Grabljivice

Ptice grabljivice su roeni ubojice,

okrutni i najvjetiji lovci u ptijem svijetu. Otrooki gospodari
neba u stanju su svinutim
kandama i kukastim kljunovima
uhvatiti i rastrgati svaku rtvu.

zraz grabljivice najee se odnosi na ptice iz reda Falconiformes. Taj velik i razgranat
red sadri gotovo 300 vrsta ptica, ukljuujui orlove, jastrebove, supove i sokolove. Za
ove zrane grabeljivce potpuno je jasno da su
ptice-grabljivice, iako i neke druge vrste ptica
poput galebova i svraaka takoer love svoj plijen, ali ne pripadaju tom redu. ak niti sova,
otrih oiju i kandi nije prava ptica-grabljivica.
injenica je da ovu skupinu ptica niti jedna
karakteristika ne odreuje u potpunosti. Grabljivice su prije svega mesojedi koji love gotovo
sve vrste ivotinja, ukljuujui kukce, ptice,
gmazove i sisavce. U prodiranju plijena pomau se snanim, kukastim kljunom kojim reu meso kao noem.
Gotovo sve grabljivice aktivno love i ubijaju plijen. Za razliku od ostalih ptica plijen ne

DRVO ZNANJA

Z Pjegava eja.
Lakog tjela i dugih
krila eja je srodnik
orla. Tipian je
lovac ravnica i
majstor laganog
leta u visinama.

V Lovina sivog
sokola su manje
ptice. Na cilj se
obruava brzinom
od 300 km/h, a
plijen ugiba od
udarca i oka.
Nastanjuje cijeli
svijet, izuzev
Antarktika.

love kljunom, ve snanim nogama i svinutim kandama. Izuzetak su supovi, koji se hrane samo strvinama. Zbog drugaije prehrane
noge im nisu jake poput nogu ostalih grabljivica, a kande su im uglavnom tupe.
Sve su grabljivice, neovisno o tome hrane li
se mrtvim ili ivim plijenom, aktivne samo
danju. Tek nekoliko vrsta, poput sokola netopira, leti u sumrak, ali niti jedna vrsta ne lovi

po mraku. Pripadnike reda Falconiformes esto

nazivamo dnevnim grabljivicama za razliku
od nonih lovaca sova. Grabljivice nalazimo na svim kontinentima, izuzev Antarktika. Razne vrste prilagodile su se razliitim
stanitima pa jednako uspjeno preivljavaju
na vrhuncima planina i u movarama, u tropskim umama i zamrznutim prostranstvima
tundri.

GRABLJIVICE

H&J Labat/Ardea

Jeste li znali?

odgaa i sezonu parenja kako bi se mladi izlegli iz jajeta ba dok je nebo nad njihovim
mediteranskim domom prepuno zeba u seobi.
Tako odrasli nemaju nikakvih problema u potrazi za veom koliinom hrane za sebe i svoje
gladne mladunce. Neke druge vrste, poput sivog sokola, migriraju svega nekoliko kilometara.
Tolika je, naime, udaljenost izmeu kamenih litica na kojima svijaju gnijezda i zimskih boravita
du obale.
Prilikom seoba, grabljivice izbjegavaju duge letove iznad vode. Prilagoene su lebdenju
u visinama i nemaju dovoljno snage za dugo mahanje krilima. Nadmono lebdenje osiguralo je
grabljivicama prevlast u visinama. Razliite vrste prilikom leta prikazuju veliku raznolikost pokreta. Ve i sam oblik krila mnogo kazuje o nainu letenja i lova grabljivice.
Duga i iroka krila s lakoom ih uzdiu u visine. Za uzlet koriste uzlazna topla zrana strujanja nad brdima i planinskim lancima na kojima

r Tijekom evolucije sove (none grabljivice) i sokolovke (dnevne grabljivice)

razvile su sline kljunove i kande. Pa
ipak, ove ptice nisu u uskom srodstvu.
Vjeruje se da su se sove razvile od ptica
slinih leganju, dok je predak sokolovki
nalikovao aplji.
r Grabljivice gutaju ulovljene manje ivotinje. Izuzetno agresivni probavni sokovi
bez problema rastau kosti plijena. Dlaku
i perje mogu povratiti u obliku gvale.
r Rasprostranjenost sivog sokola vea je
nego rasprostranjenost bilo koje druge
ptice.
r Neke vrste supova ukljuuju u svoju
prehranu velike koliine biljne hrane.
Tako e palmin sup, Gypohierax angolensis, uz mrtvu ribu pojesti i mnogo palminih plodova.

Z Australska
vjetrua lovac je
na male gutere.
Vjetrue su poznate po sposobnosti lebdenja u
visinama.

r Vid vjetrue je osam puta otriji od

ljudskog.
r Andski kondor, sa rasponom krila od 3
metra, najvea je ptica-grabljivica. Najmanji je patuljasti sokol. Sa 16 centimetara duine velik je poput zebe.

U potrazi za plijenom

F Polking/Okapia/Oxford Scientific Films

Grabljivice koje love ptice sele slijedei sezonske migracije svoga plijena. Mrki sokol ak

se podiu gotovo bez napora. Tako kondori, supovi i orlovi provode cijele dane na krilima
pretraujui tlo u potrazi za hranom. Jedan
od najuzbudljivijih prizora je let orla akrobata
(Terathopius ecaudatus). Odrasli orlovi die se rasponom krila od gotovo 2 metra. Promatramo li njihov obris u visini ini nam se da nemaju

V Rupelov sup
gosti se leinom
zebre na afrikoj
ravnici. Gole glave
i vratovi pomau
pri odravanju
istoe; izbjegnuto
je prljanje perja
krvlju i raspadnutim komadima
mesa.

Stan Osdinski/Oxford Scientific Films

Migracije (seobe)

Mnoge grabljivice ne ive na istom stanitu

tijekom cijele godine. Razlozi migracija se razlikuju. Poneke sele izbjegavajui velike hladnoe ili vruine, dok druge polaze u potragu
za dobrim nalazitima hrane. Prehrana kanjca miara i male vjetrue ukljuuje mnogo kukaca pa su i oni prisiljeni letjeti ljeti na sjever i
iskoristiti sezonski bogato nalazite kukaca.
Zimi, broj kukaca opada pa se slijedei sunce
vraaju na jug.

Mike Birkhead/Oxford Scientific Films

V Crvena lunja
kljuje truplo ovce.
Lunje su grabljivice srednje
veliine, dugih
krila, viliastog
repa i krupnog
rastresitog perja.

C Orao ribar
odnosi ribu koju
je izvukao iz kotskog jezera. Ista
ptica zimuje u
zapadnoj Africi,
gdje ribu lovi na
moru.

repa. Prisiljeni su pretraivati velika prostranstva

u potrazi za hranom.
Kada opaze plijen obruavaju se brzinom od
80 km/h. Nagle promjene smjera kretanja postiu pokretanjem krila na nain kako to rade
morske ptice. Krilima zamau tek povremeno,
uspjeno koristei i najmanji daak vjetra.

DRVO ZNANJA

Ubojica vrabaca

ljevski sup jakim kljunom razrezati najdeblju

kou velikih sisavaca i kidati komade tvrdog
mesa. Za razliku od njega, bjeloglavi supovi vole otvorene strvine iz kojih otkidaju komade meke utrobe.
Bijela crkavica je manja ptica, njenijeg kljuna, poznata po navici da baca kamenje i tako
otvara nojeva jaja. Svojim malim kljunom i-

Judd Cooney/Oxford Scientific Films

Krila kopca ptiara su kratka i okrugla, a rep

dugaak. Takova graa odaje nam lovca koji
se aktivno koristi krilima te postie najbolju
ravnoteu izmeu brzine i pokretljivosti. Kobac gotovo prohuji pored ivice i pri tome prestrai jato manjih ptica. Jednim jedinim hitrim
i fatalnim pokretom pticu e uloviti i ubiti.
Sokolove smatramo najspretnijim i najbrim
pticama grabljivicama. Progonei plijen, najee golubove, fazane, divlje patke i vrane, sivi
sokol leti brzinom od 300 km/h. Na plijen se
obruava iz zraka, sklopljenih krila, a smrtonosni udarac zadaje kandama. Kao i kobac,
on ubija u jednom potezu. Vee ptice puta da
padnu na tlo iako one odmah ugibaju, od oka
i jakog udarca.
Gnijezdi se u upljinama teko dostupnih
stijena. Rijetko gradi vlastito gnijezdo, pa ga

Z Suri orao je
jedna od najmonijih grabljivica
s rasponom krila
od 2,1 metar.

najee nalazimo u polusruenim gnijezdima

drugih ptica.

Poput jedrilice na vjetru

Povremeno i vjetrua, vjerojatno napoznatija

od svih grabljivica, u letu rui i lovi manje ptice. No vjetruin nain lova razlikuje se od naina
na koji love ostale grabljivice. Ona se zaustavlja
na odreenoj toki u zraku, naglo maui krilima, odakle paljivo pretrauje okolinu. Njen
ulov su kukci i manji sisavci. im ih spazi sklapa krila uz tijelo i gotovo pada prema tlu. Tada naglo iri krila i hvatajui plijen kandama
podie ga u zrak. Ponekad ga guta jo u zraku, ali ee ga odnosi u gnijezdo ili na neko
drugo skrovito mjesto.
Pronalaenje, hvatanje, ubijanje i gutanje ivog plijena iziskuje spretnost koja je veinu
grabljivica uinila opasnim lovcima. Kako bi
izbjegli meusobno natjecanje za isti plijen,
usmjerili su se na razliite vrste plijena. ak i
supovi, u stalnoj potrazi za strvinama pokazuju razliite prilagodbe. Tako e afriki kra-

sti i komadie strvine preostale nakon obroka

veih grabljivica.

Poklonjena gozba

Supovi nisu jedine grabljivice koje se hrane

strvinama. Rijetko e koja ptica odoljeti mogunosti da se poasti poklonjenim obrokom.
Ipak, veina grabljivica radije odabire otvoreni
lov kljunom i kandama. Leinari se razlikuju
po nainu komadanja i prodiranja strvina, a
ostale grabljivice po nainu lova. ak se i mujaci i enke meusobno razlikuju po veliini.
enke su obino krupnije, ime je izbjegnuto
natjecanje izmeu spolova. enka kopca ptiara uglavnom lovi drozdove i golubove , a manji mujak zebe i sjenice.

Ribari iz zraka

Peter Steyn/Ardea

John E Swedberg 1988/Ardea

C Bjeloglavi orao
u potrazi je za
oskudnim zimskim
plijenom, malim
sisavcem ili ribom.
Ova prekrasna
grabljivica nacio nalni je simbol
SAD-a.

Z Glava crnoprsog orla zmijara. Orlovi

zmijari hrane se uglavnom zmijama i guterima, ali i glodavcima, vodozemcima,
pa i manjim pticama. Nastavaju Afriku,
Aziju i junu Europu.

Jedan od najspecjaliziranjih lovaca je orao ribar. Ne samo da su mu kande otre poput

igle ve ima i posebno hrapave jastuie koji mu pomau u prihvatanju ribe dok je snano izvlai iz vode. Neobina je i mogunost
zakretanja po jednog prsta na svakoj nozi; tako su mu dva prsta okrenuta prema naprijed,
a dva unatrag, to omoguuje lake prihvatanje skliske ribe.
Tri prsta veine grabljivica okrenuta su prema
naprijed, a samo jedan unatrag. Iako su oboruani kandama otrim poput noa, rijetko e

Judd Cooney/Oxford Scientific Films

V Kande surog
orla otre su po put noa. Jedna
jedina kanda
moe zadati smrtonosni udarac.

GRABLJIVICE

Michael Leach/Oxford Scientific Films

Mladunad

ba njima zadati plijenu fatalni udarac. Grabljivice kojima su plijen druge ptice uglavnom
imaju due noge i kande poput afrike grabljivice Polyboroides typus.

Razmnoavanje

Mnoge grabljivice prilikom udvaranja prikazuju svoje raskone letake sposobnosti. Takvi

Broj jaja u gnijezdu kree se od jednog do est.

Vee ptice nesu manji broj jaja. Inkubacija zapoinje istovremeno, ali se mladi uglavnom
izlegu u razliito vrijeme. Kod grabljivica koje teko osiguravaju stalan izvor hrane, to je
olakotna okolnost. Ukoliko ponestane hrane
uvijek postoji ansa da e barem jedan od ptia preivjeti.
U uporedbi s mladuncima ostalih vrsta ptica, razvoj mladih grabljivica je spor. Oba roditelja love hranu za mladunca, ali ga hrani
samo enka. Mujak donosi hranu do gnijezda te brzo odlazi u potragu za novim plijenom kako bi nahranio prodrljivo mlado. U
poetku roditelji trgaju plijen na sitne komade no ubrzo poinju pruati priliku mladuncu da sam otrgne po koji komadi.

V Afriki crni
orao donosi
granicu kojim
e uvrstiti svoje
gnijezdo. U njemu
je ostao samo
jedan pti.

prizori uglavnom su popraeni glasnim, uzbudljivim zovom. esto se u zraku odvijaju prave
predstave u kojima jedna od prisutnih ptica
oponaa plijen. Ponekad sokolovi lete u parovima pa jedna ptica lovi hranu koju isputa druga.
Zatim se zakvae kandama i strmoglavljuju
prema tlu. Razdvajaju se u posljednjem trenutku, a onda se opet vinu u sigurnost neba.
Tijekom sezone udvaranja i parenja grabljivice postaju osjetljive na vlastiti teritorij pa
suparnike protjeruju sa svog podruja. Zabiljeeni su sluajevi kada je velika enka vladajueg para ubila i pojela pticu zalutalu na njihovo podruje.

Ptica sekretar je uvjerljivo najneobinija

grabljivica. Toliko je osebujna da u sistematici ptica sama predstavlja zasebnu
porodicu. Po dugim nogama razlikuje se
od ostalih grabljivica. Vei dio dana provodi u hodu ili u trku, lovei plijen na
travnjacima Afrike. U zrak e se vinuti
tek pri pojavi vee opasnosti.
Dok dugim koracima prelazi savanu
pronalazi skakavce, gutere i male ptie.
ak i zmije postaju rtve dobro usmjerenih udaraca kljunom. Ukoliko je zmija
prevelika podii e je u zrak i baciti na
kamenje.
Naziv ptice dolazi od dugog perja na
vrhu glave. Ta pera podsjeaju na pisaa
pera pisara u prolim vremenima. Za vrijeme posla pisari bi zataknuli pisaa
pera iza uiju, pa otuda slinost.

Mladi ptii vrlo sporo dobivaju perje. U

poetku su nespretni, pa prvi pokuaji leta
zavravaju grubim prizemljenjima. Zato ih
odrasle ptice nastavljaju hraniti i nakon prvog leta. Roditelji na razne naine pokuavaju nauiti svog ptia lovnim vjetinama. Ponekad e mu samo pokazati hranu na rubu
gnijezda, a zatim odletjeti pa mladuncu nee
preostati nita drugo nego da ih slijedi. Takoer e u zraku isputati komade mesa, ohrabrujui ptie da ih ulove. Mlade grabljivice su
potpuno samostalne tek kada postanu uspjeni lovci.

V Ovo je pile surog

orla snimljeno u
gnijezdu u Utahu,
SAD. Staro je tek nepunih deset tjedana
i tek je poelo poprimati tamno perje tipino za mlade ptice.
Mitarit e se svake
godine dok kao etverogodinjak ne
poprimi zlatnosmeu
boju. Unutranjost
gnijezda prekrivena
je koama pojedenih
prerijskih pasa.

Alan Weaver/Ardea

Razne vrste svijaju gnijezda na najrazliitijim mjestima. Mnogi e se parovi smjestiti na

stjenovitim zaravnima, dok e drugi svijati neuredne tvorevine na vrhovima visokog, osamljenog drvea. Nije rijedak sluaj da grabljivice
koriste gnijezda drugih ptica.

PTICA SEKRETAR

Wendy Shattil & Bob Rozinski/Oxford Scientific Films

C Obina vjetrua, pripadnica porodice

sokolovki, osmatra s panja. Prehrana joj se
sastoji od malih sisavaca, voluharica i
rovki, manjih ptica i kukaca.

Peter Steyn/Ardea

DRVO ZNANJA

Divovske biljke

Robert A Jureit/Planet Earth Pictures

C uma sekvoje
nadvisuje svu okolnu vegetaciju. Sekvoja (obalni mamutovac) je najvie
drvo na svijetu.
Danas ih nalazimo
samo u SAD-u, na
obalnom dijelu
Kalifornije i u jugozapadnom Oregonu.
Kora im je debela
gotovo cio metar.

Svijet biljaka zapanjuje svojom raznolikou. Najnie grane nekih vrsta

drvea vie su od veine hrastova, a
lie lopoa moe biti toliko veliko
da s lakoom odrava dijete na povrini vode. Neke trave narastu i
do dvostruke visine ovjeka.

Ivor Edmonds/Planet Earth Pictures

rvee moe ivjeti vie stotina godina.

Stoga ne udi da upravo meu drveem nalazimo najvie i najstarije divove
naeg planeta. Najimpresivniji su golemi mamutovci Kalifornije koji dosegnu visinu od preko 91
metra.
Najkrupnije, ali ne i najvie drvo na svijetu
je golemi mamutovac iz Nacionalnog Parka
Sekvoja u Kaliforniji (SAD). U Americi je poznatiji kao general Sherman. Visok je 83 metra, promjera 25 metara (na 1,4 metra od tla).
Smatra se da bi tako veliko stablo bilo dovoljno
za izradu 5 bilijuna ibica.

X Bengalski gumijevac (Ficus benga lensis) najire je

drvo na svijetu. Iz
njegovih rairenih
grana odvaja se
zrano korijenje.
Kada dotaknu tlo
prodiru u njega, a
nadzemni dio osta je u obliku stabalca.
Uloga mu je da po dupire centralno
stablo te da ga
dodatno opskrbljuje hranom i vodom.

Mnogi od nas nisu nikada vidjeli drvo poput

mamutovca i teko nam je zamisliti tu veliinu.
Ameriki dendrolozi (strunjaci koji prouavaju
stabla) pokuavaju nam je predoiti na sljedei nain: najnia grana najvieg drveta nalazi se 45,5 metara iznad tla, promjera je 1,8
metara i duga 45,5 metara. Ta jedna jedina grana via je od najvieg brijesta.
U 19. stoljeu raunalo se da petero ljudi
mora raditi tri tjedna na ruenju jednog stabla mamutovca. Kroz to vrijeme uspjeli bi probuiti dovoljno rupa uokolo debla, opsega 30
metara, i sruiti ga.
Golemi mamutovac raste odvojen od srodnika, ali je pomijean u grupi sa ostalim vrstama
drvea. Iako su sekvoje ili obalni mamutovci gotovo jednake visine, uglavnom ih nalazimo u skupinama. Sekvoja nikada ne dosee opseg i veliinu golemog mamutovca to im i dozvoljava
da rastu u skupinama. Pa ipak, visinom i impresivnou za njima ne zaostaju. Najvie ivue stablo je obalni mamutovac u Sekvoja
Nacionalnom Parku u Kaliforniji. Do studenog 1991. godine izvreno je mnotvo mjerenja visine, sa razliitim rezultatima. Tek je tada izraunata tona visina od 112,25 metara
(visina jednog kata nebodera iznosi priblino
3 metra).

DIVOVSKE BILJKE
Iz rairenih grana bengalskog gumijevca
sputa se zrano korijenje koje prodire u tlo.
Dijelovi pod zemljom preobraavaju se u pravi korijen, a nadzemni dio postaje sekudarno
deblo priljubljeno uz prvotnu biljku. Uz pojedine primjerke naslanja se preko 300 masivnih
sekundarnih debala.

Peter McHoy

Veliki listovi

iroko drvee

Osim visinom, drvee nas moe zadiviti irinom kronje i debla. Neke vrste odlikuju se
plosnatim kronjama koje nerijetko zasjenjuju
povrinu i od 0,2 hektara. Takovi primjerci pronaeni su u zapadnim dijelovima Indije.
Pa ipak, poelimo li pronai stablo koje svojom kronjom zaklanja najvie neba iznad naih
glava, pronai emo ga u Indijskom botanikom vrtu u Kalkuti. Kronja bengalskog gumijevca (Ficus bengalensis) zasaenog prije 1787.
godine zaklanja tlo u povrini od 1,2 hektara.
Primljeni su podaci i o irim i starijim primjercima sa povrinom kronje od 2,1 hektara.

ZV Listovi kraljevskog lopoa (Victoria amazonica) meu najveima su na

svijetu. Biljka je na zvana u ast kraljice Viktorije. Listovi
su toliko snani da
bez problema podnesu teinu djeteta.
vrsti su zahvaljujui
mreastom rasporedu ila jasno vidljivih na naliju lista.
X Welwitschia ra ste u pustinjama
jugozapadne Afrike.
Ta neobina biljka
ima samo dva neobino duga lista
koji neprekidno ra stu i po nekoliko
stotina godina.

Peter McHoy

Sekvoje i golemi mamutovci su etinjae,

ali i meu ostalim skupinama drvea nalazimo
visoke primjerke. Jedan od njih je eukaliptus.
Najvie, ikad izmjereno drvo bio je Eucalyptus
regnans, golemi eukaliptus ili gumijevac. Visina
mu je 1885. godine iznosila 143 metra. Iako redovito rastu preko 96 metara, danas najvii primjerak dosegao je tek 95 metara.

Ukoliko elimo susresti istinske divove biljnog svijeta nepotrebno emo krenuti u iscrpljujuu potragu za najstarijim biljnim primjercima.
Ponekad najmanje biljke imaju najvee listove,
a jedna takva vrsta est je stanovnik botanikih vrtova. Ogromni listovi kraljevskog lopoa
promjera 2,4 metra prekrivaju mnoge tropske
vodene povrine. Te velike, okrugle ploe teke 22,5 kilograma s lakoom e izdrati teinu djeteta.
Graa lista kraljevskog lopoa izuzetno je
zanimljiva. Lisne ile na naliju lista ojaane
su mnotvom otrih bodljika. One slue kao

Peter McHoy

zatita od riba i sisavaca biljojeda, primjerice

amazonskog lamantina. Okomite lisne ile pruaju se od sredine lista. Meusobno su povezane
poprenim lisnim ilama inei prsten. Ovakova graa lista daje izuzetnu vrstou, a nadahnula je i Josepha Paxtona, glavnog vrtlara
Vojvode od Devonshirea prilikom kreiranja velikog staklenika. Isti oblik upotrijebljen je kao
model pri izgradnji Kristalne dvorane u predgrau Londona.
Kraljevski lopo najimpresivnija je vodena
biljka. Pa ipak, jednako neobina kopnena biljka udnovatih listova nastanjuje pustinju Namib
u jugozapadnoj Africi. Welwitschia je neobina
biljka koja preivljava tisuama godina sa samo dva lista. Duboko korijenje nastavlja se u
kratko stablo u obliku obrnutog stoca. Vrh
drvenastog debla u obliku je okrugle ploe iz
koje izlaze dva lista irei se preko vrueg, pustinjskog pijeska. Dva ista lista vjerojatno e nastaviti rasti narednih nekoliko tisua godina. Za
razliku od lia ostalih biljaka, izuzev trava i

DRVO ZNANJA

ostalih jednosupnica, list e nastaviti rastom

iz baze ak i ako se vrh osui. I tada e se rasprostrijeti preko tla, u duini od 8 metara. Pa
ipak, ovu maksimalnu duljinu list rijetko dosegne. Ve pri duljini od 3 metra esto puca zbog
pogubnog utjecaja pijeska i vjetra.
Najvei listovi ikad pronaeni na nekoj biljci
pripadaju rafia palmi i amazonskoj bambus palmi. Listove duge i po 20 metara nosi peteljka
od 4 metra.
U potrazi za biljkama golemih listova ne
moramo kretati na duge puteve. Ponekad je
dovoljno zaviriti u oblinji park ili vrt. Divovska rabarbara (Gunnera manicata) zapanjit e
nas mnotvom listova rasporeenih 2,4 metra
uokolo na peteljci vioj od ovjeka. Svake zime
lie vene, da bi do idueg ljeta naraslo u punoj veliini.

