Ljubo Maleevi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE
III dio

MAGNETIZAM

SVEUILITE U SPLITU
ODJEL ZA STRUNE STUDIJE

STUDIJ RAUNARSTVA
SPLIT, 2004.

SADRAJ

1.
2.
3.

UVOD ...........................................................................................................................1
VELIINE MAGNETSKOG POLJA .............................................................................3
MAGNETSKO POLJE U NEFEROMAGNETSKIM MATERIJALIMA..........................7
3.1.
AMPEROV ZAKON (zakon protjecanja) ...........................................................................7
3.1.1
Primjena Amperovog zakona.......................................................................................8
3.2.
MAGNETSKI TOK, MAGNETSKA INDUKCIJA .........................................................15
3.2.1
Prikaz polja silnicama i Zakon o konzervaciji magnetskog toka...............................16
4. UINCI MAGNETSKOG POLJA ...............................................................................18
4.1.
SILE U MAGNETSKOM POLJU.....................................................................................19
4.1.1
Sila na nabijenu esticu..............................................................................................19
4.1.2
Sila na vodi protjecan strujom..................................................................................22
4.1.3
Sila izmeu vodia protjecanih strujom.....................................................................23
4.2.
FARADAYEV ZAKON ELEKTROMAGNETSKE INDUKCIJE ..................................25
4.2.1
EMS inducirana promjenama magnetskog polja u stacionarnom krugu - napon
transformacije.............................................................................................................................28
4.2.2
EMS inducirana u vodiu koji se translatorno giba u magnetskom polju - napon
pomicanja ...................................................................................................................................29
4.2.3
EMS inducirana u vodiu koji rotira u magnetskom polju - napon rotacije .............31
4.3.
SAMOINDUKCIJA I KOEFICIJENT SAMOINDUKCIJE.............................................32
4.3.1
Induktivitet dugog ravnog svitka ...............................................................................34
4.3.2
Induktivitet toroidalnog svitka ...................................................................................34
4.4.
MEUINDUKCIJA I KOEFICIJENT MEUINDUKCIJE ............................................35
4.5.
PRIMJENA UINAKA MAGNETSKOG POLJA...........................................................36
5. MAGNETSKO POLJE U FEROMAGNETSKIM MATERIJALIMA.............................40
5.1.
MAGNETIZIRANJE MATERIJALA...............................................................................40
5.2.
PODJELA MATERIJALA PREMA MAGNETSKIM SVOJSTVIMA ...........................40
5.3.
KRIVULJA MAGNETIZIRANJA ....................................................................................41
5.4.
PRORAUN MAGNETSKOG KRUGA..........................................................................44
5.5.
SILA NA MAGNETSKI MATERIJAL ............................................................................46
6. ENERGIJA MAGNETSKOG POLJA .........................................................................48

1. UVOD
U samim poetcima razvoja znanosti u Grkoj 600 godina pr. Kr. ljudi su pokuavali objasniti
kompleksni svijet oko sebe. Otkrili su magnetizam kao maleno udo - taman kamen (magnetit)
koji nevidljivom silom privlai eljezo. O rudi udesnih svojstava, danas znamo da je to Fe3O4,
pisao je grki filozof Tales iz maloazijskog grada Mileta. Taj prirodni magnet Grci su pronali u
pokrajini Magneziji i po tome su mu dali ime.
Petrus Peregrinus 1269. godine otkrio je da svaki komad magnetita zauzima isti smjer ako mu se
dopusti da se slobodno okree. Pokazao je kako kamen od magnetita svoja magina svojstva moe
prenijeti na obinu eljeznu iglu. To je dovelo do otkria kompasa, iako su saznanja o tomu
postojala znatno ranije kod starih Kineza. Moreplovci vie nisu morali ovisiti o suncu ili
zvijezdama, pa je kompas pomogao i Kolumbu u otkriu Novog svijeta.
William Gilbert, lijenik na engleskom dvoru, je 1600. godine napisao revolucionarnu studiju De
Magnete (O magnetu), gdje je otkrio da udaranje po vrelom eljezu u njemu inducira magnetizam.
Otkrio je i da magnetizirana igla koja pluta u vodi, ne samo da pokazuje sjever, nego to ini ukoso
prema dolje (prema zemlji). Gilbert je zakljuio da je i Zemlja golem magnet. Danas znanstvenici
misle da magnetizam potjee od struja u tekuim metalima u zemljinoj jezgri.
Znamo da postoje magneti svih veliina, veliki poput planeta i maleni poput atoma. Izvor
magnetizma je u atomu. Oko atomske jezgre nalazi se golem prostor po kojem krue elektroni.
Naboj koji se kree stvara magnetsko polje i to je jedan elementarni magnet. Ako su ti magneti
okrenuti svaki na svoju stranu, onda je krajnji rezultat nulti magnetizam, kao to je to sluaj za
veinu tvari. Takve tvari nisu magneti. Ali u nekim metalima poput eljeza skupine atoma slau
svoje polove u isti smjer. Te skupine polova zovu se domene. Svi se sjeverni polovi okupe na
jednoj, a juni na drugoj strani, te se tako dobije magnet.
Ako se eljezne strugotine pospu po magnetu i uokolo, magnetizam se moe i vidjeti. Magnetsko
polje nije jednoliko. Ima nevidljive crte koje izlaze iz vrhova magneta. Zemlja je velika, ali kada
bi je mogli posuti eljeznim strugotinama opet bi vidjeli iste magnetne silnice, koje se kao i kod
svih magneta skupljaju na polovima. Magnetsko polje Zemlje titi nas od opasnog kozmikog
zraenja. Sunce stalno emitira nabijene estice. Da one padaju na Zemlju kozmiko zraenje bi
nam nakodilo (rak koe, katarakte i druge bolesti). Zemljino magnetsko polje preusmjerava te
estice i sprjeava njihov ulazak u atmosferu.
Jo je jedna vana pojava u prirodi vezana za magnetizam. To je biomagnetizam. Neki primitivni
organizmi (bakterije), kao i mnoge ptice i ribe orijentiraju se po magnetskom polju. To esto
osjetilo posljedica je postojanja magnetita u ivotinjskim mozgovima. ak su i seciranjem
ljudskog mozga pronaeni minijaturni magneti meu neuronima.
Magnetizam se koristi i u medicinske svrhe. Tomografsko prikazivanje pomou magnetske
rezonancije unaprijedilo je medicinsku zatitu. Pacijent se postavi u cilindar s magnetskim poljem
5000 puta jaim od zemljinog. Jezgre atoma u ljudskom tijelu ponu se ponaati kao igle
kompasa: poredaju se u niz. Nakon toga jezgre bivaju izloene radio valovima. Kad impulsi
prestanu jezgre se vrate u prethodno stanje. Osloboena energija ponaa se poput signala
minijaturnih radio postaja. Ti signali prenose se u raunalo koje ih pretvara u sliku. Snimanje
ureajima za magnetsku rezonanciju daje uvid u unutranjost tijela.
Magnetizam nije samo zatita Zemlje. Otkrie veze izmeu elektriciteta i magnetizma promijenilo
je sadraje naih ivota. 1819. god. Danac Oersted postavio je kompas blizu ice koju je spojio na
bateriju. Kad je struja potekla icom, igla se pomaknula. Oersted je prvi pokazao da elektrina
struja proizvodi magnetsko polje.
Andre Maria Amper (1820. god.) otkrio je postojanje elektromagnetskih sila meu vodiima
protjecanim strujom i injenicu da se gusto motana zavojnica ponaa kao cilindrini magnetski
tap.
MAGNETIZAM

U Engleskoj je M. Faraday nastavio njegov rad. Dokazao je da se kolut ice u blizini magneta
poinje okretati kad pored njega potee struja. Bio je to poetak razvoja elektromotora. Otkrio je
1831. god. da pomicanje magneta unutar zavojnice inducira elektrinu energiju u zavojnici. Bio je
to poetak razvitka elektrinih generatora. Dakle, sada se mehanika energija mogla pretvoriti u
elektrinu i obratno. Nastalo je novo doba golemog i brzog tehnolokog razvitka.
Magnetizam je svugdje prisutan. Iz doba strojeva prelo se u doba informacija. To je jo jedna
tehnoloka revolucija koju je omoguio magnetizam. liica re nanesena na diskove ili vrpce
moe pohraniti vie podataka od svih glinenih ploica u Egiptu. Audio vrpce, video kasete,
raunalne diskete i diskovi podatke biljee magnetski.
Spremanje podataka nije jedina uloga magnetizma u dobu informacija. Elektromagnetski valovi
omoguuju prijenos podataka diljem svijeta. Najvanija uloga magnetizma je prijenos energije
kroz svemir. Da nema elektromagnetskih valova sunevo zraenje ne bi dopiralo do nas.
Elektrino i magnetsko polje koje vibriraju pod pravim kutom stvaraju valove koji prenose
radijske i TV signale putujui u obliku elektromagnetskog vala. Svjetlost koju alje Sunce je
takoer elektromagnetski val tj. vibracija u kojoj elektrini dio inducira magnetski, magnetski dio
elektrini i to se neprekidno ponavlja uz pravocrtno kretanje vala, kao na Slici 1.1:

Slika 1.1 - Elektromagnetski val

Magnetizam je stvorio novi svijet. Jedna od udesnih primjena magnetizma je i magnetski
levitirajui vlak - maglen. To je stroj koji doslovno leti pomou magneta. Ako spojite dva
sjeverna pola magneta odbijat e jedan drugoga. Odbojne sile mogu s tranica podignuti vlak
teak 50 tona. Snani magneti u vozilu induciraju odbojne sile u tranicama kao to u zrcalu vidite
svoje lice. Promjena privlanosti i odbojnosti magnetskog polja u tranicama vue magnet
brzinom od preko 400 km/h.
Na MIT-u koriste magnetizam u pokusima dobivanja energije iz vode. Energiju bi mogli dobiti iz
morske vode, a pri tom ne bi zagaivali okoli nuklearnim otpadom. Dobili bi istu energiju i
svjetlost.
Magnetizam pomae i u traenju saznanja o postanku naeg skladnog i kompaktnog Svemira. U
Fermilabu blizu Chicaga, kao i u CERN-u blizu Geneve simulira se trenutak stvaranja - veliki
prasak (big bang). estice jure krugom golema opsega, a pokreu ih magneti u ciklotronu. Kad se
estice sudare to je minijaturni veliki prasak. Ostaci nakon eksplozije doaravaju nam kako je
Svemir nastao.

MAGNETIZAM

2. VELIINE MAGNETSKOG POLJA

Radi lake interpretacije veliina koje opisuju karakteristike magnetskog polja usporeivat emo
ih s odgovarajuim elektrinim veliinama. Analogije koje emo navesti su formalnog karaktera i
slue za lake razumijevanje magnetskih veliina.
Magnetski tok
To je veliina koja se moe usporediti s elektrinom strujom, iako u sredini proetoj magnetskim
tokom nita ne tee. Usporedbu potiu linije magnetskog polja koje ilustriraju magnetski tok,
slino kao to smo prikazivali elektrini tok u elektrostatikom polju.
Izvedena SI jedinica magnetskog toka je weber (1Wb=1Vs).
Magnetomotorna sila (MMS)
Magnetomotorna sila (analogija s elektromotornom silom) uspostavlja magnetski tok. Ponekad
se naziva i sila magnetiziranja. Generiranje magnetskog polja moe se izvesti na dva naina:
- djelovanjem permanentnih magneta
- protjecanjem struje
Empirijska mjerenja pokazuju kako je MMS, generirana na potonji nain, proporcionalna struji I i
broju zavoja N protjecanih strujom (amperzavoji): =NI. Jedinica MMF-e je 1A.
Magnetski napon Um
MMS stvara magnetski pad napona Um u magnetskom polju na elementima magnetskog kruga.
Vano je napomenuti kako ne postoji unutarnji magnetski otpor koji bi bio usporediv s unutarnjim
elektrinim otporom elektrinog izvora. Magnetsko polje, stvoreno primjerice unutar svitka
protjecanog strujom, ne ovisi o elektrinom otporu svitka ve samo o ulanenim amperzavojima.
Iz toga se dade zakljuiti kako nikakva dodatna energija nije potrebna za odravanje magnetskog
polja - magnetsko polje uspostavlja se zbog protoka struje kroz N zavoja svitka i konstantno je,
ako je konstantna struja.
Magnetski otpor (reluktancija) Rm
Svojstvo neke tvari da se u veoj ili manjoj mjeri protivi uspostavljanju magnetskog toka je
magnetski otpor Rm. Formalno se moe usporediti s elektrinim otporom u elektrinom krugu. Pri
tomu vrijedi Ohm-ov zakon za magnetski krug.

=
=

Rmeq
Um
Rm

za zatvoreni magnetski krug (petlju)

(2-1)

za svaki pojedinani magnetski otpor

(2-2)

Magnetski otpor izraen preko magnetskih veliina i pripadna jedinica je:

Rm =

Um A
1
=

Vs s

(2-3)

Svaki magnetski otpor ima odreene vanjske (geometrijske) veliine definirane njegovim
dimenzijama, a to su: srednja duljina magnetske silnice l i povrina presjeka magnetskog
materijala S. Unutarnja magnetska veliina koja ovisi o prirodi tvari je permeabilnost .
Magnetski se otpor slino kao i elektrini, dade iskazati i preko vanjskih i unutarnjih veliina kao:
l
Rm =
(2-4)
S
MAGNETIZAM

Permeabilnost je specifina magnetska vodljivost i formalno je analogna elektrinoj vodljivosti.

