Uvod u xDSL i ADSL

1. Razvoj tehnologija pristupnih mrea

Pristupna mrea (engl. access network) se sastoji od lokalnih petlji (engl. local loops), za koje se koristi i naziv pretplatnike linije (engl. subscriber lines), i pridruene im mrene opreme (pretplatnika linija je definirana preporukom ITU-T G.101). Lokalne petlje povezuju lokacije krajnjih korisnika usluge s lokalnim centralama (engl. local exchanges, skr. LEs). U Sjedinjenim amerikim dravama ee se za lokalnu centralu koristi izraz central office (skr. CO), to bi se na hrvatski moglo prevesti kao sredinji ured. Tradicionalna pristupna mrea se sastoji uglavnom od kabela koji sadre na tisue upredenihparica (engl. twisted pairs, skr. TPs), pri emu svaku paricu tvori par bakrenih vodia. Parice se od lokalne centrale razvode do krajnjih razdjelnika (engl. feeder distribution interfaces, skr. FDIs). Krajnji razdjelnici su toke u pristupnoj mrei od kojih se upredene parice razvode sve do krajnjih korisnika usluge. Prorauni iz 2000. godine koje je provela tvrtka Paradyne pokazuju da diljem svijeta priblino 700 milijuna parinih pretplatnikih linija povezuje rezidencijalne i poslovne korisnike s javnom komutiranom telefonskom mreom (engl. Public Switched Telephone Network, skr. PSTN). Vie od 95% lokalnih petlji sastoji se od jedne upredene parice koja podrava tradicionalnu fiksnu analognu govornu telefonsku uslugu (engl. Plain Old Telephone Service, skr. POTS). Glavninu upredenih parica u pristupnoj mrei mogue je svrstati u kategoriju nazvanu neoklopljena upredena parica (engl. unshielded twisted pair, skr. UTP). Iako oklapanje smanjuje razinu interferencije i uma u upredenoj parici, glavni razlog za koritenje neoklopljenih parica u pristupnim mreama lei u dimenzijama kabela. Kabel zadanog promjera moe sadravati vie UTP-a nego oklopljenih upredenih parica (engl. shielded twisted pairs, skr. STPs).

POTS
Dugo je vremena tradicionalna parina lokalna petlja koritena samo za POTS, te za prijenos podataka (engl. data) i faksimila (eng. fascimile), koristei pri tome iskljuivo standardne kanale koritene u POTS-u (skraeno: POTS-kanali) irine prijenosnog pojasa (engl. bandwidth) 4 kHz (preciznije, od 300 do 3400 Hz). Prijenos POTS-signala tim kanalom je analogni u osnovnom pojasu (engl. baseband), a podaci i faksimili se njime prenose pomou digitalnih modulacijskih postupaka nad analognim nosiocem (engl. carrier). Iz tog je razloga tradicionalnu parinu pretplatniku liniju mogue zvati i analogna pretplatnika linija. Podaci su se prenosili analognom pretplatnikom linijom pomou modema za prijenos signala POTS-kanalima (engl. voice-band modems ili dial-up modems), ija maksimalna postiziva prijenosna brzina (engl. transmission rate) iznosi 33,6 kbit/s. Daljnji razvoj tih modema zaustavljen je na brzini od 56 kbit/s koju je mogue postii samo ako nema analogno-digitalnih (skr. A/D) pretvorbi na komunikacijskom putu koji prolazi PSTN-om i povezuje modem s drugom krajnjom tokom u komunikaciji. Dakle, modemi za prijenos signala POTS-kanalima doli su do svoje gornje granine prijenosne brzine koju nameu irina POTS-kanala i odnos srednje snage signala i srednje snage uma (skr. S/N, dolazi od engl. signal-to-noise ratio, skr. SNR). Jedan od glavnih nedostataka analogne pretplatnike linije je nemogunost istovremenog prijenosa razliitih vrsta informacija, npr. istovremeni prijenos govora (ili glasa, engl. voice) i podataka jednom upredenom paricom.

N-ISDN
Sljedei korak u evoluciji lokalne petlje zapoeo je u osamdesetim godinama prolog stoljea kad je u podruje pristupnih mrea uvedena nova tehnologija nazvana uskopojasna digitalna mrea integriranih usluga (engl. Narrowband Integrated Services Digital Network, skr. N-ISDN). Omoguavajui istovremeni prijenos govora i podataka predstavljala je znatno poboljanje u odnosu na analogne pretplatnike linije. Ako je mreno zakljuenje (engl. network termination, skr. NT) krajnjeg korisnika povezano s lokalnom centralom koja podrava N-ISDN-funkcionalnosti pomou suelja osnovne brzine (engl. Basic Rate Interface, skr. BRI), tada prijenosna brzina na poveznici (engl. linkk) koja meusobno povezuje NT i LE iznosi 160 kbit/s. BRI podrava istovremeni prijenos dva kanala B informacijske brzine (engl. data rate) 64 kbit/s, koji se koriste za prijenos korisnikih informacija, i jednog kanala D informacijske brzine 16 kbit/s, koji se koristi za prijenos signalizacije (engl. signalling information) i prijenos podataka malom brzinom. Suelje primarne brzine (engl. Primary Rate Interface, skr. PRI) podrava istovremeni prijenos 30 kanala B, od kojih svaki ima informacijsku brzinu 64 1

kbit/s, jednog kanala D informacijske brzine 64 kbit/s i jednog dodatnog kanala informacijske brzine 64 kbit/s namijenjenog sinkronizaciji okvira, to ukupno ini 2,048 Mbit/s na suelju korisnik-mrea (engl. user-tonetwork interface, skr. UNI) N-ISDN-a. U Americi PRI ima informacijsku brzinu 1,544 Mbit/s (po svakom okviru 23 kanala B, jedan kanal D i jedan bit po okviru namijenjen sinkronizaciji okvira). Iz perspektive kunih korisnika osnovni nedostatak PRI-a je u tome to se on izgrauje nad E1/T1 linijama, pri emu svaka takva linija koristi dvije upredene parice, po jednu za svaki smjer prijenosa izmeu krajnjeg korisnika i lokalne centrale. Stoga je PRI zanimljiv iskljuivo poslovnim korisnicima. Kasnije je standardizacijska organizacija ITU (engl. International Telecommunication Union) definirala koncept prema kojem irokopojasne (engl. broadband) komunikacije koriste prijenosne brzine vee od onih koje prua PRI. Sukladno tome, praktina donja granica za irokopojasne komunikacije iznosi 2 Mbit/s. Budui da lokalnu petlju uglavnom koriste rezidencijalni (kuni) krajnji korisnici i male tvrtke (ta je skupina korisnika zajedniki nazvana SOHO, to je skraenica od engleskog naziva Small Office Home Office), prijenosne brzine podrane NISDN-om bile su zadovoljavajue tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Meutim, danas su usluge poput brzog pristupa Internetu i ostale aplikacije i usluge koje su zahtjevne glede prijenosnog pojasa postale uobiajeni zahtjev SOHO-korisnika, a da pri tome i ne govorimo o srednjim i velikim poslovnim korisnicima.

Kabelski modemi
Kabelski modemi (engl. cable modems), primarno koriteni za kabelsku televiziju (engl. cable television, skr. CATV), nude velike prijenosne brzine: do 30 Mbit/s u dolaznom i do 1 Mbit/s u odlaznom smjeru. Pri tome na brzinu izrazito utjee broj korisnika prikljuenih na sabirniku kabelsku mreu. Veze ostvarene kabelskim modemima nisu same po sebi sigurne s obzirom da mrea ima sabirniku topologiju i svaki korisnik spojen na sabirnicu (engl. bus) razailje (engl. broadcast) svoje podatke svim ostalim korisnicima na sabirnici. Imajui u vidu mogunost obnavljanja signala, domet kabelskih modema nije ogranien unutar podruja koje pokriva pruatelj kabelske usluge.

E1/T1
E1/T1-usluga je obino previe skupa SOHO-korisnicima. Ona je prvenstveno namijenjena velikim poslovnim korisnicima i institucijama. Djelomini E1/T1 (engl. fractional E1/T1), tj. Nx64 kbit/s, 1 < N < 31/1 < N < 24, bi mogao biti odgovarajue rjeenje za male tvrtke. Koritenje E1/T1-usluge zahtijeva uporabu dvije upredene parice, dok je veina SOHO-korisnika povezana s lokalnom centralom pomou samo jedne parice. To je drugi vaan razlog zbog kojeg se E1/T1 ne uklapa u potrebe SOHO-korisnika. Pored navedenog, E1/T1 je ujedno i skupa usluga. Povijesno gledano telefonske tvrtke su uvijek naplaivale vee mjesene svote za E1/T1-usluge, i to u rasponu od 600 USD do 2000 USD, to je znatan iznos u usporedbi s cijenama izmeu 15 USD i 50 USD mjeseno za analognu pretplatniku liniju (izvor: Paradyne, 2000.). Praksa pokazuje da je za koritenje E1/T1-usluge potrebno instalirati posebne E1/T1-sklopove kako bi bilo mogue podrati relativno velike prijenosne brzine koje te usluge pruaju. Zakupljeni (engl. dedicated) pristup pomou E1/T1-poveznice je skup djelomino i zbog duljine trajanja i trokova izgradnje poveznice neophodne za uspostavu E1/T1-usluge, kao i zbog trokova trajnog odravanja takve usluge. Tradicionalne tehnike linijskog kodiranja koritene na E1/T1-poveznicama omoguavaju postizanje relativno kratkog dometa komunikacije. Kao neposredni rezultat, implementacija E1/T1-usluge preko dugakih lokalnih petlji zahtijeva rastavljanje poveznice u viestruke dionice meusobno povezane regeneratorima (engl. regenerators), odnosno obnavljaima (engl. repeaters) koji na svom ulazu detektiraju primljeni signal, obnavljaju ga i alju prema sljedeoj dionici. Regeneratorsku opremu je potrebno postaviti na udaljenost izmeu 600 i 900 metara od krajeva prijenosne poveznice (engl. transmission link), te na udaljenost izmeu 900 i 1800 m izmeu obnavljaa, ovisno o promjeru vodia parice. E1/T1-prijenosna oprema ne moe djelovati na lokalnim petljama s premotenim odvojcima (eng. bridged taps) Dakle, prije instalacije E1/T1-opreme nuno je ukloniti sve premotene odvojke. I dok to nekima moe izgledati kao trivijalan zahvat, vrlo esto nedostatak odgovarajue dokumentacije, kao i postupak otvaranja i zatvaranja kabelskih spojeva (engl. cable splices) ine proces lociranja i otklanjanja premotenih odvojaka vremenski zahtjevnim i skupim.

DSL-tehnologije
Tehnologije digitalne pretplatnike linije (engl. digital subscriber line, skr. DSL) su tehnologije pristupa jezgrenoj (engl. core) mrei pomou fiksnih linija (prema podacima organizacije ITU u svijetu je krajem 2003. bila instalirana 1,1 milijarda fiksnih pristupnih linija). Generiki naziv xDSL se esto koristi kako bi se njime oznaile sve DSL-tehnologije ili bilo koja od njih. xDSL duguje svoj uspjeh najvie brzom pristupu Internetu kao i razvoju irokopojasnih komunikacija. DSL-tehnologije, koje nude znatno vee prijenosne brzine nego BRI (neke nude brzine vee i od PRI-a), postale su tehnologija broj jedan za realizaciju irokopojasnog pristupa. Poeci xDSL-a seu u osamdesete godine prolog stoljea (Slika 1.1).
'Si'

sr
,_J

M_

OJ (U

Slika 1.1 Vremenski slijed razvoja DSL-tehnologija Meutim, u devedesetima je zapoeo ubrzani masovni razvoj i primjena xDSL-a diljem svijeta. Digitalna pretplatnika linija velike prijenosne brzine (skr. od engl. High Bit-rate DSL, HDSL) je bila prva DSLtehnologija koja je doivjela uspjeh na tritu, asimetrina digitalna pretplatnika linija (engl. Asymmetric DSL, skr. ADSL) je doivio najvei rast na tritu, dok digitalna pretplatnika linija vrlo velike prijenosne brzine (skr. od engl. Very high data rate DSL, VDSL) i dalje nudi najvee prijenosne brzine od svih DSL-a. Neke DSLtehnologije podravaju istovremeni prijenos DSL-podataka (engl. DSL data) i POTS-a jednom upredenom paricom (npr. ADSL), tj. koncept koji se naziva DSL over POTS. Nadalje, neke DSL-tehnologije podravaju i istovremeni prijenos BRI-kanala i DSL-podataka zajednikom lokalnom petljom, npr. ADSL over ISDN. Osnovnu podjelu DSL-tehnologija mogue je nainiti u dvije odvojene skupine: asimetrine DSL-tehnologije i simetrine DSL-tehnologije. Simetrinost se u ovom kontekstu odnosi na prijenosne brzine u dolaznom i odlaznom smjeru prijenosa signala. Ako su joj te dvije brzine meusobno jednake, tada dotina DSL-tehnologija pripada skupini simetrinih DSL-tehnologija. U suprotnom se radi o asimetrinoj DSL-tehnologiji. Tablica 1.1 daje popis najznaajnijih DSL-tehnologija podijeljenih prema simetrinosti usluge koju pruaju. Tablica 1.1 Simetrine i asimetrine DSL-tehnologije i pripadajui standardi Asimetrine DSL-tehnologije CAP ADSL - nije standard G.dmt - ITU-T G.992.1 ADSL over ISDN ITU-T G.992.1, Annex B DMT2 - ANSI T1.413.2 G.lite - ITU-T G.992.2 G.dmt.bis (ADSL2) - ITU-T G.992.3 G.lite.bis (half-rate ADSL2) - ITU-T G.992.4 ADSL2plus - ITU-T G.992.5 VDSL - ITU-T G.993.1 VDSL2 - ITU-T G.993.2 Simetrine DSL-tehnologije SDSL - vlasniki standardi HDSL - G.991.1, ETSI TS 101 135, ANSI T1.4-TR28 HDSL2 - ANSI T1.418 IDSL - ISDN over DSL

SHDSL - ITU-T G.991.2, ETSI TS 102 524, ANSI T1.422

Tehnologije koje konkuriraju xDSL-u na telekomunikacijskom tritu

xDSL ima jaku i brojnu konkurenciju na telekomunikacijskom tritu. Jedan od konkurenata mu je HFC (skr. od engl. Hybrid Fiber-Coaxial), tehnologija raspodijeljenog pristupa mediju koja je dobro prilagoena analognom i digitalnom razailjanju signala, ali jo nije iroko prihvaena diljem svijeta kao tehnologija adekvatna za istovremeni prijenos POTS-kanala, interaktivnog videa i brzih podataka. Nadalje, tehnologija FTTH (skr. od engl. Fiber to the Home) jo uvijek predstavlja vrlo skupu alternativu xDSL-u. Alternativa FTTH-u, koja predstavlja kombinaciju optikih niti i upredenih parica do krajnjeg korisnika, naziva se skraeno FTTN (od engl. Fiber to the Neighborhood). Tim su pojmom obuhvaene tehnologije FTTC (skr. od engl. Fiber to the Curb), koja se temelji na konceptu kratke zavrne ekstenzije od glavnog kabela do korisnikog podruja (engl. customer premises), i FTTB (skr. od engl. Fiber to the Building), koja je namijenjena posluivanju visokih zgrada. Najveu prijetnju xDSL-u danas predstavljaju beine (engl. wireless) tehnologije. Pored njihove fleksibilnosti u primjeni koja je vea nego kod xDSL-a, beine tehnologije predstavljaju najjeftinije rjeenje za izgradnju lokalne petlje, posebno u podrujima gdje nije postavljena infrastruktura parinih ili koaksijalnih kabela. Istovremeno mnoga postojea beina rjeenja jo uvijek nisu dovoljno sazrijela; mnoge beine tehnologije nisu u potpunosti standardizirane, niti su prihvaene na globalnoj razini. Konano, od svih raspoloivih pristupnih tehnologija upravo su beine poveznice izloene najveim smetnjama u prijenosu. Korisnicima koji su ve otprije povezani s lokalnom centralom pomou upredene parice xDSL jo uvijek predstavlja najuinkovitije rjeenje irokopojasnog pristupa. Daljnji razvoj xDSL-a ima dobru perspektivu i opravdan je ekonomskim razlozima.

2. Osnovna konfiguracija DSL-a

Slika 2.1 prikazuje osnovnu konfiguraciju DSL-a. Osobno raunalo (engl. personal computer, skr. PC) ili njegov ureaj za integrirani pristup (engl. integrated access device, skr. IAD) povezan je s lokalnom petljom pomou DSL-modema.

Slika 2.1 Osnovna konfiguracija DSL-a s podrkom za POTS DSL-modem ima dvije openite inaice: asimetrina primopredajna jedinica (engl. Asymmetric Transceiver Unit-Remote, skr. ATU-R) ili simetrina primopredajna jedinica (engl. Symmetric Transceiver Unit-Remote, skr. STU-R). Mnogi proizvoai komunikacijske opreme implementiraju komutacijske (engl. switching) ili usmjerivake (engl. routing) module u svoje DSL-modeme. U takvom scenariju korisnikog podruja (engl. customer premises) PC ili IAD je povezan s DSL-modemom pomou Ethernet-poveznice 10/100BASE-T. Za nazive smjerova prijenosa DSL-om koristi se sljedea konvencija: smjer od lokalne centrale prema korisnikom podruju naziva se dolazni smjer (engl. downstream ili downlink), dok se suprotni smjer prijenosa naziva odlazni smjer (engl. upstream ili uplink). Ako se upredenom paricom istovremeno s DSL-podacima prenosi i POTS-promet, ATU-R je obino povezan s paricom pomou POTS-razdjelnika (engl. POTS splitter) koji u dolaznom smjeru odvaja POTS-promet od DSL-prometa. U takvom mrenom scenariju tehniar pruatelja usluge mora doi na korisniku lokaciju kako bi izveo pravilno oienje. POTS-razdjelnik je ujedno integriran u mreno suelje (engl. network interface device., skr. NID). Openito, NID je toka koja oznaava granicu izmeu lokalne petlje i korisnikog podruja. Ponekad se na korisnikom podruju umjesto razdjelnika koriste mikrofilteri (engl. microfilters). Prednost mikrofiltera je u tome to ga krajnji korisnik moe samostalno instalirati. 4

Na drugom kraju DSL-poveznice, tj. u lokalnoj centrali, lokalna je petlja oiena na glavni razdjelnik (engl. main distribution frame, skr. MDF), koji povezuje krajnje DSL-korisnike izravno s pristupnim DSLmultipleksorom (engl. digital subscriber line access multiplexer, skr. DSLAM), odnosno, s modemskim DSLkarticama ugraenim u DSLAM. Svaka se takva modemska DSL-kartica naziva ATU-C ili STU-C (slovo C u skraenici potjee od amerikog naziva za lokalnu centralu, tj. central office), ovisno o tome da li je prijenos nekom DSL-poveznicom nesimetrian ili simetrian. Modemske DSL-kratice imaju varijabilan broj prikljuaka. Svaki je krajnji korisnik izravno povezan s nekim od tih prikljuaka, pri emu svaki prikljuak obavlja funkcije fizikog sloja (engl. physical layer, skr. PHY), tj. prvog, odnosno najnieg sloja koritene protokolne arhitekture. Najnovija generacija DSLAM-ova ima ugraenu funkcionalnost mrenog sloja utemeljenu na protokolu IP (engl. Internet Protocol). Uslijed navedenog takvi se DSLAM-ovi nazivaju i IP/DSL-komutatori (engl. IP/DSL switches). IP/DSL-komutatore je mogue programirati tako da podravaju i diferencirano posluivanje (engl. differential queuing) utemeljeno na dogovoru o razini pruanja usluge (engl. service level agreement, skr. SLA). U IP/DSL-komutatore ugraena je i funkcionalnost multipleksiranja na fizikom sloju. DSLAM multipleksira DSL-promet koji potjee od mnogobrojnih krajnjih DSL-korisnika na brzu jezgrenu ATM-mreu (ATM je skraenica od engl. Asynchronous Transfer Mode, u prijevodu: asinkroni naina transfera) posredstvom tzv. univerzalnog pristupnog koncentratora (engl. universal access concentrator, skr. UAC) smjetenog u lokalnoj centrali. Pored samog DSL-prometa UAC moe takoer koncentrirati i ostale vrste prometa. UAC odabire pruatelja mrene usluge (engl. network service provider, skr. NSP) kojemu je potrebno proslijediti podatke krajnjih korisnika, te zatim usmjerava ili komutira podatke prema brzoj glavnoj poveznici (engl. trunk) prema odabranom NSP-u. Kad se POTS-prometni tokovi (engl. trafficflows) prenose zajedno s podatkovnim prometnim tokovima istim lokalnim petljama (DSL over POTS), POTS-promet i podatkovni promet se u lokalnoj centrali frekvencijski razdvajaju pomou viestrukogPOTS-razdjelnika (engl. POTS splitter chassis, PSC). U PSC-u se POTS-promet odvaja prema PSTN-u, a podatkovni promet prema prikljucima modemskih DSL-kartica smjetenih u DSLAMu. POTS-razdjelnici su pasivni ureaji to znai da i u sluaju prestanka napajanja DSLAM-a elektrinom energijom ili nekog dugog kvara na DSLAM-u POTS-promet ostaje sauvan.

