Edgar Wallace LAKRDIJA

Gospodin Stratford Harlow nije bio d entlmen koji bi se esto morao uriti. Kao pravi
pripadnik dokonog stale a, esto je bio u prilici da dangubi pa je razvio sklonost i
zuzetnoj ljubopitIjivosti.
Imao je sve znaajke potrebne ovjeku koji vr i opa anja, zanimale su ga i najobinije poj
ave, a u svojim je prouavanjima u ivao neometan sentimentalno u, jer je ta slabost pog
ubna za ispravno rasuivanje.
Leonardo da Vinci mogao je stajati kraj strati ta, upotrijebiv i jezivi podij kao ra
dni stol, na kojemu bi skicirao hropac zloinaca osuenih na patnju. Premda gospodin
Harlow nije bio veliki ljubitelj slikarstva, cijenio je Leonarda. I sam je bio
u stanju zastati i gledati prizore od kojih bi prosjena osoba zadrhtala i po urila
s tog mjesta, no isto se tako ak i u velikoj urbi mogao zaustaviti kako bi prouio s
astav boja jesenjeg sutona i to ne s pjesnikim ushitom, nego je, za svoje zadovol
jstvo, ra lanjivao i tu vrst ljepote.
Bio je krupan ovjek od etrdeset osam godina, svijetle kose i proelav. Na glatko izb
rijanom licu nije bilo bora, a nje na mu je put bila besprijekorna. Vodnjikavo pla
ve oi ne smatraju lijepima, a oi gospodina Harlowa su tako blijede da su se mnogi
osjetljivi ljudi zaprepastili kad su ga prvi put ugledali, jer zakljuili su da je
slijep. Nos mu je bio velik i dug, iste debljine od ela do vrha. Opis u putovnic
i tvrdio je da su mu usta puna. Usnice su mu bile izrazito crvene, a inilo se da
ih skuplja ak i kad su mu usta mirovala. Osobni opis upotpunjavali su okrugla bra
da s rupicom na sredini i neobino male u i.
Njegov jaki automobil bio je parkiran uz rub ceste, tako da su dva stra nja kotaa s
tajala na travnatom obrubu, a gospodin Harlow je sjedio s rukom na upravljau i gl
edao povorku ljudi u polju. U takvim trenucima dubokog razmi ljanja, u glavi gospo
dina Stratforda Harlowa raale su se sjajne zamisli, a veliki
bi se planovi ocrtavali niotkuda, kao da dolaze s onu stranu uobrazilje. Zaudo, z
atvori su na njega uvijek nadahnjujue djelovali.
Poljem se vukla kolona od po dva dobro raspolo ena, suncem opaljena zatvorenika u
prugastim kaputiima i hlaama, a predvodio ih je mr avi stra ar, s pu kom propisno o desn
om ramenu. Gospodin Harlow je primijetio da vi e ne primjenjuju stari nain obilje ava
nja zatvorskih povratnika tako to bi im kape ukra avali s toliko tajanstvenih slova
abecede koliko su puta osuivani, pa se sjetio kako je negdje proitao daje to ukin
uto.
Tup! Tup! Tup!
Zatvorenici su iza li na asfaltiranu cestu i kretali su se prema njemu. Stra arpredv
odnik sumnjiavo je pogledao dobro odjevenog neznanca, no robija i se nisu doimali p
ostidcni, a niti smeteni injenicom daje netko svjedok njihove bruke. Naprotiv, za
uzeli su razmetljivo dr anje, kao da su svjesni da pru aju neobian prizor, vrijedan p
romatranja. Prva dvojica su postrance pogledali znati eljnika i prijateljski mu se
nacerili, jedan od slijedeih robija a je uinio isto, ali drugi nije gledao ni lijev
o ni desno. Namr tio se, tanka su mu usta zadobila podrugljiv izraz, a jedno rame
je podigao kao da prijezirno i prkosno slije e, a gospodin Harlow je shvatio da ta
j pokret nije upravljen samo znati eljnom gledaocu, nego svim slobodnim ljudima na
svijetu, iji je gospodin Harlow bio predstavnik.
Okrenuo se na sjedalu i gledao kako kolona mar ira kroz ulaz, Slavoluk oaja, i nest
aje kroz metalna vrata koja nije mogao vidjeti.
Pritisnuo je papuicu za gas i napravio polukrug. Strpljivo je manevrirao dugom asi
jom, dok je nije okrenuo natrag, u smjeru Princetowna. Tavistock i Ellenbruv mog
u priekati jedan dan, pa, bude li potrebno i cijeli tjedan, jer mu je na um pala
sjajna zamisao, koju bi trebalo uobliiti i slijediti.
Tiho je zaustavio automobil pred hotelom Duchy, a niz stepenice dotri portir.
Ne to nije u redu, gospodine?
Ne, odluio sam ostati jo jedan dan. Mogu li dobiti apartman? Ako ne, poslu it e bilo
koja soba.
Doznao je da jo nisu iznajmili apartman pa je rekao neka mu gore odnesu mali koveg
.
Onda je zakljuio da bi se Ellenburv mogao dovesti automobilom i u tedjeti mu put pr
eko movare, a i dosadan dan u Tavistocku.
Krenuo je prema telefonu, pa je za pet minuta zauo Ellenburvjev zabrinuti glas.

Doite u Princetown. Odsjeo sam u Duchvju. Ne dozvolite da netko primijeti da se p

oznamo. Upoznat emo se u predvorju, poslije ruka.
Gospodin Harlow je, za stolom odakle je imao pogled na neuredni trg pred Duchvje
m, upravo bio usred skromnog ruka, kad je vidio da sti e Ellenburv, mali, mr avi, ivani
ovjek s rijetkim, sijedim zaliscima. Posjetilac je ubrzo u ao u prostranu blagovao
nicu, u prolazu se brzo osvrnuo, trgnuo se ugledav i gospodina Harlowa, a onda je
sjeo za najbli i stol.
U blagovaonici je bilo malo gostiju. Dvije su se grupe dovezle automobilima iz T
orquaya pa su sad ruali jedni nasuprot drugih, u kutovima prostorije i glasno raz
govarali. Za drugim stolom bio je postariji ovjek sa zdepastom suprugom, a za trei
m djevojka, koja se doimala kao daje posve izdvojena od svega. ene su gospodina H
arlowa zanimale samo ako su bile imbenici u nekom problemu, ili sastavni dijelovi
istra ivanja, no svakako je nastojao svrstati sve stoje vidio pa je na svoj hladn
okrvni nain primijetio daje go a lijepa i zato nesvakida nja, jer veina ljudi odslikava
izrazitu opreku izmeu skromnih uliica u predgrau u kojima stanuju i sivih poslovni
h sredi ta, gdje zarauju za ivot.
Jednom prilikom stajao je na uglu prometne ulice u Midlandsu i dvanaest sati pro
uavao uestalost ljepote kod ena. Premda su onuda, za cijelo to vrijeme, urile tisue,
vidio je samo jednu poprilino lijepu djevojku i dvije koje nisu bile o e. Zato mu s
e inilo udno da tu, postrance od njega, sjedi Ivlana, tovi e, doista nesvakida nje lijep
a djevojka. Premda joj nije vidio oi, ono stoje opazio bilo je savr eno, a i put jo
j je, ako ga vid nije varao, bila bez mane. Nije joj vidio kosu, skrivenu pod cr
nim e iriem, no svidjelo mu se kako se koristi rukama. Bio je uvjeren da se promatra
njem ruku mo e zakljuiti o duhu neke osobe. Stas joj je kako se ka e? Gospodin Harlow
napui usnice. Rijenik mu je bio hladan i toan, li en ushienih uzleta. Mo da dra estan st
s! Ponovno je skupio usnice. Da, dra estan, no je li to posve prikladna rije Zadubi
o se u jezine istananosti, a dok je mozgao, malo je podigla glavu i pogledala ga.
Bila je privlana ve iz profila, ali sada...
Krasna je, slo i se Stratford Harlovv, sam sa sobom, no glas joj zacijelo mo e izlud
iti ovjeka.
Pa ipak, odluio je da riskira razoaranje. Za nju se zanimao posve nepristrano. U n
jegovom su ivotu samo dvije ene, jedna mlada, a druga stara, igrale va ne uloge, no
i o njima je mogao nepristrano razmi ljati. Nisu inu se sviale, niti su mu bile odb
ojne, nego se prema njima odnosio kao prema egzotinim vazama, kojima se mogao div
iti, premda nisu bile posebno korisne.
U tom trenutku do ao je konobur da uzme prazan tanjur. Gospoica Rivers tiho je odgo
vorio na pitanje gosta. Mlada dama je jutros stigla, a posljednjim se vlakom vrua
u Plvmouth. Do la je nekome u posjetu. Znuujim je pogledao gospodina Harlowa, koji
podigne guste obrve.
U zatvoru? upitao je sni enim glusoin.
Konobar potvrdi glavom. Svojem ujuku...Arthuru Inglu, onom glumcu.
Gospodin Harlow kimne. Ime mu je bilo mutno poznato. Ingle?... Struak cvijea iz ko
jega je ispao cvijet... i prehlaeni sudac. Poku ao je obnoviti sjeanje povezivunjem
predod bi. Bio je u sudnici Old Bailev, kad je sudac odlo io struak koji svaki sudac
nosi, a taj je obiaj potekao u davnini, kud je rukovet bilja navodno titila njegov
o gospodstvo od zarazne njugejtske groznice. Kad je sudac polo io struak na stol, i
z sredine su, pisaru na glavu, ispala dva mala cvijeta bedrinca. Sad se sjetio!
Ingle! Asketsko lice izoblieno od bijesa. Ingle, glumac koji je krivotvorio, vara
o i naposljetku dolijao. Stratford Harlovv se tiho nasmije, jer se sjetio ne sam
o imena, nego i tog ovjeka, u jutros ga je vidio kako, namr ten, slije e jednim ramen
om dok se s ostalim robija ima vukao preko polja. Dakle, to je Ingle. A bio je glu
mac.
Gospodin Harlow se vratio u Princetovvn upravo zato da dozna tko je taj zatvoren
ik. Kad je podignuo pogled vidio je da djevojka brzo odlazi iz prostorije, pa je
ustao i polako krenuo za njom, no predvorje hotela bilo je prazno. Smjestio se
u najzabaeniji kut, pozvonio da mu donesu kavu, a onda je zapalio cigaretu. Ubrzo
je u ao Ellenburv, no u tom trenutku Harlowa je zaokupilo ne to drugo. Kroz prozor
je vidio da se gospoica
Rivers udaljava preko trga, u smjeru po tanskog ureda, pa je ustao, iza ao iz hotela
i krenuo za njom. Kad je u ao u po tu, upravo je kupovala marke, a ugodno se iznena

dio otkriv i da joj glas posjeduje kakvou koja se samo mo e po eljeti.

ovjek u dobi od etrdeset osam godina ima odreene prednosti pa uspijeva pronai povolj
ne prilike i kad bi se mladi od dvadeset osam godina zacijelo posve smeo.
Dobro jutro, mlada damo. I vi ste go a hotela, je li? Izgovorio je to s osmijehom k
oji bi se mogao protumaiti kao
oinski. Dobacila mu je pogled, a usnice su joj se trgnule. Odvi e se olako smije i, p
omislio je, a da bi njezin posjet imao tako tu an povod.
Da, ruala sam u Duchvju, ali nisam ondje odsjela. Grozan gradi!
Nije posve li en ljepote pobuni se gospodin Harlovv. Spustio je na pult novi od est p
enija, uzeo vozni red
mjesnih vlakova, poekao da djevojci izbroje sitni , a onda joj se pridru io na izlazu
iz po te.
A ima i romantinih dijelova nastavio je prekinuti razgovor. Pogledajte, primjeric
e, Feathers Inn. Tu su zgradu svojim trudom podigli francuski ratni zarobljenici
.
S mjesta na kojem su stajali mogli su vidjeti samo vrh jednog od velikih dimnjak
a zatvora.
Primijetila je da je bacio pogled u tom smjeru i zatresao glavom. Ona druga zgra
da je, dakako, grozna! Grozna! Poku avam skupiti hrabrost i ui, ali nekako nisam u
stanju.
Imate li ondje... nije zavr ila pitanje.
Prijatelja, da. Prije mnogo godina bio mi je vrlo drag prijatelj, ali jadnik nij
e mogao ii ispravnim putom. Nejasno sam obeao da u ga posjetiti, no pomisao me u asav
a. Zapravo, nijedan prijatelj gospodina Harlowa nije amio u zatvoru.
Zami ljeno gaje pogledala.
Ba i nije tako stra no. Ve sam bila ondje rekla je, niim ne pokazav i da joj je neugodn
o. Ujak mije u zatvoru.
Doista? U glas je unio najprikladniju mjeru suosjeanja i razumijevanja.
Posjeujem ga drugi put u etiri godine. Naravno, mrzim to i bit u sretna kad se zavr i
. Obino je prilino... naporno.
Polako su hodali prema hotelu.
Za vas je to svakako grozno. Tako suosjeate s tim jadnicima...
Njezin gaje smije ak prilino zaprepastio. To me ba jako ne potresa. Vjerojatno je ok
rutno rei, ali ne potresa me. Izmeu ujaka i mene oklijevala je nema naklonost no j
edini sam mu rod pa se brinem o njegovim poslovima. inilo se da joj ponovno nedos
taju rijei obja njenja. I o novcu kojeg ima, a prilino gaje te ko zadovoljiti.
Njezine su rijei kod gospodina Harlovva pobudile veliko zanimanje, jer takav preo
kret nije mogao ni pretpostaviti.
Bilo bi stra no da mi je drag, ili da on mene voli nastavila je, zastajui na poetku
stubi ta. Kako stvari stoje, razgovaramo samo poslovno i to je sve.
Prijateljski mu je kimnula i prva u la u hotel. Gospodin Harlow je dugo stajao na
vratima, zurei u prazno, jer duboko je mozgao, a onda se ot etao do kave koja se ve
ohladila i sa ivanim je ovjeuljkom, koji gaje ekao, zapodjeo razgovor o vremenu i lje
tini.
Ostali su posve sami. Grupe s automobilima iza le su u bunom neredu, a kad je Harlo
w stigao, stari gospodin i njegova stara zdepasta supruga, upravo su se iz hotel
a zaputili na izlet.
Je li sve u redu, Ellenburv?
Da, gospodine Harlow odgovori kratki usrdno. Sve je savr eno skladno i tiptop. Sre
dio sam tu bu to su je francuski osiguratelji podnijeli protiv dru tva Rata i...
Naglo je zamuknuo. Gospodin Harlow je slijedio pogled njegovih ra irenih oiju pa je
i on pogledao kroz prozor.
Niz ulicu se, prema eljeznikoj stanici, kretalo osam zatvorenika, no za razliku od
ljudi koje je jutros sreo, ovi su bili lisicama vezani za sjajni, elini lanac koj
i se protezao kroz malu povorku. Gledajui ih, gospodin Harlow poka e rukom.
Nije ba vedar ni ugodan prizor prokomentirao je. Za vrijeme govornikih istupa, gla
s mu je bio pun i vrlo vrst. Pa ipak, mislim da su se debeloko ni stanovnici Prince
tovna navikli na takve prizore. Pretpostavljam da te ljude prebacuju u drugi zat
vor. Jeste li kad razmi ljali kako biste se osjeali da ste, recimo, na elu te skupin
e, vezani lancima kao divlja zvijer...

Zaboga, prestanite! javi se kratki promuklo. Ne govorite, ne govorite o tome!

Prekrio je lice drhtavim rukama. U asavao sam se dolaska ovamo priznao je, jedva uj
no. Nikad prije nisam bio... Automobil je pro ao kraj onog stra nog ulaza i umalo sa
m se onesvijestio.
Gospodin Harlow, koji je pazio na vrata, snishodljivo se nasmije i. Nemate se ega b
ojati, dragi moj Ellenburv utje io je sugovornika oinskim glasom. U neku ruku sam v
am oprostio prijestup. U neku ruku pa ljivo je naglasio. Ne znam bi li i sudac zau
zeo isto gledi te. Zakon poznajete bolje od mene. No jedno je sigurno Slobodni ste
, va i su dugovi plaeni, novac koji ste ukrali klijentima vraen je, a imate dohodak
koji je, da se tako izrazim, zadovoljavajui.
Niski ovjek kimne i uini pokret kao da ne to guta. Problijedjela su mu ak i usta, a k
ad je uzeo a u vode, ruka mu se tako tresla daje morao spustiti a u.
Vrlo sam zahvalan rekao je. Vrlo, vrlo zahvalan... Oprostite, to me je prilino uz
nemirilo.
Prirodno promrmlja gospodin Harlow.
Iz d epa je izvadio notes, polako ga je i pa ljivo otvorio, a onda je pet minuta pis
ao, dok gaje niski odvjetnik gledao. Kad je zavr io, istrgnuo je list i pru io ga pr
eko stola.
elim znati sve o tom ovjeku, Arthuru Inglu rekao je. Kad mu istie presuda, gdje ivi,
bilo u Londonu ili drugdje, kakva su mu sredstva za ivot i posebno, za to je ljut
na cijeli svijet. Ne znam razlog, ali nekako sumnjam daje prilino jak. Isto tako,
zanimalo bi me gdje mu radi neaka. Primijetit ete da sam, na papiru, iza njezinog
imena stavio upitnik. Hou znati tko su joj prijatelji, kako provodi slobodno vri
jeme, a vrlo mi je va no i njezino novano stanje.
Razumijem. Ellenburv pa ljivo stavi papir u otrcanu lisnicu, a onda se naglo trgne
, kao stoje esto inio. Ne to sam zaboravio, gospodine Harlow ree on. Pro log me ponedje
ljka u mom uredu na Lincolns Inn Fieldsu posjetila policija.
Zadnje dvije rijei izgovorio je kao da se ispriava, jer je na neki nain odgovoran z
a takvu posjetu. Gospodin Harlow svrne pogled blijedim oima na sugovornika i dugo
je prouavao njegovo lice, prije nego stoje upitao Kakvim povodom?
Nije mi ba jasno odgovori Ellenburv, koji je obiavao izrazom lica u trenutku oslik
ati osjeaje o kojima bi govorio. Prilino sam se zbunio. Lice mu se zgrilo u izraz u
nezvjerenosti. Znate, gospodin Carlton nije iznio jasan razlog.
Carlton? upita Harlovv, neuobiajeno brzo. To je ovjek iz ministarstva vanjskih pos
lova, je li?
Eilenburv potvrdi glavom.
Pa?
Do ao je zbog po ara izazvanog gumom. Sjeate se po ara u tvornici United International?
Zanimalo ga je je li Rata osigurala izgorjelu robu, a, dakako, odgovorio sam da
to, koliko znam, nismo uinili.
Ne govorite mi, upozori ga Harlovv blago nego da to nije uinio Sindikat Kata. Odv
jetnik ste koji radi za neimenovane klijente. 1?
Toje bilo sve ree Ellenburv. Neodreeno je govorio.
Uvijek je neodreen prekine ga Harlow, sa slabim osmijehom i uvijek bezobziran, za
pamtite to, Ellenburv. Ni i inspektor James Carlton je najbezobzirniji ovjek koji j
e ikad radio u Scotland Yardu. Jednog dana bit e beznadno upropa ten, ili neizbje no
unaprijeen. Uvelike mu se divim. Nijednu osobu na svijetu tako ne cijenim zbog in
teligencije, o troumnosti i... bezobzirnosti. Njegove su teorije vrijedne div ljen
ja, a istodobno zbunjuju. A to znai da su ispravne. estitost je vrednota koja najv
i e zbunjuje, jer ako ovjek ispravno postupa, nikad ne mo ete predvidjeti to e uiniti. M
islim da sam izgovorio ne to nalik epigramu, Ellenburv, pa bi bilo dobro da ga pri
bilje ite, jer ako ikad dobijete zadau da napi ete moju biografiju, imat ete materijal
a da sve jasno prika ete. Pogledao je na sat. U petak, u jedanaest sati naveer, bit
u u Park Laneu, pa vam mogu posvetiti deset minuta izjavio je.
Ellenburv je ivano motao prste.
Nije li to rizik... za vas, mislim? upitao je odjednom. Mo da sam glup, ali nije m
i jasno za to vi... Pa, za to riskirate. S toliko novaca...
Gospodin Harlovv se zavalio na podstavljenoj stolici, a oi su mu malo zaiskrile,
kao da se zabavlja.
Da imate milijune, to biste uinili? Povukli biste se iz posla, dakako. Sagradili i

li kupili krasnu kuu... a onda?

Ne znam odgovori stariji ovjek neodreeno. Mo ete putovati...
Englezi na dva naina zami ljaju sreu jedan je putovanje, a drugi mirovanje! Ili bezg
lavo jure, ili raju! Mogao bih se o eniti, ali ne elim. Mogao bih imati veliku talu t
rkaih konja, ali prezirem trke. Mogao bih ploviti jahtom, ali mrzim more. to ako s
e za elim uzbuenja? elim ih. Umjetnost ivljenja je u umjetnosti pobjeivanja. Zabilje ite
to. U emu se sastoji srea u kartanju, konjima, golfu, enama, ili u bilo emu to vam p
adne na pamet? Rei u vam U tome da pobijedite najboljeg sudionika. To tvrde Amerik
anci. U emu je u itak planinarenja, istra ivanja, znanstvenih otkria? Da radite bolje
od nekog drugog, da poete dalje i stavite nogu na glavu onome tko osvoji drugo mj
esto.
Otpuhnuo je oblak dima kroz otvoren prozor i poekao da povjetarac raspr i magliasti,
prozrani veo na komadie, a onda ga pretvori u ni ta.
Ako ste milijuna , ili se spustite u samog sebe i postanete zvijer, ili izaete iz s
ebe pa gnjavite prijatelje. Ako ste Napoleon, zaigrat ete na kartu vlasti, ako st
e Leonardo, igrat ete u znanje... ulog nije ba bitan, nego je va no igrati. Ostvaren
je donosi u itak, bilo da ste lopticu za golf poslali dalje nego va protivnik, ili
ste doline Flandrije prekrili le evima svojih neprijatelja. Ja te e pronalazim uzbuen
ja, nego veina ljudi. Milijuna sam. Sterling i dolari su moji vojnici, a imam povl
asticu da sam odreujem ratna pravila i na svoj nain vodim pohode. Vi e me ni ta ne pit
ajte!
Mahnuv i rukom prema vratima, dozvolio je sugovorniku da se udalji, pa je, malo po
slije, Ellenburvjev iznajmljeni automobil buno tropotao uz brdo i pro ao kraj ulaza
u zatvor. Gospodin Ellenburv je napadnim pokretom okrenuo glavu na drugu stranu.
2.
Otprilike osam mjeseci poslije toga, na obali Temze do lo je do prometne nezgode.
Djevojka u utom ki nom ogrtau i ovjek s vozakom kapom na glavi, imali su ne to zajedniko
iz raznih su razloga svakako nastojali za najkrae mogue vrijeme prijei najopasniji
dio obale. Skupljala se izmaglica, koja je najavljivala da e se, prije nego to se
veer pretvori u no, zgusnuti u pravu maglu, a kroz nju je sipila neugodna ki ica i g
latku povr inu ceste pretvarala u takav rizik za mogue osiguranike, da ga ne bi pri
hvatilo nijedno ugledno osiguravajue dru tvo.
Blatobran starog forda zahvatio je Aileen Rivers malo ispod lijevog lakta pa je
odjednom, protiv volje, izvela niz baletskih figura, a onda je nosom udarila o s
jajno bijelo dugme i nimalo se dostojanstveno spustila na koljena, pred zapanjen
og policajca. Podigao ju je, pogledao, vrstim je pokretom pomuknuo na stranu i pr
i ao automobilu ija se karoserija tu no popela uz svinutu ulinu svjetiljku.
to se dogaa? upita policajac strogo i potra i bilje nicu.
Mladi s vozakom kapom obri e uprljano, lice, tim pokretom jo vi e razmaze prljav tinu, a
onda brzo upita Je li djevojka ozlijeena?
Pustite sad djevojku, nego da vidimo va u vozaku dozvolu.
Ne osvrui se na taj autoritativni zahtjev, mladi prie Aileen, kojoj je bilo neugodno
zbog okupljene gomile znati eljnika, a upravo je uvjeravala nekoliko starih dama
da nije ozlijeena. Dokaz je bio to stoji na nogama.
Miite no nim prstima poui je ena promuklog glasa. Ako se ne pokreu, slomljena vam je k
ima.
Djevojka nije izvela taj pokus, jer se u tom trenutku visoki mladi u svjetlu to ga
je unaokolo bacala ulina svjetiljka, nije se doimao tako mlad progurao u sredi te z
nati eljne skupine.
Niste ozlijeeni, jeli? upitao je zabrinuto. Vjerujte, stra no mi je ao! Nisam vas vi
dio dok se niste stvorili ispred automobila.
Morali biste biti pa ljiviji, gospon! Mogli ste nekog ubiti! posavjetovao gaje, al
i i ukorio glas iz gomile.
Recite mi ime, molim. Stavio je ruku u d ep, prona ao staru kuvertu i poekao.
Doista nije potrebno. Uope nisam ozlijeena izjavi ona, ali i on je bio uporan.
Zabilje io je ime i adresu, a upravo kad je zavr io s pisanjem, izmeu znati eljnika je
izronio sabla njeni pozornik.
ujte rekao je glasom u kojem su se mije ali ljutnja i predbacivanje ne mo ete samo ta
ko pobjei dok razgovaram s vama, prijatelju! Stanite mirno i poka ite mi tu dozvolu
.

Jeste li vidjeli plavu limuzinu? upita mladi. Bila je tik ispred mene kad sam uda
rio u svjetiljku.
Pustite sad plave limuzine odgovori policajac hladno, ali ogoreno. Da vidim vozaku
dozvolu.
Mladi je iz d epa izvadio i na dlanu dr ao predmet nalik na vozaku dozvolu, no bilo je
to ne to drugo.
to izvodite? upita policajac razdra eno.
Zgrabio je knji icu s platnenim koricama, otvorio je i upravio svjetlo baterijske
svjetiljke na tekst.
Hm! prokomentirao je. ao mije, gospodine!
Nije to ni ta odgovori James Carlton, ni i inspektor Scotland Yarda. Poslat u nekoga
da ukloni taj kr . Jeste li vidjeli limuzinu?
Da, gospodine, bila je malo ispred vas. Imala je ulubljeni rezervoar.
Carlton se nasmije. I to ste vidjeli? Neu vas zaboraviti, pozornice. Bolje da dje
vojku kui po aljete taksijem... ili ne, sam u je otpratiti.
Aileen gaje ula, ali nije pokazala odu evljenje. Mnogo bih radije po la pje ice rekla j
e odrje ito.
Odluno ju je poveo podalje od znati eljnika, koji su se poeli razilaziti. Kad su ost
ali nasamo, koliko su u tom trenutku mogli biti, predstavio joj se, rekav i Zaprav
o sam policajac a ona gaje zaueno pogledala.
ak ni u esto varljivoj magli nije se doimao kao policajac, nego vi e kao automehaniar
, kojemu posao ne ide odvi e dobro. Na glavi je imao plavu vunenu kapu koja mu je
pokrivala u i, stari kaput engleskog kroja dosezao mu je do koljena, a pod pazuho
je stavio rukavice za automobiliste, crne od maziva.
Ipak jesam rekao je vrstim glasom, kao daje i rijeima izrazila uenje. Policajac sam,
ali ne obian, nego inspektor. Istina, ni i inspektor, ali dr im do svog polo aja.
Za to mi sve to priate?
Ve je domahnuo taksiju, a sad je otvorio vrata.
Mogli biste imati primjedbi, kad bi vas pratio obian policajac, odgovorio je vedr
o ali zbog mog visokog polo aja ne treba vam drugi pratilac.
U la je u taksi, ne znajui bi li se nasmijala ili zaplakala, jer ju je lakat zaprav
o bolio vi e nego stoje htjela priznati.
Rivers... Aileen Rivers zami ljeno e on, dok je taksi oprezno vozio obalom. Na vrhu
mi je jezika, ini mi se da u se svakog trenutka sjetiti, ali ne znam gdje sam uo z
a vas.
Da mo da pogledate moj dosje u Scotland Yardu.. predlo ila je, pomalo ljutita zbog n
jegove drskosti.
Pomislio sam da to uinim glasio je mirni odgovor. Ali Aileen Rivers? Ne, ne mogu
se sjetiti.
No, dakako, sjetio se. Znao je daje neaka Arthura Ingla, koji je nekad glumio u S
hakespeareovim dramama, a sad je izdr avao kaznu od pet godina, zbog izuzetno vje to
g niza prevara i krivotvorenja. No Carlton je bio bezobziran, kao to ga je gospod
in Harlow opisao. Njegova sposobnost izmi ljanja daleko je nadma ivala obinu crtu kre
ativnosti, a nije se ustruavao spustiti se do sitnih lukav tina, usprkos injenici da
je primio obrazovanje d entlmena, a za razvoj njegova duha potro ena je po zama na svo
ta, pa bi morao bolje razlikovati ispravne postupke od nepodop tina.
Blok zgrada Fotheringav uhvatio se za umrljanu bradu. Kako otmjeno!
Odjednom se razljutila i okrenula se prema njemu. Prihvatila sam da me otpratite
, gospodine... uvredljivo je zastala.
Carlton promrmlja on kao poznati hotel, no nisam u srodstvu s vlasnikom kluba. I
to mije slava! Htjeli ste rei...
Htjela sam rei da ni ta ne govorite. Veeras ste se svojski potrudili da me ubijete,
pa biste me barem mogli pustiti da na miru izdahnem.
Provirio je kroz prozor, u maglu.
Na uglu Westminster Bridgea jedna starica prodaje cvijee. Mogli bismo zastati i k
upiti vam struak. Onda je brzo dodao Jako mi je ao, pa vas vi e ni ta neu pitati, niti u
komentirati va e otmjeno prebivali te.
Ne stanujem ondje reklajekaodasebrani. Ponekad odlazim i brinem se da se stan ur
edno odr ava. Pripada... mom roaku koji je u inozemstvu.
U Monte Carlu? promrmljao je. Ba prekrasno mjesto! Rien ne vaplus! Faites vosjeux

, monsieurs et mesdames! Osobno vi e volim San Remo. Vedro nebo, plavo more, zelen
i bre uljci... sve je kao na posteru na eljeznikoj stanici. Naglo se udaljio od teme
Kad ve govorimo o plavetnilu, sretni ste da vas nije zahvatila plava limuzina. J
urila je br e od mene, ali ima bolje konice. U magli sam joj udario u rezervoar, al
i ak se ni onda nije zaustavila.
U mraku je skupila usnice. Zloinac je bje ao od policije, pretpostavljam? Izuzetno
romantino!
Mladi se smijuljio. Krivo pretpostavljate. Bio je to milijuna koji je urio na gozbu
u gradu. A jedina je krivina tu ba koju mu mogu smjestiti da na ko ulji nosi velike
dijamantne ukrase, no to smatram vi e prijestupom protiv dobrog ukusa, nego protiv
zakona ove zemlje, neka je blagoslovljena.
Taksi je usporavao, a voza se nagnuo na stranu, kako bi vidio gdje su.
Stigli smo zakljui Carlton, otvori vrata taksija koji se jo kretao, pa iskoi.
Automobil se zaustavio pred ulazom u zgradu Fotheringav.
Velika hvala to ste me dopratili kui ree Aileen usiljeno uljudno, a onda je dodala,
s primjesom zlobe Jako sam u ivala u razgovoru.
Trebali biste tek uti moju tetku odgovori on. Njezin nain govora je doista pjesniki
!
Gledao je za njom sve dok nije nestala u mraku, a onda se vratio do taksija.
U Scotland Yard rekao je jednostavno i riskirajte malo, osine brzine! Zlo mi je
od vo nje nalik na tango, pa sad ubacite malo jazza.
Voza je poslu ao, riskirao i bez nezgoda stigao pred sumorni ulaz u policijsku cent
ralu. Jim Carlton prijateljskim mahanjem pozdravi narednika za stolom pa se, pre
skaui po dvije stepenice, popne do svog malog ureda. Obino se nije posebno brinuo z
a osobni izgled, ali kad je bacio pogled na malo ogledalo koje je ukra avalo zid i
znad umivaonika, zastenjao je.
Upravo je marljivo nastojao sprati mazivo, kad se navratima pojavi sjetno lice i
nspektora Elka. Ide na zabavu? upitao je natmureno.
Ne odgovori Jim, sapunajui se. Volim se esto umivati.
Elk mrcne, sjedne na rub tvrde stolice pa polako i pomno pretra i d epove.
U unutra njem d epu kaputa ree Carlton, nerazgovjetno zbog sapunice. Uzmi samo jednu,
prebrojio sam ih.
Elk duboko uzdahne, izvadi dugu ko natu kutijicu, uzme cigaru i zapali je.
Cigare vi e nisu kakve su bile u mom djetinjstvu prokomentirao je, potcjenjivaki je
gledajui. Za est penija mogao si kupiti pravu Havanu. Prijeko, u New Yorku, svi p
u e cigare. No to si mogu priu titi, jer policajci dobivaju plau od koje mogu ivjeti.
Carlton ga pogleda preko runika. Nikad nisam vidio da si kupio makar jednu cigaru
izjavio je polako. A jeftinije ih ne mo e ni dobiti, jer uzima ih besplatno.
Inspektor Elk se nije uvrijedio. U svoje vrijeme napu io sam se dobrih cigara reka
o je. U uredu javnog tu ioca, prijeko, u doba gospodina Gordona, momka koji je poh
vatao abe, to jest, uinili smo to zajedno pa ljivo se ispravio.
abe? O, da, sjeam se. Gospodin Gordon je imao dobre cigare, je li?
Prilino dobre odgovori Elk oprezno. Ne bih rekao da su tvoje gore, ali nisu ni bo
lje. A onda je, ne promijeniv i ton, upitao Jesi li uhvatio Stratforda Harlowa?
Jim Carlton napravi grimasu gaenja. Reci mi ne to zbog ega ga mogu priklije titi zatra i
on.
Izraunali smo da vrijedi deset milijuna glasio je odgovor. Nitko nikad nije na po t
en nain zaradio deset milijuna.
Jim Carlton okrene sad isto, mokro lice prema kolegi. Tri je naslijedio od oca, d
va od jedne, a milijun od druge tetke. Harlowi su oduvijek bili bogata obitelj,
a u posljednjih deset godina spali su na neudate tetke. U Americi je imao brata,
koji mu je ostavio osam milijuna dolara.
Elk uzdahne i poe e se po tankom nosu. A k tome je i u Rati po alio se.
Dakako daje u Rati! podrugljivo e Jim. Ellenburv ga prikriva, ali da to i ne ini,
u djelatnosti Rate nema ni ta protuzakonito. ak i kad bi priznao daje povezan s nji
ma, to ne bi bio prijestup.
O! uzvikne Elk, iskazav i mlako neslaganje.
U poslovanju Sindikata Rata nije bilo nieg potajnog ni mutnog. Registriranje kao
javno dru tvo, uredi su bili u zgradi Westshire, u ulici Old Broad, u sredi tu Londo
na, a njujor ki se ogranak smjestio u Wall Streetu. Sindikat Rata objelodanio bi s

vaki zakljuni raun, zapo ljavao je osoblje od deset pomonika, od ega su trojica ostvar
ivali dodatnu zaradu, jer nastupali su kao direktori dru tva, a predsjedavao je um
irovljeni pje adijski pukovnik. Glavnica je bila zauujue mala, no sredstva sindikata
bila su ogromna. Kad je Rata, 1924. godine, pokupovala gumu, kroz njezine bankov
ne raune prolazili su ekovi do pet milijuna funti. Zapravo, u knjigama se pojavio
svaki cent ukljuen u tu veliku transakciju, osim pedeset tisua dolara, koje je net
ko isplatio Lee Hertzu i dvojici njegovih prijatelja.
U petak poslije podne Lee je stigao iz New Yorka, a u nedjelju ujutro kompaniju
United International, za proizvodnju gume, obavio je dim. U dobro organiziranom
po aru uni teno je skoro osamnaest tisua tona gume, ija je cijena, za dvadeset etiri sa
ta, skoila osamdeset, a za tjedan dana dvjesto posto. Jer velike zalihe, koje su
tr i te odr avale stabilnim, nestale su za tren oka, a Rata Inc. izvukla je profit.
Centrala u New Yorku javila je Scotland Yardu.
Vjeruje se da su Lee Hertz, Jo Klein i Philip Serrett dobro poznati kao krijesni
cepotpaljivai u Londonu stop Vidjeti
izvje taj NY 9514 a poslali smo vam ga 7 listopada 1923 s opisom stop Postoji mogun
ost da ih povezete s po arom u United Internationalu.
Lee je, kad gaje Scotland Yard uspio pronai, u Parizu igrao svoju poznatu ulogu a
merikog gospodina koji mirno razgleda grad.
ini mi se da ne to nije u redu ree Elk, s u ivanjem otpuhujui dimove cigara. Imamo Ratu
, koja kupuje gumu, bez truna izgleda da cijena naraste. A odjednom, puf! Izgorj
ela je etvrtina rezeivnili zaliha u zemlji, pa cijene i dionice rastu. Rata ih je
mjesecima kupovala. Jesu li znali da e United zagristi u pra inu?
Mislio sam da se mo da dogodio nesretan sluaj ree Jim, koji tako to nikad nije pomisl
io.
Nesretan sluaj, kao stoje moja baka najbr a atletiarka! odgovori Elk, bez uzrujavanj
a. Zalihe su potpaljene na tri mjesta, a vatrogasci su prona li benzin. Dan prije
toga, s nonim uvarom pio je ovjek koji odgovara opisu Joa Kleina, a uvar se kune da
vi e nikad nije vidio tu ptiicu Joa, no vjerojatno la e. Ljudi kao on, la u jo bolje neg
o to piju. Deset milijuna, a ako iza Rate stoji Harlow, u poslu s gumom zaradio j
e i vi e od toga. Svuda su nalozi da se kupuje. U Torontu, Riju, Calcutti... svaki
slobodan komadi gume podignut je s tr i ta. Onda izbije po ar i cijene rastu! Mogu rei
samo...
U tom trenutku na stolu je prodorno zazvonio telefon, pa Jim Carlton podigne slu a
licu.
Netko vas treba, inspektore obavijesti ga de urni. uo je kljocaj, uslijedila je ti ina
, a onda uznemireni glas
ree Mogu li razgovarati s gospodinom Carltonom?
Mo ete, gospoice Rivers.
Oh, vi ste, je li? Laskalo mu je olak anje u njezinom glasu. Pitam se biste li do li
do stambenog bloka Fotheringav, broj 63?
Ne to nije u redu? upitao je brzo.
Ne znam, ali vrata jedne sobe su zakljuana, a sigurna sam daje netko unutra.
Kad su dva detektiva iza li iz dizala, djevojka je stajala na otvorenim vratima st
ana. inilo se da se, ugledav i Elka, malo smela, ali Jim Carlton ga je predstavio k
ao prijatelja i rjeitim pokretom pokazao da to to je doveo pratioca nije znak neta
ktinosti.
Pretpostavljam da sam trebala pozvati policiju, ali ima... pa, odreenih razloga z
a to to nisam uinila rekla je.
Jim je nekako nije mogao zamisliti tako uznemirenu. Otkrie ju je vjerojatno uzdrm
alo, a dok je obja njavala, govorila je jedva suvislo.
Dolazim ovamo da pokupim ujakova pisma. On je u inozemstvu... ime mu je Jackson
izjavila je, bez daha. Unajmila sam dvije ene da svakog etvrtka dou pospremiti stan
. Nemam vremena, jer radim u uredu.
Elka su ostavili da zuri u bakrorez na zidu hodnika, pa se Carltonu pru ila prilik
a da cijelu stvar uini malo lak om, premda isprva donekle neugodnom za djevojku.
Gospoice Rivers, va ujak je Arthur Ingle poeo je ljubazno, a ona je pocrvenjela. Po
sve je razumljivo da ne elite svima objaviti tu injenicu, ali smatrao sam da vam m
oram rei da mi je to poznato, kako bih vam u tedio mnogo nepotrebnih... zastao je,
oito u nedoumici kako da se izrazi.

La i je rije koju tra ite nadopunila gaje, iskreno. Da, ovdje je stanovao gospodin In
gle, ali pod imenom Jackson. Jeste li to znali? upitala je zabrinuto.
Potvrdio je glavom.
Ondje su ta vrata pokazala je.
Stan je bio neobinog oblika. Iz vrlo prostrane blagovaonice s niskim, drvenim kro
vom i s oplatom na zidovima, vodila su troja vrata, a djevojka je objasnila da j
e iza jednih kuhinjica, druga vode u spavau sobu, a trea u prazan stan, koji je uj
aku slu io kao svojevrsno skladi te. Pokazala je upravo ta vrata.
Jim okrene kvaku, no bila su zakljuana, pa se sagnuo i proviriv i kroz kljuanicu, ug
ledao otvoren prozor, a iza njega ukastu maglu.
Jesu li ta vrata obino otkljuana?
Uvijek naglasila je. Ponekad istaice dou prije nego to se vratim. Veeras su zakasnile
, a ja sam uranila.
Kamo vode ova vrata?
U kuhinju.
Krenula je ispred njega, otvorila vrata i u la u malu, bespri jekorno istu prostori
ju. Jedini prozor bio je u ravnini s onim kojeg je vidio kroz kljuaonicu. Pogleda
o je dolje, u mranu prazninu, vidio da je ispod prozora uska izboina i prebacio no
gu preko okvira, ali djevojka gaje grevito zgrabila za ruku.
Ne smijete ii, poginut ete dahnula je, a on se zadovoljno nasmijao, jer gotovo da
i nije bilo opasnosti.
Prilino cijenim svoje sposobnosti umirio ju je, u trenutku se prebacio, zgrabio d
onji dio okvira susjednog prozora i uvukao se u sobu.
Nije vidio ni ta osim tamnih obrisa tri kovega, naslaganih jedan na drugi. Upalio j
e svjetlo, osvrnuo se i pogledao kr . Stare kutije i kovezi koji su, kako je pretpo
stavljao, bili slo eni nekim redom, dovueni su na sredinu prostorije, kako bi i ezli p
rovalnik imao mjesta za svoj posao.
Sef je bio uvuen u zid, pa je bilo vi e prostora, a zjapio je otvoren. Na podu ispr
ed njega le ao je nepravilni metalni krug, kojeg je s vrata, malom letlampom, izre
zao provalnik, a lampu je ostavio. Dotaknuv i metalni krug, Carlton se uvjeri da j
e jo vru.
Otkljuao je vrata sobe i pustio unutra Elka i djevojku.
Dobar posao prokomentira Elk, jer se nepristrano i iskreno divio vje tini ljudi iz
van zakona. Sef je prazan! Nije ostao ni papiri! Tobby Haggitt, ili Lew Yakobi je
dini su ljudi u Londonu koji su to mogli izvesti.
Kad je ula rijei dobar posao, djevojka je ra irila oi. Jim je primijetio daje vrlo bl
ijeda, ali je pogre no protumaio razlog.
Sto je bilo u sefu? upitao je.
Odmahnula je glavom. Ne znam. ak nisam ni znala da sef postoji. Bit e stra no ljut z
bog toga.
Carltonu je bilo jasno da govori o odsutnom Inglu.
Jo neko vrijeme nee ni doznati... poeo je, ali je prekinula njegove umirujue rijei
Pustit e ga slijedei tjedan, u srijedu.
Elk se zami ljeno poe e po bradi i pretpostavi Netko je to znao, a on nije imao ortak
a.
Arthur Ingle je doista radio sam. Ni prijatelji iz njegovih glumakih dana nisu su
mnjali da je varalica, a prijevarama se bavio dvanaest godina, prije nego to je b
io uhvaen i osuen. Meu lanovima svoje dru ine slovio je kao lo plati a i bezobzirni upra
itelj, no nitko nije ni slutio da je taj glumac, nadaren za karakterne uloge, za
pravo tvrtka Lobber i Syne, draguljari iz Clerkenwella, a slu io se i drugim la nim
imenima, koja su mu omoguila prave zlatne etve.
Niste vi krivi utje i je Carlton, a djevojka se nije bunila kad ju je blago potap ao
po ramenu. Nema smisla da se zbog toga zabrinjavate.
Elk je, na svjetlu, pregledavao letlampu.
Kladim se da je Tobbvjeva zakljuio je i oti ao do prozora. To je njegov potpis. U u
sporedbi s njim, najvje tiji maorprovalnik prava je makica koja se igra klupkom vune
! Izboine pred prozorima za Tobbvja su prostrane prometnice. Mo e zastati i turpija
ti nokte na nekoliko centimetara irokom, trulom pje enjaku.
Identitet provalnika Jima je manje zabrinjavao nego djevojku. Mozak mu je bio na
lik na raunalo, pa mu je, glede provale, glavom prostrujalo stotinu mogunosti, sto

tinu pretpostavki i obja njenja, ali nijedno ga nije posve zadovoljilo.

Osim ako...
Neusporedivi Harlovv pretvarao mu se u opsesiju. No otkrivanje tajni osuenog vara
lice nije moglo donijeti ogromnu svotu, a Carlton ni na trenutak nije povjerovao
da je u sefu bilo novaca. Ingle nije bio tip zlikovca koji bi ondje sakrio svoj
e bogatstvo. Vjerojatno je bio toliko pametan da otvori tuce bankovnih rauna na i
zmi ljena imena, a na svaki je polo io odreenu svotu.
Vratili su se u blagovaonicu s oplatom. Stanje zainteresirao Jima jer je ukaziva
o na rasko an ivot i profinjeni ukus. Bit e da je namje taj ko tao tisue funti. Onda se s
jetio daje Arthur Ingle osuen na temelju samo tri optu be, jer za brojne druge pri2
3
jevare, koje su mu zacijelo donijele ogromni dobitak, ili nije bilo dokaza, ili
su bili odvi e klimavi da bi se odr ali. A stanje rezultat pothvata uspje nijih od oni
h za koje je Artur Ingle osuen!
Dobro poznajete ujaka? Odmahnula je glavom.
Bolje sam ga poznavala prije mnogo godina odgovorila je kad je bio glumac, prijo
nego to je... pa, prije nego to se obogatio! Jedini sam mu ivi rod. Podigla je gla
vu i osluhnula. Netko je pokucao na vanjska vrata.
Mo da je istaica pretpostavila je, oti la niz hodnik i otvorila vrata.
Vani, na prostirau, stajao je visok ovjek, autoritativnog dr anja, a doimao se vrlo
otmjeno u dobro skrojenom veernjem odijelu i lijepoj, premda zastarjeloj kapi. Na
snije no bijeloj ko ulji svjetlucali su i prelijevali se dijamanti, a iskrila mu se
i dugmad na prsluku. No bilo je to u skladu s neim sirovim u njemu, pa se takvo
razmetanje djevojci i nije uinilo neprikladno. No ne to se u njoj zgrilo pred pogled
om njegovih blijedih oiju. Obuzeo ju je udan, neobja njiv osjeaj da je pred njom neka
nezemaljska sila. Nekako se skupila pred njegovom vrlo izra enom nadmono u, kao to bi
se osjeala da se na la suelice tigru.
Zovem se Harlow... sreli smo se u Dartmooru predstavio se, uz smije ak, pokazav i pr
avilne zube. Mogu li ui?
Od zaprepa tenja nije mogla odgovoriti, no netko je to uinio umjesto nje.
Samo uite, Harlow otegnuto e Jim Carlton. Rado bih uo va e prve dojmove o Dartomooru.
Je li to mjesto doista tako izuzetno, kao to priaju?
4.
Djevojci se inilo da se gospodin Harlow sjajno dr i pred tim bezobraznim ovjekom. Bi
o je blag, gotovo dobrohotan, kao da Jima Carltona smatra dobrom alom. Bio je to
veliki Harlow! Upoznala ga je u Princetownu.
Niste mogli raditi u poslovnom sredi tu Londona a da ne ujete o Harlowu, njegovim p
othvatima i uspjesima. Va ni bankari govorili su o njemu suzdr avajui dah. Novac mu j
e bio odvi e pokretan a da ne bi bio opasan, tekao je amo tamo, prouzrokujui prave
poplave, koje su e e imale ru ilaki nego blagotvoran uinak. Ponekad se inilo da su njego
a sredstva nestala u podzemne peine, no ubrzo su ponovno provalila, u jo veim i raz
ornijim koliinama, pa su kroz stara podruja urezivala nove putove, a onda su se po
vukla, ostavljajui iza sebe pusto i rasulo.
Dakako, ula je i za policijsku stanicu. Kad se gospodin Harlow zanimao za opu dobr
obit, inio je to temeljito i na nimalo ustaljen nain. Njegova pisma novinama o zna
nosti upravljanja kaznionama bila su najbolja koja su se, o toj temi, pojavila u
tisku. Ministrima i efovima policije dosaivao je svojim zamislima o uzornoj polic
ijskoj stanici, a kad su njegovi odu evljeni prijedlozi odbijeni, uinio je ono na to
se nije odva io jo nijedan filantrop, makar koliko mu na srcu le alo ope dobro. Kupio
je slobodno zemlji te u ulici Evory odakle se do Park Lanea mo e baciti kamen i na
njemu, uz tro ak od sto tisua funti, sagradio uzornu policijsku stanicu, a onda je
zgradu darovao visokim policijskim slu benicima. Stanica je doista bila uzorna i t
o u svakom pogledu. Prostorije za policajce, na katu, spadale su u najbolje te v
rste na svijetu, a ak su se i elije odlikovale udobno u, premda su, prema pravilima,
u njih stavili krevete od dasaka. Poklon su neko vrijeme smatrali udesnim. asopisi
su o njemu objavljivali aljive lanke, a karikaturisti su se zbog toga izrugivali
vladi.
U poslovnom sredi tu Harlowa vi e nisu smatrali ekscentrikom, nego su govorili da je
prepreden i na njegovu ga tetu usporeivali s ocem. Pomalo su ga se i bojali. Nova
c mu je bio odvi e pokretan, a to im nije ulijevalo sigurnost.

