SADRAJ

Clifford D. Simak
EPILOG........................................ 11

Theodore Sturgeon
BUAN DOCA.............................. 24

A. E. van Vogt
OLUJA......................................... 49

Michael Sim m on
NERAVNOTEA............................ 81

Poul Anderson
KAPIJA LETEIH NOEVA...........99

PUBLICATION

1993.

C lif f o r d D. S im a k

E P IL O G
Izvornik: Epilog, 1973
Prijevod: Krsto A. Maurani
ad mi je Harry Harrison predloio neka napiem
zavrnu pripovjetku o Gradu za ovu memorijalnu
antologiju instinktivno sam ustuknuo. Tijekom godina
pieva perspektiva i gledite premijetaju se, a tehnika mu se
mijenja. Bio sam prilino siguran da sam tijekom trideset godina
otkako sam pisao o Gradu napustio spisateljski alat kojega sam
onda koristio kako bih tim pripovjetkama dao prepoznatljiv tih
kojim su se one razlikovale od drugih mojih tekstova u ono
vrijeme. Pa ipak, bilo mi je jasno da ako se latim pisanja za ovu
knjigu pripovjetka mora biti ba o Gradu jer je ba taj serijal
dubljih korijena u Astoundingovoj eri nego bilo koje moje drugo
djelo.

Osam prethodnih pripovjedaka, osim jedne iznimke, imale su

svoju premijeru u Astoundingu Johna Campbella i priale su
priu o obitelji VVEBSTER, o VVebsterovim robotima, i o psima.
Priale su o propasti grada, o razvoju civilizacije Pasa pod
vodstvom VVebsterovih, i o ludome mutantu Joeu koji je pokrenuo uzdizanje Mrava prema svijesti. Naposljetku VVebsterovi
naputaju svoj pradjedovski dom kako ne bi utjecali na razvoj
kulture Pasa. Na Zemlji je ostao samo JENKINS, prastari robot,
koji je sluio kao mentor Psima sve dok i oni nisu otili na jednu
od alternativnih Zemalja kad su MRAVI poeli preuzimati stvari
u svoje ruke.
U tim je pripovjetkama opisana saga o VVebsterima i Psima.
Ova posljednja je pria o Jenkinsu. To je takoer posljednja
pripovjetka koju u napisati za Johna. Nadam se da e posluiti
kao moj iskaz tovanja prema ovjeku koji je bio vei prijatelj
svima nama nego to smo toga moda svjesni.

Stvari su se dogodile sve odjednom, toga jednoga dana,

premda se ne zna koji bi to dan mogao biti, jer JENKINS...
Dok je JEN K IN S hodao preko tratin e Zid se sruio...
JENKINS je sjedio na terasi Kue WEBSTER i sjeao se
onoga davnoga dana kad se ovjek iz Geneve vratio u Kuu
WEBSTER i rekao malome Psu da je i Je n kins jedan od Websterovih. A to, govorio je JEN K IN S sebi, bijae d an ponosa za
njega...
JENKINS odeta preko travnjaka da bi se druio s malim
livadnim mievima, da se zblii s njima i da neko vrijeme s
njima tri kroz tunele koje su sagradili u travi. Prem da u tome
nije bilo mnogo zadovoljstva. Mievi su glupi, n ita ne znaju i
0 niemu ne brinu, ali u njim a im a neke topline, neke tihe
sigurnosti i mirnoe, jer ive potpuno sami u svijetu tratin e
gdje nema opasnosti ni prijetnje. Nije ostalo niega to bi im
moglo prijetiti. Ostali su samo oni, i neki kukci i crvi kao
njihova hrana.
Neko, sjeti se JENKINS, esto se pitao zato su mievi
ostali kad su sve druge ivotinje otile da se pridrue Psima.
Mogli su otii, razum ije se. Psi bi ih prihvatili, ali oni nisu
eljeli ii. Moda su bili zadovoljni tu gdje jesu; moda je
njihov osjeaj pripadanja domu bio prejak.
12

Mievi i ja, razmiljao je JENKINS. J e r i on je mogao otii

da je htio. Kad bi to htio, mogao bi otii ak i sada. Mogao je
ii kadgod je htio. Ali poput mieva, on nije otiao nego je
ostao. Nije mogao napustiti Kuu WEBSTER. Bez nje bio je
samo polovica sebe.
Tako je on ostao, a Kua WEBSTER je jo stajala. Prem da
ne bi stajala, ree sebi, da nije bilo njega. On ju je odravao
istom i urednom; on ju je popravljao i krpao. Kad se kam en
poeo runiti u kamenolomu je klesao nove komade i paljivo
ih ugradivao, pa prem da su ispoetka izgledali novi i strani u
zidovima Kue, vrijeme se pobrinulo vjetar i sunce i liaj i
mahovina.
On je iao travnjak i brinuo se za ukrasno grmlje i gredice
sa cvijeem. Potkresivao je ivicu. Drvenina i pokustvo dobro
polirani, podovi i lamperija dobro oribani kua je jo stajala. U dobrom je stanju, ree on sebi sa zadovoljstvom, da u
njoj opet stanuje neki WEBSTER ako bi doao. Prem da nije
bilo nade za to. Websteri koji su otili n a Ju p iter nisu vie
W ebsteri a oni u Genevi jo spavaju ako uope jo postoji
Geneva i Websteri u njoj.
Sada MRAVI vladaju svijetom. Oni su od svijeta uinili da
cijeli bude jedna velika kua, tako je bar pretpostavljao, ali nije
mogao znati sa sigurnou. Koliko je mogao znati, koliko su
njegova robotska osjetila mogla dosei (a mogla su daleko),
svuda okolo nije bilo niega osim velike besmislene zgrade koju
su sagradili MRAVI. Moda nije sasma fer nazvati je besmi slenom, podsjeti se. Nije se moglo znati kojoj svrsi ona slui. Nije
bilo naina da se pogodi koju svrhu su MRAVI imali na umu.
MRAVI su preplavili svijet, ali su se zaustavili kod Kue
WEBSTER, a zato su to uradili nije se moglo pogoditi. Izgradili su posvuda oko nje, nainivi od Kue WEBSTER i okolnoga vrta neku v rstu dvorita u n u ta r graevine krug od
deset kilom etara sa sreditem na breuljku na kojem jo stoji
Kua WEBSTER.
JE N K IN S je hodao preko tr a tin e na jesenskom suncu
dobro pazei kamo polae stopala u strah u da ne naudi kojemu miu. Osim mieva, mislio je, on je sam, a moe se kazati
da i je s t sam, je r su mievi od male koristi. Websteri su otili,
i Psi, i ostale ivotinje. Roboti su takoer otili, neki su odavna
nestali u Mravljoj gradevini da pomognu Mravima dovriti
13

svoj projekt, a ostali su odgrmjeli meu zvijezde. Sad su ve

sigurno dospjeli tam o kamo su naumili. Ve je davno otkako
su otili, pa se sad zapitao, prvi put poslije itave vjenosti,
koliko je vrem ena prolo? Nema pojma, zakljui, a nikad nee
ni znati je r je u jednome asu neko davno iz svoga u m a izbrisao sav osjeaj za vrijeme. Tada je namjerno odluio da vie
nee pratiti tijek vrem ena, je r kako su stvari ta d a stajale,
vrijeme nije imalo nakakvoga smisla. Tek je kasnije shvatio
da je ono to je htio zapravobio zaborav. Ali imao je krivo. Taj
mu in nije donio zaborav; jo uvijek se sjeao, ali u pomijeanim, nasuminim odlomcima.
On i mievi, razmiljao je. I MRAVI, naravno. Ali MRAVI
se zapravo ne raunaju, je r s njima nem a nikakvog kontakta.
U nato izo tren im ulim a i novih osje tiln ih sposobnosti
ugraenih u njegovo tijelo to ga je bio dobio za roendan (sad
vie ni nije novo) na dar od Pasa, Nikad nije uspio prodrijeti
kroza zid Mravlje graevine da otkrije to se dogaa u njoj. A
ne moe se rei da nije pokuao.
Hodajui preko tra tin e sjetio se onoga dana kad su Psi
otili. Oni su ostali mnogo dulje nego to je nalagala pristojnost i lojalnost, i prem da ih je zbog toga znao grditi, jo uvijek
je u njemu budilo tople emocije kad god bi se toga sjetio.
Bio je sjedio n a suncu, na verandi, kad su oli u koloni
preko breuljka i poredali se pred njim poput zloestih djeaka. Mi odlazimo, JE N K IN S, rekao je prvi meu njima.
Na je svijet sve manji. Vie nem a m jesta za tranje.
On im je bio klimnuo glavom je r je to ve dugo oekivao.
Cak se udio zato se to nije dogodilo ranije.
A ti, JENKINS? pitao je prvi Pas.
JENKINS je potresao glavom. J a moram ostati, rekao je.
Ovo je moje mjesto. Ja moram ostati ovdje s W ebsterima.
Ali tu vie nem a W ebstera.
Da, ima ih, rekao je JENKINS. Moda ne za vas. AH za
mene da. Za mene oni jo uvijek ive u svakome kam enu Kue
WEBSTER. Oni ive u drveu i u prostranstvu breuljka. Ovo
je krov koji ih je titio; ovo je tlo po kojemu su hodali. Oni
nikada ne mogu otii.
Znao je kako to moda zvui glupo, ali izgledalo je da to Psi
ne smatraju glupim. Izgledalo je kao da ga razumiju. Bilo je
prolo mnogo stoljea, ali je izgledalo da ga jo uvijek razumiju.
14

Bio je rekao da su Websteri jo uvijek tu, a tada su jo i

bili. Ali se pitao, dok je hodao travnjakom, nisu li ipakjo uvijek tu. Koliko je vrem ena proteklo otkako je zadnji put uo
korake niza stube? Koliko vrem ena otkako se uju glasovi u
dnevnoj sobi s kaminom a kad se okrene da pogleda, nema
nikoga?
A sada, dok JEN K IN S eta na jesenskom suncu, iznenada
se stvorila velika pukotina u vanjskom zidu Mravlje graevine, kilom etar ili dva daleko. Pukotina je rasla, zmijoliko
odozgor nadolje, irei se, a iz nje su se otv arale manje
pukotine na lijevo i desno. Komadi m aterijala od kojega je bio
sazidan zid odlamali su se od bridova pukotine i stropotavali
se na tlo, kotrljajui se i odskakujui po tratini. A onda, sav
odjednom, zid s obje strane pukotine kao da se odlijepio, srui
se. U zrak se podigne oblak praine, a JE N K IN S je samo
stajao i gledao u veliku rupu u zidu.
Iza ru p e u zidu m asivn a g raevina se uzdizala poput
krunogplaninskog lanca s vrhuncim a to strijeljaju uvis tu i
tamo iznad sljemena struktu re.
Rupa je ostala zijevati u zidu i nita se vie nije dogodilo.
Niti su iz nje pokuljali MRAVI, niti su iz nje panino istrali
roboti. Izgledalo je kao da MRAVI ne znaju, pomisli JENKINS,
ili kao da ih nije briga ako i znaju, kao da je injenica da je na pokon njihova gradevina probijena liena bilo kakva znaenja.
N eto se dogodilo, ree JE N K IN S sebi snebivajui se.
Napokon se na ovome Websterovu svijetu neto dogodi]o.
On krene naprijed, prema rupi u zidu, ne hitro, je r nije bilo
razloga za urbu. P ra in a se slijegala sporo, a onda se jo
nekoliko komada zida odlomi i padne. On se priblii slomljenom mjestu, popne se preko krhotina, i ueta u graevinu.
U nutra nije bilo svjetla koliko vani, ali je ipak ono dopiralo
kroza strop graevine. A ona, bar ovdje, nije bila podijeljena
na katove, nego je bila otvorena do v rh a s tr u k tu r e poput
ogromnog otvorenog prostranstva pod visokim tornjevima.
Dospjevi u n u tra JEN K IN S zastane u udu jer je na prvi
pogled izgledalo da je graevina prazna. A onda uvidi kako to
nije tono je r prem da je veina graevine bila prazna, njen
pod je bio sasm a neravan, a neravnine, kako je vidio, bili su
gorostasni mravinjaci, a na vrhu svakoga od njih stajao je
udan o rnam ent izraen od kovine koja je sjala u slabome

svjetlu to je dopiralo sa stropa. Breuljci su bili iskriani

neim to je izgledalo kao siune ceste, ali su sve one bile
zap u ten e i pune p u k o tin a, m jestim ino zb risan e sitnim
klizitim a koja su ostavila oiljke n a breuljcima. Ovdje i
ondje, takoer, vidjeli su se dimnjaci, ali iz njih nije izlazio
dim; neki su bili porueni a drugi oigledno nakoeni.
Nigdje nije bilo ni trag a mravima.
Izmeu m ravinjaka su se protezali prolazi pa JENKINS,
hodajui obazrivo, krene prem a unutranjosti gradevine. Svi
su mravinjaci bili slini prvome svi su leali mrtvi, nakrivljenih dim njaka i preb risanih puteljaka, bez ikakva znak a
ivota.
Sad je konano mogao razabrati ornam ente to su stajali
na vrhu svakoga breuljka, i moda prvi p ut u ivotu Jenkinsa obuzme greviti smijeh. Ako se ikada prije nasmijao toga
se nije mogao sjetiti, jer on je uvijek bio ozbiljan i revan robot. Ali sad je stajao meu m rtvim hum cim a i drao se za
trbuh kako bi se neki ovjek mogao drati za trbuh, i groktao
od smijeha.
J e r svaki je ornam ent bio ljudska noga i stopalo, od sredine stegna nadolje, svinuta koljena i ispruena stopala kao
usred energinog uta.
Joeova noga! S traan u t noge ludoga m u ta n ta Joea!
Bilo je tome tako davno da je zaboravio, pa je bio pomalo
sretan to je otkrio da ima stvari koje je zaboravio, da je ipak
sposoban zaboraviti, je r je vjerovao da to ne moe.
Ali sad se sjetio skoro legendarne prie iz davnoga poetka, prem da je znao da ona nije legendarna nego da se zbilja
dogodila je r neko je ivio m u tira n i ovjek im enom Joe.
JE N K IN S se z ap ita to se dogodilo s takvim m u ta n tim a .
Izgleda, nita naroito. U neko doba ih je bilo nekoliko, moda
premalo njih, a onda ih vie nije bilo, a svijet se vrtio dalje
kao da ih nikad nije ni bilo.
Pa, zapravo ne kao da ih nije nikada bilo, je r postojao je i
svijet Mrava, i postojao je Joe. On je promijenio ivotni okoli
Mrava, tako je glasila pria, ek sp erim en tirao je s jednim
mravinjakom. Pokrio ga je s kupolom i grijao ga i moda radio neke druge stvari neke stvari za koje nije znao nitko
osim Joea. Na neki nepoznat nain usadio im je iskru veliine,
pa su tijekom vrem ena razvili intelektualnu civilizaciju, ako

16

se za m rave moe rei da im aju inteligenciju. T ada je Joe

doao i utnuo mravinjak, razlupao kupolu, razruio humak,
i otetao s onim svojim piskavim, skoro luakim smijehom,
karakteristinim za njega. On je unitio mravinjak i okrenuo
mu lea, vie se ne brinui to e biti. Ali on je utnuo mrave
u veliinu. Suoeni sa zlom kobi, oni se nisu vratili svome
starom, glupom mravljem ponaanju, nego su prihvatili borbu
da spasu to su stekli. Kao to je Ledeno doba Pleistocena
utnulo ljudsku ra su prem a veliini, tako je i zam ah noge
ljudskoga m utanta, Joea, stavio mrave na p ut prem a veliini.
Razmiljajui o tome, Je n k in sa odjednom obuzme otrenjujua pomisao. Kako su to MRAVI mogli znati? Kako je neki
mrav, ili vie njh, mogao osjetiti ili vidjeti taj u t koji je doao
iz nitavila? Je li mogue da je neki mravlji astronom, zurei
kroz svoje lee, sve to vidio? A to je smijena pomisao jer onda
nije bilo mravljih astronoma. Ali kako su onda mogli povezati
pojavu nejasne siluete to se naas nadvila nad njih i pravoga
poetka kulture koju su kasnije izgradili?
JEN K IN S potrese glavom. Ovo je vjerojatno stvar koju
nikad nee saznati. Ali MRAVI su nekako znali i n a sljemenu
svakoga m ra v in ja k a postavili simbol te m istine siluete.
Spom enik, pitao se, ili religijski simbol? Ili moda neto
sasm a drugo, nosei sasm a maglovitu svrhu koju nije mogao
pojmiti nitko osim mrava.
On se uputi dublje u graevinu hodajui po uskim puteljcima meu mravinjacima, traei bilo kakav znak ivota, ali
nije bilo niega nije bilo b a nikakvog ivota, ak ni
najsitnijeg d rhtaja koji bi ukazao na prisutnost onih siunih
organizam a koji se roje u tlu.
Pitao se, onako maglovito, je li bilo kakve veze izmeu
mravljeg saznanja o svojim poecima i njihovog odustajanja
da preplave Kuu WEBSTER, ali nije dalje razvijao tu pomisao jer je shvatio da je prenejasna da bi na nju troio vrijeme.
Posvuda je vladala tiina i nitavilo koji su izazivali uas,
ali on se prisili da ide dalje mislei da e, ako bude iao samo
malo dalje, nai neki trag ivota. Pitao se ne bi li bilo dobro
da zavie kako bi moda privukao neiju panju, ali m u je
razum govorio da MRAVI, ak ako i jesu tu, ne bi uli njegove
uzvike, a osim toga, obuzelo ga je neko udno oklijevanje da
izazove bilo kakav zvuk. Kao da je ovo mjesto takvo da se
17

mora ostati u potaji.

Sve bijae mrtvo.
Cak i robot kojega je kasnije naao.
Leao je na jednome od puteljaka, oslonjen o m ravinjak, a
naiao je na njega k ad je obiao mravinjak. Leao je beivotno
i mlohavo ako se za robota uope moe rei da moe biti mlohav, pa JENKINS, ugledavi ga, stane na m jestu kao udaren.
Nije bilo nikakve sumnje da je robot m rtav; nije se mogao
osjetiti nikakav drhtaj ivota pod njegovim tjemenom, a u trenutku kad je to shvatio Jenkin su se uini kao da se zaustavio
itav svijet.
J e r roboti ne umiru. Izliu se, moda, ili otete tako da ih
se vie ne moe popraviti, ali i tad a im ivot nastavlja kucati
u mozgu. Za cijeloga svoga ivota on nije nikada uo da bi neki
robot umro, a da koji i jest, on bi zasigurno uo za to.
Roboti ne umiru, a ovdje jed an od njih lei mrtav, i tu nije
samo ovaj jedan, neto mu je govorilo, nego su mrtvi svi roboti
koji su sluili mrave. Svi roboti i svi mravi, a graevina je ipak
jo stajala, prazni simbol nekakve promaene ambicije, nekog
pogrenog kulturnog prorauna. MRAVI su negdje pogrijeili,
a jesu li pogrijeili, pitao se, jer je Joe sagradio kupolu? Je li
kupola postala poetak i kraj sve njihove egzistencije? Je su li
MRAVI vjerovali da njihova veliina lei u sposobnosti da
sagrade kupolu, da je kupola bila neophodna da oni zadre
svoju veliinu?
JENKINS nagne u bijeg. Dok je bjeao, na stropu se pojavi
pukotina, daleko gore, i zauje se zvuk mrvljenja i struganja
dok je pukotina zmijoliko puzala sve dalje i dalje.
On se baci kroz rupu u zidu van i potri preko tratine. Iza
njega dopirala je grmljavina kad se dio stropa sruio. On se
okrene i zagleda u prizor kako se dio gradevine rui u velikim
krhotinam a po svim tim mrtvim mravinjacima i prevre simbole ljudske noge posaene na njihovim vrhovima.
JEN K IN S se okrene i polako otpjeai preko tratin e pa uz
brijeg do Kue WEBSTER. Na verandi se osvrne i zakljui da
je ruenje gradevine naas stalo. Bilo jepalo jo zida, pa je
ogromna rupa zjapila u stru k tu ri koju je zid pridravao.
Ovoga jesenskog dana, pomisli, poeo je kraj. On je bio
ovdje na poetku, i jo uvijek je ovdje da vidi kraj. Opet se
zapita koliko je vremena proteklo i bi mu ao, ali sasm a malo

18

ao, to nije vodio rauna o proticanju vremena.

Ljudi su otili i Psi su otili, a izuzimajui njega, i roboti
takoder. Sad su i MRAVI otili, pa Zemlja stoji sam a osim
jednoga trapavog robota i nekoliko m alih poljskih mieva.
Moda jo ima riba, pomisli, i drugih morskih stvorova, pa
stane razm iljati o tim morskim stvorovima. Inteligencija,
mislio je. Ali inteligencija dolazi teko i ne traje. Jednoga
dana, mislio je, inteligentna bia bi mogla doci iz mora, ali
duboko u sebi znao je da je to malo vjerojatno.
MRAVI su se zatvorili u sebe, mislio je. Njihov svijet je bio
zatvoreni svijet. Je li to bilo zato jer nisu imali kamo otii, da
su propali? Ili zato jer je njihov svijet bio zatvoren od samoga
poetka? Mrava je bilo jo u Juri, prije 180 milijuna godina a
vjerojatno i ranije. Milijune godina prije nego to se pojavio
ovjekov predak mravi su ve uspostavili drutveni poredak.
Napredovali su do neke razine, razvili svoj drutveni poredak
i bili zadovoljni njime zadovoljni jer su takvoga eljeli, ili
nisu mogli dalje napredovati? Postigli su sigurnost, a u Ju ri i
mnogo m ilijuna godina kasnije, sigurnost je bila dovoljna.
Joeova kupola je samo uvrstila tu sigurnost, i tada su se
mogli dalje razvijati, ako su uope imali tu sposobnost. Bilo
je oito da su je imali ali, JE N K IN S ree sebi, sta ra ideja o
sigurnosti jo je i dalje nadjaala. Nisu je se bili u stanju osloboditi. Moda je se nisu nikad ni pokuali osloboditi, nikad je
nisu prepoznali kao neto to bi morali skinuti s grbae. J e li
ih ubila ta stara, samozadovoljna ideja o sigurnosti?
Jo je d a n komad krova p adne, s treso m grom a to je
odzvanjao do horizonta i natrag.
Cemu bi mogao teiti jed an m rav, pitao se JEN K IN S.
Ouvanju sigurnosti, i emu jo? Moda zgrtan ju hran e i
drugoga. Kopanju svega korisnoga iz zemlje i sprem anju na
stra n u za svaki sluaj. I to je, on shvati, samo jo jedan vid
fe tia sig u rn o sti. N ek a v r s ta religije, moda simboli
utirjue noge na mravinjacima mogli su biti religiozni. I opet
sigurnost. Sigurnost mravljim duam a. Osvajanje svemira? A
moda su mravi i osvojili svemir, ree JE N K IN S sebi. Biu
veliine mrava svijet e izgledati kao sasm a pristojna galaktika. Osvojiti jednu galaktiku potpuno nesvijestan da je ona
tek djeli jedne druge, vee galaktike. Cak i potpuno osvajanje
galaktike mogao bi biti samo jo jedan vid sigurnosti.

Sve je to pogreno, shvati JENKINS. On m ravim a pripisuje ljudske m entalne procese, a moglo bi se tu raditi o jo
neemu. U mravljim umovima moda lei neki ferment, udno
usmjerenje, neznana etika jednadba koja nikada nije bila
dio, nikada ne bi ni mogla biti dio, ljudske psihe.
Razmiljajui o tome, on s uasom shvati da je gradei
sliku m rava zapravo izgradio sliku ovjeka.
On pronae stolac i tiho sjedne pa se zagleda preko tratine
u mjesto gdje se mravlja gradevina dalje uruavala u sebe.
Ali ovjek, sjeti se JENKINS, je neto ostavio za sobom.
Ostavio je Pse i robote. to su za sobom ostavili MRAVI? Nita, dakako, tako se b ar inilo, ali kako bi to on mogao znati?
ovjek to ne bi mogao znati, ree JEN K IN S sebi, a ne bi
mogao ni robot, je r robot je ovjek, ne od krvi i m esa k a k a v je
ovjek ali na svaki drugi nain. MRAVI su izgradili svoje
drutvo u Ju ri ili ranije i postojali u n u ta r njegovih granica
tijekom milijuna godina, a moda tu lei razlog njihove propasti drutvo m ravinjaka je uraslo u njih tako duboko da
ga se vie nisu mogli osloboditi.
A ja? upita on sebe. to je sa mnom? J a sam urastao u
ljudski drutveni poredak ba kao i svaki m rav u njihov.
Svakako krae od milijun godina, ali ipak jako, jako dugo, on
je ivio ne u stru k tu ri ovjekova drutva nego u sjeanju na
tu strukturu. On je ivio u njemu, JEN K IN S shvati, je r m u je
ono prualo osjeaj sigurnosti.
Sjedio je utke, pogoen tom misli ili b ar injenicom da
je sam sebi dozvolio takvu misao.
Mi n ikada ne znamo, ree naglas. Mi sami nikad ne
znamo.
On se zavali dublje u stolac i pomisli kako je nerobotski ovako
sjediti na stolcu. Ranije nije nikada ovako sjedio. To je taj ovjek
u njemu, pomisli. On nasloni glavu na uzglavlje i spusti optike
filtere zaklonivi tako svjetlo. Spavati, udio se kako bi to
izgledalo, spavati? A moda onaj robot kojega je naao oslonjenog
o mravinjak ali ne, taj robot je mrtav, on ne spava. Sve je to
naopako, ree sebi. Roboti ne spavaju i ne umiru.
Do njega dopru umovi. Graevina se i dalje uru avala a
jesenski povjetarac je ukao travom na tratini. Napregnuo
se da uje mieve kako trkaraju kroz tunele, ali su i oni bili
tiho. Skutrili su se, ekaju. Mogao je osjetiti njihovo ekanje.
20

Oni neto znaju, pomisli, nekako znaju da stvari ne timaju.

A onda zvuk, aptaj, zvuk kakvoga jo nije uo, potpuno
strani zvuk.
On naglo otvori optike filtere i uspravi se, a ispred sebe
ugleda brod kako slijee na tratinu.
Mievi su sad bjeali, ustraeni, bjeali su da spasu ivot,
a brod se slegne na tlo, u travu, poput ciganskog perja.
JENKINS skoi na noge i isprui svoja osjetila van, ali mu
se ona zaustave na oplati broda. Kroz nju nijemogao prodrijeti
kao to nije mogao prodrijeti kroz mravlji zid prije nego to se
ovaj sruio.
Stajao je na verandi, potpuno zbunjen ovim iznenaenjem.
A tome se nije trebao uditi, pomisli, jer sve do ovoga dana
nije bilo nikakvih neoekivanih dogaaja. Dani su protjecali
pomijeani jedan s drugim, dani, godine, stoljea, toliko nalik
jed an drugome da ih se nije moglo razlikovati. Vrijeme je
teklopoput mone rijeke bez ikakvih virova. A sada, danas,
graevina se sruila i brod je sletio.
Na brodu zine otvor a iz njega se spuste ljestve. Robot se
spusti po ljestvama na tlo i zakorakne preko tratine prema
Kui W EBSTER. On sta n e p red rubom verande. ivio,
JENKINS, ree, mislili smo da emo te ovdje nai.
Ti si Andrew, zar ne?
Andrew zahihoe. Dakle, sjea me se.
J a se sjeam svega, ree JENKINS. Ti si otiao posljednji. Ti i jo dvojica dovrili ste posljednji brod, pa ste otili sa
Zemlje. J a sam stajao i promatrao kako odlazite. Sto ste nali
tam o vani?
Neko si nas nazivao divljim robotim a, ree Andrew.
Moda si mislio da jesmo divlji. Mislio si da smo ludi.
Nekonvencionalni, ree JENKINS.
Sto znai konvencionalno? upita Andrew. Zivjeti u snu?
ivjeti zbog uspomena? Mora da si um oran od toga.
Nisam umoran... ree JENKINS. I tu je Kua WEBSTER.
On se sjeti d ana kad su mu Psi za roendan dali novo novcato tijelo. Tijelo je bilo prava minka. Teki bat da ne bi uleknuo, nik ad nee z a h r a ti, a bilo je n ak rcan o osjetilnom
opremom o kakvoj ranije nije ni sanjao. Nosio ga je ak i sada,
a bilo je kao novo, a kad bi malo naglancao prsa jasno se
vidjelo ugravirano J a n kin su Od Pasa.
21

Vidio je kako ljudi odlaze na Ju p iter kako bi tam o postali

neto vie od ljudi, i Websteri u Genevu kako bi tamo proveli
vjenost u snovima, Psi i druge ivotinje na jedan od ljunko vitih svjetova, i sada, naposljetku, MRAVI su otili u nita.
Potreslo ga je saznanje koliko ga je propast M rava obiljeila. Kao da je netko sluajno naiao i upisao konanu toku
na kraju prie o Zemlji.
Mievi, mislio je. Mievi i Kua WEBSTER. S ovim brodom
koji stoji tu na tratini, je li to dovoljno? Trudio se misliti: jesu
li se uspomene izlizale? Je li njegov dug otplaen? J e li zbacio
posljednji gram odanosti?
Vani ima svjetova, govorio je Andrew, i ivota na nekim a od njih. ak inteligentnoga ivota. Im a mnogo posla.
Nije mogao otii na ljunkoviti svijet kojega su naselili Psi.
Neko davno, na davnome poetku, W ebsteri su bili otili
kako bi Psi mogli u miru razviti svoju k u ltu ru bez ljudskoga
uplitanja. A on ne bi mogao uraditi nita manje od Websterovih, jer i on je, na koncu konca, WEBSTER. Ne bi im se mogao nam etnuti; ne bi se mogao uplesti.
Isku ao je zaborav, z an em aru ju i vrijem e, ali to nije
uspjelo, je r robot ne moe zaboraviti.
Vjerovao je da MRAVI ne igraju nikakvu ulogu. Bio je kivan
na njih, katkada ih je ak i mrzio, jer da se oni nisu pojavili Psi bi
jo bili ovdje. Ali sad je znao da svaki oblik ivota igra svoju ulogu.
Preoistali su jo mievi, ali mieve je najbolje pustiti na
miru. Oni bijahu posljednji sisavci na Zemlji i ne smije biti
nikakvog uplitanja u njihov ivot. Oni nisu traili uplitanje,
niti im je ono trebalo, ve e se oni snai. Sagradit e oni svoju
vlastitu sudbinu, a ako im je sudbina da zauvijek ostanu samo
mievi, ni u tome nem a niega loeg.
Mi smo samo u p ro lazu , ree A ndrew . M oda vie
neemo proi.
Jo su dva robota sila iz broda i k renula preko travnjaka.
Sa zida se srui jo jedan njegov dio, a s njime i jo krova. Tu,
gdje je stajao JE N K IN S, zvuk je bio priguen i izgledao je
mnogo dalji.
I tako, Kua WEBSTER je sve, a samo je simbol ivota
kojega je neko titila pod svojim krovom. Bila je samo kamen,
drvo i kovina. Sva njena vanost, JEN K IN S ree sebi, postoji
samo u njegovoj dui, psiholoki pojam kojega je sam stvorio.
22

S atjeran u kut, on sebi prizna posljednju tvrdu injenicu:

on ovdje nije potreban. On ovdje ostaje samo zbog sama sebe.
Imamo mjesto za tebe, ree Andrew, i trebamo te.
Tako dugo dok je bilo M rava nije bilo pitanja. Ali sad su
MRAVI otili. A u emu je razlika? Ionako nije volio Mrave.
JEN K IN S se okrene i zatetu ra s verande i kroz vrata to
vode u kuu. Zidovi zapomau za njim. Takoer glasovi iz
sjena prolosti. On stane i prisluhne, a onda shvati udnu
stvar. Glasovi su tu, ali se ne uju rijei. Neko su to bile rijei,
ali sad ih vie nema, hoe li s vremenom nestati i glasova? Sto
bi se dogodilo kad bi kua ostala tiha i osamljena, kad bi svi
glasovi utihnuli a uspomene izblijedile? Ve su sada izblijedile, znao je. Vie nisu otre i jasne; izblijedile su tijekom
godina.
Neko je tu bilo radosti, ali sad je samo tuga, a tu se ne
radi samo o tuzi prazne kue, znao je; to je tuga svega drugog,
tuga Zemlje, tuga neuspjeha i praznih trijumfa.
S vrem enom e drvo is tr u n u ti i kovina se oljutiti; s
vremenom e se kam en smrviti u prainu. S vremenom, tu
vie nee biti nikakv e kue nego sam o g lin a st h u m ak da
oznai gdje je neko kua stajala.
Sve se to dogodi kad predugo ivi, pomisli JEN K IN S
kad predugo ivi i nisu u stanju zaboraviti. To e biti najtee
od svega; je r on nee nikada zaboraviti.
On se okrene i oteta n atrag kroz vrata i preko verande.
Andrew je ekao pri dnu ljestava koje vode u brod.
JENKINS pokua rei zbogom, ali nije mogao rei zbogom.
K ad bi sam o mogao p la k a ti, pomisli, ali roboti ne mogu
plakati.
Copyright 1973 by Random House, Inc.

23

T h e o d o re S tu rg e o n

BUAN DOCA
Izvornik: Shottle Bop, 1941
Prijevod: Mihaela Velina

ikad prije nisam vidio tu trgovinu, premda ivim

malo nie iza ugla. Cak vam mogu, ako elite, dati
adresu. Buan doca, izmeu Dvadesete i Dvadeset prve ulice, na Desetoj aveniji u New York Cityju. Moet
je tamo naci ako je poete potraiti. Moda vam se ak i isplati.
Ali bolje nemojte.
Buan doca. Mene je privuklo. Bila je to mala trgovina s
izblijedjelim cimerom objeenim iznad v rata to je tuno kripao njiuci se na kasnojesenskom vjetru. Proao sam pored
njega razmiljajui u zarunikom prsten u u mome depu i o
tome kako mi ga je Audrey upravo vratila; moj je um bio daleko od atvari kao to su brgovine tocama. Mislio sam kako je
Audrey ba i mogla uporabiti blai izraz od ni koristi kad
me opisivala; njena je primjedba kako sam priroeno psihopatski nesposoban bila je neum jesna koliko i spektakularna.
Zacijelo je to negdje proitala, ali fino se nadovezalo na ...i
ne bih se udala za tebe da si m ak ar zadnji ovjek n a svijetu!
to je definitivno vrlo otrcana fraza.
24

Buan doca! promrmljah, a onda zastah pitajui se gdje

sam pokupio tako udan skup glasova. Naravno, bio sam ga
vidio na onome znaku, zacijelo mi je zapeo za oko. A to je
to, upitah se, Buan doca? Odmah si odgovorih: Nemam
pojma. Vrati se natrag pa pogledaj. I jesam, n a tra g niz istonu s tr a n u D esete, p itaju i se k a k a v ovjek vodi ta k v u
trgovinu i zato. Cijelu mi stv ar malo rasvijetli drugi natpis
u izlogu, gotovo s a k riv e n p rain o m i pepelom p ro tek lih
stoljea, na kojem je pisalo:
PRODAJEMO BOCE
Ispod toga je sitnim slovima pisalo jo neto. O brisah
pranjavo staklo izloga rukavom i konano uspjeh proitati
to pie.
Sa stvarima u njima.
Jednostavno tako:
PRODAJEM O BOCE
Sa stvarima u njima.
Naravno da sam uao. Ponekad u bocama stiu oaravajue stvari, a osjeajui se ovako kako sam se osjeao dobro bi
mi dolo neto oaravajue.
Zatvorite ih! zakrijeti glas dok sam ulazio kroz vrata.
Glas je dopirao od svjetlucavog jajeta iza pulta. Zavirivi iza
vidjeh da se ne radi o jajetu ve o elavoj glavi starca koji se
grevito drao za rub pulta i ije je mravo tijelo lelujalo na propuhu od otvorenih vrata, kao da je bilo od mjehuria. Malo zateen, ja gurnuh vrata nogom i ona se zatvore. On odmah padne
na lice, a zatim ustane sa smjekom na licu.
Ah, lijepo je opet vas vidjeti, prokripi.
Mislim da su mu i glasnice bile pranjave. Sve drugo je
bilo. Kad su se vrata zatvorila osjeao sam se kao u unutranjosti velikog pranjavog mozga koji je upravo zamirio. O da,
bilo je dovoljno svjetla. Ali ono nije dopiralo iz lampe, niti se
radilo o danjem svjetlu. Bilo je poput kao da se reflektiralo
od lica blijedoputih ljudi. Ne mogu rei da mi je bilo ugodno.
Kako to mislite opet? up itah razdraljivo. P a nikad me
prije niste vidjeli.
25

Vidio sam vas kad ste uli, onda sam pao, pa ustao i vidio
vas opet, izblebee i sav se ozari. to mogu uiniti za vas?
Oh, rekoh. Pa, vidio sam va cimer. Imate li neto u boci
to bi mi se moglo svidjeti?
to biste eljeli?
to imate?
On pone bajati pjesmicu jo je se sjeam, rije po rije.
Za pola
Ili boica
Ili boica
Za ruak

dolara, boica sree

olakanja
veselja, ili M yrna Loy
uz bifteke.

