Tajf'ni pretinac

Klasina djela za velike i male

Likovna oprema enana Voljevica - ii
Ureuje Vera iin - ain
KAKO JE SLON STEKAO SURLU
S engleskoga preveo Iso Velikanovi
Za tisak priredio Josip Tabak
SNL
Zagreb 1987
Naslov izvornika
Rudyard Kipling Just so Stories Djelo je prvi put objavljeno 1902.
Stihove preveo Teodor Peii
Recenzenti
Boris Senker Josip Tabak
Katalogizacija u publikaciji - CIP Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK 820(02.053.2)-34=862 KD
KIPLING, Rudyard
Kako je slon stekao surlu i druge prie za djecu / Rudyard Kipling; (s autorovim ilustracijama; s engleskog
preveo Iso Velikanovi; stihove preveo Teodor Peii). - Zagreb: SNL, 1987. - 186 str.: ilustr.; 22 cm. -(Tajni
pretinac: klasina djela za velike i male)
Prijevod djela: Just so stories. ISBN 86-329-0065-X
KAKO JE SLON STEKAO SURLU I DRUGE PRIPOVIJESTI
S AUTOROVIM ILUSTRACIJAMA
KAKO JE KIT STEKAO DRIJELO
Bio jednom, drago moje dijete, u moru kit, a taj je jeo ribe. Jeo je zvjezdae i kotunjae, rakove i listove,
rumbace i tune, rae i jag-lune, skue i sardele i pravu zdravu drhtavicu--vrckavicu jegulju. Sve ribe to ih je
nalazio po svem moru, gutao on u usta - cap! - i tako u cijelom moru preostala samo jo mala jedna ribica, sitna
riba lukavica, a ona pliva malko iza desnoga uha kitova, da ne bi nastradala. Kit se osovio na rep i kazao:
Gladan sam! a sitna ga riba lukavica sitnim glasom lukavo zapitala: Plemeniti i velikoduni kitoviu, jesi li
ikada okusio ovjeka?
Nisam, ree kit. Kakav je on?
Tean, kaza mala lukavica. Tean, ali kvrgav.
Onda mi nabavi kojega, opet e kit i uspjeni repom more.
Zajedanje put dovoljan jedan, uzvratila lukavica. Ako otpliva do pedesetog stupnja sjeverne irine i
etrdesetog zapadne duljine (to je arolija), nai e usred mora brodolomca mornara, na splavi, u samim
modrim platnenim hlaama i poramenicama (nemoj, dijete, zaboraviti na poramenice), i sa sklopnim noem, a to
je, pravo da ti reknem, silno spretan i bistar ovjek.
Ovo je slika kita koji guta mornara i svu njegovu silnu spretnost i bistrinu, i splav i sklopni no, i njegove
poramenice, na koje ti nemoj zaboraviti. Ono s pucetima mornarove su poramenice, a do njih vidi no. Mornar
sjedi na splavi, ali se splav nagnula, te ne vidi od nje mnogo. Ona bjelkasta stvar do lijeve ruke mornarove
komad je drveta kojim je pokuao da odvesla splav kad mu se pribliio kit. Taj se komad drveta zove hajmica.
Mornar gaje ispustio kad je dospio u ralje. Kitu je ime Smjeljivko, a mornar se zove gospodin Henry Albert
Bivvens, mornar od zanata. Sitna je riba lukavica skrivena za kitovim uhom, inae bih ja i nju naslikao. More se
uzljuljalo i uskuljalo zato ga svega sre kit u usta, da usrkne gospodina Henryja Alberta Bivvensa, i splav, i
sklopni no, i poramenice. Nemoj zaboraviti na poramenice.
Otplivao dakle kit do pedesetog stupnja sjeverne irine i etrdesetog zapadne duljine, to god je bre mogao da
pliva, i naao na splavi usred mora, u samim modrim platnenim hlaama, s poramenicama (mora, dijete, osobito
zapamtiti poramenice) i sa sklopnim noem, sama samcata brodolomca mornara gdje praaka nonim prstima po
vodi. (Mama mu je dopustila da brka, drugaije on to ne bi radio nizato, jer je bio silno spretan i bistar ovjek.)
Onda kit uzeo razvaljivati ralje sve dalje i dalje, gotovo sve do repa, i progutao brodolomca mornara, i splav na
kojoj je ovaj bio, i modre njegove platnene hlae, i poramenice (nemoj ih zaboraviti) i sklopni no - progutao sve
u svoju toplu, mranu, nutarnju spremu za jelo, i onda mljasnuo usnama - cap! - i triput se zavrtio oko svog repa.
Ali im je mornar, koji je bio silno spretan i bistar ovjek, stigao zaista u kitovu toplu, mranu nutarnju spremu
za jelo, uzeo on stupati i lupati, bubati i cubati, bacakati se i praakati, trzati se i vrzati, rikati i ikati, grepsti i
tepsti, hodati i bodati, i zaigrao mornarski skokac gdje nije trebalo, i kit zapao zaista u silnu nevolju. (Jesi li zaboravio na poramenice?)
Kit se potuio sitnoj ribi lukavici: Taj je ovjek zbilja kvrgav, i usto mi se tuca. to bih uinio?
Kai mu neka izie, svjetova ga lukavica.
Zaviknuo kit u svoje drijelo brodolomcu mornaru: Izlazi i estito se vladaj! Meni se tuca!
Ba si pogodio! doeka mornar. Neu tako, nego sasvim drukije. Odnesi me na moju roenu obalu, k

bijelim klisurama albionskim, pa

10
u razmisliti o tome. I on stade igrati gore nego ikada.
Bolje ti je da ga odnese kui, predloi kitu riba lukavica. Upozorila sam te da je on silno spretan i bistar
ovjek.
Pliva dakle kit, pliva te pliva obadvjema perajama i repom, koliko god moe da brza od tuca-nja. Naposljetku
ugledao mornarov roeni al i bijele klisure albionske. Napolak se izbacio na prinu, iroko, iroko razjapio usta
i rekao: Ovdje se prelazi za Winchester, Ashuelot, Nashua, Keene, i za postaje na eljeznikoj pruzi to vodi u
Fitchburg.
Upravo kad je rekao Fitch, ietao mu mornar iz usta. Ali dok je kit plivao, dotle je mornar, koji je zaista bio
silno spretan i bistar ovjek, prihvatio svoj sklopni no i isjekao splav u isprekr-tanu reetku, vrsto je svezao
poramenicama (sada zna zato ti ne bjee zaboravljati na poramenice!) i ugurao reetku estito i svojski u kitovo
drijelo, i tamo se ona zaglavila! A onda uzeo kazivati ovu basmu - nisi je uo, pa u ti je rei sada:
Reetku u tvoje drijelo, Da ti odsad prijei jelo!
Mornar je naime, osim toga, bio Irac. Iziao mornar na ljunak na alu i vratio se kui svojoj majci, koja mu je
bila dopustila da brka prstima po vodi; i oenio se i zatim sretno ivio bez prestanka. Tako i kit. Ali otkad mu je
u drijelu reetka, te niti da je iskalje ni da je proguta, ne
11
Ovo je kit kako trai sitnu ribu lukavicu, koja se sakrila pod prag ekvatorskih vrata. Sitna se riba lukavica zove
Danguba. Skrila se meu korijenje debele haluge to raste pred ekvatorskim vratima. Narisao sam ekvatorska
vrata. Zatvorena su. Navijek su zatvorena, jer vrata treba da su navijek zatvorena. Ono to se oteglo poprijeko,
sam je ekvator; a ono to nalikuje na klisuru, dva su diva, Moar i Koar, koji na ekvatoru paze na red. Oni su
nacrtali crtee na ekvatorskim vratima i oni su naarali sve ribe pod vratima. Ona kljunata riba zove se kljunata
pliskavica, a ona druga riba s udnovatom glavom zove se maljo glavi jaram. Kit je naao sitnu ribu lukavicu
istom kad gaje prola estina, a onda su se opet sprijateljili.
moe on nita da jede, nego jedino vrlo, vrlo male ribice, pa zato danas kitovi nikad ne jedu ljude, ni djeake, ni
djevojice.
Sitna je riba lukavica otila i sakrila se u glibu pod ekvatorskim kunim pragom. Uplaila se da se ne bi kit na
nju rasrdio.
Mornar je ponio sklopni no. Kad je iziao na al, imao je na sebi modre platnene hlae. Pora-menice je ostavio,
jer je njima, kako zna, svezao reetku. To je konac ovoj pripovijesti.
Kad se okna kabina, ko usred noi, Zamrae od vala to se bijesno diu; Kada brod zaroni, pa - hop! - uvis skoi,
Te konobar nos svoj u juhu zamoi, A kovezi svuda ponu da se kliu; Kad dadilja lei kano hrpa jada, A mama
ti veli: Ne budi je sada! Ne odjenu tebe, no i kupelj mine -Znaj, pedeseti si, ako ne zna, sine, Dostigao stupanj
sjeverne irine!
j
KAKO JE DEVA STEKLA GRBU
Ovo je druga pripovijest, a ta nam kazuje kako je deva stekla grbu. Kad su se zapoele godine i svijet bio nov
novcat, a ivotinje ba zapoele da rade za ovjeka, bila jedna deva stoje ivjela usred strane pustinje, jer nije
htjela da radi; i sama je bila strailo. Strahovito je lijeno vakala suharke, trnje, tama-riske, mljeiku i sjemenje, a
ako bi je tkogod to zapitao, promrmljala bi: mrm! ba mrm! i nita vie.
U ponedjeljak izjutra doao k njoj konj, sa sedlom na leima i sa valama u ustima, te joj rekao: Devo, oj devo,
hodi i pokasaj kao i mi!
Mrm! odgovorila deva, a konj otiao i ispripovijedao ovjeku.
Doao joj zatim pas, sa tapom u ustima, te joj kazao: Devo, oj devo, hajde zgrabi pa nosi kao i mi!
Mrm! odvratila deva, a pas otiao i ispripovijedao ovjeku.
Doao joj tada vol, s jarmom na vratu, pa je pozvao: Devo, oj devo, hajde plui kao i mi!
Mrm! promrljala deva, a vol otiao i ispripovijedao ovjeku.
Kad je dan k veeru prevalio, sazvao ovjek
17
Ovo je slika dina koji zapoinje arati aroliju to e devi stvoriti grbu. Najprije je prstom potegnuo crtu po
zraku, i ta se crta ukoila; onda nainio oblak, zatim jaje - eno ih vidi dolje na slici-a onda se stvorila arobna
bundeva, koja se pretvorila u silan bijel plamen. Potom uzeo din svoju arobnu mahalicu i mahao njome na
plamen dokle god se nije i sam plamen pretvorio u aroliju. Bio to valjan arobnjak i zaista jako dobrostiv, iako
je devi stvarao grbu, jer je lijena. Din to pazi na sve pustinje bio jedan od najdobroudnijih dinova, te ne bi
nipoto uinio ono to je zaista nemilo.
konja, psa i vola, pa im rekao: Vas trojica, oj vas trojica, jako sam zabrinut za vas (jer je svijet tako nov novcat),
ali onaj mrmljavac u pustinji ne zna raditi, jer kad bi znao, bio bi sada ovdje. Ostavimo ga, a vi sada morate
dvostruko raditi da to nadoknadite.
Od toga se vrlo ozlovolje njih trojica (jer svijet je bio tako nov novcat) te odre na rubu pustinje vijee, zbor,

sastanak i dogovor. A deva dola, vae mljeiku, jo gore ljenari i smije se njima. Onda ree: mrm! i ode
opet.
Doao sada din koji pazi na sve pustinje, a stigao u oblaku praine (dinovi navijek putuju tako, to je arolija), i
stao da se razgovori i posavjetuje s njima trojicom.
Dine sviju pustinja, upitat e konj, je li pravo da itko ljenuje kad je svijet ovako nov novcat?
Zacijelo nije pravo, uzvrati din.
Vidi, produi konj, ima jedan dugo vrat i kratak stvor usred tvoje strane pustinje (a i sam je strailo), i nije
iolicak uradio od ponedjeljka izjutra. Nee da kasa.
Haj! dosjeti se din i zvidukne; tako mi svega zlata iz Arabije, to je moja deva! A to veli ona?
Veli mrml kaza pas, i nee da zgrabi pa da nosi.
Zar nita vie ne veli?
Samo veli mrml a nee da plui, oglasi se vol.
Dobro je da znam, doeka din. Poekajte lijepo asak; dat u ja njoj mrm.
20
Din se omotao u svoj plat od oblaka praine, krenuo pustinjom i zatekao devu gdje nemilo ljenuje i ogledava
se u bari.
Duga moja i mrmljava prijateljice, pozdravi je din, ujem da nita ne radi, a svijet je tako nov novcat.
Mrm! odgovori deva.
Din sjedne, podnimi se i uzme smiljati veliku aroliju, a deva se sve ogledava u bari.
Ti si njima trojici od ponedjeljka izjutra na tovarila jo i zaseban posao, sve zbog svoje bezone lijenosti,
prekorio din devu i nastavio da premilja o aroliji, sve onako podnimljen.
Mrm! promrljala deva.
Da sam na tvome mjestu, ne bih ja to i opet rekao, opomenu je din; moglo bi ti prisjesti. Mrmljavice, ja bih
da ti radi.
A deva opet ree mrm! ali tek stoje to izrekla, opazi kako joj se na leima, kojima se toliko ponosila, ispinje te
ispinje silna, klimatava grba.
Vidi li? rei e joj din. Eto tebi tvoje mrml sama si ga najamila sebi svojim neradom. Danas je etvrtak, a ti
nisi nita radila jo od ponedjeljka, kad se zapoeo posao. Idi sada na posao!
Kako u s tom grbom na leima? upitat e deva.
Ta ti je grba navlas i stvorena, kaza din, a sve zato to si potratila ta tri dana. Sada ti moe raditi tri dana
bez jela, jer moe ivjeti od svoje grbe. I nemoj nipoto govoriti da nisam nita uinio za te. Hodi iz pustinje i
otii k onoj trojici i vladaj se kako valja! Odmrmljaj sa svojom grbom!
21
Ovo je slika onoga dina to pazi na sve pustinje, kako on svojom arobnom mahalicom ini aroliju. Deva
vae bagrenovu granicu i ba je jedanput suvie izrekla mrm! (din joj je to i kazao), i tako nastaje grba.
Ono to nalikuje na runik, a raste iz onoga to nalikuje na lukovicu, arolija je, a na njoj eno vidi grbu. Grba
ba pristaje na plotinu na devinim leima. Deva je preve zabavljena, ogledava svoju krasotu u bari, pa i ne zna
to joj se sprema. Ispod te istinske slike ima slika novoga novcatog svijeta. Na njoj su dva vulkana to se pue,
nekoliko drugih brda, nekoliko kamenova, jezero, crn otok i vijugava rijeka, i sva sila drugih stvari, pa i Noin
korab. Nisam mogao nacrtati sve pustinje to su pod paskom dinovom, nego sam nacrtao samo jednu, ali je ta
ba prava pravcata pustinja.
I deva odmrmljala sa svom grbom i otila k onoj trojici. A od onoga dana sve do danas nosi deva neprestano grbu
(zovemo je sada grbom, da joj ne povrijedimo osjetljivosti*, ali nije jo nikad naknadila ona tri dana stoje
potratila na poetku svijeta, i nije nikad nauila da se valjano vlada.
Devina hrga, runa je kvrga to na njoj vidi je sada. Stvar je tuna, jo vie runa Grba kad bjei od rada.
I staru, i mladu, Nije I' sklon radu, Izraste grba, Grba ba prava to crna sva je i plava!
Jutrom, sav smuen, pospan, utuen, Zijeva, protee se dugo, Dre, grdi i jo se srdi Na igrake, kupelj i
drugo.
* U prijevodu se nije mogla dati igra rijeima izmeu devina mrmljanja mrm! (zapravo, gunanja hm!) i
njezine grbe - igra kakva se postigla u originalu izmeu rijei humpf (hm!) i hump (grba). - T.
Spas kako u nai i grbi izmai, A i ti u asu pravu, Kad dobije grbu, Devinu grbu, Grbu crnu i plavu?
Kraj pei kunjat i samo lunjat Lijek bolesti nije toj, Ve kopaj, gradi i marljivo radi, Dok te ne oblije znoj!
24
Sunce e sinut i s lea ti skinut Grbu - arolija prava Dina je to - / smjesta Grbe te nesta, Sto crna je i plava.
Od takve e grbe da strada
Svaki tko bjei od rada,
Jer onda grba,
Devina grba,
Stigne stara i mlada!
KAKO JE NOSOROG STEKAO KOU

Na nekome nenapuenom otoku kraj obale Crvenoga moga ivio neki Pars kojemu su s kape odsijevale sunane
zrake jaim nego istonim sjajem. A Pars ivio ukraj Crvenoga mora jedino sa svojom kapom i svojim noem, te
s onakvim ognjitem u koje ne valja nikako da dira. I jednoga dana uzeo on brana i vode, sitnih i krupnih
suaka, i eera i kojeega, te priredio kola koji je bio dvije stope dug i tri stope debeo. Bilo je to zaista
izvanredno jestivo (to je arolija), i on ga turio u ognjite, jer je smio da kuha i pee na ognjitu, te ga pekao i
pekao, dok nije kola porumenio i zamirisao. Ali ba kad je Pars namjerio da jede kola, iziao iz sasvim
nenapuene nutarnjosti na obalu nosorog s rogom na nosu, sa dva svinjska oka i s loim vladanjem. U ono je
doba koa sasvim obapinjala nosoroga. Nije nigdje bila naborana. Bio je ba kao nosorog u Noinu korabu, ali
dakako mnogo vei. No ipak onda nije znao da se pristojno vlada, ne zna ni danas, a nee nikad ni znati.
Nosoroac povikao ham! a Pars ostavio kola i umakao, uspeo se na vrak palmin. Na Parsu bila samo kapa, s
koje su sunane zrake odsijevale vazda jaim nego istonim sjajem. A nosorog izvrnuo nosom ognjite (bila to
petrolejska pe), kola se otkotrljao u pi27
Evo na slici Parsa kako se jednoga veoma vrueg dana upravo sprema da pojede svoj kola na nenastanjenom
otoku u Crvenome moru. Na slici je i nosorog kako dolazi iz sasvim nenastanjene nutarnjosti, koja je sva
krovita, kao to jasno vidi. Nosorogovaje koa sasvim mekana, a ona tri puceta kojima je koa zakopana,
odozdo su na trbuhu, pa ih zato ne moe vidjeti. One vijuge na Parsovoj kapi zrake su sunane to odsijevaju
jaim negoli istonim sjajem, jer da sam narisao prave zrake, svu bi sliku ispunile. U kolau su uci. Toak to
lei sprijeda u pijesku, s jednih je faraonovih kola na kojima je faraon htio da prijee preko Crvenoga mora. Pars
gaje naao i zadrao da se njime igra. Pars se zvao Pestonjee Bomonjee, a nosorogu bilo ime Hrka, jer je disao
na usta, a ne na nos. Da sam na tvome mjestu, ne bih nita pitao za ognjite.
jesak, a on nataknuo kola na rog navrh nosa i pojeo ga, te maui repom otiao u pustu i sasvim nenastanjenu
nutarnjost to granii s otocima Mazanderanom i Sokotrom i rtovima ekvator-skim. Onda Pars siao sa svoje
palme, osovio ognjite i izgovorio ovu basmu, koje ti nisi uo, pa u ti je ja sada kazati:
Tko na kola prste mee tono Pars ga sebi pee, Strano e se da opee.
A u toj basmi bilo kudikamo vie nego to ti sanja.
I zaista, nakon pet nedjelja navalila na Crvenome moru ega, te svatko poskidao sa sebe svu odjeu. Pars skinuo
kapu, a nosorog skinuo svoju kou, prebacio je preko ramena i doao na obalu da se kupa. U ono ju je vrijeme
zakapao ozdo sa tri puceta, te je nalikovala na kinu kabanicu. Nije ni rijei rekao o Parsovu kolau, jer gaje sasvim pojeo. Pojeo ga, jer se nije znao vladati, ni onda, niti zna danas, a niti e ikada znati. Odge-gao se ravno u
vodu i uzeo kroz nos duhati mjehurie, a svoju kou ostavio na obali.
Pars odmah priao i naao kou, pa se nasmijao smijehom koji mu je dvaput preletio cijelim licem. Onda obigrao
triput oko koe i protro ruke. Zatim otiao u svoj nastan i napunio kapu mrvama od kolaa, jer Pars nije nikad
nita jeo osim kolaa i nije nikad meo svog nastana. Pogra30
bio on kou, te mlati kou, drlja kou i trlja kou, dok je nije napunio starim, suhim, tvrdim, kak-ljavim mrvama
i prilino jo nagorenim sucima, koliko god je moglo stati. Onda se popeo navrh svoje palme i poekao da
nosorog izie iz vode i da navue kou.
Tako je nosorog i uradio. Skopao on kou sa tri puceta, a ona ga zakakljala poput mrva u postelji. Nosorog se
poeo eati, ali od toga mu jo pogoralo. Onda se izvalio u pijesak, te se valja i valja, a kad god se povalja,
mrve ga zaskakljaju sve gore i gore, Potom potrao k palmi, te se ee o nju, ee. eao se toliko i tako jako da
je ra-eao kou u veliku boru na ramenima i u drugu boru dolje, gdje su mu bila puceta (i njih je e-ao), i
raeao jo nekoliko bora iznad svojih nogu. Od toga postao naopake udi, no mrve nisu za to marile. Bile mu
one pod koom te ga kakljale. Vratio se nosorog kui, zaista sav bijesan i strahovito izgreben. A od toga dana
sve do danas u svakoga su nosoroga velike bore po koi i veoma ljuta narav, sve zbog mrva pod koom.
A Pars siao sa svoje palme, sa svojom kapom s koje se zrake sunane odsijevaju jaim nego istonim sjajem,
uprtio svoje ognjite i krenuo prema Orotavu, Amvgdali, visokim livadama anan-tarivskim i movarama
sonaputskim.
31
Ovo je Pars Pestonjee Bomonjee kako sjedi na svojoj palmi i pazi na nosoroga Hrkaa, koji se kupa blizu obale
sasvim nenastanjenoga otoka, postoje skinuo kou. Pars je mrve utrljao u kou, pa se smije kako e mrlje
kakljati Hrkaa kad je opet obue. Koa je ba pod klisurama, ispod palme, na hladovitu mjestu; zato je ne
moe vidjeti. Na Parsu je nova kapa sjajnijega nego istonog sjaja, onakva kakvu Par si nose, a u ruci mu no,
da njime u palmu ureze svoje ime. One crne stvari po otocima u moru jesu krhotine od brodova to su se razbili
na Crvenome moru. No svi su se putnici spasili i vratili se kui. Ona crna stvar u vodi kraj obale nije nipoto
krhotina. To je nosorog Hrka, koji se kupa bez koe. Pod koom je isto tako crn kao i po njoj. Da sam na tvome
mjestu, ne bih nita pitao za ognjite.
Pusti ti je onaj otok
Uz Gardafuj, pokraj gord,
Uz obalu, da, Sokotre,

Arapskoga blizu mora.