3. Smetnje u prijenosu DSL-om

U usporedbi s modemima za prijenos signala POTS-kanalima, DSL-tehnologije omoguavaju postizanje znatno veih prijenosnih brzina i to upravo zbog toga to kod xDSL-a ne postoji ogranienje irine kanala na raspon od 300 do 3400 Hz. Meutim, proirenje prijenosnog pojasa dovodi do veeg priguenja (engl. attenuation) signala kao i do mnogih drugih problema koji su bili zanemarivi u prijenosu POTS-kanalima. Iskoristiva irina prijenosnog pojasa lokalne petlje ovisi o brojnim imbenicima, kao to su duljina petlje, karakteristina impedancija linije, srednja snaga signala, frekvencija signala i tehnika linijskog kodiranja. to je via frekvencija signala to je vee i njegovo priguenje te samim time signal postaje slabiji na ulazu u prijemnik na drugom kraju lokalne petlje, to poveava vjerojatnost pogreke prilikom detekcije primljenih simbola. Dominantna pitanja vezana uz smetnje i tetne utjecaje na digitalne pretplatnike linije su sljedea (Slika 3.1): priguenje signala,

premoteni odvojci, pupinizacijske zavojnice (engl. loading coils), neprilagoenja impedancija (engl. impedance mismatches), presluavanje (engl. crosstalk).
nepodudarnost

Slika 3.1 Smetnje u prijenosu DSL-om

3.1. Priguenje signala i ogranienje dometa prijenosa

Koritenje viih frekvencija prilikom prijenosa signala upredenim paricama, prije svega radi podrke brim uslugama, rezultira izmeu ostalog i kraim dometom prijenosa lokalnom petljom. Razlog tome su gubici snage signala koji su to vei to je i frekvencija signala via. Dakle, to je vee priguenje signala (tj. gubici snage signala) u nekoj lokalnoj petlji, to je krai i domet prijenosa tom petljom. Jedan od naina za minimiziranje priguenja signala je uporaba vodia manjeg otpora. Deblji vodii imaju manji otpor nego tanki vodii, to znai manje priguenje signala i vei domet prijenosa. Naravno, koritenje vodia veeg promjera ima za posljedicu vee dimenzija kabela, iz ega izravno proizlaze i vei trokovi izgradnje kabelske infrastrukture. Zbog toga telekomunikacijske tvrtke prilikom dizajniranja kabelske infrastrukture koriste vodie najmanjeg mogueg promjera koji je dostatan za podrku eljenim uslugama. Svaki par metalnih vodia koji tvore upredenu paricu mogue je opisati pomou etiri osnovna elektrika elementa: otpor (R), kapacitivnost (C), induktivnost (L) i vodljivost (G), izraenih odgovarajuim jedinicama po kilometru (npr. jedinica za R je Q/km). Na priguenje signala u parici dominantno utjee njen otpor. Kao to je poznato iz osnova elektrotehnike, R je obrnuto proporcionalan promjeru vodia koji tvore paricu. U SAD-u se debljina vodia prikazuje pomou jedinice nazvane AWG (skr. od engl. American Wire Gauge). 24 AWG i 26 AWG su promjeri vodia koji su najee prisutni u veini kabelske kanalizacije u Sjevernoj Americi. U veini ostalih zemalja svijeta promjer vodia se umjesto AWG-om izraava u milimetrima. Na primjer, promjer od 0,4 mm, koji je usporediv s 26 AWG, i promjer od 0,5 mm, koji je usporediv s 24 AWG, su najee zastupljeni u kabelskoj infrastrukturi veine zemalja. Ipak, u nekim zemljama koriste se i vodii veeg promjera, u rasponu od 0,6 do 0,9 mm. Ako je poznat promjer vodia, d, izraen mjerom AWG, tada je matematikim izrazom mogue izraunati promjer tog istog vodia u milimetrima:
36-d [ AWG ]

d [mm] = 92

39

x 0.127

Priguenje signala u lokalnoj petlji mogue je adekvatnim modulacijskim tehnikama smanjiti na minimum. Dobar primjer tome je HDSL. U ranim devedesetim godinama prolog stoljea neki su proizvoai komunikacijske opreme preferirali koritenje linijskog koda 2B1Q (dva bita prenose se jednim kvaternarnim simbolom) kao alternativni nain pruanja E1/T1-usluga bez koritenja regeneratora. Tehnika se je sastojala u razdvajanju slijeda bita brzine 2,048 Mbit/s (E1), odnosno 1,544 Mbit/s (T1), na dvije parice. Prijenosom usluge dvjema linijama te poveanjem broja bita prenijetih po svakom simbolu, linijsku brzinu, izraenu brojem simbola prenijetih u sekundi, odnosno brojem bauda, i, sukladno tome, potrebnu irinu prijenosnog pojasa mogue je smanjiti kako bi se postigao vei domet prijenosa lokalnom petljom. Govorei konkretno o T1, primjena navedene tehnike je rezultirala T1-uslugom utemeljenom na HDSL-u s dometom prijenosa od 3658 m

bez koritenja regeneratora, pretpostavljajui pri tome da promjer vodia petlje iznosi 0,5 mm (domet prijenosa takve usluge iznosi 2743 m ako pretpostavimo da promjer vodia petlje iznosi 0,4 mm). Paralelno s inicijativom za koritenje linijskog koda 2B1Q tvrtka Paradyne (u to vrijeme jo pod kontrolom AT&T-a) je zapoela razvoj slinog HDSL-primopredajnika koji koristi amlitudno-faznu modulaciju bez prijenosa nosioca (engl. Carrierless Amplitude/Phase, skr. CAP). CAP je mogue dizajnirati tako da prenosi dva ili vie bita po simbolu. To je CAP-primopredajnicima omoguilo da, koristei nie podruje frekvencijskog spektra nego 2B1Q-inaica HDSL-a, prenesu istu koliinu informacije na vee udaljenosti (uslijed manjeg priguenja signala u niem podruju spektra). Konano, temeljem prihvaenosti linijskog koda 2B1Q u NISDN-u i poboljanih performansi CAP-a, obje je tehnike podrao odbor za standardizaciju HDSL-a Amerikog nacionalnog standardizacijskog instituta (engl. American National Standards Institute, skr. ANSI) i Europskog telekomunikacijskog standardizacijskog instituta (engl. European Telecommunications Standardization Institute, skr. ETSI).

Slika 3.2 Usporedba irina prijenosnih pojasa koje koriste T1 i HDSL (izvor: Paradyne, 2000.) - na apscisi je prikazana frekvencija u kilohercima (KHz), a na ordinati relativna snaga predajnika Neki su proizvoai telekomunikacijske opreme razvili HDSL-ureaje koji koriste prijenosne tehnike razliite od 2B1Q i CAP-a. Meutim, to su izolirani sluajevi, i njih standardizacijske organizacije nisu uzele u razmatranje. Slika 3.2 prikazuje usporedbu prijenosnog pojasa koju koristi konvencionalni prijenos T1-usluge utemeljen na linijskom kodu AMI (skr. od engl. Alternate MarkInversion), odnosno na njegovoj inaici B8ZS, s prijenosnim pojasevima koje inaice HDSL-a koriste za prijenos T1. Slika pokazuje da AMI-T1 koristi skoro 4 puta iri pojas frekvencija nego 2B1Q-HDSL i skoro 9 puta iri pojas od onog kojeg koristi CAPHDSL. Slika 3.3 prikazuje usporedbu prijenosnih brzina i dometa prijenosa lokalnom petljom prilikom koritenja linijskog koda AMI i modulacije CAP, prikazujui i kapacitet informacijskog kanala izraunat sukladno Shannonovom teoremu (engl. Shannon capacity), koji predstavlja maksimalnu teoretski postizivu prijenosnu brzinu u lokalnoj petlji danih obiljeja.

Slika 3.3 Usporedba prijenosnih brzina i dometa simetrinog prijenosa jednom upredenom paricom promjera 0,5 mm (izvor: Paradyne, 2000.) - na apscisi je prikazan domet prijenosa u km (i ft), na ordinati informacijska brzina u Mbit/s, pretpostavljeni parametri prijenosa su: izvor uma je NEXT, S/N margina je 0 dB, a vjerojatnost pogreke bita (skr. BER) iznosi 10-7 Pored "normalnog" priguenja signala uzrokovanog promjerom vodia, dodatni izvor priguenja signala predstavljaju kabelski spojevi (engl. cable splices). Kabeli namijenjeni prijenosu POTS-a proizvode se u namotima ograniene duljine (obino do nekoliko stotina metara). Istovremeno mnoge su lokalne petlje dugake i po nekoliko kilometara. Za kreiranje takvih petlji potrebno je nekoliko kabelskih spojeva. Razina priguenja signala kojeg uzrokuju kabelski spojevi ovisi o vrsti spoja i o koliini korozije unutar spoja. Svaki kabelski spoj du linije doprinosi poveanju otpora lokalne petlje, poveavajui na taj nain ukupno priguenje signala u petlji. Rjeenje za smanjenje priguenja signala je uporaba regeneratora. Regeneratori mogu znatno poveati maksimalni ostvarivi domet komunikacije lokalnom petljom. U dananje vrijeme regeneratore je mogue koristiti u gotovo svim inaicama xDSL-a, simetrinim i asimetrinim. Postoji jedan problem kojeg Prilikom planiranja uporabe regeneratora potrebno je uzeti u razmatranje injenicu da su regeneratori aktivni mreni elementi kojima je nuno potrebno stalno napajanje elektrinom energijom. Postoji nekoliko naina kako rijeiti taj problem, ali je filozofija veine mrenih planera takva da se uporaba regeneratora izbjegava kad god je to mogue, ili da se u najmanju ruku broj regeneratora po svakoj lokalnoj petlji svede na minimum.

3.2. Premoteni odvojci

Premoteni odvojci su nezakljuene ekstenzije upredenih parica koje uzrokuju dodatne gubitke snage signala u parici. Ako premoteni odvojak ima duljinu l, tada se najvei gubici javljaju oko frekvencije f koja izravno odgovara valnoj duljini X = 4xl ( X = c/f, pri emu je c ~ 300.000 km/s, a f je frekvencija signala). Budui da su valna duljina i frekvencija signala meusobno obrnuto proporcionalne, kratki premoteni odvojci imaju najvei utjecaj na irokopojasne usluge (npr. xDSL), dok dugaki premoteni odvojci imaju vei utjecaj na uskopojasne usluge (npr. POTS). Postoje lokalne petlje s dva ili vie odvojaka, a tetni uinak kojeg proizvode viestruki odvojci je kumulativan. Oienje na korisnikom podruju obino sadri dodatne premotene odvojke. Dodatni gubici snage signala jae su izraeni na kratkim odvojcima, te su sukladno tome tehnologije koje koriste nia frekvencijska podruja slabije izloene tom negativnom uinku.

3.3. Pupinizacija
8

Pupinizacijske zavojnice se umeu u prijenosne linije koritene za POTS kako bi se poveao njihov domet. Umetanje pupinizacijskih zavojnica smanjuje priguenje signala u prijenosnom pojasu do 300 do 3400 Hz te omoguava prijenos POTS-signala na vee udaljenosti. Naalost, priguenje signala u pupiniziranoj parici raste puno bre na frekvencijama viim od onih koritenih za prijenos POTS-a nego u nepupiniziranoj parici. Naravno, ta injenica nije smatrana problemom u tradicionalnim analognim pretplatnikim linijama, ali kad je N-ISDN doao u fazu standardizacije, pupinizacijske zavojnice su postale ozbiljna prepreka. Budui da DSLtehnologije koriste jo iri frekvencijski pojas nego N-ISDN, upredene parice s ugraenim pupinizacijskim zavojnicama ne mogu biti koritene za prijenos korisnikih signala DSL-om. Ne postoji drugi nain za neutralizaciju pupinizacijskih zavojnica osim da ih se fiziki ukloni s linije. Uklanjanje pupinizacijskih zavojnica je skup i dugotrajan postupak. Zbog spomenutih trokova, neki su telekomunikacijski operatori odluili da ne uklanjanju sve pupinizacijske zavojnice odjednom, barem ne do trenutka dok to ne postane neophodno za funkcioniranje DSL-usluga (DSL-usluga je skraeni naziv za prijenosnu uslugu koju korisnicima prua digitalna pretplatnika linija).

3.4. Neprilagoenja impedancija

Karakteristina impedancija upredene parice ovisi o parametrima linije R, L, C i G, ali ne ovisi o duljini parice. U podruju frekvencija koje se koristi u POTS-u, karakteristina impedancija parice iznosi otprilike 600 Q. Na viim frekvencijama ona se smanjuje i iznad otprilike 10 kHz stabilizira se na vrijednosti izmeu 100 i 120 Q, ovisno o vrsti parice. Kao to je ve ranije reeno, dulje se lokalne petlje sastoje od jedne ili vie ulanenih upredenih parica. Ako zanemarimo kabelske spojeve, bilo koje neprilagoenje impedancija u petlji predstavlja mjesto nastanka refleksije signala, koja uzrokuje gubitke snage signala uslijed refleksije (engl. return loss). Primjeri neprilagoenja impedancija u nekoj parinoj lokalnoj petlji su sljedei: dvije upredene parice meusobno razliitih karakteristinih impedancija spojene su zajedno u jednu lokalnu petlju, upredena parica je zakljuena impedancijom koja je razliita od njene karakteristine impedancije itd. Ako se signal prenosi upredenom paricom i doe do kabelskog spoja na mjestu na kojem je dotina parica povezana s drugom upredenom paricom razliite karakteristine impedancije, dio energije signala se pone vraati natrag prema predajniku koji ga je generirao, a ostatak se prenosi dalje prema prijemniku kojem je i poslan. Posljedica gubitka snage signala je ta da signal dolazi na ulaz prijemnika oslabljen i samim time je vie izloen tetnim utjecajima interferencije i uma. Dakle, neprilagoenja impedancija efektivno smanjuju domet prijenosa DSL-om. Pored toga, krajnji korisnici esto sami izvode ekstenzije postojeih telefonskih linija u svojim domovima i to najee tako da meusobno povezuju upredene parice razliitih promjera vodia. Nakon primjene DSL-tehnologije na takvim korisnikim podrujima mogu nastati problemi uslijed neprilagoenja impedancija (pored ve ranije spomenutog problema s odvojcima).

3.5. Presluavanje
Presluavanje moe poprimiti jedan od dva osnovna oblika. Presluavanje na bliem kraju (engl. near end crosstalk, skr. NEXT) ima jai (tetniji) utjecaj na korisniki signal u parici na koju djeluje. Drugi oblik presluavanja je presluavanje na daljem kraju (engl. far end crosstalk, skr. FEXT), koje obino ima slabiji utjecaj na korisniki signal u parici na koju djeluje, jer je signal koji se presluavanjem prenosi na dalji kraj ujedno i jae priguen uslijed prostiranja paricom nego to je sluaj kod NEXT-a. Kad je razina NEXT-a i/ili FEXT-a dovoljno velika, primljeni signali su krivo interpretirani prilikom detekcije simbola u prijemniku, uslijed ega se poveava vjerojatnost pogreke bita (engl. bit error ratio, skr. BER). Oba presluavanja se poveavaju s frekvencijom (NEXT ~f1,5 FEXT ~f 2). Presluavanje je dominantan imbenik koji utjee na performanse mnogih prijenosnih sustava. Uslijed toga se performanse nekog DSL-sustava esto prikazuju u odnosu na prisutnost drugih sustava koji mogu dovesti do pojave presluavanja na promatrani DSL-sustav. Na primjer, domet lokalne petlje na kojoj je implementiran DSL-sustav moe biti prikazan u ovisnosti o prisustvu 49 N-ISDN-sustava ili 24 HDSL-sustava koji ometaju dotini DSL-sustav u zajednikom kabelu. Zanimljiva pojava koju treba razmotriti je da istovrsni sustavi koji koriste ponitavanje odjeka (engl. echo cancellation, skr. EC) stvaraju tzv. samopresluavanje na bliem kraju (engl. self NEXT). Ono stvara znatnu interferenciju na ostale istovrsne sustave koji koriste ponitavanje odjeka

(skr. EC-sustavi) u istoj kabelskoj grupi. Dakle, primjena viestrukih istovrsnih EC-sustava e dovesti do degradacije performansi svih istovrsnih sustava unutar kabelske grupe. Na primjer, jedan T1-HDSL-EC-sustav koji koristi CAP ili 2B1Q moe postii ciljani domet od 3.658 m. Meutim, dodavanje drugih EC-sustava koji koriste CAP ili 2B1Q u istu kabelsku grupu dovodi do smanjenja dometa promatranog T1-HDSL-sustava na manje od 2.743 m. Ta je pojava prisutna kod skoro svih EC-sustava kao to su sustavi koji koriste linijski kod 2B1Q, CAP-HDSL-sustavi, SDSL-EC-sustavi te DMT-ADSL-EC-sustavi, razmatrani u sljedeim odjeljcima. Zbog toga pruatelji usluga moraju prilikom odabira DSL-tehnologije provjeriti performanse sustava u prisustvu samopresluavanja na bliem kraju, koje e zasigurno djelovati proporcionalno aktiviranju novih usluga u susjednim sustavima. Razvijeno je nekoliko tehnika za svoenje tetnih utjecaja izazvanih presluavanjem na minimum. Neki DSLprimopredajnici koriste u predajnom smjeru frekvencijski pojas koji je razliit od onog koritenog u prijemnom smjeru. Takvo frekvencijsko razdvajanje signala naziva se multipleksiranje po frekvencijski raspodijeljenim kanalima (engl. frequency division multiplexing, skr. FDM). Osnovna prednost FDM-sustava nad EC-sustavima lei u otklanjanju NEXT-a. Razlog tome je to neki sustav ne prima signale u istom pojasu frekvencija u kojem neki njemu susjedni sustav alje vlastite signale. Stoga FDM-sustavi esto pokazuju bolje performanse glede presluavanja na istovrsne sustave nego sustavi s ponitavanjem odjeka. Kompromis nainjen prilikom dizajniranja FDM-sustava sastoji se u tome to frekvencijski razdvojeni dolazni i odlazni signali zajedno zauzimaju iri pojas frekvencija nego u EC-sustavima (u njima se pojasevi koriteni u dolaznom i odlaznom smjeru meusobno preklapaju), to, naravno, rezultira smanjenjem dometa FDM-sustava. U nekim je scenarijima prijenosnih sustava priguenje signala najistaknutiji imbenik koji utjee na performanse sustava. U drugim pak sluajevima presluavanje ima najjae izraeni utjecaj na sustav. Optimalna implementacija je funkcija okoline sustava. Prilikom primjene u okolini u kojoj je oekivana umjerena ili niska razina NEXT-a, bolje performanse e pokazati EC-sustav. Nasuprot tome, u okolini gdje je oekivan dominantniji utjecaj NEXT-a FDM-sustav moe imati bolje performanse.

3.6. Mjere za otklanjanje smetnji u prijenosu DSL-om

Najuinkovitije mjere koje mogu biti koritene za otklanjanje smetnji u prijenosu DSL-om su sljedee: automatska prilagodba prijenosne brzine (engl. automatic rate adaptation), razliito kanjenje za razliite vrste prometa, S/N margina, testiranje lokalne petlje.

Automatska prilagodba prijenosne brzine

Starije inaice ADSL-a imaju fiksnu dolaznu i odlaznu brzinu. Sve novije inaice te tehnologije koriste tehnike automatske prilagodbe prijenosne brzine. Sukladno tome, odgovarajue ime za ADSL je DSL s mogunou prilagodbe prijenosne brzine (engl. rate adaptive digital subscriber line, skr. RADSL). Osnovna ideja prilagodbe prijenosne brzine je ouvati domet DSL-sustava prilagoavanjem prijenosne brzine trenutnom stanju lokalne petlje. Prilagodba prijenosne brzine koristi se podjednako u starijim CAP-ADSL-sustavima i u novijim DMT-ADSL-sustavima.

Razliito kanjenje za razliite vrste prometa

Jedno od osnovnih rjeenja za otklanjanje smetnji u prijenosu DSL-om je dozvoliti odreeni iznos kanjenja (engl. latency, delay) u svrhu ispravljanja pogreaka. Na primjer, ADSL podrava dva razliita kanjenja (za kanjenje u ovom kontekstu koristi se engleski termin latency path) za prijenos podataka lokalnom petljom. Dva razliita kanjenja su utemeljena na injenici da su podatkovne usluge manje osjetljive na kanjenje nego usluge u stvarnom vremenu, poput videa i audia. ADSL koristi tzv. brzi podatkovni put (engl. fast data path), koji omoguava postizanje minimalnog kanjenja kroz DSL-primopredajnik, ali je izloen poveanom broju pogreaka bita u prijemu to zahtijeva primjenu tehnika za ispravljanje pogreaka u prijemu. ADSL takoer 10

koristi i tzv. podatkovni put s prepletanjem bita (engl. interleaved data path), koji osigurava vei integritet prenoenim podacima, ali ga obiljeava poveano kanjenje prijenosa. Meutim, koritenje podatkovnog puta s prepletanjem bita rezultira uinkovitim smanjenjem broja pogreaka bita i potrebnih retransmisija.

3.7. Upravljanje spektrom

Upravljanje spektrom (engl. spectrum management, skr. SM) je sinonim za skup pravila koja bi razliitim pruateljima usluge omoguila koritenje meusobno konkurentnih prijenosnih sustava unutar istog kabela. U Americi je jedan odbor standardizacijske organizacije ANSI razvio standard za SM. Osnovni ciljevi tog standarda su omoguiti inovacije, konkurenciju izmeu pruatelja usluge, konkurenciju izmeu proizvoaa telekomunikacijske opreme, te istovremeno zatititi postojee usluge. To se postie ograniavanjem snage predajnika, koritenja odreenih frekvencijskih pojaseva i dometa lokalnih petlji.

4. Simetrine DSL-tehnologije
Referencirajui se na simetrine DSL-tehnologije popisane u tablici (Tablica 1.1), samo HDSL mora koristiti dvije ili ak tri upredene parice, dok je ostalim simetrinim DSL-tehnologijama dovoljna i jedna upredena parica za dvosmjerni prijenos DSL-podataka. Vano je rei da niti jedna simetrina DSL-tehnologija ne podrava prijenos POTS-kanala po istoj parici po kojoj se prenose i DSL-podaci.

4.1. IDSL
IDSL, kreiran na temelju modela N-ISDN-a, isporuuje korisnicima do 144 kbit/s podataka. Temelji se na suelju BRI i koristi istu tehniku linijskog kodiranja, tj. 2B1Q. Ukupna prijenosna brzina na suelju U, smjetenom izmeu NT-a krajnjeg korisnika i linijskog zakljuenja (engl. line termination, skr. LT) u lokalnoj centrali, iznosi 160 kbit/s, a linijska brzina iznosi 80 kbaud. IDSL podrava trajno uspostavljene veze. Dakle, uspostava poziva koja je neophodna u N-ISDN-u, suvina je u IDSL-u i, sukladno tome, kanal D, koji se koristi u svrhu razmjene signalizacijskih podataka u N-ISDN-u, mogue je koristiti za prijenos prometa krajnjih korisnika IDSL-om. IDSL obino predstavlja kraj neke veze uspostavljene tehnologijom komutacije okvira (engl. Frame Relay, skr. FR), protokolom HDLC (skr. od engl. High-level Data Link Control, u prijevodu: visoka razina upravljanja podatkovnom poveznicom) ili protokolom PPP (skr. od engl. Point-to-point Protocol, u prijevodu: protokol komuniciranja od toke do toke). Domet IDSL-a iznosi oko 5.500 m, a mogua je i uporaba regeneratora za produljenje dometa prijenosa. IDSL, hibridna tehnologija, je posebno zanimljiv onim pruateljima usluga koji su poduzeli velika ulaganja u N-ISDN infrastrukturu, ali sada ele integrirati DSL u svoju mreu (na primjer, jedan DSLAM moe ugradnjom odgovarajuih mrenih kartica podravati i ADSL i IDSL).

4.2. HDSL
Osnovna primjena HDSL-a je produljenje dometa E1/T1-sustava. Sukladno tome, postoje dvije inaice HDSL-a, E1-HDSL i T1-HDSL, pri emu se prva koristi za prijenos E1-signala, a druga za prijenos T1-signala. Osnovna obiljeja: prijenosni pojas kojeg koristi HDSL obuhvaa podruje frekvencija od 80 kHz do 240 kHz. Maksimalni domet prijenosa kojeg je mogue ostvariti HDSL-modemima nalazi se unutar intervala od 2.700 do 4.000 metara, a moe biti produljen i do 12 km uporabom regeneratora. Dolazna i odlazna prijenosna brzina su meusobno jednake i iznose 2,048 Mbit/s (E1-HDSL), odnosno 1,544 Mbit/s (T1-HDSL). Linijsko kodiranje koje koristi tehnologija HDSL opisano je u odjeljku 3.1. E1-HDSL-okviri: HDSL-okviri se alju uzastopno jedan za drugim. Ako krajnji korisnik privremeno ne generira promet, okviri se popunjavaju sadrajem bez znaenja (engl. dummy contents). To je neophodno zbog odravanja veze na razini sloja podatkovne poveznice (engl. data link layer, skr. DLL). HDSL-okviri prenose korisnike podatke i upravljake (engl. control) podatke. Period ponavljanja HDSL-okvira iznosi 6 ms, to znai da HDSL-predajnik svake sekunde poalje otprilike 167 okvira na liniju. Svaki okvir sadri 6.960 kvaternarnih simbola, odnosno 13.920 bita. 11

4.2.1. HDSL standardi

ANSI T1.4-TR28 - ANSI je standardizirao prijenos T1 signala pomou dvije upredene parice pri emu se po svakoj prenosi 784 kbit/s - to je tzv. T1-HDSL; standardi odbora ETSI TM6 - definiraju E1-HDSL-sustave koji koriste jednu, dvije ili tri parice. Prijenosna brzina E1-HDSL-sustava koji koristi jednu paricu iznosi 2.320 kbit/s, ako koristi dvije parice brzina iznosi 1.168 kbit/s po svakoj parici, dok prijenosna brzina HDSL-sustava koji koristi tri parice iznosi 784 kbit/s po svakoj parici; Standard ITU-T G.991.1 - nazvan skraeno G.hdsl, koritenje parica isto kao u ETSI standardu, omoguava koritenje linijskog koda 2B1Q i modulacije CAP.

HDSL je mogue koristiti za prijenos E1/T1-prometa izmeu centrala, za meusobno povezivanje mrea velikih tvrtki pomou zakupljenih kanala (engl. leased lines), za meusobno povezivanje baznih stanica (engl. base stations) i centrala pokretne mree (engl. mobile switching centers, skr. MSCs), za pristup lokalnim mreama (engl. Local Area Network, skr. LAN) i za pristup posluiteljima preko Interneta.

4.2.2. Prednosti i nedostaci HDSL-a Prednosti HDSL-a:

frekvencijski pojas (od 80 do 240 kHz) je ui nego kod zakupljenih E1/T1-kanala (2/1,5 MHz). instalacija HDSL-modema je jednostavna i brza - usluga postaje raspoloiva unutar kratkog vremenskog intervala; nema potrebe za koritenjem regeneratora na udaljenostima do 5 km.