Sa smije kom je kimnuo Jimu Carltonu, neko vrijeme netremice gledao nesretnog Elka
, a onda je rekao
Nisam znao da ste se upoznali s mojim prijateljem Carltonom. Nadam se da nisam d
e trop? upitao je promijeniv i ton.
Glas i dr anje govorili su jasnije nego da je doista postavio pitanje Pretpostavlj
am da vas je policija posjetila zbog va eg ozlogla enog ujaka?
Djevojka je shvatila neizgovoreno pitanje, a Jim gaje predosjetio jo prije nego s
toje posjetilac promijenio ton.
Dogodila se provala, pa nas je gospoica Rivers pozvala objasnio je.
Harlow je promrmljao da mu je ao i izrazio je suut.
estitam vam to ste se dokopali najo troumnijeg ovjeka u policiji obratio se uljudno d
jevojci. A estitam i policiji pogledao je Jima to vas je izvukla iz ministarstva v
anjskih poslova, gdje niste imali prilike pokazati svoje sposobnosti, gospodine
Carlton, ako mogu biti tako slobodan da izrazim svoje mi ljenje.
Jo sam u ministarstvu odgovori Jim. Ovaj posao obavljam u slobodno vrijeme. ak i p
olicajci imaju pravo na zabavu. Kako vam se svidio Dartomoor?
Neusporedivi Harlow se tu no nasmije i. Vrlo dojmljiv i vrlo tragian odgovorio je. Da
kako, mislim na Princetown, gdje sam proveo nekoliko dana.
Aileen je ekala da uje razlog posjeta, jer unato uznemirenosti i zlim slutnjama, za
nimalo ju je kakav je hir tog velikog magnata doveo u stan osuenika.
Polako je pogledavao nju i detektiva, a Jim je i sad ispravno protumaio to Harlow e
li. Oima je dao znak Elku pa su oti li u skladi te.
Palo mi je na pamet ree Harlow da sam mo da u polo aju da vam mogu ponuditi odreenu po
mo. Mo da vam moje ime nije posve nepoznato. Zovem se Stratford Harlow.
Kimnula je i kratko odgovorila Znam to.
Rekli su vam u Duchvju, je li? inilo se da je osjetio olak anje to ga poznaje. Tu sa
m zbog vrlo delikatnog razloga, ali palo mi je na pamet... Mnogo puta, otkako sm
o se sreli, zatekao sam se kako mislim na vas, da bih vam mo da... mogao pronai dob
ar posao. Va je polo aj, ne zamjerite mi to to govorim, pomalo tragian. Veza s... mmm
... kriminalcima, ili ljudima koji imaju kriminalne dosjee, umrtvljujue djeluje ak
i na najbolju narav.
Nasmije ila se. Drugim rijeima, gospodine Harlow rekla je tiho imate dojam da lo e st
ojim, pa biste mi htjeli olak ati ivot?
Odu evljeno ju je pogledao. Tono.
To je vrlo ljubazno od vas, izuzetno ljubazno rekla je, kao da to i misli ali im
am vrlo dobar posao u uredu odvjetnika.
Blagonaklono je nagnuo glavu, a ona je nastavila Gospodin Stebbings je vrlo doba
r prema meni.
Gospodin.. Glava mu se trgnula na stranu. Stebbings... iz tvrtke Stebbings, Fiel
d i Farrow... valjda nije on! Do prije nekoliko godina bili su moji odvjetnici.
I to joj je bilo poznato.
Prilino dobri ljudi, premda pomalo staromodni prokomentirao je. Onda ste svakako u
li gospodina Stebbinsa da govori o meni.
Samo jednom priznala je. Vrlo je uzdr an ovjek i nikad ne razgovara o klijentima.
Harlow se zami ljeno ugrize za usnicu. Izvrstan momak! esto sam se pitao jesam li p
ogrije io to mu vi e nisam povjerio voenje mojih poslova. Volio bih da mu to spomenete
kad ga vidite. Razumio sam da radite u uredu sindikata Novih knji nica.
Nasmije ila se njegovim rijeima. udno to ste to spomenuli. Ured im je na Lincolns Inn
Fieldsu, ali do onoga u kojem radim.
Ah rekao je. Sad razumijem kako je do lo do gre ke. Moj prijatelj koji i vas poznaje
nastavio je brzo vidio vas je kako ulazite u... mmm... ured pa se oito zabunio.
Nije joj rekao tko je njihov zajedniki prijatelj, a djevojku to nije jako zanimal
o, pa nije ni pitala.
Ovaj put netko je jae pokucao na vrata.
Oprostite ispria se Aileen. To su moje istaice, a jedna od njih prilino naginje tome
da mi pria svoje nevolje. Mo da u vas morati ostaviti da ekate.
Po urila je iz prostorije, a Harlow zauje kako se otvaraju vrata, jer su se Jim Car
lton i Elk vratili u blagovaonicu.
Vrlo ljupka mlada dama izjavi Harlow.
yrlo slo i se Jim kratko.

ene me ba jako ne zanimaju. Neusporedivi Harlow ukloni tanku nit pamuka sa svoje b
esprijekorne kape i baci je na pod. Te ko mije slijediti nain na koji razmi ljaju. Kt
ome su i emocionalne... ponesu ih trenutni strahovi i obziri.
Iz hodnika su se uli glasovi, a jedan je bio visok i alio se S tom maglom i svim t
im, gospoice, srea je to smo uope stigle.
Dvije lo e odjevene pojave pro le su mimo otvorenih vrata, a Aileen je i la za njima.
Pretpostavljam da ne poznajete Ingla, gospodine Harlow? Jim je prouavao fotografi
ju na okviru kamina. Dugogodi nji prevarant, bistar, ali vrlo hirovit i u samoj sv
ojoj aknutosti. Vjeruje u revoluciju i sve te stari... krv, giljotinu, kola s osue
nicima, cijela kutija puna trikova...
Ne to ga je navelo da se okrene.
Gospodin Stratford stajao je na sredini prostorije i vrsto se dr ao za rub stolia da
ne padne. Lice mu je bilo blijedo, unezvjereno, oduljilo se, a u vodnjikavim oim
a ogledala se takva u asnutost kakvu Jim Carlton nikad prije nije vidio. Elk je pr
iskoio, uhvatio ga je kad se zanio i odveo do velike sofe, na koju se Stratford H
arlow skljokao, a onda se sagnuo naprijed i prekrio lice rukama.
O, Bo e! uzviknuo je, polako se nji ui, sjedne strane na drugu, a onda se svom te inom
stropo tao na pod.
Div se onesvijestio.
5.
Male neprilike sa srcem objasni Harlow sa smije kom, kad je spustio a u vode. Jako mi
je ao to sam vam prouzroio takve nevolje, gospoice Rivers. Ve godinama nisam imao na
pad.
Jo je bio blijed, ali izuzetno se uspje no svladavao pa mu ruka, kad je spustio a u, n
ije zadrhtala.
Fiju! svilenom se maramicom nje no potap ao po elu i ustao, siguran na nogama.
Elk je bio zaokupljen marljivim otresanjem mrlja od pra ine s koljena, a sad je po
digao pogled. Bit e bolje da vas ja odvezem kui, gospodine Harlow predlo io je.
Magnat odmahne glavom. To je posve nepotrebno... posve odgovorio je. Pred zgrado
m me eka automobil, a znam i lijek za takve ivane potrese! Nije rije o drogi nasmije i
o se.
Elk gaje ipak otpratio do automobila.
Hoete li rei mom oferu da me odveze u elektranu na Charing Crossu? zamoli Harlow, a
zahtjev je bio tako neobian daje Elk, dugo nakon stoje automobil nestao u magli,
stajao na ploniku, pitajui se to tog multimilijuna a vodi na takvo mjesto.
U elektrani su oito poznavali gospodina Harlowa, jer njegovu posjetu nisu smatral
i nimalo neobinom. In enjer koji je stajao na vratima, odmaknuo se, pustio ga da ue
u prostranu prostoriju sa strojevima, a onda mu je donio stolicu. Magnat je tu s
jedio pol sata, a brujanje dinama, zujanje i tutnjava tolikih strojeva umirujue s
u djelovali na njega i kao melem sti avali njegovo nespokojstvo.
I prije je dolazio ovamo, da smisli sjajne planove, koji su se najbolje oitavali
u ozraju elektrane. Ni ta nije djelovalo tako poticajno kao velianstvenost i snaga o
gromnih kotaa, ritam vezivnog remenja, koje je poniralo i dizalo se, zasjenjena s
vjetla nad mramornom kontrolnom ploom i sveopa buna ujednaenost. Tu je mogao u ivati u
iluziji nezadr ivosti, koja se tako savr eno prilagoavala njegovu raspolo enju. Bile s
u to ne29
minovne posljedice neizbje nih uzroka. Osjeaj da je blizu samog srca moi, nadahnjiva
o je. Ta uzvi ena dvorana za njega je bila hram bo anstv a.
Pro lo je pol sata, sat, prije nego to je ustao, duboko udahnuv i, a veliko lice pola
ko je ozario osmijeh.
Hvala, Hariy, hvala.
Rukovao se s uvarom i u tvrdu aku radnika utisnuo ne to u tavo. Poslije nekoliko minuta
ve se vozio blje tavo osvijetljenim Piccadillv Circusom, a mogao je prijateljski p
ozdraviti treperava i sjajna svjetla, s ijeg je izvora do ao, a ije je blistanje isk
azivalo tovanje elinom bo anstvu.
Kako bismo gospodina Harlowa mogli potpuno razumjeti, najprije ga moramo upoznat
i.
Stratford Selwyn Mortimer Harlow roenje u obitelji od pet izuzetno bogatih lanova.
Majka mu je umrla tjedan dana poslije poroda, a otac kad su malom Stratfordu bi
le tri godine, pa su dijete povjerili brizi tetke Mercy, usidjelice koju su ak i

njezini milosrdni roaci smatrali udnom. Djeak nije bio ba najboljeg zdravlja, pa ga
nisu poslali u kolu, nego su njegovo obrazovanje prepustili teti, neizmjerno boga
toj eni, koja je, kako je u ivotu ni ta drugo nije zanimalo, ljubomorno uvala povlast
icu da se brine o djeaku. Uplitanje lanova obitelji, izazivalo je kod nje napade b
ijesa. Njezine dvije sestre samo su je jednom posjetile, a to se zavr ilo scenom k
oju je mlaa sestra, gospoica Alice, jo godinama spominjala u mnogim razgovorima.
Glavna posljedica svae izmeu gospoice Mercy i njezinih neudatih sestara bila je daj
e zatvorila dvorac Kravellv i sa svojom se slu kinjom, gospoom Edwins, preselila u
mali ljetnikovac u Teignmeuthu. Tu je ivjela sedam godina a da je roaci nisu uznem
iravali. Odatle je pre la u Scarborough, gdje je provela tri godine i oti la u Borne
mouth. Redovito je, svaki mjesec, pisala sestrama i bratu ne enju u New York, a st
il se pisama nije ni po emu razlikovao.
Gospoica Mercy Harloiv alje srdane pozdrave i eli ustvrditi da je djeak dobrog zdravl
ja i prima primjereno obrazovanje u najva nijim predmetima, kao i temeljitu poduku
o naelima protestrantske vjere.
Zaposlila je staratelja, bradatog mladia sa sveuili ta u Oxfordu, po imenu Marling,
a tu se injenicu udostojala spomenuti bratu s kojim se nije posvaala. Do u iju tete
Alice doprla je pria koja je dovela u sumnju prikladnost gospodina Marlowa da obl
ikuje savitljivi duh djeaka, jer bilo je rijei o manjem skandalu u Oxfordu. Gospoic
a Alice smatrala je svojom du no u da to opi e u pismu, a poslije du eg vremena primila j
e odgovor
Gospoica Mercy Harloiv srdano zahvaljuje gospoici Alici Harloiv na obavijesti i u z
nak odgovora eli ustvrditi da je provela temeljitu i pomnu istragu glede optu bi od
aslanih na raun gospodina Saula Marlinga B.A.Oxon, no uvjerila se da se gospodin
Marling ponio na najasniji nain i nije uinio ni ta zbog ega bi sebi morao predbacivati
, ili to bi ga uinilo neprikladnom osobom da upravlja obrazovanjem djeaka.
To se dogodilo godinu dana prije smrti gospoice Mercy. Kad je priroda uzela svoj
danak, pa je Stratfordova teta ovaj svijet zamijenila drugim, gospoica Alice po uri
la je u Bornemouth kamo se njezina sestra odavno preselila, a u malom, zabaenom l
jetnikovcu blizu Christchurcha prona la je visokog, dostojanstvenog, dvadeset trog
odi njaka, odjevenog u ne ba otmjenu crninu. Nije tugovao, nego se njegovoj teti, n
aprotiv, inilo da prilino vedro prima osloboenje od vrlo stroge stege gospoice Mercy
.
Bradati uitelj je oti ao kako je kroz suze objasnila gospoa Edvvins, slu avka dva tjed
na prije smrti Stratfordove tetke.
A da nije oti ao, izjavila je Alice ljutito otpustila bih ga po kratkom postupku!
Gu ili su djeakov razvoj! Nije u stanju izgovoriti ni rije u svoju korist!
Odr an je sastanak kojemu je prisustvovao i obiteljski odvjetnik, pa su se lanovi u
poznali sa Stratfordom. Slo ili su se da bi djeaku trebali dati stan u Park Laneu i
dodijeliti mu postarijeg ovjeka, u kojemu bi se poznavanje svijeta udru ilo s obdr a
vanjem vjere. Takvu su osobu na li u liku veleasnog Johna Barthursta, biv eg mornariko
g sveenika. Gospou Edwins su poslali u mirovinu, a poetak Stratfordova samostalnog i
vota
proslavili su veerom i odlaskom u kazali te, na predstavu Charleyeva tetka, no tu j
e urnebesnu farsu mladi od poetka do kraja pratio s kamenim izrazom lica.
Starateljstvo je trajalo skoro godinu dana, a onda je tihi mladi odjednom ivnuo, o
tpustio iskusnog i pobo nog pratioca, predav i mu ek na tisuu funti, pozvao gospou Edvv
ins da mu vodi kuanstvo te kupio i preuredio kuu vojvode od Greenharta, u Park Lan
eu.
Od tog se trenutka ime gospodina Harlowa poelo pojavljivati u va nim transakcijama.
Obiteljsko bogatstvo palo mu je u krilo. Gospoica Mercy bila je basnoslovno boga
ta, a imetak mu je ostavila do zadnjeg novia, s izuzetkom od 100 funti za Lucy Edw
ins u znak priznanja za vjernu slu bu, a znam da tu svotu nee smatrati premalom, ka
d se uzmu u obzir velike usluge koje sam joj uinila od godine 1891. do 1897. Onda
je umrla i gospoica Henrietta, a kad je, poslije njezine smrti, sve isplaeno, pre
ostao je velik dio od dva milijuna funti. Gospoica Alice ostavila je jo vi e, a ujak
ne enja je u New Yorku umro u razmjernom siroma tvu i ostavio bijednih esto tisua.
Gospodin Harlow je stanovao u prilino ru noj trokatnici, podignutoj na izdvojenom z
emlji tu, mo da najvrednijem u Park Laneu, premda ulaz zapravo nije bio u toj otmjen
oj ulici, nego u pokrajnjoj. Kljuem je otvorio vrata i u ao u predvorje. Pred njim

je bila knji nica. Na stolu je stajalo nekoliko pisama, koja je brzo pregledao, a
otvorio je samo jedno. Pisao mu je Ellenbury, a u to se vrijeme gospodin Harlow
ljutio na odvjetnika, koji mu je dao krive obavijesti o Aileen Rivers, pa je mag
nat ispao budala.
Pa ljivo je proitao pismo, spustio ga u vatru i gledao kako je pocrnjele
Koristan ovjek, ali malo odvi e zabrinut. Mo da sam pogrije io to sam ga dr ao u takvoj na
petosti. Moram malo olabaviti, zakljuio je. U pomonika je morao uliti malo svog po
uzdanja. Ellenburyjeve slabosti bile su prevelika elja da zadovolji i odvi e prisut
an strah od neuspjeha.
Pritisnuo je dugme od slonovae na stolu, sjeo, ispru io ruku prema zidu, gurnuo ust
ranu plou i odande izvadio malu, crnu bocu, sifon i a u. Nalio je samo toliko whisky
ja da pokrije dno a e za vodu, a onda ju je do vrha napunio sodom. Napolje ispio, k
ad je domaica, gospoa Edwins, u la bez kucanja. Bila je to
visoka ena, ukastog lica i prodornih crnih oiju, a u dr anju joj nije bilo sporosti ni
oronulosti, kakva se mo e oekivati kod osobe od blizu sedamdeset godina.
Zvonio si? Glas nekada nje slu avke gospoice Mercy bio je o tar i jasan kao zvuk trube.
S rukama na leima stajala je ispred stola i netremice gledala poslodavca.
Jesam odgovorio je, ponovno razgledavajui pisma. Je li sve u redu?
Sve potvrdila je glasom nalik na zvuk trube i isto tako prodornim.
Ne bi li slu kinja mogla boraviti u kui? upitala je zatim. Malo predugo radim. Juer
sam u krevet oti la tek u jedan sat, a morala sam ustati u sedam da ih uvedem.
Bilo je neobino to nitko od posluge nije spavao u zgradi na broju 704, u Park Lane
u. U cijeloj zemlji nije bilo tako velike, ni tako otmjene kue, gdje bi cjelokupn
a posluga, od batlera do pomonice u kuhinji spavala vani. Pred prijateljima se go
spodin Harlow izgovarao daje prostor odvi e dragocjen za sluge, ali tome je sam pr
oturjeio, jer je iznajmio skupu kuu u ulici Charles, kako bi ondje smjestio poslug
u.
Ne, smatram da nije potrebno rekao je, skupiv i usnice. Mislio sam da to shvaa .
Mogla bih umrijeti, ili se nou razboljeti, po ali se slu kinja mirno a to bi onda bilo
s tobom?
Nasmije io se i raspolo eno odvratio Mislim da bi se postavilo pitanje to e biti s tob
om. Ni ta se nije dogodilo?
Razmislila je prije nego stoje rekla Netko se javio i to je bilo sve, no priat u t
i kasnije.
inilo se da ga to zabavlja. Javljaju mi se mnogi ljudi. U redu, budi tajanstvena.
Ustav i, iza ao je iz sobe, a ona je krenula za njim. U predvorju je bio mali lift,
dovoljno prostran za dvoje, ali nije htjela ui.
Doi u pje ice rekla je, a on se nasmijao.
Maloas si se alila da si umorna podsjetio ju je, dok je zatvarao re etkasta vrata pr
ed dizalom.
Pritisnuo je najgornje dugme, pa se lift brzo i tiho popeo do zadnjeg, treeg kata
, gdje je magnat iza ao u etvrtasti hodnik, sa sagom na podu. Iz hodnika su vodila
dvoja vrata. Tiho pjevuckajui, poekao je da se domaica pojavi iza zavoja stubi ta.
Pa ti si atletiarka! rekao je vedro, iz d epa uz trzaj izvukao lanac s kljuevima, od
abrao mali klju i otvorio vrata nalijevo.
Bio je to veliki, umjetniki namje ten apartman, a osvjetljavali su ga arulja iznad k
arni a i dvije stajae svjetiljke s crvenim sjenilima. U jednom kutu stajao je kieni
drveni krevet lakiran crvenim lakom i ukra en zlatnim kineskim slikarijama. Za sti
lskim stoliem kraj jednog prozora prekrivenog te kim zastorom, sjedio je ovjek, viso
k gotovo kao Harlow, a neki neznanac bolje bi ga pogledao zbog velike glave nali
k na kupolu i duge brade zlatne boje, u kojoj nije bilo sjedina usprkos njegove
dobi, jer bio je star otprilike kao Harlow.
itao je, podboiv i bradu mr avom rukom, a pogled mu je bio prikovan za knjigu koja je
le ala na stolu, pa je podigao oi tek kad mu se prido lica obratio.
Zdravo, Marling! pozdravi Harlow blago.
ovjek se zavali na stolici i automatskim pokretom zatvori knjigu, obilje iv i mjesto
gdje je stao tankim no em za papir, s dr kom od konjaine kore.
Dobra veer pozdravio je jednostavno.
Vrijeme je za etnju, ha? Magnat pogleda prema drugim vratima u prostoriji.
Da, pretpostavljam da jest odgovori ovjek i ustane. Na sebi je imao kuni haljetak

od plavog bar una, a bio je u

papuama od crvenog safijana. Pogled mu je odlutao na zatvorenu knjigu, kao da mu
se ne svia to su ga prekinuli u itanju.
Horacijeve Ode objasnio je. Engleski prijevod, ali pun gre aka.
Da, da nasmije i se Harlow. Prilino je kasno za Horacija.
Domaica je uspravno i ukoeno stajala na vratima, prekri iv i ruke, a pogled tamnih oiju
uprla je u poslodavca.
Znate li tko ste, prijatelju? upita Harlow.
Bradati polo i bijelu ruku na elo i odgovori Ja sam Saul Marling, diplomirani stude
nt iz Balliola.
Harlow kinine. I... to jo ?
Njegov sugovornik ponovno podigne ruku do ela nalik na kupolu. Zaboravio sam... K
akav apsurd! Rije je o neemu to sam vidio, je li? upitao je zabrinuto.
O neemu to ste vidjeli potvrdi magnat malo prije nego stoje umrla gospoica Mercy.
Bradati uzdahne. Umrla je posve iznenada. Bila je vrlo ljubazna prema meni, u sv
im mojim nevoljama. Strahovito brzo! Obiavala je sjediti na stolici i razgovarati
s vama, a onda se jedne veeri, poslije jela, naprosto sru ila.
Na pod kimne Harlow, gotovo veselo. Ali ne to ste vidjeli, je li tako? podsjeao je
sugovornika. Boicu i ne to plavo. Probudite se, Marling! Sjeate se boice i neeg plavog
?
ovjek odmahne glavom. Ne ba jasno... Bilo je to prije nego to ste me vi i gospoa Edw
ins odveli. Popio sam bijeli prah... i tao je kao ljekoviti pra ak... a onda...
Oti li ste u provinciju ponovno se nasmije i magnat. Bili ste bolesni, jadno mome, pa
smo vam morali ne to prepisati da vas umirimo. Dobro ste?
U glavi mi je pomalo zbrkano... glasio je poetak odgovora, ali Harlow se glasno n
asmije, gotovo ga s naklono u uhvati pod ruku i povede uz strme stepenice. Na vrhu
su bila jo jedna vrata, a Harlow ih otkljua. Iza li su na krov kue, na iroku, ravnu as
faltiranu terasu, s ogradom koja je sezala do prsa. Pol sata su, ruku pod ruku, e
tali s jednog kraja na drugi, a vi i ovjek je cijelo vrijeme govorio.
Magla je bila gusta, a uline svjetiljke doimale su se kao mutne, ute mrlje svjetla
.
Hladno? Rekao sam vam da stavite al, glupi mome! Harlow je govorio dobroudno ak i ka
d se ljutio. Doite, sii emo.
U sobi je zakljuao vrata i s odobravanjem se osvrnuo po udobnom stanu. Podigao je
jednu od osam knjiga, koje su le ale na stolu, jo umotane u ambala u izdavaa, jer su
taj dan stigle.
itanje izgrauje cijelog ovjeka... no vidjet ete da su augustovski ljetopisi pomalo t
e ki ak i za diplomiranog studenta s Oxforda, ha? Laku no, Marling, dobro spavajte.
S gospoom Edwins je iza ao u hodnik i zakljuao vrata. O trim mu je pogledom prouavala l
ice i utjela dok joj se nije obratio.
Dobro mu je izjavio je.
Je li? grubo je iskazala neslaganje. Kako mu mo e biti dobro, kad ita i pi e?
Pi e? upitao je brzo. A to?
O, samo naklapanja o Rimljanima, ali reenice su lucidne. Magnat je mr tei se, razmis
lio. To ni ta ne znai. Ne
stvara nam neprilike.
Ne slo ila se kratko i nastavila Zabrinuta sam, no miran je. Tko je gospodin Carlt
on?
Harlow dahne. Je li bio ovdje?
Potvrdila je glavom. Da... poslijepodne. Pitao me jesam li prija nja slu kinja gospoi
ce Mercy, koja je zacijelo umrla prije nego to se rodio.
Vara se, stariji je. A onda?
Smatrala sam daje to neobino, ali rekao je daje dobio zadatak da pronae gospodina
Saula Marlinga.
Tko mu je dao taj zadatak?
Izrazom lica pokazala je da nema pojma. Ne znam, ali bila je to slu bena istraga.
Pokazao mi je isprave. Iz Eastbournea su. Rekla sam mu daje Mailing umro. Gdje j
e umro?, upitao je. U Ju noj Americi, odgovorila sam.
U Pernambucu naglasi magnat u epidemiji kuge. Hm! Pametan... i bezobziran. Hvala
.

Gledala je kako ulazi u dizalo i spu ta se, a onda je oti la u drugu sobu, u koju se
ulazilo s hodnika. I ta je prostorija bila udobno namje tena. Upalila je svjetlo
i otvorila veliku torbu od satiniranog platna, izvadila nezavr enu arapu, namjestil
a pletee igle pa su joj se ubrzo micali i okretni prsti, ali i usnice.
Pernambucvo... u epidemiji kuge govorila je.
6.
Aileen Rivers stanovala je u Bloomsburvju, pa je imala tu pogodnost da se ne mor
a dugo voziti na posao. Provela je nemirnu no, a i taj dan bio je pun neprilika.
Njezin neposredni ef, gospodin Stebbings, nije do ao na posao zbog prehlade, a njeg
ov mlai ortak, s kojim se tog dana neprestano susretala, bio je mrzvoljan i neugo
dan ovjek, a imao je obiaj da zametne va ne dokumente i da za njihov nestanak okrivi
prvu osobu koja naie.
U est naveer s uzdahom je olak anja zakljuala stol, zadovoljna to e, poslije lagane vee
e, rano lei. Kroz prozor je vidjela da je uz rub plonika parkiran mali automobil,
a isprva je pomislila da pripada nekoj stranci pa se, dok je silazila stubi tem st
aromodne zgrade u kojoj je bio ured, ne ba ugodno iznenadila kad se neki mladi zap
utio prema njoj, preko irokog plonika, skinuv i e ir.
Oh, vi ste! uzviknula je, pomalo razdra eno.
Mi smo, ili bolje, ja sam, jer ne vidim pratioce potvrdi Jim Carlton. A obraate m
i se uvredljivim tonom nastavio je strogo. Elk i ja imamo pravo razgovarati s va
ma u svako doba, bilo pogodno ili ne, nou i danju.
Ali to vam uope mogu rei? upitala je ogoreno. O provali znate sve, jer pretpostavlja
m da govorite o tome.
Da, o tome. Posve je oito da ne znate ni ta o radu policajaca. Pretpostavljam da za
mi ljate kako u Scotland Yardu ka u Oho, do lo je do provale u Victoriji. Vrlo zanimlj
ivo! No nitko ni ta ne zna, pa se neemo osvrtati. Imate krivo!
Odvi e sam gladna a da bih avrljala.
To sam i mislio glasio je odgovor. Na Kings Crossu je skromni restaurant, gdje s
ole au bonne femme zavrijeduju jesti samo osobe ista srca.
Oklijevala je, a onda je pomalo mrzovoljno pristala. U redu. Je li to va automobi
l? Smije an je.
Automobil uope nije smije an protuslovio joj je dostojanstveno a nije ni moj. Posud
io sam ga.
No je bila vedra i zvjezdana, u zraku se osjeao nagovje taj mraza, a premda to djevo
jka nikako ne bi glasno priznala, godila joj je kratka vo nja do pokrajnjeg ulaza
velikog restauranta punog gostiju, koji su u ivali u raznim vrstama dobre hrane.
Rezervirao sam stol ree on, vodei je kroz redove ljudi koji su marljivo vakali, do
skrovitog zakutka u produ etku sale.
U restaurantu je vladala ugodna prisnost. Ru iaste stolne svjetiljke djelovale su u
mirujue pa je mogla na miru pogledati svog pratioca. Zapravo, tog vrlo napornog d
ana, djelomino ju je smetalo i to to se ne mo e sjetiti kako Jim tono izgleda. Nije j
oj bio odbojan, ak se mutno sjeala daje privlaan, no smatrala je da mu je nos prekr
atak. Kad ga je bolje pogledala, do la je do zakljuka da je i s tim dijelom lica sv
e u redu. Oi su mu bile plave, a sad se doimao ne to stariji nego stoje isprva pomi
slila. Prema njemu se potcjenjivaki odnosila dobrim dijelom i zato to gaje smatral
a mladim.
Sad mo ete postaviti sva grozna pitanja dopustila mu je, skidajui rukavice.
Kao prvo, poeo je to vam je Harlow ponudio, kad sam se sino tako uviavno povukao?
To nema veze s provalom smje taje odgovorila. Ali rei u vam, jer nije tako va no. Ponu
dio mi je posao.
Gdje? brzo e on.
Odmahnula je glavom. Ne znam. U razgovoru nismo do li do toga. Rekla sam mu da sam
posve zadovoljna kod gospodina Stebbingsa, koji je, usput, prije bio odvjetnik
obitelji Harlow.
Jeste li mu to rekli? Jim se sa zanimanjem nagnuo naprijed.
Pa, nisam... nego je on rekao meni, premda sam to, dakako, ve znala. Sjetio se im
sam spomenula prezime Stebbings.
Je li ga se to dojmilo? upitao je poslije stanke, a ona se nasmijala.
Doista ste smije ni! Ozbiljno gospodine... potcjenjivaki je zastala.
Carlton promrmljao je. Kao naziv hotela, ali nisam u rodu s vlasnikom kluba.

Tu po alicu ste sino ispucali podsjetila gaje.

Ponavljat u je svake veeri, kad se budete pretvarali da ste mi zaboravili ime! Tim
e priznajete krajnje neznanje, kakvo sebi danas ne mo e priu titi nijedna mlada ena.
Ja sam jedan od najglasovitijih ljudi u Londonu.
ini mi se da sam i to ve ula od vas lagala je. A sad mi ozbiljno recite, gospodine
Carlton...
Zapamtili ste! promrmljao je.
Sto elite znati o provali?
Ni ta odgovorio je drsko. Zapravo, u tedio sam vam mnogo neprilika, jer sam centrali
iznio sve pojedinosti koje su im potrebne. Va ujak sutra izlazi. Jeste li znali?
Sutra? zaudila se i osjetila strepnju.
Elk e se sastati s njim i malo mu ubla iti srd bu. Pretpostavljam da e se jako naljuti
ti?
Pobjesnit e uznemireno e djevojka. Uzdahnula je i dodala Bit e mi vrlo drago kad iz
ae, kako ste se izrazili. Plaa mi dvije funte tjedno da se o svemu brinem, ali sas
vim mi je dobro i bez tog novca.
Arthur Ingle bi se trebao stidjeti to vas je uvukao u krug svjetla, koji tako jar
ko obasjava ljude izvan zakona rekao je. O va em ujaku elim znati samo jedno, a mo da
ete mi moi rei... Je li bio veliki pekulant?
Ne vjerujem, premda zapravo ne znam. Nikad mi nije govorio o kakvim ulaganjima.
To hoete rei?
Upravo to.
Bilo mu je te ko sroiti slijedee pitanje a da je ne uvrijedi
Razgovarali ste s njim i usuujem se rei da ste, u odreenoj mjeri, raspravljali o nj
egovim poslovima. Mo da je od mene nisko to tra im da iznevjerite njegovo povjerenje,
a ni na trenutak ne pretpostavljam da ete to uiniti. Je li ikada govorio o vrlo u
nosnim ulaganjima u inozemstvu... o amerikoj eljeznici, ili argentinskim vrijednos
nim papirima?
Odmahnula je glavom, jo prije nego stoje zavr io pitanje.
Nikada odgovorila je. Mislim da o tome ne zna mnogo. Sjeam se da mi je, kad sam g
a prvi put posjetila u Dartmooru, rekao da ne dr i do ulaganja u dionice. Dakako,
poznato mije da je bogat, ali to i vi znate, pa smatram da je rije o ukradenom no
vcu to gaje...
Sakrio, da.
Doimao se vrlo ozbiljno. Prvi put ga je takvog vidjela i prilino joj se svidio.
Samo jo jedno pitanje. Znate li da je na bilo koji nain povezan s tvrtkom Rata?
A kad je izjavila da za tu tvrtku nikad nije ula, njegove je ozbiljnosti nestalo.
I to bi bio cijeli upitnik, s prvom stranom i poleinom!
Zavalio se u stolicu, kako bi napravio mjesta zdepastom konobaru,koji je na stol
stavljao jelo.
Sole au bonne femme izvrsno e prijati umornoj zaposlenoj djevojci. Hoete li k tome
uzeti vino, limunadu sa sodom, ili samo dobru, staru vodu?
Ponovno je poeo zbijati ale. Vi e nije spominjao njezinog ujaka, a premda se raspriao
o sebi, govorio je zanimljivo, jer ticalo se njegova posla, a posao u Scotland
Yardu po zanimljivosti je drugi na svijetu. Za vrijeme rata bio je asnik dodijelj
en Odsjeku tajne slu be, a bio je jedan od tri policajca u Scotland Yardu, koji ni
kad nisu patrolirali ulicama. Stanovao je u svom klubu.
Moram vam dati telefonski broj, ako me ikad budete trebali. Na vrljao je adresu i
broj na poleinu jelovnika i otkinuo taj komadi.
Za to bih vas trebala?
Ne znam. Naprosto osjeam da bih vam mogao zatrebati. Spadam u poklonike predosjeaj
a. Znate li stoje to?
Mogla je pretpostaviti.
Slutnje su mi specijalnost, telepatija mi je esto ulo, a upravo imam predosjeaj...
no mo da grije im. Nadam se daje tako.
Nekoliko puta je kri om, kako se djevojci uinilo bacio pogled na sat, pa ipak, kao
da je namjeravo propustiti sastanak, jer zatezao je s kavom, sve dok Aileen nije
naglo zavr ila ugodnu veeru tako to je navukla rukavice.
Nisam vas mnogo ispitivao o vama rekao je dok ju je vozio kui. Takva mije neprist
ojnost vrlo odbojna, ali, koliko sam razumio, niste udati... ni zarueni? upitao j

e, kao da unaprijed i odgovara.

Nije se zbunila. Nemam obo avalaca, odgovorila je a nadam se da to priznanje nee oh
rabriti vragolaste policajce!
Dugo se smijao. Ta vam je dobra! pohvalio ju je naposljetku. Vragolasti policajc
i se upotrebljavaju za posebne prilike. Vi ste prva ena...
utite! upozorila gaje.
koju sam sreo, s istinskim smislom za humor zakljuio je. ao mije to su vas moje rij
ei razoarale.
Nisu me razoarale. Oekivala sam da ete rei ne to banalno. Stanujem u treoj kui lijevo..
Hvala.
Bez pomoi je iza la iz automobila, pru ila mu ruku, a vidjev i daje pogledao mimo nje,
prema vratima kue, rekla je Broj 163, ali ne morate mi pisati, osim da mi saopite
ne to o radu policije. Laku no!
Jim Carlton se smije io cijelim putem do Whitehall Gardensa, a na tu je zabavnu vee
ru mislio i dok ga je poslu itelj vodio u radnu sobu Sir Josepha Levtona, ministra
vanjskih poslova, ije je ime poznato svima koji imaju putovnice.
Bio je to mr av ovjek, isposnikog lica, a u novinskim se karikaturama pojavljivao vi e
od svih poznatih ljudi u Engleskoj.
Kad je Jim u ao, nakloniv i se, ministar ga pogleda preko ruba velikih naoala s ro nati
m okvirom. Sjednite Carltone. Pritisnuo je upija na pismo koje je pisao, pomno ga
slo io u kuvertu, lijepim je rukopisom napisao adresu, a onda se obratio posjetio
cu Upravo sam se vratio iz inozemstva. Jeste li ve dolazili?
Ne, sir.
Hm! Udobnije se namjestio na podstavljenoj stolici, sastavio vr ke prstiju i preko
ruba naoala ponovno pa ljivo pogledao detektiva.
Pa, kako se stvar razvija? upitao je i dodao Primio sam brzojave koje ste mi pos
lali. udno... vrlo, vrlo udno. Uhvatili ste ih?
Neke od njih, sir odgovori Jim. Velik dio prepiske Sindikata Rata odvija se drug
im putovima. Ali dosta toga pokazuje da se Rata sprema za veliki udar. Pretposta
vljam daje svako vee posredniko poduzee u svijetu dobilo sline upute.
Sir Joseph otkljua ladicu stola, otvori je, pa izvadi listove papira, privr ene velik
om mjedenom spajalicom. Polako ih je okretao. Misim daje ovo slikovito zakljuio j
e.
Bila je to poruka, adresirana na Sindikat Rata u Wall Streetu.
Spremite se da dolje spomenute obveznice prodate po sni enju od petnaest posto.
Slijedio je dug popis koji se protezao preko dvije stranice, a uz svaku glavnicu
stajalo je koliko obveznica treba prodati.
Da ree sir Joseph, zami ljeno gladei mali bijeli brk. Vrlo neobino i znaajno! Kao to st
e naveli u pismu, ratna prijetnja smjesta bi utjecala upravo na te obveznice. Al
i s kim emo se to, zaboga, boriti? Situacija na kontinentu nikad nije bila bolja.
Marokansko pitanje je rije eno. Proitali ste govor to sam ga sino odr ao u ministarstv
u?
Jim kimne.
Ka em vam nastavi sir Joseph da sam pa ljivo izbjegavao svaki neopravdani optimizam,
ali pregledao sam stanje od Kine do Perua i na obzoru ne vidim nikakav oblak.
Imate li neprilika s Amerikom... jer ini mi se da se sjeam da sam vidio ne to o njih
ovom mandatu u Ju nim morima?
Sir Joseph se nasmije i. Ameriku uvijek mo ete izostaviti kao mogui izvor neprilika g
lasio je odgovor. Prepirat emo se preko novina, ali prava razlika izmeu amerikog i
britanskog mentaliteta ista je kao i izmeu republikanskog i demokratskog. S Ameri
kancima nikad neemo biti arki prijatelji, kao to se ni u Sjedinjenim Dr avama republi
kanci nee arko sprijateljiti s demokratima. No razlika meu nama samo je u gledi tu.
A Rusija? pretpostavi Jim.
Ministar odmahne glavom. Ne mo ete se svaati s bolesnim djetetom, makar koliko bilo
zloesto, a, zapravo, na i se odnosi pobolj avaju.
Jim Carlton ispru i ruku, uzme papire i pa ljivo ih proita.
Mislim ree sir Joseph, a oi mu zasvjetluca e da duboko u sebi zami ljate neku avolsku z
avjeru, koja bi svijet bacila u rat. Je li tako? Tajni agenti, prebacivanje tajn
ih planova, sastanci maskiranih, visokih diplomata u podrumima?
Ni ta tako romantino nasmije i se Jim. Ne, tu kolu nisam pohaao. Znam kako izbijaju rat

ovi. Rastu kao oluje, iz magle koja se skuplja na baru tinama i livadama. Nazovite
ih nadolazei oblaci nacionalnih predrasuda i imat ete grubu sliku.
Hajde, gospodine Carlton, tko je va savr eni zavjerenik? Siguran sam da znam. Misli
te da Harlow stoji iza Rate i da je skovao pakleni plan za izazivanje kome anja u
narodima?
Mislim da Harlow stoji iza veine velikih nemira odgovori Jim polako. Ima previ e no
vaca, ne mo ete li mu dio oduzeti?
inimo to mo emo odgovori ministar suho ali on je jedan od nekolicine bogata a u Engles
koj koji sakupljaa dodatnog poreza mogu pogledati u oi i nikad ne ustuknuti pred n
jim.
Jim se vratio u Scotland Yard da porazgovra s Elkom, ali doznao je da je taj pam
etni policajac ranije te veeri oti ao u Devonshire, gdje se, kad Ingle izae iz zatvo
ra, trebao s njim sastati i otpratiti ga u grad, Inspektor Elk taj zadatak zacij
elo nije dobio zbog Aileen, niti je zatvorenika namjeravao uviavno pripremiti na
novosti o provali.
Isprva su smatrali a to se pokazalo krivo daje provaljeno zbog odreenog razloga i
po planu, te daje lopov riskirao kako bi do ao do neke vrijedne stvari. Zbog izne
nadne pojave Harlowa u stanu, malo poslije provale, Carlton je bio uvjeren da ma
gnatov dolazak ima veze s kraom iz sefa. Harlow je trebao biti na sveanoj veeri u g
radu, jer Jim gaje cijeli taj dan slijedio i znao je kamo se bogata zaputio. tovi e,
ime mu se pojavilo u novinama, gdje je stajalo da je Harlow prisustvovao veeri.
Pa ipak, sat poslije prometne nezgode na obali, pojavio se u Fotheringavu, a nij
e se udostojao iznijeti razlog odlaska s veere, premda je Jim bio siguran da Harl
ow zna da ga slijede.
U rano jutro, inspektor Elk stajao je na malom, vjetrovitom kolodvoru u Princeto
wnu. U to vrijeme, u vlaku koji je ekao na stanici bilo je vrlo malo putnika neko
liko radnika na putu do mjesta gdje su radili, trgovaki putnik koji se zadr ao prek
o noi i vjerojatno se veselio udobnosti u Plvmouthu i to je bilo sve. Do polaska
je preostala jo minuta, a policajac je ve pomislio da je uzalud tako rano ustao, k
ad je ugledao kako se pribli avaju dvije prilike, zatvorski uvar i mr avi ovjek u plav
om odijelu koje mu je lo e pristajalo. uvar je u ao u prostoriju gdje je bila blagajn
a, vratio se s kartom i predao je mr avku.
Zbogom, Ingle rekao je uvar i pru io ruku, a biv i osuenik ju je nevoljko prihvatio.
U ao je u vagon i okrenuo se da zatvori vrata, no u tom se trenutku popeo i Elk. I
ngle gaje smjesta prepoznao, a oi su mu zadobile vrlo sumnjiav izraz.
Oho! to vi hoete? upitao je grubo.
Hej, tako mi svega, pa to je Ingle! uzvikne Elk naoko zapanjen. Gle, gle, gle! N
e ini mi se da je pro lo pet godina...
to hoete? ponovi Ingle.
Ja? Ni ta! U zatvoru sam se raspitivao o prijatelju jedne od tih ptiica, ali znate
kakvi su... izgubljen trud, da se tako izrazim odgovori Elk, zapaliv i cigaru i pr
u ajui kutiju sugovorniku.
Ingle uzme smeu cigaru, pomiri i je, ljutito odgrize jedan kraj, a detektiv mu prip
ali. Vlak se ve kretao, pa ih vi e nitko nee uznemiravati.
Da vidim Neki dan sam uo ne to o vama... Stoje to bilo?
Elk se uhvati za elo, glumei zbunjenost. Sjetio sam se! uzviknuo je. Izvr ena je pro
vala u va stan.
Njegov sugovornik ispusti cigaru. Provala? povikaoje.
Stoje ukradeno?
Netko je otvorio sef u va em skladi tu...
Ingle skoi i stisne zbue, a oi su mu zasjale. Sef! gotovo je zavri tao. Otvorili su
sef, prokletnici! Nisu zadovoljni to su me na pet godina poslali u taj pakao, neg
o me ele opet uhvatiti, jeli?
Elk gaje pustio da bjesni, sve dok Inglov glas nije pre ao u promuklo brbljanje.
Nadam se da niste izgubili novac?
Novac? zare i Ingle. Mislite li da sam jedan od onih koji stavljaju novac u sef? Z
nate to sam izgubio! Ispru enim prstom optu io je detektiva To ste vi momci uinili! Da
kle, zato ste tu, ha? Hoete me epati na vratima zatvora, je li?
O, joj, dobri ovjee! uvrijeeno e Elk. Ne znam o emu govorite! Slobodni ste kao to sam
i ja. Mogli biste otii iz vlaka, slobodni kao ptica, kad se ne bismo kretali. Ond

a je upitao to su to zdipili?
Njegovom sugovorniku je dugo trebalo da se pribere. Ako ne znate, neu vam rei odgo
vorio je. Jednog dana... za kripao je zubima, a oi su mu fanatino zasjale. Vi i vama
slini nazivate me lopovom! govorio je brzo i ponovno podigao glas. Obilje ili ste
me i strpali u zatvor... odvojili me od ljudi...
kao parazita, gubavca! A za to? Jer sam pobrao malo pokradenog vrhnja! Jer sam uze
o ne to novca otetog od znojnih tijela i slomljenih srdaca! Novac je moj, moj! bij
esno je gledao i udario se ko atom akom u prsa. Pripadao je meni... mojim prijatelji
ma, onim ljudima ondje! pokazao je unatrag, gdje se, iza bre uljka, dizala sumorna
zgrada zatvora. Uzeo sam ga od masnih i debelih i to mi je drago! Njihove e jezi
ve ene ostati bez jednog dragulja, a njihovi e robovi istiti jedan automobil manje!
Izvrstan govor promrmlja Elk dobrhotno.
Vi? to ste vi? Sluga va e klase podrugljivo e Ingle. Unajmljeni tamniar, koji puni za
tvore!
Posve tono odvrati detektiv, slu ajui ga zatvorenih oiju.
Ako su na li te dokumente, imaju o emu razmi ljati, ujete li? To e im pokvariti san! A
ako smatraju da u njima ima hu kanja na pobunu, voljan sam se vratiti u Princetown
.
Elk brzo otvori oi. O, to je bilo? upitao je razoarano.
Revolucionarne stvari?
Ingle kratko kimne.
A mislio sam daje ne to vrijedno ogoreno e detektiv.
To su smije ne zamisli, je li Ingle?
Vama jesu, ali meni ne! odre e biv i robija . Mrzim Englesku! Mrzim Engleze! A i sve p
ripadnike srednje klase, svinje koje se glupo smij ulje, zadovoljne sobom! Mrzio
sam ih jo kad sam bio izgladnjeli glumac, a oni su sjedjeli u dvorani, s podrugl
jivim osmjesima na debelim licima gotovo se gu io.
Mnogo se toga mo e rei u obranu debelih zami ljeno e policajac. Uzmite samo Harlowa, p
remda ga ne biste nazvali debelim.
Harlow! uzvikne njegov sugovornik prezirno. Jo jedno od va ih bo anstava novca!
Onda se neega sjetio, jer je iznenada za utio.
Bo anstava novca... podsjeti ga Elk.
Ne znam Ingle zatrese glavom. Mo da nije ono to se ini da jest. Ondje unutra trzajem
glave pokazao je unatrag
ka u da je nitkov, koliko je dug! Ali ne pljaka siroma ne. Otkida velike komade kolaa
od debelih.
Ako je tako, nemam to rei. Na strani je reda i zakona primijeti detektiv blago. ovj
ek koji poklanja policijske stanice kao bo ine darove ne mo e biti posve lo .
Kad je vlak u ao u stanicu Plvmoutha, inspektor Elk se ve posve uvjerio da od sugov
ornika nee vi e ni ta doznati. Oti ao je u telegrafski ured i poslao kratku, izra ajnu po
ruku Jimu.
Revolucionarne stvari. Ni ta va no.
Sjeo je u vlak kojim je u London putovao i gospodin Ingle, ali s njim je kupe di
jelio samo pol sata, kad je, nakon to je vlak protutnjao kroz Rath, u ao i sjeo kra
j biv eg osuenika, a oito je bio dobrodo ao, jer Ingle je poeo razgovarati.
Jeste li vidjeli moju neakinju? Zna li za provalu? Mislim da ste mi rekli, ali bi
o sam tako ljut da se ne sjeam. A kad mu je Elk sve do u tanine ispriao Harlow! Zas
toje do ao? Ka ete da je Aileen sreo u Dartmooru? Namr tio se i odjednom se udario po
koljenu. Sjeam se tog momka. Izvalio se u automobilu, kraj ceste, kad smo se taj
dan vraali iz polja. Dakle, to je bio Harlow! Dobro poznaje Aileen? upitao je sum
njiavo.
Upoznali su se u Dartmooru, to je sve to znam.
Ingle je, na sebi svojstven nain, slegnuo ramenima. Pretpostavljam da tri za njom?
Lijepa djevojka. Kod ljudi poput njega novac nije u pitanju. Dovoljno je odrasl
a da se brine za sebe, bez moje pomoi.
I tako je taj optimist prepustio Aileen Rivers njezinoj sudbini.
7.
Poslao je brzojav u Plvmouth i zamolio je da ga te veeri posjeti u njegovu stanu,
pa je stigla upravo kad je zavr avao s obrokom to gaje sam pripremao.
Da, uo sam za provalu rekao je, prekinuv i je usred pitanja. Hvala Bogu, nisu odnij

eli ni ta to bi njima bilo vrijedno makar novia! Za to si pozvala policiju?

