Professional Documents
Culture Documents
Komutacija je uspostavljanje, na zahtjev, pojedinacne veze između zeljenog ulaza i zeljenog izlaza, iz
skupa ulaza i izlaza, u vremenu “drzanja” potrebnom za prenos informacije” (ITU-T).
Komunikacione mreze sadrze komutacijske i prenosne resurse koji cine mogucim prenos
informacija od jednog do drugog korisnika.
Ukoliko postoje samo dva korisnika, informacija od jednog korisnika je uvijek usmjerena ka drugom
korisniku, te komutacija nije potrebna, potreban je samo prenos.
Potrebno je izvrsiti samo prenos nocioca informacije sa jednog na drugi kraj prenosnog medija, a to
moze biti metalni kabel, opticki kabel ili prostor kojim se prenose elektromagnetni talasi.
Ako imamo i treceg korisnika, pitanje je ko zeli komunicirati sa kim i u koje vrijeme.
Kako vidimo na slici 1.2, korisnik A moze zeljeti da govori sa korisnikom B u jednom trenutku, ali i
sa korisnikom C, kasnije.
Funkcija komutiranja mora omoguciti promjenu veze među korisnicima.
Na ovaj nacin, korisnik moze komunicirati sa razlicitim korisnicima u razlicito vrijeme, a moguca je i
konferencijska veza među svim korisnicima.
3. Skicirati i objasniti N – korisničku mrežu sa izvršenom komutacijom!
U praksi, mreza se obicno sastoji od visestrukih komutacijskih centara, koji se nalaze na razlicitim
mjestima i međusobno su povezani prenosnim linijama.
Odgovarajucim razmjestanjem komutacijskih centara prenos moze biti pojeftinjen.
Slika 3a) pokazuje mrezu koja ima N korisnickih pozicija i svaki korisnik je direktno povezan sa
svim ostalim korisnicima u mrezi.
Komutacija se vrsi kod svakog korisnika i svodi se na izbor jedne od N linija za koristenje.
Međutim, u slucaju velikog broja korisnika, bilo bi potrebno mnogo prenosnih linija i prenosni
resurs bi bio vrlo skup.
Na slici 3b) je pokazana mreza na kojoj je svaki korisnik spojen samo jednom linijom sa ostalim
korisnicima. Komutacija se odvija na jednom centralnom mjestu. Vidimo da je ovo bolja opcija, jer
smanjuje broj prenosnih linija.
4. Skicirati i objasniti hijerarhiju telefonske mreže!
Dva korisnika mogu biti spojeni i na komutacijski centar viseg nivoa. U prvom slucaju nema potrebe
da dva korisnika dijele mrezne resurse sa ostalim korisnicima. Međutim, u drugom slucaju
(korisnici spojeni na komutacijski centar viseg nivoa) postoji određeni stepen dijeljenja prenosnih
kapaciteta.
Na slici se vidi da su krajnje centrale A, B, C povezani zajedno na cvornu centralu D. Prenos između
D i C se djeli sa prenosom zmeđu A i B. Obje komunikacije, i između A i C, kao i između B i C su
jednako dobre. Cvorna centrala ja sa ostalim centralama istog nivoa spojena na glavnu centralu.
Glavna centrala je spojena na centrale tranzitnog nivoa. Svaki nivo se moze spajati na visi nivo. Na
ovaj nacin se formira mrezna hijerarhija. Ukupna kolicina saobracaja se reducira ka visem nivou
zbog toga sto je veci interes za komuniciranjem na nivou uzeg regiona.
Resurse visih nivoa dijeli siri skup korisnika. Suma svih resursa je smanjena jer je, na osnovu
statistickih pokazatelja, vidljivo da korisnici ne koriste vise nivoe istovremeno.
Druga prednost koju donosi hijerarhijska struktura jeste pojednostavljivanje pronalazenja rute za
vezu između dva korisnika.
5. Nabrojati čvorove mreže sa tri i sa četiri nivoa!
Pristupni cvor je centrala na koju su direktno ili posredovanjem udaljenih pretplatnickih stepena
(UPS) prikljuceni korisnici I nalazi se u okviru pristupne mreze, centralizirane ili decentralizirane.
