Seminarski rad

Funkcija i struktura telekomunikacijske mree

Sadraj
1. Uvod

2. Funkcija telekomunikacijske mree

2.1 Struktura telekomunikacijske mree

2.2 Multipleks

2.3 Komutacijski procesi u telekomunikacijskim mreama

3. Hijerarhija mree

3.1 Topologija mree

11

4. Zakljuak

13

Literatura

14

1. Uvod
Porast drutvenog standarda u svijetu utie na porast razliitih potreba tog drutva, uz ostalo i
za telekomunikacijskim uslugama. PT organizacije u pojedinim zemljama nastoje zadovoljiti
te potrebe organizacijom razliitih telekomunikacijskih usluga. Na slici 1. je prikazano
poveanje broja razliitih telekomunikacijskih usluga od nastanka prvih telekomunikacijskih
slubi. Sa date slike moemo uoiti da je 1847. godine postojala samo jedna
telekomunikacijska usluga telegrafija, a 1990. godine ak devetnaest razliitih
telekomunikacijskih usluga. Jasno vidljiva tendencija je da se broj telekomunikacijskih usluga
poveava i to vrlo brzo.

Telekomunikacije su globalni sistem od kojega korisnici oekuju raspoloivost bez

vremenskih i prostornih ogranienja te raznolike usluge od osnovnih, cijenom prihvatljivih
najiroj populaciji, do onih namijenjenih ciljanim skupinama korisnika. Uzajamnost razvoja
trita i tehnologije te inovativnost s ishoditem u istraivanju i razvoju, pretpostavke su za
ispunjenje takvih sloenih zahtjeva.

2. Funkcija telekomunikacijske mree

Telekomunikacije se mogu definisati kao elektronsko povezivanje fiziki (geografski)
udaljenih raunara, a telekomunikacioni sistem kao komponenta kompatibilnih
telekomunikacionih ureaja kojim se povezuju fiziki odvojeni ureaji kojima mogu da se
prenose tekstovi, slike, zvuni signali i video informacije.
Funkcije telekomunikacionih sistema su sljedee:
- uspostavljanje veze i prenos informacija izmeu poiljaoca i primaoca,
- odreivanje pravca protoka poruka najefikasnijim putem,
- vrenje najelementarnije obrade informacija kako bi se osiguralo da prava
poruka stigne do pravog primaoca,
- kontrola eventualnih greaka i kontrola protoka informacija,
- konverzija prenosa poruka od jedne brzine (npr. brzine raunara) u brzinu
koju moe da postigne komunikaciona linija.
Signali koji prenose razliite informacije putem komunikacionih mrea mogu biti
predstavljeni kao analogni i digitalni. Analogni signal se predstavlja kao kontinualna linija,
tako da se pozitivan napon predstavlja sa a + 1, a negativan sa 0. Prekida napona,
predstavljen pozitivnim i negativnim naponom, koristi se da predstavi jedan binarni dogaaj
koji se naziva baud. Brzina prenosa informacija se standardno mjeri u bitima u sekundi
( bits per second ).
Digitalni signal je vie diskretan nego kontinualan sistem, tako da se mora prevesti u analogni
signal ukoliko se eli da se transfer vri kroz analogni sistem. Npr., ukoliko se eli izvriti
prenos podataka preko telefonskih linija koje rade na bazi analognih signala, mora se izvriti
konverzija digitalnih signala u analogne. Ureaji koji vre ovu konverziju nazivaju se modemi
koji predstavljaju tampane ploe i ugrauju se u odreene slotove na matinu plou raunara
(interni) ili se vezuju kao periferni ureaji (eksterni).
Prenos podataka putem telekomunikacionih mrea moe biti jednosmjerni (simplex prenos)
poludvosmjerni (half duplex), koji podrava prenos podataka u oba smjera, ali se u isto
vrijeme podaci kreu samo u jednom smjeru i dvosmjerni (duplex) u kojima se podaci kreu o
oba smjera istovremeno.

