Budućnost slobode j e d n a je od n a j v a ž n i j i h

knjiga o globalnim političkim t r e n d o v i m a

objavljenih u p o s l j e d n j e m desetljeću. N j e n a
ozbiljna r a z m a t r a n j a p r u ž a j u ž i v o t n o v a ž n e
lekcije za sve nas koji smo zabrinuti za buduć-
n o s t slobode u svijetu.
Samuel Huntington

P r o v o k a t i v n o i prosvjetljujuće i s t o v r e m e n o .
Bernard Lewis

Ovo je vrlo promišljena i i n t e l i g e n t n a knjiga

v a ž n a za sve A m e r i k a n c e i sve one koji pro-
v o d e a m e r i č k u politiku. N a p o s l j e t k u , što je
važnije od s t v a r n o g značenja slobode i demo-
kracije? O v a se knjiga pojavila u n a j b o l j e m
mogućem trenutku.
Peter Jennings

U ovoj hrabroj i ambicioznoj knjizi Fareed Za-

karia modernizirao je Tocquevilleovu misao...
Opseg Zakarijina z n a n j a je impresivan... Za-
služuje široku čitateljsku publiku.
New York Times Book Review
Budućnost slobode
Od i s t o g a u t o r a u i z d a n j u F r a k t u r e :
Svijet nakon Amerike
 Fareed Zakaria

Budućnost slobode
Iliberalna demokracija u zemlji i u i n o z e m s t v u

preveo s engleskog
Srđan Dvornik

Fraktura
 Naslov izvornika The Future of Freedom
© 2003 by Fareed Zakaria
© za hrvatsko izdanje Fraktura, 2012.
© za prijevod Srđan Dvornik i Fraktura, 2012.
Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo
kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.
ISBN 978-953-266-412-6
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u
Zagrebu pod brojem 821144
za Paulu
Sirene bijahu morske nimfe koje su imale moć da svojom pjesmom
zavedu sve koji ih čuju, tako da su nesretni mornari, ne mogući se
oduprijeti, bili prisiljeni bacati se u more, u svoju propast. Kirka je
Odiseja uputila da uši svojih mornara napuni voskom kako ne bi mogli
čuti napjev, a sebe da dade zavezati za jarbol te svojim ljudima najstrože
naredi da ga, ma što rekao ili učinio, nipošto ne oslobode sve dok za
sobom ne ostave otok Sirena.
Odisej je poslušao te upute. Uši svojih ljudi napunio je voskom i dao
da ga konopcem čvrsto zavežu za jarbol. Dok su se približavali otoku
Sirena more bijaše mirno, a iznad voda dopirahu tonovi pjesme tako
zanosne i privlačne da se Odisej počeo otimati kako bi se oslobodio te
je kricima i znacima zaklinjao svoje ljude da ga oslobode; ali oni, poko-
ravajući se njegovim prethodnim naredbama, skočiše i još ga čvršće
vezaše. Držali su se kursa, a glazba bivaše sve tiša, sve dok je se više
nije moglo čuti; tada Odisej, sav sretan, dade svojim drugovima znak
da odčepe uši, a oni ga oslobodiše spona.
T h o m a s B u l f i n c h , The Age of Fable or Stories of Gods and Heroes
Sadržaj

UVOD

D e m o k r a t s k o doba 11

1. POGLAVLJE

Kratka povijest ljudske slobode 25

2. POGLAVLJE

Izokrenuti put 57

3. POGLAVLJE

Iliberalna demokracija 89

4. POGLAVLJE

Islamski izuzetak 121

5. POGLAVLJE
Previše dobroga 163

6. POGLAVLJE

Smrt autoriteta 203

ZAKLJUČAK
Izlaz 245

Pogovor 263

Bilješka a u t o r a 277

Zahvale 279

Kazalo imena 283

UVOD

Demokratsko doba

Živimo u demokratsko doba. Tijekom proteklog stoljeća svijet je iznad

sviju drugih oblikovao jedan trend - uspon demokracije. Godine 1900.
ni jedna jedina zemlja nije imala ono što bismo danas nazvali demo-
kracijom: vladu uspostavljenu putem izbora na kojima može glasati
svaki punoljetni državljanin i državljanka. Danas je ima 119 zemalja,
što čini 62 posto svih zemalja svijeta. Ono što je nekoć bila osebujna
praksa šačice država oko sjevernog Atlantika postalo je standardnom
formom za cijelo čovječanstvo. Monarhije su starinske; fašizam i ko-
munizam posve su diskreditirani. Čak je i islamska teokracija privlačna
tek nekolicini fanatičnih. Za veliku većinu svijeta, demokracija je je-
dini preostali izvor političke legitimnosti. Diktatori poput egipatskog
Hosnija Mubaraka i zimbabveanskog Roberta Mugabea ulažu silne
napore i troškove za organiziranje državnih izbora - na kojima, dakako,
s lakoćom pobjeđuju. Kada su neprijateljima demokracije usta puna
njene retorike i kad oni oponašaju njene rituale, znate da je ona u tom
ratu pobijedila.
Živimo u demokratsko doba čak i u mnogo širem smislu. Od svojega
grčkog korijena, "demokracija" znači "vladavinu puka". I posvuda svje-
dočimo pomicanju vlasti prema dolje. To nazivam "demokratizacijom",
premda seže daleko onkraj politike, jer proces je sličan: ruše se hijerar-
hije, zatvoreni se sistemi otvaraju, a prvenstveni pokretač društvenih
promjena sada su pritisci masa. Od forme vladavine demokracija postaje
načinom života.
Pogledajmo oblast privrede. U današnjem kapitalizmu ono uistinu
različito i novo nije to što je globalan, ili informacijski bogat, ili što ga
pokreće tehnologija - sve ono što je važilo i u prijašnjim povijesnim
fazama - nego to što je demokratski. U posljednjih pola stoljeća privredni
je rast obogatio stotine milijuna u industrijskom svijetu, pretvorivši
potrošnju, štednju i investiranje u masovnu pojavu. To je socijalne
strukture društava prisililo da se prilagode. Ekonomska moć, koju su
stoljećima držale malene skupine poslovnih ljudi, bankara i birokrata,
kreće se posljetkom toga prema dolje. Danas većina kompanija - za-
pravo većina zemalja - nastoji pridobiti ne šačicu onih bogatih, nego
mnoge pripadnike srednje klase. I to s pravom, jer imovina najeksklu-
zivnije investicijske grupe malena je u usporedbi s imovinom nekog
radničkog mirovinskog fonda.
Demokratizirana je i kultura. Ono što se nekoć zvalo "visokom
kulturom" cvjeta, dakako, i dalje, ali kao poseban proizvod za starije
skupine, a ne kao centar kulturnog života društva, koji sada određuju
i njime dominiraju popularna glazba, filmski hitovi i udarni televizij-
ski termini. To troje čini kanon modernog doba, skup kulturnih refe-
renci poznatih svakome u društvu. Demokratska revolucija koja se
brzo širi društvom mijenja i našu definiciju kulture. Ključ reputacije,
recimo, neke pjevačice u nekom starom poretku bio bi u tome tko je
voli. Ključ za slavu danas jest koliko je onih koji je vole. Po tom je mjerilu
Madonna uvijek jača od Jessye Norman. Kvantiteta se pretvorila u
kvalitetu.
Što je izazvalo tu demokratsku promjenu? Kao i kod svake druš-
tvene pojave velikih razmjera, mnoge su sile pomogle stvaranju de-
mokratskog vala - tehnološka revolucija, porast bogatstva srednje klase
i propast alternativnih sistema i ideologija koje su organizirale društvo.
Tim krupnim sistemskim uzrocima treba dodati još jedan: Ameriku.
Zbog uspona i dominacije Amerike - zemlje čija su politika i kultura
duboko demokratske - demokratizacija se činila neizbježnom. Kakvi
god bili njegovi uzroci, demokratski val djeluje predvidljivo na svakom
području. On ruši hijerarhije, daje moć individuama i preobražava
društva daleko s onu stranu njihove politike. Zapravo, mnogo od onoga
po čemu se odlikuje svijet u kojem živimo posljedica je demokratske
ideje.
Često smo tijekom burnih 1990-ih čitali da su tehnologija i infor-
macije bile demokratizirane. To je relativno nova pojava. U prošlosti je
tehnologija pomagala jačanju centralizacije i hijerarhije. Na primjer,
posljednja velika informacijska revolucija - ona u 1920-ima, u kojoj su
se pojavili radio, televizija, filmovi i megafoni - djelovala je centrali-
zirajući. Ona je osobi ili skupini koja je imala pristup toj tehnologiji
davala moć da dopru do ostatka društva. Upravo je zbog toga prvi korak
u nekom udaru ili revoluciji dvadesetog stoljeća bio zadobivanje kon-
trole nad televizijskom ili radijskom postajom dotične zemlje. No da-
našnja je informacijska revolucija proizvela tisuće punktova za vijesti,
zbog čega je centralna kontrola nemoguća, a izražavanje neslaganja
lako. Golem korak naprijed u tom je procesu donio internet, budući da
je to sistem u kojem je, riječima kolumnista Thomasa Friedmana, "sva-
tko povezan, ali nitko nema kontrolu".
Demokratizacija tehnologije i informacija znači da uglavnom svatko
može doći do bilo čega. Primjerice do oružja za masovno uništavanje.
Znamo da je Osama bin Laden tijekom 1990-ih radio na ozbiljnom
programu biološkog oružja. No najviše zapanjuje upravo to da znan-
stvene informacije i priručnici pronađeni u kabulskim sigurnim ku-
ćama Al-Kaide nisu bili tajne ukradene iz državnih laboratorija. To su
bili dokumenti preuzeti s interneta. Ako danas želite naći izvore za
antraks, recepte za otrov ili metode za uporabu kemikalija kao oružja,
sve što vam treba jest dobar program za pretraživanje. Isti ti otvoreni
izvori uskoro će, nažalost, pomoći nekome da napravi prljavu bombu.
Komponente je lakše pribaviti nego ikada prije. Ono što vam je uglav-
nom potrebno jest znanje, a ono je tijekom proteklog desetljeća naši-
roko rasprostranjeno. Čak je i nuklearna tehnologija opće dostupna.
Na kraju krajeva, radi se o znanju starom pedeset godina, koje je pripa-
dalo još svijetu srednjovalnog radija i crno-bijele televizije. To se može
nazvati demokratizacijom nasilja.
 To nije samo zgodan izraz. Demokratizacija nasilja jedna je od te-
meljnih - i užasnih - značajki današnjeg svijeta. Stoljećima je monopol
na legitimnu upotrebu sile u ljudskim društvima imala država. Ta ne-
jednakost moći između države i građana stvarala je poredak i bila je
dijelom onog ljepila koje je povezivalo modernu civilizaciju. Ali tijekom
posljednjih nekoliko desetljeća premoć države je oslabjela; sada malene
skupine ljudi mogu činiti grozne stvari. A premda je najozbiljniji uda-
rac državnoj vlasti terorizam, centralne se vlade nalaze pod opsadom
i na druge načine. Jačaju i tržišta kapitala, i privatna poduzeća, i lokalne
vlasti, i nedržavne organizacije, i potkopavaju autoritet države. Njenu
slabost potvrđuju ilegalni tokovi ljudi, droge, novca i oružja koji su u
porastu u cijelom svijetu. Ta difuzija moći nastavit će se i dalje, jer je
pokreću široke tehnološke, socijalne i ekonomske promjene. U svijetu
nakon 11. rujna država se vratila s obnovljenom moći i legitimnošću. I
to će potrajati. Doba terorizma obilježavat će napetost između sila koje
pokreću demokratizaciju vlasti s jedne strane i države s druge.
Diskutirati o tim problemima ne znači reći da je demokratizacija
loša. Ona je najvećim dijelom imala čudesne posljedice. Tko bi se od
nas htio vratiti u doba s manjom mogućnošću izbora i manje individu-
alne moći i autonomije? Ali, kao i bilo koja obuhvatna preobrazba, i
demokracija ima svoje tamne strane. O njima pak rijetko govorimo.
Ako to učinimo, smjesta ćemo izazvati kritiku da nismo "u skladu" s
vremenom. Ali to znači da nikada zaista ne zastajemo da shvatimo ova
vremena. Ušutkani strahom da ćemo dobiti "protudemokratsku" eti-
ketu, nismo u stanju razumjeti što bi to moglo biti loše u sve većoj
demokratizaciji naših života. Uzimamo da demokratizacija nikada neće
prouzročiti bilo kakav problem, pa kada vidimo socijalne, političke i
ekonomske bolesti, prebacujemo krivnju ovamo i onamo, zaobilazeći
probleme, izbjegavajući odgovore, ali nikada ne govoreći o velikoj pre-
obrazbi koja leži u središtu našeg političkog, ekonomskog i socijalnog
života.
Demokracija i sloboda

"Recimo da su izbori slobodni i pravedni, a da su oni koji budu izabrani

rasisti, fašisti, separatisti", rekao je američki diplomat Richard Holbro-
oke o Jugoslaviji u 1990-ima. "To je prava dilema." Bogme i jest, i to ne
samo u prošlosti Jugoslavije nego i u sadašnjici svijeta. Razmotrimo na
primjer izazov koji vidimo diljem islamskog svijeta. Priznajemo po-
trebu za demokracijom u tim često represivnim zemljama. Ali što ako
demokracija proizvede kakvu islamsku teokraciju ili nešto slično? Ovo
nije tek dokono razmatranje. Po čitavom planetu demokratski izabrani
režimi, često ponovo izabrani ili potvrđeni putem referenduma, re-
dovno ignoriraju ustavna ograničenja svoje moči i lišavaju svoje gra-
đane njihovih osnovnih prava. Ovu uznemirujuću pojavu, koju se može
vidjeti od Perua do palestinskih teritorija, od Gane do Venezuele -
moglo bi se nazvati "iliberalnom demokracijom".
Za ljude na Zapadu, demokracija znači "liberalnu demokraciju":
politički sistem koji obilježavaju ne samo slobodni i pravedni izbori
nego i vladavina prava, dioba vlasti i zaštita osnovnih sloboda govora,
okupljanja, vjeroispovijesti i vlasništva. Ali ovaj svežanj sloboda - koji
bi se moglo nazvati "konstitucionalnim liberalizmom" - nije intrin-
zično povezan s demokracijom; to dvoje nije uvijek išlo ruku pod ruku,
pa ni na Zapadu. Na kraju krajeva, Adolf Hitler je kancelarom Njemačke
postao putem slobodnih izbora. Tijekom posljednjih pola stoljeća na
Zapadu su povezane demokracija i sloboda. No te dvije obale liberalne
demokracije, isprepletene u političkom tkanju Zapada, danas se raz-
dvajaju širom svijeta. Demokracija je u procvatu, a sloboda nije.
Na nekim mjestima, kao što je Srednja Azija, izbori su popločali put
diktaturama. U drugima su pogoršali sukobe raznih skupina i etničke
napetosti. Na primjer, i Jugoslavija i Indonezija bile su daleko tole-
rantnije i sekularnije kada su njima vladali moćnici (Tito, odnosno
Suharto) nego sada, kao demokratske države. A ni u mnogim nedemo-
kratskim državama izbori ne bi donijeli mnogo poboljšanja. Diljem
arapskog svijeta, izbori koji bi bili održani sutra vjerojatno bi na vlast
doveli režime koji bi bili netolerantniji, reakcionarniji, više protivni
Zapadu, više antisemitski nego što su to diktature koje sada vladaju.
U svijetu koji se sve više demokratizira, režimi koji se opiru tom
trendu stvaraju nefunkcionalna društva - kao u arapskom svijetu.
Njihov puk tu lišenost slobode osjeća mnogo jače nego ikada prije, jer
su mu poznate alternative; može ih vidjeti na CNN-u, BBC-ju i Al-Ja-
zeeri. Pa ipak, nedavno demokratizirane zemlje i prečesto postaju tek
lažnim demokracijama, što dovodi do razočaranja, pomutnje, nasilja i
novih oblika tiranije. Pogledajmo Iran i Venezuelu. To, dakako, nije
razlog da se prestane održavati izbore, ali svakako bi nas trebalo nave-
sti da postavimo pitanje: Što je korijen tog uznemirujućeg kretanja?
Zbog čega tako mnogo zemalja u razvoju ima toliko poteškoća u stva-
ranju stabilnih, uistinu demokratskih društava? Kad bismo se latili
golemog izazova izgradnje demokracije u Iraku, kako bismo osigurali
da ona bude uspješna?
Prvo, razjasnimo što mislimo pod političkom demokracijom. Od
vremena Herodota nju se prvenstveno definiralo kao vladavinu puka.
Znanstvenici danas naširoko rabe tu definiciju demokracije kao procesa
odabira vlada. Eminentni politolog Samuel Huntington u svojem Tre-
ćem valu objašnjava zbog čega:

Izbori, i to otvoreni, slobodni i pravedni, bit su demokracije,

neizbježan sine qua non. Vlade što ih stvaraju izbori mogu
biti nedjelotvorne, pokvarene, kratkovidne, neodgovorne,
njima mogu dominirati posebni interesi, mogu biti nespo-
sobne usvojiti političke mjere što ih zahtijeva javno dobro.
Zbog takvih značajki te vlade mogu biti nepoželjne, ali ne i
nedemokratske. Demokracija je jedna javna vrlina, ne jedina,
a odnos između demokracije i ostalih javnih vrlina i poroka
može se razumjeti samo ako se demokraciju jasno razluči od
drugih karakteristika političkih sistema.

Ta je definicija također suglasna sa zdravorazumskim shvaćanjem tog

termina. Ako neka zemlja održava natjecateljske, višestranačke izbore,
zovemo je "demokratskom". Kada se politička participacija u politici
neke zemlje poveća - na primjer time što žene dobiju pravo glasa -
smatra se da je ta zemlja postala demokratskijom. Dakako, izbori mo-
raju biti otvoreni i pravedni, a to iziskuje neka sredstva zaštite slobode
govora i okupljanja. Ali ići onkraj tih minimalnih uvjeta i obilježiti
neku zemlju demokratskom samo ako jamči određen katalog socijalnih,
političkih, ekonomskih i religijskih prava - koji će veoma varirati od
promatrača do promatrača - znači oduzeti značenje riječi "demokracija".
Uostalom, Švedska ima ekonomski sistem koji po mnogima krnji in-
dividualna prava vlasništva, Francuska je donedavno imala državni
monopol na televiziju, a Britanija ima državnu religiju. Ali za svaku od
njih može se jasno ustanoviti da je demokratska. Prihvati li se da "de-
mokracija" subjektivno znači "dobru vladavinu", ona postaje analitički
neupotrebljivom.
U konstitucionalnom liberalizmu, s druge strane, ne radi se o proce-
durama biranja vlade, nego o ciljevima vlade. On se odnosi na tradiciju,
duboko usađenu u povijest Zapada, koja nastoji autonomiju i dostojan-
stvo individue zaštititi od prinude iz bilo kojeg izvora - države, Crkve
ili društva. Taj termin združuje dvije blisko povezane ideje. Liberalan *
je jer se oslanja na filozofijsko porijeklo što počinje s Grcima i Rimlja-
nima, koje težište stavlja na individualnu slobodu. Konstitucionalan
je jer u središte politike stavlja vladavinu prava. Konstitucionalni libe-
ralizam razvio se u Zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama kao obrana
prava individue na život i vlasništvo te slobode vjeroispovijesti i govora.
Da bi osigurao ta prava, on naglašava kontrolu moći vlade, jednakost
pred zakonom, nepristrane sudove i tribunale te odvajanje Crkve i
države. U gotovo svim svojim varijantama konstitucionalni liberalizam
argumentira da ljudska bića imaju stanovita prirodna (ili "neotuđiva")
prava i da države, da bi ih osigurale, moraju prihvatiti osnovni zakon

* T e r m i n " l i b e r a l n o " r a b i m u s m i s l u iz d e v e t n a e s t o g stoljeća, koji se t i č e i n d i v i d u -

a l n e e k o n o m s k e , p o l i t i č k e i religijske slobode, koji se p o n e k a d n a z i v a " k l a s i č n i m
l i b e r a l i z m o m " , a ne u s u v r e m e n o m a m e r i č k o m s m i s l u , koji ga p o v e z u j e sa socijal-
n o m državom, afirmativnom akcijom i drugim političkim programima.
koji ograničava njihove moći. Tako su 1215. na Runnymedeu engleski
baroni prisilili kralja da ograniči vlastitu vlast. U američkim kolonijama
ti su običaji učinjeni eksplicitnima, pa je 1638. grad Hartford usvojio
prvi pisani ustav u modernoj povijesti. Godine 1789. Američki je ustav
stvorio formalan okvir za novu naciju. Godine 1975. zapadne su nacije
postavile standarde ponašanja čak i za nedemokratske režime. I Magna
Charta, i Temeljne odredbe Connecticuta, i Američki ustav i Helsinški
završni akt jesu izrazi konstitucionalnog liberalizma.
Od 1945. zapadni politički sistemi najvećim dijelom utjelovljuju
kako demokraciju tako i konstitucionalni liberalizam. Stoga je teško
to dvoje zamisliti odvojeno, bilo u formi iliberalne demokracije ili li-
beralne autokracije. A i jedno i drugo ustvari je postojalo u prošlosti i
opstaje u sadašnjosti. Sve do devetnaestog stoljeća većina zapadnoeu-
ropskih zemalja bile su liberalne autokracije ili, u najboljem slučaju,
poludemokracije. Pravo glasa bilo je veoma ograničeno, a izabrana za-
konodavna tijela imala su ograničenu vlast. Velika Britanija, jedna od
najdemokratskijih europskih zemalja, dopuštala je 1830. pravo glasa
za jedva 2% svojeg stanovništva da bira jedan dom Parlamenta. Tek
potkraj 1940-ih većina zemalja Zapada postale su potpunim demokra-
cijama s općim pravom glasa za punoljetne. Ali sto godina prije, krajem
1840-ih, većina njih bila je prihvatila važne aspekte konstitucionalnog
liberalizma - vladavinu prava, prava privatnog vlasništva, te sve više
i diobu vlasti i slobodu govora i okupljanja. Velikim dijelom moderne
povijesti političke sisteme Europe i Sjeverne Amerike nije karakteri-
zirala i od ostalih sistema diljem svijeta razlikovala demokracija, nego
konstitucionalni liberalizam. "Zapadni model vlasti" najbolje simbo-
lizira ne masovni plebiscit, nego nepristran sudac.
Mali otok Hong Kong desetljećima je bio malen ali poučan primjer
kako sloboda ne ovisi o demokraciji. Imao je jednu od najviših razina
konstitucionalnog liberalizma u svijetu, ali ni po čemu nije bio de-
mokratski poredak. Ustvari, kako se u 1990-ima približavalo kinesko
preuzimanje Hong Konga, mnoge zapadne novine i časopisi uzrujavali
su se zbog opasnosti koju će ta promjena donijeti hongkonškoj de-
mokraciji. Ali Hong Kong, dakako, nije ni imao demokraciju vrijednu
spomena. U opasnosti je bila njegova tradicija slobode i prava. Stalno
brkamo ta dva pojma. Američki i izraelski političari često kore Pale-
stinsku upravu zbog nedostatka demokracije. Ali Jaser Arafat je, ustvari,
jedini lider u cijelom arapskom svijetu koji je izabran na razumno slo-
bodnim izborima. Problem s Palestinskom upravom nije u njenoj de-
mokratičnosti - koja, mada puna mana, barem donekle funkcionira
- nego u njezinu konstitucionalnom liberalizmu, zapravo u njegovu
manjku.
Osobito je Amerikancima teško uočiti ikakvu napetost između
demokracije i slobode, jer to u našoj povijesti nije dominantna tema
- uz jedan krupan izuzetak. Kroz demokratski sistem na američkom
su Jugu bili ušančeni ropstvo i segregacija. Sve od utemeljenja republike,
onima koji su se gnušali ropstva prepreka je bio problem što je većina
birača na Jugu strastveno branila ropstvo. Ropstvo je na kraju iščezlo
ne zbog toga što je poraženo na izborima, nego zato što su snage Sjevera
slomile Jug. Na kraju je sistem Johna Crowa, koji je na Jugu bio naslije-
dio ropstvo, uništen tijekom 1950-ih i 60-ih ne putem demokracije,
nego unatoč njoj. Premda je završni akt emancipacije, Zakon o građan-
skim pravima 1964. usvojen u Kongresu, čitav napredak prije toga
odvijao se kroz naredbe izvršne vlasti - kao u desegregaciji oružanih
snaga - ili kroz odluke Vrhovnog suda - kao u desegregaciji škola. U
najvećoj američkoj tragediji sloboda i demokracija često su bile suprot-
stavljene.

Američki model

Tijekom 1990-ih jedan je američki znanstvenik putovao u Kazahstan,

po zadatku uz potporu vlade SAD-a da pomogne novom parlamentu
te zemlje u izradi izbornih zakona. Njegov domaći kolega, stariji član
kazaškog parlamenta, ignorirao je mnoge opcije koje je američki struč-
njak skicirao, naglašeno govoreći: "Hoćemo da naš parlament bude baš
poput vašeg Kongresa." Amerikanac je bio zgrožen; sjeća se: "Pokušao
sam reći još nešto osim triju riječi koje su mi istog časa vrišteći pale na
pamet: 'Ne, ne želite!"' To shvaćanje nije neuobičajeno. Amerikanci
koji se bave demokratskim poslom skloni su gledati na vlastiti sistem
kao na nezgrapnu napravu koju ne bi trebala trpjeti ni jedna druga
nacija. Ustvari, filozofija koja je stajala iza Ustava SAD-a - strah od
akumulirane moći - danas je relevantna kao što je to bila i 1789. Ispada
da bi Kazahstanu vrlo dobro došao jak parlament - poput američkog
Kongresa - da bi kontrolirao nezajažljiv apetit svojeg predsjednika.
Čudno je što se Sjedinjene Države tako često zalažu za neograničenu
demokraciju u inozemstvu. Ono po čemu se američki sistem razlikuje
od drugih nije to koliko je demokratski, nego koliko je nedemokratski,
time što postavlja tolika ograničenja izbornim većinama. Uostalom,
Povelja o pravima je popis onoga što vlada ne smije činiti, bez obzira
na želje većine. Među trima granama američke vlasti, Vrhovni sud -
nesumnjivo najvišu granu - vodi devetero ljudi koji nisu izabrani na
izborima, a imaju doživotan mandat. Senat SAD-a najmanje je repre-
zentativan gornji dom u svijetu, uz jedini izuzetak Doma lordova, koji
nema moći i, uostalom, uskoro bi mogao biti promijenjen. Svaka ame-
rička država šalje u Washington D.C. dvoje senatora, bez obzira na broj
stanovnika. Tako 30 milijuna ljudi iz Kalifornije ima isto toliko glasova
kao i 3,7 milijuna njih iz Arizone, što bi se teško moglo smatrati odno-
som jedan čovjek - jedan glas.* U državnim i lokalnim zakonodavnim
tijelima širom Sjedinjenih Država ne upada u oči moć većinske stranke,
nego mjere zaštite priznate manjinskoj stranci, pa čak i pojedinačnom
članu zakonodavnog tijela. Drugi ključni sloj unutar društva tvore
privatna poduzeća i ostale nedržavne skupine - ono što je Alexis de
Tocqueville nazivao "posredujućim udruženjima". To bogato tkanje
građanskog društva imalo je udjela u oblikovanju karaktera američke
demokracije.
Ali ono se troši, stvarajući vlastitu američku verziju iliberalne de-

* O v a j j e p o s e b n i a s p e k t a m e r i č k e d e m o k r a c i j e u g l a v n o m i m a o s t r a š n e posljedice,
jer je m a l e n i m d r ž a v a m a s m a l o b r o j n i m s t a n o v n i š t v o m davao golem politički
u t j e c a j i o b i l n e s u b v e n c i j e . Pa ipak, a m e r i č k a d e m o k r a c i j a i m a v e l i k e k o r i s t i od
većine svojih " n e d e m o k r a t s k i h " značajki.
mokracije. Problemi Amerike razlikuju se od onih s kojima se suočavaju
zemlje Trećeg svijeta - i mnogo su manji od ovih potonjih. Ali povezani
su. U Americi su zakoni i prava čvrsto ustanovljeni. Nestaju međutim
ona manje formalna ograničenja, koja iznutra ispunjavaju liberalnu
demokraciju. Mnoge od tih društvenih i političkih institucija - političke
stranke, profesije, klubovi i udruženja - nisu po svojoj strukturi demo-
kratske. Sve njih ugrožava demokratska ideologija koja o vrijednosti
svake ideje i institucije sudi na osnovi jedne jednostavne provjere: Je li
moć raspršena što šire? Jesu li one, drugim riječima, onoliko demokrat-
ske koliko bi mogle biti? Tako je Kongres SAD-a, premda po definiciji
demokratski, nekoć funkcionirao na hijerarhijski i zatvoren način, na
stanovitoj distanci od pritisaka javnosti. Sada je on transparentno tijelo,
potpuno otvoreno pogledu i pritiscima biračke baze. Kongres više re-
agira na razne zahtjeve, demokratičniji je, i disfunkcionalniji.
Ili promotrimo američke političke stranke, koje su danas Potemki-
nove organizacije. One više ne igraju svoju povijesnu ulogu selektora
i presuditelja u američkom izbornom procesu. Uz dominaciju prethod-
nih unutarstranačkih izbora i ispitivanja javnog mnijenja, stranke služe
kao puke posude koje treba ispuniti prema trenutnom ukusu javnosti
- neoliberalnom, konzervativnom, bilo kakvom. A pogledajmo i pro-
fesionalne elite Amerike - ponajviše odvjetnike - koje su nekoć tvorile
svojevrsnu lokalnu aristokraciju i bile nositeljice dužnosti i odgovor-
nosti spram svojih mjesta i gradova. Izgubile su prestiž i smisao za javno
dobro i pretvorile se u nestrpljive mahere. Sličnom su putanjom išli i
medicina, računovodstvo, bankarstvo. Sile koje su bile vodič demokra-
ciji ubrzano erodiraju.
Nadomjestilo ih je ispitivanje javnog mnijenja. Kada povjesničari
budu pisali o ovom vremenu, jamačno će im upasti u oči naše stalno,
neprestano provjeravanje pulsa puka. Političari, korporacije i novinari
troše goleme količine vremena, novca i energije u nastojanju da prore-
knu nazore javnosti o bilo čemu, od sistema socijalne sigurnosti, preko
zagrobnog života, do gaziranih napitaka. To je, zapravo, utrka da se pred
njom klekne prije drugih. Ispitivači javnog mnijenja postali su našim
modernim vračevima, koji ankete javnog mnijenja tumače s ozbiljno-
šću kojom su njihovi prethodnici čitali iz pilećih iznutrica. Ispitivanja
javnog mnijenja, kao i pileće iznutrice, mogu, dakako, biti dvosmislena,
a ljudi mogu i promijeniti mišljenje - što se događa s vremena na vri-
jeme - i tada nastane jagma za novim pučkim nazorom. Tako su isti
oni ljudi koje su 2000. slavili kao genije 2002. postali pokvarenjaci.
Newt Gingrich, mozak izborne lavine 1994., godinu dana poslije postao
je trapavi ekstremist. Dok je bio predsjednik, imidž Billa Clintona go-
tovo se na tjednoj bazi kretao od nitkova do političke legende. Duž
cijele te krivudave jurnjave jedina je konstanta ritualno odavanje po-
časti američkoj javnosti. "Američki puk nije glup", govore političari u
beskraj, čak i kad objašnjavaju ustrajnu žudnju javnosti za nižim pore-
zima i većim državnim pogodnostima. "Američki puk želi znati", reći
će političar i onda kad je upravo političar - možda baš samo taj političar
- onaj koji postavlja neko pitanje. "Čuli smo od američkog puka", pro-
glasit će treći, kao da najavljuje božansko došašće. Ako je pripisana
američkom puku, bilo kakva banalna tvrdnja danas ima snagu biblij-
skog otkrivenja. *

Sloboda i ograničenja

S druge strane puk osjeća da postoji problem. Amerikanci i Amerikanke

poštuju svoj politički sistem manje nego ikad. U tome nisu usamljeni.
Većina zapadnih zemalja pokazuje isto povijesno nisko poštovanje
spram svoje politike. Ustvari, nedavni porast populizma protiv establi-
šmenta u svakoj europskoj zemlji ukazuje na to da su ti osjećaji možda
već prilično ojačali. Taj rastući trend nezadovoljstva i ljutnje spram

