UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

LOGIKA
UVOD
Bochemski je bio logiar. Zadrati demo se na TRADICIONALNOJ LOGICI KOJA PROMATRA
TRI TEMELJNE RADNJE LJUDSKE MISLI: poimanje, rasuivanje i zakljuivanje.
Logika je toliko marginalizirana jer danas sudove i zakljuke dobivamo na dlanu od misledih
elita koji misle za nas. A mi im moramo vjerovati bez obzira koliko je to dobro ili logiki.
Totalitarni sustavi ne vole ljude koji misle. Totalitarna vlast voli 100 poslunih nego jednog
pametnog. Logino je miljenje u krizi jer se odgovori dobivaju na dlanu.
Logika s jedne strane je nepopularna kod uenika i studenata danas je ona s druge strane
nezaobilazna jer bez nje ne moemo racionalno rasuivati.

TO JE PREDMET LOGIKE
Rije logika upuduje da je to nauka o logosu = rije, smisao, govor. Kod nekih filozofa logos je
poelo svijeta kao i kod sv. Ivana. Kroz povijest je dobila razliite definicije. Ona je nauk o
miljenju, o poretku misli. Mogli bismo ju definirati kao znanost (unutar filozofske discipline)
Ona je znanost o zakonima miljenja kojima se razum ravna da bi u svojim radnjama potivao
pravilan poredak. Znanost o pravilnostima miljenja. Jedan autor knjige koja se zove Logika,
Gajo Petrovid kae da je logika filozofska disciplina o oblicima valjane misli. Drugi autor
Sredko Kova kae da se logika bavi naelima dosljednog zakljuivanja.
Predmet logike su radnje razuma, a ne funkcije osjetila. Istrauje samo zakone pravilnosti ili
pravilnost u radnji razuma, a ne nikako spoznajom istine. Ona promatra samo formu
miljenja da bude zakonito i pravilno a ne materiju tj. je li miljenje istinito. Zato se logika
naziva formalnom disciplinom. Npr. Postoje vanzemaljci. Logiki to moe biti ispravna misao
bez obzira je li to istinito ili nije. Koji je materijalni oblik u znanosti logike su radnje razuma.
Formalni objekt tj. vidi ili nain pod kojim se promatra je njihova pravilnost.
Odnos logike prema drugim znanostima je taj to se druge znanosti ne bave onime ime se
logika bavi. Ona prethodi drugim znanostima jer one imaju zakone miljenja, logika
razmiljanja,
LOGIKU KAO DISCIPLINU DIJELIMO na dva dijela: tradicionalnu i modernu ili matematiki
logiku.
TRADICIONALNA LOGIKA vrhunac ima u kasnom srednjem vijeku, a formirala se od
aristotelove i stoike logike. Dijeli se na tri djela: 1. POJAM
2. SUD
3. ZAKLJUAK
Pretpostavlja se da na razum ima tri vrste djelatnosti poimanje, rasuivanje,zakljuivanje.

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

POVIJESNI PREGLED
Antika logika poinje sa Aristotelom 384-322. pr. Kr. Koji je roen u gradu Stagiri. Formira se
najvie sa Arisotelom. Doprinos prethodnika je razvijanje rasprave koja ukljuuje zakljuke i
dokaze.
Za traenje dokaza u filozofiji dali su doprinos uenja koja su pokuala osporiti zdrav razum.
Jedno takvo uenje bila je Parmenidova metafizika. Koja kae da je cijela stvarnost ispunjen
prostor, nepromjenjiv, vjean, Na to odgovarao Zenon iz Eleje koji je pokuao dokazati da
postoji suprotna hipoteza da je svemir velik, pokretan, u kretanju, Aristotel je Zenona drao
osnivaem dijalektike.
Logika se ne bavi samo zakljucima ved i semantikom (znanost o znakovima i simbolima).
Bavi se studijem jezika. Za pravilnu uporabu razuma, rijei zauzimali su se Protagora i Pordig.
Takva istraivanja je gajila Platonova akademija. Misao treba imati i glagol i imenicuPlaton
razlikuje istinite i neistinite sudove. Neistinite tvrdnje i stvari su one koje nisu injenice.
Platon bi bio osniva TEORIJE KORISPONDENCIJE.
Najveda zasluga za stvaranje logikog sustava je ARISTOTEL. On je silogistiki jer silogizam
ima istaknutu ulogu. Njegove logike rasprave sadrane su u zbirci Organon ili Orue. Taj
naziv su dali komentatori kasniji. Govori o kategorijama, tumaenjima, sofistici, Osim
Organona o logici govori i 4 knjiga Metafizika. Aristotel govori o sintaktinim i semantikim
problemima. Sudove dijeli na sudove afirmacije i negacije, Kae da postoje 4 SKUPINE
SUDOVA: singularni (Sokrat je bijel ili nije bijel) odnosi se na jednoga
univerzalni svaki ovjek je bijel ili nije bijel
partikularni poneki ovjek je bijel poneki nije bijel
neodreeni ovjek je bijel ili nije bijel.
Postavio je temelje logike ali kasnije to izuavanje nastavlja Teofrast njegov uenik.
Megarska kola ili megarani, a najpoznatiji je Euklit (Sokratov uenik).
Vanu ulogu u razvoju logike odigrali su STOICI. Osniva kole je Zenon iz Kitija oko 336.
roen. Po pitanju plodonosnosti i logike spominje se HRIZIP (djela su mi izgubljena). Aristotel
je razvijao logiku pojmova kroz silogizam a ovaj sudovima. Definiranjem je li sud istiniti ili nije
istinit. Suradnje aristotelove kole i stoike nije bilo suradnje i zato su razvijali razliite
terminologije. Krajem 1. st pr. Kr. obje logike teorije se pomalo povezuju i izuuju u
filozofskim kolama.
GALEN je poznat po medicini, bio je lijenik, manje je poznat po djelu uvod u dijalektiku i
brojnim esejima o logikim problemima, komentarima Aristotela, Hrizipa, U to vrijeme su
bili popularni EKLETICI (ono to mi se svia uzeti du a to ne nedu).
Boetije i Ciceron imaju puno obavijesti o grkim autorima i stvorili su latinsku termilologiju.
Logiku i grke logiare uspjeno prenose u srednji vijek. Grki logiari zamiru u 3. st u Rimu.
Nakon ranog srednjeg vijeka koji je siromaan znanodu i filozofijom dolazi do procvata
logike. Logika uenja se na sveuilitima i kolama zapadne europe ponovno pojavljuju
izmeu 11. i 15. st. Izuavanja logike nisu ba istraena i vidi se da se razina razvoja logike u
srednjem vijeku moe usporediti sa antikim razvojem (Aristotelovim doprinosima, stoikim
doprinosima,...) Postala je nenadmaiva do pojave matematike logike u 20 st.

