Komutacija kanala i komutacija paketa

1. Koji su osnovni elementi mreže sa komutacijom kanala?

Odgovor: Tri osnovna elementa u ovoj mreži su krajnje stanice (ili terminali), prijenosni mediji i
komutacijski čvorovi.

2. Koji su glavni parametri performansi mreža sa komutacijom kanala ?

Odgovor: Kašnjenje i blokiranje.

3. Navesti najveće nedostatke mreže sa komutacijom kanala.

Odgovor: Glavni problem s komutacijom kanala je taj što svi resursi moraju biti dostupni u mreži
između terminala i prije nego se komunikacija odvija. U suprotnom, zahtjev za komunikacijom će
biti blokiran. To može rezultirati potencijalnom neučinkovitošću kanala. Također, uređaji za
komutaciju kanala moraju biti u mogućnosti da obrade signalizaciju po velikim brzinama, kako bi
se uspostavili kanali između krajnjih stanica.

4. Navesti najpoznatije usluge mreža sa komutacijom kanala.

Odgovor: POTS, ISDN, Iznajmljene linije, SONET.

5. Koje dvije vrste komutacije paketa postoje ?

Odgovor : Virtualni krug i datagram.

6. Navesti 3 kratka procesa koje TCP obavlja u prijenosu podataka od izvorista do odredista u
mrezi sa komutacijom paketa.

Odgovor :

- TCP na izvoristu dijeli podatke u više paketa te ih šalje u mrezu;

- TCP provjerava da li je transmisija odnosno razmjena podataka izmežu dvije tacke uspjela ili
ne;
- TCP na odredistu reda pakete u ispravan redoslijed, onaj redoslijed kakav je bio na pocetku
prijenosa.

7. Koja telefonija se koristi kod mreže sa komutacijom paketa ?

Odgovor : VoIP (Voice Over IP)

 8. Navesti prednosti i nedostatke VoIP-a.

Prednosti :

 Niska cijena;

 Fleksibilnost (Mogučnost uspostave poziva na bilo kojem mjestu na planeti Zemlji. Jedini uslov
je pristup internetu);

 Priključenje dodatne linije u ured ili kućno okruženje;

 IP telefonija neovisi izravno o lokaciji korisnika a nudi i dodatne sadržaje, u prvom redu to su
identifikacija pozivatelja (Calling Line ID, CLID), preusmjeravanje poziva i glasovna pošta, čime
postaje zanimljiva i postojećim korisnicima fiksne linije, koje su spomenuteusluge dodatno
plaćali.

Smanjenje troškova • Integracija prenosa govora, videa i podataka

Nedostaci :

 Ovisi o internetu;

 Kvalitet poziva ovisi o internet vezi;

 Nemogučnost poziva u nuždi (VoIP operateri ne mogu jednostavno usmjeriti na brojeve

lokalnih hitnih službi)

propusni opseg

gubitak paketa

kašnjenje paketa

varijacija kašnjenja (jitter)

9. Koja je bila osnovna funkcija prvog telefonskog switcha ?

Osnovna funkcija prvog telefonskog switcha je bila međusobno povezivanje kreirajući krugove
između korisnika.
 10. Nabrojati 4 neodgovorena pitanja/problema koja su se javila u ranim počecima mreze sa
komutacijom kanala.

- Kako bi poruke između kompjutera bile raščlanjene u pakete pretpostavljene fiksne dužine koje
bi kružile u komunikacijskoj mreži?
- Kako bi poslije paketi bili ponovo satavljeni u originalnu poruku, posebno ako paketi me ni bi
pristizali po redu?
- Kako bi paketi bili amortizovani u store-and-forward switchevima ako su mogućnosti transmisije
bile nedostupne, a switchevi prebukirani?
- Šta je sa zagušenjima?

11. Na koji način se vrši naplata usluga kod mreze sa komutacijom kanala i mreze sa komutacijom
paketa?

Prilikom uspostave poziva u mreži sa komutacijom kanala, postoji cijena koju telekom operater postavi
kao osnovnu i za svaki minut razgovora cijena se povećava za taj određeni iznos. Dakle, u mreži sa
komutacijom kanala, cijena zavisi od dužine trajanja korištenja usluge. Međutim, u slučaju mreže sa
komutacijom paketa, naplata se vrši shodno brzini prenosa podataka, tako da, što je brzina prenosa
veća, to je i cijena veća.

12. Kako se ponasa propusni opseg u mrezi sa komutacijom kanala a kako u mrezi sa komutacijom
paketa?

Ključna razlika je u tome da mreža sa komutacijom kanala statički rezerviše potrebni propusni opseg s
kraja na kraj prije bilo kakvog slanja podataka. Sav onaj neiskorišteni opseg ostaje potrošen. To nije
slučaj kod mreže sa komutacijom paketa, s obzirom na to da ona zahtijeva i dobica potrebnu propusnost
paket po paket. Neiskorišteni propusni opseg za korisnički saobraćaj može da se iskoristi za prenos
paketa od strane drugih korisnika i koji pri tom mogu ići na različita odredišta.

Dodijeljena je širina pojasa samo kada je blok podataka spreman za slanje i samo onoliko koliko je
dovoljno da se taj određeni blok podataka prenese u datom trenutku. Ovisno o prometnim
karakteristikama podataka koji se prenose, dinamična alokacija propusnog opsega je općenito
učinkovitija (3-100 puta više) od statičnog pristupa raspodjeli, jer može smanjiti rasipanje dostupnih
resursa propusnog opsega.
 13. Kako pad switcha utice na trajanje veze kod mreze sa komutacijom kanala a kako kod mreze
sa komutacijom paketa.

Pri trajanju razmjenjivanja informacija od jednog korisnika ka drugom, kod komutacije kanala, ako
izvorišni ili odredišni switch padne odnosno ako se desi neki kvar, to razmjenjivanje informacija će se
prekinuti, odnosno prekinut će se uspostavljena veza.

Kod komutacije paketa nije takav slučaj. Ako se pokvari neki switch neke rute, paket koji bi trebao ići
tom rutom će dobiti informaciju od prethodnog switcha da se desio kvar na tom dijelu rute, te će ga taj
switch preusmjeriti na drugu rutu koja je u funkciji. Ako je paket već na toj ruti na kojoj se desio pad
switcha, on će se izgubiti. TCP na izvorištu će ustanoviti da li je potrebno da se taj paket opet šalje ili ne,
kao što je objašnjeno u prethodnom tekstu.

14. Koliko fizickih puteva za slanje saobracaja koristi mreza sa komutacijom paketa a koliko mreza
sa komutacijom kanala.

Kod komutacije kanala, za jednu čitavu poruku postoji samo jedan fizički put koji je tokom čitavog
vremena trajanja prijenosa posvečen samo prijenosu te jedne poruke.

