03 I 4 Osnove Transmisijskih Sustava - 2010 I 27102016 PDF

Sveučilište u uZagrebu
Sveučilište Zagrebu
FAKULTET PROMETNIH
FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI
ZNANOSTI
Zavod zazainformacijsko-komunikacijski
Zavod promet
informacijsko-komunikacijski promet
Katedra
Katedrazazatehniku informacijsko-komunikacijskog
informacijsko komunikacijske sustaveprometa
i mreže
Kolegij:
Arhitektura telekomunikacijske mreža
(ak. god. 2016./2017.)
Osnove transmisijskih sustava

1. & 2. dio
prof. dr. sc. Dragan Peraković

doc. dr. sc. Marko Periša
prof. dr. sc. Slavko Šarić
dr. sc. Ivan Forenbacher
Sadržaj
Uvod
Elektromagnetski spektar
Osnove transmisije
Kriteriji odabira prijenosnih medija
Prijenosni mediji
Prijenosni sustavi
Uvod
o Prikaz različitih transmisijskih sustava koji se koriste u
telekomunikacijskim mrežama.
o Transmisijski sustavi su temelj svake telekomunikacijske mreže.
o Transmisijski sustavi su implementirani u različitim segmentima

telekomunikacijske mreže.
o Ti segmenti jesu: korisnička mreža (engl. Customer premises),

pristupna mreža (engl. Access network) i jezgrena (engl.
Core/backbone network).
Uvod (cont.)
Sadržaj
Uvod
Osnove transmisije
Prijenosni mediji
Prijenosni sustavi
o Elektromagnetski spektar se sastoji od raspona frekvencija ili valnih
duljina koje se mogu elektromagnetski emitirati.
o Koji je frekvencijski opseg glasa?
o Raspon između najniže i najviše frekvencije se naziva bandwidth.
o Ovisno o vrsti prijenosnog medija, bandwidth može varirati.
o Upotreba band-limiting filtera u transmisijskim sustavima koji

propuštaju samo određeni raspon frekvencija.
Elektromagnetski spektar (cont.)
o Frekvencija je mjera koja označava broj kompletnih ciklusa npr.
sinusoidalnog vala u jedinici vremena.
Slika 1. Sinusoidalni val.

Izvor: Horak, R., (2007), Telecommunications and data communications handbook, Wiley, New Jersey: USA.
Slika 2. Frekvencija (f) i valna duljina (λ)

o Što je viša frekvencija vala nosioca, više sinusoidalnih valova je
dostupno za manipulaciju i veći je potencijal dostupnog bandwidtha.
o Istovremeno, viša frekvencija vala nosioca, više je podložna

atenuaciji, tj. prigušenju/slabljenju signala.
o Prigušenje signala utječe na iznos prostorne udaljenosti između

odašiljača i prijamnika.
Sadržaj
Uvod
Osnove transmisije
Prijenosni mediji
Prijenosni sustavi
Osnove transmisije
o Transmisijsku sustav omogućuje povezivanje/link dviju udaljenih
točaka ili čvora.
o Link može biti: undirekcionalan ili bidirekcionalan.
o Transmisijski sustav uzima ulazni signal (npr. jedan kanal ili skupina
kanala) koji se prenosi, pretvara ga u pogodan oblik za slanje
prijenosnim medijem, propagira signal do odredišta gdje se vrši
konverzija signala u prvotni oblik.
o Koje je osnovno načelo koje treba poštivati kod komunikacija?

Osnove transmisije (cont.)
o Problem komunikacije
Temeljni problem komunikacije je
točno ili aproksimativno u točki
odredišta reproducirati poruku
generiranu na izvoru!
Slika 3. Najjednostavniji prikaz komunikacijskog sustava

Slika 4. Model digitalnog komunikacijskog sustava

o IZVOR INFORMACIJA – generira ograničen skup simbola (poruka).
o KODER IZVORA – generirani skup simbola pretvara u oblik pogodan

za prijenos i obradu. Sukladno teoriji informacije, cilj je da se sa što
manjim brojem kanalskih bita prenese što je moguće veći broj
informacijskih bita (optimalno kodiranje).
o KODER KANALA – preuzima formirane kodne riječi i dodaje im

sistemsku zalihost/redundanciju (zaštitno/sigurnosno kodiranje).
o PRETVARAČ – kodne riječi iz kodera kanala pretvara u oblik koji je

najpovoljniji za prijenos po raspoloživom prijenosnom mediju.
o Svi prijenosni mediji na neki način uvode određenu degradaciju
signalu koji se prenosi. Najčešće degradacije signala jesu:
• Gubitak snage – zbog apsorpcije, raspršenja, reflektiranja signala.