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

Logika djela su nestala. BOETIJE je bio dostupan u samostanskim kolama. Preko njega se
saznavalo o Aristotelu i njegovih kategorija.
LOGIKI SPISI srednjega vijeka pokazuju oskudnog??? Tek u 11. st javlja se skupina
dijalektiara i logiara te rasprave o logikim kriterijima. Temelje se na teolokom nauku.
Komentatori su Petar Damjanski, svetog Anzelma (ontoloki dokaz za Boju opstojnost),
Petar Abelaj koji najvie komentira. Djelo mu je dijalektika i bavi se logikom. problem
univerzalija opdih pojmova. Pojavljuju se komentari Aristotelovog Ogranona iz prijevoda
arapskog i grkog jezika. Pojavom velikih sveuilita pogotovo onih u Parizu i Oxfordu, logika
se prouava na filozofskom fakultetu, a Aristotel i arapski pisci prouavaju se za teoloki
fakultet (vii fakultet). Oni se prouavaju unutar teologije zbog opasnosti od krivovjerja da se
ne bi dolo u herezu. esto su logiku prouavali nii sveuilini kadar. Logika se samo
oslanjala na formalne i lingvistike principe, izvuena je kao posebna znanost koja se bavi
formalnim i lingvistikim principima. A teolozi raspravljaju o velikim filozofima.
Poinju se izdavati i udbenici za logiku na sveuilitima. Petar panjolski je napisao djelo
SUMMULAE LOGICALES (logika zbirka). Bio je vie od 150. godina najpopularniji udbenik iz
logike. Krajem 13. st. sve vie se obnavljanje moderne logike prenosilo iz Pariza u Oxford jer
tamo nije bilo kulta aristotelizma. U Parizu u sveuilitima su bila zastupljeni i uvelike
naglaivani neki filozofi te je tumaenje njihove teorije prelazilo pomalo u kult.
Villim Occham suma logike - otvorio je period zrelosti srednjovjekovne logike.
Suvremena logika poinje u 18. i 19. st.

IZVORI LJUDSKE SPOZNAJE

Ljudska spoznaja proizlazi iz uma i osjetila.

OSJETILNA SPOZNAJA
Postoje 5 osjetila: vid, sluh, miris, okus i opip ili dodir. Osjetilima moemo hvatati samo
materijalne i konkretne predmete, stvari u prostoru i vremenu. Zato i imamo drugo i
specifino vrelo spoznaje a to je UM.
Intelectus ili ratio je duhovna sposobnost koja se ne nalazi u nekom ljudskom organu. Slui
se duom kao oruem. Ne spoznaje se mozgom. Umska spoznaja zahvada predmete na
univerzalni ili apstraktan nain. Um dohvada bit stvari i zato moe spoznavati i nematerijalne
predmete, samoga sebe (dr. rijeima- misliti miljenje). Pojam je jednostavan element
ljudske misli. Sudovi se sastoje od pojmova, a zakljuci od sudova.

SPOZNAJA je in ili radnja koja se odvija u umu. Ima imanentno djelovanje. Sam taj in
spoznaje, a osobito predmet spoznaje, razliit je od uma. Predmet spoznaje je neka duhovna
predodba, neka slinost ili slika predmeta. Ta se slika razlikuje od drugih slika. Njome se
spoznaje predmet ili to je sama spoznaja predmeta.
Takva se duhovna (prva slika) slika naziva intencionalnom jer um preko nje tei prema
svome predmetu. Spoznaja i spoznati predmet nisu jedno te isto. Spoznaja je in ili proces
kojim sebi predoujemo ili usvajamo neki predmet. Spoznati predmet je tim inom

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

predoen. Predmet se ne stvara spoznajom nego joj prethodi. Umska ljudska spoznaja moe
biti intuitivna strogo neposredna, ali i posredna ili apstraktivna. Ona se oituje se kroz tri
oblika: pojam, sud i zakljuak.

SPOZNAJA

INTELEKTIVNA
ILI UMSKA

OSJETILNA

INTUITIVNA

STROGO
NEPOSREDNA

APSTRAKTIVNA

POSREDNA

POJAM

SUD

ZAKLJUAK

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

NARAV I PREDMET POJMA

MOEMO GA PROMATRATI POD DVA VIDIKA
IN kojeg ljudski duh kao predmet dohvada. Rezultat toga je umska predodba ili
pojam. Pojam je misao o biti onoga to mislimo ili o bitnim karakteristikama
(Petrovid). Odgovara na pitanje to je neki predmet i to se oznaava kao bit
predmeta. Kod svakog spoznavanja pojma moramo razlikovati in, sadraj i predmet
spoznaje. On u sebi nosi neki sadraj. in - sadraj i predmet spoznaje je bitno kod
svakog spoznavanja. in je isto zahvadanje pojma, pojam kao in uma, kao neto
subjektivno.
Savki pojam ima SADRAJ i tu promatramo neto objektivno. Sadraj daje znanje o
nekom pojmu. Svaka spoznaja je intencionalna tj. usmjerena prema neemu onda
pojmom neto i predoavamo. To se zove predmet spoznaje ili predmet pojma ili
objekt pojma. Zato i imamo materijalni predmet i formalni objekt ili predmet. (to se
promatra i pod kojim vidom se promatra). Svaki pojam ima svoj sadraj i opseg.
Sadraj je skup ili zboroj svih oznaka nekog pojma.

