Fakultet strojarstva i raunarstva u Mostaru

DIGITALNE TELEKOMUNIKACIJE
Hrvoje Dujmi

2014.

DIGITALNE TELEKOMUNIKACIJE
Hrvoje Dujmi

LITERATURA
Digitalne telekomunikacije, Hrvoje dujmi
Telekomunikacije tehnologija i trite FER Zagreb, skupina autora
"Nove komunikacijske tehnologije", grupa autora s FESB-a

SADRAJ
1.
2.
3.
4.
5.
6.

POVIJEST KOMUNIKACIJSKIH SUSTAVA

PREGLED KOMUNIKACIJSKIH SUSTAVA
OSI 7 SLOJNI MODEL KOMUNIKACIJA
MODEL KOMUNIKACIJSKOG KANALA
OSNOVNE KARAKTERISTIKE SIGNALA U KOMUNIKACIJAMA
MODULACIJSKI POSTUPCI
6.1. AMPLITUDNA MODULACIJA
6.2. KUTNA MODULACIJA
7. IMPULSNI SUSTAVI
8. DIGITALNI SUSTAVI
9. KODIRANJE
10.
PRIJENOS SIGNALA U OSNOVNOM POJASU PREKO REALNIH KANALA
11.
TELEKOMUNIKACIJSKO TRITE
12.
IROKOPOJASNI PRISTUP

1. POVIJEST KOMUNIKACIJSKIH SUSTAVA

1835 telegraf (Samuel Morse, iako prije njega i drugi rade na telegrafu)
1844 telegrafska linija Washington Baltimore
1850 telegrafska linija u Hrvatskoj (Be-Zagreb)
1866 prvi transatlantski kabel (SAD-Francuska)
1876 telefon (Alexander Graham Bell, iako prije njega na telefonu rade i dugi, npr.
Charles Boursel i Phillip Reis)
1881 prva, direktna telefonska veza, u Hrvatskoj (Zagreb)
1887 mjesna telefonska mrea u Zagrebu
1895 mjesna telefonska mrea u Splitu
1897 teleprinter
1890-1900 beini prijenos podataka (Nikola Tesla, Aleksandar Stepanovi Popov,
Marchese Guglielmo Marconi)
1902 prvi transpacifiki kabel
1915 podzemni kabel (SAD)
1919 radio broadcasting (Kanada, Nizozemska)
1926 radio broadcasting u Hrvatskoj (Zagreb)
1932 Marconi otkrio mikrovalove
1935 TV broadcasting (Njemaka, V.Britanija)
1936 proizveden koaksijalni kabel
1940 prve automatske centrale (korane korak po korak)
1945 prvo raunalo (ENIAC)
1947 otkriven tranzistor
1953 TV u boji
1958 - Kilby izumio integrirani krug (chip)
1960 predloen koncept prospajanja paketa
1962 Paging sustav, Telstar (satelitske komunikacije)
1969 ARPANET/Internet
1977 PC raunala
1979 elijska telefonija (mobitel) u Tokiju
1981 raunalo - PC (IBM) i operacijski sustav - DOS (Microsoft)
1984 prenosivi elijski ureaj (mobitel) (Motorola)
1988 optiki kabel SAD-GB (2.5Gb/s), GSM u 13 europskih zemalja
1998 Iridium satelitska telefonija s niskoorbitirajuim satelitima

2. PREGLED KOMUNIKACIJSKIH SUSTAVA

Komunikacijski sustavi
telefonska mrea
radio i TV mrea
telex mrea
telegrafska mrea
virtualna privatna mrea
iznajmljeni vodovi
podatkovna mrea sa spajanjem (X.25)
Frame relay podatkovna mrea
mobilne mree (GSM, NMT, DECT, Bluetooth, itd.)
irokopojasne ATM mree
satelitske komunikacije
raunalne mree
Komunikacijskih sustavi mogu biti
simpleks (jednosmjerni)
poludupleks (dvosmjerni neistodobni)
dupleks (dvosmjerni)
Sastavni dijelovi komunikacijskih sustava
korisnika oprema
prijenosna oprema
vorina oprema

satelit
telefon modem raunalo

satelitski
prijemnik

satelitski
prijemnik televizor

fax
radna
stanica

printer

telefonska
centrala

bus

1 2

4 5

7 8

server

IP
telefon

odailja

PABX
ATM

Ethernet

server

Router
printer

televizor
pager

raunalo
printer

mobilini
telefon

telefonska
centrala

radna
stanica

Hub

beini LAN

raunalo

laptop

raunalo raunalo

Slika: Primjer dijelova komunikacijskog sustava

3

Korisnika oprema
raunalo
radna stanica
printer
telefon
televizija
radio
mobilni telefon
radio stanica
fax
pager
Prijenosna oprema (medij)
iane parice
optiki kabeli
koaksijalni kabeli
radio (relejna) veza
infracrvena veza
satelitska
podmorska
vorina oprema
komutacija
multiplekser
vorite (hub)
preklopnik (switch)
usmjernik (router)
premosnik (bridge)

Komunikacijske usluge
telefonija
radio
televizija
prijenos podataka
telegrafija
fax (faksimil)
videotex
teletekst
elektronika pota
govorna pota
telekonferencija (videokonferencija, audiokonferencija)
raunarske komunikacije (komunikacija podataka)
4

 jednosmjerni sustav za prijenos poruka (paging)

mobilna telefonija
Po poloaju korisnike opreme usluge moemo podijeliti na stacionarne i mobilne.

usluge

Slika: Komunikacijska matrica /telefon-raunalo-televizor/

PREDNOSTI DIGITALNIH SUSTAVA U ODNOSU NA ANALOGNE

kvaliteta prijenosa (regeneratori kod digitalnih sustava omoguuju prijenos,

teoretski na beskonanu udaljenost, bez gubitka kvalitete)
otpornost na smetnje (prijem digitalnih signala svodi se na detekciju ima li impulsa
ili ne; uz istu kvalitetu manja snaga; posljedica je nii prag prijema kod digitalnih
sustava)
modulacijske metode i kodiranje (kod digitalnih sustava praktino dio sustava)
jednostavna i lagana obrada digitalnih signala (sve rade procesori)
planiranje frekvencija (zbog manje osjetljivosti na smetnje digitalni sustavi imaju
manji zahtjev za izolaciju kanala to znai vie kanala po raspoloivom
frekvencijskom pojasu)
preopteretljivost sustava (kod multipleksiranja digitalnih signala (TDM) ne moe
doi do preoptereenja tj. poveanja snage kod multipleksiranja analognih
signala (TDM) svaki novi signal nosi optereenje)
lake multipleksiranje (digitalne signale se multipleksiraju u vremenskom
podruju i praktino softverski)
zatita sustava (tajnost, ometanje, lano predstavljanje; zatita informacija bitno
uinkovitija kod digitalnih sustava)

KVALITETA PRIJENOSA
analogni signali
digitalni signali
Kvaliteta prijenosa kod analognih signala obino je dana signal/um (S/N) omjerom.

Kod digitalnih prijenosa za mjeru kvalitete uzima se relativni iznos pogrenih bita (bit error
rate BER):
broj pogreno prenesenih bita
BER =
ukupan broj prenesenih bita

Kod digitalnog prijenosa utjecaj uma nije vaan sve dok je mogua potpuna regeneracija
signala. Meutim ako je razina uma znaajna, kvaliteta prijenosa naglo pada.
BER

S/N [dBm]

80

10-8
10-7

70
60
50
40
30

10-6
10-5
10-4
10-3
10-2

20

-40 -50 -60 -70 -80 -90 P[dBm]

analogni signali

-40 -50 -60 -70 -80 -90 P[dBm]

digitalni signali

Slika: Utjecaj snage signala na kvalitetu prijenosa analognih i digitalnih signala

KVALITETA USLUGE

Kriterij kvalitete (usluge) (Quality of Service QoS)

objektivni kriterij kvalitete
subjektivni kriterij kvalitete
Za analogne signale objektivni kriterij odreen je na temelju S/N omjera. S/N omjer je
definiran preko srednje kvadratne greke (MSE) bilo na temelju segmenata bilo na temelju
cijele poruke.
Za digitalne signale objektivni kriterij se temelji na BER.
Koriste se i neki drugi parametri za ocjenu kvalitete usluge kao to je kanjenje (jer moe biti
vano kod nekih usluga).
Subjektivni kriterij se zasniva na percepcijskom modelu korisnika i omoguava definiranje
npr. kod govora
razumljivosti,
prirodnosti,
prepoznavanje govornika.
esto se za govorne i slikovne signale koristi MOS (Mean Opinion Score) kao subjektivna
mjera kvalitete.

kvaliteta

5
4
3
2
1

oteenje

izvanredan
dobar
prihvatljivo
skromno
loe

ne razabire se
malo se razabire (ne smeta)
razabire se (malo smeta)
smeta (ali nije za odbaciti)
jako smeta (za odbaciti)

Tablica: MOS subjektivna mjera kvalitete

Za skup sluatelja MOS se odredi kao srednja vrijednost to vie sluatelja/gledatelja to

bolje.
Npr. za 64kbit/s PCM (uz zakon ITU-T G.711 standard) MOS = 4.53 uz standardnu
devijaciju 0.57.

STANDARDIZACIJSKE ORGANIZACIJE

American National Standards Institute (ANSI) /

International Telecommuications Union (ITU)
International Electrotechnical Commision (IEC)
Electronic Industries Association (EIA)
Telecommunications Industry Associataion (TIA)
Internet Engineering Task Forces (IETF)
Institut of Electrical and Electronic Engineers (IEEE)
International Organizations for Standardization (ISO)
National Institute of Standards and Technology (NIST)
razne tvrtke koje rade "de facto" standarde (IBM, Ericsson, ...)

3. OSI 7 SLOJNI MODEL KOMUNIKACIJA

Podjela po slojevima OSI 7 slojnog modela komunikacija

OSI (Open Systems Interconnection) model definira arhitekturu koja sadri 7 slojeva. Na taj
se nain pojedine funkcije izoliraju jedna od druge to sustav ini otvorenim, tj. spremnim za
komuniciranje s drugim sustavima, bilo da sam inicira komunikaciju ili je pozvan.
Odvajanjem funkcija smanjena je sloenost u razvoju te je omoguena implementacija
funkcija koje razliiti proizvoai opreme neovisno razvijaju.
Susjedni slojevi istog ureaja meusobno komuniciraju preko meusklopova (engl. interface)
kojima je osnovni zadatak da format poruke prilagode protokolu slijedeeg sloja.
Svaki sloj od najvieg prema najniem dodaje podacima svoje zaglavlje koje sadri
informacije namijenjene odgovarajuem "peer" sloju prijemnog ureaja. Na razini sloja veze
ukupna poruka se naziva okvir. Prijenosni medij je transparentan, tj. ne prepoznaje sadraj
okvira koji je za njega jednostavno niz bitova.

sloj aplikacije

"peer to peer"
protokoli

sloj aplikacije

sloj predodbe

sloj predodbe

sloj sjednice

sloj sjednice

sloj prijenosa

sloj prijenosa

sloj mree

sloj mree

sloj veze

sloj veze

fiziki sloj

fiziki sloj
fiziki medij

fizika komunikacija
logika komunikacija

Slika: Arhitektura OSI 7 slojnog modela komunikacija

podaci

korisnik A
sloj aplikacije
sloj predodbe

PH

sloj sjednice

sloj mree
sloj veze
fiziki sloj

NH
F A C

AH podaci

sloj aplikacije

element
podataka

sloj predodbe

element
podataka

SH

sloj prijenosa

korisnik B

sloj sjednice

TH element podataka

sloj prijenosa

element podataka

sloj mree

element podataka

FCS F

bitovi

sloj veze
fiziki sloj

fiziki medij

Slika: Komunikacija OSI slojeva

Fiziki sloj (sloj 1)

Definira fizike, elektrike i funkcionalne procedure i standarde za pristup fizikom mediju.