• Kašnjenje signala – zbog propagacije signala kroz medij.
• Distorzija faze – zbog različitih vremena kašnjenja.
• Distorzija amplitude – rezultira zbog gubitka snage signala.
• Šum – „hvatanje” neželjenog signala generiranog intrinzično od strane
prijenosnog medija (npr. termalni šum) kao i šum od vanjskih izvora (npr.
crosstalk od susjednih medija)
o Cilj transmisijskog sustava je minimizirati i kompenzirati razna

oštećenja signala nastala zbog prijenosnog medija.
o U digitalnom prijenosu javlja se pitanje:
Do koje mjere izobličenja i smetnje ograničavaju brzinu

koju je moguće postići u kanalu prijenosa?
o Prvu formulu za kapacitet kanala definirao je Nyquist:
2 log ଶ
o Gdje je C kapacitet kanala (bps), B bandwidth kanala (Hz), M broj

simbola/razina signala koji se koristi prijenos informacije.
o Formula vrijedi za prijenos bez smetnji (šuma) i nema praktično

značenje u proračunu kapaciteta kanala.
o Prikazuje isključivo teoretski maksimalni kapacitet kanala koji je

moguće ostvariti obzirom na M-narni prijenosa.
o Shannon je definirao konačnu formulu za kapacitet kanala koja uzima
u obzir i djelovanje smetnji:

log ଶ 1

o Gdje je C kapacitet kanala (bps), B bandwidth kanala (Hz), S/N odnos
signal-šum.
o Na koji način se prenosi signal transmisijskim sustavom?
o Odgovor: prenosi se modulacijom (analogno-digitalni prijenos) i

linijskim kodiranjem (digitalni prijenos).
o Modulacija mijenja parametre signala nosioca koji prenosi signal koji

sadrži informacije.
o Način prijenosa može biti:

• Analogan
• Digitalan
o Modulacijske tehnike se mogu podijeliti na:
I. Analogne modulacije
• Koriste se za analog-to-analog konverziju/prijenos. Koristi se kod
radio stanica.
II. Digitalne modulacije
• Koriste se za digital-to-analog konverziju/prijenos. Koriste se kod
mobilnih UMTS/LTE/WiMAX mreža, digitalne televizije (DVB),
WLAN mreža…
III. Spread Spectrum modulacije
• Koriste se primarno kod bežičnih mreža (Wi-Fi, Bluetooth, RFID,
NFC). Frekvencija odašiljanog signala varira u vremenu što rezultira
učinkovitijem iskorištenju ionako ograničenog bandwidtha.
Osnove transmisije – Analogni prijenos
Slika 5. Podjela analognih modulacija.

Izvor: Forouzan, B. A., (2007), Data Communications and Networking, McGraw-Hill, 4th Edition, Ney York: USA.
(cont.)
Slika 6. Osnovna podjela analognih modulacija.

Izvor: Valdar, A., (2006), Understanding telecommunication networks, The Institution of Engineering and Technology, London: United Kingdom.
(cont.)
o Za konverziju analognog signala u digitalni najčešće se koristi:
• Pulse amplitude modulation (PAM)
• Pulse code modulation (PCM)
Osnove transmisije – Digitalni prijenos
(cont.)
Slika 7. Digital-to-Analog konverzija.

(cont.)
o Važni aspektni digital-to-analog konverzije:
• Bit vs. Baud (Simbol)
• Data rate vs. Signal rate

– Baud/s i bps
(cont.)
o Odnos između baud i bit rate opisan je formulom:
o Gdje je:
• S = baud rate – baud/s,
• C = kapacitet kanala (data rate) – bps
• r = broj bitova po simbolu
(cont.)
o Primjer 1: Analogni signal nosi 4 bita po signalnoj jedinici (simbolu).
Ako se 1000 simbola prenosi u sekundi, koliki je kapacitet kanala?
o Rješenje:
r = 4 bit S = 1000 baud/s C = ? bps

→ ∙

1000 ∙ 4 4000 bps

(cont.)
o Primjer 2: Kapacitet kanala iznosi 8000 bps a baud rate iznosi 1000
baud/s. Koliko je bitova sadržano u jednom simbolu (baudu)?
o Rješenje:
C = 8000 bps S = 1000 baud/s r = ? bit
8000
→ 8 /
1000
(cont.)
Slika 8. Podjela digitalnih modulacija.

(cont.)
o Keying je proces u kojem modulirani signal zauzima jednu od
unaprijed određenih broja vrijednosti ovisno o digitalnim podacima.
(cont.)
o Amplitude-Shift Keying (ASK)
o Amplituda vala nosioca varira kako bi se kreirali signalni elementi
(simboli)
Slika 9. Binary Amplitude Shift Keying.

(cont.)
o Primjer 3: Slobodan je bandwidth od 100 kHz (200 – 300 kHz). Koja je
centralna frekvencija (fc) i kapacitet kanala (bit rate) ako su podaci
modulirani pomoću ASK sa d=1. Broj bitova po simbolu jednak je 1.
o Rješenje:
B = 100 kHz r = 1 bit C=? fc = ?

1 1 ∙ 1 1 ∙ 2
1
100

2 2
fc = sredina bandwidtha = 250 kHz
(cont.)
o Primjer 4: U komunikaciji je najčešći preduvjeti full-duplex. Stoga,
potrebno je podijeliti bandwidth iz primjera 3 (200 – 300 kHz) na dva
dijela sa dvije fc.
o Rješenje:
(cont.)
o Amplitude-shift keying (ASK)
• U prethodnim primjerima koristili smo samo dvije razine
amplitude (npr. 0 i 1.5) te je broj bita po simbolu jednak 1.
• Modulacije koje koriste više razina amplituda nazivaju se

Multilevel Amplitude Shift Keying (ASK) kako bi se modulirali
podaci koristeći 2, 3, 4, ili više bitova istovremeno.
• U tim slučajevima r = 2, r = 3, itd.
• To nije implementirano kod „čistog” ASK već kod QAM modulacija.