*Kao i u s v i m d r u g i m o p a ž a n j i m a o A m e r i c i , to je p r v i , i na n a j b o l j i n a č i n , i s k a z a o
Tocqueville: " F r a n c u z i su u v r i j e m e s t a r e m o n a r h i j e v j e r o v a l i u m a k s i m u da k r a l j
ne m o ž e pogriješiti", n a p i s a o je, "a a k o bi i pogriješio, za to bi okrivili n j e g o v e sa-
v j e t n i k e . (...) A m e r i k a n c i i m a j u isti stav u o d n o s u na v e ć i n u . " U i s t o m t o n u M i c h a e l
K i n s e y je s v o j e k o l u m n e iz New Republic s a k u p i o u k n j i g u p r i j e k o r n a n a s l o v a ,
n a z v a v š i a m e r i č k i p u k Big Babies ("Velike b e b e " - op. prev.).
postojećih političkih sistema dolazi u loše vrijeme. Zapadne su zemlje
pod pritiskom dok se suočavaju s iz temelja novim izazovima kao što
su terorizam, demografske promjene, imigracija i kulturni sukobi. Vlade
moraju štititi društva od novih opasnosti, preurediti socijalnu državu
i poticati useljavanje a da ne izazovu rat kultura, što bi u bilo koje vri-
jeme bilo pretjeran zahtjev. Ali politički sistem nikada nije bio tako
disfunkcionalan. Neprestano vođenje kampanja i podilaženje, priku-
pljanje novca, posebni interesi i lobiranje - najakutnije u Americi - sve
je to u očima puka diskreditiralo sistem, a odaziv birača je šokantno
nizak. Zapadna demokracija i dalje je uzor za ostatak svijeta, no je li
moguće da, poput supernove, u trenutku zasljepljujuće slave u dalekim
univerzumima, zapadna demokracija u svojoj srži postaje praznom?
Mnogi smatraju suprotno - da je sve veća demokratizacija sviju
društvenih sfera bez daljnjega dobra. Iz raspada starih sistema, otva-
ranja pristupa i stjecanja moći svakog običnog čovjeka proizići će sve
veća individualna sloboda i sreća. Tijekom posljednjih godina burnih
1990-ih konzultantska tvrtka Accenture objavljivala je reklame u po-
hvalu svojim dalekovidnim analizama. Jedna od njih bila je lažni novin-
ski naslov koji je glasio "INTERNET ĆE DONIJETI DEMOKRACIJU U KINU",
uz koji je išla njihova napomena "Sad postaje zanimljivo". Premda je
gorljivost doba dot-coma izblijedjela, tehnologijski entuzijasti ističu
da je internet još u djetinjoj dobi i da će na kraju donijeti demokraciju
u Kinu, prosperitet u Indiju, i sve nas pretvoriti u vlastite bankare,
pravnike, urednike, pa čak i zakonodavce. Ovaj je potonji trend vidljiv
u državama poput Kalifornije, koja je već dobrano na putu prema vla-
davini putem referenduma. Druge je slijede. Kako možete biti protiv
toga da bude više demokracije?
Ali što ako sloboda ne dolazi iz kaosa, nego i iz neke mjere poretka
- ne iz nesputane, izravne demokracije, nego iz regulirane, reprezen-
tativne demokracije? Što ako nam, kao u većem dijelu života, trebaju
vodilje i ograničenja? I što ako je sloboda istinski sigurna samo kada su
ti zaštitnici jaki? U najmanju ruku, upravo je ta alternativna teorija
proizvela modernu, liberalnu demokraciju. Demokracija s kojom ži-
vimo na Zapadu uvijek je bila ono što je Aristotel zvao "mješovitim
režimom". Dakako, imala je izabranu vlast, ali i konstitucionalne za-
kone i prava, neovisno sudstvo, jake političke stranke, crkve, poduzeća,
privatna udruženja i profesionalne elite. Politička demokracija bila je
bitan, zapravo krucijalan element cjeline - najvišu vlast ima puk - ali
sistem je bio kompleksan, s mnogim dijelovima, koji nisu svi podlijegali
izborima. Zapravo je svrha mnogih od tih nedemokratskih institucija
i skupina bila ublažavanje javnih strasti, obrazovanje državljanki i
državljana, vođenje demokracije, pa time i osiguravanje slobode. Kada
harvardski Pravni fakultet daje diplome svojim studentima, podsjeća
ih na to da o pravu misle kao o "mudrom ograničavanju koje ljude čini
slobodnima". Nacionalna himna "Amerika je lijepa" objavljuje: "Ame-
riko, Ameriko / Neka Bog ispravi svaku tvoju manu. / Učvrsti svoju
dušu samokontrolom / Svoju slobodu pravom."
Ova je knjiga poziv na samokontrolu, na obnovu ravnoteže između
demokracije i slobode. Ona ne argumentira protiv demokracije. Ali tvrdi
da je moguće nešto kao previše demokracije - previše nečega izrazito
dobroga. Bit liberalne demokratske politike jest konstrukcija bogatog,
kompleksnoga društvenog poretka, kojim ne dominira samo jedna
ideja. Oci utemeljitelji Amerike na primjer težili su stvaranju takva
pluralističkog društva kada su mnogi vjerovali da bi društvima trebala
dominirati jedinstvena religijska ideologija. Demokracija je također
jedinstvena ideologija, pa kao i drugi takvi predlošci ima ograničenja.
Ono što djeluje u zakonodavstvu ne mora djelovati u korporaciji.
Latiti se obnove ne znači tražiti povratak starog poretka. Sviđaju
nam se demokratske promjene koje smo proživjeli i cijenimo njihova
dostignuća. Cilj nije liberalna demokracija kakvu se prakticiralo u 19.
stoljeću, nego kakvu bi trebalo prakticirati u 21. stoljeću. Demokratska
društva sada potrebuju nove amortizere i vodilje, namijenjene moder-
nim problemima i vremenima. Pa ipak, svaki takav pothvat mora početi
povratkom povijesti, borbi za slobodu i demokraciju koja je započela
na Zapadu i proširila se drugamo. Hoćemo li obnoviti neprestano tra-
ganje za životom, slobodom i srećom, moramo se sjetiti snaga koje su
ih prvobitno proizvele. Samo razumijevanjem prošlosti slobode mo-
žemo pomoći osiguravanju njene budućnosti.
1. POGLAVLJE

Kratka povijest ljudske slobode

Sve je počelo kad je Konstantin odlučio da se preseli. Vladar najvećeg

carstva na svijetu krenuo je 324. godine na istok, premjestivši glavni
grad iz Rima u Bizant, staru grčku koloniju na ulazu u Crno more, koju
je ubrzo preimenovao u Konstantinopol. Zbog čega je napušten Rim,
legendarno sjedište carstva? Konstantin je objasnio da je to učinio "po
Božjoj zapovijedi". S tom vrsti logike ne možete zbiljski raspravljati,
premda su nekog udjela sigurno imali i taština i vlastohleplje. Konstan-
tin je očajnički želio ostaviti za sobom veličajnu baštinu, a što je, osim
pobjede u ratu, bilo bolje nego sagraditi nov glavni grad? Taj je potez
bio i politički mudar. Konstantinopol je bio bliži velikim kulturnim i
ekonomskim središtima tog vremena kao što su Atena, Solun i Antio-
hija. (Rim je u to vrijeme bio smatran žabokrečinom.) Konstantinopol
je k tome bio i strategijska točka za obranu carstva od neprijatelja,
uglavnom germanskih plemena i perzijskih armija. U četvrtom su
stoljeću središta povijesnog zbivanja bila na Istoku.
Carevi ne putuju s malo prtljage, a ni Konstantin nije bio iznimka.
Preselio je ne samo glavni grad nego i desetke tisuća njegovih stanov-
nika te radi prehrane svojih ljudi rekvirirao goleme količine hrane i
vina iz Egipta, Male Azije i Sirije. Svoje je službenike razaslao širom
carstva da donesu umjetnička djela za "novi Rim". Grabež je bila takva
da ju je historičar Jacob Burckhardt opisao kao "najsramotniju i najop-
sežniju krađu umjetnina u cijeloj povijesti... počinjenu radi ukrašava-
nja [Konstantinopola]". * Senatore i druge dostojanstvenike na sve se
načine poticalo da se presele; u novom su ih gradu čekale doslovne
kopije njihovih domova. No premda je doveo najveći dio svojeg dvora,
Konstantin je ostavio jednu osobu: rimskog biskupa. To povijesno odva-
janje Crkve i države imat će sudbonosne i korisne posljedice po čovje-
čanstvo.
Premda je rimski biskup nominalno bio nadređen - jer je prvi nosi-
lac te funkcije, Petar, bio najviši Kristov apostol - kršćanstvo je preži-
vjelo time što je postalo decentraliziranom religijom koja obuhvaća
zbirku samoupravnih crkava. Ali Rim sada bijaše udaljen od carskoga
glavnog grada. Drugi važni svećenici, kao biskup Bizanta i oni u obliž-
njoj Antiohiji, Jeruzalemu i Aleksandriji, sada su živjeli u sjeni impera-
tora, postavši ubrzo privjescima državne vlasti. Ali daleko od dvorskih
moći i intriga rimska je Crkva procvala, učvrstivši neovisnost koja joj
je na kraju omogućila da zatraži plašt duhovnog vodstva nad kršćan-
skim narodima. Posljetkom tog odvajanja, opazio je veliki engleski
klasični znanstvenik Ernest Barker, Istok (Bizant) je dospio pod kon-
trolu države, a Zapad (Rim) pod suverenost religije. Bilo bi točnije reći
da je na Zapadu suverenost bila predmetom osporavanja; tijekom 1500
godina nakon Konstantinova preseljenja europsku je povijest konti-
nuirano obilježavalo trvenje između Crkve i države. Iz iskri tih okršaja
proizišle su prve vatre ljudske slobode.

Sloboda, stara i nova

Izdvojiti pojedinačan događaj kojim bi se označilo početke jedne kom-

pleksne povijesne pojave - u ovom slučaju razvoja ljudske slobode -
očevidno je previše pojednostavnjeno, ali priče nečime moraju početi.
A uspon kršćanske Crkve je, po mojem sudu, prvi važan izvor slobode

*Jacob B u r c k h a r d t , The Age of Constantine the Great, prev. Moses H a d a s (Berkeley:

U n i v e r s i t y of C a l i f o r n i a Press, 1983.), 351.
na Zapadu - a odatle i u svijetu. On ističe središnju temu ovog poglav-
lja, a to je da je sloboda na Zapadu nastala stoljećima prije demokracije.
Sloboda je dovela do demokracije, a ne obrnuto. On također ističe pa-
radoks koji se provlači ovim prikazom: kakvi god bili dublji strukturni
uzroci, sloboda je na Zapadu rođena iz niza borbi za vlast. Posljedice tih
borbi - između Crkve i države, plemića i kralja, protestanata i katolika,
poduzeća i države - integralan su dio tkanja života Zapada i stvaraju
sve veće pritiske u korist individualne slobode, posebice u Engleskoj
te, preko nje, u Sjedinjenim Državama.
Neki to isticanje kršćanske Crkve mogu osporiti ukazujući s naklo-
nošću na staru Grčku kao kolijevku slobode. Pomislit će na znameniti
Periklov pogrebni govor održan 431. prije nove ere, koji dočarava uz-
budljivu viziju Atene njegova doba, posvećen slobodi, demokraciji i
jednakosti. Velikim dijelom 19. stoljeća obrazovni programi britanskih
i njemačkih sveučilišta polazili su od shvaćanja da se najveći procvat
ljudskih dostignuća zbivao u grčkim gradovima-državama u 5. stoljeću
prije nove ere. (Studije antičke Grčke i Rima na Oxfordu i Cambridgeu
još se uvijek kolokvijalno naziva "Velikima".) Ali viktorijanska opsesija
Grčkom djelomice je bila fantazija. Antička Grčka bila je izvanredna
kultura, plodna u filozofiji, znanosti i književnosti. To je bilo rodno
mjesto demokracije i nekih s njom povezanih ideja, ali one su u praksi
djelovale samo u nekoliko malenih gradova-država tijekom najviše
stotinu godina i zamrle su s makedonskim osvajanjem Atene 338. go-
dine prije nove ere. Više od tisuću godina kasnije, grčki je eksperiment
postao nadahnućem za demokrate, ali tijekom stoljeća koja su u me-
đuvremenu prošla nije bio ostavio za sobom opipljiv ili institucionalan
utjecaj na politiku u Europi.
Što je važnije, Grčka nije bila rodno mjesto slobode kako je danas
razumijevamo. Sloboda u modernom svijetu prije svega je sloboda in-
dividue od samovolje vlasti, što je najvećim dijelom povijesti značilo
od surove moći države. Ona podrazumijeva stanovita osnovna ljudska
prava: slobodu izražavanja, udruživanja i vjeroispovijesti te prava na
primjeren postupak. Ali antička sloboda, kako je objasnio filozof pro-
svjetiteljstva Benjamin Constant, značila je nešto drugo: da svatko
(zapravo svaki muški državljanin) ima pravo sudjelovati u upravljanju
zajednicom. Obično su svi državljani bili članovi zakonodavnog tijela
ili su, ako to nije bilo praktično, članovi zakonodavnog tijela birani
ždrijebom, kao danas američki porotnici. Pučke skupštine antičke
Grčke imale su neograničenu vlast. Prava pojedinca nisu bila ni teorij-
ski sveta ni faktički zaštićena. Grčka je demokracija, kako se izrazio
Constant, često značila "podčinjavanje pojedinca vlasti zajednice". *
Prisjetimo se da je u Ateni u 4. st. prije nove ere, gdje je, govori se, grčka
demokracija našla svoj najistinskiji izraz, pučka skupština - demo-
kratskim glasanjem - osudila na smrt najvećeg filozofa tog doba zbog
njegova naučavanja. Pogubljenje Sokrata bilo je demokratsko, ali ne
liberalno.
Ako se grčke korijene zapadne slobode često precjenjuje, rimske se
zanemaruje. Kada je Herodot pisao da su Grci "slobodni ljudi", mislio
je da nisu robovi podčinjeni stranom osvajanju ili dominaciji stranaca;
tu bismo ideju danas nazvali "nacionalnom neovisnošću" ili "samo-
određenjem". (Po toj su definiciji Sjevernokoreanci danas slobodni
ljudi.) Rimljani su isticali jedan drugi aspekt slobode: da sve građane
treba pred zakonom tretirati jednako. To poimanje slobode mnogo je
bliže modernom zapadnome, a latinska riječ koja je označava, libertas,
korijen je naše riječi**. Dok su Grci svijetu dali filozofiju, književnost,
pjesništvo i umjetnost, Rim nam je dao početke ograničene vlasti i
vladavine prava. Rimska Republika, sa svojom podjelom vlasti (tri
grane), biranjem funkcionara s ograničenim mandatom i naglašava-
njem jednakosti pred zakonom, uzor je vlasti sve od tada, najsvjesnije
pri osnivanju Američke Republike. Sve do danas rimski politički poj-
movi i termini vrijede u cijelom zapadnom svijetu: senat, republika,
konstitucija, prefektura. Zapadno je pravo tako ispunjeno rimskom
baštinom da su do početka 20. stoljeća pravnici morali vrlo dobro znati

* B e n j a m i n C o n s t a n t , " T h e L i b e r t y o f a n c i e n t s C o m p a r e d w i t h T h a t o f t h e Mo-
d e r n s " (1819.), u Benjamin Constant: Political Writings, B i a n c a m a r i a F o n t a n a , ur.
( N e w York: C a m b r i d g e U n i v e r s i t y Press, 1988.).
* * L i b e r t y (op. prev.).
latinski. Većina svjetskih zakona o ugovoru, vlasništvu, obvezi, difa-
maciji, nasljeđivanju i posjedu te pravila postupka i dokaza varijacije
su rimskih tema. Po Herbertu Asquithu, nadarenom amateru klasičaru
koji je postao premijer Ujedinjenog Kraljevstva, najveći dar Rima budu-
ćim epohama bilo je to što je "utemeljio, razvio i sistematizirao svjet-
sku jurisprudenciju" * .
Zjapeću prazninu u rimskom pravu međutim predstavljalo je to što
u praksi nije važilo za vladajuću klasu, posebno kada je republika do
prvog stoljeća degenerirala u monarhiju. Carevi poput Nerona, Vitelija
i Galbe rutinski su osuđivali ljude na smrt bez suđenja, pljačkali pri-
vatne domove i hramove te silovali i ubijali svoje podanike i podanice.
Poznato je da je Kaligula imenovao svojeg konja za senatora i tim činom
prekršio implicitna, ako ne i eksplicitna pravila tog nekoć poštovanja
dostojnog tijela. Tijekom dekadencije carstva raspale su se pravne tra-
dicije koje su bile brižljivo građene u godinama Rimske Republike.
Pouka iz pada Rima jest da za trajnost vladavine prava nisu dovoljne
dobre namjere vladara, jer se one mogu mijenjati (i namjere i vladari).
Potrebne su institucije unutar društva čija je snaga neovisna o državi.
Zapad je takvu snagu protuteže našao u Katoličkoj crkvi.

Paradoks katoličanstva

Najkonkretnija baština Rima jest Rimokatolička crkva, koju je engle-

ski filozof Thomas Hobbes nazvao "sablašću umrloga Rimskog Carstva
koja okrunjena sjedi ponad [njegova] groba".** Kultura Rima postala je
kulturom katoličanstva. Posredstvom Crkve prenesene su bezbrojne
tradicije i ideje - te, dakako, latinski, koji je obrazovanim ljudima diljem

* H e r b e r t A s q u i t h , " I n t r o d u c t i o n " u E r n e s t Baker, The legacy of Rome (Oxford: Cla-

r e n d o n Press, 1923.), vii.
**Citirano u David Gress, From Plato to NATO: the Idea of the West and its Opponents
( N e w York: Free Press, 1998.), 125. M n o g o d u g u j e m ovoj f a s c i n a n t n o j i v a ž n o j k n j i z i
zbog n j e n e d i s k u s i j e o R i m u i K a t o l i č k o j crkvi.
Europe dao zajednički jezik i tako ojačao njihov smisao jedinstvene
zajednice. Sve do danas ideje i struktura Katoličke crkve - njen univer-
zalizam, hijerarhija, kodeksi i zakoni - uvelike sliče idejama i strukturi
Rimskog Carstva.
Moglo bi se činiti da je Katolička crkva čudno mjesto za početak
priče o slobodi. Kao institucija, ona se nije zalagala za slobodu misli
ili, donedavno, čak ni za različitost vjerovanja. Ustvari, tijekom sred-
njeg vijeka, dok je njena moć jačala, postajala je sve netolerantnija i
tlačiteljska, naglašavajući dogmu i neupitnu poslušnost te služeći se
vrlo gadnim sredstvima za gušenje drukčijeg mišljenja (podsjećam
na španjolsku Inkviziciju). Sve do danas njena je struktura hijerarhij-
ska i autokratska. Crkva nikad nije sebe smatrala snagom koja promiče
individualnu slobodu. Ali od početka se tvrdoglavo opirala moći dr-
žave i tako ograničavala vladavinu monarha. Kontrolirala je krucijalne
društvene institucije kao što su brak te obredi rođenja i smrti. Crkvena
imovina i svećenici nisu podlijegali oporezivanju - što nipošto nije
bila sitnica s obzirom na to da je, na svom vrhuncu, Crkva bila vlasnica
jedne trećine zemlje u Europi. Katolička crkva bila je prva značajnija
institucija u povijesti neovisna o svjetovnoj vlasti i spremna suprot-
staviti joj se. Takvim djelovanjem stvorila je raskol u zgradi državne
vlasti, a u zakutcima i pukotinama počela je rasti individualna slo-
boda.
Borbe između Crkve i države započele su samo pedesetak godina
nakon Konstantinova preseljenja. Jedan od Konstantinovih nasljed-
nika, car Teodozije, u vrijeme teškog sukoba s Tesalonjanima, grčkim
plemenom, pozvao je cijelo pleme u Milano - i organizirao pokolj svo-
jih gostiju od kojega se ledi krv u žilama, pokolj muškaraca, žena i djece.
Milanski nadbiskup, pobožan čovjek po imenu Ambrozije, bio je zgro-
žen i javno je odbio dati caru svetu pričest. Teodozije je protestirao,
pribjegavajući biblijskoj obrani. Kriv je za ubojstvo, objasnio je, no nije
li jedan od biblijskih junačkih kraljeva, David, kriv ne samo za ubojstvo
nego i za preljub? Nadbiskup je bio nepopustljiv, grmeći u odgovor,
prema znamenitom prikazu engleskog historičara Edwarda Gibbona:
"Oponašao si Davida u njegovu zločinu, oponašaj ga, onda, i u njegovu
pokajanju." * Na opće iznenađenje, sljedećih osam mjeseci car, najmoć-
niji čovjek svijeta, periodično se odijevao kao prosjak (kao što je u bi-
blijskoj priči činio David) i stajao ispred katedrale u Milanu moleći
nadbiskupa za oprost.
Dok je Rimsko Carstvo na istoku propadalo, rasli su vlast i neovi-
snost rimskog biskupa. Postao je prvi među prinčevima Crkve, zvan
"II Papa", sveti otac. Godine 800. papa Lav III. bio je prisiljen okruniti
franačkog vladara Karla Velikog kao rimskog cara. Ali tim je činom Lav
započeo tradiciju "investiture", po kojoj je Crkva morala blagosloviti
novog kralja dajući tako legitimnost njegovoj vladavini. Do 12. stoljeća
papinska vlast je porasla te je papa postao središnjim akterom u kom-
pleksnim političkim igrama Europe. Papinstvo je imalo moć, legiti-
mnost, novac, pa čak i vojsku. Dobilo je još jednu veliku simboličku
bitku protiv cara Svetoga Rimskog Carstva Henrika IV., koji je 1077. -
bezuspješno - doveo u pitanje širenje prava investiture koje je provodio
papa Grgur VII. Izgubivši u toj borbi, Henrik je, kako legenda kaže, bio
prisiljen stajati bos u snijegu u Canossi te od Svetog Oca tražiti oprost.
Bilo to istina ili ne, jasno je da je do 12. stoljeća papa postao po moći i
pompi ravan bilo kojem od europskih kraljeva, a Vatikan je postao ta-
kmacem najveličanstvenijih dvorova na kontinentu.

Geografija slobode

Crkva je na Zapadu stekla moć iz jednostavna razloga: nakon opadanja

Rimskog Carstva nikad više nije bila suočena s jednim jedinim europ-
skim imperatorom. Umjesto toga, Katolička je crkva bila u stanju su-
protstavljati jednog europskog vladara drugome, postavši vitalnim
"presudnim glasom" u tadašnjim igrama oko vlasti. Da se na cijelom

* E d w a r d Gibbon, The Decline and Fall of the Roman Empire, sv. 3, poglavlje 27, 4. dio
(Opadanje i propast Rimskog Carstva, prev. G o r d a n a Vučićević, S l u ž b e n i list SCG,
Beograd 2003.; op. prev.). I o p e t , h v a l a D a v i d u G r e s s u na ovoj priči i i z v o r u .
kontinentu uzdigao jedan monarh, bio bi slomio neovisnost Crkve i
pretvorio je u sluškinju državne vlasti. To se dogodilo Grčkoj pravo-
slavnoj crkvi, a kasnije i Ruskoj pravoslavnoj crkvi (kao, uostalom, i
većini svjetskih religija). Ali ni jedan vladar nikada nije osvojio cijelu
Europu, pa čak ni njen veći dio. Tijekom tisućljeća pokušalo ih je samo
nekoliko - Karlo Veliki, Karlo V., Napoleon, car Wilhelm i Hitler. Svi
su bili onemogućeni, i to prilično brzo.
Kako to objasniti? Vjerojatno planinama i rijekama. Europa je ras-
cijepljena barijerama koje njena planinska područja odvajaju riječnim
dolinama što graniče s planinskim lancima. Njene rijeke teku u zaklo-
njene, plovne zaljeve duž dugačke, razvedene obale Mediterana - što
sve znači da su male regije mogle opstajati, pa i napredovati same za
sebe. Odatle duga europska povijest mnoštva neovisnih zemalja. Teško
ih je osvojiti, lako ih je kultivirati, a njihove su rijeke i njihova mora
pogodni trgovinski pravci. Azija je, nasuprot tome, puna ravničarskih
prostranstava - ruskih stepa i kineskih ravnica - kojima armije mogu
neometano stupati. Ne iznenađuje što su tim područjima milenijima
vladala centralizirana carstva. *
Topografija Europe omogućila je razvoj zajednica različitih veličina
- gradova-država, vojvodstava, republika, nacija i carstava. Godine
1500. Europa je obuhvaćala više od 500 država, od kojih mnoge nisu
bile veće od jednog grada. Ta je raznovrsnost imala dvije izvanredne
posljedice. Prvo, omogućavala je različitost. Ljudi, ideje, umjetnost, pa
čak i tehnologije koje nisu bile dobrodošle ili zapažene u jednom kraju
često bi procvale u drugome. Drugo, različitost je hranila stalnu kon-
kurenciju između država, što je stvaralo inovacije i djelotvornost po-

*Afrika je geografski posebno nesretna. Unatoč t o m e što je drugi po veličini kon-

t i n e n t , i m a n a j k r a ć u o b a l n u liniju, koja j e v e ć i n o m p r e v i š e p l i t k a z a r a z v o j l u k a .
Zbog t o g a je u p o v i j e s t i i m a l a slabo r a z v i j e n u t r g o v i n u . N j e n e r i j e k e n i s u p l o v n e ,
jer su ili p r e p l i t k e , ili i s p r e s i j e c a n e b r z a c i m a i v o d o p a d i m a t a m o gdje su d u b o k e (u
o v o m slučaju d r a m a t i č n i k r a j o b r a z i p o g u b n o d j e l u j u n a poslove). D o d a m o l i t o m e
t r o p s k u v r u ć i n u i bolesti, d o b i v a m o t u ž n o s t r u k t u r n o o b j a š n j e n j e n e r a z v i j e n o s t i
Afrike.
litičke organizacije, vojne tehnologije i ekonomske politike. Uspješnu
se praksu kopiralo; neuspješne se metode odbacivalo. Spektakularni
ekonomski i politički uspjeh Europe - ono što ekonomski historičar
Eric Jones označava kao "europsko čudo" - lako bi mogao biti posljedica
njene neobične geografije. *

Plemići i kraljevi

Europsku su političku strukturu zajedno uobličile geografija i povijest.

Propadanje Rimskog Carstva i zaostalost germanskih plemena koja su
ga uništila doveli su do decentralizirane vlasti širom kontinenta; ni
jedan vladar nije imao upravnih kapaciteta da vlada veoma rasprostra-
njenom kraljevinom koja bi obuhvaćala toliko neovisnih plemena.
Nasuprot tome, Kina za dinastija Ming i Mandžu, mogulska Indija te
Osmansko Carstvo kontrolirali su velike zemlje i različite narode. Ali
u Europi su lokalne velmože i poglavice vladali svojim teritorijima i
razvijali bliske odnose sa svojim zakupcima. To je postalo specifičnom
značajkom europskog feudalizma - neovisnost njegove zemljoposjed-
ničke klase. Od srednjeg vijeka do 17. stoljeća europski su suvereni bili
udaljene kreature koje su svojim kraljevinama vladale uglavnom no-
minalno. Francuski je kralj na primjer u Bretanji smatran samo vojvo-
dom i stotinama je godina u toj regiji imao ograničenu vlast. U praksi,
ako je monarh htio učiniti bilo što - započeti rat, izgraditi tvrđavu -
morao je posuđivati i pogađati se za novac i vojsku s lokalnim poglavi-
cama, koje su u tom procesu postajale grofovi, vikonti i vojvode.
Tako je europska zemljovlasnička elita postala aristokracija s moći,
novcem i legitimnošću - nešto posve drukčije od puzećih, ovisnih
dvorskih plemića u drugim dijelovima svijeta. Taj gotovo ravnopravan

*E. L. Jones, The European Miracle: Environments, Economics, and Geopolitics in the
History of Europe and Asia ( N e w York: C a m b r i d g e U n i v e r s i t y Press, 1981.). To je
z a d i v l j u j u ć e široka i s u g e s t i v n a knjiga, ali Jones daje k u l t u r i v e ć u t e ž i n u n e g o ja.
odnos između plemića i kraljeva duboko je utjecao na razvoj slobode.
Kao što je napisao Guido de Ruggiero, veliki historičar liberalizma,
"Bez efektivnog otpora posebnih povlaštenih klasa, monarhija ne bi
stvorila ništa drugo osim naroda robova".* Ustvari, upravo su to činili
u velikom dijelu ostatka svijeta. U Europi je s druge strane plemstvo
tijekom srednjeg vijeka zahtijevalo da mu kraljevi jamče stanovita
prava koja čak ni kruna nije smjela povrijediti. Također je uspostavilo
predstavnička tijela - parlamente, opće staleže, skupštine - kako bi
osiguralo stalnu mogućnost da njihovi interesi dođu do riječi. U tim
srednjovjekovnim pogodbama leže temelji onoga što danas nazivamo
"vladavinom prava". Gradeći na rimskim tradicijama, ta je prava osi-
guravala i jačala moć plemstva. Poput sraza između Crkve i države,
sukob između plemstva i monarhije druga je velika borba za vlast eu-
ropske povijesti koja je pomogla osigurati, također nenamjerno, siro-
vinu za slobodu.
Englesko plemstvo bilo je najneovisnije u Europi. Plemići su živjeli
na svojim imanjima, upravljajući svojim zakupcima i štiteći ih. Zauz-
vrat su izvlačili dadžbine koje su im davale bogatstvo i moć. Kako se
izrazio jedan znanstvenik, to je bila "radna aristokracija": svoj položaj
nije održavala razvedenim dvorskim ritualima, nego sudjelovanjem u
politici i vladavini na svim razinama. ** Kraljevi Engleske, koji su svoju
moć konsolidirali prije većine svojih kolega na kontinentu, priznali su
da njihova vlast ovisi o pridobivanju plemstva - ili barem jednog nje-
gova dijela. Kada bi monarsi pretjerali, izazvali bi protuudar baronâ.
Henrik II., okrunjen 1154., proširio je svoju vlast po cijeloj zemlji; slao
je suce na udaljena mjesta da nametnu kraljevske uredbe. Težio je uje-
dinjavanju zemlje i stvaranju zajedničkog, imperijalnog prava. Da bi
to postigao, morao je srednjovjekovnom plemstvu oduzeti njegova
ovlaštenja i posebne povlastice. Njegov je plan djelovao, ali samo do-

* G u i d o de Ruggiero, The History of European Liberalism (Oxford: O x f o r d U n i v e r s i t y

Press, 1927.). D i v n a k n j i g a koja z a s l u ž u j e da b u d e klasik.
**Daniel A. Baugh, ur., Aristocratic Government and Society in Eighteenth Century England
(New York: New Viewpoints, 1975.).
nekle. Uskoro je plemstvo podiglo oružanu pobunu - doslovno - i nakon
40 godina sukoba Henrikov sin, kralj Ivan Bez Zemlje, bio je prisiljen
1215. potpisati primirje na polju blizu dvorca Windsor. Taj dokument,
Magna Charta, smatran je u to vrijeme poveljom baronskih privilegija,
koja razrađuje prava feudalnih glavara. Sadržao je i odredbe koje jamče
slobodu Crkve i lokalnu autonomiju za gradove. Istupao je (na neodre-
đen način) protiv tlačenja bilo kojeg kraljeva podanika. S vremenom
su engleski suci taj dokument interpretirali šire, pretvorivši ga u kva-
ziustav koji jamči stanovita individualna prava. Ali čak je i u svoje
vrijeme Magna Charta bila značajna kao prvo pisano ograničenje kra-
ljevske vlasti u Europi. Kao takvu, zapaža historičar Paul Johnson,
"opravdano je se klasificira kao prvi od English Statutes of the Realm*, za
koje se može reći da iz njih izviru engleske i američke slobode".**

Rim protiv reformacije

Nakon sukoba Crkve i države te kralja i plemića, treća velika borba za

vlast - između katolika i protestanata - pokazat će se kao najduža i
najkrvavija, a i ona je imala slučajne, ali revolucionarne implikacije za
slobodu. Njezin je neočekivani pokretač bio pobožan njemački redov-
nik koji je živio u malenom, zabačenom gradiću Wittenbergu. Bio je to
početak 16. stoljeća i cijelom je Europom vladalo nezadovoljstvo pa-
pinstvom, koje je bilo postalo izuzetno moćno i korumpirano. Naj-
skandaloznija praksa Rima bilo je široko rasprostranjeno prodavanje
indulgencija: papinskih potvrda koje su kupca oslobađale grijeha, čak
i onih koje još nije ni počinio. Tim su novcem financirane beskrajne
ekstravagancije Crkve, koje su bile zapanjujuće čak i po blještećim
standardima baroka. Njen je najnoviji projekt bila najveća, najveličan-
stvenija katedrala koju je čovječanstvo ikada vidjelo - katedrala Svetog

*Zbirka e n g l e s k i h z a k o n a koji s a č i n j a v a j u " n e p i s a n i u s t a v " .