Zaprepastio se kad je odgovorila A koga sam mogla pozvati, lijenika?
Sreo ju je prvi put otkako je iza ao iz zatvora. Upute kako da se brine o stanu po
slao joj je kri om, po osueniku koji je otpu ten iz zatvora, a za vrijeme kratkih pos
jeta uglavnom su razgovarali o poslu.
to ovjek obino radi kad otkrije provalu? zanimalo ju je. Pozvala sam policiju, daka
ko da jesam!
Bijesno ju je gledao, ali nije ustuknula, nego je on prvi oborio pogled. Onda je
valjda u redu primiro se i dodao Pozna Harlowa, jeli?
Da, srela sam ga u Dartmooru.
Prijatelj ti je?
Ni ta vi e od tebe odvratila je, pa se po drugi put zapanjio.
Ne elim se svaati s tobom, a ne vidim za to bi trebala biti bezobrazna odsjeno e on. B
ila si mi korisna, ali ni ja ba nisam bio krt. Harlovv ti je prijatelj...
Posjetio me je ovdje, u noi provale, kako bi mi ponudio posao odgovorila je, ne p
okazujui da se sve vi e ljuti. Srela sam ga u Princetownu, a ini se da smatra da mij
e, zbog srodstva s tobom, prilino te ko pronai zaposlenje.
Tiho je promrmljao ne to nerazumljivo, a uinilo joj se daje nekako zapla ila tog grub
ijana, premda to nije namjeravala.
Vi e mi nee biti potrebna. Izvadio je novanik, otvorio ga i uzeo novanicu. Neka to bud
e posebna nagrada rekao je. Ne namjeravam te i dalje plaati.
Oekivao je da e odbiti i nije se prevario.
Je li to sve? upitala je, ne prihvativ i novanicu.
To je sve.
Pozdravila je, nakloniv i se, okrenula se i oti la do vrata. Veeras e doi spremaice da s
rede stan obavijestila gaje. S jednom od njih trebao bi se dogovoriti da ostane,
ali pretpostavljam da ima svoje planove.
Oti la je prije nego stoje dospio odgovoriti. uo je kako su se za njom zalupila vra
ta a onda je novac stavio u lisnicu i to bez aljenja, jer, ako emo pravo, gospodin
Arthur Ingle je, usprkos svojim irokim politikim pogledima, bio vrlo krt.
ekao gaje velik posao, morao je razvrstati i otvoriti stare kutije, a iz neobinih
skrovi ta izvaditi dokumente i bilje ke. Sjedalo velike sofe, na kojoj je Aileen esto
ekala da istaice zavr e posao, otvaralo se kao poklopac. Unutra je pohranio dokument
e, a u elinoj kutiji raune, koje policajci mo da ne bi na li, ak ni da su, u vrijeme kad
su ga uhvatili, znali za taj stan i pretra ili ga.
Ingle je politiki bio vrlo aktivan. Nije bio poslu nik, iji bi se pogledi u svemu sl
agali s partijskima, nego jedan od onih estokih, fanatinih mislilaca koji nesvjesn
o ine sr pokreta. Njegova pobuna protiv cijelog svijeta bila je iskrena, a i u naj
jednostavnijim vezama uzroka i posljedica vidio je nepravdu. Nije bio lopov zbog
svojih gledi ta, nego su mu ona naprosto opravdavala njegov prezir prema zakonu i
dru tvenim obvezama. Boravak u zatvoru samo gaje uvrstio u odreenim uvjerenjima, a
nije ga uinio ni boljim ni gorim. Bilo je proturjeno to se gnu ao svojih zatvorskih k
olega, jer te ljude u njihovim zlodjelima nisu po kretale njegove visoke pobude.
Dru tvo ka njenika smatrao je prljavim. Mrzio je i kapelana, a samo je jedno bie, na
tom stra nom mjestu, u njemu pobudilo ostatke osjeaja naklonosti. Bio je to stari,
slijepi konj u zatvorskoj tali, a inilo se da mu je vid oduzela sama Providnost,
kako ne bi bio svjedok poni enja njemu nadreenih bia, koja su gacala po prostoru za e
tnju, ili su se, okovani kao zvijeri, te ko vukli uzbrdo i prolazili kroz vrata.
Ingle je valjda jedini bio zahvalan kad bi se za njim zatvorila vrata elije, a u
bravi se okrenuo klju. Na sve to, na pokvarenost tih dugogodi njih ka njenika, njihov
e razgovore, hvalisanja, grozne stvari o kakvima je muno i govoriti nije se mogao
osvrnuti a da ne osjeti muninu. Zapravo se ne bi ni potrudio
ispru iti ruku, ako bi mogao otvoriti vrata elija i pustiti dru tveni talog, premda j
e tvrdio kako mu je zadaa da poma e takvim ljudima.
Zavr iv i posao, zapalio je cigaretu, pa ljivo je stavio u cigarluk od jantara, namjes
tio jastuke, legao na sofu, pu io i razmi ljao, sve dok ga nije prekinula zvonjava t
elefona, pa je morao ustati.
Zauo je posve nepoznati glas Je li to gospodin Ingle?
Da odgovorio je kratko.
Hoete li prinijeti rtvu svojim principima? glasilo je zapanjujue pitanje, a Ingle s

e gorko nasmije i.
Da, barem onima koji su jo preostali. to hoete? Mogao bi to biti stari prijatelj, k
ojemu je trebalo novaca, pa
e razgovor biti kratak, jer Arthur Ingle nije imao budalastih predrasuda o milosru
.
Mo emo li se veeras sastati nasuprot vje bali tu konjike stra e?
Hoete rei, u parku? upita zapanjeno Ingle. Tko ste vi? Prije nego nastavite, rei u v
am da nisam sklon zapostavljanju svojih poslova, kako bih se sastajao s neznanci
ma. Veeras sam prilino umoran.
Zovem se... Stanka. Harlow.
Ingle nije mogao zadr ati uzvik. Stratford Harlow? upitao je, s nevjericom.
Da, tako je.
Nastala je duga stanka, koju je prekinuo Ingle Prilino udan poziv, ali valjda nije
isprazan. Kako mogu biti siguran da ste Harlow?
Za deset minuta nazovite me kod kue odgovori glas. Hoete li doi?
Ingle je oklijevao. Da, doi u rekao je naposljetku. U koliko sati?
Tono u deset. Neu vas pustiti da ondje ekate, u hladnoj noi. Mo ete sjesti u moj autom
obil, pa emo se nekamo odvesti.
Ingle, u nedoumici, spusti slu alicu. Bio je oprezan, pa je poslije deset minuta n
azvao broj kojeg je na ao u imeniku, a odgovorio mu je isti glas.
Jeste li zadovoljni?
Da, doi u... u deset.
Sastanak je ugovoren za dva sata, a istaice su se pojavile tek u devet, jer je Ail
eenim izriito rekla da dou kasnije. Stan su pospremale i ujutro, paje djevojka sma
trala da e biti bolje, ako ih pozove poslije veere. Dao im je upute, dogovorio se
s njima za sutra i oti ao u blagovaonicu, kako bi razmislio o neobinom pozivu Strat
forda Harlowa. Stoje vi e razmi ljao, manje mu se i lo na sastanak. Naposljetku je sje
o za pisai stol, izvadio papir i napisao poruku
Dragi gospodine Harloiv,
Bojim se da u vas morati razoarati. Ka njenik sam na uvjetnoj slobodi, pa sam u takv
om polo aju da sebi ne mogu dozvoliti ni najmanji rizik. Iskreno u vam priznati da
pomi ljam kako sve to mo e biti podvala koju mi spremaju moji prijatelji policajci,
pa smatram da bi bilo, najbla e reeno, glupo, kad bih poduzimao daljnje korake, dok
ne doznam to tono elite, ili barem dok ne dobijem pismeni dokaz da ste me upravo v
i nazvali. Srdaan pozdrav, Arthur Ingle.
Stavio je pismo u kuvertu, napisao adresu, a u kutu je velikim slovima dodao Oso
bno uruiti. Hitno, Ali ni sad nije bio zadovoljan. Pri ao je telefonu s namjerom da
nazove opinskog raznosaa, ali nije podigao slu alicu. Sve to pobudilo je njegovu zn
ati elju. Morao je doznati i to im prije za to Stratford Harlow poziva ovjeka koji je
upravo iza ao iz kaznionice u Dartmooru. I za to bi se tajno sastajali? Netko tako u
gledan kao Harlow ne bi se osramotio, ak ni da ga je pozvao u kuu. Odjenom se odlui
o, bacio je pismo na stol, oti ao u spavau sobu i presvukao se u tamno odijelo.
Kad je odjenuo kaput, ve je do ao do zakljuka da dobro postupa. Dvije istaice radile s
u u kuhinji, pa je otvorio vrata kako bi im dao zadnje upute. Mlaa je kleala, s etk
om u ruci, okrenuv i prema njemu dugo, ispijeno lice, preko kojeg su padali tanki
pramenovi sivocrne kose.
Izlazim. Ne morate me ekati. Zavr ite posao i doite sutra prije osam ujutro osorno s
e obratio tim beznaajnim pripadnicama proletarijata, zalupio vrata i si ao niza stu
bi te, osjeajui dah pustolovine, koji gaje gotovo pomlaivao.
Sat na zgradi konjike stra e odbijao je petnaest do deset kad je do ao na etali te Birdc
age i krenuo samotnom stazom, usporedo irokom vje bali tu. Nije bilo razloga za urbu,
paje etao opu teno, ali dovoljno brzo da se zagrije i da netko ne pomisli da je ski
tnica, koji mo e potpasti pod udar zakona. Kad je kraj njega pro ao policajac, sjeti
o se da se nije prijavio u stanicu, paje poeo proklinjati sustav koji ga je nevid
ljivim lancem jo dr ao prikovanog za Dartmoor.
Zakljuio je da poziv na sastanak ne mo e biti namje taljka. Te ko da bi ovjek tako znaaja
n kao Harlow pristao da poslu i kao mamac, a premda se ogoreno rugao policiji, dubo
ko u sebi Ingle zapravo nije vjerovao u zatvorsku legendu o nevinom ovjeku kojeg
policija hvata u zamku pomou lukave urote.
Pod ulinom svjetiljkom pogledao je na sat. Bilo je pet do deset, pa je ot etao puto

m kojim je do ao i zastao upravo nasuprot vratima u luku ulaza na vje bali te konjike s
tra e. U tom se trenutku iz smjera Westminstera pojavila limuzina koja je tiho voz
ila uz plonik. Zaustavila se pred njim, a vrata su se otvorila.
Hoete li ui, gospodine Ingle? upitao je tihi glas, paje biv i osuenik bez rijei u ao, za
tvorio vrata i utonuo u mekano sjedi te, kraj Stratforda Harlowa, kojeg je odmah p
repoznao, a ije je ime, ak i u Dartmooru, bilo simbol za basnoslavno bogatstvo.
Automobil je ubrzo zaokrenuo u Mali, prema Buckinghamskoj palai, a onda je preko
Cornera za ao u Hyde Park. Tu je usporio, a Stratford Harlow je poeo govoriti.
Cijeli sat su se polako vozili u krugu. Padala je susnje ica, a nedugo poslije nji
hova ulaska park je posve opustio. Dok je slu ao zapanjujui prijedlog svog sugovorn
ika, Inglu se inilo da sanja.
No on je barem mogao slu ati udobno se smjestiv i, a inspektor Jim Carlton, koji se
opasno skutrio na stra njem dijelu velikog automobila, nije bio te sree. Susnje ica g
aje skroz promoila, bilo mu je hladno, a prislu kiva to gaje privrstio za stra nju stran
u automobila nije mu mogao prenijeti taj izuzetno va an razgovor, kroz konjsku dla
ku i ko u sjedala.
Arthur Ingle stigao je kui malo poslije jedanaest. Bilo mu je drago to su istaice ot
i le, jer premda ih je smatrao priglupim, primitivnim seljankama bez ma te, ipak su
mogle opaziti i nekako protumaiti sjajni pogled i veliko odu evljenje svog poslodav
ca.
Skuhao je kavu, sjeo za stol i poeo pisati bilje ke. Jednom je ustao, oti ao u spavau
sobu, upalio svjetlo nad toaletnim stoliem i pet minuta zurio u svoj lik u ogleda
lu. Kao da je bio zadovoljan onim stoje vidio, jer se nasmije io, vratio se i pono
vno poeo pisati.
Smije ak mu nije silazio s lica, a jednom se i glasno nasmijao. Oito se dogodilo ne t
o to gaje uvelike razveselilo.
8.
Mo ete li me, molim vas, posjetiti u vrijeme ruka? A.R.
Jim Carlton je u nedoumici gledao slova A.R a onda je shvatio daje A inicial Ail
een, a prije je mislio da se njezino ime pi e se E. Poruku je u Scotland Yard doni
o raznosa, pol sata prije nego stoje Jim stigao. Detektiv je djevojku doslovno eka
o pred vratima, a kad je iza la, inilo se da joj je posebno drago to ga vidi.
Vjerojatno ete se jako ljutiti to sam vas pozvala zbog tako beznaajne stvari rekla
je a imate mnogo posla...
Neu vam priznati kako me se dojmio va poziv prekinuo ju je jer biste me smatrali n
eiskrenim.
Vidite, jedini ste policajac kojeg poznam i to ne ba dobro, no mislila sam da vam
neu biti na smetnju. Gospoa Gibbins je nestala, ni sino, a ni preksino nije se vrat
ila kui.
Vrlo zanimljivo izjavi on. A njezin mu se pla i najgoreg?
Nema mu a, udovica je. Njezina gazdarica je jutros do la k meni. Vrlo je uznemirena.
A tko je gospoa Gibbins?
Sad ete se jako naljutiti na mene odgovorila je, uz slab osmijeh. Gospoa Gibbins j
e jedna od ena koje spremaju stan mog ujaka. Izgleda razmjerno jadno, a ima i neu
rednu kosu. Prilino sam zabrinuta, jer nema prijatelja. Kad sam jutros nazvala uj
aka, odgovarao mije gotovo ljubazno, a rekao je da se nije pojavila juer, a ni da
nas.
Mo da joj se dogodila kava nesrea bilo je prvo stoje pretpostavio.
Nazvala sam sve vee bolnice, ali nitko nije uo za nju. Isto su mi rekli i u ubo nici
. Molim vas, uputite me to da uinim. Stvar je tako beznaajna da u skru eno pretrpjeti
svaku grubu primjedbu koja vam padne na pamet.
Nije ga zanimala gospoa Gibbins, jer sluaj usamljene ene koja netragom nestane tako
je obian u ivotu svakog velikog grada, da ga pomisao o istrazi nije odu evljavala.
No Aileen se
jako zabrinula pa bi bilo ru no kad bi olako primio njezinu molbu. Zato je, kako j
e imao slobodan dan, oti ao u Stanmore, etvrt iznajmljenih stanova u Lambethu, siro
ma nom predgrau na obali rijeke i osobno se raspitao.
Od neuredne gazdarice doznao je da gospoa Gibbins tu ivi ve pet godina i daje dobra
, trijezna, po tena ena, koja nikad ne izlazi, nema prijatelja, ivi od funte tjedno,
a novac joj, svaka tri mjeseca, alje daljnji roak. Upravo slijedeeg ponedjeljka tr

ebala je primiti tu svotu. Glavna vrlina bila joj je daje poetkom svakog tjedna u
redno plaala stanarinu, pa s njom nije bilo neprilika.
Neete se buniti ako pregledam njezinu sobu? Gazdarica nije imala ni ta protiv, poka
zala mu je put, a to
to jebila prisutna pri policijskom pretresu, ulijevalo joj je osjeaj autoriteta.
Jima je uvela u malu, besprijekorno istu sobu otraga, u kojoj je bio krevet, a u
kutu neka vrst ormara grube izrade, privr enog na zid i prekrivenog jeftinim zastoro
m. Tu je bila siroma na garderoba nestale ene dvije suknje, laki ljetni kaput, koji
je vidio i bolje dane i vjerojatno njezin najbolji e ir. Detektiv pone otvarati lad
ice, no jedna je bila zakljuana. Otvorio ju je kljuem iz svog sve nja, stoje zadivil
o gazdaricu. U ladici je bilo cijelo enino bogatstvo obraunska knji ica po tanskog ure
da, s upisanih 27 funti, etiri nove novanice od po funtu, te izlizana torbica sa s
lomljenim zatvaraem. U njoj je na ao nekoliko dirljivih dokaza vjene enske ta tine masn
u pudrijeru, dva ili tri komada jeftinog nakita, a u podstavi je napipao smotani
papir, koji tu nije dospio sluajno, nego je bio pa ljivo u iven, kako se Jim uvjerio
kad je torbicu odnio na svjetlo. Izvadio je d epni no i, prerezao avove i izvadio ono
stoje smatrao presavijenim komadom papira. Kad ga je otvorio, vidio je da je ri
je o dva lista.
Gazdarica nagne glavu ustranu, kako bi vidjela to pi e, ali detektiv opazi njezin p
okret.
Biste li si li upitao je uljudno i u korpi za smee poku ali pronai...
U kanti za smee ispravila gaje.
U onome to imate, kuvertu kakvog pisma adresiranog na gospou Gibbins.
Kad se vratila, ne prona av i ni ta, papiri su ve nestali, a Jim Carlton je sjedio na u
skom rubu prozora i s cigarom meu zubima tako pomno prouavao izlizani sag daje gaz
darica bila uvjerena kako je pona ao krvave mrlje.
Ha? trgnuo se iz sanjarenja. Ne mo ete pronai? ao mi je. to sam vas ono zamolio da do
nesete? A, da, kuvertu. Hvala, na ao sam je u torbi.
Zakljuao je ladicu, jo jednom se osvrnuo po sobi i si ao niz klimave stepenice.
Ne mislite valjda da se udavila? upita gazdarica drhtavim glasom.
Ne. Za to? Je li ikad prijetila da e izvr iti samoubojstvo?
Jadnica se ve neko vrijeme osjeala vrlo nesretna. ena obri e suzu s obraza, a Jim zauen
o primijeti daje mjesto koje je protrljala pregaom vidljivo i e.
Ne, mislim da nije poinila samoubojstvo odgovorio je. Mogla bi se pojaviti. Ako d
oe, hoete li mi poslati brzojav?
Napisao je svoje ime i adresu na komad papira, to ga je prona ao u d epu i dao joj no
vac za brzojav.
Znam da ne to nije u redu uvjeravala gaje gazdarica na rubu plaa, Prljava igra, ili
tako ne to. Donijela je tkaninu da napravi haljinu. U kuhinji je, stigla je tek p
reksino.
Pokazala mu je neotvoreni paket.
Moja neaka je juer ujutro do la da joj poka e kako da iskroji haljinu nastavila je ali
, dakako, gospo a Gibbins se nije vratila kui, a moja neaka ivi u Peckhamu, put je du
g i...
Da, tako je ree Jim rastreseno.
Po ao je niz bunu ulicu, u ao u mali automobil koji ga je ekao na njezinom kraju i pol
ako vozei, preko Westminsterskog se mosta vratio u ured.
Elk je oti ao, a da ga je Jim i na ao, nije bio raspolo en za vijeanje. Na stolu je ra ir
io papire koje je uzeo iz torbe gospoe Gibbins, pa ljivo ih proitao i zapisao nekoli
ko pojedinosti, a onda je presavio listove i stavio ih u lisnicu. Slijedei sat pr
oveo je diktirajui pisma osobama za koje bi ovjek pomislio da e ih najmanje zanimat
i nestanak istaice.
Aileen nije oekivala da e ga taj dan ponovno vidjeti pa se iznenadila i to ak ugodn
o, kad je u ao u ekaonicu ureda i poslao
da ga najave. Upravo je htjela otii, a pomonik, nestrpljiv da i on odmagli, krivo
je protumaio rumenilo na njezinom licu.
Zbog vas u doi na vrlo lo glas, gospodine Carlton primijetila je kad je s detektivo
m iza la na ulicu.
Jesam li vam rekao da mi je ime Jim, ili zapravo James? upitao je. Hoemo li otii n
a brzi obrok? Znam jedno mjesto u Sohou...

Ne, mislim da u kui...

Htio sam porazgovarati o na oj gospoi Gibbins rekao je aljivim glasom, premda mu nij
e bilo do ale. A u policiji sam ostavio poruku da me u tom restaurantu mogu pronai
, ako me budu trebali.
Ima li kakvih novosti? upitala je pokajniki, pa je pretpostavio da je ve posve zab
oravila istaicu. No barem se nije protivila kad joj je pomogao da ue u automobil, a
nije imala primjedbi niti na njegov izbor restauranta, koji ba nije bio ist.
Upravo su ulazili, kad je Jim zauo da ga netko zove po imenu. Okrenuo se i ugleda
o ovjeka iz centrale.
Ovo je do lo malo poslije va eg odlaska, sir.
Detektiv proita poruku, a na vrljala ju je osoba koja je odgovorila na telefonski p
oziv.
Vratit u se za jedan sat rekao je i pridru io se djevojci, koja gaje ekala u predvor
ju.
Kad su sjeli, poeo je Moram vas pitati je li gospoa Gibbins bila u stanu one veeri
kad je izvr ena provala u sef va eg ujaka?
Razmislila je. Ne, nije, ili barem nije trebala biti. Sjeate se da je do la poslije
. Otvorila sam joj vrata.
O! prokomentirao je, a djevojka se namr tila.
to znai to O? a onda je brzo dodala Ne mislite valjda daje ona provalila?
Ne, ne mislim odgovorio je vrlo ozbiljnim glasom, pa se upitala to mu je. Recite
mi ne to o njoj. Je li bila obrazovana?
Aileen odmahne glavom. Ne, bila je polupismena. Napisala mije dosta poruka i to
jedva itljivih. Rukopis joj je bio... pa, vrlo originalan.
O! ponovio je, a djevojka pomisli da bi ga mogla ispljuskati.
Pa, tako je to! izjavio je naposljetku. Ne vjerujem da e ak ni va ujak, usprkos svo
m dobro poznatom ovjekoljublju, pustiti koju suzu. Bila je nitko i ni ta... slamka
koju je podigao vjetar i odnio je tko zna kamo! Ustajalo voe, pod metlom pometaa.
Stra no, je li? Pomislite samo! Ubrzo e se napuniti sva kina i kazali ta, a ljudi e se
od srca smijati alama i lakrdijama komiara. U palai e poeti veliki bal, a noas e sret
i mu karci i ene plesati na stotinama plesnih podija. Koga briga za gospou Gibbins?
Govorio je vrlo ozbiljno, a samo trenutak prije bio je gotovo veseo.
Smrt ene bez prijatelja je sitnica. Ogoreno je protrljao nos. No da vam ka em i ne to
krupno, Aileen! nastavio je, podigav i prst i gledajui je. Zbog gospoe Gibbins pokre
nulo se osamnaest tisua londonskih policajaca, a bude li potrebno, u pomo e im doi c
ijeli odred garde. Svi e tra iti kao jedan i nee mirovati ni danju ni nou, dok ne pro
nau ovjeka koji je toj jadnici zadao udarac i bacio njezin le u vodu Regents Canala
!
Napolje ustala, ali joj je pokretom dao znak da sjedne.
Pokvario sam veeru i vama i sebi ispriao se.
Mrtva? pro aptalaje. Potvrdio je glavom.
Ubijena?
Da, mislim da jest. Nekoliko minuta prije nego to sam oti ao iz ureda, izvukli su j
e iz kanala, a ima znakova koji pokazuju da ju je netko udario tupim predmetom.
Tu vijest primio sam prije nego to sam u ao. Sto je radila blizu ceste Edgware, rec
imo u parku Regenz? Trebalo joj je mo da dva dana da dotle dopluta.
Pojavio se konobar i stao mu sa strane, ekajui narud bu. Djevojka odmahne glavom.
Ne mogu jesti.
Dva omleta narui Jim. To nije jelo, nego se naprosto prehranjujete.
Arthur Ingle pro ao je kroz neugodno policijsko ispitivanje, ali o gospoi Gibbins z
nao je jo manje nego njegova neaka zapravo, nije znao ba ni ta.
Vidio sam je, ali je ne bih mogao prepoznati.
Izjava se slagala s onim to su ve znali, pa su dva detektiva, koji su ispitivali I
ngla, s njim popili whisky sa sodom, a onda su oti li.
Gazdarica gospoe Gibbins nije mogla ni ta dodati onome stoje dan prije ispriala ni em
inspektoru Carltonu.
Jim je osobno posjetio dobru enu i to iz posebnog razloga. Jutros je, tono kao sat
, trebala doi kuverta s tromjesenim d eparcem, a gazdarica je bila usplahirena, jer
pisma nije bilo.
Ne, gospodine, nikad nije dolazilo preporueno, zbog toga se i osjeam tako nespretn

o. Rije nespretno u tim je okolnostima zvuala smije no. Ljudi bi mogli pomisliti...
Ali mo ete sami pitati po tara, gospodine.
Ve sam ga pitao nasmije i se Jim. Recite mi, odakle su stizala pisma? Bit e da ste n
ekad vidjeli ig.
Zaklinjala se da ga nije vidjela, jer ne samo da nije bila ljubopitljiva, nego j
e smatrala da su toj mani doprinijele jeftine novina. Nije objasnila vezu izmeu p
opularnog tiska i ljubopitljive naravi, jer je oito smatrala da je ta veza svakom
e jasna.
Inspektor mjesne policije iz ormara i ladica izvadio je sve predmete koje je mog
ao ponijeti sobom, ukljuujui i torbicu.
Rekla sam im da ste u torbici vidjeli papir, gospodine, ali nije ga mogao pronai,
iako je sve pretra io.
Nije ni mogao nai nikakav papir lagao je Jim.
Bio je u vrlo kakljivom polo aju. Iz istrage, koja bi mogla postati vrlo ozbiljna,
povukao je va an dokaz. Sad je mogao uiniti samo jedno, pa se na to i odluio. Po pov
ratku u Scotland Yard zatra io je razgovor sa starje inama, objasnio im je svoj post
upak, iskreno im iznio svoje sumnje i zatra io da povuku dokaz do kojeg je do ao. Vi
jeanje je odgoeno, kako bi mogao biti prisutan i predstavnik ureda javnog tu ioca, a
li naposljetku su postupili kako je Jim predlo io, pa je, na kraju sudske istrage
o Annie Maud Gibbins, porota donijela otvorenu presudu, to znai da su
utvrdili samo daje ena pronaena mrtva, a nisu izrazili mi ljenje o tome kakva ju je
sudbina sna la. Mudra presuda, jer nijedan lan porote, pa ak ni mrtvozornik, a niti
lijenici koji su svjedoili uz brojne ograde, nisu imali pojma kako se ugasio ivot g
ospoe Gibbins, istaice.
9.
Osoba na koju se Aileen Rivers ljutila bila joj je najbli a ivjele su u istoj sobi
i da upotrijebimo otrcanu frazu pod istom kapom, jer osoba koja ju je ivcirala bi
la je ona sama, pa je zbog toga djevojka zapala u vrlo konfuzno stanje. A na sam
u sebe se ljutila ne samo zato to ve tjedan dana nije vidjela Jamesa Carltona, neg
o i zato stoje ta injenica uope uznemiruje. Vrli odvjetnik, gospodin Stebbings, za a
o je u godine kad vi e nije primjeivao istanane nijanse ozraja u svom uredu, no ak je
i on uvidio da pona anje njegove najmilije namje tenice vi e nije uobiajeno. Upitao ju
je kako se osjea i predlo io joj da uzme tjedan dana dopusta, kako bi oti la u Margat
e. Stebbins je automatski predlagao odlazak u to mjesto, jer gaje smatrao najbol
jim lijekom za sve duhovne i tjelesne boljke i to zato stoje, jednom davno, u to
m oavarajuem gradiu ozdravio od jakog ka lja. No sad nije bilo doba godine za posjet
Margatu, niti se djevojci putovalo.
Sjeam se gosodin Stebbings podigne nekoliko debelih naslaga brade i zami ljeno pogl
eda u strop da sam prije mnogo godina predlo io gospoici Mercy Harlow da... hm!
Sjetio se da Aileen ne zna tko je Mercy Harlow pa joj to ime ni ta ne znai, a nije
mogao pojmiti do kakvih se visina podigao jo
ivi lan obitelji Harlow.
Nekad ste radili za Harlowe, je li tako, gospodine Stebbings?
Da odgovori njezin ef oprezno. Bila je to... mmm... velika odgovornost. Nije mi b
ilo ao kad je mladi gospodin Stratford pre ao drugim odvjetnicima.
Vi e nije ni ta dodao, no i ono to je rekao, za njega je bilo mnogo, a djevojka je, z
ahvaljujui sluajnosti kakve se u ivotu svakodnevno dogaaju, ponovno nai la na trag obi
telji Harlow.
Stebbingje radio na slu benoj potvrdi oporuke, koja je iznijeta na sudu, ali ju je
osporio daljnji roak preminuloga. Glavno je pitanje bilo je li, u proljee 1902. g
odine, sastavlja oporuke jednom od brojnih nasljednika dao odreenu svotu novca kak
o bi je iznio iz zemlje. Aileen je morala pogledati raun, jer je novac
navodno isplaen posredstvom odvjetnika. Upisanu svotu prona la je bez velikih pote koa
, a onda je pregledala cijeli spisak ne bi li na la jo koji podatak, kad joj je prs
t zastao na rijeima
Harlow Mercy Mildred.
Harlow Stratford Selwyn Mortimer.
Posve razumljiva znati elja navela ju je da okrene slijedee stranice, pa je etvrt sa
ta mozgala nad raunima stroge i ekscentrine, davno umrle ene, gospoice Mercy, a onda
je ugledala zapis L. Edvvins, 125 funti. etiri mjeseca kasnije upisano je L. Edw
ins 183 funte 17s 4d. Znala je za Edwinsovu i vidjela je kopiju oporuke gospoice

Mercy Harlow, jer je dokument prona la poslije susreta u Dartmooru kad se nakratko
zanimala za poslove milijuna a.
Pregledala je i Stratfordov raun koji je bio vrlo mali. Magnat oito nije isplaivao
putem odvjetnika. Da je bilo prilike, od svog bi efa zatra ila daljnje obavijesti,
premda je bila gotovo sigurna da ne bi bila zadovoljna njegovim odgovorima.
Kako o svemu tome nije mogla doznati ni ta vi e, Aileen je ponovno obuzeo u to vrije
me naje i osjeaj ljutnje i ogorenosti na samu sebe to se toliko bavi Jamesom Carltonom.
Znao je njezinu adresu, a izriito mu je spomenula kuni broj. Istina, rekla mu je
da joj se javi samo ako bude slu benih vijesti. Nekim je udom nisu pozvali da svjed
oi u sudskoj istrazi, pa je pomislila a imala je pravo da se upravo on pobrinuo d
a je ne smetaju pozivom. No ak ni time nije mogao opravdati to ju je cijeli tjedan
zapostavljao.
Smije no, korio ju je pametniji dio nje same, jedva ga i pozna ! Samo zato to je bio
ljubazan prema tebi i dvaput te je zvao na veeru obadva puta vi emanje slu beno, oekuj
e da se pona a kao da ste zarueni!
No ona nesta na Aileen Rivers na to je samo podigla nos i nije se posramila.
Dakako, mogla bi mu pisati, jer je imala dosta razloga, pa je i poela pismo, o on
da je ak i onoj drugoj Aileen postalo jasno da se nepristojno pona a.
Pro la je subota, a onda i nedjelja. Preko vikenda je ostala kod kue, ako bi...
Posjetio ju je u nedjelju naveer. Bilo bi pretjerano rei daje ve izgubila svaku nad
u, ali vi e nije oekivala da e se Jim pojaviti.
Bio sam u provinciji objasnio je.
Razgovarali su u dnevnoj sobi jer je gazdarica odredila da se tu mogu primati po
sjete.
Mo ete li izai? Jeste li veerali? Odgovor na drugo pitanje bio je potvrdan.
Onda izaimo u etnju. No je lijepa. Mo emo negdje popiti kavu.
Svakako gaje morala upozoriti da mnogo toga uzima zdravo za gotovo, no nije to ui
nila. Oti la je na kat, odjenula kaput, stavila e ir pa su ubrzo etali trgom Bloomdbur
v.
Prilino sam zabrinut za vas priznao je.
Doista? iskreno se zaudila.
Da, zabrinut sam. Niste li mi jednom rekli da vam je gospoa Gibbins obiavala priati
svoje nevolje? Ili ste govorili o nekoj drugoj eni? U glasu mu se osjeala strepnj
a.
Govorila sam o gospoi Gibbins. Ponekad mi se povjeravala.
Je li vam ikad priala o svojoj pro losit?
O, ne brzo e djevojka. Najvi e o svojoj majci koja je umrla prije etiri godine.
Je li vam rekla njezino ime? Mislim, majino?
Louisa odgovori smjesta Aileen. Strahovito ste tajanstveni, gospodine Jamese Car
ltone. Kakve to ima veze s jadnom gospoom Gibbins?
Nikakve, osim to se zvala Annie Maud, a pisma s novcem, koja su stizala svaka tri
mjeseca, bila su adresiranana Louisu. Kennet Road 14, Birmingham, a na po ti su i
spravljali adresu. Jutros e do lo pismo.
Jadnica ree djevojka tiho.
I jest.
Kad se uzme u obzir da su se tek kratko vrijeme poznavali, zauujue gaje dobro razum
jela. Primjerice, mogla je pogoditi kad Jim razmi lja o neem drugom, jer naglo je p
odigao glas.
Nije li to udno? Sjeate se kako sam vam govorio o osamnaest tisua policajaca, odred
u garde i cijelom mno tvu ljudi? Sad su svi oni uznemireni jer se majka gospoe Gibb
ins zvala Louisa! To otkrie nisam vas trebao ni pitati, jer sam znao dokazuje dvi
je stvari Najprije, da je gospoa Gibbins prije petnaestak godina poinila zloin, a o
nda i to daje sad umrla po drugi put.
Odjednom se opustio i tiho se nasmije io. Nemojte ni govoriti rekao je. Znam koji
lik iz asopisa opona am! Sve je to vrlo zamr eno. Jesam li vas pozvao na kavu, ili na
veeru?
Na kavu.
U popularnom restaurantu, kamo su u li, bilo je odvi e gostiju pa, nakon to su poslu en
i, nisu oklijevali da izau odande.
etali su ulicom Coventrv, kad polako proe automobil. Voza je bio u veernjem odijelu,

a vidjeli su blijesak dijamantne dugmadi i crveni vrh cigare.

Nitko osim velianstvenog Harlowa ne bi mogao tako svjetlucati primijeti Jim. to tu
radi, tako kasno?
Automobil zaokrene udesno, na trg Leicester i krene niz ulicu Orange, polako i s
veano, kao da se vozi kralj, ili kao da predvodi velianstvenu povorku. I Jim i dje
vojka pomislili su isto.
Zapravo bi se trebao voziti s glazbenicima!
I meni je to palo na pamet nasmije se Aileen. One noi kad je do ao u stan jako sam
se upla ila. Mislim, u trenutku kad sam mu otvorila. A ba me nije lako prestra iti. in
io mi se tako velik, sna an i bezobziran da se ne to u meni zgrilo pred njim!
Krenuli su opustjelim Long Acreom. Bilo je prerano da se skupe prodavai s kolicim
a pa na ulici nije bilo nikoga. Odjednom djevojka otkrije da je Jim Carlton laba
vo dr i za ruku. Jako je mahao, kao to to rade djeca kad se dr e za ruke. Ona ozbiljn
a Aileen zatvorila je oi i pravila se da ne vidi.
Prema vama osjeam veliko prijateljstvo ree Jim promuklo. Ne znam za to, ali tako je.
A ako ponete govoriti o vragolastim policajcima, nikad vam neu oprostiti.
Odjednom se iz pokrajnje ulice pojavilo troje ljudi koji su buno i estoko razgovra
li i polako koraali prema njima. Jim se osvrne. Na ulici je vidio jo samo jednog p
rolaznika koji je i ao u suprotnom smjeru, a prije nekog vremena pro ao je mimo njih
.
Mislim daje bolje da prijeemo cestu ree Jim, uzme djevojku pod ruku i, ubrzav i kora
k, gotovo je odvede na drugu stranu.
Svadljiva trojka krenula je natrag, a Jim se zaustavi.
Hou da otrite do drugog kraja Long Acrea i dovedete policajca uputio ju je tiho. H
oete li to uiniti? Trite!
Poslu no se okrenula i otrala, a kad je nestala, jedan od trojice prijetei krene pre
ma Jimu.
Stoje to? rekao je glasno. Ne mo emo li se svaati a da se vi ne umije ate?
Ostani gdje si, Donovane upozori ga detektiv. Poznam te i znam to hoe .
Zgrabi ga! zauo se bijesni glas, a Jim izvadi dvanaest ina dugu palicu, koju je no
sio u d epu i zamahne na najbli ega. Primiv i udarac, napada se sru i kao poko en. U tom su
se trenutku na detektiva bacila njegova dva prijatelja, a Jimu je bilo jasno da
se bori, ako ve ne za ivot, onda barem kako bi se za titio od ozljeda koje bi ga on
esposobile na nekoliko mjeseci.
Palica se ponovno spustila, pa je i drugi napada posrnuo. Onda niz Long Acre doju
ri taksi, a na svakoj papuici stajao je po jedan policajac...
Ne, ne u ulicu Brow uputi ih Jim, kad je sve bilo gotovo. Vodite ih u Cannon Row
.
U taksiju je hrabra Aileen bila na rubu plaa.
Pogodio sam to hoe ree Jim dok su se vozili kui. Ta isplanirana ulina tunjava jedan je
od najstarijih trikova na svijetu.
Ali za to? Za to su to uinili? Jesu li to va i stari neprijatelji? pitala je, unezvjere
na.
Jedan od njih jest glasio je odgovor. Donovan. Pa ljivo je izbjegao odgovoriti na
druga pitanja.
Harlow se nije sluajno provezao u svom skupom automobilu. Niz ulicu Orange se tob
o e uputio u klub Viras, ali znao je preicu kojom je, kroz St. Martins Lane, dospio
do Long Acrea, pretekav i dvoje etaa. No detektivu je bilo jasno da motre na nj ega
i dj evojku, a te su ga veeri slij edili od trenutka kad e iza ao iz kluba gdje je
stanovao, pa sve do mjesta sukoba.
Nije bilo te ko prozrijeti razlog napada, ak i kad se iskljui vrlo daleka mogunost da
je u vezi sa smru gospoe Gibbins, a tu je pretpostavku Jim morao odbaciti, ili pa
k povjerovati da Harlow ima natprirodne moi.
Otpratio je djevojku do stana i vratio se u Scotlan Yard, gdje gaje ekao brzojav
birmingemske policije, a glasio je
Va upit 793 poinje Gospoa Louisa Gihbins umrla 18. veljae 1921. Pismo koje je redovi
to primala svaka tri mjeseca i na kojem je adresa izmijenjena na gospou Gibbins i
z Stanmore Rentsa, Lambeth, uvijek je imalo po tanski ig
Nonvooda. Ta injenica provjerena je kod stanara pokojne gospoe Gibbins u ovom grad
u. Pravo ime Annie Maud Gibbins je Smith. 3. o ujka 1910. udala se za Jamesa Smith

a, eljeznikog radnika, zaposlenog u eljeznici Midlanda. Mu jojjepoginuo u ratu, 5. s

rpnja 1915. Hooge. Kraj.
Velik dio poruke Jimu nije govorio ni ta novo, ali podatak o po tanskom igu Norwooda
bio je dragocjen, jer je u tom predgrau ivio Ellenburv.
No prije nego to je krenuo po tragu, punu pozornost Jima Carltona privuklo je neo
bino pona anje Arthura Ingla, koji je odjednom postao pustinjak, prekinuo svako open
je s vanjskim svijetom, zakljuao se u svoj stan i posvetio se prouavanju filmova.
10.
Slijedeih dana Jim Carlton je imao mnogo posla, a u tjedan dana samo je jednom pr
ona ao vremena za posjet Aileen, koja mu je ispriala da upravo pro ivljava manje neug
odnosti. U zgradu u kojoj je stanovala uselio se novi stanar, mladi atletske grae,
a uzeo je sobu upravo ispod njezine. Divljenje prema djevojci izra avao je tako to
ju je, na pristojnoj udaljenosti, svakog jutra slijedio na posao.
Ne bih marila, ali posebno se trudi da bude blizu ureda kad izlazim na ruak i kad
poslije posla odlazim kui.
Je li vam se kad obratio? zanimalo je Jima.
O, nije, vrlo je pristojan, ne govori ak ni za vrijeme obroka.
Podnosite ga poui je Jim, a oi mu zaiskri e. To je jedna od nevolja to ih mora proi ra
zmjerno privlana osoba.
Onda je oti ao porazgovarati s djevojinim novim obo avaocem.
Pomalo ste nespretni u praenju, Browne upozorio je kolegu. Morali ste pronai nain d
a je nadlgedate a da ne budete primijeeni.
Jako mije ao, gospodine odgovori detektiv Brown, pa je od tog trenutka zadatak pr
aenja obavljao manje primjetno.
Bilo je znaajno da ni na jednom od svojih dnevnih obilazaka Jim nije vidio Arhura
Ingla. Detektiv je namjerno odlazio u restaurante i na druga mjesta to ih je Ing
le nekad esto pohaao, a ni sad se ne bi ustruavao da i dalje dolazi zato jer se sra
mio, ili nije htio susretati stare prijatelje i poznanike koji su ivjeli u okviru
zakona. Naprotiv, ponosio se svojim pothvatima, jer je umovao posve izvrnuto, p
a je sebe vidio kao javnog dobroinitelja. No nitko ga nije sreo, ak ni drugovi, ko
jima se inae rado obraao u zapu tenim dvoranama Sohoa, nisu ga imali ast vidjeti, ili
uti njegov govor.
Gotovo se ini daje pre ao u tabor kapitalista izjavio je jedan od njih.
Nisam primijetio da su na Piccadillvju izvjesili zastave odgovori Jim.
Jedne je noi prolazio ulicom sa stra nje strane stambenog bloka Fotheringav, a kad
je pogledao gore, vidio je da iza zelenog zastora sobe na katu gori jarko svjetk
o. Stan Arthura Ingla bilo je lako nai po uskoj izboini pred prozorom, a sad osvje
tljeno spremi te bilo je etiri prozora udaljeno od stubi ta za sluaj po ara.
Pratio gaje Elk, pa mu je Jim iznio to namjerava, ali njegov kolega nije bio odu ev
ljen.
Poet e vri tati kako ga policija proganja upozorio je. No Jim nije odustao, nego se
popeo dizalom, premda ga je
slu benik koji je vozio dizalo, poku ao odvratiti rijeima Mislim da gospodin Ingle ni
je kod kue. Pod tim su imenom poznavali Ingla. Prije sat vremena do ao je neki gosp
odin i dvaput pokucao, ali nije dobio odgovor.
Ja u jae pokucati.
No premda je kucao i zvonio, ni sad se nitko nije javio. Ipak, dok je na otvoru
sanduia za pisma oslu kivao zvoni li u stanu telefon, mogao se zakleti da je unutra u
o tihe korake. Za to se Ingle skriva?
Dakako, postojala je mogunost da biv i robija priprema nekakav novi pohod, ali iz sv
og iskustva s prevarantima Jim je znao da se prijestupnici te vrste nikad ne skr
ivaju kad planiraju pothvat.
Hodnik je bio prazan, pa je inoaM ekati a da slu benik u dizalu ne posumnja. Ponovn
o se sagnwi osluhnuo, a sad je zauo zvuk koji ga zbunio zujanje kao da se brzo ok
ree zupasti kota. Negdje je ve uo takav zvuk, ali nije se mogao sjetiti gdje, ni to je
to bilo, a tiho zujanje kao daje dopiralo kroz zatvorena vrata...
Vidjev i da dolazi dizalo, pri ao je vratima, no oti lo je na gornji kat, netko je iza a
o, a onda se kabina vratila kat ni e, gdje je bio Jim.
Nije vam odgovorio, je li, gospodine? upita slu benik zadovoljno, kao da se ispuni
lo njegovo zloguko proroanstvo. Ovih dana ne eL nikoga primiti. Znate, ne izlazi n

i jesti.
Ima poslugu, je li?
Samo istaicu izjavi njegov sugovornik potcjenjivaki, dok su se polako spu tali. Imao
je dvije, ali je jedna... Ispriao je o gospoi Gibbins. Druga dolazi svakog jutra,
ali ne ostaje du e od sat. Ide u kupovinu, a onda odlazi. Mislim da se gospodin Ja
ckson sprema na ne to neobino dodao je, otvarajui vrata, jer su stigli u prizemlje.
Kako to mislite ne to neobino?
ovjek se poe e po glavi. Ne znam tono. Prije otprilike etiri dana netko je do ao s velik
om, crnom kutijom, u kakvoj nose filmove...
Filmovi!
Sad je Jim shvatio. uo je upravo to zujanje filmskog projektora!
Odnio ju je gore i ostavio. Pitao sam ga je li se gospodin Jackson poeo baviti fi
lmom, ali nije mi odgovorio. Mislim, ovjek koji je donio kutiju. Naravno, kad bih
bio siguran da u stanu dr i celuloid, morao bih ga prijaviti. Takve se stvari ne
smiju unositi u zgradu...
No rastreseni Jim nije ni slu ao, jer ga je otkrie zapanjilo. Svatko ima skrivenu s
labost, ali premda bi Inglu mogao pripisati svakakve mu ice, biv eg zatvorenika nije
smatrao strastvenim ljubiteljem filma.
Elk ga je ekao vani, s ostatkom cigare meu zubima i s velikim, smotanim ki obranom u
ruci. Jim mu je ukratko ispriao stoje doznao.
Filmovi! uzvikaElk, odmahujui glavom. Nikad ne bih pomislio da e na toTpasti! udno
kako svi ti lopovi imaju razne slabosti, ovakve ili onakve. Poznavao sam najbist
rijeg europskog obijaa sefova, koji bi riskirao da ga uhvate samo da bi odigrao p
artiju pingponga! A drugi tip, po imenu Moses, koji je imao najbolju lopovsku dr
u inu u Engleskoj...
Jim neuviavno prekine izno enje njegovih uspomena.
Hajde da obiemo zgradu i jo jednom pogledamo s druge strane.
Kroz tamnozelene zastore jasno su vidjeli da i sad gori jarko svjetlo, ali ubrzo
se ugasilo. Zurei u prozor, Jim je ugledao odsjaj drugog svjetla. Dakle, upravo
se u toj prostoriji gospodin Ingle bavio svojom novom razbibrigom.
Jim pogleda stubi te za sluaj po ara. Morao bi se verati po zidu, ili bi mo da jednim o
d svojih kljueva mogao otvoriti dvori na vrata. No nije ih ni trebao nasilno otvara
ti jer nisu bila zakljuana, pa je u ao u poploano dvori te, odakle su eljezne stepenice
vodile na krov. U podno ju je iznad njih bila eljezna preka, premda nije bilo jasno
emu slu i.
Mo da i ona titi od vatre prokomentira Elk ili je tu, kako bi se spotakli oni koji
u po aru posve ne izgore. Popet emo se? Jim potvrdi glavom, a inspektor Elk krene z
a njim, od odmori ta do odmori ta, do kata na kojem je bio Ingov stan. Jim se bez ri
jei prebaci preko ograde i oprezno balansirajui na uskom kamenom rubu napipa i zgr
abi okvir najbli eg prozora. Osoba s jakim ivcima lako je mogla napredovati od jedn
og prozora do drugog, a opasnost je prijetila izmeu njih, jer se tu Jim morao osl
oniti na svoj osobiti osjeaj ravnote e. Elk je sa strepnjom gledao kako se njegov k
olega, stisnut uza zid, centimetar po centimetar pribli ava cilju. Tim opasnim put
em detektiv je postrance pri ao prozoru iza kojega se ulo neumorno zujanje projekto
ra.
Istog trenutka kad se dokopao cilja, Jimu je postalo jasno da se uzalud trudio.
Iza zastora na prozoru vidio je mali, ukljueni projektor i treperavo svjetlo, a i
prilika Arthura Ingla jasno se ocrtavala u odsjaju nevidljivog ekrana. Upravlja
o je projektorom i gledao film, a detektiv je odmah vidio da su Inglu potrebne u
sluge brijaa, jer mu je lice bilo prekriveno neurednim bijelim maljama, a siva ko
sa bila mu je duga i ra upana.
Ali kakav film je tako pa ljivo gledao? Jim nakrene glavu, ali na lijevoj strani p
rozora zastor je bio navuen do samog okvira. Nije mu preostalo ni ta drugo nego da
se vrati, pa se poeo tiho pomicati prema stepenicama.
Ve je pre ao pol puta, kad je do ivio ok. Osjetio je kako mu kameni oslonac popu ta pod
nogama, a onda se rub odlomio i pao u dvori te. Jim pomisli da bi to mogao biti sa
mo truli komad, ali je dalje krenuo opreznije. Ako se rub otkine pod njegovom te i
nom dok bude prolazio izmeu prozora, ni ta ga nee spasiti od smrti, no nije smio raz
mi ljati o takvom zavr etku pustolovine.
Do av i do prozora koji je bio najbli e eljeznim stepenicama, upravo je oprezno pipao n

ogama, kad je, bez upozorenja, pod njim puknuo uski rub. Jim je uspio zgrabiti d
rveni prozorski okvir, a ve je slijedeeg trenutka visio, s nogama u zraku. uo je
kako Elk uzrujano ape i vidio daje kolega prema njemu gurnuo dr ku ki obrana, no bila
je predaleko pa je znao daje nee moi dohvatiti.
Imao je samo jo jednu nadu skinuo je meki, pusteni e ir, stavio u njega ruku i udari
o po staklu prozora. Od udarca je gotovo izgubio ravnote u, ali kad je poistio koma
die razbijenog stakla, vrsto se uhvatio za okvir prozora i povukao se prema gore.
I drugo staklo razbio je na isti nain, pru io ruku unutra, s naporom okrenuo zasun,
gurnuo okvir prozora koji se dizao okomito i ubrzo se ubacio u sobu, gdje je za
stao i osluhnuo. Razbijanje stakla oito nije uznemirilo stanare, pa je to javio u
zrujanom Elku.
Ne znam iji je stan pro aptao je. Nai emo se ispred zgrade.
Na prstima je pre ao sobu, pipajui na ao prekida i okrenuo ga. Vidio je daje u maloj s
pavaoj sobi, u koju ve odavno nije u la spremaica, jer je po namje taju i pokrivaima slo
nim u podno ju kreveta pao debeli sloj pra ine. Ipak, prostorija je bila lijepo namj
e tena i to u stilu koji se dobro slagao s ureenjem drugih dijelova Inglova stana.
Biv i robija oito jo nije za ao u ovu sobu.
Jim oprezno otvori vrata. Blagavaonica je bila mrana, a iz spremi ta je dopiralo ne
prestano zujanje projektora.
Bi li zadovoljio znati elju, izlo iv i se opasnosti da ga Ingle otkrije? Mo da bi se isp
latilo. Dok je razmi ljao o tome, u blagovaonici je prodorno zazvonio telefon pa s
e detektiv povue i za sobom zatvori vrata. uo je kljocaj, kad je Ingle upalio svjet
lo.
Halo! Da, Jackson... O, to ste vi! Nadam se da me zovete iz govornice? Dobro! Da
, sve je u redu... Da, uo sam ga, ali samo na radiju. Morat u otii na sastanak. Dob
ar je govornik? IJa! I ja sam! Na to da oarava slu aoce... mogu se nasmijati! Menij
e dvije minute klicalo etiri tisue ljudi. Ne brinite... ne, hvala, imam novca koli
ko mi je potrebno.
S treskom je spustio slu alicu, ugasio svjetlo i zatvorio vrata spremi ta.
Oarava slu aoce? Koga je to trebala oarati slatkorjeivost gospodina Arthura Ingla?
Detektiv je poekao da projektor ponovno pone zujati, a onda se na prstima ot uljao p
reko prostorije, u predsoblje. Pao je u veliku napast da proviri i pogleda films
ku projekciju, ali kad bi to uinio, Ingle bi ga sigurno primijetio, a kao i svi d
etektivi, Jim se u asavao optu be za policijsko proganjanje.
Upalio je baterijsku svjetiljku i osvijetlio stol kako bi mogao pronai kakav trag
. Ugledao je debelu kuvertu s natpisom kompanije Cunard. Nije bila otvorena, ali
mogao je pogoditi sadr aj. Gospodin Ingle je razmi ljao o posjeti Sjedinjenim Dr avam
a, ili mo da Kanadi.
Zujanje projektora je prestalo. Brzo je iza ao u hodnik i za sobom tiho zatvorio v
rata. Dok je silazio stubi tem, dizalo se penjalo na kat, pa Jim nikomu nije morao
obja njavati udnu injenicu da je jo tu. Strpljivi Elk je, ekajui ga, skakutao kako bi
se zagrijao ispuhujui dimove zadnjih nekoliko centimetara cigare.
Sreom, Jimov klub bio je udaljen samo petnaestak minuta hoda. Dok su i li kroz park
, Elk upita U ao si u stan starog Ingla, je li?
Valjda, ako ti se tako ini.
U ijoj glumi u iva, gleda li Mary ili Douga? Nerado priznajem, ali kino mije omilje
no mjesto za spavanje. Ilije gledao obrazovne filmove?
to bih dao da doznam! odgovori Jim i prenese kolegi telefonski razgovor to gaje nau
o.
Nikako mi nije jasno je li Arthur crveni jer je divljak, ili je divljak jer je c
rveni mozgao je Elk. On je pomalo dili... kako se ka e... dilitanta krivo je izgov
orio eto, to je! Pravi crveni su brojni, ali mnogo je onih koji su im se prikrpa
li, u nadi da e netko od drugova razbiti prozor draguljarnice, a oni e utei s plije
nom. Mnogi nisu ni svijesni da su crveni. Uzmi samoovjeka koji uzgaja pele. Napros
to eka da dobre, kapitalistike pele nagomilaju zalihe meda, a onda im se okomi na b
ankovni raun...
Tako je filozofirao cijelim putem kroz park.
Gotovo mije ponestalo pretpostavki po ali se Jim.
A to ti misli , Elk?
Mislim na pivo odgovori inspektor rastreseno dok su se penjali stubi tem kluba.