Spojnim vodovima povezuje se na tranzitne cvorove, a zadatak joj je da komutira cijeli polazni i
dolazni promet svojih korisnika.
Pristupni cvor u centraliziranoj pristupnoj mrezi naziva se mjesna centrala (LC), a moze biti
izvedena bez ili s udaljenim pretplatnickim stupnjevima, koji se s maticnom mjesnom centralom
povezuju spojnim vodovima.
Pristupni cvor u decentraliziranoj pristupnoj mrezi naziva se podrucna centrala (PC). Na podrucnu
centralu prikljuceni su korisnici određenog dijela jednog mjesta, izravno ili posredovanjem UPS-a.
Povezana je spojnim vodovima na tandem-tranzitnu centralu i svoje UPS-ove.
Tandem-tranzitni cvorovi (eng. TTC) su centrale koje se uvode u decentralizirane pristupne mreze i
sluze za međusobno povezivanje podrucnih centrala iz te mreze i njihovo povezivanje s drugim
tranzitnim cvorovima i međunarodnim cvorovima.
TTC uvijek rade u paru radi pouzdanosti i sigurnosti, a u vrlo velikim decentraliziranim pristupnim
mrezama mogu biti i dva ili vise parova ovakvih cvorova.
Koncentracija postiže pojeftinjenje, koristeći činjenicu da svi korisnici nisu aktivni istovremeno.
Prema tome, prenos treba biti ostvaren samo između aktivnih korisnika, npr. u telefonskim
mrežama, nije uobičajeno da svi pretplatnici sa iste krajnje centrale-a žele koristiti svoje telefone u
isto vrijeme.
U N×M koncentratoru, kako je prikazano na slici (ss), koncentrisan je saobraćaj od N izvora ka M
izlaza (M<N). Izlaz koncentratora, potom ulaz komutatora, su dodijeljeni korisniku, samo onda kad
on koristi telefon. Veza koncentratora (tj. koji ulaz na koji izlaz), se mijenja dinamički tokom
vremena. Ako je više od M izvora aktivno u isto vrijeme, neki od izvora će morati biti ˝blokirani˝.
Kod telefonskih mreža M može biti značajno manje od N radi pojeftinjenja, bez neželjene visoke
vjerovatnoće blokiranja.
15. Definiraj i skiciraj statistički multiplekser !
Osnovna funkcija koju čvorište obavlja nad informacijskim jedinicama je komutacija. Komutacija je
prospajanje informacijske jedinice kroz čvorišta na putu od izvorišta do odredišta.
U paketskim mrežama se komutacija svodi na prebacivanje paketa iz ulaznih portova u izlazne
portove čvorova.
U paketskim mrežama često je pojedinim paketima potrebno dati veći prioritet nego drugim.
Kompletan tretman paketa u nekom čvoru od dolaska u neki čvor do trenutka kada napušta čvor
zovemo prosljeđivanje. Prosljeđivanje objedinjuje komutaciju i posluživanje informacijske jedinice
na interfejzu (portu).
Proces prikupljanja informacije o topologiji mreže, “računanje" puteva (ruta) u mreži zove se
usmjeravanje. To je jedan od osnovnih upravljačkih mehanizama u mreži, budući da se pravilnim
usmjeravanjem postiže balansiranje prometa u mreži i optimalno korištenje resursa mreže.
Mehanizam kojim je u mreži implementirano usmjeravanje zove se protokol usmjeravanja (routing
protocol).
U jednom trenutku postoji više paketa koji bi trebali biti preneseni preko istog voda. Budući da se u
jednom trenutku može posluživati samo jedan paket, i moraju se prenijeti svi bitovi paketa
odjednom, ostali paketi moraju čekati.
Čekanje je osnovno svojstvo svih paketskih sistema. Zbog toga je osnovni gradivni element svakog
čvora u paketskoj mreži memorijski spremnik.
20. Definiraj Worst-case Weighted Fair Queuing - W2FQ !
Nema načina da se paketima koji pripadaju npr. video vezi osigura garantirana brzina posluživanja
paketa. Potreban nam je određeni način odabira paketa koji će biti posluženi tako da svaka veza
bude poslužena svojom brzinom.