(cont.)
o Frequency-Shift Keying (FSK)
o Mijenja se frekvencija vala nosioca za predstavljanje digitalnih podataka.
Slika 10. Binary Frequency Shift Keying.

(cont.)
o Frequency-Shift Keying (FSK)
• Može se koristiti i više od dvije frekvencije.
• Multilevel Frequency-Shift Keying (FSK) koristiti više od dvije

frekvencije. Npr. može se koristiti osam frekvencija za slanje 3 bita
(23) odjednom.
• U tim slučajevima frekvencije moraju biti razmaknute za 2Δf.

(cont.)
o Phase-Shift Keying (PSK)
o Mijenja se faza vala nosioca za predstavljanje digitalnih podataka.
1 = 0o 0=180o
Slika 11. Binary Phase Shift Keying.

(cont.)
o Quadrature Phase-Shift Keying (QPSK)
o Koristi dvije različite BPSK modulacije; jedan val u fazi (in-phase) i drugi
kvadraturni (out-of-phase).
o Moguće je predstaviti ukupno 4 simbola pomoću 2 bita (22) jer koristi

dvije vrijednosti amplitude {-1, 1} za faznu i kvadraturnu komponentu.
o Rezultat su četiri vala sa različitim fazama (45o, 135o, 225o i 315o) koji su
rezultat zbrajanja 2 vala (u fazi i kvadradturnog) koji predstavljaju
određeni kombinaciju bitova.
o QPSK se vrlo često naziva i QAM-4 jer imaju isti rezultat modulacije
(cont.)
o Primjer 4. Objasniti princip rada QAM-4 modulacije.
(cont.)
o Konstelacijski dijagrami
Slika 12. Konstelacijski dijagrami za ASK, BPSK, i QPSK

Izvor: Forouzan, B. A., (2007), Data Communications and Networking, McGraw-Hill, 4th Edition, New York: USA.
(cont.)
o Quadrature Amplitude Modulation (QAM-N)
o QAM je kombinacija ASK i PSK
o Dominantna je u digitalnoj modulaciji – UMTS, LTE, WiMAX, Wi-Fi,
DVB.
o Verzije: QAM-4 (QPSK), QAM-8, QAM-16, QAM-32, QAM-64,
QAM-128, QAM-256, QAM-1024, QAM-4096
Slika 13. Konstelacijski dijagrami za QAM

(cont.)
o Jedan od indikatora kvalitete digitalnih komunikacijskih sustava i
digitalnih modulacije postupaka je spektralna učinkovitost.
o Spektralna učinkovitost (SE) definira broj prenesenih bitova u

sekundi (bps) po jedinici širine pojasa (Hz).
࡯
ࡿࡱ ൌ
࡮
o Mjeri se u jedinicama bit/s/Hz ili bps/Hz.
(cont.)
o Primjer 5. Za digitalni komunikacijski sustav potrebno je odrediti:
a) okupirani bandwidth (BQAM) potreban za prijenos 1 Mbps (C)

korištenjem QAM-4 (M = 4) modulacijskog postupka uz faktor
modulacije d = 0.
b) spektralnu učinkovitost (SE) sustava koji koristi QAM-4

modulaciju.
(cont.)
o Primjer 6. Telekom operator ima na raspolaganju ukupni frekvencijski
pojas (Bukupno) od 1 MHz. Operator mora kreirati 10 neovisnih kanala
sposobnih za slanje brzinom 1 Mbps (C). Operator je odlučio koristiti
QAM tehnologiju. Neka je faktor modulacije d = 0.
a) Koliki je broj bitova po simbolu (r) potreban za svaki kanal?
b) Koliko je broj točaka u konstelacijskom dijagramu (M) za svaki

kanal?
(cont.)
o Kod adaptivnih modulacija potrebno je uzeti u obzir moguće
degradirajuće faktore:
• Udaljenost
• Brzina prijenosa
• Bit Error Rate (BER)
(cont.)
Slika 14. Ovisnost brzine prijenosa i dosega.

(cont.)
Slika 15. Adaptivne modulacijske tehnologije i utjecaj vremena.

Izvor: http://robrusnak.com/technical-illustration-for-hitless-adaptive-coding-and-modulation/
(cont.)
Slika 16. Adaptivne modulacijske tehnologije.

Napomena: na područjima gdje je omjer Signal-to-Noise optimalan koriste se QAM modulacija za pružanje većih brzina.
(cont.)
BER
S/N dB
Slika 17. Ovisnost BER-a o korištenoj modulacijskoj tehnologiji.

Izvor: http://www.dslreports.com/faq/11357
(cont.)
o Što onda konkretno znači primjena QAM modulacija korisnicima?
• Postupno veće brzine prijenosa za isti broj korisnika.
• Iste brzine prijenosa kao prije za veći broj korisnika (ako se broj
korisnika u međuvremenu povećao).
Osnove transmisije – Spread Spectrum
Slika 18. Osnovna podjela Spread-Spectrum tehnologija.

