se spustio na njezine usne. Recimo samo
da Devil rijetko zazire od iskazivanja svog autoriteta, posebno kad se treba zauzeti za
nekoga iz obitelji.
Aha... shvaam. Oiju uperenih u njegove duge usne, Patience je odluila ne
reagirati na svrstavanje Gerrarda pod obitelj. Napetost to je strujala njegovom
krupnom graom potpuno ju je opinila, a bio joj je tako blizu...
Policajac je uvidio da tu neto ne tima. Prijava nije potekla od Minnie, a tu je,
naravno, bio i Sligo, Devilov sluga koji se pretvarao da je Minniein unajmljeni
pomonik. Nita mu nije bilo jasno, pa je odluio da do daljnjeg nee nita
zakljuivati. Pustio je Gerrarda pod Devilov nadzor do daljnjeg.
A Gerrard?
Ostavio sam ga udobno smjetenog kod Devila i Honorije. Honoria mi je rekla
da ti kaem da su zahvalni to imaju izliku ostati kod kue. Iako ostavljaju drugaiji
dojam u drutvu, u grad su doli samo zato da vide to ima novog u obitelji. Vratit e
se ovih dana u Somersham.
Patience je ponovno oblizala usne; poele su vibrirati pod njegovim pogledom.
Hoe li to to to odlaze iz grada biti problem ako je Gerrard i dalje pod
Devilovim nadzorom?
Ne. Vane je podignuo pogled prema njezinim oima. Ja u ga preuzeti!
Patience je izgovorila neujno Aha.
Nego, reci mi. Vane se odgurnuo od kamina i uspravio. Je li se ovdje togod
dogodilo? Poeo je otkopavati kaput.
Ne. Patience je skupila dovoljno daha za uzdah. Alice nije viena od jutra.

Pogledala je Vanea. Vidjela te u hodniku sino.

Vane se namrtio i skinuo kaput. to je, pobogu, radila na nogama u te sate?
Patience je slegnula ramenima i gledala ga kako baca kaput na stolac. Tko e ga
znati, nije se spustila za veeru. Svi drugi jesu, ali su bili pokunjeni kao to je i bilo za
oekivati.
ak i Henry?
ak i Henry. Whitticombe je uvrijeeno utio, General je cijelo vrijeme neto
gunao i otresao se na svakoga tko bi mu se naao na putu, Edgar i Edith gotovo su
cijelo vrijeme neto meusobno aputali, nemam pojma o emu. Vane je poeo
raskopavati gumbe na svojem sakou i Patience je zbog prizora morala duboko
udahnuti. Edmond se ponovno predao svojoj muzi, Angela je sretna zbog toga to
ponovno ima svoj ealj, a Henry se smucao uokolo, ne mogavi pronai partnera za
partiju biljara.
Odmaknula se da bi Vaneu dala mjesta na koje e odloiti sako. O, da, dogodilo
se jo neto zanimljivo. Gospoa Chadwick tiho je upitala Minnie i mene moe li
pretraiti Gerrardovu ladicu ne bi li u njoj pronala drugu rinicu. Sirota ena,
dopustile smo joj to, najmanje to smo mogle uiniti. Ila sam s njom sve smo
pretraile, ak i sve ostale ladice, ali nigdje ni traga drugoj naunici.
Okrenula se prema Vaneu ba u trenutku kada je razvezao kravatu i povukao je s
vrata. Pogleda uprta u nju, drao je komad tkanine u rukama. Znai, duboko je
promrmljao, ovdje se nije dogodilo nita vano.
Zaarana prizorom komada tkanine u njegovim rukama, pokuala je neto
izustiti, ali joj nije uspjelo. Samo je odmahnula glavom.
U redu. Zvuao je poput predenja divlje make. Nehajno je odbacio kravatu uz
sako. Onda ti vie nita nee odvraati pozornost.
Patience ga je pogledala u oi. Odvraati mi pozornost?
Od neega o emu bismo trebali razgovarati.
eli razgovarati o neemu? Duboko je udahnula i pokuala umiriti razdragane
misli.
Vane joj je zarobio pogled. O tebi. O meni. Lice mu je ovrsnulo. O nama.
Uz veliki je napor podigla obrve. to s nama?
Primijetila je kako mu se jedan mii uz eljust trznuo, a krajikom oka vidjela je i
da mu se aka stegnula. Ja sam, rekao je, na granici snage.
Zakoraio je prema njoj, a ona je korakom kliznula unatrag.
Ne svia mi se nijedna situacija nakon koje postaje meta tipovima kao to su
Colbyjevi, bez obzira nastaju li takve situacije zbog mojeg ponaanja ili iz nekog
drugog razloga. Usta stisnutih u tanku crtu, i opet je zakoraio prema njoj. Patience
je nagonski i ovaj put ustuknula. Ne mogu i neu sudjelovati ni u jednom scenariju
koji ugroava tvoj ugled, ak i kada to inim ja sam, s najboljim namjerama.
I dalje joj se pribliavao, a ona je i dalje uzmicala. Imala je silnu potrebu okrenuti
se i pobjei iz njegova dohvata, ali nije se usudila skrenuti pogled s njegova. to
onda radi ovdje? upitala je.

Bila je u klopci, bila oparana znala je da e ubrzo skoiti na nju. Kao da to

potvruju, njegove su se oi suzile i povukao je koulju iz pojasa. Ne skidajui
pogleda s nje, poeo je raskopavati gumbe, i dalje joj prilazei, i dalje je prisiljavajui
na uzmak. Uzmak prema krevetu.
Ovdje sam, odsjeno je odvratio, jer ne vidim nikakvog smisla da budem bilo
gdje drugdje. Ti si moja dakle, spava sa mnom. A s obzirom na to da trenutano
spava ovdje, i ja spavam ovdje. Ako moj krevet jo nije tvoj, tada e tvoj morati biti
moj.
Ali upravo si rekao da mi ne eli ugroziti ugled.
Koulja mu se potpuno rastvorila. I dalje se kretao prema njoj. Patience nije znala
kamo bi pogledala. No znala je kamo bi najradije pogledala.
Upravo tako. Zato e se morati udati za mene. Ubrzo. I o tome moramo
razgovarati. Rekavi to, pogledao je prema dolje i otpustio manete.
Spremna na to da u prvom pogodnom trenutku pobjegne na sigurno, Patience se
ukipila. Ja se ne moram udati za tebe.
Podigao je pogled i skinuo koulju. Ne, u tom smislu naravno da ne mora. Ali
tvoja udaja za mene je neizbjena. Jo jedino to moramo utvrditi i to emo
utvrditi noas jest ime te mogu nagovoriti da pristane.
Koulja mu je pala na pod, a on je napravio jo jedan korak prema naprijed.
Uvidjevi da zaostaje, Patience je uzmakla tri koraka unatrag i zaustavila se uz
okvir kreveta. Prije nego to ga je uspjela zaobii, Vane se naao pred njom,
obavijajui je rukama, dlanovima primajui okvir iza njezinih lea. Zarobio ju je u
ogradu od vlastitih ruku, zarobio ju je okrenutu prema sebi, prema njegovim golim
prsima.
Oajniki dolazei do daha, Patience mu se zagledala u oi. Ve sam ti rekla.
Neu se jednostavno udati za tebe.
Mislim da ti mogu zajamiti da u naem braku nee biti nieg jednostavnog.
Patience je ve zaustila da mu neto odgovori, ali on joj je zapeatio usnice tako
monim poljupcem da se, u trenutku kada je podigao glavu, grevito pridravala za
okvir kreveta.
Samo me posluaj. Rijei joj je izgovorio ravno u usnice, kao da se prisilno
odvojio od njih.
Patience se umirila. Srce joj je divljaki udaralo, ali je ekala. Nije se uspravio, nije
se niti odmaknuo. Sputenih vjea i pogleda prikovana uz njegove usnice, gledala je
kako se rijei oblikuju dok joj on govori.
Svi me u drutvu znaju kao ovjeka koji ostaje miran i pod najjaom vatrom. Uz
tebe nikad nisam miran. Uvijek sam uzavreo, jednostavno kljuam, gorim od udnje.
Dovoljno je samo da budemo u istoj prostoriji i jedino o emu mogu razmiljati jest
ta vatra tvoja vatra i kako je divno kad me obujmi.
Patience je osjetila kako se vatra rasplamsava. Osjetila je stvarnu silu meu njima.
Prati me glas da sam izuzetno diskretan a pogledaj me sada. Zaveo sam
kuminu neakinju i ona je zavela mene. Otvoreno s njom dijelim postelju, ak i

pod krovom svoje vlastite kume. Usnice su mu se vragolasto iskrivile. Toliko o

diskreciji.
Duboko je udahnuo i prsima okrznuo njezine grudi.
A to se tie moje poznate, sve dok nisam upoznao tebe, legendarne kontrole
im prodrem u tebe, ta kontrola nestaje poput vode prolivene na vreo elik.
Patience nije tono znala to ju je nagnalo na to moda samo to to su joj
njegove usnice bile tako blizu ali u tom je trenutku zubima zagrizla njegovu donju.
Rekla sam ti da se prepusti. Nee me slomiti.
Napetost koja je iz njega isijavala u valovima malo je popustila. Uzdahnuo je i
poloio svoje elo na njezino. Nije u tome stvar. Zastao je na trenutak, a zatim
nastavio. Ne volim gubiti kontrolu. Osjeam se kao da gubim sebe. Kao da se gubim
u tebi.
Osjetila je kako se nastoji pribrati, osjetila je napetost kako raste i kako se saima
oko njih.
Dajem ti se. I onda sam tvoj. U tvojem sam posjedu.
Njegove rijei, tihe i hrapave, prole su kroz nju poput lavine. Sklopila je oi i
plitko udahnula. A to ti se ne svia?
Ne svia mi se ali eznem za tim. Ne odobravam, ali vapim za tim. Rijeima
joj je dodirivao obraz kao percem, a zatim je usnicama dotaknuo njezine. Razumije
li? Nemam drugog izbora.
Patience je osjetila kako mu se prsa nadimaju dok duboko udie.
Volim te.
Zadrhtala je i vrsto sklopljenih oiju, osjetila kako se svijet oko nje okree
naglavce.
Gubljenje sebe u tebi predavanje vlastitoga srca i due u tvoj posjed sve je
to dio toga.
Usnicama je neopisivo njeno preao preko njezinih.
To da ti vjerujem takoer je dio toga. To da ti govorim da te volim isto je dio
toga.
Ponovno je usnicama dodirnuo njezine; Patience vie nije ekala nastavak.
Poljubila ga je. Nije se vie drala za okvir kreveta, podigla je dlanove prema gore i
njima obavila njegovo lice, tako da mu da do znanja da osjeti njezin odgovor na
sve to je rekao.
Osjetio je i reagirao; vrsto ju je obujmio. Nije mogla disati, ali nije ni marila.
Vaan joj je bio samo taj osjeaj koji ih je drao, koji je tako lako, tako besprijekorno
strujao meu njima.
Srebro i zlato ispreplitali su se oko njih, inei svaki dodir arobnim. Srebro i
zlato svjetlucali su oko njih i drhtali u njihovom isprekidanom dahu. U jedno su se
stopili trenutana potreba i obeanje za budunost, rajsko blaenstvo i zemaljski
uitak, sadanji trenutak i vjenost.
Njeno se odmiui od nje, Vane je skinuo hlae, a Patience je, kad ju je ispustio
iz zagrljaja, zbacila sa sebe maramu te razvezala vezicu na svojoj spavaici. Uz maleni

pomak i slijeganje ramenima, svila je kliznula na pod.