Odreeni elektrini materijali mogu imati zanemarivu vodljivost. To su izolatori. S druge strane
ne postoji tvar za koju se moe rei da je magnetski izolator, tj. tvar s =0. Magnetsko polje
prolazi i kroz zrak, odnosno vakuum, pa se kao referenca uzima konstanta:

0 = 4 10 7

Vs
Am

(2-5)

koja predstavlja permeabilnost slobodnog prostora (vakuuma), a u dozvoljenom priblienju se

moe smatrati i permeabilnou u zraku.
Vrijednost kojom se iskazuje koliko je puta permeabilnost neke tvari vea od permeabilnosti
zraka (vakuuma) je relativna permeabilnost r, pa je:

= 0 r

(2-6)

Za veinu tvari (paramagnetske i dijamagnetske) permeabilnost je priblino jednaka 0 (r1), a

za feromagnetske tvari koje iskazuju izrazita magnetska svojstva je r>>1 i ovisi o vrsti tvari i
magnetiziranju.
r
Magnetska indukcija (gustoa magnetskog toka) B
To je koliina magnetskoga toka koji proima plohu S gledano pod pravim kutom na tu plohu i
vektorska je veliina. Usporediva elektrina veliina je gustoa struje. Iznos magnetske indukcije
B definira se kao:

B=

B=

d
dS

za homogena magnetska polja

(2-7)

za nehomogena magnetska polja

(2-8)

Vs Wb
=
m2 m2
Dio toka kroz element plohe dat je skalarnim produktom:
Jedinica magnetske indukcije je 1Tesla: 1T =

r r
d = B dS

(2-9)

r
Jakost magnetskog polja H
Pad magnetskog napona po jedininoj duljini je jakost magnetskog polja H:
H=

Um
l

za homogena magnetska polja

(2-10)

H=

dU m
dl

za nehomogena magnetska polja

(2-11)

Jedinica jakosti polja je A/m. Odnos gustoe i jakosti polja dobije se iz:

MAGNETIZAM

B=

U
Um
Um
=
= m = H
l
l
Rm S
S
S

(2-12)

Funkcija ovisnosti B=f(H) linearna je za para i dijamagnetske tvari, a za feromagnetike je

odreena petljom histereze. O tomu e biti vie rijei u jednom od narednih poglavlja. Kako su
magnetska indukcija i jakost polja vektorske veliine, vrijedi:

r
r
B = H

(2-13)

Slika magnetskog polja

Magnetska igla postavlja se na bilo kojem mjestu u magnetskom polju u tono odreeni smjer. To
je smjer u kojem djeluje magnetska sila. Budui da ne moemo vidjeti magnetsko polje niti smjer
u kojem djeluje sila, za predodbu polja sluimo se magnetskim silnicama. Ako magnet
pokrijemo staklenom ploom na koju posipamo jednolino eljeznu piljevinu moe se opaziti
kako se piljevina rasporeuje u tono odreen oblik kao na Slici 2.1:

Slika 2.1 - Raspodjela silnica magnetskoga polja vodia protjecanog strujom, potkoviastog i
tapiastog magneta
Silnice "teku" od jednog pola prema drugomu i predstavljaju zornu sliku magnetskog polja.
Magnetske silnice su same u sebi zatvorene linije. Silnice ne zavravaju na polovima, ve prolaze
i magnetom. Pokazalo se korisnim oznaavanje silnicama. Dogovoreno je: magnetske silnice teku
izvan magneta od sjevernog pola k junome, a u unutranjosti magneta od junog pola k
sjevernome. Magnetsko polje je djelotvorno u cijelom prostoru oko magneta.
r
Praktina pravila za odreivanje smjera vektora H , pa time i silnica magnetskoga polja, su
pravila desne ruke (ako se desnom rukom obuhvati vodi tako da se palac postavi u smjeru struje,
tada savijeni prsti pokazuju smjer magnetskih silnica) ili desnog vijka (ako se vijak postavi uzdu
r
vodia tako da pokazuje smjer struje, smjer uvijanja vijka pokazuje smjer H ). Primjena pravila
desne ruke grafiki je prikazana je na Slici 2.2:

MAGNETIZAM

Slika 2.2 - Odreivanje smjera jakosti polja uporabom pravila desne ruke
Uobiajeno je smjer jakosti polja (ili struje), koje ulazi ili izlazi iz ravnine crtnje, prikazati tokom
ili kriiem. Ovakvo oznaavanje potakla je slika strjelice u letu. Gledajui u smjeru leta strjelice
vidi se njezin kraj, to se shematski oznauje kriiem. Ako strjelica leti prema nama vidi joj se
vrh, kojega oznaujemo tokom. Pri tomu toka definira smjer koji ide okomito iz ravnine crtnje
(stranice), a krii smjer koji pokazuje u ravninu crtnje, kao na Slici 2.3:

iz ravnine

u ravninu

Slika Slika 2.3 - Dogovoreni prikaz odreivanja smjera jakosti polja (ili struje)

MAGNETIZAM

3. MAGNETSKO POLJE U NEFEROMAGNETSKIM

MATERIJALIMA
Postojanje veze izmeu elektrostatikog i magnetostatikog polja ustanovio je Oersted ve 1820.
god. Statiki naboj, tj. naboj u stanju mirovanja stvara elektrostatiko polje. Ako se naboji kreu
konstantnom brzinom formira se statiko magnetsko (magnetostatiko) polje. Kretanje naboja
(elektrina struja) moe biti uzrokovano na vie razliitih naina. U ovom poglavlju analizirat
emo magnetska polja u slobodnom prostoru stvorena protjecanjem istosmjerne struje
konstantnog iznosa kroz vodi.
Razumijevanje magnetskih polja neophodno je, jer fenomeni koji ih prate zadiru u na
svakodnevni ivot i igraju vanu ulogu u elektrotehnikoj praksi. Spomenimo samo da se na
svojstvima magnetskih polja, izmeu ostaloga, temelji rad generatora elektrine energije, motora,
transformatora, kompasa, mikrofona, sustava za fokusiranje u televizoru, telefonskog zvona,
vlakova na bazi magnetske levitacije, memorijskih elija, magnetskih separatora, ureaja za
nuklearnu magnetsku rezonanciju,...

3.1. AMPEROV ZAKON (zakon protjecanja)

Analiza magnetskih polja temelji se na dvama zakonima: Biot-Savartovom i Amperovom zakonu
protjecanja. Poput Coulombova zakona u elektrostatici, Biot-Savartov zakon je opi zakon
magnetostatike. Posebni sluaj Biot-Savartova zakona je Amperov zakon, koji omoguuje
jednostavnu primjenu u praktinim proraunima jakosti magnetskoga polja.
Karakteristike magnetskog polja u zraku ovise o obliku vodia kojim tee struja, tj. o geometriji
uzbudnih struja. Premda oblik vodia i slika stvorenoga polja mogu biti vrlo sloeni, za odnos
jakosti polja i uzbudne struje vrijedi jednostavni zakon koji glasi:
r
Linijski integral tangencijalne komponente jakosti magnetskog polja H uzdu zatvorene krivulje
k, jednak je ukupnoj struji Iuk obuhvaenoj tom krivuljom, tj.:
r r
H
dl = I uk

(3-1)

r
ili cirkulacija vektora H po zatvorenoj krivulji jednaka je ukupno obuhvaenoj
struji.
r r
To je Amperov zakon ili zakon protjecanja. Skalarni produkt H dl = Hdl cos definira
tangencijalnu komponentu polja. Amperov zakon daje najopenitiji kvantitativni odnos izmeu
jakosti magnetskog polja i jakosti struje.
Gornji integral predstavlja magnetski napon, odnosno MMS-u, . Ukupno obuhvaena struja je
suma parcijalnih struja koje se mogu nalaziti unutar zatvorene konture magnetskoga polja,
odnosno ukupno protjecanje ( I i ). Slijedom navedenog Amperov se zakon moe napisati i u
i

obliku:

r r
H
dl = I i =
k

(3-2)

Magnetski napon (MMS) uzdu zatvorene krivulje magnetskog polja jednak je ukupnom
protjecanju struje koja prolazi kroz plohu obuhvaenu tom zatvorenom krivuljom.
r
Smjer polja H u odnosu na smjer struje I odreuje se pravilom desnog vijka.
MAGNETIZAM

3.1.1 Primjena Amperovog zakona

Amperov zakon ima pored ireg teorijskog i neposredno praktino znaenje. Njime se ne odreuje
izravno jakost magnetskog polja u nekoj toki. U tom smislu postoji izvjesna slinost s
Gaussovim zakonom za elektrostatiku kojim se definira o emu ovisi ukupni tok kroz zatvorenu
povrinu. Kako je ve pokazano, Gaussov zakon omoguio nam je odreivanje jakosti
elektrostatikog polja u pojedinim tokama polja za neke vane sluajeve karakterizirane
aksijalnom ili radijalnom simetrijom polja. Dakle, umjesto rjeavanja stvarne raspodjele polja
koja moe biti vrlo sloena, razmatraju se pojednostavljeni sluajevi raspodjele polja koji se od
stvarnih bitno ne razlikuju. Rjeenje jednostavnog problema moe "zdravorazumskim"
zakljuivanjem doprinijeti i rjeenju sloenijeg problema. Taj se "trik" dosta koristi u inenjerskoj
praksi, jer je sloene probleme esto puta teko opisati odgovarajuim matematikim
jednadbama.
Gaussov zakon, pa tako i Amperov zakon protjecanja, ne zahtijevaju postavljanje sustava
jednadbi nego daju putokaz za rjeenje stvarnog problema, koji ukazuje na odnos izmeu
odgovarajuih fizikalnih veliina u jedinstvenom i lako pamtljivom obliku.
Uporabom Amperova zakona odreujemo jakosti magnetskog polja u nekim sluajevima gdje
postoji visoki stupanj simetrije polja. Proraun je jednostavan ako su ispunjeni uvjeti poznavanja:
oblika magnetskog polja
raspodjele jakosti polja uzdu linija polja
Gornji su uvjeti ispunjeni za primjere koji slijede.
3.1.1.1
Magnetsko polje dugog ravnog cilindrinog vodia
Analizirat emo polje vrlo dugoga ravnog cilindrinog vodia. Vodi krunoga poprenog
presjeka S, polumjera R, protjecan je strujom I ravnomjerne gustoe. Kako bi se odredila jakost
polja u svim tokama prostora potrebno je analizirati dva odvojena sluaja - podruje izvan,
odnosno unutar vodia.

a) Magnetsko polje izvan vodia Hv za R r <

Na Slici 3.1 dat je popreni presjek vodia. Svaka krunica sa sreditem u osi vodia poklapa se s
odgovarajuom silnicom polja, tj. silnice su, iz razloga simetrije, koncentrine krunice oko
vodia. Obzirom na smjer struje (izlazi iz ravnine crtnje), pravilom desnog vijka dobije se smjer
magnetskih silnica. Na slici je prikazana jedna od silnica vanjskog polja. To je krunica sv
polumjera r. Ona obuhvaa ukupnu struju vodia I, pa je po Amperovu zakonu:
r

r
dl = I

(3-3)

sv

r
H
r
dl
I

sv

MAGNETIZAM

Slikar 3.1 - Odreivanje jakosti polja izvan ravnog cilindrinog vodia

r
Element silnice dl i vektor polja H su kolinearni u svakoj toki silnice, pa skalarni produkt
prelazi u obini produkt. Za svaku silnicu, uzdu nje same, iznos polja H je konstantan za svaki
dl, pa se moe izluiti ispred integrala, dakle:
H v dl = I

(3-4)

sv

Integriranjem svih elemenata silnice dobije se opseg krunice radijusa r:

H v 2 r = I

(3-5)

Konano se za jakost magnetskog polja izvan vodia dobije:

Hv =

I
2r

(3-6)

Iznos jakosti polja opada s prvom potencijom udaljenosti od osi vodia, a maksimalan je na
povrini vodia za r=R, tj.:

H vmax =

I
2R

(3-7)

b) Magnetsko polje unutar vodia Hu za 0 r R :

Na Slici 3.2 je prikazana jedna silnica unutarnjeg polja. To je krunica su polumjera r. Ona
obuhvaa samo dio ukupne struje vodia, djelominu struju Id, koja tee unutar povrine Su. Struja
u vodiu jednoliko je raspodijeljena po presjeku vodia, tj. gustoa struje unutar povrine punog
presjeka vodia S jednaka je gustoi unutar djelomine povrine Su:
I Id
=
S Su

R
2

Id

Id
r 2

(3-8)

r
H r
dl

R
su

Slika 3.2 - Odreivanje jakosti polja unutar ravnog cilindrinog vodia

pa je dio struje obuhvaen silnicom su:

Id = I
Primijeni li se Amperov zakon slijedi:

MAGNETIZAM

r2
R2

(3-9)

10

a
r
r
r2
H
d
l
I

=
u
R2
su

(3-10)

Slino kao i za polje izvan vodia, integriranjem svih elemenata unutarnje silnice dobije se opseg
krunice radijusa r:
r2
(3-11)
H u 2r = I 2
R
odnosno:
I
Hu = 2 r = k r
(3-12)
2R
I
gdje je: k =
konstantna vrijednost.
2 R 2
Polje unutar vodia linearno raste od nule (r=0 Hu=0) do maksimalne vrijednosti na povrini
vodia (r=R Hu=Humax=I/2R).
Ako se objedine rezultati dobiveni u a) i b) graf funkcije H(r) izgleda kao na Slici 3.3:
H
H max =

I
2 R

r
r=R

Slika 3.3 - Grafiki prikaz magnetskog polja dugog cilindrinog vodia H=f(r)
Polje raste linearno do povrine vodia, a dalje opada po hiperboli.
3.1.1.2
Magnetsko polje paralelnih ravnih vodia
Magnetsko polje oko sustava dvaju paralelnih vodia protjecanih strujama istog ili suprotnog
r
smjera odreuje se superpozicijom obaju polja. Ukupno polje H je vektorski zbroj parcijalnih
r
r
polja H 1 i H 2 . Ako se ograniimo na proraun polja samo u ravnini u koju ulaze vodii pod
pravim kutom, ukupno polje se moe odrediti kao algebarski zbroj polja. Pri tomu treba uzeti u
obzir i smjerove polja. Na Slikama 3.4 i 3.5 prikazano je odreivanje ukupnog polja sustava dvaju
paralelnih ravnih vodia kojima teku jednake (I1=I2) struje istog, odnosno suprotnog smjera.