Natoite si alicu iz ovoga starog vra

I nikad se neete sm oiti na kii.
Im am boce s osm jesim a i pobjedam a na utrkam a
I losione koji olakavaju boli.
Evo boca s vraicim a i usoljenim kam pim a
Iz mora nepoznata ovjeku,
I eliksir koji zauvijek tjera strah,
I dah iz Panove frule.
S prahom od jednorogova roga
Moete si nai druicu
S hrpom novaca, ili nai posao
sve to po snienoj cijeni."
Ma, ekajte malo! obrecnuh se. Hoete rei da vi zapravo prodajete zmajsku krv i tin tu iz pera fratra Bacona i takve
budalatine?
On brzo kim ne, a njegovim se izboranim licem razlije
blistav osmjeh.
Nastavih: Prave, originalne stvari?
On nastavi kimati.
Nekoliko sam ga tre n u ta k a pomno promatrao. Mislite tu
stajati preda mnom sa zubima u ustim a i otvorena lica i rei
da u ovo dananje doba, u ovome gradu i usred bijela dana,
prodajete takvo smee i oekivati da ja ja , je d a n intelektualac

26

Vi ste vrlo glupi i dvaput toliko bombastini, ree on tiho.

Srdito ga pogledah i posegnuh za kvakom na vratim a - i
sm rznuh se. I doista mislim rei da se smrznuh na mjestu. Je r
starac je odnekud izvadio starinsku boicu s rasprivaem i
dvaput pritisnuo pumpicu dok sam se okretao; asna rije
nisam se mogao ni pom aknuti! Mogao sam samo kleti, a
bogami i jesam.
Vlasnik preskoi preko pulta i pritri mi. Zacijelo je dotad
stajao na nekakvom sanduku, je r sad sam jasno mogao vidjeti
da je visok jedva metar. Zgrabi skute mog balonera, uspne mi
se uz lea, pa se odsklie niz moju ruku. Sjeo mi je n a zapee,
maui noicama i smijui se. Koliko sam ja mogao rei, nije
teio apsolutno nita.
Kad mi je ponestalo prostota ponosan sam n a injenicu
da se nikad ne ponavljam on ree: Da li vam ovo ita dokazuje, moj bahati i neinteligentni prijatelju? To je bila esencija
ulja s Gorgonine glave. I sve dok vam ne dam protuotrov
sta ja t ete tu odsad pa sve do tjedan dana nakon slijedeeg
Petrtka!
Oslobodite me, zagrmih, ili u vas drm nuti tako da e
vam mozak iscuriti kroz pore na stopalima!
On zahihoe.
O pet se pok uah pom aknuti, ali uzalud. Kao da mi se
epiderm a pretvorila u tvrdi elik. Poeh opet kleti u sav glas,
ali ubrzo odustah iz oaja.
Im a te m alo predobro m iljenje o sebi, ree v lasn ik
trgovine bocama. Ta pogledajte se! Ne bih vas unajmio da mi
perete prozore. Oekujete da e se za vas udati djevojka koja
je navikla na najosnovnije ivotinjske potrebe, a onda dignete
nos je r vas je odbila. A zato vas je odbila? Zato to neete
potraiti posao. Vi ste ni koristi. Propalica. He he he! I imate
obraza hodati okolo i govoriti ljudima to da rade. Da sam ja
na vaem mjestu, ja bih uljudno zamolio da me oslobode, a
onda bih vidio je li itko u ovome duanu dovoljno dobroduan
da vam proda bocu punu neega to bi vam moglo pomoi.
J a se nikad nikome ne ispriavam i nikad ne odustajem
od svog miljenja, a pogotovo nikad ne doputam da n a me
viu obini trgovci. Ali ovo bijae drugaije. Nikad prije nisam
bio prestravljen, niti mi je itko natrljao nos s toliko istinitih
izjava. Popustih. OK, OK, pustite me onda. K upit u neto.
27

Ton vam je kao u uvrijeena djeteta, ree on, skoivi na

pod i drei svoju boicu s pumpicom uperenu u mene. Morat
ete rei Prosim. Prosim lijepo.
Prosim lijepo, rekoh gotovo se zadavivi ponienjem koje
su te rijei nosile.
On ode iza pulta i ubrzo se vrati s papirom na kojem je bilo
malo praha. Gurne mi ga pod nos da udahnem. Za par sekundi
poeh se znojiti, a moji udovi izgube ukoenost takvom brzinom da me to iznenadilo. Tresnuo bih na lea da me ovjeuljak nije uhvatio i poveo do stolice. Kako mi se snaga vraala
u okirano tkivo, padne mi na pam et kako bi moglo biti zgodno da ovoga zloduha sravnim sa zemljom za kaznu za ovako
prljav trik. Ali neto udno me sprijei u tome udno zato
to to nikad prije nisam iskusio. Pomisao da u m u kad iziem
odavde dati za pravo to ima tako loe miljenje o meni.
Njega to nije brinulo. Zadovoljno protrljavi ake, on se
okrene svojim policama. Da vidimo... to bi bilo najbolje za vas,
pitam se? Hm-m-m. Uspjeh je neto to ne biste mogli opravdati. Novac? Ne biste znali kako ga potroiti. Dobar posao?
Niste sposobni za to. Uperi svoj blagi pogled u mene i pone
odmahivati glavom. Tuan sluaj. Tsk, tsk. Savrena druica?
Ma kakvi. Vi ste preglupi da prepoznate savrenstvo, previe
oholi da biste to cijenili. Mislim da vam ne mogu Cekajte!
Zgrabi etiri ili pet staklenki s nekoliko od tuceta polica i
n e sta n e negdje u m ran im zakucim a d uana. O dm ah se
zauju estoki zvuci zveket stakla, mijeanje, struganje kao
po betonu, pa mokri zvuk dodavanja vode suhoj tvari i, na
koncu, nakon dosta vrem ena, zvuk n a ta k a n ja u bocu kroz
neku vrst filtera. Vlasnik se ubrzo pojavi s trijumfalnim izrazom lica, nosei boicu bez naljepnice.
T oje to!
to?
Neto to e vas izlijeiti!
Izlijeiti Dok je on spravljao togod to bilo, vratilo se
moje kako je to Audrey nazvala pompozno dranjeKako to mislite izlijeiti? P a meni nije nita!
Dragi moj djeae, ree on uvrijeeno, definitivno vam
jest neto. Jeste li sretni? Jeste li ikada bili sretni? Ne. Pa, ja
u to srediti. Tojest, dat u vam poticaj koji vam je potreban.
Kao i bilo koji drugi lijek, i ovaj zahtijeva vau suradnju.
28

U loem ste stanju, mlaiu. Vi im ate ono to u naoj

profesiji nazivam o retrogresivnom m etem psihozom ega u
najmalignijem obliku. Vi ste konstitucionalno nezaposlivi,
pravi sociofag. Ne sviate mi se. Nikome se ne sviate.
Osjeajui se kao uhvaen u snjenu oluju ja promucah:
tto nam jeravate uiniti?
On mi prui bocu. Idite kui. Zatvorite se sami u to je
mogue m anju sobu. Iskapite ovo. Cekajte razvoj situacije. To
je sve.
Ali to e mi to uiniti?
Nee uama nita uiniti. Uinit e neto za vas. Onoliko
koliko vi elite da uini. Dokle god to to vam dam koristite
za poboljanje samoga sebe, dotle ete prosperirati. Ako to
uporabite za vlastitu korist, kao tem elje za hvalisanje ili
osvetu, ekaju vas uasne patnje. Zapamtite to.
Ali to je to? Kako
Prodajem vam talent. Sad nem ate nijednoga. Kad otkrijete o kakvom se talentu radi, samo e o vam a ovisiti hoete li
ga pravilno uporabiti. Idite sad. Jo uvijek mi se ne sviate.
Koliko vam dugujem? promrmljah, ovaj put posve utuen.
Boca u sebi sadri i cijenu. Ne plaate nita osim ako ne
odbijete slijediti moje upute. Hoete li sada otii ili da otvorim
bocu s dinom a pritom ne mislim na pie?
Idem, rekoh. Vidio sam kako se neto mie na dnu dvadesetlitarske boce na kraju pulta i nije mi se nimalo svidielo.
Zbogom.
Gomzbo, uzvrati on.
Izioh i uputih se niz Desetu aveniju, pa skrenuh u Dvadesetu ulicu i nijednom se ne osvrnuh. Sad mi je iz mnogo
razloga ao to nisam , je r nem a sum nje da je tu u toj
Trgovini bocama bilo neto jako udno.
N isam se sm irio sve dok nisam stigao kui, ali nakon
alice crne talijanske kave osjetih se malo bolje. Napokon
postah sumnjiav. Zpravo, uhvati me elja da se podsmjehnem. Ali nekako se nisam usudio to uiniti naglas. Pogledah
bocu pomalo prijekorno. U njenom je staklu definitivno bilo
neto to je uinilo da izgleda kao da i ona zuri u mene. mrknuh i bacih bocu iza nekih starih eira na policu ormara, a
onda sjedoh da se malo opustim. To je obino pomagalo. Podigao bih noge n a naslon i skliznuo niz sjedalo tako da sam
29

sjedio na lopaticam a. Kao to kae s ta r a izreka: N ek ad

sjedim i razmiljam, a nekad samo sjedim. Ono prvo je lako,
ali za ono drugo ak su i is k u s n im a p o treb n e godine da
dostignu to ekstatino stanje i uspiju se opustiti dovoljno da
samo sjede. J a sam to nauio prije mnogo godina.
Ali ba kad sam se sprem ao prebaciti u s ta tu s biljke i
vegetirati, neto me uzruja. Pokuah to zanem ariti. Pokazah
nadljudski prim jer pom anjkanja in teresa, ali uzrujavajua
stvar bijae uporna. Blag pritisak na moj la k a t koji je visio
preko ruba fotelje. Znao sam da u se morati koncentrirati na
to da otkrijem to je to, ali tr e n u tn o je to bila najm anje
poeljna stvar u ovoj situaciji. Napokon se predah i, duboko
uzdahnuvi, otvorih oi i pogledah.
Bila je to boca.
Trepnuh, pa opet pogledah, ali jo uvijek je bila tu. Vrata
ormara bila su otvorena kako sam ih i ostavio, a polica ravno
iznad mene. Boca mora da je ispala. Pomislivi kako sad kad
je na podu dalje ionako ne moe, ja je gurnuh podalje od fotelje.
Odskoila je. Odskoila takvom prokletom preciznou da
je pala na isto mjesto na kojem je i bila na ruku fotelje
pored moga lakta. Zateen g u rn u h je jo jae. Ovoga puta
maznuo sam je dovoljno jako da odleti do zida, od kojeg se,
n ara v n o , odbila i v ra tila n a tr a g do ruke fotelje i moga
ramena. Uslijed drm anja ep je ispao iz grlia boce i sad je
leao meni n a koljenima. Sjedio sam udiui slatko-kisela
isp a rav an ja sad raja boce, osjeajui se uplaeno i poput
totalna idiota.
Zgrabih bocu i onjuih je. Ve sam prije negdje osjetio taj
miris gdje je to bilo? Oh, da; m ask ara koju koriste kineske
zabavljaice u Friscu. Tekuina bijae tam n a, dimno crna.
Oprezno je liznuh. Nije loe. Ako se nije radilo o alkoholu onda
je starac iz duana pronaao vraki dobru zam jenu za nj.
Poslije drugog gutljaja pone mi se sviati, poslije treega
zaista sam uivao u toj tekuini. Cetvrtoga gutljaja nije bilo
je r dotad je boica ve bila prazna. Negdje u to vrijeme sjetih
se naziva crnog sastojka udnog mirisa. Kajal. Biljka koju
orijentalci koriste kako bi mogli vidjeti n a tp riro d n a bia.
Glupo praznovjerje!
A onda se tekuina, koju sam upravo popio i koja je dotad
udobno leala u mome elucu, pone pjeniti. Onda se, mislim,
30

poela nadimati. Pokuah ustati, ali nisam mogao. Uini mi se da

se soba raspada na komadie i baca na mene i ja se onesvijestih.
Nemojte se nikada probuditi ovako kao ja. Za vae vlastito
dobro, Budite oprezni s takvim stvarima. Ne budite se naglo
iz dubokog sna i nemojte ugledati sve te leprave, lebdee i
letee i gmiue i puzee stvari oko vas napuhane stvarice
iz kojih kaplje krv, i p o lu -p ro zirn a beznoga stv o ren ja i
komadie ljudske anatomije. Bijae grozno. Nekoliko centimetara od moga nosa lebdjela je ljudska ruka, kad sam zaprepaten uvukao zrak ona odlebdi malo dalje dok su njeni prsti
treperili u uzburkanom zraku moga daha. Neto loptasto i
prepuno vena iskoi ispod moje fotelje i otkotrlja se po podu.
Zauh tiho kljocanje i podigoh pogled na ogromne ralje bez
p rip ad aju eg lica. M islim da sam se ta d a slomio i malo
zaplakao. Zasigurno znam da sam se opet onesvijestio.
Slijedei put kad sam doao k sebi nekoliko sati kasnije,
jer bio je dan, a moj runi i zidni sat su stali situacija je
bila malo bolja. Oh, da, jo uvijek je oko mene bilo p ar tih
uasa, ali nekako me sada vie nisu toliko smetali. Bio sam
gotovo stoposto siguran da sam skrenuo; sad kad sam doao
do toga zakljuka, kakva ima smisla dalje razbijati glavu oko
toga? Ne znam, zacijelo je u boci bilo i neto to me sad smirivalo. Bijah znatieljan i uzbuen i to je sve. Pogledah oko
sebe i osjetih se gotovo zadovoljnim.
Zidovi bijahu zeleni! Sumorne tapete pretvorile su se u
neto tako lijepo da mi je zastao dah. inilo se da su pokriveni
mahovinom, ali mahovinom kakvu ljudske oi nikada prije
nisu vidjele. Bijae duga i gusta i inilo se da se stalno mie
ne kao na vjetru, ve kao da raste. Opinjen prizorom,
prioh zidu da je bolje pogledam. Doista raste; ta je magija
ra s ta od spore do nicanja do korijena bila samo dio
magine cjeline, jer nikad prije nije postojala takva zelena
boja. Ispruih ruku da je dotaknem, ali osjetih samo povrinu
tapete. Ali kad sam pritisnuo p rstim a mogao sam osjetiti taj
njean dodir na koi, teinu dvadeset sunanih zraka, meku
elastinost mrkloga m raka u zatvorenoj prostoriji. Osjeaj
bijae poput delikatne ekstaze; nikad prije u cijelom svom
ivotu nisam bio sretniji no u ovome trenutku.
Oko stola stajali su mali tronoci, a pod bijae travnat. Uz
v ra ta o rm ara penjala se ra sc v je ta n a penjaica neopisivih
31

boja. Osjeao sam se kao da sam osa bio slijep i gluh, je r

sad sam mogao uti aputanje skrletnih, prozirnih insekata
medu liem i konstatno m rm orenje procesa ra sta . Posvud
oko mene prostirao se nov i predivan svijet, toliko delikatan
da je vjetar mojih pokreta trgao latice cvijea, tako stvarnog i
prirodnog da je negiralo nemogunost svoga postojanja.
Opinjen, okretao sam se i okretao od zida do zida, zagledavao se pod moj stari namjetaj, u stare knjige; gdjegod sam
pogledao pronalazio sam nove jo divnije stvari. Jecanje sam
prvi put zauo u tre n u tk u kad sam leao n a leim a zagledan
i opruge kreveta u kojima je bilo gnijezdo gutera svjetlucavih
poput dragulja.
Zvualo je mlado i tuno i nije imalo prava biti ovdje, u
mojoj sobi, gdje je sve tako sretno. Ustadoh i pogledah po sobi.
Tamo u uglu uala je svjetlucava figura m ale djevojice.
Naslanjala se ledima na zid. Njene su tanke noice bile prekriene, a u jednoj je ruci drala nogu ofucanog plianog slona,
dok je drugom pokrivala oi. Kosa joj bijae duga i tam n a i
padala joj je preko lica i ram ena.
to je, mala? upitah. Mrzim uti dijete da tako plae.
P rekine se u pola jecaja i otrese kosu iz oiju, pogleda
negdje mimo mene, sva prestraena, m aslinaste puti i vlanih
ljubiastih oiju. Oh! procvili.
Ponovih: to ti je? Zato plae?
Ona prigrli svog slonia i ree planim glasom: Gdje si?
Iznenaen, ja rekoh: Tu ispred tebe, dijete. Zar me ne vidi?
Ona odmahne glavom. Bojim se. Tko si ti?
Neu te povrijediti. uo sam te kako plae i elio vidjeti
mogu li ti pomoi. Zar me uope ne moe vidjeti?
Ne, proape ona. Jesi li ti aneo?
J a se gotovo zagrcnuh. Ni u ludilu! Prioh joj blie i
spustih ruk u na njeno rame. Ruka proe ravno kroz nju, a ona
se trgne i zguri, a njena u sta oblikuju nijemi krik. Zao mi je,
rekoh brzo. Nisam mislio... ti me uope ne moe vidjeti? J a
tebe vidim.
O na opet odm ahne glavom. Mislim da si ti duh, ree.
J e l? rekoh. A to si ti?
J a sam Ginny, ree ona. Moram ostati ovdje, a nemam
se s kime igrati. O na trepne par puta i inilo se da su suze
opet na putu.
32

Otkud si dola? upitah.

Dola sam ovamo s m am om , ree ona. ivjeli smo u
mnogo hotela. Mama je istila podove. Ali onda sam se ja razboljela. Dugo sam bila bolesna. Onda sam jednoga dana ustala
iz kreveta i dola ovamo, ali kad sam se okrenula vidjela sam
da jo leim n a krevetu. Bilo je to jako smijeno. Doli su neki
ljudi i stavili onu drugu mene koja je leala n a krevetu na
nekakva nosila i nekamo me odveli. Nakon nekog vremena
otila je i mama. Dugo je plakala prije no to je otila, a kad
sam je pozvala nije me ula. N ikad se nije v ra tila , a j a
jednostavno moram ostati ovdje.
Zato?
Oh, jednostavno m oram . J a ne znam zato. Jednostavno moram.
I to radi ovdje?
Samo sjedim i razm iljam o raznim stvarima. Jednom je
ovdje ivjela jedna ena s malom djevojicom poput mene.
Igrale smo se zajedno sve dok nas jednoga dana nije uhvatila
ta ena. Nosila je neto uasno. Rekla je da je njena mala
djevojica opsjednuta. Djevojica me stalno dozivala; Ginny!
Ginny! Reci mami da si ovdje! J a sam pokuala, ali ena me
nije mogla vidjeti. Onda se uplaila, zagrlila svoju djevojicu
i poela plakati, a meni je bilo ao. Pobjegla sam ovamo i
sakrila se. Nakon nekog vremena, pretpostavljam, djevojica
me zaboravila. O dselile su se, zav ri ona s patetin om
konanou.
Bijah dirnut. to e biti s tobom, Ginny?
Ne znam, ree ona nesretnim glasom. Valjda u ostati
ovdje i ekati da se m am a vrati. Ve sam jako dugo ovdje.
Sigurno sam to zasluila.
Zato, dijete?
Ona pogleda vrhove svojih cipela kao da se osjea krivom.
Nisam mogla izdrati u krevetu, pa sam ustala prije vremena, prije no to sam smjela. Trebala sam ostati u krevetu. Ovo
mi je kazna za bijeg. Ali m am a e se vratiti, vidjet e.
Naravno da hoe, promrmljah. Osjetih kako mi se grlo
stie. Ne u z ru ja v a j se, m ala. Kadgod poeli s nekim
popriati, pozovi me. P riat u s tobom kadgod budem tu .
O na se nasm ijei i to bijae divan prizor. Ja d n o dijete.
Zgrabih eir i izioh van.
33

Vani su stv ari bile iste kao i u mojoj sobi. Predvorje,

pranjavi tepih na stubitu, sve je imalo nov, prekrasan izgled
i inilo se kao da je obraslo biljem. Nije vie bilo mrano, je r
svaki je list imao svoje blijedo svjetlo, svako od njih drugaije.
Ipak, jednom sam naiao i n a neto to nije bilo lijepo. N a
odmoritu treega k a ta bila je neka hihotava s tv a r koja je
trkarala amo-tamo. Bila je nekako neodreena, ali pomalo
je nalikovala Bavastom Broganu, irskoj propalici koji se
prole godine sluajno ustrijelio vlastitim pitoljem nakon
uspjene provale u neko skladite. Nije mi ga bilo ao.
Dolje na prvom k atu , n a najdonjoj stubi ugledah dvoje
mladih. Djevojina glava poivala je n a mladievu ram enu, a
njegove su je ruke grlile. Mogao sam vidjeti kroz njih. Zaustavih se kako bih uo to govore. Njihovi su glasovi bili jedva
ujni, kao da dopiru iz velike daljine.
On ree: Ima samo jedan izlaz.
Ne govori tako, Tommy, ree ona.
Sto nam drugo preostaje? Volim te ve tri godine, a ipak
se ne moemo vjenati. Nemamo novaca, nem am o nade
nemamo nita. Sue, ako to uinimo, jednostavno znam da
emo zauvijek biti zajedno. Zauvijek, i zauvijek
Nakon duge tiine ona ree: Dobro, Tommy. Ti nabavi
pitolj, kao to si rekao. Iznenada ga privue jo blie sebi.
Oh, Tommy, jesi li siguran da emo zauvijek biti zajedno?
Ovako?
Zauvijek, proape on i poljubi je. Ba ovako.
Onda n astane duga tiina tijekom koje se nijedno od njih
ne pomakne. Odjednom su opet bili tam o gdje sam ih prvi put
ugledao, a on ree:
i m a samo jedan izlaz.
A ona ree: Ne govori tako, Tommy.
A on ree: to nam drugo preostaje? Volim te ve tri
godine, a ipak I nastavi se, opet i opet i opet.
Osjeao sam se grozno. Izioh na ulicu.
Poelo mi je bivati jasno to se dogodilo. ovjek u duanu
nazvao je to talentom , darom. Nisam, znai, lud. Ili jesam?
Nisam se osjeao ludim. Tekuina iz boce otvorila mi je pogled
u drugi svijet. Kakav je to svijet?
Svijet naseljen duhovima. Sve bijae tu duhovi, proganjanja, jadne proklete due sve o emu se ita u knjigama
34

o natprirodnim stvarim a, sve ono o emu sluamo i naglas

kaemo da u takve gluposti ne vjerujemo, a potajno se u sebi
pitamo ne bismo li trebali. Pa to? Kakve to veze ima sa mnom?
Kako su dani prolazili, sve sam manje razmiljao o mojoj
novoj, udnoj okolini, a sve vie i vie misli posveivao tom
pitanju. Kupio sam ili dobio darovitost. Mogao sam
vidjeti duhove. Sve dijelove spiritualnog svijeta, ak i vegetaciju koja je u njem rasla. To je savreno logino drvee i
ptice i gljive i cvijee. Spiritualni svijet je svijet za sebe, a
svaki svijet mora imati vegetaciju. Da, vidio sam ih. Ali oni
ne mogu vidjeti mene!
OK, to mogu izvui iz toga? Ne mogu o tome priati ni
pisati jer nitko mi ne bi vjerovao; povrh toga, koliko znam
jedino ja imam taj dar zato ga dijeliti s drugima?
Dijeliti to?
Ne, osim ako me netko ne posavjetuje, ja oito iz ovoga
neu izvui nita pametno.
A onda, est dana kasnije, otvore mi se oi sjetih se
jednog mjesta gdje bih mogao dobiti savjet.
Buan toca!
U tom sam tren u tk u bio na Sestoj aveniji, pokuavajui
pronai neto jeftino to bi se moglo svidjeti Ginny. Nije mogla
dotaknuti nita to bih joj donio, ali uivala je gledati slikovnice i sline stvari. Donijevi joj knjigu o vlakovima kroz
stoljea i pitajui je koji je od njih nalik onome n a kakvom se
ona vozila mogao sam otprilike odrediti koliko je ve dugo
tamo. Nekih dvadesetak godina.
Da nastavim , sinula mi je moja blistava ideja i ja se zaputih prema Desetoj aveniji i trgovini bocama. P itat u starca
on e mi rei. Kad sam doao do Dvadeset i prve ulice stao
sam i zabuljio se. U prazan zid. Ni traga duanu.
Stajao sam tako pune dvije m inute, ne usuujui se ak
ni misliti. O nda se z a p u tih prem a Dvadesetoj, pa se opet
vratih do Dvadeset i prve. Pa jo jednom. Duana nije bilo.
Ostao sam sam s neodgovorenim pitanjem to da uinim s
tim svojim talentom?
Jednog popodneva razgovarao sam s Ginny o svemu i svaemu kad je izn en ad a do nas dolebdjela ljudska noga, od
koljena na nie, sva nateena. J a uasnuto u stu k n u h , ali
35

Ginny je samo njeno odgurne jednom rukom. Noga se ulekne

pod dodirom i krene prem a otkrinutom prozoru. Sklizne van
kroz tanki otvor poput dima cigarete, pa vani opet poprimi
oblik noge. Odbije se od stakla i odlebdi dalje.
Isuse! dahnuh. to je to bilo?
Ginny se nasmije. Oh, samo jedna od Stvari koje cijelo vrijeme lete naokolo. Jesi li se uplaio? J a sam se prije bojala, ali
otada sam ih vidjela toliko da ih vie gotovo ni ne primijeujem.
Ali to su, u ime svega ogavnoga, te Stvari?
Dijelovi, ree Ginny.
Dijelovi ega?
Ljudi, budalice. To ti je kao neka vrst igre, ini mi se.
Vidi, kad se netko povrijedi i neto izgubi p rst ili uho ili
to ve taj dio... mislim na onaj unutranji dio, kao ovaj
unutranji dio mene koji je bio u onoj meni n a nosilima... taj
se dio vraa na mjesto gdje je ivjela osoba kojoj pripada. Pa
onda ode tamo gdje je ivjela prije toga. I tako dalje. Ne ide
ba brzo. Onda kad se neto dogodi cijeloj osobi, u n u tran ji
dio doe tra iti svoje o sta tk e , pa ih pokupi kom ad po
komad. Gledaj! Ona prui tra n s p a re n tn u ru k u i palcem i
kaiprstom dohvati neto to je lebdjelo zrakom.
Nagnuh se da bolje pogledam; bijae to mali komadi poluprozirne ljudske koe.
Netko si je zacijelo porezao prst, ree Ginny kao da se
radi o neem posve normalnom, dok je ivio u ovoj sobi. Kad
mu se neto dogodi, v ratit e se po to.
Blagi Boe! rekoh. Zar se to svakome dogaa?
Ne znam. Neki poput mene moraju ostati tam o gdje
jesu. Ali mislim da, osim ako nisi uinio neto ime si zasluio
da stalno bude na jednom mjestu, mora ii okolo i skupljati
sve to si izgubio.
Svojevremeno sam razmiljao i o ljepim stvarima.
Nekoliko dana zaredom viao sam sivoga d uha kako hoda
gore dolje niz ulicu. Uvijek je bio vani, nikad unutra. Cijeloje
vrijeme cendrao. Bio je nizak, s u tirk a n im ovratnikom i
polucilindrom na glavi. Nije obraao panju n a mene nitko
od njih nije, je r oito sam za njih bio nevidljiv. Ali ja sam njega
tako esto viao da sam shvatio da bi mi nedostajao da ode,
pa odluih popriati s njim slijedei put kad ga vidim.
36

Jednog j u tr a izidoh iz kue i odluih priekati ispred

ulaza. Ubrzo se pojavi vitka figura duha kojeg sam bio primijetio; njegovo je sitno lice bilo zbrkano, oi duboke i tune,
odjea savreno uredna. Zakoraih prem a njem u i rekoh:
Bok!
On se naglo okrene i siguran sam da bi pobjegao da je znao
otkud dopire moj glas.
Smiri se, prijatelju, rekoh. Neu ti uiniti nita naao.
Tko si ti?
Ne bi znao ak i da ti kaem, rekoh. P restani se bojati i
ispriaj mi to te mui.
On obrie svoje avetinjsko lice avetinjskom maramicom, a
onda se pone nervozno p o ig rav ati zlatnom akalicom.
asna rije, ree. Ved godinama nisam s nikim popriao.
Vidite, nisam ba sam pri sebi.
Vidim , rekoh. P a, sm irite se. P rim ijetio sam vas u
zadnje vrijeme kako ovuda lutate. Znatieljan sam. Traite
nekoga?
Oh, ne, ree on. Sad kad je napokon imao prilike porazgovarati s nekim o svojim problemima, zaboravio je da se
uplaio misterioznog glasa koji je dopirao niotkud. Traim
svoj dom.
Hm-m-m, rekoh. Traite ga ved dugo?
Oh, da. Nos mu se trzao. Jednoga ju tra , davno, otiao
sam od kude na posao. Kad sam siao s trajekta n a Battery
Placeu na tre n u ta k sam zastao da pogledam kako napreduje
g radnja nove nadzem ne eljeznice kad odjednom zauh
uasnu buku moj Boe! Bilo je uasno slijedeeg trena
ved sam stajao na ploniku i prom atrao ovjeka koji je izgledao tono poput mene. Ja d n ik je bio pao u prazninu. On opet
obrie lice. Sve otad a traim i traim . Ne mogu pronai
nikoga tko zna gdje sam ivio. I ne razumijem sve te stvari
to lebde oko mene i nikad nisam mislio da u doivjeti dan
kad de na Broadwayu rasti trav a oh, to je strano. Pone
plakati.
Saalih se nad njim. Bilo je jasno to se dogodilo. Sok je
bio tako jak da je ak i duh izgubio pamenje. Jadnik nee
se smiriti sve dok opet ne bude potpun. U meni se probudi
zanim anje. Bi li duh reagirao na uobiajene tre tm a n e za
lijeenje amnezije? Ako bi, to bi se tad a zbilo s njim?
37

Rekli ste da ste sili s trajekta?

Da.
Znai da ste ivjeli negdje na otoku... S taten Island tamo
preko zaljeva!
Stvarno to mislite? Gledao je kroz mene, zbunjen i pun
nade.
Sigurno! Recite, kako bi vam se svidjelo da vas odvedem
prijeko? Moda bismo mogli pronai vau kuu.
Oh, to bi bilo krasno! Ali oh, Boe, to e rei moja
ena?
J a se nacerih. Vjerojatno e je zanim ati gdje ste bili.
Svejedno, bit e sretn a to ste se vratili, rekao bih. Doite,
krenimo!
G urnuh ga u smjeru podzemne eljeznice i pooh za njim.
Svako malo neki bi me prolaznik udno pogledao, je r hodao
sam s jednom rukom ispruenom ispred sebe i govorio sam sa
sobom. Nije me to previe smetalo. Moj je sugovornik bio
osjetljiviji, jer su se stanovnici njegova svijeta glasno smijali
i dobacivali dok je on radio isto to i ja. Od svih ljudi jedino
sam im ja bio nevidljiv i mali je duh crvenio od sram a sve dok
nisam pomislio da e puknuti.
Uskoili smo u vlak podzemne eljeznice za njega je to
bilo novo iskustvo i nastavili do trajektne postaje. Njujorka je podzemna neugodno iskustvo za nekoga s mojim darom.
Tu se zadravaju sve stvari koje vole tam u i mrane kutke, a
zrakom je lebdio poprilian broj ljudskih udova. Od toga sam
dana svuda iao autobusom.
Nismo morali ekati trajekt jer jedan je ve stajao u luci.
Mali se duh oduevio putovanjem, zapitkivao o brodovima u
luci i z a s ta v a m a pod kojima su plovili. Razoarao se pri
pogledu na Kip Slobode, je r zadnji put kad ga je vidio kip je
jo imao svoju originalnu zlatnu boju, bez sadanje patine. To
ga je smjetalo u kasne sedamdesete godine prologa stoljea,
to je znailo da svoj dom trai ve vie od ezdeset godina!
P ristali smo na S taten Island i dalje sam pustio da on
mene vodi. Na vrhu Fort Hilla on iznenada ree: Moje ime je
Jo h n Quigg i ivim u etvrtoj aveniji broj 45! N ikad jo
nisam vidio takvo veselje na neijem licu. Dalje je ilo lako.
Skrene lijevo, ravno dva bloka, pa desno. J a primijetih on
nije da se ulica sad zvala Zimska avenija.
38

On se urno uspne uz breuljak, a onda se naglo zaustavi

i okrene.
Recite, jeste li jo tu?
Jo sam ovdje, rekoh.
Sad sam dobro. Ne mogu vam rijeima izraziti koliko mi
je ovo znailo. Im a li ita to bih ja mogao uiniti za vas?
Razmislih. Teko. Mi smo iz razliitih razdoblja, znate.
Stvari se mijenjaju.
On pomalo patetino pogleda veliki apartm anski blok na
uglu i kimne. Mislim da znam to mi se dogodilo, ree tiho.
Ali valjda je to u redu... Napisao sam oporuku, a djeca su ve
odrasla. On uzdahne. Ali da nije bilo vas ja bih jo lutao
M anhattanom . Da vidimo ah; doite sa mnom.
Iznenada se baci u trk. Potrah za njim. Na vrhu breuljka
stajala je sta ra usamljena kua sa smijenom kupolom i posve
neobojena. Bijae prljava i oronula i duhovo se lice tuno
otegne pri pogledu na nju. On proguta slinu i zaputi se kroz
pukotinu u ogradi prema kui. Pogledavao je okolo po travi.
Kad je naao kam en duboko zabijen u tlo on ree:
To je to. Kopajte ispod toga. U mojoj oporuci nema ni spomena o ovome, osim malog fonda koji je pokrivao najamninu. Da,
radi se o sefu, a punomo i klju su ispod kamena. Sakrio sam
ih- zahihoe, od svoje ene, a nikad joj poslije nisam imao
prilike rei. Sve to naete unu tra a moe vam posluiti, vae
je. On se okrene prema kui i poe prema stranjim vratima
koja se sama otvore pred njim. Osluhnuh na trenutak i nasmije ih se kad je iznutra provalila bujica povika i kletvi. Stari Quigg
je dobijao potenu jezikovu juhu od ene koja ga je ekala vie
od ezdeset godina da se vrati kui. Ali zacijelo ga je mnogo
voljela, jer oito nije mogla napustiti kuu dok opet ne bude pot puna ako je Ginnyna teorija tona a nije bila potpuna sve
dok se njen mu nije vratio kui! To me razveseli. Sad e sve biti
u redu s njima.
Naao sam nekakvu sta ru motku i navalio na zemlju oko
kamena. Nakon dosta vremena, okrvavljenih ruku, uspio sam
m aknuti kamen. Pod njim sam naao svilenu vreicu u kojoj
je bila punomo i klju od privatnog sefa u banci. Punomo je
glasila na donosioca i davala mu pravo da se koristi kljuem.
Glasno se nasmijah.
Nije mi trebalo dugo da stignem do banke. Imao sam malo
39

potekoa u samoj banci, jer trebalo je dosta vremena da se

potrae stari dosjei. Ali napokon je sve sreeno i ja postadoh
vlasnikom neto manje od osam tisua dolara u sitnim novanicama.
Pa, dalje je sve ilo kao podmazano. to sam uinio? Pa,
prvo sam nakupovao odjee, a onda se poeo provoditi. Zalazio
sam u mnoge klubove i upoznao mnogo novih ljudi i sve vie
primijeivao koliko su praznovjerni. Ne bih krivio nikoga tko
zaobilazi ljestve ispod kojih ui pravi bazilisk, ali to je sluaj
tek s jednim a u tisuu! Svejedno, dobio sam odgovor n a svoje
pitanje.
Potroio sam dvije tisue na ured s indirektnom rasvjetom,
uveo telefon i postavio mali natpis na v rata : Savjetnik za
natprirodne stvari. O, ovjee, kako sam pogodio!
Moje m uterije bijahu uglavnom iz viih slojeva. Obino
nije bilo teko stupiti u k ontakt s njihovim pokojnim roacima
jer uglavnom su to traili. Veina duhova ionako jedva eka
da se na neki nain povee s ovim svijetom. To je jedan od razloga zato gotovo svatko moe biti medij ako se malo potrudi.
Nije teko p rizv ati prosjenoga duha. Ipak, do n ek ih je,
naravno, nemogue doi. Ako ovjek vodi poten ivot i um re
ne ostavivi za sobom nedovrene poslove, moe mirno otii
dalje. Ali nikad nisam uspio saznati kamo odlaze takve iste
due. Ali veina se ljudi nakon smrti mora vratiti n atrag kako
bi pozavravali nedovreno ispravili pokoju n ep rav d u
poinjenu nekome, pomogli nekome kome su nakodili i tako
dalje. Vjerujem da otud dolazi srea. Ne dobije neto za nita.
Ako ti se posrei to je vjerojatno zato to ti je pomogao
netko tko ti je u prolosti uinio neto naao, ili nakodio
tvome ocu ili djedu ili pradjedu. Sve se plaa, sve se vraa. Sve
dok se rauni ne izravnaju neka ja d n a d u a lu ta naokolo
pokuavajui platiti svoju obvezu.
Imao sam nekoliko duhova koji su obavljali sitne poslove
za mene. J e d a n od njih, bivi ubojica po im enu Jednooki
Rachuba, bijae najbri duh kojega sam ikada vidio najbri
u pronalaenju eljenih predaka. Tu je bio i Profesor Grafe,
aboliki uitelj drutvenih n a u k a koji je bio pokrao dobrotvornu organizaciju i utopio se u rijeci Hudson pokuavajui
pobjei. On je znao za p ar sekundi napraviti genealoko stablo
i dedukcijom doi da najvjerojatnijeg obitavalita traenog
40

roaka. Njih dvojica su bili jedino osoblje kcje mi je trebalo i

prem da su svaki put kad bi pomogli nekom mom klijentu bili
korak blie slobodi, njihovi su ivoti bili takve zbrke da sam
bio siguran da de jo godinama biti u mojoj slubi.
Ali mislite li da sam bio zadovoljan time to sam zaraivao
novac, a da pritom jedva da sam morao prstom m aknuti? O,
ne. Ne ja. J a sam razbijao glavu zbivanjima u proteklih nekoliko mjeseci, razm iljao o d ra sti n im m jeram a protiv te
aavice Audrey, koja toga nije bila vrijedna. Nije mi bilo
dovoljno to sam joj pokazao da nije bila u pravu kad je rekla
da n ik ad n i ta neu postii. I nisam bio s r e ta n k ad sam
pomislio na bandu. Morao sam im pokazati.
ak sam se sjetio to mi je ovjeuljak u trgovini bocama
rekao o koritenju moga talenta za hvalisanje ili osvetu. Meni
se inilo da ih sve drim u aci. Bio sam pun sebe. Pa mogao
sam kad god mi se svidi poslati nekoga od mojih duhova da
sazna to je odreena osoba radila od poetka vremena pa do
sada. Uz savjete profesora koji mi je virio preko ramena, mogao
sam se izvui iz svega i jo dati valjane razloge za to. Nitko mi
nije nita mogao priiti, a ja sam mogao rijeima natpriati,
nadm anevrirati i nadmudriti svakoga na svijetu. Bogme sam
bio fakin i pol. Poeh razmiljati: Sto mi znai ovako dobro
ra d iti kad b a n d a n a W est Sideu ne zna n i ta o tom e? i
ovjee, ne bi li taj mulac Veseli Sam poludio od zavisti da me
vidi kako se niz Broadway vozim u novom autu vrijednom est
tisua dolara! i Kad se samo sjetim da sam traio vrijeme i
suze n a glupau poput Audrey! Drugim rijeima, lijeio sam
svoj kompleks manje vrijednosti. Ponaao sam se poput pro klete budale, a to sam i bio. Otiao sam na West Side.
No je bila hladna i zimska. Potrudio sam se um inkati i
sebe i au to tak o da zablistam o i tim sjajem zaslijepim o
nekoliko oiju. S te ta to nisa m mogao m alo u m in k a ti i
mozak.
Dovezao sam se do Caseyeve biljarnice. Nisam se urio
izii iz auta. Zavalih se u sjedalo, nakrivih eir n a jedno uho
i pritisnuh tru b u koja je svirala Tuxedo Junction n a etrdeset i osam sekundi. Onda pogledah prem a biljarnici.
Pa n a tren u tak pomislih kako bi bilo bolje da nisam doao,
ako je ovo reakcija kakvu u dobiti. A onda sam zaboravio na
sve osim kako da se izvuem.
41

Na osvijetljenam ulazu stajale su dvije pogurene figure.