Vane se uspravio zakoraila mu je u zagrljaj, privijajui svoje gole udove uz
njegove.
Duboko je udahnuo pa dah ispustio stenjanjem dok se ona istezala u njegovom
naruju. Omotao ju je rukama i savio glavu prema njezinoj; usnice su im se spojile i
udnja se rasplamsala.
Podigao ju je i poloio na pokrivae te legao na nju. Primila ga je u sebe s
radosnom putenou.
Ovaj put nije bilo suzdravanja, nije bilo obuzdavanja, nije bilo kontrole, ni traga
razboritim mislima. Strast i udnja bujali su i potom pustoili sve pred sobom. Bili su
jedno umom, milju i djelom. Zadovoljstvo jednoga bilo je ushienje drugoga. Davali
su se jedno drugome iznova i iznova te uvijek pronalazili jo za davanje.
Kada su napokon zajahali zadnji val i primili se jedno drugoga dok ih je oluja
pustoila, ona se jo pojaala i ispunila ih. Sve dok sve na svijetu nije postalo taj
udesan sjaj, dok su zadovoljno plutali prema blaenom snu, taj ih je sjaj sasvim
prekrio.
Bilo je to blaenstvo blagoslov za kojim se najvie udi.
Ono to je uslijedilo bila je iskljuivo Mystina krivnja.
Vane se probudio, kao i jednom prije, te pronaao maku udobno smjetenu na
svojim prsima. Prela je na sav glas. Pospano je poeao jedno sivo uho ekajui da
doe k sebi od sna. Udova tekih od dubokoga zadovoljstva, pogledao je prema
prozoru. Poelo se razdanjivati.
Morao je razgovarati s Patience.
Podigao je ruku s Mystina uha.
Maka je istog trenutka ispruila kande.
Vane je zasiktao i prijekorno pogledao ivotinju. Tvoje su kande opasnije od
onih tvoje gospodarice.
Hmmm? Patience se poluzatvorenih oiju pojavila ispod pokrivaa.
Vane je rukom pokazao na Myst. Upravo sam te htio zamoliti da ukloni svojega
deurnoga grabeljivca.
Patience je zurila u njega, zatim je trepnula i pogledala prema dolje. Aha, Myst!
Borei se s isprepletenim pokrivaima, nagnula se i podigla Myst na ruke. Hajde,
Myst. Idi odavde. Izvijajui se s makom u rukama, Patience je cijelim tijelom
kliznula preko Vaneova njezini su bokovi preli preko njegovih, a Vane je oajniki
udahnuo.
Patience se nasmijeila i ispustila Myst na pod pokraj kreveta. Hajde. Idi sada.
Promatrala je maku koja je uvrijeeno odjurila, a zatim se, sasvim namjerno, vratila
natrag na svoje mjesto u krevetu migoljei se preko Vanea.
A onda je zastala na pola puta.
Hmmm. Naavi se usnicama u ravnini s jednom plosnatom bradavicom,
isplazila je jezik i liznula. okirano se trznuo i ona se nasmijeila. Zanimljivo.

Rije je izgovorila jo se malo migoljei i sada je torzom prekrivala njegov, a

nogama klizila preko njegovih.
Vane se namrtio. Patience...
Toplo je tijelo umotano u glatki saten kliznulo preko njegovih bokova, preko
ukruene duljine njegove erekcije. Vane je trepnuo, i to nekoliko puta, pokuavajui
se sjetiti to joj je ono htio rei.
Hmmm?
Po njezinu se tonu dalo naslutiti da joj je na umu neto sasvim drugo: bila je
zauzeta ljubljenjem i lizanjem njegova torza.
Steui eljust, Vane je odluno posegnuo za njom. Patience, moramo raz...
Rijei su mu nestale u stenjanju bio je gotovo iznenaen kada je shvatio da uje
samoga sebe. Mii za miiem mu se trzao i stezao, pohota ga je obuzimala zbog
njezinih znatieljnih dodira i zbog tihog hihotanja pod pokrivaem. Meki su ga prsti
obavili u svoj njegovoj nabrekloj duljini, a zatim se sklopili i kliznuli. Dirala ga je i
milovala, a zatim dalje istraivala, migoljei se sve nie prema dolje.
Ukruen do nonih prstiju, Vane se trznuo kada je napravila krug po njegovu
osjetljivom, nabreklom glaviu. Za Boga miloga, eno! to...? Glas mu je zamro
kada je ruku spustila jo nie i vrsto je stegnula. Zastenjao je i sklopio oi. Pod
vjeama mu je plamtio oganj neobuzdane pohote.
Oajniki je udahnuo i posegnuo prema njoj, borei se s isprepletenim
pokrivaima, da bi je uhvatio za ruku. Ponovno se zasmijuljila i s lakoom mu se
izmakla, a on je pao natrag na lea, diui teko i ubrzano. Udovi su mu oteali od
strasti, gorjeli su od poude.
Zar ti se ovo ne svia? pitala je zadirkujui i oito znajui odgovor. Tada se
ponovno promekoljila i rekla: Moda e ti se ovo jo vie svidjeti.
Vaneu se svialo ono to je radila, ali nije joj to htio priznati. krguui zubima,
osjetio je kako ga obujmljuje svojim njenim usnicama, kako ga lie vlanim jezikom.
Bilo je oito da ne zna to ini i bio je zahvalan Bogu na tome. Ono to je radila ve
ga je dovoljno izluivalo. Da je jo u tome bila vjeta, vjerojatno bi umro.
Pokuao se prisjetiti da mu iskustvo nije novo, ali takva racionalizacija nije mu
pomogla. Nije se mogao odmaknuti od injenice da ga to dodiruje Patience, nije
mogao zamisliti da je rije o nekoj bezimenoj dami s kojom dijeli postelju. Nije bilo te
logike koja je bila dovoljno snana da zatomi vatru koju je u njemu zapalila.
uo je sam sebe kako glasno, iznenaeno hvata zrak pa je oblizao odjednom
presuhe usnice. Kako si doavola dola na ideju da...?
ula sam kako neke sluavke priaju o tome.
U sebi proklinjui sve razvratne slukinje, skupio je zadnje atome snage. Otila je
dovoljno daleko. eljusti toliko stegnute da su ga boljeli zubi, posegnuo je za njom.
Pod mekim je pokrivaima pronaao njezinu glavu pa joj je isprepleo prste kroz kosu,
traei joj ramena.
A ona se pod njegovim rukama pomaknula.
I oko njega se zatvorio vlaan i vru otvor.

Prsti su mu se zgrili i ostatak tijela reagirao je vrlo slino. U jednom je trenutku

pomislio da e umrijeti. Da e mu srce otkazati. A zatim ga je pustila. Zastenjao je, a
zatim ga je ponovno uzela u usta. Sklopljenih oiju pao je natrag na jastuke i predao
se.
Predao joj se na milost i nemilost.
Znala je to i odluila je uivati u svojoj novoj vjetini. Pohotno je primjenjivala
sve prie koje je ula. Radosno je izmiljala ono to nije znala.
inila je sve dok ga nije natjerala da uz oajniki i hrapav uzdah prizove zadnji
traak snage i zgrabi je, odvoji se od nje, pronae joj struk i podigne je iznad sebe.
Potom ju je spustio na sebe, znalaki se probijajui u vlano tkivo meu njezinim
butinama. Povukao ju je prema dolje i nabio je na bolno ukruen falus koji je zadnjih
deset minuta poticala.
Uzdahnula je, a zatim potonula jo nie, dlanovima se pridravajui za njegove
podlaktice i odluno ga uzimajui u sebe. Odmah se potom podigla na koljena,
odgurujui njegove ruke sa sebe, odbijajui mu dopustiti da nametne svoj ritam.
Pokorio se i ruke joj poloio na grudi, povlaei njihove ukruene vrke u svoja
usta. Jahala ga je s neobuzdanom pohotom, ispunjavao ju je i sladio se njome sve dok
se u velianstvenoj, radosnoj groznici nisu prevalili preko ruba svijeta i, drei se
jedno za dugo, strovalili se u beskrajan ponor.
Nisu imali vremena za razgovor, nimalo vremena za rijei ni rasprave. Kada ju je,
uz prve zvukove buenja u kui, blago razdraeni Vane napustio, Patience jo nije
bila sposobna za bilo kakvu svjesnu misao.
Oko etiri sata nakon toga, Patience je sjedila za stolom u salonu za doruak i
smijeila se. Sva je blistala. Vidjela je svoj odraz u zrcalu i znala je kako izgleda, ali
nije uspjela pronai neki izraz lica kojim bi prikrila svoju sreu.
Probudila se dok joj je pomona sluavka istila kamin, a od Vanea vie nije bilo
ni traga. I bolje. Da ga je pomona sluavka zatekla u stanju u kojem ga je Patience
zadnji put vidjela, vjerojatno bi se onesvijestila od oka. Izleavajui se u krevetu, koji
je izgledao kao da ga je poharao vihor, razmiljala je o tome da ustane i dojavi novosti
Minnie. No nakon kraeg razmiljanja zakljuila je da nee jo nita nikome
dojavljivati, ne prije nego to s Vaneom dogovori pojedinosti. Prema onome koliko je
upoznala Cynstere i onome to je znala o Minnie, kada objave ono to ele objaviti,
stvari e se jednostavno poeti dogaati.
Zato se jo malo izleavala, prisjeajui se Vaneove izjave i usaujui svaku
njegovu rije, svaki ton i boju glasa u pamenje. S takvim je uspomenama vie nikada
nee zaposjesti sumnja u iskrenost i dubinu njegovih osjeaja. Bila se ve poela pitati
nije li njezina elja da joj se izgovore ba te rijei ipak malo prezahtjevna, da su joj
oekivanja nerazumna kada je rije o ovjeku poput Vanea. Mukarci poput
Cynsterovih nisu lako izgovarali tih pet slova. Ljubav nije bila neto to su davali
olako i, kao to ju je Minnie bila upozorila, kad bi je jednom i dali, ne bi je tako lako
priznavali.
A Vane je to uinio.

Rekao joj je to jednostavno i jasno, rijeima toliko ispunjenim osjeajima da

nikako nije mogla sumnjati u njih. eljela je to, to joj je bilo potrebno, zato joj je to
dao. Nije mario za cijenu.
Kako joj onda srce ne bi pjevalo?
S druge strane, ostatak je kuanstva i dalje bio pomalo snudena raspoloenja.
Gerrardov prazan stolac za stolom bacao je sjenu na svaki razgovor i jedino nije
utjecao na Minnie i Timms s druge strane stola. Patience se radosno nasmijeila.
Znala je u srcu da je Minnie razumije.
No Minnie je s neodobravanjem odmahnula glavom i namrtila se. Prisjeajui se
da bi morala glumiti zdvojnu sestru mladia kojeg je policija odvela pred lice pravde,
Patience je posluno prikrila svoju radost.
Jeste li ita uli? Henry je kimanjem prema Gerrardovu stolcu pojasnio svoje
pitanje.
Patience se napola sakrivala iza alice s ajem. Nisam jo ula ni za kakvu
novost.
Vjerojatno emo uti do poslijepodneva. Whitticombe je s hladnim i strogim
izrazom na licu posegnuo za vrem s kavom. Pretpostavljam da glavni policajac
juer nije bio dostupan. Kraa je, bojim se, vrlo est zloin.
Edgar se nelagodno promekoljio, a Agatha Chadwick je izgledala zapanjeno, no
nitko nije nita rekao.
Henry je proistio grlo i pogledao Edmonda. Kamo bismo ti i ja mogli poi
danas?
Edmond je nezadovoljno frknuo. Nisam ba raspoloen za razgledavanje. Mislim
da u raditi na svojoj drami.
Henry je zlovoljno kimnuo glavom.
Neko je vrijeme vladala tiina, a zatim je Whitticombe odmaknuo stolac i
okrenuo se prema Minnie. Ako nam to dopusti, draga roakinjo, Alice i ja voljeli
bismo se vratiti u Bellamy Hall. Obrisao je tanke usnice ubrusom, a zatim ga odloio
na stol. Mi smo, kao to znate, dosta strogi u svojim vjerovanjima. Moglo bi se rei
da smo staromodni. Ni ja ni moja sestra ne moemo tolerirati uu povezanosti s
onima za koje vjerujemo da su prekrili moralne zakone. Zastao je dovoljno dugo da
svi shvate o emu govori, a zatim se ljigavo i snishodljivo nasmijeio prema Minnie.
Naravno, cijenimo tebe i tvoj poloaj, ak se divimo tvojoj odanosti, koliko god
mislili da je pogreno usmjerena. Ipak, Alice i ja bismo te zamolili za doputenje da se
vratimo u Hall i ondje te doekamo kada se vrati.
Izlaganje je zavrio ulizikim naklonom.
Svi su se okrenuli prema Minnie, ali bilo je teko bilo to iitati iz njezina
neobino zatvorena izraza lica. Promatrala je Whitticombea itavu minutu, a zatim
kimnula glavom. Ako je to ono to elite, samo izvolite, vratite se u Hall. elim vas,
meutim, upozoriti da se ja nemam namjeru tako brzo vratiti onamo.
Whitticombe je podigao ruku u gestu zahvalnosti. Ne mora se zabrinjavati zbog
nas, draga roakinjo. Alice i ja nai emo neto ime emo se zabaviti. Pogledao je u
Alice, koja je bila od glave do pete zavijena u crninu. Uz tvoje doputenje, nastavio