Nedostaci HDSL-a:
mogunost nastanka samopresluavanja na bliem kraju, jer se sve upredene parice koriste za istovremeni prijenos u oba smjera; HDSL-sustavi ne podravaju istovremeni prijenos POTS-a i DSL-podataka; koritenje vie od jedne upredene parice za prijenos HDSL-om je nuno - suprotno od toga, veina korisnika opremljena je iskljuivo jednom paricom; postojei HDSL-standardi nisu dovoljno precizni - proizvoaima opreme ostavljeno je previe prostora za primjenu specifinih rjeenja u HDSL-opremi (vrlo esto su rjeenja koja potjeu od razliitih proizvoaa meusobno nekompatibilna).

4.3. HDSL2
HDSL2 ili napredni HDSL je usluga za prijenos T1-okvira koristei pri tome prijenosnu brzinu od 1,544 Mbit/s po jednoj upredenoj parici na udaljenostima do otprilike 3,7 km, to se podudara s tzv. podrujem posluivanja koje pokriva pruatelj usluge (engl. Carrier Service Area, CSA), koje predstavlja skup pravila koritenih u SAD-u. Domet HDSL2 mogue je udvostruiti koritenjem ureaja za produljenje linije (engl. line extenders), koji predstavljaju odreenu vrstu regeneratora. HDSL2 koristi linijski kod nazvan TC-PAM (skr. od engl. trellis coded pulse amplitude modulation). Odbor ANSI T1E1.4 je razvio HDSL2-tehnologiju ba za potrebe prijenosa T1-usluge i dodijelio mu je oznaku T1.418. HDSL2 se obino koristi u FR-sustavima, sustavima pokretnih komunikacija (za povezivanje baznih stanica s MSC-ovima), za pristup LAN-ovima i mreama ireg podruja (engl. Wide Area Network, skr. WAN) i za pruanje T1-usluga.

4.4. SDSL
Tehnologija SDSL ima nekoliko oblika koje su definirali proizvoai opreme. SDSL je najbolje pojmiti kao generiki opis skupine slinih tehnologija. Nekoliko oblika SDSL-a definiranih od strane proizvoaa u stvari su 12

dijelovi jednog standarda za simetrine usluge definiranog na svjetskoj razini. Veina inaica SDSL-a koriste linijski kod 2B1Q, dok neke od njih jo uvijek koriste modulaciju CAP. Sve inaice SDSL-a koriste jednu upredenu paricu za istovremeni prijenos signala u oba smjera. Jedna od simetrinih varijanti, nazvana simetrina digitalna pretplatnika linija s mogunou koritenja veeg broja prijenosnih brzina (skr. od engl. Multirate SDSL, skr. M/SDSL), podrava promjenu prijenosne brzine primopredajnika i na taj nain omoguava ujedno i promjenu dometa prijenosa. CAP-inaica M/SDSL-a podrava osam razliitih prijenosnih brzina, te omoguava prijenos brzinama 64 ili 128 kbit/s na udaljenosti do 8,9 km, pretpostavljajui pri tome koritenje upredene parice promjera 0,5 mm, odnosno na udaljenosti do 4,5 km pri punoj brzini od 2,048 Mbit/s. M/SDSL ima ugraenu mogunost automatske prilagodbe prijenosne brzine, slino kao i RADSL.

4.5. SHDSL
Simetrina digitalna pretplatnika linija velike prijenosne brzine (engl. Symmetric High Bit-rate Digital Subscriber Line, skr. SHDSL) je meunarodno prihvaena simetrina DSL-usluga. SHDSL podrava prijenosne brzine u rasponu od 192 kbit/s pa sve do 2,312 Mbit/s (domet prijenosa pri maksimalnoj brzini bez koritenja regeneratora iznosi 4 km).
i \\ iUioiil Noise)

8 2,4

10 3.0

12 3.6

14 4.3

16 4,9

18 5,5

20 6.1

22 6.7

24 7.3

26 7,9

28 8.5

Avtraged Kcach Achicved by Ali Chipset Vendors - 24 AWG kft/km

Slika 4.1 Usporedba prijenosnih brzina i dometa razliitih DSL-tehnologija (izvor: DSL Forum, 2002.) - na apscisi je prikazan domet u km (kft, 1 kft ~ 305 m), pod pretpostavkom koritenja upredene parice promjera vodia 0,5 mm, a na ordinati je prikazana prijenosna brzina izraena u kbit/s SHDSL je razvijen kao zamjena za sve postojee simetrine DSL-tehnologije: IDSL, HDSL, HDSL2 i inaice SDSL-a (SHDSL je u stvari formalni standard ITU-T-a za SDSL), kao i zamjena za prijenosne tehnologije E1/T1. ITU-T G.992.1 je utemeljen na modifikaciji tehnologije HDSL2, te koristi linijski kod TC-PAM, koji signal kodira koristei 16 razina umjesto etiri razine koliko ih koristi 2B1Q. Na taj nain TC-PAM poveava iskoristivost spektra. Prijenos SHDSL-om je dvosmjeran i koristi se razdvajanje smjerova prijenosa ponitavanjem odjeka. Domet SHDSL-a je mogue poveati koritenjem regeneratora. SHDSL je sa stajalita spektralne kompatibilnosti prihvatljiviji nego prijanje verzije SDSL-a, N-ISDN ili E1/T1. Slika 4.1 prikazuje prijenosne brzine i domete koje je mogue postii razliitim DSL-tehnologijama, te prikazuje kako SHDSL prua potpuno simetrinu prijenosnu uslugu na udaljenostima veim od drugih DSL-tehnologija. Takoer je vrlo vano uoiti da su standardi simetrinih DSL-tehnologija razvijani kako bi podravali rad sustava pomou regeneratora. Standard SHDSL-a podrava i koritenje linijski napajanih regeneratora to omoguava postizanje velikog dometa korisnicima te DSL-usluge. Viestruki regeneratori (do ukupno 7 na jednoj lokalnoj petlji) mogu biti koriteni za postizanje vrlo velikih dometa. Dakle, SHDSL-usluge mogu biti 13

pruane i korisnicima na udaljenostima veim od 9.144 metara. Nadalje, SHDSL podrava i usnopljavanje linija (engl. line bonding). Openito, usnopljavanje parica omoguava paralelni prijenos po dvije ili vie upredenih parica (linija). U kontekstu SHDSL-a usnopljavanje znai uporabu dvije upredene parice, uslijed ega se ukupna prijenosna brzina usnopljenog SHDSL-sustava udvostruava (kree se u rasponu od 384 kbit/s do 4,624 Mbit/s).

4.5.1. Spektralna kompatibilnost

Spektralna kompatibilnost (engl. spectral compatibility) dva DSL-sustava definirana je utjecajem presluavanja kojeg jedan sustav stvara na drugom sustavu u istom kabelu. Budui da se DSL-usluga ne uvodi automatski svim krajnjim korisnicima, kroz neko vrijeme tehnologije sazrijevaju i novi se standardi pojavljuju, mogue je u nekom vremenskom periodu imati mjeavinu DSL-tehnologija ak i unutar iste kabelske grupe. Iskustvo pokazuje da neke tehnologije generiraju vee presluavanje od ostalih. Razliite vrste DSL-a u istom

Slika 4.2 Spektralna gustoa snage SHDSL-signala brzine 768 kbit/s (izvor: DSL Forum, 2002.) - na apscisi grafa prikazana je frekvencija signala u kHz, a na ordinati spektralna gustoa snage u dBm/Hz kabelu koriste razliite frekvencijske pojaseve. Ovisno o snazi signala i njenoj spektralnoj gustoi razliite vrste DSL-sustava mogu, a i ne moraju nuno biti kompatibilne jedna s drugom. Prilikom dizajniranja DSL-sustava spektralna kompatibilnost predstavlja vaan moment jer primjena novih DSL-usluga ne smije degradirati performanse drugih ve postojeih prijenosnih usluga u istom kabelu. Na isti nain, postojee usluge u kabelu ne smiju sprijeiti nove DSL-usluge u dosezanju njihovih planiranih performansi. Spektralna kompatibilnost je funkcija stupnja preklapanja izmeu spektara primljenog signala i signala presluavanja, kao i relativne snage tih signala. Nekolicina imbenika utjee na razinu presluavanja u upredenoj parici: duljina lokalne petlje, utjecaj ponitavanja odjeka ili FDM-a na prijenos, i drugi. SHDSL-standard, ITU-T G.992.1, je razvijen ne samo da bi definirao interoperabilnost sustava, ve kako bi razmotrio i spektralna obiljeja postojeih linijskih kodova i prijenosnih tehnika koje su rasprostranjene u postojeim mreama. Slika 4.2 prikazuje poboljanu karakteristiku spektralne gustoe snage (engl. power spectral density, skr. PSD) i uinkovitost SHDSL-a. Sa smanjenom snagom unutar koritenog frekvencijskog pojasa smanjena je i razina interferencije s korisnicima ADSL-a. Dakle, SHDSL predstavlja manju smetnju lokalnim petljama opremljenim ADSL-opremom, ali zbog koritenja relativno uskog pojasa u niem podruju frekvencija osigurava poboljanu spektralnu kompatibilnost s postojeim DSL-instalacijama.

4.5.2. Procedura uspostave SHDSL-poveznice

Jo jedna prednost koju SHDSL ima pred ranijim inaicama simetrinih DSL-tehnologija je koritenje signalizacijskog standarda ITU-T G.994.1 za uspostavu prijenosne poveznice. Naziv tog standarda u engleskom 14

izvorniku je "Handshake Procedures for DSL Transceivers", to je mogue prevesti kao "Procedure za uspostavu prijenosne poveznice koje koriste DSL-primopredajnici". Taj se standard skraeno naziva G.hs. G.hs definira signale, poruke i procedure koji se razmjenjuju izmeu DSL-opreme. Koritenje tih signalizacijskih mogunosti nastupa u fazi komunikacije nakon to DSL-oprema proe kroz inicijalizaciju podsustava vlastitog napajanja elektrinom energijom te ue u fazu automatske uspostave odreenih djelatnih obiljeja prije nego to zapone sam prijenos korisnikih signala. Pored ostalog, G.hs procedure se, pored ostalog, koriste i za automatsku prilagodbu prijenosne brzine. irinu prijenosnog pojasa te sukladno tome i prijenosnu brzinu koje je mogue podrati na odreenoj lokalnoj petlji mogue je prilagoditi kako bi se postigao BER definiran ugovorom o razini pruanja usluge (SLA), ili kako bi se ostvario vei domet lokalne petlje. Prilikom uporabe G.hs-a prilagoavanje prijenosne brzine i podeavanje snage signala izvode se automatski.

4.5.3. Primjene SHDSL-a

I dok je SHDSL, kao brza simetrina prijenosna usluga, primarno bio namijenjen poslovnim i SOHOkorisnicima, on je ujedno primjenjiv u rezidencijalnom sektoru telekomunikacijskog trita. Budui da se prijenos SHDSL-om odvija u digitalnoj domeni, kapacitet SHDSL-poveznice je mogue dinamiki raspodjeljivati izmeu govornih, podatkovnih i videoaplikacija. SHDSL je mogue uinkovito primijeniti kao transmisijsku podlogu u sljedeim uslugama: usluge namijenjene poslovnim korisnicima - prijenos veeg broja govornih linija DSL-om (engl. Voice over DSL, skr. VoDSL), web hosting, u slobodnom prijevodu: povezivanje vlastitog web posluitelja s Internetom preko SHDSL-a, videokonferencije, virtualne privatne mree (engl. Virtual Private Network, skr. VPN), pristup LAN-ovima s udaljenih lokacija;

usluge namijenjene rezidencijalnim korisnicima produljenje dometa namijenjeno udaljenim korisnicima, Residential Gateway Access, u prijevodu: pristup rezidencijalnom prolazu, igranje putem Interneta, usluge izmeu ravnopravnih komunikacijskih entiteta (engl. peer-to-peer). Ostale mogue primjene

SHDSL-a su: realizacija prijenosne usluge unutar zgrada s veim brojem poslovnih ili stambenih jedinica (engl. Multiple Dwelling Units - MDUs i Multiple Tenant Units - MTUs, openita skraenica - MxU) pojam MDU obuhvaa kue s apartmanima na iznajmljivanje ili u privatnom vlasnitvu te komercijalne zgrade s veim brojem poslovnih ureda, pojam MTU obuhvaa uglavnom hotele;

zamjena E1/T1-sustava; migracijski put za VoDSL; tehnologija za ostvarenje veeg dometa prijenosa; irokopojasna alternativa optikim nitima.

4.6. Ostale simetrine DSL-tehnologije

ReachDSL je simetrina DSL-tehnologija koja je prvenstveno namijenjena korisnicima koji zahtijevaju brzi prijenos DSL-usluga na velike udaljenosti. ReachDSL-oprema podrava prijenosne brzine u rasponu od 128 15

kbit/s do 1 Mbit/s i dizajnirana je za rad na razliitim pristupnim linijama i kunim oienjima. Kao nadopuna rjeenjima zasnovanim na primjeni ADSL-a, ReachDSL-sustavi produljuju domet prijenosa znatno iznad 6,1 km, pri emu su instalacije ReachDSL-a izvedene i na udaljenostima veim od 9,1 km. U ReachDSL instalacijama nije potrebna uporaba POTS-razdjelnika na korisnikom podruju. ReachDSL podrava i dinamiku dodjelu kapaciteta poveznice (engl. dynamic bandwith allocation, skr. DBA). Nie cijene opreme predstavljaju jednu od najvanijih osobina ReachDSL-a.

5. Asimetrine DSL-tehnologije
Strune studije su pokazale da je signale u smjeru od lokalne centrale prema udaljenim korisnikim lokacijama mogue prenositi na vee udaljenosti nego to je to sluaj u prijenosu u suprotnom smjeru. Razlog tome je tetan utjecaj presluavanja koji je jae izraen na strani lokalne centrale nego na lokaciji krajnjeg korisnika. Tu pojavu uzrokuje injenica da se, promatrajui odlazni smjer prijenosa, sve vie upredenih parica nalazi u zajednikom kabelu kako se pribliavamo lokalnoj centrali, pri emu svaka parica u kabelu generira presluavanje na ostalim sustavima u zajednikom kabelu. Obratno, promatrajui dolazni smjer prijenosa, lokalne petlje se granaju iz jednog zajednikog kabela, to znai da kabeli koji su blii krajnjim korisnicima sadre manje parica, te su samim time presluavanja u njima manja. U DSL-sustavima koji koriste FDM postoji drugi nain za iskoritavanje prednosti koji proizlazi iz karakteristika kabelske infrastrukture koritene za POTS: nii frekvencijski pojasevi se koriste za prijenos prema lokalnoj centrali. Budui da su nie frekvencije manje priguene nego vie frekvencije, takav nain rada sustava osigurava da je signal na ulazu prijemnika u lokalnoj centrali dovoljno jak u odnosu na umnu okolinu na tom dijelu pristupne mree. Na mjestu gdje kabel ulazi u lokalnu centralu situacija glede presluavanja je najloija. Postoje tri osnovne inaice asimetrine DSL-tehnologije: ADSL, suvremena inaica ADSL-a nazvana RADSL i VDSL. ADSL i RADSL pruaju krajnjim korisnicima dovoljne brzine za pretraivanje weba (engl. web surfing) i elektroniku razmjenu poruka, ukljuujui i slanje velikih datoteka u privitku (engl. attachment) poruka. VDSL je primarno dizajniran kao transmisijska podloga za brzo strujanje (engl. streaming) videa. VDSL moe podrati i prijenos simetrinim brzinama. ADSL, RADSL i VDSL koriste jednu upredenu paricu.

5.1. ADSL
Od svih DSL-tehnologija ADSL je doivio najveu popularnost kod onih rezidencijalnih i SOHO-korisnika koji su s lokalnom centralom povezani pomou jedne upredene parice. ADSL je tehnologija koja podrava trajnu prospojenost (engl. always on ili always connected) krajnjih korisnika, te sukladno tome, uspostava poziva nije potrebna. ADSL omoguava istovremeni prijenos POTS-kanala istom paricom kojom se prenose i ADSLpodaci. Na taj nain krajnji korisnici mogu istovremeno koristiti tradicionalnu fiksnu analognu telefonsku uslugu i brzi pristup Internetu. ADSL moe prenositi i N-ISDN-kanale umjesto POTS-a, ali pri tome je ukupna raspodjela kanala drugaija. Slika 5.1 prikazuje referentni model ADSL-sustava.
U-C2 U-C U-R U-R
2

TS M
SM

digitalno razailjanje irokopojasna mrea uskopojasna mrea

-H
-H

ATU-C ATU-C ATU-C ATU-C

lokalna petlja razdjelnik

-POTS-C

ATU-R r\ i u r\

-T.E. PDN T.E. T.E. T.E.

-H

-POTS-R

upravljanje mreom

pristupni vor PSTN telefon(i)

Slika 5.1 Referentni model ADSL-sustava prema dokumentu ADSL Forum TR-001 16

Znaenje skraenica i naziva komponenti ADSL-sustava na slici je sljedee: ATU-C (skr. od engl. ADSL Transmission Unit - Central Office): transmisijski ADSL-ureaj u lokalnoj centrali - modem u lokalnoj centrali (tj. na mrenom kraju lokalne petlje) koji moe biti integriran u pristupni vor (engl. access node), a moe se nalaziti i izvan centrale; ATU-R (skr. od engl. ADSL Transmission Unit - Remote): transmisijski ADSL-ureaj na lokaciji krajnjeg korisnika - modem na korisnikom podruju koji obavlja funkcije komunikacijske opreme korisnikog podruja (engl. Customer Premises Equipment, skr. CPE), ili opreme krajnjeg korisnika. Danas je veina korisnikih ADSL-modema opremljena Ethernet-sueljima 10/100BASE-T ili ATM-sueljima prijenosne brzine 25,6 Mbit/s. Pristupni vor (engl. access node): to je mrena toka u kojoj se koncentriraju irokopojasni i uskopojasni podaci. Pristupni vor moe biti smjeten u lokalnoj centrali ili na nekoj lokaciji blioj krajnjim korisnicima (dakle, izdvojen iz centrale); B: pomoni podatkovni ulaz (npr. mjesto spoja sa satelitskom antenom) u servisni modul kao to je npr. integrirani kuniprimopredajnik (izvorni naziv: set top box); POTS-C: suelje izmeu PSTN-a i POTS-razdjelnika na mrenom kraju lokalne petlje; POTS-R: suelje izmeu telefona i POTS-razdjelnika na lokaciji krajnjeg korisnika; PDN (skr. od engl. Premises Distribution Network): distribucijska mrea na lokaciji krajnjeg korisnika - to je sustav za povezivanje ATU-R-a sa servisnim modulima. PDN moe biti izveden kao mrea od toke do toke (engl. point-to-point) ili kao mrea od toke prema veem broju toaka (engl. point-to-multipoint) s topologijom zvijezde ili sabirnice. PDN moe biti izveden s pasivnim oienjem ili kao aktivna mrea; SM (skr. od engl. Service Module): servisni modul - obavlja funkcije prilagodbe krajnjeg korisnikog ureaja (engl. terminal equipment). Primjeri SM-a su: integrirani kuni primopredajnici, PC-suelja ili usmjerivai (engl. routers) lokalne mree; T.E. (skr. od engl. Terminal Equipment): krajnji korisniki ureaj ili krajnja korisnika oprema, ureaj/oprema koji predstavlja krajnju toku komunikacije; Razdjelnik (engl. splitter): pasivni ili aktivni filtar koji razdvaja vii frekvencijski pojas (namijenjen ADSL-u) od nieg frekvencijskog pojasa (namijenjen POTS-u), podjednako na mrenom kraju lokalne petlje i na lokaciji krajnjeg korisnika; T: suelje izmeu PDN-a i servisnih modula. T-SM: suelje izmeu ATU-R-a i PDN-a. U sluaju kad je PDN izveden kao pasivno oienje od toke do toke tada moe biti isto kao i suelje T (pri tome je samo jedan krajnji ureaj povezan s ADSL-modemom). ATU-R moe imati vie od jednog suelja T-SM (npr. suelja E1/T1, ATM i/ili Ethernet). U-C: suelje izmeu lokalne petlje i POTS-razdjelnika na mrenom kraju lokalne petlje; U-C2: suelje izmeu POTS-razdjelnika u lokalnoj centrali i ATU-C-a; U-R: suelje izmeu lokalne petlje i POTS-razdjelnika na lokaciji krajnjeg korisnika. Neophodno je razdijeliti ovo suelje od suelja U-C na drugom kraju petlje zbog asimetrinih prijenosnih brzina; U-R2: suelje izmeu POTS-razdjelnika i ATU-R-a; VA: logiko suelje izmeu ATU-C-a i pristupnog vora; VC: suelje izmeu pristupnog vora i mree. Moe obuhvaati viestruke poveznice, a moe se odnositi i na samo jednu prijenosnu poveznicu kojom se svi DSL-podaci prenose na relaciji pristupna mrea-jezgrena mrea.

5.1.1. Osnovna obiljeja ADSL-a

17

Prijenosna brzina i domet: prijenosne brzine ADSL-a podudaraju se s brzinama sjevernoamerikih i europskih PDH-sustava (PDH je skr. od engl. Plesyochronous Digital Hyerarchy). Performanse dviju konfiguracija ADSLa, od kojih jedna omoguava prijenos u dolaznom smjeru brzinom 1,5 ili 2 Mbit/s te brzinom od 16 kbit/s u odlaznom smjeru, a druga

18

prua dolaznu brzinu od 6,1 Mbit/s i odlaznu brzinu od 64 kbit/s, prikazane su tablicom (Tablica 5.1). Tablica 5.1 Performanse prijenosa ADSL-om ADSL-a Prijenosna brzina 1,5 ili 2 Mbit/s 1,5 ili 2 Mbit/s 6,1 Mbit/s 6,1 Mbit/s Promjer vodia 0,5 mm 0,4 mm 0,5 mm 0,4 mm Domet prijenosa 5,5 km 4,6 km 3,7 km 2,7 km

Krajem 2000. godine maksimalna dolazna brzina ADSL-a iznosila je 8,1 Mbit/s, a odlazna se kretala u rasponu od 16 do 864 kbit/s. Dolazne brzine ovise o duljini lokalne petlje, promjeru vodia petlje, prisustvu premotenih odvojaka na petlji, presluavanjima i dr. Neke tvrtke kao npr. ADTRAN, Inc., nude ADSL-regeneratore kako bi poveali domet prijenosa do 9.144 metara. Transport podataka: Slika 5.2 prikazuje naine transporta podataka podrane ADSL-om.
privatna mrea -javna mrea-pristupna ADSL-mreamrea krajnjeg korisnika

servisni sustavi
or, lint usluge pristup Internetu pristup LAN-u interaktivni video videokonferencija

irokopojasna mrea uskopojasna mrea paketska mrea

PDN pristupni vor

SM se;

TV

top box

IfAVUoi

ATU-C I

loka na

! ["ATU-R petlja petlja

SM PC I/O

PC

SM PC I/O ---------------------------- STM -----------------ATM ATM ATM i i t t d t k STM

ISDN TE

Slika 5.2 Odnos izmeu cjelokupne mree i ADSL-a opisan dokumentom ADSL Forum TR-001; I/O (skr. od engl. input/output) - ulaz/izlaz, TE (skr. od engl. Terminal Equipment) - krajnja korisnika oprema, OS (skr. od engl. Operation System) - operacijski sustav Modulacijske tehnike: CAP ili diskretna vietonska modulacija (engl. Discrete Multitone, skr. DMT). Starije inaice ADSL-a koriste modulaciju CAP. Sofisticiranija tehnologija, nazvana DMT, je opisana pomou najmanje 4 standarda koji su ve u primjeni ili u razvojnoj fazi. Najrasprostranjenija inaica DMT-a je svjetski prihvaen standard G.dmt definiran preporukom ITU-T G.992.1. G.dmt definira povezanost lokalne centrale s podrujem krajnjeg korisnika s aspekta ADSL-primopredajnika. Standard prua opcije za istovremeni prijenos POTS-a ili ISDN-a istom upredenom paricom kojom se prenose i ADSL-podaci. Upravo zahvaljujui sloenom modulacijskom postupku DMT, G.dmt, poznat i pod nazivom ADSL pune brzine (engl. full-rate ADSL), moe podrati dolazne brzine i do 8,1 Mbit/s. DMT se temelji na raspodjeli bita po potkanalima (engl. subchannels), pri emu svaki potkanal koristi vlastiti podnosilac (engl. subcarrier), a podaci u svakom potkanalu prenose se linijom koristei kvadraturnu amplitudnu modulaciju (engl. Quadrature Amplitude Modulation, skr. QAM). Sjevernoamerika inaica DMT-a pune brzine, DMT2, se takoer naziva i Issues 2, jer je jezgra njenih tehnikih definicija specificirana u drugom izdanju originalnog DMT-standarda kojeg je definirao ANSI. Prva inaica standarda koja se je u javnosti pojavila nekoliko godina prije DMT2 nije prihvaena od strane telekomunikacijske industrije. G.dmt se razlikuje od DMT2 u svega nekoliko detalja.