Suez ti je vru i prevru,
Onud nama nije brodit,
Jedra dii,
Sretno stii,
Parsu onom kolaaru
U posjete sada hodit.
KAKO JE LEOPARD STEKAO PJEGE
Za onih dana, drago dijete, kad je svakome bio sretan poetak, ivio ti leopard u kraju koji se zove visoka
pustolina.* Pamti, nije to bila niska pustolina, ih umovita pustolina, ili movarna pustolina, nego jedino gola,
vrela, blistava, visoka pustolina, gdje je pijesak i kr pjesko-vite boje i gdje je samo grmlje od biljaka pjesko-vite
ukaste boje. Tu su ivjeli irafa i zebra, los i kudu i antilopa - a svi bili sasvim pjeskoviti--ukasti-smeasti;
jedini je leopard bio od sviju najpjeskovitiji-najukastiji-najsmeastiji, nekakva ukasto-sivkasto-makasta
ivotinjska vrsta, pa je nadlaku pristajao uza ukasto-siv-kasto-smeastu boju visoke pustoline. To je bilo jako
zlo za irafu i zebru i za druge. Leopard je naime znao lei uz koji sasvim ukasto-sivkasto-smedasti kamen ili
travurinu, pa kad bi da proe irafa ili zebra, ili los ili kudu, ili jelen ili lopatar, on bi ih izjurivao iz njihova
skakutava ivota. A jest ih izjurivao! Bio tu jo jedan crnac s lukom i strijelama (bio je tada sasvim sivkastosmeasto--ukast), koji je s leopardom ivio na visokoj pus* U originalu Veldt. Tu rije valja pisati Veld, a tako u junoj Africi nazivaju ravnicu bez ume ili s malo ume.
(Holandski veld, polje.) - T.
35
Ovo je mudri pavijan, psoglavi majmun, koji je najpametnija ivotinja u svoj junoj Africi. Nacrtao sam ga po
kipu to sam ga napamet iz glave izvadio, a napisao sam mu ime oko pasa i na pleima i na sjeditu na kojem
sjedi. Napisao sam to pismom koje se ne zove ni koptskim, ni hijeroglifskim, ni klinovitim, ni bengalskim, ni
birmanskim, ni hebrejskim, sve zato stoje tako mudar. Nije on lijep, ali je jako mudar. I ja bih ga volio naslikati
arenim bojama, ali ne smijem. Ono oko njegove glave, nalik na kiobran, nije nita drugo doli pavijanova griva.
tolini. Njih su dvojica obiavali zajedno loviti -crnac svojim lukom i strijelama, a leopard samo svojim zubima i
pandama, dok najposlije i ira-fa, i los, i kudu, i kvaga, i svi drugi nisu vie znali, kamo bi skakali. Zaista nisu
znali!
Nakon duga vremena - ti su stvorovi za ono doba ivjeli dugovetni vijek - nauili oni da se klone svega to
nalikuje na leoparda ili na crnca, a malo-pomalo razbjegli se oni s visoke pustoline - prva irafa, jer su u nje bile
najdulje noge. Trup-kali su dane i dane dok ne stigoe u veliku umu, punu puncatu drvea i grmlja i prutastih,
pjegas-tih, packavih-kackavih sjena, i tamo se posakrivali. A opet nakon duga vremena, kako su stajali napol u
sjeni, napol iza nje, a po njima padale kli-zave-gmizave sjene od drvea, irafa se ispjegala, zebra se isprugala, a
los i kudu potamnjeli, sa sitnim, valovitim, sivim crtama po leima, nalik na koru na panju. Mogao si ih dodue
uti i mirisati, ali si ih rijetko viao, a i to jedino onda kad si dobro znao kamo bi gledao. Divota im je bila u
maljavoj-mrljavoj umskoj sjeni, a leopard i crnac trkali po sasvim sivkasto-ukasto-crven-kastoj visokoj
pustolini i udili se kamo im doruak, ruak i uina. Naposljetku oni ogladnjeli toliko da su jeli takore i kukce i
kunie - leopard i crnac - i onda ih obojicu zaboli trbuh. Zatim oni sreli pavijana, psoglavoga, lajavoga pavijana,
koji je najmudrija ivotinja u svoj junoj Africi.
Zapitao leopard pavijana (a bio je veoma vru dan): Kamo sva divlja? A pavijan namignuo. Zna on.
Zapitao crnac pavijana: Zna li mi rei sadanje boravite domae faune? (To je bilo ono isto, ali se crnac
uvijek sluio dugim rijeima: bio je odrastao ovjek.) A pavijan namignuo. Zna on.
38
Onda ree pavijan: Divlja je otila na druga mjesta; ja ti savjetujem, leoparde, da ode na druga mjesta im
bude mogao.
Crnac mu uzvrati: Sve je to divno, ali ja bih da znam kamo se iselila domaa fauna?
Onda ree pavijan: Domaa se fauna pridruila domaoj flori, jer je ve bilo krajnje vrijeme da se makne; ja ti,
crne, savjetujem da se makne im bude mogao.
Zbunili se leopard i crnac, ali krenuli da potrae domau floru, a nakon prilino dana ugledali veliku, visoku,
silnu umu, punu stabala, sasvim ispjeganu i ispackanu i iskackanu, poprskanu i izmrljanu i ispruganu, posutu i
presutu sjenama. (Izgovori to bre naglas, pa e vidjeti kako je uma zaista bila jako sjenovita.)
to je to? zapita leopard. Tu je sasvim mrak, a ipak sve vrvi sitnim svjetlima?
Ne znam, odgovori crnac, ali valjda je domaa flora. Miriem irafu, i ujem irafu, ali ne vidim irafe.
To je udnovato, kaza leopard. Ja mislim, to je zato to smo ba doli sa sunca. Miriem zebru, i ujem zebru,
ali ne vidim zebre.
ekaj malo, rei e crnac. Odavno ih ve nismo lovili. Moda smo zaboravili kakvi su.
Kojeta! doeka leopard. Dobro ih se sjeam s visoke pustoline, osobito njihovih kostiju s modinom. irafa
je visoka otprilike sedamnaest stopa, sasvim je zlaano smee boje od glave do papaka, a zebra je visoka
poprilici etiri i pol stope, i sasvim je sivoukaste boje od glave do kopita.

Hm, proguna crnac gledajui u packave i kackave sjene domae flore ili ume. Onda bi morali u toj
pomrini izgledati kao zrele banane u punici.
39
\
Ali se nisu javljali. Leopard i crnac lovili cio dan, ali premda ih miriu i uju, ipak ne vide nikoga. Kad je bilo
vrijeme uini, rei e leopard: Za ime boje, ded da poekamo dok se smrai. Taj lov po danu prava je bruka!
Poekali oni dakle dok se nije smrailo, a onda uo leopard gdje neto dae i njuka na zvjezdanoj svjetlosti to
prutasta pada izme granja, pa on skoio na to ukanje: i mirie kao zebra, i na opip je zebra, i kad ju je svalio,
brani se kao zebra, ali on ne moe da vidi to je. Zato po-prijeti: Miruj, ti stvore bez lika. Sjedit u ti na glavi do
jutra, jer tu je neto s tobom to ja ne razumijem.
Zaas zauo roktanje, prasku i topot, a crnac zavika: Uhvatio sam neto ega ne vidim. Mirie kao irafa, ali
nema nikakva lika.
Ne vjeruj tome stvoru! upozori ga leopard. Sjedi mu na glavi sve do jutra kao i ja. Ni u jednog od njih
nikakva oblija!
Sjedili dakle vrsto na njima sve dok se nije razjutrilo, a onda zapita leopard: to je, brate, na tvom kraju za
stolom?
Crnac se poea po glavi i ree: Trebalo bi da bude sasvim zlaano-naranasto-smee od glave do papaka i
trebalo bi da je irafa; ali je sasvim osuto kestenjastim mrljama. A to je na tvom kraju za stolom, brate?
A leopard se poea po glavi i odgovori: Treba da bude sasvim njene sivkastoukaste boje i treba da je zebra;
ali sasvim je osuto crnim i grimiznim prugama. to li si ti, zebro, uinila od sebe? Zar ne zna, dok si bila na
visokoj pustolini, da sam te razbirao na deset milja? Nema nikakva lika!
Jest, kaza zebra, ali ovo nije visoka pusto-lina. Zar ne vidi?
Vidim sada, odvrati leopard. No juer nisam vidio. Kako se to radi?
Pustite nas, ree zebra, i mi emo vam pokazati.
Pustili oni zebru i irafu da ustanu; zebra uz-makla k sitnim trnjacima, kuda sunano svjetlo prodire sasvim
prutasto, a irafa uzmakla pod visoko drvee, kuda sjene padaju sasvim u mrljama
Pazite sada! upozorie zebra i irafa. Ovako se to radi. Jedan, dva, tri! A kamo va doruak?
Bulji leopard, bulji crnac, ali jedino vide u umi prutaste sjene i pjegave sjene, ali ni traga zebri ni irafi. Ba one
izmakle i sakrile se u sje-novitoj umi.
Hi-hi! nasmije se crnac. To je majstorija koju bi nam valjalo nauiti. Zapamti to, leoparde! Ti se u toj
pomrini ini komadom sapuna u kou ugljena.
Ho-ho! zasmijao se leopard. Hoe li se jako iznenaditi ako uje da se u toj pomrini ini kao da si
goruiin melem na vrei ugljena?
Dobro, ali ruganjem neemo stei ruka, mudro e crnac. Ovamo-onamo, mi ne pristajemo uza svoju
pozadinu. Posluat u pavijanov savjet. Rekao mije neka se promijenim; pa kako ne mogu nita promijeniti osim
koe, primijenit u nju.
U to? zapita leopard, strahovito uzbuen.
U lijepu crnkastosmeastu boju, s malko gri-miza u njoj i s neto modrine poput kriljavca. Ba e valjati da se
sakrivam po spiljama i za dr-veem.
Preinaio on ovuda-onuda svoju kou, a leopard se jo jae uzbudio negoli prije: nije jo nikada dosad vidio da
ovjek preinauje kou.
40
41
Ovo je slika leoparda i crnca kad su posluali savjet mudroga pavijana, te leopard okrenuo u pjege, a crnac
preinaio svoju kou. Crnac je zaista pocrnio, a zvao se Sambo. Leopardu bijae ime Sarko, a tako se jo i danas
zove. Krenuli su u lov u packavoj-kackavoj umi, te izgledaju onoga gospodina Jedan-dva-tri-a-kamo-va- doruak. Pogledaj malo, pa e vidjeti gospodina Jedan-dva- tri-a- kamo- va-doruak. Crnac se sakrio za packavo-kackavo drvo, koje pristaje uz njegovu kou, a leopard lei kraj
prljave-mrljave hrpe kamenja, jer to pristaje uz njegove pjege. Gospodin Jedan-dva-tri-a-kamo-va-doruak
stoji i jede lie s visoka drveta. To je prava slika domiljajka, da trai.
A to u ja? zapita on kad je crnac naposljetku ocrnio i mali prst lijepom novom crninom.
Posluaj i ti pavijanov savjet! Rekao ti je da okrene u pjege.
Posluao sam, doeka leopard. Krenuo sam to sam bre mogao. Stigao sam s tobom ovamo, pa eto na kakvo
sam dobro naiao.
Oh, opet e crnac, nije pavijan mislio da mijenja mjesto u junoj Africi. Mislio je da bi ti valjalo promijeniti
kou.
A od kakve mi je to koristi? zapita leopard.
Pomisli na irafu, odvrati crnac. Ili, ako su ti milije pruge, pomisli na zebru. Njima sasvim prijaju njihove
pjege i pruge.

Hm! istisnu leopard. Ne bih htio da budem kao zebra - nizato.

Dobro, onda se odlui, kaza mu crnac, jer mi je mrsko loviti bez tebe, ali moram, kad se ti upinje da bude
kao suncokret kraj plota, oma-zana katranom.
Primit u dakle pjege, prihvati leopard. Ali nemoj da budu prostake i krupne. Neu da budem kao irafa nizato.
Nainit u ih vrcima svojih prstiju, predloi mu crnac. Preostalo mi je jo dosta crnoe na koi. Stani!
Crnac skupi svih pet svojih prstiju (dosta mu je bilo jos crnine preostalo na novoj koi) i uze ih sve pritiskivati na
leoparda, i gdje god je dodirnuo prstima, ostade pet malih crnih pjega, sve jedna uz drugu. Moe ih vidjeti na
kojem ti drago leopardu. Gdjekad mu se oklizli prsti i biljege se malo izmrljale; no ako pozorno pogleda kojega
leoparda, vidjet e da svagda ima pet pjega - od pet iljaka krupnih crnih prstiju.
44
Sada si krasan! uskliknu crnac. Moe leati na goloj zemlji, pa e se initi da si hrpa ljunka. Moe leati
na goloj klisuri, pa e se initi da si arovita stijena od slijepljena ljunka. Moe leati na lisnatoj grani, pa e
se initi da si svjetlost sunana to prodire kroz lie; a moe leati nasred staze, pa se nee initi niim osobitim. Upamti to pa ne gunaj!
Ta ako sam ja sve to, zapitat e leopard, zato i sebe ne ispjega?
O, sama je crnoa najzgodnija za crnca, uzvrati crnac. Hodi sada, pa da vidimo hoemo li moi da se
osvetimo gospodinu. Jedan-dva-tri--a-kamo-va-doruak!
1 Otili oni dakle i ivjeli sretno dovijeka. To ti je sve.
O, ut e ti gdjekad kako odrasli ljudi vele: Zar moe crnac preinaiti svoju kou ili leopard svoje pjege? Ja
sudim, odrasli ljudi ne bi ba neprestano govorili takvu glupost da leopard i crnac nisu to jednom uinili. Sto ti
sudi? Ali oni toga nee uiniti. Sasvim su zadovoljni kakvi su.
45
Ja sam premudri pavijan i mudar ti savjet dajem:
Sami smo, pa s roenim se svojim saivimo
krajem!
Mamici doi e gosti - koijom brzo e stii,
Poi u dakle ja s tobom - svud ti sada smijem ii,
Sjest emo tamo za stajom, na proe, pa emo
gledat
Kunia to repom trza, i prie mu pripovijedat.
Tatice! idem ja s tobom, posvuda ja u te pratit
Na istraivakomputu - k uini onda se vratit.
Evo izme, kapu i tap ja donijeh ti hitro dolje,
Tu je i duhan i lula - a sada brzo u polje!
SLONI
U davna, predavna vremena, drago dijete, nije slon imao surlu. Imao je samo crn-kast, zavijen nos, tolik kolika je
izma, i mogao je micati njime amo-tamo; ali nije nita mogao njime kupiti. No bio je jedan slon - mlad slon,
slonovsko dijete - a taj je bio pun nezasitlji-ve radoznalosti, to jest neprestano je zapitkivao. A ivio je u Africi i
svu je Afriku ispunio svojom nezasitljivom radoznalou. Zapitao dugonju ujaka noja zato mu je tako izraslo
perje u repu, a dugi ga ujak noj udario svojom tvrdom, tvrdom pandom. Zapitao dugu tetku irafu otkud joj je
koa pjegava, a dugaka ga tetka irafa gruhnula svojim tvrdim, tvrdim papkom. I jo je uvijek bio pun
nezasitljive radoznalosti. Zapitao krupnoga ujaka vodenkonja zato su mu oi crvene, a krupni ga ujak
vodenkonj opalio svojim krupnim, krupnim papcima. Zapitao dlakavoga ujaka pavijana zato je lubenicama ba
takav okus, a dlakavi ga ujak pavijan udario svojom dlakavom, dlakavom apom. I jo je vazda bio pun nezasitljive radoznalosti! Zapitkivao je za sve to god bi vidio ili uo, osjetio ili mirisnuo ili pipnuo, a svi ga udarali
ujaci i tetke. A on svejedno bio pun nezasitljive radoznalosti.
49
I
Jednog lijepog dana, ba usred ekvinocija, zapitao taj nezasitljivi sloni novo lijepo pitanje koje nije jo nikad
zapitao. Zapitao sloni:
to ruava krokodil? Svi onda zavikali glasnim i strahovitim glasom: uti! pa ga uzeli odmah onog asa i
bez prestanka lupati te lupati.
Kad se to svrilo, ode sloni ptici Kolokolu, to sjedi u sredini rijetka trnjaka, te joj ree: Otac me izlupao i mati
me izlupala; sve me tetke i ujaci izlupali zbog moje nezasitljive radoznalosti; a ja bih sve jo da znam to
krokodil ruava?
Onda ptica Kolokolo alostivo zavika i ree: Otii na obale velike sivkastozelene mutne rijeke Limpopa stoje
sva obrubljena eukaliptima, pa e razabrati.
Odmah sutradan, kad vie nije nita preostalo od ekvinokcija, jer su odmakli unaprijed, kao i prije, uze sloni sto
funti banana (malu kratku crvenu vrstu), i sto funti eerne trske (dugu purpurnu vrstu), i sedamnaest lubenica

(zelenu hrskavu vrstu), i ree svima svojim milim roacima: Zbogom, ja odoh na veliku sivkastozelenu mutnu
rijeku Limpopo to je sva obrubljena eukaliptima, da razaberem to ruava krokodil.
A oni ga svi ispljuskae jo jednom za dobru sreu, premda ih je najuljudnije molio neka prestanu.
Otiao on dakle, neto ugrijan, ali nipoto u udu niti zastraen, pa jede lubenice i razbacuje koru, jer ne moe da
je kupi.
Udario iz Grahamstowna na Kimberlev, iz Kimberlevja u zemlju Khamu, iz zemlje Khame na sjeveroistok, i za
sve vrijeme jeo lubenice, dok nije naposljetku stigao na obale velikoj sivkasto-zelenoj mutnoj rijeci Limpopu to
je sasvim obrubljena eukaliptima, ba kako mu je rekla ptica Kolokolo.
50
A mora znati razumjeti, drago dijete, da sve do te nedjelje i dana, i sata i asa, nezasitljivi sloni nije jo nikad
vidio krokodila i nije znao kakav je krokodil. Samo je bio nezasitno radoznao.
Prvo na to je naiao bila arena zmijurina, tigrasti piton, omotan oko stijene.
Oprosti mi, upitat e sloni najuljudnije, ali jesi li ti vidio u ovome zbrkanom kraju onako neto kao
krokodila?
Da li sam vidio krokodila? odvrati areni tigrasti piton silno porugljivim glasom. to li e me jo pitati.
Oprosti, opet e sloni, bi li mi izvolio rei, to on ruava?
Onda se areni tigrasti piton odmota bre sa stijene i pljusne slonica svojim ljuskavim pljuska-vim repom.
Gle ti uda! rei e sloni. I moj otac, i moja mati, i moj ujak, i moja tetka, da i ne spominjem drugoga ujaka,
vodenkonja, i drugoga ujaka, pavijana, svi su me ispljuskali zbog moje nezasitljive radoznalosti, a meni se ini
da je i ovdje tako.
Oprostio se dakle jako uljudno sa arenim tig-rastim pitonom, pomogne mu da se opet omota oko stijene, te
krenuo neto ugrijan, ali nipoto u udu, niti zastraen, pa jede lubenice i razbacuje koru, jer ne moe da je kupi,
dok nije najposlije stao na neto to mu se uinilo kladom, ba na obali velike sivkastozelene mutne rijeke
Limpopa to je sasvim obrubljena eukaliptima.
Ali to je bio zaista krokodil, drago dijete, a krokodil mirnuo jednim okom, evo ovako!
Oprosti, upita ga sloni najuljudnije, jesi li ti moda u ovome zbrkanom kraju vidio krokodila?
51
Ovo je sloni kojemu krokodil vue nos. Veoma je iznenaen i zauen, i boli ga, pa govori kroz nos i veli:
Pusti me! To me boli! Vue on jako, a jako vue i krokodil; ali areni tigrasti piton hiti kroz vodu da pomogne
slonicu. Sve ono to se crni, obala je velike sivkastozelene mutne rijeke Limpopa (ali mi nije doputeno da
bojom oslikam te slike), a ono drvo stoje nalik na bocu, sa zavijenim korijenjem i sa osam listova, jedan ti je od
eukalipta to ondje rastu. Ispod te istinske slike sjene su afrikih ivotinja kako ulaze u afriki korab. Dva su
lava, dva noja, dva vola, dvije deve, dvije ovce, i dva druga stvorenja to nalikuju na takore, ali ja mislim da su
peinski kunii. Oni ne znae nita. Metnuo sam ih jer sam mislio da su naoiti. Bili bi zaista lijepi da sam ih
smio oslikati bojama.
Onda krokodil mirne drugim okom i malko iz mulja izdigne rep, a sloni uzmakne najuljud-nije, jer nije elio
da opet bude pljusnut.
Hodi ovamo, maliu, pozva ga krokodil. Zato ti to pita?
Oprosti, ree sloni najuljudnije, ali otac me pljuskao, majka me pljuskala, da i ne spominjem dugoga ujaka
noja i dugu tetku irani, koji svagda tako ljuto udaraju, pa irokoga ujaka vo-denkonja i dlakavoga ujaka
pavijana, pa i arenoga tigrastog pitona s Ijuskavim pljuskavim repom, ba na obali, koji udara ljue nego itko od
njih; ako ti je dakle po volji, ja bih da ne budem vie pljuskan.
Hodi ovamo, maliu, opet ga pozva krokodil, jer ja sam krokodil, i uze roniti krokodilske suze, za dokaz da
je to istina.
Onda se sloni sav zadihao i zaduhao, i kleknuo na obalu i rekao: Ti si ba onaj kojega ja traim ve odavno. Bi
li mi izvolio rei to ti rua-va?
Doi k meni, maliane, pozva ga krokodil, pa u ti na uho apnuti.
Sloni prui glavu pred krokodilova moka-va, zubata usta, a krokodil ga zgrabi za mali nos njegov, koji sve do
te nedjelje, dana, sata i asa nije bio vei od izme, samo mnogo korisniji.
Ja mislim, promrsi krokodil - a izgovorio je to kroza zube, evo ovako! - ja mislim da u danas zapoeti sa
sloniem!
Na to se jako ozlovoljio sloni, te e rei kroz nos, evo ovako: Pusti me! To me boli!
Onda se areni tigrasti piton skotrlja niz obalu i prosikta: Mladi prijatelju moj, ako ti ne bude sad odmah i
ovoga asa vukao koliko god moe, sudim ja da e tebe tvoj znanac u konom ogrtau s krupnim arama (a
time je mislio krokodila)
54
i
trgnuti u tu bistru rijeku dok jo nisi ni prokme-ao. Ovako svagda govore areni tigrasti pitoni. Sloni sjeo na
svoje male stranje noge, pa vukao, vukao i teglio, a nos mu se stao otezati. A krokodil bukao po vodi,
uzmukao ju je i us-pljuskao svojim repom, kao skorup, pa i on vukao, vukao i teglio.

A slonicu se sve otezao nos; raskreio sloni sve etiri male noice, te vukao, vukao i teglio, a nos mu se sve
otezao; krokodil mlatio repom kao veslom, vukao, vukao i teglio, i kad god bi povukao, slonicu se sve duljio nos
i duljio - i silno ga bolio.
Sloni osjeti da mu se noge oklizuju, te izgovori kroz nos, koji mu je sada bio dug gotovo pet stopa: To je meni
preteko!
Nato se areni tigrasti piton spusti s obale, omota se dvostrukim vorom slonicu oko stranjih nogu i prozbori:
Neoprezni i neiskusni putnie, sada emo svojski i ljudski upeti, jer ako ne upnemo, ini mi se da e taj ratni
brod s vijkom i oklopljenom palubom to te potee (a time je mislio krokodila) na sve vijeke pokvariti tvoju
buduu karijeru. Ovako svagda govore svi areni tigrasti pitoni.
Vukao dakle on, vukao i sloni, vukao i krokodil; ali sloni i areni tigrasti piton vukli jae, i naposljetku ispustio
krokodil sloniev nos i bu-nuo da se ulo svuda uz Limpopo i niz Limpopo.
A sloni iznenada bubnuo, i to ljuto; ali najprije se postarao da arenome tigrastom pitonu rekne: hvala ti;
zatim se pobrinuo za svoj jadni otegnuti nos, omotao ga sasvim hladnim banani-nim liem i spustio ga u veliki
sivkastozeleni mutni Limpopo da se hladi.
emu to ini? zapita areni tigrasti piton.
55
Evo slonica na slici: upravvo se sprema da trga banane s drveta, poto je stekao svoju lijepu novu dugu surlu. Ne
bih rekao da je zaista lijepa slika; ali je nisam mogao nainiti bolju, jer je teko crtati slonove i banane. Ono
prutasto za sloniem kaljav je movaran kraj negdje u Africi. Sloni je najvie svojih muljevitih kolaa nainio
od mulja to ga je tu naao. Mislim, ljepe bi bilo kad bi ti bananovo drvo obojio zelenom bojom, a slonica
crvenom.
Oprosti, objasni sloni, ali nos mi se jako izobliio, pa ekam da se skupi.
Onda e dugo ekati, rei e mu areni tig-rasti piton. Mnogi ne znaju to im valja.
Presjedio sloni ondje tri dana i ekao da mu se skupi nos, ali mu se nos nije skratio, nego sloni usto jo i
okiljavio. Jer ti, drago dijete, vidi i razumije da mu je krokodil otegnuo nos u pravu zdravu surlu kakvu danas
imaju svi slonovi.
Na koncu treeg dana doletjela muha i ubola slonica u rame, a on nije ni znao to ini, nego dignuo surlu i njome
ubio muhu.
To je prva korist! ree areni tigrasti piton. To ne bi mogao uiniti samim prljavim nosom. Ded pokuaj i
malo jedi.
Nije sloni jo ni mislio to ini, a ve ispruio surlu i iupao prilian uperak trave, valjano ga opraio o
prednje noge, i strpao u usta.
To ti je druga korist! kaza areni tigrasti piton. To ne bi mogao uiniti samim prljavim nosom. to misli,
pee li tu sunce jako?
I pee, potvrdi sloni, te nije jo ni smislio to radi, a ve zagrabio mulja s obale velikoga siv-kastozelenoga
mutnog Limpopa, pljusnuo ga sebi na glavu i napravio hladnu prljavu-mrljavu kapu, da mu je kapala iza uiju.
To ti je trea korist! objasni mu areni tigrasti piton. To ne bi mogao uiniti samim prljavim nosom. Kako je,
bi li da opet bude pljuskan?
Oprosti, istisnu sloni, ali ja ne bih nipoto.
A bi li htio da pljuska koga? zapita areni tigrasti piton.
To bih zaista jako volio, priznade sloni.
Dobro, doeka areni tigrasti piton. Ra58
zabrat e kako je tvoj novi nos jako zgodan da njime pljuska svijet.
Hvala ti, uzvrati sloni, zapamtit u to. A sada bih da odem kui svojim milim roacima i da pokuam.
Krenuo dakle sloni poprijeko Afrikom, viju-i i vitlajui svojom surlom. Kad eli da jede voa, trga ga s drveta,
a ne eka da spadne, kao to je ekao prije. Kad eli trave, upa je iz zemlje, a ne sputa se na koljena, kao prije.
Kad ga muhe bodu, kida s drveta granu i slui se njome kao ma-halicom; a kad ga sunce pee, udeava sebi
novu, hladnu, prljavu-mrljavu kapu od mulja. Kad mu je dosadilo samome na putu kroz Afriku, pjevao je na
svoju surlu, a graja mu glasnija negoli u nekoliko trubljakih zborova. Skrenuo navlas s puta k jednome irokom
vodenkonju (nije mu bio roak) i pljusnuo ga ba ljuto, da bi se uvjerio je li mu areni tigrasti piton istinu rekao
o novom rilu. Za preostalog je vremena skupljao kore od lubenica to ih je bio pobacao kad je iao na Lim-popo
- skupljao ih, jer je bio uredan debelokoac.
Jedne mrane veeri vratio se svima svojim milim roacima, smotao svoju surlu i nazvao im: Dobar vee! Oni
se jako obradovali to ga vide, te mu rekli: Hodi da bude bijen za svoju neza-sitljivu radoznalost.
Eh, doeka sloni, ja mislim, vi, svijete, ne znate nita kako se pljuska; ali ja znam, pa u vam pokazati!
Onda odmota surlu i odalami dvojicu svoje drage brae, da su se izvrnuli naglavce.
Oh, banane mu! uzviknue oni. Gdje si nauio tu smicalicu i to si uinio od svojega nosa?
Stekao sam nov nos od onoga krokodila na obali velike sivkastozelene mutne rijeke Limpo59

pa, objasni sloni. Zapitao sam ga to ruava, a on me evo ovim obdario.

