Professional Documents
Culture Documents
Aleksandar Solženjicin Rusija U Provaliji PDF
Aleksandar Solženjicin Rusija U Provaliji PDF
Rusija u provaliji
Beograd, 1999.
Prevod sa ruskog
Ljubinka Milini
Naslov originala
Aleksandar Solenicyn
ROSSIJA V OBVALE
1998, Librairie Arthme Fayard, Paris
TEKST SA KORICA:
10. Izbeglice
11. Migranti
12. Slovenska tragedija
13. U eeniji
14. I jo, jo razgraniavanje
15. Armija unitena bez rata
16. Hoemo li moi da diemo
ISPREPLETANE NACIJE
17. Sto pedeset naroda
18. Federacija
19. Autonomije
20. Ruski i rusijski
NEPOMIRLJIVOST
21. Boljevizam i ruski narod
22. Od Staljina ka Brenjevu
23. Odlazak kulturnog kruga
24. Rasprava osamdesetih godina
25. Bolesti ruskog nacionalizma
HOEMO LI OPSTATI, MI RUSI
26. Patriotizam
27. Nacionalna oamuenost
28. Pravo na korene
29. Karakter ruskog naroda u prolosti
30. Evolucija naeg karaktera
31. Pa, hoemo li opstati mi, Rusi?
32. Pravoslavna crkva u ova mrana vremena
33. Lokalna samouprava
34. Zemska vertikala
35. A otpor?
36. Graditeljsko
asovnik je otkucao sate komunizma, ali njegovo betonsko postolje jo nije srueno.
Hoemo li se umesto osloboeni, nai zatrpani pod njegovim razvalinama tom brigom sam
1990. poeo tekst Kako da preuredimo Rusiju?.
Kao i sada, te godine ljudi su bili obuzeti strastvenim gledanjem zasedanja Vrhovnog
sovjeta na televiziji oekujui da se tamo pronau putevi ka novom ivotu. Jo vee
oduevljenje donela je 1991, nekome 1992.
A danas svi priznaju da je Rusija smrskana.
Oni koji nalaze opravdanje tvrde da se drugaije nije moglo, da drugog puta nije bilo,
da su sve to prolazne tekoe. Oni koji zdravo misle sigurni su da je bilo i zdravijeg puta.
On uvek postoji u ivotu naroda.
Iako je za mene oigledno da su u pravu ovi drugi taj spor je potpuno beskoristan: svi
mi treba da razmiljamo samo kako se iupati iz razvalina.
preivimo nekoliko suvinih godina! U Irkutsku, i u drugim gradovima: Sada smo mi iza
reetaka (na svim prozorima, kao za lopove).
Ali nikada neu zaboraviti ue ilimske Visotke. To je bilo mesto prvog desanta
graditelja kada su poinjali jednu od velikih hidrocentrala. Tada su graditelji sklepali rune
krovinjare koje i danas, nakon trideset godina, stoje na svom nekadanjem mestu uporedo sa
socijalistikim gradom. Na glavnoj raskrsnici gomila metalnih i staklenih otpadaka
(jedanaest godina ne daju da dovezemo kamione), voda samo ona koja se dovozi, plaena
samo za pie, ne umivaju se i ne zalivaju povrtnjake; peru daleko, samo iz hidranta, ali ni
tamo leti nema pritiska. U selu nema ni telefona; prodavnica na dva kilometra. Koliko li u
sadanjoj Rusiji ima takvih Visotki?
Jo u leto 1994. kroz ceo Sibir odjekivao je vapaj: Kako da preivimo? Z a t o smo
jo ivi? (susret u Ulan-Udi). Na Rusiju se sruila beda od koje se moda i nee oporaviti
(tomski susret). Koliko su nas puta ve obmanuli? Zbog ega se sve to radi? (Iskitim,
duevni mrak). Ne elimo da govorimo skonavamo, umiremo (Pomen, radnik). Ne
elim da moj sin bude rob u ovoj dravi, neka se iseli! (ita, na eleznikoj stanici). I godinu
dana kasnije, u Penzenskoj oblasti (Kuznjeck): Jo malo i vie neemo imati ta da
spasavamo.
Godine 1994. na mnogo mesta odjekivalo je iz mnogo grla: Poinje pljaka obinog
naroda. Ja nita ne verujem ovoj vlasti. Sada na ovek ne veruje ni dravi, ni
poslanicima, ni predsedniku. Na vrhu vlasti kod nas lopovi su i u zakonu. U jesen 1995.
putovao sam u Privoloje i taj gnev zvuao je mnogo ee, stranije. Svaki put kada bi
neko od govornika hvalio prolost (komunistiko vreme) u poreenju sa sadanjim njemu
je aplaudiralo, inilo se, dve treine sale. Kada sam pokuavao da objasnim da prisutni, prema
njihovim godinama, ne pamte uase prolosti iz sale su se uli glasovi protesta. To se
deavalo tri meseca pre izbora za Dumu, i ja sam tada bio siguran: komunisti e dobiti
veinu...
Kuda god se okrene dua crni od toga to se dogaa (i s ljudima i s prirodom).
Piju prljavu renu vodu (Tara). uta deca (bolest novoroenih, Altaj). Raste broj
hendikepirane dece, gluve omladine, bolesti titaste lezde (Voronje, i dovde je dopro
radioaktivni jezik ernobilja). kole popravljaju sami roditelji iz budeta ni kopejke. Toalet
pretvoren u uionicu. Nastava se odvija u tri smene, a izmeu smena je samo pet minuta da
se okrenu, da izmenjaju uloge. Uiteljica, poetnica, dobija platu 12 dolara meseno (koliko i
ameriki nekvalifikovani radnik za jedan sat). Ali i iskusna, s dugim staom i 30 asova
nastave nedeljno: Ako se razbolim, nemam razloga da se leim (Nova Korceva). Sramota
me je pred uenicima, nemam ta da obuem (novoselski region). U kolskim bibliotekama
se udbenici raspadaju u rukama, isporuioci vie nita ne alju. Muimo se bez knjiga (pa
ipak uenici jedanaestog razreda rejonske kole odluuju da konkuriu tamo gde su im anse
5:1...). Tuno je gledati grupu regruta pozvanih u vojni odsek (BAM, Padunski Ptag): mravi,
nedovoljno izrasli, s tunim oima koje izraavaju beznae. A drugi (Stavropolj) nisu umeli
da se pretvaraju pa su se nali u armiji, a jo ni srednju kolu nisu zavrili. Vlada kult zelene
hartije (Rostov). Prirodno je danas uzmi sve to ti ivot prua (Rjazanj). Kod nas sada
caruje ideologija otimanja i zavisti (Kinelj). Deca vide da onaj ko krade prekrasno ivi, a
moj nespretni otac hoe poteno. Devojice od dvanaest godina bave se prostitucijom.
Sa svih strana uje se besno: itava drava krade! Nijednog inovnika nije mogue
osuditi. Pokazalo se da su upravo demokrate najvei lopovi. Kako su odjednom postali
milioneri, ni od ega? (Jaroslav). Stari penzioner (Tver): Koliko se seam, mi stalno neto
gradimo, evo sada pravnu dravu; a nemogue je nai pravdu. Da li smo zaista postali
slobodni? Kakva sloboda, ako mora da ostavi posao i ide na prinudni odmor?
(Novosibirsk). A kako broje glasove? Ustav su progurali obmanom! (Omsk). Kurs koji se
diktira iz Moskve razjedinjuje ljude (Kimri). Moskva ne lii na grad ruske drave (starica
ZONA VLASTI
2. Prve godine ekane demokratije
Dani od 19. do 21. avgusta 1991. mogli su da postanu zvezdani asovi u istoriji Rusije.
Dogaaji su imali karakteristike prave revolucije: masovno oduevljenje, ne samo drutvenih
organizacija ve, u znaajnom broju, i naroda iz prestonice (takoe i u oblastima). Namerno
izazivanje uline guve. Guimo se od uzbuenja svesni velikog istorijskog preokreta.
Bespomoni, bojaljivi aktivisti partije bili su odraz iznurenosti i konane beznadenosti
komunistike vlasti u Rusiji. Voe prevrata imale su slavnu mogunost da sa nekoliko
energinih mera iz korena izmene prilike unutar Rusije, i spoljanje uslove njenog postojanja,
dok je odjekivao hor suvereniteta saveznih republika. Novi funkcioneri, noeni tih dana
narodnom voljom, ne bi naili ni na kakvo protivljenje: mogli su u magnovenju da zabrane i
raspuste celu komunistiku partiju; da proglase otvorenim put ve 60 godina zabranjenoj
maloj i srednjoj proizvodnji, bez ega su se guili sovjetski gradovi, a to bi postao
najprirodniji prvi korak u ekonomskoj reformi; da proglase realna prava lokalnog
samoupravljanja, kakva sovjeti nikada nisu imali kod komunista. I rastajui se, konano, s
boljevizmom da odluno saopte da su netane vetake, izmiljene, lenjinskostaljinistiko-hruovske granice izmeu republika; taj korak nije zahtevao nikakva dalja
hitna dejstva spolja, ali je postavljao osnovu i za mnogogodinje politike pregovore. (Tu ne
bi trebalo da maemo bogatom istorijom: posle svrgavanja komunistike vlasti logino bi bilo
uspostaviti zakonodavstvo iz 1916. godine poto februarska revolucija, u radosnoj jurnjavi,
nije donela svoje zakone.)
Nita takvo, ni slino, nije uraeno. Voe prevrata su za kratko vreme obmanule, izdale,
nadu mase koja je aplaudirala. Tim voama, i aktivistima koji su im bili bliski prvi i odluan
korak demokratske pobede bio je da razgrabe prostorije, kabinete u Kremlju i na Starom trgu,
automobile, pa onda i pojedinane stanove. Time su se bavili i u onim kljunim danima kada
se sudbina Rusije mogla modelirati kao da je od voska. Pobednici, grupa na vrhu koja je
vodila u sledei kobni in Istorije Rusije, pokazalo se, mislila je samo o vlasti koja joj je kao
sluajni poklon pala u ruke, ni o emu drugom. Da, i o granicama tadanji ruski
potpredsednik bio je poslat u Kijev, a potom u Alma Atu da potpie predaju desetak etnikih
ruskih oblasti i 18 miliona Rusa. (Tu kapitulaciju kasnije su ne jednom potvrdili, priznavi
unutranje administrativne granice u SSSR za dravne, toboe potujui Helsinki sporazum
iz 1975.) Raspad SSSR bio je neizbean,1991. godine se nazirao, ali bilo je jo vremena za
pripreme, da se umanji teta dubokim ekonomskim, ivotnim i mnogomilionskim linim
vezama, i vie nije bilo nikakvog razloga da se oekivani raspad podstie. Takav interes imao
6
je ukrajinski predsednik ali ni na koji nain, nipoto, nije trebalo da u njemu uestvuje i
ruski.
Tako je u nekoliko prvih dana nova vlast pokazala politiku zbrku u glavama (ako je to
bila samo zbrka!), ravnodunost prema ivotu ruskih naroda. Pred dolazak krupnih dogaaja
vlast je bila potpuno izgubljena, ali, zauzeta linom raunicom, ni sama nije bila toga svesna.
I takvi dogaaji, nepromenjeni, nastavljaju se kroz sledeih, evo ve sedam godina. Ima
znakova da e se tako nastaviti i dalje.
Dakle, u Rusiji je nastupila era d e m o k r a t i j e? U svakom sluaju, tako je bilo
proglaeno. To znai gotovo u magnovenju se rodilo mnotvo, skoro gomile demokrata.
To mnotvo je bilo tim udnije to se u vrhu novopojavljenih moglo nai samo 56 ljudi
koji su se ranije borili protiv komunistikog reima. A ostali oni su uzleteli prema sada
bezopasnom nebu s prestonikih kuhinjskih sedeljki i to jo nije najgora varijanta. Drugi
orlovi nove demokratije prhnuli su pravo u vrh iz Pravde, iz asopisa Komunist, iz
komunistike akademije, iz oblasnih komiteta, ak i iz CK KPSS. Iz jueranjih politikih
komiteta mi smo dobili ne samo demokrate ve one najradikalnije. Da, neko je i objasnio:
Mi smo se nalazili u vrhovima komunistike vlasti samo zato da ta mesta umesto nas ne bi
zauzeli gori. A sada, da bi spasili i uvrstili Novu Rusiju, oni su ponovo samoportvovano
bili spremni da uzmu vlast. Postoji i jai argument: ko ima vie iskustva u vladanju od njih?
Oni su profesionalci... (Profesionalizam se ne dokazuje radnom biografijom ve rezultatima
rada a taj rezultat prevrtljivaca bio je oigledno bezvredan.) Kao opravdanje nove vlasti za
sve nevolje sluali smo: Kakvu je, uopte, originalnu demokratiju mogue stvoriti u
uslovima ekonomske i socijalne anarhije, politike nestabilnosti? Ta prokleta politika
nestabilnost je i stvorena nepismenim reformama.
Neodemokrate su postale stvarno profesionalci u ideolokom obezbeenju i podrci
novog ureenja. A ono to nove demokrate birokrate nisu pokazale to je sauesnitvo
prema narodu i briga za njegove potrebe. Zato oni koji objavljuju ok terapiju vie
nemaju prava da se kunu kako tite prava oveka.
Izgleda da je prioritetni politiki problem novog reima postalo: kako mnogo bre
uvesti vetaku, burnu mnogopartijnost i on uri da to uradi.
Prve godine, i sledee godine, i jo godina rasplinule su se (bez realnih osnova), kidale
su se, objedinjavale i prodirale sve nove i nove partije, savezi, blokovi, frontovi, grupe ija
imena vie niko ne pamti i ne moe da nabroji: ulanjivali su se, epurili, ali su isto tako brzo
propadali i iezavali zajedno s imenima mnogih liberalnih, demokratskih i radikaldemokratskih lidera. Mnogopartijnost to je bila najzavidnija, najeljenija nagrada koju je
doneo prevrat 1991. godine, i partije su bujale, blokirale jedna drugu, teile se politikom
mada je od svih partija realno to bila samo komunistika. (I nije sluajno 1992. Jeljcin
odluio da 7. novembar1 ostane na nacionalni praznik.) Sudbina je htela i to da su siromane
ruske patriotske male politike partije traile simpatije i podrku od komunista, a
komunistima, potomcima lenjinskih antipatriota, bilo je najzgodnije da se predstave kao
ruske patriote. Da li je istorija mogla da bude ironinija?
Realna druga sila jaala je u vidu hazbulatovskog Vrhovnog sovjeta. Njen dvoboj s
predsednikom vlau 1993. dobio je formu borbe za paragrafe novog ruskog ustava i
razvukao se na nekoliko preteih meseci. Izrada ustava ila je loe, ali dvoboj je bio svirep, u
Rusiji je nastajalo dvovlae tim opasnije to su se obe suprotstavljene strane obraale
nacionalnim autonomijama nudei im politike mitove, kako bi u njima stekle vie saveznika.
Privilegije autonomija naglo su se irile; onda su ruske oblasti, da ne bi ostale u zapeku,
poele da se proglaavaju republikama buno, jedna za drugom. U toj histerinoj buci, ini
se da je malo ko primetio, ali meni je, jer sam gledao izdaleka, bilo oigledno i nesumnjivo:
od tog dvovlaa, od tog saterivanja u republike samoj Rusije je pretio r a s p a d, ako ne
1
7. novembar je po starom kalendaru 20. oktobar dan pobede socijalistike revolucije (prim. prev.)
za nedelju dana, ono za nekoliko meseci. Izgledalo je isto kao u doba Kerenskog. Jedini spas
za Rusiju u celini moglo bi biti brzo okonanje dvovlaa, bez obzira koja strana da pobedi.
Taj sukob koji se nije razumno reio pola godine ranije, zavrio se krvavim danima
oktobra 1993. (i pogibijom pet stotina ili vie ljudi, koji uglavnom nisu bili uesnici konflikta,
ve potpuno nevini). Sve to je prikriveno skladnim odobravajuim horom nedemokrata:
Poubijati gadove! Snagom oruja, veoma nepromiljeno po svoju demokratsku budunost.
Kao i komunisti, i oni su usvojili geslo ako se neprijatelj ne preda... A posle tri meseca
Gajdar i Kozirjev otvoreno su traili savez s komunistima pozivajui ih u antifaistiku
ligu. I uskoro, kao posledica toga, proglaen je dogovor o graanskom (zvaninom)
sporazumu sporazumu unutar oligarhije dogovor ne bez posledica, koji se potom granao u
mrane hodnike.
I tako je bio uniten Vrhovni sovjet, iji je prvi predsedavajui bio ba taj predsednik, i
oba puta izabran po istom ustavu. A upravo taj ustav sada se ponitava, zajedno s datom
zakletvom, ali predsedniki mandat se, ko zna zato, sauvao. Ve te pravne odredbe nisu
ulivale poverenje u novi Ustav uostalom, on nije proao javnu raspravu, a neki njegovi
lanovi su bili na brzinu prepravljani. Potom, prema zvaninim podacima, na izborima je
uestvovalo 53 odsto biraa (analitiar Demizbora objavio je cifru od samo 47 odsto), a za
Ustav je glasalo 58 odsto od njih, to je manje od 31 odsto onih koji su imali pravo glasa
manje od treine. (Sve to mogao bi da utvrdi i na mnogolani Ustavni sud, napravljen po
ugledu na zemlje s visokom pravnom kulturom, a zbog nae delikatnosti problem bi se lako
naao na Vrhovnom sudu. Prema tom republikanskom ustavu ruski predsednik dobio je
ogromna prava, vea nego mnogi bivi monarsi i sadanji predsednici. I odluke sudbonosne za
zemlju sazrevaju nikome neobjanjene, nikome neobrazloene i proglaavaju se gotovim,
s izopaenom odlunou.
Bilo je mnogo albi na naruavanje procedure na izborima za Dumu 1993. Samo jedna
od njih je davanje polovine mesta partijama vetaka opijenost eljenom
mnogopartijnou. Ali svaki put je taj sistem kanjavao one koji su ga uvodili: godine 1993
velikim uspehom partije irinovskog, a 1995 velikim uspehom komunista. Takva
opredeljenost oajnih biraa rezultat je negodovanja uvreenog, opljakanog naroda,
bespomonog da makar na taj nain popravi svoju sudbinu.
3. Reforme na razvalinama
Ne bi bilo fer ne nabrojati ekonomske reforme novog poretka poev, naravno, od
Gorbaova. Tu spada i rast dravnog duga inostranstvu sa 20 milijardi dolara na 80 milijardi
za vreme Gorbaova. (Uostalom, kroz samo nekoliko godina pokazae se da je to
uetvorostruenje duga jo i sitno.) U prvim reformama zaet je i raspad svih veza unutar
dravnog i ekonomskog sistema veze i uzajamna povezanost niim se ne mogu zameniti; to
je jednostavno raspad (a ve je reeno ne paraj ako ne zna da ije). Sledi objavljivanje
udnog socijalistikog trita; i stvaranje lanih zadruga u sprezi s dravnim preduzeima
i za njihov raun. A jedino ispravno, makar i veoma slabo kretanje ka uklanjanju
komunistikih prepona ispred sitnih preduzimaa (ukljuujui i selo, to je veoma
blagotvorno i ima povratno dejstvo) vrlo brzo je (1987) bilo ugueno partijskom apom kao
neradniki prihod.
Potom su iz uvek nesigurnih ruku Gorbaova reformatorski poduhvati prebaeni u
suvie samouverene ruke.
Nikada ne bih Gajdara uporeivao s Lenjinom, prosto nije taj kalibar. Ali u jednom su
veoma slini: slini su fanatiku voenom samo svojom sablasnom idejom, koji se, ne
poznajui dravnu odgovornost, sigurno hvata za skalpel i viestruko komada telo Rusije. I
ak est godina kasnije, danas on sa osmehom vodi oigledno smuenu politiku. Razaranjem
osiguravajuih fondova bacio je u bedu desetine miliona svojih zemljaka (unitivi bazu
upravo srednje klase, koju se zaklinjao da e stvoriti). Kako onda sad, sa estogodinjim
zakanjenjem, i pominjati dogovor o stvaranju srednje klase... Trebalo je od toga, od sitnog
preduzetnitva poinjati, a ne podsticati rast nezasitih monopolista magnata.
Lina svojina prirodni je uslov za rad oveka, ona stvara aktivne, zainteresovane
radnike, ali se njoj moraju neprekidno suprotstavljati strogi zakoni. Kriminalno je ono sudstvo
koje nacionalnu imovinu baca lopovima, a svoje graane u zube grabljivicama bez ikakvog
zakona.
Sumanuto su krenuli da zatiru i rasturaju ekonomiju Rusije. Taj potres bio je nazvan
dugo ekanom Reformom mada ni jasnu koncepciju, tavie ni razraen i usaglaen
program, nikada nismo saznali. Ispostavilo se da njega nije ni bilo. (Sve smo reavali u hodu,
nismo imali vremena da izaberemo bolju varijantu.) Priznavalo se da e to biti ok terapija
(termin s lakoom prihvaen od zapadnih teoretiara-ekonomista), zar nam to nije obeao
predsednik uoi reforme (29. 12. '91): Bie nam teko, ali taj period nee biti dug. Re je o
68 meseci. (Gajdarova predskazanja bila su jo ruiastija: cene e poeti da padaju kroz tri
meseca na osnovu ega je on uopte oekivao snienje, kada je prepustio cene
monopolistima, i kada nije bilo nikakve konkurencije?) Obeali su i da e lei na ine ako
reforme ne uspeju.
Narod, kroz koji su sproveli elektrini vod za ok terapiju ogluveo je, bespomono se
raspao pred tom nevienom pljakom. Samo u tom obliku (ili sa lanim rezultatima
referenduma) on je mogao u martu 1993. da izglasa odobrenje za reforme koje su mu donosile
siguran raspad i siromatvo (a tanije: time je jo oteana naa smetenost i zbunjenost).
Naravno, na donedavno sovjetski narod osetio bi u svakom sluaju ok od naglog sudara s
dinaminim trinim oblikom ivota i rada, ali on ne bi bio takvog ubistvenog intenziteta.
Uprkos svemu, tek su poinjala iskuenja zapoeta stostrukim i hiljadostrukim skokom
cena. Narod je bio usreen obeanom podelom nacionalnog bogatstva ravnomerno svim
graanima preko izdavanja obligacija s udnim nazivom vauer, a s tom hartijom mogla bi
se obezbediti ak dva strana bolja automobila ili pristojan stalni prihod. Poele su dileme,
veliki broj prostodunih ljudi je poverovao, milioni ljudi su lupali glavu, nisu znali kako da
upotrebe te vauere. Uostalom, pravog puta nije ni bilo: u bilo koji fond ili preduzee bi
jadni ovek uloio te vauere upao bi u propalu proizvodnju koja ne donosi dobit. A novi
vlastodrci, eljni pljake bez ikakvog pokuaja proizvodnje, ak i interesa, ne samo da nisu
ulagali u preduzea sredstva za njihov razvoj, nego su iz njih isisavali i poslednji sok, iako bi
ih na taj nain potpuno unitili. Malobrojni prepredenjaci sa stvarnim, makar i malim
kapitalom, kupovali su u bescenje od zbunjenih pojedinaca krupne partije vauera, i preko
njih otkidali komade dravne imovine.