19

Razdvajanje kanala: dolazni i odlazni kanal ADSL-a ne preklapaju se s POTS-kanalima (primjena FDM-a), to omoguava istovremeni prijenos POTS-a i ADSL-podataka zajednikom paricom. Dolazni i odlazni kanal se jedan od drugog odvajaju FDM-om ili tehnikom ponitavanja odjeka. U G.dmt-u koji koristi FDM jedan se frekvencijski pojas koristi za dolazni smjer, a drugi za odlazni smjer i ta se dva pojasa meusobno ne preklapaju (Slika 5.3). Nasuprot tome, u G.dmt-u koji koristi tehniku EC dolazni i odlazni kanali se meusobno preklapaju (Slika 5.4).

Slika 5.3 Dodjela kanala u FDM-inaici G.dmt-a

26

^varijabilna irina^

1104 /(kHz)

Slika 5.4 Dodjela kanala u EC-inaici G.dmt-a ADSL-potkanali: DMT dijeli frekvencijsko podruje do 1,104 MHz u 256 potkanala, svaki irine 4,3125 kHz (Slika 5.5). Svaki potkanal je neovisan o ostalima, ima svoj vlastiti podnosilac (engl. subcarrier), te vlastiti slijed simbola koje prenosi. Linijska brzina po svakom potkanalu je konstantna i iznosi 4000 QAM simbola po sekundi. DMT omoguava pridjeljivanje bita potkanalima na takav nain da propusnost (engl. throughput) svakog potkanala bude maksimalna mogua (broj bita po simbolu u svakom potkanalu moe varirati izmeu 0 i 8). Ako bilo kojim od potkanala nije mogue prenositi podatke, mogue ga je iskljuiti iz prijenosa, a ostatak raspoloivog frekvencijskog pojasa optimalno se koristi. Potkanali se koriste u oba smjera prijenosa, s time da se vei broj potkanala koristi u dolaznom smjeru. Teoretski, ATU-C moe slati 256 kanala u dolaznom smjeru, dok ATU-R moe slati 32 potkanala u odlaznom smjeru, to vodi do teoretski ostvarivih prijenosnih brzina od 8,192 Mbit/s u dolaznom, odnosno 1,024 Mbit/s u odlaznom smjeru prijenosa. Meutim, glavnina ADSL-sustava podrava zatitni frekvencijski pojas kako bi izbjegli interferenciju ADSL-podataka s POTS-om. Interferencija je sprijeena tako da ADSL ne koristi prvih pet potkanala za prijenos vlastitih podataka.

20

v.

26

138

1 104

/[kHz]

Slika 5.5 Kanalska struktura ADSL-a koji koristi ponitavanje odjeka Realni ADSL-sustavi takoer ne koriste 256. potkanal (Tablica 5.2). Stoga su prijenosne brzine ograniene na 8 Mbit/s u dolaznom i 864 kbit/s u odlaznom smjeru. Stvarna donja granica za podatkovni promet u odlaznom smjeru ovisi o vrsti POTS/N-ISDN filtra. Time je ujedno odreeno i preklapanje odlaznog i dolaznog kanala. Na primjer, prilikom istovremenog prijenosa ADSL-podataka i N-ISDN-podataka zajednikom upredenom paricom, definiranim preporukom ITU-T G.992.1. Annex B, mogue je koristiti potkanale 32 do 64 umjesto 1 do 32 (Slika 5.6). Tablica 5.2 Potkanali u ADSL-u; 4B3T - vrsta linijskog koda Potkanal broj: 6 18 28 32 64 96 256 Frekvencija (kHz) 25,875 77,625 120,75 138,00 276,00 414,00 1.104,00 Znaenj e/funkcij a Donja granica za podatke odlaznom smjeru Gornja granica za ISDN (ako se koristi 2B1Q) Gornja granica za ISDN (ako se koristi 4B3T) Gornja granica za podatke u odlaznom smjeru Pilot za POTS (ne koristi se za podatke) Pilot za ISDN (ne koristi se za podatke) Nyquist (ne koristi se za podatke)

Prije samog poetka prijenosa korisnikih podataka, ATU-R i ATU-C meusobno razmjenjuju ekvilizacijske sljedove kako bi tono mogli proraunati broj potkanala koje e koristiti u dotinoj komunikacijskoj sjednici (engl. session). Potkanal broj 64 (gornje granine frekvencije 276 kHz) se koristi za prijenos pilot-frekvencije, te

21

u svrhu sinkronizacije izmeu ATU-R-a i ATU-C-a. Ti ureaji alju spomenute sljedove po svih 256 potkanala, i mjere odziva sustava, pri emu u proraun uzimaju i priguenje signala i ostala otkrivena obiljeja linije. Proraunom odreuju konani broj potkanala i broja simbola po potkanalu koje e koristiti.

Slika 5.7 Struktura okvira i superokvira koju koriste ADSL i G.lite ADSL-okviri i superokviri: svakih 17 ms ADSL-primopredajnik alje jedan superokvir (Slika 5.7). Superokvir (engl. superframe) se sastoji od 68 ADSL-okvira (engl. frame). Neki okviri slue posebnim funkcijama: okviri 0 i 1 prenose informaciju namijenjenu otkrivanju i ispravljanju pogreaka, skraeno nazvanom upravljanje pogrekama (engl. error control). Pri upravljanju pogrekama koristi se tehnika ciklike provjere zalihosti (engl. cyclic redundancy check, skr. CRC). Okviri 0 i 1 prenose i indikatorske bitove namijenjene upravljanju poveznicom, dok se ostatak indikatorskih bita prenosi okvirima 34 i 35. Neposredno nakon zavretka ADSLsuperokvira slijedi sinkronizacijski okvir koji ne prenosi korisnike informacije. S obzirom da su ADSLpoveznice uglavnom poveznice od toke do toke, na razini ADSL-okvira i superokvira nije potrebno prenositi adrese krajnjih ureaja niti identifikatore veza uspostavljenih na razini ADSL-a. Predajnik alje po jedan ADSL-okvir svakih 250 mikrosekundi. Prvi dio okvira se naziva brzi podaci (engl. fast data) i predstavlja dio okvira koji je osjetljiv na kanjenje, ali tolerantan prema smetnjama. Brzim podacima se obino prenose audio i video informacije. Brzi podaci su zatieni bitovima za ispravljanje pogreaka u prijemniku (engl. forward error correction, skr. FEC). Drugi dio ADSL-okvira sadri informacije iz spremnika za prepletene podatke (engl. interleaved data buffer). Prepletanje bita (engl. bit interleaving) ini odgovarajue podatke otpornijim na um i interferenciju. Taj je dio okvira uglavnom namijenjen brzom pristupu Internetu. Cjelokupan sadraj okvira je dodatno kodiran pseudosluajnim slijedom (engl. scrambled) prije slanja na liniju kako bi se vjerojatnost pogrene sinkronizacije superokvira smanjila na minimum. Apsolutna veliina ADSLsuperokvira nije definirana. S obzirom da prijenosne brzine ADSL-a mogu varirati i k tome su asimetrine, veliina okvira moe takoer varirati.

5.1.2. DSL s mogunou prilagodbe prijenosne brzine

Kad se ADSL primijeni u prijenosu sinkronog videa, on mora koristiti specificiranu fiksnu prijenosnu brzinu. Meutim, podatke je mogue slati irokim rasponom brzina. Stoga u podatkovnim aplikacijama na raspolaganju stoji opcija smanjivanja prijenosne brzine kako bi se ostvarilo pruanje dotine usluge na veim udaljenostima. RADSL je komercijalni naziv za inaicu ADSL-tehnologije koju je mogue prilagoditi razliitim uvjetima u upredenoj parici (priguenje signala, smetnje, umovi i dr.) pomou jednostavne promjene prijenosne brzine. Radna skupina E1T1 standardizacijske organizacije ANSI definirala je standard za RADSL poznat kao ANSI TR59. RADSL je razvijen procesom optimizacije CAP- i DMT-primopredajnika koji se sastojao u dodavanju mogunosti prilagodbe prijenosne brzine navedenim primopredajnicima, ovisno o stanju parice. Dodjela frekvencijskih pojaseva: ista je kao i kod ADSL-a, ali s jednom razlikom -prijenosna brzina po pojedinom podnosiocu prilagodljiva je u skladu sa spektralnim obiljejima prijenosnog medija. Neki proizvoai RADSL-opreme poveali su odlaznu brzinu preko 1 Mbit/s, a dolaznu brzinu do 12 Mbit/s. Prilagodba prijenosne brzine: dolazna brzina ADSL-a mogla bi varirati od lokacije do lokacije, te od upredene parice do upredene parice, tipino u pomacima od 32 ili 64 kbit/s. Te brzine su morali runo postaviti obueni tehniari u ureajima na svakom kraju lokalne petlje, i to najee koristei tehniku pokuaja i uenja na

22

pogrekama. To je inilo prve instalacije ADSL-a vremenski zahtjevnim, sloenim i skupim poslom. Uvjeti u lokalnim petljama se stalno mijenjaju, tj. mogu se popraviti ili pogorati, ovisno o uvjetima u okolini. RADSL teoretski posjeduje mogunost prilagodbe spomenutim promjenama ak i za vrijeme odvijanja neke komunikacijske sjednice. Prvi RADSL-ureaji su barem mogli sami odrediti svoju maksimalnu prijenosnu brzinu prilikom prvog ukljuivanja u rad, i to bez pomoi tehniara, te na temelju trenutnog stanja linije. Meutim, ako se uvjeti na liniji poprave, RADSL-ureaji nisu mogli poveati svoju prijenosnu brzinu. Takoer, ako su se uvjeti na liniji pogorali, RADSL-ureaji bi prestali s radom ukoliko je nastupilo previe pogreaka pri automatski odabranoj brzini. Kad su RADSL-ureaji nakon ispada iz rada ponovo uspostavili meusobnu komunikaciju, ponovili su proceduru odreivanja prijenosne brzine. Noviji RADSL-ureaji mogu mijenjati svoju prijenosnu brzinu i tijekom komunikacijskih sjednica, tj. cijelo vrijeme dok su aktivni. RADSLprimopredajnici koji koriste CAP i oni koji koriste DMT mogu automatski podeavati vlastitu prijenosnu brzinu ovisno o smetnjama na liniji. DMT-primopredajnik smanjuje brzinu u koracima od po 32 kbit/s, dok CAPprimopredajnik smanjuje brzinu u koracima od po 320 kbit/s. Procedura smanjivanja prijenosnih brzina preuzeta je od modema za prijenos podataka POTS-kanalima i neznatno je modificirana. Podruja primjene: budui da RADSL nudi mogunost prilagodbe prijenosne brzine kvaliteti prijenosne linije, njegova osnovna primjena se oekuje na korisnikim podrujima koja su vrlo udaljena od lokalne centrale. Ti e korisnici moi koristiti prijenosnu brzinu koja predstavlja ostvarivi maksimum u posebnim uvjetima u kojima dotini korisnici komuniciraju. Pored ostalog, RADSL se primjenjuje kao podloga za pristup kunih i poslovnih korisnika Internetu, za meusobno povezivanje lokalnih mrea (izmeu kampusa, izmeu tvornikih zgrada i sl.), te u SOHO-konceptu rada na udaljenim lokacijama (engl. teleworking).

5.1.3. G.lite
Prilikom instalacije ADSL/RADSL-opreme na korisnikom podruju nuna je intervencija kvalificiranih tehniara. Razdjelnik, ija je uporaba neophodna, i pripadajue mu oienje doprinose poveanju kanjenja, trokova i sloenosti uvoenja usluge. Stoga su svojevremeno mnogi proizvoai opreme poeli razmiljati o atraktivnoj alternativi ADSL-u/RADSL-u koja bi podrala zadovoljavajue prijenosne brzine i domete prijenosa te postojee analogne ureaje, i sve to bez razdjelnika na korisnikom podruju. Krajem 1997. godine nekoliko je proizvoaa predloilo inaicu ADSL-a pune brzine, odnosno RADSL-a, nazvanu G.lite, ADSL polovine prijenosne brzine (engl. half-rate ADSL) ili ADSL bez razdjelnika (engl. splitterless ADSL). Standard za tehnologiju G.lite, ITU-T G.992.2, je usvojen u lipnju 1999. Pored toga to G.lite ne zahtijeva koritenje razdjelnika na korisnikom podruju, jedina znaajna razlika izmeu ADSL-a/RADSL-a i tehnologije G.lite je u ogranienom rasponu prijenosnih brzina - samo do 1,5 Mbit/s u dolaznom smjeru u usporedbi s 8 Mbit/s kod ADSL-a pune brzine, te do 512 kbit/s u odlaznom smjeru (to je blisko maksimalnoj odlaznoj prijenosnoj brzini koju podraava ADSL pune brzine). Koritenje frekvencijskog spektra i dodjela potkanala se u G.lite-sustavima odvijaju na vrlo slian nain kao i u ADSL-u pune brzine, sa samo jednom bitnom razlikom, a ona je vezana uz dio spektra koji se koristi za dolazni kanal: gornja granina frekvencija dolaznog kanala kod G.lite-a iznosi 578 kHz, za razliku od ADSL-a pune brzine kod kojeg iznosi 1.104 kHz (Slika 5.8). Kraj G.lite-poveznice koji se nalazi u lokalnoj centrali ostaje nepromijenjen u odnosu na ADSL pune brzine, odnosno RADSL, tj. koritenje PSC-a u lokalnoj centrali je neophodno.

lokalna petlj (POTS + G lite)

23

Slika 5.8 G.lite - primjena ADSL-a bez razdjelnika na korisnikom podruju Osnovna obiljeja koja G.lite ine atraktivnim krajnjim korisnicima su: prijenosne brzine koje odgovaraju veini korisnika, jednostavna instalacija na korisnikom podruju, istovremeni prijenos POTS-a (govora) i pristup Internetu, niska cijena kotanja usluge, mali trokovi pruanja usluge (engl. provisioning) i zadovoljavajua razina standardiziranosti (ITU-T G.992.2). Problemi koji mogu nastati prilikom koritenja ADSL-a bez razdjelnika su sljedei: nelinearna impedancija nekih analognih telefona ili drugih ureaja moe izazvati izoblienja G.lite-signala; um u POTS-kanalima generiraju G.lite-signali, a nastaje kao posljedica intermodulacije uzrokovane nelinearnim izoblienjima;

24

 brze promjene impedancije analognih telefona i drugih analognih ureaja prilikom njihova prelaska iz aktivnog (engl. off-hook) u neaktivno (engl. on-hook) stanje uzrokuju velik broj pogreno primljenih bita, a i brza procedura prilagodbe (engl. retraining) G.lite-modema je previe spora za rjeavanje tog problema. Dakle, koritenje mikrofiltera i internih mikrorazdjelnika (engl. microsplitter) je nuno. Slika 5.9 prikazuje osnovno naelo instalacije mikrorazdjelnika. Time su svi problemi koji se susreu kod izvorne inaice G.lite-a izbjegnuti. Interni mikrorazdjelnici su jeftini ureaji malih dimenzija, a njihova je instalacija jednostavna ak i onim korisnicima koji ne znaju puno o telekomunikacijama. Jedini manjak te konfiguracije sustava je ogranienost na koritenje samo jednog analognog telefonskog prikljuka (za telefon ili telefaks). To nije pogodno za uobiajene situacije u kojima krajnji korisnik ima G.lite-modem i nekoliko telefona, modema za prijenos podataka POTS-kanalima i/ili telefaksa. U tom je mrenom scenariju najbolje rjeenje koritenje internih mikrofiltara. Slika 5.10 prikazuje kunu instalaciju u kojoj je svaki analogni ureaj koji stvara komunikacijske smetnje opremljen vlastitim mikrofiltrom.

lokalna petlja (POTS + G.lite)

Slika 5.9 Implementacija unutarnjeg

lokalna petlj (POTS + G lite)

mikrorazdjelnika telefaks Slika 5.10 Primjena internih mikrofiltara

5.1.4. ADSL2
ADSL2 je posebno dizajniran radi poboljanja brzine i dometa prijenosa u odnosu na izvornu inaicu ADSL-a, a ima i bolje performanse na dugakim linijama u prisutnosti uskopojasne interferencije (Slika 5.11). ADSL2 omoguava postizanje dolaznih brzina do otprilike 12 Mbit/s i odlaznih brzina do 1 Mbit/s, ovisno o duljini lokalne petlje i drugim relevantnim imbenicima. Takvo znaajno poveanje prijenosne brzine u dolaznom smjeru posljedica je injenice da ADSL2 postie bolju uinkovitost koritenog modulacijskog postupka.

25

Dijagnostika: utvrivanje uzroka komunikacijskih problema u izvornoj inaici ADSL-usluge predstavljalo je svojevremeno prepreku primjeni ADSL-a. Kako bi otklonili taj problem, ADSL2-primopredajnici su poboljani dodavanjem opsenih dijagnostikih mogunosti. Spomenute mogunosti temelje se na softverskim alatima za rjeavanje problema za vrijeme i nakon zavretka instalacije, za nadziranje performansi sustava tijekom rada, kao i za utvrivanje potrebe za nadogradnjom sustava. Poboljanja glede potronje elektrine energije: prva generacija ADSL-primopredajnika je danonono koristila odreenu fiksnu snagu napajanja elektrinom energijom, ak i kad nisu aktivno prenosili korisnike podatke. Imajui u vidu milijune instaliranih ADSL-modema diljem svijeta, mogue je utediti znaajnu koliinu elektrine energije ako bi ti modemi za vrijeme neaktivnih perioda mogli prei u tzv. priuvno (engl. standby) stanje, poput npr. osobnih raunala. Kako bi odgovorio na taj problem, standard tehnologije ADSL2 definira dva naina upravljanja potronjom elektrine energije koji omoguavaju smanjenje potronje uz istovremeno ouvanje funkcionalnosti stalne prospojenosti krajnjih korisnika ADSL-a.

Slika 5.11 Poboljanje dometa koje omoguava primjena ADSL2 (izvor: DSL Forum, 2003.) -apscisa prikazuje domet lokalne petlje izraen jedinicom kft (1 kft = 305 m), a ordinata prijenosnu brzinu u kbit/s graf pokazuje porast prijenosne brzine za 50 kbit/s i poveanje dometa za 200 m Prilagodba prijenosne brzine: nepovoljne promjene razina presluavanja u kabelskoj grupi mogu dovesti do ispada nekog ADSL-sustava iz rada. Presluavanja su samo jedan od razloga zbog kojeg neki ADSL-sustav moe prekinuti komunikacijske veze koje su njime ostvarene. Drugi razlozi ukljuuju izvore radijskog ometanja u AM-podruju frekvencija (skr. od engl. Amplitude Modulation - amplitudna modulacija), temperaturne promjene i prodor vlage u kabelsku grupu. ADSL2 odgovara na te probleme kontinuiranom prilagodbom prijenosne brzine u stvarnom vremenu (engl. seamless real-time data rate adaptation, skr. SRA). SRA omoguava ADSL2-sustavima da mijenjaju prijenosnu brzinu i za vrijeme rada, i to bez prekidanja prijenosa. Usnopljavanje linija: zahtjev koji je zajedniki svim operatorima je mogunost da raznim krajnjim korisnicima mogu pruati razliite razine usluge. Prijenosne brzine prema kunim i poslovnim korisnicima mogue je znaajno poveati tzv. usnopljavanjem linija. Kako bi podrao usnopljavanje, ADSL2-standard definira uporabu inverznog ATM-multipleksiranja (engl. Inverse Multiplexing for ATM, skr. IMA), kojeg je standardizirao ATM Forum. Pomou koncepta IMA ADSL2 podrava usnopljavanje dvije ili vie upredenih parica u jednu ADSL2poveznicu. Rezultat usnopljavanja linija je puno vea fleksibilnost dolaznih prijenosnih brzina (Slika 5.12).

26

Slika 5.12 Postizanje veih prijenosnih brzina usnopljavanjem linija (izvor: DSL Forum, 2003.) -apscisa prikazuje duljinu lokalne petlje u kft (1 kft ~ 305 m), a ordinata prijenosnu brzinu u Mbit/s ADSL2 prua dodatna poboljanja u odnosu na izvornu inaicu ADSL-a: poboljana meusobna operabilnost izmeu primopredajnika razliitih proizvo aa; brza uspostava poveznice - skraeno trajanje inicijalizacije poveznice s 10 sekundi na manje od tri sekunde; potpuno digitalni nain rada - omoguava prijenos ADSL2-podataka POTS-kanalom, ime ostvaruje dodatnih 256 kbit/s u odlaznom smjeru; podrka paketskim uslugama - u ADSL2 je ugraen i sloj skraeno nazvan PMT-TC (od engl. packet mode transmission trans-convergence layer) koji podrava usluge kao to je npr. prijenos Ethernet okvira.

5.1.5. ADSL2plus
Za razliku od prva dva lana skupine ADSL2-standarda, koji specificiraju koritenje dolaznog kanala do gornje granine frekvencije od 1,1 MHz (G.992.3 - ADSL2 pune brzine), odnosno 552 kHz (G.992.4 - ADSL2 polovine brzine), gornja granina frekvencija dolaznog kanala u ADSL2plus (ili ADSL2+) postavljena je standardom G.992.5 na 2,2 MHz. Rezultat toga je znaajno poveanje dolaznih prijenosnih brzina na lokalnim petljama kraim od otprilike 1520 m (Slika 5.13), dok odlazna prijenosna brzina see do 1 Mbit/s. Naravno, obje brzine ovise o uvjetima u lokalnoj petlji. ADSL2plus je mogue koristiti i u svrhu smanjenja presluavanja.

27

Slika 5.13 Prijenosne brzine ostvarene pomou ADSL2+ (izvor: DSL Forum, 2003.) - apscisa prikazuje duljinu lokalne petlje u kft (1 kft ~ 305 m), a ordinata prijenosnu brzinu u Mbit/s

5.1.6. RE-ADSL2
ADSL2 produljenog dometa (engl. Reach Extended ADSL2, skr. RE-ADSL2) je definiran relativno novim standardom ITU-T G.992.3 Annex L, koji je usredotoen na produljenje dometa usluge do 5,5 km na lokalnim petljama promjera vodia 0,4 mm, te uz minimalnu dolaznu/odlaznu prijenosnu brzinu od 192/96 kbit/s i prijenos POTS-a.

Slika 5.14 Poveanje dometa postignuto koritenjem RE-ADSL2 (izvor: Aware, Inc, 2004.) - apscisa prikazuje duljinu lokalne petlje u kft (1 kft ~ 305 m), a ordinata prijenosnu brzinu u kbit/s

28

Poveanje dometa je postignuto koritenjem ueg prijenosnog pojasa u donjem dijelu frekvencijskog spektra (vrijedi za odlazni i dolazni kanal) te poveanjem spektralne gustoe snage signala, ali uz zadravanje iste ukupne snage signala kao u ADSL2. RE-ADSL2 sustavi pruaju poboljane performanse na dugakim pretplatnikim linijama te uz razne razine presluavanja. Poveanje razine PSD-a u predaji rezultira poveanjem prijenosne brzine, koje su postignute unato tome to je ukupna irina prijenosnog pojasa manja nego kod sustava koji koriste dodatak ADSL-standardu nazvan Annex A. Razlog tome primarno lei u injenici da vii pojas frekvencija nije iskoristiv kod duljih linija uslijed velikog priguenja signala u dolaznom kanalu. Pomicanjem pojasa prema niim frekvencijama RE-ADSL2-sustavi postiu ujedno i poveanje prijenosne brzine na kraim linijama u usporedbi sa sustavima koji koriste dodatak ADSL-standardu nazvan Annex A, ak i unato tome to RE-ADSL2-sustavi koriste ui ukupni prijenosni pojas. Testiranje tehnologije koje je provela tvrtka Aware pokazalo je da RE-ADSL2 poveava domet prijenosa lokalnom petljom prilikom prijenosa brzinom od 768 kbit/s u dolaznom smjeru za 915 m, pa domet iznosi 5.795 m. Uslijed toga se zona pokrivanja RE-ADSL2-tehnologijom poveava za 37%. Slika 5.14 prikazuje usporedbu dolaznih prijenosnih brzina tradicionalnog ADSL-sustava utemeljenog na preporuci ITU-T G.992.1 i READSL2-sustava utemeljenog na preporuci ITU-T G.992.3 Annex L.

