Professional Documents
Culture Documents
Aleksandar Sergejevic Puskin - Mocart I Salijeri
Aleksandar Sergejevic Puskin - Mocart I Salijeri
MOCART I SALIJERI
PRVA SCENA
SOBA
SALIJERI:
Na zemlji nema pravde, kau svi,
No nema je ni gore. To je jasno
Za mene kao gama jednostavna.
Umetnost mi je draga od roenja;
Jo kao dete, im bi zabrujale
U naem hramu starome orgulje,
Sav se u sluh pretvarah slatke suze
I nehotice ronio sam tada.
Jo mlad odbacih razonodu praznu;
Omrznuh i sva znanja van muzike;
MOCART:
Spazio si me, a ja bejah voljan
Da ugostim te alom iznenadnom.
SALIJERI:
Ovde si? Davno?
MOCART:
Ne, trenutak samo.
Ja k tebi krenuh da pokaem neto,
No uh kraj krme neke, u prolazu,
Na violini svirku, iznenada...
SALIJERI:
I ovo ti je smeno?
MOCART:
Salijeri,
Zar se i sam ne smeje?
SALIJERI:
Ne smejem se.
Nije mi smeno kad mazalo bedno
Po Rafaelovoj Madoni brlja,
Nije mi smeno kad bezoni pajac
MOCART:
ekaj, evo uzmi,
Da popije u moje zdravlje.
(Starac odlazi)
Danas
Zlovoljan si mi neto, Salijeri.
Navratiu ve k tebi drugom zgodom.
SALIJERI:
ta si mi doneo?
MOCART:
Ne vredi panje:
Sitnicu jednu. Onomad me skoli
U noi opet nesanica moja
I dooe mi tako dve-tri misli.
Danas ih zabeleih. Pooh amo
Da ujem tvoje miljenje, no vidim:
Nije ti sad do mene.
SALIJERI:
O, Mocarte!
Postoji l 'tren do tebe kad mi nije?
Sedi; ja sluam.
SALIJERI:
Ti si mi ovo poneo, i zar
Pred krmom tom da stane radi svirke
Violiniste slepog! Boe dragi!
MOCART:
Dopada ti se?
SALIJERI:
Kolika dubina!
Kolika smelost i kolika skladnost!
Bog, bog si, Mocarte a sam to ne zna:
No ja to znam da, ja.
MOCART:
Zaista? Moda...
Al' boanstvo moje glad osea.
SALIJERI:
uj: hoe li da ruamo u krmi
Kod zlatnog lava?
MOCART:
Hou, drage volje.
Prvo u kui kazati eni:
Neka ne eka da na ruak doem.
(Odlazi)
SALIJERI:
ekam te, pazi. Ne! Ne mogu vie
Sudbini svojoj da se odupirem:
Ja sam izabran da ga zaustavim
DRUGA SCENA
(POSEBNA SOBA U KRMI; KLAVIR)
SALIJERI:
to si mi danas tmuran?
MOCART:
Ja? Ba nisam.
SALIJERI:
Titi te neto, Mocarte, zacelo?
Ruak je dobar, izvrsno je vino,
A ti se mrti, uti.
MOCART:
Da, priznajem,
Moj Requiem mi nespokojstvo stvara.
SALIJERI:
Gle! Pie Requiem? A otkad to?
MOCART:
Davno, tri nedelje ve. udan sluaj
Zar ti ne rekoh?
SALIJERI:
Ne.
MOCART:
E, sluaj sad:
SALIJERI:
ta?
MOCART:
Stid me je da priznam...
SALIJERI:
A ta da prizna?
MOCART:
Mira mi ne daje
Taj ovek crni ni danju ni nou.
On svugde za mnom kao senka juri.
I sada mi se ini: pokraj nas
On sedi trei.
SALIJERI:
Kakva besmislica!
Mani se toga straha detinjskoga.
Oteraj praznu slutnju. Bomare
Ovako mi je zborio pokadto:
uj, Salijeri brate, ako dou
U pohode ti kakve crne misli,
Otvori bocu dobrog ampanjca
II' opet itaj Zenidhu Figara.
MOCART:
Da, Bomare ti bee prijatelj;
Za njega si napisao Tarara,
Izvrsnu stvar. U njoj je motiv jedan...
SALIJERI:
Ne verujem, jer bee odve smean
Za takav pothvat.
MOCART:
On je genijalan.
Ko ti i ja. A genije i zloin
To su dve stvari nespojive. Je li?
SALIJERI:
Ti tako misli?
(Sipa otrov u Mocartovu au)
Hajd, iskapi.
MOCART:
Drue,
U tvoje zdravlje i za iskren savez
to spaja Salijerija s Mocartom,
Nas, dvojicu sinova harmonije.
(Pije)
SALIJERI:
Ta stani, stani, stani! Ve ispio!...
Bez mene zar?
SALIJERI:
Prvi put
Ovako plaem bolno i radosno.
Kao da teku ja izvrih dunost,
Ko da mi no, to nosi isceljenje,
Odsee deo tela boljkom muen.
Mocarte drue... suze mi ne gledaj,
Nastavi, hitaj, da mi duu svu
Ispune tvoji zvuci aroviti.
MOCART:
O, kad bi svi ovako oseali
SALIJERI:
Do vienja.
(Sam)
Dug e biti
Tvoj san, Mocarte! Zar je on u pravu,
Te genijalan nisam? Jer genije
I zloin nisu spojivi... Ne, la!
A Mikelanelo? Il' bajka to je
Glupave, puste rulje, i ne bee
Ubica on, graditelj Vatikana!