Biljarnica je bila u maloj pokrajnjoj uliiei, tako kratkoj d a je
Samov lokal zapravo davao ulinu rasvjetu. Zagledavi se u
dvojicu n a ulazu, u jednome prepoznah Veselog Sam a, a u
drugome Freda Bellewa. Nisu se ni pomakli, samo su me gledali. Nisu ni nita govorili, a kad sam ja rekao: Bok, deki,
sjecate se mene? primijetih da du mranoga zida stoji cijela
banda. Bijae to pravi ok; izgledalo je malo previe leerno.
Nije mi se dopadalo.
Bok, ree Fred tiho. Znao sam da se njemu nee svidjeti
moj novosteeni uspjeh. Nisao zapravo oekivao da se to
ikome od njih svidi, n aravn o, ali Fredova je reakcija bila
proeta gaenjem, dok su ostali jednostavno bili zavidni. Po
prvi p u t se osjetih pomalo jeftino. Izioh iz a u ta i dopustih im
da se dive mome perju.
Sam mrkne i ree: Kukavica! vrlo jasnim glasom. Netko
drugi se nasmije, a iz tam e pored biljarnice dopre: Ku-ku!
Prioh Samu i nacerih mu se. Prem da mi nije ba bilo do
smijeha. Ve te tako dugo nisam vidio da sam gotovo zaboravio koja si ti m ustra, rekoh. Kako ti ide?
Dobro, ree on i doda kao: Jo uvijek radim da bih
mogao ivjeti.
Mrmorenje koje proe ostatkom bande govorilo mi je da
bi bilo bolje da se vratim n a tra g u svoj sjajni autom obil i
odmaglim odavde. Ostao sam.
Pravi si pametnjakovi, ha? rekoh slabim glasom.
S hvatih da su svi pomalo alkoholizirani. Odjednom se
naoh u kripcu. Sam zabije ruke u depove i pogleda me s
visoka. On bijae jedini nizak ovjek koji mi je to mogao
uiniti. Nakon tm urne tiine on ree:
Bolje se ti vrati svojoj kristalnoj kugli, varalico. Mi volimo
momke koji znojem zarauju kruh. ak volimo i one koji rade
isto to i mi, jer to znai da su pametniji i jai od ostalih. Ali
srea i velika gubica nisu dovoljni atributi. N estani.
Bespomono pogledah naokolo. Dobio sam ono to me ilo.
A to sam oekivao? Nije vrag da sam mislio da e se ti momci
skupiti oko mene i srdano se sa mnom rukovati.
Je d v a da su se pom akli, ali odjednom su me potpuno
okruivali. Ako brzo ne smislim neto, gotov sam. Duboku
udahnuh.
42

Ne traim nita od tebe, Same. N ita; to znai savjet;

vidi?
Ti i tvoje seanse. uli smo sve o tebi. Vara jadne udovice
i uzim a im pedeset dolara za razgovor s dragim pokojnicimaJ! Spiritualni savjetnik! Kakva idiotarija! Hajde, brii!
Sad sam se ve mogao za neto u h v atiti. V aram , ha?
Kladim se da bih ti na vrat mogao natovariti takvoga duha
da bi ti se digla sva kosa na glavi, ako ima dovoljno hrabrosti
da ode tamo kamo ti kaem da ode.
Kladio bi se? Dobar vic. ujte to, deki. On se nasmije,
pa se opet okrene meni i progovori stisnutih usana: Dobro.
Sam si to traio. Hajde, lovau, pristajem na tvoju okladu.
Fred e paziti na ulog. Kako bi bilo da se okladima u deset
tvojih uljivih dolara na svaki moj? Fred, doi ovamo i uzmi
moju desetau.
Dajem ti dvadeset n a jednoga, rekoh polu-histerino.
Odvest u te na mjesto gdje e upoznati najgadnijega duhaproganjaa za kojega si ikada uo.
Gomila zagrmi smijehom. Sam se nasmije zajedno s njima,
ali nije se pokuavao izvui. O k lada je oklada. J a samo
kim nuh i spustih dvije stotke u Fredovu ruku. On i Sam uu
u moj auto. Sam se nagne i m ahne ostalima.
Vidimo se u paklu, deki, ree. Idem si prizvati duha,
pa emo vidjeti tko e koga n asm rt prestraiti!
J a potrubih kako bih priguio smijeh i povike, i nagazih
na gas.
Kamo? upita Fred nakon nekog vremena.
Tu blizu, rekoh, prem da nisam imao blage veze kamo
idemo.
Mora postojati neko mjesto u blizini gdje bih mogao nai
pravoga duha-proganjaa, jednoga koji bi natjerao Sama da
se povue, a meni vratio ugled meu bandom. Otvorih pre~
tinac pored upravljaa i p ustih Ikeya van. Ikey bijae mali
izopaeni vraiak iji se rep zaglavio izmeu dva sloja elika
kad su montirali ovaj auto, i sad je morao tu i ostati sve dok
auto ne ode na otpad.
Hej, Ike, apnuh. On pogleda prem a meni; crveno svjetlo
u p re tin c u odraavalo se u njegovim b listav im oicama.
Zafukaj i pozovi profesora, hoe li? J a ne mogu jer e me
ova dva bandita na zadnjem sjedalu uti. Tebe ne uju.
43

OK, efe, ree on i ispusti krik od kojega mi se sledi krv

u ilama. To je oito bio poziv za profesora, je r se starac istoga
trena pojavi pored auta, pa se uvue n a sjedalo do mene.
Blagi Boe, prodahe. elio bih da me ne priziva na
mjesto koje putuje ovakvom brzinom. Jedv a sam te stigao.
Ne fuiiraj, profesore, proaptah. Moe ti stii zrakoplov
ako hoe. Tu na zadnjem sjedalu imam tipa koji eli da ga
neki duh n asm rt prestrai. Zna li kojega tu negdje u blizini?
Pa, naravno. Sjea se da sam ti priao o Wolfmeyerovoj
kui?
Joj on je gadan
T am an kakav ti treb a. Aii ne tr a i d a poem tam o s
tobom. Nitko se od nas ne eli druiti s Wolfmeyerom. I, za
ime nebesa, budi paljiv.
Ma, mogu ja s njim. Gdje je?
Profesor mi da detaljne upute, zaeli mi laku no i ode.
Bijah pomalo iznenaen: profesor je esto putovao sa mnom i
nikad prije nije odbio priliku da uiva u novome krajoliku.
Slegnuh ram enim a i nastavih.
Z ap u tih se izvan g ra d a p rem a odreenoj farm i. Wolfmeyer, pensilvanijski Nizozemac, na njoj se objesio. On je bio,
i jo je, gadna faca. Umjesto da sve to lijepo prihvati, on je bio
pravi pobunjeniki tip. Savreno je dobro znao da e ovdje
morati provesti cijelu vjenost osim ako ne uini mnoga
dobra djela da se iskupi za svoju zlou. Ali to ga, ini se, nije
nimalo smetalo. Postao je zajedljiv, pravi zao duh. U toj je kui
umrlo ve osmoro ljudi. Troje sta n a ra koji su iznajmili farmu,
trojica beskunika i dva istraivaa parano rm ainih pojava.
Svi su se oni objesili. To je bio W olfmeyerov nain rada.
Mislim da je stvarno uivao u proganjanju. U svakom sluaju,
radio je to vrlo savjesno.
Nisam elio nauditi Veselom Samu. elio sam m u samo
dati m alu iekciju. A pogledajte to se dogodilo!
Stigli smo do farme neto prije ponoi. Nitko nije mnogo
govorio, jedino sam ja ispriao Sam u i Fredu sve to sam znao
o Wolfmeyeru kako bi znali to ih eka. Slatko su se nasmijali,
pa sam ja zautio i n a sta v io voziti. O n d a je F re d poeo
objanjavati uvjete oklade. Ako je eli dobiti, Sam mora u kui
ostati do ju tra. Ne smije zvati u pomo niti n apustiti kuu. Sa
sobom mora ponijeti konopac, zavezati omu i prebaciti ga
44

preko Wolfmeyerove grede velike hrastove grede na kojoj

se objesio starac i jo osmoro poslije njega. To bijae dodatno
iskuenje za Sama moja ideja. J a bih trebao ui zajedno sa
Samom kako bih ga mogao izvui ako stvari postanu preopasne. Fred e ostati i au tu i ekati.
Parkirao sam auto na dogovorenu mjestu, a ja i Sam iziosmo. Sam s ve zavezanom omom preko ram ena. Fredu je
nekako ponestalo rijei, a lice mu je imalo jako ozbiljan izraz.
Ne svia mi se sve to, ree gledajui prema kui koja se
nadvijala n ad cestom i izgledala poput m alignog tu m o ra
zadubljenog u svoje mrane misli.
Rekoh: Pa, Same? Hoe li p latiti sad i prizn ati da si
izgubio okladu?
On je slijedio Fredov pogled. To je zaista bila kua groznog
izgleda. T re n u ta k je razmiljao, onda slegnuo ram enim a i
nacerio se. Morao sam se diviti tom takoru. K vragu, idem
do kraja. Ne moe me prestraiti scenografijom, varalico.
Na moje veliko iznenaenje Fred ubaci : Mislim da nije
varalica, Same.
Otpor uini Sam a jo tvrdoglavijim, premda sam po izrazu
njegova lica vidio da mu nije svejedno. Hajde, varalico, ree
i krene uz cestu prem a kui.
Uvukosmo se u kuu kroz podrum ski ulaz. J a izvukoh
bateriju i osvijetlih nam put do grede. Nai su koraci zvuali
poput nasm ijana apta koji je odzvanjao hodnicima i sobama
i odbijao zamrijeti. Pod uvenom gredom pod je bio prekriven
tam nim mrljama.
Pomogoh Samu da prebaci konopac preko grede, a zatim
ugasih svjetlo. Zacijelo se ukoio od straha. J a nisam je r sam
znao da d u h a mogu vidjeti i prije no to stigne do mene.
Duhovi nisu mogli vidjeti mene. I ne samo to za mene su
svi zidovi i podovi i svodovi bili osvijetljeni fosforescentnim
raznobojnim sjajem sveprisutnog avetinjskogbilja. Poelih da
Sam moe vidjeti avetinjsku plijesan koja je rasla na mrlji pod
gredom.
Sam je ve teko disao, ali znao sam da e trebati neto
vie o d m rak a da njemu zaepi gubicu. Mora ostati sam i
mora dobiti svoju avetinjsku posjetu.
enja, m ali, rekoh i pljesnuh ga po ram enu. Okrenuh
se i izioh iz kue.
45

Hodao sam tako da me uje da izlazim, a onda se potiho

uvukao natrag. Ovo je nesumnjivo bilo najnaputenije mjesto
koje sam ikada vidio. ak su se i duhovi drali podalje od
njega osim, naravno, Wolfmeyera. Tu je bila samo raskona
avetinjska vegetacija koju nije vidio nitko osim mene, i duboka tiina prekinuta jedino Samovim disanjem. Nakon nekih
desetak m inuta shvatih da je Sam mnogo hrabriji no to sam
ikada mislio da jest. Morao se bojati. Ali nije si to doputao.
unuh i naslonih se na zid pokrajnje sobe, pa se namjetih
u najudobniji poloaj. Oekivao sam da se Wolfmeyer pojavi
prilino brzo. Svim sam se srcem nadao da u ga moi zaustaviti prije no to stvari odu predaleko. N em a sm isla d a ovo
preraste u ita vie od male lekcije o poniznosti. Bijah jako
zadovoljan sam sobom i posve nepriprem ljen za ono to je
uslijedilo.
Gledao sam prema vratim a na suprotnom kraju. Shvatih
da ve nekoliko zadnjih m inuta tamo neto svjetluca. Sjaj se
polako pojaavao i blago treperio. Bijae zelene boje zelene
poput plijesni i gnjilei, a osjeao se i blag zadah mesa mrtvog
ve toliko dugo da je ve gotovo izgubilo taj karakteristini
vonj. Bijae uasno i ja doista bijah prestraen. Trebalo mi je
nekoliko tre n u ta k a da se sjetim da sam praktiki neranjiv.
Stisnuh se uza zid i nastavih prom atrati to e se dogoditi.
Ue Wolfmeyer.
Bijae to duh stara, s ta ra ovjeka u prljavoj halji to je
leprala oko njega. Njegove ruke, isp ruene daleko ispred
m rava tijela, bijahu ilave i jake. Glava pokrivena zamrenom kosom i sva zarasla u prljavu bradurinu, podrhtavala je
na slomljenom vratu poput sjeiva tek zarivenog u mekano
drvo. Svaki je njegov korak tjerao glavu da se jo jae Ijulja.
Oi su mu blistale; bijahu crvene, a duboko u njima vidio se
zeleni plamen. Njegovi su se psei zubi produili u ute, tupe
kljove, a izgledali su poput stupova koji podupiru izopaen
osmjeh. Truli zeleni sjaj tvorio je zastraujuu aureolu oko
cijeloga tijela.
Proao je pored mene potpuno nesvjestan mog prisustva,
te zastao pored vrata sobe u kojoj je Sam ekao pored konopca.
Stao je na d ovratku, isp ru e n ih pandi, dok se glava na
slomljenom vratu pomalo smirivala. Buljio je u Sama. Odjednom razjapi usta i pone zavijati. Bijae to tih, m rtav zvuk,
46

onakav k a k a v bi mogao doprijeti iz g rla udaljenog psa.

Premda ga nisam odavde mogao vidjeti, znao sam da je Sam
naglo okrenuo glavu i ugledau duha. Wolfmeyer podigne ruke;
uini mi se da je malo zateturao, a onda ue u sobu.
Trgnuh se iz uasa koji mi se poeo penjati uz kimu i
podigoh se na noge. Ako brzo neto ne uinim
Na prstim a se prikradoh do vrata n a vrijeme da bih vidio
Wolfmeyera kako luaki m ae ru k a m a , to je izazivalo
lepranje njegove prljave halje i tjeralo m u cijelo tijelo da
pulsira uasnim zelenim svjetlom; na vrijeme da vidim kako
Sam skae na noge, razrogaenih oiju, i te tu r a n a tra k e
prema konopcu. Zgrabio se za vrat, otvorio u sta iz kojih nije
izlazio nikakav zvuk, glava mu se nagnula na stran u a izoblieno lice podiglo prem a stropu dok je te tu ra io ravno u
pripremljenu omu. A onda se ja nagnuh preko Wolfmeyerova
ramena, pribliih u sta njegovu uhu i rekoh:
Buuuu!
Skoro sam prasnuo u smijeh. Wolfmeyer cikne, odskoi
dobrih tri m etra i istri iz sobe, ak se ni ne okrenuvi, tako
brzo da je izgledao poput izmaglice. Bijae to prizor nasm rt
prestraena duha!
Istovremeno, Veseli Sam se ispravi, licem mu se razlije
olakanje, a onda se jednostavno skljoka i tresne na guzicu.
To mi je bilo posve dovoljno. Sjedio je pod omom obliven
hladnim znojem, s ru k am a meu nogama, pogleda uperena u
vrhove cipela.
To e te nauiti! u sk lik n u h pobjedniki i prioh mu.
Plati, gnjido, i dabogda slijedei tjedan ne imao za kruh! Nije
se ni pomaknuo. Pretpostavljam da je jo bio u oku.
Hajde! rekoh. Saberi se, ovjee! Nisi li vidio dovoljno?
Stari e se svakoga tren a vratiti. Dii se!
Nije se ni pomaknuo.
Sam!
Nije se ni pomaknuo.
S a m ! Zgrabih ga za rame. On se prevrne i ostane mirno
leati. Bio je prilino mrtav.
Dugo nisam niti ita uinio, ni ita rekao. Onda kleknuh
pored njega i rekoh: Daj, Same. Prestani, stari.
Nakon jedne minute polako ustadoh i krenuh prem a vratim a. N apravio sam tri k o rak a prije no to sam stao kao
47

ukopan. Neto se dogaalo! Protrljah oi rukam a. Da poelo

se mraiti! Blijedo svjetlo avetinjskog bilja na zidovima polako
je postajalo sve slabije, nestajalo, nestajaloAli to mi se nikad prije nije dogodilo!
Nije vano, rekoh sam sebi oajniki. D ogaa se sad.
Moram se m a kn u ti odavde!
Shvaate? Shvaate. Bila je to ona tekuina prokleta
tekuina iz trgovine bocama. Njeno je djelovanje polako prestajalo! Je li ovo bila cijena koju moram platiti za bocu? J e li
ovo to to se trebalo dogoditi ako svoj dar uporabim za osvetu?
Svjetlo je ve polako nestajalo i sad je posve nestalo.
Vie nisam mogao vidjeti nita osim jednih od vrata. Zato
nisam mogao vidjeti izlaz? Kakvo je to blijedo zeleno svjetlo
koje se vidi oko dovratka?
Wolfmeyer! Moram izii odavde!
Vie nisam mogao vidjeti duhove. Ali oni su sad mogli
vidjeti mene. Potrah. Pretrah preko mrane sobe i zaletjeh
se u zid n a drugoj strani. Odbih se od njega, krv mi ikne
izmeu prstiju ruke kojom sam pokrio lice. Opet potrah, ali
naletjeh na drugi zid. Gdje su ta druga vrata? Potrah opet i
sp o ta k n u h preko Samovog tijela. Moja glava proleti kroz
omu. Stegne mi se oko dunika, a v ra t mi pukne uz agonizirajue krckanje. Jo sam se pola m inute trzao, a onda mi se
tijelo opusti.
Mrtav ko sam pakao ja. Wolfmeyer se smijao i smijao.
Fred je ujutro pronaao Sam a i mene i odnio n aa tijela
do auta. I sad moram ostati ovdje i proganjati ovu prokletu
kuu.
J a i Wolfmeyer.
Copyright 1941 by The Conde N ast Publications

48

A . E. v a n V o g t

O LU JA
Izvornik: The Storm, 1943.
Prijevod: Mihaela Velina
linovi su plutali miljama i godinama. Otpadne tvari
od deset tisuda sunaca, ratrk an i mijazam prolih
eksplozija, m rtvih paklenih vatri i gnjeva stotina
milijuna divljakih sunevih pjega bezoblian, besmislen.
Ali to je bio poetak.
U veliku tm in u uvaili su se plinovi. U njim a je bilo
kalcija, i n atrija, i vodika; brzina kojom se plinoviti oblak
kretao dosezala je i trideset kilom etara u sekundi.
Onda je doao bezvremenski period u kojem je gravitacija
obavila svoje. Jo nerazvijena m asa postala je mase. Velike
nakupine plinova poele su poprimati oblike u iroko rasprostranjenim podrujima, te se nastavile kretati sve dalje i dalje.
Napokon su dospjele tamo gdje su tisue plamenih sunaca
davno prije prele c rtu glavne struje sunaca zemaljskog
tipa. Prele i ostavile svoje otpadne plinove.
Prvi je sudar zgusnuo nepregledno velike plinovite svjetove. Elektronska izmaglica m etana sjurila se poput podivljalih
konja u jednako silovitu pozitronsku izmaglicu kontram etana.
Istoga trena, laki orbitalni pozitroni i elektroni nestali su u
bljesku tekih zraenja.
Oluja je poela.
49

Ogoljele su jezgre sad nosile stra n e i neuravnoteene

negativne naboje i odbijale elektrone, ali privlaile atomske
jezgre metana. Zauzvrat su ogoljele m etanske jezgre privlaile kontram etan.
Rezultirajue ponitavanje naboja bilo je silovito na nain
koji se ne moe usporediti s niim.
Dvije su se sukobljene mase nadimale i vrtjele u kataklizmi parcijalnog prilagoavanja. Prije su ile u razliitim smjerovima. Sad su sve vie postajale jedan zamren, uzavreli vrtlog.
Novi se smjer kretanja, isprva nesiguran, ustalio i postao
linijom koja je presijecala ponono nebo. Na fronti od devet
svjetlosnih godina, kreui se solidnim dijeliem brzine svjetlosti, oluja je bjesnjela prem a svom sudbonosnom odreditu.
Gutala je sunca i drala ih u svom zagrljaju dobrih pedesetak godina, pa ih ostavljala za sobom tuene kozmikim
zrak am a, jedinim dokazom da su prola inae nevidljivo
razaranje na atomskoj razini.
U svojoj etiristo i devedesetoj sideralnoj godini, oluja
presijee putanju Nove u tre n u tk u njena nastajanja.
Poela se kretati!
Na trodimenzionalnoj karti u meteorolokom stoeru na
planetu Kaider III oluja bijae obojena narandasto. Sto je
znailo da se radi o najveoj od nekih etiristotinjak oluja to
su bjesnjele u podruju Pedeset Sunaca u Manjem Magellanovom Oblaku.
Izgledala je poput nepravilne mrlje ija je fronta bila na
irini 473, duini 228, i sredinjicil90 parseka, ali to bijae
poseban sustav stupnjevanja koji vrijedi samo za Pedeset
Sunaca, i nije povezan s m agnetnim sreditem Magellanova
Oblaka kao takvoga.
Na karti jo uvijek nije bila prikazana Nova. Kad se to
dogodi, n aran d asta mrlja postat e srdito crvena.
Prestali su gledati kartu. Maltby je zajedno sa savjetnicima stajao pri velikom oknu i zurio u zemaljski brod.
Stroj jedva da je bio vie od tam ne mrljice n a udaljenom
nebu. Ali inilo se da je pogled na nj opinio starije mukarce.
Maltby bijae hladnokrvan, odluan, ali takoer i zajedljiv. Bilo mu je smijeno da ti ti ljudi Pedeset Sunaca u
tren u tk u opasnosti zovu njega.
50

Odvrati pogled od broda i fokusira ga na debeljukastog,

znojnog p red sjed nika vlade K aidera III i, napevi um,
prisili ovjeka da se okrene i pogleda ga. Savjetnik, nesvjestan
da je taj njegov poriv um jetnog podrijetla, svjestan samo
injenice da se okrenuo, ree:
Vi razumijete upute, K apetane Maltby?
Maltby kimne. Da.
Odsjean odgovor mora da je izazvao jasn u sliku. Debelo
se lice nam reka poput uzdrm ana elea, a na elu se pojavi
novi znojni val.
Najgore od svega jest to, prostenje on, da nas je taj brod
pronaao pukim sluajem. Naletjeli su n a je d n u od naih
meteorolokih postaja i zarobili njena operatera. ovjek je
uspio poslati upozorenje, a potom ih naveo da ga ubiju prije
no to su uspjeli doznati koje je od pedeset milijuna sunaca u
Manjem Magellanovom Oblaku ovo nae.
Naalost, uspjeli su doznati da smo on i svi mi ostali
potomci ro bota koji su izbjegli m a s a k r ro b o ta u glavnoj
galaktici prije nekih petnaest tisua godina..
Ali ostali su zbunjeni i bez iega to bi ukazivalo gdje smo.
Zaputili su se kui, usp u t se zaustavljajui na nasumino
odabranim planetim a. Sedmo zaustavljanje dovelo ih je do
nas, K apetane Maltby
ovjek je bio izvan sebe. Tresao se. Lice mu je bilo bezbojno poput bijele ponjave. Nastavi hrapavim glasom:
K a p e ta n e M altby, m o ra te uspjeti. T raili su jednog
meteorologa koji bi ih odveo do Cassidora VII gdje je smjetena naa glavna vlada. Ne smiju stii tamo. Morate ih odvesti
u veliku oluju na 473.
Izabrali smo vas za taj zadatak jer vi imate dvojni um
Mjeanca. Zalimo to u prolosti nismo dovoljno cijenili vae
usluge. Ali morate i sami priznati da je nakon ra ta s Mjeancima na oprez bio shvatljiv
M altby p rekine epavu isp rik u . Z aboravite, ree. I
Mjeanci su roboti, te se samim time ovo tie i njih, jednako
koliko i Delijanaca i ne-Delijanaca. Ne znam i nije me briga
to misle Skriveni. Budite uvjereni da u pokuati sve to je
u mojoj moi da unitim taj brod.
B udite oprezni! ree pred sjedn ik glasom u kojem se
oitovala hitnost. Taj bi brod mogao unititi sve nas, na
51

planet, nae sunce za samo jednu m inutu. Nikad nismo

mislili da ce Zemlja toliko uznapredovati i proizvesti tako
nevjerojatno moan stroj. Napokon, ne-delijanski roboti i,
naravno, Mjeanci meu nam a sposobni su za istraivaki
rad; ovi prvi grozniavo rade ve tisuam a godina.
Ali, na koncu svega, zapam tite da se od vas ne trai da
poinite samoubojstvo. Bojni brod je apsolutno neunitiv. Kad
su nas poveli u obilazak nisu nam rekli n ita to bi nam moglo
in d ic ira ti kako e podnijeti p ra v u oluju. Ali znam d a e
izdrati. Ono to je vano jest to da e svi koji se nalaze na
njemu izgubiti svijest.
Vi Mjeanac prvi ete povratiti svijest. Nae ujedinjene postrojbe bit e sprem ne ui n a brod im vi otvorite
vrata. Je li to jasno?
Bilo mu je jasno i kad su mu prvi p u t objasnili, ali ti neDelijanci imaju obiaj ponavljati se, kao da je to jedini nain
da im te misli ne izblijede iz umova. Kad je Maltby zatvorio
vrata za sobom, jedan od savjetnika upita svog susjeda:
Je li m u reeno da je oluja obuhvatila Novu?
Debeljko ga je uo. Odm ahne glavom. Oi su mu svjetlucale dok je odgovarao tihim glasom. Ne. Napokon, on je jedan
od M jeanaca. Ne moemo m u previe vjerovati, u nato
njegovu dosjeu.
Izvijea su stizala cijelo jutro. Neka su pokazivala napredak, neka nisu. Ali neuspjeh nije poljuljao njeno dobro raspoloenje.
Srea je ve dosta dugo prilino dobro slui. Pronala je
planet robota. Zasad samo jedan, ali
Zapovjednica L aurr se sumorno osmjehne. Nee jo dugo
trajati. Biti vrhovnim zapovjednikom bijae prava grozota. Ali
ona nije uzmakla pred izricanjem uasne prijetnje: opskrbite
nas svim traenim podacim a ili e cijeli planet Kaider III biti
uniten.
Podaci su pristizali: sta n o v n itv o K a id e ra IIIdvije
milijarde i sto milijuna; dvije petine od toga Delijanci, ostale
tri petine ne-delijanski roboti.
Delijanci: tjelesno i mentalno vii tip, ali kojem u potpunosti nedostaju kreativne sposobnosti. Ne-Delijanci dominiraju istraivakim laboratorijima.
52

Ostalih etrdeset i devet sunaca iji su planeti naseljeni

zovu se (abecednim redom): Assora, Atmion, Bresp, Buraco,
Cassidor, Corrab
Njihove lokacije su: (1) Assora: irin a 931, Duina 27,
Sredinjica 201 parseka; (2) Atmion
I
tako dalje. Neto prije podneva ona, gotovo se zabavljajudi, primijeti da jo uvijek nije stiglo nita iz meteorolokog
odjela, am a ba nita o olujama.
Pritisne nekoliko tipkica i osorno ree: to je, Porunie
Cannons? Vai asistenti rade duplikate raznih kaiderskih
karata. Zar niste nali nita?
Stari meteorolog odm ahne glavom. Sjetite se, uvaena
gospo, da je onaj robot kojega smo zarobili imao vrem ena
poslati upozorenje. Istoga su tren a sve meteoroloke karte na
svakom planetu sustava Pedeset Sunaca bile unitene, a svi
civilni meteorolozi ukrcani na zvjezdobrodove bez radija, sa
zapovijedi da odu na neki nasumino izabran planet i ostanu
tamo slijedeih deset godina.
Po mom miljenju sve je to uinjeno prije nego to im je
postalo jasno da njihove snage nemaju anse protiv nas. Sad
e nam poslati svog mornarikog meteorologa, ali m orat emo
se osloniti na nae detektore lai u procjeni govori li nam
istinu ili ne.
Shvaam. Zena se osmjehne. Ne bojte se. Nee se oni usuditi otvoreno nam se suprotstaviti. Nema sumnje da kuju nekakvu zavjeru, ali mala im korist od toga sad kad znaju da ih
moemo unititi a da nas u tome ne mogu sprijeiti. Koga god
poalju, morat e govoriti istinu. Izvijestite me kad stigne.
Doe vrijeme objeda, ali ona ga pojede za svojim radnim
stolom, pogleda u p rta u zaslon, sluajui mrmorenje glasova,
upijajui injenice, opu sliku.
N em a sum nje, K a p e ta n e T u rg ess, pripom ene ona u
jednom trenutku, da nam se lae i to bezono. Ali neka bude
tako. Sve vane detalje moemo verificirati psiholokim
testovima.
Zasad je bitno da sve koje mislite ispitivati oslobodite
osjeaja straha. Morate ih uvjeriti da e ih Zemlja prihvatiti i
d ati im je d n a k a p ra v a , bez su b je k tiv n o sti i bilo kakvih
predrasuda, unato njihovom robotskom podrij
Ona se ugrize za usnu. To je runa rije. Najgora vrst
53

propagande. Moramo je m aknuti iz misli.

Bojim se, asn ik slegne ram en im a, da je nemogue
izbaciti je iz naih misli.
Ona ga pogleda suenih oiju, a onda srdito prekine vezu.
T re n u ta k kasnije ve je govorila u brodski kom unikator:
Nitko od posade ili osoblja ne smije izgovoriti rije robot
pod prijetnjom kazne
Prekinuvi vezu ona iskljui svoj dodatni prijemnik, a s
primarnog nazove Psiholoki Odjel. Na zaslonu se pojavi lice
Porunice Nestor.
Cula sam vau naredbu, gospo, ree psihologica. Svejedno, bojim se da se ovdje radi o najdubljim instinktim a animalnog dijela ljudske psihe o m rnji ili s tra h u od stranaca,
tuinaca.
Visosti, mi smo potomci rase koja se, u svoje vrijeme,
osjeala superiornom prem a drugima samo na osnovu m alih
varijacija u pigmentaciji koe. Zapisano je u povijesnim knjigama da je ak i boja oiju utjecala na neke politike odluke.
Uplovili smo u jako duboke vode ako iz njih isplovimo n a
zadovoljavaju nain bit e to povijesno dostignue.
U psihologiinom glasu uo se prizvuk ustrine i prieljkivanja, a i g lav na zapovjednica osjeti odgovarajui n a le t
uzbuenja. Vie od svega cijenila je pozitivno gledanje na
stvari, vrst ljudi koji se sa svim preprekam a osim onih oito
nesavladivih suoavaju s mladenakim arom, sa eljom da
pobijede. Smijeila se i nakon to je prekinula vezu.
A onda je uzbu enje n a p u s ti. Njen je problem i dalje
postojao. A to jest bio problem. Njezin. Svi asnici-plemenitai
imaju slobodne ruke kad se radi o primjeni svojih moi, ali
zauzvrat se od njih oekuje da rijee sve potekoe, od malih
sitnica do stavri koje ukljuuju cijele planetarne sustave.
Nakon par m inuta ona okrene broj meteoroloke sobe.
Porunie C annons, kad stigne meteorolog M ornarice
Pedeset Sunaca, prosim postupite ovako
Maltby otpusti svog vozaa. Stroj se odmakne od plonika,
a M altby ostane n a m r te n o gled ati b lista v u e n e rg e tsk u
barijeru koja je prijeila daljnji prolaz ulicom. Potom podigne
pogled i pogleda Zemaljski brod.
Sad kad je preao gotovo pola grada, brod bijae ravno
54

iznad njega. Bio je stra n o visoko, dug aak i crn, oblika

torpeda, gotovo se izgubio na maglovitoj pozadini.
Ali ak i na toj visini jo uvijek je bio vei od iega to su u
sustavu Pedeset Sunaca ikada vidjeli: nevjerojatna m etalna
stru k tu ra sa svijeta toliko udaljenog da je gotovo imao status
legende.
Ovo bijae stvarnost. Bit e testova, pomisli, dubinskih
testova prije no to prihvate putanju koju e im odrediti. Ne
da je sumnjao da je njegov dupli um sposoban rijeiti taj problem, ali
Dobro je podsjetiti se da je zastraujua razlika u godinama znanstvenoga rad a izmeu Zemaljske znanosti i znanosti
Pedeset S unaca ve pokazala nekoliko neugodnih iznenadenja. Maltby prekine svoje sum orne misli i svu svoju panju
usmjeri na cestu ispred sebe.
Iz dva stroja to su stajala nasred ulice prem a nebu se irio
plamen vrlo svijetle ruiaste boje i posve proziran. Izgledao
je elektronskog podrijetla, i smrtonosno.
Iza njega stajali su ljudi i sjajnim uniformama. Kolone njih
ulazile su ili izlazile iz okolnih zdanja. Nekih tri bloka nie
vidio se drugi plameni zastor.
inilo se da sa strane nem a nikakve zatite. Ljudi koje je
odavde mogao vidjeti izgledali su oputeno, samouvjereno.
Mogao je uti priguen zvuk razgovora, tihi smijeh i nisu
tam o bili samo mukarci.
Dok se M altby pribliavao iz jed n e zaplijenjene zgrade
izile su dvije zgodne ene u uniform am a. Je d a n od straara
kod p lam en a neto im dobaci. Zauje se s r e b r n k a s t zvuk
smijeha. Jo uvijek se smijui njih dvije nastave niz ulicu.
Odjednom sve ovo postane uzbudljivo. Oko ovih ljudi s
tako dalekih m jesta osjealo se neto to je govorilo o velikim
i prekrasnim zemljama iza najdaljeg obzorja Pedeset Sunaca.
On osjeti val hladnoe, pa topline, pa podigne pogled
prem a nevjerojatno velikom brodu i opet osjeti val hladnoe. J e d an brod, pomisli on, ali tako velik, tako moan da se
trid eset milijardi ljudi ne usuuje na njega poslati svoje flote.
Oni
Postane svjestan injenice da jed an od stra a ra u sjajnim
uniform am a gleda ravno u njega. ovjek progovori u svoj
runi radio i nakon nekoliko tre n u ta k a drugi vojnik prekine
55

razgovor s treim, pa obojica priu prvome. On je i dalje kroz

plam enu barijeru gledao u Maltbyja.
i m a li ovdje neto to elite? Ili samo gledate?
Govorio je engleskim jezikom, prem da s udnim naglaskom ali engleskim ! Govorio je u lju d n o , gotovo blago,
kulturno. Njegov je glas imao ugodan prizvuk prirodnosti,
familijarnosti. Napokon, pomisli Maltby, on se nikad a nije tih
ljudi bojao, za razliku od ostalih robota. Njegov plan da uniti
taj brod temeljio se na njegovim fundam entalnim vjerovanjima da su roboti neunitivi u smislu da ih nitko n ikada ne
moe iskorijeniti.
Tihim glasom M altby objasni razlog svog prisustva.
Oh, da, kim ne ovjek, oekivali smo vas. T rebam vas
odmah odvesti do meteoroloke sobe na brodu. Samo trenutak...
Plam ena barijera se spusti i Malbyja povedu u jed n u od
zgrada. Udu u dugaak hodnik; prijenosnik koji g a je projicirao na brod zacijelo je bio fokusiran na taj hodnik.
J e r odjednom se naao u velikoj prostoriji. U pola tuceta
antigravitacijskih udubina lebdjele su razne karte. Svjetlo je
dopiralo iz m ilijuna tokastih izvora na zidovima. Posvuda su
bili stolovi s vijugavim linijam a vrlo priguenog svjetla koje
se jasno ocrtavalo.
M altbyjevog vodia nije bilo. Svejedno, prilazio m u je
zgodan starac koji m u prui ruku.
Zovem se Porunik Cannons, stariji brodski meteorolog.
Budite ljubazni i sjednite, pa emo isplanirati p u tan ju i brod
moe krenuti u roku sa t vremena. Glavna zapovjedniea eli
da ponemo to prije.
Malby kimne, naoko oputeno. Ali bijae sav ukoen, n a
oprezu. Stajao je prilino nepomino, traei svojim drugim
umom, delijanskim umom, energetske pritiske koji bi pokazali skrivene pokuaje da nadgledaju ili kontroliraju njegov um.
Nije bilo niega.
On se napokon nasm ijei, prem da sumorno. Z ar e biti
tako jednostavno? Vraga hoe.
Kad je sjeo, M altby se iznenad a osjeti ugodno i ivo. U
njem u je pam tjela ista radost postojanja. Znao je da je to
uzbudenje prije bitke. Osjeti mrano zadovoljstvo to po prvi
put u p etn aest godina moe napokon neto uiniti.
56