Kod komutacije paketa, za prijenos jedne poruke postoji više fizičkih puteva koji prenose dijelove te
poruke do odredišta.
 VoiP

1. Šta je IPT- IP Telefonija ?

Odgovor: IPT se odnosi na nauku ili tehnologiju telefonske usluge ili računarske mreže za pretvaranje
analognog zvuka u digitalne glasove, a zatim ih preuzima. To su komunikacijske usluge koje prenose
podatke kao što su sms-fax-glas-video ili aplikacija za dopisivanje putem interneta pomoću IP protokola
bez potrebe za upotrebom uređaja tradicionalnih telefonskih mreža (PSTN).

2. Kako se obavlja prenos glasa putem Voipa?

Odgovor: Komutacija paketa je učinkovita metoda koja je primijenjena kako bi se omogućilo više poziva
koji se pretvaraju u IP paketi za prenos preko multipleksirane i zajedničke mreže. Prednost ove metode
jeste da su paketi usmjereni na različite rute. Ovakva tehnologije je u stanju da upravlja sa više pozivia
koji se odvijaju u istom trenutku. S VoIP-om korisnik mora unijeti birani broj, koji može biti u obliku broja
biranog na telefonskoj tipkovnici ili odabira univerzalnog indikatora resursa (Universal Resource
Indicator - URI), ali nakon toga se mora dogoditi složena serija razmjene paketa, bazirano na VoIP
signalnom protokolu. Problem je u tome što se računarskim sistemima obraća pomoću njihove IP
adrese, ali korisnik unosi obični telefonski broj ili URI za upućivanje poziva. Telefonski broj ili URI moraju
biti povezani s IP adresom da bi došli do pozvane strane, slično kao što abecedna web adresa, poput
www.nist.gov, mora biti povezana s IP adresom NIST web poslužitelja. Brojni protokoli uključeni su u
određivanje IP adrese koja odgovara telefonskom broju pozvane strane.

3. Glavni procesi VoIP uključuju (4 koraka)?

Odgovor:

Glavni procesi VoIP uključuju:

• Pretvaranje analognih signala u digitalni oblik.

• Kompresija i pretvaranje digitalnih signala u pakete internetskog protokola.

• Prenos paketa putem nterneta ili mreže zasnovane na IP-u.

• Obrnuto prevodi pakete u analogne signale za prijemnik

4. Šta je media gateways?

Odgovor: Medijski pristupnici odgovorni su za pokretanje poziva, otkrivanje poziva, analogno-

digitalno pretvaranje glasa i stvaranje glasovnih paketa (funkcije CODEC-a). Uz to, medijski
pristupnici imaju dodatne značajke, poput analogna i / ili digitalna kompresija, suzbijanje tišine i
prikupljanje statistika. Medijski gateway oblikuje sučelje koje koristi glasovni sadržaj kako bi se
mogao prenijeti preko IP mreže. Uobičajeno je da je svaki razgovor (poziv) prenesena jedna IP sesija
protokolom za prijenos u stvarnom vremenu (Realtime Transport Protocol - RTP) koji prelazi preko
UDP-a. Medijski pristupnici postoje u nekoliko oblika. Na primjer, medijski pristupnici mogu biti
namjensko postolje telekomunikacijske opreme ili čak generičko računarski pokrenut VoIP softver.

5. Za šta se koristi kontroler signalnog prolaza (signal gateway controller)?

Odgovor: Kontroler signalnog prolaza je koristi za izravno povezivanje na SS7 mrežu, istovremeno
povezujući elemente VoIP mreže. Ova signalni kontroler bi bio posvećen prevođenju i signaliziranju
poruka potrebnih za prebacivanje PSTN-a na VoIP mrežu.

6. Na kojim slojevim<a radi TCP/IP protokol, nabrojati slojeve i objasniti šta se sa paketima
dešava?

TCP/IP protokol ima 5 slojeva: aplikativni sloj, transporni sloj, mrežni sloj, sloj mrežnog pristupa i
fizički sloj.

Aplikativni sloj, posebni protokoli na ovom sloju osiguravaju kvalitetu i isporučivost VoIP paketa.

Paket putuje niz svih pet slojeva na mreži pozivatelja i pakira se s ispravnim protokolima na svakom
sloju. Nakon što paket dosegne najniži sloj, fizički, šalje se mrežom do svog odredišta

Transportni sloj, korisnički protokol datagrama (UDP) na ovom sloju prenosi VoIP pakete od početka
do kraja, što u ovom slučaju znači od pozivatelja do primatelja i obrnuto.

Mrežni sloj, na ovom se sloju paket dodaje IP adresiranje. Svaki VoIP telefon ili računalo koji djeluje
kao VoIP telefon dobiva jedinstvenu IP adresu koja usmjerava isporuku VoIP paketa na i od
pozivatelja i primatelja tijekom trajanja poziva.

Sloj mrežnog pristupa, na ovom se sloju MAC adresiranje dodaje paketu (MAC adresu daje NIC
potreban za sve mrežne uređaje.)

Fizički sloj, ovaj sloj pretvara sve pakete u elektro ili elektro-optičke signale koji se prenose preko
lokalne ili vanjske mreže.

7. Napisati o H.323 i o SIP protokol (čemu služe i njihove elemente)?

Oba ova protokola su signalni protokoli koji imaju za zadatak da signalizuju i zabilježe bitne događaje
za vrijeme poziva.

H.323 omogućava integraciju postojeće javne telefonske mreže u VoIP sisteme. Kao protokol,
Prilično je složen i pruža vrlo širok spektar mogućnosti. H.323, osim tehničkih zahteva, registracije
uređaja i pristupnika tog adresiranja, definiše i arhitekturu. A njegovi glavni elementi su H.323
terminal, H.323 pristupnik (Gateway) i upravnik (Gatekeeper) te MCU jedinica za upravljanje
višestranim konferencijama (Multipoint Control Unit) i H.323 graničnik (Border element).

SIP protokol se zasniva na HTTP protokolu, on omogućava komunikaciju pomoću RTP i SDP
protokola. RTP je protokol za prijenos audia, videa i tekstualnih sadržaja u realnom vremenu.
Također, omogućava kodiranje i pretvaranje podataka u pakete i prijenos tih paketa putem
interneta. SDP koristi se za opisivanje i kodiranje. Mrežni elementi su SIPlogičke jedinice, a to su
korisnički agenti (User Agents), proxy server, register te redirect serveri,

8. Za šta služe koderi i kakvu korist oni daju paktnim mrežama?

Koderi služe za proces transformacije iz analognog oblika u digitalni oblik.

Upotrebom u paketskim mrežama nude korist:

- Nema međusobne ovisnosti

- Višestruko kodiranje opisa
- Promjenjiva brzina prijenosa

9. Nabrojati neke dijelove VoIP opreme?

- Tradiocionalna telefonska slušalica

- Mobilni uređaj
- Uređaj za konferencije
- PC ili „softphone“
 10. Nabrojati neke od prednosti i nedostataka VoiP?