Najčešće spominjani je Worst-case Weighted Fair Queuing - W2FQ za spojno orjentirane usluge (Na
taj način se svakoj vezi čini da ima svoj vlastiti kanal i da ga nitko drugi ne ometa. Ovaj efekt je
poznat pod nazivom emulacija kanala). Taj algoritam osigurava svim paketima pojedinih veza
posluživanje onom brzinom koja je zatražena.
22. Šta je važno prilikom planiranja telefonske mreže i kako riješiti dati problem ?
Prilikom planiranja ove mreže važno je što je moguće više minimizirati vjerovatnoću blokiranja, kao
što je važno voditi računa i o cijeni i transmisionoj efikasnosti.
Primjer rješavanja ovoga problema je određivanje broja prenosnika između dva komutaciona centra,
tako da se minimizira vjerovatnoća da su svi prenosnici zauzeti i da će zahtjev za novom vezom biti
odbijen.
U komutatoru sa N ulaza i N izlaza (N×N), može biti uspostavljena veza između bilo kog ulaza i bilo
kog izlaza.
U bar stanju, gornji ulaz je povezan na gornji izlaz, a donji ulaz na donji izlaz.
U cross stanju gornji ulaz je povezan na donji izlaz i donji izlaz je povezan na gornji ulaz.
24. Lee-jev metod proračuna vjerovatnoće blokiranja
Komutator je striktno neblokirajući, ako je moguće uspostaviti vezu između bilo kojeg
slobodnog ulaza i izlaza bez prethodnog rearanžiranja postojećih puteva.
Crossbar komutator je striktno neblokirajuci.
Postavljanjem određenog komutatorskog elementa u bar ili cross stanje, moze se uvijek naci put
od slobodnog ulaza do slobodnog izlaza, bez rearanziranja postojecih puteva.
Komutator je neblokirajuci uz rearanziranje ako je moguce povezati bilo koji slobodni ulaz sa
bilo kojim slobodnim izlazom, uz prethodno preuređivanje postojecih puteva.
Neblokirajuci rearanzirajuci komutator dimenzija 4x4:
Sljedeca slika pokazuje situaciju u kojoj je ulaz 2 povezan na izlaz 2 i ulaz 3 na izlaz 3 sa svim
komutatorskim elementima u bar stanju.
Ako se pokusa uspostaviti nova veza između ulaza 4 i izlaza 1, ona ce biti blokirana sa dvije vec
postojece veze. Uz preuređenje veze između ulaza 2 i izlaza 2 pokusaj nove veze moze biti
prihvacen (rearanzirana).
Komutator je u sirem smislu neblokirajuci ako je algoritam biranja rute za uspostavljanje veze
takav da je nova veza uvijek moguca između bilo kojeg slobodnog ulaza i bilo kojeg slobodnog
izlaza, bez prethodnog preuređivanja postojecih puteva. Prema tome, sustina neblokiranja u
sirem smislu je u algoritmu za uspostavljanje unutrasnjih puteva u komutatoru. Izucavanje i
dokazivanje neblokiranja u sirem smislu, opcenito nije lako. Ne radi se samo o uspostavljanju
novih veza, vec i o raskidanju postojecih veza.
Lako je vidjeti da striktno-neblokirajuci komutatori imaju najvise resursa, a slijede ih u sirem
smislu neblokirajuci, te neblokirajuci uz rearanziranje.
Komutator koji je striktno neblokirajuci je, također, neblokirajuci i po druge dvije definicije.
28. Koliki je minimalan broj prespojnih tačaka potrebnih da bi se napravio N×N neblokirajući
komutator?
Postoji N! mogucih puteva kada su svi ulazi i izlazi zauzeti. U praksi, u bilo koje vrijeme moze
biti nekoliko slobodnih ulaza i izlaza.
Potrebno je podesiti stanja pojedinacnih prespojnih tacaka unutar komutatora radi relizovanja
N! puteva.
Neka postoji M prespojnih tacaka u komutatoru. Kako svaka prespojna tacka ima dva moguca
stanja, stanje cjelokupnog komutatora je određeno kombinacijom stanja prespojnih tacaka, te
postoji 2M stanja cijelog komutatora.