2.1. Struktura telekomunikacijske mree

- osnovni dijelovi mreeTelekomunikacijska mrea ima tri osnovna dijela ( prikazano na slici 2 ):
- krajnji ureaji (engl. terminals), koji slue za odailjanje i prijem informacija
- komutacijski vorovi (eng. nodes), koji slue za usmjeravanje informacijskih tokova
- spojni putovi (eng. links),koji povezuju krajnje ureaje s komutacijskim vorovima ili
komutacijske vorove (eng. node) meusobno.
Spojni putevi koji povezuju krajnje ureaje s komutacijskim vorovima openito nazivamo
pretplatnikim ili korisnikim vodovima, a spojne puteve koji povezuju komutacijske vorove
meusobno, openito nazivamo spojnim vodovima.

Slika 2. Glavni dijelovi telekomunikacijske mree

U unutranjosti komutacijskih vorova odvijaju se komutacijsko-transmisijski procesi, gdje
se pod komutacijskim procesima podrazumijeva usmjeravanje informacijskih tokova, a pod
transmisijskim procesima se podrazumijeva prijenos signala od odailjaa do prijemnika
putem raspoloivog spojnog puta.
Ovakav spojni put openito se naziva informacijskim kanalom ili krae, kanalom. Prijenosni
sistemi, ovisno o namjeni, temelje se na primjeni jednog ili vie kanala u upotrebljenom
mediju. Pri tome su kanali meusobno raspregnuti kako ne bi uz simultano postojanje vie
razliitih veza, jedan kanal smetao drugom kanalu. Ovakva se rasprezanja kanala postiu
pomou osnovnih parametara prijenosnog medija, kao to su: dinamika (amplitudna)
koordinata, frekvencijska koordinata, prostorna koordinata i vremenska koordinata. Ovisno o

iskoritenom parametru, govorimo o primjeni prostornog, vremenskog, frekvencijskog ili

dinamikog multipleksa za rasprezanje.

2.2 Multipleks
Termin multipleks (eng. multiplex) ima korijen u latinskim rijeima multi (veliki broj) i plex
(utor). Multipleksori (MUX) djeluju i kao koncentratori i kao spojni elementi koji omoguuju
velikom broju terminala relativno malenih brzina, dijeljenje istog spojnog puta velikog
kapaciteta (fiziki put) izmeu dvije take u mrei. Prvo se razvio multipleksor s
frekvencijskom podjelom kanala, FDM (eng.Frequency Division Multiplexing). Kod njega su
informacijski kanali predstavljeni odreenim frekvencijskim opsegom, a izmeu njih su
umetnuta zatitna podruja, koja razdvajaju kanale, a slue za smanjenje interferencije izmeu
susjednih kanala. irina kanala je 3,1 kHz u frekvencijskom podruju od 300 Hz do 3,4 kHz.
Razmak susjednih nosivih frekvencija je 4 kHz. Da bi se obavio prijenos, u podjeli kanala po
frekvenciji, po istom prijenosnom putu treba frekvencijska podruja kanala premjestiti u vie
raspoloivo frekvencijsko podruje prijenosnog medija koristei se odgovarajuim
modulacijskim procesom, slika 3. a,b,c. Pretpostavlja se da su frekvencijski opsezi svih kanala
jednaki, tj. B 1=B2=B3. Modulaciju treba provesti tako da se postigne grupiranje
frekvencijskih podruja kanala u transporiranom frekvencijskom podruju, odnosno da se
kanali poredaju jedan do drugoga u smjeru vieg frekvencijskog podruja, slika 3.d. Za
uspjean prijenos informacija dostatan je jedan boni pojas, pa se nepotrebni boni pojas,
nastao u modulacijskom procesu, mora ukloniti, a to se postie prikladnim filterom.