Ali, sve je to bio samo poetak bede, jer je, kako se lako dosetiti, u poreenju s
nacionalnim vlasnitvom bogate drave itav zbir vauera bio minimalan: ono to je
podeljeno narodu predstavljalo je jedva manje od jednog procenta imovine. I sredinom 1994.
potpredsednik ubajs kome se mnogo verovalo, demonstrirajui donedavnim sovjetskim
ljudima njima tako privlanu elinu volju, objavio je drugu etapu privatizacije da bi
dravna imovina prela u ruke malog broja biznismena (taj cilj je i javno priznao lanovima
svog aparata). Pri tom je istakao parolu lavina privatizacije: to jest skoro trenutna
privatizacija, privatizacija odjednom i s gordou je objanjavao kako svet jo nije video
takav tempo privatizacije! Da, naravno, takva preispoljna glupost jo se nigde u svetu nije
dogodila (brzo kuso). Privatizacija je uvoena u celoj zemlji s onim neverovatnim
bezumljem, s onom ruilakom brzinom, kao nacionalizacija (191718), i kolektivizacija
(1930) samo s obrnutim predznakom.
Da li je visoke privatizatore vodila lana teorija da e, im se imovina rasporedi po
asnim rukama, sama od sebe, ni iz ega iznii konkurencija, da e proizvodnja postati
10
11
12
Sjedinjene Amerike Drave su takoe obeleile nedelju porobljenih nacija od strane Rusa.
To se ne moe nazvati zaboravnou, ispravnije je rei da je to zadatak za sutra.)
U tom antiruskom smeru godinama je radila i radio-stanica Sloboda veoma meko
protiv komunizma, ali iz sve snage protiv Rusa, njihove tradicije, i ak religije i kulture. (O
tome sam ja ne jednom imao prilike da govorim i piem, ak i predsednicima SAD Reganu i
Buu.) Od te radio-stanice, ini se stvorene samo za hladni rat, amerika administracija
nikako nije odustajala. U godinama ameriko-ruskih zagrljaja koje su nastupale, nije alila za
nju milione i vie oigledno, bila je potrebna. Kao nijedna ruska, radi 24 sata dnevno, prema
inostranim instrukcijama, na svim talasima, i sa svim dometima. Poslednjih godina
Sloboda novosti ne samo da saoptava, ona ih otro interpretira, ukraava ih svojim
ideolokim i politikim stavovima, zapravo ne svojim ve onima koji joj se diktiraju iz Saveta
za radio-difuziju pri Kongresu SAD. Posle raspada SSSR Sloboda se meala u nae izborne
kampanje, direktno je upuivala za kog deputata treba glasati, davala je savete drugim
deputatskim frakcijama tada jo uvek Vrhovnog sovjeta kako da sprovedu svoju taktiku:
kada da glasaju, a kada da ne dozvole kvorum. U jednom periodu Slobodi je bilo nareeno da
deluje protiv Jeljcina i ona ga je ismevala i rugala mu se; posle su im naredili da podravaju
Jeljcina spremno su se upregli i u taj jaram. Istorija njenog delovanja obiluje slinim
primerima. U godinama eenskog rata Sloboda se pretvorila u eensku radio-stanicu,
otvoreno neprijateljsku prema ruskoj dravi: polovina informacione emisije u potpunosti se
sastojala od eenskih argumenata i propagande (i to se ponavljalo nekoliko puta dnevno).
Da, ko nije poslednjih godina video i uo otvoreno meanje Sjedinjenih Drava. Kako
zaboraviti izjavu predsednika Bua jo pre Ukrajinskog referenduma (1991) podsticaj
otcepljenju Ukrajine? Kako ne zapaziti da je jedan od prvih i strasnih glasova Sevastopolj
pripada Ukrajini! bio glas amerikog ambasadora u Kijevu, i potom i ne jednom, Stejt
departmenta nimalo diplomatski). Amerika svim sredstvima podrava svaki antiruski impuls
Ukrajine. I kako ne primetiti da ono to Amerika doputa Ukrajini u ogromnim koliinama ( a
jo snishodljivije azijskim republikama: svako guenje drugaijeg miljenja, i svako
izvrtanje glasanja) to ni u malim koliinama ne oprata Belorusiji, uporno se obruavajui i
na najstidljivije pominjanje ujedinjenja s Rusijom. To je zato to Belorusija naruava opti
plan i razbija ideju Crnomorsko-baltikog saveza od Estonije do Krima, sanitarni kordon
protiv Rusije. SAD su potpuno jasno demonstrirale svoje opkoljavajue pokrete u odnosu
na Rusiju: na vrhuncu pregovora o NATO toplo vojno zbliavanje s Ukrajinom, u avgustu
1997. manevri amerike flote u Crnom moru, pored krimske obale (s ueem turskih
mornara: ne toliko praktian korak, koliko istorijski simbolina demonstracija maksimalnog
ponienja Rusije zato ne i u Azovskom? I tamo su ukrajinske obale.) Zar nisu jasna i
prozirna putovanja generalnog sekretara NATO as u Zakavkazje, as u Srednju Aziju da bi
se uspostavila vojna saradnja Severnoatlantskog Saveza sa srednjoazijskim dravama?!
Najprijemivija i najspremnija da prihvati novu situaciju bila je Turska: aktivno je
prodrla na Kavkaz, delimino i u Srednju Aziju, a brzo je usvojila i neuveno novi ton o
Bosforu-Dardanelima, uprkos postignutim meunarodnim dogovorima.
irenje NATO na istok (i ne samo u eku, Maarsku, Poljsku, ve i dalje u Pribaltik,
Ukrajinu i Belorusiju, Crno i Baltiko more), moglo bi se, mada teko, objasniti samo
inercijom zapadnog vojnog miljenja posle toliko godina voenog, i nekako nedovrenog
hladnog rata. Teko je dopustiti posledice tako visokog stepena potcenjivanja dugotrajne
slabosti Rusije na itavu sagledivu budunost. A onda, nije mogue nai realno objanjenje
osim namere da se Rusija ugui. Iako je proirivanje NATO na tri prve drave plaeno ak
3035 milijardi dolara, oni ne mogu privui te istonoevropske saveznike za budue ozbiljne
nesuglasice Severa i Juga: ti novi saveznici bie najmanje skloni da ulau u taj konflikt,
najmanje su korisni tamo. (Ali jo se moe desiti da Sjedinjene Drave gorko zaale to su
tako intenzivno gradile jak muslimanski, bosanski vojni poligon u Evropi.) A mi? U
13
5. Fantom ZND4
Da li su i nai najpesimistiniji preci mogli da predvide tako katastrofalno unitenje
Rusije? Za nekoliko kratkih dana 1991. godine obesmiljeno je nekoliko vekova ruske
istorije. Tokom dva-tri avgustovska dana prebrisana su i isprana dva veka ruskih rtava i
napora (osam rusko-turskih ratova) da izae na Crno more.
4
14
Sav dananji svet posmatra nas i razmilja: kako je mogla tako ogromna Rusija tako
iznenada da oslabi, da klone duhom i telom i da pone tako silovito da se raspada ne
doivevi ni veliki vojni poraz, ni potres revolucije i graanskog rata, ni masovnu glad, ni
epidemiju, niti ikakve prirodne stihije. Sve iznenauje upravo brzina pada i nae
neprotivljenje do potiranja samog instinkta dravnog opstanka.
Istorija sveta, moda, ne zna za drugo tako samoubilako ponaanje etnosa.
Ali sve to je gotovo. I to moramo da priznamo. I da gradimo sad ve na tim
razvalinama.
Uprkos spoljanjoj moi, SSSR (Lenjinov izum pri kraju ivota) iznutra nije bio zdravo
ureena drava tu spadaju i meunarodni odnosi. Vena druba naroda i stvaranje jedne
svetske nacije bili su mit. Ugraena u ureenje SSSR Lenjinova nacionalna politika nije
mogla beskonano da dri tu dravu: upravo je ona izazvala centrifugalne sile. (Teoretski
moguno samoopredeljenje u SSSR, do otcepljenja, bilo je formulisano jo u prvim
sovjetskim ustavima.) U posleratnim godinama u sovjetskim logorima, potom u
kazahstanskom zatvoru, imao sam prilike da dovoljno posmatram realnu otuenost i
uzajamno nepoverenje sovjetskih nacija, uprkos njihovom na sva zvona razglaavanom
jedinstvu. Ve tada je jasno poeo budui mogui, ili ak neizbeni raskol. Pod uticajem tog
logorsko-zatvorskog opita meni se pruila mogunost da iznesem svoje miljenje (Kajanje i
samoogranienje 1974), pozvao sam da se dopusti svim perifernim i pograninim narodima
da izraze autentinu volju, da sami reavaju svoju sudbinu. U tom ogledu 1990. ja sam
predskazao neizbeni raspad SSSR.
On se i dogodio 1991 i onaj koji je bio neizbean, ali na nesreu i onaj koji se mogao
potpuno izbei. Zbog nerazumevanja i nedalekovidosti vladajuih lica, raspad je bio preputen
stihiji od besmislenog (uzgred, inicijativa demorosa) objavljivanja nezavisnosti Rusije
(nezavisnost od 25 miliona svojih odseenih saplemenika? I to je ustanovljeno kao
nacionalni praznik!) u paradi suvereniteta koje su republike objavljivale skoro
automatski, slavei sebe atributima i simbolima (bez izraunavanja svojih ekonomskih
mogunosti u budunosti, ali prisvajajui odmah bogato industrijsko nasledstvo koje je
stvoreno naporima cele zemlje, a najvie RSFSR). Nekontrolisani raspad nastao je po
neprirodnim, etniki neosnovanim administrativnim granicama (lenjinsko-staljinskohruovsko naslee) granicama na koje je, jo neosnovanije, uporni Zapad primenio
garanciju Helsinkog ugovora. A rusko rukovodstvo je u avgustu i decembru 1991. brzo i
posluno kapituliralo, s ravnodunom lakoom ostavivi van granica nove Rusije skoro isto
onoliko ruskog ivlja koliko je celi Sovjetski Savez izgubio u Drugom svetskom ratu. Ono se
s isto takvom ravnodunou odnosilo prema pristrasno sprovedenom Ukrajinskom
referendumu u jesen 1991. na kome su definisani odnosi izmeu Ukrajine i Rusije, moda i
zauvek. Raspad je bio zavren intrigantskom pripremom, a potom i nasrtajem belovekog
sporazuma. Raspad SSSR bio je okonan nepromiljeno brzo i na najgori nain.
Sam Beloveki ugovor bio je nejasan po sadraju i nije davao nikakve jasne garancije
Rusiji. Predsednik Ukrajine je pri tom paljivo gledao napred: koje neugovorene uslove, osim
povrnih usmenih obeanja, moe da preokrene u korist Ukrajine. Predsednik Rusije gledao je
nazad: od ega se najpre odvojiti (pre svega od vlasti Gorbaova), s im se oprostiti i nigde
u tom sporazumu i uz njega ne javlja se briga, ak ni pomisao, da se Ukrajini predaje nekoliko
faktiki ruskih oblasti i po sadanjem sastavu stanovnitva, i po istoriji, da joj se daje 12
miliona ruskih ljudi bez ikakvih garancija njihovog kulturnog opstanka i pravne zatite.
(Uostalom, taj bezoseajan ustupak bio je s lakoom obavljen jo u avgustu 1991.)
Takoe nije bilo nikakvog pogleda napred ta e onda biti uslovi za stvaranje ZND
i kako e tei proces? Najgrublja greka osnivaa bila je tajenje sporazuma od Nazarbajeva:
Kazahstan je doveden u poloaj ni tamo ni tamo, njegov predsednik omalovaen. Ponovo
15
sasvim neopaena injenica da i u toj republici ostaje naputeno 7 miliona Rusa. Nas ima tako
mnogo da lako moemo da rtvujemo takve delie.
Proces je tekao tako to su lideri skoro svih republika (izrasli tokom dugih sovjetskih
godina kroz korenizaciju aparata partijsko-nacionalne, a u sutini prosto nacionalne
vrhuke) izjavili da ele da uu u ZND. (Oni su to objavili nezavisno jedan od drugog, ali su
se odjednom osetili nesigurnim bez objedinjavajueg centra.) I eto, s nepromiljenom
lakoom oni su tu bili i primljeni: to jest, im je rasturen SSSR, u kome su se jo uvale
mnoge obavezne dravne veze, bio je zamenjen poluprozranim atorom ZND, gde niko
(osim Rusije), nije imao nikakve obaveze ni prema kome. To je jo vie obesmislilo itavu
operaciju.
Ne, ustanovljenje SSSR sada nikako ne bi bilo u interesu ni na zdravlje ruskog naroda
bilo bi ta utapanje u nabujali azijski svet. Konture SSSR za nau zemlju su nepovrative, i
svako matanje o tome treba napustiti kao besmisleno. Ono je ak i tetno: svaki pokuaj ili
razgovor o uspostavljanju SSSR, samo produbljuje kod drava koje su od nas otile
neprijateljstvo prema onim Rusima koje smo mi odbacili, predali njima poinju da ih
progone. A kod nas samih ta parola samo gui sopstvenu nacionalnu svest.
Godine 1991. proputena je bila da li je jo postojala? jedina zdrava perspektiva:
realno, osnaujue ujedinjenje tri slovenske republike s Kazahstanom u jednu federativnu
dravu (konfederacija to je dim). Niko vie nije ni bio potreban u tom etvornom savezu.
U takvom savezu ruski narod, kao ni ukrajinski, ne bi bio podeljen. (One koji bi ostali u
drugim zemljama bilo bi fiziki mogue preuzeti preseljenjem.) A danas, na amorfnim
zasedanjima ZND, rukovodstvo Rusije ne nalazi u sebi mukosti da jasno govori makar o
garancijama za ivot ruskog ivlja u tim novodravama, gde su oni, na svojim iskonskim
ognjitima, odjednom postali stranci. Meutim, rukovodstvo veine otcepljenih republika
odjednom je usvojilo otru nacionalistiku ideologiju (zbog ega su Rusi odbaeni kao
graani drugog reda, a negde, kao u Uzbekistanu, i grubo poniavani). Naprotiv, rukovodstvo
Rusije se iz sve snage trudi da se ne obruka borei se za bilo kakve ruske interese i, ak,
briljivo zaobilazi samu re Rusi uvek kae Rusijani. Ruski etnos demonstrativno ne
uzimaju za oslonac Rusije.
Moda su 1992/3. sauvavi tada ive veze meu republikama jo i mogli razviti kakvotakvo jedinstvo: na primer, u svim junim republikama jo je bio jak oseaj da su strukturu
savremene civilizacije dobili upravo iz Rusije. (I preko finansiranja iz budeta RSFSR, i
mnotva kvalifikovanih ruskih snaga uloenih u industrijalizaciju tih republika.) Ali taj oseaj
se naglo gubio zbog oiglednog maloumnog samouruavanja Rusije, i sve su se republike
okretale od nje ili Zapadu ili bogatom islamskom Istoku. Ve 1994. ZND je otvoreno prestao
da polae ma kakve nade u dugovenost, u normalan ivot, Rusija je uporno gubila svoje
poetne pozicije, a predsednik je i dalje monotono nastavio da govori te o naem stratekom
kursu u savezu ZND, te o povoljnim uslovima za integraciju ZND, te (1996) moda e se i
pribaltike zemlje pridruiti... Kojim oskudnim umovima slualaca su bile namenjene takve
izjave?
ta je u stvari, posle est godina, ZND?
Rusija je na sebe preuzela odravanje tog ZND (pa i da izdrava sam aparat ZND)
raznim oblicima direktnih dotacija, kredita ili beskonanom prodajom na kredit, ili
prodajom nafte i gasa po cenama dvostruko ili trostruko niim od svetskih. Pominju se tu
razliite cifre, ali sve u milijardama dolara: jedan od naih prolaznih ministara finansija (Boris
Fjodorov) tvrdio je da Rusija izdvaja za ZND 21 odsto naeg nacionalnog dohotka (poreenja
radi: itava amerika humanitarna pomo drugim zemljama manja je od 1 odsto amerikog
nacionalnog dohotka). Ali i posle est godina, na sastanku vrha u Kiinjevu (oktobra 1997)
ula su se prebacivanja da Rusija doputa slabljenje trgovinskih veza u ZND, a predsednik
Kuma je ve, ne jednom, odbijanje Rusije da im odobri povlaene cene nazvao
16
17
opravdati ako bismo za to vreme vodili postupak za izbavljenje naih sunarodnika ali
upravo to mi ne radimo.) Iz lane inercije ranijih predstava o zajednikoj odbrani (treba ih
potpuno preispitati) mi s tim republikama zakljuujemo odbrambene (za nas samo
oteavajue) saveze. Na primer s Jermenijom kako taj savez ostvariti preko nedrueljubive
Gruzije? U Gruziji drimo radare, svi odbijaju da shvate da se izgubljeno ne moe
nadoknaditi i da se nee vratiti u nae prostore a zbog toga se obavezujemo na uzvratne
usluge.
Treba da objasnimo sebi ve jednom da sve te nove zemlje vie nisu mi i nisu nai,
one su namerno objavile suverenitet. I meu svim drugim dravama sveta, oni se za nas
razlikuju samo po tome to smo mi bezoseajno i bezumno ostavili tamo nae sunarodnike i
ne titimo njihova prava, i ne trudimo se da ih izbavimo a upravo bi to trebalo da bude na
najvaniji moralni i realni dug.
Meu ruskom inteligencijom jo uvek postoje i ak su nedavno ojaani sledbenici
evroazijstva: teorije da Rusija organski pripada Aziji i da svoju budunost treba da gradi u
srodstvu i jedinstvu s Azijom. Ta teorija razvila se dvadesetih godina XX veka u ruskoj
emigraciji iz otpora zapadnom sistemu vrednosti (posle ruskog graanskog rata mnogi ruski
emigranti bili su ljuti na Evropu) i iz elje da se malo oslone na veliku silu, na tua plea
(smenovehovci, a delimino i evroazijci su ak traili da se oslone na boljevizam). Bila
je to defetistika elja, pojava duhovne slabosti. Takva je ona i danas: slabljenje mukosti,
slabljenje vere u snagu ruskog naroda; kod drugih, prikrivena forma elje da se ponovo
uspostavi SSSR. Ali to je odustajanje od ruske kulturne posebnosti, od hiljadu godina iza nas
to vodi ka utapanju sve reeg ruskog naroda u burno rastuu muslimansku veinu. Ako nam
preti nacionalna pogibija to sigurno nije spas. Ako mi istrajemo bie to samo na
kamenitom putu nae samostalnosti, koji je protkan naom dugotrajnom dravnou, kulturom
i pravoslavnom verom. A ako ne istrajemo znai propadamo.
Mi nismo tako mnogobrojni kao nai veliki azijski susedi Kina i Indija, nismo tako
kreativno marljivi kao Japan ali sve etvoro smo razliiti svetovi, razliite civilizacije i ne
bi trebalo da ispadnemo iz grupe dostojanstvenih. I u toj grupi treba stvarati dostojanstvene
odnose.
Poznata je i neoprostivo uporna glupost naih vlasti na Junim Kurilima. Lakomisleno
dajui desetak velikih ruskih oblasti Ukrajini i Kazahstanu, igrajui osamdesetih godina ulogu
amerikih poslunika oni su s neuporedivom lano patriotskom upornou odbijali da vrate
Japanu ostrva koja nikada nisu pripadala Rusiji, a do revolucije ona nikada nije ni
pretendovala na njih. (Kapetan Golovnin, poetkom XIX veka, i admiral Putjatin 1855,
priznali su upravo granice u kojima postoji sadanji Japan. Treba li da pamtimo uvrede od
japanskog napada 1904. ili od japanske intervencije u graanskom ratu? Kako onda
posmatrati uvredu kada je SSSR napao Japan naruivi petogodinji ugovor o neutralnosti
iz 1941. godine?) Uhvatili su se za ta ostrva kao da je to budunost Rusije. Za Japan koji ima
malu teritoriju vraanje tih ostrva je bolno pitanje nacionalne asti, prestia, mnogo vie od
susedskog bogatstva ribom o kome se moe i dogovoriti. U nastupajuem veku kada ni na
zapadu ni na istoku nema prijatelja, i kada e nas sve ee pritiskati zato odbacivati i to
mogue dobrosusedstvo? Moda i prijateljstvo?
Kina je iznenaujui hiljadugodinji dravni organizam, koji je nadiveo i mone
susede i periode unutranjih slabosti i raspada. Kina to je ljudski okean, u njoj se i zakoni
razvitka tee mogu predvideti nego kod ostalih etnosa. Na primer iznenadni ekonomski
uspeh (ak i kad su u pitanju preduzea vezana za lokalno samoupravljanje u kojima mi
ponosno oskudevamo). Najavljuju da e 2020. godine izbiti na prvo mesto u svetu po
ukupnom proizvodu, i neuporedivo pretei Rusiju, a po gustini naseljenosti je i sada pretiu 8
puta (a bie i 10 i 12). Kako se mi, onda, nadamo da odrimo polupustinju Sibir koju smo
odbacili zbog nemarnosti, nebrige, zastraujue nenaseljenu, i posebno Daleki istok koji smo
18
zloinaki smatrali odvratnim i tuim. Kinezima ak nije ni potreban rat: preplavie, kao to
ve plave nau teritoriju. U vreme Gorbaova diplomatski je olakano beskonfliktno, mirno
osvajanje, naseljavanje naih pustih teritorija stotinama hiljada, ak milionima Kineza. Samo
u Severnoj Kini ivi 300 miliona Kineza, a u celom Sibiru nas je 8 miliona. Naa gustina
naseljenosti je 2,5 stanovnika po kvadratnom kilometru, a u Japanu 330 ljudi.
Nemogue je i zamisliti da e prenaseljena planeta i dalje mirno trpeti zaputenost i
neosvojenost ruskih prostora.
Naa vladajua oligarhija, utonula u unutranje intrige, sitne obraune, i eljna
bogaenja morala bi kad-tad da se otrgne i podigne oi na te Boje prostore neiskazane
lepote, due i bogatstva koji su zbog nesrene sudbine, ali samo na odreeno vreme, dopali
njihove tetoinske vlasti.
Teko je prognozirati koliko bi bilo postojano i koliko dugo nae sadanje kakvo-takvo
prijateljstvo s Kinom. Kako je krenulo mi samo pomaemo ostvarivanje kineskog programa
naoruanja. Ali oni uskoro nee morati da kupuju nae oruje. Od 1986, u periodu naglog
propadanja nae vojne industrije, vojni izdaci Kine porasli su za 60 odsto. I ona e nas brzo
odbaciti kao naduvanu prepreku. Takoe nema sumnje da neemo slomiti duh Kine elien
hiljadama godina, I to za nas jo uvek nije sav Istok, ni sva Azija. Tu su jo nae unutarruske
autonomije, trebalo bi da se pozabavimo njima. (O tome nie.)
7. Na parlamentarizam
U jesen 1994, zbog iskustva s drugog putovanja Sibirom, severnim ruskim oblastima,
potom junim, i zato to su me na tom putovanju esto molili: Kaite, kaite u dravnoj
Dumi , I o tome!.. i o tome! ja sam, na poziv da nastupim u Dumi, otiao sa svom
ozbiljnou, kao u nekakvu zaista vanu instancu. Predstavio sam im pregled istorije etiri
predrevolucionarne dravne Dume o kojima oni nisu znali, a koje nisu bile dorasle svom
poslu i ak ih s nadom nazvao petom Dumom. A ta su deputati radili za to vreme? Kao to
je to ovekoveila televizija neko je razgovarao sa susedom, neko se igrao na kompjuteru,
neko zevao, neko samo to nije zaspao. (Time su hteli da mi se narugaju? A podsmevali su se
sami sebi.)
