HILJADU I JEDNA NOC

I. SVEZAK
OD PRVE DO TRIDESET I PRVE NOI
Preveo
Antun Slavko Kaleni
Faustovska biblioteka Dimitrija Savia Zagreb 1998
D EMETRA
FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA
DIMITRIJA SAVIA
Svezak 2-1
ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-44-8 (I. svezak)
Grafika priprema
Likovni i tehniki urednik cljko Podore ki
Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb
SADR AJ
PRIA O KRALJU SEHRIJARU I NJEGOVU BRATU .... 1
Pria o biku i magarcu 10
PRIA O TRGOVCU I D INNU
17
Od prve do tree noi.
Pripovijest prvog eiha . 21
Pripovijest drugog eiha
28
Pripovijest treeg eiha
33
PRIPOVIJEST O RIBARU I D INNU
38
Od tree do devete noi.
Pria o veziru kralja Junana
.49
Pripovijest o kralju es-Sindibadu
55
Pripovijest o nevjernom veziru 58
Pripovijest okamenjenoga princa 82
POVIJEST NOSAA I TRIJU DAMA
99
Od devete do devetnaeste noi.
Pripovijest prvog redovnika-prosjaka
133
Pripovijest drugog redovnika-prosjaka 144
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
Pripovijest treeg redovnika-prosjaka 178
Pripovijest najstarije dame
205
Vratariina pripovijest 218
PRIPOVIJEST O TRIMA JABUKAMA
236
Od devetnaeste do dvadesetietvrte noi.
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
248
GRBAVEVA POVIJEST
332
Od dvadeset i etvrte do tridesetiprve noi.
Pripovijest prekupca kr anina 343
Upraviteljeva pripovijest
367
Pripovijest lijenika idova
382
Krojaeva pripovijest 398
X

157

PRIA 0 KRALJU EHRUARDI NJEGOVU BRATU.

Neka je slava Allahu, gospodaru svjetova! Blagoslov i pozdrav gospodaru Allah
ovih poslanika, na emu vladaru i gospodaru, Muhammedu - blagoslovio Ga i pozdravio
Allah! - blagoslov i pozdrav, koji trebaju trajati navijeke sve do Sudnjega Dan
a.
Sada gledaj, ivot starih je uputa za vladanje potonjih, kako bi ovjek gledao su

dbine, koje su drugima bile dodijeljene, i da bi dopustio da one njemu slu e za op

omenu, kako bi povijest pro lih naroda i ono, to ih je sna lo, razmatrao i sebe dr ao n
a uzdama. Slava Njemu, koji je povijest starih uinio opomenom za kasnija pokoljen
ja! Takve su opomene prie, koje su bile nazvane "Tisuu noi i jedna no", sa svojima ud
novatima ivotnim sudbinama i svojim poredbama.
Izvje uje se Allah je sveznajui glede svojih sakrivenih stvari i nad svima vladar
i od svih po tovan i prema svima milostiv i prema svima prijazan i prema svima mi
losrdan! u priama iz staroga vremena i iz pro losti naroda, da je u ranijim danima,
koji se prote u daleko u i ezlo vremensko razdoblje, ivio jedan kralj iz roda Sasanid
a u otokoj dr avi Indije i Kine, gospodar ratnika i ljudi, slugu i robova. On je za
sobom ostavio dva sina, jednoga u mu evnoj dobi, a drugoga u mladikoj. Oba su bila
neustra ivi vitezovi, ali je stariji bio jo hrabriji nego mlai. Tako je on postao k
raljem zemlje i vladao podanicima u pravednosti, i volio ga je narod njegove zem
lje i dr ave. On se zvao Kralj Sehrijar. Njegov se mlai brat meutim zvao Kralj Sahza
man, i taj je bio kralj Samarkanda u perzijskoj zemlji. Obojica su stalno boravi
li u svojim zemljama, i svaki je pojedini od njih u svojoj dr avi pravedno vladao
nad svojim podanicima, u velikoj radosti i bla enstvu. U takvom su stanju oni ivjel
i neprekinuto dvadeset godina. Tu obuzme e nja starijeg brata za svojim mlaim bratom
, i tako on naredi svom Veziru, neka otputuje bratu i neka ga dovede. Vezir mu o
dgovori:
1
Uvod
"Slu am i pokoravam se!"
Zatim on otputuje, dok nije sretno do ao na cilj. On ue k bratu, prenese mu kral
jevski pozdrav i obavijesti ga, da njegov brat ezne za njim i eli njegov posjet. O
vaj odvrati:
"Slu am i pokoravam se!"
Uskoro se on spremi za putovanje, dadne da se uzmu na put njegovi adori, deve
i mazge, sluge i ljudi i u svojoj je zemlji kao vladara postavi svojega Vezira.
Zatim se otputi, ususret zemlji svojega brata. Ali o ponoi mu padne na pamet, da
je u svome dvoru ne to zaboravio. Zato se okrene i otie u svoj dvorac. Tu on nae svo
ju enu, gdje le i u njegovoj postelji, i dr i u svom zagrljaju crnoga roba, koji je o
vamo dojurio na njezin poziv. Kada je on to vidio, svijet mu je postao crn pred
oima, i on u sebi rekne:
"Ako se to dogodilo, dok ja jo nisam napustio grad, to e ta prokletnica tek radi
ti, kada ja dugo budem boravio kod svojega brata u daljini?"
Nato on isue svoj ma i oboje ih na postelji ubije.
Istoga se asa vratio natrag, izdao zapovijed za polazak i otputovao, dok nije
stigao do grada svojega brata. im se pribli io gradu, poslao je preteu svojemu bratu
s vije u o svom dolasku. Taj mu izae ususret, pozdravi ga i vrlo mu se obraduje. I
dadne da se okiti grad njemu u ast. Zatim s njime sjedne, kako bi naklapali i bil
i u dobru raspolo enju. Ali je Kralj Sahzaman mislio na to, to mu se dogodilo s nje
govom suprugom. Obuzela ga je duboka alost, njegova je boja postala blijeda, njeg
ovo je tijelo postalo bolesno. Kada gaje brat gledao u takvu stanju, on je u seb
i pomislio, da je to zbog rastanka sa svojom zemljom i svojom dr avom. Zato ga on
pusti na miru i nije ga o tome pitao. Potom mu meutim jednoga dana rekne:
"Brate, gledam kako je tvoje tijelo bolesno i tvoja boja blijeda."
Ovaj mu odgovori:
2
Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
"Brate, ja imam ranu u svojoj nutrini."
Ipak ga on nije izvijestio, to je do ivio sa svojom suprugom. Sehrijar nastavi:
" elio bih, da ti sa mnom poe u lov na visoku i sitnu divlja. Mo da e se onda tvoje s
rce oraspolo iti."
Ali Sahzaman to odbije, i tako njegov brat sam ode u lov.
Bili su meutim u Kraljevu dvoru prozori, koji su gledali na vrt, i gle, tada s
e otvore dvorska vrata, i izau dvadeset robinja i dvadeset robova, i ena njegova b
rata, divna po ljepoti i ljupkosti, i la je posred njih, dok nisu do li do jednoga ad

vrvana1. Ondje oni svu-ku svoju odjeu, i robinje sjednu k robovima. Kraljica meuti
m vikne:
"Mas'ud!"
Tada doe neki crni rob i zagrli je, i takoer ona uzme njega u zagrljaj, i on le
gne k njoj. Isto su tako uinili robovi s robinjama, i nije bilo kraja ljubljenju
i milovanju, bludnienju i jebanju, sve dok dan nije do ao kraju. Kada je dakle to v
idio Kraljev brat, on u sebi rekne:
"Tako mi Allaha! Moj je jad lak i nego ovaj jad."
Tada se on oslobodi svoje ljubomore i svoje tuge, i sebi rekne:
"To je jo zloestije nego ono, to se meni zbilo."
Zatim je on opet jeo i pio.
Nato se vrati njegov brat s izleta u lov, i obojica pozdrave jedan drugoga. K
ralj Sehrijar je pogledao svoga brata, Kralja Sahzama-na, i vidio, da se ovomu v
ratila njegova boja i da je njegovo lice postalo rumeno i kako je on sada sa zad
ovoljstvom jeo, dok je ranije jeo tako malo. Njegov mu brat, stariji kralj, rekn
e:
"Brate, ja sam te gledao ranije blijeda lica, ali se sada vratila tvoja boja.
Zato me izvijesti, kako s tobom stoji!"
1 adyrvan je vodoskok.
3
Uvod
Ovaj odgovori:
"O izbljeenju u te svoje boje ja obavijestiti. Ali mi dopusti, da ti ne ka em, ka
ko je do lo do toga, da mi se boja vratila!"
Ipak drugi nastavi:
"Prvo mi ispripovijedaj, kako je do lo do toga, da je tvoja boja postala blijed
a i tvoje tijelo bolesno, da to poslu am!"
Sahzaman mu sada ispria:
"Brate, znaj, kada si ti poslao k meni svog Vezira, koji me je trebao pozvati
k tebi, ja sam se tada spremio na putovanje, i upravo sam bio po ao iz svog grada
, kad li sam se iznenada sjetio bisera u svome dvoru, koje sam ti htio pokloniti
. Tako sam se vratio u svoj dvor i na ao svoju enu kako s jednim crnim robom le i u m
ojoj postelji. Tada sam ih oboje ubio. Zatim sam do ao k tebi. Ali sam morao uvije
k misliti na taj do ivljaj, i to je bilo razlogom, da je moja boja bila blijeda i
da sam se razbolio. Ali da s tobom govorim o povratku svoje boje, za to mi daj o
tpu tenje!"
Kada je njegov brat uo njegove rijei, on mu rekne:
"Zaklinjem te Allahom, obavijesti me, kako stoji s povratkom tvoje boje!"
Tada ga on obavijesti o svemu, to se dogodilo. ehrijar meutim rekne svojemu brat
u Sahzamanu:
"Ja to elim vidjeti svojima vlastitim oima!"
Sahzaman odvrati:
"Uini tako, kao da si oti ao u lov na visoku i sitnu divlja, i sakrij se kod mene
. Onda e ti to sam sa mnom vidjeti i vlastitim oima o tome stei izvjesnost."
Istoga je asa Kralj dao pozvati na polazak. Vojnici su iza li sa adorima pred gra
d. Tada se on zaputi u kraljevski ador i rekne svojim pa evima:
"Nitko ne smije ulaziti k meni!"
4
Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
Nato se preobue i kri om ode u dvor, u kome se nalazio brat, i sjedne uz prozor
koji je gledao u vrt, kratko vrijeme. Tada izau robinje i njihova gospodarica s r
obovima, i inili su onako, kako je kazao njegov brat, sve do poziva na popodnevnu
molitvu.
Kada je Kralj Sehrijar vidio to poslovanje, bio je kao van pameti, i svojemu
je bratu ahzamanu rekao:
"Hajdemo, dopusti da se zaputimo, ovakvi kakvi jesmo. Mi ne trebamo vi e nikakv
oga kraljevskog dostojanstva, sve dok ne vidimo nekoga, tko je pro ao tako kao mi!
Inae bi za nas bila bolja smrt nego ivot."

Zatim su obojica iza la kroz jedna tajna vrata palae i putovali, dan i no, dok ni
su do li do jednog drveta posred neke livade i do izvora slatke vode blizu slanoga
mora. Napili su se s tog izvora i sjeli, da otpoinu. Kada je pro ao jedan sat dana
, oni ugledaju, kako se more kome a i kako se iz njega di e neki crni stup, koji se
ispru io sve do neba i dolazio na tu livadu.
Kada su oni to vidjeli, prestra ili su se i popeli na kro nju drveta, koje je bil
o vrlo visoko, da gledaju, to e se sada dogaati. I gle, to je bio neki d inn silne ve
liine, iroka ela i golemih grudiju. Taj je na svojoj glavi nosio neki koveg. On se p
opne na kopno i doe do drveta, na kome su se nalazili njih dvojica. Pod njim on s
jedne, otvori koveg i digne iz njega neku krinju. Nju on otvori, i tada iz nje izae
neka djevojka, vitka stasa, zraei, kao da je svijetlo Sunce, kao to je tako lijepo
pjevao pjesnik 'Atija:
Podi e se u tami
dan se budi,
I lugovi se are u zraeoj rasko i.
Od njezina blje tavila sjaji suneva svjetlost. Njezino arom2 nepokrito lice posramlj
uje Mjesece.
2 Velom.
5
Uvod
Ako se pojavi i skine zar,
Svemir se klanja pred njezinim pogledom.
Ali ako iz nje zasjaju munje,
Tada oblaci suzama otvaraju svoja vrata.
Kada ju je d inn pogledao, on rekne:
"O gospodarice nevinosti, koju sam ja oteo u svadbenoj noi, elio bih malo podri
jemati."
Nato d inn stavi svoju glavu u djevojino krilo i zaspe. Djevojka meutim podigne s
voju glavu prema kro nji drveta i ugleda obojicu kraljeva, kako sjede gore na drve
tu. Tada ona digne d in-novu glavu iz svojeg krila i stavi je na zemlju. I ona se
uspravi pod drvetom i dadne dvojici znak, koji je kazivao:
"Siite dolje i ne bojte se d inna!"
Ipak joj oni odvrate:
"Za Allahovu volju, oslobodi nas toga!"
Tada im ona rekne:
"Ako vi ne siete dolje, tada u vam probuditi d inna, i taj e vam donijeti bijednu
smrt."
Sada su oni jo vi e dospjeli u strah i si li su k njoj. Tada ona legne pred obojic
om na lea i, ra iriv i noge, rekne:
"Ubadajte jakim ubodima, inae u vam probuditi d inna!"
U svome strahu rekne ehrijar svojemu bratu, Kralju Sahza-manu:
"Brate, uini to, to ti je ona zapovijedila!" Taj meutim odgovori: "Ja to neu uiniti,
ti e to najprije uiniti!" Tako su kimajui davali znakove jedan drugomu, neka joj uini
po volji. Tada ona rekne:
6
Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
"Sto ja to vidim, da vi jedan drugom kimajui dajete znakove? Ako obojica ne pr
istupite i ne jebete, tada u vam ja probuditi d inna."
I u svome strahu pred d innom oni je pojebu. I kada su joj obojica uinili po vol
ji, ona im rekne:
"Doite k sebi!"
Zatim ona izvadi iz svojega d epa neku kesu, i iz nje izvadi neku vrpcu, na koj
oj se nalazilo petstoisedamdeset prstenova, i rekne im:
"Znate li vi, to ovi znae?"
Oni odvrate:
"Ne, to mi ne znamo."
Ona nastavi:
"Posjednici su me svih ovih prstenova pojebali i ovom d innu nabili rogove. Sad
a mi dajte takoer vas dvojica brae svoje peatnjake!"

I oni joj dadnu svoje prstenove sa svojih ruku. Tada im ona rekne:
"Zbilja, ovaj me je d inn oteo u noi mojega vjenanja. Zatim me je stavio u jednu k
rinju i krinju u koveg, i na koveg je stavio sedam jakih lokotova, i tako me je sta
vio na dno umeega, valovitog mora. Ali on nije znao, da se svaka od nas ena, ako ne t
o eli sprovesti, niim ne da zadr ati, kao to je spjevao jedan pjesnik:
Nemoj vjerovati enama,
Nemoj se uzdati u njihove zakletve!
Njihova srd ba i njihova naklonost Ovise o njihovu prohtjevu.
Ljubav pokazuju za oko,
A u sebi posve skrivaju prevaru.
7
Uvod
Jusufa3 si uzmi za pouku,
Sve vi e e nalaziti njihovih lukav tina.
Ve je otac Adam, gledaj,
Iz raja bio protjeran zbog ene.
A jedan je drugi pjevao:
Jao, ti odve kori gre nike.
Moj prijestup, tako kako sam odrastao, nije te ak.
Kada sam ljubio, tada nisam inio ni ta drugo,
Nego ono to je prije mene jednom inio ve poneki mu karac.
Jer samo je onaj mu karac vrijedan divljenja, Koji je nepovrijeden enskim lukav tinam
a."
Kada su dva kralja uli od nje takve rijei, silno se zaude, i reknu jedan drugomu
:
"Budui da je taj ipak jedan d inn, onda se njemu dogodilo vee zlo nego nama dvoji
ci. To je ne to to se nikada nikomu nije dogodilo."
Na to oni istoga asa po ure od nje i vrate se u grad Kralja Sehrijara. On meutim
ode u svoj dvor i svojoj suprugi i robovima i robinjama odsijee glave. I od tada
je k sebi uzimao Kralj Sehri-jar svake noi po jednu djevicu. Uzeo bi joj djevianst
vo, i zatim bi
3 Jusuf je bibljski Josip.
8
Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
je ubio, kako bi bio siguran u svoju ast, i tako je on to radio tn
godine.
Tada je meu narodom zavladao nemir i bje ali su sa kerima, sve dok u gradu nije v
i e bilo nijedne djevojke za udaju. Ipak je Kralj zapovijedio Veziru, neka mu kao
obino nae neku djevicu. I Vezir poe da tra i, ali nije na ao nijednu djevicu. Tako se o
n tu an i poti ten uputi kui, jer bojao se za svoj ivot zbog Kralja.
Imao je meutim Vezir dvije keri. Starija se zvala ehrezad, a mlaa Dinazad. Starij
a je bila proitala sve knjige, godi njake i ivotopise ranijih kraljeva i prie o minul
im narodima. Da, pripovijeda se, daje ona sabrala tisuu knjiga, povjesnikih knjiga
, koje su obraivale o i ezlim narodima i o negda njim kraljevima, a i pjesnika djela. O
na rekne svojem ocu:
"Sto te vidim tako tu na i optereena jadom i brigama? Ipak je jednom neki pjesni
k o tome pjevao:
Reci onomu, koga ti te brige, Da brige nikada ne traju dugo!
Kako doista prolazi radost, Tako takoer prolazi tuga."
Kada je Vezir uo te rijei svoje keri, ispria joj, to mu se glede Kralja dogodilo,
od poetka do kraja. Tada ona odvrati:
"Tako ti Allaha, moj tatice, udaj mene za tog Kralja! Tada u ja ili ostati na i
votu, ili u biti rtva za keri muslimana i sredstvo za njihovo izbavljenje iz njegov
ih ruku."
On meutim uzvikne:
"Ja te zaklinjem Allahom, nikada se ne upu taj u takvu opasnost!"
9

UV0(l
Ipak mu ona odvrati:
"To se tako mora dogoditi!"
On nato:
"Ja se bojim za tebe, da e ti se isto tako zbiti kao i magarcu i biku sa zemlj
oradnikom!"
Ona upita:
"Sto je to, to se dvojici dogodilo?"
Tada on pone ono to se pripovijeda kao
PRIA 0 BIKDI MAGARCU.
"Znaj, moja keri, bio je jednom jedan trgovac, koji je bio bogat imetkom i sto
kom. Imao je takoer enu i djecu, a Uzvi eni mu je Allah poklonio dar, da mo e razumjet
i govor ivotinja i ptica svake vrste, ali uz kaznu smru, ako oda taj dar. Taj je t
rgovac imao svoje obitavali te na poljskom imanju, a u svojoj je staji imao magarc
a i bika.
Jednoga dana doe bik do magareva odjeljka i vidi, kako je taj odjeljak pometen
i poprskan, kako se u magarevim jaslama nalazi ovr en jeam i ovr ena sjecka, kako on s
am le i i poiva, jer ga je gospodar samo ponekad jahao, ako je to morao obaviti, i z
atim ga je ponovo dovodio u njegovu staju. I tu uje jednog dana trgovac bika kako
kazuje magarcu:
- Blago si ga je tebi! Ja se moram muiti, a ti se mo e
otpoinuti, ti mo e
derati ovr eni jeam, i on te daje poslu ivati,
ja i na tebi samo povremeno i ponovo se vraa doma. A ja moram
uvijek orati i okretati mlin!
Magarac mu odgovori:
Kada bude i ao na njivu i kada ti budu htjeli staviti jaram
10
Pria o biku i magarcu
na tvoju iju, ti se baci na zemlju. Pa ako te budu htjeli takoer tui, ti ne ustaj,
nego poku aj stajati, i padni ponovo. Kada se oni potom s tobom vrate doma i bace
pred tebe grahovinu, ti je ne jedi. Pravi se kao da si bolestan, nekaj se jesti i
piti, jedan do dva ili tri dana. Zatim e imati mir od muke i rada.
Trgovac je meutim razumio njihov razgovor.
I kada je goni donio biku njegovu hranu, ovaj tada pojede samo posve malo. Slj
edeega jutra goni htjedne bika dii na oranje, ali ga nae bolesna, i on se sa ali nad n
jim i rekne:
To je razlog, zbog kojega je on juer slabo mogao raditi.
Potom on ode k trgovcu i rekne mu:
O gospodaru, bik je bolestan. Juer nije jeo nikakvu hranu,
ni ta od nje nije dotakao!
No trgovac je znao u emu je stvar, i tako on rekne:
Otii, uzmi magarca i ori s njim umjesto s onim itav dan!
Kada se magarac o predveerju vratio, nakon to je cijeli dan morao orati, zahval
i mu bik za njegovu ljubaznost, to mu je tog dana pribavio poinak od napora. Ali m
u magarac ni ta ne odgovori, nego je osjeao najgore kajanje.
Kada je svanulo sljedee jutro, do ao je zemljoradnik, uzeo magarca i orao s njim
e do predveerja. I magarac se vrati oderane ije i napol mrtav od umora. Bik ga je
promatrao i zahvaljivao mu je i hvalio ga. Ali magarac odgovori:
Ja sam ivio u zadovoljstvu, i to sam upropastio svojom brbljavo u.
Potom nastavi:
Znaj, dajem ti jedan dobar savjet! Jer uo sam, kako je na
gospodar rekao: "Ako taj bik ne ustane sa svoga loga, odvedite ga
mesaru, da ga zakolje i da iz njegove ko e izre e propisane ko
made!" Ja se bojim za tvoj ivot. Dao sam ti svoj savjet, i s time ti
Allah pomogao!
11
Uvod

Kada je bik uo magareve rijei, on mu zahvali i rekne:

Sutra u s ljudima na rad ii ja.
Zatim bik po dere svoju hranu do kraja i jezikom ak obli e jasle.
Sve se to zbilo dok je gospodar slu ao razgovor. I kada je osvanuo sljedei dan,
pou trgovac i njegova ena k staji i ondje sjednu. Potom doe goni, da digne bika. Ova
j izae, i kada je ugledao svog gospodara, on podigne svoj rep, prdne i pone skakat
i. Tada se trgovac tako jako nasmije, da je pao na lea. Njegova ga meutim ena upita
:
Zbog ega se ti tako smije ?
On joj odgovori:
To je tajna, to sam ja vidio i uo! To ti ne mogu otkriti,
inae u morati umrijeti.
Ona nato:
Mora me o tome bezuvjetno obavijestiti i isto tako o raz
logu svojega smijanja, pa ak i ako bi trebao umrijeti!
On odvrati:
Ja ti to ne mogu otkriti iz straha pred smru. Sada ona ustvrdi:
Ti se smije samo nada mnom.
I zatim ona nije prestajala, da na njega navaljuje i da ga mui, dok joj on nij
e popustio i bio sit te stvari. Stoga je on dao pozvati svoju djecu i poslao po
kadiju i svjedoke, kako bi napisao svoju oporuku i njoj otkrio tajnu i potom umr
o. Jer on ju je ak vrlo ljubio, jer je bila njegova sestrina i njegova vjenana ena i
mati njegove djece. I on je takoer ivio ve stodvadeset godina. Potom po alje po svu
svojtu i susjede, i ispripovijeda im o svojoj povijesti i da on, ako ikomu objel
odani svoju tajnu, mora umrijeti.
Sada su joj svi, koji su kod njih bili prisutni, dovikivali:
Zaklinjemo te Allahom, odustani od te namjere, kako ne bi
tvoj suprug, otac tvoje djece, morao umrijeti!
12
Pria, o biku i magarcu
Ali je ona na tome ustrajala:
Ja neu od toga odustati, dok mi on to ne ka e. Sto se mene
tie, neka umre!
Tada u ute. No trgovac se digne i poe u prostoriju za pranje u staju, kako bi ob
avio abdest4, potom se vratio k njima, njima rekao i umro. Imao je on meutim jedn
og pijetla, a taj je imao pod sobom pedeset koko i. Imao je takoer psa. Tada zauje t
rgovac kako pas vie na pijetla i grdi ga, tim to mu kazuje:
- Ti si tako zadovoljan, dok na gospodar mora umrijeti! Tada pijetao upita psa:
- O emu se tu zapravo radi?
I pas mu ispria itavu pripovijest. Tada pijetao uzvikne:
Tako mi Allaha, na je gospodar male pameti! Gledaj, ja
imam pedeset ena. S jednom prolazi dobro, s drugom lo e. Ali na
gospodar ima samo jednu jedinu enu i ne mo e s njome raspravi
ti svoju stvar! Za to onda on za nju ne uzme par prutova s dudova
drveta, ne ode s njome u svoju riznicu i ne izmlati je, sve dok ona
ili ne bude mrtva ili se ne pokaje i nikada ga ponovo ni o emu ne
pita!
Kada je trgovac uo razgovor pijetla sa psom, tada je on uinio sa svojom enom" ta
ko je govorio Vezir svojoj keri Sehrezadi "ono, to u ja uiniti s tobom."
Ona upita:
" to je dakle uinio?"
On nastavi:
"Oti ao je s njome u riznicu. To znai, nakon to je odsjekao za nju par prutova s
dudova drveta i sakrio ih u riznici, i ao je njome onamo, i rekao joj je:
Doi, ja u ti unutra u riznici ispriati i zatim umrijeti, a da
me nitko ne gleda.
4 Muslimansko ritualno pranje prije molitve.

Uvod
Tada je ona u la s njime unutra. Nato je on za njome zakljuao vrata prostorije i
tukao je, sve dok nije bila gotovo onesvije ena i uzviknula:
- Kajem se!
Zatim mu je ljubila ruke i noge i kajala se i iza la s njim napolje. Tada se ve
selio skup i njihova svojta, i po ivjeli su u najljep oj radosti do svoga konca."
Kada je Vezirova ki ula priu svoga oca, rekla mu je:
"To se ipak mora dogoditi!"
Tako ju je on uresio kao mladenku i po ao ka Kralju Sehrijaru. Pa ipak je ona v
e dala uputu svojoj mlaoj sestri i rekla joj:
"Kada ja budem oti la ka Kralju, tada u poslati po tebe. I kada ti zatim doe k men
i i vidi , daje Kralj sa mnom obavio potpun ljubavni sno aj, tada reci: 'O sestro, i
spripovijedaj mi neku pripovijest za zabavu, kako bismo mi njome sebi skratili b
udne none sate' - i potom u ti ja ispriati neku pripovijest, zahvaljujui kojoj e, ako
tako hoe Uzvi eni Allah, doi spasenje."
Njezin je meutim otac, Vezir, oti ao s njome ka Kralju. Kada ga je ovaj ugledao,
obraduje se i rekne:
"Dovodi li mi, ono to ja elim?"
Ovaj odvrati:
"Da!"
Uskoro ju je Kralj htio obljubiti, ali ona pone plakati. Tada je on upita:
" to ti onda nedostaje?"
Ona odvrati:
"O Kralju, gledaj, ja imam jednu malu sestru, i od nje bih se eljela oprostiti
."
Kralj po alje po malu, i ona doe k svojoj sestri i zagrli je i sjedne uz noge kr
aljevske postelje. Zatim Kralj Sehrezadu obljubi
14
Pria o biku i magarcu

i uzme svojoj nevjesti djevicanstvo. Nato su svi sjeli, kako bi naklapali. A mlaa
sestra rekne Sehrezadi:
"Ja te molim, tako ti Allaha, o sestro, ispriaj nam neku pripovijest, kojom bi
smo mogli skratiti budne sate ove noi!"
Ova odvrati:
"S najveom rado u, ako mi preplemeniti Kralj to dopu ta!"
im je Kralj, koji je takoer bio besan, uo te rijei, obradovao se izgledu, da uje n
eku pripovijest, i dadne joj dopu tenje.

Tako zapone ehrezad u

prvoj noi
priu koja se zove
PRIA 0 TRGOVCU ID INNU.
"Pripovijeda se, o sretni Kralju, da je jednom ivio neki trgovac, koji je posj
edovao veliko bogatstvo i trgovao po raznim gradovima. Uzja i on dakle jednoga dan
a konja i odja i, kako bi u nekim gradovima zaprimio novac. Tada ga odve estoko prit

isne vruina. Zato on sjedne pod neko drvo, posegne rukom u torbu na sedlu i izvue
iz nje komad kruha i datulju. Pojede komad kruha i datulju, i kada je pojeo datu
lju, odbaci ko icu. I gle, tada se pojavi d inn silne veliine, koji je u svojoj ruci d
r ao isukan ma. On se ustremi na trgovca i rekne:
Ovamo s tobom, da ja tebe ubijem, onako kako si ti ubio
mog sina!
Trgovac upita:
Kako sam ja ubio tvog sina?
Ovaj odgovori:
Prva no
Kada si pojeo datulju i odbacio ko icu, ona je pogodila mog
sina u grudi, dok je tuda prolazio, i on je odmah umro.
Tada trgovac uzvikne:
Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vraamo.
Nema nikakve uzvi enosti i nikakve moi osim u Allaha,
Uzvi enoga, Svemoguega! Ako sam ja ubio tvojega sina, onda
sam ga ubio samo iz zabune. Sada te molim, oprosti mi!
Ali d inn povie:
To ni ta ne poma e, ja te moram ubiti.
Nato ga on pograbi i baci na tlo i podigne ma da ga pogodi. Tada trgovac zaplae
i rekne:
Ja se sa svojom stvari utjeem Allahu - i izgovori stihove:
Vrijeme ima dvije vrste dana: jedni su sretni, drugi puni briga: A ivot je razdij
eljen na dvoje: danas vedro, sutra mrano.
Tko nam se podruguje zbog mijene vremena, njega ti treba upitati:
'Nije li samo plemenit ovjek taj, kojega mue nenaklonjena vremena?'
Zar ne vidi , kada sna no zaore olujni vjetrovi, Da su jedino visoka drveta ona, oko
kojih oni bruje.
I zar ne vidi , kako se u moru le evi di u prema gore, Ali skupocjeni biseri ostaju du
boko dolje na dnu?
Pa ako ruke vremena izvr avaju na nama svoj okrutan cilj, I ako nas u vjenoj nesrei
jedino alost hoe pratiti,
18
Pria o trgovcu i d innu
Onda znaj: na nebu stoje bezbrojne ete zvijezda; Ipak jedino Suncu i Mjesecu prij
ete opasnosti pomrine.
Koliko se drveta, zelenih i sasu enih, nalazi na kugli zemaljskoj;
Pa ipak su samo drveta s plodovima ono, na to se baca kamenje.
U vedrim si danima ivio samo u radosnim mislima I nisi se bojao zlog udesa nadola
zeih patnji.
Kada je trgovac izgovorio te stihove, d inn mu rekne:
Skrati svoje rijei. Tako mi Allaha, ja te moram ubiti.
Ali trgovac rekne:
- Znaj, o 'ifrite5, ja imam jo poravnati stanoviti dug, imam
veliko bogatstvo i djecu i jednu enu i zaloge. Stoga mi dopusti da
odem kui i da svakomu pojedinomu, koji ima neko pravo, dopus
tim da mu njegovo pravo pripadne. A ja u ponovo k tebi doi o
poetku nove godine. Allah neka ti bude moje svjedoanstvo i
moje jamstvo, da u ponovo doi k tebi. I tada ti mo e sa mnom
uiniti, to hoe
Allah je jamac za to, to ja ka em!
D inn uzme od njega obvezujue obeanje i pusti ga da ode. Tako se trgovac vrati u
svoj grad, obavi sve svoje poslove, dadne svakomu pojedinomu ono, to mu je pripad
alo. I on izvijesti o svemu svoju enu i svoju djecu, imenuje upravitelja i ostane
s njima do kraja godine. Potom meutim poe, obavi abdest6, uzme pod ruku svoj mrtv
aki pokrov, rekne svojoj obitelji i svojim susjedima i svima svojim roacima zbogom
i nevoljko se otputi. Tada oni
5
'Ifrit je naziv za zlog demona, odnosno za zlog d inna.
6
Ritualno pranje.

19
Prva no
ponu za njim plakati i jadikovati. On je meutim i ao, sve dok nije stigao do onoga v
rta, a taj je dan bio poetak nove godine. I dok je on tu sjedio i plakao nad svoj
im udesom, kad li prispije do njega neki vrlo star eih, koji je vodio sa sobom je
dnu gazelu na lancu. I on ondje pozdravi trgovca i za eli mu dug ivot i upita ga:
Za to sjedi tu posve sam na tom mjestu, koje je ipak prebi
vali te zlih duhova?
Trgovac mu meutim ispria, to mu se dogodilo s onim d innom. I eih, ovjek s onom gaze
lom, se zaprepasti i rekne:
Tako mi Allaha, o brate, tvoja je vjernost zaista iznimno
velika vjernost, i tvoja je pripovijest posve udna pripovijest. I kada
bi bila iglama zapisana u kutovima oiju, to bi bila opomena za
svakoga, tko se dade opomenuti.
Zatim on sjedne kraj njega i rekne:
- Tako mi Allaha, o brate, ja te neu vi e napu tati, sve dok
ne vidim, to e biti s tobom i onim d innom.
Kada je on dakle sjeo kraj njega, i dok su obojica jedan s drugim razgovarali
, tada obuzme trgovca strah i jeza i duboka alost i sve vea briga. I dok je tako t
ik uz njega sjedio ovjek s gazelom, gle, tada k njima prie neki drugi eih, koji je
uza se imao dva psa, koji su oba bili crni lovaki psi. Po to ih je on pozdravio, ra
spita se i izvijesti o njima i rekne:
- Za to vi sjedite na tom mjestu, koje je ipak obitavali te zlih
duhova?
I oni mu ispripovijedaju pripovijest od poetka do kraja. I jo nisu dugo zajedno
sjedili, kad li im pristupi trei eih, koji je imao sa sobom neku svjetlosmeu mazgu
. I on ih pozdravi i upita, za to oni sjede na tom mjestu. Oni mu dakle ispripovij
edaju pripovijest od poetka do kraja - ipak dvaput obja njavati, to ni ta ne vrijedi,
vi gospodo, koja ovo slu ate! Tada on sjedne k njima, i gle, podigne se silan obl
ak pra ine, ondje usred pustinje. I oblak se slegne, i gle, to je bio d inn. On je d
r ao u ruci isukan ma, A iz njegovih su oi sukljale varnice. I on im pristupi, i ist
rgne trgovca iz njihove sredine i povie:
20
Pripovijest prvog eih a
Ovamo s tobom, da te ja ubijem, kao to si ti ubio mog sina,
krv mojega srca!
Tu trgovac zakuka i zaplae, i tri eiha ponu plakati i kriati i jadikovati. I prvi
eih, ovjek s gazelom, istupi naprijed, poljubi d innu ruku i rekne:
O d inne, kruno kraljeva d innova! Ako ti ja ispriam svoje
do ivljaje s ovom gazelom i ti ih nae za udesne, hoe li mi onda
pokloniti treinu krvi ovoga trgovca?
Tada d inn rekne:
Da, o eihu, ako mi ti ispripovijeda priu i ako je ja naem
za udesnu, tada u ti pokloniti treinu njegove krvi.
Tada od staroga bude zapoeta
PRIPOVIJEST PRVOG EIHA.
'Znaj, o d inne, ova je gazela moja sestrina, od mojega mesa i moje krvi. Ja sam
se njome o enio, dok je ona bila jo mlada djevojka, a ivio sam s njome otprilike tr
ideset godina. Ali nisam bio od nje blagoslovljen djecom. Tako sam sebi uzeo inou
, od koje sam dobio djeaka, ljupka poput puna mjeseca, oiju i obrva savr ene ljepote
. On je odrastao i postao velikim i postao je momkom od petnaest godina. Tada je
bilo potrebno da ja otputujem u neke gradove, i ja se otputim s velikom zalihom
robe. Ali je moja sestrina, ova gazela, ve od svoje mladosti bila izuila umijee aran
ja i magiju. I tako je ona zaarala onog djeaka u tele i onu robinju, njegovu mater
, u junicu, i predala ih je pastiru na uvanje. Kada sam se ja nakon dugog vremena
vratio sa svog putovanja doma i pitao za svojega sina i njegovu mater, ona mi o
dvrati:
- Tvoja je prile nica mrtva, a tvoj je sin pobjegao, i ja ne znam kamo je on ot

i ao.
21
Prva no
Tako sam ja proveo cijelu jednu godinu zabrinuta srca i uplakanih oiju, sve do
k nije do ao veliki Allahov blagdan. Tada ja po aljem po pastira i naredim mu da mi
dovede jednu debelu junicu. I on mi dovede debelu junicu, koja je bila ona moja
robinja, koju je bila zaarala ova gazela. I ja zasuem rukave i skutove, uzmem u ru
ku no i htjednem joj prosjeci vrat, ali ona glasno zarue i zaplae gorkim suzama. Ja
se nad tim zaudim, i obuzme me suut. I ja odustanem od nje i reknem pastiru:
Dovedi mi neku drugu ovamo.
Tada moja sestrina povie:
Zakolji ovu, jer za mene nema nijedne ljep e i deblje nego
to je ta!
Jo jednom ja odem, da je zakoljem, ali ona ponovo glasno zarue, na to ja odustane
m i zapovijedim onom pastiru, da je zakolje i odere joj ko u. On ju je zaklao i od
erao, ali nije u njoj na ao niti loja ni mesa, samo ko u i kosti. I ja sam se kajao,
to je ona bila zaklana, kada mi kajanje nije ni ta vi e koristilo. Dadnem je pastiru
i reknem mu:
Dovedi mi neko debelo tele.
I on mi dovede mojega vlastitog sina. Ali kada me je to tele ugledalo, potrga
ono svoje uze i dotri k meni, i trljalo je o mene svoju glavu i tu ilo se i plakal
o, tako da me je obuzela suut prema njemu i da sam rekao pastiru:
Dovedi mi neku junicu i pusti tele da ode!
Tada moja sestrina, ova gazela, glasno na mene povie i rekne:
Ti mora o ovome danu zaklati to tele. Jer to je svet dan i
blagoslovljen, o kome se kolje ono, to je posve bez mane. A mi
nemamo meu na om teladi nijedno niti deblje ni ljep e od ovoga!
Ali ja reknem:
- Pogledaj, kako je stajalo s junicom, koju sam na tvoju
zapovijed dao zaklati! Ipak smo se u njoj razoarali, i nismo ni u
22
Pripovijest prvog seiha
kom pogledu imali od nje koristi. Ja se gorko kajem zbog toga, to sam je dao zakl
ati. Zato ne elim glede rtvovanja ovog teleta prihvatiti od tebe nijednu rije.
Tada ona meni rekne:
Tako mi Allaha Svemoguega, Milosrdnoga, Premilosti-voga: ti ga mora o ovome sv
etom danu ubiti, a ako ga ne ubije , tada ti vi e nisi moj mu , a ja nisam vi e tvoja ena
.
Kada sam ja dakle uo od nje te te ke rijei i ipak nisam poznavao njezin cilj, pri
stupim ja teletu, s no em u ruci'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali njezina sestra rekne:
"Kako je lijepa tvoja pria i kako ushiujua, i kako dra esna i kako oaravajua!"
A Sehrezad joj odvrati:
"Sto je sve to prema onomu, to bih vam ja u sljedeoj noi mogla ispriati, kada bi
se Kralj udostojao da mi po tedi ivot."
Tada Kralj rekne sebi samomu:
"Tako mi Allaha, neu je dati ubiti, sve dok ne ujem kraj njezine prie."
23
Zatim su proveli ostatak te noi u uzajamnim zagrljajima, sve dok nije potpuno
svanuo dan. Potom otie Kralj u Vijenicu, i ondje je stajao vezir s mrtvakim pokrovo
m pod rukom. Zatim je Kralj sudio, postavljao je i otpu tao, sve dok se dan nije p
rimaknuo kraju. Veziru se meutim nije udostojao rei o onome to se zbilo. Zbog toga
se dakle Vezir u najveoj mjeri udio. I naposljetku se sjednica zavr i, i Kralj ehrija
r se vrati natrag u svoju palau.

Pripovijest prvog kiha

Ali kada je zapoela

#?wwwwww$$wwwwww^
druga no

rekne Dinazad svojoj sestri ehrezadi:

"Draga sestro, ispriaj nam ipak svoju priu o trgovcu i d innu do kraja."
I ona odvrati:
"S najveom rado u, ako mi to Kralj dopu ta."
Kralj rekne:
"Samo ispriaj!"
I Sehrezad zapone ovim rijeima:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju i pravovjerni vladaru, kada je dakle tr
govac htio zaklati tele, da mu je srce obuzela suut, i da je rekao pastiru:
Pusti to tele da ostane u stadu!
Sve je to priao eih d innu, koji je bio zaprepa en nad tima neobinim rijeima. I ovje
gazelom nastavi:
'O gospodaru svih kraljeva d innova, sve se to dogaalo, dok je moja sestrina, ova
gazela, gledala i kazivala:
Zakolji tele, jer ono je debelo!
Ali to nije moglo podnijeti moje srce, da ubijem ivotinju, i zapovijedim pasti
ru da ga odvede. I on ga odvede i s njime ode.
25
Druga no
Kada sam ja dakle sljedeeg dana ondje sjedio, gle, doe pastir, pristupi mi i rekne
:
- O gospodaru, ja ti hou ne to rei, emu e se ti obradovati
i to meni treba donijeti nagradu za veselu vijest.
Dobro - reknem ja.
A on e nato:
- O trgovce, ja imam ker, koja je u svojoj mladosti od jedne stare ene, koja j
e kod nas ivjela, nauila umijee aranja. Juer, kada si mi ti dao tele, oti ao sam k njoj
u kuu. Moja ga je ki pogledala i zastrla7 svoje lice. Zatim je naizmjence plakala
i smijala se, te naposljetku rekla:
- Tatice, zar je tebi moja ast postala tako jeftinom, da ti uvodi k meni stran
e mu karce?
Ali je ja zapitam:
Gdje su strani mu karci, i zbog ega si se ti smijala i plakala?
A ona odvrati:
- Uistinu, to tele, koje ima kod sebe, je sin na ega gospodara.
Ali je on zaaran, jer je njegova maeha njega i njegovu mater pre
obrazila. To je razlog moga smijanja, razlog je moga plakanja
meutim njegova mati, jer je nju njegov otac dao ubiti. Zato sam
se ja u najveoj mjeri zaudio i jedva sam mogao doekati osvit
dana, sve dok nisam do ao k tebi, kako bih ti to rekao.
im sam ja sada, o d ine, uo od pastira te rijei, iza ao sam s njime napolje, pijan b
ez vina od neizmjerne radosti i sree, koja me je obuzela, sve dok nisam prispio d
o njegove kue. Ondje me je pastirova ki pozdravila i poljubila mi ruku. I ubrzo je
do lo tele i trljalo o mene svoju glavu. Tada ja reknem pastirovoj keri:
Je li to istina, to ti kazuje o ovome teletu?
A ona odgovori:
7 Muslimanke pred odraslima stranim mu karcima velom ( arom, odnosno fered om) p

rekrivaju lice.
26
Pripovijest prvog seihtt
Da, o gospodaru, to je doista tvoj sin, krv tvojega srca.
Sada ja uzviknem:
O djevojko, ako ga ti oslobodi , tada mora biti tvoje sve ono,
to od moje stoke i imetka stoji pod upravom tvojega oca.
Ipak se ona nasmije i i rekne:
O gospodaru, ne te im za tvojim posjedom, nego ja imam
samo dva uvjeta. Prvi je, da me ti vjena sa svojim sinom, a drugi,
da smijem zaarati onu, koja je njega bila zaarala, i da je mogu
staviti u zarobljeni tvo. Inae neu biti sigurna od njezinih spleta
ka.
Kada sam ja sada, o d inne, uo rijei pastirove keri, odvratio sam:
Osim onoga to ti tra i , sva moja stoka i sav moj posjed pod
upravom tvoga oca pripadaju tebi, a krv moje sestrine je po pravu
tvoja.
I im je ona ula moje rijei, uzme neku zdjelu, napuni je vodom, izgovori nad njom
stanovitu arobnu formulu i poprska tele tom vodom, tim to rekne:
Ako si ti tele, i kao takvo stvoreno od Allaha Uzvi enoga,
tada ostani u tome obliju i nemoj se preobra avati. Ali ako si
zaaran, vrati se na zapovijed Allaha Uzvi enoga u svoje negda nje
oblije.
I gledaj, ono zadr e i postane ovjekom. Tada mu ja padnem oko vrata i uzviknem:
Ja te molim, tako ti Allaha, ispriaj mi sve, to je uinila
moja sestrina tebi i tvojoj materi.
Tada mi on ispria to se njima oboma dogodilo, i ja reknem:
O moj sine, Allah ti je poslao jednu, koja te je mogla oslo
boditi od zaaranosti, i pomoi ti da doe do svojega prava.
I zatim sam ga, o d inne, vjenao s pastirovom keri, a ona je preobrazila sestrinu
u gazelu, tim to je rekla:
27
Druga no
To je gizdavo oblije, nikakvo nakazno, od kojega ljudi
okreu poglede.
Potom je ivjela pastirova ki kod nas dan i no, no i dan, sve dok je Allah nije uz
eo k sebi. Ipak, kada je ona preminula, otputi se moj sin prema zemlji Hind, i t
o je zemlja ovog ovjeka, od kojega ti se dogodilo ono, to se zbilo. I ja sam zatim
uzeo ovu gazelu, svoju sestrinu, i i ao sam od mjesta do mjesta, ogledavajui se za
izvje em o svome sinu, dok me udes nije doveo na ovo mjesto, gdje sam vidio trgovca
kako sjedi u suzama. To je moja pripovijest.'
Tada d inn rekne:
To je udna pripovijest, i zato ti poklanjam treinu njegove
krvi.
Sada istupi drugi Seih, ovjek s dva lovaka psa, i rekne d innu:
Ako ti ispripovijedam, to sam do ivio od svoje brae, ova
dva psa, i ti vidi , da je to jo udnija i u veoj mjeri zapanjujua
pripovijest, hoe li i meni pokloniti treinu krivice ovoga ovjeka?
Ovaj odvrati:
Ako tvoja pripovijest bude jo udnija i u veoj mjeri zapa
njujua, bit e ti to poklonjeno.
I od njega onda bude zapoeta
PRIPOVIJEST DRUGOG
'Znaj, o gospodaru kraljeva d innova, da su ova dva psa moja braa, a ja sam trei.
Kada je moj otac umro i nama ostavio nasljedstvo od tritisue zlatnika, ja sam ot
vorio duan, u kojem sam prodavao i kupovao, i isto su tako otvorila duane oba moja
brata. Ali nisam se jo dugo bavio svojim poslom, kada je moj stariji brat, jedan
od ova dva psa, prodao zalihu svog duana za tisuu dinara. I po to je kupio robu i d

obra za trgovanje, on je otputovao.

?c
28
Pripovijest drugog eiha
Cijelih je godinu dana bio daleko od nas. Ali jednoga dana, dok sam ja sjedio u
svome duanu, gle, stupi pred mene neki prosjak, i ja mu reknem:
Allah ti pomogao! Tada on plaui upita:
Zar me ti vi e ne poznaje ?
I ja ga tek sada pa ljivo pogledam, i gle, to je bio moj brat. Tada ja ustanem
i za elim mu dobrodo licu. Zatim mu ponudim mjesto u svom duanu i upitam ga, kako mu
je i lo.
Ne pitaj me
odvrati on - moja roba i moje blagostanje su
i ezli!
Tada ga odvedem u hammam8, odjenem ga u jedno od svojih vlastitih odijela i d
opustim mu da kod mene stanuje. Pa kada sam ja utvrdio svoj raun i dobitak u svom
e poslovanju, na ao sam da sam stekao tisuu dinara, tako da se osnovni kapital pope
o na dvi-jetisue. I podijelio sam ga izmeu svoga brata i sebe i rekao mu:
Uzmi to, nemoj ii na put i ne odlazi u daljinu!
On uzme dio u velikoj radosti i otvori takoer sa svoje strane duan. I tako je p
ro lo nekoliko dana i noi. Ali potom ustane moj drugi brat, ovaj drugi pas, i proda
svoju robu i sva svoja dobra i htjedne ii na put. I nije se dao vi e zadr ati, premd
a smo ga mi takoer nastojali zadr ati. Kupio je robu za trgovanje i po ao s putnicima
. I on je bio daleko od nas itavu godinu dana. Zatim doe k meni, onako kako je do ao
k meni njegov stariji brat. I ja mu reknem:
Moj brate, zar te ja nisam odvraao od toga da putuje ?
Tada on zaplae i povie:
Moj brate, to je neki stjecaj sudbine. Ovdje ja stojim, osiro
ma io, bez jednoga jedinog dirhema u ruci, i gol, bez ko ulje na
tijelu.
Hammam je istonjaka kupelj.
29
\
Druga no
Tako ga ja uzmem, o d ine, odvedem ga u hammam, obuem mu novo odijelo od svoje v
lastite odjee i dovedem ga u svoj duan. Zatim smo jeli i pili. Na to mu ja reknem:
Moj brate, ja obiavam ispostavljati svoj raun o poetku
svake godine. I to naem kao dobit, to treba biti podijeljeno
izmeu mene i tebe.
Tako sam se dao, o d ine, na proraunavanje svog poslovanja, i kada sam na ao priho
d od dvijetisue dinara, zahvalio sam Stvoritelju
neka mu je slava, Uzvi enomu - dao
sam svojem bratu tisuu i zadr ao tisuu za sebe. Tada on ode i otvori duan, i tako sm
o ivjeli mnogo dana. Nakon nekoga meutim vremena ponu moja braa navaljivati na mene,
da ja trebam s nima putovati. Ipak ja to odbijem i reknem:
Sto ste vi to stekli zahvaljujui svom putovanju, da bih ja
zahvaljujui njemu trebao to stei?
I budui da ih nisam htio poslu ati, ostanemo svaki u svom duanu i prodavali smo i
kupovali kao i prije. Ali su me oni silili na putovanje svake godine, a da ja n
a to nisam pristajao, sve dok nije pro lo est godina. Tada sam im napokon popustio,
tim to sam rekao:
O moja brao, dobro, ja u dakle s vama putovati. Sada dajte
da vidimo, koliko novaca vi posjedujete!
Na ao sam meutim, da oni nemaju vi e ni prebijenog novia, nego da su sve spiskali, j
er su se bili odavali deranju i piu i u itci-ma. Ali im ja ne reknem nijedne rijei, n
ego uspostavim jo jednom raun svog poslovanja i prodam sva svoja dobra i svu svoju
robu. I kada sam vidio da posjedujem esttisua dinara, obradovao sam se i podijeli
o sam ih na dvije polovice i rekao svojoj brai:
Ove tritisue dinara su za mene i za vas za trgovanje. Druge
u tritisue zakopati, za sluaj, da proem onako, kako ste vi pro li.

Zatim u se vratiti i dii te tritisue, i mi time mo emo ponovo

otvoriti na e duane.
Time su obojica bili zadovoljni. I ja dadnem svakomu od njih
30
Pripovijest drugog kih'a
njegovu tisuu dinara i zadr im za sebe jednaku svotu, naime tisuu dinara. Zatim poku
pujemo prikladnu robu, pripremimo sve za putovanje, iznajmimo jedan brod, i po to
smo ukrcali na u robu, isplovimo i plovili smo dan za danom, cijelih mjesec dana,
sve dok nismo prispjeli u neki grad, gdje smo prodavali svoju robu. I za svaki mo
zlatnik mi zaraivali deset. Pa kada smo opet okrenuli na put, naemo na morskoj ob
ali neku djevojku u razderanoj i potrganoj odjei. I ona mi poljubi ruku i rekne:
O gospodaru, ive li u tebi ljubaznost i dobrota, koje ja tebi
mogu uzvratiti?
I ja odvratim:
- Zacijelo. Gledaj, ja volim dobroinstvo i dobra djela, tako
er ako ih ti i ne uzvraa .
Ona nato:
Uzmi me za enu, o moj gospodaru, i odvedi me u svoj grad,
jer sam ti se predala. Zato budi ljubazan prema meni, ja sam od
onih koje su valjane za dobra djela i dobroinstvo. Ja u ti to
uzvratiti, i neka te moj izgled ne dovede u zabludu!
Kada sam ja saslu ao njezine rijei, moje joj se srce priklonilo, jer tako je hti
o Allah, Svemoni i Preslavni. I ja je uzmem i odje-nem je i pripremim joj u brodu
lijepu postelju i ukazem joj pa nju i po tovanje. Tako smo jedrili dalje, i moje je
srce prionulo uz nju s prisnom ljubavlju, i nisam se odvajao od nje ni danju ni
nou, i mislio sam vi e na nju nego na svoju brau. Ali su oni postali ljubomorni i z
avidili su mi na mom bogatstvu i obilju robe, koje sam imao, i njihove su oi udno
gutale cijeli moj posjed. Tada su vijeali o tome, da me umore u k sebi uzme moj p
osjed, i reknu:
Mi emo svojega brata ubiti, i sve e njegovo dobro biti na e.
I sotona im je prikazao taj in u tako lijepim bojama, da su me pograbili, dok
sam ja spavao kraj svoje ene, i oboje nas podigli i bacili u more. Kada se meutim
moja ena probudila iza sna, stresla se je, i smjesta postala d innicom. I ona me je
podigla i odnijela me na neki otok i ostavila na kratko vrijeme. Potom se ujutr
o vratila i rekla:
31
Druga- no
Ovdje sam ja, tvoja robinja, koja te je s pomou Allaha
Uzvi enoga podigla i spasila od smrti. Znaj, ja sam d innovo dijete.
im sam te ugledala, zavoljelo te je moje srce po volji Allaha, jer
ja vjerujem u Allaha i njegova Proroka blagoslovio ga i poz
dravio Allah9! Zato sam pri la k tebi, onakva kakvu si me vidio, i ti
si se sa mnom vjenao, i gle, sada sam te spasila od utapljanja. Ali
sam se ja rasrdila na tvoju brau, i to je moja vrsta odluka, da ih
ubijem.
Kada sam ja sada uo njezinu povijest, zapanjio sam se i zahvalio joj za ono, to
je uinila, i zatim joj reknem:
Moja braa meutim ne trebaju poginuti.
Nato sam joj ispripovijedao sve, to mi se s njima dogodilo, od poetka do kraja.
I po to je to ula, ona rekne:
Danas u obno preletjeti preko broda i potopiti ga, i pusti
ti da poginu.
Ali ja reknem:
Ja te molim, tako ti Allaha, ne ini to, jer poslovica ka e: 'O
ti, koji ini dobro onomu, koji je tebi uinio zlo, znaj!
zloinac
je dovoljno ka njen svojim inom.' A oni su ipak jo uvijek moja
braa.
Ona odgovori:

Tako mi Allaha, to je moja vrsta odluka, da ih ubijem.

A ja sam je usrdno molio. Nato me ona podigne i odleti sa mnom, sve dok me na
posljetku nije spustila na krov moje kue. Zatim ja otvorim vrata i izvadim van on
o, to sam zakopao u zemlju. I po to sam pozdravio ljude, ponovo sam otvorio svoj dua
n i kupio robu. Kada je dakle do la veer, vratio sam se kui. Ondje sam na ao privezana
ova dva psa, i im su me ugledali, skakali su na mene i cvilili i vje ali se o mene
. Ali prije nego to sam jo znao, to se dogodilo, rekne mi moja ena:
9 Time mu daje do znanja, da nije 'ifritkinja.
32
Pripovijest treeg eiha
To su tvoja braa!
Tada ja upitam:
A tko im je to uinio?
A ona odvrati:
Ja sam svojoj sestri poslala poruku, i ona ih je tako preo
brazila, i oni trebaju biti osloboeni tek nakon deset godina.
I sada sam ja prispio ovamo na putu k onoj sestri, koja e ih osloboditi, po to s
u u ovome stanju proveli deset godina. Tu sam ugledao ovoga mladog ovjeka, koji m
i je ispripovijedao, to mu se dogodilo. I ja sam zakljuio, da ne idem dalje, dok n
e vidim, to e se dogoditi izmeu njega i tebe. Takva je moja pripovijest.'
Tada d inn rekne:
Zaista, to je udna pripovijest, i zato ti poklanjam treinu
njegove krvi i njegove krivice.
Tada trei eih, ovjek s mazgom, pone:
Ja ti mogu ispripovijedati jednu pripovijest, udesniju od te
obje. Hoe li mi onda pokloniti ostatak njegove krvi i njegove
krivnje, o d inne?
Ovaj odvrati:
Dakako.
Tada od staroga bude zapoeta
PRIPOVIJEST TREEG
'O sultane i poglavaru d innova, ova je mazga bila moja ena. Dogodilo se dakle,
da sam i ao na put i da sam cijelu jednu godinu bio daleko od nje. Kada se potom z
avr ilo moje putovanje, do ao sam obno k njoj i vidio kako kod nje u krevetu le i stano
viti crni
33
rob. I oni su brbljali i alili se i smijali se i ljubili i izvodili ljubavnu igru
. im me je meutim ugledala, ona skoi i pritri mi s vrem vode, izgovori nad njim arobne
izreke i poprska me, tim to je rekla:
Izai iz ovog oblija u oblije psa.
I ja smjesta postanem psom. Zatim me istjera iz sobe, i ja pobjegnem kroz vra
ta, i nisam prestajao trati, dok nisam stigao do duana nekog mesara. Ondje sam u ao
unutra i poeo derati, ono stoje uokolo le alo od kostiju. Kada me je ugledao vlasnik
duana, uzeo me je i odveo u svoju kuu. Ali im me je ugledala njegova ki, lice si je
pokrila velom i uskliknula:
- Zar mi dovodi mu karca i ulazi s njim k meni? Njezin otac upita:
- Gdje je taj mu karac? A ona odgovori:
- Taj pas je mu karac, kojega je zaarala njegova ena, a ja
sam ga u stanju osloboditi.
Kada je njezin otac uo te rijei, on rekne:
Ja te molim, tako ti Allaha, o moja keri, oslobodi ga!
Tada ona uzme vr vode, promrmlja nad njim i poprska po meni ne to vode, tim to je
rekla:
-Izai iz tog oblija u svoje prija nje oblije!
Ubrzo sam se vratio u svoje prija nje oblije. Tada sam joj poljubio ruku i uzvik
nuo:
- Htio bih, da zaara moju enu, onako kako je ona zaarala
mene.

I ona mi dadne ne to od te vode i rekne:

- im je nae na spavanju, poprskaj je ovom vodom i izgo
vori nad njom izreku prema svojoj elji, tada e ona postati, to god
ti hoe .
34
Pripovijest treeg seiha
Tada ja uzmem vodu i odem k svojoj eni i naem je na spavanju. Smjesta je poprsk
am s ovim rijeima:
Izai iz ovog oblija u oblije mazge!
I ona je istoga asa postala mazgom. To je ova ovdje, koju vidi vlastitim oima, o
sultane i poglavaru kraljeva duhova!
Tada je d inn upita:
Je li to istina?
I ona kimne glavom i odvrati znakom, koji je znaio: 'Da, tako mi Allaha, to je
moja povijest i ono, to sam do ivjela.'"
Kada je dakle starac zavr io svoju priu, d inn se strese od zadovoljstva i pokloni
mu treinu trgoveve krvi..."
Tada primijeti Sehrezad, da je zapoelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoel
a po Kraljevu dopu tenju. Ali Dinazad rekne:
"O sestro, kako je ipak lijepa tvoja pria, i kako je ushiujua i kako ljupka i oar
avajua!"
Ona odvrati:
"Sto je sve to prema onomu, to bih vam ja naredne noi mogla ispriati, kada bi se
kralj udostojao da mi po tedi ivot!"
Tada Kralj pomisli:
"Tako mi Allaha, neu dopustiti da bude ubijena, dok ne ujem kraj pripovijesti,
jer zbilja, ona je divna."
35
Nato su ostatak te noi proveli u uzajamnom grljenju, sve dok nije potpuno svan
uo dan. Zatim ode Kralj u Vijenicu. I ete i Vezir stupe unutra, i napuni se dvor.
Kralj je donosio presude, postavljao je i otpu tao, izdavao zabrane i zapovijedi,
sve dok se dan nije poeo smrkavati. I naposljetku sjednica zavr i, i Kralj Sehrijar
se vrati natrag u svoju palau.

Ali kada je zapoela

i po to je Kralj kod Vezirove keri udovoljio svojoj elji, rekne Dinazad, njezina
sestra:
"Ispriaj nam, sestro, priu do kraja."
A ona odvrati:
"S najveom rado u! Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je trei eih demonu is
priao svoju pripovijest, jo udesniju od obiju ranijih, da je d inn tada oitovao najvee
divljenje. I tim to se on stresao od zadovoljstva, uzviknuo je:
- Gledaj, poklanjam ti ostatak trgoveve krivnje, i dajem vam ga slobodna.
Tada trgovac pristupi eihovima i zahvali im, i oni mu za ele sreu za njegovo spas
enje i otpute se, svaki u svoj grad. Pa ipak to sve nije udnije od ribarove prie."
Tada Kralj upita:
"Kakva je to pria?"
Tada ona pone priati
37
Trea no
PRIPOVIJEST 0 RIBARDID INNU.
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je neko bio neki ribar, u poodmaklim
godinama, koji je imao enu i troje djece i ivio u velikom siroma tvu. Bio je to dak
le njegov obiaj, da etiriput u danu baci svoju mre u, ali ne e e. Jednoga dana on ode ok

o podneva i doe na morsku obalu, gdje odlo i svoju ko aru. I tim to je zasukao svoju k
o ulju, ue u vodu, baci svoju mre u i prieka, sve dok nije potonula na dno. Zatim je d
ohvatio u ad i povukao, ali je osjetio, daje mre a vrlo te ka. I ma koliko da ju je sn
a no povlaio, nije je mogao izvui. Tada on krajeve mre e izvue na kopno, i zabije u zem
lju kolac, te o njega zave e mre u. Zatim se razodjene i zaroni u vodu, i zaranjao j
e okolo mere e, i nije je prestajao vui, sve dok je nije izvadio. Opet se radostan
uspne na kopno, obue svoje haljine i prie k mre i. Ali u njoj nae samo nekoga crknuto
g magarca, koji mu je bio pokidao petlje. Kada je to vidio, on o alo en uzvikne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha,
Uzvi enoga, Svemonoga!
Zatim ribar rekne:
To je neka neobina vrsta svagda njeg kruha.
I on pone govoriti u stihovima:
O ti koji zaranja u nonu tminu i u propast,
Skrati svoju muku. Jer ti poslom nee stei nikakav kruh.
Ti vidi more, i vidi ribara, kako se mui oko kruha, Kada se nona sazvije a za are u drht
vom svjetlu.
On posred njega zaranja, i valovi ga divlje ibaju.
Ali on vazda pazi na mre u, kako se ona kree gore dolje.
38
Pripovijest o ribaru i d innu

Pa ako on napokon jedanput nou sjedne veseo zbog ulova Neke ribe, kojoj je kuka b
oli prodrla u nepce
Otkupit e je potom od njega netko, koji je cijelu svoju no Za tien od hladnoe ugodno p
roveo u najljep oj udobnosti.
Slava neka je Njemu, Gospodu, koji mo e davati i uzimati: Jedan ulovi ribu, drugi
je zatim pojede.
Nato on rekne:
Na noge i na posao! Morat e se dogoditi neko udo, ako
tako ushtjedne Allah Uzvi eni.
I on nastavi:
Ako te mui nesrea, tada se protiv nje naoru aj Strpljivo u Svedobrostivoga. To e te ojaa
i glede svega.
Ne tu i se ljudima. Jer bi se tada ipak samo tu io na Presuutnoga onima, koji uskrauju
suut.
Sada on iz mre e oslobodi crknutoga magarca, iscijedi mre u, pa je potom ra iri. I
on iznova sie u more i pritom rekne:
U Allahovo ime!
I on izbaci mre u i prieka, sve dok se nije spustila na dno. Nato je povue, ali j
e ona bila jo te a i jo je vr e prionula o dno nego prvi put. Sada je meutim povjerovao,
da se u njoj nalaze ribe, i on privrsti mre u, razodjene se, ue u vodu, zaroni i pone
se truditi i trzati mre u, sve dok je nije oslobodio i izvukao na suho.
39
Trea no
Tada u njoj nae veliki zemljani krag pun pijeska i mulja. Pa kada je to vidio, on
postane zabrinut, i izrekne ove stihove:
O zla kobi, prestani!
A ako ne prestane , onda barem dopusti doi do daha!
Po ao sam i tra io svoju sreu.
Tada sam na ao, da je moja srea zaostala.
Poneki glupan ima svoju zvijezdu. A mudracima ona ostaje dalekom.
Nato on iscijedi mre u, oisti je, pomoli se Allahu Uzvi enomu za opro tenje, i opet
po trei put prie k moru, kako bi izbacio mre u. I prieka, sve dok se nije spustila, i

povue je i nae u njoj krhotine razbijena stakla i kosti. Tada on postane vrlo gnj
evan, zaplae i izrekne ove stihove:
Takva je srea: ti je nisi umio niti odrije iti ni privezati. Niti naobrazba niti zn
anja ne dopu taju da ti nae sreu.
Srea su i bogatstva odreeni jedino od udesa,
Na ovome svijetu postoji poneka plodna zemlja, poneka jalova.
Promjenjivi hirovi sudbine kadkada potapaju pravednika. Ali onoga, tko ne zaslu uj
e sreu, ona uzdi e do neba.
O smrti, doi k meni, ivot ne vrijedi vi e ni ta, Kada sokol tone, a patak se di e nebu p
od oblake.
40
Pripovijest o ribaru i Azinnu
Nikakvo zato udo, ako vidi plemia gola i bosa, A obinoga skitnicu, kako pliva u last
i i masti.
Jedna ptica prelijee svijet od Istoka do Zapada,
Dniga stjee svaku sreu, makar nikada nije napustila gnijezdo.
Nato on podigne oi k nebu i rekne:
O Allah! ti ipak zna , ja izbacujem svoju mre u samo
cetiriput dnevno. Sada sam je bacio triput, i ni ta mi nije palo u
dio. Daj mi dakle ovajput, o Allah, dnevni kruh. I po to je bio zaz
vao ime AUahovo, on jo jednom baci mre u u more i prieka, sve
dok nije potonula. Zatim je povue, ali je opet nije mogao dignuti,
jer se bila vrsto zakvaila za dno. Tada on uzvikne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha!
I zatim izgovori:
Fuj na svijet, koji se tako pona a!
Ja u njemu pro ivljavam samo bijedu i jad.
Iako je ovjekov ivot jutrom jo vedar, Svijet mu naveer pru i kale ui.
Pa ipak je to tako jednom bilo: Kada su se ljudi pitali: 'Tko ivi u srei?', tada s
u pokazivali na mene.
Tada se on razodjene i zaroni dolje prema mre i i pone se truditi, sve dok je ni
je iznio na kopno. Zatim otvori mre u i nae u njoj neku dugogrlu bocu od mjedi, koj
a je bila neim napunjena.
41
Trea, no
Otvor je bio zapeaen olovnim zatvaraem, a taj je nosio na sebi peat na ega gospodara S
ulaimana ibn Dauda10 neka je nad obojicom mir! Kada je ribar to vidio, on se obr
aduje i rekne:
Nju u ja prodati na tr nici bakrenih proizvoda, jer ona vri
jedi deset zlatnih dinara.
Zatim je prodrma. Uvidi da je te ka i vrsto zaepljena, i tako on nastavi:
Nebo zna, to se mo da mo e nalaziti u ovoj boci! Otvorit u
je i vidjeti, to je unutra, i zatim u je prodati.
Nato on izvue svoj no i pone zasijecati u olovo, sve dok ga nije olabavio od boc
e. Zatim je stavi postrance na zemlju i protrese je, kako bi iscurio njezin sadr a
j. Ali iz nje nije ni ta iza lo. Tada se on zaudi u najveoj mjeri. Pa ipak iz boce odj
ednom prodre neki dim, koji se podigao visoko sve do neba i koji se rasplazio po
zemljinoj povr ini. Kada je dim dosegao svoju punu visinu, skupio se i zgusnuo, i
dospio u pokret i postao d innom, ije je tjeme doticalo oblake, dok su mu noge sta
jale na zemlji. Njegova je meutim glava bila poput neke kupole, njegove ruke kao
vile, njegove noge tako dugake kao jarboli i usta velika poput spilje. Zubi su mu
bili nalik velikim kamenovima, nozdrve bocama, oi dvjema svjetiljkama, a pogled
mu je bio divlji i mraan. Kada je dakle ribar ugledao d inna, njegovi mi ii ponu drhtat
i, njegovi zubi cvoko-tati, slina mu se osu i, i on nije znao, to treba poeti. Tada
ga d inn primijeti i uzvikne:
Nema nijednog boga osim Allaha i Sulaiman je Allahov pro
rok.

I on jo

doda:
O Allahov proroe, nemoj me ubiti. Gledaj, nikada ti neu
rijeju protusloviti niti protiv tebe ustajati djelom.
10 Sulaiman ibn Daud = Salamun sin Davidov (zato obvezno slijedi Sehrezadi
no: "neka je nad obojicom mir"). Salamun je u islamskome svijetu osobito na glas
u zbog svoje moi nad kraljevstvom duhova.
42
Pripovijest o ribaru i d innu
Ribar meutim rekne:
O marid11, ti naziva Sulaimana Allahovim prorokom?
Sulaiman je meutim mrtav od prije tisuuiosamstotina godina, a
mi sada ivimo u posljednjem vremenu! Kakva je tvoja povijest i
tvoj do ivljaj, i zbog ega si dospio u ovu bocu?
No kada je marid uo ribarove rijei, on rekne:
- Nema nijednoga boga osim Allaha! Vesela vijest, o ribaru! Tada ribar upita:
- Kakvu mi veselu vijest donosi ? A on odvrati:
Da u ti ja jo u ovome trenutku dopustiti da umre jadnom
smru.
Sada ribar uzvikne:
Ti zaslu uje za tu veselu vijest, o poglavaru d innova, da ti
nebo uskrati svoju za titu, o ti prokletnie! Zbog ega e ti mene
ubiti, i poradi ega ja zaslu ujem smrt, ja, koji sam te oslobodio iz
boce i spasio te iz morske dubine i donio na suho?
Ali d inn rekne:
Samo sebi izaberi, kojom smru eli umrijeti i na koji nain
hoe skonati svoj ivot.
Ribar upita:
- Koji je moj zloin, i emu takva kazna od tebe? Nato d inn:
- uj moju povijest, o ribaru! Ribar rekne:
Govori i budi kratak sa svojim rijeima, jer zbilja, du a mi se
nalazi u nosu!
11 Marid je silan demon, koji se obino pojavljuje u obliju maglenog obla43

Trea no
Tada rekne d inn:
Ja sam jedan od krivovjernih d innova, i ja sam se digao protiv Sulaimana ibn
Dauda - nad obojicom neka je blagoslov! -zajedno sa Sachrom, d innom. Nato je pror
ok poslao k meni svojega ministra Asafa, Barachijina sina. I taj me je odvukao p
rotiv moje volje i predveo me u okovima, pri emu sam ja oitovao strah, a da to nis
am htio. I stavio me je pred njega. Kada me je Sulaiman ugledao, izgovorio je na
da mnom zakletvene formule i zapovijedio mi da prihvatim pravu vjeru i da se pok
oravam njegovim zapovijedima. Ja sam se meutim sustezao, te je on zatim zatra io ov
u bocu, u nju me zatvorio i zapeatio je olovom, u koje je utisnuo najuzvi enije ime
, pa je dao d innovima zapovijed, da me odnesu i da me bace posred mora. Ondje sam
le ao sto godina, dok sam u svome srcu govorio:
Tko me ikada oslobodi, njega u zauvijek uiniti bogatim.
Ali je proteklo cijelo stoljee, a da me nitko nije oslobodio. Pa kada je zapoel
o drugo stoljee, ja reknem:
Tko me ikada oslobodi, tomu u otvoriti blaga pod zemljom.
Ali me opet nitko nije oslobaao, i tako je proteklo etirista godina. Tada ja re
knem:
Tko me ikada oslobodi, tomu u ispuniti tri elje.
Ali me nitko nije oslobaao. Tada sam dospio u veliki bijes i sebi samomu rekao
:
Tko me odsada jo oslobodi, njega u ubiti, i dati mu izbor,
kojom smru eli umrijeti. Pa budui da si me dakle sada ti oslo
bodio, dajem ti na izbor, kojom smru hoe umrijeti.
Kada je ribar uo d innove rijei, on uzvikne:

Allahovo udo, da sam ja upravo sada morao doi do tvoje

ga osloboenja!
Zatim on zamoli d inna:
Po tedi mi ivot, tako e Allah tebi po tedjeti ivot. I nemoj
me ubijati, kako Allah ne bi nekomu dao mo nad tobom, koji e
zatim ubiti tebe!
44
Pripovijest o ribaru i dzinnu
Tada marid odvrati:
To ni ta ne poma e, ti mora umrijeti. Zato si kao milost od
mene izaberi onaj nain smrti, na koji ti hoe umrijeti!
Ali unato tomu to je ribar uviao, da je d inn odluan u tome, on mu se jo jednom obra
ti, tim to rekne:
Odustani od mene kao nagradu za to, to sam te oslobodio.
D inn odgovori:
- Ja u te ipak ubiti upravo samo zbog toga, jer si me ti oslobodio.
- O eihu d innova - rekne ribar - ja tebi inim dobro, a ti mene nagrauje zlom! Zais
ta, stara izreka ne la e, kada kazuje:
Mi smo inili dobro. Ipak je protivno bila na a nagrada. Tako mi moga ivota, tako pos
tupa samo kurvin sin!
A tko nedostojnim ljudima pru a dobrotvornu pomo, Tomu e biti uzvraeno kao onomu, tko
je izbavio hijenu.
,i
i'
Kada je dakle d inn uo te rijei, on odgovori:
Ne ote i tako dugo. Jer ti mora umrijeti!
Tada ribar u samome sebi rekne: I
Taj je d inn, a ja sam ovjek, i Allah mi je dao zdrav razum.
Tako u ga ja dakle pomou svoje lukavosti i svojega razuma dovesti do njegove propa
sti, upravo onako kako se on dao voditi od svoje prepredenosti i svoje zloe.
Nato on d inna upita:
Jesi li ti zbilja odluio da me ubije ?
Pa kada je taj odgovorio:
45
Trea no
Sigurno
on uzvikne:
U ime najpreuzvi enijeg imena, urezanoga u peatnjak
Sulaimana ibn Dauda- nad obojicom neka je blagoslov - ako te
ja ne to upitam, hoe li mi ti dati istinit odgovor?
D inn odgovori:
Da - ali jer je uo izgovorenim najuzvi enije ime, dospio je
u uzbuenost i dr ui rekao:
Pitaj, i budi kratak!
Tada ribar rekne:
Ti hoe rei da si ti bio u toj boci, koja ipak nije dovoljno
velika niti za tvoju ruku ni za tvoju nogu. Kako je ona mogla biti
dovoljno velika, da tebe cijeloga sakrije?
Nato d inn:
Ti dakle ne vjeruje , da sam ja bio u njoj?
A ribar uzvikne:
Ne, ja to nikada neu povjerovati, sve dok te u njoj ne vidim
vlastitim oima..."
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela
po Kraljevu dopu tenju.
-

5S8&S
ww
i'
?'&?
m4mm!S
::: .??? ... .
ti.-:"\i
'?;.

^Mmmmmm
JI
mi
.i .
ii2

-JF'

46
Ali kada je zapoela
rekne joj njezina sestra:
"Ispripovijedaj nam ipak svoju priu do kraja, ako nisi pospana!"
I tako Sehrezad nastavi dalje:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je ribar rekao d innu:
- Ne, ja to nikada neu povjerovati, sve dok te svojim oima
ne vidim unutra
da se tada d inn stresao i postao dimom nad
morem, koji se je zgu njavao i polako, polako uvlaio u bocu, sve
dok cijeli nije bio u njoj.
I gledaj, tada ribar u najveoj urbi pograbi olovni zaklopac, na kome se nalazio
peat, i njime zaepi grlo boce, i dovikne d innu ove rijei:
- Izaberi si kao milost od mene nain smrti, na koji eli umri
jeti! Tako mi Allaha, ja u te baciti u more, i ovdje u si sagraditi
kolibu. I tkogod ikada ovamo doe, njega u opomenuti, neka ne
ribari, i rei u mu: 'Ovdje u moru le i d inn, koji svakoga, tko ga
izvue, stavlja pred izbor, kako eli umrijeti i kako hoe biti ubijen.
Kada je dakle d inn uo ribara da tako govori i vidio sebe zarobljena, htjedne iz
ai, ali to vi e nije mogao, jer ga je prijeio
47
ePprta no
Sulaimanov peat. Tada shvati, da ga je ribar nadmudrio, i on rekne:
Ja sam se s tobom samo alio.
Ali ribar odgovori:
La e , ti najbesramniji, najprostakiji, najbjedniji od svih
d innova!
I zatim on po uri s bocom prema morskoj obali. Pa kada je d inn uzvikivao:
- Ne, ne! - tada je ribar uzvikivao:
- Da, da!
I zao je duh izgovarao lijepe rijei, poni avao se i govorio:
- Sto e uiniti sa mnom, o ribare?
- Ja u te opet baciti u more odgovorio je taj.
Ako si ti proveo unutra tisuuios
amstotina godina, ja u te sada pustiti da ostane unutra do Sudnjega Dana. Nisam li
ti.govorio: po tedi me, po tedit e te Allah. Ne ubijaj me, inae e Allah tebe ubiti? Al
i ti nisi slu ao moj glas i nisi htio ni ta drugo nego lo e na meni raditi. Sada te je
Allah predao u moje ruke, i ja sam te nadmudrio.
Kada je d inn zamolio:
- Otvori mi, da ti uinim dobro - ribar je uzviknuo:
- La e , prokletnie, ja i ti, mi stojimo kao vezir kralja Junana i mudri Duban.
- A to je to posrijedi s vezirom kralja Junana i mudrim Dubanom? I kakva je nj
ihova povijest?
rekne 'ifriL

I od ribara bude zapoeta

48
PRIAO VEZIRU KRALJA JUNANA.

'Znaj, o d inne, u prija njim danima, koji se u daleko u minula vremena, vladao je sta
noviti kralj po imenu Junan nad gradom Fars u zemlji Ruman12. On je posjedovao b
ogatstvo i vojske i silan ugled, i njegove su stra e bile iz svih zemalja gospodar
ica. Ali je njegovo tijelo bilo zahvaeno gubom, koju nisu mogli izlijeiti niti lij
enici ni mudri ljudi. Ispijao je ljekovite napitke i gutao pra ke i upotrebljavao m
asti, ali mu ni ta nije pomagalo, i nijedan ga meu gomilom lijenika nije mogao oslob
oditi zaraze. Naposljetku doe u grad kralja Junana stanoviti glasoviti mudri ovjek
, koji je bio u visokim godinama. Taj se zvao mudri Duban. Taj je starac bio nait
an u knjigama, grkim, perzijskim, rimskim, arapskim i sirijskim: i on je bio isku
san u umijeu lijeenja i zvjezdoznanstvu, poznavao je temeljne istine tih znanosti
kao i pravila njihove primjene, na korist i na tetu. Takoer je poznavao svo raslin
je, trave i biljke, tetne i korisne. I razumijevao je filozofiju, i obuhvatio je
cijelo podruje lijenike znanosti i svih drugih. Kada je dakle taj mudrac do ao u grad
i u njemu proveo tek samo malo dana, douo je, kako je kralj zahvaen gubom, kojom
ga je posjetio Allah, i kako ga nijedan od lijenika i ljudi od znanosti ne mo e izl
ijeiti. Kada je to mudracu bilo ispripovijedano, on je jednu no ostao sjediti u du
bokim mislima. Ali kada je osvanulo jutro i kada je svijet jasno zasjao njegov
om svjetlo u 13 tada on odjene svoje sveane haljine, poe ka kralju Junanu i pred njim
e poljubi tlo. Zatim se pomoli nebu u najljep em govoru za trajnost njegove moi i n
jegove sree, i on mu se predstavi i rekne:
- O kralju, ja sam douo o tvojoj patnji, koja te je napala time, to je na tvome
tijelu. I kako su se mnogi od lijenika pokazali nemonima, da to svladaju. Sad gle
daj, ja te mogu izlijeiti, o
12
13
49

Bizant.
Ovdje je u arapskom izvorniku posrijedi rimovana proza.

etvrtci no
kralju. A ipak ti neu dati piti nikakvu ljekariju niti u te mazati nekakvom ma u.
Kada je dakle kralj Junan uo njegove rijei, on mu zapre-pa en rekne:
- Kako e to uiniti? Tako mi Allaha, ako me ti izlijei , tada
u te ja uiniti bogatim sve do djece tvoga djeteta i pretrpat u te
milostima. I to god ti uope za elio, treba biti tvoje, a ti treba biti
mojim drugom za stolom i mojim prijateljem.
Zatim mu kralj pokloni poasnu haljinu i druge poklone i upita:
- Mo e li me ti zaista izlijeiti od ove patnje bez lijekova i
masti?
A mudrac odgovori:
Da, ja te mogu izlijeiti.
Kralj dospije u najvee uenje i rekne:
- O lijenice, za koliko vremena treba to biti, o emu ti meni
govori , i za koliko se dana to treba dogoditi? Po uri, moj sine!
A Duban odgovori:
Slu am i pokoravam se! To treba biti sutra.
S tim rijeima on sie u grad i iznajmi sebi u gradu kuu, u koju donese svoje knji
ge i ljekarije i aromatino korijenje. Zatim izabere potrebne ljekarije i bilje i
proizvede neki bat. Njega on izbu i i uini na njemu dr ku, i ktomu s velikim umijeem n
aini loptu. Sljedeeg dana, kada je sve napravio i zgotovio, on poe ka kralju. I on
pred njim poljubi tlo i naredi mu neka izja e u jahali te, kako bi se ondje igrao lo
ptom i batom. Pratili su ga emiri, komor-nici, veziri i velika i njegove dr ave. I p
rije nego to se dru tvo smjestilo na jahali tu, prie mudri Duban ka kralju, pru i mu bat
i rekne:

- Uzmi ovaj bat i uhvati ga za ovu ruku! Tako! Sada ja i po

jahali tu i naginji se dobrano preko konja i udaraj loptu tako dugo,
50
Pria o veziru kralja Junana
dok ti ruka i tijelo ne postanu vla nima: zatim e ljekarija prodrijeti kroz tvoj dl
an i proi kroz itavo tvoje tijelo. Pa kada se dovoljno naigra i ljekarija prodre u
tvoje tijelo, vrati se u svoj dvorac, otii zatim u hammam14, cijeli se operi i le
zi na spavanje, tako e postati zdrav. I s time ti pomogao Allah!
Tada kralj Junan uzme od mudraca bat i vrsto ga uhvati. Zatim se popne na konj
a i udari loptu preda se i pojasi za njom, sve dok je nije dostigao, i zatim uda
ri ponovo svom snagom, a pri tome je dr ak bata vrsto dr ao u svojoj ruci. I nije pre
stajao tjerati loptu, sve dok njegova ruka i cijelo njegovo tjelo nisu bili vla ni
i dok ljekarija nije iz dr ka prodrla. Tada je mudrac znao, da je ljekarija pro la
kroz njegovo tijelo, pa mu je naredio da se vrati doma u svoj dvorac i da neodlo n
o ode u hammam. Tako se kralj Junan ubrzo vrati doma i izda zapovijed, da se ham
mam posve oslobodi za njega samoga. Tada za njega bude osloboen hammam. Sluge poh
itaju, i robovi po ure, i pripreme za kralja svje u odjeu. On je u ao u hammam i dugo s
e i temeljito prao. Zatim je u hammamu obukao svoje haljine, iza ao napolje i odja
hao u svoju palau, gdje je legao na spavanje. Tako se dogaalo s kraljem Junanom. M
udri Duban meutim otie kui i ondje ostane preko noi. Pa kada je do lo jutro, on se upu
ti u palau i zamoli za audijenciju. Kralj naredi neka ga se pusti da ue. I po to je
u ao, on poljubio je pred njim tlo i zatim sveanim glasom izgovori sljedee stihove u
puene kralju:
Gordo bi krepost podigla glavu, kada bi ti bio nazvan njezinim ocem.
I ako bi se ikada nazvalo nekoga drugoga, on bi se odvratio.
O gospodaru lica, ije zraee svjetlo
Prodire ak kroz duboku tminu protivnog udesa,
u Istonjaka kupelj.
51
etvrta no
Uzmoglo tvoje lice vazda sjati i zraiti,
Cak i kada bi lice udesa uvijek bilo neprijazno!
Ti si mi u svojoj naklonosti poklonio takve darove, Kako ih ki ni oblak pjeskoviti
m visovima daruje.
Ti si poklonio svoja dobra, kao kada voda padne na pustinju. I tako si ti sada n
a cilju i za uzvi enost ovje tva.
Kada je dakle mudrac svr io, skoi kralj brzo na noge i padne mu oko vrata. I on
mu naredi da zauzme svoje mjesto kraj njega i odjene ga u najskupocjenije poasne
haljine. Jer kada je kralj napu tao hammam, on je promatrao svoje tijelo i nije vi e
na ao nikakva traga od gube: njegova je ko a bila ista kao svijetlo srebro. Zbog tog
a je osjeao vrlo veliku radost, a grudi su mu se ra irile od velikog bla enstva. Kada
je zatim osvanuo jasan dan, oti ao je u svoju dvoranu za vijeanje i sjeo na prijes
tolje svojega gospodstva, i pritjecali su ovamo njegovi komornici i velika i njego
ve dr ave, i meu njima mudri Duban.
im je on dakle saslu ao mudraca, kralj brzo ustane, njemu u ast, i dopusti mu da
kraj njega zauzme mjesto. Zatim postave stolove s najukusnijim jelima, i ponu zaj
edno jesti. I kralj ga cijeli dan nije pu tao od sebe. Naveer meutim on dadne mudrom
Dubanu dvijetisue zlatnika, osim poasnih haljina i drugih poklona u izobilju. I o
n mu dopusti da odja i kui na njegovu vlastitu konju. Ali je kralj bio jo uvijek zauen
nad svojim ozdravljenjem pa rekne:
Taj je ovjek postupao s mojim tijelom izvana i nije me uope mazao nikakvim mas
tima. Tako mi Allaha, zaista, to nije ni ta drugo nego najvi a mudrost! Jednomu takv
om ovjeku prilii nagrada i odlikovanje, i ja u ga uzeti za suputnika i prijatelja z
a ostatak svojih dana.
52
Pria o veziru kralja Jun Ana
Tako je kralj Junan proveo no u radosti i veselju, jer je njegovo tijelo ozdra

vilo i jer je bio osloboen od svoje bolesti. Sljedeega je jutra do ao kralj Junan i
sjeo na svoje prijestolje. I okru e ga velika i njegove dr ave, a emiri i veziri sjedn
u do njega s desna i s lijeva. Tada on zapita za mudrog Dubana, i taj pristupi i
poljubi pred njim tlo. Ali kralj pred njim ustane i naredi mu da zauzme mjesto
kraj njega i jeo je s njim i za elio mu dug ivot. I on mu je davao poasne haljine i
poklone, i nije prestajao, da se s njime zabavlja, sve dok se nije pribli ila no. T
ada mu kralj dadne kao nagradu pet poasnih haljina i tisuu dinara. I mudrac se, pu
n zahvalnosti prema kralju, vrati k svojoj kui. Kada se dakle kralj sljedeeg jutra
ponovo dao u dvoranu za vijeanje, okru e ga emiri i veziri i komornici. Medu svoji
ma je meutim vezirima kralj imao jednoga, nakaznoga za pogled, stanovitu pojavu l
o eg predznaka. Taj je bio zao, pohlepan, zavidan i pun zlobe. Pa kada je taj vezi
r vidio, kako kralj iskazuje mudrom Dubanu toliku naklonost i kako mu daje sve t
e darove, postane na njega ljubomoran i pone razmi ljati o tome, kako bi mu mogao n
a koditi. Ipak poslovica kazuje: 'Zavist vreba u svakom tijelu.' I jedna druga: 'N
asilni tvo se krije u svakoj du i. Mo ga pokazuje, ali ga slabost pre uuje.' Tako dakle
vezir stupi pred kralja Junana, poljubi pred njim pod i rekne:
O najmoniji kralju ovoga vijeka, ti, pod ijim sam
dobroinstvima ja narastao, ja ti imam ponuditi va an savjet, i ako
bi njega zadr ao za sebe, tada bih ja bio obino kopile. Ako ti meni
dakle zapovijedi , da ti ga ka em, tada u ti ga ja odmah rei.
Tada rekne kralj, koga su uznemirile vezirove rijei:
I kakav je tvoj savjet?
Ovaj nato:
O uzvi eni kralju, stari su rekli: 'Tko ne misli na kraj, nema
sudbinu za prijatelja.' Ja meutim vidim kralja na pogre nu putu.
Jer on je pun naklonosti prema svojemu neprijatelju, koji ima na
umu propast njegova gospodstva. Toga ovjeka on obasipa svojom
naklono u i iskazivanjima poasti bez granica i ini ga svojim
najbli im pouzdanikom. Stoga se ja bojim za kraljev ivot.
53
etvrtu no
Kralj, koji je postao vrlo nemiran i promijenio boju, upita:
- Koga ti sumnjii , i na koga cilja ? A vezir odgovori:
- Ako spava , tada se probudi! Ja mislim na mudrog Dubana. Tada kralj uzvikne:
- Fuj! To je moj vjerni prijatelj, koji mije dra i nego svi ljudi,
jer me je izlijeio putem neega, to sam dr ao u ruci, i jer me je
oslobodio od moje bolesti, protiv koje svi lijenici ni ta nisu mogli.
Da, njemu se ravnoga u na im danima ne mo e nai
niti na
Zapadu ni na Istoku, niti na cijelom svijetu! I o jednome takvom
ovjeku ti govori tako grube stavari! Poev i od danas ja u mu
utvrditi uzdr avanje i prihode, svaki mjesec tisuu zlatnika. I kada
bih ja htio s njime dijeliti svoju dr avu, to bi jo uvijek bila mala
nagrada. Ja jamano moram vjerovati, da ti tako govori samo iz
zavisti, kao to su mi pripovijedali o kralju es-Sindibadu'..."
54
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z
apoela po Kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela
peta no
##WWOT WW W? ?W???? W????^
o r~
njezina joj sestra rekne:
"Ispriaj nam ipak svoju priu do kraja, ako nisi pospana."
I Sehrezad nastavi:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, 'da je kralj Junan rekao svojemu minis
tru:
O veziru, tebe je obuzela zavist prema tomu mudracu, i ti bi
elio da on bude ubijen. Ali bih se ja poslije toga kajao, upravo
kako se kajao kralj es-Sindibad zbog toga, to je ubio sokola.
Tada rekne vezir:
Oprosti mi, o kralju na ega vremena, kako je to bilo?
Tako zapone kralj
PRIPOVIJEST 0 KRALJU ES-SINDIRADU.
'Pripovijeda se Allah je meutim sveznajui! - da je jednom meu kraljevima Perzija
naca bio jedan, koji je volio u itak i zabavu i lov na visoku i sitnu divlja. On je
odgojio jednog sokola, od kojega se nije nikada rastajao, niti po danu ni po noi
, i kojega je on cijelu no dr ao na ruci. I kada god bi i ao u lov, uzimao je sa
55
Peta noc
sobom tu pticu. Dao mu je takoer napraviti zlatni loni, koji mu je objesio oko vrat
a, kako bi ga iz njega napajao. Jednoga dakle dana, kada je kralj sjedio u svojo
j palai, kad li doe veliki sokolar i rekne:
O najvei kralju na eg vremena, ovo je dan za izlazak u lov.
Nato kralj izda zapovijed za pokret i uzme sokola na pesnicu. I oni su i li, do
k nisu stigli do stanovite rijene doline, gdje su zatvorili krug za tjeranje hajk
e. I gle, tu je bila jedna gazela, koja se na la unutar kruga, i kralj povie:
Tkogod uope pusti tu gazelu da mu umakne preko njegove
glave, toga u dati ubiti.
Kada su dakle oni tje nje zatvorili krug oko gazele, ona doe onamo, gdje je bio
kralj. I tim to je ostala stajati na stra njim nogama, ona stavi prednje noge na gr
udi, kao da eli pasti pred kraljem i poljubiti tlo. Tada kralj sagne glavu, gazel
i na pozdrav. Ona meutim preskoi preko njegove glave i odjuri odatle u pustinju. T
ada je kralj stajao i gledao, kako vojnici jedni drugima namiguju i pokazuju na
njega, i on upita:
O veziru, to kazuju vojnici?
Taj odgovori:
Oni ka u, da si ti objavio, da, tkogod uope pusti tu gazelu
da mu umakne preko njegove glave, taj treba biti ubijen.
Tada kralj uzvikne:
Tako mi ivota moje glave! Ja u je slijediti, sve dok je ne
donesem natrag.
Tako kralj odja i, na tragu gazele, i nije prestajao s gonjenjem, sve dok nije
do ao do jednog bre uljka u brdskome kraju. Tada gazela htjedne upuzati u svoje skro
vi te. Kralj meutim baci za njom svog sokola, i taj joj zabije kand e u oi i uini je sl
ijepom i bespomonom. Nato kralj pograbi svoj buzdovan i udari gazelu u grudi, tak
o da je pala na zemlju. Zatim sja i, presijee gazeli grlo, odere joj ko u i objesi je
o rog sedla. Sada je bilo vrijeme pod56
Pripovijest o kralju es-Sindibddu
nevnog poinka. Alije zemlja bila pusta, i nigdje se nije moglo nai vode. Tada kral
j postane edan i isto tako konj. Tako je on obilazio naokolo i ugledao neko drvo,
iz kojega je tekla voda poput rastopljena maslaca. Kralj je dakle nosio rukavic
e od ko e, tako da ga nijedna kap nije dodirivala. On uzme loni sa sokolova vrata, n
apuni ga vodom i stavi pred sebe. Ali gledaj sada, sokol udari po loniu i prevrne
ga. Tada on uzme loni po drugiput i uhvati u njega tekuinu koja je kapala, sve dok
nije bio pun. Jer on je povjerovao, da je sokol edan. I tako ga on stavi pred nje
ga. Ali on opet udari po njemu i prevrne ga. Tada kralj postane ljut na sokola,
i poe treiput i napuni loni. Stavi ga dakle pred konja, ali ga sokol prevrne svojim
krilima. Kralj uzvikne:
Allah te kaznio, ti zlosretna ptico! Ti si mene i sebe samoga
i konja li io pia!
I on sokola udari maem i odsijee mu krila. Ali ptica podigne glavu i rekne s po

mou znaka:
Gledaj, to je na drvetu!
Tada kralj podigne oi, ugleda na drvetu zmijsko leglo i spozna, da je tekuina k
oja je kapala bila njihov otrov. Sada se on kajao, to je sokolu odsjekao krila. I
on uzja i konja i odja i odatle s gazelom, sve dok sa svojim plijenom nije stigao u
logor. Gazelu dadne kuharu, tim to je viknuo:
Uzmi je i ispeci!
Zatim se kralj spusti sa sedla, dok je sokol jo sjedio na njegovoj ruci. Tada
sokol uzdahne - on se rastajao sa ivotom. Ali kralj krikne u boli i jadu, jer je
ubio sokola, koji ga je ipak bio spasio od propasti. To je ono, to se dogodilo kr
alju es-Sindibadu.'
'Kada je sada vezir uo rijei kralja Junana, on mu rekne:
O velemoni kralju, nije li to, to je on uinio, bila stanovita
nu nost? Ja kod njega ne vidim ni ta lo e. A ja ovo inim samo
z~?g brige za tebe, i kako bi ti to spoznao kao istinito. Inae e
rropasti, kao to je propao vezir, koji je nevjerno postupao prema
stanovitomu kralju.
57
Peta no
Tada kralj Junan upita:
Kako je to dakle bilo? I ministar pone
PRIPOVIJEST 0 NEVJERNOM VEZIRU.
'Znaj, o kralju, bio je jednom jedan kralj, koji je imao jednog vezira i jedn
og sina, koji je bio preko mjere predan jahanju i lovljenju. I pri tome ga je pr
atio taj vezir kojemu je njegov otac, kralj, zapovijedio, da uvijek bude uz njeg
a - kamo god se on uope okrenuo. Jednoga dakle dana izae mladi da ja i i lovi, i s nj
ime izae vezir njegova oca. Dok su oni zajedno dalje kasali, ugledaju neku veliku
divlju ivotinju. Tada vezir dovikne princu:
Tu ima divlja, ulovi je!
Princ po uri za njom, sve dok nije drugomu i ezao s oiju, a takoer je divlja pred nji
m i ezla u pustinji. Sada on nije znao, kamo mora ii niti kamo se treba okrenuti, ka
d li se iznenada pred njim pojavi neka djevojka, koja je bila u suzama. Kraljevi
je zapita:
Tko si ti?
Ona odgovori:
- Ja sam ki jednoga od kraljeva od Indije, i putovala sam u
pustinji, kad li me je obuzeo umor, i, a da to nisam primijetila, pala
sam sa svoje ivotinje. Tako sam odsjeena od svojih ljudi i u
velikoj nevolji.
Kada je princ uo njezine rijei, imadne suuti s njezinim stanjem, podigne je na l
ea svoje ivotinje i dadne joj da iza njega ja i. Zatim on poe dalje, dok nije do ao do
neke ru evine. Tada mu djevojka rekne:
O gospodaru, eljela bih obaviti nu du!
58
Pripovijest o nevjernom veziru
On je dakle spusti kraj ru evine, ali je ona toliko dugo izbivala, da je kralje
vi pomislio, kako ona rasipniki trati njihovo vrijeme. Stoga on poe za njom, a da n
ije znao, tko je ona stvarno bila. Ali gle, ona je bila ghula15, koja je govoril
a svojoj djeci:
- Vi djeco, danas vam dovodim jednoga masnog mladia. Nato oni odgovore:
- Dovedi ga brzo, o majko, da si njime napunimo trbuh!
Kada je princ uo njihove rijei, bio je siguran u svoju smrt. Njegovi mi ii zadr u od
straha za ivot, i on htjedne utei. Tada ghula izae napolje. Pa kada ga je vidjela k
ako stoji u blijedom strahu i dr ui, ona uzvikne:
- Sto je tebi, da se boji ? On odgovori:
- Imam jednog neprijatelja, kojega se bojim. Tada ghula upita:
- Ne ka e li ipak, da si ti kraljevi? A on odgovori:
- Dakako. Ona nato:
Zbog ega ne dadne svom neprijatelju ne to novca i tako ga

zadovolji ?
Ali on:
Taj se nee zadovoljiti novcem, nego samo du om. Ja se
bojim pred njim i izdan sam.
Tada ona rekne:
Ako si ti izdan, kao to misli , tada pozovi Allaha u pomo,
on e te sigurno za tititi od nevolje od neprijatelja i od posljedice
nevolje, pred kojom se ti pla i !
15 Vje tica.
59
Peta no
Tada princ digne svoju glavu prema nebu i uzvikne:
- O ti, koji usli uje pritije njena, ako te on zaziva, i koji
iznosi zlou na vidjelo, o Allah, daj mi pobjedu nad mojim neprijateljom, i odvrati ga od mene. Jer Ti mo e sve, to Ti hoe .
Kada je ghula ula njegovu molitvu, ona se odvrati od njega. Princ se meutim vra
ti k svojemu oca i ispria mu priu o veziru. Tada kralj po alje po vezira i dadne ga
pogubiti.'
- Takoer e ti, o kralju, ako bude i dalje vjerovao tomu
lijeniku, kroz njega pretrpjeti najgoru smrt. Jer e on, kojemu si ti
ukazao dobroinstva i kojega si uinio pouzdanikom, ostvariti
tvoju propast. Zar ti ne vidi , kako je on bolest tvojega tijela izli
jeio izvana, posredstvom neega, to si ti dr ao u svojoj ruci?
Nemoj biti previ e siguran, da on tebe nee usmrtiti posredstvom
neega, to e ti isto tako uzeti u ruku!
Tada rekne kralj Junan:
- Ti govori istinu, o veziru, to zacijelo mo e biti tako, kako ti
kazuje , moj dobrosvjetujui ministre. A mo da je taj mudrac
do ao samo kao uhoda u namjeri, da mene usmrti. Jer ako je on
mene izlijeio posredstvom neega, to sam ja dr ao u svojoj ruci,
tada on mo e mene usmrtiti posredstvom neega, to ja udahnem.
I kralj Junan upita svog vezira:
O ministre, to se treba s njime dogoditi?
A vezir odgovori:
- Po alji odmah po njega i zatra i ga pred sebe. Pa kada on
bude stajao pred tobom, odrubi mu glavu. Zatim e sebe za tititi
od njegove lukav tine i imati od njega mir. Izdaj ti njega, prije nego
to on izda tebe!
Kralj Junan rekne:
Ti ima pravo, o veziru.
Zatim kralj po alje k mudracu. Taj doe u radosnu raspolo enju, a da nije slutio ud
es, koji mu je odredio Milosrdni, tako kako to kazuje neki pjesnik:
60
Pripovijest o nevjernom veziru
O ti, koji strahuje pred udesom, nemoj oajavati! Preporui onomu, koji je stvorio sv
ijet, to to te mui!
Ono to udes dosudi, samo to ima stalnosti. Pred onim, to nije sueno, mo e biti siguran
.
Kada je lijenik u ao ka kralju, on izgovori sljedee stihove:
Ako bi se jednom zbilo da te ja ne hvalim prema zasluzi, Tad reci: Komu sam ja u
prozi i stihu pjevao svoje napjeve?
Ti si me obasuo, prije nego sam zatra io, darovima, Koji su bez odlaganja i otezan
ja bili meni predani.
Zar bi to bilo zamislivo, da ti ja ne oitujem primjerenu hvalu,
Kada ja ipak i u sebi i otvoreno vazda pjevam hvalospjeve tvojim poklonima ?
Vazda sam zahvalan za to, to si mi ti poklonio u milostima. Oni su lak teret na u
sni, ak ako i optereuju leda.
A tako to dalje glasi u pjesmi:

Nikada sebe ne mui svojim brigama, Udesu povjeri sav trud!