SADRAJ I OPSEG POJMA

Zbroj svih oznaka pojma koji on izrie o nekom predmetu zove se sadraj. Skup svih oznaka
koji neki pojam pridaje tom predmetu zove se sadraj tog pojma.
Skup svih premeta kojima pristaju sve oznake zove se opseg pojma.
ODNOS IZMEU SADRAJA I OPSEGA to je vedi sadraj manji je opseg i obratno.

GLAVNE VRSTE POJMOVA

JASNI I ODJELITI POJMOVI
Jasan je onaj pojam koji donosi takve oznake i toliko njih da se jedna stvar moe
razlikovati od druge stvari.
Razgovijetan pojam je onda kada se neke glavne oznake mogu razlikovati i
nabrojati. Barem donekle tono odreenje pojma).
Odjelit je onaj ako znamo njegov sadraj.
SVEOBUHVATAN POJAM onaj koji iscrpljuje svu unutranju spoznatljivost nekog
predmeta. U skolastici se smatralo da to posjeduje samo Bog.
APSTRAKTNI I KONKRETNI POJMOVI
Apstraktni p. izrie formalnu oznaku predmeta odjeljenju od njegova nositelja
(oinstvo ili mudrost - zavravaju na ost).
Konkretni p. istie nositelja (otac ili mudrac)
POZITINI I NEGATIVNI
Pozitivni pojam predoava stvar.

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

Negativan pojam odsutnost te stvari. (npr. znanje i neznanje). Neki su pojmovi po

sadraju negativni a po obliku nisu (npr. lijen pozitivni je pojam, ali po obliku je
negativni, npr. nezgoda (gramatiki je negativno ali se dogodilo). Pojam pozitivno i
negativno ne smijemo vezati sa moralnodu. Pozitivno je neto to se dogodilo a
negativno je ono to se nije dogodilo.
JEDNOSTAVNI I SLOENI POJMOVI
Jednostavni p. donosi samo jednu oznaku o svom sadraju (npr. bide).
Sloeni p. donosi vie oznaka a izrie se jednom rijeju (npr. uenje)
UNIVERZALNI, KOLEKTIVNI, PARTIKULARNI I SINGULARNI POJMOVI oni se tiu
opsega, a ne sadraja.
Svi su pojmovi univerzalni jer nikada ne predouju neku pojedinanu stvar nego
uvijek neku stvar u punini ili neke oznaka no nikada samo pojedinanu stvar (ne misli
se na konkretno). Univerzalan pojam izrie neto jedno to se mnogima odjelito
pridjeva i to u punom smislu. Nastaje u umu na temelju apstrakcije jer izvan uma
postoje samo konkretni predmeti.
Kolektivni ili zbirni pojam kojem se pridjeva mnogima. (npr. grad: grad je Zagreb,
grad je Otok,; ili narod: hrvati, kinezi,) - pridjeva se mnogima, zbirni je pojam
Partikuplarni pojmovi njima je suen samo na neki neodreeni dio opsega. npr.
neki ljudi, neki filozofi,
Singularni pojmovi pojedinani su na neki odreeni , vlastita imena ili obiljeja
predmeta (ovaj, taj) vano je da se zbog njihove pojedinanosti ne mogu izraziti
opdim pojmovima zato se te individualne oznake ljudi izraavaju sa ovim sedam
obiljeja: oblik, lik, mjesto, vrijeme, podrijetlo, dom, ime.
POJMOVI KOJI SU OSJETILNO DOHVATLJIVI
Analogan pojam izrie stvar u odnosu prema drugoj stvari koja joj nije potpuno
jednaka. Rabimo ih kod duhovnih i nadosjetilnih stvari. Ovija se na tri naina i to
negiranjem oznake, isticanjem slinosti, isticanjem uzornosti ili ovisnosti.

NAINI PRIDIJEVANJA UNIVERZALNIH POJMOVA (ili praedicabilia)

Pojmovi u filozofiji i logici zauzimaju vrlo vano mjesto jer u fil. govoru teimo prema
apstrakciji, ne govorimo konkretno. Potrebno je promotriti kako se univerzalni pojmovi
upotrebljavaju i kako se pridijevaju predmetima. Ti pojmovi i naini na kojima se pridijevaju
razraeno je u NAUKU O PET PREDICABILIJA (oznauje mogudnost izricanja nekog pojma
nekom predmetu, lat. je pojam). Tih pet predicabijija odreuju naine na koje se univerzalni
pojmovi mogu izricati ili pridijevati svojim predmetima.
1. VRSTA ILI SPECIES = Ono to se izrie o mnogim predmetima kao njihova potpuna bit.
A bit se uzima ono po emu neka stvar jest, ono to odgovara na pitanje to je to.
Taj pojam pod sobom ima samo pojedinane stvari koje se meusobno razlikuju
samo po broju, ali ne i po biti (npr. vrsta ovjek dijeli se na pojedince Idu, Jovicu,
Marina,Marinu, ovjek je ovjek po vrsti. Nema dvije vrste ovjeka ili ljudi. Tu se
vidi i pada svaka rasna, vjerska diskriminacija)
2. ROD ILI GENUS = ono to se o mnogima izrie kao neto nepotpuno ili kao dio biti koji
se moe dalje odrediti. (npr. kod pasa to su vrste pasa kao pudlica, njemaki ovar,)

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

3. RAZLIKA ILI DIFERENTIA = Razlika je ono to se o mnogima izrie kao dio biti koji
odreuje. Razlika moe biti vrsna (specifina) ako odreuje vrste (npr. ovjek, maka,
pas, riba,) a moe biti i rodna ako odreuje rodove (gepard, pantera, perzijska
maka, sijamska maka,)
4. VLASTITOST ILI PROPRIUM = ono to se izrie o mnogima kao neto to nuno slijedi
iz njegove biti ali nije dio te biti.
5. PRIGODAK ILI ACCIDENS = ono to se o mnogima izrie kao neto prigodno tj. ne
nuno. To je svojstvo koje neki predmet moe imati, ali ne mora.
Vrsta, rod i razlika izriu neto to je za predmete nuno, a ovi ostali neto to nije toliko
nuno. Vrsta, rod i razlika stoje u nekom odreenom odnosu i to u odnosu podreivanja.
Vrste se podreuju rodovima ili su sadrane u njihovu opsegu. A rodovi kada im se pridrue
razlike svrstavaju se u nie rodove i onda konano u vrste.