I tri etvrti sata sam im uzalud govorio o stranom izumiranju naroda i o njegovom
neodlonom spasavanju; o ravnodunosti prema prestonikoj politici koja svuda vlada, i o
slaboj vezi centralne sa lokalnim mukama, i o tim mukama uopte. I jo je uzaludnije bilo kad
sam poeo da govorim da sadanji izborni sistem ne doputa da se razmahnu aktivne narodne
snage, ve da politike partije smatraju narod samo izbornim materijalom koji posle izbora
niemu ne slui.
O nesreno prihvaenom izbornom sistemu ja sam ne jednom govorio i u mnogim
ruskim mestima na velikim skupovima, kao i u mojim grubo prekinutim govorima na
centralnoj televiziji. Govorio sam i o dugoj izbornoj groznici koja poinje da trese zemlju i
godinu dana, i godinu i po pre izbora, kada svi politiki radnici i lanovi vlade, ako su se i
bavili dravnim poslovima, zaboravljaju na njih za to vreme. I da direktni izbori na vrhu, pri
nerazvijenosti optih pravnih normi, ne mogu dati istinske narodne predstavnike, ve samo
obmanjuju narod. Pa jo i ovo: zbog neizbeno krupnih izbornih jedinica, birai ne znaju
svoje kandidate, a u partijskom sistemu (duboko izopaen sistem davanje mesta partijama,
ak polovine mesta) ak ne znaju ni po imenu za koga glasaju niti koga e im potom poslati
partijski centralni komitet. (Mai uima, provodadika e sve rei.) Tako se izopaavao taj
raireni manir samoizbora kandidata, suprotan ruskoj tradiciji, kao i prazna predizborna
krasnoreivost, i lakoa, lakoa beskrajnih obeanja (a poverljiva masa jo im je koliko-toliko
verovala...)
19
20
zainteresovani za one sudbine koje dopiru do njih posredstvom zvanine procedure bez
pritiska linih interesa.
Narodni predstavnici...
Promaknu, naravno, i ovde zdravi duhom. Zahvaljujui tome ponekad se otkrije neki
oblik nesposobnosti ili kriminaliteta, oglasi se nekakav segment vlasti. ak ni Ustav iz 1993.
ne ostavlja Dumi da bude mnogo vie od ukrasnog priveska na periferiji realne politike. Duma
je i pod psihikim pritiskom zbog topovskog unitenja svojih prethodnika, Vrhovnog sovjeta.
(ak ni u Ustavu nije na pravi nain razraen ni sistem opoziva delegata; nigde ta procedura
nije prouena, ni opisana, nikome nije poznata s te strane nikome nita ne preti.)
Postavlja se pitanje: moe li se bez Dravne dume?
Zna se: koga nema bez njega se moe. Sistem zastupanja treba da izraava samom uhu
vlasti miljenje naroda, a ne nekakvih partija i ne nekakvih sluajnih politiara, da izraava
miljenje koje vlast ne bi smela da ignorie. Poznat je i takav delegatski sistem koji izrasta
stepenastim izborima, gde kandidati uspevaju da ouvaju realnu vezu s narodnim ivotom (ja
sam o tome pisao u Preureenju, 1990. god)
U principu su poznati i jednodomni parlamenti (kao i trodomni). Mi sada imamo Savet
federacije. On sve manje lii na Dumu i izraava stabilnost ivota regiona. O njemu dalje.
Nejedinstvo obe Dume se najbolje moglo videti u pokuaju da naprave radnosposobni i
odgovoran realan zakon o lokalnom samoupravljanju mada su obe (i drava) to obeale kao
jedan od prvih zadataka i sve instance su se izmuile konsultacijama o brzo primenljivim
projektima. Za to vreme napravljena su beivotna zakonodavna nedonoad koja
onemoguavaju da se slobodno gradi samoupravljanje na ekonomskoj osnovi.
Ni taj promaaj duma (i drave) nije sluajan: realno narodno samoupravljanje (prava
demokratija) im je opasna konkurencija.
Lokalno samoupravljanje bilo je nedovoljno razvijeno pre revolucije, a posle nje su ga
uguili boljevici (takoe zato to im je konkurencija). Z e m s t v o, to i jeste vlast naroda.
Samo ona moe narodu omoguiti slobodno disanje i postepeno razvijanje demokratskih
navika.
Tu bi se jo moglo matati o etikoj instanci u dravi? Da li emo mi ikada tome
dorasti? Zar mi idemo prema tome?
8. Zatvorenost vlasti
Moe li se navesti bar jedan iole znaajan segment dravnog ivota u kome naa vlast
devedesetih godina nije pretrpela estok istorijski poraz za Rusiju? Ali nju to malo brine, i
ona ak kao da to i ne primeuje. Sva je okrenuta sebi, opijena sobom i sputana sobom.
Koliko je Ukaza, Ukaza, Ukaza, Zakona, Zakona profijukalo nad naim glavama kao
avionska armada. (Uili smo se ovih pet godina, na ivom telu Rusije naravno.) Ionako ih
najee nismo ak ni proitali, a onaj ko je itao zaboravio je, i naravno, niko se nije prema
njima vladao. Dananjih vlasti se ak i pribojavaju jer oseaju njihov pritisak (a po navici se
svega boje) ali ko ih potuje? Vlast je naprotiv, uverena u svoju neprikosnovenost; novi
aparatiki (dravni aparat je nekoliko puta vei od cekaovskog) nikog vie nee izbaciti,
izgurati, samo ih je mogue izmeati kao karte u pilu.
Upravo ti neumoljivi Ukazi o borbi protiv korupcije i borbi protiv kriminala
beznadeno se zapetljavaju, upravo zato to su na kriminal i korupcija prirodna posledica
blesavih reformi i dravnog javaluka. Zar nije 90 odsto dravnog aparata razjedeno
podmitljivou i gramzivou? Kriminal je zahvatio ve sve slojeve vlasti do najviih. Kao
to u organizmu koji se raspada skoro ne moemo odvojiti trulo od jo zdravog tako i u
naem dravnom organizmu nije mogue odvojiti pljakaki banditizam od zaista zdrave
ruske vlasti.
21
22
23
po telu Rusije. To znai da su i belima, koji su tri godine hrabro branili Rusiju od crvenog
divljanja sada velikoduno oprostili.
Tako su se, na jubilej, dve grane sovjettine ona koja je uspela u novoj vlasti i ona
koja se zaglibila u opoziciji prirodno, ponovo spojile. vrsta oma oko naeg vrata.
Zar nije bilo vreme da se, u pripremama za drugi predsedniki mandat, za svaki sluaj
obezbedi, kao oslonac, i Nacionalna Ideja? Odmah je izdat Ukaz (6.7. '96), za sve nas
preporuka: mislite, stvarajte Nacionalnu Ideju!
I nali su se pregaoci kopai da stvore takvu ideju. Samo uzalud. Ve je bilo jasno
da ova vlast nee za nacionalnu ideju prihvatiti ouvanje naroda.
*
*
*
Dok se u zemljama Istone Evrope formiraju otvoreno nacionalne vlade (i niko ih zato
ne prekoreva); dok su vlasti ZND, pa i u svim autonomijama u Rusiji, bile veoma zauzete
ouvanjem svog nacionalnog identiteta (i svuda su to smatrali prirodnim), u celom kompleksu
sadanjih centralnih ruskih vlasti usahlo je, otkinulo se, da nikada ne izraste, zanimanje za
prirodne potrebe r u s k o g naroda. (Ako prigradsku rezidenciju ili naredno ordenje nazove
patriotizmom nita se nee izmeniti.) Daleko od oiju, daleko i od srca. Nai centri moi,
naalost ne po prvi put, sasvim su ravnoduni prema sopstvenim ruskim problemima - dobro
je da ne liju krv ruske mladosti, kao u eeniji, da ne pomrauju mlade due.
A najmanje od svega se brinu o 25 miliona zemljaka koje smo u trci za nezavisnou
odvojili od nas.
RAZGRANIAVANJE
9. Stranci za 24 sata
Rusi, idite u svoju Rusiju!, Odlazite, inae emo vas sve poklati!, Napolje iz nae
zemlje, prokletnici! U Srednjoj Aziji izmiljena je sledea parola: Ostanite ovde, potrebni
su nam robovi! Vreali su na ulicama, u tramvajima, na najprometnijim mestima, dosaivali
enama. O tome sam dobijao pisma od Rusa jo u Vermontu, a potom, jo mnogo vie, u
Rusiji.
ivei tamo gde su navikli, gde su proveli itav svoj ivot, kao i njihovi oevi i dedovi
probudivi se u svojim kuama, oni su iznenada saznali da ive u inostranstvu, kao
neeljeni, teskobni, i ak nesreni tuinci. Kako se pomiriti s tim? Prepraviti u srcu, u
grudima, u glavi? Sovjetska druba naroda, o kojoj smo mi toliko sluali ode i balade u
trenu se neprijateljski iskezila, povlaei se ponekad, ali nikada ne nestajui. (I dublje u
istoriju: znai da i za sto godina zajednikog ivota mi nismo privukli sebi te istone narode.
A da li je to uopte mogue? Vidimo li mi mnogo drugaijih primera na Zemljinoj kugli?
Dobro svi primaju kao normalno i ono se lako zaboravlja; loe raspiruje ar nacionalnih
uvreda.)
Ko su bili ti nai sunarodnici nastanjeni po periferiji? Oni su izgnani, evakuisani, ili
otposlati dobri radnici, preduzimljivi, otroumni, profesionalni, s poveim brojem
strunjaka meu njima. Upravo su o n i preneli na periferiju nauku i visoku kulturu, upravo su
o n i tamo razvijali svu tehniku, industriju. (U Tadikistanu, prema zvaninim sovjetskim
podacima, posle revolucije je proizvodnja porasla 210 puta! Bilo kako da je sabirano, mora
se zakljuiti: a) Ni iz ega su stvorili sve. Ili je to uinilo mnotvo proteranih, raskulaenih,
i njihovih potomaka koje je drava ovde naselila nikako ne gorih radnika, vrednih,
marljivih, koji nisu alkoholiari. (Seam se republike onkoloke bolnice u Takentu gde sam
leao, ona je opstajala samo zahvaljujui ruskim doseljenicima i prognanima.) I sada je
krenuo talas daljeg proterivanja, otimanje stanova, imanja. I smeju im se to ih je Rusija
24
25
26
potuju. A ubrzo posle rasturanja Vrhovnog sovjeta, jedan ameriki posmatra ak je nazvao
Nazarbajeva uiteljem demokratije. (Ne vide?... Ne, vide ono to ele.)
Kad bi bili tako mnogobrojni kao ruski narod u Kazahstanu, mnogi narodi bi uspeli da
se odbrane. Eto, tu dolazi do izraaja bolesna ruska slabost nesposobnost za
samoorganizovanje. Mi tamo, naalost, nismo narod, ve razni ljudi koji nemaju sposobnost
etnikog organizovanja i izbora lidera. Samo su Kozaci, tako estoko razbijeni u sovjetsko
vreme, nali u sebi snage da se suprotstave ali njihove oajnike pokuaje gui kazaka vlast
(birajui najhrabrije) provalama u stanove, prebijanjem, stavljanjem lisica, bacanjem u
tamnice, kanjavanjem po lanim prijavama. Svaka samoodbrana potpada pod raspirivanje
nacionalne mrnje. (Stariju Ruskinju, advokata, vukli su po zemlji od kue do kola, vodei je
u zatvor.)
Mrana je budunost tih naih miliona u istonom hanstvu s takvom demokratijom.
Hoe li budunost nekoliko miliona Rusa biti u preobraaju, u pretapanju jednog etnosa u
drugi, ak rase u rasu? To je oiljak koji e trajati stolee, pa i vie.
Reka stotina hiljada izbeglica iz Kazahstana tee i opada (1994 304 hiljade, 1995
191 hiljada, 1996 jo manje). Ljudi prestaju da veruju u otadbinu i da su nekome danas
potrebni. I sve to, bez ikakvog uea ruskih vlasti.
*
*
*
Ali ima jo gorine. Koliko god da sam putovao po Rusiji i susretao sa mnogo ljudi,
n i k o ni u intimnom razgovoru, ni na susretima veih grupa, gde je izjavljivano na stotine
albi na na savremeni ivot, niko, niko se, nigde, nije setio i nije zapitao: kako je tim naim
odbaenima, ostavljenima, naputenima? (Osim kada bih naleteo na same izbeglice. U
svakom trenutku te udaraju zato to govori ruski. Istiskuju ga iz ljudi.)
Iza tueg obraza zub ne boli.
Gorko, gorko ali koga optuiti? U temelju ivota je nastao takav rascep, tako je
izokrenut itav ivot, ljudi su zadovoljni samo ako se odre na nogama.
Izgubili smo oseaj za jedinstvo naroda.
10. Izbeglice
Samo pola godine posle raspada SSSR ruske vlasti su se trgle, shvatile su da se treba
pozabaviti tim nemirnim sunarodnicima koji zbog neega bee iz novih drava. Lagano je bila
stvorena Federalna migraciona sluba (FMS) i, ne naroito brzo, poela da formira mreu
svojih ispostava po ruskim oblastima. Oskudni budet SNP popunjavan je sledeih godina sa
samo 15 odsto. Jadna je bila pomo izbeglicama i nesrazmerno mali krediti, na to se nije
moglo osloniti. Ponekad ak ni roaci nisu dobijali prijave boravka, a u mnogim mestima su
za prijave traili mnogomilionske iznose. (Neretko su izbeglice ostavljale svoje stare u tuini,
bojali su se da ih povedu, i bili su u pravu...)
Doavi nasumice, napregnutih nerava, pokuavali su da grade novi ivot. Oko 40 odsto
pridolica imalo je visoko obrazovanje, ali u gorkoj domovini koja se i svojih profesionalaca
oslobaala. Drugi su bili spremni da odu na selo, da obrauju zemlju. Doli su u slonim
grupama, puni inicijative, hteli su da stvore kompaktna naselja, ili da dograde nedograene
kolhoze nisu im dali, govorei: Priguite u sebi elju za parazitskim nainom ivota.
Provincijska administracija ih je obmanjivala ili ucenjivala traei mito. Ako vam se ne
dopada idite nazad, niste nam potrebni. Grupe izbeglica su oajavale, rasipale se. Izbeglice
su pristajale i da ive u podrumima, u stanovima bez grejanja, u vagonima i na poljima;
konano su za deo njih napravili centre za privremeni smetaj.
Zato je De Gol mogao brzo da prihvati milion Francuza iz izgubljenog Alira? Zato je
ratom razruena Nemaka mogla da primi nekoliko miliona Nemaca iz izgubljenih zemalja
27
11. Migranti
Zakon o izbeglicama nije pravio razliku izmeu iseljenika koji su zaista prisiljeni da
odu i punopravnih graana novostvorenih drava ZND, koji iz ko zna kakvih razloga takoe
pretenduju da se presele u Rusiju. To je izazvalo posledice u stotinama hiljada sluajeva.
Ve od 1992. vlast je naredila da se zabrani naseljavanje izbeglica u Moskvi,
Petrogradu, Rostovskoj oblasti, Stavropoljskom i Krasnodarskom kraju. Ta zabrana nije
mogla da opstane pred velikim, to znai i lako steenim novcem pridolica Kavkazaca,
Zakavkazaca, Srednjoazijata: oni su lako krili zabranu, kupovali zemlju, kue, uvodili svoju
ekonomiju. Za ruske izbeglice nije bilo stanova i posla, za brau s Kavkaza sve je bilo
otvoreno. Samo je Azerbejdanaca koji su neprestano migrirali u Rusiju ve 1989. bilo oko
300 hiljada, a 1996. vie od dva i po miliona (iroko rasprostranjenih po Rusiji).
(Doseljavanje je imalo sledeu predistoriju prema sravnjenju popisa iz 1979. i 1989, u tom
periodu se broj Kirgiza poveao za 178 odsto, Azerbejdanaca za 124, Tadika za 114,
Uzbeka za 76, Turkmena za 735.) Stotine hiljada ljudi prelo je na Severni Kavkaz (posebno u
Krasnojarski kraj), ukljuujui Jermene iz suverene Jermenije. I jo je karakteristino da se
pridolice ne koncentriu na proizvodnju, ve na trgovinu i uslune delatnosti.
5
V. I. Kotov, zbornik Ruski narod: istorijska sudbina u XX veku. M. Anko. 1993, str. 79.
28
Kakvo ovde treba da bude dravno reenje? Stvar nije u etnikoj, ve u dravnoj
nadlenosti. Ima Jermena u Nahievaniji na Donu i dalje, ima ih u Armaviru, u Stavropolju,
doselili su se tamo jo u vreme Katarine Velike ili u XIX veku oni sebe smatraju
dravljanima Rusije. Tu e nas prekinuti, brzajui: A ta ako Jermenin ili Azerbejdanac ipak
hoe da se preseli u Rusiju? Ljudska prava! Internacionalizam! Ionako su zemlje ZND
proglasile sebe upravo nacionalnim dravama u tom njihovom opredeljenju je odgovor i on
se odnosi na svakog pripadnika te suverene nacije: to je tvoja zemlja, a izvan nje si stranac.
Ko objavi svoju nezavisnost, treba da snosi i posledice. (A probajte da se tako lako uselite u
Sjedinjene Drave odmah e vas zaustaviti, stranci jednostavno ne mogu da se useljavaju.)
Ni Rusija, posebno u svom sadanjem traginom i bednom stanju, ne moe da prima bez
ogranienja i ustezanja sve koji iz inostranstva blieg ili daljeg ele da se usele. Oni
koji dolaze iz novoproglaenih drava ZND mogu se smatrati u Rusiji samo strancima i
moraju imati ograniena prava u graanskoj i ekonomskoj delatnosti.
Ko svima ugodi, sam propada.
Na tipian konflikt naiao sam u Stavropoljskoj oblasti. Iznemogla od te internacionalne
poplave (i pritiska koji je rastao protiv nje), Oblasna duma je poetkom 1994. odluila:
Prekomerni pritisak neorganizovanog mehanikog prirasta stanovnitva od lica koja dolaze
iz bivih sovjetskih republika, esto da bi se bavili kriminalnom ekonomijom, ograniava
interese starosedelaca tog kraja. To se odnosi na obezbeenje stanova, komunalnih,
transportnih, medicinskih usluga i prirodnih resursa. Ruskim pak zakonodavstvom sve do
sada nije regulisan nain dolaska i ivota stranaca (iz ZND), graana bez dravljanstva.
Oblasna duma donela je odluku da uvede novi reim, odreivanje kvota useljavanja tih
stranaca, a za one koji su primljeni odredila da moraju tu iveti sedam godina pre nego to
dobiju pravo na kupovinu zemljita ili na uestvovanje u privatizaciji.
Veoma razuman odbrambeni zakon. Ali, Glavni vrhovni sud, pri ruskom predsedniku
(koji se u dokumentima neosetljivo i neobino skraeno naziva GPU) stavio je veto na taj
lokalni zakon koji naruava prava migranata, naruava nae internacionalno potenje.
Ruske izbeglice iz zemalja ZND sada su za nas molioci svi su lepo potpali pod istu
odrednicu migranti, i isti zakon.
U Tadikistanu graanski rat Tadici bee u Rusiju. Jermenija i Azerbejdan ratuju
zbog Karabaha i Jermeni i Azerbejdanci i Jerazi (jerevanski Azerbejdanci) grunuli su u
ruska prostranstva. Ko zna koliko je bilo njih s novcem, a svaka je etnika grupa zatvorena u
sebe.
Ko treba da sprovede ono to je ministar inostranih poslova Kozirjev pourio da potpie
1992. zbog tog internacionalnog potenja meunarodnu konvenciju o pravima izbeglica,
posle ega je Rusija ostala bez prava da sa svoje teritorije iseli bilo kog od afrikih ili azijskih
migranata, koji su (a ve ih je pola miliona), na putu za Evropu i dajui mito naim
ambasadama, odluili da se prizemlje na bilo kom ruskom aerodromu im prekorae nau
granicu. Sada je, po enevskoj konvenciji, Rusija za njih postala zemlja prvog utoita, mi
smo u obavezi da ih naselimo i izdravamo: drugi, koje bi oni eleli, nee da ih prime. Samo u
jednoj, Moskovskoj oblasti, 1997. godine nalo se 400 hiljada migranata iz raznih zemalja.
Od masovne strane imigracije strada itav Zapad to je karakteristika veka.
Isto tako ne mogu bez patnje da mislim o vetakom cepanju istonog slovenstva. U
trenutku su prekinuti milioni i milioni porodinih, roakih i prijateljskih veza. Taj rascep je
proizveden lakomislenim, bezobzirnim zamahom nae novo-demokratske vlasti. Ali i zbog
beznadene pasivnosti dananjeg ruskog naroda; i njegovog dvanaestomilionskog dela koji
ivi u Ukrajini i dvostruko veeg broja onih u Ukrajini koji, prema poslednjem popisu, svojim
maternjim jezikom smatraju ruski. Nije teko zakljuiti da e posle odvajanja od Rusije oni
biti usitnjeni (kobasiica).
Jo od prvih koraka stvaranja ukrajinske drave tamo su trubili da bi uvrstili politike
pozicije o tobonjoj vojnoj opasnosti od Rusije. Kada je poela da se formira ukrajinska
armija od oficira se pri polaganju zakletve trailo da izjave da su spremni da ratuju ba
protiv Rusije. Oni su toliko eleli ratnu opasnost (da bi uvrstili jo uvek podeljenu
ukrajinsku svest), da je dovoljno bilo da Rusija izjavi da e prodavati naftu ne po jevtinim
ve po svetskim cenama pa da iz Ukrajine pretei zaviu: To je rat!! (Kuma, 1993
Nikakva ekonomija nee izdrati ako naftu budemo kupovali po svetskim cenama.)
U itavom periodu 19921998. godine nije bilo nijedne runde rusko-ukrajinskih
pregovora u kojoj ukrajinska strana ne bi zauzela pozicije daleko iznad kravukovskih,
belovekih prozranih granica, nepovredivosti rusko-ukrajinskoig saveza do
postojanog i upornog ukrajinskog otpora Rusiji na planu ZND i na svetskom. Ruska strana se,
korak po korak, povlaila sve dalje, samo se povlaila. Uporno je (do danas) odstupala,
pokuavajui da ekonomski potkupi nepomirljivost ukrajinske strane. rtvovala je, jednog za
drugim, komandante Crnomorske flote, nepopustljive admirale Kasotinova, Baltina. Posle
sporazuma, oigledno punog ustupaka, uli smo (9. 6. '95): estitam Ukrajini, Rusiji i celom
svetu! Ukrajini naravno, i celom svetu ali ne razumem ta je to estitano Rusiji. Ukrajina
nas ve javno istiskuje s Crnog mora. I najnoviji oblik neformalnih susreta (oblik
diplomatije koji nas vodi u feudalizam) jo poveava ustupke Rusije.
Pedesetih godina sam bio u logoru s mnogim ukrajinskim nacionalistima i smatrao sam
da smo zajedno u savezu protiv komunizma (re moskalji tada nismo od njih sluali).