(cont.)
Slika 19. Princip rada Spread-Spectrum tehnologija (FHSS i DSSS).

(cont.)
o Prednosti FHSS u odnosu na DSSS:
• Imun na razne smetnje tijekom prijenosa (refleksije, interferencije i sl.)

• Bolji u zatvorenim prostorima
• Učinkovitiji u okruženjima sa multi-path propagacijom
• Jeftiniji i jednostavniji za implementaciju
• Niska vjerojatnost presretanja signala
• Privatnost prometa
• Otpornost na blokiranje signala (engl. Jamming)
Osnove transmisije – Višestruki pristup
mediju
o Pristupne tehnologije koje omogućavaju korištenje istog prijenosnog
medija za nekoliko terminalnih uređaja/korisnika istovremeno.
o Još se i nazivaju Multiple Channel Access.
o Primarno se koriste u bežičnim mrežama za pristupanje

frekvencijskog spektru.
mediju (cont.)
o Neke od pristupnih tehnologija koje će biti obuhvaćene kolegijem:
• Frequency-Division Multiple Access (FDMA) – koristi se u 1G mrežama.

• Time-Division Multiple Access (TDMA) – koristi se u 2G mrežama.
• Code-Division Multiple Access (CDMA) – koristi se u 3G mrežama
• Orthogonal-Frequency Division Multiplex (OFDM) – koristi se u WiMAX/LTE
mrežama.
• Orthogonal-Frequency Division Multiple Access (OFDMA) - koristi se u
WiMAX/LTE mrežama.
• Carrier Sense Multiple Access (CSMA) – koristi se u LAN mrežama.
– CSMA/Collision Detection (Ethernet LAN)
– CSMA/Collision Avoidance (Wi-Fi)
mediju (cont.)
Slika 20. Usporedba FDMA, TDMA i CDMA tehnologija.

Izvor: http://www.itu.int/osg/spu/ni/3G/technology/
mediju (cont.)
o Orthogonal-Frequency Division Multiplex (OFDM)
• Omogućava slanje velike količine podataka na način da se dijele u puno manjih
dijelova.
• Umjesto jednog signala nosioca koristi ih se puno više čija je frekvencija
ortogonalna (neovisne su jedna o drugoj) što omogućava podjelu frekvencijskog
spektra u puno manjih dijelova (subcarriers).
• Podaci se tada moduliraju koristeći neku od adaptivnih modulacija.
• Na taj način dolazi do puno bolje iskoristivosti frekvencijskog spektra jer su
kanali puno bliže i nije potrebno koristiti tzv. guard kanale radi sprječavanja
interferencije.
mediju (cont.)
o Orthogonal-Frequency Division Multiple Access (OFDMA)
• Slično kao i OFDM samo omogućava većem broj korisnika da u istom
vremenskom periodu koriste medij na način da se svakog korisniku dodijeli
određeni broj podnosilaca (enlg. Subcarriera).
• Ta grupa podnosilaca se naziva podkanalima (engl. subchannels).
mediju (cont.)
Sub-carrier 1 Podaci modulirani pomoću četiri sub-
carriera
Sub-carrier 2
Sub-carrier 3
Sub-carrier 4
Slika 21. OFDM valovi podnosioci (subcarrier)

Izvor: http://www.itu.int/osg/spu/ni/3G/technology/
mediju (cont.)
Serijski Mapira-
nje s
u konstela
cijskim
paralelni vrije- Suma
dnostim
a
Slika 22. Pojednostavljeni prikaz OFDM odašiljača

mediju (cont.)
o Primjer. Niz binarnih brojeva 1, 0, 1, 0, 1, 1, 1, 1, 0, 1, 0, 0, 0, 1, 0, 1,
0, 0, 1,1 potrebno je poslati putem OFDM odašiljača koristeći BPSK
modulaciju.
1. Konverzija iz serijskog u paralelni prijenos
Vrijeme d0 d1 d2 d3 d4
t1 1 0 1 0 1
t2 1 1 1 0 1
t3 0 0 0 1 0
t4 1 0 0 1 1
mediju (cont.)
2. Mapiranje podataka prema BPSK konstelaciji
Vrijeme S0 S1 S2 S3 S4
t1 1 -1 1 -1 1
t2 1 1 1 0 1
t3 -1 -1 -1 1 -1
t4 1 -1 -1 1 1
mediju (cont.)
3. Moduliranje ortogonalnih podnosilaca
Vrijeme k0 k1 k2 k3 k4
∑ = OFDM0
t1+Δ 1∙sin(2πf0t) -1∙sin(2πf1t) 1∙sin(2πf2t) -1∙sin(2πf3t) 1∙sin(2πf4t)
t2+Δ 1∙sin(2πf0t) 1∙sin(2πf1t) 1∙sin(2πf2t) 0∙sin(2πf3t) 1∙sin(2πf4t) ∑ = OFDM1
t3+Δ -1∙sin(2πf0t) -1∙sin(2πf1t) -1∙sin(2πf2t) 1∙sin(2πf3t) -1∙sin(2πf4t) ∑ = OFDM2
t4+Δ 1∙sin(2πf0t) -1∙sin(2πf1t) -1∙sin(2πf2t) 1∙sin(2πf3t) 1∙sin(2πf4t) ∑ = OFDM3

mediju (cont.)
Serijski Mapira-
nje s IFFT
u konstelaci
jskim
paralelni vrije- OFDM
dnostima signal
Kanal
Paralelni De- Primljeni

mapiran FFT signal
u
je
serijski (BPSK/QPSK/
QAM)
Slika 23. OFDM komunikacijski sustav

mediju (cont.)
Slika 24. Usporedba iskoristivost frekvencijskog spektra za OFDM i FDM.