MAGNETIZAM

11

H1
H uk

I1

I2
H2
I1 = I 2

Slika 3.4 - Magnetsko polje paralelnih vodia protjecanih strujama istog smjera

H uk
H1

H2

I1

I2

I1 = I 2

Slika 3.5 - Magnetsko polje paralelnih vodia protjecanih strujama suprotnog smjera
3.1.1.3
Magnetsko polje dugog ravnog cilindrinog svitka (solenoid)
Magnetsko polje okoliu vodia, nije dovoljne jakosti za praktine primjene. Ono se moe
pojaati ako se povea struja kroz vodi. Prikladniji nain je u poveanju koncentracije linija
polja, to se postie ako se ravni vodi savije u krunu petlju. Na Slici 3.6a) sve silnice polja
unutar petlje djeluju u istom smjeru, ime se poveava gustoa magnetskoga toka. Na Slici 3.6b)
je presjek strujne petlje protjecane strujom i pripadne silnice uspostavljenoga magnetskog toka.
N

I
I

a)

b)

Slika 3.6 - Magnetsko polje strujne petlje

MAGNETIZAM

12

Ako se na tijelo od neferomagnetskog materijala ravnomjerno gusto (u jednom ili u vie slojeva)
namota N zavoja vodia kojima tee struja I, dobije se svitak duljine l, promjera d, ( Slika 3.7).
l

d
I

Slika 3.7 - Cilindrini svitak

Popreni i uzduni presjek svitka s ucrtanim smjerovima struje kroz zavoje i pripadnim
magnetskim silnicama dan je na Slici 3.8:

Slika 3.8 - Popreni i uzduni presjek svitka sa slikom magnetskoga polja

Magnetska polja pojedinih zavoja zbrajaju se unutar svitka i odreuju ukupni magnetski tok .
Silnice polja unutar svitka su ravne i priblino ravnomjerno gusto rasporeene (ekvidistantne).
Izvan svitka silnice se ire i oblikuju se u petlje manje gustoe. Magnetska indukcija, pa time i
jakost magnetskog polja, u svitku je stoga puno vea nego izvan svitka. Nadalje, ako je svitak dug
i tanak (omjer duljine i promjera: l/d10), magnetsko polje u svitku moe se, u dobroj
aproksimaciji, smatrati homogenim. Magnetsko polje stvoreno u svitku protjecanom strujom
slino je polju tapiastog magneta. Ravni svitak je elektromagnet s izraenim polovima. Kraj
svitka na kojem silnice izlaze je sjeverni pol, a kraj na kojem ulaze juni pol, kao na Slici 3.9.

S
I

N
I

Slika 3.9 - Magnetsko polje cilindrinog svitka

MAGNETIZAM

13

Primijenit emo Amperov zakon vodei rauna o uvedenim aproksimacijama. Svitak je niz gusto
postavljenih strujnih petlji. Djelovanje petlji je takovo da se na samom obodu svitka polja
ponitavaju. Ako zanemarimo rubne efekte (dovoljno dugi svitak) praktiki cijelo polje je
koncentrirano unutar svitka i uniformno je (homogeno). Silnice polja su paralelne s osi svitka.
Vanjsko polje je zanemarivo. Kako sugerira Amperov zakon u cilju odreivanja jakosti polja
svitka, postavit emo zatvorenu krivulju 1-2-3-4, kao na Slici 3.10.
r
dl

4
r
dl

I
1

r
dl

r r
dl H

r
H

r
H

2
I

Slika 3.10 - Primjena Amperova zakona za izraun polja cilindrinog svitka

Krivuljom je obuhvaen zbroj struja svih zavoja. Kako svim zavojima tee jedna te ista struja,
ukupno obuhvaeno protjecanje je =NI, pa je:

r r
H
dl = NI

(3-13)

1234

Integraciju po zatvorenoj krivulji provest emo po segmentima 1-2, 2-3, 3-4, 4-1. Uz pretpostavku
r
r
zanemariva vanjskog polja (Hv=0) je i: H v dl = 0 . U segmentima 2-3 i 4-1 polje je jednako
34

r
r
nuli izvan svitka, a u dijelovima unutar svitka vektori H i dl stoje pod pravim kutom, pa su
r r
r r
skalarni produkti u podintegralnoj funkciji jednaki nuli, tj.: H dl = 0 ; H dl = 0 . Amperov
2 3

zakon poprima oblik:

4 1

r r
H
dl = NI

(3-14)

1 2

r
r
Vektori H i dl na cijelom putu 1-2 su paralelni, pa skalarni prelazi u obini produkt. Pored toga
vrijednost jakosti polja je konstantna, jer je polje homogeno, pa se H moe izluiti ispred
integrala:
H dl = NI
(3-15)
1 2

Integriranjem elemenata segmenta 1-2 dobije se ukupna duljina svitka ( dl = l ). Jakost polja
1 2

dugog ravnog svitka je:

H=

NI
l

(3-16)

Svitci su vaan dio elektrotehnikih ureaja, posebno oni s feromagnetskom jezgrom. Primjerice,
mogunost stvaranja konstantnog polja unutar ravnog svitka iskoritena je u komorama za
nuklearnu magnetsku rezonanciju, gdje se testirani uzorak pobuuje na rezonanciju u
konstantnom magnetskom polju reda 1,5T.
MAGNETIZAM

14

3.1.1.4
Magnetsko polje toroidalnog svitka
Toroidalni svitak prikazan na Slici 3.11 je elektromagnet bez izraenih polova. Potrebno je
odrediti jakost polja u svitku i izvan svitka. Na Slici 3.11a) oznaene su krivulje lu, l, lv potrebne
za odreivanje pripadnih jakosti polja Hu,H,Hv temeljem Amperova zakona.
Krivulja lu ne obuhvaa nikakvu struju, pa je Hu=0. Krivuljom lv obuhvaeno je protjecanje
NI NI = 0 pa je i Hv=0.

lv

Rsr
Ru
lu

lsr

Rv

d = 2R

a)

b)

Rsr

Slika 3.11 - Toroidalni svitak

Preostaje odreivanje polja u samom svitku. Na Slici 3.11b) oznaene su potrebne geometrijske
dimenzije svitka. Za zatvorenu Amperovu krivulju l moemo odabrati bilo koji polumjer r koji se
kree u granicama: Rsr-R<r<Rsr+R, gdje je Rsr srednji polumjer svitka, a R polumjer zavoja.
Krivulja l polumjera r obuhvaa N zavoja protjecanih strujom I. Jakosti polja i pripadni elementi
krivulje su kolinearni u svim tokama unutar svitka, pa je:

H dl = NI H l = NI

(3-17)

Jakost polja je:

H=

NI
NI
=
l
2r

(3-18)

Slijedom analize provedene za ravni svitak, magnetsko polje u svitku praktiki je homogeno, tj.
magnetska indukcija B i jakost polja H konstantni su po cijelom presjeku S. Jednolikost polja u
svitku postie se uz uvjet Rsr>>R. Naime, ako se polumjer zavoja R smanjuje u odnosu na
polumjer svitka Rsr, magnetske silnice postaju jednolike po cijelom presjeku i jednake su srednjoj
duljini lsr. Tada se gornja jednadba moe prikazati u jednostavnijem obliku:
MAGNETIZAM

15

H=

NI
NI
=
l sr
2 Rs

(3-19)

Formula je istog oblika kao i ona za dugi ravni svitak koji zadovoljava uvjet l>>d. Ravni se svitak
moe razmatrati kao posebni sluaj toroidalnog svitka za kojega vrijedi Rs.
Prednost toroidalnog svitka je u postizanju vrlo velikih iznosa polja u svitku uz zanemarivo
rasipanje.

3.2. MAGNETSKI TOK, MAGNETSKA INDUKCIJA

U prethodnom poglavlju pokazano je kako se mogu odrediti jakosti polja za tipine konfiguracije
vodia protjecanih konstantnim strujama. Dobivene formule mogu se primijeniti i na
determiniranje ostalih vanih magnetskih veliina, iji je meusobni odnos dat u Pogl 2. U ovom
poglavlju analizirat emo detaljnije magnetski tok i magnetsku indukciju B. Te su nam veliine
potrebne za tumaenje Faradayevog zakona elektromagnetske indukcije, za mehaniko tumaenje
toga zakona preko induktiviteta i meuinduktiviteta, kao i za odreivanje energije magnetskog
polja. Pored toga magnetski je tok fizikalna veliina koja se moe lako i izravno mjeriti.
r
r
r
r
Magnetska indukcija B slina je elektrinoj indukciji D . Kao to je D = 0 E u slobodnom
prostoru, magnetska je indukcija proporcionalna jakosti magnetskog polja:
r
r
B = 0 H

(3-20)

gdje je 0 konstanta poznata kao permeabilnost slobodnog prostora:

0 = 4 10 7

Vs
Am

(3-21)

r r
Proporcionalnost B i H vrijedi samo u slobodnom prostoru (vakuumu). Prisutnost feromagnetskih
materijala unosi nelinearnost to e biti predmet analize u narednim poglavljima.
Silnicama magnetskog polja simboliki se prikazuje distribucija magnetskog polja. Silnice
ilustriraju magnetski tok , koji je skalarna veliina. Gustoa silnica upuuje na jakost
magnetskog polja: to je vea, vea je jakost polja. Pri tomu moemo razmatrati i broj silnica na
jedinicu povrine, to predstavlja mjeru gustoe toka, pa se magnetska indukcija esto naziva i
gustoa magnetskog toka. Odnos toka i gustoe magnetskog toka prikazat emo na poznatom
primjeru polja ravnog vodia kojim tee struja.
Zamislimo neki mali element povrine dS smjeten u magnetsko polje vodia. Na Slici 3.12, koja
r
prikazuje presjek uzdu osi vodia, vidi se rub te povrine. Vektor elementa povrine dS moe
zauzimati proizvoljan kut u odnosu na polje. Kako bi odredili gustou silnica koje prodiru kroz
povrinu dS potrebno je nai njenu projekciju dSp na povrinu koja je okomita na silnice (slian
postupak kod odreivanja toka vektora elektrinog polja opisan je u podruju elektrostatike).
r
r
Projicirana povrina ima iznos dS p = dS cos i odreena je vektorom dS p = dS p n0 , gdje je
r
n0 jedinini vektor. Gustoa toka kroz dSp se tada moe pisati kao:
v d r
B=
n0
dS p

MAGNETIZAM

(3-22)

16

r
r
gdje vektor B ima smjer vektora dS p .

r
dS

dS p dS

r
dS p

Slika 3.12 - Efektivna povrina kroz koju se zatvara magnetski tok

Za proizvoljno postavljenu povrinu dS je:
v
r
d
B=
n0
dS cos

r
B= B=

d
dS cos

(3-23)

Iz iznosa B dobije se skalarna vrijednost magnetskog toka d kroz povrinu dS:

d = BdS cos

(3-24)

to se moe napisati u obliku skalarnog produkta:

r r
d = B dS

(3-25)

Iz prethodne jednadbe se moe odrediti magnetski tok kroz proizvoljnu plohu u magnetskome
polju:
r r
= B dS
(3-26)
S

3.2.1 Prikaz polja silnicama i Zakon o konzervaciji magnetskog toka

Spomenuto je kako silnice slue za prikaz magnetskoga polja. Sada je vrijeme da detaljnije
opiemo silnice kao linije magnetskoga toka i upoznamo jo neka vana svojstva polja, te ih
usporedimo sa svojstvima elektrostatikog polja..
Magnetske silnice definiraju se na istom principu kao i silnice elektrostatikog polja koje smo
verificirali postavljanjem probnog naboja u toke polja. Ovdje emo to uraditi pomou igle
magnetskog kompasa malih dimenzija i zanemarive teine. Linija magnetskog toka (magnetska
r r
silnica) je put na kojem su vektori B i H uvijek tangencijalni i to u svakoj toki magnetskog polja.
To je linija uzdu koje bi se orijentirala igla kompasa smjetenog u polje, kao to se vidi na
primjeru slike polja ravnog vodia Slici 3.13a). Izgled polja s lijeve, odnosno desne strane vodia
r r
dan je na slikama (b) i (c). Smjer vektora B i H je onaj u koji bi se postavio sjeverni pol igle
kompasa. Za razliku od silnica elektrinog polja, svaka magnetska silnica je linija bez poetka i
kraja i zatvara se sama u sebe. Silnice se ne sijeku, a gustoa im je mjera jakosti polja. Prostor
izmeu silnica takoer je ispunjen poljem. Sve ovo ne vrijedi samo za ravni vodi, nego za bilo
MAGNETIZAM

17

koju geometriju polja. Isto vrijedi i za polje koje permanentnih magneta s tim da silnice
ulaze/izlaze u/iz magneta pod pravim kutom.
S

S
I

a)

b)

c)

Slika 3.13 - Slika polja ravnog vodia

U elektrostatikom polju izolirani naboj je izvor polja, a silnice ne moraju imati zatvorenu
putanju. Za razliku od elektrinih, magnetske su silnice uvijek zatvorene. To je zbog toga to nije
mogue izolirati magnetske polove ili, uvjetno reeno, magnetske naboje. Kada bi primjerice
tapiasti magnet raspolovili, u namjeri da izdvojimo sjeverni i juni pol, kao posljedicu dobili bi
dva magneta. Novi polovi suprotnog polariteta formirali bi se na mjestu presjeka, gdje ih ranije
nije bilo. Svaka polovica imala bi svoj vlastiti sjeverni i juni pol. Dijeljenje u sve manje i manje
dijelove mogli bi nastaviti sve do dimenzija molekule, a da se pritom svaki, pa i najmanji djeli,
ponaa kao izdvojeni magnet s pripadnim polovima (Slika 3.14).
N

S
N
S

S
N

S
N
S

N
S
N
S
N
S
N
S
N
S
N
S
N
S
N
S

Slika 3.14 - Dijeljenje tapiastog magneta u niz manjih magneta

Budui da je nemogue razdvojiti sjeverni pol od junog pola, zakljuujemo kako ne postoji
izolirani magnetski naboj. Zbog toga ukupni magnetski tok kroz zatvorenu plohu mora biti jednak
nuli. Nijedna silnica ne moe poeti ni zavriti u prostoru ogranienom zatvorenom plohom, tj.
sve silnice koje uu u tu plohu moraju iz nje i izai. Dakle:

r r
B
dS = 0

(3-27)

Ova jednadba je Zakon o sauvanju magnetskog toka ili Gaussov zakon za magnetostatika
polja, to je jedan od temeljnih zakona elektromagnetskih polja. Zakonom je utvren opisani
princip neprekinutosti silnica polja, odnosno injenica da je magnetsko polje bezizvorno polje.
MAGNETIZAM

18

4. UINCI MAGNETSKOG POLJA

Premda magnetsko polje ne registriramo naim osjetilima, ono zadire u sva podruja ljudskog
djelovanja i s njim se susreemo praktiki na svakom koraku. Ovo poglavlje vano je za
razumijevanje niza pojava u elektrotehnikoj praksi. Na uincima polja, koja emo analizirati,
temelji se rad raznovrsnih strojeva, sprava, osjetila i drugih dijelova elektrinih krugova.
U prouavanju uinaka magnetskog polja uvest emo radi jednostavnosti i lakeg uoavanja
stvarnih fizikalnih pojava neke dozvoljene pretpostavke:
Vanjsko magnetsko polje, u kojemu se nalazi vodi kojim tee struja ili vodi koji se u tom
polju giba, smatrat emo homogenim.
Magnetsko polje je homogeno ako vektori magnetske indukcije imaju u svakoj toki iste veliine i
pravce. Homogeno polje se grafiki prikazuje silnicama istog pravca, smjera i gustoe. Priblino
homogeno polje postie se izmeu blisko udaljenih polova ravnog magneta, kao na Slici 4.1.