Za realizaciju N! puteva neophodni uslov je:
Inace, ako bi svi ulazi (izlazi) stepena 1 (stepena 2) bili aktivni, neke veze se ne bi mogle
uspostaviti. Prethodna nejednakost predstavlja potreban uslov. To je dovoljan uslov za
neblokiranje uz rearanziranje, ali nije dovoljan za striktno neblokirajuce komutatore.
Za potrebe analize rearanzirajucih Clossovih struktura podesno je uvesti neke notacije.
Ulazi i izlazi podjeljeni su u podgrupe velicine n i postoji k puteva od jednog ulaza do jednog
izlaza. Ukupni broj prospojnih tacaka ove strukture je:
Pretpostavimo da se zeli uspostaviti veza između nekog ulaza na komutatoru a iz prvog stepena
i nekog izlaza na komutatoru b iz treceg stepena. Najgori slucaj je prikazan na prethodnoj slici,
gdje je kroz komutator a uspostavljeno vec n-1 komunikacija, tako da je u srednjem stepenu vec
zauzeto n-1 komutatora. Također, kroz komutator b vec prolazi n-1 komunikacija, od kojih svaka
koristi po jedan komutator u srednjem stepenu.
U ovom najgorem slucaju ni jedna komunikacija koja prolazi kroz komutator a ne koristi ni
jedan komutator u srednjem stepenu koji koriste komunikacije koje prolaze kroz komutator b.
Tako se u srednjem stepenu vec koristi 2n-2 komutatora. Da bi se uspostavila nova veza između
a i b u srednjem stepenu mora postojati bar jos jedan komutator, 2n-2+1=2n-1. Time se, na
klasicni nacin, dokazuje Clossova teorema.
Prethodna slika prikazuje simetricnu trostepenu mrezu u kojoj je n1 = n3 = 2. Svi moduli prvog i
treceg stepena su 2×2 komutatorski elementi. Vidi se da se problem konstruisanja N×N
komutatora svodi na problem konstruisanja dva N/2×N/2 komutatora u sredini.
N×N komutator je neblokirajuci uz rearanziranje, ako su N/2×N/2 komutatori neblokirajuci uz
rearanziranje.
Za konstruisanje N/2×N/2 neblokirajucih uz rearanziranje modula, moze se koristiti isto
rastavljanje na inverzan nacin. Tako, svaki N/2×N/2 modula moze biti rastavljen na tri stepena
sastavljena od 2×2 elemenata u prvom I trecem stepenu i dva N/4×N/4 modula u sredini.
Ponavljajuci ovo, na kraju preostaju samo 2×2 elementi.
Neka je N = 2n i neka broj stepena u k×k Benesovoj mrezi, bude oznacen sa f(k). Po rekurzivnoj
konstrukciji vrijedi relacija:
Tada je f(N):
f(2n) = f(2n-1)+2
= f(2n-2)+4
= 1+2(n-1)
= 2n-1
Posto svaki stepen ima N/2 prespojnih tacaka, ukupan broj prespojnih tacaka je:
Tako je broj prespojnih tacaka i Benesovoj mrezi reda N logN, sto je izuzetno dobar rezultat, tj.
cijena realizacije ovakve mreze je relativno niska.
Nedostatak ove mreze je potreba za brzim upravljackim algoritmom, koji uspostavlja puteve
između ulaza i izlaza.
Izvrsava se na centralnoj upravljackoj jedinici. Zbog toga su Benesove mreze manje trazene za
brzu komutaciju paketa, u kojoj putevi koje koriste paketi moraju biti određeni u vrlo kratkom
vremenu.
Neka se ulazi označe sa u1,...,uN a izlazi sa v1,...vN. Neka je π mapa uvezivanja ulaza prema izlazima,
a 1/π je inverzna mapa uvezivanja od izlaza ka ulazima.
Varijable S i T predstavljaju različite ulaze i izlaze respektivno
Algoritam :
- Izaberimo bilo koji nepovezani ui i pridružimo S=ui . Ako ne postoji takav ulaz algoritam se
završava, pošto je svaki ulaz vezan na neki izlaz.