S l i k a 3 . Princip rada frekvencijskog multipleksora: a) informacijski kanali, b) nosive frekvencije

pojedinih kanala, c) rezultat procesa modulacije i d) sloeni kanali u transponiranom frekvencijskom
podruju.
5

Ovako frekvencijski odvojeni signali pojedinih kanala u transponiranom frekvencijskom

podruju stiu po zajednikom prijenosnom putu na prijemnu stranu. Na prijemnoj strani se
primjenom filtera signali pojedinih kanala izdvajaju iz zajednikog frekvencijskog podruja i
demoduliranjem vraaju u pojedinana kanalska frekvencijska podruja. Ovdje se moraju
osigurati jednake nosive frekvencije istih kanala na odailjakoj i prijemnoj strani. Kanal,
jednom dodijeljen nekom korisniku, ostaje neiskoriten ako nema komunikacije iz nekog
razloga, iako, moda postoje korisnici koji imaju potrebu za slobodnim komunikacijskim
kanalom. Prijenos podataka po FDM-u zahtijeva set posebnih modema malenih brzina, jedan
za svaki kanal na svakoj strani veze. FDM se koristi u irokopojasnim LAN-ovima,
koji podravaju vie istovremenih veza. Multipleksor vremenskom podjelom kanala, TDM
(Time Division Multiplexing), nudi sve prednosti digitalnog prijenosa, kao to su poboljano
iskoritenje frekvencijskog opsega, bolja otpornost na pogreke, poboljana sigurnost i
mogunost nadogradnje. Naelo rada TDM-a, s tri kanala, prikazano je na slici 4.

Slika 4. Princip rada vremenskog multipleksora

Tri kanala koja su vremenski multipleksirana mogu se prenositi po istom prijenosnom putu.
Pravokutnici na slici 3 predstavljaju vremenske odsjeke koji mogu biti bitovi ili okteti
promatranih kanala. U promatranom primjeru svaki kanal moe na zajednikom prijenosnom
putu koristiti samo treinu vremena T, izvornog kanala. Prema tome, broj bitova u sekundi
(kapacitet) zajednikog prijenosnog puta je tri puta vei od svakog izvornog kanala.
Multipleksor iz svakog kanala uzima vremenski odsjeak i onda ih sloe u jedan okvir
sloeni digitalni izlaz. Kod svakog pregleda kanala, koji se obavlja u odreenim vremenskim
razmacima, MUX poalje set podataka. Pri tome razdvaja jedan set od drugoga umetanjem
odreenog broja (obino jedan) bitova za sinhronizaciju okvira. Na prijemnoj strani, proces je
obratan. Kanali, vremenski odsjeci, stiu u nizu serijski, identificiraju se i alju preko
MUX-a do korisnikog terminala. Jasno je da MUX-evi moraju biti sinhronizirani, kako bi
prijemni MUX pravilno razdvojio okvire i kanale. Multipleksiranje se jo naziva i umetanje
(ili izmjenino nizanje,upletanje interleaving). Pa postoji bitsko (bitovno)
umetanje i oktetsko umetanje. Pleziokrona digitalna hijerarhija (eng. PDH Plesiochronous
6

Digital Hierarchy) i sinkrona digitalna hijerarhija (eng. SDH Synchronous Digital

Hierarchy) su dvije standardizirane multipleksne hijerarhije koje se temelje na TDM naelu.
PDH je s bitskim umetanjem, a SDH s oktetskim umetanjem. Jedno od glavnih ogranienja
osnovnog TDM-a je statika konfiguracija. Drugim rijeima, kanal 1, je uvijek vezan za ulaz
1, tj.korisnika 1. Ovo znai da su terminali koji su slobodni ili iskljueni pridrueni kanalima
pa stoga imaju poguban utjecaj na djelotvornost sistema, slika 4.1. Na slici se vidi da su
terminali 1 i 2 iskljueni, ali njima dodijeljene vremenske odsjeke 1 i 2 ne mogu koristiti
drugi terminali.

