13.

MODULACIJA:

Transponiranje (prebacivanje) signala informacije sa osnovnog frekvencijskog područja (baseband)

na frekvencijsko područje koje je pogodno za odašiljanje elektromagnetskih valova (passband).

Podjela prema vrsti informacije: - analogne – digitalne

Podjela prema parametaru signala vala nosioca koji se modulira

ANALOGNA INFORMACIJA

- amplitudna modulacija (Amplitude Modulation – AM)

- frekvencijska modulacija (Frequency Modulation – FM)

- fazna modulacija (Phase Modulation – PM)

DIGITALNA INFORMACIJA

- modulacija pomakom amplitude (Amplitude Shift Keying – ASK)

- modulacija pomakom frekvencije (Frequency Shift Keying – FSK)

- modulacija pomakom faze (Phase Shift Keying – PSK)

14.FREKVENCIJSKO MULTIPLEKSIRANJE (FDM):

Frekvencijski raspodijeljeno multipleksiranje (eng. Frequency-division multiplexing,skraćeno FDM) je

po sebi analogna tehnoligija. FDM se postiže kombiniranjem nekolikodigitalnih signala u jedan medij
šaljućiih u nekoliko posebnih promjenjivih frekvencijapreko jednog medija. Jedna od FDM-ovih
najčešćih uporaba jest kabelska televizija.

15.VREMENSKO MULTIPLEKSIRANJE (TDM):

TDM(Time Division Multiplexing) je tip multipleksiranja kod kojeg se raspoloživo vrijeme dijeli na
vremenske okvire trajanja T pojedini okvir se dijeli na vremenske odsječke koji jednako traju ulaznoj
grani u MUX i izlaznoj grani iz DEMUX-a tj.svakom korisniku se pridijeli po jedan vremenski odsječak
u okviru,okviri se ponavljaju, a odsječci se ciklički izmjenjuju.Vremenski slijed odsječaka jednog para
ulazne i izlazne grane se naziva kanal, odreñeni kanal dobiva svoj dio vremena, te se pojedini kanali
međusobno izmjenjuju u vremenu.

16. Valno multipleksiranje (WDM):

Širokopojasna optička pojačala otvorila su put prema multipleksiranju većeg broja valnih duljina na
jedno optičko vlakno.Ta je tehnika poznata kao valno multipleksiranje (WDM).WDM znatno
poboljšava prijenosni kapacitet optičkog sustava.Načelo rada wdm-a oslanja se na činjenicu da se
istim optičkim vlaknom može istodobno prostirati nekoliko svjetlosnih zraka različitih boja (tj.valnih
duljina).Pritom svaka valna duljina prenosi jedan slijed podataka.
17.Arhitektura mreže: tehnologija prijenosa, veličina, topologija mreže:

Vrste mreza:

- lokalne mreze (local Area network - LAN)

o geografski ogranicene, ne nuzno na jednu zgradu
o sva racunala su povezana direktno, obicno nekom vrstom kabela ili preko nekog od
mreznih uredaja
o cesto se nazivaju i private mreze
o osnovne topologije: sabirnicka, prstenasta, zvjezdasta, hibridna
- globalne mreze:
o mreza sirokog podrucja, koja moze biti rasirena na polju jedne drzave ili kontinenta
o sustav povezanih LAN – ova

Mrezne topologije:

- sabirnicka topologija (bus):

o peer to peer nacin komunikacije
o sastoji se od jednog kabela, koji povezuje sve
tocke jednu po jednu
- prstenasta topologija (ring)
o svako racunalo ima dvije veze – po jednu sa
savkim susjedom
o svako racunalo prima pakete koji su mu
adresirani, preostale prosljeduju sljedecem
racunalu u nizu
o povecanjem broja racunala povecava se
vrijeme prijenosa paketa do odredista
- zvjezdasta topologija (star)
o racunala se granaju iz zajednicke tocke
o svako racunalo pristupa svim ostalim prek
ojedne zajednicke tocke
o danas najcesce koristena kod malih (kucnih)
LAN mreza
- hibridna topologija
o kombinacija prethodnih topologija

danas najcesce koristena je tzv. star – bus topologija LAN

mreza – kombinacija sabirnicke i zvjezdaste topologije
18.Slojevita arhitektura informacijske mreže, OSI referentni model:

Informacijska mreža izgrađena na osnovi prikazanog modela digitalne mreže zajedničkih usluga
,predstavlja distribuirani informacijski volumen koji tvori velik broj različitih sklopovskih i
programskih sredstava.Taj volumen po vertikali djelimo na niz slojeva.Logički N-ti sloj čini dio
ukupnog informacijskog volumena mreže,koji obavlja jednu od osnovnih operacija.