Raduj se dobru, koje ima , zaboravi kroz to pro li teret.
61
Petci no
Poneka se stvar ini najprije munom, Ali kasnije ima u njoj radost.
JerAlldh ini, togod On hoe, A njegovoj se volji tiho podvrgni!
I dalje:
Povjeri svoju stvar Dobrostivomu, Mudromu, I pusti svoje srce, da svijet dr i dale
ko od sebe!
I znaj, da kako ti hoe , ni ta ne uspijeva, Ne, samo kako hoe Alldh, gospodar stvari!
I naposljetku:
Budi veseo i raduj se i pusti sve brige. Jer brige same nose vrst temelj za nevol
je.
Sto koristi slabom robu mar prepun briga? Ostavi se toga: ivjet e u vazda njem bla enst
vu!
Tada kralj rekne mudrom Dubanu:
Zna li ti, zbog ega sam te ja dao pozvati? Mudrac odgovori:
Allah Uzvi eni jedini zna skrivene stvari!
62
Pripovijest o nevjernom veziru
Ali kralj nastavi:
- Dao sam te pozvati, da te dadnem ubiti i da dadnem tvoje
mu ivotu postaviti cilj.
Poradi toga mudri Duban dospije u najvee uenje, i on rekne:
O kralju, za to me dakle hoe dati ubiti, i kakav bi prijestup
0
meni mogao biti objavljen?
Kralj mu odgovori:
Bilo mije reeno da si ti uhoda, i da si do ao da mene ubije .
1
gledaj, sada u ja tebe ubiti, prije nego to ti ubije mene.
Potom kralj pozove krvnika, tim to rekne:
Odsijeci ovom izdajniku glavu i oslobodi me od njegova zla!
Ali mudrac rekne kralju:
- Po tedi me, tada e Allah tebe po tedjeti, i ne ubijaj me, inae e Allah tebe ubiti
!
- I on je pred njim ponavljao te rijei, upravo onako kako sam ja tebi bio gov
orio, o d inne. Ali ti nisi htio od mene odustati, nego si ustrajao na tome, da me
ubije . Kralj Junan odgovori mudrom Dubanu:
- Ja ne mogu biti siguran, ako te ne dadnem ubiti. Jer kako si
ti mene izlijeio posredstvom neega, to sam ja dr ao u ruci, tako
ja nisam siguran, da ti mene nee ubiti posredstvom neega, to
u ja pomirisati, ili inae neega.
Tada lijenik uzvikne:
- To je dakle, o kralju, moja nagrada od tebe. Ti mi dobro
uzvraa zlom.
Ali kralj odgovori:
To ni ta ne poma e, ti mora umrijeti, i to neodlo no.
Kada se dakle lijenik bio uvjerio, da e ga kralj posve sigurno dati ubiti, on p
one plakati i kajati se, to je uinio dobro nekomu, tko to nije zaslu io. O tome ovako
glasi u pjesmi:
63
Peta no
Maimuna nije imala uope nikakva razuma, Dok se njezin otac nalazio meu pametnima!
Ako tko hoda po suhu ili sklisku polju Neka stupa oprezno, jer e inae pasti.
Zatim krvnik stupi naprijed, zave e mudracu oi i ogoli svoj ma, tim to rekne kralj
u:
S tvojim dopu tenjem!

Dotle je mudrac plakao i uzvikivao:

- Po tedi me, tada e Allah tebe po tedjeti, i ne ubijaj me.,
inae e Allah tebe ubiti!
I on izgovori stihove:
Ja sam bio po ten i nisam ni ta stekao oni su varali i stekli. Moje mi je po tenje pri
skrbilo, da me je zlo odnijelo odatle.
Ako pre ivim, neu vi e biti po ten. Umrem li, tada morate prokleti
Sve, koji jednom nakon mene jo poku aju gajiti po tenje.
Zatim mudrac, okrenut prema kralju, nastavi:
- Ta nagrada od tebe, koju si dao da mi padne u dio, je
krokodilova nagrada.
Tada kralj upita:
Kakva je to povijest s krokodilom?
Ali mudrac rekne:
64

Pripovijest o nevjernom veziru

- Meni je nemogue, da je tebi pripovijedam u ovome stanju.
Ja te preklinjem Allahom, po tedi me, tada e Allah tebe po tedjeti!
Zatim pone srceparajue plakati. Tada progovori jedan od kraljevih pouzdanika i
rekne:
- O kralju, pokloni meni krv toga mudraca. Jer mi ga nikada
nismo vidjeli da grije i protiv tebe, nego smo samo vidjeli, da te je
on izlijeio od tvoje bolesti, koja je prkosila svim lijenicima i
mudrim ljudima.
Kralj meutim odgovori:
- Vi ne znate razlog, zbog kojega ja dajem pogubiti tog
lijenika. Taj je meutim ovaj: ako ga ja po tedim, tada sam ja po
sveen sigurnoj propasti. Jer netko, tko me je izlijeio od moje bo
lesti posredstvom neega, to sam ja dr ao u svojoj ruci, mo e me
sigurno takoer ubiti posredstvom neega, to u ja pomirisati. I ja
se bojim, da e me on ubiti za kakav krvavi novac, jer on je samo
obina uhoda, koja je do la ovamo, da mene ubije. To dakle ni ta
ne poma e: on mora umrijeti. Potom u ja biti siguran za svoj ivot.
I ponovo mudrac uzvikne:
- Po tedi me, tada e Allah tebe po tedjeti, i ne ubijaj me,
inae e Allah tebe ubiti!
Kada se dakle mudrac, o d inne, uvjerio, da e ga kralj sigurno ubiti, on rekne k
ralju:
- O kralju, ako to nije drugaije mogue, nego da me ti dadne
ubiti, tada mi odobri neki kratak rok, kako bih mogao sii k svojoj
kui, kako bih svojima i svojim susjedima ostavio u zadatak, da me
pokopaju, i kako bih razrije io svoje obveze i oporuno ostavio
svoje knjige o umijeu lijeenja. Meu tima imam jednu, najrjeu
rijetkost, koju bih elio tebi dati kao poklon, kako bije ti kao blago
uvao u svojoj riznici.
Kralj upita mudraca:
A to stoji u toj knjizi?
65
Peta no
Mudrac odgovori:
Stvari bez broja. Najmanja je meutim od tajni u njoj ova:
odmah, im mi dadne odrubiti glavu, okreni tri lista i proitaj tri
retka s lijeve stranice, a moja e glava govoriti i odgovoriti na sve,
to je ti bude izvolio upitati.
Kraj dospije u najvee uenje, strese se od radosti i rekne:

O lijenice, kada ti ja odrubim glavu, hoe li ti potom

stvarno sa mnom razgovarati?
A on odgovori:
Da, o kralju! Tada kralj rekne:
To je stvarno ne to rijetko!
Zatim ga on po alje pod stra om u njegovu kuu, i mudrac toga dana obavi svoje obve
ze. Sljedeeg dana on opet stupi u kraljevu dvoranu za vijeanje, gdje su se okupili
emiri i veziri, komor-nici, namjesnici i velika i dr ave. I dvorana postane slina are
nom cvijeu u vrtu. I gledaj, lijenik ue u dvoranu, i on stupi pred kralja sa svojim
stra arima, a dr ao je u ruci neku staru knjigu i neku metalnu kutijicu s pra kom. Za
tim on sjedne dolje i rekne:
Dajte mi neki pladanj!
Tada mu donesu pladanj, pa on istrese u njega pra ak, izgladi ga i naposljetku
rekne:
O kralju, uzmi ovu knjigu, ali je nemoj otvarati, sve dok ne
padne moja glava. Kada ona meutim padne, tada je stavi na ovaj
pladanj i daj je pritisnuti na pra ak. Kada to uini , krv e smjesta
prestati curiti. Zatim otvori knjigu!
Nato kralj izda zapovijed, da njegova glava treba biti odrubljena, i uzme od
njega knjigu. I krvnik prie i presijee ovomu vrat. Tada padne njegova glava nasred
pladnja, i on je pritisne u prah. I krv prestane tei, a mudri Duban otvori oi i r
ekne:
Otvori knjigu, o kralju!
66
Pripovijest o nevjernom veziru
Kralj otvori knjigu i nae, da su listovi prionuli jedan uz drugi. Tada prinese
prst k ustima, ovla i ga svojom slinom, i tada okrene prvi list, i isto tako drug
i i trei, ali su se listovi dali samo s mukom okretati. Pa kada je okrenuo est lis
tova, pogleda ih, a kada na njima nije na ao ni ta napisano, on rekne:
- O lijenice, ovdje ne stoji ni ta napisano! Mudrac meutim odgovori:
- Okreni jo vi e!
I on na isti nain okrene jo tri. Ali jedva je bio pro ao jedan trenutak, tada smj
esta kroz njega prodre otrov, kojim je knjiga bila otrovana. I ubrzo obuzmu kral
ja jaki grevi, i on uzvikne:
Otrov je prodro kroz mene!
Tada izrekne glava mudroga Dubana sljedee stihove:
Oni su vladali nepravedno. Tako su vladali dugo vremena. Alije uskoro potom njih
ova mo dospjela u zaborav.
Za pravednost bi oni takoer iskusili pravednost, ipak je do la Na njih, nepravedne,
patnja i jad vremena.
Tako se skobilo, da glas udesa njima kazuje: Ovo je nagrada za ono! Neka se ne k
ori udes!
Jedva da je mudraeva glava prestala govoriti, kad li se kralj sru i na pod mrtav
.'
Znaj dakle, o d inne, da je kralj Junan po tedio mudrog
Dubana, Allah bi takoer njega bio po tedio. Ali on je od toga
uzmicao i ustrajao na tome, da ga ubije, i tako je Allah njega ubio.
Pa takoer ti, o d inne, da si bio mene po tedio, tada bi Allah tebe
po tedio..."
67
Peta, no
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
!^yj^^VJ\^\^\J)^^KJ^KJKJ^KJ\JKSKJKJ\J\JKJ\S^\J^J^>KJ
68
Ali kada je poela

njezina sestra Dinazad rekne:

"Ispriaj nam ipak svoju priu do kraja."
A ona odgovori:
"Ako mi to dopusti Kralj."
"Priaj!" rekne kralj.
A Sehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da, kada je ribar rekao d innu:
Da si ti mene bio po tedio, ja bih takoer tebe po tedio, ali
ti si ustrajao u tome, da mene ubije . Tako u ja tebe sada ostaviti
da umre , tim to u te zadr ati zarobljena u ovoj bocu i zavitlati te
u ovo more...
Tada 'ifrit glasno zarue i krikne:
Preklinjem te Allahom, o ribaru, nemoj to uiniti! Po tedi
me i oprosti mi ono, to sam uinio. I ako sam ja uinio zlo, ti uini
dobro, jer u izrekama koje kru e u narodu, to glasi: 'O ti, koji ini
dobro tomu, koji je uinio zlo, zloinitelj ima dovoljno u svome
inu.' I nemoj mi initi onako, kako je Urnama uinila Atiki.
Tada ribar upita:
69
esta no
to je dakle Urnama uinila 'Atiki?
Ali d inn odgovori:
- Ovo nije vrijeme za prianje, dok ja sjedim u ovome zatvoru.
Ali pusti me na slobodu, i ja u ti pripovijedati!
Nato ribar:
- Ostavi se takvih govora. To ti sve ni ta nee pomoi, ti e
biti baen u more, i ne preostaje nikakva puta, na kojem bi ti
mogao ponovo biti izvuen. Gledaj, ja sam se stavio pod tvoju
za titu i poni avao sam se pred tobom, ali si me ti htio bezuvjetno
ubiti, bez neke krivice, kojom bih ja to od tebe zaslu ivao. Da, ja ti
ipak nikada nisam uinio nikakvo zlo, nego jedino dobro, jer sam
te oslobodio iz zatvora. Budui da si ti tako htio sa mnom postupi
ti, ja sam spoznao, da si ti zloinitelj. I znaj, kada te bacim natrag
u ovo more, tada u - da te svatko, tko te mo da izvue, opet baci
natrag - njemu ispripovijedati, to se meni od tebe dogodilo, i
opomenut u ga. Tako ti mora ostati ovdje le ati u tome moru, sve
dok kraj vremena ne uini s tobom kraj!
Ali d inn uzvikne:
- Pusti me na slobodu! Ovo je prilika za plemenitost, a ja ti se
kunem, da ti nikada neu uiniti nikakvo zlo. Da, ja u ti pomoi,
da se oslobodi svoje neima tine.
Tada ribar uzme od njega zakletvu, da mu on, kada bude bio osloboen, nee uiniti
ni ta zlo, nego samo dobro. Pa po to se osigurao njegovim sveanim obeanjem, i po to je b
io od njega uzeo u ime AUaha Svemoguega jednu sveanu zakletvu, ribar mu otvori boc
u. Tada se podigne stup dima, dok nije cijeli stajao u zraku, i on jo jednom post
ane d innom odvratna izglega. I on smjesta boci dadne udarac nogom, tako da je odl
etjela daleko u more. Kada je meutim ribar vidio, da je d inn bocu poslao da odleti
u more, on sa sigurno u pone vjerovati u svoju smrt. Njegova mokraa pone kapati po nj
egovoj haljini, i on rekne u sebi samome:
To nikako nije dobar znak.
70
Pripovijest o nevjernom veziru
Ali se sabere u srcu i povie:
- O d inne, Allah Uzvi eni kazuje: 'Dr ite svoje obeanje, jer
jednom e se o ispunjavanju obeanja tra iti polaganje rauna.' Ti
si sveano obeao i zakleo se, da nee izvr iti nada mnom nikakvu
izdaju, kako ne bi Allah nad tobom izvr io nikakvu izdaju. Jer zbi

lja, On je ljubomoran bog, koji gre niku daje rok, ali mu ne

dopu ta da umakne. Ja tebi kazujem, kako je mudri Duban rekao
kralju Junanu: 'Po tedi me, tada e Allah tebe po tedjeti!'
D inn meutim prasne u smijeh, prie ribaru i rekne mu:
Slijedi me!
I ribar je koraao za njim, ali jo uvijek nije bio siguran u svoje izbavljenje.
Tako je on koraao, dok nisu stigli izvan grada. Zatim se on popne na neko brdo i
opet dolje u neku prostranu stepu, i gle, tu su stajali pred nekim jezerom. D inn
zagazi unutra i dovikne ribaru:
Slijedi me!
Taj ga je slijedio sve do u sredinu jezera. Ondje d inn ostane stajati i nalo i r
ibaru neka izbaci mre u i lovi ribu. Ribar sada pogleda u jezero i ugleda u njemu
ribe etiriju boja, bijele i crvene, plave i ute, i nad time se zaudi. Zatim uzme mr
e u, izbaci je i podigne i nae u njoj etiri ribe, od svake boje po jednu. Kada ih je
ribar ugledao, obraduje se. D inn mu meutim rekne:
- Odnesi ove sultanu i ponudi mu ih! On e ti dati dovoljno,
da te uini bogatim ovjekom. Ali, tako ti Allaha, sada me ispriaj.
Jer ja danas ne znam nikakav drugi nain, da ti uinim dobro,
pogotovo jer sam tisuuiosamstotina godina le ao u onome moru i
tek u ovome asu ponovo ugledao lice zemlje. Ali na ovome jezeru
ribari samo jednom na dan!
I on uzme opro taj od njega, tim to rekne:
Neka Allah dadne, da se ponovo vidimo!
Tada udari jednom nogom po tlu, a zemlja se rastvori i proguta gaBog je ildh, a rije Allah dolazi dodavanjem lana el-: kontrakcijom i asimilac
ijom od el-ilah.
71
esta no
Zapanjen nad time, to mu se dogodilo s d innom, i nad time, kako se to dogodilo,
ribar uzme ribe i dadne se na put prema gradu. A im je do ao kui, uzme on neku zeml
janu zdjelu, napuni je vodom i baci u nju ribe, koje su se odmah u vodi te zdjel
e poele praakati. Zatim zdjelu na glavi odnese u palau, kako mu je naredio d inn. Kad
a je dakle u ao ka kralju i ponudio mu te ribe, ovaj dospije u krajnje zaprepa enje n
ad njihovim izgledom. Jer jo nikada u svome ivotu on nije ugledao ribe poput tih,
po vrsti i obliku. Tako on rekne:
Daj te ribe robinji kuharici!
Tu mu je robinju prije tri dana bio poklonio kralj od Grke, i on je jo nije bio
isku ao u umijeu kuhanja. Vezir joj naredi, neka ribe ispee, tim to rekne:
O djevojko, kralj nala e da ti se ka e: 'Mi te isku avamo, o
moja suzo, samo u vrijeme na e nu de16'. Poka i nam danas svoje
umijee i svoju sposobnost, da dobro kuha ! Jer sultanu je danas
donesen poklon.
I po to joj je vezir dao tone upute, vrati se on ka kralju, koji mu zapovijedi,
neka dadne ribaru etirista dinara. Vezir mu ih dadne, a ribar ih uzme, stavi ih u
svoja njedra, i urno poe kui. Pri tome je padao, i opet ustajao i ponovo se spotic
ao, jer je on sve dr ao za nekakav san. Kupovao je meutim svojima, sve to su trebali
, i naposljetku ode u velikoj radosti svojoj eni.
Toliko o ribaru!
Sto se pak tie robinje, ona je uzela ribe, oistila ih je, stavila tavu na vatru
, i pustila da se ribe peku, sve dok jedna strana nije bila ispr ena. Zatim ih je
okrenula na drugu stranu. I gledaj, kuhinjski se zid rastvori, i iz njega izae ne
ka djevojka, lijepa po liku, okruglih obraza, savre ene ljupkosti, s dubokpcrno ob
ojanim trepavicama. Na glavi je nosila svilenu maramu s plavim resama. O njezini
m su u ima visjele nau nice. Pregibe je ruku obuhvaalo par
16 To znai: ne to se isku ava samo u ono vrijeme, kada za to stvarno postoji po
treba.
72
Pripovijest o nevjernom veziru

grivni, a na njezinim su se prstima nalazili prstenovi s neprocjenjivim dragulji

ma. Ona zabode prut u tavu i rekne:
Vi ribe, jeste li vi vjerne ugovoru?
Kada je kuharica to vidjela, ona padne u nesvijest. Djevojka meutim ponovi svo
je rijei po drugi put i po trei put, i naposljetku ribe podignu glave iz tave i re
knu u razgovijetnom govoru:
Da, da!
I ponu kazivati ovaj stih17:
Ako se ti vrati , mi emo se vratiti. A ako si ti vjerna, tada emo mi biti vjerne.
Ako pak ti iznevjeri obeanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne.
Tada djevojka prevrne tavu i izae na onome mjestu, na kome je u la, i zid se za
njome zatvori. Kada se zatim kuharica probudila iz svoje nesvijesti, ugleda ribe
crnoizgorene kao drveni ugljen i uzvikne:
U prvome se oru anom plesu ve slomilo njegovo koplje
i ona opet padne onesvije ena.
Dok je ona tu tako le ala, do ao je vezir. I kada je nju, crnu perlu18, ugledao k
ako tu le i - nju, koja nije bila u stanju razlikovati abbat19 od etvrtka - on je gu
rne nogom. Tada se ona probudi, i zaplae, i ispria mu sve, onako kako se dogodilo.
Vezir se vrlo zaprepasti i uzvikne:
To je zbilja krajnje neobino!
17
Jedan stih u 1001 noi redovito obuhvaa po dva polustiha.
18
Dakako: crni biser.
19
idovski neradni dan: subota.
73
esta no
On smjesta po alje po ribara. Taj bude doveden, i vezir ga nazove imenom, tim to
mu rekne:
- O ribaru, donesi nam etiri ribe, jednake onima, koje si prije
donio.
Ribar se otputi na jezero i izbaci mre u. Pa kada ju je povukao, gledaj, u njoj
su bile etiri ribe jednake prvima. Njih on uzme i odmah ih odnese veziru, a on i
h odnese k robinji i rekne:
- Hajde, ispr i ove u mome prisustvu, kako bih ja tu pripovi
jest vidio zajedno s tobom.
Robinja pone i oisti ih, stavi tavu na vatru, i stavi u nju ribe. Ali tek to su
se one na le u tavi, kad li se rastvori zid, i izae djevojka, u istome obliju kao i
prvi put, a u ruci je dr ala prut, koji je opet gurnula u tavu, te rekne:
- Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru? I gledaj, sve ribe podign
u glave i reknu:
- Da, da!
I tada one izgovore isti stih kao i prije, a taj je glasio:
Ako se ti vrati , mi emo se vratiti. A ako si ti vjerna, tada emo mi biti vjerne.
Ako pak ti iznevjeri obeanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne.
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z
apoela po Kraljevu dopu tenju.
V^NV
74
Ipak, kada je poela
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada su ribe progovorile i djevojka pr
utom prevrnula tavu i iza la na istome onom mjestu, na kome je bila u la unutra, i z
id se za njome zatvorio, da je tada vezir do ao do rijei i uzviknuo:
Ovo je ne to, to pred kraljem ne smije ostati skriveno.
Zatim on ode ka kralju i ispria mu, to se zbilo i dogaalo pred njegovima vlastit
im oima. Na to pak kralj rekne:
To ja moram bezuvjetno vidjeti svojima vlastitim oima.
On smjesta po alje po ribara i zapovijedi mu, da donese etiri ribe, jednake prvi

ma, pa po alje s njim tri ovjeka za stra u. Ribar otie i ubrzo donese ribe. I kralj na
redi, neka se njemu dadne etirista zlatnika, okrene se prema veziru i rekne:
Na noge, ispeci mi ove ribe ovdje pred mojim oima!
Vezir rekne:
Slu am i pokoravam se!
I on dadne da mu se donese tava, propisno pripravi ribe, stavi tavu na vatru
i u nju polo i ribe. I gledaj, zid se rastvori, i iz njega iskoi neki crni rob, nal
ik nekoj golemoj stijeni ili nekom pre75
Sedma no
ostatku od plemena 'Ad20, a u ruci je dr ao granu nekakvoga zelenog drveta. I on p
ovie u glasnom tonu:
Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru?
A ribe podignu glave iz tave i reknu:
Da, da! Mi se vrsto dr imo ugovora.
Ako se ti vrati , mi emo se vratiti. A ako si ti vjeran, tada emo mi biti vjerne.
Ako pak ti iznevjeri obeanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne.
Tu crnac pristupi tavi, prevrne je granom, koju je nosio u ruci, i izae na ono
me istom mjestu, na kome je i u ao. Tada su vezir i kralj gledali ribe i vidjeli,
da su one crnospaljene poput drvenog ugljena. Kralj se silno zaprepasti i rekne:
- To je ne to, o emu se ne mo e podr avati utnja, a s tima
je ribama posrijedi nekakva osobita okolnost.
Zatim on zapovijedi, da mu bude doveden ribar. Pa kada je taj do ao, on ga upit
a:
Ti tu, reci, odakle dolaze te ribe?
Taj odgovori:
Iz stanovitog jezera izmeu etiriju visoravni, ispod ovoga
gorja, koje le i pred tvojim gradom.
Tada rekne kralj, okrenuv i se prema ribaru:
Koliko je dana hoda ono udaljeno?
20 Posrijedi su legendarni prastanovnici sjeverozapadne Arabije, koji se e e s
pominju u Kur'anu. Ovdje se misli na njihove goleme graevine, o kojima je rije u K
ur'anu 26,128.129: "Di ete li vi na svakom bre uljku znak [= spomenik] ismijavajui se
[dakako: vjernicima-namjernicima], i uzimate li graevine, da biste se ovjekovjeil
i?"
76
Pripovijest o nevjernom veziru
A taj odgovori:
O na gospodaru sultane, ono je udaljeno samo pola sata
daleko.
Tada se kralj zaprepasti i smjesta zapovijedi svojoj pje adiji da mar iraju i svo
jim konjanicima da uzja u. I on se otputi s ribarom, koji ga je vodio i proklinjao
'ifrita, sve dok se nisu popeli na goru i si li u neku veliku pustinju, koju niti
sultan ni bilo koji od vojnika jo nikada u svom ivotu nisu vidjeli. I oni se vrlo
zaude, kad su ugledali tu pustinju, i u njezinoj sredini jezero izmeu etiriju viso
ravni, i u njemu ribe u etiri boje, u crvenoj i bijeloj i utoj i plavoj. Kralj tu
stane, obuzet zaprepa enjem, i upita svoje trupe i sve, koji su bili prisutni:
Je li tko meu vama ikada prije vidio ovo jezero?
I svi dadnu kao odgovor:
Nikada, najvei kralju na eg vremena, sve odonda otkada
ivimo.
Oni nato upitaju najstarije stanovnike, ali ti takoer odgovore:
Nikada u svome ivotu nismo na ovome mjestu vidjeli ovo
jezero!
Kralj meutim povie:
Tako mi Allaha, ja se neu vraati natrag u svoj glavni grad niti sjediti na pri
jestolju svojega gospodstva, prije nego to saznam, kakva je okolnost posrijedi s
ovim jezerom i s ovim ribama.

Zatim on zapovijedi ljudima, da se ulogore uokolo onih visoravni. I oni to ui

ne. Na to on dadne da mu doe vezir. To je bio stanoviti ovjek od iskustva, razuma
i uvida, i vrlo snala ljiv u svim poslovima. Taj sada stupi pred kralja, a ovaj mu
rekne:
Gledaj, ja elim ne to uiniti, o emu te elim izvijestiti. Palo mi je na pamet, da s
e ove noi sam otputim, i da uem u trag tajni ovoga jezera i ovih riba. Ti zauzmi m
jesto na vratima mojega adora i kazuj emirima i vezirima, komornicima i namjesnic
ima i svima, koji te o meni budu pitali: Sultan se ne osjea dobro, i on mi
77

Sedma no
je zapovijedio, da nikomu ne dajem dopu tenje da ulazi. Ipak nemoj nikomu odavati
moj plan!
I vezir ga nije mogao od toga odvratiti. Nato se kralj preobue, opa e se svojim
maem i uspne se na jednu od visoravni. I on je i ao naprijed preostali dio noi sve d
o jutra. Zatim je hodao dalje tijekom cijeloga dana, premda ga je vruina te ko omet
ala, jer je ipak hodao dan i no. A i ao je dalje i tijekom cijele druge noi sve do j
utra.Tada iznenada u velikoj daljini izroni pred njim neka crna toka. I on se obr
aduje i sam sebi rekne:
- Mo da u nai nekoga, tko me mo e izvijestiti, to je posri
jedi s tim jezerom i s tim ribama.
Pa kada je do ao bli e onamo, nae neku palau, izgraenu od crnoga kamena i oblo enu elj
znim ploama. I jedno je od vratnih krila stajalo iroko otvoreno, dok je drugo bilo
zatvoreno. Silno obradovan, kralj prie vratima i lagano pokuca. Ali po to nije uo n
ikakav odgovor, on pokuca po drugi put i po trei put. Ali ni potom nije uo nikakva
odgovora. Tada on pokuca vrlo glasno, ali mu jo uvijek nitko nije odgovarao. Tak
o on sebi rekne:
Ona bez sumnje stoji prazna.
On dakle prikupi sranosti i stupi kroz vrata palae u veliko predvorje i ondje g
lasno vikne:
- Vi stanari palae, ovdje je jedan stranac i putnik. Imate li
malo hrane za put?
I on ponovi uzvik po drugi i trei put, ali nije uo nikakva odgovora. Ohrabri da
kle svoju du u i osokoli srce i proe kroz predvorje, sve do sredine palae, i ne nae u
njoj nijednog ovjeka. Pa ipak je ona bila opremljena svilenim sagovima i zlatom
protkanim tkaninama. A zavjese su bile spu tene. U sredini se meutim dvorca nalazil
o jedno prostrano dvori te, prema kojemu su se otvarale etiri dvorane
s povi enom est
radom
jedna nasuprot drugoj. Na sredini se dvori ta nalazio bazen sa adyr-vanom. Na
njemu su stajala etiri lava od crvenog zlata, koji su iz svojih ralja bljuvali v
odu, sjajnu poput bisera i dragulja. Unaokolo
78
Pripovijest o nevjernom veziru
su po palai lepr ale ptice, i u tu je svrhu bila razapeta mre a od zlatne ice, koja ih
je prijeila da ne izlete. Ali on ne ugleda ni jednoga jedinog ovjeka. Kralj se za
prepasti i ipak postane alostan, jer nikoga nije vidio, tko bi mu mogao dati obav
ijest o onoj pustinji i jezeru, o ribama, visoravnima i palai. Zatim sjedne zami lj
en izmeu vrata, i gledaj, tu je odzvanjao neki glas pun boli kao iz nekoga jadom
izjedana srca, a taj je glas pjevao neku pjesmu:
Krio sam ono, to mi se od tebe dogodilo, ali je to do lo na svjetlo dana.
San je uzmaknuo s mojega oka, tako da sam le ao besan.
0
sudbo, nemoj me uvijek muiti, nemoj ranjavati!
Gledaj ipak, kako se moje jadno srce slama u nevolji i opasnosti!
Vi nemate nikakva smilovanja prema monomu, kojega je
ljubav
Ponizila, niti prema bogatomu, kojega je ona otjerala u
siroma tvo.
Zefiru, koji vas zapahnjuje, ja sam jednom uskratio njegovu sreu.
Ali otkada se spustila kob, pogled je postao slijepim.
Sto strijelcu poma e jakost, ako se on mjeri s neprijateljem,

1
pri odapinjanju mu se strijele pokida tetiva.
Pa ako mu dolaze mnoge od briga i na njega se gomilaju, Kamo junak mo e utei udesu
i kobi?
79

Sedma, no
im je dakle sultan poslu ao taj alosni glas, on skoi na noge. I dok je i ao prema zv
uku, nae neku zavjesu, koja je bila spu tena pred nekima sobnim vratima. On podigne
zavjesu i ugleda iza nje nekoga mladog ovjeka gdje sjedi na stolici, koja se uzd
izala od poda odprilike za jedan lakat visoko. Bio je to udesno lijep mladi po l
iku ljubak za pogled glasa ista poput zvona ela nje na i fina crveno sjajna obraz
a s made om posred svojega obraza malenim poput kuglice od ambre kao to kazuje p
jesnik:
Vitak mladi, zbog ijega se ela i kovrave kose ovjeanstvo na lo u tmurnoj alosti i vedr
radosti!
Ne grdite lijepi made , koji resi njegov obraz,
Koji dvojako crnom piknjicom zaarava poglede svih!
Kralj se obraduje, im ga je ugledao, i pozdravi ga. Mladi meutim ostane sjediti
u svom kaftanu od svilene tkanine, protkanome egipatskim zlatom, i sa svojom kru
nom na glavi, koja je bila optoena skupocjenim draguljima. Ali su se na njegovu l
icu nalazili tragovi jada.
On uzvrati na najuglaeniji nain kraljev pozdrav i rekne:
- O moj gospodaru, tvoje dostojanstvo zahtijeva od mene, da
ja pred tobom ustanem. Ali ja te molim da me ispria .
Kralj odgovori:
Ti si isprian, o mladiu. Ja sam tvoj gost, koji je do ao k tebi
u jednoj va noj stvari. elio bih, da me ti izvijesti , to je posrijedi
s onim jezerom i onim ribama i ovom palaom, i za to ti u njoj
sjedi tako sam i za to plae .
Kada je mladi uo te rijei, poteku mu njegove suze preko obraza, i on pone gorko p
lakati, dok mu njegove grudi nisu bile mokre od suza. Zatim izgovori stihove:
80
Pripovijest o nevjernom veziru
Onomu, koji spava, dok oko njega bjesne oluje udesa, Recite: Koliko su mnoge one
ponizile, koliko mnoge uzvisile!
Ako ti i spava , oko Alldhovo ne drijema nikada.
Koga su usreili udes i svijet? Komu su se trajno osmjehivali?
On u dubokoj o alo enosti opet uzdahne i nastavi:
Pusti samo u svim stvarima da vlada Gospodar ljudi! Odbaci od sebe sve misli, ko
je te dr e u brigama!
Ne pitaj pri svakoj zgodi, kako se to dakle zbilo: Jer se ipak sve stvari tu nah
odepo udesu i kobi!
Kralj se zaprepasti i upita ga:
Sto to ini da plae , o mladiu? Ovaj odgovori:
Kako ne bih morao plakati, kada sa mnom ovako stoji?
I on ispru i ruku prema skutu svoje haljine i podigne ga, i gledaj, donji je di
o njegova tijela bio sve do stopala od kamena, od pupka meutim pa do tjemena njeg
ove glave bio je od mesa.
Kada je kralj ugledao mladia u tome stanju, obuzme ga velika bol, i on duboko
o alo en uzvikne:
Jao! O mladiu, ti gomila jad na moj jad. Ja sam bio u
potrazi za ribama i njihovom povije u: sada meutim moram
pitati o njihovoj povijesti i o tvojoj. Ali nema nikakve visosti i nema
nikakve moi osim kod Allaha, Uzvi enoga, Svemonoga! Po uri
se, o mladiu, i izvijesti me odmah o toj povijesti!
81
Sedma no
Ovaj rekne:

Posudi mi svoje uho i svoje oko. Kralj odgovori:

Moje uho i moje oko su spremni! Tada mladi pone:
Zbilja, te ribe i ja imamo imamo jednu udesnu povijest, i
kada bi ona bila iglama pobodena u kutove oiju, bila bi
opomenom za svakoga, tko se dade opomenuti.
I kakva je ona?
upita kralj.
Tada mladi zapone
PRIPOVIJEST OKAMENJENOGA PRINCA.
'Znaj, visoki gospodaru, moj je otac bio kralj ovoga grada. On se zvao Mahmud
, Gospodar Crnih Otoka, a njegova se dr ava nalazila u podruju ove etiri uzvisine. O
n je vladao sedamdeset godina. Pa kada je zatim on oti ao k Allahovoj milosti, ja
sam postao sultanom na njegovu mjestu. O enio sam se svojom sestrinom, i ona me je
tako silno voljela, da, kada sam ja izbivao daleko od nje, nije jela i nije pila
, sve dok me nije opet vidjela uza se. Pet smo godina dugo ivjeli u usrdnom zajed
ni tvu. Tada, jednoga dana, otie ona u hammam. I ja naredim da se kuhar pobrine za
to, da za nas pripremi nonu zakusku. Zatim sam u ao u ovu palau i legao ondje, gdje
sam obiavao spavati, tim to sam dvjema djevojkama zapovijedio, neka me hlade pahal
icom. Jednoj sam naredio da sjedi meni uz glavu, a drugoj uz moje noge. Ali sam
bio zabrinut zbog odsutnosti moje ene, i san mi nije dolazio. Moje su oi bile dodu e
zatvorene, ali je moj duh bio budan. Tada ujem kako robinja uz moju glavu onoj,
koja je sjedila do mojih nogu, kazuje:
O Mas'uda, to je bijeda za na ega gospodara i bijeda za nje
govu mladost! Kako mu alosno ide s na om bijednom gospodari
com, kurvom!
82
Pripovijest okamenjenoga princa
A druga joj odgovori:
- Da, zaista. Allah prokleo sve nevjerne i brakolomne ene!
Ali jedan mu karac poput na ega gospodara u njegovoj mladosti je
ipak stvarno daleko predobar za tu kurvu, koja svaku no spava
vani.
Tada rekne ona uz moju glavu:
- Na je gospodar ipak nijem, poput nekoga, komu se ulilo
arobni napitak, da on nju ne poziva na odgovornost!
A druga:
- Stidi se! Zna li na gospodar to o tome, ili napu ta li ona
njega s njegovom privolom? Da, ne mije a li ona njemu svaku
veer pie, koje mu daje piti prije odlaska na spavanje, i ne stavlja
li mu u pie uspavljujuu buniku? Tako on zaspe i ne zna, to se
dogaa, niti doznaje, kamo ona ide u usmjerava svoje korake. im
mu ona dakle pru i vino s uspavljujuim napitkom, stavlja na sebe
svoje haljine, kropi se miomirisima i ostavlja ga i izbiva sve do
osvita dana. Zatim meutim dolazi k njemu i spali pod njegovim
nosom ne to kada, i on se budi iz svojega sna.
Kada sam ja uo taj razgovor djevojaka, postala je svjetlost pred mojim oima tmi
nom, i jedva sam mogao ekati, dok nije poela no. im se moja sestrina vratila iz hamma
ma, rasprostrli smo stoljnjak i jeli. Nato smo sjedili jo neko vrijeme zajedno i
zabavljali se, onako kako smo to bili navikli. Zatim ona zatra i vino, koje sam ja
obiavao piti prije spavanja, i pru i mi pehar. Ja sam ga ispraznio i inio, kao da g
a ispijam kao obino, ali sam ga izlijevao u d ep na mojim grudima. U istome sam tre
nutku legao i pravio se kao da spavam.
I gledaj, ona povie:
- Spavaj kroz no i nikada opet ne ustaj! Tako mi Allaha,
zgra am se nad tobom, i zgra am se nad tvojim likom, i mojoj se
du i zajedni tvo s tobom zgadilo. Ja ne mogu vi e ekati na trenu
tak, kada e Allah ugrabiti tvoj ivot.
Zatim ona ode i stavi na sebe svoje najljep e haljine, okadi se miomirisima, uz
me moj ma i njime se opa e. I ona otvori vrata
83

Sedmu no
palae i izae napolje. Ja meutim ustanem i ponem je slijediti, kako je napustila palau
i i la kroz gradske ulice, sve dok nije stigla do gradskih vrata. Ondje ona izgov
ori rijei, koje ja nisam razumio. Zapori padnu, a vrata se otvore. Ona izae, dok s
am je ja slijedio, a da ona to nije primijeivala, dok nije naposljetku prispjela
do gomila ru evina i do la do nekog zabrana od trske, u kojem se nalazila okrugla ko
liba, sagraena od opeka i opskrbljena malim vratima. Ona ue u nju, ja se meutim pop
nem na krov kolibe i pogledam u unutra njost. I gledaj, moja je sestrina pri la nekom
u crnom robu, ija je jedna usna bila kao poklopac od lonca i ija je druga usna bil
a kao on od cipele. Da, njegova je usna bila tako dugaka, da bi on njome mogao pob
irati pijesak sa ljunane pretkunice te kolibe. On je bio gubav i le ao na nekoj poste
lji od otpada eerne trske, umotan u nekakvu staru ponjavu i u dronjke i krpe.
Ona poljubi pred njim pod. Tada taj rob okrene svoju glavu prema njoj i rekne
:
- Ha, ti! Reci, za to si bila odsutna sve do sada? Ovdje su bili
kod mene par mojih crnih bratia, koji su popili svoje vino, a svaki
je tu imao sa sobom svoju ljubljenu. Ja meutim zbog tebe nisam
mogao piti.
Ali ona uzvikne:
- Moj vladaru i gospodaru, ti radosti mojih oiju, zar ti ne zna
da sam ja udata za svojega bratia, iji mi se lik gadi i ije dru tvo
mrzim? Pa kada se ja ne bi stra ila poradi tebe, ja bih dala da
Sunce ne izlazi opet, prije nego to ja ovaj grad ne pretvorim u
gomilu ru evina, u kojoj bi kliktali sova i gavran i obitavale lisice i
akali. Da, ak bih ja i njegovo kamenje otpremila iza planine
KaPi.
Tada rob povie:
- La e , prokletnice! Ja se dakle zaklinjem zakletvom koja se
tie asti crnaca - i nemoj misliti, da je na osjeaj za ast tako
21 Ta se planina - zapravo: planinski lanac prema bajkovitoj arapskoj kozmografiji - nalazi na kraju svijeta i iza nje nema vi e niega.
84
Pripovijest okamenjenoga princa
malen kao to je malen osjeaj za ast kod bijelaca
ako ti od danas jo jednom bude izbiv
ala sve do ovoga vremena, tada ja neu vi e htjeti s tobom njegovati prisne odnose,
niti u htjeti svoje tijelo priljubljivati uz tvoje, ti prokletnice! Ti tjera sa mn
om egu. Jesam li ja ovdje samo za tvoj hir? O ti smrdljiva kujo! Ti najprostija o
d bjelkinja!
Kada sam ja od njega slu ao te rijei, i vidio i gledao i uo, tada svijet postane
taman pred mojim oima, i ja sam nisam znao, gdje se nalazim. Ali je moja sestrina
plaui i ponizno stajala pred robom i uzvikivala:
O moj ljubljeni, plode mojega srca, ako se ti na mene bude
srdio, tko e me onda primiti k sebi? I ako me ti otjera , tko e mi
onda pru iti utoi te, o moj ljubljeni, o ti svjetlosti mojih oiju?
I ona nije prestajala plakati i pred njim se poni avati, sve dok se on nije s n
jome pomirio. Tada ona postane veselom, ustane, odlo i svoje haljine, ak svoje alvar
e22, i rekne:
- O moj gospodaru, nema li ti to za jelo za svoju robinju?
- Skini poklopac sa zdjelice - mumljao je on - unutra su kosti kuhanih mi eva,
njih pojedi. A potom otii do glinenog kraga, unutra je ostatak piva, njega popij!
Ona dakle pojede i popije, zatim si opere ruke i usta i poe i legne pokraj rob
a na postelju od eerne trske. I ona se posve razgoliti i upu e k njemu unutra na prl
javu ponjavu i pod dronjke.
Kada sam ja meutim svoju enu, svoju sestrinu, vidio da tako ini, tada sam gotovo
izgubio svijest. Si ao sam s krova kolibe, u ao unutra i uzeo ma, koji je moja sestrin
a donijela sa sobom, trgnuo ga i htio ih oboje smaknuti. Najprije uputim jedan u
darac prema zatiljku roba i povjerujem, da je s njime gotovo!'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila

zapoela po Kraljevu dopu tenju.

iroke hlae istonjakog kroja.
85

Ali kada je poela

ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je zaarani mladi pripovijedao kralju:
'Kada sam ja roba pogodio maem, da mu odsijeem glavu, tada mu nisam rasjekao ob
advije vratne ile, nego samo du nik i ko u i meso. Ja sam meutim povjerovao, da sam ga
ubio, i on je te ko krkljao. Tada se pomakne moja sestrina. Ja ustuknem, gurnem ma
natrag u korice, odem u grad i uem u palau i odspavam na svojoj postelji sve do ju
tra. Tada doe moja ena i probudi me. I gledaj, ona si je odsjekla kosu i stavila n
a sebe crninu. I ona rekne:
O moj mu u, nemoj me koriti zbog ovoga to inim! Upravo
mi je bilo javljeno, da je moja mati preminula, da je moj otac pao
u d ihadu23, i da je jedan od moje brae umro od zmijskog ujeda,
drugi pak da je izgubio svoj ivot padom u provaliju. Zato mi
dolikuje, da plaem i tugujem.
A kada sam ja uo njezine rijei, pustio sam je neka to izvoli, tim to sam rekao:
Uini, kako hoe ! Ja te neu spreavati.
23 D ihad je borba za islamsku vjeru - sveti rat.
87
Osma no
Tako je ona sjedila tugujui i plaui i nariui cijelu jednu godinu dana dugo od poetk
a do kraja. A nakon isteka te godine ona mi rekne:
Ja bih si eljela u tvojoj palai sagraditi jedan grob, s
kupolom, koji u ja odrediti samo za tugovanje, i nazvat u ga
Kuom Naricanja.
Ja opet reknem:
Uini, kako hoe !
I ona si izgradi kuu za tugovanje. Preko sredine postavi kupolu, a ispod nje u
zemlji dadne urediti grobnicu. Zatim dadne da se onamo donese rob i da ondje st
anuje. Ali on nije vi e bio u stanju da joj bude na usluzi. Samo je jo pio vino i n
ije od onoga dana, kada sam ga ranio, vi e progovorio nijednu rije a ipak je dalje i
vio, jer jo nije bio do ao njegov sueni as.
Moja je ena dan za danom i la o jutru i o veeri u mauzolej, plakala i naricala na
d njim, i davala mu vino i uvarke, ujutro i obveer, i nije od toga odustajala tij
ekom cijele druge godine. I ja sam to podnosio pun irokogrudnosti i nisam na nju
obraao pa nju. Ali jednoga dana uem bez neke namjere k njoj. I naem je kako plae, i uje
m je kako zaziva:
Zbog ega si se uklonio mojim pogledima, o milino mojega
srca? Govori mi, o moj ivote! razgovaraj sa mnom, o moj ljubljeni!
I ona izgovori stihove:
Puna sam nestrpljenja ja za tvojom ljubavlju. Ako me ti
zaboravi ,
Ipak moje srce i cijela moja nutrina ne ljubi nikoga drugoga
osim tebe.
Uzmi moje tijelo i moju du u, kamo god da ti uri , Sahrani me pokraj mjesta, gdje se
ti zadr ava i boravi .
Ako zazove moje ime nad mojim grobom, tada e ti odgovoriti Jecaj mojih kostiju. On
e e te uti, ako me ti zazove .
88
Pripovijest okamenjenoga princa

I ona rekne dalje u suzama:

Dan e nje je taj dan, kada ti stoji preda mnom: Dan je pak nesree taj dan, kada ti od
mene odlazi .
Makar ja provodila ak i no u strahu i pod prijetnjom nesree, Tvoja je blizina ipak
slada nego sloboda od svake nevolje.
I jo jednom ona pone:
Makar ja posjedovala ak i sva dobra svijeta i ktomu bogatstvo perzijskih kraljeva
:
A moje oko ne bi moglo gledati tvoje lice
sve bi mi to bilo nalik komarevu krilu.
Pa kada je ona utihnula sa svojim rijeima i sa svojim plakanjem, ja joj reknem
:
O moja sestrino, pusti da to tvoje alovanje bude dostatno. Ta plakanje ni ta ne k
oristi!
Nemoj me spreavati
odgovori ona
u onome, to inim! Jer ako me bude spreavao, tad
ja sebi oduzeti ivot!
Tada je pustim, neka ini kako hoe, i neka ide svojim vlastitim putem. I ona nij
e jo jednu daljnju godinu prestajala tugovati i plakati i naricati. No nakon iste
ka te tree godine, kada sam ja upravo zbog izvjesne stvari, koja mi se dogodila,
bio gnjevan, i kada mi je ta bijeda puna zavijanja ve predugo trajala, ja uem i nae
m je u mauzoleju do grobnice, i ujem je, kako govori:
O moj gospodaru, nikada ne ujem ni jednu jedinu rije od
tebe! Zbog ega mi ne daje nikakav odgovor, moj vladaru?
89
Osma, no
I ona rekne:
0
grobe! O grobe! Zar je dakle sada izezla njegova ljepota?
1
zar je izezao tvoj sjaj, koji se inae pokazuje u divnoj
svjetlosti?
O grobe, ti ipak nisi za mene ni zemlja ni nebo.
Kako dolazi do toga, da se u tebi Mjesec sjedinjuje sa Suncem?
Ali kada sam ja poslu ao njezine rijei i uo njezine stihove, u meni se nagomila b
ijes na bijes, i ja poviem:
Jao! Koliko dugo treba trajati to tugovanje?
I reknem:
0
grobe! O grobe! Zar je sada dakle izezla njegova nakaznost?
1
zar je izeznuo tvoj sjaj, koji se inae pojavljuje u odurnoj
svjetlosti?
O grobe, ti ipak nisi niti bara ni kazan za mene.
Kako dolazi do toga, da se u tebi sjedinjuje aa sa glibom?
Ali im je ona saslu ala moje rijei, skoi na noge i povie:
Jao tebi, ti pseto, koji si mi sve to uinio! Ti si ljubljenoga
mojega srca ranio, i meni nanio bol, i ti si uni tio njegovu mladost,
tako da on ve od prije tri godine nije vi e niti mrtav ni iv!
Tada meutim ja na nju poviem:
O ti od svih najprostija djevojuro, ti od svih najprljavija
razvratnice, ljubavnice obinoga crnog roba, na koji si polo aj
spustila ti sama sebe! Dabome, ja sam to uinio!
90
Pripovijest okamenjenoga princa
Pa u tom asu pograbim svoj ma, isuem ga i zamahnem prema njoj, da je pokosim. Al
i kada je ula moje rijei i vidjela mene da sam odluan, da je ubijem, ona se nasmije
i rekne:
Natrag, pseto, koje ti ve jesi! Dakako, ono to je pro lo,
nikada se opet ne vraa, a mrtvi ne dolaze natrag. Sada mi je
meutim Allah predao u moju ruku onoga, koji mi je sve to uradio:
in, koji mije srce spalio vatrom, koja se ne da ugasiti, i plamenom,
koji se ne da ugu iti!
Zatim ona ustane, izgovori par rijei, koje ja nisam razumio, i rekne:

Snagom mojega arobnjakog umijea postani napol ka

menom, napol ovjekom!
Nato ja postanem ovakvim, kakvim me ti vidi , nesposoban ustajati i sjediti, ni
ti mrtav ni iv. Po to sam ja zatim bio tako pre-obra en, ona je zaarala taj grad sa sv
ima njegovim ulicama i vrtovima u jedno jezero. No bile su u na em gradu etiri vjer
ske zajednice: muslimani, kr ani, idovi i poklonici vatre. Te je zaarala u ribe, i bi
jele su muslimani, crvene poklonici vatre, plave kr ani, a ute Zidovi. A etiri je oto
ka zaarala u etiri uzvisine, koje okru uju jezero. Otada me tue i biuje svaki dan sa s
to udaraca, tako da tee moja krv i da moja ramena imaju modrice. I naposljetku mi
odijeva gornju polovicu ko uljom od kostrijeti, napravljenom od tkanine za alvare,
a zatim preko nje nabacuje ove rasko ne haljine.'
Mladi iznova pone plakati, i on izgovori ove stihove:
Strpljenje prilii tvojoj izreci, o Allah, o udesu svijeta.
Ja se strpljivo tomu podvrgavam, ako se to Tebi tako svia.
Oni su vje bali na meni nasilje i neprijateljstvo i groznu porugu.
Ali e mi mo da jednom biti raj nagradom.
91
Osmu no
Ja sam ivio zahvaljujui udesu, koji mi je pao u dio, u muci. Ipak isti prorok, koji
se svia Alla.hu, za mene posreduje.
Sada se kralj obrati mladiu i rekne:
- O mladiu, ti si mi nagomilao jad na jad, nakon to si mi oduzeo jednu brigu.
Ali sada, o prine, gdje je ona? I gdje je taj mauzolej, u kome le i ranjeni rob?
- Rob le i pod onom kupolom u svojoj grobnici - rekne mladi a ona sjedi u onoj
sobi nasuprot. Svakoga dana sa osvitom sunca dolazi ona ponajprije k meni i svlai
mi moje haljine i udara me sa sto udaraca biem, i ja plaem i kriim. Ali ja vi e nema
m nikakve snage za pokretanje, kako bih je od sebe odvratio. Zatim, po to je s moj
im muenjem zavr ila, nosi ona dolje k robu vino i uvarke, i daje mu piti. Takoer e su
tra rano ona biti ovdje.
Tada kralj rekne:
- Tako mi Allaha, o mladiu, ja u sigurno na tebi izvr iti
jedno dobro djelo, koje e se o meni slaviti, i o kome e se priati
sve do kraja vremena.
Potom kralj sjedne pokraj mladia, i s njime je razgovarao sve do poetka noi, a z
atim obojica zaspu. Kada se meutim ukazao osvit jutra, kralj ustane, i on odlo i sv
oje gornje haljine, isue svoj ma i po uri na ono mjesto, gdje je le ao rob. Tu on opaz
i upaljene svijee i svjetiljke, i miris tamjana i masti. I on poe ravno na roba i
sasijee ga jednim udarcem, koji ga ubije. Le meutim podigne na svoja lea i baci ga u
neki bunar dvorskog dvori ta. Odmah se meutim vrati natrag, obue si robove haljine
i legne dolje u grobnicu, sa isukanim maem uzdu svojega boka.
A nakon stanovitog vremena doe prokleta vje tica. Najprije ode k svojemu suprugu
, svue mu haljine, uzme neki bi, i bievala ga je, dok on nije poeo kriati:
- Ah! Neka ti bude dovoljno to, to se nalazim u ovakvome
stanju, o moja sestrino! Imaj suuti prema meni, o moja sestrino!
92
Pripovijest okamenjenoga, princu
Ona je meutim uzvikivala:
Jesi li ti imao suuti prema meni, i jesi li mi po tedio moje
ga ljubljenoga?
I ona ga je tukla, sve dok nije bila umorna, i dok s njegovih bokova nije pot
ekla krv. Zatim mu je navukla ko ulju od kostrijeti i preko nje lanenu haljinu.
Potom sie, s peharom vina i zdjelom punom uvaraka u ruci, k robu u mauzolej. P
laui i nariui ona uzvikne:
O moj gospodaru, govori mi! O moj vladaru, razgovaraj sa
mnom!
I ona izgovori ove stihove:
Koliko e jo dugo trajati ta krutost i ta neljubaznost? Zar te poplava mojih suza j
o uvijek nije razmek ala?

Koliko e ti jo dugo namjerno produ avati rastanak?

Ako je to cilj mojega zavidnika, on je svoj cilj ve odavno postigao.
I ona ponovo zaplae i rekne:
O moj gospodaru! Govori mi! Razgovaraj sa mnom!
I kralj prigu i glas i zavrne jezik, i progovori na nain crnaca i rekne:
Ah! Ah! Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u
Allaha, Uzvi enoga, Svemonoga!
Kada je ona meutim ula te rijei, zakliktala je od radosti, i pala bez svijesti n
a pod. im se zatim opet vratila k svijesti, ona upita:
O moj gospodaru, je li to istina?
93
Osma no
A kralj odgovori tihim glasom:
O ti vra ja djevojko, zaslu uje li ti, da itko s tobom govori i
razgovara?
Zbog ega to? - rekne ona.
A on rekne:
- To 'zbog ega' je, da ti svakoga dragoga dugakog dana
mui svojega supruga. I on stalno zove u pomo, tako da mi je od
veeri do jutra oduzeo san, i on preklinje za pomo i proklinje
mene i tebe, tako da me je uinio uznemirenim i da mi je mnogo
na kodio. Da nema toga, ja bih ve ozdravio, i zato ti nisam mogao
odgovarati.
Tada ona uzvikne:
- Ja u ga s tvojim dopu tenjem osloboditi od te zaaranosti,
koja na njemu poiva.
A kralj odgovori:
Oslobodi ga i pribavi nam malo mira!
S rijeima: Slu am i pokoravam se!
ona ustane i izae iz mauzoleja u palau.
Ondje ona uzme neku zdjelu, napuni je vodom i izrekne nad njome izvjesne rijei
, tako da je zdjela uzavrela i prokljuala, kao to prokuha kotao iznad vatre. I tim
e ona po kropi svojega mu a, tim to je rekla:
- Posredstvom snage onoga, to sam promrmljala i izgovorila,
izai, ako si takvim postao putem moje arolije i mojega umijea,
iz ovoga oblija i vrati se u svoje prija nje oblije!
I gledaj sada, mladi se strese, poskoi i obraduje se svojemu osloboenju, i uzvik
ne:
- Svjedoim, da nema drugoga boga osim Allaha, i svjedoim,
da je Muhammed njegov poslanik - blagoslovio ga i pozdravio
Allah!
Zatim mu ona rekne:
94
Pripovijest okamenjenoga, princa
Odlazi i nikada se ovamo ne vraaj! Inae u te ubiti.
To mu je zakriala u lice. Tako on pred njome ode. Ona se meutim vrati u mauzole
j, sie dolje i rekne:
O moj gospodaru, izai ipak van k meni, da gledam tvoj
lijepi lik!
Tada kralj rekne tihim rijeima:
Sto si ti uinila? Zar si me oslobodila grane i ne eli me
osloboditi korijena?
A ona upita:
O moj ljubljeni, o moj crniu! Sto je to korijen?
On pak rekne:
- Jao tebi, ti vra ja djevojko! To su stanovnici ovoga grada i
etiriju otoka! Svake noi, oko ponoi, podi u ribe svoje glave i
preklinju za pomo i proklinju mene i tebe. I to je razlog, zbog
kojega je mojemu tijelu uskraeno ozdravljenje. Otii i urno ih

stavi na slobodu. Zatim doi k meni. i uzmi me za ruku i uspravi

me, jer se malo moje snage ve povratilo.
Pa kada je poslu ala te kraljeve rijei
ona je njega jo uvijek dr ala za roba
u rado
sti uzvikne:
O moj gospodaru, od srca rado! U Allahovo ime!
Zatim poskoi, te u punoj radosti odjuri i doe k jezeru. Ondje ona uzme malo od
njegove vode..."
95
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela
po Kraljevu dopu tenju.

Meutim, kada je poela

deveta no
ehrezad rekne:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je mlada ena, arobnica, uzela ne to o
d vode iz jezera i nad time izgovorila rijei, koje se ne mogu razumjeti, da su ta
da ribe poskoile i podigle gore svoje glave, te da su u tili as postale ljudima. J
er arolija je s tih ljudi iz grada bila skinuta, i grad je bio ponovo nastanjen.
Trgovci su prodavali i kupovali, svatko je i ao za svojim pozivom, a etiri su uzvis
ine postale ponovo kao i prije etvorma otocima. Odmah potom doe mlada ena, arobnica,
ka kralju i rekne mu:
- O moj gospodaru, pru i mi svoju divnu ruku i ustani!
- Prii mi bli e rekne kralj prepravljenim glasom.
Pa kada je ona pri la, da je dotakne, tada kralj uzme u ruku svoj ma i probode j
e kroz grudi, tako da joj je iljak blije tei iza ao kroz lea. Zatim on udari po njoj i
raskoli njezino tijelo, tako da je ona u dvije polovice pala na pod. Potom izae i
nae neko zaaranog mladia, kako stoji i eka na njega. On mu estita na njegovu spasenju
, a princ mu poljubi ruku i zahvali mu.
Kada ga je kralj upitao: - Hoe li ostati ovdje u svome gradu ili poi sa mnom u m
oj grad? mladi rekne:
O najvei kralju na ega vremena, zna li ti, kolika udaljenost
le i izmeu tebe i tvojega grada?
97
Devetci no
Dva dana hoda - odgovori on.
Ali tada mladi uzvikne:
- O kralju, ako spava , probudi se! Izmeu tebe i tvojega
grada le i putovanje od jedne pune godine dana za jednoga vrstog
putnika, i ti ne bi stigao ovamo za dvaipol dana, da nije taj grad bio
zaaran. Ja se meutim, o kralju, ne elim nikada vi e rastajati od
tebe, ni na jedan trenutak.
Tada se kralj obraduje i rekne:
- Neka je hvala Allahu, koji mi je tebe podario! Ti e odsada
biti moj sin. Jer tijekom itavoga svojeg ivota ja nisam bio
blagoslovljen potomstvom.
Nato se usrdno ponu grliti i radovati. Zatim krenu zajedno u palau. Ondje kralj
, koji je bio zaaran, zapovijedi velika ima svoje dr ave, da se pripreme za putovanje
, i da spreme zalihe hrane i sve potrebno. Oni se dadnu na opremanje deset dana
dugo. Zatim on krene na put sa sultanom, ije je srce gorjelo od e nje za svojim grad
om, iz kojega je on jo tako dugo morao izbivati. I oni pou odatle s velikom pratnj
om od pedeset mameluka24 i sa skupocjenim poklonima. Putovali su bez zaustavljan
ja dalje, dan i no, jednu punu godinu dana, i Allah im je omoguio, da dou nepovri-j

eeni do sultanova glavnoga grada. Tada oni po alju glasnika i izvijeste vezira da j
e sultan stigao nepovrijeen. Smjesta se vezir uputi s trupama njemu ususret. Oni
su dakako ve bili izgubili nadu, da e opet vidjeti kralja. Sada meutim poljube trup
e pred njim tlo i estitaju mu na njegovu spasenju. Zatim on ue i uzme mjesto na sv
ome prijestolju. Vezir stupi pred njega, i kralj ga izvijesti o svemu, to se dogo
dilo onomu mladom knezu. Kada je vezir to sve uo, estitao je strancu na njegovu sp
asenju. Pa kada je dakle sve opet do lo u mirno stanje, sultan podijeli mnogima od
svojih podanika darove i rekne veziru:
Dovedi mi ribara, koji nam je onda bio donio ribe!
24 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi.
98
Povijest nosaa i triju dama
Vezir smjesta po alje po ribara, koji je bio prvi uzrok osloboenja grada i njiho
vih stanovnika. Pa kada je on do ao, pokloni mu sultan poasnu haljinu, i zapita ga
o njegovu zdravlju, i ima li on djece. Ovaj ga obavijesti, da ima dvije keri i je
dnoga sina. Tada kralj po alje po njih, i uzme jednu od keri za enu, i drugu dadne m
ladomu knezu, a sina uini svojim rizniarom. Zatim opunomoi vezira te ga po alje kao s
ultana u grad mladoga princa, koji je le ao na Crnim Otocima, i po alje s njime pede
set mameluka, koji su odande do li s njima, i dadne mu poasne haljine za sve emire.
Vezir mu poljubi ruke, stavi se u pokret, i uskoro otputuje onamo, dok su sulta
n i mladi knez ostali doma. Ribar je meutim postao najbogatijim ovjekom svojega vr
emena, a njegove su keri po- ivjele kao supruge kraljeva, sve dok im nije do la smrt.
A ipak to nije udnovatije nego
POVIJEST NOSAA I TRIJU DAMA.
Bio jednom jedan nosa u gradu Baghdadu. Taj je bio neo enjen. Sada se dogodi - k
ada je on jednog dana besposleno stajao na ulici i oslonio se na svoju ko aru - da
je, gle, k njemu pri la neka dama, odjevena u ogrta od muslina, svilenu odjeu, obuv
ena u cipele od brokata, sa zlatom izvezenim obrubom, i s tkanicom koja joj se s
lobodno spu tala dolje. Ona prozrai svoj zar25, a pod njim se poka u dva crna oka, s
prekrasnim trepavicama i onim kapcima, nje na pogleda i savr ene ljepote. I ona se ob
rati nosau i rekne ljupkim i biranim govorom:
Uzmi svoju ko aru i slijedi me!
im je nosa uo te rijei, on urno uzme ko aru na glavu i rekne u sebi samome:
O dane sree! O dane Allahove milosti!
25 Veo.
99
Deveta no
I on je i ao za njom, sve dok se ona nije zaustavila pred vratima neke kue. Poku
cala je na vrata, u ubrzo sie k njoj stanoviti kr anin. Ona mu dadne zlatnik i dobij
e od njega za to neku tam-nozelenu bocu. Nju ona stavi u ko aru i rekne:
Di i je i slijedi me!
Nosa meutim rekne:
- To je, tako mi Allaha, blagoslovljen dan, dan sretan zbog
uspjeha! i podigao je ko aru na glavu i slijedio ju je, dok se nije
zaustavila pred duanom trgovca voem, od kojega je kupila siri
jske jabuke, osmanske gunje, breskve iz Omana, jasmin i lopo iz
Sirije, nje ne male jesenje krastavce, limunove, sultanske narane,
mirisne mre, tamarinde, krizanteme, crvene vjetrenke, ljubice,
narove cvjetove i bijele mirisne ru e.
Sve to ona stavi u nosaevu ko aru i rekne:
Nosi to!
Tako je on to nosio i i ao za njom, dok se ona nije zaustavila kod nekog mesara
i rekla mu:
Odsijeci mi deset funti mesa!
Mesar odsijee, i ona plati cijenu, zamota meso u bananin list, i stavi ga u ko a
ru, tim to rekne:
Nosi to, o nosau!
On podigne ko aru i poe za njom. Ona je i la dalje i stala kod trgovca ive nim namirn

icama. Od njega je kupila ono, to pripada nonom obroku, oi ene klokoike, arapskih gro i
i badema. Zatim rekne nosau:
Nosi to i slijedi me!
Tako je on uzeo svoju ko aru na glavu i slijedio ju je, dok se ona nije zaustav
ila kod slastiareva duana. I ona kupi jedan pladanj, i natrpa na nj svakojake slas
tice iz duana, pletenica, tor-tica pripremljenih s mo usom, kolaa od badema, medenja
ka s limunom od kojekakve vrste, i marcipana i biskvita i pogaica. Ukratko, ona j
e uzela na pladanj od svih vrsta kolaa, i stavila ga u ko aru. Tada joj nosa rekne:
100
Povijest nosaa i triju dama
To si mi trebala dati na znanje. Tada bih ja doveo sa sobom
svoga tegleeg konja, na kojega bi ti mogla natovariti sve te dobre
stvari.
Ona se nasmije i i lako ga udari svojom rukom po potiljku, tim to rekne:
Po uri se hodati i nemoj puno priati. Plaa ti je sigurna, ako
tako ushtije Uzvi eni Allah!
Zatim se ona zaustavi kod nekog trgovca mje ovitom robom. I uzme od njega deset
razliitih voda, meu njima ru inu vodu, vodu od naraninih cvjetova, vodu od lopoa i iv
ovine. I kupi takoer dvije glave eera, bocu ru ine vode s mo usom, nekoliko komadia tamj
ana, alojeva drveta, ambre, mo usa i aleksandrijskih svijea. I ona sve to stavi u k
o aru i rekne:
Uzmi svoju ko aru i slijedi me!
Tada on uzme ko aru i poe za njom, dok ona nije do la do stanovite lijepe kue, pred
kojom se nalazilo prostrano dvori te, do visoke zgrade s golemim stupovima. Njezi
na su vrata imala dva krila od ebanovine, optoena ploama od crvena zlata. Dama sta
ne pred vratima, podigne zar sa svoga lica, i lagano pokuca. Nosa je meutim stajao
iza nje i neprestano mislio na njezinu ljepotu i ljupkost. Vrata budu otvorena,
i oba se krila naglo razmaknu, Tada nosa pogleda, tko ih je otvorio. I gle, to j
e bila neka dama pristala stasa, ne to oko pet stopa visoka, nabreklih sisa, lijep
a i ljupka, savr ene privlanosti i ravnomjerne tjelesne grae. Njezino je elo bilo bij
elo poput cvijeta, njezini obrazi svijetlocrveni poput anemone, njezine oi kao on
e u divlje junice ili gazele, a njezine obrve kao mlaak blagoslovljenog Ramadana2
6. Njezina su usta bila poput Salamunova peata27, njezine usne koraljnocrvene a n
jezini zubii poput kakve biserne ogrlice ili poput latica krizan26
Ramadan, sveti mjesec muslimanskog posta, je deveti mjesec araps
ke
lunarne godine.
27
Salamunov (Sulaimanov) peat = pokosnica (Polygnatum), biljni rod
iz
porodice ljiljana (Liliaceae).
101
Deveta no
temina cvijeta. Njezin je vrat bio nalik onomu od antilope, njezine grudi mramor
nom bunaru, a njezine su sise bile kao dva nara. Njezin je trbuh bio mekan kao b
ar un, a udubina bi njezina pupka mogla primiti uncu orahova ulja. Ukratko, bila j
e ona nalik onoj, o kojoj kazuje pjesnik:
Pogledaj je, ini da izblijede Sunce i Mjesec, Nju, peruniku u zraeoj cvjetnoj rasko i
.
Nikada tvoje oko nije vidjelo crno i bijelo tako lijepo u udruzi Poput njezine t
amne kose prema tako istom licu.
Ru iasti su njezini obrazi; a njezina ljepota pripovijeda
Vazda o njezinu imenu, makar joj takoer nedostajalo bogatstvo.
Nasmije im se zbog njezinih bokova, kada se oni u hodu ljuljaju;
O udo, i plaem zbog vitkoga stasa, koji se gotovo kr i.
I kada ju je nosa ugledao, njegov su razum i osjetila bili osvojeni, tako da m
u je skoro pala ko ara s glave. Zatim on rekne u sebi samome:
- Nikada u svom ivotu ja nisam vidio blagoslovljeni)eg dana
od ovoga!

A vratarica rekne domaici:

Ui na vrata, i oslobodi jadnog nosaa njegova tereta! Tada
domaica ue i vratarica ju je slijedila, i nosa takoer. I i li su
dalje, sve dok nisu do li do jedne lijepe, prostrane dvorane, koja je
bila sagraena udesnom umje no u, sa svakojakim ukrasima, s
arkadama, svodovima, estradama, ni ama i ogradama, pred kojima
su visjeli zastori. A u sredini se dvorane nalazio velik bazen pun
vode, i u njemu se nalazio mali hangar za amce. U stra njem se
102
Povijest nosaa i triju dama
meutim dijelu dvorane nalazila postelja od smrekovine, optoena draguljima, nad koj
om se nalazio baldahin od crvena atlasa, koji je bio protkan biserima, tako veli
kim kao lje njaci, i jo veima. U njoj se ukazala neka dama, iznimne ljepote, divnoga
lica, oaravajuih oiju i mudra izgleda, po liku tako lijepa kao Mjesec. A njezine s
u obrve bile savijene kao lukovi, njezin stas uspravan kao alif28, njezin je dah
mirisao na ambru, a njezine su usne bile crvene poput karneola i slatke poput eer
a. Sjaj je njezina lica posramlji-vao zraee Sunce. Ona je bila poput nebeskog plan
eta, ili poput neke pozlaene kupole, ili poput neke nevjeste u najprobranijem nak
itu, ili neke plemenite djevojke od Arabije. Ovako je o njoj pjevao pjesnik:
To je, kao da je njezin smije ak pokazao snije no bijele redove bisera,
Poput cvjetova krizantema, ili poput zrna tue.
Ona ima uvojke, koji padaju dolje poput crne noi. Ona, ija ljepota ini da problijed
i jutarnje svjetlo.
Tu ustane trea dama s postelje i prie, lagano ljuljajui u hodu svojim bokovima,
sve dok nije do la u sredinu dvorane k svojim sestrama. I ona rekne:
Sto tu stojite? Uzmite s glave jadnog nosaa teret!
Odmah mu sprijeda prie domaica, i straga mu prie vratari-ca, i trea dama objema p
omogne, i dignu ko aru s nosaeve glave, isprazne je i sve postave na svoje mjesto.
I naposljetku dadnu nosau dva zlatnika i reknu:
Otii svojim putem, o nosau!
Ali on pogleda dame i njihovu veliku ljepotu i fine crte lica. Jer
28 Alif je prvo slovo arapske abecede, a ima oblik uspravne crte.
103
Devetci no
on nije vidio nikada ni ta ljep e od njih - pa ipak se kod njih nije nalazio nijedan
mu karac. A nadalje je pogledavao na vino, voe, cvijee i sve druge dobre stvari, ko
je su se kod njih nalazile. Tako je on dospio u najvee zaprepa enje i oklijevao s od
laskom. Tada rekne jedna od dama:
- Sto je tebi? Za to ne odlazi ? Dr i li ti mo da zaradu odve
malom?
Nato se ona okrene k svojoj sestri i rekne:
Daj mu jo jedan dinar!
Ipak nosa odvrati:
- Tako mi Allaha, gospodarice, ja ne dr im zaradu odve
malom. Moja zasluga iznosi jedva dva dirhema. Ne, moje srce i
moja du a misle samo na vas. Kako dolazi do toga, da ste vi tako
same, a da nemate kod sebe nekog mu karca ili bilo koga, tko bi
vam pravio dru tvo? Vi znate da minaret29 mo e stajati samo na
etiri nosea zida. Ali vama nedostaje rtvrti! Zadovoljstvo ena
postaje savr enim tek zahvaljujui mu karcima, onako kako to
glasi u pjesmi:
Zar ne vidi , da je za u itak potrebno etvero: Harfa, lutnja, citra i flauta!
I etiri ga mirisa moraju draga ti: Mre, klinii, vjetrenke i ru e.
Sve to postaje milim samo zahvaljujui drugima etvorma: Vinu i mladosti, ljubavi i
zlatu.
Vi ste tri, i potreban vam je netko etvrti, koji mora biti razuman i pametan ov
jek, o troumna duha i sposoban, da uva tajne.
29 Toranj d amije.

104
Povijest nosaa i triju dama
Kada su one ule njegove rijei, obradovale su im se, i one mu se nasmiju i reknu
:
I tko je to za nas? Mi smo djevojke, i bojimo se, da ikomu
povjerimo na u tajnu, tko je nee uvati, jer mi smo proitale u
stanovitoj prii, to je rekao pjesnik Ibn eth-Thumam:
uvaj revno svoju tajnu! Nikoga o njoj ne izvje ujl Jer tko odaje svoju tajnu, istoga
je asa gubi.
A ako tvoje vlastite grudi ne mogu skrivati tvoju tajnu, Kako nju mogu skrivati
grudi onoga, komu si je priopio.
A takoer je izvrsno rekao Abu Nuvas30:
Tko ljudima pripovijeda svoju tajnu, Zaslu uje, da mu se na elo utisne gorui peat.
Kada je meutim nosa uo njihove rijei, on odvrati:
Tako vam va ega ivota! Ja sam razuman i pouzdan ovjek.
Ja sam proitao knjige i prouio kronike. Ja pokazujem ono lijepo
a skrivam ono ru no, kako to glasi u pjesnikovim rijeima. I on
izgovori stihove:
Tajnu uva samo pouzdan ovjek.
I tajna je kod najboljeg ovjeka zapeaena.
Kod mene se tajna nalazi u zakljuanoj kui. Kljuevi su za nju izgubljeni, a vrata su
zasunuta.
30 Jedan od najpoznatijih arapskih pjesnika, ubijen oko 810. godine.