Peter McHoy

Veliki cvjetovi

Biljke-paraziti ive na tkivu svog domaina

cijeli svoj vijek. Neke od njih odlikuju se jednim od najveih cvjetova. Cvijet smrdljivog
ljiljana koji parazitira na korijenu kukuruza,

Z Gunnera manicata, poznata je kao divovska rabarbara. Ostale vrste rabarbara nisu to liko velike. Upotrebljavaju se kao povre ili
ljekovite biljke. Potjeu iz planina centralne
i istone Azije.

ve biljke. Domovina Agave americana je Meksiko,

ali se udomaila i u Sredozemlju, pa i na obali
Jadranskoga mora.

C Agave americana, stoljetna biljka, dobila

je naziv po krivom vjerovanju da cvate jednom
u stotinu godina. Najimpresivniji dio biljke
je ogroman cvat.

Dobro je poznato da i jedinke nekih, ne ba

impresivno velikih vrsta biljaka, mogu zauujue narasti. Na to ih mogu potaknuti vrlo
povoljni ivotni uvjeti. Kineska visterija, biljka koju mnogi uzgajaju u vrtovima, u Sierra
Madre u Kaliforniji doivi i preko stotinu godinu. Tijekom vremena grane joj dosegnu duinu od 152 metra, a prekriva povrinu od 0,4 ha.

Chris Huxley/Planet Earth Pictures

X Goleme saguaro kaktuse nalazimo u Arizo ni, junoj Kaliforniji i Sonora pustinji u Meksiku. Visoki su po 15 metara i teki 10 tona,
od ega 9 tona otpada na vodu.

Goleme jedinke

promjera je 91 centimetar i tei 7 kilograma.

Prekrasni crvenosmei cvjetovi odbojna su mirisa ba kako nam to nagovjeuje naziv biljke.

John Lythgoe/Planet Earth Pictures

Visoki cvjetovi

Neke biljke odlikuju se golemim cvatovima

(skup cvjetova). Puya raimondii je rijetka biljka
koja raste visoko u planinama Perua. Cvjetita
izrastu do 10,7 metara visine, prostiru se 2,4
metra uokolo, a nose po 8000 cvjetova.
Ukoliko se nau u povoljnim ivotnim uvjetima i neke poznatije biljke proizvest e vrlo visoka cvjetita. Agave ponekad drimo i kao kune biljke, ali uzgajane od ovjeka rijetko cvatu;
da bi procvala, agava mora biti stara 50 i vie
godina. Odlikuje se izrazito dugim i lijepim cvjetnim stapkama te debelim, mesnatim listovima
otrih rubova. Nakon cvjetanja listovi odumiru,
ali korijen zadrava funkciju: omoguuje rast no-

DIVOVSKE BILJKE

Bambus

onog kod drvea). Alsophila excelsa raste na

Norfolkim otocima na junom Pacifiku. Ova
drvenasta paprat naraste u visinu preko 18
metara, ponekad ak do 25.

Kaktusi

Najvee sjemenke pripadaju golemim lepezastim palmama koje rastu na Sejelima, u Indijskom oceanu. Plod im tei do 20 kilograma iako sadri samo jednu sjemenku.
Nama svima dobro poznati kokos takoer
je sjemenka. Ponekad u trgovinama moemo
kupiti male kokosove palme na kojima je velika sjemenka jo uvijek jasno vidljiva.

Svake godine vie desetaka tisua ljudi voljno je

platiti da bi je vidjeli u cvatu.
Razne vrste bambusa jako se razlikuju u visini. Nalazimo ih kao patuljaste primjerke koje
uzgajamo kao lonanice pa sve do primjeraka
visokih 33 metra. Visoki primjerci uglavnom
rastu u obliku gustih, nepristupanih gutara
i to velikom brzinom; ponekad 91 centimetar dnevno.
Kaktuse svakodnevno gledamo uzgajane poput malih lonanica. Mnogi od nas ne znaju da
u svojim domovinama kaktusi izrastaju izuzetno
veliki. Neki ak ekstremno veliki, kao saguaro

Velike sjemenke

Najvei korov

Golema Ambrosia trifida, visine od preko 3,5

metra sa listovima od 91 centimetra, najvei je
C Golemi korov,
Ambrosia trifida ,
kultiviran je iz ukrasnih razloga. Ve
samo dodirivanje
biljke moe izazvati
nadraenost koe, a
raspreni pelud jaku
peludnu groznicu.

korov koji moemo pronai u svojim vrtovima.

Ukoliko naiete na primjerak tog golemog korova, ne dirajte ga; biljni sok je izrazito agresivan i izaziva jake alergijske reakcije.

Alge

Mora i oceani prepuni su algi raznih veliina,

od najsitnijih struktura pa sve do pravih divova. Svatko od nas vidio je nakon oluje na
plaama, vjetrom i morem nanesene alge. Iako
emo i meu njima naii na velike primjerke
ne mogu se mjeriti s algama iz Tihog oceana
gdje smea alga Macrocystis pyrifera naraste do
100 metara u duljinu. Zabiljeeno je da dnevno
naraste po 45 centimetara.
Velike alge nalazimo i oko britanskih otoka. Chorda filum naraste u duinu do 8 metara.
Onako tanka, promjera samo 6 milimetara, nalikuje koncima.

Dugi cvjetovi

Velike repate orhideje dobile su naziv po

produljenim laticama koje vise poput repova.
Iako promjer cvjetova nije velik, latice mogu
dosei duinu od 76 centimetara.
Najduim laticama, od 90 centimetara, odlikuje se vrsta Paphiodedilum sanderianum.

kaktus koji poput visokog izbrazdanog stupa

naraste do 17 metara. Saguaro kaktuse pamtimo po karakteristinim granama pri vrhu,
koje im daju izgled visokih svijenjaka.
Tako golemi kaktusi impresivan su, ali i zastraujui prizor. Neki od prvih putnika po
amerikom kontinentu ovako su ih opisali: Dostojanstvene, tihe prilike, nepokretne i usred najstranijeg uragana, daju turoban izgled krajoliku. Poneki nalikuju okamenjenim divovima
ispruenih ruku u nijemoj patnji, dok drugi stoje
poput nijemih straara na rubu bezdana, zurei
u vjenost.

Drvenste paprati

Obine paprati nemaju stablo, ali drvenaste

paprati su iznimka (iako im stablo nije poput

V Najvee sjemenke na svijetu

pripadaju kokoso voj palmi (Cocos
nucifera). Palme
rastu i cvatu kraj
mora, a njihovi
plodovi dospijevaju u more koje
ih neoteene
odnosi i do najudaljenijih otoka.
Sa ko kosa koji
kupujemo za jelo
odstranjena je
debela, vlaknata,
zatitna ljuska.

John Downer/Planet Earth Pictures

Peter McHoy

10

DRVO ZNANJA

Meteoroloki sustavi
Meteoroloki sustavi sudjeluju
u stvaranju uvjeta koji na
naem planetu omoguuju ivot.
Oni su zapravo snani motori
koji s jednog mjesta na drugo
prenose toplinu i vlagu. Osim
toga, u njima se moe osloboditi
silna energija.

V Olujni oblaci,
nastali zbog brzog
dizanja vlanoga
zraka, gdjekad
putuju i brzinom
od 30 km/h.
X Spiralna forma cija uragana Delfinija nad Indijskim
oceanom, snimljena iz satelita. Oko
je pokriveno kapicom od cirusa.

C ibani divljom
olujom na moru,
valovi se lome preko etalita. Posljedice oluja na moru
znaju biti katastrofalne za krajeve s
niskom obalom.

eteoroloki sustavi su skoro kruna

podruja zranog vrtloenja, promjera 150 do 4000 kilometara. Debljine im se znaju jako razlikovati. Neki su debeli 1215 km pa zahvaaju itavu visinu troposfere (najnieg sloja atmosfere). Drugi su plitki,
dubine 1 do 3 km, ali se zato brzo gibaju. Mete-

oroloke sustave prikazujemo tlakom zraka, ali

i vjetrovima koji u njima puu.
Glavni meteoroloki sustavi su sustavi visokog i niskog tlaka. Podruja visokoga tlaka zovemo anticiklonama, i u njima se zrak sputa.
Podruja niskoga tlaka, zovemo ciklonama ili
depresijama, i u njima se zrak die. Oblaci se

stvaraju u zraku koji se uspinje. Zbog toga niski tlak povezujemo s oblanim, kiovitim i olujnim vremenom.

Anticiklone

Anticiklonama, ili podrujima povienoga tlaka, svojstvene su stabilne vremenske prilike

koje se obino bitno ne mijenjaju i po nekoliko dana. Vjetrovi u anticiklonama na sjevernoj
polutki puu oko njihovih sredita u smjeru okretanja kazaljki sata, dok je na junoj obratno.
Na meteorolokim (sinoptikim ili vremenskim)
kartama anticiklone prikazujemo nizom koncentrinih izobara (krivulja koje povezuju mjesta jednakog tlaka zraka), pri emu najvii tlak vlada u
sreditu.

11

METEOROLOKI SUSTAVI
Anticiklone su podruja openito blagih vjetrova i vedrog neba. U takvim uvjetima, toplina
koju zrai tlo lake odlazi u svemir. Zbog toga
se i tlo i zrak neposredno nad njim nou brzo
hlade. Zimi to hlaenje esto stvara mraz ili, u
vlanom zraku, sumaglicu i maglu. Stvaranje
takvih obiljeja vremena potiu u anticikloni
vrlo slabi vjetrovi. Da su vjetrovi jai, oni bi
pomijeali zrak i hladnou tankog prizemnog
sloja zraka i raspodijelili ga na mnogo deblje
slojeve.
Neke anticiklone nastaju i u hladnim podrujima. Tamo je zrak gust (teak) pa se pri tlu
stvara visoki tlak zraka. Takve se anticiklone primjerice razvijaju zimi u Kanadi i u Sibiru. Obino
su plitke, to jest debele svega oko 3 kilometra.

gustim zrakom, nego struji preko njega. Hladni se zrak potom slijeva iza toplog. Tako nastaje
ciklona. U tipinoj cikloni postoje dvije fronte.
Topla je fronta granica izmeu toplog zraka
koji nadire, i hladnog zraka. Tu topli zrak klizi nad masu hladnoga gustoga zraka koji se

hladnim istonim vjetrovima to puu iz polarnih krajeva. Tu granicu izmeu toplog i hladnog zraka zovemo polarnom frontom. Du nje
se stvaraju ciklone ili depresije, koje pri premjetanju na srednje irine, donose promjenjljivo, a esto i olujno vrijeme.
Polarna fronta nije ravna crta. Na njoj se
stvaraju valovi zato to se hladni zrak natiskuje
prema ekvatoru, a topli prema polu. Ta gibanja
stvaraju virove (vrtloge) koje jo pojaavaju i
brzi vjetrovi, zvani mlaznim strujama, to puu
pri vrhu troposfere. Vjetrovi u ciklonama puu obratno, nego u anticiklonama, to jest na
sjevernoj polutki imaju protusatnu vrtnju, a
na junoj satnu. Na meteorolokim kartama
depresije prikazujemo nizom koncentrinih
izobara, pri emu je najnii tlak zraka u sreditu depresije.

Konjske irine

Druge se goleme anticiklone stvaraju na takozvanim konjskim irinama, izmeu 20. i 30. stupnja sjeverne i june irine. Tako su nazvane zato

Okluzija nastaje kad hladna fronta dostigne

toplu. Do hladne okluzije dolazi kad je zrak iza
fronte, koji se brzo giba, hladniji od hladnoga
zraka pred frontom; kod tople je okluzije
hladni zrak iza sfronte topliji od zraka ispred
tople fronte.

Raanje ciklone

Topli i hladni zrak ne mijeaju se lako. Posljedica je toga da se topli zrak, koji u valovim
zadire u polarnu frontu, ne mijea s hladnim

Tony Stone Worldwide/Willard Clay

ZV Oblaci najav ljuju ciklonu.

Gui hladni zrak
iza hladne fronte
potiskuje uvis
topli zrak iza tople
fronte, pa tako
nastaju oblaci i
kia. Topla fronta
donosi trajniju
kiu, a hladna
fronta najtee
pljuskove.

to su se u staro doba u njima s brodova, koji

bi ostali bez vjetra, u more bacali konji uginuli zbog pomanjkanja pitke vode. Ti su sustavi i deblji i trajniji. U njima je atmosferski
tlak visok zato to se zrak, koji se digao u tropskim krajevima zbog silnog zagrijavanja tla, sad
ponovno sputa na povrinu. Na kopnu na
tim irinama lee vrue pustinje, primjerice
Sahara.
Iz tih podruja visokoga tlaka, pri povrini
puu pasati i vraaju zrak prema ekvatoru, dok
topli zapadni vjetrovi ponekad skreu i puu
prema polovima. Oni se tada sukobljavaju s

Tony Stone Worlwide/John Darling

V Kumulus na
modrom nebu
farme u Illinoisu
znai da ciklona,
ili depresija, poinje istiskivati anticiklonu, ili sustav
visokoga tlaka.

Tony Stone Worldwide

12

Tipine vremenske
prilike to ih donose
anticiklona i ciklona.
U sluaju anticiklone,
visoki tlak i
sputanje zraka
stvaraju mirno i
vedro vrijeme, a po
dolinama maglu.
Ciklona donosi
nestabilno vrijeme.

sporo povlai. U zraku koji se die i hladi, vodena se para kondenzira (ukapljuje) i tako se
stvaraju oblaci. Iza tople fronte nastupa hladna fronta. Du te fronte, hladni se zrak podvlai pod topli, i tako ga ubrzano die. Stoga
je hladna fronta jo jedna zona oblanog, kiovitog vremena. Hladna se fronta giba bre od
tople. Zbog toga se hladna i topla fronta na
koncu sastanu, pa istisnu topli zrak nad prizemni hladni zrak. To zovemo okluzijom. Ubrzo
nakon nastanka okluzije ciklona nestaje.

DRVO ZNANJA

Mirno
oko

GRAA
URAGANA

Spiralne trake
kinih oblaka

Visinski vjetrovi

Stup brzih
vjetrova u
uzdizanju

Silno visoki
kumulonimbusi

Vir oblaka to se
vrti oko mirnog
oka protee se kroz
itavu troposferu.
Kumulonimbusi su
oko oka poredani u
trake. Kad se oko
napuni oblakom
obino iznad
hladnoga mora ili
kopna oluja se
raspe.

Prevladavajui
istoni pasati

V Jaki vjetrovi (preko 160 km/h) uragana

Ines haraju podrujem Miamija na Floridi.
Taj je uragan trajao due od tjedan dana, a
dnevno bi napredovao itavih 500 kilometara.

fronte. Nakon to proe hladna fronta, vrijeme postaje vedro i hladno.

Olujni grmljavinski oblaci nastaju svuda,
osim u polarnim podrujima. Znanstvenici su
izraunali da ih u svakom trenutku na Zemlji
bude oko 2000. Mnogi nastaju du hladnih
fronta, gdje se u brzim uzlaznim strujama toplog i vlanog zraka stvaraju mrani kumulonimbusi, nalegnuti na klin hladnoga zraka. Naj-

X Grmljavinska oluja nad gradom. Niz

grmljavinskih oluja zna potrajati i do 12
sati, i prestaje tek kad se istutnji sva
nestabilnost.

Meteorolozi su prouili slijed vremenskih

prilika koji prati prolazak ciklone. To je znanje dragocjeno u izradi vremenskih prognoza.
Tako, primjerice, pojava visokog, paperjastog
oblaka cirusa poesto najavljuje dolazak ciklone. Uskoro se pojavljuje altrostratus, deblji
i nii, a za njim slijedi niski, sivi nimbostratus.
Ti oblaci obino donose kiu, koja traje po nekoliko sati, sve dok ne proe topla fronta.
Za toplom frontom slijedi topli sektor ciklone, koji je obino oblaan i sparan. Potom
dolazi hladna fronta, na kojoj zbog burnog
dizanja zraka nastaju grmljavinski pljuskovi.
Poesto du hladne fronte padaju obilne kie,
koje obino ne traju tako dugo kao du tople

Z Preplavljena autocesta posljedica

ljetnoga pljuska u Britaniji. Ljetne oluje
nastaju zbog skupljanja vlanoga zraka
koji se naglo die.

ei takvi olujni oblaci nastaju u tropima zbog

jakog zagrijavanja tla i niih slojeva zraka. Takve
oluje znaju donijeti i po 600 mm kie za samo
jedan dan. Slini prolomi oblaka, izazvani zagrijavanjem tla, nastaju obino u kasno popodne i za vruih, sunanih dana u umjerenim

13

METEOROLOKI SUSTAVI
zemljopisnim irinama. Kada su prvi sateliti poslali svoje slike planeta Zemlje, meteorolozi su
oko ekvatora opazili grozdove oblanih vrtloga.
Ti vremenski sustavi nastaju zbog usisavanja
topline i vlage s povrine u gornje slojeve zraka.
Ponekad se znade stopiti i po nekoliko takvih
grozdova, pa skrenu od ekvatora i razviju se u
veliki, takozvani tropski ciklon, koji u Sjevernoj
Americi zovu hurricane, u Australiji willy-willies, a
u istonoj Aziji tajfun.

Uragani

Uragani su mnogo ei od grmljavinskih oluja

koje su poesto tek pratnja uragana. Promjer
je uragana obino 200 do 500 kilometara. U

ve na moru i na jezerima su vodene pijavice ili

ijuni. Ipak su ti uzvitlani vodeni ljevci u pravilu manje razorni od tornada. Pijavica obino
ima promjer od svega 30 metara, i normalno
traje manje od sata.

XV Monsunske
poplave u Jakarti,
Indonezija. Jo
nije sasvim
objanjeno kako
nastaju monsunski
vjetrovi, ali se
zato zna sve o tetama koje izaziva ju. Zbog njih se
itavi obronci
znaju pretvoriti
u bijesne bujice
(dolje).

Tony Stone Worldwide/Adrian arbib

Zrani i prainski virovi

lu. Tada nastaju goleme poplave, a vjetar upa

stabla iz korijenja i prevre krovove. Svake godine Sjevernu Ameriku zahvati prosjeno 11 uragana nastalih na sjevernom Atlantiku. Kad se
nau nad kopnom uragani polako zamiru, zato
to ih kopno liava izvora vlage, pa se njihova
snaga brzo iscrpljuje.
Tornada su male oluje, s promjerom od svega
nekoliko stotina metara. Oni su, meutim, prema svojoj veliini, vjerojatno najrazorniji od svih
oluja. To su ljevkaste cijevi ili tube rotirajueg
zraka, koje se ponekad gibaju brzinom veom
i od 320 km/h.

Trag razaranja

njihovu se sreditu nalazi mirno oko, u kojemu se zrak sputa. U njemu je nebo vedro a
zrak miran. Ipak se posvuda okolo zrak brzo
die, pa sie vlagu s povrine i stvara rotirajui sustav oblaka i izvanredno jakih vjetrova.
Uraganski su vjetrovi u pravilu bri od 119
kilometara na sat, a ponekad dostiu i itavih
300 km/h.
Silni vjetrovi i jaki pljuskovi znaju napraviti straan lom kad uragan udari u otok ili oba-

Tony Stone Worldwide

V Tornado nad
Oklahomom.
Tornada esto
niu iz olujnih
oblaka. Niski tlak
u lijevku ili tubi
izaziva kondenzaciju, pa vrtlog
postaje vidljiv.
Kreui se brzinom
od 320 km/h, tornada su kratkoga
vijeka ali razorna.

Tony Stone Worldwide/Ed Pritchard

14

Tornada su esto kratkoga vijeka; obino traju samo jedan sat. Ipak, kad se gibaju kopnom
brzinom od 10 do 560 km/h, za njima ostaje
trag razaranja. Takve su olujne pojave este i
u Sjedinjenim Dravama i u Australiji. Tornada su, meutim, najpoznatija u Sjedinjenim
Dravama, gdje ih se svake godine zabiljei
500 do 600.
Razlog njihova nastanka nije sasvim jasan.
Oni su esto povezani s grmljavinskim olujama,
zato to se te cijevi uskovitlana zraka obino sputaju iz baze olujnih oblaka, dok se zrak die i
vrti oko njih. Tlak zraka u lijevku je izrazito
nizak. Zbog razlike tlakova u lijevku i u njime zahvaenim zgradama, dogaalo se da neke
zgrade eksplodiraju. Ti spiralni vjetrovi znaju
podii i ljude, pa ak i iz korijena iupati i
velika stabla. Kopnenim tornadima sline poja-

Jo su manje pojave virovi. Ti se uski stupovi

vrtlonog zraka razlikuju od tornada po tome
to se esto pojavljuju i u lijepe i sunane dane. Oni nastaju kad se zrak poinje dizati i rotirati. Ponekad pritom usru i prainu, pljevu i
smee, pa tako postaju vidljivi. Pjeani virovi nastaju u pustinjama, a snjeni za ljutih,
vjetrovitih zima.
Monsun, to znai sezonski vjetar, je ime
najpoznatijih velikih zranih struja. One nastaju, primjerice, u Indiji gdje ljeti i zimi dolazi do znatne razlike tlakova izmeu zraka
nad kontinentom i oceanom.
Zimi se nad srednjom Azijom stvara golema
anticiklona. Iz nje onda pue sjeveroistoni monsun, donosei Indiji razmjerno hladno i suho razdoblje. U proljee se, meutim, kopno poinje
zagrijavati, pa se nad Tibetskom visoravni i
Afganistanom stvaraju duboke depresije tlaka. Taj sustav niskoga tlaka sre vlaan zrak s
Indijskog oceana. Zrana strujanja stvaraju jugozapadni monsun koji Indiji ljeti donosi obilne
kie.

Jeste li znali?
r Godine 1970. tropski je ciklon (uragan) pogodio otoie u delti Gangesa
na jugu Bangladea. Zbog toga je izginulo oko milijun ljudi.
r Uragan Glorija kretao se u rujnu 1985.
istonom obalom Sjedinjenih Drava od
Sjeverne Caroline, preko New Yorka, pa
sve do Connecticuta. Pritom je napravio
tetu od 3,5 milijarde funti.
r Godine 1989. jedan je tornado u Bangladeu pobio 1300 ljudi.
r Najvea brzina vjetra u tornadu (450
km/h) izmjerena je 1958. u Wichita Fallsu,
Texas.
r U travnju 1986. u Bangladeu su zrna
tue od kilograma pobila devedeset dvoje ljudi.