19.Komparativna analiza prijenosnih medija: analogni – digitalni:

Prednosti primjene digitalnog prijenosa u odnosu na analogni mogu se sažeti na sljedeće:

-praktički neograničen domet uz kvalitetu po želji,

-primjena digitalnih logičkih sklopova,

-integracija digitalnog prijenosa i komutacije

Nedostatak primjene digitalnog prijenosa u odnosu na analogni je u:

-večoj širini potrebnog frekvencijskog spektra uz ogradu da je digitalni prijenos moguće ostvariti
lošijom kvalitetom,odnosno jeftinijim vodovima.

20.Komparativna analiza prijenosnih medija: električni – optički:

Prednost primjene električnog digitalnog prijenosa u odnosu na optički na sadašnjem stupnju je

razvoja u sljedečem:-potpuna regeneracija signala omogučuje praktički neograničen prijenosni
domet

Nedostatci primjene el.digitalnog prijenosa:-veliko prigušenje signala na el.vodu,mali razmak

regeneratora,ograničena brzina elektronike na oko 10Ghz

Prednost primjene svjetlovodne niti i optičkog prijenosa u odnosu na el. su sljedeče:

-širokopojasni prijenos,veliki potencijalni kapacitet,manji volumen i težina,nema radijacije u

okolinu,manji troškovi po kanalu

Nedostatci:-nepotpuna regeneracija u optičkoj domeni,osjetljivost na vodu i vodenu paru.

21.Linijski kodovi:

Linijskim kodiranjem se postiže optimalna prilagodba digitalnog signala mediju preko kojeg ga treba
prenjeti,s obzirom na vrstu medija,duljinu linka,prigušenje,izobličenje(disperziju),brzinu
prijenosa,učestalost pogrešaka i frekvencijsku karakteristiku.

22.Prijenosni mediji: vrste, primjena, osnovne karakteristike:

Prijenosni mediji

1. Žičani mediji – zahtijevaju da se računala povežu nekom vrstom žice.

Bakrene žice – “bakar”.

Optička vlakna – “staklo” ili “optika”.

2. Bežični mediji – računala nisu povezana nikakvim materijalom. Podaci se prenose kroz prostor
nekom vrstom elektromagnetskih valova.

Radio valovi.Mikrovalovi.Infracrvene zrake.Laserske zrake.

Kod bakrenih žica podaci se prenose pomoću električne struje. Koristi se bakar jer je on dobar vodič
električne struje, a još uvijek relativno jeftin.Pojavljuje se problem interferencije – dvije žice
induciraju struju jedna u drugoj i tako proizvode smetnju. Konstrukcija pojedinih tipova žica nastoji
smanjiti interferenciju.Bakrene žice tradicionalno se primjenjuju za povezivanje računala u LAN.

U upotrebi su tri tipa bakrenih žica:

Unshielded twisted pair – UTP. Coaxial cable – coax. Shielded twisted pair – kombinacija UTP i coax.

Optička vlakna su tanke niti stakla u plastičnim ovojnicama. Podaci se prenose pomoću svjetla
određene boje kojeg proizvodi light emitting dioda (LED) ili laser. Mogu prenositi signal na puno veću
udaljenost nego bakrena žica. Ostvaruju najveću moguću brzinu prijenosa i otporne su na
elektromagnetske smetnje. Teško ih je spajati i popravljati u slučaju loma.Primjenjuju se u WAN za
povezivanje udaljenih lokacija, a također i u LAN.

Radio valovi su elektromagnetski valovi iz frekventnog raspona koji se inače koristi za radio ili
televiziju. Podaci se prenose preko valova određene frekvencije, slično kao radio program. Domet
ovisi o izabranoj frekvenciji valova. Računala moraju imati antene za emitiranje i primanje
valova.Primjenjuju se za “wireless” LAN-ove, pogotovo za spajanje prijenosnika na mrežu. Također se
primjenjuju za uspostavljanje interkontinentalnih veza između dijelova Interneta – tada su potrebni
sateliti.

Mikrovalovi su elektromagnetski valovi iz frekventnog raspona iznad onog koji se koristi za radio ili
televiziju. Podaci se opet prenose preko valova određene frekvencije, slično kao radio program. Za
razliku od radio valova, mikrovalovi se mogu usmjeriti prema jednoj točki, čime se štedi energija i
sprečava “prisluškivanje”. Također, mikrovalovi mogu nositi više informacija nego radio valovi. Mana
im je da ne mogu proći kroz neke vrste zapreka. Antene se zato moraju postaviti tako da među njima
postoji “optička vidljivost”.
Infracrvene zrake su elektromagnetski valovi iz infracrvenog (toplinskog) spektra, dakle ispod
frekventnog raspona vidljive svjetlosti. Podaci se prenose preko valova određene frekvencije. Jeftino
rješenje u odnosu na druge bežične medije jer ne zahtijeva antene. Infracrvene zrake imaju mali
domet, svega nekoliko metara.Koriste se za bežično povezivanje uređaja unutar jedne sobe:
prijenosnici, tipkovnice, miševi.