Sedamdesetih godina u Kanadi i u Sjedinjenim Dravama, gde ivi veliki broj ukrajinskih
emigranata, naivno sam pitao zato oni nikako ne nastupaju protiv komunizma, gotovo nita
ne rade protiv njega nego se tako otro izjanjavaju protiv Rusije? Naivno, zato to sam,
kada je prolo samo nekoliko godina, saznao da je famozni ameriki zakon '8690. o
pokoravanju radnika bio izriito napravljen protiv Rusa i predloen amerikom kongresu
upravo od ukrajinskih nacionalista (kongresmen L. Dobrinski).
Prema nainu kako su ukrajinski nacionalisti razvijali svoju ideologiju, u njoj su
uzdizani najekstremniji proglasi i interpretacije. Saznali smo da je ukrajinska nacija
supernacija ona toliko zalazi u hiljadugodinju dubinu vekova, da je Ukrajinac bio ne
samo Vladimir Sveti, nego ak, oigledno, i Homer. Tako, i u slinom duhu, komino se
prepravljaju udbenici u Ukrajini, jer se ukrajinski nacionalizam, iako je tih nacionalista
oigledno manjina, uporno uvodi u ideologiju cele Ukrajine. Ukrajina Ukrajincima to je
najnesumnjivije (mada u Ukrajini ivi desetine naroda), ali i Kijevska Rusija do Urala!
Ruse odvajaju od slovenstva kao mongolo-finski hibrid. Upravo stvoreni institut nacionalne
geopolitike u Odesi nosi ime (Jurij Lipa) autora knjige Deoba Rusije koji je jo 1941.
predloio program Rusiju je mogue sruiti samo u savezu Ukrajine s Kavkazom i
Zakavkazjem. U tom duhu su 1992. ukrajinski nacionalisti otvoreno u Ljvovu slavili jubilej
hitlerovske SS divizije Galicija (i to nije izazvalo prekore ni bes Sjedinjenih Drava). Na
njihovoj konferenciji 1990. reeno je: Mi ispovedamo kult sile, sila to je sve! Zbog toga
Ukrajinski nacionalni ansambl (UNA) ima svoje jurine odrede (UNSO) i parolu: UNA
prema vladi (do vlasti) UNSO na juri! Na Kongresu 1994. reeno je: Treba podrati
regionalni separatizam u Rusiji, da bi je razbio.
30
31
Donbasa (ve smo i zaboravili da mislimo o Rusinima Zakarpatja, s njihovim vrstim ruskim
korenima). Da nije bilo krvavog eenskog rata Moskva bi u godinama tekih krimskih
kriza, moda (da li bi?), imala mukosti i snage da podri opravdane zahteve Krimljana, njih
80 odsto glasalo je za nezavisnost poluostrva, ali je zbog eenije onemela i izneverila nade
Krima. (UNSO je odgovorila Krimljanima: Krim e biti ukrajinski, ili ga nee biti!
Meutim, aktivisti nacionalisti su s entuzijazmom ili da ratuju na eenskoj strani, a sada
podiu spomenik Dudajevu i, ak, za ivota, Basajevu.)
Koliko je Rusa s negodovanjem i uasom preivelo tu bezvoljnu, nikako neosporenu,
bez ikakvog protesta, karakteristinu po mlitavosti nae tadanje diplomatije, predaju Krima
za 24 asa i njegovu izdaju pri svakom sledeem krimskom konfliktu. I bez otpora, bez i
najmanjih politikih koraka, predaju Sevastopolja, dragog kamena ruske vojnike odvanosti.
To je pravi zloin nae izabrane vlasti ali se ni mi, graani, nismo usprotivili na vreme. I
sada, za vreme koje ne mogu sagledati blia pokolenja s tim se moramo pomiriti.
Ne, neemo podraavati ukrajinske nacionaliste ni kad je re o istorijskim pretnjama ni
o mrnji. Ne treba nikako odgovarati na njihovu usijanu antimoskaljnu propagandu. Treba
je preiveti kao oblik duevne bolesti. Ne treba s nae strane davati prazne pretnje to je
vrua hrana za njih. Otreznie ih samo vreme, sam preobimni, samosvojan istorijski proces. I
nikakva njihova prokletstva nee odvratiti naa srca od svetog Kijeva, izvora i samih
Velikorusa, Kijeva u kome i sada odjekuje ruska re, i nee uutati. Sauvaemo topli oseaj
jedinstvenog troslovenskog naroda: A vi, Ukrajinci, isto kao i Belorusi, ste, ipak, naa
braa! Ukrajini treba velikoduno predloiti intenzivnu kulturnu razmenu. (Nacionalisti e
to odbaciti? Time e pokazati da su ruski jezik i ruska kultura za njihovu dravu opasniji od
svih raketa.)
Bolje bi bilo da se takmiimo koja e od raskomadanih slovenskih zemalja pruiti bolji
ivot svom narodu. A pred svakom je dug, nezaobilazno teak i nimalo blistav put.
Meutim godine prolaze. Za mlade ljude svaka godina je epoha. ta da rade mladi
Rusi u Ukrajini? Iz Rusije nikakve podrke, i nee je biti. Normalno da se pokore, da
menjaju jezik, da menjaju nacionalnost? Za njima me srce boli (obine ruske porodice u
Ukrajini s pravom pitaju: pa nee se valjda naa deca boriti u eeniji).
*
*
*
Muno ujedinjenje Belorusije s Rusijom moglo bi biti srean nastavak istorijske
istonoslovenske tradicije. Meutim, osetljive meunarodne snage e se tome otro
suprotstaviti i dravnim i propagandnim pritiskom, i dotokom novca. I ruska tampa, kao po
komandi, gotovo nepristojno se obruila na prvu manifestaciju rusko-beloruskog saveza.
Koliko smo sluali o guenju prava u Belorusiji i ni rei o tome istom u Ukrajini, i jo
mnogo goroj situaciji u Kazahstanu, a na same sebe se i ne osvru; pa zar milioni ruskih
graana imaju realna ljudska prava?! Zato o njima ne piete?
Pored toga (iskljuujui svaku linu borbu za pozicije), ujedinjenju e biti prepreka i
sada prihvaeno rusko federativno ureenje: ono vrlo komplikuje stvaranje federacije na
drugom nivou.
Ako elimo zajedno da ivimo ne treba da rasturamo dravu.
13. U eeniji
Mnogi u naoj zemlji se ne seaju, a veina nije nikada ni znala, da su eeni u
graanskom ratu, u pokolju Kozaka, podrali boljevike. Kao nagradu njima i kaznu
Kozacima, ve poetkom dvadesetih godina, erinski je nasilno iseljavao Kozake iz
Sunenskog okruga i iz srednjeg toka reke Terek (desna obala) i ta naselja naseljavao
eenima. (Dodue, ubrzo, sa uvrivanjem sovjetskog sistema, i eeni su poeli da diu
32
ustanke.) Godine 1929. predali su eeniji i Grozni, koji je bio naseljen gotovo iskljuivo
Rusima, i do tada pripadao severnokavkaskom kraju. Ali 1942. godine, dok se pribliavala
Hitlerova vojska, a kao podrka njoj, izbio je ustanak eena i Ingua i zbog toga ih je
Staljin kasnije iseljavao. Godine 1957. Hruov je eeniji koja se vratila, poklonio kozaku
levu obalu Tereka. A mnogo Rusa nastavilo je da ivi u stepi na desnoj obali (prema popisu
1989. u eeniji je ivelo 0,7 miliona eena i 0,5 miliona neeena).
Pogromi, otmice i ubistva neeenskog stanovnitva poeli su u eeniji ve u prolee
1991. (i nisu naili na protivdejstva iz Moskve). Ali zato eenski lideri i aktivni borci nisu
propustili da iskoriste raspad drave u jesen 1991. Dudajev je preuzeo vlast i objavio
nezavisnost eenije koju su eeni oduvek eljno iekivali. Ni za ta nespremno, lieno
istorijskog promiljanja, rusko rukovodstvo je odmah impulsivno objavilo eeniji rat, ali
izgubivi ga kroz dva-tri dana zbog svoje nesposobnosti, samo se predstavilo svetu u
smenom obliku. I tu poinje prva zagonetka trogodinjeg nedelovanja vojske: ruska vojna
komanda ustupila je samoproglaenoj eeniji ogromne koliine naoruanja svih rodova,
ukljuujui i avijaciju.
Pedesetih godina bio sam s eenima u progonstvu. Tamo sam odlino upoznao njihov
nepopustljiv, razdraljiv karakter, njihovo nepristajanje na ugnjetavanje, visoku ratnu
spremnost i samostalnost. Od prvih dana eenskog konflikta (1991) bilo je jasno da bi
ranjenoj, nestabilnoj Rusiji, s rascepkanim politikim, drutvenim i nacionalnim tokovima,
vojni sukob s eenijom doneo ogromne potekoe, ali mi je jo besperspektivnija izgledala
zamisao da se eenija moe politiki umiriti. inilo mi se razumno da se odmah prizna
nezavisnost eenije, da se otkine od ruskog tela, da joj se prui mogunost da pokua da
opstane kao nezavisna drava, ali isto tako i da se odmah odvoji vrstim vojnim pograninim
kordonom, pri emu bi razume se, Rusija zadrala levu obalu reke Terek. (Jo je u XIX veku
bilo tako, i jo stvarnije se pokazalo danas: za eene su otmiarski upadi i otimanje talaca,
robova i stada stoke bili oblik proizvodnje, s obzirom na niske prinose od sopstvenih
domainstava.) Treba uloiti napore da se iz eenije prebace svi Rusi koji to ele, a znaajne
stotine hiljada eena-migranata, rasejanih po Rusiji u kriminalnoj ekonomiji, da se proglase
strancima i da se trae ili dokazi njihove korisnosti za Rusiju, ili njihov momentalni odlazak.
(Takav plan sam predloio u junu 1992. predsedniku Jeljcinu u naem telefonskom razgovoru
Vaington-Vermont, ali bez efekta. Taj plan sam potom ne jednom predlagao u ruskoj tampi
i na televiziji i takoe uzaludno.)
Meutim, protegao se trogodinji period potpune pasivnosti Rusije prema otcepljenoj
eeniji. Kakvi su to moni tajni interesi nekakvih visokih sfera u Moskvi koji su diktirali
stav kao da se nita nije desilo. Pa ipak, obilni potok tjumenske nafte odlazio je u naftopreraivaki zavod u Grozni ne donosei Rusiji ak ni priblinu cenu te nafte, razlika se
nekome dostavljala, negde se delila. Tako su nastavljene dravne dotacije eeniji i sve druge
ekonomske i transportne veze s njom.
A u samoj eeniji razbuktao se neobuzdani teror protiv neeenskog stanovnitva,
najee Rusa. eeni su samovoljno vreali, poniavali Ruse, otimali, prisvajali imovinu,
stanove, imanja, ubijali, izbacivali s prozora na spratu, silovali, otimali ene i mukarce, decu
iz dejih vrtia mnogi su tako nestali bez traga. Rusi, napolje iz eenije! Ruski vapaji su
se razlegali iz eenije, Rusi su sa albama kucali na vrata ruskih institucija ali sve tri
godine to je ostajalo bez odjeka. Niko nije imao ni administrativnu ni sudsku zatitu. Sva
ruska tampa, sada tako slobodna, utala je o sudbini tih pola miliona neeena, utala je sve
tri godine. Ni ruska televizija nam tri godine nije prikazala nikakve razdirue scene ni leeve.
itave te tri godine najpoznatiji ruski pravobranioci pokazivali su blagonaklonost,
izraavajui na taj nain ravnodunost naeg obrazovanog drutva. (Tokom te tri godine meni
je poznato samo jedno saoptenje iz eenije u moskovskim novinama: da je za prvih pola
33
godine reima Dudajeva u eeniji podvrgnut nasilju svaki trei stanovnik6, razume se,
neeen.) To je i bilo, kako se sada govori, etniko ienje, ali ono u Bosni postalo je
poznato celom svetu, a u eeniji nikome. Ni OUN, ni OEBS-u, ni Savetu Evrope.
Kao to je nemogue objasniti neuestvovanje viih vlasti ruske drave do 1994 tako
niim nije mogue objasniti, obrazloiti iznenadni preokret: zapoetu borbu protiv eenije.
Generalska nenadarenost u voenju vojnih operacija i politika nesposobnost ruskog
dravnog rukovodstva takmiile su se u krivici za hiljade i hiljade ivota ako samo
nesposobnosti moe da se pripie to to su planuli trilionski zapoeti poslovi u eeniji
direktno na sceni vojnih dejstava i u toku njih. Bili su inscenirani i svenarodni izbori
promoskovske administracije u eeniji, do tog stepena otvoreno falsifikovani, da je ak
smrdelo i nosevima koji su sve to pretrpeli u sovjetsko vreme. (Kasnije, kada su izgubili rat
svu tu narodnu vlast su tiho svrgnuli, ak i bez primedbe.)
Neiscrpan je spisak pogrenih koraka ruskih vlasti u tom ratu (i svi su plaeni nevinim
rtvama). Ali oigledan i neobjanjiv korak bio je: posle teroristikog napada Basajeva na
Buonovsk u junu 1995 ne samo da su pustili samu bandu, nego su uskoro dobrovoljno
predali eenima gotovo svu teritoriju koju su za pola godine osvojili i ponovo je trebalo
poinjati iz poetka.
U itavoj toj prljavoj kampanji ne samo rusko rukovodstvo, nego i ne malo naroda u
Rusiji pravdalo je nastavak rata u eeniji neophodnou da se sauva jedinstvo Rusije,
inae e se otcepiti itav Kavkaz, inae e se raspasti itava Rusija. Bilo je to impulsivno
razmiljanje, bez uvida u svu specifinost konflikta. Dok je trajao eenski rat, naa vlast je
desetinama drugih to injenja, to neinjenja, nepopravljivo razbijala Rusiju. Zar su uopte
mogli da zadre eeniju kad su dali Crno more i Krim?!
Dozvoliti eeniji da ode bio je in ozdravljenja odsecanjem bolesnog dela tela, i
uvrenja Rusije. A deo tih sramnih vojnih neuspeha, koji su pretvorili Rusiju u nita, uz
prezir celog sveta to je bio najbolji put za raspad cele Rusije.
Postavlja se pitanje da li bismo bez generala Lebeda umeli da se izvuemo iz tog rata.
Potpuni utisak je bio da nije bilo ni dravne volje ni dravne pameti pa bismo rat nastavljali
jo godinu, ili dve. Lebeda su tamo poslali da propadne na tom zadatku koji je nemogue
ispuniti a on je odluio da potpie kapitulaciju u ratu koji nije zapoeo i koji on nije izgubio.
(Oni su krivi za sve, a on je kriv to je u elji da to pre sklopi primirje, ili verujui u
velikodunost svog eenskog partnera, poverovao, ili se pretvarao da veruje, u garancije da
e se eenski borci razoruati kada naa vojska napusti njihovu teritoriju i nije zatraio
hiljadu naih zarobljenika iz njihovih jama i s ropskim lancima na nogama navukavi na taj
nain na Rusiju jo jednu sramotu koja se ne moe sprati.)
I jo dostojanstveniji armijski finale: da bi se udovoljilo gordosti pobednika (koji odlazi
od nas), dve nae stalne brigade razmetene po kuama su, po naredbi predsednika, usred
zime izbaene iz Groznog jedna u otvorenu ledenu stepu. Nisu alili svoje vojnike (ta
brigada se i raspala na prolee).
Sada su s potovanjem urili da stisnu ruke onima koji su do jue pretili Moskvi
atomskim obraunom, time da e pretvoriti Moskvu u neutralnu zonu, i terorom po svim
eleznikim prugama Rusije, koja ne treba da postoji, jer je itav ruski narod kao stoka.
Kako su taj rat preiveli Rusi koji su iveli u eeniji? Najvei broj njih iveo je u
Groznom i nisu, za razliku od mnogih eena, imali ni naina da se prevezu, ni novca da
otuda na vreme pobegnu. Iz obraanja ruskoj zajednici Groznog u prolee 1995: S jedne
strane su u Ruse pucali i ubijali ih ratnici Dudajeva, a s druge je pucala i bombardovala ruska
vojska. U Groznom nema nijedne ulice, sokaka, parka, skvera ili kvarta, gde nije bilo ruskih
grobova. Ali ruske novine su pisale i televizija pokazivala samo eenske gubitke. (O, kako
su pravedno zvuali glasovi demokrata: Kako je mogue ubijati ljude da bi se sauvao
6
34
Ustav? Utoliko je udnije to te argumente nismo od njih uli ni 4. oktobra 1993, ni prilikom
pogibija Rusa u eeniji.)
Posle kapitulacije, i ruska vlast i nae drutvo zaboravili su na starosedeoce Ruse i
etrdeset hiljada Rusa koji su ostali u eeniji bilo je osueno na odumiranje i genocid. Piu u
oajanju: Rusija nas je zaboravila. Pomozite nam da izaemo! Sada ubijaju itave porodice
koje nisu unitili u ratu, a ubijene odvoze neznano kuda. Penzije ne isplauju: 'idu na
obnavljanje gradova'. I trude se da nam zaepe ui da ne ujemo da u eeniji, s kojom mi
potpisujemo blagonakloni mir i dan danas dre ruske robove, prodaju ih i kupuju a
eenska vlast toboe nije u to umeana.
Ali, ni to jo nije sve. Ona hiljada i dvesta-trista Rusa koji su uspeli da pobegnu iz
eenije, opljakani i siromani, i koja je opstajala uz bednu pomo ruskih migracionih slubi
sada, po okonanju rata, pokazala se ruskim vlastima kao suvian teret. Od poetka 1997.
ukinuli su im novanu pomo, liili ih prava da ive u punktovima za privremeni smetaj
izbeglica i predloili su im da se vrate nazad, u svoju eeniju.
Time se zavrava ne, tu se ne zavrava itava iroka slika odricanja sadanje Rusije
od miliona svojih dravnih pastoraka.
I posle okonanja vojnih dejstava itavo ponaanje naih vlasti prema eeniji
iznenaivalo je svojom slepoom, neodgovarajuom politikom, i ak trivijalnou. as
jednoasovnim boravkom na aerodromu Grozni. as izmiljanjem dogovora o razgranienju
s eenijom s nemoguom irinom njihovih prava, pa ak i neka imaju suverenitet. Pa
zato ste onda dve godine lili krv? Da bismo sauvali na zajedniki ekonomski prostor to
jest da se nastavi komercijalno-kriminalno eensko parazitiranje na ruskom telu. Da, ak
smo, posle kremaljskog srdanog susreta, uli: eenija moe da postane na strateki
saveznik... Otkrivanje Amerike! Za 24 sata proterano je iz ruske autonomije rusko
predstavnitvo (ambasada?) naa vlast je samo izbrisana: u odnosima s eenijom ona je
prola sve faze ponienja.
A eenija? Ona otvoreno trai savez s Turskom, s muslimanskim svetom, bilo s kim,
samo ne s Rusijom i malo usporava, oekujui od nas milijarde dolara priliva.
eenija se, sasvim otvoreno, principijelno i dosledno odvaja od Rusije, ali sada i s
poklonjenim dodatkom kozakih terekih zemalja. I mi vie ne moemo da postavimo granicu
na Tereku, ve se ukopavamo u ravnu stavropoljsku stepu: nae vlasti su darovale i celovitost
i mir stavropoljskog kraja. eenske razbojnike grupe, bez muke, svakodnevno presecaju tu
uslovnu nebranjenu granicu, otimaju pogranino stanovnitvo, odvode stoku tako da Kozaci
kukaju bez oruja, hoe sami, sad ve bez vlasti, da se odbrane, kao i Dagestanci pored njih,
od svoje kavkaske eenske brae koja im donose oganj i jauk.
Ruskoj vlasti ostaje samo da neto bespomono mrmlja (ubeene demokrate sada
razumno ute. Kao i svetske diplomatske slube samo tiho skupljaju svoje taoce).
Prezira dostojan kraj zloinakog rata.
35
36
37
novac uloen u posed do tog trenutka. itavu sumu poreza na zemlju (s dodatkom za kvalitet
zemljita i poloaj imanja) preko lokalnih vlasti treba koristiti samo za lokalne ciljeve. Njiva
takoe nije veno plodna, nije roba koja se moe razmenjivati: nju treba stalno obogaivati.
ume, jezera, movare, vlasnitvo su drave i uopte se ne mogu prodavati (ali ume,
da, ume se ovih godina ve rasprodaju!).
Zar je zemljoradnik samo proizvoa ivotnih namirnica? On ivi u svakodnevnoj
uzajamnoj vezi s prirodom i njenim ritmom. Razumna organizacija zemljoradnikog rada
samo produbljuje tu vezu. Neko u narodu treba da ivi u sazvuju i harmoniji s prirodom.
Jedinstvo zemljoradnika sa zemljom s njenim izvorima, potocima, malim rekama,
umarcima i umama osnova su narodne duhovnosti. Zemlja je ist, i veran izvor ljubavi
prema domovini. I stabilnosti drave. Iskonska je duevna veza naroda sa zemljom - to nije
berzanska roba, ona nam je dragocena kao sama domovina i sama dua.
ak i ta najdragocenija, iskonska naa veza pod pretnjom je potpunog unitenja.
SUDBINA SREDNJE SKOLE O kolama sam mnogo govorio i pisao, treba li i ovde
da ponovim? Veoma su zaputene, posebno seoske. Duboka je beda kola, beda uitelja.
Milioni mladih osipaju se bez prava na potpuno srednje obrazovanje. Vrtlog neodgovornih
programa, projekata, udbenika i metoda, u sutini rui sistem obrazovanja. Godine 1997.
podigao se talas velikih kolskih reformi rodio se pravno-finansijski hibrid: kole moraju
preteno da se izdravaju same, a iz dravnog budeta ako neto ostane.
Da li su naa deca nepovratno odbaena?
38
svog uzrasta, neuhranjeni, nedorasli. I svi se oni oseaju zaglibljenima: neko od vrnjaka je
pronaao izlaz, neko je novcem otkupljen, neko se ve bavi biznisom, neko je zaronio u
studije a njih je, eto, zapalo da slue armiju. (Jedan oficir je rekao: Naa armija je i dalje
radniko-seljaka inteligencije nema. Drugi se setio starih vremena bila je sramota za
mladia ako zbog bolesti nije mogao da slui armiju danas je to srea.) U novinama se
pojavljuju fotografije regruta, na njima se vidi da se nacija fiziki izrodila.
Kako da ne razumem majke: svaka drava koja poziva mladie u armiju, preuzima na
sebe prirodnu obavezu da ih tamo dri kao sinove domovine, a ne kao kriminalce i ne kao
robove. Svaka ali ne poslesovjetska, ne naa, dananja. Kroz visoke brige najviih lica
drave ne prodiru materinski krici to je mladiima prva opasnost ne na bojnom polju, ve u
kasarni; to moda alju svoje sinove da im se podsmevaju, da ih tuku, da tamo doivljavaju
strana ponienja sve do silovanja, da ih navode na samoubistveno oajanje. To oajanje ledi
krv u ilama milionima samo ne naoj vlasti.
S kakvom saveu i s kakvim dravnim smislom se pri takvom stanju armije moglo ne
samo zaglibiti u eeniju, nego jo i skupljati, skupljati u Rusiji obveznike i slati kontingente
tamo-ovamo, kuda je vodio presti Velike Drave.