5.1.7. Standardizacija i primjene ADSL-a

Tijekom 1992. godine i poetkom 1993. radna skupina ANSI T1E1.4 je nainila pomak prema odabiru jedinstvenog linijskog koda za standardizaciju usluge nazvane ADSL Video Dial Tone. Radna skupina se je fokusirala na razne opcije videosustava, od videa koji je snimljen i komprimiran sukladno standardu MPEG-1 (skr. od engl. Motion Picture Experts Group) prije poetka prijenosa, pa sve do sustava koji moe podrati i do etiri paralelna prijenosa MPEG-1-videa ili jednog videa kodiranog u stvarnom vremenu MPEG-2-koderom informacijskom brzinom od 6 Mbit/s. Nakon toga su svoj interes preusmjerili prema postizanju maksimalnog dometa lokalne petlje pri zadanim prijenosnim brzinama optimalnim za video. Priroda sinkronog videa zahtijevala je koritenje fiksne prijenosne brzine kako bi se izbjegla degradacija kvalitete usluge. Na mnogim je tritima bilo jako teko opravdati aplikaciju Video Dial Tone zbog njenih poveanih trokova u odnosu na trokove u kabelskoj i satelitskoj televiziji. Uslijed toga je inicijativa za daljnjim razvojem aplikacije Video Dial Tone iezla. Nakon toga ADSL je usmjeren na pristup Internetu i na omoguavanje breg transfera datoteka s Interneta (engl. download) ili prema Internetu (engl. upload). To ne znai da prijenos videoaplikacija preko ADSL-a operatorima vie nije zanimljiv. Upravo novije inaice ADSL-a, ADSL2 i ADSL2plus, podravaju transfer videa kraim lokalnim petljama. Standardizacijske organizacije koje su radile ili jo uvijek rade na standardizaciji ADSL-a su sljedee: 1995. godine radna skupina ANSI T1E1.4 objavila je ADSL-standard za prijenosne brzine do 6,1 Mbit/s prvo izdanje standarda ANSI T1.413, prva kategorija. Druga kategorija nudi bolje performanse sustava, a drugo izdanje standarda donosi i mogunost brze prilagodbe prijenosne brzine; Europski institut za tehniku standardizaciju (engl. European Technical Standards Institute, skr. ETSI) dodaje aneks standardu T1.413, cilj kojeg je postii kompatibilnost s europskog standarda s amerikim; ADSL Forum je osnovan u prosincu 1994. godine kako bi promovirao ADSL-koncepte i olakao razvoj arhitektura ADSL-sustava, protokola i suelja namijenjenih glavnim primjenama ADSL-a. Danas djeluje DSL Forum (www.dslforum.com), s vie od 340 lanova, meu kojima su pruatelji usluga, proizvoai telekomunikacijske opreme i proizvoai integriranih krugova iz cijelog svijeta. Trenutno je tehniki dio posla kojeg DSL Forum obavlja podijeljen u est podruja, pri emu se svakim od njih bavi posebna radna skupina unutar tehnikog odbora: ATM over ADSL - prijenos ATM elija ADSL-om (ukljuujui i pitanja transporta i aspekte arhitekture sustava s kraja na kraj), Packet over ADSL - paketski prijenos ADSL-om (ova je skupina zavrila svoj zadatak), konfiguracije korisnike opreme i opreme u lokalnoj centrali i odgovarajua suelja,

29

operacijski sustav (engl. operation system), upravljanje mreom, testiranje i meusobna operabilnost sustava;

DAVIC (skr. od engl. Digital Audio-Visual Council) je udruenje osnovano sredinom 1994. godine. Razlog za njegovo osnivanje bila je podrka audio-vizualnim aplikacijama i uslugama, kao i sama standardizacija tih aplikacija i usluga. DAVIC je svojevremeno okupljao oko 200 proizvoaa opreme iz 25 zemalja (proizvoaa raunala, potroake elektronike i telekomunikacijskih ureaja), pruatelje telekomunikacijskih usluga i usluga radiodifuzije, vladine institucije i sveuilita; ITU-T je javno objavio nekoliko ADSL-standarda koji su prihvaeni na svjetskoj razini: ITU-T G.992.1 - inaica ADSL-a koja koristi modulaciju DMT, ITU-T G.992.2 - G.lite, ITU-T G.992.3 - ADSL2, ITU-T G.992.4 - ADSL2 polovine brzine,

ITU-T G.992.5 - ADSL2plus (ADSL2+). Tablica 5.3 Aneksi ADSL-standardima ITU-T-a (izvor: Aware, Inc, 2004.); OD -odlazni smjer, DO -dolazni smjer, D - da, N - ne, N/R - nije raspoloiv, * samo za ADSL2+, ** ne koriste se svi potkanali u tom pojasu aneks A B C I I J L M okruje POTS ISDN TCM-ISDN TCM-ISDN POTS ISDN POTS POTS 1-5 POTS ISDN POTS POTS OD OD POTS OD uporaba potkanala 6-31 32-64 65-255 OD DO DO ISDN OD DO OD DO DO OD DO DO OD DO DO OD OD DO OD ** DO ** DO ** OD OD DO 256-512 DO * DO * N/R DO DO * DO * N/R DO * primjenjiv na G.992.1 G.992.3 D D D D D D D N N D N D N D N D G.992.5 D D D N D D N D

G.992.1 i G.992.2 je ITU-T odobrio i objavio u lipnju 1999. U srpnju 2002. godine ITU-T je dovrio standarde G.992.3 i G.992.4, namijenjene tehnologiji ADSL2. Konano, u sijenju 2003. ADSL2plus se je pridruio skupini ADSL-standarda ITU-T-a. ITU-T nastavlja s radom na standardizaciji ADSL-a (npr. G.996.1 i dr.). ADSL-standardima ITU-T-a dodani su i aneksi koji specificiraju nain djelovanja ADSL-a u pojedinim aplikacijama i regijama diljem svijeta. Neki aneksi koji su prvobitno dodani poetnoj inaici ADSL-a takoer vrijede i u skupini standarda namijenjenih tehnologiji ADSL2, ukljuujui i ADSL2+. Govorei najopenitije, aneksi specificiraju podnosioce i njima pridruene razine snage koje se koriste pri prijenosu dolaznim i odlaznim smjerom. Tablica 5.3 daje saetak aneksa ADSL-standardima. Primjene ADSL-a: zahvaljujui njegovoj asimetrinosti, ADSL je posebno atraktivan kao transmisijska podloga za pristup rezidencijalnih i SOHO-korisnika Internetu. ADSL je pogodan za sve asimetrine usluge koje karakterizira vea koliina podataka u dolaznom nego u odlaznom smjeru: interaktivne multimedijske usluge, video na zahtjev (engl. video on demand, skr. VoD), kupovanje na daljinu (engl. teleshopping), pretraivanje weba, pristup LAN-ovima i dr. Kvaliteta navedenih usluga uglavnom ovisi o uvjetima na pojedinoj lokalnoj petlji (njenoj duljini, gubicima uslijed refleksije signala, presluavanjima i dr.).

5.1.8. Prednosti i nedostaci ADSL-a

30

ADSL ima mnoge prednosti pred tehnologijama koje mu ine konkurenciju u podruju pristupnih mrea. Kao prvo, podrava znatno vee prijenosne brzine nego modemi za prijenos signala POTS-kanalima i N-ISDN. Naravno, operator koji nudi uslugu ADSL-a mora primjenjivati prihvatljivu politiku naplate usluge koja privlai krajnje korisnike i "tjera" ih na promjenu vlastitih komunikacijskih instalacija u svrhu uvoenja ADSL-a. Ostale usluge, kao to su na primjer E1/T1, su usmjerene primarno na vee poslovne korisnike, i nije ih mogue primijeniti po postojeim analognim pretplatnikim linijama, jer obje tehnologije koriste dvije, a ne jednu upredenu paricu. ADSL predstavlja naroito atraktivno rjeenje za kune korisnike (oni su uglavnom fiziki povezani s lokalnom centralom pomou jedne parice) i SOHO-korisnike (glavnina korisnika iz ove skupine takoer je fiziki povezana s lokalnom centralom pomou samo jedne parice).

Usporedba ADSL-a s modemima za prijenos signala POTS-kanalima:

ADSL podrava permanentnu prospojenost krajnjeg korisnika na razini ADSL-a, to ne utjee na prijenos POTS-a istom lokalnom petljom, dok kod modema za prijenos signala POTS-kanalima uspostava poveznice nuno prethodi prijenosu korisnikih podataka, a po zavretku prijenosa poveznicu je potrebno raskinuti; modemi za prijenos signala POTS-kanalima previe su spori (prijenosna brzina ograniena na 56 kbit/s, odnosno 33.600 bit/s) i ne podravaju istovremeni prijenos POTS-a i podataka jednom paricom.

Usporedba ADSL-a s ISDN-om:

ASDL, za razliku od N-ISDN-a, podrava istovremeni prijenos POTS-a i ADSL-podataka istom upredenom paricom; u sluaju nestanka napajanja elektrinom energijom, te ukoliko je ADSL-modem na nekoj lokalnoj petlji izvan pogona, POTS se i dalje nesmetano prenosi tom petljom; ADSL se obino nudi korisnicima kao usluga s ravnomjernim tarifiranjem (engl. flat rate), za razliku od N-ISDN-a koji se obino tarifira na temelju intenziteta koritenja usluge.

Usporedba ADSL-a s kabelskim modemima:

temelj sustava kabelskih modema je mrea kabelske televizije, ija dostupnost moe biti geografski ograniena (izgradnja CATV-infrastrukture zahtijeva suglasnost veeg broja potencijalnih krajnjih korisnika). CATV-mrea se obino ne protee u rijetko naseljena podruja; kabelski modemi su teoretski bri od ADSL modema - podravaju do 30 Mbit/s u dolaznom smjeru i do 1 Mbit/s u odlaznom smjeru. Naravno, prijenosna brzina kabelskih modema ovisi o broju korisnika prikljuenih na kabelsku sabirnicu; kod kabelskih modema nema ogranienja dometa unutar podruja koje pokriva neki kabelski operator razlog tome je vea mogunost regeneracije signala nego kod ADSLa; veze uspostavljene pomou kabelskih modema nisu sigurne (mrea ima topologiju sabirnice), dok kod ADSL-a svaki krajnji korisnik koristi zasebnu upredenu paricu koju ne dijeli s drugim krajnjim korisnicima; u usporedbi s ADSL-om, maksimalni domet i cijena ine kabelske modeme konkurentnim ADSL-u, a uz to mogu podrati i vee prijenosne brzine od ADSL-a.

Usporedba ADSL-a s E1/T1:

E1/T1-usluge su obino previe skupe rezidencijalnim i SOHO-korisnicima, dok upravo ta skupina krajnjih korisnika predstavlja ciljano trite ADSL-a;

31

veliki poslovni korisnici mogu odabrati opciju prenoenja E1/T1 usluga pomou HDSL-a (potrebne dvije ili tri upredene parice) ili pomou HDSL2 (potrebna samo jedna parica).

Usporedba ADSL-a s tehnologijama beinog umreavanja:

glavnina beinih tehnologija koje su primjenjive u lokalnim petljama jo nisu dovoljno tehnoloki sazrijele niti su prihvaene na svjetskoj razini - jo uvijek nema dovoljno dovrenih standarda; osnovni nedostatak mnogih beinih tehnologija je ogranienost dometa optikom vidljivou (engl. line of sight, skr. LOS) izmeu krajeva lokalne petlje.

Zbrojivi sve njegove prednosti i nedostatke, mogue je ustvrditi da je ADSL definitivno atraktivniji rezidencijalnim i SOHO-korisnicima nego to su to modemi za prijenos signala POTS-kanalima ili N-ISDN. Kabelski modemi mogu istisnuti ADSL u podrujima gdje je odgovarajua kabelska infrastruktura ve izgraena; u suprotnom je ADSL bolja opcija. E1/T1 i ADSL su oito usmjereni na razliite populacije korisnika. Konano, samo beine tehnologije pokazuju znakove da bi mogle ozbiljno ugroziti ADSL. U odnosu na ine tehnologije, beine tehnologije e unijeti znatno veu fleksibilnost u pristupne mree. U ruralnim podrujima, u kojima kabelska infrastruktura obino nije dovoljno izgraena (a takva je situacija u veini ruralnih podruja diljem svijeta), beine tehnologije ve predstavljaju najbolji izbor za realizaciju pristupa. Operatori ADSLsustava se trebaju primarno fokusirati na gradska i prigradska podruja.

5.1.9. WDSL
Govorei o beinoj prijetnji xDSL-u, potrebno je istaknuti da beine inaice xDSL-a ve postoje i generiki su nazvane wireless DSL (WDSL). WDSL je usmjeren na male i srednje poslovne korisnike, te na kune korisnike. Ta usluga prua dvosmjerni pristup Internetu brzinama do 1,5 Mbit/s. WDSL moe posluivati korisnike koji se nalaze iznad granica inherentnih tradicionalnim inim tehnologijama, koja iznosi otprilike 5,5 km (ne uzimajui pri tome u razmatranje ine sustave s regeneratorima kod kojih je ta granica naravno via). Krajnji je korisnik povezan s mreom pomou antene koja mora biti usmjerena prema tornju s antenskim poljem instaliranim u toki prisutnosti beinog operatora (engl. wireless point of presence, skr. WPOP).

5.2. VDSL
Ve je neko vrijeme sasvim jasno da telekom operatori diljem svijeta donose odluke (ili e ih donijeti uskoro) o ukljuivanju postojeih parinih lokalnih petlji u svoje irokopojasne pristupne mree sljedee generacije. S obzirom da krajnji korisnici postaju sve zahtjevniji glede prijenosnih brzina, ADSL bi mogao, unato novijim inaicama ADSL2 i ADSL2+, iskazati slabe performanse u sloenoj okolini u kojoj je potreban istovremeni prijenos govorne telefonije, interaktivnog videa i brzih podatkovnih usluga na vee udaljenosti izmeu krajnjih korisnika i lokalne centrale. U takvim mrenim scenarijima, gdje operatori radije odabiru kao rjeenje kombinaciju optikih niti upredenih parica, VDSL postaje dobar izbor. VDSL je jedna od tehnologija koje omoguavaju ostvarenje koncepta FTTN. Arhitekturu FTTN-a ini kombinacija optikih niti koje povezuju lokalnu centralu s optikim mrenim jedinicama (engl. optical network units, skr. ONUs) i od upredenih parica koje povezuju krajnje korisnike s ONU-ima. VDSL-modemi su instalirani na oba kraja svake lokalne VDSL-petlje, realizirane jednom upredenom paricom. Arhitektura FTTNa, odnosno VDSL-a, prikazana je slikom (Slika 5.15).

Slika 5.15 Arhitektura FTTN-sustava i VDSL-a kao njegovog sastavnog dijela 32

5.2.1. Osnovna obiljeja VDSL-a

Prijenosne brzine podrane VDSL-om: VDSL podrava simetrian i asimetrian prijenos. Cijena koju VDSL plaa zbog poveanja brzine u odnosu na ADSL je smanjeni domet prijenosa ( Tablica 5.4). Dolazne brzine podrane VDSL-om viekratnici su brzine od 155,52 Mbit/s, koritene u SDHsustavima (SDH je skr. od engl. Synchronous Digital Hierarchy), odnosno SWT-sustavima (SONET je skr. od engl. Synchronous Optical Network): 51,84 Mbit/s, 25,92 Mbit/s i 12,96 Mbit/s. Odlazne brzine podrane VDSL-om mogue je podijeliti u tri skupine: 1,6 - 2,3 Mbit/s, 19,2 Mbit/s i brzine koje su jednake dolaznoj. Tablica 5.4 Prijenosne brzine podrane VDSL-om Inaica VDSL-a asimetrina asimetrina simetrina simetrina Domet (m) 900 300 900 300 Dolazna brzina (Mbit/s) 26 52 13 26 Odlazna brzina (Mbit/s) 3 6 13 26

Razdvajanje kanala: poetne inaice VDSL-a su za razdvajanje dolaznog od odlaznog kanala, te za njihovo odvajanje od POTS-a i N-ISDN-a koristile FDM (Slika 5.16). Ponitavanje odjeka koriste novije inaice koje podravaju simetrian prijenos. Relativno velika frekvencijska razlika izmeu najnieg podatkovnog kanala i POTS-kanala omoguava koritenje vrlo jednostavnih i jeftinih POTS-razdjelnika. Gornja granina frekvencija u pojasu kojeg koristi VDSL iznosi najvie 30 MHz u sustavima iji je domet prijenosa krai od 300 m, odnosno najvie 10 MHz u sustavima iji domet see do 1 km. Multipleksiranje dolaznog i odlaznog prometa: lokalna petlja na kojoj je implementiran VDSL moe imati dvije konfiguracije mrenog zakljuenja (engl. network termination, skr. NT): aktivnu (Slika 5.17a) i pasivnu (Slika 5.17b). U aktivnoj konfiguraciji VDSL-modem i POTS-razdjelnik sastavni su dio NT-a, dok je u pasivnoj konfiguraciji samo razdjelnik ugraen u NT. Razmotrimo prvo multipleksiranje u dolaznom smjeru. Pri pasivnoj konfiguraciji NT-a ONU razailje podatke svakom korisnikom VDSL-modemu s kojim je povezan. Pri aktivnoj konfiguraciji NT-a svako je korisniko podruje opremljeno tzv. koncentratorom linija (engl. hub). ONU alje slijed podataka prema koncentratom koristei komutiranje elija (engl. cell switching) ili multipleksiranje po vremenski raspodijeljenim kanalima (engl. time division multiplexing, skr. TDM). Koristei jedan od tih mehanizama, koncentrator podatke primljene od ONU-a distribuira krajnjim korisnikim ureajima (npr. osobna raunala, televizori i dr.).

33

Slika 5.16 Dodjela frekvencijskih kanala u inaici VDSL-a koja odlazni od dolaznog kanala razdvaja FDM-om (POTS- i N-ISDN-kanali uvijek su od VDSL-kanala razdvojeni na naelu FDM-a) Ako VDSL-modem na korisnikom podruju sadri u sebi aktivno mreno zakljuenje, tada je za multipleksiranje elija ili kanala koje dva ili vie krajnja ureaja alju u jedan zajedniki slijed podataka odgovorna mrea krajnjeg korisnika. VDSL-modem samo transparentno prenosi podatkovne sljedove u oba smjera. Aktivnu ulogu, dakle, preuzima koncentrator

34

linija, koji moe biti izveden kao zaseban ureaj ili kao integralni dio VDSL-modema, te moe djelovati kao multipleksor (engl. multiplexer) ili kao komutator (engl. switch). Jedna od moguih konfiguracija korisnike mree s aktivnim NT-om podrazumijeva koritenje koncentratora linija koji je zvjezdastom mreom povezan s krajnjim korisnikim ureajima (Slika 5.17a). Pored povezivanja krajnjih ureaja s koncentratorom linija poveznicama od toke do toke mogue je koristiti i konfiguraciju raspodijeljenog medija (engl. shared media) pri emu su svi krajni ureaji povezani s koncentratorom linija pomou sabirnike mree.
koncentrator linija \ VDSLmodem aktivni NI poveznice od toke do

ONU

VDSLmodem

Ps

UTP

Ps

PSTN- [i IIIkomutator

toke ili raspodijeljeni^ medij ^ PSTNkomutator pasivn NT raspodijeljeni medij 4 UTP

ONU

VDSLmodem

Ps

Slika 5.17 Mrena zakljuenja u tehnologiji VDSL: a) aktivno mreno zakljuenje, b) pasivno mreno zakljuenje; Ps - pasivni POTS-razdjelnik Ako je NT pasivan (Slika 5.17b), tada je svakom krajnjem korisnikom ureaju pridijeljen zaseban VDSLmodem. Takav mreni scenarij, u kojem odlazni kanali krajnjih ureaja moraju zajedniki dijeliti jednu upredenu paricu koja VDSL-modem u ONU povezuje s NT-om, iziskuje uvoenje mehanizma za upravljanje viestrukim pristupom mediju (engl. multiple access control, skr. MAC) u mreu pretplatnikog podruja. Iako je mogue koristiti sustav s detekcijom sudara (engl. collisison detection) protokolnih podatkovnih jedinica (engl. Protocol Data Unit, skr. PDU), zahtjev korisnika za zajamenom prijenosnom brzinom namee koritenje druga dva rjeenja: protokol dodjele dozvola za slanje elija (engl. cell-grantprotocol) - okviri koji se alju u dolaznom smjeru, a generirani su u ONU ili prije njega u mrei, sadre nekoliko bita koji odreenom krajnjem ureaju daju dozvolu (engl. grant) za pristup mrei. Temeljem dobivene dozvole krajnji ureaj moe u vremenskom intervalu koji slijedi neposredno iza prijema okvira poslati jednu eliju u odlaznom smjeru; viestruki pristup mediju pomou frekvencijskog multipleksiranja (engl. frequency division multiple access, skr. FDMA) - ta tehnika dijeli odlazni kanal u potkanale i pridjeljuje po jedan potkanal svakom krajnjem korisnikom ureaju. Koritenjem FDM-a izbjegnut je viestruki pristup mediju po sluajno dodijeljenim resursima - FDM omoguava viestruki pristup mediju po fiksno dodijeljenim resursima, to je njegova glavna prednost. Nadalje, FDM ne zauzima kanal za potrebe slanja zalihosnih bita svojstvenih protokolu dodjele dozvola za slanje elija. Osnovni nedostatak ove tehnike je ograniavanje prijenosne brzine svih krajnjih ureaja - svim je krajnjim ureajima dodijeljen jednak kapacitet poveznice neovisno o njihovim trenutnim komunikacijskim potrebama.

35

Linijsko kodiranje i modulacijske tehnike: prilikom definiranja VDSL-standarda razmatrana su etiri linijska koda i modulacijska postupka: CAP - u pasivnim konfiguracijama NT-a CAP bi koristio kvadraturnu digitalnu amplitudnu modulaciju (engl. Quadrature Phase Shift Keying, skr. QPSK) i viestruki pristup mediju pomou vremenskog multipleksiranja (engl. time division multiplexing access, skr. TDMA) za slanje podataka u odlaznom smjeru, iako CAP ne iskljuuje uporabu FDMA; DMT - u pasivnim konfiguracijama NT-a DMT bi koristio FDMA za slanje podataka u odlaznom smjeru, iako DMT ne iskljuuje uporabu TDMA; DWMT (skr. od engl. Discrete WaveletMultitone) - modulacijski postupak DWMT takoer koristi FDMA za multipleksiranje podataka u odlaznom smjeru, ali omoguava i uporabu TDMA; SLC (skr. od engl. Simple Line Code) - u pasivnim konfiguracijama NT-a linijski kod SLC bi najvjerojatnije koristio TDMA za slanje podataka u odlaznom smjeru, iako je i uporaba FDMA mogua.