DRVO ZNANJA

ovjek na Mjesecu

15

C Za posljednjih triju misija iz programa

Apollo astronauti su se po Mjesecu vozili
elektrinim automobilom zvanim Mjeseevo terensko vozilo. Ono je prevalilo
ukupan put od skoro 90 km.

Image Select/NASA

Image Select/NASA

X Slika stope astronauta Apolla 11 na

tamnosivom Mjeseevom tlu pokazuje da
je ovjek napokon stupio nogom na Mjesec.

U svibnju 1961. tadanji je ameriki predsjednik John F. Kennedy

obeao da e Amerikanci prije
kraja desetljea sletjeti na Mjesec.
Taj je ambiciozni plan napokon i
ostvaren 20. srpnja 1969.

tima Frankom Bormanom, Jamesom Lovellom i

Williamom Andersom deset puta obiao Mjesec
i sigurno se vratio na Zemlju. Tijekom 20 sati
provedenih u orbiti, oko 110 km nad povrinom Mjeseca, astronauti su provjeravali navigacijske i komunikacijske sustave namijenjene
slijetanju. Dva mjeseca kasnije u Zemljinu je
orbitu poslan Apollo 9 da provjeri modul za
slijetanje prvih ljudi iz Mjeseeve orbite na

V Posada misije Apollo 11, prvih ljudi na

Mjesecu (slijeva nadesno): Neil Armstrong,
Michael Collins i Edwin Aldrin.

Image Select/NASA

rva svemirska letjelica na Mjesecu bila

je sovjetska Luna 2. Na Mjeseevu se
povrinu spustila 1959 godine. Iste je
godine Luna 3 zala iza Mjeseca i poslala prve
fotografije njegove nevidljive strane. SSSR je
tako stekao uoljivu prednost u svemirskoj trci, ali su ga SAD poele sustizati ve poetkom
1960-ih. Godine 1963. na Mjesec je pala i prva
amerika sonda, Ranger IV, ali su se znanstvenici
razoarali jer prije pada nije odaslala oekivane
televizijske slike. Pa ipak su 1964./65. amerike sonde Ranger VII, VIII i IX znanstvenicima poslale preko 17.000 slika, meu njima i prve krupne planove Mjeseeve povrine. A
onda je 1966. SSSR ponjeo jo jedan veliki uspjeh: Luna 9 je bila prva sonda koja se meko
spustila na Mjesec.
U prosincu 1968. SAD su poluile svoj dotad najvei uspjeh, jer je Apollo 8 s astronau-

njegovu povrinu. Sletni se modul odvojio od

komandnog na vie od est sati, a onda se sretno vratio i spojio. Astronauti su se vratili na
Zemlju 13. oujka 1969.

Na Mjesec

Nepuna dva mjeseca potom, posada Apolla

10 izvrila je daljnje provjere sletnog ili Mjeseevog modula ovaj put u Mjeseevoj orbiti. Astronauti Thomas Stafford i Eugene Cernan spustili su modul na samo 15 kilometara od
Mjeseeve povrine, dok je John Young ostao
u komandnom modulu. Uspjeh te misije pokazao je da je NASA National Aeronautic
and Space Administration (Dravna uprava

OVJEK NA MJESECU
C Apollo 12 visi
iznad rakete-nosaa
Saturn V. Na dnu
slike vide se stajni
trapovi Mjeseevog
modula.
V Glavne faze
misija Apollo
dolazak na Mjesec
i odlazak s njega.
Na zemlju se vraa
samo stoasti
komandni modul.

Image Select/NASA

16

za aeronautiku i astronautiku) sad ve spremna za let kojim e pokuati dopremiti prvog ovjeka na Mjesec.
Ujutro 16. srpnja 1969. sa svoje se lansirne
rampe u Cape Canaveralu na Floridi digla trostupanjska raketa Saturn V. Na tu je orijaku
raketu bio nasaen Apollo 11, u kojemu su bili astronauti Neil Armstrong, Edwin Buzz
Aldrin i Michael Collins. Visina rakete i svemirskoga broda iznosila je 111 metara, a ukupna masa pri polijetanju skoro 3000 tona. Snani motori prvog stupnja troili su oko 15 tona
kerozina i tekueg kisika u sekundi, i tako za
samo dvije i pol minute ubrzali raketu do
10.000 km/h i digli je do visine od 65 kilometara. Tada je odbaen prvi stupanj i upaljen
drugi. Devet minuta nakon lansiranja raketa je
obavila svoju zadau, podigavi svemirski brod
na visinu od 185 km i ubrzavi ga do 25.000
km/h. U tom se trenutku odvojio drugi stupanj, i proradio trei.

Parkiranje

Bile su potrebne jo samo tri minute da se

svemirski brod natjera do brzine malo vee
od 28.000 km/h, to je bilo dovoljno da ostane
u skoro krunoj, parkirnoj orbiti oko Zemlje.
Kad je iskljuen i raketni motor treega stupnja, astronauti su obavili rutinsku provjeru letjelice, tragajui za svim moguim oteenjima,

X Spojeni servisni i
komandni modul,
gledani s Mjeseevog modula koji
kree na put prema
povrini Mjeseca.

a onda se pripremili za trodnevno putovanje do

384.000 km udaljenog Mjeseca.
Bilo je dovoljno pet i pol minuta rada raketnoga motora treeg stupnja pa da svemirski brod izleti iz Zemljine orbite i krene
prema Mjesecu, poetnom brzinom veom od
39.000 km/h. Potom je trebalo pripremiti tri
modula, iz kojih je sastavljen svemirski brod
Apollo 11 za ulazak u putanju oko Mjeseca. Te
su sekcije nazvane komandnim, servisnim i
Mjeseevim ili sletnim modulom.

Apollovi moduli

Stoasti komandni modul bio je zapovjedni

centar itavog svemirskog broda, a u njemu je i
ivjela posada. Za njegovu je bazu bio privren valjkasti servisni modul, u kojem je bio
smjeten raketni motor s raznim energetskim
i kontrolnim podsustavima. Odmah uz preostali (trei) stupanj rakete Saturn bio je Mjeseev modul kojim e se astronauti na kraju
spustiti na povrinu Mjeseca.
Najprije su se od rakete Saturn odvojili servisni i komandni modul. Potom su se okrenuli i vratili, pa se spojili s Mjeseevim modulom. Sad su se komandni i Mjeseev modul
spojili vrhovima, nakon ega su se oba odvojila od treeg stupnja rakete Saturn, koji je time zavrio svoju misiju. Za vrijeme leta nuni
su se popravci putanje vrili pomou malih
raketnih motora. Pritom se, meutim, nije

DRVO ZNANJA
palio glavni motor, tako da se brzina svemirskog broda postupno smanjivala zbog Zemljine gravitacijske privlanosti. Kad se Apollo
11 naao na 48.000 km od Mjeseca, brzina
mu je bila tek malo vea od 3000 km/h, ali je
onda ve prevladala Mjeseeva privlanost, tako
da se svemirski brod poeo ponovno ubrzavati.
Da bi potom uao u parkirnu putanju oko Mjeseca upaljen je glavni motor servisnoga modula
(ovaj put okrenut prema naprijed), da uspori svemirski brod do eljene brzine.
Astronauti su sad mogli kroz prozore komandnoga modula Apolla 11 gledati povrinu Mjeseca oko kojeg su se vrtjeli na visini od

MJESEEV RELJEF
Ve e nam i dobar dvogled otkriti mnoge
pojedinosti na Mjeseevoj povrini. Tamne
nizine zovu se mora, zato to su znanstvenici
neko vjerovali da su to vodene povrine.
Zbog sjena, kratere i planine vidimo u najotrijem kontrastu oko zone sumraka granice
izmeu osvijetljene i zamraene polutke.
Najvei krateri imaju promjer i iznad 100 km.
Svijetle pruge to se ire iz nekih kratera
mogu se vidjeti oko utapa. One su nastale
od materijala izbaenog meteorskim udarom.
More kriza
More kia
More vedrine
More tiine
Al Battani
Arhimed
Aristotel
Klavij
Kopernik

10
11
12
13
14
15
16
17
18

Eratosten
Eudokso
Kepler
Langren
Platon
Posejdon
Ptolomej
Teofil
Ticho

Image Select/NASA

1
2
3
4
5
6
7
8
9

Z Veliki krater, snimljen 1969. sa svemirskoga broda Apollo 11 dok je kruio oko
Mjeseca. Taj krater, promjera oko 80 km,
nikad se ne vidi sa Zemlje zato to se
nalazi na strani Mjeseca uvijek okrenutoj
od nas.

14
11
7
9

15

10
12

3
1
16
4
13

17
18

Lick Observatory/Royal Astronomical Society

100 kilometara. Pritom su najvie promatrali

podruje u Moru tiine, predvieno za slijetanje.
To je jedna od Mjeseevih nizina, koja je ime dobila jo prije nekoliko stoljea, kad su znanstvenici jo vjerovali da na Mjesecu postoje
mora.
Sutradan su Armstrong i Aldrin kroz spojno okno upuzali u Mjeseev modul, kojem su
dali nadimak Eagle (Orao). Collins je ostao u
komandnom modulu. Potom se Mjeseev modul odvojio, pa se usporio pomou raketnoga
motora i tako sletio na povrinu Mjeseca. Za
svo su to vrijeme ljudi diljem svijeta tu epsku
misiju gledali uivo preko televizije. Stotine
milijuna gledatelja mogli su vidjeti kako astronauti biraju ravnu povrinu za slijetanje, kako
na trenutak nad njom lebde, da bi potom s
visine od 1,5 m pali na pranjavo tlo. Potom
se Armstrong javio kontroli leta na Zemlji:
Ovdje Baza tiine. Eagle je sletio. Dogodilo
se to 20. srpnja 1969., u 20.18 po grinvikom vremenu.
Vrhunac je misije bio kad se Neil Armstrong
spustio ljestvama na Mjeseevu povrinu.
Stupio je nogom na tamnosivo tlo i rekao:
Ovo je malen korak za ovjeka i golem za
ovjeanstvo.

Na Mjesecu

Za Armstrongom se na povrinu spustio i

Edwin Aldrin, pa su oba astronauta otkrila da
se, unato tekim skafanderima, lako kreu
zbog tee est puta manje od Zemljine. Prva
im je zadaa bila da otkriju plaketu i pobodu

17

18

OVJEK NA MJESECU
ameriku zastavu, dok je to itav svijet gledao preko male kamere na sletnom modulu.
Kako Mjesec nema atmosfere, pa stoga ni vjetra, zastavi je morala biti dodana posebna ukruta kako bi izgledala kao da vijori.
Astronauti su obavili razne znanstvene eksperimente i skupili preko 24,4 kg stijenja.
Potom su se vratili u Mjeseev modul. Sada je
uslijedio jedan od najkritinijih trenutaka itave misije polijetanje s Mjeseca. Da je motor modula zakazao obojica bi ostala na Mjesecu, bez nade u izbavljenje. Motor je, meutim,
radio savreno, kao i u svim buduim misijama
iz programa Apollo.

njezinu atmosferu, astronauti su odbacili servisni modul. Potom su okrenuli komandni modul da ga uspore trenjem izmeu atmosfere i
njegova zatupljena kraja. Na visini neto veoj od 7 km izbaeni su mali padobrani koji
su stabilizirali spust. Glavni su padobrani otvoreni na visini od oko 3 kilometra. Nedugo
potom, komandni je modul pljusnuo u Tihi
ocean. Posadi je prireen trijumfalni doek.
Vratili su se 24. srpnja poslije podne, a itava je
misija trajala osam dana. Predsjednik Nixon je to
razdoblje nazvao najveim tjednom u povijesti svijeta poslije Stvaranja.

Polijetanje

Misije iz programa Apollo zavrile su u prosincu 1972. Do tog se asa povrinom Mjeseca proetalo 12 astronauta, a neki su se i provozali. Pri svakom sljedeem slijetanju, astronauti su na Mjesecu boravili sve due. Drugo
slijetanje s ljudskom posadom odigralo se u
studenom 1969. Tada se Apollo 12 spustio u
Oceanu Bura kraj automatske sonde Surveyor
3, koja je tamo stigla 1967. Astronauti Charles
Conrad i Alan Bean vratili su na Zemlju neke
dijelove te sad ve pokvarene sonde, da znanstvenici vide kako je podnijela teke uvjete.
Apollo 13 se potrudio potvrditi praznovjerice
o nesretnom broju. Kad je u travnju 1970.
krenuo prema Mjesecu, elektrini je kvar izazvao eksploziju spremnika kisika za gorive
elije u servisnom modulu. Posadi nije preostalo drugo, nego da oteenim svemirskim
brodom obie Mjesec i vrati se na Zemlju po-

Prilikom polijetanja s Mjeseeve povrine dio

modula pomou kojeg se sletjelo sad je posluio kao lansirna rampa, i on je ostao na Mjesecu. Rad uzletnog raketnog motora digao je
astronaute u nisku orbitu. Kad su se nali u
pravom poloaju prema komandnom modulu jo ih je jedan izboj motora doveo u istu orbitu. Tada je Michael Collins izveo manevar
komandnim modulom, priao Mjeseevom modulu i s njim se spojio. Kad je ta operacija bila
gotova, otvorio se kapak izmeu dva modula, pa su se dva mjeseara pridruili kolegi
u komandnom modulu. Oni su donijeli uzorke Mjeseevih stijena, kao i raznu opremu koju
je trebalo vratiti na Zemlju. Potom su se odvojili od Mjeseevog modula i upalili rakete servisnog modula, pa su tako izili iz Mjeseeve
orbite i uzeli kurs prema Zemlji. Prije ulaska u

Kasnije misije

C Astronaut Edwin
Aldrin sputa se iz
Mjeseevog modula
Apolla 11 na povrinu Mjeseca. Sliku
je snimio Neil Armstrong, prvi ovjek
koji je stupio na
Mjesec.

Image Selext/NASA

X Nakon slijetanja
komandnog modula
u ocean, ronioci su
ga najprije osigurali
posebnim ovratnikom za spasavanje,
i tek potom izveli
posadu iz modula.

ZMjeseev modul u kojem su astronauti

Apolla putovali izmeu orbite oko Mjeseca
i njegove povrine. U jednoj se njegovoj
polovici nalazio veliki raketni motor koji je
usporio spust na povrinu. Raketni motor
u drugoj polovici posluio je za povratak u
orbitu.

mou motora Mjeseeva modula. Unato svim

tim nepredvienim zbivanjima, astronauti su
se sretno vratili na Zemlju.
Apollo 14, lansiran poetkom 1971., dopremio je na Mjesec jo dva astronauta. To je,
kako bi se reklo NASA-inim argonom, bio
prvi sluaj ekstraterestrijalne mobilizacije pomou modularnog transportera opreme to
e rei da su astronauti svoju opremu vozili
na runim dvokolicama.
Misija Apolla 15, koja se odigrala sredinom
1971., bila je mnogo ambicioznija, pa se na
njoj prvi put pojavio i elektrini automobil,
nazvan Mjeseevim terenskim vozilom. Njime su astronauti putovali i skupljali uzorke
stijenja. Njime se posluila i posada dviju
posljednjih misija Apollo Apolla 16 u travnju i Apolla 17 u prosincu iste godine.
Visoka cijena istraivanja ak i razmjerno bliskih tijela u Sunevu sustavu zasad je obustavila
sline misije, ali ne treba sumnjati da e se u stoljeu koje dolazi astronauti vratiti na Mjesec
vjerojatno da uspostave nau prvu vanzemaljsku
koloniju.

DRVO ZNANJA

Nuklearna energija
Za vrijeme Drugog svjetskog rata,
njemaki su se i ameriki znanstvenici utrkivali tko e prije napraviti
snanu bombu koja e razarati
energijom osloboenom iz jezgre
atoma. U meuvremenu smo ve
nauili kako se iz nuklearne proizvodi elektrina energija.

Chicagu je jednoj ekipi znanstvenika,

na ijem je elu stajao talijanski profesor Enrico Fermi, uspjelo pokrenuti prvu kontroliranu nuklearnu reakciju. Dogodilo
se to godine 1942., a taj je uspjeh kasnije doveo do razvoja atomske bombe. Znanstvenici
su pritom uspjeli ostvariti ono to esto zovemo cijepanje atoma, ali su oni da budemo
precizni zapravo rascijepili njegovu jezgru,

V Inenjer u nuklearnoj
elektrani obavlja rutinske
provjere. Nekima od prika zanih cijevi struji rashladno
sredstvo, koje prenosi toplinu od nuklearnog reakto ra do generatora pare.
X U ovom reaktoru hlaenom obinom vodom pod
tlakom, voda struji u primarnom rashladnom krugu i
prenosi toplinu iz reaktora
u 4 parogeneratora. U njima
se stvara para iz odvojene
vode sekundarnog rashladnog kruga. Nastala para okree lopatice turbine. Turbine su povezane s genertorima koji proizvode elektrinu
energiju za nae domove.
Takvi su nuklearni reaktori
najrasprostranjeniji i
najsigurniji, a jedan se
nalazi i u NE Krko.

Gamma/Frank Spooner

NUKLEARNI REAKTOR

visokotlana para prema turbini

regulacijske ipke
elina posuda

parogenerator
sekundarni vodeni
rashladni krug

separator vlage

voda iz turbine

tlani spremnik

ovjek (radi
usporedbe)

primarni vodeni
rashladni krug
crpka
Trevor Hill

19

reaktorska jezgra

NUKLEARNA ENERGIJA
C Enrico Fermi
voa ekipe koja je
1942. ostvarila prvu
kontroliranu nuklearnu reakciju.
Fermi se rodio u
Rimu 1901. Godine
1927. postao je pro fesorom teoretske
fizike na Rimskom
sveuilitu, a 1938.
za svoj je rad primio
i Nobelovu nagradu.
Iste je godine
otiao u Sjedinjene
Drave. Umro je
1954.

NUKLEARNA FISIJA

energija
neutron
jezgra atoma
urana 235U
Mark Franklin

Hulton Getty

20

neutroni
jezgra
postaje
nestabilna

jezgra se cijepa

protone i neutrone sabijene u sreditu atoma.

Pritom je unitena i neka mala koliina mase.
A umjesto nje se ba kao to je to bio predvidio fiziar Albert Einstein stvorila golema
koliina energije u obliku topline. Kod atomske
bombe taj se proces odvija jako brzo, zbog ega
dolazi do naglog i razornog oslobaanja energije.
U nuklearnim elektranama taj se proces odvija
sporije i briljivo upravljanom brzinom. Tako
proizvedena toplina pretvara vodu u paru, koja
pokree turbine, a preko njih i elektrine
generatore.

Z Pri nuklearnoj
fisiji, ili cijepanju
jezgre atoma, oslo baa se energija.
Kad u jezgru urana
235 U udari neutron,
ona se destabilizira
i cijepa, pri emu se
oslobaa energija i
novi neutroni. Oni
izazivaju cijepanje
daljnjih jezgri urana.

Nuklearna fisija

UKAEA

Cijepanje jezgre atoma zovemo nuklearnom

fisijom. Do nje dolazi kad nuklearno gorivo
bombardiramo neutronima. Kad neutron pogodi jezgru, ona se rascijepi i oslobodi nove neutrone. Ovi novi neutroni pogaaju druge jezgre,
cijepaju ih, te nastaje jo vie neutrona. Taj slijed zovemo lananom reakcijom. U atomskoj
se bombi lanana reakcija odvija neobuzdano.
Zbog toga energija osloboena procesom fisije
dovodi do jake eksplozije. U nuklearnim reaktorima u elektranama dio tih neutrona upijaju
regulacijske ipke, pa se tako usporava reakcija i smanjuje brzina oslobaanja energije.

mo fisibilnim materijalima. U nuklearnim se

elektranama najee upotrebljava izotop urana
235U, ija se jezgra sastoji od 92 protona i 143
neutrona. Nuklearna fisija jednoga kilograma urana oslobaa veu koliinu energije nego spaljivanje dva milijuna kilograma ugljena.
Meutim, ak i ako posjedujemo prikladan
fisibilni materijal, lanana e reakcija u njemu brzo zamrijeti, ako ga nema dovoljno. Da
bi se lanana reakcija mogla samo odravati,
masa materijala mora biti vea od takozvane
kritine mase. Ta masa, primjerice, u sluaju
urana 235U, iznosi oko 50 kilograma.
U atomskoj se bombi dva komada fisibilnog materijala, svaki mase manje od kritine,

John Hutchinson

Fisibilni materijali

Kao nuklearno nam gorivo moe posluiti

samo nekoliko elemenata. Da bi dolo do lanane reakcije atomi moraju imati relativno velike i nestabilne jezgre. Takve elemente zoveUsavreni plinom hlaeni reaktor

Magnox, plinom hlaeni reaktor

rashladno sredstvo (ugljini dioksid)
moderator (grafit)

generator

betonski tit
para

turbina

turbina

para
izmjenjiva
topline

voda

crpka

generator

voda

betonski tit

elektrina
struja
gorivi elementi
(uranov oksid)

moderator (grafit)

Z V U ovoj elektrani u Strathclydeu, (kotska) smjeteni su jedan Magnox i jedan usavreni plinom hlaeni reaktor. Shema je njihova rada prikazana na gornjoj slici. Toplina
stvorena u Magnox reaktoru odvodi se pomou ugljinog dioksida i prenosi na cijevi ispunjene vodom. Zbog toga voda vrije, pa se stvara para koja pokree turbine. U usavrenom
plinom hlaenom reaktoru voda isparava u
cijevima koje prolaze kroz reaktorsku posudu.

Martin Bond/SPL

gorivi elementi (uran)

elektrina
struja

C Visokotemperaturni, helijem hla eni reaktor u

Engleskoj.

brzo sjedinjuju pomou klasinog eksploziva.

Njihova je zajednika masa vea od kritine,
zbog ega dolazi do brzog razvijanja lanane
reakcije i stoga do nuklearne eksplozije.
Nuklearni je reaktor Enrica Fermija u biti
bio slog grafitnih blokova i komada uranova
goriva. Postupno se dodavalo sve vie urana i
grafita, sve dok urana nije bilo dovoljno za
odravanje lanane reakcije. Grafit je tu djelovao kao moderator materijal koji usporava neutrone, jer sporiji neutroni uinkovitije
cijepaju jezgre. Kad se neutroni sudare s jezgrama moderatora, oni gube energiju i usporavaju se, ba kao to se u sudaru usporavaju
i bilijarske kugle.

DRVO ZNANJA
sigurnosni tit

regulacijske ipke

gorivo

rashladno
sredstvo

UKAEA

moderator

21

Z Ulaganje goriva u mali eksperimentalni

reaktor. Znanja steena na njima primjenjuju se pri projektiranju velikih reaktora.