S l i k a 4 . 1 . Primjena TDM-a u prijenosu podataka

2.3 Komutacijski procesi u telekomunikacijskim mreama

Pri prijenosu informacije od izvorita prema odreditu obavlja se prijenos informacijskih
tokova proces transmisije i usmjeravanje informacijskih tokova prema zahtijevanom
odreditu proces komutacije.
Proces komutacije podrazumijeva skup svih zahtijeva koje se postavljaju pred komutacijski
sistem da bi se mogli uspostaviti eljeni spojni putevi odnosno da bi se informacija na eljeni
nain isporuila od izvorita do odredita. Pored ovih osnovnih zahtijeva komutacijski sistem
mora zadovoljiti i zahtjeve u pogledu kvalitete ostvarene veze.
Proces komutacije podrazumijeva dvije osnovne funkcije funkciju odluivanja odnosno
procesiranja korisnikog zahtjeva i funkciju prospajanja. S obzirom na funkcije koje se
obavljaju u komutacijskom sistemu razlikujemo:
direktne komutacijske sisteme (koncentrirano prospajanje i odluivanje)
indirektne komutacijske sisteme (samo prospajanje)
Dva osnovna naina prijenosa informacija kroz telekomunikacijsku mreu su prijenos
informacija u obliku kanala te prijenos informacija u obliku paketa. U skladu s tim
razlikujemo i dva principa komutacije:

 komutacija kanala (circuit switching)

komutacija paketa (packet switching)
-Komutacija kanalaNa osnovu komutacijske informacije, preko odgovarajuih komutacijskih sistema uspostavlja
se spojni put - kanal. Za svaku vezu je potrebno uspostavljanje i raskid spojnog puta odnosno
kanala. Drugim rijeima, izmeu korisnika se uspostavlja stalna veza koja traje cijelo vrijeme
trajanja poziva. U prolosti je spojni put zahtijevao uspostavljanje fizikog spojnog puta s
kraja na kraj veze. Uspostavljeni spojni put je fiksne pojasne irine odnosno na raspolaganju
je fiksna brzina prijenosa informacija cijelo vrijeme trajanja uspostavljene veze. ak i ukoliko
korisnik ne treba takvu pojasnu irinu ona je za njegovu vezu rezervirana. Kod ovakvog
naina prijenosa i komutacije najprije se uspostavi spojni put pa onda preko spojnog puta
dolazi do razmjene informacija izmeu korisnika. Osnovne prednosti ovakvog pristupa
prijenosu i komutiranju informacija su:
malo kanjenje,
garancija kvalitete usluge.
Osnovni nedostaci komutacije kanala su:
sve veze iste brzine,
pojasna irina rezervirana za jednu vezu se ne moe koristiti za drugu vezu istovremeno,
loa iskoristivost spojnih vodova.
Telekomunikacijske mree s komutacijom kanala dizajnirane su prvenstveno za osiguranje
govorne usluge. Komutacijski sistemi s komutacijom kanala jo uvijek su zastupljeni u
dananjim telekomunikacijskim mreama. Na slici 5., prikazan je primjer komutacije kanala
gdje je korisniku dodijeljen kanal pojasne irina 64 kb/s cijelo vrijeme trajanja veze. Zadaa
komutacijskog sustava je komutirati kanal sa odreenog ulaza na odreeni izlaz u skladu sa
korisnikim zahtjevom.