mediju (cont.)
Slika 25. Razlike između OFDM i OFDMA

mediju (cont.)
Slika 26. Princip rada CSMA/CD (kod Ethernet LAN mreža)

mediju (cont.)
Slika 27. Princip rada CSMA/CA (kod Wi-Fi mreža)

Do kud smo stigli?
Uvod
Osnove transmisije
Prijenosni mediji
Prijenosni sustavi
Kriteriji odabira prijenosnog medija
o Odabir najučinkovitijeg transmisijskog sustava za određenu primjenu
mora se temeljiti na određenim ključnim parametrima:
• Karakteristike prijenosa -
• Bandwidth, razina greške (engl. Error performance), prigušenje
signala i udaljenost između čvorova.
• Propagacijsko kašnjenje
• Sigurnost
• Mehanička čvrstoća
• Fizičke dimenzije
• Brzina ugradnje
• Trošak
Kriteriji odabira prijenosnog medija -
Karakteristike prijenosa
Bandwith vs. Throughput
Karakteristike prijenosa (cont.)
o Bandwidth, razina greške i udaljenost su međusobno povezani.
o Primjerice: povećanje bandwidtha povećanje frekvencija signala

slabljenje signala veće kod viših frekvencija povećava se razina
greške u prijenosa.
o Moguće rješenje je implementacija pojačala/ponavljače signala.
o Signal manje frekvencije putuje dalje u odnosu na signal visoke

frekvencije i otpornost na „zapreke”.
Karakteristike prijenosa (cont.)
Prigušenje [dB/Km]
Prigušenje snage signala po jedinici duljine o frekvenciji signala za različite prijenosne medije
Izvor: Bažant, A., (2007), Osnovne arhitekture mreža, 2. izdanje, Element, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.
Kriteriji odabira prijenosnog medija –
Propagacijsko kašnjenje (cont.)
Tablica 1. Brzina elektromagnetske propagacije signala.

Sigurnost
o Sigurnost se u kontekstu transmisijskih sustava odnosi na zaštitu od
presretanja podataka koje se prenose mrežom.
o Digitalni sustavi nude veće mogućnosti zaštite tim više što se podati
mogu enkriptirati kako bi se „sakrio” njihov stvarni oblik.
Mehanička čvrstoća
o Odnosi se prvenstveno na žičane sustave.
o Parametri mehaničke čvrstoće:

• Bend radius – tolerancija na pucanje i lom.
• Flex radius – tolerancija na uvijanje i savijanje.
• Tensile strength – tolerancija na težinu koju može podnijet (vodoravni)
prijenosni medij.
• Break strength – tolerancija na deformaciju.
• Diurnal wander – tolerancija na promjenu početnih svojstva prijenosnog
medija.
Fizičke dimenzije
o Žičani sustavi:
• Veličina kabela – promjer, masa i sl…
o Bežični sustavi:
• Veličina antena
• Veličina tornja
• Zaštita od vremenskih neprilika
Brzina ugradnje
Trošak
o Troškovi uključuju nabavku opreme, ugradnju opreme, rad i
održavanja opreme, nadogradnju i zamjenu.
o Primjerice, žičani transmisijski sustavi zahtijevaju osiguravanje

pravnih aspekata zbog kopanja kanala, polaganja kablova,
provlačenje…
o S druge strane, radio sustavi zahtijevaju ugradnju antena/baznih

stanica, osiguravanje potrebnih dozvola za korištenje frekvencijskog
spektra…
Sadržaj
Uvod
Osnove transmisije
Prijenosni mediji
Prijenosni sustavi
Prijenosni mediji
o Osnovna podjela prijenosnih medija:
Slika 28. Osnovna podjela prijenosnih medija.

Prijenosni mediji – Bakrena parica (UTP)
Slika 29. UTP kabel.

Izvor: http://www.intelix.com/intlx_prod_details.php?pitem=TRUPHASE.
Prijenosni mediji – Bakrena parica
Tablica 2. Kategorije Unshielded Twisted-pair (UTP) parica.

Prijenosni mediji – Bakrena parica
o Glavne značajke:
• Karakteristike prijenosa - ovisi o radijusu parice, frekvenciji i izolacijskom
materijalu. Osim prijenosa glasa (4 KHz) može se koristiti za T1 (1.544 Mbps pri
0.75 MHz), LAN (Cat5e – 100+ Mbps), ADSL.
• Udaljenost – najviše problema s udaljenosti od svih medija (optimalno < 5.5
km).
• Sigurnost – vrlo nesiguran medij – podložan preslušivanju.
• Trošak – vrlo niski troškovi.
Prijenosni mediji – Bakrena parica (STP)
Slika 30. UTP kabel (lijevo) i STP kabel (desno)

Izvor: http://www.lanshack.com/cat6a.aspx.
Prijenosni mediji – Koaksijalni kabel
Slika 31. Koaksijalni kabel.