- Povežimo S na π(S) kroz vršnu podmrežu u srednjem stepenu.
- Pridružimo T= sa π(S)
- Poveži T sa 1/π(T) preko najniže podmreže u srednjem stepenu.
- Pridruži S=sa 1/π(T)
Ako S nije bilo povezano na neki ulaz, vrati se na korak 2. Inače, “petlja” je završena, idi na korak 1 i
počni novu petlju.
38. Skiciraj i definiraj Baseline i inverznu Baseline mrežu, te dostupnost čvora u ovakim mrežama !
U svakom vremenskom multipleksu (TDM) postoji N vremenskih odsječaka, pri čemu se i-ti
vremenski odsječak koristi za prenos informacija od i-tog izvora do i-tog prijemnika.
Pitanje koje se nameće je šta ako izvor želi da šalje informacije različitim prijemnicima u različita
vremena. Slika pokazuje moguće šeme komutacije. Postoji komutacioni centar između izvora i
prijemnika. U komutacionom centru se TDM saobraćaj demultipleksira u N fizički odvojenih tokova.
N tokova se tada komutira sa N×N komutatora koji rade na principu prostorne raspodjele, obrađene
prethodno. Poslije komutacije, se N izlaznih tokova multipleksiranjem vraća u jedan fizički tok.
Prostornom komutacijom se može izvršiti međusobna zamjena vremenskih odsječaka između izvora
i odredišta. Na prijemnoj strani, nakon demultipleksiranja, informacija primljena na prijemnik i zavisi
od komutacije ostvarene u komutatoru na bazi prostorne podjele.
Kako samo ime govori TSI razmjenjuje (premješta) vremenske odsječke zauzete logičkim klanalima u
TDM toku. TSI se obično implementira korištenjem RAM-a (Random Acces Memory). Nakon što svaki
odsječak bude učitan u RAM, vremenski odsječci u okviru će biti iščitavani redom koji određuje
komutator (ili TSI). Stoga, ako se podaci vremenskog odsječka N komutiraju u vremenski odsječak 1,
tada će ovi podaci biti prvi iščitani u izlaznom okviru. Na ovaj način, komutacija se ostvaruje direktno
u vremenskom domenu. Logički, TSI je ekvivalent N×N komutatoru sa prostornom podjelom.
42. Koja je uloga brojača vremenskih odsječaka ?
Izlaz iz brojača vremenskih odsječaka služi kao adresa za čitanje iz upravljačke memorije čiji je
sadržaj programiran na osnovu određenog aranžmana povezivanja ulaza i izlaza mreže.
43. Opisati razliku između TSI sa kontrolisanim izlazom i TSI sa kontrolisanim ulazom !
Kada se sadržaj memorije vremenskih odsječaka isčitava korištenjem izlaza iz upravljačke memorije
kao adresama za čitanje, izlazna TDM linijska sekvenca će imati pravilno razmjenjene vremenske
odsječke i ovakav TSI je onaj sa kontrolisanim izlazom.
Moguće je realizovati istu funkciju sa TSI modulom sa kontrolisanim ulazom. U tom slučaju
upravljačka memorija generiše adresu za upisivanje u memoriju vremenskih odsječaka.
Postoji mnogo TDM linija spojenih na komutacioni centar u višim nivoima mrežne hijerarhije.
U ovakvoj situaciji se često primjenjuje kombinacija vremenskih i prostornih komutacija.
Komutacione strukture, tipa vrijeme-prostor-vrijeme često korištene u praksi, su prikazane na slici:
Slika pokazuje tri paketa koji dolaze na isti izlaz. Ubrzanjem operacije komutatora tri
puta, u odnosu na ulaznu brzinu, sukob između tri paketa moze biti eliminisan. Tada
jedan komutacijski ciklus uzima samo jednu trecinu vremenskog odsjecaka prije
slijedece grupe paketa na ulazu, i sva tri paketa ce biti dostavljena na zeljeni izlaz.
Postoje samo dva alternativna rjesenja. Komutator moze odbaciti visak paketa, pa se
oni nece proslijediti. Ili ih mozemo spremiti, tj. zakasniti, za vrijeme pristupa u
slijedeci vremenski odsjecak. Na taj nacin, paketski komutatori mogu biti podijeljeni
na sisteme sa gubitkom ili na sisteme sa cekanjem.