105
Deveta no
Kad su dame ule te stihove, i ono to im on priopuje, one reknu:
- Ti zna , mi smo za ovu graevinu potro ile veliku svotu
novca. Ima li ti to za nas kao od tetu? Jer mi ti neemo dopusti
ti, da ti kod nas sjedi kao na drug za stolom i da gleda u na a
dra esna, lijepa lica, a da nam ne plati stanovitu svotu novca. Zar
ne poznaje izreku: 'Ljubav bez ijednog novia ne vrijedi ni
jednog novia'?
A vratarica priklopi:
- Ako to donosi , moj prijatelju, onda si ti ne to. Ako ne
donosi ni ta, odlazi s ni ta!
Tada meutim domaica rekne:
- Sestre, ipak ga se okanite. Jer, tako mi Allaha, on nas danas
nije ostavio u neprilici, a da je bio drugaiji, ne bi s nama imao str
pljenja. Kakve god ga se uope obveze ticale, ja ih uzimam na sebe.
Tada se nosa razveseli, poljubi pod pred njome, zahvali joj i rekne:
- Tako mi Allaha, danas sam svoj prvi novac primio od tebe. Tada one reknu:
- Sjedni i budi nam dobrodo ao! A dama s prijestolja rekne:
- Tako mi Allaha, mi te mo emo samo pod jednim uvjetom
pustiti da kod nas sjedi , a taj je, da ne postavlja nikakva pitanja o
stvarima, koje te se ni ta ne tiu. Pa ako se ipak umije a , dobit e
batina.
Tada nosa uzvikne:
- Sporazuman, o moja gospodarice, s najveom rado u.
Pogledajte, vi e uope nemam jezika!
Zatim ustane domaica, podvrne svoju haljinu, posla e boce u redove, procijedi vi
no i stavi zelen oko vra i sve pripremi, to su
106
Povijest nosaa i triju dama
trebali. Potom stavi pred njih vino i sjedne na pod, ona sa sestrama. Takoer nosa

sjedne k njima, ali je on mislio da je u snu. Sada domaica uzme boicu s vinom i na
puni prvi pehar i ispije ga, i isto tako drugi i trei. Zatim ga ponovo napuni i p
ru i nosau s rijeima:
Pij za blagodat, za radost, za zdravlje! Ovo pie ini, da bolest od uri.
I on uzme pehar u ruku uz dubok naklon i bez pripreme izrekne stihove:
Pehar se pije samo s pouzdanim prijateljem, Zajedno s ovjekom plemenita podrijetl
a i stare loze,
Vino je kao vjetar: ako pu e preko mirisa,
On miri i; ipak on zaudara kada prelazi preko le ine.
I on k tomu dometne:
Nemoj piti vino nikada drugaije nego iz Ijepotanovih ruku, Koji tebi govori finim
govorom, i koji mu je nalik.
Po to je izgovorio taj stih, poljubi im ruke, i ispije, i postane pijan, i tetu
rajui nastavi izgovarati stihove:
Sve je stvari, u kojima je krv, zabranjeno Piti, izuzev i jedino krv vinove loze.
107
Devetci no
Napoji me, ja u za tvoje oi, gazelo,
Svoj imetak, svoja dobra, sebe samoga dati kao otkupninu.
Tada domaica napuni pehar i dadne ga vratarici, koja joj ga uzme iz ruke, zahv
ali i ispije. Zatim ona natoi ponovo i pru i dami s prijestolja, i opet natoi pehar
i pru i ga nosau. Ovaj pred njome poljubi pod, zahvali i ispije i izgovori stihove:
Donesi ga, tako tiAllaha, donesi
iz punih pehara Daj mi pehar da pijem
to je izv
or ivota.
Sada stupi nosa pred gospodaricu kue i rekne:
O gospodarice, ja sam tvoj rob, tvoj mameluk31, tvoj sluga.
I on pone:
Pred vratima stoji jedan od tvojih robova i slavi Vazda, to mu je tvoja milost u
darovima poklonila.
Smije li on, o gospodarice darova, ui i gledati
Tvoju ljepotu? Jer ja i ljubav, mi se nikada ne rastajemo.
Ona meutim rekne:
Uini sebi dobrostivo, pij za dobrobit, i krepkost neka tee
u ilama zdravlja!
Tada on uzme pehar, poljubi joj ruku i izrekne u pjevnome tonskom padu ove st
ihove:
31 Mameluk (mamluk) je bijeli rob, kasnije pripadnik garde egipatskog sult
ana, u prenesenu znaenju pokoran sluga.
108
Povijest nosaa i triju dama
Dadnem joj preslik obraza, vino, tako bistro, Staro, ije je svjetlo bilo poput va
trenih plamenova.
Ona ga dotakne usnama, i zatim smije ei se rekne: 'Kako ti nudi ovjeku da pije ljudsk
e obraze?'
Ja reknem: 'Ipak ispij! To su moje suze, krv mojega srca takoer,
Od toga su postale crvenima; smije ao ih je u peharu moj dah.'
A ona odvrati ovim stihom32:
Ako si ti zbog mene isplakao krv,
Tada mi donesi i napoji me, od srca rado, o prijatelju!
Tada dama uzme pehar i ispije ga u zdravlje svojih sestara. Tako nisu prestaj
ale piti s nosaem u svojoj sredini. Pritom su plesale i smijale se i pjevale pjes
me, stihove i strofe. Nosa se meutim pone s njima aliti. Ljubio ih je, grickao, milo
vao, tipkao, opipavao, i zbijao svakakve ale. I jedna bi mu je gurnula slasticu u
usta, a druga bi ga pomilovala. I ova bi ga pljusnula po obrazu, a ona bi mu dob
acila cvijet. I obuzimala ga je meu njima najvi a slast, kao da sjedi u raju meu crn
ookim djevojkama33. To su oni inili tako dalje, dok im se vino nije popelo u glav
u i omami-lo im osjetila.
A kada je njima ovladala opijenost, ustala je vratarica, i svlaila svoje halji

ne, sve dok nije ostala posve gola. I pustila je da joj kosa padne oko tijela po
put neke zavjese, i bacila se u bazen, i igrala se
32
Stih se u 1001 noi redovno sastoji od dva polustiha.
33
Posrijedi su rajske djevice - d ennetske huri (hurije).
109
Deveta no
u vodi, ronila poput neke patke i istra ivala, uzimala u usta vodu i prskala po no
sau. Zatim si opere svoje udove i ono meu bedrima.
Tada iskoi iz vode i baci se nosau u krilo i rekne:
- O moj gospodaru, kako se zove ovo?
pri emu je uprla
prstom u svoju piku.
On odgovori:
- Tvoja pika. Ali ona uzvikne:
- Kako? Zar te nije sram? - i pograbi ga za vrat i udari ga. Zatim on rekne:
- Tvoja pizda.
I ona ga udari jo jedanput i povie:
- Fuj, fuj, kako ru no! Zar se ti jo ne srami ? On meutim rekne:
- Tvoja pia34. A ona povie:
Kako? Zar se ne stidi iz osjeaja po tovanja? - i ona ga
odgurne rukom, i udari.
Tada nosa uzvikne:
34 Hrvatski jezik spada u indogermanske jezike, koji su u poreenju sa semitskim jezicima preapstraktni, da bi imali za spolne organe dovoljan broj jednost
avnih vulgarnih sinonima. Tako za na e "pika" i "pizda" arapski pjesnik ovdje s lak
oom nabraja - "rahim", "nudul", "fard ", "kuss", "zunbur", a za na e "kurac" - "chazf
lk", "air", "zubb", dok je prevoditelj, u nedostatku boljih rje enja, morao pribjei
i rijeima od milja kao to su "pia", "pi a", "pimpek" i "pi ek". U rijei se kurac (= pje
tli) prvotno deminutivno znaenje ipak izgubilo. No, ako dodamo da je pika ono ime se
pi ki, a pizda ono na emu se sjedi (od indogermanskog korijena pezd-), onda vidimo
da ni ta zapravo nije vulgarno ve samo po sebi, nego tek u kontekstu.
110
Povijest nosaa i triju dama
Tvoja popi ura.
Ali ga sada napadne najstarija dama s udarcima i uzvikne:
To ne smije tako kazati!
Ali ma koje god da bi on ime uope imenovao, one su ga tukle sve vi e, sve dok mu
od svih tih batina nije otekao vrat. I tako su ga one uinile predmetom meusobnog
smijanja.
On meutim naposljetku upita:
- Pa kako se to kod vas zove? A dama odvrati:
- Rutava metvica smionoga! Tada nosa uzvikne:
Neka je hvala Allahu za spasenje. Dobro, o rutava metvice
smionoga!
Tada oni puste da kru e pehari i a e, i ustane druga dama, odlo i svoje haljine, bac
i se u bazen, i uini onako, kako je uinila prva. I ona izae iz vode i baci se nosau
u krilo, poka e na svoje spolovilo i upita:
- O svjetlosti mojih oiju, kako se ovo zove: On odvrati:
- Tvoja pizda. A ona odgovori:
Nije li to ru no od tebe? - i tako ga je udarala, da je dvo
rana odjekivala od udaraca.
Pri tome je uzvikivala:
- Fuj, fuj, zar se ti zbilja ne stidi ? On nato:
- Rutava metvica smionoga.
A padale su batine i udarci po njegovu potiljku, dok je on uzvikivao:
111
Deveta no
- Tvoja pika! Tvoja pia! Tvoja pizda! Tvoja pi a! A djevojke su uvijek odgovarale:

- Ne, ne! Tako on ponovi:

- Rutava metvica smionoga.
I sve su se tri smijale, sve dok nisu pale na lea, i udarale su ga i govorile:
- Ne, tako se to ne zove. On meutim povie:
- O moje sestre, kako se to onda zove? A one odvrate:
- Otvoreni sezam!
">
Nato domaica ponovo obue svoje haljine, i oni ponu ponovo piti. Ali je nosa nepre
kidno stenjao zbog svojeg potiljka i svojih ramena. I ponovo je neko vrijeme kod
njih kru io pehar.
Ali potom ustane najstarija i najljep a od dama i svue sa sebe svoju odjeu. A nos
a obuhvati rukom svoj potiljak, te ga protrlja i rekne:
Neka se mojemu potiljku i mojim ramenima smiluje Allah!
Kada je potom dama bila razodjevena, baci se ona u bazen, zaroni u vodu, poig
ra se i opere. Nosa je promatrao njezino golo tijelo. Ono je bilo poput Mlaaka, a
lice joj je sliilo U tapu, ili uzlazeemu jutarnjem rumenilu. I on je promatrao njezi
n stas i njezine sise i te okrugle guzove, koji su podrhtavali. Jer ona je bila
gola, onako kako ju je stvorio Gospod. I on povie:
Ah! Ah! - i izgovori u stihovima:
Ako ja tvoje tijelo usporeujem sa zelenom granom, Sam sebe optereujem grijehom i t
e kom krivicom.
112
Povijest nosaa- i triju dama
Grana je najljep a, kada je nalazimo u haljini, Ali si ti najljep a, kada te gledamo
golu.
Kada je dakle dama ula te stihove, popne se van iz bazena, pristupi mu, i sjed
ne mu u krilo, i poka e mu svoju stvar i rekne:
- O moj gospodariu, to je to?
- On odgovori:
- Rutava metvica smionoga. Tada ona uzvikne:
- Ma daj! On nato:
- Otvoreni sezam. Ali ona:
- One! Zatim on rekne:
- Tvoja pika! Sada ga je ona grdila:
- Fuj, fuj! Zar se ne stidi ? - i tukla ga je po potiljku.
I ma koje da je uope ime on kazivao, ona ga je udarala i uzvikivala:
- Ne, ne! - sve dok on naposljetku nije rekao:
- Sestre, kako se to onda zove? A ona odvrati:
- Abu Mansurovo konai te!. Nato nosa uzvikne:
Neka je hvaljen Allah za sigurno spasenje! Ha, Abu
Mansurovo konai te!
113
Devetci no
I dama ode i obue svoje haljine. Sada se oni vrate svojem poslovanju i meu njim
a je neko vrijeme kru io pehar. Ali naposljetku ustane nosa, svue svoje haljine, skoi
u bazen, i one su gledale kako on u vodi pliva. I on si opere bradati podbradak
i ispod pazuha, kao to su se i one oprale. Potom se popne van i baci se u krilo
prve dame, osloni ruke na vratariino krilo i stavi svoje noge i bedra u gospodarii
no krilo. Zatim poka e na svoj kurac i rekne:
O moje gospodarice, kako se ovo zove?
Sve su se smijale njegovim rijeima, sve dok nisu pale na lea, i jedna rekne:
- Tvoj kurac! Ali on odvrati:
- Ne! - i svaku pojedinu za kaznu ugrize. Zatim one reknu:
- Tvoj pimpek! Ali on uzvikne:
- Ne! - ijednu za drugom zagrli..."
114
Tada primjeti Sehrezad, daje poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po
Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

^.&&&&&&&&&ft&&fi&ftft&&&ft&&ftfi&&$~^
\
deseta no
' ^$ W !?W W ?W? ?? W W?? W W WS#^"
njezina sestra Dinazad rekne: "Ispriaj nam svoju priu do kraja." I Sehrezad odgovo
ri:
"S najveom rado u. Do lo mi je do u iju, o sretni Kralju, da su dame neprestano nosau
govorile:
Tvoj kurac! tvoj pimpek! Tvoj pi ek!
I on ih je pritom ljubio i grizao i grlio, sve dok se nije na njima zadovolji
lo njegovo srce, i oni su se svi jedno s drugim smijali. Naposljetku one reknu:
O na brate, kako se to onda zove?
A on zapita:
Zar vi ne znate, kako se to zove?
A one reknu:
-Ne!
On odgovori:
To je mulac, koji prodire kroza sve, kojemu kao ispa a nami
guje rutava metvica smionoga, koji kao hranu pro dire otvoreni
sezam i nouje u Abu Mansurovu konai tu.
115
Desetu no
Tada su se one smijale, sve dok nisu pale na lea. I oni se vrate gozbi i nisu
prestajali, sve dok se nije nad njima spustila no.
Sada one reknu nosau:
Bog ti pomogao, prijateljiu, podigni se i obuj svoje san
dale. Otii i poka i nam irinu svojih ramena!
Ipak on rekne:
Tako mi Allaha, ja bih se mogao lak e rastati od svoje du e nego od vas. Hajdete
, pustite da nadove emo no na dan, a sutra e svatko od nas otii svojim vlastitim pute
m!
Tako vam moga ivota rekne domaica
pustite ga neka ostane kod nas, da mu se mo em
o smijati: tko e tako dugo ostati na ivotu, dok ponovo ne sretnemo njemu slinoga? Z
bilja, on je veseo i aljiv drug u dru tvu.
Na to one reknu:
Ti smije ostati s nama kroz no samo pod uvjetom, da se
podvrgava na im zapovjedima i da, to god uope vidio, o tome
niti ne pita , niti istra uje razloge.
Dobro - odgovori on. I one zapovijede:
Otii i proitaj natpis na vratima.
Tada on ode do vrata i nae ondje u zlatu ispisane rijei: 'Tko bude govorio o on
ome, to ga se ni ta ne tie, ut e ono, to mu nee biti ugodno!' I nosa rekne:
Vi trebate biti svjedokom, da ja neu govoriti o onome, to
me se ni ta ne tie.
Sada ustane domaica i stavi pred njih jelo, i oni su jeli. Zatim su one zapali
le svijee i svjetiljke i stavile na svijee ambre i aloje-va drveta. I po to su onu d
voranu zamijenile drugom i donijele svje ega voa i pia, svi zajedno posjedaju da pij
u i da vode ljubavne razgovore. I nisu prestajali piti i naklapati i hrskati suh
o voe i smijati se i aliti, pun sat vremena. Ali tada, gle, odjekne
116
Povijest nosaa i triju dama

neko kucanje na vrata. Ipak to nije ni na koji nain poremetilo njihovo dobro rasp
olo enje. Samo jedna ustane i ode k vratima. Ubrzo se vrati i rekne:
- Zaista, na e zadovoljstvo ove noi mora postati savr enim.
- Sto je dakle posrijedi? - zapitaju je. A ona odvrati:
Na vratima stoje tri perzijska redovnika-prosjaka, ija su
brada i kosa i obrve obrijani, i sva su trojica slijepi na lijevo oko, a
to je zaista neki neobian sluaj. Oni su upravo sada do li s puta i
na sebi nose vidljive tragove putovanja. Oni su tek netom dospjeli
u Baghdad, a to je njihova prva posjeta u na em gradu. I da su
kucali na na a vrata, dogodilo se samo zato, jer nisu na li nijedno
mjesto za noenje. Oni su ak rekli: 'Mo da e nam vlasnik ove
kue dati kljueve od svoje staje, ili neku kolibu, u kojoj bismo
mogli provesti no', jer veer ih je iznenadila, a budui da su stran
ci, nisu znali nikoga, kod koga bi na li krov nad glavom, i, o moje
sestre, svaki od njih ima na svoj nain komian izgled.
I ona nije prestajala moliti, sve dok joj one nisu rekle:
Pusti ih neka uu i izlo i im uvjet, da ne govore o onome, to
ih se ni ta ne tie, da ne bi uli ono, to im nee biti ugodno!
Tada se ona obraduje, ode i ubrzo se vrati s tri jednooka, ije su brade i brko
vi bili obrijani. Oni izgovore pozdrav muslimana, iska u svoje strahopo tovanje i od
stupe. Ali dame ustanu i izreknu im dobrodo licu i za ele im sreu za sigurno prispijee
i pozovu ih da sjednu. Tek sada ugledaju redovnici pred sobom lijepo mjesto, ur
eenu dvoranu, ukra enu cvijeem. Ugledaju zapaljene svijee, kadionicu koja se dimila i
poslastice, voe, vino i tri djevianske dame, i kao u jedan glas uzviknu:
Tako vam Allaha, ovdje je lijepo!
Tada se okrenu prema nosau i uvide, da se on nalazi u zadovoljnom raspolo enju,
ali da je o amuen i pijan. I oni pomisle da je on jedan od njihovih, i uzviknu:
117
Deseta, no
To ne neki redovnik prosjak poput nas! Neki Arabljanin, ili
neki stranac.
im je meutim nosa uo te rijei, pogleda ih irom razro-gaenih oiju i rekne im:
Tiho sjedite i ne upu tajte se ni u kakvo znati eljno brbljanje! Niste li proital
i, to stoji napisano iznad vrata? Toga nigdje nema, da prosjaci kao vi, koji dola
ze k nama, povrh toga jo i svoje jezike hu kaju protiv nas.
Mi te molimo za opro tenje, o fakiru - odvrate oni. - Na a glava le i u tvojim ruk
ama.
Dame se meutim nasmiju i uspostave mir izmeu redovnika--prosjaka i nosaa, i stav
e pred prosjake jelo. I ovi su jeli. I tako su zajedno sjedili, a vratarica im j
e davala piti. Kako je sada meu njima kru io pehar, rekne nosa prosjacima:
A vi, moja brao, nemate li vi nikakvu pripovijest ili
dogodov tinu, da nam je mo ete ispriati?
Budui da im se vino ve popelo u glavu, oni zatra e glazbala. I vratarica im dones
e tamburin, lutnju i perzijsku harfu. I svaki od prosjaka uzme jedan od instrume
nata i ugodi ga, jedan tamburin, drugi lutnju a trei harfu. Hvatali su za ice i pj
evali, a dame su ih sna nim glasom pratile, tako da je kod njih sve glasno odjekiv
alo. I dok su oni tjerali svoju zabavu, gle, ponovo je netko pokucao na vratima,
a vratarica otie, da pogleda o emu se radi.
Sada, o Kralju" tako je govorila Sehrezad "povod je toga kucanja bio ovaj: Ka
lif Harun er-Raschid35 je iza ao iz svoje palae, da razgleda i uje to ima novoga. S n
jime su bili D a'far, njegov vezir, i Masrur, nositelj maa njegove osvete. Ali se o
n sam obiavao kod takvih prilika preoblaiti u trgovca. Kada je on dakle u toj noi s
i ao i prolazio kroz grad, put ga navede takoer do one kue, iz koje su uli glazbu i p
jevanje. Tada kalif rekne D a'faru:
elim, da mi uemo u ovu kuu i slu amo te pjesme, i da
vidimo, tko ih pjeva.
35 Baghdadski kalif iz obitelji Abasida (764-809. godine).
118

Povijest nosaa i triju dama

D a'far odgovori:
- O gospodaru pravovjernih, to su ljudi koje je ve obuzelo pijanstvo, i ja se
bojim da nam se od njih ne dogodi kakvo zlo.
- Ja hou bezuvjetno ui unutra
priklopi kalif
i elim, da ti nae neki izgovor, kako
bismo mogli unutra ui.
D a'far odgovori:
Slu am i pokoravam se!
Potom on prie i pokuca na vrata. Tada izae vratarica i otvori. D a'far meutim pris
tupi, poljubi tlo pred njome i rekne:
O moja gospodarice, mi smo trgovci iz Tiberijade, a stigli
smo u Baghdad prije deset dana, i dok smo stanovali u trgovakom
chanu36, prodali smo na u robu. Pozvao nas je pak stanoviti trgo
vac veeras na gozbu. Do li smo u njegovu kuu, on je iznio pred
nas jelo, i mi smo jeli. Potom smo jo neko vrijeme zajedno s njime
sjedili i pili, dok se nismo rastali. Tako smo mi iza li u no, a jer
smo stranci, izgubili smo put prema chanu, u kome stanujemo.
Mo da ete vi biti tako ljubazni, da nas ovu no primite k sebi,
kako bismo imali krov nad glavom. Nebo e vam se za to odu iti!
Tada ih vratarica pogleda, i primijeti da su obueni kao trgovci, i da imaju ul
judno dr anje. Ona se vrati k svojim sestrama i ispria im D a'farovu pripovijest. One
tada osjete suut prema strancima i reknu joj:
Pusti ih, neka uu!
Ona im ponovo otvori vrata, a ovi upitaju:
- Smijemo li s tvojim dopu tenjem ui?
- Uite! - odvrati ona.
I kalif ue s Da'farom i Masrurom. Kada su ih djevojke ugledale, ustale su, ponu
dile im da sjednu i poslu ile ih, tim to su rekle:
36 Karavanseraj, istonjako svratiste, koje odgovara suvremenom motelu - motor
-hotelu.
119

Desetci no
- Srdana dobrodo lica gostima, ali samo pod jednim uvjetom.
- Koji je taj? - upitaju oni, a one odgovore:
- Ne govorite o onome to vas se ni ta ne tie! Inae ete uti ono, to vam nee biti ug
o!
- Dobro
reknu oni.
Zatim sjednu uza zajedniko pie. Tada kalif ugleda tri redovnika-prosjaka, pa ka
da je primijetio da su oni svi slijepi na lijevo oko, on se nad time zaprepasti.
Zatim pogleda djevojke, kako su one lijepe i ljupke, i obuzme ga zbunjenost i uen
je. A ove nastave pijanevati i zabavljati se, i reknu kalifu:
Pij!
On meutim odgovori:
Odluio sam ii na hailuk37.
Tada ustane vratarica i rasprostre pred njim stolnjak, protkan srebrom, te st
avi na njega zdjelu od porculana, u koji nalije vrbova soka, i stavi u njega gru
dicu snijega i kockicu eera. A kalif joj zahvali i samomu sebi rekne:
- Tako mi Allaha, ja u joj dobro djelo, koje je uinila, sutra
uzvratiti.
Ostali su meutim ponovo poeli sa svojim pijenjem u krug. A kada je vino nad nji
ma zadobilo vlast, gospodarica ustane, nakloni se pred njima, uzme za ruku domaic
u i rekne:
- Ustani, moja sestro, mi moramo izvr iti svoju du nost. A obje sestre odgovore:
- Dakako!
Smjesta vratarica otkrije stol, baci komadi za obnovu kadiva i raspremi sredi
nu dvorane. Potom poe i redovnike-prosjake
37 Hodoa e u Mekku. Posve je razumljivo, da gospodar pravovjernih ne pije, jer
to vjera brani.
120

Povijest nosaa i triju dama

odvede na estradu na jednoj strani hale, a kalifa i D a'fara i Masrura odvede do e
strade na drugoj strani, pa pozove nosaa i rekne:
Kako je mala tvoja privr enost! Ti ipak nisi nikakav stranac!
Ti pripada kui.
Tada se on digne, opa e se i upita:
- Sto zapovijeda ? A ona odgovori:
- Ostani stajati na svome mjestu!
Zatim ustane domaica i stavi u'sredinu dvorane malu stolicu, otvori jednu odaj
u i dovikne nosau:
Doi, pomozi mi!
Tada on ugleda dvije crne kuje s lancima oko vrata. A ona mu rekne:
Pridr i ih!
I nosa ih pridr i i odvede ih posred dvorane. Tada ustane gospodarica kue, i zasue
si rukave do iznad laktova, pograbi bi i rekne nosau:
Dovedi ovamo jednu od kuja!
I on je dovede, tim to ju je vukao na lancu. Ali je kuja plakala i tresla glav
om prema dami. Tada je dama pone udarati po glavi, i unato tomu to je kuja zavijala
, ona nije prestajala udarati, sve dok joj nije otkazala ruka. Zatim odbaci iz r
uke bi, pritisne kuju na svoje grudi, otirala joj je vlastitom rukom suze i ljubi
la joj glavu. Zatim rekne nosau:
Odvedi je i dovedi drugu!
Pa kada ju je on doveo, ona s njome uini kao s prvom. Kad je kalif to vidio, g
anulo mu se srce, i u grudima mu je postalo tjesko-bno, i pun je nestrpljenja eli
o saznati, kakva je okolnost zapravo posrijedi s tim kujama. I on dobaci D a'faru
jedan pogled, ali ovaj se okrene i rekne znakom:
121
Desetci no
uti!
Zatim se dama okrene vratarici i rekne joj:
- Ustaj, uini takoer ti svoju du nost! - a ona odgovori:
- Dakako!
Sada sjedne dama na postelju od smrekovine, koja je bila optoena zlatnima i sr
ebrnim ploicama, i rekne vratarici i domaici:
Donesite va e stvari!
Tada vratarica sjedne kraj nje na malu klupicu. Ali domaica stupi u stanovitu
odaju i iznese iz nje navlaku od atlasa, sa zelenim vrpcama i dva mala zlatna su
nca. I ona stupi pred gospodaricu kue, odmota navlaku i iz nje izvadi lutnju. Ugo
di ice i zategne vijke za ugaanje. I kada je bila dobro ugoena, ona uz nju otpjeva
ove stihove:
Ti si moja elja, ti si moj cilj.
0
ti moj najmiliji, ako te gledam,
To je vjeno bla enstvo,
Ipak daleko od tebe je za mene pakao.
Zahvaljujui tebi dolazi do moje mahnitosti i zahvaljujui tebi Do moje duboke boli
za dugo vremena.
1
kakav na meni poiva prijekor,
Ako sam tebi posvetila svoju ljubav?
Razderan je bio moj zar,
Kada sam tebi poklonila svoju ljubav:
122
Povijest nosaa i triju dama,
Da, vazda razdire ljubav ast i gomila sramotu na nju.
Obukla sam odjeu bolesti:
Jasno se to pokazalo, kako sam pogrije ila.
Tako je onda u mojoj e nji Moje srce tebe sebi izabralo.
Niz obraze su mi tekle suze.

Tada je moja tajna postala oitom i jasnom.

Tako je moja nutrina postala objavljenom Posredstvom mojih suza, koje su bile pr
oljevene.
Izlijei moju te ku patnju: Jer ti si bolest i lijek.
Ali iji se lijek nalazi kod tebe,
Taj ipak nee biti slobodan od patnji.
Svjetlost tvojih oiju je meni muenje.
Moja smrt dolazi posredstvom maa moje ljubavi.
Koliki su mnogi posredstvom maa ljubavi Umrli, oni neko visokopo tovani!
Ja ne odustajem od svoje e nje, Niti se utjeem rastrojenosti.
Ljubav me lijei, moj je zakon, Moj tajni i javni nakit.
123
Desetci no
O bla eno je oko, koje dugo Tebe gleda i u iva u tvom izgledu.
I, ah, to je moje srce,
Koje se ipak rastae u tjeskobi i nevolji.
Kada je vratarica ovu pjesmu ula, ona uzvikne:
Ah! Ah! Ah!
Zatim ona razdere svoju haljinu i padne onesvije ena na pod. I kalif na njoj ugl
eda rane od udaraca biem i modrice, i on dospije u krajnje zaprepa enje. Tada ustane
domaica, i po kropi je vodom, i donese joj lijepu haljinu, i obue joj je. Kada su m
eutim gosti sve to vidjeli, bili su smeteni u du i. Jer nisu slutili, kako se to zb
iva, i u kakvoj se to suvislosti nalazi. Tada kalif rekne D a'faru:
- Zar ti ne vidi djevojku s ranama na tijelu? Ja neu nikako
moi nai mira, dokle god ne saznam istinu o povijesti te djevojke
i povijesti dvjeju crnih kuja.
Ali D a'far odgovori:
- O na gospodaru, one su nam to postavile kao uvjet, da ne
smijemo pitati o onome, to nas se ni ta ne tie. Da emo inae uti
ono, to nam nee biti ugodno.
Tada rekne vratarica:
- Tako ti Allaha, moja sestro, ispuni na meni svoju du nost i
doi k meni!
Nato domaica rekne:
- S najveom rado u
i ona uzme lutnju i osloni je o svoje
grudi. Prebirala je vrhovima prstiju po icama i pjevala:
Ako se tu imo zbog rastanka, to trebamo rei? Ili ako nas mui e nja, kamo da se otputimo?
124

Povijest nosaa i triju dama

Ili ako aljemo glasnika kao tumaa za nas, Ne donose tumai zaljubljenikove tu be.
Ili ako sam strpljiva, zaljubljenik i ezava Poslije gubitka ljubljenoga ak brzo.
Njemu ni ta ne cvate osim patnji i bolova I suza, koje mu teku na obraze.
0
taj koji je sada daleko pogledu mojega oka
1
koji mi ipak vazda boravi u srcu,
Hoe li te se vidjeti? Spominje li se saveza? Ah, on traje kao voda, koja brzo od uri
.
Ili si ti zaboravio robinju ljubavi, ije su sve suze i uzdasi bili za tebe?
Ako me ljubav s tobom ujedini, Dugo u na tebi koriti tvoju krutost.
Kada je vratarica poslu ala tu drugu pjesmu, glasno povie i
-ekne:
Tako mi Allaha, kako lijepo!
I ona segne rukama za svojim haljinama i razdere ih kao prvi put. Zatim onesv
ije ena padne na pod. Domaica joj meutim opet obue novu haljinu, nakon to ju je po kropi
a vodom. Tada >e ona oporavi i uspravi se. Potom rekne svojoj sestri, domaici:
Nastavi dalje, i ispuni svoju du nost prema meni. Jer sada
preostaje samo jo ta jedna pjesma.
I iznova uzme domaica u ruku lutnju i pone pjevati ove stihove:
125

Deseta noe
Kako jo dugo treba trajati ta okrutnost i grozota?
Zar ti nisu. dostatne suze, od kojih je preplavljeno moje oko?
Kako dugo ti eli meni marljivo odugovlaiti rastavljenost?
Ako je tvoja namjera bila ona mojeg zavidnika, onda je ona ispunjena.
Kada bi za zaljubljenika bio pravedan grozan udes, On ne bi morao bdjeti, bolest
an od ljubavi prema njoj.
Imaj suuti prema meni! Okrutnost e me satrti,
0
moj gospodaru, do lo je vrijeme za sa aljenje prema meni.
Komu moram objaviti svoju ljubav, o ti koji me ubija ,
Ti koji ne obraa pa nju na tu be, ako vjernost tako prohuji?
Umna a se moja ljubav prema tebi s mojim suzama,
1
dugakim mi postaje vrijeme krutosti, dok prolazi.
0
muslimani, ispunite osvetu robinje ljubavi,
Nesane, kojoj je razoreno obitavali te njezina strpljenja!
Je li to dopu teno prema ljubavnom pravu, o ti moja e njo, Da sam ja daleko, i da jed
na druga do ivljava naklonost?
1
kakvu bih radost mogla ja kod njega u ivati?
Kako se on ipak trudi, on, koji po tuje rasipni tvo!
126
Povijest nosaa i triju dama
Kada je meutim vratarica poslu ala ovu treu pjesmu, glasno je kriknula. I ona pos
egne rukom za haljinama i razdere ih sve do skuta. I po trei put padne onesvije ena
na pod, i opet je pokazala o iljke od bia. Tada redovnici-prosjaci reknu jedan drug
omu:
Kamo sree daje nebo htjelo, da nikada nismo stupili u ovu
kuu i da smo radije prenoili na gomili ru evina! Jer zaista, na je
boravak pomuen stvarima, koje razdiru srce.
A kalif se okrene k njima i upita:
Zbog ega? - a oni odvrate:
- Na a je nutrina uznemirena zbog ovih stvari. Kada je zatim kalif upitao:
- Zar vi onda niste iz ove kue? - oni odgovore:
- Ne. Mi takoer nismo nikada vidjeli ovo mjesto prije ovoga
asa.
Tada se kalif zaprepasti i zapita:
Je li taj ovjek, koji ondje kod vas sjedi, mo da poznaje
tajnu?
Sada on kimne prema nosau, i oni ga upitaju o tim stvarima. Taj odgovori:
- Tako mi Allaha Svemoguega, mi smo svi u ljubavi jednaki! Ja sam odrastao u
Baghdadu. Ali nikada u svom ivotu nisam stupio u ovu kuu do dana njeg dana. A kako s
am ja dospio k njima, to je neobina pripovijest.
- Tako ti Allaha - priklope oni - mi smo te smatrali za jednoga od njih. A s
ada vidimo, ti si kao mi.
Zatim kalif rekne:
- Mi smo sedam mu karaca, a one su samo tri ene i nemaju
nikoga etvrtoga. Zato ih zapitajte o njihovu udesu. I ako nam ne
dadnu dobrovoljno nikakav odgovor, tada e morati odgovoriti
protiv volje.
Svi su se s njime slo ili, samo D a'far rekne:
127
Deseta no
To nije moje mi ljenje, pustite ih! Mi smo njihovi gosti, a
one su nam postavile jedan uvjet, i mi smo prihvatili njihov uvjet,
kao to znate. Zato je bolje da utimo o toj stvari. I budui da preostaje jo samo malo od noi, svaki od nas mo e poi svojim
vlastitim putem.
Zatim on kimne kalifu i pri apne mu:

- Ima zbilja samo jo sat vremena. Ujutro ih ja mogu dovesti

k tebi. Tada ih mo e upitati o njihovoj povijesti.
Ali kalif podigne svoju glavu i razbije njen povie:
Ja nemam vi e nikakva strpljenja ekati na izvje e o njima!
Pusti neka ih redovnici smjesta upitaju!
Pa ipak D a'far rekne:
To nije moj savjet.
Zatim su se prepirali i govorili ovamo i onamo, tko bi ih prvi trebao pitati.
I slo no su se zaustavili na nosau. Ali ih dama upita:
- Vi ljudi, o emu vi tako glasno govorite? Tada nosa ustane
pred gospodaricom kue i rekne joj:
- O moja gospodarice, ovi ovdje ljudi vrlo ele, da im ti
ispripovijeda o dvjema kujama i njihovoj povijesti, i zbog ega ti
njih tako okrutno ka njava a zatim plae i ljubi ih. Nadalje, da
ih izvjesti o svojoj sestri i o tome, za to je ona kao neki mu karac
bila bievana palminim tapom. To su njihova pitanja tebi. I o
tome vi e nijedne rijei!
Tada rekne dama, koja je bila gospodarica kue, gostima:
Je li to istina, to on o vama ka e?
I svi odgovore:
-Da!
Samo je D a'far utio.
Kada je dama ula njihov odgovor, ona uzvikne:
Tako mi Allaha, o na i gosti, vi ste nam nanijeli najopakiju
uvredu. Jer mi smo vam stavili kao uvjet, da e, tko uope bude
128
Povijest nosaa i triju dama
vorio o onome, to ga se ni ta ne tie, morati uti ono, to mu nee biti ugodno. Zar vam
nije bilo dovoljno, to smo vas mi primile u svoju kuu i to smo vas poslu ile svojim j
elom? Ali krivica nije u tolikoj mjeri va a, u kolikoj onoga, koji vas je k nama d
oveo.
Zatim si ona zasue rukave do iznad laktova, udari triput o tlo i povie:
Brzo doite ovamo!
I gle, otvore se vrata stanovite odaje, i kroz njih izae sedam crnih robova s
isukanim maevima u rukama. I ona im rekne:
Okujte ove brbljavce i pove ite ih lea o lea!
Oni to uine i reknu:
O dobro branjena damo, zapovijedi nam, da im mi
: asijeemo glave!
Ali ona rekne:
- Priekajte s njima jo koji trenutak, da ih ja pitam, tko su oni, prije nego to
im budu odsjeene glave!
- Neka me titi Allah, o gospodarice - uzvikne nosa -nemoj me ubijati zbog grij
eha drugih! Svi su ovi pogrije ili i na sebe natovarili krivicu, samo ja ne. Jer,
tako mi Allaha, na a bi no rila lijepa, samo da smo bili ostali po teeni od ovih prosj
aka! Kada bi oni uputovali u neki mnogoljudan grad, tada bi ga oni uinili ru evinom
.
Potom on izgovori ove stihove:
Kako je ipak lijepo monikovo pra tanje,
Pogotovo kada je ono za onoga, koji je bespomoan!
Tako vam saveza ljubavi, koji nas je ovdje opleo, Ipak nemojte kvariti poetak kra
jem!
129
Deseta no
Kad je nosa zavr io svoje stihove, djevojka se morala nasmijati..."
130
Tu primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po
Kraljevu odobrenju.

Ali kada je zapoela

^
'#&??????????????????????????5?^
jedanaesta no
te.
ehrezad nastavi ovako:
"Doprlo mi je do u iju, o sretni Kralju, kada se dama, unato svojoj srd bi, morala
nasmijati, da se tada obratila dru tvu i rekla:
Ispripovijedajte mi, tko ste vi! Jer imate jo samo sat vreme
na za ivljenje. Kada vi ne biste bili ljudi od polo aja i ugleda, ili
vladari nad svojim narodom, tada vi ne biste ni ta govorili tako
drsko.
Tada kalif povie:
Ti tu, D a'far, reci joj, tko smo mi. Inae e nas ona ubiti iz
neznanja. Ipak dobrostivo govori s njome, prije nego to nas
>popadne nesrea!
To je ono, to ti zaslu uje - odvrati vezir.
Ali kalif na njega povie:
Sala ima svoje vrijeme, a ozbiljnost ima svoje vrijeme. A ono
je sada.
Gospodarica kue meutim pristupi k trima redovnicima i upita ih:
- Jeste li vi braa?
- Ne, tako mi Allaha, mi smo samo fakiri i stranci.
131
Jedanaesta no
Zatim jednomu od njih ona rekne:
Jesi li ti roen slijep na jedno oko?
On pak rekne:
Ne, tako mi Allaha, to je bila posrijedi stanovita neobina
okolnost i udan udes, kada mi je bilo izbijeno oko. A moja je pri
povijest takva, da bi, kada bi bila iglama poubadana u kutove oiju,
bila opomenom za svakoga, tko se daje opomenuti.
Ona upita takoer drugoga i treeg redovnika, i obojica odgovore kao prvi. Zatim
oni nastave:
Tako nam Allaha, o gospodarice, mi dolazimo svaki pojedi
ni iz druge zemlje, a sva smo trojica bili sinovi kraljeva, koji su
vladali nad zemljama i podanicima.
Tada ih dama pogleda i rekne:
Neka svaki od vas ispripovijeda svoju pripovijest i razlog,
zbog kojega je do ao ovamo. Zatim mo e za rastanak podii ruku
k elu i otii svojim putem!
Ali najprije pristupi nosa i rekne:
O moja gospodarice, ja sam obian nosa. Ova mi je
domaica dala da nosim stanovit teret. Ona me je prvo odvela do
kue stanovitoga trgovca vinom. Potom do duana nekog mesara.
I od mesarova duana do trgovca voem. I od njega do trgovca
ive nim namirnicama. I od trgovca ive nim namirnicama do
slastiara i trgovca mje ovitom robom. I od njega ovamo, i ja sam
s vama do ivio ono, to sam do ivio. To je moja pripovijest, i o
tome vi e nijedne rijei!
Tada se dama nasmije i rekne mu:

Podigni svoju ruku k elu i odlazi!

On meutim uzvikne:
Tako mi Allaha, ja neu otii, prije nego
jest svojih suputnika.
Tada istupi jedan od redovnika i zapone
132

to ujem pripovi

PRIPOVIJEST PRVOG REDOVNIKA-PROSJAKA.

'Znaj, o gospodarice, uzrok, zbog kojega sam ja obrijao bradu i zbog kojega m
i je bilo izbijeno oko, je ovaj:
Moj je otac bio kralj, i on je imao jednog brata. Taj je njegov brat bio kral
j u stanovitome drugom gradu. I dogodilo se je, da je ~ _ ;a mati mene rodila is
toga dana, kojega je bio roen moj brati, sin brata mojega oca. Vremena su prolazil
a s godinama i danima, dok nismo bili odrasli. Zatim sam ja s vremena na vrijeme
obiavao r 3sjeivati svog strica i odreen broj mjeseci ostajati kod njega. Moj me j
e brati vazda primao s velikim po tovanjem. On je davao da se za mene kolju ovce, p
rocjeivao je za mene vino, i mi smo zajedno sjedili uz pie. Kada je dakle jedanput
vino nad nama steklo vlast, sin mi moga strica rekne:
Moj bratiu, ja imam na tebe jednu va nu molbu, i ja bih
volio, da me ti ne odvraa od toga, to ja namjeravam uiniti.
Ja odvratim:
Ja u ti s najveom rado u biti na usluzi.
Tada on pusti da se ja zakunem najsvetijom zakletvom, i istoga me asa ostavi.
Po to je bio kratko vrijeme odsutan, vratio se natrag s nekom damom iza sebe, prek
rivenom arom38, koja je mirisala od miomirisa i nosila skupocjene svilene haljine
. On se okrene prema meni, dok je dama stajala iza njega, i rekne:
Uzmi ovu damu sa sobom i idi preda mnom prema tomu i
:om groblju!
I on mi ga tako opi e, da sam ga upoznao. Zatim on nastavi:
Ui s njome u grobnicu i ondje me ekaj!
Ja mu se nisam mogao suprotstaviti, niti mu odbiti njegovu molbu zbog zakletv
e, kojom sam se zakleo. Tako sam dakle uzeo
38 Velom.
133
Jedanaesta no
enu sa sobom i oti ao, dok nisam s njome u ao u grobnicu. Jedva da smo sjeli, kad li
doe sin moga strica sa zdjelom vode, vreom punom buke i pijukom. Sa sjekirom u ruci
prie on ka grobu u sredini svoda, polomi ga i polo i kamenje na stranu svoda. Zati
m pone kopati pijukom u zemljano tlo groba, dok nije u zemlji oslobodio jednu vod
oravnu plou veliine malih vratiju. Pa kada ju je podigao, poka u se ispod nje zavoji
te stube. Tada se on okrene k dami i rekne joj:
Sada se susretni sa svojim posljednjim izborom!
Tada dama sie niz one stube. On se meutim obrati meni s rijeima:
- O sine moga strica, da bi svoju dobrotu uinio savr enom,
zakljuaj, im ja siem, preklopna vrata i na njih natrpaj zemlju
upravo onako, kako je prije bila na vratima. I da bi posve usavr io
svoju dobrotu, izmije aj neuga eno vapno, koje se nalazi u toj
vrei, s tom vodom, koja se nalazi u zdjeli. Zatim prekrij grob, kako
je bio prije, kamenim obzidom, tako da nitko, tko ga vidi, ne ka e:
To je neki novi otvor, ali je unutra njost stara. itavu sam se go
dinu dana trudio oko neega, o emu zna samo Allah. To je moja
molba na tebe.
I on jo doda:
Ne dao Allah da nam dugo nedostaje , o bratiu!
Potom on sie niza stube. Kada je on dakle i ezao pred mojim pogledom, ja opet zak
ljuam preklopna vrata, i uinim ono, to je on od mene elio, sve dok grob nije bio ope
t kao prije. No pri svemu sam tome ja jo uvijek bio pod utjecajem vina i pijan. P
otom sam se vratio u palau svog strica. Ali je moj stric bio izjahao u lov. Kada
je meutim osvanulo jutro, sjetim se ja predhodne veeri, i to se o njoj dogodilo s m

ojim bratiem. I kada kajanje nije

am zajedno s njim uinio, i da sam
zami ljati, da je to sve bio samo
ga strica. Ali mi nitko nije bio u
i groblju i bio u potrazi za onim
134

vi e ni ta koristilo,
uinio sve u skladu s
neki san, i poeo sam
stanju dati izvje e.

pokajem se ja zbog onoga, to s

njegovom eljom. I elio sam si
se raspitivati o sinu svoje
Zatim sam iza ao ka grobovima

Pripovijest prPBg redovnika-prosjaka

grobnim svodom, ali ga nisam mogao iznova prepoznati. Neprestano sam i ao od grobn
ice do grobnice, od groba do groba, dok nije poela no, a da ga nisam na ao. Ali nisa
m mogao niti jesti ni piti, jer su moje misli vazda bile kod mojega bratia, zato t
o nisam znao, to je bilo s njim. I bio sam za njega vrlo zabrinut. Zatim sam lega
o. Ali sam proveo no u brizi do jutra. Tada sam ponovo oti ao \ groblje, premi ljajui
o tome, to je uinio rnoj brati, i kajao sam se, to sam ga poslu ao. I ve sam ponovo obi
lazio oko svodova, ali onaj svod i onaj grob nisam prepoznao. Opet me je zbog sv
ega spopalo kajanje. I na taj je nain pro lo sedam dana, a da nisam prona ao put ka g
robu. Tada su me svladale mrane misli, sve dok nisam postajao gotovo mahnitim. I
nisam se mogao drugaije od njih spasiti nego time, da sam otputujem, kako bih se
vratio k svojemu ocu. Ali u trenutku, kada sam prispio do glavnoga grada mog oca
, kod gradskih se vrata digne protiv mene eta i okuje me. Zbog toga dospijem u kr
ajnje zaprepa enje, jer sam ja ipak bio sin sultana toga grada, a ljudi su bili slu
ge mojega oca i moji vlastiti robovi. I mene obuzme veliki strah pred njima, i j
a reknem u svojoj du i:
Sto se to moglo dogoditi mojemu ocu?
Kada sam ja sada te, koji su me tako pograbili, upitao, zbog ega tako ine, nisu
mi dali nikakav odgovor. Nakon nekog vremena mi ipak jedan od njih, i to jedan,
koji je kod mene bio sluga, rekne:
- Gledaj, srea je iznevjerila tvojega oca. Trupe su ga izdale,
vezir ga je dao ubiti i sada vlada na njegovu mjestu. Mi smo
meutim na njegovu zapovijed morali tebe uvrebati. Zatim me
odvuku dalje, dok sam ja bio gotovo izvan sebe zbog alosne vijesti,
koju sam uo o svome ocu. I sada sam stajao pred vezirom.
Izmeu vezira je meutim i mene vladalo jedno staro neprijateljstvo, a razlog je
tog neprijateljstva bio ovaj: Ja sam vrlo volio gaati lukom i strijelom, i dogod
ilo se jednog dana, kada sam stajao na krovnoj terasi palae, da se na krov veziro
ve kue, dok je on ondje stajao, spustila neka ptica. Htio sam odapeti prema ptici
, ali
135
Jedanaesta, no
je strijela proma ila svoj cilj, zabila se veziru u oko i i upala mu ga, kako je to b
ilo udesom odreeno. Tako to glasi u jednoj staroj' izreci:
Mi kroimo stazom, koja je za nas unaprijed odreena,
A komu je staza unaprijed propisana, taj mora njome kroiti.
I komu treba pasti u dio na stanovitome mjestu njegova propast,
Taj nee umrijeti ni na kojem drugom mjestu nego upravo na tome.
Kada je dakle veziru bilo i upano oko' tako je nastavio redovnik-prosjak 'on mi
nije mogao rei nijedne rijei, jer je moj otac bio kralj grada. Tako je do lo do toga
, da je izmeu njega i mene vladalo neprijateljstvo. im sam ja meutim stajao pred nj
im svezanih ruku, on zapovijedi, da mi se odsijee glava. Tada ga ja zapitam:
Za koji me zloin daje ubiti?
On meutim odgovori:
Koji je zloin vei od ovoga? - i on poka e na svoju praznu
onu duplju.
Ja odgovorim:
- To sam ja nehotice uinio. On meutim odvrati:
- Ako si ti to uinio nehotice, ja u to uiniti hotimice. Zatim on povie:
- Dovodite ga ovamo!
I oni me dovedu tik pred njega, i on mi zabije prst u lijevo oko i i upa ga. Od
toga sam vremena ja jednook, kakvoga me vi vidite. Na to me on dadne polo iti okov

ana u sanduk i rekne nositelju maa:

136
Pripovijest prvog redovnika-prosjaka
Uzmi ovoga i izvuci svoj ma. Uzmi ga i iznesi pred grad. Ondje ga ubij i ostav
i ga le ati, divljim zvijerima i pticama grabljivi-cama za deranje!
Tako maono a sa mnom izae. Kada je vani pred gradom bio posred slobodnog polja, o
n me uzme iz sanduka, okovanih ruku i svezanih nogu, kakav sam ve bio, i htjedne
mi povezati oi, kako bi me tek zatim ubio. Ali sam ja gorko plakao, sve dok on ni
je morao plakati zajedno sa mnom. I ja ga pogledam i reknem ove stihove:
Ja sam vas dr ao za vrst oklop, da odvratite
Od mene neprijateljske strijele. Ali ste vi bili njihovi iljci.
Ja sam se obiavao u vas pouzdavati u svim opasnostima, Ako bi se moja desna ruka
morala poslu iti takoer lijevom.
Dr ite se ipak daleko od kuditeljeva prianja,
I pustite da neprijatelji sami svoje strijele upuuju na mene!
Ako me sami ne elite tititi pred neprijateljima,
Tada nemojte poslovati niti za njih, ni usuprot mojemu dobru.
I nastavim:
Brao, koju sam ja dr ao za oklop! Vi ste to bili, ali za moje neprijatelje!
Ja sam vjerovao, da ste vi strijele koje sigurno pogaaju. Vi ste to bili, ali ste
me pogodili u srce.
Kada je maono a, koji je ve bio maono a mojega oca i koje137

Jedanaesta no
mu sam ja ukazao dobroinstva, uo moje stihove, on uzvikne:
Ah, Gospodaru, to ja mogu uiniti, jer sam ja ipak samo
rob, koji je primio zapovijed?
I on priklopi:
Bje i zbog svog ivota, i nikada se ne vraaj u ovu zemlju.
Inae e propasti i mene sa sobom odvesti u propast, onako kako
kazuje neki pjesnik:
Spa avaj svoj ivot, kada ti se smrailo od nevolje! Ostavi da kua oplakuje onoga, tko
ju je sagradio!
Ti e ve nai neko obitavali te na drugome mjestu: Za svoj ivot nee nai nikakav nadomje
Mene udi, koga to jo ne to zadr avau u kui rugla, Tako je ipak irok i slobodan Allahov s
vijet!
Ne pouzdavaj se u va noj stvari u glasnike. U istini du a poma e jedino sama sebi.
Lavlja ija nije tako sna na,
Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje.
Tada mu ja poljubim ruke, jer ja sam jedva jo vjerovao u svoje spasenje. I gub
itak mi mojega oka postane lakim, jer sam bio izbjegao smrti. Ja pak odem, dok n
isam stigao u glavni grad svojega strica, u ao k njemu i ispriao mu, to se dogodilo
mojemu ocu, i kako mi je izbijeno oko. Tada on gorko zaplae i rekne:
Doista, ti si mi natovario jad na moj jad i alost na moju
alost. Jer tvoj je brati ve od prije mnogo dana i ezao, i ja ne
138
Pripovijest prvog ndovnika-prosjaka
znam, to mu se dogodilo, a nitko mi o njemu ne mo e dati obavi-jest
I on je plakao, sve dok se nije onesvijestio. Ja sam meutim bolno tugovao pora
di njega. I on htjedne staviti lijek na moje oko. Ali uvidi, da je to prazan ora
h. Tada on rekne:
O moj sine, bolje izgubljeno oko nego ivot!
Sada meutim' tako je nastavio redovnik-prosjak 'ja vi e nisam mogao utjeti o svom
e bratiu, koji je ipak bio njegov sin. I tako sam mu ispripovijedao sve, to se bil
o zbilo. Tada se moj stric ak vrlo obraduje, i on rekne:
Doi, poka i mi grobni svod.
Ja meutim odgovorim:

Tako mi Allaha, moj strie, ja ne znam njegovo mjesto. Ja

sam dodu e tada mnogoput i ao i tra io ga, ali nisam mogao pre
poznati mjesto.
Pa ipak smo ja i moj stric oti li na groblje, i ja sam istra ivao desno i lijevo.
Naposljetku sam prepoznao mjesto, i mi se obojica ak vrlo obraujemo. Ja stupim s
njime u grobnicu, uklonimo buku i podignemo preklopna vrata. Tada siemo odprilike
pe-eset stupnjeva, i kada smo prispjeli do podno ja stubi ta, gle, podigne se pred na
ma neki dim, koji je pomraivao na e poglede. Tada izrekne moj stric reenicu, koja ni
koga, tko je izgovori, ne ostavlja u nevolji:
Nema nikakve uzvi enosti i nema nikakve moi osim u
Allaha, Uzvi enoga i Svemonoga!
Nato se mi probijemo naprijed, dok nismo iznenada dospjeli u neku dvoranu, ko
ja je bila puna bra na, ita i ive nih namirnica svake vrste. A u sredini ugledamo bald
ahin, pod kojim se nalazila postelja. Moj stric pogleda na postelju i nae svojega
sina i damu, koja je bila s njim si la, kako le e meusobno zagrljeni. Ali su oni bil
i postali crnima poput pougljenjena drveta. I kada je sada moj stric to vidio, o
n pljune svomu sinu u lice i uzvikne:
139
Jedanaesta no
To ti zaslu uje , ti gade! To je kazna na ovome svijetu. Ali preostaje jo kazna na
onome, okrutnija i te a'..."
Tada primijeti Sehrezad da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela p
o Kraljevu dopu tenju.
.3fe\
2$?~%^
-v.
:yijSty
? .?
"./
?-'/
".
S"::';"''
v .
"?
; V
140
5al?v
.". ,;"X
yi::s:i-i
'??"??????:'?'????
:-,,.'
2V.
MMwi
. .
-i.'

'-'-.:

- X--.. ^%3^^^

Ali kada je zapoela

3?
7 3
dvanaesta no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak pred damom, dok
su njegovi suputnici i Da'far i kalif slu ali, ovako dalje priao:
'Moj je stric udario svojega sina cipelom, dok je on tu tako le ao poput hrpe
crnog ugljena. I ja se zaprepastim nad njegovim injenjem, i bio sam tu an sbog svoj
ega bratia i zbog toga, to su on i dama postali crnim ugljenom. I ja reknem:
Tako ti Allaha, o moj strie, oslobodi svoje srce od gnjeva!
Moja nutrina i moje misli su ispunjene samo alo u zbog toga, to
?e dogodilo tvojemu sinu, kako su on i ova dama postali hrpom
crnog ugljena. Zar to sve jo nije dovoljno za njih, da ga ti jo
mora udarati cipelom.
On odgovori:
O sine mojega brata, ovaj je moj sin bio od svoje mladosti
raspaljen ljubavlju prema svojoj vlastitoj sestri. I vazda sam ga
dr ao daleko od nje, premda sam sebi govorio: oni su jo djeca.
Kada su ipak odrasli, zapoeo je meu njima grijeh, i ja sam o tome
douo. I unato tomu to sam ja to jedva mogao vjerovati, pogra
bio sam ga i izgrdio tim to su mu takoer sluge prigovarali
estokim rijeima: 'uvaj se gre nih ini, koje prije tebe jo nitko
nije poinio, i nitko poslije tebe nee poiniti. Inae e tvoje ime
141
Dvanaesta no

meu onima kne evskima biti pokriveno pogrdom i sramotom sve do kraja vjekova, i vij
est e se o nama preko karavana pro iriti ? posvuda. Zato se uvaj, da od tebe ne proiz
lazi takvo injenje! Inae u te prokleti i dati te ubiti!' I otada sam ih zatvorio od
vojene jedno od drugoga. Ali bezbo na ga je djevojka ljubila strasnom ljubavlju, i
sotona je nad oboma stekao vlast, i njihovo im je injenje prikazao u lijepim boj
ama. I kada je moj sin sada vidio, da sam ih razdvojio, izgradio je on ovu izdub
inu pod zemljom, uredio je i dopremio ovamo ive ne namirnice, kao to vidi . I iskorist
io je moju odsutnost, kada sam ja iza ao u lov, i do ao je ovamo sa svojom sestrom.
Ali je stanovita Bo ja presuda njega i nju preduhitrila, i oboje ih spalila, a kaz
na e na onome svijetu biti jo krua i te a!
Zatim je on zaplakao, a ja sam plakao zajedno s njime. I on me pogleda i rekn
e:
- Ti si moj sin na njegovu mjestu.
Ja sam neko vrijeme razmi ljao o svijetu i njegovima promjenjivim sluajevima: ka
ko mi je vezir ubio oca i sebe postavio na njegovo prijestolje i meni izbio oko,
i kako je moj brati po neobinom udesu morao nai smrt. I ja ponovo zaplaem, a moj je
stric plakao sa mnom. Nato se popnemo, stavimo mjedenu plou ponovo na njezino mj
esto i preko nje nabacamo zemlju. Pa kada smo ponovo napravili grob, vratimo se
u svoju palau. Ali jedva da smo sjeli, kad li zaujemo buku truba, trublji i cimbal
a. I vitlala su se bo-jovnika koplja, ljudi su vikali, i zveckali emovi, rzali kon
ji, i svijet je bilo pokriven pra inom i pijeskom, koji su bili uzvitlani konjskim
kopitima. Na je razum dospio u pometenost, i mi nismo znali, o em se radi. Upital
i smo tako, i bude nam reeno, da je vezir, koji je sebi prigrabio vlast mojega oc
a, opremio vlastitu ratnu spremu, i k tomu jo uzeo u slu bu divlje beduine, i da se
on nalazi na putu s vojskama, brojnima kao pijesak u moru. Da se njihovo mno tvo
ne mo e izbrojati, i da im se nitko ne mo e oduprijeti. Sada se oni iznenada sjure n
a grad, a budui da graani nisu bili u stanju, da im se suprotstave, predali su mu
grad. Moj stric padne, a ja pobjegnem izvan grada, jer sam sebi rekao: ako ti pa
dne u njegove ruke, tada e te on zasigurno ubiti. Tada je iznova za142
Pripovijest prvog redovnika-prosjaka
poela moja alost. Premi ljao sam o stvarima, koje su se dogodile mojemu ocu i mojemu
stricu, i o tome, to ja trebam initi. Jer ako se poka em, tada e me prepoznati ljudi
iz grada i vojnici mojega oca, i moja e bijedna smrt biti sigurnom. I nisam na ao
nikakav drugi put spasenja nego taj, da sebi glatko izbrijem bradu i usne. To da
kle uinim, navuem druge haljine i napustim grad. I putovao sam prema ovomu gradu,
u nadi, da e mi mo da netko ispo-v ?vati pristup ka gospodaru pravovjernih, zastupn
iku Gospodara Svjetova, i da u mu moi ispriati i izvijestiti ga o svojoj povijesti,
i to mi se zbilo. Tek sam juer s veeri prispio u ovaj grad, i tada sam stajao u ne
doumici, kamo bih se trebao uputiti, kad li se iznenada tu nae taj drugi redovnik
-prosjak. Ja ga pozdravim i reknem mu:
- Ja sam stranac
a on odgovori:
- Ja sam takoer stranac.
Dok smo mi jo tako razgovarali, gle, prie nam taj na trei suputnik i pozdravi nas
i rekne:
Ja sam stranac.
I mi mu odgovorimo:
Mi smo takoer stranci.
Zatim poemo dalje, dok nas nije uhvatio mrak, a udes nas je doveo k vama. To j
e dakle razlog, zbog kojega su moja brada i moje usne obrijane, i zbog kojega sa
m izgubio svoje lijevo oko.'
Tada rekne gospodarica kue:
Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!
On meutim rekne:
Neu otii, dok ne ujem povijest drugih.
Svi su pak bili zaprepa eni njegovom priom, a kalif rekne D a'faru:
Tako mi Allaha, ne to slino, kao to se dogodilo tomu
dervi u-prosjaku, ja nisam nikada uo ni vidio.
Sada istupi drugi redovnik-prosjak. I on poljubi pod i pone

143
Dvanaesta no
PRIPOVIJEST DRUGOG REDOVNIKA-PROSJAKA.
'O gospodarice, ni ja nisam roen s jednim okom, a moja je pripovijest takoer ne
obina. Kada bi ona bila iglama poubadana u kutove oiju, bila bi opomenom za svakog
a onoga, tko se daje opomenuti. A ovo je ona: Ja sam kralj, sin stanovitoga kral
ja. Ja sam itao Kur'an prema sedam predaja, i itao sam uene knjige i tumaio ih ljudi
ma od znanosti. Prouavo sam zvjezdoznanstvo i pjesnika djela, i vje bao sam se na sv
im podrujima uenosti, sve dok nisam sve ljude svojega vremena ostavio daleko iza s
ebe. Ljepota je mojeg rukopisa nadma ivala onu svih pisara, a moja se slava pro iril
a po svim zemljama i dr avama, i kod svih kraljeva.
Tako je takoer o meni uo kralj od Indije, i on je poslao k mojemu ocu, da me po
zove na svoj dvor. Ujedno je poslao mojemu ocu darove i skupocjenosti, onako kak
o to dolikuje kraljevi-ma.Tada otac opremi za mene est brodova. I mi smo plovili
cijeli mjesec dana po moru i zatim dospjeli do kopna. Ondje iskrcamo konje, koje
smo imali sa sobom na brodovima, i natovarimo darovima deset deva.
Odatle smo proputovali dalje samo jedan mali dio puta: gle, uzvitlao se prema
nama neki oblak pra ine, sve dok oko nije izgubilo pogled u daljinu. Ali nakon st
anovitog vremena bude zemlja osloboena oblaka pra ine, i pod njime se uka e pedeset j
ahaa, kao lavovi, iji pogled zastra uje, i koji su bili pokriveni blje teim elikom. Mi p
ogledamo prema njima, i gle, to su bili beduini39, drumski razbojnici. im su uvid
jeli, daje nas samo malo ljudi, i da imamo kod sebe deset deva s darovima za kra
lja od Indije, sjure se oni na nas s uperenim kopljima. Mi smo im meutim rukama d
ali znak, koji je trebao kazati:
39 Beduin (arapski: badavi) je u izvornom znaenju te rijei stanovnik pustinj
e, dakle: ovjek bez stalnog boravi ta, pa potom i - skita. Odatle ta rije ima esto i n
egativnu konotaciju.
144
Pripovijest drugog redovnika-prosjaka
Mi smo glasnici velikog kralja od Indije, stoga nam nemojte uiniti ni ta na ao! Pa
ipak su nam oni naznaili:
Mi se ne nalazimo na njegovu podruju, niti smo pod njegovom vla u.
Zatim oni pobiju neke od robova, drugi pobjegnu, a tako takoer ja, nakon to sam
bio te ko ranjen. Beduini meutim nisu na mene obraali pa nju, jer su bili zaposleni b
lagom i darovima, koje smo nosili sa sobom. Sada ja nisam znao, kamo bih se treb
ao okrenuti. Neko sam bio moan, sada sam postao bespomonim. Tako sam hodao dalje, d
ok nisam stigao do vrha nekoga brijega. Ondje naem za titu u nekoj peini, sve dok ni
je svanuo dan. Zatim sam putovao sve dalje, dok nisam prispio do nekoga sigurnog
a, dobro utvrenog grada. Upravo se ondje uklonila zima sa svojom hladnoom, i bilo
se uselilo proljee sa svojom rasko i punom ru a. Cvijee je ondje poinjalo pupati, a pot
oii su ondje poinjali tei, dok su ptice pu tale da odzvanja njihov pjev, kako je pjesn
ik pri opisivanju stanovitoga grada rekao:
Mjesto, u kojem nema straha,
S kojim se kao prijatelj sjedinjuje sigurnost,
Koje se, svojemu narodu lijepa za tita, Ukazuje sa svojim svijetom udesa.
Razveselio sam se, to sam prispio onamo. Jer bio sam umoran od puta, a moje je
lice bilo blijedo od jada. Ipak je moj polo aj bio oajan, i ja nisam znao, kamo se
trebam uputiti. Tako sam pri ao k nekom krojau, koji je sjedio u svom duanu, i pozd
ravio ga. On mi je uzvratio pozdrav, s rado u mi nazvao dobrodo licu, bio ljubazan pr
ema meni i zapitao me o povodu mojega putovanja u tuinu. Ja sam mu ispripovijedao
sve, to mi se dogodilo, od poetka do kraja. Tada se on ra alosti poradi mene i rekn
e:
O mladiu, nikomu ne otkrivaj svoju tajnu. Jer ja se bojim za
145
Dvanaesta no
tebe zbog opasnosti od strane kralja ovoga grada. On je najvei neprijatelj tvojeg
a oca, i meu njima lebdi krvna osveta.

Zatim on stavi pred mene jelo i pie, i mi smo zajedno jeli. I ja sam s njime as
kao tijekom cijele veeri. Tada mi on oslobodi dobrovoljno mjesto na jednoj strani
svojega duana i donese mr ono, to mi je bilo potrebno: sag i pokriva. I ja sam tri
dana boravio kod njega, dok mi nije rekao:
Ne poznaje li ti nikakav zanat, kojim bi sebi mogao
zaraivati za ivot?
Ja sam uen u pravu
odgovorim ja i knji evnik, pisar,
majstor u raunanju i krasnopisac.
On meutim odgovori:
Tvoja umijea u ovoj zemlji ne donose nikakva prihoda. U
na em se gradu ne nalazi nitko, tko bi ne to znao o znanostima, ili
ak samo o pisanju, osim o zaraivanju novca.
Tada ja reknem:
Tako mi Allaha, ja ne znam ni ta, osim onoga to sam ti
imenovao.
A on odvrati:
Opa i se, uzmi sjekiru i u e, i sijeci u stepi drva za lo enje,
kako bi se mogao prehranjivati, dok ti Allah ne po alje spasenje. I
nikomu ne kazuj, tko si, inae e te ubiti.
Zatim mi je on kupio sjekiru i u e, odveo me k drvosjeama i njima me preporuio. T
ako sam ja s njima iza ao, i sjekao sam drva za lo enje, tijekom cijeloga dana, i vr
atio sam se sa svojim zave ljajem na glavi. To sam prodao za pola dinara. Za jedan
sam dio od toga priskrbio sebi jelo, a ostatak sam stavio na stranu. U takvu sa
m poslu proveo punu godinu dana, i kada je ona bila na kraju, izaem ja jednoga da
na kao obino u stepu. I po to sam napustio svoje suputnike, dospijem u neku gusto o
braslu udolinu, u kojoj je raslo mnogo drveta. Uem u udolinu i naem korijen jednog
a debelog drveta. Tu sam kopao uokolo njega i uklonio na stranu
146
Pripovijest irugog redovnika-prosjaka
zemlju. Iznenada meutim udari moja sjekira o neku bakrenu alku. Nju ja oistim od z
emlje, i gle, alka je bila privr ena na neka drvena preklopna vrata. Njih ja podigne
m, i ugledam ispod -:ube. Sada ja siem sve do podno ja stubi ta i ugledam ondje neka
vrata. Ja proem kroz njih i ugledam dvorac, izveden u najljep oj gradnji i ure en vis
okim stupovima. I unutra naem stanovitu djevojku, ravnu nekomu skupocjenom biseru
, koja je oslobaala srce od brige i jada i patnje. Njezin je glas lijeio svaku :es
kobu, i porobljavao pametne i mudre. Njezin je stas bio od kiene vrste, sparene s
u sise vrsto stajale, njezini su obrazi bili nje ni, sjajno istih boja i tako udesno
fine ko e. Njezino je lice zrailo kroz no uvojaka, a preko divnih se ramena blistala
rasko r.iezinih zubi. Tako kako pjesnik kazuje o njoj slinoj:
S crnim uvojcima i vitkim tijelom,
Koje se uzdi e na uskom struku poput kakve vrbove grane.
I jedan drugi:
Jo nikada raznoliko nije bilo tako sjedinjeno kao kod nje, Za koju bih ja rado pr
olio svu krv svojega srca:
Svijetli sjaj ela i no uvojaka, Ru e obraza i vitki ures tijela.
Kada sam ja nju ugledao, bacio sam se niice u obo avanju pred njezinim Stvoritel
jem, jer ju je on oblikovao u takvoj ljepoti i ljupkosti. A ona me pogleda i rek
ne:
Jesi li ti neki ovjek, ili netko iz svijeta duhova?
Ja sam ovjek - odgovorim ja.
Tada ona upita:
147

Dvanaesta no
Tko te je doveo na ovo mjesto, na kome ja ivim ve dvadesetipet godina, a da nikada nisam vidjela nekog ovjeka?

I ja njezin glas naem udesno slatkim, i on mi se utisne duboko u srce, i tako j

a reknem:
O moja gospodarice, mene su dovele moje sretne zvijezde,
kako bi otjerale od mene brigu i jad.
I ja joj ispriam to mi se dogodilo, od poetka do kraja, i moj je udes rastu i. Ona
se rasplae i rekne:
Tako u ja takoer tebi ispripovijedati svoju povijest. Ja sam
ki kralja Ifitamusa, gospodara Otoka Ebanovine. On me je
vjenao s mojim bratiem. Ali me je u mojoj svadbenoj noi pogra
bio d inn po imenu D ard aris ibn Rad mus, sin sestre po materi
Iblisa, vraga, i on je odletio sa mnom i spustio me ovamo na ovo
mjesto, i donio ovamo sve to trebam: svilene haljine, nakit, fino
rublje, zalihe u jelu i piu, i mnogo toga drugoga. Svakih deset
dana dolazi on po jedanput k meni i ovdje prospava jednu no.
Zatim ponovo odlazi svojim putem. On me je naime uzeo bez pris
tanka svojih, i on se sa mnom dogovorio, ako ikada to zatrebam,
po danu ili po noi, tada samo moram rukom prijei preko ona dva
redka, koja su urezana povrh izdubka, i jo prije nego to opet
podignem prste, vidjet u ga kod sebe. Sada su pro la etiri dana,
otkako je on bio ovdje. I budui da ima jo est dana, dok on ne
doe, reci, hoe li pet dana ostati kod mene i otii na dan prije
njegova dolaska?
Ja odgovorim:
Da, kako rado! Ako snovi postaju istinom.
Tada se ona obraduje, i poskoi, i uhvati me za ruku, povede me kroz lukom nads
voena vrata i ue sa mnom u lijepu, sjajnu kupelj. Kada sam ja to vidio, odlo io sam
svoje haljine. I ona takoer odlo i svoje haljine, ue u kupelj, opet iz nje izae i sje
dne na divan, pozove me da sjednem pokraj nje, i donese erbet s mo usom i dadne mi
da pijem. Tada me poslu i jelom, i mi smo jeli i zabavljali se. Potom mi ona rekne
:
148
Pripovijest drugog redovnika-prosjakci
Sada legni i otpoini! Jer doista, ti mora da si umoran!
Ja sam bio ve posve zaboravio, to mi se dogodilo, o gospodarice. I ja joj zahva
lim i legnem. Kada sam se probudio, osjetim, kako mi ona trlja i masira noge. Ta
da ja zazovem na nju Allahov blagoslov, i mi sjednemo, kako bismo neko vrijeme p
roaskali. Ona rekne:
- Tako mi Allaha, grudi su mi bile tako tijesne tijekom tih
dvadesetipet godina, u kojima sam bila sama ovdje pod zemljom, a
i j. nisam nikoga nalazila, tko bi sa mnom govorio. Ipak, hvala neka
je Allahu, koji te je poslao k meni!
Zatim ona upita:
- O mladiu, ima li elju za vinom? A ja odgovorim:
- Uini, kako ti hoe !
Tada ona prie jednomu zidnom ormaru, i izvadi zapeaenu bocu starog vina, ukrasi
stol zelenilom i zapjeva:
Da smo mi slutili tvoj dolazak, mi bismo krv srca I crnou oiju radosno rasprostrli
.
Mi bismo takoer opremili svoje obraze za tvoj doek, Kako bi te tvoj put vodio prek
o vjed.
Kad je zavr ila svoju pjesmu, ja joj zahvalim. I ve je ljubav prema njoj uhvatil
a korijen u mome srcu, i pro li su mi briga i jad. Sada smo mi zajedno sjedili uz
vino do naveer. I no sam proveo s njome
nikada ja nisam do ivio jednu takvu no! I slj
edeega mi dana pove emo veselje na veselje sve do podneva. Tada sam ja meutim bio ta
ko pijan, da nisam vi e bio gospodarom svoje pameti. I ja ustanem, zateturam na li
jevo i na desno, i reknem joj:
Doi, moja ljepotice, ja u te ponijeti napolje iz ovoga
podzemnog zatvora, i osloboditi te od d inna!
149

Dvanaesta no
Ona se meutim nasmije i rekne:
Budi zadovoljan i uti! Od deset dana d innu pripada samo
jedan dan, a tebi pripada devet dana.
Tada ja - jer pijanost me je bila posve svladala - poviem:
Jo ovoga u trenutka razoriti izdubak, povrh kojega je ure
zano ono pismo, i pozvati ovamo d inna, da ga ubijem, jer sam ja
to ve navikao, da ubijam d innove!
Kada je ona meutim ula moje rijei, postane blijedom i rekne:
Tako ti Allaha, ne ini to!
Pa izgovori stih:
Od ina, koji e tebe samoga uni titi, Mora ti sebe samoga vazda uvati.
Potom izrekne ove stihove:
Ti, koji tra i rastanak, suspregni Konja, koji hoe odve brzo juriti!
Strpljenja! Udes vje ba izdaju:
Na koncu se moraju prijatelji rastajati.
Po to je ona izrekla te stihove, ja se ipak nisam obazirao na njezine rijei. Da,
podigao sam nogu i njome sna no udario o izdubak'..."
Tada primijeti ehrezad da je poelo jutro, i ona prekinje priu, koju je zapoela po
Kraljevu dopu tenju.
150
Ali kada je zapoela
f
f
\
??
>
trinaesta no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju da je drugi redovnik-pro-ovako nastavio pr
ipovijedati dami:
im sam ja meutim, o gospodarice, nogom sna no udario o izdubak, gle, zrak je odj
ednom postao tamnim, grmilo je i sijevalo. Tlo je podrhtavalo, i sve je postalo
nevidljivim. Ubrzo je pijanost : ietjela iz moje glave, i ja joj doviknem:
to je?
Ona odgovori:
D inn je kod nas! Nisam li te pred time opomenula? Tako
mi Allaha, ti si me sunovratio u propast! Ti spa avaj svoj ivot i
r : uri opet onuda napolje, kuda si i u ao!
Ipak sam u prekomjernosti svog straha ostavio le ati svoju cipelu i svoju sjeki
ru. I kada sam se popeo dvije stube, okrenem se i htjednem se prema njima obazre
ti. Ali gle, zemlja se rastvori, i iz nje se uspne d inn odvratna izgleda i povie:
- Sto treba znaiti ta buka, kojom me uznemiruje ? Sto ti se dogodilo?
- Meni se ni ta nije dogodilo - odgovori ona
samo su mi grudi postale tijesnima
, pa, jer sam htjela popiti ne to vina, da si
Trinaesta no
ra irim grudi, tako sam si dakle malo uzela. Ali kada sam ustala, da se popi kim, gl
ava mi je postala te kom, i pala sam u izdubak.
La e , ti razvratna kurvo - povie d inn.

I on se ogleda po dvorcu nadesno i nalijevo. Tada ugleda cipelu i sjekiru i r

ekne:
to su ove stvari drugo nego predmeti nekog ovjeka? Tko ?
je bio kod tebe?
Ona odgovori:
- Nikada ih do ovoga trenutka nisam vidjela. Te su zacijelo s
tobom do le ovamo.
Ali d inn povie:
- To je glupi izgovor, koji na mene ne ostavlja nikakav dojam,
ti razvratnice! " ?
Zatim je on svue do gola. Sve e je rukama i nogama za etiri eljezna klina. Zatim j
u je muio i nastojao ju je prisiliti na priznanje. Ali meni nije bilo mogue ni pod
no ljivo slu ati njezin pla. Stoga sam se uspeo, dr ui od straha, uza stube, pa kada sam
prispio gore, ponovo sam postavio preklopna vrata, onako kako su bila, i pokrio
ih zemljom. Gorko sam se meutim kajao zbog onoga, to sam uinio. Mislio sam na djevo
jku i na njezinu ljepotu i na to, kako ju je taj prokletnik muio, takoer na to, da
je dvade-setipet godina bila tako sama. A sve to joj se zbilo, bilo je zbog mene
. Mislio sam na svojega oca i njegovo kraljevstvo i na to, da sam ja postao drvo
sjeom. I kako je moj ivot, nakon to mi se osmjehnula srea, sada opet postao alosnim.
Tada zaplaem i izgovorim stih:
Ako ti udes jednog dana donese nesreu,
Sjeti se, jedan ti dan donosi radost, drugi patnju.
Zatim poem, dok nisam do ao k svojemu prijatelju, krojau. I ja ga zateknem gdje
zbog mene kao da je sjedio na u arenom ugljenu, jer me je sa strahom i ekivao. On uzv
ikne:
152
Pripovijest drugog redovnika-prosjaka,
Tijekom je cijele noi moje srce bilo kod tebe. Jer bio sam
zabrinut za tebe zbog kakve divlje ivotinje ili neke druge nesree.
v.:ia meutim - hvala neka je Allahu za tvoje spasenje!
Ja mu zahvalim zbog njegove ljubazne brige o meni i povuem
se u svoj kut i ponem razmi ljati o tome, to mi se zbilo. I grdio
::: sebe poradi velike budala tine, to sam stupio prema onomu
zdubku. I dok sam ja sebe jo pozivao na polaganje rauna, gle,
:::ee mi moj prijatelj, kroja, i rekne mi:
Vani stoji neki starac, neki Perzijanac, koji tebe tra i. On
ima tvoju sjekiru i tvoju cipelu, koje je on odnio k drvosjeama, tim
to im je rekao: "Ja sam iza ao o vremenu, kada je muezzin40 poeo
pozivati na jutarnju molitvu, i tada sam na ao ove dvije stvari. No
ne znam, komu one pripadaju. Poka ite mi dakle njihova vlasni
ka!" Drvosjee su prepoznale tvoju sjekiru i uputile ga k tebi. On
sjedi pred duanom, pa otii i zahvali mu i uzmi svoju sjekiru i
svoju cipelu.
Kada sam ja meutim uo te rijei, postao sam blijedim od straha i bio sam kao izva
n sebe. I dok sam ja tako tu sjedio, gle, tu se rastvori pod moje sobe, i uspne
se Perzijanac, koji je bio d inn. On je djevojku muio najgorim muenjima, ali mu ona
nije ni ta
: ::znala. Tada je on uzeo sjekiru i cipelu i rekao joj je:
Ako sam ja D ard aris, iz sjemena Iblisova, tada u ti
dovesti onoga, komu pripadaju ta sjekira i ta cipela!
Zatim je preobuen u spomenutu odjeu oti ao k drvosjeama i do ao k meni. On mi nije d
ao nikakve odgode, nego me je pograbio i uzletio sa mnom. Nato se ponovo spustio
i prodro sa mnom pod zemlju, dok sam ja stalno bio bez svijesti, i naposljetku
me doveo u podzemnu palau, u kojoj sam bio. Ondje ugledam djevojku, golu, udova o
kovanih o etiri klina, a s njezinih je slabina kapala krv. Tada mi se oi preplave
suzama. D inn je meutim pograbi i rekne:
Sada, bludnice, nije li to tvoj ljubavnik?
40 Mejzin (mujezin, muezzin) je vjerski slu benik kod muslimana. On naime s m
inareta (d amijskog tornja) ui Kur'an, zapravo: izgovara molitvu - itajui ili napamet

- iz Kur'ana.
153
Trinaesta no
Ona me pogleda i rekne:
Ja ovoga ne poznajem i nisam ga nikada vidjela do ovoga
asa!
Tada d inn povie:
to! Ovo muenje, i jo nikakva priznanja?
Ona mirno rekne:
- Ja toga ovjeka nisam nikada u svome ivotu vidjela. A to je nepravedno pred A
llahovim oima, da o njemu kazujem la .
- Ako ti njega ne poznaje - odvrati d inn onda uzmi ovaj ma i probodi mu vrat.
Ona uzme ma u ruku, prie i stane tik pred mene. A ja sam joj dao znak obrvama,
dok su mi se suze slijevale na obraze. Ona je meutim razumjela moj znak i kimnul
a mi oima kao daje htjela rei:
- Kako si mogao sve ovo svaliti na nas? Tada sam joj ja dao razumjeti:
- Ovo je as pra tanja.
A to je bilo, kao da bi moj jezik govorio:
Moj pogled je za moj jezik tuma. Ti to dobro zna . On javlja o ljubavi, koju ja mor
am skrivati u srcu.
Pa kada smo mi jedno drugo sreli i tekle su suze, Tada sam ja utio, dok su pogled
i poeli govoriti o tebi.
Ona mi kimne, a ja znam, to ona kazuje svojim pogledom. Dadnem joj prstima znak,
ona miga uzvrati.
Ako na e obrve to, to mi elimo, oituju,
Tada mi utimo, a ljubav govori prema na oj volji.
154
Pripovijest drugog rciovnika-prosjakn
I tada, o gospodarice, baci djevojka ma iz ruke i uzvikne:
- Kako moram probosti vrat nekomu, koga ja ne poznajem i
:ko mi nije uino nikakvo zlo? To prema mojoj vjeri nije
dopu teno,
Zatim ona odstupi. D inn rekne:
- Biva ti te ko ubiti ljubavnika. I samo zato to je on kod tebe
:: veo jednu no, ti podnosi ova muenja i ne da se skloniti na
rr:znanje o njemu. Sada mi je to jasno, da samo isto s istim ima
suuti.
Tada se d inn okrene k meni i rekne:
O ovjeulje, zar ti ne poznaje ovu ovdje?
Nato ja upitam:
- Tko bi ona zapravo mogla biti? Ja je do ovoga trenutka nika-da nisam vidio
.
- Onda - rekne on - uzmi ovaj ma i probodi joj vrat, pa u te ja pustiti da ode
i neu ti ni ta uiniti. Jer onda u biti siguran, daje ti uope ne poznaje .
Ja odgovorim:
Dakako!
I uzmem ma, poem hitro na nju i podignem ruku. Ona mi je lutim davala znakove obrv
ama, kao da bi kazivala:
- Ja tebe nisam ostavila na cjedilu. A ti se meni tako odu uje . Tada ja shvatim nje
zine poglede, i oima joj objasnim:
- Ja u rtvovati svoju du u za tebe. A to je bilo, kao kada bi na jezik izricao ove pj
esnikove rijei:
Kako poneki zaljubljenik objavljuje svojim obrvama Svojoj ljubljenoj sve, to mu l
e i na srcu.
Otvoreno joj progovara pogled iz njegova oka: Gledaj, ja sada sve znam, kako je
to spravila sudba.
155

Trinaesta no
Ah, kako je to ipak lijepo, samo gledati u njezino lice! I kako se divno sja pog
led, ako je shvatio!
Dok jedan svojim vjeama jo pi e,
Drugi je ve svojom onom jabuicom prepoznao smisao.
I moje su oi bile prepune suza, i ja bacim ma iz ruke i reknem:
O ti moni d inne, o ti junaino i junakov sine, ako ve jedna
ena, koja posjeduje malo razuma i vjere, dr i to za nepravedno, da
meni probode vrat, kako bi to za mene trebalo biti pravedno, da ja
njoj probodem vrat, jer je ja ipak nikada u svome ivotu nisam
vidio? Ne, to ja neu nikada uiniti, pa makar mi ti takoer dao
ispiti pehar smrti i propasti.
Tada rekne d inn:
Vas dvoje pokazujete stanoviti meusobni sporazum. Ali u
vam ja pokazati, kako e va e injenje biti ka njeno.
I on uzme ma, udari po djevojinoj ruci i odsijee je. Zatim udari po drugoj ruci
i odsijee je, i on joj s etiri udarca odsijee ruke i noge. Ja sam za vrijeme svega
toga gledao i bio siguran u smrt, nakon to mi je ona umiruim oima dala znak zbogom.
D inn meutim na nju povie:
Ti si bludniila svojim oima!
I on je pogodi tako, da joj je odletjela glava. Zatim se meutim okrene k meni
i rekne:
- O ovjeulje, to je pravedno prema na im uredbama, ako
neka ena povrijedi brak, da je se ubije. Ovu sam ja djevojku oteo
u njezinoj prvoj branoj noi, kada je ona bila stara tek dvanaest
godina. I ona nije nikoga upoznala, nego samo mene. Svakih sam
deset dana dolazio k njoj na jednu no u obliju stanovitoga per
zijskog mu karca. im sam meutim sada postao sigurnim, da me
je ona prevarila, ubio sam je. Ja nisam posve siguran, jesi li me ti s
njome prevario. Ali se to ne pristoji, da te pustim otii bez kazne.
Izmoli dakle od mene neku milost.
156
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio

Tada seja, o gospodarice, u najveoj mjeri razveselim i upitam:

- Kakvu milost trebam ja sebi od tebe izmoliti? On odgovori:
- Za eli si, u koje te oblije trebam preobraziti! U oblije psa
:'.: magarca ili majmuna.
Budui da sam se nadao, da e mi on oprostiti, ja odvratim:
Tako ti Allaha, po tedi me, kako bi Allah tebe po tedio, jer
si ti po tedio muslimanskog mu karca, koji ti nikada nije uinio
r.epravdu!
I ja ga ponizno zamolim, ostanem stajati pred njim i reknem:
Meni se dogaa nepravda.
Om meutim povie:
Ne izgovaraj sada preda mnom nikakve dugake govore!
Meni je ne to lako tebe ubiti. Ipak ti dajem izbor.
Tada ja reknem:
O d inne, tebi bi bolje pristajalo meni oprostiti. Stoga mi
oprosti. Kao to je onaj kojemu se zavidjelo oprostio zavidniku.
On upita:
Kako je to onda bilo?
Tada ja zaponem
PRIPOVIJEST 0 ZAVIDNIKU I ONOME KOJEMU JE TAJ ZAVIDIO.
'Pripovijeda se, o 'ifrit41, da su u nekome gradu ivjela dva ovjeka, koji su na

stavali susjedne kue s jednim zajednikim zidom. Jedan je od te dvojice zavidio dru
gomu i pogodio ga zlim
41 Naziv za zlog demona, odnosno zlog d inna.
157
Trinaesta no
pogledom i ulo io svoje krajnje napore, kako bi mu na kodio. Postojano mu je zavidio
, i njegova je zavist tako narasla, da je uzimao malo jela i da mu je jo jedva do
lazio na oi slatki san. Ali je ovomu kojemu je taj zavidio srea bila sve naklonjen
ijom. I to mu je vi e taj drugi nastojao na koditi, toliko je vi e on dobivao, rastao i
uspijevao. Ali je on saznao o zlobnosti svojega susjeda prema njemu i o njegovu
nastojanju, da mu uini tetu. Zato je on oti ao iz njegove blizine i napustio svoju
zemlju, tim to je rekao:
Tako mi Allaha, ja se moram zbog njega odrei svijeta!
On se nastani u stanovitome drugom gradu i ondje si kupi komad zemlje, na kom
e se nalazio neki stari bunar. Zatim si sagradi kuu za molitvu, pokupuje si sve p
otrebno i posveti se u svojoj eliji samo molitvi i slu enju Allaha Uzvi enoga. Uskoro
su iz svih zemalja k njemu dolazili fakiri i siromasi. I njegova se slava u toj
zemlji pro irila. Takoer je do njegova prija njeg susjeda, zavidni-ka, stigla vijest
o tome, kakva je njemu pala u dio srea i kako mu hodoaste velikani te zemlje. Tak
o on ode i ue u samostan. Onaj, kojemu je taj zavidio, ga primi s pozdravom dobro
do lice i s pri-jazno u i uka e mu sve poasti. Tada zavidnik rekne:
Ja ti imam rei jednu rije, i to je razlog mojega putovanja
ovamo. Jer ja bih ti elio donijeti dobru vijest, doi dakle i poi sa
mnom u svoj samostan.
Taj kojemu se zavidjelo uzme sada zavidnika za ruku, i oni uu u unutra njost sam
ostana. Ali zavidnik rekne:
Reci svojim fakirima, da se povuku u svoje elije. Jer ja bih
elio samo u tajnosti s tobom govoriti, gdje nas nitko ne mo e uti.
Tada taj kojemu se zavidjelo rekne svojim fakirima:
Povucite se u svoje elije!
Pa kada su svi uinili, to im je on bio zapovijedio, poe on sa svojim gostom jo ma
lo dalje, dok nisu do li do starog bunara. Ondje gurne zavidnik toga kojemu je zav
idio, ni od koga vien, u bunar. Zatim izae i ode svojim putem a vjerovao je da ga
je ubio. No meutim je bunar bio nastanjen dobrim duhovima. Oni ga
158
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
puste da posve pomalo sklizne dolje i stave ga na kameno tlo. I jedni od njih up
itaju druge:
Znate li vi, tko je on? A ti odgovore:
Ne.
Tada rekne jedan od njih:
Taj je ovjek onaj kojemu se zavidjelo, koji je pobjegao pred svojim zavidniko
m, naselio se u na em gradu i sagradio ovaj ^mostan. A on nam je donosio radost sv
ojim litanijama i svojim uenjem Kur'ana. Ali se zavidnik dao na put k njemu, dok
nije bio -. :>d njega. Tada ga je nadlukavio i bacio ga odozgor k vama. Ipak je
njegova slava veeras stigla do sultana ovoga grada, koji je zakljuio, da ga sutra
posjeti zbog svoje keri.
Sto dakle nedostaje njegovoj keri?
upita jedan od njih, a jedan drugi odvrati
:
Ona je opsjednuta nekim duhom. Jer je demon Maimun, Damdamov sin, u nju zalj
ubljen. Ako bi meutim taj pobo nik znao sredstvo, to bi bilo ono najlak e, da je se o
slobodi i izlijei.
Kakvo je to sredstvo? - upita jedan od njih, a onaj odvrati:
Crni maak, koji se nalazi kod njega u njegovoj kui za
molitvu, ima na vrhu svojega repa bijelu pjegu veliine jednog
dirhema. Iz nje on mora i upati sedam bijelih dlaka, i njih on
mora spaliti iznad bolesnice. Tada e marid42 od nje uzmaknuti i
nikada se nee vratiti k njoj. Ona e istoga asa postati zdravom.

Cijeli je taj razgovor, o d inne, bio voen, dok je onaj kojemu se zavidjelo slu ao
. Kada je dakle nastalo jutro i povukao se sumrak i postalo svjetlije, dou fakiri
, da potra e eiha, i zateknu ga, kako se uspinje iz bunara. I on postane jo veim u nj
ihovim oima. Xo jer je jedino crni maak imao ljekovito sredstvo, on mu i upa sedam dl
aka iz bijele pjege na repu i uzme ih sa sobom. I jedva da
42 Zao d inn, zloduh.
159
Trinaesta no
se uspelo sunce, kad li doe kralj sa svojom pratnjom. Ue on sam i velikani njegove
dr ave, ali on zapovijedi preostaloj pratnji, da ostanu stajati napolju. I kada j
e kralj u ao k ovjeku koji je izazivao zavist, ovaj mu ponudi pozdrav dobrodo lice i
zamoli ga, da sjedne pokraj njega, i upita:
Trebam li ti rei, zbog ega ti dolazi ?
Onaj odvrati:
-Da.
Tada on nastavi:
Ti dolazi pod izlikom, da me posjeti . Ali je elja tvojega
srca, da me upita o svojoj keri.
Kralj odgovori:
To je tako, sveti eihu.
A ovjek kojemu se zavidjelo nastavi: .
Po alji nekoga da je dovede. I ja se nadam, ako tako ushtije
Uzvi eni Allah, ona e jo u ovome satu biti zdrava.
Tada se kralj razveseli i po alje po svoju ker. I ona bude dovedena svezana i ok
ovana. ovjek je meutim kojemu se zavidjelo pusti da sjedne, navue pred nju zavjesu,
uzme dlake i nad njome ih spali. I taj, koji je bio u njoj, krikne i uzmakne od
nje. Tada djevojka smjesta postane prisebnom, prekrije lice arom43 i rekne:
Sto ovo sve znai, i tko me je ovamo doveo?
Tada obuzme kralja takva radost, da ne mo e biti vee, i on je ljubio kerine oi a s
vetom ovjeku ruke. Zatim se obrati velikanima svoje dr ave i rekne:
- Sto vi mislite? Sto zaslu uje taj, koji je izlijeio moju ker? A oni odgovore:
- On je zaslu uje za enu.
Velom.
160
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
Kralj nato rekne:
Imate pravo!
Zatim je on vjena s njim, i tako je ovjek kojemu se zavidjelo postao kraljevim
zetom. Nakon nekoga je vremena umro vezir. Tada kralj upita:
- Koga trebam staviti za vezira namjesto njega?
- Svojega zeta odgovore velikani.
Taj koji je izazivao zavist postane dakle vezirom. I opet nakon nekoga vremen
a umre kralj. Tada upitaju velikani:
- Koga trebamo uiniti kraljem? I svi poviu:
- Vezira.
Tako je vezir postao sultanom i vladajuim kraljem. Jednoga dakle dana uzja i kra
lj svojega konja, upravo kada je zavidnik prolazio putem. Kako je taj kojemu se
zavidjelo tako u gospod-jrvenosti svojega kraljevskog dostojanstva jahao posred
svojih emira i vezira i velikana svoje dr ave, tako njegov pogled padne na svojega
zavidnika. I on se obrati jednomu od ministara i rekne:
Dovedi mi onoga ovjeka ovamo! Ali ga nemoj stra iti!
Taj ode i dovede zavidnog susjeda. Tada rekne kralj:
Dajte mu tisuu zlatnika iz moje riznice, natovarite mu
dvadeset deva robom za trgovanje, i po aljite s njim jednog
stra ara, koji e ga odpratititi do njegova grada.
Nato on ponudi zavidniku zbogom pa se okrene od njega, a da ga nije kaznio za
sve, to mu je on uinio. Gledaj, o d inne, kako je taj koji je izazivao zavist opros
tio zavidniku, koji mu je od poetka zavidio! Taj mu je ipak uinio mnogo tete, bio j

e doputovao k njemu i izveo svoje djelo nad njim, tim to ga je bacio u bunar i ht
io ubiti. Pa ipak mu nije taj uzvratio njegovo zlo poslovanje, nego mu ga je odp
ustio i oprostio.'
Potom, o gospodarice, ponem tako gorko plakati, kako neki ovjek uope samo mo e pla
kati, i izreknem stihove:
161
Trinaesta, no
Oprosti gre niku, jer mudraci obiavaju Za gre nikov grijeh vazda njegovati oprost.
Ja sam dodu e poinio mnoge gre ke:
Uzmogao ti obuhvatiti plemenito umijee pra tan)'a!
Tko eli, da onaj koji je iznad njega njemu po eli pokloniti oprost,
Mora gre ke onih, koji se nalaze ispod njega, pra tati.
Ipak d inn povie:
- Ja te neu niti ubiti niti ti oprostiti. Ali u te ja zasigurno
zaarati.
- Zatim me pograbi s tla i poleti sa mnom u zrak, dok nisam vidio zemlju samo j
o kao zdjelu posred vode. Zatim me polo i na nekoj planini, uzme ne to pra ine u ruku i
nad njome promrmlja arobne rijei, pospe me njome i rekne:
Napusti ovo oblije i prijei u oblije majmuna!
I u istome trenutku ja postanem majmunom, koji je bio star sto godina. Kada s
am sebe vidio u tome nakaznom obliju, zaplakao sam nad sobom. Ipak sam se pomirio
s grozotom udesa, jer sam znao da sudbina nikomu ne ostaje vjernom. Tako siem s
vrha planine do njezina podno ja. Ondje naem prostranu pustinju. Njome sam prolazio
tijekom jednoga mjeseca, sve dok nisam dospio do ruba slanog mora. Nakon to sam
ondje stajao neko vrijeme, ugledam usred mora neki brod, koji je plovio pod povo
ljnim vjetrom i kormilario prema obali. A ja sam se sakrio iza neke stijene na o
bali i ekao, dok brod ne doe bli e, a zatim sam na njega uskoio. Tada jedan od putnik
a povie:
- Bacite nesretnu be tiju preko palube! A kapetan:
- Mi emo je ubiti!
I jedan drugi:
Ja u je dokrajiti ovim maem.
162
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj mvidio
Ja sam meutim pograbio skut kapetanove odjee i plakao, a moje su suze tekle. Ta
da kapetana obuzme suut prema meni i on
rekne:
Vi trgovci, ovaj je majmun zamolio za moju za titu, i ja u ga
::::i. On stoji pod mojim nadzorom. I zato mu nitko ne smije
-initi neko zlo niti ga povrijediti!
Potom je on sa mnom prijazno postupao. I to god je on uope _ orio, ja sam razum
io, i ja sam se brinuo za sve njegove potrebe i bio sam na brodu njegov poslu itel
j. Tako me je on poeo voljeti. Brod je pak imao tijekom pedeset dana povoljan vje
tar. Zatim smo bacili sidro kod jednoga velikog grada, u kome se nalazilo tako ~
nogo ljudi, da bi samo Allah mogao izbrojati njihov broj. Kada smo meutim prispje
li i kada je na brod bio vrsto usidren, gle, tada dou k nama mameluci44, poslani od
kralja toga grada. Oni se uspnu na na brod, za ele trgovcima sreu za dobro prispijee
i reknu:
- Na vam kralj naziva dobrodo licu i alje vam ovaj svitak
papira, da svaki od vas na njem ispi e po jedan redak. Kralj je
naime imao stanovitog vezira, koji je bio krasnopisac, i taj je umro.
Tada se kralj zakleo sveanom zakletvom, da e on samo onoga
initi vezirom, tko tako lijepo pi e kao onaj. Potom oni trgovcima
urue svitak papira, koji je bio deset laktova dugaak i lakat irok,
; svi su trgovci, koji su znali pisati, svi do zadnjega, napisali na njega
svaki po jedan redak. Tada ja skoim, ja, koji sam bio u obliju
enoga majmuna, i istrgnem svitak iz njihovih ruku. Oni su se meutim prestra ili, da
u ga poderati, te me htjednu odatle otjerati. Ipak im znakom dadnem razumjeti, d

a ja znam pisati. Tada im kapetan dadne do znanja:

- Pustite ga neka pi e. Ako bude lo e drljao, otjerat rmo ga
odavde. Ali ako bude lijepo pisao, ja u ga prihvatiti kao sina. Jer
zaista, ja nikada nisam vidio razumnijeg majmuna od njega.
Zatim ja uzmem trsku, umoim je u crnilo u posudici za crnilo i napi em u kurzivn
om pismu:
44 Mameluk (mamluk) je izvorno bijeli rob.
163
Trinaesta no
Ve je vrijeme zabilje ilo dobrotu svih plemenitih, Dok samo tvoja dobrota jo nije za
bilje ena.
Neka ne dopusti Alldh da ljudi budu osiroma eni tvojim gubitkom,
Jer si ti ipak za dobrotu mati i otac. I zatim ja napi em u vitkom pismu:
On ima trsku, koje korist ispunjava zemlje, I koje darovi stjeu sav svijet.
Nikada neka zemlja nije bila obdarena kao tvojim darovima, Koje tvoje ruke svim
zemljama pru aju.
Nato napi em u strmom pismu:
Nema ni jednoga jedinog pisara, koji jednom ne proe, Ali to je njegova ruka napisa
la, postoji navijeke.
Zato nikada nemoj pisati svojom rukom ni ta drugo nego to ti o posljednjem danu, ka
da to vidi , donosi radost.
Nato u oblome spomenikom pismu:
Kada smo uli o rastanku i kada su nam oboma Odredili takav udes promjenjljivi slua
jevi vremena,
Tada smo pustili da se zbilja crnilo za nas tu i jezicima trske o patnji rastanka.
164
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj za-vidio
Nato u velikome dokumentskom pismu:
Gospodstvo ipak nikomu ne ostaje vjernim. Ako ti to ne priznaje , reci, gdje su st
ari?
Neka ti se drveta rasplouju od dobrih ina. Ako ti odatle odlazi , oni ipak ostaju za
dr ani.
Nato u velikome kienom pismu:
Otvara li bavu bogatstva i milosti,
Uzmi si crnilo velikodu nosti i plemenitosti.
Dokle god to mo e , pi i dobre stvari,
Zatim neka ti ostane tvoj poziv i tvoje pero dobro.