POREDAK MEU RODOVIMA

Postoji najvii rod (kada nad sobom neka nikakvog drugog roda), odreeni rod (ima iznad
sebe neki vii rod ali ima i ispod sebe rodova) i najnii rod (najblii je vrsti).
NAJVII RODOVI ILI KATEGORIJE = njima su podreeni svi rodovi, sve do
pojedinanih predmeta tj. individua. Dolazi od gr. rijei kathegorein a znai pokazati,
govoriti o nekomu neto ili izricati o nekome neto. Definiramo ju kao prirodni
raspored ili niz nekog najvieg roda i svega onoga to taj rod pod sobom sadri.
Aristotelova podjela kategorija ima 10 i to:
1. SUPSTANCIJA - student
2. KVANTITETA ili koliina - sam
3. KVALITETA ili kakvoda - dobar
4. RELACIJA ili odnos - prodava
5. AKCIJA ili djelovanje - prodaje
6. TRPNJA ili passio na hladnodi
7. MJESTO ili ubi (odgovara na pitanje gdje) na korzu
8. VRIJEME ili quando pred boidno
9. POLOAJ ili situs na nogama
10. STANJE ili habitus raspoloen da ini dobro

RAZLIKA IZMEU KATEGORIJA I PREDICABILIA kategorije ne izrii razliite

naine prediciranja, a predikabilije izriu. Kategoria izrie razliitost bivanja ili skupove stvari.

ODNOSI IZMEU POJMOVA

Promatramo odnose koje imaju pojmovi meu sobom tj. mogu li se njihove oznake slagati ili
ih moramo razlikovati. Ili se slau ili se protive.
Po emu se razlikuju i protive:
1. IDENTINOST I RAZLIITOST POJMOVA identinost kao odnos pretpostavlja da
postoje dvije stvari koje stoje u odnosu dok identinost sama po sebi upravo kae da
ne postoje dvije nego samo jedna stvar. Vrlo je vana kod identinosti, ona se
redovito uzima onda kada se vie stvari stavlja pod jedan pojam. Razlikujemo i
formalnu (formalna identinost su identini pojmovi koji izraavaju jednaku

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

karakteristiku za sve, npr. svako bide je istinito) i materijalnu identinost (to je

formalna identinost). Materijalna identinost izrie razliite forme, a nalaze se na
istom subjektu. Vano je zapamtiti da se vie stvari stavlja na jedan pojam ali se
numeriki razlikuje. Svojstva su ista ali su numeriki razlikuju.
Razliitost je logiki odnos koji se sastoji u tome da vie pojmova oznaavaju razliite
stvari. Dva se pojma razlikuju umski ili racionalno ako imaju razliiti sadraj. A ako su
umski istovjetni (imaju isti sadraj) onda govorimo o sinonimima ili istoznanicama
(npr. radost i veselje, muhomlat - muholovka). Ako nisu ista neovisna o promatranju
onda su realno razliita npr. ovjek i hrast. Ako izriu istu stvar pod raznim vidicima.
2. OPREKA ILI OPOSITIO = su oni pojmovi koji ne mogu biti na istom predmetu pod
istim vidikom. Npr. toplo hladno, pametan glup, visok nizak, Ima nekoliko vrsta
opreka a uveo ih je Aristotel:
a) strogo opreni oni kod kojih se uz jedan moe navesti i drugi oprean, njegova
suprotnost (npr. svjetlo tama, dan nod, ). Ima uvijek odnosa izmeu dva
pojma.
b) ire opreni ili disparatni pojmovi odreeni su bez nekog prevelikog oprenog
odnosa (npr. zvijezda list, drvo cesta,). Nema odnosa.
Razlikujemo ETIRI VRSTE OPREKA:
KONTRADIKCIJA ILI PROTUSLOVLJE opreni su pojam i njegova jednostavna
negacija (npr. bijel nebijel, lijep nelijep, ) Nema trede mogudnosti u odnosu
kontradikcije ili protuslovlja.
NASUPROTNOST ILI KONTRARNOST to su oni koji se u istom rodu ponajvie
razlikuju (npr. crn bijel, lijep ruan, krt dareljiv,). U smislu kontrarnosti
moe postojati treda mogudnost.
LIIDBENOST ILI PRIVATIVUM (privacija) opreni pojmovi koji izriu neko
svojstvo i njegovu odsutnost (npr. sluh gluhoda, vid sljepoda, toplina
hladnoda, )
RELATIVNOST ILI relacija opreni pojmovi koji stoje u nekom odnosu jedan
prema drugome i razumiju se jedino po tom odnosu. (npr. otac sin, stvoritelj
stvorenje)

DEFINICIJA
Vane su jer u svakoj znanosti slui se nekim definicijama i igra vrlo vanu ulogu. Poimanje i
tumaenje definicija su bitne da bi objasniti neke pojmove. definirati pojam znai logiki ga
svesti na druge jednostavnije pojmove.
Termin kojim definiramo je uvijek na poetku reenice logiki dogovoreno je na lijevoj strani,
on je ono to se definira, a skup rijei kojima se definira ili tumai to je definians. (npr.
Automobil je vozilo sa 4 kotaa)
Prvi je uoio i razradio definiciju Aristotel. Samu definiciju moemo odrediti kao sud kojim se
nedvosmisleno izrie sadraj nekog pojma.
Gleda se pod DVA VIDIKA i to nominalna i realna.
Nominala definicija tumai samu rije za neki predmet. Jedna rije drugom rijei. Ili
etimoloko tumaenje.