Protokoli ovog standarda definiraju parametre kao to su oblik i struktura prikljunica, oblik
signala, vremensko trajanje i vremenski odnos pojedinih signala (npr. signali uspostavljanja,
odravanja i ruenja veze), nain prijenosa (simpleks, dupleks, poludupleks) te
multipleksiranje.
Primjeri protokola ovog sloja su V.33, RS-232C

Sloj veze (sloj 2)

Funkcija sloja veze je osiguranje pouzdanog prijenosa korisnikih podataka preko linije te se
brine o svim resursima koji slue uspostavljanju, odravanju i raskidanju veze.
Odlazne poruke uokviruje u blokove (okvire) a dolazne poruke oslobaa okvira; brine se o
kontroli greaka (redundantno kodiranje), ako je potrebno potvruje primitak svakog bloka.
Izlazni okvir sadri odredinu adresu, a po potrebi i izvorinu.
Primjeri protokola ovog sloja su HDLC, LAP-D

Sloj mree (sloj 3)

Odreuje prijenosne putove i obavlja funkcije komutiranja, tj. uspostavlja, odrava i raskida
vezu. Glavnina komunikacije koja pripada sloju mree odvija se izmeu krajnjih stanica i
pripadnog vora mree (npr. kod paketskih mrea sa spajanjem imamo X.25 protokol).
korisnik A

korisnik B

sloj aplikacije

sloj aplikacije

sloj predodbe
sloj sjednice

sloj predodbe

funkcije
krajnjih
korisnika

sloj sjednice

sloj prijenosa

meuvor

sloj prijenosa

sloj mree

sloj mree

sloj mree

sloj veze

sloj veze

fiziki sloj

fiziki sloj

sloj veze

funkcije
mree

fiziki sloj

fiziki medij

Slika: Komunikacija prema ITU-T X.25

Sloj prijenosa (transporta) (sloj 4)
Brine se o pouzdanoj otpremi i dopremi podataka na razini procesa krajnjih korisnika
(stanica). On, dakle, osigurava da odredini proces dobije potpune i tone podatke, pravilno
poredane i bez duplikata. Takoer brine da odredini proces dobije podatke u skladu s
zahtjevima gornjeg sloja (sloja sjednice) kao to je npr. prihvatljiv iznos greaka, najvee
doputeno kanjenje, tajnost poruke i sl. Ovisno o mrei, ovaj sloj segmentira odnosno
sastavlja poruke, te pretvara transportnu adresu u adresu mree (i obrnuto). Osim toga obavlja
i multipleksiranje.
Sloj sjednice (sloj 5)
Brine se o konverzaciji izmeu dvaju aplikacijskih procesa:
tko i kada ima pravo govoriti (jednosmjerno, dvosmjerno, naizmjence),
ponavljanje poruke ako nije dobro prenesena,
definira poetak i zavretak razgovora, prekidanje razgovora, ponovni poetak
nakon prekida (obnavljanje neplanirano prekinute veze,
tarifiranje i administriranje.
Sloj predodbe (sloj 6)
Brine se o predodbi informacije:

10

formatiranje,
kodiranje (npr. ASCII, EBCDIC),
ifriranje i deifriranje,
kompresija i dekompresija.

Sloj aplikacije (sloj 7)

Sloj aplikacijske omoguava koritenje OSI arhitekture za realizaciju eljenih aplikacija (npr.
prijenos datoteka "file transfer", e-mail i sl.)

sloj aplikacije
prijenosne
usluge
korisnika

sloj predodbe

korisniki
slojevi

sloj sjednice
usluge
prijenosa

sloj prijenosa

slojevi za
vezu s kraja
na kraj

sloj mree
usluge
mree

sloj veze
fiziki sloj

slojevi za
vezu od toke
do toke

Slika: Podjela OSI slojeva s obzirom na tri osnovna komunikacijska sloja

11

4. MODEL KOMUNIKACIJSKOG KANALA

Shema komunikacijskog kanala

Model komunikacijskog kanala je temelj za razumijevanje komunikacijskih sustava.

izvor

koder
inform.

koder
kanala

linijski
koder

koder signala

kanal

smetnje

linijski
dekoder

dekoder
kanala

dekoder
inform.

korisnik

dekoder signala

Slika: Shema komunikacijskog kanala

Prijemni dio sheme komunikacijskog kanala je inverzija predajnog dijela.

Koder informacije

Koder informacije ima zadatak

kontrolirati alfabet,
kontrolirati rezoluciju,
kontrolirati redundanciju.
to se tie kontroliranja alfabeta, koder izvora najee obavlja kompresiju alfabeta (npr.
dekadsko-binarna konverzija u procesu A/D pretvorbe). Ovaj postupak je bez gubitka
informacije.
Kontrola rezolucije najee se svodi na smanjenje rezolucije po amplitudi i/ili frekvenciji s
ciljem smanjenja potrebnog kapaciteta kanala. Time je obavljena kompresija podataka. Sa
stajalita izvora ovu proceduru prati gubitak informacije odnosno smanjenje kvalitete. To ne
mora vrijediti i sa stajalita korisnika.
Kontrola redundancije izvora najee se svodi na njeno eliminiranje koliko god je to
mogue, kako bi se smanjio potreban kapacitet kanala. Eliminiranjem redundancije poruke
izvora su predstavljene na kompaktniji nain, pa se onda govori o kompakciji, ali se kao
krajnji efekt i ovdje radi o kompresiji podataka. Pri tome se obino ne javlja degradacija
kvalitete. Tipian primjer takvog kodiranja je entropijsko kodiranje koje se temelji na
vjerojatnostima pojavljivanja pojedinih simbola.

Koder kanala

Koder kanala signalu pridruuje odreeni iznos redundancije kako bi se ostvarila dovoljno
visoka sigurnost prijenosa. Pod sigurnou prijenosa podrazumijevamo:
pouzdanost (otpornost signala na smetnje u kanalu kako bi se ostvarila eljena
kvaliteta),

12

zatienost (odnosi se na privatnost odnosno tajnost poruke, dakle da sadraj

informacije bude dostupan samo korisniku/korisnicima kojemu je informacija i
namijenjena).
U prvom sluaju govori se o kodiranju s detekcijom i korekcijom greaka, a u drugom o
kriptografiji.
Dodavanje redundancije unutar kodera kanala izgleda paradoksalno nakon to je redundancija
eliminirana u koderu izvora. Meutim, koder kanala unosi redundanciju na kontrolirani nain
s ciljem ostvarivanja potrebne kvalitete prijenosa uz dane uvjete.
Moe se rei da kodiranje izvora podrazumijeva poveanje kompaktnosti podataka, a
kodiranje s kontrolom greaka podrazumijeva rasprenje podataka.

IZVOR

KODER IZVORA
(kompresija
podataka)

KODER KANALA
(ekspanzija
podataka)

Slika: Ilustracija kodiranja

Linijski koder

Linijsko kodiranje podrazumijeva oblikovanje signala tako da se njegov spektar prilagodi

prijenosnoj karakteristici kanala. Praktino, rije je o modulaciji, ali i o drugim oblicima
prilagodbe kao to su npr. kodovi.

Kanal (smetnje -um)

Prijenos informacija od izvora do korisnika u pravilu prate smetnje (ovo vrijedi kako za
kratke udaljenosti kao to je pohrana i reprodukcija, tako i za duge udaljenosti kao to je
satelitska veza). Zbog prisustva smetnji (umovi, ali i drugi izvori kao to su linearna i
nelinearna izoblienja, interferencija, jeka, presluavanje) nemogu je prijenos informacija
bez gubitaka i to bez obzira na prijenosni medij (iana parica, koaksijalni kabel, optiki
kabel, radio veza, magnetski diskovi, optiki diskovi i sl.).
Smetnje se mogu podijeliti na sluajne i praskave.
Sluajne smetnje posljedica su umova (termiki, elektroniki, atmosferski), a kod
digitalnih signala jo su posljedica i intersimbolne interferencije, presluavanja i jeke.
Praskave smetnje su posljedica neregularnosti fizikih karakteristika medija kao to su
loi spojevi, oteenja diskova i sl.

13

5. OSNOVNE KARAKTERISTIKE SIGNALA U

KOMUNIKACIJAMA

Osnovni tipovi signala i svojstva koja promatramo

Osnovni tipovi signala koji se javljaju u komunikacijama su:

audio,
govorni,
slikovni,
video,
podaci,
smetnje.
Kada promatramo signale u komunikacijama, obino nas zanimaju slijedea svojstva:
model,
gustoa vjerojatnosti,
spektralna karakteristika,
autokorelacija,
dinamiko podruje,
kodiranje.

Audio signal

Zvuk je kontinuirani (longitudinalni) val koji putuje kroz neko sredstvo, a nastaje uslijed
razlike tlakova. Openito se smatra da ovjek moe uti zvune valove s frekvencijom od
priblino 20Hz do 20kHz. Zvuni val u tom rasponu frekvencija zovemo audio signal.
Kako je najvea frekvencija audio signala koju ovjek moe uti oko 20000Hz to je, u skladu
s teoremom o uzorkovanju, odabrana frekvencija uzorkovanja od 44100Hz. Time je
pokrivena frekvencija do 22050Hz to znai da smo gotovo sigurno pokrili cjelokupno ujno
podruje. Dinamiko podruje audio signala (razlika izmeu najtieg i najglasnijeg audio
signala) je preko 100dB. Za pokriti toliko dinamiko podruje treba nam 16 bita po jednom
uzorku ( 16 6 = 96dB ). Slijedi da je kapacitet potreban za prijenos stereo audio signala jednak
C = 2 44100Hz 16bita = 1411200 bita s

Govorni signal

Ako promatramo samo onaj dio spektra audio signala koji je u rasponu od 300Hz do 3400Hz
onda govorimo o govornom signalu. Naime, u telekomunikacijama se samo taj dio spektra
prenosi u telefonskoj komunikaciji. Kako je nain prijenosa i pohrane takvog signala bitno
razliit nego kod audio signala, tako se u telekomunikacijama razliito tretiraju govorni i

14

audio signal. Ve mikrofon u telefonskoj slualici ograniava frekvencijsko podruje audio

signala.
Kod frekvencijskog multipleksiranja jedan govorni kanal zauzme podruje od
4000Hz. Govorni signal zauzme 3100Hz a ostatak (300Hz na poetku i 600Hz na kraju)
potreban je zbog neidealnosti filtra, signala zvonjenja, pilot frekvencije i sl. (Danas se
frekvencijsko multipleksiranje sve manje koristi.)
Govorni signal je nestacionaran. Meutim, za dovoljno male vremenske intervale
govorni signal se vrlo malo promijeni, pa se moe smatrati praktino stacionarnim za
intervale do 20 ms. Govorni signal ima veliku autokorelaciju pa se moe relativno lako
predviati.
Dinamiko podruje govornog signala je 60-tak dB. Da bi pokrili toliko dinamiko
podruje potrebno je svaki uzorak kodirati s 10 bita. Tih 10 bita moe se relativno lako
nelinearnim kvantiziranjem (praktino kompresija) smanjiti na 8 bita po uzorku. Frekvencija
uzorkovanja govornog signala, u skladu s teoremom o uzorkovanju, jednaka
je f s = 2 4000 Hz = 8000 Hz . To znai da je kapacitet potreban za prijenos govornog signala
jednak:
C = 8000Hz 8bita = 64000 bita s
U slijedeoj tablici dane su osnovne karakteristike za neke tipine audio signale.
Kvaliteta/
format
Telefonija
AM radio
FM radio
Telekonfe
rencija
CD
DAT

frekv.
frekvencijs
uzorkovan ki pojas
ja (kHz)
(Hz)

mono/

bita po
uzorku

stereo

dinamiko
podruje
(dB)

brzina
prijenosa
(kbps)

memorija
za 1 min
(MB/min)

8
11.025
22.050

300-3400

mono
mono
stereo

8
8
16

48(60)
48
96

64
88.2
705.6

0.48
0.6615
5.292

16

50-7000

stereo

16

96

512

3.840

44.1
48

20-20000
20-20000

stereo
stereo

16
16

96
96

1411.2
1536

10.584
11.520

Tablica

Osnovne karakteristike za neke tipine audio signale

Slikovni signal

Slika je u digitalnom obliku predstavljena dvodimenzionalnom matricom uzoraka. U

dvodimenzionalnoj matrici uzoraka koji tvore sliku svaki uzorak zove se piksel. Piksel je
dakle najmanji slikovni element dio digitalne slike. Slikovni signal je stacionaran signal
(npr. fax).
Kod slikovnog signala govorimo o rezoluciji i dubini slike gdje se rezolucija odnosi na fizike
dimenzije slike (broj piksela), a dubina na broj bita po svakom pikselu. Prema dubini slike se
mogu podijeliti na
kolor slike (16, 24 ili vie bita po pikselu),
slike s paletom boja (najee 8 bita po uzorku),
sive slike (8 bita po uzorku),
15

crno/bijele slike (1 bit po uzorku).

