41

scrinia slavonica 14 (2014), 41-51.

Fazileta Hafizovi
(Orijentalni institut, Sarajevo)

NOVI PODACI O VAKUFU/LEGATU

BENLU-AGE U AKOVU
UDK: 94(497.5 akovo)15
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 29. 4. 2014.

U centru panje ovoga rada jest jedan novopronaeni dokument iz sudskog

registra iz XVI. stoljea, koji nam daje detaljnije podatke o jednom legatoru kasabe akovo. Damija toga legatora, Benlu-age, zabiljeena je u
osmanskim katastarskim popisima za Poeki sandak, ali bez bilo kakvih
detalja o samoj zakladi, a pogotovo o zakladniku. Ovaj dokument otkriva
da je on bio nii zapovjednik u osmanskoj vojsci, kao i ehaja poznatog
Lala Mustafa-pae Sokolovia, koji je kratko vrijeme bio i sandakbeg
Poege. Benlu-aga je, osim damije, podigao i druge objekte u akovu.
Dokument detaljnije govori o sudbini jednog od njih hamama/javnog
gradskog kupatila.
Kljune rijei: Osmansko carstvo, Poeki sandak, kasaba akovo, vakufi, osmanski dravni slubenici, Benlu-aga

Kasaba akovo u osmanskom periodu nalazila se u Poekom sandaku.

Bila je centar nahije akovo, te centar kadiluka Gorjan, u kojem su se 1579.
godine nalazile jo i ove nahije: Gorjan, Joava, Dragotin, Prikraj, Poljana,
Nivna i Podgora.1 akovo je i u osmansko doba bilo lijepo razvijeno naselje. Godine 1579. imalo je 5 etvrti/mahala muslimana i jednu etvrt/mahalu
nemuslimana.2 Sve su se mahale formirale oko mesdida, manjih objekata u
odnosu na damiju.3 Meutim, s obzirom na to da je svaki od tih mesdida
imao imama i mujezina, a neki ak i posluitelja, mislimo da se ovdje ipak
1

Sandak Poega 1579. godine, Osijek 2001, 9.

Isto, 147-149.

Ove muslimanske sakralne objekte spominje Ive Mauran u svome djelu: Povijest Hrvatske
od 15. do 18. stoljea - preuzeto s http://www.scribd.com/doc/13053124/. Autor ih je sigurno
citirao prema popisu Poekog sandaka iz 1579. godine, jer je to jedino mjesto gdje se oni
ovako spominju svi zajedno.

42

F. Hafizovi: Novi podaci o vakufu/legatu Benlu-age u akovu

radi o objektima tipa damije, samo to su zaista mogli biti manjih dimenzija. U prilog tome govori i injenica da pisar nigdje nije naveo damiju, niti
hatba, iako je poznato da je postojanje damije u nekom naselju prvi uvjet da
se ono proglasi kasabom. akovo je kao centar administrativne i sudske vlasti
svakako moralo imati barem jednu damiju.4 U tvravi je postojala asna tvravska damija, ali su tvravske damije u principu bile damije za posadu.
U XVII. stoljeu slika je neto drugaija, i tu ve imamo damije kao objekte.
Takoer, poznato je i da je akovo bilo odak posjed poznate krajike
porodice Memibegovi, a ta se injenica neizostavno spominje uz bilo koju
priu o njima.5 Zbog toga nije jasno kako se oni ne spominju u popisima, a
posebno kako se u XVI. stoljeu ne spominju kao legatori u tom gradu.
Poznata je i injenica da pripadnici vlasti, administrativne, sudske, vojne, nisu bili upisivani u katastarske popise. U popise nisu unoeni ni njihovi
suradnici, sluge i druge kategorije osoba koje su boravile i ivjele u njihovim
dvorovima. Memibegovii kao ratnici nisu ivjeli stalno na jednom mjestu,
nego su vie bili na ratnom polju, a kasnije su kao upravljai pokrajina takoer
izbivali iz akova. Usprkos svim tim injenicama, bilo je za oekivati da su
u akovu ostavili bar neki legat. U popisima iz XVI. stoljea tako neto nije
zabiljeeno, ali mogue je da je pisar, smatrajui da pripadnike ove porodice
ne treba posebno detaljno navoditi, budui da su bili opepoznati, dao neki
opis, koji mi danas, traei ozbiljan oslonac, ne moemo razrijeiti bez dodatnih istraivanja.6
Prema sada dostupnim podacima, jedini objekt koji bi se u ovom stoljeu
mogao vezati za Memibegovie jest mesdid eribae Mehmeda, kako je zabiljeen u popisu Poekog sandaka iz 1565. godine.7 I sam eribaa bio je
nastanjen u mahali svoga mesdida. Meutim, ve 1579. mesdid pod ovim
imenom vie se ne spominje, ali je mogue da se u tom popisu navodi pod
imenom arijski mesdid. Pretpostavljamo da bi se u ovom sluaju moglo
4