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

Realna definicija navodi oznake samog predmeta. Ona je definicija u pravom smislu rijei. To
su tvrdnje o nekim predmetima a one mogu biti isitnite ili neistinite, a mogu biti i relativne
nekada. Moe biti viestruka. Ona je esencijalna ili bitna. Moe biti i deskriptivna ili opisna
(tu se upotrebljavaju akcidenti, vlastiti), moe biti propisujuda, pokazna definicija,
Definicije su bitne u znanosti i da moraju imati svoja pravila. ovjek da bi na neki nain
mogao misaono funkcionirati on mora davati takoer i definicije.
PRAVILO DEFINICIJE mora biti jasna, reciprona i kratka. Definicija je jasna kada se
izbjegavaju vieznane ekvivone metaforine i neodreene rijei. Nesmije biti kruna,
ciklika. Ne smiju kruiti pojmovi. Ona je reciprona ako se moe primijeniti svakom
predmetu koji pada u opseg nekog pojma. I samo njemu. Mora biti kratka jer inae vie
zamagljuje nego to razjanjava. Nije nuno sve definirati.

SUD
Ljudski se govor sastoji os smisaonih cjelina koji izriu sadraj misli. Tu vedu govornu cjelinu u
logici i gramatici zovemo reenica. A REENICAMA ovjek izrie svoje SUDOVE. A elementi te
cjeline su POJMOVI.
Svoje spoznaje ovjek priopduje IZJAVNIM REENICAMA kojima neto tvrdi ili nijee,
afirmira ili negira. Na kraju svake izjavne reenice stoji toka. Takve reenice, kojima se
jedino logika bavi. Sudovi su uvijek tvrdnje ili u nijenom ili potvrdnom smislu.

TO JE SUD?
-

Sud je in duha kojim on o neemu neto tvrdi ili nijee. To je kategoriki sud kojeg u
logici promatramo.
Ono o emu se neto sudi ili nijee zove se SUBJEKT, a ono to se u subjektu tvrdi ili
nijee zove se PREDIKAT.
Subjekt suda moe biti objektivan pojam ili stvarnost u najirem smislu rijei.
Ako ono stanje stvari koje se tvrdi ili nijee doista postoji onda je sud ISTINIT. Jer se
radi o poklapanju uma i stvarnosti.
Gajo Petrovid: sud je spoj pojmova kojima se neto tvrdi ili porie
Sredko Kova: sud je logiki oblik pomodu kojega mislimo neko stanje stvari

DVA SU DJELA SUDA:

SUBJEKT:
se zove jo i se KOPULA ili SPONA

PREDIKAT:
Se izrie rijeju je (jest)
uvijek u indikativu i uvijek u prezentu
esto je zamijenjen nekim drugim glagolima u izriaju
Na njega spada sve to dolazi iza subjekta

KAKO SUD NASTAJE?

Sudu prethodi uvid povezanosti subjekta i predikata. Tri elementa nastanka suda:
dohvadanje, shvadanje istinitosti i pristanak.

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

Postoje i bezlini sudovi logiki sudovi (npr. grmi, kii, ). Kod njih nedostaje subjekt ali se
podrazumjeva.

VRSTE SUDOVA
AFIRMATIVNI I NEGATIVNI SUDOVI neto potvruju a negativni nijeu. Razlikujemo ih
jer afirmativni imaju je ili jest a negativni ne ili nije. U Afirmativnom sudu predikat
se upotrebljava dijelom svoga opsega jer je opseg predikata redovito vedi od opsega
suodva. Npr. Hrvati su bijelci. Hrvati su subjekt, a su bijelci je predikat. Opseg
subjekta dio je opsega predikata.
U negativnom sudu predikat se uzima u njegovom itavom opsegu. Npr. Nikola
tesla nije bio Maar.
SINGULARNI, UNIVERZALNI I PARTIKULARNI SUDOVI Singularni subjekt je pojedinac
(Aristotel je filozof), Kod univerzalnih imaju neku srodnost (Ljudi su smrtni, Svi ljudi
diu, ) a Partikularni izraavaju neto opdenito.
MODERNI nain na kojima pripada subjekt.
Sudovi kojima se logika i ne bavi previe su:
HIPOTETINI SUDOVI - prepoznaju se po tome to su pogodbene reenice (imaju u
sebi veznik ako npr. Ako pada snijeg, ceste su skliske). Sastoji se od dvije gramatike
reenice kojia se izire neki odnos ovisnosti jednog suda od drugog. Prvi se zove
antecedens (prednjak onaj koji prethodi) i consequens (posljedak onaj koji
slijedi).
DISJIUNKTIVNI SUDOVI dva ili vie termina stoje u odnosu meusobne iskljuivosti
koja se izraava rijeju ili. Mora postojati neka opreka i raspodjela (lat. disjunkcija).
Nema trede mogudnosti kod stroge d.

ODNOSI MEU SUDOVIMA

OPREKA SUDOVA jedan sud nijee ono to drugi tvrdi. Npr. ploa nije crvena nego
je zelena.
U logici se odnos prikazuje tzv. LOGIKIM KVADRATOM.
Univerzalno afirmativni sudovi obiljeavaju se slovom A.
Univerzalno negativni sudovi = E
Partikularno afirmativni sudovi = I
Partikularno negativni sudovi = O
- Dijagonale su uvijek kontradiktne. Zajedno ne mogu biti ni
istiniti ni neistiniti.
- Odnos kontrarnosti vlada izmeu sodova A i E. Ne mogu biti zajedno istiniti ali
mogu biti zajedno neistiniti. Kontrarnost doputa tredu mogudnost.
- Subalternirani ili podreeni sudovi ako neto vrijedi za sve vrijedi i za pojedine.
- Subkontrarni pojmovi donja stranica logikog kvadrata (I-O) mogu biti
zajedno istiniti. (npr. Neki ljudi su bjelci. Neki ljudi nisu bjelci.) Ali ne mogu
zajedno biti neistiniti.