je Whitticombe, mi bismo odmah krenuli na put. Vrijeme bi se moglo promijeniti, a

i nema nekog dobrog razloga da se zadravamo. Pogledao je Minnie, a zatim
Mastersa, koji je stajao iza njezina stolca. Nae nam kutije moete poslati za nama.
Minnie je kimnula glavom. Stegnutih je usnica pogledala prema Mastersu i ovaj je
spremno izustio: Sredit u sve, gospoo
Dobacujui zadnji uliziki i umilan smijeak Minnie, Whitticombe je ustao.
Hajdemo, Alice. Mora se spakirati.
Bez i jedne rijei ili pogleda, Alice je ustala od stola i pred Whitticombeom
napustila prostoriju.
im su se vrata za njima zatvorila, Patience je pogledala Minnie, koja joj je dala
znak da uti i zadri barem privid diskrecije.
Patience se ugrizla za usnicu i nastavila, ekajui, vakati svoj prepeenac.
Nakon nekoliko minuta Minnie je duboko uzdahnula i odgurnula stolac. Ah,
mislim da u se ostatak jutra odmarati. Svi ti neoekivani dogaaji... Odmahnula je
glavom, ustala i pogledala niz stol. Patience?
Nije je morala dvaput pozvati. Sputajui ubrus na tanjur, Patience je pohitala do
Timms pa su obje pomogle Minnie da izae iz sobe. Otile su ravno u Minnienu
sobu, usput pozivajui Sliga.
Stigao je taman kad se Minnie smjestila u svoj naslonja.
Whitticombe se vraa u Hall, rekla je Minnie upirui tapom u Sliga. Idi po
moje kume, i pouri! Dobacila je jedan kratak pogled prema Patience i dodala: Ne
zanima me je li u krevetu ili je budan, samo mu reci da je na zec napokon poskoio.
Naravno, gospoo. Odmah, gospoo. Sligo je poao prema vratima. Dovest u
ga, pa makar u nonoj koulji.
Minnie se turobno nasmijeila. U redu, udarila je tapom o pod. I tako da
znate, pogledala je Patience. Ako se zbilja ispostavi da iza svega stoji taj crv
Whitticombe, u potpunosti u ga se odrei.
Patience ju je uhvatila za ruku koju je pruila prema njoj. Priekajmo da vidimo
to kae Vane.
Problem je bio jedino u tome to Vaneu nije bilo ni traga.
Sligo se vratio u Ulicu Aldford nakon sat vremena i donio vijest da Vanea nema ni
na jednom od njegovih uobiajenih boravita. Minnie ga je ponovno poslala u
potragu, s upozorenjem da se ne vraa bez Vanea.
Pa, gdje li je? Minnie je upitno pogledala Patience.
Zbunjena je Patience samo odmahnula glavom. Mislila sam da je otiao kui, u
Ulicu Curzon.
Namrtila se. Sigurno nije hodao ulicama Londona s izguvanom kravatom. To
nije bilo nalik na Vanea Cynstera.
Nije ti rekao ni za kakav drugi trag koji prati? upitala je Timms.
Patience je izvila lice u grimasu: Stekla sam dojam da je iscrpio sve mogunosti.

Minnie je nezadovoljno uzdahnula. I ja sam stekla takav dojam. Ali gdje je

onda?
Nitko joj nije odgovorio. A Sligo se jo nije vratio.
Nije se vratio do kasnoga poslijepodneva, a do tada su Minnie, Timms i Patience ve
bile na rubu ivaca. Whitticombe i Alice otili su u podne u unajmljenoj koiji, a
kutije s njihovim stvarima stajale su u predvorju, ekajui prijevoznika. Ruak je
doao i proao, kuanstvo je bilo neznatno oputenije. Edmond i Harry igrali su
biljar, a General i Edgar otili na svoj uobiajeni izlet do Tattersallsa. Edith je kukiala
s gospoom Chadwick i Angela im je radila drutvo u primaoj sobi.
U Minnienoj su se sobi Timms i Patience izmjenjivale pred prozorom, a Patience
je bila ta koja je spazila Vaneov dvopreg kada je stigao pred kuu. Evo ga!
uzviknula je.
Nemoj sad samo trati dolje, opomenula ju je Minnie. Suzdri se dok ne doe
ovamo. I ja elim uti gdje je bio.
Nakon nekoliko minuta Vane je uetao u Minnienu sobu, otmjen kao i uvijek.
Pogled mu je prvo poletio prema Patience, ali onda se sagnuo i poljubio Minnie u
obraz.
Za ime sveto, pa gdje si ti bio cijeli dan? odluno ga je upitala Minnie.
Vane je podigao obrve. Vani. Sligo mi je rekao da je Whitticombe otiao. Zato si
me pozvala?
Minnie se zapiljila u njega, a zatim ga blago jednom rukom udarila po nozi. Da
mi kae to emo sada, naravno! Prijekorno ga je pogledala. Nemoj samo meni
izvoditi te visokoumne cynsterovske manevre.
Vane je jo vie podigao obrve. Ne bi mi nikada palo na pamet. Ali nema potrebe
za panikom. Whitticombe i Alice su otili ja u poi za njima i vidjeti to smjeraju.
Jednostavno je.
Idem i ja, izjavila je Minnie. Ako je Humphreyjev neak pokvarenjak, dugujem
Humphreyju da vidim dokaz svojim oima. Na kraju krajeva, ja u biti ta koja e
morati odluiti to s njim.
Ja, naravno, idem s Minnie, nadovezala se Timms.
Patience je uhvatila Vaneov pogled. Ako si i na trenutak pomislio da u ja ostati
dok vi idete tamo, razmisli jo jedanput. Gerrard je moj brat. Ako je Whitticombe taj
koji ga je udario kamenom u glavu... Nije dovrila reenicu, ali njezin je izraz lica
rekao sve.
Vane je uzdahnuo. Ali doista nema potrebe...
Cynsteru! Moramo ti neto pokazati...
Uz topot izama, General je upao u sobu, a za njim i Edgar. Vidjevi Minnie,
General se zarumenio i pognuo glavu. Oprostite, Minnie, ali mislio sam da bi vas
ovo zanimalo. Morate pogledati.
Prelazei preko sobe, sagnuo se i nespretno prenio omanji predmet iz svojega
velikog dlana u Minnieno krilo.

Nebesa! Minnie je podigla predmet i podigla ga prema svjetlu. Agathina

naunica. Pogledala je Generala. To je ona druga?
Mora biti, ubacio se Edgar. Zatim je pogledao u Vanea. Nali smo je u slonu
koji stoji u predvorju.
U slonu? Vane je pogledavao prvo u Edgara, a zatim u Generala.
Indijska sprava. Odmah sam je prepoznao. Viao sam takve po Indiji, General
je kimnuo glavom. Nisam mogao odoljeti a da ga ne otvorim pokazao sam kako
se to ini Edgaru. Otvara se okretanjem jedne kljove. Kada je okrene, zvijeri se
otvore lea. Indijski velmoe u takvim su slonovima uvali blago.
I pun je pijeska, dodao je Edgar. Sitnog, bijelog pijeska.
Pijesak se koristi radi teine, objasnio je General. Tako se stabilizira zvijer, a
blago se polae u pijesak. Zgrabio sam malo pijeska u aku da pokaem Edgaru i on je
ima stvarno otro oko u pijesku primijetio sjaj te naunice.
Bojim se da smo napravili poprilian nered dok smo je iskopali. Edgar je
pogledao naunicu u Minnienim rukama. To je Agathino, zar ne?
to je Agathino?
Svi su podigli poglede u sobu je ula gospoa Chadwick, a za njom Angela i
Edith Swithins. Agatha Chadwick usput se ispriala Minnie to tako upada. uli smo
da se neto dogaa pa...
Neka ste. Minnie je podigla naunicu. Ovo je, vjerujem, tvoje.
Agatha je uzela naunicu. Smijeak koji joj se razlio licem bio je dovoljan da svi
shvate odgovor. Gdje je bila? Pogledala je Minnie, a ona je pogledala Vanea.
On je pak u nevjerici odmahnuo glavom. Bila je u sobi Alice Colby, u slonu kojeg
je drala uz ognjite. Bacio je pogled prema Patience...
Predvorje je puno pijeska! U sobu je ula gospoa Henderson poput jedrenjaka
sa svim razvijenim jedrima. Za njom je kroz vrata uao Edgar kojeg su pridravali
Edmond i Masters. Gospoa Henderson je pokazala prema njima: Gospodin
Chadwick se okliznuo i skoro razbio glavu. Potom je pogledala Vanea: Pijesak se
nalazi u onom zlom slonu!
ekajte, Edmond se zagledao u naunicu u ruci Agathe Chadwick. to se
zbiva?
Pitanje je potaklo odgovore iz nekoliko razliitih usta i u sobi je zaas nastala
graja. Iskoristivi priliku, Vane se stao uljati prema vratima.
Odmah da si stao! Minnieina naredba prekinula je svu graju u prostoriji.
tapom je zamahnula prema Vaneu. Da se nisi usudio otii bez nas!
Patience se okrenula i ljutito pogledala Vanea.
to se dogaa? i dalje je pitao Edmond.
Minnie je prekriila ruke na prsima, frknula i takoer ljutito pogledala Vanea.
Potom su se svi okrenuli prema njemu.
Uzdahnuo je. Evo kako stoje stvari. Njegovo objanjenje da je osoba koja se
prva pokua vratiti u Hall bez ostatka kuanstva najvjerojatnije Sablast, a da je ta
Sablast gotovo sigurno zlikovac koji je udario Gerrarda u ruevinama ak je i u

svojem najkraem obliku sve podiglo na noge.