U mesdidu se obavlja pet dnevnih molitvi, za okolno stanovitvo, kao i za svakoga tko naie
u vrijeme namaza. U pravilu, u mesdidima se ne obavlja zajednika molitva petkom, obavezna za mukarce muslimane, kao ni bajramski namazi/molitve koje se obavljaju na dane dva
muslimanska praznika Bajrama.

Jedan od radova novijeg datuma razmatra porodine odnose i pozicije u slubi lanova ove
porodice: Balzs Sudr, Tko je bio Hasan-paa Yakovali, Scrinia Slavonica 9 (2009),
398-406.

Veliki je problem i inae s genealogijom ove porodice, jer su mnogi njeni lanovi nosili isto
ime. U vie generacija u toj porodici susreu se npr. imena Ibrahim i Halil. Ta je injenica
dovodila do mnogih pretpostavki, kombinacija i sl., ali mislim da najvei dio odnosa nije
razrijeen, niti su tono identificirani ak i njeni istaknuti lanovi.

eribaa kao osmanski vojni termin oznaava seraskera, zapovjednika vojske, te takoer
oznaava i nie starjeine raznih vojnikih i poluvojnikih redova. Hazim abanovi, Turski
izvori za istoriju Beograda, knj. I, sv. 1, Beograd 1964, Rjenik termina, 641.

scrinia slavonica 14 (2014), 41-51.

43

raditi o Mehmedu, sinu Memibegovom, koji je u ovo doba oito bio starjeina
neke vojne skupine, najprije vojnuka. Serasker nije bio, jer se kao serasker u
to doba navodi druga osoba.8
Bez novih izvora teko bi bilo pratiti dalju sudbinu ovog mesdida u
osmanskom periodu. Postoji pretpostavka da je do naih dana sauvan kao
crkva Svih Svetih, i to tako da je minimalno prepravljen, uz ruenje minareta i
dogradnju zvonika.9 injenica da je to bio objekt pod kupolom, te da je to bila
izvanredno solidno graena /moeja/, kao svi ionako veoma rijetki spomenici turskog doba... graditelju je uspjelo da tu u malenom stvori prostoriju,
koja sama o sebi veoma snano djeluje...,10 potvruje pretpostavku da epitet
mesdid, koji je koristio pisar deftera, ne odraava stvarni karakter objekta.
Ni ostale akovake legatore nije jednostavno identificirati - ni one ije
je ime navedeno (Muslihuddin-hoda, Dervi-aga), a pogotovo one koji su
navedeni samo pod nekim nadimkom (Benlu, Sari). Meutim, na osnovi razliitih drugih dokumenta, do kojih se vrlo esto dolazi i vie nego sluajno,
postepeno se mogu otklanjati nepoznanice u tom pitanju. Putevi tih izvora zaista su vrlo isprepleteni, te je i njihova vlastita historija znaajna kao i podaci
koje sadre.
U jednoj medmui (magma)11 pronaen je prijepis iz sidila,12 sudskog
protokola, dokumenta koji se odnosi na kasabu akovo u osmanskom pe8

Serasker je u ovome periodu ugledniji spahija, koji je izvrni organ pri mobilizaciji vojske
jednog podruja. Ovisno o veliini podruja, radi se o jednom kadiluku, ako je velik, te dvatri kadiluka, ako su manjeg teritorijalnog opsega. U sumarnom popisu Poekog sandaka iz
1569. godine naveden je Hajdar, serasker kadiluka Poega i Brod, s timarom od 10.000 aki.
BOA, TTD No. 486/8. U kasnijem periodu seraskeri su bili predvodnici velikih ratnih pohoda, a to su onda bivali nosioci najviih funkcija u Osmanskoj dravi.