Izvor: https://www.cablewholesale.com/support/technical_articles/coaxial_cables.php.
Prijenosni mediji – Optička vlakna
Slika 32. Optički kabel.

Izvor: http://remee.com/products.php?slug=fiber-optic-cables
Prijenosni mediji – Optička vlakna (cont.)
o Temeljni elementi svjetlovodnih transmisijskih sustava:
A. Izvor svjetla (LED dioda ili laser)
B. Predajnik
C. Regenerator/pojačalo
D. Prijamnik (foto dioda – Positive Intrinsic Negative, Avalanche Photo Diode)
Pred. Pojačalo Prij.
E/O O/E E/O O/E
ili
Pred. Prij.
E/O O/E
OPTIČKO
POJAČALO
Slika 33. Elementi svjetlovodnih prijenosnih sustava
Tablica 3. ITU-T transmisijski prozori

Slika 34. Podjela vrsti optičkih vlakana.

Slika 35. Mutlimode vlakno

Slika 36. Singlemode vlakno

Slika 37. Usporedba karakteristika Multimode i Singlemode optičkog vlakna

o Prednosti optičkih vlakana u odnose na metalne kablove:
• Veći kapacitet prijenosa zbog viših frekvencija rada.

• Mali gubitak snage (npr. < 0.5 dB/Km) ovisno o prozoru
• Otporan na električnu interferenciju.
• Nema gubitka energije iz optičkog vlakna što ne rezultira
transmisijskom interferencijom između dva susjedna vlakna.
• Manje fizičke dimenzije.
o Tijekom svog razvoja optički komunikacijski sustavi koristili su različita
frekvencijska (valna) područja, tzv. “prozore”:
• I prozor 850 [nm]
• II prozor (S pojas) 1310 [nm] S ≡ short wavelength
• III prozor (C pojas) 1550 [nm] C ≡ centralni
• IV prozor (L pojas) 1625 [nm] L ≡ Long Wavelength

Prijenosni mediji – Radio valovi
A.
B. Valovi Izravan val D. Ionosfera
reflektirani (free space
od zemaljske wave)) Skywave
površine
C.
Površinski E.
valovi
Zemlja Raspršivanje
od troposfere
Slika 38. Različite vrste radio propagacije.

Prijenosni mediji – Radio valovi (cont.)
o Osnovne vrste propagacije radio valova:
A. Direct wave (ili free space wave) – radio signal zahtjeva line-of-sight (LOS)
između odašiljača i prijamnika (> 30 MHz). Koristi se VHF/UHF televiziju, FM
radio, radar, mobilne mreže, zemaljski wireless, itd.
B. Ground reflacted wave – osim direct wave, biti će i nekoliko reflektiranih
valova od zemaljske površine.
C. Ground ili surface wave - valovi koji će slijediti zakrivljenost tla između
odašiljača i prijamnika (< 2 MHz). Koristi se za AM radio, podvodno
komunikaciju, analogne telefonske linije.
D. Skywave – reflekcija valova od djela atmosfere (Ionosfera) te je zbog toga
moguće postići velike udaljenosti (2 – 30 MHz). Koristi se za amaterski radio,
vojnu komunikaciju, međunarodnih broadcast i sl.
E. Tropospheric scattering – putanja vala je kreirana raspršenjem u atmosferi te
omogućuje komunikaciju kada LOS nije prisutan.
Prijenosni mediji – Radio valovi (cont.)
Slika 39. Načini korištenja elektromagnetskog spektra.

Sadržaj
Uvod
Osnove transmisije
Prijenosni mediji
Prijenosni sustavi
Vrste prijenosa
Slika 40. Osnovne vrste prijenosa.

Modovi transmisije (cont.)
Slika 41. Paralelni prijenos.

Slika 42. Serijski prijenos.

Tok podataka
Asinkroni prijenos
Trenutak kada nema
prijenosa
Slika 43. Serijski prijenos – asinkroni način.

Slika 44. Serijski prijenos – sinkroni način.

Prijenosni sustavi - multipleksiranje
o Troškovi telekomunikacijske mreže značajno ovise o prethodno
spomenutim prijenosnim medijima.
o Trošak po nosivom kanalu se smanjuje kako se kapacitet

transmisijskog sustava povećava.
o Multipleksiranje omogućuje prijenos korisničkih podataka na način da

se signali sa različitih izvora „slažu” u kompozitne signale (engl.
Payloads).
o Takvi složeni signali se prenose zajedničkim prijenosnim medijem

digitalnim transmisijskim sustavima.
Prijenosni sustavi
o PCM 30/32 sustav
o Pleziokrona digitalna hijerarhija (PDH)
o Sinkrona digitalna hijerarhija (SDH)
o SONET
Digitalni transmisijski sustavi - Multipleksiranje –
Time Division Multiplexing
Slika 45. TDM.

Digitalni transmisijski sustavi -
Multipleksiranje – 30 kanalni PCM multiplex
Slika 46. Struktura okvira 30/32 kanalnog PCM multipleksa.