Tijekom svoga dugog slubovanja u m ornarici Pedeset

Sunaca stalno se suoavao s neprijateljstvom i sumnjiavou
samo zato to je bio jed an od M jeanaca. Uvijek se osjeao
bespomonim, nemonim da ita uini da to sprijei. Sad se
radilo o sirovijem neprijateljstvu, m a kako ono bilo prikriveno, i sumnjiavosti koja mora da je poput razbuktala plamena.
Ali ovaj p u t je mogao neto uiniti. Mogao je ovome vjeto
rjeitom, prijateljski raspoloenom ovjeku pogledati ravno u
oi i
Prijateljski?
Ponekad se m oram nasm ijeiti, govorio m u je starac,
kad pomislim n a neznanstvene aspekte putanje koju moramo
isplanirati. N aprim jer, koliko treb a da do nas stignu izvjea
o olujama?
M altby nije mogao suspregnuti osmjeh. Znai Porunik
Cannons eli neto saznati, je li? Dodue, bilo je to dobro otvaranje. Istin a jedini nain da postavi neko pitanje jest da
ga pa, postavi. Maltby ree:
Oh, tri ili etiri mjeseca. N ita neobino. Svakome od
svem irskih m eteorologa tre b a otprilike toliko vrem ena da
provjeri granice jedne odreene oluje u svom sektoru; potom
nas izvijesti o tome, pa mi to ucrtamo u svoje karte.
S reom on g u r n e svoj drugi um u p rv i p la n dok se
spremao hladnokrvno izgovoriti veliku tem eljnu la nema
velikih oluja izmeu K aidera i Cassidorovih sunaca.
N a s ta v i, sk lizn u v i preko n e is tin e kao je g u lja preko
mokra kam ena:
Svejedno, nekoliko nas sunaca sprijeava da idemo ravnom linijom. Ako biste mi pokazali nekoliko vaih putan ja u
krugu od dvije tisue i petsto svjetlosnih godina, odabrat u
najbolje.
N em a oluja? upita starac i napui usta. Izgledao je iskreno zbunjen; nem a sumnje da nije oekivao tako izravan odgovor. Hm-m-m, nem a oluja. To pojednostavljuje cijelu stvar,
zar ne?
P rekine se, pa ubrzo opet ree. Znate, b itn a stv ar kod
dva zastane kod te rijei, pa nastavi dva ovjeka odrasla
u razliitim k u ltu rn im sredin am a, uz razliite znanstvene
standarde, jest da b udu sigurni da na odreenu stv ar gledaju
sa zajednikog stajalita.
57

Svemir je tako velik. ak je i ovaj relativno mali zvjezdani

sustav, Manji Magellanov Oblak, tako ogroman da to prelazi
nae m ogunosti poim anja. Mi n a brodu Z vjezd a n i grozd
proveli smo deset godina prouavajui ga i sad moemo reci
da zaprem a dvjesto ezdeset m ilijardi kubinih svjetlosnih
godina, te da sadri pedeset m ilijuna sunaca.
Locirali smo m agnetsko sredite Oblaka, fiksirali nau
nultu liniju od sredita do najsjajnije zvijezde, S-Doradusa;
sad, pretpostavljam , postoje ljudi koji su dovoljno glupi da
misle da smo taj sustav pohranili u mozgove.
M altbyje utio, je r on sam bijaejed an od tih budala. Ovo
je bilo upozorenje. Izravno m u je reeno da oni imaju naina
svaku p utanju koju im on predloi provjeriti u odnosu n a sva
u nju ukljuena sunca.
To je znailo jo neto. Pokazivalo je da je Zemlja n a ru b u
proirenja svog utjecaja i na Manji Magellanov Oblak. Unitavanje ovoga zemaljskog broda osiguralo bi sustavu Pedeset
Sunaca jo nekoliko dragocjenih godina tijekom kojih bi mogli
donijeti odluku o tome to nam jeravaju uiniti.
Ali to bi bilo sve. Doli bi drugi brodovi; neumoljiv pritisak
prekobrojne populacije glavne galaksije natjerao bi ih ak i
dalje u svemir. Uvijek pod brinim nadzorom, uvani modnim
hordam a bojnih brodova, veliki bi tra n sp o rt uao u Oblak i
svaki dostupan planet, robotski ili nerobotski, morao bi priznati Zemljinu vlast.
Carevina Zemlja ne priznaje nijedan odvojen narod bilo
koje vrste. Roboti: Delijanci, ne-Delijanci i Mjeanci, tre b a t ce
svaki dodatni dan, svaki sat; srecom po njih da on nije planirao u n ititi ovaj brod tak o da ga poalje p u tan jo m koja
zavrava u sreditu nekog sunca.
Njihova su istraivanja odredila m ag n etn a sred ita svih
sunaca. Ali nisu mogli nita saznati o olujama. Deset ili ak
sto godina nije dovoljno vrem ena da samo jed an brod locira
mogude oluje u podruju koje obuhvaca dvije tisue i petsto
svjetlosnih godina.
Svejedno, imao ih je u aci, osim ako njihovi psiholozi nisu
sposobni o tk riti posebne k v a lite te njegova dvojnog um a.
Postane svjestan da Porunik Cannons pritie upravljake
tipke orbitnog panela.
58

Svijetlee linije na njegovoj povrini ponu trep eriti i

mijenjati poloaj. A potom se smire poput loptica u igri rizika.
Maltby odabere est koje su zadirale duboko u podruje velike
oluje. Deset m inuta kasnije osjeti blagi trzaj kad se brod poeo
k re ta ti. U s ta n e , m rtei se. udno da kreu bez ikakve
verifikacije njegove
Ovim putem , ree starac.
Maltby pomisli; To ne moe biti sve. Sad e se, svaki tren,
obruiti na njega i
Njegove misli zavre.
Bio je u svemiru. Daleko, daleko dolje bio je Kaider III. S
jedne stran e blistao je nepregledno velik tam an tru p bojnog
broda, a sa svih ostalih strana, i gore, i dolje, bijahu zvijezde
i daljine tam noga svemira.
Unato svoj njegovoj volji i samokontroli ok bijae neopisivo estok..
Njegov se trenutno aktivni um trgne. Maltby zatetura; pao
bi poput stvorenja zavezanih oiju da u pokuaju da se odri
na nogama nije shvatio da jo uvijek je st na nogama.
itavo se njegovo bie umiri. Instinktivno, on probudi svoj
drugi um i gurne ga naprijed, u prvi plan. Stavio je svoje vie
mehanike i preciznije kvalitete, svoju delijansku snagu, izmeu svog drugog ja i onoga togod to bilo to mu ljudi
rade.
Negdje u sred tm in e i b lista v ih zvijezda zauje ja s a n ,
zvonki enski glas:
Pa, Porunice Nestor, je li iznenaenje donijelo kakve
psiholoke rezultate?
Odgovor doe od druge, po glasu sudei starije, enske
osobe:
Nakon tri sekunde, uzviena gospo, njegov je otpor skoio
do I.Q. 900. Sto znai da su nam poslali Delijanca. Vaa Preuzvienosti, mislila sam da ste izriito traili da nam poalju
ne-Delijanca.
Maltby brzo ree u no to ga je okruivala: Niste u pravu.
J a nisam Delijanac. I uvjeravam vas da u smanjiti svoj otpor
na nulu ako vi to elite. Prirodno, instinktivno sam reagirao
na iznenaenje.
Zauje se klik. Iluzija svemira i zvijezda nestane. Maltby
59

shvati da su njegove sumnje bile opravdane, da je cijelo to

vrijeme zapravo bio u meteorolokoj sobi. Pored njega stajao
je starac s nagovjetajem osmjeha n a svom mravom, izboranom licu. Na podignutom postolju, djelomino skrivena iza
duge ploe s instrum entim a, sjedila je privlana m lada ena.
Starac progovori slubenim glasom:
U prisustvu ste Glavne Zapovjednice, Preuzviene Glorije
Cecily, Gospe L a u rr od P lem en itih L au rra. P o n a a jte se
primjereno tome.
Maltby se nakloni ali ne ree nita. Glavna zapovjednica
ga mrko pogleda, im presionirana njegovim izgledom. Visoko
tijelo velianstvena izgleda jako, nadmono inteligentno
lice. Ona odmah uoi sve karak teristike prvoklasnog ovjeka
i robota.
Ovi bi ljudi mogli biti opasniji no to je mislila. Glasom
otrijim no to bijae uobiajeno za nju, ona ree:
Kao to znate, moramo vas ispitati. Radije bismo da to ne
shvatite kao uvredu. Rekli ste nam da se Cassidor VII, glavni
planet Pedeset Sunaca, nalazi dvije tisue i petsto svjetlosnih
godina odavde. N am a bi inae trebalo vie od ezdeset godina
da pronaemo pravi pu t kroz podruje jo neucrtano u karte,
ali vi ste nam sad dali nekoliko moguih putanji.
Moramo se uvjeriti da su te putanje istinite, dane bez
ikakvih zlih namjera. Stoga moramo od vas zatraiti da otvorite svoj um i odgovorite na naa pitanja, naravno pod najstroim psiholokim nadzorom.
Dobio sam zapovijed, ree Maltby, da s vama suraujem
na svaki mogui nain.
Pitao se kako e se osjeati sad kad je doao tre n u ta k
odluke. Ali sve bijae normalno. Tijelo m u je bilo neto ukoenije, ali njegovi umovi
On povue svoje pravo ja u pozadinu i ostavi svoj delijanski
um da se suoi sa svim pitanjim a koja e uslijediti. Svoj delijanski um kojega je namjerno drao dalje od svojih misli. Taj
znatieljni um koji nije imao svoju volju, ali je daljinskim
upravljanjem reagirao s punom snagom uma s kvocijentom
inteligencije 191.
Ponekad se i sam divio tom svom drugom umu. Nije imao
kreativne sposobnosti, ali pamenje mu bijae kao u stroja;
njegova otpornost n a vanjske pritiske bijae (kao to je psiho60

logica brzo otkrila) preko 900. Preciznije, ekvivalent kvocijenta inteligencije od 917.
Kako se zovete?
Tako je poeio: njegovo ime, k arak teristik e N a sva je
pitanja odgovarao tihim glasom, bez oklijevanja. Kad je zavrio, kad se zakleo da je svaka rije o olujama istinita, nastane
duga, m rtva tiina. Onda kroz oblinja vrata zakorai sredovjena ena.
Prie i pokae mu da sjedne u stolicu. Kad je on poslua,
ona m u nagne glavu i pone je pregledavati. C inila je to
njeno; njeni su prsti milovali poput ljubavnikih. Ali kad je
podigla pogled, njen glas bijae otar:
N iste ni D elijanac, ni ne-D elijanac. A m o le k u la rn a
stru k tu ra vaeg mozga i tijela je najzanimljivija od svih koje
sam ik ad a vidjela. Sve su m olekule dvojne. Je d n o m sam
vidjela slian raspored u umjetnoj stru k tu ri koju su pokuavali sta b ilizirati. Nije b a p ra v a p arelela, ali hm-m-m,
moram se pokuati sjetiti kakav je bio konani rezu ltat tog
eksperimenta.
Kakvo je vae objanjenje? to ste vi?
M altby uzdahne. Bio je odluio da e rei samo jed n u
veliku la. Ne da je to bitno kad se radi o njegovu duplom
um u, ali neistine su utjecale n a m ale varijacije u krvnom
tlaku, izazivale ivane greve i remetile m uskularnu integraciju. Nije mogao riskirati ak ni samo jednu la vie od onoga
to je neophodno.
J a sam Mjeanac, objasni. Kratko joj opie kako je prije
sto godina po prvi p u t uspjeno izvedeno krianje izm eu
Delijanca i ne-Delijanca, nakon to se toliko dugo mislilo da
je to nemogue. Uporabom hladnoe i tla k a
Samo tren u tak , ree psihologica.
N estane na trenutak. Kad je opet izila iz zidnog prijenosnika n a licu joj je bio zamiljen izraz.
ini se da nam govori istinu, prizna gotovo nevoljko.
Sto to znai? obrecne se glavna zapovjednica. Sve otkad
smo n ale tje li na tog prvog sta n o v n ik a P e d e s e t S un aca,
psiholoki odjel je provjerio svaku izjavu. Mislila sam da je
psihologija jedina savrena znanost. Ili on govori istinu, ili ne
govori.

Starija ena poprimi nesretan izgled. Prodorno je piljila u

Maltbyja i inilo se da je zbunjena njegovim hladnokrvnim
pogledom. Napokon se okrene svojoj nadreenoj i ree:
S tv ar je u toj duploj m olekularnoj s tr u k tu r i njegova
mozga. Izuzevi to, ne vidim zato ne biste zapovijedili punu
akceleraciju.
Glavna zapovjednica se nasm ijei. K apetan M altby e
veeras veerati sa mnom. S igurna sam da e nakon toga
suraivati u svim daljnjim prouavanjima koja eventualno
poelite izvesti. U m euvrem enu mislim
Progovori u komunikator: Glavna strojarnica. Ubrzajte
na pola svjetlosne godine u m inuti na slijedeoj putanji
Maltby je sluao njene rijei, istovremeno proraunavajui
svojim delijanskim umom. Pola svjetlosne godine u minuti-,
trebat e vremena da se dostigne ta brzina, ali za osam sati
stii e do oluje.
Za osam sati on e veerati s glavnom zapovjednicom.
Osam sati!
Pod naletom kontram etanske Nove i njena djelovanja na
m etanske plinove ve ionako poludjela m asa pretvori se u jo
veu oluju.
Eksplodirajue sunce dodalo je teinu difuznoj, podivljaloj
stvari. Dodalo je jo neto, mnogo sm rtonosnije brzinu!
Slijed dogaaja bijae toliko brz da je gotovo prelazio granice
izdrljivosti sam e tvari. Prvo je nepojmljivom brzinom dolazilo svjetlo Nove, bljetavo upozorenje svima onima koji su
znali da je bljeskalo s ruba meuzvjezdane oluje.
Ali brzina je ponitavala to upozorenje. Tjednima i mjesecima oluja je kroz vjenu no srlja la brzinom te k neto
manjom od brzine svjetlosti.
Tanjuri od veere bijahu ve uklonjeni. Maltby je razmiljao: za pola sata pola sata!
Potreseno se pitao to se zapravo dogodi s bojnim brodom
koji je odjednom suoen s tisuu G deceleracije. N aglas je
govorio:
Moj dan? Proveo sa m ga u biblioteci. U glavnom me
zanimala nedavna povijest Zemljine meuzvjezdane kolonizacije. Zanima me to se radi s grupam a poput Mjeanaca.
62

Spomenuo sam vam da su se, nakon rata u kojem su bili poraeni uglavnom zato to ih je bilo tako malo, Mjeanci sakrili od
Pedeset Sunaca. Ja sam bio jedno od zarobljene djece koja
P re k in e ga povik iz k o m u n ik a to ra : U zviena gospo,
rijeila sam p ro b le m
Proe tren u tak prije no to je Maltby prepoznao glas psihologice. Gotovo je bio zaboravio da je njoj reeno da nastavi
s istraivanjem. Njene ga slijedee rijei ohlade do sri:
Dva uma! To mi je malo prije palo na pam et pa sam postavila dupli promatraki ureaj. Pitajte ga, pitajtega o olujama.
U meuvremenu, zaustavite brod. Odmah!
Malbyjev ta m a n pogled su d a ri se s elinim, suenim
oima glavne zapovjednice. Bez oklijevanja, on usmjeri oba
svoja uma na nju i n atjera je da kae:
Ne budalite, porunice. Kako moe jedna osoba imati dva
mozga. Objasnite.
Polagao je sve nade u odugovlaenje. Ostalo im je samo de~
setak minuta da se spase. On mora potroiti svaku sekundu tog
vremena, oduprijeti se svim njihovim naporima, pokuati za vladati situacijom. Kad bi barem njegov poseban trodimenzionalni
hipnotizam mogao funkcionirati putem komunikatora
Ali ne moe. Iz zida prem a njemu polete svijetlee linije i
ukrie se preko njegova tijela, zarobivi ga u stolici poput ne~
raskidivih kabela. Istovremeno se ispred njegova lica formira
druga energetska blokada koja ga je sprijeavala da uporabi
m entalni pritisak na misli glavne zapovjednice i koja se na
koncu smiri u obliku kacige koja mu je posve pokrivala glavu.
Uhvaen jednako uinkovito kao da se na njega bacilo
desetak snanih m ukaraca i pritislo ga teinom svojih tijela,
Maltby se opusti i prasne u smijeh.
Prekasno, likovao je. Ovome brodu treba najmanje sat
vremena da uspori na sigurnu brzinu; pri ovoj sadanjoj ne
moete se okrenuti n a vrijeme da izbjegnete najveu oluju u
ovome dijelu svemira.
To nije bila ba potpuna istina. Jo uvijek su imali vremena promijeniti putanju i usm jeriti brod prema olujnoj fronti.
Nemogue je bilo usmjeriti ga prem a njenu repu ili stranam a.
Njegovu misao prekine prvi krik mlade ene; krik koji mu
je probijao bubnjie: Glavna strojarnica! Usporite! Opasnost!
Trzaj zatrese zidove, a tlak mu je trgao miie. Maltby se
63

prilagodi, a onda se zagleda u glavnu zapovjednicu n a drugoj

strani stola. Smijeila se; m aska zamrznutog osmjeha. Ree
stisnutih zubi:
Porunice Nestor, uporabite sva sredstva, psiholoka ili bilo
koja druga, ali natjerajte ga da govori. Mora postojati neto.
Njegov drugi um je kljuna stvar, dopre do njih psihologiin glas. Nije delijanski. Im a samo norm alan otpor. Podvrgnut u ga najveoj koncentraciji kondicioniranja koju je ikoji
ljudski mozak ikada podnio, i to na tem elju dvije osnovne
stvari: seksa i logike. Morat u vas, uzviena gospo, iskoristiti
kao predmet njegova zanim anja.
P ourite! ree m lada ena. Glas joj je im ao prizvuk
metala.
Maltby je sjedio u izmaglici, mentalnoj i tjelesnoj. Duboko
u njemu uala je svijest da postoji, te da stroj za kondicioniran je kojem u se ne moe o d u p rije ti pok uava oblikovati
njegove misli.
Pruao je otpor. Otpor jak poput njegova ivota, intenzivan koliko su ga sve milijarde i bilijuni impulsa koji su tvorili
njegovo bie takvim mogle uiniti.
Ali izvanjska misao, pritisak, postajala je sve jaa. Kako
je glupo to se opire Zemlji kad ga ova k rasn a zemaljska
ena voli. Cudesna je ta civilizacija Zemlje i glavne galaksije.
Tristo milijuna milijardi ljudi. Ve e prvi k ontakt u dahnuti
ivot sustavu Pedeset Sunaca.Kako je divna, moram je imati.
Ona mi znai sve na svijetu.
Zauje svoj glas, koji kao da je dopirao iz velike daljine,
kako objanjava to m oraju uiniti, kako okrenuti brod, u
kojem smjeru, koliko jo vrem ena imaju. Pokuao se zaustaviti, ali njegov glas je nastavljao izgovarati rijei koje su sricale poraz sustava Pedeset Sunaca.
Izmaglica pone blijediti. U asan pritisak u njegovu umu
popusti. Bujica rijei iz njegovih u sta koja je osudila njegov
svijet prestane tei. On sjedne, drhtei, svjestan injenice da
su energetski okovi kaciga m aknuti s njegova tijela i glave.
Zauje kako glavna zapovjednica izgovara u komunikator:
Zaokretom za 0,0100 izbjei emo oluju za sedam svjetlosnih tjedana. Priznajem da je to uasno otar zaokret, ali mislim
da je to najmanja udaljenost koju si moemo dopustiti.
64

Ona se okrene i pogleda Maltbyja: Priprem ite se. Pri pola

svjetlosne godine u m inuti, zaokret m ak ar samo za stotinku
stupnja djeluje tako da neki izgube svijest.
J a necu, ree Maltby i napne svoje Delijanske miie.
Ona se onesvijestila tri p u ta tijekom tih slijedeih etiri
minute, dok je on i dalje mirno sjedio i prom atrao ju. Ali svaki
put se osvijestila za p ar sekundi.
Mi ljudska bia, ree napokon slabim glasom, nismo
bogzna to. Ali barem smo izdrljivi.
S trane su se m inute vukle. I vukle. Maltby je poeo osjeati napor tog infinitezimalnog zaokreta. Na koncu pomisli:
Svemir! Kako su se ti ljudi ikad mogli n adati da e preivjeti
izravan su d a r s olujom?
Iznenada sve prestane. Zauje se tih m uki glas: Slijedili
smo zadani kurs, uzviena gospo, i sad smo izvan opas
P rek in e i povie: K ap etan e, iz sm jera oluje upravo je
bljesnulo svjetlo Nove. Mi-
U tim m in u tam a prije nesree bojni brod Z vjezdani grozd
sjajio je poput arkog i bljetavog dragulja. Upozoravajui
bljesak Nove izazvao je zvonjavu i bljeskanje svih signala za
opasnost n a svih sto i dvadeset paluba.
Cijelom njegovom duinom od kilom etar i pol bljeskali su
nizovi sv je ta la poput b ru e n ih d ija m a n a ta . U odsjaju tog
svjetla crna planina njegova tru p a izgledala je poput planeta
Cassidora, njegova odredita, gledana nou s velike udaljenosti, posuta svijetleim tokicama ra trk a n ih gradova.
Tih poput duha, velianstven i divan, nevjerojatno moan,
veliki je brod klizio kroz tam u du rijeke vrem ena i prostora
koja bijae njegov zacrtan kurs.
I
kad je uao u sam u oluju vani se nije moglo vidjeti nita.
Prostor ispred njih izgledao je prazan poput vakuum a. Plinovi
koji su sainjavali oluju bijahu tako rijetki da ih brod ne bi ni
primijetio da se kretao atomskom brzinom.
Koliko god e sto k a b ila d e z in te g ra c ija tv a r i u oluji i
prem da je izvor kozmikih zraka najvra energija u poznatome svemiru, neposredna i kataklizm ika opasnost Zvjezdanom grozdu bijae posljedica njegove vlastite uasne brzine.
Da je imao vremena usporiti oluja ne bi imala nikakva utjecaja.
U dariti u tu m asu pri brzini od pola svjetlosne godine u
m inuti bilo je kao zaletavati se u beskrajni vrsti zid. Svaki
65

je kom adi velikoga broda pod rhtavao dok je deceleracija

crpila njegovu divovsku snagu.
Poeo se raspadati.
Svejedno, jo uvijek je sve bilo prem a prvobitnoj zamisli
inenjerske kompanije koja ga je sagradila. Kad je dosegnuta
gornja granica podnoljivosti naprezanja cijeloga broda kao
cjeline, on se rastavi u devet tisua odvojenih segm enata.
Ti su segmenti bili dugi po sto i pedeset, a iroki petnaest
m etara, oblika iverja, i glatko su sjekli plinove, putajui ih
da skliznu du njihovih glatkih oplata.
Ali to nije bilo dovoljno. M etal je cvilio pod p ritisk o m
deceleracije. U kom oram a za deceleraciju m ukarci i ene
leali su na ru bu svijesti, podnosili agoniju koja se inila veom od one koju ljudsko bie moe podnijeti.
Stotine sekcija meusobno su se sudarale, unato autom atskom navoenju, i istoga se tren a pretvarale u uarene
m rtvake sanduke.
Svejedno, unato monstruoznoj brzini jo uvijek nisu izili
iz tog plinovitog oblaka; jo uvijek su pred njim a bile godine i
godine svjetlosti.
Oni segm enti koji su preostali ponovno su dosegli sve
granice ljudske izdrljivosti. Konani uinak bio je kemijski,
izravno na ljudska tijela, na preivjele od trid e st tisua Ijudi
koliko ih je prvobitno bilo n a Zvjezdanom Grozdu. Na ta ljudska tijela radi kojih su bili smiljene i ugraene sve te sigurnosne naprave; ta jadna, k rh k a ljudska bia koja su milenijumima um irala i pod m anjim pritiskom od ovoga koji je dosizao
gotovo 15 G.
Te su sigurnosne naprave autom atski bacile svaku osobu
u komoru za deceleraciju koja se odmah ispunjavala posebnim
plinom.
Mokar je bio taj plin; prijanjao je uz odjeu, promoio je,
obavio kou, proao kroz nju, uvukao se u svaki dio tijela.
Polako doe san, a s njim i p rek rasn a reakcija. Krv postane im una na ok, donedavna zgreni miii se opuste; mozak
natopljen ivotnim kem ikalijam a koje su nadom jetale sve
nedostatke nisu uznem iravali snovi.
Svi su postali nevjerojatno fleksibilni prem a gravitacijskom pritisku stotinu stotinu i pedeset G deceleracije;
ivot se jo uvijek nije predavao.
66

Veliko srce Svem ira nastavi kucati. Oluja je divljala du

njegove arterije, stvarajuci ivotno zraenje, istei tm inu od
njenih otrova i napokon siuni brodovi na svojim odvojenim p u tan jam a iziu iz njezina zagrljaja.
Ponu se okupljati, traiti jedni druge, kao da je meu njima
goijela neodoljiva strast koja je zahtijevala intimnost spajanja.
A u to m a tsk i sk liz n u n a svoja s t a r a m jesta; bojni brod
Z vjezdani Grozd pone poprimati oblik ali bilo je praznina.
U nitenih dijelova, izgubljenih dijelova.
Treega d an a zam jenik Zapovjednika pozove sve preivjele visoke asnike na pomoni most, gdje je privremeno bio njegov stoer. Nakon konferencije posadi je upuen komunike:
U 008 sati ujutro primili smo poruku Glavne Zapovjednice,
P re u z v i e n e Glorije Cecily, G ospe L a u r r od P le m e n itih
L au rra, I.C., C.M., G.K.R. Bila je prisiljena sp u stiti se n a
p la n e t koji k rui oko uto-bijelog sunca. Njen je brod pri
slijetanju posve onespobljen. Kako je je jedina komunikacija
s njom bila putem neusm jerenog subsvem irskog radija, i s
obzirom da je gotovo nemogue locirati sunce tako obinog
tipa izmeu nekoliko m ilijuna drugih sunaca, Savjet Zapovjednika sa aljenjem donosi odluku da se ime nae plemenite
gospe m ora dodati toj najduoj od svih lista m o rnarikih
gubitaka: listi onih koji su na dunosti zauvijek izgubljeni.
Adm iralska svjetla do daljnjega e gorjeti plavim svjetlom.
Bila m u je o k ren u ta leima dokjoj je prilazio. Maltby oklijevajui zastane, a onda napne svoj um i prisili je da ostane
tam o pored sekcije koja je nekad predstavljala glavni most
Zvjezdanog Grozda.
Duguljast m etalni oblik leao je napola zariven u tlo velike
doline; njegov je donji kraj uranjao u svetlucave uto-crne
vode ljigave rijeke.
M altby zastane nekoliko k oraka od visoke, vitke ene i
jo uvijek je snagom svoga um a drei nesvjesnom njegova
prisu stv a jo jednom pregleda okolinu koja bi im trebala
pruiti ivot.
S itna kiica koja je omela njegovu istraivaku etn ju sad
se povlaila preko rub a doline prem a zapadu.
Dok ju je p ratio pogledom, m alo uto sunce iskoi iza
67

tam nih ikrastih oblaka i zaslijepi ga. Ispod njega, dungla je

svjetlucala nekako udno smee i uto.
Sve je bilo te tam nosm ee i arke, gotovo tekue ute boje.
Maltby uzdahne i vrati panju na enu; umom joj naredi
da ga ne primijeti dok ju je obilazio.
Tijekom svoje etnje dobro je i pomno razmislio o Preuzvienoj Gloriji Cecily. Problem m ukarca i ene ija im je sudb in a odredila da o s ta ta k svojih ivota pro vedu sam i, n a
udaljenom planetu, u osnovi bijae vrlo jednostavan. Pogotovo
kad se uzme u obzir da je jedno od njih umjetnim putem natjerano da se zaljubi u drugo.
Maltby se sumorno osmjehne. Nije m u sm etalo um jetno
podrijetlo njegove ljubavi. Ali to ne moe promijeniti okrutnu
injenicu.
Naprava za kondicioniranje je, tijekom ispitivanja na brodu,
udarila u samu njegovu nutrinu. Naalost, enu nije ni dotakla;
dva dana nasamo s njom iskristalizirala su jednu stvamost:
Gospi L au rr od Plem enitih L au rra nije padalo n a pam et
da se pokori norm alnim potrebam a n astale situacije.
Dolo je vrijeme da ju se uini svjesnom, ne stoga to je
postojala potreba za ranim rjeenjem problema, ve zato to
ona mora shvatiti da taj problem postoji.
On zakorai i uzme je u naruje.
Ona bijae visoka, graciozna ena; pristajala mu je u zagrljaj kao da tamo pripada. Njegova m entalna kontrola nad njom
prisili je da mu uzvrati poljubac, stoga je toplina tog poljupca
imala uinak koji je prelazio granice Maltbyjevih oekivanja.
Bio je namjeravao osloboditi njen um usred poljupca.
Ali nije.
Kad ju je napokon pustio bijae to samo fiziki. N jen je um
jo uvijek bio u njegovoj vlasti.
Ispred jed n ih v r a t a na tr u p u broda sta ja la je m e taln a
stolica. Maltby klone u nju i zagleda se u glavnu zapovjednieu.
Osjeao se uzdrm anim . Buktinja strasti koja ga je obuhvatila bila je vie nego priznanje n apravi za kondicioniranje
kojoj su ga bili podvrgli. Ali daleko je prem aivala njegove
prethodne analize vlastitih osjeaja.
Bio je mislro kako potpuno vlada sobom, a oito nije. Cinizam, nepristranost, polu-privrenost, sve ono to je sm atrao
kljunim imbenicima svoje reakcije na ovu situaciju ovdje
68

nije mogao primijeniti.

N aprava za kondicioniranje savjesno je obavila svoj posao.
Ovu je enu volio takvom silinom da je i najobiniji dodir
dovoljan da iskljui njegovu volju iz svih daljnjih operacija.
Njegovo se srce stia; pone je prom atrati s neim to je
sliilo objektivnosti. Bijae ljupka na zgodan nain prem da
su gotovo sve delijanske robot-ene zgodnije od nje. Njena
usta, prem da ne tan k a, bijahu pomalo okrutna, a u njenim je
oima bilo neto to je naglaavalo tu okrutnost.
U toj su eni bile zatom ljene emocije koje se nee lako
predati ideji o prisilnom, doivotnom brodolomstvu n a nepoznatom planetu.
To je neto o emu e m orati dobro razmisliti. Dotad
M altby uzdahne. I oslobodi je trodim enzionalnog hipnotikog tr a n s a kojim su je njegova dva um a drala.
Za svaki sluaj, bio se potrudio da m u bude o krenu ta leima. Znatieljno ju je prom atrao dok je u sta ja la i ostala na
tre n u ta k nepomino stajati. Onda je zakoraila prem a maloj
skupini drvea na ilavom, natopljenom movarnom tlu.
Uspne se uz blagu uzvisinu i pogleda u sm jeru iz kojega je
on maloprije doao, oito ga traei.
Napokon se okrene, rukom zakloni oi od blistavog sunca,
spusti se n a tra g i ugleda ga.
Zastane; njene se oi suze. Polako m u prie. Ree glasom
koji je imao udan prizvuk:
Vratili ste se vrlo tiho. Zacijelo ste napravili krug i doli
sa zapada.
Ne, ree Maltby namjerno, ostao sam n a istoku.
inilo se da razm ilja o tome to je rekao. utjela je; njeno
se duguljasto lice nam rtilo. Zagrize usnu i trgne se; mora da
je zaboljelo jer usne su joj bile natekle od poljupca. Ree:
to ste otkrili? Je ste li pronali
Zastane. Zacijelo joj je tog tren a do svijesti doprla spoznaja
o modrici n a u stim a. R uka joj poleti do lica, p rs ti njeno
dotaknu bolno mjesto. Oi joj zasvijetle pod silinom iznenadne
spoznaje. Prije no to je uspjela progovoriti, Maltby ree:
Da, dobro misli.
Stajala je gledajui ga. Njen bijesni pogled omeka. Napokon ree ledenim glasom:
69

Ako to jo jednom pokuate bit u prisiljena ustrijeliti vas.