Prednosti VoIP-a su:

-VoIP je jeftiniji od obične telefonske veze koju još uvijek koristi većina ljudi. Bilo da se koristi u kućama
ili na poslu, za pozive unutar države ili međunarodne pozive, VoIP štedi novac.

-Mogućnost integracije računarskih aplikacija kao što su e-mail, fax, web konferencije i video telefona s
običnim telefonom.

-Moguće je "ponjeti" svoj broj sa sobom u bilo koji dio sveta gdje postoji pristup internetu, te pričati s
partnerima po cijeni lokalnog poziva kao iz države čiji smo korisnik.

-Pogodno za one čiji prijatelji i porodice žive na jednoj određenoj lokaciji. Budući da imaju mogućnost
odabrati vlastiti pozivni broj, mogu telefonirati s njima po cijeni lokalnog poziva.

-Nema nikakvih troškova poziva unutar mreže, odnosno ako su u infrastrukturi povezane udaljene
lokacije putem interneta, jedini trošak je sama veza prema internetu.

-Potpuna kontrola troškova, u svakom trenutku se može znati koliki su troškovi telefoniranja i kakva im
je struktura.

Nedostaci VoIP-a su:

-Oba učesnika moraju biti istovremeno online kako bi se uspostavio razgovor, što znači da će oboje imati
troškove.

-Kvaliteta zvuka zavisi od internet veze, bolja veza osigurava veću kvalitetu komunikacije i bolje
razumjevanje sagovornika.

-Potrebno je imati dobru zvučnu karticu, mikrofon i zvučnike ili s najnovijom tehnologijom telefon sa
podrškom VoIP-a.

-Inžinjeri koji rade na uspostavljanju VoIP mreža često zanemaruju sigurnosni aspekt i prijetnju
instalacije trojanskog konja kojim se može upravljati udaljeno i snimati VoIP razgovore. Maligni korisnik
ovog softvera treba uči u samo jedan računar u mreži ciljane organizacije i tada može prisluškivati sve
VoIP razgovore.
 xDSL tehnologije

1. Na koliko se dijelova dijeli raspoloivi frekventni opseg ADSL tehnologije i koji su to?

ADSL tehnologija dijeli raspoloživi frekvencijski opseg bakarne parice na tri dijela. Govorna

signalizacija zahtijeva ograničeni propusni opseg, jer ljudsko uho može primiti zvuke samo u

određenom opsego od 20 HZ do 20kHz, a to je samo jedan dio raspoloživog propusnog opsega.

Opseg koji je predviđen za telefonski saobraćaj splitter-om je odvojen od ostalih opsega. Drugi

opseg frekvencija predstavlja informacije koje se šalju od korisnika ka stranici, dok treći

propusni opseg ima velike brzine ka korisniku i do 8 Mbit/s.

2. Kako radi ADSL?

Telefonska kompanija mora da instalira mrežni interfejs (NID, eng. Network Interface Device)

kod korisnika. NID označava granicu između vlasništva kompanije i vlasništva korisnika.

Pored NID-a, a nekada i u kombinaciji s njim, nalazi se razdjelnik (eng. splitter), koji razdvaja

područje od 0 do 4000 Hz, koje koristi POTS, od podataka. POTS signali se šalju ka telefonu

ili faks aparatu, dok se signali vezani za podatke šalju ka ADSL modemu u kojem se QAM

realizuje digitalnom obradom signala. Računar mora biti povezan brzom vezom sa modem, a

to su obično Ethernet ili USB kabal ili WiFi veza po standardu 802.11.

U telefonskoj centrali, također, se nalazi razdjelnik koji odvaja glasovni dio signala i šalje ga

klasičnoj telefonskoj centrali. Signali iznad 26 kHz se šalju ka multiplekseru za pristupanje

digitalnoj pretplatničkoj liniji (DSLAM, eng. Digital Subscriber Line Acces Multiplexer), koji

sadrži istu vrstu uređaja za obradu digitalnog signala kao i ADSL modem. Kada se signal

prevede u tok bitova oni se u paketima šalju davaocu Internet usluga.

Ovo razdvajanje sistema prenosa glasa od ADLS-a olakšava telefonskoj kompaniji instaliranje
ADSL linija novim korisnicima. Potrebno je dokupiti DSLAM i splitter i spojiti ADSL pretplatnika na
splitter. Kada su u pitanju druge širokopojasne usluge, kao što je ISDN, potrebne su veće izmjene
telekomunikacijske opreme.

3. Gdje možemo naći primjenu ADSL-a?

Primjene ADSL tehnologije su brojne:

• Glas putem ADSL-a (Voice over ADLS)

• Video na zahtjev (Voice on Demand)

• Video konferencija (Video Conferencing)

• Telecommuting

• Telemedicina (Tele Medicine)

• Učenje na daljinu (Distance Learning)

• Interaktivne mrežne igre (Interactive Network Games)

• Radio i TV (Broadcast Audio & TV)

• Online kupovina (Virtual Reality)

4. Na koje dvije grupe se mogu podijeliti xDSl tehnologije u zavisnosti od vrijednosti brzina
prenosa inforamcija od krajnjeg korisnika, odnosno prema krajnjem korisniku?

xDSL tehnologije se, u zavisnosti od vrijednosti brzina prenosa informacija od krajnjeg

korisnika, odnosno prema krajnjem korisniku, mogu podijeliti u dvije glavne grupe:

• Simetrične xDSL tehnologije koje omogućavaju istu brzinu prenosa podataka u oba

smjera,

• Asimetrične xDSL tehnologije kod kojih brzina prenosa podataka zavisi od smjera

prenosa.

5. Šta je splitter?

Splitter je uređaj koji služi da odvoji govorni signal od ostalih podataka, te taj signal šalje u NF
filtar telefonske centrale, dok se ostale informacije odvajaju i prenose računarskom mrežom.

6. Šta je DMT modulacija, način rada?

DMT modulacija je MCM (eng. Multi Carrier Modulation). Ova modulacija koristi 256 kanala

širine 4 kHz koji su digitalizovani sa QAM (modulisani nosioci pojedinačno optimizovani kao

funkcija smetnji na liniji). DMT prilagođava bitsku brzinu svakog kanala prema

odgovarajućem odnosu signal/šum.

7. DSLAM je ?

DSLAM (eng. Digital Subscriber Line Access Multiplexer) je uređaj koji se nalazi na strani

davaoca usluge i čija je uloga da više DSL korisničkih linija povezuje na mrežu IPS-a preko

brzih veza (100 Mbit/s, 1000 Mbit/s, itd.). Ta veza treba da bude većeg kapaciteta nego što je

ukupni zbir download, odnosno upload brzina svih korisnika na DSLAM-u zbog eliminacije

problema zagušenja i padova brzine u periodima kada se Internet najviše koristi.