Rex Features

ERNOBILSKA KATASTROFA

Suvremeni reaktori

Veinu suvremenih reaktora zovemo termikima, zato to se u njima brzi neutroni uspo-

Z Gorivo, moderator i regulacijske ipke u

reaktoru. Moderator usporava brze neutrone, pa oni lake reagiraju s gorivom. Regulacijske ipke upijaju neutrone, pa njihovim
dizanjem i sputanjem ubrzavamo odnosno usporavamo nuklearnu reakciju.

ravaju pomou moderatora i postaju termiki

neutroni. U suvremenim termikim reaktorima upotrebljavaju se tri moderatora: grafit,
koji je isti ugljik; teka voda, u kojoj je obini
vodik zamijenjen tekim vodikovim izotopom
deuterijem (slui i kao eksploziv u nuklearnim orujima), te laka ili obina voda.
Od ta tri moderatora, prednost je isprva bila
davana grafitu, napose u Britaniji gdje se upotrebljavao u plinom hlaenim reaktorima tipa
Magnox, a danas se upotrebljava u usavrenim
reaktorima hlaenim plinom i u visokotemperaturnim reaktorima hlaenim helijem. Upotreba

VX Jezgra reaktora (desno) u kojoj se

stvara toplina. Sama je jezgra mala, ali
zato druga oprema zauzima mnogo
mjesta. Prikazana elektrana nalazi se
u Gloucestershireu (Engleska).

Dr Norman Myers/Bruce Coleman

US Dept of Energy/SPL

Godine 1986. u ernobilu (Ukrajina)

dolo je do eksplozije nuklearnog
reaktora. Poginulo je tridesetak ljudi;
zbog radijacije su pomrle tisue.

Takve neutrone zovemo termikim, jer su

tako usporeni da im je energija otprilike jednaka
toplinskoj energiji atoma i molekula. U taj su slog
grafita i urana bile umetnute kadmijeve ipke.
One su upijale dio neutrona, i tako se pomou njih moglo upravljati brzinom reakcije.
U uranu Fermijevog reaktora bilo je 0,7%
urana 235U i 99,3% urana 238U (ima 92 protona i 146 neutrona po atomu). Kad neutron
pogodi uran 238U nastala se jezgra urana 239U
ne rascijepi. Ona najprije emitira fotone u obliku gama-zraenja, a potom elektrone (elektriki negativno nabijene estice), kada se dva
neutrona pretvore u protone. Na kraju procesa
nastane jezgra sa 94 protona i 145 neutrona,
izotop do tada nepoznatog elementa, plutonija
239Pu, koji je otkriven tek 1941. godine.

NUKLEARNA ENERGIJA
teke vode razraena je poglavito u Kanadi.
Njezina je najvea prednost da se uz nju gubi
najmanje neutrona. Upotreba obine vode omoguuje izgradnju kompaktnih reaktora. Zbog
toga se u podmornice i svemirske brodove ugrauju takvi reaktori. Nuklearni reaktori hlaeni obinom vodom prevladavaju u nuklearnim
elektranama.

V Izlaganje radio aktivnim materijalima moe izazvati

teke zdravstvene
posljedice, pa sto ga radnici njima
esto barataju po mou daljinskih
upravljaa i iza
zatitnih pregrada.

Nuklearno gorivo

U reaktorima tipa Magnox uran se ulae u kouljice od magnezijske slitine. Danas se, meutim, u veinu reaktora ulau tablete uranova
oksida, koje se potom hermetiki zatvaraju u
duge metalne cijevi ili gorive ipke. One se
opet slau u gorive elemente, a reaktor se puni i s po nekoliko stotina takvih elemenata.
Gorivo u reaktoru obino ostaje tri do pet godina.
Potroeno se gorivo odvozi u tvornicu za preradu,
gdje se iz njega ekstrahiraju uran i plutonij.

X U laboratoriju
za nuklearna istra ivanja nuklearno
se zagaenje mjeri Geigerovim
brojaem.

British Nuclear Fuels

22

Fuzijski reaktori

Svi moderni nuklearni reaktori zasnivaju se na

nuklearnoj fisiji. Druga vrsta nuklearne reakcije, takozvana fuzija, daje energiju Suncu, a vodikovoj bombi njezinu razornu snagu. Kod nukREAKTOR HLAEN OBINOM VODOM POD TLAKOM
(Pressurized Water Reactor, PWR)
sigurnosni tit
voda pod tlakom kao rashladno sredstvo i moderator
gorivo - obogaeni uranov oksid
izmjenjiva topline

Hank Morgan/SPL

learne fuzije, dvije se lake atomske jezgre spajaju

u jednu teu, i pritom se oslobaa energija. Od
svih je fuzijskih reakcija najlake provesti spajanje dva vodikova izotopa, deuterija i tricija, ije
se jezgre spajaju u jezgru helija. Tricij se dobiva
umjetno, a mora sadre goleme koliine deuterija. Za fuzijsku reakciju potrebne su, meutim, temperature od 200 do 300 milijuna
stupnjeva, to ne moe podnijeti nijedan materijal. Zbog toga se reakcija odvija u kouljici od
magnetskih polja.
Eksperimenti provedeni 1990-ih godina na
takozvanom Joint European Torusu (Zajednikom europskom torusu) potvrdili su djelotvornost te tehnike, pa se oekuje da e negdje na
prijelomu stoljea biti izgraen i prvi eksperimentalni fuzijski reaktor.

Z Ameriki nosa
aviona Nimitz na nuklearni pogon, a reaktor mu se puni tek
jednom u 13 godina.

X Galileo, sonda lansirana prema Jupiteru

1989., napaja se energijom iz baterije s
radio-izotopima.

X Osnovne radne sheme etiri tipa dananjih nuklearnih reaktora, s pojedinostima

o gorivu, moderatoru i rashladnom sredstvu. Brzi je oplodni reaktor jedinstven po
tome to nema moderatora.

REAKTOR HLAEN KIPUOM VODOM

(Boiling Water Reactor, BWR)
sigurnosni tit
voda kao rashladno sredstvo i moderator
gorivo - obogaeni uranov oksid
generator

REAKTOR HLAEN TEKOM VODOM

(Heavy Water Reactor, HWR)
sigurnosni tit
gorivo malo obogaen uranov oksid
teka voda kao moderator
voda i para kao rashladno sredstvo

NASA/SPL

Brzi oplodni reaktori

Najozbiljnije je ogranienje termikih reaktora to to oni mogu iskoristiti najvie do 2%

raspoloivog urana. Najrasprostranjeniji izotop
urana, 238U ne moe se iskoristiti jer nema dovoljno 235U za stvaranje lanane reakcije kojom
bi se mogao pretvoriti u fisibilni plutonij 239Pu.
Oplodni reaktori su reaktori bez moderatora,
konstruirani tako da u njima, zbog fisije urana 235U ili plutonija 239Pu, nastaje viak brzih
neutrona pomou kojih se sustavno, a ne usputno, iz urana 238U proizvodi plutonij 239Pu. Raspadom jednog atoma plutonija 239Pu pretvara
se vie od jednog atoma urana 238U u plutonij
239Pu. Zahvaljujui takvim reaktorima zalihe
bi urana postale praktiki neiscrpljive. S njihovim se razvojem, meutim, stalo, jer se ekonomski jo ne isplate.

TRH Pictures/DOD/USAF

Rashladno sredstvo

U tipinom nuklearnom rekatoru toplina, stvorena u gorivu fisijom, odvodi se kapljevitim ili
plinovitim rashladnim sredstvom. To sredstvo
za odvoenje topline prolazi potom kroz izmjenjiva topline, gdje predaje toplinu vodi koja se
pretvara u paru. Ta para zatim okree turbine.
Voda se moe pretvarati u paru i izravno u reaktoru. To su reaktori hlaeni kipuom obinom
vodom ili moderirani istom kipuom obinom
vodom ili tekom vodom. Tlak vode se tako podesi da ona kipi dok prolazi kroz kanale u gorivu. Stvorena vodena para privodi se turbinama.

BRZI OPLODNI REAKTOR

(Fast Breeder Reactor, FBR)
sigurnosni tit
gorivo plutonij i uranovi oksidi
natrij kao rashladno sredstvo
izmjenjiva topline
generator

generator
generator
crpka

crpka

crpka

Komunikacije
Nain naeg komuniciranja stoljeima je bio odreen oblikom Zemljine povrine. Danas nam sateliti
i Internet omoguuju trenutanu
komunikaciju na velike udaljenosti, a znanstvenici i inenjeri tvrde
da e Zemlja zadrati glavnu ulogu u vanoj zadai povezivanja
svjetskog stanovnitva.

C Ove tanjuraste
antene pripadaju
baznim postajama
koje slue kao vitalna veza izmeu
zemaljskih komunikacijskih sustava i
satelita to krue
oko Zemlje. One
primaju i odailju
vizualne i zvune
signale televizijskih
programa i telefonskih razgovora.

Lj

Planinski prijevoji

Izmeu naseljenih podruja postojali su planinski prijevoji, strateki vani u doba rata ili
masovnih migracija. Prijevoj Khyber izmeu
Afganistana i Pakistana stoljeima je predstavljao vrata Europe i Srednjeg istoka prema
Indijskom potkontinentu. On je bio poprite
mnogih vanih bitaka; prelazili su ga istraivai i trgovci na devama, a potom cestom i
eljeznicom.
Pisano se komuniciranje brzo razvijalo. Drvorezi sa slikovnim pismom i simbolima izraC Ova autocesta prosijeca gorje Taunus u
Njemakoj. Teak teren vie ne predstavlja
komunikacijski problem, jer su gradovi
povezani brzim cestama i eljeznikom
mreom.

TRH Pictures

TRH Pictures

X Svijet godinje
troi oko 200 milijuna tona papira.
Da bi se zadovoljila
ta silna potronja,
potrebno je posjei
mnotvo stabala,
pa iz ekolokih razloga reciklaa postaje sve popularnija.

alju napisane na glinenim ploicama ili na

prvotnom papiru. Tako se nisu zaboravljale, a
mogle su se i osigurati potpisom ili votanim
peatima. Stari Egipani vjerojatno nisu ni slutili da su bili prvi koji su promijenili svoju mjesnu ekologiju sjeom trske papirusa na golemim povrinama uz Nil. Bila im je potrebna
za izradu medija za pisanje slinog dananjem
papiru.
Kad su ljudi poeli istraivati nove teritorije brzinu je njihova napredovanja odreivao
reljef. Tek su malobrojni eljeli zai u ledenu
pusto, tundru ili pustinju. Civilizacija, koja
se oslanjala na komunikacije, pola je putem
manjeg otpora kroz plodne nizine, du rijeka i obala, gdje i danas ivi vie od tri etvrtine stanovnika svijeta.

The Image Bank

udska bia komuniciraju na najrazliitije naine: izrazom lica, poloajem

tijela i pokretima, kao to je rukovanje,
ili pak zvukovima, primjerice smijehom i krikovima. Mi, meutim, komuniciramo i na savreniji nain, i to jezikom, kako govornim, tako i pisanim, te slikama i glazbom.
Danas se komuniciranje odvija trenutano,
posredstvom mnotva medija od tiskanih
knjiga i novina pa sve do telefona, televizije i
radija, raunala, diskova i vrpci. Kroz stoljea
je, meutim, komuniciranje bilo neodvojivo
od putovanja. Neprohodno zemljite, primjerice visoka brda, pustinje i velike vodene povrine predstavljali su prepreke komuniciranju.
Izreene poruke bi se djelimice zaboravljale,
iskrivljavale ili se naprosto ne bi razumjele.
Nitko ne zna kad su se razvili prvi jezici, ali
se ljudi danas slue s preko 3000 glavnih jezika, a njima treba pribrojiti i bezbrojna narjeja. U ljudskoj su se povijesti zacijelo jo mnogi
razvili i nestali.
Kad se razvilo pismo, postalo je mnogo lake
i pouzdanije da se poruke na velike udaljenosti

DRVO ZNANJA

ivali su se u Kini i Japanu ve oko 1000. godine. Iako su prve knjige bile pravljene samo
za malobrojne i povlatene, rijei i slike poesto su dolazile od same Zemlje pigmenti i
tinte izraivali su se mljevenjem minerala, stijenja i biljnih ekstrakata.
Negdje oko 1447. njemaki je tiskar Johannes Gutenberg doao na pomisao da se za masovno tiskanje knjiga poslui pominim metalnim
slovima, i to je dovelo do eksplozije komuniciranja pisanom rijeju. Poele su nestajati itave
ume, jer su ljudi obarali drvee i pretvarali ga u
pulpu (sirovinu za proizvodnju papira). Iako mnogo suzdranije, to se nastavlja i danas i ima ogromne posljedice po itav Zemljin krajolik. Danas se
na golemim povrinama u Sjevernoj Americi,
Skandinaviji, sjevernoj Aziji i dijelovima June
Amerike, Australije i Novog Zelanda uzgaja meko drvo namjijenjeno iskljuivo industriji novinskog papira.

23

24

KOMUNIKACIJE

Jeste li znali?
r Po broju ljudi koji njima govore,
najvei su svjetski jezici mandarinski
kineski (864 milijuna), engleski (443 milijuna), hindu (352 milijuna), panjolski
(341 milijun), ruski (293 milijuna) i arapski (197 milijuna).

Stockphotos

r Pony Express je bila slavna sluba za

prenoenje pote i poruka na Divljem
zapadu. Ona je prebacivala potu preko
skoro 3200 kilometara izmeu St.
Josepha (Missouri) i Sacramenta (California) za samo deset dana, tj. dvostruko
bre od konkurencije. Ipak je ukinuta
nakon samo 18 mjeseci, ve 1861. bankrotirala je jer su se povezali nadzemni
brzojavni vodovi.

Z Antene odailju i primaju elektromag netske radio i televizijske signale. Radi

uinkovitijeg djelovanja postavljaju se
na poviena mjesta.

Brzo, djelotvorno i pouzdano komuniciranje

na velike udaljenosti postalo je stvarno mogue
tek irenjem eljeznice, od otprilike 1820. godine. Tehnologija i metode mostogradnje i buenja
tunela napredovale su u skokovima, pa je miniranjima i izgradnjom nasipa promijenjen izgled
mnogih krajolika. Ipak je voda i dalje predstavljala
veliku prepreku, jer su jedrenjaci bili jedino sredstvo i za putovanje i za komuniciranje.

Poruke kroz icu

Sljedei se kvantni skok komunikacija dogodio kad su 1837. William Cooke i Charles
Wheatstone u Engleskoj izumili brzojav. Taj
je izum 1840-ih preuzeo Samuel Morse i dodao mu svoju abecedu, a potom je 1876. Alexander Graham Bell izumio telefon. Sad su se
izgovorene poruke mogle prenositi icom i to
skoro trenutano. Najednom su zemlju poeli
kriati telekomunikacijski kabeli. Jedanput
poloeni, radili bi godinama, tako da su prirodne barijere, kao to su planine i kanjoni,
postale mnogo manje vane. Tekoe vie nisu stvarale ni vodene povrine, zato to su brodovi kabelopolagai podmorske ice polagali i
po oceanskom dnu. Prvi je transatlantski brzojavni kabel poloen 1866. godine.
Drugi je miljokaz bio postavljen 1890-ih
kad je Guglielmo Marconi razvio beini prijenos signala (radio-prijenos). Vie se nisu polagale ice, nego su se na tornjeve i vrhove brda
poele postavljati antene predajnika i prijemnika (i jo se postavljaju), za odailjanje i hvatanje elektromagnetskih signala (radiovalova),
kojima bi inae visoka zdanja ili neravnine terena mogle pregraditi put.

r Great Eastern, sagraen po projektu

Isambarda Kingdoma Brunela, u trenutku svog porinua 1858. bio je najvei
brod na svijetu (duljina: 211 metara; masa: 19.000 tona). Slave ga i kao prvi prekooceanski putniki brod. Iako je slabo
podnosio olujno more, pa su ga urno
povukli iz transatlantskog prometa, ipak
je 1865./66. poloio prvi prekooceanski
podmorski kabel ispod Atlantika, a potom i kabel od Adena u Jemenu sve do
Bombaja u Indiji.

sko je doba poslalo u svemir na stotine komunikacijskih satelita, koji prenose svakovrsne
radiosignale, televizijske i telefonske signale
po itavoj zemaljskoj kugli.
Zemlja, meutim, i dalje igra svoju ulogu.
Sve satelite na njihovu mjestu u orbiti dri
Zemljina tea, koja im ne doputa da odlete
u svemir. Rakete kojima se lansiraju sateliti
polijeu prema istoku, u kojem se smjeru okree i Zemlja, pa tako lake postiu prvu kozmiku brzinu. Znanstvenici e nedvojbeno i
dalje, jo mnoge godine, pronalaziti sve nove
i nove naine na koje Zemlja moe igrati svoju ulogu u ljudskim komunikacijama.

TRH Pictures

C Komunikacijski se sateliti lansiraju ra ketama, prema istoku. Lansirne se rampe

postavljaju na istone krajeve kopnenih
masa da bi se u sluaju nesree smanjila
teta.

TRH Pictures

Transatlantske poruke

Na sve je to imao utjecaja i oblik i poloaj

Zemljinih kopnenih masa. Marconi je za svoj
prvi transatlantski radio-prijenos postavio predajnik u Poldhu u engleskom okrugu Cornwall,
a prijemnik u St. Johnsu na Newfoundlandu. Tako se prekooceanska udaljenost smanjila na najmanju mjeru, to jest na 2700 kilometara. Inae je
udaljenost izmeu sredita naseljenosti oko 4000
kilometara.
Godine 1957., nakon lansiranja prvog umjetnog satelita, sovjetskog Sputnjika 1, svemir-

Z Umjetni sateliti ne slue samo trenutanom uspostavljaju meunarodnih veza

i prenoenju informacija nego i prikuplja nju podataka za vremenske prognoze, i
pijuniranju vojnih objekata.

DRVO ZNANJA

Pubertet
Pubertet je faza razvoja u kojoj
ljudsko tijelo naglo naputa djetinjstvo i ulazi u zrelo doba. Prate
ga velike fizik promjene. Najvea
je ta da djeaci i djevojice spolno
sazrijevaju i postaju sposobni za
reprodukciju.

ubertet poinje izmeu 11. i 16. godine ivota, u prosjeku s 13 godina. Kod
djevojica obino godinu ili dvije ranije
nego kod djeaka. U posljednjih 150 godina
djeca u razvijenim zemljama ulaze u pubertet
sve ranije. Ranije godine pojave puberteta
uglavnom su rezultat bolje prehrane, higijene
i medicinske njege. Neke bolesti, primjerice
neke tee zaraze, mogu odgoditi pojavu puberteta za godinu ili dvije.
Nakon puberteta slijedi adolescencija, mladenako doba, i tada se dogaaju daljnje fizike
X Usporedba s muke i enske zdjelice.
enska se zdjelica proiruje tijekom
puberteta. Stidne kosti su pokretljive,
tako da se mogu razmaknuti kako bi se
poveao otvor rodnice za vrijeme poroda.

USPOREDBA MUKE I
ENSKE ZDJELICE

25

MUKI
REPRODUKTIVNI
SUSTAV

kraljenica

mokrani kanal

mokrani mjehur
sjemenski mjehurii
sjemenovod

rektum

stidna kost

kestenjaa (prostata)

mokrana
cijev

Cowperova lijezda
mar (anus)

erektivno tkivo
spolnog uda

dosjemenik (epididimis)

Muke reproduktivne
organe ine sjemenici
(testisi), koji stvaraju
spermu, te razni kanali, koji pohranjuju
ili odvode spermu do
spolnog uda (penisa).
Sjemenici takoer
stvaraju hormon zvan
testosteron.

monja (scrotum)

glavi spolnog uda

sjemenik (testis)

prepucij

sjemenske cjevice

ENSKI
REPRODUKTIVNI
SUSTAV

MUKA ZDJELICA

sakroilijani
spoj
jajnik (ovarij)
simfiza

stidni luk

kraljenica

maternica
(uterus)

jajovod

mokrani mjehur

grli
maternice

ENSKA ZDJELICA

rektum

stidna kost

draica (klitoris)

mar (anus)

mokrani otvor
rodnica (vagina)

stidni luk

Jajnici oslobaaju
jajaca jednom
mjeseno. Jajaca
prolaze jajovodom
sve do maternice
(uterusa).

26

PUBERTET
X Zreli sjemenik. U pubertetu sjemenici
reagiraju na stimulaciju hormona iz prednje hipofize i poinju stvarati spermu.

promjene. Ipak, vanije su psihike promjene

koje se manifestiraju kao promjene raspoloenja, stavova i ponaanja uope. Tijekom puberteta veina djece se drui s osobama istog spola. S
nastupom adolescencije, sve otvorenije pokazuju
zanimanje za suprotni spol.

Nagli rast

Kroz cijelo se djetinjstvo djeacima i djevojicama ravnomjerno i pravilno poveavaju visina i

teina. Kad djevojice navre otprilike deset godina, a djeaci dvanaest, njihov se rast godinu dana usporava. Poetkom puberteta rast se ubrzava
te tijekom narednog dvogodinjeg razdoblja dolazi do naglog rasta. Ovaj nagli razvoj moe dovesti do porasta visine za 20 cm i teine za 18 kg.
Stvarne vrijednosti nisu kod svih iste i ovise o prehrani, vjebanju i nasljednim imbenicima djeca
visokih roditelja e najvie narasti upravo u ovoj
fazi rasta.

S naglim rastom povezano je i poveanje organa kao to su srce, plua, miii i jetra. Srce,
na primjer, mora osigurati bri protok krvi kroz
tijelo, a to dovodi to postepenog povienja krvnog tlaka za vrijeme puberteta. Do petnaeste
godine ivota krvni tlak dosee visinu koju
imaju odrasle osobe. Rast podrazumijeva stvaranje novih stanica i tkiva, a za to je potrebna
dodatna energija. Kako pubertet odmie, tako
je djeci potrebno vie hrane da bi ostala zdrava i
u dobroj formi. Njihove dnevne energetske potrebe poveavaju se s oko 1800 na 2500 kalorija. Takoer im je potrebna vea koliina kalcija (za rast kostiju) i eljeza (za stvaranje krvnih
stanica).
U pubertetu fizike promjene na naem tijelu uzrokuju razni hormoni. Oni su kemijski
glasnici ljudskog tijela i krue krvotokom. Svaki
hormon se stvara u zasebnom organu (lijezdi) te
utjee na druge organe ili tono odreena tkiva

Dave Kelly

175

164

145
Prosjena visina u centimetrima

129

112

DRVO ZNANJA

Rad hormona

Prvi hormon koji se stvara u prednjoj hipofizi

zove se somatotropin ili hormon rasta. On djeluje izravno na sva tkiva u ljudskom tijelu (koje se
anatomskim rjenikom naziva soma), pospjeuje rast i poveava broj stanica u tijelu. Kao rezultat toga, naroito se poveavaju kosti i miii.
Nakon toga se stvaraju gonadotropini. Oni
djeluju na reproduktivne organe gonade.
Gonadotropine ini hormon za stimuliranje

folikula (FSH), kao i luteinizacijski hormon (LH)

u djevojica i hormon za stimuliranje intersticijskih stanica (ICSH) u djeaka. Ovi struni nazivi za hormone odnose se na vrstu stanica na
koje djeluju. FSH i LH djeluju na jajnike te potiu stvaranje estrogena i progesterona, enskih
spolnih hormona. FSH i ICSH potiu sjemenike na stvaranje testosterona, mukog spolnog hormona.
Prednja hipofiza takoer stvara adrenokortikotropin (ACTH), zbog kojeg se u nadbubrenim lijezdama ubrzava nastajanje kortikosteroidnih hormona, kako u djeaka, tako i u
djevojica. Kortikosteroidi imaju raznolik i irok utjecaj na ope karakteristike ljudskog tijela. Neki djeluju odvojeno od spolnih hormona, a drugi jo pojaavaju njihovo djelovanje.
Cio sloeni proces rada hormona moe se usporediti s orkestrom u kojem je hipofiza dirigent, ostale lijezde koje stvaraju hormone

Zavod za zatitu zdravlja djece u Londonu izradio je skalu spolnog sazrijevanja u pet toaka. Svakom vidu razvoja pojedinca daje se ocjena od
jedan do pet. Muki likovi (lijevo) prikazuju pet faza razvoja spolnih
organa i rasta stidnih dlaica u djeaka. Takoer se moe uoiti postepena

promjena u izgledu tijela. U djevojica se rast stidnih dlaica i grudi odvija istom brzinom. Meutim, to nije uvijek tako. Na primjer, neka djevojica moe biti u 3. fazi razvoja po rastu grudiju, a tek u 1. fazi razvoja po
rastu stidnih dlaica.