Nato predam prenositeljima svitak. Oni ga uzmu i odu s njime kralju. Pa kada je
kralj pregledao svitak, nijedno mu se pismo nije svidjelo tako dobro kao moje. I
on rekne okupljenim velikanima:
Otiite k piscu ovih redaka, odjenite ga u poasnu odjeu,
stavite ga na mazgu, dopratite ga ovamo uz glazbeni zbor i
dovedite ga pred mene.
No kada su oni uli kraljeve rijei, nasmijali su se. Ali se kralj na njih razlju
ti i povie:
- Vi bijednici! Ja s vama govorim o jednoj zapovijedi, a vi se meni smijete?
- O kralju odgovore oni
na smijeh ima razloga.
A kakav je to razlog? - upita on.
Oni odgovore:
165
Trinaesta no
- O kralju, ti nam zapovijeda , da ti pred tebe dovedemo
onoga, koji je izpisao te redke. No meutim je taj, koji ih je

napisao, majmun i nikakvo ljudsko bie. A on pripada kapetanu

broda.
Tu on rekne:
- Je li to istina, to mi vi kazujete? Oni odgovore:
- Da, tako nam tvoje visosti!
I kralj se zaprepasti nad njihovim rijeima, strese se od zadovoljstva i rekne:
elio bio toga majmuna zadobiti od kapetana.
Zatim on po alje na brod svojega glasnika, s mazgom, s poasnom odjeom i sa glazbe
nim zborom. I on rekne:
- Odjenite ga unato tomu u poasnu odjeu, i posadite ga na
mazgu! Uzmite ga s broda i dovedite pred mene!
Tako se oni upute k brodu i uzmu me od kapetana, odjenu me u poasnu odjeu i pos
ade me na mazgu. A narod je bio zapanjen, i grad je bio u pokretu zbog mene. Jer
svi su me htjeli vidjeti. Kada su me meutim doveli ka kralju, i kada me on primi
o, ja pred njim triput poljubim pod. Zatim me on pozove da sjednem, i ja se spus
tim na koljena i cjevanice. A narod je, koji je bio prisutan, bio zapanjen zbog
moje uglaenosti, a najvi e se od svih udio kralj. Nato on narodu zapovijedi, neka se
povue. Kada su se svi povukli i nitko vi e nije bio prisutan osim kraljeve uzvi enos
ti, u ko-pljenika i jednoga maloga bijelog roba, on zapovijedi da se donese stol s
jelima. Na njemu se na lo to god skae i leti i to se od parova u gnijezdima le e, jare
bice i prepelice i druge vrste ptica. Sada mi kralj kimne da snjime jedem. Tako
sam ja ustao, poljubio pred njim tlo, sjeo i s njime jeo. I kada se odnijelo, se
dam sam si puta oprao ruke, uzeo bocu s crnilom i pisau trsku i napisao ove stiho
ve:
Navrati kod peradi na mjestu anaka
I tu i se, da su peenja i jarebice odatle oti le!
166
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
Oplakuj keri prepelica, kako ih ja vazda oplakujem, S peenim piliima i pr enim mesom
ujedinjene!
Kako je ipak tu no moje srce zbog dvije vrste riba,
Koje se na kri kama kruha u slojevima obiavaju poslu ivati!
Ah, kako je obilna neko bila peenka! O, kakvo zadovoljstvo Ako je mast utonula u o
cat iz kraga!
Nikada me nije potresala glad osim u jednoj noi, Koju sam molei uz ka u proveo u svj
etlosti kamenja.
I ja sam pri tome mislio na jelo s njegovim mirisom, Koji se izdizao u zrak s ob
ilno pristavljena stola.
O moja du o, strpljenja! udesna je stvar vrijeme:
Ako nam je nekoga dana donijelo jad, sljedeega nam donosi radost.45
Zatim ustanem i sjednem na udaljenosti koja iskazuje po tovanje. Kralj pogleda
na ono to sam bio napisao, i kada je to proitao, on se zapanji i uzvikne:
O uda! Majmun, obdaren takvom rjeito u i umijeem pisanja! Tako mi Allaha, to je naj
vee udo!
Nato iznesu pred kralja probrano vino u staklenoj boci, i on je pio. Pru io je
od toga takoer meni, a ja sam poljubio pod i ispio i zatim napisao:
45 Ova je pjesma parodija na staroarapske kaside, koje poinju tu aljkom za dal
ekom dragom, zatim esto pripovijedaju o nonima junakim djelima i zavr avaju s nekom m
udrom izrekom.
167

Trinaesta no
Palili su me vatrom, kako bi me naveli da govorim. Ali su na li, da sam ja u patnj
ama strpljiv.
Zbog toga bivam ja takoer od vas no en na rukama, I uzeo sam poljubac s Ijepotiinih

usana.
I dalje:
Jutro dovikne noi: Daj mi da pijem njega, Koje mudraca ini budalom, bistro vino!
Oboje su tako nje ni, tako bistri, da ja ne prepoznajem: Je li ono u a i, ili je a a u n
jegovu prividu?
Tu kralj proita stihove i s uzdahom rekne:
Kad bi se ta fina naobrazba nalazila u nekoga ovjeka, taj bi
nadma ivao sav narod svojega vremena i svojega stoljea.
Zadim on dadne donijeti ahovsku plou i upita:
Hoe li igrati sa mnom?
I ja kimnem glavom jedno da, priem, poredam figure i odigram s njime dvije par
tije, koje obje dobijem. Tada je kralj ostao bez rijei od zaprepa enja. Ali ja uzmem
posudicu s crnilom i pisau trsku i napi em na ploi ove stihove:
Dvije su se vojske borile jedna protiv druge cijeli dan. I sa svakim je satom nj
ihova borba bivala e om,
Sve dok nisu zatim, kada ih je obavila tama, Spavale na istome krevetu u prisnom
savezu.

168
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
Kada je kralj proitao ta dva stiha, udio seje i bio ushien i do najvee je mjere b
io zapanjen, i on rekne svom u kopljeniku:
Otii k svojoj gospodarici, k Sitt46 el-Husni, i reci joj: Kralj
:e daje pozvati, neka izvoli doi i pogledati si ovoga udesnog majrrmna!
U kopljenik ode i ubrzo se vrati natrag s gospodaricom. Tek to me je ona pogleda
la, odmah je prekrila svoje lice i uzviknula:
- O moj oe! Kako dolazi do toga, da se tvojemu srcu dopada, da alje po mene i da
me daje gledati stranim mu karcima?
- O Sitt el-Husn odvrati on ovdje se ne nalazi nitko osim maloga mameluka47,
u kopljenika, koji te je doveo, i mene, tvojega oca. Pred kime dakle zastire svoje
lice?
Tada ona uzvikne:
Gledaj, ovaj je majmun mladi, sin jednoga kralja. Ali je on
zaaran, jer zaarao ga je d inn D ard aris, iz plemena Iblisova,
nakon to je ubio svoju vlastitu enu, ker kralja Ifitamusa, gospo
dara Otoka Ebanovine. Taj pak, koga ti dr i za majmuna, je
rametan i razuman mu karac!
A kralj se zaprepasti nad rijeima svoje keri i upita, tim to je mene pogledao:
Je li to istina, to ona o tebi kazuje?
Ja kimnem glavom jedno da i zaplaem. Tu kralj zapita svoju
:;er:
Odakle ti zna , da je on zaaran?
I ona odgovori: ^
46
Sitt zapravo znai - princeza. Zato se ta rije esto pojavljuje kao i
nte
gralni dio imena kraljevskih keri, koji se zadr avao i nakon vjenanja. Tako se
najuglednija zacijelo ena kalifa Harun er-Ra ida, njegova sestrina, zvala Sitt Zubaida.
47
Mameluk je naziv za bijelog roba. Pred djecom i u kopljenicima ensk
e
ne zastiru lice.
169

Trinaesta no
Moj mili oe, u mojoj se mladosti nalazila uz mene stanovita stara ena, stanovi
ta pametna vje tica, i ona me je pouavala u arobnja tvu i u njegovu izvje bavanju. Njega
sam ja prihvatila i temeljito ga izuila, i dr im u pamenju stoisedamdeset kapitela a
robnih formula, od kojih bi s pomou najmanje mogla kamenove tvojega grada premjes
titi iza planine Kaf48, zatim bih ga mogla preobraziti u morski bezdan a njegove
stanovnike u ribe, koje u njemu plivaju.
O moja keri - uzvikne njezin otac - ja te zaklinjem svojim ivotom, oslobodi na
m toga mladia od zaaranosti, kako bih ga mogao uiniti svojim vezirom. Jer on je zai
sta jedan fin i pametan mladi.
S najveom rado u - odvrati ona.
Zatim ona uzme u ruku no i opi e neki krug'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela
po Kraljevu odobrenju.
48 Posrijedi je prema bajkovitoj arapskoj kozmografiji planinski lanac koj
i okru uje zemlju, pa u prenosnici oznauje ujedno i kraj svijeta - ono iza ega nema
vi e niega.
170
Ali kada je zapoela

etrnaesta no
ehrezad rekne:
"Do lo mi je do u iju, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak . ako nastavio dalj
e priati dami:
?0 moja gospodarice, kraljeva je ki uzela u ruku no , i opisala neki iroki krug
u sredini hale palae. U njega je upisala tajanstvena imena i talismane. I mrmlja
la je arobne formule i izgovarala vei, od kojih se neke moglo razumjeti, druge meut
im ne. Poslije stanovitoga kratkog vremena svijet postane tamnim pred na im : rima
, i gle, pred nama se uspne d inn u vlastitu obliju. Imao je ruke kao vile, noge ka
o jarbole i oi kao ognjene eravice. Mi smo bih pred njim u velikom strahu. No kral
jeva ki povie:
Za tebe nikakva dobrodo lica i nikakav pozdrav!
Tu se d inn preobrazi u oblije lava i rekne:
Izdajnice, ti si prekr ila zakletvu! Zar se nismo jedno drugo
mu zakleli, da nijedno od nas ne smije drugomu stati na put?
Prokletnie odvrati ona - mo e li postojati ugovor
izmeu mene i tebi slinoga?
Tada d inn uzvikne:
Uzmi ono, to e te sustii.
I lav jurne rastvorenih ralja na princezu. Alije ona bila br a od njega, i upala s
i je jednu vlas sa svoje glave, zavitlala je rukom i
171
etrnaesta no
promrmljala k tomu svojim usnama. Vlas ubrzo postane o trim maem. Njime ona posijee
lava, i on se razdvoji na dvije polovice. Njegova se meutim glava preobrazi u tipa
vca. Tu princeza postane golemom zmijom i obori se na prokletnika, koji se nalaz
io u obliju tipavca49.1 oboje su se jedno s drugim ogoreno hrvali. Tu se preobrazi t
ipavac u orla, a zmija postane jastrebom. Taj je progonio orla cijeli sat vremen
a. Nato orao uzme oblije crnog maka, djevojka meutim iz jastreba postane vujim psom.
I opet su se jedno s drugim borili ondje u palai cijeli sat vremena. Sada uvidi
maak da e biti pobijeen, i tu se on preobrazi i postane velikim crvenim narom, koji
se spusti posred advrvanskog50 bunara u palai. Vuji pas pojuri na njega, ali se na
r podigne u zrak, padne na poploenje hale, tako da se raspukao i da su se njegova
zrna raspr ila. Posvuda je za sebe le alo pojedino zrno, i pod se hale prekrije nar
ovim zrnjem. Ali se tu vuk strese i postane pijetlom. Taj je pokljucao zrna, kak

o vi e ne bi preostalo niti jedno jedino zrno. Ali se stjecajem udesa jedno zrno i
pak sakrilo ispod ruba bunara. Pijetao pone kukurikati i udarati krilima i nama k
ljunom davati znakove. Ali mi nismo shvaali to on misli, a on nam je tako glasno k
ukurikao, da smo pomislili, da e se palaa strovaliti na nas. I on je trao ovamo i o
namo po podu hale, dok nije ugledao zrno, koje se sakrilo pod rubom bunara. I on
udno pojuri na njega, da ga kljucne. Ali gle, zrno odskoi posred vode advrvana, po
stane ribom i zaroni do dna vode. Tada se takoer pijetao preobrazi neku veliku ri
bu, zaroni prema drugoj, i neko vrijeme i ezne. I gle, zaujemo, kako se podigla vika
i urlik, i ponemo drhtati. Nato se d inn uspne iz vode kao gorua baklja. On otvori
usta i ispljune vatru, a iz njegovih su oiju i njegova nosa sukljali oganj i dim.
Ubrzo izae takoer princeza kao veliki ognjeni ugalj. I oboje su se jedno s drugim
borili, sve dok njihove vatre nisu preko njih u le jedna u drugu i dok dim nije i
spunio
49
Knji evna je obradba ovakvih obrauna zauzela znaajno mjesto i u djel
u
E. T. A. Hoffmanna, u Zlatnome loncu (Der goldne Topf), na primjer, ali i
drugdje.
50
Sadvrvan je vodoskok.
172
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
palau. Mi smo i eznuli u njemu i od straha smo se htjeli baciti u vodu, kako ne bism
o bili spaljeni i propali. Tada kralj uzvikne:
- Nema nikakve uzvi enosti i nema nikakve moi osim u
AIlaha, Uzvi enoga i Svemonoga! Zaista, mi smo Allahovi i k
r.;erau se vraamo! O kamo sree da nisam tra io od svoje keri, da
roku a oslobaanje od zaaranosti ovog majmuna! Jer tako sam
r priskrbio svu tu golemu muku s tim prokletim d innom, protiv kojega svi drugi d i
nnovi, koji postoje na svijetu, ne mogu ni ta. O Kamo sree da nisam nikada upoznao
toga majmuna! Ne htio ga blagosloviti Allah, niti as njegova prispijea! Mi smo mis
lili uiniti dobro djelo na njemu za volju Uzvi enoga AIlaha i osloboditi ga arolije,
a sada zamiremo od tjeskobe u srcu.
Ja sam meutim, o moja gospodarice, bio nijem i nemoan, da mu ka em neku rije. I od
jednom, prije nego to smo mi sebi toga postali svjesni, zaurla d inn pod plamenovim
a, i on se nae uz nas, dok smo mi stajali u hali sa stupovima, i puhne nam vatru
u lice. Princeza ga meutim pograbi i puhne mu u lice. I pogode nas iskre od nje i
od njega. Njezine nam iskre nisu uinile nikakvu tetu, ali je jedna od njegovih is
kri pogodila mene u oko i razorila ga, dok sam ja jo bio u obliju majmuna. I jedna
druga iskra pogodi kralja u lice i spali mu polovicu njegova lica, njegovu brad
u i podbradak i i upa mu donji red zubi. I jedna trea iskra padne na u kopljenikove gr
udi. Taj izgori i istoga trenutka umre. Tada smo mi vrsto vjerovali u svoju propa
st i oajavali zbog ivota. I dok smo mi bili u toj stisci, gle, tu povie neki glas:
- Allah je najvei! Allah je najvei! On je poklonio spas i po
bjedu i uni tio onoga, koji porie vjeru Muhammeda Prosvjetitelja!
I gle, tu je pred nama stajala kraljeva ki. Ta je spalila d inna, : on je postao
gomilicom pepela. Ona sada prie k nama i rekne:
- Pru ite mi zdjelu vode!
- Kad joj je ona bila donesena, izgovori ona nad njome rijei, koje mi nismo r
azumjeli. Zatim mene poprska vodom i uzvikne:
- Posredstvom snage jedinoga pravog Boga i posredstvom snage iznad svega naj
ljep eg imena Allahova! Vrati se natrag u svoje negda nje oblije!
173
etrnaesta, no
Tu se ja stresem, i gle to, ja sam bio ovjek kao prije, samo to mi je jedno oko
bilo posve izgubljeno. Ona meutim povie:
- Vatra! Vatra! O moj oe, ja neu ostati na ivotu, jer se
nisam navikla boriti s d innovima. Da je on bio neki ovjek, tada

bih ja njega odmah na poetku bila ubila. Ja se nisam nalazila u

nevolji, sve dok se nije raspukao nar i dok nisam kljucala zrnje. Jer
zaboravila sam jedno zrno, u kome se krila d innova du a. Da sam
njega kljucnula, on bi odmah umro. Ali je udes odredio, da ga ne
ugledam. Tako me je on napao, i zmeu njega se i mene razbuk
tala ogorena borba pod zemljom i u zraku i u vodi. Koliko sam
god puta ja protiv njega proizvela jednu aroliju, on je protiv mene
proizveo neku drugu, sve dok protiv mene nije primijenio aroliju
vatre. Rijetko izae netko, protiv koga je bila primijenjena aroli
ja vatre, na kraj sa ivotom. Ali je udes bio na mojoj strani protiv
njega. Tako sam ga preduhitrila i spalila ga, nakon to sam ga
prisilila, da prizna islamsku vjeru. Ja meutim moram umrijeti, i
neka vas Allah utje i poradi moje smrti!
Zatim je od neba zazivala pomo i nije prestajala moliti za pomo protiv vatre. A
li gle, neka se crna iskra podigne prema njezinim grudima, i zatim se uzdigne sv
e do njezina lica. Kada joj je dosegnula lice, ona zaplae i povie:
- Svjedoim, da nema nijednoga Boga osim Allaha, i da je
Muhammed Allahov prorok.
Zatim smo meutim mi od nje vidjeli samo jo to, da je postala gomilicom pepela,
kraj gomilice pepela, koja je bila d inn. Tada mi postanemo vrlo o alo eni zbog nje. I
ja po elim, da sam ja bio na njezinu mjestu i da nisam vidio, kako onaj mili lik,
koji mi je uinio tako mnogo dobra, postaje pepelom. Ali nema nikakva pro-tuslovlj
enja Allahovoj volji. Kada je kralj to vidio, daje njegova ki postala gomilicom p
epela, on si i upa ono, to je jo ostalo od njegove brade, udari se u lice i razdere s
i svoje haljine. I ja uinim isto. I obojica smo zbog nje plakali. Tada dou komorni
ci i dr avni velikani, I oni ugledaju kralja u nesvijesti i dvije gomilice pepela.
Oni se prestra e i stajali su kratko vrijeme oko kralja. Kada se on
174
Pripovijest o z&vidniku i onome kojemu je taj zavidio
probudio, ispripovijedao im je, to se njegovoj keri dogodilo od demona, i njihov j
e jad bio vrlo velik. ene su meutim i robinje kriale i udarile u naricanje za pokoj
nicom sedam dana vremena. Ali je kralj dao iznad pepela svoje keri podii veliku na
dsvoenu grobnicu, i unutra budu zapaljene vo tane svijee i kandila za pokojnu. D innov
su meutim pepeo razasuli svuda po zraku u sve vjetrove i za vali na njega Allahovu
kletvu. Zatim se kralj razboli od neke bolesti, koja ga je dovela na rub smrti.
Bolest potraje mjesec dana, ali mu se zatim povrati njegovo zdravlje, i njegova
brada ponovo izraste. Sada me on dadne pozvati i rekne mi:
O mladiu, mi smo provodili svoje dana u najsretnijem iv
ljenju i sigurni od promjenjljivih sluajeva vremena, sve dok ti nisi
do ao k nama. O kamo sree, da te nikada nismo ugledali, niti
takoer vidjeli dan tvojega nesretnog prispijea! Mi smo zbog tebe
sve izgubili. Najprije sam ja izgubio svoju ker, koja mi je bila vri
jedna kojiko sto mu karaca. Kao drugo mi se dogodila nesrea od
vatre, i ja sam izgubio svoje zube, i zatim je takoer umro jo moj
sluga. I pri tome ipak ja nikada prije nisam ne to od tebe vidio! Ali
sve dolazi od Allaha, tebi i meni, i On neka je slavljen! Ti si taj,
kojega je moja ki oslobodila, ti, koji si izazvao njezinu smrt. Moj
sine, otputuj iz ovoga mjesta! Dovoljno je to, to se zbog tebe
dogodilo. Ali je sve to nama odreeno od udesa, meni jednako
tako kao tebi. Tako otputuj u miru. Ali ako te ja ikada ponovo
ugledam, tada u te dati ubiti.
I on se izdere na mene. Zatim ja otiem od njega, o gospodarice! Ali sam jedva
vjerovao u svoje spasenje i nisam znao, kamo se trebam uputiti. Sve mi je bilo s
tajalo pred oima, to mi se dogodilo: kako me se na putu ostavilo i kako sam se na
taj nain mogao spasiti; kako sam zatim mjesec dana hodao i kao stranac dospio u o
naj grad; kako sam sreo krojaa i pod zemljom na ao djevojku; kako sam potom umakao
d innu, unato tomu to je on bio odluio da me ubije - sve to je moje srce bilo do ivjelo

od poetka do kraja. I ja zahvalim Allahu i reknem:

Moje oko, ipak ne moj ivot!

175
etrnaesta no
Prije nego to sam napustio taj grad, odem u hammam i dad-nem si obrijati bradu
. Takoer obuem crno, od dlake napravljeno odijelo, i zatim se odmah uputim na hailuk
51, o gospodarice! Svaki meutim dan plaem i mislim na udarce sudbine, koji su me b
ili pogodili, i na gubitak mojega oka. I svakiput, kada ja na to mislim, to mi se
dogodilo, plaem i izgovaram ove stihove:
Smeten sam. Tako miAlldha, nema nikakve sumnje o mome polo aju.
Naokolo je alost. Ja ne znam, emu ona na mene nadire.
Strpljiv sam, sve dok se strpljivost zbog moje strpljivosti ne zamori.
Strpljiv sam, sve dokAllah moju stvar ne dovede kraju.
Strpljiv sam, svladan, a da se ipak ne tu im, strpljiv, Tako kako je strpljiv o ednj
eli putnik u vreloj dolini.
Strpljiv sam, sve dok sama strpljivost ne shvati, da sam ja Bio strpljiv u stano
vitoj nevolji, koja gore grize od aloja.
Nema niega, to bi bilo tako gorko kao strpljivost, pa ipak To je gore nego oboje, a
ko mi se strpljenje slomi.
Misli su mojega srca tuma moje savijesti, Ako nutarnji glas zbori u tebi tako kao
u meni.
Da su brda imala nositi, to sam ja nosio, ona bi pala pod teretom.
Vatra bi se ugasila, vjetar ne bi vi e puhao.
51 Hodoa e u Mekku.
176
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
/ tko to ka e: "Gledaj, ivot ima u sebi ipak mnogo slatkih stvari",
Zbilja, taj e vidjeti stanovit dan gori od aloja.
Zatim ponem putovati od jedne zemlje do druge i ii od grada do grada, i ja se da
m na put prema obitavali tu mira52, Baghdadu, ne bih li ondje mo da zadobio pristup
ka gospodaru pravovjernih i njemu ispripovijedao, to mi se dogodilo. Stigao sam d
anas na-rer u Baghdad i namjerio se na ovoga mojega prvog suputnika, .-:.:ko stoj
i u nedoumici. I ja mu reknem:
Mir bio s tobom!
I ponem s njime askati, kad li nam prie na trei suputnik i
rekne:
Mir bio s vama! Ja sam stranac.
Mi odgovorimo:
Mi smo takoer stranci i ovamo smo stigli u ovoj blagoslo
vljenoj noi.
Tada poemo dalje utroje, a da nijedan od nas nije bio upoznao povijest drugoga
, dok nas udes nije doveo na ova vrata i dok nismo u li k vama. Sada ti zna razlog,
zbog ega su moja brada i moje usne obrijani i jedno oko izgubljeno.'
Tada gospodarica kue rekne:
Zaista, tvoja je pripovijest udnovata. Prinesi svoju ruku ka
glavi i poi svojim putem!
Ali on uzvikne:
Ja neu otii, sve dok nisam uo pripovijest svojih suputni
ka.
Tada istupi naprijed trei redovnik i rekne:
52 Uobiajen naziv za Baghdad, a nalazi se i na novcu abasidske dinastije (Gr
ad Mira).
177
etrnaesta no

O presvijetla gospodarice! Moja povijest nije kao to su te tih suputnika, nego

jo udesnija i u veoj mjeri zaprepa ujua. A ona je razlogom, zbog kojega je moja brada
obrijana i moje oko izgubljeno. Ove je pogodila sudbina i kob, ali ja sam udes n
avukao na sebe vlastitom rukom i na svoju du u doveo alost. I to je moja pripovijes
t:
PRIPOVIJEST TREEG REDOVNIKA PROSJAKA.
'Ja sam kralj, sin stanovitoga kralja. Kada je moj otac umro, ja sam poslije
njega preuzeo vlast. I ja sam upravljao u pravednosti i dobrostivosti prema poda
nicima. No ja sam imao osobitu sklonost prema tomu, da brodom plovim po moru. Je
r moj je grad le ao na moru, i odande se na iroko protezala puina. Oko nas su le ali mn
ogi veliki otoci usred mora. I ja sam imao na vodi pedeset trgovakih brodova, ped
eset manjih brodova za plovidbu iz razonode i stoipedest galija spremljenih za r
at i za d ihad53. Jednom sam za elio otii na plovidbu za zabavu prema otocima, i tako
sam isplovio s deset brodova i uzeo sa sobom zalihe za cio mjesec dana. Ve sam s
e oko dvadest dana nalazio na plovidbi, kad li se, jedne noi, podignu protiv nas
nepovoljni vjetrovi, i more se protiv nas ustoboi s golemim valovima. Valovi su ib
ali jedan o drugi, i mi smo se ve vidjeli izgubljenima, Kada se dakle takoer nad n
ama jo nadvila gusta tmina, tada ja uskliknem:
Tko se upusti u opasnost, nee biti pohvaljen, ak niti ako bude spa en.
I mi smo se molili Allahu Uzvi enomu i zazivali ga. Ali vjetrovi nisu prestajal
i bjesniti protiv nas, niti su nas valovi prestajali ibati, sve dok nije svanulo
jutro. Tada se sti ao vjetar, more se umirilo, i zasjalo sunce. Zatim smo pristali
uz neki otok. Iskrcamo
53 Borba za islamsku vjeru, sveti rat.
178
Pripovijest treeg redovniket-prosjaka
se na kopno, skuhamo ne to malo za jelo, to pojedemo i dva se dana odmorimo. Zatim
se opet otisnemo na puinu i opet smo jedrili oko dvadeset dana. Tada nam protivn
a struja potee usuprot, i kapetanu postane more stranim. Mi meutim reknemo stra aru:
Popni se u jarbolsku ko aru i obazri se po moru!
Stra ar se smjesta popne na jarbol i istra ivao je i doviknuo kapetanu:
O kapetane, vidim sebi s desna ribe na povr ini vode, a usred
mora vidim ne to tamno, to se sjaji as crno as bijelo.
Kada je kapetan uo stra arove rijei, on baci svoj turban na pod, pone si upati brad
u i dovikne momadi:
Slu ajte veselu vijest o propasti nas sviju! Niti jedan jedini
: d nas nee odavde otii sa ivotom!
I on pone plakati, i mi smo svi plakali za svojim ivotom. I ja
reknem:
- O kapetane, objasni nam, to je stra ar vidio.
- O moj gospodaru - odvrati on znaj, da smo mi izgubili kurs toga dana, kojeg
a su se protiv nas podigli vjetrovi i puhali cijelu no sve do jutra. Zatim smo se
dva dana zadr ali usidreni, no izgubili smo na put po moru. Sada mi plovimo ve jeda
naest dana od one noi u pogre nom pravcu, i nemamo nikakva vjetra, koji bi nas vrat
io onamo, kamo elimo ploviti. Sutra emo naveer doploviti do jednoga brda od crnoga
kamena, koje se zove Magnetsko Brdo. Struje e nas silom odvui, htjeli mi to ili ne
, do njegova podno ja. Ondje e se brod polomitii, i svaki e brodski avao odletjeti k
brdu i uz njega se prilijepiti. Jer je Allah Uzvi eni magnetski kamen obdario taja
nstvenom snagom, tako da sve stoje eljezo, doleti k njemu. Na tome brdu visi toli
ko eljeza, da to nitko ne mo e izbrojati, osim Allaha Uzvi enoga. Jer su se od pradav
nih vremena o to brdo razbijali mnogi brodovi. Iznad mora se meutim izdi e kupola o
d mjedi, podignuta na deset stupova. I na kupoli stoji stanoviti jaha, iji je konj
od bakra. U rukama je tog
179
etrnaestu no
konjanika bakreno koplje, a na njegovim grudima visi olovna ploa, u koju su ureza
na imena talismana.
I dalje mi on rekne:
L

- O kralju, nitko drugi ne upropa uje ljude nego onaj konjanik na konju, i nema
nikakve mogunosti da se izbjegne propast, sve dok se taj konjanik ne sunovrati s
tog konja.
Na to je, o moja gospodarice, kapetan broda gorko zaplakao, i mi smo bili sig
urni, da se nalazimo pred neizbje ivom propa u. Mi smo stoga rekli, svaki pojedini sv
ojem prijatelju, zbogom, i povjerili mu svoju oporuku, za sluaj da on mo da bude sp
a en. Tijekom cijele te noi nismo spavali. A kada je svanulo jutro, mi smo ve bili d
o li bli e brdu, i vode su nas silom tjerale prema njemu. Kada su se zatim lae na le u
njegovu podno ju, one se raspadnu, avli izlete, a svo je eljezo u njima prionulo k m
agnetskoj stijeni i za nju se zalijepilo. A pred smiraje smo dana tumarali uokol
o po brdu. Neki su se od nas utopili, drugi su se spasili. Ali je onih, koji su
se od nas utopili, bilo vi e. Ali takoer ti, koji su se iz toga izvukli sa ivotom, n
isu znali ni ta jedni o drugima, jer su ih valovi i protivni vjetrovi razbacali na
razne strane. Mene je meutim, o moja gospodarice, Allah Uzvi eni po tedio za svu muk
u, nevolju i trpljenje, koje mi je On namijenio. I ja se uzverem na jednu od das
aka koje su uokolo plivale, vjetar je potjera, i ja se uzmognem uhvatiti za brdo
. Ondje naem put, koji je vodio prema vrhu, slian stubama, usjeenima ba u stijenu. I
ja zazovem ime Allaha Uzvi enoga'..."
Tu primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, pa ona prekine priu, koju je zapoel
a po Kraljevu dopu tenju.
Jmk,
Jm
180
Ipak, kada je poela

petnaesta no
3

oe>

ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je trei redovnik-pro-sjak - dok su t
u sjedili ostali gosti vrsto svezani i uz njih stajali robovi s isukanim maevima i
znad njihovih glava - dami ovako dalje priao:
'Nakon to sam ja pozvao Allahovo ime i usrdno mu se molio, hvatao sam se za st
ube, koje su bile usjeene u kamen, i polako se penjao. Allah zapovijedi, da se to
ga trenutka vjetrovi smire, i On mi pomogne pri uspinjanju, tako da sam nepovrij
een dosegao vrh. No ondje nisam imao vi e nikakvoga drugog puta osim toga prema kup
oli. Bio sam vrlo radostan poradi svojega spasenja, u ao sam u kupolu, obavio abde
st54 i dvaput se molei poklonio iz zahvalnosti prema Allahu, koji me je spasio. Z
atim u kupoli zaspem i zaujem u snu glas, koji je govorio:
- O ibn Chadibe55! Kada se probudi iz svojega sna, kopaj kod svojih nogu, i nai
e luk od mesinga i tri strijele od olova, u koje su usjeeni talismani. Uzmi luk i
strijele, i odapni prema jahau, koji stoji na kupoli, i oslobodi ljude od te veli
ke nesree! I kada bude pogodio konjanika, on e se surva ti u more. Takoer e ti
54
Religiozno pranje.
55
Chadibov sine.

Petnaesta no
ispasti iz ruke luk, ali ga podigni i zakopaj ga na njegovu mjestu! Potom e more
nabujati i uspinjati se, sve dok ne dosegne vrh brda, i na njemu e se pojaviti ama
c sa ovjekom od bakra, jednim drugim od onoga, kojega si ustrijelio. On e ti doi s
veslom u ruci, i ti se uspni k njemu, ali ne imenuj ime Allaha Uzvi enoga. On e ves
lati i s tobom ploviti deset dana dugo, dok te ne dovede u More Spasenja. Kada s
tigne onamo, ve e nai ondje nekoga, tko e te odvesti u tvoj zaviaj. Sve e ti se to is
iti, ako ne imenuje Allahovo ime.
Potom se ja probudim, hitro ustanem i uinim onako, kako mi je rekao tajanstven

i glas. Odapnem na konjanika i pogodim ga. Tada on padne u more, ali luk padne k
raj mene. Uzmem ga i zakopam ga. I ubrzo uzavre more i penjalo se, dok nije dose
glo vrh brda oko mene. I ja nisam imao dugo ekati, dok nisam ugledao amac gdje dol
azi k meni s debelog mora. Tada zahvalim Allahu Uzvi enomu. I kada je amac doplovio
bli e, ugledam u njemu ovjeka od bakra i na njegovim grudima plou od olova, ispisan
u arobnim imenima i talismanima. I utei se, a da nisam rekao nijednu rije, ja ukrcam
k njemu. Sada je ovjek sa mnom odves-lao, i veslao je prvi dan, i drugi i trei, d
ok se nije ispunilo deset dana. Tada ja pogledam i ugledam pred sobom Otoke Spas
enja. Bio sam se vrlo obradovao, i u prekomjernosti svoje radosti imenujem ja Al
laha. Ja kliknem:
- U ime Allaha! Nema nijednoga Boga osim Allaha! Allah je najvei!
im sam ja to uinio, izvrne se amac i baci me u more. I on se opet uspravi i poto
ne u more. Ja sam meutim umio plivati, i tako sam plivao tijekom cijeloga tog dan
a do poetka noi. Tada otkazu moje ruke i moja ramena omlitave. Bio sam iscrpljen i
blizu kraja, i jer sam pred oima vidio sigurnu smrt, ja izgovorim oitovanje vjere
. Jo se uvijek nadimalo more pod snagom vjetra, i odjednom doe val, tako visok kao
neka mona tvrava. Taj me podigne uvis i baci me kroz zrak
tu se naem na kopnu, po
Allahovoj volji. Sada uspu em na obalu i iscijedim svoje haljine i ra irim ih da se
su e. Zatim ondje provedem no. Kada je zadanilo, obuem svoje
182
Pripovijest treeg redovnikn-prosjaka
haljine i ustanem, da istra im, kamo trebam ii. Tada naem neku udolinu, poem prema nj
oj i okolo nje i vidim, da je mjesto, na kome se nalazim, mali otok, uokolo okru e
n morem. I ja reknem sebi samomu:
- Dolazim ipak uvijek iz jedne nevolje u drugu!
Ali dok sam jo razmi ljao o svome udesu i sebi pri eljkivao >mrt, gle, kad li ugled
am daleko neku lau, u kojoj su se nalazili ijudi i koja je plovila prema otoku, n
a kome sam se nalazio ja. Tada ustanem i uzverem se na neko drvo. Jer laa je ve pr
istajala uz ralu i iz nje je izlazilo deset crnih robova, koji su nosili sa sobo
m eljezne pijuke. Oni su i li, dok nisu do li na sredinu otoka. Ondje su kopali po ze
mlji i oslobodili jednu plou. Plou su podigli, i to su sada bila otvorena vrata. Z
atim se vrate k lai i donesu odande ?; .;h. bra no, maslac, med, ovce i posue, sve, t
o je potrebno za neku nastambu. Neprestance su dotravali robovi i opet se vraali k
lai, vraali se s lae i silazili u jamu, sve dok nisu onamo bili odnijeli sve, to se
nalazilo na lai. Nato konano dou u prelijepim haljinama, a meu njima se nalazio nek
i vrlo star i prastar ovjek. Taj je bio postao onim, to je od njega jo ostalo. Jer
vrijeme ga je kruto potro ilo, i on je izgledao, kao da je ve mrtav. On je nosio od
ijelo, koje se sastojalo od plavih dronjaka, kroz koje je vjetar profukavao i pre
ma zapadu i prema istoku. O njemu kazuje pjesnik:
Vrijeme zastra uje, o kakve li jeze! Vrijeme ima snagu i ostaje postojano.
Jednom sam mogao hodati i nisam bio bolestan, Danas sam bolestan i ne mogu hodat
i.
Ruka je stareva le ala u ruci nekoga mladia, koji je izgledao, kao daje bio izlje
ven u kalupu ljupkosti, ljepote i savr enosti, tako da je njegova ljepota bila nad
aleko i na iroko postala poslovicom.
183
Petnaesta no
Kao kakva granica, tako je nje na bila njegova graa, on je oaravao svako srce svojim
ljupkim likom, i svojim je nje nim pogledom zadobivao svako osjetilo pod svoju mo.
Onako, kako je pjesnik o njemu govorio, kada je pjevao:
Dovedena je ljepota, da se usporeuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula g
lavu.
Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slina?' Ona klikne: 'Nikada ne bih
vjerovala da u to vidjeti!'
Oni su dakle i li dalje, dok nisu do li do preklopnih vrata i bili su sat vremena
ili jo dulje i ezli. Naposljetku su meutim robovi i starac opet iza li, ali mladi nije
bio s njima. Zatim su opet polo ili plou, onako kako je bila prije, ukrcali se u lau
i i ezli mi s oiju. Kada su pak oni oti li, ja siem s drveta, odem do zasuta mjesta, p

onem otkopavati zemlju i uklanjati je nastranu. Tada se ukazu preklopna vrata. On

a su bila od drveta i veliine kakvoga mlinskog kamena. Pa kada sam ih podigao, do
lje se ukazu kamene stube na zavoj. Ja sam se nad time zapanjio i silazio sam ni
za stube, sve dok nisam do ao do njihova kraja, i na ao lijepu dvoranu, opremljenu s
vakojakim sagovima i svilenim tkaninama. Ondje je na povi enoj postelji sjedio mla
di, oslonjen na okrugao jastuk, s lepezom u ruci, sa cvijeem i mirisnim biljem pre
d sobom, ali je bio posve sam. Kada je ugledao mene, problijedio je. Ja ga meutim
pozdravim i reknem mu:
Budi mirna srca i bezbri an, nikakvo se zlo tebi ne smije pribli iti! Ja sam ovje
k poput tebe i sin stanovitoga kralja. Udes me je doveo k tebi, da te razveselim
u tvojoj samoi. Ipak, to ti se dogodilo, to te je sna lo, da ti stanuje pod zemljom t
ako sam?
im je on postao sigurnim, da ja kao i on pripadam ljudskom rodu, obraduje se,
i njegova se boja vrati. I on me zamoli da priem, i rekne:
184
Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
Moj brate, moja je povijest neobina, i ona je ova: Moj je
? . trgovac draguljima i ima veletrgovinu i crne i bijede robove.
Trgovci plove za njega na brodovima s robom sve do najudaljenirh zemelja, s karavanama deva i obilnim dobrima. Ali nikada nije rio blagoslovlj
en djetetom. No jednom je usnuo, da e mu biti iarovan sin, ali da taj nee dugo ivje
ti. I sljedeega se jutra moj
: :: probudi plaui i tugujui. U sljedeoj me noi moja mati rine, i moj otac zapi e sebi
an njezina zaea. Kada je zatim - ezino vrijeme bilo ispunjeno, ona me rodi. Moj se
otac obraduje i davao je gozbe i hranio fakire i siromahe, jer je o koncu svoje
ga :;-. ota jo bio blagoslovljen mnome. Zatim on okupi zvjezdare i ? ljude, koji
su poznavali polo aje planeta, i mudrace toga doba i takve, koji su bili iskusni u
proraunavanjima i horoskopima. Oni postave moj horoskop i reknu mojemu ocu: 'Tvo
j e sin ivjeti do e petnaeste godine, ali mu zatim prijeti opasnost: u Moru Opasno
sti se uzdi e Magnetsko Brdo. Na njegovu se vrhu nalazi :: njanik na konju od bakra
, a na konjanikovim grudima visi ploa : d olova. Pedeset dana, nakon to taj konjan
ik padne s konja, tvoj e sin umrijeti, a ubit e ga taj, koji e odstrijeliti jahaa, k
nez po
rr.enu 'Ad ib ibn Chadib.' Tada je moj otac bio vrlo tu an. Zatim me je odgojio i d
ao mi izvrsnu naobrazbu, sve dok nisam bio star retnaest godina. No prije deset
mu je dana stigla vijest, da je konjanik pao u more i da se taj, koji ga je odst
rijelio, zove 'Ad ib, sin kralja Chadiba. Tada se moj otac prestra io, da ja moram u
mrijeti,
i meo me na ovo mjesto. To je moja povijest i razlog zbog kojega sam sam.
Kada sam ja uo njegovu povijest, bio sam zaprepa en i sam sebi reknem:
- Ja sam dakako sve to uinio. Ali tako mi Allaha, ja ga nikaia i ni pod kojim uvjetima neu ubiti.
Zatim reknem njemu:
- Moj gospodaru, daleko bila bolest i nesrea, pa ako tako
ushtjedne Uzvi eni Allah, ti ne smije patiti ni od kakve brige, a jad
te i nemir moraju minuti! Ja u ostati kod tebe i biti tvoj sluga i
185
Petnaesta no
zatim otii svojim putem. Ako ti ja dakle tijekom ovih dana budem pravio dru tvo, ti
mi mo e dati mameluke56 za pratnju, s kojima u ja otputovati natrag u svoju zemlju.
Potom sam sjedio s njime do veeri. I zatim sam ustao, zapalio veliku svijeu i p
ostavio svjetiljke. Zajedno smo sjedili, uzimali pone to od jela i jeli. Zatim sam
donio ne to od poslastica, i takoer smo od toga jeli. Sada smo sjedili u razgovoru
jedan s drugim, sve dok nije pro ao vei dio noi. Zatim je on legao na poinak, i ja s
am ga pokrio, i sam sam oti ao spavati. I sljedeega jutra ustanem, zagrijem vodu i
tiho ga pozovem, tako da se on probudio. Zatim mu donesem toplu vodu, i on si um
ije lice i rekne mi:
Bio nagraen dobrotom, o mladiu! Tako mi Allaha, ako

umaknem toj opasnosti i budem spa en od toga, koji se zove

'Ad ib ibn Chadib, tada u zamoliti svojega oca, da te nagradi. Ako
meutim umrem, neka na tebi le i moj blagoslov.
Ja mu odgovorim:
Ne bilo nikada dana, o kojemu bi ti se dogodilo zlo! I ushtio
AUah dopustiti da se moj posljednji dan uka e prije tvojega
posljednjeg dana!
Potom mu donesem pone to od jela, i mi smo jeli. Zatim mu pripravim kadionicu,
i on se okadi. Takoer spravim za njega igru kameniima, pa smo se igrali jedan s dru
gim. Poslije toga smo pojeli ne to od poslastica i opet igrali sve do veeri. Zatim
sam upalio svjetiljke, donio pone to od jela, sjeo i priao mu prie, sve dok nije pre
ostalo samo jo malo od noi. Naposljetku on legne na poinak, i ja ga pokrijem i sam
odem spavati. I tako sam nastavio, o moja gospodarice, dan i no. Od srca sam ga z
avolio i tje io sebe glede svojih briga, tim to sam u sebi govorio:
Zvjezdari su slagali. Tako mi Allaha, ja ga neu ubiti.
Vazda sam ga poslu ivao, jeo sam s njime i priao mu prie, tridesetidevet dana dug
o. O veeri prije etrdesetog dana mladi se obraduje i usklikne:
56 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi.
186
Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
- Moj brate, hvala neka je Allahu, koji me je spasio od smrti,
i to zahvaljujui tvojem blagoslovu i blagoslovu susreta s tobom. A
ja se molim Allahu. da te on opet odvede u tvoj zaviaj. Ali sada,
moj brate, elio bih, da mi zgrije ne to vode, kako bih se mogao
rrati i okupati!
Ja kliknem:
S velikom rado u!
I ja zagrijem mnogo vode, istresem je po njemu, cijelo mu tijeD estito operem pjenu avim bra nom od vujeg boba, nama em
_:: i ostru em, promijenim mu njegove haljine i rasprostrem za
rga mek krevet, kako bi poslije kupanja otpoinuo. I on mi
rekne:
Moj brate, izrezi nam jednu lubenicu i rastopi u njoj malo
smog kandisa.
Ja odem u spremnicu, ugledam ondje jednu lijepu lubenicu, koja je le ala na zdj
eli, i doviknem mu:
O moj gospodaru, zar ti nema nikakav no ?
Ovdje je odgovori on - na visokom gajtanu meni do
glave.
Ja po urim i uzmem no , tim to sam ga primio za dr ku. Ali,
:.da sam silazio, zapne
mi noga, i ja padnem svom te inom na -iladia, s no em u ruci. I tako je no ispunio ono
, to je bilo stajalo zapisano u vjenosti, i prodro je u mladievo srce. On smjesta u
mre, njegov se ivot ugasi. Kada sam vidio, da sam ga ubio, -; nem se udarati po li
cu, razderem svoje haljine i reknem:
Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vraamo, o
muslimani! Ovaj je mladi od trenutka opasnosti, koji su zvjezdari
i mudraci naveli za etrdeseti dan, bio odvojen samo vremenom od
edne noi. A unaprijed je odreena smrt ovoga ljepotana trebala doi od moje ruke. Ka
mo sree da je nebo htjelo, da nisam -oku ao rezati lubenicu. Kakva nesretna zvijezd
a! Kakva bol! Ali r.eka Allah dovr i ono, to se moralo zbiti!'..."
187
Petnaesta no
188
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoe
la po kraljevu odobrenju.

Ali kada je poela

i:
esnaesta no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ad ib ovako dalje rripovijedao:
'Pa kada sam bio siguran, da sam ga ubio, ustanem i uspnem se uza stube, natr
ag polo im preklopna vrata na njihovo mjesto i pokrijem ih zemljom. Zatim pogledam
prema moru i ugledam lau kako sijee kroz vodu i dr i pravac prema otoku. I ja se pr
estra im i reknem:
- Sada e oni doi i zatei mladia mrtva. Onda e znati da sam ga ja ubio, i posve e me
sigurno ubiti. Zato ja odem do nekoga visokog drveta, uzverem se na njega i sak
rijem se u njegovu :>u. I jedva to sam sjeo na drvo, kad li se iskrcaju robovi sa
starcem, mladievim ocem, i dou do tog mjesta. Razmaknu zemlju ustranu, nau preklopn
a vrata, siu dolje i ugledaju mladia, gdje le i, lica jo sjajnoga od kupanja, obuena u
istu odjeu, i s no em duboko u grudima. Tada glasno kriknu i zaplau, ponu se udarati
po licu i uzvikivati jao i propast. Starac meutim padne u dugotrajnu nesvijest, i
robovi povjeruju, da on nee nad ivjeti svojega sina. Zatim umotaju mladia u njegovu
odjeu i rokriju ga svilenim mrtvakim pokrovom. Sada se spreme, da se vrate k lai,
a takoer se podigne starac. Kada je meutim ugledao svojega sina kako le i, padne na
zemlju i pone se posipati pra inom po glavi, udarati se po licu i upati si bradu. I
samo je
189
esnaesta no
jaim postao njegov pla, kada je pomislio na umorena sina, i on jo jednom padne u ne
svijest. Tada doe neki rob i donese svileni pokriva. I starca polo e na jastuk i sje
dnu do njegove glave. Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu,
i gledao to se dogaa. 1 srce mi postane od alosti i boli, koju sam pretrpio, sijed
im, prije nego to je moja glava osijedjela. I ja izreknem ove stihove:
Kako je poneka Allahova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudraev razum ne o
tkriva!
Kako poneko jutro poinje za tebe sa alo u, Pa ipak: naveer ti potom dolazi radost!
Kako se poneka srea ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobaa brigom pritije nje
no srce!
Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratk
o prije zalaska sunca. Kada je on zatim do ao k sebi i pogledao svojega sina i pom
islio na to, to se dogodilo i ega se bio bojao, Tada se on baci na njega, i pone se
udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove:
Srce je od asa rastanka s dragim slomljeno, Uviate ipak, kako mi moje suze teku iz
oiju!
S njime je i ezla u daljinu e nja i, ah, moja patnja! Ja ne znam: to trebam sada rei,
trebam poeti?
O kamo sree da ga ipak nikada u svome ivotu nisam vidio! Sada je moja snaga oti la,
svi su mi putovi zatvoreni.
190
Pripovijest treeg redovnika-prosjakaKako ja onda mogu jo nai neku utjehu, kada je vatrena stihija
Ljubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom?
0
kamo sree da ga je smrtni udes tako spopao,
Da medu nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena!
1
a te molim, o Allah, budi tako dobrostiv s nama,
Sjedini me s njime na sve vijekel

to

Kako nam je lijepo i lo, dok nas je obuhvaao isti krov I dok smo u bezbri noj srei ivje
li prisno povezani,
Sve dok nismo bili pogoeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila!
I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?
Da, tu je najdra ega od ljudi zatekla zla kob, ledini je svojega doba tu le ao prosl
avljen u ljepoti.
I a sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao:
Moj sine, o kamo sree da nam nikada ne bude poklonjen takav
cilj!
Gdje je put, na kome te ja urno mogu sresti?
O kada bih mogao za tebe, moj sine, du om platiti kao otkupninom!
Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjeseeva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Su
ncem? Ipak ne: Sunce gubi svoje zrake.
191
esnaesta no
jaim postao njegov pla, kada je pomislio na umorena sina, i on jo jednom padne u ne
svijest. Tada doe neki rob i donese svileni pokriva. I starca polo e na jastuk i sje
dnu do njegove glave. Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu,
i gledao to se dogaa. I srce mi postane od alosti i boli, koju sam pretrpio, sijed
im, prije nego to je moja glava osijedjela. I ja izreknem ove stihove:
Kako je poneka Alldhova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudraev razum ne o
tkriva!
Kako poneko jutro poinje za tebe sa alo u, Pa Ipak: naveer ti potom dolazi radost!
Kako se poneka srea Ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobaa brigom prltlje nje
no srce!
Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratk
o prije zalaska sunca. Kada je on zatim do ao k sebi i pogledao svojega sina i pom
islio na to, to se dogodilo i ega se bio bojao, Tada se on baci na njega, i pone se
udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove:
Srce je od asa rastanka s dragim slomljeno, Uviate Ipak, kako ml moje suze teku Iz
oiju!
S njime je I ezla u daljinu e nja l, ah, moja patnja! Ja ne znam: to trebam sada rei,
trebam poeti?
O kamo sree da ga Ipak nikada u svome ivotu nisam vidio! Sada je moja snaga oti la,
svi su ml putovi zatvoreni.
190
Pripovijest treeg redovnika-prosjaku
Kako ja onda mogu jo nai neku utjehu, kada je vatrena stihija
Ljubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom?
0
kamo sree da ga je smrtni udes tako spopao,
Da meu nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena!
Ja te molim, o Alldh, budi tako dobrostiv s nama, Sjedini me s njime na sve vije
kel
Kako nam je lijepo i lo, dok nas je obuhvaao isti krov
1
dok smo u bezbri noj srei ivjeli prisno povezani,
Sve dok nismo bili pogoeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila!
I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?
Da, tu je najdra ega od ljudi zatekla zla kob, Jedini je svojega doba tu le ao prosl
avljen u ljepoti.
Ja sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao:
Moj sine, o kamo sree da nam nikada ne bude poklonjen takav
cilj!
Gdje je put, na kome te ja urno mogu sresti?
O kada bih mogao za tebe, moj sine, du om platiti kao otkupninom!
Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjeseeva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Su
ncem? Ipak ne: Sunce gubi svoje zrake.
191

to

esnaesta no
Ah, moja alosti za tobom, i ah, moja boli zbog vremena! Tebe meni nitko ne mo e nad
omjestiti! Tko bi ti ikada bio ravan ?
Tvoj otac ezne za tobom, i ipak, otkada te je smrt
Uzela pod svoje, ja te ne mogu, ah, nikada i nikako zadobiti!
Oko je zavidnikd to, to nas je danas pogodilo.
Ti su po eli ono, to su posijali. Jao, sramna li ina!
Zatim on uini jedan jedini uzdah, i njegova du a napusti njegovo tijelo. Tada ro
bovi glasno kriknu:
- Jao, na gospodaru!
I oni su si glave posipali pra inom i jo glasnije plakali. I ponesu bok uz bok s
vojega gospodara i njegova sina na lau. Potom podignu jedra i i eznu mi s oiju. Ja se
meutim spustim s drveta, siem kroz preklopna vrata i ponem razmi ljati o mladiu. Vidi
o sam, to se jo nalazilo ondje od njegovih stvari, i izgovorim stihove:
Gledam njihove tragove, i ginem od e nje,
Na njihovima napu tenim prebivali tima prolijevam svoje suze.
I molim onoga, koji je moj odlazak od njih odredio,
Neka mi jednoga dana milostivo dopusti povratak u zaviaj.
I zatim, o gospodarice, izaem kroz preklopna vrata napolje. Obdan sam tumarao
naokolo po otoku, a obno sam se vraao u podzemnu dvoranu. Tako sam ivio mjesec dana
i esto sam istra ivao onu stranu otoka, koja je le ala prema zapadu. Jer ondje je sv
akoga dana, koji je prolazio, more obiavalo postajati suhljim, sve dok vode na za
padnoj strani nije bilo posve malo i dok stru192
Pripovijest treeg redovnika-prosjakajanje nije prestalo. A kada je mjesec protekao, more je u tome pravcu bilo posve
isu eno. Tada se razveselim i osjetim se sigurnim u svoje spasenje. Tako sam usta
o i koraao kroz plitku vodu, koja je jo preostala, i prispijem do kopna. Ondje se
meutim namjerim na gomilu ivoga pijeska, u koji bi ak i deva utonula do koljena. Ip
ak sam prikupio hrabrost i gazio kroz pijesak, i gle, u daljini ~i zasvijetli za
sljepljujuim svjetlom neka vatra. Ja se uputim prema njoj, jer sam se nadao, da u
nai pomo, i izgovorim ove stihove:
Mogue je, da udes jo okrene svoje uzde
I donese ipak jo dobro unato zavisti vremena,
Meni pospje i moju nadu, ispuni moju elju, I da jo proklije iz stare patnje nova rad
ost.
I ao sam dakle dalje prema vatri, i kada sam joj bio blizu, gle, bila je posrij
edi neka palaa, koje su vrata bila od mjedi. Pa kada je sunce na njih sjalo, ona
su odsijavala, tako da ih se moglo dr ati za vatru. Razveselio sam se prizoru i sj
eo na zemlju, nasuprot vratima. Ali jedva to sam sjeo, kad li doe do mene deset ml
adia, odjevenih u skupocjene haljine, a s njima se nalazio neki prastari starac.
Ali su sva desetorica mladia bili slijepi na lijevo oko. Ja se nad time zaudim, ka
kva je to s njima mogla biti posrijedi okolnost i za to su svi bili tako jednakomj
erno slijepi. im su me ugledali, oni su me pozdravili i zapitali me o meni i o mo
joj povijesti. I ja im ispriam sve, to mi se dogodilo i kakva se mjera nesree na me
ni bila ispunila. Tada su se oni zaprepastili zbog moje prie i odveli me u palau.
Ondje ugledam uokolo dvorane poredanih deset postelja, a svaka je postelja imala
po jedan sag od plave tkanine. U sredini je izmeu tih kreveta stajao neki manji
krevet, na kome je kao i na drugima sve bilo plavo. Kada smo u li unutra, svaki je
od mladia zauzeo svoje mjesto na svojoj postelji, a stari je sjeo na manji kreve
t u sredini i rekao mi:
193
esnaesta noe
O mladiu, smjesti se u ovoj palai i ne pitaj o nama, niti o
na oj jednookosti.
Zatim stari ustane i stavi pred svakoga mladia malo jela u jednoj zdjeli i pia
u jednom peharu, a pred mene stavi na isti nain. Zatim se oni naslone i ponovo me
zapitaju o mojim pustolovinama i o svemu to mi se dogodilo. I ja sam im pripovij

edao do dugo u no. Tada mladii reknu:

- Stari, zar nam nee donijeti ono, to nam dolikuje? On odvrati:
- Od srca rado.
Zatim on ustane, ue u neku sobu od dvorca i i ezne. Ubrzo se vrati i donese na gl
avi deset ploa, od kojih je svaka bila pokrivena plavim rubcem. Pred svakoga poje
dinog mladia stavi jednu plou. Zatim zapali deset svijea i na svaku plou privrsti jed
nu svijeu. Potom ukloni pokrivala, i gle, ispod njih nije na ploama bilo niega osim
pepela, ugljenoga praha i kotlene ai. Tada svi mladii zavrnu svoje rukave sve do l
akata i ponu plakati i jadiko-vati. I naae si lica, razderu svoje haljine i ponu se
udarati po elu i po grudima i pri tome uzvikivati:
- Mi smo tu sjedili u svome spokoju, ipak nam je na a prohtjevnost bila odve blizu!
To su oni inili neprestano, sve dok se nije pribli ilo jutro. Tada meutim stari u
stane i zagrije za njih vode. I oni sebi operu lica i obuku druge haljine. Dok s
am ja to gledao, o moja gospodarice, ostavljao me je razum, moja je pamet bila s
metena, a moja mi je nutrina bila puna misli, sve dok nisam zaboravio to se prije
toga zbilo, i nisam bio u stanju dalje utjeti. Morao sam govoriti i pitati ih, i
tako im dakle reknem:
- Sto je povod za to, nakon to smo bili veseli i postali
umorni? Vi ipak imate, Allahu hvala, jo zdrav razum, ali takvo to
ine samo poludjeli. Ja vas zaklinjem svim, to vam je najmilije,
ispripovijedajte mi svoju povijest i recite mi razlog, zbog kojega je
svaki od vas izgubio jedno oko i zbog kojega sebi crni lice pepelom
i aom?
194
Pripovijest treeg redovnikcL-prosjaka
Tada mi se oni obrate i reknu mi:
O mladiu, nemoj se dati zaludjeti svojom mlado u, nego
odustani od ispitivanja!
Zatim mi poustajemo, stari nam meutim donese ne to malo za jelo. Po to smo jeli i p
o to je sue bilo odneseno, sjeli smo zajedno i razonodili se do poetka noi. Tada star
i ustane, zapali ? tane svijee i svjetiljke i iznese pred nas jelo i pie. Pa kada sm
o s time bili gotovi, ponovo smo zajedno sjeli, zabavljali se i askali sve do pon
oi. Tada mladii reknu staromu:
Donesi nam ono, to nam prilii! Jer sat je spavanja tu.
Stari ustane i donese im ploe s crnom pra inom. I oni uine onako, kako su bili ini
li u predhodnoj noi. Na taj sam ja nain ostao kod njih punih mjesec dana, i oni su
si svake noi crnili lica pepelom i zatim su se prali i mijenjali svoje haljine.
Ipak sam se ja romu sve vi e udio, a sve me je vi e pritiskivala napast, da sam se ak
suzdr avao od jela i pia. I ja im reknem:
Vi mladii, ipak uinite kraj mojemu nemiru i ka ite mi,
zbog ega vi sebi tako crnite lica?
Ipak oni odvrate:
Bilo bi bolje, da uvamo svoju tajnu.
Ali sam ja bio u nedoumici zbog njihovog injenja i suzdr avao sam se od jela i p
ia, i na koncu im reknem:
Ni ta ne poma e, vi me morate izvijestiti o tome, to to sve
znai!
Oni odgovore:
To e na tebe donijeti nesreu. Jer ti e postati kao mi.
Pa ipak ja ponovim:
To ni ta ne poma e. A ako ne elite, tada me pustite da
odputujem i da se vratim k svojemu vlastitom narodu, da imadnem
mira od pogleda na takve stvari. Jer poslovica ka e: 'Zaista je
bolje, ako sam daleko od vas, da oko ne gleda, srce se ne alosti.'
195
esnaestu no
Tada oni uzmu jednog ovna, zakolju ga, ogule ga i reknu mi:

Uzmi ovaj no i lezi u tu ko u, tako emo te mi u iti. I ubrzo

e doi stanovita ptica, zvana Ptica Roch, koja e te podii i spusti
ti te na stanovitoj planini. Potom prorezi ko u i ispu i iz nje. Ptica
e te se meutim prestra iti i odletjeti i ostaviti te samoga. Zatim
hodaj pola dana dugo, tako e pred sobom nai stanovitu palau,
koja je udesnog izgleda. Ondje ui, i tvoja je elja ispunjena. Jer
to to smo mi u li u palau, to je razlog, zbog kojega sebi crnimo
lica i zbog kojega smo izgubili jedno svoje oko. Ako bismo ti sada
htjeli pripovijedati svoju povijest, to bi predugo trajalo. Jer svako
mu se od nas pri gubitku njegovoga lijevog oka dogodilo ne to
posebno.
Ja se obraujem njihovim rijeima, i oni sa mnom uine ono, to su bili rekli. Ptica
me odatle odnese i odlo i me na nekome brdu. Ja meutim izaem iz ko e, i hodao sam, sve
dok nisam stigao u palau. Gle, tu je bilo etrdeset djevojaka, lijepih kao Mjesec,
od pogleda na koje se ovjek ne bi mogao zasititi. im su me ugledale, one sve zaje
dno reknu:
Od srca dobro do ao, budi nam pozdravljen, o na gospo
daru!
Mi na tebe ekama ve cijeli mjesec dana. Hvala neka je Allahu, koji nam je posla
o jednoga, vrijednog nas, kao to smo mi njega vrijedne!
Zatim me puste da sjednem na jedan visok divan i reknu:
Danas si ti na gospodar i vladar, mi smo tvoje slu kinje i
tebi podreene. Zapovijedaj nam dakle po svojoj volji!
Ja sam se meutim zapanjio nad njima. Potom mi one donesu jelo, i ja sam s njim
a jeo. Zatim stave pred mene vino. Zatim su sve stale oko mene, da me poslu uju. N
aposljetku se njih pet dadne na to, da rasprostru hasuru. Na nju stave uokolo cv
ijee i voe i slastice svakojake vrste, i zatim donesu ovamo vino. Sada ponovo sjed
nemo uz pie. One uzmu lutnju i uz nju su pjevale pjesme. Kod nas su kru ili pehari
i a e, i mene obuzme takva neka radost, da mi je dopustila da zaboravim sve brige o
voga svijeta. I ja reknem:
To je istinski ivot!
196
Pripovijest treeg redovnika-prosja-ka
I ja ostanem kod njih, sve dok nije do lo vrijeme spavanja. Tada one reknu:
- Uzni sa sobom, koju od nas eli , da dijeli tvoju postelju!
Tako ja izaberem jednu od njih, koja je imala lijepo lice i tamne oi, njezina
je kosa bila crna, divno su joj bile sparene usne, zajedno srasle obrve, sve je
na njoj bilo divno za pogled, bila je ravna svje oj grani ili stabljici mirhine bi
ljke. Ona je zaludivala srce i porobljavala ga, onako kako je jednom pjesnik o n
joj pjevao:
Ako bih je usporeivao sa svje om granom, to bi bila ludost! Daleko to bilo, da bih
ja njezin pogled poreivao s onim u srne!
Odakle bi nje na srna mogla imati njezine vitke udove? Ili medni napitak njezinih
usana, tako bogat sla u?
Ili njezino iroko oko, koje izaziva smrtonosnu ljubav I zaljubljeno srce baca u o
kove smrti?
Ja joj se obratim s divljom, poganskom ljubavlju,
Nije to nikakvo udo, ako se u bolesniku budi bjesnea strast.
I ja joj ponovim pjesnikove rijei:
Moje oko uvijek treba promatrati samo tvoju ljepotu, Nijedna slika osim jedino t
voja ne smije lebdjeti u mome srcu.
I sve moje misli obo avaju samo tebe, o gospodarice, U ljubavi u prema tebi umrijet
i i uskrsnuli u ivot.
197
esnaesta no
Tako sam dakle onu no proveo uz nju. I nikada nisam do ivio neku ljep u od te. Kad
a je meutim svanulo jutro, odvedu me djevojke u kupelj, dadnu mi da se okupam i o
buku me u najrasko nije haljine. Postave za nas jelo i pie, i mi smo jeli i pili, i

kod nas su kru ili pehari sve do poetka noi. Zatim opet izaberem jednu izmeu njih, b
ogatu ljepotom, mekih oblina, kako ju je opisao pjesnik, kada je pjevao:
Na njezinim prsima ugledam dvije krinje, koje su bile zapeaene
Mo usom, kako ih zaljubljenik ne bi taknuo i povrijedio.
Ona obje titi strijelama iz svojih pogleda,
Pogaa svojim strijelama onoga, koji joj se suprotstavlja.
I takoer s njome ja provedem najljep u no sve do jutra. I, da se kratko izrazim,
o moja gospodarice, ja sam ostao kod njih u najdivnijem ivljenju cijelu godinu da
na. Ali mi poetkom druge godine one reknu:
Ah, kamo sree da te nikada nismo upoznale! Ali, ako nas
poslu a , mo e zahvaljujui tomu biti spa en.
I one ponu plakati. Ja sam meutim bio zapanjen i upitam ih:
Sto to znai?
Tu one odgovore:
Gledaj, mi smo keri kraljeva, i mi smo ve godinama ovdje
sjedinjene. Odsutne smo smo odavde etrdeset dana a godinu smo
dana ovdje, jedemo i pijemo, naslaujemo se i radujemo, ali zatim
moramo otii. To je na a navada. No mi se bojimo, da e ti, dok
mi budemo odsutne, postupiti mimo na u zapovijed. Gledaj sada,
mi emo ti predati kljueve dvorca. U njemu je etrdeset soba. Ti
smije otvarati tih tridesetidevet vrata. Ali uvaj se, da ne otvara
etrdeseta vrata, inae e nas morati napustiti.
198
Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
Ja uzviknem:
Neu ih otvarati, ako to znai rastanak s vama!
Potom mi prie jedna od njih, zagrli me i zaplae i izgovori ove stihove:
Neka nas opet sjedini blizina poslije rastanka,
Tako se obraz vremena osmjehuje, po to je visio nabrana ela.
Pa ako bude zahvaljujui pogledu od tebe moje oko ukra eno, Vremenu u oprostiti grije
he koje je na meni poinilo.
I ja jo izgovorim ove stihove:
Kada se pribli ila za opro taj, jadnoga srca tako ispunjena dubokom e njom i ujedno div
ljom patnjom,
Plakala je jasnim biserjem, a iz mojih su oiju strujali Dijamanti, na njezinim su
se grudima sjedinili u dragocjenosti.
Kada sam je gledao kako plae, ja reknem:
Tako mi Allaha, nikada ja i nipo to neu otvarati ona vrata!
I ja se s njome oprostim. One sve izau napolje, i zatim odlete odatle. Ja meuti
m ostanem u palai sam. Kada se pak pribli ila veer, ja otvorim vrata prve sobe, i uem
unutra i naem se u prostoru, koji je bio nalik raju. Unutra je bio vrt, u kome s
u se nalazile svakojake vrste zelena drvea, na kojima je visjelo posve nje no i zre
lo voe. Male su ptiice pjevale, a bistri su potoci poskakivali. Nad time se obradu
je moje srce, i ja sam kroio izmeu redova drveta, udisao sam miris cvijea i slu ao cv
rkut ptiica, kako one slave Njega, koji je jedini svemoan. Gledao sam takoer boju j
abuka crveno uta sjaja. Onako kako ka e pjesnik:
199
esnaesta no
Jabuka, koja u sebi sjedinjuje dvije boje, koje su nalik Obrazu ljubljene i plah
u kraljevstvu e nje.
Zatim sam gledao gunje i udisao njihov miris, koji zastiduje mo us i ambru, kak
o kazuje pjesnik:
Gunja u sebi sjedinjuje ljudske radosti, ona je Kraljica voa u snazi svoje ljepot
e:
Njezin okus je kao vino i njezin miris kao oblak mo usa, Njezina boja kao zlato i
njezin lik okrugao kao u tap.
Zatim sam gledao jo marelice, kojih je ljepota oaravala oko poput izglaana safir
a. Potom sam napustio to mjesto i zakljuao vrata te sobe, onako kako su prije bil

a. Sljedeega sam dana otvorio neku drugu sobu i u ao u nju. Unutra se nalazilo pros
trano zemlji te, na kome se nalazio gaj visokih palmi. Tamo je svje e uborio neki pot
oi, njegova je obala bila pokrivena grmljem ru a i jasmina, ma urana i eglantina57, na
rcisa i eboja. Dah je vjetra milovao sve mirisno cvijee, a taj se divni miomiris ir
io i nadesno i nalijevo. To me je ispunjavalo savr enom rado u. Potom am napustio ovo
mjesto i zakljuao vrata te sobe, onako kako su bila prije. Zatim sam otvorio vrat
a tree sobe i u njoj ugledam jednu prostranu dvoranu, koje je pod bio poploen areni
m mramorom i raznovrsnima skupocjenim rasko nim kamenim ploama. Ondje su se nalazil
i kavezi od sandalova i alojeva drveta, puni ptica pjevi-ca, slavuja, golubova g
rivnja a, kosova, kanarinaca i nubijskih pjevaica. Nad time se razveselilo moje src
e, i moje su brige umi-nule. I ja sam odspavao na tome mjestu sve do jutra. Zati
m sam otvorio vrata etvrte sobe. U njoj pronaem neku veliku salu, a uokolo se nje
nalazilo etrdeset odaja, kojih su vrata stajala otvore57 Posrijedi je vrlo mirisna vrsta divljih ru a.
200
Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
na. Ulazio sam u njih, i ondje sam vidio bisere, safire, topaze, smaragde i tako
dragocjene dragulje, kako ih ne mo e opisati nijedan jezik. Tu je zbog pogleda na
to moj razum bio zbunjenim, i ja sebi reknem:
Ove se stvari, ini mi se, ne mogu nai ak ni u riznici neko
ga stvarnog kralja.
Taj put se moja du a razveseli, i moje brige i eznu, i ja reknem:
Ja sam sada najvei kralj svojega vremena, jer su mi
AMhovom milo u sve te stvari pale u dio. I ja vladam nad etrde
set djevojaka, koje nemaju nikakvoga drugog gospodara osim
mene. Sada sam si ja uvijek dalje gledao jednu sobu za drugom, sve
dok nije proteklo tridesetidevet dana. U tome sam vremenu ja
otvorio sve sobe osim te jedne sobe, koje su mi vrata princeze bile
zabranile otvarati. Ipak, o moja gospodarice, moja je pamet vazda
mislila na tu sobu, koja je etrdeset inila potpunim, a sotona me
je na moju propast htio prisiliti, da ih ja otvorim. Tako ja nisam
imao nikakva strpljenja da se svladam, unato tomu to je preostajao samo jo jedan jedini dan, dok se ne ispuni vrijeme. Tada ja
dakle poem k onoj sobi, otvorim vrata i stupim unutra. U njoj je
bio neki tako jak miris, kakav ja jo nikada nisam udahnuo, i taj
omami moja osjetila. Padnem onesvije en na pod i ostanem neko
stanovito vrijeme le ati. Poslije toga sam si meutim osokolio srce,
u ao sam u sobu i vidio, da je njezino tlo posuto afranom. I nada
lje ugledam svjetiljke od zlata i sa cvjetovima, koji su irili mirise
-mo usa i ambre, i od njih je dolazila jasna svjetlost. Ugledam
takoer dvije velike kadionice, koje su obje bile napunjene alojem,
ambrom i mednim miomirisom. A dvorana je bila ispunjena nji
hovim mirisom. I tu, o moja gospodarice, ugledam jednoga ple
menitog konja, crnoga poput none tame, kada je no najtamnija.
Pred njime su se nalazila dva korita od jasnog kristala, u jednome
je bio olju ten sezam, i u drugome ru ina voda pripremljena s
mo usom. Konj je bio osedlan i za valjen, a njegovo je sedlo bilo
od crvena zlata. Kada sam to vidio, zaprepastio sam se i rekao sebi
iamomu:
201
esnaesta no
S tom ivotinjom mora biti neka posve osobita okolnost.
I sotona me navede, i izvedem ga napolje i uzja im. Ali se on nije htio maknuti
s mjesta. Tada ga udarim ostrugama o bokove, ali se on ne pokrene. Uzmem dakle
bi i udarim ga njime. No tek to je osjetio taj udarac, on tako glasno zanjie poput
gromoglasne grmljavine, pa razvije par krila i odleti sa mnom visoko prema nebu,
vi lje nego to bi ikoji ovjek bio u stanju vidjeti. Pa ipak se nakon stanovitoga vr
emena spusti sa mnom na neku krovnu terasu, zbaci me s lea, osine me repom po lic

u i izbije mi lijevo oko, tako da mi se otkotrljalo niz obraz, i odleti od mene.

Tada ja siem s krova i naem se kod deset jednookih mladia. Ti mi doviknu:
Ne budi dobrodo ao i ne budi pozdravljen!
Ja meutim reknem:
- Vidite, ja sam postao kao vi. I ja elim, da mi vi dadnete jednu plou punu cr
nila, da si pocrnim lice, i da me prihvatite u svoje dru tvo.
- Tako nam Allaha - reknu oni - ti ne smije kod nas ostati, tornjaj se odavde
!
I budui da su me tjerali unato mojoj stisci, pri emu sam morao misliti na sve, to
je pre lo preko moje glave, ja ih napustim o alo ena srca i sa suzama u oku. I tiho re
knem:
- Ja sam tu sjedio u svome spokoju, ali mi je moja prohtjevnost bila odve blizu.
Zatim sam si obrijao bradu i usne i obilazio naokolo po Allahovoj zemlji. I A
llah je odredio, da sam trebao dobro i sretno prispjeti u Baghdad poetkom ove noi.
Ovdje meutim sretnem ovu dvojicu, kako stoje u nedoumici. Tu ih ja pozdravim i r
eknem:
- Ja sam stranac! A oni odvrate:
- Mi smo takoer stranci!
Tako smo se susreli, mi, tri redovnika, svi trojica slijepi na lijevo oko. To
je, o moja gospodarice, razlog, zbog kojega sam sebi obrijao bradu i zbog kojeg
a sam izgubio svoje oko.'
202
Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
Tada mu dama rekne:
Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!
On meutim uzvikne:
- Tako mi Allaha, neu otii, sve dok nisam uo povijest osta
lih.
Nato se dama okrene prema kalifu i prema D a'faru i Masruru i rekne im:
Ispriajte mi svoju povijest!
Sada D a'far stupi naprijed i ispria joj istu pripovijest, koju je bio ispripovi
jedao vratarici, kada su oni stupili u kuu. I kada je poslu ala njegove rijei, ona r
ekne:
Svima vam poklanjam ivot.
Tada svi izau. I kada su stajali na ulici, kalif rekne redovnici-ma:
Vi ljudi, kamo sada idete, jer ipak jutro jo ne svie?
Oni odgovore:
Tako nam Allaha, o na gospodaru, mi ne znamo, kamo tre
bamo ii.
Doite i provedite ostatak noi kod nas! - rekne im kalif.
I D a'faru:
Uzmi ih sa sobom ka kui, a sutra ih dovedi pred mene, kako
" :>mo zapisali ono to im se zbilo!
D a'far uini onako, kako mu je kalif zapovijedio. Potom se salif uspne u svoju p
alau. Ali mu u toj noi san nije htio doi.
No kada je do lo jutro, on sjedne na prijestolje svojega gospodstva. Pa po to su
se sakupili dr avni velikani, on se obrati D a'faru i rekne mu:
Dovedi mi tri dame i obje kuje i redovnike-prosjake.
Tada d a'far otie i dovede ih pred njega. Dame dovede pokrite arom58. Ovima se on
obratio, tim to je rekao:
58 Velom.
203
esnaesta noe
- Mi vam opra tamo, jer ste se vi prije toga pokazale prijaz
nima, a da nas niste poznavale. Sada bih vam meutim htio dati do
znanja, da vi stojite pred petim 'Abbasovim potomkom, pred
Harun er-Ra idom, bratom kalifa Muse el-Hadija, sinom

Muhammeda el-Mahdija, sina Abu D a'fara el-Mansura, sina

Muhammeda, brata es-Saffaha ibn-Muhammeda. Ne pripovjedajte mu dakle ni ta osim iste istine!
Kada su dame ule D a'farove rijei u ime gospodara pravovjernih, pristupi najstari
ja i rekne:
O gospodaru pravovjernih, meni se to tako zbilo, da bi moja
povijest, kada bi bila iglama zapisana u one kutove, bila
opomenom za svakoga, koji se dade opomenuti, i sadr avala dobar
savjet za onoga, koji se dade svjetovati.'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je poela po
Kraljevu dopu tenju.
ffp
ili
ilirci ^- '-} &
204
Ali kada je bila zapoela

sedamnaesta no
ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je najstarija dama, kada je stupila
pred gospodara pravovjernih, poela priati
PRIPOVIJEST NAJSTARIJE DAME.
'Ja imam neobinu povijest, a ovo je ona: Ove dvije crne kuje su moje sestre. J
er mi smo bile tri roene sestre, od istoga oca i iste matere. Dvije su meutim drug
e djevojke, jedna s o iljcima i druga, domaica, moje sestre od stanovite druge mate
re. Kada je na otac umro, svaka je pojedina uzela svoj dio nasljedstva. Poslije n
ekog vremena umre takoer moja mati i ostavi za sobom tri tisue inara. Svaka je poje
dina dobila kao svoj dio nasljedstva tisuu dinara. Ja sam meutim bila najmlaa meu nj
ima. Moje su se ses-::e opremile i obje su se udale. I nakon nekog vremena oba m
u a sebi nabave robu, po to je svaki dobio od svoje ene tisuu dinara. Zatim svi zajedn
o otputuju i ostave me samu. Bili su odsutni tijekom pet godina. Kroz to su vrij
eme mu evi spiskali novac i pali rod steaj, i oni napuste svoje ene u tuoj zemlji. Na
kon pet go205
Sedamnaesta no
dina doe moja najstarija sestra k meni kao prosjakinja, u izderanim haljinama i p
rljavome starom ogrtau. I nalazila se u najbjed-nijem stanju. Kada sam je ugledal
a, bila mi je posve strana, i ja je nisam prepoznala. Ali kada sam je zatim prep
oznala, ja je upitam:
Sto to znai?
A ona odgovori:
- O sestro, rijei sada vi e ni ta ne koriste. Jer je udes izveo ono, to nam je nam
ijenio! Tada je ja po aljem u kupelj, obuem je u novu haljinu i reknem joj:
- Draga sestro, ti mi nadomije ta oca i mater. Allah je nasljedstvo, koje mi je
istovremeno s vama palo u dio, blagoslovio, i ja ivim od njega u blagostanju. Ja
imam veliko bogatstvo; njega u dijeliti s tobom.
Tako joj ja iska em mnogo dobra, i ona ostane kog mene cijelu godinu dana. Na e s
u meutim misli vazda bile kod na e druge sestre. Posve kratko vrijeme nato, gle, on
a iznenada doe. Ali se nalazila u jo jadnijem stanju od onoga, u kakvom je do la sta
rija sestra. Ja joj iska em jo vi e dobra nego prvoj, a obje su imale svoj dio u svem
u, to je bilo moje. Pa ipak mi one nakon stanovitog vremena reknu:
- O sestro, mi se elimo opet udati. Jer mi ne mo emo to pod
nijeti, da ivimo bez mu eva.
Tada im ja odvratim:
- Vi moje oi, vama do sada nije dobro i lo u braku. Jer danas

se rijetko nalazi neki izvrstan mu . Stoga ja ne vidim u va em go

vorenju nikakve koristi. Pa vi ste brak ve i iskusile.
Ali one ne htjednu prihvatiti moj savjet i udadu se bez mog pristanka. Unato t
omu im ja dadnem od svojega novca miraz i opremu. I one odu odatle sa svojim mu ev
ima. Ipak ih poslije stanovitoga kratkog vremena njihovi mu evi izdaju i uzmu im o
no, to su posjedovale, odu i ostave ih na cjedilu. Tu one posramljene dou k meni,
i ispriavale su se i govorile:
206
Pripovijest najstarije dame
Nemoj se srditi na nas! Ti si dodu e po godinama mlaa od
nas, ali si savr enija po uvidu. Mi ubudue neemo nikada opet
govoriti o udaji. Uini nas dakle svojim slu kinjama, kako bismo
mogle jesti svoj zalogaj.
Tada ja uzviknem:
Dobro do le, moje sestre! Meni nije ni ta milije od vas.
Ja ih prihvatim i budem sada dvostruko prijazna. I ostanemo tako zajedno punu
godinu dana. Tada meutim ja odluim opremiti jedan brod za Basru. I ja iznajmim ve
liko plovilo i natovarim ga robom i dobrima i ive nim namirnicama, koje su bile pot
rebne za putovanje. I ja reknem svojim sestrama:
Hoete li ostati kod kue, dok se ja ne vratim sa svog puto
vanja, ili ete me radije pratiti?
One odgovore:
Mi hoemo s tobom putovati. Jer mi ne mo emo podnijeti
rastanak od tebe.
Tako im ja dopustim da pou sa mnom. Svoj sam meutim novac podijelila na dva jed
naka dijela, od kojih sam jedan uzela sa sobom, dok sam drugi ostavila pohranjen
im. Jer sam sebi rekla:
Mo da brod snae neka nesrea, a mi ipak ostanemo na
ivotu, onda emo nai pri povratku ono, to e za nas biti od
koristi.
Plovili smo dakle neprekidno nekoliko dana i noi. Ali je brod s nama oti ao u po
gre nom pravcu, jer kapetan nije pazio na put. I tako smo prispjeli u neko more, r
azliito od onoga koje smo tra ili. Neko vrijeme to nismo primjeivali. Jer vjetar nam
je tijekom deset dana bio povoljan, i kada se zatim stra ar popeo, da razgleda uo
kolo, on povie:
Dobra vijest!
Obradovan sie dolje i rekne:
Vidio sam ne to poput nekoga grada. Ali to izgleda poput
kakvoga goluba.
207
Sedamnaesta no
Tada se i mi obraujemo, i jo prije nego to je protekao sat vremena, uka e nam se u
daljini neki grad. Mi upitamo kapetana:
Kako se zove taj grad, koji mi vidimo pred sobom?
Ali on odvrati:
Tako mi Allaha, ja to ne znam. Jer ja ga jo nikada prije
nisam vidio, niti sam ikada uope jedrio u ovome moru. Ali je sada
sve do lo dobrom svr etku, i vi trebate samo ui u taj grad.
Iskrcajte svoju robu. Pa ako je mo ete prodati, onda je prodajte i
kupite za to ono, to se ondje uope mo e nalaziti! Ako meutim
ne mo ete prodavati, tada emo ostati samo dva dana le ati usi
dreni, uzeti zalihe i zatim odjedriti dalje.
Ubrzo smo uplovili u luku, i kapetan ode u grad i bude neko vrijeme odsutan.
Kada se vratio k nama, rekne:
- Na noge! Otiite u grad i udite se Allahovu djelu glede svo
jih stvorova i molite, da budete ouvani od Njegova gnjeva!
Tako mi dakle poemo prema gradu, pa kada sam ja do la pred gradska vrata, ugleda
m ondje ljude sa tapovima u rukama. im sam meutim pri la bli e, pokazalo se, da su oni

bili poradi Allahova gnjeva pretvoreni u kamen. Zatim mi uemo u grad i naemo sve n
jegove stanovnike pretvorene u crni kamen. U njemu nije bilo nijednoga nastanjen
og mjesta niti ikoga, tko bi raspirio vatru. Jeza nas obuzme pri tome prizoru, i
mi smo prolazili kroz bazare. Ondje smo na li robu kako jo le i, i takoer zlato i sre
bro, tako kako je sve bilo ostavljeno. Sve si to pogledamo i reknemo:
Sa svim tim je posrijedi jamano neka osobita okolnost.
Sada se mi podijelimo po gradskim ulicama, i svaki je pojedini izgubio drugog
a s oiju pri skupljanju bogatstva, novca kao i skupocjenih tkanina. Ja sam se meut
im sama uputila prema tvravi i na la, da je ona jako utvrena. Zatim uem u kraljevski
dvor i naem svu opremu od zlata i srebra. Ugledam takoer kralja kako sjedi usred s
vojih komornika, svojih namjesnika i svojih ministara. On je nosio haljine, koje
su svojom skupocjeno u zbunjivale um. Pa kada sam pri la kralju bli e, vidim ga kako s
jedi na pri208
Pripovijest najstarije dame
estolju, koje je bilo ure eno biserima i draguljima. Njegova je odjea bila od zlat
ne tkanine, a na njoj je svaki dragulj bljestao poput neke zvijezde. Uokolo je n
jega stajalo pedeset mameluka59, odjevenih u svakovrsnu svilu, isukanih maeva u s
vojim rukama. Kada sam to vidjela, ja sam bila ukoena od zaprepa enosti. Ipak poem da
lje i uem u harem, iji su zidovi bili oblo eni zastorima od zlatom protkane svile. I
ovdje ugledam kraljicu gdje le i u nekoj odjei, koja je bila optoena staklenim bise
rima. Na njezinoj se glavi nalazio dijadem sa svakojakim draguljima, a oko njezi
na su vrata visjele ogrlice i dragocjenosti. Sve to je nosila, odjea i nakit, bilo
je netaknuto, ali je ona sama poradi Allahova gnjeva bila postala crnim kamenom
. Sada ugledam neka otvorena vrata, prema kojima poem. Ona su vodila u stubi te od
sedam stuba. Niz njih siem i dospijem u neku dvoranu, poploenu i opremljenu zlatom
protkanim sagovima. U sredini je stajalo prijestolje od smrekovine, optoeno bise
rima i ukra eno sa dva posve golema smaragda. I ondje se nalazila takoer neka ni a, k
oje je zastor bio obje en na uzici s nanizanim biserima. I ugledam neko svjetlo ka
ko zrai iz ni e, popnem se u nju, i naem jedan dragulj, tako velik, kao nojevo jaje,
koji je le ao na gornjem kraju ni e na nekome malom prijestolju. Od njega je dolazi
la jasna, nadaleko sjajea svjetlost. To je meutim prijestolje bilo oblo eno svakojak
ima svilenim tkaninama, koje su svojom ljepotom zbunjivale gledatelja. Kada sam
sve to vidjela, vrlo sam se zaprepastila. Ali sam zatim ugledala na tome mjestu
jo gorue svijee, i ja sebi reknem:
Mora biti da je netko, bilo tko, zapalio te svijee.
Potom poem dalje i doem u jednu drugu prostoriju. I ja sam istra ivala i obilazil
a po svim prostorijama. Pri tome sam zaboravila na sebe samu od zaprepa enosti nad
svima ovim stvarima, koja me je spopala. I tako sam utonula u misli, sve dok se
nije spustila no. Sada htjednem izai. Ali budui da nisam znala vrata, izgubila sam
bila put, pa sam se vratila natrag prema ni i, gdje su se nalazile gorue svijee. Sje
dnem na postelju i zamotam se u neki
59
Bijelih robova.