10

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

VENOVI DIAGRAMI
- Gledamo sudove kao skupove. Jedan krug predstavlja
jedan krug a drugi krug skup predikata.
- Shema se sastoji od lijevog polumjeseca, desnog
polumjeseca, lede i pravokutnika koji predstavlja
podruje logikog diskursa.
- Ono to se osjena ne pripada vrsti. Npr. Kit (2) je
sisavac (1) ali druge morske ivotinje nisu sisavci (1).

3
1
4

11

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

ZAKLJUAK
Lat. ratiocinium, a hrvatski izraz je DOUMITI, DOUMAK. U korijenu te rijei je um. Vidjeli smo
da je sud plod ljudske spoznaje. Meutim pojedine ovjekove izravne spoznaje imaju dosta
ogranien doseg. Pojedino rasuivanje ili izravno ima dosta ogranien doseg i zato je i
mogude i potrebno da ljudski duh, ovjek kao misaoni subjekt neke od steenih spoznaja
postepeno proiruje i tako dolazi do novih spoznaja. Kao to um slaganjem pojmova dobiva
sudove tako i od sudova zakljuivanjem dobivamo nove sudove. Katkada je to mogude
neposrednim prijelazom sa jednog suda na drugi. Ali zakljuak se najede odvija
posredovanjem tredeg suda. Postoji neposredno zakljuivanje, ali najede zakljuujemo
posredno preko 3 suda. Prema tome zakljuivanje je radnja uma kojom se iz dvaju sudova
izvodi neki tredi sud. Takvo posredno zakljuivanje naziva se SILOGIZAM.
Dijelimo ih na
1. POSREDNE I NEPOSREDNE - Neposredni proizlazi iz neposrednog suda. npr. vani je
poledica zakljuak je vani je sklisko. Vani je poledica, a poledica je skliska zakljuak
je netko de poskliznuti.
2. DEDUKTIVNE I INDUKTIVNE. Dedukcija je izvodimo iz opdeg prema neposrednog.
Indukcija je iz posebnog prema opdem.
Zakljuke moemo razlikovati
a) KATEGORIKI ako su oba suda kategorika onda je zakljuak kategoriki. Kategoriki
silogizam = 2 kategorika suda
b) HIPOTETIKI
c) DISJUNKTIVNIM ZAKLJUCIMA

DIJELOVI SILOGIZMA
U tradicionalnoj logici razlikujemo materiju i formu silogizma.
MATERIJU DIJELIMO da daljnju materiju i bliu materiju. Daljnja su tri termina ili pojma
unutar jednog silogizma i to subjekt, predikat i sednji termin. Terminus medius oznaava se
slovom M. Subjetk i predikat zovu se i krajnji ili vanjski termini. Blia materija silogizma su tri
suda: Dva suda iz kojih se zakljuuje zovu se premise. Zajedno ih zovemo antecedens. A tredi
sud zove se konkluzija ili consekvens.
S
M
S

M
P
P

- antecedens
- preise
- consequens
- konkluzija

Premisa koja sadri ??? zakljuka zove se premisa major ili veda premisa, a premisa koja
sadri subjekt zakljuka zove se premisa minor. Premisa major stoji najede gore. Zakljuak
je misaona radnja u kojoj se iz dva ili vie sudova dolazi do jednog zakljuka. Kao daljnju
materiju ima subjekt, predikat, antecedens. Premise se dijele na Premise major (tamo gdje je
predikat.)

12

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

FORMA SILOGIZMA
- je logiki slijed iz premisa a zove se konsekvenca.
PRAVILNOST SILOGIZMA postoji pravilna konkluzija ako je silogizam pravilan. Ako
konkluzija slijedi iza premisa onda je pravilan ako ne slijedi govorimo o nevaljanom ili
neispravnom silogizmu. Mogude je nekada u nekim sluajevima da konkluzija bude pravilna
ali neistinita, ili da bude pogrena ali ipak istinita. (npr. Svi rukometai su sportai a Ivan Balid
je nogometa. Ivan Balid je sporta.) Pravilan je, ali nije istinit jer mu forma nije istinita.
Iz istinitog antecedensa uvijek slijedi istiniti konsekvens. Ako su premise istinite i konkluzija
mora biti istinita. No ako je antecedens u djelu ili u cijelosti neistinit postoji pravilo da
zakljuak moe biti istinit. Ako je konsekvesn neistinit onda je barem jedna od premisa
neistinita.

PRAVILA
I. PRAVILO ILI NAELO IDENTINOSTI I RAZLIITOSTI subjekta i predikata sa srednjim
terminom. Na temelju toga stari su logiari donijeli osam pravila za pravilnost
silogizama. Najvanija su prva tri a ostalih 5 su ukljueni u ta pravila.
1. Silogizam smije sadravati samo tri termina izbjegava se etverostrukost
termina. Silogizam mora imati tri termina. npr. Svi rukometai igraju loptom.
Jurica je rukometa. Jurica igra loptom. Terminus mediom je rukometa. Subjekt
je Jurica, predikat je igrati loptom. Kada bi uveli kvaternaciju.
2. Srednji termin se mora barem u jednoj premisi upotrebljavati generalno. Jer bi
postojala opasnost etverostrukosti termina.
3. Termini konkluzije ne smiju imati vei opseg nego u premisama.
4. Srednji termin se ne smiju pojaviti u konkluziji.
5. Afirmativne premise ne mogu imati negativni zakljuak.
6. Obje premise ne smiju biti negativne.
7. Konkluzija ide uvijek za slabijom premisom.
8. Obje premise ne smiju biti partikularne.

FIGURE SILOGIZAM
Postoji nekoliko figura silogizama. Kao figure mogu i imaju razliiti stupanj savrenosti a ono
ovisi o ???? to su jasnije premise jasnija je konkluzija. Figura ili lik silogizma ini prikladan
poloaj sredinjeg termina prema krajnjem terminu. Major sadri predikat konkluzije a minor
subjekt. Postoje 4 figure silogizama (prve tri su od aristotela dok etvrtu dodaje Galen):
1. M P
SM
SP

Subjekt je u majoru i predikat u minoru.