162
128

X Skup ispupenja nalik na prste na

otvoru jajovoda. Pomau pri usmjeravanju
jajaca unutar jajovoda prema maternici.
U pubertetu se razvijaju do pune zrelosti.

Dave Kelly

u drugim dijelovima tijela. Hormoni koje povezujemo s pubertetom stvaraju se u prednjem

renju hipofize, koja se nalazi na bazi mozga,
u sjemenicima odnosno jajnicima i u nadbubrenim lijezdama. Najprije se aktivira prednja
hipofiza. Nju potiu na rad ivane poruke iz
hipotalamusa u mozgu, koji kao da ima ugraen regulator koji se pokree u tono odreenoj
dobi.

27

164

147

Patricia Ludlow (Linda Rogers Associates)/Dept of Growth and Development, Institute of Child Health

112

28

PUBERTET

John Hillelson Agency

Picturepoint

George Rodger/John Hillelson Agency

C Obrezivanje ili
odstranjivanje
(djelomino ili u
cjelini) prepucija sa
spolnog uda, vri se
samo kod nekih
naroda. Kod ovog
plemena iz Tanzanije
obrezivanje je
popraeno raznim
inicijacijskim obredima, ime se slavi
sazrijevanje djeaka
u mukarca.

CX U nekim se
drutvima prva
menstruacija slavi
kao znak da je
djevojica sazrela
u enu. Pleme iz
Nigerije (lijevo)
obiljeava taj
dogaaj plesom.
Mlade djevojke iz
Brazila (dolje)
drali su podalje
od mladia otkako
su ule u pubertet.
Sada e im odrezati
kosu, i potom
e se smjeti
druiti s ostalim
adolescentima.

glazbenici koji sviraju, a hormoni su bliski pravoj glazbi, jer utjeu na cijelo tijelo.

Od djeaka do mukarca

Testosteron i androgeni uzrokuju poveanje spolnog uda (penisa) u djeaka, ime je kod njih
mogua erekcija (ukruenje spolnog uda), a time
i prodiranje u rodnicu (vaginu) ene. Organi
koji su povezani sa spolnim udom kestenjaa (prostata), dosjemenik (epididimis) i sjemenski mjehurii takoer se poveavaju. Koa na
monjama (scrotum) zadeblja, a unutar njih
sjemenici (testisi par ovalnih spolnih lijezda) poinju stvarati spermu. Kestenjaa i sjemenski mjehurii stvaraju sjemenu tekuinu
koja spermu odrava na ivotu i sada moe doi
do ejakulacije (izbacivanja sperme).
S ovim promjenama u spolnim organima povezane su i vane promjene u izgledu tijela. Dlake poinju rasti na licu, po rukama i nogama,
ispod pazuha, oko spolnog uda i monji, a kod
nekih djeaka i po grudima i leima. Na licu
se dlake najprije pojavljuju iznad gornje usne
i na obrazima, a zatim se ire na bradu i vrat. S
poveanjem grkljana glas postaje dublji i ton od
visokog postaje nizak, pa se kae da glas mutira. Mijenja se i koa, koja postaje masnija i neista. To moe dovesti do nastanka akni
problematine koe kod koje se u porama stvara masnoa. Naposljetku, mijenja se cjelokupni
izgled tijela jer jaaju miii nogu i ruku, a ramena se ire.

Od djevojice do ene

Pubertet u djevojica oituje se razvojem grudi i pojavom mjesenice (menstruacije), tj. mjesenog krvarenja sluznice maternice. Kad jajnici (ovariji) ponu stvarati zrela jajaca, iz njih
se lue estrogen i progesteron. Ovi hormoni
zajedno dovravaju razvoj reproduktivnih organa u djevojica. Sada su jajovodi spremni poslati jajaca u maternicu.
Svakog mjeseca je stijenka maternice spremna prihvatiti oploeno jajace. Ako se ono ne
ugradi u maternicu, sluznica bogata krvlju
izlazi van kao menstrualno krvarenje. Rodnica
je spremna prihvatiti spermu. U prvih nekoliko
mjeseci puberteta jajaca nisu ba savrena i
dovoljno zrela da bi dolo do oplodnje. Kao da
je mlado tijelo djevojice svjesno da jo uvijek
nije spremno za trudnou.
Kod djevojica ne dolazi do promjene glasa
tijekom puberteta, ali zato dolazi do maljavosti.
Meutim, dlake uglavnom rastu samo ispod pazuha i oko spolovila. Otprilike u 30% djevojica
maljavost se javlja prije rasta grudi. Maljavost u
pubertetu uzrokuju androgeni, tzv. muki spolni
hormoni, ali kod djevojica se zbog estrogena
maljavost drugaije oituje nego kod djeaka.
Grudi se poveavaju i pripremaju za stvaranje mlijeka. U poetku je rast grudi esto nejednolik, pa je jedna dojka malo vea i zaobljenija, ali ova se razlika gubi u adolescenciji.
Istodobno se stvara masno tkivo na licu, trbuhu, bedrima i stranjici pa tijelo poprima zaobljen oblik. I naposljetku, koa dobija lagani sjaj
i svilenkast izgled.

DRVO ZNANJA

AIDS i zaraza HIV-om

C Freddie Mercury, voa rock grupe Queen,
umro je od AIDS-a 1991. godine. Njegova je
smrt privukla pozornost svih medija, koji su
razotkrili svu tragediju ove bolesti pred milijunima njegovih oboavatelja irom svijeta.

nopathy Associated Virus), jer je bio povezan s

nateenim limfnim lijezdama na vratu, pod
pazuhom i na preponama.
Ameriki znanstvenici su svoje otkrie nazvali HTLV III. (Human T-cell Lymphatrophic
Virus III) zbog naina na koji ovaj virus napada stanice ljudskog tijela. Nakon odreene pometnje oko naziva virusa i pitanja tko ih je
prvi otkrio, pokazalo se da se radi o istovjetnim virusima. Naposljetku su ga nazvali HIV
(engl. Human Immunodeficiency Virus), virus humane imunodeficijencije.

Bob King/Redferns

Istraivanje HIV-a

egdje oko 1980. godine lijenici u sjevernoj Americi i Europi opazili su lagani porast broja oboljelih od jedne nove,
tajanstvene bolesti. Oboljeli se vie nisu mogli
obraniti od mikroorganizama. Podlijegali su
raznim infekcijama, kao na primjer upali plua, te bi umirali.
Oboljeli nisu bili roeni s tom boleu, ve
su je, kako se inilo, nekim putem dobili. Da
sve bude jo zagonetnije, radilo se o bolesti koja se nije oitovala kao jedna jedina bolest, ve
kao karakteristian skup simptoma, stanja i infekcija. Izgledalo je kao da je njen glavni uinak
slabljenje ili nestanak imuniteta organizma.
U medicini se skup simptoma i bolesti koji
se zajedno javljaju naziva sindrom. Tako je
ova nova bolest nazvana AIDS (Acquired Immune Deficiency Syndrome) ili sida (franc. Syndrome DImmuno-Dficience Acquise), a znai sindrom steenog nedostatka imuniteta.

Prve slubene dijagnoze AIDS-a postavljene

su u SAD-u 1981. godine. Sudei po nainu
na koji se bolest irila i po nekim drugim imbenicima, lijenici i znanstvenici su posumnjali da je njen uzronik neka vrsta virusa.
Negdje oko 1983. godine istraivai u SAD-u
i Francuskoj otkrili su viruse za koje su sumnjali da uzrokuju AIDS. Ekipa francuskih znanstvenika nazvala je svoj virus LAV (LymphodeV HIV napada bijele krvne stanice
imunolokog susta va ljudskog orga nizma, gdje se i
umnoava. Na ovoj
slici, pod velikim
poveanjem, vide
se djelii virusa
unutar napadnute
krvne stanice.

Prof Luc Montagnier, Institut Pasteur/CNRI/SPL

Otkako je 1981. godine zabiljeen

prvi sluaj AIDS-a, zbunjenost i
pogrena tumaenja vezani uz ovu
bolest prouzroili su neopisivu
tetu. Da bismo to sprijeili,
moramo imati tone i pouzdane
informacije.

Povremeno se mogu uti izjave da HIV ne uzrokuje AIDS. Neki kau da je virus sluajno
prisutan kod ljudi koji dobiju AIDS ili da se
iz nekog nepoznatog razloga stvaraju i HIV i
AIDS. Pa ipak, veina znanstvenika i lijenika
vjeruje da je HIV uzronik AIDS-a.
Poetkom 80-tih godina ovog stoljea poelo
je intenzivno istraivanje HIV-a, pa je on postao jedan od najsvestranije prouenih virusa. Znanstvenicima je do podrobnosti poznata njegova
graa te su izradili shematski prikaz njegovih
gena. Otkrili su da ne postoji samo jedna, ve
vie varijanti HIV-a. One se redovito mijenjaju
pa dolazi do pojave razliitih sojeva virusa,
zbog ega je teko pronai cjepivo.

Virusi i HIV

Virusi su najjednostavniji oblik ivota. Na

povrini ne veoj od glave pribadae mogu se
smjestiti milijuni virusa. Virusi uzrokuju mnoge bolesti, primjerice zaunjake, ospice, prehlade i gripe. Jezgru tipinog virusa ini DNK

29

AIDS I ZARAZA HIV-OM

St. Marys Hospital Medical School/SPL: Dr. Brian

C Presjek koe
pokazuje Kaposijev
sarkom. Vanjski sloj
koe je obojen u
crveno, a unutarnji
sloj (sivo-bijelo)
pokazuje veliki broj
krvnih ila (crvene
tokice), to je
kara kteristino za
ovu vrstu raka koe.
Lezije (rane) na koi
(na umetnutoj slici),
koje izobliuju sto palo, javljaju se kao
posljedica ove
bolesti.

deoksiribonukleinska kiselina. Ona odreuje

grau gena virusa kemijskih kodova na temelju kojih se stvaraju drugi jednaki virusi. Jezgra
DNK je obavijena raznovrsnim molekulama
bjelanevina, koje nalikuju na mozaik. Pa ipak,
virus se ne moe umnoavati sam od sebe; za
to mu je potrebna iva stanica, na primjer neka stanica ljudskog tijela, koja e mu sluiti
kao domain. Virus ulazi u stanicu-domaina,
svoje vlastite gene dodaje genima stanice te otima kemijski mehanizam stanice kako bi napravio na stotine ili ak na tisue kopija samoga
sebe. Ovi virusi zatim ubijaju stanicu-domaina, ulaze u novu stanicu, i tako redom.
HIV je neobian virus po tome to spada u
skupinu virusa nazvanih retrovirusi. Oni u svojoj jezgri nemaju DNK. Umjesto toga sadre
RNK, tj. ribonukleinsku kiselinu. Unutar stanice-domaina RNK se najprije pretvara u
DNK, a potom se ta DNK koristi kao kd za
izgradnju daljnjih virusa.

Ako ga usporeujemo s drugim virusima,

HIV se relativno teko prenosi. Ne moe dugo preivjeti izvan tijela, podalje od topline i
tekuina, pa se stoga ne moe iriti zrakom.
To znai da se ljudi ne mogu zaraziti HIV-om
udiui zrak. U normalnim okolnostima HIV
se ne prenosi kaljem, kihanjem, niti ga prenose insekti kao to su muhe i komarci, a ne
moe se iriti ni zajednikom uporabom runika, jedaeg ili drugih kuanskih pribora.

Kako se prenosi HIV

Tri su glavna naina prenoenja HIV-a, a svaki od njih ukljuuje razmjenu krvi ili tjelesnih
tekuina. Ljudi se mogu zaraziti ovim virusom kada krv ili tjelesna tekuina (npr. sperma) zaraene osobe doe u dodir s njihovom
krvlju ili tjelesnim tekuinama u njihovu tijelu. Dakle, jedan nain prenoenja HIV-a je
spolni kontakt. To ukljuuje heteroseksualni i
homoseksualni spolni odnos, oralni i analni seks.

Department of Medical Photography, St Stephens Hospital, London/SPL

30

C Kao posljedica
AIDS-a, na jeziku se
esto pojavljuju afte i vlasasta leuko plakija. Aftoza se
oituje kao bijele
krpice na jeziku, a
leukoplakija kao
bijeli, rebrasti vrijed du ruba jezika.

Virus se prenosi s jednog na drugog partnera

putem tjelesnih tekuina. To je najuobiajeniji nain irenja zaraze ovim virusom.
Drugi nain irenja HIV-a je kada se on prenosi sa zaraene majke na njeno neroeno dijete. Virus moe ui u krv djeteta prije njegova
roenja, jo dok se razvija u majinoj utrobi, ili
za vrijeme poroaja.
Trei nain zaraze HIV-om je putem krvi ili
krvnih derivata, obino putem injekcije. Najee se radi o ovisnicima koji zajedniki koriste igle, price i pribor. Dok se dobrovoljni
davatelji krvi jo nisu testirali na HIV, neki su
se ljudi zarazili primajui zaraenu krv. Danas
se u mnogim zemljama krv dobrovoljnih davatelja temeljito provjerava kako bi se sprijeilo irenje HIV-a putem transfuzije. Pa ipak,
virus se moe prenijeti uporabom nesterilizirane igle ili price koju je ve koristila osoba
zaraena ovim virusom.

HIV u ljudskom tijelu

HIV napada odreene vrste bijelih krvnih stanica, koje su dio imunolokog sustava ljudskog
tijela. Kad imunoloki sustav pone slabiti,
bijele krvne stanice vie ne mogu obavljati
svoju zadau obrane od bolesti i njihovih uzronika. Mikroorganizmi koji bi inae brzo bili
odstranjeni iz tijela, sada preuzimaju vlast i
umnoavaju se. Bolesti i simptome AIDS-a ne
izaziva sam HIV, kao to je inae sluaj s ostalim virusnim bolestima; umjesto toga, bolesti
i simptomi se razvijaju zbog toga to se gubi
imunoloka otpornost organizma koji vie nije u stanju boriti se protiv infekcije.
HIV je neobian virus i zbog toga to se njegovi glavni uinci neko vrijeme uope ne osjeaju obino proe pet do deset godina od ulaska
virusa u tijelo. Na primjer, kad se neka osoba
zarazi HIV-om, ovaj se virus pone ubrzano umnoavati. Moe ga se nai u krvi i tekuinama
koje protiu mozgom i kraljeninom modinom. Meutim, u ovoj fazi ta osoba naizgled

DRVO ZNANJA
nije bolesna ili e imati simptome poput lagane
gripe mrcat e, imat e povienu temperaturu, svrbe po koi, nateene lijezde ispod
pazuha ili este glavobolje. Ovi e se simptomi pripisivati prehladi ili nekom virusu koji
upravo vlada.
Ovi simptomi, zajedno s visokom razinom
HIV-a u tijelu, obino nestaju nakon nekoliko tjedana. Osoba se zatim dobro osjea. Virus je jo uvijek prisutan u tijelu, ali ne pokazuje nikakve simptome. U ovom razdoblju zaraena osoba moe i ne znajui prenijeti virus
drugoj osobi. Na kraju, moda ak i mnogo
godina kasnije, HIV e prouzroiti teko i nepovratno oteenje imuniteta. Tada nastupa AIDS.

V Jedna od naja losnijih skupina

oboljelih od AIDS-a
su djeca koja su se
zarazila bilo u majinoj utrobi ili
transfuzijom krvi
odnosno krvnih
produkata koji nisu
bili testirani na pro tutijela HIV-a.

Abraham Menashe/SPL

to HIV ini organizmu

Do odreene mjere se ovo isto dogaa i kada HIV ue u tijelo. Imunoloki sustav stvara
protutijela za HIV. U ovoj fazi testiranje krvi
i krvnih derivata moe pokazati je li osoba zaraena HIV-om. Test ne otkriva sam virus, ve
prisutnost protutijela za taj virus u ljudskom organizmu. Ako protutijela postoje, kae se da
je test pozitivan (odatle naziv HIV pozitivan
odnosno seropozitivan), to znai da u organizmu
postoje virusi.

Alexander Tsiaras/SPL

Kako bi se otkrilo na koji to nain HIV napada

imunoloki sustav organizma provode se mnoga istraivanja, ali svi detalji nisu posve jasni jo
ni sredinom 90-tih godina ovog stoljea.
Meutim, ono to je poznato jest da virus napada nekoliko razliitih vrsta stanica u ljudskom tijelu. Meu njima se nalaze i bijele krvne stanice, koje se zovu pomoniki limfociti
T4, kao i ostale stanice imunolokog sustava
koje inae sudjeluju u obrani organizma od
virusa, bakterija i drugih mikroorganizama.
Kad bilo koji uzronik bolesti ue u ljudsko
tijelo, imunoloki sustav u pravilu stvara specijalne molekule, nazvane protutijela, koje e
se boriti protiv mikroroganizama. Protutijela se
zadravaju u krvi i tjelesnim tekuinama, hvataju
mikroorganizme ili ih na neki drugi nain onesposobljavaju i onemoguuju njihovo djelovanje.

C Zdravstveni tehniar priprema uzorke krvi za testiranje

kako bi se utvrdilo
sadri li krv protutijela za HIV. Prije
otkria (1985. godine) ovog testa postojao je rizik da se
osobe zaraze HIV-om
putem transfuzije
krvi. Danas se u
veini zemalja svijeta sva krv dobro voljnih davatelja
testira i ne primaju
se seropozitivni
uzorci krvi. To je
razlog da je danas u
zapadnim zemljama
rizik od zaraze
HIV-om putem
transfuzije krvi
zanemariv.
Naalost, to nije
svugdje tako. U
Africi, gdje su HIV i
AIDS najei,
nedostatak novca
za financiranje
testiranja krvi svih
dobrovoljnih
davatelja znai da
se irenje zaraze
HIV-om putem
transfuzije krvi i
dalje nastavlja.

Jedan od najranijih znakova infekcije HIV-om

je bezbolno poveanje limfnih vorova. Limfni vorovi na vratu, pod pazuhom i na preponama postaju nateeni i mekani. Ova faza
razvoja HIV-infekcije naziva se PGL (Persistent Generalized Lymphadenopathy), perzistirajua
generalizirana limfadenopatija (odatle je potekao i naziv LAV za prvotni virus). To znai da
se imunoloki sustav poeo boriti.

Bolesti AIDS-a

Kod nekih ljudi dolazi do postupnog razvoja

raznih bolesti, a kod nekih se to dogaa u
svega par godina. Moe doi do raznih infekcija koe i sluznica, npr. do aftoze i herpesa.
Tijelo moe podlei infekcijama kao to su upala plua i tuberkuloza, infekciji i oteklinama mozga (meningitis ili encefalitis). Takve otekline
(edemi) mogu prouzroiti smetenost ili psihike
probleme. Moe doi do poremeaja vida, proljeva odnosno probavnih smetnji te poremeaja
vezanih za gruanje krvi, kao to su prekomjerne modrice. Ostali karakteristini zdravstveni
problemi su rak, npr. Kaposijev sarkom, koji
stvara rane na koi. Kako protjeu tjedni i
mjeseci, bolesnik ulazi u posljednju fazu AIDS-a,
kada tijelo preplavljuju najraznovrsnije bolesti.

Lijeenje

Budui da su i lijenici i bolesnici stekli iskustvo vezano za ovu bolest, dolo je do velikih
poboljanja u njezi bolesnika, kao i u lijeenju
bolesti i infekcija povezanih s AIDS-om. Na
primjer, neke vrste upale plua koje veemo
za AIDS moemo lijeiti raznim lijekovima i
antibioticima. Rane koje nastaju uslijed Kaposijevog sarkoma ublaavaju se radioterapijom (radijacija odnosno zraenje ili lijeenje rendgenskim zrakama). Meutim, jo uvijek nema
izljeenja. Ne postoji niti cjepivo (imunizacija) kojim bi se sprijeilo obolijevanje i irenje
HIV-a, kao to postoji cjepivo protiv djeje paralize, ospica i slinih bolesti. Prvi lijek koji se
upotrebljavao u lijeenju infekcije HIV-om je
zidovudin (prije nazivan azidotimidin ili AZT).
On je u uporabi od 1987. g., a nakon njega je
otkriveno jo nekoliko lijekova koji imaju slino
djelovanje. Radi se o lijekovima koji djeluju na
virusni enzim, reverznu transkriptazu, koji je virusu neophodan da nakon ulaska u stanicu, iz svoje RNK napravi DNK. No uspjeh u lijeenju

31

AIDS I ZARAZA HIV-OM

C irom svijeta
pokrenute su kam panje za podstica nje sigurnog seksa.
U Velikoj Britaniji,
Ministarstvo za
zdravstveno
prosvjeivanje
promie ideju:
AIDS Siguran si
onoliko koliko to
eli biti. Poruka
ispod ovog poznatog postera glasi:
Prezervativ e ti
pomoi da se ne
zarazi HIV-om,
virusom koji
uzrokuje AIDS. I
zato, neka te nikada
ne bude stid rei
svom deku da ga
koristi.

Health Education Authority

navedenim lijekovima bio je relativno skroman.

Meutim, od 1996. godine. biljee se prvi znaajniji uspjesi u lijeenju infekcije HIV-om. Naime pojavljuju se novi lijekovi koji, djelujui na
virusni enzim koji nazivamo proteaza, onemoguavaju umnoavanje HIV-a. Takoer postaje jasno da je potrebno primijeniti vie lijekova da bi se izbjegla pojava virusa otpornih
na lijekove. Pojedina su istraivanja pokazala
da se primjenom jednog inhibitora proteaza i
dva inhibitora reverzne transkriptaze koliina
virusa u krvi moe smanjiti na nemjerljivu razinu u gotovo 90% zaraenih osoba. Nadalje,
takoer postaje jasno da primjenom trojnog
lijeenja znatno produljujemo ivot osobama
koje su ve oboljele od AIDS-a. No vano je
naglasiti da je jo prerano govoriti o izljeenju i
da je navedeno lijeenje relativno skupo.