Oito da memorija potrebna za pohranu slike ovisi o rezoluciji i dubini. U slijedeoj tablici
dana je usporedba memorijskih zahtjeva (bez kompresije) razliitih tipova slika s obzirom na
dubinu te za razliite rezolucije.

tip slike
32 bitni kolor
siva (256 razina)
crno bijela

Tablica

rezolucija

memorija
(kB)

rezolucija

memorija
(kB)

rezolucija

memorija
(kB)

1024x768
1024x768
1024x768

3072
768
96

640x480
640x480
640x480

1200
300
37.5

320x240
320x240
320x240

300
75
9.375

Usporedba potrebne memorije za pohranu slika (bez kompresije)

Video i TV signal

Video i TV signali su praktino 3D signal gdje se dvije dimenzije odnose na slikovni signal, a
trea na vrijeme. Video i TV su nestacionarni signali.
Frekvencija ponavljanja slika ovisi o tromosti ljudskog oka i trebala bi biti barem 20-tak slika
u sekundi da izmjena slika ne prouzroi treperenje. Obino se, zbog sigurnosti ide na
dvostruko veu vrijednost od minimalne. Tako se kod TV signala (u Europi) ide na
frekvenciju od 50 Hz (to je ujedno i frekvencija elektrine mree). Ipak, kod TV signala ne
ponavlja se cijela slika 50 puta u sekundi nego tzv. poluslika. To znai da se u jednoj sekundi
prenese 25 cijelih slika. Broj linija u TV slici (Europa) jednak je 625 pa je frekvencija
pojavljivanja linija jednaka
f L = 25 625 = 15625Hz
Kako je standardni TV ekran pravokutnik s omjerom stranica 4:3 broj piksela u svakoj
liniji priblino je jednak 833 pa je ukupan broj elemenata (piksela) u jednoj TV slici jednak je
625 833 = 270725 . Kako se prenosi 25 slika u sekundi, frekvencija pojavljivanja piksela
jednaka je 625 833 25 = 13015625 Hz to je ujedno i frekvencija uzorkovanja.
Gornju graninu frekvenciju moemo dobiti iz najkritinijeg sluaja. Najkritiniji
sluaj javlja se kada su pikseli naizmjenino crni i bijeli. U tom sluaju dva susjedna piksela
mogu se reprezentirati sinusnim signalom pa je gornja granina frekvencija analognog TV
signala jednaka
f 13015625 Hz
fc = s =
6.5 MHz
2
2
Naravno, najnia frekvencija je 0Hz, to je sluaj kada svi pikseli imaju istu boju.
Kod realne TV slike promatrani kritini sluaj se praktino nikada ne javlja pa se u
praksi prenosi pojas od oko 5MHz. U tom sluaju je odgovarajua frekvencija uzorkovanja
jednaka 10MHz. Za prijenos dinamikog podruja TV signala potrebno je 10 bita po uzorku
pa je za prijenos TV signala u digitalnom obliku potrebna irina kanala

16

Mbita
s
Za HDTV koji ima gornju graninu frekvenciju 30MHz potrebno je dakle 600Mbita/s.
Video telefon ima gornju graninu frekvenciju 1MHz pa je brzina prijenosa digitaliziranog
signala jednaka 20Mbita/s. Sve spomenute brzine prijenosa odnose se na nekomprimirani
signal.
C = 10 MHz 10 bita = 100

audio signal
FM

signal slike
AM SSB

f01

f02
f02-f01=5.5MHz
150kHz

Slika: TV signal u frekvencijskom podruju

Signal podataka

Signal podataka je definiran po intervalima i moemo ga zapisati kao:

x (t ) =

g k (t nT0 )

n =

za k=1,2,...,M gdje je M broj razina.

x(t)

t
g1

g2

g1

g2

g2

g3

T0

Slika: Signal podataka

Signal podataka x(t) moe se prikazati kao suma periodike i kontinuirane (sluajne)
komponente:
x (t ) = x p (t ) + x c (t )
U skladu s tim i frekvencijski spektar se sastoji od diskretnog dijela (delta impulsi) i
kontinuiranog dijela. Periodika (diskretna) komponenta u naelu ne nosi korisni signal, ve
predstavlja optereenje u kanalu.

Smetnje

sluajne
praskave
17

6. MODULACIJSKI POSTUPCI
Osnovno o modulacijskim postupcima

Modulacija je postupak u kojem se pomou visokofrekvencijskog nosioca prenosi

niskofrekvencijski informacijski signal. Modulacijom se vri transformacija ulaznog
(informacijskog) signala uz prisustvo nosioca, u nekom realnom vremenu, pa moemo pisati:
x (t ) = T[v(t ), u (t ), t ]
gdje je x(t) modulirani signal, v(t) informacijski signal, u(t) signal nosilac, te T
transformacija.
Modulacija se vri zbog zahtijeva za
ekonominim prijenosom na daljinu (veina signala koje koristimo u
telekomunikacijama ima relativno malu frekvenciju, a efikasni prijenos radio
valova na niskim frekvencijama nije praktian jer zahtijeva jako velike antene)
simultanim prijenosom razliitih signala preko istog medija (direktni prijenos
komunikacijskih signala doveo bi do problema interferencije jer su rezultirajui
radio valovi priblino na istoj frekvenciji)
Postoje tri svojstva visokofrekvencijskog nosioca pomou kojeg se nosilac moe modificirati
tako da "nosi" informacijski signal: amplituda, frekvencija i faza. U skladu s tim postoji:
amplitudna modulacija,
frekvencijska modulacija,
fazna modulacija.
Frekvencijska i fazna modulacija zajednikim imenom se zovu kutna modulacija.

6.1. AMPLITUDNA MODULACIJA

Modulator i demodulator AM signala
Koder amplitudno moduliranog signala je obini mnoa informacijskog signala i signala
nosioca. Signal nosilac je sinusoida.
v(t)

xAM(t)
u(t)

Slika: Modulator AM signala (s potisnutim nosiocem)

Demodulacija AM signala u naelu se vri se sklopom koji ima isti mnoa kao i modulator,
te osim toga jo i niskopropusni filtar.
18

AM signal u vremenskom podruju

Kako je
u (t ) = A cos 2f 0 t

slijedi da je, u vremenskom podruju, amplitudno modulirani signal jednak:

x AM (t ) = v(t ) u (t ) = A v(t ) cos 2f 0 t
gdje je v(t) informacijski signal, u(t) signal nosilac, A amplituda signala nosioca te f0
frekvencija nosioca. Kod AM signala informacija je sadrana u amplitudi ukupnog signala to
je prikazano na slici.
u(t)

v(t)

t
xAM(t)

Slika: Amplitudno modulirani signal u vremenskom podruju

Stupanj modulacije
Definirajmo stupanj modulacije m kao omjer maksimalne amplitude informacijskog signala i
amplitude signala nosioca:
v(t ) max
m=
A
Za stupanj modulacije vrijedi:
0 m 1
U sluaju kad je stupanj modulacije jednak 1 ( m = 1 ) amplituda signala nosioca jednaka je
nuli u trenutku kad informacijski signal poprimi minimalnu vrijednost. Ako je m > 1 javlja se
izoblienje.

19

AM signal u frekvencijskom podruju

Dobitak amplitudne modulacije najbolje se moe vidjeti analizom signala u frekvencijskom
podruju. AM signal je u vremenskom podruju umnoak informacijskog signala i nosioca,
pa e to u frekvencijskom podruju biti konvolucija:
X AM (f ) = V(f ) U(f ) = V(f ) FT[A cos 2f 0 t ]

((

) (

))

= V(f ) f f 0 + f + f 0
2

Konvolucija neke funkcije s impulsima (u frekvencijskom podruju) je pomicanje te

funkcije oko frekvencije na kojoj se nalaze impulsi, pa dalje slijedi:
A
X AM (f ) = [V(f f 0 ) + V(f + f 0 )]
2

V(f)

-fc

fc

U(f)

A
2

A
2

-f0

f0

f0

f0+fc f

XAM(f)

-f0-fc

-f0

f0-fc

-f0+fc

Slika: Amplitudno modulirani signal u frekvencijskom podruju

Tipovi AM signala: SSB, ASB, DSB

Ako promotrimo realni spektar signala (samo pozitivne frekvencije) onda moemo vidjeti da
se AM signalom prenosi duplicirana informacija. Naime, za prijenos cjelokupne informacije
dovoljno je prenijeti samo signal u rasponu frekvencija [f 0 , f 0 + f c ] ili [f 0 f c , f 0 ] . U tom

smislu razlikujemo tri tipa amplitudne modulacije to je prikazano na slici

SSB modulacija (Single Sideband) modulacija s jednim bonim pojasom /npr.
govorni signal kod frekvencijskog multipleksiranja/,
ASB modulacija (Asymetric Sideband) modulacija s asimetrinim bonim
pojasevima /npr. TV slika/,
DSB modulacija (Double Sideband) modulacija s oba bona pojasa /npr.
radiodifuzija/.

20

DSB

XAM(f)

ASB
SSB

f0-fc

f0

f0+fc f

Slika: Frekvencijski spektar SSB, ASB i DSB moduliranog signala

Demodulacija AM signala
Demodulacija AM signala u naelu se vri se sklopom koji ima isti mnoa kao i modulator,
te osim toga jo i niskopropusni filtar.
yAM(t)

NF

u(t)

Slika: Demodulator AM signala (koherentni produktni demodulator)

YAM(f)

-f0

-f-f
0 c

-f+f
0 c

f-f
0 c
U(f)

A
2

A
2

-f0

f0
V(f)

f+f
0 c

f0

=
fc

-fc

Slika: Ilustracija demoduliranja AM SSB signala

21

2f0 f

Frekvencijsko multipleksiranje
Amplitudnom modulacijom moe se vriti multipleksiranje (slaganje) signala po frekvenciji
frekvencijsko multipleksiranje. Time se vie signala koji zauzimaju isto osnovno
frekvencijsko podruje moe slati istom prijenosnom linijom. Signali se u tom sluaju
multipleksiraju (moduliraju) tako da zauzmu razliito frekvencijsko podruje, to je
ilustrirano na slici.
U(f)

XAM(f)

fc

fc

2fc

3fc

4fc

Slika: Frekvencijsko multipleksiranje

DIGITALNA AMPLITUDNA MODULACIJA

AMPLITUDE SHIFT KEYING (ASK) ILI ON-OFF KEYING

O digitalnoj amplitudnoj modulaciji govorimo kad se amplitudno modulira ulazni signal koji
je jednak nizu pravokutnih impulsa (tj. kada je ulazni signal zapravo signal podataka). Svaki
put aljemo sinusni signal amplitude A (1 + m ) ili A (1 m ) ovisno o tome da li u danom
intervalu prenosimo binarnu 1 ili 0.
Ako je m jednak 1, tada u sluaju prijenosa binarne nule amplituda je jednaka 0, pa
nikakav signal ne prenosimo. To se izbjegava zbog oteane sinkronizacije u prijemniku.
u(t)

v(t)

xAM(t)

Slika: ASK signal u vremenskom podruju

22

6.2. KUTNA MODULACIJA

Openito o kutnoj modulaciji

Kutna modulacija moe biti

frekvencijska modulacija (FM),
fazna modulacija (PM).
Kod amplitudne modulacije (DSB) rasprenje spektra originalnog signala na
dvostruko vei pojas daje poboljanje omjera S/N za dva puta u odnosu na direktni prijenos ili
u odnosu na prijenos SSB. Ta injenica navodi na zakljuak da bi daljnjim rasprenjem
spektra mogli jo poveati omjer S/N. Spektar moemo raspriti nelinearnom transformacijom
odnosno nelinearnom modulacijom (AM je linearna modulacija). Pri tome bi nam zgodno bilo
da signal koji se prenosi kroz kanal bude konstantne amplitude zbog toga to aditivni um u
kanalu direktno mijenja amplitudu. S konstantnom amplitudom izbjegavamo utjecaj varijacije
pojaanja u kanalu koje moe nastupiti zbog promjena karakteristika elektronikih sklopova i
sl.
Kod kutne modulacije, signal informacije v(t) se utiskuje u fazu, odnosno frekvenciju,
signala nosioca x(t).
x (t ) = A 0 cos(2f 0 t + )
Ako se f0 mijenja u skladu s informacijskim signalom tada se radi o frekvencijskoj
modulaciji. Ako se mijenja , tada govorimo o faznoj modulaciji.

Trenutna frekvencija
Ako se f0 mijenja u vremenu, tada nosilac vie nije sinusoida. To znai i da pojam frekvencije
ima neto drugaiji smisao nego smo to do sada navikli. Promotrimo funkcije
x 1 (t ) = A cos(6t )
x 2 (t ) = A cos(6t + 7 )

x 3 (t ) = A cos 2te t

Oito da je frekvencija funkcija x1(t) i x2(t) jednaka 3Hz. Da bi odredili frekvenciju signala
x3(t) uvedimo pojam trenutne frekvencije. Trenutnu frekvenciju fi(t) (u Hz) raunamo kao
1 d(t )
f i (t ) =
2 dt
Iz gornjeg izraza slijedi i
(t ) = 2 f i (t )dt
t

Iz ova dva izraza vidi se da su trenutna frekvencija i trenutna faza povezane. Promjenom
jedne veliine mijenja se i druga. To znai i da vrlo lako moemo prijei s fazne modulacije
na frekvencijsku i obrnuto.