209
ii
Sedamnaesta no
pokriva, nakon to sam izgovorila par stihova iz Kur'ana. Zatim htjednem spavati, a
li to nisam mogla. Jer me je muila besanica. Kada je nastala pono, zaujem neki mio
glas, kako pjeva Kur'an. Ali je glas bio posve tih. Obradovana poem prema glasu,
sve dok nisam do la do stanovite odaje, koje sam vrata na la pritvorenima. Otvorim v
rata i pogledam unutra: bila je posrijedi kapela s ni om za molitvu, koja je bila

osvijetljena viseim svjetiljkama i dvjema svijeama, unutra je bio ra iren jedan sag
za molitvu, na kome je sjedio neki mladi, lijep za pogled. I pred njim je le ao na
svom stalku prijepis Kur'ana, iz kojega je on itao. I ja se zaprepastim, da je on
sam izmeu naroda u gradu bio na ivotu, uem i pozdravim ga. A on podigne oi i uzvrat
i moj pozdrav. Tada mu ja reknem:
Ja te zaklinjem onim, to si bio proitao iz Allahove Knjige,
odgovori mi na moje pitanje!
Mladi me meutim pogleda, nasmije i se i rekne:
O Allahova slu kinjo, obavijesti me, zbog ega si ti do la
ovamo. Zatim u ja tebe obavijestiti o tome, to se dogodilo kako
meni tako i narodu ovoga grada i kako sam ja bio spa en.
Ja mu dakle ispripovijedam svoju povijest, i on se nad njome zaprepasti. Zati
m ga ja zapitam o povijesti naroda toga grada, a on odgovori:
Imaj sa mnom jedan as strpljenja, o moja sestro!
Potom zaklopi Svetu Knjigu i spremi je u neku vreu od atlasa. Zatim mi dopusti
da zauzmem mjesto pokraj njega, a ja ga pogledam: gle, on je bio poput Mjeseca,
kada on stoluje na nebu u punoj ljepoti, tako bogat krasotom, tako mekih oblina
. Bio je sladak za pogled poput neke glave eera, ravnomjeran po obliju, kao to je pj
esnik o njegovoj vrsti spjevao u ovim stihovima:
Tuma zvjezda je jednom promatrao, kad li mu se u noi uka e Ljupkodra esni mladi u rasko i
svoje ljepote.
210

Pripovijest najstarije dame

Njemu je dao Saturn njegovu udesno crnu kosu,
I njemu je poklonjena boja mo usa za njegov par sljepoonica.
Mars se bio po urio, da mu obraze ukrasi crveno, A Strijelac mu je poslao strijele
iz njegovih pogleda.
Merkur mu je darovao od sviju najo triji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njeg
a poglede zavidnika.
Tu tuma ostane zbunjen zbog onoga, to je ugledao,
A U tap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio.
Da, zaista, Allah ga je Uzvi eni bio odjenuo u odjeu savr enosti i bio ju je zaokr
u io na njegovim obrazima zraeom Ijupko u, onako kako je o njemu spjevao pjesnik:
Ja se kunem mirisom njegovih kapaka i njegovim vitkim
stasom,
I strijelama, koje on oda ilje arobnom snagom,
Njegovima mekim oblinama, nje nom svjetlo u njegova
pogleda,
Njegovim bijelim elom, njegovim uvojcima, tako crnima i
gustima,
I obrvom, koja mi krade onu jabuicu,
Koja me svladava, bilo da zabranjuje ili zapovijeda,
Njegovima ru iastim obrazima, maljama, tako udesno finima,
I koraljnim usnama, bisernim redovima zubi,
211

Sedamnaesta no
Njegovim vratom i njegovim tijelom, koje se lijepo sagiba, I koje na njegovim gr
udima pokazuje narove cvjetove,
Njegovima te kim bedrima, koja podrhtavaju, bilo da hoda Ili takoer miruje, i njego
vim trbuhom, tako vitkim i lijepim,
Njegovom svilenom ko om i njegovim dahom, tako mekim, Da, svim onim, to ga je uinilo

tako bogatim ljepotom,

Njegovom blagotvornom rukom, rjeito u njegova jezika,
I njegovim plemenitim roenjem, njegovom moi, tako visokom i irokom,
Mo us ima, ako je spravljen, samo od njega svoj miris, Od njegova miomirisa dolazi
zrani oblak od ambre.
Tako takoer zraee Sunce: pred njime ono mora izblijedjeti, Da, ono ne mo e biti nalik
ak niti iveru njegova nokta!
I ja ga pogledam pogledom, koji je u meni probudio tisuu uzdaha e nje. I moje src
e bude obuzeto ljubavlju prema njemu. Ja ga dakle zapitam:
O moj gospodaru, Obavijesti me o onome, o emu sam te
pitala.
On odgovori:
- Slu am i pokoravam se! Znaj, o Allahova slu kinjo, ovaj je
grad bio prijestolnica mojega oca, kralja, kojega si ti vidjela na pri
jestolju, pretvorena poradi Allahova gnjeva u crni kamen. I kralji
ca, koju si ti vidjela u ni i, je moja mati. Ona i sav narod u gradu
bili su magi, i molili su se vatri umjesto Kralju, kojemu je sve
212
+
Pripovijest najstarije dame
/
podreeno. Oni su se zaklinjali vatrom i svjetlo u, sjenom i sunevim ognjem, i kru eim ne
beskim svodom, koji obuhvaa svijet. Moj meutim otac nije imao nijednoga sina, sve
dok nije pred kraj svojega ivota bio blagoslovljen mnome. I on me je odgajao, sve
dok nisam bio odrastao, a srea mi je u svemu izlazila ususret. No ivjela je kod n
as neka ena u vrlo poodmakloj dobi, muslimanka, koja je u nutrini vjerovala u All
aha i njegova Proroka, premda se izvana prikljuivala takoer mojem narodu. Moj je o
tac u nju imao puno povjerenje, jer ju je upoznao kao pouzdanu i estitu, i postup
ao je s njome sa sve veom Ijubazno u. Jer je on zbilja mislio, da je ona njegove vje
re. Kada sam ja dakle bio skoro odrastao, preda me otac pod njezin nadzor i rekn
e: 'Uzmi ga i odgoji i poui ga u pravilima na e vjere. Dobro ga obrazuj i bri no ga n
jeguj!' Tada me stara uzme k sebi i poui me u islamskoj vjeri i Allahovim propisi
ma i enja, abdesta i molitve, takoer mi dadne da napamet nauim Kur'an i rekne: 'Nemoj
slu iti nikomu osim Allahu Uzvi enomu!' Pa kada sam ja to sve primio u sebe, ona mi
rekne: 'Moj sine, skrivaj te stvari pred svojim ocem i ni ta mu ne objavljuj, da t
e on ne bi ubio.' Tako sam ja to pred njim skrivao i ostao pri tome, dok malo da
na potom stara ena nije umrla. Narod je meutim u gradu postajao u svojoj bezbo nosti
i drskosti i svojoj zabludi samo jo gori. Jednoga pak dana, dok su oni jo uvijek
nastavljali tako ivjeti, kad li zauju jednoga glasnika, koji je silnim glasom nali
k na gromku grmljavinu povikao, da su to uli svi blizu i daleko: 'Vi ljudi ovoga
grada, odustanite od obo avanja vatre i molite se Allahu, premilostivom Kralju!' L
jude u gradu spopadne strava, i oni se okupe kod mojega oca, jer je on bio kralj
grada, i upitaju ga: 'Sto znai taj glas jeze, koji smo uli? On nas je potresao pr
ekomjerno u svoje grozovitosti.' On im meutim odvrati: 'Nemojte dopustiti da vas gla
s ispunjava strahom i jezom ili da vas uini odmetnicima od svoje vjere!' Tada se
pognu njihova srca pred rijeima mojega oca, i oni ne odustanu od toga da obo avaju
vatru, nego ostanu tvrdokorni u svome idolopoklonstvu, dok nije pro la cijela godi
na dana, nakon to su uli prvi glas. Tada im odjekne drugi poziv, i oni su ga uli i
jo jedan trei poetkom tree godine. Tako su ga uli u svakoj od tri godine jednom. Ipak
su jo
213
Sedamnaestu no
uvijek ustrajali u svome svetogru, sve dok jednoga dana s osvitom zore nije na nj
ih do la srd ba i gnjev neba. Tada su svi bili pretvoreni u crni kamen, oni skupa sa
svojima kunim ivotinjama, velikima i malima. I od stanovnika ovoga grada nitko ne
bude po teen osim mene jedinoga. Od toga dana, o kome se zbio taj u as, ja dakle ivim
tako, kako me vidi , vazda u molitvi i postu, i zabavljen itanjem Kur'ana. Ali tu
osamljenost, u kojoj nemam nikoga za dru tvo, sada vi e ne mogu podnositi.
Na to ja reknem njemu, koji je zarobio moje srce:

O mladiu, hoe li sa mnom otputovati u grad Baghdad i posjeivati uenjake i poznavat

elje prava, kako bi porastao u mudrosti, razumu i poznavanju vjere? I znaj, da j
e slu kinja, koja pred tobom stoji, gospodarica naroda i da zapovijeda ljudima, u ko
pljenicima i slugama. Imam kod sebe jedan brod, natovaren robom, i zacijelo me j
e sudbina natjerala u ovaj grad, da o tim stvarima dobijem izvje e. Jer to je bilo
unaprijed odreeno, da se mi moramo sresti.
I ja ga nisam prestajala nagovarati na putovanje i blagim rijeima na njega nav
aljivati, sve dok on nije bio spreman i pristao'..."
214
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela
po Kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela

#? W W W w W$ W ?????? WW??W^
osamnaesta no
ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da dama nije odustajala od toga, da ml
adia nagovara, da s njome putuje, sve dok on nije na to pristao. 'Ja sam dakle sp
avala' - tako je ona govorila kalifu
'u onoj noi kraj njegovih nogu, i od veselja
sam jedva znala, gdje sam bila. Kada je meutim osvanulo jutro, mi ustanemo, uemo
u riznicu i uzmemo sve to nije te ko nositi a ipak je od velike vrijednosti. Zatim
siemo od dvorca ka gradu, gdje sretnemo robove i kapetana, koji su bili u potrazi
za mnom. Kada su me oni ugledali, obradovali su se, i ja ih izvijestim o svemu,
to sam bila vidjela. Ispripovijedala sam im takoer povijest mladoga princa i razl
og preobrazbe ovoga grada: ukratko sve, to im se bilo dogodilo. Oni se svi nad ti
me zaprepaste. Kada su meutim moje sestre, ove dvije kuje, ugledale mene uz bok o
noga mladia, postanu ljubomorne i gnjevne i ponu smi ljati protiv mene zlo. Mi dakle
u radosti poemo na palubu. Bili smo silno obradovani, jer smo stekli golema dobr
a, ali je uzrokom moje najvee radosti bio mladi. Zatim smo priekali, sve dok nam ni
je bio povoljan vjetar, razvili smo jedra i zasjekli u more. Moje su sestre sjel
e k meni i mi smo askale. Tada me one upitaju:
- O sestro, to e ti uiniti s tim lijepim mladiem?
215
W
Osamnaesta, no
A ja odgovorim:
Ja ga kanim uzeti za supruga!
Potom se ja okrenem k njemu, priem mu i reknem:
- O moj gospodaru, ja u ti dati jedan prijedlog, tim to ne bih
eljela od tebe do ivjeti nikakvo odbijanje. On je meutim ovaj:
kada stignemo u Baghdad, moj zaviajni grad, tada nudim kao
tvoja robinja sebe samu tebi u sveti brak, i ti meni treba biti
suprug i ja hou biti tvojom suprugom.
On dadne kao odgovor:
Slu am i pokoravam se!
I ja se obratim svojim sestrama i reknem im:
- Meni je ovaj mladi dovoljno. Svatko, tko posjeduje od
mojega dobra, mo e to zadr ati!
One mi odvrate:
- Ti si ispravno postupila.
- Ali su smi ljale protiv mene zlo. Mi smo dakle stalno jedrili dalje uz povol
jan vjetar, sve dok nismo iz Mora Opasnosti uplovili u More Sigurnosti. Zatim sm

o samo jo malo dana bili na putu, dok se nismo na li blizu kod grada Basre. Njegove
su zidine ve vidljivo le ale pred nama, kada se nad nama spustila veer. im nas je da
kle svladao san, dignu se moje sestre, ponesu mene s mojim krevetom i bace me u
more. I isto uine s mladim princem. On meutim nije znao dobro plivati i utopio se.
I Allah ga primi meu svjedoke vjere60. A ja, kamo sree da sam se ja ipak s njime
utopila! Alije Allah odredio da ja budem spa ena. Jer kada sam se na la u moru, On d
opusti da mi padne u dio neka daska, na koju sam se uzverala. I valovi su me bac
ali ovamo i onamo, sve dok me nisu izbacili na obalu nekog otoka. Ostatak sam te
noi tumarala naokolo po otoku. Pa kada je svanulo jutro, ugledam neku stazu,
To jest: medu muenike.
216
Pripovijest najstarije dame
tako usku, da je po njoj upravo mogla stupati ljudska noga. Ta je tvorila vezu o
toka s kopnom. im je sada iza lo sunce, ja na sunevoj toplini osu im svoje haljine, po
jedem od otokoga voa i popijem od njegove vode. Zatim sam hodala stazom i i la tako
dugo, dok se nisam na la blizu kopna. Kada je meutim izmeu mene i grada bilo jo samo
dva sata puta, gle, tu se iznenada ustremila na mene neka velika zmija, tako deb
ela kao stablo da-tuljine palme. Dok je tako dolazila prema meni, vidjela sam da
sklizi as^ia desno as na lijevo, sve dok mi nije bila posve blizu. A njezin je je
zik visio pedalj daleko iz njezinih usta prema tlu i cijelom se du inom vukao kroz
pra inu. A iza nje se nalazio neki zmaj, koji ju je progonio. On je bio dugaak i t
anak, otprilike du ine jednog koplja. Ona je pred njim bje ala i okretala se nadesno
i nalijevo, ali ju je on ve pograbio za rep. Tada joj poteku suze i jezik joj se
jo du e izvjesi, jer je tako urno bje ala. Mene obuzme suut prema njoj, i tako zgrabim
neki kamen i bacim ga prema glavi zmaja, koji na mjestu skona. Tada zmija razvij
e dva krila i letjela je prema nebu, sve dok mi nije i ezla s oiju. Ja meutim sjednem
puna zaprepa enja nad ovom pustolovinom. Jer bila sam umorna i pospana, i tako na
neko vrijeme zaspem. Ali kada sam se probudila, ugledam neku djevojku kako mi sj
edi do nogu. Ona je imala sa sobom dvije kuje i trljala moje noge. Tada se ja pr
ed njom zastidim, uspravim se i upitam je:
Sestro, tko si ti?
A ona odgovori:
- Kako si me brzo zaboravila! Ja sam ona, za koju si ti izvela
jedno dobro djelo. Ti si posijala usjev zahvalnosti i ubila mojega
neprijatelja. Jer ja sam ta zmija, koju si ti oslobodila od zmaja. Ja
sam d innica, a taj je zmaj bio d inn. On je bio moj neprijatelj, i
moje je spasenje do lo jedino zahvaljujui tebi. im si me meutim
ti od njega oslobodila, odletjela sam na vjetru prema brodu, iz
kojega su te bacile tvoje sestre, i prenijela sam sve, to je bilo
unutra u tvoju kuu. Brod sam potopila, a tvoje sam sestre pretvo
rila u ove dvije kuje. Jer ja znam sve, to si ti od njih do ivjela.
Mladi se meutim utopio.
217
Osamnaesta no
Zatim mene i obje kuje podigne uvis i odnese nas na krov moje kue. U unutra njos
ti meutim kue pronaem sva dobra, koja su se bila nalazila na brodu, a da se ni ta nij
e izgubilo. Zatim ona, koja je bila zmija, meni rekne:
- Tako mi znakova, koji su urezani na prstenu na ega gospo
dara Sulaimana61 mir bio s njim!
ako ti svakoga dana ne
udjeli svakoj pojedinoj od ove dvije kuje trista udaraca, tada u ja
doi i tebe zaarati jednako tako kao i njih.
Ja odvratim:
Slu am i pokoravam se!
I otada, o gospodaru pravovjernih, ja nikada nisam propustila, da njima dodij
elim taj broj udaraca. Ali imam suuti prema njima, i one znaju da to nije moja kr
ivnja, kada bivaju bievane, i to mi opra taju. To je moja povijest i moja pria!'
Kalif dospije zbog nje u zaprepa enost. Zatim on rekne drugoj dami:
A ti, kako si ti do la do o iljaka na svome tijelu?

Tada od nje bude zapoeta

VRATARICINA PRIPOVIJEST.
'O gospodaru pravovjernih, imala sam oca, koji mi je kod svoje smrti ostavio
za sobom veliko bogatstvo. Ja sam poslije njegove smrti ostala jo kratko vrijeme
neudatom a zatim sam se vjenala s jednim ovjekom, koji je va io kao najbla eniji meu sv
ojim suvremenicima. Godinu sam dana dugo ivjela s njime. Tada umre i on, i moj je
udio u njegovu nasljedstvu iznosio prema svetom zakonu
61 Sulaiman ibn Daud (Salamun sin Davidov) je u islamskom svijetu osobito
na glasu zbog svoje moi nad kraljevstvom duhova.
218

Vmtariina pripovijest
>amdesettisua dinara u zlatu. Tako sam ja postala prebogatom, .-. glas se o meni
pro irio posvuda. I ja dadnem sebi napraviti deset haljina, od kojih je svaka poj
edina stajala tisuu dinara. No jednoga dana, kada sam sjedila kod kue, gle, ue k me
ni neka stara :-:-na. obraza, koji su bili upali, obrva siroma nih dlakama. Njezin
e su oi bile izbuljene, a njezini su zubi bili ispali. Puno je mrlja bilo r.; ezi
no lice, svjetlost njezinih oiju mutna, a njezina je glava bila '.. edno zamazana
smolom. Njezina je kosa bila pepeljastosiva, : ezino tjelo ugavo, njezina se boj
a neprestano mijenjala. Njezin je stas bio pogrbljen, njezin nos povij en, kako
je jednom pjesnik o njoj povikao:
Nesretne li starice! Njoj nee oprostiti njezina mladost,
A o svome se smrtnom asu nee obradovati nikakvoj milosti.
Ona jamano mo e tisuom mula, koje su se dale u bijeg,
zahvaljujui snazi svojih lukavstina ovladati s pomou kakve paukove niti.
im je stara u la, pozdravila me je, poljubila preda mnom tlo i rekla mi:
- Ja kod kue imam jednu ker siroe, a spremila sam za danas nano njezinu svadbu i
nevjestinsku povorku. Mi smo meutim u ovome gradu stranci i ne poznajemo nijednog
a njegovog stanovnika, pa je na e srce slomljeno. Tako ti sebi zaslu i nagradu neba
i budi prisutna kod njezine nevjestinske povorke. I kada dame na ega grada uju, da
si ti do la, tada e se pojaviti takoer one. A ti e izlijeiti njezin jad, jer je ona o al
a srca, i nikoga nema osim Allaha Uzvi enoga!
I ona je plakala i ljubila mi noge i izgovarala je ove stihove:
Tvoj nam je dolazak ast, I to emo mi objelodaniti.
219
- Ja u, ako tako ushtjedne Allah Milostivi, za nju uiniti jo
pone to vi e. Ja u je sa svojim haljinama, svojim nakitom i svojom
opremom dovesti k njezinu suprugu.
Tada se stara obraduje, pa sagne glavu sve do mojih nogu, poljubi ih i rekne:
utje
ini
te.
I
e i

- Allah ti uzvratio dobrim i utje io tvoje srce onako, kako si ti

ila moje! Ali, o gospodarice, nemoj se brinuti, da mi tu uslugu
u ovaj sat. Predveer budi spremna, zatim u ja doi i povesti
ona mi poljubi ruku i ode svojim putem. Ja se dakle uredim. I zatim stane v
starica, koja se bila vratila, pred mene i rekne:

- O moja gospodarice, gledaj, gradske su dame stigle. Jer ja

sam im rekla, da e ti biti prisutna, i tada su se obradovale. Sada
te oekuju i i ekuju tvoj dolazak.
Tada ja prebacim oko sebe svoj ogrta i uzmem sa sobom svoje djevojke. I ja sam
i la, dok nismo do li u neku ulicu, dobro poprskanu i isto pometenu, a zrak je u njo
j bio pokretan svje im dahom. Zatim uemo na neka vrata, nadsvoena kupolom od mramorn
og kamena, vrste gradnje, i doemo do vrata palae, koja se uzdizala uvis od zemaljsk
og tla, sve dok se nije gubila u oblacima. A povrh su vrata stajali ispisani ovi
stihovi:

Ja sam kua, izgraena za radosti, Svo je moje vrijeme za u itak i veselje.

U mome dvori tu tee jedan izvor S vodom, koja oslobaa od briga.
220
Vratariina pripovijest
Na njemu poiva oprava od anemona I mra, od narcisa i krizantema.
im smo prispjele do vrata, stara pokuca, i bude nam otvoreno. Mi uemo i naemo st
anovito predvorje, koje je bilo oblo eno sagovima. Ondje su visjele gorue svjetiljk
e, i ondje su stajali svijenjaci, optoeni draguljima i biserjem. Pro le smo kroz pre
dvorje i zatim u le u neku dvoranu, koja nema sebi ravne. Ona je bila zastrta i po
krivena svilenim sagovima. Ondje su visjele gorue svjetiljke, i ondje su stajali
svijenjaci u dvostrukim redovima. Na gornjem je kraju dvorane stajala neka postel
ja od smrekovine, koja je bila ukra ena biserima i draguljima i natkrovljena balda
hinom od atlasa s u ivenim biserima. Jedva da smo to vidjele, kad li izae iz baldah
ina neka mlada djevojka. Ja je pogledam, o gospodaru pravovjernih, i gle, ona je
bila savr enija nego Mjesec, kada postane U tapom, i njezino je elo bilo nalik jutar
njoj svjetlosti, kada zasja na nebu, tako kako je rekao pjesnik, kada je pjevao:
Ti bi jamano bila odreena za ahovu nevjestinsku odaju, Medu izabranicama kralja Per
zijanaca najpristalija djeva!
Ona nosi na svojim obrazima crvene ru ine latice. Kako su ipak lijepi ti obrazi u
odjei boje zmajeve krvi!
Ona je vitka, a njezini pogledi sjaju tamno i sanjarski. Ona ujedinjuje u samoj
sebi rasko svih ljepota.
To je kao da joj njezini uvojci lebde preko ela, Kao preko jutra radosti no puna b
riga.
Tada djevojka sie iz baldahina i rekne mi:
221
Osamnaesta no
Dobrodo la i srdaan pozdrav mojoj sestri, obljubljenoj,
presvijetloj!
Zatim ona izgovori ove stihove:
Da je kua znala, tko e je posjetiti, ona bi se obradovala I bla ena bi poljubila mje
sto, na koje si ti stupila.
Ona bi nijemim jezikom govorila i glasno objavljivala: Neka si od srca dobrodo la
plemenita, velikodu na go o!
Potom ona sjedne i rekne mi:
Moja sestro, gledaj, ja imam jednoga brata, koji je tebe
povremeno viao na svadbama i o blagdanima. On je mladi, ljep i
nego ja, a njegovo se srce rasplamsalo u arkoj ljubavi prema tebi,
jer je dobrostivi udes u tebi sjedinio svaku ljepotu i ljupkost. On je
douo, da si ti gospodarica meu svojim narodom, a on je takoer
gospodar meu svojim narodom. Stoga bi on elio svoj ivot sveza
ti o tvoj. I tako je on smislio ovu lukav tinu, da mene dovede u
dodir s tobom. On se eli s tobom vjenati prema propisima Allaha
i njegova Proroka. A u onome, to je ispravno, ne le i nikakva
sramota.
Kada sam ja meutim ula njezine rijei i vidjela, da sam u kui zarobljena, odvratil
a sam:
Slu am i pristajem!
Ona se obraduje i pljesne rukama. I otvore se stanovita vrata, i izae neki mla
di, u cvijetu mladosti, obuen u predivno ruho. Lik, posveen ravnomjernosti, ljepoti
i dopadnosti, ljupkosti i savr enosti, najnje nijoj prijaznosti, obrva ravnih kakvo
m luku, koji je spreman za odapinjanje strijele, i oiju, koje sva srca opinjuju aro
lijom, koju im je poklonila dopu tena magija62, tako kako neki pjesnik o njemu rav
nom ka e:
>
62 Bijela magija, za razliku od crne (gre ne) magije.

222
Vmtariina, pripovijest
Njegovo je lice ravno Mladomu Mjesecu, Poput bisera je bogat zraeom ljepotom.
A kako ipak divno kazuje onaj pjesnik:
Nagrada za ljepotu je njegova. Slavljen je Allah I Uzvi en, jer ga je On stvorio i
dao mu oblije.
On je darove svake ljupkosti samo u njemu sjedinio. Svi su ljudi zbunjeni poradi
snage njegove ljupkosti.
Sama mu je ljepota napisala na njegove obraze:
'Svjedoim, da nema nijednoga ljepotana osim njega jedinoga.'
Kada sam ga ugledala, moje se srce priklonilo njemu, i ja ga zavolim. On sjed
ne pokraj mene, i ja sam neko vrijeme s njim govorila. Zatim djevojka ponovo plj
esne rukama, i gle, otvore se neka pokrajnja vrata, i pojavi se kadija sa etiri s
vjedoka. Oni nas pozdrave, sjednu i sastave brani ugovor izmeu mene i mladia i odu.
Tada se mladi obrati meni i rekne:
i
e
m

- Zakuni se, da nikada nee pogledati nekoga drugoga osim mene, niti mu poklonit
svoju naklonost!
Neka bude blagoslovljena na a no! Zatim nastavi:
Moja gospodarice, ja ti moram postaviti jedan uvjet. Ja ga upitam:
Moj gospodaru, kakav to uvjet? Tada se on digne, donese mi jedan prijepis Svet
Knjige i

Osamnaesta no
r
To mu se ja zakunem, i on se silno obraduje i zagrli me, dok je ljubav prema
njemu obuzela cijelo moje srce. Tada budu pred nas postavljeni stolovi, i mi smo
jeli i pili, dok se nismo zasitili. Pa kada je do la no, on me odvede u nevjestins
ku odaju, i ljubio me je i grlio neprestano sve do jutra. Tako sam s njime ivjela
ivotom sree i radosti punih mjesec dana. Tada ga meutim zamolim za dopu tenje, da od
em na bazar i da si kupim neke tkanine, i on mi za to dadne dopu tenje. Tako ja na
vuem na sebe ogrta, uzmem sa sobom staru i jednu robinju, odem na bazar i sjednem
ondje u duan nekoga mladog trgovca, kojega je stara poznavala. Jer ona mi je rekl
a:
- Otac je ovoga mladia umro, kada je on bio dijete, i ostavio
mu je za sobom golemo bogatstvo. On ima golemu zalihu roba, i
kod njega e nai ono, to tra i , jer nitko na itavome bazaru
nema ljep e tkanine od njega.
Potom njemu ona rekne:
Poka i ovoj dami najskupocjenije tkanine, koje posjeduje !
A on odgovori:
Slu am i pokoravam se!
Sada ona pone pjevati o njegovoj slavi. Ali ja reknem:
Mi ne elimo od tebe slu ati o njegovoj slavi. Mi emo to, to
mi trebamo, od njega uzeti i vratiti se kui.
On mi dakle donese sve, to sam tra ila. I ja mu ponudim njegov novac, ali se on
sustegnuo, da bilo to uzme, i rekne:
Ovo danas neka bude od mene va gostinski dar! Ja meutim reknem staroj:
Ako on nee novac, tada mu vrati tkanine!
Tako mi Allaha - uzvikne on - ja od tebe neu ni ta uzeti.
Ali sve to poklanjam za jedan jedini poljubac. Jer taj mi je skupo
cjeniji od svega, to se nalazi u mome duanu.
Stara upita:
to bi ti koristio taj poljubac?

224
Vmturicina pripovijest
Ali meni pri apne:
Moja keri, uje li to taj mladi ka e? Sto bi ti to uope
na kodilo, ako bi on zadobio od tebe jedan poljubac a ti dobila
ono, to eli ?
Ja meutim reknem:
Zar ti ne zna , da sam ja obvezana zakletvom?
Ona dadne kao odgovor:
Pusti ga da te poljubi, ali nemoj s njime govoriti. Tako te ne
pogaa nikakva krivnja, a ti e zadr ati svoj novac!
I nije odustajala od toga, da mi stvar prikazuje lijepom, sve dok ja nisam tu
rnula glavu u zamku i na to pristala. Zatim za mirim i sakrijem od ljudi svoje lic
e iza jedne strane svog ogrtaa. On dakle ispod moga ara polo i svoja usta na moj obr
az. Ali kada me je poljubio, tako me je estoko ugrizao, da mi je otkinuo s obraza
komad mesa. Tada se ja onesvijestim. Ali me stara prihvati u svoje ruke. I kada
sam do la k sebi, vidjela sam da je duan zakljuan, a stara mi posvjedoi svoje aljenje
i rekne:
Allah je odvratio jo gore!
Zatim ona nastavi:
- Doi, daj da idemo kui! Prikupi sranosti, prije nego to postane predmetom ogovara
nja. A kad prispije kui, lezi i pravi se bolesnom, ja u preko tebe pru iti pokriva i d
onijeti neki lijek, kojim e izlijeiti taj ugriz i ubrzo ponovo biti zdravom! Tako j
a nakon nekog vremena ustanem, u krajnjoj zabrinutosti. I spopadne me strah, ali
sam polako i la dalje, sve dok nisam stigla kui. Ondje sam odmah legla kao da sam
bolesna. Kada je meutim pala no, doe moj mu i upita:
- Sto je to, to ti se dogodilo, moja gospodarice, na tom izlasku?
Ja mu odvratim:
Nije mi dobro, boli me glava.
225
Osamnaesta no
On pak zapali svijeu, prie mi blizu, pogleda me i rekne:
- Kakva je to rana, koju vidim na tvome obrazu, i ba na najnje nijem dijelu?
Nato ja reknem:
- Kada sam danas iza la s tvojim dopu tenjem, da kupim tkanine, udarila me neka
drvima za lo enje natovarena deva, razde-rala moj zar i ranila mi obraz, kao to ti
to vidi . Jer zaista, ulice su ovoga grada uske.
- Sutra u - povie on - otii k namjesniku ovoga grada i rei mu, da mora sve proda
vae drveta ovoga grada objesiti na vje ala.
- Za volju Allahovu - reknem ja
ne tovari na sebe nikakvu krivnju! U istini
sam jahala na nekome magarcu, i on se sa mnom spotaknuo, tako da sam ja pala na
zemlju. A udarila sam o komad drveta, koji mi je razderao obraz i nanio ovu ranu
.
- Onda u - rekne on - sutra otii D a'faru Barmekidu i ispripovijedati mu priu, pa
e on dati ubiti sve gonie magaraca u ovome gradu.
- Hoe li ti - reknem ja - za volju mene sve te ljude uni titi? To to mi se dogodi
lo, ipak se zbilo po volji i odluci Allahovoj.
Ali on priklopi:
To ne ide drugaije.
Pa po to je skoio na noge, navaljivao je na mene rijeima tako dugo, dok se ja nis
am zgrozila i uporabila estoke rijei protiv njega. Tada meutim, o gospodaru pravovj
ernih, on spozna, kako je to sa mnom stajalo, i uzvikne:
Ti si pogazila svoju zakletvu.
I on istisne jedan glasan krik. Tada se otvore neka vrata, i iz njih izae seda
m crnih robova, tima on zapovijedi da me pograbe s kreveta i da me bace nasred s
obe. Nato on naredi jednom robu, da me uhvati za ramena i da mi sjedne do glave.
I jednomu drugomu, da sjedne na moja koljena i da mi vrsto pridr i noge. Zatim doe

trei s maem u ruci. Tomu on rekne:

226
Vmtariina pripovijest
Moj prijatelj iu, pogodi je i rasijeci je na dva dijela, i svaki
neka uzme jedan dio i baci ga u Tigris, da ga pojedu ribe! To je
r.agrada za onoga, koji gazi zakletvu i ljubav.
I njegov bijes jo vi e poraste, i on rekne ove stihove:
Ako bih ja morao svoju ljubav dijeliti s nekim drugim, I upao bih je sebi iz du e, sm
jesta bih umro od patnje.
I rekao bih joj: 'O du o, moja je smrt plemenita!
Ni ta dobro ne donosi ljubav, ako se s protivnikom nalazi u
zavadi.'
Nato on jo jednom rekne robu:
Pogodi je Sa'd!
Kada je rob na taj nain bio siguran u zapovjed, on se nagne k meni i rekne:
O moja gospodarice, izgovori oitovanje vjere, i ako eli jo bflo kakve odredbe pol
uiti, tada mi ih imenuj. Jer zaista, ovo je :voj posljednji as.
Dobri robe - reknem ja - priekaj sa mnom jo koji asak, da ti mogu izrei svoje pos
ljednje elje!
Zatim ja podignem glavu i vidim, kako to sada sa mnom stoji, i kako sam ja iz
najvee sree bila sunovraena u najdublju sramotu. Tada poteku moje suze i ja gorko
zaplaem. Moj me meutim mu pogleda oima gnjeva i rekne stihove:
Reci njoj, koja je na u ljubav prezrela i odbila,
I koja je jednomu drugom prijatelju dala da padne u dio
njezina naklonost:
V,.
'Dosta nam je tebe, prije nego to si nam uinila tako ne to. Sto se izmeu nas dogodilo
, ve odavno mi se gadi!'
227
Osamnaesta no
Kada sam ja to zaula, o gospodaru pravovjernih, zaplakala sam, pogledala ga i
izrekla ove stihove:
Ti si me odvojio od ljubavi i mirno si se opustio.
Ti si mi uinio ranjene kapke besanima i zatim si spavao.
Ti si pustio da k mojemu oku svraaju budne noi. Ipak te moje srce nije zaboravilo,
a moje suze teku.
Ti si sklopio sa mnom savez, da e uvati vjernost. Ipak kada si zaposjeo moje srce,
tada si me izdao.
Ljubila sam te kao kakvo dijete a ni ta nisam znala o ljubavi. Stoga me ne ubijaj.
Ja sam u ljubavi uenik!
Molim te za volju Allaha, ako umrem, tada napi i Na mome grobu natpis: 'Ovdje poiva
rob ljubavi.'
Mo da pristupi neki o alo eni, koji poznaje ljubavne patnje, k srcu neko zaljubljene i i
madne za mene smilovanja.
Kada sam zavr ila svoju pjesmu, iznova sam zaplakala. Ali kada je on poslu ao pje
smu i vidio mene plakati, uhvati ga bijes nad bijesom, i on izgovori ove stihove
:
Ljubimicu srca nisam napustio od dosade u samovolji. Ne, ona je poinila zloin, koj
i je doveo do raskida.
Ona je eljela imati u na oj ljubavi jo jednoga suputnika: Ali vjera mojega srca nije
sklona mnogobo tvu.
)
228
Vratariana pripovijest
Kada je on zavr io svoje stihove, ja sam opet zaplakala i pred njim se poni avala
. Jer ja sam govorila sebi samoj:

Rijeima u djelovati na njega. Tada e mi on mo da ipak

otpustiti smrt, makar mi i sve uzeo, to posjedujem. Zato mu se
potu im, to sam podnijela, i izreknem stihove:
Tako ti tvoga ivota, kada bi bio pravedan, pustio bi me da
ivim.
Ali ako je rastanak odluen, nee biti nikakva pravednika.
Ti si muku ljubomore natovario na mene, ipak dopusti da ti se
ka e:
Ja sam preslaba ipreumorna da nosim vlastitu ko ulju.
Ja nisam zaprepa ena time, to moram umrijeti. Mene bi samo
Zaprepastilo jedino to, ako bi se moje tijelo bez tebe moglo prepoznati.
Kada sam zavr ila svoju pjesmu, opet sam plakala. Ali me je on pogledao, povika
o je na mene i grdio me je i izrekao ove stihove:
Ti se okree od mene prema ljubavi jednoga drugoga, Ti si prouzroila rastanak. Ja ip
ak nisam tako postupao.
Ja u te napustiti, kao to si ti mene prva napustila. I ivjet u bez tebe, tako kako t
i ivi bez mene.
Neku u drugu ljubiti, kao to si ti nekoga drugoga ljubila.
Ljubavni lom nisam ja natovario na sebe, nego na tebe.
JKada je zavr io svoje stihove, on robu jo jednom dovikne:
Raskoli je i oslobodi nas od nje! Jer ona nam ni ta vi e ne
vrijedi!

229
^^^

^^F
Osamnaesta no

r
Ali dok smo mi jo , o gospodaru pravovjernih, jedno drugomu naizmjence govorili
u stihovima i kada sam se ja ve pripremila za smrt, oprostila se sa ivotom i svoj
u stvar povjerila Allahu, gle, tada strmoglavo ue stara, baci se mojemu mu u pred n
oge, poljubi mu ih, zaplae i povie:
- O moj sine, tako ti moje negda nje njege i tako ti moje
slu be tebi, oprosti ovoj eni! Jer zaista ona nije poinila nikakvu
krivnju, koja bi zaslu ivala takvu sudbinu. Ti si jo vrlo mlad
ovjek, i ja se bojim, da e njome na sebe natovariti krivnju. Jer
ka e se: 'Tko ubija, taj treba biti ubijen.' Sto ima za tebe na toj
razvratnici? Pusti je od sebe da ode i prognaj je iz svoje pameti i
svojega srca!
Zatim je plakala i nije odustajala od toga da na njega navaljuje, sve dok on
nije popustio i rekao:
- Ja joj opra tam. Ali ja moram na njoj ispisati trag, koji e joj
na njoj ostati za itav njezin ivot.
Tada zapovijedi robovima da me povlae po podu, da mi deru haljine i da me ispru e
. Pa dok su me robovi vrsto dr ali, donese mladi granu gunje, navali njome na moje t
ijelo i neprestano je udarao po leima i bokovima, sve dok od siline udaraca nisam
izgubila svijest i posumnjala u ivot. Zatim on zapovijedi robovima, da me moraju
odmah nakon poetka sumraka odnijeti, sa sobom uzeti staru, koja im mo e pokazati p
ut, i mene baciti u kuu, koju sam ranije nastavala. I oni uine prema naredbi svoje
ga gospodara, bace me u moju kuu i odu svojim putem. Ja meutim ostanem le ati u svoj
oj nesvijesti, sve dok nije svanuo dan. Zatim sam obraivala svoje rane flasterima
i lijekovima i nastojala izlijeiti svoje tijelo. Ali su moji bokovi zadr ali o iljke
od pruta, kao to si ih vidio. Ipak sam etiri mjeseca dugo le ala bolesna i prikovan
a za ) krevet, sve dok se naposljetku nisam oporavila i postala zdrava. Potom sa
m po la ka kui, u kojoj mi se to sve dogodilo, i naem je opusto enom. Ulica je bila od
poetka do kraja poru ena, a na mjestu je kue le ala gomila kr a od ru evine. Kako se to d
ogodilo, nisam mogla saznati. Tada sam oti la k ovoj svojoj sestri s oeve strane i

kod nje na la ove dvije crne kuje. Pozdravila sam je i izvi230

Vratariina pripovijest
jestila je o tome, to mi se dogodilo, i ispriala joj cijelu moju povijest. Ona odg
ovori:
- Draga sestro, tko je taj, koji je izbjegao nemilostivost vremena? Hvala nek
a je Allahu, da si odatle umakla sa ivotom.
I ona rekne:
Udes je uvijek takav. Podnosi ga sa sti~pljivo u,
Ako izgubi svoje dobro ili se mora rastati od ljubljenoga!
Zatim mi ona ispripovijeda svoju vlastitu priu i sve, to joj se dogodilo s njez
inim sestrama i kako su bile pretvorene u kuje. I mi smo ivjele zajedno, a da nik
ada opet nismo govorile o braku. Nakon nekoga nam se vremena meutim prikljuila ova
dama, domaica, koja svako jutro izlazi i kupuje nam sve stvari, koje trebamo za
dan i no. I tako smo ivjele sve do juera njega dana. Toga je dana na a sestra iza la kao
obino, da za nas kupuje. I zatim se dogodilo ono, to nam se dogodilo, zahvaljujui d
olasku nosaa i ova tri redovnika-prosjaka. Mi smo s njima brbljale, pustile smo i
h da uu k nama i izda no smo ih astile. Ali to je bio tek jedan mali dio noi minuo, k
ad li stignu k nama tri po tovanja dostojna trgovca iz Mosula i ispriaju nam svoju
povijest. Mi smo s njima askale, ali samo pod jednim uvjetom, koji su oni povrije
dili. Tada smo s njima postupile primjereno njihovu ga enju povjerenja. Ali smo ih
sve upitale o njihovim do ivljajima. I oni su nam ispriali svoje povijesti i to im
se bilo dogodilo. Potom smo im oprostile. Tako su oni od nas oti li, a danas smo u
jutro bile neoekivano dovedene od tebe. I to je na a povijest!'
Kalif se meutim nad time zaprepasti i naredi, da pripovi-jedanjebude zabilje eno
i pohranjeno u njegovu pismohranu..."
Tu primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je poela po
Kraljevu dopu tenju.
^^Y
231

Ipak, kada je zapoela

n ss
devetnaesta no
ehrezad nastavi ovako:
"Doprlo mi je do u iju, o sretni Kralju, da je kalif naredio, da se cijela ta p
ovijest zabilje i u godi njake i da se pohrani u kraljevskoj pismohrani. Zatim meutim
upita najstariju djevojku:
Zna li gdje se nalazi d innica, koja je zaarala tvoje sestre?
Ona odgovori:
O gospodaru pravovjernih, ona mije dala jedan uvojak svoje
kose i rekla: 'Ako ti ikada po eli da se ja pojavim, tada spali jednu
od ovih vlasi, i ja u bez odgaanja biti kod tebe, pa makar se
nalazila i s onu stranu planine Kaf63.'
Tada kalif rekne:
Donesi mi vlas!
Dama je donese. I kalif je uzme i spali je. Cim se meutim podigao miris gorue v
lasi, kad li palaa zadr e. ula se buka i tresak, i gle, tu se pojavi d innica. Budui da
je bila muslimanka, ona rekne:
63 Ta se planina nalazi na kraju svijeta i iza nje nema vi e niega

Mir neka je s tobom, o Allahov zastupnice!

Devetnaesta no
A on odgovori:
Neka je mir takoer s tobom i Allahova milost i Njegov
blagoslov!
Zatim ona nastavi:
Znaj, ova djevojka je posijala za mene usjev dobrote, i ja joj
to ne mogu dovoljno uzvratiti, jer ona me je spasila od smrti i ubila
mojega neprijatelja. No ja sam vidjela kako su njezine sestre s
njome postupile, i ja sam na to gledala kao na svoju obvezu, da
izvr im nad njima osvetu. Najprije sam htjela obje ubiti, ali sam se
zabrinula, da e joj to biti odve te ko podnijeti, pa sam ih tako
zaarala u kuje. Sada meutim, ako ti eli njihovo osloboenje, o
gospodaru pravovjernih, tada u ih ja tebi i njoj za ljubav oslobo
diti. Jer ja pripadam muslimanima.
Kalif odgovori:
Oslobodi je, a poslije toga emo se pozabaviti stvarju tuene
ene i sve tono istra iti. Ako se ona ispostavi kao istinita, tada u
ja na onome, koji joj je uinio nepravdu, obaviti za nju naplatu.
D innica nastavi:
O gospodaru pravovjernih, ja u njih osloboditi, a tebi u
takoer otkriti onoga, tko je s ovom djevojkom tako postupao i
njoj uinio nepravdu i uzeo joj ono, to je posjedovala. Jer on tebi
stoji najbli e od svih ljudi!
Potom d innica uzme zdjelu vode i izgovori nad njome stanovitu aroliju i promrml
ja rijei, koje ja nisam razumjela. I ona po kropi nju ke tih kuja i rekne:
Vratite se u va e prija nje ljudsko oblije!
Tada se one povrate u oblija, koja su imale prije. Zatim d innica rekne:
O gospodaru pravovjernih, zaista, taj koji je istukao ovu
djevojku, to je tvoj sin el-Amin, el-Ma'munov brat. On je uo o
njezinoj ljepoti i ljupkosti i uporabio prema njoj stanovito lukav
stvo, i vjenao se s njome prema zakonu. Njemu se ne mo e pred234
Vmtariina pripovijest
bacivati nikakva krivnja, ako ju je istukao. Jer on joj je postavio uvjet i uzeo
od nje sveanu zakletvu, da jedno nee initi. Ona je meutim prekr ila zavjet, i tada ju
je htio ubiti. Ipak se je pobojao \llaha Uzvi enoga, izbievao ju je na ovaj nain i
poslao ju je natrag u njezinu kuu. To je povijest druge djevojke. Ali Allah zna n
ajbolje.
V
Kada je kalif uo te d inniine rijei, on dospije u krajnje za-epa enje i rekne:
- Neka je hvala Allahu Uzvi enomu i Svemonomu, koji mije bio milostiv i koji je
izvr io, da ove dvije djevojke budu osloboene i^aranosti i muenja, i koji me je u svo
joj milosti upoznao s povi-:->u ove djevojke! Sada u ja, tako mi Allaha, uiniti jed
an in, koji e biti zabilje en poslije moje smrti. Nato on dadne dovesti svojega sina
el-Amina i upita ga o prii druge djevojke. I on ispria sve u skladu s istinom. Za
tim kalif dadne pozvati pred sebe kadije . svjedoke, isto tako tri redovnika i p
rvu djevojku s njezinim sestrama, koje su bile zaarane. I on vjena te tri sa tri r
edovnika-pro->;aka, koji su bili izvijestili, da su oni bili kraljevi, i ove ime
nuje komornicima na svojem dvoru i dodijeli im prihode i sve, to su trebali, a da
dne im stanove u palai u Baghdadu. I djevojku s o iljci-ma vrati on svojemu sinu el
-Aminu, i obnovi izmeu njih brak i njoj dadne bogatstvo i nalo i da se iznova izgra
di kua jo ljep e :ego prije. Ali on sam uzme za enu domaicu i u istoj noi s njome odspa
va. I sljedeega joj dana odredi jednu kuu i robinje za poslu ivanje, ustanovi za nju
prihode i dadne joj mjesto meu svojim suprugama. Narod se zaprepasti nad kalifov
om veliko-u u, njegovom prirodnom dobrotvorno u i njegovom mudro u. Kalif meutim ponovi
ovijed, da se sve te povijesti unesu u anale."

Tu rekne Dinazad svojoj sestri ehrezadi:

"O sestro, tako mi Allaha, to je jedna lijepa i ljupka pria, kakva se jo
nije ula. Ipak, molim, ispriaj mi sada jo neku novu priu, da nam skrati
ih sati ove noi!"
Ona odgovori:
"S najveom rado u, ako mi Kralj to dopusti."
235

nikada
ostatak budn

Devetnaesta no
Kralj meutim rekne:
"Ispriaj svoju priu, i ispriaj je brzo!"
Tako Sehrezad pone
PRIPOVIJEST 0 TRIMA JABUKAMA.
"Pripovijeda se, o najvei Kralju sada njeg vremena, koji svoje ime daje stoljeu i
vijekovima, da je kalif Haran er-Ra id jedne noi dao pozvati svojega vezira D a'fara
, i da mu je rekao:
elio bih sii u grad i ljude iz naroda pitati o onima, kojima
je povjerena vlast nad njima. I svakoga emo, zbog kojega se budu
tu ili, smijeniti s njegove slu be, a kojega budu hvalili, mi emo ga
unaprijediti.
D a'far odgovori:
Slu am i pokoravam se!
Tako izae izae sa D a'farom i Masrurom dolje u grad, i oni su prolazili kroz baza
re i ulice. I kada su i li kroz neku usku uliicu, ugledaju vrlo starog ovjeka s riba
rskom mre om i ko arom na glavi, i sa tapom u ruci. I dok je polako tuda prolazio, on
izrekne stihove:
Oni mi dabome govore: 'Ti si u svijetu
Zahvaljujui svojemu znanju ba kao no obasjana mjeseinom.'
Ja ka em: 'Pustite me na miru sa svojim pripovijestima! Znanje bez moi ipak ni ta ne
znai!
Kad bi se zalo ilo mene i sa mnom moje znanje, Ktomu svaka knjiga i pribor za pisa
nje
236
Pripovijest o trima jabukama
Za jednodevni kruh zalog bi se vratio,
Bacilo bi ga se za papir, na kome stoji odbijenica,
Siroma nomu
o vidite, udes siromaha, ivot siromaha, kako je ipak alostan!
U ljetu, tada mu nedostaje svagda nji kruh, U zimi se on grije jo uz lonac za ugalj
.
Psi skitnice ustaju protiv njega,
I svaki prostak vie na njega grdei ga.
Ako se on kod koga potu i na svoj polo aj, Tada ga svako stvorenje izopuje.
Ako se takva sudbina spu ta na siromaha, Tada bi bilo najbolje, da le i u grobu!'
Kada je kalif uo njegove stihove, on rekne D a'faru:
Pogledaj toga siroma nog ovjeka i poslu aj njegovu pjesmu.
Jer zaista, ona ukazuje na njegovu neima tinu!
Zatim se kalif obrati staromu i upita:
O eih, koje je tvoje zanimanje?
Ovaj odgovori:
O gospodaru, ja sam ribar, i imam doma enu i dijete. Oko
podneva sam iza ao iz kue, i do sada sam na putu. Ali mi Allah
nije ni ta udijelio, ime bih svojima mogao priskrbiti kruh. Zgadio
mi se ivot i eznem za smru.
Tada kalif rekne:
237
Devetnaesta no

Hoe li se s nama vratiti do Tigrisa, stati na obalu i na moju

sreu izbaciti svoju mre u? Ma to da nato doe, to u ja kupiti od
tebe za sto zlatnika.
Stari se obraduje, kada je uo te rijei, i uzvikne:
Rado u s vama poi natrag.
Nato se ribar s njima vrati do rijeke, baci svoju mre u, i neko vrijeme prieka.
Kada je zatim u ad povukao k sebi i izvukao mre u na obalu, u njoj se nalazio neki s
anduk, zakljuan i te ak po teretu. Kada ga je kalif ugledao, uzeo ga je, i na ao, da
je vrlo te ak. Tada on dadne ribaru sto dinara, i taj otie svojim putem. Masrur i D a
'far meutim podignu sanduk i ponesu ga za kalifom u palau. Ondje oni zapale svijee.
I kada je dakle taj sanduk stajao pred kalifom, priu mu D a'far i Masrur i obiju g
a. Oni u njemu nau ko aru od palmina li a, koja je bila za ivena crvenim vunenim koncem.
Njega prosijeku i ugledaju u njoj komad saga. a kada su taj podigli, pronau neki
enski ogrta, i u njemu ugledaju mlado ensko tijelo, koje je bilo lijepo kao grumen
srebra, ali mrtvo i rasjeeno na dva komada. Kada je kalif to ugledao, bio je dub
oko o alo en, a na obraze mu ponu tei suze. On se meutim obrati D a'faru i rekne:
Ti pseto od vezira, zar tu ljudi moraju pod mojom vla u biti
ubijani i bacani u rijeku, tako da ja o Sudnjem Danu budem zbog
njih pozvan na odgovornost? Tako mi Allaha, ja moram ovu enu
osvetiti na njezinu ubojici, i dati u da taj umre najgorom smru!
I on dalje rekne D a'faru:
Onako kao to je istina da ja potjeem od kalifa iz 'Abbasove
kue, ako ti meni ne dovede onoga, koji je nju umorio, kako bih
se ja mogao na njemu osvetiti, tada u te dati objesiti na vratima
svoje palae, tebe i tvojih etrdeset bratia64.
64 Da je Hanin er-Ra id bio vrlo uspje an politiar i dr avnik, vidi se i po tome t
o je opio i izmjenjivao darove ak i s Karlom Velikim. No premda je njemu do prijes
tolja najvi e pomogao upravo D a'far - kalif ga je potom postavio za svojega velikog
vezira - jer je posumnjao u njegovu vjernost, Harun ga je ipak dao ubiti 803. g
odine, i istovremeno je dao okrutno iskorijeniti svu porodicu Barmekida. Ovdje d
akako dolazi do rijei sjeanje na udes D a'farov i udes svih njegovih.
238
Pripovijest o trima jabukama
I kalif je bio raspaljen estokim gnjevom. Tada D a'far pred njim ustukne, i zamo
li ga:
- Daj mi rok od tri dana! Kalif odgovori:
- Dopu tam ti ih.
Sada D a'far side o alo en u grad, tim to je u sebi samome govorio:
Kako ja mogu doi do saznanja, tko je umorio tu enu? Ako
mu dovedem nekoga drugog ovjeka umjesto ubojice, tada u jed
nom za njega biti pozvan na odgovornost. Ne znam, to trebam
initi.
Zatim on ostane tri dana kod kue. I etvrtog dana kalif po alje jednog komornika,
da ga dovede. Pa kada je on stupio pred kalifa, ovaj upita:
Gdje je ubojica te ene?
D a'far odgovori:'
O gospodaru pravovjernih, jesam lija uvar ubijenih, da bih
mogao poznavati njihove ubojice?
Tada je kalif postao bijesnim i zapovijedio, da ga se objesi pred palaom. Nada
lje zapovijedi jednom izvikivau, da izvikuje po ulicama Baghdada: 'Tko bude elio g
ledati, kako e pred vratima kalifove palae biti obje en D a'far, Barmekid, kalifov vel
iki vezir, sa etrdeset Barmekida, svojih bratia, taj neka doe i neka si to pogleda!
'
Narod je iz svih dijelova grada pritjecao ovamo, da vidi, kako e D a'far i njego
vi bratii biti obje eni. Ali nitko nije znao, za to oni trebaju biti pogubljeni. Dotl
e su podigli vje ala, i pod njih su bili dovedeni osuenici na pogubljenje. ekalo se
samo jo na to, da kalif putem odreenoga znaka izdade zapovijed. Narod je meutim pla
kao zbog D a'fara i njegovih bratia65.
65 Barmekidi su zapravo bili na glasu kao plemeniti i velikodu ni ljudi.

239
Devetnaesta no
Tada iznenada doe neki mladi, lijep po izgledu i odjeven u snije nobijele haljine
. njegovo je lice bilo nalik Mjeseevu sjaju njegove oi crnom dragulju njegovo j
e elo bilo sjajee isto crveni su bili njegovi obrazi obrasli nje nosivim maljama n
a njima se vidio gdje blje ti jedan made poput ko ice od ambre 66. On si je neumorno k
rio put kroz mno tvo, sve dok nije sjao pred D a'fara. Tu on uzvikne:
- Ti si spa en od ove muke, o ti gospodaru emira braniku
i za tito siromaha ! Ja sam taj, koji je ubio onu, koju ste vi na li
mrtvu u sanduku. Neka se mene ubije, i neka se nju okaje na meni!
Kada je D a'far uo mladieve rijei i to priznanje, on se obraduje nad svojim vlasti
tim spasenjem, ali se ra alosti zbog lijepog mladia. A dok je je on to jo govorio, g
ledaj, tu se progura kroz mno tvo neki prastari, oronuli starac, sve dok nije do ao
do D a'fara i mladia. On ih pozdravi i rekne:
O ti veziru uzvi eni uresu kne eva ne vjeruj rijeima s
ovoga mladia jer nitko drugi nije ubio tu enu nego ja . Okaj je
na meni! Ako pak to ne uini tako, ja e te pred Allahom
Uzvi enim pozvati na polaganje rauna.
Ali mladi rekne:
- O vezire, to je jedan oronuli starac, koji bulazni i ne zna to
govori. Ja sam taj koji ju je ubio, dakle: okaj je na meni.
Stari uzvikne:
- O moj sine, ti si mlad i voli svijet, ja sam meutim star i svi
jet mi je dosadio. Ja elim prinijeti svoj ivot kao otkupninu za tebe
i za vezira i njegove bratie. Nitko drugi nije ubio tu enu nego ja.
Zato vas zaklinjem Allahom, odmah me objesite! Jer meni ne preostaje nikakav ivot, kada vi e nema njezinoga.
Kada je vezir sve to do ivio, zaprepasti se, pa uzme mladia i staroga, i obojicu
ih odvede pred kalifa. Poljubi pod i rekne:
O gospodaru pravovjernih, dovodim ti ubojicu te ene!
Kalif upita:
66 Gdje god je ovdje tekst rastavljan zvjezdicama (), u izvorniku je posri
jedi rimovana proza.
240
Pripovijest o trima jabukama
Gdje je on?
D a'far odgovori:
Ovaj mladi ka e: Ja sam ubojica. Ali ga ovaj stari tjera u la ,
i ka e: Ja sam ubojica. I gledaj, ovdje obojica stoje pred tobom!
Tada kalif pogleda na staroga i na mladia, i upita:
- Koji je od vas ubio onu enu?
^- Mladi odgovori:
-Ja. A stari:
- Nitko je drugi nije ubio nego ja. Tada kalif zapovijedi D a'faru:
- Uzmi ih, i dadni ih obojicu objesiti. Ali sada D a'far prigovori:
- Budui da je samo jedan od njih ubojica, bila bi to neprav
da, da se objesi drugoga.
Mladi meutim uzvikne:
- Tako mi onoga, koji je podigao nebeski svod, i rasprostro
zemlju poput nekoga saga, ja sam taj, koji je ubio enu! I to je taj
nain, kako je ona oti la u smrt.
Kada je on zatim opisao ono, to je kalif bio na ao, ovaj je bio uvjeren, da je m
ladi ubojica te ene. udio se meutim nad time, kako bi to s obojicom moglo stajati, p
a je zapitao:
- Zbog kojega si ti razloga tu enu tako neljudski poslao u
smrt? I zbog kojega si ti razloga priznao to umorstvo bez batina po
tabanima, za to si sam do ao ovamo, i za to govori : okajte je na
meni?

Tada mladi odgovori:

- Znaj, o gospodaru pravovjernih, ta je ena bila moja supru
ga i moja sestrina. A taj je stari njezin otac, on je brat mojega oca.
Ja sam se njome o enio, dok je ona jo bila djevica, i Allah me je
preko nje blagoslovio s tri mu ka djeteta. Ona me je ljubila, i
poslu ivala me je, i ja nisam vidio ni ta zloesto na njoj, jer ja sam
joj takoer bio odan u srdanoj ljubavi. Prvoga dakle dana ovoga
241
Devetnaesta no
_<
mjeseca zapadne ona u neku te ku bolest, i ja k njoj pozovem lijenike. Ali je ozdra
vljenje dolazilo samo posve polako. Zatim je htjednem odvesti u hammam67, ali on
a rekne:
' elim si ne to, prije nego to odem u hammam, i za tim imam veliku udnju.'
Ja reknem:
'Slu am i pokoravam se! Sto je to?'
Ona odgovori:
'Obuzela me udnja za nekom jabukom, da je pomiri im i da mali komadi od nje odgri e
m.'
Smjesta poem u grad i ponem tra iti jabuke, ali ne mognem nai nijednu. A ipak, da
je ak jedna jedina stajala jedan zlatnik, ja bih je bio kupio. Tada postanem alost
an, otiem kui i reknem:
'O keri mojega strica, tako mi Allaha, ne mogu nai nijednu!'
I ona se vrlo razoara, jer je bila jo slaba, i njezina se slaboa u toj noi jako p
ovea. Tako sam proveo no u brigama. Kada je svanulo jutro, oti ao sam ponovo van iz
kue, i ao od vrta do vrta, ali nigdje nisam nalazio jabuke. Naposljetku sretnem nek
oga starog vrtlara, toga upitam za jabuke, a on mi odgovori:
'Moj sine, to se voe rijetko mo e nai, a sada ono ovdje posve nedostaje. Ono se n
alazi jedino jo u vrtu gospodara pravovjernih u Basri, gdje ga vrtlar dr i za kalif
a.'
Vratio sam se dakle kui. I moja me velika ljubav prema svojoj eni natjera na to
, da se odluim na put i da se opremim. Stavio sam se u pokret i putovao sam punih
petnaest dani i noi, onamo i natrag kui, i donio sam tri jabuke, koje sam uspio k
upiti od vrtlara u Basri za tri dinara. Ali kada sam u ao k njoj, i pru io ih joj, o
na nije u njima imala nikakve radosti, i ostavila ih je da le e po strani. Jer su
se njezina slabost i njezina groznica poveali, i njezina je bolest nesmanjeno tra
jala punih deset dana, a zatim je pomalo
Posrijedi je istonjaka kupelj.
242
Pripovijest o trima, jabukama,
postajala zdravom. Tako sam napustio kuu i uputio se u svoj duan, i sjedio sam ond
je zaposlen svojim trgovakim poslom. Dok sam ja dakle oko podneva tu sjedio, gled
aj, kad li proe pokraj mene neki crni rob. Taj je u svojoj ruci dr ao jednu od te t
ri jabuke i njome se igrao. Ja ga nazovem:
'Moj dobri robe, odakle ima tu jabuku? elio bih sebi kupiti jednu slinu.'
Tada se on nasmije i rekne:
'Ovu sam dobio od svoje ljubavnice. Jer ja sam izbivao iz grada, i kada sam s
e opet vratio, na ao sam je bolesnu, i uz nju tri jabuke. Tada mi ona rekne: 'Moj
je mu , rogonja, zbog njih poduzeo putovanje u Basru i uspio ih kupiti za tri dina
ra.' Tako sam ja uzeo jednu od njih.'
Kada sam ja uo od roba te rijei, o gospodaru pravovjernih, tada mi je svijet pr
ed oima postao crnim. Ustao sam, zakljuao svoj duan, i oti ao sam kui, izvan sebe od d
ivljega gnjeva. I pogledam prema jabukama, ali naem samo dvije. Tada upitam svoju
enu:
'Gdje je trea?'
Ona odgovori:
'Ja to stvarno ne znam!'
Tada se uvjerim, daje rob rekao istinu. I uzmem no , i priem joj odostraga, ne p

rogovorim nijednu rije, skoim joj na grudi, zabodem joj no u grlo, i odsijeem joj gl
avu, Zatim je urno polo im u ko aru, po to sam je prekrio enskim ogrtaem, nju za io, i tak
r na nju jo stavio komad saga. To sam sve stavio u sanduk, zakljuao ga, i natovari
o ga na mulu. I bacio sam ga vlastitim rukama u Tigris. Ja te zaklinjem AUahom,
o gospodaru pravovjernih, daj me smjesta objesiti! Jer ja se bojim, ona e me pozv
ati na odgovornost o Sudnjem Danu. Kada sam naime ja njega bacio u Tigris, a da
nitko o tome nije znao, uputio sam se kui, i na ao svojega najstarijeg sina u suzam
a, a ipak on nije znao ni ta o tome, to sam ja poinio s njegovom materom. Ja ga upit
am:
243
Devetnaesta no
'Zbog ega ti plae , moj sine?'
On odgovori:
'Ja sam si uzeo jednu od onih jabuka, koje su le ale kod majke, i si ao s njome n
a ulicu, da se igram s braom. Tada doe neki visoki crni rob, i otme mi je iz ruke,
i rekne: 'Odakle je ima ?' Ja reknem: 'Moj je otac zbog nje poduzeo putovanje, i
donio ju je iz Basre za moju majku, a ona je bolesna. On je kupio tri jabuke za
tri dinara.' On meutim zadr i jabuku, i nije se obazirao na moju molbu. Zatim sam g
a molio po drugi i po trei put. Ali se on nije obazirao na mene, da, on me je ist
ukao, i oti ao odatle s jabukom. No prestra io sam se, da e me majka zbog te jabuke t
ui, i tako sam iz straha pred majkom iza ao s braom u grad, i ostao ondje, dok nije
nastala veer. I ja imam jo uvijek strah pred njome. Tako ti Allaha, moj oe, nemoj j
oj o tome ni ta rei. Inae e njezina patnja jamano biti jo vea!'
Kada sam ja meutim saslu ao, to govori djeak, tada sam saznao, da je rob prostaki o
klevetao moju enu. I sada mi je postalo posve izvjesno, da sam ja njezinim umorst
vom poinio golemu nepravdu. Nato ja ponem gorko plakati, i ubrzo ue k meni ovaj sta
ri, brat mojega oca i njezin otac. Ja ga izvijestim o tome, to se dogodilo. I on
sjedne pokraj mene, i pone plakati, i mi nismo prestajali plakati sve do ponoi. Mi
ve od prije pet dana nariemo za njom, i tugujemo nad time, to je ona toliko neprav
edno ubijena. Sve to dolazi samo od tog roba, i on je uzrokom njezine smrti. Ali
ja te zaklinjem a u tvojih otaca, ubij me smjesta! Ja poslije njezine smrti ne elim v
i e ivjeti. Okaj je na meni!
Kada je kalif uo mladieve rijei, zaprepastio se i rekao:
Tako mi Allaha, ja neu nikoga drugoga dati objesiti nego prokletoga roba, i h
ou uiniti djelo koje treba bolesnomu donijeti zdravlje i nai svoje dopadanje kod
svepreslavnoga Kralja ..."
Tata primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
244
Ali kada je poela

dvadeseta no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kalif zakleo, da on r.ikoga drug
oga nee dati objesiti nego toga roba. Jer da se mladiu mo e oprostiti. Nato se on ob
rati D a'faru i rekne mu:
Dovedi mi ovamo toga prokletog roba, od kojega je potekla
ta zla kob! Ako mi ga ne dovede ovamo, ti e umrijeti umjesto
njega.
D a'far ode plaui odatle, tim to u sebi rekne:
Dvije su mi smrti ve zaprijetile, ali vr ide na vodu dok
se ne razbije . U toj stvari biva ljudska mudrost izigranom. Samo
me On, koji me je prvi put spasio, mo e takoer spasiti po drugi
put Tako mi Allaha, ja neu tri dana vremena napu tati svoju

kuu. Tada neka Allahova Visost uini, kako joj se bude svidjelo.
Tako on ostane tri dana u svojoj kui, a o etvrtom danu dadne pozvati kadije i s
vjedoke, stavi na papir svoju posljednju volju i uzme opro taj od svoje djece. Ali
ubrzo ue k njemu kalifov glasnik i rekne:
Gospodar se pravovjernih nalazi u naj e em gnjevu. On je
poslao po tebe i zakleo se, da nee dopustiti da protekne ovaj dan,
a da ne vidi tebe obje ena. Kada je D a'far uo tu vijest, on
245
Dvadeseta no
zaplae, i njegova djeca i robovi i svi, koji su se nalazili u kui, ponu s njime pla
kati. Pa kada je od svih uzeo opro taj, osim od svoje najmlae keri, on joj prie, da t
akoer od nje uzme opro taj. Nju je on volio vi e nego svu svoju drugu djecu. Pritisne
je na svoje grudi, i ljubio ju je i plakao, to se od nje mora rastati. I pri tom
e osjeti u njezinu d epu ne to okruglo, i upita je:
- Sto to ti ima u svome d epu?
- Tatice - odgovori ona - to je jedna jabuka, na kojoj stoji zapisano ime na e
ga gospodara, kalifa. Raihan, na rob, mi ju je donio prije etiri dana, i nije mi j
e htio dati, sve dok nije od mene dobio za nju dva dinara.
im je D a'far uo o ovome robu i o toj jabuci, on se obraduje, i posegne rukom u d e
p svoje keri, izvadi jabuku, i prepozna je, i uzvikne:
O Ti, ija je pomo bila tako blizu!
Nato zapovijedi, da dovedu roba, i kada je taj do ao, on mu rekne:
- Hej ti, Raihan! Odakle si ti do ao do ove jabuke?
- Tako mi Allaha, gospodaru - odgovori on - ako la mo e pomoi, tada mo e istina ip
ak pomoi jo mnogo bolje! Ja tu jabuku nisam ukrao iz tvoje palae, niti iz kraljevsk
e palae, ni iz vrta gospodara pravovjernih. Stvar stoji ovako: Iza ao sam prije pet
dana, i kada sam do ao u jednu od uliica, vidio sam djeake u igri, i jedan je od nj
ih imao tu jabuku. Ja sam mu je oteo iz ruke, i udario ga, a on je plakao i vika
o: 'Ti ovjee, ta jabuka pripada mojoj materi, a ona je bolesna. Ona si je od mojeg
a oca za eljela jabuku. Tada je on otputovao u Basru, i donio joj tri jabuke za tr
i dinara. Jednu sam od njih uzeo ja, da se s njome igram.' Zatim je opet poeo pla
kati, ali ja nisam na to obraao pa nju, i uzeo sam jabuku i do ao ovamo. I moja ju je
mala gospodarica otkupila od mene za dva zlatna dinara. To je cijela povijest.
Kada je D a'far saslu ao te rijei, zaprepastio se je, da je umorstvo djevojke i sv
a ta bijeda mogla biti prouzroena posred246
Pripovijest o trima jabukama
stvom njegova roba. I to mu je bilo ao, da je to bio upravo njegov rob, ali se ip
ak obradovao vlastitu spasenju i izrekao stihove:
Kada neka nesrea dolazi preko nekog roba, Odvedi ga umjesto sebe na sud!
Jer ti e nai jo mnoge sluge, Ali neki drugi ivot nee nai.
Zatim on uzme roba za ruku, i odvede ga pred kalifa, i ispria mu pripovijest o
d poetka do kraja.Tada kalif dospije u najvee zaprepa enje, i pone se smijati, sve dok
nije pao na lea, i zapovijedi, da se ta povijest zapi e, i da bude objavljena naro
du. D a'far meutim rekne:
Nemoj biti zaprepa en, o gospodaru pravovjernih, nad tom
povije u, jer ona nije udnovatija od povijesti vezira Nur ed-Dina
'Alije od Egipta.
Tada kalif rekne:
Ovamo s njome! Ali to bi moglo biti neobinije od ove pus
tolovine?
D a'far odgovori:
O gospodaru pravovjernih, ja u ti je ispripovijedati samo
pod tim jednim uvjetom, da ti mojega roba pomiluje od smrti.
Kalif nato:

Ako je ona udnovatija nego to, to smo mi sada do ivjeli,

tada ti ja poklanjam njegovu krv. Ali ako ne, onda u ja dati ubiti
tvojega roba.
Tada D a'far pone
Dvadeseta no
POVIJEST VEZIRA NM ED-DlNA I EMS ED-DlNA.
'Znaj, o gospodaru pravovjernih, ivio je u staro vrijeme u zemlji Egiptu jedan
sultan, pravi uzor pravinosti. Siroma nima je on bio otac ueni su bili njegovi sa
vjetodavci imao je jednoga razumnoga i pametnog vezira koji je za vladanje pok
azivao mudru brigu 68. Taj je vezir bio vrlo star ovjek, a on je imao dva sina, k
oji su bili kao dva Mjeseca. Nikada nisu bili vieni njinia slini po ljepoti i ljup
kosti. Stariji se zvao Sems ed-Din Muhammed, a mlai Nur ed-Din 'Ali. Ali je mlai n
adma ivao starijega po nje nosti i ljupkosti, tako da su stanovnici udaljenih zemalj
a o njemu uli i dolazili, da gledaju njegovu ljepotu.
Dogodilo se dakle daje njihov otac umro. Tada se sultan zbog njega ra alosti, i
on iska e prema obojici sinova svoju dobrohotnost, pozove ih k sebi, odjene ih u
poasne haljine i rekne im:
- Vi trebate stajati na mjestu i polo aju va ega oca. Nemojte
biti o alo eni u svojim srcima!
Oni se zbog toga obraduju, i poljube pred njim tlo, i ponu odr avati sveanosti u a
st pokojniku jedan pun mjesec dana. Zatim meutim stupe u svoju slu bu kao veziri, i
mo pree u njihove ruke, kao to se bila nalazila u rukama njihova oca. Kada bi god
sultan elio putovati, jedan bi od dvojice putovao s njime. Jedne dakle veeri, kada
je na starijem bio red, da putuje sa sultanom, dogodilo se, da su oni jedan s d
rugim sjedili u razgovoru. Tada stariji rekne mlaemu:
Moj brate, to je moja elja, da se nas dvojica, ja i ti, u istoj
noi o enimo.
68 Ovdje je u izvorniku
kao i drugdje gdje su dijelovi izriaja rastavljeni
zvjezdicama - posrijedi rimovana proza, i to takva, da po dva lana, koji slijede
jedan za drugim, imaju istovetan zvuni zavr etak. Prevoditelj se ipak nije htio, na
tetu preno enja samoga smisla, upu tati ni u kakvo prepjevavanje.
248
/
V
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Uini, kako eli , moj brate - odgovori mlai - gledaj, ja se
sla em sa svim tim, to ti ka e .
Tako su se o tome sporazumjeli. Nadalje meutim stariji svojemu bratu rekne:
- Ako Allah tako odredi, da se mi zaruimo s dvije djevojke _-da-se njima iste noi o enimo, i da one istoga dana rode - i ako po
?'-.. ih ovoj volji tvoja ena rodi sina, a moja ena ker, tada emo ih mi vjenati jedno
s drugim, jer e oni biti djeca od brae.
Sada upita Nur ed-Din:
- Moj brate, to e tra iti od mojega sina, kao jutarnji dar69
za svoju ker?
Ovaj odgovori:
- Tra im od tvojega sina za svoju ker tritisue dinara, i tri
vonjaka, i tri oranice. To bi bilo vrlo nedolino, ako bi mladi
zakljuio brani ugovor za manju svotu.
Kada je meutim Nur ed-Din uo ovaj zahtjev, on rekne:
- Takav jedan dar za nevjestu ti sebi ipak ne mo e uvjetovati
od mojega sina! Zar ti ne zna da smo mi braa i po Allahovoj volji
veziri u istoj slu bi? Tebi bi priliilo, da mojemu sinu ponudi svoju
ker bez jutarnjeg dara. A ako na svaki nain mora biti poklonjen
neki jutarnji dar, tada utvrdi bilo koju prividnu vrijednost za oi
svijeta. Jer ti zna ak dobro, da je mu ki potomak vredniji od
enskoga. Moje je dijete mu ko dijete, i uspomena e na nas biti

dalje presaivana preko njega, ne preko tvoje keri.

.
Sto je s njome? - upita ems ed-Din.
Nur ed-Din odgovori:
- Uspomena na nas meu emirima nee biti dalje presaivana
preko nje. Ali ti hoe prema meni postupiti kao onaj ovjek, o
69 Jutarnji dar je zapravo otkup za mladu. Dvije treine utvrene svote plaaju
se prije sklapanja braka, a ostatak se mora isplatiti eni u sluaju mu e-vljeve smrti
ili rastave braka.
249
Dvadeseta no
kome se pripovijeda, daje svojemu prijatelju, koji je do ao k njemu i obratio mu s
e s nekom molbom, rekao: 'U ime Allahovo, ja hou ispuniti tvoju molbu, ali sutra!
' A molitelj je kao odgovor izrekao stih70:
Ako se na 'sutra' odgaa ispunjenje molbe,
To je za onoga, koji razumije, jednako odbijanju.
Tada Sems ed-Din rekne:
Ja vidim, da kod tebe nedostaje po tovanja prema meni, i da
ti dr i svojega sina vrednijim od moje keri. Kod tebe postoji
stanoviti manjak u razumu i lijepom pona anju. Ti mene podsjea
na zajedniku slu bu, a ipak sam ti ja samo iz sa aljenja dopustio
da uzme dijela u ministarskoj slu bi
da mi bude neki pomonik
i suradnik - i da te ne uvrijedim. Ali budui da ti tako govori ,
tako mi Allaha, ja neu nikada i nikako svoju ker udavati za tvo
jega sina, ak ni onda, kada bi ti za nju izvagao toliko zlata koliko
je ona te ka.
Kada je Nur ed-Din uo rijei svojega brata, on se razgnjevi i rekne:
Ni ja neu nikada i nikako svojega sina eniti tvojom kerju.
Sems ed-Din meutim nato uzvikne:
Ja neu nikada dati svoj pristanak na to, da on bude njezi
nim mu em! Da ja nisam upravo pred time da, odlazim na put, ja
bih ve na tebi dao primjer to u takvim sluajevima ljudi
zaslu uju. Ali im se vratim sa svojega puta doma, tada ti treba
vidjeti, i ja u ti pokazati, to iziskuje moje dostojanstvo.
Kada je Nur ed-Din uo od svojega brata takve rijei, on bude ispunjen gnjevom i
kao izvan sebe. Ali on sakrije svoje osjeaje. Dva brata provedu no odvojeno jedan
od drugoga. Kada je zatim
70 Stihovi se ovdje redovito pojavljuju kao dva polustiha.
250
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
svanulo jutro, otputi se sultan u rasko nome sjaju, i prijee put od Kaira do Gize,
i stavi se u pokret prema piramidama, praen od vezira Sems ed-Dina.
Sto se pak tie njegova brata Nur ed-Dina, on provede onu no u najljuem gnjevu. P
a kada je osvanulo jutro, on se digne, izgovori jutarnju molitvu, i uputi se u s
voju riznicu. Ondje on uzme neke male bisage71, i dok je razmi ljao o rijeima svoje
ga brata, i o preziru koji je pokazao prema njemu, on izgovori ove stihove:
Putuj! nai e nadomjestak za za onoga, od kojega se rastaje . Potrudi se! Jer slast se
ivota sastoji od truda.
Sjedenje na mjestu, izgleda mi, ne donosi ni ugled ni uvid, Ne, samo bijedan ivot
. Zato ostavljaj zaviaj, i kreil
Ja sam uvidio kako mirovanje vode njoj donosi lo a svojstva. Ali ako tee, ona je sv
je a. Ondje gdje ne, ostaje mutna stajati.
Kada se Mjesec ne bi manjio, tada ne bi ljudsko oko vazda njega gledalo, da vidi
njegove mijene.
Kada lav ne bi napu tao svoj log, on ne bi nalazio nikakva plijena.
Kada strijela ne bi napu tala svoj luk, ona nebi dostizala svoj - cilj.
Kada bi zlato ostajalo u ili, ono bi ipak sliilo pra ini. A aloj se u zemlji mo e pore
divati s drvom za lo enje.

71 Dvanjke.
251
Dvadesetu no
Ali ako zlato ide u daljinu, tada je ono skupocjeno po vrijednosti,
A aloj biva u dalekom svijetu po tovan jo vi e od zlata.
Kada je zavr io svoju pjesmu, on zapovijedi jednomu od svojih mladih slugu, da
treba nubijsku mulu-kobilu pokriti njegovim napunjenim sedlom. Ta je kobila bil
a elinosiva ivotinja a njezina su se lea mogla poreivati s visokom kupolom koja se
uspravlja u vis njezini su stremenovi bili donijeti iz Indije na njoj je le alo
pokrivalo perzijske rasko i a ona je bila nalik nekoj nevjesti ukra enoj za prvu b
ranu no . Takoer mu zapovijedi, da na sedlo stavi svileni pokriva, i preko njega sag
za molitvu, bi-sage meutim tako, da one ispod saga za molitvu vise s obje strane
. Zatim on rekne slugi i robovima:
- Namjeravam otii na izlet izvan grada, i to kanim odjahati u okolicu el-Kalj
uba72. Tri u noi noiti na otvorenome, i neka me nijedan od vas ne slijedi, jer se m
oje grudi osjeaju stje njenima.
urno uzja i mulu-kobilu, i izja i - obskrbljen s ne to jela za put
iz Kaira, i zaput
i se u otvorenu zemlju. Jedva da je bilo podne, kada je ve u ao u grad Bilbais73, g
dje je sjahao, odmorio se, dao takoer svojoj muli da otpoine, i uzeo sebi pone to od
svoje hrane. I zatim on kupi u Bilbaisu jela za sebe, i krme za kobilu, i ponov
o izja i u pustinju. I jedva da je bila pala no, a ve je on do ao u stanovito mjesto,
koje se zove es-Sa'dije74. Ondje provede no. Uzme malo od svoje hrane za putovanj
e, i to pojede. Zatim postavi bisage kao jastuk za glavu, rasprostre pokriva, i p
respava na otvorenome, jo uvijek obuzet gnjevom. Tako je proveo no. Kada je meutim
svanulo jutro, on uzja i, i dalje je jahao na svojoj muli tako dugo, dok nije pris
pio u grad Haleb75,
72
Grad el-Kaljub se nalazi desetak kilometara daleko od Kaira.
73
Taj je grad putnika postaja na putu iz Kaira u Siriju.
74
Posrijedi je takoer putnika postaja na putu iz Kaira u Siriju.
75
Haleb (Aleppo) je grad u Sjevernoj Siriji, a osobito je va nu ulog
u odi
grao u povijesti Kri arskih ratova.
252
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
gdje je odsjeo u jednome karavanseraju76, i ondje je ostao tri dana, kako bi dao
poinka sebi i muli, i u ivao u podneblju. Zatim se odlui na to, da putuje dalje, po
novo uzja i svoju mulu, i uputi se odatle, a da nije znao kamo se je zaputio. Puto
vao je bez zadr avanja, sve dok nije dospio u grad Basru, ali nije znao, gdje se nalazi. On se zaustavi u jednome chanu, uzme s mule bisage, i rasprostre sag.
ivotinju je zajedno s opremom prepustio vrataru, da je tu i tamo unaokolo pro ee.
Taj je s njome unaokolo etao.
Sada se meutim dogodi, da je vezir od Basre sjedio kraj prozora svoje palae. I
on ugleda mulu i na njoj skupocjenu opremu, i povjeruje, da je to neka paradna m
ula, onakva kakve ja u veziri i kraljevi. I razmi ljao je o tome, i njegova je du a bi
la posve oarana. Naposljetku on rekne jednomu od svojih slugu:
Dovedi mi toga vratara!
Sluga ode i dovede vratara. Taj ue, i poljubi tlo pred vezirom, koji je bio ovj
ek u visokim godinama. Nato ovaj upita vratara:
r
Tko je vlasnik one mule, i kakav je on ovjek?
Ovaj odgovori:
O gospodaru, vlasnik je te mule neki mlad ovjek ugodne
naravi, ozbiljan i fin. Zacijelo neki od trgovakih poglavara.
Kada je vezir uo vratarove rijei, on hitro ustane, uzja i svojega konja, i odja i u
chan, da posjeti mladia. Kada je meutim Nur ed-Din ugledao vezira gdje dolazi, on
ustane, poe mu ususret i pozdravi ga. Vezir mu nazove dobrodo licu, sja i sa svojega
konja, zagrli ga, dadne mu da sjedne kraj njega, i upita ga:
Moj sine, odakle ti dolazi , i to tra i ?

Visoki gospodaru - odgovori Nur ed-Din - ja dolazim iz grada Kaira, gdje je m

oj otac svojevremeno bio vezir. Ali je on oti ao k milosrdnosti Allaha Uzvi enoga.
76 Istonjako svratiste - chan, koji odgovara suvremenom motelu (mo-tor-hotel
u).
253
Dvadeseta no
I on mu ispripovijeda sve, to mu se bilo dogodilo, od poetka do kraja, i ktomu
doda:
- Ja sam u sebi odluio, da se nikada opet ne vraam doma,
dok ne posjetim sve gradove i zemlje.
Kada je dakle vezir uo njegove rijei, on mu rekne:
- Moj sine, nemoj slu ati glas strasti, da te on ne bi sunovratio u propast! Jer doista, mnoge su zemlje pustinjski predjeli, i ja
sam zabrinut za tebe zbog promjenjivih sluajeva vremena.
Nato on dadne bisage, pokriva i sag natovariti na mulu, i uzme sa sobom Nur ed
-Dina u svoju vlastitu kuu. Ondje mu on dadne jednu lijepu sobu, i uka e mu poasti i
dobroinstva, jer ga je vrlo zavolio. I on mu rekne:
- Moj sine, ja ovdje ivim, star ovjek, i nemam nijednoga
sina, ali me je Allah blagoslovio kerju, koja je po ljepoti tebi
ravna. I ja sam mnoge prosce, koji su je prosili, odbio. Ali je ljubav
prema tebi osvojila moje srce. Hoe li ti dakle primiti moju ker
kao svoju slu kinju, i postati njezinim mu em? Ako si ti na to spre
man, tada u se ja uputiti gore k sultanu od Basre i rei mu, da si
ti sin mojega brata, i tebe u njemu predstaviti, kako bi tebe
postavio za vezira na mome mjestu. Ja u meutim sam potom
mirno ostati u svojoj kui, jer sam postao starim ovjekom.
Kada je Nur ed-Din uo te vezirove rijei, odluno je pognuo glavu, i rekao:
Slu am i pokoravam se!
Tada se vezir obraduje, i naredi svojim slugama da pripreme sveanu gozbu, i da
ukrase veliku dvoranu za primanje, u kojoj su se obiavale slaviti svadbe emira.
Zatim on okupi svoje prijatelje, i pozove dr avne uglednike i trgovce iz Basre. Pa
kada su svi pred njim stajali, on im rekne:
- Ja sam imao brata, koji je bio vezir u zemlji Egiptu, i Allah
ga je blagoslovio dvama sinovima, dok je On meni, kao to vi zaci
jelo znate, darovao jednu ker. Moj mi je dakle brat stavio na srce,
254
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
da svoju ker udam za jednoga od njegovih sinova, i ja sam mu to obeao. I kada je z
atim do lo vrijeme za vjenanje, on mi je poslao jednoga od svojih sinova, ovoga ovd
je mladia. Budui dakle daje on sada do ao k meni, ja sam spreman sastaviti brani ugov
or izmeu njega i moje keri, i u svojoj kui proslaviti njegovu svadbu -s njome. Jer
on meni stoji bli e nego neki stranac. A kasnije on treba, ako hoe, ostati kod mene
, ili ako eli putovati, tada u ja njega i njegovu enu poslati k njegovu ocu.
Tada svi odgovore:
- Izvrsna je tvoja odluka.
Oni se nato ogledaju za mlado enjom, i kada su ga pogledali, on im se dopadne.
Tako dakle vezir po alje po kadije i svjedoke, i oni napisu ugovor. I sluge okade
goste tamjanom, iznesu pred njih eerni77 erbet, i kropili su ih ru inom vodom. Zatim s
u svi po li svojim putem. Vezir meutim zapovijedi svojim slugama, da odvedu Nur edDina u hammam, i on mu dadne jednu od svojih vlastitih skupocjenih haljina, po alj
e mu runike i zdjele i kadionice, i sve, to mu je bilo potrebno. Kada je mladi iza ao
poslije kupanja, i stavio na sebe haljinu, izgledao je poput U tapa u etrnaestoj n
oi. Napolju ispred zgrade hammama uzja i on svoju mulu, i odja i ravno sve do vezirov
e palae. Ondje on sja i, ue k veziru i poljubi mu ruke, a ovaj mu nazove dobrodo licu'
..."
Tada primijeti ehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoe
la po Kraljevu odobrenju.
Nije posrijedi pleonazam, jer se erbet isto tako pravi i od meda.