Maltby odm ahne glavom. Ree, ozbiljna lica:
I provesti ostatak svog ivota ovdje sama? Poludjela bi.
Odmah svati da je njen temeljni bijes prevelik za tu v rst
logike. Brzo nastavi:
Povrh toga, m orala bi mi pucati u lea. Ne sum njam da
bi ti to i mogla po dunosti. Ali ne iz osobnih razloga.
Njene se stisnute usne rastave. Na njegovo veliko iznenaenje u njenim se oima pojave suze. Oito, suze bijesa. Ali suze!
Ona naglo zakorai prem a njem u i pljusne ga.
Ti, robote jedan! zajeca.
Maltby je tuno pogleda, a onda prasne u smijeh. Napokon
ree s trakom poruge u glasu:
Ako se dobro sjeam, dam a koja je upravo to izrekla ista je
ona koja je svim planetim a Pedeset Sunaca uputila radio poruku u kojoj se zaklinjala da su u proteklih p etn aest tisua godina Zemljani zaboravili sve svoje predrasude prem a robotima.
Je li mogue, zavri on, da je to ipak malo tee pri bliim
susretim a?
Ne dobije odgovor. Preuzviena Gloria Cecily okrzne ga
proavi pored njega i n estan e u unutranjosti broda.
Nekoliko m in u ta kasnije opet se pojavi n a vratim a.
Njeno je lice sad imalo mnogo pribraniji izraz. M altby primijeti da su svi tragovi suza brino uklonjeni. Pogleda ga i ree:
to si otkrio k ad si bio u etnji? O d g a ala sa m poziv
brodu dok se ne vrati.
Maltby ree: Mislio sam da su traili da im se javi u 010 sati
Zena slegne ram enim a; kad je odgovorila u njenu se glasu
osjeala nota arogancije.
P reuzet e moj poziv kad god ga uputim . Jesi li naao
ikakve tragove inteligentnog ivota?
Maltby si dopusti k ra tk o tra ja n bljesak saaljenja prem a
ljudskome biu kojega eka jo toliko okova koliko je pred
sobom im ala Glavna Zapovjednica.
Je d n a od knjiga o kolonistim a n a u daljenim p lanetim a
koju je bio proitao dok su jo bili na matinom brodu vrlo je
specifino navodila kako se postupa s brodolomcima.
On se strese i pone joj opisivati. U dolini je veinom movarno tlo, a malo dalje je dungla, vrlo sta ra sudei po izgledu.
70

Neko od drvea je ogromno, prem da nem a godova po kojima

bi se moglo zakljuiti koliko je sta ra. Vidio sam i nekoliko
zanimljivih ivotinja i etveronono, dvoruko stvorenje koje
me prom atralo s udaljenosti. Nosilo je nekakvo koplje, ali bilo
je predaleko da bih mogao upotrijebiti hipnozu. Zacijelo je
negdje u blizini selo, moda n a subu doline. Predlaem da u
slijedeih nekoliko mjeseci isjeemo brod na m anje kom ade i
prenesemo ga n a suhlje tlo.
Rekao bih da brodskim znanstvenicima moemo ponuditi
slijedee informacije: nalazimo se na p lan etu koji krui oko
sunca tipa G. Sunce je vee i toplije od prosjenog uto-bijelog
tipa.
Sudim da je vee i toplije je r je, prem da daleko, dovoljno
vrue da sjevernoj polukugli ovoga plan eta osigura polutropsku klimu.
Oko podneva sunce je bilo prilino sjevemije, a sad se opet
vraa prem a jugu. Rekao bih da je os plan eta n ag n u ta pod kutem od oko etrdeset stupnjeva, to znai da nas eka hladna
zima, prem da to ne odgovara starosti i tipu vegetacije.
Gospa L au rr se pone m rtiti. To mi se ne ini kao da e
biti od velike pomoi, ree. Ali, naravno, j a sam samo zapovjednica.
A j a sam meteorolog.
Tono. Doi. Moda moj astrofiziar moe neto izvui iz
ovoga.
Tvoj astrofiziar! ree Maltby ali ne naglas.
Poe za njom u brod i zatvori vrata.
Dok je mlada ena sjedala za astroplou, Maltby je s umornim smjekom na licu razgledavao unutranjost glavnog mosta.
Vrlo impresivno svjetlucanje ploe s in stru m e n tim a koja je
zauzimala itav jedan zid sad je bio pomalo ironian. Svi strojevi
kojima se odavde upravljalo sad su bili daleko u svemiru.
Jednom je dominirala cijelim Manjim Magellanovim Oblakom
sad je i njegov runi pitolj predstavljao monije oruje.
Postane svjestan da ga Gospa L aurr gleda.
Ne razum ijem , ree ona. Ne odgovaraju.
Moda, Maltby ne uspije prikriti sarkazam u glasu, Moda su doista imali dobar razlog da ele da im se javi u 010 sati.
Miii na njenu licu uine izm uenu kretnju, ali ona ne
71

ree nita. Maltby hladno nastavi:

Napokon, to ni nije vano. Ionako su to uinili samo zato
to je tako propisano, je r ne mogu ni zamisliti kakvo bi udo
bilo potrebno da n as itko pronae.
inilo se da ga ona nije ula. Ree, nam rteno:
Kako to da nism o u h v a tili n ijed an signal iz P e d e s e t
Sunaca? N am jeravala sam te to ve ranije pitati. Nijednom u
dest godina u M anjem Oblaku nismo uhvatili ak ni a p a t
radio signala.
M altby slegne ram enim a. Svi radio odailjai ra d e n a
izuzetno zam renim , konstantno mijenjajuim valnim duinam a mijenjaju se svaku dvadesetinku sekunde. Vai bi
instrum enti registrirali signal tek svakih deset m in u ta, a
P re k in e ga glas iz astroploe. N a njoj se pojavilo lice
Zamjenika Zapovjednika Rutgersa.
Oh, tu ste, k ap etane, ree ana. Sto vas je zadralo?
Upravo smo u procesu slijetanja na Cassidor VII, stigne
odgovor. Kao to zn ate propisi zahtijevaju da glavni zapovjednik
Oh, da. Je ste li sad slobodni?
Ne. Iskoristio sam ovaj tre n u ta k da provjerim je li s vam a
sve u redu, a potom u vas prepustiti K apetanu Planstonu.
Kako tee slijetanje?
Savreno. Uspostavili smo k o n takt s vladom. Cini se da
su rezignirani. Ali sad m oram ii. Zbogom, moja gospo.
Njegovo lice zatreperi i nestane. Zaslon se zacrni. Bio je to
najuljudniji pozdrav koji je ikad ikome upuen, ali Maltby,
utonuo u depresiju, jedva d a j e primijetio.
Znai, gotovo je. Oajniki planovi voda Pedeset Sunaca,
njegov vlastiti pokuaj da uniti veliki bojni brod pokazali su
se uzaludnim a protiv nepobjedivog neprijatelja.
Na tr e n u ta k se osjeti vrlo blizu p rizn avan ju poraza, sa
svime to je to za sobom povlailo. Napokon postane svjestan
da se vie ne mora boriti. Ali ta spoznaja ga ne uspije uzdignuti iz m rana raspoloenja.
Prim ijeti da je n a zgodnom, snanom licu P reuzviene
Glorije Cecily m jeavina zadovoljstva i uzrujanosti; nije bilo
sumnje da se ona ne osjea iskljuenom iz monih zbivanja
tamo vani u svemiru. Niti su joj promakle implikacije k ratkoe razgovora.
72

Astroploa se opet osvijetli i n a njoj se pojavi lice koje

Maltby prije nije vidio lice postarija m u k arca izraene
brade, koje progovori snanim glasom:
ast mi je, gospo. N adam o se da emo pronai nain da
vas izvuemo. Ne gubite nadu, kaem vam, sve dok ne ujete
kako se zadnji avao zabija u poklopac mrtvakog sanduka.
On se zasmijulji, a ena ree: K apetan Maltby dat e vam
sve informacije koje imamo, a potom nesumnjivo vi moete
njemu dati nekoliko savjeta, K apetane Plantston. Naalost,
ni on ni j a nismo astrofiziari.
Ne moete biti strunjaci u svakom polju, otpuhne Kapetan Plantston. K apetane Maltby, to znate?
Maltby m u ukratko ree, pa poeka dok ne stignu upute.
Nije ih bilo mnogo.
Otkrijte duinu godinjih doba. Zanim a me taj uti efekt
suneva svjetla i ta duboka smea boja. Snimite slijedee fotografije na ortosenzitivan film uporabite tri vrste: osjetljiv
na crveno, plavo i uto. Oitajte vrijednosti sp e k tra elim
provjeriti ne radi li se moda o jakom plavom suncu ijim ultraljubiastim zrakam ulaz prijee gornji slojevi atmosfere, pa
sva toplina i svjetlo dolaze na valnoj duini utoga.
Ne mogu vam ponuditi mnogo nade ak ni da je s t tako,
je r Manji Magellanov Oblak prepun je plavih sunaca petsto
tisua njih sjajnijih od Siriusa.
Na koncu, informacije o trajan ju godinjih doba zatraite
od lokalnog stanovnitva. Zbogom!
Lokalni stanovnik bijae nepovjerljiv. Cijelo se vrijeme
uporno povlaio n atra g u dunglu. Njegove su mu etiri noge
davale brzinsku prednost, a inilo se da je toga i svjestan. Je r
stalno se vraao, izazivajui ih.
ena ga je prom atrala kao da je sve to zabavlja, da bi se
neto kasnije njen izraz promijenio u nestrpljivost.
Moda, predloi ona, bismo se trebali razdvojiti, pa da
ga ja natjeram prem a tebi?
Maltby kimne, oklijevajui, a lice mu se nam rti. Glas mu
bijae jak, napet.
Vodi nas u zasjedu. Ukljui senzore u kacigi i izvuci pitolj. Ne uri s pucanjem, ali ni ne oklijevaj u kriznoj situaciji.
Koplje moe napraviti gad n u ran u , a mi nemamo ba najbolje
73

znanje za takav sluaj.

Njegove zapovijedi izazovu tr e n u tn u iritaciju. inilo se da
on nije svjestan injenice da ona, ba kao i on, jako dobro zna
kako treba postupiti u ovakvoj situaciji.
Preuzviena Gloria Cecily uzdahne. Ako e m orati ipak
ostati na ovome planetu, m orat e proi kroz ozbiljne psiholoke prilagodbe, i to ne pomisli mrano samo njene.
S a d ! ree M altby pored nje. Vidi kako se greben rava
na dva dijela? Doao sam dotud juer. Opet se spaja nekih sto
m etara nie. On je otiao po lijevoj strani. J a idem po desnoj.
Ti se ovdje zaustavi, pusti ga da se vrati kako bi vidio to n as
je zadralo, a onda ga natjeraj prem a meni
Nestane poput sjenke niz m raan puteljak kroz gusto bilje.
Spusti se teka tiina.
C ekala je. Osjeti se jak o sam om u uto-crnom svijetu,
beivotnom od poetka vremena.
Pomisli: Na to je Maltby mislio kad je juer rekao da se ne
bi usudila istrijeliti ga i ostati sama. Tada to nije razumjela.
Sad jest. Sam a, na bezimenom plan etu obinoga sunca,
usam ljena ena to se svakoga ju tr a budi n a sruenom brodu
iji je neivi metalni oblik poivao na mrkoj, movamoj zemlji.
Ustane, ozbiljna lica. N em a sum nje da e se problem robota i ljudskoga bia rijeavati i ovdje, a ne samo tam o vani.
Iz m rana raspoloenja prene je zvuk. U njoj se odmah probudi oprez. Pogleda naokolo i ugleda makoliku glavu kako
znatieljno viri iza grmlja udaljenog nekih stotinjak m etara.
Bila je to zanimljiva glava; njen divlji i opak izgled samo
jedna od fascinantnih k arak teristik a . Zukasto tijelo bijae
skriveno grmljem, ali ve je prije vidjela dovoljno da ga svrsta
u tipinu CC g ru p u gotovo un iv erzaln e obitelji K en tau ra .
Tijelo stvorenja bijae dobro uravnoteeno izmeu prednjih i
zadnjih nogu.
Gledalo ju je, a njegove su se velike cm e oi rairile od zbunjenosti. Glava m u se naginjala s jedne stran e na drugu, oito
tragajui pogledom za Maltbyjem.
Ona m ahne pitoljem i zakorai prem a njemu. Istoga trenutk a stvorenje nestane. Mogla ga je pomou senzora u kacigi
uti kako trci u daljinu. Iznenada uspori, a onda se vie n ita
nije ulo.
Pogodio je, pomisli.
74

Bila je im presionirana. Ti Mjeanci s dva mozga, pomisli,

vraki su hrab ri i sposobni. Bilo bi zaista te ta d a antirobotske predrasude sprijee ljudsku ra su da ih primi u galaktiku civilizaciju Carske Zemlje.
U gleda g a nekoliko m in u ta k a sn ije kako razgovara sa
stvorenjem pomou blok-sustava komunikacija. Odmahivao je
glavom kao da je zbunjen.
On kae da je oduvijek ovako toplo, a da on ivi ve tisuu
tristo mjeseci. A da jed an mjesec im a etrd eset sunaca
etrdeset dana. Zeli da poemo s njim malo nie u dolinu, ali
to mi se ini malo previe oitom zasjedom. Trebali bismo
uiniti opreznu, prijateljsku gestu, i
Zauti. Prije no to je ona uope i mogla shvatiti da neto
nije u redu njen je um ve bio uhvaen, miii se napeli, a
tijelo se bacilo u stra n u i dolje tako brzo da je udarac o tlo bio
prava agonija.
O stane leati oamuena. Krajikom oka ugleda kako kroz
zrak n a m jestu gdje je do maloprije stajala prolijee koplje.
Ona se prevrne na lea ovaj p u t svojom voljom, je r um
joj je opet bio slobodan i uper pitolj prem a m jestu s kojega
je baeno koplje. Tam o je bio d ru g i k e n t a u r koji je sad
galopirao istinom. Njeni prsti se sklope oko okidaa, a onda
Nemoj! Bio je to Maltbyjev tihi glas. To je bio izvia
kojega su ostali poslali naprijed da pogleda to se dogaa. On
je samo radio svoj posao. Gotovo je.
Ona spusti oruje i uzruja se kad opazi d a joj se ru k a trese,
a cijelo tijelo podrhtava. Otvori u sta da kae: Hvala ti to si
mi spasio ivot!, a onda ih zatvori. J e r glas bi joj bio drhtav. I
je r
Spasio joj je ivot! Njen se um ljuljao na ru bu nesvijesti
uslijed oka koji je za sobom nosila ta pomisao. Nevjerojatno
nikada prije nije bila u izravnoj ivotnoj opasnosti od pojedinanog stvorenja.
Jednom je njen brod naletio na suneve protuberance; pa
onda ova nedavna oluja.
Ali to su bile zajednike, ope opasnosti s kojima se suoila
s tehnikim znanjem i dugogodinjim iskustvom u slubi.
Ovo je neto sasvim drugo.
Cijelim putem n atrag prem a brodu pokuavala je razluiti
to ta razlika znai.
75

Napokon joj se uini da je uspjela.

Spektar bez osobina, diktirao je Maltby svoja otkria u
astroplou. Nem a ta m n ih dijelova-, dvije od u tih valnih
duina tako su briljantno blistave da su me oi poele boljeti.
Kao to ste pretpostavili, oito se ovdje radi o plavom suncu
ije jako ultraljubiasto zraenje zadrava atmosfera.
Svejedno, zavri on, jedinstvenost tog efekta ograniena
je samo na ovaj na planet, radi njegove guste atm osfere.
Pitanja?
Ne. Astrofiziar je izgledao zamiljeno. A n em am ni
daljnjih uputa za vas. Morat u prvo pregledati prikupljeni
m aterijal. B iste li pozvali Gospu L au rr? Zelio b ih s njom
popriati nasamo, ako vas ne sm eta.
Naravno.
Kad je ula, M altby napusti prostoriju i izie van. Gledao
je izlazak mjeseca. Tam a to je prim ijetio prole noi
donosi blijedu ljubiastu izmaglicu. Sad je to objanjeno.
T e m p e r a tu r a n a p la n e t u koji k ru i oko su n c a iji je
angularni dijam etar ovakav kakav jest bila bi oko -100 stupnjeva Celzijusa a ne 28 koliko je uglavnom bila da je
sunce zaista bilo te boje kako se inilo.
Plavo sunce, jedno od petsto tisu a Zanimljivo, ali
Maltby se divlje nasmije. Plantstonovo N em a daljnjih uputa! imalo je prizvuk konanosti.
On se nevoljko strese. Pokua se zamisliti kako iz godine
u godinu sjedi uvdje i p ro m atra nepromjenjivi mjesec. Deset
godina, dvadeset
Postane svjestan da Gospa L au rr stoji na ulazu u brod i
prom atra ga.
Malby podigne pogled. Bijelo svjetlo to je dopiralo iz
broda uhvati udan izraz n a njenom licu i da joj neuobiajeno
blijedilo koje je toliko odskakalo od utila koje se cijeli d an
oitavalo na njihovim licima.
Nee vie biti poziva, ree ona, okrene se i ue unutra.
Maltby gotovo lijeno kimne glavom. Surov i okrutan, taj
nagli prekid komunikacija. Ali pravila ponaanja u ovakvim
situacijam a bijahu k ru ta.
Brodolomcima m ora biti jasno, bez lanih n ad an ja i iluzija
potaknutih radio-komunikacijama, da su zauvijek odsjeeni.
Zauvijek preputeni sami sebi.
76

Pa, neka bude tako. injenice su injenice, i s njima se treba sm ireno suiti. U jednoj od knjiga koje je proitao n a brodu bilo je poglavlje o brodolomcima. U njemu je pisalo da je
tijekom zapisane povijesti na tad jo neotkrivenim planetima
zavrilo devetsto m ilijuna ljudskih brodolomaca. Veinu tih
planeta kasnije su otkrili, a n a vie od deset tisua njih od originalnog nukleusa brodolomaca razvilo se brojno stanovnitvo.
Zakon je propisivao da nijedan brodolomac ne smije odbiti
sudjelovati u poveavanju broja stanovnitva bez obzira
na svoj prijanji rang. Brodolomci m oraju zaboraviti osjetljivost i individualizam, te o sebi misliti kao o instru m en tim a
ekspanzije rase.
Postojale su i kazne naravno neprimjenjive ako brodolomci ne budu spaeni, ali nemilosrdno primjenjivane k ad god
bi se otkrilo da je netko od spaenih odbio su rad n ju i potivanje zakona.
Moda bi sud donio odluku d a su ljudsko bie i robot ipak
poseban sluaj.
Mora da je prolo vie od pola sata otkad sjedi ovdje. Napokon ustane, svjestan osjeaja gladi. Bio je zaboravio na veeru.
Osjeti ljutnju na samoga sebe. K vragu, noas nije pravo
vrijeme da s njom porazgovara o tome. Prije ili kasnije ona e
m orati shvatiti to se od nje oekuje.
Ali ne veeras.
On pouri u n u tra i zaputi se prem a maloj kuhinji koja se
nalazila u svakom seg m en tu originalnoga broda. N etko je
u n u tra tiho zvidukao, nemelodino ali veselo, a izn u tra je
dopirao m iris k u h a n a povra i vrueg lakovog mesa.
Gotovo se sudarie u hodniku. Ba sam te nam jeravala
pozvati, ree ona.
Veera je bila obrok tiine, sreom ne dugotrajan. Stavili
su sue u stroj za pranje i sjeli u veliku zajedniku prostoriju.
Maltby napokon primijeti da g a e n a prom atra pogledom kao
da se zabavlja.
Im a li ikakvih mogunosti da M jeanac i ljudska ena
im aju djece?
Iskreno, prizna Maltby, sum njam .
On se u p u sti u detaljno objanjavanje procesa hladnog
pritiska koji je oblikovao protoplazm u od koje su nastali prvi
Mjeanci. Kad je zavrio, ona je jo uvijek izgledala kao da ju
77

sve to zabavlja. Ree glasom s udnim prizvukom:

Danas mi se dogodila jako udna stv ar nakon to me onaj
domorodac pokuao pogoditi kopljem. S h v atila sa m N a
tren u tak je izgledalo kao da joj je teko o tome govoriti. Shvatila sam da sam, b a r to se tie m ene osobno, rijeila problem
s robotima.
Naravno, zavri tiho, ionako se ne bih opirala zahtjevima
koja pred nas postavlja ova situacija. Ali lijepo je zn ati da mi
se svia i bez nasmijei se, kvalifikacija.
Plavo sunce koje izgleda kao da je uto. M altby je slijeeeg ju tra sjedio i razbijao glavu oko toga. Napola je oekivao
posjet domorodaca i odluio ne micati se od broda.
Krajikom pogleda drao je n a oku ru b istine, dolinu,
poetak dungle, ali
Postoji neki zakon, sjetio se, koji govori o promjeni valne
duine svjetla. Naprim jer prem a utom dijelu spektra. Prilino komplicirano, ali s obzirom na injenicu da su svi instrum enti n a glavnom e m ostu bili samo kontrolni ureaji instru m en ata n a glavnom brodu, a ne samostalne naprave, m orat
e se osloniti na m atem atik u ako ikad misli otkriti o kakvoj
se vrsti sunca radi.
Veina topline vjerojatno je dolazila kroz ultraljubiasti
dio s p e k tra . Ali to n ije m ogao p ro v je riti. P u s t i s a d to i
usredotoi se n a uti dio spektra, pomisli.
Ue u brod. Glorije nije bilo n a vidiku, ali v r a ta njene
spavae sobe bila su zatvorena. M altby p ro n a e n e k ak av
notes i pone raunati.
S a t v re m e n a k a sn ije buljio je u odgovor: dvije tisu e
milijardi kilometara. Otprilike jedna petina svjetlosne godine.
Gorko se nasmije. To je bilo to. M orat e prikupiti preciznije podatke ili
Ili hoe li morati?
Njegov je um bjesom uno radio. U b lje sk u sh v a a n ja
ukae m u se nevjerojatna istina.
On usklikne i skoi n a noge i sprem i se potrati u brod,
kad se nad njim nadvije crna sjenka.
Sjenka toliko ogrom na da je istoga t r e n u tk a zam raila
cijelu dolinu. Nevoljko, M altby zastane i podigne pogled.
Nad uto-smeim tropskim planetom lebdio je bojni brod
78

Z ujezdani G rozd, iz kojega se vec sputao m anji brodic za

spaavanje to je sjajio ukasto-srebrnkastim sjajom dok se
spremao n a slijetanje.
Malbyju ostane jo samo nekoliko tre n u ta k a nasam o sa
enom.
Kad pomislim da sam tek sad shvatio o emu se radi, ree.
Ali ona g a nije gledala. Njen je pogled bio negdje daleko.
On nastavi:
to se tie ostaloga, mislim da je najbolje opet me staviti
u komoru za kondicioniranje i
Ona ga prekine, jo uvijek ne gledajui u njega.
Ne budi smijean. Ne smije si zamiljati da je meni neugodno zato to si me poljubio. Kasnije u te primiti u svojoj kajiti.
Kupanje, ista odjea i Maltby napokon zakorai iz prijenosnika u astrofiziki odjel. Njegovom iznenadnom shvaanju nevjerojatne istine prem da tonom falili su detalji.
Ah, Maltby! Naelnik odjela mu prie i prui ruku. Bogme ste odabrali dobro sunce sumnjali smo ve od vaeg prvog
opisa utila i crnila. Ali, naravno, nismo vam mogli davati
nade... Zabranjeno je, znate.
Nagib osi, oita duljina ljeta, ogromno drvee koje nema
godova vrlo sugestivno. Bezoblini spektar s potpunim nedostatkom ta m n ih linija ve smo nagaali. Konani dokaz
bijae to da je ortosenzitivni film bio pre-eksponiran, dok su
filmovi osjetljivi na plavu i crvenu bili premalo eksponirani.
Ovo je sunce toliko uasno vrue da je svo njegovo zraenje daleko u ultravidljivom dijelu. Sekundarno zraenje ta
vrst fluorescentnosti u atmosferi same zvijezde proizvodi to
vidljivo utilo kad helijevi atomi transform iraju m inutnu frakciju uasavajueg ultraljubiastog zraenja pretvara u dulje
valne duine. Gotovo poput fluorescentne lampe ali na skali
koja je vie nego uobiajeno kozmika u svojoj estini. Ukupno
zraenje n a planet je, naravno, ogromno; povrinska je radijacija, nakon prolaska kroz kilometre ozonskog sloja koji je upija,
pa vodenu paru, ugljini dioksid i ostale plinove, posve drukija.
Nije udo da domoroci kau da je oduvijek ovako toplo.
Ljeto tr a je etiri tisu e godina. N o rm aln o z ra en je ovog
uasavajueg tip a zvijezde je otprilike jednako razbuktaloj
Novi pri m aksim um u njene katastrofalne siline. Nova O: tako
nazivamo te najsjajnije od svih zvijezda, a u Manjem Magela79

nnovom Oblaku je samo jedna takva veliki i velianstveni

S-Doradus.
Kad sam vam rekao da pozovete Gospu L au rr i rekao joj
da je od svih trid e set m ilijuna sunaca izab rala
U tom ga tr e n u tk u M altby prekine. Sam o m alo, ree.
Mislite li rei da je Gospa L a u rr znala jo prole noi?
Je li dolje bila no? upita K apetan P lanston znatieljno.
Vidi, vidi... Usput, umalo sam zaboravio brak i predavanje
mlade nije mi vie tako vano sad kad sam ostario, ali ipak
Moje estitke.
Ovo b ijae prebrzo za M altbyja. Njegovi su umovi jo
razmiljali o prvoj izjavi. Da je cijelo vrijeme znala. On ustane
pred otvorenim vratim a novih svjetova.
estitke? ponovi uplje.
Definitivno je ve i bilo vrijeme da se odlui na udaju,
grmio je K apetan. Bila je ena od karijere, znate. Povrh toga,
to e baciti pozitivno svjetlo na druge robote... ispriavam se.
Uvjeravam vas da mi ta rije nita ne predstavlja.
Kako bilo da bilo, Gospa L a u rr je prije nekoliko m in u ta
svoju n a m je r u o b z n a n ila cijeloj posadi. D oite m e opet
posjetiti.
Astrofiziar se okrene i m ahne velikom akom.
Maltby se uputi prem a najbliem prij^nosniku. Ona ga sad
vjerojatno ve oekuje.
Nee biti razoarana.
Copyright 1943. by A.E. van Vogt

80

M ic h a e l S im m o n

NERAVNOTEA
robudio si se u znoju i odm ah osjetio sp a rin u i
sm ra d koji su te okruivali i koje je tvoja koa
upijala kao edna spuva. Sanjao si opet onu no
kad si dozvolio da ti u poaru koji je progutao prljava zapadn
p rig ra d a S an F ra n c isc a n e s ta n e p e t tisu a novih dolara,
nam ijenjenih zelenaim a Alijanse za gospodarsku demokraciju, m ilitantnog krila BP-a, Poslovne stranke. Za uzvrat su te
uvjetovali, njeno i bezbolno, s mnogo obzira. Govorio si sebi
da si dobro proao, da su te mogli ubiti, ali bio je odvratan
osjeaj znati da ti u mozgu sjedi neopipljiva buba koja e nekadnegdje ra iriti svoja duga ticala i od tebe n a p ra v iti rtvu.
Zamiljao si masnog pauka kako se gnijezdi meu neuronima.
Osim toga, od te noi kad su ti gurnuli glatk u sondu u
mozak i proeprkali ga, od te si noi patio od kronine besp arice. S u m n ja o si da su ti kao d o d atn i t e r e t p rik v aili
podsvjesnu blokadu koja te spreavala da doe do vee svote
novca. Nisi mogao p rih v a titi da te p ra tila tako duga loa
srea. Duga dvije godine.

Trebalo ti je v re m e n a da sh v ati da si u Bronxu, New

York, da lei u k revetu u prljavom sv ratitu koje je smrdjelo
po tekuini za dezinfekciju. S tara je krev etn in a bila blijeda
od p ran ja i p u n a rupa, a duek pranjav i krvav. P rljava je
a r u lja z a m ir k a la s p outjelog stro p a k a d si p ritis n u o

81

sklopku. U jednom je k u tu bio kovinski ormar, a u drugom stol

s klimavom drvenom stolicom pokraj. Skripavi pod s oteenim i izdignutim parketom , samo djelomice pokriven linoleumom... Soba ti se gadila.
Kia je u d arala po stak lu i osjeao si sm rad gnjilog smetlita koje se taloilo tri k a ta nie, dolje ispod tvog prozora, koji
ni za najsunanijeg dana nije proputao dosta svjetla.
Bio si gladan i s nestrpljenjem si oekivao zajutrak.
Gore, u M assachusettsu, na auto-cesti Boston-Portland,
dravna ti je policija oduzela automobil. Rekli su da si prebrzo
vozio; moda su bili u pravu. Policajac koji je kru p n im tiskanim slovima ispunio form ular i gurnuo ti ga u dep izgledao
je kao boksa superteke. Prom rm ljao je da se moe aliti
bilo kojem sudu na teritoriju drave M assachusetts u roku od
p etn aest dana. Bacio si papir u lokvu i stopirao. Sve do New
Yorka. Sve do Bronxa, koji je smrdio i zaudarao po kaosu,
paljevinam a i krvavim obraunim a portorikanske mafije s
novim o rg an izac ija m a, koje su sebe n a ziv ale politikim .
itava je Istona obala plivala u gnoju.
Nazvao si Ellie sa smjesom stida, elje i potrebe za pomoi
jer trebao ti je posao, a nisi znao ni ima li sigurna lea, ali
Crnac koji te je gledao s e k ra n a nije imao strpljenja ni da te
saslua do kraja. Rekao ti je da gospoica P ark e r ne poznaje
nik ak v o g p ro k leto g b ijelca s tvojim im enom . Osjetio si
razoaranje i olakanje istovremeno. Ispao si svinja prilikom
zadnjeg vaeg s u s r e ta , o s a m n a e s t m jeseci ra n ije , bio si
treten pijan i ispovraao se u njeno krilo dok je taksi jurio
kroz crveno, bjeei od rulje koja ti je eljela skinuti kou s
glave. (Kasnije ti je priala da si uzvikivao rasistike parole
u lice crnakom b a rm an u i da te je jedva uvukla u taksi, Bacila je prljavu haljinu na pod, a onda je njeno pokupila i ugurala je u torbicu od aligatorske koe. Poslije toga je otila).
Da je u Bronxu saznao si od Georgea Brovvna, kojeg si
susreo ulicu nie i kojem si dopustio da te asti rukom. Vani
je padala kisela kia kao iz kabla i odugovlaili ste s ispijanjem piva. George je bio ucijenjen n a nekoliko sto tin a od
stran e Sindikata turistikih poduzetnika Kalifornije. On i jo
nekoliko crnih m om aka obavili su tamo par smionih poslova i
Sindikat ih je elio privesti pred sud kao svjedoke, ne bi li tako
82

pritisn u o konkurenciju. Da se George osjeao nesigurnim

vidio si po tome to je bio odjeven u m im ikrijsku ju-es-ejku
preko koje je nosio raskopanu dugu konu jaknu.
P am pas Dick mi je priao... govorio je George vaui
ham burger od sojina mesa svojim novim, blistavim zubima.
Poznaje li P am pas Dicka? Ne? Rekao mi je da je ovdje stigao
gol kao pitolj, bez centa u depu, s kamiondijskom ucjenom
od tri milje za vratom i s nekoliko profi lovaca za leima. to
misli tko mu je pomogao? Elenora Parker! Kad sam ga vidio
urio je n a avion za E uropu.
Ellie?
Kau da radi za NFO, rekao je kad ti je vidio izraz lica.
Ima ured tu, u Bronxu. Referent za propagandu.
Uvijek je bila dobra u tom poslu.
Nije ti bilo jasno zbog ega bi Ellie pomogla nekomu tko
se zakaio sa sindikatom koji ima toliku mo i takve politike
veze. Izmeu sindikata kamiondija i BP, Poslovne stranke,
vladala je neskrivena obostrana ljubav.
Izgleda da su se momci iz NFO opako zakaili sa simpatizerim a Poslovne Stranke, prilikom zadnjih demonstracija
tam o dolje, u New Mexicu i T eksasu. P lan u lo je nekoliko
rafala i proliveno je neto krvi... obavijetavao te je i dalje
-George, dok si pio pivo na njegov raun Kau da se NFO .
zam jerila i P o rto rik a n c im a , ovdje u New Yorku. P revie
protivnika, ako mene pita. Naravno, demokratsko-republik a n s k a koalicija vidi u NFO saveznika. Slobodno trite,
ukidanje monopola, potena borba i slina sranja.
Zna li njezinu adresu?
Dao ti je njen telefonski broj, ali su te glatko odbili kad si
traio da s njom razgovara. Covjek te opsovao i rekao da ona
ne poznaje nikoga s tvojim imenom.
Sjedio si u prljavom re s ta u r a n tu svratita, vakao odvratni zaju trak i gledao TV-ekran koji je visio iznad anka. N a
ek ran u su bili plamenovi. Policajci dravne policije u Indiani
hodali su zbijeni, sa titovim a i psima, polukorakom, lijeva
naprijed, desna iza.
Oekuju se nove dem onstracije novinara i stu d e n a ta ,
govorio je reporter Sindikati tekstilaca i prijevoznika, koje
Vlada sm a tra m afijakim a, najavili su nove trajkove. Voe
83

sindikata, koji su nam dali izjavu prije nepunih sa t i pol, tvrde

da e trajkake strae biti naoruane autom atskim orujem,
to dravni tuitelj Indiane tumai kao zloupotrebu prava na
oruje... Drava Indiana podnijela je na razm atranje Kongresu
Prijedlog zakona o preuzimanju kontrole nad novinskim, televizijskim i radio urednitvima. Oekuje se da e Prijedlog biti odbijen jer je u izravnoj suprotnosti s Prvim amandmanom...
Gledao si polupraznu bocu i pitao se ne bi li bilo bolje vratiti se n atrag u M assachusetts. Tamo ti je koa vrijedila est
stotina novih dolara, BP te im ala na listi traenih, a l i nekoliko novih strukovnih sind ik ata bilo je sprem no prim iti na
posao svakoga tko im a dobro oko i sigurnu ruku.
P itao si se kako li se E llie s v r s ta la u NFO , C rn a k u
federalistiku organizaciju.
Netko te kvrcnuo lagano po ram en u i polako si se okrenuo.
Ceka te prijateljica, c a m e r a d rekao je ovjek. Bio je
odjeven u mimikrijsko odijelo koje je savreno imitiralo oblike
pozadine, a siva kaciga skrivala m u je pola crnog lica. Bio je
naoruan autom atskom bestrzajnom pukom Remington M3 s elektrinim punjenjem.
Vozili ste se blindiranim starim Mercedesom iji amortizeri su bili loi i kola su poskakivala k ad god bi prela kakvu
udubinu.
Voza je vakao sendvi i pio m lijeko iz te t r a p a k a , a
dvojica pratitelja su netremice gledala kroz m atiran e prozore.
D v ap u t su n am bacali bombe pod kotae, objasnio je
jedan od njih P erreirini gauosi, prokleti im preci i potomci!
Nije ti se svialo u automobilu, bio si stisn u t izmeu njih
dvojice i osjeao si se poput zarobljenika. J e d a n je od njih
izvadio punjenje iz tvog pitolja i onda ti ga vratio, smijeei
se. Nisu ti vjerovali, kao ni ti njima. Okrenuo si glavu i zagledao se kroz prozor, elei up am titi smjer kojim su te vozili, i
to ti nije bilo teko. Poznate prljave ulice bijede, zidovi iarani
arhainim grafitim a, neoprana rulja koja je ivjela od federalne pomoi i sitnog krom inala. Covjek je i dalje mljeo svoj
monolog:
Prokleta BP je zauzela Istonu obalu i Vrhovni sud to
naziva slobodnim poslovanjem! A cijene su dvostruko vie
nego n a Zapadu!
84

Zato se NFO zakaila s poslovnom strankom ? pitao si.

Kurvini su se sinovi udruili s F erreirinim mafijakim
psima! Problem je ove zemlje to na jednoj stra n i tone u
anarhiju, a n a drugoj u totalitarizam , odgovorio ti je jedan
pratitelj. Drugi se nadovezao:
Prilikom kam panje za guvernera Teksasa BP-podrunica
Bijeli grizli o rganizirala je n astu p e s Klanovskim kukuljicama i zapaljenim kriem .
Nakon k ratk e stan k e upitao si: Hoemo li brzo stii?
Zato trai Ellie?
Odavno je poznajem. Dobri smo prijatelji.
Ne zna gdje je podrunica? Zato nisi sam doao?
Slegnuo si ram enim a.
Kad si stigao?
Ima dva dana. Gore u Bostonu je prevrue.
uo sam da im aju opasnu policiju, nacerio se voza, a
onda dodao: Ne brini. Vidjet e Ellie za m in utu .
Prvo su te uveli kroz blindirana staklena vrata, u hodnik
izlijepljen politikim posterim a crvene i crne boje.
Dobro doao u NFO, rekao je jed an od njih. Predali su te
naoruanom portiru, a on te prepustio debeloj eni odjevenoj
u jeans koja te odvela na kat, a potom do v rata u dnu hodnika.
Uli ste bez kucanja.
Stigao je, E l l i e , re k la je ena, o k re n u la se i otila,
ostavljajui te samog s njom.
Ured je bio pretrpan, zidovi goli, a prozor uzak, pokriven
tekim utim zavjesama. Pola je stolica bilo pokriveno novin a m a i p isa im p a p iro m , a d ru g u je polovicu z au z im a o
kompjutorski ek ra n i stroj za diktiranje.
E lenoru skoro nisi prepoznao. Bila je o k ren u ta leima,
odjevena u m uku odjeu nalik na uniformu, v itk a i uspravna
stajala je kraj prozora i gledala dolje, na ulicu. Siroka afrofrizura bila joj je nalik na savreni crni oreol.
Kad se okrenula k tebi gledali ste se neko vrijeme i ti si
grozniavo razmiljao n a koji nain da razbije tiinu.
H allo, Ellie, rekao si napokon.
H allo, Josh, kako si?
Nije im ala ni tru n k a m inke n a lijepom smeem licu.
Loe, ini mi se, odgovorio si.
Omravio si.
85

Ti se nisi nimalo promijenila.

Zapravo, s njom uope nije bilo teko razgovarati.
Veerali ste u otmjenom talijanskom resto ran u kroz iji
prozor se vidio vrh Kipa slobode. Naruili ste ju h u od rakova,
lignje, kampe, jastoga s francuskom salatom, dvije vrste koktela od morskih plodova i dobro vino. N a kraju si ipak zatraio
i Tuborg.
Sve se odvijalo glatko i razgovor je tekao sam od sebe;
priala je kako je prole godine upoznala neke m lade Crnce i
Crnkinje u Coloradu, kako joj se skupina svidjela i pola je s
njim a na k a m p a n ju podrke d em o k ratsk o -rep u b lik an sk o j
koaliciji. Kasnije, kad je sve bilo gotovo i kad su shvatili da
su predsjedniki izbori u Coloradu za koaliciju nepovratno
izgubljeni, krenuli su starim kombijima, po desetero u svakom, razoarani, najprije u Floridu, a onda n a tr a g u New
York, i jed an joj je od m ladia predloio d a poe s njim u
podrunicu C rnake federalistike organizacije, iji je bio
pripadnik. To je jo bilo vrijeme kad je NFO bila prilino tih a
i kad je im ala jedva toliko oruja da naorua none uvare.
Mnogo se toga promijenilo od tada.
Od koga bjei? u p itala je tiho i poloila dlan n a tvoju
aku.
Od S in d ik a ta g u m a rsk ih r a d n ik a M ary lan d a i M assachusettsa, rekao si S jo dvojicom m om aka upao sam im u
skladite i pokupili smo nekoliko kapsula s podacima. N em am
ni novca ni sklonita.
Osmjehnula se. Imam posao za tebe... Ako te ne m rzi da
vue mikrofone i papire i ponekad radi nou. Bolje nego da
bude mamac za bombe, m islim .
Slegnuo si ram enim a. Odgovara mi svaki posao
Ona ti je prstim a guvala rukav, a onda iskapila au vina
i rekla:
Sada te vodim da prom ijeni odjeu. Kad si zadnji p u t
kupio novu koulju?
Ne samo koulju - bacio si u k a n tu za smee i sve ostalo.
Elenora ti je kupila kom pletnu novu prtljagu, od arap a i
jean s hlaa do iroke m im ikrijske jak n e i nove futrole za tvoj
elektrini Colt 16R.
86

Njezin se s ta n sastojao od tri sobe s ijih ziova su visjele

p rastare papirne tapete, ali koje su bile dovoljno prostrane da
u njima zaigra ragbi. Kuhinja joj je bila opremljena novim
jeftinim elektrinim ap aratim a, a spavaa soba francuskim
leajem preko kojega je bila prebaena h rp a njenih potkoulja, gacica i hlaa. Iz otvorenih polupraznih orm ara ispadala
je nesloena odjeca. Pleteni ko za prljavo rublje stajao je kao
stoli ispred zrcala na okviru kojega su bili sloeni sprejevi i
parfemi.
itav jedan vanjski zid spavae sobe bio je od blindiranog
sta kla i kroz njega se moglo vidjeti arobno bljeskanje munja
za nevremena.
Vodili ste ljubav, njeno kao nikad ranije, a onda, dok je
drala glavu na tvojim grudima, dugo ste razgovarali. Priala
je da u Svicarskoj im a vlastiti raun i da e jednom vjerojatno
otii tamo, kad joj svega ovoga u Americi bude dosta.
Moglo bi nam biti divno tam o, govorila je milujui ti
nadlakticu Moemo kupiti kuicu u Ziirichu, s travnjakom
ispred, negdje u predgrau, nauiti njemaki...
Zvualo je iijepo i malo ti je falilo pa da pone sanjariti
kao i ona, ali si ipak ostao n a zemlji i pustio je d a sam a pria.
Volim te, Ellie, aptao si joj, ljubei joj kosu i lice i prelazei dlanovim a preko njezina tijela, pokuavajui je itavu
osjetiti Bio sam ispao svinja onda, ali nikad te nisam prestao
voljeti. Bio si iskren.
elio si joj ispriati priu o psiholokoj bubi kojaje u tvome
mozgu spavala ekajui pravu rije, ali naravno kao i
prije, nisi joj rekao n ita o tome, proklinjui blokadu koja te u
tome spreavala. Osjeao si se slino kao i prije osam naest
mjeseci, kad ste se rastali zbog tvojih pijanenja uz pomo
kojih si elio pobjei od kontrole koju su imali n ad tobom. Bez
uspjeha.
Moe nam biti divno ako se ne vrati boci.
Odavno sam prestao biti zaljubljen u bocu i pie, odgovorio si joj i vre je zagrlio. Boe, Ellie, svakog sam d ana
patio za tobom i za svaku vitku enu na ulici mislio sam da si
ti... Plaio sam se da e mi okrenuti lea k a d se jednom
stvarno sretnemo...
Bio si malo prestrog prem a nam a, m assa naalila se
plantaerskim crnakim.
87

Ich liebe dich, Ellie, tepao si joj. Zauvijek...