A putem do bara, kamo su se zaputili da popiju kavu, primijetio je ini se da se s

prema za neki tos, kako bi brzo do ao do novaca. Ali, Gospode, nemogue je slijediti
razmi ljanja ljudi kao to je Ingle! K tome je i glumac i zato je jo hirovitiji. Najv
jerojatnije e dr ati predavanja na temu Mojih pet godina u paklu. Svi oni to rade.
Jim u nedoumici odmahne glavom. Ne znam kako da shvatim tu njegovu strast za fil
mom.
Dekadentan je odgovori Elk jednostavno. Ka em ti da sve te ptiice zastrane, ovako i
li onako.
Nad njih se nadnio konobar.
Pivo narui Elk usrdno.
No je bila vrlo hladna i unato tome to su brzo hodali, Jim je bio sretan kad se na ao
u udobnom klubu. Noas se nije namjeravao vratiti u Scotland Yard, pa se opra tao s
Elkom na izlazu na Pali Mali, kad ga je vratar kluba obavijestio da ima hitan t
elefonski poziv. Jim je u ao u kabinu i zauo glas jednog od glavnih inspektora
Cijelu veer vas poku avam nai. Jedan uvar parka smatra daje prona ao mjesto s kojeg su
gospou Gibbins bacili u kanal.
Recite mu da u odmah doi brzo e Jim, a onda se vrati Elku i prenese mu poruku.
Zar ti detektiviamateri ne mogu ne to pronai po svjetlom Bo jem danu? tu io se Elk gork
o. Pol deset, a hladno ko vrag! Ba pravo vrijeme za nju kanje po kanalima!
Ipak, navaljivao je da poe s prijateljem. Tebi bi ne to moglo promai gunao je, dok je
taksi, u kojem je vladao propuh, vozio na sjever. Nema moje sposobnosti zapa anja
i zakljuivanja. Uostalom, kladim se da gubimo vrijeme. Pokazat e nam neku vodurinu
i rei da su je najvjerojatnije tu bacili.
Kanal je zaleen nasmije i se Jim. Zapravo, zaledio se dan nakon to je pronaen le .
Elk ne to tiho promrmlja, ali Jim nije mogao razabrati buni li se protiv ru nog vrem
ena, ili lijenih uvara parkova.
Ispred ureda zoolo kog vrta nije ih ekao uvar nego inspektor. Ono to je jo poslijepodn
e otkrio uvar je prijavio tek kasno naveer. Inspektor ue u taksi kako bi im pokazao
put, pa su se odvezli natrag, do mosta kojim se, preko kanala, i lo do Avenue
Roada. Tu dio ceste Circla od kanala odvaja petnaestak metara irok pojas trave i
drvea. Taj travnati obrub ljeti se pretvara u djeje igrali te, a djeca se jako vole
spu tati niz strmi obronak do obale, premda je sam kanal od parka odvojen ogradom
od icom povezanog kolja, pa se je preko te prepreke nemogue popeti. Na igrali te se
s ceste ulazi kroz eljezna vrata, nasuprot mosta, a ona se, kako je inspektor obj
asnio, nou zakljuavaju.
Ponekad ih netko zaboravi zakljuati izjavio je a sjeam se da su me dan poslije nes
tanka te ene obavijestili da su vrata ujutro na li otvorena.
Oprezno ih je poveo niz strminu, prema ogradi uz obalu kanala. Zaputili su se gr
ubom stazicom koja je vodila uz obalu, a zemlja je bila posve smrznuta.
Jedan je od uvara danas poslijepodne pregledao ogradu nastavi inspektor pa je opa
zio da je otrgnuta od jednog potpornja. Poslije ju je netko opet ispravio i to t
ako vje to da se o teenje nije primijeivalo.
Do li su do tog mjesta, a kad je jako svjetlo obasjalo ogradu, vidjeli su daje o teen
je veliko. ica i kolac bili su slomljeni, pa se ograda, kad ju je inspektor samo
malo gurnuo, tu no naherila prema kanalu. Stao je na nju, pa je za kripjela i polegl
a, tako da se lako moglo prii obali.
uvar je pomislio da su ogradu o tetili djeaci, ali onda je ugledao e ir.
Kakav e ir? brzo upita Jim.
Ostavio sam ga kako ga je uvar prona ao, da ga vidite.
Pre av i snopom svjetla po bunju, vi i inspektor osvijetli zgu vani smei predmet koji je z
apeo izmeu dvije grane grma. Jim skine alosni trag nasilja smei, pusteni e ir, koji je
na vrhu bio isprljan i poderan, a inilo se da je spao u borbi, pa je zbog jesenj
e boje bunja ostao neprimijeen.
Ima jo ne to ree inspektor. Vidite li? Najprije sam upravo to potra io, ali vi ete, gos
podo, svakako bolje od mene shvatiti va nost tog otkria.
Pokazao im je otisak pete u smrznutom zemlji tu, a kraj njega jo jedan, udni, plosna
ti otisak stopala, ispresijecan brojnim crtama.
Netko je nosio cipele s gumenim d onom zakljui Elk, spu tajui se na koljena. Ovdje je
do lo do borbe. Vidite daje peta iskrenuta ustranu, a...
Stoje to? javi se odjenom Jim.

Svjetiljkom je obasjao smrznutu baricu, ali Elk nije vidio ni ta osim sivobijele p
ovr ine. Njegov prijatelj iz d epa izvadi no i i pone razbijati led, a sad je i Elku bil
o jasno daje Jimovu pozornost privukao komad papira, ili tonije, kuverta utisnuta
u blato. Kad je Jim podigao smrznutu kuvertu, na njoj su ugledali otisak potpet
ice koja ju je sabila u mokru zemlju. Jim lagano ostru e led i blato, pa proita dva
reda. Prvi je bio u gornjem lijevom kutu, debelo potcrtan
Osobno uruiti. Hitno.
itljiv je bio samo jedan red adrese, no jasno se vidjelo ime Harlow.
Svoj nalaz odnijeli su u inspektorov ured, pa su ispred vatre odmrznuli kuvertu.
Ubrzo je papir omek ao a s njega se dizala para. Jim otvori kuvertu i pa ljivo izva
di sadr aj.
Dragi gospodine Harloiv.
Bojim se da u vas morati razoarati. Ka njenih sam na uvjetnoj slobodi, pa sam u takv
om polo aju da sebi ne mogu dozvoliti ni najmanji rizik. Iskreno u vam priznati dap
omi ljam kako sve to mo e biti podvala koju mi spremaju moji prijatelji policajci, p
a smatram da bi bilo, najbla e reeno, glupo, kad bih poduzimao daljnje korake, dok
ne doznam to tono elite, ili barem dok ne dobijem pismeni dokaz da ste me upravo vi
nazvali. Srdaan pozdrav, Arthurlngle.
Pogledali su se. To je vrhunac svega izjavi Elk.
Kakvo je tvoje mi ljenje, Carltone?
Jim je, s kuvertom u ruci, stajao leima okrenut vatri i mr tio se.
Ne znam... Da poku am... Ve mi e poznato da e Harlow zakazao sastanak s Inglom, koj
i je pristao, a onda se predomislio i napisao to pismo. No Harlow ga oito nije ot
vorio, tovi e, vjerojatno ga prije sastanka nije ni primio, jer, koliko znam, a pre
hlada je dokaz da sam pomno istra ivao, ta dva momka sreli su se ispred vje bali ta ko
njike stra e, a onda su se skoro cijeli
sat vozikali po parku. Ali pretpostavimo da Harlow ima udjela u smrti te nesretn
e ene... a tko zna za to ju je ubio.. Bi li nosio sobom neotvoreno pismo i ostavio
ga da ga pronae prvi policajac koji nju ka unaokolo?
Spustio se na stolicu i stavio glavu meu ruke. Sinulo mi je! uzviknuo je ubrzo, a
oi su mu zasjale od uzbuenja. Znam barem dio, ako ne i cijelu priu... Jadna gospoa
Gibbins bila je jako zaljubljena u Williama Smitha, eljeznikog radnika.
Elk je zurio u njega. Govori budala tine prokomentirao je.
11.
Aileen Rivers poku ala je posjetiti svog ujaka. Nazvala gaje i upitala mo e li doi do
njega.
Za to? glasilo je nepomirljivo pitanje.
Djevojka bi sastanak mogla zatra iti samo iz nekog vrlo hitnog razloga, pa mu je t
o smjesta dala na znanje.
Poslali su mi veliki raun za preureenje tvog stana. Sjea se da si htio da se to obav
i, ujae Ingle. Dekorateri smatraju da sam ja poslodavac...
Po alji mi raun, platit u ga prekinuo ju je.
Nisam sigurna da su sve stavke tone... poela je, ali ju je i sad prekinuo Nije va no
. Po alji raun i platit u ga. Dovienja.
Uz mali smije ak spustila je slu alicu, jer se oslobodila du nosti da zakazuje novi sa
stanak.
Aileen Rivers je povremeno osjeala veliku zahvalnost zbog injenice da joj u ilama n
e tee ni kap krvi gospodina Ingla. O enio se sestrinom njezine majke, a rodbinska ve
za postojala je samo na papiru, kao to je to posebno naglasila Jimu Carltonu kad
ju je te veeri posjetio. A njegovom se dolasku vrlo obradovala, premda je jasno i
zjavio da ga nije dovelo iskljuivo zadovoljstvo to e je ponovno vidjeti.
Morao se raspitati o gospoi Gibbins, no djevojka je smatrala da su njegova pitanj
a pomalo nesuvisla. inilo se da ga posebno zanimaju obavijesti o naravi preminule
, o tome kako je obavljala svoj posao te je li se rado prihvaala zadataka koji ob
ino ne spadaju u du nost istaice. Aileen je na svako pitanje odgovorila iscrpno i tono
, a kad je zavr io, rekla je
Neu pitati za to vas sve to zanima, jer vjerojatno imate vrlo jak razlog. Ali misli
la sam daje istraga okonana.
Odmahnuo je glavom. Nijedna istraga o ubojstvu nije okonana dok ne otkriju i ne o
bjese ubojicu rekao je jednostavno, a Aileen je zadrhtala.

Dakle, rije je o ubojstvu.

Mislim da jest, ali Elk se ne sla e. ak su se i mi ljenja lijenika na sudu razilazila.
Postoji daleka mogunost daje do ivjela nesretan sluaj. Onda je blago upitao A kako
je va pa ljivi susjed?
O, gospodin Brown? nasmije ila se. Ne znam to se dogodilo, ali otkako sam s vama ra
zgovarala, jedva ga i viam. Da, jo stanuje u zgradi. Razoarala se to je ostao tako k
ratko, premda je to zapravo ne bi trebalo smetati, jer gosodin Stebbing je pripr
emao godi nji obraun, pa je iz ureda donijela toliko materijala da bi mogla raditi
do ponoi. Ipak ju je obuzela tuga to se tako brzo oprostio. Premda nije bila raspo
lo ena za rad, za stolom je sjedila do jedan, a onda je spustila pero, otvorila pr
ozor, nagnula se van i prije odlaska na poinak, neko vrijeme udisala svje zrak. Ne
bo je bilo vedro, osjeao se mraz, nije bilo ni traga magle, koju su najavile veern
je novine, a ulica Coram bila je neobino tiha i djelovala je umirujue. Bila je to
jedna od mirnih noi u Londonu, a ti inu je naru avala samo udaljena buka kotaa, jer su
cestom Theobald prolazili automobili i taksiji. Pogledala je uz i niz ulicu, a
opustjeli plonik kao daje pozivao. Kako je predugo sjedila u istom polo aju, ukoila
se i osjeala se skvrena, pa je zakljuila da bi bilo ne samo po eljno, nego i nu no da p
etnaestak minuta pro ee. Navukla je kaput, stavila e ir i tiho se, da ne uznemiri drug
e stanare, spustila niza stepenice.
Na prvom odmori tu do ivjela je iznenaenje. Vrata stana njezinog pa ljivog susjeda zjap
ila su irom otvorena, a do av i do njih vidjela je mladia u naslonjau, glave sneno spu te
ne. Meu zubima je imao lulu, a ruke je neprivlano sklopio na trbuhu. Nije pro la dov
oljno tiho, pa se trgnuo i uspravio se u naslonjau.
Hej! zagraktaoje, budei se. Izlazite li? Njegova ju je bezobra tina zapanjila.
I ja sam namjeravao pro etati obavijestio ju je, nespretno ustajui. Ne vje bam dovolj
no.
Htjela sam poslati pismo i to je sve odgovorila je, osjetiv i se poni enom, jer se,
dok ju je pa ljivo gledao, morala pretvarati da spu ta nepostojee pismo u listovnu ul
o nicu stoje bila ondje.
Brzo je pro la kraj mladia koji je stajao na vratima, otpuhujui velike oblake dima i
z lule i gotovo je potrala stubi tem, ljuta stoje dopustila daje omete takva sitnic
a.
Za vrijeme doruka od njega nije bilo ni traga, ali dok se penjala stepenicama ure
da, sluajno se osvrnula i razdra eno primijetila da mladi besposlici na kraju trga,
a oito ga zanima samo arhitekura lijepe stare palae koja je oblikovala ugao tog bl
oka, a koja je bila sagraena u stilu kraljice Anne.
No kao da je bilo sueno da taj dan bude emocionalno vrlo naporan za Aileen Rivers
. Upravo je sreivala stol, spremajui se da ode kui, kad je pozvonio gospodin Stebbi
ngs. U la je s olovkom i bilje nicom.
Ne, ne pismo. Imam neobinu molbu ree odvjetnik, gledajui nekamo iza nje. Vrlo neobin
u, a ipak posve prirodnu. Sekretarica mog prija njeg klijenta... prehladila je grl
o, ili tako ne to. Biste li poslije veere oti li k njemu da vam izdiktira nekoliko pi
sama.
O, naravno, gospodine Stebbings odgovorila je, iznenaena to se njezin ef toliko isp
riava.
Sad nije moj klijent, kao to sam vam, mislim, rekao nastavi valjani gospodin Steb
bings, kao da se obraa lusteru.
A nisam siguran ni da bih ga elio za klijenta. Samo...
Gospodin Harlow? dahnula je, a on ju je pogledao, spustiv i oi.
Da, gospodin Harlow, Park Lane broj 904. Smeta vam? Odmahnula je glaovm. Ne. Pos
lije kratke borbe sa
sobom, pristala je. Da, svakako u otii. U koliko sati?
Predlo io je u devet. Odgovorio sam da je to prilino kasno, ali objasnio je da je s
nekim dogovorio da se sastanu na veeri. Jako mu je stalo doda Stebbings, ponovno
pogledav i u strop da sve bude to diskretnije.
A to to? upitala je zaueno.
Ne znam. Odvjetnik je ponekad bio beznadno neodreen. Nekako mislim daje tajnovit
zbog sadr aja pisma, ili, s druge strane, ne eli da itko dozna da alje va no pismo zbo
g kojega bi morao zatra iti posebne usluge stenografkinje. Naravno, rekao sam mu d
a se mo e pouzdati u va u diskreciju... Hvala, to bi bilo sve.

U svoj mali ured vratila se s neugodnim osjeajem da se obvezala da e jedan sat pro
vesti nasamo s ovjekom koji je, prilikom zadnjeg susreta, u njoj pobudio strah. P
itala se bi li sve, ispriala Jimu Carltonu, no onda joj se pomisao da ga obavje tav
a o svim sitnim dogaajima, svim odlascima i dolascima, uinila
apsurdnom. Znala je da Jim ne voli Harlowa, pa ak sumnja da je bogata umije an u ned
avni napad na Long Acreu, a djevojka nikako nije htjela pothranjivati takve pred
rasude. Ponekad je vjerolomno pomi ljala da Jim pomalo naginje senzacionalistikim g
ledi tima.
Zato mu nije poslala poruku, a u devet sati pozvonila je na vratima kue gospodina
Harlowa.
Magnata nije vidjela jo otkako je do ao u stan njezinog ujaka. Jednom se automobilo
m provezao mimo nje i Jima, ali samo gaje detektiv prepoznao.
Znati eljno se pitala hoe li ponovno stei dojam moi koja je iz Harlowa zraila prilikom
one veernje posjete, hoe li joj srce i sad jae zakucati pod slinim naletom straha,
ili e se, kad se ponovno pojavi pred njom, magnat smanjiti do pravih razmjera, pa
e se naprosto doimati kao ekscentrik.
Nije oekivala da e joj osobno otvoriti. Na sebi je imao crni frak, a iroki, dugi sk
utovi pomalo su podsjeali na sveeniku odoru. Posebno je primijetila kako je odjeven
imao je veliki, bijeli ovratnik, kravatu od te ke, crne svile koja se doimala u tir
kanom i prsluk s dva reda dugmadi, preko kojega se u polukrugu protezao debeli z
latni lanac d epnog sata. Harlow je posjedovao dostojanstvenu osobitost glavnog sl
uge nekog vojvode, a kao daje bio na isti nain nesvjestan svoje otmjenosti. Ali k
amo je nestao njezin prija nji strah?...
Nije ni primijetila daje polako odmahnula glavom.
Njegova je osobnost bila vrlo jaka, dominantna, despotska, dr ao se dostojanstveno
i samosvijesno, no ipak joj vi e nije bio nalik na bo anstvo. Gotovo se razoarala. P
a ipak, daje ugledala onakvog Harlowa kakvog je zami ljala, mo da mu se ne bi usudil
a ui u kuu.
Kako ljubazno od vas! uzviknuo je, poma ui joj, dok je nespretno skidala te ki kaput.
Ai Stebbings je vrlo ljubazan! Moja tajnica je oboljela od gripe, a nikako ne v
olim unajmljivati ljude iz raznih agencija.
Otvorio je knji nicu, u ao i poekao, dr ei rub vrata. Zakoraknuv i unutra, poskliznula se
na sjajno uglaanom podu i pala bi da je domain nije uhvatio, neoekivano jakim stisk
om. Nastojei se pribrati, stala mu je suelice, a u njegovim oima ugledala je ne to na
lik na u asnutost, no samo na trenutak, jer se odbljesak brzo pojavio i nestao.
Pod je grozan rekao je uznemireno. Ve su trebali stii ljudi iz Herransa da postave
sag.
Poela se nesuvislo ispriavati zbog svoje nespretnosti, ali ju je prekinuo.
Ne, ne, ako niste naviknuti da posebno pazite kad hodate po tom podu...
Ozbiljno se zabrinuo, ali se, na sebi svojstven nain, brzo pribrao. Moram napisat
i va no pismo, izuzetno znaajno. A stra no sam lo pisac! Diktiranje je okrutna navika,
jer onaj tko diktira postaje rob tipkaice!
Dr anje mu se moglo opisati kao srdano i neusiljeno. Aileen je dobila dojam da se n
jezin domain uope ne trudi da zabljesne go u, no promakli su joj sladunjavao smijulje
nje i spoj ulagivanja i nadutosti, kojim srednjovjeni poslovni ovjek na stoji osta
viti dojam na novu, privlanu stenografkinju. Istodobno je bio i osoran, ali i ulj
udan. Imala je osjeaj daje stavlja na mjesto no vrlo precizno na onu stepenicu gd
je je i pripadala, ni vi e, a niti ni e.
Imate knjigu? Dobro! Hoete li sjesti za moj stol? Jedan sam od onih koji eu unaokol
o dok diktiraju. Udobno ste se smjestili? A sada...
Pa ljivo je, slovo po slovo, naveo ime i adresu. Pismo je bilo upueno pukovniku Har
rvju Mavburghu, Wall Street, broj 9003.
Dragi moj Harry, poeo je, a dalje je diktat tekao glatko. Dikcija mu je bila poma
lo spora, ali jasna. Nijednom mu nije nedostajala rije, niti se gubio u pra umi nak
nadno umetnutih misli. Pri kraju pisma, izdiktirao je
. europska situacija ostaje stabilna, a svi su izgledi da e, u slijedeih nekoliko
mjeseci, trgovina o ivjeti. Barem ja nikad neu povjerovati da e tako neva na stvar kao
stoje bonska afera prouzroiti i najmanje zadjevice izmeu nas i Francuza,
Sad se sjetila da je itala o tom incidentu, svai izmeu doasnika u francuskoj vojsci
i nabusitog britanskog pukovnika, koji je do ao u Bonn.

Dogaaj je bio tako neva an da su, u Donjem domu, podrugljivo ismijali ljubopitljivo
g poslanika koji je postavio pitanje o tome. Bilo je udno stoje ovjek Harlowa ugle
da smatrao vrijednim uope spomenuti taj incident.
Zastao je, tipajui se za bradu i zami ljeno zurei u nju. Pogledala je njegove blijede
oi i odjednom primijetila da mu se dr anje nekako neuhvatljivo promijenilo.
Blijede oi kao da su bile dublje usaene, inilo se da su se uvukle, ostavljajui dva n
abora koja su kvarila besprijekorno glatku put. No mo da se prevarila, jer neometa
no ga je prouavala pa je vidjela pojedinosti koje su joj promakle kad se s njim,
zapanjena, susrela u stambenom bloku Fotheringav.
Da rekao je polako, kao da sam sebi odgovara na pitanje. Mislim da to mogu rei. H
oete li mi proitati to ste napisali?
Proitala je zabilje ke, a kad je zavr ila, nasmije io se i tiho je pohvalio
Sjajno. Zavidim gospodinu Stebbingsu na tako djelotvornoj mladoj dami.
Oti ao je do stolia, podigao pisai stroj i odnio ga do stola.
Papir i indigo nai ete u najgornjoj ladici, desno uputio ju je. Hoete li me poekati
kad zavr ite s pisanjem? Neu biti odsutan du e od dvadeset minuta.
U nekoliko minuta poslije njegova odlaska prepisala je pismo u dvije kopije. Mor
ala je razmisliti o nekim stvarima, pa je sjela, sklopiv i ruke u krilu i pre la pog
ledom po prostoriji.
Bogata ki sjaj gospodina Harlowa neupadljivo se ogledao u ureenju sobe. Namje taj, pa
ak i police za knjige koje su prekrivale zidove, bili su izraeni u stilu Carstva.
Sve je pro imao osjeaj bogatstva, a ipak, ni ta se nije moglo nazvati odvi e kienim, us
prkos zlatnim i kristalnim svjenjacima, rasko nim, debelim sagovima i svilenom dama
stu.
Pogled joj je odlutao do kamina u kojem se gasila crvena eravica. Na bijelim cigl
ama oblo enom ognji tu, pred vatrom je le ao mali svitak papira, a usljed vruine, rastv
orio se u zgu vanu loptu. Vidjela je daje ne to na vrljano olovkom.
Marling.
Pa ljivo je proitala rije jer joj se isprva uinilo da pi e Martin. Njezin slijedei postu
pak ju je i samu okirao kad se pokrenula, jer sagnula se, podigla papir, izravnal
a ga i brzo proitala, kao da mora zadovoljiti znati elju prije nego to se njezin osj
eaj pristojnosti pobuni i zaustavi je.
Doista moram zatra iti pribor za pisanje. Molim da mi to ostavite. Kako mogu pripr
emiti ljetopis? Marling.
Na vratima se okrenula kvaka, pa djevojka brzo gurne zgu vani papir u torbicu, koj
a je stajala otvorena na stolu i zatvori je trenutak prije nego stoje u sobu u la
gospo a Edwins, kamenog lica.
Velike, mr ave ruke sklopila je pred sobom i pri la stolu za kojim je sjedila djevoj
ka, a vi e je zraila podcjenjivanjem, nego to gaje glasno izrazila.
Dakle, vi ste ta mlada ena ustvrdila je.
Ja sam ta mlada ena nasmije i se Aileen, koja je imala obzira prema starosti.
Domaica ju je tiho i pa ljivo gledala, pa je djevojci postalo pomalo neugodno. Vi s
te pisarica?
Tipkaica, da. Tajnica sam gospodina Stebbingsa.
Stebbings! uzvikne gospoa Edwins neoikivano o tro i glasno. Odjenom joj se izraz lic
a udno promijenio. Tako se zapanjila daje otvorila i oi i tanka usta. Stebbings? O
dvjetnik? On vas je poslao ovamo?
Djevojka je na trenutak bila odvi e prenera ena da bi odgovorila, no onda je rekla D
a... Gospodin Harlow je zamolio da doem jer mu je tajnica oboljela...
O, dakle, to je! uzvikne starica s vidljivim olak anjem. Djevojka se odjednom sjet
ila da je to zacijelo gospoa Edwins, ona L. Edwins koju je pokojna Mercy Harlow s
pomenula u oporuci. Mo da je uznemirena ena osjetila to njezina sugovornica misli, j
er se brzo predstavila
Ja sam gospoa Lucy Edwins, kuepaziteljica gospodina Harlowa.
Aileen promrmlja uobiajenu uljudnu frazu, pitajui se to slijedi. No oito nije slijed
ilo ni ta, jer se ena brzo osvrnula po sobi, a onda je dostojanstveno iza la, s rukam
a jo sklopljenim
pred sobom. Djevojka osjeti kajanje, pa sama sebi uputi prijekor. Njezina je ogo
renost bila razumljiva jer je pomislila daje znati eljna pomonica u kuhinji, koja ita
pisma svoje gazdarice i gura nos u tajne zakljuanih ladica, pravi primjer dolinos

ti, u usporedbi s osobom koja umi lja daje dama a pretra uje korpu za otpatke svog p
rivremenog poslodavca. Htjela je baciti papir u vatru, ali je, dakako, smjesta p
rona la opravdanje za svoj postupak, pa je u svoju obranu odluno zakljuila da papir
mora predati Jimu Carltonu jer se mutno prisjeala imena Marling. Poslije desetak
minuta u sobu polako ue Harlow. Uz kljocaj je za sobom zatvorio vrata i zaustavio
se pred njom, na istom mjestu gdje je stajala i gospoa Edwins kad ju je hladno pr
ouavala.
Dolazila je moja domaica, je li?
Da. Pitala se kakav e biti nastavak.
Moja je domaica poeo je polako najneuravnote enija enska osoba koju sam ikad upoznao!
K tome je i najnepovjerljivija ena za koju uope znam, a i najdosadnija koju u, vje
rojatno, ikad upoznati. Nije skidao pogled s njezinog lica. Zanima me znate li z
a to sam vas pozvao?
Od tog se pitanja malo trgnula.
Nemojte odgovoriti da ste do li napisati pismo! nasmije io se. Zapravo nisam namjera
vao pisati nikakvo pismo! Bio je to samo izgovor da ovamo doete sami, na kratak r
azgovor. A vrlo mije drago to niste problijedjeli i niste se vidljivo uzrujali. D
a sam primijetio ne to takvo, otvorio bih vam vrata i uljudno vam po elio laku no.
Poekao je da djevojka odgovori.
Ba ne razumijem to hoete, gospodine Harlow.
Doista? Bojao sam se da ete... krivo razumjeti! Koraao je goredolje knji nicom, s ru
kama pod skotovima
fraka, a glavu je podigao, pa se inilo da ga jako zanima vijenac na stropu.
elio bih uti va e mi ljenje, gledi te, a ne mogu ga dobiti od bilo koje obine osobe. Vi n
iste obini. Niste ni izuzetno nadareni, oprostite na iskrenosti. ena ste i to mo da
zaljubljena, a mo da i ne, ne znam, ali ste normalno bie. Ne elite nikome slu iti.
Naglo je zastao i pogledao je, pokazujui prema vratima.
Zakljuana su obavjestio ju je.
U kui osim mene i domaice nema nikoga. Telefon, vama nadesno, iskljuenje. Vrlo mi s
e sviate!
Ponovno je zastao i s odobravanjem kimnuo.
Malo ste pocrvenjeli, a to je znak da ste se naljutili. Ne tresete se, no to mo e
doi poslije. Hoete li biti tako dobri da pozvonite, a zvono je... da, upravo tu.
Automatski ga je poslu ala, a vrata su se gotovo smjesta otvorila i u ao je visoki s
luga.
Poekajte u blagovaonici za poslugu dok mlada dama ne ode, Thomase. Imam pismo koj
e bi trebalo odnijeti na po tu.
Sluga se pokloni i izae, a Harlow se ponovno nasmije i.
To pobija moje izjave da su vrata zakljuana i da smo sami u kui. Sad ve mislim da v
as poznajem, a prije nisam bio siguran. I naravno, ne sviate mi se ba toliko, nego
ste mi simpatini. Ako osjeate elju da nazovete Carltona, telefon je ukljuen.
Hoete li mi, molim, objasniti to sve to znai? zatra ila je tiho.
Sad je stajao kraj stola i prstima skoro neujno bubnjao po povr ini. Znai da vas ve p
oznajem glasio je odgovor pa s vama mogu posve otvoreno porazgovarati. Biste li
se, uz veliku novanu naknadu, udali za ovjeka koji me vrlo zanima?
Odmahnula je glavom, a ini se da sugovornik ak i njezino odbijanje smatra povoljni
m znakom.
Sjajno! Niste mi odgovorili da vas vrijeam, ili da se ne biste mogli udati radi n
ovca, nema kli ea iz romana i filmova! Razoarali biste me da ste tako to rekli.
Aileen je odjednom uvidjela ne to zbog ega je posumnjala u svoj zdrav razum. Taj ovj
ek joj se sviao, vjerovala je da je iskren. Mo da se bavio nepo tenim poslovima, no u
to se podruje nije razumjela, a u manje tajanstvenoj oblasti meuljudskih odnosa b
io je posve u redu. S njim se, zaudo, osjeala sigurnom, pa se ak i pomalo zabrinula
, kao osoba koja je prisiljena promijeniti ukorijenjene nazore jer je uvidjela d
a su joj dosada nji nain razmi ljanja nametale predrasude.
Lice mu je bilo ulno, a Jim joj je rekao da tako plave oi obino imaju veliki genera
li, ili poznati ubojice. Njezin se istanani ukus bunio protiv debelih usnica i me
snatog nosa, pa
ipak, vrsto je stajala na zemlji, meu ljudima, pa nije tra ila natovjeka, niti heroja
. Smatrala je da nitko nije ni posve dobar, a niti posve lo , osim u neuvjerljivim

kazali nim komadima.

Pitam se, bih li mogao pogoditi o emu razmi ljate? Obuzelo ju je nepovjerenje, je j
oj se inilo da Harlow, na neki
tajanstveni nain, mo e itati misli.
U sebi ste rekli Zanima me je li doista tako veliki nitkov, kako tvrde Carlton i
drugi? A kako ete me proniknuti? To je vrlo te ko, ne zato to bih bio veliina, nego
je podruje na kojem djelujem ogromno. Gospoice Rivers, nadao sam se da niste zalju
bljeni.
Mislim da nisam odgovorila je.
to znai da jeste. Htio sam da se udate za osobu prema kojoj osjeam veliku naklonost
, a ima najugodniju narav na svijetu. To je ne to to sam stvorio iz pometnje, kaosa
, sjajnog svjetla i tajanstvenih zvukova. Govorim kao bo anstvo, no istina je. Ve g
odinama tra im prikladnu enu. Nagnuo se preko stola i upitao, ti e Da vam ne to povjeri
m?
Premda to niim nije pokazala, vidio je daje zanima.
Da ste odgovorili potvrdno, moj bi posao bio zavr en. Sebino je od mene, ali zadovo
ljan sam to niste rekli da. Da ste to uinili, sve bi se stropo talo u pra inu, sav sja
j Velianstvenog Harlowa! U pra inu i sjeanje na proma aj!
Na trenutak je pomislila da je pijan i da joj je to dosad promaklo. No bio je po
sve trijezan i oito vrlo lucidan.
udno, je li? Sviate mi se. I Carlton mi je simpatian. Bezobziran je, ali dobar. eka
vas pred kuom, zajedno s va im susjedom, gospodinom Brownom, koji vas je slijedio d
ovde.
Dahnula je od zaprepa tenja.
I on je detektiv. Carlton se boji za vas, sumnja da sam skovao zastra ujue planove.
Melodino se nasmijao. Mo da u jednom biti u prilici da vam pomognem. Rado bih vam d
ao milijun, da vidim to biste uinili s novcem.
Ispru io je ruku, a djevojka je prihvatila bez oklijevanja. Niste mi rekli za koga
bih se trebala udati?
Za ovjeka sa zlatnom bradom! nasmijao se. Oprostite mi na maloj ali!
Unezvjereno je iza la iz kue, a na stubi tu je naglo zastala i zapanjeno uzviknula. N
a ploniku je stajao Jim Carlton, a s njim je doista bio djevojin susjed, gospodin
Brown.
Harlow je poekao da njegova go a za sobom zatvori vrata i upravo je ulazio u dizalo
kad se iz smjera blagovaonice za poslugu jpojavila domaica ukastog lica.
Stoje htjela ta djevojka? zanimalo ju je.
Slobodu djelovanja glasio je odgovor.
Ne razumijem ni pol takvog govora po alila se. Ne bih se zaudila daje pijun.
Tebe ni ta ne bi zaudilo, draga moja primijetio je, s rukom na re etki dizala.
A meni se, naprotiv, vrlo svia. Pomirio se s tim da e morati porazgovarati. Pitao
sam je hoe li se udati.
Za tebe? gotovo je zavri tala.
Ne. Trzajem glave pokazao je prema stropu i prekinuo njezin uni komentar. Nisam lu
d, nego vrlo o trouman. Mogu se suoiti s istinom, a to je najo troumnije to itko mo e uin
iti. Idem posjetiti Saula Marlinga.
Njezin prodorni glas dopirao je ak i za dizalom. Fantastina besmislica.. Gubitak v
remena!
Za sobom je zatvorio vrata Marlingova stana i s uzdahom olak anja utonuo u naslonj
a. ovjek s bradom se osvrne. Lice mu je bilo zaklonjeno iltom, a rukom je podboio br
adu.
Danas ju je zgrabilo primijetio je, mudro kimajui. Bila je vrlo gruba kad sam se
po alio na ribu.
Dovraga s njezinom grubo u! Harlow se uspravi u naslonjau kao da e ustati, ali se pre
domislio. Morate dobiti sve to elite, dragi Saule, inae u napraviti strku! to itate?
Marling okrene knjigu, kako bi se prisjetio naslova.
Tumaenje snova odgovrio je.
Freud! Bacite to u ko aru za otpatke! prijezirno e Harlow.
Ne razumijem ba dobro prizna njegov sugovornik.
ovjek koji mo e tumaiti snove drugih, mo e protumaiti i njihove misli poui ga bogata . Sa
jao sam o vama, Marling. Sanjao sam i enu za vas, ali nije hijela ni uti za tu vez

u.
enu! prenera eno e Marling, tako se uzrujav i da su mu ruke drhtale. Ne treba mi ena, t
o znate!
Harlow zapali cigaru. Da, a znam i to da ni ona ne eli mu a. Snovi, ha? Nasmijao se
kao za sebe, a sugorovnik ga je znati eljno gledao.
Sanjate li ikada? upitao je gotovo patetino plaho.
Ja? Gospode, pa da! Sanjam o alama.
Marling nije razumio odgovor. Taj je sna ni ovjek i prije govorio o alama, a kad ih
je do u tanine razradio, nisu zabavljale nikoga, osim samog gospodina Harlowa.
Neobino je obilje je engleskog kriminalca da neki svoj mrani pothvat ili pothvate ni
kad ne opisuje razmetljivim rijeima. Sve vrste zloina, a osobito one izvr ene protiv
neke osobe, naziva alom. ovjek koji opljaka blagajnika, na alio se s njim, varalica
se ali sa rtvom, a kraa u nekom skladi tu opisuje se na isti nain.
Stratford Harlow je nekad uo da netko upotrebljava taj izraz i nikad ga nije zabo
ravio. Ta atrovaka rije odgvarala je njegovom shvaanju vlastitih pothvata dobra ala k
od njega bi pobudila isti osjeaj.
Jednom je pisao velikom proizvoau gume i ponudio otkup svih zaliha po cijeni koja
je ukljuivala znatan profit za onoga tko prodaje. Tvrtka i njezine podru nice namir
isale su hitnu kupnju pa je cijena gume umjetnim putem narasla. ekao je tri mjese
ca i kupovao svugdje, ali od ujedinjenih poduzea, a jedne su noi njihove zalihe ra
svijetlile nebo nad Mersevem.
To je doista bila uspjela ala! Harlow se danima smijuljio i to ne samo zato stoje
zgrnuo ogromno bogatstvo, nego je morala biti rije o ali, ili novac ne bi imao ni
kakvu vrijednost.
Ne sviaju mi se va e ale izjavi Marling ozbiljno.
Onda vam ih ne bih trebao priati ree Harlow, suzdr avajui se da ne zjevne ali pred va
ma nemam tajni, Saule. A ale rado ispitujem u svjetlu va eg besprijekornog po tenja.
Kad biste se smijali slatko kao ja, stra no bih se zabrinuo. Doite da pro etamo po te
rasi na krovu, pa u vam ispriati najbolju alu. Poinje s veerom prireenom u ovoj kui, a
zavr ava s nekim tko e zaraditi dvadeset milijuna i zauvijek sretno ivjeti.
Tek poslije uoljivog nekanja, Aileen je pokazala papir to ga je prona la u kaminu knj
i nice gospodina Harlowa. Bila je tu no svijesna injenice da ju je taj krupni ovjek po
stavio na mjesto kamo je i pripadala, ali ona nije ondje ostala, nego se spustil
a u porazne dubine nepristojnosti. Harlow mo da i jest sve ono to o njemu misli Jim
, ali, na svoj nain, posjeduje odreenu veliinu.
Kad je to zakljuila, osjetila je daje vrijeme da svom pratiocu preda papir.
Neu se opravdavati rekla je. Uinila sam ne to grozno, a neu rei ni da sam pritom misli
la na vas. Na to me je navela samo vulgarna znati elja.
Zastali su pod ulinom svjetiljkom, a Jim ra iri papir i proita poruku. Marling! uzvi
knuo je. Gospode!
Sto vam je? Zapanjio ju je uinak na vrljanih rijei na detektiva. Vrlo pa ljivo presavi
o je papir i stavio ga u d ep.
Marling, Ingle, gospoa Gibbins nabrojao je na svoj uobiajeni aljivi nain. Sastavite
mi djelie te slagalice i ako ste u stanju, zahtjev tog gospodina Marlinga da mu o
stave pribor za pisanje, pove ite s va im ozlogla enim ujakom koji je arko zavolio film
, uklopite djeli koji predstavlja gospou Gibbins i njezinog voljenog Williama Smit
ha, objasnite odreeno pismo, koje nije nikad otposlano, niti je stiglo na odredi te
, a ipak je pronaeno u smrznutoj barici... skoro sam rekao slagalici... pa od sve
ga toga sastavite razumljivu sliku.
O emu to, zaboga, priate? upitala je, ne shvaajui. Odmahnuo je glavom. Ne znate? Ne
zna ni Elk. Nisam
siguran daje i meni samom jasno, ali elio bih da su slijedeih desetak dana ve za na
ma.
12.
Aileen je bila ljuta a da ni sama ne bi mogla objasniti za to. Shvaate li da ste st
rahovito tajanstveni? upitala je, gotovo osorno. Uvijek sam smatrala da su tajan
stveni detektivi opsjena koju su stvorili senzacionalistiki pisci.
Sve misterije su opsjena odgovorio je razmetljivo. Do li su do ulice Oxford.
Jeste li kad bili u Donjem domu? upitao je odjednom. Zanijekala je glavom. Nisam
.