Tone Papi Boica Valeni, upna crkva Svih Svetih u akovu, Zagreb 1990.

10

Gjuro Szabo, akovo u Slavoniji, u rukopisu, citirano prema: T. Papi B. Valeni, upna
crkva Svih Svetih u akovu, 13, 14.

11

Medmua je rukopisni kodeks bez naslova, iji je sadraj odreivao sam sakuplja/prepisiva
ve prema temi koja ga je zanimala. Osim te osnovne teme, u medmui su se mogli nai
stihovi, koje je sakuplja elio imati zabiljeene, zatim citati, recepti, upute i tome slino.
Vidjeti i: Salih Trako, Medmua pjesnika akira, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke
(Anali GHB) II-III, Sarajevo 1974, 109-123; Lejla Gazi, Travnika medmua, Prilozi za
orijentalnu filologiju (POF), 28-29 / 1978-79. (Sarajevo, 1980), 169-186.
Prijepis dokumenta, kao i sama medmua, nalaze se kod hafiza Hase Popare, arhivista u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

12

Sidil ili sudski registar je knjiga u koju su unoeni svi sluajevi voeni pred odreenim
sudom, sve odluke suca/kadije, sve naredbe i preporuke koje je on traio od nadlenih, svi
dokumenti koji su mu upuivani iz prijestonice, svi vakufi osnivani na podruju njegove
jurisdikcije i sl. Sidil je predstavljao kratku historiju podruja, odnosno grada, u kojem
je bilo sjedite suda. Najvei broj sidila je uniten, poput ostalih dokumenata osmanske
administracije, a sauvani primjerci su uglavnom pojedinani, bez kontinuiteta. Jedino su u

44

F. Hafizovi: Novi podaci o vakufu/legatu Benlu-age u akovu

riodu. Prepisiva je doslovno prenio tekst iz sidila, to znai da mu je on

bio pri ruci. Meutim, nije prepisao datum donoenja tog dokumenta, to nas
prisiljava da ga pokuamo odrediti na osnovi elemenata iz teksta. Datum prepisivanja u medmuu takoer ne moemo odrediti sa sigurnou, ali injenica
da prethodno prepisani dokument, koji se ne odnosi na akovo, potjee iz
1110/1698. godine znai da je mogao biti prepisan nakon toga datuma.13
Iz dokumenta saznajemo da je Benlu/Benli aga, koji je u akovu podigao
mesdid, koji se spominje od 1565. godine, i oko kojega se formirala mahala,
zapravo u tome gradu uspostavio vakuf irih razmjera. Taj mesdid ovdje se
oslovljava kao asna damija, a legator je za njeno odravanje dao podii
hamam, iji bi prihodi ili u vakuf damije.14 O hamamu kao objektu u katastarskim popisima uope se ne govori, ali su u Mahali Benlu-age godine 1579.
bili upisani kao domaini ak dvojica slubenika hamama.15 Sama ta injenica
bila je dovoljna da se zakljui da u akovu postoji hamam. Ne znamo jesu li
obojica bili zaposleni u istom objektu, ili je moda postojao jo jedan hamam
u kasabi. S obzirom na status akova, kao sjedita nahije i kadiluka, mogue
je da je takvih objekata bilo vie.
Slino se pitanje postavlja i za karavan-saraj. U istom popisu je u akovu, u Mahali arijskog mesdida, upisan jedan karbansaray. To pokazuje da
je u kasabi postojao i objekat ove vrste. Zasad ne moemo rei tko je graditelj
toga objekta i na koji je nain on podignut. Mogue je da je podignut u sklopu
nekog vakufa, moda ak i ovdje spomenutoga Benlu-age.
Na osnovi elemenata danih u dokumentu saznajemo da je Benlu-aga bio
znaajna linost. On se ovdje spominje kao umrli Benlu deli Ahmed-aga, to
upuuje na to da je bio nii vojni zapovjednik, i to u redu delija. Poznato je
da su delije bili najprije lina garda visokih krajikih komandanata, a kasnije
su prerasli u udarne odrede na graninim podrujima.16 Oslovljavanje koje
nalazimo uz ime Benlu-age ukazuje na nain kojim se obraalo janiarskim
agama i nekim slinim dunosnicima, to odgovara podacima koje daje i samo
njegovo ime i naslov. Priimenak benlu oznaava da je, najvjerovatnije na licu,
imao upadljiv ben, odnosno mlade.
kontinuitetu sauvani sidili sarajevskog kadiluka, za period 1552-1852. godine, a nalaze se
u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
13