23

Frekvencijska i fazna modulacija

Izrazi za frekvencijsku i faznu modulaciju su

x PM = A 0 cos 2f 0 t + k p v(t )

x FM = A 0 cos 2f 0 t + k f v( )d
t

Trenutna frekvencija za faznu modulaciju je

k p dv(t )
1 d[t ]
= f0 +
f t (t ) =
2 dt
2 dt
a za frekvencijsku modulaciju
k
1 d[t ]
= f 0 + f v (t )
f t (t ) =
2
2 dt
Oito su ove dvije modulacije vrlo sline i mogu se izvesti jedna pomou druge. Potrebno je
samo dodati na odreena mjesta sklopove za integriranje odnosno deriviranje.

izvor
v(t)

H1(f)

FM
modulator

kanal

y(t)

FM
demodulator

(H1(f))-1

NF
filtar

v(t)

FM/PM DEMODULATOR

FM/PM MODULATOR

Slika: Modulator FM i PM signala

Izborom H1(f) odreujemo kakva e biti modulacija. Za FM modulaciju to je niskopropusni

filtar, dakle vrijedi:
1,
f fc
H1 (f ) =
ostale
0,
Za PM modulaciju H1(f) je derivator (to znai da je (H1(f))-1 integrator):
j2f ,
f fc
H1 (f ) =
ostale
0,

24

Frekvencijsko modulirani signal u vremenskom podruju

u(t)

t
v(t)
v1
v2

xFM(t)

Slika: Frekvencijsko modulirani signal u vremenskom podruju

Tamo gdje je amplituda najvea trenutna irina (tj. trenutna frekvencija) je

1
1
T1 = =
f1 f + k f v
0
1
2
Tamo gdje je amplituda najmanja vrijedi
1
1
T1 = =
f2 f + kf v
0
2
2
Trenutna frekvencija FM signala direktno ovisi o trenutnoj vrijednosti signala v(t), dok kod
fazno moduliranog signala trenutna frekvencija je funkcija derivacije v(t), dakle za PM signal
vrijedi
1
T(t = t 1 ) =
k p dv(t )
f0 +
2 dt t =t1

Indeks modulacije i irina kanala kod FM sustava

Definiramo indeks modulacije FM odnosno PM sustava kao

f
k
m f = max = f v(t ) max
fc
2f c
m p = k p v(t ) max

25

gdje je f max maksimalnu devijaciju frekvencije odnosno maksimalno odstupanje frekvencije

od centralne frekvencije f0, a fc je gornja granina frekvencija signala, dok je kf. konstanta
karakteristina za pojedini sustav.
irina kanala kod FM sustava definirana je s
B FM = 2 (m f + 1) f c
Ako je modulacija irokopojasna ( m f >> 1 ) tada vrijedi B FM = 2 m f f c = 2 f max .
Ako je modulacija uskopojasna ( m f << 1 ) tada vrijedi B FM = 2 f c to je praktino sluaj
amplitudne modulacije.
Primjer:
Radiodifuzija ima f max = 75kHz . Kako se tu radi o irokopojasnoj modulaciji imamo da je
B FM = 150kHz odnosno za prijenos stereo signala to je B FM = 300kHz .

DIGITALNA KUTNA MODULACIJA

FREKVENCIJSKA DIGITALNA MODULACIJA - FREQUENCY SHIFT KEYING
(FSK)

FSK signal u vremenskom podruju

Ovo je modulacija kod koje se frekvencija signala nosioca mijenja skokovito, u skladu sa
stanjima digitalnog signala.
u(t)

v(t)

xFSK(t)

Slika: FSK signal u vremenskom podruju

Indeks modulacije FSK signala

Indeks modulacije FSK signala jednak je po definiciji

26

m fFSK =

f max
fc

Gornja granina frekvencija pravokutnog signala je beskonana, ali je osnovni period

sinusiode koja aproksimira pravokutni signal jednaka 1 2T pa moemo uzeti da je f c = 1 2T .
(Time nismo prenijeli cijeli signal, to s obzirom na beskonani spektar nije ni mogue.) Dalje
slijedi:
f
f 2f
m fFSK = max =
=
1
1
fc
2T
T
Drugaije napisano to je
m fFSK = 2(f 0 f1 )T = 2(f 2 f 0 )T = (f 2 f1 )T
gdje su f2 i f1 frekvencije koje odgovaraju binarnoj 0 odnosno 1.

Kriteriji za izbor frekvencije f1 i f2 te indeksa modulacije

Kriteriji za izbor frekvencije f1 i f2 te indeksa modulacije jesu
spektralni sadraj,
funkcija autokorelacije,
otpornost na smetnje.
Sa stajalita spektralnog sadraja, poeljno je koristiti takav FSK signal koji ne sadri
diskretne komponente jer diskretne komponente predstavljaju periodiki signal. Periodiki
signal ne nosi informaciju, a zahtijeva odreenu snagu. Osim toga, poeljno je i da spektralni
sadraj bude to ui kako bi se kanal to bolje iskoristio.
Sa stajalita otpornosti na smetnje, FSK signal bi trebao biti to otporniji. Openito se to
postie na nain da su "0" i "1" to je mogue vie "udaljene".
Sa stajalita autokorelacije, poeljno je da FSK signal od intervala do intervala ima to manju
ovisnost, odnosno da autokorelacija opada to bre prema nuli. Promatrajui signal u
razliitim intervalima, moemo rei da e korelacija meu njima biti nula ako su signali
logike nule i logike jedinice ortogonalni. Uvjet ortogonalnosti znai da signal unutar
intervala signalizacije doivi promjenu faze od 2 . Iz toga slijedi da je indeks modulacije
m f = 1 2 . Ovo je specijalni sluaj FSK modulacije i zove se MSK (Minimum Shift Keying)
ili ponekad i FFSK (Fast Frequency Shift Keying).

DIGITALNA KUTNA MODULACIJA

FAZNA DIGITALNA MODULACIJA - PHASE SHIFT KEYING (PSK)

Jedna od najefikasnijih modulacijskih metoda je Fazna digitalna modulacija (PSK). PSK je

sustav s malom vjerojatnou greke. Kod PSK frekvencija signala nosioca ostaje konstantna.
Meutim, informacijski signal (digitalni podaci) uzrokuje skokovitu promjenu faze za
unaprijed odreeni iznos.

27

Binarna fazna digitalna modulacija (Binary Phase Shift Keying) - BPSK

Kod Binarne fazne digitalne modulacije faza moe poprimiti samo dvije razliite vrijednosti.
Tako npr. logikoj "1" moe odgovarati faza od + 2 , a logikoj "0" faza od 2 .
u(t)

v(t)

xBPSK(t)

Slika: BPSK signal

Uobiajeni nain prikazivanja PSK sustava je fazni dijagram. Tako je na slici prikazan fazni
dijagram gore opisanog BPSK sustava (s obzirom na kosinusoidu).

logika "1"
(/2)
referentna
vrijednost (0)
logika "0"
(-/2)

Slika: Fazni dijagram PSK sustava

QPSK sustav

Fazna digitalna modulacija (PSK) openito moe imati M razina.

2

(i 1)
x MPSK (t ) = A 0 cos 2f 0 t +
M

gdje je M broj razina, a i = 1,2,K, M . BPSK sustavom moe se u jednom intervalu

signalizacije prenijeti samo jedan bit (dvije razine). MPSK sustavom moe se u jednom
intervalu signalizacije prenijeti M razina to znai ld M bita.
28

esto se koristi sustav s 4 faze koji se naziva QPSK. QPSK sustavom se u jednom intervalu
signalizacije prenose dva bita.
(1,0)

(0,0)

referentna
vrijednost (0)

(0,1)

(1,1)

Slika: Fazni dijagram QPSK sustava

QAM Quadrature Amplitude Modulation

Amplitudna fazna modulacija

Jedan od najboljih i najee koritenih modulacija za postizanje visokih brzina prijenosa na

pojasno ogranienim kanalima je QAM. To je kombinacija amplitudne i fazne modulacije
koja omoguava poveanje broja signalizacijskih elemenata. Time se poveava brzina
prijenosa, ali i sloenost sustava. Uz istu brzinu prijenosa QAM sustavi imaju manju
vrijednost BER-a u odnosu na odgovarajui MPSK sustav.
QAM signal openito ima oblik
x QAM (t ) = A(t ) cos(2f 0 t + (t ))
to znai da se i amplituda i faza mijenja u skladu s ulazom. Amplituda i faza mogu poprimiti
samo odreene, diskretne, vrijednosti.
Kao primjer dan je QAM sustav s 16 razina ( M = 16 ) za kojeg je prikazan dijagram stanja
(konstelacijski dijagram), kao i odgovarajui modulator.
(1,0)

(0,0)

(1,0) (0,0) (1,0) (0,0)

(1,1) (0,1) (1,1) (0,1)
(1,0) (0,0) (1,0) (0,0)
(1,1) (0,1) (1,1) (0,1)

(1,1)

(0,1)

Slika: Konstelacijski dijagram 16-QAM sustava

Primjer QAM sustava je V.34 standard prijenosa podataka preko telefonske linije (modem)
koji koristi QAM u kombinaciji s Trellis kodiranom modulacijom (TCM).

29

Prenaglaavanje FM signala
Utjecaj uma za govorni i audio signal je vei kod viih frekvencija. Dakle, iako prenosimo
dovoljno irok pojas frekvencija, visoke frekvencije signala bit e loije reproducirane zbog
jakog utjecaja uma. Visoki ton (npr. violine) i niski ton (npr. bubnja) koji percepcijski
doivljavamo kao jednako jak zvuk bitno se razlikuju po amplitudi elektrinog signala.
Amplituda elektrinog signala visokog tona je, za isti osjeaj glasnosti, u pravilu manja od
amplitude niskog tona. Tako um (bijeli) koji ima jednaku amplitudu po svim frekvencijama,
relativno vie utjee na visoke frekvencije nego na niske.
Kako bi se neutralizirao taj efekt, praktino svi FM sustavi za prijenos audio signala (radio
difuzija) imaju ugraeno prenaglaavanje.
prosjena gustoa
snage govornog signala
bijeli um

Slika: Utjecaj uma na visokim frekvencijama

17dB
prenaglaavanje

3dB
0dB
-3dB

-17dB
30Hz

inverzno
prenaglaavanje

500Hz

2120Hz

15kHz f

Slika: Prenaglaavanje i inverzno prenaglaavanje (koje se koristi u FM razailjanju u SAD)

Prenaglaavanje ukljuuje poveavanje relativne jakosti visokofrekvencijskih komponenti i to

prije modulacije. Stoga je odnos visokofrekvencijskog korisnog signala i uma popravljen, jer
je signal povean, dok je um ostao isti. Karakteristina krivulja prenaglaavanja je ravna do
frekvencije od 500Hz. Od 500 Hz do 15 kHz, krivulja naglo raste i to sve do 17dB.
Prenaglaeni signal mora se u prijemniku vratiti u prvobitni oblik i to se radi inverznim
prenaglaavanjem. Frekvencijska karakteristika inverznog prenaglaavanja je suprotna u
odnosu na karakteristiku prenaglaavanja.
Najjednostavniji sustav koji obavlja prenaglaavanje je diferencijator
dv(t )
v 0 (t ) =
V0 (f ) = j2fV(f )
dt

30

ime smo (zbog mnoenja s f) postigli izdizanje viih frekvencija.

Na spektralnu gustou snage to se odraava kao mnoenje s kvadratom frekvencije
PV0 (f ) = 4 2 f 2 PV (f )
U prijemniku treba obaviti inverznu operaciju, dakle integriranje
(f ) = V0 (f )
v(t ) = v 0 (t )dt V
j2f
Ova naelna ideja prenaglaavanja (integriranje i deriviranje) u praksi se realizira pomou
sklopova prikazanih na slici
C
v(t)

v0(t)

R1

Slika: Prenaglaavanje (derivator)

v0(t)

v(t)

Slika: Inverzno prenaglaavanje (integrator)

31

7. IMPULSNI SUSTAVI
Vrste impulsnih sustava

Impulsni sustavi temelje se na uzorkovanju. Teorem o uzorkovanju kae da frekvencija

uzorkovanja mora biti barem dva puta vea od gornje granine frekvencije
f s > 2f c
U tom sluaju u frekvencijskom spektru ne dolazi do preklapanja susjednih spektara.
Postoje tri osnovne tipa impulsnih modulacija
PAM (Pulse Amplitude Modulation) Pulsna amplitudna modulacija
PWM (Pulse Width Modulation) Pulsno irinska modulacija
PPM (Pulse Position Modulation) Pulsno pozicijska modulacija

u(t)

xPAM
t
XPWM
t
xPPM
t
Slika: PAM, PWM i PPM impulsni sustavi

PAM amplituda uzorka ovisi o amplitudi originalnog signala

PWM irina impulsa ovisi o amplitudi originalnog signala
PPM pozicija u intervalu uzorkovanja ovisi o amplitudi originalnog signala

PAM sustav

PAM sustav moemo matematiki napisati kao

32

n =

X PAM (t ) = v(t ) g(t ) = v(t )

(t nT ) V(f )

n =

v(t)

fC

(1/T)
1/T

G(f)

V(f)

-fC

(1)

1
m 1 m =
m
V f
f =
T
T
T
T

m=
m =

xPAM(t)

g(t)
t

m =

...
f

1
V(f)
T

-1/T

-fC

fC

1
V(f-1/T)
T

1
V(f-2/T)
T

1/T
fs

2/T

...
f

Slika: Sustav za PAM modulaciju

U praksi impulsi nisu idealni, nego imaju konano trajanje i konanu vrijednost amplitude. Ta
injenica se reflektira u priguenjima viih frekvencija. Taj efekt priguenja viih frekvencija
moe se zanemariti ako se potuje uvjet da je irina impulsa t0 takva da je
t 0 << T
dakle da je irina impulsa puno manja od intervala uzorkovanja.
Teoretski bi pojasna irina kanala za prijenos ovakvog signala bila beskonana. Meutim, ako
se ograniimo na prijenos 90% energije, tada je potrebna irina kanala definirana s
1
[Hz]
B PAM =
t0
Direktna upotreba PAM sustava moe se javiti u telemetriji, gdje se signali prenose od mjerne
opreme do kontrolnih ureaja. Obino je brzina takvih sustava relativno mala, od nekoliko
dijelova Hz do nekoliko kHz. Signali veih brzina se obino prethodno multipleksiraju.