Spreavanje irenja zaraze

Kada je AIDS po prvi put prepoznat kao bolest, poele su se iriti mnoge netone tvrdnje
Danas znamo da se HIV-om moe zaraziti bilo tko. Mladi i stari, homoseksualci i heteroseksualci, crnci i bijelci, mukarci i ene; virus
moe napasti svakoga ako za to postoje uvjeti.
Vano je uputa li se odreena osoba u visokorizine aktivnosti, odnosno spada li u visokorizine skupine. Pod visokorizinim aktivnostima podrazumijevaju se narkomanija zbog
razmjenjivanja prica), te esto mijenjanje seksualnih partnera odnosno spolni odnosi bez zatite (bez koritenja prezervativa).
Svatko moe smanjiti rizik zaraze HIV-om
ako izbjegava ovakve visokorizine aktivnosti.
To znai da nee uzimati droge i da e se uputati u siguran seks. Seks e postati sigurniji

kada se koristi prezervativ i kada se smanji broj

seksualnih partnera. Takoer je vrlo vano znati to je mogue vie o seksualnoj prolosti
partnera, zbog toga to je najvei problem taj
to moe protei mnogo godina od zaraze
HIV-om do pojave AIDS-a. Cijelo to vrijeme osoba zaraena HIV-om moe biti u dobroj formi
i izgledati zdrava, pa nee niti biti svjesna da

ima virus, a ipak e moi prenositi virus dalje

drugim osobama. HIV se moe nai u slini, ali
se smatra da se ne prenosi obinim ljubljenjem.

Porijeklo HIV-a

Odakle potjee HIV? O tome postoje mnoge ivopisne, ali malo vjerojatne teorije na primjer,
da potjee iz svemira, ili da ga je izumio sam
ovjek ali mu je pobjegao iz laboratorija. Virusi
slini HIV-u, poznati pod kraticom SIV (Simian Immunodeficiency Viruses), mogu se nai u ovjekolikih i ostalih vrsta majmuna. Smatra se
da se HIV moda razvio iz ovih vrsta virusa
kao posljedica pokusa na krvi i organima majmuna, ili iz tradicionalnih obreda koji su zadrali
razne oblike rtvovanja.
Genetske analize i prouavanja o tome kako
se HIV irio govore da je ovaj virus mlai od
100, a stariji od 20 godina. Moda se pojavio
kod neke male, zabaene skupine ljudi prije
mnogo godina, a proirio se tek s ekspanzijom
putovanja po cijelom svijetu. Tono je, meutim,
da su sve to samo nagaanja.

Prijetnja zdravlju
irom svijeta

Sigurno je, meutim, da AIDS predstavlja najveu prijetnju zdravlju irom svijeta. Do ranih 90-tih godina ovog stoljea strunjaci su
procijenili da je vie od 10 milijuna ljudi zaraeno HIV-om. Svjetska zdravstvena organizacija predvia da bi taj broj do 2000. godine
mogao dosei 40 milijuna. Statistiki, u SAD-u
je 1991. godine od AIDS-a dnevno umiralo 120
ljudi.
Iako su neka podruja ugroenija, kao na
primjer Sjeverna Amerika, Karipsko otoje, sredinja Afrika i jugoistona Azija, ova je bolest
pogodila gotovo sve zemlje svijeta. Budui da e
velika veina zaraenih HIV-om dobiti AIDS,
koji nee preivjeti, ova bolest ima iznimno visoku
cijenu izraenu u ljudskim ivotima i ukupnim sredstvima koja su u vezi s njom utroena.
Trenutano je jedino oruje protiv HIV-a
znanje. Znanje odakle virus dolazi i kako se
iri. Budui da su znanstvenici jo uvijek u potrazi za lijekom, jedino to nam preostaje je
da promijenimo navike i izbjegavamo visokorizino ponaanje.

V Ovim se posterom upozorava da

se HIV ne prenosi
samo spolnim
odnosom, ve i
meu narkomanima
koji koriste price
onih koji su ve
zaraeni HIV-om.

Health Education Authority

32

Ropstvo

DRVO ZNANJA

U proteklih je 5000 godina ropstvo

postojalo u skoro svim ljudskim
zajednicama. Meu poznate
primjere robovlasnikih drava
ubrajamo staru Grku i Rim, a
u novije doba obje Amerike.

Wilberforce House, Kingston Upon Hull City Museum

opstvo oznaava odnos u kojem je jedan ovjek vlasnitvo drugog ovjeka,

grupe ljudi ili institucije, primjerice dvora ili hrama. Drugim rijeima, robovi su imovina, kojima slobodno, po svojoj volji raspolau
njihovi gospodari. U mnogim su drutvima robovi i sluge stekli neka prava, ali su im esto
uskraivana ba ona najosnovnija primjerice, pravo na izbor branoga druga, pravo na
odluivanje o sudbini vlastite djece te pravo
na uivanje u plodovima svojega rada.
Povijesno gledano, ropstvo je nijekanje ljudskosti koja je zajednika vlasniku i vlasnitvu. ak
su i mislioci, od Aristotela nadalje, bili skloni sma-

J L Charmet

V Ovaj oglas nudi to na prodaju, to u

najam riu, igle, pribadae, knjige, vrpce,
konja i: ljude. Letak se pojavio u svibnju
1829. Na njemu su navedena imena robo va, njihova starost i kvalifikacije.

stala sposobna proizvesti viak vrijednosti, zbog

ega je postalo i mogue i unosno drati druge ljude u podlonosti. (Ako svaki ovjek proizvodi tono toliko koliko mu je potrebno za
vlastito preivljavanje, dranje robova ne donosi vlasniku nikakvu korist.) Sve velike religije, pa meu njima i kranstvo i islam, snoljivo su se odnosile prema ropstvu. injenica
je da su mu se, sve do razvoja humanistikih
ideja u doba prosvjetiteljstva, protivili tek malobrojni filozofi.

Robovski rad

J L Charmet

ZV Robove ukrca vaju na brodove

smrti koji e ih
prebaciti u Ameriku.
U jednom takvom
brodu, britanskom
Brookeu , svaki je
ovjek za etrdesetdnevno putovanje
dobio prostor od
1,80,1650,7 metara. Naravno, mno gi su robovi pomrli
to na putu, to
po dolasku.

trati robove odvojenom i niom biolokom vrstom. U stvarnosti su, meutim, ljudi dopadali
ropstva zato to su bili zarobljeni u ratu, ili zato
to su su ih oteli lovci na robove. Od ostalih bismo razloga mogli navesti kanjavanje zbog
zloina i siromatvo, jer je strah od gladi esto
tjerao roditelje da prodaju svoju djecu u ropstvo,
a povremeno ak i pojedince da se i sami dobrovoljno daju u ropstvo.
ini se da je ropstvo staro koliko i civilizacija, te da se pojavilo im je neka zajednica po-

Iako ropstvo nalazimo u veini ljudskih zajednica, njegova se vanost od prilike do prilike prilino razlikovala. Gdje su robovi bili
poglavito kuna posluga, njihovo je postojanje
razmjerno malo utjecalo na organizaciju drutva,
a odnos je prema njima, openito govorei, bio
prilino dobar. Meutim, u drutvima gdje se
robovski rad primjenjivao u velikim razmjerima za proizvodnju prodajnih kultura ili
kopanje plemenitih metala robovi su bili
tjerani na teak rad i na njih se budno pazilo.
Postojanje te vrste proizvodnoga ropstva utjecalo je na itavu narav takvoga drutva.

33

34

ROPSTVO
V Kuni rob
prikazan na rim skom mozaiku.

Michael Holford

C Mnogi afriki
robovi nikada nisu
stigli do obale.
Kad od gladi nisu
mogli dalje, ostav ljali bi ih da skapa ju. Neka su se
afrika plemena
pretvorila u
posrednike, pa su
hvatala pripadnike
drugih plemena i
mijenjala ih za
europsku robu.

su se tako stvorile nezaposlene gradske mase,

karakteristine za ivot samoga Rima. Odnos
prema rimskim robovima znatno je ovisio o
mjestu i vremenu, ali za vrijeme carskog (za
razliku od republikanskog) razdoblja, njihovi
su se radni uvjeti stalno popravljali, a sve im
je vei broj vlasnika darivao slobodu. Takvu
su politiku poticali rimski zakoni, ali su i osloboenik i njegovi potomci ipak bili duni kroz
jo tri narataja obavljati neke poslove za svoje bive vlasnike.

Mansell Collection

X Plantaa pamuka na rijeci Mississippi. Industrijska

je revolucija u
Britaniji stvorila
golemu potranju
za amerikim
sirovim pamukom.
Robovski je rad
bio idealan za
uzgoj te kulture,
jer je ona traila
malo znanja i
puno znoja.

Nestaica

U kasnom razdoblju Carstva, kad su vojske

prestale osvajati nove zemlje, dotok je robova
presahnuo. Budui da je sredinja vlast stalno
slabila, a stanovnitvo postajalo sve ovisnije o
zatiti mjesnih gospodara i zemljovlasnika, i
slobodno i neslobodno stanovnitvo poelo se
pokmeivati, to jest postajati vezano za zemlju i optereeno mnogim obvezama i davanjima,
ali je pritom ipak zadralo mnoga bitna prava.
Ropstvo u srednjem vijeku nije naglo nestalo pa tako popis, takozvani Domesday iz
1086., govori da su u to doba robovi u Engleskoj
inili itavih deset posto puanstva. Ropstvo se
u Europi u velikim razmjerima ponovno pojavilo tek prilikom irenja Otomanskog carstva na Balkanu. U 1440-im godinama, poslije
portugalskih istraivakih putovanja du zapadne obale Afrike, u Europu su stigli i prvi crni
robovi.

Library of Congress

Strahote

I stara Grka i stari Rim bili su robovlasnika drutva. U Ateni su ljudi bili veinom
poljodjelci s jednim do dva roba po obitelji, s
kojima su zajedno radili u polju, tako da se
teko moe tvrditi da im je bilo gore nego slobodnim radnicima. Ipak su basnoslovno bogati
rudnici srebra u Laureumu jedino zaista veliko poduzee u itavoj Grkoj predstavljali
znaajnu iznimku. Pod zemljom je radilo preko 30.000 robova, i to u najopasnijim i najnezdravijim uvjetima.

Jo veu ulogu robovski je rad igrao u Rimskom Carstvu. Rimske pobjede i osvajanja stvarale su stalan dotok zarobljenika, i ropstvo je utjecalo na ivot na svim razinama. Robovi su bili
kuni sluge, obrtnici i privatni uitelji, a za vrijeme Carstva robovi i osloboenici obnaali su
sve dravne slube. Na niem nivou, robovskim
su se radom u velikim razmjerima proizvodile
masline, groe i ostale kulture namijenjene
tritu. Zbog toga su, izmeu ostalog, sitni seljaci i slobodni radnici bili otjerani sa zemlje, pa

Strahote trgovine robovima, koju su provodili

Europljani, dobro su znane. Meutim, oni u tome nisu bili usamljeni. Jo mnoga stoljea prije nego to su Europljani i stupili na tu scenu,
afriki su se narodi meusobno porobljavali,
a Arapi su na istonoj obali masovno otpremali crno roblje u Aziju. Ba kao i Arapi, i
Europljani su rijetko kada prodirali u unutranjost, nego su se oslanjali na afrike posrednike koji su hvatali robove i dovodili ih na
prodaju u luke na zapadnoj obali.
Od 16. stoljea nadalje, nezasitna amerika
potranja za radnom snagom pretvorila je zapadnoafriku trgovinu robljem u velik posao.
Rudnici srebra u Junoj Americi, plantae kave u Brazilu i polja eerne trske na Karibima
traili su mnogo vie radnika no to ih je moglo dati odumirue domorodako puanstvo, i
zbog toga se, da se zadovolji potranja, razvila

DRVO ZNANJA

35

Victoria & Albert Musem

TROKUT TRGOVINE
ROBLJEM

podruja u kojima su se hvatali robovi

trokutna trgovina. Europski su kapetani u

zapadnoj Africi razmjenjivali predmete za ljude;
robove bi potom prevozili preko Atlantika, gdje
bi ih prodavali za amerike proizvode koje su dalje prodavali u Europi.

U okovima

Ta je trgovina bila izvanredno unosna. U Britaniji je, na primjer, obogatila Bristol, Liverpool,
Lancaster i druge luke na zapadnoj obali. I jo
ire, bogatstvo i aktivnost koju je ona stvorila
dali su jak poticaj europskom gospodarstvu. Cijenu tog bogaenja i razvoja platili su milijuni
Afrikanaca u okovima vjerojatno ih je tijekom
stoljea bilo i itavih deset milijuna koji su
morali podnijeti dug prelazak preko Atlantika
u skuenim i nezdravim uvjetima, pri kojima
je visoka smrtnost bila upravo neizbjena.
Oni koji su preivjeli put u Novi Svijet postajali su dijelovima golemog proizvodnog stroja, pa su kuluili na poljima ili pod zemljom, a
nou bi ih zakljuavali da ne pobjegnu ili da
se ne okrenu protiv svojih gospodara i nadglednika. Ve sam njihov broj u nekim su
dijelovima Kariba tvorili i do 90% puanstva
natjerao je njihove ustraene vlasnike da im
nametnu brutalnu stegu, a injenica da su bili
drukiji to jest crni u psiholokom je smislu
olakala odnos prema njima kao prema biima koja ba i nisu sasvim ljudska. Kao i uvijek, i ovdje je odnos prema kunim robovima
bio razmjerno dobar, ali se ak i vlast dobrih
gospodara u krajnjem izvodu temeljila na sili.
to su o tome mislili sami robovi bilo je oi-

C Robovi na britanskom karipskom

otoku Antigui 1823.
Da bi vlasnici vratili
uloeno, eerane
u kojima su radili
robovi morale su
raditi od jutra do
sutra.

Granville Sharp, vodea linost britanskog abolicionistikog pokreta,

spaava roba od njegova gospodara. Status roba kojeg je u
Englesku njegov vlasnik doveo s
kolonijalne plantae bio je u 18.
stoljeu predmet mnogih rasprava.
Tek je 1772. utvreno da ropstvo
ne moe postojati pod engleskom
jurisdikcijom.
Toussaint Louverture za sebe je
tvrdio da je potomak afrikoga
poglavice. On je 1793. podigao
ustanak u Saint-Domingueu (Haiti),
a sebe proglasio Bonaparteom od
Saint-Dominguea.

to iz njihovih povremenih ustanaka i estog

bjeanja.
Tijekom 18. stoljea napredna se misao u
Europi okrenula protiv ropstva, ali su ga branili moni skriveni interesi. Godine 1772. donesena je pravna odluka da u Engleskoj ne moe biti ropstva, te da rob postaje slobodnim ve
samim stupanjem na britansko tlo. Ropstvo se,
meutim, neometano nastavilo u britanskim
karipskim kolonijama, gdje je proizvodnja eera stvarala silna bogatstva. Negdje 1780-ih
godina William Wilberforce (1759.1833.)
je pokrenuo kampanju za obustavljanje trgovine robljem, a u Karibima su se osjetile ideje
Francuske revolucije, napose kad su robovi
pod vodstvom Crnog Napoleona Toussainta
Louverturea (1743.1803.) uspostavili nezavisnu republiku iz koje e se kasnije razviti
Haiti.

Britanska zabrana

Godine 1807. Wilberforceu je uspjelo uvjeriti Parlament da u granicama Britanskog Imperija zabrani trgovinu robljem. Potom je krenuo
u uporne napade na samo ropstvo, koje je napokon ukinuto 1834. godine. Pritom su vlasnicima isplaene znatne odtete zbog gubitka
imovine. Za Engleskom je 1848. pola i Francuska. Britanski je utjecaj u novim latinskoamerikim republikama doveo do ukidanja trgovine robljem, a potom i samoga ropstva, iako
je Brazil sve do 1888. ostao robovlasnikom
dravom.

Cliche Machette

Michael Holford

Z Britanski trgo vinski trokut sa

zap. Afrikom i Amerikom. Trgovina robovima na istonoj
obali Afrike bila je
u rukama Arapa.

KLJUNE GODINE
73.71. pr.Kr.

Ustanak robova pod Spartakovim

vodstvom

oko 1500.

Poetak transatlantske trgovine robljem

1772.

Presuda lorda Mansfielda: rob koji stupi

na englesko tlo stjee slobodu.

1793.

Toussaint Louverture postaje voa Haitija

1807.

U Britaniji i SAD zabranjena trgovina

robljem

1834.

Britanija ukida ropstvo na Karibima

1848.

Francuska ukida ropstvo

1861.

Ropstvo ukinuto u Indiji

1861.1865.

Ameriki graanski rat

1863.

Osloboenje robova u dravama

Konfederacije

1865.

U Sjedinjenim Dravama zabranjeno

ropstvo

1962.
Ukinuto ropstvo na Arapskom poluotoku

ROPSTVO

Krize

Pitanje mogu li se ti teritoriji primiti u Ameriki Savez kao robovlasnike drave izazvalo
je itav niz politikih kriza te na Sjeveru dovelo do uspona abolicijskog pokreta (pokreta
za ukidanje ropstva). To je opet izazvalo podjednako estoku reakciju na Jugu. Iako su se
prije prema postojanju ropstva odnosili apologetski, to jest branili ga kao nuno zlo, Junjaci su sad tu svoju specifinu instituciju
poeli hvaliti kao neto samo po sebi dobro, te
je opravdavati navodnom manjom vrijednou
crnaca te otmjenou i aristokratizmom za koje su tvrdili da resi njih Junjake.
Junjake tvrdnje da su robovi zadovoljni
svojim ivotom pobijao je, meutim, itav niz
povremenih ustanaka i, jo uvjerljivije, veliki broj
bjegunaca koji su pomou podzemne eljeznice tajnoga kanala u rukama abolicionista
uspijevali stii do Kanade i do slobode.

Sukob

Picturepoint

Taj sve vei raskol izmeu Sjevera i Juga odraavao se i u amerikoj politici, u kojoj je Republikanska stranka zauzela otar proturobovlasniki stav. Njezin je predsjedniki kandidat
bio Abraham Lincon, koji je obeao da e zaustaviti irenje ropstva, ali da ga nee ni pokuati ukinuti ondje gdje ve postoji, ako ni zbog
ega drugog a ono stoga to Ustav ne doputa
predsjedniku da se uplie u unutranje ureenje pojedinih drava.
Pa ipak, kad je Abraham Lincoln 1860. izabran za predsjednika, veina se robovlasnikih
drava osjetila isuvie ugroenima a da bi ostala
u Uniji, pa su se zbog toga odcijepile (secesionirale) i stvorile vlastitu uniju, znanu pod imenom Konfederacija. Taj je korak pokrenuo dugo i krvavo previranje na kontinentu.
Lincoln je to odcjepljenje proglasio protuzakonitim, a arke koje su potom uslijedile dovele su
do Amerikog graanskog rata (1861.1865.).

CX Godine 1910. (lijevo) crni Amerikanci

na Mississipiju nastavljaju sluiti Kralju
pamuka. Mnogi su crnci otkrili da se i
dugo nakon pravnog osloboenja nastav lja ekonomsko ropstvo. Osloboeni rob na
francuskim Karibima slavi svoju slobodu
1792. (dolje).

Formalno gledano, taj se rat nije vodio oko pitanja ropstva, ali je Lincoln ipak 1863. obznanio Proklamaciju o osloboenju kojom je oslobodio sve robove u Konfederaciji, a opravdao
ju je kao izvanrednu mjeru. Nakon pobjede sjeverne Unije, ropstvu je odzvonilo ne samo u
Konfederaciji nego i u lojalnim junjim dravama. Godine 1865. ropstvo je posebnih
amandmanom ukinuto na itavom podruju
Sjedinjenih Drava.

Ropstvo danas

Do 20. stoljea ropstvo je nestalo iz najveeg

dijela svijeta. Ipak je ono u nekim dravama
ostalo prihvaenom institucijom, i to napose
na Arapskom poluotoku, gdje nije ukinuto
sve do 1962. godine.
U nekoliko izrazito zaostalih podruja ropstvo se uspjelo odrati sve do 1970-ih, a neki
oblici bliski ropstvu (primjerice prisilni rad
dunika) nisu sasvim uklonjeni ni do dananjega dana.
V U nekim dijelo vima svijeta moda
jo postoji ropstvo.
Na ovoj su slici iz
1960-ih robovi to
ih otpremaju na
dvor kralja Saudske
Arabije.
X Abraham Lincoln
i njegova vlada 22.
srpnja 1862. itaju
Proklamaciju o
osloboenju . Ta je
proklamacija oslo bodila samo robove
u pobunjenim
dravama, ali je
ipak najavila kraj
ropstva.

J L Charmet

Poetkom 19. stoljea i mnogi su ljudi u

Sjedinjenim Dravama doli do uvjerenja da
je ropstvo zlo, pa je stoga 1807. ukinuta trgovina robljem, a u sjevernim dravama i samo
ropstvo. Na Jugu je, meutim, stroj za eljanje
pamuka to ga je izumio Eli Whitney pretvorio
pamuk u vrlo rentabilnu komercijalnu kulturu, koja se lako proizvodila pomou ropskoga
rada. Jug je postao domenom Kralja pamuka.
Pamuk se a s njim i ropstvo proirio i na
nove teritorije na jugu i na zapadu.

NASA/SPL

36

DRVO ZNANJA

Jezici i religije
Pojedine ljudske zajednice izdvajaju dva glavna faktora jezik i
vjera. Jezine i duhovne razlike
esto imaju velike politike i kulturne posljedice.

a svijetu ima oko 4000 raznih jezika, no

veina ih je srodna i povezana u takozvane jezine porodice. Neki strunjaci
broj glavnih porodica procjenjuju na samo osam.
Drugi tvrde da ih je tridesetak. Najveu jezinu
porodicu zovemo inodoeuropskom. Jezicima koji tu pripadaju govori oko dvije treine svijeta.
Ona obuhvaa sve europske jezike osim finskog, maarskog, turskog i baskijskog kao i
jezike kojima se govori u Afganistanu, Iranu,
Pakistanu, Bangladeu i najveem dijelu Indije.
Europskim se jezicima govori i u krajevima koje
su nekad kolonizirali Europljani, pa tako i u Australiji, na Novom Zelandu, u Africi i najveem
dijelu Sjeverne i June Amerike.
Sljedea je po veliini porodica jezika poznata
kao sino-tibetanska, a obuhvaa burmanski, kineski, tai i tibetanski. Sino-tibetanskim jezicima
govori otprilike petina svjetskog stanovnitva.
U druge, manje jezine porodice ubrajamo
dravidsku, skupinu od 20 jezika kojima se govori u jugoistonoj Indiji i na sjeveru ri-Lanke;
afro-azijsku, s vie od 200 jezika (meu njima

budizam
judaizam
hinduizam
kranstvo
islam
intoizam
konfucijanizam
druge religije i rijetko naseljena podruja

GLAVNE RELIGIJE

PROCIJENJENI BROJ PRIPADNIKA

Budizam
Kranstvo

311.438.000
1 557.754.000

Konfucijanizam
Hinduizam

170.236.000
689.205.000

Judaizam
Islam

19.357.000
924.612.000

intoizam

3.205.000

ZC U raznim
dijelovima svijeta
prevladavaju pojedine od sedam
glavnih religija.
Najvie sljedbenika
ima kranstvo, a
odmah potom
islam. Obje te
religije potjeu s
Bliskog istoka.

su arapski i hebrejski), te niger-kongoansku, sastavljenu od oko 1000 jezika kojima govore afriki crnci. Najvea je meu njima skupina 500
narjeja Bantu crnaca.
Australonezijska i indo-pacifika dvije su porodice, s 1400 jezika, i njima govore 203 milijuna ljudi na Madagaskaru, u Indoneziji, Vijetnamu i na otocima Indijskog i Tihog oceana.
Daljnja porodica sastoji se od oko tisuu jezika
amerikih uroenika, a njima govori oko 20 milijuna ljudi. Meutim, samo na 50 od njih govori vie od 1000 ljudi.