Slika 4.1 - Homogeno magnetsko polje izmeu polova ravnog magneta

Polje unutar gusto motanog ravnog svitka se moe smatrati priblino homogenim, a takoer i
polje izmeu dvaju blisko postavljenih svitaka (Helmholtzovi svitci).
Veinom su polja nehomogena. Primjer nehomogenog polja je raspodjela polja izmeu polova
potkoviastog magneta, polje ravnog dugog vodia, ...
Nehomogenost polja bi znatno oteala egzaktnu analizu stvarne raspodjele polja, a da pri tomu ne
bi imali ba pravi uvid u stvarne procese koji se zbivaju u polju i vodiima koji se u tom polju
nalaze.
Pri gibanju vodia u magnetskom polju analizirat emo samo sluajeve jednolikog gibanja. To
znai da e se translacija (jednoliko gibanje po pravcu) ili rotacija izvoditi konstantnom brzinom.
U protivnom bi ovisnosti magnetskih i elektrinih veliina imale znatno sloeniji oblik.
Magnetsko polje je posrednik u transformaciji mehanike energije u elektrinu i obratno. U ovom
emo poglavlju, zbog velike vanosti za elektrotehniku praksu, detaljno obraditi dva uinka u
kojima glavnu ulogu ima magnetsko polje:
stvaranje elektrinih napona - djelovanjem mehanike sile na vodi koji je u
magnetskom polju inducira se na krajevima vodia razlika potencijala (elektrini
napon)
stvaranje mehanikih sila - kada se vodi kojim tee struja nalazi u stranome
magnetskom polju na vodi djeluje mehanika sila.
Na dobivanju induciranih napona, posebno onih harmonijskog tj. sinusoidnog tipa, temelji se
uporaba magnetskoga polja u generatorima izmjenine struje, transformatorima, te raznim
elektronikim ureajima i instrumentima. S druge strane dobivanje mehanikih sila uz pomo
magnetskog polja omoguuje rad elektromotora i elektromagneta.
MAGNETIZAM

19

4.1. SILE U MAGNETSKOM POLJU

Do sada smo prouavali izraun magnetskih veliina u polju stvorenom konstantnom strujom.
Postavlja se pitanje to e se desiti kada imamo interakciju magnetskih polja koja su rezultat
protjecanja struje i/ili djelovanja permanentnih magneta ili kretanja naboja u polju. Rezultat te
interakcije je jedan od dva temeljna uinka magnetskog polja, a to je uinak mehanikih sila. U
elementarnim razmatranjima taj se uinak vidi kod privlanog ili odbojnog djelovanja dvaju
permanentnih magneta, kao na Slici 4.2.
Privlana sila
N

Odbojna sila
N

Slika 4.2 - Sile izmeu dvaju tapiastih magneta

Sila stalnih magneta ili elektromagneta bit e detaljnije opisana kada uvedemo relaciju za energiju
magnetskoga polja.
Izraun magnetskoga polja elemenata protjecanih strujom iskoristit emo za odreivanje sila koje
djeluju na nabijene estice i dijelove vodia protjecane strujom. Opisat emo tri karakteristina
sluaja stvaranja sile zbog uinka magnetskog polja: silu na nabijenu esticu koja se giba u
magnetskom polju, silu na element vodia u vanjskom polju i silu izmeu dvaju vodia
protjecanih strujom.

4.1.1 Sila na nabijenu esticu

Poznato nam je kako je elektrina sila na stacionarni naboj u elektrinome polju prema
r
r
Coulombovom eksperimentalnom zakonu razmjerna jakosti polja tj.: Fe = QE . Isto vrijedi i za
nabijenu esticu q koja se giba u elektrinom polju. Za pozitivni naboj sila i polje su istog smjera.
Magnetsko polje, meutim, ne moe izazvati silu na mirujui naboj. To je logino, jer magnetsko
polje stvaraju naboji u gibanju, pa i sila moe djelovati samo na naboje koji se gibaju.
r
Eksperimentalno je ustanovljeno kako je magnetska sila Fm koju osjea naboj q pri gibanju
r
r
brzinom v u magnetskom polju indukcije B , dana sa:

r
r r
Fm = q v B

(4-1)

r r
Prema pravilu vektorskog produkta sila je okomita na ravninu koju odreuju vektori v i B .
Kao primjer djelovanja ove sile prikazana je putanja gibanja estice koja ulazi okomito na
magnetsko polje - Slika 4.3. Kao to se vektor elektrinog polja definira elektrinom silom po
jedininom naboju, tako se i vektor magnetske indukcije moe odrediti kao magnetska sila po
jedininom naboju. Elektrina sila ne ovisi o brzini naboja, ali moe izvriti rad na naboju, tj.
promijeniti njegovu kinetiku energiju - ubrzati ga ili usporiti. S druge strane, magnetska sila ovisi
o brzini naboja.

MAGNETIZAM

20

r
F

r
v

r
v

r
F

r
F

r
F

r
v

r
v

r
B

r
B

r
v
R

r
F

r
F
r
B

r
B

r
v

Slika 4.3 - Sila na nabijenu esticu u magnetskom polju: pozitivnu (gore), negativnu (dole)
r
s
Ona djeluje okomito na smjer gibanja naboja, pa ne moe vriti rad ( Fm dl = 0 ). Magnetska sila,
dakle, ne doprinosi poveanju kinetike energije, ali djeluje na promjenu putanje naboja u
magnetskom polju. Ako naboj (elektron) kao na donjoj lijevoj slici ostane u jednolikom polju
magnetska (centripetalna) sila e svinuti putanju elektrona u krunicu polumjera R:
mv 2
= qvB
R

R=

mv
qB

(4-2)

Primjer na donjoj desnoj slici pokazuje kako se negativni naboj koji ulijee u magnetsko polje,
nakon opisane polukrune putanje, vraa jednakom brzinom u suprotnom smjeru pri izlijetanju iz
polja.
Openito su iznosi elektrine sile znatno vei od magnetske, osim za vrlo visoke brzine gibanja
naboja. Ukupna sila na naboj koji se giba pod djelovanjem obaju polja je:

r r
r
r r r
F = Fe + Fm = q E + v B

(4-3)

Ova je jednadba poznata pod nazivom Lorentzova sila* . Iz nje se moe dobiti odnos elektrine i
mehanike sile. Naime, ako se nabijena estica mase m giba u kombiniranom elektrinom i
magnetskom polju, prema II Newtonovom zakonu gibanja vrijedi:
*

Hendrik Lorentz (1853-1928)

MAGNETIZAM

21

r
r
r r r
dv
F =m
= qE+vB
dt

(4-4)

Kombinacija uinaka elektrinog i magnetskog polja javlja se, primjerice, u katodnoj cijevi za
potrebe otklona i fokusiranja elektronskog snopa. Valja imati na umu kako se promjena energije
moe postii samo djelovanjem elektrinog polja.
Hall-ov efekt
Edwin Herbert Hall 1879. god. pokazao je kako se izmeu bonih rubova tanke metalne trake
protjecane strujom i postavljene okomito na smjer magnetskog polja, stvara razlika potencijala.
Generiranje Hallova napona simboliki je prokazano na Slici 4.4.
z
r
B

r
E

r
Fm

I
Fer

Slika 4.4 - Generiranje Hallovog napona

Struja I gustoe J=I/da tee u smjeru osi x. Ploica se nalazi u homogenome magnetskom polju
indukcije B. Polje po smjeru i pravcu odgovara osi z. Naboji koji se kreu trakom formirajui
elektrinu struju mogu, u opem sluaju, biti pozitivni ili negativni. Elektrinu struju u vodljivoj
r
r r
ploici tvore elektroni koji se gibaju u smjeru -x. Pod djelovanjem sile Fm = q v B oni se
potiskuju prema rubu ploe okomito na smjer njihova gibanja (smjer +y). Zbog gomilanja
elektrona na jednoj strani ploe, druga strana ostaje s manjkom elektrona, tj. vikom pozitivnog
r
naboja. Ovako raspodijeljeni naboji stvaraju elektrino polje E usmjereno u osi +y. Sila
r
v
Fe = qE djeluje na elektrone, kao slobodne nositelje naboja, u smjeru suprotnom u odnosu na
elektrino polje (-y) i na magnetsku silu. Proces gomilanja naboja prestaje u trenutku kada se
r
v
magnetska sila po intenzitetu izjednai s elektrinom silom. U stanju ravnotee je Fm + Fe = 0 tj.:

qvB = qE H

E H = vB

(4-5)

gdje je EH Hallovo elektrino polje.

Razdvojeni naboji na rubovima ploice, udaljeni meusobno za a, stvaraju razliku potencijala,
koja je jednaka Hallovom naponu UH:
U H = E H a = vBa

(4-6)

Hallov se napon moe izmjeriti preciznim voltmetrom. Temeljem predznaka razlike potencijala
moe se zakljuiti koji je polaritet nositelja naboja. Od ranije je poznato:
MAGNETIZAM

22

v=

I
I
=
nqS nqad

n=

N
V

(4-7)

pa je:

U H = vBa =

I
Ja
B=
B = kB
nqd
nq

(4-8)

Ovo je korisna relacija, jer pokazuje kako se mjerenjem Hallova napona moe realizirati
instrument badaren u vrijednostima magnetske indukcije B. Primjerice postavljanjem Hallovih
sondi u zrani raspor razliitih elektrinih maina, moe se mjeriti magnetska indukcija. Hallov
efekt ima vanu ulogu i u odreivanju svojstava poluvodia.

4.1.2 Sila na vodi protjecan strujom

U jednostavnom sluaju, sila na ravni vodi, iji je odsjeak duljine l smjeten u homogenom
magnetskom polju, je:
r r
r
Fm = I l B
(4-9)

Sila djeluje okomito na ravninu koju oblikuju vodi i vektor magnetske indukcije kao to se vidi
na Slici 4.5:
+

r
B

S
r
F

Slika 4.5 - Sila na vodi protjecan strujom

Praktino pravilo kojim se moe odrediti smjer sile je Flemingovo pravilo lijeve ruke. Ono glasi:
Ako se lijeva ruka postavi tako da isprueni prsti pokazuju smjer struje u vodiu, a magnetske
silnice vanjskog polja udaraju u dlan, tada odvojeni palac pokazuje smjer sile na vodi.
Promjena smjera djelovanja sile moe se postii promjenom smjera struje ili magnetskog polja.
Intenzitet sile je prema poznatom pravilu vektorskog produkta:

Fm = IlB sin

(4-10)

gdje je kut izmeu vodia i vektora magnetske indukcije.

Sila je minimalna F=0, ako se poloaj vodia poklapa s vektorom magnetske indukcije (=0).
Kada je vodi postavljen okomito na vektor magnetske indukcije (=900), sila ima maksimalnu
vrijednost F=IlB. Za sve ostale poloaje 00<<900 sila se moe izraunati zamjenom odsjeka
vodia l njegovom projekcijom na pravac okomit na magnetske silnice lsin, pa je sila F=IlBsin
(Slika 4.6).
MAGNETIZAM

23

a
I
r
F

r
B

Slika 4.6 - Sila na vodi koji zatvara proizvoljni kut s magnetskim poljem
Pokazali smo preko magnetske sile na naboje u kristalnoj reetki vodia da se sila prenosi na sam
vodi. Sada emo opisati uzrok nastajanja sile preko meudjelovanja vanjskog magnetskog polja i
polja vodia. Navedena polja odvojeno su prikazana na Slici 4.7a) i b). Rezultat interakcije je
sloeno magnetsko polje na Slici 4.7c).

N
F

a)

b)

c)

Slika 4.7 - Generiranje sile na vodi protjecan strujom

Silnice polja magneta i vodia lijevo od vodia suprotnog su smjera, pa se djelomice ponitavaju.
Intenzitet kombiniranog polja je slabiji od svakog pojedinanog polja. Desno od vodia sve su
silnice istog smjera, to pojaava ukupno polje. Nejednako raspodijeljena polja na obje strane
vodia tee za izjednaavanjem. Silnice zauzimaju poloaj minimuma energije, tj. poloaj u
kojem bi se maksimalno skratile i razmaknule jedna od druge. Kao rezultat, javlja se sila koja
potiskuje vodi iz podruja jaeg u podruje slabijeg magnetskog polja. Ova se pojava zove
elektrodinamiki efekt, a stvorena sila je elektrodinamika sila.

4.1.3 Sila izmeu vodia protjecanih strujom

Prethodno analizirana sila na strujni element Idl ne potjee od polja koje taj element stvara, ve od
nekog vanjskog polja. Vanjsko polje moe biti generirano od nekog drugog strujnog elementa. U
tom smislu razmatrat emo poseban oblik elektrodinamike sile koja nastaje izmeu dvaju
paralelnih vodia protjecanih strujama I1 i I2, kao na Slici 4.8. Ako su vodii meusobno bliski
njihova se magnetska polja proimaju. Neka su vodii jednake duljine l1=l2=l, koja je znatno vea
od njihove meusobne udaljenosti d.