Primjer:
Neka je gornja granina frekvencija signala f c = 3.4 kHz , to je standardni govorni

(telefonski) signal. To je signal koji standardno uzorkujemo s frekvencijom uzorkovanja

f S = 8 kHz . Ako uzmemo da je t 0 T = 10 2 , ime smo zadovoljili uvjet t 0 << T , slijedi da je
potrebna pojasna irina za prijenos 90% energije
f
1
1
B PAM = = 2 = S2 = 10 2 f S = 800 kHz = 0.8 MHz
t 0 10 T 10

Vremensko multipleksiranje (TDM Time Division Multiplexing)

Vremensko multipleksiranje omoguava istovremeno prenoenje vie signala istim

prijenosnim medijem. Pri tome svaki signal dobije svoj vremenski odsjeak, pa je u vremenu

33

T = 1 f s sadrano M uzoraka, tj. po jedan uzorak za svaki od M signala koji se

multipleksiraju.
... t

vrata
1

v1(t)

... t
.
.
.

... t

v2(t)
.
.
.
vM(t)

vrata
2

.
.
.

takt
MfS

+
.

xTDM(t)

.
.
vrata
M

...

Slika: Vremensko multipleksiranje

v2(t)
xPPM

...
T=1/fs

...
T/M

...
t

Slika: Vremenski multipleksirani signal

Ovako multipleksirani signal moe se dalje modulirati amplitudno ili kutno ako je to, zbog
lakeg prijenosa, potrebno. Ako elimo direktno prenositi (misli se na SSB modulaciju) onda
je potrebna irina kanala od minimalno M f c .

34

8. DIGITALNI SUSTAVI

Digitalni sustavi su sustavi kod kojih je signal nosilac informacije digitalan. Obino se
impulsni sustavi (PAM, PPM, PWM) smatraju analognim sustavima, a kvantizirane varijante
(QAM, QPPM, QPWM) digitalnim sustavima. Razlika je u tome to kod digitalnih sustava
vrijednosti amplitude mogu biti samo iz jednog skupa diskretnih vrijednosti (konanog skupa
vrijednosti).
Tipini primjeri digitalnih sustava su:
Pulsno kodirana modulacija PCM (Pulse Code Modulation),
Diferencijalna pulsno kodirana modulacija DPCM (Differential PCM),
Adaptivna diferencijalna pulsno kodirana modulacija ADPCM,
Delta modulacija DM (Delta Modulation).

PULSNO KODIRANA MODULACIJA - PCM

Razlozi za koritenje PCM sustava

1. Rezolucija prijemnika je konana (primjerice ovjek razlikuje ne vie od stotinjak

razina sive boje).
2. Pri prijenosu signala uvijek je prisutan um, pa je idealan prijenos informacije
nemogu.
Iz ovog se moe zakljuiti da prijenos diskretnih razina umjesto kontinuiranih ne znai
gubitak u kvaliteti prijenosa sve dok je razina uma dovoljno malena da se u prijemniku moe
izvriti dekodiranje svake razine.
Kod PAM sustava loa osobina je to um mijenjajui amplitudu direktno utjee na
informaciju. Utjecaj uma se moe smanjiti tako da se minimizira broj vrijednosti koje se
prenose po amplitudi. Minimalan broj vrijednosti koje se prenose po amplitudi (minimalan
broj razliitih amplituda) jednak je 2. Upravo to je PCM sustav.

Shema PCM sustava

PCM sustav, a u naelu se radi o digitalno/analognoj pretvorbi, sastoji se od:

uzorkovanja,
kvantiziranja,
kodiranja.
Dananji ureaji za analogno/digitalnu pretvorbu nemaju ove dijelove u fizikom obliku, ve
samo u logikom.

35

izvor

v(t)

uzorkovanje

PAM
x(t)

kvantiziranje

QPAM

kodiranje

xQ(t)

PCM
xm(t)

kanal
yPCM(t)

PCM koder

yPCM(t)

uzorkovanje

odlucivanje

PCM
xm(t)

dekodikanje

QPCM
xQ(t)

H(f)

v(t)

odrediste

PCM dekoder

Slika: Shema PCM sustava (A/D pretvorba)

H(f) je niskopropusni filtar kojim se uklanja visokofrekvencijski sadraj (primjerice skokovi

kod binarnog signala).

Frekvencija uzorkovanja i korak kvantizacije

Da bi uzorkovani signal bio jednak originalnom, potrebno je da frekvencija uzorkovanja (fs)

bude barem dvostruko vea od gornje granine frekvencije signala (fc):
f s > 2f c
Iz toga slijedi da signal mora imati ogranieni frekvencijski spektar da bi uzorkovanje moglo
biti bez gubitka informacije.
Kada se radi o koraku kvantizacije, ne postoji pravilo koje kae koliki korak kvantizacije
mora biti da bi se sauvala informacije. U postupku kvantizacije u pravilu uvijek dolazi do
gubitka dijela informacije. Pri tome vrijedi da to je korak kvantizacije x manji, to je i
manja pogreka, odnosno izgubljeni sadraj informacije.

Greka kvantizacije i greka preoptereenja

Uz pretpostavku da je karakteristika kvantizatora linearna, za greku kvantizacije vrijedi

e(t ) = x (t ) x q (t );
e(t ) max x 2
gdje je x(t) trenutna vrijednost signala, a xq(t) kvantizirana vrijednost signala pa je greka e(t)
razlika vrijednosti signala na ulazu i izlazu kvantizatora. Osim greke kvantizacije (koja se
naziva i greka granulacije) postoji i greka preoptereenja.
Greka preoptereenja pojavljuje se kada trenutna vrijednost signala prelazi granice
kvantizatora V i moe se definirati:

36

x (t ) V za x (t ) > V
e p (t ) =
x (t ) + V za x (t ) < V
Obino je kvantizator projektiran tako da su predviene sve mogue vrijednosti ulaznog
signala tako da je u praksi greka preoptereenja najee zanemariva.
A

greka
preoptereenja

greka
kvantizacije

kvantizacijske
razine

111
110

kod

101

100
011
010
001
000

Slika

Greka kvantizacije i greka preoptereenja

Slika

Karakteristika kvantizatora

Bilo kojoj vrijednost iz istaknutog intervala x pridruuje se jedna jedina vrijednost. Time
umjesto ulaznog kontinuiranog signala imamo diskretni skup vrijednosti. Svim vrijednostima
veima od V i manjima od V pridruuje se maksimalna odnosno minimalna kvantizirana
vrijednost.

Varijanca pogreke kvantizatora

Trenutna pogreka e(t) nije prikladna mjera kvalitete kvantizatora. Prikladnija mjera je
prosjena kvadratna pogreka. Prosjena kvadratna vrijednost uz uvjet da je srednja vrijednost
nula, jeste isto to i varijanca. U ovom sluaju bi srednja vrijednost pogreke bila nula, tj.
e(t ) = 0 , to najee i jeste zadovoljeno.
37

Varijanca pogreke kvantiziranja moe se izraziti kao:

V 44
1
42444
3

44444424
V 444443
1

e2 = e 2 = (x xq )2 p(x )dx = (x xq )2 p(x )dx + (x + V )2 p (x )dx + (x V )2 p(x )dx

pogreka kvantizacije

pogreka preoptereenja

Pogreka uslijed kvantizacije obino se izraava kao signal um (S/N) omjer kvantizacije:
2
S
= 10 log x2
N
e
gdje je 2x varijanca signala.
Varijanca pogreke kvantiziranja moe se dovesti do prikladnijeg oblika ako se pretpostavi da
signal ne izlazi izvan podruja V . Kako smo ve vidjeli to uglavnom i jeste zadovoljeno.
Za pogreku kvantiziranja moe se dalje pretpostaviti da je p(x i ) = konst. te da isto vrijedi i

za signal na izlazu p(y j ) = konst. U sluaju velikog broja kvantizacijskih razina (veliki N) ove

pretpostavke su realne. Moe se pokazati da je u tom sluaju vrijedi 2x = V 2 3 pa je onda

varijanca pogreke kvantiziranja jednaka:
V2
2
Siz x
= 2 = 32 = N 2
V
N iz e
3 N2
odnosno u decibelima je to jednako
Siz
= 10 log N 2 = 20 log 2m = 6.02 6m [dB ]
N iz
Primjerice za standardno koritenih 8 bita po jednom uzorku, signal um omjer kvantizacije
jednak je 6 8 = 48 [dB] .

Varijanca pogreke za veliki broj kvantizacijskih razina

Varijanca pogreke kvantiziranja moe se dovesti do prikladnijeg oblika ako se pretpostavi da

signal ne izlazi izvan podruja V . Kako smo ve vidjeli to uglavnom i jeste zadovoljeno.
Za pogreku kvantiziranja moe se dalje pretpostaviti da je p(x i ) = konst. te da isto vrijedi i

za signal na izlazu p(y j ) = konst. U sluaju velikog broja kvantizacijskih razina (veliki N) ove

pretpostavke su realne. Moe se pokazati da je u tom sluaju varijanca pogreke kvantiziranja

jednaka:

V2
=
3N 2
2
e

p (x )

T(x )

dx

gdje je T(x) funkcija transformacije gustoe vjerojatnosti.

38

Varijanca pogreke za ravnomjernu kvantizaciju

U sluaju da se radi o ravnomjernoj kvantizaciji vrijedi T(x ) = x

dalje slijedi
V2
=
3N 2
2
e

(y = x )

T (x ) = 1 pa

x 2
V2
p(x )dx = 3N 2 = 12
V

pri emu smo iskoristili da vrijedi x = 2V N .

Signal um omjer kvantizacije za sinusni signal

Signal um omjer digitalnih sustava (uz ravnomjerni kvantizator) moemo izraunati kao:
S 2x
2
3N 2
= 2 = x2 = 2x 2
N e
V
V
2
3N

Ako sada pretpostavimo da na ulazu imamo sinusni signal, te uz pretpostavku binarnog

sustava s m bitova ( N = 2 m ) slijedi da je
2x =

V2
2

S
3N 2 V 2 3N 2 3 2 3 2 m
= 2x 2 =

= N = 2
N
2 V2
2
2
V

Dalje slijedi da je u dB signal um omjer jednak

S
[dB] = 10 log 3 N 2 = 1.76 + 6.02m
N
2

Podsjetimo se da je u sluaju ravnomjerno raspodijeljenog signala, signal um omjer u

decibelima bio 6.02m. u svakom sluaju, svaki bit vie, poveava signal um omjer za
priblino 6 dB.
Dinamiko podruje

Dinamiko podruje (Dynamic Range) (uz ravnomjerni kvantizator) definirano je kao omjer
raspona ulaznih vrijednosti s minimalnom vrijednou koja se moe kvantizirati odnosno
reproducirati na strani konvertora.
2V
2V
DR =
=
= N = 2m
2
V
x
N
U decibelima vrijedi

( )

DR (dB) = 20 log 2 m = 6.02m

Dakle, svaki bit vie u (ravnomjernom) kvantizatoru poveava dinamiko podruje za

priblino 6dB.

Postupci poboljavanja ravnomjernog kvantizatora

Ravnomjerni kvantizator u dosta sluajeva (kao to je npr. kvantiziranje govora) ne

zadovoljava s obzirom na signal um omjer i dinamiko podruje. Alternativa ravnomjernom
39

kvantiziranju je nelinearno kvantiziranje kod kojeg svaki korak kvantizacije moe imati
razliitu vrijednost. Osnovni cilj je smanjenje uma kvantizacije te poveanje dinamikog
podruja. To se moe postii na dva naina
Promjena koraka kvantizacije u ovisnosti o razini signala.
Primjena takve funkcije T(x) koja e maksimizirati dinamiko podruje te
minimizirati varijancu greke kvantizacije. Takav pristup zove se robusni kvantizator.