Dakle, Colby! Henry se uspravio i oslonio se punom teinom na svoj uganuti
gleanj. Prvo je onesvijestio mladoga Gerrarda, zatim ga je optuio da je lopov, a
onda je jo tako... superiorno likovao! Izravnao je kaputi. Ubrojite i mene! Svakako
elim vidjeti kako Whitticombe dobiva ono to zasluuje.
Sjajna zamisao! nakesio se Edmond. Idem i ja.
I ja, ustoboio se General. Colby je sigurno znao da mu je sestra kradljivica
a moda je to bio i on pa je stvari skrivao u sestrinu sobu. Kako god bilo, nitkov me
nagovorio da zovem policiju. Bez njega mi to uope ne bi bilo palo na pamet. Trebalo
bi ga objesiti!
Vane je duboko udahnuo. Doista nema potrebe...
I ja idem, visoko je glavu podigla Agatha Chadwick. Tko god bio lopov i tko
god tako naudio Gerrardu, elim ga vidjeti pred licem pravde.
Tako je! Edith Swithins je odluno kimnula glavom. Meni su ak i pretresli
torbu za kukianje, sve zbog tog lopova. Ba bih voljela uti njegovo ili njezino
objanjenje!
Vane je u tom trenutku odustao od daljnjeg opiranja. Do trenutka kada je priao
Minnie, itavo je kuanstvo, s iznimkom Mastersa i gospoe Henderson, odluilo
poi za Whitticombeom i Alice u Hall.
Sagnuo se nad Minnie i tiho prozborio kroz zube. Povest u Patience i pokupit
u Gerrarda usput. to se mene tie, svi biste vi ostali trebali ostati u Londonu, ali
ako ba elite pluiti preko nekoliko grofovija po ovom vremenu, morat ete to
organizirati sami. Meutim! naglasio je, pokazujui blagu razdraenost. to god
inili, za Boga miloga, imajte na umu da na imanje doete stranjim, a ne glavnim
putem i ne prilazite kui blie od druge tale.
Prijekorno je pogledao Minnie, a ona mu je svadljivo uzvratila prijekorni pogled.
Potom je podigla nos u zrak. ekat emo te ondje.
Gutajui psovku, Vane je zgrabio Patience za ruku i poao prema vratima. U
hodniku je bacio pogled na Patienceinu haljinu. Trebat e ti plat. Navodno po putu
ima snijega.
Patience je kimnula glavom Priekaj me vani. Ve se nakon nekoliko minuta
urno spustila niza stube, dobro odjevena za vonju po sve veoj hladnoi. Vane joj je
pruio ruku dok se penjala u dvopreg, a zatim se popeo uz nju te potjerao konje
prema Trgu Grosvenor.
Dakle, sui je kraj. Gledajui Vanea kako prolazi kroz vrata njegove knjinice, Devil
se nasmijeio. I tko je na kraju zlikovac?
Colby. Vane je kimnuo Gerrardu, koji je sjedio na naslonu za ruke fotelje
nedaleko od Devila. Devil se pak ispruio na tepihu pred kaminom.
Ulazei za Vaneom, Patience se prvo iznenadila Devilovu leeem poloaju, a
onda je, priavi blie, spazila maleno djetece kako se valja po mekanom tepihu,
divlje maui ruicama i noicama, od bilo kakvih iskri i plamiaka iz kamina

zatieno Devilovim krupnim tijelom.

Slijedei smjer njezina pogleda, Devil se nasmijeio. Dopustite mi da vam
predstavim Sebastijana, markiza od Earitha. Pogledao je prema dolje. Mojeg
nasljednika.
Zadnje su dvije rijei bile ispunjene takvom dubokom i trajnom ljubavlju da se
Patience pomalo suzno nasmijeila. Devil je poeao bebu po trbuhu, a Sebastian je
zagugutao. Nespretno hvatajui oev prst. Brzo trepui, Patience je pogledala Vanea.
Radosno se osmjehivao oito nije vidio nita neobino u prizoru svojeg monoga,
dominantnog roaka kakao igra ulogu dadilje.
Potom je pogledala Gerrarda glasno se nasmijao kada je Sebastian uspio
uhvatiti Devilov prst i poeo se s njime hrvati.
Vane? Svi su se okrenuli kada je u prostoriju ula Honoria. O, Patience! Kao
da su ve rodbinski povezane, Honoria je srdano zagrlila Patience i poljubila je u
obraz. to se dogodilo?
Vane im je iznio sve novosti. Honoria je sjela na otoman pokraj Devila. Patience je
primijetila da je djetetu dobacila samo jedan kratak kontrolni pogled, a zatim ga
mirno ostavila Devilu na skrb. No dijete ju je nakon nekog vremena prepoznalo po
glasu i, gubei zanimanje za oev prst, poelo plakati, maui ruicama prema majci.
Devil joj je dodao maloga nasljednika i potom pogledao Vanea.
Misli li da bi Colby mogao ispasti opasan?
Vane je odmahnuo glavom. Ne po naim standardima.
Patience nije morala ni pitati kakvi su to njihovi standardi. Devil je ustao s poda i
prostorija se istog trenutka smanjila. Bilo je jasno da bi, samo da je Vane drugaije
odgovorio na njegovo pitanje, poao s njima. Ovako se samo nasmijao Vaneu. Mi se
sutra vraamo na ladanje. Doi nas posjetiti kada zavri kod Minnie.
Da, stvarno, Honoria je podrala muev prijedlog. Moramo se dogovoriti oko
pojedinosti.
Patience se zapiljila u nju, a Honoria joj se s otvorenom naklonou nasmijeila. I
Devil i Vane dobacili su Honoriji pa Patience nepronian, muevan pogled, a zatim se
meusobno pogledali, s toboe ispaenim i izmuenim izrazima lica.
Ispratit u vas, rekao je Devil, pokazujui prema predvorju.
I Honoria ih je ispratila, nosei Sebastiana na ramenu. Dok su stajali i avrljali,
ekajui da se Gerrard vrati s kaputom po koji je otiao, beba je poela navlaiti
Honorijinu naunicu. Vidjevi da mu ena ima potekoa s djetetom, Devil je, ne
prekidajui razgovor s Vaneom, preuzeo djeaka iz Honorijinih ruku te ga smjestio
na svoja prsa, tako da mu je dijamantna igla kojom je uvrstio kravatu bila tono u
razini oiju.
Sebastian je zagugutao i radosno zgrabio svjetlucavu iglu u bucmastu ruicu te
nastavio unitavati dotad savren vor pod oevim vratom. Patience je trepnula od
ganua, ali ni Devil, ni Honoria, ni Vane u tome prizoru nisu vidjeli nita neobino.
Sat vremena nakon toga, dok je London nestajao za njima i dok je Vane tjerao
konje, Patience je i dalje razmiljala o Devilu, njegovoj eni i sinu. Razmiljala je i o
ozraju u njihovu domu, o prisnom, ugodnom sjaju kojim im je odisala cijela otmjena

kua. Obitelj osjeaj obitelji i obiteljska naklonost ta ljubav koju su Cynsteri

uzimali zdravo za gotovo bila je neto to ona nikada nije poznavala.
Takva je obitelj bila jedan od njezinih najljepih, najdraih i najstrastvenijih
snova.
Pogledala je Vanea koji je sjedio kraj nje, oiju prikovanih uz cestu, lica
skamenjenog u dubokoj koncentraciji koja mu je bila potrebna za usmjeravanje konja
u sve tamniju no. Patience se blago nasmijeila. S njim e joj se taj san ostvariti.
Donijela je odluku i znala je da je odluka prava. Vidjeti Vanea kako se igra s njihovim
sinom uz kamin kao to je to inio Devil, kako voli bez razmiljanja to joj je bio
novi cilj.
Bio je to i njegov cilj znala je to i bez pitanja. Bio je Cynster, a Cynsterima je to
bilo najvanije. Obitelj. Nije postojalo nita iznad obitelji.
Vane ju je pogledao. Je li ti dovoljno toplo?
Stisnuta izmeu njega i Gerrarda i utopljena na njegovo inzistiranje dvjema
dekama, nije bila ni u najmanjoj opasnosti da osjeti studen. Sasvim mi je dobro.
Nasmijeila se i privila mu se blie. Samo vozi.
Blago je zagunao i nastavio voziti.
Oko njih se sputao sumrak. Teki svijetlosivi oblaci visjeli su im nisko nad
glavama. Zrak je bio otar, vjetar izboden injem.
Vaneovi su snani sivci vukli dvopreg i kotai su se glatko kotrljali makadamom.
Brzali su kroz veer prema noi, prema Bellamy Hallu, prema zadnjem inu duge
drame i prema zadnjem prizoru za Sablast i tajnovitog lopova. Brzali su da bi
napokon spustili zavjesu za tom predstavom, da bi glumce poslali kui i nastavili sa
svojim ivotom.
Sa stvaranjem svojega sna.

ilo se ve potpuno zamrailo kada je Vane skrenuo konje s ceste na stazu

koja je vodila do tala Bellamy Halla. No je postala studena; dah konja
pario se u nonoj tiini.
Bit e gusta magla noas, proaptao je Vane.
Stisnuta uz njega, Patience je kimnula.
Na obzoru se pojavio drugi od dva stranja taglja; Vane je neujno izgovorio
molitvu. Nije mu bila usliena. Kad je zaustavio kola uavi u tagalj, vidio je
Minnienu menaeriju kako se nagurava kroz drugi ulaz piljei prema glavnom
taglju, staji i kui iza. Primijetio je kako su svi tamo, ak se i Myst vrzmala uokolo.
Skoio je na tlo, pa spustio Patience. Ostali su im urno prili, s Myst na elu.
Preputajui Patience da se bavi Minnie i ostalima, Vane je pomogao Dugganu i
Gerrardu da smjeste sivce. Potom se smrknutog lica vratio grupi koja je aputala
nagurana u sreditu taglja.
Minnie je odmah kazala; Ako si nam htio rei da sad moramo ekati na ovom
propuhu, bolje da nita i ne govori.
Ratobornost joj se odraavala u dranju, a inae praktina Timms ju je podrala
zlovoljno kimajui. Svaki lan Minniene neskladne menaerije bio je jednako
odluan.
General je saeo ope raspoloenje. tetoina nas je sve nasamarila hou da
ga se razotkrije.
Vane im je prouavao lica, nepominog izraza. U redu. Govorio je kroz stisnute
zube. Ali ako itko od vas makar pisne ili bude toliko glup da nekim zvukom upozori
Colbyja ili Alice na nau prisutnost prije nego to skupimo dovoljno neoborivih
dokaza tko su Sablast i lopov... pustio je da se trenutak rastegne, a tek onda dovrio
reenicu: odgovarat e osobno meni. Je li to jasno?
Odgovorila mu je gomila kimajuih glava.
Morat ete initi tono ono to vam kaem. Osobito je znakovito pogledao
Edmonda i Henryja. Bez ikakvih pametnih ideja ili naglih dodataka planovima.
Edmond je kimnuo glavom. U redu.
Ne mora sumnjati u nas, dodao je Henry.
Vane se jo jedanput osvrnuo oko sebe. Svi su ga gledali pitomo i iskreno. Stisnuo
je zube i zgrabio Patience za ruku. Hajde, doite sad svi. Ali bez prie.
Poao je prema glavnoj tali i na pola puta do nje, od kue sakriven nekolicinom
zgrada za konje, stao je i, ukoeno nestrpljiv, priekao da stignu i ostali.

Nemojte hodati po ljunku ni po stazama, uputio ih je. Drite se trave.