8. Šta je VDSL i koje su njegove karakteristike?

DSL je prijenos podataka velikom brzinom (VDSL), te trenutno najbrža varijanta DSL-a, koja

nudi desetine Mbit/s za korisnike. U određenom smislu, VDSL je produžetak postojeće ADSL

tehnologije, međutim pružanje odvijanje prijenosa velikim brzinama se mogu izvoditi samo na

kraćim petljama.

VDSL može podržavati simetrične i asimetrične brzine prijenosa. Cijena koju VDSL plaća

zbog povećanja brzine u odnosu na ADSL je smanjeni domet prijenosa

9. Šta je HDSL i njegove karakteristike?

HDSL (High bit-rate DSL) - Brzi DSL je jedna od najstarijih tehnologija DSL-a. Osnovna

karakteristika mu je simetričnost, odnosno jednaka brzina prenosa koja je moguća u oba smjera.

Područje frekvencije koje obuhvata prijenosni pojas iznosi od 80 kHz do 240 kHz. Domet

HDSL tehnologije je 2,7 – 3,6 km uz obim parice 0,4 i 0,5 mm.

 10. Šta je SDSL i njegove karakteristike?

SDSL (Symmetric DSL) – Simetrični DSL karakteriše jednaka brzina prenosa u oba smjera,

sličan je HDSL-u. Suštinska razlika od HDSL-a koji zahtijeva 2 ili 3 parice, SDSL zahtijeva

samo jednu. Radi na brzinama 1,544 Mbit/s (SAD) ili 2,048 (Europa) u oba smjera.
 PSTN NA PODRUČJU BIH

1. Koje su tri osnovne komponente telefonskog sistema, odnosno PSTN mreže ?

Sve u svemu, telefonski sistem se sastoji od tri glavne komponente:

 Lokalnih linija (analogne upredene parice koje dolaze do stanova i poslovnih zgrada
korisnika).
 Telefonskih kablova (digitalnih optičkih kablova koji povezuju centrale).
 Centrala (u kojima se poziv prebacuje s jednog kabla na drugi)

2. Od čega se sastoji organizacija nacionalne fiksne telefonske mreže ?

Organizacija nacionalne fiksne telefonske mreže se sastoji od :

-Tranzitnih centrala koje sadrže tranzitne vodove koji spajaju tranzitne centrale
-Međunarodnih centrala koje sadrže međunarodne vodove koji čine vezu između
centrala.
-Lokalnih centrala sadržane na lokalnom području koje uključuje vezu između
centrala I terminalnih uređaja

3. Ko vrši izdavanje dozvole za pružanje fiksnih javnih telefonskih usluga u Bosni I

Hercegovini ?
Dozvola izdata od strane Agencije(RAK). Postoje dvije vrste dozvola, dozvola za javnog
operatora fiksne telefonije i dozvola za pružanje fiksnih javnih telefonskih usluga.
4. Koji operatori posjeduju Dozvolu za javnog operatora fiksne telefonije u Bosni I
Hercegovini?
1. JP BH Telecom d.d. Sarajevo (BH Telecom);
2. Telekomunikacije RS a.d. Banja Luka (Telekom Srpske)
3. JP Hrvatske Telekomunikacije d.d. Mostar (HT Mostar).
5. Koje su tačke pristupa na lokalnom nivou (Bh Telecom) ?
1.Bihać
2.Zenica
3.Travnik (Bugojno)
4.Sarajevo ( Obala , Baščaršija, A.Polje, Malta)
5.Tuzla
6.Mostar (Konjic)
7.Goražde
6. Kako se vrši povezivanje u okviru jednog tranzitnog centra ili tranzitne centrale ?

Povezivanje se vrši na minimalno dvije lokalne centrale sa tranzitnih centrala. Na ovaj

način Operator stiče mogućnost da šalje i terminira svoj saobraćaj na sve geografske
brojeve BH Telecoma u okviru tog tranzitnog područja.

7. Šta predstavlja tačka interkonekcije ?

Tačka interkonekcije predstavlja granicu između područja odgovornosti npr. BH
Telecoma i Operatora.

8. Na koju centralu se spajaju pozivi koji dolaze izvan granica BiH i gdje je ona
smještena (Bh Telecom) ?
Međunarodna komutacija Bh Telecoma je smještena u Sarajevu. Za realizaciju usluga
međunarodnog saobraćaja Operatori se povezuju na međunarodne centrale BH Telecoma

9. Gdje se nalaze tranzitne centrale Bh Telecoma u Sarajevu ?

Glavne tranzitne centrale se nalaze na Alipašinom polju, Dolac Malti, Baščaršija i Obala.

10. Šta je potrebno imati u vidu da bi se uspostavila udaljena interkonekcija između

operatora ?
-korišteni prenosni medij i tehničke karakteristike istog
-izbor interfejsa i konektora na strani prenosnog medija
-nadzor i upravljanje prenosnim sistemom
-vrste mjerenja, mjerni postupci i izbor instrumenata koji će se koristiti na mjerenju
kvaliteta prenosnog medija.
 ISDN
1. Šta je ISDN i kada je nastao?
ISDN odnosno Integrated Services Digital Network je tehnologija nastala kao odgovor na ideju
da se telefonska mrežna infrastrutura iskoristi i za prenos drugih signala, prenos podataka i
video signala te potrebu za ujedinjenjem svih servisa u okvire iste mreže. ISDN uključuje
digitalizaciju telefonske mreže tako da se glas, informacije, tekst, grafika, glazba, video signali i
drugi izvori materijala mogu prenijeti krajnjem korisniku putem postojećih telefonskih žica i
primiti s jednog terminala krajnjeg korisnika. Znači ISDN je oznaka za telefonsku tehnologiju i
nastao je u kasnim 1970-im godinama.

2. Koje vrste kanala razlikujemo u ISDN mreži?

Postoje dvije vrste kanala: • B (bearer - nosioc) kanal, brzine 64 kbps, služi za prijenos podataka
• D (data - podatkovni) kanal brzine 16 ili 64 kbps, služi za signalizaciju (uspostavljanje i prekid
veze, prijenos kontrolnih podataka i sl.) -B kanali se mogu koristiti odvojeno kao neovisne
telefonske linije.

3. Šta je potrebno za pristup internet preko ISDN-a?

Za pristup Internetu preko ISDN-a potrebno je:
• ISDN priključak
• obična telefonska linija
• ISDN Terminal Adapter (TA, "modem")
• Uređaj koji, kao i modem, služi za prijenos podataka. Razlika je u tome što modem digitalne
signale iz računala pretvara u analogne, podesne za prijenos putem telefonske linije, a TA tu
pretvorbu ne mora obavljati jer je ISDN digitalna linija. TA se, kao i modem, priključuje (eksterni
uređaj serijskog ili USB sučelja) ili ugrađuje u računalo (interna PCI kartica). Ponekad se TA naziva
i "ISDN modem".
• Korisnički račun kod davatelja Internet usluga ISDN pristup Internetu se ostvaruje putem
jednog, brzinom od 64 kbps, ili dva B kanala (multilink) brzinom od 128 kbps.