Veoma je ruan, zamijeti njegov dlakavi ujak pavijan.
I jest, priklopi sloni, ali je jako probitaan - te on zgrabi dlakavoga ujaka pavijana za dlakavu nogu i uzbaci
ga na strenjak.
Poslije toga taj je nevaljali sloni dugo vremena pljuskao sve svoje mile roake tako da ih je vruina oblijevala, i
oni se silno udili. Dugakome ujaku noju istrgao perje iz repa; dugaku tetku irafu zgrabio za stranju nogu pa
je vukao kroz trnjak; irokoga ujaka vodenkonja ispsikao i duhnuo mu u uho mjehurie kad je nakon jela spavao
u vodi, ali nije nikome doputao da Jirne pticu Kolokolo.
Naposljetku dogrdjelo to milim njegovim roacima, te oni bre-bolje jedan za drugim pohit-jeli na obale velikoj
sivkastozelenoj mutnoj rijeci Limpopu to je sasvim obrubljena eukaliptima -pohitjeli da steknu od krokodila
nove nosove. Kad su se vratili, nitko nije nikoga pljuskao: Odonda svi slonovi to e ih ikada vidjeti, pa i oni
kojih nee vidjeti, imaju ba onakve surle kao to je surla nezasitljivo radoznalog slonica.
60
est me slugu slui sada
(Pametni su jako),
Po imenu: Zato, Kada,
Tko, Sto, Gdje i Kako.
aljem ja njih po svijetu svud,
S istoka do na jug,
A nagrada za njihov trud
Uvijek je odmor dug.
Od devet do pet spavaju, Jer zaposlen sam tad. Triput na dan ruavaju, Tu eljad mori glad. Razni ljudi - razne
udi: Znam curicu malu -Deset joj milijuna slui, A svi - tek za alu! Svud ih alje poslom ona, im otvori oi dato -Kako? Gdje? - tri milijuna. Sedam milijuna. Zato!
POPIJEVKA O STARCU KLOKANU
Nije klokan uvijek bio takav kakva ga mi gledamo, nego drukija ivotinja, sa etiri kratke noge. Bio je siv i
vunat, a ponos mu bio neizmjeran: igrao je na proplanku usred Australije, te doao k malome bogu Nqi.
Doao bogu Nqi u est sati prije zajutarka, te mu rekao: Stvori me da budem drukiji nego to su sve druge
ivotinje, do pet sati poslije podne.
Nqa skoi sa svoga sjedita na pjeari i zacik-ne: Odlazi!
Bio klokan siv i vunat, a ponos mu bio neizmjeran: igrao i skakao na rubu klisure usred Australije, te doao k
srednjem bogu Nquingu.
Doao Nquingu u osam sati nakon zajutarka, te e mu rei: Stvori me da budem drukiji nego to su sve druge
ivotinje; stvori me jo takva da se meu svima slavno proujem; preoblii me do pet sati poslije podne.
Skoio Nquing iz svoje duplje na litici i cik-nuo: Odlazi!
Bio klokan siv i vunat, a ponos mu bio neizmjeran: igrao na pjeari usred Australije, te doao k velikome bogu
Nqongu.
Doao Nqongu u deset sati prije ruka, te e mu rei: Stvori me da budem drukiji nego to su sve druge
ivotinje; stvori me takva da se meu
63
Ovo je slika starca klokana dok je jo bio drukija ivotinja sa etiri kratke noge. Narisao sam ga siva i vunata,
pa eto vidi daje zaista ponosit, jer mu je u kosi vijenac od cvijea. Igra on na proplanku (to jest na rubu klisure)
usred Australije, u est sati prije zajutarka. Eno vidi da je est sati, jer ba izlazi sunce. Ono s uima i otvorenim
ustima mali je bog Nqa. Nqa se jako zaudio, jer jo nikad nije vidio da klokan tako igra. Mali bog Nqa ba veli:
Odlazi! ali klokan se dao toliko u igru da je preuo. Klokan nema pravoga imena, nego jedino Razmetljivac.
Izgubio je ime jer je bio tako ponosit.
svima slavno proujem i da za mnom tre; preoblii me do pet sati poslije podne.
Skoio Nqong iz svoje kupke u slanoj bari i zaciknuo: Hou!
Nqong zovnuo Dinga, utoga psa Dinga, koji je uvijek gladan, praan na suncu, i pokazao mu klokana. Nqong
ree: Dingo! Probudi se, Dingo! Vidi li toga gospodina to plee na smetitu? On bi da se meu svima slavno
prouje i da ga obli-jeu. Dingo, uini mu to!
Skoi Dingo, uti pas Dingo, i ree: to? Zar taj stvor koji nije ni maka ni kuni?
Potra Dingo, uti pas Dingo, navijek gladan, cerei sve zube kao ko za ugljen - potra za klokanom. Pojuri
ponosni klokan na svoje etiri sitne noice kao kuni.
Tu se svrava prvi dio ove pripovijesti.
Tri klokan pustinjom, tri planinama, tri slanim barama, tri tracima, tri kroz gajeve modrog kauukovca,
po otroj travi trozupki, tri po liticama, tri - dok ga ne zaboljee prednje noge.
A morao dalje!
Neprestano trao Dingo - uti pas Dingo -uvijek gladan, razvaljenih vilica poput zamke za takore, trao za
klokanom, nikad ga ne dostiui, nikad ne zaostajui za njim.

A morao dalje!
Svejednako tri klokan - starac klokan. Tri kroz umu, tri preko australskih movara, tri kroza a i travu, tri
preko obratnika jareva i rakova, tri sve donde dok ga ne zaboljee stranje noge.
A morao dalje!
Svejednako tri Dingo, uti pas Dingo, sve gladniji i gladniji, kesi zube, razvalio usta kao konjski ajam, a niti se
primie, niti zaostaje. Sti66
goe tako na rijeku Wollgong.
Tu nije bilo mosta ni broda, pa klokan nije znao kako bi preao; propeo se dakle na noge i uzeo skakati.
A morao dalje!
Skakue po plotinama, skakue po trotina-ma, skakue po pustinjama usred Australije. Skakue kao klokan.
Najprije skoio jedan lakat; onda skoio tri lakta; noge mu se jaale, duljile. Nije dospijevao da se odmori ili
okrijepi, a elio je jote kako.
Svejednako tri Dingo, uti pas Dingo, sve smeteniji, sve gladniji, i udi se tko to na svijetu ili izvan svijeta
naui starca klokana da tako poskakuje.
A morao dalje!
Digao on prednje noge; skae na stranjim nogama; napeo rep za sobom, kao da njime balansira; i skae po
darlinkim humcima.
A morao dalje!
Svejednako tri Dingo, umorni pas Dingo, sve gladniji te gladniji, sve smeteniji, i udi se kada li e na svijetu ili
izvan svijeta stati starac klokan.
Onda doe Nqong iz svoje kupke u slanoj bari i ree: Pet je sati.
Sjeo Dingo, jadni pas Dingo, navijek gladan, praan na suncu; isplazio jezik i zatulio.
Sjeo klokan, starac klokan, napeo za sobom rep kao mljekarsku stoliicu i rekao: Hvala nebesima to se to
svrilo!
A jest skakao, skakao kao skakavac, kao graak u loncu ili kao nova lopta na podu u djejoj sobi.
Onda e rei Nqong, koji je uvijek fm gospodin: Zato ne hvali utome psu Dingu? Zato mu ne zahvali na
svemu to ti je uinio?
67
Ovo je slika starca klokana u pet sati poslije podne, kad je stekao svoje divne stranje noge, ba kao stoje obeao
veliki bogNqong. Eno vidi da je pet sati, jer toliko pokazuje omiljeni sat velikoga boga Nqonga. Ono je Nqong
u svojoj kupelji, a noge ispruio. Starac je klokan neuljudan prema utome psu Dingu. uti je pas Dingo hvatao
klokana diljem Australije. Eno vidi tragove klokanovih novih dugih nogu unatrag po golim brdima. uti je pas
Dingo nacrtan crn, jer mi nije doputeno da te slike oslikam pravim bojama iz kutije; a osim toga, uti je pas
Dingo strahovito pocrnio i zapraio se kako je trao po plotinama i trotinama. Ne znam imena onome cvijeu
to raste oko Nqongove kupke. One dvije pokrupne stvari daleko u pustinji dva su druga boga s kojima je starac
klokan razgovarao toga jutra. Kesica sa slovima jest tobolac starca klokana. Mora on imati tobolac, kao to mora
imati i noge.
Onda ree klokan, umorni stari klokan: Istjerao me iz zaviaja moga djetinjstva; otjerao me od moga redovitog
vremena za jelo; preinaio mi lik da ga neu nikada vie stei, i uinio vragoliju od mojih nogu.
A Nqong ga upita: Moda se ja bunim, no zar ti nisi od mene zaiskao da te stvorim drukijim od sviju drugih
ivotinja, pa da svi zaista lete za tobom? A sad je pet sati.
Jesam, priznade klokan. Kamo sree da nisam iskao. Mislio sam, ti e to uiniti arolijama i gatkama, ali
ovo je prava lakrdija.
Lakrdija! povika Nqong iz svoje kupke u modrome gaju kauukovca. Reci to jo jednom, pa u zviduknuti
Dingu neka te povitla da ti otpadnu stranje noge.
Neu, pouri se klokan. Oprosti mi. Noge su noge, a ja sudim da ih ti ne bi trebao ni preina-ivati. Htio sam
jedino razloiti vaem gospodstvu da odjutra nisam nita jeo, a jako sam gladan.
Jest, prozbori Dingo, uti pas Dingo, i meni je ba isto tako. Preobliio sam njega da bude drukiji od svih
drugih ivotinja; ali to u dobiti ja za uinu?
Na to mu uzvrati Nqong iz svoje kupke u slanoj movari: Dodi i zapitaj me to sutra, jer sada bih da se umijem.
Tako oni ostadoe usred Australije, klokan i uti pas Dingo, i svaki od njih ree: Ti si to skrivio.
70
To je pjesma u slavu
Trke i predinog skakavca tog
Sto pretra - gle uda, proslavi se time! Put to ree Nqong, warrigaborrigaroomski bog,
Prvo klokan - a uti pas Dingo za njime.
Klokan ko ptica laka Dvadeset skae arina Udalj - nikad ne staje, Dingo ga vije, goni Odjutra sve do mraka, Ko
ut je oblak ta psina Pa tri i ne laje, Tako su jurili oni!

Odoe, tko bi znao Kamo; nali im trag nisu, Jer nitko nije dao Ime jo kraju tome. Strana je to daljina -(Potrai
u zemljopisu!) Od Torresa do Leeuwina, I natrag domu svome.
Kad bi ti tro, pobro, Do mora sve pute mnoge U jednom naletu ludom, To polje tek trke njine. U grijao bi se
dobro, Iznakazio bi noge Pa bi te zvali udom, Da! moj uporni sine!
KAKO SU NASTALI PASANCI
Ovo je, drago dijete, jo jedna pripovijest iz davnih, pradavnih vremena. Ba usred tih vremena bio jedan
trkljav-bockav je; ivio je na obali burne rijeke Amazonke i jeo ljuskave pueve i tako kojeta. A imao je
prijateljicu, sporu ozbiljnu kornjau, koja je ivjela na obali burne rijeke Amazonke te jela zelenu loiku i tako
kojeta. I sve je tako bilo u redu, razumije li?
No u isto vrijeme, za tih davnih, pradavnih vremena, bio jo i pjegavi jaguar; i on ivio na obali burne rijeke
Amazonke, a jeo sve stoje mogao da ugrabi. Kad nije mogao da ugrabi srnu ili majmuna, jeo je abe i kukce. A
kad nije mogao da ugrabi aba ili kukaca, doao bi k majci jaguar-ki, i ona bi ga pouavala kako se jedu jeevi i
kornjae.
Govorila mu nebrojeno puta, draesno maui repom: Sinko moj, kad nae jea, mora ga baciti u vodu, i on
e se onda odmotati, a kad uhvati kornjau, mora je apom izgrepsti iz njezine kore. I sve je to bilo u redu.
Jedne krasne noi na obali burne rijeke Amazonke pjegavi jaguar naao trkljavoga-bockavo-ga jea i tromu
ozbiljnu kornjau gdje sjede pod panjem povaljenog drveta. Nisu mogli da pobjeg73
nu, pa se trkljavac-bodljikavac smotao, jer je bio je, a troma oklopnjaa uvukla glavu i noge pod koru koliko
god je mogla, jer je bila kornjaa. I sve je to bilo u redu. Razumije li?
Sluajte me sada, jer ovo je vrlo vano, prozbori im pjegavi jaguar. Mati mije rekla, naem li jea, moram ga
baciti u vodu, i onda e se on odmotati, a naem li kornjau, valja mije apom izgrepsti iz njezine kore. Koje je
dakle od vas je, a koje kornjaa? Tako mi mojih pjega, ja ne
znam.
Zna li pouzdano to ti je mama rekla? zapita trkljavi-bockavi je. Zna li sasvim pouzdano? Moda ti je
rekla, ako odmota kornjau, mora je zaimaem izljutiti iz vode; ako izgrebe jea, mora ga baciti u koru.
Zna li ti pouzdano to ti je mama rekla? zapita troma ozbiljna kornjaa. Zna li sasvim pouzdano? Moda ti
je rekla, razvodni li jea, mora ga baciti u svoju apu, a ako nae kornjau, mora je ljutiti dok se ne
odmota.
ini mi se da nije bilo nipoto tako, kazao pjegavi jaguar, ali se malko smeo. Nego, molim vas, recite to jo
jednom razgovjetnije.
Ako izgrabi apom vode, odmotat e je jeom, zamrsi trkljavac-bockavac. Pamti to, jer je vano.
Ali, nadoveza kornjaa, ako izgrabi svoje meso, baci ga zaimaem u kornjau. Kako da ti toga ne
razumije?
Od vas me zaboljele i pjege, izusti pjegavi jaguar. A onda, ja vas nisam ni pitao za savjet. elio sam jedino da
doznam koje je od vas je, a koje kornjaa.
Neu da ti reknem, istisnu trkljavac-bockavac, ali ti me moe izgrepsti iz moje kore, ako te volja.
74
Aha! doeka pjegavi jaguar. Sada znam, ti si kornjaa. Mislila si da neu znati! Sada znam.
Pjegavi jaguar isprui svoju meku apu ba u onaj as kad se trkljavac-bockavac smotao, pa se dabome meka
apa jaguarova sva osula bocama. Jo gore, odgurao on trkljavca-bockavca sve dalje i dalje u umu i u grmlje,
gdje je bio mrak, i nije ga mogao nai. Onda turio meku apu u usta, a bodljike ga, dakako, bole jo gore. im je
mogao da progovori, rei e: Sada ja znam, nije to nipoto kornjaa. Ali - i on poea glavu svojom
neizbodenom apom - kako u razabrati je li ono drugo kornjaa?
Ali ja jesam kornjaa, javi se spora oklopnjaa. Pravo je rekla tvoja mati. Rekla ti je da me apom izgrebe iz
moje kore. Zaponi!
Maloas si rekla da ona to nije kazala, odvrati pjegavi jaguar siskajui bodljike iz svoje mekane ape. Rekla
si da je ona kazala neto sasvim drugo.
Dobro, recimo, ti veli, ja sam rekla daje ona kazala neto sasvim drugo, ali ja ne razbirem da je tu ikakve
razlike; jer ako je ona rekla to ti veli da sam ja govorila daje ona kazala, to je isto kao da sam ja govorila stoje
ona rekla daje kazala. U drugu ruku, ako ti misli da je ona rekla da me mora zaimaem odmotati, a ne
raskomadati me korom, to u ti ja.
No ti si rekla da eli da te apom izgrebem iz tvoje kore, opet e pjegavi jaguar.
Ako razmisli, sjetit e se da nisam nita takvo rekla. Rekla sam daje tvoja mati kazala da me izgrebe iz moje
kore, objasni mu spora oklopnjaa.
Sto e biti ako ja to uinim? zapita jaguar jako lukavo i jako oprezno.
75
Ovo je veoma zanimljiva karta burne Amazonke. Nije ni u kakvoj vezi pricom, osim to su na njoj dvapasanca u gornjem uglu. Uzbudljivi dio jesu pustolovine to su ih doivjeli putnici koji su prolazili putem to je oznaen.
Kad sam stao risati kartu, nakanio sam naslikati pasance, morske krave, dugorepe majmune, goleme zmijurine i

svu silu jaguara, ali je bilo uzbudljivije da nacrtam kartu i na njoj smione pustolovine. Poni slijeva odozdo i
tono slijedi strelice, pa e naokolo ponovno stii do mjesta odakle su pustolovni putnici otputovali kui
brodom koji nosi ime Royal Tiger.
Taje slika prepuna pustolovina, i sve su na njoj ispripovijedane napismeno, tako da posve pouzdano zna to je
pustolovina, a to drvo ili amac.
c te fi*v* rufio%*uct ***/ vcdUi,, jvr 4**. /- bojale
Uh. botuni, ftvtoiro K**KUC
Ne znam, jer jo nikad nisam izgrebena iz svoje kore; ali ti velim istinski: ako hoe da vidi kako u otplivati,
samo me baci u vodu.
Ja to ne vjerujem, doeka pjegavi jaguar. Ti si sve smijeala to mi je majka rekla da uinim, i ono to si me
ti zapitala da li pouzdano znam nije li mi rekla, tako te sada ne znam stojim li na glavi ili na pjegavom repu; a
sada mi evo pripovijeda neto to mogu da razumijem, i to me jo gore buni. Majka mi je rekla da jedno od vas
dvoga bacim u vodu, pa kako se ini da si ti u strahu da te ne bih bacio, mislim ja, ti ne eli da te bacim. Skoi
dakle u burnu rijeku Amazonku, ali se pouri.
Upozorujem te, to se nee militi tvojoj mami. Nemoj joj rei da ti nisam kazala, opomenu ga spora
oklopnjaa.
Ako jo rije izrekne o tom stoje moja majka kazala ... - zaprijeti jaguar, ali jo nije ni izgovorio reenicu, a
spora oklopnjaa spokojno zaronila u burnu rijeku Amazonku, otplivala daleko ispod vode i isplivala na obalu,
gdje ju je ekao trkljavac-bockavac.
Jedva smo glavu iznijeli, kaza trkljavac-bockavac. Ja ne marim pjegavoga jaguara. to si mu rekla da si ti?
Rekla sam mu istinski da sam istinska kornjaa, ali mi nije vjerovao, nego me natjerao neka skoim u vodu, da
vidi jesam li to, a ja bila, i on se zaudio. Sada je otiao da pripovijedi svojoj mami. Sluaj ga!
uju pjegavoga jaguara kako rie meu drve-em i grmljem uz burnu rijeku Amazonku, dok mu nije dola
mama.
Sinko, sinko! ponavljala majka nebrojeno puta, ljupko ibajui repom. to li si opet poinio to ne bi
trebalo?
78
Pokuao sam da apom izljutim zvjerku koju je trebalo iz kore izljutiti, a sad mi je apa puna bodljika,
odgovori pjegavi jaguar.
Sinko, sinko! jadala mati nebrojeno puta, drazesno maui repom. Po bodljikama u tvojoj mekoj api vidim
da je to zacijelo je. Tebalo je da ga baci u vodu.
Bacio sam ono drugo, a to veli daje kornjaa; ja mu nisam povjerovao, a zbilja bijae; zaronilo je u burnu rijeku
Amazonku, i nee vie izroniti, a ja nemam nita da jedem, te mislim, bolje bi bilo da se nastanimo gdjegod na
drugome mjestu. Ovdje na burnoj rijeci Amazonki prepametni su meni.
Sinko, sinko! uila ga njegova mati nebrojeno puta, drazesno maui repom. Sluaj sada mene i pamti to ja
velim. Je se smotava u krugu, a njegove bodljike bodu svuda ujedanput. Po tome e poznati jea.
Tu staru gospu ne marim ja ni najmanje, promrsi trkljavac-bockavac u sjeni velika lista. Radoznao sam to li
ona jo zna!
Kornjaa se ne moe smotati, ponavljala majka jaguaru nebrojeno puta, drazesno maui repom. Ona samo
uvlai glavu i noge pod koru. Po tome e poznati kornjau.
Ne marim tu staru gospu nimalo, proguna spora oklopnjaa. Ni pjegavi jaguar ne moe zaboraviti tih uputa.
Velika je alost, trkljave-bo-ljikave, to ti ne zna plivati.
Nemoj mi govoriti, odslovi trkljavac-bockavac. Nego smisli, koliko bi bolje bilo kad bi se ti mogla smotati.
To je nevolja! Sluaj pjegavog jaguara.
Pjegavi jaguar sjedi na obali burne rijeke Amazonke, siska bodljike iz svojih apa i govori sam sebi:
79
Ne zna se smotati, al zna plivati -Spora oklopnjao, to si ti! Zna se smotati, ne zna plivati -trkljavebockave, to si ti!
Nee on toga zaboraviti dovijeka, pripomenu trkljavac-bockavac. Pridri mi bradu nad vodom, spora
oklopnjao. Pokuat u da nauim plivati. Moda e koristiti.
Divota! uzviknu spora oklopnjaa te pridri trkljavcu-bockavcu bradu nad vodom dok je trkljavac-bockavac
brkao po vodi burne rijeke Amazonke.
Bit e ti izvrstan pliva, ocijeni spora oklopnjaa. Da mi sada moe malko razmaknuti oklop na leima,
pokuala bih da se smotam. Moda e koristiti.
trkljavac-bockavac pomogne kornjai da razmakne ploe na leima; spora se oklopnjaa uzvrtjela i uspela, te
zaista uspjela da se malko smota.
Divota! oduevljeno e trkljavac-bockavac; ali sada ne treba vie, pocrnjela si u licu. Molim te, uvedi me
opet u vodu, pa u se vjebati da plivam ustranu, kad veli da je tako lako. I trkljavac se bockavac vjeba, a
spora oklopnjaa pliva uza nj.
Divota! zanosno e spora oklopnjaa. Dok se malo uvjeba, bit e pravi pravcati kit. Ako ti nije nezgodno,

ded mi razmakni za dva trunka stranje i prednje ploe; ja bih da pokuam ono divno savijanje to veli da je
tako lako. Al e se zauditi pjegavi jaguar!
Divota! doeka trkljavac-bockavac, sav mokar od burne rijeke Amazonke. Ja ti velim,
80
ne bih te razaznao ni od koga iz moje vlastite porodice. Dva trunka kae, ini mi se? Neto vie izraaja, molim,
i nemoj toliko stenjati, jer e nas uti pjegavi jaguar. Dok ti zavri, ja bih da pokuam onako dugo roniti, kad
veli da je tako lako. Al e se uditi pjegavi jaguar!
I tako je trkljavac-bockavac ronio, a spora oklopnjaa ronila uza nj.
Divota! pohvali ga spora oklopnjaa. Malo vie pazi da zaustavlja dah, pa e moi da domuje na dnu
burne rijeke Amazonke. Sada u ja pokuati da se uvjebam ne bih li omotala stranje noge oko uiju, kad veli
daje to osobito zgodno. Al e se uditi pjegavi jaguar!
Divota! zadivi se trkljavac-bockavac. Ali tvoje se stranje ploe napinju malko. Iskakuju sada, mjesto da
lee uporedo.
Oh, to je od gibanja, objasni spora oklopnjaa. Primijetila sam kao da su se tvoje bodljike slile, te si sliniji
eeru nego kestenu, kakav si bio.
Zar zaista? upita trkljavac-bockavac. To je stoga to upijam vodu. Oh, al e se uditi pjegavi jaguar!
Nastavili oni svoje vjebe, i jedno pomagalo drugome, sve dok nije svanulo; a kad je iskoilo sunce, uzeli
otpoivati i suiti se. Onda razabrae da su obadvoje sasvim drukiji nego to su bili.
trkljave-bockave, prozbori kornjaa nakon zajutarka, ja nisam onakva kakva juer bijah; ali mislim da u
se ipak militi pjegavome jaguaru.
To sam ba i ja mislio, prihvati trkljavac-bockavac. Ja drim, kora je silna poboljica bod-ljikama - da i ne
spominjem vjetine u plivanju.
81
Ovo je slika cijele prie o jaguaru, jeu, kornjai i pasancu, o svima zajedno. Vazda je ista, kako god je okrenuo.
Kornjaa je u sredini- ui da se smotava, i zato su joj se rairile Ijuskave ploe na leima. Ona stoji na jeu, koji
eka da ui plivati. Je je japanski je, jer nisam mogao da u vrtu naem naih domaih jeeva, kad sam htio da
ih naslikam. (Bilo je po danu, kad su polijegali u svoje postelje pod georginama.) Pjegavi jaguar gleda preko
ruba, a meku mu je apu majka brino zavila, jer se izbo kad je vadio jea. Jako se zaudio gledajui to kornjaa
radi, a apa ga boli. Ono njukavo stvorenje sa sitnim okom, preko kojega prekorauje pjegavi jaguar, pasanacje
u kojega e seprevratiti kornjaa i je dok naue smotavati se i plivati. Sve je to magina slika, i to je jedan
razlog zato nisam naslikao jaguarove zaliske. Drugi je razlog, to je tako mlad da mu jo nisu izrasli zalisci.
Jaguaru je ime, kako mu mama tepa: Doffles.
Oh, al e se uditi pjegavi jaguar! Hajde da ga potraimo.
Malo-pomalo te naoe pjegavoga jaguara gdje jo lie svoju meku apu tu ju je sino ozlijedio. Toliko se
zaudio da se triput izvratio na-uznak na svoj pjegavi rep, triput zaredom.
Dobro jutro! nazva mu trkljavac-bocka-vac. A kako je danas tvojoj miloj draesnoj mami?
Hvala ti, jako joj je dobro, odgovori pjegavi jaguar; ali oprosti to u ovaj as ne mogu da se sjetim tvog
imena.
To je neuljudno od tebe, prekori ga trklja-vac-bockavac, kad si juer u to doba htio da me apom izgrebe iz
moje kore.
Ali ti i nisi imao kore. Bile su same bodlji-ke, u udu e pjegavi jaguar. Znam da su bile. Evo mi pogledaj
apu!
Ti si mi rekao da skoim u burnu rijeku Amazonku i da se udavim, oglasi se spora oklopnjaa. to si danas
tako prost i zaboravan?
Zar se ne sjea to ti je rekla majka? opet e trkljavac-bockavac:
Ne zna se smotati, al zna plivati -trkljave-bockave, to si ti. Zna se smotati, ne zna plivati -Spora
oklopnjao, to si ti!
Nato se obadvoje smotali i otkotrljali, a pjegavom se jaguaru zavrtjele oi u glavi kao pravi to-kovi. Onda on
otiao po svoju majku.
84
Majko, ree, tu su danas u umi dvije nove ivotinje, a ona jedna, za koju si rekla da ne zna plivati - pliva, a
druga, to si rekla da se ne zna smotati - smotava se; bodljike su, ini mi se, podijelile, jer su obadvije sasvim
oklopljene, mjesto da jedna bude glatka, a druga sva bodljikava; osim toga, obje se kotrljaju te kotrljaju, a meni
je nemilo.
Sinko, sinko! poui ga majka jaguarka nebrojeno puta, draesno maui repom. Je je je, i ne moe nita
drugo biti nego je; a kornjaa je kornjaa, i ne moe nikada biti nita drugo.
Ali to nije je i nije kornjaa. To je pomalo od obojega, a ja mu ne znam imena.
Besmislica! ljutnu se majka jaguarka. Sve ima svoje ime. Nazvat u ga >pasanac< dok mu ne naem pravo
ime. A ja bih ga pustila s mirom.
Pjegavi jaguar uini kako mu je majka rekla, osobito da ih pusti s mirom. Ali je zanimljivo da od onoga dana sve