**Paul J o h n s o n , " L a y i n g D o w n t h e Law", Wall Street Journal, 10. o ž u j k a 1999.
Petra u Rimu. Čak i danas, dok čovjek hoda golemim mramornim po-
vršinama u Vatikanu, gledajući pozlatu, drago kamenje, tapiserije i
freske od zida do zida i od poda do stropa, lako je zamisliti pobožan
gnjev Martina Luthera.
Bilo je poziva na reformu i prije Luthera - Erazmo je na primjer
tražio jednostavniju, ogoljeniju formu bogoštovlja - ali nitko se nije
izravno suprotstavio autoritetu Crkve. Luther je to učinio u 95 po-
drobno argumentiranih teza, koje je u jutro 31. listopada 1517. zname-
nitim aktom prikucao na vrata dvorske crkve u Wittenbergu. Pravo je,
možda, bilo na Lutherovoj strani, ali imao je i sreće. Njegova se hereza
pojavila u pogodnom trenutku povijesti tehnike. Do časa kad je Kato-
lička crkva reagirala na njegovu akciju, strogo zabranivši širenje nje-
govih ideja, novi tiskarski strojevi već su Lutherov dokument raspačali
po cijeloj Europi. Započela je reformacija. Nakon 150 krvavih godina,
gotovo je pola Europe bilo protestantsko. Kad bi Martin Luther vidio
današnji protestantizam, s njegovim lagodnim doktrinama koje malo
toga traže a mnogo toleriraju, vjerojatno bi bio zgrožen. Luther nije bio
liberal. Upravo suprotno, on je bio optužio Vatikan zbog previše po-
pustljivog odnosa spram religije. Umnogome je bio ono što bismo danas
zvali fundamentalistom, zahtijevajući doslovnije tumačenje Biblije.
Lutherove kritike papinstva bile su vrlo slične kritikama koje islamski
fundamentalisti danas iznose o koruptnim, ekstravagantnim reži-
mima Bliskog istoka koji odstupaju od istinskog puta pobožnosti.
Luther je papu napadao s konzervativne strane teologijskog spektra.
Ustvari, neki kažu kako sraz katoličanstva i protestantizma ilustrira
staru maksimu da je religijska sloboda proizvod dvaju jednako pogub-
nih fanatizama, od kojih svaki ukida onaj drugi.
Većina sekti koje su iskrsnule kao posljedica reformacije bile su još
puritanskije od luteranstva. Najutjecajnija među njima bilo je osobito
tvrdo vjerovanje, kalvinizam, koji je postulirao nevrijednu izopačenost
čovjeka i slabe izglede za spas za sve osim nekolicine, koju je Bog već
odabrao. Ali zajednička točka različitih protestantskih sekti bila je
odbacivanje autoriteta papinstva te neizravno i cijele religijske hijerar-
hije. Bile su dio opće borbe protiv autoriteta i, premda to u ono vrijeme
nisu znale, dio šire priče o slobodi.*
Unatoč svim njihovim prepirkama, te male protestantske sekte u
sjevernoj Europi otvorile su mogućnost osobne putanje do istine, bez
posredstva svećenika. Ukoliko su uopće zamišljale ikakvo svećenstvo,
trebala ga je birati samoupravna kongregacija. Te sekte, koje su unutar
šire zajednice često predstavljale manjinu, borile su se za prava svih
manjina da vjeruju i služe Bogu po svojem izboru. Sve zajedno, one su
otvorile prostor za slobodu religije u zapadnom svijetu. Pomogle su
oblikovanju modernih ideja ne samo o slobodi savjesti i govora nego i
o kritičkom znanstvenom istraživanju, prvo religijskih tekstova kao
što je Biblija, a potom i sve općeprihvaćene mudrosti. Znanost je, uo-
stalom, konstantan proces prkošenja autoritetu i osporavanja dogme.
U tom smislu moderna znanost ima neobičan dug prema religioznim
fanaticima iz 16. stoljeća.
Na izravniji, politički način protestantizam je djelovao tako što je
kraljevima i prinčevima dao izgovor da preotmu moć od sve arogan-
tnijeg Vatikana, što su ionako kanili učiniti. Prvi veći napad dogodio
se ne kao podrška idealima protestantizma, nego iz ne tako uzvišenog
razloga što je jedan nemiran monarh htio dobiti nasljednika. Henrik
VIII. Engleski zatražio je od pape Klementa VII. da poništi njegov brak
s Katarinom Aragonskom jer mu nije rodila prestolonasljednika. (Nije
da se nije pokušavalo: tijekom osam godina ona je rodila jednu djevoj-
čicu i pet dječaka, koji su svi umrli, a dva puta je pobacila.) Papa je to
odbio, pa je kralj Henrik raskinuo s Vatikanom, proglasivši se glavarem

* P o s j e t i o c i Ž e n e v e , koja s e g o d i n a m a s m a t r a l a d u h o v n i m r o d n i m m j e s t o m p r o t e -
s t a n t i z m a , n a ć i ć e u n a j v e ć e m j a v n o m p a r k u s p o m e n i k r e f o r m a c i j i . Taj s p o m e n i k ,
s a g r a đ e n 1909., g o l e m je zid sa s k u l p t u r a m a i b a r e l j e f i m a koji slave b a š t i n u refor-
m a c i j e . O n slavi sve o n e koji s u n e k o ć bili oci u t e m e l j i t e l j i p o k r e t a , p o p u t L u t h e r a ,
J e a n a C a l v i n a , pa čak i Olivera C r o m w e l l a i a m e r i č k i h p u r i t a n a c a . M n o g e su od
t i h u z a j a m n o s u p r o t s t a v l j e n i h s e k t i z a b o r a v l j e n e - a m o ž d a i t r e b a j u biti zaborav-
ljene.
Crkve Engleske. Henrik nije bio ni u kakvu doktrinarnom sporu s Ka-
toličkom crkvom. Ustvari, bio je branio papu protiv Luthera u ogledu
zbog kojega mu je Vatikan dodijelio čast "Branitelja vjere", titulu koju
njegovi nasljednici začudo nose do dana današnjega. Nova neovisna
Anglikanska crkva tako je po doktrini bila katolička - osim sitnice
zvane papa.
Raskid Engleske s papom bio je prvi i najistaknutiji u nizu religijskih
pobuna i ratova protiv Vatikana, u kojem je sudjelovala praktički svaka
europska država i koji je potrajao gotovo 150 godina nakon Lutherova
prkosnog čina. Ratovi što su uslijedili iz reformacije završili su 1648.
Vestfalskim mirom, kako je nazvan, okončan je Tridesetogodišnji rat
između Nijemaca i caru je dodijeljeno carevo - plus dobar dio onoga što
je dotad bilo Božje (zapravo papino). Oživio je ideju iz 1555. - cuius regio
eius religio (čija je vlast, njegova je i religija) - po kojoj su prinčevi mogli
birati religiju svojih država te je izričito dozvoljavao religijsku toleran-
ciju i preseljavanje. Godina 1648. ne predstavlja jasnu točku razdvaja-
nja između Crkve i države, ali simbolizira važan pomak u povijesti
Zapada. Vestfalski mir je sahranio ideju da je Europa jedna golema
kršćanska zajednica - "Kršćanski svijet" - kojom duhovno upravlja
Katolička crkva, a svjetovno sveti rimski car.* Budućnost je pripadala
državi.

Prosvijećena država

U 18. stoljeću pravi izazov kraljevskoj vlasti više nije dolazio od religije,
nego od lokalnih vlasti: kneževa, vojvoda, barona i grofova. Ali tijekom
tog stoljeća kralj će nadvladati svoje takmace. Jačao je svoj dvor i stvo-
rio centralnu vlast - državu - koja je zasjenila lokalne takmace. Država
je trijumfirala iz nekoliko razloga: zbog tehnoloških promjena, veće

*Ideja s v j e t s k e z a j e d n i c e v j e r n i k a p o s t o j i još u v i j e k u i s l a m u : umma. M e đ u t i m

n e m a m u s l i m a n s k o g e k v i v a l e n t a K a t o l i č k e c r k v e ili p a p e (vidjeti 4 . poglavlje).
vojne konkurencije, nacionalističkih kretanja i mogućnosti centrali-
ziranja prikupljanja poreza. Vrijedi međutim zapaziti jednu posljedicu.
Jačanje države nije bilo dobro za slobodu. Kako je moć monarha rasla,
oni su raspustili većinu srednjovjekovnih parlamenata, staleških skup-
ština i sabora. Kada su u proljeće 1789. bili sazvani francuski Opći sta-
leži - uoči Revolucije - bilo je to prvo njihovo okupljanje u 175 godina!
Nedavno ojačali kraljevski vladari također su počeli dokidati višeslojni
sistem privilegija plemstva, regionalnih tradicija i cehovskih zaštitnih
mjera u korist uniformnoga pravnog kodeksa kojim je upravljao mo-
narh. Važna je iznimka bio Engleski parlament, koji je u svojoj borbi s
monarhijom zapravo zadobio kontrolu nakon Slavne revolucije 1688.*
Na površini, slabljenje plemstva može izgledati kao pobjeda jedna-
kosti pred zakonom, a u to je vrijeme tako i prikazivano. Kako su se
ideje prosvjetiteljstva širile Europom sedamnaestog stoljeća, filozofi
poput Voltairea i Diderota maštali su o "racionalizaciji" i "moderniza-
ciji" vladavine. Ali u praksi su ti trendovi značili više moći centralnoj
vlasti i pražnjenje lokalnih i regionalnih vlasti. "Prosvijećeni apso-
lutizam", kako je kasnije nazvan, imao je neke elemente napretka.
Vladari poput pruskog Friedricha II., ruske Katarine II. i Josipa II. Au-
strijskog tolerirali su religijska neslaganja, uvodili pravne reforme te
novcem i pažnjom obasipali umjetnike, glazbenike i pisce (što donekle
objašnjava i dobar javni odjek koji su uživali). Ali premještanje moći
oslabilo je jedine društvene skupine koje su mogle ograničiti kraljevsku
vlast i njezine ekscese. Sloboda je sada ovisila o velikodušnosti vladara.
Kada bi se našao pod pritiskom iz inozemstva ili iz zemlje, čak i najdo-
broćudniji monarh - i njegovi ne tako dobroćudni nasljednici - odbacio
bi liberalizaciju i skršio razilaženja. Do kraja 18. stoljeća, u kojem su
mir Europe remetili rat, revolucija i lokalne pobune, prosvijećeni je
apsolutizam postao više apsolutizam nego prosvijećen.

* R i j e č i m a p o v j e s n i č a r a J. H. P l u m b a , " R e v o l u c i j a 1688. bila je s p o m e n i k koji je

vlastela podigla v l a s t i t o m osjećaju n e o v i s n o s t i " . J. H. Plumb, The Growth of Political
Stability in England, 1675-1725 ( L o n d o n : M a c m i l l a n , 1967.), 29-30.
 Monarhija je kulminaciju dosegnula u Francuskoj pod Lujem XIV.
Feudalizam u Francuskoj oduvijek se razlikovao od feudalizma u En-
gleskoj. Pritisnuta između neprijateljskih susjeda, Francuska se stalno
pripremala na rat, zbog čega je njena centralna vlast bila jaka. (Od 54
godine, koliko je bio na vlasti, Luj XIV. je ratovao 30 godina.) Monarhija
je geopolitičko stanje iskorištavala držeći plemiće daleko od baze nji-
hove moći, a to je bila njihova zemlja. Gradeći na temeljima koje je
položio genijalni kardinal Richelieu, Luj XIV. je plemiće izgurao iz
lokalne uprave i umjesto njih postavio vlastite regionalne funkcionare.
Također je degradirao regionalna vijeća i skupštine. Luja su zvali "Kralj
Sunce" ne zbog njegova blještavog bogatstva, nego zbog njegova pre-
eminentnog položaja u zemlji. U usporedbi s njim sve druge sile djeluju
blijedo. Luj XIV. je francusko plemstvo trajno doveo u Pariz, mameći
ga najblistavijim dvorom u Europi. Cilj mu je bio da ih oslabi. Legen-
darna rastrošnost francuske monarhije - beskrajne igre, balovi, lovovi
i dvorski rituali, čuda Versaillesa - bila je na jednoj razini lukavo poli-
tičko sredstvo zadržavanja velmoža u zlatnom kavezu. Iza raskoši svile
i napudranih perika francuska je aristokracija postajala nemoćnom i
ovisnom. *
Francuska revolucija (1789.) promijenila je u zemlji mnogo toga, ali
ne i te centripetalne tendencije. Zapravo, revolucija je samo i dalje
centralizirala zemlju. Nasuprot engleskoj Slavnoj revoluciji (1688.),
koja je ojačala zemljišno plemstvo, Francuska ga je revolucija uništila.
Također je osakatila Crkvu i oslabila lokalne velmože, župe i banke.
Kako je opazio veliki znanstvenik i političar 19. stoljeća, lord Acton, u
revoluciji se nije toliko radilo o ograničavanju središnje vlasti koliko o
ukidanju svih drugih moći koje bi joj se našle na putu. Francuzi su,
zapaža on, od Amerikanaca posudili "njihovu teoriju revolucije, a ne
njihovu teoriju vladavine - njihov kroj, ali ne i njihovo šivanje". Suve-
renost puka preuzela je svu slavu i neograničenu moć kraljevske suve-

*Jacques B a r z u n , From Dawn to Decadence: 1500 to the Present ( N e w York: H a r p e r -

Collins, 2000.), 287-89.
renosti. "Puk" je bio iznad svega, i proglasio je svojim ciljevima liberté,
égalité, fraternité. Sloboda, koja je nekoć bila ovisna o kraljevskoj veli-
kodušnosti, sada je ovisila o hirovima "državljana" koje su, dakako,
predstavljale vođe revolucije.
Ali postojao je još jedan uzor slobode, što je uočio upravo jedan
Francuz. Montesquieu - zapravo Charles-Louis de Secondat, baron de
La Brède et du Montesquieu - poput mnogih liberala prosvjetiteljstva
u 18. stoljeću divio se Engleskoj zbog njezina sistema vlasti. Ali Mon-
tesquieu je otišao i dalje te ustanovio u čemu je bitna značajka engle-
skog sistema: to što on slobodu faktički jamči umjesto što je proklamira
u teoriji. Zbog toga što je vlast bila podijeljena između kralja, aristokrata
(Dom lordova) i pučana (Donji dom), ni jedna grana nije mogla previše
ojačati. Ovo "razdvajanje vlasti" osiguralo je zaštitu građanskih sloboda
i toleriranje religijskog neslaganja. Montesquieu nije polagao slijepu
vjeru u mehaniku vlasti i ustava; uostalom, njegovo glavno djelo nosi
naslov O duhu zakona.
Ustvari, ovlaštenja britanskog monarha tijekom nekoliko stoljeća
bila su tako okljaštrena da je Britanija do kraja 18. stoljeća, premda
formalno monarhija, u zbilji postala aristokratskom republikom, kojom
vlada zemljovlasnička elita. Montesquieuova laskava interpretacija
jako je utjecala i na same Britance. Najistaknutiji britanski pravnik tog
doba William Blackstone služio se Montesquieuovim mislima kada je
pisao komentare na englesko pravo. Američka filozofkinja politike
Judith Shklar istaknula je kako je u vrijeme utemeljivanja Američke
Republike "Montesquieu bio neupitan autoritet. James Madison, Tho-
mas Jefferson, John Adams i drugi svjesno su nastojali primijeniti nje-
gove principe u stvaranju novoga političkog sistema. Citirali su ga više
nego ijednog modernog autora (nadmašivala ga je samo Biblija). Njegova
je privlačnost bila tako proširena", zapaža Shklar, "da su se i oni koji su
podržavali novu konstituciju i oni koji su joj se suprotstavljali u svojoj
argumentaciji jako oslanjali na Montesquieua." *

* J u d i t h Shklar, Montesquieu ( N e w York: O x f o r d U n i v e r s i t y Press, 1987.), 121.

Posljedice kapitalizma

Do 18. stoljeća neobična britanska politička kultura stekla je konačan,

krucijalan izvor snage: kapitalizam. * Ako su borbe između Crkve i dr-
žave, plemića i kraljeva te katolika i protestanata razbile vrata indi-
vidualne slobode, kapitalizam je srušio zidove. Ništa nije uobličilo
moderni svijet tako jako kao kapitalizam, koji je uništio tisućljetne
obrasce ekonomskog, socijalnog i političkog života. Tijekom nekoliko
stoljeća uništio je feudalizam i monarhizam, s njihovim težištem na
krvnoj vezi i rođenju. Stvorio je neovisnu klasu poslovnih ljudi koji
malo duguju državi, a sada su dominantna sila svakog razvijenog druš-
tva na svijetu. On je vladajućom filozofijom modernog doba, umjesto
poretka i tradicije, učinio promjenu i dinamiku. Kapitalizam je stvorio
nov svijet, potpuno različit od svijeta koji je postojao tisućljećima. A
najdublje se ukorijenio u Engleskoj.
Započeo je drugdje. U 14. stoljeću ponovo su u nekim dijelovima
Europe počeli bujati trgovinski poslovi, koji su tijekom najvećeg dijela
srednjeg vijeka bili zamrznuti. Revolucija poljoprivredne tehnologije
proizvodila je viškove žita, koje je valjalo prodati ili trampiti. Trgovišta
i lučki gradovi - Antwerpen, Bruxelles, Venecija, Genova - postadoše
središtima ekonomske aktivnosti. Dvojno knjigovodstvo, uvođenje
arapskih brojki i uspon bankarstva pretvorili su zarađivanje novca iz
amaterskog zanimanja u sistematičan posao. Ubrzo su se komercijalne
pobude proširile iz lučkih gradova u unutrašnjost, većinom u Nizozem-
skoj, a kasnije u Engleskoj, gdje su primijenjene na sve vrste poljopri-
vrede, zanata, proizvodnje i usluga. Još je uvijek predmet debate zbog
čega se kapitalizam prvo proširio na tim područjima, ali većina eko-

*O r a z l i č i t i m d e f i n i c i j a m a " k a p i t a l i z m a " n a p i s a n e su m n o g e knjige. O v d j e ga r a b i m

u n a j o s n o v n i j e m s m i s l u , koji je u s k l a d u s v e ć i n o m l e k s i č k i h d e f i n i c i j a , m e đ u
k o j i m a je i o n a iz Oxford Paperback Encyclopedia (1998.): " S i s t e m e k o n o m s k e orga-
nizacije zasnovan na tržišnoj konkurenciji, u kojem su sredstva za proizvodnju,
r a s p o d j e l u i r a z m j e n u u p r i v a t n o m v l a s n i š t v u i n j i m a u p r a v l j a j u i n d i v i d u e ili kor-
poracije."
nomskih historičara slaže se da je važan čimbenik bila kompetentna
država koja je štitila privatno vlasništvo. Tamo gdje je kapitalizam
uspio, to je bilo "uglavnom zahvaljujući tome kakav je tip prava vla-
sništva bio stvoren", pišu vodeći povjesničari o toj tematici, Douglas
North i Robert Thomas. * Do 16. stoljeća počeo se po cijeloj Europi ra-
zvijati konsenzus da "Imovina pripada porodici, a suverenitet vladaru
i njegovim magistratima". Španjolski pravnik iz 15. stoljeća objašnjavao
je: "Kralju je povjereno jedino upravljanje kraljevinom, a ne vlast nad
stvarima." ** Međutim samo je u Engleskoj kralj (Charles I.) bio doista
smaknut, uglavnom zbog proizvoljnog razrezivanja poreza.
Sistematska zaštita prava vlasništva preobrazila je društva. To je
značilo da se moglo eliminirati kompleksnu mrežu feudalnih običaja
i povlastica - koji su predstavljali prepreke efikasnom korištenju imo-
vine. Engleska zemljovlasnička elita preuzela je vodeću ulogu u mo-
dernizaciji poljoprivrede. Sistemom ograđivanja, brutalnim procesom
potvrđivanja svojih prava nad pašnjacima i zajedničkom zemljom na
njihovim posjedima, natjerali su kmetove i seljake i zakupnike koji su
živjeli od te zemlje da se počnu baviti specijaliziranim i efikasnijim
radom. Pašnjaci su potom iskorišteni za uzgoj ovaca kako bi se opslu-
živalo visoko profitabilnu trgovinu vunom. Prilagodivši se tekućoj
kapitalističkoj revoluciji, engleske zemljovlasničke klase osigurale su
svoju moć, ali su pomogle i modernizaciji svojeg društva. Francuski su
aristokrati, nasuprot tome, bili odsutni zemljovlasnici koji nisu učinili
mnogo da svoje posjede učine produktivnijima, a ipak su i dalje od
svojih zakupaca izvlačili bogate feudalne daće. Kao i mnogi kontinen-
talni aristokrati, prezirali su trgovanje.
Osim poduzetnih plemića, kapitalizam je stvorio i novu skupinu
bogatih i moćnih ljudi koji svoje bogatstvo nisu dugovali zemlji daro-
vanoj od krune nego neovisnoj ekonomskoj aktivnosti. Od sitnijeg

* D o u g l a s N o r t h i R o b e r t T h o m a s , The Rise of the Western World: A New Economic

History (Cambridge: C a m b r i d g e U n i v e r s i t y Press, 1973.), x.
* * R i c h a r d Pipes, Property and Freedom ( N e w York: K n o p f , 1999.), III.
plemstva do poduzetnih seljaka, ti engleski "slobodnjaci" bili su,
riječima jednog historičara, "skupina ambicioznih, agresivnih malih
kapitalista". * Bili su prvi pripadnici buržoazije, radine vlasničke klase
koju je Karl Marx definirao kao "vlasnike sredstava za proizvodnju
društva i poslodavce radnika". Marx je točno prepoznao da je ta klasa
avangarda političke liberalizacije u Europi. Budući da su njeni pripad-
nici imali velike koristi od kapitalizma, vladavine prava, slobodnih
tržišta te uspona profesionalizma i meritokracije, podržavali su postu-
pne reforme i poticali te trendove. U sada već legendarnom djelu soci-
jalne znanosti, harvardski znanstvenik Barrington Moore ml. proučio
je putanje k demokraciji i diktaturi po svijetu i sažeo svoj središnji
zaključak u četiri riječi: "Nema buržoazije, nema demokracije." **
Kada je poduzetnička aktivnost postala glavnim sredstvom druš-
tvenog napredovanja, to je revolucioniralo britansku politiku. Donji
dom, koji je u 17. stoljeću kralju preoteo moć i upravljao zemljom, bio
je sada pun odnedavna bogatih trgovaca i poduzetnika. Broj titularnih
plemića u Britaniji uvijek je bio malen: krajem 18. stoljeća bilo ih je
manje od 200.*** Ali niže od njih ležala je široka klasa često nazivana
"engleska gospoda"****. Gospoda su obično imala neku vezu s aristokra-
cijom i često su preuzimala odgovornosti u lokalnoj upravi, ali u krajnjoj
liniji njihov prestiž i moć potjecali su iz poslovnih aktivnosti, rada u
profesiji ili efikasnog poljodjelstva. Mnogi od tih ljudi ušli su u javni
život te su uz zdravu distancu spram starog poretka zagovarali progre-
sivne reforme kao što su slobodna trgovina, slobodna tržišta, indivi-
dualna prava i sloboda religije.

* M i l d r e d C a m p b e l l , The English Yeomen under Elizabeth and the Early Stuarts ( N e w

York: A. M. Kelley, 1968.), n a v e d e n o u B a r r i n g t o n Moore, Social Origins of Dicta-
torship and Democracy: Lord and Peasant in the Making of the Modern World (Boston:
Beacon Press, 1966.).
* * M o o r e , Social Origins, 418. U o r i g i n a l u stoji " b o u r g e o i s " , a ne " b u r ž o a z i j a " , ali se
č e s t o citira na p o t o n j i n a č i n , š t o i ja č i n i m .
***J. M. R o b e r t s , The Penguin History of the World ( N e w York: P e n g u i n , 1997.), 553.
* * * * G e n t r y (op. prev.).
 Sva trojica najmoćnijih britanskih premijera 19. stoljeća - Robert
Peel, William Gladstone i Benjamin Disraeli - potekla su iz redova
gospode. Ta nova moćna klasa usvojila je mnoge značajke aristokracije
- palače na imanjima, žaketi, lovne zabave - ali bila je fluidnija. "Džentl-
meni" su uživali široko poštovanje i počeli su određivati trendove u
svojem društvu čak i više nego lordovi. Zapravo, do r8. stoljeća engle-
ski je džentlmen postao gotovo mitskom figurom, koja je bila predmet
društvenih aspiracija. Priča se da je jedna njegovateljica zamolila kralja
Jamesa I. da njezina sina učini džentlmenom. Monarh je odgovorio:
"Džentlmenom ga nikako ne mogu učiniti, premda bih ga mogao uči-
niti lordom." Jedan posjetitelj Francuz ismijao je tendenciju engleske
aristokracije da oponaša gospodu: "U Londonu se gospodari odijevaju
poput svojih komornika, a vojvotkinje oponašaju svoje sobarice."* Da-
nas se engleskog džentlmena uglavnom pamti kao dendija, čiju estet-
sku osjetljivost diljem svijeta reklamira Ralph Lauren. Ali njegovo je
porijeklo tijesno povezano s rađanjem engleske slobode.

Angloamerika

Unatoč tome što je do 18. stoljeća došlo do uspona kapitalizma, ogra-

ničene vlasti, vlasničkih prava i konstitucionalizma u velikom dijelu
Europe, Englesku se smatralo jedinstvenom. Bila je bogatija, inovativ-
nija, slobodnija i stabilnija nego ijedno društvo na kontinentu. Kako
je zapazio Guido de Ruggiero, "Slobode individue, osobito sigurnost
osobe i imovine, bile su čvrsto osigurane. Uprava je bila decentralizi-
rana i autonomna. Pravosudna tijela bila su potpuno neovisna o cen-
tralnoj vlasti. Prerogativi krune bili su usko ograničeni. (...) Politička
moć bila je koncentrirana u rukama Parlamenta. Kakav je tome sličan
prizor mogao ponuditi kontinent?" Mnogi su promatrači u to vrijeme
izvodili slične zaključke, slaveći englesku konstituciju i nacionalni

*E. J. H o b s b a w m , Industry and Empire ( N e w York: P e n g u i n , 1969.), 26.

karakter. Neki su se konkretnije usredotočili na privredu. Za Voltairea,
"trgovina kojom su se građani Engleske obogatili pomogla je i njihovu
oslobađanju... zauzvrat, ta je sloboda proširila trgovinu". Umjesto da
njeguje dekadentne užitke svojeg plemstva, primijetio je pažljivi pro-
matrač, francuski svećenik Abbe Coyer, engleska je vlada pomogla
"čestitoj srednjoj klasi, tom dragocjenom sastavnom dijelu nacija".*
Slobodna tržišta pomogla su bogaćenju srednje klase, koja je potom
promicala stvar slobode. To je izgledalo kao pozitivan krug.
Zemlje najsličnije Engleskoj bile su njene kolonije u Americi. Kolo-
nisti su uspostavili vlade vrlo slične vladama koje su ostavili iza sebe
u tudorovskoj Engleskoj. Godine 1776., kada su se pobunili protiv kra-
lja Georgea III., kolonisti su svoju revoluciju izrazili kao poziv na povrat
njihovih prava kao Engleza. Po njihovu shvaćanju, njihove davno us-
postavljene slobode uzurpirao je monarh tiranin, što ih je prisililo da
objave neovisnost. U nekom smislu to je bila repriza same engleske
Slavne revolucije, u kojoj se Parlament bio pobunio protiv samovoljnog
monarha čiji je glavni grijeh također bio to što je povisio poreze bez
pristanka onih kojima vlada - ili, točnije, onih koji plaćaju poreze.
Pobjednice su i 1688. i 1776. bile napredne, modernizirajuće elite trgo-
vačkog duha. (Gubitnici su, osim kralja, bili i stari torijevci, koji su ostali
lojalni kruni, kako u Engleskoj 17. stoljeća tako i u Americi 18. stoljeća.)
Ali ako je Engleska bila izuzetna, Amerika je bila poseban slučaj
posebnog slučaja. To je bila Engleska bez feudalizma. Dakako, Amerika
je imala bogate zemljovlasničke porodice, ali one nisu imale titule ni
prava po rođenju i nisu bile obdarene političkom moći usporedivom s
moći članova Doma lordova. Da bi se razumjelo Ameriku 18. stoljeća,
napisao je povjesničar Richard Hofstadter, trebalo je zamisliti tu jedin-
stvenu mogućnost, "svijet srednje klase".** Premda su u privredi i druš-
tvu bili prisutni aristokratski elementi, oni su rijetko dominirali. Na

* H o b s b a w m , Industry, 4 8 .
* * R i c h a r d H o f s t a d t e r , America at 1750: A Social Portrait ( N e w York: K n o p f , 1971.),
131.
Sjeveru su počeli slabjeti krajem 18. stoljeća. Povjesničar Gordon Wood
je zapisao: "Osamdesetih godina 18. stoljeća možemo zaista osjetiti
promjenu iz predmodernog u moderno društvo, u kojem počinju do-
minirati poslovni interesi i potrošački ukusi običnih ljudi." Američka
revolucija, koja je, po Woodovim riječima, stvorila "eksploziju podu-
zetničke moći", proširila je jaz između Amerike i Europe.* Amerika je
sada bila otvoreno buržoaska i ponosila se time. U danima nakon svo-
jeg dolaska u Sjedinjene Države 1831., Tocqueville je u svojem dnevniku
zapazio kako "izgleda da se u Americi cijelo društvo stopilo u srednju
klasu".
Američki put u liberalnu demokraciju bio je izuzetan. Većina ze-
malja ne započinje svoje nacionalno iskustvo kao novo društvo bez
feudalne prošlosti. Amerikancima, slobodnima od stotina godina mo-
narhije i aristokracije, nije bila potrebna moćna centralna vlada ni
nasilna socijalna revolucija radi zbacivanja starog poretka. U Europi su
se liberali bojali državne vlasti, ali su i maštali o njoj. Željeli su je ogra-
ničiti, a ipak im je trebala za moderniziranje njihovih društava. "Velika
prednost Amerikanaca", po Tocquevilleovu znamenitom opažanju,
"jest to što su do stanja demokracije dospjeli a da nisu morali pretrpjeti
demokratsku revoluciju. (...) Rođeni su jednaki a da nisu morali postati
jednaki."
Početkom 19. stoljeća u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim
Državama najvećim se dijelom razvijala individualna sloboda i vladala
je jednakost pred zakonom. Ali nijedna od tih zemalja nije bila demo-
kratska. Prije Zakona o reformi iz 1832., pravo glasa u Ujedinjenom
Kraljevstvu imalo je 1,8 posto punoljetnog stanovništva. Nakon tog
zakona brojka je porasla na 2,7 posto. Nakon daljnjeg proširenja prava
glasa 1867., glasati je moglo 6,4 posto, a nakon 1884. 12,1 posto.** Tek

* G o r d o n W o o d , The Radicalism of the American Revolution ( N e w York: R a n d o m

H o u s e , 1993.), str. 3 4 8 .
**Postoci glasova p r o r a č u n a t i su uz p o m o ć B. R. M i t c h e l l , Abstracts of British Histo-
rical Statistics (Cambridge: C a m b r i d g e U n i v e r s i t y Press, 1962.); T h e Great B r i t a i n
Historical G.I.S., U n i v e r s i t y o f Sussex, d o s t u p n o n a w w w . g e o g . p o r t . a c . u k / g b h g i s /
1930., kada su žene dobile puno izborno pravo, Ujedinjeno Kraljevstvo
je zadovoljilo današnja mjerila demokracije: opće pravo glasa punoljet-
nih. Ipak, bilo je naširoko smatrano uzorom konstitucionalne liberalne
države - države koja štiti slobodu i kojom se vlada po zakonu.
Sjedinjene Države bile su demokratičnije od Ujedinjenog Kraljev-
stva, ali ne onoliko koliko ljudi misle. Tijekom prvih nekoliko desetljeća
samo je bjelačko muško stanovništvo imalo pravo glasa - sistem pri-
lično sličan onome u zemlji čiju su vlast bili upravo zbacili. Godine
1824. - 48 godina od neovisnosti - samo je 5 posto punoljetnih Ame-
rikanaca glasalo na predsjedničkim izborima. Taj se broj dramatično
povećao kada se proširila Jacksonova revolucija, a ograničenja vezana
uz vlasništvo najvećim su dijelom uklonjena. Ali tek uoči Građanskog
rata moglo se uopće govoriti o tome da svaki bijeli muškarac u Sjedi-
njenim Državama ima pravo glasa. Crnci su u teoriji dobili pravo glasa
1870., ali ustvari su ga na Jugu dobili tek stoljeće poslije. Žene su pravo
glasa dobile 1920. Unatoč tom pomanjkanju demokracije, najvećim
dijelom 19. stoljeća Sjedinjene Države i njihov sistem zakona i prava
bili su predmet svjetske zavisti. A s vremenom je konstitucionalni li-
beralizam doveo do demokracije, što je dovelo do daljnje slobode, i tako
je to išlo.
Ostatak Europe išao je k liberalnoj demokraciji kompleksnijom pu-
tanjom nego Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države, ali na kraju
je tamo dospio. Ono što se u Britaniji i Americi događalo polako i (uglav-
nom) mirno, na kontinentu se događalo isprekidano i krvavo (o čemu
će se diskutirati u sljedećem poglavlju). Ipak, većinom su postale libe-
ralno demokratske do kasnih 1940-ih, a gotovo sve ostale to su obavile
nakon 1989., pri čemu se konsolidacija odvijala brzo i čvrsto. Razlog je
jasan: sve zapadne zemlje imale su zajedničku povijest koju je, uza sve
varijacije, obilježavala izgradnja konstitucionalne liberalne tradicije.

db; i E. J. E v a n s , The Forging of the Modern Industrial State: Early Industrial Britain,
1783-1870 ( N e w York: L o n g m a n , 1983.). Vidjeti i G e r t r u d e H i m m e l f a r b , " T h e Poli-
tics of D e m o c r a c y : T h e E n g l i s h R e f o r m Act of 1867", Journal of British Studies 6
(1966.).
Engleski je slučaj ono što učenjaci nazivaju "idealnim tipom", zbog čega
ga je korisno istaknuti. Ali u 18. stoljeću čak je i najretrogradnija eu-
ropska sila u usporedbi s državama u Aziji ili Africi već bila liberalan
režim. Državljani su imali izričita prava i ovlaštenja koja nije mogao
zamisliti ni jedan nezapadni podanik. Monarsi su bili sputani pravom
i tradicijom. Građansko društvo privatnih poduzeća, crkava, sveučili-
šta, cehova i udruženja bujalo je bez velike intervencije države. Privatno
vlasništvo bilo je zaštićeno, a privatno je poduzetništvo jačalo. Često
su te slobode bile jače u teoriji nego u praksi i često su bile podložne
povredama autokratskih monarha. Ali u usporedbi s ostatkom svijeta
Zapad je uistinu bio zemlja slobode.