Ovaj prethodni dokument datiran je s 18. dumadel-ula 1110. godine, to odgovara datumu
22. 11. 1698. godine. Hidretska godina 1110. trajala je od srpnja 1698. do svibnja 1699.

14

To je bio uobiajen nain funkcioniranja vakufa/legata. Slian sluaj susree se i u Poegi,

gdje je Gazi Husrev-beg takoer dao podii neke objekte, meu kojima je bio i hamam, iji
prihodi su ili u njegov vakuf. Vidjeti: F. Cviko, O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Poegi, Anali GHB XI-XII (1985), 75-79.

15

Sandak Poega 1579. godine, 147.

16

H. abanovi, Turski izvori za istoriju Beograda, Rjenik termina, 614.

scrinia slavonica 14 (2014), 41-51.

45

Ono to je posebno znaajno jest injenica da se u dokumentu navodi

da je on bio ehaja17 Mustafa-pae, za koga se, pak, u pravoj poplavi rijei
pohvale, divljenja i dobrih elja, navodi da je na poloaju velikog vezira.18
Ta formulacija kao inscriptio dokumenta uobiajena je za velike vezire, jer je
svaki od rangova u odreenoj vrsti vlasti imao svoje uobiajeno i iroko usvojeno oslovljavanje.19 Na taj nain smo dobili mogunost da priblino odredimo
vrijeme nastanka dokumenta. injenica je da je u ono doba vie osoba s imenom Mustafa bilo pae razliitih rangova.20 Meutim, s obzirom na navedene
podatke, kao i na podatak iz inscriptio, u kojem se Mustafa-paa oslovljava
kao Vekilus-saltanet, sasvim je jasno da se radi o Lala Kara Mustafa-pai, iz
porodice Sokolovia, koji je poznat upravo i po tom nainu oslovljavanja.21
Naime, prema navodima historiara Selankja, Lala Mustafa bio je postavljen
na mjesto velikog vezira, suvremenim jezikom govorei, kao vrilac dunosti
velikog vezira, bez peata.22 To objanjava zato ga Peevi svrstava u vrijedne vezire koji se nikada nisu uspeli do poloaja velikog vezira.23 Veliki vezir
Lala Kara Mustafa-paa bio je na tom poloaju samo tri mjeseca 1580. godine,
kada je i umro.

17

Termin ehaja koristi se u osmanskoj administraciji prvenstveno kao rije koja oznaava
pomonika, prvog suradnika i zamjenika raznih organa i funkcionera, od vezira i beglerbega
do dizdara i niih vojnih rangova. Ima svoju upotrebu i u esnafskoj organizaciji. Isto, 637.

18

... hala asitne-i sadret-medrda veklus-saltaneti-l-aliyye emnud-devletil-celiyye

olan ereful-vuzeril-izm ekberu kuberil-fuhhm zul-izzetis-seniyyetir-rsihati vessedetil-liyyeti e-mihati munul-islm vel-muslimn nsiru eriati seyyidil-murseln
el-mahff bi sunf-i avtif-i meliki-l-al haret-i Mustafa paa cealellhu tel karnen bi
tevfkihi .... Sidil.

19

Medida Selmanovi, Ferman diplomatiki osvrt, POF XXVI/1976 (Sarajevo, 1978),

119.

20

U ovom periodu postojala su dvojica paa s imenom Mustafa, obojica iz porodice Sokolovi,
navedeni Lala Kara Mustafa-paa, te Mustafa-paa, koji je ubijen kao budimski beglerbeg.
To je prouzroilo da se ove dvije linosti esto zamjenjuju. Ibrahim Alajbegovi Peevija,
Historija, II, prijevod F. Nametak, Sarajevo, El-Kalem, 2000, 20, 25.