U razgovorima u vojnikim etama saznao sam: nema obuavanja narednika, nema
dovoljno porunika (mladi oficiri u talasima naputaju armiju), od deset oficira devet nema
stan. Uz to vie ne isplauju plate, oficiri dodatno zarauju kao utovarivai. A neki
oajavaju do samoubistva. U etama nema benzina za vojne akcije; nema para za zakup
poligona, nemaju gde da kopaju rovove; rezervne delove ne daju, pa vreme za ratnu obuku
prolazi u remontu tehnike. Kakva zastraujua, unitavajua bojeva gotovost! I kakav
dremljivi mir viih vlasti. ini se da se armije sete samo kad im je potrebna besplatna radna
snaga i kada je potrebno nai bliske i verne ete za guenje nemira. (Ne, za guenje postoji
unutranja vojska s pojaanom tehnikom.)
Od oficira sam sluao: Danas je vojnik paenik. Vreaju nas i u novinama i u
parlamentu. Sluimo onako kako nam savest nalae. To je tako uvredljivo za popljuvanu
armiju. Televizija i radio rade protiv armije. Naa televizija! (Seam se prastare poslovice:
Iz luka nismo mi gaali, iz puke nismo mi, a da zapevamo i zaigramo boljih od nas
neete nai.) Ispitujemo oseanje nacionalnog ponienja. ta nas dri? Poloili smo
zakletvu. Ne, prosto po inerciji sluimo. Vojnik: Pa za koga sluimo? Svi hoe da ive!
Potrebna je reforma, reforma armije! Naravno, neophodna je, i to korenita, a ta bi
drugo. Ali kako je besmisleno da mi, koji godinama zveckamo reju reforma u ekonomiji,
takoe raznoglasjem zveckamo i o reformi armije (iako nam predsednik daje nade jer je od
danas vojnu reformu, kao i mnoge druge, mnogo toga drugog, uzeo pod svoju linu kontrolu).
Nedavno je veoma uporni (a danas, naravno, otputeni) general Andrej Nikolajev napisao
tekst8 u kome je ubedljivo prikazao da sve nae vie vlasti, trudei se da to ee ponavljaju
rei vojna reforma (koja zapravo nije ni zapoeta, osim kozmetikih inova), trudei se da
uestvuju u lanom prikazivanju uspeha, ne razumeju jasno smisao glavnog cilja i konanog
rezultata vojne reforme; ne trude se da pre svih detalja jasno shvate opti zadatak: za kakvu
je zapravo vojnu situaciju Rusiji sada potrebna armija? Mimo toga se ne moe odluiti iz ega
treba da se sastoji vojna reforma? General nastoji da napravi razliku: jedno je opta,
odbrambena doktrina (ona ne iskljuuje mogunost napada) a drugo iskljuiva odbrana. I
ispravno zakljuuje da, poto smo predali sve pozicije koje smo imali svuda u svetu, kada je
Rusija dovedena u poziciju objekta kome se ceo svet smeje, naalost, mi moramo da
izaberemo ovaj drugi put kao nae poslednje sredstvo.
Naravno, svaka vojna reforma mora biti poeta s finansijskom podrkom a gde je ona
kada nama nije ostalo ni toliko sredstava da armiju odrimo u sadanjoj provaliji
nedejstvovanja? Dranje jednog vojnika po ugovoru optereuje armijski budet etiri puta
8
39
vie od jednog regruta. A ako smanjimo armiju, ona e, tim pre, zahtevati obrazovane ljude da
bi mogli da opsluuju savremenu tehniku.
Oni koji jo uvek misle da zadre ovakvu dravu kakva je Rusija, izgubili su razum ako
veruju da e je odrati ne hranei, ne gradei, ne podiui dostojanstvo armije. Poznato je:
Narod koji nee da hrani svoju armiju hranie tuu.
I to je vea zemlja, i to je mnogobrojniji narod to mu je potrebnija snana armija i
samopouzdani generali koji nisu utonuli u prljavtinu svakodnevnog ivota.
*
*
*
Jo od prvih oduevljenja perestrojke sluali smo: ta e nam sada taj prokleti Vojnoindustrijski kompleks? Ne damo mu vie ni rublju! I neka ide sa svojim NII 9, konstruktorskim
zamislima, nedovrenim i zavrenim proizvodima neka se ispetljavaju iz proizvodnje erpi i
konjskih eljeva (fabrika aviona), kako hoe. Vlada je i uradila tako. Pa ak ni za takvu
izmenu se nije nalo novca.
Tako je poeo brzi raspad naunih grupa, propadanje tehnikih i tehnolokih pravaca,
masovno odlaenje umova iz vojne industrije (nekih i u inostranstvo). Dodajmo tu jo i
privatizaciju s ueem stranaca. Samo etiri godine kasnije (2. 10. 1995.) saznali smo za
iznenadni Ukaz predsednika pokazalo se da je redosled prodaje dravnih akcija
stratekog(!) karaktera bio mutan, nejasan (savetnik predsednika je izjavio: prodaja je
dobila karakter lavirinta), i tek sada e se uvoditi ogranienja. Pa gde ste bili ranije, gospodo
iz vlade? Setila se maeha posinka kada je led proao.
Nauno-istraivaki institut.
40
Sva bolnika medicina od vrha do dna je iscrpljena nema ni lekova ni aparata, ona je
sve nedostupnija za pacijente bez mnogo novca, a same lekare iznuruje do maksimuma.
ernobiljski likvidatori, koji su odgovorno rtvovali zdravlje da bi ispravili dravnu
glupost, postavi nepotrebni sada mogu da umiru i bez novane pomoi. Jo nedostupnije za
ljude je pravo da budu sahranjeni u sanduku, pa ak i bez njega.
A ono to nije privid, to je demografsko opadanje, ak prosto zloslutno odumiranje, i to
ne svih ruskih naroda, ve prvenstveno slovenskih. Kako pokazuje statistika poslednjih
godina, upravo etniki Rusi umiru i to kakvim tempom? Poevi od 1993. prevaga smrtnosti
Rusa nad raanjem dostie m i l i o n e godinje. Godinje smanjenje je isto kao kad bi u Rusiji
harao graanski rat. Takav pad nataliteta ne postoji n i g d e u svetu posle Drugog svetskog
rata. I prema svim podacima, to e se nastaviti u sagledivim decenijama, ne vidi se nain kako
bi se to promenilo (mada priliv ruskih izbeglica koliko-toliko prikriva smanjenje). A zar nae
reite politiare to odumiranje uzbuuje? Ko je od njih pokuao da ga zaustavi, da stvori
stabilnije uslove za ivot, u kojima bi narod mogao da se sauva?
Ni pad nataliteta kod Rusa takoe nema premca u svetu. U itavom XIX veku i
poetkom XX raalo se 7,5 dece na jednu rusku enu (bilo je ne malo porodica sa po 12 i 14
dece). U jednom pokolenju broj stanovnitva se poveavao za jedan i po put. A danas ruske
porodice najee imaju po jedno dete, a broj dece po jednoj eni spao je na 1,8 do 1,4, pri
emu je 2,15 fatalna granica, sve ispod toga je umiranje. Postoje raunice prema kojima e u
XXI veku udeo Rusa u federaciji biti ispod polovine.10
Sve ee se raaju fiziki ili umno zaostala deca; najnii nivo prema zvaninoj
statistici: kod nas dvadesetoro dece umire na 1000 roenih (u razvijenim zemljama taj broj je
812). U gradu vie opada broj roenih, u selu broj umrlih. Duina ivota mukaraca (istina
ona opada jo od sedamdesetih) dostigla je 57 godina (kao u Indiji, Indoneziji, delimino u
Africi, a negde je i u Africi ivot dui od naeg). ena ima devet miliona vie nego
mukaraca, i ta razlika e rasti. A smrtnost mukaraca od ega se sve ne umire! I od opijanja
alkoholom loeg kvaliteta (mudrost vlade); i od estih havarija na dotrajalim mainama u
proizvodnji (uspeh reforme, beda drave) proizvodnja sama po sebi postaje opasna po ivot;
i od ivotne tuge, nesposobnosti da se ishrani porodica, od izgubljene vere u sebe (desetine
hiljada samoubistava godinje).
Prema reima lekara, novi bolesnici boluju od teih oblika bolesti i tee boluju. I esto
objanjavaju: Sve nas to gui...
A ta ostaje stotinama hiljada izgubljenih, obeleenih mladih ljudi (poznati su mi
sluajevi mladi naunici u bedi).
I ko je uopte odgovoran za sve to se dogaa u zemlji? Moemo li da kaemo da su to
oni koji vladaju, zakonodavci, bankari? Ili da se izrazimo jednom reju oligarhija? U
svakom sluaju, jasno je da je ta druina koristoljubivih ljudi beskonano ravnoduna prema
sudbini naroda koji joj je potinjen, tavie i prema tome da li je on iv ili ne.
I u itavoj toj naoj mranoj stvarnosti kao oekivana struja ivota i kulture lije
plaviasto svetlucanje televizijskih ekrana, jedina realna veza s raspadnutom zemljom. I ta je
u njemu ohrabrujue i perspektivno za nas? Banalnost, i banalnost do beskonanosti. Reklama
lepota ivota najpodrugljivija marsovska nerealnost za 98 od 100 stanovnika. Promicanje
grevitih figura. Nekvalitetne uvezene serije. Duhovni surogati. Divljina u koju tonu delovi
kulture. Kult profita, profita i prostitucije. Ili orgijanje prestonikih srenika, prikazivanje
opljakane provincije i sela, hvalisanje milionima. Ili komino buno samo-telenagraivanje...
Poznato je: Razbijeno se ne moe popraviti. Nemogue je to progutati, narod mrzi te
sanduke, a nema kuda da se dene.
10
41
Ponekad predlau i ovakvu analizu ne dao Bog, jeza da te uhvati. Evo u novinama s
reitim nazivom Stranac11 - daje se opti pogled na ono to Rusija danas predstavlja i to je
ugroava. Nacionalovinistika ideologija, na sreu, ne preti ne lepi se ona na rusku
osnovu (konano su shvatili). A evo gde je opasnost: Rusija kao model oveanstva postala
je previe raznorodna. U njoj su Prvi, Drugi i Trei svet (i istina je, suvie je raznorodna). Na
prvi svet to je lokomotiva modernizacije i vesternizacije, politiki, finansijski,
informacioni hegemon Moskva. Drugi svet predstavljaju Peterburg, Jekaterinburg,
Ninji Novgorod i Samara. A na trei svet sve vie lie ostali delovi Rusije: Jug, Istok
(znai i sav Sibir; da, tu spada i Sever bez stanovnitva, gde bi drugo) i jo degradirajua
prigradska naselja i mali gradovi. Ba taj trei svet predstavlja opasnost za nas, za Prvi i
Drugi, i ne treba prevideti da se tamo moe stvoriti neobina kombinacija od parola
maoista i pisaca-seljaka(?). Nikako ne propustiti! Pripremiti se za odbranu od te mrane
mase ili je blagovremeno pridaviti? (U velikom lanku se nije ak ni pojavila ova misao: a
moda treba pomoi njima, bednicima da se izbave od prejake sile lokomotive.)
Zemlja ivi ivotom ugnjetenih (porodica, hrana, bata), nikako da se priblii ivotu
slobodnih ljudi. Vlada potpuno beznae, niko ne veruje da bilo kakvi izbori mogu da donesu
ita dobro. Potpuna ravnodunost prema dravnim poslovima. Realna prava malog oveka
niko ne titi i ne moe da zatiti. U mnogim malim gradovima nerad, koji gui, ne znaju ta e
sa sobom. Velikani velikog rata, penzioneri, bive rtve staljinistikog Gulaga, ive bedno i
gledaju kako se donedavni balavci epure u stranim automobilima i razbacuju novcem u
lumperajkama. Da, u toj nedefinisanoj formi drutvenog ponaanja ima i naslea od dugog
umiranja u komunistikoj epohi, ali i nova epoha je ubrizgala svoju iscrpljujuu dozu.
Zar sve to zajedno nije razgraniavanje? Nikada od dvadesetih godina nije bilo tako
razorne promene psihologije, odnosa prema svetu, duhovnih vrednosti. Upravo tih godina
ruio se itav svet pred oima kao i sada. itav taj na ivot, koji je tekao s velikim
iskuenjima, svim sredstvima koja su zadirala u moral diktirao je: uzmi sve sto ti ivot prua.
Data asna re nita ne vredi, i niko je ne dri. Poten rad dostojan je prezira, od njega se ne
moe iveti. T a j kvar ne moe se ispraviti za godinu, a dobro bi bilo kad bi mogao i za deset.
U atmosferi sveopteg rastakanja, gde nema zajednikog rada, svakome je ostavljena
sopstvena beda i bol, u atmosferi beznaa, ravnodunosti, neobaveznosti, psiholokog umora
svako stie utisak da nikome nije potreban, oseaj duevne opustoenosti, izgubljene
kontrole nad sopstvenim ivotom.
Kao to je i predvieno poslovicom: Shvatio je da nema kud.
Kod mene se slivaju pisma iz raznih krajeva, iz treeg i drugog sveta. I sve to ja
uvek iznova itam u njima.
Radije e zemlju pretvoriti u groblje, nego ustupiti dobit. Ova drava je neprijatelj
obinih ljudi. Narod vie nikome ne veruje i ni od koga ne oekuje nita dobro. Nisam
jo odluio za koje ubre da glasam. Ili drava otima, ili daje reket poteno se nita ne
moe zaraditi. Preli su sa 'otimanja otetog' na 'otimanje zaraenog', teraju da se radi
besplatno. Lau svi, poevi od lanova vlade do majstora u fabrici. Lau beskrupulozno,
strano, niega se ne boje, kao pred kraj sveta. Vetaki potisnuta bezdunost. Kulturu
svesno istiskuju da bi nas pretvorili u stoku. Po ijem nas to nareenju liavaju uma i
istorije. Bojim se da smo izgubili sebe: ne vidimo kuda idemo, ne znamo ta emo postati.
Strano je to je Rusija neto drugo, a ne ono to smo mi zamiljali.
S uzdahom izmuenog, iz dubine due vapaj: To nije ivot ve ivotarenje. ivot bez
cilja. Naim ponienjem proet je sav vazduh. Tuga je pala na srce. Kako da dua
preivi? Mi idemo nikuda. Nema oslonca. Ne umirem od bede ve od ponienja.
Iz razgovora na moskovskoj ulici: ta mislite o ostavci itave vlade? ta se to nas
tie, oni ne rade za nas.
11
42
*
*
*
Ali lini susreti, prilikom obilaska oblasti i malih gradova, premauju oajanje tih albi,
kao i pismeno objanjenje svega to se dogaa, koje alju mladi intelektualci i oni srednjih
godina.
Ne, jo nisu izgubljeni ljudi.
Jo ive njihove oi i misao.
Jo ima energije za injenje dobra, ali njeno polje je u malom preniku oko oveka, a
dalje su zidovi, preseeno je. I ne moe se ni za koga od tih, usamljenih, dobiti iroka
drutvena podrka.
Pa ipak, ovo nije prvi vek u kome ivimo, nego ve jedanaesti, i nije ovo prva provera
izdrljivosti naroda ali ovoga puta protiv predstavnika kriminalne vlasti i tog smrdljivog
haosa do koga su oni ponizili ivot u Rusiji.
Uprkos svemu, iako nam ne daju da diemo, jo uvek nije zgasla tenja za drutvenom
pravdom i tenja za prirodnim ivotom.
I njihova je snaga takoe ubedljiva.
ISPREPLETANE NACIJE
17. Sto pedeset naroda
Rusija je pre revolucije imala vie od 150 naroda i narodnosti. Mnogi su joj se od samog
poetka dobrovoljno prikljuili kao to su malobrojni narodi u Sibiru (Mansi, Voguli,
Hakasi, Jukagiri i drugi; Sibir ne pamti prisilni rad domorodaca), potom Aleuti, aljaski
Eskimi, mali i srednji uzi Kazaha, Zirjani (Komi), Marijci, uvai, Mordvini, Kabardinci.
Neki narodi su u poetku silom prisajedinjeni kao Tatari Sibira i Volge u XVI, erkezija,
eenija, Dagestan, Kokand, Hiva, Buhara u XIX veku, ili su se prikljuivali kasnije, kao
Jakuti, jenisejski Kirgizi, uki, Iteljmeni u XVII, Bakiri u XVIII veku. Drugi su sami
uporno traili rusku zatitu kao Osetinci, Gruzijci, Jermeni. Iz veka u vek nastavljale su se
najezde tatarska s Krima na Moskvu, zatim neprestane eenske po ravnicama, dolazili su
napadi iz Kokanda, Hive, Buhare mnoga proirenja Rusije nastajala su ne posle osvajakih
ve nakon odbrambenih ratova (mada prisajedinjenje Srednje Azije i Zakavkazja nije bilo
obavezan uslov za stabilnost Rusije).
Ne moemo da nagaamo kako bi se svi ti narodi i narodnosti razvijali bez prisustva
Rusije. Oigledno, jedni bi se uspeno razvijali, ojaali, potinili bi sebi okolne narode, drugi
bi potpali pod njihovu vlast; trei bi nestali u meusobnim ratovima. Tako se u Jakutiji
predrusko vreme nazivalo epohom krvavih ratova; bile su este meunacionalne borbe u
Turkestanu, umirile su se tek poto ga je Rusija osvojila; napetost izmeu Jermena i Tatara
u Azerbejdanu kako su ih tada tamo nazivali, potrajala je i do dvadesetog veka. Sve te
dogaaje smirila je ruska dravna vlast.
Ponekad ukazuju na krvavi (sa estokim pokoljima mirnog ruskog stanovnitva)
turkestanski (Kazasi i Kirgizi) ustanak 1916. godine no on je skorijeg datuma i ne svedoi
o ugnjetavanju, ve o povlasticama: u vreme Svetskog rata, bila je ve trea godina, tamonje
stanovnitvo nije pristajalo ni na kakve vojne obaveze, pa ipak su i meu njima objavili
kratkoronu radnu mobilizaciju, ali stanovnitvo se pobunilo i protiv nje, ne uzimajui u obzir
potrebe vojske. Istovremeno, u toku tog rata jedna od boljih eta ruske armije bila je
Tuzemna (Divlja) divizija sastavljena od est pukova kavkaske narodnosti (ukljuujui i
eene). A u Graanskom ratu ratovali su na strani belih ne samo Kalmici, svi odreda, nego i
kabardinski, osetinski, inguki pukovi.
43
44
Delovanje tog klatna preti da pogasi sve boje raznovrsnosti oveanstva, svu njegovu
duhovnu sloenost i izrazitost. To je proces duhovne standardizacije i u sutini predstavlja
entropiju.
Ja sam ve imao prilike da piem, i ne jednom, da je blagoslovena svaka nacionalna
kultura. Da su nacije boje oveanstva. Kad bi one iezle oveanstvo bi postalo tako
dosadno jednoobrazno kao kad bi svi ljudi imali istu spoljanjost i karakter. Nesumnjivo da je
poetno stvaranje plemena deo Tvoreve Zamisli. Za razliku od ostalih ljudskih udruivanja i
organizacija etnos, kao i porodicu, kao i linost, nije ovek izmislio. I etnos nema nita
manje prava na postojanje nego porodica i linost.
Kao i uvek u ljudskom ivotu, to je uporniji pritisak bilo koje sile to se upornije, i iz
oajanja, javljaju makar i pojedinana protivdejstva. Tako je u XX veku pojaana nacionalna
samoodbrana i mi vidimo, posmatrajui celu planetu, razna protivljenja, razliite snage, toj
sili koja sve izravnava. Ima tu mnogo primera, ali ono to svi vide to je zadivljujua
postojanost nacionalnog tipa i ureenja kod Japanaca, koji su naumili da se probiju kroz sva
iskuenja savremenosti i da ostanu verni sebi; nepokolebljiva postojanost islamske kulture; ili
udno vaskrsavanje jevrejske nacionalne drave na zemlji predaka posle dve hiljade, i ak tri
hiljade godina rasejanja po celom svetu, a znamo da u nekim vekovima samo to nije umrlo
narodno bie. Samo to je dovoljno primera koji nam daju nadu da oveanstvu jo nije sueno
da se stopi u jedno. Ne, jo u mnogim nacijama ikljaju razliiti impulsi da se preivi u tim
novim uslovima, sauva dubina sopstvene duhovne i kulturne tradicije, svoje lice koje ne lii
ni na koga drugog.
Taj proces samoopstanka, naravno, proradio je i kod nacija u Rusiji. ivost njihovog
nacionalnog oseanja sauvana je kod mnogih i jasno se videla u toku Sedamnaeste godine,
kada su pri potresu drave svi slojevi i sve grupe stanovnitva ubrzano traili proirenje svojih
prava ili su ih sami objavljivali. Imao sam prilike da se pozabavim originalnim dokumentima
od Februarske do Oktobarske revolucije 1917. Prirodno je to su oiveli nacionalni pokreti.
Iako su nastojanja pojedinih nacija (ukrajinske posebno), pojedinih veroispovesti (islam), bila
tada ispoljena, izuzev Poljske i Finske koja je ve bila sazrela za otcepljenje u ispunjenju
nijedne elje nije se stiglo dalje od kulturne autonomije i lokalne samouprave niko (ne
izuzimajui ni Ukrajinu) nije tada traio teritorijalno otcepljenje.
Potom je Lenjinova revolucija otvorila ruskim nacijama (izuzev jedne: ruske) put prema
forsiranoj samospoznaji i administrativnoj i kulturnoj samosvesti. Za sedamdeset godina taj
proces je mnogim titularnim nacijama omoguio da uspostave i uvrste svoje autonomije,
bogato preobraene domainskim darovima Rusije. I u takvom stanju, nacionalne vrhuke
autonomija bile su zateene dogaajima 1991. godine. Dalji proces krenuo je veoma
dinamino sa eljama nekih autonomija, ako ne za potpunim otcepljenjem od Rusije, ono bar
da postanu meunarodni subjekt (i drugi su to dobili).
Taj proces otrog uzleta nacionalnih oseanja kod svih osim kod Rusa odvijao se
itavim tokom devedesetih godina. U pasoima pribaltikih drava jasno stoji rubrika
nacionalnost. U Kirgiziji su je izbacili zbog progresivnih promena, ali su je na traenje
naroda vratili. Ne treba sumnjati da ako bi se o tome pitale malobrojne nacionalnosti u Sibiru
one bi se jo oajnije drale za svoj nacionalni identitet. To je jedan od napora nacije kojoj
preti ieznue, da zadri sebe na svetskom nivou, to je onaj pravi instinkt samoodranja.
(Uostalom, zato bi se nacionalno izjanjavali u vreme popisa stanovnitva. Ako ne treba,
onda nikako ne treba.) I u Rusiji se to, karakteristino, pojavljuje 1997; centralne vlasti, ne
obraajui panju na na splet naroda, jednostavno su odluile da iz novog ruskog pasoa
izbace rubriku nacionalnost. I ve su krenuli sa tampanjem desetina, stotina hiljada takvih
pasoa. I iji se glas, da to zaustavi, uo zvonko i trezveno? Ne ruski, razume se, ve upravo
drugih nacija: Kabardinaca, Bakiraca, Tatara. Oni hoe, imaju i pravo da se nazivaju
svojim nacionalnim imenom, da ga spasu od nestajanja, od zabaurivanja. I centralne vlasti su
45
18. Federacija
Da, u Rusiji ivi vie od sto nacija, mnogo narodnosti, tako se desilo u istoriji i s tim se
moramo boriti i u budunosti: da usaglaavamo dravne interese s interesima etnikih grupa.