Adaptivna promjena koraka kvantizacije

Jedno od jednostavnih rjeenja adaptivne promjene koraka kvantizacije dano je slijedeim

izrazom
x i = x i1 M i

gdje su x i i x i1 koraci kvantizacije a Mi korak kvantizacije u i-tom trenutku. Mi se

poveava kada prethodni uzorak premai pola podruja kvantizatora, (odnosno po potrebi
smanjuje) i to tako da je poveanje izrazitije od smanjivanja.
Primjerice, jednostavni kvantizator s razliitim koracima kvantizacije i s N=16
kvantizacijskih razina ima slijedee vrijednosti Mi:
M1 = M 2 = M 3 = M 4 = 0 . 8
M 5 = 1.2 , M 6 = 1.6 , M 7 = 2.0 , M 8 = 2.4

Ve ovakav kvantizator sa samo 16 kvantizacijskih razina ima dinamiko podruje od 40 dB.

Podsjetimo se da 16 kvantizacijskih razina znai 4 bita, to, uz linearni kvantizator, odgovara
dinamikom podruju od 24 dB.

Slika

Ravnomjerna i neravnomjerna kvantizacija

Poveanje dinamikog podruja kod nelinearnog kvantizatora, postignuto je na raun

smanjenja signal um omjera kvantizacije ali samo kod visokih amplituda. tovie, signal um
omjer kvantizacije povean je za signale manje amplitude, to u konanici vodi ukupno
boljem signal um omjeru.

40

Kako je uope mogue da nelinearni kvantizator rezultira ukupno boljim signal um omjerom
ilustrirano je na slici. Kao to se moe vidjeti, kvantiziranje signala visoke amplitude kod
nelinearne kvantizacije nije bitno loije u odnosu na jednoliku kvantizaciju iako su
kvantizacijske razine vee. S druge strane, smanjenje kvantizacijskih razina za male
amplitude kod nelinearnog kvantizatora rezultira bitno boljim signal um omjerom pa je
ukupni signal um omjer povean.

Robusni kvantizator

Robusni kvantizator koristi takvu transformaciju gustoe vjerojatnosti T(x) (kvantizator) koja
maksimizira dinamiko podruje te minimizira varijancu greke kvantizacije.
Kako smo ve vidjeli, ako je broj kvantizacijskih razina velik, greka kvantizacije jednaka je:
e2

V2
=
3N 2

p(x )

T(x )

dx

gdje su V granice kvantizatora, N broj kvantizacijskih razina, p(x) funkcija gustoe

vjerojatnosti varijable x, te T(x) transformacija gustoe vjerojatnosti. S obzirom da je
varijanca ulaznog signala jednaka
V

2x =

x p(x )dx
2

ukupni signal um omjer kvantizacije bit e jednak

V

x p(x )dx
2

S
=
N

2x
e2

V
2 V

V
3N 2

p(x )

T(x )

x p(x )dx
2

=
dx

3N
V2

V
V

p(x )

T(x )

dx

Signal um omjer kvantizacije treba biti neovisan o funkciji gustoe vjerojatnosti p(x), osim
toga poznat nam je i poetni uvjet T(V ) = V pa traei maksimum signal um omjera po svim
T(x) moemo izraunati da vrijedi
T(x ) = V +

x
V
ln
k0 V

gdje je k0 konstanta.
Ovako izraunata transformacija gustoe vjerojatnosti definira robusni kvantizator. Robusni
kvantizator nije pogodan za praktine primjene jer funkcija transformacije gustoe varijable
nije konana, te osim toga ne prolazi kroz ishodite. Stoga se u stvarnosti koriste dvije
aproksimacije robusnog kvantizatora:
semilogaritamska funkcija ( TA (x ) odnosno A-zakon),

kvazilogaritamska funkcija ( T (x ) odnosno -zakon).

A-zakon i -zakon

41

Standardom G.711 definirane su dvije funkcije (A-zakon i -zakon) koje popravljaju

neugodne osobine robusnog kvantizatora. G.711 je audio koder koji se prvenstveno koristi u
telefoniji kako bi se nelinearnom kvantizacijom povealo dinamiko podruje govornog
signala. Podsjetimo se da se govorni signal standardno uzorkuje s 8000 uzoraka u sekundi te
da se svaki uzorak prenosi s 8 bita to znai da je, uz linearnu kvantizaciju, dinamiko
podruje jednako 48dB. Da bi se povealo dinamiko podruje A-zakon i -zakon nelinerano
kodiraju 13-bitne odnosno 14-bitne uzorke u 8 uzoraka. Funkcije su definirane na slijedei
nain:
A x
V
;
x

+
A
1
ln
A

TA (x ) =
A x
V + V ln
V
V ;

x V
A
1 + ln A

x
ln1 +
V
T (x ) = V
sgn x ;
ln (1 + )

x V

Standardom ITU-T G.711, za 8 bitne uzorke, definirano je da su vrijednosti parametara:

A = 87.6

= 255

Osim to se poveava dinamiko podruje i signal um omjer kvantizacije, koritenje

nelinearne kvantizacije kod govornog signala ima i percepcijsko opravdanje. Naime, ovjek je
puno osjetljiviji na promjene u tihom zvuku nego na promjene u glasnom zvuku, pa finije
kvantiziranje manjih razina signala ima opravdanje i sa tog stajalita.
Primjena kompresora (dakle A i -zakona) na predajnoj strani zahtijeva i primjenu
ekspandora na prijemnoj strani. Pri tome kompresor i ekspandor moraju biti identini, to nje
lako postii primjenom definiranih T(x). Problem identinosti kompresora i ekspandora
rjeava se.
1. Aproksimacijom kompandora linearnim segmentima
2. Digitalnim kompandiranjem (kompresor+ekspandor)

Aproksimacija kompandora linearnim segmentima

Aproksimacije kompandora linearnim segmentima po A i -zakona su sline:

u oba sluaj se radi o linearnoj aproksimaciji logaritamskog odnosa ulaza i izlaza,
dakle o linearnoj aproksimaciji logaritamske funkcije transformacije gustoe
vjerojatnosti,
rezultat kompandiranja je 8 bita za jedan uzorak, odnosno brzina od 64 kb/s,
dinamiko podruje se dijeli na 16 segmenta (8 pozitivnih i 8 negativnih, od kojih neki
imaju isti nagib, pa efektivno A-zakon ima 13, a -zakona 15 segmenta),
svaki slijedei segment je dvostruko vei od prethodnog x i x i1 = 2 , osim kod Azakona gdje za prva dva segmenta vrijedi x 2 x1 = 1 (zbog toga A-zakon ima 13, a
ne 15 segmentata),

42

bit 1 (MSB) definira predznak, bitovi 2-4 definiraju segment, a zadnja 4 bita definiraju
vrijednost unutar segmenta,
unutar segmenta koristi se jednolika (uniformna) kvantizacija).

Razlike aproksimacije A i -zakona:

razliita linearna aproksimacija rezultira razliitim duinama kvantizacijskih razina i
razliitim oblikom krivulje (kvantizator),
A-zakon ima neto vee dinamiko podruje od -zakona,
-zakon ima neto bolji signal um omjer kvantizacije kod manjih razina signala,
A-zakon zatijeva na ulazu 13-bitni jednoliko kvantizirani PCM, dok -zakona
zahtijeva 14-bitni.
U stvarnosti se kod PCM sustava najee na ulazni signal primjeni kompresor te se potom
takav signal ravnomjerno kvantizira to je ilustrirano na slici.

Slika

Slika

Kompresor i linearni kvantizator u PCM sustavu

Karakteristina krivulja nelinearnog kvantizatora (A-zakon)

43

-zakon se koristi u SAD i Japanu, dok se A-zakon koristi u Europi i veini drugih zemalja.
A-zakon obradu govornog signala zapoinje s 13 bita dok -zakon poinje s 14 bita. Uz
frekvenciju uzorkovanja od 8000 uzoraka u sekundi i 13 bita po uzorku dobije se brzina
prijenosa od 104 k/s. Kako se nakon primjene A-zakona dobije uzorci s 8 bita i brzina
prijenosa od 64 kb/s zapravo se radi i o kompresiji s faktorom kompresije od 1.625 (odnosno
1.75 za -zakon).
Prelazak iz govornih uzoraka kvantiziranih A-zakonom u govorne uzorke kvantizirane zakonom i obrnuto, unosi greku. Iako je greka mala to je proces s gubitkom dijela
informacije (lossy). Po dogovoru, u meunarodnom telefonskom prometu se koristi A-zakon
kada ga barem jedna od strana koristi.
Kod A-zakona najmanji segment iznosi V/128, a kako po svakom segmentu ima 16 razina (4
bita) slijedi da e najmanja kvantizacijska razina iznositi x min =

V
V
=
, to uzimajui
128 16 2048

u obzir predznak, efektivno iznos 12 bita za najmanje razine.

Digitalno kompandiranje

Po preporuci G.711 predvieno je i koristi se digitalno kompandiranje.

Slika

Shema digitalnog kompandora

Prema preporuci ulazni signal u digitalni kompresor treba biti uzorkovan i ravnomjerno
kvantizirani signal s 12 bita/uzorku. Digitalni kompresor pretvara 12-bitne uzorke u 8-bitne
na slijedei nain:
predznak se ne mijenja (najznaajniji bit ostaje nepromijenjen),
slijedei segment je grupa sukcesivnih nula koje se mijenjaju s tri bitnim binarnim
brojem koji se dobije oduzimanjem od broja 7 (S2, S1, S0),
prva 1 (jedinica) nakon grupe nula se ne alje (podrazumijeva se),
slijedea 4 bita se prenesu (Q3, Q2, Q1, Q0), a preostali (ukoliko ih ima) odbace.

Slika

Raspored bitova digitalnog kompandora

44

Pogreka uslijed ovakvog postupka ovisi o segmentu. Za prva dva segmenta nema pogreke i
oni se efektivno prenose s 12 bita/uzorku. Kod treeg segmenta 32 razine se mijenjaju s 16
razina, potom 64 razine s 16, i tako sve do 7-og segmenta kod kojeg se 1024 razine mijenjaju
s 16 razina.

Slika

Ekvivalentna krivulja digitalnog kompandora

Primjer:
Pretpostavimo da mamo govorni uzorak s 12 bitova
100001101001
Digitalno kompandiranje ilustrirano je na slici.

Slika

Ilustracija digitalnog kompandiranja

45

9. KODIRANJE
Odnos broja kvantizacijskih razina i broja simbola

Kodiranje je zadnji korak u postupku analogno digitalne pretvorbe (nakon uzorkovanja i

kvantiziranja). Kvatizirani signal na izlazu iz kvantizatora potrebno je kodirati nekim openito
L-narnim kodom. L-narni kod ima L moguih razliitih izlaznih simbola. To znai da se
svakom kvantiziranom uzorku pridruuje kodna grupa (kodna rije) od m simbola pri emu je
svaki simbol iz alfabeta koji sadri L moguih razliitih simbola. Broj simbola po kodnoj
grupi (m) i broj kvantizacijskih razina (N) za L-narni kod povezani su izrazom
N Lm
Najei su binarni kodovi, pa u tom sluaju vrijedi
N 2m
Prema nainu rada razlikujemo tri osnovna tipa kodera:
Uzorak po uzorak,
Kvant po kvant,
Digit po digit.

Koder tipa uzorak po uzorak, kvant po kvant i digit po digit

Koder tipa uzorak po uzorak vri usporedbu ulaznih uzoraka PAM signala s unaprijed
poznatim vrijednostima (etalonima) te na temelju oitanog etalona generira odgovarajui kod.
Takvo rjeenje zahtijeva N/2 komparatora i tehniki je najsloenije. Prednost je to trenutno
kodira cijeli uzorak.