4. Koje tipove kanala definira ISDN?

A - 4 kHz kanal za analogne telefone

B - 64 kbit/s digitalni PCM kanal za govor ili podatke
C - 8 ili 16 kbit/s digitalni kanal
D - 16 ili 64 kbit/s digitalni kanal za signalizaciju
E - 64 kbit/s digitalni kanal za internu ISDN signalizaciju
F - 384,1536 ili 1920 kbit/s digitalni kanal

5. Koje kombinacije kanala definira ISDN i da li dozvoljava proizvoljnu kombinaciju

kanala?

ISDN ne dozvoljava proizvoljnu kombinaciju kanala nego ih sam standardizira. Tako su do sada
definirane tri kombinacije :

1. Basic rate : 2B+1D

2. Primary rate : 30B+1D,u Europi (23B+1D,u SAD-u i Japanu)
3. Hybrid : 1A+1C

6. Objasniti BRI ( Basic Rate Interface) , PRI (Primary Rate Interface) I B-ISDN( Broadband
ISDN) ?

Basic Rate Interface (BRI) sadrži dva osnovna B kanala (svaki brzine 64 kbit/s) i jedan
signalizacijsko-podatkovni D kanal (brzine 16 kbit/s). B kanali su potpuno na
raspolaganju korisniku. Mogu se npr. koristiti kao dva istovremena govorna kanala ili
se može jedan B kanal koristiti za govor, a drugi za prijenos podataka.

Primary Rate Interface (PRI) je implementiran drugačije u Sjevernoj Americi i Japanu nego u

Europi. Europski PRI servis omogućuje trideset osnovnih B kanala (brzine 64 kbit/s) i jedan D
kanal (brzine 64 kbit/s). Ovaj priključak omogućava 30 istovremenih veza te je zato pogodan za
npr. poduzeća koja su do sada za negovorne usluge koristila velike korisničke centrale i brojne
dodatne priključke. Američki i japanski PRI servis sastoje se od 23 B kanala i jednog D kanala.

roadband (B-ISDN) je trebao podržavati brzinu prijenosa od 622 Mbit/s preko mreže optičkih
kablova. Planirano je da B-ISDN podržava multimedijske aplikacije (video,audio,itd.).Zato bi B-
ISDN mogao povezivati npr. uređaje čak i ako su međusobno jako udaljeni.

7. Od čega se sastoji struktura ISDN komunikacijske mreže?

Komunikacijska mreža se u osnovi sastoji od tri komponente:

 Pretplatničkih linija,
 Centrala (komutacijski centri),
  Linkovi između centrala.

8. Objasniti pojam referentne konfiguracije i navesti pristupne tačke.

Put od krajnjeg korisnika do krajnje centrale naziva se referentna konfiguracija ISDN

mreže. Referentna konfiguracija ISDN-a sadrži sljedeče pristupne tačke:

• referentne tačke T i S (omogućavaju pristup u službe nosioce koje podržava ISDN);

• referentna točka R (pristupna tačka u drugim standardizovanim službama);
• referentna tačka U (pristupna tačka za transmisionu liniju);
• referentna točka V (mrežni interfejs na strani javnog komutacionog sistema);

9. Koja dva načina signaliziranja putem ISDN poznajemo i kako ih definišemo?

Postoje dva različita načina signaliziranja putem ISDN. Za komunikaciju sa lokalnom

telefonskom kompanijom, ISDN upotrebljava Digital Subscriber Signaling System #1 (DSS1).
DSS1 definira koji format informacija ide na Dkanal, kako je adresirano, itd. također, definira
format poruka za razne poruke upotrijebljene za osnivanje, održavanje, nazivanje, kao npr.
SETUP poruke, SUSPEND poruke, RESUME poruke i DISCONNECT poruke.

Jednom kada DSS1 pošalje signal telefonskoj kompaniji njihov sustav signaliziranja preuzme da
prenese informaciju unutar svog sustava i između drugih telefonskih kompanija. Sistem
siganaliziranja #7 (SS7) je nemijenjeno za to. SS7 definira komunikacijski protokol i formatira
slično prema DSS1. Međutim, SS7 je dizajniran na širi, generalni način. DSS1 je specifičan ISDN,
jer SS7 će upravljati signalizacijom i potrebama ISDN jednako kao i stari sistem signaliziranja i
prilagoditi se budućim potrebama.

Još jedna bitna uloga SS7 je pružanje CCS. Ovo onemogućava 'zločestim' korisnicima telefonske
mreže da stave tako nešto na telefonsku kompaniju. Ujedno i poboljšava usluge, na primjer
tako da omogući brže uspostavljanje veze.

10. Gdje primjenjujemo ISDN?

• ISDN u poslovanju (real time video, „Razdijeljena elektronička ploča s kredom“,

telecommuting)
• ISDN u obrazovanju (videokonferencije, omogućava veze velike brzine i pristup do
ogromne količine podataka)
 • Budućnost

Pitanja za temu: Kablovska TV mreža unutar Bosne i Hercegovine

1.Šta je to Kablovsko distributivni sistem?

Kablovsko distributivni sistem (KDS) kao tehničko tehnološki sistem omogućava korisniku
putem koaksijalnih ili optičkih kablova, bez obzira na to gdje se nalazi, kvalitetan prijem
zemaljskih i satelitskih radio i televizijskih signala.
KDS u  perspektivi nudi korisnicima sljedeće mogućnosti:
• Komunikacija putem računara povezanih u jedinstvenu mrežu
• Daljinski nadzor objekta
• Interaktivnu multimediju
• Telefonske usluge
• Gradski informativni servis.
KDS se sastoji iz tri podsistema:
• Prijemni antenski sistem
• Glavna stanica za obradu (procesiranje) signala
• Kablovska distributivna mreža

2. Šta u kablovskoj strukturi mreže predstavlja glavna stanica odnosno HEAD END?
Glavna Stanica ili HEAD END je centralno mijesto za prijem, organizaciju i daljnju distribuciju,
to je najčešće centralna prostorija sa potrebnom opremom. U prvim kablovskimsistemima glavna
stanica (GS) je predstavljala kompaktne stanice za prijem nekolikotelevizijskih kanala koji su
prenošeni do krajnjih korisnika.Savremena GS sadrži slijedeće komponente:
- antenski sistemi
- sistemi za prijem i obradu dostupnih zemaljskih i satelitskih RTV signala,
- sistemi za napajanje,
- modularne kanalne pretvarače za digitalne i analogne signale,
- modulatori
- multiplekseri,
- kanalni pojačavači
- sistemi za kodiranje i dekodiranje,
- serverski sistemi,
- sistemi za nadzor i menadžment korisnika.