do danas, dragi moj, nitko nije na obali burne rijeke Amazonke trkljavca-boc-kavca i sporu oklopnjau drukije
zvao nego pa-sancem. Ima dakako jeeva i kornjaa i na drugim mjestima (ima ih i u mojem vrtu), ali prava stara
i pametna vrsta, s korom to se ljuskava--hruskava naslagala jedna na drugu, nalik na eer, ivjela je u davna,
pradavna vremena, na obali burne rijeke Amazonke, i zvala se svagda pasancima, jer su bili tako pametni.
I to ti je istina, dragi moj. Razumije li?
85
I
Amazonke jo ne vidjeh, Ni brazilskih uma, polja, A brodovi tamo plove Kada god je kojem volja.
Iz naih luka svaki dan
Brodovi - da, divna stvar!
Plove u daleki Rio,
U neznan kraj mi mio U Rio ja bih htio
Prije neg to budem star!
Jaguara jo ne vidjeh Ni pasance to se eu U oklopu od ljusaka -Mislim da nikad i neu.
Moro bih ja u Rio,
Da vidim tu divnu stvar,
Plovit, plovit u Rio Zbilja plovit u Rio!
U Rio ja bih htio,
Prije neg to budem star!
KAKO JE NAPISANO PR VO PISMO
U davno, pradavno vrijeme ivio neolitski ovjek. Nije bio ni Jutlananin, ni Angli-jac, pa ni David, stoje ba
mogao biti, ali to marimo. Bio je praovjek, te je ivio spiljskim ivotom u spilji, i vrlo je malo odjee imao na
sebi; nije znao itati, nije znao pisati, a nije to ni elio, pa kad nije bio gladan, bio je sasvim sretan. Zvao se
Tegumai Bopsulai, a to znai: ovjek koji se ne uri da koraa^ No mi emo ga zvati Tegumai, da bude krae.
ena mu se zvala Tes-humai Tewindrow, a to znai: gospoda koja jako mnogo zapitkuje, a mi emo je zvati
Teshu-mai, da bude krae. Mala im se kerka zvala Tef-fimai Metallumai, a to znai: stvori bez ikakva
vladanja, kojega bi trebalo tui, no ja u je zvati Taffy. A ona je bila ljubimica svoga tate i maza svoje mame, a
nije ni napol toliko bijena koliko bi joj koristilo; i svetroje bili jako sretni. im je Taffy mogla da trka, uzela
svakud odlaziti sa svojim taticom Tagumaijem, a gdjekad se nisu vraali u spilju dok ne ogladne. Tada bi ih
doekala Teshumai Tewindrow: Kuda li ste po svijetu obilazili vas dvoje da ste se tako gadno ukaljali? Zaista,
Tegumaiju moj, ti nisi bolji nego moja Taffy.
A sada pazi i sluaj!
89
Jednoga dana krenuo Tegumai Bopsulai dab-rovom movarom na rijeku Wagai, da ost vama nahvata arana za
ruak, a Taffy pola s njime. Tegumaijeve ostve bile od drveta s kuko vi m zubima na vrhu, a nije jo ulovio bio
ni jedne ribe, pa sluajno prekrhao ostvite, kako je prejako bocnuo ostvama u dno u rijeci. Bili su mnogo milja
od kue (razumije se da su u malom torbaku ponijeli ruak), a Tegumai zaboravio da ponese jo jedne ostve.
Nazdravlje! proguna Tegumai. Protratit u pol dana dok to popravim.
Kod kue su ti velike crne ostve, javi se Taffy. Deder da otrim u spilju i da ih zaitem od mame.
Predaleko je za tvoje sitne okrugle noice, ree Tegumai. A mogla bi i pasti u dabrovu movaru i udaviti se.
Moramo kakogod doskoiti nevolji.
Sjedne on i izvadi malu konu kesu s priborom, punu sobovih tetiva i konih traka, grume-nja pelinjega voska i
smole, te uzme popravljati ostve. Taffv sjela takoer, zamoila none prste u vodu, podnimila se i jako zamislila.
Onda e rei:
Velim ti, tatice, grdna je nevolja to ti i ja ne znamo pisati. Da znamo mogli bismo poslati poruku po nove
ostve.
Taffy! prekori je Tegumai. Koliko sam te puta opominjao da ne govori prostakim jezikom! Grdan nije fina
rije - ali bi bilo zgodno to to veli, kad bismo mogli pisati kui.
Ba u taj as naiao obalom neki tuinac; bio je od daleka plemena, Tewara, te nije ni rijei razumio iz
Tegumaijeva jezika. Stajajo na obali i smjekao se maloj Taffy, jer i on je imao kod kue kerkicu. Tegumai
izvukao iz torbe pramen sobovih tetiva i poeo popravljati ostve.
90
Hodi amo, doviknu Taffy strancu. Zna li ti gdje moja mama stanuje? A tuinac proguna hm! jer je, kao
to zna, bio Tewara.
Glupo! ozlovolji se Taffy i topne nogom, jer je vidjela kako je jato jako debelih arana otpliva-lo uz rijeku ba
kad tatica nije mogao da se poslui ostvama.
Nemoj dodijavati odraslima, opomenu je Tegumai, koji bijae toliko zabavljen popravljanjem svojih ostava da
se nije ni obazro.

Ne dodijavam, branila se Taffy. Ja bih jedino da on uini to elim da uini, a on nee da me razumije.
Onda ne dodijavaj meni, ukori je Tegumai, pa se opet prihvati da vue i napinje sobove tetive iz svojih usta to
mu bijahu puna krajeva. Tuinac - bio je pravi pravcati Tewara - sjedne na travu, a Taffy mu pokae to njen
tatica radi. Stranac pomisli: Jako je to udnovato dijete. Tope nogom na me i krevelji se. Zacijelo je ki toga
plemenitog glavara, koji je tako odlian da i ne pazi na me. Nasmijeio se dakle uljudnije nego ikada.
Pazi! objanjavala mu Taffy. Ja bih da ti ode k mojoj mami, jer su tvoje noge dulje od mojih, pa nee pasti
u dabrovu baru; zaiti druge ostve tatine - one s crnim ostvitem to vise nad naim ognjitem.
Tuinac (a bio je Tewara) pomisli: Jako je to, jako udnovato dijete. Mae rukama i vie na me, ali ja ne
razumijem ni rijei to mi veli. No ako ne uinim to eli, silno se bojim da se ne bi rasrdio taj ponositi glavar ovjek koji okree lea posjetiocima. I tuinac ustade, odljuti s breze povelik komad kore i dade je maloj
Taffy. Uinio je to, ljubimce, da pokae kako mu je srce bijelo kao brezova kora, i kako ne misli o zlu. Ali ga
Taffy nije valjano razumjela.
91
Oh! ree ona. Sada ja vidim! Ti eli adresu moje mame? Ja dakako ne znam pisati, ali znam crtati slike kad
imam togod iljato da re-zuckam. Molim te, daj mi malo kukov zub to ti je u nizu na vratu.
Tuinac (a bio je Tewara) ne odgovori nita. Taffy dakle prui svoju ruicu i povue za niz te iupa kukov zub
iz niza na njegovu vratu.
Tuinac (a bio je Tewara) pomisli: Veoma je to, veoma udnovato dijete. Kukov zub u mojoj ogrlici arovit je,
i vazda se govorilo, ako ga itko dirne bez moga doputenja, odmah e se napeti i pui. Ali to dijete niti se napinje
niti puca, a taj odlini glavar, to je sav prionuo uza svoj posao pa i ne pazi na me, kao da se i ne boji da e se
ona napeti ili pui. Najbolje je da budem jo uljudniji.
Dade dakle maloj Taffy kukov zub, a ona legne potrbuke, svine noge u zrak, kao gdjekoji na podu u gostinskoj
sobi kad bi da slikaju, te e rei: Sad u ti naslikati nekoliko krasnih slika! Smije mi gledati preko ramena, ali
me nemoj gurati. Najprije u ti naslikati taticu kako hvata ribu. Nije jako nalik na njega, ali e ga mama poznati,
jer sam naslikala njegove prekrhane ostve. Dobro, sada u naslikati one druge ostve to mu trebaju - one s crnim
ostviem. ini se kao da su se zabole tatici u lea, ali to je zato to se kukov zub omaknuo, a taj komad kore
nije dovoljno velik. To su one ostve po koje bih da ode. Naslikat u i sebe kako ti tumaim. Kosa mi ne stri
ovako kako sam naslikala, ali je tako lake naslikati. A sada u naslikati tebe. Ja mislim, da si zaista ba lijep, ali
te na slici ne mogu prikazati da bude zgodan. Nemoj se dakle uvrijediti. Jesi li se uvrijedio?
92
Tuinac (a bio je Tewara) nasmijei se i pomisli: Valjda se negdje bije ljuta bitka, a to neobino dijete to mi
uzima moj aroviti kukov zub, pa ipak se ne napinje i ne puca, nareuje meni da dozovem cijelo pleme velikoga
glavara njemu u pomo. Zaista je velik glavar, jer bi me inae opazio.
Gledaj! proslijedi Taffy jako revno crtajui, a zapravo rkajui. Sada sam naslikala tebe i metnula sam ti u
ruke ostve to tatici trebaju - da zapamti i da ih donese. Sada u ti pokazati kako e nai gdje mi je mama. Idi
samo ravno dok ne doe gdje su dva drveta (ovo je drvee), onda prijei brdo (ovo je brdo), pa e doi na
dabrovu baru, punu puncatu dabrova. Nisam naslikala cijele dabrove, jer ne znam slikati cijele dabrove, ali sam
naslikala njihove glave, a to i jest sve to e vidjeti kad bude prolazio movarom. Pazi da u nju ne padne.
Naa je spilja ba iza dabrove movare. Nije visoka kao brdo, ali ja ne znam slikati stvari jako male. Ovo vani
moja je mama. Lijepa je. Najljepa je mama to je ikad bila, ali se nee uvrijediti kad bude vidjela da sam je
naslikala ovako runu. Veselit e se to znam slikati. Da ne zaboravi, naslikala sam one ostve to trebaju tatici,
izvan spilje. Ostve su zapravo u spilji, ali ti pokai sliku mojoj mami, i ona e ti ih dati. Naslikala sam je kako je
digla ruke, jer znam da e se veseliti kad te ugleda. Zar to nije lijepa slika? A razumije li sve, ili bih ti opet
protumaila?
Tuinac (a bio je Tewara) gledao sliku i sve klima glavom. Govori sebi: Ako ne odem po pleme toga velikog
glavara da mu pomogne, ubit e ga njegovi neprijatelji to odasvud navaljuju s kopljima. Sada vidim zato se
veliki glavar priinio da ne opaa mene! Bojao se da mu se nisu
93
neprijatelji posakrivali po grmlju, te e opaziti kako me alje s porukom. Zato mi je okrenuo lea i prepustio
pametnome i udnom djetetu da naslika tu stranu bitku to mi kazuje njegove nevolje. Otiu u ja i dobavit u
mu pomo od njegova plemena.
Nije malu Taffy ni za put zapitao, nego poletio u grmlje kao vjetar, s brezovom korom u ruci, a Taffy sjela sva
blaena.
Ovo je evo slika to ju je Taffy naslikala!
to si ti uinila, Taffy? zapita Tegumai. Bio je popravio ostve i uzeo oprezno mahati njima amo-tamo.
94
Poruila sam neto, dragi tatice, odgovori Taffy. Nemoj me ispitivati, za kratko e vrijeme doznati sve, pa
e se iznenaditi i zadiviti. I ne sanja kako e se zadiviti i iznenaditi, tatice! Obeaj mi da e se iznenaditi i
zadiviti.
Pa dobro, obea Tegumai i uze opet hvatati ribu.

Tuinac - jesi li znao da je bio Tewara? - po-hitio sa slikom i prejurio nekoliko milja dok nije sluajno naiao na
Teshumai Tewindrow gdje pred spiljom avrlja s drugim neolitskim gospoama koje su joj dole na pradoruak.
Taffy je jako nalikovala na Teshumai, osobito po gornjem dijelu lica i po oima, pa se tuinac - navi-jek pravi
pravcati Tewara - nasmijeio uljudno i uruio gospoi Teshumai brezovu koru. Jako je trao i zadahtao se, a noge
mu bile izgrebene od trnja, ali je svejedno nastojao da bude uljudan.
im je Teshumai ugledala sliku, zaciknula ljutito i poletjela na tuinca. Druge neolitske gospoe oborile njega u
jedan mah i posjedale na njega njih est redom, a Teshumai mu uzela upati kosu. To je jasno kao nos na licu
ovog tuinca, povika ona. Svega je moga Tegumaija izbo sulicama, a siroticu je Taffy toliko zastraio da joj
sva kosa stri. I nije se zadovoljio time, nego donosi meni stranu sliku kako je to uradio. Gledajte! -i pokaza
sliku svima onima neolitskim gospoama to strpljivo sjede na tuincu. Evo mojega Tegumaija s prelomljenom
rukom; evo mu je sulica zabodena u lea; evo se jedan sprema da ga kopljem probode; evo drugoga to baca
sulicu iz spilje, a evo i cijele rulje ljudi (to su zapravo bili dabrovi male Taffy, ali suvie nalikovali na ljude)
to jure za Tegumaijem. Zar to nije grozno!
Nadasve grozno! odgovore neolitske gospoe i zaspu tuincu kosu muljem (tomu se on za95
udio), udare u plemenske bubnje daje odjeknulo, i sazovu sve glavare Tegumaijeva plemena, s njihovim
hetmanima i dolmanima, sve neguse, sluge i robove, i k tomu arobnjake, gatare, rece, bonze i sve druge, te oni
odlue da ih tuinac mora, prije nego to mu odsijeku glavu, odmah odvesti na rijeku i pokazati im gdje je sakrio
siroticu Taffy.
A tuinac se (sve ako bio i Tewara) zaista oz-lovoljio. Sasvim su mu zasule kosu muljem, kotrljale ga amo-tamo
po kvrgavom ljunku, sjedile na njemu u dugom nizu od est gospoa, bubale ga i gruhale da je jedva disao; pa
iako nije razumijevao njihova jezika, sasvim je pouzdano razbirao da nisu fina imena to mu ih nadijevahu
neolitske gospoe. Ali ipak nije ni rije izustio dokle god se nije okupilo cijelo pleme Tegumaijevo, a onda ih
odveo natrag na obalu rijeke Wagaija. Tamo naoe malu Taffy gdje plete vijenac od tratinica, a Tegumaija gdje
pomno zabada popravljene ost-ve u malena arana.
Ti si se zbilja pourio! doeka ga Taffy. Ali to si poveo toliki svijet? Dragi tatice, ovo je moje iznenaenje.
Jesi li se iznenadio, tatice?
Jako, ree Tegumai, ali mi je to pokvarilo danas sav lov, jer tu je, Taffy, cijelo drago, milo, lijepo, estito,
spokojno pleme.
A tako i bilo. Prve ispred sviju stupaju Teshu-mai Tewindrow i neolitske gospoe, te vrsto dre tuinca, kojemu
je sva kosa zamuljena (premda je Tewara). Za njima idu prvi glavar, podglavar, zamjenici i savjetnici, svi
oboruani od glave do pete, hetmani i stotnici, voe sa svojim etama i dolmani sa svojim odjelima; sluge i
robovi u zaleu (svi oboruani od glave do pete). Za njima pleme, poevi od vlasnika etiriju spilja (po jedna za
svako godinje doba), stada sobo96
va i dvaju mrijestilita lososa - pa do feudalnih kmetova to im se izboile eljusti, a napolak su ovlateni na
polovicu medvjee koe za zimske noi, sedam lakata od vatre, a od tih opet do robova, koji su ovlateni na
oglodanu kost sve po redu i poloaju, kao na glavnu batinu. (Zar to nisu, ljubimce, divne titule?) Svi se okupili,
razmeu se i viu i rasplauju svaku ribu na dvadeset milja, a Tegumai im zahvaljuje rjeitim neolitskim
govorom.
Onda Teshumai Tewindrow potri i poljubi i zagrli malu Taffy od svega srca. No prvi glavar Tegumaijeva
plemena uhvati Tegumaia za perje na glavi i estoko ga prodrma.
Objasni! Objasni! Objasni! zavie cijelo pleme Tegumaijevo.
Za ime boje! zavapi Tegumai. Putaj moju kosu! Zar ne smijem slomiti svoje aranske ostve, pa da me ne
saleti sav svijet iz moga kraja? Zaista ste nemila eljad!
ini mi se da vi niste ni donijeli tatine ostve s crnim ostvitem, ree Taffy. A to radite od moga lijepog
tuinca?
Bubaju ga sve po dvije i po tri i po deset, da sve prevre oima. A on samo dae i pokazuje na malu Taffy.
Gdje su ti gadovi to su te proboli sulicom, Tegumaiju moj? zapita Teshumai Tewindrow.
Nema ovdje nikoga, odgovori Tegumai. Jedini mi je posjetilac bio jutros taj jadnik to ga hoete zadaviti. Jesi
li pri pameti, ili nisi, oj pleme Tegumaijevo?
Doao je sa stranom slikom, prozbori prvi glavar, sa slikom na kojoj si ti sav izboden sulicama.
97
\
No pa ja u to bolje objasniti, ja sam mu dala tu sliku, umijea se Taffy, ali joj nije bilo ugodno pri dui.
Ti! zavie cijelo pleme Tegumaijevo. Ti, mala bez ikakva vladanja, koju bi trebalo tui! Ti?
Draga Taffy, strah me da smo zapali u malu nepriliku, ree joj tatica i ogrli je, pa se ona nije bojala.
Objasni! Objasni! Objasni! povika prvi glavar Tegumaijeva plemena i poskoi na jednoj nozi.
Ja sam htjela da tuinac ode po tatine ostve, pa sam mu to naslikala, objasni Taffy. Ovdje nije bilo drugih
ostava. Tu su bile samo jedne ostve. Naslikala sam triput, da bude sigurno. Nisam kriva to se inilo kao da su

ostve zabodene tatici u glavu - nije bilo mjesta na brezovoj kori. A ono za to mama kae da su gadovi od ljudi,
to su moji dabrovi. Naslikala sam ih da mu pokaem put pokraj bare, a naslikala sam mamu na spiljskim vratima
kako se raduje, jer je_on lijep tuinac, a ja mislim, vi ste ba najgluplji narod na svijetu. On je jako lijep ovjek.
to ste mu zasuli kosu muljem? Operite ga!
Zadugo nitko ne izusti rije, sve dok se ne nasmija prvi glavar; onda se nasmijao stranac (ta bio je naposljetku
Tevvara); zatim se nasmijao Tegu-mai, da se izvalio na obalu; potom se nasmijalo cijelo pleme jo jae i glasnije.
Jedino se nisu smi-jale Teshumai Tewindrow i neolitske gospoe. Bile su jako uljudne prema svojim muevima,
te nebrojeno puta rekoe: glupan!
Onda prvi glavar Tegumaijeva plemena zavika, ree i zapjeva: Oj ti mala bez ikakva vlada98
nja, to bi trebalo da bude bijena, ti si naila na velik izum!
Nisam kanila; samo sam htjela tatine ostve s crnim ostvitem, uzvrati Taffy.
Svejedno je izum, i ljudi e to jednom nazvati pisanjem. Sada su to samo slike, a kako smo vidjeli danas, slike
se uvijek ne razumiju valjano. No nastat e vrijeme, dijete tegumaijsko, kada emo mi stvoriti pismena, svih
trideset slova - pa emo znati i itati i pisati, i onda emo uvijek jasno i bez zabune izricati to mislimo. Neka
neolitske gospoe isperu tuincu mulj iz kose!
Ja u se tome veseliti, ree Taffy, jer, napokon, iako ste donijeli sve sulice i koplja iz plemena Tegumaijeva,
zaboravili ste ostve moga ta-tice, ostve s crnim ostvitem.
Tada prvi glavar zavika, ree i zapjeva: Draga Taffy, kad opet bude pisala slikovito pismo, polji ga po ovjeku
koji zna na jezik, da protumai to pismo veli. Ja ne mislim sebe, jer ja sam prvi glavar, ali je to jako zlo za
drugi svijet u plemenu Tegumaijevu, a kako vidi, iznenauje i tu-inca.
Onda oni primie tuinca (pravoga pravcato-ga Tevvaru iz Tevvara) u pleme Tegumaijevo, jer je bio fin ovjek i
nije zamjerio neolitskim gospoama to su mu zamuljile kosu. No od onoga dana pa do dananjega (a ja mislim,
svemu je kriva Taffy) veoma su rijetke male djevojice koje vole da ue itati i pisati. Veina ih radije slika slike
ili se igra sa svojim taticom - ba kako i Taffy.
99
Ovo je pripovijest o maloj Taffimai Metallumai, pripovijest to su je drevni narodi u pradavno doba izrezali na
jednoj staroj kljovi. Ako proita moju pripovijest, ili ako ti je proitaju, vidjet e kako je sve ispripovijedano na
kljovi. Taje kljova bila dio plemenske trublje, svojine Tegumaijeva plemena. Slike su izgrebene na njoj avlom
ili ime takvim, a onda su parotine ispunjene crnim voskom, ali sve razdione crte i onih pet malih krugova dolje
bijahu ispunjeni crvenim voskom. Dok je to bilo novo, bila je na jednome kraju kao neka mreica od gmiza i
koljaka i dragoga kamenja; no sada je to pokidano i pogubljeno -sve osim toga komadia to ga vidi. Pismena
uokolo kljove arobnjaka su - runska arobnjaka pismena - pa ako ih zna itati, nai e tota novo. Kljova je
od slonove kosti, jako uta i iz grebena. Duga je dvije stope, i dvije stope ima uokolo, a tei jedanaest funti i
devet unca.
mm mm mm
mm mm mm
mm
tom
mm
mm
Pokraj humka Merrow jo od pamtivijeka Vodi cesta to je travom skrita sada, Silni Wey gdje tee - svima znana
rijeka -Sat je hoda dijeli od Guildforda grada.
Kad bi na konjima zazveali zvonci, Znak da Feniana povorka to ide S robom put zapada - stari tad Britonci Na
humak bi doli da ih ondje vide.
Plemena su tue vijek drala sijelo, Zborovala esto i vijeala dugo, Mijenjala bi koljke, biser, zrnje bijelo,
Kovinu i ahat - i kojeta drugo.
Al u davno doba, davno prije toga (Kad se pred bizonom svatko jote krio), Penjala se Taffy pokraj tate svoga Na
Merrowski humak, gdje im nastan bio.
Broadstonebrook je bio glibovito polje, Kod Bramleyja dinog dabar stan svoj gradi, A iz Shera medvjed silazi ti
dolje, Vidjet eli brundo to to Taffy radi.
Tu uz Wey (il Wagai, kako Taffy kae), tono estput bjee vei negje sada, Tegumajsko pleme kam do kama
slae, Spomenik je krasan sagradilo tada!
KAKO JE STVOREN ALFABET
Nedjelju dana nakon onog dogaaja u kojem se Taffimai Metallumai (mi emo je, ljubimce, svejednako zvati
Taffy) zabunila malko s tatiinim ostvama i tuincem, slikovitim pismom i svime, otila ona opet s taticom da
love arane. Mama je htjela da ona ostane kod kue i da s njome na velike motke vjea koe to e se suiti pred
neolitskom spiljom, ali Taffy izmakla jo u rano jutro k svojemu tatici, pa oni love ribu. Odmah se ona stala
smijuckati, a tatica e joj rei: Ne luduj, dijete.
Ali zar nije bilo smijeno! napomenu Taffy. Zar se ne sjea kako je prvi glavar naduhao obraze i kako je

lijepi tuinac bio smijean s muljem u kosi?