LZ-Podaci se pretvaraju u svjetlo, koji se umjesto optičkim vlaknima prenosi zrakom. Koristi se
lasersko svjetlo, zato jer ono ima relativno veliki domet i može se usmjeriti prema jednoj točki.
Primjena je ograničena zato jer laserske zrake ne mogu proći kroz vegetaciju, snijeg ili maglu.
Prijemnici i predajnici moraju opet biti postavljeni tako da među njima postoji “optička vidljivost”.

23.Prikazi signala u vremenskoj i frekvencijskoj domeni:

A A

t f

24.Lokalne mreže (LAN):

Lokalna mreža je komunikacijska mreža koja međusobno povezuje raznovrsne krajnje uređaje(dana
terminal equipment)unutar ograničenog područja i omogučuje razmjenu informacija između tih
uređaja.Osnovna obilježja:-lan je najčešče instaliran unutar jedne zgrade ili unutar jedne skupine
zgrada na ograničenom području,broj krajnjih uređaja spojenih u lokalnu mrežu je ograničen,koriste
se velike prijenosne brzine od 1Mbita/s do 1Gbita/s.

25.Bežične lokalne mreže (WLAN):

WLAN je kratica za engleski naziv Wireless Local Area Network i označava lokalnu mrežu (LAN) koja
se zasniva na bežičnim tehnologijama. Jedno od trenutačno najraširenijih WLAN inačica je Wi-Fi.
Trenutačno postoje tri standarda koji su odobreni od strane IEEE (Institute of Electrical and
Electronics Engineers, Inc.):802.11a,802.11b,802.11g.

26. Virtualne lokalne mreže (VLAN):

VLAN (engleska skraćenica od Virtual Local Area Network, Virtual LAN) izvedba je lokane mreže u
kojemu se logička podjela na domene prostiranja (eng. broadcast domain) ostvaruje neovisno o
fizičkoj povezanosti mrežnih uređaja (eng. host) na mrežne preklopnike. Standard koji opisuje
virtualne LAN-ove je IEEE 802.1Q. VLAN predstavlja skupinu računala koji mogu biti u jednoj ili više
odvojenih mreža, a koje su konfigurirane na način da im je omogućena međusobna komunikacija kao
da se nalaze u istoj fizičkoj mreži.
27. xDSL tehnologije:

xDSL je generički naziv koji predstavlja različite tipove tehnologije digitalne pretplatničke linije, kao
što su HDSL, SHDSL, ADSL, ADSL2, VDSL i VDSL2. xDSL tehnologija povećava širinu pojasa postojećih
bakrenih kablova poput onih između telefonske kompanije i korisnika. xDSL radi na način da prenosi
digitalne impulse u VF području koje se ne koristi za glasovnu komunikaciju. Pretplatnicima je za
korištenje potreban poseban modem.

28. Tehnologije pristupa na Internet mrežu:

29. IPTV:

IPTV (Internet Protocol TV) je usluga koja je baziranana ADSL tehnologiji, i korisnicima osigurava da
moguna svom TV-u pratiti televizijske i radio kanale tekoristiti brojne inteaktivne usluge.

30. TCP/IP protokol:

TCP/IP je uobičajena oznaka grupe protokola koju još nazivamo IP grupa protokola (ili engl. IP
protocol suite). Naziv je ova grupa protokola dobila prema dva najvažnija protokola iz te skupine:
TCP (od engleskog Transmission Control Protocol) te prema samom IP protokolu. TCP/IP omogućuje
komunikaciju preko raznih međusobno povezanih mreža i danas je najrasprostranjeniji protokol na
lokalnim mrežama, a također se na njemu zasniva i globalna mreža Internet.Mrežni model korišten u
TCP/IP grupi protokola je 4-slojni model koji se sastoji od slijedećih slojeva:Sloj podatkovne
veze,Mrežni sloj,Transportni sloj,Aplikacijski sloj.

31.Ethernet protokol:

Ethernet (IEEE 802.3) je mrežna tehnologija za LAN mreže, temeljena na frame načinu rada. To znači
da se podaci šalju u paketima koji su prilagođeni za slanje preko računarske mreže. Definira
umrežavanje i signaliziranje za fizički sloj, te frame formate i protokole za MAC, odnosno podatkovni
sloj OSI modela. Ethernet, poznat i pod imenom IEEEs 802.3, je postao najrasprostranjeniji standard
za računarske mreže koji se počeo uzdizati ranih 1990-tih pa sve do danas gdje drži primat, te je
skoro u potpunosti zamijenio ostale mrežne tehnologije za LAN mreže kao što su Token Ring, FDDI te
ARCNET. Ethernet se sastoji od tri dijela:Fizičkog medija preko kojeg putuju informacije u računarskoj
mreži (UTP kabel itd.),Protokola, odnosno skupa pravila za kontrolu pristupa na mediju,Ethernet
paketa u kojima se prenose podaci koji su ustvari grupe bitova organizovanih u polja