5.2.2. Standardizacija VDSL-a i usluge podrane VDSL-om

Standardizacija VDSL-a: est vodeih svjetskih telekomunikacijskih standardizacijskih organizacija i foruma provodi viegodinji proces standardizacije VDSL-a: ITU-T SG15 (VDSL-standard su nazvali G.vdsl), ANSI T1E1.4, ETSI TM6, DSL Forum, ATM Forum i DAVIC. injenica je da su svi zajedno objavili uglavnom privremene ili djelomine dokumente, kao to je preporuka ITU-T G.993.1, objavljena 2001., kojom su definirani samo podsloj konvergencije prijenosu (engl. transmission convergence, skr. TC) i plan koritenja frekvencijskih pojaseva u VDSL-u. Dakle, za razliku od ADSL-a, potpuni i meunarodno prihvaeni VDSLstandard jo ne postoji. Na tritu takoer djeluje i VDSL-alijansa (www.vdslalliance.com), koja okuplja mnogobrojne proizvoae telekomunikacijske opreme i promovira tehnologiju VDSL. Podrane usluge: zahvaljujui velikim prijenosnim brzinama VDSL podrava najvei raspon usluga od svih DSL-tehnologija: video na zahtjev, telemedicinu, televiziju visoke definicije (engl. High Definition Television, skr. HDTV), intranetske komunikacije i rad na daljinu, razailjanje digitalne televizije, interaktivni video, elektroniko poslovanje (engl. electronic commerce), videoigre, uenje na daljinu (engl. distance learning), videokonferencije, elektroniko izdavatvo (engl. electronic publishing) i dr. Budui da VDSL podrava i asimetrini i simetrini prijenos, mogue ga je primijeniti u podruju novih usluga koje nije mogue pokriti ADSL-om, kao to je npr. povezivanje velikih korporacijskih intraneta s Internetom pomou VDSL-a, a naroito u situacijama kad korporacijske mree generiraju velike koliine prometa prema Internetu. Poput ADSL-a, i VDSL mora prenositi komprimirani video u stvarnom vremenu. Dakle, radi se o usluzi koja nije prilagoen retransmisijama koritenim u podatkovnim komunikacijama. Kako bi se postigla vjerojatnost pogreke usporediva s onom u prijenosu nekomprimiranog videa, VDSL mora koristiti FEC-tehniku s prepletanjem bita kako bi ispravio veinu pogreaka nastalih uslijed djelovanja impulsnog uma.

5.2.3. Vana pitanja vezana uz VDSL

Prednosti tehnologije VDSL su sasvim jasne: prua najvee prijenosne brzine od svih DSL-tehnologija, u mrenoj arhitekturi od toke do toke komunikaciji prua zajamenu sigurnost (engl. security), i podrava mogunost istovremenog prijenosa POTS-a i VDSL-podataka istom upredenom paricom. Meutim, VDSL je ipak u fazi definiranja - neki preliminarni proizvodi postoje, ali ne postoje potpune spoznaje o analognim pretplatnikim linijama, njihovom zraenju elektrine energije u okolinu i njihovoj otpornost na interferenciju iz okoline, o protokolima multipleksiranja u odlaznom smjeru i informacijskim potrebama pojedinih usluga, to je sve zajedno neophodno poznavati kako bi se definirao konani VDSL-standard. Jedna velika nepoznanica je maksimalni domet kojeg VDSL moe pouzdano podrati pri nekoj zadanoj prijenosnoj brzini. Razlog tome lei u injenici da su stvarna obiljeja upredenih parica u frekvencijskom podruju koje koristi VDSL djelomino poznata. Postojanje kratkih premotenih odvojaka ili nezakljuenih produljenja linija u kunim instalacijama, koja nemaju utjecaja na POTS, N-ISDN ili ADSL, mogu imati vrlo tetan utjecaj na VDSL u odreenim mrenim konfiguracijama. Nadalje, svaka nadzemna parica koja prenosi

36

VDSL-signale predstavlja antenu koja zrai u frekvencijski pojas koriten u amaterskom radiju i iz njega prima elektromagnetsko zraenje. Balansiranje izmeu niih razina signala, kako bi se smanjila emisija koja interferira s amaterskim radijskim prijenosom, i viih razina signala, potrebnih za savladavanje interferencije uzrokovane amaterskim radijskim prijenosom, mogao bi biti vaan imbenik pri odreivanju dometa VDSL-a. Dodatna dimenzija VDSL-a koja je jo dosta nejasna je njegov mehanizam prijenosa usluga viih slojeva. Jedan nain je da prilikom transfera videa i podatkovnih komunikacija VDSL prenosi informacije pomou ATM-elija (engl. ATM cells), iako optimalne dolazne i odlazne brzine nisu utvrene. Ono to je jo tee procijeniti je postojanje potrebe za prijenosom informacija VDSL-om u formatu razliitom od ATM-elija (npr. tradicionalni E1/T1-okviri) i potrebe za simetrinim kanalima pri irokopojasnim brzinama (iznad 2 Mbit/s). VDSL nije niti e biti potpuno neovisan o protokolima viih slojeva, posebno u odlaznom smjeru u kojem multipleksiranje podataka krajnjih korisnika zahtijeva da je protokol na sloju podatkovne poveznice definiran. Jo jedan teak problem vezan uz VDSL je distribucija podataka na korisnikom podruju te suelje izmeu PSTN-a i krajnjeg korisnikog ureaja. Promatrano s aspekta trokova, favorizirano je pasivno mreno suelje, tj. konfiguracija s pasivnim NT-om. Nasuprot tome, s aspekta upravljanja sustavom, pouzdanosti, ogranienja koja proizlaze iz regulative i migracijskih aspekata u prednosti je aktivno mreno suelje, tj. konfiguracija s aktivnim NT-om (aktivni NT koriste i ADSL i N-ISDN). Nadalje, VDSL s pasivnim NT-ima moe u iznimnim situacijama biti skuplji od VDSL-a s aktivnim NT-ima, ali otklanjanje aktivnih elektronikih komponenti iz korisnike mree (misli se primarno na koncentrator linija) ini ga u pravilu isplativijim rjeenjem, za kojim vlada vei interes unato svim prednostima koje sa sobom nosi aktivni NT.

5.2.4. VDSL2
Dana 27. svibnja 2005. godine objavljena je preporuka ITU-T G.993.2, kojom je definirana druga inaica tehnologije VDSL, nazvana skraeno VDSL2. VDL2 je simetrina prijenosna usluga koja podrava prijenosnu brzinu od 100 Mbit/s u oba smjera. Utemeljena je na modulaciji DMT. Proirenjem frekvencijskog pojasa VDSL2 sve do 30 MHz, novi primopredajnici podravaju simetrine brzine od 100 Mbit/s jednom upredenom paricom do udaljenosti vee od 350 metara. Kako bi se zadovoljile potrebe trita pristupnih tehnologija za lokalnim petljama srednje i velike duljine, srednja snaga predajnika je poveana za 20 dBm, a specificirano je i koritenje tehnike ponitavanja odjeka kako bi se u dugakim petljama omoguilo postizanje performansi slinih onima kod ADSL-a. Kako bi se prijenosna brzina i raspoloivi kanali iskoristili na najuinkovitiji nain, u VDSL2-standard su ukljueni fleksibilno uokvirivanje podataka (engl. flexible framing), tj. kreiranje okvira promjenjive duljine, rekonfiguracija linije tehnikom SRA i tehnika skraeno nazvana DRR (od engl. Dynamic Rate Repartitioning). VDSL2 je prije svega specificiran kako bi podrao prijenos viekanalskog HDTV-a, videa na zahtjev i videokonferencija, te transfer govora protokolom IP (engl. Voice over Internet Protocol, skr. VoIP).

6. Usporedba osnovnih parametara DSLtehnologija

Tablica 6.1 prikazuje usporedbu najpoznatijih DSL-tehnologija. Slika 6.1 prikazuje usporedbu spektralnih gustoa snage razliitih DSL-tehnologija. Sasvim je razvidno iz slike da je VDSL iznimno zahtjevna tehnologija glede potrebne irine prijenosnog pojasa.

37

Temeljem prikazanih usporedbi mogue je donijeti zakljuak da najbolji izbor glede DSL-tehnologije za glavninu SOHO-korisnika, posebno u gradovima i prigradskim podrujima s postavljenom parinom infrastrukturom, predstavlja ADSL: potpuno je standardiziran (to je iznimno vano operatorima, ali i korisnicima), njegova prijenosna brzina u oba smjera je zadovoljavajua za pristup Internetu, podrava koritenje regeneratora, njegov maksimalni domet ini ga atraktivnim ak i u malim gradovima i selima gdje je postavljena odgovarajua kabelska infrastruktura, te podrava istovremeni prijenos POTS-a i ADSL-podataka zajednikom upredenom paricom.
PSD [dBm/Hz]

Tablica 6.1 Usporedba DSL-tehnologija (izvor: Cisco) xDSL Maksimalni Regeneracija Maksimalna Maksimalna domet signala? dolazna odlazna brzina brzina ISDN Da 128 kbit/s 128 kbit/s 5486 m Ne IDSL Da 144 kbit/s 144 kbit/s 5486 m Ne HDSL Ne 2,320 Mbit/s 2,320 Mbit/s 3658 m Da HDSL2 Da 1,544 Mbit/s 1,544 Mbit/s 3658 m Da SDSL Ne 2,320 Mbit/s 2,320 Mbit/s 5486 m Ne SHDSL 0 0.138 Da 2,320 Mbit/s 2,320 Mbit/s 5486 m Da 0.2 1.1 2.2 12 ADSL Da 8 Mbit/s 640 kbit/s 5486 m Da < -------------------------------------------------------------------------------------------------------------*| G.lite Da crowded region 1,5 Mbit/s 512 kbit/s 5486 m Da Very Very high crosstalk region VDSL Ne 56 Mbit/s 13 Mbit/s 1372 m Planirano Standard? Podrka POTS-u? Da Ne Ne Ne F: MHz Ne Ne Da Da Nije trenutno

Slika 6.1 Usporedba spektralnih gustoa snage razliitih DSL-tehnologija (izvor: EFMA) - podruje do 1,1 MHz je podruje "prenapueno" raznim DSL-tehnologijama, podruje od 1,1 do 12 MHz je podruje vrlo visokih razina presluavanja

6.1. Usporedba asimetrinih DSL-tehnologija

Postojee rezidencijalne i rasprene poslovne pristupne linije sastavni su dio stablaste kabelske infrastrukture (Slika 6.2). Izmeu pojedinih zemalja postoje znaajne razlike glede duljine i gustoe pristupnih linija, ali glavnina njih ima slina osnovna obiljeja. Uslijed ogranienog dometa konfiguracije ADSL-a u kojoj se DSLAM nalazi u lokalnoj centrali mogunosti usluge koje korisnicima stoje na raspolaganju variraju od lokacije do lokacije. Sukladno slici, definirane su tri zone u nekom pristupnom podruju: zelena zona: podruje velike prijenosne brzine (> 5,5 Mbit/s), posluuje ju LE (CO); crvena zona: podruje iznad dosega ADSL-a, koji se kao usluga prua iz lokalne centrale. To je podruje relativno veliko u Sjevernoj Americi (31%) u usporedbi s Europom (8%) i ostalim dijelovima svijeta. Bez obzira na to, sve su zemlje suoene s izazovom da omogue potpuno pokrivanje crvene zone ADSL-om; siva zona: podruje izmeu crvene i zelene zone, u kojem oprema u lokalnoj centrali krajnjim korisnicima dodjeljuje najmanji kapacitet poveznice. To podruje predstavlja izmeu 17 i 30 posto korisnikih lokacija, i osnovna potreba svih krajnjih korisnika je poveanje kapaciteta linka s kojim mogu raspolagati prilikom komunikacije ADSL-om.

Naravno, unutar veine zemalja, dulje pretplatnike petlje se pojavljuju u ruralnim podrujima i prigradskim naseljima, pa postoje realni problemi pruanja irokopojasnih usluga DSL-om u tim podrujima. Veina operatora treba nekim svojim korisnicima omoguiti brzi pristup Internetu u podrujima gdje ga trenutno nema uope. To je mogue postii sljedeim dvjema mjerama: proirenja DSL-a u male lokalne centrale koje jo nisu opremljene DSL-om i proirenje DSL-a na udaljene lokacije kako bi posluivao podruja koja su trenutno izvan

38

dosega iz lokalne centrale (ta su podruja oznaena kao crvena zona). Ova druga mjera je posebno vana za zemlje s velikom prosjenom duljinom lokalne petlje. Ta mjera iziskuje primjenu DSLAM-a na lokacijama udaljenim od lokalne centrale. Slika 6.3 prikazuje preporuene primjene razliitih inaica ADSL-a i VDSL-a u pristupnom podruju, temeljem ovisnosti prijenosne brzine o duljini lokalne petlje, parametara koji dominantno odreuju odabir odgovarajue pristupne tehnologije. Na slici razine (engl. tier) usluge definirane su temeljem prijenosne brzine osnovne podatkovne usluge (zahtijeva dolaznu brzinu od 0,5 do 1,5 Mbit/s) kojoj se po svakoj razini dodaje po 2 Mbit/s (pretpostavljena brzina potrebna za prijenos asimetrinog videa kunim korisnicima).

Slika 6.2 Gornji dio slike prikazuje stablastu kabelsku infrastrukturu u pristupnim mreama, dok donji graf prikazuje razdiobu duljina lokalnih petlji u sjevernoj Americi i Europi izraenu u postocima od ukupnog broja pretplatnikih linija (izvor: Alcatel, 2003., referenca: duljine bakrenih pretplatnikih linija prema podacima IEEE-a); manhole - telefonski aht, D (skr. od engl. Distribution Area) -distribucijsko podruje, DLC (skr. od engl. Digital Loop Carrier) - vrsta multipleksora, produljuje domet E1/T1 sustava

39

Slika 6.3 Usporedba dometa asimetrinih DSL-tehnologija (izvor: Alcatel, 2003.) - korisnici su podijeljeni u 6 razina (engl. tier) sukladno prijenosnim brzinama koje zahtijevaju koritene usluge -brzine variraju od 1 do 15 Mbit/s, a za svaku razinu preporuena je odreena xDSL tehnologija, vodei rauna o dometu kojeg prua; ADSL/ADSL+from CO - pruanje usluge ADSL/ADSL+ iz lokalne centrale, ADSL+/VDSL from remote pruanje ADSL+/VDSL-usluge iz udaljene lokacije

7. Prijenos Ethernet-okvira DSL-om

U posljednje vrijeme pojam prva milja ili zadnja milja (engl. first mile ili last mile) postao je sinonim za lokalnu petlju. Ethernet u prvoj (ili zadnjoj) milji (engl. Ethernet in the first (last) mile, skr. EFM) je obeavajua tehnologija utemeljena na popularnom i irokorasprostranjenom standardu Ethernet, koritenom u lokalnim mreama diljem svijeta. EFM je razvijen pod patronatom standardizacijske organizacije IEEE i alijanse nazvane Ethernet in the First Mile Alliance (EFMA), www.efmalliance.org. U studenom 2000. godine standardizacijski odbor IEEE 802 LAN/MANStandards Committee (skr. LMSC) je formirao tim strunjaka nazvan P802.3ah EFM Task Force iji je glavni cilj bio razvoj tehnikog standarda EFM-a, nazvanog IEEE 802.3ah. Taj tim predstavlja dio radne skupine IEEE 802.3 Working Group. EFMA ima malo drugaiji zadatak. Formirana u prosincu 2001. godine, EFMA predstavlja konzorcij tvrtki koje meusobno dijele zajedniku viziju Etherneta. EFMA promovira Ethernet kao pristupnu tehnologiju te podrava napore koje IEEE ulae u standardizaciju EFM-a. EFMA je istovremeno i marketinki i tehniki resurs. I dok IEEE razvija EFM-standard, EFMA radi na prihvaanju EFM-a na tritu. Ulae napore u bolje razumijevanje tehnologije od srane korisnika i u promoviranje dobitaka koje korisnicima donosi primjena EFM-a. Trenutni status standarda IEEE 802.3ah mogue je na najbolji nain opisati informacijom sa slubene internetske stranice IEEE-a (www.ieee.org): "Rad ekspertnog tima IEEE P802.3ah Ethernet in the First Mile Task Force je dovren u lipnju 2004. godine ratifikacijom standarda IEEE Std 802.3ah-2004 na sastanku krovnog standardizacijskog tijela IEEE-a." EFMA je imala viziju o realizaciji univerzalnog irokopojasnog pristupa koji koristi jednu tehnologiju s kraja na kraj (engl. end-to-end) i podrava neogranien skup irokopojasnih aplikacija i usluga namijenjenih rezidencijalnim i poslovnim korisnicima. Kao rezultat te vizije kreirana je tehnologija EFM, koja bez sloenih i pogrekama izloenih protokolnih pretvorbi podrava velike prijenosne brzine. EFM moe koristiti postojee upredene parice, a moe iskoristiti i ve postavljenu optiku kabelsku infrastrukturu. Dodatna prednost EFM-a potjee iz injenice da promet veine rezidencijalnih i poslovnih korisnika poinje i zavrava kao transfer IP paketa Ethernet okvirima (engl. IP over Ethernet).

7.1. Standardizacija EFM-a

Glavna razlika izmeu EFM-a i ostalih pristupnih tehnologija, kao to su npr. xDSL, kabelski modemi, FTTx i ostale, lei u njegovim protokolnim slojevima. Dok su tradicionalne pristupne tehnologije uglavnom fokusirane na fiziki sloj, EFM definira i jedan sloj iznad, tj. DLL. Mnoge pristupne sheme su otvorene prema DLL-u, te transparentno podravaju ATM, Ethernet i ostale protokole drugog sloja. Sasvim suprotno, EFM se striktno ograniava na, kao to mu ime govori, Ethernet kao protokol DLL-a, i specificira svoj vlastiti fiziki sloj. EFM prua jedinstven pristup prijenosu Ethernet-prometa trima razliitim topologijama, pri emu je svaka od njih pokrivena odgovarajuom inaicom EFM-a: mree od toke do toke s bakrenim oienjem - EFMC (skr. od engl. EFM Copper) prijenos Ethernet-okvira upredenim paricama, optike mree od toke do toke - EFMF (skr. od engl. EFM Fiber) prijenos Ethernet-okvira optikim nitima od toke do toke, i

optike mree od toke prema veem broju toaka - EFMP (skr. od engl. EFM Passive Optical Network) - prijenos Ethernet-okvirapasivnom optikom mreom (engl. passive optical network, skr. PON).

40

Definirana je i etvrta inaica, nazvana hibridni EFM (engl. EFM Hybrid, skr. EFMH). Operatori mogu kreirati EFMH-topologije mijeanjem EFMC-a, EFMF-a i EFMP-a.

7.2. EFMC
EFMC je jednostavno i jeftino rjeenje za pruanje brzog pristupa i usluga krajnjim korisnicima, a naroito je atraktivan rezidencijalnim i poslovnim korisnicima. Moe koegzistirati s POTS-om, N-ISDN-om, ADSL-om i VDSL-om u zajednikim parinim kabelima, jer je spektralno usklaen s tim uslugama. Domet prijenosa i prijenosne brzine: odbor IEEE-a zaduen za EFM postavio je sljedei cilj glede EFMC-a: ostvariti prijenosne brzine od barem 10 Mbit/s uz domet prijenosa od najmanje 750 metara, ili barem 2 Mbit/s uz domet prijenosa od najmanje 2.700 metara, oboje po postojeim neoklopljenim upredenim paricama. Odbor za standardizaciju EFM-a postavio si je te ciljeve kao minimalne brzine, ali standard ne ograniava sustave na striktno koritenje tih brzina. Veina danas dostupnih EFMC-sustava podrava osjetno vee brzine uz navedene domete. Odnos izmeu prijenosnih brzina i dometa prikazan je slikom (Slika 7.1). Modulacija: EFMC PHY (fiziki sloj EFMC-a) koristi modulacijske tehnike xDSL-a koritenog u podlozi (npr. VDSL ili SHDSL). Standardi fizikog sloja EFMC-a: postoje dvije vrste fizikog sloja EFMC-a, EFMC kratkog dometa, skraeno nazvan 10PASS-TS, i EFMC dugog dometa, skraeno nazvan 2BASE-TL.

Slika 7.1 Odnos izmeu prijenosnih brzina EFMC-a i dometa prijenosa (izvor: EFMA, 2004.) - na apscisi je prikazan domet prijenosa izraen u metrima, a na ordinati prijenosna brzina u Mbit/s Fiziki sloj EFMC-a kratkog dometa: u Europi koristi plan uporabe frekvencija broj 997, a u Sjevernoj Americi frekvencijski plan 998 (Slika 7.2). Fiziki sloj EFMC-a dugog dometa: temelji se na standardu ITU-T G.991.2 za SHDSL. Inherentno je simetrian i koristi linijski kod TC-PAM. ITU-T i ANSI su standardizirali proirenu inaicu tog koda nazvanu G.SHDSL.bis (ili ESHDSL, od engl. Extended SHDSL), a prihvatio ju je i IEEE-ov odbor za standardizaciju EFM-a. G.SHDSL.bis omoguava simetrian prijenos brzinom 5,7 Mbit/s, pri emu se podvrgava i standardima za spektralnom kompatibilnou, kao to je npr. ANSI T1.417.
A

PSC
dolazni kanal 1 odlazni kanal 1 dolazni kanal 2 odlazni kanal 2

Plar QQ8

0 13

3 75

52

85

12 41

nar yys

/(MHz)

Plar 997

51

7 05

Slika 7.2 Frekvencijski planovi koje koristi EFMC PHY kratkog dometa (izvor: Cisco) Tablica 7.1 Usporedba razliitih mehanizama za prijenos po veem broju usnopljenih parica (izvor: EFMA, 2004.) EFM 802.3ah Ethernet Optimizacija usluge Mrena integracija Ethernet/IP-suelje Potrebna pretvorba Da usluge do 5 % Protokolni pretek (engl. overhead) IMA ATM ATM-mree Ne G.SHDSL s M parica TDM Nije definirano (specifinost sustava) Da ~ 20 % kod mjeovitog prometa ~ 40 % u kratkim okvirima Ne (koristi najniu brzinu u svim paricama) 2 - 4 ms

~ 20 % kod mjeovitog prometa ~ 40 % u kratkim okvirima Ne Djeluje s razliitim Da brzinama po raznim (moe koristite velike i male (koristi najniu brzinu u brzine) svim paricama) paricama 2 - 4 ms 25 - 100 ms Tipino kanjenje uslijed usnopljavanja Otpornost na um Visoka do srednja (ovisi o Niska (dugo vrijeme proizvoau) oporavka) Sloenost upravljanja sustavom Niska (utemeljena na Ethernetu) Visoka (utemeljena na ATM-u)

Niska (gubitak signala makar i u jednoj parici vodi do raskida cijele poveznice) Nije definirana standardom (ovisi o implementaciji sustava)

Prijenosni medij: EFMC koristi uglavnom jednu upredenu paricu (inaice 10PASS-TS i 2BASE-TL), dok istovremeno postoji i inaica EFMC-a koja koristi 8 upredenih parica i fiziki sloj 10BASE-TL. Ta se inaica EFM-a naziva usnopljavanje linija EFM-om (engl. EFM line bonding), omogueno novim podslojem (engl. sublayer) u protokolnoj arhitekturi Etherneta, nazvanom agregacijski EFM-sloj (engl. EFM aggregation layer). Druge inaice EFMC-a: IEEE 802.3ah je relativno nova tehnologija. Neke vlastite proizvoake inaice, kao npr. Ciscov Long Reach Ethernet (u prijevodu Ethernet velikog dometa) ili EtherLoop, postoje ve neko vrijeme. Standardizacija EFM-a je otklonila tu privatnu prirodu koju rane implementacije prenose na koncept EFM, te je istovremeno poboljala meusobnu operabilnost opreme razliitih proizvoaa u velikim javnim mreama. EFMC je vjerojatno najbolje rjeenje za rezidencijalne korisnike i poslovne parkove kod kojih ve postoji izgraena infrastruktura upredenih parica kategorije odgovarajue za prijenos analognog govora (engl. voice-grade). To vrijedi i za zgrade s veim brojem poslovnih ili stambenih jedinica (MTU ili MDU).

7.3. Prednosti i mane EFMC-a

Ethernet kao pristupna tehnologija nudi znaajne prednosti pred tradicionalnim (engl. legacy) tehnologijama koritenim u prvoj milji: jednostavan je, meunarodno prihvaen standard koji e omoguiti meusobnu operabilnost sustava, prua perspektivan pristup za prijenos podatkovnih, govornih i videoaplikacija, predstavlja univerzalnu i najuinkovitiju platformu za transfer podatkovnih usluga s kraja na kraj mree.

Dobitak EFM-a nastaje kao rezultanta tri imbenika: EFM-infrastruktura je skalabilna, EFM prua jedinstveni DLL-protokol s kraja na kraj mree, i 42

mreni operatori mogu koristiti jedinstveni pristup kreiranju razliitih mrenih arhitektura.