Pa i sjeam se, odgovori Tegumai. Morao sam tuincu platiti dvije jelenske koe, meke, s resama - za ono to
su mu uinili.
Mi mu nismo nita uinili, ree Taffy. Krivica je na mamici i drugim neolitskim gospoama - i na mulju.
Neemo o tome govoriti, prekide njezin tatica. Hajde da dorukujemo.
Taffy uzima kost s modinom i miruje tiha kao mi cijelih deset asaka, a dotle je njezin tata
105
kukovim zubom grebao po komadiima brezove kore. Onda Taffy prekide utnju: Tata, smislila sam tajno
iznenaenje. Ded izusti glas - kakav god glas.
Ah! potisnu Tegumai. Hoe li to dostajati za poetak?
Hoe, prihvati Taffy. Ti si ba nalik na arana kad otvori usta. Molim te, reci jo jednom.
A! a! a! ponovi njezin tata. Nemoj da bude nevaljala, keri moja.
Nisam kanila da budem nevaljala, zbilja i zaista, odgovori Taffy. To spada na moju misao o tajnom
iznenaenju. Ded govori a, tata, i dri otvorena usta, i daj mi zub. Ja u naslikati arana otvorenih usta.
emu? upita tata.
Zar ne vidi? opet e Taffy, rkajui po kori. To e biti nae malo tajno iznenaenje, Dok naslikam arana
otvorenih usta ostrag u zadimljenoj naoj spilji - ako se mama ne bude protivila - to e te sjeati na ovaj glas a.
Onda se moemo igrati kao da sam ja iskoila iz mraka i iznenadila tebe tim glasom - isto onako kako sam zimus
uinila na dabrovoj bari.
Zbilja? upitat e tata onim glasom kako odrasli govore kad zbiljski sluaju. Nastavi, Taffy.
Oh, teta! uzdahnu ona. Ne znam naslikati cijelog arana, ali znam naslikati neto to nalikuje na aranova
usta. Zna li kako arani stoje na glavi i ruju po mulju? Evo, ovo je nalik na arana. (Moemo se igrati kao daje
sav naslikan.) Ovo su mu ba usta, a to znai; a. I ona naslika ovo. (1)
106
Nije loe, ree Tegumai te to nacrta i sebi, na svom komadiu kore; ali ti si zaboravila brk to aranu visi
preko usta.
Ta ja ne znam slikati, tata.
Ne treba nita da mu naslika, nego samo otvorena usta njegova i na njima brk. Onda emo znati daje aran, jer
grgei i pastrve nemaju brkova. Evo gledaj, Taffy. I on naslika ovo (2).
Sada u ja to preslikati, ree Taffy. Hoe li ti to razumjeti kad vidi? I ona naslika ovo (3).
Sasvim, potvrdi tata. A ako to gdjegod spazim, isto u se tako iznenaditi kao da si ti iskoila iza drveta i
rekla: a!
Ded sad izusti drugi glas, zamoli Taffy sva ponosita.
Ja! izgovori tata na glas.
Hm! ree Taffy. To je izmijean glas. Svretak je onaj <z, aranova usta; ali to emo s poetkom? J!j!j! i k
tome a! Ja!
To jako nalikuje na onaj glas aranovih usta. Hajde da naslikamo drugi komad arana i da to zdruimo,
predloi tata. I on se sav unio.
107
Neu. Ako ih zdruimo, ja u ih zaboraviti. Naslikaj to za sebe. Naslikaj mu rep. Kad on stoji na glavi, prvi se
vidi rep. ini mi se da najlake crtam repove, kaza Taffy.
To je dobra misao, povladi joj Tegumai. Evo aranov rep za glas/ I on naslika ovo (4).
Sada u ja pokuati, opet e Taffy. Zna tata, ja ne umijem crtati kao ti! Hoe li dostajati ako nacrtam samo
raljasti dio repa i onu crtu to ide onamo gdje se ralje sastaju? I ona nacrta ovo (5).
T
Tata kimnu glavom, a oi mu se zasjae od uzbuenja.
Krasno, uskliknu Taffy. Ded sad izgovori drugi glas, tata.
O! izgovori tata na sav glas.
To je sasvim lako, doeka Taffy. Ti uok-ruuje usta kao jaje ili kamen. Jaje ili kamen zgodan je za to.
Ne moe svagda nai jaja ili kamenja. Moramo nacrtati kakvu okruglu stvar koja je nalik na to. I on naslika
ovo (6).
108
Boe mili, uzviknu Taffy. Koliko smo glasove nacrtali - aranova usta, aranov rep i jaje! Ded sad izusti
drugi glas, tata!
S-s! ree tata i namrti se, ali je Taffy bila odvie uzbuena da bi razumjela.
To je sasvim lako, kaza ona crtajui po svojoj kori.
A to? upita njezin tata. Zamislio sam se i htio sam da me ne buni.
Nita zato, ipak je bio glas. To je ba onakav glas, tata, to ga izdaju zmije kad se zamisle i ne mare da ih tko
buni. Hajde da taj glas ss naslikamo kao zmiju. Hoe li ovo valjati? I ona naslika ovo (7).

Evo, nastavi Taffy. To je i opet tajno iznenaenje. Ako naslika ljuticu na ulazu u malu tvoju stranju spilju
gdje popravlja ostve, znat u da si se jako zamislio - pa u ui tiho, tihano. A ako je naslika na drvo kraj rijeke,
kad lovi ribu, znat u: elja ti je da hodam tiho, tihano, da se ne trese obala.
109
iva je istina, ree Tegumai I vie ima u toj igri nego to ti misli. Taffy, draga moja, ja mislim da je tvojega
tate ki naila na najdivniju stvar to je ikada bila otkad je pleme Tegumaije-vo stalo upotrebljavati za iljak na
ostvama ku-kove zube mjesto kremena. Mislim da smo mi pronali veliku tajnu na svijetu.
Kako? upita Taffy, pa i njoj zasinule oi od uzbuenosti.
Pokazat u ti, odgovori tata. Kako se kae u tegumajskom jeziku voda?
Ja, dakako, a to znai i rijeku - kao to je Wagai-ja rijeka Wagai.
A kako veli za lou vodu od koje e te uhvatiti groznica ako je pije - crnu vodu, movar-sku vodu?
Jo, razumije se.
Sada pazi, upozori je tata. Zamisli kao da si opazila da je ovo nacrtano uz kakvu baru u dabrovoj movari - i
on naslika ovo (8).
aranov rep i okruglo jaje. Dva glasa smijena! Jo, loa voda, ree Taffy. Razumije se, ne bih pila tu vodu, jer
znam, rekao si da je loa.
Ali ja ne moram da budem blizu te vode. Mogao bih biti mnogo milja odande i loviti, a ipak...
A4pak bi bilo isto kao da stoji tu i veli: ,Od-lazi, Taffy, jer e te uhvatiti groznica.4 Sve je to u aranovu repu i
u okruglom jajetu. Oh, tata, moramo to odmah pripovijedati mami! I Taffy zaigra oko njega.
110
Nemoj jo, ree Tegumai, dok jo malo ne uznapredujemo. Da vidimo. Jo je loa voda, ali so je hrana,
skuhana na ognju. Nije li tako? - I on naslika ovo (9).
Jest. Zmija i jaje, potvrdi Taffy. So znai da je ruak gotov. Kad to vidi naslikano na dr-vetu, zna da ti je
vrijeme vratiti se u spilju. Pa i ja.
Mudrice moja! pohvali je Tegumai, i to je istina. Ali poekaj asak. Evo jedne neprilike. So znai: doi i
ruaj, ali sho znai one motke to na njih vjeamo koe.
Gadne stare motke! zgrozi se Taffy. Ne marim pomagati kad se na njih vjeaju teke, vrele, dlakave koe. Da
ti nacrta zmiju i jaje, a ja pomislim, to znai ruak, i ja doem iz ume i ra-zaberem, to znai da moram
pomagati mami da vjea koe na motke - to bih ja uinila?
Ozlovoljila bi se. A i mama. Moramo nainiti novu sliku za sho. Moramo nacrtati riovku koja sike sh-sh, pa
emo se igrati da glatka zmija sike samo 55.
Ne znam sigurno kako bih naslikala pjege, prigovori Taffy. A da se uri, moda bi ih zaboravio, pa bih ja
mislila da je so, a ono je sho, i onda bi me mama ipak zgrabila. Neu! Ja mislim, najbolje je nacrtati one gadne
visoke motke onakve kakve i jesu, pa da budemo sasvim sigurni, metnut emo ih odmah iza ljutice. Gledaj! I
ona nacrta ovo (10).
111
To je moda i najsigurnije. To svakako nalikuje na nae motke, potvrdi tata smijui se. Sada u ja izgovoriti
nov glas, da bude u njem zmijin glas i znak od motaka. Rei u shi. To na tegumajskom jeziku znai ostve. I on
se nasmija.
Nemoj mi se podrugivati, ree Taffy, mislei na svoj slikoviti list i na mulj u tuinevoj kosi. Nacrtaj ti!
Zar neemo sada nacrtati dabrove ili bregove? upita tatica. Naslikat u ravnu crtu, moje ostve. I on naslika
ovo (11).
Ni mama se ne bi po ovom zabunila da su mene ubili.
Nemoj, tata, molim te, to je meni nemilo. Ded izusti jo nekoliko glasova. Krasno napredujemo.
Hm! proguna Tegumai gledajui uvis. Rei emo shu. To znai oblak.
Taffy nacrta zmiju i motku pa zastade. Moramo nacrtati novu sliku za glas na kraju?
Shu-shu-u-u-u! izgovori tata. Ta to je ba nalik na glas za okruglo jaje, samo tanje.
Recimo onda da smo nacrtali tanko jaje, i zamislimo daje to aba koja ve godine i godine nita nije jela.
112
Ne! usprotivi se tata, Ako to brzo nacrtamo, mogli bismo se zabuniti i pomisliti da je okruglo jaje. Shu-shushu! Rei u ti to emo uiniti. Probuit emo na vrhu okruglog jajeta rupu, da pokaemo kako glas u izlazi
sasvim tanak - uuu-uu-uu-. Evo tako. I on naslika ovo (12).
Oh, divno! Mnogo bolje nego tanka aba. Nastavi! zamoli Taffy radei njegovim kuko-vim zubom.
Tata nastavi da slika, a ruka mu dre od uz-buenosti. Crta, dakle, dok nije nacrtao ovo (13).
Nemoj gledati u list, Taffy! ree on. Ded hoe li pogoditi to to znai u tegumajskom jeziku. Ako zna,
pronali smo mi tajnu.
Zmija - motka - razbijeno jaje - aranov rep i aranova usta, sricala Taffy. Shu-ja. Oblak-voda (kia). Ba u
taj mah kanula joj kap na ruku, jer dan bijae oblaan. Gle, tata, promie kia. Jesi li mi to htio rei?
Dakako, potvrdi tata, a rekao sam ti to bez ijedne rijei - nije li tako?
113

Ja bih to, mislim, razabrala za jedan asak, ali po onoj kaplji znala sam sasvim sigurno. Sada u se toga vazda
sjeati. Shu-ja znai kiu ili: pada kia. Evo, tata! Ona ustade i zaigra oko njega. Zamisli da si otiao dok se ja
jo nisam probudila, pa da si nacrtao na zadimljenom zidu shu-ja - znala bih da e kia, pa bih uzela svoju
dabrovu kapu. Al bi se mama iznenadila!
Tegumai ustade i zaigra. (U ono doba nisu tate pazili na takve stvari.) Jote kako, jote kako! ree on.
Zamisli, da nee jako padati kia i da sie na rijeku - to bih ti onda naslikao? Reci te rijei najprije u
tegumajskom jeziku.
Shu-ja-las, ja maru. (Voda iz oblaka prestaje, doi na rijeku.) Koliki novi glasovi! I ne znam kako emo ih
nacrtati.
Ali ja znam, ali ja znam! preuzme Tegumai. Samo pazi asak, Taffy, a onda dosta za danas. Shu-ja nacrtali
smo kako valja, ali je taj las muka. La-la-la i on zamahnu kukovim zubom.
Tu je na kraju ljutica, a pred zmijom su a-ranova usta - as-as-as-. Nama treba samo la-la, dosjeti se Taffy.
Znam, ali moramo nainiti la-la. A mi smo prvi ljudi na cijelom svijetu koji su ikad pokuali da to uine,
Taffimai!
No da, ree Taffy zijevajui, jer se bila prilino umorila. Las znai prestati, dokonati ili dovriti - zar ne?
Znai, potvrdi Tegumai. Jo-las znai: mama nema u kaci vode za kuhanje ba onda kad ja odlazim u lov.
A shi-las znai da su ti se prelomile ostve. Samo da sam mislila na to, mjesto to sam tuin-cu slikala glupe
slike sa dabrovima!!
114
La!-la!-la! pjevuio Tegumai maui tapom i mrtei se. Oh, jada mu!
Shi bih sasvim lako naslikala, nastavi Taffy. Naslikala bih tvoje ostve sasvim prekrha-ne - evo ovako! i ona
nacrta (14).
L
I valja, ree Tegumai. To i jest la. Ne nalikuje ni na koje drugo znamenje - i on naslika ovo (15).
IfS
Sada emo ja. Oh, to smo ve nainili. Sada emo maru. Mum-mum-mum. Mum zatvara usta - nije li tako?
Naslikat emo zatvorena usta, evo ovako. I on ih naslika (16).
Onda otvorena aranova usta. To je ma-mama! Ali to emo, Taffy, s tim rrrovima?
Zvui to surovo i oporo, kao tvoja pila od kukovih zuba kad njome ree dasku za amac, dosjeti se Taffy.
Misli, otrih je uglova, evo ovako! ree Tegumai. I on ih nacrta (17).
115
Ba tako, potvrdi Taffy. Ali nama ne trebaju svi ti zubi: metni samo dva.
Metnut u samo jedan, kaza Tegumai. Ako naa igra bude onakva kako seja nadam da e biti, bolje je
svakome da znakove naih glasova nainimo lake. I on naslika (18).
Sad smo i to uradili, ree Tegumai, stojei na jednoj nozi. Sve u ih poredati kao ribe.
Zar ne bi bolje bilo da svud'izmeu njih po-zaticamo motke, da se rijei ne struu jedna o drugu i da se ne
guraju kao da su arani?
O, ostavit u im razmaka, objasni tata. I sav uzbuen sve ih naslika, ne zastajui, na drugome velikom komadu
brezove kore (19).
Shuja, lasja-maru, proita Taffy, sriui glas po glas.
Dostaje za danas, ree Tegumai, a i umorila si se, Taffy. Svejedno, mila moja. Dovrit emo sve to sutra, a
onda e spominjati nas, godine i godine, kad najdeblja drveta to iz vidi budu ve iscijepana za gorivo.
116
Tako se oni vrate kui, i cijelu su tu vee sjedili - Tegumai s jedne strane uz vatru, a Taffy s druge strane - te
crtali na zadimljenom zidu ja i jo, sho i shi, te se smjekali, dok nije mama rekla: Zaista, Tegumai, ti si gori
nego moja Taffy.
Nemoj se ljutiti, molila Taffy. To je samo, draga mama, nae tajno iznenaenje, i mi emo ti sve kazati im
zavrimo; ali molim te, nemoj me pitati to je sada, jer ti inae moram rei.
Mama je dakle pazila da ne zapita; a im je sutradan svanulo rano jutro, siao Tegumai na rijeku da smilja o
novim slikama glasova, a kad je Taffy ustala, opazi ona da na velikoj kamenici pred spiljom pie kredom: ja-las
(voda je pri kraju ili istjee).
Hm, proguna Taffy. Nevolja su ti slikani glasovi. Ba kao daje tata doao sam ovamo i rekao mi da jo
mami donesem vode za kuhanje. Ode ona na izvor za kuom i likovim vedrom napuni kamenicu, a onda otra
na rijeku i potegnu taticu za lijevo uho - za to gaje uho smjela potegnuti kad je bila dobra.
Sad hodi, pa emo naslikati sve slike glasova to su nam preostali, pozva je tata. Bili su jako uzbueni toga
dana i krasno su ruali u podne i naigrali se do mile volje. Kad su doli do slova T, ree Taffy da se njezino ime,
tatino i mamino zapoinje tim glasom, pa treba da naslikaju kao neku obiteljsku skupinu, kako se dre za ruke.
Bilo je to sasvim zgodno da se naslika dva ili tri puta, ali kad stadoe slikati est i sedam puta, sve su gore i gore
rkali, i Taffy i Tegumai, tako da je glas T bio naposlijetku samo tanak, dugaak Tegumai, koji je ispruio ruke
te dri Taffi i Tes-humai. Po tim trima slikama moe donekle vidjeti kako se to zbilo (20, 21, 22).

117
TT
Q
23
28
29
30
Mnoge su druge slike bile prelijepe da bi ih zapoinjali, pogotovo prije ruka. Ali kako su ih sve crtali te crtali na
brezovoj kori, bivale slike sve jasnije i lake, dok nije naposljetku i Tegumai rekao da im ne nalazi nikakve
pogreke. Ljuticu za-okrenuli oni na drugu stranu, da bude glas Z, pa da pokau kako ona blago i mirno sike
unatrag (23); i zavrnuli, da bude slovo E, jer to se esto javlja u slikama (24); i naslikali sliku svetog dabra
tegumajskog, da bude glas B (25, 26, 27, 28); za runi su nosni glas N crtali nosove, dok se nisu umorili (29); za
prodrljivi glas G naslikali velika tukina usta (30); za hrapavi, opori glas K opet tukina usta i za njima ostve
(31); i malen komadi vijugave rijeke Wagaja za vjetroviti glas W (32 i 33); i tako redom jedno za drugim, dok
nisu nainili i naslikali sliku sviju glasova to trebaju, i to je bio alfabet sav savcat.
jonskoga, i nakon svega i svaega (jer poglavice i glavari i uvari tradicije nikada se nisu htjeli okaniti dobre
stvari kad su je vidjeli) opet je divni, stari, laki, razumljivi alfabet - A, B, C, D, E i sve redom dalje - zadobio
svoj pravi lik za sve, mi-ljene, koji ga ue kad dorastu.
33
Ali meni je na pameti Tegumai Bopsulai i Taffimai Metallumai, i Teshumai Tewindrow, njezina draga mama, i
svi ti davni dani, a bilo je tako, ba tako - prije davnih vremena - na obalama velikoga Wagaija!
A nakon tisua i tisua godina, nakon hijero-glifa i demotskoga pisma, nakon pisma nilskoga i kriptikoga,
kufijskoga i ninskoga, dorskoga i
118
119
Kad su Tegumai Bopsulai i Taffy sastavili alfabet, prvo stoje Tegumai poslije toga poduzeo bijae da izradi
arobnu ogrlicu od sviju slova alfabeta, koju e onda pohraniti u hramu Tegumaijeva plemena, gdje e se
dovijeka uvati. itavo je Tegumaijevo pleme donijelo svoje najdragocjenije zrnje i najljepi ures, a Taffy i
Tegumai utroili su punih pet godina da izrade ogrlicu. Ovo je slika arobne alfabetske ogrlice. Struna je bila od
najfinijih in najvrih sobovih tetiva, opletena bakrenom icom. Ako odozgo ponemo, prvo je zrno od starog
srebra, a bilo je svojina vrhovnoga sveenika Tegumaijeva plemena. Zatim su tri crna bisera. Iza toga zrno od
ilovae (plavo i sivo), pa vorugava zlatna kuglica, to ju je na dar poslalo drugo pleme, a ovo ju je opet dobilo
iz Afrike (zapravo je kuglica morala potjecati iz Indije). Potom je stakleno zrno iz Afrike, duguljasto, sploteno
po strani (Tegumaijevo ga je pleme otelo u borbi). Pa onda opet dva zrna od ilovae (bijela i zelena), jedno s
tokicama, a drugo s tokicama i prugama. Zatim su tri zrna ambre, prilino okrhana, onda tri od ilovae (crvena
i bijela); dva su s tokicama, a ono je veliko posrijedi s nazupanim arama. Sada poinju slova, a izmeu njih su
bjelkasta zrnca ilovae, a na njima opet isto slovo, samo manje. Evo, tu su slova:
A je izgrebeno na nekom zubu - mislim, bit e na
losovu.
B je sveti dabar Tegumaijeva plemena na
komadiu stare slonove kosti.
C - koljka bisernice, s unutranje strane.
D - vanjska strana nekakve ljuture.
E - zavijena srebrna ica.
F je okrhan, ali ono to je od njega preostalo,
komadi je jelenova roga.
G je komadi drva, obojen crno. (Zrno iza G je
mala koljka, a ne zrno ilovae. Ne znam zato su
to uinili.)
H - neka velika smea ljutura, zvana kaori.
I - unutranja strana duguljaste koljke,
izbruene rukom. (Tegumaiju je trebalo tri
mjeseca dok ju je izbrusio.)
J - ribarska udica u koljci bisernice.
L - prelomljeno koplje, izraeno od srebra.
(Dakako da bi poslije J moralo doi slovo K, ali
se ogrlica jedno prekinula, pa su je krivo
sastavili.)
Kje tanka kotana ploica, iz grebena i natrta
crnilom.

M je na blijedosivoj ljuturi.
N na komadu porfira, a na njemu je urezan nos.
(Tegumai je pet mjeseci utroio dok je ulatio taj
kamen.)
O je komad ljuture od kamenice, s rupom u
sredini.
Nema slova P i Q. Odavna su se izgubila, u velikom ratu, pa je pleme ogrlicu zakrpilo suenim ljuskama zmije
egrtue. Odatle je nastala poslovica: Krpe kuu dri.
Rje, dakako, zub morskog psa.
S - malena srebrna zmija.
T - ploica malene, sjajnosmee ulatene kosti. *
U - opet komad ljuture od kamenice. W - vijugavi komad bisernice to su ga nali na velikoj bisernoj koljci i
otpilili icom, umoenom u vodu i pijesak. (Maloj je Taffy trebalo mjesec i pol da taj komad ulati i u njemu
izbui rupice.) X je srebrna ica, spojena u sredini nebruenim granatom. (Taffy je nala granat.) Y su aranova
usta od slonove kosti. Z - komad ahata u obliku zvona, isprutana zmijolikim prugama. Zmiju Z izradili su od
jedne takve pruge. Izgrebli su iz nje mekani kamen i natrljali u nju crvenoga pijeska i pelinjeg voska. Upravo na
otvoru zvonia vidi zrno od ilovae i na njemu opet slovo Z. To su sva slova. Poslije njih je zrnce zelenkaste
bakrene rude, zatim jedno od nebruena tirkiza, a potom grudica nekovana zlata (to ga zovu vodenim zlatom) i
napokon zrno ilovae u obliku dinje (bijelo sa zelenim pjegama). Sada dolaze etiri ploice slonove kosti, s
tokicama kao na dominu. Zatim tri kremenia, veoma trona, iza njih dva zrna od mekana eljeza, sa zaralim
rupicama na rubovima (zacijelo su bila arobna, jer su naizgled posve obina), i naposljetku prastaro afrikansko
zrno, kao da je od stakla -modro, crveno, bijelo, crno i uto. Ogrlica se zavrava petljom koja se provlai preko
velikoga, srebrnog puceta na drugom kraju ogrlice. I to je sve.
Ogrlicu sam vrlo paljivo prerisao. Tei funtu i sedam unca i pol. Crnu vijugavu pozadinu iza nje stavio sam
samo zato da se zrna i ostali ures jae istaknu.
Od itava plemena Tegumai Ni traga ni glasa ne osta, Zov kukavice, i sunani sjaj, I samo tiina preosta.
Za godinom godina prolazi, Pa kad srce radosno klie, Taffy pleu u Surrey dolazi Da objavi: Proljee svie!
Cvjetni joj vijenci elo rese, Zlatna joj kosa oko glave, Ko alemi oi se krije se, Jo jae od neba su plave.
Leti ko vila kud joj se svidi, A posvuda kamo joj zaci Krije e uei, da odmah vidi Njen tatica gdje e je nai.
Jer daleko negdje onaj je kraj Po kom leti kud joj je drago, I tamo e nai sad Tegumai Ker kiu to sve mu je
blago!
RAK KOJI SE IGRA MOREM
Prije davnih, pradavnih vremena, miljene, bilo je doba prvoga poetka; bilo je to u one dane kad je Veliki Mag
stvarao svijet. Najprije je stvorio zemlju, zatim more, a onda rekao svim ivotinjama neka dou j neka se igraju.
A ivotinje zapitale: Oj Veliki arobnjae, ega bismo se igrali? Mag im odgovori: Ja u vam pokazati. Uze
on slona - bio to praslon - i ree mu: Igraj se slona - i praslon se stade igrati. Uze dabra - bio to pradabar - te
mu ree: Igraj se dabra, i pradabar se poe igrati. Uze kravu - bila to prakrava - pa joj kaza: Igraj se krave, i
prak-rava se poe igrati. Uze kornjau - bila to prakor-njaa - pa joj ree: Igraj se kornjae, i prakor-njaa se
poe igrati. Jednu po jednu prozivao sve ivotinje i ptice i ribe te im kazivao ega e se igrati.
Ali predveer, kad se ljudi i ivotinje uznemi-rie i umorie, stie ovjek sa svojom malom kerkom -jest, sa
svojom miljenicom malom djevojicom koja mu je sjedila na ramenu - i upita: Kakva je to igra, Veliki
arobnjae? A Veliki Mag odgovori: Hej, sine Adamov, ovo je igra prvoga poetka; no ti si premudar za tu
igru. ovjek mu se pokloni i ree: Jest, ja sam premudar za tu igru; ali gledaj i udesi da sve ivotinje budu
pokorne meni.
127
A dok su razgovarali njih dvojica, Pau Amma, rak kojemu je bio red za igru, otra u-stranu i skoi u more
govorei u sebi: Ja u sam igrati svoju igru u dubokoj vodi i neu se nikada pokoriti tome sinu Adamovu.
Nitko ga nije vidio, nego samo mala djevojica, kerkica, to je sjedila ovjeku na ramenu. A igra se nastavila,
dok vie nije bilo ivotinja kojima nije izdana odredba. Veliki Mag obrisao sa svojih ruku sitnu prainu i krenuo
po svijetu, da vidi kako se igraju ivotinje.
Krenuo on, ljubimce moje, na sjever i naao praslona kako ruje kljovama i tope nogama po lijepoj novoj istoj
zemlji to je njemu spremljena.
Kun? zapita praslon, a to znai: valja li?
Payah kun, odgovori Veliki Mag, a to znai: veoma dobro. I on dahne preko silnih klisura i grumenja zemlje
to ih je praslon izrovao, te nastadoe velike brdine himalajske, pa ih moe vidjeti na zemljovidu.
Krenuo na istok i naao prakravu gdje pase po polju stoje za nju spremljeno, te oblizuje jezikom cijelu umu u
jedan mah, prodire je, pa se izva-ljuje da preiva hranu.
Kun? zapita prakrava.
Payah kun, odgovori Veliki Mag i dahne preko pustoline gdje ona jede, i preko onoga mjesta gdje lei, te
jedno postade velika indijska pusto, a drugo pustinja Sahara, pa ih moe vidjeti na zemljovidu.