Sistem sa gubitkom
U sistemu sa gubitkom, paketi su odbaceni ili odmah proslijeđeni na izlaz.
Maksimalan broj paketa koji moze biti primljen na izlaz u jednom vemenskom
odsjecku je velicina grupe. Slika pokazuje 4×4 komutator, gdje je velicina grupe dva.
Ako su tri paketa upucena na isti izlaz, jedan od njih ce biti izgubljen. Sve dok je
velicina grupe manja od N, postoji mogucnost da ce paket biti izgubljen. Postoji
kompromis između slozenosti komutatora i vjerovatnoce izgubljenih paketa.
Sistem sa cekanjem
Kod sistema sa cekanjem, prekobrojni paketi se baferuju kad god se pojavi sukob.
Ovi paketi se mogu baferovati na ulazu ili u untrsnjosti komutatora. Slika pokazuje
nacin na koji se dva od tri paketa, upucena na isti izlaz, baferuju na ulazu.
Osnovna klasa međuveznih mreza, koje nisu interno – neblokirajuce, su Banyan mreze.
Slika pokazuje nekoliko mreza koje spadaju u ovu klasu: shuffle-exchange mreza (koju
takođe zovemo omega mrezom), inverzna omega mreza, banyn mreza i baseline mreza.
Ono sto moze predstavljati zabunu je termin ̋banyan mreza ̋, koji se nekad koristi da
oznaci mreze pod (c), a nekad da oznaci bilo koju od ovih mreza.
Za cijelu klasu Banyan mreza vaze slijedece osobine:
1. Postoji jedinstven put od bilo kojeg izlaza do bilo kojeg ulaza
2. Postoji log2N stepena, svaki sa N/2 (2×2) komutatorskih elemenata
Ako se izlazne adrese paketa sortiraju u rastucem ili opadajucem redoslijedu, Banyan
mreza (ne sve mreze u klasi Banyan mreza) je, ako je izomorfna sa omega mrezom,
interno-neblokirajuca.
Moze se dokazati da je Banyan mreza neblokirajuca, ako aktivni ulazi (ulazi na koje su
dosli paketi) x1, x2, …, xm (xj>xi ako je j>i) i njima pridruzena izlazna odredista y1, y2, …,
ym zadovoljavaju sljedece:
1. Određenost i monotonost izlaza
2. Koncentrisanost ulaza: bilo koji ulaz između dva aktivna ulaza je također aktivan.
Bitonicki sorter
57. Skicirati konstrukciju 8x8 Batcherove sortirajuće mreže bazirane na bitoničkom
sortiranju!
Svaki ulaz, bez poznavanja izlaznih adresa, ne zna da li je njegov paket u konfliktu sa
drugim paketima. Da bi samo podskup nekonfliktnih paketa mogao uci u Batcher –
Banyan mrezu potrebna je sema za rjesenje sukoba.
Uvodi se trofazna semu komutacije. Prve dvije faze su za rjesenja sukoba, a treca faza je
komutiranje paketa koji su prevazisli sukob.
U prvoj, istrazivackoj fazi, samo zaglavlje paketa ulazi u sortirajucu mrezu. Paketi koji
imaju iste izlazne adrese izlaze na susjedne izlaze sortirajuce mreze.
Druga faza je faza potvrde. Ako je sortirajuca mreza projektovana sa povratnim
putevima, potvrda o paketima koji su prosli, moze biti poslana ulazima preko povratnih
puteva. Ako su sortirajuce celije u barr (cross) stanju, onda su i povratni komutatorski
elementi u istom stanju.
Treca faza je faza slanja. Ulazi koji prime potvrdu, sada mogu slati svoje pakete u
sortirajucu – Banyan mrezu, bez unutarnjeg konflikta. Ulazi ciji paketi nisu izabrani,
baferuju svoje pakete, tako da mogu pokusati dobiti pristup izlazu u slijedecem
vremenskom odsjecku.
59. Skicirati Batcherovu mrežu! Na čemu se ona zasniva?