3. Šta podrazumijevaju radovi u koaksijalnoj mreži sa određenim uputama?

Kod polaganja koaksijalnih kablova u isti rov sa optičkim kablom, u rov se najprije polože tri PE
cijevi φ 40 mm. Jedna cijev služi za provlačenje optičkog kabla, druga za provlačenje
koaksijalnog kabla, a treća cijev je rezervna.
Zbog upozorenja da je u zemlji koaksijalni kabel, postavlja se iznad kabla (u visini 30 do 40 cm)
zaštitna PVC traka. Ako su u zemlji više od tri kabla, treba staviti dvije zaštitne trake i u istoj
visini. Stavljanje trake za upozorenje je obavezno, bez obzira da li je kabel dodatno zaštićen ili
ne. Prije zatrpavanja rova treba obavijestiti lokalnu geodetsku upravu zbog snimanja kabla i
izrade katastra podzemnih instalacija.

4. Koji su uslovi za ukrštanje i paralelno polaganje koaksijalnih kablova sa drugim

podzemnim instalacijama
- Zabranjeno je polaganje koaksijalnih kablova i elektroenergetskog kabla bez razmaka.
- Horizontalni razmak između koaksijalnog kabla i elektroenergetskog kabla napona do 10 KV
mora na najužem odsijeku iznositi najmanje 50 cm. Ako to nije moguće moramo na tom odsijeku
staviti elektroenergetske kablove u čelične cijevi, a koaksijalne kablove u betonske, odnosno
azbestno-cjementne blokove, PVC ili PE cijevi. Za napon iznad 250 V prema zemlji električni
kablovi moraju biti propisno uzemljeni, na svakom spoju u zoni približavanja.
- Horizontalni razmak između najbližeg koaksijalnog kabla i najbližeg elektroenergetskog kabla
napona iznad 10 KV mora biti najmanje 1 m. Razmak između tačke uzemljenja i koaksijalnog
kabla mora biti najmanje 2 m.
- Ako su koaksijalni kablovi i elekroenergetski kablovi postavljeni u istom rovu, po pravilu se
oni postavljaju na suprotne strane rova. Ukoliko je neophodno da se elektroenergetski kablovi i
koaksijalni kablovi postave na istu stranu rova, vertikalni razmak između njih mora iznositi
najmanje 50 cm. Koaksijalni kabel mora biti stavljen ispod elektroenergetskog kabla.
5. Koje vrste prijenosnog medija se koriste u kablovskim mrežama?
Unutar struktura kablovskih infrastrukturnih mreža, koriste se koaksijalni i optički kablovi,
odnosno mediji za prijenos. Naravno, najčešće njihova sama kombinacija, odnosno mješovita
veza. Zbog aktuelne visoke cijene optičkih kablova, radi njihovih specifičnih karakteristika
mnoge firme unutar Bosne i Hercegovine kaskaju za implementacijom optike jer to donosi
ogromne troškove u onom dijelu mreže gdje je prisutan još uvijek bakar. Sa porastom težnje za
novijim tehnologijama i brzinama, preduzeća će morati da postepeno unaprijeđuju svoju
arhitekturu sa optičkim nitima.

6. Bez koje komponente signal sa glavne stanice ne bi uspio stići do krajnjeg korisnika zbog
gubitaka?
Signal od predajne strane, pa do prijemne ne bi uspio sa svojim višekomponentnim
karakteristikama da stigne u svom potpunom obliku zbog različitih gubitaka i uticaja
interferencije bez prisustva sklopa koji se zove pojačalo/pojačavač.

7. Koaksijalni kablovi za KDS prenos (tehničke karakteristike)?

Glavni kabal je određen za upotrebu na magistralnim pravcima kao i na spojnim linijama KDS.
Dužina magistralne linije iznosi nekoliko kilometara, distribucione linije do 7 km, a dužina
pretplatničke linije nekoliko desetina metara.
Osnovne električne karakteristike kablova u sistemu KDS su:
• karakteristična impedansa
• otpor provodnika
• radni kapacitet
•  brzina prostiranja elektromagnetne energije
• sopstveno slabljenje
• slabljenje povratnih gubitaka.
8. Koje su prednosti optičkih kablova u odnosu na koaksijalne kablove?
1) Daleko manje dimenzije u odnosu na bakarne kablove
2) Mogućnost prijenosa velike količine podataka
3) Malo slabljenje signala što dozvoljava domet i do 200 km bez pojačanja signala
4) Neosjetljivost na električne smetnje, vodu, niske i visoke temperature

9. KDS sistemi su izgrađeni na bazi koje tehnologije?

KDS sistemi koji su izgrađeni na bazi HFC tehnologije, omogućavaju moderne, interaktivne,
multimedijalne usluge od kojih su najzastupljenije sljedeće:
- brzi pristup Internetu - kablovski Internet,
- prenos podataka sa zagarantovanim parametrima,
- korporacijske mreže - VPN (Virtual Private Network) i telekonferencije,
- VoIP servisi - telefonske usluge dostupne preko kablovske mreže,
- Audio/Video on Demand - pretplatnici mogu naručiti i platiti posebne filmove, TV programske
ili muzičke sadržaje koje su skladištene u serverskim bibliotekama,
- online igre odnosno pristup game serverima.

10. Koje vrste šumova su prisutni unutar date strukture mreže pri dvosmjernom prijenosu
i koja je pcija zaštite povratnog smijera?
U osnovi, postoje tri izvora šuma u povratnom smjeru:
- termički šum,
- šum optičkog linka i
- ingres šum.

Filteri za blokiranje povratnog smijera su veoma značajni za prevazilaženje problema

interferencije signala višeservisne mreže u okviru kućne instalacije. Instalacijom ovog filtera na
izlaz splitera prema TV prijemniku, može se spriječiti negativan uticaj (interferencija) signala
kablovskog modema na TV prijemnik. Filteri se instaliraju kao nastavak na koaksijalni kabal
odnosno uz sami BNC konektor.
Zaključno za Bosnu i Hercegovinu, podaci iz 2020. godine o učešću broja pretplatnika
prema vrsti tehnologije operatora?
Govoreći o procentualnom učešću korisnika Dozvole za distribuciju na tržištu, najveće učešće
ima Telemach d.o.o. Sarajevo koji pruža usluge i putem KDS platforme i DHT platforme sa
učešćem od 35,4%, kao samostalni nosilac Dozvole. Kada se uzmu u obzir i njegova povezana
društva (HKB net d.o.o. Sarajevo, M&H Company d.o.o. Sarajevo i HS d.o.o. Sarajevo) procenat
učešća iznosi 40,4%. Nakon Telemacha, slijedi BH Telecom d.d. Sarajevo sa 23,8%, te Mtel
a.d. Banja Luka kao samostalni nosilac dozvole, koji pruža usluge distribucije i putem IPTV i
DTH platforme sa tržišnim učešćem od 13,6%, dok ukupno tržišno učešće Mtela sa njegovim
povezanim društvima (Blicnet d.o.o. Banja Luka, Elta-Kabel d.o.o. Doboj, Telrad Net d.o.o.
Bijeljina i Logosoft d.o.o. Sarajevo) iznosi 25,1%.
 PITANJA ZA TEMU: Internet današnjice

1. Definisati pojam Internet

Internet je javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje računare i
računarske mreže. To je "mreža svih mreža" koja se sastoji od milijona mreža koje međusobno
razmjenjuju informacije i usluge.