Slika

Kodiranje uzorak po uzorak

Kod kodera tipa kvant po kvant postupno, u nizu sukcesivnih usporedbi, vri kodiranje, ali
istovremeno i kvantiziranje. To je najjednostavnije rjeenje jer zahtijeva samo jedan

46

komparator s jednim etalonom. (U svim stvarnim PCM sustavima kvantiziranje i kodiranje se

radi u jednom koraku)

Slika

Kodiranje kvant po kvant

Koder tipa digit po digit je kompromis izmeu sloenosti i brzine rada u odnosu na kodere
uzorak po uzorak i kvant po kvant. Ovaj tip kodera se u praksi najee koristi. Broj potrebnih
kompratarora (etalona) je ld(N 2 ) . Primjerice, ako imamo N=64 kvantizacijske razine, za 2razinski koder trebaju nam m = ld64 2 = ld32 = 5 etalona i to sa slijedeim vrijednostima
E 0 = 20 = 1
E1 = 21 = 2
E 2 = 22 = 4
E 3 = 23 = 8
E 4 = 2 4 = 16

Slika

Kodiranje digit po digit

Vodite rauna da postoje negativne i pozivne amplitude, a da nam komparatori (etaloni)

trebaju samo za pozitivne vrijednosti.
Kodiranje se vri postupno tako da se najprije izvri usporedba s najveim etalonom zatim s
manjim i tako sve dok se ne pronae etalon koji je jednak ili nii od uzorka. Potom se trai
etalon koji najbolje popunjava preostalu razliku i tako sve dok ne doemo do kraja kada je
preostala razlika manja od polovice najmanjeg etalona. Za svaki uspjeno pronaeni etalon
generira se jedinca, a za svaki neuspjeno pronaeni etalon nula.
47

Linijsko kodiranje

Sve tri spomenute izvedbe kodera daju binarni signal koji jo uvije nije prilagoen uvjetima u
kanalu. Naime, takav binarni signal najee je nepovoljan za prijenos preko linije jer:
Sadri istosmjernu komponentu to je nepovoljno sa stajalita prijenosa.
Nema uravnoteen broj nula i jedinica (to se moe izbjei upotrebom skremblera) te
su mogue dugake sekvence nula ili jedinca to je nepovoljno za ekstrakciju takta.
Nema mogunosti kontrole greaka.
Realni kanal prvenstveno je odreen linearnim i nelinearnim izoblienjima te smetnjama koje
djeluju na amplitudu, takt i fazu impulsa. Naknadna prilagodba digitalnog signala moe se
promatrati odvojeno od samog postupka kodiranja, ali se u praktinim rjeenjima te dvije
funkcije esto ne mogu razdvojiti. To prilagoavanje svojstvima kanala naziva se linijsko
kodiranje. Dva su osnovna aspekta linijskog kodiranja:
Izbor signala prikladnog oblika i eljenih statistikih svojstava.
Primjena prikladne metode kontrole i korekcije greaka.
Postoje brojni naini na koje se niz logiki jedinca i nula moe pretvoriti u niz impulsa. U
nastavku emo vidjeti neke od tih naina kojima se signal (digitalni) oblikom i statistikim
svojstvima prilagoava liniji. Za takve metode koristi se izraz kod, pa primjerice imamo AMI
kod, HDBN kod,
Svojstva o kojima treba voditi rauna a koja utjeu na izbor odgovarajueg koda su:
Istosmjerna (DC) komponenta postojanje DC komponente u pravilu znai rasipanje
snage; DC komponenta se i onako nee prenijeti preko telefonske linije zbog
transformatora i kondenzatora.
Spektar snage spektar snage bi trebao biti takav da je veina energije sadrana u to
manjem frekvencijskom pojasu kako bi efikasnost prijenosa bila to vea.
Informacija o trenucima uzorkovanja preneseni signal mora biti takav da na
prijemnoj strani moemo odrediti trenutak poetka impulsa (odnosno trenutke
uzorkovanja)
Transparentnost linijski kod mora omoguiti prijenos bilo kakvog rasporeda jedinica
i nula, ako neki raspored nije poeljan (npr. dugaak niz nula) on se mora mapirati u
jedinstveni alternativni uzorak
Detekcija greaka korisno svojstvo linijskog koda je ako moe detektirati neke
greke (primjerice, ako imamo kod koji uzastopne simbole kodira razliitim
polaritetima pojava uzastopnog istog polariteta na prijemnoj strani znai greku), to
omoguava nadgledanje linije i u toku prijenosa, dakle bez slanja posebnih testnih
sekvenci.
Vjerojatnost greke prosjena vjerojatnost greke trebala bi biti to manja za danu
snagu predajnika

48

Unipolarni NRZ (non return-to-zero) kod (Unipolarni kod bez povratka u nulu)

Kod unipolarnog koda bez povratka u nulu (NRZ poznat i kao Binary On-Off Keying)
binarna jedinca je predstavljena kao ne-nulti napon, a binarna nula kao nulti napon.
Osnovna prednost NRZ koda je jednostavno generiranje budui da zahtijeva samo jedan izvor
snage te relativno mala pojasna irina koja je jednaka bitskoj brzini (R=1/T). NRZ kod ima i
brojne nedostatke kao to je visoka srednja vrijednost, nema korekciju greaka to znai da se
linija ne moe nadgledati, veliki broj uzastopnih jedinca ili nula moe oteati ekstrakciju takta
te stoga i gubitak sinkronizacije.

Unipolarni RZ (return-to-zero) kod (Unipolarni kod s povratkom u nulu)

Kod unipolarnog koda s povratkom u nulu (RZ) binarna jedinica je predstavljena s ne-nultim
naponom ali samo dio trajanja simbola (perioda) i to obino jednu polovica perioda, te
naponom nula za ostatak perioda. Binarna nula predstavljena je naponom nula za vrijeme
cijelog perioda.
Prednost RZ koda je jednostavnost generiranja te lakoa ekstrakcije takta (osim u sluaju
velikog uzastopnog broja nula) jer spektar RZ signala ima diskretnu komponentu na
frekvenciji koja je jednaka bitskoj brzini. Nedostaci su isti kao i kod NRZ uz to to ovaj kod
ima veu pojasnu irinu (2R).

Spektralna gustoa razliitih linijskih kodova za bitsku brzinu R=1/T

49

Polarni NRZ (non return-to-zero)

Kod polarnog NRZ koda binarna jedinica se predstavlja pozitivnim naponom +V, a binarna
nula negativnim naponom V.
Prednost polarnog NRZ koda je niska pojasna irina (R Hz) usporediva s unipolarnim NRZ
kodom, dobra vjerojatnost pogreke i vrlo mala istosmjerna (DC) komponenta kada je p=0.5.
Nedostatak je to nema sposobnost detekcije pogreke te to to dugaki nizovi nula i jedinica
mogu rezultirati gubitkom sinkronizma.

AMI kod (Bipolar, Polarni RZ, Pseudoternary)

Kod ovog koda binarna jedinica je predstavljena naizmjeninom izmjenom pozitivne i

negativne razine napona pri emu se dio perioda vraa u nulu, najee polovinu perioda.
Binarna nula se predstavlja nultim naponom za vrijeme cijelog perioda. Najee koriteno
ime za ovaj kod je Alternate Mark Inversion (AMI). Poznat je i pod imenome pseudo ternari
kod (odnosno kvazi ternarni) jer se zapravo tri razine napona koriste za predstavljanje
binarnih podataka. AMI kod je poznat s obzirom da se koristi u telefoniji.
Prednost AMI koda je da nema DC komponente, izvlaenje informacije o trenutcima
uzorkovanja je relativno lako. Kod zbog izmjene polariteta ima sposobnost detekcije
pogreke. Ima i male zahtjeve za pojasnom irinom (R Hz).
Nedostatak je vjerojatnost greke koja je loija nego kod unipolarnog i polarnog NRZ koda te
to dugaki nizovi nula mogu rezultirati gubitkom sinkronizma.

Spektralna gustoa razliitih linijskih kodova za bitsku brzinu R=1/T1

1

Konkretna spektralna gustoa ovisi o konkretnom rasporedu nula i jedinica.

50

Manchester kod (Split Phase, Digital Biphase)

Kod Manchester koda binarna jedinica predstavlja se pozitivnim impulsom za vrijeme prve
polovice trajanja bita i negativnim impulsom za vrijeme druge polovice trajanja bita. Obrnuto
od toga, binarna nula se predstavlja negativnim impulsom u prvoj polovici i pozitivnim
impulsom u drugoj polovici trajanja bita. Time su jedinica odnosno nula definirani
negativnim odnosno pozitivnim skokom.
Ovaj kod se esto koristi kod Ethernet lokalnih mrea (LAN). Prednost ovog koda je DC
komponenta koja je nula na razini bita (iako je DC komponenta nula na razini cijelog koda samo
kada je vjerojatnost pojave nula i jedinica jednaka 0.5). Zbog skokovite prirode nula i jedinica,
takt je uvijek relativno lako dobiti. Kod ima dobru vjerojatnost greke. Pod uvjetom da je
vjerojatnost nula i jedinica jednaka 0.5 vjerojatnost greke je ista kao i kod polarnog NRZ koda.
Glavni nedostatak ovog koda je velika pojasna irina te nemogunost detekcije greke.

HDBN kod (High-Density Bipolar N)

Najjednostavniji bipolarni kod (AMI) ima brojne prednosti, ali i jedan nedostatak, a to je
mogunost gubitka sinkronizma kod dugakog uzastopnog niza nula. HDBN (High Density
Bipolar N) kod pokuava ispraviti taj nedostatak zamjenom niza od N+1 nula posebni kodom
takoer duine N+1. Taj posebni kod sadri impulse takve da namjerno kre pravilo
bipolarnosti za raspored pozitivnog i negativnog napona kod AMI koda.
Niz od N+1 nule zamjenjuje se s jednim od 2 niza ovisno o broju bipolarnih impulsa izmeu
zadnja dva krenja pravila bipolarnosti:
B 0 0 K 0 0 V
0 0 0 K 0 0 V
pri emu vrijedi:
+ 1
B=
tako da je predznak suprotan predznaku prethodne jedinice
1
+ 1
V=
tako da je predznak isti kao predznak prethodne jedinice.
1
Oito je da je maksimalni broj uzastopnih nula koji se moe javiti nakon kodiranja jednak N.
Standardni PCM sustavi u Europi koriste HDB3 kod. U tablici su dana pravila supstituiranja
za HDB3 kod. Na slici je dan primjer HDB3 koda uz poetni broj B impulsa izmeu zadnja
dva krenja pravila bipolarnosti koji je proizvoljno odabran da bude paran.
Broj B impulsa izmeu
zadnjeg krenja bipolarnosti

Polaritet zadnjeg
impulsa

Zamjenski kod

Oblik koda

neparan
neparan
paran
paran

negativan (-)
pozitivan (+)
negativan (-)
pozitivan (+)

000000+
+00+
-00-

000V
000V
B00V

Tablica 9.1 HDB3 supstitucijska pravila

51

B00V

Primjeri valnih oblika za razliite linijske kodove

Dekodiranje PCM signala

Ako u kanalu postoji um tada se javlja ukupna pogreka koja sadri pogreku (um)
kvantizacije (koja je sastavni dio PCM sustava i neizbjena je) te um u kanalu. Ta dva uma
su neovisna pa je ukupna varijanca pogreke jednaka njihovoj sumi:
2uk = e2 + 2n

yPCM(t)

demodulator

odlucivanje

uzorkovanje

PCM
xm(t)

dekodikanje

QPCM
xQ(t)

H(f)

v(t)

odrediste

PCM dekoder

Slika Shema PCM dekodera

Podsjetimo se: ako uzmemo da ulazni signal ima ravnomjernu razdiobu ( 2x = V 2 3 ) slijedi
da je signal um kvantizacije za sluaj kada nema uma u kanalu ( 2n = 0 ) jednak
V2
Siz
=
= 32 = N 2
V
N iz
3 N2
2
x
2
e

odnosno u decibelima je to jednako

52

Siz
= 10 log N 2 = 20 log 2 m 6m
N iz

[dB]

Primjerice za standardno koritenih 8 bita po jednom uzorku, signal um omjer kvantizacije

jednak je 6 8 = 48 [dB] .

Utjecaj uma na kvalitetu PCM sustava

Kao to smo vidjeli na nekoliko primjera, um kvantizacije ovisi o signalu (razliit je za

razliite signale, ali i za razliite kvantizatore). um kvantizacije moemo smanjiti
poveanjem broja kvantizacijskih razina, dakle poveanjem broja bita u kvantizatoru.
um u kanalu, iako smo u prethodnom razmatranju pretpostavili da je nula, zapravo uvijek
postoji. um u kanalu rezultira postojanjem greke u prijenosu bita (bit error) ime se nula
prenese kao jedinica, a jedinica kao nula. To znai da kada ne bi bilo uma u kanalu ne bi bilo
ni greke u prijenosu bita pa bi se svi bitovi prenijeli ispravno. Prosjena vrijednost pojave
pogreke definira se kao BER (Bit Error Rate).
um u kanalu moe se smanjiti poveanjem kvalitete linije. Meutim, utjecaj uma u kanalu
na BER moe se smanjiti i bez poveavanja kvalitete linije. Naime, postavljanjem repetitora
(obnavljaa) signala na odgovarajue (dovoljno male) udaljenosti, vjerojatnost pogreke
(BER) se moe uiniti po volji malom.