Jo je I. S. Asakov pitao: Kako razumno objediniti jednim jedinim zakonom toliko mnogo
raznih nacionalnosti?
U XV veku je fundamentalna tradicija ruske dravnosti bio pomalo unitarizam,
centralno upravljanje dravom, u svojim boljim periodima u saglasnosti sa zemstvom. Tokom
est vekova nikada se nije ukazala potreba, ak ni pomisao, za federativnim ustrojstvom
Rusije. To je, iz svojih teoretiarskih shema, doneo Lenjin i maem uveo boljeviku
diktaturu.
U itavoj istoriji prave federacije nastajale su samo dobrovoljnim ujedinjavanjem
poludravnih tvorevina s ciljem uzajamne podrke i zajednikog stabilnijeg postojanja (kao
vajcarski kantoni, nemake zemlje, drave Severne Amerike). Prema Lenjinovoj, pak,
revolucionarnoj zamisli, obrnuto federacija naroda bila je stvorena iz same Rusije. Sam
Lenjin i njegovi naslednici uopte nisu imali nameru da se odreknu unitarizma drave, oni su
imali u vidu diktaturu partije, i estoko su je ostvarivali. Ali njihova osnovna raunica bila je:
dobiti za saveznike unutar Rusije sve manje nacije, a izvan Rusije privlanim primerom
privui simpatije naroda Istoka. Dolazilo je (izmeu '20. i '30. godine) do nakaznih sluajeva:
osnivane su pege na karti i nacionalni rejoni, i ak nacionalni seoski sovjeti s posebnim
povlasticama kakvih nije bilo u susednim seoskim sovjetskim i primitivnim, ruskim rejonima.
Istovremeno, ni deklarisanje nije prolo uzalud, samo je toj tobonjoj, ali iroko
oglaenoj federaciji predstojalo da postepeno sazreva sedamdeset godina, poveavajui znaaj
i uticaj nacionalistikih vrhuki. Uostalom, ve 1926. godine nacionalni lanovi CK VKPb
(na elu sa T. Riskulovim) savetovali su se o svojim potrebama odvojeno od CK; dogaala su
se jo nekoliko puta nacionalna skretanja u VKPb. A ve 1991 odjednom je i svuda sve
izbilo i ogolile su se usitnjene mnogobrojne nacionalne elite koje su izrastale punih 70 godina,
i svaka od njih je postala autonomni domain nekog delia Rusije.
Raspad je 1991. godine krenuo kao mona lavina nepovratnija od raspada 1917. Pri
prolazu kroz taj novi revolucionarni potres mnogo se promenilo u naoj zemlji do
neprepoznatljivosti, izmeu ostalog, i iz korena dravnost. Autonomne oblasti postajale su
autonomne republike, a i jedne i druge su dobijale specifinu teinu ranijih sovjetskih
republika koje su se sad odvojile. Nacionalne vrhuke autonomija koje su birane prema
nacionalnom kljuu u smanjenoj profesionalnoj konkurenciji sada su brzo i odluno
prigrabile vlast, znaajno poveavajui svoj nacionalni procenat, posebno u organima
upravljanja i pravosua. (I ta iskra etnikog nacionalizma iz dalekih zemalja je pozdravljana
kao razvoj demokratije, mada su izbori na nacionalnoj osnovi upravo suprotni pravoj
demokratiji.) Pristrasnost tih etnikih vrhuki pojavila se kao imperativ i u toku lokalnih
privatizacija (svoji imaju prednost).
Ne zna se kome je to na vrhu vlasti uopte palo na pamet da u XX veku razvitak nacije i
drave vodi u raznim pravcima: nacionalna samosvest deluje na usitnjavanje, a dravna
(takoe i u formi saveza drava) na ukrupnjavanje. Malim nacijama postaje gotovo nemogue
da ive kao samostalne drave. U sauvanom korpusu Rusije (zanemarujem sada eenski
46
sukob ili razbojnitva i nerad) nijedna nacija realno ne moe i ne pretenduje na izdvajanje,
jer ne moe da ivi bez jedinstva s ruskim narodom.
Ne, s vrhova vlasti stalno smo sluali ponavljanje parola o federativnosti, bez
razumevanja sutine federativnost moe da postoji samo uz postojanje centrifugalnih, a ne
centripetalnih sila. I tako smo uli poznato (obraanje Tatarskoj): Uzmite onoliko
suvereniteta koliko moete da progutate (i uzela je).
Po tom principu poele su da deluju i druge autonomije, zatim i po ugledu na njih
ruske oblasti i krajevi, sada nazvani regioni. Proces tim opasniji to jedna tako velika
zemlja kao to je Rusija ne moe da opstane bez jedne jake centralne vlasti; uz konstantnu
kolebljivost i zbrku, to je bio proces direktnog raspadanja ruske drave. Onda se utvrivanje
oblasti moe smatrati i osloboenjem, posebno za daleko razbacane i prezrivo zaboravljene
krajeve kao to su Daleki istok, Sibir, Krajnji sever ili Severni Kavkaz pretvaranje u regione
ne moe se smatrati razbijakim aktom, ve nekakvim nainom spasavanja svojih oblasti,
veom realnou kod lokalne vlasti, njenog ivljeg kontakta s narodom, kao to se ve i vidi u
nekim oblastima. Ali ta rei za gluposti onih deljenja punomoja odvojenim dogovorima
centra s regionima u jednoj dravi mora da deluje jedan dogovor za sve regione.
ivotnu vanost ima pitanje hoe li ta decentralizacija vlasti sii do malih gradova i do
rejona. To bi bilo originalno oivljavanje. Mali gradovi, dve stotine malih gradova, danas se
gase i umiru ubrzano i eto tu e biti kraj jo zdrave Rusije. Kada ruski predsednik izjavi (17.
05. 1996, drugi kanal TV): Ja elim to manje vlasti i elim da je predam to nie, ak ako
on to i hoe, iz izgovorenog ne sledi da je predvieno sputanje punomoja do rejona. Moe
se oekivati da e ubrzo guverneri koji dobiju znaajnu nezavisnost od centra dalje sami
drati tu vlast u svojoj pesnici.
Tek, federalno ureenje Rusije poelo je da se ostvaruje vie ne po varljivom
Lenjinovom planu, nego u asu Velike Bede i u procesu raspada drave.
Mada federacija za Rusiju nije sasvim ograniavajua forma nametnuta silom, ona se
ve uvrstila u svesti miliona, u svesti o miru nacionalnih masa. I tim vie zbog opte propasti
nae dravnosti i uloge ruskog naroda u njoj mi smo obavezni da to nasledstvo primimo.
Samo, federaciju ne treba smatrati protivrenou originalnosti demokratije, niti
protivrenou optoj pravdi, i nikako haosom estih dvostrukih dogovora o povlasticama
kakvi se sada prave.
Tada je ne zbog dalekovidosti Ustava iz 1993 ve samoniklo, radei na uvrivanju
drave, poeo da raste po znaaju i uticaju Savet federacije sastavljen ne po partijskoj
pripadnosti i ne od deputata osloboenih administrativne odgovornosti, ve od direktnih
nosilaca izvrne i zakonodavne vlasti u oblastima. Taj parlament, sainjen od oblasnih
praktinih radnika upravo spajanjem snage i volje obeava nam susretanje spojnica koje
spajaju ono to smo izgubili u raspadu Rusije. To su ba one spojnice bez kojih se i ne moe
sauvati Rusija.
Naalost, taj Dravni savet, prema naem Ustavu, ima sasvim ograniena ovlaenja.
Ba njih treba poveati zbog dananje Rusije, ali i sutranje.
19. Autonomije
S v e nacije Rusije, nezavisno od njihove brojnosti i naina naseljavanja, moraju imati
jednaka kulturna i jednaka graanska prava tako da ne bude zakinut ni najmanji, ni najvei
narod. Tako mora biti.
Ali koliko nacionalni princip treba da bude ukljuen u sistem dravnog ureenja? Ne,
on nikako ne moe biti poloen u temelje mnogonacionalne drave, on je prepun
protivurenosti. Neizbeno se mora od njega odustati i ne treba bezrazlono odugovlaiti.
47
Od Lenjina je kod nas ukljuen (bez bilo kakvih ekonomskih priprema) princip
nacionalno-teritorijalnih ekonomija, prema kome je razliitim nacijama (ni izbliza ne
svima) faktiki davano pravo da kontroliu neki deo zemlje, ponekad i sasvim znaajan. Tako
je, prema popisu iz 1989, sedam odsto stanovnitva zemlje (oko 10 miliona ljudi) sainjavalo
21 autonomnu republiku i 10 nacionalnih okruga s posebnim pravima, veim nego za druge
narode (takve federativne jedinice esto otro odudaraju od svih drugih i po svojim
geografskim veliinama, i po broju stanovnika, i po poljoprivrednom potencijalu, i po
kulturnoj specifinoj teini). Tako su ugroeni interesi 93 odsto stanovnika zemlje lienih
odreenih privilegija (pa i u samim autonomijama ivi vie od 10 miliona pripadnika
nestarosedelakih nacija).
Uz to, da ne zaboravimo, u Rusiji ive rasuti jo mnogi narodi bez svoje kompaktne
teritorije (bezstatusni narodi) Ukrajinci, Belorusi, u nemalom broju Nemci, Poljaci,
Jevreji, Korejci, Grci i jo mnogi. Nije pravo da oni budu nieg ranga nego oni u
teritorijalnim autonomijama. Mnogi iz starosedelakih nacija, kao Tatari, iroko su
rasprostranjeni izvan predela svoje autonomije (u Tatariji 1,8 miliona, izvan nje 3,8
miliona). Jo da ne propustimo da (prema tom istom popisu iz 1989) meu narodima koji nisu
Rusi 15,8 miliona smatraju ruski svojim maternjim jezikom.
Lenjinovo ureenje apsurdno je za dravu u kojoj su sve nacionalne teritorije izmeane;
ono protivrei svakom zdravom razumu, i moglo je biti uvedeno samo iz politikih razloga.
Takvo dravno ureenje onemoguava stvaranje nenacionalne lokalne samouprave, to jest
zatvara put prema demokratiji. Ono samo izopaava prirodni sistem kulturnih autonomija koje
treba da budu svima dostupne.
Iskljuivost boljevike konstrukcije ublaava se time to u autonomijama (sa svojim
predsednicima, ustavima, zastavama, himnama) titularni narodi skoro svuda (osim Tuve,
uvaije, eenije; sloenije je u Dagestanu) predstavljaju manjinu, nekada jaku manjinu
(kao u Jakutiji, Bakiriji, Kareliji), ali uvek predstavljaju aparat i ideologiju upravljanja.
Nigde u svetu koji pretenduje na demokratinost ne moe se ni pomisliti da bi manjini bilo
zakonom dato da upravlja veinom svuda je priznata vlast veine (uz obaveznu zatitu
prava manjine); svuda je priznato da svaka nacija moe da kontrolie samo onu teritoriju na
kojoj predstavlja veinu. I naravno, treba uspostaviti ravnopravnost graana nezavisno od
njihovih nacionalnosti. Ta ravnopravnost je grubo naruena u naim autonomijama jezikim
i slubenim privilegijama titularne nacije.
Sve je to uasno nepravedno. I mora se bez odlaganja ispraviti. Nereene
meunacionalne napetosti nikako nisu drugostepene u odnosu na ubrzanu ekonomsku
reformu, one mogu jo pre da srue dravu. U autonomijama ne treba titularnim nacijama,
ak ako one i nisu u manjini, priznavati pravo da faktiki upravljaju itavim narodom na toj
teritoriji u svoje ime, a ne u sastavu dravne uprave i po dravnim zakonima. Takvih primera
nema u svetu.
(Donedavno je Krivinim zakonikom, stav 74, bila zabranjena ne samo svaka
diskriminacija nego i privilegije po nacionalnoj, rasnoj ili religioznoj osnovi. O diskriminaciji
se govorilo i u tampi i drutvu vie od svega. A privilegije kao da su nestale u tiini. Na
savetovanju o lokalnoj samoupravi u Kremlju 17. 2. '95. imao sam prilike da na to skrenem
panju prisutnima privilegije po nacionalnoj osnovi na kojima je zasnovana naa federacija,
jesu istovremeno i diskriminacija ruskih oblasti a to su krivina dela prema naem Zakonu.
Taj gotovo nespretan lan 74 o kome smo tako mnogo sluali, tiho su izbacili iz Zakona. I
umesto njega su u novi zakon ubacili lan 282 koji je formulisan na sasvim nezgodan nain:
on osuuje samo javno iskazivanje, a potpuno zatvara oi pred stvarnim dogaanjima.
Ravnopravnost titularnih i netitularnih nacija mora biti bespogovorno primenjena.
Sistem nacionalne neravnopravnosti treba okonati.
48
Tim pre teritorijalne autonomije ne mogu koristiti nikakve ekonomske privilegije iznad
dravnog poretka, nikako ne mogu da koriste ni posebna prava na svoja rudna bogatstva i
strateke resurse, kao to su sada pomalo poeli. I u svim nacionalnim kulturama treba
sauvati razumnu ravnoteu s jedinstvom drave: u svojim obrazovnim sistemima autonomije
ne mogu da prenebregavaju optedravne potrebe. Na primer, ne mogu kolski programi da se
prave kao da stanovnici autonomije ive sasvim izvan Rusije. (A danas je u nekoliko
autonomija ve uraeno upravo tako: ruski jezik preveden u red stranog, ruska istorija se
ui vrlo malo, i to opta. To ve vodi ka raspadu opteobrazovnog, kulturnog prostora
jedinstvene drave.)
U vremenu bezvlaa i neodlunosti tokom 199293, autonomije su preuzele odluujui
uticaj na nae takozvano zakonodavstvo, kada su se suprotstavljene sile u Centru svojski
trudile da ih odobrovolje i privuku na svoju stranu. (Dolazilo je do funkcionisanja saveta
republika, gde su Rusi imali jedan glas iz tri dela.) Kao rezultat nastao je sistem
neravnopravnih subjekata Federacije: ti autonomni subjekti dobili su beneficirane uslove
u poreenju s ruskim oblastima ili izdravanje od dotacija Centra (kao znatan deo budeta
Dagestana), to jest na raun Rusije, ili ako su slabije, onda su osloboene uplata Centru (kao
Bakirija, Tatarija, Jakutija i druge, eeniju da i ne pominjemo), a nekada su dobijale i
pomo meunarodnog prava.
Nakon svih politikih ustupaka 199293, koji su uinjeni teritorijalnim autonomijama i
prilikom usvajanja udne formule suverena u sastavu federacije otvorili su se putevi za
potrebe separatistikih egoizama.
Ali, ako se Ustav iz 1993. jo smatra vaeim, onda su, po njegovom lanu 5, svi
subjekti Ruske Federacije meusobno ravnopravni. Znai li to da su im i obaveze jednake?
Federativno ureenje Rusije treba da bude pravino i da garantuje potpunu ravnopravnost svih
subjekata federacije (to se ne odnosi na nacionalne okruge koji rue konstrukcije i
svojih regiona).
A ako je lan Ustava zaboravljen, a lan Krivinog zakona neko dalekovido izbrisao,
treba li doneti jasan Zakon o jednakosti nacija u Rusiji?
On bi mogao biti formulisan, na primer, ovako:
1. Na teritoriji Rusije sve nacije, odnosi se na njen istorijski sastav, jednake su u svim
pravima i u svim obavezama (To se ne odnosi na graane zemalja ZND koji su se preselili u
Rusiju posle 1991.12) Sve nacije imaju pravo da bez prepreka razvijaju svoje nacionalne
kulture, obrazovanje, jezik. Njihove kulturne potrebe treba da finansira drava proporcionalno
brojnosti naroda i narodnosti.
2. To pravo podrazumeva i pravo svakog stalnog stanovnika Rusije na obavljanje bilo
koje dunosti prema izboru ili ako ih neko postavlja samo prema profesionalnim
kriterijumima. (Nepoznavanje lokalnog jezika ne moe biti ograniavajui faktor, dovoljno je
dobro znanje dravnog jezika.)
Svako zapoljavanje ili spreavanje zapoljavanja na teritoriji Rusije po etnikim
kriterijumima, potpada pod udar krivinog zakona Ruske Federacije, kao ponienje
nacionalnog dostojanstva.
Moe se dopuniti posebnim ugovorom sa Ukrajinom, da su Rusi u Ukrajini, kao i Ukrajinci u Rusiji
punopravni i ne podleu nikakvim ogranienjima. A s Belorusijom emo izgleda imati jedan savez.
49
NEPOMIRLJIVOST
21. Boljevizam i ruski narod
Stid ruske inteligencije od svega to je rusko, zabeleen u diskusiji 1909. godine, bio je
posle Oktobarskog prevrata ubrzano razvijan ruilakom Lenjinovom strategijom potpunog
unitenja ruske nacionalne svesti (kao politikog konkurenta boljevizmu). Ve na X
kongresu VKPb (1921), jo ne odahnuvi od Graanskog rata (nastavljajui ga), objavili su da
je glavni zadatak partije u nacionalnom pitanju borba protiv velikodravnog ovinizma,
koji je, po Lenjinu, hiljadu puta opasniji od svakog buroaskog nacionalizma. U
Lenjinovom pismu partiji s kraja 1922, pred njegovu smrt (koje je itano na XIII kongresu
zajedno s njegovim politikim zavetanjem) nalazilo se: More ovinistike velikoruske
bagre.14 Ne samo da ne treba sauvati formalnu ravnopravnost nacija, nego treba stvoriti
takvu neravnopravnost koja bi pogaala naciju ugnjetaa, takozvanu 'veliku' naciju, (mada
veliku samo po svom nasilju, veliku koliko njeni panduri) to bi se nadoknadilo jedino ako
je mogue od nje uzeti neto u korist malih nacija. U odreivanju administrativnih granica
posle 1923. nacionalnim autonomijama su prikljuivali itave ruske optine i oblasti. U
saveznim republikama poeli su da sprovode (uprkos deklarisanom, eljenom i toboe
bliskom odumiranju, stapanju nacija, i to svih) udaljavanje Rusa iz dravnog i partijskog
aparata. Uprkos tome, na Zapadu su i danas mnogi sigurni da je Lenjin teio rusificiranju
graninih oblasti. U ideolokom prostranstvu urlao je i Lunaarski: Ideja patriotizma je
skroz laljiva ideja;15 mora biti odbaeno predavanje istorije koja pokuava da u prolosti
pronae obrasce za podraavanje.16 I tokom dvadesetih godina, desetine partijskih govornika
i stotine uslunih poltrona u jedan glas su se utrkivale u kletvama, ubili smo debelguzu babu
Rusiju, a moda je bolje bilo ne spasavati Rusiju za Minjina i Poarskog? itd. I nebrojeno
mnogo takvih gadosti.
U tu boljeviku strategiju rasprave spada i katastrofalan udar na pravoslavnu crkvu
buna hajka pri otimanju crkvenih dragocenosti (tajno ju je vodio Trocki, ali pod firmom
14
51
Kalinjina), zatim hapenja i suenja patrijarsima, mitropolitima, javna i desetine hiljada tajnih
streljanja pravoslavnih svetenika i njihovo unitavanje u logorima. Istovremeno, poev od
graanskog rata i tokom dvadesetih godina, unitavano je ili proterivano plemstvo i ruski
intelektualci. Ruska nacionalna svest bila je vrsto potisnuta, pogaena sve do prelaska u
ilegalu, po povrini potpuno uglaana i zabranjena kao raanje kontrarevolucije.
I takva atmosfera zgunjavala se sve do sredine tridesetih godina, kada se Staljin prenuo
(posle unitavanja mnogih miliona elitnog seljatva i nakon to su unitili petrogradsko
plemstvo i inteligenciju 1935, posle ruenja Hristovog Hrama 1931. i nedalekovidog
unitavanja i zaputanja spomenika Otadbinskog rata 1935. godine, pred nastupajuom
pretnjom velikim ratom, jer na slabanoj ideologiji Kominterne, bez ruskog nacionalnog
uspinjanja, on u tom ratu nije mogao da opstane. I u sovjetskoj agitaciji iznenada su se setili,
zauli su se pozivi na zaboravljeni, ve triput prokleti i pogaeni patriotizam (od 1936.
pojavio se termin stariji brat, a od 1938 veliki ruski narod).
Samo taj patriotizam zaista ne sovjetski patriotizam, patriotizam je potpuno ruski
poziv na rusku ratniku prolost, ak do Dimitrija Donskog (sada bez bojazni da e se
uvrediti Tatari), ba on, spasavajui i itav svet i Rusiju, istovremeno je spasao i sovjetsku
komunistiku vlast sa Staljinom na elu (posle rata Staljin je udostojio ruski narod zdravice
zahvalnosti. Ali postepeno, da se vlasi ne sete, skladitio je u rezervi i sva shvatanja
internacionalnog komunizma, valjae ona njima.)
Istorijski i svetski podvig ruskog naroda u Drugom svetskom ratu (i, strano je rei, da li
i poslednji u itavoj njegovoj istoriji) predstavlja i jednu od zagonetki ruskog karaktera. Zar
nisu milioni ljudi bili zahvaeni represijom, iveli pod stalnim pritiskom, u strahu da kau
svoje miljenje; zar skoro polovina tadanjeg stanovnitva nije dobro pamtila bolji ivot pre
revolucije, i oigledno oseala da je u zamenu dobila socijalistike otpatke. I ta je iskreno
povelo narodne mase da svojim ivotima plate tako avolski ruan opstanak (ne malo
zatvorenika iz logora je trailo da ide na front). Tu je delovala, naravno, i mo gvozdene
prinude (nevoljno se moramo zamisliti nad ocenom Konstantina Leontjeva da na narod crpe
dostojanstvo iz stepena ugnjetenosti). Tu se u ogromnoj meri pojavio prirodni, niim negueni
ruski patriotizam, ali pokazala se i psiholoka potreba ovekova da se uspravi makar nakratko
i oseti se kao linost, ak moda i kao heroj -u borbi na smrt, uivajui u kratkotrajnoj iluziji
slobode.
Danas je taj podvig ruskog, ne, trislovenskog naroda (ponienog u Crvenoj armiji i u
fabrikama u pozadini i na kolhoznim poljima), koji je sruio hitlerizam, koji je zapadne
demokratije spasio uz, za njih, najmanje ljudske gubitke danas u ivim seanjima i
svetskom pamenju zatrt, zaboravljen, bez zahvalnosti, potonuo pod tokove savremenog
ivota, dok mu je kostur jo sauvan u Rusiji neko reliktno, svima smeno, a za mnoge
prezreno udovite.
52
eeniji, Dagestanu, a pre svega Ukrajini. Upravo je on smislio aavo poklanjanje Krima
tu sablazan, koju je avo podmetnuo da bi povratio duu, u ovom sluaju dravnu svest
Ukrajine. Hruov je, bez ikakvog vidljivog povoda, od 1961. godine nedostojanstveno poeo
da mui pokornu, lojalnu, i za sliku o reimu sasvim korisnu pravoslavnu crkvu, da zatvara
hramove. Tu kampanju je nemogue objasniti niim drugim osim boljevikom idejnom
pomamom a po intenzivnosti je podseala na Lenjinovu, dvadesetih godina, samo bez
masovnog hapenja svetenika. Ruski patriotizam Hruov jo nije eleo da proglasi za
neprijatelja, ali nije oseao simpatije prema njemu i obavezno ga je preinaavao u
svesovjetski!