2. Definisati pojam Internet of Things ili internet uređaje i kako je on nastao

Internet of Things (IoT) je sistem međusobno povezanih računarskih uređaja, mehaničkih i digitalnih
strojeva, objekata, životinja ili ljudi koji su dobili jedinstvene identifikatore i sposobnost za prijenos
podataka preko mreže bez potrebe čovjeka sa čovjekom ili čovjek sa uređajem interakcije. Internet
uređaji su nastali kao spajanje Wireless tehnologije, mikro-elektromehaničkih sistema (MEMS),
mikroservisa i Interneta.

3. Navesti tehnološke slojeve na kojima se temelje Internet uređaji

Internet uređaji temelje se na tri glavna tehnološka sloja:

1. Sloj percepcije ili hardverski sloj - identifikacija objekata i prikupljanje podataka su glavne
funkcije toga sloja. Hardverski sloj se sastoji od čipova, senzora, aktuatora, RFID3 oznaka,
čitača/pisača RFID-a i jedinica za prikaz informacija (poput mobitela, tableta itd.).
2. Komunikacijski sloj - prijenos informacija koji se prikuplja putem percepcijskog sloja glavni je cilj
ovog sloja. Bežične mreže, žičane mreže, internet, sustavi upravljanja mrežom glavni su dijelovi
ovog sloja.
3. Aplikacijski sloj ili softverski sloj - pohrana podataka, analiza i otkrivanje događaja, inteligentna
rješenja i obavljanje korisničkih potrebnih funkcija su odgovornost ovog sloja.
 4. Objasniti strukturu Interneta uređaja
 Aplikacija

Programska komponenta IoT-sistema koja omogućuje spajanje korisnika na IoT-sistem i daje opcije
praćenja i kontrole pametnih stvari. Korisnik upravlja uređajima preko servisa u oblaku. Pomoću
aplikacije, korisnik prati stanje uređaja, šalje naredbe te potiče uređaj na neku akciju.

 Servis u oblaku (Cloud)

Skup svih pohranjenih, primljenih i obrađenih poruka koje su stigle od uređaja preko pristupnika i koje
su poslane natrag. Podaci o korisnicima i korisničkim aplikacijama nalaze se u oblaku, a sve se to sprema
u bazu podataka.

 Pristupnik (Router)

Uređaj koji omogućuje komunikaciju između uređaja i oblaka. Pristupniku ili ruteru mora biti poznata
adresa i protokol koji servis u oblaku koristi.

 Stvar (Uređaj)

Objekti opremljeni senzorima koji prikupljaju podatke koji se prenose mrežom i pokretačima koji
omogućuju poduzimanje određene akcije. Njime se može upravljati s bilo kojeg mjesta u bilo koje
vrijeme pomoću komunikacijskog protokola koji podržava taj uređaj. Također, posjeduje jedinstvenu
adresu po kojoj je prepoznat u mreži.

5. Pojasniti servise bazirane na Claud-u

Infrastruktura kao usluga – Infrastructure as a service (IaaS)

Pod infrastrukturom se najčešće podrazumjeva: serveri, mrežna infrastruktura, centar za skladištenje

podataka, operativni sistemi i slično. Korisniku je pružena mogućnost da dobije infrastrukturu po želji
bez kupovine svoje opreme, već nekom vrstom iznajmljivanja potrebnih resursa. Ovaj Claud servis je
posebno interesantan malim i srednjim preduzećima kojima je ulaganje u sopstvenu infrastrukturu
izuzetno skupo. Na ovaj način se dobija pouzdana, stabilna i visoko dostupna infrastruktura koju su do
skoro mogle da priušte samo velike kompanije. Korisnik može pokrenuti različite vrste programske
podrške, od operacionog sisteme do aplikacija, i on je odgovaran za održavanje softvera. Korisnik može
imati i ograničeni nadzor nad odabranim komponentama infrastrukture.

Platforma kao usluga – Platform as a service (PaaS)

Usluga se odnosi na razvojnu okolinu i potreban paket softverskih podsistema. Korisnik može razvijati
testirati i ditribuirati vlastite aplikacije koje se pokreću na infrastrukturi provajdera Claud usluge.
Provajder obezbjeđuje platformu i izvršno okruženje koja najčešće uključuje servere, mrežnu
infrastrukturu, centar za skladištenje podataka, operativne sisteme i programske jezike. Neki provajderi
daju mogućnost automatskog prilagođavanja obima resursa tako da ih korisnik ne mora dodatno
alocirati. Korisnik ima kontrolu nad aplikacijama i posredničkim slojem dok provajder claud usluge
kontroliše ostale slojeve infrastrukture, ali korisnik može imati mogućnost izbora strukture okoline.

Softver kao usluga - Software as a Service (SaaS)

Korisniku je pružena mogućnost upotrebe dostupnih aplikacija koje se nalaze u infrastrukturi oblaka.
Aplikacije su dostupne putem Interneta s različitih klijentskih uređaja. Aplikacije mogu biti besplatne a
ukoliko se plaćaju najčešći model je pretplata, mjesečna ili godišnja. Provajder je vlasnik pozadinske
infrastrukture, uključujući mrežu, servise, operativne sisteme, sistem za skladištenje podataka, kao i
konkretnog sofvera koji je dostupan velikom broju korisnika preko Internet pretraživača. Provajder Claud
usluge ima kontrolu nad kompletnom infrastrukturom, dok korisnik može definisati pravo pristupa
iznajmljenom softveru, npr. ko u okviru firme može pristupati iznajmljenom softveru. Korisnici dijele
resurse provajdera na kojima se nalazi iznajmljeni program.

S korisničke strane to znači da nema dodatnog softverskog ili hardverskog ulaganja, kao ni usluga
održavanja infrastrukture sistema za koje je sada zadužen provajder. Korisnik je vlasnik ličnih podataka
na takvom sistemu. Neki od primjera su Microsoft Office 365, Google Apps

6. Objasniti pojam Cloud i navesti njegove prednosti uz objašnjenje

Računarstvo u oblaku ili Cloud, paradigma je informatičke tehnologije (IT) koja opisuje pružanje IT
infrastrukture kao što je prostor za pohranu podataka ili aplikacijski softver kao uslugu putem Interneta.
Cloud je komercijalni naziv i metafora za Internet.