Slika 5. Komutacija kanala

-Komutacija paketaIzvorina poruka, odnosno korisnika informacija, se na ulazu u mreu dijeli u blokove
odgovarajueg formata. Svakom bloku dodaje se upravljaka informacija. Ovako formirani
blokovi nazivaju se paketi. Na ovaj nain svaki paket se sastoji od upravljakog dijela (control
part) i korisnikog dijela (user part). Upravljaki dio se sastoji od informacije o usmjeravanju
8

odnosno odreditu, informacije potrebne za prijenos paketa te informacije na osnovi koje se

blokovi na odreditu spajaju. Informacija o odreditu se u komutacijskom sustavu analizira te
se paket usmjerava prema sljedeem sustavu ili prema korisniku. Prijenosni put svih paketa
koji se odnose na odreenu vezu ne mora biti isti odnosno svaki paket moe putovati putem
razliitim od puta ostalih paketa prema istom odreditu. Komutacija paketa ne zahtijeva nuno
uspostavljanje spojnog puta prije slanja paketa. Paketi mogu biti fiksne ili varijabilne duljine
to ovisi o koritenoj tehnologiji za prijenos i komutaciju. Ukoliko su paketi varijabilne
duljine, definirana se maksimalna duljina paketa pri komutaciji. Kod ovakvog naina prenosa
i komutacije informacija cijela pojasna irina je na raspolaganju za slanje svih paketa ovisno
o zahtijevanoj kvaliteti usluge. Prednosti ovakvog naina prijenosa i komutiranja informacija
su:
mogunost ponovnog slanja paketa u sluaju pogreke
vie korisnika istovremeno moe koristiti raspoloive resurse uinkovita upotreba resursa
paketi imaju alternativne puteve do odredita
Osnovni nedostatak prijenosa i komutacije paketa vezan je uz osiguranje odnosno garanciju
kvalitete usluge QoS (Quality of Services). Stoga se primjenjuju razni mehanizmi pomou
kojih se zadovoljava zahtijevana kvaliteta raznih usluga.

Slika 6. Komutacija paketa

3.Hijerarhija mree
Razvoj telekomunikacija ini mree sve kompleksnijim, posebno uvoenjem
viefunkcionalnosti. Meutim mreni operateri moraju drati svoje mree jednostavnim i lako
upravljivim. Ovo se postie izgradnjom mrea s manje hijerarhijskih nivoa, emu
su pridonijeli i optiki kablovi. Primjenom optike tehnologije cijena prijenosa se smanjila i
vea se koliina informacija mogla prenijeti mreom
Danas su uobiajene mree s etiri ili tri nivoa. Kod mrea s etiri nivoa to su:
lokalni vorovi
regionalni tranzitni vorovi
nacionalni tranzitni vorovi i
meunarodni vorovi.
9

Kod mrea s tri nivoa, slika 7., to su:

lokalni vorovi
tranzitni vorovi i
meunarodni vorovi
Pristupni vor je centrala na koju su izravno ili posredovanjem udaljenih pretplatnikih
stupnjeva(UPS) prikljueni korisnici i nalazi se u okviru pristupne mree, centralizirane ili
decentralizirane. Spojnim vodovima povezuje se na tranzitne vorove, a zadatak joj je da
komutira cijeli polazni i dolazni promet svojih korisnika. Pristupni vor u centraliziranoj
pristupnoj mrei naziva se mjesna centrala (LC), a moe biti izvedena bez ili s udaljenim
pretplatnikim stupnjevima, koji se s matinom mjesnom centralom povezuju spojnim
vodovima. Mjesna centrala se povezuje s tranzitnim centralama spojnim vodovima. Pristupni
vor u decentraliziranoj pristupnoj mrei naziva se podruna centrala (PC). Na podrunu
centralu prikljueni su korisnici odreenog dijela jednog mjesta, izravno ili posredovanjem
UPS-a. Povezana je spojnim vodovima na tandem-tranzitnu centralu i svoje UPS-ove.