Onda doite. Vidjet ete prizore zabavnije od filmskih, ali ut ete malo toga to nije bo
lje reeno drugdje.
Dom je zasjedao, ali djevojka je samo povr no pratila razvoj dogaaja, jer je pripad
ala veini graana koji se iz godine u godinu sve vi e udaljuju od politike i ne mare
za njezine zavrzlame. Za razliku od nje, Jim je bio izuzetno dobro obavije ten o p
olitikim prilikama, pa joj je, na tu temu, odr ao kratko predavanje, rekav i da prija n
ji tvrdi, hitri duh stranke sve vi e posustaje, a birai su postali tako promjenljiv
i da njima vi e ne mo e upravljati nikakva politika ma inerija. Neoekivani rezultati ned
avnih naknadnih izbora potvruju tu, za stranake voe, vrlo neugodnu injenicu. Aileen
je doznala i to da je sada nja vlada pri kraju snaga, usprkos veinskoj pobjedi. U K
abinetu je do lo do razdora, a buntovnike struje potkopavale su vladajuu stranku.
Djevojku to nije ba jako zanimalo. Ali ulaz u Donji dom bio je vrlo dojmljiv. Vel
ianstvene zgrade, iroko stubi te, predvorje puno u urbanih prilika, iji su koraci i gla
sovi odjekivali, te zagonetna dogaanja iza zakljuanih vrata najednom kraju sve to
je u djevojci pobudilo zanimanje kakvo jo nije osjetila.
Jim je nestao i vratio se s ulaznicom. Popeli su se stubi tem i u li na jednu od gal
erija.
Aileen se isprva razoarala. Prostorija je bila mnogo manja nego to je oekivala, a g
ovorio je neki blijedi, elavi ovjek, koji se polako njihao i jednolinim, otu nim glas
om razglabao o tome daje vlada propustila uiniti ovo i ono za Kanal Basingstoke.
U
Domu je bilo samo nekoliko zastupnika, a uglavnom su razgovarali, ili slu ali jedn
i druge, oito ni ne primjeujui govornika. Na prednjoj klupi sjedila su tri postarij
a gospodina i vijeali, primaknuv i glave. inilo se da samo predsjedavajui, na stolici
s baldahinom, pa ljivo slu a zastupniko izlaganje.
No dok je gledala, prostorija se poela popunjavati. Slijevala se beskrajna povork
a ljudi, koji su zauzimali mjesta na klupama, a u prolazu su se saginjali kako b
i izmijenili nekoliko rijei s ve pristiglima. Govornik je jo naklapao, a onda Jim d
jevojci stisne ruku i kimne.
Iza stolice predsjedavajueg pojavio se ovjek kojega je smjesta prepoznala. Bio je
to sir Joseph Lavton, ministar vanjskih poslova, odjeven u veernje odijelo, a umj
esto obinog smokinga, nosio je sako od crnog bar una. Spustio se na prednju klupu,
na sebi svojstven nain dotaknuo uski bijeli brk, a govornik je sjeo. Netko iz pre
dnjih klupa ustao je i postavio pitanje koje je djevojci promaklo. Sir Joseph sk
oi, dr ei se za revere sakoa od bar una, a glavu je nakrenuo kao ljubopitljivi vrabac.
Premda je Aileen slu ala njegov odgovor, malo je to ula. Glas mu je bio promukao, a
karakteristian nain govora i gestikulacije privukli su djevojinu pozornost. Jim je
dotaknuo svoju pratilju.
Sii u i porazgovarati s njim. Hoete li me poekati u predvorju? pro aptao je, a ona se
slo ila, kimnuv i.
Poslije desetak minuta ministar vanjskih poslova iza ao je, mahanjem pozdravio det
ektiva i rukovao se s njim.
Pa, kakve su novosti? upitao je kad su u li u njegov ured. Ponovno Harlow, ha? Ne to
se mrano i zloslutno dogaa u diplomatskim krugovima na kontinentu?
Nasmijao se svojoj ali, sjeo za veliki stol i napunio lulu duhanom iz limenke koj
a je tu stajala.
Harlow! Harlow! rekao je dobroudno, ali i nestrplivo. Svi mi govore o njemu. Pora
zgovarat u s tim momkom. U utorak prireuje veeru, pa sam obeao da u svratiti na putu
u Dom.
Koji je povod naveo za sveanu veeru? zanimalo je Jima.
Ministar se nasmije. On vam je, mo e se rei, tajni diplomat. Sredio je malu, ali vr
lo neugodnu svau, koja je mogla eskalirati na Balkanu... a sve se zapravo svodilo
na prepirku dvaju krvo ednih razbojnika... pa za ambasadore tih dviju dr ava prireuj
e veeru, s palminom granicom pomirenja. Neu moi prisustvovati veeri, ali poslije u doi
na prijem. Pa upitao je odjednom kakve vijesti nosite?
Do ao sam uti, a ne donijeti vijesti, sir Joseph glasio je odgovor. Onaj poznati ob
lak se iri?
Pah! uzvikne ministar nestrplivo. Oblak!
Bonski incident podsjeti ga Jim, a sir Joseph plane.
Nije bilo nikakvog incidenta! Rije je outakmici u prostakom vrijeanju izmeu starog,

uobra enog tapskog pukovnika i bezobraznog teneta, francuskog doasnika! Francuzi su k

aznili mladia, a pukovnika je smijenilo ministarstvo obrane. I to je kraj takozva
nog incidenta.
Ubrzo se Jim pridru io djevojci i doznao da Parlament nije ostavio veliki dojam na
nju. Mo da je bilo krivo njezino raspolo enje, ali ovaj put Jim je bio pomalo dosad
an, jer je preostalo vrijeme to su ga proveli zajedno uglavnom govorila ona, a pr
atilac joj je odgovarao jednoslo nim rijeima, ili je utio. Dovoljno ga je dobro upoz
nala, pa je posumnjala da se dogodilo ne to neoubiajeno i nije poku ala zadirkivanjem
prekinuti njegovu utnju.
Na vratima zgrade u kojoj je stanovala, upitao je Neete se buniti ako Brown ostan
e na zadatku?
Namjeravala sam porazgovarati o njemu odgovorila je. Za to sam pod prismotrom... t
o je pravi izraz, je li?
Smeta vam?
Ne odmahnula je glavom. Prilino je zabavno.
Smisao za humor je vrlo va na stvar primijetio je, opra tajui se.
Elk nije bio u Scotland Yardu. Jim ode do ceste Great Eastren, gdje je njegov ko
lega stanovao, a prilino se zaudio to Elk ve sve zna o veeri koju prireuje Harlow.
No doznao sam tek poslijepodne izjavi Elk. Da si bio u Yardu, rekao bih ti... sv
e je tek juer pripremljeno. Ni mi ne bismo ni ta uli da Harlow nije zatra io da dva po
licajca stra are pred kuom. Brzo radi, taj Harlow. Na Jima je upravio ozbiljni pogl
ed malih oiju. Rei u ti jo ne to, sinko. Rata je kupila novu poslovnu zgradu u ulici M
oorgate. Zaboravio sam kako se zove prija nji vlasnik... idov s irskim prezimenom.
Bilo kako bilo, Ellenburv je juer preuzeo i anga irao dvaput vi e osoblja. Mo da bi s t
im momkom trebao porazgovarati.
S tim momkom i namjeravam porazgovarati odvrati Jim. Stoje sad... odvjetnik, ili
financijski inovnik?
Odvjetnik. Ali financije poznaje isto tako dobro kao i zakon. Imam dojam da je l
opov. Nikad nismo primili pritu bu, premda se jednom prilikom aputalo o njegovom fi
nancijskom polo aju. Nekad je zastupao vrlo udne ljude, a mislim da je izgubio nova
c na burzi.
ivi u Norvvoodu?
Elk kimne i naglasi U Norwoodu, odakle su stizala pisma za gospou Gibbins. udio sa
m se da ve nisi porazgovarao s njim... Ili ne, zapravo nisam dodao je. Niti htio
da Harlow dozna da se bavi tajnom oko te Gibbinsove. Zami ljeno je pogladio nos. Ah
a, to je! Ne pozna te. Mo e ga posjetiti pod nekim izgovorom, ali morat e postupati o
prezno.
Kako iz Norwooda dolazi u sredi te grada?
Elk odmahne glavom. Nije tip kakvog mo e presresti u vlaku. Vozi iznajmljeni automo
bil, za koji plaa Rata. Adresa mu je Rovalton House, stara kutija blizu Kristalne
palae. Ondje ivi sa enom... invalid je. Koliko znam, nema poroka, ako to nije ve sa
ma injenica da prijateljuje s Harlowom. A ne mo emo mu pri iti ni ne to drugo. Ne radi
u Norvvoodu, ali ima mali ured na Theobald Roadu, a ako nazove , njegov e ti pomonik
rei da mu je vrlo ao, ali gospodin Ellenburv ne mo e zakazati sastanak s tobom do j
eseni. No Ellenburv bi mogao ne to rei, ako uspije doi do njega.
Siguran si da Harlow i on zajedno rade?
Zajedno rade? Elk prijezirno, ali nepogre ivo pljune u vatru. Rekao bih da je to s
igurno. Kao braa su... do odreene mjere. Sjea li se policijske stanice koju je stari
Harlow darovao zahvalnoj naciji? Ellenburv je kupio zemlji te i davao naloge grad
iteljima. Dok zgrada nije zavr ena, nitko nije znao da e to biti policijska stanica
. Nakon to su iskopali temelje i podigli zid do visine grudi, do lo je do trajka, je
r su upo ljavali strane radnike, pa su ih sve morali poslati natrag, u Italiju, Nj
emaku, ili odakle su ve do li. Tu smo uoili vezu s Ellenburvjem, ali tek poslije godi
nu dana doznali smo da radi za Harlowa.
Jim odlui da e smjelo krenuti u akciju, ali odvjetnik se pripremio za takav posjet
.
13.
Gospodin Ellenburv je stanovao u velikoj, mranoj kui izmeu Norvvooda i Anerleva, ko
ja je ru no djelovala jo u doba kad su etverokutna zdanja, nalik na kutije, svjedoila
o udnom umovanju viktorijanskih arhitekata, a sadru su smatrali ne samo djelotvo

rnim, nego i umjetnikim postupkom, koji prikriva nedostatke u zidanju. Imala je o

blik kocke, a malo ispod sredi ta, na strani okrenutoj prema cesti, zavr avalo je du
go kameno stubi te, ograeno balustradom. Na tri strane su, u pravilnim razmacima, u
graeni dugi prozori, a osobit izgled zgrade upotpunjavali su drveni prozorski kap
ci.
Rovalton House dizala se na sredini zemlji ta veliine dva jutra, a imala je ru injak,
livadu za kroket, povrtnjak, sjenicu u seoskom stilu i vodoskok iz kojega je pol
ako curilo. Unaokolo je bez reda stajalo nekoliko neukusnih kipova poznatih mits
kih likova, a prije mnogo godina mogli su se kupiti na mjesnoj izlo bi, jer su se
izlagai htjeli rije iti kipova koji su anatomski bili tako vjerno isklesani da su p
redstavljali sablazan za mlade oi.
Kad su mu njegove brojne aktivnosti dozvolile da se na trenutak opusti, gospodin
Ellenburv je najradije boravio u prostoriji sa sumornim tapetama, koju su njego
va ena i posluga nazivali radnom ili gazdinom sobom. Bila je to visoka, nepriklad
nim namje tajem pretrpana prostorija, zimi vrlo hladna i turobna. Okrugli i te ki pi
sai stolovi i sofa od konjske dlake, do koje se moglo doi samo ako se pomakne te ki
karta ki stol, ostavljali su upravo toliko mjesta da Ellenburv sjedne, ali gotovos
e nije mogao kretati.
Te je veeri u prosincu sjedio za pisaim stolom s rebrastim poklopcem i zami ljeno gr
izao nokte, s izrazom duboke zabrinutosti na naboranom licu. Prerano je ostario,
jer cijeli se ivot borio da sredstva uskladi sa svojim te njama. Volio je konje, a
li ne tue, kakvi se povremeno viaju na trkali tu, nego one koje ovjek uzgaja u vlasti
toj tali i koji na zvuk poznatog glasa pogledaju preko vrata ca, konje kojima se mo e
navui sjajna oprema, pa seoskom cestom rame uz rame vuku otmjenu koiju.
Svatko ima svoj san, a ve dvadeset godina glavni san gospodina Ellenburvja bio je
da ga u arenu izlo be konja dovezu dva brza riana, koji kimaju glavama i kaskaju v
isoko podi ui noge, a na odlasku ih prati klicanje gledali ta, jer s uzda njegove zap
rege vijore se pobjednike trake. Uostalom, mnogi sanjaju i o beznaajnijim stvarima
.
No nije imao sree ni s konjima, a niti s obitelji. Gospoa Ellenburv je bila invali
d, premda nijedan doktor nije mogao otkriti o kakvoj je bolesti rije. Pregledao j
u je specijalist iz West Enda, no samo je savjetovao da pozovu drugoga, a taj je
predlo io da uju mi ljenje treega, koji je, im se pojavio, poeo postavljati pitanja. Je
su li njezin otac ili majka imali privienja? Jesu li bili histerini? Smatra li gos
poa Ellenburv da bi, ako se potrudi, svaki dan mogla ustati iz kreveta, recimo, n
a pol sata?
Zapravo je gospoa Ellenburv u ivotu pro la ono to prolazi veina ena radila je i etala,
avala upute posluzi, prireivala manje zabave, i la u posjete i na kazali ne predstave
, igrala kroket i tenis, a prije dvadesetak godina zakljuila je da ni ta nije ugodn
ije od izle avanja u krevetu pa je postala invalid, ulanila se u tri knji nice i pota
nko se upoznala sa pokvareno u u dru tvu, kakvo opisuju knji evnici koji su, k tome, pr
avi strunjaci za probleme neshvaenih ena.
Na odreeni nain, gospoin Ellenburv je bio posve zadovoljan s takvim stanjem stvari.
Kad se uvjerio da njegova ena, za koju je pokazivao toplo, prijateljsko zanimanj
e, nema nikakvih bolova, zadovoljno se vratio ivotu ne enje. Svako jutro, a i uveer
kui se nije vraao pretjerano kasno, do ao je u njezinu sobu i pitao
Kako smo danas?
Otprilike isto... ali nimalo gore.
Odlino! Treba li ti to?
Ne, hvala, imam sve.
Replike su se iz dana u dan malo mijenjale, ali razgovor se uvijek odvijao na is
ti nain.
Ellenburv se vratio kui poslije napornog dana u Rati. Obino je Sindikatom Rata upr
avljao iz svog ureda, tovi e, nikad prije nije se uoljivo anga irao u bilo kakvom poth
vatu tvrtke, ali novi potez Harlowa imao je tako ogromne razmjere, da se Ellenbr
uy morao pojaviti na danjem svjetlu, pa premda je i prije svaka ugledna tvrtka u
gradu sumnjala daje povezan s Ratom, sad e
to postati opepoznata i za Ellenburvja vrlo bolna injenica. Potajno je potkradao s
voje klijente i sustavno vr io pronevjere, pa bi bez posredovanja i pomoi gospodina
Harlovva ve amio u Dartmooru, a sad ga je sramotno obilje ila otvorena veza s tvrtk

om koju su bez ustruavanja nazivali lopovskom.

No Harlow gaje stvorio, pa je Ellenburv bio njegov rob. Ta bolna rana na njegovo
m samopo tovanju nikad nije zacijelila. U trenucima opu tenosti razmi ljao je o svom s
ramotnom polo aju. Harlowa je zdu no i zlobno mrzio, premda zbog Ellenburvjeva blago
g, ispijenog lica nitko ne bi pomislio da mo e gajiti takve osjeaje.
Stratforda Harlovva je smatrao utjelovljenim zlom, avolom koji je do ao na zemlju i
mjedenim mu lancima okovao du u. U zadnje vrijeme snovi su mu zadobili drugi tije
k. Tonije, san je imao samo sredi nji dio, bez poetka i kraja, a u njemu se uvijek p
ojavljivao Harlow, kojeg su, upro tenog na samom vrhuncu uspjeha, okovanog vukli k
roz stra na Trijumfalna vrata. Ellenburv je ondje uvijek zami ljao samog sebe, kako
se ruga, smije i prstom podsmje ljivo pokazuje ovjeka kojega je uni tio, ili pak u po
no bje i preko La Mancha, a koveg mu je nabijen basnoslovnom svotom novca to gaje zdi
pio svom gazdi.
Odvjetnik je grizao nokte.
Ubrzo e se u Ratu poeti slijevati novac, pa e Ellenburv provoditi dane u potvrivanju
ekova, ra i avanju mjenica... mjenica...
Taj dokument mo ete ulo iti u banku, gdje postane niz brojava u bankovnoj ulo noj knji i
ci. Ili ga pak mo ete pru iti preko pulta i u zamjenu primiti pravi novac. Ponekad j
e gospodin Harlow vi e volio tako postupiti dolare je pretvorio u funte sterlinga,
a njih u vicarske franke, pa u florine, sve dok se posve zagubio trag prvobitne
uplate.
Mjenice...
U sobi na katu le ala je njegova ena, posve zaokupljena razotkrivajuim ispovjedima i
zmi ljene grofice. Gospoa Ellenburv je imala ne to svog novca. Kua je bila njezina. eni
ne prihode mogao je poveati mudrim novanim po iljkama.
Mjenice...
Svijetloljubiaste, plave i crvene. Isplativo po nalogu.. toliko tisua dolara, rupi
ja, ili jena.
Harlow se nikad nije mije ao u posao. Davao je tone upute kako treba postupiti s no
vcem, na koje raune treba uplatiti i to je bilo sve. Na kraju transakcije dobacio
je svom pomoniku tisuu ili dvije, kao to se psu baca kost.
Ellenburv nikad prije nije bio tako bogat. S upraviteljem banke mogao se susrest
i a da od tjeskobe nije dobio greve u elucu, a kad bi vidio da stazom do kue koraa n
eznanac, vi e ga nije obuzimao zloslutan osjeaj, premda je neko u svim nepoznatim os
obama vidio slu benike zakona.
Na blagostanje se tako privikao da ga je smatrao prirodnim, pa se, osloboen drugi
h briga, mogao posvetiti mr nji prema ovjeku koji mu je to bogatstvo omoguio.
Bio je rob ili u najbolju ruku, kmet. Kad ga je Harlow pozvao prstom, morao je d
otrati, a kad mu je gazda oti ao na put automobilom i u brzojavu koji je poinjao Sre
st emo se u... naveo kakvo vrlo udaljeno mjesto, odvjetnik je morao ostaviti posa
o i smjesta doi. I to on, Franklin Ellenburv, osjeajan i vrlo nadaren ovjek, slu beni
k Visokog suda u palai pravde, koji je diplomirao na glasovitom sveuili tu!
Nije udo stoje gospodin Ellenburv grizao nokte i mozgao o mjenicama, sunanim barov
ima na otvorenom i likovnim galerijama koje je ve dugo namjeravao posjetiti, kad
se zasiti putovanja, mogao bi kupiti vilu blizu Firenze, s naranastim ukrasnim gr
mljem i bujnom tropskom vegetacijom, koja grozdasto cvjeta izmeu bijelih zidova i
tamnozelenih aluzina.
Neki gospodin eli s vama razgovarati, sir. Neugodno se naglo trgnuo iz sanjarenja
. Razgovarati sa
mnom? Sat na stolu pokazivao je jedanaest i petnaest. Svi su ukuani spavali, osim
umorne sobarice. U ovo doba? Tko je? to hoe?
Vani je, u velikom automobilu. Smje taje skoio i istrao iz sobe. Harlow!
Kako je nalik na tu svinju da se nije udostojao ui, nego se pona a kao gospodar koj
i roba poziva do svojih koija!
Jeste li to vi, Ellenburv?
Odvjetnik je prepoznao glas iz mranog automobila. Da, gospodine Harlow.
Ispitivat e vas o Gibbinsovoj i to vjerojatno ve sutra. Zacijelo e vas posjetiti Ca
rlton, jer je otkrio da su pisma dolazila iz Nonvooda. Za to ih niste slali iz gra
da?
Mislio sam... mmm... pa, nisam to htio povezati s uredom.

Ipak ste mogli koristiti po tu u gradu. Ne poku avajte zanijekati da ste slali pisma
. Recite daje gospoa Gibbins dugo bila slu avka u va oj obitelji. Jednom ste mi rekli
da je za vas radila ena sa slinim imenom...
Umrla je... pone Ellenburv.
To e vam olak ati da la ete glasio je odgovor. Tee li sve glatko u Rati?
Sve, gospodine Harlow.
Dobro.
Odvjetnik je stajao na dnu stubi ta i gledao za automobilom, sve dok crvena stra nja
svjetla nisu nestala niz cestu.
Da, bio je to Harlow! Ni ta nije tra io samo je zapovijedao. Rekao bi Neka to bude ui
njeno i uope nije sumnjao da e zapovijed biti izvr ena.
Odvjetnik se polako vrati u radnu sobu i obavijesti sobaricu da mo e na spavanje,
a onda je do sitnih sati prouavao red vo nje na kontinentu Madrid, Mtinchen, Cordob
a, Bukure t sama oaravajua mjesta.
Prolazei kraj enine spavae sobe, uo je da ga zove, pa je u ao.
Noas mi nije dobro dodijavala je. Ne mogu spavati. Odgovorio je s nekoliko utje nih
rijei, a znao je daje sino
u deset sati pojela veeru od kakve bi se prejeo i ratar koji je cijeli dan radio
na polju.
14.
Harlow je odvjetnika upozorio u pravi trenutak. Ba kao neki general, nadareno je
predviao poteze svojih neprijatelja. Slijedeeg jutra Jim je posjetio Ellenburvja u
uredu na Theobald Roadu, a kad ga je pomonik hladno odbio najaviti, detektiv je
pokazao posjetnicu.
Odnesite to gospodinu Ellenburvju rekao je. Mislim da e pristati na razgovor.
Pomonik se ubrzo vratio i uveo ga u ured nalik na ormar, jer nije mogao biti vei o
d dva i pol etvorna metra. Ellenbruv uzrujano ustane iza maju nog stolia i pru i detek
tivu mlitavu, vla nu ruku.
Dobro jutro, inspektore pozdravio je. Nemamo mnogo posjetilaca iz Scotland Yarda
. Mogu li upitati za razlog posjete?
Raspitujem se o smrti ene po imenu Gibbins. Odvjetnik se nije trgnuo, nego je pol
ako sagnuo glavu. Tu
enu su prije nekoliko dana izvukli iz kanala Regents rekao je. Sjeam se sudske ist
rage.
Njezina je majka, Louise Gibbins, primala mirovinu od trinaest funti, a koliko s
am razumio, vi ste joj slali novac?
Jim je blefirao, kako bi se njegov sugovornik smeo i rekao ne to ime bi se odao, no
zaudio se kad je Ellenburv ponovno sagnuo glavu i odgovorio
Da, posve tono. Poznavao sam njezinu majku, vrlo sposobnu staricu, koja je neko v
rijeme radila za mene. Bila je vrlo dobra prema mojoj dragoj eni, koja je invalid
, pa sam joj dodijelio novanu potporu za niz godina. Nisam znao daje mrtva, dok n
a sudu nije odr ana istraga o utapljanju istaice, pa sam se i sam raspitao.
Novana potpora je obustavljena jo prije nego to se doznalo o utapljanju ree Carlton,
kao da provjerava sugovornika, no ponovno je do ivo poraz jer se odvjetnik i s ti
m slo io.
Do lo je do zaka njenja, a ne obustave, rekao je, a novac sluajno nije do ao u uobiajeno
vrijeme, jer, sreom ili nesreom, obolio sam kad ga je trebalo poslati. Istog dana
kad
sam ozdravio i poslao tu svotu, doznao sam za smrt gospoe Gibbins. Jasno je da je
ta ena, umjesto da me obavijesti da joj je majka umrla, zatajila tu injenicu kako
bi sebi pribavila novanu korist. Daje po ivjela i da sam doznao za to, svakako bih
je tu io zbog pronevjere.
Detektiv je bio svjestan da je Ellenburv oekivao njegovu posjetu, pa je unaprijed
pa ljivo pripremio odgovore. Ako bi Jim i dalje navaljivao s pitanjima, Harlow ne
bi samo sumnjao, nego bio siguran o emu je rije. Morao je uvjerljivo zaokru iti isp
itivanje, pa je to i uinio.
Vjerujem daje to zadnje pitanje izjavio je, s osmijehom. ao mije to sam vas uznemi
rio, gospodine Ellenburv. Nikad niste sreli gospou Annie Gibbins?
Nikad odgovori odvjetnik tako odluno daje bilo oito da govori istinu. Uvjeravam va
s da nisam znao ni da postoji.

Poslije jednog odvjetnika, detektiv je, naravno, posjetio drugoga, tim prije to j
e ured gospodina Stebbingsa bio u blizini, a Jima je privlaila injenica da e mo da vi
djeti Aileen.
Zaudila se kad je u ao u ured. Gospodina Stebbingsa.. Za to, zaboga... ali onda je na
stavila pokajniki ao mi je. Nisam tako ljubopitljiva kao to se ini!
Gospodina Stebbingsa, pak, ni ta nije moglo zauditi, pa je odmah primio detektiva i
utke saslu ao razlog njegova dolaska.
Marlinga sam vidio samo jednom odgovorio je.
Bio je divlja, prilino nesreena osoba, a koliko znam, oti ao je u Argentinu i nije s
e vratio.
Sigurni ste daje oti ao u inozemstvo? upita Jim. Kao odvjetnik, gospodin Stebbings
bio je odvi e oprezan, a
da bi bilo to sa sigurno u ustvrdio.
Kupio je kartu i po svoj prilici isplovio, jer mu je ime bilo na popisu putnika.
Gospoica Alice Harlow se raspitala. Mislim da se zdu no trudila da se Marlingovo d
ru enje s Harlowom prekine jednom zauvijek. Bojim se daje to sve to vam mogu rei.
Kakav je ovjek bio Marling? Da, znam da je bio divlji i pomalo smu en, ali je li os
oba kakvom bi Harlow mogao vladati?
Preko debelog odvjetnikova lica preleti jedan od rijetkih osmijeha. Postoji li n
a svijetu osoba kojom Harlow ne bi moga vladati? upitao je ironino. Slabo pratim
dogaaje koji su
izvan moje profesije, ali po onome to sam uspio doznati, zakljuio sam daje Harlow
prilian tiranin. Tu rije upotrebljavam u izvornom, povijesnom znaenju po urio se doda
ti.
Jim je taktino nastojao doznati vi e o bogata u i prija njem razdoblju njegova ivota. Po
sebno ga je zanimala oporuka, jer kopiju je vidio u Somerset Houseu, ali odvjetn
ik je ostao nepokolebljiv. Nagovijestio je da policija mora pribaviti sudski nal
og, ili primijeniti neki drugi zamr eni pravni postupak, pa Stebbingsu nee preostat
i ni ta drugo nego da otkrije sve to zna o svom biv em klijentu, ali u protivnom...
Aileen nije bila u sobi kad je Jim u ao, pa se neko vrijeme zadr ao, u nadi da e se d
jevojka vratiti, no imala je nekog posla s mlaim ortakom tvrtke to je, mora se pri
znati, i njoj samoj i lo na ivce, pa je detektiv iz Bloomsburvja oti ao s osjeajem da
iz tih razgovora nije izvukao sve to je mogao.
Na uglu Bedford Placea uz plonik je stajala sjajna limuzina, no Jim bi, duboko za
mi ljen, pro ao mimo, da ovjek za volanom nije izvadio cigaru izmeu bijelih zuba i poz
vao ga po imenu. Detektiv se iznenaeno osvrne. Nikako nije oekivao da e naii na Harl
owa, tako rano ujutro i to u prozainom okru ju ceste Theobald.
Uinilo mi se da ste vi vedro e bogata , koji je zraio srdano u. Srea da sam vas sreo.
Za koga od nas je srea? nasmije i se Jim, nasloni lakat na otvoreni prozor i pogled
a Harlowa u lice.
Nadam se za obojicu. Uite, odbacit u vas kamo god ste krenuli. Moram vam uputiti p
oziv i iznijeti prijedlog.
Jim otvori vrata i ue. Harlow je bio vje t voza. Provlaei se izmeu brojnih vozila dospi
o je na trg Bedford, a onda je upitao
Je li vam po volji da se odvezemo k meni? Mo da mi mo ete posvetiti malo vremena?
Detektiv kimne, pitajui se o kakvom je prijedlogu rije, ali za cijelo vrijeme vo nje
Harlow je razgovor odr avao na nivou beznaajnog avrljanja i nije rekao ni ta zanimlji
vo, sve dok posjetioca nije uveo u krasnu knji nicu. Bacio je te ki kaput i kapu na
jednu od crvenih sofa, zavrtio stolicu kao igru i postavio je blizu Jima.
Netko vas je slijedio dovde poeo je. Vidio sam krajikom oka. ovjek iz Scotland Yard
a! Dragi moj, zakon vas smatra vrlo dragocjenim. Nasmijao se. Ali nisam ljut na
vas to mi ne vjerujete! Po mojoj teoriji, mnogo je bolje da policija prati tuce n
evinih, nego da krivac izbjegne da bude otkriven. Ali ponekad malo ivcira kad zna
te da paze na vas. Dakako, mogao bih to smjesta prekinuti. Prodaju list Courier,
pa bih ga mogao kupiti i jako vam zagorati ivot. Mogao bih, isto tako, pokrenuti
tuce ljudi da u Parlamentu postave pitanje to dovraga hoete s tim. Zapravo, dragi
moj Carltone, ima toliko naina da slomim i vas i va eg neposrednog pretpostavljenog
da se sad svih ne mogu ni sjetiti.
Jim je imao neugodan osjeaj da to nije samo puko hvaljenje.
Zapravo i ne marim nastavi Harlow. Malo me ljuti, ali me jo vi e zabavlja. Gotovo s

am iznad zakona! Kako to glupo zvui! Pljesnuo se po koljenu, a njegov je duboki s

mijeh odjeknuo u prostoriji. Ali naravno da sam iznad zakona i vi to znate! Ako
ne uinim ne to vrlo glupo i tako ni tavno da ak i policija shvati da kr im zakon, ne mo et
e mi ba ni ta!
Zastao je i poekao komentar, ali Jim je pustio svog domaina da govori. U tom trenu
tku u ao je sluga, gurajui mali, pleteni stoli na kotaima, a iznenaeni Jim vidje da su
na njemu srebrni servis za aj, boca whiskyja, sifon i a e.
Nikad ne pijem objasni Harlow premda bi mo da bilo bolje da umjesto nikad ka em rije
tko. Pijenje aja je vrlo kodljiva navika koju sam stekao u ranoj mladosti. Podigao
je bocu. Za vas...
I ja u aj odgovori detektiv, a Harlow nakrene glavu.
Pretpostavljao sam da ete to rei izjavio je, a kad je sluga oti ao, odnio je alicu s a
jem do pisaeg stola i sjeo.
Vrlo ste bistar mladi ovjek poeo je naglo, a Jim razvue usta u skeptini osmijeh. Nek
ako bih elio da i priznate svoju veliku nadarenost. Mrzim oblik skromnosti koji s
e izra ava nipoda tavanjem sebe. O troumni ste. Pratio sam va u karijeru, a zainteresira
o sam se i za njezine poetke. Da ste obini policijski slu benik ne bih se bavio vama
, ali vi ste ne to drugo.
Ponovno je zastao kao da oekuje da e mu sugovornik proturjeiti, ali Jim je utio i ni
jednim se pokretom nije slo io s domainovom ocjenom, niti ju je odbio.
to se mene tie, bogat sam nastavi Harlow pa ipak mije potrebna pomo, a vi mi je mo et
e pru iti. Niste ba imuni, gospodine Carlton? Mislim da vam prihodi, osim plae, iznos
e oko dvjesto godi nje, ili blizu te svote, a to je vrlo malo za osobu koja e, prij
e ili poslije, osjetiti potrebu za domom, enom, obitelji... Ponovno je napravio z
naajnu stanku, a ovaj put se javio Jim
Pa to predla ete, kako da ispravim takvo stanje? upitao je.
Bogata se nasmije i. Sarkastini ste, u va em glasu osjeam porugu. Smatrate da ste iznad
razmi ljanja o novcu pa si mo ete priu titi da se na to nasmijete. Ali, prijatelju, n
ovac je vrlo ozbiljna stvar. Nudim vam pet tisua funti godi nje.
Ustao je, a Jim pomisli da tim pokretom eli naglasiti ponudu.
Kakve bi mi bile du nosti? upitao je tiho.
Harlow slegne irokim ramenima, a te ki skutovi fraka poletjeli su unatrag, kad je r
uke gurno u d epove hlaa.
Da pazite na moje interese odgovorio je gotovo grubo.
Da svoju o tru pamet upotrijebite kako biste poduprli moje ciljeve i da me za titite
kad se poem... aliti! Volim ale, pa i neslane. Prizor odreenih osoba, koje se nemono
previjaju, tjera me na smijeh. Pet tisua godi nje i plaanje svih tro kova do bilo koj
e granice. Volite li ii u kazali te? Pokazat u vam takvu dramu da ete se valjati od s
mijeha. to ka ete?
Ne odgovori Jim jednostavno. Ba ne volim ale.
Ne volite? Njegov sugovornik napravi malu grimasu.
Kakva teta! Mogli biste zaraditi i milijun. Ne elim vas navesti da uinite ne to proti
v svojih principa, ali teta je.
Jim je imao osjetljivo uho, pa mu se uinilo da Harlow zbilja ali, ali bogata je urno
nastavio Cijenim va e gledi te. Nemate elju ui u moju slu bu. Ja sam vam, da tako ka emo,
antipatian?
Vi e volim posao obavljati na svoj nain izjavi Jim. Harlow se iroko dobroudno nasmije i
. Onda preostaje
jo samo poziv Hou da doete na veeru i prijem, to ih prireujem za makedonske delegate.
Smatrajte to palminom granicom.
I detektiv se nasmije io. Rado u prihvatiti va poziv, gospodine Harlow odgovorio je,
a onda gotovo bez stanke upitao Gdje mogu pronai Marlinga?
Tek to je to izgovorio, poeo je proklinjati svoju glupost. Uope nije namjeravao pos
taviti tako blesavo pitanje, pa bi se mogao ispljuskati zbog glupe brzopletosti,
kojom je, u djeliu sekunde, izazvao kratki spoj u osjetljivom mehanizmu istrage.
Na licu Stratforda Harlowa nije se pomaknuo nijedan mi i. Marling? ponovio je. Crne
su mu se obrve skupile kad se namr tio, a blijede su oi bezizra ajno gledale detekti
va. Marling? upitao je po drugi put. Gdje li sam uo to ime? Ne mislite valjda mom
ka koji mi je bio tutor? Gospode, kakvo pitanje! Nisam uo za njega otkako je oti ao
u Ju nu Ameriku, ili nekamo.

U Argentinu? podsjeti ga Jim.

Je li u Argentinu? Nisam siguran. Da, jesam... Pernambuco... kolera... ondje je
umro!
Napuio je donju usnicu i spremio se da prijee u napad.
Zapravo, Marling i ja nismo ba bili dobri prijatelji. Sa mnom je vi emanje postupao
kao s djetetom, pa ga se ne mogu sjetiti bez negodovanja. Marling! To ime prizi
va vrlo neugodna sjeanja! Niz nesretnih kuica s kienim, urednim vrtovima, s Marling
ovim groznim grkim i latinskim stihovima... diferencijalnim raunom i cijelim jeziv
im redom iba takozvanog obrazovanja, kroz koje plahi mladi mora trati, a na kraju o
stane isprebijan. Za to pitate o Marlingu?
Jim je ve pripremio odgovor. Mo da nee moi ispraviti ono to je pokvario, ali e se barem
utvrditi i vi e se nee morati povlaiti.
Primio sam upit od njegovog biv eg kolege. Rekao je ime, a tu je bio na sigurnom,
jer je spomenuo Marlingova vr njaka koji je pohaao isti koled . Jimu nije bilo te ko da
tako to izmisli, jer je jutro proveo pregledavajui stare popise studenata. No Har
lowu ime oito nije ni ta znailo.
ini mi se da se sjeam daje Marling govorio o njemu primijetio je. Ali dvadeset i n
e to godina je dugo vrijeme za takvo sjeanje. A vrlo je vjerojatno da sam podsvjesn
i la ov! Koliko znam, odmahnuo je glavom Marling je mrtav. Nemam apsolutni dokaz,
ali ako elite raspitat u se. Argentinska vlada uinit e gotovo sve to zatra im.
Sretni ste nasmije se Jim i ispru i ruku.
Pitam se je li tako? Harlow gaje netremice gledao. Pitam se! A zanima me i jeste
li vi srekovi, gospodine Carlton
dodao je polako. Ili ete postati?
Detektiv na to nije imao odgovor.
Upravo je zakoraio preko praga, kad ga je bogata pozvao.
Dugujem vam ispriku rekao je.
Jim pretpostavi daje rije o prijedlogu, to mu gaje domain maloas iznio, ali prevario
se.
Bio je to sirov i poni avajui postupak, gospodine Carlton, ali strastveno volim pok
use. Takvi postupci bili su djelotvorni u doba na ih predaka, a uvjeravao sam sebe
da se ljudska narav nije jako promijenila.
Detektiv je zbunjeno slu ao. Ne mogu vas slijediti u razmi ljanju...
Harlow razvue usta u osmijeh, a blijede su mu oi na trenutak raspolo eno zaiskrile N
ije rije o tome da vi slijedite mene, nego da sam ja pratio vas. Sirov postupak.
Jako se sramim!
Jim je ve bio na pol puta do Scotland Yarda kad mu je sinulo rje enje za tu tajanst
venu ispriku. Stratford Harlow je izrazio aljenje za napad to su ga njegovi ljudi
izvr ili na Long Acreu.
Detektiv zastane, poe e se po glavi i glasno ree Taj ovjek me zabrinjava!
15.
Vijest da gospodin Stratford Harlow, u svojoj kui u Park Laneu, prireuje prijem za
balkanske izaslanike, nije bila od tako bitnog znaaja da bi zaslu ivala veliku pa nj
u londonskog tiska. Odlomak od tri retka, pri dnu stupca, potvrdio je datum i vr
ijeme odr avanja. Pokazalo se da Jimu takav podsjetnik nije potreban jer je slijed
eeg dana kasnom po tom dobio pismo s pozivom da svojim prisustvom obogati prijem.
Mogli su te pozvati na veeru dobaci Elk. Pogotovo jer je besplatna. Kladio bih se
da ta ptiica ima kvalitetne cigare.
Pi i mu i zamoli kutiju, dobit e je poui ga Jim, a njegov kolega mrcne.
To se protivi strogim pravilima slu be prokomentirao je kreposne Misli li da bih do
bio ako spomenem tvoje ime?
Dobio bi cijeli havanski urod duhana glasio je odgovor. Mogu birati. Uostalom, b
it e dosta cigara za tebe, na prijemu.
Za mene? Elk se vidljivo oraspolo i. Nije mi poslao pozivnicu.
Ipak e ii izjavi Jim odluno. ivo me zanima kakav je to prijem. Mislim daje divno to sm
o te divljake odvratili od meusobne pucnjave, ali ne vidim razloga za otmjenu lon
donsku zabavu.
Mo da je na ao djevojku, pa je eli pokazati pretpostavi Elk usrdno.
Ima pokvarenu ma tu prokomentira njegov prijatelj. Kao i mnogi u Londonu, Jim je to
g tjedna naporno radio.

Svake noi je pro etao s Elkom, a zaustavili bi se nasuprot nove zgrade Rate, u ulic
i Moorgate. Sve su prostorije bile jarko osvijetljene, raznosai brzojava dolazili
su i odlazili, a od slu benika kojeg je ubacio u zgradu Jim je doznao da ak i Elle
nburv, premda se inae klonio pogleda javnosti, svakodnevno radi do tri ujutro.
Scotland Yard po cijelom svijetu ima mnoge ogranke, pa se, njihovom zaslugom, poe
o mutno ocrtavati sav doseg djelovanja Rate.
Jo nisu ni ta prodali, ali e to uiniti izvijestio je Jim svog efa u Yardu a bit e to na
jvea burzovna spekulacija na pad cijena to e je vidjeti na a generacija.
Dakako, njegov ef nikako nije volio bombastine izjave mladih ljudi.
Kad bi obaranje cijena bio prijestup, uope ne bih imao susjeda primijetio je hlad
no. U tome se oku ao gotovo svaki burzovni me etar kojeg poznam. Obavijestili su me
daje tr i te zdravo i stabilno. Ako iza tog poteza stoji Harlovv, vjerojatno e izgubi
ti novac. Za to ga ne posjetite i otvoreno ne upitate u emu je veliki tos?
Jim napravi blagu grimasu. Veeras u ga vidjeti na prijemu, ali jako sumnjam da u im
ati prilike izvesti ne to ime bih zadobio njegovo povjerenje.
Elk nije bio pogodan pratilac u visoko dru tvo. Na njegovu veliku alost, u cijeloj
hijerarhiji snaga Metropolitan policije nije bilo slabije obrazovanog ovjeka. God
inu za godinom, s bolnom je neizbje no u padao na ispitima koji su donosili unapreenje
u in inspektora, a glave mu je do la povijest. Datumi stupanja na prijestolje kral
jeva i kraljica te lukavih ubojstava, bacali su ga u oaj. Naposljetku su mu zaslu
ge na terenu osigurale in kojeg mu ne bi moglo pribaviti njegovo knji ko znanje.
Kako izgledam?
Do ao je u Jimovu sobu, ulickan za prijem i sveano se okrenuo na petama kako bi pok
azao svu velianstvenost svog veernjeg odijela. Skutovi fraka bili su izgu vani, hlaam
a se pozabavio ista amater, jer su zaudarale na petrolej, a ko ulja je omek ala i po utj
ela od starosti.
Najvi e me zabrinjava bijeli prsluk po alio se. Moja mlada slu avka ka e da se bijeli pr
sluk nosi samo na vjenanju. Ali siguran sam da e to biti vesela zabava. I ti e obui b
ijeli prsluk?
Mo da i hou utje no e Jim. Sjajno izgleda , Elk!
Mislit e da sam konobar, ali navikao sam se na to. Kad sam zadnji put bio na prij
emu, natjerali su me da poslu ujem pie. Velika koliina nije ni stigla do naruilaca!
Hou da stalno bude na mjestu gdje te mogu nai upozori ga prijatelj, nespretno navlaei
sako. To bi moglo biti izuzetno va no.
Kod bara odgovori Elk lakonski. Ako ga i tamo zovu buf fit, bit u kod buffita!
Pred vratima bogata eve kue skupila se manja gomila ljudi. U cvijeem ukra eno predvorj
e gosti su dolazili kroz natkriti prolaz od prugastog atorskog krila. Jim je mili
juna evu poslugu prvi put vidio u punom sjaju paradnih uniformi, s napudranom koso
m, svilenim dokoljenicama i lijepim kapama. Otmjeno odjeveni poslu itelj uzeo je n
jegovu pozivnicu i nije pitao tko je Elk, a inspektor je le erno pro ao kraj njega.
Bijeli prsluci! pro aptao je. Znao sam da je vesela zabava!
iroka vrata knji nice bila su otvorena i tu je gospodin Harlow primao goste. Veera j
e zavr ila, pa su povla teni u polukrugu stajali oko njega, a u grupi se najvi e istic
ao tamnoputi Bugarin, s velikim crnim brkovima.
Bijeli prsluk, promrmlja Elk a bar je u kutu prostorije!
Harlow ih je ve ugledao, pa premda je Elk bio nepozvani gost, domain gaje toplo po
zdravio, a njegovom kolegije srdano pru io ruku.
Jeste li vidjeli sir Josepha? upitao je.
Jim se toga poslijepodneva sastao s ministrom vanjskih poslova i pitao ima li no
vih planova, ali doznao je da sir Joseph, kao i prije, namjerava doi samo na prij
em. Upravo je o tome obavje tavao Harlowa, kad je na ulazu nastalo kome anje, pa je
detektiv, osvrnuv i se, vidio da ministar ulazi u prostoriju, zastajui na vratima d
a bi se rukovao s prijateljem. Nosio je kaputi od crnog bar una, a duga, crna krava
ta neuredno mu je, kao kod umjetnika, padala preko bijele ko ulje. Sir Josepha su
podsmje . ljivo opisivali kao najgore odjevenog ovjeka u Londonu, ali usprkos neure
dnoj odjei, imao je izrazito dr anje otmjenog d entlmena.
Namjestio je cviker s ro natim okvirom, a dok je prilazio domainu dobacio je Jimu p
rijateljski osmijeh.
Bojao sam se da neu moi doi rekao je svojim hrapavim glasom. Zapravo, neki glupi li
st pridao je veliku va nost smije noj prii koja je prije nekoliko tjedana kru ila unaok

olo, pa sam morao biti na du nosti kako bih odgovorio na pitanje.

Prilino je kasno za pitanja, sir Joseph nasmije i se Harlow. Uvijek sam smatrao da
se na njih odgovara prije poetka pravog rada Parlamenta.
Ministar naglo kimne, na sebi svojstven nain. Da, da odgovorio je pomalo razdra eno
ali kad je rije o politici, a lan me neslu beno obavijesti da namjerava postaviti t
akvo pitanje, mo e to uiniti u svako vrijeme.
Pokretom ruke odagnao je i Parlament i neugodna pitanja.
Jim je gledao kako Harlow i ministar zadubljeno i ozbiljno razgovaraju, a iz pok
reta koje je pravio sir Joseph, Jim zakljui da ministra jako pogaa tema rasprave.
Ubrzo su, kroz prepunu knji nicu, oti li u predvorje, a poslije nekog vremena Jim od
e za njima. Dao je znak svom kolegi za barom, pa Elk urno obri e brk i pridru i mu se
kod vrata.
Gosti su jo stizali, predvorje je bilo puno pa su se prido lice sporo kretali. U to
m trenutku otvorila su se pokrajnja vrata hodnika, a preko glava gostiju Jim vid
je da sir Joseph i Harlow izlaze na ulicu. Onda se bogata okrene i prie detektivim
a.
Kratak posjet rekao je. Ali vrijedilo je!
Jim je iza ao na stubi te upravo kad je ministrov automobil skrenuo u Park Lane, pa
detektiv na trenutak opazi kako sir Joseph ma e...
Ostao je dovoljno dugo da bi potvrdio odlomak u jutarnjim novinama zauo je glas g
ospodina Harlowa a zlonamjerni e pomisliti da sam samo to i htio. Valjda jo neete o
tii?
Zao mi je, ali i ja imam sastanak u Parlamentu ree Jim raspolo eno, a Harlow se nas
mije.
Razumijem. Ovdje ste bili na du nosti, ha? Pa, to je vrlo mudra mjera opreza. Sad
uviam da niste samo sretnik, nego ste i kratkovidni.
Za to? upita Jim tako o tro da se njegov domain ponovo nasmijao.
Rei u vam za nekoliko dana odgovorio je.
Dva detektiva su poekala da im pozovu taksi, a u dvori te Parlamenta dovezli su se
upravo kad je automobil sir Josepha ulazio na parkirali te.
Ne razumijem za to si me odvukao s te zabave, Carltone gunao je Elk. Sjeti se onog
prizora, a pogledaj ovo! Usporedi veseli Park Lane i prljavi, stari Westminster!
A kad nije primio odgovor, zabrinuto je upitao Ne to nije u redu?
Ne znam, ali nekako osjeam da emo do ivjeti potres i to je sve ree Jim znaajno, dok su
ulazili u predvorje.
Slu benik je izjavio daje sir Joseph u sobi, ali da ga ne mo e smetati. Jim potpi e do
zvole za ulaz, pa su detektivi u li u salu i sjeli ispod galerije.
Parlament je bio prilino popunjen, no u vladinim klupama je sjedio samo pomonik mi
nistra koji se posve udubio u sadr aj svoje aktovke. Malo prije nego to su Jim i El
k u li, u Parlamentu su oito iznijeli prijedlog, pa su upravo objavljivali rezultat
, jer je slu benik itao stavke beskrajnog amandmana na zakonski nacrt o elektropriv
redi, kad se sir Joseph, odluno koraajui, pojavi iza stolice predsjedavajueg, te ko se
spusti na klupu, popravi cviker s ro natim okvirom i pone itati sve anj bilje ki to ih j
e donio.
U tom trenutku netko je ustao iz prednjih klupa opozicije.
Gospodine predsjednie, javio sam se da bih visokopo tovanom gospodinu postavio pita
nje o kojem sam ga slu beno obavijestio. Pitam je li visokopo tovani gospodin vidio
izjavu objavljenu u Daily Megaphonu, o tome da su odnosi vlade njezinog velianstv
a i francuske vlade zategnuti, to je posljedica bonskog incidenta? I hoe li rei Par
lamentu je li takva izjava, kao to je u novinskom lanku nagovije teno, objavljena sa
znanjem i uz odobrenje ministarstva vanjskih poslova?
Sir Joseph polako ustane, skine cviker, ponovno ga stavi, uznemireno zgrabi reve
re kaputia, nagne se preko aktovke i pone
Visokopo tovani gospodin je ispravno obavije ten izjavio je, a u sali nastade muk.
lanovi su se pogledavali zaprepa teno i unezvjereno.
Izmeu britanske i francuske vlade doista postoji napetost koju mogu opisati samo
kao ozbiljnu, zapravo tako ozbiljnu da smatram potrebnim obavijestiti premijera
da se sva bo ina odsustva u vojsci i mornarici ukidaju, da e se ponovno uvesti zakon
o obrani i da e se sve rezerve mornarice smjesta mobilizirati.
Nastupio je trenutak mrtve ti ine, a onda se prolomilo negodovanje. Prema klupama

vlade zapuhao je uragan ogorenih pitanja. Naposljetku je predsjednik uspio smirit

i zastupnike, a sir Joseph je nastavio ozbiljnim, hrapavim glasom
Veeras nisam spreman odgovarati na daljnja pitanja pa moram zamoliti visokopo tovan
e lanove da se uzdr e od suda do ponedjeljka, kad se nadam da u moi dati izjavu u ime
vlade Njezinog Velianstva.
S tim rijeima se okrenuo i izgubio iza stolice predsjedavajueg, ne osvrui se na pozi
ve.
Dobri Bo e! Jimu su problijedjele ak i usnice.
To znai rat!
Elk, koji je bio zadrijemao, naglo se probudio i vidio da njegov prijatelj urno o
dlazi iz sale. Krenuo je za njim niz hodnik, do ureda sir Josepha, a Jim pokuca
na vrata. Nije bilo odgovora, pa je okrenuo kvaku i u ao.
Soba je bila mrana i prazna. urno je iza ao u hodnik i obratio se slu beniku.
Ne, gospodine, nisam vidio sir Josepha. Prije nekoliko minuta u ao je u Parlament.
Kad se Jim vratio u hodnik, ondje se ve skupilo mnogo uzrujanih zastupnika. Premi
jer je bio na zapadu Engleske, ministri mornarice i rata tog su poslijepodneva o
ti li odr ati govor na nizu raznih skupova na sjeveru, a telefonske su linije bile z
auzete, jer mnogi su nazivali ostale lanove ministarskog vijea. Jim nije prona ao ni
koga tko je sreo sir Josepha nakon to je iza ao iz Parlamenta, ali je nai ao na polic
ajca kojemu se inilo daje ministra vanjskih poslova vidio u dvori tu. Jim se spusti
u dvori te, gdje su potvrdili tu obavijest. Sir Joseph je, prije nekoliko minuta,
si ao i pozvao taksi, premda ga je ekao njegov automobil. Detektivi su gotovo otral
i do Whitehall Gardensa, no ondje ih je ekao jo jedan ok. Ministar nije do ao kui.
Jeste li sigurni? upita Jim, s nevjericom, pomisliv i da je sluga dobio upute da n
e pu ta nikakve posjetioce.
Posve sam siguran, gospodine. Za to, je li se ne to dogodilo upita batler prestra eno.
Jim nije gubio ni trenutka na odgovor. U Whitehallu su prona li taksi i nedozvolje
nom se brzinom odvezli u Park Lane, jer su postojali izgledi, premda mali, da se
ministar vratio Harlowu. Kad su do li do kue Greenhart, do njih su doprli zvui jazz
orkestra. U knji nici, a i u prostranoj sobi za primanje koja je gledala na Park
Lane, uvelike se plesalo. Poslije du e potrage na li su Harlowa koji se oito zaprepas
tio jo vi e od drugih.
Naravo da se nije vratio ovamo. Rekao mi je da ide u Parlament, a onda kui, na poi
nak. to se dogodilo?
Vidjet ete sutra u novinama ree Jim osorno, a kad se odvezao do Parlamenta, vidio
je da zastupnici upravo izlaze iz zgrade jer je zasjedanje bilo prekinuto.
Dok je razgovarao sa zastupnikom kojeg je poznavao, ondje se zaustavio automobil
, pa su svi poeli pozdravljati ovjeka koji je iza ao. Bio je to ministar financija,
pognut, irokih ramena, najistaknutiji lan ministarskog vijea.
Da, uo sam sve o tome rekao je tihim, hrapavim glasom. Gdje je sir Joseph?
Mahnuo je Jimu, kojeg je poznavao, a onda se progurao kroz skupinu zastupnika i
s detektivom se zaputio niz hodnik, do svog ureda.
Jeste li bili prisutni kad je sir Joseph govorio? upitao
jeDa, gospodine odgovori Jim.
Recite mi to se dogodilo.
Ukratko, ali gotovo rije po rije, Jim Carlton ponovi zaprapa ujui govor.
Bit e da je poludio prokomentira ministar ogoreno. U cijeloj toj prii nema ni rijei
istine, osim... pa, ne to se moglo dogoditi otkad sam ga zadnji put vidio.
Mo ete li objaviti demant?
Gospodin Kirknoll se ugrize za usnicu. Mislim da bih morao, jer je premijer odsu
tan, ali ne mogu to uiniti dok ne vidim sir Josepha.
Jimu je ne to palo na pamet. Za njega se ne bi moglo rei daje neurotian, je li?
Za nikoga manje nego za njega ustvrdi ministar odluno. Du evno je najzdravija osoba
koju sam sreo. Je li tu njegov tajnik?
Pozvonio je i poslao slu benika u potragu, a onda je poku ao dobiti telefonsku vezu
s odsutnim ministrima.
U Downing Streetu su se oito bacili u slinu potragu, ali do jedan ujutro nitko nij
e uspio stupiti u vezu sa efom vlade.
Pretpostavljam da ne mo emo sprijeiti da vijest dospije u novine?
Ve je u novinama odgovori ministar financija lakonski. Upravo sam dobio primjerke

prvih izdanja. Samo nebo zna zastoje to uinio! Sigurno je daje nanio stra an udara
c vladi. Ne usuujem se ni pomisliti na druge posljedice.
to mislite, kakav e biti prvi uinak govora sir Josepha? Ministar ra iri ruke. Tr i te e,
akako, otii k vragu, ali
vi e nas zanimaju reagiranja u Francuskoj. Na nesreu, francuski ambasador je u krat
koj posjeti Parizu.
Jim je oti ao dok je ministar, preko telefona, ivo brbljao s Parizom, a u tri sata
ujutro, detektiv je itao podrobni izvje taj o jedinstvenom zastranjenju sir Josepha
Lavtona. Kasnija izdanja novina donijela su lanak od nekoliko redaka, tiskan mas
nim slovima
Ministar financija obavijestio nas je da se bonski incident nikad prije nije na ao
na raspravi ministarskog vijea, a smatra se da nema ni najmanju va nost. Ministar
financija obavijestio nas je da ne mo e objasniti neobinu izjavu sir Josepha Lavton
a u Donjem domu.
Jim je cijelu no doslovno sjedio pred Whitehall Gardensom, ekajui, ali bez velike n
ade, da se sir Joseph vrati.Doznao je da e premijer posebnim vlakom doi sa zapada
zemlje te daje ve demantirao govor ministra vanjskih poslova.
Tog je jutra otvaranje burze prouzroilo prizore kakvi se nisu vidjeli od izbijanj
a prvoga svjetskog rata. Do lo je do ogromnog pada dionica, a ak su i bake reagiral
e na paniku. Tako rano nije se moglo doznati to se dogodilo u New Yorku, jer u En
gleskoj je bilo pet sati vi e od istonoamerikog vremena, pa je situacija u Wall Stre
etu postala jasna tek u etiri poslijepodne. Do lo je do velike rasprodaje, pala je
vrijednost svih znaajnih dionica, a propast velike posrednike tvrtke i nekoliko sa
moubojstava bile su prve posljedice o kojima se moglo doznati iz tiska. U Francu
skoj je burza zatvorena u jedan, ali velika se rasprodaja nastavila na ulici, a
glasovite ju noafrike dionice, koje su smatrali pokazateljem stanja na burzi, pale
su na najni u razinu.
To poslijepodne, u pet sati, objavljena je izjava za tisak, a potpisali su je br
itanski i francuski premijeri
U tvrdnji da izmeu na e dvije zemlje postoji napetost nema nimalo istine. Bonski sm
o incident, od poetka do kraja, smatrali beznaajnim, a britanski ministar vanjskih
poslova takav je govor mogao odr ati samo u trenutku du evne poremeenosti, koja je z
a aljenje.
Tog dana, Jima nisu zanimali burza ni pad dionica, a niti bogatstvo za koje je z
nao da ga Harlow i njegovi ljudi skupljaju iz minute u minutu. Posvetio se isklj
uivo nestanku sir Josepha Lavtona.
Prijemu to gaje Harlow priredio prisustvovao je velik broj uglednih ljudi, a mnog
i su bili prijatelji nestalog ministra. Odluno su izjavili da se nije vratio u Pa
rk Lane, a bili su isto tako sigurni da Harlow, poslije odlaska sir Josepha, nij
e izlazio iz kue. K tome, pred vratima su stra arila dva policajca, a i oni su bili
sigurni da se sir Joseph nije vratio. Netko je pretpostavio da se ministar povu
kao u ljetnikovac u Cheshireu. Pokrenuta je istraga, ali doznalo se da je kuu i l
ovi te unajmio bogati Amerikanac.
Kad se premijer vratio iz Pariza, kamo je, po povratku u London, smjesta odletio
avionom, Jim ga je posjetio i ustanovio daje ef dr ave jako zabrinut i vrlo umoran
.
Moramo pronai sir Josepha Lavtona! izjavio je, udariv i akom po stolu. Ka em vam, Carl
tone, kao to sam rekao i va im pretpostavljenima, daje nemogue da se sir Joseph, ako
nije poludio, javi za rije u Donjem domu i svijesno iznese potpunu neistinu, nad
kakvom bi se i sam zgra ao. Jeste li vidjeli tog Harlowa?
Jesam, gospodine odgovori detektiv.
Je li vam, kojim sluajem, rekao o emu su razgovarali? Mo da o takozvanom bonskom inc
identu?
Harlow tvrdi da su, u nekoliko minuta koliko je ministar vanjskih poslova proveo
na prijemu, razgovarali samo o Makedoniji i o niemu drugom. Doista, gospodine, n
e vidim kako bi mogli o bilo emu dugo raspravljati jer zajedno nisu proveli vi e od
nekoliko minuta. ini se daje sir Joseph oti ao u sobicu koja Harlowu slu i za povj e
rljive razgovore i ondj e e popio a u vina. Razgovarali su o prijemu, a sir Joseph
je domainu estitao stoje na veeru doveo posvaene strane. Harlow je izjavio da je raz
govor bio potpuno nezanimljiv.