Prednosti Cloud-a:

 Povoljnost
 Stabilnost
 Bezbjednost
 Skalabilnost

 Povoljnost

Nema ulaganja u infrastrukturu. Dobijate ono što želite i koristite onoliko koliko vam je potrebno. Nisu
bitne ni performanse vašeg uređaja niti vrsta uređaja sa kog pristupate.

 Stabilnost

Sistem sa svim podacima je visoko dostupan u bilo koje vrijeme sa bilo kog mjesta i uređaja koji ima izlaz
na Internet. Izrada takvog informacionog sistema košta mnogo jer za početak podrazumjeva
redodantnost svih hardverskih (internet, napajanja, sistemi za skladištenje podataka…) i softverskih
komponenti.
  Bezbjednost

Da li je bezbjedno? Ako govorimo o riziku od gubljenja podataka uslijed kvara nekog uređaja, definitivno
je mnogo bezbjednije čuvati podatke u oblaku odnosno ozbiljnom Data centru nego na jednom računaru
ili nekom serveru koji nije adekvatno održavan. Ako govorimo o neovlaštenom pristupu podacima, opet
je bezbjednije čuvati podatke u nekom modernom Data centru nego u nekoj lokalnoj varijanti koju po
pravilu karakteriše nebezbjedna mreža, ne ažurirani (update) operativni sistemi (serverski i klijentski),
bez definisanih prava pristupa podacima i slično.

 Skalabilnost

Skalabilnost se karakteriše mogućnošću da možete da proširite sistem jednostavno kada vam se javi
potreba za širenjem.

7. Koje su to vrsta Clouda?

 Privatni

Privatni oblak je napravljen isključivo za upotrebu jednog klijenta, rezervisan centar podataka za tog
klijenta, koji može biti unutar organizacije ili hostovan od strane klaud provajdera. IT službe kompanija ili
provajder klaud usluga grade privatne oblake i upravljaju njima. Organizacije koje posjeduju privatni
oblak imaju potpunu kontrolu nad strukturom oblaka.

 Javni

Claud provajder omogućava pristup resursima kao što su aplikacije, skladišta za podatke i drugi resursi
dostupni za javnost, nezavisno da li se radi o pojedincima ili organizacijama, putem interneta. Usluge
mogu biti besplatne ili se koristi model plaćanja po korišćenju (engl. pay-per-usage). Infrastruktura se
nalazi u vlasništvu provajdera, i nije dostupna za uvid ili kontrolu korisnicima.

 Zajednički

Zajednički oblak je oblak koji deli nekoliko organizacija. Infrastruktura podržava posebne zajednice koje
imaju zajedničke potrebe, misije, zahtjeve sigurnosti i slično. Njima mogu upravljati same organizacije ili
neko drugi (provajder usluga). Ovdje se troškovi dijele između samo nekoliko klijenta tako da
mogućnosti uštede su ograničene.
  Hibridni

Strukturu oblaka čine dva ili više različitih oblaka (privatni, zajednički ili javni) koji ostaju jedinstveni
entiteti, ali su međusobno povezani standardizovanim ili prikladnim tehnologijama koje omogućavaju
efikasan prenos podataka ili aplikacija. Hibridni oblaci povezuju javne i privatne modele oblaka.
Mogućnost proširivanja privatnog oblaka s resursima javnog oblaka može se koristiti za održavanje
uslužnih nivoa kako bi se lakše izdržala velika opterećenja .

8. Navesti i objasniti najprofitabilnije načine kojima se aplikacije monetiziraju

 Oglašavanje

Smještanje reklama unutar aplikacija je i dan-danas najpopularniji (pa i najprofitabilniji) način na koji se
one monetiziraju.

Koncept je jednostavan - oglašivači pružaju developerima mogućnost integriranja prikaza različitih

reklama unutar određena mjesta na aplikaciji, a dovoljno je da ih korisnici vide (jasno, ulozi su veći kod
klikova na reklame). Na taj način developeri novac ostvaruju od oglašivača, jer su im proizvod vidjeli
potencijalno milijoni potrošača.

 Otključavanja i dodatni sadržaj

Developeri obično nude i 'pro' ili 'otključano' izdanje aplikacije koje neće pružiti reklame – ali za to se
odlučuje tek nekolicina potrošača. 

Ovdje se profit ostvaruje na način da su osnovne aplikacije i dalje besplatne, ali kupovina jedne ili više
značajki donijet će samo to - ne nužno i uklanjanje reklama. Tzv. in-app-purchases danas je vidljiv
posvuda, a posebno u svijetu mobilnih igara poput Candy Crush franšize. 

 Freemium model

Ovaj princip zarade od aplikacija vrlo je sličan prethodno spomenutom, međutim postoje manje razlike.
Za primjer možda najbolje može poslužiti servis Spotify. 

Dok je korištenje Spotifyja u principu besplatno, dolazi uz niz nepogodnosti i ograničenja. Žele li se ona
ukloniti, potrebno je plaćati pretplatu. Ona u ovom primjeru uklanja reklame, omogućuje neograničeno
preskakanje pjesmi, slušanje offline, reprodukciju kompletne biblioteke, donosi kvalitetniji zvuk.

 Klasične pretplate

Aplikacije koje koriste neki oblik pretplate zarađuju dva do tri puta više od aplikacija koje se oslanjaju na
jedno plaćanje ili oglašavanje. Zarađuju i 50 posto više od aplikacija koje pružaju in-app-purchases.
 9. Objasniti pojam i namjenu Data Centra

Data Centar se može definisati kao mjesto gdje su smješteni računarski sistemi, sistemi za skladištenje
podataka i telekomunikaciona oprema. Data Centri uključuju i sisteme za napajanje, sisteme za backup
napajanja (baterije, agregati), protivpožarne sisteme, sisteme za održavanje uslova radne okoline i
bezbjednosne sisteme. Data Centri treba da omoguće kompanijama smještaj i funkcionisanje njihove IT
infrastrukture po prihvatljivim cijenama i na prihvatljiv način.

10. Navesti i objasniti ključnu prednost Data Centra

Jedna od ključnih prednosti Data Centra je Disaster recovery - proces i procedura koja se odnosi na
obnavljanje (vraćanje u pogon) podataka ili infrastrukture kritične za funkcionisanje kompanije nakon
zakazivanja ili nepogoda. Sa Data Centrima disaster recovery je jednostavniji i pouzdaniji. Primarni server
ima svoju alternativu, podaci se paralelno upisuju i čuvaju na dva različita mjesta i u slučaju prekida
primarnog servera, rezervni odmah preuzima ulogu.