21

Upitno je i dananje imenovanje ovog pae. injenica je da je njegovo osobno ime bilo Mustafa, kao to je injenica i da je bio lala, uitelj i odgajatelj ehzade Selima, kasnijeg sultana
Selima II (1566-1574). Meutim, epitet kara, crni, koji se ve due vrijeme navodi uz ta dva
elementa imena, lala Mustafa, u izvorima se spominje vrlo rijetko.

22

erafettin Turan, Lala Mustafa paa hakknda notlar ve vesikalar, Belleten, c. XXII, s. 88
(Ankara, 1958), 591.

23

To je zauujue, s obzirom na to da je Ibrahim Peevi, pisac djela, bio suvremenik dogaaja,

te u rodbinskim vezama s porodicom Sokolovi. Meutim, s obzirom na kratkou vremena
koje je Lala Kara Mustafa-paa proveo na toj poziciji, kao i injenicu da je umro brzo iza
postavljanja, mogue je da je to Peeviju promaknulo. Sam na dokument otklanja svaku
dilemu u vezi s tom situacijom.

46

F. Hafizovi: Novi podaci o vakufu/legatu Benlu-age u akovu

Meutim, za ivota bio je istaknuti ratnik i dravnik, za koga se navodi

da je bio i sandakbeg Klikog sandaka 1574-1577. godine,24 te sandakbeg
Poekog sandaka.25 Na poloaj poekog sandakbega bio je postavljen
1560. godine, to je bila osveta velikog vezira Rustem-pae, kojemu je Mustafa-paa bio protivnik. Meutim, na tom je poloaju ostao vrlo kratko, zapravo
zagovorom ehzade Selima iste je godine postavljen za beglerbega Vana, da
bi bio blie svome ueniku.26
Meutim, ni Peevi niti drugi historiari tog perioda ne spominju Mustafa-painu funkciju sandakbega Klisa. Gledajui prema tadanjim aktivnostima Mustafa-pae, on se nalazio na drugom kraju Carstva, te je realno malo
mogue da je u to vrijeme bio u Klisu. Ono to posebno zbunjuje jest injenica
da se on u popisu Klikog sandaka iz 1585. godine navodi kao sandakbeg
Poege. S obzirom na to da je sandakbeg ovog sandaka bio dvadeset pet godina prije ovog popisa, i to samo kratko vrijeme, nije realno da pisar zanemari
dugotrajniju i popisu vremenski bliu funkciju sandakbega Klisa, ako je postojala, nekim manje znaajnim podatkom. Uz to, on je tada ve bio paa, dok
se u ovdje spomenutim dokumentima titulira kao beg.27 Mislimo da se radi
o tome da su najmanje dvije, a moda i vie linosti s imenom Mustafa-paa
temeljito pobrkane, jer ih je zaista teko identificirati bez dodatnih podataka.
Identifikaciji bi se svakako trebalo posvetiti detaljno i radei iskljuivo na toj
temi.
injenica da je Lala Kara Mustafa-paa bio vezir samo tri mjeseca tijekom 1580. godine govori o tome da je dokument napisan u okviru ta tri mjeseca, a da je puno kasnije prepisan iz sidila u medmuu. Iz toga zakljuujemo
da je Benlu-aga, koji se u to doba spominje kao pokojni, mogao biti njegov ehaja ranije, najvjerojatnije dok je Mustafa-paa bio poeki sandakbeg. Kako
je Mustafa-paa, osim toga, bio i u bliskim rodbinskim vezama s porodicom
24

U nekim se radovima navodi da je Lala Mustafa-paa bio kliki sandakbeg u periodu 15761577., u jednom meuvremenu izmeu dvaju mandata Ali-pae Sokolovia, Ferhat-painog
brata. Ahmed Burek, Kameno Hlivno Livno u turskom vaktu. Teanj, 2007, 57.