Slika 7. primjer
hijerarhije vorova
sa 3 nivoa u
telefonskoj mrei

Udaljeni pretplatniki stepen je izmjeteni dio pretplatnikog stepena pristupnog vora, koji
se s matinim pristupnim vorom povezuje spojnim vodovima. Koristi se radi ekonominije
izgradnje pristupnih mrea. UPS u pravilu predstavlja sredite vlastite pristupne
mree. Njegov zadatak je da skuplja polazni i dolazni promet svojih korisnika kojeg
komutira matini pristupni vor. Pristupna mrea obuhvaa podruje mjesnog telefonskog
prometa i sastoji se od korisnikih ureaja i aparata, sustava prijenosa i jednog ili vie
pristupnih vorova. U pristupnoj mrei korisniki terminal je korisnikim vodom spojen na
pristupni vor.
Tranzitni vor je centrala na koju se prikljuuju:
10

spojni vodovi za povezivanje sa svim pristupnim vorovima svog tranzitnog podruja

magistralni vodovi za povezivanje s drugim tranzitnim vorovima i
magistralni vodovi za povezivanje s meunarodnim vorovima.

Na tranzitne vorove se u pravilu ne prikljuuju pretplatnici. Zadatak im je da komutiraju

veze:

polaznog i dolaznog prometa izmeu korisnika pristupnih vorova svog tranzitnog

podruja
polaznog i dolaznog prometa izmeu korisnika pristupnih vorova svog i drugih
tranzitnih podruja.

Tek na ovoj razini je previeno meusobno povezivanje vorova iste razine i polaznog i
dolaznog meunarodnog prometa korisnika pristupnih vorova svoga tranzitnog podruja.
Tandem-tranzitni vorovi (eng. TTC) su centrale koje se uvode u decentralizirane pristupne
mree i slue za meusobno povezivanje podrunih centrala iz te mree i njihovo povezivanje
s drugim tranzitnim vorovima i meunarodnim vorovima. TTC uvijek rade u paru radi
pouzdanosti i sigurnosti, a u vrlo velikim decentraliziranim pristupnim mreama mogu biti i
dva ili vie parova ovakvih vorova.
Meunarodni vorovi su centrale na koje se prikljuuju:

meunarodni vodovi za vezu s meunarodnim vorovima drugih zemalja

meunarodni vodovi za povezivanje drugih meunarodnih vorova u zemlji
magistralni vodovi za povezivanje meunarodnog vora s tranzitnim vorovima i
magistralni vodovi za povezivanje meunarodnog vora s TTC.Meunarodni vorovi mogu
biti I. i II. ranga. Zadaci meunarodnih vorova I. ranga su:
posredovanje cijelog polaznog i dolaznog automatskog, poluautomatskog i manuelnog prometa
sasvim zemljama , za korisnike svog podruja i posredovanje cijelog polaznog i dolaznog
automatskog, poluautomatskog i manuelnog prometa sa zemljama s kojima drugi
meunarodni vorovi u zemlji nemaju izravne vodove. Meunarodni vorovi II. ranga
moraju imati mogunost automatskog komutiranja i poluautomatskog posredovanja
cjelokupnog polaznog i dolaznog meunarodnog prometa za korisnike iz
svog podruja.

3.1 Topologija mree

Raspored i meusobno povezivanje vorova telekomunikacijske mree,
fizikim (realnim) ili logikim (virtualnim) putem, naziva se topologijom mrea.
Dvije mree imaju istu topologiju ako je konfiguracija veza ista, iako se mree
mogu razlikovati u fizikom povezivanju, udaljenosti izmeu vorova, brzini
prijenosa i vrsti signala. Postoji nekoliko standardnih topologija mrea:
1. svako sa svakim, slika 10.a. Ovo je topologija u kojoj postoje izravne veze (eng. path, branch)
izmeu svih vorova u mrei. Da bi se to ostvarilo u mrei s n vorova treba:
n ( n - 1 ) / 2 izravnih veza;
11