Iako ti je Elenora nam jeravala nai m iran posao n a kraju
si ipak ubaen u b lindirana kola i tako postao, kako je to ona
imala naviku rei, m am ac za bombe.
Uivao si gledati kako Njujorani bez razm iljanja kre
p ro m e tn e odredbe, p rav ei p re k r a je zbog kojih bi im u
M assachusettsu bilo oduzeto vozilo, bez prava na naknadu.
NFO ti je pribavila legalnu dozvolu za Colt 16R, koja je
vrijedila iduih deset godina. Poeo si vjerovati da svijet ipak
nije tako lo, bez obzira to je tih d a n a zrak u Bronxu bio
toliko zagaden da je bilo opasno boraviti na otvorenom bez
zatitne maske.
Poslije posla, ukoliko su vam se smjene poklapale, a Elenora je nastojala da bude tako, obino ste zajedno ili n a objed,
ravno s posla, a potom kui. Nekoliko ste p u ta otili do Broadwaya i gledali p r a s ta re k azalin e komade, a ponekad si je
pratio u kupovanje pratei kako kupuje sitnice koje vjerojatno
nikada, nikada nee im ati nikakvu primjenu. Inae, veinu
ste vrem ena provodili u sta n u , gledajui televiziju, razgovarajui i vodei ljubav, dok su hrpe odjee leale oko kreveta.
Za njezin dvadesetosm i rod endan poklonio si joj sk u p u
crnu veernju haljinu s odgovarajuom ogrlicom i talijanskim
cipelama, i odveo u novi hotel Hilton koji je podignut blizu
zgrade Ujedinjenih naroda, n a veeru.
Poslije dugo v re m e n a opet si bio beznadno zaljubljen,
iznova u istu osobu.
Onda se vratilo vrijeme nem ira i u gradu se poveao broj
poara, harlem ske su bande nekoliko p u ta reetajui prohujale Bronxom, a eksplozije su potresale ilegalne kladionice.
Bijesna portorikanska mafija, branei svoj teren, razmjenjivala je rafale s vam a i H arlem skim vagabundim a. P erreira
je bio pred slomom.
Vi u p atrolam a pijunirali ste neke od kockarnica koje su
drali P erreirin i Gauosi i znojili ste se strah u ju i da e
jednom nad vam a biti izvrena odmazda, oekujui d a e se
Dodge koji ste vozili su d ariti s projektilom.
Georgea Browna susreo si jednog sparnog d ana kad si,
poslije napornog posla, skrenuo na Tuborg u prljavi caffe blizu
88

Elenorina stana. Dopustio ti je da ga ovaj put ti asti. Crno

mu je lice bilo sm rknuto. Vie nije imao konu jak n u preko
mimikrijskog odijela i u polum raku prostorije inio se sablasno poluprisutnim . Opazio si da m u nedostaje mali p rst na
lijevoj ruci. Pio je jedno pie za drugim.
Nevolja? u p itao si pokazujui n a njegovu ozlijeenu
aku. IIi si preao \iya ku zu ?
Naletio sam n a m etak, zareao je, a o n d a je pokazao da
je dobro obavijeten. uo sam, rekao je, ozbiljno te gledajui,
da su momci iz M arylandske podrunice u Nevv Yorku i da
pro eljavaju k a rto te k e . Im aju prokleto dobre pijunske
programe.
Uzvratio si kako vjeruje da jo nisi ni u kakvoj kartoteci
i da te na taj nain sigurno nee pronai, ali te je brzo uinio
ozbiljnim.
NFO ti je nabavila dozvolu za 16R, zar ne?
Odakle zna za to?
Slegnuo je ram enim a. U kartoteci si. uvaj se
Misli da mogu provaliti u policijsku mreu?
Svugdje se moe provaliti. Iskapio je pivo i podrignuo.
Pozdravi Ellie.
Grimizno nebo koje je visjelo nad gradom kao da je pripadalo nekom drugom svijetu.
Nisi imao vrem ena za razm iljanje o njegom upozorenju
je r posla je odjedam put bilo vie nego ikada. Odjednom su
poele padati rtve i sukob se pretvorio u rat. U dva n avrata
P e r re irin i G auosi su p rip u cali po zg rad i podrunice s
tr o n ih krovova preko p u ta , m ecim a probijali b lin d ira n a
prozorska sta k la i ubili trojicu inovnika. N a sreu, Elenora
je ostala iva i zdrava.
Za uzvrat, napravili ste nekoliko diverzija u mafijakim
kladionicama i razjurili im bukmejkere s ulica. Samom Perreiri
potom je poslan paket pun crknutih takora. Istovremeno, na
kunim su pragovima ubijena petorica njegovih savjetnika.
NFO se odluno distancirala od tih ubojstava, ali svi su znali
da su ona njezino djelo. Ti si barem bio siguran u to, iako nisi
bio umijean ni u to ozbiljnije od paljevine i provala. Bio si
zadovoljan to te nisu slali da prolijeva krv. Podrunica te nije
plaala tako dobro da bi bio sprem an ubijati za nju.
89

Prolo je nekoliko napetih dana prije nego si se sreo s lovcima iz Marylandske podrunice Sindikata gumarskih radnika.
Dolo je do m lakog sp o n ta n o g p rim irja s P e rre irin o m
organizacijom. Dogadalo se da otvoreno p iju n ira te jed n i
druge, a da ne razm ijenite ni psovke.
Sjedili ste u kolima pred ilegalnom portorikanskom igraonicom, vas dvojica, i snimali pridolice videokamerom. Nije
ih bilo mnogo i nije bio nitko od onih koje ste vrebali. S tra a r
koji je proputao ljude u n u tra odavno vas je opazio i svaki put
kad bi otvorio m asivna v rata oinuo bi vas krvavim pogledom.
Pitao si se o kakvoj li se igri u n u tra radi.
Gladijatorske igre androida, rekao je Crnac, uvaljen u
sjedite pokraj tebe. Im aju m ale ljude, visoke dvadesetak
centim etara, uvjetovane da budu krvoloni. Industrijski neuroni i protoplazma uzgojena u tanku. H rpa organskih kemijskih spojeva.
Proizvodnja androida ovdje se kanjava smru, ako se ne
varam .
Uvoze ih iz J a p a n a u zam jenu za ensko meso. Tokijsko
trite seksa obiluje amerikim m aloljetnicam a.
Portorikanac se tromo dovukao od ulaza do vaih kola i
ugurao debelu znojavu ru n u glavu preko sputenog stakla.
Dokle ete njukati? pitao je.
Moda uemo i pogledamo izn u tra, rekao je Crnac.
Ako ti je ivot dojadio.
Zagauje zrak, dobacio si m u ti Izvuci glavu ako ne
eli da ti je otkinem kad dignem staklo.
Pogledao te je s mrnjom, ali se polako povukao i otiao
pred ona svoja vrata. Ti si se zadovoljno cerio gledajui ga
kako odlazi.
Kad ti je dola smjena izvukao si se iz vrue karoserije i
krenuo ulicom, zadovoljno osjeajui kako ti krv u nogama
ponovno poinje cirkulirati.
Nebo je bilo oblano, h rp e sm ea iz sporednih ulica su
z a u d a ra le , a topli je z ra k je d v a bio podoban za d isa n je.
Sputala se veer i pruao se irok pogled na ogromne crvene,
zelene, m odre i u te neonske reklam e, koje su m irkale sa
slijepih zgrada, podsjeajui prolaznike na McDonalds, Ford,
Coca Colu, Basic short speech...
90

Bili su vrlo blizu i ekali su te. Nisi preao ni stotinjak

m etara kad su te zgrabili. C rna je cijev pitolja zijevala prema
tebi iza k u ta tro n e fasade, cijev p rom jera desetak centim etara i znao si da nem a anse pobjei tako irokom snopu.
Skreni ovamo, rekli su ti. Bila su dvojica, bili su odjeveni
u savrene m im ikrijske uniforme i stajali su u sjeni, iza hrpe
smea i kitri s praznim bocama europske m ineralne vode.
Kacige i ogromne cm e naoale skrivale su im lica. Drugi je
umjesto pitolja u ru k a m a imao blistavu kovinsku ipku.
Jo sh u a Khaus, zar ne?
Da, rekao si, tako se zovem.
Ti se zove est stotina, ovjee! apnuo je jedva ujno
onaj sa ipkom. Kratko je zam ahnuo i udario te tako snano
da ti se pogled zamaglio. inilo ti se da ti kost stoji ogoljena.
Dok si se previjao n a zemlji uo si kako ti govori onaj s
pitoljem:
Sada e u stati i poi s nam a. Idemo u M aryland.
A onda si opazio Georgea. Stajao je itavih nekoliko sekundi
na ulazu u prolaz, s pitoljem u ruci, i bio je skoro nevidljiv u
svojoj mimikrijskoj odjei koja je odraavala obrise pozadine iza
njega. Zatim je polako naciljao i uputio vrelu zraku ravno u
revolveraa koji se nagnuo nad tebe, da bi ve u slijedeem
tren u tk u planuo poput buktinje i vritei pao na tlo.
Drugi je lovac reagirao vrlo brzo. Cim je vidio da mu je prijatelj pao n a zemlju bacio se iza kitri s bocama i izbjegao drugi Georgeov hitac, u letu povlaei svoj pitolj. Dok je George
pokuavao naciljati u njegovu nejasnu sjenovitu, sada tam n u
i ia ra n u oblikom boca, m im ikrijsku priliku ti si trgnuo svoj
Colt i opalio jed an dugi k ncen triran i snop, sa zadovoljstvom
praznei oruje dok je ovjek iz M arylanda umirao, a zraka iz
tvog pitolja mu p ravila rez ispod lijeve kljune kosti do grla i
ustiju, spaljujui m u srce, plua, jezik i mozak.
George ti je pomogao da ustane. Je d an novi BMW, cvilei
gum am a, dojurio je i zaustavio se kraj vas.
U padajte, prokletstvo, im a ih jo nekoliko! doviknuo je
netko iznutra. Pourite i gubimo se odavde!
Za volanom je sjedio krupni ovjek, za kojega si pomislio
da je Portorikanac, koji je imao vezeni prsluk navuen n a golo
tijelo, sidro istetovirano na miici i autom atsku puku baenu
na susjedno sjedilo.
91

George je gledao prem a n a trag i psovao je r su vas slijedila

dva automobila. Ti si mijenjao baterije svoga Colta.
Ubacili ste se u gustu rijeku automobila, presjekli nekoliko
ulica i onda naglo zaokrenuli u suprotnom smjeru. N a kraju,
zau stav ili ste se p red bijednim salonom za zabavu. Kroz
d v o ra n u p u n u b ilja rs k ih stolova, je d n o r u k ih p lja k a a i
duhanskog dima odveli su te u stranju prostoriju i tam o si
se uvalio u meki naslonja, trljajui bolnu nogu, s olakanjem
shvaajui da ti k ost nije pukla. Osjeao si se sig u rn o u
Georgeovoj blizini. P o rtorik an ac se zagledao u tvoje oi, a
onda odmahnuo glavom.
Previe smo platili za tebe, a da bismo dozvolili da tek
tako nestane.
Osjeaj sigurnosti poeo se topiti poput sladoleda. Ne
razum ijem .
Alijansi. Kupili smo tvoje usluge i klju. Vrijeme je da
vrati dug.
Razmiljao si li bi li mogao dovoljno brzo izvui pitolj, ali
onda ti je pogled pao n a Georgea, koji je s pitoljem u k rilu
ciljao u tvoje noge.
Molim te da bude m ira n , rekao je George. Radi se o
vanom poslu. Nemoj me prisiljavati da to uinim. Spaljene
noge izgledaju uasno, vjeruj mi. A osim toga... mi smo ti
spasili ivot.
Sjedni i sm iri se. P o rto rik a n e v je glas bio visok i
nestrpljiv. Otro je m ahnuo rukom i pokazao na stolicu. Sad
emo priekati jednog gospodina koji e ti izrecitirati nekoliko
nizova brojki i jed n u Roy-Rayevu pjesmu, malo p reradenu, a
onda e uraditi to ti bude rekao i poslije si slobodan.
Shvati to kao obian posao. dodao je George, i b it e ti
lake. Netko bi te drugi moda natjerao da se ubije, poslije
svega.
Sjeo si i ekao. Uinilo ti se da skoro fiziki osjea ticala
bube u svome mozgu.
E le n o ra je r a d ila te noi. Z au stavio si autom obil p red
podrunicom i zakoraio, jo uvijek hram ajui, p rem a ulazu.
Portir te ledeno gledao iza svog neprobojnog sta k la dok si m u
govorio da eli k Ellie, a onda je k ratk o otipkao nekoliko
92

brojeva n a svom video-kom unikatoru, k ratk o razgovarao s

Ellie i pustio te unutra.
Potrai je u gazdinu uredu, dobacio je.
Hodnici su bili udni bez buke koja je obino vladala po
njima. Nona je sm jena, usp rk o s dogaajim a, bila m irna.
Pomislio si kako je uasno to to NFO vjeruje u primirje i kako
e se su tra proliti rijeka krvi.
Ellie je sjedila u irokoj konoj fotelji iza divnog prostranog
pisaeg stola od pravog drveta. Ured je bio velik i uredan,
prava suprotnost njezinu vlastitom. Debeli je sag upio zvuk
tvojih koraka.
O tkuda ti ovdje? upitala je kad si uao. N agnula je glavu.
Ne mogu spavati. Poljubio si je. Usne su joj bile divno
podatne. Puno posla?
Zapravo ne. Nekoliko teleks-poruka, to je sve.
Ni mi nismo nita uradili. Opazili su nas prije nego smo
doli.
Opazio si da je m em orator ostavila na stolu. Njegovu si
u laznu kombinaciju znao i to ti je odgovaralo. Taj si posao
morao obaviti, usprkos svim svojim eljama i nije bilo mogunosti da se odupre.
Ona je u sta la i, pospano protegnuvi ru k e iznad glave,
napravila nekoliko koraka po sobi, a onda te zagrlila. Obujmio
si je oko struka.
Hoe li biti toliko dobra da ode po kavu? upitao si je
trudei se da ti glas ostane pod kontrolom. A utom at za kavu
nalazio se dva k a ta vie je r je NFO tedila na takvoj opremi i
nadao si se da e biti odsutna dovoljno dugo.
Naravno. Obinu ili duplu?
Najveu n a svijetu. Pusti neka curi.
Uzeo si m em orator u ruke i urno otipkao njezinu ulaznu
ifru te zatra io ifru kase. Kom binacije su se m ijenjale
svakog punog sa ta i sastojale su se od devet brojki i isto toliko
slova.
Trebalo ti je samo dv ad eset sekundi da otvori elina
v ra ta i pune tri m inute da u hrpi fascikala pronade onaj koji
ti je trebao, koji su ti naloili da uzme, s podacima koji nisu
bili ni u jednom kom pjutoru, s im enim a politiara iju je
z a titu NFO k u p ila , su d a c a koje je ucijenila, policijskih
93

funkcionara koji su se prodali. Kad si poeo o stale p ap ire

v raati u sef (P otrudi se da ostale d o ku m en te ostavi to
urednije, rekli su ti. Ne elim o da odm ah opaze provalu, zar
ne?) prestao si gledati na sat, molei se u sebi da se Ellie
zadri jo samo malo.
Z atvarao si sef kad si zauo o tv aran je u red sk ih vrata.
Polakao si dohvatio drak pitolja i jo se lake poeo okretati,
osjeajui kako ti se jee dlaice n a potiljku, a onda si se
susreo s Ellienim pogledom. S tajala je s loniem iz kojeg se
puilo u ruci i gledala pitolj i papire u tvojim rukam a.
Ellie, proaptao si, a u sebi si buktio i gorio i mozak ti je
zvonio na uzbunu. Zato li se nije zadrala jo samo nekoliko
trenutaka, pitao si se besmisleno.
Nisi to smio uzeti, ako se ne varam , pokuala se naaliti,
gledajui te svojim krasnim oima. Skrenuo si pogled u stran u
i nervozno proao prstim a kroz kosu, pokuavajui otvoriti
ak u i pustiti da oruje padne n a pod. Uzalud.
Ostavila je loni na stolu.
Sjedni, Ellie, i sasluaj me, rekao si oajniki Trebala
si se gore zadrati jo samo nekoliko sekundi, samo toliko.
Ujutro bi svakako opazili k ra u .
Do ju tr a bih ti javio da se gubi odavde.
O emu se radi, Josh?
Ispriao si joj. Sve. o bubi koju su ti protiv tvoje volje
ugradili jo prije dvije godine, o n ap ad u M arylandskih lovaca
na ucjene i o tome kako te je George Brown spasio, kako su ti
izrecitirali brojeve i pjesm u koji su bili klju kojim su te
natjerali da ini to to ini.
Sada si joj mogao sve ispriati. N jo j si mogao sve ispriati.
N a bijelom krevetu starija m adam
eka novi dan.
U pogledu se krijem, elja je neostvaren san
i opet sam sam...
...bljeskale su ti rijei negdje iza oiju, kao n a p is a n e
crvenim slovima n a snjenobijelom papiru.
Rekli su mi neka ubijem svjedoke, ako ih bude, rekao si
muklo, a r u k a s Coltom ti je jako d rh ta la Boe, ne mogu
ispustiti pitolj! H v atala te je panika.
94

Uinilo ti se da je problijedila, kao da joj je lijepa smeda

koa postala popeljastom.
Zar me ne moe jednostavno povesti sa sobom, da sve to
zajebemo i jednostavno odemo u Svicarsku?
Rekli su mi n eka odmah donesem papire i pobijem svjedoke, o Boe...!
Sigurno me ne eli ubiti rekla je nenadano.
Naravno... zahripao si Isuse, To da uinim!?
Bilo bi nam lijepo u vicarskoj, Joshua, molila je Priali
smo o Zurichu, sjea li se?... Nemoj pucati...
Lice joj se iskrivilo u grim asu kad je vidjela kako stee
pitolj i uinilo ti se da e vikati.
Volim te, Ellie, kunem se da te volim...
Ostavio si njezino mrtvo tijelo poloeno na divan i pokrio
joj spaljene grudi tam nim pokrivaem. Izgledala je kao da
spava. Sklopio si joj oi i poljubio m rtve usne.
Van si izaao omamljen od boli, ali bez smetnji, i udahnuo
zaguljivi noni zrak. Bilo je neobino tiho, kao da je svijet za
tre n u ta k bio iskljuen iz postojanja. Zatim si postao svjestan
uobiajenog brujanja i zujanja koje u New Yorku nikada nije
prestajalo.
Vjetri je nosio papirno i najlonsko smee preko ulice.
Potom si sjeo u automobil kojim si doao i odvezao se do
portorikanskog salona za zabavu i predao im papire. Oni su
tebi dali avionsku k artu za jutarnji let u Los Angeles. Rekli su
ti da se n ik a d a nee v ra titi u New York. Zadnja, tra jn a
blokada.
Za vrijeme itavog munog putovanja osjeao si sm rad
spaljenog mesa, vonj Elenorina lea.
Kad si, n a losangelekom aerodrom u, iziao iz aviona,
osjetio si prvi p u t pravu bol i zajaukao Elenorino ime. Naslonio si glavu na tvrde avionske stube i povraao.
Plakao si.
Buba je isparila iz tvog mozga i blokada je nestala. Bio si
prokleto slobodan i mogao si raditi to si htio, osim vratiti se
u New York. Oduzeli su ti ak i n ad u da e se jednom vratiti
i osvetiti se.
95

Netko bi te drugi moda n atjerao da se ubije, rekao ti

je George. Prokleti George! Da te barem jesu n atjerali da se
ubije! Da barem jesu!
Imao si neto malo novca u depu, dovoljno d a plati tjedni
smjetaj u prljavom smrdljivom pansionu u istonom ruevnom prigrau. H ra n a je tu bila loa, a krevet neudoban, ali
svejedno si preleao itave duge dane na njemu, gledajui u
golu ispljuvanu arulju, jauuei bez suza i plaui bez glasa i
stiuci pitolj u oznojenoj aci, ne dozvoljavajui nikome da
ue i pokupi prljavo sue koje je zaudaralo, plaei se zaspati
je r si se bojao da e sanjati Ellie i opet se probuditi u znoju,
urlajui.
Beskonano si dugo razm iljao bi li bilo bolje izii na ulicu
i krepati od gladi ili jednostavno isprazniti punjenje sebi u
glavu.
Copyright M ichael S im m o n, 1994.

96

Poul A n d e rs o n

K A P I J A LETEIH
NOEVA
Izvornik: The Gate of th e Flying Knives, 1979.
Prijevod: M ihaela Velina

rem da opet bez novia u depu, bez doma i dame,

Cappen V arra je svejedno hodao uzdignute glave,
probijajui si p u t kroz sajm inu guvu. Napokon,
sve do danas je, ve nekoliko tjedana, boravio u kui Molin
Bakljonoe, koliko god je mogao. Povrh prilike da bude u drutvu drage Danlis dobijao je i velikodune nagrade od sveenika k ad god bi otpjevao ili skladao neku pjesmu. Ta se situacija
promijenila iznenada i na silovit nain, ali on je jo uvijek na
sebi imao jarko zelenu tuniku, grimizni plat, kanarinski ute
tajice , m ekane polu-izmice boje srebra i beretku boje tamne
ljive. P rem da, naravno, slomljena srca uslijed onog to se
zbilo, ispunjen strahom za svoju dragu, jo nije bilo razloga
da pone rasprodavati neke od tih odjevnih predm eta. Mogao
je dok trag a za svojom dragom do novaca za ivot doi i na nekoliko drugih naina. Ako se ukae potreba mogao bi, kao to
je esto inio u prolosti, zaloiti harfu koja je trenutno bila
kod zla tara n a restauraciji.

99

Ako njegova potraga ne zavri uspjeno prije no to posve

osiromai, ta d a e m orati pretpostaviti da su Danlis i Gospa
Rosanda zauvijek izgubljene. Ali on nikad nije bio od onih koji
oplakuju budue tuge.
Sajmite je vrvjelo i builo pod suncem koje se polako kretalo ka zapadu. Trgovci, obrtnici, nosai, sluge, robovi, kuanice, nomadi, kurtizane, zabavljai, prosjaci, lupei, kockari,
arobnjaci, akoliti, vojnici i tko zna tko sve jo, vrljali su
naokolo, brbljali, cjenkali se, prepirali, kovali zavjere, pjevali,
kockali, pili i jeli, i bogzna to sve ne. Konjanici, vlasnici deva,
koijai probijali su se kroz gomilu popraeni valovima psovki.
Iz dijelova gdje se prodaje vino dopirala je pjesma i glazba.
Vlasnici tandova izvikivali su hvalospjeve svojoj robi, susjedi
vikali jedni na druge, a vjerski fanatici bajali svoje molitve s
oblinjih ravnih krovova. U zrak u su se mijeali mirisi tijela,
znoja, slatkia, peena mesa, arom atinih pia, koe, vune,
gnoja, dima, ulja, jeftinih parfema...
U svakoj drugoj prilici C appen V a rra bi uivao u tom
slikovitom sp ek tak lu . Sad se gurao kroz gomilu s jednom
odreenom stvari na umu, ali je svejedno bio svjestan svega
to se oko njega zbivalo je r to je u Utoitu nuno. Prepoznavao je svaki lagani dodir neije ruke. I dok bi se u normalnoj
situaciji nasm ijao i d e p aru rekao: ao mi je, p rijatelju ,
nadao sam se da bih ja od tebe neto mogao u k rasti, sad je
spustio ru k u na ma na takav nain da je depar naglo uzmaknuo i zaletio se u debelu enu kojoj od udarca ispadne iz ruku
b a k re n i p la d a n j p u n cvijea. O na v risn e i pone lu p e a
udarati pladnjem po glavi.
Cappen ak ni ne zastane.
Naao je ono to je traio n a istonome k raju Sajm ita.
IIlyra je opet bila u nemilosti svojih kolega, pa je pomakla svoj
tand na jedinu dostupnu lokaciju. S tri stra n e su ga zastirali
crni zastori, sa stranje se stran e naslanjao n a zid od blata i
cigle. Sm rad iz oblinje koare gotovo je posve uguio miris
tam jan a koji je vidovnica palila u posudi udna izgleda, a
zacijelo bi priguio i m iris bilo kojega od njena aromatinog
bilja. Ni ona sam a nije izazivala strahopotovanje koje ovjek
obino osjea pred veinom vidovnjaka, m agova, vraeva i
njim a slinih. Bila je prem lada; da nije toliko lijepa izgledala
bi gotovo sjetno u toj svojoj lepravoj, arenoj Sdanzo-odjei.

100

C appen joj se nakloni u najboljoj m a n iri caronneskog

gospara. Dobar ti dan, Illyro k rasn a, ree.
Ona mu uputi osmjeh s jastu k a na kojemu je sjedila. Dobar
dan i tebi, C appen V arra. Njih su dvoje esto vodili duge
razgovore, obino polu-aljive, a on je esto znao svirati i pjevati da je zabavi. Zelio bi on i vie od toga, ali inilo se da ona
sve m ukarce dri na odreenoj udaljenosti, a ona mrga od
kovaa, koji ju je tako oito oboavao, potrudio se da mukarci
potuju njezinu elju.
Ve dugo te nismo ovdje vidjeli, ree ona. Kakva je to
nenadana srea koja te natjerala da zaboravi stare prijatelje?
Moja je srea bila pomalo i nesrea, je r me ostavila bez
vrem ena da doem ovamo i posjetim tebe, moja slatka, odgovori on iz iste navike.
Veselost napusti Illyru. M aslinasta put pod kestenjastom
grivom i velike oi koje su ga sad gledale tvrdim pogledom. Ali
nae vremena kad ti je potrebna pomo u nevolji, ree ona.
On nije bio sta ln a m uterija ni njoj niti ikome od vidovnjaka u Utoitu. U Caronneu, gdje je odrastao, veini ljudi nije
treb ala pomo magije. U svojim kasnijim lutanjim a naiao je
n a dovoljno udnih stv ari da se poljulja njegova uroena
sumnjiavost. Potresen koliko je ve bio, on osjeti kako m u se
niz hrptenjau sputaju marci. Vidi li ti moju sudbinu ak
i prije no to baci svoje ini?
Ona se nasmijei blijedim osmjehom. O, ne. Ovo je ista
logika. Po Labirintu su kruile prie da stanuje u Zlatarskoj
etvrti, te da si est gost u palai Molina Bakljonoe. Cula sam
da su m u prole noi oteli enu, a sad se pojavljuje ti, pa nije
teko pogoditi da si oito i ti na neki nain oteen.
On kimne: Da. I to poprilino. Izgubio sam On zastane,
nesiguran je li pam etno rei da je izgubio svoju ljubav ovoj
djevojci koja mu je tako esto u prolosti spravljala ljubavne
napitke.
poloaj i prihode, dopuni ga Illyra odrijeito. Visoki
sveenik zacijelo tre n u tn o ba i nije raspoloen za trubadurske balade. Ionako je vjerojatno njegova ena ee traila
tvoje usluge nego on. Ne sum njam da si svoju zaradu potroio isto g a t r e n a ili ak m oda i p rije no to si je dobio.
Vjerojatno si kasnio sa stanarinom pa su te bacili iz tvojih
udobnih odaja im je rije o tome doprla do gazdinih uiju.
101

Vratio se u L abirint je r nem a kamo drugdje otii, a doao si

k meni u nadi da e me nagovoriti da ti dam nekoliko natuknica je r ako u sp ije pronai gospu, to e nesum njivo
znaiti i povratak tvoje sree.
Ne, ne, ne, pobuni se on. Krivo me sudi.
Visoki sveenik tra it e pomo samo od svojih rankanskih bogova, ree Illyra, dok joj se glas mijenjao iz srdita u
zamiljen. Ona pogladi bradu. On, Carev roak poslan ovamo
kako bi nadgledao grad n ju h ram a koji e veliinom i ljepotom
nadm aiti onaj Ilsov, teko da moe zatraiti pomo od starih
bogova u Utoitu, a kamoli od naih arobnjaka, coprnica i
vidovnjaka. Ali ti, ti koji ne pripada nijednome dijelu Carevine, ti koji si ovamo doao iz kraljevstva daleko na zapadu...
ti pomo moe traiti bilo gdje. Ideja je zacijelo tvoja, inae
bi ti on kradomice tu tn u o nekoliko zlatn ik a u dep, a ti bi
savjet i proricanje potraio od nekoga s reputacijom daleko
boljom od moje.
Cappen nemono rairi ruke. Tvoje je zakljuivanje hvale
vrijedno, djevo draga, prizna on. Grijei samo kad navodi
moje motive. O, da, bio bih ja jako sretan da mi Molin bude
dunikom i da dobijem bogatu nag radu i tako dalje. Ipak, ao
mi ga je; pod tom njegovom maskom tvrdoe nije on tako lo
ovjek i znam da m u srce krvari. Jo mi je vie ao njegove
gospe koja je bila tako dobra p rem a m eni i koju su odveli
tkozna kamo. Ali vie od svega On se uozbilji. Nije nestala
samo Gospa Rosanda ve i njena pratilja Danlis. A Danlis je
ta koju volim, Illyro, ta koju sam mislio oeniti.
Ona ga je gledala kao da pokuava pogledom prodrijeti u
njegovu nutrinu. Vidjela je mladoga m ukarca srednje visine,
vitke grae, ali vrstoga i okretnoga. Crte njegova u sk a i
m rav a, glatko izb rija n a lica bijahu p rav ilne, oi svijetlo
plave, pod crnom kosom to meko pada na ram ena... Njegov
je glas jeziku kojim je govorio davao melodiozan prizvuk, kao
da i bez rijei opisuje bijele gradove, zelena polja i um e,
jez era od tek u eg s re b ra , i plava m ora domovine koju je
napustio u potrazi za sreom.
Pa, im a ti arm a, Cappen V arra, prom rm lja ona, i to
jako dobro zna. Ali fali ti novaca. Kako mi misli platiti?
Bojim se da e m orati raditi badava, kao i ja , ree on.
Ako zdruenim snagam a uspijemo nai otetu gospu, podijelit

1 02

cemo nagradu koja e potom uslijediti. Tvoj bi ti dio mogao

biti dostatan da kupi kuu na P u tu Novca.
Ona se n a m rti. I s tin a , n asta v i on, i m eni e ostati
dobar dio n ag rad e koju je Molin obeao. Ali najvanije od
svega dobit u n a trag svoju dragu. Povrh toga, opet u biti
u Molinovoj milosti. Razmisli. Jedino to od tebe traim jest
da uporabi svoje moi. Svi napori i sav rizik samo su moji.
Zato misli da bijedna proroica moe saznati vie nego
Prinevi Vragodlaci? upita ona.
ini se da je ovo izvan njihova polja utjecaja, odvrati on.
Ona se nagne naprijed, n a p e ta pod slojevima Sdanzoodjee. Cappen se nagne prem a njoj. Kao da se amor sajmita
povukao nekamo u pozadinu, ostavljajui ih sam e s njihovim
oprezom.
Nisam bio tam o u vrijeme otmice, ree on tihim glasom,
ali doao sam rano jutros nakon to je netko ili neto ve otelo
ene. Ono to se zna o tome u gradu samo su glasine, stvar ili
dvije koje su procurile ili koje su Molinove sluge izbrbljale
svojim prijateljima. Molin veinu injenica dri u tajnosti sve
dok ne uspije otkriti njihovo znaenje ako to ikada i uspije.
J a sam doao na scenu dok je jo vladao potpuni kaos. Nitko
mi nije branio da razo v aram sa slu ga m a sve dok me sam
Molin nije primijetio i potjerao. Tako da ne znam nita vie
od ostalih, a to ba i nije mnogo.
I? ponuka ga ona da nastavi.
I ini se da to nije bila ovosvjetovna otmica iz ovosvjetovnih razloga, kao npr. otkupnina. Vidi, palaa je dobro uvana,
a ni Molin niti njegova ena nikad je nisu naputali bez pratnje.
Njegova misija ovdje nije previe popularna, to i sama zna.
Cuvari su iz Rankane i nepotkupljivi. Kua stoji u vrtu okruena visokim zidom po ijemu vrhu patroliraju uvari. Nakon
zalaska sunca po vrtu slobodno tre tri leoparda.
Molin je imao nekoga posla sa svojim roakom Princom,
pa je i prenoio u njegovoj palai. Njegova ena, gospa Rosanda, ostala je doma, povukla se na poinak, neto kasnije opet
sila i potuila se da ne moe spavati. Tako je i probudila
Danlis. D anlis nije sobarica; njih ima dovoljno. O na joj je
pratilja, savjetnica, njoj se povjerava, od nje doznaje informacije, esto joj slui kao vodi ili prevoditeljica oh, zaradi ona
svoju plau, ta moja Danlis. Unato naem u dogovoru da se
1 03

naemo u zoru radi ega sam i doao tako rano ona je

morala ustati iz kreveta samo zato to se Gospi Rosandi nije
spavalo i drati je za ru k u ili pisati pism a za nju ili joj itati
neku um irujuu priu iz knjige ali sad sam skrenuo s teme.
Dovoljno je rei da su obje otile u sobu na katu, onu koja slui
istovremeno i kao solarijum i kao ured. Do nje vodi samo jedno
stubite, a ta je soba jedina na tom katu. Soba ima balkon,
da, i v rata koja vode na nj bila su otvorena bila je topla no
a otvoreni bjehu i prozori. Ali pregledao sam zid ispod
balkona i prozora od ista je m ram ora, bez ikakvih ukrasa,
po njemu se ne penje ni brljan niti ita drugo za to bi se
penja mogao drati. Samo bi se m u ha mogla uspeti uz taj zid.
Svejedno... tik pred zoru zauli su se krici i stra a r je
potrao uza stube. Morao je provaliti u n u ta rn ja vrata, je r bila
su zakljuana. Pretpostavljam da nisu htjele d a ih itko uznem irava. Soba je bila u u a s n u n eredu: p o svuda k rh o tin e
razbijenih p red m e ta, dijelovi r a s tr g a n e odjee i nekoliko
lokvica krvi. Da, poznajui moju Danlis sig u ran sam da je
barem ona pruala otpor. Ali u sobi nije bilo ni nje ni njene
gospodarice.
Nekoliko straa ra koji patroliraju vrhom zida rekli su da
su uli neto kao klepet velikih krila. N isu n ita vidjeli je r no
je bila oblana i m rana. Moda im se samo priinilo. Leoparde su nali sk u tre n e u jednom dijelu v rta i inilo se da su
jedva ekali da ih se odvede n a tra g u kavez.
I to je sve to sam uspio saznati, Illyro, zavri Cappen.
Pomozi mi, prosim te, pomozi mi da vratim svoju ljubav!
Ona je dugo utjela. Napokon ree, gotovo aptom: Moglo
bi to biti neto u to ne bih eljela ni pogledati, kamoli se
umijeati.
Moglo bi i ne biti nita takva, ree C appen s prizvukom
oaja u glasu.
Ona m u uputi polu-izazovan pogled. Narod moje majke
ne eli besplatno proricati za Savakhe ljude koji ne pripadaju njihovu plem enu je r vjeruje da to donosi nesreu.
Obeanja se ne priznaju kao sredstvo plaanja.
Cappen se nam rti. Pa, mogao bih otii do zalagaonice i
Ali ne, vrijeme bi moglo biti vrijednije od rub in a. Iz dubina
njegove nesree probije se blistav osmjeh. I pjesme im aju
vrijednost, zar ne? I vi Sdanze im ate svoje balade i ljubavne
104

pjesme. Dopusti mi da ti platim pjesmom koja e biti samo

tvoja.
Njeno lice zasja. Doista samo moja?
Doista. Pusti me da razmislim... Poet du ovako... Uzevi
njene ruke u svoje Cappen proape:
Kao osvit dana moja m i dolazi gospa
Dok snivam u tm in i i p ita m se to m i donosi
Dok barjak njena svjetla tjera
Gospodare Sjenki s moga p u ta
Ona istrgne ruke i zavie: Ne! Ti laljive, to je neto to
si napisao za Danlis ili neku drugu koju si pjesm am a vabio
u svoju postelju...
Ali nisam je zavrio, pobuni se on. Zavrit u je samo
za tebe, Illyro.
Nju napusti bijes. Ona odm ahne glavom, pucne jezikom i
uzdahne. Nije vano. Ti si onakav kakav jesi, a ja sam ionako
samo napola Sdanzo. Gledat u za tebe.
U ime svake boginje ljubavi za koju sam ikada uo, pone
on n esig u rn im glasom, obeajem ti da e kad ovo zavri
zaista im ati pjesmu n ap isan u samo za tebe.
Budi m ira n , zapovijedi m u ona. Odbij sve koji priu
ta n d u .
On se okrene i izvue svoj ma, prem da i nije bilo potrebe
za njegovim tan k im , rav n im sjeivom je r se Illyrin tand
nalazio na prilino osamljenoj lokaciji. Svejedno, s maem u
ruci imao je osjeaj da konano poinje initi neto za Danlis.
Ve se poeo osjeati bespomonim, beznadnim , kao da je
njegova d r a g a m r tv a , a n e to? Iza njega dopre zvuk
m ijeanja k a ra ta , bacanja kocki i tiho izgovorenih rijei.
Odjednom Illyra vrisne. Cappen se okrene i ugleda njeno
blijedo lice iz kojega kao da je iste k la i zad n ja kap krvi.
Obgrlila se ru k a m a i drhturila.
Sto je? u p ita on sa strepnjom u glasu.
O na ga ni ne pogleda. Odlazi, ree d rh tav im glasom.
Zaboravi da si ikada poznavao tu enu.
Ali ali to
Idi, rekoh! Ostavi me n a miru!
Onda se ona uspije pribrati toliko da nastavi: Ne znam.
1 05