25

U popisu Klikog sandaka iz 1585. godine upisana je u Livnu Mahala asne damije Mustafa-bega, zapovjednika live Poega. BOA TTD No. 622/fo. 161. Radi se o damiji za koju
se smatra da ju je u toj kasabi, u kojoj je djelovao kao kliki sandakbeg, dao podii Lala
Mustafa-paa. Damija nije upisana u popisu iz 1574. godine, to znai da je nastala nakon
njega. U kronogramu u stihovima, koji se nalazio uklesan u kamenoj ploi iznad glavnog
ulaza u damiju, kao godina gradnje navodi se 985. H. (1577/78. godina), a kao legator navodi se Mustafa-beg. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj.
III, Sarajevo, 1998, 104-106. U popisu Klikog sandaka iz 1604. godine Mustafa se titulira
kao paa: ... cami-i erif-i Mustafa paa .... TK TTD No. 475/fo. 90. (Sve stranice deftera
navedene su prema paginaciji njihovih kopija u Orijentalnom institutu.)

26

. Turan, Lala Mustafa paa hakknda notlar ve vesikalar, 556.

27

M. Mujezinovi, Islamska epigrafika, 105.

scrinia slavonica 14 (2014), 41-51.

47

Memibegovia, jer je njegova starija sestra bila supruga Memi-begova,28 sigurno je bio i na taj nain vezan za ovaj sandak, odnosno za kasabu akovo.
Kako je za akovo bio vezan Benlu deli Ahmed-aga, osim to je bio ehaja
Mustafa-pain, jo uvijek nije poznato, ali je injenica da je ovdje uspostavio
svoj legat, koji se sastojao, kako je reeno, od vie objekata. Ti su objekti podignuti prije 1565. godine, kada se prvi put spominje njegov mesdid. Godine
1580, kada je napisana biljeka u sidilu, navodi se da je hamam iz njegovog
vakufa murur-i eyyamda harab ve viran olup muddet-i medide battal kalp,
dakle protokom vremena postao potpuno ruevan i neupotrebljiv. Ako pretpostavimo da su vakufski objekti podignuti oko 1560. godine, kada je Mustafapaa bio sandakbeg Poege, a Benlu-aga njegov zamjenik i pomonik, ini
se da je to malo vremena da bi se jedan vrsto graeni objekat toliko uruio.
ak i ako pretpostavimo da Benlu-aga nije nakon toga boravio u akovu, postojao je upravitelj vakufa, koji je trebao voditi brigu o vakufskim poslovima.
Godine 1580. upravitelj vakufa bio je Abdullah, koji se i obratio asnom sudu
traei rjeenje za nastalu situaciju u vezi s propadanjem hamama. Zakonski
zastupnik i opunomoenik Benlu-age, koji je u meuvremenu umro, bio je
ugledna linost: mevlana29 ejh Halil-efendija, sin mevlana ejha Ali-efendije.
ejh Halil-efendija bio je takoer prisutan na sudu, kada je odrana rasprava o
tome to da se uini s poruenim hamamom. Na raspravu je pozvan i arhitekt
Dafer, ija je procjena bila presudna pri donoenju odluke. Arhitekt je smatrao da je za popravak hamama potrebno 100.000 aki, i da manji iznos nikako
ne bi mogao doi u obzir. Znalci su potvrdili njegovu izjavu. Kako vakuf nije
imao toliko novca, donesena je odluka da se hamam i njegova zemljina parcela prodaju za 30.000 aki, te da se taj novac uloi u blagajnu vakufa.
U sudskom procesu ove vrste uvijek se navode i izvori na osnovi kojih se
neka situacija rjeava. Tako je i ovaj put navedeno djelo Al-Munteq autora
Hiama,30 u kojem se citiraju rijei Poslanika Islama, da u sluaju kada vakuf
vie ne ispunjava svoju ulogu za stanovnike, treba ga prodati i kupiti neto
drugo to e im koristiti, naravno opet kao vakuf.

28

B. Sudr, Tko je bio Hasan-paa, 400-401.

29

Mevlana je poasni naziv koji se davao visoko uenim ljudima, ejhovima, profesorima,
kadijama i njihovim zamjenicima/naibima. Kasnije se poeo nalaziti i uz imena imama, pa
ak i mujezina. H. abanovi, Turski izvori za istoriju Beograda I, Rjenik termina 624. U
popisima Poege na vie se mjesta nailazi na tu titulu uz imena imama, hatiba i mujezina.