2. sabirnica, slika 10.b. Topologija u kojoj su svi vorovi spojeni zajedno preko jedne sabirnice;
3. zvijezda, slika 10.c. Topologija u kojoj su periferni vorovi vezani na centralni vor,
koji ponovno distribuira sve dolaze primljene od nekog perifernog vora u
sve periferne vorove mree,ukljuujui i izvorni vor. Svi periferni vorovi mogu
komunicirati meusobno samo preko centralnog vora. Kvar na vodu ili prekid voda
kojim je periferni vor vezan na centralni vor rezultira izolacijom perifernog vora;
4. prsten, slika 10.d. Topologija u kojoj svaki vor ima tono dva spojna voda;
5. stablo, slika 10.e. Topologija koja s istog topolokog stajalita slii zvijezdatopologiji utoliko to se od perifernih vorova zahtijeva da alju prema drugim
vorovima i da primaju od drugih vorova preko centralnog vora. Funkcija
centralnog vora moe biti i razdijeljena. Kao i kod izvorne zvijezda-topologije,
individualni vorovi mogu biti izolirani od mree kvarom u jednoj toki spojnog voda
do vora. Kod razdijeljene funkcije centralnog vora, kvar u jednoj toki spojnog voda
e rezultirati odjeljivanjem dva ili vie vorova od preostalog dijela mree;
6. isprepletena, slika 10.f. Topologija u kojoj postoje barem dva vora s dva ili vie
spojna voda izmeu njih;
7. hibridna, slika 10.g. Topologija nastala kombinacijom dvije ili vie topologija. Moe
se pojaviti sluaj gdje dvije osnovne mrene topologije, kada se spoje zajedno, jo
uvijek zadravaju osnovne karakteristike mree i stoga nisu hibridna mrea. Npr.
stablo-mrea spojena sa stablo-mreom je i dalje stablo-mrea. Stoga, hibridna mrea
nastaje samo kada je ishod spajanja dviju osnovnih mrea, mrena topologija razliita
od spojenih osnovnih topologija po definiciji;
8. dvostruki prsten, slika 10.h. Topologija slina topologiji prstena samo to je broj
spojnih vodova po voru dvostruko vei i
9. linearna, slika 10.i. Topologija koja je slina sabirnica-topologiji;

Slika 10. Topologija mree

12

4. Zakljuak
Telekomunikacije su globalni sistem od kojega korisnici oekuju raspoloivost bez
vremenskih i prostornih ogranienja te raznolike usluge od osnovnih, cijenom prihvatljivih
najiroj populaciji, do onih namijenjenih ciljanim skupinama korisnika. Uzajamnost razvoja
trita i tehnologije te inovativnost s ishoditem u istraivanju i razvoju, pretpostavke su za
ispunjenje takvih sloenih zahtjeva.
Fizika topologija mree osnova je logike topologije, koja odreuje meusobnu
komunikaciju izmeu vorova mree, glavna vorita mree i povezanost s glavnim
vorovima. Tako na primjer jedan raunar fiziki povezan za jedan vor nije raunar tog vora
s kojim je povezan ve ga koristi kao vezu prema nekom drugom voru kojemu prema
organizaciji obrade podataka pripada. Logiku topologiju omoguavaju mreni ureaji koji
imaju u tu svrhu razvijene komunikacijske protokole kako bi se interesne grupe host-ova
objedinile u vlastitu prividnu mreu.
Iako sa razvojem telekomunikacija mrea postaje sve kompleksnija nova tehnoloka otkria
daju mogunost mrenim operaterima da mreu dre jednostavnom i lahko upravljivom.

13

Literatura

- Zikreta Tahirovi Osnove komunikacija Sarajevo, 2004.godine

- Sinkovi V. i grupa autora Osnovne arhitekture mrea , 2. izdanje,
Zagreb, 2004
- Turinhodi F. Raunarske komunikacije Univerzitetska knjiga Mostar,
Mostar 2004
- Tanenbaum A.S. Raunarske mree
, 4 izdanje, Mikroknjiga, Beograd, 2005
- Internet

14