Professional Documents
Culture Documents
Aleksandar Sergejevic Puskin - Poez
Aleksandar Sergejevic Puskin - Poez
IZABRANA POEZIJA
ELEGIJA
TA IME MOJE
ZA TE ZNAI
POSVEENO...
PESNIKU
NO
POZIV
***
Oprosti snove ljubomorne moje:
Ljubavi strasne nemir slepi, udni,
Verna si mi, al zato rei tvoje
Vole da plae moj um veno budni?
Sred poklonika to za tobom lete
to eli ti da draga bude svima?
***
Zbog obala svoga zaviaja
Napustila si tui dom.
Gorko sam plakao do kraja
Pred tobom u trenutku tom.
Moje su hladne htele ruke
Da odlazak zadre tvoj,
Da rastanka ne krati muke
Preklinjao je uzdah moj.
Al ti si usne iupala
Iz poljupca dubokog tog,
U drugi kraj si mene zvala
Iz predela progonstva mog.
Govorila si: "Dan postoji,
I sastanka e naeg as
U senci maslina da spoji
Poljupcem novim opet nas."
***
Pod sinjim nebom je, u rodnom kraju svom
Venula setna, zamiljena . . .
Na kraju uvela, i moda, nada mnom
Lebdela ve je senka njena.
No neprestupna crta stoji izme nas:
Zalud sam staru ljubav zvao,
S ravnodunih sam usta uo smrti glas,
Ravnoduno ga sasluao.
I eto koga ljubih duom svojom svom
S toliko tekih udnji, nada,
S toliko bolnoga tugovanja za njom
S toliko bezumlja i jada!
Pa gde su patnje, ljubav? Sad u dui toj
Za senku koju smrt mi uze,
Za seanje na ivot nepovratni moj,
Ne nalazim ni bol ni suze.
1826.
BONAPARTA I CRNOGORCI
Kajae se - objavite
Nek` vojvode puka tog
pitolje i sablje vite
kraj koljena bace mog".
PROROK
***
Ja pamtim divno magnovenje,
Kad sretoh tebe na svom putu,
Ko svetlih snova ostvarenje,
Ko neba dah u zemnom putu.
Kroz burni ivot hitrobeni,
Kroz strasti, iskuenja mnoga
ZIMSKO VEE
ARION
CVETAK
NE PEVAJ DRAGA
U dalekoj
zemlji nekoj,
iza brda, iza gora,
na obali sinjeg mora
koliba je bila jedna
vrlo stara, trona, bedna.
U njoj ivi deda stari
krpi mreu i ribari,
a baba mu ruak kuva
i kolibu ona uva.
Naokolo nigde sveta,
niko tuda da proeta.
Trideset i vie leta
ive oni tako sami,
Naveze se on na more
u osvitak bele zore.
Mreu baca, pa se sladi
ruke trlja, bradu gladi,
ali mreu-praznu vadi,
ne zna vie ta da radi.
Sunce zae, ve se smrai
i nebo se naoblai,
ali ribe nigde nema
i deda se kui sprema.
Tad jo jednom mreu spusti,
sa ela mu oblak gusti
rasturi se i nestade.
U mreu mu riba pade.
Neobina riba neka,
gleda u nju s udom deka.
Velika je pola hvata,
Deda sede
i, dok toplu orbu jede,
poe da joj, tako s reda,
udan sluaj pripoveda.
Kad je baba ula ovo,
odra mu strano slovo:
- Od muke u sad pui.
tebe, deda, treba tui.
to si tako luckast bio,
pa si ribu ispustio?
Riba ree
i - utee.
Vesela je baba bila,
elja joj se ispunila.
Dobila je kuu drugu,
a slue je bezbroj slugu.
Ali deda ba zlo proe.
im on natrag kui doe,
zlobna baba viknu samo:
- Sluge moje, hajte amo!
odvedite ovog starca
sad u talu kod magarca.
Tako ree
i utee.
ANCAR
SUANJ
POSLANICA U SIBIR
U rudnicima, u Sibiru
Strpljenje vae nek' ne klone,
Jer vaa dela ne umiru,
Ni uzviene tenje one.
PTIICA
EXEGI MONUMENTUM
Najviu zapovest o, muzo, verno sledi Hvala i kletva spokojno sluaj zbor,
Ne trai lovore, pred uvredom ne bledi,
I sa glupakom mani spor.
TI I VI
Isprazno Vi srdanim Ti
Ona zabunom zameni
I odmah u mojoj mati
Uzrhta dua u meni.
BESI
Kolutaju maglutine,
Mesec gubi svoju mo,
Sneg se vitla sa visine, Mutno nebo, mutna no.
Saonice stepom klize,
Zvonce zvoni cin - cilin,
Na tom putu moro bi se
Uasnuti svaki din.
''Teraj mome!'' - ''Zalud muke;