Minor mora biti uvijek afirmativan, a major univerzalan. Aristotel je to
lijepo rekao to se tvrdi o svima tvrdi se o nekima i o pojedinima. (Npr.
Ako su svi studenti prve godine u predavaonici br. 3. A Marko je
student prve godine. I on je u toj predavaonici. )

2. P M
SM
SP

U obe premise moe biti predikat.

Jedna premisa mora biti negativna a major univerzalan.

13

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

3. M P
MS
SP

U obe premise subjekt. Minor mora biti afirmativan a konkluzija

artikularna.

4. P M
MS
SP

Predikat u majoru a subjekt u minoru.

U ova 4 sluaja govorimo o srednjem terminu. Srednji termin moe biti subjekt u
majoru i predikat u minoru,

MODUSI SILOGIZAMA
Postoje 14 modusa:
Za PRVU FIGURU mogudi su modusi:
AAA (ako je prva premisa A i druga premisa A onda je i zakljuak unierzalno
afirmativan. Stari logiari zovu lat. imenima te kombinacije, npr. Svi ljudi su smrtni. Svi Hrvati
su ljudi. Svi hrvati su smrtni.)
EAE, AII, EIO
Za DRUGU FIGURU: EAE, AEE, EIO, AOO
Za TREU FIGURU: AAI, EAO, IAI, AII, OAO, EIO
Za ETVRTU FIGURU: AAI, EAE, AII, AEO, IEO

KAKO ISPITATI VALJANOST SILOGIZAMA:

Postoje tri pravila.
Raspodijeljenost ili distribucija izraza - Na odreenom mjestu unitar silogizma taj pojam
moe biti raspodijeljen ili nije a to ovisi o kojoj se vrsti iskaza on javlja tj. je li on subjekt ili
predikat. Npr. izraz: Svi kitovi su sisavci. Taj izraz kae neto o kitovima.
- U stavu A - univerzalno afirmativnom subjekt je raspodijeljen, a predikat
neraspodjeljen.
- U E stavovima: Raspodijeljena su oba izraza jer za svakog pauka moete tvrditi da nije
sisavac ali i za svakog sisavca da nije pauk.
- Takoer i u I stavovima - partikularno afirmativnima oba su izraza neraspodijeljena.
Npr. Neke su biljke jestive. Niti je svaka biljka jestiva niti je svaka jestiva stvar biljka.
- U O iskazu subjekt je neraspodijeljen ali je predikat raspodijeljen, npr. Neki filozofi
nisu glazbenici.

HIPOTETSKI SILOGIZMI
Hipotetski su oni sudovi kojem su jedna ili obe premise hipotetike. To su pogodbene
reenici. A disjunktivni su ili-ili. Ako je jedna premisa hipotetine onda govorimo i o takvom
silogizmu. Hipotetiki silo. je onaj kod kojega su jedna ili obje premise hipot. Najede je to

14

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

jedna. Treba pripaziti doputeno je zakljuivati afirmativno od istinitosti antecedensa na

istinitost konsequensa. Ako P onda Q.
A to se tie negativnog, doputeno je od neistinitosti consequensa na neistinitost
antecedensa. Ako spava ne grijeim. Spavam dakle ne grijeim. Ako antecedens nije istinit
onda nije ni consequens.

DISJUNKTIVNI SILOGIZMI
Disjunktivni s. onaj kod kojeg je major disjunktivni sud koji stie vie lanaka a minor jedno
od tih lanak tvrdi ili nijee. I zakljuujemo to jest ili nije. On izrie da se disj. lanci tvrde ili
nijeu.
DILEMA ILI ROGATI SILOGIZAM
Dilema je sloeni silog koji u premisi major ima disjunkciju a u minoru ima dva hipotetika
suda a ne aktegorinog suda po kojima iz svakog lana disjunkcije izvodi isti zakljuak. (Ili je
bog svemogud ili nije). Disjunkcija je od dva lana ako ima tri lana onda je trilema,
Zakoni dileme mora disjunkcija biti potpuna, pojedini lanovi moraju biti zakoniti. Dilema se
ne moe retorkvirati.
Klasina idlema tj. protagorina dilema. Protagora je dao pouku u retorici (govornitvo po
kojoj se treba izvesti zakljuak na svoj mlin) pod uvjetom da je euaklo duan platiti sva ako
pobjedi u svom prvom procesu. Zavrivi teaj euaklo nije imao niti neki proces niti je platio
teaj. I protagora mu ree. Tuiti du te sucu i sudac ili de te osuditi da plati troak ili de te
osloboditi. ako se dogodi prvo morati de platiti zbog odluke a ako se dogodi drugo mora
platiti na temelju ugovora jer si pobio. Euaklo je retorkvirao na dilemu ovako. ni u jednom
sluaju nisam duan platiti. ako budem osuem biti du osloboen po naem ugovoru jer sam
prvi proces izgubio. Ako budem osloboen biti du slobodan na temelju sueve presude. Ta
dilema kao i mnoge dileme uopdenisu rjeive. Ona se dogaa ili-ili pa se moe zakljuiti i
jedno i drugo. Najede dileme nita ne dokazuju.
Moe li bog stovriti kamen koji ne moe stvoriti. Kao dilema moe se uzeti i kao stari porblem
zla u svijetu. Svijet je pun zla to znai da bog ili ne moe spriejiti zlo ili to ne eli. Ako ne
moe nije svemogud a ako to ne eli nije dobar. Prema tome ili bog nije svemogud ili nije
dobar. To se porotivi teolokom nauku jer je zakljuak neistinitost. Razlog tome moe biti u
neistinitosti premisa.
Postoji izravna argumentacija a oblici izravne argumentacije su entimema (skradeni silogizam
u kojem se jedna premisa preuduje jer se to podrazumjeva.) epihirema (silogizam u kojem
se dodaje jo jedan razlog tvrdnje- tim zakljukom se esto sluimo) polisilogizam
dokazivanje u kojem konk. jednog silagizma postaje premesa drugom. Sorit argumentacija
koja se sastoji od vie subjekta u koem preidkat postaje subjekt susljednog.) s je M; M je P =
S je P
neizravna argumentacija polazi od protuslovlja koje treba dokazati. U izravnoj argumentaciji
polazimo od istinitih sufdova. Polazi se od protuslovlja koje treba dokazati. Aristotel to
neargumentiranje naziva svoenje na apsurd.
Sve ovo dovodi do sigurnih argumentacija.
Vjerojatne argumentacije su dijalektini silogizmi ali . vjerojatan sud je onaj za kojeg govore
neki vani razlozi ali koji ne iskljuuju protuslovnu tvrdnju. Pristanak na takvu tvrdnju koja