MAGNETIZAM

24

a
I1

I1

I2
r
B1

r
F12

90

r
B2

I2

90 0

r
F21

1
2
a)

b)

Slika 4.8 - Sila izmeu paralelnih vodia protjecanih strujama

Vodi 2 protjecan strujom I2 nalazi se u magnetskom polju B1 vodia 1 (Slika 4.8a).
Elektrodinamika sila na drugi vodi je:
F12 = I 2 lB1
(4-11)
Magnetska indukcija koju stvara prvi vodi u drugom vodiu, udaljenom za d, je:

B1 = 0 H1 =
pa je sila:

F12 =

0 I1
2d

(4-12)

0 I1I 2l
2d

(4-13)

Na isti nain (Slika 4.8b)) dobije se sila kojom vodi 2 djeluje na vodi 1:
F21 = I 1lB2

B2 =

0 I2
2d

F21 =

0 I1I2l
2d

(4-14)

r
r
Sile F12 i F21 zadovoljavaju III Newtonov zakon akcije i reakcije, tj. jednake su po iznosu i
r
r
suprotnog su smjera: F12 = F21 . Obje sile u gornjem primjeru djeluju istovremeno i usmjerene su
tako da tee pribliiti vodie.
Openito se smjer djelovanja sile utvruje pravilom lijeve ruke ili pravilom vektorskog produkta.
Pri tomu se mogu analizirati dva sluaja:
paralelni vodii protjecani strujama istog smjera meusobno se privlae.
paralelni vodii protjecani strujama suprotnog smjera meusobno se odbijaju.
Ako vodii protjecani strujama meusobno zatvaraju neki kut, posljedica djelovanja sile je tenja
da se postave paralelno.
Na Slici 4.9 prikazana je priblina raspodjela silnica ukupnoga magnetskog polja. U primjeru a)
polja izmeu vodia imaju isti smjer, pa ukupno polje jaa. Lijevo i desno od vodia pojedinana
se polja slabe, jer su suprotno usmjerena. Tenja silnica da zauzmu poloaj minimuma energije
ima za rezultat silu koja eli meusobno rairiti vodie. U primjeru b) djelomina polja izmeu
MAGNETIZAM

25

vodia suprotno su usmjerena, pa je ukupno polje oslabljeno. Lijevo i desno od vodia ukupno
polje jaa, jer su polja istog smjera. Stvorena sila djeluje u smislu pribliavanja vodia.

r
F

r
F

r r
F F

b)

a)

Slika 4.9 - Raspodjela silnica izmeu vodia

Ako je I1=I2=I iznos sile je:

F12 = F21 =

0 I 2l
2d

(4-15)

Sila jako raste s "kvadratom" struje, kao i s pribliavanjem vodia. Stoga treba paziti da sabirni
vodovi i zavoji kojima teku snane struje budu dobro uvreni, kako ih ne bi deformirale
elektrodinamike sile. Visoke struje kratkog spoja, primjerice u trafostanicama, mogu proizvesti
tako jake sile da izoblie kabele ili ine sabirnica. Djelovanje sile na vodie protjecane strujama
koristi se i u mjernim instrumentima (tzv. elektrodinamiki mjerni sustavi).
Sila po jedinici duljine je:
F 0 I 2
=
(4-16)
l
2d
Primjenom ove jednadbe definira se u SI sustavu jedinica za jakost elektrine struje 1A kao
etvrta jedinica MKSA sustava. Naime, ako je l=1m, I1=I2=1A, d=1m dobije se F=210-7N. Dakle:
1 Amper je jakost konstantne struje koja protjecanjem kroz dva paralelna ravna beskonano duga
vodia zanemarivo malog krunog presjeka, smjetena u vakuumu na meusobnoj udaljenosti od
1m, izaziva silu izmeu vodia od 210-7N po svakom metru duljine vodia.

4.2. FARADAYEV ZAKON ELEKTROMAGNETSKE INDUKCIJE

Oerstedova eksperimentalna istraivanja, na kojima se temelje Amperov i Biot-Savartov zakon
pokazala su da konstantne struje stvaraju magnetsko polje. Prirodno je i logino postaviti pitanje:
Je li mogu i obratan proces tj. da se pod odreenim uvjetima uz pomo magnetskog polja
proizvede elektrina struja? Nakon niza istraivanja i eksperimenata koje je proveo engleski
fiziar Michael Faraday (1791-1867) mogao se dati pozitivan odgovor na ovo pitanje. Na rjeenju
MAGNETIZAM

26

ovog fenomena temelji se pretvorba mehanike u elektrinu energiju poevi od malog dinamo
motora bicikle do velikih generatora u elektranama.
Jedanaest godina nakon Oerstedovih istraivanja, 1831. godine, Faraday je dokazao da vremenski
promjenljivo magnetsko polje stvara elektrinu struju. On je izveo niz pokusa sa dva svitka
namotana na zajedniku jezgru. Na krajeve prvog svitka spojio je galvanometar, a drugi svitak
spojio je serijski s baterijom i sklopkom. Otvarajui i zatvarajui sklopku primijetio je
poskakivanje igle galvanometra. Zakljuio je kako su vremenske promjene magnetskog toka
odgovorne za inducirani napon (struju) u prvom svitku. Faraday je takoer zamijetio da se napon
inducira i pri kretanju vodljive petlje u konstantnom magnetskom polju. Prikazat emo ovo
potonje istraivanje u obliku kolskog pokusa, kao na Slici 4.10.
0

0
B

Zglob
Pomina petlja

Permanentni magnet

I
N

I
1

I
3

3
I

Pomak
brzinom v

v
l

a)

b)

Slika 4.10 - Induciranje napona u pominoj petlji

Vodljiva petlja objeena je tako da, pomicanjem oko zgloba, zauzima razliite poloaje (1,2,3) u
zranom rasporu permanentnog magneta (Slika 4.10a). Homogeno polje odreeno tokom zove
se jo i uzbudno polje. Petlja je zatvorena galvanometrom s nulom u sredini skale. Za vrijeme
gibanja petlje u smjeru 1-2-3, na njenim krajevima inducira se napon nazvan elektromotorna sila EMS, pa galvanometar registrira protok struje (Slika 4.10b). Ako se petlja pomie konstantnom
brzinom, tee struja I konstantne jakosti. Ona stvara svoje magnetsko polje odreeno tokom i
koje se suprotstavlja izvornom toku . Ako se petlja giba u suprotnom smjeru (3-2-1) inducirani
napon mijenja polaritet, pa se i kazaljka galvanometra otklanja u suprotnom smjeru.
Inducirana EMS eind proporcionalna je brzini promjena magnetskog toka . Vodljiva petlja
"sijee" silnice polja svojim aktivnim dijelom l koji se giba brzinom v.
Ako se petlja sastoji od vie zavoja N, tada svaki zavoj pri micanju petlje sijee silnice polja i
doprinosi induciranom naponu. Brzina promjene neke veliine u opem se sluaju definira kao
derivacija po vremenu (d/dt), pa je:
d
eind = N
(4-17)
dt
MAGNETIZAM

27

gdje je N broj zavoja u krugu, a tok kroz pojedini zavoj.

Prema Faradayevim pokusima statiko (konstantno) magnetsko polje ne stvara protok struje.
Meutim, vremenski promjenljivo polje u mirujuoj petlji stvara inducirani napon.
Gornja jednadba je rezultat Faradayevih istraivanja. To je zakon indukcije koji je po njemu
nazvan Faradayev zakon elektromagnetske indukcije, a glasi:
Inducirana EMS u bilo kojem zatvorenom krugu jednaka je brzini promjene obuhvaenoga
magnetskog toka.
Lentzov zakon
Negativni predznak u gornjoj jednadbi pokazuje da inducirani napon djeluje u smislu opiranja
toku koji ga je proizveo. Ta je tvrdnja poznata kao Lentzov zakon1 ime se naglaava injenica
kako je smjer protjecanja struje u krugu takav, da se inducirano magnetsko polje stvoreno
induciranom strujom opire izvornom magnetskom polju.
v

ind

ind

+
v

ind

+
v

ind

Slika 4.11 - Ilustracija Lentzova zakona

Prema Faradayevom zakonu polaritet inducirane EMS je takav da ona stvara struju koja se opire
promjeni koja ju je izazvala. Inducirano magnetsko polje u bilo kojem zavoju svitka djeluje tako
da nastoji magnetski tok u zavoju odrati konstantnim. U primjerima na Slici 4.11 ako tok raste
inducirani tok mu se suprotstavlja. Ako tok opada, inducirano polje djeluje u smjeru postojeeg
polja nastojei ga zadrati konstantnim. Mijenjamo smjer magnetskog toka promjenom polariteta
1

Heinrich Friedrich Emil Lentz (1804 -1865), ruski profesor fizike

MAGNETIZAM

28

tapiastog magneta. Prirast ili smanjivanje toka ostvaruje se pribliavanjem, odnosno

udaljavanjem magneta od svitka.
Bilo koja promjena magnetskog okruenja vodljivog svitka uzrokovat e induciranje napona u
svitku, a moe se ostvariti na tri naina:
Nepokretna petlja u vremenski promjenljivom magnetskom polju - promjena toka u vremenu
dobije se promjenama jakosti magnetskog polja ili gibanjem magneta prema svitku ili od svitka
Petlja koja se giba u konstantnom magnetskom polju - promjena toka dobije se gibanjem
svitka prema polju ili iz njega (translacijsko gibanje), ili vrtnjom svitka u polju (rotacijsko
gibanje)
Petlja koja se giba u vremenski promjenljivom magnetskom polju
Analizirat emo prva dva sluaja. Trei sluaj je sloeniji i slijedi iz prva dva.

4.2.1 EMS inducirana promjenama magnetskog polja u stacionarnom

krugu - napon transformacije
Na Slici 4.12 prikazana su dva nepokretna svitka u koje ulazi promjenljivi magnetski tok, iji je
vremenski prirast poznat, pa je po zakonu indukcije:

eind = N

(B S )
= N
t
t

(4-18)

gdje je S povrina poprenog presjeka svitka okomita na magnetsko polje B. Ovo je primjer
generiranja tzv. napona transformacije na emu se temelji rad transformatora (desna slika).
Magnetski tok stvara se u eljeznoj jezgri kao posljedica toka struje kroz primarni svitak. U
sekundarnom svitku se zbog promjena magnetskog toka inducira sekundarni napon. U danom
primjeru radi se o transformaciji s visokog na niski napon (step-down transformer).
Promjena

= 1V
magnetskog
t
toka

= 1V
t

Napon transformacije

N = 10

N =5

= IN

N1

eind

N2

I
eind = 10V

eind = 5V

Slika 4.12 - Inducirani napon transformacije zbog strujom izazvane promjene toka
U slijedeem primjeru napon se inducira u nepokretnom svitku zbog gibanja permanentnog
magneta prema svitku (Slika 4.13). Promjena toka se ostvaruje zbog promjena polja B, uz
konstantni presjek S, pa je:

B
eind = N
= N S
(4-19)
t
t
MAGNETIZAM

29

a
Magnet se giba prema svitku
S = 0 ,002m 2 N=10

v
N

B
= 0 ,3 T
s
t

eind = 10 0 ,002 m 2 0 ,3T / s = 0 ,006V

Slika 4.13 - Inducirani napon transformacije (promjena toka zbog gibanja magneta)
Smjer induciranog napona je takav da bi struja koja bi potekla u zatvorenom krugu (primjerice
kroz neki otpornik), stvorila svoje magnetsko polje koje se suprotstavlja izvornom polju koje je
stvorilo tu struju (Lentzov zakon). U tomu je smisao negativnog predznaka induciranog napona.

4.2.2 EMS inducirana u vodiu koji se translatorno giba u magnetskom

polju - napon pomicanja
Primjer vodia duljine L koji klizi brzinom v po paralelnim stranicama vodljivog okvira u
homogenom polju indukcije B, dat je na Slici 4.14. Vodi gibanjem u intervalu t prebrisuje
povrinu S = Lx = Lvt .
Jednoliko B polje

Slika 4.14 - Gibanje vodia u homogenom magnetskom polju

Zbog "presjecanja" magnetskih silnica u vodiu se inducira EMS.
Razmotrit emo fizikalnu bit elektromagnetske indukcije. Na Slici 4.15 je prikazan uvean
segment vodia sa Slike 4.15 koji se giba u magnetskom polju. Pri svakom kretanju vodia
zajedno s njim kreu se i slobodni elektroni u njemu. Na elektrone djeluju Lorentzove sile
r r
Fm = e v B . One pomiu elektrone u desno, pa se na toj strani javlja viak negativnog naboja.
Istovremeno se na lijevoj strani stvara manjak elektrona, tj. pozitivan naboj. Preraspodjelom
naboja na krajevima vodia stvoreni su razliiti potencijali. Uzrok koji stvara i odrava razliku
potencijala je elektromotorna sila. Dakle, u vodiu se inducira EMS i kada spojimo krajeve vodia
izvan magnetskoga polja, kroz vodi tee struja.

MAGNETIZAM

30

r
v

r
B

Slika 4.15 - Fizikalno tumaenje inducirane EMS

Inducirani napon se esto naziva i napon pomicanja. Proporcionalan je brzini kojom svitak ulazi u
polje. Ova se brzina moe izraziti i kao mjera promjene povrine svitka u polju. Na Slici 4.16 je
analiziran primjer gibanja pravokutne vodljive petlje u magnetskom polju. U intervalu dt petlja
gibajui se brzinom v prijee put ds=vdt, pa je prema zakonu indukcije:

eind = N

d
dS
lds
= N B
= N B
= N B l v
dt
dt
dt

( 4-20)

za petlju s jednim zavojem (N=1) iznos inducirane EMS je:

eind = B l v
r
B

(4-21)
r
B

r
v

ds

r
v

a)

b)

Slika 4.16 - Inducirani napon pomicanja izraen preko brzine gibanja u polju
Ova jednadba vrijedi ako se petlja kree pod pravim kutom u odnosu na silnice polja (postoji
samo normalna komponenta brzine). U opem sluaju brzina se moe rastaviti na uzdunu i
normalnu komponentu. Pod djelovanjem uzdune komponente vodi klizi uzdu silnica, ne
sijekui ih. EMS se inducira samo za raun normalne komponente brzine:

v n = v sin

MAGNETIZAM

(4-22)

31

gdje je kut izmeu vektora brzine i silnica polja. Opa jednadba za induciranu EMS stvorenu
pomicanjem vodia aktivne duljine l brzinom v u polju indukcije B je:
r v v
eind = l (v B ) = Blv sin

(4-23)

Smjer induciranog napona odreuje se Flemingovim pravilom desne ruke:

Ako se desna ruka postavi tako da silnice polja ulaze u dlan, a isprueni palac pokazuje smjer
gibanja vodia, tada isprueni prsti odreuju smjer inducirane EMS.