Hulton Getty

William MacQuitty

Univerzalni jezici

Z Papa Ivan Pavao II. glava je drave

Vatikan, sredita katolicizma i Rimokato like crkve. Vatikan je ureen po vjerskim
naelima i uiva suverenitet nad svojim
teritorijem u Rimu.

Z Muslimanske su damije uvijek ureene

zapletenim, apstraktnim arama, tzv. ara beskama, zato to islam zabranjuje tovanje
ljudskih i ivotinjskih likova. Na slici je
damija u mjestu Qum u Iranu.

Kad ljudi ne govore istim jezikom, teko im je

komunicirati. Stoga je bilo nekoliko pokuaja da se
stvori univerzalni drugi jezik. Najuspjeniji je
meu njima esperanto, izmiljen 1887. godine. Danas,
meutim, njime dobro vlada tek dva milijuna
ljudi.
U univerzalni se jezik razvilo i nekoliko ivih jezika. Tako su ueni ljudi diljem Europe stoljeima govorili latinskim, jezikom Rimljana, a
on je bio i slubeni jezik kranskih crkava. Do
danas se odrao u znanstvenoj klasifikaciji biljaka i ivotinja. Francuski je pak u 18. i 19. stoljeu bio europski diplomatski jezik.

37

JEZICI I RELIGIJE
Indoeuropski

Ugrofinski

Semitski

Indijski

m
an
sk

Germanski

adski

Amharski
Kuki

Malajsko-polineanski

Burmanski
Tai

Vijetnamski

Indoneanski
Aboridinski
Bantu jezici

ki

ki

Tibetanski

ejs

Ber

Ro

Dravidski

Iranski

ki

Mon-kmerski

Grki

es

Romanski

r
Ko

ns

Japansko-korejski

Tursko-tatarski
Armenski

pa

Germanski

Tursko-tatarski

Ja

Sino-tibetanski

nski

ski

Roma

Turskotatarski

Slavenski

ber

Uralsko-altajski

Tursko-tatarski

Ugrofinski

Ugrofinski

Kin

Baltiki
Germanski
Keltski
Ugro-finski
Romanski
Slavenski
Romanski
Albanski
Semitski
Berberski
Semitski

Hamito-semitski

Polinezijski

Mik
Me

lan

ezi

ron

jsk

ezi

jski

an

sk

Indoneanski

Sudansko-gvinejski

Ro

Germanski

Germanski

Koijan
Germanski

Indijanski

JEZICI SVIJETA PORODICE I POTPORODICE

Religije

Danas u svijetu postoji sedam velikih religija. To

su kranstvo, islam, hinduizam, budizam, konfucijanizam, judaizam i intoizam. Mnoge se od
tih religija dalje dijele u manje grupe zvane
sekte. Neke od njih imaju tek nekoliko sekti;
druge, napose kranstvo, imaju ih mnogo. Osim
toga, postoje jo i tisue manjinskih vjera sa razmjerno malom sljedbom. Judaistiki, kranski i
islamski vjernici tuju jednoga boga, pa njihove
vjere zovemo monoteistikim ili jednoboakim. Veina drugih religija tuje vie bogova, pa ih zovemo politeistikim ili mnogoboakim. Neke od njih propovijedaju vjeru u
jednog vrhunskog i svemogueg boga, ali i u
mnoga manja boanstva.

Monoteistike religije

Judaizam, ili idovska religija, smatra se najstarijom ivom religijom. Nju je prije 4000 godina
utemeljio Abraham, praotac hebrejskoga naroda. Ona danas ima oko 19 milijuna sljedbenika. To je prva religija koja je nauavala da
postoji samo jedan bog.
Jedno je od judaistikih vjerovanja da e se
pojaviti Mesija (Spasitelj) koji e izbaviti ljude
od zla. Mnogi ljudi vjeruju da se on doista i
pojavio, prije 2000 godina u osobi Isusa zvanoga Krist (grko ime za Mesiju). Tako je nastala kranska religija, koju danas slijedi vie
od 1,5 milijarde ljudi diljem svijeta.
Kranstvo se dijeli ma mnotvo razliitih crkava. Glavne su rimokatolika i pravoslavna,
te mnoge protestantske crkve, meu kojima i
luteranska i anglikanska.

Z Raspodjela glavnih jezinih porodica

u svijetu. Mnogi jezici imaju slinu
gramatiku i rjenik, pa ih svrstavamo u
istu porodicu. Meu njima je najvea
indoeuropska.

Trea je monoteistika religija islam pokornost dakako volji Alahovoj (Bojoj). Njezini se sljedbenici zovu muslimani, to je arapska
rije, a znai oni koji se pokoravaju. Islam je
utemeljio prorok Muhamed oko 600. godine.
Muhamed je vjerovao da ga je Bog nadahnuo da
ui ljude kako valja ivjeti. Njegov je nauk zapisan u Kuranu, svetoj knjizi muslimana. Islam
ima nekoliko sekti. Glavna je podjela na iite
i sunite.

Politeistike religije

Hinduizam je najstarija politeistika religija. Ona

se razvila prije vie od 3000 godina u Indiji i
ima 690 milijuna sljedbenika. To je religija bez
jednog utemeljitelja. Najvaniji su hinduistiki bogovi Brahma, koji je stvorio svemir, Vinu,
koji ga uva, te iva, koji ga povremeno unitava.
intoizam je tradicionalna japanska religija.
Ona tuje mnoge bogove, koji se smatraju prirodnim silama, i nauava stroga pravila ponaanja.

Z uta je halja tradicionalna odjea tera vadskog budistikog sveenika. Za njega je

siromatvo pravilo, pa mu je ta odjea
skoro sva imovina.
X Hinduistiki hodoasnici na obali rijeke
Ganges. Za hinduiste je Ganges sveta rijeka, zato to izvire iz glave ive, najstranijeg od svih bogova.

Budizam i konfucijanizam

Budizam, koji je jedna od glavnih religija u Kini, Japanu i u zemljama jugoistone Azije, osnovao je indijski kraljevi Siddhartha Gautama. On
je postao poznat pod imenom Buddha, to znai Prosvijeeni.
Konfucijanizam je tradicionalna kineska religija. Ona ne poznaje bogove, a temelji se na
uenju mudraca Kung Chiua, koji je postao
poznat pod imenom Kung-Fu-Ce, to znai
Uitelj Kung. Konfucije se izvodi iz latinizirane verzije imena, Confucius. Druga religija, taoizam, temelji se na uenju kineskog filozofa Lao-Cea. Obojica su ivjela u 6.st. pr. Kr.

Sally Greenhill

Danas je engleski drugi jezik milijuna ljudi,

zato to se na engleskom objavljuje brdo znanstvenih i politikih spisa. U mnogim bivim kolonijama, napose u Africi, i dalje se govori jezik
bivih kolonijalistikih sila, da bi se omoguilo
komuniciranje meu ljudima koji govore mnogim, razliitim jezicima i narjejima.

Bury Peerless

38

DRVO ZNANJA

Antun Gustav Mato

Mato je ivio samo etrdeset i
jednu godinu; ali ta etrdeset i
jedna godina ravna je cijelom
stoljeu patnje i gotovo isto tolikom
razdoblju stvaralake plodnosti.

ntun Gustav Mato roen je godine

1873. u uiteljskoj obitelji. Rodio se u
Tovarniku (Srijem), ali je odrastao u Zagrebu. U mladosti je uio svirati violonelo, ovladavi njime toliko da se poslije mogao baviti glazbom kao profesionalni orkestralni glazbenik. Po
crti vlastitih sklonosti, ali i stjecajem ivotnih
okolnosti, ve se kao mlad ovjek zatekao u situaciji da rano oitovani knjievni dar i zanimanje za knjievnost pretvori u profesiju. S prekidom gimnazijskoga kolovanja ostao je bez
izgleda za graansku karijeru, a dezertiravi g.
1894. iz austrijske vojne kole, kamo je poslan nakon neuspjeha u gimnaziji, ostao je i bez domovine: kao vojni bjegunac bio je kratko vrijeme
zatvoren u Petrovaradinskoj tvravi, odakle je
pobjegao u Srbiju.

Izvan domovine

Smjestivi se u Beogradu, gdje je ostao do

1898. godine, Mato je iskoristio svoju violonelistiku vjetinu da dobije mjesto glazbenika
u tamonjim orkestrima i sastavima. Istodobno
je razvio i bogatu publicistiku djelatnost: objavljivao je knjievne kritike u beogradskom tisku,
X Najpoznatija zagrebaka ulica Ilica
oko 1910. g.

Z Ljubo Babi: A. G. Mato (1913. g.)

a slao je tekstove i u Zagreb, uz ostalo i prve novele. U Beogradu je, drugujui s tamonjim
literatima, prihvatio boemski nain ivota, koji
je njegovao kroz sva kasnija ivotna razdoblja. Po
vlastitu kazivanju, na odlazak iz Beograda odluio se kad je objavio nepovoljnu kritiku o jednom romanu srpskoga prozaika Janka Veselinovia te time izazvao antipatiju beogradskih
kulturnih krugova i ustanova.
Iz Beograda je Mato krenuo u zapadno
inozemstvo. Nakon kraega zadravanja u Mnchenu i Beu i neto duljega u enevi stigao je g.
1900. u Pariz. Ve je svoje boravke u Mnchenu, Beu i enevi, u granicama malih materijalnih mogunosti, koristio da zadovolji estetiku znatielju i kulturne potrebe.

39

40

ANTUN GUSTAV MATO

Marija Milin

X Proelje kue u
Jurjevskoj ulici u
kojoj je Mato
proveo djetinjstvo.

Marija Milin

Z Jurjevska ulica ulica Matoeva djetinjstva.

U Parizu

X Matoeva svjedodba VII. razreda gim nazije k. g. 1890./91. (Mato je dvaput

ponavljao sedmi razred, a od tri negativne
ocjene jedna je bila iz hrvatskog jezika!)

Z Obitelj Matoevih: Leon Mato, August

Mato, Danica Mato, A. G. Mato, Marija
Mato i Milan Mato.

Povratak u Zagreb

Iz Pariza je Mato otiao g. 1904., nastanivi se

ponovno u Beogradu, ali sada s milju na povratak u Zagreb. U oekivanju povratka poeo je pisati pjesme, a nakon povratka u Zagreb
koji mu je omoguen 1908. godine, kad je konano pomilovan pisao ih je jo ee.
Od ivotnih okolnosti koje su na ovaj ili onaj
nain povezane s Matoevim posljednjim periodom valja svakako spomenuti dvije, jednu nepovoljnu, a jednu povoljnu: u Zagrebu se Mato djelomino zbog svoga neobuzdana temperamenta, djelomino zbog knjievnih i politikih polemika to ih je na stranicama zagrebakih listova i asopisa otvorio jo za boravka
u inozemstvu vrlo brzo naao okruen odbijanjem i mrnjom, to razjanjuje veliku koliinu drutvene kritinosti, pa ak i povienih
osjeajnih stanja u njegovim pjesmama i kritikama; drugo, u Zagrebu se Mato okruio mladim pjesnicima manje ili vie boemskoga ivotnog stila, izrazito esteticistikih sklonosti, koji
su cijenili njegova kozmopolitska iskustva i voljeli njegovu poeziju (Ljubo Wiesner, Augustin
Ujevi, Nikola Poli). Premda su i pojedini pripadnici njegove kole bili za njega uzrok razoaranja i polemikoga bijesa (na primjer, Ujevi),
mladi privrenici, sa svojim uglavnom visokim
estetikim kriterijima i dobrim poznavanjem
pjesnikoga obrta, bili su za njega jak pozitivan poticaj.
U Zagrebu je Mato, osim u knjievni ivot,
uao i u aktualne politike rasprave. Nije, dodue, pokazivao namjeru da prihvati poziv aktivna
politikoga ovjeka, ali je esto komentirao
politike dogaaje, portretirao i vrednovao kljune sudionike javnoga ivota, a i kad je pisao o
hrvatskim i srpskim knjievnicima, vodio je
rauna o njihovim politikim stajalitima. Sam
je Matoev politiki svjetonazor bio prilino fluidan, izloen mijenama i ovisan o utjecajima. Po

Marija Milin

Pogotovu je to inio u Parizu, koji je u doba oko

1900. godine bio kozmopolitski grad, sredite
europskoga kulturnog ivota i ishodite umjetnikih strujanja. Tamo je Mato ivei vrlo oskudno, uglavnom od honorara za lanke i knjievne
radove to ih je slao hrvatskim i bosanskim
asopisima detaljno prouio nekoliko francuskih pisaca i upoznao aktualne knjievne mode, koje su snano utjecale na njegovo knjievno
stvaranje. Za njegovu je pak liriku osobito vano
upoznavanje s pjesnitvom Charlesa Baudelairea,
Thophilea Gautiera, parnasovske poezije i simbolizma. Neizravno, preko njemakih i francuskih prijevoda, upoznao je i djelo amerikoga pisca Edgara Allana Poea, koji ga je privukao kao novelist, lirik, a moda i kao estetiar
(svojom racionalistikom Filozofijom kompozicije).
Ako jo imamo na umu da je Mato u Parizu,
gdje se zadrao do 1904., pratio i zbivanja na
podruju likovne umjetnosti i glazbe, moe se
zakljuiti da je tamo prikupio znanj, dojmova i iskustava kojima je mnogostruko nadiao
umjetniku i knjievnu kulturu svojih hrvatskih
suvremenika.

Z Obiteljska grobnica Matoevih na

zagrebakom groblju Mirogoj.

tvrdokornu antiaustrijskom stavu i po oprezu

prema jugoslavenskim idejama, Mato je bio blizak Starevievu pravatvu, ali je imao i razumijevanja za Strossmayerovu nacionalnu politiku,
osobito za njezine kulturne programe.
Oskudne materijalne prilike dostatne za preivljavanje od danas do sutra, uurban knjievni
rad uvelike stavljen u funkciju dnevne borbe za
ivot, uznemirujue polemike s knjievnim diletantima ili s politikim neistomiljenicima pratili
su Matoa sve do prerane smrti u proljee g.
1914., koju je izravno uzrokovala bolest grla.

Knjievno djelo

Za ivota je Mato objavio mnogo novela, putopisa, eseja, polemika i pjesama, ali uglavnom u
knjievnim asopisima ili u novinama. U solidnoj formi knjige uspio je ponuditi knjievnoj
javnosti samo dio svoga opusa, i to iskljuivo
proznoga (Iverje, 1899., Novo iverje, 1900., Ogledi,
1905., Vidici i putovi, 1907., Umorne prie, 1909.,
Nai ljudi i krajevi, 1910., Pealba, 1913.). Vrijednost njegova djela poela se uoavati istom nakon njegove smrti, a pogotovu u razdoblju od
g. 1935. do 1940., kad su u izdanju zagrebake
nakladnike kue Binoza izila njegova sabrana
djela.

DRVO ZNANJA

V Matoeva
plejada
karikatura Pjera
Kriania.

Z Razglednica koju je Mato poslao svo jem bratu Leonu u Osijek.

U Matoevu knjievnom djelu prevlauju krai knjievni oblici: novela, lirska pjesma i razliite
nefikcionalne prozne vrste (feljton, knjievna kritika, esej). Tenja kraim oblicima podudara se s
Matoevim ivotnim stilom, s njegovom trajnom
upuenou na novinski medij i na suradnju s
novinskim urednitvima. Ali, njegova sklonost kratkoi ima i unutranju stranu: u vezi je s
njegovom knjievnom estetikom, koja stavlja
teite na ljepotu i spoznajnu puninu asovitih
dojmova, a ima doticaja sa stilsko povijesnim
pojavama za koje se s vremenom uobiajio naziv
impresionizam.
Matoeva novelistika, kao i sav njegov opus,
nastala je na pretpostavkama modernistike
C Novo
iverje ,
Matoeva
druga
knjiga,
objavljena je
1900. g. u
Zagrebu,
u nakladi
knjiare
Franje
Suppana.

polemike s realistiko-naturalistikom knjievnou. U izboru prikazanih zbivanja i u karakterizaciji likova ona tei vie neobinome nego
tipinome, pri emu se zna izdaleka prikloniti i
tradicijama romantike proze. Izrazito je esteticistika, prije svega, u kompoziciji, fakturi i
izvjetaenu izrazu, ali esteticizam prodire i u
njezinu tematiku: u vie Matoevih novela glavni
su likovi umjetnici (Camao, Ubio!, Ugasnulo svjetlo).
Matoeva nefikcionalna proza tematski je i
vrstovno vrlo ralanjena. U njegovim feljtonistikim i putopisnim zapisima prevlauje usredotoenost na dojam i na sud ukusa, ali se esteticistiki stav nerijetko kombinira s knjikim znanjem
i sa spoznajnim uvidima. Kao knjievni kritiar,
Mato je otvorio niz tema o kojima je hrvatska
knjievna kultura ranoga 20. stoljea bila slabo
obavijetena, a sustavno je prikazivao i nova djela
hrvatskih, kadto i srpskih pisaca. Kako je posjedovao viak obavijetenosti o suvremenoj svjetskoj kulturi, osobito o knjievnosti i umjetnosti
kasnograanske epohe, o domaim je piscima
esto sudio kritiki, nalazei u njihovim djelima dokaze stilske zaostalosti, provincijalnosti,
ali i jezine i formalne inkompetencije. Tako, na

primjer, i njegov okvirno pozitivan sud o Kranjevievoj lirici ukljuuje mnogobrojne prigovore i ograde.
Mato je danas najpoznatiji kao lirik. Ipak,
njegovim je pjesmama trebalo vremena da nau
put do itatelj i da se uoi njihova vrijednost. U
starijoj se strunoj literaturi Matoevoj lirici
esto pripisivao ali i prigovarao visok stupanj
racionalne posrednosti. Ta je ocjena tona. Mato je, o emu podjednako svjedoi njegova
lirika i ono to je zapameno o nainu njegova pjesnikoga rada, teio svjesnoj kontroli nad
svim sastavnicama pjesme, od motiva do stiha.
Danas se, ipak, moe o tome razmiljati oputenije: na temelju irih knjievnopovijesnih iskustava, znamo da je tenja racionalizaciji umjetnikih postupaka pojava vrlo svojstvena modernoj
umjetnosti i ideal mnogih umjetnikih kola od
postromantike do avangarde. U teoriji i filozofiji
estetikoga ina koja prati razvoj moderne umjetnosti esto se varira misao da umjetnik svoju individualnost i privatnu osobnost mora rtvovati
racionalnosti metode i bezlinosti materijala. Mato je pak svoju sklonost racionalnoj proceduri vjerojatno osnaio u susretu s pjesnitvom simbolizma,
a zacijelo i s Poeovim djelima.

C Zbirka
pripovjedaka Iverje
izale je
1899. g. u
Mostaru, u
nakladi
knjiare
Pacher i
Kisi.

V Prvi
Matoev
tiskani
rad: novela Mo
savjesti u
asopisu
Vienac.

41

42

ANTUN GUSTAV MATO

C Autograf
Matoeve
pjesme
Srodnost, prvi
put tiskane u
Savremeniku
1910. g.

V Andr
Rouveyre:
Mato i autor,
Pariz, 1925. g.

Iz Matoeva racionalizma nije se, ipak, rodila

poezija koja bi odgovarala onome to je u kasnijim razdobljima europske knjievnosti dobilo ime literatura injenic. To se nije dogodilo iz
vie razloga: s jedne strane, Mato pri izboru svojih tema, premda im u osnovi pristupa racionalno, ne iskljuuje kriterij estetike osjetljivosti,
odvagujui temu jainom doivljaja; s druge
strane, on u veini sluajeva svoje poetne zamisli, bez obzira na stupanj njihove osvijetenosti,
ini predmetom bogate literarne razrade.

V U nakladi
zagrebake
knjiare i
antikvarnice
Josipa Sokola
objavljena je
1910. g.
Matoeva
knjiga Nai
ljudi i krajevi.

Mato je odgovorio na izazove mnogih vanih strujanja u europskom pjesnitvu 19. stoljea, u rasponu od romantike do esteticistikih stilova oko 1900. godine Ipak, vrijedi
upozoriti da se prema hrvatskoj poeziji koja
izravno ili neizravno prethodi njegovoj epohi
odnosio pomirljivije nego veina hrvatskih modernista. To, donekle, dolazi do izraaja i u njegovim knjievnokritikim iskazima o hrvatskim
pjesnicima, ali i u jeziku njegovih pjesama, u kojima nas tota podsjea na dikciju preporod-

ne, enoine, Harambaieve ili Kranjevieve

lirike.
Matoeva ovisnost o knjievnim stilovima
19. stoljea nije dokaz neoriginalnosti. Europske crte njegova djela dijelom su se pojavile spontano, zahvaljujui pjesnikovoj uronjenosti u umjetniki ukus vremena, a primljeni
utjecaji kadto se mijeaju u nove knjievne
vrednote koje se doimlju osobno ne samo na
podlozi hrvatske knjievnosti nego i u europskom knjievnom kontekstu.

Marija Milin

X Spomenik A. G. Matoa, rad akademskog kipara Ivana Koaria, na Strossmayerovu etalitu u Zagrebu.

DRVO ZNANJA

Specijalni efekti
C Prvi raunalom
stvoreni dinosaur u
Jurskom parku je
ovaj brahiosaur,
kojeg su znanstvenici
opazili na samom
poetku obilaska
parka. Ekipa za
animaciju prouila
je slonove kako na
filmu tako i u
stvarnom ivotu
i tek tada svoju
kreaciju ostvarila
na ekranu.

X Film Otimai
izgubljenog kovega
Stevena Spielberga
sniman je u etiri
zemlje na tri
kontinenta. U njemu
ima 40 optikih
efekata, od kojih je
mnoge ostvario ILM.

Strunjak za suvremene specijalne

efekte mora biti inenjer, snimatelj, kompjutorski arobnjak,
izumitelj, vizionar i strunjak za
eksplozive sve u jednoj osobi. On
mora poznavati materijale s kojima
radi, shvaati njihova ogranienja
i onda ih nadii.

odine 1896. francuski je filma Georges

Mlie`s snimao promet na parikim ulicama, kad mu se vrpca u kameri odjednom
zaglavila. Zato je morao stati minutu-dvije da
oslobodi film, pa je onda opet zavrtio ruicu ne
mislei puno o tome to e ispasti. Kad je Mlie`s razvio film, zapanjio se opazivi nestvarni
preobraaj ulinog prizora na mjestu gdje je
film zapeo. Mukarci su se najednom pretvorili u ene, a konj i koije u tramvaj. Tako je, zahvaljujui istom sluaju, Mlie`s stvorio prvi
specijalni efekt svih vremena.
Nakon tog sluajnog otkria fenomena koji
se naziva specijalnim efektom, filmska je tehnologija toliko uznapredovala da je danas mogue dobiti potpuno realistine i uvjerljive scene
u kojima se ljudi pretvaraju u vukove, itavi se
gradovi rue od potresa i krda dinosaura kreu u stampedo.