Maglovito je, a zvuk u magli vrlo se dobro prenosi. Ne smijemo pretpostaviti da samo
sjede u salonu moda su u kuhinji, ili ak i vani.
Okrenuo se i poao dalje, zanemarujui zasad misli o tome kako se sa situacijom
nosi Minnie. Vjerojatno mu nije zahvalna, ali trenutano se mora posvetiti drugim
stvarima.
Kao, primjerice, tome gdje je Grisham.
Vodei za ruku Patience i s Gerrardom za leima, doao je do tala. Grishamove
su odaje bile nedaleko. Priekajte ovdje, proaptao je, usnica blizu Patienceinu
uhu. I zaustavite ostale na ovom mjestu. Vratit u se brzo.
S time je nestao u sjeni. Nije htio da Grisham pomisli da su na posjedu uljezi i da
podigne uzbunu.
No u Grishamovoj sobi nije bilo nikoga. Vane se vratio svojoj loe sastavljenoj
lovakoj ekipi sa stranje strane zamraenih tala. Duggan je provjerio sobe drugih
konjuara i ve je odmahivao glavom, doaptavajui mu: Nema nikoga. Vane je
kimnuo. Minnie je bila napomenula da je veini osoblja dala dopust.
Pokuat emo ui na bona vrata. Mogu i, pomislio je, provaliti kroz prozor
stranjega salona to je krilo najdalje od knjinice, Whitticombeova omiljena
skrovita. Poite za mnom, ali ne preblizu jedni drugima. I zapamtite da niste ni
pisnuli.
Svi su nijemo kimnuli. Gutajui beskorisnu psovku, Vane je poao prema grmlju.
Visoka ivica i travnati putovi barem su mu olakavali zabrinutost oko toga da bi ih
netko mogao uti, ali kad su se on i Patience, Duggan i Gerrard pribliili mjestu na
kojemu se ivica otvarala na otvoreni travnjak, preko puta im je zasjalo svjetlo.
Svi su se skamenili. Svjetlo je potom nestalo.
Priekajte ovdje. Proaptavi to, Vane se poeo uljati prema naprijed sve dok
mu se nije otvorio vidokrug preko travnjaka. Vidio je kuu, vidio je da su bona vrata
zatvorena, ali svjetlo je dopiralo iz ruevina. Sablast je veeras opet lutala.
Svjetlost se nakratko opet podigla i pod njezinim snopom Vane je spazio krupnu,
tamnu figuru kako po rubu travnjaka dolazi prema njima.
Natrag! prosiktao je, gurajui Patience, koja se bila douljala do njegova
ramena, u ivicu za leima. Pod okriljem ivice malo je priekao, brojei sekunde, a
onda je tamna figura zagazila na stazu i stala ravno pred njih.
Vane ga je zgrabio oko vrata i okrenuo od sebe. Duggan ga je pak uhvatio za
miie jedne ruke. ovjek se napeo i bio je spreman na tunjavu.
Cynster! prosiktao je Vane i figura u njegovim rukama je klonula.
Hvala Bogu! prema njima je mirnuo Grisham. Vane ga je pustio. Gledajui niz
put, bilo mu je drago primijetiti da se ostatak ekipe ukopao na mjestu i sakrio se u
sjene. Sada su se, meutim, primicali blie.
Ne znam to uiniti. Grisham si je trljao vrat.
Vane je provjerio to se dogaa nositelj svjetiljke i dalje je bio dosta daleko od
njih i paljivo je koraao preko prevrnutog kamenja. Ponovno se okrenuo prema

Grishamu. to se dogodilo?
Colbyjevi su stigli kasno popodne pa sam pretpostavio da je to znak za koji ste
mi rekli da ekam. Odmah sam im rekao da smo u kui samo ja i dvije sluavke
ak mi se inilo da je Colbyju drago zbog toga. Naredio je da naloim vatru u
knjinici i zatim traio veeru neto ranije nego to je uobiajeno. Nakon toga nam je
rekao da se moemo povui, kao da nam radi kakvu uslugu. Grisham je tiho frknuo.
I naravno, pozorno sam ih promatrao. Neko su vrijeme ekali, a zatim su uzeli jednu
svjetiljku iz knjinice i poli prema ruevinama.
Grisham je pogledao iza sebe. I Vane je provjerio pa mu kimnuo da moe
nastaviti. Imali su jo malo vremena prije nego to aputanje postane preopasno.
Otili su skroz do opatove loe, nakesio se Grisham. Ja sam ih pratio izbliza.
Gospoica Colby je stalno gunala, ali nisam opet bio tako blizu da bih uo to je
govorila. Colby je otiao ravno do onog kamena za koji sam vam rekao. Grisham je
kimnuo Vaneu. Dobro ga je pregledao i provjerio da ga nitko nije podizao. Nakon
toga je bio jako zadovoljan sam sa sobom. Onda su poli natrag, a ja sam krenuo pred
njima da budem ovdje i vidim to e uiniti sljedee.
Vane je podigao obrve. Doista, to?
Svjetlo je opet zabljesnulo, ovaj put mnogo blie i svi su se ukipili. Vane se drao
ruba ivice, svjestan da se Patience stie uz njega. Drugi su se polako pribliavali,
skupljeni zajedno da bi bolje vidjeli dio travnjaka pred bonim vratima.
Ali to nije poteno! Ne razumijem zato si morao vratiti moje blago.
Nezadovoljno gunanje Alice Colby plutalo je po ledenom zraku. Ti e dobiti svoje
blago, a ja neu imati nita!
Ve sam ti rekao da te stvari nisu tvoje! Whitticombeov je ton od razdraenog
postao gnjevan. Mislio sam da si tu lekciju nauila nakon zadnjeg puta. Ne elim da
te uhvate sa stvarima koje nisu tvoje. Samo mi jo nedostaje da me svi zapamte kao
brata kradljivice!
Ni tvoje blago nije tvoje!
To je drugo. Whitticombe im je uao u vidokrug upravo pred bonim vratima.
Osvrnuo se prema Alice koja ga je slijedila i prezrivo mrknuo. Ovaj sam put tvoje
ludosti barem mogao iskoristiti za neto dobro mi je dolo da odvratim
Cynsterovu pozornost. Dok on oslobodi mladog Debbingtona, ja u imati vremena da
dovrim svoj posao.
Posao? Alicein je prezir bio jednak onome u njezina brata. Opsjednut si tom
blesavom potragom za blagom. Ima li blaga ili nema? papagajski je ponavljala u
tonu podrugljive pjesmice.
Whitticombe je otvorio vrata. Daj, samo ui.
I dalje pjevuei budalastu pjesmicu, Alice je ula kroz vrata.
Vane je pogledao Grishama. Tri kao da te svi vrazi gone kroz kuhinju pa do
starog salona iza knjinice. Mi emo doi do prozora.
Grisham je kimnuo glavom i potrao.
Vane se okrenuo prema ostalima; svi su ga gledali s nijemim iekivanjem.
Stisnuo je zube. Sad emo se vratiti, brzo i tiho, oko kue do terase. Na terasi

moramo biti posebno tihi Whitticombe e vjerojatno poi u knjinicu. Moramo

saznati vie o tom blagu koje trai i je li on doista taj koji je udario Gerrarda.
Svi su kao jedan kimnuli glavama. Odupirui se snanom porivu da zaguna,
Vane je, drei Patience za ruku, poveo povorku kroz grmlje.
Prolazili su uz put za koije, a zatim se oprezno uspeli do terase. Myst je kao brza
sjenka trala pred njima. Vane je ispod glasa opsovao i pomolio se da luda ivotinja
ne uini kakvu glupost.
Grisham je ekao kao sablast na dugim prozorima salona. Polako je otpustio
kvaku i Vane je uao, potom pomogavi Patience da prijee preko povienog praga.
Svaaju se u predvorju, proaptao je Grisham, oko toga kome pripada neki
slon.
Vane je kimnuo. Osvrnuo se i vidio da Timms i Edmond pomau Minnie da ue u
salon. Potom je priao zidu i otvorio vrata skrivena u oplati salona, otkrivajui druga
vrata, skrivena u oplati druge prostorije, knjinice. S rukom na zasunu tih drugih
vrata Vane je, mrtei se bacio pogled iza sebe.
Okupljena je ekipa posluno zadrala dah.
Otvorio je vrata.
Knjinica je bila prazna, osvijetljena samo plamicima koji su se razigrali u
kaminu.
Gledajui po prostoriji, Vane je spazio dvije velike pregrade koje su se ljeti
koristile da bi zatitile knjige od suneva svjetla. Pregrade nisu bile savijene, nego su
stajale otvorene paralelno s kaminom, ograujui tako ognjite od prozora prema
terasi.
Zakoraio je unatrag i povukao Patience prema sebi. Kimajui glavom prema
pregradama, njeno ju je pogurnuo kroz vrata. Veoma brzo, oiju prikovanih uz
ulazna vrata u knjinicu, potrala je po podu koji je, sreom, bio prekriven debelim
turskim sagom, a zatim se sakrila iza najudaljenije pregrade.
Vane nije ni trepnuo, a Gerrard je ve poao za sestrom.
Pogledao je unatrag i kimnuo ostalima prema sobi, a zatim krenuo za svojim
buduim urjakom.
Kada su se pred vratima knjinice zauli koraci, cijela je ekipa osim Grishama,
koji je radije ostao u salonu, stajala sakrivena iza dvije pregrade, oiju uprtih u uske
procijepe izmeu ploa.
Vane se tiho pomolio da nitko ne kihne.
Kvaka na vratima se okrenula i Whitticombe je uao kroz vrata, lica i dalje
zgrena u prezrivu grimasu. Nije vano iji je slon! injenica je da predmeti u njemu
nisu bili tvoji!
Ali ja sam ih eljela! Lica prepuna crvenih mrlja, Alice je stegnula ake. Drugi
su ih izgubili, ja sam ih nala i postali su moji, ali ti si mi ih uzeo! Stalno mi uzima
stvari!
Zato to to uope nisu tvoje stvari! krguui zubima, Whitticombe je gurnuo
Alice u naslonja uz vatru. Daj, samo sjedi ovdje i uti.

E, pa neu utjeti! Aliceine su oi bljesnule. Uvijek mi govori da ne mogu

imati stvari koje elim i da je pogreno to to ih uzimam, a ti e uzeti blago iz
opatije. A ni ono nije tvoje!
To nije isto! zagrmio je Whitticombe. Dobacio je Alice jedan prijetei pogled.
Znam da ti je teko shvatiti razliku, ali pronalaenje iskopavanje izgubljenog
crkvenog blaga, obnavljanje velianstvene opatije Coldchurch to nije isto kao i
kraa!
Ali ti to blago eli samo za sebe.
Ne! viknuo je Whitticombe, a zatim se prisilio da duboko udahne i spusti glas.
Ja elim biti onaj koji e pronai blago. Potpuno sam ga spreman predati dalje
nadlenim vlastima, ali... Podigao je glavu i uspravio se. Slava pronalaenja blaga,
ugled onoga tko je neumornim prouavanjem pronaao i otkrio izgubljeno blago
opatije Coldchurch to, objavio je, To e biti moje.
Iza pregrade, Patience je pogledala Vanea. Turobno se nasmijeio.
Sve je to lijepo, zagunala je Alice, Ali ne mora se pretvarati da si takav
svetac. Nema nieg svetog u tome to si onog blesavog djeaka udario kamenom.
Whitticombe se ukoio i zapiljio se u Alice.
Ona se pak prezrivo nasmijeila. Mislio si da ne znam, je li tako? Ali u tom sam
trenutku bila u sobi predrage Patience i taman sam bila pogledala kroz prozor prema
ruevinama. Zlobno se nasmijeila. Vidjela sam te. Vidjela sam kako podie
kamen, kako mu se ulja s lea i vidjela sam kako ga udara.
Zavalila se u naslonjau, pogleda prikovana uz Whitticombeovo lice. O, ne, dragi
brate, nisi ti nikakav svetac.
Whitticombe je frknuo i prezrivo odmahnuo rukom. Nisam ga uope tako jako
udario, dobio je samo blagi potres mozga. Dovoljno da ne zavri onu skicu. Zatim se
ushodao. Kad se samo sjetim oka koji sam doivio kada sam ga vidio da prka oko
podrumskih vrata opatije! ivo je udo da ga nisam jae udario. Da je bio znatieljniji
ili da je to spomenuo svojim prijateljima Chadwicku, Edmondu ili, Boe oslobodi,
Edgaru Bog zna to bi se onda dogodilo. Te bi budale ukrale moje otkrie!
Tvoje otkrie?
Da, moje! Slava e pripasti meni! Whitticombe je nastavio etati po knjinici.
No stvari su se na kraju savreno posloile. Udarac u glavu bio je dovoljan da zaplai
staru damu pa da svojeg ljubljenog neaka odvede u London i, hvala Bogu, povela je i
sve ostale. Zato sada ve sutra mogu unajmiti neke lutalice da mi pomognu
podii kamen i onda...
Whitticombe se pobjedniki okrenuo, a zatim se zamrznuo u pola pokreta.
Svi koji su virili kroz pregrade vidjeli su prizor uzdignute ruke, kao da se
sprema odrati kakav veliki govor, odjednom je zastao i razrogaio oi prema
sjenama u kutu sobe. Meu ekipom iza pregrade zavladala je napetost. Nitko nije
vidio niti mogao zamisliti u to to zuri.
Prvo su mu se pokrenula usta, ali samo ih je otvarao i zatvarao, nesposoban
izustiti i rijei. No onda mu se oteo uzvik uasa: Aaaaaaaa! Prestravljena lica upro
je prst u sjenu. to ta maka radi ovdje?