Kultura kao sudbina

Moglo bi se učiniti da je ova kratka povijest slobode vodič koji obeshra-

bruje. Ona upućuje na zaključak da bi se svaka zemlja koja se nada da
će postati liberalno demokratskom valjda trebala premjestiti na zapad.
Bez sumnje, biti dijelom zapadnog svijeta - pa makar i na periferiji - jest
politička prednost. Među svim zemljama koje su stekle neovisnost
nakon pada sovjetskog imperija, one koje su sudjelovale u onome što
bi se moglo nazvati "zapadnim iskustvom" - stare zemlje austrijskog
i njemačkog imperija - bile su najuspješnije u liberalnoj demokraciji.
Linija koja je 1500. razdvajala zapadno i istočno kršćanstvo danas dijeli
uspješne liberalne režime od neuspješnih, iliberalnih. Poljska, Mađar-
ska i Češka Republika, koje su zasigurno bile dio Europe, najdalje su
doprle u konsolidiranju svoje demokracije; sljedeće su po redu baltičke
države. Čak i na Balkanu, u Sloveniji i Hrvatskoj, koje se nalaze zapadno
od linije što dijeli Istok i Zapad, ide dobro, dok Srbija i Albanija (na
istoku) imaju mnogo tegobniju tranziciju.
Znači li to da je kultura sudbina? Taj su jaki argument iznosili
ugledni učenjaci od Maxa Webera do Samuela Huntingtona. Trenutno,
to je ideja u trendu. Od poslovnih konzultanata do vojnih stratega, ljudi
danas govore o kulturi kao o jednostavnom objašnjenju većine zago-
netki. Zbog čega je američka privreda doživjela ekspanziju u posljednja
dva desetljeća? Očevidno: zbog naše poduzetničke kulture. Zašto se
Rusija ne može prilagoditi kapitalizmu? Također očevidno: to je feu-
dalna, protutržišna kultura. Zbog čega je Afrika zaglibila u siromaštvu?
I zbog čega arapski svijet uzgaja teroriste? I opet, kultura.
Ali ti su odgovori previše jednostavni. Uostalom, i američka je
kultura proizvela i stagflaciju i Veliku depresiju. A nekoć feudalne
kulture Japana i Njemačke izgleda da su se dobro prilagodile kapita-
lizmu, pa su te zemlje postale drugom, odnosno trećom najbogatijom
zemljom na svijetu. Jedna zemlja može u različita vremena uspijevati
i promašivati, ponekad u razmaku od samo dvadeset godina, što bi
ukazivalo na to da je na djelu još nešto osim kulture, koja je relativno
nepromjenjiva.
Genijalni patrijarh Singapura Lee Kuan Yew jednom mi je objasnio
da, ako želite vidjeti kako djeluje kultura, usporedite efikasnost nje-
mačkih i zambijskih radnika bilo gdje u svijetu. Ubrzo ćete doći do
zaključka da u tim dvjema kulturama postoji nešto vrlo različito, što
objašnjava rezultate. Znanstvenici argumentiraju na sličan način: u
svojem zanimljivom djelu Tribes, Joel Kotkin zastupa tezu da, ako u
modernom svijetu želite ekonomski uspjeti, ključ je jednostavan -
budite Židov, budite Indijac, ali, iznad svega, budite Kinez.
Lee i Kotkin očevidno su u pravu u opažanju da stanovite skupine
- Kinezi, Indijci, Židovi - odlično uspijevaju u najrazličitijim okolno-
stima. (Ustvari, meni je ova varijanta teorije kulture posebno privlačna,
jer sam indijskog porijekla.) Ali ako je ključ za ekonomski uspjeh to da
ste Indijac, kako objasniti žalosno djelovanje indijske privrede tijekom
prvih četiriju desetljeća njene neovisnosti od 1947. - ili, uostalom,
stotinama godina prije toga? Odrastajući u Indiji nipošto nisam Indijce
smatrao ekonomski uspješnima. Ustvari, sjećam se dana kada je legen-
darni zastupnik u indijskom parlamentu Piloo Mody postavio Indiri
Gandhi sljedeće pitanje tijekom premijerkina "aktualnog sata" u New
Delhiju: "Može li premijerka objasniti zbog čega su Indijci ekonomski
uspješni pod svakom vladom u svijetu osim pod njenom?"
Slična pitanja može se postaviti o Kini, još jednoj zemlji koja je
stotinama godina ostvarivala bijedne ekonomske rezultate, sve do prije
tri desetljeća. Ako su sve što je potrebno Kinezi, Kina ih ima na mili-
jarde. Što se Židova tiče, premda su bili uspješni na mnogim mjestima,
ona zemlja u kojoj su većina, Izrael, također je donedavno bila u eko-
nomskom metežu. Zanimljivo je da se ekonomska sreća svih triju ze-
malja (Indije, Kine i Izraela) upadljivo promijenila otprilike 1980-ih.
Ali to se nije dogodilo zbog toga što su one došle do novih kultura, nego
zbog toga što su njihove vlade izmijenile određene strategije i stvorile
sistem susretljiviji spram tržišta. Kina danas ima brži rast od Indije, ali
to ima više veze s činjenicom da Kina svoju privredu reformira eksten-
zivnije nego Indija nego s ikakvom navodnom superiornošću konfu-
cijanske etike naspram hinduističkoga mentalnog sklopa.
Čudno je što je Lee Kuan Yew tako žestok zagovornik kulturne
argumentacije. Singapur se kulturno ne razlikuje mnogo od svoje su-
sjede Malezije. Više je kineski, a manje malajski, ali u usporedbi s ostat-
kom svijeta te dvije zemlje imaju mnogo zajedničkoga. Ali Singapur
je, mnogo više od svojih susjeda, imao djelotvornu vladu koja je provo-
dila mudru ekonomsku strategiju. To jamačno njegov uspjeh objašnjava
mnogo više nego urođene kulturne razlike. Drugim riječima, ključ za
uspjeh Singapura jest Lee Kuan Yew, a ne Konfucije. Ne radi se o tome
da kultura nije važna; dapače, ona mnogo znači. Ona predstavlja povi-
jesno iskustvo nekog naroda, usađena je u njegove institucije i oblikuje
njegove stavove i očekivanja spram svijeta. Ali kultura se može mije-
njati. Njemačka kultura 1939. veoma se razlikovala od onoga u što se
pretvorila 1959., samo dvadeset godina poslije. Europa, nekadašnje
središte hipernacionalizma, sada je postnacionalistička, a njene su
države spremne prenositi vlast na supranacionalna tijela na način koji
Amerikanci jedva mogu zamisliti. Sjedinjene Države nekoć su bile
izolacionalistička republika duboko sumnjičava spram stajaćih vojski.
Danas su hegemon s garnizonima po cijelom svijetu. Kinezi su nekoć
bili zaostali kmetovi; sada su prepredeni trgovci. Ekonomske krize, rat,
političko vodstvo - sve to mijenja kulturu.
Prije sto godina, kada je izgledalo da je Istočna Azija nepromjenjivo
siromašna, mnogi su znanstvenici - među kojima je najznamenitiji bio
Max Weber - dokazivali da kulture zasnovane na konfucijanstvu de-
stimuliraju sve atribute nužne za uspjeh u kapitalizmu. * Prije jednog
desetljeća, kada je Istočna Azija bila u naglom porastu, znanstvenici
su to objašnjenje preokrenuli naglavce, dokazujući da konfucijanstvo
zapravo ističe crte važne za ekonomsku dinamiku. Danas se kotač opet
okrenuo, pa mnogi u "azijskim vrijednostima" vide sve sastojke crony-
-kapitalizma. Weber je u svojoj studiji ekonomsku uspješnost Sjeverne
Europe povezao s "protestantskom etikom" i predvidio da će katolički
jug ostati siromašan. Ustvari, Italija i Francuska tijekom posljednjih
pola stoljeća imale su brži rast od protestantske Europe. U objašnjava-
nju slabe uspješnosti nekih zemalja može se pribjeći stereotipu o pre-
vrtljivim Latinima i o radnoj etici mañana, ali kako onda objasniti Čile?
Njegovoj privredi ide isto tako dobro kao i najjačim azijskim "tigro-
vima". Njegov se uspjeh često pripisuje drugom skupu latinskih vri-
jednosti: jakim porodicama, religijskim vrednotama i odlučnosti.
Zapravo ne možemo naći jednostavan odgovor zbog čega su neka
društva uspješna u nekim razdobljima. Kada nekom društvu dobro ide,
to unatrag često izgleda neizbježno. Stoga istražujemo uspješna druš-
tva i u njihovim kulturama tražimo sjeme uspjeha. Ali kulture su kom-
pleksne; u njima se nađe ono što se hoće naći. Želi li se u Istočnoj Aziji
naći kulturne značajke napornog rada i štedljivosti, ima ih. Ako umje-
sto toga želite naći sklonost slijepoj poslušnosti i nepotizmu, ima i toga.
Ako dovoljno uporno tražite, sve ćete te značajke naći u većini kultura.
Kultura je važna. Ona može biti poticaj ili teret, koji usporava ili
ubrzava promjene. Može biti kodificirana u institucijama i uobičajenim
postupcima, koji su često realne prepreke uspjehu. Indijska kultura
možda jest, a možda i nije naštetila izgledima zemlje za privredni rast,
ali indijska birokracija to jamačno čini. Realna prednost Zapada jest to
što je njegova povijest dovela do stvaranja institucija i prakse koje,

* M a x Weber, The Protestant Ethics and the Spirit of Capitalism ( N e w York: Scribner's,
1958.).
premda ni na koji način nisu povezani sa zapadnim genima, nije lako
od početka ponoviti u drugim društvima. Ali je moguće.

Istočnoazijski model

Promatrajući mnoge nezapadne tranzicije k liberalnoj demokraciji ti-

jekom posljednjih triju desetljeća može se vidjeti da su zemlje koje su
najdalje odmakle prema liberalnoj demokraciji slijedile verziju europ-
skog obrasca: prvo kapitalizam i vladavina prava, a potom demokracija.
I Južnom Korejom, i Tajvanom, i Tajlandom, i Malezijom desetljećima
su vladale vojne hunte ili jednostranački sistemi. Ti su režimi libera-
lizirali privredu, pravni sistem te prava bogoštovlja i putovanja, a po-
tom, desetljećima nakon toga, održali slobodne izbore. Postigli su,
možda slučajno, dva bitna atributa dobre vladavine koja je James Ma-
dison ocrtao u Federalističkim spisima. Prvo, vlada mora moći kontroli-
rati one kojima vlada; zatim mora moći kontrolirati sebe. Poredak plus
sloboda. Te će dvije sile, dugoročno, proizvesti legitimnu vlast, prospe-
ritet i liberalnu demokraciju. Dakako, to je lakše reći nego učiniti.
Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća zapadni intelektualci s
prezirom su govorili o istočnoazijskim režimima kao reakcionarnima,
i umjesto toga prihvaćali pučke vođe u Aziji i Africi koji su držali izbore
i deklarirali svoju vjeru u puk - na primjer u Gani, Tanzaniji i Keniji.
Većina tih zemalja degenerirala je u diktature, dok se Istočna Azija
kretala upravo u suprotnom smjeru. To što su najbolje konsolidiranim
demokracijama u Latinskoj Americi i Istočnoj Aziji - u Čileu, Južnoj
Koreji i Tajvanu - dugo vladale vojne hunte svakako bi trebalo biti za-
gonetka za te znanstvenike i intelektualce. U Istočnoj Aziji, kao i u
Zapadnoj Europi, liberalizacija autokratskih režima položila je temelje
za stabilne poretke liberalne demokracije.
Gotovo u svakom slučaju diktature su sporo i parcijalno otvarale
privredu, ali taj je proces činio vlast sve liberalnijom. "Značajka koju
će se svakako naći u Istočnoj Aziji od Drugoga svjetskog rata", napisao
je vodeći znanstvenik o Istočnoj Aziji, Minxin Pei,
 jest postupan proces autoritarne institucionalizacije. (...) U
središtu tog procesa bilo je sporo pomaljanje modernih po-
litičkih institucija koje vrše formalnu i neformalnu vlast
ograničavanja p u t e m dominantnih partija, birokratskih
struktura, poluotvorenih izbornih procedura te pravnog si-
stema koji je postojano stjecao stanovitu autonomiju. Taj je
proces imao dva povoljna ishoda - višu razinu stabilnosti i
sigurnost prava vlasništva (zahvaljujući ograničenjima što
ih vladaocima postavljaju moć tržišnih sila i nove političke
norme). *

U Istočnoj Aziji još uvijek su rasprostranjeni korupcija, nepotizam i

varanje birača - ali takva je bila i većina zapadnih demokracija, čak i
prije 50 godina. Izbori na Tajvanu danas nisu savršeni, ali vjerojatno
su slobodniji i pravedniji od onih na američkom Jugu 1950-ih godina
(ili u Chicagu u 1960-ima). U današnjoj korejskoj politici neprimjeren
utjecaj imaju krupni konglomerati (chaebols), ali takav su utjecaj imali
i njihovi ekvivalenti u Europi i Sjedinjenim Državama prije jednog
stoljeća. Poduzetnici u željeznicama, čeličanama, brodogradilištima i
krupnim financijama u prošlosti bili su vjerojatno moćniji od ijednog
današnjeg tajkuna u Istočnoj Aziji. Dominirali su Amerikom tijekom
njezina Zlatnog doba potkraj 19. stoljeća. (Možete li barem navesti
imena političkih suvremenika J. P. Morgana, E. H. Harrimana i Johna
D. Rockefelera?) Nove se demokratske države ne može prosuđivati po
mjerilima koja bi i većina zemalja Zapada odbacila još pred samo tride-
set godina. Istočna Azija danas je mješavina liberalizma, oligarhije,
demokracije, kapitalizma i korupcije - umnogome poput Zapada, re-
cimo 1900. godine. Ali većina zemalja Istočne Azije znatno je liberalnija
i demokratičnija od drugih nezapadnih zemalja.

* M i n x i n Pei, " C o n s t r u c t i n g t h e Political F o u n d a t i o n s for Rapid E c o n o m i c G r o w t h " ,

u H e n r y R o w e n , ur., Behind East Asia's Growth: The Political and Social Foundations
of an Economic Miracle ( L o n d o n : R o u t l e d g e , 1997.), 39-59.
 Još neobičniji dokaz da konstitucionalna liberalna prošlost može
proizvesti liberalnu demokratsku sadašnjost ustanovio je 1983. pokojni
politolog Myron Weiner. Istaknuo je da, u to vrijeme, "svaka pojedina
zemlja u Trećem svijetu nastala iz kolonijalne vladavine nakon Dru-
goga svjetskog rata, s barem milijun stanovnika (kao i gotovo sve
manje kolonije), koja ima demokratsko iskustvo, jest bivša britanska
kolonija".* Britanska vladavina nije značila demokraciju - kolonijalizam
je nedemokratski gotovo po definiciji - nego ograničen konstituci-
onalni liberalizam i kapitalizam. Sada postoje druge demokracije Tre-
ćeg svijeta, ali opća Weinerova teza i dalje važi. Reći to ne znači braniti
kolonijalizam. Budući da sam odrastao u postkolonijalnoj zemlji, ne
treba me podsjećati na institucionalizirani rasizam i na zloupotrebe
vlasti koji su bili dio imperijalne baštine. Ali neporeciva je činjenica da
je Britansko Carstvo za sobom ostavilo baštinu zakona i kapitalizma
koja je u mnogim njegovim bivšim kolonijama - premda ne u svima **
- pomogla jačanju snaga liberalne demokracije. Francuska, nasuprot
tome, nije na okupiranim prostorima baš poticala konstitucionalizam
ili slobodna tržišta, ali jest davala neka prava nekim od svojih koloni-
jalnih populacija u Sjevernoj Africi. Rana demokratizacija u svim tim
slučajevima vodila je u tiraniju.
Zapadni je put vodio u liberalnu demokraciju daleko od zapadnog
svijeta. Ali važni su redoslijed i vrijeme demokratizacije. Većina zema-
lja Trećeg svijeta koje su se proglasile demokratskima odmah nakon
neovisnosti, dok su bile siromašne i nestabilne, unutar jednog deset-

* M y r o n Weiner, "Empirical D e m o c r a t i c T h e o r y " u M y r o n W e i n e r i E r g u n O z b u d u n ,

ur., Competitive Elections in Developing Countries ( D u r h a m , N. C.: D u k e U n i v e r s i t y
Press, 1987.), 20.
**U m n o g i m k o l o n i j a m a k o j e su Britanci s t e k l i k a s n o u svoje i m p e r i j a l n o doba, i
k o j e su d e k o l o n i z i r a n e za n e k o l i k o d e s e t l j e ć a - p r i m j e r i c e u A f r i c i i na B l i s k o m
i s t o k u - na i z g r a d n j i i n s t i t u c i j a i s t v a r a n j u v l a d a v i n e prava n i s u u č i n i l i m n o g o .
Sto j e još gore, p o v u k l i s u loše g r a n i c e , o p t e r e t i v š i t e d r ž a v e o d p o č e t k a n j i h o v a
n e o v i s n o g života e t n i č k i m i religijskim p r o b l e m i m a . Ali u j u ž n o j Aziji, na Karibima
i, d a k a k o , u n a s e l j e n i č k i m k o l o n i j a m a (Kanadi, Australiji i N o v o m Z e l a n d u ) po-
vezanost britanske vladavine i demokracije je neosporna.
ljeća postale su diktaturama. Kako je o putu od konstitucionalnog li-
beralizma do demokracije zapazio Giovanni Sartori, veliki znanstvenik
demokracije sa Sveučilišta Columbia, "putanja nije reverzibilna". Čak
su i europska odstupanja od angloameričkog obrasca - prvo konstitu-
cionalizam i kapitalizam, a tek onda demokracija - bila daleko ne-
uspješnija u stvaranju liberalne demokracije. Kako bismo promotrili
komplikacije što ih stvara prerana demokratizacija, mogli bismo se
vratiti u srce Europe - u prošlost, na početak 20. stoljeća.
2. POGLAVLJE

Izokrenuti put

Beč je početkom prošlog stoljeća bio blistava metropola, s kozmopo-

litskom aromom, avangardna u umjetnosti i pustolovna u politici. U
jednom te istom gradu komponirali su Richard Strauss i Gustav Mahler,
slikali Gustav Klimt i Egon Schiele, prozu pisali Robert Musil i Arthur
Schnitzler, Theodor Herzl je sastavljao novinske članke, Sigmund Freud
se bavio psihoanalizom, a Lav Trocki govorio po kavanama. Beč bijaše
znamenit po svojim kavanama, u kojima se srednjoeuropska inteligen-
cija okupljala radi opojne mješavine alkohola, duhana i razgovora. U
jednoj takvoj kavani - vjerojatno u Landtmanu - u proljeće 1895. Sig-
mund Freud je pripalio cigaru. Kako se od Freuda već moglo i očekivati,
cigara nije bila samo cigara. Bilo je to slavljenje slobode - protiv demo-
kracije.*
Tog je ožujka Beč za gradonačelnika bio izabrao ultranacionalista
Karla Lügera. Lügerova politička orijentacija bila je ružna. Redovno je
Židove povezivao s parazitima, zahtijevajući da ih se sabije u crnu ze-
mlju kao gnojivo, ili potrpa na brodove i utopi u moru. Habsburški car

* O v a j prikaz, k a o i diskusija o Lügeru koja slijedi, v e l i k i m dijelom p o t j e č e iz i z v r s n e

k n j i g e Carla Schorskea Fin-de-siècle Vienna: Politics and Culture ( N e w York: Vintage,
1981.).
Franjo Josip I. zaključio je da je Lügerov izbor opasan po građanske
slobode grada te ga je, neočekivanim potezom, odbio potvrditi. U toj
ga je odluci podržala još jedna drevna i autoritarna austrijska institucija,
Katolička crkva. Bečki intelektualci, tradicionalno suprotstavljeni i
monarhiji i Crkvi, našli su se u nezgodnom položaju da podrže kralja
protiv naroda. Freud je htio javno aplaudirati carevoj odluci, zbog čega
je i pripalio cigaru, što je bio tradicionalan čin slavljenja.
Nitko ne bi Lügera smatrao uzorom demokracije, ali on se na vlast
uspeo izravnim posljetkom širenja demokracije u Austriji. U 1860-im
i 70-im godinama u Austriji su glasali samo bogati te obrazovana sred-
nja klasa, a njihove su velike teme bile sloboda govora, konstituciona-
lizam i ekonomski liberalizam. Glasoviti kozmopolitski i progresivan
karakter Beča bio je proizvod ograničenog prava glasa. U 1880-ima i
90-ima biračko je tijelo prošireno - ironično, na traženje liberala - čime
je glasanje omogućeno većini punoljetnih muškaraca, a atmosfera u
zemlji brzo se promijenila. Radnici i seljaci koji su stekli nova prava
nisu bili zainteresirani za građanske reforme buržoazije i lako ih je
ponijela vatrena retorika socijalista (koji su se obraćali radnicima) ili
ultranacionalista (koji su se obraćali seljacima). Lüger je genijalno kon-
struirao program koji je kombinirao i nacionalističke i komunističke
motive - nazvavši ga kršćanskim socijalizmom. Adolf Hitler, koji je za
Lügerove vladavine živio u Beču, kasnije će ga posebno hvaliti u Mein
Kampfu, a Hitlerov nacionalni socijalizam bio je izrazito sličan Lüge-
rovu kršćanskom socijalizmu.
Sam Hitlerov uspon na vlast bio je nošen umnogome istom demo-
kratskom dinamikom koja je pomogla Lügeru. Ponekad se uzima da su
nacisti na vlast u Njemačkoj došli stjecajem okolnosti na izborima ili
tajnim udarom. Ustvari, 1930. - samo 11 godina nakon osnutka - naci-
stička je partija zauzela drugo mjesto na pretrpanom političkom polju,
s više od 18 posto glasova. Godine 1932. u Njemačkoj su izbori održani
dva puta, a nacisti su oba puta bili prvi, s 37, odnosno 33 posto glasova
(drugoplasirani, socijaldemokrati, dobili su 21, odnosno 20 posto). A na
znamenitim izborima 1933. nacisti su dobili gotovo 44 posto glasova,
koliko i tri sljedeće stranke skupa, i pozvani su da formiraju vladu. *
Weimarska Republika, uspostavljena u Njemačkoj nakon Prvoga svjet-
skog rata, bila je dobro planirana demokracija sa slobodom tiska i slo-
bodnim izborima. Nacistička je partija potpuno iskoristila demokratski
proces da se organizira i proširi u manja mjesta i gradove. Dok je Nje-
mačka u 1920-ima i 30-ima tonula iz krize u krizu, tradicionalne dr-
žavne institucije gubile su vjerodostojnost. Pred sve očajnijom zbiljom
liberalizam i konstitucionalizam djelovali su kao šuplje fraze. Posrćući
pod posljedicama ekonomske depresije i hiperinflacije, njemačke mase
i srednje klase uhvatile su se za Hitlerovo obećanje odlučnog vodstva
koje će ponovo ojačati naciju. Što je ekstremnija bivala Hitlerova reto-
rika, to je on postajao popularniji. U svojoj pomnoj studiji o demokra-
tizaciji politolog Jack Snyder je zaključio: "Rasistički je autoritarni
nacionalizam trijumfirao na svršetku Weimarske Republike ne unatoč
demokratizaciji političkog života, nego zbog nje."**
Teško da su Beč i Weimar u tom doživljaju sraza slobode i demokra-
cije bili neobični. Diljem Europe krajem 19. i početkom 20. stoljeća li-
beralizam je bio pod opsadom masovne politike. Obično je pobjeđivala
ova potonja. U Lügerovu slučaju car Franjo Josip izdržao je dvije godine,
ali ga je nakon četvrtog izbora, 1897., nevoljko zaprisegnuo kao grado-
načelnika Beča. U Francuskoj je tradicija protumonarhijskog libera-

*Izbori 1933. o d r ž a n i su u a t m o s f e r i n a c i o n a l n e h i s t e r i j e , k o j u su n a c i s t i d j e l o m i c e
stvorili, a u p o t p u n o s t i iskoristili. Ipak se ne m o ž e z a n i j e k a t i č i n j e n i c u da su i m a l i
p o d r š k u javnosti. Izborni rezultati izgledaju ovako:
stranka 1930. 1932. (srpanj) 1932. (studeni) 1933
nacionalsocijalisti 107 230 196 288
socijaldemokrati 143 133 121 120
komunisti 77 89 100 81
c e n t a r (katolici) 68 97 70 73
**Jack Snyder, From Voting to Violence: Democratization and Nationalist Conflict ( N e w
York: N o r t o n , 2000.), 118. O W e i m a r s k o j Republici v i d j e t i i o d l i č a n č l a n a k Sheri
B e r m a n "Civil S o c i e t y a n d t h e Collapse of t h e W e i m a r Republic", World Politics
4 9 , br. 3 ( t r a v a n j 1997.).
lizma (republikanstva) jačala, posebice nakon 1871. Ali nalazila se pod
neprestanim napadima s lijeva (od socijalista) i s desna (od monarhista,
aristokrata i Crkve). Nakon nekoliko desetljeća, čak i Ujedinjeno Kra-
ljevstvo, rodno mjesto i uporište moderne liberalne politike, doživjelo
je da njegova nekoć velika Liberalna stranka postane potpuno bezna-
čajna i da je istisnu radikalnija Laburistička stranka i tradicionalniji
Konzervativci. * Kako se demokracija širila, umjerena, liberalna agenda
individualnih prava, privrede slobodnog tržišta i konstitucionalizma
nestajala su pred sirovijom privlačnošću komunizma, religije i naci-
onalizma.
Populističku srdžbu nisu rasplamsavali samo socijalisti i ultranaci-
onalisti. Legendarni njemački kancelar Otto von Bismarck uveo je 1871.
u novoujedinjenoj Njemačkoj opće pravo glasa za muškarce, jer je vje-
rovao da ograničeno pravo glasa pomaže izbornom uspjehu urbanih
liberala, koji su bili kritički orijentirani spram monarhije. Mase će,
vjerovao je Bismarck, uvijek glasati za konzervativce koji podržavaju
monarhiju. Bio je u pravu. Njegov konzervativni saveznik Benjamin
Disraeli slično je kalkulirao u Ujedinjenom Kraljevstvu, dajući podršku
torijevaca Drugom zakonu o reformi (1882.), čime je pravo glasa proši-
reno tako da je većina punoljetnih britanskih muškaraca mogla glasati.
Ali da bi osigurale glasove novoovlaštenih radničkih klasa i seljaštva,
konzervativne elite morale su im se dodvoriti.
Bismarck i njegovi nasljednici od tada su se na svakim izborima
borili služeći se sirovim prizivanjem nacionalizma i uporabom svih
raspoloživih simbola domoljublja. Djelovalo je: uvijek su pobjeđivali.
Ustvari, podijelila se čak i srednja klasa, čiji se jedan dio svrstavao uz

*O F r a n c u s k o j v i d j e t i Phillip Nord, The Republican Moment: Struggles for Democracy

in Nineteenth-Century France (Cambridge, Mass.: H a r v a r d U n i v e r s i t y Press, 1995.).
O U j e d i n j e n o m K r a l j e v s t v u n e m a m n o g o p r i k a z a koji n a d m a š u j u k l a s i č n o d j e l o
G e o r g e a D a n g e r f i e l d a The Strange Death of Liberal England ( N e w York: C a p r i c o r n
Books, 1961.). T a k o đ e r v i d j e t i i Eric H o b s b a w m , The Age of Empire ( N e w York: Vin-
tage, 1989.).
pozive konzervativaca na ponos domovinom, dok su drugi ostali vjerni
svojim liberalnim korijenima. U pridobivanju tih novih glasača nje-
mačka politička elita bila je sve spremnija rabiti taktiku zastrašivanja
i promicati politiku podjele. Katolike, socijaliste i druge "neprijatelje
Reicha" demoniziralo se i proganjalo. Ta je strategija iziskivala da se
odredi unutrašnje i vanjske neprijatelje. Političari željni da udobrovolje
utjecajne lobije poput Mornaričke lige postajali su sve veći militaristi,
izgrađujući ofenzivno naoružanje i definirajući nacionalne interese
zemlje na ekspanzivan, agresivan način. Rezultat je bio niz neodgo-
vornih političkih programa, silno popularnih u zemlji, koji su bili dje-
lomice odgovorni što je Europa 1914. zapala u opći rat.

Zbog čega Njemačka nije bila Engleska?

U Njemačkoj demokracija nije izravno dovela do slobode. Tek nakon

krupnih šokova koje je zemlja proživjela - to jest poraza u Drugom
svjetskom ratu, podjele i okupacije te s novim političkim poretkom
nametnutim izvana - Zapadna Njemačka je postala potpuno razvije-
nim demokratskim društvom. Ali Njemačka je, posebice pod Bis-
marckom i carom Wilhelmom I., imala snažne liberalne progresivne
elemente, kao i većina europskih zemalja. * Te dvije tradicije vodile su
bitku u većem dijelu kontinentalne Europe: liberalizam i populistička
autoritarnost za koju su primjer Lüger i Hitler. Liberalizam je izgubio
u prvoj polovini 20. stoljeća, a populistička je autoritarnost slomljena
i diskreditirana u drugoj polovini. Zbog te borbe, za velik dio Europe
put u liberalnu demokraciju bio je krivudav i krvav, i često je skretao
u teške epizode socijalne revolucije, fašizma i rata. Dakako, neka mje-
sta u Europi imala su obrazac mnogo bliži britanskome - Danska, Bel-

*Sheri B e r m a n , " M o d e r n i z a t i o n i n h i s t o r i c a l p e r s p e c t i v e : T h e Case o f I m p e r i a l

G e r m a n y " , World Politics 53, br. 3 ( t r a v a n j 2001.). Vrlo u v j e r l j i v č l a n a k .
gija i Nizozemska, skandinavske zemlje - i to iz sličnih razloga (kao
što je rani razvoj kapitalizma). Ali povijest velikih nacija kontinentalne
Europe - Njemačka, Austro-Ugarska, Francuska - bila je tegobnija. Kao
takva, mogla bi objasniti nevolje demokratizacije danas, jer malo mje-
sta na svijetu danas ima osebujnu kombinaciju okolnosti koja je pro-
izvela liberalnu demokraciju u Engleskoj i Sjedinjenim Državama.
Vjerojatno je da će zemlje u Aziji, Latinskoj Americi i Africi imati mnogo
onih mješovitih i kompliciranih značajki koje su u nekoj mjeri postojale
u kontinentalnoj Europi. Već se u novim demokracijama u svijetu može
vidjeti nešto od turbulencija kakve su obilježavale Beč ili Berlin u 20.
stoljeću.
Uspoređujući slučaj Britanije s drugim europskim zemljama, znan-
stvenici postavljaju jednostavno pitanje. Britanski politolog Ralf
Dahrendorf postavio ga je grubo 1968.: "Zbog čega Njemačka nije En-
gleska?"* To je korisno pitanje, jer nam može pomoći da razumijemo
kako doći do liberalne demokracije u modernom, nesavršenom svijetu.
Odgovor je kompleksan, ali njegov se dobar dio sastoji u tome da je
Njemačkoj manjkala ključna značajka engleskog modela - ekonomska
i politička neovisnost njene buržoazije. Engleska buržoazija, rođena iz
industrijske revolucije te othranjena na slobodnoj trgovini i vlasničkim
pravima, vodila je bitku protiv staroga feudalnog poretka, a kada je
pobijedila, preuredila je zemlju po vlastitoj slici - komercijalnoj, željnoj
stjecanja, socijalno mobilnoj i dinamičnoj. Nastala je nova elita trgo-
vaca, a Engleska je, po Napoleonovim podrugljivim riječima, postala
"nacijom dućandžija". U Njemačkoj su, nasuprot tome, industriju po-
kretale i poticale državne subvencije, regulativa i tarife. Posljetkom
toga njena je buržoazija bila slaba, razjedinjena i podložna državi i

*Ralf D a h r e n d o r f , Society and Democracy in Germany ( N e w York: Doubleday, 1969.).