Upravo tu liniju nasledio je i Brenjevljev politbiro: da se u SSSR dogodilo nevieno
slivanje svih nacija u jednu sovjetsku naciju. Kao to su najee ti starci videli samo ono
to su eleli, oni su nekako i poverovali u mit o jednom sovjetskom narodu (i ak im je
uspelo da utiu na masovnu svest toliko da su mnogi takoe poeli da veruju).
Iako su u tom usmeravanju ruskih nacionalista koji su sve vie hrlili prema
komunistikom stoeru, raunajui na njegovu vrstinu, i stvorili svoj mit o nacionalnom
preporodu Brenjevljevog reima taj isti reim nije proputao da udari po opasnom
neprijatelju, da pokae kande marksistiko-lenjinistike ideologije, i 1972. je ef
propagandnog sektora CK odtampao upozoravajue-prljavi lanak protiv buenja ruskog
nacionalizma i simpatija prema religiji. Taj lanak ostao je zadugo ideoloki spomenik epohe
Brenjeva.17 (Ali skoro je nepoznat tajni dopis Politbirou, pismo Andropova 28. 3. 1981, o
delatnosti antisovjetskih elemenata, prikrivenoj idejama rusizma; oni su krijui se iza
demagokih rasuivanja o zatiti ruske istorije i kulture, pripremali podrivanje komunistike
vlasti.) Dananji uzdasi zabludelih patriota da nije trebalo ruiti komunizam, koji takoe
uvruju Rusiju to je sramni pad duha pred ubicama.
Moramo da primetimo i da se Brenjevljev reim u svom nasilnom i energinom
likvidiranju hiljada neperspektivnih sela rukovodio toboe ekonomskim (u stvari pogreno
shvaenim) razlozima ali provodei bez buke i tajno tu akciju, najruilakiju posle
Staljinove kolektivizacije, preputajui divljini jo neporuena, dragocena seoska imanja,
naputajui upravo zemlju Srednje Rusije, Brenjevljev Politbiro je unitio mnogo onih mesta
u kojima se uvala sr naroda, obiaji, psihologija, pripremio je dalje potkopavanje ruske
narodne samosvesti. Ako tome dodamo i bezumni i ruilaki projekat vraanja severnih
reka, jedva, jedva ostvaren Bojom voljom, na samom kraju vladanja Brenjevljeve klike,
mora se prihvatiti sa velikom zahvalnou pria o tome kako su ti starci lagano gurali u stranu
razvoj Rusije.
53
A. Janov: Ruska ideja i 2000 godina, Njujork, Liberty Publishing House, 1988, str. 216.
A. Kacenelibojgen: Vreme i mi, 1987, br. 99, str. 108, 118, 124.
21
Znamja, 1990, br. 1, str. 212-215.
20
55
56
reakcija, nacionalna nadmenost, oholost, koja nikako nije odgovarala dananjem stvarnom,
jadnom stanju naeg naroda. Nevieni istorijski pad, na i bez toga oajan poloaj, oteali
smo neobuzdanim, praznoglavim, preteim reakcijama.
Tada je unitena ruska svest pokuala da nae izgubljeni oslonac, sablanjivo spajajui
nacionalizam i boljevizam. Stvorena je najudovinija zbrka meavina belih i crvenih,
njihovo pomirenje na Bog zna kakvoj osnovi, stvaranje patriotskog bloka s komunistima,
a patriote koji nisu pristali na takav oblik pretrpeli su na izborima 1990. godine katastrofalan
poraz. (Gde bismo, ako ne ovde, podsetili na nevienu bestidnost s kojom je dananja KPRF,
ak se ni imenom ne odvajajui od ranijeg komunizma, proglasila sebe narodnopatriotskim
pokretom, i pristalicom pravoslavlja? I nijedan od njihovih sadanjih voa se nije pokajao,
ak i ne pamti, kako su oni te patriote i te pravoslavce gazili, streljali, spaljivali. Bestidno
danas stavljaju pod znake navoda uase boljevizma, pa to je bilo pre pola veka i zaraslo
je u korov22 (ne, ti kosmiki zloini ne mogu se sprati s komunizma).
Istovremeno, novi nadriteoretiari pokuavaju da trae spas za Ruse preko
evroazijstva, a od hrianstva kroz novopaganstvo: moda je to otkrovenje za Rusiju?
U toj zbrci su potonuli, i nisu mogli imati uticaja, malobrojni razumni patriotski glasovi.
A upravo ti glasovi predstavljaju zdrav narodni duh.
*
*
*
I u toj bespomonoj propasti ruske nacionalne svesti jo i tokom devedesetih, i bez
toga ruilakih godina, nalegla je, provlaila se ista ta mrlja mazuta.
Jo u vreme Staljina uoeno je da termini nacional-socijalizam i hitlerizam nisu
pogodni za psovke i ve tada je od Italijana prihvaena vajna re faizam. Nju je brzo
prihvatio i polusvet i u logorima su nas, politike zatvorenike, pa ak i donedavne ratne,
zvali faisti. Tako su u vreme perestrojke brzo i poeli da kae taj faizam i na celu
Rusiju, glavnu silu koja je spasila svet od Hitlera. Zar su oekivali nekakvu opasnu milionsku
snagu iza lea slabe, mada glasne gomile ruskih nacionalista? ule su se optube od radikaldemokratskih intelektualaca, zatim od stranih radio-stanica o nastupajuem
sveobuhvatnom ruskom faizmu, i zamahala su strana krila sa stranica ruskih novina.
Odazvao se mudri ruski predsednik. Sredinom januara 1995. upravo posle naeg
sramnog vojnog poraza u Groznom, kroz krv i jecanje tamonjeg namuenog naroda i samih
ratnika sazvan je u Moskvi Meunarodni antifaistiki forum protiv eskalacije najstranije
opasnosti. I u februarskoj poslanici Federalnoj skuptini predsednik nije traio prekid
krvoprolia u eeniji, ve da dravna tuilatva i sudovi odluno zatite Rusiju od faistike
ideologije. Kakve nikada nije bilo u Rusiji i koja apsolutno ne preti Rusiji.
Nalepnica faizam, kao i u svoje vreme klasni neprijatelj, neprijatelj naroda
deluje kao uspean nain da se obori, uutka oponent, da se izloi represiji. A posle dodaj
prema potrebi. ak i na obian pokuaj da zatitimo svoj nacionalni opstanak od najezde
neradnikih opora iz azijskih zemalja ZND (koja evropska zemlja nije zabrinuta zbog slinih
problema?) jeste f a i z a m! Prema mnogim naim novinama, to je tako.
A trebalo bi rei: ako je re o podivljaloj, fanatinoj surovosti, spremnoj na nasilje
(definicija u potpunosti primenljiva i na rani boljevizam), tada je imenujte tano ili izmislite
neku drugu re ali ne igoite peatom faizam ovaj narod koji je unitio Hitlera.
Ako, poreenja radi, za sve ove godine, uz bujanje najsurovijih, najnepomirljivijih
nacionalizama u Srednjoj Aziji, u Zakavkazju, u Ukrajini (s jurinim odredima UNSO i ak
legalnim skupom veterana hitlerovske SS divizije Galicija u Ljvovu), njima nije bila
nalepljena nalepnica faizam onda je jasno da je ova kampanja bezobzirni refleks:
intenzivnim lupetanjem o ruskom faizmu spreiti, ne dati da ni najmanje vaskrsne ruska
svest.
22
57
58
59
Jevrejska enciklopedija, izdanje Drutva za nauna jevrejska izdanja i izdavake kue Brokhaus-Jefrona, str.
404.
24
Ista enciklopedija.
60
61
Uopte, vera kao glavni stub karaktera; uloga molitve; Ruski ovek ne ume da ivi
bez srdanog odnosa s Bogom(L. Tihomirov).
Otuda i poslovice (ivotna pravila! zakoni ponaanja) sline ovima:
Siromatvo nije porok.
Pokori se bedi i beda e se pokoriti.
Vie tuge blie Bogu.
Trpljenje je bolje od spasenja.
I mnogo je slinih, mogle bi se stranice ispisati. (Zapadnom umu je teko da prihvati
takav obrazac ponaanja.) A u nastavku tog oseanja sveta sledi:
Lakoa umiranja; epski mir u prihvatanju smrti (Lav Tolstoj, i mnogi drugi ruski
autori);
Na kraju, ne jure za spoljnim ivotnim uspehom; ne jure za bogatstvom, zadovoljni su
umerenim imanjem. Sledee poslovice govore o tome:
Ko malim nije zadovoljan taj velikog nije dostojan.
Ko ivi iznad svojih mogunosti ne moe se dobra nauivati.
Ako ivotni cilj nije materijalni uspeh, ta je onda? U sadanjem zabludelom
oveanstvu ne moemo nai razuman odgovor, cilj je da se sve zamagli, ljudi sve bolje ive
samo da bi bolje iveli, a negde i samo da bi postojali.
Nije se sluajno kod nas rodila, pored istine, jo posebno (i skoro neprevodiva) re
pravda. U njoj je sadrana i istina, i lini moral, i opta pravednost. Ne, daleko je to iznad
puke pravednosti ivota, to je iroko razlivena e za pravednou.
Same od sebe, i nevezano za hriansku religiju, ne jednom su se u ruskom karakteru
izrazito pojavljivale i uroene crte:
Otvorenost, prostodunost;
Prirodna neizvetaenost, jednostavnost u ponaanju (sve do priline ogranienosti);
Nesujetnost;
Humor, u velikoj meri; on viestruko iskri u ruskim poslovicama;
Velikodunost; Rusi su ljudi koji ne umeju dugo da mrze (Dostojevski);
Prilagodljivost; lakoa u meuljudskim odnosima; tuinac vam, im ga sretnete,
moe postati vrlo blizak (G. Fedotov);
Predusretljivost, sposobnost da sve shvate;
Raspon sposobnosti u veoma irokom dijapazonu; irok sasvim otvoreni um
(Dostojevski);
irina karaktera, raspon ideja.
Ako se s plaem ivi, onda se s pesmama umire.
Ne slaem se s mnogim tvrenjima da je ruskom karakteru svojstven maksimalizam i
ekstremizam. Naprotiv: ugnjetenoj veini potrebno je samo malo, skromno.
Pa ipak svaki je karakter na zemlji protivrean, ak moe u sebi sadrati potpune
suprotnosti, tim pre to su u pitanju razliiti ljudi; zato se i ne udimo nastavku spiska osobina
koji bi bio protivrean navedenom.
Poznati na pedagog S. A. Raanski ukazivao je da je jedini prirodni ideal koji treba
nositi u dui u jakim prirodama izraen beskrajnom jednostavnou i skromnou
izvravanja svakog podviga, a u slabim prirodama vue za sobom preuvelianu svest o
sopstvenoj nemoi. A. ehov je ovako napisao (Na putu): Priroda je uloila u ruskog
oveka neobinu sposobnost da veruje, istraivaki um i sposobnost da misli, ali sve to se
raspada u prah pred bezbrinou, lenou i matovitom lakomislenou. Kako su nam
62
poznate, koliko puta viene te osobine... Neodreene, slabe karakterne crte da, toga ima kod
nas.
Poslednji francuski ambasador u Rusiji pre revolucije, koji je dugo u njoj iveo, Moris
Paleolog ostavio nam je takoe dosta svojih zapaanja. Imaginacija Rusa zamagljuje jasne
karakteristike, umesto razumevanja realnosti, oni mataju. Rusi mnogo razmiljaju ali ne
umeju da predvide, odjednom bivaju iznenaeni posledicama svojih postupaka. Uteha nije
vano crta je nacionalnog karaktera, sposobni su da umanje cilj, da priznaju uzaludnost
svakog poduhvata skloni su samoopravdanju, opratanju za svako odustajanje od postojanog
izvravanja svojih obaveza. Brzo se pokoravaju sudbini, spremni da se sklone pred
neprilikama.
V. Kljuevski: Mi ne radimo kontinuirano, ve kampanjski kao da to tako moe.
Rad ruskog oveka lien je elastinosti ravnomernog naprezanja: nema metodinosti i
odmerenosti (S. S. Maslov, drutveni radnik, XX vek). Ravnomernost, metodinost,
upornost, unutranja disciplina to su bolesti kojih nema u ruskom karakteru, to je moda
glavni na porok (zar se ovde na oputamo skoro do raoveenja nevienog razuzdanog
pijanstva). Mi esto ne koncentriemo svu nau volju na rad. Pa i same volje esto nema.
Iz navedenih osobina proisteklo je, uostalom, i ve uveno (po zlu) rusko trpljenje,
podrano telesnom i duhovnom izdrljivou. (Da primetimo: to trpljenje se vekovima
odravalo ak vie na mirnoi nego na strahu od vlasti.)
Vekovima Rusi nisu razvijali svest o postojeim pravnim normama, toliko svojstvenu
zapadnom oveku. Odnos prema zakonu uvek je bio nepoverljiv, ironian: zar je mogue
unapred doneti zakone koji mogu da predvide svaki pojedinani sluaj? Zar oni svi ne lie
jedan na drugi. Tu je i otvorena potkupljivost mnogih koji sprovode zakon. Ali umesto
poznavanja zakona u naem narodu je uvek ivela, i danas nije umrla udnja prema ivoj
pravinosti, izraena na primer poslovicom: Kad bi svi zakoni propali, ljudi bi onda iveli po
pravdi.
Ovde se namee i vekovno otuenje naeg naroda od politike i od drutvenih delatnosti.
Kako je zapazio aadajev, u ruskim letopisima moemo pratiti duboko delovanje vlasti ... i
skoro nikada nee sresti suprotstavljanje volji veine. Kao to se trava povija od jakog
vetra, a potom se rasplie bez tete po sebe tako je narod, ako je imao sree, preivljavao,
ekao ta duboka delovanja vlasti, ne menjajui veru i ubeenja. Ruski duh se vie napajao
idejom pravde Boje na zemlji, nego li da dobije slobodu (S. Levicki, filozof, XX vek).
tavie nije ni teio vlasti: ruski ovek se sklanjao od vlasti i prezirao je kao izvor neizbene
prljavtine, sablazni i greha. Nasuprot tome eleo je snano i pravedno delovanje vladara,
ekao uda. (U naem feudalnom periodu mnogostruko je vidljivo kako masa zavisi od kneza,
kako ga prati, ako on krene u rat onda u rat.)
Otuda je proistekla i naa pogubno mala sposobnost za ujedinjenje snaga, za
samoorganizaciju, to nam sada najvie teti. Rusi nisu sposobni da organizovano rade. Mi
smo od onih naroda kojima je uvek potreban voa. Sa sposobnim voom Rusi mogu biti
veoma jaki... Teko je sluiti Rusiji pojedinano, a zajedno ne umemo. (V. V. uljgin).
I za to postoji poslovica: Snop bez veza je obina slama.
Tako se stvara bespomonost i pokornost sudbini koja prevazilazi sve granice, koja
izaziva uenje i prezrenje celog sveta. Ne snalazei se u sloenoj duhovnoj strukturi iz
ega je to proisteklo, kako je ivelo i emu nas jo vodi napadaju nas kao veite robove, to
je danas moderno, svetski.
63
onoga to se dogaa narodu, od duha epohe, posebno u godinama otrih preloma. Menjao se i
ruski karakter.
Na razdor u XVII veku, iako je oslobodio nekakav dinamian sloj naroda za
razbojniko i estoko delovanje, posebno Kozake, nije rasklimao prirodne, narodne temelje,
oni su ostali zdravi.
Mnogo dublji i neminovniji pokazao se religiozni raskol u XVII veku. Raskolom je bila
prouzrokovana ona sudbinska pukotina u koju je potom pala Petrova toljaga iscrpljujui nae
karaktere i propise bez otpora. Od tada se dugo i postojano iskonski ruski karakter uvao u
izolovanoj sredini starobrana i vi ih ne moete prekoriti ni za rasputenost, ni za razvrat, ni
za lenost, ni da ne umeju da vode industrijski, zemljoradniki ili trgovaki posao, ni za
nepismenost, tavie, ni za ravnodunost prema duhovnim pitanjima. A to da mi ve trei vek
tragamo za ruskim karakterom to je ve rezultat njegovog izopaavanja zbog bezumnog
Raskola od vremena Nikona i Alekseja Mihajlovia, zatim nemilosrdno preduzimljivog Petra
i njegovih krutih naslednika.
Da su ti naslednici, peterburka dinastija, u mnogome besmisleno iscrpljivali narodne
snage shvatio sam iz drugog lanka (Rusko pitanje na kraju XX veka, 1994). I gorko je i
optepoznato kako su dinastija, i neto manje dvorjanstvo, stoleima egoistino odugovlaili
kmetsko stanje veeg dela ruskog seljatva, koristei se njihovom pokornou.
A kada je, posle tog vekovnog odugovlaenja, proglaena oslobaajua reforma ona je
bila stidljiva, nije seljacima dala dovoljno zemlje, pa ni zaradu, makar bila i razvuena; bila je
nedalekovida i nije brinula o tome kako da olaka seljatvu, i ekonomski i drutveno i
prirodno, da preivi taj ogroman prelazni potres. To se odmah odrazilo na raanje narodnog
karaktera koji nije mogao lako da se uklopi u novi sistem odnosa, u onaj zapanjujui udar,
udar rubljom (Gljeb Uspenski). Neki slojevi naroda o, jo ni iz daleka ne svi bili su
pogoeni raspadom jednog naina ivota, moralnim padom, iskricama bezobrazluka, i
rastuim razmahom pijanstva. Taj raspad odraen je i u delima mnogih naih pisaca, pored
Uspenskog. Godine 1891. K. Leontjev je pisao: Na narod je pijan, laljiv, nepoten, i ve je,
tokom trideset godina, uspeo da se privikne na nepotrebnu tvrdoglavost i tetne pretenzije. I
predskazivao je: ako tako bude i dalje ruski narod kroz nekih pola veka ... od 'naroda
bogonosca', postae, malo-pomalo, 'narod bogoborac'. Njegovo predskazanje se ispunilo jo
bre...
Sliku narodnog pijanstva poetkom XX veka nalazimo u Naim zloinima Ivana
Rodionova. Dok ita, ini se da pad morala ne moe biti straniji i mraniji a glavno tek
dolazi... Tamo nalazimo (1910) i: Gospod bi sve trebalo da ugui, a zemlju i bogatstvo da
razdeli, da bude Gospod svih! (Tu je i oslabljenost suda, posledica jo jedne od
Aleksandrovih reformi.)
General Denjikin koji je imao dugogodinje iskustvo s ruskim vojnicima, svedoio je:
Religioznost se spotakla na poetku XX veka. Narod je gubio hrianski lik, pao je pod
uticaj materijalnih dobara, u tome video smisao ivota (to zapaaju mnogi). I kae dalje:
mrani narod nije razumeo zadatak nacionalne, dravne samozatite prilikom odstupanja
1915. godine ulo se: Do nas u Saratovu, Nemac nee ni doi.
Godine 1905. novonarasla ozlojeenost iskazala se u paljenju i unitavanju spahijskih
imanja, ali sam pokuaj revolucije 1905. i njen revolucionarno-kriminalni tok 1906. otro je
prekinuo Stolipin, spreivi da se podignu narodne mase u unutranjosti i da tako doe do
sloma narodnog karaktera.
ak i 1917. u amerikom Senatu (Overmenska komisija) uje se od protestantskog
pastora Sajmonsa koji je nekoliko prethodnih godina iveo meu Rusima: Ja nigde nisam
sretao bolji tip ena ili mukaraca od ruskog seljaka, ak ni meu radnicima. I uvek sam se
meu njima oseao potpuno bezbedan sve do dolaska na vlast tih boljevika.26
26
Oktobarska revolucija pred sudom amerikih senatora, M. L. GIZ, 1927, str. 18.
64
Iznenadne opasne promene ruskog karaktera primetili su mnogi. Jo je A. P. BestuevRjumin, kancelar u Jelisavetino doba, pisao: Ruski narod je u stanju da u prvom trenutku
tota preduzme, ali potom, kad taj trenutak proe, postaje savreno posluan. Isti onaj
Paleolog zakljuio je pred samu revoluciju: Kod njih vrlo lako instinkt zaiskri i ima prednost
nad jednolinim svetom razuma, oni se lako preputaju stihiji. Ti trenuci kad iznenada
zavladaju razuzdani instinkti menjaju ruski karakter do neprepoznatljivosti. Potpuno se
odomaila i u ruskoj pismenosti, to je tupava i otrcana fraza iz Pukina predstava o
ogromnoj i nevienoj jarosti ruskih buntovnikih ispada. Moda je to i otar kontrast
poznatom neodreenom ruskom trpljenju. Meutim, delovanje uopte svih revolucionarnih
gomila, koje je tako tanano i kompleksno analizirao poznati psiholog Gistav Le Bon, daje
opte karakteristike koje nimalo ne zavise od nacionalnosti gomile, od rase, od temperamenta.
I ruilatvo i manifestacije besa u ruskoj revoluciji nisu nita ee ni benje nego u
francuskoj revoluciji ili u panskom graanskom ratu (193639). Ivan Solonevi potpuno
ispravno kae da rusko buntovniko ponaanje u Smutu i u vreme Pugaova nije bilo nimalo
anarhino, ni besmisleno ono se dogaalo pod zastavom legitimne monarhije, jer su
ljudi verovali ili obmanjivali sebe da idu da uspostave vlast dobrog monarha.
Neprikladno razlivanje nae stihije, neobuzdanost narodne samovolje iskazali su se vie
u februaru 1917. Naprotiv, oktobarski prevrat i u Petrogradu, i u moskovskim bitkama,
proao je bez uea naroda, s obe strane su dejstvovale samo male grupe. Ta apatija nije
mnogo bolja od neobuzdane eksplozije.
Boljevici su vrlo brzo gvozdenom rukom stegli ruski karakter i usmerili ga da radi za
njih. U sovjetsko vreme ironino je ostvarena elja Leontjeva da ruski narod ne treba liavati
tih spoljanjih ogranienja koja su tako dugo utvrivala i vaspitavala u njemu mir i pokornost.
On treba da bude iznova i mudro stenjen u svojoj slobodi; zadran jae na klizavom putu
egalitarne samovolje. Dogodilo se, i mnogostruko premaeno.
Negativnom selekcijom, selektivnim unitavanjem svega svetlog, pozitivnog, svega to
je na viem nivou boljevici su planski menjali ruski karakter, rastrzali ga, izlomili. O
kopnjenju narodnog morala pod boljevikom izmom dovoljno sam napisao u Arhipelagu
(deo 4. glava 3), i u mnogim lancima. Ponoviu ovde kratko, preieno. Pod paraliuim
strahom koji je preplavio zemlju (i ne toliko od hapenja koliko od bilo kog drugog delovanja
drave u sveoptoj obespravljenosti i nitavnosti, od nemogunosti da se od samovolje
umakne menjanjem mesta ivljenja), uz gustu proetost naselja mreom pijuna u narod se
uvlaila, uivljavala zatvorenost, nepoverenje do tog stepena da je svako otvoreno
ponaanje izgledalo kao provokacija. Koliko je bilo odricanja od najbliih roaka! Drugova
palih pod sekiru! Gluva uzajamna ravnodunost prema ljudskim stradanjima sve su to polja
izdaje ugnjetenih. Bilo je neizbeno laganje, laganje i pretvaranje, ako hoe da opstane. A u
zamenu za sve dobro to je umiralo uvrivala se nezahvalnost, surovost, drskost do
bezobrazluka. Kako je rekao Boris Lavrenjov (jo dvadesetih godina, posle graanskog rata):
Boljevici su prokuvali rusku krv na vatri. Tako je bilo zar to nije promena, potpuno
prekuvavanje narodnog karaktera?!