Alice je pogledala pa mu se namrtila. To je Myst, Patienceina maka.

Znam. Whitticombeov je glas drhtao, ali pogled se nije pomicao.
Izlaui se opasnosti virenjem pokraj pregrade, Vane je spazio Myst kako sjedi
savreno uspravna, svevideeg plavog pogleda uperenog u Whitticombeovo lice.
Ali bila je u Londonu! prosiktao je Whitticombe. Kako je dola ovamo?
Alice je slegnula ramenima. Nije dola s nama.
Znam to!
Netko se prigueno nasmijao, a zatim se druga pregrada zatresla pa zanjihala. Na
njezinu se vrhu pojavila ruka i uspravila je, a zatim nestala.
Vane je uzdahnuo i iskoraio iza svoje pregrade. Whitticombeov pogled, za koji bi
se Vane bio okladio da ne moe postati lui, u tom je trenutku to postao.
Dobra veer, Colby. Vane je domahnuo Minnie da izae iza pregrade, a slijedili
su je i ostali.
Dok je cijelo Minnieno kuanstvo izlazilo na vidjelo, Alice se zasmijuljila. Toliko
o tvojim tajnama, dragi brate. Utonula je dublje u naslonja, zlobno se kesei, oito
nimalo ne marivi za vlastite prijestupe.
Whitticombe joj je dobacio jedan kratak pogled, a zatim se uspravio. Ne znam
koliko ste uli...
Sve smo uli, odvratio je Vane.
Whitticombe je problijedio i brzo pogledao Minnie.
Ona ga je pak promatrala s izrazom gaenja i odbojnosti na licu. Zato? upitala
ga je. Imao si krov nad glavom, ivio si udobno. Zar je slava toliko vana da si zbog
nje bio spreman poiniti zloine? I zbog ega? Zbog budalaste matarije?
Whitticombe se ustoboio. Nije to budalasta matarija! Crkveno blago pokopano
je prije rasputanja samostana. To se jasno spominje u opatijskim zapisima, ali nakon
rasputanja vie se ne spominje. Bila mi je potrebna cijela vjenost da otkrijem gdje je
skriveno. Prvo mi se loginim inila grobnica, ali tamo nema nieg osim ute. Svi su
zapisi upuivali na podrum, ali stari su podrumi odavno iskopani i u njima nita nije
pronaeno. Jo se vie uspravio, potaknut vlastitom vanou. Samo sam JA
pronaao opatov podrum. Tamo je pronaao sam vrata koja vode do njega.
Pogledao je Minnie dok mu je u oima bljetala pohlepna nada. Vidjet e sutra.
Tada e razumjeti.
Minnie je sumorno odmahnula glavom. Nikada neu razumjeti, Whitticombe.
Edgar je proistio grlo. A bojim se i da neete nita pronai. Nemate to
pronai.
Whitticombeove su se usnice iskrivile. Diletant, frknuo je prezrivo. to vi
uope znate o istraivanju?
Edgar je slegnuo ramenima. Moda ne znam mnogo o istraivanju, ali znam o
Bellamyjevima. Zadnji je opat bio Bellamy ne imenom, ali postao je djed sljedee
generacije. On je svojim unucima rekao za zakopano blago i ta se pria prenosila sve
dok u doba obnove jedan Bellamy nije zatraio i dobio pravo na zemljite opatije.
Edgar se blago nasmijeio Minnie. Blago je svuda oko nas. Rukom je pokazao

prema zidovima i stropovima. Taj prvi Bellamy iskopao je blago im je stupio nogom
na novo zemljite. Prodao je blago i iskoristio novac za izgradnju Halla te za udaranje
temelja buduem bogatstvu obitelji.
Gledajui ravno u Whitticombeove zaprepatene oi, Edgar se nasmijeio. Blago
je cijelo vrijeme bilo ovdje. Niste ga morali traiti.
Ne, rekao je Whitticombe, ali u njegovu glasu nije bilo pravoga uvjerenja.
O, da, odvratio je Vane, upirui u njega silovit pogled. Da ste pitali mene ili
Grishama mogli smo vam rei da je opatov podrum prije vie od sto godina
zazidan i napunjen zemljom. Nita neete nai pod onim vratima.
Whitticombe je i dalje zurio, ali oi su mu sada postale staklaste.
Mislim, Colby, da nam dugujete isprike, zar ne? prijekorno ga je pogledao
General.
Whitticombe je mirnuo, a zatim osorno podigao glavu. Pa, ne vidim da sam
uinio ita posebno loe barem ne po standardima ovoga drutva. Grei lice u
grimasu, sve ih je promotrio, a zatim prezrivo odmahnuo rukom. Tu je gospoa
Agatha Chadwick, koja je jedva uspjela pokopati svojega glupoga mua, a sada se
svim silama trudi uhljebiti ker bez tri iste u glavi te sina koji nije mnogo bolji. A
Edmond Montrose pjesnik i dramatiar koji puno pria, ali nikada nita nije
postigao. A ne smijemo zaboraviti ni vas, zar ne? Whitticombe je pogledao
Generala. General bez vojske, koji nije bio nita drugo osim obinog narednika u
pranjavoj vojarni. Pritom se valja prisjetiti i gospoice Edith Swithins tako drage,
tako blage za koju nitko ne bi rekao da se spetljala s Edgarom, samoukim
povjesniarom. I to u njezinim godinama!
Prolijevajui u, Whitticombe se na kraju okrenuo prema Patience. I na kraju,
s uitkom je izustio, tu nam je i gospoica Patience Debbington, neakinja nae
cijenjene domaice...
Vuuuu! Whitticombe je poletio unatrag i sletio nekoliko metara dalje, na drveni
pod.
Patience, koja je stajala uz Vanea, brzo je istupila da bi prila Vaneu. Vane je pak
ve bio istupio dok je udario Whitticombea tako snano da je preletio dio prostorije.
Drei se za Vaneovu ruku, Patience je pogledala prema dolje i pomolila se za to
da Whitticombe ima dovoljno razboritosti da ostane na tlu. Osjetila je kako se elini
miii pod njezinom rukom napinju. Pokua li se Whitticombe braniti, Vane e ga
rastaviti na sastavne dijelove.
Whitticombe je zaprepateno trepnuo i povratio svijest. Dok su se svi ostali
okupljali oko njega, podigao je ruku do svoje eljusti i bolno se namrtio. Napad!
graknuo je.
A prebijanje bi moglo tek uslijediti. Upozorenje koje je, prema Patienceinu
miljenju, bilo sasvim bespotrebno dolo je od Vanea. Svaka bi prisebna osoba to
bila i sama zakljuila iz samo jednog pogleda na Vaneovo kameno lice.
Whitticombe je piljio u njega, a zatim pogledao ostale iz okupljene gomilice.
Udario me!
Stvarno? upitao je Edmond razrogaenih oiju. Nisam nita vidio. Zatim je

pogledao Vanea. Biste li to, molim vas, ponovili?

Ne! uzviknuo je Whitticombe u oku.
Zato ne? javio se General. Dobro lemanje bi vam zbilja dobro dolo. Moda
vam ulupa neto razuma u glavu. Evo svi emo doi gledati i osigurati fair play.
Bez udaraca ispod pojasa i slino.
Uasnuti izraz na Whitticombeovu licu dok je promatrao lica osoba koje su se
okupile oko njega i meu njima nije pronalazio nijedno koje bi mu pruilo podrku
bilo bi smijeno da je bilo tko od prisutnih bio raspoloen za zabavu. Kada se
pogledom vratio do Vanea, duboko je udahnuo i mrcnuo: Nemojte me udariti.
Vane ga je pogledao suenih oiju i odmahnuo glavom. Njegova je borbena
napetost popustila pa je odstupio. Kukavica prava pravcata.
Presudu je doekao itav zbor odobravajuih uzdaha i kimanja glavom. Duggan se
progurao kroz grupicu i uhvatio Whitticombea za okovratnik. Podigao je nesretnika
na noge, a zatim pogledao Vanea. Da ga zakljuam u podrum?
Vane je pogledao Minnie. Stisnutih je usnica kimnula glavom.
Alice, koja je cijeli incident promatrala s osvetnikim uitkom, nasmijala se i
mahnula Whitticombeu. Pa, dovienja, dragi brate! Ve tri mjeseca eli u podrum,
sad uivaj! Grohoui, ponovno je utonula u naslonja.
Agatha Chadwick je poloila ruku na Minnienu podlakticu. Dopustite meni.
Dostojanstveno je prila Alice i pozvala ker: Angela.
Angela jednom za promjenu nije prosvjedovala niti se nevoljko vukla do majke.
Pridruila se majci i odluno uhvatila Alice za drugu ruku. Zajedno su je podigle na
noge.
Hajde, poimo. Gospoa Chadwick se okrenula prema vratima.
Alice je pogledavala jednu pa drugu. Jeste li donijele mojeg slona? Moj je, znate.
Na putu je iz Londona. Agatha Chadwick je dobacila kratak pogled Minnie.
Zakljuat emo je u njezinu sobu.
Minnie je kimnula glavom.
Svi su gledali trojku kako prolazi kroz vrata, a onoga trenutka kada su se
zatvorila, eljezna volja koja je zadnjih sati drala Minnienu kraljenicu uspravnom
se istopila. Klonula je na Timms, a Vane je tiho opsovao. Ovaj put nije traio
doputenje samo je podigao Minnie na ruke i njeno je poloio u naslonja iz
kojega je ustala Alice.
Minnie mu se plaho nasmijeila. Dobro sam, samo sam malo potresena.
Nasmijeila se. Uivala sam dok je Whitticombe letio na drugi kraj sobe.
Sretan da joj vidi osmijeh, Vane je uzmaknuo i pripustio Patience blie Minnie.
Edgar je u drugi naslonja upravo bio smjetao Edith Swithins, koja je takoer bila na
izmaku snaga.
Dok je uranjala u meku fotelju, i ona se nasmijeila Vaneu. Nikad jo nisam
vidjela tunjavu. Ba je bilo uzbudljivo! Kopajui po torbici, izvukla je dvije kutijice
mirisnih soli. Dodala je jednu Minnie. Mislila sam da sam ih izgubila prije mnogo
godina, ali proli su se tjedan pojavile na vrhu moje torbice.

mrcnula je ponad boice i mirnula prema Vaneu.