Otiao na zapad i naao pradabra gdje gradi gradinu na uu iroke rijeke to je za njega stvorena.
Kun? upita pradabar.
Payah kun, odgovori Veliki Mag i dahne preko povaljenoga drvea i tihe vode, te nastado128
e movare floridske, pa ih moe vidjeti na zemljovidu.
Onda otiao na jug i naao prakornjau kako nogama-perajama grebe po pijesku stoje stvoren za nju, a pijesak i
stijene uzvitlale se zrakom i pale u daljini u more.
Kun? upita prakornjaa. Payah kun, odgovori Veliki Mag i dahne iznad pijeska i klisura, to su popadali u
more, te nastadoe prekrasni otoci Borneo, Celebes, Sumatra, Java i sav drugi malajski arhipelag, pa ih moe
vidjeti na zemljovidu.
Nakon toga Veliki Mag sreo ovjeka na obali rijeke Peraka te mu rekao: Hej, sine Adamov, jesu li sve ivotinje
tebi pokorne? Jesu, odgovori ovjek. Je li sva zemlja tebi pokorna? Jest, odgovori ovjek. Je li cijelo
more tebi pokorno? Nije, odgovori ovjek. Jednom po danu i jednom po noi udara more usporom u rijeku
Pe-rak i tjera slanu vodu natrag u umu, tako da mi se kua ovlaila; jednom po danu i jednom po noi tee niz
rijeku i odvodi svu vodu, tako da preostane samo mulj, i moj se amac izvraa. Je li to ona igra to si naredio
moru?
Nije, odgovori Veliki Mag. To je nova i nevaljala igra.
Gledaj! ree ovjek, a kako je rekao, udarilo more na ue rijeke Peraka i potjeralo rijeku usporom, daje
preplavila na milje i milje sve mrane ume i preplavila ovjekovu kuu.
To ne valja. Potjeraj amac da razaberem tko se to igra morem, kaza Veliki Mag. Uu oni u amac, djevojica
s njima, a ovjek ponese svoj kris - zavijen vitak bode s otricom kao plamen - i oni se otisnu niz rijeku Perak.
Uto udarilo
129
\
more sve natrag te natrag, isisalo amac iz ua rijeke Peraka, kraj Selangora, kraj Malake, kraj Singapura, sve
dalje i dalje do otoka Bintanga, kao da ga more vue na uzici.
Onda ustade Veliki Mag i zavika: Hej, ivotinje, ptice i ribe to sam vas pri prvom poetku uzeo u ruke i nauio
igru koju treba da igrate -koja se od vas igra morem?
A sve ivotinje, ptice i ribe odgovorie mahom: Veliki vrau, mi se igramo kako si nas nauio da se igramo - mi
i djeca nae djece. Ali se nitko od nas ne igra morem. Uto iziao nad vodom velik pun mjesec, a Veliki Mag
ree guravome starcu to sjedi na mjesecu te prede uzicu da njome jednoga dana upeca svijet: Hej, ribaru na
mjesecu, igra li se ti morem?
Ne igram se, odgovori ribar; ja predem po-vraz kojim u jednoga dana upecati svijet, a ne igram se morem i on se opet lati svoje uzice.
A bio na mjesecu jo takor, koji neprestano izgriza uzicu onome starcu ribaru im je on is-prede; Veliki Mag
ree takoru: Hej, takore na mjesecu, igra li se ti morem?
A takor odgovori: Suvie sam zabavljen time da starome ribaru pregrizam uzicu to je on prede. Ja se ne igram
morem - i on opet poe gristi uzicu.
Onda mala djevojica prui svoje male njene smee ruice s krasnim bijelim narukvicama od koljaka i ree:
Oj, Veliki Mae, kad je moj otac govorio tu s tobom o prvom poetku, ja mu sjedila na ramenu, a ivotinje uile
svoje igre -jedna je ivotinja nevaljalski otrala u more dok je jo nisi nauio njezinoj igri.
A Veliki Mag ree: Kako su pametna mala djeca kad vide i ute! Kakva je bila ona ivotinja?
130
A djevojica odgovori: Bila je okrugla i plosnata; oi kao da su joj izrasle na peteljkama; otrala je ustranu evo
ovako; bila je po leima jako oklopljena.
Nato Veliki Mag kaza: Kako su pametna mala djeca koja govore istinu! Sada ja znam kamo je otiao Pau
Amma. Daj mi veslo!
Uzeo on dakle veslo, ali nije morao veslati, jer je voda opadala neprestano kraj sviju otoka. Stigli oni na ono
mjesto to se zove Pusat Tasek - srce morsko - gdje je velika dubina to ide dolje u srce svijeta, a u toj udubini
raste udesno drvo, Pauh Janggi, na kojem rode arobni orasi-dvojci. Onda Veliki Mag turi ruku sve do ramena u
duboku toplu vodu te pod korijenjem udesnoga drveta napipa iroka lea raka Pau Amme. A im ga je
dodirnuo, rak se Pau Amma spusti i cijelo se more uzbiba, kao to se uzbiba voda u umivaoniku kad u nj turi
ruku.
Ah! ree Veliki Mag. Sada ja znam tko se morem igrao. I on povika: to ti radi, Pau Amma?
A Pau Amma odgovori iz dubljine: Jedanput po danu i jedanput po noi izlazim za hranom. Jedanput se po
danu i jedanput po noi vraam. Okani me se!
Onda ree Veliki Mag: Sluaj, Pau Amma. Kad ti izie iz svoje spilje, sva se voda morska slijeva u Pusat
Tasek i sve obale po svim otocima ogoljuju, sitna riba skapava, a Rada Movang Kaban, kralj slonovski, prlja u
mulju svoje noge. Kad se vrati i zasjedne u Pusat Taseku, die se voda morska i preplavljuje polovicu malih
otoia, preplavljuje ovjekovu kuu, a Radi Abdul-lahu, kralju krokodilskom, usta se pune slanom vodom.

131
Tada se Pau Amma iz dubljine nasmija i ree: Nisam znao da sam toliko vaan. Odsad u izlaziti sedam puta na
dan, i nikada se nee voda smiriti.
A Veliki e Mag na to: Ne mogu te natjerati da igra igru koju ti namijenili, Pau Amma, jer si mi izmakao u
prvom poetku; ali ako se ne boji, izii, pa emo se razgovarati.
Ne bojim se ja, odgovori Pau Amma, pa iskoi u mjeseini na povrinu morsku. Nitko na svijetu nije bio toliki
koliki bijae Pau Amma, jer on je bio kralj sviju rakova. Nije bio obini rak, nego kraljevski rak. Jedna strana
silnoga oklopa njegova dopirala do obale Sarawaka, a druga do obale Pahanga; bio je vii negoli dim od tri
vulkana! Kad je iskoio kroz grane udesnog drveta, otkinuo jedan od velikih dvonjaka - arobni orah sa dvije
jezgre to pomlauje ovjeka - a djevojica smotrila orah kako skakue kraj amca, te ga dohvatila i poela iz
njega vaditi sonu jezgru malim svojim zlatnim kljeticama.
Dakle, ree Mag, ded uini aroliju, Pau Amma, i pokai da si zbilja moan.
Pau Amma zavrtje oima i zamahnu kracima, ali je jedino mogao da uzbiba more; premda bijae kraljevski rak,
ipak nije bio nita drugo doli rak, i Veliki se Mag nasmijao.
Nisi ipak toliko moan, Pau Amma, napomenu Mag. Deder da sada pokuam ja - i on uini aroliju lijevom
rukom - samo malim prstom lijeve ruke - te gledaj i motri, miljene: sa Pau Amme spao tvrdi, plaviastozelenkasto--crni oklop, kao to spada ljuska s kokosova oraha, i Pau Amma ostao sav mekan - mekan kao oni
mali rakovi to ih gdjekad nalazi na obali, miljeno moje.
132
Zaista, ti si jako moan, kaza Veliki Mag. Bih li rekao ovome ovdje ovjeku da te rasijee svojim krisom!
Bih li poruio po Radu Movanga Kabana, kralja slonovskoga, da te probode svojim kljovama? Ili bih dozvao
Radu Abdullaha, kralja krokodilskoga, da te izgrize?
A Pau Amma odgovori: Ja sam postien! Vrati mi moj tvrdi oklop i pusti me da se vratim u Pusat Tasek, i ja u
izlaziti samo jedanput ob-dan i jedanput obno za svojom hranom.
Veliki mu Mag uzvrati: Neu, Pau Amma, neu ti vratiti tvoj oklop, jer e narasti jo vei, ponosniji i jai, i
moda e zaboraviti svoje obeanje, te e se opet igrati morem.
to u sada? zavapi Pau Amma. Toliki sam da se mogu sakriti jedino u Pusat Taseku, pa ako odem drugamo,
kako sam sada mekan, pojest e me kuci i morski psi. A odem li u Pusat Tasek, bit u dodue siguran, ali neu
moi nikad vie izlaziti za hranom, pa u skapati. Onda zamahnu kracima i zakuka.
Sluaj, Pau Amma, opet e Veliki Mag. Ne mogu te natjerati da se igra one igre to ti je namijenih, jer si mi
izmakao u prvom poetku; ali ako hoe, mogu uiniti da svaki kamen i svaka jama i svaki dbun draa po svim
morima bude Pusat Tasek tebi i tvojoj djeci za sve vijeke.
Na to odgovori Pau Amma: Dobro je to, no ja toga jo neu. Gledaj, evo onoga ovjeka to je s tobom
razgovarao u prvom poetku. Da on nije zaokupio tvoju panju, ne bi meni dodijalo ekanje i ja ne bih bio
pobjegao, i sve se to ne bi dogodilo. to e on uiniti za me?
A ovjek predloi: Ako hoe, ja u uiniti aroliju da i duboka voda i suho kopno bude dom tebi i tvojoj djeci,
tako da se moe sakrivati i na kopnu i na moru.
133
I
A Pau Amma odgovori: To jo neu. Gledaj, tu je ona djevojica to me vidjela kako sam pobjegao u prvom
poetku. Daje onda progovorila, Veliki bi me Mag bio zovnuo natrag, i sve se to ne bi nikada dogodilo. to e
ona za me uiniti?
Mala djevojica proslovi: Ovo je dobar orah to ga jedem. Ako hoe, uinit u aroliju i dat u ti ove kljetice,
jako otre i vrste, pa ete i ti i tvoja djeca moi ovako jesti kokosove orahe po vas dan kad iziete iz mora na
kopno; ili moe tim klijetima to su tvoja iskopati sebi Pusat Ta-sek, ako tamo nije kamen ili nije u blizini rupa.
A ako je zemlja pretvrda, moe se tim istim klijetima popeti na drvo.
A Pau Amma uzvrati: To jo neu, jer kako sam mekan, ti mi darovi ne bi pomogli. Vrati mi, Veliki arobnjae,
moj oklop, i onda u igrati tvoju igru.
Veliki mu Mag na to kaza: Vratit u ti oklop, Pau Amma, na jedanaest mjeseci u godini; no, dvanaestog e se
mjeseca svake godine oklop opet smekati i sjeati tebe i svu djecu tvoju da ja mogu tvoriti arolije i tebe drati
u pokornosti, Pau Amma; vidim naime, ako se bude mogao kretati i pod vodom i na kopnu, previe e se
uzoholiti; a ako se bude mogao penjati na drvee i hrskati orahe i kopati jame svojim klijetima, suvie e biti
prodrljiv, Pau Amma.
Onda Pau Amma razmisli malo i ree: Odabrao sam. Primit u sve te darove.
Nato Veliki Mag uini aroliju desnicom rukom, sa svih pet prstiju desne ruke, pa gledaj i motri: Pau Amma
poeo se sve manjiti i manjiti, dok nije naposljetku bio samo malen zelen rak i plivao u vodi kraj amca, te vikao
tankim glasiem: Daj mi klijeta!
134
A djevojica ga uze na dlan male svoje zagasite ruice i poloi ga na dno u amcu i dade mu svoja kljetica, a on
zamahnu njima u svojim malim ruicama, rairi ih, sklopi i zakljoca njima te ree: Mogu jesti orahe; mogu

hrskati ljuske; mogu kopati rupe; mogu se penjati uz drvee; mogu disati u suhom zraku; mogu nalaziti osiguran
Pusat Tasek pod svakim kamenom - nisam znao da sam toliko vaan. Kun?
Payah kun, potvrdi Veliki Mag i nasmija se te mu dade svoj blagoslov. A mali Pau Amma odbrza preko ruba,
iz amca u vodu; bio je tako siuan da bi se sakrio i u sjeni suha lista na kopnu ili u praznoj koljci na dnu
morskom.
Jesam li pravo uinio? zapita Veliki Mag.
Jesi, odgovori ovjek. Ali sada se moramo vratiti u Perak, a teko je donde veslati. Da smo poekali dok Pau
Amma ode iz Pusat Taseka i vrati se kui, voda bi nas sama odnijela onamo.
Lijen si, prekori ga Veliki Mag. Tako e lijena biti i tvoja djeca. Bit e najljeniji narod na svijetu. Zvat e se
Malajci, lijeni narod.* I on prui prst k mjesecu i ree: Oj ribaru, ovdje je ovjek koji je prelijen da vesla kui.
Odvuci, ribaru, uzicom svojom njegov amac kui.
Neu, usprotivi se ovjek. Ako mije dovijeka da budem lijen, neka more dovijeka radi za me dvaput na dan.
Time u se osloboditi od ves-lanja.
Veliki mu se Mag nasmija i ree: Payah kun (vrlo dobro).
A takor na mjesecu prestade gristi uzicu; i ribar spusti svoju uzicu dok nije dodirnula more, i
* Neprevedljiva igra rijeima Malazy (Malaisie, Malajski poluotok i arhipelag) i lazy (lijen). - T
135
Ovo je slika Pau Amme - raka koji je pobjegao dok je Veliki Mag razgovarao s ovjekom i njegovom malom
kerkom. Veliki Mag sjedi na svome arobnom prijestolju, ovijen svojom arobnom maglom. Ona tri cvijeta
pred njim tri su arobna cvijeta. Na vrhu brijega vidi praslona, prakravu i prakornjau gdje odlaze da se igraju,
kako im je naredio Veliki Mag. Krava ima grbu, jer je to bila prakrava; morala je dakle imati sve ono to je
stvoreno za sve krave u budunosti. Pod brijegom su ivotinje koje su nauile igru to im je treba igrati. Vidi
pratigra kako se smjeka prakosti, vidi pralosa i prapapigu i prakunia na brijegu. Druge su ivotinje s one
strane brijega, pa ih nisam mogao naslikati. Kuica na brijegu jest prakua. Veliki je Mag sagradio nju da pokae
ovjeku kako e graditi kue kad ustreba. Zmija to se oplela oko bodljikavoga breuljka, jest prazmija, a
razgovara se s pramajmunom; majmun je neuljudan sa zmijom, a zmija s majmunom. ovjek se veoma gorljivo
razgovara s Velikim Magom. Mala kerka gleda Pau Ammu kako bjei. Ona grbava stvar sprijeda u vodi- to je
Pau Amma. U ono doba nije on bio obian rak. Bio je kralj rakova, zato je drukiji. Ono to nalikuje na opeke, a
medu njima stoji ovjek, to je veliki labirint. Dok se ovjek razgovori s Velikim Magom, otii e u veliki labirint,
jer mora. Znamen na kamenu pod ovjekovom nogom arobnjaki je znamen. Dolje sam naslikao tri arobna
cvijeta, sasvim ovijena arobnim oblakom. Cijela je ta slika velika arolija i mona magija.
Ovo je slika Pau Amme - raka koji se ispinje iz mora tako visok kao dim triju vulkana. Nisam naslikao tri
vulkana, jer je ve Pau Amma toliko velik. Pau Amma bi da uini aroliju, ali on je samo glupi stari kraljevski
rak i ne moe nita. Vidi mu sve krake i klijeta i praznu uplju ljusku. amac je onaj amac na kojem su se
dovezli s rijeke Peraka ovjek i njegova kerka i Veliki Mag. More je sasvim crno i ustalasano, jer je Pau Amma
iziao ba iz Pusat Taseka. Pusat Tasek nalazi se dolje, pa ga nisam naslikao. ovjek mae svojim zavijenim
krisom, noem, na Pau Ammu. Kerkica sjedi mirno nasred amca. Zna ona da je sasvim sigurna uza svog tatu.
Veliki Mag stoji na drugome kraju amca i s zapoinje aroliju. Ostavio je na obali svoj arobni prijestol,
skinuo haljine da mu se ne pokvase, i ostavio svoj arobni oblak da se ne bi izvrnuo amac. Ono to nalikuje na
jo jedan amac kraj pravoga amca, to je potporanj. To je klada, privrena motkama, i ona uva amac da se
ne izvrne. amac je izduben u jednom komadu drveta, a na jednom mu je kraju veslo.
odvue amac cijelim dubokim morem, uz otok Bintang, uz Singapur, uz Malaku, uz Selangor, dok se amac nije
opet uzvio iz ue rijeke Pera-ka.
Kun? zapita ribar s mjeseca.
Payah kun, odgovori Veliki Mag. Gledaj sada da dovijeka vue more po dvaput na dan i po dvaput na na,
tako da malajski ribari ne moraju veslati. Ali pazi da ne vue prejako, jer u ti uiniti aroliju kao to sam uinio
Pau Ammi.
Onda se svi vratili uz rijeku Perak i polijegali u postelje, miljene moje.
A sada pazi i sluaj! Od onoga dana pa do danas mjesec uvijek vue more gore i dolje i stvara ono to mi zovemo
plimom i osekom. Gdje-kada ribar vue more neto prejako, i onda je burna plima; a gdjekad on vue neto
preslabo, i onda je troma oseka; ali je on gotovo svagda oprezan, jer se boji Velikoga Maga.
A Pau Amma? Ako ode na obalu, vidjet e kako sva Pau-Ammina djeca prave sebi male Pusat Taseke pod
svakim kamenom i dbunom draa na pijesku; vidjet e kako miu svojim malim kljeticama; a gdje-gdje na
svijetu ive zaista na kopnu i penju se na palme i jedu kokosove orahe, ba kao to je obeala djevojica. Ali
jedanput u godini moraju svi Pau Amme da zbace svoj tvrdi oklop i da budu mekani, da se sjeaju to Veliki Mag
moe uiniti. Ne valja dakle ubijati ili loviti Pau-Amminu djecu, jer nisu ona kriva stoje Pau Amma bio u davno
vrijeme onako glup i neulju-dan.
I jest! A Pau-Ammina djeca nikako ne mare da budu izvaena iz svojih malih Pusat Taseka i da u staklu budu
odnesena kui. Zato te ona i tipaju svojim klijetima, a i pravo ti je!
140

Kad brod kree prema Kini, Nai e se u blizini Mora kojim - dan il tama -Igrao se Pau Amma. Tu je raku i dom
bio -Pusat Tasek - gdje se krio. Svi brodovi, svi mornari, I na moru svi ribari Sto su bili u tom kraju, Dom PauAmmin dobro znaju. Ali sa svog pravog puta Brod ne smije da zaluta: Svome cilju ravno brodi, Pa ako ga put ne
vodi Kraj Pau Amme igralita, Nee o njem saznat nita. Kad u Lagos doi kani, Penang puta on po strani; Ne
smeta ga vjetar, bura, Ide li do Singapura; Cheribon e mimoii Kad u Natal eli stii; Nee on u Surabaju Ako
je na drugom kraju Negdje luka gdje e stati. To kapetan mora znati, Pomorski je zakon taki, Koga brod se dri
svaki!
Kud sve plove brodovi po moru, saznat e iz oglasa na drugoj strani velikih londonskih novina Times, gdje pod
natpisom Plovidba pomorsko drutvo Lloyds javlja imena brodova, kada kreu i u kojima e lukama pristati.
Zatim uzmi atlas (a to je najljepa slikovnica na svijetu) i u njemu potrai imena onih mjesta u kojima ti brodovi
pristaju. To e znati da ti kae svaki brodski mali. Ako jo ne zna itati, a ti zamoli nekoga da ti sva ta mjesta
pokae na karti.
SAMOIVA MAKA
uj, pazi i sluaj, jer to ti je bilo, zbilo se, dogodilo i desilo, miljene moje, dok su jo pitome ivotinje bile
divlje. Pas je bio divlji, konj bio divlji, krava bila divlja, ovca bila divlja, svinja bila divlja - divlja koliko samo
moe da bude, i sve te ivotinje obilazile po vlanim, divljim umama, divljim putovima. No naj-divljija od svih
divljih ivotinja bila maka. Ona je hodala sama, svi joj putovi bili podjednaki, bilo joj svejedno kamo udara.
Razumije se, i ovjek je bio divlji. Nije se ni poeo pitomiti dokle god nije sreo enu i ona mu rekla da ne eli
ivjeti onako na njegovu, na divljaku. Nala ona lijepu, suhu spilju gdje e spavati, a ne na hrpi mokroga lia.
Posula zemlju istim pijeskom, naloila straga u spilji ugodnu vatru, objesila spilji na ulaz suhu kou od divljega
konja, da rep visi, i rekla: Obrisi noge, dragi moj, kad ulazi - sada emo zapoeti kuanstvo.
Te veeri jeli su divlje ovetine, peene na vrelu kamenju i zainjene divljim enjakom i divljim biberom; jeli
divlju patku, nadjevenu divljom riom, divljim komoraem i divljim anisom; jeli modinu iz kosti divljih volova;
i divljih treanja jeli i divljih mogranja. Onda ovjek legao
145
kraj vatre da spava, jote kako sretan; ali ena sjedi i elja kosu. Uzela ovnujsku lopaticu - veliku plosnu
lopaticu - pogledala na njoj udna znamenja, pa pritaknula vatru bacivi jo drva, i uzela gatati. Prvi put na
svijetu uinila aroliju.
Vani, u mokrim, divljim umama okupile se divlje ivotinje na dogledu te svjetlosti od vatre, u daljini, pa se ude
to to znai.
Onda divlji konj topnuo divljim kopitom i zapitao: Oj prijatelji i neprijatelji moji, zato su ovjek i ena zapalili
to silno svjetlo u toj velikoj spilji i kakvu nevolju snuju oni nama?
Divlji pas dignuo divlji nos i namirisao miris peene ovevine i kazao: Otii u onamo i pogledati, jer mi se
ini, daje to dobro. Mako, hodi sa mnom.
Neu! odgovori maka. Ja sam maka samoiva, idem kud je mene volja. Neu s tobom!
Onda neemo vie nikada biti prijatelji, ree divlji pas i otkasa ka spilji. Ali kad je malko poodmakao, ree
maka sama sebi: Menije svejedno gdje sam. Zato ne bih i ja otila, pogledala, vidjela i udaljila se po svojoj
volji? Tako ona mugnula za divljim psom, tiho tihano, i sakrila se, da moe sve uti.
Kad je divlji pas stigao na ulaz u spilju, digao nosom suhu konjsku kou i poeo mirisati divan miris peene
ovnovine, a ena, koja je promatrala ono plee, ula njega, nasmijala se i rekla: Evo prvoga. Divlji stvore iz
divljih uma, to bi ti?
Divlji se pas oglasi: Oj neprijateljice moja i eno moga neprijatelja! ta je to to tako divnim mirisom ispunja
svu divlju umu?
ena dohvati isprenu ovnujsku kost, dobaci je divljemu psu i ree: Divlji stvore iz divljih uma, okusi i
okuaj.
Divlji pas ogloda kost, a bila je slaa nego ita to je ikad okusio, pa kaza: Oj neprijateljice moja i eno moga
neprijatelja, daj mi jo.
ena mu predloi: Divlji stvore iz divljih uma, pomozi mome muu da lovi po danu i uvaj onu spilju po noi,
a ja u ti davati koliko god ti treba prenih kostiju.
Ah! maka e sluajui. To je jako pametna ena, ali nije pametna kao ja.
Divlji se pas uulja u spilju, poloi eni glavu na krilo i obea: Oj prijateljice moja i eno moga prijatelja,
pomagat u tvome muu da lovi po danu, a po noi uvat u vau spilju.
Ah! opet e maka sluajui. To je ba lud pas. I ona se vrati po mokrim divljim umama, maui divljim
repom i etajui se svojim divljim putem. Ali nije nikome nita kazivala.
Kad se ovjek probudio, zapita: to e taj divlji pas ovdje? A ena mu odgovori: Njemu nije vie ime divlji
pas, nego prvi prijatelj, jer on e nam uvijek biti prijatelj, vazda i na sve vijeke. Povedi ga kad poe u lov.
Sutradan uveer nasijee ena nekoliko naruaja svjee, zelene trave na vlanim livadama, osui je kraj vatre, da
mirie kao sijeno istom pokoeno, sjede na ulazu u spilju, uze plesti ular od konjske koe, pogleda ovnujsku
lopaticu - veliko iroko plee - i uini aroliju. Uini drugu aroliju na svijetu.