Politički razvoj N j e m a č k e j e o b i m n a , k o m p l e k s n a t e m a , ali D a h r e n d o r f o v odgovor
na to p i t a n j e - koji je i m o j - j e s t n a j b o l j i j e d n o s t a v a n o d g o v o r . K o m p l e k s n i j u
a n a l i z u razvoja N j e m a č k e v i d j e t i u David B l a c k b o u r n e i Geoff Eley, The peculiarities
of German History ( N e w York: O x f o r d U n i v e r s i t y Press, 1984.).
njenoj vladajućoj feudalnoj eliti. Marx je njemačku poslovnu klasu
prezrivo opisao kao "buržoaziju bez svjetske povijesne svrhe".*
Njemačka je imala jaku birokratsku tradiciju na koju je, razumljivo,
bila ponosna. Njena je država bila daleko naprednija i djelotvornija u
baratanju mnogim problemima industrijalizacije i urbanizacije - kao
što su javno zdravstvo, promet i mirovine - nego ijedna druga europska
zemlja. Ali to je urodilo time da su njemački poduzetnici, umjesto da
održavaju neovisnost o državnoj vlasti, čeznutljivo tražili od države
pogodnosti i počasti. Biti poslovnim čovjekom s titulom Kommerziellrat
(komercijalni savjetnik) smatralo se velikom čašću. "Ljudi nisu imali
aspiracije na plemstvo zemljovlasničkog staleža", objasnio je jedan
historičar; "aspirirali su na titulu sanitarnog savjetnika". Promotrimo
i različitost uloge tiska. U Engleskoj je slobodan tisak služio kao važan
glas političkog neslaganja, a novinari su bili neovisni - često i žestoko
neovisni - o državi. Nasuprot tome, prve novine u Pruskoj osnovao je
Friedrich Veliki kao organe državne propagande. Velikim dijelom 19.
stoljeća, umjesto da traže liberalne reforme, njemačke poslovne klase
ulazile su u kompromise s feudalnom vladajućom elitom. Tako je, čak
i kad je industrijalizirana, Njemačka ostala mješovit režim, u kojem su
elementi novog buržoaskog društva bili kombinirani sa starim predin-
dustrijskim poretkom. Liberalni intelektualac Friedrich Naumann
pisao je 1909. o njemačkom "industrijskom društvu u političkom ruhu
agrarne države. Naša politička situacija pomalo sliči modernoj tvornici
postavljenoj u nekadašnje stare gospodarske zgrade. Najmodernija ma-
šinerija stoji ispod starih krovnih greda, a željezne šine prolaze kroz
zidove od blata."
Stari je poredak i dalje poput škripca čvrsto stezao uzde vlasti. Go-
dine 1891. 62 posto domaće pruske uprave bilo je plemenita roda. Ta je

*Karl M a r x , "The Bourgeosie a n d t h e Counter-Revolution", Neue Rheinische Zeitung,

p r o s i n a c 1848., p r e t i s n u t o u M a r x a n d E n g e l s , C o l l e c t e d W o r k s , sv. 8, 154-179,
d o s t u p n o n a h t t p : / / w w w . m a r x i s t s . o r g / a r c h i v e / m a r x / w o r k s / 1 8 4 8 / 1 2 / 1 0 . h t m (usp.
"Buržoazija i kontrarevolucija", Karl M a r x , F r i e d r i c h Engels, Dela, t o m 9, Prosveta,
Beograd 1977., str. 8 8 - r o s ; op. prev.).
koncentracija bila još veća u diplomatskoj službi. U njemačkoj je diplo-
matskoj službi 1914. bilo osam prinčeva, 29 grofova, 20 barona, 54
nižih plemića i 11 pučana. * Francuska, sa svojom tradicijom jake države
i slaboga građanskog društva, također se do liberalne demokracije kre-
tala dugim, krivudavim putem. Društvene snage, koje su ubrzavale
kretanje u Ujedinjenom Kraljevstvu, u Francuskoj, koja je imala ovisnu
aristokraciju i trgovačku klasu, bile su slabe. Promatrajući 18. stoljeće,
Cambridge Economic History navodi "karakteristične značajke buržo-
aske reprezentativne vlasti" - vladavinu prava, jednakost pred zako-
nom, privatno vlasništvo, slobodno poduzetništvo, građanske slobode
itd. - a potom dodaje: "sve su one u Francuskoj prije revolucije bile
odsutne". ** Dakle postrevolucionarna Francuska prigrlila je demokra-
ciju bez razvijene tradicije konstitucionalnog liberalizma. Sloboda je
proglašena u teoriji, a nije osigurana u praksi (razdvajanjem vlasti i
snagom nedržavnih institucija kao što su privatni biznis, građansko
društvo i neovisna Crkva). Revolucionari su vjerovali da je Montes-
quieu bio potpuno u krivu kad je tražio ograničenu i podijeljenu vlast.
Umjesto toga, apsolutna vlast kralja bila je, netaknuta, prenesena na
novu Nacionalnu skupštinu, koja je uhićivala i ubijala na tisuće ljudi,
konfiscirala njihovu imovinu i kažnjavala ih zbog njihovih religijskih
vjerovanja, a sve u ime naroda. Neki znanstvenici prikladno su jako-
binski režim nazvali "totalitarnom demokracijom". To je u modernoj
povijesti prvi primjer iliberalne demokracije. ***

Francuska je državu postavila iznad društva, demokraciju iznad

konstitucionalizma, a jednakost iznad slobode. Rezultat je bio to da je
ona velikim dijelom 19. stoljeća bila demokratska, sa širokim pravom
glasa i s izborima, ali jedva liberalna. Svakako, bila je manje siguran

* B l a c k b o u r n e i Eley, Peculiarities, 2 4 4 .
**E. E. R i c h i C. H. W i l s o n , ur., Cambridge Economic History of Europe, sv. 5, The
Economic Organization of Early Modern Europe (Cambridge: C a m b r i d g e U n i v e r s i t y
Press, 1977.), 583.
***Jacob L. T a l m o n , The Origins of Totalitarian Democracy (London: Secker a n d War-
b u r g , 1955.).
dom za individualnu slobodu nego Engleska i Amerika. Taj je francuski
mješoviti režim personificirao car Luj Napoleon, koji je Francuskom
vladao od 1848. do 1870. Vladao je uz suglasnost puka, izbore i refe-
rendume - sve to vrijeme koristeći se metodama policijske države za
suzbijanje slobode mišljenja, govora i djelovanja. Francuska je Treća
republika iščezla, poput mnogih europskih liberalnih eksperimenata.
Zemlja je i liberalizam i demokraciju konačno dobila nakon Drugoga
svjetskog rata, više od 150 godina nakon svoje revolucije, prošavši kroz
dvije monarhije, dva carstva, pet republika i jednu protofašističku
diktaturu. Čak i danas ima režim koji je njegov utemeljitelj Charles de
Gaulle nazvao "izbornom demokratskom monarhijom". To je smatrao
komplimentom.

Gotovo demokratska

Postojala je i druga, bolja strana kontinentalne Europe, ona koja je sa-

držala sjeme liberalne demokracije. Premda često poražavana, liberalna
je tradicija uvijek bila prisutna, čak i u Njemačkoj, zemlji koja je u tri-
desetim godinama krenula najgorim putem. Ustvari, osobito u Nje-
mačkoj. Oko 1990. Njemačku su mnogi ozbiljni promatrači smatrali
najnaprednijom državom na svijetu. Imala je moderan pisani ustav,
visokorazvijeno administrativno upravljanje na svim razinama i prvu
socijalnu državu. Imala je liberalnu političku kulturu i, u gradovima
poput Berlina, avangardan estetski senzibilitet. Jedan od vodećih ame-
ričkih znanstvenika na području komparativne vladavine, Woodrow
Wilson, koji je tada bio profesor na Sveučilištu Princeton, hvalio je 1887.
Prusku zbog "divljenja vrijednog sistema... najbolje proučenog i dove-
denog gotovo do savršenstva... [On je] arogantnu i nemarnu birokraciju
preobrazio u instrument pravedne vladavine u javnom duhu." * (Povi-

* W o o d r o w W i l s o n , " T h e S t u d y of A d m i n i s t r a t i o n " , u A r t h u r S. Link, ur., The Papers

of Woodrow Wilson, sv. 5 ( P r i n c e t o n : P r i n c e t o n U n i v e r s i t y Press, 1968.), 365-67.
jesna je ironija da će Wilson, velik obožavalac Njemačke, povesti svoju
zemlju u rat protiv nje.) Politolozi tog vremena često su iznosili po-
voljne usporedbe Njemačke u odnosu na Englesku, koja je, po njihovu
mišljenju, imala pretjerano centraliziran politički sistem koji je previše
moći dodjeljivao Donjem domu, a uz to je imala anakroničan Gornji
dom pun ekscentričnih lordova, nije imala pisan ustav, dok su mistične
tradicije do frustracije otežavale inovacije.
Izgledalo je da se Njemačka na prijelomu stoljeća kreće u pravom
smjeru prema demokraciji. A onda je došao Prvi svjetski rat, koji je
pobio dva milijuna Nijemaca i ostavio zemlju opustošenom, a zaključen
je kaznenim i ponižavajućim Versajskim mirom. U godinama nakon
Versaillesa došlo je do masovnog bježanja etničkih Nijemaca iz Poljske,
Rusije i drugih istočnih krajeva u Njemačku (ta je migracija izazvala
goleme socijalne nemire), do hiperinflacije, i konačno do Velike depre-
sije. Snage njemačkog društva koje su vodile k liberalizaciji bile su
svladane u srazu s mnogo mračnijim snagama, a politički se poredak
srušio. Posebice je hiperinflacija - koju je Niall Ferguson prikladno
nazvao "antiburžoaskom revolucijom" - zbrisala uštede srednje klase
i potpuno je otuđila od Weimarske Republike. Zemlja je postala lakom
žrtvom ekstremnih ideologija i lidera. Uobičajeno je čitati povijest
unatrag i uzimati da je Njemačka bila sudbinski predodređena da po-
stane ono što je postala pod Hitlerom. Ali čak su i Ujedinjeno Kra-
ljevstvo i Sjedinjene Države imali svoje mračne strane i očajničke
demagoge koji su postajali sve snažniji tijekom Velike depresije. Da su
te zemlje prolazile kroz dvadeset godina poraza, poniženja, kaosa, eko-
nomske depresije i uništenja srednje klase, možda bi i one završile pod
vladavinom demagoga poput Hueyja Longa i Oswalda Mosleyja, umje-
sto državnika Franklina Roosevelta i Winstona Churchilla.
U velikom dijelu Europe Prvi svjetski rat zbacio je monarhe, ali je
također nanio takve štete da su europske nacije postale plodno tlo za
fašizam i diktaturu. Liberalizam se u tridesetim godinama našao pod
napadom fašista s desnice i komunista s ljevice, od kojih su se neki
služili demokracijom da unište liberalizam. Bio je potreban još jedan
rat da demagozi budu slomljeni. Nakon 1945., uz velikodušnu pomoć
Sjedinjenih Država, Europa se zaputila u izgradnju novoga političkog
poretka. Za pedeset godina, uspjela je više nego što se itko nadao.
Prijetnja liberalnoj demokraciji s desna - prvo feudalna, a potom
fašistička - gotovo je u potpunosti zamrla do 1945. (osim na Iberskom
poluotoku, ali ni Francisco Franco u Španjolskoj ni Antonio Salazar u
Portugalu nisu imali interesa da svoje režime izvoze). Prijetnja demo-
kraciji potom je došla od komunističkih partija ljevice, često uz podršku
Moskve. Ali zapadni je savez efektivno zaustavio tu sablast. Ono što je
slijedilo bila je izvanredna, slabo zapažena preobrazba. Zapadna Europa,
u kojoj se liberalizam bio dva stoljeća hrvao s ekstremističkim ide-
ologijama desnice i ljevice, mirno je i bez ikakvih gromoglasnih dekla-
racija usvojila umjerenu, konstitucionalnu politiku. Znanstvenik s
Čikaškog sveučilišta Mark Lilla opisuje taj proces kao "drugu baršuna-
stu revoluciju". On piše:

Gledajući unatrag, sada se može vidjeti da su mir zajamčen

američkim nadzorom, obilje koje su donijela tri desetljeća
ekonomskog rasta bez presedana te ekspanzija socijalne dr-
žave zajedno djelovali tako da su potkopali tradicionalne baze
ljevičarskih partija u radničkoj klasi. (...) Danas svaka država
Zapadne Europe ima ograničenu ustavnu vlast, neovisno
sudstvo, višestranačke izbore, opće pravo glasa, civilnu kon-
trolu nad vojskom i policijom, pravo na slobodno okupljanje
i bogoštovlje, široku srednju klasu i razvijenu potrošačku
privredu. Unatoč prisutnosti novih nacionalističkih i regi-
onalnih stranaka, unatoč ispadima etničkog nasilja i svadlji-
vim debatama o useljavanju, ni jedna vlada Zapadne Europe
ne suočava se s izazovima svojoj legitimnosti na kakve su
liberalne vlade nailazile dvadesetih godina 20. stoljeća.*

* M a r k Lilla, " T h e O t h e r Velvet R e v o l u t i o n : C o n t i n e n t a l L i b e r a l i s m a n d Its Dis-

c o n t e n t s " , Daedalus 123, br. 2 (proljeće 1994.).
Posljednje tri zapadnoeuropske zemlje koje su potpuno demokra-
tizirane bile su Grčka, Španjolska i Portugal, što se dogodilo tijekom
1970-ih. Revolucije 1989. donijele su završni čin u drami europskog
liberalizma. Mnoge od zemalja Istočne Europe imale su zajedničku
povijesnu podlogu sa zapadnoeuropskim državama, ali su, budući da
su imale nesreću da ih 1945. "oslobodi" Crvena armija, bile zatočene
unutar komunističkog imperija. Unatrag možemo vidjeti da su sile -
poznate nam iz naše vlastite priče - koje su im pomogle u borbi protiv
Sovjetskog Saveza također pomogle da liberaliziraju svoja društva:
Crkva i sindikati u Poljskoj, grupe civilnog društva u Čehoslovačkoj,
reformistička elita u Mađarskoj i mala srednja klasa u svim trima ze-
mljama. Kada su oslobođene iz sovjetskog zagrljaja, počele su ubrzano
uspostavljati liberalnu demokraciju, koja se izvanredno čvrsto ukori-
jenila. Prijašnje komunističke zemlje poput Rumunjske i Bugarske još
uvijek prolaze tranziciju k liberalnoj demokraciji, pri čemu su neke
uspješnije od drugih. Ali tek nešto više od jednog desetljeća nakon pada
komunizma Europa se jako približila tome da, po riječima Georgea
Busha starijeg, postane "cijela i slobodna".

Bogatstvo nacija

Ni jedna zemlja ne može sebi dati novu prošlost. Ali može izmijeniti
budućnost i poboljšati svoje izglede da se razvije u liberalnu demokra-
ciju. Za neku zemlju u razvoju, pa i za zemlju srednjeg prihoda u Latin-
skoj Americi, konsolidiranje u istinsku demokraciju pokazuje se kao
najvažniji i najteži izazov. Da bismo bolje razumjeli šanse tih zemalja
za uspjeh, moramo izvući pouke iz povijesti i upitati se koji čimbenici
proizvode liberalnu demokraciju.
Najjednostavnije objašnjenje političkog uspjeha neke nove demo-
kracije jest njen ekonomski uspjeh - ili, da budemo precizniji, njen
nacionalni dohodak per capita. Politički sociolog Seymour Martin
Lipset 1959. iznio je jednostavnu, jaku tezu: "Što neka nacija bolje živi,
veći su njeni izgledi da održi demokraciju." * Lipset je argumentirao da,
dok se zemlje ekonomski razvijaju, i njihova društva razvijaju snage i
vještine za održavanje demokratske vladavine. Lipsetova je teza iza-
zvala škole i protuškole, prikupljanje podataka, provođenje regresijskih
analiza i provjeravanje premisa. Nakon 40 godina istraživanja, uz neka
upozorenja i uvjetovanja, njegova temeljna teza još uvijek važi.
Dakako, neke su siromašne zemlje postale demokratske. Ali kada
zemlje postanu demokratske na niskoj razini razvijenosti, njihova
demokracija obično ne preživi. (Postoje izuzeci, kao Indija, o kojima će
biti riječi poslije.) Najobuhvatnija statistička studija tog problema, koju
su proveli politolozi Adam Przeworski i Fernando Limongi, obuhvatila
je sve zemlje svijeta između 1950. i 1990. godine. Proračunala je da u
demokratskoj zemlji s dohotkom nižim od 1500 dolara per capita (u
vrijednosti iz 2000.) prosječan životni vijek režima iznosi samo osam
godina. Uz dohodak između 1500 i 3000 dolara režim je u prosjeku
trajao oko 18 godina. S dohotkom iznad 6000 dolara postajao je vrlo
otporan. Šanse da demokratski režim propadne u zemlji s dohotkom
iznad 6000 dolara bile su 1 prema 500. Kada postanu bogate, demokra-
cije postaju besmrtne. Na razini dohotka iznad oko 9000 dolara posto-
jala su 32 demokratska režima u ukupnom trajanju od 736 godina. Ni
jedan nije propao. Nasuprot tome, od 69 demokratskih režima koji su
bili siromašniji, 39 nije uspjelo - što je stopa smrtnosti od 56 posto. **
Dakle može se zaključiti da će zemlja koja tranziciju u demokraciju

* S e y m o u r M a r t i n Lipset, " S o m e Social R e q u i s i t e s o f D e m o c r a c y : E c o n o m i c De-

v e l o p m e n t a n d Political L e g i t i m a c y " , American Political Science Review 53 ( o ž u j a k
1959.).
* * A d a m P r z e w o r s k i i F e r n a n d o L i m o n g i , " M o d e r n i z a t i o n : T h e o r i e s a n d Facts",
World Politics, 4 9 , br. 2 (siječanj 1997.). U g r u b o s a m prilagodio brojke o inflaciji k a k o
b i h ih a ž u r i r a o s p a r i t e t o m k u p o v n e m o ć i (PPP) 2 0 0 0 . u a m e r i č k i m d o l a r i m a . PPP
j e sada s i s t e m koji s e n a š i r o k o koristi; o n p o n d e r i r a v a l u t e p r e m a n j i h o v o j d o m a ć o j
k u p o v n o j moći u m j e s t o prema d e v i z n o m tečaju i tako točnije odražava razlike
ž i v o t n o g s t a n d a r d a . Podaci P r z e w o r s k o g i L i m o n g i j a bili su u a m e r i č k i m d o l a r i m a
iz 1985.
pokuša kada ima BDP per capita između 3000 i 6 0 0 0 dolara biti
uspješna. Ova zona tranzicije u demokraciju važi čak i za raniju povijest.
BDP per capita europskih zemalja 1820., kada je većina njih činila prve
korake u proširenje prava glasa, iznosio je oko 1700 dolara (u američkim
dolarima u vrijednosti iz 2000.), s porastom na oko 2700 dolara 1870.
i 4 8 0 0 dolara 1913., prije pustošenja Prvoga svjetskog rata.* Povijesne
brojke BDP-a zasnivaju se na odvažnim pretpostavkama i nagađanju,
ali jasno je da bi te brojke pale negdje unutar zone tranzicije, pa makar
i pri njezinu dnu. Također, mnoge od tih zemalja stekle su siguran li-
beralno-demokratski poredak tek nakon 1945., kada je većina njih
dosegnula BDP od približno 6000 dolara. Pogleda li se uspješne primjere
u posljednjih 30 godina, od Španjolske, Grčke i Portugala naovamo,
gotovo je svaka od tih zemalja postala demokratskom na gornjoj točki
tranzicijskog kretanja BDP-a. Među istočnoeuropskim zemljama nakon
1989., one koje su imale razinu dohotka u vrhu tog raspona - Poljska,
Češka Republika, Mađarska - brzo su konsolidirale svoju demokraciju.
Onima na donjem kraju, ili niže od toga - Rumunjskoj, Albaniji - treba
mnogo duže. Dakle ta korelacija važi čak i u Europi, čak i povijesno. Ni
jedan čimbenik ne priča cijelu priču, ali s obzirom na broj ispitanih
zemalja, na različitim kontinentima, s veoma različitim kulturama i
u različitim povijesnim fazama, vrijedno je pažnje da jedno jedno-
stavno tumačenje - BDP per capita - može objasniti tako mnogo.

Cijela ta priča o BDP-u mogla bi navesti na pomisao da podcjenjujem

važnost vodstva u borbi za demokraciju. Ni slučajno. Ni jedna uspješna
politička tranzicija ne može se dogoditi bez vođa i pokreta koji vrše
pritisak i traže slobodu. Ljudima poput Vaclava Havela, Nelsona Man-
dele, Lecha Walese i Kim Dae Junga pripada počasno mjesto u povijesti
slobode. Ali treba postaviti znanstveno pitanje zbog čega su uspjeli tada
kada su uspjeli. Jedan je pisac na takva pitanja reagirao ljutito napisavši

* A n g u s M a d i s o n , " T h e World E c o n o m y : A M i l l e n i a l Perspective", O r g a n i z a t i o n

for E c o n o m i c Co-operation a n d D e v e l o p m e n t , 2001. M a d i s o n o v e p o d a t k e o inflaciji
u g r u b o s a m prilagodio t a k o da o d g o v a r a j u p o d a c i m a u a m e r i č k i m d o l a r i m a iz 2 0 0 0 .
da demokraciju u Južnu Koreju nije donio dohodak per capita nego
"moralna volja".* Dakako. Ali jamačno postoje odlučni, moralni ljudi
u Ugandi, Bjelorusiji i Egiptu čiji su napori da uvedu demokraciju u te
zemlje ipak uvijek iznova propadali. Sami su južnokorejski aktivisti u
svojim nastojanjima doživljavali neuspjehe i u šezdesetim, i u sedam-
desetim, i u osamdesetim godinama 20. stoljeća. Ustvari, seulski disi-
dent koji je postao predsjednikom, Kim Dae Jung, u to je vrijeme više
godina bio u zatvoru. Zbog čega nije uspio u 1960-ima, a uspio je u
90-ima? Je li iznenada u 90-ima stekao "moralnu volju"? Vatreni taj-
vanski politički lider Lei Chen, urednik Slobodne Kine, pokušao je
uvesti demokraciju na Tajvan 1960., kada je organizirao Kinesku de-
mokratsku partiju. Nije bio ništa manje hrabar od Chen Shui-biana,
odvjetnika za ljudska prava koji je izabran za predsjednika Tajvana
2000. Zbog čega jedan aktivist za ljudska prava nije uspio, a drugi jest?
Čak i uz najdublje historijske uvide ne može se predvidjeti kada će
neka zemlja prigrliti demokraciju. To često ovisi o kompleksnoj mje-
šavini povijesnih činjenica specifičnih za tu zemlju. Zbog čega se
Španjolska pokrenula k demokraciji tek 1977., a ne ranije? Jer je njen
doživotni diktator Franco umro dvije godine prije toga. Zbog čega Ma-
đarska 1989.? Jer joj je te godine Sovjetski Savez prestao prijetiti vojnom
invazijom ako liberalizira svoju politiku. Zbog čega Indija 1947.? Jer je
tada Britanija likvidirala svoj imperij na subkontinentu. I tako dalje.
Zanimljivije je pitanje međutim zbog čega se demokracija održi. Politički
se režimi mijenjaju iz raznih razloga - zbog rata, ekonomskih kriza,
smrti. Ali kada neki autokratski režim doista propadne, a puk pokuša
uspostaviti demokraciju, zbog čega ona trajnije opstaje? Povijesno,
najbolji pojedinačni odgovor na to pitanje jest bogatstvo.
Zbog čega je bogatstvo dobro za slobodu? Sjetimo se europskih pri-
mjera: proces ekonomskog razvoja obično proizvodi dva elementa
krucijalna za uspjeh liberalne demokracije. Prvo, on omogućuje da
ključni elementi društva - među kojima su najvažniji privatni biznis

* R o b e r t K a g a n , " W h a t Korea Teaches", New Republic, 9. o ž u j k a 1998.

i buržoazija u širem smislu - steknu moć neovisnu o državi. Drugo, u
pogađanjima među tim elementima država vjerojatno neće biti tako
lakoma i kapriciozna, nego će biti orijentirana na pravila i spremna
reagirati na potrebe društva, ili barem na potrebe elite tog društva. Taj
proces rezultira liberalizacijom, često i nenamjerno. Minxin Pei opisuje
put Tajvana k liberalnoj demokraciji 1980-ih i 90-ih na način koji je
sukladan europskom iskustvu:

Brz rast je za posljedicu imao liberaliziranje, koje vladajući

režim nije baš očekivao. S uzletom privrede Tajvan je pokazao
značajke zajedničke svim kapitalističkim društvima u pora-
stu: Povećala se stopa pismenosti; intenziviralo se masovno
komuniciranje; porastao je dohodak per capita, i nastao je
diferenciran urbani sektor - uključujući rad, profesionalnu
srednju klasu te poslovnu poduzetničku klasu. Poslovna
klasa isticala se svojom neovisnošću. Premda su pojedinačna
poduzeća bila mala i neorganizirana, bila su izvan domašaja
države s jednopartijskim sistemom. *

Ova se priča, uz lokalne varijacije, ponovila u najvećem dijelu Istočne

Azije. Kao i u Europi, ekonomska liberalizacija proizvela je buržoaziju
i građansko društvo, a potom, nakon niza desetljeća, prilično liberalnu
demokraciju. Kao i u Europi, autokrati nisu mislili da provode demo-
kratizaciju. Ali poticanjem rasta i modernosti oni su oslobodili sile koje
nisu mogli zauzdati. Taj proces opisuje povjesničar Phillip Nord:

Diktature vjeruju da žele rast, ali u zbilji teško griješe što ga

potiču. Razvoj pogoduje širenju obrazovane srednje klase; on
rađa "pluralističku infrastrukturu" razgranato građansko

* M i n x i n Pei, " C o n s t r u c t i n g t h e Political F o u n d a t i o n s for Rapid Economic G r o w t h " ,

u H e n r i R o w e n , ur., Behind East Asia's Growth: The Political and Social Foundations
of an Economic Miracle ( L o n d o n : R o u t l e d g e , 1997.), 39-59.
 društvo kojim je sve teže upravljati odozgo. (...) [A]utoritarna
država može na tom raskrižju optirati za to da olabavi stisak
u kojem drži javni život. To je sudbonosna odluka, jer se u
prostore što ih otvara liberalizacija ulijeva akumulirano ne-
zadovoljstvo koje, budući da je sada artikulirano, poprima
karakter otvorene opozicije. *

Nord opisuje kako se Francuska demokratizirala potkraj 19. stoljeća,

ali njegov rad isto tako dobro objašnjava i Istočnu Aziju u kasnom 20.
stoljeću.

Blagoslovljeni su siromasi

Novac sam po sebi ne stvara slobodu. To mora biti zarađeno bogatstvo.

Tijekom posljednjih pola stoljeća neki su se režimi obogatili, a ipak su
ostali autokratski: na primjer šeikati Perzijskog zaljeva, Nigerija i Ve-
nezuela. Pokazuje se da bogatstvo država s obiljem nafte ne proizvodi
pozitivne društvene promjene jer se njihov ekonomski razvoj iz teme-
lja razlikuje od europskog i azijskog modela. Te se privrede nisu razvi-
jale kapitalističkim pravcem, sistematski se krećući od poljoprivrede
preko industrije do visoke razine usluga, nego su iskorištavale svoje
goleme naftne ili mineralne rezerve za kupovinu modernosti, u obliku
novih zgrada, bolnica, palača, automobila i televizora. Ljudi koji žive
u tim zemljama ostali su, u biti, kakvi su bili i prije - neobrazovani i
nekvalificirani. Društva su ostala primitivna. Ustvari, država je morala
uvoziti znanje, pa čak i ljude iz prekomorskih zemalja da vode bolnice,
škole i televizijske postaje. Rezultat je bio poslovna klasa koja je, umje-
sto da bude neovisna o državi, o njoj duboko ovisila.
To dokazuju neke brojke. U Saudijskoj Arabiji na primjer, unatoč

*Phillip Nord, The Republican Moment: Struggles for Democracy in Nineteenth-Century

France (Cambridge, Mass.: H a r v a r d U n i v e r s i t y Press, 1995.), 8.
visokom dohotku per capita, pismenost odraslih iznosi samo 62 posto,
a samo 50 posto odraslih žena zna čitati. Kuvajt, Katar i Ujedinjeni
Arapski Emirati stoje malo bolje; u njima se postotak pismenih bliži
brojci 80. Za usporedbu, na Filipinima i u Tajlandu, dvjema zemljama
iz kojih zemlje Zaljeva dobivaju značajan dio nekvalificirane radne
snage, stopa pismenosti odraslih je znatno iznad 90, što je još uvijek
među najnižima u Istočnoj Aziji. Ako je za demokratsku i participativnu
vlast preduvjet obrazovano - ili barem pismeno - pučanstvo, taj pre-
duvjet arapskim državama proizvođačicama nafte još uvijek manjka i
nakon desetljeća nevjerojatnog obilja.
Za liberalnu demokraciju najbolji je ekonomski rast onaj kapitali-
stički. Marx je bio među prvima koji je to prepoznao kada je zapazio da
kapitalizam kao svoj omiljen oblik vladavine proizvodi buržoasku
demokraciju (dakako, on to nije smatrao komplimentom). Marx je
objašnjavao da je kapitalizam lansirao poduzetničku buržoaziju koja
je neizbježno uništila stari aristokratski poredak i uspostavila poredak
koji štiti vlasništvo, ugovore, pravila i ostale slobode. Tamo gdje bur-
žoazija nema takav karakter, kao u Njemačkoj u 19. stoljeću, društvo
ostaje nereformirano. Pogledajmo Latinsku Ameriku. Velikim dijelom
20. stoljeća biznis je u Latinskoj Americi rastao putem svojevrsnog
kapitalizma pod pokroviteljstvom države. Domaći oligarsi bili su u
savezu s vojskom i birokracijom i štitili svoje poslovne djelatnosti,
stvorivši bizantsku strukturu tarifa i propisa koji su osiguravali da
moćnici budu debeli i sretni. Taj je sistem ometao istinski ekonomski
razvoj, a bio je loš i za politiku. Šira poslovna klasa ostala je slaba i
podložna državi. Sve donedavno, politički razvoj Latinske Amerike bio
je varijacija modela Njemačke iz 19. stoljeća. Nije slučajno što je ona
latinoamerička zemlja koja se prva i najsnažnije odmakla od te tradicije
i krenula prema slobodnim tržištima i slobodnom poslovanju sada
najuspješnija privreda i najstabilnija zemlja: Čile.
Bogatstvo prirodnih resursa koči kako političku modernizaciju tako
i ekonomski rast. Dva ekonomista s Harvarda, Jeffrey D. Sachs i Andrew
M. Warner, promatrali su 97 zemalja u razvoju tijekom dvaju desetljeća
(1971.-89.) i otkrili da je prirodni potencijal u negativnoj korelaciji s
ekonomskim neuspjehom. U prosjeku, što je neka zemlja bila bogatija
mineralnim, agrikulturnim i energetskim rezervama, tim je sporije
rasla privreda - uzmite Saudijsku Arabiju ili Nigeriju. Zemlje gotovo
bez resursa - poput onih u Istočnoj Aziji - rasle su najbrže. One s nešto
resursa - kao u Zapadnoj Europi - rasle su po stopama između tih dviju
krajnjih točaka. Ima nekoliko izuzetaka: Čile, Malezija i Sjedinjene
Države bogati su resursima, a ipak se razvijaju ekonomski i politički.
Ali osnovno je pravilo iznenađujuće primjenjivo. *
Zbog čega je nezarađeno bogatstvo takvo prokletstvo? Jer koči ra-
zvoj modernih političkih institucija, zakona i administracije. Uzmimo
ciničnu pretpostavku da je glavni cilj bilo koje vlasti da sebi dade veće
bogatstvo i veću moć. U zemlji bez resursa, da bi država postala bogata
društvo mora postati bogato tako da država potom može oporezivati
to bogatstvo. U tom je smislu Istočna Azija bila blagoslovljena time što
je bila veoma siromašna. Njeni su se režimi morali napregnuti da stvore
djelotvornu vlast jer je to bio jedini način da se obogati zemlju, pa time
i državu. Vladama kojima blago leži u tlu odveć je lako; to su države-
-zaklade. Goje se od prihoda od prodaje nafte i ne moraju se baviti daleko
težom zadaćom stvaranja pravnog i institucionalnog okvira koji gene-
rira nacionalno bogatstvo (sjetite se Nigerije, Venezuele, Saudijske
Arabije). Srednjoazijski turski pjesnik iz 13. stoljeća Jusuf dao je toj
teoriji jednostavan izraz u jednoj strofi:

Da bi se držalo prostor, potrebno je mnogo vojnika, konjanika i pješaka;

Da bi se držalo te vojnike, potrebno je mnogo novca;
Da bi se dobilo taj novac, narod mora biti bogat;
Da bi narod bio bogat, zakoni moraju biti pravedni;
Ako se jedno od toga ne učini, neće se postići sve četiri stvari;
Ako se ne postigne te četiri stvari, raspada se kraljevstvo. * *

* J e f f r e y D. Sachs i A n d r e w D. W a r n e r , " N a t u r a l Resource A b u n d a n c e a n d E c o n o m i c

G r o w t h " , r a d n i spis br. W 5 3 9 8 , N a t i o n a l B u r e a u o f E c o n o m i c R e s e a r c h .
* * C i t i r a n o u B e r n a r d L e w i s , A Middle Eastern Mosaic ( N e w York: R a n d o m H o u s e ,
2000.), 225.
Jedna verzija te teorije drži da svaka država koja ima pristup lakoj zaradi
- recimo oporezivanjem prijevoza kroz ključan kanal (kao Egipat), ili
čak zbog inozemne pomoći (kao nekoliko afričkih zemalja) - ostaje
politički nerazvijenom. Lak novac znači da vlada ne mora oporezivati
svoje građane. Kada vlada oporezuje puk, zauzvrat mora osigurati neke
koristi, počevši od usluga, odgovornosti i dobrog upravljanja, ali na
kraju i slobodu i predstavljanje. Upravo ta uzajamna nagodba - između
oporezivanja i predstavljanja - daje vladama legitimnost u modernom
svijetu. Ako vlada može doći do prihoda a da ne stvori korijene u druš-
tvu, to nije država nego dvor, a njeni poslovni ljudi su dvorjani, a ne
poduzetnici. * Saudijska kraljevska porodica nudi svojim podanicima
drukčiju pogodbu: "Ne pitamo vas puno za privredu, i ne dajemo vam
mnogo politički." To je obrnuto od parole američke revolucije - nema
oporezivanja, ali nema ni predstavljanja.
To ne znači da bi zemlje trebale željeti da budu siromašne prirodnim
izvorima. Mnoge siromašne zemlje nisu postale ni demokratske ni
kapitalističke. Važne su i političke institucije, vodstvo i sreća. Slično
tome, neke se zemlje razvijaju premda su bogate - baš kao što i neka
djeca koja su imala svoje zaklade ispadnu dobro. Većina europskih ze-
malja počela se demokratizirati kad im je bilo bolje nego ostatku svijeta.
Ali, kao što je podrobno prikazano u I. poglavlju, Europa je imala jedin-
stvene prednosti. Njena duga povijest borbe između Crkve i države,
katolika i protestanata, kraljeva i plemića stvorila je liberalne institu-
cije i ograničenu državnu vlast. U nekim neeuropskim državama po-
stojale su varijacije tih borbi. Na primjer, politička raznovrsnost Indije,
s njenim desecima regija, religija i jezika, mogla je zbiljski osigurati
njenu demokratsku budućnost, a ne ugrožavati je. Poljsku demokraciju
ojačala je jaka i neovisna Crkva. Općenito, opravdano je zaključiti da,
premda neke povijesne i institucionalne značajke pomažu, najbolji

* O v o s h v a ć a n j e m o ž e baciti n e š t o s v j e t l a čak i na r a z v i j e n e d e m o k r a c i j e : u drža-

v a m a p o p u t T e k s a s a n a f t a i p o l i t i k a p a t r o n a t a sve d o n e d a v n o išle s u r u k u p o d
ruku.
način zbacivanja staroga feudalnog poretka i stvaranja djelotvorne i
ograničene države jest kapitalistički rast.