4.2.3 EMS inducirana u vodiu koji rotira u magnetskom polju - napon

rotacije
U narednom primjeru analizira se petlja koja rotira u magnetskom polju (Slika 4.17). Vrtnja
uzrokuje vremenske promjene povrine svitka u odnosu na polje, kao u prethodnom sluaju. Pri
konstantnoj brzini vrtnje inducirani napon je sinusoidnog oblika, pa je razmatrani primjer u biti
pojednostavljeni prikaz rada generatora izmjenine struje. Pravokutna petlja s N zavoja, presjeka
S, rotira u homogenom polju krunom frekvencijom i pri tomu zauzima razliite poloaje
prema magnetskome polju B.

r
B

r
B

S = S cos

Slika 4.17 - Poloaji rotirajue petlje u magnetskome polju

Kako je =t, magnetski tok postaje:
r r

= B S = BS cos = BS cos t
Inducirana EMS je:

eind = N

d
= N B S sin t = Em sin t
dt

gdje je Em=NBS maksimalna vrijednost induciranog napona.

Inducirani napon mijenja se po sinusoidnom zakonu, kako je to prikazano na Slici 4.18.

MAGNETIZAM

(4-24)

(4-25)

32

Trenutni poloaji rotirajue petlje

Em

-Em

Slika 4.18 - Sinusoidni inducirani napon rotacije

4.3. SAMOINDUKCIJA I KOEFICIJENT SAMOINDUKCIJE

Zakon indukcije definira odnos izmeu promjena toka i induciranog napona. Meutim, primarna
pojava, tj. uzrok promjenama toka, je promjena struje. Inducirani napon je sekundarna pojava
(posljedica). Pri tomu se magnetsko polje javlja kao posrednik. Ostaje nam istraiti izravnu vezu
izmeu uzroka i posljedice, kako je to naznaeno relacijom:
di
e= f
dt

644474448
di
d

eind
dt
1dt
44244
3
e = -N

(4-26)

d
dt

U tom emo cilju razmotriti krug prema Slici 4.19.

S1
E

S2
2

Slika 4.19 - Pokus sa aruljicama

MAGNETIZAM

33

Na baterijski izvor E prikljuene su dvije aruljice jednakih karakteristika 1 i 2. aruljica 2

serijski je spojena sa svitkom, ija emo unutarnja svojstva opisati znakom L. Izvesti emo dva
pokusa s uklapanjem sklopki S1 i S2. U prvom koraku zatvorimo S1, a otvorimo S2. Time su na
izvor spojene obje paralelne grane sa aruljicama. aruljica 2 trenutno e zasvijetliti normalnim
sjajem, dok sjaj aruljice 1 kontinuirano raste i s odreenom vremenskom zadrkom dolazi do
punog sjaja. U drugom koraku istovremeno otvorimo S1, a zatvorimo S2. Obje grane su odspojene
od izvora i kratko spojene. aruljica 2 trenutno se ugasi, dok svjetlost koju daje 1 postupno trne
dok se potpuno ne ugasi.
Kako objasniti uoene pojave?
aruljica 2 oekivano se pali i gasi, kao kod ukljuivanja i iskljuivanja baterijske svjetiljke.
Reakcija aruljice 2 moe se protumaiti jedino postojanjem nekog napona u svitku koji se
suprotstavlja protjecanju struje pri ukljuivanju, odnosno nastoji zadrati protok struje kod
iskljuivanja. Pri ukljuivanju protjecanje struje automatski uspostavlja magnetski tok u svitku.
Po zakonu indukcije u svitku se inducira napon koji se suprotstavlja struji, odnosno izgradnji
magnetskog toka. Inducirani napon nestaje kada se prestane izgradnja magnetskog polja, tj. kada
se uspostavi konstantan magnetski tok (d/dt=0). Pri iskljuivanju naglo se prekida protok struje
i poinje razgradnja polja svitka, praena opadanjem magnetskog toka. Sada se inducira napon
suprotnog smjera koji eli potpomoi postojei protok struje, tj. zadrati prethodno stanje. Kao to
je mehanika inercija zadravanje prethodnih stanja mirovanja ili jednolikog gibanja, tako i svitak
unosi u krug svojstva koja bi se mogla opisati elektrinom inercijom. Promjenljivi tok inducira
EMS u istim zavojima svitka koji su taj tok i proizveli. Zato opisanoj pojavi pridjeljujemo naziv
samoindukcija, a inducirana EMS je elektromotorna sila samoindukcije.
Koji parametar kruga opisuje navedene pojave?
d
Ako u induciranu EMS samoindukcije: e = N
uvrstimo relaciju za tok (Ohmov zakon
dt
Ni

, dobije se:
magnetskoga kruga): =
=
Rm Rm
e = N

d Ni
N 2 di
di
=

= L
dt Rm
Rm dt
dt

(4-27)

Faktor proporcionalnosti izmeu EMS samoindukcije i brzine promjene struje je:

L=

N2
Rm

(4-28)

i naziva se koeficijent samoindukcije ili krae induktivitet. Ukazuje na injenicu da vodii

razliitog oblika (geometrije) pri istoj jakosti struje stvaraju razliite tokove, pa time i razliite
EMS samoindukcije. Jedinica za induktivitet je 1H (1 Henri2):

1H =

Wb Vs
=
A
A

(4-29)

U energetici i pri niskim frekvencijama induktivitet se kree od nekoliko do stotinjak H. U VF

tehnici induktiviteti su reda veliine mH, jer pri porastu frekvencije proporcionalno raste i
induktivni otpor.
Provedenom analizom rijeili smo problem (uzrok-posljedica) s poetka ovog poglavlja:
2

Joseph Henry (1798-1878) - ameriki fiziar

MAGNETIZAM

34

e = N

d
di
= L
dt
dt

(4-30)

Induktivitet, temeljem gornje jednadbe, moemo openito odrediti preko magnetskog toka i
d d
struje: L = N
=
, gdje je d ukupno ulaneni element toka. Ako tok linearno raste od 0
di
di
do neke zavrne vrijednosti , pri porastu struje od 0 do I, dobije se jednostavni izraz za izraun
induktiviteta:

L=N

(4-31)

Do istog se rezultata doe izravno iz izraza za induktivitet:

L=

N 2 N 2 N
=
=
=
NI
Rm
I
I

(4-32)

gdje je =N ukupno ulaneni magnetski tok. Ova jednadba vrijedi za bilo koji oblik i vrstu
jezgre na koju je namotan svitak. Takoer se moe primijeniti i kada u magnetskom krugu postoje
zrani raspori, uz uvjet zanemariva rasipanja.
Induktivitet ovisi o dimenzijama i obliku vodia, te permeabilnosti sredstva koje okruuje vodi.
U neferomagnetskoj sredini on je konstanta. Ako jezgra sadri feromagnetski materijal B-H
karakteristika je dana petljom histereze, to znai da su r, pa time i L promjenljive veliine.
U praksi se najee kao elementi elektrinih krugova javljaju ravni i toroidalni svitci, pa emo
odrediti jednadbe za izraun induktiviteta tih tipinih oblika vodia.

4.3.1 Induktivitet dugog ravnog svitka

Sastoji se od N zavoja ravnomjerno namotanih na jezgru kvadratnog ili krunog presjeka S (vidi
Sliku 3.7) u jednom ili vie slojeva. Duljina svitka je l, a moe biti namotan na jezgru od fero ili
neferomagnetskog materijala. Induktivitet je:

L=

N2
=
Rm

N2
l

N 2 0 r S
l

(4-33)

0 r S

4.3.2 Induktivitet toroidalnog svitka

Za svitak prema Slici 3.11 uz pretpostavku homogenog polja moe se za duljinu svitka uzeti
duljina srednje magnetske silnice l sr = 2 RS , pa je:

L=

N 2 0 r S
N 2 0 r S
=
(Ru + Rv )
2 RS

(4-34)

Na visokim frekvencijama ak i spojni vodovi imaju znaajan induktivni otpor koji moe bitno
utjecati na rad i remetiti karakteristike odreenog ureaja.

MAGNETIZAM

35

Ponekad je potrebno, kao primjerice kod neinduktivnih ianih otpornika, u potpunosti eliminirati
induktivitet. To se postie bifilarnim namatanjem svitka. Susjedne struje dvaju zavoja suprotnog
su smjera, pa se njihovi tokovi kompenziraju.

4.4. MEUINDUKCIJA I KOEFICIJENT MEUINDUKCIJE

Pojava generiranja napona u jednom vodiu uzrokovanog fluktuacijama napona u drugom vodiu
naziva se meuindukcija. Efekt meuindukcije prikazan je na Slici 4.20.
1
i1

12

Slika 4.20 - Meuinduktivna sprega dvaju svitaka

Dva svitka, primarni i sekundarni, namotana su sa N1, odnosno N2 zavoja. Promjenljiva struja i1
tee kroz svitak 1 i stvara tok 1. Dio tog toka 12 zatvara se u drugom svitku (2), a preostali tok
je rasipni tok 1, dakle: 1=12+1. Ako su svitci vrlo blizu jedan drugome, moe se
pretpostaviti kako sve silnice polja prelaze iz prvog u drugi svitak, tj. rasipanje toka je zanemarivo
(1=0). Tada je EMS inducirana u drugom svitku:
d12
( 4-35)
e2 = N 2
dt
Ni
Tok 12 stvara se u primarnom svitku i dan je sa: 12 = 1 1 . Uvrtenjem u gornju jednadbu
Rm
slijedi:
N N di
di
e2 = 1 2 1 = M 12 1
(4-36)
Rm
dt
dt
Prikrata:
N N
M 12 = 1 2
(4-37)
Rm
naziva se koeficijent meuindukcije ili meuinduktivitet izmeu svitka 1 i svitka 2.
Moemo analizirati i obratni sluaj. Promjenljiva struja i2 u svitku 2 stvara tok 2, iji se dio 21
zatvara u prvom svitku, uz rasipni tok 1, pa je 1=12+1. Ako je rasipanje toka zanemarivo
(2=0), EMS inducirana u prvom svitku je:
d 21
e1 = N1
dt
(4-38)
N i
Tok 21 stvoren u svitku 2 je 21 = 2 2 , pa uvrtavanjem u gornju jednadbu slijedi:
Rm

MAGNETIZAM

36

a
e1 =

N 1 N 2 di2
di

= M 21 2
Rm
dt
dt

(4-39)

N1 N 2
meuinduktivitet svitka 2 i svitka 1.
Rm
Iz dobivenih izraza vidljivo je da vrijedi:

gdje je: M 21 =

M 12 = M 21 = M =

N1 N 2
Rm

e1 = M

di2
dt

e2 = M

di1
dt

(4-40)

Jedinica za meuinduktivitet je1H kao i za induktivitet.

Meusobna veza induktiviteta dvaju svitaka i meuinduktiviteta moe se dobiti iz:

M2 =

N 12 N 22
= L1 L2
Rm Rm

M = L1 L2

(4-41)

Ovo je maksimalna vrijednost meuinduktiviteta, jer je dobivena za sluaj potpunog ulanenja

(sprege) tokova primarnog i sekundarnog svitka. Kako ne postoji idealno ulanenje, u izraunu
meuinduktiviteta treba uzeti u obzir i faktor sprege, tj.:
M = k M L1 L2

(4-42)

kao to smo to napravili u sluaju induktiviteta, moemo i meuinduktivitet izraziti preko

ulanenog toka i struje:

M =

N 1 N 2 N 1 N 2 I 2 N 1 21 21
=

=
=
Rm
I 2 Rm
I2
I2
123

ili analogno M =

21

N 2 N 1 I 1 N 2 12 12

=
=
I 1 Rm
I1
I1
123

(4-43)

12

Meuinduktivitet je kvocijent toka kojeg uzbuuje struja drugog svitka, a ulanuju zavoji prvog
svitka i struje drugog svitka ili kvocijent toka kojeg uzbuuje struja prvog svitka, a ulanuju
zavoji drugog svitka i struje prvog svitka.
Veliina meuinduktiviteta ovisi o dimenzijama i obliku spregnutih vodia, kao i magnetskoj
sredini u kojoj se nalaze.
Primjer - Meuinduktivitet dvaju svitaka motanih na zajedniku jezgru je:
M =

N1 N 2 N1 N 2 0 r S
=
Rm
l

(4-44)

4.5. PRIMJENA UINAKA MAGNETSKOG POLJA

Velik je broj praktinih primjera uporabe, ali i tetnih posljedica, koje prate generiranje sila u
magnetskom polju s jedne strane, odnosno pojavu elektromagnetske indukcije s druge strane.
Navest emo samo bitne primjere bez detaljnog opisa, jer se rade u sklopu ostalih kolegija tijekom
studija:

MAGNETIZAM

37

Spektrometar mase - koristi princip djelovanja magnetskog polja na naboj u gibanju.