Ne usudim se znati. J a sam samo Sdanzo m jeanka s nekoliko trikova i polovinom vidovitou i i Vidjela sam da
ovo prelazi granice prostora i vrem ena, da je um ijeana mo
vea od moje magije... E n as Yorl bi ti mogao vie rei, ali i on
sam Illyra se slomi. Odlazi! zavriti. Prije no to pozovem Dubra!
Oprosti mi, ree Cappen V arra i urno se udalji.
Povue se u vijugave uliice L abirinta. Veina njih bijahu
uske, a zdanja oko njega visoka, pa su ve bile polumrane.
Cinilo m u se kao da se vratio n a tr a g u no kad je n esta la
Danlis... Danlis, stvorenje sunca i obzorja. Ako je iva, sjea
li se ona njihova zadnjeg sa sta n k a onako kako ga pam ti on?
Poput davno odsanjana sna?
Im a la je slobodan d a n i eljela je da odu u p riro d u ,
sjeverno od grada. Cappen se pobunio iz tri razloga: prvi nije
spomenuo; to da e biti naporno, te da e biti sav znojav i
pranjav i bolnih miia od jahanja. Ona je prezirala m ukarce koji nisu izdrljivi barem koliko i ona osim ako to nisu
mogli nadomjestiti ljubavnim vjetinam a i naobrazbom.
Drugi je razlog samo natuknuo. P rem da je vei dio Utoita prilino ljigav, on je znao nekoliko m jesta gdje m ukarac i
ena mogu uivati u osami naprim jer u njegovoj sobi. Ona
se nasmijeila i odm ahnula glavom. Njena je obitelj pripadala
starom rankanskom plemstvu, a ne novopridolicama, i ona
je bila odgajana na takav nain. Unato injenici da je njen
otac izgubio svoj im utak, te je ona bila prisiljena zaposliti se,
uspjela je sauvati ponos. I djevianstvo koje je nam jeravala podariti svome o d ab ran ik u . I tak o je n a C appenovu
n a tu k n ic u odgovorila sm jekom i re k la da joj se njegovo
drutvo svia, da joj se on svia i moe li promijeniti temu.
(Tada je pomislio da bi i sam a Gospa R osanda bila pristupanija, ali potrudio se da to ne pokae.) Vjerovao je da prem a
njemu osjea neto vie no to je priznala, je r svaki put kad
bi se ponovo vidjeli njena je patricijska rezerviranost prem a
njemu bivala sve manja. Ipak, nije mogla posve zaboraviti da
je on samo kopile m anjega uglednika iz udaljene zemlje, bez
nasljedstva, obini putujui minstrel.
Trei je razlog ipak izrekao. P rem d a su krajevi sjeverno
od grad a relativno sigurni, Molin Bakljonoa poludio bi od
1 06

bijesa da sazna da je ena iz njegova doma nap u stila grad u

pratnji samo jednoga ovjeka, koji k tome jo i nije ratnik. Vjerojatno bi i bio u pravu. Danlis se opet nasmijeila i rekla: Mogla
bih zamoliti jednoga od straara da poe s nama. Ali ti ima
zanimljive prijatelje, Cappene. Moda je koji od njih ratnik?
Zapravo, znao je mnogo ratnika, ali nije vjerovao da bi ona
poeljela biti u drutvu bilo kojega od njih uz je d n u iznimku. Sreom, Crveni Ja m ie nije imao nikakav prethodni dogovor i odmah je pristao da im se pridrui. Cappen je kuhinjskom osoblju re k a o n e k a p rip re m e k o a ru za p ik n ik za
etvoro.
Jam ieve djevojke ostale su u gradu; nije to bila njihova
vrst zabave, a i sunce bi moglo nakoditi njihovoj bijeloj puti.
Cappen je uvijek mislio kako je sebino od Ja m ieja to ih ne
eli dijeliti. To je njega, Cappena, tjeralo da u Ulici Crvenih
Lam paa ostavlja poprilian broj b ak ren jak a sad kad je
udvarao Danlis teko da je mogao negdje drati kakvu kurtizanu. To n a stran u , Jam ie m u je bio prilino drag. Upoznali
su se nakon to je Gospa Rosanda pozvala Cappena da joj
svira, pa opet i opet, sve dok mu nije ponudila da ivi kod njih
u Zlatarskoj etvrti. Jam ie je ivio u kui nedaleko od Molina
Bakljonoe.
U tek roeno ju tro, odm ah nakon zvona za buenje, iz
Utoita su krenula tri konja i natovarena mula. Zvonjava u
Cappenovoj glavi bila je mnogo glasnija i bolnija od zvuka
gradskoga zvona pio je do kasno u no i nimalo m u se nije
svidjelo to je morao u sta ti prije podneva. Tih i m rgodan,
sluao je Jam ieja:
bogme da, moja gospo, ja sam iz roda gortaka, siromanih ali slobodnih. Neki bi nas moda nazvali barbarim a, ali
ne bi im bilo pametno da to uine u dometu naih uiju. Mi
imamo legende, pjesme, zakone, obiaje, bogove stare koliko i
sam svijet i jednako dobre. Fale nam mnogi vai junjaki
obiaji i nain ivota, ali koliko od naih obiaja vi uope i
poznajete? U svojim sam lu tanjim a vidio udesne stvari, ali i
mi imamo svoje udesne stvari.
Priaj mi o njim a, rek la je Danlis. Ne znam o gotovo
n ita o dijelu Carevine iz kojega ti dolazi jedva da se i
spominje u K ronikam a Venafera i M a tta th a n a ili u Kahayaveshovoj Povijesti svijeta. Kako si se naao ovdje?
10 7

Pa, j a sam mlai sin n a eg a kralja. Poelio sam proi

svijeta prije no to se smirim. N isam ponio nikakvo blago spomena vrijedno, ali jedna stv a r vodila je do druge, od jednoga
posla do drugoga, nekako sam se snaao. Jam ie zastane. Vi,
ovaj... vi biste mogli puno vie toga ispriati, moja gospo. Vi
ste iz k ru nsk o g a grada Carevine, uena ena koja istovremeno sam a eli vidjeti kako je to biti izvan grada, kakva je
zemlja i zivotinje i stijenje i bilje...
Cappen je odluio da je vrijeme da se umijea u razgovor.
Nije da se bojao da bi Jam ie prijatelju oteo djevojku, niti da
bi Danlis podlegla arm u divljega gortaka. Ipak...
Ja m ie je n a svoj nain bio prilino zgodan; k ru p an , za
glavu vii od Cappena i nevjerojatno irokih ram ena. Njegovo
oputeno dranje bila je samo vark a to je Cappen shvatio
kad su vjebali u javnoj teretan i ispod su bile tvrde kosti i
miii kao od hrastovine. Njegova sp e k tak u larna crvena griva
odvlaila je poglede od djeakog lica, blagih plavih oiju i
pomalo plaha ponaanja. Toga je d an a na sebi imao obinu
tuniku i kone hlae, ali za pojasom se vidio z a ta k n u t no, a
iz bisaga je virila dvostrana sjekira.
A Danlis to moe pjesnik no boriti se da pronae rijei
kojima bi opisao njenu velianstvenost? Visoka i vitka, crta
lica gotovo h lad n ih u svojoj savrenoj p rav iln o sti i alabasternoj puti sve dok ovjek ne pogleda njene velike sive oi,
kosu boje zlata, obris njenih u sa n a iza kojih je dopirao taj
zanosan glas. (Kako je esto nou leao b u d an eznui za tim
usnama! Tjeio bi se sjeanjem na ja k u ali njenu ru k u koju
mu je doputala poljubiti.) Usprkos Ijepljivoj vruini i praini
koju su podizala konjska kopita, njezina odora za ja h an je
ostala je kakva je bila, a n a njenom licu nije se pojavila ni
najm anja kap znoja.
Do tre n u tk a kad je Cappen napokon uspio probuditi svoje
uspavane misli razgovor je ve skrenuo na bogove. Danlis se
zanim ala za bogove iz Jam iejeve zemlje, a on je elio saznati
neto vie o Utoitu. uo sam samo jed n u stran u , a Cappen
je posve indiferentan, govorio je on. Ljudi naklapaju o vaem
gospodaru Molinu tako m u je ime, z a r ne?
Nije on moj gospodar, pojasnila m u je Danlis. J a sam
slobodna ena koja pomae njegovoj eni. On sam je visoki
sveenik iz R ankane, takoer i graditelj.
1 08

Zato Car navlai na se srdbu Utoita? U veini gradova

u kojima sam bio kolonijalne vlasti postupaju mnogo pametnije. Ostavljaju lokalne bogove na m iru.
Danlis je postala ozbiljna. Gdje da ponem? Nesumnjivo
zna da je Utoite nekada pripadalo Ilsikoj Kraljevini. Stoga
su se u njemu i gradili hramovi ilsikim bogovima posebice
Ilsu, Gospodaru nad gospodarim a, i njegovoj kraljici Shipri,
V eliko j M ajci, ali i o sta lim bogovim a A neni od etvi,
Thufiru: zatitniku hodoasnika...
Ali nijedan Shalpi, zatitniku lupea, ubacio se Cappen,
prem da ovih dana on im a najvie tovatelja.
Danlis nije obraala panju na njegovu upadicu. Rankana
je bila prilino drugaija zemlja, s drugaijim bogovima,
nastavila je. Vrhovni bog je S avankala Gromovnik, njegova
pratilja Sabellia, Zvjezdana Gospa, te njihova djeca: Vashanka Desetkovatelj i njegova sestra i ljubavnica Azyuna njih
dvoje su bogovi oluje i rata. Prem a Venaferu ba oni su ti koji
su Rankani donijeli konanu premo. M a tta th a n je miljenja
da je za to odgovoran duh kojega su otjelovili i koji je pomogao
Rankani da pokori Ilsig.
Da, moja gospo, da, to sam uo, rekao je Ja m ie dok je
Cappen razmiljao da je jedina m an a njegove drage vjerojatno
t a njena sklonost dranju lekcija.
Utoite se otada promijenilo, nastavila je. Postalo je
viejezino, u zb u rk an o , k o ru m p iran o bolesno tkivo na
politikom tijelu. Meu njegovim najopakijim s tra n a m a su
izopaeni vjerski kultovi, a da ni ne spominjemo nekromancere, vjetice, a rlatan e i ostale ljudske grabeljivce. Krajnje
je vrijeme da ovdje zavlada zakon i red a tako neto moe
postii samo Carevina. Da bi u tome uspjela prvo mora ovdje
p o s ta v iti svoje r a n k a n s k e bogove, kao sim bol svoje
prisutnosti.
Ali oni ve imaju svoje hramove, bunio se Jamie.
Prem ale i preprljave da bi odgovarali R ankancim a, tojest
onim a koji ipak odlue ostati u g rad u dulje od p a r d a n a ,
odgovorila m u je Danlis. Kakvu svetost mogu te rupe potaknuti? Ne, Car je odluio da S avankala i Sabellia m oraju im ati
njim a dostojan, velianstven hram , najljepi i najbogatije
u r e e n od svih u cijeloj provinciji. I z g ra d it e ga Molin
B a kljo n o a, a potom ga posvetiti. A onda e iz U to ita
109

istjerati sve degenerike i vraeve. Tek nakon toga e se Princ

G uverner pozabaviti obinim ljudima.
Cappen nije mislio da e stvari biti ba tako jednostavne,
ali nije dobio priliku da to i kae, je r je Jam ie upitao: J e li to
mudro, moja gospo? Istina, veliki broj ljudi ovdje oboava ili
strane bogove ili nijednoga. Ali mnogi se jo uvijek klanjaju
starim bogovima Ilsiga i n a vaega Savankalu gledaju kao na
uljeza. Nije mi nam jera uvrijediti vas, ali tako stvari stoje.
Gnjevni su i ogoreni to e jedan uljez im ati vei i ljepi hram
nego Ils od Tisuu Oiju. Neki se od njih boje Ilsove osvete.
Znam , rekla je Danlis. I alim zbog sve boli koju e im
to nanijeti, a sigurna sam da isto osjea i Gospar Molin. Ali
mi moramo nadvladati sile m rak a prije no to se ta bolest
a oni je su bolest proiri po cijeloj Carevini.
Oh, ne, uspio je ubaciti Cappen, ja ve dosta dugo ivim
ovdje; veinu od toga proveo sam u Labirintu. Imao sam posla
s m n o g im a od tih ta k o z v a n ih a ro b n ja k a oba sp o la i
izmeu. N isu oni tako loi. Veinu bih nazvao v rijed n im a
aljenja. Slue se sitnim varkam a kako bi zaradili za goli ivot
u ovome grad u koji ih je zarobio.
D an lis m u je u p u tila o ta r pogled. R ekao si m i d a u
Caronneu ljudi ne cijene magiju, rekla je.
I ne cijene, priznao je. Ali samo zato to su vie okrenuti
racionalizmu, pa na magiju gledaju kao na skup trikova. to
i je st istina. Pa, ak sam i ja nauio nekoliko.
Jesi? Ja m ie je bio iznenaen.
Za zabavu, brzo je rekao Cappen, prije no to je to moglo
uzrujati Danlis. Neki od njih su prilino elegantni, virtualne
vjebe u trodimenzionalnoj geometriji. Vidjevi kako se u njoj
budi zanim anje on se pourio dodati: Studirao sam m atem atiku u mlaim danim a; moj je otac, prije sm rti, elio d a m u
sin bude uen ovjek. Veinu sam toga zaboravio, ali jo uvijek
se sjeam nekih korisnih ili slikovitih detalja.
Pa, pokai nam za vrijeme ruka, predloio je Jam ie.
C appen je predloio da se z a u s ta v e n a obronku iznad
Bijele rijeke, to je v iju g a la kroz njive ije je inten ziv n o
zelenilo ponitavalo p u stin ju koja se n a z ira la n a obzorju.
Podnevno sunce izvlailo je m irise iz tla: h u m u sa , smole,
sokova divljeg bilja. U sam ljeno drvo podarilo im je sjenu.
Pele su zujale oko njih.
1 10

Nakon ruka i nakon to je Danlis poblie pogledala neku

vrst gu te ra koju nije poznavala, Cappen im je pokazao svoje
trikove. Nje su se posebno dojmile oarale ju geometrijske stvari. Kao i svaka r a n k a n sk a gospa, i ona je sa sobom
nosila pribor za ivanje, a Cappen je znao da vjerojatno negdje
im a i papir za pisanje. Pokazao im je kako se jedan papirnati
p rsten moe izrezati n a tak av nain da se dobiju dva povezana, i kako se p ap irn a tra k a moe saviti tako da im a samo
jed n u stra n u i samo jedan rub, i sve drugo to je znao. Jam ie
ga je promatrao sa zadovoljstvom, premda s neto manje entuzijazm a od Danlis.
Vidjevi kako sva sjaji od sree, Cappen je dobio inspiraciju
da dovri najnoviju pjesmu koju je za nju poeo pisati. Trebalo
m u je due no inae. Imao je koncept, motiv, usporedbu sa
zorom, ali ipak tek samo nekoliko redaka bez prave strukture.
U tom tre n u
barjak njena sjaja tjera
Gospodare sjenki s moga pu ta
Kojim sad ona koraati zeli
je r to moe odoljeti
T rijum fu bljeska to ona u sebi nosi?
Slijedea dva stih a bila su:
Kao osvit dana moja m i dolazi gospa
Dok snivam u tm in i p ita ju se to m i donosi
To je bilo sve to je uspio izgovoriti prije no to je Danlis
iznenada rekla: Cappene, ovo je tako k ra sa n izlet, tako divan krajolik. eljela bih su tra pogled^ti izlazak sunca iznad
rijeke. Hoe li me p ratiti?
Izlazak sunca? Ali ona je ve govorila Jam ieju: Ne mora
nas pratiti. Otii emo preko grada do mosta. Ako izaberemo
pravi pu t bit emo cijelo vrijeme posve sigurni.
U to vrijeme nije bilo prometa, a m onum entalni kipovi du
m osta skrivat e ih od pogleda prolaznika Oh, da, Danlis,
volio bih poi s tobom, rekao je Cappen. Za takv u priliku
vrijedilo bi ustati i prije pijetlova.
Kad je prije zore slijedeega d ana doao do Molinove
palae njegove drage tamo vie nije bilo.
111

Izmoren susretom s Illyrom Cappen se odvukao do Nepristojnog Jednoroga i izjadao Dvopalcu, koji je toga d ana rano
preuzeo sm jenu u taverni je r se popodnevni b arm en, bivi
gusarski k u h ar, jo oporavljao od neugodna su sreta s jednom
muterijom. (Par d ana kasnije m u teriju su nali kako p lu ta
licem prem a dolje u luci. Nitko nije Dvopalcu rekao ni rijei;
njegove redovne m uterije znale su da on voli odravati red
u svojoj taverni, prem da to nije znailo i urednost.) Dvopalac
je suosjeao s njim, te m u ponudio postelju u gornjoj sobi.
Cappen jedva da je i primjeivao bube s kojima ju je dijelio.
P robudiose u zalaz sunca i pronaao pokraj postelje lavor
s vodom i runik. Osvjeivi se,con osjeti glad i e. Spustio se
dolje. S um rak je bojio stakla n a prozorima i v ratim a u plavo;
u ostatku taverne bilo je mrano samo su svijee bacale
slabo svjetlo na an k i nekoliko stolova. Zahladilo je, to je
donekle smanjilo zadah Labirinta. Tako je Cappen i mogao
nam irisati pivo koje su pila trojica m u k a raca za jednim od
stolova, a osjetio je i miris mesa to je dopirao iz kuhinje.
Prie m u Dvopalac, m rga od ovjeka, tam an posvud osim
na svijetlom elavom dijelu na vrh glave. Sjedni, proguna
on. Jedi. Pij. Nosio je pladanj s vrem piva i odreskom peene
govedine na komadu kruha. Spusti to n a stol u k u tu i sjedne
na jednu od stolica.
Cappen m u se pridrui i navali na hran u . Ja k o si ljubazan, uspije ubaciti izmeu zalogaja.
P latit e im zaradi neto u najgorem sluaju platit
e pjesmom i m aginim trikovim a. To je dobro za posao.
Dvopalac uuti i zagleda se u svoga gosta.
Kad je Cappen zavrio gostioniar ree: Dok si ti spavao poslao sam par momaka da se malo raspitaju naokolo. Moda je netko vidio ili uo neto to bi ti moglo biti od pomoi. Ne brini nisam
te spomenuo. Cini se prirodnim da mene zanima tako neto.
M instrel ga je gledao. Prilino si se potrudio da mi uini
uslugu.
Rekao sam ti ve da i mene zanima. Ako su u pitanju vraarije tko zna tko je slijedei na listi? Dvopalac je prstom trIjao krezubi dio zubnoga mesa. Naravno, ako ti se posrei
to ne oekujem, ali nikad se ne zna sjeti se tko ti je dao poticaj. Na vratim a se pojavi m ukarac i Dvopalac ustane od stola
i ode do njega.

1 12

Nakon nekoliko tre n u ta k a priguena razgovora on povede

pridolicu do Cappena. Minstrelovo srce preskoi otkucaj kad
je prepoznao vitkoga mladia. Dvopalac ne bi njega i H ansea
stavio u istu prostoriju bez valjana razloga; bard i ta t nisu
mogli podnijeti jed an drugoga. Hladno kim nue u znak pozdrava, ali nijedan od njih ne progovori ni rijei sve dok se
Dvopalac nije vratio s tri vra piva.
Kad su sva trojica sjeli, gostioniar ree: Nu, ispljuni to
to zna, deko. Tvrdi da ima neke informacije.
Za njega? Hanse oine Cappena bijesnim pogledom.
Zar je bitno za koga? Jednostavno priaj.
Hanse se nam rti. J a ne priam za samo jed an bijedni vr
piva.
Bogme hoe ako misli i dalje dolaziti ovamo.
H anse se ugrize za usnu. Nepristojni Jednorog je idealno
mjesto za sa stan k e za nekoga tko se bavi njegovim poslom.
Cappen odlui zasladiti gorku pilulu: Molin Bakljonoa
me poznaje. Ako m u mogu pomoi u ovome, on nee biti krt.
A neu ni ja. Recimo hm m deset zlatnika?
Svota nije predstavljala ba kraljevsku nagradu, ali i to je
bolje nego nita. Dobro, dobro, odvrati Hanse. Motao sam
se po Zlatarskoj etvrti radi jednoga posla koji tamo namjeravam obaviti. N aila je p atrola stra a ra , pa sam se odluio
vratiti kui i to ne putem kojim sam doao. Tako sam otiao
niz Aveniju Hramova, za sluaj da poelim odati potovanje
kojemu od bogova. Bila je to m rana no to je i bio jedan od
razloga to sam ba te noi odluio obaviti taj posao. Ali znate
kako dosta hram ova ostavlja upaljena svjetla, tako da se ipak
moglo neto vidjeti. Nije bilo nikoga u blizini. Odjednom sam
zauo neki zvidav zvuk, neto poput klepetanja krila iznad
sebe. Pogledao sam i
On se prekine u pola reenice.
I to? izleti Cappenu. Dvopalac je i dalje mirno sjedio.
Hanse proguta slinu. Ne bih se mogao zakleti u to, ree.
Shvaate, bilo je dosta mrano. Cesto sam se otada pitao
jesam li dobro vidio to to sam vidio.
to je to bilo? C appenove a k e stezale su ru b stola
takvom jainom da su m u nokti pobijelili.
Hanse potegne gutljaj i brzo nastavi: Sliilo je velikoj
crnoj stvari gotovo poput zmije s krilim a imia. Doletjelo je
1 13

iz pravca Molinove kue, a ilo je vie-manje u sm jeru Ilsova

hram a. Ispod tru p a je visjelo neto to bi moglo biti Ijudsko
tijelo ili dva. Nisao ostao gledati, sakrio sam se u susjednu
uliici i ekao. Kad sam iziao vie je nije bilo.
Hanse iskapi svoje pivo i ustane. To je sve, obrecne se.
Ne elim se vie toga ni sjetiti. Ako vas itko pita veeras
nisam ni bio ovdje.
Tvoja pria vrijedna je jo nekoliko pia na rau n kue,
ponudi mu Dvopalac.
Nekom drugom prilikom, odvrati Hanse. Ovoga tren a
vie mi treba kakva kurva. Ne zaboravi na onih deset zlatnika, pjevau. Ode ukoena koraka.
P a , ree g o stio n iar nak o n nekoliko t r e n u t a k a , to
kae na najnovije vijesti?
Cappen suspregne drhtaj. Dlanovi mu bijahu ledeni. Ne
znam. Jedino to znam je st da ovo s ime smo suoeni nije od
nae vrste.
Jednom si mi rekao da im a amajliju protiv magije.
Cappen dotakne mali srebrni privjesak oblika zmije to ga
je nosio na laniu oko vrata. Nisam siguran, zapravo. Dao
mi ga je jed an arobnjak kojemu sam prije mnogo godina
uinio uslugu. Rekao mi je da e me to tititi od ini i nadnaravnih bia izuzevi gnjev bogova. Ali da bi amajlija mogla
djelovati, ja m oram izgovoriti tri istinite stvari o osobi koja
baca ini ili o eventualnom nadnaravnom stvorenju. Dva-tri
puta sam se n a taj nain izvukao, ali ipak ne mogu sa sigurnou tvrditi da je za to bila odgovorna amjlija.
Ue jo nekoliko m u te rija i Dvopalac ih ode posluiti.
Cappen ostane pijuckati svoje pivo. Poeli da se napije a
nije sumnjao da bi gostioniar rado udovoljio njegovoj elji
ali nije se usudio. Dosad je ve saznao i vie no to bi se njegovim p ro tiv n ic im a svidjelo tkogod ili togod oni bili.
Moda imaju naina da to saznaju.
Njegova svijea zatrep eri. On podigne pogled i ugleda
debeljka bez brade u ukraenoj formalnoj odori to teko
da je predstavljalo uobiajen stil odijevanja za posjet Nepristojnom Jednorogu. Budi pozdravljen, ree osoba glasom
poput djetinjega.
Cappen zakilji kroz polutam u. Ne vjerujem da se poznajemo, odvrati on.
1 14

Ne, ali poet e vjerovati, o da, hoe. Debeljko sjedne.

Dvopalac se dogega do stola i preuzme njegovu narudbu za
crveno vino - dobro vino, moj domaine, Zhanuvensko ili
Baladachko. Zablista zlatnik.
Cappenovo srce ubrza. E nas Yorl? dahne on.
Debeljko kimne. Glavom i bradom, prem da esto nem am
ni jedno ni drugo. N adam se da e mi moje prokletstvo uskoro
opet promijeniti lik. Gotovo sve bi bilo bolje od ovoga. Mrzim
biti debeo. A sad sam jo i eunuh. ak je i biti enom bolje od
ovoga.
ao mi je, gospodine, potrudi se rei Cappen. Prem da se
nije mogao rijeiti prokletstva baena n a sebe, E nas Yorl ipak
bijae moan udotvorac, a ne samo obini opsjenar.
Dobro, barem me ovaj put to prokleto prokletstvo nije
bacilo tisue kilom etara odavde. N em a pojma kolika je to
gnjavaa. Barem sam ovamo mogao doi u svojoj nosiljci. Fuj,
kako itko moe hodati po toj kanalizaciji koju nazivate ulicama Labirinta? Stigne vino. Bolje da odmah prijeemo na
stvar, mladiu, tako da stignem kui prije slijedee promjene.
Enas Yorl srkne vino i iskrivi lice u grimasu. Prevaren
sam , pone kukati. Ovo jedva da se moe piti.
Moda je stvar u vaem... sadanjem... nepcu, gospodine,
sugerira mu Cappen. Nije dodao da arobnjakov jezik izgleda
kao da je zaraen slinavkom. Sjediti mu nasuprot bio je gotovo
prevelik napor, ali Cappen odlui da je ipak bolje da to ne pokae.
Da, mogue. N ita mi nem a dobar okus sve od... Pa, na
posao. uvi da se Dvopalac raspituje o prolononim dogaajima, i ja sam poslao nekoliko svojih ljudi da malo pronjukaju. Razumljivo je da sam pokuao saznati to je mogue
vie. E nas Yorl rukom ocrta znak u zraku. M jera opreza. Ne
bih se elio zamjeriti Silam a koje su u ovo um ijeane.
Cappena prou ledeni srsi. Vi znate tko su oni i to ele?
Glas m u je drhtao.
Enas Yorl m u priprijeti prstom. Ne uri se, mladiu, ne
uri. Zadnje to sam uo jest pria o tvom neuspjelom posjetu
Illyri. uo sam i da si ovdje, te da si u dobrim odnosima s
vlasnikom. Oito je da si umijean. Moram znati zato, kako,
koliko sve.
Znai li to da ete mi pomoi gospodine?
arobnjakovo odmahivanje glavom izazove talasanje sala
1 15

na obrazima. N aravno da neu. Rekao sam ti ve da ne elim

biti upleten u to. Ali voljan sam ti u zam jenu za sve to zna
dati sve informacije koje ja imam, a povrh toga i savjet. Budi
upozoren: vjerojatno u ti savjetovati da sve ovo ostavi na
miru, moda ak i da n ap u sti grad.
A vjerojatno bi i bio u pravu, pomisli Cappen, ali to je savjet kojega zaljubljen ovjek teko da bi posluao... osim ako
0 blagi bogovi Caronnea, ne, ne! osim ako je Danlis mrtva.
Iz njega provali cijela pria, u brzana i produbljena ustrim
pitanjima. Zavrivi je Cappen je sjedio bez d aha dok je E n as
Yorl kimao glavom.
Da, ini se da to potvruje moje sum nje, ree arobnjak
tihim glasom. Gledao je negdje pored m in stre la , u sjenke.
Zvuk razgovora, kuckanje aam a, povremene provale smijeha m eu gostima inile su se udaljenijim a od Mjeseca.
to je to bilo? provali iz Cappena.
Sikkintair, Letei No. Nije moglo biti n ita drugo.
to?
Enasov se pogled vrati na njega. Cudovite koje je odnijelo ene, objasni. Sikkintairi su Ilsova stvorenja. N a ulazu
u njegov h ram stoje dva kipa koji ih predstavljaju.
Oh, da, vidio sam ih, ali n ik ad a nisam mislio
Ne, ti nisi poklonik nijednoga od ovdanjih bogova. Cim
sam uo za otmicu bacio sam nekoliko ini i poslao nekoliko
svojih... stvorenja... da se raspitaju. Saznao sam stvari... Ne
mogu ti ih opisati, je r ti nem a potrebno znanje. Otkrio sam
da je samo tkivo svem ira uzburkano. Vibracije se jo osjeaju,
a sredite im je iznad Ilsova hram a. Pokuaj si predstaviti
vodenu povrinu i valove koji se polako sm iruju nakon prolaska broda.
Enas Yorl potegne dobar gutljaj vina. U Ilsigu je civilizacija b ila d re v n a dok je R a n k a n a jo u v ijek b ila sam o
barbarsko selo, ree, gotovo kao da govori sam sebi; pogled
mu je opet odlutao nekamo u tam u . Mitovi kau da bogovi
ive izvan ovoga sv ijeta ne iz n a d ili ispod, ve izvan.
Filozofi k a s n ijih p e rio d a to tu m a e teo rijo m p a r a le ln ih
svjetova. Moja v la stita istra iv an ja shvaa da me radi
moga sta n ja posebno zanim aju teorije o dimenzijama, suptilnijim a sp e k tim a geom etrije m oja v la s tita istra iv a n ja
pokazala su da postoji mogunost prelaska iz jedne u drugu.
1 16

Cappen vie nije mogao izdrati. On lupi vrem o stol i

povie: U ime paklova svih kultova, hoete li napokon prijei
n a stvar?
N ekoliko se m u te rija o k rene i pogleda p re m a njim a,
zakljue da ipak nee biti tunjave, pa se nezainteresirano
vrate svome piu i p ro stitu tk a m a koje su svako malo ulazile
s ulice.
E n as Yorl se nasm ijei. O p ro stit u ti ovaj izljev s
obzirom n a okolnosti, ree. I ja sam povremeno mlad.
Dobro. Uzimajui u obzir sve to znamo, in frastru k tu ra
dogaaja ini mi se oiglednom. Zacijelo zna za konflikt oko
novoga h ra m a koji bi trebao n ad m aiti Ilsov i Shiprin. Ne
kaem da se sam Ils umijeao u ovo. Svim se srcem nadam da
On takvo neto ne bi sm atrao dostojnim Njegove panje. Ali
mogue je da je naveo nekoliko od svojih fanatinijih sveenika da djeluju u Njegovo ime. Moda im je u sn u ili nekakvoj
viziji rekao kako m ogu prijei b a rije ru izm eu svjetova i
navesti sik k in ta ire da za njih obave prljav posao. Moja je
teorija da su Gospa Rosanda i tvoja d rag a zarobljene u tome
svijetu. U h ra m u im a previe ljudi da bi se tam o mogle skriti
dvije ene posebice ena tako vanoga ovjeka. Ipak, ulaz
u taj svijet ne m ora biti oit.
Cappen se duboko u sebi sav strese na arobnjakove rijei,
ali to se nije moglo nazrijeti u njegovu glasu. Kako bi taj ulaz
mogao izgledati, gospodine?
Oh, vjerojatno sm otak p ap iru sa m ak n u t s m jesta gdje je
godinama leao zaboravljen, a sad je odmotan da, vjerojatno u privatnim odajama u h ra m u gdje ga nije mogao vidjeti
nitko tko nije um ijean u zavjeru E nas Yorl se prene iz
razm iljanja naglas. Pazi! Znam to misli. Ugui tu misao
prije no to te ubije!
Cappen prijee suhim jezikom preko jo suhljih usana.
Sto... bismo trebali... oekivati da se dogodi, gospodine?
Zanimljivo pitanje, ree E nas Yorl. Mogu samo nagaati. Kakobilo, dobro poznajem hijerarhiju u hramu.i prilino
sam siguran da Visoki sveenik n em a pojma o ovome. P re sta r
je i preslab. S druge strane, ovo nalikuje H azroahu, Visokom
savjetniku. On, zapravo, u zadnje vrijeme vodi cijeli hram .
O k ru tan je i nem ilosrdan trebao bi biti vojnik. Da sam n a
njegovu m jestu vjerujem da bih pustio M olina da se neko
117

vrijeme k u h a u vlastitoj kai, a onda ponudio pregovore

isprva samo nekoliko natuknica uz neprestano ponavljanje da
je sve to volja Ilsova.
Jedino Car moe otkazati gradnju hram a. Njega e biti
teko uvjeriti. Molin je ran k a n sk i plem enita sta re kole; bit
e ra strg an izmeu obveze prem a svojim bogovima, dravi i
eni. Ali vjerujem da ga se na kraju moe n atjerati da prizna
da n am etnuti S avankalu i Sabelliju g rad u iji zatitnici nisu
nikad bili moda i nije tako pam etan politiki potez. On bi
moda i uspio utjecati na C ara.
Sto mislite koliko dugo e im trebati? proape Cappen.
Prije nego oslobode ene?
Enas Yorl slegne ram enim a. Nekoliko godina, pretpostavljam. H azroah bi mogao u b rzati proces dokazom da Gospu
Rosandu mue. Da, mislim da bi raskom adani ostaci njene
pratilje baeni n a Molinov prag predstavljali prilian argument.
Izraz njegova lica otvrdne pri pogledu n a uasnutoga minstrela. Znam, ree, ti sav gori u snovima o tome kako e
je izbaviti. ak i da uspije proi kroz prolaz i dovesti je
natrag, v ra ta bi svejedno jo uvijek bila otvorena. Sum njam
da bi Ils osobno poelio osvetu osim to bi to bila ista
sitniavost, to bi moglo izazvati otvoren sukob sa Savankalom
i njegovima, koji nisu ba za odbaciti. Ali Ils ne bi zaustavio
ruk u sveenstva, posebice H azroaha koji je prilino osvetnikog k arak tera. Da i pobjegne njegovim asasinim a za tobom
bi poslao sikkintaire, a pred njima se vas dvoje nigdje ne biste
mogli sakriti. Tvoja ti am ajlija ne bi bila od nikakve pomoi.
Sikkintair nije natprirodno bie, osim ako sili koja tako velikoj
m asi omoguuje da leti d a takvo obiljeje, o to ne moe
arobnjak to moe samo bog.
Stoga zaboravi tu djevojku. Grad je pun ena. Izvadi nekoliko novia iz novanika i baci ih na stol. Idi u kakav dobar
kurveraj, uivaj i okreni jednu za jadnog starog E n asa Yorla.
On u sta n e i o d te tu ra. C appen ostane sjediti, buljei u
novie. Im a ih dosta, proleti m u kroz misli; tr id e s e t srebrnjaka.
Prie m u Dvopalac. to je rekao? upita.
Da n ap u stim svaku nad u, prom rm lja Cappen. Oi su ga
pekle, pogled m u se mutio. On srdito obrie oi.

1 18

ini mi se da ne bi bilo p a m e tn o p ita ti za d e ta lje .