255

Ali kada je poela

dvadesetiprva no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir ustao, nazvao mu dobrodo lic
u i rekao:
Hajde, otii ove noi k svojoj eni. A sutra u te ja odvesti k
sultanu. Molim Allaha svako dobro za tebe.
Nur ed-Din nato ustane, i ue k svojoj eni, vezirovoj keri.
Ostavimo sada Nur ed-Dina i okrenimo se k njegovu bratu!
Taj se dugo vremena zadr ao sa sultanom na putovanju, i po to se vratio, nije vi e
na ao u kui svojega brata. Tada on zapita sluge za njega, a oni odgovore:
O onome je danu, o kojem si ti oti ao sa sultanom na put,
tvoj brat uzjahao svoju mulu, koja je bila opremljena kao za parad
nu povorku, i rekao: 'Idem u okolicu el-Kaljuba i bit u odsutan
jedan do dva dana. Jer meni su stije njene grudi. Ne treba me
meutim nitko slijediti.' I od toga dana, kada je odjahao, pa sve do
danas mi nismo o njemu primili vi e nikakvu obavijest.
ems ed-Din je meutim bio u velikoj brizi zbog otputovanja svojega brata, i on j
e bolno tugovao zbog njegova gubitka, i samomu je sebi govorio:
m257
m!?
^?1
Hm

Dvadesetiprva no
Do toga je do lo samo zato, to sam ja njega u onoj noi pso
vao. On si je to uzeo k srcu, tako da je otputovao u daljinu. Ali ja
moram nekoga poslati za njime.
Nato on poe k sultanu, i izvijesti ga o tome. I taj napi e pisma, koja preko svo
jih glasono a po alje svojim namjesnicima u svim pokrajinama dr ave. Ali je Nur ed-Din
u dvadeset dana, tijekom kojih su oni izbivali, ve do ao u daleke zemlje. Tako su
oni njega tra ili, ali nisu od njega na li nikakva traga, i vratili su se doma. I Se
ms ed-Din pone gubiti nadu u to, da e nai svojega brata, i rekne:
Ja sam ipak prema svojemu bratu oti ao predaleko u tome,
to sam mu rekao o vjenavanju na e djece. Samo da se to nije
dogodilo! Sve to dolazi od moje nerazumnosti i moje neopreznos
ti.
Ubrzo pak potom on zaprosi ker jednoga trgovakog poglavara u Kairu, i on zakljui
brani ugovor i ue k njoj. To se dakle dogodilo tako, da je ta no, u kojoj je ems ed
-Din obljubio svoju suprugu, bila takoer no u kojoj je bio izvr en prvi spolni sno aj
izmeu Nur ed-Dina i njegove supruge, keri vezira od Basre. Jer to je Allah Uzvi eni
tako odredio, kako bi On nad svojim stvorenjima ispunio svoju volju. A dogodilo
se takoer to, onako kako su rekla oba brata: njihove su dvije ene zaele u istoj noi;
i supruga Sems ed-Dina, vezira od Egipta, donese na svijet ker, ljep u nego to je u
Kairu ikada ikoja bila viena; supruga Nur ed-Dina meutim rodi djeaka, ljep ega nego t
o je u njegovo vrijeme ikada ikoji bio vien; kao to jedan od pjesnika kazuje o nje
mu slinome:
Vitak mladi, zbog ijega se ela i kovrave kose ovjeanstvo na lo u tmurnoj alosti i vedr
radosti!
Ne grdite lijepi made , koji resi njegov obraz,
Koji dvojako crnom piknjicom zaarava poglede svih!
258

Povijest vezim Nur ed-Dina i Sems ed-Dina

I neki drugi:
Dovedena je ljepota, da se usporeuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula g
lavu.
Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slina?' Ona klikne: 'Nikada ne bih
vjerovala da u to vidjeti.'
Nazvali su djeaka Bedr ed-Din Hasan, a njegov se djed, vezir od Basre, obradov
ao nad njime. I on je ustanovio sveanosti i gozbe, kakve bi priliile sinovima kral
jeva. Zatim on uzme Nur ed--Dina sa sobom i odvede ga sultanu. Pa kada je taj st
upio pred kralja, on pred njime poljubi pod. Posjedovao je on meutim veliku govo
rniku sposobnost njegov je vrst duh donosio brze odluke on je bio dobar na djelu
i lijep po liku i tako on izrekne ove stihove:
Dugo tipotrajale tvoje radosti, o moj gospodaru! Po ivio tako dugo kao no i dnevna
svjetlost!
Svijet ple e, vijek pljese rukama,
Kada se govori o tebi i o tvome velikom maru.
Tada sultan ustane, kako bi obojicu poastio. On zahvali Nur ed-Dinu na njegovi
m rijeima, i upita svojega vezira:
Tko je taj mladi?
Tada mu je morao vezir ispriati njegovu povijest od poetka do kraja. On mu najp
rije odgovori:
To je sin mojega brata.
Zatim sultan upita dalje:
A kako dolazi do toga, da je on tvoj neak, i da mi nikada
nismo o njemu uli?
259
Dvadesetiprvci no
Vezir odgovori:
- O na gospodaru i sultane, ja sam imao jednoga brata, koji
je bio vezir u zemlji Egiptu. Pa kada je on umro, ostavio je za
sobom dva sina, od kojih je stariji postao vezirom na njegovu mjes
tu, dok je ovaj, njegov mlai sin, do ao k meni. No ja sam se zak
leo, da svoju ker ni za koga drugoga neu udavati, nego za njega.
I kada je on do ao, ja sam ga dakle o enio svojom kerju. On je jo
mlad, ja sam meutim postao starcem. Moj je sluh oslabio, i moja
je radinost do la kraju. I zbog toga sam htio zamoliti na ega gospo
dara i sultana, da njega postavi na moje mjesto, jer on je sin moje
ga brata i suprug moje keri. On zaslu uje vezirstvo. Jer on je
ovjek od uvida i obazrivosti.
Sultan pogleda Nur ed-Dina, i on mu se svidi. I tako mu on dadne slu bu, koju g
a je vezir za njega zamolio. I on ga imenuje uza sav propisani postupak, i poklo
ni mu rasko nu poasnu haljinu i jednu mazgu iz svoje vlastite pastu nice78. Nadalje m
u dodijeli uzdr avanje i prihode. Nur ed-Din pak poljubi sultanu ruku. I oni otiu v
rlo obradovani kui, on i njegov punac, i reknu:
Sve to dolazi zahvaljujui srei novoroenoga Hasana!
Nato Nur ed-Din stupi sljedeeg dana pred kralja, poljubi pod, i izgovori stiho
ve:
Srea se obnavlja sa svakim danom,
Dobra zvijezda pobjeuje zavidnikovo lukavstvo.
Neka vazda budu bijeli tvoji dani,
Ali neka je crn dan toga, tko je tebi neprijatelj.
78 Mazga je bastard - kri anac, koji dolazi od pastuha ( drijepca) i magarice.
260
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Setns ed-Dina
Tada mu sultan zapovijedi, neka sjedne na vezirsku stolicu. I on sjedne, i pr
euzme obveze svoje slu be, i pone istra ivati pojedine sluajeve i sporne predmete poda
nika, kako je to ve obiaj vezira. Sultan je gledao kako on to radi, i divio se nad
time, kako je on tako odluno i razumno pogaao njegove uredbe i odluke. Zato ga on

zavoli i stekne u njega povjerenja. Kada je meutim sabor bio raspu ten, poe Nur edDin kui, i ispripovijeda svojemu puncu, to se zbilo. Ovaj je bio zbog toga vrlo ob
radovan. Od tada je pa nadalje Nur ed-Din obavljao svoj vezirski posao vazda tak
o, da se sultan dan i no vi e nije htio od njega odvajati. I sultan je povisio njeg
ove prihode i uzdr avanja, sve dok Nur ed-Din nije postao bogatim ovjekom, i dok mu
nisu ve pripadali brodovi, koji su po njegovoj zapovijedi obavljali trgovaku plov
idbu. Imao je takoer crne i bijele robove, i ustanovio je mnoga zemlji na dobra s n
apravama za navodnjavanje, i vrtove. Kada je meutim njegov sin Hasan bio star etir
i godine, umre stari vezir, otac njegove supruge. I on odr i za svojega punca rask
o nu sveanost u ast pokojniku, prije nego to gaje polo io u prah. Potom se lati odgoja
svojega sina. Pa kada je djeak postao vei i bio sedam godina star, on mu dovede uit
elja, da ga obrazuje u njegovoj vlastitoj kui. I on tomu nalo i, da ga pouava, i da
dadne da mu padne u dio fina naobrazba i dobar odgoj. Tako je taj majstor poduava
o djeaka u itanju, davao mu da naui poneko korisno znanje, i ponovljeno je s njime
u tijeku nekoliko godina itao Kur'an. Ali je Hasan takoer jo uvijek dobivao sve vi e
na ljupkosti i ravnomjernoj savr enosti. Onako kako kazuje pjesnik:
Savr en poput Mjeseca na nebu njegove ljupkosti! Sunce zraei uzlazi iz cvata njegovi
h obraza.
On je u sebi sjedinio svu ljupkost, i to je,
kao da su sva stvorenja od njega primila svoju ljepotu.
I uitelj ga je odgajao u palai njegova oca. Jer on sve od svojega roenja nije na
pu tao ministarski dvorac. Ali ga jednoga dana
Dvadesetiprva no
uzme njegov otac, vezir Nur ed-Din, stavi na njega njegove najbolje haljine, pos
jedne ga na jednu izabranu mulu, i povede ga k sultanu. Kada je on onamo u ao, pog
leda kralj Bedr ed-Dina Hasana, sina Nur ed-Dina, i on nae u njemu svoje dopadanj
e, i zavoli ga. Narod se dr ave meutim divio, kada je on po prvi put sa svojim ocem
prolazio pokraj njih - na putu ka kralju - zbog njegove ljepote. I oni su posje
dali po putu i ekali na njegov povratak, kako bi se njemu radovali, njegovoj ljep
oti i ljupkosti, i njegovoj ravnomjernoj savr enosti. Onako kao to kazuje pjesnik
u svojim stihovima:
Tuma zvijezda je jednom promatrao, kad li mu se u noi uka e Ljupkodra esni mladi u rask
o i svoje ljepote.
Njemu je dao Saturn njegovu udesno crnu kosu,
I njemu je poklonjena boja mo usa za njegov par sljepoonica.
Mars se bio po urio, da mu obraze ukrasi crveno, A strijelac mu je poslao strijele
iz njegovih pogleda.
Merkur mu je darovao od svih najo triji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njega
poglede zavidnika.
Tu tuma ostane zbunjen zbog onoga, to je ugledao,
A U tap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio.
Kada ga je sultan pogledao, postupao je s njime s osobitom naklono u. Jer on ga
je zavolio. I on rekne njegovu ocu:
O vezire, ti ga mora bezuvjetno uvijek dovoditi sa sobom. Nato ovaj odgovori:
Slu am i pokoravam se!
262
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Vezir zatim otie sa svojim sinom kui, i otada ga je stalno dovodio k sultanu, s
ve dok djeak nije dosegao svoju petnaestu godinu. Tada se meutim razboli njegov ot
ac, Vezir Nur ed-Din. I on dadne pozvati svojega sina k sebi, i rekne mu:
Znaj, o moj sine, Zemaljski je svijet kua prolaznosti, ali je nebeski svijet k
ua vjenosti. Tebi bih ja sada elio staviti na srce neke opomene. Obrati pa nju na ovo
, to u ti rei, i prema tomu usmjeravaj svoju pamet!
Zatim mu on dadne upute o najboljem nainu openja s ljudima i o nainu, da se vode

vlastiti poslovi. Nato se meutim Nur ed-Din sjeti svojega brata, i svojega zaviaj
a i svoje zemlje, i on pone plakati zbog svojeg rastanka od prijatelja. Ali on ob
ri e suze, i izgovori stihove:
Ako mi tugujemo zbog rastanka, to trebamo rei? Ili ako nas mui e nja, kamo da se odluim
o?
Ili da aljemo glasnika kao tumaa za nas? Ne donose glasnici tugu zaljubljenikovu.
Ili ako sam ja strpljiv, zaljubljenik i ezava, Poslije gubitka ljubljenoga ak ubrzo
odavde.
Njemu sada ne preostaje ni ta vi e osim patnje i uzdisanja I suza, koje mu teku na o
braze.
O ti koji su sada daleko od pogleda mojih oiju, A koji mi jo uvijek borave u srcu!
Hoe li vas se moi vidjeti? Ali znajte, moje prijateljstvo
se nikada ne mo e, i unato dugotrajnom rastanku, razdijeliti.
Dvadesetiprva no
Ili jeste li vi pri dugotrajnom izbivanju zaboravili ljubav? emu vam ipak vrijede
suze i uzdasi?
Ako me jo ivot s vama sjedini,
Tada u vas ondje jo dugo vremena karati!
Kada je zavr io svoju pjesmu i svoju tu aljku, on se okrene prema svojemu sinu i
rekne:
- Prije nego to ti priopim svoju posljednju volju, saznaj da ti
ima jednoga strica. On je vezir od Egipta, i ja sam se od njega ras
tao i napustio ga bez njegove suglasnosti. Uzmi dakle list papira i
na njega zapisi ono, to u ti rei!
Tada Bedr ed-Din Hasan uzme list papira i pone na njemu zapisivati, onako kako
mu je govorio otac. On mu je govorio u pero sve, to mu se bilo dogodilo, od poetk
a do kraja. Takoer mu je dao da zapi e vrijeme njegova vjenanja i svadbe s vezirovom
kerju, i vrijeme njegova prispijea u Basru i njegova susreta s vezirom. Nadalje,
da on sam jo nije bio star etrdeset godina u vrijeme te svae sa svojim bratom. I on
ktomu doda:
- Sve je to napisano za njega na temelju mojega govorenja u
pero, i neka Allah ushtjedne da bude s njime, kada ja napustim
ovaj svijet!
Nato on savije papir, zapeati ga i rekne:
- O Hasane, moj sine, uvaj ovo pravno svjedoanstvo. Jer e
ono to na njemu stoji napisano, dokazivati tvoje podrijetlo, i tvoj
dru tveni polo aj, i tvoje rodoslovno stablo. Pa ako ti se dogodi zlo,
poi na put u Egipat, upitaj za svojega strica, pusti da te odvedu k
njemu, i izvijesti ga, da sam ja umro kao tuinac i pun e nje za
njim.
Tada uzme Bedr ed-Din Hasan pismeno pravno svjedoanstvo. I on ga u ije izmeu pods
tave i tkanine svojega tarbu a79, i oko
79 Tarbu je vrsta istonjake kape.
264
/
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
njega savije svileni turban, tim to je plakao, jer se ve tako mlad morao rastati o
d svojega oca. Nur ed-Din meutim rekne:
- Ja ti sada upuujem pet opomena. Prva je opomena: Nemoj se ni sa kim tijesno
vezivati, tako e biti siguran od njegove lukavome! Jer sigurnost le i u zatvorenosti
, i u tome, da izbjegava zajedni tvo i prisno openje. Ja sam uo nekog pjesnika kako k
azuje:
Nema nikoga u tvome ivotu, na ijem bi ti prijateljstvu mogao to graditi.
Nikada nije neki prijatelj dokazao vjernost onomu, kojega je pogodila nesrea.
Tako ivi sam za sebe^ ne prepu taj se nikojemu ovjeku. Ja te svojom izrekom dobro sv
jetujem. To neka je dovoljno!
Druga je opomena ova, o moj sine: Nemoj biti ni prema komu okrutan, kako ne b

i udes bio okrutan prema tebi! Jer udes je jednoga dana za tebe, a drugoga dana
protiv tebe. Jer zemaljski je svijet samo stanovita posudba, koja se mora otplat
iti. A ja sam uo jednoga pjesnika kako kazuje:
Promisli, i ne uri se ni sa kakvim planom,
Imaj suuti prema ljudima, tada e biti usreen kroz suut.
Nema na svijetu nikakve moi, nad kojom ne bi stajala Allahova mo.
A svaki e tlaitelj biti jo tlaen od nekog tlaitelja.
Trea je opomena ova: Vje baj se u utnji, i brini se o svojima vlastitim gre kama pr
ije nego o gre kama drugih ljudi! Jer poslovica glasi: 'Tko vje ba utnju, dobiva.' A
o tome sam takoer uo stihove stanovitog pjesnika:
265

Dvadesetiprvci no
utnja je nakit, a strpljivost donosi dobit.
Ali ako jednom moradne govoriti, tada izbjegavaj, da bude brbljavac.
Jer ako se ti zbog utnje samo jedan jedini put pokaje , Tada e se zbog svojega govora
jo mnogo put kajati.
etvrta opomena, o moj sine, je sljedea: Ja te opominjem, da ne pije vino! Jer vi
no je izvor svake bahatosti, i vino ini da razum i ezava. Zato se uvaj, uvaj se, da ne
pije vino! O tome sam takoer uo jednoga pjesnika kako kazuje:
Ja izbjegavam vino, i takoer onoga koji ga pije. A tko ga proklinje, s njime sam
ja suglasan.
Vino odvodi s puta spasenja,
I vrata za zlo ini irokima i slobodnima.
A peta je opomena, o moj sine, sljedea: Odr avaj svoj posjed, i on e tebe odr avati
. uvaj svoj posjed, i on e tebe uvati. I ne rasipaj ono, to ima , kako ne bi morao pro
sjaiti od najmanjega od ljudi. Ako tedi sitni ima lijek '! A takoer sam tu opet uo s
anovitoga pjesnika kako govori:
Ako nemam nikakva novca, tada takoer nemam nikakva prijatelja za pratitelja.
Ako meutim imam mnogo novaca, tada e nai prijatelja u svakome.
Kako mi je poneki prijatelj htio pomoi kod izdavanja novca! Kako me je pokoji pra
titelj pri manjku novca ostavio na suhom!
266
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Tako je Nur ed-Din davao svojemu sinu Bedr ed-Dinu Hasanu mnoge mudre opomene
, dok ga nije napustio ivot.
Tada je u njegovoj kui poela vladati alost, i za njime su alili takoer sultan i sv
i emiri, i sahranili su ga. Bedr ed-Din meutim ostane u koroti za svojim ocem dva
mjeseca dana, za vrijeme koje nije izjahavao, nije odlazio na vijenike sabore, ni
ti se uope pribli avao sultanu. Tada sultan postane na njega bijesan, imenuje na nj
egovo mjesto jednoga od svojih komornika i uini ga vezirom, tim to je ujedno izdao
zapovijed, da se zaplijeni sve, to je pripadalo Nur ed-Dinu, njegov imetak, njeg
ova kua, i njegova poljska dobra. Tako se otputi taj novi vezir, da to uini i da B
edr ed-Dina Hasana, sina preminuloga, pograbi, kako bi ga doveo pred sultana, ko
ji bi trebao zatim s njime postupiti prema svom nahoenju. No meu vojnicima se nala
zio stanoviti mameluk80 preminulog vezira. Kada je uo za tu zapovijed, podbode on
ostrugama svojega konja i odja i u punoj brzini k Bedr ed-Dinu Hasanu. On ga nae,
gdje sjedi na vratima, u tuzi i slomljena srca. Brzo skoi s konja, poljubi mu ruk
u i rekne:
O moj gospodaru i sine mojega gospodara, brzo se spremi
na odlazak inae e te sustii ruka propasti !
Tada Hasan pone drhtati i upita:
Sto se dogodilo?
Ovaj odgovori:
Sultan se razljutio na tebe i izdao protiv tebe nalog za
uhienje. Nevolja dolazi ovamo k tebi neposredno iza mene. Zato
skai na noge, da spa ava svoj ivot!
Hasan zapita dalje:

Preostaje li mi jo vremena, da uem u svoju kuu, i da si

uzmem malo svjetovnog dobra, kako bi u njemu kod svojeg borav
ka na putovanju, mogao imati svoje pribje i te?
Mamluk (ili: mamluk) je zapravo bijeli rob.
267

Dvadesetiprva no
Ali rob uzvikne:
- O moj gospodaru, smjesta ustaj, ostavljaj kuu za sobom, i po uri se!
Zatim on izrekne stihove:
Spa avaj svoj ivot, kada ti se smrailo od nevolje! Ostavi da kua oplakuje onoga, tko
ju je sagradio!
Ti e ve nai neko obitavali te na drugome mjestu: Za svoj ivot nee nai nikakav nadomje
Mene udi, koga to jo ne to zadr ava u kui rugla, Tako je ipak irok i slobodan Alldhov sv
ijet.
Ne pouzdavaj se u va noj stvari u glasnike. U istini du a poma e jedino sama sebi.
Lavlja ija nije tako sna ana,
Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje.
Pri tima si mamelukovim rijeima Bedr ed-Din pokrije glavu skutom svoje haljine
, pa se ustane i uputi, sve dok se nije na ao stojei pred gradskim vratima. I ondje
zauje ljude kako govore:
Sultan je poslao novog vezira u kuu preminulog vezira,
kako bi njegov imetak i njegov posjed stavio pod zaplijenu, i uhva
tio njegova sina Bedr ed-Dina Hasana, i kako bi ga doveo k njemu,
da ga dadne ubiti..
A svi su uzvikivali:
Jao alosti zbog njegove ljepote i ljupkosti!
268
Povijest vezim Nur ed-Dinti i Sems ed-Dina
Kad je on uo takve govore od ljudi, utekne on odatle glavom bez obzira, a da n
ije znao kamo se uputio. I urio je dalje bez zadr avanja, sve dok ga udes nije dove
o do mjesta, gdje je bio pokopan njegov otac. On ue u groblje i potra i put meu grob
ovima. Naposljetku sjedne na zemlju uz grob svojega oca, i skine sa svoje glave
skut svoje haljine, koji je imao zlatom izvezen obrub, na kome su stajali stihov
i:
O ti, ije lice vedro zrai,
Nalik zvijezdama, tako bistro kao rosa:
Zauvijek trajala tvoja mo, Tvoja velika slava bila vjenom!
Dok je on tako sjedio kraj groba svojega oca, gledaj, tada doe k njemu neki ido
v, koji je izgledao kao mjenja novca, i koji je nosio par bisaga, u kojima se nal
azilo puno zlata. idov pristupi Hasanu el-Basri81 i rekne mu:
- O gospodaru, za to te vidim tako promijenjena?
- Ja sam spavao jo prije nepun jedan sat - odgovori Hasan - kad li mi se u sn
u javi moj otac i izgrdi me, zato to ja jo nisam posjetio njegov grob. Odmah sam s
e uputio, dr ui od straha, da ne protekne dan, a da ga ja nisam posjetio, jer to bi
mi bilo nepodno ljivo.
- Mladi gospodaru - priklopi idov
tvoj je otac imao mnoge trgovake brodove, pa
budui da neki sada doplovljavaju, moja je elja, da od tebe otkupim tovar prvoga b
roda, koji uplovi u luku, za ovih tisuu zlatnih dinara.
I idov uzme jednu kesu punu zlata, odbroji iz nje tisuu dinara, dadne ih Hasanu
, vezirovu sinu, i rekne:
81 Junak se odsada zove "el-Basri" (= Basranski, Basorski, ili naprosto: o
d Basre), dakako: prema Basri, gradu svojega oca i svojemu rodnom gradu.
269

Dvadesetiprvu no
Napi i mi jednu potvrdu o prodaji i zapeati je!
Tako Hasan, Vezirov sin, uzme list papira i na njemu napi e:
'Pisac, Bedr ed-Din Hasan, sin vezira Nur ed-Dina, je za tisuu dinara prodao I
saaku, idovu, sav tovar prvoga od brodova svojega oca, koji uplovi u luku. I on j
e cijenu od njega primio unaprijed.'
Tada idov uzme od njega potvrdu. Hasan meutim pone plakati, kada je pomi ljao na t
o, na kako se visoku polo aju on sve jo do nedavno nalazio. I on izrekne stihove:
Kua, otkada si ti, o gospodarice, iz nje oti la, nije uope nikakva kua.
Susjed mi vi e ne mo e, otkada si oti la, biti nikakav susjed.
Takoer prijatelj, s kojim sam neko bio prisno povezan, Mi nije vi e nikakav prijatel
j, da, Mjesec je izgubio svoj sjaj.
i Ti si oti la i za sobom ostavila pri rastanku svijet
u alosti.
Pa ga je potom nadaleko i na iroko prekrila tama.
Neka zlosretnog gavrana, koji je graktao pri na em rastanku,
Nikada vi e ne za titi neko gnijezdo! Neka izgubi svoju pernatu haljinu!
\
Sada me izdaje strpljenje, opro taj mi izjeda tijelo. Kako je poneka zavjesa pri r
astanku pala razderana!
Hoe li ti nekada nje noi, kakve smo ih zajedno proziv jeli,
jo vidjeti kako se vraaju? Hoe li nas kua ikada opet sjediniti?
270
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Zatim on gorko zaplae. Pa kada se nad njim spustila no, on osloni glavu na grob
svojega oca, i utone u san. Nije se budio ak ni onda, kada je iza ao Mjesec. Ali s
e njegova glava spustila sa groba, i on je tu le ao na svojim leima, a njegovo je l
ice jasno sjalo na mjeseevoj svjetlosti.
To je pak groblje bilo stanovito prebivali te pravovjernih d innova. I naskoro iz
ae neka d innica, i ugleda usnuloga Hasa-na. Pri tome se prizoru ona zapanji nad nj
egovom ljepotom i ljupko u, i uzvikne:
Neka je ast Allahu! Taj je mladi nalik nekomu od rajske
djece!
Na to ona uzleti prema nebu, kako bi prema svojemu obiaju kru ila zranim prostori
ma. Ondje ona susretne u letu stanovitog d inna. Taj je pozdravi, a ona mu rekne:
- Odakle ti dolazi ? A on odgovori:
- Iz toga kraja.
- Hoe li poi sa mnom i promotriti ljepotu izvjesnog
mladia, koji spava ondje na groblju? - upita ona.
A on odgovori:
Rado.
Tada oni polete dalje, i naposljetku se kod groba spuste na zemlju. Ona ga up
ita:
Jesi li ikada u svome ivotu vidio njemu ravna?
D inn ga pogleda i uzvikne:
Slava neka je Njemu, koji nema sebi ravna! Ali, o moja ses
tro, trebam li ja tebi rei, to sam ja bio vidio?
Ona upita:
- to je to?
- Ja sam vidio
odgovori on - sliku i priliku toga mladia u zemlji Egiptu. To j
e ki vezira Sems ed-Dina. Ona je gotovo dvadeset godina stara, ravnomjerna stasa,
prava slika ljepote i ljupko271
Dvadesetiprva, no
sti, i zraeeg savr enstva. Kada je ona dosegnula tu dob, uo je o njoj sultan od Egipt
a, poslao je po vezira, njezina oca, i rekao mu:
'Znaj, o vezire, do lo mi je do u iju, da ti ima jednu ker, i ja je elim od tebe iz

moliti za enu.'
Vezir meutim odgovori:
'O na gospodaru i sultane, budi milostiv i prihvati moju molbu za opro tenje, i
imaj sa aljenja prema mojemu jadu! Jer ti zna , da nas je napustio moj brat Nur ed-D
in, i da mi ne znamo, gdje se on sada nalazi. On je bio moj sudrug u vezirskoj as
ti. Ali je razlog, da je u gnjevu oti ao odavde, bio sljedei: Sjedio sam jednom zaj
edno s njime u razgovoru, i mi smo razgovarali o enidbi i o djeci. Tada smo se po
rjekali, i on je dospio u gnjev. Ali sam se ja zakleo, da neu ni za koga drugoga u
dati svoju ker, osim za sina svojega brata. To se dogodilo onoga dana, kada ju je
njezina mati rodila, i sada je otada otprilike osamnaest godina. No nedavno pri
je sam uo, da se moj brat u Basri o enio vezirovom kerju. Ona mu je meutim rodila sin
a, i ja svoju ker neu udati ni za koga drugoga, nego za njega, kako bih iskazao po t
ovanje svojemu bratu. Ja sam takoer zapisao datume svoje svadbe, i zaea svoje ene, i
roenja svoje keri. Ona dakle pripada svojemu bratiu. Za na ega pak gospodara, sultan
a, ima djevojaka u izobilju.'
Ali kada je kralj uo vezirove rijei, silno se razbjesnio i uzvik-<? nuo:
'Ako tko meni slian od tebi slinoga tra i ker za brak, zar e se ti onda suzdr avati i
smi ljati slabe izgovore? Tako mi ivota moje glave, ja u je unato tebi udati za najbe
znaajnijega od svojih slugu!'
Bio je dakle pri dvoru zaposlen neki stajski sluga, grbav na"^ prsima i leima.
Njega sultan dadne dovesti i bez daljnjega ispostavi brani dokument za njega i v
ezirovu ker. Zapovijedio je, da momak ove noi mora k njoj ui, i da se opremi svadbe
na povorka. Ja sam ga ostavio upravo u vrijeme, dok je stajao meu sultanovim mame
lucima82, koji su imali uokolo njega zapaljene
82 Mameluci su izvorno bijeli robovi, ali i (vrlo odani) pripadnici garde
egipatskog sultana.
272
V
Povijest vezira- Nur ed-Dinct i Sems ed-Dina
baklje, i ismijavali ga pred vratima hammama83. Vezirova meutim ki sjedi meu svojim
komorkinjama i sobaricama i plae, ona, koja je ipak meu svim ljudima najvi e nalik
ovomu mladiu! ak Su pristup k njoj zabranili takoer njezinu ocu. Nikada, o moja ses
tro, nisam vidio neko odvratnije stvorenje od toga grbavca. Djevojka je meutim jo
ljep a od ovoga mladia..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
83 Hammam je istonjaka kupelj.
273
i
Ipak, kada je poela
si

dvadesetidruga no

ehrezad rekne:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da - kada je d inn d inni-ci bio ispripovi
jedao, kako je kralj dao sastaviti brani ugovor izmeu grbavoga sluge i djevice, ko
ja je zbog toga bila duboko alosna, i kako joj po ljepoti nalikuje samo taj mladi
- da je d innica uzviknula:
Ti la e ! Ovaj je mladi najljep i ovjek svojega vremena.
Ipak joj to d inn pone osporavati, tim to rekne:
Tako mi Allaha, moja sestro, djevojka je ljep a nego ovaj.
Ali je ne zaslu uje nitko drugi osim njega, jer oni su nalik jedno
drugomu kao brat i sestra, ili kao djeca od brae. Kakva teta za
nju, da ona mora pripasti tom grbavcu!
Tada d innica rekne:
Moj brate, daj da ipak podpu emo pod mladia, i da ga
dignemo u zrak, i da ga odnesemo k djevojci, o kojoj ti govori .

Zatim emo tek moi vidjeti, tko je od njih dvoje ljep i.

D inn joj odgovori:
- Slu am i pokoravam se! To je ispravna rije i najbolji pri
jedlog. Ja u ga sam nositi.
275
Dvadesetidru0a no
Nato on njega podigne sa tla, i odleti s njime odatle u zrane visine. D innica s
e u letu dr ala tik do njega, rame uz rame, sve dok ga on nije u gradu Kairu spust
io dolje, polo io na neku kamenu klupu, i probudio. Tada se Hasan probudi iza sna,
i kada je vidio, da vi e ne le i na grobu svojega oca u basorskoj zemlji, on pogled
a oko sebe na desno i lijevo, i spozna, da se nalazi u nekome drugom gradu. Umal
o da je povikao, ali ga demon gurne. Taj mu je donio sa sobom jednu rasko nu halji
nu, i on ga u nju odjene, zapali mu neku baklju i rekne:
Znaj, ja sam te ovamo donio, i hou za Allahovu volju na
tebi uiniti jedno dobro djelo. Uzmi dakle ovu baklju, otii do
onoga hammama, i umije aj se meu ljude. Zatim hodaj s njima
sve dalje, dok ne stigne do nevjestine kue. Tamo stupaj ravno, i
ui u veliku dvoranu. I nemoj se nikoga bojati, nego se, kad ue ,
postavi s desna od grbavoga mlado enje! Kadgod zatim neka od
sobarica, komorkinja i pjevaica pristupi k tebi, posegni u svoj
d ep, koji e nai pun zlata, uzimaj punu aku, i dobacuj im, i budi
bez brige. Jer kolikogod ti esto bude posezao u d ep, uvijek e
ga iznova nai punim zlata. Podaj svakomu, tko k tebi doe, jednu
cijelu punu aku, i niega se ne boj, nego se pouzdavaj u Onoga,
koji te je stvorio! Jer sve se ovo zbiva ne zahvaljujui tvojoj vlasti
toj snazi, nego po Allahovoj zapovijedi.
Kada je Bedr ed-Din poslu ao ove d innove rijei, on sebi samomu rekne:
- Ja bih zbilja htio znati, kakva je to djevojka, i to znai ova
prijaznost!
Zatim se on uputi odatle sa zapaljenom bakljom, i doe do hammama, gdje zatekne
grbavca gore na konju. On se probije kroz mno tvo, onakav kakav je bio, divnoga s
tasa i lijepo odjeven, kako smo ve ispripovijedali: nosio je tarbu i turban, i zla
tom pro ivenu haljinu s dugim rukavima. I hodao je sa svadbenom povorkom sve dalje
, pa kada bi god pjevaice zastale, da od naroda prime poklone, on je posezao u sv
oj d ep. I budui da bi ga nalazio punim zlata, vadio bi iz njega punu aku, bacao bi
ga na def84, koji je
Daire, obru s praporcima, na koji je nategnuta ko a.
276
Povijest vezira Nur ed-Dinti i Sems ed-Dina
pjevaica pru ala, i punio ga dinarima. Pjevaice su bile posve zbunjene, a narod se d
ivio nad njegovom ljepotom i ljupko u. On je meutim nastavio, sve dok nisu prispjeli
do vezirove kue, gdje su sobarski sluge zadr ali i odbili narod.
Ali nevjestine poasne voditeljice reknu:
Tako nam Allaha, mi neemo ui, ako s nama ne ue
takoer ovaj mladi. Jer on nas je svojom dare ljivo u uinio
bogatima, i mi emo nevjestu kititi, samo ako je on nazoan.
I one ga smjesta uzmu sa sobom u nevjestinsku dvoranu, i ondje ga ostave da s
jedi, premda je grbavi mlado enja napravio mrzovoljno lice. Sve su ene emira, vezir
a i komornika stajale u dvostrukom redu, i svaka je nosila u ruci veliku upaljen
u svijeu, i sve su pred licem nosile tanke arove85. A oba su se reda protezala s d
esne i s lijeve strane od svadbenoga nevjestina prijestolja sve do gore u drugi
kraj dvorane, pokraj sobe, iz koje je mladenka trebala izai.
Kada su meutim dame ugledale Bedr ed-Dina Hasana, vidjele njegovu ljepotu i lj
upkost, i izgled njegova lica, koje je svijetlilo poput Mlaaka, sva se srca prikl
one njemu, a pjevaice reknu damama, koje su bile nazone:
Znajte, taj nam je ljepotan punio ruke istim crvenim
zlatom. Zato nemojte dopustiti, da mu i ta uzmanjka, dok ga
poslu ujete, i poslu ajte ga u svemu, to vam rekne!

Sada se sve ene ponu sa svojim bakljama natiskivati oko njega, pa su gledale nj
egovu ljupkost, i zavidjele mu na njegovoj ljepoti. I svaka bi pojedina rado jed
an sat, ili jo rade jednu godinu, bila le ala na njegovim grudima. Da, one su pu tale
da im arovi padaju s lica, jer su njihova srca bila tako pogoena, i kazivale:
Sretna ta, koja posjeduje ovog mladia, ili koje je on gospo
dar!
Zatim su izvikivale kletve na grbavog momka, i na onoga, koji je bio zapovije
dio njegovu svadbu s lijepom djevojkom. I koliko su
85 Zar je veo, kojim muslimanke pred odraslim mu karcima - to se naravno ne
odnosi na oca, mu a itd. - prekrivaju lice.
277
Dvadeseti&ntga no
god puta sada blagoslivljale Bedr ed-Dina Hasana, toliko su puta proklinjale grb
avca.
Tada pjevaice ponu udarati u defove i puhati u frule. I ubrzo stupi unutra vezi
rova ki, okru ena svojim sobaricama. One su je okrijepile mirisnim mirodijama, njez
inu kosu okadile tamjanom, i lijepo je okitile, pokrile je dragocjenostima i hal
jinama, kakve bi priliile perzijskim kraljevima. K njezinim je meutim haljama prip
adala jedna haljina, koja se spu tala preko drugih. Ta je bila protkana crvenim zl
atom i ukra ena slikama divljih ivotinja i ptica. Oko njezina su vrata stavile ogrl
icu armenske izradbe: ona je bila vrijedna na tisue, a sastojala se od samih drag
ulja, kakve jo nijedan kralj od bogate Arabije86 i nijedan car nije nazivao svoji
ma. A nevjesta je bila lijepa poput punoga Mjeseca, kada on stoluje na nebu u etr
naestoj noi. Kada je u la, bila je nalik nekoj d ennet-skoj huriji87 - slava neka je
Njemu, koji ju je stvorio u takvu sjaju i ljepoti! Dame su je okru ivale kao zvije
zde Mjesec, kada on prosijava kroz oblake. Sada je sjedio Hasan el-Basri pred oim
a svih njih, dok je nevjesta dolazila nji uim hodom. Grbavi joj sluga htjedne poi u
susret, da bi je primio k sebi. Ali se ona okrene od njega, i poe dalje, sve dok
nije stalajala pred svojim bratiem Hasanom. Tada mno tvo prasne u smijeh, pa kada s
u vidjele, da je nevjesta do la k Bedr ed-Dinu, one podignu viku uz glasno odobrav
anje, a pjevaice ponu pocikivati. On meutim segne rukom u d ep, izvadi iz njega punu
ku zlata, i bacao je posred defova djevojaka, a te su se radovale i uzvikivale:
- Mi elimo, da ta nevjesta postane tvojom.
Tada se on nasmije i, a sva se je enskadija natiskivala oko njega. Grbavi je meut
im sluga ostao sam, a izgledao je poput kakvog majmuna. Koliko bi god puta za nj
ega one upalile neku svijeu, ona bi se ugasila, i on je tako sjedio u tami, jadan
i bez i
86
Misli se na legendarne kraljeve Ju ne Arabije.
87
D ennetska hurija (huri) je rajska djevica.
278
Povijest vczim Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
jedne jedine rijei, i vidio je samo samoga sebe. Pred Bedr ed-Dinom su meutim sjal
e baklje u rukama ena. Kada je on dakle vidio mlado enju kako sam sjedi u mraku, i
zatim pogledavao samoga sebe, kako se taj enski svijet natiskivao oko njega i kak
o tu gore baklje, on postane zbunjen i vrlo se zaudi. Ali kada je ugledao svoju s
estrinu, obradovao joj se i razveselio. Zatim je gledao njezino lice, kako u svje
tlosti sjaji i zrai, pogotovo jer je nosila onu haljinu od crvene svile. To je bi
la prva nevjestinska haljina, u koju su je odjenule sobarice, dok su se Hasanove
oi napasale na tome prizoru. A ona se njihala u hodu i otmjeno se naginjala i
plijenila enama i mu karcima razum kao to je pjesnik smislio rijei koje su se prosl
avile kao izvrsne :
Sunce na nekoj ibi, zasaenoj na bre uljku,
Tako se ona ukazala pogledima, u tamnocrvenu stezniku.
Ona mi dadne da pijem slatko vino njezinih usana, i ukrasi obraz ru iastim plamenom
, i opet ga ugasi.
Zatim one promijene onu odjeu, i obuku joj plavu haljinu. Tada se ona uka e kao
pun Mjesec kada uzlazi preko obzora. Njezina je kosa bila nalik ugljenu njezin
obraz tako mek i neki je drazesan osmijeh igrao na njezinim ustima njezine su

se dojke tako okruglo podizale iznad nabreklih bokova i bedara . One je poka u u
ovoj drugoj haljini, a izgledala je, onakOKako je neki majstor uzvi enih misli o n
joj slinoj pjevao:
f
Ona je do la u nekoj plavoj haljini, Kao nebo u plavetnoj rasko i boja.
Pogledao sam haljinu: u njoj se ukazao Ljetni Mjesec u zimskoj noi.
279
Dvadesetidruga no
Zatim one zamijene takoer tu odjeu jednom novom. I one pokriju njezino lice obi
ljem njezine kose, i raspuste joj dugake, crne uvojke. Njihova je crnoa i du ina bil
a poput najtamnije noi, i ona prostrijeli srca arobnim strijelama svojega oka. Tak
o je one poka u u toj treoj haljini, a ona je bila onakva, kako o njoj kazuje pjesn
ik:
Preko obraza joj se spu taloMosa poput ara.
U meni je ona budila udnju, divlju poput plamena ara.
Ja reknem: 'Ti si jutro umotala u no. 'Ali ona rekne: 'Ne, samo sam pun Mjesec um
otala u tamu.'
I one je poka u u etvrtoj nevjestinskoj haljini. Tada ona izae poput izlazeeg Sunc
a, i njihala se ovamo i onamo u bokovima s dra esnom ljupko u, i pogledavala na desno
i na lijevo, kako to ine gazele. Ona je pogaala sva srca strijelama svojih oiju. O
nako kako je to spjevao pjesnik, kada je opisivao njoj slinu:
Ona je ljudima zasjala poput Sunca ljepote, kada su je ugledali. Zraila je u dra es
noj ljupkosti, uljep ana srame ljivo u.
Kada je sa svojim licem i osmijehom pri la ususret nebeskom Suncu, ono se umotalo
u svoju haljinu od oblaka.
I ona nastupi u petoj nevjestinskoj haljini, ljupka djevica. Bila je nalik ka
kvoj vrbovoj grani, ili kakvoj ednoj gazeli. Njezine su se kovre valovito spu tale
niz obraze a njezine su dra i jasno dolazile do izra aja njezina su bedra drhtala
a njezini su uvojci lelujali . Onako kako je spjevao neki pjesnik, kada je opis
ivao njoj slinu:
280
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
L,
Ona zrai poput U tapa u nekoj noi sree.
Njezin stas ima mekane obline, njeno je tijelo vitko i nje no.
Ona ima oko, koje ljude osvaja ljepotom. Crvenilo na njezinim obrazima je od vrs
te rubina.
A na bedra joj odozgor pada tama kose.
Budi na oprezu pred zmijama u njezinim uvojcima!
Bokovi su joj dodu e tako meki, ali je njezino srce ipak, Unato njihovoj mekoi, krue
nego kakva kamena stijena.
Ona oda ilje strijelu pogleda ispod svojih obrva,
Ta pogaa. Pa bilo to takoer iz daljine, njezin pogled nikada ne proma uje.
Kada grlimo jedno drugo, a ja rukom obgrlim njezino tijelo, Tada me njezine pune
dojke odbijaju iz zagrljaja.
Da, njezina se ljepota izdi e iznad svega lijepoga. Da, njezino je tijelo vitkije
od najnje nije trske.
Sada je uvedu u estoj nevjestinskoj opravi, u zelenoj haljini i ona posrami
svojim stasom vitko koplje ona je svojom ljup-ko u nadma ivala ljepotice u cijelome
svijetu a njezino se zra-ee lice blistalo i e od U tapa kada zasja na nebu svojom je d
ra e cu kod svih budila udnju i nadma ivala je grane svojom mekoom i savitljivoscu svi
me to je na njoj divno srcima je donosila mnogo patnje kako je tomu neki pjesnik
dopustio da doe do rijei :
281

Dvadesetidruga no
Djevojka, obdarena finoom i pameu. Vidi , kako Sunce posuuje njezin obraz.
Ona je do la ovamo u zelenoj haljini I bila je nalik naru okru enu li em.
Postavili smo pitanje: 'Kako se zove ta haljina?' Tada ona izgovori s mnogo pame
ti i razuma rijei:
'Ona je najsranijim ljudini slomila srca, Stoga je ja nazivam srcolomkom.'
Naposljetku je one poka u u sedmoj haljini, koje je boja bila po sredini izmeu n
arane i afrana, kako jedan od pjesnika o njoj kazuje:
U haljini, boje afrana i narane, ona se gordo pojavi, Miri ui na mo us i ambru i skupoc
jenu sandalovinu,
Vitka kada joj mladost svjetuje: 'Hodaj!'
Tada govore ipak njezina bedra: 'Sjedni, i ne hodaj vi e!'

A ako je zamolim da mi dadne, tada ujem, kako ljepota govori:

'Dadni mu!'Ali njezina plahost kieno svjetuje: 'Ne ini to!'
Koliko bi god puta dakle nevjesta otvarala oi, ona bi kazivala:
- O Allah, uini ovoga mojim suprugom, i oslobodi me od toga tu grbavoga stajs
kog sluge!
282
Povijest vezim Nur ed-Dinct i Sems ed-Dina
Tako su one Bedr ed-Dinu Hasanu el-Basri pokazale nevjestu u svih sedam halji
na, dok je grbavi sluga ondje sjedio osamljen. Pa kad je taj dio sveanosti bio ok
onan, oni otpuste mno tvo. Svi koji su bili nazoni kod svadbe, ene i djeca, otiu, i tu
nitko ne ostane, osim Bedr ed-Dina Hasana i grbavog sluge.
Nato komorkinje uvedu nevjestu u neku unutra nju odaju, gdje joj skinu nakit i
haljine, te je pripreme za mlado enju. Grbavi pak sluga prie Bedr ed-Din Hasanu i r
ekne:
O moj gospodaru, ti si nas veeras obradovao svojim
dru tvom, i svladao svojom dobrostivo u. Ali zar nee sada usta
ti, i otii odavde?
Ovaj odgovori:
U Allahovo ime, neka bude tako!
Tada on ustane i izae kroz vrata. Ondje mu meutim doe u susret d inn i rekne:
- Ostani, o Bedr ed-Dine! Pa kada grbavac izae na zahod, tada ti ui unutra, nem
oj oklijevati, nego sjedni u sobu. Ali kada doe nevjesta, ti joj rekni:
- Ja sam tvoj suprug. Jer je kralj smislio to lukavstvo samo zato, to je bio z
abrinut za tebe zbog urokljivog oka. Taj, kojega si ti vidjela, je samo jedan od
na ih stajskih slugu. Tada prii k njoj, i skini joj zar s njezina lica. Jer briga
za tebe u toj stvari nas ispunjava odu evljenjem!
Dok je jo Hasan razgovarao s d innom, gledaj, izae sluga van, i ue u zahod, i sjed
ne na stolicu za obavljanje nu de. Ali tada iz korita, u kome se nalazila voda, iz
ae d inn u obliju mi a, i zaci-jue:
- iju! Grbavac uzvikne:
- Sto je s tobom?
Tada mi pone rasti, sve dok nije postao makom, i ta zami-jaue:
283
Dvadesetidmga no
Mijau! Mijau!
I ona je jo uvijek rasla, sve dok nije postala psom, i taj zalaje:
Vau! Vau!

Kada je meutim sluga to vidio, on se prestra i i povie:

Gubi se odatle, ti neastivi!
Ali je pas rastao i nadimao se, sve dok nije postao magarcem.
Taj zanjae i povie mu u lice: \
Njak! Njak!
Tada Grbavac pone drhtati, i uzvikne:
Doite mi u pomo, vi ljudi iz kue!
Ali gledaj, magarac je rastao i postao tako velik kao kakav bivol, i on mu pr
eprijei put i rekne ljudskim glasom:
Te ko tebi, o ti grbavce, ti smrdljive!
Slugu je meutim pritisnula nu da, i on sjedne sa svojim haljinama na zahodsku ru
pu, a njegovi su zubi cvokotali egrtajui jedni o druge. Tada mu d inn rekne:
- Je li svijet tako tijesan, da ti nijednu drugu nisi na ao za
enu, nego upravo moju ljubljenu gospodaricu?
Kada je ovaj utio, d inn nastavi:
- Odgovori mi, ili u zemlju uiniti tvojim prebivali tem!
- Tako mi Allaha uzvikne grbavac
to nije moja krivnja. Mene su na to prisili
li. Ja nisam znao, da ona ima ljubavnika meu bivolima. Ali se sada kajem, najprij
e pred Allahom, a zatim pred tobom.
Nato d inn rekne:
- Ja ti se kunem: ako ti sada napusti ovo mjesto, ili prije
Suneva izlaska progovori samo jednu rije, tada u te ubiti. Kada
meutim izae Sunce, tada otii svojim putem, i nikada se ne
vraaj natrag u ovu kuu.
284
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Nato d inn pograbi grbavog momka, gurne ga naglavce prema dolje u u zahodsku ru
pu, s nogama prema gore, i rekne:
Ja te ovdje ostavljam, ali u do Suneva izlaska stra ariti nad
tobom!
Toliko o grbavcu!
Sto se pak tie Bedr ed-Dina Hasana, on je dvojicu prepustio njihovu glo enju, u ao
je u kuu, i sjeo nasred sobe. I gledaj, nevjesta ue unutra, dopraena od neke stare
ene, koja je ostala stajati na vratima, i rekne:
O oe uspravna stasa88, digni se, i uzmi ono, to ti je Allah
zavjetovao!
Na to stara otie, a nevjesta, zvana Sitt el-Husn, to jest Gospodarica89 Ljepot
e, ue u unutra nji dio sobe, slomljena srca, i rekne:
Tako mi Allaha, ja mu neu podati svoje tijelo, pa makar mi
on trebao ak i ivot oduzeti!
Kada je meutim po la dalje, ona ugleda Bedr ed-Dina Hasana i rekne:
Ljubljeni, zar ti jo uvijek sjedi ovdje? Ja sam ve rekla sebi
samoj, da bih u najmanju ruku eljela pripadati tebi i grbavomu
stajskom momku istovremeno.
On odgovori:
Kako/bi uope smio sluga imati pristup k tebi? I kako bi
njemu oope moglo padati na pamet, da bi on tebe smio sa mnom
dijeliti?
Tada ona upita:
Pa tko je onda zapravo moj suprug, ti ili on?
88
Ovakve okantne - i u isto vrijeme vrlo duhovite metafore - daju s
vo
jim sveanim tonom tivu osobitu ljepotu.
89
Rije sitt prvotno znai gospodarica, ali potom i princeza.
285
Dvadesetidmjja no
Sitt el-Husn
odgovori Bedr ed-Din
to se dogodilo samo
za alu, i kako bi mu se narugali! Kada su sobarice i pjevaice i

svadbeni gosti trebali pri skidanju ara preda mnom dobiti na uvid
tvoju ljepotu, tvoj se otac pobojao urokljiva oka, pa ga je on iznaj
mio za deset dinara, kako bi ovaj takvo oko od tebe odvratio. Sada
je on meutim oti ao svojim putem.
Kada je Sitt el-Husn ula od Bedr ed-Dina ove rijei, om? se nasmije i i obraduje,
i pone se veselo smijati. I ona mu rekne:
Tako mi Allaha, ti si ugasila moju vatru, i za volju Allahovu,
uzmi me i pritisni me na svoje grudi!
Budui da nije vi e imala na sebi nikakve druge haljine, ona, podigne dugaku ko ulju
sve do ramena, i tu se ukazu pika i obline bedara. Kada je Bedr ed-Din to ugleda
o, probudi se njegova po uda, i on smjesta odlo i svoje haljine. Kesu sa zlatom, koj
u je bio primio od Zidova, i u kojoj se nalazilo tisuu dinara, zamota u svoje gae,
i turne ih pod rubni dio kreveta. Isto tako skine turban, i polo i ga na neku sje
dalicu. Na sebi je zadr ao samo finu, zlatom protkanu ko ulju. A Sitt el-Husn ga pov
ue na sebe i on nju isto tako. I on je uzme u svoj zagrljaj, i pusti je da ga obg
rli nogama. On nabije top, i obori tvravu. I on nae da je ona neprobu ena perla90
i jo neobjahana drebica . On joj oduzme djevianstvo, i nau ije se njezine mladosti, k
oju joj je zauvijek ugrabio. I izvadi metak, i opet ga zabije, pa po to je svr io, p
ojebe je jo mnogo puta, i ona zatrudni od njega. I naposljetku stavi Bedr ed-Din
svoju ruku pod njezinu glavu, i isto tako ona uini njemu, i oni su le ali jedno dru
gomu u zagrljaju, i tako zaspu. Onako kako o njima pjeva pjesnik u ovoj pjesmi:
Otii k onoj, koju ljubi , i izbjegavaj zavidnikove rijei. Jer zavist ipak ne mo e nika
da biti pomonik ljubavi!
90 Dakako: biser. To napominjem zato, to se u nekima na im krugovima uobiajilo
pod perlom pomi ljati samo na umjetni biser.
286
Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Nikada Premilosrdni nije stvorio nekoga ljep eg prizora Od zaljubljenoga para, koj
i poiva na istom krevetu.
Le ali su prisno zagrljeni, pokriveni haljinom radosti A kao jastuk slu i jednomu ru
ka drugoga.
Kada su srca jedno s drugim povezana u vjernoj ljubavi,
Ona su skovana poput elika. Tu vezu ne razbija nijedan ovjek.
Pa ako se na tebe u tvome ivotu ikada namjeri neki vjerni, Izvrstan je takav prij
atelj! Zatim ivi samo za njega!
O ti, koji poradi ljubavi kori narod zaljubljenih, Mo e li ti bolesnu srcu donositi
lijek i spasenje?
Ostavimo sada Bedr ed-Dina Hasana i Sitt el-Husnu, njegovu sestrinu, i vratimo
se opet k d innu! Taj je govorio d innici:
Hajde, sklizni pod mladia, i daj da ga ponovo odnesemo na
njegovo mjesto, prije nego to nad nama zasja jutro. Jer vrijeme
po uruje.
Tada ona odlebdi, i sklizne pod skut njegove ko ulje, dok je on spavao, podigne
ga i poleti s njime odatle, onakvim kakav je bio, odjevenim samo u ko ulju, i bez
druge odjee. Ona je s njime letjela dalje, dok je d inn letio uz nju bok uz bok, s
ve dok ih na pola puta nije iznenadilo jutro, i dok nisu muezzini91 zapjevali:
Pohitajte k uspjehu!
Tada Allah pusti da se dogodi, da njegovi aneli bace na d inna vatrenu zvijezdu,
tako da je on izgorio. Ali d innica
91 Muezzin (mujezin) je muslimanski vjerski slu benik.
287
Dvadesetidru0a no
umakne, i ona se s Bedr ed-Dinom spusti na onome mjestu, gdje je
bila zvijezda pogodila d inna, i nije dalje nosila mladia, zbog brige
za njegov ivot. A kako je to od udesa bilo unaprijed odreeno, oni
su do li u Damask u Siriji. Tu ga d innica spusti na zemlju kod
stanovitih gradskih vrata, i odleti dalje.
-o
Kada je dakle svanuo dan, i kada su se otvorila gradska vrata, ugledaju ljudi

, koji su iza li napolje, nekoga lijepog mladia u ko ulji i kapi, bez ikakve druge od
jee. A on je bio, umoran od dugoga bdijenja, utonuo u san, Kada su ga pak ljudi u
gledali, OBIj reknu:
O sretne li te, s kojom je ovaj mladi proveo no!
A neki drugi rekne:
- Jadan lije mladi gospodar! Mo da je on upravo samo iza ao
iz krme zbog obavljanja nu de, pa mu je onda vino udarilo u
glavu, on proma io mjesto koje je tra io, i oti ao u krivome smjeru,
dok nije do ao do gradskih vrata92. Njih je na ao zatvorenima, i
potom se spustio na spavanje.
Dok su ljudi o njemu razgovarali ovamo i onamo, iznenada preko Bedr ed-Dina d
ahne jutarnji lahor i podigne skut njegove ko ulje sve do iznad trbuha. I ukazu se
trbuh i pupana jamica, bedra i stegna poput kristala. Tada narod uzvikne:
Tako nam Allaha, kako lijepo!
Bedr ed-Din se meutim probudi, i uvidi da le i pred nekima gradskim vratima, i d
a se tu nalazi mnogo naroda. On zaueno upita:
Gdje se ja nalazim, vi dobri ljudi?
Oni odgovore:
- Mi smo te na li ovdje o pozivu na jutarnju molitvu, kako
le i u snu, i mi ne znamo ni ta drugo. Gdje si meutim ti ove noi
spavao?
92 Krme se esto nalaze u kuama na osami izvan grada.
288
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Bedr ed-Din Hasan uzvikne:
Tako mi Allaha, vi ljudi, ja sam ove noi spavao u Kairu. Jedan rekne:
Ti si se zacijelo najeo ha i a. A neki drugi:
Je si li ti poludio? Zar ti no provodi u Kairu, a ujutro le i
pred gradom Damaskom?
On meutim uzvikne:
Tako mi Allaha, moji dobri ljudi, ja vam zaista ne la em. Ja
sam bio ove noi u zemlji Egiptu, a juera njega sam se dana
nalazio u Basri.
Tada jedan rekne:
TMa, to je meutim dobro!
A neki drugi:
Ovaj je mladi opsjednut!
I oni ponu nad njime pljeskati, i razgovarali su jedan s drugim, tim to su govo
rili:
Kakva teta za njegovu mladost!
Tako mi Allaha, nema nikakve sumnje, on je lud! Oni ga tada opomenu:
Priberi svoju pamet, i postani opet razuman! Ali je Bedr ed-Din Hasan ustrajavao
na tome:
Ja sam bio juer mlado enja u zemlji Egiptu.
Ti si jamano sanjao - odgovore oni - i to si, to pripovije
da , vidio u snu.
Tada se Hasan pone zbunjivati sam nad sobom, ali im on ipak rekne:
Tako mi Allaha, to ne mo e biti nikakav san! I ono, to sam
ja do ivio, nije nikakav privid! Ja sam sigurno ondje bio, i tada su
289
Dvadcsetidru0a no
preda mnom otkrivali nevjestu, i tu se nalazio jo neki trei, grbavac, koji je pri
svemu tome ondje sjedio. Tako mi Allaha, moja brao, to nije nikakav san. Jer, ako
bi to bio san, gdje bi se onda nalazila kod mene kesa sa zlatom, i gdje bi onda
bio moj turban, i moja haljina, i moje gae?
Zatim se on stavi u pokret, ue u grad, i pone hodati kroz ulice i kroz hodnike
bazara. Oko njega se natiskivao narod, i trali su za njime, sve dok on nije u ao u
duan stanovitog peenjara.

Bio je meutim taj kuhar razuman i okretan ovjek, to znai: bio je kradljivac. Ali
mu je AUah bio oprostio te grijehe, i on je otvorio peenjarnicu. Sav se narod iz
Damaska njega bojao zbog njegove silovite jarosti, pa kada su vidjeli, da je ml
adi u ao u peenjarov duan, oni se raziu iz straha pred njime.
Kuhar meutim ugleda Bedr ed-Dina. A kada je primijetio njegovu ljepotu i ljupk
ost, on ga odmah zavoli. Upita ga:
- Odakle ti dolazi , o mladiu? Ispripovijedaj mi svoju povi
jest! Jer ti si mi ve dra i od mojega ivota.
Tada mu Hasan ispripovijeda sve, to mu se bilo dogodilo. Kuhar na to rekne:
- O moj gospodaru Bedr ed-Dine, to je jedna udnovata povi
jest, i to su neobina izvje a. Moj sine, skrivaj to, to ti se dogodi
lo, sve dok Allah ne skine s tebe tvoj teret, a kroz to vrijeme ostani
ovdje kod mene. Jer ja nemam nijednog sina, a tebe u prihvatiti
na mjesto vlastitog djeteta.
Bedr ed-Din odgovori:
Rado, dragi strie!
Nato kuhar ode na bazar, i ondje mu kupi rasko ne haljine, i dadne mu ih, neka
ih obue. I on poe s njime ka kadiji, i proglasi ga prema svim propisima svojim sin
om.
Bedr ed-Din dakle postane na taj nain u gradu Damasku poznat kao peenjarov sin.
I on je kod njega sjedio u duanu, i uzimao je novac, i tako je neko vrijeme ivio
zajedno s kuharom.
290
Povijest vezir A Nur- ed-Dina i Sems ed-Dma,
Ostavimo sada Bedr ed-Dina i njegove do ivljaje, i okrenimo se k njegovoj sestr
ini Sitt el-Husni!
Kada je poelo svanjivati jutro, i kada se ona probudila iza sna, nije vi e na la B
edr ed-Dina Hasana. Ona pomisli, da je on oti ao na zahod, i ekala je na njega sat
vremena. Tada k njoj ue njezin otac. On se nalazio u neutje nom stanju zbog svega o
noga, to mu se dogodilo po sultanovoj odluci: da je nad njime izvr io prisilu, i da
je njegovu ker nasilno udao za jednoga od svojih slugu, i jo ktomu za nekoga bije
dnoga grbavoga stajskog momka. I on rekne samomu sebi:
Ja u svoju ker zatui, ako je pristala na spolni sno aj s tim
prokletnikom.
Tako on otie do nevjestinske odaje, stupi k vratima i pozove:
x- O Sitt el-Husn!
Tada ona odgovori:
Ovdje sam, o moj gospodaru!
Zatim ona izae, jo nesigurnih nogu poslije svih onih nonih radosti. I ona poljub
i pod, a njezino je lice jo vi e dobilo na sjaju i ljupkosti, otkada je onaj gazeli
slian mladi do ao k njoj u sobu. Kada ju je meutim otac ugledao u takvu stanju, on j
e upita:
O ti prokletnice, zar se to ti tako raduje poradi onoga
konju ara?
Kada je Sitt el-Husn ula rijei svojega oca, ona se nasmije i i rekne:
Tako mi Allaha, meni je dosta ve to, to se juer zbivalo,
kada su me gosti ismijavali, i kada su mene poravnavali s momkom,
koji nije vrijedan ak ni toliko, koliko vrijedi crno ispod nokta
mojega supruga! Tako mi Allaha, nikada jo u svome ivotu nisam
provela neku tako lijepu no, kao to je bila ova juera nja. Zato
mi se nemoj dalje izrugivati, tim to me podsjea na onoga grbav
ca.
291

Dvadesctidruga no

Kada je njezin otac od nje uo te rijei, on se raspali od gnjeva, njegove oi prom

ijene boju93, i on povie:
Jao tebi, kakve su to rijei! Grbavi je momak kod tebe proveo no!
Ja te zaklinjem Allahom
odgovori ona - nemoj vi e imenovati njega, ijeg oca nek
a prokune Allah! I nemoj se i dalje aliti! Jer taj je momak bio zakupljen za dese
t dinara, i on je uzeo svoju nagradu i oti ao svojim putem. Ja sam meutim stupila u
svoju nevjestinsku odaju, i ondje sam na la svojega supruga kako sjedi, njega, ko
jemu su me prije toga pjevaice otkrivale. To je bio onaj, koji je bio meu njih dij
elio crveno zlato, sve dok i siroma ni meu gostima nisu postali bogatima. Ja sam pr
ovela no na grudima svojega nje nog supruga crnih oiju i sraslih obrva.
Pa kada je njezin otac saslu ao te rijeci, svjetlo se pred njegovim oima raspr i u
tamu, i on na nju zavie:
O ti bludnice, to to ti tu pripovijeda ? Gdje je ostao tvoj razum?
Tatice
odgovori ona
ti mi kida srce! Dosta je bilo to, da si bio tako okrutan
prema meni! Zaista, taj moj suprug, koji mi je oduzeo nevinost, on je oti ao samo
na zahod. A ja osjeam da sam od njega zatrudnjela.
Tada otac u velikom uenju ode do zahoda, i ondje nae
grbavoga stajskog slugu, s glavom u jami i nogama u zraku. Pri
tome prizoru se vezir posve zbuni i rekne:
c
Pa to je zbilja on, grbavac! I on na njega povie:
Hej, grbavce!
Ali momak pone roktati:
Digni se odatle! Digni se odatle! - jer on pomisli, da je taj,
koji to govori, d inn.
93 Dakako: u crveno, jer su crvene oi znak srd be.
292
Povijest vezir A Niir ed-Dina i Sems ed-Dina
A vezir jo jednom povie i rekne: ~
Govori, ili u ti ovim maem odrubiti glavu. Tada
grbavac rekne:
- Tako mi Allaha, o eihu d innova, od onoga asa, kada si me
ovamo utaknuo, ja nisam jo podizao glave. Ja te preklinjem
Allahom, imaj sa eljenja prema meni!
im je pak vezir uo te grbaveve rijei, on upita:
to ti to pria ? Ja sam nevjestin otac, ja nisam nikakav
d inn!
Onaj odvrati:
- Dovoljno je to da si mi htio oduzeti ivot! Otii sada svojim
putem, prije nego to te spopadne onaj, koji je mene doveo u ovaj
polo aj. Zar me niste mogli ba s nikim drugim vjenati nego upra
vo s ljubavnicom bivola i miljenicom d innova? Prokleo Allah
onoga, koji me je s njome vjenao, i onoga, koji je to zapovijedio!..."
293
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poela

s I dvadesetitrea no I s
ehrezad nastavi ovako:
"Do lo mi je do u iju, o sretni Kralju, da je grbavi sluga ovako kazivao nevjesti
nu ocu:
- Prokleo Ali ah onoga, koji je dao povod za ovo! Tada mu vezir rekne:
- Ustaj i napu taj ovo mjesto!

- Zar sam ja poludio - uzvikne momak - pa da odlazim s

tobom bez d innova dopu tenja, kada mi je on rekao: 'Kad Sunce
izae, izai odavde i poi svojim putem.' Je li Sunce iza lo, ili nije?
Ja ne mogu napu tati ovo mjesto, prije nego to izae Sunce. Vezir
ga upita:
Tko te je doveo ovamo?
On odgovori:
- Pro le sam veeri do ao ovamo, da obavim nu du, koja me
sna no pritisnula. I gledaj, kad li iz vode doe neki mi , i zacijue,
i taj je postajao sve vei, sve dok nije zadobio oblije nekog bivola.
Taj izgovori rijei, koje su mi u le u uho. Zatim me ovako ovdje
ostavi, i ode odatle. Allah prokleo nevjestu, i onoga, koji me je
njome o enio!
295
Dvctdesetitrea no
Tada mu vezir prie, i izvue ga van iz zahodske jame. On urno pobjegne odatle, a
jo je uvijek jedva vjerovao u to, da je Sunce iza lo, i on se otputi sultanu, kojeg
a izvijesti o svemu, to mu se dogodilo s d innom.
Ali se vezir, nevjestin otac, vrati natrag u kuu, u velikoj brizi za svoju ker,
i rekne:
Draga keri, objasni mi, kako stoji s tobom.
Ona odgovori:
- Mlado enja je, pred kojime sam ja juer bila otkrivana,
proveo kod mene no i oduzeo mi djevianstvo, i ja sam od njega
zatrudnjela. Ako mi ti to ne vjeruje , eto ti ondje njegova turbana,
gdje le i ondje na stolici onako savijen, kako ga je ostavio. I pod
krevetom le e njegove gae, i u njih je ne to umotano, o emu ja
ne znam, to je to.
Kada je njezin otac poslu ao te rijei, on ue u nevjestinsku sobu i nae turban Bedr
ed-Dina Hasana, sina svojega brata. Smjesta ga uzme u ruke, okrene ga i rekne:
- To je takav turban, kakav nose upravo veziri. Jer on je
napravljen od mosulske tkanine94.
Zatim on ugleda ne to kao nekakvu hamajliju, koja je bila u ivena u tarbu . On ga u
zme i raspori ga. Podigne takoer gae, i nae kesu s tisuu zlatnika, i otvori je, i u
njoj ugleda jedan ispisan papir. On ga proita, i otkrije da je posrijedi priznani
ca Isaaka idova o otkupu. Ta je glasila na ime Bedr ed-Dina Hasana, sina Nur ed-D
ina 'Alije Egipatskoga. I u njoj se takoer nalazilo tisuu dinara. Jedva meutim da j
e Sems ed-Din proitao taj list, kad li je glasno kriknuo i pao onesvije en na pod. A
kada se probudio i poeo shvaati cjelinu, zaprepasti se i uzvikne:
- Nema drugoga Boga osim Allaha, koji je svemoan nad svim
stvarima! Zna li ti, o moja keri, tko je postao tvojim pravovalja
nim suprugom?
\
94 To jest: od muslina. Mosul je grad na Tigrisu, a ta je tkanina dobila i
me upravo prema tom gradu.
296
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
,' Ne
rekne ona.
Aon:
- Zaista, on je sin mojega brata, tvoj brati, a ovih su tisuu dinara jutarnji d
ar za tebe. Slava neka je Allahu! Samo kada bih mogao znati, kako je do svega to
ga do lo!
Nato otvori u ivenu hamajliju i u njoj nae neki ispisan papir, i na njemu potpis
u rukopisu svojega brata Nur ed-Dina, Egipatskoga, oca Bedr ed-Dina Hasana. Kad
a je ugledao rukopis, on izgovori stihove:
Ja gledam njihove tragove, i venem od e nje,
Na njihovima ostavljenim mjestima prolijevam svoje suze.

Alija molim njega, koji mije donio rastanak od njih,

Neka mi milostivo htjedne jednoga dana dopustiti povratak u zaviaj.
Kada je zavr io, proita dokument, i nae u njemu navedene datume vjerenja svojega
brata s kerju vezira od Basre i njegove svadbe s njome, i datum roenja Bedr ed-Din
a Hasana, i cijelu ivotnu povijest svojega brata sve do dana njegove smrti. Tada
se on vrlo zaprepasti, i zadr e od radosti, i pone usporeivati ono, to je njegov brat
do ivio, s onim, to se dogodilo njemu samomu. Tada ustanovi da se sve jedno s drugi
m slagalo: vrijeme njegovih zaruka sa zarukama njegova brata, isto tako vrijeme
njegove svadbe, a takoer se i vrijeme roenja Bedr ed-Dina poklapalo s vremenom roen
ja njegove keri Sitt el-Husne.
Tada on uzme dokument, otie s njime k sultanu, i ispripovijeda mu od poetka do
kraja ono, to se dogodilo. I kralj se zapanji i zapovijedi, da to treba odmah bit
i zabilje eno.
Zatim je vezir tijekom cijeloga dana i ekivao dolazak sina svojega brata. Ali on
nije dolazio. I ekao je cijeli drugi dan i cijeli
297
Dvadesetitrea no
trei, i tako je ekao sve do sedmoga dana, a da nije o njemu dobivao nikakve obavij
esti.
Tada on rekne:
- Tako mi Allaha, ja u uiniti stanovito djelo, takvo kakvo
prije mene jo nitko nije uinio!
On uzme tintarnicu i pisaljku od trske, i nacrta na papiru nacrt cijele svoje
kue. I on je pokazivao, kako je smje tena soba i gdje je visjela zavjesa, i tako s
a svim stvarima, koje su se nalazile u kui. I on presavije taj nacrt. I naredi da
mu donesu ostavljene stvari. Uzme Bedr ed-Dinov turban i tarbu , haljinu i kesu,
odnese sve zajedno u jednu sobu, zakljua je eljeznom bravom i stavi na to svoj peat
, da se to uva, ako bi mo da do ao njegov neak Hasan el-Basri. Vezirova meutim ki rodi,
kada je njezino vrijeme bilo ispunjeno, jednoga sina. Taj je bio poput U tapa, sli
ka i prilika svojega oca po ljepoti i savr enosti, i zraeoj ljupkosti. Presijeku mu
pupanu vrpcu, i kapke mu namazu rastokom, i predaju ga njego-vateljicama. I nazov
u ga 'Ad ibom, to jest - udesnim. On se meutim razvijao, kao da bi kod njega bio jed
an dan kao jedan mjesec, i jedan mjesec kao jedna godina.
I kada je preko njega proteklo sedam godina, njegov ga djed prepusti stanovit
om uitelju- kolniku, te njemu nalo i, neka ga odgaja, neka ga naui itati i pisati, i ne
ka mu osigura najbri niju naobrazbu. On ostane u koli est godina dugo. Tada se on pon
e sa svojim suuenicima svaati i njih grditi, i on im je obiavao govoriti:
Tko je meu vama kao ja? Ja sam sin vezira od Egipta!
Naposljetku se djeaci odlue, i zajedno se upute k uitelju, kako bi mu se potu ili
zbog toga, to su od 'Ad iba morali trpjeti. Tada im rekne uitelj:
- Ja u vas ne to pouiti, to vi njemu trebate rei sutra, kada
on doe u kolu. Zatim e on odustati od toga, da dolazi u kolu.
Kada on naime sutra doe u kolu, tada sjednite uokolo njega i
govorite jedan drugomu: 'Tako nam Allaha, ovu igru ne smije s
298
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
nama igrati nitko, osim onoga tko nam imenuje ime svojega oca i svoje matere. Je
r onaj, koji ne zna ime svojega oca i svoje matere, taj je kopile, i taj se ne s
mije s nama igrati.'
Kada je zatim do ao sutra nji dan, djeca dou u kolu, i meu njima 'Ad ib. I oni se sjat
e oko njega, i reknu:
Igrat emo izvjesnu igru, ali u njoj nitko ne smije uzeti dijela,
tko nam ne mo e imenovati ime svojega oca i svoje matere.
I svi su uzvikivali:
Allaha mi, dobro!
I jedan rekne:
Ja se zovem Mad id, i moja se mati zove 'Alavija, a moj otac
'Izz ed-Din.

I jedan drugi rekne na isti nain, a potom neki trei, sve dok nije do ao red na 'A
d iba, i dok on nije rekao:
Ja se zovem 'Ad ib, i moja se mati zove Sitt el-Husn, a moj
se otac zove Sems ed-Din, vezir od Egipta.
Tada svi poviu:
Tako nam Allaha, taj vezir nije tvoj otac.
'Ad ib meutim odgovori:
Taj je vezir zaista moj otac.
Tada ga djeaci ponu ismijavati, i pljeskati rukama, u uzvikivati:
On ne zna tko je njegov otac! Odlazi od nas, jer se s nama
nitko ne smije igrati, osim onoga, tko zna ime svojega oca!
Djeaci odmah otre od njega dalje, i ostave ga ismijana. Njemu se meutim stegne s
rce, i on se pone gotovo gu iti od suza. Tada mu uitelj rekne:
Mi znamo da je taj vezir tvoj djed, otac tvoje matere Sitt el-Husne, ali ne tvoj otac. Ali svojega oca ne poznaje niti ti, niti ga
mi poznajemo. Jer sultan je udao tvoju mater za grbavog slugu. Ali
299

Dvadesetitrea no
je do ao stanoviti d inn i s njome proveo no, pa ti nema nikakva poznata oca. Zbog tog
a prestani s time, da uzdi e sebe iznad djece ove kole, sve dok jednom tek ne sazna ,
da takoer ti ima nekoga zakonitoga oca. Inae e meu njima va iti za dijete razvrata! Zar
ti ne zna , da ak i sin jednoga piljara poznaje svojega oca? Tvoj je djed ak vezir o
d Egipta. Ali tvojega oca mi ne poznajemo, i zato mi ka emo, da ti nema nikakva oca
. Postani dakle opet razuman!
Kada je meutim 'Ad ib uo, to su rekli uitelj i djeca, i kakvu su mu sramotu prisili
, on smjesta otri odatle, ue k svojoj materi Sitt el-Husni i potu i joj se plaui na sv
oju patnju. Ali su ga suze ometale u govorenju. Kada je njegova mati ula, kako on
grca i plae, srce joj pone izgarati zbog njega, kao od vatre. I ona rekne:
Moj sine, za to plae ? Reci mi, to ti se dogodilo.
Tada joj 'Ad ib ispria, to je uo od djeaka i od uitelja, i upita:
- Mati, tko je zapravo moj otac? Ona mu odgovori:
- Tvoj je otac vezir od Egipta. On meutim uzvikne:
- Ne la i mi! Vezir je tvoj otac, ne moj. Tko je zapravo moj
otac? Ako mi ti ne rekne istinu, tada u se ubiti ovim bode om.
Ali kada ga je njegova mati ula kako govori o svome ocu, ona zaplae. Jer ona se
sjetila svojega bratia i toga, kako je Bedr ed--Dinu Hasanu el-Basri bila prikaz
ivana u svadbenim haljinama, i svega, to su tada jedno s drugim bili do ivjeli, i o
na izrekne ove stihove:
Oni su zasadili u moje srce strast i oti li, Sada su tako daleko adori s mojom ljub
avlju!
Takoer je i ezlo moje strpljenje, otkada su oni i ezli. Izbjegla mije, postala mije te ko
m vrstoa.
300
Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
'" ? l
Oni su se otputili, a mene su napustile radosti.
Ah, ja nikada neu nai neko obitavali te spokoja.
Oni su pri opro taju bili povodom da mi suze s oka poteku, 1 vazda ih prolijevam z
a njihove odsutnosti.
Ako udim za time, da ih jednom opet vidim,
I ako mi dugotrajnim biva uzdisanje za njima i ekanje,
Tada se sjeam njihova lika, i u mojem srcu
stanuje tako tjeskobno ljubav i vjerno sjeanje i e nja.
Ah, sjeanje na vas mije ogrta,
Iz ljubavi prema vama mije to vi e odjea.
Kako e jo dugo trajati ta odsutnost i to umaknue, O moji ljubljeni, koliko jo dugo o
va muka?
Tada ona zaplae i glasno krikne, a njezin sin uini isto. I gledaj, k njima ue ve

zir, pa kada ih je oboje vidio kako plau, srce mu pone gorjeti u grudima, i on upi
ta:
- Poradi ega vi plaete?
Tada mu ona ispria, to se dogodilo izmeu njezina sina i djece u koli. I on takoer
zaplae. On se pone sjeati svojega brata, i onoga, to im se obojici dogodilo, i onoga
, to je do ivjela njegova ki, i kako on nije mogao prodrijeti u tajnu svega toga. Sm
je taje ustao, i oti ao u Vijenicu, pa stupi pred kralja, o svemu ga izvijesti i zamo
li ga za dopu tenje, da putuje na Istok, prema gradu Basri, kako bi tra io sina svoj
ega brata. Zamoli takoer sultana, da mu napi e pisma za druge gradove, kako bi moga
o pograbiti svojega neaka, gdje ga god uope nae.
301
Dvudesetitren no
I on pred sultanom pone plakati. Ovoga obuzme prema njemu sa aljenje, i on mu da
dne pisma za sve zemlje i gradove. Zbog toga se vezir razveseli, i on pone moliti
blagoslov za sultana. Zatim uzme od njega opro taj, odmah se vrati svojoj kui i op
remi se za putovanje, tim to je sa sobom uzeo sve, to mo e zatrebati njemu i njegovo
j keri i njegovu posvojenom sinu 'Ad ibu.
I on krene na put, i putovao je prvi dan i drugi i trei, sve dok nije stigao u
grad Damask. I on ga pogleda pred sobom, bogata drveem i tekuim vodama, onakva ka
ko o njemu kazuje pjesnik:
Poslije mojih dana i mojih noi provedenih u Damasku, Zakleo se udes: 'Ondje je os
tvareno jedno divno udo!'
Spavali smo. Duboka nas je no oslobodila od svih briga. Tada je s osmijehom na li
cu do lo jutro u sivobijeloj kosi.
I ondje je zasjala rosa na svim granama
poput biserja, koje je palo na njih streseno od Zefira.
Jezero je bilo poput nekog lista, a ptice su odlijetale I itale u njemu pismo vje
tra s tokama oblaja.
Vezir se zaustavi na trgu Maidan el-Hasa. I on dadne da se podignu adori i rek
ne svojim slugama:
- Ovdje emo ostati dva dana!
Tada sluge krenu u grad, da obave svoje poslove, jedan, da prodaje, drugi, da
kupuje, jedan ode u hammam, drugi u d amiju Omaijada95, kojoj nema ravne na svije
tu. I 'Ad ib sa svojim slugom takoer poe u grad, kako bi si ga pogledao, a sluga je
i ao za njim
95 Jedan od najljep ih spomenika muslimanske arhitekture, sagraen o samom poet
ku VIII. stoljea.
\
302
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
s toljagom tako te kom, da ni neka deva ne bi mogla opet ustati na noge, ako bije
on njome udario.
Tada narod iz Damaska ugleda 'Ad iba savr enost njegove skladnosti i zraeu dra esnos
t jer je on bio djeak tako fin i ljubak tako nje an i dopadljiv mek i od Zefirova
vjetra na Sjeveru slai od istoe bistre vode za o ednjeloga i donosio je veu radost o
d zdravlja za nekoga koga mui bolest . I njima se prikljui silno mno tvo - jedni su
trali iza njih, drugi ispred njih, kako bi sjeli na put, dok oni ne prou mimo. I n
aposljetku rob -kako je to udes odredio - zastane pred duanom Bedr ed-Dina Hasana
, koji je bio 'Ad ibov otac.
Njegova je dakle brada narasla, i njegova je pamet sazrela tijekom tih dvanae
st godina. A budui da je kuhar preminuo, naslijedio je Bedr ed-Din Hasan njegov d
uan i posjed, jer je od sudskih slu benika i svjedoka bio prema propisima priznat k
ao njegov sin.
Kada je meutim toga dana do ao pred njega njegov sin sa slugom, on pogleda djeaka
, pa kada je vidio, kako je on udesno lijep, srce mu zakuca, i krv ga pone tjerati
ka krvi, i njegovo se srce prikloni k njemu. Imao je meutim upravo zgotovljeno u ee
reno narovo zrnje, i u njemu se sna no uzbudi od neba usaena ljubav. I on dovikne s
vojemu sinu Ad ibu i rekne:

- Mladi gospodaru, ti koji si stekao vlast nad itavim mojim

srcem i prema kojemu ezne cijelo moje najnutarnije bie, hoe li
ui u moju kuu i obradovati moje srce, tim to pojede od mojega
jela?
Tada mu se oi preplave suzama, a da on to nije htio, i on se podsjeao na to, to
je bio, i na to, to je poslije toga postao.
Kada je Ad ib uo rijei svojega oca, njegovo srce pone takoer eznuti za njim. On pogl
eda slugu i rekne mu:
Moje srce ezne za ovim kuharom. On je poput nekoga, tko
se morao rastati od svojega sina. Dopusti dakle da uemo k njemu,
i da mu obraujemo srce, tim to prihvatimo njegovo gostoprim
stvo! Ako to uinimo, mo da e me Allah sjediniti s mojim ocem.
303
Dvadesetitrea no
Kada je sluga uo 'Ad ibove rijei, on uzvikne:
- Tako mi Allaha, to je zgodno! Zar se smije sinove vezira vi
djeti kako jedu u nekoj peenjarnici? Ja ovom toljagom dr im
ljude na odstojanju od tebe, da te nitko ne bi gledao, i ja nipo to
ne mogu dopustiti da ti ulazi u ovaj duan.
Kada je meutim Bedr ed-Din Hasan uo slugin govor, on se zapanji, i okrene se pr
ema njemu, dok su mu niz obraze lijevale suze. Tada 'Ad ib rekne:
- Gledaj, moje ga srce ljubi. Sluga meutim priklopi:
- Ostavi se tog brbljanja! Ti ne smije ulaziti unutra. Sada se 'Ad ibov otac obrati
slugi i rekne:
- asni gospodaru, za to mi nee obradovati du u, tim to
ue u moj duan? O ti, koji si poput nekoga kestena, taman
izvana, ali iznutra bijela srca! O ti, o komu slinome pjesnik kazu
je...
Tada se rob nasmije i upita:
V
Sto ti kazuje ? Govori, tako ti Allaha, i budi kratak!
Bedr ed-Din smjesta izgovori ove stihove:
Kada ne bi bilo njegove fine obrazovanosti i njegove lijepe vjernosti,
Tada on u kraljevskoj kui ne bi imao zapovjedniku mo.
I za haremske odaje, o kakav jedan izvrstan sluga!
Zbog njegove su ga ljepote uskoro poslu ivali nebeski aneli!
Eunuh se zapanji zbog tih rijei, i on uzme Ad iba za ruku i ue u kuharov duan. Bed
r ed-Din meutim napuni jednu zdjelu narovim zrnjem, koje je bilo pripravljeno s b
ademima i eerom,
304
Povijest vezira Nur ed-Dtna, i Sems ed-Dina
i oni su obojica od toga ku ali. Nato im Bedr ed-Din Hasan rekne:
- Vi ste me poastili va im ulaskom, zato dakle jedite, za sreu
i zdravlje.
'Ad ib meutim rekne svojemu ocu:
- Sjedni i jedi s nama. Mo da e nas Allah sjediniti s onim,
koga mi tra imo.
Tada Bedr ed-Din Hasan upita:
- O moj sine, jesi li ti ve u svojima nje nim godinama iskusio
jad rastanka od onih, koje ljubi ?
'Ad ib odgovori:
- To je tako, moj strie. Meni srce izgara zbog gubitka jedno
ga ljubljenoga, koji nije nitko drugi nego moj otac. Da, ja i moj
djed, mi smo upravo sada po li na put, da za njime pretra ujemo
zemlje. O, kamo sree kada bih opet mogao biti sjedinjen s njime!
I on gorko zaplae, a zaplae takoer njegov otac, kada ga je vidio kako plae u svoj
oj boli zbog rastanka, pogotovo zato, to se istovremeno podsjeao na to, da on ivi r
astavljen od milih, i daleko od oca i matere. Takoer je sluga osjetio tugu zbog n

jega.
Oni su dakle zajedno jeli, sve dok se nisu zasitili. Nato 'Ad ib i rob ustanu i
napuste duan Bedr ed-Din Hasana.
Njemu je meutim bilo tako, kao da je njegova du a izletjela iz njegova tijela i
poela slijediti njih. I budui da on to nije mogao podnijeti, da djeaka tako u trenu
tku izgubi ispred svojih oiju, zakljuao je duan i po ao za njima, unato tomu to nije zn
ao, da je 'Ad ib njegov sin. Hodao je tako brzo, da ih je stigao, prije nego to su
iza li kroz Velika vrata. Tada se u kopljenik okrene i upita ga:
Sto je s tobom?
Bedr ed-Din Hasan odgovori:
- Kada ste vi oti li od mene, bilo mi je pri srcu tako, kao da je
s vama oti la moja du a. Pa budui da sam imao upravo obaviti
305
Dvadesetitrea no
poslove izvan grada, u prigrau96 pred gradskim vratima, mislio sam da vam pravim
dru tvo, dok ne obavim te poslove, pa da se zatim vratim kui.
U kopljenik meutim postane ljutit i rekne 'Ad ibu:
Upravo je to bilo ono, ega sam se bojao! Mi smo pojeli zlo
sretni zalogaj, koji je bio zami ljen kao iskazivanje poasti nama, a
sada nas momak slijedi od mjesta do mjesta.
Tada se 'Ad ib okrene, pa kada je tik iza sebe ugledao kuhara, razbjesni se, i
njegovo lice postane crveno od srd be, i on rekne slugi:
Pusti ga neka ide ulicom muslimana! Ali kada mi skrenemo
prema na im adorima i vidimo, da nas jo uvijek slijedi, onda
emo ga otjerati.
On nato pogne glavu i poe dalje, a u kopljenik ga je slijedio. Ali je Bedr ed-Di
n i ao za njima sve do Maidan el-Hase. Pa kada su se se oni pribli avali adorima, osv
rnu se i ugledaju njega tik iza sebe. Tada 'Ad ib postane gnjevan, jer se pla io, da
e u kopljenik o svemu izvijestiti njegova djeda. I on bude ispunjen srd bom zbog tog
a, to bi ovaj mogao rei, da je on ulazio u neku peenjarnicu, i da ga je kuhar posli
je toga slijedio. On se dakle okrene i ugleda Hasanove oi prikovane za njegove vl
astite oi, jer onaj je bio postao poput tijela bez du e. I 'Ad ibu se to uini, kao da
bi njegovo oko bilo oko nekog razvratnika, i kao da bi on bio neko kopile. Budui
dakle da se njegov gnjev jo vi e bio poveao, pograbi on neki kamen i baci ga na svoj
ega oca. Bedr ed-Din se sru i onesvije en na zemlju, a preko njegova je lica tekla kr
v. 'Ad ib pak i sluga krenu prema adorima.
Kada je zatim Bedr ed-Din Hasan do ao k sebi, on si obri e krv, otkine trak turba
na i zavije si glavu. I on pone koriti samoga sebe i rekne:
96 Prigrae je naseljen prostor izvan grada, pogodan takoer za obavljanje trg
ovakih poslova.
306
I
v
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Ja sam djeaku uinio nepravdu, tim to sam zakljuao svoj
duan i to sam ga slijedio, jer on je morao povjerovati, da sam ja
neki razvratnik.
I on pone eznuti za svojom materom, koja se nalazila u Basri, i pone za njom pla
kati i izricati ove stihove:
Ne tra i nikakvo pravo od udesa, ipak bi mu time samo inio nepravdu.
I ne kori ga, jer on nema nikakva posla s pravino u.
Uzmi to ti se nudi, i ostavi brige nastranu!
as je na svijetu tmurno, as vedro. Stvari dakle tako stoje.
Bedr ed-Din Hasan dakle ostane pri tome, da prodaje svoja jela. Ali vezir, nj
egov stric, ostane tri dana u Damasku, zatim odja i dalje u pravcu prema Homsu97 i
stigne onamo. I on je na svome putu posvuda istra ivao, kamo god bi upravio svoj
pogled, sve dok nije stigao do Dijar Bekra98, i do Maridana, i do Mosula. Zatim

je putovao sve dalje, dok nije prispio do Basre i u ao u nju. Smjesta je ondje uda
rio svoj logor, oti ao tamo njem sultanu i s njime se sastao. Taj dadne da mu padne
u dio velika poast i upita ga o povodu njegova dolaska. Tada mu ovaj ispripovijed
a svoju povijest, kao i to da je vezir Nur ed-Din 'Ali bio njegov brat.
Sultan uzvikne:
Neka mu se smiluje Allah!
A zatim doda:
- O gospodaru, on je bio moj vezir, i ja sam ga vrlo volio. On
je umro prije petnaest godina, i ostavio je za sobom jednoga sina,
koji je poslije oeve smrti ovdje ostao samo jo jedan jedini mjesec.
97 Homs (ili: Hims) je grad na desnoj obali Tigrisa na putu prema Basri
(el-Basrah).
98
Dijar Bekr, Maridin i Mosul su takoer gradovi na putu prema Basri.
307
r

Dvddesetitrea no
Otada je i eznuo, i mi o njemu nikada ni ta nismo saznali. Ali njegova mati, ki mojega
ranijeg vezira, ivi jo meu nama.
Kada je vezir Sems ed-Din uo od kralja, da je mati njegova neaka jo na ivotu, on
se obraduje i rekne:
- O kralju, ja bih se rado volio s njome susresti!
Sultan mu odmah dadne za to dopu tenje. I on se uputi k njoj u kuu svojega brata
Nur ed-Dina. I on pusti ondje svojim pogledima da posvuda lutaju i poljubi prag
. I dok je pomi ljao na svojega brata Nur ed-Dina, kako je taj umro u tuini, on pone
plakati, i izgovori ove stihove:
Prolazim mimo mjesta, ta mjesta drage djevojke, I ljubim ovdje jedan zid, i usko
ro ondje neki drugi.
Ljubav prema mjestima nije ta, koja mene raspaljuje,
Ne, samo ljubav prema njoj, koja je obitavala na tom mjestu.
On zakorakne kroz vrata prema prostranom dvori tu i prema nadsvoenom putu k vrat
ima, Taj je bio izgraen od asuanskog granita i oblo en mramornim ploama svih vrsta i
boja. Ondje on ue, i prolazio ja naokolo po kui, i pusti da mu pogled obilazi pos
vuda oko nje. Tada nae ime svojega brata Nur ed-Dina gdje je na zidu naslikano u
zlatnim slovima. I on pristupi k natpisu i poljubi ga, i zaplae, i sjeti se toga,
kako je on od njega bio rastavljen. I on izgovori stihove:
Ja pitam Sunce o tebi, kadgod zraei izlazi. Ja pitam munju o tebi, kadgod bljesne
na nebu.
U nonim me asovima svojim rukama smata e nja, I razmata me. Ali se ne tu im, to sam osue
na boli.
308
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Ljubljeni moj, ako vrijeme toliko dugo traje i ako rastanak
bude takav, potom u ja zbog tvojega gubitka biti rastrgan na komade.
Ali kada bi ti mojemu oku dopustio samo da tebe ugleda, Ah, kako bi to onda bilo
lijepo, ja bih pao na tvoje grudi!
Ipak nemoj vjerovati, da sam na ao nekoga drugoga. U mome srcu za drugu ljubav nem
a mjesta!
Zatim on poe dalje, sve dok nije do ao do dvorane, u kojoj je boravila udovica n
jegova brata, mati Bedr ed-Dina Hasana el--Basri.
Ona od vremena, kada je njezin sin bio izezao, nije prestajala kroz cijele dan
e i noi plakati i jadikovati. Kada su joj godine poele bivati predugima, tada je o
na sagradila za svojega sina usred dvorane mramorni grob, i sada je ondje obiaval
a za njim plakati, dan i no, i uvijek je samo kod groba spavala.
Kada je vezir do ao onamo, gdje je ona boravila, on zauje njezin glas. I on osta
ne stajati iza vrata, dok je slu ao gdje ona ovako govori obraajui se grobu:
Tako tiAllaha, o grobe, zar je daleko sada i ezla tvoja ljepota? I je li izblijedio
onaj pogled, koji inae tako zraei sja?
O grobe, ti ipak nisi za mene ni zemlja ni nebo.

Kako dolazi do toga, da se u tebi vrbova grana sjedinjuje s Mjesecom?