Specijalni efekti (posebni efekti, trikovi) tee

dojmu zbiljskoga, stvaraju iluziju zbivanja ili simuliraju dogaaje koje je jako teko snimiti u
stvarnosti, i to zbog opasnosti, nespretnosti ili
skupoe. Strunjaci za efekte zadueni su kako za
najjednostavnije, tako i za najsloenije kinematike trikove. Oni jedan dan prave titove od mekog drveta balze da bi se strijele to lake u njih
zabijale, a drugi dan sloene raunalne grafike
pretpovijesnih udovita.
V Najspektakularniji specijalni efekt u
Spielbergovim Bliskim susretima tree
vrste: matini se brod sprema za slijetanje.
U filmu ima 350 specijalnih efekata, koje
je ostvarila ekipa od preko 40 animatora,
modelara, umjetnika maske, strunjaka za
optike efekte i elektroniara.

43

44

SPECIJALNI EFEKTI
C Modeli u Raljama
Stevena Spielberga
voeni su na podvodnim tranicama s ko jima su bili povezani
svojevrsnom zakretnom rukom koja je
tjerala morske pse da
rone, izranjaju i plivaju.
X U filmu King Kong
pojavljuje se lik Konga,
koji je zapravo model
visok samo 45 centimetara, sniman tehnikom
animacije odnosno spajanjem niza pojedinano snimljenih sliica.

planetu Hothu u filmu Imperij uzvraa udarac (1980.).

On je postigao da scene djeluju uvjerljivije tako
to je uspio zamutiti sliku, i to pomou motora koji bi malo pomakli model ba u trenutku
ekspozicije filma. Takvi su se motori prvi put
pojavili u scenama sa svemirskim brodovima u
Zvjezdanim ratovima (1977.), ali su se u filmu Imperij uzvraa udarac prvi put pojavili potpuno artikulirani modeli. Taj sustav, koji se zove upravljanje pokretima, bio je inventivan i utoliko to
su lutkama iz udova virile ipke koje su se mogle povezati sa koranim motorima (koji se zakreu za tono odreen kut), upravljanim raunalima. To je znailo da su se sloeni pokreti lutaka, koji su prije bili plod mukotrpnog rada
animatora, sad mogli pohraniti u raunalnu memoriju i ponovno dozvati u bilo koje vrijeme.

Najsjajniji su efekti oni koji se stapaju s drugim

bitnim komponentama od dijaloga i tempa do
glume i glasa kako bi postigli da uenje i
nevjerica publike ne posustanu do zadnjeg kadra filma. Richard Hymns, majstor zvuka u Jurskom parku, utroio je preko godinu dana na snimanje i mijeanje silne mnoine krikova, gunanja, brundanja i drugih zvukova za taj film, pa
ipak tvrdi da je iluzija propala ako publika opazi
rad njegove ekipe. Svoj je posao obavio zaista
kako valja, ako trik nitko ne primijeti.

Vizualni i mehaniki
specijalni efekti

Openito govorei, specijalni se efekti mogu podijeliti na fotografske specijalne efekte (ili trik-fotografiju), gdje se iluzija stvara specifinom uporabom kamere i vrpce, i mehanike efekte, koji
se stvaraju scenskim rekvizitima. Mnogi fotografski ili optiki efekti tvore se tek u montai (zavrnom spajanju snimljenoga filma).
Mehaniki su efekti u biti samo razrada kazalinih tehnika, u kojima se pojavljuju propadalita, ice i eksplozije. Iako se oni ponekad snimaju dok je glumac jo na sceni, mogue ih je
snimiti i odvojeno, pa ih u montai spojiti s
nekim drugim zbivanjem. U veini filmova u
pojedinim scenama susreemo mnogo raznih
tehnika za postizanje specijalnih efekata ponekad ih je za samo jedan snimak potrebno i
po est ili sedam.
Klasina tehnika postavljanja udovita i drugih ivotinja na ekran jest tehnika pojedinanog
snimanja sliica. Savitljivi se model snima sli-

icu po sliicu, a izmeu tih sliica se malo pomie, pa se tako u projekciji stvara iluzija pokreta. Pomou te tehnike je snimljen i King Kong,
sjajan primjer silno domiljate upotrebe filmske
tehnike svog vremena. Sve minijature namijenjene takovom snimanju imaju pokretni kostur,
koji se potom ovija mesom.
Velika je mana te tehnike da slike izgledaju
trzavo, jer nisu lagano pretapane kao pri snimanju stvarno pokretnih stvorenja. Animator
modela Phil Tippet usavrio je, meutim, tu
tehniku kad je animirao dvononog tantauna na

Iako su animatori u svojih lutaka uspjeli stvoriti mnogo glae i uvjerljivije pokrete, stvarno
oivjeti udovita uspjelo je tek tehniarima koji su radili na nevjerojatno uspjenom filmu Stevena Spielberga Jurski park.
Kad se Spielberg prihvatio tog pothvata, namjera mu je bila da se, gdje god je to mogue, poslui mehanikim dinosaurima u naravnoj veliini, ali su eksperimenti to ih je za dvogodinjeg
pripremnog razdoblja izvela kompanija za specijalne efekte Industrial Light and Magic (ILM)
zapanjili sve suradnike na filmu, te uvjerili Spielberga da se traeni rezultati mogu postii i pomou kompjutorske tehnologije.
U knjizi Stvaranje Jurskoga parka Mark Dippe,
pomonik efa za specijalne efekte u ILM-u, objanjava kako je njegova ekipa uspjela stvoriti privid ive, upravo opipljive koe dinosaura. Tehniari su donijeli karte koe na kojima su bili
svi povrinski detalji reptilske kvrge, sjaj, tragovi od vode, blato, svijetle tokice na mjestima gdje su se eali o stabla, vlane oi, uti
zubi. Naa je realistinost nadilazila sve to je
ikad uinjeno. Ta je realistinost bila kljuni
C U Istrebljivau (Blade Runner ), i grad
i letei automobili zapravo su modeli.
Automobili su snimljeni odvojeno na
modroj pozadini, i potom snimljeni kroz
masku na plou s nasnimljenom
odgovarajuom pozadinom.

DRVO ZNANJA
V Za snimanje scena u kojima Superman
leti primijenjen je takozvani zoptiki
proces. Glumac, kojeg pridrava njegovim
tijelom skrivena motka, visi ispred ekrana
na koji se projicira pozadina.
X U filmu Imperij uzvraa udarac,
svjetlei maevi kojima vitlaju Darth Vader
i Luke Skywalker, dodatno su osvjetlani
postupkom zvanim rotoskopija.

Ba kao i Spielbergovi dinosauri, i mnoga druga neobina stvorenja koja se pojavljuju u modernim filmovima oivjela su tek nakon mnogih mjeseci i godina razvoja. Iznimka je stvor
koji je u Osmom putniku izletio iz tijela Johna
Hurta. To je bila samo vjeto izraena lutka
na ruci svojega tvorca Rogera Dickena. Da bi
dobio taj efekt, Dicken je legao na kolica pod
stolom, pa provukao ruku kroz rupu u stolu i
lana prsa privrena Hurtu na vrat. Potom
se kamera odmakla i pokazala kako to stvorenje leti preko poda, dok su i Dickena i kolica i
osmog putnika vukli konopcem. A udovite je
mahalo repom zato to su mu u rep stavili cijev i
prikopali je na bocu s komprimiranim zrakom.
element, jer je Spielberg kanio snimati duge kadrove u kojima se pojavljuju kompjutorski stvoreni dinosauri.
Jedan je od najveih doprinosa ILM-a Jurskom
parku bilo stvaranje T-Rexa (Tyrannosaurusa Rexa). Isprva je to bila hidrauliki pokretana lutka,
kojom se upravljalo preko kompjutorske ploe
osim oima, kojima se upravljalo radijem. Za
vrijeme priprema, meutim, model je izrezan
na krike, pa skaniran i ponovno sloen u kompjutorima ILM-a. Zatim su ti individualni segmenti bili spojeni pomou raznih programa i
prekriveni koom primjerene boje i osjenanosti. Potom je taj lik animiran pomou drugih
programa.
Kao pozadina su upotrijebljene nepomine
fotografije valovita krajolika, i na nj je skanirana kompjutorska grafika. U razgovoru zabiljeenom za dokumentarac Stvaranje Jurskog
parka, ILM-ov ef specijalnih efekata Dennis
Mauren ovako opisuje slijed dogaaja: Scena poinje s T-Rexom na udaljenosti od moda trideset
metara, kad ispunjava otprilike dvije treine
kadra. Potom on stupa prema kameri, korak
po korak, i mi, dok prolazi, diemo kameru
prema njegovoj glavi. Svi su sasvim poludjeli.
Neto takvo jo nitko nikada nije vidio. Steven
Spielberg se podjednako oduevio: T-Rex je bio
cjelovit i na filmu i pri punom svjetlu, dok je
vrsto stupao po zemlji. Bio je to ivi dinosaur,
osjealo se kako die.
V Bolesni triceratops u Jurskom parku
posebno je oblikovan u leeem poloaju.
Dojam je disanja stvarao prsni ko na
arkama, pokretan gore-dolje pogonskim
remenom.

Sloene mehanike
lutke

Drugim se lutkama za specijalne efekte upravlja sloenim sustavom ica i hidraulike. Svakim
pokretom Pucka, nasmijeenog vanzemaljca iz
zavrnih trenutaka Bliskih susreta tree vrste, upravljalo se pomou 15 kablova. Sedam ih je
stvaralo izraz lica a jo pet pokretalo ruke i ake.
Gibanje prsa i jednjaka ostvareno je pomou zraka iz boca. Puckov tvorac Carlo Rambaldi napravio je sloene mehanike lutke i za E.T.-ja,
iako su se u nekim scenama pojavila i djeca u gumenoj odjei.

Za snimanje Ralja Steven Spielberg je angairao Boba Matteyja, veterana i maga specijalnih
efekata. On je napravio tri morska psa u naravnoj veliini. Svaki je od njih bio stvoren za
drukije pokrete jedan za sueljavanje s lica, a
druga dva za snimanje s desne i lijeve strane. Ti
su modeli biti privreni za podvodne tranice i sustave daljinski upravljanih mehanikih ruku i kolotura, zahvaljujui kojima se
mehanika bijela psina obruavala u nasrtajima koji su ostavljali krajnje uvjerljiv dojam. Zbog
korozivnog djelovanja mora, tekua plastina koa prebojana silikagelom morala se, kad je poelo snimanje, mijenjati svaki tjedan. Svaki je morski pas imao po dva para umjetnih ralja: jedne
eline, a druge gumene da se ne ugroze glumci i ekipa.

Klasine tehnike

Pri snimanju takvih scena, filmai se slue irokim spektrom provjerenih i prokuanih tehnika. Jedna je od njih i snimanje s maskom. U
njoj se kombiniraju razliite, odvojeno napravljene snimke, i zatim se pomou maske djelimice zaklanja eksponirani dio filma. Potom se
na neeksponirani dio filma snima druga slika, i
tada se te dvije snimke spajaju. Maska je ili metalna silueta postavljena ispred objektiva, ili komadi filma s neprozirnim i prozirnim dijelovima koji se primjenjuje prilikom kopiranja.

45

46

SPECIJALNI EFEKTI
C U ovoj jezivoj sceni Drube vukova
glumac Stephen Rea ostaje bez koe.
Zapravo mu je na ve naminkano lice bila
stavljena umjetna koa od pjenaste gume.

U procesu s nepominom maskom naslikana se pozadina kombinira sa ivom glumom, i

to nakon to je ona snimljena. Lijep primjer tog
postupka nalazimo u filmu Imperij uzvraa udarac,
kad se Darth Vader sueljava s Lukeom Skywalkerom visoko na mostiu s kojeg puca pogled
na grad visoke tehnologije, a koji je zapravo
naslikan.
Postupak s putujuom maskom je jo jedna
tehnika u kojoj se kombiniraju snimke, i to tako da se zbivanja u prednjem planu spajaju s
odvojeno fotografiranim pozadinskim scenama. Maska u ovom sluaju komad filma s
neprozirnim siluetama u prednjem planu
zamrauje ta podruja prilikom kopiranja pozadine. Na to se mjesto potom ukopiraju zbivanja u prvom planu, i to s kopije dobivene pre-

Z Neke od najdramatinijih i najsmionijih

poarnih scena svih vremena nalazimo u
filmu Backdraft. Scene s vatrom spadaju
meu najopasnije, i zato su esto prava
mora za strunjake za specijalne efekte.
V U Poltergeistu ima preko stotinu optikih
efekata. Zahvaljujui mnogima od njih
kuni predmeti, ba kao i djeca, lete kroz
sobe jedne prigradske kue.

ko komplementarne maske. Putujuu masku

nalazimo u mnogim suvremenim fantastinim
pustolovinama primjerice kad se iza leteeg svemirskog broda treba nalaziti zvjezdana pozadina.

Trikovi pominom
kamerom

Nalog to ga je Johnu Dykstri, efu specijalnih

efekata, dao George Lucas, reiser Zvjezdanih
ratova, glasio je da prizori svemirske bitke moraju izgledati kao da su snimljeni sa svemirskog
broda koji sudjeluje u boju. Zbog toga je ekipa
zaduena za specijalne efekte morala otkriti kako da zaobie klasine tehnike snimanja svemirskih scena, u kojima kamera ostaje nepomina i marljivo biljei sve to ljudi zadueni
za specijalne efekte stave pred nju, u statikom
stilu kakav nalazimo primjerice u 2001.: Svemirska odiseja. Tehniari Zvjezdanih ratova taj su problem rijeili tako to su izmislili sustav u kojem je
model svemirskoga broda ostao nepomian, dok
je kamera bila pokretna.

Modeli su bili postavljeni na tapove obojene

plavo kako bi bili nevidljivi za kameru. I pozadina je bila plavi ekran, na koji e se kasnije
nasnimiti prikladna svemirska slika. Tehnika
je potom jo vie usavrena time to je pokretima kamere upravljalo raunalo, pa se tako
mogao precizno zabiljeiti svaki njezin pokret.
Kamera se mogla naginjati i pratiti objekt u
svim smjerovima, a u sluaju potrebe ponoviti gibanje i u drugom i u treem snimanju. Svi
su se elementi scene snimali posebno i potom
kombinirali na konanom filmu.
Neke od najspektakularnijih i najrealistinijih scena letenja nalazimo u filmovima o Supermanu. Da bi se stvorio dojam stvarnoga letenja,
primjenjuje se tehnika zvana prednja projekcija.
Pritom je Superman (Christopher Reeve) poduprt
pred ekranom na koji se projicirao krajolik New
Yorka. U ekranu je bila rupica kroz koju je provuena elina cijev, privrena za masivnu skelu
iza ekrana. Na njoj je poivala podloga prilagoena obliku glumeva tijela. Superman je za nju bio
vezan, a pomou specijalnih zoom objektiva mogao se stvoriti dojam da leti prema kameri ili od
nje, a da se pritom nisu stvarno pomakli ni ona
ni glumac.
Drugi jedan film u kojem se pojavila sva sila
specijalnih efekata bio je sotonski triler Egzorcist
(1973.) Williama Friedkina. Njegov je vrhunac scena bljuvanja ui, u kojoj rijei Upomo! iskau iz koe na trbuhu djevojice. Taj
prizor je djelo maskera Richarda Smitha. On je
napravio trup od pjenaste gume i na njemu razrjeivaem ispisao Help Me!, zbog ega je
guma nabubrila. Potom je u njih usmjeren fen,
pa su se slova posuila i nestala. Kad se film
odvrtio natrake, stvorio se dojam kao da slova tajanstveno niu iz djetetove koe.

DRVO ZNANJA

FINSKA
FINSKA

Povrina

338.145 km2
Smjetaj

59 30 70 5 N (sjever)
19 7 (ukljuujui A landsko
otoje) 31 35 E (istok)
Stanovnitvo

4.998.478 st. (1990. g. popis)

5.083.000 st. (1994. g. procjena)
Gustoa naseljenosti

15 stanovnika na km2

Glavni i najvei grad

Glina se iskopava na vie mjesta i

koristi se za izradu opeka, dok se
u blizini Helsinkija vadi posebna
glina za izradu porculanskih
proizvoda.

Helsinki, 508.600 st. (1993.g.)

Jezici

Finski i vedski

Najvaniji uvozni proizvodi

Strojevi, sirova nafta, naftni

proizvodi, kemijski proizvodi, elik,
tekstil, vozila, prehrambeni
proizvodi

PROMET

Ukupna duljina
eljeznikih pruga u Finskoj iznosi
5.883 km od ega je blizu 30%
elektrificirano. Od ukupne duljine
cestovne mree (129.246 km) ak
je 40% u privatnom vlasnitvu.
Unutranji plovni putovi proteu
se u duini od 6.675 km, a vana
je i obalna plovidba. Vie od
9.000 km vodnih putova koristi
se za transport drvne grae
(splavarenje). Veina se trgovine
odvija morem, posebice sa
vedskom, jer se eljeznike
mree ovih zemalja razlikuju
irinom kolosijeka. Trgovaka
mornarica ima 79 brodova
nosivosti iznad 1000 tona. Luke
su pristupane i zimi uz pomo
ledolomaca. Najvea luka je
Helsinki.

Najvaniji izvozni proizvodi

Papir i karton, celuloza, drvo,

brodovi, odjea
Valuta

Finska marka
1 marka (= 100 penija)

Bruto drutveni proizvod

77, 9 milijardi US$

Dravno ureenje

Parlamentarna republika
RELJEF

Finska je preteito nizinska

zemlja. Na sjeverozapadu se nalazi
najvii vrh Finske Haltiatunturi
(1324 m). Prosjena nadmorska
visina Finske je 152 m, a vei dio
priobalne nizine na jugu i zapadu
ne prelazi 20 m visine. Na finskom
se jeziku Finska naziva Suomi
zemlja jezera (oko 60.000 jezera,
koja zauzimaju 10% povrine).
Jezera su veinom nastala tijekom
zadnjeg ledenog doba. Postupnim
kretanjem ledenjaka nastala su
udubljenja, a nanosi materijala koje
je led istrugao i izmrvio u dodiru s
podlogom (morenski nanosi)
stvaraju zapreku otjecanju rijeka te
tako nastaju ledenjaka jezera.
Najvea zavrna morena u Finskoj
je Salpausselk veliki greben
morenskog materijala koji se nalazi
juno od Tamperea, uz rubove
jezera. Nizina na jugu najplodniji
je dio Finske.

POLJOPRIVREDA

KLIMA

Prosjena sijeanjska temperatura u Helsinkiju iznosi -6 C,

a srpanjska oko 17 C. Na sjeveru
je hladnije pa, primjerice kod
Rovaniemija, prosjena sijeanjska
temperatura iznosi -14 C, a
srpanjska oko 14 C. Snjeni se
pokrov zadrava na jugu 34
mjeseca, a na sjeveru od listopada
do travnja, pa ak i svibnja. Sva su
jezera i rijeke zimi zamrznuti. U
podrujima sjevernije od polarnice
zimi dva mjeseca Sunce ne izlazi, a
ljeti dva mjeseca ne zalazi. Tijekom
ljeta u tim podrujima sve vrvi od
komaraca i drugih insekata.
Prosjena godinja koliina oborina
u Helsinkiju iznosi 650 mm. Sjever
zemlje je suniji gdje esto prosjena godinja koliina oborina iznosi
manje od 400 mm od kojih 30%
otpada na snijeg.

UME

U Finskoj je 66% teritorija

prekriveno umom, u ijem sastavu preteu bor i smreka koji se
koriste za dobivanje celuloze i
papira te breza od koje se proizvodi perploa. Izvozom se drva i
drvne grae ostvaruje 40%
ukupnih prihoda od izvoza.
Finska je vodei opskrbljiva
europskog trita celulozom,
drugi papirom i trei drvnom
graom. ume su preteito u
privatnom vlasnitvu i najrairenije
su na jugu, iako se proteu i
sjevernije od polarnice. Od
ukupne povrine pod umama
(3031 mil. ha) 19,7 mil. ha je
predvieno za iskoritavanje.
Pilane i pogoni za dobivanje celuloze nalaze se veinom uz jezera ili
na uima rijeka, a ujedinjuju

rezanje i finalnu obradu drveta

u gotove proizvode.
ENERGETIKA I
INDUSTRIJA

Obilje se vodne snage koristi za

dobivanje elektrine energije.
Oko 22% elektrine energije
potjee iz hidroelektrana, 20%
iz nuklearnih elektrana, a ak vie
od polovice elektrine energije
dobiva se iz termoelektrana koje
koriste uvezeni mazut. Glavne
su industrije vezane uz drvno
bogatstvo i preradu metala.
Helsinki, Tampere, Turku i neki
manji gradovi sredita su razvijene
metalopreraivake industrije
iji proizvodi ine 30% izvoza.
U brodogradnji se grade
ledolomci i trajekti. Valja jo
spomenuti industriju gume i

plastike, farmaceutsku i elektronsku industriju.

RUDARSTVO

Finska ima rude bakra,

eljeza, nikla, srebra, olova,
kroma, kobalta, ive, vanadija i
cinka. Ugljena, nafte i zemnog
plina gotovo da i nema, osim neto
treseta koji se iskopava u ruralnim
podrujima. Najznaajnija je
bakarna ruda koja se iskapa u
okolici Outukumpua od 1910.
godine, a vana je za elektrotehniku industriju. Drugi je po
vanosti rudnik eljezne rude u
Otanmaki. Vanadij i kobalt se
koriste u proizvodnji posebnih
vrsta elika. Finska je esta u
svijetu po proizvodnji kroma, koji
se takoer upotrebljava za izradu
visokokvalitetnih vrsta elika.

Oko 7% obradivog
zemljita zauzimaju oranice, a 1%
livade i panjaci. U poljoprivredi
je zaposleno 9% aktivnog
stanovnitva. Glavne su
poljoprivredne kulture: penica,
ra, jeam, zob i krumpir.
Stoarska proizvodnja obuhvaa
1,4 milijuna goveda, 1,3 milijuna
svinja, 6 milijuna peradi i
364.000 irvasa. Poljodjelska
proizvodnja ograniena je na jug
zemlje. Oko 1/4 poljoprivrednih
dobara veliinom je posjeda manja
od 5 ha, a ostala ne prelaze 20 ha.
Poljoprivredna dobra u podruju
jezera nastala su krenjem uma.
Na sjeveru je posebice znaajan
uzgoj irvasa.
STANOVNITVO

Finci pripadaju ugrofinskoj skupini naroda, kao i Laponci

koji su porijeklom iz Azije.
Finskim jezikom govori 93,5%, a
vedskim 5,9% stanovnitva.
Prema vjeroispovijesti, luterana je
89%, a pravoslavaca 1% .
GRADOVI

U gradovima ivi 62%

stanovnitva Finske, a 20%
ukupnog stanovnitva ivi u
glavnom gradu Helsinkiju i njegovoj okolici. Ostali su vei
gradovi Tampere (176.150 st.
1993. g.) i Turku (161.100 st.).

47