30

Hiam b. Urve je prenosilac hadisa (izreka poslanika Muhammeda), koje u svojoj poznatoj
zbirci pod naslovom Al-Muve, navodi Imam Malik, osniva jedne pravne kole u islamu.
To se djelo nalazilo u kolskim programima te je koriteno i kao osnova za rjeavanje pravnih
pitanja i nedoumica.

48

F. Hafizovi: Novi podaci o vakufu/legatu Benlu-age u akovu

Odluka o prodaji ruevnog hamama iz vakufa Benlu-age realizirana je

onako kako je na sudu odlueno, te je upravitelj vakufa, uz prisutnost opunomoenika legatora ejha Halil-efendije, taj novac uloio u vakufsku gotovinu.31
Time je sluaj, to se tie suda, bio zavren. ta se dalje dogaalo s novcem od prodaje, kao i uope s cijelim legatom Benlu-age, nije nam zasad
poznato. Sve to je bilo poduzeto trebalo je biti i zabiljeeno u sudskom protokolu. Taj nam protokol nije dostupan, moda nije ni sauvan; meutim, kao
to je ovaj dokument, o kojem je bilo rijei, sauvan u prijepisu, mogue je da
su i drugi njegovi dijelovi sauvani na slian nain.
Jo se jedno pitanje postavlja u vezi s ovim sluajem: kako je sidil dospio u ruke pisca medmue?
S obzirom na to da su u to vrijeme Osmanlije bile prisiljene napustiti
krajeve sjeverno od Save, on se nikako nije mogao nalaziti u uredu kadije,
niti u rukama aktualne vlasti Poekog sandaka. Vjerojatno je bio u posjedu
prepisivaa, ili mu je na neki drugi nain bio dostupan.32 Mogue je da je arhiva osmanlijske vlasti u Poekom sandaku bila prenesena najvjerojatnije u
Bosnu, s obzirom na blizinu, i vjerojatno s milju da e ponovo biti vraena u
Poegu.33 Kako se to nije dogodilo, najvei broj dokumenata je sasvim sigurno uniten, a samo su neki od njih imali sreu da budu sauvani. Jedan od takvih je i ovaj dokument iz sidila, koji predstavlja samo jedan iz velikog niza
dokumenata koji su uvoeni u sidile. Zato ga je prepisiva odabrao za svoju
medmuu? Uzevi u obzir da okolni prepisani dokumenti ne potjeu iz akova, nego iz razliitih krajeva, sljedei je npr. iz kadiluka Akhisar /Prusac/ u
Klikom sandaku, mislim da ne bi trebalo pretpostaviti da prepisiva potjee
31

O poslovanju vakufa u ovakvim i slinim sluajevima vidjeti vie: Senad eman, Pitanje
stavljanja vakufske imovine pod hipoteku u savremenom kontekstu, Takvim za 2012. godinu, Rijaset Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 2011, 85-98.

32

Muhammed Enveri Kadi (1855-1931), autor izuzetno znaajne kronike pod naslovom Tarih-i Enver (Enverijeva historija) od 28 svezaka, od kojih svaki sadri po 400 stranica, bio je
zaposlen kao inovnik u Evrak-i kalem, Arhivu bosanske vilajetske vlade, te je na taj nain
bio u prilici da osobno vidi i prepie najznaajnije njegove dokumente. Ovaj arhiv, kratko
nazivan Vilajetski arhiv, sadravao je dokumente iz posljednjih 30 godine osmanske vlasti u
Bosni. Kako se nalazio u Orijentalnom institutu u Sarajevu, zapaljen je od strane agresorskih
hordi i zajedno s ostalim pisanim blagom ove ustanove izgorio u potpunosti 17. svibnja 1992.
godine. Tako je od Vilajetskog arhiva ostalo sauvano ono to je u svoju Kroniku prepisao
M. E. Kadi.

33

Iz perspektive uesnika i suvremenika dogaanja ove vrste, ona sigurno nisu smatrana neim
nepromjenljivim i definitivnim. Najbolje to pokazuje sljedei primjer: godine 1692. prihod
mlinova na rijeci Bistrici, u nahiji Livno, dodijeljen je glavnom imamu tvrave u Livnu,
iji je timar uniten zbog neprijateljskih osvajanja, znai da se vjerovatno i nalazio na
izgubljenom teritoriju. Situacija je oito smatrana privremenom, jer se kae da e to stanje
trajati do oslobaanja tvrave Klis iz neprijateljskih ruku. Muhimme defteri 124/II, 709/2,
prijevod A. Polimca.

scrinia slavonica 14 (2014), 41-51.