U tom je trenutku shvatio da se i dalje u stanju zarumenjeti. Osvrnuo se oko sebe
General i Gerrard su razgovarali, a onda je General podigao pogled. Samo
razgovaramo o logistici. Ovdje nema osoblja, a jo nismo veerali.
Zbog te su se napomene odjednom svi pokrenuli, poeli loiti ognjita, namjetati
krevete te pripremati i posluivati toplu, hranjivu veeru. Grisham, Duggan i dvije
sluavke cijelo su vrijeme pomagali, ali svi su, osim Whitticombea i Alice, pridonijeli.
Kako u salonu nije bila naloena vatra, dame su ostale za stolom dok su gospoda
toila porto. Dok su svi zajedno prepriavali dogaaje koji su se odvili posljednjih
nekoliko tjedana, bilo je oito da se meu njima stvorilo prijateljstvo, veza stvorena
proivljavanjem zajednikih iskustava.
Na kraju, kada je zijevanje poelo ozbiljnije naruavati razgovor, Timms se
okrenula prema Minnie. to e uiniti s njima?
Svi su uutjeli, a Minnieno se lice lijeno izvilo u grimasu. Zbilja su jadni. Sutra u
razgovarati s njima, ali kransko mi milosre ne doputa da ih izbacim van. Barem
ne sada, ne na snijeg.
Snijeg? Edmond je podigao glavu, a zatim ustao od stola i razgrnuo zastore.
Sitne su se pahuljice vrtjele pod zrakom svjetlosti koja je prodirala kroz prozor. Pa,
vidi ti ovo!
Vanea prizor nije oduevio tako kao Edmonda. Imao je planove, a dubok se snijeg
u njih nikako nije uklapao. Pogledao je Patience koja je sjedila pored njega, a zatim se
nasmijeio, ispivi zadnje gutljaje porta iz ae.
Sudbina ne moe biti tako okrutna.
Bio je zadnji koji se uspeo stubama nakon to je jo jedanput obiao golemu kuu.
Oko njega je vladala tiina; nitko se i nita nije pomicalo pa se inilo da je jedino ivo
bie u starome zdanju Myst, koja je jurila po stubama pred njim. Malena ga je maka,
naime, odluila pratiti u obilasku kue, umiljavajui mu se oko izama, a zatim
nestajui u sjenama. Izaao je kroz bona vrata da bi promotrio nebo, a Myst je izala
za njim, ponovno nestajui u mraku. Vratila se nakon nekoliko minuta, kiui od
pahuljica na ruiastom nosu i otresajui ih prezrivo sa svojega krzna.
Misli usmjerenih k budunosti, poao je za Myst uz stube, preko galerije pa niz
hodnik. Stigao je do svoje sobe i otvorio je vrata, a Myst je jurnula unutra.
Nasmijeio se i uao za njom, a zatim se sjetio da je htio otii do Patienceine sobe.
Osvrnuo se po sobi ne bi li dozvao Myst, a onda je spazio Patience kako drijema u
naslonjau kraj kamina.
Usnica podignutih u osmijeh, zatvorio je vrata. Myst je probudila Patience prije
no to je doao do nje. Podigla je pogled, ustala i zatim mu se uputila ravno u zagrljaj.
Obavio je ruke oko nje.
Oi su joj sjajile. Volim te, rekla je.
Nasmijeio se pa se sagnuo da bi je poljubio. Znam.
Patience mu je uzvratila njenim milovanjem. Zar sam toliko oita?

Jesi. Vane ju je ponovno poljubio. Taj dio jednadbe nikada nije bio upitan.
Usnicama je dodirnuo njezine. A ni ostatak. Ne od trenutka kada sam te prvi put
uhvatio u naruje.
Ostatak jednadbe bili su njegovi osjeaji prema njoj.
Patience se odmakla da bi mu mogla prouiti lice. Podigla je ruku prema njegovu
obrazu. Morala sam biti sigurna u to.
Lice mu je promijenilo izraz; udnja mu je gorjela u oima. Eto, sada jesi.
Pognuo je glavu i ponovno je poljubio. I nemoj to nikada zaboraviti.
Iako bez daha, Patience se zasmijuljila. Morat e me podsjeati.
O, hou, itekako. Svakoga jutra i svake veeri.
Njegove su rijei bile zavjet bile su obeanje. Patience je potraila njegove
usnice svojima i stala ga ljubiti do iznemoglosti. Smijuljei se, Vane je podigao glavu.
Prebacujui joj jednu ruku preko ramena, poveo ju je prema krevetu. Teoretski, ti ne
bi smjela biti ovdje.
Zato? Kakva je razlika u tome jesmo li u mojem ili u tvojem krevetu?
Poprilino velika, barem po standardima posluge. Prihvatit e prizor u kojemu
mukarac lunja po kui u ranim jutarnjim satima, ali iz nekog razloga, vide li da isto
ini dama u spavaici, pokrenut e se suluda nagaanja.
Ah, uzdahnula je Patience dok su se zaustavljali pred krevetom. Ali bit u
potpuno odjevena, pokazala je na haljinu u koju je bila odjevena. Nee biti razloga
za nagaanja.
Vane ju je pogledao u oi. A kako e ti izgledati kosa?
Kosa? mirnula je. Morat e mi, dakle, pomoi da je ponovno poeljam i
podignem. Pretpostavljam da elegantna gospoda kao to si ti takve vjetine naue
ve u najranijoj mladosti.
Zapravo, ne. Vane je ozbiljna lica posegnuo za njezinim ukosnicama. Mi,
razvratnici prvoga reda... Bacajui njezine ukosnice posvuda po podu, spustio joj je
kosu na ramena, a zatim ju je, uz zadovoljan osmijeh, obavio rukama oko struka i
snano je privukao prema sebi. Mi se bavimo, rekao je gledajui je u oi,
stjecanjem drugih vjetina. Kao to je rasputanje damskih kosa. I skidanje njihove
odjee. Odvlaenje u krevet. I druge stvari.
Pokazao joj je. Vrlo joj je zorno pokazao.
Dok je irio bedra i uranjao dublje u nju, Patiencein se dah isprekidao i buno
odjeknuo sobom.
Pomicao se u njoj, osvajao je, posjedovao, prodirao duboko pa se povlaio i
ponovno je ispunjavao. Oslanjajui se na ruke, podigao se iznad nje i tijelom je volio.
Patience se izvijala pod njim. Kada je pognuo glavu i potraio joj usnice, uhvatila se
za njegova milovanja, grevito se uhvatila za taj trenutak. Grevito se privila uz njega.
Kad su im se usnice razdvojile, uzdahnula je, a zatim osjetila rijei koje joj je
govorio dok se pomicao duboko u njoj.
Svojim te tijelom veliam. Svojim te srcem oboavam. Volim te. I ako eli da ti
to kaem tisuu puta, uinit u to. Samo se udaj za mene.

Hou. Patience je ula te rijei u svojim uima, okusila ih je na usnicama,

osjetila ih je kako odzvanjaju u njezinu srcu.
U sljedeih sat vremena preko usana im nije prela nijedna suvisla rije. Toplu je
nepominost sobe samo povremeno prekidalo utanje pokrivaa i tiho mrmljanje.
No onda se tiina razlomila pod tihim stenjanjem, uzdasima, dahtanjem i oajnikim
hvatanjem zraka. Vrhunac je bio tih, prodorno sladak vrisak koji se pretvorio u jecaj,
pa zatim u duboko, grleno stenjanje.
Dok se vani uzdizao mjesec, u njihovoj se sobi vatra pomalo gasila.
Zarobljeni jedno drugome u zagrljaju, isprepletenih udova i srdaca, mirno su
spavali.
Zdravo! Gerrard je stajao na prednjim stubama i sa irokim im osmijehom mahao
na pozdrav.
Veselo domahujui, Patience se okrenula prema naprijed, udobno se smjetajui
pod debelu deku. Pod deku bez koje joj Vane nije dopustio da poe na vonju s njim.
Dobacila mu je jedan upitan pogled. Nee valjda stalno ovako gnjaviti?
Tko? Ja? Dobacio joj je jedan neobian pogled. Nikada!
Odlino. Patience je zabacila glavu i pogledala u nebo, koje je i dalje prijetilo
snijegom. Zbilja nema potrebe za tolikom brigom, naime. Savreno sam se navikla
brinuti sama za sebe.
Vane je upro pogled u ui svojih konja.
Patience mu je iskosa dobacila jo jedan pogled. Da, i ba sam htjela
spomenuti... Kada je samo podignuo obrvu, ali zadrao pogled na sivcima, podigla je
nos u zrak i hrabro izjavila: Ako ti ikada ponovno padne na pamet da ode u zimski
vrt s nekom lijepom enom, pa makar ti i bila u rodu makar ti bila i roena sestra
neu se smatrati odgovornom za posljedice.
Na to ju je ipak pogledao, i to s umjerenom znatieljom.
Posljedice?
Za gungulu koja bi neizbjeno uslijedila.
Aha, Vane je opet pogledao pred sebe, skreui konjima na glavnu cestu. A s
tobom? na kraju je upitao. Pitomoga je glasa upitno podigao obje obrve. Zar ti ne
voli zimske vrtove?
Moe me odvesti da pogledam koji god zimski vrt hoe, otresla se Patience.
Ali moja naklonost biljkama lonanicama nije, kao to vrlo dobro zna, tema ovoga
razgovora.
Vaneu su se usnice trznule pa podigle, ali vrlo blago. Naravno. Ali tu temu
moe odmah izbaciti iz glave. Patience je po pogledu koji joj je uputio znala da je
smrtno ozbiljan. A potom se nasmijeio onim svojim, cynsterovskim, vujim
osmijehom. Zato bih ikamo odlazio s bilo kojom drugom lijepom enom kada
mogu zimske vrtove pokazivati tebi?
Patience se zacrvenjela, neto progunala, zatim uperila pogled naprijed.
Tanki je sloj snijega prekrivao krajolik i svjetlucao je na suncu. Povjetarac je bio

studen, oblaci olovno sivi, ali vrijeme je i dalje bilo dobro dovoljno dobro za
vonju. Doli su do glavne ceste i Vane je skrenuo prema sjeveru. Zapucao je uzdama
i sivci su iskoraili. Podiui lice prema povjetarcu, Patience je uivala u postojanom
ritmu koije, u osjeaju putovanja po novoj cesti, u novome smjeru.
Pred njima su se poeli ukazivati krovovi Ketteringa. Duboko je udahnula i rekla:
Sada bismo vjerojatno trebali poeti planirati.
Vjerojatno, sloio se Vane. Usporio je sivce kada su uli u gradi. Mislio sam
da bismo veinu vremena ivjeli u Kentu, rekao je i pogledao je. Kua u Ulici
Curzon dovoljno je velika za obitelj, ali osim obveznog pojavljivanja u jeku sezone, ne
vidim razloga da tamo provodimo previe vremena. Osim ako ti se poeo sviati
gradski ivot.
Ne, naravno da ne, trepnula je Patience. Kent zvui sjajno.
Izvrsno. Jesam li ti spomenuo da tamo treba dosta toga preurediti? Vane joj se
nasmijao. A bilo bi milijun puta bolje da se time pozabavi ti umjesto mene.
Potrebno je neto uiniti s veim dijelom kue, posebice s djejim sobama.
Patience je samo neujno izgovorila: Oh.
Naravno, nastavio je Vane, vjeto usmjeravajui konje kroz glavnu ulicu, prije
nego to doemo do djejih soba, trebali bismo razmisliti o glavnoj spavaoj sobi.
Nevina izraza na licu, uhvatio je Patiencein pogled. Pretpostavljam da e i tamo
htjeti neke stvari promijeniti.
Patience ga je pogledala suenih oiju: A prije nego to doemo do spavae sobe,
kako bi bilo da prvo skoknemo do crkve?
Vaneove su se usnice trznule, ali i dalje je gledao pred sebe. Aha, da. U tom
smislu postoje odreeni problemi.
Problemi?
Da. Kao, primjerice, u koju crkvu?
Patience se namrtila. Postoji li u tvojoj obitelji neka tradicija?
Ne ba. Nita ime bismo se trebali optereivati. Uglavnom se stvari svode na
ono to se svakome osobno najvie svia. Izaavi iz grada, Vane je neto bre
potjerao sivce i neto se pozornije posvetio Patience. eli li veliko vjenanje?
Namrtila se. Nisam o tome ba previe razmiljala.
Pa, razmisli. I pritom imaj na umu da ako se odluimo za tu varijantu, samo s
Cynsterove strane treba pozvati tristo prijatelja i poznanika.
Tristo?
I to su samo oni najblii.
Nije joj trebalo dugo da odmahne glavom. Mislim da nema potrebe za velikim
vjenanjem. Organizacija bi trajala itavu vjenost.
Vrlo vjerojatno.
A koja nam je druga mogunost?
Ima ih nekoliko, rekao je Vane. Ali najbre se vjenati putem posebne
dozvole. To se moe uiniti bilo kada i ne zahtijeva gotovo nikakvu organizaciju.