Diferencijalna pulsno kodirana modulacija (DPCM)

Diferencijalna PCM iskoritava redundanciju meu uzorcima kako bi smanjila brzinu

prijenosa. Svi signali koji imaju veliku autokorelaciju pogodni su za primjenu tehnike DPCM.
Varijanca diferenciranog signala (signala razlike) dana je s
2 v = (v n v n 1 ) = 2 2v (1 rv (1))
2

gdje je rv normalizirana autokorelacija jednaka

rv (1) =

R v (1)
2v

Ako je normalizirana autokorelacija vea od 0.5 tada je varijanca signala razlike manja od
varijance signala
rv (1) > 0.5 2 v < 2v
te u tom sluaju ima smisla primijeniti DPCM.
Primjerice, normalizirana autokracija govornog signala (za pomak od jednog uzorka) je
rv (1) 0.9 to znai da je 2 v = 0.2 2v .
Osnovna ideja je da se razlika izmeu dva susjedna uzorka kodira sa znaajno manje bita
nego originalni uzorci upravo zbog manje varijance. Dakle kod DPCMa se prenosi razlika
uzoraka, a ne uzorci signala. Tako npr. DPCM omoguuje da se 8-bitni audio signal (8 kHz,
64 kb/s) uz percepcijski istu kvalitetu kodira s 7 bita/uzorku to daje ukupno 56 kb/s. Na slici

53

je prikazana shema DPCM kodera i dekodera. U najjednostavnijem sluaju prediktor je

element za kanjenje.

Slika 9.1 Shema DPCM kodera i dekodera

Problem kod DPCMa je to se signal razlike za visoke frekvencije ne moe predstaviti

s malo bita. To je problem preoptereenja koji vodi do neugodnih distorzija na visokim
frekvencijama. Problem preoptereenja kod DPCMa ilustriran je na slici 9.2.
korak
kvantizacije

greka
preoptereenja

111
110
101

100
011
010

t0
0.125ms

001

razlika
A(t)-A(t-t0)

000

!!

korak
kvantizacije

!!
Slika 9.2 Problem greke preoptereenja kod DPCMa

Adaptivna diferencijalna PCM (ADPCM)

ADPCM koristi vee kvantizacijske korake za kodiranje razlike meu uzorcima na visokim
frekvencijama i manje korake kvantizacije za kodiranje razlika meu uzorcima na niim

54

frekvencijama. Shema ADPCM kodera dana je na slici 9.3. Temeljem prethodnih uzoraka,
predviaju se slijedei uzorci i adaptivno mijenja korak kvantizacije te se potom kodiraju
razlike izmeu stvarne i predviene vrijednosti. Time se uspjeno rjeava problem greke
preoptereenja prisutan kod DPCM to je ilustrirano na slici 9.4.
8-bitni PCM
(uzorak) +

kvantiziranje
razlike

x-bitni ADPCM
(razlika)

podeavanje
koraka
prediktor (L)

+
+

dekvantiziranje

razlika

Slika 9.3 Shema ADPCM kodera

korak
kvantizacije

Slika 9.4 ADPCM - rjeavanje problema greke preoptereenja

Primjer ADPCMa je sustav definiran standardom ITU-T G.726 koji podrava brzine
prijenosa od 40 kb/s, 32 kb/s, 24 kb/s i 16 kb/s.

55

10. PRIJENOS SIGNALA U OSNOVNOM POJASU PREKO

REALNIH KANALA
Problemi kod prijenosa signala preko realnih kanala

Do sada smo objasnili kako se signal (ukljuujui i digitalni) moe prenositi preko pojasnih
kanala (band-pass channel). To su bili razni postupci modulacije. Meutim signali se mogu
prenositi i u osnovnom pojasu (bez modulacije). Poseban problem kod takovog prijenosa
predstavljaju digitalni signali. Digitalni signali imaju iroki spektar (teoretski beskonaan), ali
uz znaajan sadraj u niskim frekvencijama.
Prijenos digitalnih signala u osnovnom pojasu (baseband channel) zahtijeva upotrebu
niskopropusnog kanala, ali s pojasnom irinom toliko velikom da se prenese dovoljan dio
frekvencijskog spektra. to znai dovoljno, vidjet emo u nastavku.
Prijenos digitalnih signala preko takvih kanala (u osnovnom pojasu) nuno unosi promjenu u
poslane impulse. Na impulse utjeu susjedni impulsi to rezultira intersimbolnom
interferencijom (ISI Intersymbol Interference). Intersimbolna interferencija je jedan od
glavnih uzroka greaka u prijenosu bita.
Drugi vana razlog za greke u prijenosu bita je um. um moe biti bijeli, nebijeli ali i
praskavi. Osim ISI i uma, na signal jo utjee i
Jeka (prisutna i kod analognih i kod digitalnih sustava. Kod analognih sustava se
rjeava diferencijalnim transformatorom, kod radio sustava razliitim polarizacijama.
Kod digitalnih sustava se doputa da jeka bude velika (do razine signala) ali se onda
obradom smanjuje na dovoljno male vrijednosti.
Presluavanja (radi se o utjecaju susjednih kanala na trenutni)
Linearna izoblienja (uvijek prisutna kod digitalnih sustava, dok kod analognih gotovo
da i ne postoje. Rezultat injenice da je, kod digitalnih sustava, gornja granina
frekvencija kanala uvijek manja od gornje granine frekvencije signala.)
Fluktuacija takta (uvijek prisutna jer se redovito takt izvlai iz signala, a ne prenosi se
posebnim kanalom)

Ogranienje pojasne irine i ogranienje snage kod realnih kanala

Pod pojmom kanal podrazumijevamo bilo koji medij preko kojeg se prenose informacije:
Parica,
Koaksijalni kabel,
Optiki kabel,
Radio kanal.
Idealni kanal bi bio kanal kod kojeg postoji samo bijeli um te je dovoljno irok da bude
f g > f c . Kanali openito imaju dva ogranienje

Ogranienje pojasne irine ( f g < f c )

Ogranienje snage
56

Ogranienje pojasne irine izaziva linearna izoblienja. Ovo ogranienje izraenije je kod
TDM sustava nego kod FDM sustava. Kanali s ogranienom snagom openito su nelinearni.
To ne vrijedi za, primjerice koaksijalne kablove ili parice, samo po sebi. Naime svaki prijenos
kanalom zahtijeva sklopove koji se javljaju na putu (primjerice regeneratori kod TDM,
odnosno primopredajnici kod FDM). Kod FDM je izraeniji problem preoptereenja nego kod
TDM (kod FDM sustava, to je vie signala, vei je signal u kanalu). Da bi izbjegli takva
izoblienja potrebno je projektirati sustav na maksimalnu snagu.
Za razliku od toga, kod TDM sustava, dodavanje novih signala ne mijenja nita na ukupnoj
snazi. Naime, kanal je zauzet stalno, bez obzira da li imamo pojedini signal ili ne.

Intersimbolna interferencija (ISI)

Intersimbolna interferencija je utjecaj susjednih simbola na trenutni.

Ulazna binarna sekvenca {bk} u bilo koji digitalni sustav sastoji se od niza nula i jedinica,
svaka trajanja Tb. Postavlja se pitanje na koji nain u osnovnom pojasu, kroz realni kanal,
prenositi takav niz nula i jedinica. Odgovor je pulsno amplitudno modulirani (PAM) signal
koji se uobiajeno koristi jer je to, s obzirom na snagu i pojasnu irinu, jedan od najefikasnijih
naina prijenosa u osnovnom pojasu. Meutim, PAM signal (pravokutni impuls) zbog
frekvencijskog ogranienja kanala nije mogue prenijeti bez pogreke, pa kao posljedicu
imamo utjecaj jednog impulsa na susjedne.
Pretpostavit emo da je signal dvorazinski, iako openito moe biti M-razinski.
ulazni
binarni niz
{bk}

pulsno
{ak}
amplitudni
modulator

prijenosni
filtar

s(t)

kanal

x0(t)

x(t)

prijemni
filtar

y(nT ) =

x (nT )
123

y(ti)

odluivanje

uzorkovanje u
trenutcima
ti=iTb

um

takt

y(t)

+ x j p(nT jT ) + n (nT )
123
j n
odaslani signal 1
44
42444
3 um
zbog ISI

57

prag

1 ako je y(ti)>praga
0 ako je y(ti)<praga

Dijagram oka na prikazanim slikama odnosi se samo na interferenciju. U realnim kanalima e

zbog uma dijagram oko biti jo manji.
Intersimbolna interferencija se ne moe izbjei, ali se moe kontrolirati. Postoje tri naina da
se izbjegne utjecaj ISI:
1. Oblikovane impulsa na nain da u trenutcima uzimanja uzoraka doprinos susjednih
impulsa bude jednak nuli (Nyquistovi kriterij).
2. Oblikovanje impulsa na nain da u trenutcima uzimanja uzoraka doprinos susjednih
impulsa ude tono odreen i poznat (korelacijsko filtriranje).
3. Primjena primopredajnih filtara koji kompenziraju izoblienja uzorkovana
prijenosnom funkcijom (metoda Ekvalizacije).

I Nyquistov kriterij

Kod rjeavanja intersimbolne interferencije pomou I Nyquistovog kriterija ulazni impuls se

mora oblikovati tako da prolazi kroz nulu u trenutcima uzorkovanja T, 2T, 3T, Takav uvjet
zadovoljava funkcija
t
sin
T
y (t ) =
t
T
Stoga se prijenosna funkcija HT(f) mora izabrati tako da zajedno s prijenosnom funkcijom
kanala H(f) daje funkciju oblika sinx/x.

S obzirom da se radi o funkciji oblika sinx/x i da je to ujedno i odziv na jedinini impuls,

slijedi da ukupna prijenosna funkcija treba biti jednaka
1 ; f 1 2T
H uk =
0 ; inan

58

Dakle, HT(f) treba biti takav da Huk(f) bude pravokutna funkcija pri emu je brzina
signalizacije jednaka
1
r=
T
Ovakav nain eliminiranje utjecaja ISI naziva se I Nyquistov kriterij. Ovo rjeenje je dobro po
vertikalnoj otvorenosti, ali slabije po horizontalnoj. To znai da je dobro za um, ali loe za
fluktuaciju takta.

II Nyquistov kriterij

Rjeenje intersimbolne interferencije pomou I Nyquistovog kriterija ima relativno malu

otpornost na fluktuaciju takta (dakle malu horizontalnu otvorenost oka). Osim toga prijenosna
funkcija I Nyquistovog kriterija (pravokutnik) je idealna i fiziki se ne moe realizirati u
takvom obliku. Problem su nagli skokovi na frekvencijama 1 (2T ) .
Oba problema se mogu rijeiti koritenjem drugaije ukupne prijenosne funkcije: II Nyqistov
kriterij. To je prijenosna funkcija izdignutog kosinusa:
T
(1 + cos(fT )) ; f 1 T
H uk (f ) = 4
0 ; ostalo
Odgovarajui odziv na ukupnu prijenosnu funkciju jednak je
t
sin 4
1
T
y (t ) =
2
t
t
1 16 4 T
T

59

To je ujedno i izgled signala prenesenog kroz kanal koji zadovoljava II Nyquistov kriterij
(pod pretpostavkom da je signal na ulazu delta impuls). Brzina prijenosa kod II Nyquistovog
kriterija je
1
r=
2T

Korelacijsko filtriranje

Korelacijsko filtriranje je metoda koja omoguava maksimalnu brzinu prijenosa r = 1 T na

nain da se definira takva ukupna prijenosan funkcija koja rezultira tono poznatom
interferencijom za odreeni broj susjednih intervala. Signal na izlazu moe poprimiti razliite
vrijednosti, ali iz ogranienog skupa vrijednosti.

U primjeru sa slike, postoji M=5 razliitih vrijednosti koje y moe poprimiti u trenutcima
uzorkovanja
y(nT ) {0, 0.5, 1, 1.5, 2}

Skrembliranje i skrembler

Osnovni razlog za primjenu skrembliranja je problem sinkronizacije prijemnika na dolazni

signal. elimo napraviti digitalni signal koji je transparentan za sve signale, dakle to je
60

mogue vie sluajan. Transparentnost mora biti osigurana kako s obzirom na spektralni
sadraj, tako i s obzirom na informacijski sadraj.
Primjerice, nepoeljan je signal s velikim uzastopnim brojem nula jer je oteana
sinkronizacija, a nepoeljan je i signal s periodikim signalom jer ima spektralni sadraj kod
kojeg su neke komponente izrazito velike to moe zavarati ekstraktor takta u prijemniku.
Veliki uzastopni broj nula moe se rijeiti nekim od linijskih kodova (npr. HDBn), ali time ne
moemo rijeiti problem periodikog signala.

Poloaj skrembelera u komunikacijskom sustavu

Idealni skrembeler

Skrembeler s generatorom pseudosluajnog niza

bn = a n dn

an ulazni niz
bn skremblirani niz
dn pseudosluajni niz

d n = d n 1h1 d n 2 h 2 K d n k h k
Generator pseudosluajnog niza

61