Vani u divljim umama sve se divlje ivotinje ude to je s divljim psom, a naposljetku topnu divlji konj nogom i
kaza: Otii u, pogledati i rei, zato se divlji pas nije vratio. Mako, hodi sa mnom.
Neu, odgovori maka. Ja sam maka samoiva, idem kud je mene volja. Neu s tobom.
146
147
No ipak je pola za divljim konjem, tiho tihano, i sakrila se, da sve uje.
Kad je ena ula divljega konja kako sope i spotie se o svoju dugu grivu, nasmija se i ree: Evo drugoga.
Divlji stvore iz divljih uma, to bi ti?
A divlji e konj: Oj neprijateljice moja i eno moga neprijatelja, gdje je divlji pas?
ena se nasmija, dohvati lopaticu, pogleda je i odgovori: Divlji stvore iz divljih uma, nisi ti doao ovamo radi
divljega psa, nego ovoj dobroj travi za volju.
A divlji konj, topui i spotiui se o svoju dugu grivu, priznade: Istina je. Daj mi da jedem. ena mu
predloi: Divlji stvore iz divljih uma, prigni divlju glavu i nosi to ti dajem, pa e tu divnu travu jesti triput na
dan.
Ah! maka e sluajui; mudra je to ena, ali nije tako mudra kao ja.
Divlji konj prignu divlju glavu. ena mu natakne na glavu ular, upleten od koe, a divlji konj dahne eni na noge
i obea: Oj gospodarice moja i eno moga gospodara, sluit u ti ovoj divnoj travi za volju.
Ah! opet e maka sluajui. Ba je to luckast konj. I ona se vrati po mokrim, divljim umama, maui
divljim repom i etajui se svojim divljim putem. Ali nije nikome nita kazivala.
Kad se ovjek i pas vratie iz lova, upitat e ovjek: to radi divlji konj ovdje? A ena mu odgovori: Nije
njemu vie ime divlji konj, nego prvi sluga, jer on e nas uvijek nositi s jednoga mjesta na drugo, vazda i na sve
vijeke. Jai na njemu kad bude iao u lov.
Sutradan pola ka spilji divlja krava, pa digla uvis divlju svoju glavu, da joj divlji rogovi ne bi za148
pinjali o divlje drvee, a za njom krenula maka i sakrila se isto onako kao i prije. I sve se zbilo isto onako kao i
prije; maka rekla isto ono to i prije. A kad je divlja krava obeala kako e eni davati mlijeko u zamjenu za
divnu travu, vratila se maka po mokrim divljim umama, maui divljim repom i etajui se svojim divljim
putem isto onako kao i prije. Ali nije nikome nita kazivala. A kad se ovjek, konj i pas vratie iz lova, i kad se
ponovi prijanje pitanje, ena odgovori: Nije njoj vie ime divlja krava, nego davateljica dobre hrane. Ona e
nam uvijek davati toplo mlijeko, vazda i na sve vijeke, a ja u se brinuti za nju dok ste u lovu ti, prvi prijatelj i
prvi sluga.
Sutradan pripazila maka nee li jo koji divlji stvor otii ka spilji, ali se nijedan nije maknuo u mokrim divljim
umama, pa se maka odetala sama. Vidjela ona enu kako muze kravu, vidjela svjetlo od vatre u spilji,
namirisala miris toploga bijelog mlijeka, pa upitala: Oj, neprijateljice moja i eno moga neprijatelja, gdje je
divlja krava?
ena se nasmija i odgovori: Divlji stvore iz divljih uma, vrati se opet u ume, jer ja sam sple-la kosu i sklonila
arobnu lopaticu, pa nam vie ne treba nikakvih prijatelja ni slugu u naoj spilji.
A maka e na to: Ja nisam ni prijatelj ni sluga. Ja sam maka samoiva, elim da uem u vau spilju.
ena joj uzvrati: Zato onda nisi dola s prvim prijateljem prve noi?
Maka se jako rasrdi i upita: Je li divlji pas priao to o meni?
Onda se ena nasmija i kaza: Ti si maka samoiva, i svi su ti putovi podjednaki. Ti nisi ni prijatelj ni sluga.
Sama si to rekla. Odlazi i etaj
149
se sama kamo te volja.
Maka se priini da se raalostila, te e opet: Zar ne smijem nikada doi u spilju? Zar ne smijem nikada sjediti
uz toplu vatru? Zar ne smijem nikada piti topla bijela mlijeka? Ti si jako mudra i veoma krasna. Ne bi trebalo da
bude okrutna ni prema maki.
A ena e na to: Znam da sam bila mudra, ali nisam znala da sam krasna. Sklopit u dakle ugovor s tobom. Ako
ikad izreknem jednu rije u tvoju hvalu, smije ui u spilju.
A ako u moju hvalu izrekne dvije rijei? zapita maka.
Neu nikada, ustvrdi ena, ali ako izreknem u tvoju hvalu dvije rijei, smije sjediti u spilji kraj vatre.
A ako izrekne tri rijei? zapita maka.
Neu nikada, ustvrdi ena, ali ako u tvoju hvalu izreknem tri rijei, smije piti topla bijela mlijeka triput na
dan vazda i dovijeka.
Onda se maka zgrbi i ree: Neka dakle zavjesa na ulazu u spilju, i vatra straga u spilji, i lonac s mlijekom to
stoji do vatre, neka pamte to mi je rekla neprijateljica moja i ena moga neprijatelja. I ona ode mokrim divljim
umama, maui divljim repom i etajui se svojim divljim putem.
Naveer, kad se ovjek, konj i pas vratie iz lova kui, ena im ne ree nita o pogodbi to ju je sklopila s
makom, jer se bojala da im nee biti po volji.
Maka otila daleko, daleko, i sakrila se u mokrim divljim umama na svome divljem putu na dugo vrijeme, tako

da ju je ena sasvim zaboravila. Jedini je imi, mali imi to u spilji visi naglavce, znao gdje se maka skrila;
i svake je veeri letio k maki i javljao joj to se zbiva.
150
Jedne veeri ree imi: Ima u spilji beba. Nova je i rumena, debeljkasta i mala, a ena je jako voli.
Ah! ree maka sluajui, ali to voli beba?
Ona voli to je meko i to joj ugaa, odgovori imi. Voli da dri u rukama tople stvari kad legne da spava.
Voli da se njome igraju. Sve to ona voli.
Ah! ree maka sluajui, onda je kucnuo moj as.
Te noi krenula maka po mokrim divljim umama i sakrila se blizu spilje sve do jutra, kad ovjek, pas i konj
odoe u lov. ena se izjutra dala na posao te kuha, a beba vie i smeta joj. Odnijela ona dakle bebu pred spilju i
dala joj aku ljunka neka se njime igra. Ali beba svejednako vie.
Onda maka isprui svoju meku apu i pomiluje bebu po obrazu, a beba zagugue. Maka joj se oee o koljena
i podraga je repom ispod debele brade, a beba se nasmije. ena je zauje te se nasmijei.
Tada ree imi, mali imi to na ulazu u spilju visi naglavce: Oj domaice moja i eno moga domaina, i
majko domainova sina, neki divlji stvor iz divljih uma prekrasno se igra s tvojom bebom.
Blagoslovljen bio divlji stvor, koji mu drago bio, doeka ena uspravljajui se, jer jutros sam ja bila vrijedna,
a on mi je iskazao uslugu.
U taj isti as i tren, miljene moje - tres! - spala zavjesa od suhe konjske koe to zastire ulaz u spilju i rep visi sa
nje, jer se sjetila pogodbe to ju je ena sklopila s makom; a kad je ena pristupila da digne zavjesu, gledaj i
motri - maka sasvim voljko sjedi u spilji.
151
Oj neprijateljice moja i eno moga neprijatelja, i majko moga neprijatelja, prozbori maka, ja sam to. Izrekla
si jednu rije u moju hvalu, pa sada smijem da uvijek sjedim u spilji, vazda i dovijeka. No ja sam svejedno
maka samoiva, i svako mi je mjesto po volji.
ena se jako rasrdi, vrsto stisne usne, dohvati svoj kolovrat i zapone presti. No beba se uzvika-la to je otila
maka, te ena nije mogla da je umiri koliko se bacaka i tope, a u licu pocrnjela.
Oj neprijateljice moja i eno moga neprijatelja, i majko moga neprijatelja, prozbori maka, uzmi pasmo
pree stoje pree, i svezi je za vreteno i povuci po podu, a ja u ti pokazati aroliju od koje e se tvoja beba
nasmijati isto onako glasno kako sada vie.
Uinit u tako, pristade ena, jer ne znam to u ni kako u; no neu ti za to zahvaliti.
Ona svee pasmo za malo zemljano vreteno i potegne ga po podu, a maka potri za pasmom, pa ga tapka
apama, premee se naglavce, baca ga iza sebe preko ramena, projuruje ga izmeu stranjih nogu i priinja se da
gaje izgubila, a onda ga opet api, tako da se beba nasmijala isto onako glasno kako je vikala, pa skae za
makom i cii za njom, dok se nije umorila i legla da spava s makom u naruju.
Sad u zapjevati bebi pjesmu koja e je uspavati za jedan sat, najavi maka. I uze da prede glasno i tiho, tiho i
glasno, dok nije beba vrsto zaspala. ena se smjekala gledajui njih dvoje, pa ree: To si divno uinila. Zaista
si jako mudra, mako.
U taj isti as i tren, drago dijete - huk! - dim od vatre to gori otrag u spilji, suknuo kao oblak od stropa dolje, jer
se sjetio pogodbe to ju je ena
152
sklopila s makom. Kad se dim raziao - gledaj i pazi! - maka sasvim voljko sjedi kraj vatre.
Oj neprijateljice moja i eno moga neprijatelja, i majko moga neprijatelja, ree maka, ja sam to: izrekla si
drugu rije u moju hvalu, i sada smijem da sjedim uz toplu vatru straga u spilji vazda i na sve vijeke. No ja sam
svejedno maka samoiva, idem kamo god me volja.
Onda se ena jako rasrdi, spusti svoju kosu, baci u vatru drva, dohvati iroku lopaticu ovnujsku i zapoe aroliju
koja e je ouvati da ne iz-rekne treu rije maki u hvalu. Nije to bila pjevana arolija, miljene moje, nego je
bila tiha arolija; a malo-pomalo spilja se stiala toliko da se ulo kako se maljucan mii iuljao iz kuta i potrao podom.
Oj neprijateljice moja i eno moga neprijatelja, i majko moga neprijatelja, upita maka, je li taj mali mi od
tvoje arolije?
Hu! bogme nije! viknu ena, te baci lopaticu, skoi na stoliicu kraj vatre i splete bre kosu uvis da se ne bi po
njoj popeo mi.
Ah, ree maka vrebajui, onda mi nee nauditi taj mi ako ga pojedem?
Nee, odgovori ena pletui kosu, pojedi ga bre, i ja u ti dovijeka biti zahvalna.
Maka skoi i zgrabi malog miia, a ena ree: Sto puta ti hvala - ni prvi prijatelj ne hvata male miie tako
brzo kao to si ga uhvatila ti. Ti si zacijelo veoma spretna.
U taj isti as i tren, miljene moje - krk! - ras-pue se nadvoje lonac s mlijekom koji je stajao kraj vatre, jer se
sjetio pogodbe to ju je ena sklopila s makom. Kad je ena skoila sa stoliice -gledaj i pazi! - maka lape
toplo mlijeko to je u jednoj rbini od lonca.
153

Oj neprijateljice moja i eno moga neprijatelja, i majko moga neprijatelja!, oglasi se maka, ja sam to:
izrekla si tri rijei u moju hvalu, i sada smijem uvijek piti toplo bijelo mlijeko triput na dan, vazda i dovijeka.
Noja sam svejedno maka samoiva koja ide kud joj godi.
Onda se ena nasmija i poloi pred maku zdjelu topla bijela mlijeka i ree: Oj mako, ti si vjeta kao ovjek,
ali pamti da tvoj ugovor nije sklopljen s ovjekom ni sa psom, te ja ne znam to e oni uiniti dok se vrate kui.
to ja marim za to? kaza maka. Kad ja imam svoje mjesto u spilji kraj vatre i triput na dan svoje toplo bijelo
mlijeko, nije mene briga to e uiniti ovjek ili pas.
Naveer, kad u spilju dooe ovjek i pas, ispripovijeda im ena svu tu zgodu s pogodbom, a maka je dotle
sjedila kraj vatre te se smjekala. Tada ree ovjek: Jest, ali ona nije sklopila ugovor sa mnom niti sa svim
pravim ljudima nakon mene. Onda on izuje obadvije kone izme i dohvati svoju malu kamenu sjekiru (to je
troje) i donese komad drveta i bradvu (u svemu dakle pet predmeta) poreda to i ree: Sada je na nama da
sklapamo ugovor. Ne bude li hvatala mieve vazda i dovijeka dok bude u spilji, bacat u na tebe ovih pet stvari
kada god te spazim, i tako e raditi svaki pravi ovjek nakon mene.
Ah, zapazi ena sluajui, jako je to pametna maka, ali nije tako pametna kao moj mu.
Maka prebroji tih pet stvari (a bile su ba kvrgave) i obea: Dok budem u spilji, hvatat u mieve vazda i
dovijeka; noja sam svejedno maka samoiva, idem kud je meni volja.
Nee kad sam ja u blizini, ree ovjek. Da nisi rekla ovo naposljetku, uklonio bih sve te
154
stvari zauvijek; no sada u bacati na tebe obadvije svoje izme i svoju malu kamenu sjekiru (to je troje) kada god
se s tobom sretnem. I tako e initi svaki pravi ovjek nakon mene.
Poekaj asak, oglasi se pas. Nije ona sklopila ugovora sa mnom niti sa svim pravim psima nakon mene. I
on iskesi zube i zareza: Ako ne bude ljubezna s bebom dok sam ja u spilji, vazda i uvijek, gonit u te dok te ne
uhvatim, a kada te uhvatim, ja u te gristi. I tako e initi svi pravi psi nakon mene.
Ah, uzdahnu ena sluajui, jako je to mudra maka, ali nije tako mudra kao pas.
Maka prebroji psu zube (a bili su veoma i-ljati) i obea: Bit u jako ljubezna s bebom kad sam u spilji, dokle
god me ona ne bude prejako vukla za rep, vazda i dovijeka. No ja sam svejedno maka samoiva, te se etam
kamo god me volja!
Nee kad sam ja u blizini, zaprijeti joj pas. Da nisi rekla ovo naposljetku, ja bih zautio za sve vijeke; no
sada u ja tebe vitlati na drvo kada god na te naiem. I tako e initi svi pravi psi nakon mene.
Onda ovjek baci na maku obadvije izme i malu svoju kamenu sjekiru (to je troje), a maka pojuri iz spilje i
pasje povitla na drvo; i od onoga dana sve do dananjega, ljubimce moje, od petorice e pravih ljudi trojica
bacati svata na maku kada god je sretnu, a svaki e je pravi pas po vitlati na drvo. Ali se i maka dri svoga
ugovora. Tamani mieve i umiljata je s bebom, kad je kod kue, dokle god je ne vuku prejako za rep. No kad to
uini, ona ti je gdjekad, osobito kad izie mjesec i kad zanoa, opet samoiva maka, i seta se sama kamo god je
volja. Odlazi ona tada u vlane divlje ume, ili na vlano divlje drvee, ili na vlane divlje krovove, te mae
svojim divljim repom i seta se svojom divljom osamom.
155
Ovo je slika one spilje u kojoj su ovjek i ena ivjeli ponajprije. Bila je zaista veoma lijepa spilja i mnogo
toplija nego to se ini. ovjek je imao amac, a taj je nakraj obale, da se prokvasi u vodi i da nabrekne. Ona
izderana stvar na rijeci ovjekova je mrea kojom ovjek hvata losose. Od rijeke do ulaza u spilju reda se zgodno
isto kamenje, tako da ovjek i ena mogu ii po vodu, i nee im pijesak zapadati meu prste. Ono daleko na
obali to se ini da su crni kukci, zapravo su oborena stabla to ih je rijeka doplavila iz mokrih divljih uma na
drugu obalu. ovjek i ena izvlae ih, sue i cijepaju za gorivo. Nisam naslikao zavjese od konjske koe na ulazu
u spilju, jer ju je ena ba skinula daje opere. Sve one sitne mrlje po pijesku izmeu spilje i rijeke tragovi su
eninih i ovjekovih nogu. ovjek i ena unutri su u spilji i ruaju. Kad je dola beba, preselili su se u zgodniju
spilju, jer je beba znala otpuzati dolje na rijeku i pasti u vodu, pa ju je pas morao izvlaiti.
Ovo je slika make samoive to se seta sama svojim divljim putem, po vlanim divljim umama, i mae svojim
divljim repom. Na slici nema nita vie doli nekoliko otrovnih gljiva. Izrasle su, jer su ume tako mokre. Ono
kao grumen na niskoj grani nije ptica; to je mahovina stoje tu izrasla jer su divlje ume bile tako vlane. Ispod te
istinske slike nalazi se slika one zgodne spilje u koju su se ovjek i ena preselili kad je dola beba. To im je bila
ljetna spilja, i oni su pred njom sijali penicu. ovjek jae na konju da nade kravu i daje vrati u spilju kako bije
pomuzli. Digao je ruku uvis da dozove psa, koji je preplivao preko rijeke traei kunie.
Naa se maca zna penjat na drvo,
Ili prede kad se utia,
Da sebe, ne mene, zabavi prvo,
A stari ep lovi ko mia.
Stog volim svog psa, on vazda je mio
I paljiv u ali i zbilji,
Ba ko to je prvi prijatelj bio
I ovjeku onom u spilji.

Maca se vazda ko prijatelj gradi Dok apicu svoju ne smoi, Kad macana spazi, pa njega radi Na dasku od
prozora skoi. Tad podigne rep i pobjei kua, Maue, te grebe i gnjavi, A vjerni pas Garov vazda me slua, Jer
on je moj prijatelj pravi.
Ba ljupko se maca zna umiljavat,
Jer me toboe silno ljubi,
Ali im legnem u postelju spavat,
Odmah u vrt ona se gubi.
Tek zora kad svane, i maca e do,
Ta vjernost joj nije u krvi!
A Garov mi hre do nogu svu no,
Jer on je moj prijatelj prvi!
LEPTIR KOJI JE TOPNUO NOGOM
Pria je to, miljene moje, nova, i divna, posve razliita od drugih, pria o premudrom vladaru Sulejman-binDaudu, o Salamu-nu, sinu Davidovu.
Ima tri stotine pedeset i pet pria o Sulejman--bin-Daudu, ali ovo nije ni jedna od njih. Ovo nije pria o vivku,
to je naao vodu; nije o pu-pavcu to je zasjenio Suiejman-bin-Dauda od ege; nije to pria o staklenom
ploniku, niti o rubinu s krivom rupicom, niti o zlatnim ipkama Belkisinim. Ovo je pria o leptiru koji je topnuo
nogom. A sad pazi i sluaj!
Sulejman-bin-Daud bio mudrac. Razumijevao je to ivotinje govore, to ptice cvrkuu, to ribe kazuju i to
kukci razgovaraju. Razumijevao je to stijene govore u dubljini zemaljskoj kad se naginju jedna k drugoj te
huu; razumijevao je to drvee apue kad izjutra zaumi. Razumijevao je svaku stvar od biljke istaca do biljke
miloduha na zidu; a Belkis, prva kraljica njegova, prekrasna kraljica Belkis, bila mudra gotovo kao i on.
Sulejman-bin-Daud bio moan. Na srednjaku je prstu desne ruke nosio prsten. Kad ga jedanput okrene, izlaze iz
zemlje duhovi i dinovi, da ine
163
to god im nareuje. Kad okrene prsten dva puta, silaze s neba vile, da ine to god im nareuje. A kad ga okrene
tri puta, dolazi silni aneo Azrael s maem, odjeven kao vodonoa, i pripovijeda mu novosti sa svih triju
svjetova, gornjega, donjega i ovdanjega.
A ipak nije Sulejman-bin-Daud bio ponosit. Veoma se rijetko razmetao, a kad bi to i uinio, zbog toga se
alostio. Jednom on naumio da u jedan dan nahrani sve ivotinje na cijelom svijetu, ali kad se hrana prigotovila,
iskrsla jedna ivotinja iz dubine morske i pojela hranu u tri vaka. Sulejman-bin-Daud jako se zaudio te zapitao:
Oj ivotinjo, tko si ti! A ivotinja odgovorila: Oj kralju, ivio dovijeka! Ja sam najmanji od trideset tisua
brae, a na je dom na dnu morskom. uli smo da kani nahraniti sve ivotinje na cijelom svijetu, pa me braa
poslala da zapitam kada e se zgotoviti ruak. Sulejman-bin-Daud zaudi se nadasve te ree: Oj ivotinjo, ti si
pojela cio ruak to sam ga spremio za sve ivotinje na cijelom svijetu. A ivotinja e na to: Oj kralju, ivio
dovijeka, zar ti to zaista zove rukom? Tamo odakle sam ja doao svaki jede izmeu jela dva puta vie nego to
je ovo. Onda Sulejman-bin---Daud pade niice i ree: Oj ivotinjo, ja sam priredio taj ruak da pokaem kako
sam bogat i moan kralj, a nisam ga priredio to bih elio da budem kralj ivotinjama. Sada sam postien i pravo
mi je. Sulejman-bin-Daud bio zaista mudrac. Nakon toga nije nikada zaboravio da je glupo razmetati se. A sada
se zapoinje pravi dio moje prie.
Oenio se on mnogim enama. Uzeo devet stotina devedeset i devet ena i jo prekrasnu Bel-kis. I sve ivjele u
velikoj zlatnoj palai usred
164
ljupkoga vrta s vodoskocima. Nije mu ba trebalo devet stotina devedeset i devet ena, ali je u ono doba svaki
uzimao mnogo ena, a kralj ih je, na-ravski, morao uzimati jo i vie - da pokae kako je on kralj.
Neke su od tih ena bile lijepe, a neke bogme bile i rugobe, pa se te rugobe svaale s krasotica-ma sve donde dok
i ove nisu porunjele, a onda se sve svaale sa Sulejman-bin-Daudom, i bila strahota. Ali se prekrasna Belkis
nikada nije svaala sa Sulejman-bin-Daudom. Odvie ga voljela. Sjedila u svojim odajama u zlatnoj palai, ili se
etala po dvorskome vrtu i zbiljski se zbog njega jadila.
Razumije se: kad bi on okrenuo prsten na prstu i dozvao dinove i duhove, oni bi svih tih devet stotina devedeset
i devet svadljivih ena pretvorili u bijele pustinjske mule ili hrtove ili u mogranjevo sjeme; ali je Sulejman-binDaud sudio da bi to bilo razmetanje. Kad bi se dakle odvie svaale, odlazio on sam samcat na jednu stranu u
prekrasnom dvorskom vrtu i alio to se na svijet rodio.
Jednoga dana, kad su se svaale ve tri tjedna - svih devet stotina devedeset i devet ena ujedan mah - iziao
Sulejman-bin-Daud, kao obino, da nae mira i spokoja; a meu naranama sreo prekrasnu Belkis, svu zabrinutu
to se Sulejman-bin-Daud toliko izmuio. Ona mu ree: Oj gospodaru moj i oinji vide moj, okreni prsten na
svome prstu i pokai tim kraljicama od Egipta i Mezopotamije, Perzije i Kine, da si ti veliki i strani kralj. No
Sulejman-bin-Daud odmahnu glavom i kaza: Oj gospodarice moja i slasti mog ivota, sjeti se one ivotinje to
je izronila iz mora i po-stidila mene pred svim ivotinjama na svijetu, jer
165