U slavu države

Oni koji podržavaju slobodno tržište često griješe misleći o kapitalizmu

kao o nečemu što postoji nasuprot državi. U vrijeme kada valja platiti
porez, taj se nazor može činiti sam po sebi očevidnim. Ali zbilja je kom-
pleksnija. Premda su u 20. stoljeću mnoge države toliko ojačale da su
zagušile svoju privredu, u široj povijesnoj perspektivi samo legitimna
država koja dobro funkcionira može stvoriti pravila i zakone koji omo-
gućuju da kapitalizam djeluje. U najmanju ruku, bez vlade sposobne
zaštititi prava vlasništva i ljudska prava, slobodu tiska i poslovne ugo-
vore, zakone protiv trustova i zahtjeve potrošača, u društvu ne vlada
pravo, nego zakon jačega. Ako se hoće vidjeti što nastaje iz odsutnosti
vlasti, samo treba pogledati Afriku - to nije raj slobodnog tržišta.
U svijetu u razvoju kapitalizam često mora pokrenuti država. To je
i opet odraz europskog primjera, u kojem je kapitalizam započeo tako
što je država iz ruku feudalnih velmoža uzela velike dijelove poljopri-
vrednog zemljišta i koristila ga na način koji je bio pogodniji za tržište.
Taj je potez slomio krupne zemljovlasnike, politički najreakcionarniju
društvenu skupinu. Ništa manje važno, milijuni jutara zemlje prešli
su iz stagnantnih feudalnih posjeda, gdje su ležali slabo iskorišteni, u
tržišni sistem. Novi vlasnici, često seljaci koji su tu zemlju obrađivali,
efikasnije su iskorištavali zemlju, jer su sada imali poticaja za to, ili su
je davali u zakup ili prodavali onima koji bi to činili. Drugim riječima,
da bi kapitalizam proradio, bila je potrebna golema preraspodjela zemlje.
Modernizacija poljoprivrede u Europi je trajala stoljećima. U Trećem
je svijetu u posljednjih pola stoljeća, kada je provedena, zemljišna re-
forma imala slične učinke. Oduzela je zemlju feudalnim zemljovlasni-
cima koji su na nju imali formalno pravo i dala je zakupcima koji su
generacijama na njoj živjeli i radili. Zanemarimo li koliko je to pravično,
taj proces oslobađa zemlju - često najvredniji resurs bilo koje predin-
dustrijske zemlje - i uvodi je u tržišnu privredu. Zemljišna reforma bila
je jedan od ključeva ekonomskog i političkog uspjeha u Istočnoj Aziji
(posebice u Japanu, na Tajvanu i u Južnoj Koreji) i, tamo gdje je prove-
dena, u Latinskoj Americi (najizrazitije u Kostariki, Meksiku i Čileu).
Zapadni konzervativci često su se tijekom Hladnog rata protivili
zemljišnoj reformi jer je to zvučalo neodređeno marksistički, a njeni
zagovornici često su bili ljevičari. Ali ona u zbilji promiče kapitalizam,
pa tako i demokraciju. Zemljišna je reforma krucijalan korak u procesu
pretvaranja zaostaloga seljačkog društva u moderno kapitalističko i
demokratsko. Zemlje Trećeg svijeta u kojima zemljišna reforma nije
uspjela - u dijelovima Srednje i Latinske Amerike, u Pakistanu, Zim-
babveu i u mnogim drugim afričkim zemljama - nikada nisu uspjele
komercijalizirati poljoprivredu, zadržale su jaku kvazifeudalnu elitu
te su stoga imale i mučno iskustvo s demokracijom. Čak i u Indiji, di-
jelovi u kojima demokracija najslabije funkcionira (u sjevernim drža-
vama Utar Pradeš i Bihar) jesu oni u kojima zemljišna reforma nije
uspjela. Amerikanci implicite razumiju vezu između zemlje u privat-
nom vlasništvu i slobode, što je i razlog zbog kojega je njihova vlada
Zakonom o gospodarstvu besplatno dodijelila zemlju svojim građanima
nakon Građanskog rata. Kako dokazuje peruanski intelektualac koji
je postao aktivist, Hernando de Soto, nevoljkost većine zemalja Trećeg
svijeta da siromašnima dadu puna vlasnička prava ostaje jednom od
glavnih prepreka njihovu ekonomskom (a ja bih dodao, i političkom)
razvoju. *

* Z e m l j i š n a r e f o r m a vrlo j e široka t e m a , ali d u h o v i t u v o d s i z r a ž e n i m s t a v o m m o ž e

se n a ć i u T o n y S m i t h , America's Mission: The United States and the Worldwide strug-
gle for Democracy in the Twentieth Century ( P r i n c e t o n : P r i n c e t o n U n i v e r s i t y Press,
1995.). S m i t h uvjerljivo t v r d i da je u z e m l j a m a u k o j i m a su S j e d i n j e n e D r ž a v e i m a l e
u s p j e h a u p r o m o v i r a n j u d e m o k r a c i j e u z r o k t o m u s p j e h u č e s t o bio z e m l j i š n a re-
f o r m a . De S o t o v a k n j i g a z o v e se The Mystery of Capital ( N e w York: Basic Books,
2000.).
Sljedeći val

Koje je sljedeće mjesto gdje ćemo doživjeti procvat i produbljivanje

demokracije? Ne možemo točno predvidjeti gdje će se dogoditi sljedeći
pokušaj uvođenja demokracije; to ovisi o slučaju. Ali možemo ukazati
na to gdje bi se mogla ukorijeniti. Od značajnijih zemalja koje se odne-
davna kreću k demokraciji najviše obećava Meksiko, i to upravo stoga
što je po načinu slijedio put Istočne Azije (koja je pak i sama jedna
verzija europskog puta). Prvo ekonomska reforma, nakon koje slijedi
politička reforma.
Meksikom se čvrsto vladalo kao jednostranačkom državom sve od
njegova modernog utemeljenja 1926. Meksička Institucionalna revo-
lucionarna stranka (PRI) dominirala je na svim razinama vlasti. Me-
đutim, unatoč izbornoj i parlamentarnoj fasadi, demokracija u Meksiku
bila je lažna. Ali nakon krize dugova početkom osamdesetih godina,
PRI je odlučio krenuti na ambiciozan put ekonomske reforme, otvorivši
se svjetskoj privredi i labaveći sistem domaće ekonomske kontrole.
Kao i uvijek, ekonomska je reforma iziskivala pravnu reformu i druge
mjere labavljenja vlasti. Reforme su najjaču podršku dobile Sjever-
noameričkim sporazumom o slobodnoj trgovini * , koji je u Meksiku
učvrstio kapitalističku orijentaciju prema van. Krajem devedesetih
PRI je počeo uvoditi i političke reforme, a 2001. je predsjednik Ernesto
Zedillo donio izvanredno hrabru i dalekovidnu odluku da prvi put u
povijesti Meksika dopusti uistinu slobodne izbore. Pobijedio je opozi-
cijski kandidat te je u prosincu 2000. Vicente Fox postao prvi demo-
kratski izabran predsjednik Meksika.
Meksiko nije samo dopustio putanju sličnu onoj u Istočnoj Aziji,
nego je i na sličan način tretiran u velikom dijelu zapadnih medija.
Unatoč značajnoj pravnoj i ekonomskoj liberalizaciji, novine i magazini
obično su vladu PRI-a opisivali kao tvrdolinijašku i autoritarnu. Tijekom
1990-ih o Meksiku se, unatoč 20 godina liberalizacije, uobičajeno go-

*NAFTA (op. prev.).

vorilo kao o autoritarnoj državi. Tranzicija Meksika u demokraciju zbila
se kad je njegov dohodak per capita premašio 9000 dolara, što već i
samo ukazuje na to da će njegova nova politička orijentacija biti sigurna.
Vratimo se toj jednostavnoj mjeri (dohotku per capita) i potražimo
zemlje u višim dohodovnim grupama među onima koje se nalaze u
tranziciji k demokraciji - tj. između 5000 i 6000 dolara. Eliminiramo
li sve zemlje čije je bogatstvo izvedeno gotovo isključivo iz prirodnih
izvora, ostaju nam sljedeće značajnije zemlje: Rumunjska, Bjelorusija,
Bugarska, Hrvatska, Malezija, Turska, Maroko, Tunis i Iran*. To su
najizgledniji krajevi gdje bi demokracija, ako se s njome pokuša, mogla
s vremenom postati istinska i liberalna.
Rumunjska (6800 dolara), Bjelorusija (7550 dolara), Bugarska (5530
dolara) i Hrvatska (7780 dolara) imaju dohodak per capita oko 6000
dolara, što šanse za konsolidaciju određuje izrazito u njihovu korist.
Kao i u prošlosti, te bi europske zemlje mogle ostvariti tranziciju i na
nižoj razini dohotka zahvaljujući svojoj povijesti neovisnih institucija.
Bjelorusija je neuobičajen slučaj, jer njena privreda jako ovisi o ruskoj,
ali kad bi se mogla riješiti svojeg izabranog autokrata Aleksandra Lu-
kašenka, mogla bi napredovati iznenađujuće brzo.
Među zemljama s djelomice autoritarnim, a djelomice demokrat-
skim sistemom, Malezija (8360 dolara) i Turska (7030 dolara) imaju
dohodak poprilično iznad 6000 dolara, pa također imaju dobre izglede
za uspjeh. Malezija je najvećim dijelom slijedila put Istočne Azije, prvo
liberaliziranjem svoje privrede, zadržavajući politiku zatvorenom (na-
žalost, u slučaju političkog lidera Anvara Ibrahima doslovno) i sporo
dopuštajući istinsku demokratizaciju. I Turska je kompleksan slučaj
koji mnogo obećava. To nije potpuno razvijena demokracija; njena je
vojska tri i pol puta zbacila izabranog šefa države (polovina se dogodila
1998., kada je izgurala izabranu vladu kojoj je na čelu bila islamska

* P r e m d a j e I r a n d r ž a v a b o g a t a n a f t o m , v r i j e d i g a d o d a t i o v o m p o p i s u jer j e u v i j e k
i m a o i j a k u p r i v r e d u koja se ne z a s n i v a na p r i r o d n i m r e s u r s i m a . Više o I r a n u v i d j e t i
u 4. poglavlju.
stranka, u nečemu što je turski novinar Jengiz Candar nazvao "post-
modernim pučem"). Turska vojska smatra se čuvaricom svjetovnog
karaktera države te, zajedno s nekim sucima koji slično misle, nameće
sekularizam čvrstom rukom. U cjelini, te su elite u turskom društvu
igrale ulogu modernizacije i stabilizacije, ali njihov žar više nije kori-
stan. Turska ima jednu glavnu snagu koja djeluje u korist liberalnih
promjena: izgled na članstvo u Europskoj Uniji (EU), koja je prisilila
zemlju da svoju kuću dovede u red. Turski je parlament u listopadu
2001. usvojio 34 ustavna amandmana radi usklađivanja sa standardima
EU-a. Od tada je provedeno više značajnih reformi. Kad bi EU imala
širu strategijsku viziju, njene bi članice vidjele da bi ranije uključivanje
Turske donijelo goleme koristi objema stranama - i dokazalo svijetu
da bi Zapad prihvatio jedno muslimansko društvo koje je moderno i
demokratsko.
Druge su dvije intrigantne mogućnosti Tunis (6090 dolara) i Maroko
(3410 dolara). Tunis je diktatura, a Maroko monarhija. Ali obje su zemlje
učinile neke korake prema labavljenju sistema, posebice ekonomski.
Predsjednik Tunisa Zine el-Abidine Ben Ali vlada već drugo desetljeće.
Zemljom vlada čvrsto i ne dopušta mnogo političke otvorenosti, pa čak
ni veće kretanje prema pravnoj reformi. Ali tuniski je ekonomski rast
impresivan i širok. Po nekim se procjenama srednja klasa u Tunisu
gotovo udeseterostručila, obuhvativši više od polovine stanovništva.
Neizbježno je da se te ekonomske reforme počnu prelijevati na područja
prava, putovanja i informacija, ali napredak je dosad bio spor. Maroko
je u još lošijem položaju, s mnogo govora, a malo djelovanja. Kralj Mo-
hamed VI. naslijedio je od svojeg oca Hasana II. gotovo srednjovjekovnu
strukturu političke vlasti. Mladi je kralj držao dojmljive govore kojima
je pozivao na ekonomsku reformu, vladavinu prava, ravnopravnost
žena i veće slobode za sve svoje podanike. Međutim tijekom triju godina
njegove vladavine nije se dogodilo mnogo. Ipak, Tunis i Maroko su u
odnosu na ostatak arapskog svijeta relativno otvorena društva. Kada
bi uspjela liberalizacija njihove privrede i politike, bio bi to jak signal
cijelom svijetu da nijedna kultura, nijedna religija, nijedna regija nije
inherentno otporna na demokraciju.
Ne m o ž e t e zaustaviti mašinu

Najvažnija provjera veze između kapitalizma i demokracije dogodit će

se u Kini tijekom sljedećih nekoliko desetljeća. Predstave o kineskim
vladaocima koje se ponekad prikazuju u medijima nisu baš vesele. Neki
ih političari i komentatori opisuju izrazima poput "pekinški mesari".
Iza njih se očevidno krije i nešto realno; ono što se dogodilo na Trgu
Tienanmen bio je brutalan masakr. Ali još je točnije smatrati kinesku
vladajuću elitu nervoznim aparatčikima, koji oprezno gledaju dok po-
kušavaju reformirati najnapučeniju zemlju svijeta, držeći se istodobno
vlasti. Ako sve bude išlo dobro, njih će poštovati kao graditelje indu-
strijalizirane svjetske sile. Ako njihov eksperiment omane, bit će mrtvi
ili prognani u Mongoliju.
"Eksperiment" je pokušaj kineskih lidera da moderniziraju Kinu
otvaranjem njene privrede, ali ne dopuštajući političke promjene. I
odveć je lako karikirati to kao nastojanje da se kapitalizam nakalemi
na fašističku državu. Oni znaju da uvođenje kapitalizma u Kinu traži
mnogo više od ekonomskih promjena, pa su dopustili i značajne re-
forme upravnog i pravnog sistema. Debata o tome kako najbolje libe-
ralizirati sistem zapravo je u Kini prilično otvorena i slobodna. Režim
je čak uveo otvorene izbore u nekim selima i dopustio poslovnim lju-
dima da postanu članovi Komunističke stranke. Ali politički je sistem
i dalje pod čvrstom kontrolom i brutalno suzbija drukčije mišljenje.
Kineski vladaoci vjeruju da će prerana demokratizacija u zemlji tako
golemoj, siromašnoj i raznolikoj kao što je Kina stvoriti kaos. Imaju i
sebičnije razloge: Komunistička bi stranka izgubila svoj potpuni mo-
nopol vlasti.
Ekonomski rezultati reformi Kine ošamućuju. Između 1980. i 2000.
dohodak prosječne osobe u Kini gotovo se utrostručio, s 1394 na 3976
dolara. Otprilike 170 milijuna ljudi uzdiglo se iznad siromaštva. Izvoz
iz dinamičnih priobalnih regija porastao je strelovito. Šenzen je 1981.
prodao robe u vrijednosti od 17 milijuna dolara; deset godina poslije ta
je brojka iznosila 5,9 milijardi dolara; danas je to više od 30 milijardi.
Došlo je do vala inozemnih investicija u ta područja. Druge promjene
zaostaju. Poduzeća u državnom vlasništvu - velike državne tvornice
- i dalje obuhvaćaju gotovo polovinu industrijskog outputa. Kine,
premda se ta brojka spustila s razine od 80 posto 1980., i brzo opada.
Zemljišna je reforma znatno usporena. Ali ako se trendovi nastave
kretati u smjeru kojim su dosad išli, sljedeća dva desetljeća stvorit će
prosperitetnu zemlju s tržišnom privredom integriranom u svjetsku
privredu. To bi za Kinu bila fantastična promjena. Da bi Kina provela
svoje sporazume sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO),
režim će u velikim dijelovima domaće privrede morati nametnuti
transparentnost, odgovornost i tržišnu disciplinu. Ulazak Kine u WTO
vjerojatno će biti spora, ali seizmička promjena.
Neki smatraju da je preobrazba Kine impresivna, ali da dokazuje
kako ekonomska liberalizacija ne dovodi do političke promjene. Uosta-
lom, komunisti su i dalje na vlasti. Ali Kina je još uvijek relativno si-
romašna zemlja Trećeg svijeta s relativno malenom buržoazijom. Osim
toga, budući da je još uvijek pod potpuno nedemokratskom vlašću,
lako je ostati slijep na enormne političke i društvene promjene koje
su se tamo već zbile. Prvo desetljeće privredne reforme, otprilike od
1979. do 1989., donijelo je brz porast političkog disidentstva. Pokret
"demokratskog zida" koji je započeo u Pekingu proširio se na više od
20 gradova te je na svojem vrhuncu proizveo više od 40 disidentskih
publikacija. U studenom 1987. prvi čovjek Komunističke stranke Zhao
Ziyang čak je pokušao legitimirati političku opoziciju, argumentira-
jući u poznatom izvještaju 13. stranačkom kongresu da je središnji
zadatak kongresa ubrzati i produbiti privrednu i političku reformu.
Taj je cilj Stranke opisao kao "pretvaranje Kine u prosperitetnu, jaku,
demokratsku, kulturno razvijenu i modernu socijalističku zemlju"
(kurziv moj). Različite grupe ljudi mogu imati različite interese i na-
zore, rekao je, i potrebni su im također mogućnosti i kanali za raz-
mjenu ideja.
Krajem osamdesetih ekonomsko i političko neslaganje raslo je vr-
toglavim tempom. Djelomice zbog lošeg upravljanja, a djelomice zbog
korupcije, privreda se otela kontroli, a inflacija je 1988. skočila s osam
na 18 posto. Politička kritika režima postala je mnogo intenzivnija i
stekla je mnogo širu bazu. Čak su i vođe privatnog biznisa počele po-
državati prosvjednike. Kada je de facto lider opozicijskog pokreta, li-
beralni stranački vođa Hu Yaobang, umro u travnju 1989., njegov je
pogreb potaknuo niz demonstracija i protesta sjedenjem. Dva mjeseca
poslije oni su završili vatrenim bljeskom, kada su kineske trupe ušle
na Trg Tienanmen te tenkovima, mecima i suzavcem rastjerale demon-
strante. Politički prostori za koje su se zalagali Hu i Zhao bili su zatvo-
reni, a Zhao je uklonjen iz vodstva.
Nakon dolična odmaka nastavljene su ekonomske reforme. Godine
1990., odnosno 1991., u Šangaju i Šenzenu uspostavljene su burze. De-
vizni tečaj postao je osjetljiviji na pritiske međunarodnog tržišta. Do-
datno su olabavljeni zakoni o stranim investicijama, što je prouzročilo
novu poplavu novca iz inozemstva. Najviši kineski vođa Deng Xiaoping
posjetio je 1992. poduzetničke priobalne regije Gangzhou i Šenzen i
blagoslovio njihovu strategiju slobodnog tržišta. Od tada je opozicija
ekonomskim reformama marginalizirana. Kina i dalje smanjuje ulogu
države u privredi i integrira se u svjetska tržišta prihvaćajući njihova
pravila i njihove propise. Ali u političkoj se sferi nije dogodilo toliko
toga, premda vlasti otvoreno veličaju novu poslovnu klasu i primaju
je u svoje krilo. Kina je također potpisala međunarodne paktove o so-
cijalnim, ekonomskim, kulturnim, građanskim i političkim pravima.
To su samo obećanja na papiru. Ali baš kao što je to što je Sovjetski
Savez bio prihvatio Helsinški završni akt značilo za nj stanovit pritisak,
tako će i ovi ugovori jamačno postavljati neka ograničenja ponašanju
kineskog režima.
Premda može izgledati da se disidentstvo u Kini posljednjih godina
utišalo, mnogi znanstvenici vjeruju da ono pronalazi nove putove za
pravne i političke napade na vladajući establišment. I ovdje, kao i u
Istočnoj Aziji, želja režima da modernizira privredu ima nenamjerne
političke učinke. Na primjer, radi provođenja sporazuma s WTO-om,
vlada je provela dalekosežne reforme kineskog prava, ojačavši ekonom-
ska i građanska prava. To je rezultiralo naglim porastom sudskih tužbi,
uključujući i upravne. Kineski građani tuže vladu - i pobjeđuju - u
rekordnim brojkama (90.557 tužbi 1997. godine naspram o 1984.).
Harvardski stručnjak za kinesko pravo William Alford, koji je često
sumnjičav spram kineske političke reforme, objasnio je nenamjerne
posljedice pravne reforme u Kini:

Režim nije samo putem zakona pružio pravni, moralni i poli-

tički rječnik kojim oni što ga žele kritizirati mogu artikulirati
ono što ih brine, nego je također tim pojedincima ponudio
jedinstvenu platformu s koje se to što ih brine može širiti.
Nastojeći upotrijebiti formalnu zakonitost za vrlo instru-
mentalne svrhe, režim je nesvjesno dao oponentima u ruke
oštro izbrušen instrument kojim oni mogu tražiti ostvarenje
vlastitih, vrlo različitih ciljeva.

Veteran disident Xu Wenli suglasio se s tom analizom, objasnivši da

odsad kineski opozicijski pokret treba biti "otvoren i u suglasnosti s
kineskim ustavom".
Kada se govori o disidentstvu u Kini, lako je povjerovati da bi više
demokracije značilo više slobode. Ustvari, istina je kratkoročno upravo
suprotna. U mnogim važnim pitanjima kineska je vlada liberalnija od
svojeg puka. Kada je Peking u ožujku 2001. prisilio na slijetanje ame-
rički izviđački zrakoplov, Amerikanci su bili bijesni što kineska vlada
u pregovorima s Washingtonom zahtijeva tako mnogo. Ali u Kini je, u
obimu koji se dalo mjeriti, javnost imala osjećaj da je vlada prema Ame-
rikancima odveć mekana. U širokom spektru pitanja, od zakona i reda
do stavova u odnosu na Tajvan, Japan i Sjedinjene Države, pekinški je
režim manje populistički, nacionalistički, agresivan i netolerantan
nego njegov puk.
Dakako, javno je mnijenje u Kini teško mjeriti. Ostaje na tome da
se treba osloniti na onih nekoliko anketa koje vlasti dozvole, na naglo
izbijanje javnog mnijenja na internetskim forumima, dobre izvještaje
inozemnih novina i druge slične indicije. Ali svakako je indikativno
da svi ti izvori pokazuju u istom smjeru. U tom je smislu moguće da
Kina slijedi jedan povijesni obrazac. Njemačka, Austro-Ugarska i druge
zemlje kasne modernizacije na prijelomu 19. stoljeća bile su, poput
današnje Kine, uhvaćene u zamku između režima koji se nisu htjeli
dostatno liberalizirati i jakih masovnih pokreta koji bijahu hipernaci-
onalistički, fašistički, komunistički - u krajnjoj liniji iliberalni. Ovo
ukazuje na to da sadašnji režim u Pekingu ne bi trebao potiskivati di-
sidentstvo ili usporavati političke reforme. Upravo suprotno, samo
pravna, socijalna i politička reforma omogućit će kineskim ruko-
vodiocima upravljanje volatilnim domaćim okolnostima s kojima se
suočavaju. Ali dobro bi učinili da liberalizaciju provode oprezno i malo-
-pomalo.
Elite kineske Komunističke stranke - poput svih autokrata koji su
prije njih provodili modernizaciju - vjeruju da mogu uspjeti u tom
balansiranju, miješajući ekonomsku liberalizaciju s političkom kon-
trolom. Njihov je uzor pokojni singapurski premijer Lee Kuan Yew. Lee
je ostvario san svakog moćnika: modernizirati privredu, čak i društvo
svoje zemlje, ali ne i politiku. Svi liberalizacijski autokrati vjeruju da,
poput Leeja, mogu ostvariti modernost, ali odgoditi demokraciju. Ali
ne mogu.
Osim naftom bogatih zaljevskih zemalja, Singapur je jedina zemlja
s BDP-om per capita višim od 10.000 dolara koja nije demokratska
(njegov je BDP 26.500 dolara). To je maleni grad-država koji živi u sjeni
velikih susjeda i ima iznimno pametno političko vodstvo. On je oče-
vidan izuzetak iz pravila, koji neće potrajati. Singapur već ima vrlo jake
crte konstitucionalnog liberalizma. Ima energičnu slobodnu privredu,
a prava vlasništva, vjere, putovanja itd. nepopustljivo su zaštićena.
Zemlja je otvorena prema svijetu. (Čak i njene apsurdne zabrane nekih
stranih novina postaju stvar prošlosti zbog neograničenog pristupa
internetu.) Njeni su ljudi obrazovani, kozmopolitski i dobro infor-
mirani o ostatku svijeta. Ustvari, Svjetski ekonomski forum i druga
neovisna tijela redovito ocjenjuju Singapur kao jednu od ekonomski
najslobodnijih zemalja svijeta, s najčistijim upravnim sistemom. Ali
sloboda tiska mu je ograničena, a još je ograničenija politička opozicija;
nema slobodnih izbora. Svatko tko posjeti Singapur može vidjeti da se
on mijenja. Mlađa generacija Singapuraca nije tako voljna prihvaćati
zatvoren politički sistem, a stariji priznaju da će se sistem otvarati. Ako
Leejevi nasljednici pod vlastitim uvjetima demokratiziraju zemlju u
sljedećih 15 godina, imat će priliku zadržati vlast i svoju političku bazu.
Ako to ne učine, do promjene će doći naglo, a oni će, vjerojatno, izgubiti
vlast. Ali bilo ovako ili onako, za jednu generaciju Singapur će biti pot-
puno funkcionalna demokracija.
U Europi je većina autokrata koji su provodili liberalizaciju završila
loše. Bili su izbačeni ili pogubljeni pošto su izgubili rat ili vladali u
ekonomskoj depresiji - a ponekad i jedno i drugo. Ratovi i ekonomske
krize često su vršili korisnu funkciju: oslobađanje od starog režima.
Prvi svjetski rat diskreditirao je mnoge europske monarhije; Drugi
svjetski rat otpravio je fašiste. U Istočnoj Aziji taj je proces bio manje
zloćudan, a ulogu koju je u Europi igrao rat ovdje su igrali ekonomski
padovi. Oštar ekonomski poremećaj sredinom osamdesetih protresao
je južnokorejsku vojnu huntu, koja se nikada nije oporavila. Indone-
zijski predsjednik Suharto i stare vladajuće elite Tajlanda bili su bez
buke uklonjeni s vlasti dok su se koprcali tijekom azijske financijske
krize 1998. Kad bi Kina doživjela ekonomski poremećaj krupnih raz-
mjera, legitimnost Komunističke stranke vjerojatno bi bila dovedena
u pitanje. Uloga autokrata-modernizatora je biblijska: poput Mojsija,
on svoju zemlju može voditi naprijed, ali rijetko i sam stigne do obećane
zemlje.
Kineski komunisti morali bi ponoviti svoju lektiru Karla Marxa.
Marx je shvatio da će se, kada jedna zemlja modernizira privredu, usvoji
kapitalizam i stvori buržoaziju, politički sistem promijeniti kao odraz
te transformacije. Promjene u "bazi", marksističkim žargonom, uvijek
proizvode promjene u "nadgradnji". Kakve god bile namjere njegovih
vladara, Srednje Kraljevstvo otisnulo se na put koji će završiti demo-
kracijom ili kaosom. Što će biti, ovisi o vlastima u Pekingu. Hoće li
prihvatiti novu zbilju i dopustiti da ekonomska liberalizacija dovede
do političke liberalizacije, kao što su to učinili drugi autokrati u Istoč-
noj Aziji? Ili će se boriti do kraja i zadržavati sve uzde vlasti? Nije pre-
tjerano reći da o toj odluci ovise izgledi za mir i slobodu u Aziji - zapravo
u svijetu.
3. POGLAVLJE

Iliberalna demokracija

Ako ijedna slika simbolizira konačnu smrt sovjetskog komunizma, to

je Boris Jeljcin kako stoji na tenku. Bio je 19. kolovoza 1991. Tog je jutra
jedna frakcija Politbiroa proglasila izvanredno stanje u Sovjetskom
Savezu. Samoproglašeni Odbor za izvanredno stanje stavio je gene-
ralnog sekretara Komunističke stranke Mihaila Gorbačova u kućni
pritvor, poslao vojsku na ulice da održava red i proglasio poništenje
Gorbačovljevih liberalnih reformi. Članovi Odbora lako su mogli
uspjeti u ponovnom nametanju diktature Sovjetskom Savezu. Ali
Jeljcin, koji je nedavno bio premoćno pobijedio na izborima za pred-
sjednika Ruske Republike, uzvratio je udarac. Osudio je državni udar,
zatražio od Rusa da se odupru i pozvao vojnike da se ne pokoravaju
naredbama. Pokazavši kako izvanrednu hrabrost tako i dar za politički
teatar, došao je do trupa koje su opkolile mramorom pokrivenu zgradu
ruskog parlamenta - njihovu "Bijelu kuću" - popeo se na tenk, rukovao
se sa zapanjenom posadom i održao tiskovnu konferenciju. Ostalo je,
posve doslovno, povijest.
To je bio velik trenutak za Rusiju. Ipak, i na tom vrhuncu demokrat-
skog trijumfa dalo se predvidjeti rusku demokratsku tragediju. Ono
što je Jeljcin u zbilji učinio na tom tenku jest čitanje dekreta, jed-
nostranih predsjedničkih ukaza koji će postati obilježjem njegove
osmogodišnje vladavine. U kolovozu 1991. (a potom opet 1993., kada je
raspustio zakonodavno tijelo i uveo novi ustav) Jeljcin se borio za op-
stanak krhke demokracije protiv komunističkih nasilnika. Ali vlada-
vina putem dekreta postala je standardnim operativnim postupkom.
Svaki put kad je naišao na težak problem, on ne bi okupio svoje pristaše
i borio se s njim politički, niti bi sklapao kompromis. Umjesto toga, bez
izuzetka bi izdao predsjedničku naredbu, ponekad sumnjive zakoni-
tosti, služeći se svojom moći i popularnošću da zaobiđe kompromise,
koji su normalni u politici. Kada su mu se suprotstavile lokalne vlasti,
raspustio je cijeli sistem lokalne uprave. Kada su mu se usprotivili
guverneri, smijenio ih je. Kada je Ustavni sud Rusije osporio jednu od
njegovih uredbi, Jeljcin je odbio provesti njegovu odluku, a onda je
predsjedniku suda oduzeo plaću i prisilio ga da iz očaja odstupi. Jeljcin
nije poštovao institucije svoje zemlje, osim vlastite funkcije. Svakom
je prilikom slavio zakonodavstvo i sudove. Tjerao je brutalni rat u Če-
čeniji, ignorirajući redovne procese konzultacija, o pravnim ograniče-
njima i kontrolama da i ne govorimo. Tijekom posljednjih mjeseci na
položaju, Jeljcin je proveo nešto što je historičar Richard Pipes (koji je
snažno podržavao Jeljcina) nazvao "državnim udarom": dao je ostavku
šest mjeseci prije zakazanih predsjedničkih izbora te svojeg premijera
Vladimira Putina imenovao vršiocem dužnosti predsjednika. To je
predstojeće izbore učinilo irelevantnima, pretvorivši ih iz stvarnog
natjecanja u ratifikaciju vlasti. Putin se kao već postojeći predsjednik,
s aurom i autoritetom šefa države (koji k tome vodi rat) natjecao s gru-
pom bezveznjaka.
Krajem svoje vladavine Jeljcin je i u vlastitoj zemlji i u velikom dijelu
svijeta smatran likom iz prošlosti. Prevrtljiv, star, bolestan, često pijan,
djelovao je poput političkog fosila. Ali moglo bi ispasti da je Jeljcin,
ustvari, bio nagovještaj budućnosti, politički lider tipa koji je postajao
sve uobičajeniji: popularni autokrat. Od pada komunizma, u mnogim
zemljama diljem svijeta na vlasti su režimi poput ruskoga, koji kom-
biniraju izbore i autoritarizam - iliberalne demokracije.
Ruska repriza