Transportne usluge utemeljene na EFM-u lako je skalirati, a mogunosti njihova pruanja krajnjim korisnicima vrlo su fleksibilne. Koliinu dodijeljenog kapaciteta poveznice na Ethernet-poveznici lako je skalirati u malim pomacima, a pruatelj usluga moe upravljati dodjelom kapaciteta poveznice krajnjem korisniku pomou softverske aplikacije. Pruatelji usluga mogu krajnjim korisnicima pruati i dodatni kapacitet poveznice na zahtjev, ili im mogu pruati dinamiki kapacitet poveznice sukladno njihovim trenutnim potrebama, upravljajui tim uslugama pomou istog upravljakog mehanizma i istom metodologijom. Tradicionalna rjeenja pristupa mrei, kao to su npr. xDSL i kabelski modemi, odgovarajua su za trita s niskom razinom penetracije, i to u podrujima gdje su korisnici ratrkani na veoj povrini. Nasuprot tome, EFM je pristupno rjeenje koje je prilagoeno zgradama s veim brojem poslovnih ili stambenih jedinica s velikim brojem i gustoom krajnjih korisnika. I dok je veina drugih pristupnih rjeenja usmjerena na pokrivanje uslugom, EFM je fokusiran na penetraciju. Mnoge dananje pristupne mree koriste razliite DLL-protokole i mrene protokole. Kako se korisnika informacija prenosi mreom s jednog kraja na drugi, od korisnikog LAN-a preko pristupne i jezgrene mree pa zatim kroz drugu pristupnu mreu do drugog krajnjeg korisnika i konano kroz njegov LAN, ona prolazi kroz razliitu mrenu opremu. Paralelno s poveanjem sloenosti protokolnih pretvorbi i same opreme poveavaju se i mreni trokovi. Manji broj protokolnih pretvorbi stvara utedu u potronji raspoloivih kapaciteta poveznica. Uvoenje EFM-a u pristupno podruje u znaajnoj mjeri smanjuje broj protokolnih pretvorbi i ostalih procedura koje troe puno vremena i poveavaju novane trokove.

7.4. OAM u pristupnim sustavima koji koriste EFM

Tradicionalno gledano, Ethernet nikad nije nudio ugraene mogunosti za operacije nad mreom, administriranje i odravanje mree (engl. operation, administration and maintenance, skr. OAM), pa OAMfunkcionalnosti ugraene u standard IEEE 802.3ah predstavljaju prvi korak u njihovom pruanju u Ethernetokruju. Vano je uoiti da te mogunosti nemaju tendenciju da zamijene protokol SNMP (skr. od engl. Simple Network Management Protocol, u prijevodu jednostavni protokol mrenog upravljanja) kao osnovni mehanizam upravljanja mreom, nego su uvedene kako bi ga nadopunile. Osnovne funkcije podrane EFM-OAM-om su: nadziranje performansi poveznica prua atribute i informaciju o statusu Ethernet-poveznica;

otkrivanje i signalizacija kvarova procedure koje otkrivaju poveznice u kvaru i upravljaju otklanjanjem kvarova;

provjera poveznica pomou ispitnih petlji (engl. loopbacks) testiranje segmenata poveznice pomou slanja ispitnih okvira kroz te segmente. Ostale funkcije EFM-

OAM-a su sljedee: otkrivanje (engl. discovery) OAM omoguava mrenim ureajima da otkriju jedan drugog i da jedan drugog obavijeste o svojim komunikacijskim mogunostima;

dohvat objekata iz baze upravljake informacije (engl. management information base, skr. MIB); podrka protokolnim proirenjima koja potjeu od proizvoaa opreme.

Djelovanje OAM-a na nekom Ethernet-suelju ne stvara tetan utjecaj na podatkovni promet jer je OAMprotokol spor i ima vrlo ograniene potrebe za kapacitetom poveznice. Taj protokol moe biti implementiran hardverski ili softverski.

8. Protokolne arhitekture xDSL-a

43

Kao to je oito iz prethodnih odjeljaka, xDSL-om je uglavnom definiran fiziki sloj pristupnih sustava koji koriste DSL. Za potpuno razumijevanje primjene xDSL-a vano je poznavati i vie protokolne slojeve koji se koriste u kombinaciji s DSL-tehnologijama. Danas se u xDSL-okruju koriste mnogobrojne protokolne arhitekture, od kojih e est najuobiajenijih biti poblie opisano u ovom odjeljku (s posebnim naglaskom na njihove prednosti i nedostatke): Integrated routing and bridging (skr. IRB) - definirano dokumentom RFC 2684 u prijevodu: integrirano usmjeravanje (engl. routing) ipremotavanje (engl. bridging), Routed bridge encapsulation (skr. RBE) - definirano dokumentom RFC 2684, u prijevodu: usmjeravana inkapsulacija u mostu (engl. bridge), Point-to-point protocol over Ethernet (skr. PPPoE) - definirano dokumentom RFC 2516 u prijevodu: transfer protokola PPP Ethernetom, Point-to-pointprotocol over ATM (skr. PPPoA) - definirano dokumentom RFC 2364 u prijevodu: transfer protokola PPP ATM-om, -

Layer 2 tunnelingprotocol (L2TP) - definirano dokumentom RFC 2661 u prijevodu: protokol tuneliranja (engl. tunneling) na drugom sloju,

Multiprotocol label switching (MPLS) tunneling - definirano dokumentom RFC 2917 u prijevodu: tuneliranje vieprotokolnim komutiranjem pomou oznaka (engl. Multiprotocol Label Switching).

8.1. IRB
IRB je najjednostavnija, najmanje skalabilna, najnesigurnija i najjeftinija protokolna arhitektura xDSL-a. Navedena ogranienja govore da ga je mogue nai u starijim mreama, u kojima su jeftiniji modemi poeljni ili su jeftini modemi ve instalirani i nema resursa potrebnih za nadogradnju sustava. IRB ograniava skalabilnost mree pruatelja usluge, kao i mree krajnjeg korisnika (PDN-a). IRB nema ugraenu mogunost za autentikaciju korisnika. Sigurnost komunikacije i skalabilnost mree su glavni pokretai migracije s IRB-a na mo nije protokolne arhitekture, kao to je npr. PPPoE. Slika 8.1 prikazuje protokolne slojeve IRB-konfiguracije pristupa. Funkciju DSL-CPE-a na slici, odnosno krajnjeg DSL-ureaja, obavlja DSL-modem ili PC s ugraenom DSL-modemskom karticom.

44

Slika 8.1 Protokolna arhitektura IRB-konfiguracije pristupa; ATM-PVC (skr. od engl. ATM Permanent Virtual Conection) - trajna virtualna veza ostvarena ATM-om, AAA (skr. od engl. Authentication, Authorization, Accounting) - autentikacija, autorizacija i praenje koritenja mree, AAL (skr. od engl. ATMAdaptation Layer) -podslojprilagodbe ATM-a, AAL5 - inaica AAL-a Osnovne prednosti IRB-a su sljedee: mogue ga je koristiti u svim postojeim DSL-modemima, mogua je jednostavna migracija s IRB-a na PPPoE, vie krajnjih korisnikih ureaja (npr. PC-ovi) moe dijeliti zajedniku DSL-poveznicu. Osnovni nedostaci

IRB-a su sljedei: nema inherentnu mogunost praenja koritenja mrea (engl. accounting), osjetljiv je na prekomjerna razailjanja na drugom sloju (engl. broadcast storms) i na tzv. napade na uslugu (engl. denial of service attacks, skr. DoS attacks), IRB-ATU-R koristi premotavanje pa uslugu DHCP (skr. od engl. Dynamic Host Configuration Protocol) nije mogue koristiti lokalno, nema mogunosti za upravljanje ATU-R-om s udaljene lokacije, jer IRB-ATU-R-u nema IP adresu djeluje kao most i stoga mu IP adresa nije potrebna.

8.2. RBE
Jednako kao i u sluaju PPPoE-a, raspoloivost RBE-a za primjenu u tradicionalnim ili jeftinim modemima koji rade na naelu premotavanja je njegova najvea prednost. RBE ne nudi sigurnost inherentnu PPPoE-u, ali svakako ispravlja odreene propuste svojstvene IRB-u. Za razliku od PPPoE-a, RBE ne zahtijeva koritenje softvera na opremi krajnjeg korisnika (klijentski softver). Koristi istu protokolnu arhitekturu kao i IRB (Slika 8.1). Glavna prednost RBE-a lei u tome to RBE predstavlja posebno dobro rjeenje za integraciju jedne ili vie tradicionalnih mrea koje koriste premotavanje pomou jednostavnog DSL-ureaja. U tom sluaju RBE nudi prijelazno rjeenje prije samog migriranja prema PPPoA ili PPPoE. Krau IP-prometa (engl. IP hijacking), zlonamjerno simuliranje ARP-a (Address Resolution Protocol spoofing, prijevod skraenice ARP: protokol adresne rezolucije) i prekomjerna razailjanja na drugom sloju mogue je izbjei koritenjem RBE-a. RBE,

45

poput IRB-a, omoguava da viestruki krajnji korisniki ureaji mogu dijeliti zajedniku digitalnu pretplatniku liniju - viestruke komunikacijske sjednice po jednom ATM-virtualnom kanalu (engl. virtual channel, skr. VC) su mogue. RBE je mogue koristiti u svim postojeim DSL-modemima. Njegova osnovna mana je ta to RBE-ATU-R ne alje DHCP ili IPCP-zahtjeve (IPCP je skr. od engl. Internet Protocol Control Protocol) za IP-adresom kad je konfiguriran kao most. To znai da je upravljanje RBE-ATUR-om s udaljene lokacije nemogue.

8.3. PPPoE
PPPoE predstavlja pravi odabir za velik broj pruatelja usluga jer je vrlo skalabilan, to se odnosi podjednako na pruatelje usluga i na krajnje korisnike, te omoguava autentikaciju korisnika. Slika 8.2 prikazuje protokolnu arhitekturu PPPoE-konfiguracije pristupa. Openito gledano, PPPoE ne donosi sa sobom poveane trokove i sloenost primjene, koje predstavljaju inherentna obiljeja PPPoA. PPPoE zahtijeva samo minimalnu konfiguraciju ATU-R-a. Djeluje na svim postojeim modemima pri emu nudi usluge kao to je SSG (skr. od engl. Service Selection Gateway - softver koji povezuje korisnikovu vezu s IP adresom koritene usluge) ili tuneliranje. Prilikom primjene PPPoE-a viestruki krajnji korisniki ureaji (najee su to PC-ovi) mogu dijeliti zajedniku digitalnu pretplatniku liniju. PPPoE omoguava provoenje AAA-procedura po svakoj komunikacijskoj sjednici zasebno. Osnovni nedostatak PPPoE-a je u tome to prilikom koritenja jeftinog DSL-modema koji ne moe biti konfiguriran kao PPPoE-klijent, klijentski softver za podrku PPPoE-a mora biti instaliran na svim osobnim raunalima koja su povezana s digitalnom pretplatnikom linijom putem dotinog modema. To znai da pruatelj pristupne usluge mora snositi odgovornost barem za ATU-R ili za klijentski softver na osobnim raunalima. Ta odgovornost moe ukljuivati isporuku i instalaciju, ili barem testiranje lokalne petlje. Nadalje, budui da PPPoE koristi premotavanje utemeljeno na dokumentu RFC 2684, izloen je prekomjernim razailjanjima na drugom sloju i napadima na uslugu. PPPoE-ATU-R radi kao most pa DHCP nije mogue koristiti lokalno. Budui da PPPoE-ATU-R nema IP adresu, upravljati njime s udaljene lokacije nije mogue.

Slika 8.2 Protokolna arhitektura PPPoE-konfiguracije pristupa

8.4. PPPoA
PPPoA je vrlo skalabilno rjeenje, to se odnosi podjednako na pruatelje usluga i na krajnje korisnike, te podrava funkcionalnosti treeg sloja, ukljuujui i sigurnost komunikacije. Naravno, via razina funkcionalnosti ukljuuje i dodatne trokove implementacije. Slika 8.3 prikazuje protokolnu arhitekturu PPPoAkonfiguracije pristupa. Vano je napomenuti da se kao NCP (skr. od engl. Network Control Protocol, u 46

prijevodu: protokol upravljanja komunikacijom na mrenom sloju) komponenta protokola PPP u IP-okruju koristi IPCP. U implementaciju PPPoA ukljueno je konfiguriranje ATU-R-a s autentikacijskom informacijom PPP-a (korisniko ime i zaporka, engl. login ipassword), to predstavlja glavnu prednost PPPoA pred protokolnim arhitekturama kao to su IRB ili RBE. PPPoA omoguava da se AAA-procedure izvode po svakoj komunikacijskoj sjednici posebno. Takav pristup doputa pruateljima usluga da korisnike trokove naplauju prema trajanju pruanja odreene usluge. Koristei PPPoA pruatelj usluge moe po svakoj pretplati na uslugu dodijeliti samo jednu IP-adresu. Pri tome, naravno, ATU-R moe biti konfiguriran tako da obavlja i funkciju pretvorbe mrenih adresa (engl. network address translation, skr. NAT). PPPoA podrava samo jednu komunikacijsku sjednicu po svakm virtualnom kanalu. S obzirom da su korisniko ime i zaporka konfigurirani na ATU-R-u, svi korisnici "iza" DSL-modema mogu koristiti samo jedan skup usluga po nekom VC-u. To drugim rijeima znai da korisnici ne mogu sluajno odabirati razliite skupove usluga, ali zato mogu koristiti viestruke VC-ove i po razliitim VC-ovima mogu uspostavljati razliite PPPsjednice. Naravno, uporaba viestrukih VC-ova poveava sloenost dotine konfiguracije lokalne petlje, poveavajui na taj nain i trokove izvedbe. Ako je ATU-R-u pridijeljena samo jedna

47

IP-adresa i koristi se NAT ili translacija brojeva softverskih prikljuaka (engl. port address translation, skr. PAT), neke aplikacije, kao to je npr. IPTV, koje ugrauju IP-informaciju u korisniki sadraj paketa (engl. payload), nee moi raditi.
-PVC-

PC/ATU-PPP over ATMIP PPP AAL5 ATM ADSL korisnik o podruje

UAC usmjeriva -IP --------------------IP PPP AAL5 ATM

PHY
n

usmjeriva

IP DSLAM ATM
PHY
n

UAC

Slika 8.3 Protokolna PPPoA-konfiguracije

ATM
ADSL
nuuL

arhitektura pristupa

11

11

ATM PHY
n

11

8.5. Tuneliranje pomou L2TP-a

Tuneliranje prua privatnoj mrei sigurnost i standardizaciju, na transparentan nain u odnosu na korisnike unutar javne mree. Glavne komponente tuneliranja L2TP-om su pristupni koncentrator L2TP-a (engl. L2TP access concentrator, skr. LAC) i mreni posluitelj L2TP-a (engl. L2TP network server, skr. LNS). Tunel je virtualni kanal izmeu LAC-a i LNS-a. Za spremanje atributa tunela i korisnikih atributa mogue je

Slika 8.4 Protokolna arhitektura L2TP-konfiguracije pristupa koristiti AAA-posluitelj. L2TP moe podrati inkapsulaciju pomou PPPoA ili PPPoE na ATM-PVC-u iniciranom u krajnjoj korisnikoj opremi. Slika 8.3 prikazuje protokolne slojeve L2TP-konfiguracije pristupa.

48

L2TP je dobro rjeenje za korisnike koji mijenjaju lokaciju i za situacije kad krajnji korisnik prilikom raznih sjednica komunicira s razliitim odreditima. L2TP je mogue koristiti i u jednostavnim, tradicionalnim krajnjim DSL-ureajima. L2TP zahtijeva po jedan tunel (ili vie) po svakom pruatelju usluge i po POP-u (skr. od engl. point of presence, u prijevodu: toka u mrei u kojoj se pruatelj usluge sueljava s krajnjim korisnikom). Svaki usmjeriva uspostavlja jedna tunel prema LNS-u pruatelja usluge. Broj raspoloivih tunela i komunikacijskih sjednica moe onemoguiti implementacije vrlo velikih sustava.

8.6. Tuneliranje pomou MPLS-a

MPLS omoguava optimalno kreiranje virtualnih privatnih mrea (engl. virtual private networks, skr. VPNs), pomou kojih je mogue realizirati privatne mree nad javnom infrastrukturom. MPLS je posebno dobro rjeenje zbog podrane sigurnosti i meuoperabilnosti. Prilikom konfiguriranja MPLS-a na DSL-sustavu, DSLAM ili IP/DSL-komutator moe biti konfiguriran kao PE-usmjeriva (PE je skr. od engl. provider edge, u prijevodu: rub mree promatran s aspekta pruatelja mrene usluge), dok se ATU-R moe konfigurirati kao CEusmjeriva (CE je skr. od engl. customer edge, u prijevodu: rub mree promatran s aspekta korisnika mrene usluge). CE- i PE-usmjerivai razmjenjuju meusobno usmjerivaku informaciju koristei statiko usmjeravanje pomou protokola RIPv2 (skr. od engl. Routing Information Protocol version 2), OSPF (skr. od engl. Open Shortest Path First) or EIGRP (skr. od engl. EnhancedInterior Gateway Routing Protocol). PE-usmjeriva mora odravati VPN-smjerove (engl. routes) samo za one VPN-ove s kojima je izravno povezan.

9. DSL-usluge namijenjene poslovnim korisnicima

DSL-tehnologije mogu na jednostavan nain podrati prijenos usluga namijenjenih poslovnim korisnicima, kao to su npr. transfer govora DSL-om (engl. Voice over DSL, skr. VoDSL) i nove inaice tehnologija koje su provjerene u praksi i koje korisnici dobro razumiju, kao to je npr. transfer FR-okvira DSL-om (engl. Frame Relay over DSL, skr. FRoDSL), pri emu se koristi najnovija generacija DSL-opreme koja podrava upravljanje razinom pruanja usluge (engl. service level management, skr. SLM) s kraja na kraj.

9.1. VoDSL
VoDSL podrava transfer viestrukih govornih linija (tipino izmeu 4 i 12 telefonskih linija) vezom uspostavljenom nad DSL-om, koristei pri tome ATM-VC-ove s malim kanjenjem. Govorni promet se iz DSLsustava usmjerava prema VoDSL-prolazu (engl. gateway) i dalje prema PSTN-u (Slika 9.1).Takav pristup krajnjim korisnicima DSL-a prua nie cijene usluge i pogodnost koritenja jednog pruatelja usluge za transfer vlastitih podatkovnih i govornih prometnih tokova, pri emu krajnjim korisnicima ne treba pruati dodatne upredene parice. Jedna parica moe zadovoljiti potrebe mnogih malih i srednjih poslovnih korisnika za istovremenim prijenosom govora i podataka. VoDSL je paketska tehnologija, to korisnicima VoDSL-a omoguava da kapacitet poveznice pridijeljen nekoj vezi uspostavljenoj nad DSL-om koriste dinamiki. To znai da govorni pozivi koriste kapacitet poveznice samo za vrijeme dok su aktivni, a zahvaljujui tome to Poslovni usluge korisnici ne mogu izgubiti migracijom na VoDSL. Ostvarene utede vie nekoliko nego uravnoteuju iznos koji govorne koriste manji dio kapaciteta poveznice nego podatkovne usluge, je govornih poziva mogu e platiti istovremeno prenositi vezom uspostavljenom nad DSL-om. moraju za mogu nost nekom transfera eljenih govornih kanala i za zadovoljavanje njihova zahtjeva za kvalitetom usluge (engl. quality of service, skr. QoS) u razredu rt-VBR (skr. od engl. real-time Variable Bit Rate, u prijevodu: usluga koja se prua u stvarnom vremenu promjenljivom informacijskom brzinom), koji im prua visoku kvalitetu prenijetog govora.

49 Slika 9.1 Sistemska arhitektura VoDSL-a

9.1.1. CVoDSL
ADSL2 prua podrku jednostavnom, fleksibilnom i isplativom CVoDSL-u (skr. od engl. Channelized Voice over DSL, u prijevodu: prijenos govornih E1/T1-kanala DSL-om), mehanizmu za transparentan prijenos kanala iz TDM-okvira DSL-potkanalima. CVoDSL predstavlja jedinstveno VoDSL-rjeenje po tome to prenosi govor iskljuivo fizikim slojem, i pri tome podrava istovremeni transport POTS-a i brzi pristup Internetu. Kako bi prenio kanale PCM-E0 (DS0) informacijske brzine 64kbit/s od DSL-modema do lokalne centrale, CVoDSL rezervira odreene potkanale u odlaznom i dolaznom ADSL2-kanalu. Pristupna oprema u centrali (npr. DSLAM) tada izravno alje kanale E0 (DS0) u komutator kanala (engl. circuit switch) pomou PCMpoveznice (PCM je skr. od engl. Pulse-code Modulation, u prijevodu: impulsno-kodna modulacija). Takav pristup otklanja potrebu da se govor za potrebe transporta DSL-om paketizira u protokole viih slojeva, kao to su npr. ATM i IP. Viestruke govorne linije mogu biti aktivne istovremeno; poznavajui tipina ogranienja odlaznog ADSL2-kanala, etiri nekomprimirane govorne linije predstavljaju prihvatljiv maksimum, pri emu koriste dio raspoloivog kapaciteta poveznice u iznosu od 256 kbit/s.

9.2. FRoDSL
Kad se FRoDSL (Slika 9.2) kombinira sa sustavom za upravljanje razinom pruanja usluge s kraja na kraj, tada on ispunjava dva kritina uvjeta: ekonomian pristup mrei s komutacijom okvira i poboljanje zajamenih performansi usluge. FRoDSL poslovnim korisnicima omoguava da ine isto ono to su inili ve neko vrijeme, ali sada po nioj cijeni. FRoDSL znaajno smanjuje trokove pruanja usluge komutacije okvira krajnjim korisnicima reducirajui cijenu pristupnog dijela mree. Korisnici koji koriste pristup FR-mrei pomou zakupljenih kanala plaaju obino i do 38% od ukupnih trokova usluge samo za takav mehanizam prijenosa. Koritenje jeftinijeg pristupa utemeljenog na DSL-u, zajedno s SLM-om s kraja na kraj mree, koji osigurava postizanje iste kvalitete usluge kao i zakupljeni kanali, moe stvoriti znatne utede u pruanju FR-a krajnjim korisnicima, a posebno onim pruateljima FR-usluge koji su prisiljeni zakupiti komponente pristupnog sustava od operatora lokalne centrale (engl. Local Exchange Carriers, skr. LECs).

usmjeriva

demarkacija i i LE 1 ---------------------------1 usluge ^komutacija i --------------------------------------------------------------------------- ^ ----------------------------------------------------------------------okvira

FRF 8

Slika 9.2 Sistemska arhitektura FRoDSL-a; FR-IXC-operator (od engl. Frame Relay Interexchange Carrier) mreni operator veza izmeu FR-komutatora

10. Primjena xDSL-a i evolucija telekomunikacijskog trita

xDSL je postao globalni fenomen. Diljem svijeta regulatorna tijela objavljuju regulative koje su povoljne za primjenu xDSL-a. Ve nekoliko godina xDSL, a posebno ADSL, predstavlja najuestalije rjeenje za realizaciju brzog pristupa Internetu u mnogim zemljama. U nekim zemljama xDSL je integriran u sustav obrazovanja te

50

uenicima i studentima omoguava da svoje zadae obavljaju koristei mrene resurse i aplikacije. Takoer, i cijela jedna nova generacija igraa raunalnih igara, iji se broj poveava iz dana u dan, uivaju u pogodnostima koje im ADSL prua u umreenom igranju s drugim igraima. VoD i VoIP postaju kljune usluge u milijunima irokopojasnih veza. Kombinacija govora, videa i podataka (u engleskom se za tu kombinaciju koristi naziv triple-play services) koju je omoguio DSL (iako ne samo on) vodi prema poveanju broja aplikacija i poveanom zahtjevu za uslugama. Dakle, trite xDSL-a ima dobar potencijal glede pruanja irokopojasnih usluga. Trenutni status primjene xDSL-a krajem 2004. godine mogue je ukratko opisati sljedeim podacima, iji je izvor DSL Forum: 107 milijuna pretplatnika na DSL-usluge diljem svijeta, DSL pokriva preko 63% svjetskog trita irokopojasnog pristupa, u najrazvijenijim zemljama DSL je dostupan za 75% ljudske populacije, a oekuje se da e ta brojka prei 90% u nekoliko narednih godina.