24 kanalni PCM multiplex
Slika 47. Struktura okvira 24 kanalnog PCM multipleksa.

Pleziokrona digitalna hijerarhija (PDH)
Slika 48. Pleziokrona digitalna hijerarhija (PDH) – Europski standard.

Multipleksiranje – Pleziokrona digitalna
hijerarhija (cont.)
Tablica 4. Različite brzine prijenosa kod PDH – Europski standard.

Pleziokrona digitalna hijerarhija (cont.)
Slika 49. Pleziokrona digitalna hijerarhija (PDH) – Američki standard.

Pleziokrona digitalna hijerarhija (cont.)
Tablica 4. Različite brzine prijenosa kod PDH – Američki standard.

SONET i SDH
o Synchronous Digital Hierarchy (SDH).
o 1980. godina uveden je SDH kao odgovor na zahtjeva za povećane brzine prijenosa
(Gbps) veće količine podataka.
o U principu, SDH sustav se temelji na optičkim umjesto na elektroničkim sučeljima.
o SONET je međunarodni standard za SDH (prema ITU).
o Temelji se na multipleksiranju sinkronih pritoka (svi rade na konstantom bit rate-u).
o Djeluje na fizičkom sloj OSI modela.
o SONET definira hijerarhiju pomoću kojih se multipleksiraju pritoci podataka

različitih brzina (ATM, Internet podaci, E1/T1) korištenjem Add/Drop multipleksera.
SONET i SDH (cont.)
o Glavne značajke SONET/SDH sustava:
• Direktan pristup pritocima (engl. Tributaries) korištenjem Add/Drop
multipleksera
• Standardna optička sučelja
• Kompatibilan sa europskim i američkim standardima
• Smanjeni troškovi rada u odnosu na PDH sustave
• Mogućnost održavanja/upravljanja mrežom
• End-to-end monitoring performansi mreže
SONET i SDH (cont.)
o Svi pritoci se „pakiraju” u tzv. virtualni spremnik (engl. Virtual
Container) koji se naziva različito za SONET/SDH:
• Elektronička domena:
– SDH - Synchronous Transport Modul (STM)
– SONET – Synchronous Transport Signal (STS)
• Optička domena:
– SONET– Optical Carrier
o Moguće je i povezivanje (engl. Concatenation) osnovnih STM okvira

kako bi se povećao kapacitet.
o SDH okvir se može promatrati kao „transportni kamion” kod kojeg ako
želimo povećati kapacitet možemo dodati još prikolica (STM okvira)
SONET i SDH (cont.)
125 µs
SOH SOH SOH
1 2 9 10 11 270
271 279 280 281 540

9 redaka
ZAGLAVLJE VIRTUALNI SPREMNIK

SOH VC
2430
9 stupaca 261 stupac

Slika 50. Osnovna struktura STM-1 okvira.
SONET i SDH (cont.)
Slika 51. SONET/SDH osnovni koncept.

SONET i SDH (cont.)
Slika 51. SDH struktura multipleksiranja

SONET i SDH (cont.)
o Nekoliko pritoka sprema se u virtualne spremnike (VC) niže razine.
o Nekoliko VC-a niže razine čine Transfer Unit (TU).
o Nekoliko TU čine Transmission Unit Group (TGU).
o Nekoliko TGU se sprema u VC više razine.
o I na kraju, VC više razine spremaju se u administrativnu jedinicu (AU)

koje čine čitav STM-1 payload.
SONET i SDH (cont.)
Tablica 5. SONET i SDH hijerarhija.

.
SONET i SDH (cont.)
o Prednosti SDH u odnosu na PDH:
• Jedinstven standard (kompatibilna oprema)
• Prihvaća sve tipove pritoka (engl. Tributaries) PDH, kao i ostalih

formata (npr. ATM)
• Fleksibilnost prilagodbe na nove usluge
• Ugrađeno 5% ukupnog kapaciteta za upravljanje i održavanje

mreže
• Direktno sinkrono demultipleksiranje

Wavelength Division Multiplexing
o Wavelength Division Multiplexing (WDM)
• Dense Wavelength Division Multiplexing (DWDM)
• Coarse Wavelength Division Multiplexing (CWDM)
o WDM je tehnologija koja multipleksira više optičkih nosioca signala na jedno

optičko vlakno koristeći različite valne duljine (λ) za prijenos različitih informacija
(ekvivalent FDM-u u električnoj domeni).
o Omogućavaju proširenje bez polaganja dodatnih kablova.
o Kapacitet linka se može povećati nadogradnjom multipleksora i demultipleksora na

krajevima linka.
o Današnji WDM sustavi uglavnom rade u trećem prozoru:

• λ0 = 1550 [nm]
• Najmanji gubici
• Raspoloživost izvrsnih optičkih pojačala
WDM vs. SONET/SDH
o SONET/SDH agregira električne ili optičke signale nižih brzina u
jedinstveni signal veće brzine za prijenos preko jednog optičkog
vlakna koristeći jednu valnu duljinu. Za to se koristi Time division
multiplexing (TDM) ili statistički TDM.
o WDM prednosti su da svaka valna duljina može prenositi signal

različite brzine i protokola, neovisno o ostalim valnim duljinama. U
kontrastu sa SONET/SDH, kod WDM sustava svi signali stižu u isto
vrijeme umjesto da su distribuirani u različite vremenske slotove.
o SONET/SDH se može prenositi preko WDM sustava; ali ne i obrnuto.