Premijer je dugim koracima hodao po sobi, tako sagnuv i glavu da mu je brada gotov
o dodirivala prsa.
Ne mogu to razumjeti, ne razumijem! mrmljao je, a onda je naglo zapovijedio Naite
sir Johna Lavtona!
Time je razgovor bio zavr en.
Jim je bio potresen i to jako, a u nedoumici se sjetio samo jednog sredstva za s
mirenje. Nazvao je Aileen Rivers u ured i zamolio je da s njim izae u Automobilsk
i klub, na aj.
Djevojka je odmah uvidjela da se Jim izravno bavi tajnom koja je zbunjivala ne s
amo Englesku, nego i cijeli civilizirani svijet. No shvatila je i za to ju je pozv
ao, pa mu je bila zahvalna to se upravo njoj obratio za potporu.
im su se sreli, poeo je raspredati priu o svojim neprilikama.
Dakako, mo da su ga oteli, ak bih rekao da je to vrlo vjerojatno, premda je put od
dvori ta Parlamenta do Whitehall Gardensa vrlo kratak, a Whitehall je tako pun pol
icije, da je to gotovo nemogue. Dali smo oglas da tra imo taksi vozaa koji ga je odv
ezao iz Parlamenta, ali dosad nema odgovora.
Mo da su oteli i vozaa? pretpostavila je.
Mo da odgovorio je pomalo tu no. Volio bih da se ministri vanjskih poslova ne dr e kao
bo anstva koja se moraju voziti sama! Da je poekao samo par minuta, bio bih mu se
pridru io. Onda je dodao, osmjehnuv i se. Svoj teret prebacujem na va a lea, a vidim da
prilino posrete pod njim.
Nije tono odluno mu je proturjeila. Malo je razmi ljala, a onda je upitala Bih li vam
mogla pomoi?
Zurio je u nju zaueno, ali i kao da ga ta pomisao zabavlja. Kako bi mi, zaboga, mo
gli pomoi? Znam da zvui grubo, ali ba ne vidim...
Njegova ju je nevjerica vi e ljutila nego vrijeala.
Mo da je vrlo uobra eno nuditi pomo policiji, rekla je s prizvukom sarkazma ali nekak
o mislim da ste zbunjeni jer tr i te... kako se ka e... nov kut gledanja?
Zacijelo bi mi dobro do lo ak nekoliko kuteva gledanja priznao je tu no.
Onda u poeti tako to u vam pru iti barem jedan. Jeste li posjetili mog ujaka?
Otvorio je usta. Posve je zaboravio na Arthura Ingla i nijednom ga nije povezao
s ministrovim nestankom.
Kakav sam glupan! uzviknuo je.
Nije skidala pogled s njegova lica, pa se inilo da razmi lja bi li se slo ila s tim u
zvikom, no na pameti joj je bilo ne to sasvim drugo.
Spomenula sam ujaka jer me je jutros posjetio rekla je.
Zapravo, ekao me je kad sam izlazila na ruak. Vidjela sam ga prvi put otkako je do a
o iz Devonshirea.
Zbog ega je htio s vama razgovarati?
Tiho se nasmijala. Do ao je s vrlo neobinom ponudom... da mu vodim kuanstvo. Doista,
ponudio mije daleko veu plau od one koju primam kod gospodina Stebbingsa, a rekao
je da se nee buniti ako radim samo danju.
Dakako, odbili ste?
Dakako, odbila sam ponovila je ali se uope nije zbunio. Nikad ga nisam vidjela ta
ko prijaznog.
Kako izgleda? upita detektiv, prisjetiv i se neobrijanog lica, koje je vidio kroz
prozor.
Vrlo otmjeno glasio je zauujui odgovor. Rekao mi je da se zabavlja gledajui velike f
ilmove koji su se pojavili otkako je oti ao u zatvor. Iznajmio ih je i kupio mali
projektor. Vidite, znam da je jako volio film, ali ini se udno da se danima zatvor
io u stan da gleda filmove. Pitao je i za vas kimnula je.
Pitat ete za to se zanima za vas, a to je i meni palo na pamet. Oito uzima zdravo za
gotovo da smo vi i ja vrlo bliski prijatelji. Pitao me je tko nas je upoznao, p
a sam odgovorila sa smo se sreli na obali Temze i to zahvaljujui va em nesretnom ma
lom automobilu.
O mrtvima samo najbolje ree Jim ozbiljno. Lizzie je puknuo cilindar.
A sad se pripremite na veliki ok upozorila gaje.
Pripremio sam se.
Pitao je nastavi djevojka, a oi su joj zasjale smatram li da biste imali to protiv
sastanka s njim. Mislim da ste mu odjednom postali simpatini.

Nikad nisam du e razgovarao s tim gospodinom, ree detektiv ali taj emo propust bez o
dlaganja ispraviti. Otii emo k njemu zajedno. Prirodno, izvui e preuranjeni zakljuak
da smo vjereni, ali ako mo ete podnijeti takvu mrlju na svom dobrom ukusu...
Bit u hrabra izjavi Aileen.
Gospodin Arthur Ingle se samo na trenutak smeo, kad je ugledao svoju neakinju i ov
jeka o kojem je cijelo poslijepodne razmi ljao. Jim gaje prije toga sreo samo jedn
om, nakratko, kad se raspitivao o gospoi Gibbins. Sad je biv i robija bio gotovo ves
eo.
Gdje je prijatelj Elk? upitao je s osmijehom. Koliko sam razumio, nikad se ne kr
eete jedan bez drugog, u ovim opasnim vremenima, kad unaokolo lutaju poludjeli mi
nistri, a nitko ne zna dan ni sat kad e ga mobilizirati! Dakle, vi ste gospodin J
ames Carlton!
Otvorio je srebrnu kutiju s cigarama i gurnuo je prema Jimu, koji je pa ljivo izab
rao.
Pretpostavljam da vam je Aileen rekla da sam vas htio vidjeti? Pa, istina je. Po
malo sam teoretiar, gospodine Carltone, i nekako mislim da je moja teorija isprav
na. Pitam se bi li vas zanimalo daje ujete?
Napadno je zanemario djevojku, osim to joj je primaknuo stolicu. Raspitivao sam s
e pone taj nesvakida nji biv i robija i otkrio sam da je sir Joseph upao u razne novane
pote koe. To ne zna ni premijer, a niti ministrov najbolji prijatelj, ali ima znak
ova da mu je jako potreban gotov novac i daje njegovo imanje u Cheshireu pod hip
otekom. Recite, gospodine Carltone, smatrate li vjerojatnim daje cilj govora u P
arlamentu bio izazivanje gospodarske krize te da su sir Josephu debelo platili d
a odigra tu ulogu?
Dok je govorio, ispred sebe je sklopio ruke s isprepletenim prstima, a svaku je
toku nagla avao malim trzajem sklopljenih ruku, pa se, dok gaje gledao, pred oima Ji
ma Carltona podigla magla i smjesta je rije io tajnu privatnih kino predstava zbog
kojih je gospodin Ingle tjedan dana proveo zakljuan u stanu. A kad je to rije io,
mogao je raspetljati i sve druge tajne, osim sada njeg boravi ta sir Josepha Lavtona
.
utke je slu ao kako Ingle nastavlja obrazlagati i pro irivati svoju teoriju, a po zav
r etku, detektiv odgovori uobiajenom frazom
Prenijet u va a nagaanja pretpostavljenima.
Gospodin Ingle oito nije oekivao takav odgovor. Na trenutak se doimao kao da mu je
neugodno, a onda se nasmijao. Mislim da se udite to sam na strani zakona i reda..
. a i vladajue klase! Kad sam iza ao iz zatvora, bio sam pomalo ogoren. Elk
vam je vjerojatno ispriao kakvu sam scenu napravio u vlaku. Ali razmi ljao sam o ne
kim stvarima, Carltone, pa sam zakljuio da mi ekstremna gledi ta ne koriste ni d epu,
a niti duhu.
Dakle nasmije i se Jim preobratit ete se i postati lan dobre, stare konzervativne st
ranke?
Ne znam hou li otii tako daleko, odgovori Ingle otegnuto, kao da se zabavlja ali o
dluio sam se smiriti. Nisam ba siroma an, a za sve to imam, platio sam... u Dartmooru
.
Samo na trenutak u njegovu se glasu mogao osjetiti prizvuk prija nje ogorenosti. Gl
avom je pokazao Aileen Rivers. Uvjerit ete tu djevojku da bi mi trebala pru iti pri
liku, gospodine Carltone? Shvaam njezino oklijevanje da vodi kuanstvo ovjeku kojeg
bi svakog trenutka mogli pomesti u hladovinu, a bojim se da posve ne vjeruje da
sam se popravio.
Dobrostivo se nasmije io djevoci, a onda je pogledao Jima. Ne biste lije mogli uvj
eriti?
Ako bih je mogao u bilo to uvjeriti odgovori detektiv polako to ne bi bilo ono to
predla ete.
Za to? htio je znati njegov sugovornik.
Jer imate posve krivo objasni Jim kad ka ete da vi e nema opasnosti da vas pometu u
hladovinu. Naprotiv, opasnost nikad nije bila izra enija.
Ingle je utio. Usnice su mu se pomaknule, kao da e ne to upitati, ali onda se nasmij
ao, oti ao je do stola i iz kutije uzeo cigaru.
Neu vas zadr avati rekao je ali grije ite, Carltone. Policija me zbog niega ne mo e optu i
ti. Mogu mi ne to podmenuti, kako bi me uhvatili, ali ak i za tako to, morat ete biti

o troumni.
Na izlasku iz zgrade, Jim se gorko obrati djevojci ini se da provodim dane upozor
avajui ljude koje bi najmanje trebalo upozoravati. Aileen, mo ete li mi u slobodno
vrijeme isplesti brnjicu? To bi mi jako pomoglo!
S djevojinog je gledi ta ta govorancija bila osobito znaajna, jer ju je prvi put naz
vao po imenu. Poslije, kad su se pribli ili zgradi gdje je stanovala, upitala je M
islite li da ete nai sir Josepha?
Odmahnuo je glavom i ozbiljno izjavio Jako sumnjam da je iv.
No njegove e se sumnje raspr iti i to na najneoekivaniji nain. Te je noi pijani komedi
ja pocrnjelog lica, bend om udario po glavi policajca, a taj vulgarni dogaaj imao je
zapanjujui nastavak.
16.
Postoji posebna vrst zabavljaa, koja svoju nadarenost koristi za razonodu posjeti
laca koji u redu ekaju na sporednim ulazima londonskih kazali ta, gdje su ulaznice
jeftinije. Tu esto mo ete vidjeti ovjeka koji kidanjem papira stvara fantastine oblik
e, ili pak izvoae balada, svirae na kostima i neizbje nog, u crnca preru enog pjevaa.
Bilo je jedanaest sati naveer i lagano je snije ilo kad je policajac vidio da, na k
raju ulice Evory, neka prilika tetura nasred ceste, izla ui se velikoj opasnosti od
automobila kojima su se posjetioci vraali iz kazali ta, pa je, u to doba noi, prome
t priilino gust u etvrti Mavfair. ovjek je oito popio vi e nego stoje bilo dobro za nj
ega, jer je iz petnih ila tulio trenutno najpopularniju pjesmu i nespretno se pok
u avao pratiti na bend u, to ga je nosio oko vrata.
Londonski policajci su strpljivi i postojani, a daje posrua prilika bila manje buna
, mo da bi samo pro ao i ne bi se mije ao, jer, po zakonu, pijanstvo nije prijestup, a
da biste postali prekr itelj, morate biti nesposobni da se dr ite na nogama, izaziv
ati mete , ili spreavati policiju u obavljanju du nosti. Pozornik nije imao namjeru p
rivesti bunog etaa, nego se na sredinu ceste zaputio da ga upozori i uti a, a onda je
vidio daje buka zapravo komedija crno obojanog lica, s neobinim, bijelim usnicama,
smije nim, irokim, tvrdim ovratnikom i u dugom kaputu. Na glavi je imao kapu stude
nta koled a, pa mu je to upotpunjavalo opremu, zajedno s bend om, na kojemu je proiz
vodio zastra ujue zvukove.
Hej, hej! ree policajac blago. Malo manje vike, mome!
Takva bi opomena naje e bila dovoljna i pononu bi pticu pjevicu navela da se ispria, a
li skitnica je ra irio noge, prkosno stao nasred ceste i poslao policajca u odreeno
mjesto, no ak se ni s tim nije zadovoljio, nego je zamahnuo bend om i uvara zakona
raspalio po ljemu.
Sam si tra io! plane policajac i zgrabi prijestupnika u eljezni stisak.
Jim Carlton se sluajno na ao u policijskoj stanici u ulici Evory kad je pozornik uv
eo skitnicu, koji je pjesmom dokazivao da nije ba posve li en sluha, a bio je tako
oito pijan, da gaje Jim jedva pogledao. Razgovor s inspektorom na du nosti nije pre
kinuo ni da bi bacio pogled na optu bu protiv prido lice. Skitnicu su urno pretra ivali
, premda se estoko opirao, a kad su naposljetku iz njega izvukli ime odbio je rei
adresu policajci i kljuar otpremili su ga niz dugi hodnik, odakle se ulazilo u eli
je.
Vrata elije broj sedam bila su otvorena, pa su unutra gurnuli skitnicu, a on se d
o posljednjeg trenutka borio da zadr i bend o.
Od rjenika te ptiice, problijedio bi i vojnik! prokomentirao je kljuar, kad se, bri ui
oznojeno elo, vratio u prostoriju za detektive.
Jim je do ao kako bi sredio da mjesni policajci nadgledaju kuu Greenhart i zatra io o
dreenu pomo u provedbi plana to ga je smislio, a kad su uveli ovjeka preru enog u Crnc
a, ve bi zavr io posao u stanici, da inspektor s kojim je elio porazgovarati nije bi
o odsutan. Jim se neko vrijeme motao onuda, razgovarajui o policijskom poslu, a o
nda je posljednji put oti ao do kue sir Josepha, gdje gaje ekao neizbje ni odgovor U W
hitehall Gardensu nisu primili nikakve vijesti o ministru vanjskih poslova.
Inspektor s kojim je htio porazgovarati u ulici Evory, mora se, u ulozi tu itelja,
pojaviti na redarstvenom sudu, pa se Jim slijedeeg jutra ot etao onamo i u ao kratko
vrijeme nakon stoje sudac zauzeo svoje mjesto. Jim ugleda kolegu iz ulice Evory
, ali prije nego stoje dospio iznijeti razlog dolaska, inspektor ga upita
Jeste li bili u stanici kad su sino priveli tipa s crnim licem?
Da, sjeam se tog glasnog gospodina odgovori Jim. Za to?

Inspektor zbunjeno odmahne glavom. Ne znam odakle mu to. Narednik ga je pa ljivo p

retra io, ali bit e da je negdje sakrio.
to nije u redu? upita Jim, samo napol zainteresirano.
Droga glasio je odgovor. Kadjekljuarjutrosu aoi pozvao ga, jedva ga je probudio. Za
pravo, namjeravao sam pozvati slu benog lijenika jer nikad nisam vidio bolesnijeg ov
jeka!
Iz njega nisam mogao izvui ni rijei! Samo je sjedio na krevetu, s glavom u rukama
i stenjao. Morali smo ga tresti da bismo ga doveli do tamnikog automobila.
Prva dva suenja su brzo okonana, policajac je pozvao John Smiht! a u sudnicu je do
teturao komedija crnog lica, jadne pojave i tako slab na nogama da su ga morali v
oditi uza stepenice, do optu enike klupe s elinom ogradom. Sinonje veselosti je posve
nestalo, pa Jim osjeti kako ga obuzima veliko sa aljenje prema nesretniku u apsurd
noj odjei i s crnim, sjajnim licem.
Sudac pogleda preko naoala. Za to tom ovjeku nisu omoguili da se umije, prije nego to
doe pred mene? upitao je.
Nismo ga mogli nagovoriti da bilo to uini, sir odgovori kljuar a nemamo krema za sk
idanje takve minke.
Sudac je ne to progunao, a onda do klupe za svjedoke doe napadnuti policajac i zakun
e se da e govoriti istinu i samo istinu. Bilo je to uobiajeno svjedoenje, a sudac p
onovno pogleda pognutu priliku na optu enikoj klupi.
to imate rei, Smith? upitao je. Optu eni nije ni podignuo glavu.
Znate li ne to o njemu? Vidim da na formularu optu nice nema adrese.
Nije nam htio rei adresu, asni sude odgovori inspektor.
Vratite ga u zatvor radi istrage.
Kljuar dodirne ruku optu enog, koji ga odjednom pogleda i unezvjereno se osvrne po
sudnici. Mogu li pitati to ovdje radim? rekao je promuklim glasom, a Jimu se goto
vo zamaglilo pred oima.
Jer ovjek crnog lica bio je sir Joseph Lavton!
17.
ak se i sudac zapanjeno trgnuo, premda nije prepoznao glas. Upravo je htio zapovi
jediti da odvedu optu enog kad se Jim progurao do njegovog stola i pro aptao nekolik
o rijei.
Tko? uzvikne sudac. Nemogue!
Smijem li pitati oglasi se ponovno zatvorenik oemu je ovdje rije.. Doista ne razum
ijem.
Onda se zanjihao i pao bi da ga kljuar nije uhvatio.
Sudac je ustao. Odvedite ga u moj ured. Suenje se prekida na deset minuta objavio
je i oti ao iza zastora, u ured.
Nekoliko trenutaka kasnije uveli su mlitavog zatvorenika i polegli ga na sofu.
Jeste li sigurni? Zacijelo grije ite, gospodine Carltone!
Posve sam siguran daje on, premda su mu obrijali brk potvrdi Jim, zurei u lice on
esvije tenog. To je sir Joseph Lavton, ministar vanjskih poslova. Ne bih mogao pog
rije iti, predobro ga poznajem.
Sudac pobli e pogleda. Gotovo sam uvjeren da imate pravo priznao je ali kako, zabo
ga...
Nije dovr io reenicu, a ubrzo se vratio u sudnicu, gdje gaje ekalo jo posla. Jim je p
oslao policajca u obli nju apoteku, po kremu, a kad je stigao sudski lijenik, skinu
li su minku, pa su se raspr ile sve sumnje oko identiteta la nog Crnca. Bijela mu je
kosa bila obojena, brk obrijan, a koliko su mogli vidjeti, na odjei nije bilo nik
akvog traga koji bi mogao poslu iti za identifikaciju.
Lijenik je zatvoreniku zavrnuo rukav i pregledao mu podlakticu. Jako je drogiran
zakljuio je, pokazujui vi e tragova uboda. Ne znam tono kakvu su drogu upotrijebili,
ali zakleo bih se da ima hvoscina.
Prepustiv i sir Josepha lijenikovoj brizi, Jim po uri do telefona i ubrzo je razgovar
ao s premijerom.
Sti em za nekoliko minuta ree prenera eni ef dr ave. Pazite da ni ta od toga ne dospije u
novine. Hoete li, molim vas, rei sucu da bi mi uinio veliku uslugu kad to ne bi spo
menuo na sudu.
Sreom, u zgradi je bio samo jedan novinar koji nije primijetio ni ta sumnjivo, a la
ko su izmislili odgovor na njegovo pitanje za to su zatvorenika odnijeli u suev ure

d.
Sir Joseph se jo nije osvijestio kad je stigao premijer. Bolnika kola, to su ih bil
i pozvali, ve su stajala u malom dvori tu pa su, poslije uzaludnih poku aja da ga nav
edu da ne to ka e, ministra, umotanog u pokriva, prokrijumarili u dvori te i otpremili u
bolnicu.
Priznajem da nemam rijei izjavi premijer oajnim glasom. Crni pjeva... napada polici
ju! Nevjerojatno! Ka ete da ste bili u policijskoj stanici kad su ga doveli? Niste
li ga onda prepoznali?
Ne, gospodine prizna Jim. Nije me ba zanimao. Uinilo mi se da je obini pijanac. Ali
o neemu bih se mogao zakleti Kad su ga doveli u stanicu, nije bio drogiran. Insp
ektor je primijetio da zaudara na whisky, no sir Joseph je bez ikakvih te koa izra av
ao negodovanje.
Premijer beznadnim pokretom ra iri ruke. Sve to nadilazi moje shvaanje. Nikako ne r
azumijem to se dogodilo. Cijela je stvar udovi na i nevjerojatna! Osjeam se kao da sa
njam.
im je premijer oti ao, Jim se odveze u bolnicu, kamo su prebacili nesretnog ministr
a. Inspektor iz ulice Evory otpratio je sir Josepha u bolnikim kolima, a sad je j
avio zapanjujui podatak.
to mislite da smo mu na li u d epu? upitao je.
Vi e me ni ta ne mo e zauditi odgovori Jim rezignirano. to ste na li?... Versajski ugovor?
Inspektor otvori notes i izvadi malu posjetnicu koja je bila prazna, osim to su n
a njoj izgrebene rkanje, no netko je poku ao ispisati previ e na tako maloj povr ini, je
r kad je pa ljivo pregledao posjetnicu, Jim se uvjerio daje doista rije o poku aju pi
sanja. Mogle su se razabrati samo dvije rijei Marling i Harlow, napisane velikim
slovima. Detektiv uzme olovku i vrhom pone strugati po posjetnici, sve dok sitnim
prahom nije prekrio ogrebotine, pa su postale izra enije. No rkanje su jo bile neitlj
ive, ak i uz pomo praha olovke, a poruka je oito napisana iglom, koja je na dva mje
sta probu ila posjetnicu.
Prve rijei su Tko god ree Jim iznenada. Tko god... dalje slijedi molim, a ini se da
je ta rije potcrtana...
Dugo je pregledavao ogrebotine, a onda je odmahnuo glavom. Jasno se mo e proitati H
arlow i Marling. to mislite o tome, inspektore?
Njegov kolega uzme posjetnicu i zbunjeno je proui. Ne znam to je napisano, ni kakv
o je znaenje odgovorio je. Upravo poku avam dokuiti kako mu je ta posjetnica dospjel
a u d ep... Narednik se kune da je nije bilo sino, kad je pretra io zatvorenika.
18.
U jutarnjem izdanju novina pojavio se kratak odlomak Sir Joseph Lavton, ministar
vanjskih poslova, ozbiljno je bolestan i prebaen je u bolnicu.
No bilo je potrebno vi e od tog jednostavnog odlomka da se na svjetskom tr i tu ponovn
o uspostavi stanje kakvo je vladalo prije nego to gaje zastra ujua prijetnja ratom s
ru ila kao kua od karata. Glavna tema svih vijesti i dalje je bila panika koju je u
svijetu izazvao ministrov govor. Veliki je ekonomist izraunao da pad vrijednosni
h papira iznosi preko 100,000.000 funti sterlinga i premda se, barem kod nekih d
ionica, tendencija pada usporava, bit e potrebno najmanje mjesec dana da se veina
vrati na razinu prije izbijanja panike. Neke su novine objavile razgovor s Harlo
wom, jer novinari nisu znali da je, u odreenim krugovima, na bogata a pala sjenka s
umnje.
Mislim izjavio je gospodin Stratford Harlow da je uinak naglog pada cijena jako p
retjerano opisan. Na mnogo naina, takva panika na kraju ima blagotvorne posljedic
e, jer pronalazi sve meke toke u financijskom ustrojstvu, slama slabe karike, pa
je, na kraju, sustav jai i zdraviji nego prije pada vrijednosti.
Je li mogue da je pad vrijednosti namjerno izazvala skupina pekulanata?
Gospodin Harlow je s omalova avanjem odbacio tu pomisao. Kako bi ga mogli namjerno
izazvati, bez pristanka i pomoi ministra vanjskih poslova, jer je iskljuivo on, s
vojim govorom, prouzroio takvu situaciju? Svakako je rije o okantnoj izjavi odgovor
nog ministra. Sir Johseph je oito ve bio te ko bolestan kad se obratio Donjem domu.
Nagovije teno je da se umorio od pretjeranog rada, ali to god bio razlog, samo je m
inistar izazvao gospodarsku krizu.
Poznavali ste sir Josepha? Harlow je odgovorio potvrdno.
Bio je u mojoj kui i to upravo u ovoj sobi, manje od etvrt sata prije nego to je od

r ao govor, a mogu rei samo to da se doimao posve normalnim. Ako je bio bolestan, t
o se ni po emu nije vidjelo.
Vrativ i se problemu pada vrijednosti dionica irom svijeta, gospodin Harlow je reka
o...
Proitav i intervju, Jim se kiselo nasmije i. Harlow je rekao mnogo toga, ali jo je vi e
propustio iznijeti. Nije govorio o grozniavom djelovanju Rata, gdje su, svake noi
tijekom Ijedna, svi prozori bili jarko osvijetljeni, niti je jednom rijei spomenu
o da i sam ima ogromne koristi od tog nesretnog, ak traginog govora u Parlamentu.
Taj je ovjek zbunjivao detektiva. Ako je, kao to je Jim vjerovao, iza panike staja
o Harlow, ako je njegov o tar um smislio i na tajanstveni nain izazvao paniku u nova
rskim krugovima kakav mu je bio cilj? Ve je bio jedan od troje najbogatijih ljudi
u Engleskoj. Nije imao veliku industriju, pa mu njezina korist nije mogla poslu i
ti kao izgovor. Isto tako, nije imao nikakav velianstveni nacrt, kojeg bi trebalo
ostvariti. Da je sanjao o novim carstvima podignutim na divljim, nenastanjenim
afrikim savanama, ili da je bio veliki filantrop, koji je namjeravao izvesti sjaj
ni pothvat za dobrobit ovjeanstva, ta bi strastvena elja za zlatom bila razumljiva,
premda se ne bi mogla opravdati.
No Harlow nije imao drugi cilj nego zgrtanje novca. Pokazao je nesebino zanimanje
za ope dobro kad je darovao svoju uzornu policijsku stanicu, a svakako se veliko
du no odazivao na molbe bolnica za sredstvima, ali nijedan od tih darova nije se,
zapravo, mogao ubrojiti u sustavno dobrotvorno djelovanje, niti u izrazitu brigu
za ope blagostanje. Bio je to ovjek bez dru tvenih osjeaja, nije ga radovalo zadovol
jstvo bli njih, niti je njihova patnja u njemu izazivala suut. Ako je ne to darivao, i
nio je to hladno, ali bez razmetanja.
Istina, ponudio je da e na najvi em vrhu Chiltern Hillsa sagraditi vjernu kopiju Pa
rtenona, a bit e to nacionalni ratni spomenik, no ponuda je odbaena zbog nepristup
anosti tog mjesta. Kroz bogata eve zamisli protezala se odreena nakaznost, a Jim je
sumnjao da su ti planovi posve li eni sebinosti. Harlow gaje zbunjivao, jer detekti
v nikako nije mogao pronai nit koja bi ga odvela do unutra njosti i uma iza hladnih
, plavih oiju.
Te noi je punih est sati prosjedio kraj kreveta onesvije tenog ministra vanjskih pos
lova, pitajui se kakvu bi neobinu priu sir Joseph mogao ispriati. Kako je do lo do tog
a da tumara ulicama, preru en u pijanog skitnicu, a lutanje je zavr ilo prostakom tunj
avom s policajcem i boravkom u sumornoj zatvorskoj eliji? Je li imao kakvu tajnu
slabost, a Harlow je doznao za nju i iskori tavao ga? Je li ministar ivio dvostruki
m ivotom, pitao se detektiv, no odbacio je takvu pomisao. ivot sir Josepha bio je
manjevi e otvorena knjiga, a njegovo se kretanje u zadnjih nekoliko godina moglo p
ratiti iz dana u dan, prema zapisima u dnevniku to ga je pribavila njegova tajnic
a, ili po priama kolega.
Dok je bdio, Jim je ponovno poku avao odgonetnuti to pi e na posjetnici, ali ni ovaj
put nije imao uspjeha. U stra arenju kraj kreveta izmjenjivao se s inspektorom Wil
tonom, iz policijske stanice u ulici Evory. Lijenik ih je upozorio da bi ministar
svakog trenutka mogao doi k svijesti, pa premda je smatrao da bi krajnje posljed
ice drogiranja mogle biti vrlo ozbiljne, nije iskljuio ni mogunost da se pacijent
potpuno oporavi. Bolesnik se nemirno prevrtao s jedne na drugu stranu, mrmljajui
nepovezane rijei, koje su se detektivu inile besmislenim, ali u tri i petnaest uju
tro okrenuo se na lea, otvorio oi i mirkajui pre ao pogledom po polumranoj sobi. Jim, k
oji je upravo prouavao posjetnicu, u svjetlu lampe sa zaslonom, stavio je komadi k
artona u d ep i pri ao krevetu.
Sir Joseph je zaueno zurio u njega i skupiv i guste obrve, s naporom se poku avao sveg
a prisjetiti.
Halo rekao je slabim glasom. to se dogodilo? Jesam li razbio automobil?
Nije se dogodilo ni ta ozbijno, sir Joseph odgovori Jim blago.
Bolesnik ponovno prijee zauenim pogledom po praznim zidovima sobe, a onda mu se oi s
pusti e na bolesniki karton, koji je pokazivao visinu temperature. Toje bolnica, je
li?
Tako je potvrdi detektiv.
Nastala je duga utnja, a onda se ministar po ali Paklenski me boli glava. Mo ete li m
i dati da ne to popijem, ili je zabranjeno?
Jim natoi a u vode i prinese je bolesnikovim ustima, pridr avajui ga oko ramena. Sir Jo

seph je edno ispio a u i s uzdahom olak anja klonuo na jastuk.

Malo mi se vrti u glavi, ali zakleo bih se da se prezivate Carlton rekao je.
Da, tako se zovem, sir potvrdi Jim, a ministar je jo malo razmi ljao.
Jesam li to slomio? zanimalo ga je. Automobilska nesrea, pretpostavljam? Rekao sam
tom glupom oferu da bude oprezan. Cesta je bila nalik na staklo.
Pa ljivo je pokrenuo najprije jednu, pa drugu nogu, a onda i ruke.
Ba ni ta nije slomljeno, sir Joseph utje i ga detektiv. Do ivjeli ste mali ok.
Ve je pozvonio lijeniku, koji je spavao u sobi ispod njih.
ok, ha?... Ne sjeam se... Ah, Harlow! Ponovno je skupio obrve. Pristojan momak, al
i malo previ e ulickan. Sino sam oti ao do njega, je li?... Oni s Balkana? Da, da, sj
eam se! Prije koliko vremena je to bilo?
Jim mu nije htio rei da je Harlow priredio zabavu prije nekoliko dana.
Da, da, sad se sjeam. Kamo sam oti ao poslije toga... U Parlament, pretpostavljeni?
Mozak mije kao vunena lopta, koja se brzo okree.
U ao je lijenik, u kunom ogrtau to gaje prebacio preko pid ame, a ministru se glava ve p
ilino razbistrila, pa je smjesta pogodio tko je prido lica.
Sasvim sam pri sebi, doktore. Stoje to bilo... kap?
Ne, sir Joseph odgovori lijenik. Izmjerio je pacijentu bilo i inilo se daje zadovo
ljan.
Sir Joseph misli da je do ivio sudar primijeti Jim, znaajno pogledav i lijenika.
Bolesnik je bio vrlo slab, ali rasuivanje mu se nije pomrailo. Stoje sa mnom? upit
ao je razdra eno, dok mu je lijenik stetoskopom oslu kivao srce.
Pitam se jeste li ikad uzimali droge?
Droge! otpuhne ministar. Gospode! Kakvo pitanje! Ne uzimam ak ni lijekove. Kad os
jetim da mi nije dobro, posjetim osteopata, pa me on izlijei.
Lijenik se naceri, kao to to ini veina njegovih diplomiranih kolega, kad se spomene
osteopat, jer lijenika profesija spada u najkonzervativnije i najsumnjiavije.
Onda vam neu dati takve lijekove vje to je zata kao svoje nespretno pitanje. Srce vam
je jako, a puls pravilan. Sad vam treba malo sna i to je sve.
I malo hrane proguna sir Joseph. Gladan sam kao vuk zimi!
Donijeli su mu porciju vrue, jake pilee juhe, a za pol sata mirno je zaspao. Lijeni
k mahne Jimu da izae iz sobe.
Mislim da vi e nije opasno, pa ne morate biti s njim rekao je. Oporavlja se bolje
nego to sam mislio daje mogue. Vjerojatno nije rekao ni ta o svojim pustolovinama?
Ni ta odgovori Jim, a njegov sugovornik shvati da mu detektiv ne bi otkrio o emu je
rije, ak i da je sir Joseph opisao udne okolnosti pod kojima je otet i kako se poj
avio na redarstvenom sudu.
Rano slijedeeg jutra, Jim je oti ao u ulicu Downing, premijeru u posjetu.
Smatra daje, po odlasku iz Park Lanea, do ivio prometnu nezgodu. Uope se ne sjea gov
ora u Parlamentu, a lijenici ne dozvoljavaju da ga posjetimo dok ne ojaa. Imam vrl
o ozbiljne sumnje glede jedne stvari, sir, pa bih to elio ra istiti. A mo da u pri razr
je avanju morati izai izvan okvira zakona.
Nije me jako briga kamo ete izai, odgovori premijer ali moramo doznati istinu! Dok
sve injenice ne budu poznate, oblak ne stoji samo nad sir Josephom, nego i nad c
ijelim ministarskim vijeem. Izdat u upute da vam ostave potpuno slobodne ruke i po
dr at u vas u svemu to budete uinili.
Poslije te ohrabrujue podr ke, Jim je oti ao u Scotland Yard kako bi dokazao istinito
st teorije koju je polako razradio tijekom gluhih nonih sati, a bila je tako fant
astina daje isprva ni sam nije posve ozbiljno shvaao.
19.
Tijekom samo jednog jutra poslano je etristo petnaest kablograma, a svi su bili s
astavljeni na isti nain
Po primitku ove upute, kroz poslovnicu banke Lombard, u ulici Carr, hitno po aljit
e cjelokupni dobitak u Ratinoj transakciji 17. Potvrdite prijem. Rata.
Poruka je stigla u tri sata ujutro.
Upravitelj inozemnog odjela banke Lombard bio je stari prijatelj gospodina Ellen
burvja i ve je prije s njim suraivao. Sutradan poslijepodne odvjetnik se odvezao u
banku i posjetio upravitelja.
Oekujem vrlo velike i hitne novane po iljke kroz banku Lombard, rekao je a trebat e m
i gotovina.

Upravitelj je uvijek imao kiseli izraz lica, a sad se jo vi e smrknuo. Rata, pretpo
stavljam? udi me to imate veze s tim ljudima, gospodine Ellenburv. Mislim da nemat
e pojma to se govori u Londonu...
Govorio je otvoreno, kao stari prijatelj, a odvjetnik je krotko saslu ao.
ovjek ne mo e uvijek pa ljivo birati odgovorio je. Rat me je uvelike pogodio, pa od n
eega moram ivjeti.
Rat je neoborivi argument, koji obja njava promijenjene okolnosti i slu i kao dobro
opravdanje za nestalnost moralnih nazora. Upravitelj je suzdr ljivo prihvatio gled
i te svog sugovornika.
Koliko je Harlow zaradio na toj prijevari? upitao je, ponovno se poslu iv i povlasti
com prijatelja.
Jednog dana u vam rei odgovori odvjetnik zagonetno. Stvar je u tome da oekujem vrlo
velike svote.
U funtama sterlinga, ili u nekoj drugoj valuti?
U svakoj koja je stabilna izjavi Ellenburv.
Te je veeri stigla prva obavijest da su poslali novac i to iz Johannesburga. Svot
a je bila znatna, premda ne i ogromna. U noi su stigle uputnice iz New Orleansa,
Chicaga, New Yorka,
Toronta i Sidneva, pa su ih predali Ellenburvju. Telegrami su stalno dolazili, a
li odvjetnik se tek drugi dan potrudio preuzeti novac koji se gomilao u banci Lo
mbard.
Ujutro tog dana, prije nego to se zaputio u grad, pro etao je svojim oronulim posje
dom. Uvidio je da je vezan za Rovalton House, pa je gotovo po elio daje mo e ponijet
i sobom, premda je zgrada bila ru na, sumorna i izazivala je utuenost, ak se inilo da
je i povrtnjak napol istrunuo. Blijede sjene kupusa pogurile su se kao starci u
koroti, meu ostacima ubranog povra.
Preko te pusto i pribli avao se vrtlar, a preko ramena je prebacio vreu, kako bi se z
a titio od ki e koja je sipila.
Tu je hrpa kojom u zatrpati jamu rekao je. Juer je stigla.
Jama je ve trideset godina vrijeala oi. Bila je to duboka udubina na rubu povrtnjak
a, a gospodin Ellenburv je esto sanjao kako daje iskoristi. Namjeravao je napravi
ti ribnjak, okru en rododendronima, ili bazen od bijelih ploica, s mramornim klupam
a, kako bi kupa mogao sjediti i u ivati na suncu, zaklonjen od znati eljnih oiju ru ama
koje bi se penjale po drvenoj re etki. A sad je snovima do ao kraj jer e jamu zatrpat
i. Stajao je na rubu ru ne rupe u zemlji. Dno je prekrivala voda, iz koje je virio
rub petrolejske kante.
Sa strane se dizala hrpa smea stare cigle, polovice cigala i ljunak kr za zatrpavan
je rupe.
Ja u je zatrpati... obeao sam sebi tu vje bu ree Ellenburv, na trenutak zaboravljajui
da e od sutra u to doba biti posve dokon, pa e imati i previ e vremena za vje be.
Nije mogao odvojiti pogled od sluzave jame. Dobro bi je popunio da u nju baci Ha
rlowa i gleda kako iz blata viri bogata evo debelo, blijedo lice.
Kad je osjetio da su mu se obrazi i vrat zacrvenjeli te da mu trnu udovi, nevolj
ko se okrenuo i po ao prema kui. ekao gaje automobil, kojeg mu je iznajmila Rata, a
voza mu je uljudno po elio dobro jutro i primijetio daje vrijeme lo ije nego ikada.
Ne odgovoriv i, Ellenburv ue na doruak. Pogled na automobil nadahnjivao gaje.
Znao je za gara u u kojoj se vozilo moglo iznajmiti, a da itko nije postavljao neu
godna pitanja. Jasnije reeno, u Londonu se mnogi bave neobinim poslovima, a tro kovi
ma ne pridaju veliko znaenje. Istina, ne mogu kupiti odanost, ali spremni su plat
iti za diskreciju.
Cijenik gara e Nova bio je znatno vi i nego drugdje, ali svotu koju je mu terija prepl
atila, mogla je smatrati dobro ulo enom, jer kad bi Novu posjetila policija da se
raspita tko je bio gospodin koji se doimao kao stranac, a od draguljara u West E
ndu odvezao se s dijamantnim prstenom to gaje kupio pa su tek naknadno primijetil
i da je s njim nestala i biserna ogrlica, u Novi su na takva pitanja odgovarali
zauenim pogledima, kao da ni ta ne razumiju. Isto tako, ne bi mogli prepoznati gospou
koja se s bogatim trgovcem iz Bradforda odvezla u Marlow, gdje gaje, drogiranog
i bez prebijene pare, ostavila na livadi, u visokoj travi.
Poslije podne je do ao automobil. Voza je bio zdepast ovjek s crnim brkovima, koji j
e po ustima premetao vakau gumu i nije se zanimao za niije poslove osim svojih.

Gospodin Ellenburv se, s dva kovega, odvezao u banku, oti ao u upravitelj ev ured i
raspitao se o uputnicama.
Svota je ogromna! obavijestio gaje upravitelj sveanim glasom. A jo e i narasti, pre
tpostavljam? Novaca je toliko da gotovo bri e sva naela.
Naela? Ellenburvju nije bilo jasno o emu to upravitelj govori.
Naela o ispravnom i neispravnom... To je kao da obinim ravnalom hoete izmjeriti kat
edralu svetog Pavla.
Odvjetnik je naginjao dijalektici, pa se nije mogao suzdr ati a da ne filozofira M
oralno pona anje nije stvar aritmetike. Ne mo ete ga izmjeriti ravnalom, nego kutomj
erom. Deset stupnjeva odstupanja od okomice, isto je tako velika gre ka pri podiza
nju stupa dvori nih vrata, kao i kod kosog tornja u Pizi... Pretpostavljam daje iz
Amerike stiglo sto dvanaest tisua.
Sto deset ispravi ga sugovornik. Teaj nam ne ide na ruku.
Ellenburv je novanice skupio u pet sve njeva i slo io ih u koveg.
A sad emo pogledati uputnice iz Ju ne Amerike ree upravitelj, otu no i strpljivo. inilo
se da svaku reenicu popraa uzdahom i da izra ava negodovanje svaki put kad bi mahnu
o olovkom. Valjda imate pravo, ali ini mi se da je, u oima dru tva, neija krivica obr
nuto proporcionalna koliini novca to ga prigrabi.
Prigrabi! promrmlja gospodine Ellenburv, u znak prosvjeda.
Dobro, recimo stavi u d ep. Dosegnuv i granicu od milijun, pre li ste toku kad porota m
o e objektivno ocijeniti va e postupke. Pogledaju okrivljenika, pa njegov novac i au
tomatski odlue Nije kriv. O imovini bi trebalo donijeti nov paket zakona poeti s k
aznama za okretanje milijuna, a zavr iti s optu bom protiv vlade jer dozvoljava rasi
panje svote od devet znamenki. A porotu bi trebalo sastaviti od knjigovoa i roman
opisaca, koji nikad nisu vidjeli pravi novac, a sanjaju o milijunima... Mislim d
aje tu osamdeset sedam tisua devetsto.
Ellenburv brzo izrauna na malom raunalu, kakvog slu benici u banci upotrebljavaju za
provjeru vrijednosti teaja.
Tono! potvrdio je. Nazori su vam udno izopaeni, prijatelju. Ukrao ovjek deset centi,
ili pet milijuna dolara...
Banka Yokahame upravitelj je sreivao papire. Teaj jena je jedan i osam pet esnaesti
na, a ini mi se da je jo juer bio dvadeset etiri. udno! Duboko u utrobi zemlje sklizn
e rub stijene ili eksplodira prezagrijani parni stroj i to ima katastrofalni uina
k na tr i te! Harlbvv je u stanju izazvati mnoge potrese, gotovo gaje mogue staviti u
kategoriju vi e sile... Za ovo u vam dati dolare, amerike.
Posve u redu slo i se Ellenburv, provjeravajui sve njeve, koje mu je sugovornik dodav
ao.
Spu tao se mrak kad je iznio kovege i stavio ih u automobil. Bili su vrlo te ki udno k
ako papirnati novac mo e biti te ak i nespretan!
Odvezao se u svoj ured na Theobald Roadu, a sad mu je bilo drago da je, kad su m
u ponudili izbor izmeu malog stana u prizemlju i veeg na prvom katu, uzeo manji.
Pomonika je rano poslao kui. Bio je petak, a pomoniku je dao dva tjedna dopusta i p
lau unaprijed. Otkljuao je vanjska vrata i odvukao kovege u svoju privatnu prostori
ju. Tu su ga ekali putovnica i potpuno novi, veliki koveg. Prije nekoliko
tjedana Harlow mu je zapovijedio da nabavi paso za gospodina Jacksona,koji se inae
zvao Ingle. Odvjetniku se nisu sviale male, svakodnevne prijevare, ali, kao i ob
ino poslu ao je i ak udvostruio prijestup, jer zatra io je jo jedan paso na ime koje je
vualo sasvim drukije od njegovog, a poslao je svoju fotografiju snimljenu prije dv
adeset godina.
Sjeo je, dr ei pred sobom dva prepuna kovega. Osjeao je sve veu nelagodu, ali ne zato t
o bi ga pekla savijest. Nijednom nije pomislio na gospou Ellenburv, osuenu na bora
vak u krevetu, a ako mu je palo na pamet da svom poslodavcu ini nepravdu, ta ga p
omisao nije uznemiravala, nego veselila.
Te ina i nezgrapnost tolike svote papirnata novca...
Na carini u Calaisu ili Havreu pretra it e mu prtljagu, pa e novac privui pozornost.
Mogao bi ga staviti na dno velikog kovega i poslati ga preporueno, po tom. Ali franc
uske eljeznice su na zlu glasu zbog estih kraa prtljage. Mogao bi, dakako, otputova
ti Simplon ekspresom, ili Plavim vlakom runu prtljagu u vlaku povr no pregledavaju,
a ako bi imao kartu za Monte Carlo, carinici bi bogatstvo u kovegu smatrali ludo u,
ali ne bi se mnogo bavili njime.