Danas su dva prva pitanja koje krajnji korisnici postavljaju pruateljima usluga: "Mogu li dobiti ADSL u mojoj kui/stanu?" i "Koliko ta usluga kota?" U svijetlu tih pitanja, treba rei da dostupnost DSL-tehnologija stalno raste. Razvoj xDSL-a permanentno poveava prijenosne brzine i domet DSL-tehnologija. Pruatelji usluga pokuavaju poboljati vlastitu kabelsku infrastrukturu i nadograditi postojeu DSL-opremu kako bi krajnjim korisnicima omoguili vei domet i prijenosnu brzinu. Cijene DSL-usluga naroito su pale u posljednje dvije do tri godine, a oekuje se i njihov daljnji pad. Poetni uspjeh xDSL-a mogue je pripisati i fiksnom tarifiranju usluge (engl. flat rate). Taj je pristup pruateljima usluge pojednostavnio praenje koritenja mree u svrhu naplate, dok istovremeno i mnogi korisnici preferiraju predvidljive trokove koritenja usluge, jer im to omoguava jednostavnije planiranje vlastitog budeta. Meutim, danas tarifiranje DSL-a doivljava prelazak na svojevrsnu naplatu prema stvarnom intenzitetu koritenja mrenih resursa.

10.1.Penetracija DSL-a

51

Podaci koje je DSL Forumu podastrijela tvrtka Point Topic, koja provodi industrijske analize, pokazuju da je primjena xDSL-a u porastu u cijelom svijetu (Tablica 10.1). Prema najnovijim podacima koje je objavio DSL Forum, u prvom tromjeseju 2005. godine preko 10 milijuna novih pretplatnika odabralo je DSL kao opciju pristupa irokopojasnim uslugama. Do 31. oujka 2005. DSL je, kao najpopularnija svjetska tehnologija pristupa irokopojasnim uslugama, na globalnoj razini dosegao brojku od 107 milijuna korisnika, a prorauni pokazuju da e broj pretplatnika na DSL-usluge do lipnja ove godine dosegnuti iznos od 115 milijuna. Njemakoj i Japanu zajedno broj pretplatnika na irokopojasne DSL-usluge porastao je za vie od pola milijuna. Od petnaest zemalja navedenih u tablici, UK je zemlja s najbrim rastom stabilnog DSL-trita i taj je porast u Tablica 10.1 Petnaest drava s najveim ukupnim brojem DSL-a u prvom tromjeseju 2005. (izvor: Point Topic, 2005.) Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Drava Kina SAD Japan Njemaka Francuska Juna Koreja UK Italija Tajvan panjolska Kanada Brazil Nizozemska Australija Belgija Ukupan broj DSL-a 19,497,000 15,106,294 13,887,000 7,450,000 7,184,000 6,729,406 4,987,450 4,935,000 3,200,000 2,884,807 2,807,911 2,092,500 2,032,500 1,351,000 1,112,350

Istraivanje koje je proveo Point Topic takoer je pokazalo da porast broja DSL-pretplatnika u prva tri mjeseca 2005. u Kini iznosi vie od 2,5 milijuna novih DSL-pretplatnika, u SAD-u vie od 1,37 milijuna, a u Kanadi gotovo 165.000. U istom razdoblju u Francuskoj, UK-u, prvom tromjeseju ove godine iznosio 20%. U Turskoj je tijekom 2005. broj DSL-pretplatnika porastao za gotovo 180.000, predstavljajui porast od ak 39%. Znaajan porast broja DSL-pretplatnika u prvom tromjeseju 2005. zabiljeen je i u Tajlandu (27%), Poljskoj (25%), Meksiku (19%) i Portugalu (18%). Izraeno u obliku penetracije na trite, osam zemalja je trenutno prelo prvi prag kojeg je DSL Forum postavio pred svjetsko trite irokopojasnog xDSL-a, a koji iznosi 20% u odnosu na broj POTS-linija (Tablica 10.2). I Norveka i Japan se pribliavaju tom pragu. Od 20 zemalja s najveom penetracijom DSL-a u podruje tradicionalnih POTS-linija, 13 ih se nalazi u Europi. Sukladno podacima prikazanim tablicom, zemlje Europske unije (EU) i dalje tvore svjetsku regiju broj jedan glede primjene DSL-a, pri emu u njima egzistira gotovo treina ukupnog broja DSL-pretplatnika u svijetu. Broj DSL-pretplatnika u EU je u prvom tromjeseju 2005. porastao za gotovo 4,2 milijuna. Tablica 10.2 Dvadeset drava s najveom penetracijom DSL-a u svijetu (izraena brojem DSL-a na 100 POTS-linija, izvor: Point Topic, 2005.) Redni broj Drava Penetracija DSL-a Redni broj Drava Penetracija DSL-a

52

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

Juna Koreja Tajvan Izrael Finska Belgija Francuska Hong Kong Nizozemska Norveka Japan

28.9% 24.4% 22.9% 22.2% 21.7% 21.1% 21.1% 20.3% 19.6% 19.5%

11 12 13 14 15 16 17 18 19 20

Danska Italija vicarska Singapur panjolska vedska UK Kanada Njemaka Austrija

18.3% 18.0% 16.5% 15.5% 15.4% 14.3% 14.2% 14.1% 13.9% 13.0%

10.2.DSL u Hrvatskoj
DSL-usluge u Hrvatskoj prolaze kroz svoju ranu fazu primjene. Proces informatizacije cjelokupnog hrvatskog drutva trebao bi rezultirati sa 100.000 korisnika ADSL-a u Hrvatskoj do kraja 2005. godine. Od projekta na nacionalnoj razini, nazvanog e-Hrvatska, u kojeg su ukljuene brojne usluge, oekuje se da znaajno doprinese porastu broja korisnika DSL-a. Prema podacima s internetskog portala www.tportal.com od 26. travnja 2005., broj korisnika DSL-a u Hrvatskoj je vei od 35.000 (za usporedbu, krajem 2004. godine bilo ih je 22.536). Raunajui u odnosu na 1.676.482 fiksne POTS-linije u Hrvatskoj krajem 2004., penetracija DSL-a iznosi oko 2%. Naalost, velik dio Hrvatske jo uvijek nije pokriven ADSL-om (podaci preuzeti s www.nacional.hr, 14. srpnja 2005.). Hrvatski telekomunikacijski operator T-HT je bio prvi koji je ponudio ADSL kao uslugu u Hrvatskoj, nazvavi je MAXadsl. Ona se sastoji od etiri razliita paketa: "Start" (512 MB u dolaznom i odlaznom smjeru), "Moj paket" (512 MB, 2 GB, 5 GB ili 10 GB u dolaznom i odlaznom smjeru), "Flat" i "Business Flat", svi s dolaznom/odlaznom brzinom 384/64 kbit/s, 768/128 kbit/s ili 1536/192 kbit/s. Paketi "Start" i "Moj paket" se naplauju mjeseno prema broju MB podataka prenijetih u dolaznom i odlaznom smjeru, dok paketi "Flat" i "Business Flat" omoguavaju neogranieni prijenos u oba smjera po fiksnoj mjesenoj cijeni. to se tie cijena usluge (izvor: www.nacional.hr, 14. srpnja 2005.), paket "Start" s minimalnim prijenosnim brzinama kota 79 kuna mjeseno, dok prijenos pri maksimalnim brzinama kota 369 kuna mjeseno. Pored toga, podaci prenijeti u dolaznom ili odlaznom smjeru naplauju se prema koliini prenijetih MB: osnovni paket obino iznosi 512 MB i kota 20 kuna. Paket "Flat" kota 299 kuna mjeseno. Noviji sudionik na tritu ADSL-a u Hrvatskoj je tvrtka Vodatel, koja nudi uslugu nazvanu SatADSL. SatADSL podrava sljedee brzine u dolaznom smjeru: 384, 512, 768 i 1024 kbit/s. Dolazni smjer prijenosa realiziran je satelitskom poveznicom (svaki korisnik SatADSL-a mora imati satelitski modem i odgovarajuu antenu), dok se odlazni smjer prijenosa ostvaruje upredenom paricom koritenom za POTS, pri emu se koristi modem za prijenos podataka POTS-kanalom ili N-ISDN-modem (izvor: www.vodatel.hr, 2005.).

10.3.Usluge s dodanom vrijednou i xDSL

Implementacija usluga s dodanom vrijednou (engl. value-added services, skr. VAS) moe udahnuti ivot u DSL-industriju koja se na tritu bori za opstanak. Ta borba nije posljedica tehnologije same po sebi. Paul Kellett, vii direktor istraivanja u tvrtki Pioneer Consulting (www.pioneerconsulting.com), izjavio je u prvom tromjeseju 2004. sljedee: "Trenutna slabost trita DSL-a odraava bolne poetke relativno mlade industrije. Pruatelji usluga i proizvoai opreme jo nisu u potpunosti iskoristili puni potencijal tog trita, koje je od trenutka ulaska usluga s dodanom vrijednou omoguenih DSL-om spremno za oporavak." Tablica 10.3 Penetracija usluga s dodanom vrijednou u SAD-u u razdoblju od 2001. do 2005. godine (izvor: Pioneer Consulting, 2004.) - brojevi DSL-korisnika i pretplata na VAS izraeni su u tisuama Ukupno korisnika DSL-a Ukupno pretplata na VAS kraj 2001. 4.483 1.524 kraj 2002. 10.982 6.071 kraj 2003. 13.743 11.891 kraj 2004. 15.328 18.178 kraj 2005. 16.165 25.029

53

% VAS-a Broj usluga po korisniku

33,99% 0,34

55,28% 0,55

86,52% 0,87

118,60% 1,19

154,84% 1,55

Takoer, u jednom od izvjea tvrtke Pioneer Consulting iz 2004. godine naglaeno je sljedee: "U SAD-u e se do kraja 2005. godine preko 16 milijuna korisnika DSL-a pretplatiti na preko 25 milijuna usluga s dodanom vrijednou (Tablica 10.3)." Usluge s dodanom vrijednou su definirane kao poboljanja osnovne pristupne usluge ostvarene DSL-om. Primjeri VAS-a su sljedei: VoD, VoDSL, glazba kodirana MPEG-om (engl. MPEG Music), umreeno igranje izmeu veeg broja igraa (engl. Multi-Player Gaming), videokonferencije, razailjanje TV signala (engl. broadcast TV) i VPN-ovi. Pioneer Consulting je proraunao da usluge s dodanom vrijednou predstavljaju dobru priliku na zaradu na tritu, koja varira od 15,8 do 26,6 milijardi USD-a godinje, ovisno o nainima naplate trokova koritenja usluge koje operatori odaberu.

10.4.Zakonska regulativa vezana uz xDSL

Promatrano na svjetskoj razini, poslovanje s telekomunikacijskim uslugama se je znaajno izmijenilo tijekom zadnjih pet godina. Mnoge su zemlje otklonile prepreke konkurenciji izmeu pruatelja usluga koji ele prodrijeti na domae trite, te potiui nove pogodnosti, podjednako za operatore i korisnike usluga. Telefonske tvrtke koje su u trenutku liberalizacije ve imale renomiranu poziciju na tritu telekomunikacijskih usluga (engl. incumbent telephone companies) takoer profitiraju i to na nain da mogu razgranati svoje poslovanje i ponuditi inovativne usluge postojeim korisnicima, vrei pri tome samo relativno skromna dodatna ulaganja u vlastite sustave. Jednako kao to je zakonski akt nazvan Telecommunications Act, doneen 1996. godine, revolucionarizirao telekomunikacijsku industriju u Sjevernoj Americi, tako se i zakonski akt Svjetske trgovake organizacije (engl. World Trade Organization, skr. WTO) iz veljae 1997., nazvan Globalni telekomunikacijski sporazum (engl. Global Telecommunications Agreement), smatra poetkom globalne revolucije u telekomunikacijskoj industriji. Taj sporazum: tvrtkama iz SAD-a i tvrtkama iz drugih zemalja daje priliku da ponude irok spektar postojeih i novih usluga na telekomunikacijskom tritu; kompanijama omoguava investiranje u strane telekomunikacijske tvrtke; potvruje usvajanje zakonskih regulativa koje promoviraju konkurenciju na tritu.

Sporazum je postao vaei poevi od 1. sijenja 1998. godine, iako e trebati jo nekoliko godina da ga neke zemlje primijene. Europska unija je zacrtala cilj da otvori svoja trita u sijenju 1998. Iako sve zemlje EU-a jo uvijek nisu u potpunosti usvojile taj sporazum, mnoge od njih su potovale dogovoreni rok (ili su ak poele primjenjivati sporazum prije roka) i u njima je na djelu visoka razina konkurencije na telekomunikacijskom tritu. Finska je svoje trite informacijskih tehnologija (engl. information technology, skr. IT) otvorila jo osamdesetih godina prolog stoljea i u 1994. je zakonski omoguila konkurenciju u lokalnom, meugradskom i meunarodnom sektoru IT-trita. Susjedna Danska je otvorila svoje IT-trite prema potpunoj konkurenciji sredinom 1996. godine. U Hrvatskoj je liberalizacija telekomunikacijskog trita zapoela u sijenju 2005. temeljem novog Zakona o telekomunikacijama. Pored deregulacije trita, privatizacija je drugi kljuni problem u regulatornom okruju. Privatizacija nacionalnih PTT-kompanija (PTT je skraenica od pota, telegraf, telefon) u zemljama u razvoju, nakon koje je uslijedila poveana konkurencija, je ubrzana potrebom za prihodom kako bi se dostigli zahtjevi postavljeni na usluge i na taj nain postalo konkurentno na globalnoj razini. injenica koja postaje univerzalno potvrena u telekomunikacijskom svijetu je sljedea: odreena razina sigurnosti utemeljena na zakonskoj regulativi ohrabruje novana ulaganja, a ulaganja vode prema inovacijama. Inovacije su osnova za evoluirajue i prosperitetno trite sa zdravom konkurencijom. Razdvajanje lokalnih petlji (engl. local loop unbundling, skr. LLU) ili raspetljavanje lokalnih petlji ima vitalan znaaj za trite internetskih usluga. Nema puno operatora koji su voljni izgraditi svoje vlastite pristupne mree kao alternativu pristupnim mreama od ranije postojeih operatora. Dakle, bez LLU-a samo bi operatori koji otprije djeluju na tritu (engl. incumbents) opstali na tritu, a konkurencija bi nestala. Budui da je konkurencija pokretaka snaga svakog trita, LLU je jedno odvanih rjeenja za postizanje konkurencije u telekomunikacijskom sektoru. Naravno, regulator mora preuzeti 54

aktivnu ulogu u smislu odreivanja cijena komponenti LLU-a i dajui jamstva da e proces koji okruuje LLU biti izveden na ist nain i dosljedno proveden u djelo. Pitanje je do koje mjere neki regulator treba biti utjecajan i to je razlog zato neki tradicionalni i renomirani operatori, kao to je npr. British Telecom (skr. BT), osjeaju nelagodu glede LLU-a. Tablica 10.4 prikazuje zemlje EU-a u kojima je penetracija LLU-a najvea. U UK-u, Maarskoj, Litvi, Malti, Poljskoj, Slovakoj i Sloveniji u tom su trenutku zabiljeene nulte stope LLU-a. Tablica 10.4 Penetracija LLU-a u Europi (izvor: Telecommunications International, sijeanj 2005., a preuzeto iz ECTA, "LLU scorecard", lipanj 2004.); ISP (skr. od engl. Internet Service Provider) pruatelj internetskih usluga Drava DSL veze prodane na DSL veze prodane na LLU veliko od strane veliko od strane incumbenta neovisnih ISP-a 277.100 29.500 93.400 1.086.536 3.054 330.110 2.270.407 1.489.360 730.720 434.400 153.200 98.767 427.322 56.788 78.002 4.700.000 0 650.000 2.435.802 519.198 337.258 249.400 71.300 35.018 50.780 0 4.206 10.245 11.600 1.082 18.101 1.651 741 1.535.179 508.549 42.444 44.955 10.545 1.380 747.875 160.763 7.433 260.339 32.525 4.290 Ukupno Penetracija LLU-a 23% 23% 16% 14% 14% 12% 10% 10% 8% 5% 4% 2% 2% 1% 1%

Finska Nizozemska Francuska vedska Danska Njemaka Italija Austrija Estonija Grka Luksemburg panjolska Irska Belgija Portugal

400.000 1.419.700 4.490.487 685.967 562.112 5.350.000 3.292.258 355.718 54.986 22.927 20.493 2.086.172 56.880 916.071 297.154

10.5.Predvianje stanja na tritu DSL-a

ADSL je najuspjenija irokopojasna pristupna tehnologija dananjice. Izraeno brojem korisnika, prestigla je tehnologiju kabelskih modema krajem 2001. godine. Ovum, tvrtka za istraivanje trita, predvidjela je 2003. godine da e prednost ADSL-a pred njegovim glavnim konkurentima nastaviti rasti i u sljedeih pet godina (Slika 10.1). Iste godine Ovum je takoer predvidio da e DSL imati najvie uspjeha u Zapadnoj Europi, i na taj nain pretei azijsko-pacifiku regiju, koja ionako prelazi sve vie na nove tehnologije kao to je FTTB. Slika 10.3 prikazuje status DSL-a po regijama diljem svijeta 2005. godine, i djelomino potvruje i predvianja tvrtke Ovum. Sjeverna Amerika sa svojom irokorasprostranjenom primjenom kabelskih modema ostat e i dalje manje trite za ADSL od Zapadne Europe i azijsko-pacifike regije, pri emu se narednih godina naroito oekuje intenzivan nastavak uvoenja ADSL-a u Kini i Indiji (Slika 10.2).

55

Slika 10.1 Predvianje primjene irokopojasnih tehnologija (izvor: Ovum, 2003.) - na apscici su prikazane godine, a ordinati broj irokopojasnih linija izraen u milijunima; Broadband' fxed wireless (skr. BFW) - fiksni irokopojasni beini (odnosi se na nain pristupa mrei)

Slika 10.2 Oekivani porast broja DSL-a diljem svijeta (izvor: Ovum, 2003.)

Slika 10.3 Broj korisnika DSL-a po svjetskim regijama (izvor: DSL Forum, 2005., podatke prikupio i obradio Point Topic)

11. Zakljuak poglavlja

56

U posljednjih nekoliko godina irokopojasni pristup je etabliran kao norma; u skoroj budunosti uskopojasni pristup e postati izuzetak. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (engl. Organization for Economic Cooperation and Development, skr. OECD) trai naine kako bi proirila irokopojasni pristup na ruralna i druga udaljena podruja. Svijet bi mogao konano premostiti digitalnu podjelu (engl. digital divide) izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja, umjesto da se ona produbljuje i dalje. Dakle, DSL-tehnologije, koje posjeduju izraenu irokopojasnost, imaju sasvim dobru perspektivu, uglavnom zbog injenice da se oslanjaju na infrastrukturu upredenih parica, instaliranih diljem svijeta. Pronalazak novih tehnika digitalne obrade signala, uvoenje novih tehnika linijskog kodiranja i modulacija u digitalni prijenos i proizvodnja upredenih parica bolje kvalitete od postojeih predstavljaju imbenike koji stalno poveavaju prijenosne brzine xDSL-a. Meutim, pria o xDSL-u nije samo pria o signalima i paricama, ve takoer i o potpunom pristupnom sustavu koji povezuje krajnje korisnike s lokalnim centralama. Kljuni kriteriji pri odabiru fleksibilnog DSL-sustava su sljedei: mogunost sistemskog rjeenja da podri viestruke vrste usluga na jednoj zajednikoj platformi, skalabilnost sustava temeljem koje moe podrati od nekoliko korisnika do nekoliko stotina tisua korisnika, mogunost sistemskog rjeenja da prua pouzdano upravljanje mreom s kraja na kraj, posebno prilikom podrke aplikacijama kljunim za neije poslovanje, jednostavnost pruanja sustava korisnicima na uporabu i njegove integracije s aplikacijama operacijskog sustava (engl. Operation System Support, skr. OSS).

Nakon nekoliko godina komercijalne primjene simetrinih i asimetrinih sistemskih rjeenja, pruatelji mrenih usluga su raspoznali da DSL-tehnologije nisu "sljedea generacija" ve "sadanja generacija" digitalnog pristupa mrei. Kako bi osigurao dobru budunost DSL-u, DSL Forum je morao poduzeti korake kako bi osigurao da DSL-tehnologije i usluge zadovoljavaju osnovne potrebe trita. Tehnologija koja predstavlja dobar izbor mora zadovoljiti sve trenutne i nastupajue potrebe korisnika na svjetskoj razini, ukljuujui integraciju multimedijskih aplikacija kao podlogu zabavi, edukaciji i poslovanju elektronikim putem. Ostala razmatranja ukljuuju dostupnost usluge, potreban kapacitet poveznice, sigurnost, jednostavnost uporabe, cijenu kotanja usluge, pouzdanost i mobilnost usluge unutar korisnikog podruja. xDSL mora biti konkurentan kabelskim, optikim, beinim i PLC-alternativama (PLC je skr. od engl. Powerline Communications, u prijevodu: komunikacije linijama za napajanje elektrinom energijom). Kako bi nastavio svoju dominaciju u podruju pristupa temeljnoj mrei, vrlo je vano da xDSL omogui i sinergiju s ostalim tehnologijama irokopojasnog pristupa. Za daljnji razvoj xDSL-a dva su momenta od posebnog znaaja: zakonska regulativa koju provode vladina tijela i daljnji napredak u razvoju tehnologije. Napredne simetrine DSL-tehnologije e koristiti prijenos utemeljen na modelu MIMO-sustava (skr. od engl. Multiple Input Multiple Output), dinamiko upravljanje spektrom (engl. dynamic spectrum management, skr. DSM) i uinkovito usnopljavanje od dvije do pet upredenih parica. DSL Forum sa "sigurnou" predvia sljedee: pristupna usluga utemeljena na ADSL-u bit e sve dostupnija, prijenosne brzine u rasponu od 2 do 4 Mbit/s postat e popularne, a cijene usluge e pasti; do kraja 2006. godine raspoloivost xDSL-a e iznositi 90% ili vie u veini razvijenih zemalja. Do tog e trenutka broj korisnika xDSL-a narasti na vie od 200 milijuna; u razdoblju od 2005. do 2007. godine brzine xDSL-a e rasti, poevi od ADSL2plus te nastavljajui porast preko VDSL-a i VDSL2 prema brzinama od 100 Mbit/s, pa i veim.

Konano, pored tih "sigurnih" predvianja postoje i optimistinije vizije DSL Foruma, koje predstavljaju neku vrstu plana djelovanja kojeg e DSL Forum nastojati ostvariti: dosei brojku od 500 milijuna lokalnih petlji na kojima se koriste DSL-usluge, stimulirati razvoj novih usluga koje se krajnjim korisnicima isporuuju xDSL-om kao univerzalnom pristupnom platformom, i

57

brzo mijenjati poslovne modele xDSL-a i permanentno ih prilagoavati uvjetima na tritu.

Literatura
[1] Dokumenti s web-stranice http://www.dslforum.com. [2] EFMA. June 2004. EFM Copper (EFMC) Tutorial. http://www.efmalliance.org. [3] GORALSKI, W.J. 2002. ADSL & DSL Technologies. 2nd ed, McGraw-Hill, Berkeley. [4] GUMASTE, A., T. ANTONY. 2004. First Mile Access Networks andEnabling Technologies. Cisco Press, Indianapolis. [5] HERON, R., N. VAN PARIJS. 2003. Evolutionary Pathways for the Broadband Access Network. Alcatel Telecommunications Review, 2nd quarter, 1-9. [6] PARADYNE. 2000. The DSL Sourcebook. http://www.paradyne.com. [7] STARR, T.J., J.M. CIOFFI, P. SlLVERMAN. 1999. Understanding Digital Subscriber Line Technology. Prentice-Hall, New York. [8] VERMILLION, W. 2003. End-to-endDSL Architectures. Cisco Press, Indianapolis. [9] WARRIER, P., B. KUMAR. 2000. XDSL Architecture. 2000, McGraw-Hill, Berkeley. [10] WIELAND, K., 2005. In search of level playing fields. Telecommunications International. January, 37-44.

58