Funkcija mu je odvajanje nabijenih estica (najee iona) na temelju iznosa njihove mase. Izvodi
se u tri koraka: ubrzanje - ioni se podvrgavaju djelovanju jakog elektrinog polja i ulaze na
slijedei stupanj s razliitim brzinama ovisno o njihovim masama; selektor brzina - kombinacijom
djelovanja elektrinog i magnetskog polja omoguuje da samo ioni tono odreene brzine ne budu
otklonjeni (prolaze pravocrtno); separator masa - ioni jednakog naboja i brzine ulaze pod pravim
kutom u jednoliko magnetsko polje koje ih zakree u polukrunu putanju kao na Slici 4.3. Kako se
ioni razlikuju samo po masi, tee estice kretat e se putanjom veeg radijusa od lakih. Ako
estica mase m1 opisuje polukrunu putanju radijusa r1, a estica mase m2 putanju radijusa r2, na
izlazu iz polja biti e separirane razlikom u promjerima njihovih putanja: s=2(r2-r1). Spektrometri
mase koriste se kao vrlo osjetljivi detektori izotopa, u procesima datiranja (po sadraju ugljika ili
radioaktivnosti) materijala, analizi sadraja plinova, satelitskoj analizi suneva vjetra, ... U
kombinaciji s plinskim kromatografom spektrometar omoguuje odreivanje tragova
kontaminacije ili prisutnosti toksina.
Hallov efekt - omoguuje odreivanje polariteta naboja koji tee vodiem, jer je
uspostavljena razlika potencijala na krajevima Hallove ploice jednog predznaka za negativne
naboje, a drugog za pozitivne naboje. Takoer, Hallov napon je proporcionalan s magnetskim
poljem, pa se Hallove sonde koriste za mjerenje magnetskog polja.
Ciklotron - je jedan od prvih tipova ubrzivaa estica i jo se koristi kao prvi stupanj
velikih ubrzivaa s vie stupnjeva. Kombinacijom djelovanja elektrinog i magnetskog polja
elektron se ubrzava od nekog poetnog poloaja ispisujui spiralnu putanju. Na izlazu se formira
snop elektrona velike brzine.
Izmjenini generatori - Pretvaraju mehaniku energiju u elektrinu. Uloimo li mehaniku
energiju za rotiranje svitka u konstantnom magnetskom polju, na krajevima svitka se inducira
sinusoidni napon. Napon, odnosno proizvedena elektrina energija preuzima se sa etkica
spojenih na klizne prstene, kao na Slici 4.21. Ovo je primjer izravne primjene Faradayevog
zakona elektromagnetske indukcije.
Istosmjerni generatori - isti je princip generiranja napona kao i kod izmjeninog
generatora, ali posebni ureaj (komutator) omoguuje da se polaritet induciranog napona ne
mijenja.
Izmjenini motori - Pretvaraju elektrinu energiju u mehaniku. Isti se ureaj moe
uporabiti i kao generator i kao motor. Umjesto voltmetra na gornjoj slici potrebno je spojiti
vanjski izvor izmjenine EMS. Prolaskom struje kroz svitak koji se nalazi u magnetskom polju na
zavoje svitka djeluje sila F=IBl. Sile djeluju u suprotnom smjeru na dijelove svitka koji efektivno
sijeku magnetski tok, stvarajui tako moment sila koji uzrokuje rotaciju svitka. Motor radi na istoj
frekvenciji kao i sinusoidni izvor, pa se zove sinkroni motor. ee se koriste indukcijski
(asinkroni) motori, gdje se struja inducira u rotirajuem svitku, umjesto da se dovodi izravno.

MAGNETIZAM

38

etkice
Klizni prsteni

Voltmetar

Slika 4.21 - Princip rada izmjeninog generatora

Istosmjerni motori - Umjesto preko prstena i kliznih etkica, struja se u svitak dovodi
preko komutatora. Komutator obre smjer struje nakon svake polovice okretaja, da bi se zadrao
isti smjer zakretnog momenta koji okree svitak.
Galvanometar - to je povijesni naziv instrumenata za mjerenje elektrine struje pomou
pominog svitka. Prolaskom struje kroz svitak u magnetskom polju stvara se moment sila
proporcionalan jakosti struje. Pomicanju svitka opire se spiralna opruga spojena s indikacijskom
kazaljkom instrumenta. Otklon igle proporcionalan je sa strujom koja tee kroz svitak, ija se
vrijednost moe oitati na odgovarajue badarenoj skali. Ovo je princip rada svih instrumenata s
pominim svitkom (ampermetri, voltmetri, ohmmetri), koji su danas uglavnom zamijenjeni
poluvodikim (digitalnim) instrumentima.
Transformatori - Ureaji koji izravno koriste Faradayev zakon (inducirani napon
transformacije). Omoguuju pretvorbu niskog napona i velike struje u visoki napon pri maloj
struji i obratno. Koriste se posebno u energetskim postrojenjima, ali i u svim vrstama
elektronikih krugova.
Visokonaponski indukcijski svitak (bobina) - Posebna vrsta transformatora potrebna za
generiranje iskre koja e zapaliti smjesu benzina i zraka u motoru automobila. Potreban je napon
od 40000 V, a na raspolaganju je akumulator od 12V. Primarni svitak bobine ima mali broj zavoja
i mali otpor. Prikljuen je na akumulator i njime tee odreena istosmjerna struja. Sekundarni
svitak ima puno vei broj zavoja. Nije predvien za rad s izmjeninim naponima, nego mu je
funkcija generiranje visokonaponskog impulsa u trenutku prekida struje u primarnom svitku.
Trenutni prekid struje u primarnom krugu izaziva veliku brzinu promjene magnetskoga toka, pa
se, prema Faradayevom zakonu u sekundarnom svitku inducira vrlo visoki napon. Ovaj napon
uzrokuje stvaranje iskre u svjeici kojom se pali mjeavina goriva. Donedavno je prekid struje u
primarnom krugu bio realiziran mehanikim otvaranjem kontakata (platina). Sinkroniziranim
MAGNETIZAM

39

otvaranjem kontakata upravljao je rotacijski prekida (razvodnik paljenja) koji je distribuirao

visokonaponske impulse na svjeice. Moderni sustavi paljenja (elektronski) koriste brze
tranzistorske sklopke za prekidanje struje u primarnom krugu.
Dinamiki mikrofon - Mikrofoni su pretvarai koji detektiraju zvune signale i stvaraju
elektrinu sliku zvuka, tj. generiraju napon ili struju proporcionalnu zvunom signalu. Kod
dinamikih mikrofona zvune oscilacije pomiu elastinu membranu spojenu na svitak koji se
nalazi u magnetskom polju elektromagneta. "Efekt generatora" stvara napon koji je slika promjena
zvunog tlaka.
Dinamiki zvunik - Papirna membrana zvunika povezana je sa svitkom koji je u
magnetskom polju. Svitkom tee strujni signal koji proizvodi zvunu sliku koristei "efekt
motora". Vibracije svitka prenose se na membranu ije se oscilacije pretvaraju u zvuk.
Vrtlone struje - Javljaju se unutar masivnih vodia kao reakcija na promjenljivo
magnetsko polje. Opiranje promjenama toka uzrokuje pretvorbu u elektrine energije u toplinu. U
veini sluajeva (elektrini strojevi, transformatori, ...) energetski gubitci su nepoeljni, jer
smanjuju stupanj korisnosti. Primjerice transformatori se, u svrhu reduciranja vrtlonih struja,
izvode od meusobno izoliranih tankih limova postavljenih uzdu silnica magnetskoga polja.
Vrtlone se struje tada zatvaraju unutar pojedinanih limova i ne mogu postii znaajne
vrijednosti. Postoje i neke praktine primjene kao to je visokofrekventno kaljenje, gdje vrtlone
struje zagrijavaju povrinu koja se kali. Primjenjuju se i u konikim sustavima vlakova. Kada se
aktivira koenje, na metalne kotae djeluje magnetsko polje elektromagneta koje u kotaima
generira vrtlone struje. Interakcija magnetskog polja i vrtlonih struja stvara konu silu koja
usporava okretanje kotaa. to je vea brzina efekt kone sile je jai. Usporavanjem vlaka sila
koenja slabi, pa se operacija koenja izvodi glatko bez trzaja.

MAGNETIZAM

40

5. MAGNETSKO POLJE U FEROMAGNETSKIM

MATERIJALIMA
Kako je ve opisano, rad golemog broja elektrinih ureaja temelji se na uincima magnetskog
polja. Stoga ne udi da timovi istraivaa i inenjera rade na prouavanju stvaranja i uporabe jakih
magnetskih polja. Meutim, odravanje snanog polja prate omski gubici i rasipanje energije zbog
visokih struja u svitcima koji generiraju polje. Zagrijavanje svitaka, a time i gubici, mogu se
smanjiti hlaenjem, ali to predstavlja dodatni troak. Jedno od moguih rjeenja u budunosti je
uporaba efekta supervodljivosti koju posjeduju neki materijali na vrlo niskim temperaturama.
Tada su omski otpori zanemarivi, pa nema ni gubitaka.
Na sreu, postoji i drugi nain stvaranja polja pri kojem nema gubitaka, ili su oni vrlo mali. To
posebno vrijedi za sluajeva kada se ne trae prevelike jakosti magnetskog polja. Materijali koji
omoguuju stvaranje magnetskih polja bez dodatne energije za njihovo odravanje su
feromagnetski materijali, eljezo u prvom redu.

5.1. MAGNETIZIRANJE MATERIJALA

Istraujui odnose izmeu elektriciteta i magnetizma Amper je doao do zakljuka da mala strujna
petlja i mali magnet stvaraju iste efekte u okolnom prostoru. Postavio je hipotezu da su za ovakvo
djelovanje magneta odgovorne molekularne struje. Da je bio na pravom putu potvreno je
stotinjak godina kasnije. Amperove molekularne struje su u stvari atomske struje. Dvije su
razliite vrste struja. Prva struja uzrokovana je orbitalnim kretanjem negativnih elektrona oko
matine pozitivne jezgre, a druga rotacijom (spinom) elektrona oko vlastite osi. kao na Slici 5.1.
Jezgra

+
- Elektron

a)

- Elektron

b)

Slika 5.1 - a) vrtnja elektrona oko jezgre b) spin elektrona

Premda obje struje prati generiranje magnetskog polja veina materijala ne iskazuje magnetska
svojstva, jar se magnetski efekti ponitavaju pri udruivanju atoma u molekule. Pri tomu se
deavaju, ovisno o vrsti materijala, tri pojave nazvane: dijamagnetizam, paramagnetizam i
feromagnetizam.

5.2. PODJELA MATERIJALA PREMA MAGNETSKIM SVOJSTVIMA

Materijali su nemagnetini, ako im je r=1. U protivnom su magnetini. Slobodan prostor (zrak) i
svi materijali sa r1 su nemagnetini. Gruba podjela magnetskih materijala moe se izvesti tako
da ih se svrsta u tri temeljne grupe, kao na Slici 5.2.

MAGNETIZAM

41

a
Magnetski materijali
Linearni

Dijamagnetski
materijali
r 1

Paramagnetski
materijali
r 1

Nelinearni

Feromagnetski
materijali
r >> 1

Slika 5.2 - Podjela magnetskih materijala

Dijamagnetski materijali imaju r malo manji od jedan, paramagnetski materijali malo vei od
jedan, a u feromagnetskim materijalima je r puno vei od jedan. Za praktine svrhe moe se
smatrati kako je r1 za dija i paramagnetske materijale i oni su u osnovi nemagnetini i linearni
(B=0H). Feromagnetski materijali su uvijek nelinearni i magnetini, osim za temperature iznad
Curie-ve temperature.
Dijamagnetizam je pojava kada se magnetska polja zbog orbitalnog kretanja i spina elektrona
meusobno ponitavaju. Magnetski moment svakog atoma je jednak nuli i vanjsko magnetsko
polje ima zanemariv utjecaj na ove materijale. Dijamagnetski materijali su bizmut, olovo, voda,
bakar, srebro, silicij, dijamant, kuhinjska sol,... Osim u sluaju supervodia3 ovi se materijali
rijetko koriste u praksi kao magnetski materijali. U principu svi materijali iskazuju dijamagnetini
efekt, ali je on za neke materijale nadvladan drugim, jaim efektima.
Magnetski moment atoma, odnosno pojedinih molekula, razliit od nule imaju para i
feromagnetici.
Paramagnetizam je pojava pri kojoj se magnetska polja zbog kruenja elektrona oko jezgre i spina
ne ponitavaju u potpunosti. Za razliku od dijamagnetizma, paramagnetizam je temperaturno
ovisna pojava. Koriste se u maserima. To su ureaji za dobivanje i pojaanja mikrovalnog
zraenja. Paramagnetske efekte iskazuju zrak, platina, aluminij, kisik, kalij, volfram,...
Feromagnetizam se zbiva u materijalima s vrlo velikim permanentnim magnetskim momentima.
Najpoznatiji feromagnetik, po kojemu su ovi materijali i dobili ime, je eljezo. Drugi su
predstavnici kobalt, nikal i njihove legure. Zbog iznimne vanosti u praktinoj uporabi ovih
materijala, nabrojit emo njihova temeljna svojstva:
Mogu se vrlo snano magnetizirati uz pomo magnetskog polja
Zadravaju magnetiziranost i kada se odstrane iz polja
Gube feromagnetska svojstva i postaju linearni paramagnetici iznad Curieve temperature.
Kada se eljezo zagrije iznad Curieve temperature (7700C), prestaje biti magnetino.
Iskazuju nelinearnost. Permeabilnost r ovisi o B i ne moe se odrediti jednom vrijednou.
Za neke legure moe dostii vrijednost r=10000. U tablicama se daju samo tipine vrijednosti,
koje se ovisno o uvjetima mogu bitno mijenjati.