No u ovo doba godine karte za Simplon i Rivijeru ekspres rasprodane su, kupe ne
bi mogao zakupiti ni uz pomo utjecajnih prijatelja.
Preostala je jo samo jedna mogunost Polovicu novca ponijet e u kovegu, to vei dio rasp
oredit e po d epovima, a ostatak e po tom poslati u razne hotele irom Francuske i panjol
ske, gdje e odsjedati. Bit e to dug i dosadan posao. Oti ao je u ured i donio sve anj
velikih kuverti. Ne smije ih slati preporueno, jer slu benici po tanskih ureda u tim
latinskim zemljama posve se smetu kad imaju posla s hrpom preporuenih pisama.
20.
Sve to mu je bilo potrebno postavio je na dohvat ruke i poeo raditi. Ponestalo mu
je kuverti pa je potra io jo jedan sve anj, ali veliina nije odgovarala. Ugasio je svj
etlo, oti ao u duan u susjedstvu, obnovio zalihe i vratio se. Ve je potro io pol novog
sve nja, pa je na pisaem stolu stajala hrpa debelih kuverata, a upravo je ispisiva
o
Hotel Riena Christina
Algeciras
kad je umalo povikao od straha, jer je netko pokucao na vrata, iznuta oblo ena zel
enim flanelom.
Kroz jajoliko staklo posjetilac je mogao pogledati u ured, a Ellenburvja su motr
ila dva ozbiljna oka. Stisnuo je zube, skoio i s grimasom straha otvorio vrata.
Pred njim je stajala djevojka u dugom, plavom kaputu. Na ramenima i pustenom e iriu
sjale su joj kapljice ki e. Odvjetnik nije ni primijetio da pada ki a.
Zurila je u sve njeve novca u otvorenim kovezima i u hrpu kuverata. Aileen Rivers n
ikad prije nije vidjela toliko novaca.
No? hrapavo zakrije ti Ellenburv.
Poku ala sam pronai va eg pomonika rekla je. Vrata su bila otvorena...
Otvorena? Tako se urio da nastavi posao s kuvertama da nije zatvorio vanjska vrat
a, pa ak ni ona u uredu.
Prepoznao ju je. Vi ste Stebbingsova namje tenica. to hoete?
Iz torbe je izvadila presavijenu kuvertu. Ugovori o zakupu, koji su pripadali go
spoi Alici Harlow, istekli su, a gospodin Stebbings je otkrio da oma kom nisu ukljue
ni u ostav tinu. Ellenburv je poku avao proitati pismo i ne misliti na nepredvieni, mo d
a pogubni razvoj dogaaja... Dva oka virila su kroz jajoliko staklo... Vidjela je
sve njeve novca u kovezima u kuvertama...
O! uzviknuo je zbunjeno. Razumijem... Ne to u ugovorima o zakupu. Sutra u to sredit
i.
Gospodin Harlow zna rekla je. Nazvali smo ga rano poslijepodne, pa me je zamolio
da vas obavijestim i da veeras do em k njemu i iznesem pojedinosti.
Naglo je podigao glavu. Sad... idete do Harlowa? promucao je.
Prilino je neobina, ak vrlo neobina injenica da se cijelo poslijepodne radovala posje
ti. ovjeku koji ju je volio, djevojina elja da vidi bogata a mogla bi se uiniti nevjer
ojatna, a to je i bila, no kad je gospodin Stebbings zamolio pomonicu, po obiaju n
e zavr avajui reenice Pitam se bi li vam bilo te ko... smjesta je rekla Ne bi i pomisl
ila kako je odvi e brzo odgovorila.
Objektivno gledano, primamljivost Stratforda Harlowa doimala se udnovato i nedost
ojno, no ista vrst oaranosti odvodi boja ljive ljude na rub vulkana, gdje drhte i z
adivljeno zure u rastopljenu lavu, koja i ti i u mjehuriima se di e ispod njih. Ipak,
bilo je tu i ne to vi e od toga, jer, za djevojku, Harlow nije bio samo izuzetno int
enzivna osoba, nego je djelovao i potpuno ljudski.
Da, idem u Park Lane potvrdila je.
Ellenburvju se inilo da mu je mozak posve otupio, izgubio svaku pokretnost i zaus
tavio se, pa odvjetnik vi e nije mogao jasno misliti.
Sad idete k njemu...
Harlow se posebno potrudio da se s tom djevojkom sretne u Princetovvrm, raspitiv
ao se gdje ivi i radi, a kao razlog naveo je da se zanima za njezinog ujaka. No E
llenburv je iz iskustva znao da postoji jo jedan razlog. Takva se prijateljstva v
rlo brzo razvijaju. Ljudi koji su u ponedjeljak neznanci, u subotu ve planiraju z
ajedniku budunost. Vrlo lijepa djevojka... Kotaii u odvjetnikovoj glavi pokrenuli su
se i zaas su se okretali punom brzinom.
Harlowu e odmah ispriati stoje vidjela!
Jeste li na li gospodina Ellenburvja? pitat e bogata .

Da, u dva kovega na stolu imao je ogromnu koliinu novca...

Mogao je zamisliti kako e brzo Harlow izvui zakljuke!
ena mi je jako bolesna kotaii su malo za kripali jako bolesna. Ve dvadeset godina nije
ustala iz kreveta. Patetino je opustio usta. udno je... da ste se upravo pojavili
. Jutros je pitala za vas.
Za mene? Aileen nije mogla vjerovati u ima. Ali ne poznajem je!
Ona pozna vas... jo otkad ste bili dijete... Poznavala je va u majku, ili oca, ne s
jeam se. Tu je bio na sigurnom zemlji tu, premda se u to nije mogao pouzdati. Neobin
o... Namjeravao sam otii do Stebbingsa, da vas zamolim... Vratit ete se automobilo
m.
Da veeras posjetim gospou Ellenbruv? upitala je s nevjericom, a odvjetnik potvrdi
glavom.
Ali... obeala sam da u otii do gospodina Harlowa.
Ima vremena... To je molba starca i svijestan sam daje nerazumna.
Doista se doima star, oronuo i nesretan.
Je li daleko?
Rekao joj je gdje je kua i opisao najbli i put do nje. Jo nije znao to e se ondje dogo
diti, no imat e dosta vremena za razmi ljanje. Uinit e ne to stra no! Najbitije je da dje
vojku sprijei da ode Harlowu, koji joj je mo da ljubavnik. Ellenburv je ve kupio kar
tu i rezervirao kabinu, a ujutro e ranim vlakom otii iz Londona. A za to ne bi putov
ao preko Ostenda? Nije se mogao odluiti i to ga je zbunjivalo.
Mogu li nazvati gospodina Stebbingsa?
Ja u to uiniti. Zvuao je gotovo veselo. Ali mo ete mi pomoi, mlada damo, da spakiram t
a dva kovega. Mnogo novaca, je li? Sve pripada Harlowu, sve Harlowu! Bistar ovjek!
Kimnula je i poela slagati sve njeve novanica. Da, vrlo bistar.
Dobar momak?
utjela je u nedoumici, a Ellenbruv je bio uvjeren da djevojka prikriva ljubavnu v
ezu. Harlow joj je oito bio drag, inae bi izrazila gnu anje prema njemu, jer se znal
o da je prijateljica Jima Carltona. Odvjetnik pomisli da je izbjegao stvarnu opa
snost.
Zaboravila je daje Ellenburv obeao da e nazvati njezinog poslodavca, pa se toga sj
etila tek kad je automobil, koji je cijelo vrijeme ekao na pljusku, ve jurio niz K
ingsway.
Imam telefon kod kue rekao je.
Doista je imao privatnu vezu s knji nicom gospodina Harlowa, ali nikako nije namje
ravao nazvati.
Poguren u kutu, dok su ga kovezi to ih je smjestio do nogu, udarali po koljenima k
ada bi automobil usporio ili ubrzao, govorio je o svojoj eni, no mislio je samo n
a djevojku kraj sebe. Zakljuio je da je ona jedina osoba na svijetu koja bi ga mo
gla odati, jer samo je ona znala da Ellenbruv ima dva velika kovega puna novca. O
dvjetnik je svakako htio zaboraviti upravitelje banaka, Harlovva i odreene pripad
nike osoblja Rate, a izmeu njega i divne budunosti isprijeila se samo ta krhka djev
ojka. Zami ljao je likovne galerije, sunano svjetlo na prugastom atorskom krilu i mn
ogo cvijea koje se areni pod plavim nebom, dok bi ovaj prljaiv grad esto zamraili ob
laci, ki a i magla, a itko je blato prskalo prozore iznajmljenog automobila.
Pribli avali su se kui, pa je spustio prozor i nagnuo se van, na vozaevoj strani. etv
rta kua u slijedeoj pokrajnjoj ulici. Stanite pred dvori nim vratima, nemojte zaci n
a prilaz i nekoliko minuta poekajte prije nego to odete.
Gurnuo je tri novanice u ruku vozau, koji ih je pogledao u svjetlu upravljake ploe,
a inilo se daje zadovoljan.
Nemate ni ta protiv da stanemo pred dvori nim vratima? upita Ellenburv djevojku. Oda
tle put nije dug, a ena mije ivana i trza se na svaki zvuk...
Aileen se nije protivila. Kad su iza li na blatnu cestu, ponudila se da ponese jed
an koveg, a odvjetnik se slo io. Teret je bio te i nego stoje oekivala.
Pripada Harlowu, Harlowu! promrmljao je Ellenburv, prolazei kroz ru na dvori na vrata
, a glavu je sagnuo zbog jake ki e. Jedna od njegovih ala
Kako to mislite ala? upitala je.
Njegove... ale... te ko... objasniti. Vjetar je prigu io pojedine rijei.
Ugledala je etvrtastu i be ivotnu kuu.
Nalijevo... ui emo sa stra nje strane.

Staza posuta troskom vijugala je kao zmija izmeu opustjelih bokora. Aileen pred s
obom ugleda nekakvu onisku zgradu, a odvjetnik objasni daje to lo ionica konzervat
orija.
Pazite, dvije stepenice!
Za to, zaboga, u ovo doba noi ulaze u lo ionu? Odgovorio je na pitanje, premda ga nij
e izrekla
Sigurnije... zakljuati... kovege! povikao je.
Vjetar je pre ao u buru. Trgnula se kad je zasvjetlucala munja. Nikad prije nije v
idjela munju u prosincu. Ellenburv spusti kovege i pone petljati oko zarale brave,
pa su se vrata ubrzo otvorila, uz kripu nalik na jauk.
Evo rekao je, a djevojka ue za njim.
Kresnuo je ibicu i zapalio svijeu od nekoliko centimetara, u prljavom, malom, za tit
nom fenjeru, pa je mogla razgledati unutra njost zgrade. Bila je to rupa od cigala
, bez prozora. Pod je bio prekriven troskom i razbijenim loncima za cvijee. Na dr
venoj klupi stajala je hrpa sipke zemlje iz koje su nicali zeleni izdanci korova
. Rava vrata pei zjapila su otvorena, a i kraj njih je bilo troske, pepela i smea i
z vrta.
Priekajte, donijet u kovege.
Srce mu je tako tuklo da je jedva disao, ali, sreom, djevojka mu nije mogla vidje
ti lice, jer bi se jako uznemirila.
Teturajui je iza ao, zalupio vrata, objesio zaralu lampu na sto er, popipao oko nogu,
na ao lokot i privrstio ga, a onda se posrui popeo uz dvije stepenice i potrao prema k
ui.
Morao je dugo sjediti na stubi tu, dok se nije toliko smirio da je mogao ui. Osluhn
uo je na vratima prije nego to ih je otvorio, u uljao se na predvorje, tiho zatvori
o vrata i na prstima oti ao u radnu sobu. Bio je skroz mokar i drhtao je. Kovezi su
se presijavali kao da su od lakirane ko e. Skinuo je mokri kaput i pozvonio. Soba
rica, koja se ubrzo pojavila, zaudila se to ga vidi.
Mislila sam, gospodine... poela je, ali ju je prekinuo.
Idi u moju sobu... ali vrlo tiho... i donesi mi svu odjeu da se presvuem. Gazdaric
i mo e rei da jo neko vrijeme neu doi na kat.
Potaknuo je slabu vatru, a kad se razbuktala, zagrijao je ruke. Sobarica se vrat
ila s hrpom odjee, ponudila da mu skuha aj, a onda je diskretno iza la.
Poeo se presvlaiti kad mu je ne to palo na pamet. Mo da e se ponovno morati presvui. Hla
mu nisu bile jako mokre, a oko jame u dvori tu bilo je mnogo blata. Te se jame sj
etio u automobilu. Okolnosti su mu i le na ruku.
Odjenuo je kuni ogrta i s police uzeo dvije knjige s naslovom Kronika zloina, koje
je esto itao, a sadr avale su izvje taje o prljavim zlodjelima, ispriane bombastinim sti
lom, jer je sakuplja ivio u rano viktorijansko doba. Svaki svezak bio je ukra en s p
edeset dva Phizova crte a.
Nasumice je otvorio knjigu.
. kad je rtva tlaenja mlada, lijepa i nedu na ena, svaki e imalo osjeajan ovjek riskira
i ivot kako bi je izbavio oaja i bijede...
Pogled mu je pao upravo na tu pounu reenicu. Ne uvidjev i ironiju, okrenuo je strani
cu.
Maria Marten ustrijeljena u hambaru! Druga ena ubijena je maem. Nestrpljivo je okr
etao stranice, a u tom je trenutku po alio to tako slabo poznaje metode zloinaca. Sj
etio se da ima veliku sjekiru... ali gdje? Vani, pred kuhinjskim vratima! Dok je
silazio stubi tem u kuhinju, mimoi ao se sa sobaricom. Pred kuhinjskim vratima dois
ta je na ao sjekiru, jer ju je tu jutros vidio. Gurnuo ju je pod kuni ogrta i odnio
gore.
Mo e otii na spavanje rekao je sobarici, a kad je popio aj, preko ramena je prebacio
mokri kaput i iza ao u oluju.
Krajnje neugodno.. Za to ga nisu mogli pustiti da na miru ode... njega, sijedog st
arca, kojemu je preostalo samo jo nekoliko godina ivota? Kad je pomislio na takvu
nepravdu, niz obraze su mu potekle suze. Kriv je Harlow! Prokleti Harlovv! Ta ja
dna djevojka nikome nije uinila zlo divno stvorenje, a mora umrijeti zbog Harlowa
!
Nadlanicom je ljutito obrisao suze, maknuo lokot i otvorio vrata.
Svijea je dogorjela pa je jo samo svjetlucala, ali i u tom slabom svjetlu, prije n

ego to je stijenj plaviasto zaplamsao i ugasio se, ugledao je blijedo lice djevojk
e, koja je stajala sleena od u asa. Zajecav i, Ellenburv zamahne sjekirom.
21.
Kad je Elk to poslijepodne u ao u ured svog prijatelja, zatekao je Jima kako usred
oteno prouava veliki plan grada, kojeg je ra irio na stolu, a za tu ga je priliku oit
o nacrtao, ili precrtrao, jer kad je dodirnuo papir, na rukavu mu je ostala mrlj
a zelene tinte.
Kupuje nekretnine? upita ga kolega. Jim pa ljivo smota papir i stavi ga u ladicu.
Posao s nekretninama nastavi Elk najlak i je nain zarade za koji znam. Zbog toga te
ne mogu epati, a kad obavi posao, ne mora mu se vraati. Moj prijatelj je kupio zemlj
i te u Finchlevu i na njemu sagradio odmah useljive vile, a danas vozi svoj ford.
Poznajem i drugoga...
Hoe li mi noas pomoi u maloj provali? prekine ga Jim.
Strunjak sam za provale glasio je odgovor.
Sjeam se da sam jednom...
Nekad sam se mogao penjati kao maka zami ljeno e Jim premda nikad nisam vidio da se
maka penje uza zid kue i nikad mi nije bilo posve jasno za to provalnike zovu makama.
Bolje da ih nazovu gusjenice predlo i Elk.
One se mogu penjati po staklu, jer na velikim nogama imaju prianjalke, kao i muh
e. To ti je prirodopis. Gdje emo udariti?
Upravo u Park Laneu odgovori Jim. Namjeravam istra iti otmjenu englesku kuu, pradje
dovski dvorac baruna Harlowa.
Nisu ga valjda imenovali Vitezom? upita Elk, koji je imao samo mutnu predod bu o v
isokom plemstvu. Premda ne vidim za to ne bi. Da je spomenuo je glasovitu osobu iz
svijeta politike na polo aju, Harlovv bi dosad ve postao vojvoda, grof, ili ne to sl
ino.
Jim je kroz prozor gledao gust promet na obali Temze, jer bilo je vrijeme najvee
gu ve, kad se ljudi vraaju s posla. Plju tala je ki a i puhao je jak vjetar. Nije bilo
ni traga magli koju je prognozirao meteorolo ki zavod.
Metereolozi su me razoarali po alio se detektiv. Ako ne bude magle, operaciju emo mo
rati odgoditi za sutra nju no.
Elk je imao svoje mi ljenje o meteorolo kom zavodu pa gaje op irno iznio, no rekao je
i ne to ohrabrujue
Magla provalniku koristi koliko i povez preko oka, a ki u smatra darom s neba, jer
policajci se sklanjaju u kune ve e i nitko ne nju ka unaokolo.
Mlazevi ki e ibali su obalu Temze kad je policijski automobil, s Jimom za upravljaem
, iza ao kroz nadsvoeni ulaz, a na uglu Birdcage Walka jak nalet vjetra skoro ih je
prevrnuo. Vjetar ih je vi e otpuhao, nego to su se odvezli do Hyde Park Cornera.
Kua na broju 704, u Park Laneu, bila je jedna od rijetkih koje su ne samo izdvoje
ne, nego i ograene zidom. Vlasnik se mogao pohvaliti i malim vrtom s dobro uznapr
edovalom tre njom, iza naknadno sazidanog dijela kue, gdje je bila knji nica. Iz mrak
a je izronio policijski narednik, specijalno dodijeljen na zadatak i preuzeo aut
omobil. Za dvije minute Jim i Elk prebacili su se preko zida, a za sobom su vukl
i ljestve s kukom, koje su to poslijepodne posudili iz vatrogasne centrale.
Staklena kupola na stropu knji nice nije bila osvijetljena, pa su se bez pote koa pop
eli na krov. Tu je Jim ostavio kolegu na stra i. Bio je svijestan da nee imati nima
lo lak zadatak. Svi gornji prozori bili su zatvoreni zasunom, ili su imali kapke
, ali to poslijepodne poslao je zrakoplov da nisko preleti preko parka i snimi f
otografije, pa je na krovu vidio malu graevinu od cigle, koja je vjerojatno skriv
ala stubi te, a kroz vrata se moglo sii na donje katove.
Jim se dohvatio prvog prozora, a re etke su mu unekoliko olak avale penjanje. Maknuo
je kuku ljestava, ispru io ruku i zgrabio re etke na prozoru iznad sebe. Sreom, taje
strana kue bila u zavjetrini, pa mu vjetar koji je fijukao oko uglova nije jako
smetao.
Za deset minuta na ao se na ravnom krovu, a imao je cipele s pustenim d onovima. Izl
o en buri pa mu je bilo drago da barem ograda pru a zaklon uputio se prema etvrtastoj
graevini od cigle, a zbog vjetra je hodao s naporom.
Kao to je i oekivao, u su i od cigle bila su vrata, s patentnom bravom, vjerojatno z
atvorena jo i zasunom. Osluhnuo je, ali uo je samo fijukanje vjetra, pa je nastavi
o pretra ivati krov, prelazei snopom svjetla jake baterijske svjetiljke malo iznad

tla. Nije prona ao ni ta, pa se vratio do stubi ta. Iz d epa je izvadio ko natu kutiju s a
latom, privrstio malo svrdlo u dr a i gurnuo ga u drvo vrata. Svrdlo nije prodrlo du
boko, kad je udarilo u ne to tvrdo. Vrata su bila pojaana elikom! Stavio je svrdlo u
kutiju i popeo se na krov su e, no ondje se morao uhvatiti za rub da ga vjetar ne
bi bacio.
Bio je to vrst betonski krov, a da ga probije, trebao bi mu te ak kovaki malj i neog
ranieno mnogo vremena.
Mo da na jednom prozoru nije bilo re etki, no Jim se nije sjeao da je tako to vidio. N
agnuo se preko ograde i pogledao dolje, u pokrajnju ulicu, koja je Park Lane pov
ezivala s prometnicom, gdje je ostavio automobil. Nagnuv i se, vidio je kako neki o
vjek ustro prilazi vratima, otvara ih i ulazi. Detektiv je uo kako su se vrata zal
upila. Oito je to bio Harlovv, jer nitko drugi u hodu nije tako pokretao ramena.
Ali stoje bogata radio vani, u takvoj noi? Onda Jimu padne na pamet daje Harlow do a
o iz smjera gara e.
uo je kako sat odbija jedanaest. to da uini? Kao da mu nije preostalo ni ta drugo neg
o da se vrati Elku koji gaje ekao i prizna poraz, pa je odluio da e upravo to uiniti
, kad je kljocaj brave nadjaao fijuk vjetra, a onda Jim zauje bogata ev glas. Harlovv
je dolazio na krov, pa se detektiv skutri u sjeni su e.
Da, pada ki a, naravno da pada, dragi moj. U Londonu uvijek pada. Ali ja sam iza ao
po ki i, a vi niste. Jao, kako je padala!
Premda su rijei zvuale svadljivo, Harlovv je govorio dobroudnim glasom, kao da razg
ovara s djetetom.
Imate li al? Eto, tako. Zakopajte kaput. Nemate ni rukavice. Kakva ste vi eprtlja!
Doista mi ne trebaju rukavice izjavi drugi glas. Nije mi ni najmanje hladno. I,
Harlovv, mogu li vas ponovno zamoliti...
Rijei su postale nerazgovjetne jer su se udaljavali od detektiva, pa je pretposta
vio da eu kraj ograde. Ako Harlow nije imao svjetiljku, nee vidjeti ljestve. Jim se
ot ulja oko su e i proviri iza ugla. Ubrzo je razabrao dvije prilike, koje su polak
o etale prema njemu, sagnuv i glavu zbog vjetra. Brzo se povukao u zaklon.
Ne mo ete to dobiti. Previ e itate i neu da mozak optereujete jo i pisanjem! Budite razu
mni, dragi moj Marling...
Marling! Jimu zastane dah. Pri li su mu tako blizu da bi, ako korakne i ispru i ruku
, mogao dodirnuti bli eg od njih dvojice.
Prilike su se ocrtavale iznad ograde, u odsjaju ulinih svjetiljki, pa je detektiv
vidio da je pratilac visok gotovo kao Harlow, ali je poguren. Letimino je vidio
i bradu, koju je vjetar nosio na sve strane. Vraali su se, pa su do Jima ponovno
doprli glasovi, a odjednom se zaulo struganje.
Stoje to, dovraga? uzvikne bogata .
Daleko ispod njih ne to je prigu eno za tropotalo, a Jima zazebe oko srca. Bit e da je
Harlow u prolazu gurnuo ljestve i sru io ih s ograde.
Ne to ste sru ili primijeti glas neznanca.
Kao nekakva kuka odgovoriHarlow, a Jim gaje mogao zamisliti kako zuri preko ogra
de. to je to bilo? upitao je ponovno.
Jimu se ukazala dobra prilika. Mogao bi se ot uljati uz rub zgrade, kliznuti kroz
vrata jer je pretpostavljao da su otvorena i pobjei. Poeo se tiho prikradati, a on
da je vidio da kroz otvorena vrata prodire svjetlo, u kojem bi ga svakako opazil
i, ako ne odabere trenutak kad su okrenuti leima. Ali kao da se nisu namjeravali
pokrenuti, nego su neko vrijeme stajali i nagaali to je to Harlow sru io s kamene og
rade.
Vrlo udno govorio je magnat ne sjeam se da je jutros, kad smo do li, tu ne to stajalo.
Hajde da siemo.
Prilika je izgubljena! Jim je stajao oslu kujui kako koraci dvojice ljudi silaze st
ubi tem, a uo je i da su se vrata zalupila. Ostao je na krovu, bez mogunosti da se d
okopa ulice.
Elku se nije mogao javiti a da ne riskira da ga otkriju. Iz d epa je izvadio notes
, urno napisao poruku, istrgnuo papir i u njega zamotao bakreni novi. Bacio gaje, t
rudei se da to bolje pogodi gdje bi mogao biti njegov kolega i uo je kako je novi zaz
veketao kad je pao na zemlju. ekao je petnaestak minuta, ali odozdo nije bilo nik
akvog znaka daje Elk dobio poruku. Ponovno
je poku ao otvoriti vrata, premda se nije nadao da su otkljuana. Na njegovo zaprepa t

enje, otvorila su se im je okrenuo kvaku. Je li ih Harlovv, u urbi, zaboravio zakl

juati? To nije bilo nalik na njega.
Jim jo vi e otvori vrata i pogleda na stubi te. Iz donje sobe dopiralo je blijedo svj
etlo, a vidio je kut pisaeg stola i dio crvenog saga. Tiho je si ao vrstim stepenica
ma, koje nisu za kripale pod njegovom te inom, a na dnu je, preko ograde, provirio u
sobu.
Oito je bila prazna. Blizu zastrtog prozora stajao je veliki stol, malo dalje det
ektiv ugleda lakirani krevet, a vrata su bila napol otvorena. Prostoriju je osvj
etljavala samo svjetiljka na stolu, pa Jim ue, pritisne prekida i utrne je.
Sad je ispod vrata vidio svjetlo na odmori tu. Provirio je, ali ni ta se nije kretal
o. Stubi te pred njim spu talo se na donje katove. Predosjeaj mu je govorio da znaju
daje u kui. Nalijevo od odmori ta bila su jo jedna vrata, a odmah je primijetio daje
u bravi klju. Osoba koja je otkljuala prostoriju i u la,uinila je to tako urno da nij
e izvukla klju. Jim ugrabi priliku, munjevito se nagne, zgrabi klju, okrene ga i z
akljua vrata, a iznutra je zauo prigu eni uzvik. Detektiv se naceri i na prstima sie
niza stepenice.
Donje odmori te je bilo mrano, pa je napredovao uz pomo baterijske svjetiljke, pa ljiv
o pipajui nogom, prije nego to bi zakoraio, sve dok nije dospio u slabo osvijetljen
o predvorje u kojem su se, prije samo nekoliko dana, okupili brojni ugledni, svi
ma poznati uzvanici. Ni ta nije uo pa je brzo oti ao do vrata i zgrabio kvaku. U slij
edeem trenutku ne to gaje odbacilo, kao da gaje udarila jaka, nevidljiva sila.
ok gaje paralizirao, pa je detektiv bez daha le ao na podu. uo je kako se na katu ot
varaju vrata i kako netko ape. Bilo bi pogibeljno da opet dodirne kvaku, nabijenu
strujom. Ako bi se provalnik uspio uvui u magnatovu kuu, vrata su se pretvarala u
smrtonosnu klopku. No struja je zacijelo dolazila iz nekakvog prikljuka. U zidu j
e ugledao dva bijela dugmeta, a u predsoblju je gorjelo svjetlo. Jim pritisne na
jgornje dugme, no svjetlo se nije ugasilo. Bit e da je na ao prikljuak! Vrhom prsta
oprezno je dodirnuo kvaku. Struja je doista bila iskljuena. Zaas se na ao na ulici,
a svoj je bijeg objavio tako stoje svom snagom tresnuo vratima.
Po urio je do automobila i vidio da Elk ja i na zidu i ivo razgovara s policijskim na
rednikom.
Upravo sam se uputio iza kue da vidim to je s tobom ree Elk i skoi na plonik.
Jesi li dobio moju poruku?
Kakvu? uo sam daje ne to palo, ali pomisio sam da si ispustio ljestve. Nisam ih mog
ao nai.
Odavno je pro la pono kad je voza zakoio pred ulazom u Scotland Yard. Jima je zazeblo
oko srca, jer je, u av i u predvorje, najprije ugledao Browna.
Ne to nije u redu? upita detektiv.
Gospoica Rivers nije se vratila kui odgovori Brown. Telefonirao sam Stebbingsu. Re
kao je daje mlada dama iza la u est sati, da preda dva pisma, jedno Ellenburvju, a
drugo Harlowu. Nazvao sam i Ellenburvja pa mije rekao da mu je gospoica Rivers, o
ko est sati, predala pismo, a poslije je nije vidio.
Jim brzo razmisli.
Malo poslije jedanaest! uzvikne Elk. Joj! To sam zaboravio!
to?
U to je vrijeme pro ao mimo nas i u ao u gara u. S prozora knji nice vidio sam automobil
. Nije bio njegov pa sam Harlowa prepoznao tek kad je ulazio kroz vrata na kraju
dvori ta. A dugo je bio u gara i. Kladim se...
Taj slabi trag smje taje potaknuo Jima na akciju. U dva sata ujutro, upravo dok je
gospodin Harlow zavr avao posljednju cigaru, posjetili su ga Jim Carlton i Elk i
to uz slu benu potporu, u obliku naloga za pretres.
Kako zabavno! prokomentira bogata turobno, ustane od stola i pru i papir Jimu. Hoete
li mi, tijekom slijedeih dana, dostaviti kopiju tog zanimljivog dokumenta? Volio
bih ga ukljuiti u svoju autobiografiju.
tedite dah, Harlow! odvrati detektiv grubo. Na vam dolazak mo e priiniti samo manje n
eugodnosti. Neu vas privesti zbog skandala sa sir Johnom Lavtonom, a niti zbog ub
ojsta gospoe Gibbins!
Niste samo jaki, nego ste i milostivi! promrmlja Harlow. Ubojstvo je ru na rije.
Malo je problijedio, a kao da su mu se, otkako ga je Jim posljednji put vidio, n
a licu urezale nove brazde i bore.

Tko to govori o ubojstvu?

Zauv i o tar glas, inspektor se okrene. Na vratima je stajala gospoa Edvvins, s kameni
m izra ajem lica. Premda ju je prvi put vidio, detektiv ju je smjesta prepoznao, p
o opisu to mu gaje dala Aileen. Domaica je ekala, uspravna i ukoena, sklopiv i ruke pr
ed sobom, a grube crne oi zlobno su sjale. Doimala se gotovo zloslutnije i od sam
og Harlowa.
Tko to govori o ubojstvu? Htjela bih znati tko je ubijen zahtijevala je.
Ali Harlow ispru i ruku i uljudno odgovori Rije ubojstvo nije tvoj lagvort, Lucy Edw
ins. Upropastit e te osjeaj za dramatino.
Na trenutak se inilo da ena nee poslu ati taj kraljevski pokret ruke. mirkajui, gledala
ga je prezirno i gotovo s mr njom, no onda se okrenula, ukoena kao tap i nestala.
A sada, gospodine Carltone, smirimo se kao to nam i dolikuje. to oekujete da ete nai
u ovoj kui? Pretpostavljam, ne to vrlo va no.
Pretpostavljate! uzvikne Jim mrko. Harlow, stavit u karte na stol i rei u vam to elim
pronai Ponajprije, Aileen Rivers, koja je veeras do la ovamo s pismom svog poslodav
ca, a poslije je nitko nije vidio.
Doista? upita Harlow ozbiljno. Mislim da hoete rei daje vi niste vidjeli...
ekajte, nisam zavr io. U pola est vidjeli su da se od ureda gospodina Ellenburvja od
vezao automobil. U njemu je bila gospoica Rivers. Gdje je ona sada?
Harlow gaje netremice gledao. Neu rei da ne znam, jer nepotrebne la i su glupe.
Polako je otvorio ladicu stola, izvadi sve anj kljueva i spusti ih na upija. Mo ete pr
etra iti svaku prostoriju u kui dozvolio je. A onda mi recite jeste li pametni kao
ja!
U samoj knji nici nije trebalo dugo tra iti. S Elkom za petama, Jim se stubi tem popeo
na najgornji kat, a kad se naposljetku dokopao zadnjeg odmori ta, ondje gaje, kra
j vrata malog dizala, ve ekao Harlow.
Soba moje domaice pokazao je. Svakako prepoznajete vrata koja ste, prije nekoliko
sati, zakljuali.
A ovo? zanimalo je Jima.
Harlow okrene kvaku i otvori druga vrata. Bila je to soba koju je detektiv ve vid
io, a u njoj ni sad nije bilo nikoga.
Poet emo od krova ree Jim, popne se uskim stubi tem i izae na ravni krov. Ovaj put je
ponio jaku svjetiljku, ali ni tu nije ni ta otkrio. Hodajui uz ogradu, obi ao je tera
su i vratio se do Harlowa, koji je ekao na otvorenim vratima.
Jeste li prona li tajno stubi te? Bogata je glumio utjelovljenu nedu nost. esta su u Par
k Laneu, ali jo su novina u Pimlicu. Dotaknete oprugu, zaujete kljoc, a usko, zavoj
ito stubi te vodi u jo tajanstveniju prostoriju!
Ne odgovoriv i na tu sarkastinu primjedbu, Jim se zaputi niza stepenice. I ao je iz j
edne sobe u drugu, ali nije bilo ni traga od djevojke, a niti od bradatog ovjeka,
pa detektiv naposljetku sie u prizemlje.
Imate li podrum? Htio bih vidjeti.
Harlovv otvori mala vrata u oplati predvorja. Na li su se u visokom, poploanom hodn
iku, a na kraju su bili kuhinja i blagovaonica za poslugu. U jednom zidu bio je
otvoreni, nadsvoeni prolaz. Kameno stubi te vodilo je u podzemni kat, koji se sasto
jao od tri podruma, a dva su slu ila kao skladi te za vino.
Nismo pro li cijeli prostor podruma primijeti Jim sumnjiavo, kad je zavr io s pretrag
om.
Nema vi e prostorija odgovori njegov pratilac, umorno uzdahnuv i. Dobri ovjee, kako st
e sumnjiavi! Hoete li pogledati gara u?
Detektiv poe za njim uz stepenice, pa kroz predvorje. Bio je svjestan da se Harlo
w poigrava s njim, ali to ga, zaudo, nije uznemiravalo.
Harlow, gdje je gospo ica Rivers? Nagovijestili ste da
znate.
Njegov domain dobroudno nakrene glavu. Ako mi dozvolite da vas povezem na vrlo kra
tak put, mogu vam obeati da u raspr iti sve va e sada nje sumnje.
Stajali su suelice jedan drugom a Harlow se okrenuo prema jakom svjetlu koje ih j
e obasjavalo iz gara e.
Tvrdim da blefirate izjavi Jim naposljetku. Bogata evo lice polako ozari osmijeh.
To su ve mnogi
rekli odgovorio je a ipak, evo me, kao uvijek u ruci dr im fle rojal. Agdje su etoni

onih koji su tvrdili da blefiram?

Otvorio je vrata limuzine, pa Jim, poslije kratkog oklijevanja, ue, a Elk gaje sl
ijedio. Magnat zatvori vrata i izjavi
O policajcima imam visoko mi ljenje i shvaam da ste zbog mene ispali prilino glupi. a
o mije! Pria o pretposljednjoj ali Harlowa ostat e meu nama.
Pri ao je haubi automobila i sagnuo se kao da e upaliti motor, a onda je bez urbe ot
i ao do zida, podignuo ruku i u gara i je zavladao mrak.
Jim je vidio to bogata namjerava, pa je poku ao otvoriti vrata automobila, ali bila
su zakljuana. Dok je prtljao oko prozora, poku avajui ga spustiti, zauo je brujanje n
ekakvog stroja, a automobil se poeo polako spu tati kroz pod. Spu tao se sve ni e na sv
ojoj platformi, a kad je krov bio malo iznad razine poda, platforma se nagnula n
aprijed, tako daje automobil blago kliznuo na nevidljivu koloteinu, muklo udario
o gumene odbojnike i zaustavo se.
Jim je spustio prozor i napol se provukao, kad su se hidraulini nosai pod platform
om naglo podigli i uz tup udarac zatvorili otvor nad njim. U slijedeem trenutku E
lk se oslobodio. Jim trzajem otvori vrata na vozaevoj strani, upali jaka prednja
svjetla i obasja malu prostoriju, kamo su se spustili.
Tu su stajala jo dva automobila, a jedan je posebno privukao pozornost detektiva
staro, iznajmljeno vozilo, sivo od jo mokrog blata. Oito su se na li u posve obinoj p
odzemnoj gara i, premda Jim u privatnoj gara i jo nikad nije vidio skupe ureaje, ka o to
je hidraulino dizalo. Zidovi su bili od klesanog kamena. Najednom kraju ugledao
je niska, eljezna vrata i to, koliko je mogao vidjeti, nezakljuana, privr ena s dva eli
a zasuna. Pomislio je da je to vjerojatno spremi te za benzin, a to je potvrivao i
polo aj ispod dvori ta, pred gara om.
Pogledao je kolegu. I ti se osjea tako glupo? upitao je ogoreno.
Elk odmahne glavom. Ni t me ne mo e navesti da se glupo osjeam, glasio je vedri odgov
or ali nikako nisam oekivao da e tako brzo doi kraj.
Kraj?
Elkkimne. Ali ni meni ni tebi... nego Harlowu! Gotov je... Znai li pretposljednja
ono to mislim?
Kolega mu je objasnio, a Elk se razvedri. Mora zavr iti jo jednu veliku igru? Kladi
m se daje rije o najveoj ali na koju su policajci ikad ostali smrtno ozbiljni. I ka e
m ti...
Za utio je. Obojica su se okrenuli prema malim eljeznim vratima, jer zauli su slabo
kucanje, a Jimu je gotovo zastalo srce.
Netko je iza onih vrata primijeti Elk. Nikad ne bih pomislio da stari Harlow upr
avlja zatvorom.
Jim otri do eljeznih vrata i otvori ih, povukav i zasune a na svjetlo dotetura unezv
jerena, neuredna pojava nekog starca. Detektiv ga na trenutak nije prepoznao. Za
tvoreik nije imao kaput, zgu vani mu je ovratnik bio raskopan, a vidjev i izraz starev
a lica, policajci su se skamenili.
Ellenburv! dahne Jim.
Da, bio je to odvjetnik, ali do ivio je nevjerojatnu promjenu otkako gaje Jim zadn
ji put vidio. Zurio je irom otvorenih oiju u jednog pa drugog policajca, a onda je
drhtavu ruku podigao do usta.
Gdje je? pro aptao je divlje. Stoje uinio s njom? Jima presjee u prsima. Tko? Gospoic
a Rivers? Ellenburv je zurio u njega kao da se sjea glasa, ali ne prepoznaje osob
u pred sobom.
Stebbingsova namje tenica! zagraktao je.Uzeo je sjekiru... Harlow! Napravio je pok
ret kao da udara sjekirom.
Uh.. Ubio ju je!
Jim se morao pridr ati za zid. Jako je problijedio i nije mogao govoriti, pa Elk n
astavi ispitivati sablasnu pojavu.
Ubio ju je? Ellenburv kimne.
Gdje..
Na kraju povrtnjaka... je rupa u zemlji. Mo ete nekog zakopati a da nitko ne primi
jeti. Znao je za tu jamu. Nisam primijetio daje voza... Preru io se, imao je mali c
rni brk i cijeli dan me je vozikao.
Elk blago polo i ruku na rame sugovornika, no odvjetnik ustukne, zajecav i.
ujte, gospodine Ellenburv, morate nam rei sve to znate i poku ati se smiriti. Nitko v

as nee ozlijediti. Je li ubio gospoicu Rivers?

Odvjetnik potvrdi estokim kimanjem. Sjekirom... i to mojom... Vidio sam kako le i n
a podu lo ionice. Bila je jako lijepa i bijela, a vidio sam da ju je ubio, pa sam
se vratio u kuu, jer nisam htio... nisam htio... stresao se i prekrio lice rukama
gledati je u onoj rupi s vodom... zelenom vodom.. Uh.. Uh!
Nastojao je odagnati taj prizor, a dugim je prstima pravio pokrete kao da svira
klavir.
Vidjeli ste je ponovno? upita Jim promuklo. Starac potvrdi.
Gdje?
Pozadi, u automobilu... gdje su bili i kovezi... Skvrena na podu, a preko nje pokr
iva. Sjedio sam kraj tog vraga, a on je govorio! Tiho i mirno! Bo e! Pomislili bist
e da nikad nikoga nije ubio! Rekao je da e me povesti na odmor... gdje u ozdraviti
. Ali znao sam da la e... znao sam da taj vrag la e i da kuje nove karike u mom lanc
u. Tu me je zatvorio! gotovo je zavri tao i drhtavim prstom pokazao otvorena vrata
zatvora.
Ellenburv, zaboga, poku ajte razmisliti! Je li Aileen Rivers iva?
Jim se skoro sru io kad je starac zanijekao glavom.
Mrtva! Odvjetnik je poeo kimati, potcrtavajui rije koju je ponavljao. Mrtva, mrtva,
mrtva! Moja sjekira... bila je pred kuhinjskim vratima... Vidio sam kako ondje
le i i bilo je krvi...
uj, Carltone ree Elk o tro. Ne vjerujem u to! Taj tip je lud!
Lud? Jesam li lud? Ellenburv se udari u slaba prsa. Ona je gore... vidio sam kak
o je nosi... A ena sa utim licem i ovjek s bradom... prisilili su me da poem s njima
. Dugo su me ostavili tu, u mraku, a onda su me prisilili da poem s njima... Pogl
edajte!
Odvukao je Elka u mali zatvor. U prostoriji su detektivi ugledali krevet i ormar
, a pod je bio prekriven sagom. U dubini podruma ureena je prava mala soba za sta
novanje!
Pipajui po zidu, Ellenburv pronae prekida, pa prostoriju obasja ru iasto svjetlo, skri
veno u kamenim zidnim ukrasima.
Gledajte.. Gledajte!
Otvorio je vrata ormara, a na dnu su ugledali hrpu mu ke odjee zgu vanu sveanu ko ulju,
kaputi od bar una...
Odjea sir Josepha! zapanjeno e Elk.
22.
Tu su ga zatoili pro ape Ellenburv, kao da se boji i
zvuka svog glasa.
Na drugoj strani sobe Jim ugleda jo jedna elina vrata. Nisu imala zasuna, nego samo
malu kljuaonicu. Ali onda mu je ne to odvratilo pozornost.
Gledajte!
Uprijev i svom snagom, sitni je odvjetnik povukao ormar, koji se mogao izvui, kao v
rata na karama. Iza ormara bila su duguljasta vrata.
Tu... Tim putem sam do ao. Dizalo...
Elk osluhne i zauje udaljeno zujanje dizala koje se kretalo.
U koju sobu ju je odveo? upita Jim napeto. Sve smo
pregledali!
U sobu gospoe Edwins. Ondje je ormar za odjeu, ali stra nja strana je la na. Iza ormar
a je sobica... Za to je nisu stavili u jamu i sakrili je? Bilo bi bolje...
Moramo izai odavde i to brzo zakljui Elk i osvrne se ne bi li ugledao izlaz. Toj s
e pretposljednjoj ali jo nitko nije nasmijao, a ini se da bi moje roake mogla zaviti
u crno!
Poku ao se popeti uz masni hidraulini potporanj, ali premda je, uz Jimovu pomo, uspi
o dotaknuti platformu, od toga nije bilo nikakve koristi, jer platforma je bila
od elika i betona, a ni jedan ni drugi nisu poznavali mehanizam hidraulinog dizala
. Upravlja je bio izvan dohvata, pod zakljuanom elinom re etkom.
Mogli su izai samo kroz vrata iza ormara. Elk je pretra io automobil i krinju s alat
om ispod njega.
Za neko vrijeme smo sigurni. Nee se usuditi pustiti plin, jer bi moglo doi do eksp
lozije, a tako brzo nam ne mo e pripraviti nikakvu drugu pogibelj. Carltone, jesi
li ne to primijetio u kui?

Mnogo toga, ali na to misli ?

Sjeti se da uope nismo vidjeli gospuu Edwins, ili Edwards, ili kako se ve zove, nak
on to ju je stari otjerao.
Jimu to nije palo na pamet. Premda su kuu pretra ili od krova do podruma, vi e nije v
idio smrknutu domaicu.
Gdje je ona, mogao bi biti i onaj drugi tip... kako se zove... Marling? pretpost
avi Elk. A mislim da mi je prilino jasno gdje su bili... u malom dizalu!
Istina! Jim je vidio dizalo kad je Harlow, na najgornjem katu, doekao detektiva,
ali poslije toga je naprava nestala. Drugi su stanari kue vrlo lako mogli kliznut
i s kata na kat, skrivajui se pred potragom.
Vrata nisu mogli ni pomaknuti. Jim nije mogao uvrstiti polugu, a da mu je to i us
pjelo, vrata zacijelo ne bi popustila.
Moraju se pozabaviti ciglama, prekrivenim betonom! Samo taj dio zida nije bio od
kamena. Imali su sreu, jer su u svim automobilima prona li kutije s alatom. tovi e, u
jednom su ugledali poveu dizalicu, pa su s nje skinuli elini dio i upotrijebili ga
kao polugu.
Na napete ivce Jima Carltona rad je djelovao kao melem, ali detektiv se jo vi e uzne
miri svaki put kad bi mu pogled pao na blijedo Ellenburvjevo lice.
Odvjetnik se skutrio kraj kreveta, gledao ih i cijelo vrijeme mrmljao sebi u bra
du. Ne mo e izmjeriti principe ravnalom. Tako lijepa djevojka! I vrlo mlada! a onda
je poeo tiho plakati.
Pravi se da ga ne primjeuje zare i Elk. Nastavimo s poslom.
Morali su mukotrpno i te ko raditi kako bi odstranili nekoliko centimetara betona,
a postojala je opasnost da e vlasnik kue uti lupanje. No za jedan sat oistili su tr
idesetak centimetara tvrde buke i do li do cigala ispod nje. Slu ei se odvijaem kao dli
jetom, uspjeli su olabaviti prvu ciglu i napraviti rupu. S drugom ciglom je i lo l
ak e, a onda ih je ne to na dramatian nain upozorilo da moraju biti vrlo oprezni.
Jim je upravo stavljao o teeni vrh odvijaa u malu rupu na buki, kad netko prigu eno ree,
kao da govori tik uz detektiva Pusti ih, neka ekaju do sutra.
Jim se trgnuo da je gotovo poskoio, jer je prepoznao bogata ev glas.
Pa ipak, obja njenje je bilo jednostavno. Glas je dopirao niz otvor dizala, koji j
e poslu io kao megafon. uli su kako se zatvaraju vrata, pa do njih ponovno dopre zu
janje mehanizma.
Dizalo se zaustavi malo ispod njih, vrata se otvori e, a zahvaljujui dobroj akustino
sti, Jim zauje kako mu ki koraci tapkaju po poploanom podu predvorja.
Pomisao da imaju vremena do jutra bila je utje na. Naizmjenino radei i oslu kujui, olab
avili su unutra nju ciglu, izvukli je, a za njom jo jednu, pa su za pol sata naprav
ili nepravilnu rupu kroz koju se mogla provui vitka osoba, kao, primjerice, Jim.
U ao je u masni prostor za dizalo, a kako mrak nije probijao ni traak svjetlosti od
ozgo, detektiv se spoticao o grede i u ad. Ispru io je ruku u sobu, uzeo svjetiljku
i pogledao je. Dno dizala bilo je najmanje etiri metra iznad njega, a odozgo su v
isjela dva debela elektrina kabla, koja su pokretala napravu. Ispru iv i ruku detekti
v jedva dotakne kraj najni eg u eta. Javio je Elku to je otkrio, pa mu je kolega kroz
rupu poeo dodavati sva sjedala automobila to ih je mogao skupiti, a Jim je slagao
jedno na drugo.
Balansirajui na hrpi, vrsto je zgrabio kabel i svom te inom ga povukao. U e je izdr alo.
Poeo se penjati i dokopao se eline preke, povezane s konicom, a onda je poeo gurati p
od dizala, u nadi da e u njemu pronai vrata ca. No dizalo je oito bilo premalo za tak
av ureaj. Pod nije popustio, a detektiv se ve dvoumio bi li skoio na sjedala, kad j
e u predvorju zauo brze korake. Netko je te ko dotapkao u dizalo i zatvorio vrata,
a slijedeeg trenutka Jim je brzo klizio prema gore. Na zadnjem katu dizalo se uz
trzaj zaustavilo, pa je detektiv umalo ispustio preku, premda je noge obavio oko
kablova koji su visjeli pod njim.
Gornji katovi nisu bili jednako visoki kao dva ni a. Dok je Jim visio, koljeno mu
je bilo na razini vrha ulaza u dizalo na katu. Tu je bio prag, a ako bi ga detek
tiv uspio dohvatiti, lako bi se popeo preko malih, re etkastih vrata. Vrijedilo je
poku ati. Polako se spustio niz kabel dok, ma ui nogama, nije dodirnuo uski dio poda
izmeu ponora i ulaza. Onda je, prikupiv i svu snagu, skoio i zgrabio vrata visoka d
o prsiju, izgubiv i oslonac pod nogama. U trenutku je povratio ravnote u i prebacio
se.