Dvije najvažnije zemlje svijeta koje nemaju liberalnu demokraciju jesu

Rusija i Kina. Globalno je enormno značajna njihova potraga za poli-
tičkim i ekonomskim sistemom koji bi djelovao kod njih. Kada bi obje
postale liberalnim demokratskim porecima zapadnog tipa, sve važnije
sile na svijetu bile bi stabilni režimi kojima se vlada s pristankom puka
i uz vladavinu prava. To ne bi značilo stalan mir, niti bi ukinulo inter-
nacionalno suparništvo. Ali izgledno je da bi značilo različit i vjerojatno
manje zloćudan svijet. Međutim, kako stvari sada stoje, te se zemlje
kreću donekle različitim putanjama. Kina je krenula u reformiranje
svoje privrede i, veoma polako, drugih aspekata svojeg pravnog i uprav-
nog sistema, ali malo je toga učinila na uvođenju demokracije. Rusija
je, nasuprot tome, najvećom brzinom krenula u političku reformu. Čak
i pod Gorbačovom bilo je više glasnosti (političke otvorenosti) nego
perestrojke (mijenjanja ekonomske strukture). Nakon komunizma
Rusija je brzo prešla na slobodne i pravedne izbore nadajući se da će oni
proizvesti liberalnu demokraciju zapadnog tipa. Također je početkom
devedesetih godina 20. stoljeća inicirala proplamsaj privrednih reformi
nadajući se da će to stvoriti kapitalizam zapadnog tipa, ali one većinom
nisu djelovale. Jako pojednostavnjeno, Kina reformira privredu prije
politike, dočim je Rusija postupila obrnuto.
Danas je Rusija slobodnija zemlja nego Kina. Više uvažava indivi-
dualna prava i medijske slobode, a u teoriji je čak i njena privreda otvo-
renija spram konkurencije i stranih investicija. Kina je i dalje zatvoreno
društvo pod vlašću Komunističke stranke, ali stalno se liberalizira na
nekoliko fronta, poglavito ekonomskoj i pravnoj. Za koju će se na kraju
pokazati da je prihvatila stabilniji put k liberalnoj demokraciji? Ako su
za održanje demokracije ključni ekonomski razvoj i srednja klasa, Kina
se kreće u pravom smjeru. Njena je privreda tijekom posljednjih 25
godina dramatično rasla. Bruto nacionalni proizvod Rusije se, nasuprot
tome, od 1991. smanjio gotovo 40% i počeo se oporavljati tek posljednjih
nekoliko godina, uvelike zbog porasta cijena nafte. Ako Kina nastavi
sadašnjim putem i nastavi rasti i razvijati vladavinu prava, izgradi bur-
žoaziju i potom liberalizira politiku - a sve su to veliki "ako" - ostvarit
će izvanrednu preobrazbu k istinskoj demokraciji.
Ako pak Rusija nastavi svojim putem - a i to je velik "ako" - klizanja
prema izbornoj autokraciji sa sve više sloboda osiguranih u teoriji, ali
kršenih u praksi, s korupcijom usađenom u sam sistem politike i pri-
vrede, lako bi mogla ostati demokratska i iliberalna. Mogla bi se smje-
stiti u neku verziju režima koji su dominirali Latinskom Amerikom
šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća: kvazikapitalističkih, uz
trajan vladajući savez elita. U Latinskoj Americi to je bio savez između
krupnog biznisa i vojske; u Rusiji je to savez između oligarhâ i bivše
komunističke elite. Izgleda da je taj tip režima zavladao velikim dijelom
bivšega Sovjetskog Saveza - u Srednjoj Aziji, Bjelorusiji, Ukrajini - uz
značajnu iznimku triju baltičkih država.
Namjerno ili ne, ruska putanja krši dvije ključne pouke koje se može
izvući iz povijesnog iskustva demokratizacije: težište na istinskom
ekonomskom razvitku i izgradnja djelotvornih političkih institucija.
Moskva je neuspješna i u jednome i u drugome.
Temeljni problem Rusije nije to što je siromašna zemlja koja se s
mukom modernizira, nego to što je bogata zemlja koja se s mukom
modernizira. U sovjetsko doba djecu su u školi učili da žive u najboga-
tijoj zemlji na svijetu. U tome je komunistička propaganda govorila
istinu. Kada bi prirodni resursi bili mjerilo nacionalnog bogatstva,
Rusija bi vjerojatno globalno bila na prvom mjestu, sa svojim golemim
zalihama nafte, prirodnog plina, dijamanata, nikla i drugih minerala.
Ti su resursi vjerojatno za jednu generaciju produžili životni vijek so-
vjetskog komunizma. Također su pomogli proizvesti disfunkcionalnu
državu.
U zemlji nedođiji sovjetskog komunizma državi nisu bili potrebni
porezni prihodi, jer je bila vlasnica cjelokupnog gospodarstva. Do se-
damdesetih godina 20. stoljeća najveći dio industrijskog sektora postao
je bezvrijedan. Ustvari, proizvodi su često imali "sniženu vrijednost",
to jest sirovine su bile vrednije od gotovih proizvoda u koje su pretvo-
rene. Sovjetska se država u svojem financiranju gotovo potpuno osla-
njala na prirodne resurse. Stoga, za razliku od diktatura u Južnoj Koreji
i na Tajvanu, nikada nije donijela pravila i političke mjere koje pospje-
šuju ekonomski rast. Bogati režimi klimave legitimnosti (npr. Saudij-
ska Arabija) često svoje građane potkupljuju beneficijima kako se ne bi
bunili. Sovjetski Savez ih je umjesto toga terorizirao. Moskva nije bila
voljna prepuštati svoja dobra građanima; s tim je novcem imala mnogo
veličajnije nakane, kao što su održavanje golemoga obrambenog estab-
lišmenta i podržavanje bliskih režima u Trećem svijetu. Kada je sovjet-
ski komunizam propao, Gorbačovljevi su nasljednici naslijedili državu
dovoljno jaku da terorizira svoj puk, ali preslabu da upravlja modernom
privredom.
Jeljcin je, na nesreću, uvećao probleme političkog razvoja Rusije.
Njegove pristaše opravdavaju njegove autokratske postupke ističući s
pravom da se predsjednik borio s duboko ušančenim, opasnim antide-
mokratskim snagama. Ali politički utemeljitelj mora svoje postupke
destrukcije popratiti većim djelima konstrukcije. Jawaharlal Nehru je
gotovo 13 godina proveo u zatvoru boreći se protiv britanskih koloni-
jalnih vlasti, ali kao premijer neovisne Indije proveo je mnogo više
godina čuvajući britanske institucije. Nelson Mandela je odobravao
radikalan i nasilan otpor aparthejdu, ali kada je došao na vlast pružio
je ruku južnoafričkim bijelcima kako bi stvorili multirasnu Južno-
afričku Republiku.
Jeljcin je pak, za razliku od Nehrua i Mandele, malo učinio na iz-
gradnji političkih institucija u Rusiji. Zapravo je aktivno slabio gotovo
sve suparničke centre moći - zakonodavstvo, sudstvo i lokalne guver-
nere. Ustav koji je 1993. podario Rusiji katastrofalan je; stvara slab
parlament, ovisno pravosuđe i predsjedničku funkciju izvan kontrole.
Možda je najviše za žaljenje što Jeljcin nije osnovao političku stranku.
Mogao je to lako učiniti, ujedinjavanjem svih reformskih elemenata u
Rusiji. To bi, više od ijedne druge akcije, moglo osigurati da se ruska
demokracija produbi i postane prava. Ali on to nije učinio. To može
izgledati kao malenkost, ali stranke su mehanizam kojim ljudi u mo-
dernim društvima izražavaju, usklađuju i institucionaliziraju svoje
moralne i političke vrijednosti. Povjesničar američke demokracije
Clinton Rossiter jednom je napisao: "Nema Amerike bez demokracije,
nema demokracije bez politike, nema politike bez stranaka." Njegova
izjava važi posvuda. Bez stranaka politika postaje igra za pojedince,
interesne grupe i moćnike. To je prikladan opis današnje ruske demo-
kracije.
Putin je ojačao glavnu Jeljcinovu baštinu, a to nije liberalna reforma,
nego super-predsjednička uloga. Za prve godine vladavine Putin je
smanjio ostatak ruskog sistema vlasti. Glavne su mu mete bili regi-
onalni guverneri, kojima je efektivno oduzeo vlast postavivši sedam
"super-guvernera" koji će nadzirati 89 regija i izbacio guvernere iz
parlamenta, gdje su imali sjedišta u Gornjem domu. Zamijenjeni su
zastupnicima koje je imenovao Kremlj. K tome sada bilo koji guverner
može biti smijenjen ako predsjednik smatra da je prekršio zakon. Putin
je također uvjerio Dumu da donese zakone koji umanjuju porezne
prihode koji idu pokrajinama. Ostale Putinove mete bili su mediji i
zloglasni ruski oligarsi, kojima je zaprijetio racijama, uhićenjem i za-
tvorom. Ta je strategija zastrašivanja djelovala. U Rusiji jedva da više
ima slobode medija. U travnju 2000. konzorcij u savezu s Kremljem
preuzeo je NTV, posljednju neovisnu televizijsku kuću s nacionalnim
domašajem, i otpustio većinu njezina višeg osoblja. A kada su novinari
koji su dali otkaz zbog tog preuzimanja potražili pribježište na drugoj
TV-postaji u vlasništvu osnivača NTV-a Vladimira Gusinskog, odmah
su svojeg novog poslodavca zatekli pod napadom poreznih vlasti. Ti-
skani mediji još uvijek su nominalno neovisni, ali sada se u svemu
svrstavaju s vlašću. *
Svim tim postupcima Putin slijedi želje svoje izborne baze. U anketi
iz 2000. koju je proveo Public Opinion Fund, 57 posto Rusa odobrava
njegovu cenzuru medija. Još više njih odobrava njegove napade na
oligarhe, od kojih su mnogi sumnjive ličnosti. Oligarsi Rusije stekli su

*Vidjeti č l a n k e C h r i s t i a n a Caryla u Newsweek International: " S t i c k i n g to t h e P a r t y

Line", 16. t r a v n j a 2001.; "All P u t i n All t h e T i m e " , 16. t r a v n j a 2001., i " C o m r a d e
P u t i n ' s N e w Russia", 7. svibnja 2001.
svoje bogatstvo mutnim poslovima, a održavaju ga na još sumnjivije
načine. Regionalni guverneri često su lokalni bosovi enormnog apetita
za korupciju. Ali kada Putin pošalje tajnu policiju na biznismene ili
političare koji mu se ne sviđaju, on potkopava vladavinu prava. Jedan
manji oligarh (prilično čiste reputacije) jednom mi je u Moskvi rekao:
"Svi mi tu i tamo kršimo zakon. U Rusiji se bez toga ne može poslovati.
Putin to zna. Stoga je besmisleno tvrditi da on naprosto provodi zakon.
On to selektivno koristi u političke svrhe." Primjena zakona kao poli-
tičkog oružja pervertira ideju pravne jednakosti.
Važnije je dugoročno djelovanje Putinova tlačenja oponenata. Plu-
ralizam počiva na suparničkim centrima moći. Vladimir Rižkov, jedan
od malobrojnih ruskih liberala u parlamentu, to je izričito usporedio s
europskom prošlošću: "Grofovi i baroni koji su se borili protiv kraljev-
ske moći teško da su sami bili besprijekorni. Ali oni su ograničavali
krunu. Naš problem u Rusiji, ako Putin uspije, jest to što neće ostati
apsolutno nitko da ograničava Kremlj. Opet smo spali na to da se po-
uzdajemo u dobrog cara."* Putin je dobar car. Želi izgraditi modernu
Rusiju. Vjeruje da su Rusiji, da bi liberalizirala privredu, potrebni po-
redak i funkcionalna država. Možda čak vjeruje da će Rusija na kraju
biti kadra liberalizirati svoj politički sistem. Ako uspije, Putin bi mogao
pomoći Rusiji da postane normalna industrijalizirana zemlja s nekima
od liberalnih značajki koje ta oznaka podrazumijeva. "Rusiji je počet-
kom 1990-ih uzor bila Poljska nakon komunizma. Sada je to Čile pod
[Augustom] Pinochetom", kaže Rižkov. Pinochetov je model svakako
moguć; Pinochet je doista na kraju odveo svoju zemlju u liberalnu
demokraciju.
Ali reći da je ruski demokratski put stvorio mogućnost za lidera koji
lomi opoziciju, guši medije, zabranjuje političke stranke, a potom pu-
tem naredbe liberalizira privredu, što će na kraju donijeti istinsku
demokraciju, jest čudan argument u korist tog puta. Po toj postavci,
iliberalna demokracija je dobra jer je - slučajno - stvorila liberalnog

* R a z g o v o r s a u t o r o m , 1999.
autokrata koji bi na koncu mogao dovesti svoju zemlju do prave libe-
ralne demokracije. To je argument u korist liberalnih autokrata, a ne u
korist demokracije. Uvijek, dakako, postoji mogućnost da Putin, ili
vjerojatnije jedan od njegovih nasljednika, ispadne loš car i upotrijebi
svoju enormnu moć za ne tako plemenite ciljeve. U prošlosti se to do-
gađalo.

Pogrešan put

Ruska je putanja poznata. Nasuprot zapadnom i istočnoazijskom mo-

delu, tijekom posljednjih dvaju desetljeća u Africi te u dijelovima Azije
i Latinske Amerike diktature sa slabom podlogom u konstitucionalnom
liberalizmu ili kapitalizmu kreću na put prema demokraciji. Rezultati
ne ohrabruju. Na zapadnoj hemisferi, na kojoj su izbori održavani po-
svuda osim na Kubi, studija jednog od vodećih znanstvenika demo-
kracije, Larryja Diamonda sa Stanforda, ustanovila je 1953. da je od 22
važnije latinoameričke zemlje u 10 njih "razina kršenja ljudskih prava
takva da nije kompatibilna s konsolidacijom [liberalne] demokracije".
Od tada su, uz nekoliko važnih iznimki poput Brazila, stvari išle samo
na gore.
Promotrimo Huga Cháveza iz Venezuele. Kao pukovnik je bio ot-
pušten iz vojske i zatvoren zbog sudjelovanja u neuspjelom državnom
udaru 1992. Šest godina poslije, kandidiravši se na gnjevnoj, populi-
stičkoj platformi, izabran je za predsjednika sa solidnom većinom od
56 posto glasova. Predložio je referendum koji će zamijeniti ustav Ve-
nezuele, oduzeti vlast legislativi i pravosuđu i dati je "Ustavnoj skup-
štini". Referendum je prošao s 92 posto glasova. Tri mjeseca poslije
njegova je stranka dobila 92 posto mjesta u novoj skupštini. Predloženi
novi ustav produžio je predsjednički mandat za jednu godinu, dozvolio
mu da naslijedi samog sebe, ukinuo jedan dom zakonodavnog tijela,
umanjio civilnu kontrolu nad vojskom, proširio ulogu vlade u privredi
i dopustio skupštini da smjenjuje suce. "Idemo u propast", upozorio je
Jorge Olavarria, dugogodišnji član zakonodavnog tijela, koji je prije
podržavao Cháveza. "Ovaj će nas ustav vratiti 100 godina unatrag, a
vojska će postati naoružanim krilom političkog pokreta." * Novi je ustav
usvojen u prosincu 1999. sa 71 posto glasova. Unatoč tome što je Vene-
zuela tijekom prvih nekoliko godina njegove vladavine proživjela teška
ekonomska vremena, pučka podrška Chávezu nikada nije pala ispod
65 posto.
Početkom 2002. izgledalo je da mu konačno ponestaje sreće. Kom-
binacija javnog nezadovoljstva njegovom nasilničkom vladavinom i
slabom privredom izazvala je masovne demonstracije. Vojska i po-
slovne elite kovale su zavjeru za državni udar, i u ožujku 2002. Chávez
je bio smijenjen - na dva dana. Chávez, vješt u organiziranju "vladavine
puka" - a pomogla mu je i eklatantno nedemokratska narav udara -
komotno se za tjedan dana vratio na vlast.
Venezuela ima očevidno obilježje demokratske disfunkcije: obilje
prirodnih resursa, uključujući najveće rezerve nafte izvan Bliskog
istoka. To znači loše ekonomsko upravljanje, političku korupciju i pro-
padanje institucija. Od petero Venezuelanaca četvero živi ispod linije
siromaštva u zemlji koja je prije 20 godina imala jedan od najviših ži-
votnih standarda u Latinskoj Americi. Na neki način zemlja je bila zrela
za revoluciju. Ali ono što je dobila bio je nov caudillo, moćnik koji tvrdi
da se u ime svoje zemlje suprotstavlja svijetu (što obično znači Sjedinje-
nim Državama). To je razlog što se Chávez divi Fidelu Castru, Saddamu
Husseinu, pa čak i ludom Moameru Gadafiju. Što je još opasnije, Chávez
predstavlja ustrajnu nadu u Latinskoj Americi da će do konstruktivne
promjene doći ne putem pluralističkoga političkog sistema, u kojem
splet političkih stranaka i interesa radi na tegobnom poslu postupnih
reformi, nego u obliku nekog novog, mesijanskog vođe koji može zbri-
sati nanose prošlosti i početi iznova. Ta se tendencija posljednjih godina
širi po andskoj regiji. Ako se ekonomski jadi Latinske Amerike nastave,
proširiti bi se mogla i dalje.

* C i t i r a n o u J o s e p h C o n t r e r a s , " P l a y i n g Hardball", Newsweek International, 27. pro-

sinca 1999., 18.
 U Africi je proteklo desetljeće donijelo porazna razočaranja. Od 1990.
godine, od 48 zemalja subsaharske Afrike 42 su imale višestranačke
izbore, što je donijelo nadu da bi Afrika konačno mogla krenuti onkraj
svoje reputacije grabežljivih despota i neobuzdane korupcije. New York
Times je nedavno taj val izbora usporedio s tranzicijom u Istočnoj Europi
nakon pada komunizma. * To je međutim veoma varljiva analogija.
Premda je demokracija umnogome otvorila afričku politiku i ljudima
donijela slobodu, ona je ujedno stvorila i takav stupanj kaosa i nesta-
bilnosti da su time zapravo u mnogim zemljama pogoršani korupcija i
bezakonje. Jedan od najpomnijih promatrača Afrike, Michael Chege,
ispitao je val demokracije devedesetih godina 20. stoljeća i zaključio
da je kontinent "stavio prevelik naglasak na višestranačke izbore... i
isto tako zanemario osnovne zasade liberalne vladavine". ** Pokazat će
se da je te zasade teško ostvariti, jer se najveći dio Afrike nije razvio ni
ekonomski ni konstitucionalno. Jamačno nije slučajno da one dvije
afričke zemlje koje su stigle najdalje na putu k liberalnoj demokraciji,
Južnoafrička Republika i Bocvana, imaju dohotke per capita iznad zone
tranzicije k demokraciji, koja se kretala između 3000 i 6000 dolara.
Dohodak Južnoafričke Republike je 8500 dolara, a dohodak Bocvane
6600 dolara; i jedan i drugi umjetno su visoki zbog obilja prirodnih
resursa. Ništa od toga ne znači da je Africi bilo bolje pod pljačkaškim
diktatorima, ali ukazuje na to da je Africi preča potreba za dobrom
vladavinom nego za demokracijom. Postoje neki izvanredno uspješni
primjeri, poput Mozambika, koji je okončao 16-godišnji građanski rat
i sada ima demokraciju koja funkcionira i tržišnu privredu. Ali imao je
enormnu pomoć međunarodne zajednice i Ujedinjenih naroda; nije
vjerojatno da će se taj obrazac ponoviti u svakoj afričkoj zemlji.

U Srednjoj su Aziji izbori, čak i kad su prilično slobodni, kao u Kir-

* R a c h e l L. S w a r n s s N o r i m i t s u O n i s h i , "Africa C r e e p s a l o n g P a t h to D e m o c r a c y " ,
New York Times, 2. lipnja 2 0 0 2 .
* * M i c h a e l Chege, " B e t w e e n Africa's E x t r e m e s " , Journal of Democracy 6, br. 1 (1995.).
Vidjeti i L a r r y D i a m o n d , " D e v e l o p i n g D e m o c r a c y in Africa", S t a n f o r d U n i v e r s i t y ,
dostupno na democracy.stanford.edu/Seminar/DiamondAfrica.htm.
gistanu, kao rezultat imali jake izvršne vlasti, slabe zakonodavne i
pravosudne te malo građanskih i ekonomskih sloboda. U nekim ze-
mljama uopće se ne održavaju izbori; tamo vladaju popularni autokrati.
Predsjednik Azerbajdžana Gajdar Alijev, na primjer, bivši je čelnik
obavještajne službe iz sovjetskog doba, KGB-a, i bivši član sovjetskog
Politbiroa. Svojeg je prethodnika smijenio državnim udarom 1993., ali
najozbiljniji promatrači te regije smatraju da bi, kad bi se danas održalo
slobodne i pravedne izbore, Alijev pobijedio.* Čak i kad heroji postanu
lideri, izgleda da to ne donosi velike promjene. Gruzijom vlada pošto-
vani Eduard Ševarnadze, Gorbačovljev reformistički orijentirani mi-
nistar vanjskih poslova, koji je pomogao da se okonča Hladni rat. Pa
ipak, Ševarnadze iskrivljuje izbore u vlastitu korist (premda bi, vjero-
jatno, pobijedio i na slobodnima) i vodi zemlju u kojoj je korupcija
dovedena do perverzije, a individualne slobode nisu sigurne.
Naravno, iliberalna se demokracija proteže cijelim spektrom, od
umjerenih prijestupnika poput Argentine do gotovo tiranskih režima
kao u Kazahstanu, sa zemljama poput Ukrajine i Venezuele u sredini.
U velikom dijelu tog spektra izbori su rijetko toliko slobodni i pravedni
kao na današnjem Zapadu, ali izražavaju sudjelovanje puka u politici i
izražavaju podršku izabranima. Mješavina demokracije i autoritarno-
sti varira od zemlje do zemlje - u Rusiji se, zapravo, održava slobodnije
izbore nego u većini drugih - ali sve one sadrže te naizgled disparatne
elemente. Jedina baza podataka koja odvojeno bilježi demokratske i
konstitucionalne rezultate zemalja pokazuje jasan uspon iliberalne
demokracije u posljednjem desetljeću. Godine 1990. tako se moglo
kategorizirati samo 22 posto zemalja koje su se demokratizirale; 1992.
ta je brojka porasla na 35 posto; 1997. iznosila je 50 posto, a nakon tog
maksimuma pomalo se smanjivala. Dok ovo pišem, gotovo polovina
svjetskih zemalja u "demokratizaciji" još uvijek su iliberalne demokra-
cije.
Ipak, neki to naprosto smatraju prolaznom fazom, bolima rasta što

* C a r l o t t a Gall, " C h a l l e n g e to Azeri's I r o n Ruler", Financial Times, 3. veljače 1998.

ih mlade demokracije moraju pretrpjeti. Economist tvrdi da je "vjero-
jatnije da će do konstitucionalnog liberalizma doći u demokraciji". * No
je li taj često prihvaćen nazor istinit? Da li izbori na mjestima kao što
su Srednja Azija i Afrika otvaraju politički prostor u zemlji, tjerajući na
šire političke, ekonomske i pravne reforme? Ili ti izbori daju pokriće za
autoritarnost i populizam? Prerano je za odgovor - većina tih tranzicija
još je u tijeku - ali znaci ne ohrabruju. Mnoge iliberalne demokracije
- na primjer gotovo sve u Srednjoj Aziji - brzo su se i čvrsto pretvorile
u diktature. Izbori u tim zemljama bili su puka legitimacija za otimanje
vlasti. U drugima, poput mnogih u Africi, brzo kretanje k demokraciji
potkopalo je autoritet države i dovelo do regionalnog i etničkog ospo-
ravanja središnje vlasti. Drugi pak, poput Venezuele i Perua, zadržavaju
neku razinu istinske demokracije uz popriličnu iliberalnu praksu. Ko-
načno, postoje slučajevi poput Hrvatske i Slovačke, u kojima se ilibe-
ralni sistem razvija prema više konstitucionalnom i reformističkom.
U tim je slučajevima krucijalan poticaj za reformu došao od demokrat-
skog elementa, jer je ovaj učinio ono što demokracija čini bolje od bilo
koje druge forme vladavine: izbacio je propalice, osiguravajući miran
prijenos vlasti sa stare garde na nov režim. Treba međutim uzeti u
obzir da su i Hrvatska i Slovačka europske zemlje s relativno visokim
dohocima per capita: 6698, odnosno 9624 dolara. Općenito, izvan Eu-
rope nije se pokazalo da bi iliberalna demokracija bila djelotvoran put
u liberalnu demokraciju.
Razmotrimo primjer Pakistana. U listopadu 1999. zapadni se svijet
iznenadio kada je čelnik pakistanske vojske, general Pervez Mušaraf,
zbacio slobodno izabranog premijera Navaza Šarifa. Iznenađujuća či-
njenica nije bio državni udar - bio je to četvrti pakistanski udar u četiri
desetljeća - nego njegova popularnost. Većina Pakistanaca bila je sretna
što se riješila 11-godišnje lažne demokracije. Tijekom tog razdoblja Ša-
rif i njegova prethodnica Benazir Buto zlorabili su svoje funkcije za
osobne probitke, popunjavali sudove svojim prijateljima, smjenjivali

*"A S u r v e y of t h e N e w Geopolitics", Economist, 31. lipnja 1999.

lokalne vlasti, dopuštali islamskim fundamentalistima da donose dra-
konske zakone i pljačkali državnu blagajnu. Stanje u zemlji opisuje
naslov jednog ogleda u vodećim pakistanskim novinama u siječnju
1998.: "Fašistička demokracija: zgrabi vlast, ušutkaj opoziciju." * Za-
padne, a posebno američke novine reagirale su sasvim drukčije. Gotovo
su sve pravednički osuđivale državni udar. Tijekom predsjedničke
kampanje 2000. George W. Bush je priznao da se ne sjeća imena novog
lidera Pakistana, ali je rekao da će on "donijeti stabilnost u tu regiju".
Washington Post ga je odmah optužio što je izrekao takvu herezu o
jednom diktatoru.
Dvije godine poslije, kada je na njegovoj strani bila i preobrazba što
su je donijeli događaji 11. rujna, Mušaraf je počeo provoditi radikalnu
političku, socijalnu, obrazovnu i ekonomsku reformu koju ne bi pred-
vidjele čak ni njegove pristaše. Malo je izabranih političara u Pakistanu
podržalo njegove poteze. Mušaraf je bio u stanju provoditi te mjere
upravo zbog toga što se nije morao natjecati za položaj ni udovoljavati
interesima feudalnih bosova, islamskih militanata i regionalnih ha-
rambaša. Nije bilo nikakva jamstva da će diktator učiniti ono što je
učinio Mušaraf. Ali ni jedan izabrani političar ne bi u Pakistanu postu-
pao tako energično, odlučno i djelotvorno kao on. Dok ovo pišem,
Mušaraf djeluje više autokratski i manje liberalno nego što je izgledalo
u njegovu prvom nastupu. Ipak, ostaje odlučan u namjeri da moderni-
zira i sekularizira svoju zemlju, premda se suočava s opozicijom iz
mnogih feudalnih i religijskih frakcija pakistanskog društva. Refor-
mirati Pakistan - ekonomski i politički - gotovo je nemoguć zadatak.
Ali, kao i u slučaju Rusije, ako u Pakistanu dođe do istinske liberali-
zacije, pa čak i demokracije, do toga neće doći zbog njegove povijesti
iliberalne demokracije, nego zbog toga što je naletio na liberalnog
autokrata.

* P r e t i s a k u Asian Age, 3. siječnja 1998., 12.