Dvopalac spusti svoju osakaenu aku na Cappenovo rame.
Kako bi bilo da se napije? N a ra u n kue. M orat u ti
naplatiti, inae e i svi ostali htjeti besplatnu pijau, ali v ratit
u ti s u tr a
Ne. J a H vala ti, ali ti ima posla, a meni treba netko s
kim bih mogao popriati. Samo mi posudi jedan fenjer.
Time e samo privui kakvoga t a ta posebice u toj
tvojoj otmjenoj odjei.
C appen sp u st ru k u na ma. Bit e dobrodoao tih par
tre n u ta k a koliko e jo ivjeti, ree ogoreno.
U s ta n e od stola. Njegovi p rsti n isu zaboravili pobrati
srebrnjake.
Ja m ie ga p u sti u n u tra . Sjevernjak brzo nabaci ogrta
p reko svog m asiv n o g tijela. P s t , ree. C u re s p a v a ju .
P okae glavom n a v r a t a n a u d aljen o m k r a ju p rostorije.
Podigne lam pu kako bi bolje vidio Cappenovo lice. Na Jamievom se oitovao ok. Hej, mome, to te mui? Vidio sam
sretnije izraze lica n a ljudima kojima su odsjekli glave.
Cappen zatetura i srui se u naslonja. Jam ie zakljua vanjska vrata, zapali svijee i natoi svakome po au vina, pa
sjedne nasuprot Cappenu, poloivi potkoljenicu prekrivenu
crvenim dlaicama na koljeno druge noge. Priaj, ree blago.
K ad je C a p p e n zavrio jo dugo je v la d a la tiin a . Na
zidovim a je, m e u lijepim slik a m a koje su oito izabrale
njegove prijateljice, visjelo razno oruje. Napokon upita: Jesi
li odustao?
Ne znam, ne znam , prostenje Cappen.
Mislim da moe nastaviti na neki nain, pa m ak ar i ono
to je vjetac rekao je s t istina. U mome kraju k au da ovjek
ne moe pobjei svojoj sudbini, pa bolje onda da se s njom
suoi na nain koji ostavlja za sobom barem dobru priu. Osim
toga, to moda ni nije tvoj sm rtni as. Sum njam da su ti tvoji
zmajevi neunitivi. Moglo bi biti zabavno. Ali glavna stvar jest
da m e ta tvoja djevojka oarala. Nem a ih mnogo poput nje,
prijatelju moj. U mojoj domovini takoer kau Ne eli tue,
ne odbacuj svoje.
Cappen podigne pogled, zapanjen. Hoe rei da bih je
trebao pokuati osloboditi? usklikne.
1 19

Ne. Hou rei da bismo m i trebali pokuati. Ja m ie se

nasmije. ivot mi je u zadnje vrijeme prilino dosadan
izuzevi L eptiricu i Biserno svjetlo, naravno. Povrh toga,
dobro bi mi dolo malo od te nagrade.
Ja... J a bih to elio, prom uca Cappen. O, kako bih to
elio! Ali sve je protiv n a s
Ona je tvoja djevojka i odluka m ora biti tvoja. Neu te
kriviti ako odustane. Moda u tvojoj zemlji m ukareva prva
briga nisu ene i djeca.
Minstrel skoi iz naslonjaa i pone koraati gore-dolje po
sobi. Ali to moemo uiniti?
Pa, mogli bismo provrljati oko h ra m a i vidjeti to je to,
predloi Jam ie. Bio sam tam o jednom mislio sam kako ne
bi nakodilo pokloniti se i tim bogovima. Moda emo otkriti
da z a is ta ne moemo n i ta uiniti. Ili m oda neemo, p a
odluimo ii do kraja.
Danlis
U Cappenu bukne plam en. Bio je jo mlad. Izvue ma i
zavrti njime iznad glave. Da! Hoemo!
Jedino to se micalo n a Aveniji H ram o v a bijae noni
vjetar, hladan i utav. Zvijezde, jednako ledene, gledale su
dolje na tu veliku prazninu, na ta m n a zdanja, vjetrom ibane
idole i ukave vrtove. Tu i tam o vidio se nem iran plam en to
je gorio u sta k le n im fen jerim a ili eljeznim posu d am a ili
izdubljenom kamenju. Na podnoju grandioznog stu b ita to
vodi u Ilsov i Shiprin h ram plam en je tvorio aureole oko glava
ogromnih kipova, m ukih i enskih u antiknim haljama.
Iza njih se uzdizao h ra m boji s izrezbarenim stupovima,
velikim bronanim v ratim a i g ran itn im zidovima to su se
uzdizali visoko do pozlaene sjajne kupole; najvie toke u
Utoitu.
Cappen se pone uspinjati. S tani, ree Jam ie i povue ga
za plat. Ne moemo jed n o sta v n o u e ta ti u n u tra . Im aju
straare, zna.
elim poblie pogledati kipove sikkintaira, objasni mu bard.
Hm, to moda i nije tako loa ideja, ali budimo brzi. Ako
naie straa u nevolji smo. Ne bi se mogli jednostavno opravdati time da su se eljeli samo pokloniti, jer u toj etvrti graan im a nije doputeno n o siti bilo kakvo drugo oruje osim
1 20

obina noa. C appen je imao i ma, a Ja m ie povrh toga i

sjekiru, kacigu s vizirom, lananicu do koljena, a svaki je od
njih nosio po jedno koplje.
Cappen kim ne i poskoi naprijed. Na pola p u ta zastane i
zag led a se u kip. Bio je to v e li a n stv e n prizor kip od
opsidijana uglaan tako da je nalikovao staklu, koji bi mogao
biti visok deset m e tara da rep nije bio smotan ispod uskoga
tijela. Prednje dvije noge zavravale su p an d am a duine
Ja m ie v a noa. Uzdignut, nakrivljen v rat drao je kopljastu
glavu opaka izgleda, otvorenih eljusti i otrih onjaka koje
je k ip ar nainio od dijam anata. Iz lea su ra sla k rila nalik
imievim koja bi rairen a im ala raspon od barem tri m etra.
Je, prom rm lja Jam ie, Takva bi mrcina dvije ene nosila
jednako lako kao to orao nosi p ar ribica. Zacijelo joj treba
brdo hran e da bi dobila snagu potrebnu za letenje. P itam se
ime se h rani tamo u svom svijetu.
Moda demo to otkriti, ree Cappen i poeli da to nije rekao.
Doi. Ja m ie ga povede n a tr a g niza stube, pa skrene
lijevo iza hram a. Zdanje se protezalo gotovo preko cijeloga
zem ljita, o stavljajui samo usk i prolaz sa sv ak e stra n e.
Pored njega bilo je zidom ograeno svetite boginje ljubavi
Eshi, zato je prolaz bio sreom m raan; sad se uljeze nije
moglo vidjeti s ulice. Ali bilo je dovoljno svjetla da su mogli
vidjeti to rade.. Cappen se upita znai li to da Eshi sa smjekom gleda na njihov pothvat. Napokon, inio je to to ini
uglavnom radi ljubavi. Osim toga, uvijek je bio njen gorljiv
poklonik prinosio joj je rtve ee no drugi mukarci.
Jam ie je bio rekao da h ram vjerojatno ima neki stranji
ulaz. Uskoro su i pronali jedan, prem da zakljuan, smjeten
izm eu dva u sk a prozora, p reu sk a da bi se kroz njih mogli
provui. Mogli bi ih proiriti, ali netko bi mogao uti buku.
C appenu padne na um bolja zamisao. Natjerao je Jam ie ja da
se spusti na sve etiri, popeo se n a njegova lea, provukao
jedno koplje kroz prozor i pomicao ga du linije v ra ta sve dok
nije nakon dosta p e tljan ja i jo vie psovki napokon
vrhom koplja zahvatio zasun na vratim a, te ga povukao.
uj, m islim da si ti od ab rao krivo z a n im a n je , ree
Sjevernjak diui se s tla, pa otvori vrata.
Ne, k r a a je p rev ie r i s k a n t a n posao za moj u k u s ,
odvrati Cappen i shvati koliko ironije ima u tome. injenica
121

je da on nikada nije nita ukrao niti je ikoga ikada prevario,

osim ako netko nije ba to zasluio.
Cak i provala u h ram boji? Jam iev cerek bijae iri no
to je trebalo.
Cappen se strese. Ne podsjecaj me.
Uu u skladite, zatvore v rata i uspiju nekako u potpunom
m raku napipati v rata koja vode u drugu prostoriju. Iza njih
je bilo predvorje. Fenjeri postavljeni na velikoj udaljenosti
jedan od drugoga jedva da su davali dovoljno svjetla. Nije bilo
nikoga na vidiku, niti se ita ulo. Predvorje i la a nikada se
nisu zakljuavalistra e su nadgledale sveenika koji je
uvijek morao biti sprem an primiti rtve. Ali svo ostalo osoblje
i sveenstvo u h ram u duboko je spavalo. Barem su se Cappen
i Jam ie nadali da je tako.
Jam ie je znao da najsvetiji od svetih boravi u kupoli
naravno, jer Ils je nebeski bog. Sjevernjak prepusti Cappenu
vodstvo, jer m instrel je imao vie iskustva s hram ovim a i bolje
se snalazio u njima. Cappen je polovicom um a proraunavao
najbolji put, jedva primijeujui bogato u k raen e prostorije
kroz koje su prolazili. D ruga polovica njegova um a prisjeala
se svih legendi o h ero jim a koji su izazvali gnjev bogova,
osobito nekoga od glavnih, ali su se ipak na koncu izvukli jer
su imali zatitu nekog drugog boga. Vjerovao je da e svojim
djelima vjerojatno razb ijesn iti Ilsa, ali to e se vjerojatno
svidjeti Savankali. Sto se tie lokalnih boanstava, nam jeravao je i dalje prinositi velikodune rtve boginji Eshi.
Nekoliko je p u ta krivo skrenuo, pa su se morali vraati
natrag. N apokon su naili n a stu b ite koje, tak o se inilo,
bijae privreno za u n u t r a n j u s t r a n u v an jsk o g a zida.
Odmorite za odm oritem
Posljednje se pretvaralo u vrlo malu bogato ureenu sobicu
On otvori v ra ta sobice i zakorai
Vjetar je urlikao meu stupovima koji dre kupolu, zavijao
kroz njegovu odjeu, uvlaio se gotovo u sam e kosti. Ugleda
zvijezde. Bijahu najsjajnije na nebu, je r je t a komorica bila
podnoje divovskog fenjera. Ploice na podu oblikovale su
razne njemu nepoznate simbole. N a svakom k raju stajao je
oltar, dva k ip a i uveni Gromovnikov K am en; sve je bilo
prekriveno zlatnim tkan in am a. Pred istonim oltarom lealo
je neto iji je jed an kraj svjetlucao.
1 22

On prikupi hrabrost i prie blie. Bijae to pergam ent dug

neto manje od tri m etra, objeen o potpornu gredu kupole.
Donji rub pergam enta bijae privren za dva nakovnja, ali
svejedno se nadim ao i ukao pod udarom vjetra. Njegova je
povrina bila prekrivena kabalistikim simbolima.
Cappen ga zaobie kako bi mogao vidjeti i drugu stran u i
zazvidi. Ugledao je sliku koja je prikazivala livadu n a kojoj
su na odreenim razm acim a rasli uglavnom moni hrastovi.
Nekih dva kilom etra dalje perspektiva bijae majstorski
doarana stajalo je ogromno zdanje izgraeno u njem u
posve nepoznatom stilu. Donji dio podsjeao je na kolonijalni
stil, ali krov i tornjii uzdizali su se na prilino neobian nain,
a fasad a je bila krvavo crvene boje. Kua bijae okruena
vrtom iji su puteljci i fontane tvorili zam rene uzorke. Iza
kue zemljite se uzdizalo, a na obzorju su se vidjeli planinski
vrhunci pokriveni snijegom. Nebo bijae duboko plave boje.
to dovraga... usklikne Jam ie. Iz te slike dopire sunevo
svjetlo. Osjeam njegovu toplinu.
C appen se pribere i obrati panju na ono to je Jam ie
govorio. Da, toplina i svjetlo, i... i mirisi? Cini li m u se ili iz
tih fontana zaista izlazi voda?
Sav se najei. Ja... mislim da smo... pronali prolaz, ree.
Oprezno krene kopljem prem a pergam entu. Vrh nije naiao n a nikakav otpor; jednostavno je nastavio kao da ulazi u
sliku. Ja m ie ode s druge strane. Nisi ga probuio, ree. S
ove stran e se n ita ne vidi.
N e, o d v rati C appen slabim glasom. V rh koplja je u
drugome svijetu.
Povue oruje n atrag . On i Ja m ie se zagledaju jed an u
drugoga.
Pa? ree Sjevernjak.
Bolju p rilik u n ik ad neemo dobiti, odgovori Cappen.
Bilo bi glupo da se sad povuemo, osim ako ne odluimo
odustati od svega.
Pa, ovaj, mogli bismo otii do Molina ili do P rinca i rei
im to smo pronali.
I biti baeni u ludnicu? Da Princ ba i poalje nekoga da
to istra i, dovoljno bi bilo da zavjerenici sk in u tu stv a r i
negdje je sak riju dok prinevi vojnici ne odu. Ne. Cappen
izravna ram ena. Cini to hoe, Jam ie, ali j a idem prijeko.
1 23

Duboko u n u tra svim je srcem prieljkivao da ima manje

samopotovanja ili da barem nije zaljubljen u Danlis.
Ja m ie se n am rti i uzdahne. Je, im a pravo valjda.
N isam oekivao da e stvari ii ovako brzo. Mislio sam da
emo jednostavno malo pronjukati i to je sve, Da sam ovo
znao bio bih probudio cure i ... ovaj, poelio im laku no n a
drugaiji nain. Digne svoje koplje i isue ma. Iznenada iz
njega provali smijeh. togod da nas eka, sig u ran sam da
nee biti dosadno.
Cappen zakorai preko praga.
Osjeaj bijae isti kao kad se prolazi kroz bilo koja vrata,
osim to je iziao u blag Ijetni dan. Kad je i Ja m ie proao,
Cappen se okrene i otkri da m u za leim a visi p erg am en t
jednak onome kroz koji su upravo proli, ak i s istim iscrtanim simbolima.
Ne, ne isti kao i onaj ako je dobro shvatio E n a sa Yorla
a i koliko se prisjeao toga toga to m u je njegov uitelj
m atem atike ispriao o ezoterinoj geometriji, radilo se vjerojatno o samo jednom pergam entu. Je d n a njegova s tr a n a otvar a la se u ovaj svijet, d ru g a u njegov, a nekom arolijom
dimenzije su iskrivljene tako da je mogu prolaz izm eu ta
dva svijeta.
I ovdje je perg am en t bio raste g n u t i privren za mramorne stupove od kojih se, prem a kui, sputalo stepenite.
Vjerojatno je sik k in tairu bilo dosta teko proi kroz taj uzak
prolaz zacijelo je sklopio krila, p an d am a drao obje ene i
jednostavno proklizio izm eu m ram o rn ih stupova. Dodue,
kad je te k iao u U toite n ajv jero jatn o se m orao puzei
provlaiti.
Sve m u je to proletjelo kroz um u nekoliko tre n u ta k a .
Panju m u privuku glasni povici koji su dopirali od trojice
m ukaraca koji su dotad lijeno sjedili n a stubam a. Sad su se
penjali prem a njima. Ogromni i tvrdih lica pokrivenih prozirnim vizirima, pod oklopima, odjeveni u crne tu n ike i izme,
nosei k ratk e maeve i helebarde. Tko ste u ime Nesvetoga
vi? povie prvi. Sto rad ite ovdje?
Jam iejev se stra h sakrije ispod djeakog osmjeha. Sumnjam da e nam povjerovati, ree. M orat emo ih uvjeriti na
neki drugi nain. Ti preuzmi onoga s lijeve strane, a ja u se
pozabaviti ostalom dvojicom.
124

C a p p en nije bio toliko h r a b a r , ali nije imao v rem en a

osjetiti strah; kasnije e im ati dovoljno prilike za drhtanje.
Osim toga, m aevanje m u je prilino dobro ilo. On potri
preko poda i niza stube.
Problem bijae u tome to nije imao nimalo iskustva s
k o p ljim a slijepo je n ap ik av ao . S tr a a r m u s lakoom,
jednim udarcem svoje helebarde, izbije koplje iz ruke. Drugi
udarac bi ga raspolutio da nije ve pao na m ram orni pod.
S tra ar zarei, stane rairen ih nogu i podigne helebardu,
oito se priprem ajui da mu odsjee glavu.
Poletjee komadii m ram o ra. C appen se ve otkotrljao
prem a dolje i spretno skoio na noge. S tra a r zaurla i potri
za njim. Cappen se da u bijeg.
Iza njih, drugi je stra ar leao u udnu poloaju u nevjerojatno velikoj i crvenoj lokvi krvi. Trei se jo odupirao Sjevernjaku, ali Jam ie je bio mnogo vei i mnogo snaniji. Livada je
odjekivala zveketom oruja.
Cappenov progonitelj bijae mnogo krupniji od njega, ali i
sporiji. Cappen zastane , okrene se i baci svoje koplje prema
p ro tiv n ik u , ciljajui m e u noge. Covjek se srui u trav u .
Cappen m u pritri i zgrabi he le b ard u te je zavitla daleko
izvan dometa. S tra a r u sta n e i izvue ma. K ratko sjeivo
protiv dugakog maa to je ve mnogo bolje.
Svejedno, Cappen je morao paziti j e r s tr a a r je n a sebi
imao oklop. Kako bilo da bilo, ljudsko je tijelo imalo i ranjivijih
m jesta od prsa.
Hoemo li poeti ples? upita Cappen.
Dok su on i Jam ie prilazili kui n a njih padne sjenka neeg
velikog. Podignuvi pogled oni ugledaju sik k in taira i pripreme se za najgore. Ali Letei No je jednostavno kruio iznad
njih u svoj svojoj zlokobnoj velianstvenosti.
Moe biti da ne love ljude sve dok im se to na zapovijedi,
nagaao je Sjevemjak. Medvjedi i bizoni imaju vie mesa od nas.
Cappen se nam rti pri pogledu na grimizne zidove ispred
njih. Slijedee pitanje, ree. Zato nitko jo nije iziao iz
kue i navalio n a nas?
Moda su ona trojica bili jedini straari ovdje. P a jedini
zad atak im je vjerojatno bio sprijeiti dame da ne pobjegnu,
ako im je uope i doputeno izii iz kue. A to se tie kuetine,
1 25

pretpostavljam da je sam o iznajm ljena, te d a stoga u njoj

n em a vie od nekoliko slugu i n aih d am a, n a d a m se.
Vjerujem da nitko nije ni primijetio na okraj sa straom .
Cappenu se zavrti u glavi od pomisli da bi zaista mogli
uspjeti osloboditi Danlis uskoro, sigurno, lako... S Ja m iem
je vec bio razradio plan djelovanja nakon uspjeno zavrena
posla. Ako se svo osoblje hram a, od H azroaha n a nie, odm ah
uhiti to bi moglo rijeiti problem osvete.
lju n ak je kripao pod njihovim koracim a. U zrak u se
osjeao miris rua, jasm ina, medovine. Fontane su izbacivale
blistave mlazeve vode. Doli su do ulaznih v rata. B ijahu od
hrastovine, s mnogo staklenih okna, a alka za kucanje imala
je oblik sikkintaira. Ja m ie nasloni svoje koplje na zid, isue
ma i lijevom rukom otvori vrata. Iza njih se prostirao velianstven tepih boje vinje. Uoe. U n u tr a je vladala potpuna
tiina, a u zrak u se osjeao m iris ozona, kao prije oluje.
Iz nadsvoenog p ro laza ue m u k a ra c odjeven u crn u
halju akona; njegova je ela sjajila u polum raku. Je sa m li
to uo Oh! iznenaeno zastan e i zakorai un atrag .
Jam ie ga zgrabi za ovratnik. Ne tako brzo, prijatelju, ree
mu ratnik. Trebamo m alu uslugu. Ako nas poslua n a ovome tepihu nee biti runih crvenih mrlja. Gdje su tvoje goe?
to, to, to, zam uca akon.
J a m ie ga p ro d rm a , ne p rejako da m u ne iai ram e.
Gospa Rosanda, ena Molina Bakljonoe, i njena pomonica
Danlis. Ovedi nas do njih. O, da, bolje po tebe ako putem
nikoga ne sretnem o, inae bi moglo doi do rune scene.
akon se onesvijesti.
to se moe, ree Ja m ie . Mrzim kad m oram ubijati
nenaoruane ljude, ali moda nee raditi gluposti, pa to nee
ni biti potrebno. On ud ah n e zrak i zaurla: R osanda! D anlis!
Jam ie i Cappen Varra su tu! Doite dom a!
Cappen se gotovo prevme od siline toga glasa. Jesi li ti normalan? uzvikne. Tako e uzbuniti kompletno osoblje U glavi
mu sine misao: ako se dosad nije pojavio nitko od straara, onda
je mogue da ih ni nee biti. Ipak, svake se minute poveavala
ansa da neto poe krivo. Moda netko u Ilsovu h ram u otkrije
da su se uvukli u komoru s pergamentom; samo bogovi znaju to
se sve moda u ovome svijetu skriva... Jamie je moda pogrijeio,
ali to je bilo najbolje to su u ovoj situaciji mogli uiniti.
1 26

Pojavi se nekoliko slugu, ali u s tu k n u p re d isu k a n im

maevima. A onda, a onda
Otvore se jedna vrata i ue Danlis. Vodila je, gotovo vukla,
p o lu -h isterin u Rosandu. Obje su bile dolino odjevene i
nijedna od njih nije izgledala zlostavljano, ali bljedilo njihovih
lica i crni kolobari oko oiju kazivali su kroz to su prole.
Cappen joj prie. Ljubljenal, zavapi. Je si li dobro?
Nisu s nam a loe postupali barem ne tjelesno, odgovori m u precizno. O krutnije su bile prijetnje u sluaju da
H azroah ne dobije ono to eli. Moemo li sad otii odavde?
Da. to prije to bolje, zarei Jam ie. Povedi ih Cappene.
J a u vam pokrivati lea. Na izlazu Jam ie pokupi koplje koje
je tamo bio ostavio. Krenu n atrag preko vrta. Cappen i Danlis
morali su sa svake s tra n e podupirati Rosandu. N jena bucmasta ljepota izgubila se u suzam a, stenjaju, m rcanju i povremenim vriskovima. Cappen jedva da je obraao panju n a to.
Njegov pogled svako je malo bjeao do jasnoga profila njegove
drage. Kad su ga njene sive oi pogledale srce m u je zapjevalo.
O na rastvori usne. On je ekao da upita, sva opinjena
njime: Kako si uspio, ti nevjerojatni, predivni ovjee?
to nas eka? upita ona umjesto toga.
Pa, bijae to inteligentno pitanje. Cappen proguta razoarano st i opie joj nedavne dogaaje, pa joj objasni kako e se
v ratiti do prolaza, zatim do kupole Ilsova hram a, pa napokon
do Molinove kue. Ali ta d a m o raju djelovati ja k o brzo
probuditi Princa i traiti odobrenje, potom uhititi sveenstvo
i osoblje h ra m a prije no to za njim a poalju kakvo udovite
iz ovoga svijeta.
Rosanda se malo pribrala dok je on govorio.
Oh, boe, oh, boe, pitala je, vi nevjerojatni, predivni
ljudi.
Izn en ad aisp u sti vrisak od kojega pucaju bubnjii. Bjegunci pogledaju iza sebe. Na ulazu u kuu stajao je k ru p an mukarac u grimiznoj odori Ilsova sveenika. On prinese usnam a
neto to je izgledalo poput zvidaljke.
Hazroah! zakrii Rosanda. Kolovoa!
Visoki Savjetnik pone Danlis.
Zauje se neto u zraku iznad njih. Cappen brzo pogleda
uvis i ugleda oivotvorenje svojih nonih mora. P rem a njima
se sputao sikkintair. Oito ga je prizvao Hazroah.
1 27

Ti kukin sine! zagrm i Ja m ie. Jo uvijek prilino iza

ostalih, on podigne koplje i baci ga svom snagom. Vrh se zabije
u Hazroahova prsa. Rebra ga nisu sprijeila da prodre dublje.
ikne krv, on posrne i padne.
Ali sik k in ta ire v a k rila z a k rile sunce. J a m ie dotri do
o sta tk a grupe i zgrabi koplje iz Cappenove ruke. Pouri,
mome, zapovijedi mu. Odvedi ih na sigurno.
I da te ostavim samoga? Ne! bunio se njegov prijatelj.
Jam ie ispljune kletvu. Hoe li da sve ovo bude uzalud?
Idi, rekao sam!
D anlis povue C a p p en a za ru k av . Im a pravo. D rava
treba tvoje svjedoenje.
Cappen teturavo krene naprijed. S v rem ena na vrijeme
pogledao bi preko ram ena.
U sjenci tih velikih krila plam tjela je Jam ieva kosa. Stajao
je rairenih nogu i podignuta koplja. Letei No se sputao
prem a njem u razjapljenih eljusti. Ja m ie zabije koplje tono
usred tih eljusti i zaokrene ga.
Cudovite ispusti bolan krik. Lupao je krilim a proizvodei
zvuk nalik grmljavini. Ja m ie izvue koplje i pokua odbiti
nekoliko u daraca tih krila. S ikk in tair se opet vine u zrak, pa
se obrui n a Jam ieja. On je stajao isukana m aa u desnoj, s
noem u lijevoj ruci. Iz njegova bedra potee krv kad su ga
okrznule te velike pande, ali njegov m a bljesne.
Sikkintair opet zakrii. Pokua uzletjeti, ali Jam ie m u je
osakatio lijevo krilo. T resne o tlo Cappen osjeti u d arac u
samim kostim a i baci se p rem a ra tn ik u . Iz r a n e u grlu
itao je gejzir nekakve tekuine.
Jam ie ostane na mjestu. Kad su se onjaci ustrem ili na
njega, on zakorai u stran u , slizne uz sikkintairov v rat i zabije
oba svoja sjeiva u hrptenjau.
Cappen i ene n astav e dalje.
Bili su ve gotovo kod sa m ih m ra m o rn ih stu p o v a kad
zauju tree korake. Ja m ie ih stigne. S ik k in ta ir je ostao
leati na tlu.
Hej, koja borba! prodahe crvenokosi. Hvala ti za ovo
putovanje, prijatelju! Za ovo ti dugujem pijanku!
Ponu se uspinjati stubama. Cappen pogleda u daljinu i ugleda m asu krilatih stvorenja koja lete u njihovu smjeru. H ladna
ruka stra h a zgrabi m u utrobu. Gledajte! jedva prostenje.
128

Jam ie zakilji. Im a ih jo, ree. Moda cijeli tucet. Ne

moemo potui tako mnogo njih. Za to bi nam trebala vojska.
Taj k rik se uo dalje od dom eta s m rtn ih uiju, doda
Danlis mrano.
to ekamo? zavapi Rosanda. Hajde, povedite nas kui!
Pa da nas sikkintairi slijede? odvrati Jam ie. Ne. Tamo
ive moje cure i moja rodbina i Stane ispred pergamenta.
S maa u njegovoj ruci kapala je krv, a m rlja je bilo i n a njegovoj odjei, licu, rukama... On se suho osmjehne. Jednom mi
je je d n a v raara rekla da u umrijeti s onu s tr a n u uda. Nije
im ala pojma koliko je bila u pravu.
Zato p re tp o sta v lja da e se te ivine m irno v ra titi
n atra g u svoje leglo kad nas unite? Ton kojim je Danlis to
rekla bio bi primjereniji nekoj primjedbi o vremenu.
A to e drugo? Ako nas unite nee vie imati razloga ii
u na svijet, posebice sad kad je Hazroah mrtav. Tko drugi bi
im to mogao zapovijediti?
Nitko za koga ja znam, a H azroah je prilino otvoreno
priao o svemu. Ona kimne. Da, ini se da je ovo mjesto na
kojemu emo um rijeti. Rosanda klone i pone cendrati. Na
D anlisinu licu pojavi se gnjev. U stani! n ared i ona svojoj
gospodarici. Ustani i suoi se sa svojom sudbom kao to dolikuje rankanskoj gospi!
C appen je pogleda zaljubljenim pogledom, a ona m u se
nasmijei. Ne ali za niim, dragi, ree. Uinio si dobro. Ovo
je ah-m at zavjeri protiv drave.
S druge strane udam a t ahovska ploa verzija aha
u kojoj se p retva ra da su desna i lijeva strana ploe identineproe Cappenu kroz glavu. Letei Noevi bijahu sve
blie. Z anim ljivi aspekti geom etrije
Kao da ga je udario grom znao je... ili b a r mislio da
zna... Ne, Jam ie, idemo! zaurla.
Zato? Da donesemo poast nevinima? Ja m ie v a se ramena ukoe. Nikad!
Jam ie, pusti nas da proemo! J a mogu zatvoriti prolaz.
Kunem se da mogu tako mi tako mi boginje E shi
Jam iejev se pogled ukrii s njegovim. Napokon ree: Ti si
mi b rat po oruju. M akne se u stranu. Idi.
Sikkintairi su ve bili tako blizu da se mogao uti klepet
njihovih krila. On povue Danlis p rem a perg am en tu . O na
1 29

malo podigne suknju otkrivajui vitke glenjeve i zakorai.

Cappen zgrabi Rosandinu ru k u i gurne je kroz prolaz kako bi
je Danlis s druge stran e mogla povui, pa je jo opali nogom
po tu r u da joj olaka put.
Zakorai za njom. I Ja m ie nakon njega.
N au se ispod kupole hram a. Cappenov ma poleti u brzom pokretu iznad njegove glave. Klepet krila uo se sve jae.
Cappen presijee gomje drae. P erg am en t padne, uvijajui
se, krckajui. Iz njega su dopirali monstruozni zvukovi i urlici.
Sikkintairi su poeli puzati izm eu m ram ornih stupova.
Cappen baci ma i une n a pod iroko r a ire n ih ruku.
Zgrabi slobodne uglove p erg am en ta i povue ih p rem a onima
koji jo bijahu privreni za pod, zaokrene ih za poluokret i
spoji rubove.
Time je napravio povrinu koja im a samo je d n u s tr a n u i
samo jedan rub. I zatvorio prolaz.
Nije znao to e uslijediti. Bio je nekako nejasno zamiljao
da e tako savijen pergam ent nekako iznijeti van iz h ra m a i
slijepiti ga tako da ostane u tom paradoksalnom obliku ako
ga prije toga ne uspije spaliti. Ali istoga tre n a k a d je spojio
rubove p e r g a m e n t je ieznuo. K a sn ije m u j e E n a s Yorl
objasnio da jednostavno nije mogao postojati u tom e nemoguem obliku.
M jesto koje je isp u n jav ao p e rg a m e n t naglo se n a p u n i
zrakom, uz pucketanje i itanje. C appenu je to zvualo poput
neke strane inkantacije: M dbius-s-s-s.
Nakon to su se iskrali iz h r a m a i preli do b ar kom ad
puta, njih se etvoro zaustave na nekoliko tre n u ta k a kako bi
povratili dah prije no to nastave do Molinove kue.
Stali su u slijepoj uliici to je presijecala aveniju, izmeu
dva cvjetnim lije h a m a o k ru e n a h r a m a m a n jih i b la ih
bogova. Vjetar je zamro, zvijezde su sjale, polumjesec je bacao
sreb rn k ast sjaj n a krovove istone etvrti. Negdje u daljini
neki je m aak pjevao serenadu svojoj odabranici.
Rosanda se uspjela malo pribrati. Bacila se J a m ie u oko
vrata. Oh, heroju, heroju, prela je, dobit e nagradu, da,
blaga, plemstvo, sve! Pritisne se jo blie. M
Ali nita nije vee
od moje neizmjerne zahvalnosti...
Sjevernjak podigne jed n u obrvu i pogleda Cappena. Bard
1 30

odmahne glavom. Ja m ie kim ne u znak da je razum io i izvue

se iz gospina zagrljaja. Uh, pazite, moja gospo, ree. Pritisk a ti se n a krvavu i znojem nato p ljen u lananicu nije ba
zdravo za ten.
ak ako ih i spasi, nije p am etn o m o ta ti se oko en a
monih ljudi.
C appen je i sam bio prilino zaposlen. Po prvi p u t on
poljubi Danlisina predivna usta; pa po drugi put; pa trei. Ona
m u uzvrati.
N eto k a s n ije i o n a se o d m ak n e. M jesein a je n je n u
klasinu ljepotu inila tajanstvenom . Cappene, ree ona,
bilo bi bolje da popriamo prije no to nastavim o dalje.
On zine. to?
O na sklopi ruke. Prvo n ajh itn ije s tv a ri, n a s ta v i ona
britkim glasom. Kad stignemo do palae i probudimo visokog
sveenika isprva e n a sta ti kaos, potom dogovaranje, a j a u
kao ena biti iskljuena iz svake ozbiljne rasprave. Stoga
bolje da te posavjetujem sad. Ni Molin ni Princ nisu budale
mjere koje e poduzeti vie-manje su oite. Svejedno, vano
je djelovati to prije i iskoristiti elem ent iznenaenja.
Prvo, kao to si rekao, Vragodlaci Njen se nos nam reka od gaenja radi runog nadimka. C arska elitna straa
m ora to prije uhititi i ispitati sve sveenike i osoblje hram a
osim Visokog Sveenika. On je vjerojatno nevin, ali i da nije
to ne bi bio p a m e ta n politiki potez. M oda je o p asn o st
prestala s Hazroahovom sm ru, ali ne bismo se smjeli pouzdati u to. ak i ako je st tako, valja obznaniti njegove suuesnike i primjerno ih kazniti.
Drugo, pravdu valja dijeliti mudro. Nije uinjeno n ita to
bi imalo trajn e posljedice, osim ako ne ubrojimo osobe koje su
osta le zaro b ljen e u onom p a ra le ln o m sv ijetu a one to
nesumnjivo i zasluuju.
Radilo se veinom o m ukarcim a, sjeti se Cappen. Iskrivi
lice u suosjeajnoj grim asi. N aravno, moda ih sikkintairi
pojedu prije no to poele ensko drutvo.
Danlis je jo govorila: postupati hum ano, initi kompromise. Sigurno je da postoji potreba za hram om ran k an skim bogovima, ali on ne m ora nuno biti vei i ljepi od
Ilsovog. Tvoj e savjet im ati prilinu teinu, dragi. Daj ga
mudro. J a u te nauiti.
131

Uh? ree Cappen.

Danlis se nasmijei i pokrije njegovu ru k u svojom. Pa,
im at e neogranien izbor nakon ovoga to si uinio, ree
mu. N auit du te kako da dobije najbolje.
Ali ali nisam j a nikakav dravnik! promuca Cappen.
O n a zak o rai n a t r a g i p ogleda ga. I s t i n a , sloi se.
H ra b a r si, da, ali ta k o e r i v je tro p ira st i lijen i Nemoj
oajavati. J a u te oblikovati.
Cappen proguta slinu i odulja se u stranu. Jam ie, ree,
hej Jam ie, ja sam m rtav umoran, spavam na nogama. Neu ti
biti od nikakve koristi samo bih usporavao stvari koje se
moraju odvijati brzo. Bolje da pronadem najbliu postelju, a ti
povedi dame kui. Prii blie, pa u ti rei to d a im kae.
Ispriajte nas, dame. Neke od tih rijei nisu za vae njene ui.
Tjedan d ana kasnije Cappen V arra je sjedio i pio u Vulgarnom Jednorogu. Bilo je kasno popodne i u taverni nije bilo
nikoga osim b arm en abivega gusarskog k u h a ra kojemu su
rane ve zacijelile.
Na vratim a se pojavi ovjek i zaputi se prem a Cappenovu
stolu. Posvuda sam te traio, progunda Sjevem jak. Gdje si
bio?
S k riv ao se, o d v ra ti C ap p en . Iz n a jm io sa m sobu u
Labirintu; posluit e dok se ova stvar ne stia ili dok ne odem
odavde. Pijuckao je svoje vino. Suneve zrake ulazile su kroz
okno, a zrnca praine plesala u njihovoj toplini; n a prozorskoj
dasci drijemala je m aka i glasno prela. Problem je u tome
da mi je novanik p razan .
Takvih problema dugo neemo im ati. Jam ie se spusti na
stolac pored njega i pozove konobara. Pivo! zagrmi.
Znai pokupio si nagradu? upita m instrel gorljivo.
Jam ie kimne. Je. Uinio sam onako kako si mi apnuo.
Prem da ne znam zato si elio da Molinu kaem da je sve to
bila moja ideja, a da si se ti u sp u t prikrpao, te da ti neu dati
vie od nekoliko zlatnika. Stari je napunio k utiju srebrom i
zlatom, u sput rekavi da bi elio da mi moe dati deset p u ta
toliko. Ponudio mi je r a n k a n sk o d rav ljan stv o i plem iki
naslov, ali rekao sam ne, hvala. N ag rad u dijelimo pola-pola,
ti i ja. Ali ovu ru n d u ja plaam.
A to je sa zavjerenicima?
1 32

Ah, oni... 0 tome se uti, kao to si i pretpostavljao. Iisov

se h ram ne moe sruiti, ali se njegovo osoblje da ukrotiti.
J a m ie ga oine pogledom. Nakon tvog n e s ta n k a Danlis je
tekom mukom pristala da sva ast pripadne meni. Znala je
da nije bilo tako Rosanda ne zna to je lijevo a to desno
ali Danlis je htjela da njen ovjek odnese vijesti Princu, a
ostao sam samo ja. Isprva je povjerovala da si samo iscrpljen,
ali kad sam je zadnji p u t vidio ona je... ovaj izrazila razoar a n o s t On n ak riv i svoju crvenu glavu. To je cu ra i pol.
Mislio sam da je voli.
Cappen V arra potegne dobar gutljaj vina. S taro godite
klizilo m u je niz nepce. I jesam je volio. Srce mi je slomljeno.
Pijem da utopim bol.
Jam ie ga pogleda u udu. to? N ita mi sad nije jasno.
Oh, sve je jasno, odgovori Cappen. Slomljena srca brzo
zarastaju. U m euvrem enu, mogu li ti odrecitirati nekoliko
stihova iz pjesm e koju sam dovrio ba prije no to si me
naao
Svakom e mau to ubiti iV raniti eli
Moja gospa prijei put. Ipak,
ne d a j boe da ja budem onaj kome bit e ena.
Moja m i gospa dolazi k o osvit dana
Ja snivam u tami, pita ju 'se to m i nosi.

Copyright 1979 by Poul Anderson

133