Dok je ona tako jadikovala, gledaj, tada ue k njoj vezir Sems ed-Din, pozdravi
je i dadne joj do znanja, da je on brat njezina supruga. I zatim joj on ispripo
vijeda sve, to se dogodilo, i razmo309
Dvadesctitrea no
ta joj cijelu povijest, kako je njezin sin Bedr ed-Din Hasan prije vi e od deset g
odina jednu cijelu no bio proveo kod njegove keri i ujutro i eznuo. I on zakljui s rij
eima:
Moja je ki meutim od tvojega sina bila zaela i rodila
djeaka, koji se sada nalazi kod mene, i on je ipak takoer tvoje
dijete, sin tvojega sina od moje keri.
Kada je ona meutim ula, da njezin sin Bedr ed-Din Hasan
jo ivi, i kada je vidjela svojega djevera, tada ona ustane i baci mu
se pred noge, poljubi ih i izrekne stihove:
;
Tako miAlldha, kakav izvrstan glasnik, koji objavljuje njihov
dolazak,
I koji je k meni do ao s od svih najveselijom vije u!
Kada bi on bio zadovoljan s razdrtim poklonom, poklonio bih Mu srce, koje se pri
rastanku bilo razdrlo od jada.
Tada vezir dadne dovesti 'Ad iba, pa kada je on do ao, padne mu njegova baka oko
vrata i pone plakati. Sems ed-Din meutim rekne:
Ovo nije vrijeme za plakanje. Ovo je vrijeme, da se spremi ,
kako bi s nama putovala prema zemlji Egiptu. Mo da Allah mene
i tebe sjedini s tvojim sinom i mojim neakom.
Ona odgovori:
Slu am i pokoravam se!
I ona smjesta ustane, pokupi svoju prtljagu i svoja blaga i svoje robinje i o
dmah se spremi za putovanje. Vezir ems ed-Din ode kroz to vrijeme k sultanu od Ba
sre, da se od njega oprosti, i taj mu preda poklone i dragocjenosti za sultana o
d Egipta. On se istoga asa stavi u pokret i otputuje odande, sve dok nije do ao do
grada Damaska. Ondje se on zaustavi u el-Kanunu", i dadne podii adore. I on rekne
svojoj pratnji:
99 El-Kanun, malo mjesto u kome su se zaustavljale putnike karavane, nalazi
se sjeverno od Damaska.
310
!
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Ovdje emo ostati tjedan dana, i kupiti za sultana poklone i
dragocjenosti.
'Ad ib meutim izae napolje i rekne u kopljeniku:
O Laik, elio bih otii u etnju. Doi, daj da siemo na bazar
i da pro eemo po Damasku i da pogledamo, to se dogodilo s
onim kuharom, kod kojega smo jeli one poslastice, i kojemu smo
poslije toga ranili glavu. On je ipak bio prijazan prema nama, a mi
smo s njime lo e postupili.
U kopljenik odgovori:
Slu am i pokoravam se!
Nato 'Ad ib s u kopljenikom napusti adore. Jer krvna ga je veza privlaila k njegovu
ocu. Ubrzo su u li u grad i i li sve dalje, sve dok nisu prispjeli do peenjarnice. I
oni ugledaju kuhara kako stoji u svome duanu. Bilo je to otprilike o vremenu pop
odnevne molitve, a posve je sluajno on upravo bio zgotovio ba narovo zrnje. Kada s
u dakle dvojica do li bli e i kada gaje 'Ad ib ugledao, tada njegovo srce pone za njim e
znuti. On ugleda takoer o iljak od kamena baenog na njegovo elo, i on rekne:
Mir bio s tobom, ti tu! Znaj, da je moje srce s tobom!
Kada je meutim Bedr ed-Din ugledao svojega sina, tada zadr e njegova najdublja nu
trina, i njegovo srce pone lupati. On sagne glavu prema zemlji i poku a svoj jezik
u ustima staviti u pokret, ali to ne uzmogne. Poslije toga opet podigne glavu pr
ema svojemu djeaku ponizno i moleivo i izrekne stihove:

Ceznuo sam za njim, kojega ljubim, ali kada sam ga ugledao,

Otkazao mi je jezik i pogled, i nisam znao kako mi se to dogodilo.
U dubokom po tovanju prema njemu ja sam oborio svoje lice. Htio sam sakriti ono, to
je u meni, a ipak to nisam sakrio.
311
Dvadesetitrea no
Nato im on rekne:
Izlijeite mi slomljeno srce i jedite od mojih jela. Jer tako mi Allaha, ja te
ne mogu pogledati, a da moje srce ne pone udarati! Ja te zaista tajput ne bih sl
ijedio, da nisam bio izvan sebe.
Tako mi Allaha, ti me zaista ljubi - odgovori 'Ad ib. Mi smo kod tebe tajput po
jeli zalogaj, ali si nas ti slijedio, i htio si nam nanijeti sramotu. Zato emo mi
sada s tobom jesti samo pod tim uvjetom, da se ti zakune , da nee ii za nama niti na
s slijediti. Inae te neemo vi e posjeivati, doklegod se budemo nalazili u ovome gradu
. Jer mi emo ovdje boraviti tjedan dana, sve dok moj djed ne pokupuje darove za k
ralja.
Tada Bedr ed-Din Hasan odgovori:
To vam obeajem.
Tako Ad ib i sluga uu u duan, i njegov im otac pred njih iznese narovo zrnje. Ad ib
rekne:
Jedi s nama, mo da e Alah otjerati na u tugu.
Bedr ed-Din se meutim obraduje, i pone s njima jesti. Ali je on njemu ukoeno gle
dao u lice. Jer su njegovo srce i cijelo njegovo bie visjeli o njemu. Naposljetku
mu Ad ib rekne:
Misli na to! Nisam li ti ja rekao, da si ti neki dosadni
zaljubljenik? Zato me dakle ipak prestani tako uporno gledati u
lice!
Kada je meutim Bedr ed-Din uo rijei svojega sina, on izgovori ove stihove:
Ti za srca ima tajanstvenu aroliju,
Skrivenu, duboko utisnutu. Nikada ona nee biti otkrita.
O, ti koji sjajni Mjesec posramljuje svojom ljepotom, I ija je ljupkost tako jasno
nalik jutarnjoj svjetlosti:
312
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Nedosti ne su elje u svjetlosti tvojega lica
I znakovi vjene ljubavi, koji se brzo umna aju i rastu.
Moram li ja propasti od vruine, premda je tvoje lice moj Eden100?
I moram li pre ednjeti, premda je tvoja usna izvor ivota?
Bedr ed-Din je davao zalogaj as 'Ad ibu, a u kopljeniku. I oni su jeli, sve dok se n
isu zasitili. Zatim oni ustanu, a podigne se :akoer Hasan el-Basri, i on im izlij
e po rukama vode, odrije i sa svojeg pojasa svileni rubac, njime ih obri e, i po kropi
ih ru inom vodom iz neke boce, koju je imao uza se. Zatim izae iz duana, i vrati se
s vrem punim erbeta, pomije ana s ru inom vodom i mo usom. Taj on stavi pred sebe i rek
ne:
Uinite svoju dobrotu savr enom!
Tada uzme 'Ad ib, otpije, i pru i slugi. I oni su pru ali jedan drugomu, sve dok nj
ihov eludac nije bio napunjen, i dok nisu bili tako siti, kao to nisu bili jo nikad
a prije. Zatim pou i po ure, kako bi prispjeli do adorova. I 'Ad ib ue k svojoj baki, m
ateri svojega oca Bedr ed-Dina Hasana. Ona ga poljubi, i sjeti se svojega sina B
edr ed-Dina Hasana, i ona pone uzdisati i plakati, i izgovori stihove:
Ja sam se ipak jo uvijek nadao, da u se s tobom sjediniti.
Inae poslije tvojega gubitka ivot ne bi za mene imao nikakve dra i.
Kunem se: U mome se srcu ne nalazi ni ta drugo osim ljubavi prema tebi,
A Allah Gospod zaista vidi tajne u grudima.
100 Zemaljski raj.
313
Dvadesetitrea no

Zatim ona upita 'Ad iba:

- Moj sine, gdje si bio? On odgovori:
- U gradu Damasku.
Zatim ona ustane i donese mu zdjelu s jelom od narova zrnja, koje je bilo mal
o zaslaeno, i rekne slugi:
- Sjedni sa svojim gospodarom! Sluga rekne u samom sebe:
- Tako mi Allaha, mi nemamo vi e nikakve elje za jelom.
Pa ipak on sjedne. Isto je tako bilo 'Ad ibu, kada je sjeo, trbuha jo puna od on
oga, to je ve bio pojeo i popio. Unato tomu on uzme komad, umoi ga u jelo od narova
zrnja i pone jesti. Ali on nae, da ono nije dovoljno slatko, jer je bio ve presit,
i rekne:
Fuj! Kakvo je to lo e jelo!
- O moj sine! - uzvikne njegova baka - ti kudi ono, to sam ja skuhala? Ja sam
ovo jelo sama zgotovila, a nijedan ga ovjek nije u stanju tako dobro skuhati kao
ja, osim tvojega oca Bedr ed-Dina Hasana!
- Tako mi Allaha, bako odgovori 'Ad ib - ovo je jelo lo e. Mi smo jo malo prije v
idjeli u gradu Damasku stanovitog kuhara, koji tako priprema narovo zrnje, da se
njegovu mirisu otvara srce. Njegovo je jelo pobuivalo udnju za jedenjem, ali je t
voje jelo, u poreenju s onim, niti puno niti malo vrijedno.
Kada je njegova baka ula te rijei, ona dospije u estok gnjev, i ona pogleda roba
..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
314

i
',
Ali kada je poela
s I dvadesetietvrta no I
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ad ibova baka, kada je ula njegove
rijei, postala gnjevnom, i da je pogledala slugu i rekla mu:
Jao tebi! Zar si ti zaveo mojega sina i odveo ga u prostu
peenjarnicu?
Tada se u kopljenik prestra i, i zataji, i rekne:
- Mi nismo u li u duan, mi smo samo pro li uza nj.
- Tako mi Allaha - uzvikne 'Ad ib - mi smo ipak u li. I mi smo ondje jeli, i to j
e jelo prijalo bolje nego tvoje!
Njegova dakle baka otie, ispripovijeda to svojemu djeveru, i potakne njegov gn
jev protiv roba. On ga dadne pozvati i upita ga:
- Zbog ega si ti vodio mojega sina u nekakvu peenjarnicu? Rob u strahu odgovori:
- Mi nismo ulazili. Ali 'Ad ib rekne:
- Mi smo ipak u li, i jeli smo od narova zrnja, sve dok nismo
bili siti. I kuhar nam je takoer dao, da pijemo za eerene vode sa
snijegom.
315
Dvadesetietvrtci no
Tada vezirov gnjev prema robu postane jo veim, i on ga iznova pone ispitivati. P
a kada je on i dalje nastavljao poricati, vezir
rekne:
Ako ti govori istinu, sjedni i jedi pred na im oima!
Nato rob istupi, i poku a jesti. Ali on to nije mogao, pa pusti da mu ispadne z
alogaj iz usta, i uzvikne:
O gospodaru, ja sam sit jo od juer.
Sada je vezir bio uvjeren, da je on jeo u peenjarovu duanu. I on zapovijedi rob
ovima, neka ga bace na pod. Oni to uine, i on ga pone tako estoko tui, da je rob zva
o u pomo i vikao:

- O gospodaru, ne tuci me vi e, ja u ti rei punu istinu! Tada on prestane s mlaenjem

i rekne:
- Sada kazuj istinu! U kopljenik odgovori:
- Znaj, mi smo u li u kuharov duan, kada je on upravo bio
pripremio narovo zrnje, i on je ne to od toga stavio pred nas. I tako
mi Allaha, ja nikada u svome ivotu nisam jeo ne to, to bi se s tim
dalo usporediti. Ali isto tako nikada nisam ku ao ni ta lo ije od
ovoga, to sada stoji pred nama.
Mati pak Bedr ed-Dina Hasana postane ljutitom i rekne:
- Ti mora otii k tom kuharu i donijeti nam zdjelu od njego
va narova zrnja i pokazati ga svojemu gospodaru, kako bi on rekao,
koje je bolje i finije.
Sluga odgovori:
Dakako!
Ona mu smjesta dadne jednu zdjelu i pola dinara. A on se uputi u duan i rekne
kuharu:
- Mi smo sklopili stanovitu okladu o jelu u kui mojega gospo
dara. Jer oni imaju takoer narovo zrnje. Daj mi od tvojega za ovih
pola dinara. Ali obrati pa nju na to, da sam ja za volju tvojega
kuharskog umijea dobio jedan bolan obrok batina.
316
...

y
Povijest vezir A Nur ed-Dina- i Sems ed-Dina
Hasan se nasmije i rekne:
Tako mi Allaha, nitko nije u stanju to jelo spraviti tako
dobro kao ja i moja mati. Ona se meutim sada nalazi u dalekoj
zemlji.
On nato napuni zdjelu, uzme je, i doda jo k tomu mo usa i ru ine vode. Zatim je sl
uga uzme i s njome od uri odatle, sve dok ne prispije do adorova. Hasanova dakle ma
ti uzme zdjelu i pojede iz nje. im je meutim zapazila fin okus i izvrsnu pripravu,
ona je znala tko je to zgotovio. I ona krikne i padne u nesvijest.
Vezir se prestra i i smjesta je po kropi ru inom vodom. Nakon nekoga se vremena ona
oporavi i rekne:
Ako se moj sin jo nalazi na ovome svijetu, tada je samo on
sam osobno pripremio ovo narovo zrnje. To je moj sin Bedr edDin Hasan glavom. O tome ne mo e biti nikakve sumnje, niti bilo
kakve zabune. Jer to je stanovito jelo, koje znamo prirediti samo
on i ja, a ja sam ga nauila, kako da ga kuha.
Kada je vezir uo njezine rijei, on se vrlo obraduje i rekne:
Oh, kako eznem za pogledom na svojega neaka! elio bih
znati, hoe li me dani ikada opet s njime sjediniti! Mi se mo emo
samo moliti Allahu Uzvi enomu, da me on s njime sastavi!
Jo u istome trenutku izae vezir napolje k ljudima, koji su se nalazili kod njeg
a, i rekne im:
Dvadeset ljudi od vas moraju otii u peenjarnicu. Razru ite
duan, kuharu sve ite ruke njegovim turbanom, i silom ga dovucite
k meni, ali tako da mu se ne dogodi ni ta na ao!
Oni odgovore:
Dakako!
Zatim vezir smjesta odja i u palau i stupi pred namjesnika od Damaska i poka e mu
pisma, koja je imao uza se napisana od sultana. Ovaj ih poljubi, stavi ih na svo
ju glavu i rekne:
Tko je tvoj du nik?
317
Dvadesetietvrta no
Vezir odgovori:
Stanoviti kuhar.
Tada namjesnik smjesta zapovijedi svojim stra arima, neka odu do duana. I oni to

uine, nau ga ve razorena i sve u njemu porazbijano. Jer kada je vezir do ao u palau,
njegovi su ljudi bili izveli njegovu zapovijed. Sada su sjedili i ekali vezirov p
ovratak iz palae.
Bedr ed-Din Hasan meutim rekne:
Sto li su oni samo na li u narovu zrnju, da se ovo dogaa?
Kada se meutim vezir vratio iz svoje posjete, u kojoj je bio kod namjesnika, k
oji mu je dao dozvolu, da svojega du nika pograbi i da s njime odatle otputuje, i
kada se ponovo na ao u adorskom logoru, on naredi, da mu dovedu kuhara. Izvedu ga p
red njega, svezana njegovim turbanom. Kada je Bedr ed-Din Hasan ugledao svojega
strica, on gorko zaplae i upita:
Visoki gospodaru, u emu se sastoji moj prijestup prema tebi?
Jesi li ti taj ovjek, koji je priredio ovo narovo zrnje? - upita vezir.
A on odgovori:
Da! Jesi li ti dakle u njemu na ao ne to, to ini nu nim, da
se meni odrubi glava?
Vezir nato rekne:
To bi bila najbolja i najmanja od tvojih kazni!
Tada kuhar zamoli:
Visoki gospodaru, zar me nee obavijestiti o mome prije
stupu?
Vezir odvrati:
Dakako, smjesta! Zatim on dovikne slugama:
Dovedite ovamo devu!
318
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
I oni uzmu sa sobom Bedr ed-Dina Hasana, uguraju ga u neki sanduk i stave na
nj bravu. Zatim krenu na put, i putovali su sve dalje, dok se nije spustila no. T
ada se zaustave i pojedu ne to hrane. Bedr ed-Dina Hasana izvade iz njegova sanduk
a i takoer njemu dadnu, da jede, i zatim ga opet zakljuaju u sanduk. Potom su puto
vali dalje, dok nisu prispjeli do Kamre. Ondje izvade iz sanduka Bedr ed-Dina Ha
sana, i vezir ga upita:
Jesi li ti onaj, koji je pripravio to narovo zrnje?
On odgovori:
- Da, dospodaru. Vezir povie:
- Sve ite ga!
Tada ga oni svezu i opet ga uguraju u sanduk i pou dalje na put, sve dok nisu
prispjeli do Kaira. Ondje se zaustave u etvrti er-Raidanije. Vezir izda zapovijed
, da Bedr ed-Dina Hasana izvade iz sanduka, dadne da mu dovedu nekoga stolara i
rekne mu:
- Uini mi nekakvu drvenu figuru za ovoga momka! Tada Bedr ed-Din Hasan povie:
- I to hoe s njome initi? Vezir odgovori:
- Objesit u tebe o tu figuru i na nju te dati vrsto prikovati,
pa u te zatim voditi unaokolo po gradu.
Ovaj nato:
Zbog ega mi ti to hoe uiniti?
Vezir:
Zbog tvoje bijedne pripreme narova zrnja. Kako si ga mogao
pripraviti bez papra?
Ovaj:
I zato to je u tome nedostajao papar, ti e meni sve to
uiniti? Zar ti to nije dovoljno, to si me zakljuao, i to si mi samo
po jednom na dan dopu tao dati jesti?
319
Dvadesetietvrtci no
Vezir povie:
Papar je nedostajao! Zbog toga ti mo e biti ka njen jedino
smru.
Tada se Bedr ed-Din Hasan nae u nedoumici, i pone aliti za svojim

ivotom. Vezir g

a meutim upita:
O emu razmi lja ?
On odgovori:
O takvim glupanima, kao to si ti. Jer kada bi ti posjedovao
razuma, tada ne bi tako sa mnom postupao!
Vezir rekne:
Na a je du nost, da te kaznimo, kako ne bi opet inio ne to
slino!
Bedr ed-Din Hasan meutim uzvikne:
Zaista, ono najmanje, to si ti meni bio uinio, bila bi za
mene dovoljna kazna!
Ali vezir odgovori:
To ne ide drugaije, ja te moram dati objesiti!
Sve se to zbivalo, dok je stolar obraivao drvo, i dok ga je Hasan gledao. I ta
ko je to i lo, sve dok nije pala no. Tada ga uzme njegov stric, dadne ga baciti u s
anduk i rekne:
Sutra mora biti izvedena zapovijed!
Zatim je priekao, sve dok nije opazio, da je Bedr ed-Din zaspao, natovario je
sanduk, i sam sa sandukom pred sobom ujahao u grad i dalje, sve dok nije stigao
u svoju kuu. Ondje on rekne svojoj keri Sitt el-Husni:
- Slava neka je Allahu, koji te je opet sjedinio s tvojim
bratiem! Poi i uredi kuu, onako kako je izgledala u nevjestinskoj noi.
Tada budu zapaljene svijee. Vezir meutim uzme nacrt, u kojemu je on bio nacrtao
svadbenu sobu, i dadne da sluge svaki
320
-

Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dinakomad pokustva gurnu na svoje mjesto, tako da, ako bi tko to vidio, ne bi mogao p
osumnjati u to, da je posrijedi upravo no prvoga spolnog sno aja. Takoer dadne da tu
rban Bedr ed-Dina Hasana stave na stolicu, kako ga je on svojevremeno bio odlo io
vlastitom rukom, i isto tako njegove gae i kesu, koju su bili stavili pod krevet.
Nato rekne svojoj keri, da se ona mora razodjeti onako, kako se razodjevena nala
zila u toj noi svojega prvoga spolnog sno aja. I on ktomu doda:
Kada tvoj brati ue k tebi u sobu, ti mu reci: 'Ti si mi pre
dugo izbivao na zahodu!' i pozovi ga neka legne pokraj tebe, i
zadr i ga u razgovoru sve do osvita dana. Zatim emo mu mi sve to
objasniti.
Zatim on dadne izvaditi Bedr ed-Dina Hasana iz sanduka, skine mu uze s njegov
ih nogu, svue s njega njegove haljine, tako da je zadr ao na sebi jo samo finu ko ulju
i da je bio takoer bez gaa. Sve se to dogaalo, dok je on spavao, i dok ni ta od toga
nije primjeivao.
Dogodilo se sada, kako je to ve bio odredio udes, da se on legao na drugu stra
nu i probudio. Tu se on nade u nekoj osvijetljenoj dvorani i rekne u sebi samome
:
Ja boravim zacijelo u bludnjama i snovima. Zatim on ustane
i korakne malo dalje prema nekima nutarnjim vratima, i pogleda
kroz njih, i gledaj, to je bila ba ta dvorana, u kojoj mu je bila otkri
vana nevjesta. I ondje ugleda nevjestinsku odaju i stolicu i svoj tur
ban i sve svoje haljine. Kada je to vidio, bio je u nedoumici. On
stupi jednom nogom naprijed i drugom natrag i rekne:
Spavam li ja ili sam budan?
Zatim si pone trljati elo i zauen rekne:
Tako mi Allaha, ovo je stvarno soba one nevjeste, koju su
enske preda mnom otkrivale! Gdje sam ja dakle? Ja sam se jo
malo prije nalazio u nekom sanduku!
Dok je on tako sa samim sobom razgovarao, podigne iznenada Sitt el-Husn okraj
ak zavjese i rekne mu:
321

Dvadcsetietvrta no
O moj gospodaru, zar nee

doi? Ti si zbilja dugo ostao na

zahodu.
Kada je uo njezine rijei i ugledao njezino lice, on prasne u smijeh i rekne:
Zaista, ja boravim u bludnjama i snovima!
Zatim on ue uzdahnuv i, i pone misliti na ono, to mu se zbilo, i bio je u nedoumic
i glede svojega stanja, i njegov mu polo aj postane samo jo neobja njivijim, kada je
ugledao turban, i svoje gae i kesu sa tisuu dinara. Tada on promrmlja:
AUah je sveznajui! Ja se uistinu kreem u bludnjama od
snova.
Sitt el-Husn mu meutim rekne:
V
Sto je tebi, da si tako zaprepa en i da se nalazi u nedoumi
ci?
I ona ktomu doda:
- Ti nisi bio takav za vrijeme prvog dijela ove noi! On se meutim nasmije i upita
je:
- Koliko sam dugo bio odsutan od tebe? Ona odgovori:
- Neka te sauva Allah, i neka te za titi njegovo ime! Ti si
upravo iza ao napolje, da obavi nu du, i htio si se odmah vratiti.
ini se da te je napustio razum.
Kada je Bedr ed-Din Hasan poslu ao njezine rijei, on se opet nasmije i rekne:
- Ti ima pravo. Ali, kada sam te bio napustio, zaboravio sam
se na zahodu, i usnuo sam san, da sam peenjar u Damasku, i da
ondje stanujem ve od prije deset godina. I da k meni dolazi
stanoviti djeak, neko dijete uglednih ljudi, s nekim u kopljenikom.
Potom ovla prijee rukom preko ela, pa kada je osjetio o iljak, on uzvikne:
322
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Tako mi Allaha, o moja gospodarice, mora da je to bila isti
na. Jer on je pogodio moje elo kamenom i raskolio mi ga je. Mora
da je to ipak bilo na javi.
Zatim on opet rekne:
Ali mo da sam ja to ipak usnuo, kada sam zaspao u tvome
zagrljaju. Usnulo mi se, da sam bez tarbu a i gaa otputovao u
Damask, i da sam ondje postao kuharom.
Zatim dospije opet neko vrijeme u nedoumicu i rekne:
Tako mi Allaha, meni se takoer tako ini, kao da sam pripremio narovo zrnje bez
papra. Tako mi Allaha, mora da sam usnuo na tihom mjesta cu, i sve to do ivio u snu.
Za ime Allaha - klikne Sitt el-Husn - i to si ti jo inae bio vidio?
Tada joj Bedr ed-Din Hasan sve ispripovijeda. I on naposljetku rekne:
Tako mi Allaha, da se nisam probudio, oni bi me prikovali o
neku drvenu figuru!
Za to? upita ona.
On rekne:
Zato to u narovu zrnju nije bilo nikakva papra. I izgleda mi
tako, kao da su mi bili poru ili duan, porazbijali mi pribor, i ugu
rali me u neki sanduk. I zatim su dali dovesti stolara, da izdjelja za
mene neku drvenu figuru, jer su me oni htjeli objesiti. Ali sada,
neka je hvala Allahu, to se sve to zbilo samo u snu, a ne na javi!
Tada se Sitt el-Husn nasmije i povue ga na svoje grudi, i on nju na svoje. Zat
im on iznova pone premi ljati, i rekne:
Tako mi Allaha, to je moglo biti samo na javi. Ja zaista ne
znam, to je u svemu tome posrijedi.
Potom on legne, ali je bio u nedoumici. as je kazivao:
- Sanjao sam. as opet:
- To je bilo najavi!
-

323
Dvadesetietvrta no
I tako je to i lo sve do jutra. Tada doe k njemu njegov stric Sems ed-Din, vezir
, i pozdravi ga. Kada ga je Bedr ed-Din Hasan ugledao, on uzvikne:
Tako ti Allaha, zar ti nisi taj, koji mi je dao svezati ruke i
poru iti moj duan, i koji me je htio dati pribiti na drvo zbog naro
va zrnja, jer je ono bilo pripravljeno bez papra?
Vezir mu rekne:
Znaj, moj sine, istina je sada postala oitom, i ono to je bilo
skriveno, to je do lo na svjetlo dana: ti si sin mojega brata. Ja sam
sve to uinio samo zato, da bih se do kraja uvjerio, da si ti stvarno
taj, koji je u onoj noi u ao k mojoj keri. Ja nisam mogao u to biti
siguran prije nego to sam se uvjerio, da ti prepoznaje tu sobu, i
svoj turban, svoje gae, svoje zlato i te papire u tvome rukopisu i u
tome tvojega oca, mojega brata. Jer ja te nikada prije nisam bio
vidio, i nisam te poznavao. Tvoju sam meutim mater doveo
ovamo sa sobom iz Basre.
Zatim se on svojemu neaku baci na grudi i zaplae. Kada je meutim Bedr ed-Din Has
an uo od svojega strica te rijei, on dospije u skrajnje uenje, i on mu padne oko vra
ta, i pone plakati u prekomjernosti svoje radosti.
Nato mu vezir rekne:
Moj sine, jedini je povod za sve to bilo ono, to se bilo
dogodilo izmeu mene i tvojega oca.
I on mu ispripovijeda, to je to bilo, i za to je njegov otac otputovao u Basru.
I naposljetku dadne vezir dovesti djeaka 'Ad iba. Kada ga je njegov otac ugledao, o
n uzvikne:
Pa to je taj, koji me je pogodio kamenom! Vezir meutim rekne:
To je tvoj sin!
Tada se Bedr ed-Din Hasan baci na sinovljeve grudi, i on izrekne stihove:
324
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Ja sam dugo plakao, jer nas je udes bio rastavio. I uvijek su mi iz mojih oiju te
kle suze.
Zavjetovao sam se, ako bi nas ikada udes trebao opet sjediniti, Da rastanak nika
da opet neu spomenuti svojim jezikom.
K meni je iznenada do la radost i preko noi Me u svojoj prekomjernosti navela na pl
a.
Po to je on dovr io te stihove, gledaj, kad li unutra ue njegova mati. Ona se baci
na njegove grudi i izgovori stihove:
Kada se sretnemo, tu imo se.
Jer izvje ujemo o velikim patnjama.
Tu ba meutim nije lijepa,
Ako dolazi iz usta nekog glasnika.
Tada mu njegova mati ispripovijeda, kako joj je bilo od njegova odlaska. A on
je njoj ispripovijedao, stoje on bio pretrpio. Tada oni zahvale Allahu Uzvi enomu
za svoje ponovno sjedinjenje.
Dva dana poslije svojega dolaska vezir ems ed-Din otie k sultanu, a kada je u ao
k njemu, on pred njim poljubi pod i pozdravi ga pozdravom, kakav dolikuje kralje
vima. Sultan se obraduje nad njegovim dolaskom, i njegovo se lice premilostivo o
smjehivalo. On mu dopusti da sjedne tik pokraj njega i upita ga o svemu, to je do i
vio na svome putovanju i to mu se dogodilo na njegovu putu. Tada mu vezir ispria s
ve od poetka do kraja. A sultan mu rekne:
Neka je hvala Allahu za ispunjenju tvoje elje i za siguran povratak u zaviaj k
svojoj djeci i k svojemu narodu! Ja meutim
325
Dvadeseticetvrtd no
moram vidjeti takoer sina tvojega brata, Hasana el-Basrija. Dovedi ga sutra sa so

bom u dvoranu za prijeme.

Sems ed-Din odgovori:
- Tvoj rob mora sutra stajati pred tobom, ako tako ushtjedne
Allah Uzvi eni.
Zatim ga on pozdravi i ode. im se vratio natrag kui, on izvijesti svojega neaka
o sultanovoj elji, da njega upozna. Hasan el-Basri nato rekne:
Rob se pokorava zapovijedi svojega gospodara.
Tako on poe sa svojim stricom Sems ed-Dinom k njegovoj visosti sultanu. Pa kad
a je stao pred njega, on ga pozdravi najprobranijim i najuglaenijim pozdravnim ri
jeima, i izrekne stihove:
Neka pred tobom ljubi tlo, tko je moan polo aj
dobio zahvaljujui tebi, i tako na ao ispunjenje svojih elja.
Ti si gospodar slave. Ima sreu, tko u tebe pola e nade u onome, to eli. On u svijetu
ima visoko mjesto.
Sultan se osmijehne i kimne mu glavom, neka sjedne. Tada on zauzme mjesto tik
uza svojega strica Sems ed-Dina. Zatim ga sultan upita o njegovu imenu. A on od
govori:
- Najneznatniji od tvojih robova je poznat kao Hasan el-Basri,
i on neprestano za tebe moli, dan i no.
Sultanu se dopadnu te rijei. Pa budui da je htio isku ati njegovu uenost i njegov
dobar odgoj, on ga upita:
- Zna li to u pohvalu made a na obrazu? On odgovori:
- Dakako.
326
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
I rekne:
Ah, taj ljubljeni! Uvijek kada mislim na njega, Teku mi suze, uzdi e moja e nja.
On ima made , koji je nalik po ljepoti i boji zvijezdi u oku ili cvatu na voki.
Kralj se zadivi tima dvama stihovima i rekne mu:
Navedi jo neke. Allah pu ta da tvoj otac progovara u sinu!
Ushtio On nikada ne polomiti tvoje zube!
Tada Hasan izrekne stihove;
Mrlja je made a bila usporeena s ko icom
Od mo usa. Nemoj se uditi onomu, tko je tako rekao.
Ne, divi se licu, koje je sjedinilo svaku ljepotu,
A kojemu je od svega toga ljepoti pridonijela i ne jedna ko ica.
Tada kralj zadr e od radosti i rekne:
Govori dalje! Neka Allah blagoslovi tvoje dane!
I on nastavi:
O ti, na ijem obrazu udesno Ijubak made slii ko ici mo usa na nekom rubinu,
Dopusti mi, da doem k tebi, i ne budi tako krut, O ti najeznutljivija eljo, ti hran
o mojega srca!
327
Dvadesetietvrta no
Tada kralj uzvikne:
- Lijepo si rekao, lijepi Hasane! Ti si prema io nenadma nost!
Sada nam objasni, koliko znaenja ima rije el-chal101.
On odgovori:
- Neka Allah podupre kraljevu mo! pedesetiosam znaenja.
Neki meutim ka u pedeset.
Kralj rekne:
- Kazuje istinu. A zatim doda:
- Umije li ti opisati ljepotu?
- Svakako - odgovori Bedr ed-Din Hasan. - Ljepota se sa
stoji u sjajnosti lica, u svijetlosti puti, u dobroj oblikovanosti nosa,
u slatkom pogledu oiju, u ljupkosti ustiju, u profinjenosti govora,
i u dra esnoj vitkosti tijela, i u savr enosti svih svojstava. Ali se
dovr enost ljepote nalazi u kosi. Kako je dakle e - ihab, pjesnik iz

Hid aza, sve to ujedinio u jambskoj mjeri, koja glasi ovako:

Sjaj pripada licu, a puti
Pripada svijetlost, koju tvoj pogled rado gleda.
Nos je ispravno ocrtan valjanim oblikovanjem. A po slatkom se pogledu ubrzo prep
oznaju oi.
Ustima pripada ljupkost, izvrstan je tko tako zbori. Dobro shvati te moje rijei.
Neka ti ne ponestane mira.
Finoa pripada govoru, tijelu kienost, I savr enost svih lijepih svojstava.
101 El-chal znai made , ali ta rije ima u arapskome i mnoga druga znaenja.
328

Povijest vezira Nur ed-Dina- i Sems ed-DinaAli dovr enost svake ljepote le i u kosi.
Obradi pa nju na moju pjesmu. Oslobodi me prijekora!
V
Sultan se vrlo obraduje njegovim rijeima, i on ga uvue u razgovor, i upita ga:
- Koji se smisao nalazi u izreci: 'Suraih102 je lukaviji od lisice'? j
- Znaj, o kralju
Allah Uzvi eni odr ao tvoju mo! - kadija
Suraih je u danima kuge putovao za Ned ef103. I kada bi se god nalazio stojei pri m
olitvi, dolazila bi neka lisica, postavila bi se prema njemu, u svemu bi ga opon
a ala, i odvraala bi ga od njegove pobo nosti. Kada mu je to postalo odve tegobno, on
jednoga dana svue svoju ko ulju, objesi je na neku trsku, izvue rukave, stavi povrh
toga svoj turban, po sredini metne opasa, i sve namjesti ondje, gdje je obiavao mo
liti. Kada je dakle do la lisica po svom obiaju i poela opona ati taj lik, Suraih joj
se pri ulja odostraga i uhvati je. Tako je nastala uzreica.
Kada je sultan uo obja njenje Bedr ed-Dina Hasana, on rekne njegovu stricu Sems
ed-Dinu:
- Zaista, ovaj je sin tvojega brata savr en u finoj naobrazbi, i
ja ne vjerujem, da on u Egiptu nalazi sebi ravnoga.
Hasan el-Basri meutim poljubi pred njim pod i sjedne dolje, onako kako mora sj
editi neki mameluk pred svojim gospodarom. Po to se tako sultan osvjedoio o svemu t
ome, to je Hasan el-Basri posjedovao u pogledu svoje fine naobrazne, on se u najv
eoj mjeri obraduje, odjene ga u rasko nu poasnu haljinu i dadne mu stanovitu slu bu, p
utem koje je stjecao dostatne prihode. Hasan se meutim podigne, poljubi pred njim
e pod, za eli
102
Taj je glasoviti sudac (kadi) iz Kufe umro poetkom VII. stoljea.
103
U Ned efu se, zapadno od Donjeg Eufrata, blizu stare Kufe, nalazi
grob
'Alije, etvrtog kalifa i glavnoga ijitskog sveca. Perzijski su hodoasnici esto
donosili sa sobom kugu, pogotovo zato to su sa sobom nosili i svoje preminule,
i ondje ih sahranjivali.
329
Dvadesetietvrta no
mu trajnu mo i zamoli ga za dopu tenje, da se povue sa svojim stricom, vezirom Sems
ed-Dinom. Sultan mu dadne dopu tenje, i tako se on sa svojim stricom otputi kui. On
dje postave pred njih jela, i oni su jeli ono, to im je dao Allah.
Po zavr etku objeda ode Hasan u sobu svoje supruge Sitt el--Husne, i on joj isp
ripovijeda, kako je pro ao kod njegove visosti sultana. A ona rekne:
On e te sigurno uiniti svojim pouzdanikom, i obasut e te
poklonima i darovima. I ti e , zahvaljujui Allahovoj milosti, nalik
veem svjetlilu104, iza iljati zrake svoje savr enosti, gdje god se
nalazio, na kopnu ili na moru.
On nato rekne:
Ja u sastaviti za njega jednu pjesmu pohvalnicu, kako bi
njegova ljubav prema meni u njegovu srcu jo porasla.
Ti si u svojoj namjeri pogodio ono pravo
odgovori ona.
Zato biraj lijepe misli

i bri ljivo slazi rijei, tada u izvijesno gledati, kako te on prima u milost.
Zatim se Hasan el-Basri zatvori u sobu, i napi e stihove od fine izgradnje i li
jepih misli, koji su onda glasili:
Imam stanovitog junaka, koji se uspeo na najvi u visinu. On ide putem, kojim dolaz
e plemii i monici.
Zemlje je uokolo osigurala pravinost njegova maa,
I svima je svojim neprijateljima on preprijeio putove.
r:
Ako govori o nekome lavu, koji je spario snagu s pobo no u, Govori o kralju ili o anelu
on je od iste vrste.
104 Dva su nebeska svjetlila - Sunce i Mjesec, a vee je svjetlilo dakako Sunc
e.
330
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Prosjak se od njega vraa kao bogat ovjek.
On je tako dobrostiv, da ga ne mo e opisati nijedna tvoja rije.
On je svijetlo jutro, kada daje poklone.
Alije u vrijeme rata poput mrano prijetee noi.
Njegova dobrostivost nakitom obla e na vrat. Svojom je dobrotvorno u on za slobodne kr
alj svega.
Neka nam ga Alldh ushtjedne uzdr ati jo mnogo godina, Neka ga titi od opasnosti mrani
h sila!
im je napisao te stihove, on ih po alje sultanu preko jednoga od robova svojega
strica, vezira Sems ed-Dina. Kralj ih proita i njegovo se srce nad njima obraduje
. Zatim ih on proita pred onima, koji su kod njega bili prisutni, i svi ih vrlo p
ohvale. Zatim dadne dovesti pisca i rekne mu:
Ti si odsada moj pouzdanik, i ja za tebe odreujem, osim
onoga to sam ti prije darovao, jo i mjeseni prihod od tisuu
dirhema.
Hasan el-Basri poljubi triput pred njim pod i pomoli se za njega za trajnu mo
i dug ivot. Tako se dakle Hasan el-Basri visoko popeo u poastima, a njegova se sla
va pro irila po mnogim zemljama, i on je ostao u svakoj radosti postojanja i miru i
vljenja kod svojega strica i svojih, dok mu se nije pribli ila smrt.'
Kada je kalif Harun er-Ra ad uo iz D a'farovih usta ovu povijest, on se vrlo zapre
pasti i rekne:
Dolikuje se, da takve povijesti budu zabilje ene zlatnom tin
tom.
I on oslobodi roba i zapovijedi, da se mladiu odredi mjeseni prihod, od kojega
bi mogao dobro ivjeti. Dadne mu takoer jednu od svojih vlastitih robinja i prihvat
i ga u krug svojih prijatelja.
331
Dvttdesetietvrta no
Pa ipak ta pria nije udesnija od prie o krojau i grbavcu i idovu i upravitelju i k
r aninu i onome, to im se dogodilo."
Kralj upita:
"A kako je to bilo?"
I Sehrezad zapone ovim rijeima ono to se naziva
GRBAVEVA POVIJEST.
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u drevnim vremenima i davno minu
loj pro losti u nekome kineskom gradu ivio jedan ovjek, kroja, iroke ruke, koji je vol
io alu i veselje, i koji si je rado sa svojom enom s vremena na vrijeme priu ivao gle
danje javnih zabava.
Jednoga dana oni izau van o ranome jutru, a naveer su se nalazili na povratku u
svoj stan, kad li su usput susreli nekoga grbavca iji je izgled o alo enoga navodio
na smijeh i brigama tu noga inio kraj 105. Tada kroja i njegova ena pristupe k njemu
, kako bi ga bolje pogledali, i zatim ga pozovu, da poe s njima njihovoj kui, i da
im tijekom noi pravi dru tvo. On pristane, i uputi se s njima do njihove kue. Kroja
meutim otie na bazar, kada je upravo poela veer, i kupi jednu peenu ribu, kruh, limun

ove i mlijenoga peciva za zakusku. im se vratio doma, on stavi pred grbavca ribu,
i oni su jeli. Krojaeva meutim ena uzme velik komad ribe i ugura ga grbavcu u usta,
rukom mu ih zatvori i rekne:
- Tako mi Allaha, ti mora progutati ovaj komad jednim jedinim ham, i ja ti ni
kako neu dati vremena, da ga vae !
105 Ovdje je - kao i drugdje, gdje su reenini lanovi rastavljeni zvjezdicama
u
izvorniku posrijedi rimovana proza.
332
Grbavceva, povijest

On ga tako proguta, ali je u njemu bila jedna debela kost, koja mu zastane u grl
u, i, jer je do ao njegov sueni as, on umre..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.

<N!

?-!

?III
:;
<>-9.s>'
m

?:???..??.

'

333

Ali kada je poela

I

dvadesetipeta no

ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da - kada je krojaeva ena gurnula grbavc
u u usta komad ribe, koji je trebao postaviti cilj njegovim danima - dakle: da j
e on tada u istome trenutku umro. Ali kroja uzvikne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha!
Siromah! Da je njegova smrt morala doi iz na ih ruku!
ena meutim rekne:
Kakvo je to beskorisno naklapanje! Zar ti nisi uo pjes
nikovu rije:
Svoju du u ipak ne mogu tje iti onim to nije mogue! Neu nai nikakve prijatelje, koji e n
siti moju alost.
emu sjedenje na vatri, ako ona jo nije uga ena? Sjedenje na vatri donosi opasnu neug
odu.
Tada je njezin mu upita:
A ta ja moram s njime poeti?
335
Dvadesetipeta no

Ona odgovori:
- Ustani, uzmi ga na ruke, i prostri preko njega svileni rubac!
Izai emo jo ove noi, ja naprijed a ti iza mene. Zatim mora
kazivati: 'Ovo je moj sin a to je njegova mati. Idemo k lijeniku, da
ga pregleda'.
Kada je kroja uo te rijei, on uzme grbavca na ruke, a njegova ena pone uzvikivati:
- O moj sine, neka te za titi Allah! Sto te boli, i gdje su te
pograbile kozice?
Svi su, koje su susretali, govorili:
Ovi imaju kod sebe dijete oboljelo od kozica.
Oni su meutim i li sve dalje i raspitivali se o lijeniku, sve dok ih nisu odveli
do kue stanovitoga idovskog ranarnika. Ondje oni pokucaju na vrata, i sie dolje nek
a crna robinja i otvori im. Pa kada je ugledala mu karca s djetetom na rukama i uz
njega enu, ona upita:
- O emu se radi?
- Mi imamo sa sobom dijete - odgovori krojaeva ena - i eljeli bismo, da ga lijen
ik pregleda. Uzmi dakle ovu etvrtinu dinara i predaj je svojemu gospodaru, i reci
mu neka sie dolje i pogleda na ega sina, jer on je vrlo bolestan!
Robinja se opet popne. Krojaeva ena meutim ue u predvorje stubi ta i rekne svojemu
mu u:
Ostavi grbavca ovdje, pa hajde da spa avamo svoj ivot!
Tada ga kroja nasloni uspravno na zid i odjuri odatle sa svojom enom. Kroz to j
e vrijeme robinja u la k idovu i rekla mu:
- Pred vratima stoji neki ovjek sa enom i bolesnim djetetom,
i dali su mi za tebe etvrtinu dinara, da ti sie , i da si pogleda
dijete, i da mu propi e odgovarajui lijek. Kada je idov ugledao
etvrtinu dinara, on se obraduje, urno skoi na noge i sie dolje u
tamu. Ali jedva da je bio uinio jedan korak, kad li posrne preko
grbavca. A taj je bio mrtav. Tada on uzvikne:
336

Grbavceva povijest
O Esra! O Musa i deset zapovijedi! O Aaron! O Jo ua ibn
Nun! Ja sam posrnuo preko ovog bolesnika, i tada je on pao, i sada
je mrtav! Kako da s ubijenim ovjekom izaem iz svoje kue?
Tako on uzme les, odnese ga u kuu i sve ispripovijeda svojoj eni. Ova uzvikne:
Sto ti jo eka ? Ako bude tu ekao do osvita dana, mi smo
oboje mrtvi, ja i ti! Odnijeti emo ga na krovnu terasu i baciti ga u
kuu na ega susjeda, muslimana.
Taj je pak susjed bio stanoviti upravitelj, nadzornik sultanove kuhinje, i on
je esto kui donosio masno meso. Ali su od toga derale make i takori, ili ako bi doni
o kakav dobar komad masnoga ovjeg repa, tada bi sa susjednih krovova silazili psi
i to bi odvlaili odatle. I tako su mu ivotinje od svega onoga, to je donosio, ve mn
ogo toga uni tile.
idov dakle i njegova ena odnesu grbavca na krov. Ondje ga za ruke i noge spuste
na zemlju, tik uzdu zida. Po to su to uinili, oni odu odatle.
Jedva meutim da su oni bili spustili grbavca dolje, kad li se kui vrati upravit
elj. On otvori, i kada se poeo uspinjati s upaljenom svijeom, ugleda nekog ovjeka k
ako stoji u kutu pod oknom za provjetravanje. Tada upravitelj sam sebi rekne:
Ah! Tako mi Allaha, izvrsno! Taj je, koji mi stalno krade
moje zalihe, dakle ovjek!
I on se njemu obrati, i rekne:
Ti mi dakle uvijek odnosi meso i mast! Ja sam mislio, da su
to make i psi! Neke sam ve od maaka i pasa iz ove gradske
etvrti na smrt prebio, i na njima ogrije io svoju du u. To si dakle
ti, i ti silazi s krova.
Zatim on pograbi neki te ki eki, skoi prema ovjeku, visoko podigne eki i pogodi ga p
sred grudi. Tada ga pogleda, i shvati, da je mrtav, pa prestra en rekne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha,
Uzvi enoga i Svemonoga!

337
Dvadesetipeta no
Budui da se prestra io za svoj ivot, on nastavi:
Prokleo Allah mast, i ktomu bravlje repove! Za to se udes
ovoga ovjeka morao ispuniti upravo mojom rukom?
Nato on pogleda le , i nae, da je posrijedi neki grbavac, i rekne:
Zar nisi imao dosta sa svojom grbom, pa si morao biti jo i
lopov i krasti meso i mast? O Sveza titnie, za titi me svojom
milostivom za titom!
Zatim ga on uprti sebi na rame, i odnese ga pred kraj noi iz svoje kue. I vukao
gaje sve dalje donde, gdje poinje bazar. Ondje ga postavi na njegove noge pokraj
nekoga duana, na kraju stanovite mrane ulice, tu ga ostavi, i ode odatle. Gledaj,
tada doe ovamo neki Nazareanin106, sultanov prekupac, koji je bio pijan. On je na
ime htio ii u hammam107, jer mu je njegovo pijanstvo govorilo da je blizu Mesijin
dolazak. Tako je on i ao teturajui, dok nije do ao do grbavca. I on une upravo pred nj
im, da se popisa. Predhodno meutim baci oko sebe jedan pogled, i gledaj, tu je ne
tko stajao.
Kr aninu je meutim o poetku te noi netko maznuo turban. Pa kada je sada ugledao grb
avca kako tu stoji, on povjeruje da mu taj takoer hoe ukrasti njegov turban.
Tada on stisne pesnicu, udari grbavca po iji, tako da on padne na tlo. Dok je
sada kr anin poeo dozivati hazarskog stra ara, on u svome velikom pijanstvu navali na
grbavca, pone ga tui pesnicama, i daviti ga. Ovamo doe stra ar, pa kada je vidio kr anin
a kako klei na muslimanu, i kako ga udara pesnicama, on upita:
Sto je s njime? Prekupac odgovori:
Taj mi je htio ugrabiti turban.
106
Uobiajen naziv za kr anina, jer je Isus Krist roen u Nazaretu.
107
Istonjaka javna kupelj.
338
Grbaveva povijest
Ustani s njega!
zapovijedi stra ar.
Tako on ustane. I kada je stra ar pri ao grbavcu i vidio, da je mrtav, on uzvikne
:
- Tako mi Allaha, to je zbilja krasno! Kr anin, koji ubija
muslimana!
On smjesta pograbi prekupca, i sve e mu ruke na leima, i odvue ga ka kui naelnika g
radske stra e. A tijekom je cijeloga tog vremena Nazareanin govorio sebi u brk:
- O Mesija! O Djevice! Kako je to uope mogue, da sam ga
ja ubio? I kako je to uope do lo tako brzo, da je on umro od
jednoga jedinog udarca?
Njegovo je pijanstvo sada i ezlo, i do li su asovi brige. Kr anski dakle prekupac osta
ne s grbavcem u naelnikovoj kui sve do jutra. Tada doe naelnik i izda zapovijed, da
ubojicu objese, i naredi krvniku da se to razglasi po gradu.
I ubrzo za kr anina podignu vje ala, i stave ga pod njih. Krvnik doe, i nabaci mu u e
oko vrata, i upravo ga htjedne povuci u vis, kad li, gledaj, tuda je prolazio u
pravitelj i ugledao Naza-reanina, kako treba biti obje en. I on se progura kroz nar
od i dovikne krvniku:
- Stani! Ja sam taj, koji je ubio grbavca! Naelnik ga upita:
- Za to si ga ubio? Ovaj odgovori:
- Juer sam obno do ao kui i na ao ovoga ovjeka, po to je
bio si ao kroz okno za provjetravanje, da krade moje zalihe.
Udario sam ga ekiem po grudima, i tada je bio mrtav. Zatim sam
ga podigao, odnio ga na bazar, i ostavio ga na mjestu tom i tom,
kod uliice te i te.
Zatim upravitelj rekne:
- Zar to nije dosta za mene, da sam ubio jednoga muslimana,
zar trebam takoer jo usmrtiti nekog kr anina?
339

Dvctdesetipetd no
Kada je naelnik uo upraviteljeve rijei, on pusti na slobodu kr anskog prekupca i re
kne krvniku:
Objesi toga tu na temelju njegova priznanja!
Tada taj skine u e s Nazareaninova grla, i nabaci ga oko upraviteljeva. I on ga
pusti da stupi pod vje ala, i htjedne ga upravo povui u vis, kad li, gledaj, idovski
se lijenik pone gurati ovamo kroz narod, i povie na krvnika, tim to je uzviknuo:
Stani! Nitko ga drugi nije ubio nego ja! Ja sam juer naveer
sjedio kod kue. Tada su do li neki mu karac i ena, koji su poku
cali na vrata, i koji su imali sa sobom ovoga grbavca, koji je bio
bolestan. Oni su mojoj robinji dali etvrtinu dinara. Ta mije to ja
vila, i predala mi novac. Ti su ga meutim mu karac i ena unijeli
u kuu, posjeli ga na stubu, i oti li odatle. Ja sam iza ao napolje, da
ga pregledam. Ali budui da sam se nalazio u mraku, spotaknuo
sam se o njega. On je pao niza stube, i bio je na mjestu mrtav. Tada
smo ga podigli, ja i moja ena, i odnijeli ga na krovnu terasu. Pa
budui da se kua ovog upravitelja naslanja na moju, spustili smo
grbavev le kroz okno za provjetravanje dolje. Kada je taj do ao
kui i na ao grbavca u svojoj kui, on ga je dr ao za nekog lopova
i udario ga ekiem, tako da je ovaj pao na zemlju, i da je on po
vjerovao, da ga je on dotukao. Zar to nije dovoljno za mene, da
sam bez svojega znanja ubio jednog muslimana, i zar sebi trebam
svjesno natovariti na savjest jo i smrt jednoga drugog muslimana?
Kada je naelnik uo idovljeve rijei, on rekne krvniku:
Pusti upravitelja i objesi Zidova!
Krvnik ga uzme, i stavi mu u e oko vrata, kad li, gledaj, kroz narod se ovamo p
rogura kroja i dovikne krvniku:
Stanite! Nitko ga drugi nije ubio nego ja, i to se ovako
dogodilo. Po danu sam bio iza ao da se zabavim. Pa kada sam s
veeri i ao kui, sreo sam toga grbavca, koji je bio pijan i pjevao
uza svoj def108 o nekom pozivu. Tada sam ga ja pozvao, uzeo ga sa
108 Daire, glazbalo koje je zapravo - obru s praporcima, na koji je nategnu
ta ko a. Jednom se rukom pokree, a slobodnom se po njemu udara.
340

Grbaveva, povijest
sobom u kuu, kupio jednu ribu, i mi smo sjeli za stol. Moja ena meutim uzme komad o
d ribe, jedan zalogaj, i turne ga njemu u usta. Ali njemu dospije jedan dio od t
oga u naopako grlo, tako da se na mjestu ugu io. Tada smo ga podigli, ja i moja ena
, i odnijeli ga u idovljevu kuu, gdje je si la neka robinja i otvorila nam vrata. Nj
oj sam ja rekao: 'Reci svojemu gospodaru: na vratima stoje mu karac i ena s nekim b
olesnikom, doi i pogledaj si ga!' I dao sam joj etvrtinu dinara, i ona je oti la gor
e k svojemu gospodaru. Ja sam meutim ponio grbavca sve do gornje stube, i nasloni
o ga na zid, i oti ao odatle sa svojom enom. Kada je zatim idov silazio, zapeo je o
njega i povjerovao, da ga je on ubio.
Nato kroja upita Zidova:
Je li to tono? A idov odgovori:
Dakako!
Sada se kroja obrati naelniku i rekne:
Pusti idova na slobodu i objesi mene!
Kada je naelnik uo krojaevu priu, on se zaprepasti nad grbavevom povije u i uzvikne:
Zaista, to je pustolovina, o kojoj bi se moralo izvijestiti u
knjigama!
Zatim on rekne krvniku:
Pusti idova na slobodu, i objesi krojaa na temelju njego
va priznanja!
Krvnik meutim stupi naprijed i rekne:
Meni je ta stvar dojadila. Jednoga moram izvlaiti, i opet
postavljati drugoga na njegovo mjesto, i naposljetku ipak nitko

nee biti obje en!

Pa ipak on stavi krojau u e oko vrata.
Toliko dakle, to se tie ovih!
to se pak tie grbavca, pripovijeda se, da je on bio sultanova dvorska budala, a
da sultan nije mogao podnijeti, ako ga nije vidio.
341
Dvadesetipeta no

Kada se dakle grbavac opio, i izostajao te noi i sljedeega dana sve do podneva, ta
da sultan upita o njemu neke prisutne, a oni odgovore:
- O na gospodaru, on je bio donesen mrtav k naelniku
gradske stra e, i taj je izdao zapovijed, da objese njegova ubojicu.
Kada je meutim naelnik do ao na strati te, kako bi dao da se
ubojica objesi, pojavio se neki drugi i neki trei, i svaki je od njih
kazivao: 'Nitko ga drugi nije ubio nego ja.' I svaki je takoer davao
op irno izvje e o tome, na koji ga je nain ubio.
Kada je kralj to uo, on glasno dovikne komorniku koji je upravo obavljao slu bu:
- Sii dolje k naelniku gradske stra e, i dovedi mi preda me
svu etvoricu!
Komornik smjesta sie dolje i ugleda krvnika, kako upravo hoe objesiti krojaa. Ta
da mu on dovikne:
Stani!
I on javi naelniku kraljevu zapovijed, i povede ga s grbavcem, kojega su nosil
i, i krojaem, idovom, kr aninom i upraviteljem, njih sve zajedno, gore k sultanu. Kad
a je naelnik stao pred sultana, on poljubi pod i izvijesti ga o cijelome toku dog
aaja
ali dvaput obja njavati nije ni od kakve vrijednosti !
Kada je kralj uo tu povijest, on se zaprepasti, i moradne se nasmijati, i zapo
vijedi, da se sve mora zapisati zlatnom tintom. On takoer upita prisutne:
- Jeste li ikada uli neku udnovatiju povijest od povijesti
ovoga grbavca?
Tada naprijed istupi kr anin i rekne:
- O najmoniji kralju na ega vremena, s tvojim u ti dopu te
njem ja ispriati ne to, to se meni dogodilo. A to je ne to jo
udnovatije i neobinije i krasnije od grbaveve povijesti.
Kralj rekne:
Ispriaj to, to ima ispriati!
I on zapone ovim rijeima
342
PRIPOVIJEST PREKUPCA KR ANINA.
'O najmoniji kralju na ega vremena, kada sam stupio na tlo ove zemlje, do ao sam p
o trgovakom poslu. Ali me je udes vrsto zadr ao ovdje kod vas. Ja potjeem iz Egipta,
i pripadam Koptima. Ondje sam odrastao, a ondje je prekupac bio isto tako moj ot
ac. A kada sam ja odrastao u mu karca, rastane se moj otac od ovozemaljskog ivota,
i ja na njegovu mjestu postanem prekupcem.
Jednoga dakle dana, dok sam ja tako sjedio, gledaj, kad li doe k meni neki mla
di, divne ljepote, koji je nosio na sebi rasko ne haljine i jahao na magarcu. Kada
me je ugledao, on me pozdravi, a ja ustanem, njemu u ast. Tada on izvadi rubac, u
kome se nalazio uzorak sezamova zrnja, i upita:
Koliko vrijedi ardebb109 ovakvoga?
Ja odgovorim:
Sto dirhema.
On nato:
- Uzmi pretovarivae i mjerae, i doi u Chan110 el-D avali
kod Vrata Pobjede. Ondje e me nai.
On me ostavi i otie, po to mi je bio dao uzorak sezama u rupcu. Ja meutim obiem sv
oje mu terije, i za svaki ardebb postignem cijenu od stoidvadeset dirhema. Zatim u

zmem etiri pretovarivaa i uputim se s njima u onaj chan, gdje naem mladia, kako me i ek
uje. im me je ugledao, on poe u skladi te i otvori ga, i mi smo mjerili zrnje, sve d
ok dno nije bilo prazno. I to je bilo pedeset ardebba, to je inilo pettisua dirhema
. Mladi rekne:
Kao nagrada za posredovanje tebi za svaki ardebb pripada
deset dirhema. Podigni dakle novac i ostavi kod sebe etiritisue109
Ardebb iznosi otprilike dva hektolitra.
110
Chan je osobita vrsta istonjakoga trgovakog svrati ta: karavanseraj,
koji odgovara suvremenomu na em motelu (motor-hotelu).
343
Dvadesetipeta no
ipetstotina dirhema za mene! Kada iz svojih skladi nih kua rasprodam preostalu robu
, ja u doi k tebi i podii taj novac.
Ja sam bio rado s time sporazuman, poljubio sam mu ruku i oti ao odatle. I tako
sam o tome danu zaradio preko tisuu dirhema. On se meutim nije pojavljivao cijeli
jedan mjesec dana. Zatim doe k meni u upita me:
Gdje su dirhemi?
Ja ustanem, pozdravim ga i upitam:
Zar ne eli u mojoj kui ne to pojesti?
Ali on to odbije i rekne:
- Dr i mi novac u pripravi, ja u se odmah vratiti i uzeti ga od
tebe.
Zatim on odja i odatle. Ja dakle pripremim za njega dirheme, sjednem i priekam g
a. Ali je on opet izostao cijeli jedan mjesec dana. Naposljetku on doe i upita me
:
Gdje su dirhemi?
Ja ustanem, pozdravim ga i upitam:
- Zar ne eli ne to u mojoj kui pojesti? On to ponovo odbije i ktomu priklopi:
- Pripremi mi novac, ja u ubrzo opet doi i podii ga od tebe.
Zatim on odja i odatle. Ja dakle prikupim za njega dirheme, sjednem i ponem ga ek
ati. Ali se on ponovo itav trei mjesec dana ne pojavi, a ja reknem:
Taj je mladi doista su ta dare ljivost.
A o koncu toga mjeseca on doe, ja ui na nekoj mazgi, odjeven u rasko ne haljine. I
on je bio popu Mjeseca kada stoluje na nebu u noi svoje punine kao da dolazi s
vje iz ham-mama tako je njegovo lice nalik Mjesecu njegov obraz ru iast i mek nje
govo elo svijetlosjajno za pogled i imao je made poput ko ice od ambre sme onako kak
o o njemu slinome kazuje pjesnik:
344
Pripovijest prekupca kr anina,
U istome je zvjezdanom liku njihova ophodnja sjedinila Mjesec i Sunce.
Oni su izlazili u najveem savr enstvu ljepote i ljupkosti.
I vrela je ljubav ispunila onoga, tko je ugledao njihovu ljepotu. I o, kako je p
oneki molitelj tu stajao usrdno molei radost!
Njihov je preslik zraio od ljepote i dra esti.
I pamet je to jo poljep avala, i smjernost je blago sjala.
Slavljen neka je Allah, koji je izveo takvo udo,
Gospodar visina, koji svoje stvorove ini onakvima, kakvima On hoe!
Kada sam ga ja ugledao, ustanem pred njim, poljubim njegove ruke, zazovem na
njega blagoslov i upitam:
- O moj gospodaru, zar nee uzeti svoj novac?
- emu urba! - odgovori on. - Priekaj ipak, dok ja ne zavr im svoje poslove, zatim u
ga podii od tebe.
Nato on opet odja i. Ja meutim reknem samomu sebi:
Tako mi Allaha, kada on doe sljedei put, tada mora biti
moj gost. Jer ja sam s njegovim dirhemima obavljao trgovake
poslove i pri tome zaradio mnogo novaca.
On opet doe o koncu godine, odjeven jo rasko nije nego prije. Pa kad sam ga ja poe
o preklinjati, da svrati u moju kuu i da kod mene jede kao moj gost, on rekne:

Samo pod tim uvjetom, da ti to,

mojega novca, koji se nalazi kod tebe.
Ja odgovorim:
Neka bude tako!
345

to za mene izda , uzme od

Dvadesetipeta no
I ja ga zamolim, neka sjedne, i spremim ono, to je trebalo u jelu i pilu i sve
mu ostalome. Zatim sve iznesem pred njega i pozovem ga s rijeima:
U ime Allahovo!
On se primakne stolu, ispru i svoju lijevu ruku i pone sa mnom jesti. Ja sam se
nad time zaudio. Kada smo bili gotovi, ja mu po ruci izlijem vodu i dadnem mu runi
k da se obri e. Zatim sjednemo, da porazgovaramo, po to sam pred njega stavio poslas
tice, i ja reknem:
O moj gospodaru, oslobodi me od jedne brige i reci mi, zbog
ega si jeo lijevom rukom! Ima li mo da bolove u svojoj drugoj
ruci?
Ali kada je saslu ao moje rijei, on izgovori stihove:
Moj prijatelju, ne pitaj me o tome, to u mome srcu stanuje o e uoj patnji. Ne objavlj
uj moje boli!
Nisam dobrovoljno izabrao neljubljenu djevu umjesto ljubljene nu da je ta koja don
osi odluku.
I on iz svojega rukava ispru i desnu ruku, i gledaj, ruka je bila odsjeena, i to
je bio badrljak bez ake. Kada sam se ja zbog toga naje io, on rekne:
- Nemoj se je iti, i nemoj dakle misliti, da sam ja iz bahatosti
jeo kod tebe svojom lijevom rukom. Gubitak je moje desne ruke
proizvela jedna neobina stvar.
Tada gaja upitam:
Kako je to bilo?
A on odgovori:
- Znaj, ja sam baghdadsko dijete, i moj je otac pripadao
uglednicima toga grada. Po to sam izrastao u mu karca, slu ao
346
Pripovijest prekupca kr anina
sam haije111, putnike i inozemne trgovce kako govore o zemlji Egiptu, i to sam zad
r ao u pameti, sve dok nije umro moj otac. Zatim sam meutim uzeo stanovitu veliku s
votu novca, dao spako-vati robu
tkanine iz Baghdada i Mosula - pokupovao sve pot
rebno i otputovao iz Baghdada. I Allah mi podari sigurnost, sve dok nisam u ao u o
vaj, va grad.
Zatim on zaplae, i izgovori stihove:
Slijepac ide mimo jarak bez opasnosti.
Onaj, koji ima svjetlost oiju, upada u njega, makar jo i tako jasno vidio.
Budala umakne svojim rijeima, makar jo i bio tako glup, Pametni i mudri meutim zbog
njih propadnu.
I vjernik trpi gorku oskudicu u gladi, Ali nevjerni gre nik nalazi obilan kruh.
Sto da pone jadan ovjek? Sto da uini? Udes je to odluio, i to je prema tomu tako.
Kada je izrekao te stihove, on nastavi:
- Tako sam ja dakle u ao u Kairo, i istovario svoje terete i uskladi tio svoju ro
bu u Chan Masruru. I dao sam slugi par dirhe-ma, da nam kupi ne to za jelo, i malo
prilegao, da odspavam. Kada sam se probudio, oti ao sam u ulicu, koja se zove Bai
n el-Kasrain. Ali sam se ubrzo vratio natrag i ondje prospavao no. A kada je do lo
jutro, otvorio sam jedan sve anj tkanine i rekao sebi samomu:
'Proi u kroz neke bazare i pogledati, kako ovdje stoji s trgovanjem.'
111 Hadija je hodoasnik, dionik hodoa a u Mekku.
347
Dvadesetipeta no
Izvadim dakle ne to tkanine, natovarim njome par svojih robova i otputim se, sv
e dok nisam do ao do D aharkasove robne burze. I prekupci mi, koji su ve saznali o mo

me dolasku, izau ondje ususret. Oni uzmu od mene moje tkanine te ih ponu izvikivat
i na prodaju. Ali nisu mogli postii ak ni kupovnu cijenu. To me je bacilo u brige.
Tada mi eih izvikivaa rekne:
'O moj gospodaru, ja u ti rei ne to, od ega e ti moi imati koristi. Ti bi trebao ui
i ono, to ine trgovci, i prodavati svoju robu za neki odreeni broj mjeseci na zajam
uza suradnju jednog pisara, jednog svjedoka i jednog mjenjaa. Na taj e nain svakog
ponedjeljka i svakog etvrtka zaprimati svoj novac i na svakom dirhemu zaraivati dv
a ili vi e. I pritom e imati vremena da si pogleda Kairo i Nil'
Ja reknem:
'To je dobar savjet.'
I povedem posrednike sa sobom u chan. Ti uzmu moje tkanine i otiu s njima na b
urzu, a ja sam ih prodavao, tim to sam pustio da mi se daju ugovori. Te sam ugovo
re pohranio kod stanovitog mjenjaa, koji mi je izdao o tome priznanicu. I naposlj
etku sam se vratio u chan.
Tu sam ostao stanovito vrijeme. Svaki sam dan za doruak pio po jedan pehar vin
a i jeo janjetinu i poslastice, sve dok ne bi do lo vrijeme, u koje su padala plaan
ja. Zatim sam meutim svakoga ponedjeljka i etvrtka odlazio na burzu i sjedao u duan
ovoga ili onoga trgovca, dok su pisar i mjenja obavljali ophodnju, kako bi od tr
govaca zaprimili novac. Zatim sam ja brojao novac, peatio kese i vraao se s njima
natrag u chan.
Jednoga meutim dana - bio je to ponedjeljak - ja otiem u hammam i vratim se oda
tle natrag u svoj chan. I uem u svoju sobu, i popijem za doruak pehar vina i potom
malo odspavam. I kada sam se probudio, pojedem jednu koko , po kropim se miomirisim
a i uputim se u duan stanovitog trgovca, koji se zvao Bedr ed-Din el-Bustani. im m
e je ugledao, on mi nazove dobrodo licu, i mi smo neko vrijeme askali, sve dok se n
ije otvorio
348

Pripovijest prekupca kr anina

bazar. I gledaj, kad li doe neka dama pristala stasa, ljupko se nji ui u hodu. Na gl
avi je nosila prelijep rubac i mirisala je najslaim miomirisima. Ona podigne zar1
12, tako da sam ugledao njezine divne crne oi. Zatim pozdravi Bedr ed-Dina, i on
uzvrati njezin pozdrav, ustane i pone s njome razgovarati. I im sam ja poeo slu ati n
jezin glas, moje srce obuzme ljubav prema njoj. Ona rekne Bedr ed-Dinu:
'Ima li ti u svom duanu komad svilene tkanine, protkan nitima istog zlata?'
Tada on iznese pred nju neki komad od onih, koje je bio kupio od mene. I on j
oj ga proda za tisuuidvjesta dirhema. Ona meutim rekne trgovcu:
'Ja u taj komad odnijeti sa sobom kui, a tebi u svotu poslati.'
'To nije mogue, moja gospodarice' odgovori trgovac 'jer taj tu je vlasnik tkan
ine, i ja mu dugujem stanovit dio u dobitku.'
'Fuj!' povie ona 'Zar ja od tebe ne uzimam uvijek velike komade skupocjenih tk
anina za mnoge dirheme, i zar te ne pu tam da na njima zarauje vi e nego to oekuje , i za
ti ne aljem novac?'
'Da' rekne on 'Ali ja ba danas trebam odmah novac'
Tada ona uzme komad i baci mu ga na njegove grudi i uzvikne:
'Va a stale ka udruga nikoga ne cijeni prema njegovoj vrijednosti.'
I ona se okrene, da ode. Ali je meni bilo tako, kao da s njome odlazi moja du a
. I ja ustanem, zadr im je i reknem joj:
'O moja gospodarice, ukazi mi milostinju svoje dobrote i okreni natrag k meni
svoj po tovani korak!'
Tada se ona, nasmije iv i se, okrene prema meni, i rekne:
'Vraam se tebi za volju.'
112 Veo.
349
Dvadesetipeta no
I ona sjedne u duan nasuprot meni. Ja dakle reknem Bedr ed-Dinu:
'Za koliko ti je prodan ovaj komad?'
On nato:
'Jedanaeststotina dirhema.'

Ja nastavim:
'Ti treba na njemu zaraditi jo sto dirhema. Donesi mi komad papira, pa u ti ja n
a njemu zapisati cijenu!'
Tada ja od njega uzmem tkaninu, napi em mu vlastitom rukom priznanicu, dami dad
nem tkaninu i reknem:
'Uzmi je sa sobom, pa ako hoe , donesi mi cijenu o sljedeem hazarskom danu. Ili a
ko se to umilostivljuje prihvatiti, neka tkanina bude od mene gostinski dar za te
be!'
Ona odgovori:
'Neka ti se Allah odu i blagoslovom, neka te obdari mojim dobrom, i neka te uini
mojim suprugom i gospodarom!'
I Allah je usli io njezinu molitvu.
Nato joj ja reknem:
'O moja gospodarice, Dopusti da taj komad tkanine bude tvojim vlastitim. I j
o jedan drugi, slian, le i pripravan za tebe, samo mi jednom dopusti da pogledam tvo
je lice!'
im sam ja samo jednim pogledom pogledao njezino lice, spopalo me tisuu uzdisaja
e nje, i moje srce postane tako zarobljeno ljubavlju prema njoj, da nisam bio vi e g
ospodarom svojega razuma.
Nato ona pusti da joj zar opet padne, uzme tkaninu i rekne:
'O moj gospodaru, ne dopusti da budem odve dugo li ena pogleda na tebe!'
I tada mi je ve bila i ezla s oiju.
Ja meutim ostanem na burzi, sve dok nije pro lo vrijeme popodnevne molitve, kao
odsutan duhom, jer me je ljubav tako
350
Pripovijest prekupca kr anina
svladala. A silovitost me moje strasti natjera, da ispitujem o njoj tog trgovca,
i on mi rekne:
'Ona je bogata dama i ki nekog emira. Njezin je otac umro i ostavio joj iza se
be velik imetak.'
Zatim ja uzmem od njega opro taj i vratim se natrag u chan. Ondje stave pred me
ne moju veeru, ali ja nisam mogao jesti, jer sam uvijek morao misliti na nju. I j
a legnem na poinak. Ipak mi se ne pribli i nikakav san, nego sam bdio sve do jutra.
Zatim se dignem, obuem si jednu drugu haljinu, popijem pehar vina i uzmem neki m
ali jutarnji zalogaj. Zatim odem u duan onoga trgovca, pozdravim ga i sjednem k n
jemu.
I kao obino doe dama, ali u nekoj jo rasko nijoj odjei nego dan prije, a slijedila
ju je stanovita robinja. Ona me pozdravi, a da nije obratila pa nju na Bedr ed-Din
a, i rekne u biranim rijeima i nekim tako slatkim i dra esnim glasom, kakav ja jo ni
kada nisam
slu ao:
'Po alji nekoga sa mnom, da on zaprimi tisuuidvjesta dirhe-raa, cijenu tkanine!'
'emu urba?' upitam ja.
Ali ona odgovori:
'Uzmogli mi, da tebe nikada ne izgubimo!'
I ona naredi, neka mi se urui novac. Sjedio sam dakle i razgovarao s njome. Za
tim sam joj davao nijeme znakove, i ona shvati, da ja udim za tim, da je pojebem.
Ali ona urno ustane, kao da mi je to bila uzela za zlo. Budui da je moje srce v
isjelo o njoj, ja napustim bazar i poem za njezinim tragom. Iznenada doe k meni ro
binja i rekne:
'O moj gospodaru, doi i razgovaraj s mojom gospodaricom!'
Bio sam zateen i reknem:
'Mene ovdje ipak nitko ne poznaje.'
Ali robinja odgovori:
351
Dvcidesetipetci no
'O moj gospodaru, kako sije ti brzo zaboravio! Moja je gospodarica ona ista,
koja je danas bila u duanu trgovca toga i toga.'

Tako sam je ja slijedio do mjenjaa. Kada me je dama ondje ugledala, ona me pov
ue da sjednem uz nju i rekne:
'O moj ljubljeni, ti ispunjava moje misli, i ljubav je prema tebi obuzela moje
srce. Od onoga asa, kada sam te ugledala, ne prija mi niti san, ni jelo, ni pie.'
Ja joj odgovorim:
'Moja je patnja udvostruena tvoja, i moje se stanje ruga svakoj jadikovki.'
Tada ona apne:
'O moj ljubljeni, u tvojoj kui ili u mojoj?'
'Ja sam ovdje stranac, i nemam nikakvo mjesto, koje bi mi pru alo krov nad glav
om, osim chana. Tako to treba, ako ti to dopu ta , biti kod tebe.'
Ona potvrdi. Ali takoer rekne:
'Danas je no uoi petka, pa se tako ne mo e ni ta dogoditi prije sutra nakon molitve
. Po to se dakle pomoli , uzja i svog magarca i pitaj za etvrt el-Habbanija. A kada bud
e ondje, tada upitaj za kuu nadnadzornika Barakata, koji je poznat pod imenom Abu
Sama113, jer ondje stanujem ja. Ali nemoj doi prekasno, ja u te ekati!'
Tada moja radost postane jo veom. Ja se rastanem od nje i vratim se u svoj chan
, gdje provedem besanu no. Tek to sam meutim bio svjestan, da se pojavilo jutro, ja
ustanem i promijenim svoju haljinu, po kropim se slatkim miomirisima, uzmem sa so
bom u neki rubac pedeset dinara i poem iz Masrurova chana prema vratima Zuvaila,
gdje sam uzjahao nekog magarca. Goniu reknem:
113 Abu Sama znai: Sdmin otac. Odatle se ujedno vidi da se na a kairska ljepo
tica zove Sama.
352
Pripovijest pnkupca kr anina
'Odvedi me u etvrt el-Habbanija.'
On po uri sa mnom i u trenutku me dovede u neku ulicu, koja je poznata pod imen
om Darb el-Munkari. Ondje mu ja reknem:
'Ui unutra i raspitaj se o nadzornikovoj kui!'
I po to je posve kratko bio odsutan, on rekne:
/Sja i!'
Ja mu meutim reknem:
'Ti idi ispred!'
I ktomu dodam:
'Sutra rano ujutro doi opet ovamo, da me odvede kui!'
Goni odgovori:
'U ima Allahovo.'
Tada mu ja dadnem etvrtinu zlatnog dinara, on je uzme i ode svojim putem. Ja m
eutim pokucam na vrata, i tada k meni izau dvije mlade djevojke visokih djevianskih
sisa, sline Mjesecima. I one mi reknu:
'Ui! Na a te gospodarica i ekuje, i ona noas nije spavala, jer se tako silno tebi ra
dovala.'
Ja dakle uem u stanovitu dvoranu sa sedam vrata. Uokolo nje su se nalazili pro
zori, koji su gledali na neki vrt s vokama svakojake vrste u kome su poskakiva
li potoii i cvrkutale ptice . Sama je meutim dvorana bila tako sjajno izbijeljena
es-sul-tani114 vapnom, daje ovjek u njemu mogao vidjeti svoje lice. Strop je bio
ukra en zlatnim ukrasima, a unaokolo je bio povezan slijed natpisa od dragulja boj
e ultramarin mnogostruke ljepote, koji je zasljepljivao gledatelja. Pod je bio p
okriven bijelim mramorom, u koji je bio umetnut areni mozaik. U sredini se nalazi
o advrvan115. Na uglovima su se bunara nalazile ptice, koje su bile optoene bi114
Sultansko je vapno naravno - vapno vrhunske kvalitete.
115
Vodoskok.
353
Dvadesetipeta no
serima i draguljima. Dvorana je bila oblo ena sagovima i arenima svilenim pokrivaima
, a na zidovima su bile klupe s jastucima.
Pa kada sam ja u ao i sjeo'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.

354
Ali kada je poela

dvadeseti esta no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi trgovac kr aninu rekao:
. Kada sam u ao i sjeo, tada takoer odmah ue dama, okrunjena dijademom, koji je bi
o optoen biserima i draguljima. Njezine su ruke bile ukra ene crvenom kanom, njezin
e obrve i trepavice obojane crnim olovnim sjajnikom. Kada me je ugledala, ona mi
se nasmije i, uzme me u zagrljaj i pritisne na grudi. I ona stavi svoja usta na m
oja usta u pone sisati moj jezik, kao to sam i ja njezin, i rekne:
'Jesi li ti stvarno do ao k meni?'
Ja uzviknem:
'Ja sam tu, tvoj rob.'
Ona mi od srca za eli dobrodo licu i rekne:
'Tako mi Allaha, od onoga mi dana, kada sam te ugledala, san vi e nije bio slad
ak, niti mi je prijalo jelo.'
Ja reknem:
'Tako je bilo takoer meni.'
355
Dvadeseti esta no
Zatim sjednemo i ponemo razgovarati, tim to sam ja glavu pun srama oborio prema
podu. Ona meutim ubrzo postavi pred mene stol, pun najizvrsnijih jela: meso s gr
o icama, toplu pa tetu od lisnata tijesta s ribom, koja je bila prireena s pelinjim med
om, i punjene pilie. I ja sam zajedno s njome jeo, sve dok se nismo zasitili. Zat
im mi donesu posudu za umivanje i bakreni vr za vodu, i ja operem svoje ruke. Zat
im se po kropimo ru inom vodom i mo usom i opet sjednemo, da razgovaramo. Ona meutim pon
e govoriti ove stihove:
Da smo slutili tvoj dolazak, mi bismo krv srca I crninu oka radosno rasprostrli.
Takoer bismo svoje obraze opskrbili,
Kako bi te tvoj put pratio preko onih kapaka.
Zatim smo se uzajamno tu ili na svoju patnju. I tako ljubav prema njoj uhvati k
orijen u mojemu srcu, da mi u poreenju s njome cjelokupno moje bogatstvo nije vri
jedilo ni ta. Nato ponemo zbijati ale i milovati se i ljubiti, sve dok se nije spust
ila no. Robinje pak postave pred nas jela i vino, savr enu gozbu, i mi smo pili sve
do polovice noi. Zatim legnemo, i ja sam spavao s njome sve do jutra, i nikada u
svome ivotu nisam do ivio neku no poput te.
Ali kada je do lo jutro, ja ustanem, bacim rubac, u kome su bili dinari, pod ja
stuke i uzmem od nje opro taj. Kada sam izlazio, ona zaplae i rekne:
'Moj gospodaru, kada trebam opet gledati to milo lice?'
Ja joj odgovorim:
'Naveer u biti kod tebe.'
Kada sam bio napolju, sretnem gonia magarca, koji me je bio ovamo doveo dan pr
ije, kako me eka pred vratima. Tako se pop356
Pripovijest prekupca kr anina
nem na njegova magarca i odja im u Chan Masrur. Ondje sja im, dadnem goniu pola dinar
a i reknem mu:
'O zalasku sunca budi opet ovdje!'
On to obea. Ja dorukujem i izaem, da zaprimim novac za tkanine. Poslije toga se
vratim natrag. Nabavio sam dakle za nju peeno janje, kupio ne to slatki a, pozvao nek
og nosaa, stavio mu sve nabavljeno u ko aru i dao mu njegovu zaradu. Opet sam sve d

o smiraja dana i ao za svojim poslovima. Zatim meutim iznajmim gonia magarca. Opet u
zmem pedeset dinara, stavim ih u rubac i poja im k njezinoj kui. Ondje naem obrisan
mramorni pod, oi enu mjed, pripravljene svjetiljke, upaljene svijee, postavljena jela
i procijeeno vino. Kada me je ugledala, ona mi obavije ruke oko vrata i uzvikne:
'Ispunio si me e njom za sobom.'
Zatim ona postavi pred mene stolove, i mi smo jeli, sve dok se nismo zasitili
. Tada uzmu robinje jedai stol i donesu vino. Pili smo dakle bez prestanka sve do
ponoi. I zatim odemo u spavau sobu i ondje smo le ali sve do jutra. Zatim ja ustane
m i ostavim joj pedeset dinara kao i prije toga. Izaem napolje i naeni gonia magarc
a, odja im u chan i neko vrijeme prospavam. Zatim izaem i kupim veeru. Uzmem par gus
aka, zapaprenu ri u, pr ene kolokazije, voe, slastice i cvijee, i sve to po aljem k njoj
. I vratim se kui, uzmem u jednome rupcu pedest dinara i odja im s goniem kao i uvij
ek k toj kui. Ondje uem, i mi smo jeli i pili, i zajedno le ali sve do jutra. Zatim
sam se digao, bacio joj rubac, i po obiaju odjahao natrag u chan.
Tako sam neko vrijeme ivio dalje, sve dok jednoga jutra poslije jedne takve noi
nisam vidio, da ja vi e ne posjedujem nijedan dinar i nijedan dirhem. Tada ja seb
i reknem:
'Sve je to sotonino djelo!'
I izgovorim stihove:
Ako bogata postane siroma nim, tada odlazi njegov sjaj Kao pri zalasku Sunevo svjetl
o.
357
Dvadesetiksta no
Ako se nalazi u daljini, biva zaboravljen od ljudi. Ali ako je blizu, njihova mu
srea ne cvjeta.
Kri om se on ulja po bazarima. I gorke isplakuje suze, ako je sam.
Tako mi Allaha, ovjek mo e medu vlastitim narodom, ako ga priti e siroma tvo, biti samo
tudinac.
Zatim napustim chan i proem kroz ulicu Bain el-Kasrain, sve dalje, dok nisam d
o ao do vrata Zuvaila. Ondje naiem na neku veliku gu vu, i vrata su bila zakrena od mn
o tva naroda. Sudbina je dakle htjela, da sam ondje ugledao nekoga plaenika, koji j
e jahao, i da sam ga protiv svoje volje pritisnuo. Tada moja ruka dodirne njegov
d ep. Opipam ga i primijetim, da se neka kesa nalazi u d epu, na kojemu je le ala moj
a ruka, i postanem svjesnim, da je moja ruka blizu toj kesi. Ja je brzo uzmem iz
d epa. Ali plaenik primijeti, daje njegov ep postao lakim, turne svoju ruku u d ep i
nae ga prazna. Tada se okrene prema meni, digne svoju ruku s batinom i udari me p
o glavi. Ja se sru im na zemlju, a narod oko nas zatvori krug, pograbi plaenikovu iv
otinju za uzde i povie:
'Zar si ti ovom mladiu zadao jedan takav udarac samo zato, to te je on pritisnu
o?'
Ali im plaenik zavie:
'To je neki prokleti kradljivac!'
Nato ja opet doem k sebi i zaujem, kako narod kazuje:
'To je jedan lijep mladi, koji nije ni ta ukrao.'
Jedni su to povjerovali, drugi ne. I nastane velika prepirka ovamo i onamo. N
arod me pone vui i htjedne me od njega osloboditi. Ali budui da je udes to tako odr
edio, kroz vrata ue vali358
Pripovijest prekupca kr anina
ja116 s nadzornikom i gradskim stra arima. Pa kada je on ugledao narod oko mene i
vojnika, tada on upita:
'Sto se ovdje dogaa?'
'Tako mi Allaha, senor' uzvikne plaenik 'to je neki lopov! Imao sam u d epu plav
u kesu s dvadeset dinara, koju je on ukrao, kada sam bio u gu vi.'
Tada valija upita;
'Je li tko bio pokraj tebe?'
Plaenik odgovori:
'Ne.'

Tada valija dovikne nadzorniku, neka me pograbi. I sada je sve moralo doi na s
vjetlost dana. Dalje valija zapovijedi, neka me razodjenu. Pa kada su oni to uini
li, nau u mojim haljinama kesu. Kada su dakle bili na li kesu, valija je uzme, otvo
ri je i prebroji. I on u njoj nae dvadeset dinara, onako kako je to naveo plaenik.
Tada on postane gnjevnim i zapovijedi stra i, neka me izvedu pred njega. Zatim mi
on rekne:
'O mladiu, govori istinu: jesi li ti ukrao ovu kesu?'
Ja sam pognuo glavu k zemlji i sam sebi rekao:
'Ako ka em, da je nisam ukrao, tada ipak ne mogu poricati to, da su je kod mene
na li. Ako ka em, da sam je ukrao, tada u lo e proi.'
Zatim podignem glavu i reknem:
'Da, ja sam je uzeo.'
Kada je meutim valija uo od mene te rijei, on se zaprepasti i dadne da pristupe
svjedoci, da poslu aju moje priznanje. - Sve se to dogaalo pred vratima Zuvaila. Zatim valija zapovijedi krvniku, neka mi odsijee desnu ruku, i on to uini. I bio b
i mi uzeo takoer jo lijevu nogu117, ali plaenikovo srce postane mekim, i on za mene
ulo i zagovor. Tako valija odustane od mene i ode odatle.
116
Valija (vali) je zapovjednik gradske stra e.
Po plavoj se boji mo e predpostaviti da je plaenik kr anin, a po oslovljavanju "s
enor" da dolazi iz panjolske.
117
Ulina se kraa ka njava prema muslimanskim zakonima odsijecanjem
desne ruke i lijeve noge.
359
Dvadesetiksta no
Narod me meutim okru i i dadnu mi da popijem pehar vina. Da, plaenik mi ak dadne k
esu i rekne:
'Ti si lijep mladi, i tebi se ne prilii, da bude razbojnik.'
Tada ja izgovorim stihove:
O ti koji si mi poklonio povjerenje, tako iniAlldha, ja nisam nikakav razbojnik,
O ti najbolji od ljudi, ja nisam neki od lopova!
Ne, promjenjivi sluajevi udesa su me brzo pogodili. Briga, isku enje i siroma tvo su
bili ti, koji su me tjerali.
Ne iz moje ruke, iz Allahove je do la strijela, Koja je s moje glave skinula krunu
bogatstva.
Ostavi me takoer plaenik i uputi se odatle, po to mi je darovao kesu. Ja sam meuti
m po ao svojim putem, zamotao sam svoju ruku u komad platna i stavio je na svoje g
rudi. itav se moj izgled izmijenio, moja je boja postala blijeda zbog toga, to se
sa mnom dogodilo. Polako sam hodao dalje ka kui svoje ljubljene, i ondje se onako
poremeen bacim na postelju sa sagovima. Kada me je meutim ugledala tako promijenj
ena i blijeda, ona me upita:
'Sto te ti ti, i zbog ega te ja moram gledati u tako promijenjenu stanju?'
Ja odgovorim:
'Boli me glava, i nije mi dobro.'
Tada ona postane tu na, i pone je zbog mene ti titi briga, i rekne:
'Nemoj mi sa i ati srce, moj gospodaru, nego sjedni i digni glavu i ispriaj mi, to
ti se danas dogodilo. Jer tvoje mi lice govori stanovitim vlastitim jezikom.'
360
Pripovijest prekupca kr anina
'Ostavi me s tim naklapanjem!' reknem ja.
Ali ona pone plakati i rekne:
'Meni se ini, da sam ti ja dosadila. Jer ja te vidim drugaijega nego inae.'
Ja sam meutim utio. I ona mi se obraala na razne naine, iako joj nisam davao nika
kav odgovor, sve dok se nad nama nije spustila no. Tada ona stavi pred mene jela.
Ja ih ipak nisam dotakao, jer sam bio u brizi, da e ona vidjeti, da jedem lijevo
m rukom. I ja reknem:
'Nemam sada nikakve elje za jelom.'
Ali ona zamoli:
'Ispripovijedaj mi, to ti se danas dogodilo i za to si tako tu an, slomljen u srcu

i u du i!'
. Ja odgovorim:
'Uskoro u ti sve u dokolici ispripovijedati.'
Zatim mi ona donese vino i rekne:
'Pij, to e ti otkloniti brige. Da, ti mora piti i priati mi to je s tobom posrije
di!'
Ja upitam:
'Moram li zaista pripovijedati?'
A ona odgovori:
'Dabome!'
Nato ja reknem:
'Ako to dakle mora biti, daj mi piti svojom vlastitom rukom.'
Ona napuni pehar i ispije ga, opet ga napuni i pru i ga meni. Ja ga od nje uzme
m lijevom rukom, i dok su iz mojih oiju tekle suze, ja reknem:
Ako je Alldh jednom ovjeku namijenio nesreu, Pa makar taj i posjedovao sluh i vid
i razum,
361
Dvadesetiksta no
Tada mu On uini u i gluhima, i srce mu uini slijepim, I brzo iz njega i upa razum kao n
eku vlas,
Sve dok mu, po to je On izvr io svoju volju, ponovo ne vrati razum. Zatim taj dolazi
sam k sebi.
Kada sam ja zavr io te stihove, ponem plakati, dr ei pehar u svojoj lijevoj ruci. O
na meutim glasno krikne i rekne:
'Sto je povod tvojim suzama? Ti mi sa i e srce! I zbog ega uzima pehar lijevom rukom
?'
Ja joj odgovorim:
'Imam na desnoj ir.'
Ona uzvikne:
'Poka i ga, ja u ti ga otvoriti!'
'Jo je prerano, da se otvara' odgovorim ja 'stoga me nemoj muiti, sada jo ne mog
u izvlaiti ruku!'
Nato ja ispijem pehar, i ona mi je sve vi e davala piti, sve dok me nije svlada
lo pijanstvo i dok nisam zaspao, ondje gdje sam sjedio. Zatim ona ugleda moju ru
ku bez ake. Tada je obuzme jedna takva bol, kakva inae nikada ne obuzima ovjeka, i
jadikovala je nada mnom neprestano sve do jutra. Kada sam se meutim ja probudio,
vidim, da mi je pripremila uvarak. Ona mi ga pru i, i gledaj, u njemu su bila etiri
pileta. I dadne mi takoer da popijem pehar vina. Ja pojedem i popijem, i odlo im j
oj kesu i htjednem otii.
Ona meutim upita:
'Kamo hoe otii?'
A ja odgovorim:
'Kamo me vodi moj put.'
Ali ona zamoli: ^
'Ipak nemoj odlaziti, sjedni!'
362
Pripovijest prekupca kr anina
Tada ja sjednem, a ona pone:
'Zar te je ljubav prema meni dovela dotle, sa si ti poradi mene izdao sav nov
ac i izgubio svoju ruku? Ja te pozivam kao svjedoka protiv sebe
ali je Allah sve
znajui svjedok da se nikada neu od tebe rastajati. I ti treba vidjeti, da su moje r
ijei istinite.'
Ona smjesta po alje po svjedoke. Ti dou i ona im rekne:
- Napi ite moj brani ugovor s ovim mladiem i posvjedoite, da sam primila jutarnji
dar118!'
Nakon to je s njima sastavila moj brani ugovor, ona rekne:
'Budite moji svjedoci, da cjelokupan moj novac, koji se nalazi ovdje u krinji,
i da svi robovi i robinje, koje ja posjedujem, pripadaju ovomu mladiu!'

Oni to takoer slu beno stave na papir, i ja primim darovnicu. Zatim oni odu, po to
su dobili tomu primjerenu nagradu.
Moja me meutim gospodarica primi za ruku i odvede me u stanovitu odaju, otvori
neku veliku krinju i rekne mi:
'Pogledaj, to se nalazi u krinji.'
Ja pogledam, i gledaj, ona je bila puna rubaca. Tada ona rekne:
'Ovo je tvoj novac, koji sam dobila od tebe. Svakiput, kada si mi davao rubac
sa pedeset dinara, ja sam ga umatala i stavljala u ovu krinju. Zato uzmi ono, to
pripada tebi, jer se to samo vraa tebi, i ti si danas postao bogatim ovjekom! Zbog
mene te je stigla ta sudbima, da si izgubio svoju desnu ruku. Ja ti se nikada n
e mogu dovoljno odu iti. Da, ak i ako bih za tebe dala svoj ivot, to bi bilo samo ma
lo, i ja bih jo uvijek ostajala tvojim du nikom.'
Zatim ona ponovi:
'Uzmi to, to ptipada samo tebi!'
118 Jutarnjim se darom zove otkup za mladu. Dvije se treine utvrene svote pl
aaju prije samog potpisivanja branog ugovora. Tea se pak treina mora isplatiti eni u
sluaju rastave braka ili u sluaju mu evljeve smrti.
363
Dvadesetiksta no
Ja dakle stavim sadr aj njezine krinje u svoju krinju, i tako moj imetak i njezin
imetak, koji sam joj ja bio dao, postanu jedno. Sada se obraduje moje srce, i i ez
ne moja bol. Zatim ja ustanem, poljubim je i zahvalim joj. Ona meutim rekne:
Ti si iz ljubavi prema meni rtvovao svoju ruku, i kako bih ti
se ja mogla za to odu iti? Tako mi Allaha, kada bih ti ja iz ljubavi
prema tebi svoj ivot prinijela kao rtvu, to bi bilo samo malo, i ne
bi izbrisalo moj dug prema tebi.
Zatim ona oporuno prepi e na mene sve, to je posjedovala u haljinama, nakitu i os
talome posjedu. I tek nakon to sam je ja o svemu, to mi se bilo dogodilo, tono izvi
jestio, ona legne, o alo ena zbog moje tuge. I ja kod nje provedem no.
Ali jo prije nego to smo zajedno po ivjeli jedan mjesec, ona se razboli, i njezin
a je bolest sve vi e uzimala maha. Ve se nakon pedeset dana ona ubrajala u narod on
ozemaljskog svijeta. I ja je opremim, pokopam njezino tijelo u zemlju, naredim z
a nju itanja iz Kur'ana i izdam njoj za ljubav mnogo novaca siromasima. Zatim nap
ustim grobnicu. Potom ustanovim, da je ona iza sebe mnogo toga ostavila, u novcu
, poljskim dobrima i imanjima. Meu njezinima se skladi nim zgradama nalazila takoer
zgrada puna seza-ma, iz koje sam ti ga prodao. Da se meutim tako dugo nisam mogao
za tebe pobrinuti, razlog je le ao u tome, to sam najprije morao prodavati ostatak
zaliha i sve, to se nalazilo u skladi tima. No nemoj mi protivurijeiti u onome, to u
ti rei: ja sam jeo od tvojega kruha, i zato bih ti elio novac za sezam, koji se jo
nalazi kod tebe, dati na poklon. To je dakle razlog, zbog kojega jedem ljevicom,
jer mi je desnica odsjeena.
Zaista - reknem ja - ti mi ukazuje rasipniku dobrotu.
Zatim me on upita:
Ne eli li putovati sa mnom u moju zaviajnu zemlju?
Nakupovao sam robe iz Kaira i Aleksandrije. Reci, eli li putovati
sa mnom?
Ja pristanem i dogovorim se s njime, da o koncu mjeseca krenemo na put. Zatim
prodam sve, to sam imao, i za to pokupujem
364
Pripovijest prekupca kr anina
drugu robu, i mi doputujemo, ja i taj mladi, u ovu va u zemlju. Ovdje on rasproda s
voju robu, kupi za taj novac drugu iz va e zemlje i opet otputuje prema zemlji Egi
ptu. Moja je srea tako htjela, da sam ja ostao ovdje i da mi se juer nano dogodilo
ovdje u tuini onako, kako mi se dogodilo. Zar to nije, o najvei kralju na eg vremena
, jo udnije od povijesti toga grbavca?'
Kralj meutim uzvikne:
- Vi ipak morate svi zajedno visjeti..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila

zapoela po Kraljevu dopu tenju.

?v
365

A
Ali kada je poela

dvadesetisedma no
Sehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je kralj od Kine objasnio:
- Vi ipak morate biti obje eni
stupio naprijed upravitelj kraljeve kuhinje i reka
o:
- Ako mi ti to dopusti , ja u ti ispripovijedati povijest, koja mi se dogodila u
vrijeme, kratko prije nego to sam na ao ovoga grbavca. Pa ako je ona udesnija od nj
egove povijesti, hoe li nam tada pokloniti na
ivot?
- Kralj odgovori:
- Dabome.
I od njega bude zapoeta
UPRAVITELJEVA PRIPOVIJEST.
'Znaj, o kralju, ja sam juer bio na jednome skupu, na kojemu se itao Kur'an i n
a kojemu su se okupili uenjaci. Kada su itai bili sa svojim itanjem na kraju, bude p
rostrt stol, a meu ostalim stvarima bude pred nas stavljen takoer paprika s kuminom
. Mi
367
Dvadesetisedma no
smo ostali sjeli i od toga jeli, samo se jedan sustezao i nije htio od toga jest
i. Mi smo ga preklinjali, neka jede, ali se on kleo, da to nee uiniti. Ali mi nava
limo na njega, sve dok on nije rekao:
- Nemojte poku avati, da me na to prisilite! Meni je dosta
ono, to mi se jednom dogodilo, zato to sam jeo od toga jela.
Zatim on izgovori stih119:
Uzmi nekog gospodara na svoja ramena i poeni s hodom. Ako ti se dopada takvo liil
o za lice, samo ga nanosi.
Kada je on zavr io, mi mu reknemo:
- Za volju Allahovu, zbog kojega se razloga suzdr ava od
toga, da jede od paprika a s kuminom?
Ovaj odvrati:
- Ako ja zaista od toga moram jesti, tada to mogu initi jedi
no, po to sam si oprao ruke etrdeset puta sapunom, etrdeset
puta sodom i etrdeset puta lu inom, sve u svemu stoidvadeset
puta.
Tada domain, koji je pred goste iznio gozbu, zapovijedi svojim slugama, da don
esu vodu i sve, to mu je trebalo, i ovaj si opere ruke na taj nain, kako je bilo r
eeno. Tada mladi ovjek doe protiv volje, sjedne, ispru i ujedno svoju ruku kao u stra
hu, umoi je u paprika i pone jesti, tim to si je nametao veliku prisilu. Mi smo zbog
toga dospjeli u krajnje zaprepa enje. Njegova je ruka drhtala, i mi uvidimo, da mu
je palac odsjeen, i da on jede samo sa etiri prsta. Tada mu mi reknemo:
- Za volju Allahovu, to se dogodilo s tvojim palcem?

- Moja brao
odgovori on - nije to tako samo s ovim palcem, nego takoer i s dru
gim, a isto je tako na mojima objema nogama, kao to trebate vidjeti.
119 Stih ovdje predstavljaju dva polustiha.
368
Upraviteljeva, pripovijest
Nato on poka e svoju lijevu ruku, i mi uvidimo, da je ona bila kao desna. Na is
ti nam nain poka e svoje noge, koje su bile bez no nih paleva. Kada smo ga tako pogled
ali, tada poraste na a zaprepa enost, i mi mu reknemo:
Mi jedva imamo strpljenja ekati, da nam ispripovijeda svoju pripovijest i da uj
emo, kako si izgubio svoje paleve i zbog ega si sebi stoidvadeset puta oprao ruke.
Znajte dakle - pone on pripovijedati - moj je otac bio veletrgovac, i on je b
io najstariji lan trgovakog ceha u gradu Baghdadu, u vrijeme kalifa Haran er-Ra ida.
On je strasno volio piti vino i slu ati svirku lutnje i drugih glazbenih instrume
nata. A kada je umro, on ne ostavi ni ta iza sebe. Ja ga pokopam i dadnem za njega
itati Kur'an, a tugovao sam za njim dane i noi. Poslije toga otvorim njegov duan i
naem, da je ostavio malo robe, dok su tu meutim bili mnogi od njegovih dugova. Ip
ak sam se s njegovim vjerovnicima sporazumio o stanovitom roku odgode i pobudio
kod njih samilost. Poeo sam se dakle baviti trgovanjem i odplaivao vjerovnicima od
tjedna do tjedna po stanovite svote. Na taj sam nain nastavio raditi neko vrijem
e, sve dok nisam otplatio dugove i mogao poeti umna ati svoju glavnicu. Tako sam po
slovao dan i no. Jednoga meutim dana, dok sam ja sjedio u svojemu duanu, pojavi se
iznenada preda mnom neka mlada dama, od koje moje oko jo nikada nije vidjelo ljep e
. Ona je na sebi nosila nakit i rasko ne haljine i jahala neku mazgu, pred njome j
e i ao jedan crni rob, a jedan je drugi slijedio za njom. Na ulazu u burzu ostavi i
votinju da stoji i ue, a za njome je slijedio u kopljenik, koji joj rekne:
'O moja gospodarice, poi odavde, i ne daj nikomu da te prepozna, inae e pod nama
zapaliti vatru.'"
I on stupi pred nju i pone je tititi od pogleda, dok se ona ogledala za trgovaki
m duanima. Ali nijedan duan ne nae otvorenim osim mojega, i tako ona s u kopljenikom
ue k meni, sjedne u mome duanu i pozdravi me. Ne to ljep e od njezina govora i slae od
njezina glasa ja jo nikada nisam slu ao. Nato ona skine zar sa svojega lica, i ja v
idim, da je ono poput Mjeseca. Ja je meutim pogledam jednim pogledom, koji je u m
eni izazvao tisuu
369
Dvadesetisedma no
uzdaha. Moje je srce bilo zarobljeno u ljubavi prema njoj, i ja ponem uvijek izno
va pogledavati njezino lice i izgovarati stihove:
Razgovaraj s lijepom djevom u aru golublje boje: Zbilja, samo e me smrt osloboditi
moje patnje!
Uini mi ljubav, da ozdravim od svoje bolesti,
Ja pru am svoju ruku prema onomu, to mi poklanja tvoja ruka.
A po to je ula moje rijei, ona odvrati:
Pun sam strpljenja u odnosu na tvoju ljubav. Ako me ti
zaboravi ,
Ipak moje srce i cijela moja nutrina ne ljubi nikoga osim tebe.
Ako ikada moje oko gleda ne to drugo osim tvoje ljepote, Tada se to zbiva, ako bor
avi daleko, nikada zbog tvoje blizine.
Zakleo sam se zakletvom, da ljubav prema tebi nikada ne smije
izblijediti.
Moje je srce tu no, i ne mo e odustati od svoje e nje.
Ljubav me je poslu ila peharom ljubavnog ara:
O kad bi on mogao opiti tebe, onako kako je mene opio!
Zato uzmi sa sobom od mene tijelo, kamo god uope hitao. Pokopaj me pokraj mjesta,
na kome se ti zadr ava i boravi .^
Zazovi moje ime nad mojim grobom, tada e ti odgovoriti Uzdisaj mojih kostiju. One
te uju, ako zove za mnom.
370

Upraviteljeva pripovijest
A ako bi me se trebalo pitati o mojoj elji upuenoj Allahu, 'Milost Milosrdnoga i z
atim tvoja!' rekao bih.
Kada je zavr ila te stihove, ona upita:
'O mladiu, ima li lijepih tkanina u svojemu duanu?'
Ja odgovorim:
'O moja gospodarice, tvoj je rob siroma an. Ali imaj strpljenja, dok trgovci ne
otvore svoje duane, pa u ti ja onda donijeti, togod uope za eli .'
Zatim ponem s njome razgovarati, potonuo u moru ljubavi prema njoj i smeten st
ra u prema njoj, sve dok trgovci nisu otvorili duane. Tada ja ustanem i pokupujem jo
j sve, to je eljela. Ali je cijena za to iznosila pettisua dirhema. Ona pru i tkanine
u kopljeniku, i ovaj ih uzme, i oboje izau iz burze. Ondje joj dovedu mazgu, i ona
odja i, a da mi nije rekla ak ni samo to, odakle dolazi, a mene je bilo stid, da o
toj stvari razgovaram. Kada su me meutim trgovci opomenuli za cijenu, ja za nju
zajamim pettisua dirhema i odem kui, pijan od ljubavi prema njoj. Pred mene postave
veeru, i ja pojedem jedan zalogaj, ali sam samo mislio na njezinu ljepotu i ljup
kost. Zatim sam poku ao spavati, ali mi se san nije htio pribli iti. U tome stanju o
stanem itav jedan tjedan, sve dok trgovci nisu od mene zatra ili svoj novac. Ja ih
meutim nagovorim, neka se strpe jo tjedan dana. O koncu se tog tjedna ona opet poj
avi, ja ui na svojoj mazgi, praena od jednog u kopljenika i dva roba. Ona me pozdravi
i rekne:
'O gospodaru, mi smo te ostavili da dugo eka na cijenu tkanine. Ali sada pozovi
mjenjaa i uzmi novac'
Tada doe mjenja, u kopljenik mu izbroji novac, a ja ga zaprimim. Zatim ponem opet
s njome askati, sve dok bazar nije bio otvoren. Pa kada mi je ona rekla: 'Nabavi
mi ovo i ono!', tada joj ja uzmem od trgovaca ono, to je eljela.
371
Dvadesetisedma no
Ona to uzme i ode, a da nije sa mnom govorila o cijeni. Ipak, tek to se ona ot
putila, ja se pokajem zbog toga. Jer sam ono, to je ona eljela, bio kupio za tisuu
dinara. Kada je zatim posve i ezla s mojih oiju, ja sebi samomu reknem:
'Kakva je to ljubav? Ona mi je donijela pettisua dirhema i uzela robe za tisuu
dinara.'
Sada sam se pobojao, da u postati prosjakom zbog dugova, koje sam napravio kod
trgovaca, i rekao:
'Ta je dama neka prevarantica, koja me je obmanula svojom ljepotom i ljupko u. O
na je uvidjela, da sam jo mlad. I ona me je sigurno ismijala, zato to je ja nisam
pitao o njezinu stanu.'
Ta me je sumnja bez prestanka opsijedala, pogotovo to je ona bila odsutna vi e o
d jednoga mjeseca. Trgovci su od mene zahtijevali svoj novac i pravili na mene p
ritisak, tako da sam raspisao na prodaju sav svoj posjed i razmi ljao o svojoj pro
pasti.
Dok sam tako jednoga dana sjedio utonuo u misli, ona iznenav
da sja i na hazarskim vratima i uputi se ravno prema meni. Cim sam je ugledao, i eznu
brige, i ja zaboravim svoj nevoljni polo aj. Ona ue, pozdravi me svojim dra esnim gl
asom i nato rekne:
'Pozovi mjenjaa i daj da ti se odva e tvoj novac'
Tada mi ona dadne cijenu za svu tu robu, koju sam joj bio nabavio, i jo vi e. Za
tim je ona sa mnom zadovoljno askala, dok sam ja pomi ljao da u umrijeti od radosti
i ushienja. Naposljetku me ona upita:
'Ima li ti kakvu enu?'
I ja odgovorim:
'Ne, zbilja, ja ne poznajem nikakvu enu.'
I ja ponem lijevati suze. Tada me ona upita:
'Zbog ega ti plae ?'
Ja pak odgovorim:
'Pusti to kako jest!'