Realnost – IP over WDM
Porast
Migracija na
IP potražnje za
sve-optički
konvergencija podatkovnim
prijenos
prometom
Pitanja
Literatura
1. Bažant, A., (2007), Osnovne arhitekture mreža, 2. izdanje, Element,
Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.
2. Horak, R., (2007), Telecommunications and data communications

handbook, Wiley, New Jersey: USA.
3. Valdar, A., (2006), Understanding telecommunication networks, The

Institution of Engineering and Technology, London: United Kingdom.
4. Forouzan, B. A., (2007), Data Communications and Networking,

McGraw-Hill, 4th Edition, Ney York: USA.

03 I 4 Osnove Transmisijskih Sustava - 2010 I 27102016 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

03 I 4 Osnove Transmisijskih Sustava - 2010 I 27102016 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveučilište u uZagrebu

Osnove transmisijskih sustava

prof. dr. sc. Dragan Peraković

Kriteriji odabira prijenosnih medija

o Transmisijski sustavi su temelj svake telekomunikacijske mreže.

o Transmisijski sustavi su implementirani u različitim segmentima

o Ti segmenti jesu: korisnička mreža (engl. Customer premises),

Kriteriji odabira prijenosnih medija

o Koji je frekvencijski opseg glasa?

o Raspon između najniže i najviše frekvencije se naziva bandwidth.

o Ovisno o vrsti prijenosnog medija, bandwidth može varirati.

o Upotreba band-limiting filtera u transmisijskim sustavima koji

Slika 1. Sinusoidalni val.

Slika 2. Frekvencija (f) i valna duljina (λ)

o Istovremeno, viša frekvencija vala nosioca, više je podložna

o Prigušenje signala utječe na iznos prostorne udaljenosti između

Kriteriji odabira prijenosnih medija

o Link može biti: undirekcionalan ili bidirekcionalan.

o Koje je osnovno načelo koje treba poštivati kod komunikacija?

Slika 3. Najjednostavniji prikaz komunikacijskog sustava

Slika 4. Model digitalnog komunikacijskog sustava

o KODER IZVORA – generirani skup simbola pretvara u oblik pogodan

o KODER KANALA – preuzima formirane kodne riječi i dodaje im

o PRETVARAČ – kodne riječi iz kodera kanala pretvara u oblik koji je

• Gubitak snage – zbog apsorpcije, raspršenja, reflektiranja signala.

o Cilj transmisijskog sustava je minimizirati i kompenzirati razna

Do koje mjere izobličenja i smetnje ograničavaju brzinu

o Gdje je C kapacitet kanala (bps), B bandwidth kanala (Hz), M broj

o Formula vrijedi za prijenos bez smetnji (šuma) i nema praktično

o Prikazuje isključivo teoretski maksimalni kapacitet kanala koji je

o Odgovor: prenosi se modulacijom (analogno-digitalni prijenos) i

o Modulacija mijenja parametre signala nosioca koji prenosi signal koji

o Način prijenosa može biti:

Slika 5. Podjela analognih modulacija.

Slika 6. Osnovna podjela analognih modulacija.

Slika 7. Digital-to-Analog konverzija.

• Bit vs. Baud (Simbol)

• Data rate vs. Signal rate

1000 ∙ 4 4000 bps

C = 8000 bps S = 1000 baud/s r = ? bit

Slika 8. Podjela digitalnih modulacija.

Slika 9. Binary Amplitude Shift Keying.

• Modulacije koje koriste više razina amplituda nazivaju se

• U tim slučajevima r = 2, r = 3, itd.

• To nije implementirano kod „čistog” ASK već kod QAM modulacija.

Slika 10. Binary Frequency Shift Keying.

• Multilevel Frequency-Shift Keying (FSK) koristiti više od dvije

• U tim slučajevima frekvencije moraju biti razmaknute za 2Δf.

Slika 11. Binary Phase Shift Keying.

o Moguće je predstaviti ukupno 4 simbola pomoću 2 bita (22) jer koristi

Slika 12. Konstelacijski dijagrami za ASK, BPSK, i QPSK

Slika 13. Konstelacijski dijagrami za QAM

o Spektralna učinkovitost (SE) definira broj prenesenih bitova u

a) okupirani bandwidth (BQAM) potreban za prijenos 1 Mbps (C)

b) spektralnu učinkovitost (SE) sustava koji koristi QAM-4

a) Koliki je broj bitova po simbolu (r) potreban za svaki kanal?

b) Koliko je broj točaka u konstelacijskom dijagramu (M) za svaki

Slika 14. Ovisnost brzine prijenosa i dosega.

Slika 15. Adaptivne modulacijske tehnologije i utjecaj vremena.

Slika 16. Adaptivne modulacijske tehnologije.

Slika 17. Ovisnost BER-a o korištenoj modulacijskoj tehnologiji.

• Postupno veće brzine prijenosa za isti broj korisnika.

Slika 18. Osnovna podjela Spread-Spectrum tehnologija.