Dok se tiho uljao uza stepenice, umalo ga je primijetila visoka ena, jer je stajal
a na odmori tu, prisloniv i uho na zatvorena vrata sobe u kojoj je Jim pretpostavlja
o da su zatoili Aileen. Sa svog mjesta, skriven iza zavoja stubi ta uo je kako se Ha
rlow povi enim glasom ali
Bilo je to tako vulgarno i teatralno! Ne ljutim se, nego sam uvrijeen! Pisati por
uke na posjetnici je glupo... I to pribadaom! Da sam samo znao...
ulo se kako netko usplahireno mrmlja u znak odgovora, a onda se Harlow odjednom n
asmije.
Dobro, dobro, budalasto ste mome, to je sve to mogu rei. Tako to vi e nikad ne smijete
uiniti. Srea to policajci nisu uspjeli proitati rukopis.
Jim je gotovo zaboravio bradonju. Zauv i kako se otvaraju vrata, brzo je si ao u pred
vorje. Kazaljke malog srebrnog sata nad mramornim okvirom kamina pokazivale su p
et.
Dizalo se ponovno spu talo, a Jim je, poguriv i se u udubljenju, vidio kako krupna p
rilika ulazi u knji nicu i za sobom zatvara vrata.
Detektiv je zaas u ao u dizalo i pritisnuo najgornje dugme.
Ako je Aileen ovdje, nai e je jer nije se usuivao ni pomisliti da mali odvjetnik, k
ojeg je ostavio u gara i, mo da nije lud.
No je li djevojka tu... ali mrtva?
Zatvorio je oi da odagna jezivu sliku, koju je naslikao Ellenbury... Sjekira... r
upa u zemlji..
Upravo kad je stigao na zadnji kat, ne to se dogodilo.
Jim nekoliko trenutaka nyo mogao shvatiti o emu je rije. Dva svjetla na stropu diz
ala ugasila su se, a dolje je ne to plaviasto zasjalo detektiv vidje munjeviti blje
sak.
Gurnuo je re etkasta vrata ca koja su samo tu, na najgornjem katu, dosezala od poda
do stropa. Nisu se ni pomakla. Udario ih je nogom, ali bila su od elika.
Po drugi put u razmaku od tri sata na ao se u zamci! Tiho je opsovao kroza zube. uo
je kako se dolje otvaraju ulina vrata, a onda je nastala ti ina.
Elk!
Kolega mu je, iz dubine, muklo odgovorio.
Iskopao je struju! Mo e li se popeti u predvorje?
Poku at u!
Nemoan, kao u kavezu, Jim je zurio u vrata sobe gospoe Edwins jer su mu bila suelic
e. Vidio je da se kvaka polako okree... polako
Gospoa Edwins? Dakle, ostala je u kui...
Vrata su se ot krinula... malo se otvorila... a iz sobe je iza la
Aileen Rivers.
Aileen! povikao je, hrapavim glasom.
Gledala ga je, uhvativ i se za re etkasta vrata, a Jim je na njih prislonio iscrplje
no lice.
Vragolasti policijac pozdravila ga je neslomljivo nesta no, a onda je dodala Molim
vas... odvedite me kui.
Tko vas je doveo ovamo? upitao je, jedva vjerujui
oima.
Do la sam dobrovoljno... Oh, Jime, to je drag ovjek!
Bo e! uzdahne zatoenik dizala. A ja to nikad nisam primijetio!
23.
Gotovo dvanaest sati prije tog dirljivog susreta, voza, koji je po ustima premeta
o gumu za vakanje, na ao se u neugodnom polo aju.
Luak i onesvije tena ena! zami ljeno e on. Vrlo neugodno!
Sagnuo se, podignuo djevojku i prebacio je preko ramena, tako da je mlitavo visj
ela, a slobodnom rukom uspravio je o amuenog, starog odvjetnika.
Udarili ste me! cvilio je Ellenburv.
iv si odgovori voza uobra eno a to je dokaz da te nisam udario.
Gu ili ste me!
Voza nestrpljivo uzvikne, a onda ree Hajde, Modrobradi!
Djevojka te ka ezdesetak kilograma oito nije odvi e opteretila vozaa, jer je tiho zvi duk
ao dok je koraao iza uplakanog odvjetnika, dr ei ga jednom rukom za ovratnik.
Popeli su se kamenim stepenicama i u li u predvorje. Stara sobarica provirila je i

za ugla i od zaprepa tenja se gotovo stropo tala niz kuhinjske stepenice, jer se ne to
neobino odigravalo u kui Royalton, gdje se inae nikad ni ta nije dogodilo.
Voza spusti djevojku u mali naslonja. Oi su joj bile otvorene, a osjeala se jako bol
esnom.
Ni ta na svijetu ne osvje ava kao alica aja poui je voza i tako dostojanstveno pozove so
baricu da nije ni pogeldala pravog gazdu. inilo se da se odvjetnik sav skupio. U
ruci je jo dr ao mokru sjekiru i doimao se patetino.
Mislim daje bolje da spusti sjekiru ponuka ga voza blago.
Aileen je tek u tom trenutku postala svjesna njegova prisustva. Imao je udne crne
brkove, kao mor , a dok je govorio, micali su se gore dolje. Do lo joj je da se nas
mije, ali znala je da bi, ako to uini, ve napol postala histerina. Pogled joj je od
lutao do sjekire, oru ja opasnog izgleda. Dr ka je bila mokra i skliska.
Zadrhtala je i ponovno se usredotoila na vozaa koji je dr ao govoranciju, pa ju je t
o na nekoga podsjetilo. Postalo joj je neugodno jer ju je on gledao.
Morate mi pomoi, mlada damo obratio joj se ozbiljno. Kimnula je. Vrlo rado bi mu
pomagla, jer je shvatila da samo
njemu mo e zahvaliti to u tom trenutku jo di e. Voza zakoluta oima i pogleda Ellenburvja
.
O, kako mranu mre u pletemo ustvari, kad prvi put se uimo prijevari! citirao je prij
ekorno i uz bolnu grimasu strgnuo s lica crne brkove.
Hvala Bogu da ih vi e nema! prokomentirao je i privukao stolicu vatri. Nekad sam ui
nio veliku uslugu Novi, pa je ta tvrtka platila dug i izgubila mu teriju. Za to ne s
kine kaput? S njega se di e para.
Pogledao je sjekiru koja je stajala mokrom dr kom prislonjena na kamin, a onda je
ispur io ruku, uzeo je na koljena i opipao o tricu.
Nije jako o tra, alije strahovito djelotvorna prokomentirao je i polo io veliku ruku
na odvjetnikovo rame, koji kao da se sve vi e skupljao. Ellenburv, dragi prijatel
ju, sanjao si!
Odvjetnik je utio.
Gadni snovi, ha? Moja gre ka. Dr ao sam te u napetosti, a morao sam popustiti jo prij
e nekoliko mjeseci.
Vi ste Harlow? javi se Ellenburv apatom.
Da, ja sam Harlow. Jedva se i osvrnuo na dva kovega, samo je bacio pogled na njih
, a onda ih vi e nije primjeivao. Velianstveni Harlow. Barun pljaka iz Park Lanea. Evo
ti dobrog naslova, ako ikad napi e onu moju biografiju!
Okrenuo se djevojci i prijateljski se, toplo nasmije io. Ellenburv se nije branio
kad mu je bogata skinuo mokri kaput i pokretom mu ponudio kuni ogrga.
Skini cipele.
Starac je poslu ao, kao stoje uvijek slu ao Harlowa.
Kad odlazi ?
Sutra. inilo se da mu je sugovornik izmamio priznanje jer se odvjetnik vi e nije im
ao snage braniti.
Jedan koveg pun novaca dovoljan je svakom ovjeku ree Harlow. Riskirat u i dozvoliti
da ti prvi izabere .
Novac je va ! gotovo povie Ellenburv.
Ne, svaiji je. Novac pripada onome tko ga ima. To je moj nauk, premda mi teti. Otii
e u vicarsku i popeti se na najvi u planinu. St. Moritz je dobro mjesto. Vrlo je vje
rojatno da si lud. Mislim da jesi. Ali ludilo se ne mo e izlijeiti svako dnevnim dr
u enjem s drugim luacima. Bilo bi glupo da te sakrijem u du evnoj bolnici, glupo i zl
obno. A vi e nee pomi ljati da ubija
ljude. Nesmije mislitinaubijanje!
Neu! Starac je plakao, s tupim izrazom lica.
Na prijatelj Ingle sutra odlazi na kontinent. Pridru i mu i se! Ako pone govoriti o
politici, povuci konicu za opasnost i daj ga uhititi. Ne znam kamo se zaputio. Mi
slim da bi mogao poi bilo 1 kamo, osim u Rusiju...
i Cijelo vrijeme dok je govorio, djevojka je osjeala da je zabrinut. U tom trenut
ku sobarica je unijela aj, pa se Harlow opustio.
l Popijte dok je vrue zapovijedio je, a kad je slu avka
1 oti la, pribli io se Aileen i snizio glas.
Ne odgovara. Primijetili ste? Siguran sam da nema refleksa. Ne usuujem se poku avat

i, jer bi pomislio da ga napadam. Pogrije io sam. Dr ao sam ga u prevelikoj napetost

i, u gru. Da sam malo popustio... hm! Odmahnuo je glavom, napuio i opustio usta, a
onda je nastavio
Morat u vas oboje odvesti...vi biste mi mogli biti od velike pomoi. Ako svakako na
mjeravate otii Carltonu i ispriati mu o... tome glavom je pokazao obamrlog odvjetn
ika kraj vatre neu vas zaustavljati. Ionako samo u zavr nici.
ega? upitala je.
Harlowa Lakrdija a glasio je odgovor. Ne shvaate li? Ovdje je ovjek koji vas je poku a
o ubiti, luak. Za to? Jer je mislio da ste otkrili da hoe odmagliti. A tu je i Harlo
w, koji se maskira kao detektiv iz asopisa, sa smije nim brkovima! Za to? Zamislite d
a policija postavi sva ta pitanja. Ellenburv bi im, dakako, rekao mnogo toga, po
ne to budalasto, ali pone to i razumno. Policajci su prilino o troumni, ne ba jako, ali
prilino. Namirisali bi... svakovrsne ale. elio bih, ako mogu, stei jedan dan prednos
ti. Biste li, na jedan dan, do li u Park Lane?
Rado odgovorila je, a on se odu evio.
To je kompliment vrijedan milijun funti izjavio je. Morat ete sjediti na podu aut
omobila, prekriveni pokrivaem, jer vas nitko ne smije vidjeti. Kako stvari stoje,
ako primijete da ste nestali, va e brzopleti obo avatelj... Rekli ste ne to?
Nisam naglasila je.
Ako dozna da ste nestali, imat u mnogo manje vremena od dvadeset etiri sata.
Pogledala je Ellenburvja i upitala to ete... s njim?
Sjedit e do mene. Ne usuujem ga se ostaviti ovdje. Podignuo je koveg i odvagnuo ga
u ruci. Biste li htjeli pol
milijuna? upitao je uljudno.
Odmahnula je glavom. Mislim da u tom novcu nema mnogo sree odgovorila je, a on se
nasmijao.
Oprostite! Upravo smi ljam malu alu. Mo da u vam je objasniti.
24.
Sve je ispriala Jimu dok ju je vozio kui, nakon to ga je iz dizala oslobodio polica
jac kojeg je djevojka pozvala.
Prilino je drag ponovila je svoj sud o Harlowu, a kad se detektiv namr tio, stisnul
a mu je ruku i nasmijala se. Nekako ne vjerujem da ete ga privesti. Ako to uinite,
dobro pazite na njega.
Sjetila se ale gospodina Harlowa.
Kad su se, sat kasnije, brojni detektivi sjatili na broju 704, u Park Laneu, na li
su samo gospou Edwins, uspravnu i neukrotivu kao uvijek.
Gospodin Harlow je jutros otputovao iz zemlje obavijestila ih je, a kad su pretr
a ili kuu, nisu na li ni velianstvenog Harlowa, a niti bradonju po imenu Mailing.
Uhitite mene! rekla je domaica prijezirno. Za privoenje starice zacijelo je potreb
an vrlo o trouman policajac. Ali Lemuela neete uhvatiti.
Lemuela?
Odala se. Zvala sam ga Lemuel dok je bio dijete, pa ga i sad tako zovem objasnil
a je prkosno. Sve e vas pobijediti, zapamtite to sam rekla!
Jo je mrmljala prijetnje, kad su joj dva detektiva pru ili kaput i e ir i odveli je u
policijsku stanicu.
Nekretnine gospodina Harlovva nisu se ograniavale na pied aterre u Park Laneu. Im
ao je veliko imanje u Hampshireu, no rijetko gaje posjeivao, premda je za odr avanj
e upo ljavao brojnu poslugu. Bilo je poznato da je vlasnik rasko nog stana u Brighto
nu, a mnogi su smatrali da negdje u Londonu ima jo stanova.
Stratford Harlow bio je dalekovidan mislilac, pa je planirao ne samo sutra nji dan
, nego i slijedei. Vi e od dvadeset godina ivio je sa spoznajom da je lakrdija dostoj
an prijekora i da uvijek postoji mogunost, ako ne i vjerojatnost, da e njegova naj
vea ala biti razotkrivena.
Zavisio je od milosti mnogih, jer samo sitni lopov mo e raditi sam, pa je bogata nu n
o zapo ljavao ljude kojima se, u odreenoj mjeri, morao povjeriti. Ali samo je jedna
osoba znala cijelu istinu.
Njegov voza znao je dio, ali nije ni sanjao kako je u cijelosti. Ellenburvje magn
ata smatrao pokvarenim pekulantom, aingle neprijateljem dru tva, koji zaslu uje divlj
enje. A stoje sam Harlow mislio o sebi? Uporno je izvodio ale, tom se rijei mogao
opisati svaki njegov postupak. No kad je Jima zatoio u dizalu, bio je svjestan da

ala ide na njegov raun. Mehanizam zakona se pokrenuo, pa ne bi koristilo da se bo

gata prikriva, bje ei s jednog mjesta na drugo. Morao je izvesti veliki bijeg, ili b
i propao!
Oti ao je do stubi ta, zazvi dao i ubrzo se pojavila gospoa Edwins, s visokim bradonjom
.
Marling, malo emo se provozati ree Harlow ljubazno.
Istodobno ste mi problem i zadnja slamka spasa. Gotovo ste mi slomili vrat, a sa
d ste jedino to mije preostalo. Tiho se nasmijao. Slo ena situacija, je li?
Kamo e ? Zanimalo je gospou Edwins.
Bogata ju je gledao svojim hladnim oima. Vrlo si ljubopitljiva i vrlo glupa odgovo
rio je. A to je jo gore, nedostaje ti samosvladavanje i to me je gotovo upropastil
o. Ali ne krivim te. Pokretom bijele ruke razrije io ju je odgovornosti.
Nazovi Reissa i reci da doveze automobil. Mo da e ti odgovoriti da to ne mo e uiniti. a
k bi mogla zauti i autoritativni
glas policajca.
Donja vilica joj se opustila. Valjda ne misli .. upitala
je brzo.
Molim te, nazovi.
Dr ao se vrlo strpljivo i vedro. Nij e e gledao, nego su mu oi, u kojima je iskrio
smisao za humor, poivale na ovjeku pred njim, kojemu je oito bilo neugodno.
Nadam se da nisam uinio ni ta... pone Marling.
Ni ta, ba ni ta! odgovori Harlow, izuzetno srdano. Ve sam vam rekao i ponovno vam ka em d
a se, s moje strane, nemate ega bojati. rtva ste okolnosti i niste stanju uiniti ni t
a lo e. Prije bih umro nego dozvolio da pretrpite i najmanju ozlijedu! Nepravda mi
nanosi bol. A ona vrst pravde koju obino nazivaju pjesnikom, ulijeva mi duboko i
trajno duhovno zadovoljstvo. No? grubo je upitao enu na vratima.
to da radim s onom djevojkom? odgovorila je pitanjem.
Ostavi je na miru razdra eno e bogata i vrati je njezinim prijateljima im se uka e pril
ika. Pomozi gospodinu Marlingu da odjene kaput, jer je no hladna. A daj mu i al, d
a za titi grlo... Dobro je!
Provirio je kroz prozor od mutnog stakla. Reiss je dovezao
automobil. Pouzdan momak rekao je i domahnuo bradonji pa
su zajedno iza li iz kue i brzo se odvezli. Gospoa Edwins je,
sklopljenih vorastih ruku, jo gotovo etvrt sata stajala u pusi tom predvorju i zuri
la u vrata kroz koja su iza li, a jo se dr ala
vrlo uspravno i doimala se strogo.
Automobil se provezao kroz Mavfair, zaokrenuo u pokrajnju ulicu i zaustavio se.
Bila je to zgradu na uglu, a u prizemlju se smjestila banka. Zgrada je imala i p
okrajnji ulaz, pa Harlow otvori vrata i uljudno stane na stranu kako bi propusti
o pratioca. Dugim subi tem popeli su se do jo jednih vrata, koja je Harlow 1 otkljua
o.
j Evo nas, dragi moj rekao je, tiho zatvarajui vrata.
To zovu stanom u kojem tedite na posluzi, a takve su suvremene nastambe skupi arh
itekti namijenili bogatim stanarima, koji su tako prokleto sitniavi da posluzi va u
hranu! Ovdje emo razmjerno mirno provesti tjedan ili dva.
to se dogodilo? upita Marling.
Magnat slegne ramenima. Ne znam. Umi ljam sebi da znam prepoznati neizbje nost, ali
nisam ba siguran. Va a soba je ondje otraga. Imate li to protiv?
Marling je vidio da je stan rasko niji od onoga iz kojeg je oti ao, a primijetio je
i mnogo knjiga. Uinilo mu se da je jedini nedostatak to su prozori prekriveni tank
im nanosom bijele boje, pa su neprozirni.
To sam mjesto pripremio za vas prije dvije, ne, prije tri godine ree Harlow. Boji
m se da emo, tjedan ili dva, dok ne sredimo stvari, morati sami voditi kuanstvo.
Potap ao je pratioca po ramenu. Dobar ste momak. Ponekad po elim zamijeniti se s vam
a. Vivit post funera virtus! Na alost, ja nemam vrlina, nego samo izjedajuu elju da
prouzroim da se kotai okreu.
Napuio je debele usnice, a onda je rekao, bez povoda Ona je doista vrlo lijepa dj
evojka! Svakako... A ima i smisla za humor. Vrlo rijetka osobina kod ena!
O kome to govorite? upita bradonja, pomalo unezvjereno.
O onome stoje moglo biti glasio je nemarni odgovor.

ak ni negativci ne mogu biti li eni snova. Biste li ocijenili da sam pretjerano osj
eajan, Marling?
Bradonja odmahne glavom, a Harlow se dobroudno nasmije. Vi ste udnovato po ten ovjek
priznao je, zadivljeno
a mislim da ste jedino ljudsko bie na svijetu prema kojemu osjeam iskrenu naklonos
t.
Pratilac je zurio u njega irom otvorenih oiju, a Harlow je postojano izdr ao taj pog
led. Govorio je istinu. Njegova jedina nona mora u proteklih dvadeset godina bila
je da e se taj jednostavni ovjek razboljeti, jer, da je do lo do takve katastrofe,
Stratford Harlow riskirao bi propast i sve neugodnosti da mu vrati zdravlje. Mar
ling je bio jedina ala u njegovu ivotu koju je shvaao ozbiljno.
Svakog jutra tijekom tri godine, raznosa je pod vrata bogata eva stana gurnuo po dv
oje novine, a onda bi ih bacala unajmljena istaica, koja je odr avala stan. Isto tak
o, svakog jutra je na prostirau pred vratima osvanula boca mlijeka, a i nju je od
nijela istaica, koja odsad vi e nee dolaziti, jer onog jutra kad su stigli Harlow i n
jegov pratilac, primila je pismo s porukom da njezine usluge vi e nee biti potrebne
. Pismo nije bilo potpisano Stratford Harlow, nego imenom pod kojim je poznavala
svog poslodavca.
Prvi dan u stanu bio je dosadan. Harlow nije imao to raditi, a neaktivnost gaje l
jutila. Rano slijedeeg jutra si ao je da uzme novine i mlijeko, a onda je, opu ten, s
jedio s uskom cigarom meu zubima i dok se kraj njega hladila kava, itao o svom nes
tanku. Nadzirali su luke, detektivi su pazili na sve aerodrome, a specijalna jed
inica proe ljavala je London. Ta mu je fraza bila poznata. Specijalne jedinice iz p
olicijske centrale provodile su cijeli svoj vijek proe ljavajui London, a grad se ni
je doimao nimalo i i.
Na tri stupca donijeli su prikaz o magnatu, pod naslovom Velianstveni Harlow, no
samo su nagovijestili kakve e optu be biti podignute protiv njega. Proitav i da su pri
veli gospou Edwins, nije se uznemirio ni rastu io, jer je protiv nje cijeli ivot ima
o zamjerke, kao i ona protiv njega. Uope nije mogla shvatiti njegovo gledanje na i
vot. Pitala se za to Harlow ne ivi u inozemstvu, u najrasko nijem, egzotinom ozraju. Pr
emda bi opravdavala svaku nepodov tinu, nije mu mogla oprostiti to je marljiv i suz
dr an.
U novinama je pisalo da nije dala nikakvu izjavu, a Harlow je pretpostavljao da
su se policajci naslu ali grdnji. U jednom su odlomku spomenuli i Marlinga
Policajci posebno nastoje stupili u dodir s ovjekom koji je kuu u Park Lancu napus
tio u isto vrijeme kad i Harlow. Opisuju ga kao visoku osobu, prilino blijedog li
ca, s dugom, utom bradom. Nitko od posluge nije ga nikad vidio. Moramo objasniti
da je gospodin Harlovv na udan nain organizirao voenje kuanstva. Cjelokupna posluga
spavala je u zasebnoj zgradi, koju je Harlow unajmio...
Okrenuo je stranicu i pogledao sportski strip, jer humor Toma Webstera uvijek bi
ga oraspolo io. Onda je pregledao novosti s burze. Tr i te se brzo oporavljalo. Na ru
bu stranice izraunao je dobitak i gotovo poeo presti od zadovoljstva.
Oko srca je osjeao ugodnu toplinu, premda je bje ao pred zakonom, pa su ga vrebale
svakovrsne, izuzetno opasne zamke i inilo se da e neizostavno krenuti sumornim put
om najprije zatvor u Brixtonu, pa Pentonville, Wormwood Scrubbs, Dartmoor... ili
ne to jo gore, jo mnogo gore!
Iz usta je izvadio cigaru i zadovoljno je pogledao. Gospoa Gibbins umrla je priro
dnom smru, premda e to biti te ko dokazati. Bila je to zapanjujue jednostavna nesrea.
U prljavim
izmama, poskliznula se na uglaanom podu knji nice, a kad ju je podigao, vidio je daj
e mrtva. Bilaje to ista istina. A i gospoica Mercy Harlow umrla je prirodnom smru,
jer mala zelena boica koju je Marling vidio nije sadr avala ni ta opasno, nego samo l
ijek kojeg je doktor dao Harlowu. Gospoica Mercy imala je srane napade, pa je na k
raju podlegla.
Ustao je, protegnuo se, s kiselim izrazom popio hladnu kavu i u papuama se le erno
ot etao da obie Marlinga. Pokucao je na vrata, ali nije bilo odgovora. Okrenuo je k
vaku i u ao.
Soba je bila prazna, a ni u kupaonici nije bilo nikoga.
Iza av i u hodnik, vidio je da su vrata stana otvorena, a isto tako i ulina.
Neko vrijeme je, s rukama u d epovima i uga enom cigarom u ustima, stajao na vrhu st

ubi ta. Onda je si ao, zatvorio vrata, oti ao u dnevnu sobu, bacio cigaru u kamin, zap
alio drugu i sjeo da porazmisli, a elo mu se jako naboralo. Glasno je izgovorio p
omisao koja mu se nametala
Nadam se da e jadnik pa ljivo prelaziti ulice. Nije naviknut na promet!
No posvuda ima prometnika, koji e plahom bradonji pomoi da prijee cestu, a tako ran
o jo nije vladala velika gu va.
Ta ga je pomisao utje ila. Uzeo je novine i poeo usredotoeno itati o brakorazvodnoj p
arnici Welburyjevih, kojoj su novinari posvetili gotovo cijelu stranicu.
25.
Aileen Rivers imala je dobar izgovor da ne ode u ured, ali u asavala ju je pomisao
da e njezin nedolazak izazvati zbrku, pa je, kad se u podne probudila, sama sebe
uvjerila da se osjea izvanredno.
Gospodin Stebbings ju je pozdravio kao da se samo vratila s ruka, ali i kao da je
, u njezinom odsustvu, posao jako trpio. Odvjetnik se dr ao tako uobiajeno da nitko
ne bi pomislio da su ga, prije nego to se djevojka pojavila u uredu, tijekom dva
naest sati uznemiravali telefonski pozivi i posjete policajaca.
Sve do kasno poslijepodne, kad mu je donijela pisma na potpis, nije ni spomenuo
njezinu pustolovinu. Pa ljivo je potpisao svaki list, a onda je podigao glavu.
James Carlton je iz vrlo cijenjene obitelji, prilino sam mu dobro poznavao oca.
uv i to, naglo je pocrvenjela i na trenutak se tako smela da se nije sjetila upitat
i poslodavca kakve veze ima obitelj Jamesa Carltona s prozainim i zamr enim pismom
na temu zakupnine.
Prirodno, jako se zabrinuo za vas brbljao je gospodin Stebbings neobavezno. Bio
sam u krevetu kad me je nazvao, a nikad nisam uo tako zabrinuti glas. udno, ali ovj
ek obino ne povezuje pripadnike policijskih snaga s ljudskim osjeajima koji su nam
svima zajedniki, pa priznajem da sam se uvelike iznenadio, no, na odreen nain, bil
o je to ugodno iznenaenje! Jednom prilikom sam ga vidio, zgodan mladi, pa premda n
jegovo zvanje ne donosi veliku zaradu, uinilo mi se da bi mogao usreiti svaku enu.
Zastao je. Akoje uope mogue usreiti ene dodao je, jer je u njemu na povr inu ponovno i
zronio enomrzac.
Doista ne razumijem to hoete rei, gospodine Stebbings odgovorila je, ramena i pomal
o rastresena, premda sebi nije htjela priznati da se jako uznemirila.
Hoete li prepisati ovo pismo? zamoli je poslodavac, ve zaboraviv i zabrinute detekti
ve i porumenjele djevojke, pa se Aileen smjesta usredotoila na nejasno starateljs
tvo to ga je Stebbingsova tvrtka upravo osporavala.
Smirila se, no to ju je otkrie pogodilo, pa ju je i dalje dr alo u napetosti. Djevo
jku koja otkrije daje zaljubljena, isprva obuzme neobian osjeaj utuenosti i usamlje
nosti, a ini joj se da ga ne mo e ni s kim podijeliti. to je vi e mislila na Jima Carl
tona, u njoj se uvr ivalo uvjerenje da je naklonost jednostrana, da gubi vrijeme raz
mi ljajui o ovjeku koji za nju ne mari vi e nego za druge djevojke to ih susree, te da j
e ljubav bolest koja se najbolje lijei neobaziranjem i samosvladavanjem.
Mozgala je o tim, inae uobiajenim problemima, kad je zaula tiho kucanje na vratima.
Uite! pozvala je, kvaka se okrenula, a u ured je u ao uznemireni ovjek visok, bez e ir
a i ovratnika i neprimjereno odjeven. Nekoliko brojeva preveliki kaput zakopao je
do grla, imao je cipele, ali ne i arape, a ispod kaputa vidjele su se nogavice t
amnoplave pid ame. ivano je pogladio dugu bradu i u nedoumici pogledao djevojku.
Oprostite, gospoo poeo je. Je li tu ured tvrtke Stebbings i Stebbings?
Zapanjeno je ustala. Da. elite li posjetiti gospodina Stebbingsa?
Potvrdio je glavom, uznemireno pogledao vrata i zatvorio ih. Ako mogu odgovorio
je.
Koga da najavim?
Duboko je uzdahnuo. Hoete li mu rei da s njim eli razgovarati gospodin Stratford Ha
rlow?
Od zaprepa tenja je otvorila usta. Stratford Harlow? Je li ovdje?
Ponovno jekimnuo. Ja sam Stratford Harlow glasio je jednostavni odgovor.
ovjek koji se, tijekom dvadeset tri godine predstavljao kao Stratford Harlow, pij
uckao je alicu kineskog aja, kad je netko pozvonio na vratima. Ispio je aj, zagriza
o kolai i svilenom
maramicom obrisao usta. Zvono se ponovno prodorno oglasilo. Gospodin Harlow usta
ne, nasmije i se, obri e mrvice s kaputia, izae, u hodniku zastane kako bi s vje alice u

zeo kaput i e ir, a onda se spusti niza stepenice i otvori vrata.

Na ploniku je stajao Jim Carlton, u pratnji trojice ljudi, koji su oito bili detek
tivi.
Vas tra im, Harlow ree Jim.
Oekivao sam da biste me mogli potra iti odgovori bogata ljubazno. Je li to va automob
il? Potap ao se po d epovima. Mislim da sam ponio sve to je potrebno zatvoreniku. Ako
hoete, mo ete mi staviti lisice, ali vi e bih volio da to ne uinite. Ne nosim oru je. S
vakoga tko se oru jem opire uhienju, smatram kukavikim divljakom! Jer policajci vr e s
voju du nost, koja je ponekad bolna, a ponekad ugodna. Nisam posve siguran kakva e
biti va a.
Elk otvori vrat automobila, a Harlow ue, udobno se smjesti u kut i upita Mogu li
pu iti?
Iz d epa kaputa izvadio je cigaru, a Elk mu pripali, dok su se vozili prema ulici
Evory.
Ne to bih vas htio pitati, Carltone javi se magnat, napol okrenuv i glavu prema ovjek
u koji gaje uhvatio, a sad je sjedio kraj njega. U novinama sam proito da paze na
luke i da su poduzete najrazliitije mjere predostroznosti kako ne bih oti ao iz ze
mlje. Pretpostavljam da e toj gospodi stra arima smjesta dojaviti vijest da sam uhv
aen? Vrlo bi me smetala pomisao da tapkaju goredolje hladnim, vjetrovitim pristan
i tem i tra e ovjeka koji je ve priveden. To bi mi pokvarilo san.
Obavijestit u ih ree Jim, kuko bi mu ugodio.
Dakako, na li ste Marlinga? Nije ozlijeen? To je pravo olak anje. Te ko je zamisliti do
kakve pometnje mo e doi u glavi ovjeka koji se povukao iz svijeta jo u doba konjskog
tramvaja i koija, a kad ponovno izae vidi da ulicama vrve pogibeljni automobili,
koji obino jure nedozvoljenom brzinom.
Da, gospodin Harlow je u dobrim rukama.
Zovite ga Mailing zamoli njegov sugovornik. To ime mora zadr ati dok moja dvostruk
a linost ne bude dokazana izvan svake sumnje. Olak at u vam posao i priznati da je o
n Stratford Selwyn Mortimer Harlow.
Onda se, po svom obiaju, naglo udaljio od teme Ve odavno sam trebao otii i izazvati
vas da mi doka ete bilo kakvo krivino djelo. Ali sam vrlo znati eljna osoba i kad bi
se moja najvea elja ostvarila, bestjelesno bih lebdio u stanju iste svijesti i pra
tio razvoj svijeta tijekom slijedeih dvjesto tisua godina! Rado bih vidio kakve e s
e nove nacije podii, kakva e se nova mo pro iriti Zemljom, kontinente koji e izroniti
iz mora, dok e stari potonuti. Dvjesto tisua godina! Nastat e novi Rim, Britanija e
ponovno postati barbarska, a ameriki kontinent nastanjivat e jo nezamisliva bia. Bal
zamirat e nove Ptolomeje i faraone, koji nee ni sanjati da e njihove velianstvene gr
obnice prekriti pijesak, pa e biti zaboravljeni dok ih ne otkopaju kako bi u njih
zurili turisti, a plaat e dva pijastera da bi zavirili.
Uzdahnuo je i otresao pepeo cigare na pod automobila. Pa, zasad sam do ao do kraja
. Sve sam vidio i znam u koju je pregradu pala brza loptica sudbine. Izuzetno za
nimljivo.
im su stigli, odveli su ga u prostoriju za detektive. Kad su ga zatvorili u elini k
avez, sjajnim oima se osvrnuo unaokolo i tihim se glasom obratio Jimu
Mo ete li ikako sprijeiti novinare da opisuju, kako e se izraziti, ironiju mog borav
ka u policijskoj stanici koju sam darovao naciji? Gotovo padam u napast da poklo
nim milijun funti asopisu koji se uzdr i od tako otrcanog komentara!
utke je slu ao kako Elk ita optu nicu i samo gaje jednom prekinuo
Sumnja se da je izazvao smrt gospoe Gibbins? Potpuno apsurdno! Ipak, neka odvjetn
ici ra iste tu optu bu.
Tamniar mu polo i ruku na rame i odvede ga u eliju.
Eto tako! ree Jim, iskreno i glasno odahnuv i.
Gdje je pravi Harlow! zanimalo je Elka.
U kui u Pari Laneu. Sve u vam ispriati. Sredio sam da policijski stenograf doe veeras
u devet.
U zakazano vrijeme, bradonja je sjedio u knji nici gospodina Harlowa i oklijevajui
poeo svoju nevjerojatnu priu.
26.
Zovem se Stratford Selwyn Mortimer Harlow, a kao to znate, u djetinjstvu sam ivio
s tetkom, gospoicom Mercy Harlow, vrlo bogatom i ekscentrinom damom, koja je u pot

punosti preuzela brigu o meni i oko toga se posvaala s mojim drugim tetkama.
Ranog razdoblja svog ivota ne sjeam se ba jasno. Imam dojam, a Maiiing je to potvrd
io, da sam bio zaostalo dijete, to jest mentalno zaostao, a gospoica Mercy je jak
o strepila zbog mog stanja i ivjela je u velikom strahu da u postati slabouman, a
njezine e sestre za to nekako okriviti nju. Taj strah ju je opsjedao, pa su me uk
lanjali svaki put kad bi dolazili posjetioci. Nisam viao gotovo nikoga, osim gosp
oice Mercy, njezine slu avke gospoe Edvvins i slu avkinog sina Lemuela, kojeg su, kako
smatram, dvaput predstavili pod mojim imenom, jer je bio vrlo zdravo dijete.
Ni ta ne znam o okolnostiin njegova roenja, ali injenica je da ga nitko nije zvao pr
ezimenom Kdvvins, osim gospoice Mercy, a ona je to inila i nakon o je do lo vrijeme
da djeak poe u kolu pa su morali pokazati krsni list, u kojem je stajalo ime njegov
a oca, Marlingu.
Bio mi je jedini prijatelj u igri. Mislim daje preme meni osjeao iskrenu naklonos
t i daje alio kako je smatrao, umno ne napredujem. Gospa Edvvins je, ilee sina, bil
a beskrajno ambiciozna, tedjelaje svaki novi, jer arko gaje eljela poslati u internat
, a kad je narastao sam mi je to ispriao, uspjela je nagovoriti gospoicu Mercy da
joj da novac kako bi ga poslala u koled .
Ovdje moram naglasiti da me je o svemu tome obavje tavao uglavnom sam Marling... ud
no je da ga nazivam imenom koje sam tako dugo nosio! U to vrijeme um mi je svaka
ko bio pomuen. Marling me je opisao kao sjetnog, boja ljivog djeaka, koji je dan za
danom provodio zami ljen i u ti ini, a rekao bih daje taj opis posve toan.
Gospoicu Mercy je stalno proganjala pomisao da e njezini roaci otkriti to je sa mnom
. Zatvorila je kuu i oti la ivjeti u manji ljetnikovac u provinciji, a kad bi njezin
e sestre samo nagovijestile da je ele posjetiti, preselila bi se u neko udaljeno
mjesto. Tijekom tri godine, vrlo sam rijetko viao Marlinga, a onda mije, jednog d
ana, gospoica Mercy rekla da e mi unajmiti odgajatelja. Zamisao mi se nije svidjel
a, ali kad je dodala da je rije o Marlingu, bio sam izvan sebe od radosti. Kad na
s je do ao posjetiti u Bournemouth, nisam ga prepoznao, jer je pustio dugu bradu z
latne boje, na koju je bio vrlo ponosan. Dugo smo razgovarali, pa mi je ispriao n
eke svoje pustolovine i povjerio mi da je upao u neprilike.
Samo se meni povjeravao, pa znam cijelu priu o gospoi Gibbins, kako su je zvali. S
reo ju je dok je bila lijepa sobarica u slu bi vi eg proktora. Udvaranje je teko vrl
o burno, a jednog se dana u Oxfordu pojavila djevojina majka i zaprijetila da e sv
e rei proktoru, ako Marling ne o eni njezinu ker. Ostvarenje te prijetnje uni tilo bi
Marlinga, jer bi inae gospoica Mercy obustavila pokroviteljstvo, a sru ile bi se i s
ve nade njegove majke, pa nije udno da je izabran najlak i put. Tajno su se vjenali
u Cheltenhamu, a ivjeli su u seocetu nedaleko Oxforda.
Dakako, brale je pogubno djelovao na Marlinga. Nije volio djevojku, a ona gaje z
du no mrzila, kako samo neuka osoba mo e mrziti ovjeka koji svojom profinjeno u stalno n
agla ava njezinu neotesanost. Posljedica toga bila je da ju je ostavio, a poslije
tri godine njezina majka javila mu je da mu je ena umrla. Zapravo, to nije bila i
stina. Marlingova ena u la je u bigamni brak s ovjekom po imenu Smith, koji je posli
je poginuo u ratu. Rekli ste mi, gospodine Carltone, da u njezinoj torbici niste
na li vjenani list.
U to vrijeme, zahvaljujui okolnostima koje u objasniti, Marling se dokopao velikog
bogatstva. Bio je vrlo velikodu an, ali djevojinoj majci davao je funtu tjedno i t
o, mislim, u znak zahvalnosti za slobodu. Svakih nekoliko mjeseci redovito je pr
imala novac i premda je sumnjala tko je po iljalac, nije imala dokaza, pa se zadov
oljila time da ubire prihod, koji je, poslije, prijevarom pre ao na njezinu ker, a
ona je, poslije majine smrti, ponovno uzela djevojako prezime.
Marling je postao moj odgajatelj, a iskreno smatram da mi se, zahvaljujui njegovo
j brizi... gotovo bih mogao rei srdanom vodstvu.... zdravlje pobolj alo, premda nika
ko nisam posve ozdravio. A onda je gospoica Mercy dobila napad. Sjeam se da sam, i
zvan sebe od oaja, Marlinga optu io da ju je ubio, jer sam vidio kako je sadr aj zele
ne boice ulio u a u, koju je onda prinio blijedim ustima gospoice Mercy. Uvjeren sam
da sam mu uinio veliku nepravdu, a nikad me nije prestao podsjeati na tu zelenu boi
cu. Mislim da mije tu zabludu pred oi stavljao kao postupak pri lijeenju, sve dok
ne uvidim da sam pogrije io.
Poslije smrti gospoice Mercy tako sam obolio da su me morali zakljuati u sobu i mi
slim da je u to vrijeme gospoa Edwins predlo ila zamisao koju su kasnije ostvarili,

a to je da me Marling zamijeni. Zaudit ete se i neete vjerovati kad vam ka em da Mar

ling toj eni nije nikad oprostio to ga je na to navela. Jednom mi je rekao da ga j
e bacila u vee ropstvo od onoga u kojem su mene dr ali, a vjerujem da je, sa svog s
tanovi ta, govorio iskreno. urno su me otpravili u kuu u Berkshireu, pa sam za zamje
nu doznao tek poslije nekoliko mjeseci, kad su me doveli u Park Lane. Ondje mi j
e rekao daje moje ime Marling, a njegovo Harlovv. Obiavao je to ponavljati gotovo
kao lekciju, dok se nisam navikao na promjenu.
Mislim da mi nije bilo jako stalo. Sve vi e su me zanimale knjige, a on je bio neu
moran u poku ajimu du pobudi moje zanimanje. Tvrdio je, posve tono, da me je spasio
od slaboumnosti, makar sam bio u zatoeni tvu. Spokojstvo i bezbri an ivot, udobnost i
duhovno zadovoljstvo koje mi je omoguavao, bili su najbolja vrst lijeenja to sam g
a mogao dobiti. Upoznao me s patolo kom stranom moje osobe, a itajui mi iz knjiga, o
bja njavao je da ivim kako je najbolje mogue. Mogu ponoviti da je bio iskren.
inilo se da se oblak u mojoj glavi postupno rasplinjuje. Bio sam u stanju razmi lja
ti logino i dosljedno, a razumio sam i to itam. Sve sam jasnije shvaao da mi je uinio
veliku nepravdu. Da ka em istinu, tu injenicu nije nikad ni prikrivao. Uope, ni ta ni
je skrivao, nego mi se potpuno povjeravao. Znao sam pojedinosti svakog pothvata t
o gaje izveo.
Jedne noi vratio se kui strahovito uzrujan i rekao mi da je uo glas svoje ene! Oti ao
je u stan ovjeka po imenu Ingle, a dok je bio ondje, pojavile su se dvije istaice.
Prepoznao je glas jedne od njih, pa mu je pozlilo.
U to je vrijeme zajedno s Inglom smi ljao zapanjujuu prijevaru. Naumio je ni ta manje
nego da Ingle, koji je bio sjajan glumac, odigra ulogu ministra vanjskih poslov
a. Smislili su da ministra dovedu u Park Lane, gdje bi ga drogirali, a na njegov
o mjesto do ao bi Ingle, koji je, kako bi usavr io ulogu, cijeli tjedan prouavao film
ove sa sir Josephom Lavtonom, pa je usvojio ministrovo dr anje, a kako bi mu bolje
prouio glas, kri om je do ao na javni skup na kojem je sir Joseph odr ao govor. Zamisa
o je uspjela. Ministar je s Marlingom oti ao u sobu, popio a u vina i smjesta ostao g
rogi... mislim da se tako ka e. Pred vratima je ekao ve preru eni Ingle, a Marling mi
je rekao da je glumac izrazito slian ministru. Ingle je iza ao iz kue, odvezao se u
Donji dom i odr ao govor o ratu, poslije kojega se sru ilo tr i te.
No prije nego to se to dogodilo, na broju 704, u Park Laneu do lo je do tragedije.
Oito, kad se Marling obratio Inglu, glumacrobija pomalo se dvoumio bi li se odazva
o. Isprva je posumnjao daje rije o zamci i napisao je pismo u kojemu je otkazao s
astanak. Poslije se predomislio, ali je pismo ostavio na stolu, pa je istaica, vid
jev i da na kuverti pi e Hitno i Osobno uruiti, zakljuila daje njezin poslodavac iza ao
i zaboravio pismo, a kako je htjela biti korisna, sama ga je odnijela u Park Lan
e. Marling joj je otvorio i do ivio najvei ok u ivotu, jer ju je smjesta prepoznao. P
ozvao ju je u knji nicu i tu se poskliznula na parketu i pala, udariv i glavom u rub
stola. Mogu posvjedoiti da su uinili sve da je osvijeste. ak su i mene pozvali dol
je da joj pomognem, ali bila je mrtva, pa se postavilo pitanje kako da se rije e l
esa.
Marling nikad nije prestao kriviti sam sebe to smjesta nije pozvao policiju i rek
ao istinu, ali bojao se svoje ime dovesti u vezu s ovjekom koji je nedavno pu ten i
z zatvora. Naposljetku je, s gospoom Edwins, odnio le u Hyde Park, gdje su ga baci
li u vodu. Rekli ste mi da je bilo tragova borbe, ali nije tako. Otisci pripadaj
u gospoi Edvvins, a ne preminuloj.
Marling nikad nije vidio pismo to gaje ena donijela, a bit e da joj je ispalo iz d ep
a dok su je, niz strminu, nosili do kanala. Poslije mije sve ispriao, a znam daje
govorio istinu.
Tu je gosodin Harlow prekinuo svoju priu, jer je pokazivao znakove umora, pa se d
va sata odmarao. Ne to prije ponoi, sam je navaljivao da nastavi.
Marling je svoja zlodjela smatrao alama i uvijek ih je tako opisivao. Mislim daje
taj izraz uobiajen meu zloincima, a jako mu se svidio. Glede sir Josepha, velika al
a sastojala se u naumu da ga vrate prijateljima. Vjerujem daje zamisao djelomino
Inglova. Nabavili su dva potpuno ista odijela, kakva nose pjevai preru eni u Crnce,
pa su sredili da Ingle, u odreeni sat, dospije u zatvor i bude smje ten u eliju o k
ojoj je Marling uvijek govorio kao o amcu za spa avanje...
amac za spa avanje? prekine ga Jim brzo. Za to ju je tako zvao?
Rei u vam nastavi gospodin Harlovv. Sjeate se da je darovao policijsku stanicu, a s

agradio ju je samo pedesetak metara od ove kue. Poklonio ju je samo iz jednog raz
loga Ako ga ikad uhvate, dospjet e u tu stanicu!
Sir Joseph je, drogiran, le ao u sobi kraj podzemne gara e, do trenutka kad su ga sv
ukli, obrijali mu brkove i namazali mu lice crnilom kakvo upotrebljavaju ulini pj
evai. Onda su ga odnijeli kroz mala vrata... ka ete da ste ih vidjeli... pa niz hod
nik do stubi ta ispod elije. Zamjenu su lako izveli. Ako znate za tu tajnu, u svako
j eliji mo ete podii krevet kao poklopac na kutiji, a pod krevetima su stepenice do
prolaza koji vodi u gara u...
Jim odjuri u policijsku stanicu u ulici Evory.
Hou vidjeti Harlovva, brzo! zutra ioje, zadihan.
Dobro je. Spavuo je kad sam ga zadnji put obi ao obavijesti ga inspektor na du nosti
.
Odvedite me k njemu! navaljivao je Jim nestrpljivo i po ao za kljuarom niz hodnik,
do elije broj 0, pred kojom su se zasutavili.
Proviriv i kroz mali otvor na vratima, kljuar odjednom uzvikne i otkljua bravu. Oeli
ja je bila prazna!
Kad su u li u gara u, vidjeli su da nema tamnoplavog automobila, pa premda su ga pos
lije na li napu tenog na cesti Harwich, Velianstveni Harlovv je nestao kao da ga je z
emlja progutala i nitko ga vi e nikad nije vidio, no ponekad su s kontinenta dolaz
ile vijesti o operacijama ogromnih razmjera, kojima, kroz panjolske banke, upravl
ja nepoznati bogata .
Velianstveni Harlow je najvei dio svog novca pohranio u panjolskoj, no kad je Jim p
osjetio tu zemlju, nije se raspitivao.
Parovi na medenom mjesecu imaju vrlo malo vremena za istrage o zloincima.
Da sam samo znao za tu vra ju policijsku stanicu! rekao je jednom prilikom, dok su
tumarali kroz Puerta del Sol.
Aileen je smjesta promijenila temu jer je znala da su le aji u zatvoru zapravo vra
ta u slobodu.
Harlow je alu smatrao odvi e uspjelom da bije zadr ao za sebe, a povjeriv i se djevojci
nije se izlo io velikom riziku, jer je izuzetno dobro poznavao ljudsku narav.