372
Upraviteljeva, pripovijest
Nato ja uzmem par dinara, dadnem ih u kopljeniku i zamolim ga, da igra posrednik
u ulogu. On se meutim nasmije i rekne:
'Ona tebe vi e ljubi, nego ti nju. Ona nema uope neke stvarne potrebe za tkanina
ma, koje je od tebe kupila, i sve je to uinila samo iz ljubavi prema tebi. Zahtij
evaj dakle od nje, to god uope hoe , i ona ti ni ta nee uskratiti.'
Kada je vidjela, da sam dao dinare u kopljeniku, ona se okrene, i opet sjedne n
a pod. Ja meutim reknem:
'Pokloni svom robu milostinju svoje dobrote i oprosti mu zbog onoga, to on hoe
rei.'
Zatim sam s njome govorio o onome, to me je pokretalo. Ona mi dadne do znanja
o svome pristanku i rekne u kopljeniku:
'Ti treba prenijeti moju poruku.'
I meni:
'Uini, togod ti rekne u kopljenik!'
Nato se ona podigne i otie, a ja trgovcima isplatim njihov novac. Ti su imali
svoju zaradu, no meni ostane jedino aljenje zbog prekida na ega zajednikog dru enja. I
cijele one noi ne uzmognem spavati. Ali ve nakon malo dana doe k meni njezin u koplj
enik, i ja ga uglaeno pozdravim i upitam ga o njegovoj gospodarici. On odgovori:
'Zaista, ona je bolesna od ljubavi.'
Zatim ga ja zamolim, da mi dadne obavijest o njoj. On rekne:
'Sitt120 Zubaida - ena kalifa Haruna er-Ra ida121 - ju je odgojila u svojoj kui,
i ona pripada njezinim robinjama. Ona je zamolila svoju gospodaricu, da smije sl
obodno izlaziti i ulaziti, i ona je sada kao kakva nadzornica. Ona je takoer svoj
oj gospo120
Naslov Sitt, koji se pravilno pojavljuje ispred imena znai najpri
je gospo
darica, a potom i princeza.
121
Sitt Zubaida je bila sestrina, i neprijeporno najuglednija ena ovo
ga
znaajnoga baghdadskog kalifa iz obitelji Abasida (764-809. godine).
373

Dvadesetisedma no
darici govorila o tebi i zamolila je, da tebe njome o eni. Gospodarica je meutim re
kla: 'To ja ne mogu uiniti, sve dok nisam vidjela tog mladia. Ako je on tebe dosto
jan, tada u ga o eniti tobom.' Zbog toga emo te sada mi otpremiti u palau, i ako ti p
oe za rukom, da doe u nju, tada e ti svoju elju, da nju posjeduje , postii. Ali ako tv
stvar postane javnom, tada e ti biti odrubljena glava. Pa to ti ka e na to?'
Ja uzviknem:
'Ii u s tobom i sve, to pripovijeda , pustiti da prijee preko mene.'
Tada u kopljenik nastavi:
'im danas padne no, otii u d amiju, koju je Sitt Zubaida izgradila na Tigrisu, pom
oli se, i ostani ondje preko noi.'
'Od srca rado' odgovorim ja.
im se dakle bila spustila veer, ja odem u d amiju, ponem ondje moliti, i ostanem t
ijekom cijele noi. im je meutim zarud-jela prva dnevna svjetlost, kad li, gledaj, d
ou dva u kopljenika s praznim sanducima, koje su donijeli u d amiju. Zatim je jedan o
ti ao, dok je drugi zaostao. Kada sam ga pa ljivije promotrio, gledaj, tu se nalazio
na posrednik. Poslije stanovitoga kratkog vremena ue robinja
moja ljubljena i prie
k meni. Tada ja pojurim prema njoj i zagrlim je, i ona mene poljubi u suzama ra
dosnicama. Po to smo neko vrijeme porazgovarali, ona mi naredi da se popnem u jeda
n od onih sanduka i zakljua ga iznad mene. Zatim se okrene prema u kopljeniku, koji
je sa sobom donio mnogo robe. Nju ona dadne napuniti u sanduke, i zatim jedan z
a drugim zakljua, dok nije sa svima bila gotova. U kopljenici ih odnesu dolje u amac

i prevezu nas veslajui do palae Sitt Zubaide. Ipak me u meuvremenu ponu muiti misli,
i ja reknem sam sebi:
'Ja u poginuti za volju svoje po ude. Hou li ja postii svoj cilj ili ne?'
I ja ponem plakati, ondje u sanduku, i motiti se Allahu, da me ushtjedne spasi
ti iz moje nevolje. Ali su oni plovili dalje, sve dok sa
374
Upraviteljeva, pripovijest
sanducima nisu dospjeli do vrata palae, i dok nisu ondje istovarili sanduke napol
je, a meu njima takoer onaj, u kome sam bio ja. Zatim ih oni kroz etu u kopljenika, s
tra ara i haremskih slu benika unesu unutra, dok nisu do li do nadu kopljenika, koji se
trgnuo iz svojega drijeme a i doviknuo djevojci:
'Sto je ovdje u ovim sanducima?'
'Oni su puni robe za Sitt Zubaidu!'
'Otvarajte jedan za drugim, da ja vidim, to je u njima!'
'A zbog ega ih ti hoe dati otvarati?'
Tada on na nju povie:
'Ne sastavljaj nikakve dugake govore! Ovi sanduci moraju biti otvoreni.'
I on skoi na noge. Najprije htjedne otvoriti taj sanduk, u kojemu sam bio ja. i
m ga je dotakao, ja izgubim svoj razum, i u svome se strahu popi am, i moja mokraa
potee iz sanduka van. Ona meutim rekne nadu kopljeniku:
'Majstore, ti si skrivio moju smrt, i takoer svoju, jer si o tetio stvari, koje
su vrijedne desettisua dinara. Ovaj sanduk sadr i obojane haljine u etiri vra vode iz
Zemzema122. I sada su se oni prelili, i voda curi po haljinama, koje su u sandu
ku, i upropastit e njihove boje.'
U kopljenik odgovori:
'Uzmi svoje sanduke i tornjaj se k vragu!'
Tada robovi moj sanduk urno ponesu dalje, a drugi su sanduci slijedili. Ali do
k su oni odatle odlazili, iznenada do mojega uha prodre neki glas:
'Jao! Jao! Kalif! Kalif!'
Kada sam to uo, tada zamrem u svojoj ko i, i izgovorim reenicu, koja nikoga, tko
je izgovori, ne ostavlja u zabuni:
'Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha, Uzvi enoga i Svemonoga! Ovu
sam nesreu sam na sebe navalio.'
Zemzem je sveti bunar u Mekki. Njegova je voda na glasu kao ljekovita.
375
Dvadesetiprvci no
Zatim ujem kalifa kako robinji - mojoj ljubljenoj - govori:
'Hej ti! to je tu u tvojim sanducima?'
Ona odgovori:
'U mojim su sanducima haljine za Sitt Zubaidu.'
On zapovijedi:
'Otvori ih preda mnom!'
Kada sam to uo, tada ja povjerujem, da sam potpuno mrtav, i sebi reknem:
'Tako mi Allaha, ovo je zadnji od mojih dana na ovome svijetu! Ako ovo sigurn
o nad ivim, tada u se njome o eniti, bez okoli anja. Ali ako sada budem otkriven, tada e
mi s vrata odletjeti glava!'
Tada ponem izgovarati oitovanje vjere:
'Svjedoim, da nema nijednog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov prorok!
'..."
376
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
Ipak, kada je poela
ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi, po to je bio izgovorio oitova

nje vjere, ovako dalje pripovijedao:

uo sam sada robinju kako ka e:
'U ovim je sanducima meni povjereno dobro, i neke haljine za Sitt Zubaidu, a
ona ne eli, da to bilo tko pogleda.'
'Svejedno' rekne kalif 'oni moraju biti otvoreni, i ja hou vidjeti, to je unutr
a.'
Zatim on dovikne u kopljeniku:
'Donesi te sanduke ovamo pred mene!'
Tada postanem posve siguran u svoju smrt, i utonem u nesvijest. U kopljenici mu
meutim prinesu sanduke, jedan za drugim, i on u njima ugleda esencije, i tkanine
, i lijepe haljine. Oni nastave otvarati sanduke, dok je on u njima gledao halji
ne i druge lijepe stvari, sve dok nije jo preostao samo taj sanduk, u kojemu sam
se nalazio ja. Oni su ve ispru ili ruke, da ga otvore. Ali tada robinja urno prie kal
ifu i rekne mu:
'Ovaj, koji stoji pred tobom, treba vidjeti tek u prisustvu Sitt Zubaide. Jer
je to, to je u njemu, njezina tajna.'
377
V
Kada je on uo njezine rijei, izdade zapovijed, da se sanduci unesu. Tada dou u kop
ljenici, i unesu me sa sandukom, u kome sam se nalazio, i postave me s drugim sa
nducima posred haremske dvorane. Ali se meni osu ila slina u ustima. Napokon me mo
ja ljubljena pusti van i rekne:
'Budi bez brige i bez straha! Ra iri svoje grudi, i budi dobre volje, i sjedni,
dok ne doe Sitt Zubaida. Vjerojatno u ja tebi pasti u dio!
Ja sjednem, i poslije nekog vremena ue dest robinja
djevice - kao Mjeseci za p
ogled. One se postave u dva reda, pet prema pet. Poslije njih doe dvadeset daljnj
ih djevojaka, djevianski visokih sisa, a u njihovoj se sredini nalazila Sitt Zuba
ida, koja je jedva mogla hodati od te ine svojega nakita i svojih haljina. Kada je
ona u la, robinje se raziu, a ja stupim pred nju, i pred njome poljubim pod. Ona m
i kimne glavom, neka sjednem. Pa kada sam pred njom sjedio, ona me pone ispitivat
i o mome podrijetlu. Ja sam odgovarao na njezina pitanja, i ona se nad time obra
dovala. Tako ona rekne mojoj ljubljenoj:
'Na nas odgoj nije u tebi razoarao, o djevojko!'
I zatim meni:
'Znaj, nama je ova robinja kao na e dijete, i ona je stanoviti zalog, koji ti p
ovjerava Allah.'
Ja jo jednom pred njome poljubim pod, a ona je bila sporazumna s na im vjenanjem.
Nato ona zapovijedi, da ja trebam deset dana ostati kod njih. Ja dakle ostanem
tijekom tog vremena ondje, i kroz to vrijeme nisam viao svoju ljubljenu, nego sam
o neke robinje, koje su mi donosile doruak i veeru. Potom se Sitt Zubaida posavjet
uje s kalifom o vjenanju svoje robinje, i on ga odobri, i dadne joj svadbeni dar
od desettisua dinara.
Tada Sitt Zubaida dadne dovesti kadiju i svjedoke, koji napisu moj brani ugovo
r s njome. Nato oni prirede poslastice i fina jela, i razdijele ih po svim odaja
ma. Pri tome ponovo protee deset dana.
378
Upraviteljeva pripovijest
A poslije dvadesetog dana ode moja ljubljena u hammam. Zatim oni postave pred
mene stol s jelima. Meu njima se takoer nalazila jedna zdjela, u kojoj je bio pap
rika s kuminom; taj je bio spravljen sa eerom, preljeven mo usom i ru inom vodom, i u n
jemu su se nalazila prsa od peenih pilia. Ktomu budu postavljena jo i sva druga jel
a, koja opinjavaju um.
I tako mi Allaha, ja sam priekao samo toliko dugo, dok ne bude izgovorena moli
tva za stolom. Zatim se meutim bacim na paprika s kuminom, i ponem jesti, toliko mn
ogo koliko sam bio u stanju. Obri em si ruke, ali sam ih ipak zaboravio oprati. I
ja ostanem sjediti, dok se nije smrailo, i dok nisu bile upaljene svijee. I tada d
ou pjevaice s defovima, i one su mi pokazivale nevjestu i i le s njome unaokolo, tim

to su posvuda bile darivane zlatnicima, sve dok nisu pro le kroz cijelu palau. Poto
m su mi je dovele, i razodjenule ju. im sam se ja s njome na ao sam na postelji, i
zagrlio je, a da jo nisam ni mogao pravo povjerovati da u je pojebati, namiri i ona
na mojim rukama miris paprika a s kuminom. im je to namirisala, ona ispusti glasan
krik, i robinje se stre sa svih strana. Ja sam meutim drhtao od straha, jer nisam
znao, to se dogodilo. Djevojke upitaju:
'Sto ti nedostaje, o sestro?'
A ona povie:
'Maknite od mene ovoga luaka! A ipak sam ja njega dr ala za ovjeka od razuma!'
Ja upitam:
'Kakav si znak ludila na meni primijetila?'
Ona odgovori:
'Bezumnie, kako mo e jesti paprika s kuminom, i sebi poslije toga ne oprati ruke?
Tako mi Allaha, ja u te kazniti za takav in. Zar se smije tebi slian usuditi k meni
slinoj dolaziti u krevet?'
Zatim ona pograbi sa svoje strane neki pleteni bi, i spopadne me njime po leima
, i po onome mjestu, na kojemu ja sjedim, sve
379
V

dok se od mnogih udaraca nisam onesvijestio. Nato rekne robinjama:

'Uzmite ga i odvedite k naelniku gradske stra e, da mu on odsijee ruku, kojom je
jeo paprika s kuminom, i koju poslije toga nije oprao.'
Kada sam meutim to uo, ja reknem:
'Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha! Zar mi ti hoe
jer sam jeo paprika s kuminom i jer se nisam oprao?'
Takoer je robinje ponu moliti i govoriti joj:
'O sestro, daj mu za ovajput oprost za njegovo injenje!'
Ali ona odgovori:
'Tako mi Allaha, ja mu moram ne to na stranama podrezati.'

odsjei ruku,

Nato ona otie, i izbivala je deset dana, a da je ja nisam mogao vidjeti. Po to j

e meutim proteklo tih deset dana, ona opet doe k meni i rekne:
'O ovjee crnoga lica! Ja u te nauiti, kako e
re ruke!'

jesti paprika s kuminom, a da si ne op

Nato dovikne robinjama, da me moraju svezati. Po to su one to uinile, ona

eki o tar no za brijanje, i odsijee mi jednako tako paleve na rukama kao i
kako to.na meni vidite, vi gospodo! Ja utonem u nesvijest. Ona mi je meutim
pala rane nekim pra kom od ljekovitoga bilja, sve dok krv nije stala. Tada ja
em:

uzme n
no ne paleve,
posi
rekn

'Nikada vi e neu ponovo jesti paprika s kuminom, a da si ne operem ruke etrdeset p

uta sodom, etrdeset puta lu inom, i etrdeset puta sapunom!'
I ona uzme od mene zakletvu, da nikada ponovo neu jesti paprika s kuminom, a da
si poslije toga ne operem ruke onako, kako sam rekao. Kada ste mi vi dakle doni
jeli paprika s kuminom, ja sam promijenio boju i sam sebi rekao:
380
Upraviteljeva pripovijest
. Upravo je to jelo bilo krivo,
levi.

to su mi bili odrezani palevi na rukama i no ni pa

Pa kada ste vi na mene navaljivali, rekao sam:

- Moram se dr ati zakletve, kojom sam se zakleo.
- I to ti se - tako upitaju drugi gosti - dogodilo zatim? On odgovori:
- Kada sam ja izgovorio tu zakletvu, njezino se srce opet
umilostivilo, i ja sam smio kod nje spavati. Tako smo ivjeli neko
vrijeme, sve dok mi ona nije rekla jednoga dana:
'Gledaj, kalifova palaa nije nikakva lijepa nastamba za nas. Nitko u nju jo nij
e stupio osim tebe, a ti si takoer do ao ovamo samo zahvaljujui milosti Sitt Zubaide
.'
Nato mi ona dadne pedeset tisua dinara i rekne:
'Uzmi ovo, i otii, i kupi nam neku prostranu kuu za stanovanje.'
Tako ja otiem i kupim jednu lijepu, prostranu kuu. Onamo ona dadne dopremiti sv
o svoje bogatstvo, sve, to je nakupovala u zlatu, tkaninama i dragocjenostima. To
je dakle taj povod, da su mi bili odsjeeni palevi na rukama i no ni palevi.'
- Mi smo dakle jeli
tako je govorio upravitelj - i zatim smo
se vratili kui. Zatim se s grbavcem dogodilo to, to se dogodilo. To
je dakle moja pripovijest, i ja sam s time na kraju!'
Ali kralj rekne:
- Ta pripovijest nije zanimljivija od grbaveve povijesti. Ne,
grbaveva je povijest zanimljivija nego ta. To dakle ne ide dru
gaije, vi svi morate visjeti.
Tada istupi idov, poljubi pod i rekne:
- O najvei kralju na ega vremena, ispriati u ti jednu povijest, udnovatiju od te g
rbaveve.
- Ovamo s time, to zna ! - rekne kralj od Kine.
381
Dvadesetiosma no
I od njega bude zapoeta
PRIPOVIJEST LIJENIKA IDOVA.
'udesan je bio jedan do ivljaj, koji sam do ivio u svojoj mladosti. ivio sam tada u
Damasku, i ondje sam izuavao nauk o lijeenju. Kada sam jednoga dana tako sjedio,
gledaj, kad li mi doe neki mameluk123, koji je pripadao kunoj posluzi namjesnika o
d Damaska, i rekne:
Razgovaraj s mojim gospodarom!
Ja sam ga slijedio, i oti ao s njime u vicekraljevu kuu, u ao u nju, i ugledao na
gornjem kraju velike dvorane neku postelju od smrekovine, oblo enu zlatnim ploicama
. Na njoj je le ao bolestan ovjek, udesno lijep mladi, od kojega nikada nije bio vien
ljep i. Ja sjednem uz njegovu glavu i ponem moliti za njegovo izljeenje. On mi meutim
dadne znak oima, i tada mu ja reknem:
O gospodaru, pru i mi svoju ruku, tebi za ozdravljenje!
On mi ponudi lijevu ruku, a ja se nad tim zapanjim, i reknem:
udo Allahovo! To je lijep mladi, on potjee iz velike kue,
ali je u pogledu odgoja oskudan. To je neka zauujua stvar!
Ali mu ja opipam puls i napi em neki recept, i posjeivao sam ga tijekom deset da
na, sve dok on nije ozdravio, i dok se nije uputio, da uzme kupelj.
Dr avni mi namjesnik pokloni lijepu poasnu haljinu, i imenuje me voditeljem boln
ice, koja je u Damasku.
Kada sam ja s mladiem do ao u hammam, koji su za njega bili zatvorili, i kada su
zatim u li poslu itelji, da ga u nutarnjoj ham123 Mameluk (ili: mamluk) je naziv za bijeloga roba.
382
Pripovijest lijenika idova
mamskoj prostoriji razodjenu, tako daje on bio gol, tada ja uvidim, da je njegov
a desna ruka bila kratko prije toga odsjeena, i da je upravo to bilo razlogom nje
gove slabosti. Pri tome sam se prizoru zapanjio, i rastu im se poradi njega. A kad
a sam pogledao njegovo tijelo, ugledam na njemu o iljke od bievanja, koji su bili l
ijeeni mastima. Zbog svega sam se toga posve zbunio, i to se pokazivalo na mome l
icu. Tada me mladi pogleda, shvati, to se u meni dogaa, i rekne:

- O najvei lijenice na ega vremena, nemoj biti zapanjen! Ja

u ti ispripovijedati svoju povijest, im napustimo kupelj.
Kada smo zatim napustili hammam, vratili se kui, uzeli objed i otpoinuli, on me
upita:
Zar si neemo pogledati doksat124?
I ja rado pristanem na to. Zatim on zapovijedi robovima, da odnesu gore jastu
ke i sagove, da nam ispeku janje, i da nam donesu voe. Robovi uine ono, to je on za
povijedio. Tako smo zajedno jeli, on lijevom rukom. Zatim ga ja zamolim, neka mi
ispria svoju povijest. I on pone:
- Polu aj dakle, o najvei lijenice na ega vremena, to mi se
dogodilo. Znaj, ja pripadam sinovima Mosula125, u kojemu je umro
moj djed, i iza sebe ostavio deset sinova, od kojih je bio najstariji
moj otac. Svi su odrastali i uzimali si ene. Tada ja budem roen
svojemu ocu, dok njegovih devetero brae nisu bili blagoslovljeni
djecom, Tako sam odrastao meu svojim strievima, koji su u meni
nalazili veliku radost. Kada sam zatim postao vei i izrastao u
mu karca, poem jednoga dana, o jednom petku, sa svojim ocem
u D amiju od Mosula126, i mi izmolimo molitvu koja se ita
petkom. Zatim se sav narod razie, ali moj otac i moji strievi
124
Posrijedi je osobita vrsta orijentalnoga izboenog balkona na proel
ju
kue, pod krovom, i s prozorima na sve tri strane.
125
Mosul je znaajan trgovaki centar na Tigrisu.
126
Najvea je mosulska d amija takozvana Saborska d amija D amija od
Mosula.
383
A
Dvadesetiosma no
ostanu ondje sjediti, i razgovarati o udesnim stvarima u stranim zemljama, i o zn
amenitostima dalekih gradova. I naposljetku oni spomenu Kairo, a jedan od mojih
strieva rekne:
'Putnici pripovijedaju, da na itavoj zemlji ne postoji ni ta ljep e od Kaira i Nil
a.'
Kada sam ja uo te rijei, obuzme me e nja za Kairom.
Zatim moj otac rekne:
'Tko jo nije vidio Kairo, taj jo nije vidio svijet. Njegova je zemlja ispunjen
a zlatom njegov je Nil arobna slika njegove sU ene drage poput hurija127 njegov
e su kue izgraene poput dvoraca njegov je zrak nje an i mek ak ni tamjan nije ravan
njegovu mirisu . Kako to i ne bi bilo tako, kada on u sebi obuhvaa ba cijeli svij
et?'
Izvrsno je rekao pjesnik:
Zar ja moram otii iz Kaira i njegovih divnih milina?
Koje bi to mjesto bilo ono, koje e mi zatim jo donositi radost?
I zar trebam napustiti mjesto, na kome one koji udi u zapahuju
isti zrakovi, a ne ono, to se natiskuje iz uskih uliica?
Pa kako onda? Svojom ljepotom je on nalik raju. Ondje su uzglavci i jastuci rasp
rostrti u nizovima.
Grad, koji svojim sjajem raduje oi i srca.
Sto si pri eljkuju kreposni i gre nici, to on nudi u zajedni tvu.
127 Hurije su d ennetske (rajske) djevice.
384
Pripovijest lijenika idova
A ta zasluga ondje sjedinjuje vjerne prijatelje. Dra esni im vrtovi nude mjesta za
poinak.
O vi narode od Kaira, ako Allah zakljui moje izbivanje, Obeanja e me i zakletve vaz
da voditi k vama.
Ne spominjite ime Zefir128! Tako mek miris vrtova

je upravo takav kao i njegov. On ga zatim smjesta zarobi.

Zatim moj otac jo rekne:
' Pogledajte si kairske vrtove kada Sunce klizi pred smiraje i kada se prek
o njih rasprostiru sjene vi biste tada posvjedoili udo i u radostima se prikloni
li k njemu .'
Tako je on izgovorio, a svi ponu oslikavati Egipat i Nil. Kada su oni zavr ili,
i kada sam ja saslu ao ovakva opisivanja Kaira, moje su misli prionule uz te opise
. Pa kada su oni ustali, i kada je svaki pojedini oti ao u svoje obitavali te, ja sa
m dodu e legao na poinak, ali te noi nisam mogao spavati od puste e nje za Egiptom, a j
elo i pie mi otada pa nadalje nisu vi e prijali. Poslije malo se dana opreme moji s
trievi za putovanje u Egipat, i ja stupim pred svojega oca i ponem plakati, sve do
k on nije za mene nabavio robu, i dopustio mi da poem s njima na put. Ali on rekn
e:
'Nemojte mu dozvoliti da putuje sve do Kaira, nego ga ostavite u Damasku, nek
a ondje proda svoju robu!'
Mi se dakle stavimo u pokret, ja uzmem opro taj od svojega oca, i mi krenemo iz
Mosula. Putovali smo sve dalje, dok nismo prispjeli do Haleba129, gdje smo se z
adr ali nekoliko dana. Zatim se otputimo dalje prema Damasku, i ugledamo grad zel
en od
128
Antika personifikacija vjetra: zephyrus je zapadnjak, ali i vjetar uope.
129
Haleb (= Aleppo) je grad u Sjevernoj Siriji, a u povijesti je Kr
i arskih
ratova odigrao vrlo va nu ulogu.
385
Dvcidesetiosma no
drvea u kojemu cvatu voke gdje poskakuju potoii i cvrkuu ptice nalik raju i boga
t svim vrstama plodova . Mi odsjednemo u nekome od karavanseraja, i moji strievi
stanovito vrijeme ostanu ondje, kako bi prodavali i kupovali. Oni su takoer proda
vali moju robu, i pri tome se ispostavljao dobitak, koji je za svaki dirhem dono
sio pet dirhema, zbog ega sam ja bio vrlo radostan.
Moji su me dakle strievi ostavili samoga, i otputovali prema Egiptu, dok sam j
a ostao ondje. Iznajmio sam sebi svoje mjesto stanovanja u nekoj kui tako lijepo
sagraenoj da se ni jedan jezik ne bi usudio da je opisuje . Nju sam bio iznajmi
o za dva dinara na mjesec. Ondje sam ostao, jeo i pio, sve dok nisam taj novac,
koji sam posjedovao, gotovo posve potro io.
Jednoga dakle dana, kada sam sjedio pred kunim vratima130, doe prema meni neka
dama, odjevena u najskupocjenije haljine, od kojih moje oi nikada nisu vidjele ra
sko nije. Ja sam joj namignuo, a ona je bez oklijevanja u la na vrata. im je ona u la u
nutra, ja sam po ao za njome i zakljuao za nama vrata. Tada ona podigne sa svojega
lica svoj zar i odbaci ogrta. Ja meutim primijetim, da je ona zraee ljepote, i ljuba
v prema njoj obuzme moje srce. Tako ja odem i donesem stol, sa skupocjenim jelim
a i svim onim, stoje okolnost zahtijevala. Stavim ga pred nju, i mi ponemo jesti,
piti, zatim se aliti, sve dok nam se vino nije popelo u glavu. A potom ja s njom
e provedem najljep u no sve do jutra. Ja joj dakle htjednem dati deset dinara. Ali
me ona mrano pogleda i nabere obrve, i dr ui od gnjeva uzvikne:
'Fuj na vas, Mosulci! Zar ti misli , da ja hou tvoj novac?'
Zatim ona iz d epa svoje haljine izvadi petnaest dinara, i njih stavi pred mene
, i rekne:
'Tako mi Allaha, ako ih ti ne uzme , ja nikada neu opet doi k tebi.'
130 Na Istoku je to posve uobiajeno - a isto tako i kod nas u Bosni - da, k
ada ovjek "nema pametnijeg posla", naprosto sjedne pred kuu i promatra, to drugi sv
ijet radi.
386

Pripovijest lijenika idova

Kada sam ih ja bio od nje uzeo, ona mi rekne:

'O moj gospodaru, oekuj me za tri dana. Izmeu vremena suneva zalaska i veere ja u
biti kod tebe. Ti nam meutim od ovoga novca pripremi isti objed kao i juer.'
I ona od mene uzme opro taj i ode. Ali s njome takoer ode moj razum. Po to su bila
pro la tri dana, ona opet doe, odjevena u tkanine od svile, protkane zlatnim konce
m, i u jo ljep em nakitu i haljinama, nego to ih je bila nosila prije. Ja sam meutim
sve bio pripremio, prije nego to je ona do la. Jeli smo i pili i proveli no kao prvi
put sve do jutra.
Zatim mi ona dadne petnaest dinara i obea, da e opet doi k meni nakon tri dana.
Ja sam za nju sve dr ao u pripravnosti, i ona se pojavi u oekivano vrijeme, pono
vo rasko nije obuena nego prvi i takoer drugi put, i ona rekne:
'Zar nisam lijepa, moj gospodaru?'
'Da, tako mi Allaha!' odgovorim ja.
A ona nastavi:
'Hoe li mi dopustiti, da ja sa sobom dovedem stanovitu djevojku, ljep u od mene,
i mlau po godinama, da se s nama igra, i da se ti s njome ali , da se obraduje takoer
njezino srce? Jer ona je bila tu na ve od prije dugo vremena, i zamolila me je, da
je uzmem sa sobom, da sa mnom provede no.'
Kada sam uo njezinu molbu, ja odgovorim:
'Da, tako mi Allaha!'
Zatim smo pili, sve dok nam se nije vino popelo u glavu, i spavali smo sve do
jutra. Tada mi ona ponovo dadne petnaest dinara i rekne:
'Priskrbi nam ne to vi e prostora, jer e ta djevojka takoer doi sa mnom!'
Nato ona ode, a etvrtoga sam dana ja kao uvijek sve pripremio, i poslije suneva
smiraja, gledaj, kad li dolazi ona,
387
Dvcidesetiosmct no
praena od izvjesne djevojke, koja je bila umotana u neki ogrta. im su u le, one sjedn
u, i dok sam ih gledao, ja izreknem stihove:
Kako je divno na e vrijeme, kako je lijepo, Dok je koritelj daleko, i dok nas ne g
leda!
Kada su nam ljubav i radost i opijenost Blizu, i kada odbjegne razum.
Kada U tap zazrai u svome aru
I kada se naginje grana u nje noj haljini,
Ru a se svje a kao rosa pokazuje na obrazima, Perunika se u oku pokazuje tamnosjajna
.
Onako kako ja to elim, tako jasno svijetli ivot, U jedinstvu s najdra om, tako predi
vno!
Ja se obraujem pri pogledu na njih, zapalim svijee, i pozdravim ih pun radosti
i ushienja. One odlo e svoje gornje haljine, a nova djevojka skine zar sa svojega l
ica, i ja se osvjedoim, da je ona poput Mjeseca u njegovoj punini. Nikada nisam u
gledao neku veu ljepoticu od nje.
Zatim stavim pred njih jelo i pie, i mi smo jeli i pili. A ja sam toj drugoj d
jevojci vazda davao najbolje zalogaje, i punio sam joj pehar, i s njome sam pio,
sve dok prva nije u svojoj nutrini postala ljubomornom, i dok me nije upitala:
'Tako ti Allaha, zar nije ta cura ljep a od mene?'
A ja uzviknem:
'Da, tako mi Allaha!'
388
Pripovijest lijenika idova
Ova nato:
'To je moja elja, da je ti noas pojebe .'
Ja odgovorim:
'Ja u to uiniti od srca rado.'
Nato ona ustane i rasprostre za nas postelju. Ja meutim poem k mladoj djevojci,
i otpoinem s njome sve do jutra. Tada se probudim i osjetim, da sam posve vla an,
kako sam pomislio, od znoja. Sjednem, i poku am probuditi djevojku. Ali kada sam p
otresao njezina ramena, s jastuka se otkotrlja njezina glava. Napusti me prisebn
ost, i ja glasno kriknem, tim to sam rekao:

'O ti izvrsni Za titnice, podari mi svoju za titu!'

Uvidim, da je ona umorena, i skoim na noge. Svijet postane crnim pred mojim oim
a. Sada ponem tragati za svojom prvom ljubljenom, ali je nisam mogao nai. Tada mi
je postalo jasno, da je ona ovu djevojku ubila iz ljubomore, i ja reknem:
'Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha, Uzvi enoga i Svemonoga! Sto
ja trebam initi?'
Neko sam vrijeme premi ljao, skinuo sam sa sebe svoje haljine, 1 iskopao posre
d dvori ta jamu. Zatim sam uzeo djevojku zajedno sa svim njezinim nakitom, polo io j
e u iskopanu raku, i pokrio je zemljom i mramornim poplocenjem. Potom se operem,
obuem na sebe iste haljine, i uzmem ono, to mi je jo preostalo u novcu. Napustim kuu
i zakljuam je, poem k njezinu vlasniku, prikupim sranosti, i platim mu najam za go
dinu dana, i reknem:
'Otputovat u k svojim strievima u Kairo.'
Zatim se dadnem na put, i otputujem za Egipat, i sretnem svoje strieve, koji m
i se obraduju. Oni su bili upravo rasprodali svu svoju robu, pa me upitaju:
'Sto je razlog tvojega putovanja?'
Ja odgovorim:
'Osjetio sam e nju za vama.'
389

Dvadesetiosma no
Ali im nisam dao znati, da ja imam kod sebe jo novaca. Zatim sam ostao kod nji
h godinu dana, pri emu sam si razgledavao Kairo i njegov Nil. I ja polo im svoju ru
ku na ostatak svojega imetka, i ponem od toga izdavati za jelo i pie, sve dok za m
oje strieve nije do lo vrijeme polaska na put. Tada ja pobjegnem, i sakrijem se pre
d njima. Oni me ponu tra iti, ali kada nisu ni ta o meni uli, oni sebi reknu:
'On se zacijelo vratio natrag u Damask.'
im su oni oti li, ja se opet pojavim pred svijetom i ostanem u Kairu jo tri godin
e, sve dok ni ta vi e nije ostalo od mojega novca. U meuvremenu sam svake godine slao
novac za najamninu vlasniku kue u Damasku, ali mi je poslije tri godine postalo
tjeskob-no pri du i, jer sam imao kod sebe dovoljno novaca samo jo za najamninu od
jedne godine dana.
Tada krenem na put, sve dok nisam stigao u Damask, i sja im u svojoj kui. Vlasni
k me s rado u opet ugleda, a ja naem sobu u onakvu stanju, u kakvu sam je bio zakljua
o. Otkljuam je, i uzmem si iz nje stvari, koje su se u njoj nalazile. Pritom naem
pod posteljom, na kojoj sam one noi poivao s ubijenom djevojkom, zlatnu ogrlicu s
ugraenim draguljima. Podignem je, oistim je od krvi umorene djevojke, neko je vrij
eme promotrim, i ponem pri tome plakati.
Zatim tijekom dva dana ostanem u kui, a treega otiem u hammam i promijenim svoje
haljine. Nisam meutim imao kod sebe vi e nikakva novca. A kada sam se jednoga dana
htio uputiti na bazar, sotona mi u uho do apne napast, kako bi se ispunila sudbin
a. Tako ja uzmem ogrlicu s draguljima, odem na bazar, i predam je stanovitomu pr
ekupcu. Taj me zamoli, da zauzmem mjesto domainu uz bok, i da priekam, dok se tr nic
a ne napuni svijetom.
Ali on bez mojega znanja i kri om uzme ogrlicu, te je ponudi na prodaju. Nakit
bude procijenjen na dvijetisue dinara. Ali se prekupac vrati k meni i rekne:

390
Pripovijest lijenika idova
'Ova je ogrlica od bakra, i krivotvorena je, franaka131 izrada. Za cijenu je p
onueno tisuu dirhema132.
Ja odvratim:
'Dabome! Mi smo je dali napraviti za neku djevojku, s kojom smo se htjeli na al
iti. Moja ju je dakle ena naslijedila, pa je mi zato hoemo prodati. Otii, i uzmi ti
h tisuu dirhema!'..."

Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
131
Franak je u 1001 noi uobiajeni naziv za ma kojeg pripadnika zapad
noeuropskoga kr anskog svijeta.
132
Taj je srebreni novac u prvo vrijeme vrijedio dvadesetinu dinara
(= zlat
nika), dok se pred kraj vladavine mameluka u Egiptu (XV. st.) za dinar moglo
dobiti i po nekoliko stotina dirhema. U vremenu kada se zbiva ova pripovijest
tisuu je dirhema jedva predstavljalo vrijednost od pedeset dinara.
391

Ipak, kada je poela

t i dvadesetideveta no

I t

ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je mladi rekao prekupcu:
Uz
mi tih tisuu dirhema! i kada je prekupac to uo, dakle: da je on tada primijetio, d
a je posrijedi neka sumnjiva povijest. Tako on odnese tu ogrlicu predstojniku ba
zara, i dadne mu je. Taj je odnese valiji, i rekne mu:
'Ova mi je ogrlica ukradena iz moje kue, i mi smo prona li lopova u haljini jedn
og trgovca.'
Tako me je, prije nego to sam se sna ao, opkolila stra a. Oni me uhvate i odvuku v
aliji, koji me pone ispitivati o toj ogrlici. Ja mu ispriam ono, to sam ispripovije
dao prekupcu. On se meutim nasmije i rekne:
'To nije istina.'
Ali jo prije nego to sam znao, to mi se dogaa, haljine mi budu strgnute s tijela,
te me bievima ponu udarati po bokovima. Pod e uim. bolovima ja priznam:
'Ukrao sam je.'
Jer reknem sebi:
'Bolje je, da ka e : - ukrao sam je - nego da ka e :
vlasnica je u mojoj kui umorena
er bi te oni tada pogubili.'
393
Dvcidesetideveta no
Oni napisu zapisnik, da sam je ja ukrao, odre u mi ruku133, i na badrljak izlij
u kipue ulje. Tada padnem u nesvijest. Ali mi oni dadnu da pijem vino, sve dok se
nisam oporavio. Zatim ja uzmem svoju ruku, i odem kui. Doe mi meutim vlasnik i rek
ne:
'Budui da ti se to dogodilo, mora napustiti moju kuu, i ogledati se za nekim dru
gim stanom. Jer ti si okrivljen za krau.'
'O gospodaru' odgovorim ja 'imaj sa mnom strpljenja jo samo dva do tri dana, d
ok sebi ne potra im neko drugo mjesto!'
On se s time slo i, ode, i ostavi me. Tada ja sjednem, i zaplaem, i reknem:
'Kako da se vratim doma k svojima, kada mi je odsjeena ruka, i kada oni ne zna
ju, da sam ja nedu an? Ali mo da Allah nakon svega toga jo uini ne to za mene.'
Gorko sam plakao, a budui da se takoer vlasnik kue bio otuio od mene, progonio me
je dubok jad, i tako sam tijekom dva dana ostao u opakoj nevolji. Ali treega dan
a doe iznenada'k meni domain, i s njim ljudi iz stra e, i predstojnik bazara, koji m
e je okrivio, da sam ukrao ogrlicu. Ja izaem k njima napolje i upitam, to je posri
jedi. Oni me meutim svezu, i bace mi lanac oko vrata, i reknu:
'Ispostavilo se, da ta ogrlica pripada namjesniku od Damaska, veziru, koji up
ravlja gradom.'
I oni ktomu nadove u:
'Ona je nestala iz njegove kue prije tri godine, zajedno s njegovom kerju.'
Kada sam od njih uo te rijei, klone mi srce, i ja reknem samomu sebi:
'Za tvoj ivot vi e nema spasa! Tako mi Allaha, moram namjesniku ispripovijedati
svoju povijest. Ako on hoe, ubit e me, a ako mu se svidi, mo e mi oprostiti.'

133 Po nekima se muslimanskim zakonima poslije prve krae odsijeca samo desn
a ruka.
394
Pripovijest lijenika idova
im smo stigli k namjesniku, oni me izvedu pred njega. Pa kad me je vidio, on m
e pogleda jednim dugim pogledom, i upita te, koji su bili pred njim:
'Zbog ega ste vi ovomu odsjekli ruku? On je jedan nesretnik, ali na njemu ne l
e i nikakva krivica. Zaista, vi ste njemu uinili nepravdu, kada ste mu odsjekli ruk
u.'
Kada sam saslu ao ove rijei, ojaa moje srce i osna i se moja du a, i ja tako reknem:
'Tako mi Allaha, visoki gospodaru, ja nisam nikakav lopov. Oklevetali su me t
om te kom sumnjom, nasred su me tr nice tukli bievima, i prisilili me na priznanje. T
ako sam ja sam sebe la no optu io, i priznao, da sam poinio krau, premda sam u tome ne
du an.'
Namjesnik rekne:
'Tebi se ne smije dogoditi ni ta na ao.'
Zatim on zapovijedi, da predstojnik bazara bude baen u tamnicu, i rekne mu:
'Daj ovomu ovjeku krvarinu za ruku. Inae u te dati objesiti, i oduzeti ti sve to
posjeduje .'
Zatim pozove stra are. Oni ga pograbe i odvuku odatle, i tako ja ostanem kod na
mjesnika. Zatim oni na njegovu zapovijed razrije e lanac s moje ije, i oslobode mi
ruke. A on me pogleda i rekne:
'Moj sine, reci mi istinu, i ispripovijedaj mi, kako je ova ogrlica do la do te
be!'
I on izrekne stih:
Oituj istinu, pa makar te takoer Istina palila prijetnjom vatre!
Nato ja reknem:
'Visoki gospodaru, ja u ti rei istinu.'
395

Dvadesetideveta no
Zatim mu ispripovijedam sve, to se zbivalo izmeu mene i prve djevojke, i kako j
e ona k meni dovela drugu, i kako je nju iz ljubomore ubila, i ja mu ispripovije
dam sve pojedinosti. Kada je saslu ao moje rijei, on kimne glavom, udari desnom ruk
om o lijevu, stavi rubac preko svoje glave, i pone plakati. I naposljetku on izgo
vori stihove:
Vidim kako me patnje ovoga svijeta sti u u velikom broju. A tko je njima pogoen, bo
luje sve do svojega skonanja.
Ako su dva prijatelja sjedinjena, moraju se ipak opet rastajati. Samo malo ima o
nih, koje bol rastanka ne spopada.
Potom se on obrati meni i rekne:
'Znaj, moj sine, ta je starija djevojka bila moja ki, koju sam vazda dr ao pod s
trogom prismotrom. Kada je odrasla, poslao sam je u Kairo, i vjenao je sa sinom s
vojega brata. Ali je on umro, i ona se vratila natrag k meni. No od kairskoga se
naroda nauila na razvrat. I tako te je etiriput tra ila, i naposljetku je k tebi do
vela takoer svoju mlau sestru. Njih su dvije bile roene sestre, i bile su vrlo ovis
ne jedna o drugoj. Pa kada se starija upustila u onu pustolovinu, ona je tu tajn
u otkrila svojoj sestri, koja je dakle po eljela, da je prati. Ali se ona natrag v
ratila sama. Tada sam je ja upitao o njezinoj sestri, ali je ona samo poela za nj
ome plakati. Zatim ona potajno ispripovijeda svojoj materi
dok sam ja ipak bio p
risutan
kako je umorila svoju sestru. I ona je uvijek plakala i govorila:
Tako m
i Allaha, ja u neprestano za njome naricati, sve dok ne umrem. A onda se tako tak
oer dogodilo. Gledaj dakle, moj sine, to se dogodilo! A sada tebe molim, da mi ne
pro-tivurijei u onome, to namjeravam uiniti. Ja u te o eniti svojom najmlaom kerju. On
ije roena sestra drugih dviju, i jo je djevica. Ja isto tako neu od tebe uzimati ni
kakav jutarnji dar134, nego
134 Tako se zove otkup za mladu, koji se plaa na dan vjenanja, neposredno pr
ije samog potpisivanja branog ugovora.
396

Pripovijest lijenika

idova

u vam tovi e dati stanoviti godi nji prihod od mojega imetka, a ti treba ostati sa mnom
u mojoj kui na mjestu sina.'
Ja odgovorim:
'Neka bude tako! Kako sam se ja jo mogao nadati takvoj srei?'
- Zatim on odmah po alje po kadiju i po svjedoke i dadne napisati moj brani ugo
vor sa svojom kerju, i ja uem k njoj. Da, on utjera za mene od predstojnika bazara
veliku svotu novca, i ja kod njega zadobijem visok polo aj. Ove je meutim godine p
reminuo moj otac, i namjesnik je sa svoje strane odaslao glasnika. Taj mi je don
io novac, koji je za sobom ostavio moj otac, i tako ja sada ivim u svoj ivotnoj ra
dosti. To je dakle razlog, zbog kojega mi nedostaje desna ruka.'
- Nad time sam bio vrlo zaprepa en - tako dalje nastavi idov
i tri sam dana osta
o uz njega. Zatim mi on dadne mnogo novaca. Ja meutim otputujem od njega i doem u
ovaj va grad. Imao sam ovdje dobar ivot, ali mi se s grbavcem dogodilo ono, to ti j
e poznato.'
Tada rekne kralj od Kine:
- To nije cudnovatije od grbaveve povijesti. Ne ide drugaije,
vi morate visjeti. Preostaje dakako jo kroja, koji je izazvao cijelu
tu nevolju.
I on ktomu nadove e:
- Krojaiu, ako mi ti mo e ispripovijedati ne to, to je
cudnovatije od grbaveve povijesti, tada u vam ja svima otpustiti
va u krivicu.
Tada kroja istupi, i od njega bude zapoeta
397

Dvadesetideveta no
KROJAEVA PRIPOVIJEST.
'Znaj, o najvei kralju na eg vremena, najudnovatije je ono, to se meni zbilo i dog
odilo. Juer sam ujutro, prije nego to sam sreo toga grbavca, bio prisutan kod svad
bene sveanosti jednoga svojeg poznanika, koji je u svojoj kui okupio dvadeset ljud
i ovoga grada. Mi smo svi bili zanatlije, izmeu ostalih krojai, tkalci, stolari i
jo vi e od iste bran e. Kada se Sunce popelo, postavili su pred nas jela, da jedemo.
I gledaj, ue k nama kuedomain, i s njim neki stran i ljubak mladi iz naroda od Baghd
ada. Taj je mladi nosio na sebi udesno lijepe haljine. I on je sam bio tako lijep,
kako je to samo moglo biti, ali je bio hrom. On ue k nama, pozdravi nas, i mi us
tanemo, njemu u ast. Ipak, ba kada je htio sjesti, on ugleda meu nama jednoga, koji
je bio brija. Tada on odbije, da sjedne, i htjedne nas napustiti. Ali smo ga mi
silom poeli zadr avati. Na ga domain takoer poku a zadr ati, i pone ga preklinjati, pa g
pita:
Koji je razlog za to, da ti ulazi , i smjesta hoe opet otii?
Ovaj odgovori:
- Tako ti Allaha, moj gospodaru, nemoj mi stajati na put!
Razlog, zbog kojega se elim vratiti, je ovaj brija zle kobi.
Kada je kuedomain uo od njega te rijei, on dospije u najvee zaprepa enje i rekne:
- Kako mo e ovaj mladi iz Baghdada zapasti u takvu zbu
njenost poradi ovoga brijaa?
Zatim mi pogledamo stranca i reknemo:
- Objasni nam razlog svojega gnjeva prema ovomu brijau.
- Vi plemenita gospodo
rekne mladi
meni se u Baghda-du, mojemu zaviajnom gradu
, dogodila s ovim brijaem stanovita pustolovina. On je bio kriv, to sam ja slomio
svoju nogu i postao hromim, a zakleo sam se, da nikada vi e neu s njime sjediti u i
stoj
398

t
Krojaeva pripovijest
prostoriji, i da neu ostajati ak ni u istome gradu, u kome on prebiva. Napustio sa
m Baghdad i odande otputovao, kako bih se nastanio ovdje u va em gradu. Ali ovdje
vi e neu provesti nijednu no, nego u otputovati dalje.
Tada ga mi zamolimo:
Za volju Allahovu, ispriaj nam svoju povijest.
Mladi dakle pone, dok je brija problijedio:
- Vi plemenita gospodo, znajte, da je moj otac bio jedan od trgovakih prvaka
grada Baghdada, a Allah mu Uzvi eni nije poklonio nijedno drugo dijete osim mene.
Kada sam ja dakle odrastao i bio sazreo u mu karca, otie moj otac k milosti Allaha
Uzvi enoga i ostavi mi za sobom novac, u kopljenike i sluge. I ja sam se obiavao dobr
o odijevati i dobro jesti. Allah me je meutim uinio mrziteljem ena.
- I jednoga dana, dok sam prolazio baghdadskim ulicama, doe mi na put, ravno
meni ususret, cijelo jedno jato ena. Ja pobjegnem, i uem u neku uliicu, koja nije i
mala nikakva izlaza, i sjednem na gornjem kraju uliice na neku kamenu klupu.
- Jedva da sam koji trenutak bio sjedio, kad li se nasuprot tomu mjestu, na
kome sam se nalazio ja, otvori neki prozor, a iz njega pogleda stanovita mlada d
ama, lijepa poput U tapa, kada je najljep i. Nikada jo u svome ivotu nisam vidio njoj
ravnu. Imala je cvijee na prozorskoj daski, i zalijevala ga je. Zatim se osvrnula
na desno i na lijevo, zatvorila prozor i udaljila se od njega. U mojemu se meuti
m srcu rasplamsa neoekivana vatra. Moja du a bude od nje zarobljenom, a mr nja se pre
obrazi u ljubav. Ja ostanem ondje sjediti
izgubljen za svijet
sve do suneva zalas
ka.
- I gledaj, kad li doe kadija toga grada, projahav i mimo, i ispred njega robov
i, a iza njega u kopljenici. On sja i, i ue u kuu, iz koje je djevojka izgledala napol
je. Tada ja shvatim, da je on njezin otac. Zatim alostan otiem kui, i bacim se u sv
ome jadu na postelju. Moje robinje uu unutra i posjedaju oko mene, i nisu znale, t
o me ti ti. Ja im meutim isto tako ni ta nisam kazivao, i one ponu plakati nada mnom i
jadikovati.
399
Dvadesetideveta no
Tada iznenada unutra ue neka ena. Ta me pogleda, i moje joj stanje nije ostalo
skriveno. Ona mi sjedne do glave i poku a me smiriti, tim to rekne:
'Moj sine, sve mi ispripovijedaj, i ja u te s njome sjediniti!'
Tako joj ja ispripovijedam svoj do ivljaj. A ona nastavi:
'Moj dragi sine, ona je ki kadije od Baghdada, koji nju dr i u strogoj iskljuenos
ti od ostalog svijeta. A mjesto se, na kojemu sije ugledao, nalazi na njezinu ka
tu, dok njezin otac nastava jednu veliku dvoranu u prizemlju. Ona sjedi ondje go
re sama, a ja mnogo zalazim u tu kuu. Ti je dakle mo e zadobiti samo preko mene. Zat
o budi vedra srca!'
Ja se dakle razveselim, kad sam uo njezine rijei, i moji se nad time obraduju,
da sam o tome danu postao zdravim. Stara ode i opet doe, ali o alo ena lica. I ona rek
ne:
'Moj sine, nemoj me pitati, to sam od nje do ivjela! Kada sam joj ja to rekla, o
na je uzviknula: Ako ne umukne s takvim pripovijestima, ti zlosretna starice, tad
a u ja s tobom postupiti onako, kako ti to i zaslu uje . - Ali u se ja bezuvjetno jo je
dnom k njoj vratiti.'
Kada sam ja to od nje uo, to je pridodalo patnju na moju patnju. Ali nakon pon
ovnih nekoliko dana opet doe stara i rekne:
'Moj sine, zahtijevam od tebe nagradu za dobru vijest.'
Kada sam ja to od nje uo, vrati mi se natrag moj ivot, i ja joj reknem:
'Ti treba dobiti sve najbolje.'
Sada ona pone:
'Juer sam oti la k toj dami. I kada je vidjela, da sam ja slomljena srca, i da m
i iz oiju naviru suze, ona upita:
Draga tetko, za to ja moram gledati tako stegnuti
ma tvoje grudi? A ja joj plaui odgovorim:
O gospodarice, dolazim upravo od kue stan
ovitog mladia, koji te ljubi, i koji je poradi tebe blizu smrti. ; Tada ona rekne,
dok joj je srce postajalo mekim: - Odakle je taj mladi, o kojemu ti govori ? - A j

a odgovorim:
400
i

On je za mene

Krojaeva pripovijest
kao sin, i plod mojega srca. On te je vidio prije nekoliko dana na prozoru, kada
si ti zalijevala svoje cvijee, i po to je ugledao tvoje lice, poeo te je strasno lj
ubiti. Ja sam mu dala do znanja, kako sam ono prvi put pro la s tobom, i tada se p
ogor ala njegova patnja. On le i u krevetu i na samrti je, o tome nema nikakve sumnj
e. Problijediv i, ona upita: - Sve to zbog mene? - Ja odgovorim: Da, tako mi Allah
a! Sto ti hoe ? Ja u to uiniti! - Ona rekne:
Otii mu, i pozdravi ga od mene, i reci mu
, da sam ja dvaput tako bolesna kao on. U petak, prije molitve, on treba doi ovam
o k mojoj kui. I kada doe, ja u sama sii i otvoriti vrata. Odvesti u ga u svoju odaju
, i neko vrijeme kod njega ostati, i njega odatle odaslati, prije nego to se moj
otac vrati s molitve.'
Kada sam ja uo te stariine rijei, prestanu boli, od kojih sam trpio, i vesela sr
ca uzmem sve haljine, koje sam nosio, i dadnem ih njoj. Zatim ona ode s rijeima:
'Budi u dobru raspolo enju!'
Ja odgovorim:
'Nije mi ostao nikakav trag od bolova.'
I moja se porodica i moji prijatelji obraduju mojemu ozdravljenju, i tako ja
priekam sve do petka. Gledaj, kad li k meni ue stara i upita me, kako sam, i ja jo
j odgovorim, da sam zdravo i dobro. Zatim obuem svoje haljine, i po kropim se miomi
risima, i sada ponem ekati, dok drugi ne pou na molitvu, kako bih mogao po uriti k nj
oj. Ali stara rekne:
'Ima dovoljno vremena. I stoga bi dobro uinio, da ode u hammam, i da si dadne o i ati
kosu, naroito poslije svoje te ke bolesti.'
'To je u redu' odgovorim ja. 'Ali u si prvo dati o i ati glavu, pa zatim otii u ham
mam.'
Nato ja po aljem po brijaa, koji me je trebao o i ati, tim to sam rekao sluzi:
'Otii na bazar i dovedi mi nekog brijaa, nekoga razumnog momka, koji se ne mije a
u stvari, koje ga se ni ta ne tiu, i koji mi nee raskalati glavu svojim prekomjerni
m brbljanjem!'
401
Dvadesetideveta no
Sluga ode, i ubrzo se vrati natrag s ovim bijednim starcem. Kada je u ao, on me
pozdravi, i ja mu uzvratim njegov pozdrav. I on rekne:
'Zbilja, vidim te omr avjela tijela.'
A ja:
'Bio sam bolestan.'
Tada on nastavi:
'Neka Allah odagna tvoje brige i tvoj jad, nevolja i tuga moraju od tebe uzm
aknuti!'
'Allah usli io tvoju molitvu' odgovorim ja.
Aon:
'Raduj se, o gospodaru, jer je ozdravljenje ve do lo k tebi! eli li biti o i an, ili t
i trebam pustiti krv? Ne izvje uje li se ipak posredstvom ibn 'Abasa - neka ga Alla
h ima meu bla enima da je Prorok rekao: - Tko dadne da mu se u petak re e kosa, od nj
ega e Allah odvratiti sedamdeset bolesti. - A takoer se pripovijeda, da je on reka
o: Tko dadne da mu se u petak stavljaju pijavice, taj je siguran od gubitka vida
i od mnogih bolesti.'
'Pusti ta naklapanja' uzviknem ja. 'Doi sada i i aj mi glavu. Ja sam bolestan ovje
k!'
Tada on ispru i svoju ruku, izvadi neki rubac i razmota ga, i gledaj, na njemu
se nalazio zvjezdomjer135 sa sedam diskova136, koji je bio presvuen srebrom. I on
ga uzme, poe u sredinu dvori ta, digne glavu prema sunevim zrakama, i dugo je vreme
na gledao kroza nj. Zatim mi rekne:
'Znaj, od ovoga je na eg dana koji je petak, i to petak desetog safarima137 ests
totinaipedesetitree godine od hid reta138 Pro-

135

Astrolabium.
136
Prema babilonskoj se predaji oko Zemlje obre sedam bogova - to je

st:
pokretnice Mjesec, Venera, Merkur, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. Neki misle
da je posve vjerojatno, da odatle i na tjedan ima upravo sedam dana.
137
Mjesec muslimanske lunarne godine.
138
Posrijedi je datum Muhammedova bijega iz Mekke u Medinu, koji po
u
nas uobiajenom kalendaru pada u petak, 16. srpnja 622. godine.
402
Krojaeva pripovijest
rokova neka nad Njim bude divan blagoslov i svako dobro!
i u sedamtisuatristaidva
desetoj godini prema aleksandrinskom raunanju vremena139, ije je dnevno sazvije e pre
ma pravilima izraunavanja u vlasti Marsa - od toga je dakle dana proteklo osam st
upnjeva i est minuta. Sada se meutim to poklapa tako, da Merkur stoji u konjunkcij
i s Marsom, i iz toga proizlazi jedan povoljan trenutak za rezanje kose. Meni je
meutim takoer oigledno, da ti eli da se s sjedini s nekim, koji e time biti usreen.
e poslije toga doi do neke prepirke, koja e se sama po sebi nametnuti, i do stanov
ite stvari, koju ti ja ne elim imenovati.'
Ja meutim uzviknem:
'Za volju Allahovu, ti me zamara , i skrauje mi moj ivot, i prorokuje mi jo ktomu ne
sreu. Dao sam te dovesti, da mi o i a glavu, i ni u koju drugu svrhu. Zato na posao, o i a
j mi glavu, i ne govori dalje!'
On nato:
'Tako mi Allaha, kada bi ti samo znao, to e ti se dogoditi, ti ne bi ni ta poduzi
mao, i ja ti svjetujem, uini onako, kako ti ja kazujem na temelju preraunavanja po
lo aja zvijezda!'
Ja reknem:
'Tako mi Allaha, nikada jo nisam vidio nekoga brijaa, izu-enoga u astrologiji, k
ao to si ti. Ali pouzdano znam, da se ti mnogo ali . Ja sam te pozvao samo zato, da
mi o i a glavu, ali ti dolazi k meni s tim alosnim brbljenjem.'
Tada brija odgovori:
'I to ti hoe vi e? AUah ti je u svojoj dobrostivosti doveo jednog brijaa, koji je a
strolog, izuen u alkemiji i hiromantiji, u sintaksi, gramatici i leksikologiji. U
nauku o tumaenju, retorici i logici. U aritmetici, astronomiji i geometriji. U t
eologiji, Proro-kovim predajama i izlaganju Kur'ana. Ja sam proitao knjige i
Ovaj datum, naravno, kao ni onaj predhodni, ne treba uzimati ozbiljno.
403
Dvadesetideveta no
prouio ih, i u tim sam se stvarima izvje bao, i kapirao ih. Ja sam u sebe upio znan
osti, i temeljito ih svladao, i izuio sam praksu, i sebe na taj nain svestrano izo
brazio. Ukratko, ja sam sve te stvari shvatio, i njih u sebi ujedinio. Tvoj me j
e otac volio zbog mojega manjka u nametljivosti, i zato je to meni jedna sveta d
u nost, da tebe poslu im. Ja ak uope nisam nametljiv
kao to ti jamano predpostavlja
bog toga sam razloga poznat pod imenom: utljivac pun dostojanstvenosti. I tebi za
to dolikuje, da zahvaljuje Allahu i da me ne ometa . Jer ja tebi savjetujem dobro,
i imam prema tebi suosjeanja. Htio bih, da se nalazim punu godinu dana u tvojoj s
lu bi, kako bi mi ti dopustio da mi moje pravo padne u dio. I ne bih zatim od tebe
zahtijevao nikakvu plau.'
Kada sam sve to od njega morao saslu ati, ja reknem:
'Zbilja, ti e me danas sigurno dotui.'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
404
Ali kada je poela
ehrezad nastavi:

"Pripovijedali su mi, o'sretni Kralju, da je

kada je mladi rekao: 'Zbilja, ti e
me danas sigurno dotui' - brija odgovorio:
'Mladi gospodaru, mene ljudi nazivaju Sutljivcem, zato to ja tako malo pripovi
jedam u protivnosti prema svojoj estorici brae. Jer najstariji se zove el-Bakbiik1
40. Drugi meutim el-Haddar141. A trei el-Fakik142. Ali je ime etvrtoga el-Kuz el-Us
vani143. Peti se zove el-Fa ar144. esti se zove aka ik145. Ali se sedmi zove es--Samit1
46, i to sam ja sam!'
Dok je brija tu jo sve vi e brbljao, ja pomislim da e mi se rasprsnuti u. Stoga rekn
em robu:
'Daj mu etvrt dinara, i pusti ga neka ode u Allahovo ime. Ja neu vi e dati da mi
se danas i a glava.'
140
Brbljavac.
141
Krialo.
142
Prialo.
143
Asuanski krag (s vazda otvorenim ustima).
144
Lupetalo.
5 Blebetalo.
146 utljivac.
405
Trideseta no
Tada rekne ovaj brija, kada je uo moju zapovijed robu:
'Kakve rijei, o moj gospodaru! Tako mi Allaha, ja neu uzeti od tebe nikakvu plau
, prije nego to te poslu im. Ja te ipak moram poslu iti. Da, to je moja obveza, da te
be poslu ujem, i da ispunjavam tvoje elje. I ja takoer neu ni ta pitati o tome, ako nik
ada od tebe ne dobijem novac. Makar ti i ne poznavao moju vrijednost, ja ipak po
znajem tvoju vrijednost. I ja zahvaljujem tvojemu pokojnom ocu - neka bi mu se s
milovao Allah Uzvi eni! - ak poneko dobroinstvo, jer on je bio dare ljiv ovjek. Tako mi
Allaha, tvoj me je otac dao jednoga dana pozvati, a to je bio dan poput ovoga b
lagoslovljenog dana, i ja sam do ao k njemu, i na ao kod njega dru tvo prijatelja. Tad
a mi je on rekao: Pusti mi krv!
Ja sam meutim izvadio svoj zvjezdomjer, uzeo za n
jega visinu Suneva polo aja, i utvrdio, da je sazvije e nepovoljno i da otvaranje ile u
tome asu nije pogodno. I o tome sam ga izvijestio, i on je slijedio moj savjet i
priekao. Tada sam ja njemu u ast spjevao ove stihove:
Do ao sam k plemenitom ovjeku, da mu istoim krvi, I na ao da taj as nije povoljan tjele
snom zdravlju.
Sjeo sam i ispriao mu poneku udesnu zgodu. Podastro sam pred njega znanje iz svoje
pameti.
I to mu se dopalo, da mene slu a, pa je rekao:
'Ti si se uspeo do visina znanja, o izvore mudrosti!'
Ali sam ja rekao: 'Da mi nisi ti, o gospodaru ljudi, Podario taj razum, moj bi b
rzo posustao.
Ti si gospodar milosti, dobrostivosti i dare ljivosti, Branik i znanje ljudi, razu
m i odlunost.'
406
Krojaeva- pripovijest
'Tvoj je otac bio posve ushien i doviknuo je robu, tim to je rekao: - Daj mu st
oitri dinara i poasnu haljinu!
Tada mi taj sluga dadne to sve, i ja sam priekao, s
ve dok nije do ao povoljan trenutak, i pustio sam mu krv. On mi nije protivurijeci
o, ne, on mi se tovi e zahvaljivao. I svi su mi prijatelji, koji su bili nazoni, zah
valjivali i hvalili su me. Ali kada je pu tanje krvi bilo obavljeno, ja vi e nisam m
ogao utjeti, nego sam ga upitao:
Tako ti Allaha, moj gospodaru, to te je potaklo,
da ka e robu:
Daj mu stoitri dinara? - Tada on odgovori: - Jedan dinar je bio za as
trolo ko promatranje, drugi za tvoj razgovor sa mnom, trei za pu tanje krvi, a ostali
h sto i poasna haljina za tvoje pohvalne stihove o meni.'
'Ne htio se Allah smilovati mojemu ocu!' uzviknem ja 'zato to je poznavao takv
oga kao to si ti!'
Ovaj se meutim brija nasmije i, i rekne:
'Nema drugoga Boga osim Allaha, i Muhammed je Allahov prorok! Slava neka je N

jemu, koji mijenja, ali Sam ne podlije e promjeni! Ja sam te dr ao za ovjeka od razum
a, ali ti sada benavi u svojoj bolesti. Allah je rekao u svojoj presvetoj knjizi:
- Koji svoj gnjev dr e na uzdi i ljudima opra taju147. - A u svakome ti je sluaju op
ro teno. Ali ja si ne mogu zamisliti, zbog ega ti tako uri . A ti mora znati, da tvoj o
tac i tvoj djed nisu inili ni ta, a da mene prije toga nisu pitali za savjet. I to
u izreci glasi: - Tko udijeli savjet, zaslu uje povjerenje. Tko prima savjet, nee b
iti razoaran. I u poslovici to dalje glasi: - Tko ne po tuje starost, nije vrijedan
starosti. Takoer je rekao pjesnik:
Ako si odluio neku stvar, pitaj
Za savjet iskusnoga, i vazda ga slijedi.
'Nikada nee nai nekoga, tko je u stvarima ovoga svijeta iskusniji od mene, a ja
ovdje stojim na svojim nogama, kako bih te
147 Kur'an 3,128.
407
Trideseta, no
poslu io. Ja nisam ljut na tebe. Za to bi ti onda trebao biti ljut na mene? Ja u imat
i s tobom strpljenja, za volju dobrostivosti, koju je prema meni iskazivao tvoj
otac.'
'Tako ti Allaha' uzviknem ja 'o ti magarei kure, zar e me jo uvijek muiti sa svojim
brbljanjem, i sve vi e me oblijevati svojim blebetanjem, a pri tome ja od tebe hou
samo to, da mi o i a glavu i ode svojim putem!'
Nato mi on nasapuna glavu i rekne:
'Vidim da si na mene ljut. Ali ti ja to neu uzeti za zlo. Jer tvoj je razum s
lab, i ti si jo gotovo dijete. Jo sam te juer uzimao na ramena i nosio te u kolu.'
'Brate' povieem ja 'za volju Allahovu, ostani samo toliko, da obavi svoj posao
, i odlazi svojim putem!'
I ja sebi razderem haljinu. Kada je vidio, to sam uinio, on uzme no i pone ga bru
siti, i nije ga prestajao o triti, sve dok me zamalo nije napustila prisebnost. Na
posljetku meutim on prie, i obrije mi jedan dio glave. Zatim zastane i rekne:
'Moj gospodaru:
urba nam dolijee od sotone, ali smirenost dolazi od Premilostiv
oga.'
Zatim on izgovori ove stihove:
Saberi se i ne uri nikada ni sa kojim planom.
Imaj suuti prema ljudima, pa e zahvaljujui suuti biti usreen.
Nema nikakve moi na tom svijetu, nad kojom ne bi stajala Allahova mo.
A svakoga tiranina tlai jo jedan tiranin.
Nato on nastavi:
'Moj gospodaru, ja ak vjerujem, da ti ne poznaje moj dru tveni polo aj. Jer zaista,
moja ruka poiva na glavama kraljeva, i
408
Krojaeva- pripovijest
emira, i vezira, i mudraca, i uenjaka. A pjesnik o nekome meni slinom kazuje:
Svaki je obrt poput komada nakita. Ali je ovaj brija biser na ogrlici.
On stoji iznad svakoga, tko posjeduje mudrost. Glave su kraljeva pod njegovom ru
kom.
Tada ja reknem:
'Pusti to, to te se ni ta ne tie! Ti mi sapinje grudi, i uzbuuje moje srce.'
On meutim rekne:
'Meni se ini, da si ti ovjek, kojemu se uri.'
Ajauzviknem:
'Da! Da! Da!'
On nastavi:
'Strpi se, jer urba je stvar koja pripada vragu, ona donosi kajanje i nesreu. A
Prorok je - neka na njemu poiva blagoslov i pozdrav! - rekao: - Najbolje je od d
jela ono, u kojemu le i promi ljenost. - Ja meutim, tako mi Allaha, gajim sumnju u po
gledu tvoje namjere, i zato bih htio, da mi dadne znati, to to ima na umu uiniti. Je
r bojim se, da to nije ni ta manje nego dobro.'
Bila su preostala jo tri sata do molitve. Ali on rekne:

'Ja ne elim, da u tom pogledu budem u dvojbi. Da, ja moram posve tono znati to
vrijeme, jer zaista:
Tko govori samo u slutnjama taj nee umaknuti pokudi - oso
bito ovjek kao ja, ije su prednosti kod ljudi poznate i na glasu. I tako meni ne p
rilii, da govorim nasumce, kako to ine obini astrolozi.'
409

Tridesetu no
Zatim on baci iz ruke no , i uzme zvjezdomjer. I izae napolje na sunce, i ostane
ondje stajati dugo vremena. I naposljetku se vrati k meni, i rekne:
'Do vremena molitve preostaju jo tri sata, ne vi e, i ne manje.'
Tada ja uzviknem:
'Za volju Allahovu, zaepi usta, razdrti e mi srce!'
I on opet uzme no , pone ga o triti, onako kako je to bio uinio prije, i opet mi pon
e brijati glavu i govoriti:
'Ja sam u brizi zbog tvoje urbe, i doista, ti bi u toj stvari dobro uinio, kada
bi mi dao znati razlog za tu urbu, jer ti dakako zna , da niti tvoj otac, ni takoer
tvoj djed nikada nisu poduzimali ak ni ono najneznatnije, a da nisu predhodno me
ne pitali za savjet.'
Kada sam vidio, da mi nema nikakva uzmaka, ja reknem u sebi samome:
'Pribli ava se vrijeme molitve, a ja bih htio otii k njoj, prije nego to se ljudi
vrate s molitve. Ako me bude jo du e zadr avao, tada vi e ne znam, kako da uem k njoj.'
I ja glasno reknem:
'Uini to brzo, i okani se svojega brbljanja i svoje nametljivosti! Hou otii u st
anovito dru tvo u kui jednoga od svojih prijatelja.'
Kada me je uo kako govorim o nekom dru tvu, on povie:
'Ovaj je tvoj dan za mene blagoslovljeni dan! Upravo sam juer pozvao k sebi st
anovito dru tvo prijatelja, a zaboravio sam spremiti za njih jelo. Sada se opet po
dsjeam na to. O jao, sramote!'
'Zbog toga sebi nemoj praviti nikakve brige' odgovorim ja. 'Nisam li ti rekao
, da u danas biti u stanovitome dru tvu? Sve dakle to se mo e piti i to se jestivo u mo
joj kui treba biti tvoje, ako hoe zavr iti svoj posao, i ako se po uri , da mi obrije moj
glavu.'
Tada on rekne:
'Allah ti uzvratio dobrim! Opisi mi ipak, to ima za moje goste, kako bih ja to
znao!'
410
Krojaeva pripovijest
Ja odgovorim:
'etiri vrste mesa, deset peenih pilia, i jedno peeno janje.' 'Daj da mi ih donesu' r
ekne on 'da ih vidim!'
Tada ja dadnem da mu se sve to donese. Pa kada je on to vidio, uzvikne:
'Ali nedostaje jo vino.'
Aja:
'Njega takoer imam!'
On nato:
'Daj, neka ga donesu!'
Ja naredim da ga iznesu, a on uzvikne:
'Neka te Allah blagoslovi za tvoju dare ljivost! Ali nedostaju jo kadivo i esenc
ije.'
Tada ja naredim da mu donesu kutiju, s naddom, alojem, ambrom i mo usom, sve to
u vrijednosti od pedeset dinara. Sada je meutim vrijeme pritiskivalo, a takoer sa
m se ja osjeao priti-je njenim, i tako mu ja reknem:
'Uzmi sve, i obrij mi glavu do kraja, tako ti ivota Muhammedova
blagoslovio ga
i pozdravio Allah!'
Ali brija rekne:
'Tako mi Allaha, ja to neu uzeti, dok ne vidim sve, to je unutra.'
Tako ja zapovijedim robu, neka otvori sanduk. Brija odlo i zvjezdomjer iz ruke, un
uv i se dolje sjedne na pod, i pone okretati ovamo i onamo esencije, i kadivo, i al
ojevo drvo u kutiji, dok sam ja bio posve pritije njen. Naposljetku prie k meni, op

et uhvati no , obrije ne to malo moju glavu i pone izgovarati stihove:

Sin je izrastao ba onakav, kakav mu je bio otac. Jer gledaj, iz korijenja nie drvo
u vis.
411
Trideseta no
I on nastavi:
'Tako mi Ali aha, moj sine, ja ne znam, moram li zahvaljivati tebi ili tvojem
u ocu. Jer danas sve, ime u poslu iti svoje goste, dolazi samo od tvoje dobrostivost
i, i dobrotvornosti. Pa iako nijedan od mojih gostiju nije toga vrijedan, ipak i
mam za goste itav niz mu karaca vrijednih po tovanja: Naprimjer Zaituna, hammamd iju, i
Sali'ja, trgovca itom, i Silata, prodavaa boba, i 'Ikri u, piljara, i Humaida, smet
lara, i Sa'ida, gonia deva, i Suvaida, nosaa, i Abu Makari a, hammamskog poslu itelja,
i Kasima, stra ara, i Karima, stajskog slugu. A meu njima nema nijednoga, koji bi
bio tupoglav ili krialo, ili zatucan od pijanstva, niti takoer nekoga koji ide za
trgovanjem, ili koji remeti radost. I svaki pojedini od njih ima neki vlastiti p
les, koji on ple e, i par stihova koje pjeva. I to je na njima najbolje, oni su, ba
kao tvoj sluga, tvoj rob ovdje, i ne umiju puno govoriti niti takoer biti nametlj
ivi. Hammamd ija pjeva uz def jednu oaravajuu pjesmu. On ustane, ple e i pjeva:
Otii u svojoj materi i napunit u svoj krag.
'Trgovac itom stoji vi e u svojoj umjetnosti nego bilo tko inae. On ple e i pjeva:
O vri tea eno, o gospodarice, ti to mo e tako dobro.
'On nikomu ne ostavlja utrobu itavom, tako mu se ovjek
mora smijati. Ali smetlar pjeva, da ptice zanijeme. I on ple e i
pjeva: ^
Ono to moja ena zna, krije se u jednom sanduku!
'I on u iva po tovanje, jer je pristojan momak. I ja uvijek govorim o njegovim pr
ednostima:
412
Krojaeva pripovijest
Svoj bih ivot dao za istaa ulica, kojemu sam naklonjen u ljubavi.
U svome je slatkom liku nalik nji uoj grani.
Udes mi ga je darovao jedne veeri, tada sam rekao
A izjedala me je uvijek rastua e nj
a i rastakala me
'Ti si mi polo io vatru u srce!' Nato mi ovjek rekne:
'To nije nikakvo udo, da ista ulica nalo i takoer i pe.
'Svaki je pojedini od njih savr en u svemu, to mo e oarati pamet rado u i vedrinom.'
I on k tomu nadometne:
'Ali uti jo nije vidjeti. Kada bi se ti odluio da doe k nama, to bi bilo po eljnije
za tebe i za nas. Zato propusti to, da ide svojim prijateljima, s kojima si se do
govorio! Na tebi jo le e tragovi bolesti, a mo da ti ak odlazi meu ljude, koji su veliki
brbljavci, i koji govore o stvarima, koje ih se ni ta ne tiu. Ili se mo da meu njima
nalazi neki nametljiv momak, koji e ti toliko nagovoriti da te zaboli glava, a ti
si pri tome tek napola ozdravio od bolesti!'
'Nekom se drugom prilikom to treba dogoditi' reknem ja, i iz gnjevnoga se src
a nasmijem. 'Uini na meni svoj posao! Zatim u ja otii u za titi Allaha Uzvi enoga, a ti
se mo e uputiti k svojim prijateljima. Jer e oni ve ekati na tebe.'
'O moj gospodaru' odgovori on 'ja bih te samo elio upoznati s tim momcima, s t
ima skroz naskroz plahima, sinovima otmjenih ljudi, meu kojima nema nijednoga nam
etljivog brbljavca. Jer nikada, otkada sam odrastao, nisam mogao podnijeti, da o
pim s nekim ovjekom, koji ispituje o onome, to ga se ni ta ne tie, i nisam se nikada s
prijateljivao s drugima osim s onim ljudima, koji su kao ja, ljudi od malo rijei.
Zaista, kada bi ti s njima opio, ili ih ak samo jednom vidio, ti bi napustio sve
svoje prijatelje.'
413

Trideseta no

Ja mu reknem:
'Neka ti Allah uini savr enim tvoje zadovoljstvo s njima! Zaista moram jednoga d
ana otii k njima.'
On meutim rekne:
'Ja elim, da to bude danas! Ako se ti mo e odluiti, da ide sa mnom k mojim prijatel
jima, daj da s tvojim darovima poemo k njima! Ali ako si ti danas na svaki nain od
luio otii k svojim prijateljima, tada u ja ove dobre stvari, kojima si me poastio, o
dnijeti k svojim gostima, i rei im, da oni trebaju jesti i piti, i da ne moraju n
a mene ekati. Zatim u se vratiti k tebi, i tebe pratiti k tvojim prijateljima. Jer
izmeu mene i mojih prijatelja nema nikakvih sustezanja, koja bi me prijeila, da i
h napustim. Ja u uskoro biti natrag i s tobom otii, kamogod ti uope i ao.'
Tada ja kriknem:
'Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha, Uzvi enoga i Svemonoga! Otii
k svojim prijateljima i u ivaj s njima. I, molim, pusti me da odem k svojim prija
teljima, i da danas ostanem kod njih, jer oni me oekuju!'
Brija meutim uzvikne:
'Ja te ne pu tam da ide sam!'
Aja:
'Na to mjesto, na koje ja odlazim, ne smije ui nitko osim mene.'
On nato:
'Ja vjerujem, da ti ima danas sastanak s nekom enom. Inae bi me uzeo sa sobom. P
a ipak bih ja to zaslu ivao najprije od svih ljudi, i ja bih ti mogao pomoi do tog
cilja, za kojim ti te i . Ali se ja bojim, da e ti otii nekoj tuoj eni, i prokockati svo
ivot. Jer u ovome se gradu Baghdadu ne mo e ni ta uiniti od takvih stvari, pogotovo n
e o jednome danu, kao to je ovaj. Taj je valija148 od Baghdada jedan vrlo strog ov
jek.'
148 Vali (valija) je naelnik gradske policije.
414
Krojaeva pripovijest
'Hola!' poviem ja 'ti ugavi eihu! Gubi se odatle! Kakve su to rijei s kojima mi d
olazi ?'
'O ti budalo' uzvikne on 'ti govori ne to, ega bi se ovjek morao stidjeti, i ti pr
eda mnom skriva svoju namjeru. Ali sam ja to primijetio, i ja znam tono o emu se ra
di. Ono to ja hou, to je ipak samo, da ti danas prema snagama pomognem.'
Sada se ja ponem pla iti, da bi moja porodica149 i moji susjedi mogli oslu kivati
brijaevo naklapanje, i zato sam dugo utio. U meuvremenu je do lo vrijeme molitve i pr
opovijed je morala ve uslijediti. Kada je on do kraja obrijao moju glavu, ja mu r
eknem:
'Otii s jelom i piem k svojim prijateljima. A ja u priekati, dok se ne vrati ! Zati
m treba ii sa mnom.'
Grevito sam se trudio da u utkam toga prokletog momka, i da ga nadmudrim, kako b
i me naprosto ostavio. Ali on rekne:
'Ti me hoe nadmudriti, i sam otii na svoj sastanak. I ti e se upustiti u opasnost,
iz koje nema za tebe nikakva spasa. Ali tako ti Allaha, tako ti Allaha! Ne odla
zi, dok ne budem bio kod tebe natrag, da te mogu otpratiti, i da vidim, kako e is
pasti tvoja stvar!
'Neka bude tako' odgovorim ja 'i nemoj mi dugo izbivati!'
Tada on uzme sve, to sam mu bio dao, jela i pia i ostale stvari, i ode iz moje
kue. Ali taj prokleti momak to preda nekom nosau, da to odnese u njegovu kuu, a on
se sam sakrije u jednoj od uliica. Ja meutim smjesta skoim na noge. Jer muezzini150
su ve izvikivali salam151 od petka, to jest blagoslov Proroku. I ja se u urbi obue
m, izaem sam, doem do one ulice i postavim se uz kuu, u kojoj sam bio ugledao tu dj
evojku. Tada ugledam staru kako stoji na vratima i eka na mene, i s njome se popn

em na gornji kat, u kome je stanovala djevojka. Ali jedva da sam ja onamo

149
Porodicu ovdje
kao i u daljnjem tekstu
ine sluge i robovi, a ne r
od
bina, kao to je to kod nas uobiajeno podrazumijevati.
150
Muezzin (mujezin, mejzin) je muslimanski vjerski slu benik.
151
Pozdrav, pola sata prije podnevne molitve, o kojemu se polazi u d amiju.
415
Trideseta no
u ao, kad li se iznenada gospodar kue vrati s molitve natrag u svoj stan, ue u velik
u dvoranu, i zakljua vrata. I ja pogledam s prozor ra dolje, ugledam ovoga od All
aha prokletog brijaa kako sjedi na vratima i pomislim u sebi:
'Kako me je ta sotona ovdje prona la?'
I upravo se u tom trenutku dogodilo - po volji Allaha, koji je odluio, da razd
ere zar s moje tajne da je kuedomainova robinja poinila prema njemu neki prijestup,
za koji ju je on poeo tui. Ona pone glasno kriati. Tada dotri u sobu njegov rob, kak
o bi joj pomogao, a kadija pone tui takoer njega, i on isto tako pone kriati. Proklet
i brija meutim povjeruje, da ja bivam tuen, i on pone kriati, razdere si haljine, i p
one si sipati pra inu po glavi, i sveudilj urlikati, i dozivati u pomo, sve dok se o
ko njega nije okupio narod. A on je pri tome vikao:
'Moj je gospodar ubijen u kadijinoj kui!'
Zatim on kriei otri odatle k mojoj kui, i sav taj narod za njim, i on to rekne mo
joj porodici i robovima, i prije nego to sam ja jo znao, to se dogaa, upute se oni o
namo poderanih haljina i raspu tene kose, i ponu naricati:
'Jao, na gospodaru!'
A ovaj je brija trao pred njima u razderanim haljinama, i on i narod su kriali.
Moja je porodica stalno kriala, i on ispred njih, i vri tali su, tim to su uzvikival
i:
'Jao za ubijenim! Jao za ubijenim!'
I svi oni dotre do te kue, u kojoj sam bio ja.
Kada je kuedomain uo buku i kriku pred svojim vratima, on rekne jednomu svojem s
luzi:
'Pogledaj, stoje to!
A sluga izae, i vrati se k svom gospodaru i rekne:
'O moj gospodaru, na vratima se natiskuje vi e od desettisua du a, mu karaca i ena, i
krie:
Jao za ubijenim! I pritom pokazuju na na u kuu.
416
Krojaeva pripovijest
Kada je kadija to saslu ao, tada mu se stvar uini ozbiljnom. Tako on ustane, otv
ori vrata, i ugleda veliko mno tvo. I on se zaprepasti, i rekne:
'Vi ljudi, to je to?'
'Prokletnie! Psu! Svinjo!' ponu vikati moje sluge. 'Ti si ubio na ega gospodara!'
On upita:
'Vi ljudi, to je dakle uinio va gospodar, da sam ga ja trebao dati ubiti?'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
$ .':'

IM
417

Ipak, kada je poela

ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da, kada je kadija rekao slugama: - St
o je uinio va gospodar, da sam ga ja trebao ubiti? Moja vam kua ovdje stoji otvoren
a! - dakle: da je tada brija uzviknuo:
'Ti si njega u tom trenutku tukao biem, i ja sam ga uo kako -krii!'
Kadija ponovi:
'Sto je on dakle uinio, da bih ga ja trebao tui? I tko ga je doveo u moju kuu? O
dakle je on do ao, i kamo je i ao?'
'Ne budi stari zlikovac!' povie brija. 'Ja znam tu povijest. A cijela je stvar
u tome, da tvoja ki njega ljubi, i on nju. Pa kada si ti doznao, da je on u tvojo
j kui, tada si pozvao svoje robove da ga tuku, i oni su to uinili. Tako mi Allaha,
izmeu nas i tebe ne smije nitko drugi presuditi nego kalif. Ili izvedi na ega gosp
odara napolje, da ga njegovi ljudi prime k sebi, prije nego to ja silom provalim
i istrgnem ga iz tvoje kue, i ti navue na sebe sramotu!'
Tada rekne kadija, tim to je pun stida pred narodom svoj jezik zadr ao na uzdi:
'Ako ti govori istinu, tada ui unutra i izvedi ga!'
419
^
Sada se brija progura naprijed, i ue u kuu. Pa kada sam ja vidio brijaa kako ulaz
i, ponem tragati za nekim sredstvom za bijeg i umaknue, ali nisam na ao ni ta, osim ne
koga velikog sanduka u toj gornjoj sobi, u kojoj sam se nalazio. Uskoim u njega,
poklopac povuem dolje, i zadr im dah. Ovaj ue u kuu, ali jedva je bio u njoj, a ve je
dotrao k meni, ogledao se po sobi, u kojoj sam bio, okrenuo se na desno i na lije
vo, pri ao sanduku, u kome sam se nalazio, i podigao ga sebi na glavu. Tada sam go
tovo izgubio prisebnost. Zatim on potri u velikoj urbi. Budui dakle da sam znao, da
on nee od mene odustati, prikupio sam sranosti, otvorio sanduk, i iskoio van na ze
mlju. Pri tome sam si slomio nogu. A budui da su vrata bila otvorena, ugledao sam
napolju golemu vrevu naroda. Nosio sam pak u rukavu uza se mnogo zlata, koje sa
m predvidio za jedan takav dan i jednu takvu priliku. To bacim meu narod, kako bi
odvratio od sebe njihovu pa nju, pa dok su oni grabili za tim i time se bavili, o
d epao sam, koliko sam brzo mogao, kroz baghdadske uliice, i skretao as desno as lije
vo. Ali se ovaj prokleti brija nalazio iza mene. I kamo god bih uope po ao, taj je b
rija trao za mnom i glasno kriao:
'Oni su mi htjeli ugrabiti mojega gospodara! Slava neka je Allahu, koji mi je
podario pobjedu nad njima i oslobodio mojega gospodara iz njihovih ruku!'
r
A meni:
'Ti si me trajno ra alostio svojim injenjem, sve dok naposljetku nisi to navukao
na sebe samoga! Da ti Allah nije poklonio mene, ti nikada ne bi umakao iz te ne
volje, u koju si dospio. Jer oni bi te tako survali u nesreu, da ti nikada ne bi
mogao sebe osloboditi. Koliko dakle dugo ti zahtijeva , da ja jo moram za tebe ivjet
i, kako bih te spa avao? Tako mi Allaha, ti si me svojim budalastim postupanjem um
alo dotukao, kada si htio onamo otii sam. Ali ja ti tvoju neupuenost neu uzeti za z
lo. Jer ti si siroma an pameu, i sklon si prenagljivanju!'
Ja ga napadnem:
420
Krojaeva pripovijest
'Zar ti jo nije dosta ono. to mi se ve od tebe dogodilo, da mora jo i trati za mnom
, i u bazarskim ulicama voditi ovakve razgovore protiv mene?'
I gotovo sam ispustio du u od bijesa prema njemu. Zatim sam se sklonio u duan st
anovitog tkalca, usred bazara, i potra io od vlasnika za titu. Taj je dr ao brijaa na u
daljenosti od mene. Dok sam ondje sjedio u nekoj skladi noj odaji, sam sam sebi re
kao:
'Ja se od toga prokletog brijaa nikada neu opet osloboditi, jer e me on dan i n
o opsijedati. A ja ipak ne mogu vi e podnijeti pogled na njega ni jednoga jedinog t
rena.'
Stoga sam smjesta poslao po svjedoke i napisao svoju posljednju volju za svoj

u porodicu. Razdijelio sam svoju imovinu, i imenovao jednog nadzornika nad svoji
m ljudima, kojemu sam dao nalog, da proda moju kuu i moja zemlji ta. I na njega sam
prenio skrbni tvo za mlado i staro. Zatim sam se ubrzo stavio u pokret i otputova
o, kako bih se oslobodio toga svodnika. I skrasio sam se naposljetku u va em gradu
, gdje ivim ve od nekog vremena. Kada ste me vi dakle bili pozvali, i kada sam do ao
ovamo, tu sam ugledao kod vas ovoga prokletog svodnika, koji sjedi na poasnom mj
estu. Kako bi dakle moglo moje srce biti veselo i moj boravak vedar u dru tvu toga
momka, koji je sve to navalio preko mene, i koji je bio uzrokom, da sam si slom
io nogu?'
Nato mladi jo jednom odbije, da sjedne. Pa kada smo mi bili uli njegove do ivljaje
s brijaem tako je nastavio kroja
tada reknemo brijau:
- Je li to istina, to ovaj mladi o tebi pripovijeda?
- Tako mi Allaha - odgovori on - ja sam s njime postupio tako zahvaljujui svo
jemu iskustvu, i svojemu razumu, i svojoj velikodu nosti. Da nije bilo mene, on bi
bio zaglavio, a nitko nije bio uzrokom njegova spasenja nego jedino ja. To je i
pak bilo dobro, da je on stradao samo u nozi, a ne u ivotu! Kada bih ja bio ovjek
od mnogo rijei, ne bih s njime tako dobro postupio. Ali gledajte, sada u vam ispri
povijedati jednu povijest, koja se meni
421

Tridesetiprva no
dogodila, da biste vi bili posve sigurni, da sam ja ovjek, koji rabi malo rijei, d
a nisam nametljiv, nego da sam posve drugaiji nego mojih estero brae. A ta je pripo
vijest ova152.
152 Brijaeva pripovijest i brijaevih est pria o estorici njegove brae, i svr etak
krojaeve pripovijesti slijede u drugome od dvanaest svezaka ovog izdanja 1001 noi.
No da naklonjeni itatelj ne bi dugo ostajao u neizvjesnosti glede grbaveve sudbin
e, koja ujedinjuje ovaj ovei pripovjedni blok, prevoditelj mu unaprijed ka e: Brija e
na kraju grbavcu izvaditi kost iz grla, i taj e uz rijei: - Svjedoim, da nema drug
oga Boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov prorok! skoiti na noge iv i zdrav.
422