Sovjetski reim podravao je uzdizanje i uspeh loih linosti. Iznenauje drugo: kako se
dobra osnova jo sauvala kod toliko ljudi. Dobro je da na narod jo nije nepovratno
upropaen, kako bi se inae bile nale titanske snage za sovjetsko-nemaki rat?
A sovjetsko-nemaki rat i naa nebranjenost u njemu, nebrojeni gubici oni su, posle
unutranjih unitavanja, zadugo upropastili junatvo ruskog naroda moda i za stolee
unapred. Odbijam od sebe misao moda i zauvek.
ivotarenje naroda pod Hruovom i Brenjevim nije obeleeno velikim lomovima koji
bi menjali narodni karakter. Nastupila je ona dremljiva i nekako skoro prijatna pokornost koju
je prorekao Leontjev. Sokovima ruskog giganta koji su sahnuli pojaano se prihranjivala
65
67
68
69
70
za ostvarenje politikih ciljeva: kao organ diktature jednih slojeva (radnici, vojnici) nad
drugim slojevima. U daljem toku revolucije sovjeti su izgubili i tu ulogu i postali samo
dekoracija vlasti i komunistike partije. Potinili su se ne samo lokalnim partijskim organima,
ve i centralnim sovjetskim, odozgo, pa nanie po svojoj sovjetskoj vertikali, to ih je
liilo i poslednjeg oblika lokalne samouprave.
Pri prevratu, avgusta 1991. stvorena je najvea mogunost da se u Rusiji organizuje
demokratsko narodno samoupravljanje demokratija malih prostranstava. Ona jo nije bila
izgubljena ni 1993. godine, u vreme rasputanja sovjeta. Ali nae centralne vlasti nisu
napravile nijedan pokret prema tome, njihove glave bile su zauzete drugim raunicama. Prve
pokuaje lokalne samouprave, zbog rivalstva, guile su njihove politike partije, njihovi
zajedniki frontovi (kao to je to bilo u Krasnojarsku od 1991, komunisti i demokrate iz
Izbora Rusije zajedno; da, ne samo u Krasnojarsku).
I obe nae dravne Dume, jedna za drugom, ravnoduno su koile izradu delotvornog
zakona o lokalnoj samoupravi, koji bi im otkrio zakonske puteve i finansijske mogunosti.
Zakoni nedonoad koje su oni doneli nisu otkrivali takve mogunosti. A ba po Ustavu 1993,
lan 12, priznaje se i garantuje lokalno samoupravljanje, njegova samostalnost, i da ono
ne ulazi u sistem dravne vlasti pa uradite tako, konano! Ne: tamo gde je napravljena
kopija samoupravljanja, ona je potinjeni dodatak dravne uprave. (S druge strane, neoprezno
imitirajui nestvoreno samoupravljanje dravna vlast krenula je na riskantno ruenje
sopstvene vertikale, dopustivi izbornost gubernatora, zatim mesnih i rejonskih
administratora. Uz dananju paralizu centralne vlasti, to moe da oivi i olaka ivot u
oblastima, ali privremeno. A u koliko-toliko doglednoj budunosti, to vodi gubitku
jedinstvene uprave dravom, otvara mogunosti separatizmu i ak raspadu. Takva cena se
nerazumno plaa samo iz straha da se ne stvori autentino narodno samoupravljanje, iz straha
da se ne ujedine narodni pokreti mimo vlasti.)
Eh, kad bi! Vrlo je vano zakonodavno otkrivanje puta prema narodnom
samoupravljanju. Ali ako ga nismo doekali pet godina od rasturanja sovjeta, koliko jo da
ekamo? Oigledno, nee nam ga skoro dati, a ako daju, bie to skraeno i bez lokalnih
finansija. U pojedinim oblastima e razumniji i odgovorniji gubernatori koji uju i vide
narodni jad, moda vie pomoi.
ak ako nam i ne otkriju puteve lokalnog samoupravljanja u ivotnom je interesu
naroda da oni koji jo nisu izgubili mo delovanja, moraju da deluju sami! Ne treba da ekaju
odobravajue zakone od umrtvljenog Centra: on se moe ko zna kad prenuti. U sadanjoj
Rusiji mnogi tavore u stavu odustajanja, nije mogue da su to svi.
Treba poeti od strpljivog deliminog reavanja lokalnih problema. U tom cilju treba se
ujediniti na svim poljima ivotnom, profesionalnom, kulturnom, u krugu svakodnevnih
interesa. Treba se ujedinjavati u aktivne drutvene, profesionalne i kulturne grupe. U svakom
mestu i u svakoj maloj grupi raditi na svakom kratkoronom ili dugoronom poslu. Svako
takvo ujedinjenje to je forma i nain da se prekorai dananje kobno bezoseajno i
bezvremeno stanje.
Postati glavna pokretaka i radna sila lokalnog samoupravljanja, to je za nau
provincijalnu inteligenciju, danas je malo rei neiskorienu, ve baenu u nitavilo i
pometenu metlom svih okova reformi, veliki izazov. Ba je ta inteligencija potena, veoma
obrazovana, radna, samoodgovorno idealistika, veoma predusretljiva, prava naslednica
svojih predrevolucionarnih prethodnika unikatno bogatstvo Rusije.
Svako ognjite ili zvono koje iznikne u naselju, svaka samoinicijativa kulturna,
obrazovna, vaspitna, profesionalna, etnografska, ekoloka, dravotvorna, ili ak saenje
vonjaka sve to su radni zaeci lokalnog samoupravljanja. ak i budui sastavni delovi
njegove strukture. Oni treba da se ujedine u optim naporima i da ponu da usmeravaju ivot
u svom mestu, razumno, spasilaki, a ne u orsokak kuda nas gone mnoga rukovodstva i
72
toliko ukaza. Moda se za poetak treba povezivati i ranije, pre nego to postanu mogui
zakonski punovani izbori za lokalnu samoupravu.
Kau: ali mi to ne znamo! Zar je na narod tako slabo pravno obrazovan? Meutim,
beda u koju je narod sada dopao ubrzano e ga naterati da se pravno obrazuje. U samom
procesu borbe za narodno samoupravljanje to e i biti postignuto. Pa ne mora se sve odmah
stvoriti u svom konanom obliku! Ne, postepeno se treba pribliavati, probati.
I tu odgovaraju: pa gde da naemo sposobne ljude? A ta zar na vrhu vidimo
sposobnije?
Postoji jo porazniji odgovor: kako da stvaramo bez novane osnove? Kako
novoroenom samoupravljanju obezbediti finansijsku podlogu? Svuda sam sluao: Plaamo
poreze a od njih nam nita ne ostaje za nau lokalnu samoupravu. Da, porezi koji se plaaju
na lokalna imanja, lokalna preduzea, industriju, lokalnu trgovinu, zabavne ustanove, turizam
svi moraju da ostanu da bi se koristili lokalno (ali ne prema lokalnoj samovolji, ve onako
kako zakon odredi). To vai i za poreze sa nalazita lokalnog znaaja kamenja, gline, za
vodene izvore meutim ne za rudna bogatstva! Rudna bogatstva i ume su optedravnog
znaaja, ne pripadaju ni selu-sreniku, ni sreniku-rejonu, oblasti, autonomnoj republici, ne!
Oni pripadaju s a m o celoj dravi! Kad bismo jo uspeli nekim posebnim zakonom da
ustanovimo privatizaciono darovanje lokalne svojine.
I na kraju, nisu svi novi bogatai s izbezumljenim vujim srcem. Postoji meu njima i
sklonost ka dobrotvorstvu, kao to je uvek bilo u Rusiji. Meu novostvorenim preduzeima
koja su se novano stabilizovala ima i ljudi od reda i oni svojim dobrotvornim akcijama ve
pomau na dobar nain. A drugi e pomoi sutra. Oni meu njima koji shvate odgovornost
prema Rusiji imaju velike mogunosti da utiu na kvalitet naeg obrazovanja, kulture a ak i
vie od toga. Da, c e o narod nikad ne deluje kao celina, ne moe se odmah od celog naroda
oekivati osmiljenost pokreta. Reka nastaje od potoia. Razni pojedinani problemi se
ukrtaju, povezuju i tako se slivaju u jedan opti pokret.
U dananjim tekim godinama, kada je jasno da je centralna dravna vlast u Rusiji
izgubila dobar smer upravljanja zemljom, Rusiju je nemogue spasti bez energinog,
delotvornog narodnog uea.
Ako mi sami nismo spremni da se samoorganizujemo nemamo pravo ni na koga da se
alimo.
Sami moramo da proverimo koliko vredimo i kakve sudbine smo dostojni.
73
strah od proivljenih decenija tako veliki, da sam sluao: ta je to zemstvo? Nee nas
valjda u njega terati kao u kolhoze?)
Zemstvo, to je ujedinjenje svih ljudi koji ive u odreenom kraju i koji imaju posao u
njemu. Ujedinjenje je vanpolitiko, vanpartijsko i vannacionalno, ono ne moe zavisiti ni od
partijske pripadnosti, ni od nacionalne, inae bi izgubilo svoj smisao i namenu.
Zemski sistem je forma narodnog samoupravljanja u svim svojim segmentima direktno
vezana za narodne interese i potrebe. Ono se sutinski razlikuje od standardnog
parlamentarizma i od danas deluje kod nas kao politiziran izborni sistem tako to otkriva put
istinskim, dostojnim predstavnicima naroda, koji su stalno odgovorni pred stanovnitvom
onog kraja koji ih je izabrao.
Principijelna odlika zemstva je i to to se njegove odluke ne zasnivaju na mehanikom
sabiranju glasova, ve na kvalitetnom sueljavanju miljenja i popisu interesa svih
predstavnika socijalnih grupa, shodno njihovom ueu u ivotu i postojanju datog kraja. To
se razlikuje od savremene prakse, ali odgovara davnoj ruskoj tradiciji prosuivanja i
odluivanja: od seoskih optina do sveruskog predstavnitva, morala se meriti ispravnost
dokaza, a ne broj glasova; pojedinana miljenja nisu mogla biti prosto uguena glasanjem,
trebalo je traiti forme, a ne samo veinu. Naravno, prvi uslov za to je dobronamernost u
uzajamnim odnosima, sposobnost da se saslua i razume drugi. A bez toga ne treba ni
poinjati, bez toga nikada nita dobro neemo stvoriti.
Zemska vlast ima pravo da raspolae zemskim sredstvima i grana se na lokalni
obrazovni sistem, medicinu, ouvanje prirode, protivpoarnu slubu, slubu protiv havarija,
agroekonomsku, meliorativnu, slubu za izgradnju puteva i stanova, pomo siromanima,
lokalnu istoriju, statistiko izuavanje prolosti i jo desetine plodonosnih usmerenja koji
postaju zapravo ne vlast, kao to je administrator iz dravne uprave, ve celovit organ,
stvaralaki, vaspitni, koji razgovara, otvara prostore za razumne stvaralake snage naselja.
Ukoliko u dananjim uslovima zemstvo odgovara svim vidovima naselja, ostaje pitanje:
kako se moe izgraditi narodno samoupravljanje u velikim gradovima? Mi se ne usuujemo
da predloimo, svesni da je to nerazraeno, da je za to potrebna odvojena temeljna razrada
(poevi od izbora glave stambene uprave, kunih, kvartnih, ulinih komiteta).
Ali u optem pogledu, za zemlju, granina bi bila etiri stupa ja samoupravljanja:
lokalno-okruno-oblasno-sverusko (okrug to je stara ruska, veoma poznata re. Danas je
umesno pod njim podrazumevati obini administrativni rejon za razliku od unutargradskih
rejona i mikrorejona).
Pri izboru u lokalno zemstvo (to je selsovjetska grupa sela ili zaselaka) zbog
jednorodnosti naselja, oigledno se bez naruavanja pravednosti moe primeniti obino
koliinsko glasanje. Meutim, ve u okrugu su naselja raznovrsna po zanimanjima i
socijalnim interesima i treba predstavnike svih njih imati u okrunom zemstvu. To se moe
postii odvajkada poznatim sistemom kurija stalekog grupnog ustrojenja: jednorodna
grupa biraa alje u izborni organ svog predstavnika. U niem zemstvu je, oigledno,
dovoljan stareina (sa platom) i jo dva lana uprave (bez plate) uz njega. U okrugu samo
mesto, prema svojim osobenostima, utvruje broj lanova okrune zemske skuptine (oni ne
dobijaju plate za svoje uee, oni nisu inovnici ve brinu o mesnom blagu, rade na tome, i
osim izvrne uprave, zemna uprava se sastoji od minimalnog broja plaenih slubenika).
Shodno tome, i u oblasnoj zemskoj skuptini (ne toliko kao u dananjim oblasnim
zakonodavstvima: deputati su sadrani u izvrnoj vlasti, to znai da i zavise od nje) i u
oblasnoj zemskoj upravi. Sam zemski aparat ne bi smeo da znatno optereti zemski budet.
Odgovor na to bie: moemo li nai toliko nezaposlenih ljudi, sposobnih da posvete
svoje vreme i snagu svom mestu? Pa, ako ne moemo, onda mi nita ne vredimo kao narod,
onda neka propadnemo i prepustimo sve zaboravu.
74
Takoe, svako mesto, prema svojim tradicijama i shvatanju, uspostavlja svoj starosni
cenzus i cenzus starosedelatva za uee u zemstvu: kako za pravo glasa, tako i za pravo da
se bude izabran onaj minimalni uzrast koji obezbeuje odgovornost izabranih i minimalni
rok ivljenja koji obezbeuje sauestvovanje u lokalnim problemima (pri dananjoj ubrzanoj
migraciji rok stanovanja u tom kraju, ivljenja u njemu vrlo je vaan uslov. A meni danas
predlau usmeno pri susretima, i u pismima: neka za sluaj da se javi neto nepredvieno,
bude maksimalno uproena procedura opoziva deputata. I taj red je sam po sebi najefikasnija
narodna kontrola.)
Takav zemski sistem korenito reava i nacionalne probleme: njegova realna
nenacionalna struktura eliminie izbor onih koji upravljaju po nacionalnom kljuu kao to se
sada radi u mnogim autonomijama, ak i kada je titularna nacija u manjini; i nasuprot tome,
u mestima gde je bilo koja nacija u veini lokalna samouprava prirodno se u najveem broju
formira od nje. Tako prava, a ne deklarativna demokratija, sama po sebi uklanja
meunacionalne napetosti. Bilo koje privilegije ili pritisci po nacionalnoj osnovi rae osnovne
principe zemstva. Nacionalno stvaralatvo, meutim, svuda uva svoje osobenosti u odnosima
prema religiji, kulturi, obrazovanju, koli. (Moda samo poseban nain ivota prostorno
rasejanih malih severnih naroda Sibira diktira za njih posebnu formu samoupravljanja.)
Poslednjih godina pokret zemstva poeo je autonomno da se razvija u raznim krajevima
Rusije, pa je propao, to bez podrke, to od ometanja vlasti ili beznaa.
Po meri toga kako i da li e zemstvo poeti realno da se stvara u nekim krajevima ili
svuda (kao ve postojei Ruski zemski pokret, nekoliko lokalnih zemskih saveza) vrebaju
nove opasnosti i one koje se ne mogu predvideti, i sasvim predvidljive, javne. Prva opasnost
je mogunost da politike partije iskoriste zemske pokrete i odvojene politike kao monu
izbornu rezervu (takvih znakova ve ima). Druga stvaranje pseudozemskih pokreta,
korienje parola zemstva za bilo kakve ciljeve. Tree: lokalno delovanje na zemski proces
pretnjama i nasiljem (kada sam putujui kroz Sibir pozivao sluaoce da ne izbegavaju izlazak
na lokalne izbore poto e lake pogreiti na centralnim, gde ne poznaju kandidate
odgovorili su mi: ba se na lokalnim teko izraziti, mi se svi ovde poznajemo, tu e na nas
vriti pritisak). Postoji jo jedna opasnost; uz dananju eroziju morala samoupravljanje u
nekim mestima moe postati samo upravljanje.
Uvoenje zemskog sistema ne moe biti drugaije nego lagano i postepeno, kao to
drvo raste, ne treba mu nametati nikakve rokove. Samo posle uspeha u stvaranju lokalnog
zemstva, dopustimo da se ire i razvijaju oprobane metode za stvaranje okrunog zemstva,
kasnije i oblasnog. (Stepenasti sistem uvoenja zemstva u Rusiji predloio sam i u
Preorganizaciji). Razvitak stepenastog sistema zahteva ne malo godina: da bi svaki stepen
mogao da ovlada zadacima i da delegira predstavnike na vii stupanj. (Naravno, i o tome, kao
i o svakom drugom predloenom sistemu, kau: Svejedno e se okoristiti kradljivci i
karijeristi!, ali to je filozofija oajanja. Onda ne treba nita ni traiti ni preduzimati, treba
odmah opustiti ruke niz telo mrtvi smo.)
Meutim, gledajui unapred u dogledno vreme, ako i kada Rusija postigne uspehe i
navike u zemskom samoupravljanju, moemo se nadati i uspostavljanju vrhovnog sistema
zemstva sveruske zemske skuptine (u naoj istoriji Zemski sabori). Izrastajui iz
mnogomesnog saznajnog, beskorisnog i rtvenog opita samoupravljanja, ona e u veoj meri
predstavljati stvarnu volju naroda, a ne onu verbalnu koju iskazuju dananji politizirani
parlamenti. Ona bi ovenala sobom svu zemsku vertikalu vlasti po realnim punomojima i
rodovima delatnosti najiru nanie, a prema vrhu s ogranienjem kompetencija, ali sa
visokim moralnim kreditom. (Po staroruskoj formuli caru vlast narodu miljenje. I ako je
to miljenje ubedljivo iskazano ne moe biti prenebregnuto. Kljuevski primeuje da u
Moskovskoj Rusiji Zemski sabori nisu bili suprotstavljeni caru, ve su s njim saraivali.)
75
35. A otpor?
Dananja vlast je opijena svojim sopstvenim bogatim ivotom i interesi naroda su za nju
potpuno nebitni; ona ih ne osea, i malo je nade da e ih uti u budunosti. Prirodne potrebe
su iznad onoga to se moe staviti u bilo koji Ustav, a ustavna odgovornost vladara ne uzdie
se do javnog priznanja sopstvenih greaka i padova.
Oligarhija povezana hunta, koja je preuzela i novac, i nacionalna bogatstva, sada ve i
vlast, nee dobrovoljno dopustiti da bude smenjena, a ako zatreba za svoj rast i uvrivanje
bez kolebanja e primeniti mnogobrojnu unutranju vojsku.
Uzaludne su nade da e se dananja vlast ili oni koji e je smeniti posle izbora,
preplavljeni milijardama novca zabrinuti za sudbinu umirueg naroda. To se nee desiti.
Nita opasnije nego hvatati se za iluzije, one nas odvajaju od jo uvek moguih ispravnih
koraka.
Kako da se iupamo iz tog zaaranog kruga? Koliko puta sam sluao to uporno pitanje
u mnogim krajevima Rusije. Kako stresti sa sebe tu beznadenu pokornost. Kako da
prevladamo s t r a h u sebi? U itavoj svetskoj istoriji se ne jednom uo pokli odvanih:
Sloboda ili smrt! Zar je na deo samo vapaj pokornost, ili smrt?
No, neto se ne sme. Ne sme se problem reavati orujem. To bi znailo do kraja razbiti
na ivot i izgubiti narod. Ratnike pesme ne znaju za dobar kraj.
Meutim, ko ne vidi kakvi su nam dronjci slobode ipak baeni i doputeni i kako je
mogue ne iskoristiti ih. Napolju su rudari nekako pokuali da stvore komitete spasa,
nezavisno od vlasti. Moda moe i tako. Moda je to i bolja forma kada je narod ve doveden
do krajnosti. Na spas je samo u naem samodejstvovanju koje bi se raalo odozdo prema
gore.
Ah, kad bismo samo bili sposobni za istinsko ujedinjenje, da mirnim sredstvima, ali
zaista sav narod, izrazi na gnev, onda bi vlast u svom mermernom koritu zadrhtala i trgla se.
U drugim zemljama takvim masovnim marevima i skreu tok svoje istorije.
Poto nismo sposobni, onda evo pravila: Dejstvuj tamo gde ivi, gde radi! Strpljivo,
vredno, u predelima u kojima se jo kreu tvoje ruke.
36. Graditeljsko
Velika veina ruskog naroda danas je pritenjena svojom bespomonou,
opljakanou, bedom. Ali ne izbegavajmo da saznamo i najstranije: ruski narod je u celini
pretrpeo tokom XX veka i istorijski, i duhovni, i materijalni poraz. Decenijama smo platili
nacionalnu katastrofu 1917. godine, danas plaamo da izaemo iz nje i takoe katastrofalno.
Mi smo lomili ne samo komunistiki sistem, ve emo dokrajiti i ostatak naeg ivotnog
fundamenta.
Shvatiti ne znai prihvatiti i pokoriti se. Ali znai opametiti se dok jo nisu istekli svi
rokovi. Uspeti nai izlaz i napregnuti sile da se do njega doe. Nai izlaz pre svega prema
naem unutranjem ozdravljenju. Naa duhovna kriza je bolnija i opasnija od naeg dravnog
76
77
karaktera? Moda na to, uz nae samoporicanje, utie i jo poneka dilema due kome se u
svetu prikloniti.
Moj duh, moja porodica, moj rad savestan, paljiv, bez obzira na lopovsku
halapljivost oko mene kako se drugaije izvui? ak i kad bi se sekira spustila na lopove
(ali nee se spustiti), opet se bez rada nita ne moe postii. Bez rada nema imanja. Bez rada,
nema nezavisne linosti.
Dug je put. Dug. Ali ako smo se preputali itav jedan vek, koliko nam je tek potrebno
da ustanemo. Potrebne su nam godine i godine samo da shvatimo sve gubitke i sve bolesti.
Ne znam da li emo fiziki sauvati dravu ili ne, ali u sistemu velikog broja svetskih
kultura ruska kultura je samosvojna, licem i duom neponovljiva. I nije nam sueno da
prihvatimo gubljenje svog lica, da ispustimo duh svoje duge istorije: mi vie moemo da
izgubimo naputajui svoj put, nego to moemo dobiti menjajui ga za tui.
Ne treba sluiti dananjoj dravi, ve Otadbini. Otadbina to je ono to je stvorilo sve
nas. Ona je via, via od svih prolaznih Ustava. I bez obzira u kakvoj se pukotini danas nalazi
raznoliki ivot Rusije mi jo imamo vremena da budemo dostojni nae neizbrisive prolosti
duge 1100 godina. Ona je dostojanstvo desetina pokolenja pre i posle nas.
I mi ne smemo postati ono pokolenje koje sve njih izdaje.
78