sam se razmetao. Da se sada stanem razmetati pred tim kraljicama od Perzije i Egipta, Abesinije i Kine, samo
zato to me one mue, jo bih gore bio postien, nego to sam postien onda.
Poetao se izmeu ljiljana i mogranja, rua i trstika, i jako mirisavih umbirovih biljaka to rastu po vrtu, dok
nije doao do velikoga kamfo-rovca, koji se zvao kamforovac Sulejman-bin--Daudov. A Belkis se sakrila
meu visokim perunikama i pjegavim bambusima i crvenim ljiljanima za kamfornjakom, da bude blizu svoga
ljubeznika Sulejman-bin-Dauda.
A prekrasna ga Belkis upita: Oj gospodaru moj i blago due moje, to kani uraditi?
Sulejman-bin-Daud odgovori: Oj gospodarice moja i slasti moga srca, ja u i dalje trpjeti svoj udes uz devet
stotina devedeset i devet kraljica to me mue svojim neprestanim svaanjem.
Zaas doletjee pod drvo dva leptira koja se svaaju. Sulejman-bin-Daud zauje jednoga kako govori drugome:
udim se tvojoj drzovi-tosti da mi goviri tako. Zar ti ne zna, ako ja top-nem nogom, da e sva palaa
Sulejman-bin-Dau-dova i ovaj vrt ovdje nestati ujedan mah s gromovitim trijeskom?
Onda Sulejman-bin-Daud zaboravi na svojih devet stotina devedeset i devet nemilih ena i udari u toliki smijeh
da se zatresao kamforovac na kojem se hvalisao leptir. I on isprui prst i ree: Hodi amo, maliu!
Leptir se strano uplaio, ali je ipak pogodio da mu doleti na ruku, te se uhvatio i poeo se krilima hladiti.
Sulejman-bin-Daud nagnuo glavu i tihano proaptao: Maliu, ti zna da sve tvoje toptanje ne bi savilo ni
travice. Zato se tako
166
grdno razmee pred enom? -jer nema sumnje, ono ti je ena?
Leptir pogleda Sulejman-bin-Dauda, razabra kako mudrome kralju trepte oi poput zvijezda u studenoj noi, te
opet uskrili na oba krila svoju hrabrost, nagne glavu i rekne: Oj kralju, ivio dovijeka, ona i jest moja ena, a ti
zna kakve su ene.
Sulejman-bin-Daud osmjehne se i potvrdi: Jest, znam, mali moj brate!
Moram kakogod daje drim u vlasti, nastavi leptir, a ona se svaala sa mnom cijeloga jutra. Kazao sam to da
je umirim.
A Sulejman-bin-Daud ree: Neka je to samo umiri! Vrati se, mali moj brate, svojoj eni, pa da ujem to joj
veli.
Leptir odletje natrag svojoj eni, koja je bila za jednim listom; sva zaplaena ona ga doeka: On te uo! uo te
sam Sulejman-bin-Daud!
uo me! potvrdi leptir. Dakako da me uo. Ja sam i htio da me uje.
A to ti je rekao? Oh, to ti je rekao?
Pa eto, otkri leptir, veoma se ponosito hla-dei krilima, neka je meu nama, draga moja -ja ga naravski ne
kudim, jer ga je palaa zacijelo stajala grdnih novaca, a narane ba dozrijevaju -zamolio me da ne topnem, a ja
sam mu obeao da neu.
Boe mili! izusti leptiria i sva se smiri. A Sulejman-bin-Daud nasmijao se bezobratini maloga zloka leptira,
te mu suze potekoe niz lice.
Prekrasna je Belkis stajala za drvetom meu crvenim ljiljanima te se smjekala, jer je ula cijeli razgovor. Ona
pomisli: Ako budem pametna, mogu izbaviti svoga gospodara, da mu ne do-dijavaju te svadljive kraljice - te
isprui prst i
167
tiho apnu leptirii: Hodi amo, mala enice! Leptiria sva zaplaena poletje i sjede Belkisi na bijelu ruku.
Belkis nagne prekrasnu glavu i apne: Mala enice, vjeruje li ti to ti je upravo rekao tvoj mu?
Leptiria pogleda Belkisu, razabra da se prekrasnoj kraljici sjaju oi kao zvijezde u duboku jezeru, uskrili svoju
hrabrost sa oba krila te ree: Oj kraljice, bila ljupka dovijeka; ti zna kakvi su mukarci.
A kraljica Belkis, mudra Belkis od Sabe, poloi ruku na usne da prikrije smijeak, te ree: Znam, mala
sestrice!
Ljute se makar za to, produi leptiria brzo se hladei krilima, a mi moramo, oj kraljice, da im ugaamo.
Oni ne misle ni polovicu to govore. Ako je mojega mua volja vjerovati da ja vjerujem kako on moe uiniti,
im topne nogom, da nestane Sulejman-bin-Daudove palae -to ja marim. Do sutra e on zaboraviti sve to.
Mala sestrice, preuze Belkis, sasvim pravo veli. No im opet zapone da se hvali, uhvati ga za rije. Zaiti
neka topne nogom, pa da vidi to e biti. Znamo mi kakvi su mukarci, zar ne? Jako e se on zastidjeti.
Leptiria odletje svome muu, a za pet su se asaka svaali gore nego ikada. Pamti, ljutio se leptir, pamti to
ja mogu uiniti ako topnem nogom.
Ne vjerujem ja tebi ba ni trunak, uzvrati leptiria. Ba bih i voljela da vidim kako e uiniti. Deder topni!
Obeao sam Sulejman-bin-Daudu da neu topnuti, ree leptir, a ja ne bih da prekrim rije.
168
Pa to bi bilo da i topne, zaintaila leptiria. Ne bi ti savio ni travice da topne. Hajde topni! Deder topni!
Sulejman-bin-Duad, kako je sjedio pod kam-forovcem, uo im svaku rije i smijao se kako se jo nikada donde u
ivotu nije smijao. Zaboravio na sve svoje kraljice, zaboravio na ivotinju stoje izronila iz mora, zaboravio na
razmetanje. Smijao se od veselja, a s druge strane drveta smjekala se Belkis to joj je dragi tako veseo.

Zaas u sjenu pod kamforovac doleprao leptir, sav zaaren i daui, te se potui Sulejmanu: Ona bi da ja
topnem! Ona bi da vidi to e biti, oj Sulejman-bin-Daude! Ti zna da ja to ne mogu, a sada mi ona nee nikada
ni rijei vjerovati to reknem. Ismijavat e me do konca dana mojih!
Nee, mali moj brate, utjei ga Sulejman--bin-Daud. Nee ona tebe nikada vie ismijavati - i on okrene
prsten na prstu -jedino malome leptiru za volju, a ne zbog svoga razmetanja - pa gledaj i pazi: etiri gorostasna
dina iskrsla iz zemlje!
Robovi! ree Sulejman-bin-Daud, kad ovaj gospodin na mome prstu (bio to bezobrazni leptir to je tamo
sjedio) topne lijevom prednjom nogom, neka s gromovitim trijeskom nestane mojih dvora i ovih vrtova. Kad on
opet topne, ponovo ih i paljivo vratite.
Dakle, mali moj brate, ree mu on, vrati se svojoj eni i topi koliko te volja.
Leptir odlete svojoj eni, a ona se uzvikala: Hajde uini! Hajde topni! Deder topni!
Belkis spazi etiri golema dina kako se nagi-nju na etiri kraja oko vrta, gdje su dvori u sredini, te pljesnu tiho
rukama i ree: Napokon e Sulejman-bin-Daud uiniti leptiru za volju to je
169
ve davno trebalo da uini sebi za volju, pa e se poplaiti svadljive kraljice!
Onda leptir topnu. Dinovi hitnue dvore i vrtove tisuu milja uvis, zaori strahovit, gromovit trijesak i sve
pocrnje kao no. Leptiria zalepra-la po pomrini i uzvikala se: Oh, bit u dobra! Koliko alim to sam ono
govorila! Samo vrati vrtove, dragi moj miljenice i muu, a ja ti se nikada vie neu protiviti.
Leptir se gotovo isto tako prestraio kao i njegova ena, a Sulejman-bin-Daud toliko se smijao te nekoliko
asova nije mogao da uhvati daha i da leptiru apne: Topni opet, mali brate moj. Vrati mi moju palau,
premoni arobnjae.
Da, vrati mu njegovu palau, ree leptiria, svejednako leprajui po mraku kao moljac. Vrati mu njegovu
palau i okani se zauvijek tih strahovitih arolija.
Dobro dakle, draga moja, prihvati leptir to god je mogao junanije; eto vidi do ega je dotjeralo tvoje
dodijavanje. Meni je to dakako svejedno - navikao sam na takve stvari, ali od milosti tebi i Sulejman-bin-Daudu
uredit u opet sve.
Topnuo on dakle ponovo, a toga asa spustili dinovi dvore i vrtove i nisu ih niti stresli. Sunce sinulo na
tamnozeleno lie naranino, vodoskoci zaromonili medu rumenim egipatskim ljiljanima, ptice zapjevale, a
leptiria se uurila pod kamforovac, leprala krilima i dahtala: Oh, bit u dobra! Oh, bit u dobra!
Sulejman-bin-Daud jedva je mogao i da govori od smijeha. Naslonio se sav iznemogao, zagr-cao, zamahao
prstom na leptira i rekao: Oj veliki arobnjae, emu mi i vraa moje dvore kad me evo tjera da umrem od
smijeha!
Onda nastade strahovita buka, jer je iz dvora
170
istralo svih devet stotina devedeset i devet kraljica, pa vrite, cie i viu za svojim bebama! Potrale niz velike
mramorne stube vodoskoku, sve po stotinu u redu, a premudra ih Belkis dostojanstveno presrete te im ree: to
ste se uzbunile, oj kraljice?
One stoje na mramornim stubama sve po sto u redu i viu: to smo se uzbunile? ivjele smo mirno u naim
zlatnim dvorima, kao to nam je navada, kadli iznenada nestade dvora, i mi zapa-dosmo u crnu bunu pomrinu;
gromovi zatres-kali, a dinovi se i duhovi poeli kretati po pomrini. Eto zato smo se uznemirile, oj prva
kraljice, i nadasve smo uznemirene tom strahotom, jer je ta najstranija meu strahotama za koje smo ikad
znale.
Tada ree Belkis - prekrasna kraljica, istinska miljenica Sulejman-bin-Daudova, kraljica od Sabe i Sabeje i
zlatnih rijeka na jugu, od Zinske pustinje do gradova od Zimbabve - Belkis, koja je bila mudra gotovo koliko i
premudri Sulejman--bin-Daud: Nije nita, oj kraljice! Jedan se leptir potuio na svoju enu to se s njime
svaala, te je na gospodar Sulejman-bin-Daud izvolio da je naui tihome govoru i poniznosti, jer to se u leptirskih ena smatra vrlinom.
Onda se javi i progovori jedna egipatska kraljica, ki faraunova, te ree: Nai se dvori ne mogu iz korijena
istrgnuti kao luk, za volju malome kukcu. Ne! Zacijelo je umro Sulejman-bin--Daud, a to to smo ule i vidjele,
bila je na zemlji grmljavina i pomrina od toga glasa.
Belkis mahnu toj drzovitoj kraljici, ali je ne pogleda, te ree njoj i drugima: Hodite i pogledajte.
Sioe niz mramorne stube, po stotinu u redu, i pod kamforovcem smotrie premudroga kralja
171
Sulejman-bin-Dauda kako puca od smijeha i trese se, a na svakoj mu ruci leptir; zaue ga kako im govori: Oj
eno mojega brata u zraku, zapamti nakon ovoga da ugaa muu u svemu, i ne izazivaj ga da opet topne
nogom; rekao je da je navikao na tu aroliju; nadasve je moan arobnjak, eto i samome Sulejman-bin-Daudu
krade dvore. Idi s mirom, sitni svijete! I on im cjelunu krila, a leptiri odletjee.
Sve kraljice, osim Belkise, prekrasne i divne Belkis, koja je stajala sama i smjekala se, padoe niice i rekoe:
Ako se to zbiva kad se leptir oz-lovoljio na svoju enu, to e tek biti nama, koje smo tolike dane muile svoga
kralja glasnim razgovorom i javnim svaama?

I prekrile glave koprenama, poloile ruke na usta i tiho se tihano oduljale natrag u dvore.
Onda Belkis, prekrasna i divna Belkis, istupi izmeu crvenih ljiljana u sjenu pod kamforovac, poloi ruke
Sulejman-bin-Daudu na rame i ree: Oj gospodaru moj i blago due moje, raduj se, jer smo kraljice od Egipta i
Etiopije, Abesinije i Perzije, Indije i Kine nauili veliku nauku koju e zapamtiti.
A Sulejman-bin-Daud, koji je svejednako gledao za leptirima kako se igraju na suncu, progovori: Oj
gospodarice moja i dragulju sree moje, kada se zbilo to? Ta ja sam se alio s leptirom otkad sam doao u vrt. I
kaza kraljici Belkis to je uinio.
Belkis, njena i preljubezna Belkis, ree: Oj gospodaru moj i vladaru mog ivota, ja sam se sakrila za
kamfornjakom i sve sam vidjela. Rekla sam leptirii neka zatrai od leptira da topne, jer sam se nadala da e moj
gospodar ali za volju uiniti koju veliku aroliju, te e kraljice vidjeti
172
to i uplaiti se. I ona mu ispripovijeda to su kraljice rekle, vidjele i mislile.
A Sulejman-bin-Daud ustade sa svoga sjedita pod kamforovcem, isprui ruke, obradova se i kaza: Oj
gospodarice moja, koja mi dane zasla-uje, znaj da bih seja zacijelo zastidio kad bih od ponosa ili od ljutitosti
uinio aroliju protiv mojih kraljica, kao to sam priredio gozbu svim ivotinjama, ali sam po tvojoj mudrosti
uinio aroliju ali za volju i za volju malome leptiru, pa gledaj: to me oslobodilo muke s mojim svadljivim
enama! Reci mi zato, gospodarice moja i duo moje due, otkud si ti toliko mudra?
A kraljica Belkis, krasna i visoka, uzgleda Sulejman-bin-Daudu u oi, nae malo glavu, ba kao leptir, i ree:
Prvo, oj gospodaru moj, jer te volim; a drugo, oj gospodaru moj, jer znam to su ene.
Onda se vratie u dvore, te su ivjeli dalje u srei.
Zar nije Belkis bila mudra?
173
Ovo je slika ivotinje to je iz mora izronila i pojela svu hranu koju je Sulejman-bin-Daud spremio za sve
ivotinje na svijetu. Zaista je jako lijepa ivotinja bila ta neman, taj ljepotan, a njegova je majka veoma voljela
njega i dvadeset i devet tisua devet stotina devedeset i devetoro brae njegove to ivljahu na dnu morskom. Ti
zna daje bio najmanji od sviju, a zvao se Mali Zlatvi. Pojeo je sve katulje i pakete, svenje i stvari to su bile
spremljene za sve ivotinje, a nije nikako skidao zaklopce niti odvezivao uzice, i nije mu nita udilo. Oni iljati
jarboli iza sanduka sa branom jesu od Sulejman-bin-Daudovih brodova. Marljivo su i dalje donosili hranu kad je
izronio Mali Zlatvi. Brodove on nije pojeo. Oni su prestali da istovaruju hranu pa odmah isplovili na more, dok
nije Mali Zlatvi pojeo sve. Eno vidi nekoje lae kraj ramena Malia Zlatvia - ba hoe da otplove. Nisam
naslikao Sulejman-bin-Dauda, ali on je kraj te slike i veoma se zadivio. Onaj sveanj to visi na brodskom
jarbolu u kraju, paket je s vlanim datulama, za jelo papigama. Ne znam imena brodovima. To je sve stoje na toj
slici.
Ovo je slika etiriju dinova s galebljim krilima: ti su dinovi digli Sulejman-bin-Daudove dvore u onome trenu
kad je leptir topnuo nogom. Dvori su i vrtovi izdignuti u jednom komadu kao ploa sa stola, a na zemlji je
nestala velika rupa, sva puna praine i dima. Ako pogleda u kut, kraj zvijeri to nalikuje na lava, vidjet e
Sulejman-bin-Dauda s njegovim arobnim tapom, a za njim dva leptira. Ono to nalikuje na lava, zaista je lav,
isklesan od kamena, a ono to nalikuje na sud s mlijekom, zapravo je komad nekoga hrama ili neke kue ili ega
na to nalik. Sulejman-bin-Daud stao je tu da se ukloni praini i dimu kad su dinovi podigli dvore. Ne znam
imena dinovima. Bili su sluge arobnoga prstena Sulejman-bin-Daudova i mijenjali se svaki dan. Bili su obini
dinovi s galebljim krilima.
Ono na dnu slika je veoma prijaznoga dina, po imenu Akraiga. On je obiavao tri puta na dan hraniti male
ribice u moru, a krila su mu bila od ista bakra. Metnuo sam ga ovamo da ti pokaem kakav je lijep din. On nije
pomagao da se digne palaa. Kad se to zbilo, bio je zabavljen: hranio je male ribice u Arapskome moru.
Nad Belkisom nigdje jote Kraljice ti bilo nije: S leptiricom - da milote! Zbori kao da su prije.
Salamun je kralj kraljeva U svem onom vijeku dugom: S leptirom je zborit znao Kano drug sa dobrim drugom.
Ona - kraljica od Sabe, On - Azije vladar cijele, S leptirima zborit znali, Srca krotka da vesele.
Biljeka o piscu i djelu
Od dvanaest Kiplingovih Istinitih pria (Just So Stories, prvi put objavljenih u Londonu 1902) najvie ih
pripovijeda o tome kako su ivotinje u iskonu svijeta zadobile znaajke po kojima ih prepoznajemo: kako je kit
stekao drijelo, a deva grbu, kako je slonu narasla surla, nosorogu se nabrala koa, a leopard se osuo tokama.
Kiplingove ivotinje imaju sve ljudske osobine, ak i drutvene: lijene su ili radine, mudre, lukave ili glupe,
neotesane ili dobro odgojene, imaju svojs imena, ak i prezimena, one druguju ili se svaaju, sastaju se i
vijeaju, pomau jedne drugima i sa ovjekom poinju ureivati svijet.
Istina, antropomorfhost ivotinja nije strana knjievnosti, ni narodnoj ni umjetnikoj, no ljudske i drutvene
znaajke Kiplingovih ivotinja, stavljene u drugi kontekst - u po-nedljeljak ujutro kad je svijet bio nov novcat,
zrae novom svjeinom i ine posebnu varijantu fantastinih pria. Ni u koga nemaju uzora, ne teku poznatim
tokovima djeje literature (Caroll im je moda najblii po matovitosti, ali je obojen izrazitom kulturom
engleskoga nasljea), dosjetljive su i nestane, poetine, aljive i posve luckaste, spoj realistinoga i irealnog,
spoj indijske i evropske kulture Kiplingova indijskog djetinjstva i engleskog odgoja, spoj koji je morao uroditi

zauujuom slitinom. Kipling im je zato i dao podnaslov Prie za malu djecu (for Little Children), naglaujui
ono malu, jer ih samo mala djeca mogu bez predaha sluati (vie su za sluanje nego za itanje, zbog izrazite
glazbenosti ponavljanja i ritmike), ne sumnjajui u mogunost njihove zbilje toga ponedjeljka ujutro, kao da i
sama tamo bijahu. Veoj djeci bit e previe nenaravne, previe nemogue, ali e zato odrasli nai u njima
izgubljenu poeziju djetinjstva, onu poeziju koju istom shvaaju kad sazru (i osta-re).
183
Isto su tako svjee i posve neobine grafike kojima je Kipling ukrasio svoju knjigu, jer tada bijae moda i obiaj
da pisci sami oslikavaju svoja djela, a Kipling je to uinio u stilu art nouveau (Jugendstil, secesija) koji je prodro
u evropsku umjetnost u posljednjem desetljeu 19. stoljea, osobito u arhitekturu i primijenjenu umjetnost, a
knjiarstvo mu bijae osobito sklono, jer je bilo posebno prijemljivo za ornamentiku stiliziranog cvijea i drvea
na koricama i vinjetama. Kipling bijae vjet crta-amater, odgojen u umjetnikoj atmosferi vlastitog doma (otac
mu bijae kipar, crta i upravitelj Muzeja indijske umjetnosti u Lahoreu, dvije majine sestre udale se za uvene
engleske slikare onoga doba, a obitelj je vrlo direktno pripadala krugu potomaka prerafaeli-ta), ali je bio odve
nemirne, odve silovite i neukrotive mate da bi dosljedno i disciplinirano mogao voditi kompoziciju kojoj se
geometrijski i ritmiki pokoravala secesija. Secesija mu najee bijae samo okvir ili podnoje za slike koje se
ponekad po motivima snovienja pribliuju naem suvremeniku Salvadoru Daliju (Klokan kojega pas Dingo
ganja u pet poslijepodne), neorealistima (ivotinja koja je izila iz mora i pojela hranu to ju je Salamun spremio
za sve ivotinje svijeta) ili Edvardu Munchu po dojmu zastrane osam-Ijenosti (Samoiva maka).
Kipling je vjerojatno stoga ove slike popratio odgovarajuim natuknicama, opisujui to slike znae, pa one tako
uas postaju prihvatljive i razumljive, naivne i aljive. Prve predodbe zaas ieznu, i dijete mirno moe zaspati
(Kipling je oito dobro znao kako djeje strahove pretvoriti u obine svakodnevne prizore).
Te su duhovite natuknice ponekad i ljepe nego same prie, i otad su kao dio tehnike pripovijedanja ule u
knjievnost (u nas ih uspjeno primjenjuju Kapor i Dumhur). Rudvard Kipling (1865-1936) bijae vrlo plodan:
pisao je romane, pripovijetke i pjesme. Bio je majstor male proze: virtuozno je dotjerivao svoje pripovijetke,
svjesno ih stilizirajui ritmikom, jasnoom i kontrapunktima, pa je s pravom zasluio nadimak the great
originator - veliki zaetnik. Dobio je Nobelovu nagradu za knjievnost 1907. U nas su najpoznatije njegove
prie za djecu: ova i dvije knjige o dungli (Knjiga o dungli i Druga knjiga o dungli), u kojima su etiri prie s
posebnim sadrajem (Bijeli tuljan, Riki-Tiki-Tavi, Tumaj, gospodar slonova i Kvik-vern), a sve ostalo
o djeaku Movvgliju (Maugli), koga je ot184
hranila vuica, a dungla ga prihvatila; prie pune poezije
0 ivotu dungle i njezinih stanovnika, ali i o gladi i smrti, borbi i hrabrosti, strahu i pobjedi. Snagom
imaginacije i egzotinom scenarijom, one su zacijelo najmatovitija proza evropskog 19. stoljea (kao to su
Pickwickovci najveselija
1 najaljivija).
Ni Kiplinga-pisca ni Kiplinga-ovjeka ne moemo odvojiti od utjecaja dviju kultura njegovih dviju domovina,
ma koliko to sablanjivo zvualo za engleske ui. On se rodio u Bombavu, proveo djetinjstvo u Bombavu,
jednako govorio hindi kao to i engleski, ali je u Indiji ivio kao dijete povlatene engleske obitelji u enklavi
engleskih kolonijalnih slubenika i oficira. Primio je englesku obrazovanje na poznatome engleskom koledu, ali
se vratio u Indiju i bio novinar. (Bio je neumoran putnik: boravio je u Japanu, junoj Africi, Australiji, na Novom
Zelandu i etiri godine ivio u Americi; sudjelovao je kao ratni dopisnik u ratu protiv Bura.) Istokom se njegova
mata oplodila, ali se njegov engleski duh nije izgubio: suprotstavljao se istonjakoj kontemplaciji idealom
akcije, pustolovine i hrabrosti, veliajui osjeanje dunosti i stege; glorificirao je Kipling britanski imperijalizam i kolonijalizam ponosei se prosvjetiteljskom i paternalistikom ulogom Carstva, pa su ga zbog toga
napadali, karikirali i parodirali.
Raspao se Britanski imperij, a Kiplingova djela sa diskretnim armom engleske buroazije i finom
glorifikacijom britanskoga duha tonu polako u zaborav. A ono to nije zaboravljeno, to se ita iz narataja u
narataj - to je upravo ovaj kulturalni spoj klime Zapada i klime Istoka saete u epopeji o dungli i o njezinim
stanovnicima.
Razumijevao je to ivotinje govore, to ptice cvrkuu, to ribe kazuju i kukci razgovaraju. Razumijevao je to
stijene govore u dubini zemaljskoj kad se naginju jedna drugoj te huu; razumijevao je to drvee apue kad
izjutra zau-mi... - rekao je Kipling za Salamuna, sina Davidova, koji bijae mudrac; rekao je to u svojoj prii
Leptir koji je top-nuo nogom. Treba vjerovati da je i sam Kipling imao taj dar i te sposobnosti, jer bez njih ne
bi mogao napisati tako ljupke, poetine i matovite prie.
J.T.
185
RJENIK MANJE POZNATIH RIJEI
basma - bajalica, rije koja se govori pri aranju
bradva - tesarska sjekira
haluga - (lat. bot. Laminaria) vrsta morske alge

kudu - vrsta antilope

kvaga - vrsta zebre
najamiti - priskrbiti (jamiti - uzeti, ugrabiti)
parotina - urez nastao paranjem
pasanac - sisavac iz reda krezubica, obavijen kotanim oklopom
pasmo - svitak vunene prede, povjesmo
pupavac - ptica selica, kruniar
rbina - krhotina
uspor - suzbijanje (vode pri nadiranju)
vivak - ptica selica iz porodice ljuka
(urednitvo)
186
SADRAJ
KAKO JE KIT STEKAO DRIJELO...... 7
KAKO JE DEVA STEKLA GRBU........ 17
KAKO JE NOSOROG STEKAO KOU.. 27 KAKO JE LEOPARD STEKAO PJEGE .. 35
SLONI............................... 49
POPIJEVKA O STARCU KLOKANU.... 63
KAKO SU NASTALI PASANCI.......... 73
KAKO JE NAPISANO PR VO PISMO.... 89
KAKO JE STVOREN ALFABET....... 105
RAK KOJI SE IGRA MOREM.......... 127
SAMOIVA MAKA.................. 145
LEPTIR KOJI JE TOPNUO NOGOM .. 163
BILJEKA O PISCU I DJELU....... 181
RJENIK MANJE POZNA TIH RIJEI . 186