15

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

nije vrsta zove se miljenje. Zakljuak moe biti istinit ali moe se tu pojaviti i neko drugo
miljenje.
Argument iz analogije ili sama analogija u argumentu iz analogije zakljuujemo na temelju
neke slinosti s nekom drugom ve poznatom stvari. Analogijski argument se temelji na
principu koji glasi da sline stvari imaju slina svojstva a razliite imaju razliita svojstva
(uinke, uzorke) to vrijedi za slinoga vrijedi i za ostale. To je analogija. Analogija se esto
rabi u teologiji pogotovo u govoru o bogu, trojstvu, sapsenju. Jer nemamo sigurne tvrdnje ali
moemo bududi da je vjera proeta razumom moemo na temelju vjerojatnih argumentacija
izvodimo zakljuke. Slian je induktivnom argumentu (ona se pirpisuje svima).
Analogijski argument analogiju rabimo u obino ivotu kada ljudima sludimo na temelju
vlastitih misli, uvstva, Kada o nekom stvaramo miljenje tu esto koristimo analogiju. Rabi
se u govornitvu i pjesnitvu. A i u znanostima.
HIPOTEZA pretpostavka je stav ija istina nije dokazana jo ali se privreemno zuzima kao
istinita ili vjerojatna jer na prikladan nain objanjava neke injenice. Hipoteza pretpostavlja
vjerojatne uzrkoe za oite uinke. Najpoznatija hipoteza: Teorija evolucije. Moe biti samo
vjerojatna jer se njome ini logiki neodputen zakljuak. Ako imamo ulinak imamo siguran i
uzrok. Kod hipoteze toga nema jer se radi o vjerojatnosti. Zakljuak bi trebao biti mogude je
da je takav uztok jer bi isti uinak mogao proizvesti i neki drugi ulinak. to je vjerojatniji
iskustvo to de biti sigurnija hipoteza ili ako se rade pokusi koji mogu potvrditi hipotezu ona
postaje sigurna ako je sigurna ona postaje tvrdnja. Tako se doalzi do verifikacije hipoteze.
Hipoteza postaje sigurna kada izmeu vie hipoteza jednino dovoljno tumai neku pojavu.
raun vjerojatnosti, statistika, Arguentum ad hominem (vjerojarna argumentacija, idete
napadati ovjeka)
sofistike argumentacija ili kriva argumentacija ona gdje se neki liogiki nedostatak pod
likom istine vodi neistinitom zakljuku.
skolastika rasprava ili disputatio to je argumanetaija koja od jednog pitanja vodi ka
drugome s ciljem da se dokae neka tvrdnja. Ovisno o cilju imamo 4 vrste: apodiktina koja
neto dokazuje, elenktika koja neto pobija, apologetska ona neto brani i sofistika ona
koja eli nekoga prevariti. Prava je ona s koje se neto brani a s druge se strane neto pobija.
To su najede rasprave. Dvije strane koja jedna brani a druga pobija.
Vrste rasprava: obina e ona koja se dri slobodnog naina raspraljanja.
Dvije znanstvene metode rasprava i to sokratika rasprava: Sokrat je postavljao pitanja.
vjeno postvaljenim pitanjima koja slijede jedna za drugim prisile protivnika da prizna ili ga
se navue da prizna istinitost tvrdnje o kojoj se raspravlja. Silogistika ili skolastika rasprava
je ona u kojoj se raspravlja uz pomod silogizama. Korist skolastike rasprave je danas
nikakva. Njezina korist kroz poviejst je jer su se nome sluili ne samo kao kolskom vjebom
nego za rjeavanje tekih i kontroverznih pitanja meu uenjacima. Danas je takva rasprava
naputena. Ova metoda se moe samo marljivom vjebanjem usvojiti. Poetak raspravljenja
poinje vodi ju dvije osobe jedna je od tih branitelj ili defendes koji astuplja odreenu tezu i
napada koji tu tvrdnju svojim argumentima pokuava oboriti. Raspravi treba prethoditi
kratko izlaganje ili ekspozitio. Tada obino koji obaa tezu izlae kratko zato eli osporiti tu
odreenu tezu. Napada dokazuje suprotno silogizmima. Nesmiju se upotrebljavati
polusilogizmi, soriti, Braniteljmora ponoviti napadaev argument. Cilj tog ponavljanja je da
se uvidi je li branitelj dobro shvatio to je ovaj rekao. Postoji 4 naina odgovora kod

16

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

branitelja: neki se sud ili doputa concedo ili negira nego ili se preuduje ili se razluuje
distinguo. Kada branite svoju tezu doputate onu tezu koju smatrate istinitom,
Nastavak postupka rasprave. Zabranjenu premisu napada mora dokazati novim silogizmom.
Tak kada tu potekodu rijei moe prijedi na drui prigovor. Ako su pretpostvake neistinite
moraju se dokazati. Vano je (kod kategori. sil) treba razlikovati to se nalazi u srednjem
terminu i u ??? terminu (to je M a to je S i P). Kod hipotetskog i disjunktizma treba
razlikovati antecedens od konsequensa. Kod idsjunk. ako disjunkv+cija nije savrena mora se
zanijekati.

17