49

iz Slavonije, eventualno krajeva oko akova. Dakle, lokalpatriotizam sigurno

nije bio razlog za izbor ba ovog dokumenta. Budui da je prepisiva ispred
svakog prepisanog dokumenta stavljao kratku regestu o sadraju onoga to
slijedi, na osnovi tih regesta moglo bi se rei da je, pored ostalog, sakupljao
primjerke sudskih odluka vezanih za razliite vidove prodaje zemlje. To opet
dovodi do pretpostavke da je prepisiva mogao biti neki sudski slubenik, koji
je razmatrao sluajeve iz prakse. Mislimo da bi ovo mogla biti najvjerojatnija
pretpostavka. Meutim, mogao je biti i samo ljubitelj pisane rijei, kakvi su
veinom vlasnici medmua.
(Jezina redaktura teksta: Stanko Andri)

50

F. Hafizovi: Novi podaci o vakufu/legatu Benlu-age u akovu

Summary
NEW DATA ON THE WAQF / ENDOWMENT OF BENLU-AGA IN
AKOVO

The document regarding the kasaba (town) of akovo, found by accident, as

part of a mecmua (miscellany) in the Gazi Husrev-beg Library in Sarajevo, gives significant data supplementing our knowledge of and illuminating the time
of the Ottoman rule in this kasaba. The document originates from a sicil, court
register, and thus it is completely reliable.
This document examines the condition of a facility included in the legacy of
Benlu-aga, the kehaya (steward) of the prominent Lala (educator, teacher) Kara
Mustafa Pasha. Benlu-aga is a name already known in the cadastral registers of
the Sanjak of Poega (Pojega) from 1565 and 1579. These registers certify that
Benlu-aga erected a mescit (small mosque) in akovo. No other data concerning
the building or its legator can be found in the defters (tax registers). This is why
this newly found document is very significant; it provides detailed data on the
legator as well as on his waqf. According to this document it has become apparent that the waqf was bigger and composed of multiple buildings. The document gives information about the hamam public town bath, not mentioned in
cadastral registers. During that time, in the year 1580, the hamam was already
in poor condition and its further fate was called into question. Since experts had
estimated that for repair works a great amount of money, 100.000 ake (Ottoman
currency unit), would be needed, it was decided that repair works would not be
undertaken due to the lack of financial means from the waqf. The fact that such
an amount of money was required for the repair works indicates that the hamam
must have been a rather solid object of high quality. Nevertheless, because of
the lack of money, it was decided to sell the remains of the hamam and its plot
for 30.000 ake; the money was placed at the disposal of the waqf fund and
made available for further needs of the population. According to Islamic law,
such an action was considered legal due to the fact that the property was not
alienated, only its purpose had been altered.
As well as the data on the hamam, the document provides a little more information on the personality of the legator, vakif. Benlu-aga, whose real name was
Ahmed, was the kehaya of the above mentioned Lala Kara Mustafa Pasha. As
he was an aga/agha of the delis, a military formation whose members had first
been personal guards of the high commanders of the frontier area and who later
became assault troops in these areas, it is clear that he was in the unit of the
above mentioned Pasha as some kind of lieutenant. Lala Kara Mustafa Pasha
was for a short period of time a Sanjak bey of the Sanjak of Poega which was
at that time considered to be a border area. There is plenty of information and
literature on his subsequent activities due to the fact that he, as a member of the
eminent Sokolovi family of the Ottoman court, held many offices, as well as

scrinia slavonica 14 (2014), 41-51.

51

being a lala the educator and teacher of Prince Selim, later Sultan Selim II.
Among other things, there are some unsolved facts about his being the Sanjak
bey of the Sanjak of Klis; perhaps, however, it is a matter of different persons
who bore the same name.
(Prijevod saetka: Mica Orban Kljaji)
Key words: Ottoman Empire, Sanjak of Poega, kasaba of akovo, vaqf, Ottoman
officials, Benlu-aga