Osim to je potrebno nabaviti dozvolu.

Hmmm. Vane se zagledao pred sebe. Jedino pitanje koje imam za tebe jest
kada se eli udati?
Patience je neko vrijeme razmiljala, a onda je pogledala Vanea, pomalo zbunjena
injenicom to uporno gleda pred sebe i odbija je pogledati u oi. Ne znam, na
kraju je rekla. Ti odaberi datum.
U tom ju je trenutku pogledao. Sigurno? Nee prigovarati na moj izbor?
Patience je slegnula ramenima. Zato bih? to prije, to bolje, ako elimo nastaviti
ovako.
Vane je izdahnuo i malo bre potjerao konje. Danas poslijepodne, rekao je.
Danas posli... Patience se okrenula na sjedalu i pogledala ga, a zatim pokrila
usta dlanom. Ti ve ima dozvolu.
U depu mi je, vuje se nasmijeio Vane. To sam radio juer dok me Sligo
posvuda traio.
Patience je klonula natrag na sjedalo. A onda je odjednom shvatila zato se
Gerrard onako iroko smjekao, zato se voze ovim tempom i zato su ve preli tako
veliku udaljenost.
Kamo idemo? upitala je.
Idemo se vjenati. U Somersham, nasmijeio se Vane. Tamo je jedna crkva u
selu pokraj vojvodskog posjeda s kojom sam, moglo bi se rei, povezan. Od svih
crkava u ovoj zemlji, tamo bih se htio oeniti. A vikar, gospodin Postlethwaite, rado
e nam uiniti tu uslugu.
Blago joj se zavrtjelo u glavi pa je duboko udahnula i zatim izdahnula. No
dobro, naposljetku je rekla. Vjenajmo se onda u selu u Somershamu.
Vane ju je pogledao. Sigurna si?
Gledajui ga u oi i u njima pronalazei nesigurnost, pitanje i bojazan, Patience se
nasmijeila i primakla mu se blie. Iznenaena sam. Zapanjena, rekla je, ali se
nasmijeila jo jae, pokazujui svu svoju radost, Ali sam i sigurna.
Podvlaei jednu ruku pod Vaneovu, drugom je teatralno mahnula. Vozi!
Vane se nasmijeio i posluao je. Patience se naslanjala na njega i oslukivala
klopotanje kotaa. Njihovo je zajedniko putovanje ve zapoelo. A njihov san on
ih je ekao iza sljedeeg zavoja.

jenali su se u intimnoj, izrazito komornoj atmosferi, gotovo bez

uzvanika. Njihov svadbeni doruak, pak, odran mjesec dana nakon
vjenanja, bio je golem.
Honoria ga je organizirala zajedno s drugim damama iz obitelji
Cynster, a odran je u Somersham Placeu.
Dugo si ekao sa enidbom! ledi Osbaldestone mravim je prstom podbola
Vanea, a zatim istim prstom zamahnula prema Patience. Pazi da ga dri na uzdi.
Previe je Cynstera predugo na slobodi.
Okrenula se da bi porazgovarala s Minnie, a Vane je tek tada poeo normalno
disati. Patience ga je pogledala. ena je uasna, branio se. Pitaj koga god eli.
Patience se nasmijala. Odjevena u svilenu haljinu boje staroga zlata, vre je
uhvatila Vanea pod miku i rekla: Doi sada sa mnom i lijepo se ponaaj.
Vane se nasmijeio i dopustio joj da ga odvede u drutvo, gdje su avrljali s
gostima koji su se okupili ne bi li im zaeljeli sreu. Bila je sve to je ikada mogao
poeljeti, sve to mu je ikada bilo potrebno. I bila je njegova.
Bio je zbog toga spreman primati estitke do sudnjega dana.
Kreui se kroz gomilu gostiju, u jednom su trenutku doli do Honorije i Devila,
koji su inili isto to i oni.
Patience je zagrlila Honoriju. Predivno si nam ovo priredila.
Zadovoljna i ponosna enska glava obitelji, Honoria je zablistala. Mislim da je
torta bila vrhunac. Gospoa Hull je ovaj put nadmaila samu sebe. Vieslojna vona
torta prekrivena marcipanom bila je ukraena vjetrokazom 4 izraenim od
karameliziranog eera.
Vrlo matovito, suho je komentirao Vane.
Honoria je zagunala. Vi mukarci nikada ne znate cijeniti takve stvari, iako
biste trebali. Pogledala je Patience. Ti se barem nee morati nositi s njihovim
okladama.
Okladama? Kada su zarezali tortu, bilo je to popraeno brojnim uzvicima i
pomalo razvratnim napomenama, ali oklade? A onda se sjetila prie. Tako dakle.
Honoria se vragolasto nasmijeila i dobacila Vaneu jedan nestaan pogled.
Nimalo me ne udi to je tvoj suprug tako privren crkvi u Somershamu. On je,
naposljetku, dijelom platio izgradnju njezina krova.
4

Vane na engleskom znai vjetrokaz

Patience je pogledala Vanea, koji se pravio neduan i gledao u Devila.

Gdje je Richard?
Otiao je na sjever. Spretno je privio Honoriju k sebi jednom rukom i sprijeio
je da ih uplie u daljnja avrljanja. Dobio je pismo od nekog kotskog inovnika
vezano uz nasljedstvo od njegove majke. Iz nekog razloga mora tamo doi osobno da
bi dobio to mu pripada.
Vane se namrtio. Ali majka mu je umrla... kad ono? Prije skoro trideset
godina?
Gotovo trideset, da. Devil je pogledao prema dolje jer ga je Honoria povukla za
rukav. Sve to zvui kao apat duha iz prolosti, i to iz davno pokopane prolosti.
Otiao je, naravno, ako ni zbog ega drugog, a onda zbog znatielje. Podiui glavu,
Devil je Vaneu uputio jedan znaajan pogled. Gradski je ivot, izgleda, pomalo
dosadio naem Skandalu.
Vane ga je pogledao u oi. Jesi li ga upozorio ?
Devil se nacerio. Na to? Da se uva oluja i slobodnih dama?
Vane se nasmijao. Kad to tako kae, i meni se ini malo nevjerojatnim.
Nema nikakve sumnje da e nam se Skandal vratiti iv i zdrav, moda tek s
kojim ratnikim oiljkom i jo nekoliko recki na svojemu...
Slijeva ti stoji vojvotkinja od Leicestera! prosiktala je Honoria i prijekorno
pogledala Devila. Ponaaj se pristojno!
Gledajui je pogledom najveeg nevinaca, Devil je poloio ruku preko prsa.
Mislio sam da se ve pristojno ponaam.
Honoria je ispustila jedan nepristojan uzvik, a zatim se oslobodila njegova stiska
te ga pogurnula prema vojvotkinji. Preko ramena je kimnula Patience. Odvedi ga u
drugom smjeru, glavom je pokazala Vanea, ili se nee stii ni s kim upoznati.
Patience se nasmijeila i uinila kako joj je savjetovala. Vane ju je utei slijedio,
pogleda prikovana uz Patienceino lice i uz njezino tijelu. Nije mu uope bilo teko
igrati ulogu zaljubljenog i ponosnog mladoenje.
S drugog kraja balske dvorane promatrala ih je Vaneova majka, ledi Horatia
Cynster. Uzdahnula je. Da se barem nisu tako na brzinu vjenali. Oito nije bilo
potrebe za tim.
Obraala se svojem drugom sinu, Harryju, koji je bio poznatiji kao Demon.
Dobacio joj je jedan znaajan pogled. ini mi se da se tvoja i Vaneova definicija
potrebe uvelike razlikuju.
Horatia je nezadovoljno uzdahnula. Ah, nema veze. Skidajui pogled sa svojeg
prvoroenca, koji se oito sredio vrlo dobro i prikladno, zagledala se u Harryja. Sve
dok ti ne pokua nita slino.
Tko? Ja? Harryje bio iskreno zapanjen.
Da ti. Horatia ga je prstom podbola u prsa. Ovime te unaprijed
upozoravam. Harry Cynsteru, ako se samo usudi oeniti putem posebne dozvole,
nikada ti, ba nikada neu oprostiti.
Harry je podigao jednu ruku. Kunem se svime to je sveto da se nikada neu

oeniti putem posebne dozvole.

Eto! Horatia je kimnula glavom. Odlino.
Harry se nasmijeio i u sebi zakletvi dodao kunem se da se neu oeniti ni na
koji nain.
Bio je ve odavno odluio da e biti prvi Cynster koji e izbjei sudbini. Sama
pomisao da bi se vezao samo uz jednu djevojku ili se ograniio samo na jednu enu
bila mu je apsurdna. Nikada se nee oeniti. Ba nikada.
Idem vidjeti to radi Gabriel. Uz kratak je i nedvojbeno otmjen naklon pobjegao
iz majine domene te potraio drutvo koje ga je malo manje plailo. Ljude koji nisu
bili opsjednuti vjenanjima.
Poslijepodne je prolazilo i pretvaralo se u veer, sjene su se produljile, a gosti
poeli odlaziti. Dugi se dan primicao svojem kraju dok su Vane i Patience stajali na
prednjem trijemu i mahali zadnjim gostima. Do toga su trenutka otili ak i lanovi
obitelji, a u Placeu su ostali jo samo Devil i Honoria, koji su se povukli u svoje odaje
da bi se igrali sa Sebastijanom, koji je veinu poslijepodneva proveo s dadiljom.
Dok se zadnja koija udaljavala niz prilaz, Vane je pogledao Patience.
Njegova ena.
Ta ga etiri slova vie uope nisu plaila, barem ne na isti nain. Sada su mu u
umu odzvanjala posjednitvom, i to posjednitvom koje ga je zadovoljavalo, koje mu
je krijepilo osvajaku duu. Naao ju je, osvojio ju je, sada je mogao uivati u njoj.
Promotrio joj je lice, a zatim podigao jednu obrvu, okreui se zajedno s njom
prema kui.
Jesam li ti ve rekao da u ovoj kui postoji nevjerojatno zanimljiv zimski vrt?

tephanie Laurens, australska autorica bestselera New York Timesa, pisanju se

posvetila tek nakon uspjene znanstvene karijere. Njezini ljubavno-povijesni
romani uglavnom su smjeteni u arobno georgijansko doba engleske
povijesti. Dobitnica je prestine amerike nagrade RITA za najbolji ljubavni
roman 2008. Preljubnikova zakletva novi je roman iz njezina serijala o neodoljivim
zavodnicima i armantnim pustolovima iz obitelji Cynster koji zapoinje s avoljom
nevjestom (Znanje 2013).