5.3. KRIVULJA MAGNETIZIRANJA

Magnetska indukcija i magnetski moment ne ovise samo o trenutnoj vrijednosti jakosti polja H,
nego i o polju ijem je djelovanju materijal bio ranije podvrgnut, tzv. povijesti magnetiziranja.
3

Supervodii na temperaturama blizu apsolutne nule su idealni dijamagnetici: r=0, B=0

MAGNETIZAM

42

Iako uvijek vrijedi B=0rH odnos B i H ovisi o prethodnom magnetiziranju. Ova se pojava,
svojstvena samo feromagneticima, naziva magnetska histereza.
Prouit emo karakteristiku magnetiziranja feromagnetika koji je nemagnetiziran. Ako postoji
prethodna magnetizacija, materijal se demagnetizira pomou jakoga izmjeninog magnetskog
polja, ija se amplituda postupno smanjuje do nule. Oko materijala iju karakteristiku elimo
snimiti moemo postaviti svitak protjecan strujom koji stvara polje u feromagnetiku. Tipina B-H
krivulja prikazana je na Slici 5.3.
Magnetska indukcija (+B)
Glavna krivulja
histereze

Bmax
Krivulja prvog
magnetiziranja
Koercitivna
sila HC

Remanentni
magnetizam Br

Hmax

-Hmax

Jakost polja
(sila magnetiziranja)
Koercitivna
sila -HC

Remanentni
magnetizam -Br

-Bmax
Magnetska indukcija (-B)

Slika 5.3 - Petlja histereze

Polje H poinje rasti (zbog poveanja struje kroz svitak) od nule, a time i indukcija B. Porast se
postupno usporava i za dovoljno velike H=Hmax krivulja postie maksimalnu vrijednost Bmax. To
je pojava zasienja (saturacije), koja je posljedica sreivanja elementarnih magnetskih momenata
atoma (molekula) u smjeru polja. Daljnje poveanje polja nema smisla, jer ne doprinosi
poveanju magnetizacije. Krivulja a-b zove se krivulja prvog magnetiziranja. Ako se nakon
ulaska u podruje zasienja H smanjuje, indukcija B ne slijedi inicijalnu krivulju, nego se
smanjuje sporije tj. zaostaje ( krivulja b-c). Ta se pojava opisuje grkom rijei hystereo, koja ima
smisao kanjenja. Za H=0 indukcija B ne iezava, ve zadrava vrijednost Br, koja se naziva
remanentnom indukcijom (lat. remanare=zaostati). O jakosti polja Hmax, ovisi kolika e biti
zaostala magnetizacija. Svojstva permanentnih magneta koji zadravaju magnetska svojstva,
temelji se upravo na remanentnoj indukciji. Fizikalno gledano to tumaimo injenicom da se
magnetski momenti ne vraaju u poetni kaotini raspored, ve dio njih ostaje usmjeren.
Promjenom smjera struje u svitku mijenja se i smjer jakosti polja H. Da se indukcija dovede na
nulu (krivulja c-d) potrebna je neka jakost polja -HC koja se naziva koercitivnom silom (lat.
koercere=zaustaviti). Materijali s malom koercitivnom silom su meki magnetski materijali.
MAGNETIZAM

43

Vrijednost HC takoer ovisi o Hmax. Poveavamo li dalje uzbudnu struju, jezgra se magnetizira u
suprotnom smjeru. Vrijednost H raste u suprotnom smjeru (krivulja d-e) do -Hm. Indukcija
dostie maksimalnu vrijednost -Bmax (zasienje u suprotnom smjeru), koja je po apsolutnoj
vrijednosti jednaka +Bmax.
Istim postupkom, smanjivanjem jakosti polja do nule (krivulja e-f) dobije se remanentna
indukcija -Br, a promjenom smjera struje (krivulja f-g) ponitava se remanentni magnetizam pri
H=HC. Daljim poveanjem uzbudne struje (krivulja g-b) dolazi se ponovo u stanje zasienja
(Hmax, Bmax). Time je opisana zatvorena simetrina krivulja koja se zove petlja histereze.
Oigledan je nelinearni odnos B i H. U bilo kojoj toki krivulje je odreen omjerom B/H.
Permeabilnost se oitava iz krivulje prvog magnetiziranja.
Oblik petlje histereze ovisi o materijalu, a oni se odabiru prema svrsi uporabe kao to je navedeno
na Slici 5.4.
Zadrava veliki
dio Bm kada se
uzbudno polje
odstrani

Saturacija

Uska petlja mali

gubici kod promjena
smjera magnetiziranja

Magnetizacija

Uzbudno
polje

Poeljno za permanentne
magnete, magnetsko snimanje
i memorijske ureaje

Povrina petlje ovisi

o iznosu disipirane
energije kod promjena
smjera polja

Poeljno za transformatore
i jezgre motora radi malih
gubitaka energije pri
izmjeninim strujama

Slika 5.4 - Oblici petlji histereze i mogunosti uporabe

Obzirom na oblik petlje histereze materijali se u magnetskom smislu dijele na meke (uska petlja)
i tvrde (iroka petlja).
Povrina petlje histereze odreuje energetske gubitke (gubitci histereze) po jedininom volumenu
za vrijeme jednog ciklusa periodike magnetizacije. To su toplinski gubitci. Zato se kod svih
vrsta izmjeninih motora i transformatora (energetskih i telekomunikacijskih) koriste meki
materijali. Oni osim uske petlje i velikog r moraju zadovoljavati jo neke uvjete. Naime
izmjenino polje generira i toplinske gubitke uslijed pojave vrtlonih struja. Ovi se gubitci mogu
smanjiti izvedbom magnetskih jezgri od tankih meusobno izoliranih limova (lamela) ili
poveanjem elektrinog otpora materijala. U telekomunikacijskim transformatorima koristi se
fini feromagnetski prah, ija su zrnca izolirana vezivnom masom, pa se tako dobiju veliki
specifini otpori. Takoer je bitno da njihova prijenosna karakteristika bude linearna i neovisna o
frekvenciji, ime se izbjegava izoblienje signala. Feriti imaju gotovo pravokutnu, usku strmu
petlju i primjenjuju se na visokim frekvencijama. Neki feriti sastavni su dio memorijskih ureaja
MAGNETIZAM

44

u raunalima. Nedostatak im je mala Curieva temperatura, ali se i ovo svojstvo moe iskoristiti,
primjerice za realizaciju bezkontaktne sklopke u ureajima za lemljenje.
Tvrdi materijali, primjerice su dobri za permanentne magnete, jer imaju veliku koercitivnu silu.
Feromagnetici se koriste za magnetsko oklapanje, odnosno zatitu osjetljivih elektrinih ureaja
od jakih magnetskih polja. Tipini primjer oklapanja je zatita kompasa.

5.4. PRORAUN MAGNETSKOG KRUGA

Magnetski dijelovi ureaja kao to su motori, generatori, transformatori i releji mogu se analizirati
kao magnetski krugovi. Analiza takvih krugova postaje jednostavna, ako se uspostavi analogija
izmeu magnetskih i odgovarajuih elektrinih krugova. Tada se i u magnetskim krugovima
mogu izravno primijeniti temeljni odnosi koji vrijede i za elektrine krugove. Dozvoljene
analogije skupno su prikazane Tablicom 5.1.
ELEKTRINE VELIINE
Vodljivost

MAGNETSKE VELIINE
Permeabilnost
r
Jakost polja H

r
Jakost polja E
r r
Struja I = J dS

r r
Magnetski tok = B dS

Gustoa struje J =

I
= E
S

Gustoa toka (indukcija) B =

Elektromotorna sila (EMS) E

Magnetomotorna sila (MMS)

Elektrini napon U

Magnetski napon U m

Elektrini otpor R =

l
S

Magnetski otpor Rm =

= H

l
S

Ohmov zakon U = E l = I R

Ohmov zakon = NI = H l = Rm

Kirchhoffovi zakoni
I = 0

Kirchhoffovi zakoni
= 0

E = U = IR

= U

= Hl = Rm

Tablica 5.1 - Analogije elektrinih i magnetskih veliina

Potrebno je naglasiti neke bitne razlike elektrinih i magnetskih krugova. Za razliku od struje koja
tee strujnim krugom, magnetski tok ne struji magnetskim krugom. Specifina vodljivost ne
ovisi o gustoi struje J, dok permeabilnost ovisi o magnetskoj indukciji B. To se odnosi na
feromagnetike koji se najvie koriste u praktinim magnetskim ureajima.
U proraunu magnetskog kruga obino se polazi od poznatih dimenzija magnetske jezgre i
zadanog materijala. Pri tomu se problem obino svodi na jedan od dva zahtjeva: izraun uzbude
za osiguranje traenog toka, ili odreivanje magnetskog toka za zadanu uzbudu (amperzavoje).
Problem je rjeiv, ako se put tj. raspored toka moe odrediti. Glavni put toka slijedi iz oblika
magnetskog materijala. Paralelni tok kroz zrak najee je zanemariv. U proraunu se
pretpostavlja idealno homogeno polje u materijalu. Greka koju time unosimo je obino vrlo
malena.
MAGNETIZAM

45

Na primjeru prema Slici 5.5. obradit emo jednostavan sluaj prorauna traene MMS, ako se
zahtijeva odreeni tok u serijskome magnetskom krugu. Zadan je popreni presjek jezgre S, a iz
dimenzija jezgre moe se odrediti srednja duljina magnetske silnice u jezgri lFe. U mjerne ili druge
svrhe u magnetske se krugove postavlja zrani raspor irine l0.

H Fe l Fe

= IN

l0

= IN

H 0 l0

l Fe

b)

a)

Slika 5.5 - Pretvorba magnetskog u analogni elektrini krug

Uzbudna struja I na N zavoja svitka stvara MMS , koja potjera magnetski tog , Slika5.5a).
Dostignuta jakost polja u jezgri je HFe, a u rasporu H0. Odgovarajui padovi magnetskog napona
su H Fe l Fe , odnosno H 0 l0 . Ako se zanemari rasipanje toka u zranom rasporu magnetski krug
se moe smatrati serijskim =Fe=0. Analogni elektrini krug prikazan je na Slici 5.5b).
Ukupna uzbuda dobije se prema II Firchhoffovom zakonu kao zbroj magnetskih napona na
magnetskim otporima kruga:
= NI = H Fe l Fe + H 0 l0
(5-1)
Budui da jezgra unosi nelinearnost, potrebno je problem rijeiti grafoanalitikom metodom.
Unutarnje karakteristike materijala odreene su zadanom krivuljom prvog magnetiziranja, kao na
Slici 5.6.

B ,

BFe

H ,i
0

H Fe

Slika 5.6 - Krivulja prvog magnetiziranja

MAGNETIZAM

46

Iz zadanog toka odreuje se indukcija u jezgri: B Fe =

Fe

, a iz krivulje magnetiziranja pripadna

S
jakost polja HFe. Jakost polja u zranom rasporu zbog velikog magnetskog otpora znaajno raste.
U zraku je B-H odnos linearan, pa je, uz BFe=B0:
H0 =

B0

(5-2)

Time su odreene sve veliine potrebne za dobivanje traene uzbude.

Ako je faktor rasipanja (leakage factor) vei od nule, rasipanje toka moe se uzeti u obzir tako da
se za odreeni postotak uvea efektivna povrina zranog raspora. U sluaju jezgre od izoliranih
trafo limova treba se raunati i s odgovarajuim faktorom punjenja (stacking factor), pa se uzima
neto manja povrina poprenog presjeka jezgre od izmjerene.
Na slian nain kao u navedenom primjeru rjeavaju se magnetski krugovi s grananjem toka i
viestrukim uzbudama, pri emu se treba uporabiti i I Kirchhoffov zakon.

5.5. SILA NA MAGNETSKI MATERIJAL

Analizirat emo silu koja se javlja na komad feromagnetskog materijala (kotvu) koja se nalazi u
magnetskom polju. Ta je sila posebno vana u elektromehanikim sustavima kao to su
elektromagneti, releji, rotacijski strojevi, te u sustavima koji rade na principu magnetske
levitacije. Razmatrajmo elektromagnet s eljeznom jezgrom konstantne relativne permeabilnosti,
kao na Slici 5.7.
I

dl

1
2

1
2

Slika 5.7 - Nosea sila elektromagneta

Struja I kroz svitak s N zavoja stvara u jarmu magnetski tok . Ako zanemarimo rubne efekte
(rasipanje) indukcija u zranom rasporu jednaka je onoj u eljezu BFe=B0. Sila izmeu jarma i
kotve je privlana i tei smanjiti razmak izmeu polova elektromagneta. Silu emo odrediti
temeljem promjene ukupne energije kada se ova dva komada eljeza razdvoje na diferencijalni
razmak dl. Energija se, za male pomake, mijenja jedino zbog promjena volumena zranog
MAGNETIZAM

47

raspora. Energija magnetskog polja je, prema analogiji s energijom elektrostatikog polja, dana
sa:
BHV B 2V
=
(5-3)
Wm =
2
2 0
Napomena: Energija magnetskog polja detaljno se analizira u slijedeem poglavlju.
Rad potreban za ostvarivanje pomaka dl jednak je promjeni akumulirane energije u zranim
rasporima:
B 2 Sdl

(5-4)
F dl = dWm = 2
2 0
gdje je dV=Sdl prirast volumena, S povrina poprenog presjeka. Energija se mnoi s 2 zbog dva
zrana raspora. Privlana sila koja djeluje na kotvu je:

F=

B2S

2
0 S

(5-5)

Sila je neovisna o smjeru struje u svitku i uvijek je privlana.

Sila izmeu polova permanentnog magneta (Slika 5.8), ili elektromagneta s jednim zranim
rasporom je:
B2S
2
=
(5-6)
F=
2 0 2 0 S

r
F

Slika 5.8 - Sila u polju permanentnog magneta

Tlak na magnetiziranu povrinu u N/m2 je:

p=

F
B2
BH
=
=
S 2 0
2

i odgovara gustoi magnetske energije wm u rasporu.

MAGNETIZAM

(5-7)

48

6. ENERGIJA MAGNETSKOG POLJA

Pokazano je da magnetsko polje djeluje silom, ima odreenu snagu, pa stoga mora sadravati i
odreenu energiju. Energija se akumulira pri izgradnji magnetskog polja i gubi se u razgradnji
polja. Ako je polje stvoreno oko vodia spojenog na napon u, protjecanog strujom i, izvor je u
intervalu dt isporuio energiju: dW=uidt. Zbog djelovanja magnetskog polja u vodiu se inducira
EMS, koja dri ravnoteu narinutom naponu:

u = e = L

di
d
=N
dt
dt

(6-1)

Ukupna energija je tada:

W

Wm = dW = L

di
LI2
i dt = L i di =
dt
2
0

(6-2)

Magnetska energija ovisi o zavrnoj vrijednosti struje, a ne o nainu postizanja te vrijednosti.

Gornja jednadba omoguuje i izraun induktiviteta:

L=

2Wm
I2

(6-3)

Ako magnetsku energiju elimo izraziti veliinama polja izrazit emo napon u preko magnetskog
toka:
d
dWm = N
i dt = N i d
(6-4)
dt
Uvrstimo li za element toka d = S dB i = Ni = H l , dobije se element magnetske energije:

dWm = H l S dB

(6-5)

Wm = V H dB

(6-6)

pa je uz V=Sl:
B

esto se u praksi daje podatak o gustoi magnetske energije:

wm =

Wm
= H dB
V
B

(6-7)

Ako materijal nije bio prethodno magnetiziran gustoa energije jednaka je povrini izmeu
ordinate i krivulje prvog magnetiziranja, kao na Slici 6.1.

MAGNETIZAM

49

a
B
Bmax

dB

H
0

H max

Slika 6.1 - Magnetska energija po jedinici obujma

U linearnim sredinama, gdje permeabilnost ne ovisi o jakosti polja ( B = H ), vrijedi:
wm =

1
1
1 B2
H 2 = BH =
2
2
2

(6-8)

Ako je polje nehomogeno (intenzitet polja mijenja se u prostoru od toke do toke) i linearno
(zrak), ukupna magnetska energija dobije se iz:
Wm =

1
H B dV
2 V

Energija je neovisna o izvoru polja, tj. elektrinoj struji.

MAGNETIZAM

(6-9)