Problemi demokracije

Sadašnje brige zbog izabranih autokrata u Rusiji, Srednjoj Aziji i Latin-

skoj Americi ne bi iznenadile liberale 19. stoljeća poput Johna Stuarta
Milla. Mill svoje klasično djelo O slobodi započinje zapažanjem da su,
kako su zemlje postajale demokratskima, ljudi bivali skloni vjerovati
da se "previše važnosti pridaje ograničavanju same [vladine] vlasti. To
je bila... reakcija protiv vladara čiji su interesi suprotstavljeni interesima
puka." Kada se sam puk nađe na vlasti, oprez je suvišan; "Naciji nije
potrebna zaštita protiv njene vlastite volje". Kao da potvrđuje Millove
bojazni, Aleksandar Lukašenko, pošto je premoćno izabran za pred-
sjednika Bjelorusije na slobodnim izborima 1994., na pitanje o ograni-
čavanju njegovih ovlasti rekao je: "Neće biti diktature. Ja sam iz puka,
i bit ću za puk."
U središtu napetosti između konstitucionalnog liberalizma i demo-
kracije leži opseg državne vlasti. U konstitucionalnom liberalizmu radi
se o ograničavanju vlasti; u demokraciji se radi o njenoj akumulaciji i
upotrebi. Iz tog razloga mnogi liberali 18. i 19. stoljeća smatrali su de-
mokraciju silom koja bi mogla ugroziti slobodu. Tendencija demokrat-
ske vlasti da vjeruje kako ima apsolutnu suverenost (dakle moć) može
rezultirati centraliziranjem vlasti, često pomoću izvanustavnih sred-
stava i s teškim posljedicama. Ono do čega na kraju dođe malo se razli-
kuje od diktature, premda, doduše, ima veću legitimnost.
Tijekom proteklog desetljeća izabrane vlade koje tvrde da predstav-
ljaju puk postojano su zadirale u ovlaštenja i prava drugih elemenata
u društvu, pri čemu je uzurpacija bila i horizontalna (druge grane dr-
žavne vlasti) i vertikalna (regionalne i lokalne vlasti, kao i privatni
biznis i druge nedržavne skupine kao što su mediji). Putin, Lukašenko
i Chávez samo su nekoliko primjera. Čak i reformist u dobroj vjeri kao
što je bivši argentinski predsjednik Carlos Menem izdao je tijekom
osam godina na funkciji gotovo 300 predsjedničkih uredbi, otprilike
tri puta više nego svi prethodni predsjednici Argentine skupa, sve od
1853. Askar Akajev iz Kirgistana, koji je izabran sa 60 posto glasova,
predložio je na referendumu, koji je 1996. glatko prošao, da mu se po-
veća ovlaštenja. Sada je među njima i ovlaštenje da postavlja sve najviše
funkcionare osim premijera, premda može raspustiti parlament ako
on odbije tri njegova kandidata za taj položaj.
Horizontalna uzurpacija je očevidnija, ali je vertikalna uzurpacija
uobičajenija. Tijekom posljednjih triju desetljeća birane vlade u Indiji
i Pakistanu rutinski su raspuštale zakonodavna tijela saveznih država
na osnovi slabašnih razloga, stavljajući regije pod izravnu vlast središ-
nje vlade. Ne tako dramatičnim, ali tipičnim potezom izabrana vlada
Srednjoafričke Republike okončala je dugotrajnu neovisnost svojeg
sveučilišnog sistema pretvorivši ga u dio državnog aparata. Rašireno
korištenje snaga sigurnosti za zastrašivanje novinara - od Perua, preko
Ukrajine, do Filipina - sistematski slabi krucijalan vid kontrole moći
vlade. U Latinskoj Americi čak i navodno reformistički demokrat poput
Alberta Toleda u Peruu redovno zloupotrebljava predsjednička ovla-
štenja za zastrašivanje političkih protivnika.
Uzurpacija je posebice proširena u Latinskoj Americi i bivšem So-
vjetskom Savezu, možda zbog toga što su države u tim regijama najve-
ćim dijelom usvojile predsjedničke sisteme. Takvi sistemi uglavnom
stvaraju vođe koji vjeruju da mogu govoriti u ime puka - premda ih je
izabrala samo većina. Kako ističe politolog Juan Linz, Salvador Allende
je u Čileu bio izabran sa samo 36 posto glasova. U sličnim okolnostima
u parlamentarnom sistemu premijer bi morao dijeliti vlast u koalicijskoj
vladi. Predsjednici postavljaju kabinete sebi bliskih ljudi, a ne viših
stranačkih dužnosnika, čime održavaju malobrojna ograničenja svoje
vlasti. A kada se njihovi stavovi sukobe sa stavovima zakonodavnog
tijela, pa čak i sudova, predsjednici će se "obratiti naciji", zaobilazeći
dosadne zadaće pregovaranja i koaliranja. Znanstvenici raspravljaju o
prednostima predsjedničke nasuprot parlamentarnoj formi vladavine,
a do uzurpacije svakako može doći i u jednoj i u drugoj ako nema ra-
zvijenih alternativnih središta moći kao što su jaka legislativa, sudovi,
političke stranke i regionalne vlade, kao i neovisna sveučilišta i infor-
mativni mediji. Mnoge zemlje Latinske Amerike u zbilji kombiniraju
predsjedničke sisteme s proporcionalnim predstavničkim sistemom,
što stvara nestabilnu kombinaciju - populističke lidere i veći broj stra-
naka.
Vlade koje uzurpiraju ovlaštenja na kraju ne stvaraju dobro vođene,
stabilne zemlje. Jaka vlada nije isto što i djelotvorna vlada; ustvari, to
dvoje može biti u proturječju. Afrika ima nedjelotvorne države gladne
moći. Sjedinjene Države imaju vladu ograničenih ovlaštenja, pa ipak
imaju vrlo djelotvornu državu. Brkanje tih dvaju pojmova navodilo je
mnoge zapadne vlade i znanstvenike da u Trećem svijetu potiču stva-
ranje jakih i centraliziranih država. Lideri tih zemalja tvrde da im je
potrebna vlast kako bi slomili feudalizam, razbili ušančene koalicije,
nadjačali usađene interese i u kaotična društva uveli red. U tome ima
nešto istine, ali time se legitimnu vladu brka sa svemoćnom. Vlade
koje su ograničene, te ih stoga smatraju legitimnima, obično mogu
održavati poredak i voditi čvrstu politiku, premda polako, gradeći ko-
alicije. Ključna je provjera legitimnosti neke vlade prikupljanje poreza,
jer ono ne traži goleme policijske snage, nego dobrovoljno pridržavanje
zakona. Ni jedna vlada nema tako velike policijske snage da prisili ljude
da plaćaju porez. Ipak, vlade Trećeg svijeta imaju katastrofalno niske
stope prikupljenog poreza. Razlog je to što njima - i politici koju pro-
vode - manjka legitimnosti.
I opet je instruktivan slučaj Rusije. Sve od pada Sovjetskog Saveza
zapadni teoretičari i novinari glasno se uzrujavaju zbog slabosti ruske
države. Njihova se analiza najvećim dijelom zasniva na njenoj ne-
sposobnosti ubiranja poreza - što je sumnjivo mjerilo budući da ruska
država to nikada prije nije činila, pa je stoga u postsovjetskoj eri pri-
hvatila nov zadatak. Ustvari, i nakon sovjetskog komunizma ruska je
država još uvijek bila vrlo moćna. Bila je međutim koruptna i vladalo
je prošireno uvjerenje da je nelegitimna. Danas, nakon godina stabil-
nosti i nekih važnih reformi (pod Putinom), ruska vlada prikuplja
poreze otprilike na razini većine europskih zemalja. Ipak, prijašnja
zabrinutost među teoretičarima imala je realne posljedice po političke
mjere. Zapadni državnici imali su previše razumijevanja za razne
Jeljcinove dekrete i prisvajanje ovlaštenja. Vjerovali su mu kada je
govorio da je središnja vlada pod opsadom i da joj treba pomoć.
Kako to samo političar može, Putin je okončao tu akademsku ra-
spravu. Nekoliko mjeseci nakon svoje inauguracije on je uspješno
obnovio vlast Kremlja nasuprot svakoj suparničkoj vlasti i dokazao da
u starim sovjetskim institucijama još ima života. Kada formalne mjere
nisu bile dovoljne, služio se svojom moći "uvjeravanja". Zakonodav-
cima i sucima koji odbijaju glasati po volji Kremlja bile bi uskraćene
plaće i dodaci (ruski parlament nema kontrolu nad vlastitim plaćama,
o drugim državnim fondovima da i ne govorimo). To objašnjava zbog
čega je Gornji dom parlamenta bio voljan glasati za smanjenje svojih
ovlaštenja i veličine, što se u politici baš ne događa svaki dan. Što se
poreza tiče, vlada je prikupila 100 posto svojih ciljanih poreznih pri-
hoda 2000. Ispada da problem Rusije nije bio u tome da je država bole-
sna, nego u tome da je bolestan bio Jeljcin. Živ i zdrav predsjednik
vratio je i snažnu vlast. Može se pokazati da taj tok zbivanja nije sretan;
slabljenje centralne države bilo je potrebno kao korektiv sovjetskoj
superdržavi.
Povijesno je neograničena centralizacija bila neprijatelj liberalne
demokracije. Kada se u Europi tijekom 19. stoljeća povećavala politička
participacija, ona je s lakoćom nalazila svoje mjesto u zemljama poput
Ujedinjenog Kraljevstva i Švedske, u kojima su srednjovjekovne skup-
štine, lokalne uprave i regionalna vijeća ostali jaki. S druge strane,
zemlje poput Francuske i Prusije, u kojima je monarhija efektivno
centralizirala vlast (i horizontalno i vertikalno), često su na kraju ispa-
dale iliberalne i nedemokratske. Nije slučajno što je u Španjolskoj 20.
stoljeća uporište liberalizma bilo u Kataloniji, stoljećima nepopustljivo
neovisnoj i autonomnoj regiji. U Sjedinjenim je Državama prisutnost
bogate raznovrsnosti institucija - državnih, lokalnih i privatnih -
znatno olakšavala prihvaćanje brzih i obuhvatnih proširenja prava glasa
do kojih je dolazilo u ranom 19. stoljeću. Istaknuti harvardski histori-
čar Arthur Schlesinger st. dokumentirao je 1922. kako je tijekom prvih
50 godina Amerike gotovo svaka država, interesna skupina i frakcija
nastojala oslabiti, pa čak i slomiti saveznu vladu.* U jednom novijem
primjeru, poluliberalna demokracija Indije preživjela je zahvaljujući
njenim jakim regijama i raznolikim jezicima, kulturama, pa čak i ka-
stama, a ne unatoč njima. To je logična, štoviše tautologijska teza: de-
centralizirana vladavina pomaže stvaranju ograničene vladavine.

Tiranija većine

Ako prvi izvor zloupotreba u demokratskom sistemu predstavljaju

izabrani autokrati, drugi je sam puk. James Madison je u Federalističkim
spisima objasnio da "opasnost tlačenja" u demokraciji potječe od "većine
u zajednici". Tocqueville je upozoravao na "tiraniju većine" pišući:
"Sama bit demokratske vladavine sastoji se u apsolutnoj suverenosti
većine." Taj se problem, koji je za Madisona i Tocquevillea bio živ i
ozbiljan, može danas na Zapadu činiti ne tako važnim, jer ovdje postoji
razrađen sistem zaštite individualnih prava i prava manjina. Ali u mno-
gim zemljama u razvoju demokracija je tijekom posljednjih nekoliko
desetljeća doživljena na taj način da su većine - često potiho, ponekad
bučno - nagrizale raspodjelu vlasti, potkopavale ljudska prava i kvarile
dugotrajne tradicije tolerancije i pravednih odnosa.
Ilustrirat ću tu tezu nekim razmišljanjima o Indiji, zemlji u kojoj
sam odrastao. U raspravama o demokraciji Indija zauzima posvećeno
mjesto. Unatoč svojem očajnom siromaštvu, ona ima funkcionalnu
demokraciju od 1947. Kad god netko želi dokazati kako nije nužno
postići ekonomsku razvijenost da bi se uspostavilo demokraciju, kao
jedini primjer rabi se Indiju. Mnoge su od tih pohvala opravdane. Indija
je istinski slobodno i nesputano društvo. Ali pogleda li se ispod pokrova
indijske demokracije, vidjet će se kompleksniju, zabrinjavajuću zbilju.
Posljednjih desetljeća Indija je postala nešto sasvim različito od slike

* A r t h u r Schlesinger, New Viewpoints in American History ( N e w York: M a c m i l l a n ,

1922.), 2 2 0 - 4 0 .
u srcima njenih obožavalaca. Nije manje demokratska. Ali postala je
manje tolerantna, manje sekularna, manje poštuje zakon, manje je
liberalna. A ta dva trenda - demokratizacija i iliberalizam - izravno su
povezana.
Indija je svoju demokraciju dobila od Ujedinjenog Kraljevstva i
Kongresne partije. Britanci su izgradili i vodili većinu krucijalnih in-
stitucija liberalne demokracije u Indiji: sudove, zakonodavna tijela,
upravna pravila i (kvazi)slobodan tisak. Samo nisu dopuštali Indijcima
da unutar njih imaju veću moć. Kada su 1947. postali neovisni, Indijci
su naslijedili te institucije i tradicije i na njima izgradili svoju demo-
kraciju, pod vodstvom Indijskoga nacionalnog kongresa, koji je domi-
nirao u borbi za neovisnost. Međutim čak je i Kongresna partija bila
oblikovana po modelu britanske političke stranke, od njene liberalne
nacionalističke ideologije pa sve do strukture odbora. Indijski sudovi
pratili su britansku praksu i presedane, često koristeći kao presedan
britansko pravo. Parlament u New Delhiju slijedio je vestminsterska
pravila i rituale, sve do premijerskog "aktualnog sata". Bez Britanaca i
bez Kongresne partije teško je zamisliti indijsku demokraciju kakva
postoji danas.
Prvi indijski premijer, Nehru, jednom je sebe opisao kao "posljed-
njeg Engleza na vlasti u Indiji". Bio je u pravu. Bio je sin vrlo anglizira-
nog, probritanski raspoloženog odvjetnika, a privatni učitelj poučavao
ga je engleskoj povijesti i književnosti. Svoje je formativne godine
proveo u podučavanju da bude engleski džentlmen. Pohađao je Harrow,
jedan od najprestižnijih engleskih internata, i studirao na Sveučilištu
Cambridge. Zatim je nekoliko godina proveo u obuci za odvjetnika u
Londonu. Čak i kada se kasnije okrenuo indijskom nacionalizmu, nje-
gov je svjetonazor bio svjetonazor lijevog britanskog intelektualca oko
1940.
Nehruovu Indiju - a bio je premijer od 1947. do 1964. - može se
opisati kao jednostranačku demokraciju. Izbori su bili slobodni i pra-
vedni, ali kao partija koja je oslobodila Indiju i jedina istinski na-
cionalna, Kongresna je partija dominirala na svim razinama, često
pobjeđujući s dvotrećinskom većinom u parlamentu i u zakonodavnim
tijelima saveznih država. Taj joj je zavidan položaj donosio svakojake
formalne i neformalne prednosti, zbog čega je na mnogim područjima
bilo nemoguće uputiti Kongresu ozbiljan izazov. Poput američke De-
mokratske stranke na starom Jugu, Kongresna je partija kontrolirala
svaki stadij političkog procesa. Indija je bila demokratska država, ali
demokratska država u kojoj je jedna politička stranka bila jednakija od
drugih. Bila je međutim i prilično liberalna. Kongresna partija bila je
posvećena izgradnji istinskih tradicija konstitucionalne vladavine.
Posebno je Nehru duboko poštovao liberalne institucije i tradicije kao
što su prerogativi parlamenta i tiska. Podržavao je neovisno pravosuđe,
čak i kad je to značilo prihvaćati političke poraze na sudu. Jako su ga
zaokupljali sekularizam i vjerska tolerancija. Unatoč svojoj golemoj
popularnosti, dopuštao je da cvjetaju suprotna mišljenja i da pobjeđuju
kako u njegovoj stranci tako i u njegovoj vladi.
Kada sam odrastao u Indiji krajem 1960-ih i 1970-ih, ta je tradicija
i dalje bila jaka, ali je bivala sve trošnija. Kongresna se partija iz dina-
mične organizacije s aktivnom bazom pretvorila u puzav, imperijalan
dvor ljudi koje je postavljala popularna liderica - Indira Gandhi, i koji
su tu lidericu obožavali. Gđa Gandhi je provodila populističke političke
mjere koje su često bile neustavne, a zasigurno iliberalne, kao što su
nacionalizacija banaka i ukidanje prava indijskih prinčeva. Pa ipak,
sudovi su uglavnom bili neovisni, tisak slobodan, a vjerska tolerancija
- svetinja. Ali s vremenom je slabjela odanost Kongresne partije tim
institucijama. Što je važnije, partija je gubila poziciju dominantne
nacionalne institucije. Pojavili su se novi izazovi koji će popuniti taj
prostor, među kojima je najistaknutiji bila fundamentalistička hindu-
istička Stranka Bharatiya Janata (BJP). BJP je međutim samo jedna u
m n o š t v u energičnih novih stranaka koje svoju privlačnost crpe iz
regionalnih, religijskih i kastinskih razlika. To je urodilo time da su u
politički sistem stupili novi glasači - gotovo svi iz siromašnih i seoskih
sredina te iz nižih kasta. U 1950-im godinama glasalo je oko 45 posto
stanovništva; danas je taj broj viši od 60 posto. Indijski politolog Yo-
gendra Yadav, koji je proučavao taj trend, zastupa tezu da Indija prolazi
kroz "temeljnu, premda mirnu preobrazbu" koja njenu politiku otvara
prema mnogo široj skupini ljudi koji su prije bili marginalizirani. Te su
partije učinile Indiju demokratskijom, ali su je učinile i manje liberal-
nom.
BJP je došao na vlast osuđivanjem nehruovskog sekularizma, zago-
varajući kvazimilitantni hinduski nacionalizam i potičući protumu-
slimansku i protukršćansku retoriku i djelovanje. Organizirao je veliku
nacionalnu kampanju za rušenje jedne džamije u sjevernoj Indiji (u
Ayodhyji) koja je, kako neki Hindusi vjeruju, bila sagrađena na mjestu
Ramina rođenja. To što je Rama mitska ličnost, što se hinduizam zalaže
za nenasilje i toleranciju i što je Indija imala grozna iskustva s religij-
skim nasiljem (a doživjela ih je ponovo nakon afere Ayodhya) BJP-u
nije mnogo značilo. Retorika mržnje bila je privlačna jezgri njenih
glasača. Nedavno je BJP formirao vladajuću koaliciju i neizbježno je
morao stišati svoju retoriku protiv muslimana, kršćana i nižih kasta
kako ne bi otuđio druge pripadnike svoje koalicije. Ali on još uvijek
provodi politiku "hinduiziranja" Indije, što znači prepravljanje hi-
storijskih tekstova kako bi se umanjilo ili uklonilo spominjanje mu-
slimana i drugih manjina, uspostavljanje odjela za astrologiju na
značajnijim sveučilištima i poticanje upotrebe hinduističkih religijskih
simbola na javnim mjestima. A kad god se nađe u političkoj neprilici,
BJP raspiruje vatre vjerskih sukoba, kao što je 2002. učinio u Gujaratu.
U Gujaratu je lokalna vlada BJP-a - na način bez presedana - dopustila,
pa čak i pomogla masakr tisuća nedužnih muškaraca, žena i djece mu-
slimana i etničko protjerivanje desetaka tisuća iz njihovih lokalnih
sredina i gradova. Bio je to, na neki način, prvi indijski pogrom uz po-
moć države. Što još više zabrinjava, svi dokazi upućuju na to da je to
koristilo BJP-u u njegovoj hinduskoj izbornoj bazi. Ustvari, vođa BJP-a
u Gujaratu nadao se da će od tog nasilja profitirati, te je zakazao izbore
nekoliko mjeseci nakon toga. Ali nepristrano upravno tijelo koje pro-
vodi izbore u Indiji - Izborna komisija - hrabro je zaključilo da se pod
takvim okolnostima izbore ne može održati.
Religijska netolerancija samo je prvi proplamsaj novog lica indijske
demokracije. Indijsku su politiku preobrazili obuhvatna korupcija i
neuvažavanje vladavine prava. Pogledajmo Utar Pradeš (UP), najveću
indijsku državu, političku bazu Nehrua i ostalih velikana Kongresne
partije. U Utar Pradešu sada dominiraju BJP i dvije stranke nižih kasta.
Tamošnji se politički sistem može opisati samo kao "banditsku demo-
kraciju". Svake se godine vara na izborima, u glasačke se kutije ubacuje
lažne listiće. Birokraciju, a ponekad čak i sudove, vladajuća stranka
puni svojim pajdašima i potkupljuje opozicijske zastupnike da prijeđu
u njene redove. Za milijune pripadnika nižih kasta tragedija je u tome
što njihovi predstavnici, za koje savjesno glasaju, pljačkaju javne fon-
dove i postaju veoma bogati i moćni dok izbacuju parole o tlačenju svoga
puka.
Taj je proces najnižu točku dosegnuo u studenom 1997., kada je
premijer Utar Pradeša osigurao parlamentarnu većinu stvorivši kabinet
od 93 ministra, kako bi svi zastupnici koji promijene stranačku pripad-
nost i podrže ga mogli biti imenovani vladinim dužnosnicima. Novi
ministri imali su šaroliku prošlost; 19 njih imalo je dokumentiranu
kriminalnu prošlost (pritom ne mislim na kazne zbog prebrze vožnje).
Ministar znanosti i tehnologije Hari Shankar Tiwari na primjer imao
je policijski dosje koji ga označava kao osumnjičenika za devet uboj-
stava, deset pokušaja ubojstva, tri pljačke i tri otmice. Ministar za
provedbu programa (što god to značilo) Raghuraj Pratap Singh bio je
pod istragom zbog dvaju ubojstava, triju pokušaja ubojstva i nekoliko
otmica (sveukupno 25 zločina). Još jedan, Pratap Singh, upotrijebio je
svoja novostečena ovlaštenja da se pretvori u feudalnog barona. Vodeći
indijski informativni magazin Outlook opisuje sljedeći prizor u njegovu
ladanjskom domu:

On suduje u svojem dvorištu i dijeli trenutnu pravdu - odva-

ljujući globu "zabludjelim podanicima" ili naređujući teško
batinanje. Njegovi podanici, siromašni muškarci, žene i djeca,
dodiruju čelima njegova stopala moleći za milost. Izvan nje-
gova utvrđenog imanja Bainti, ljudi svakog jutra stoje u redu
da ga pozdrave, tijela sagnutih pod 90 stupnjeva... 28-godiš-
nji [poglavica] jaše veličanstvene konje, drži slonove, juri
uokolo svojim [vozilom s pogonom na četiri kotača] praćen
 naoružanim pristašama. Policijska dokumentacija pokazuje
da ubija svoje protivnike, organizira otmice radi otkupa i bavi
se razbojstvom. Ali to nikada nije omelo kretanje njegove
karijere uzlaznom putanjom. Bile su mu jedva 24 godine kada
se 1993. natjecao na svojim prvim izborima i pobijedio. Tri
godine poslije još se jednom bacio u borbu, i nitko osim
BJP-a nije mu se usudio suprotstaviti. *

To je zbilja demokracije u Indiji. A ipak nitko na Zapadu to ne želi po-

bliže istražiti. Radije romantično govorimo o ljepoti Indijaca i Indijki
koji glasaju i o radosti najveće demokracije na svijetu. Misaoni Indijci
to baš ne vide na taj način. Novinar veteran Kuldip Nayar opisuje ono
što se događa u Utar Pradešu kao "ubojstvo demokracije usred bijela
dana". Drugi znameniti autor, Prem Shanker Jha, vjeruje da je ondje
demokracija nazadovala "za dvjesto godina". A teško da je UP izoliran
slučaj. Politička korupcija u susjednom Biharu i Haryani mnogo je gora.
A mnoge od tih trendova odražavaju parlament i vlada u New Delhiju,
premda ne u tako ekstremnoj formi.
Pravosudni sustav Indije prešao je put od ponosa njene demokracije
do koruptnog pomagača političke vlasti. Jedan je lokalni sudac 1975.
smijenio premijerku Indiru Gandhi jer je ustanovio da je prekršila neki
manji izborni propis. Drugi je lokalni sudac 1981. presudio protiv naj-
moćnijega regionalnog političara u Indiji, premijera Maharashtre (naj-
bogatije indijske države, u kojoj se nalazi i Bombaj, ekonomski glavni
grad Indije). Danas, kada neka stranka dođe na vlast u bilo kojoj regiji
Indije, ona često nađe načina da lokalne sudove popuni svojim ljudima.
Anticipirajući taj proces, suci sada političkim vođama nude svoje usluge
kako bi zadržali svoje položaje i bili nagrađeni kada odu u mirovinu.
Osim Vrhovnog suda u New Delhiju, ni jedan sud u Indiji nije pokazao
neovisnost koju su generaciju prije regularno pokazivali gotovo svi.
Korupcija je u Indiji oduvijek postojala, ali do 1970-ih bila je to uglav-

*Outlook, 17. s t u d e n o g a 1997., 22-23.

nom sitna korupcija koju je stvarala suluda mreža ekonomskih propisa
u zemlji. Tipičan čin korupcije u 1960-ima bio je postupak birokrata
koji uzima mito da bi dopustio neki pothvat u privatnom sektoru. To
je bilo loše za ekonomski rast, ali nije iskrivljavalo cjelokupan politički
proces. Postojala je i politička korupcija, ali bila je ograničena. Nitko za
korupciju nije optuživao Nehrua, ni njegova nasljednika na mjestu
premijera, Lal Bahadura Shastrija, kao ni ikoga od viših članova vlade
u pedesetim i šezdesetim godinama. Što je možda najvažnije, pravosuđe
je bilo čisto i imalo je visoke standarde. Nehru je jednog od indijskih
najeminentnijih pravnika M. C. Chaglu imenovao 1958. za veleposla-
nika u Sjedinjenim Državama. Vijeće bombajske odvjetničke komore
odmah je objavilo formalnu osudu, zabrinuto da bi imenovanje jednog
suca na visoku funkciju moglo kompromitirati predodžbu o neovisno-
sti sudstva. Danas je nagrađivanje poslušnog suca položajem pod po-
kroviteljstvom tako uobičajeno da se više i ne primjećuje. To je dovelo
do toga da, premda su korupcija i zloupotrebe vlasti dosegle nečuvene
razmjere, ni jedan sudac ni u jednom dijelu Indije nije osudio nekog
moćnog političara. Ugasio se i jedini pokušaj da se raščisti izborni
proces, koji je predvodio jedan upravni funkcionar na čelu izborne
komisije.
Gledajući unatrag, jasno je da je Nehruova Kongresna partija u pe-
desetim i šezdesetim godinama 20. stoljeća nametnula Indiji kvazili-
beralan poredak, koji je počeo slabjeti kada su nove, poduzetničke
stranke konkurirale za glasove, služeći se sirovim pozivanjem na ka-
stinsku, jezičnu i religijsku solidarnost. Nigdje to nije očevidnije nego
u promjeni atmosfere i zbilje mojega rodnog grada. Bombaj su izgradile
njegove velike manjinske zajednice: industrijalci Parsi, trgovci Gudž-
arati, restorateri muslimani i, dakako, Britanci. Za razliku od Calcutte
i New Delhija, on nikad nije bio glavni grad britanskog Radža. Bio je
indijski New York i Los Angeles umotan u jedno - nouveau riche, grub,
ali i vitalan, meritokratski i tolerantan. Kao i u mnogim velikim lučkim
gradovima, kozmopolitizam je strujio u slanom zraku grada.
Taj je Bombaj sada samo uspomena. Tijekom posljednjih dvadeset
godina hinduistički nacionalizam i njegova lokalna varijanta, šovini-
zam Maratha, sustavno su uništili stari grad. Regionalna stranka koja
predvodi taj pokret, Shiv Sena, dobila je naziv po poglavaru iz 17. sto-
ljeća Shivaji, koji se suprotstavljao mogulskim (muslimanskim) care-
vima iz New Delhija. Stranka je odlučna da državu Maharashtru, čiji
je Bombaj glavni grad, oslobodi od svih "tuđinskih" utjecaja. (Musli-
mani su stigli u Indiju početkom 12. stoljeća; izgleda da 800 godina nije
dovoljno dugo da bi se nekoga smatralo domorocem.) To je najočevidnije
u njenoj kampanji preimenovanja gradova, mjesta, cesta i zgrada koje
imaju bilo što drugo osim čistih hindu imena. Kulminiralo je 1996.
preimenovanjem Bombaja u Mumbai, činom koji ilustrira izmišljenu
narav velikog dijela hinduističkog nacionalizma. Za razliku od Beijinga
(grada koji postoji odavno i čije su ime zapadnjaci anglizirali u Peking),
Mumbai nije stvarno postojao kao grad prije nego što su ga Portugalci
i Britanci nazvali Bombaj. Kao i Singapur i Hong Kong, i on je bio maleno
ribarsko selo. Grad je bio kolonijalna tvorevina. "Mumbai" nije povra-
tak u prošlost nego legaliziranje mita.
Novi nazivi gradova i kvote mogu djelovati kao puka simbolika, ali
oni predstavljaju tektonsku promjenu stava. U krizama ta promjena
može postati krvava. Posljednjeg su desetljeća muslimani, kao najveća
manjina u Bombaju, žrtve nekih od najgorih nemira još od krvoprolića
podjele indijskog potkontinenta 1947. Ubijeni su deseci tisuća ljudi, a
još stotine tisuća izbjegle su iz Bombaja na selo - jezovit obrat normal-
nog obrasca u kojem se manjine skupljaju u gradovima, da nađu jedna-
kost i povoljne prilike. Neovisna komisija optužila je vladu i policiju
da su napustile žrtve nemira, pa čak i da su u nekim prilikama pomagale
sudionicima. To je dovelo do pokušaja osvete muslimana, nakon čega
je atmosfera u cijeloj državi ostala opterećena religijskim neprijatelj-
stvom više nego ikada u životu mnogih promatrača. Taj se obrazac
ponavlja diljem Indije - u najnovije vrijeme u Gujaratu - i to ne samo
protiv muslimana. Tijekom 1998. i 1999. u Indiji je u vjerski motivira-
nim napadima ubijeno četiri puta više kršćana nego za prethodnih 35
godina. Nakon 1999. ne postoje tako potpuni podaci, ali brojke su i
dalje zapanjujuće visoke. Osim ubijanja, ima valova incidenata spalji-
vanja Biblija, pljačkanja crkava i silovanja redovnica. Vlada je i opet
blokirala ili otezala većinu istraga o tim zločinima.
Etnički sukobi stari su koliko i pisana povijest, a u njihovu poticanju
diktature nisu nimalo nedužne. Ali društva koja se odnedavno demo-
kratiziraju pokazuju zabrinjavajuće uobičajenu tendenciju k takvim
sukobima. Razlog je jednostavan: kako se društvo otvara, a političari
se jagme za vlast, obraćaju se javnosti radi glasova pomoću onoga što
je, na kraju krajeva, najizravniji, efektan jezik, jezik kolektivne soli-
darnosti nasuprot nekoj drugoj skupini. To često raspiruje vatre etnič-
kih i religijskih sukoba. Ponekad ti sukobi prelaze u pravi rat.

Rat

Dana 8. prosinca 1996. Jack Lang je iznenada doputovao u Beograd.

Slavnog francuskog političara, nekadašnjeg ministra kulture, nadah-
nule su demonstracije desetaka tisuća studenata protiv jugoslavenskog
predsjednika Slobodana Miloševića, čovjeka kojega su Lang i mnogi
zapadni intelektualci smatrali odgovornim za rat na Balkanu. Lang je
htio jugoslavenskoj opoziciji pružiti moralnu podršku. Vođe pokreta
primile su ga u svojim uredima - na filozofskom fakultetu tamošnjeg
sveučilišta - samo da bi ga odbacile, proglasile "neprijateljem Srba" i
istjerale ga iz zemlje. Ispalo je da su se studenti protivili Miloševiću ne
zbog toga što je pokrenuo rat, nego zato što u njemu nije pobijedio.
Langova neugodnost ističe opću, često pogrešnu pretpostavku: da
su snage demokracije snage etničkog sklada i mira. To ne mora biti tako.
Zemlje zrele liberalne demokracije mogu obično obuhvatiti i etničke
podjele bez nasilja ili terora i živjeti u miru s drugim liberalno demo-
kratskim zemljama. Ali bez podloge konstitucionalnog liberalizma,
uvođenje demokracije u podijeljena društva zapravo potiče nacionali-
zam, etničke sukobe, pa čak i rat. Na mnogim izborima održanima
neposredno nakon pada komunizma pobjeđivali su u Sovjetskom Sa-
vezu i Jugoslaviji separatistički nacionalisti, što je rezultiralo raspadom
tih zemalja. To nije samo po sebi bilo loše, jer su te zemlje bile objedi-
njene silom. Ali brza odcjepljenja, bez jamstava, institucija ili političke
moći, za mnoge manjine koje su živjele u novonastajućim zemljama
prouzročila su spirale pobuna, represije, a u zemljama poput Bosne i
Hercegovine, Azerbajdžana i Gruzije, i rata.
Na izborima se političari moraju natjecati za glasove puka. U druš-
tvima bez jakih tradicija multietničkih skupina ili asimilacije, najlakše
je organizirati podršku po rasnoj, etničkoj ili vjerskoj liniji. Kad je neka
etnička skupina na vlasti, ona će isključivati druge etničke skupine.
Izgleda da je kompromis nemoguć; o stambenim se pitanjima, bolni-
cama i naknadama pregovara, ali kako podijeliti razliku nacionalne
religije? Politička konkurencija koja izaziva takvu podjelu može brzo
degenerirati u nasilje. Opozicijski pokreti, oružane pobune i udari u
Africi često su bili usmjereni protiv režima na etničkoj osnovi, od kojih
su mnogi došli na vlast putem izbora. Razmatrajući slom afričkih de-
mokracija 1960-ih dva su znanstvenika zaključila kako demokracija
naprosto ne može preživjeti u "okruženju jakih etničkih preferencija".*
Nedavne studije, posebice o Africi i Srednjoj Aziji, potvrđuju taj pe-
simizam. Istaknuti stručnjak za etničke sukobe, Donald Horowitz,
zaključuje: "Pred tako turobnim prikazom... konkretnih neuspjeha
demokracije u podijeljenim društvima... čovjek dolazi u iskušenje da
digne ruke. Čemu održavati izbore ako oni na kraju jedino umjesto
režima Nyanja dovode u Zambiji režim pod dominacijom Bemba, pri
čemu su oba podjednako uska, ili u Beninu južni režim zamjenjuju
sjevernim, od kojih ni jedan ne uključuje onu drugu polovinu države?"**
Tijekom posljednjeg desetljeća jedna od najživljih debata među
znanstvenicima o međunarodnim odnosima tiče se "demokratskog
mira" - postavke da nikada nisu međusobno zaratila dva moderna

* A l v i n R a b u s h k a i K e n n e t h S h e p s k e , Politics in Plural Societies: A Theory of Demo-

cratic Instability ( C o l u m b u s , Ohio: C h a r l e s E. Merill, 1972.), 62-92.
* * D o n a l d H o r o w i t z , " D e m o c r a c y in D i v i d e d Societies", u L a r r y D i a m o n d i M a r k F.
P l a t t n e r , ur., Nationalism, Ethnic Conflict and Democracy (Baltimore: J o h n s H o p k i n s
U n i v e r s i t y Press, 1994.), 35-55.
demokratska poretka. Ta debata postavlja zanimljiva bitna pitanja (Ra-
čuna li se u to Američki građanski rat? Može li se mir bolje objasniti
postojanjem nuklearnog naoružanja?), a čak su i statistički nalazi po-
takli zanimljiva neslaganja. (Kako ističe znanstvenik David Spiro, s
obzirom na malen broj kako demokratskih poredaka tako i ratova u
posljednjih dvjesto godina, odsutnost ratova između demokratskih
zemalja može se objasniti i pukom slučajnošću. Ni jedan član njegove
obitelji nikada nije dobio na lutriji, pa ipak nitko ne nudi objašnjenja
za tu dojmljivu korelaciju.) Ali čak i ako su statistički podaci točni, kako
ih objasniti?
Čovjek koji je iznio izvornu postavku o demokratskom miru,
Immanuel Kant, tvrdio je da u demokratskim poretcima oni koji plaćaju
cijenu ratova - dakle javnost - ujedno i odlučuju, pa su razumljivo
oprezni. Ali ta tvrdnja sugerira da su demokratske države miroljubivije
od ostalih, a one su, ustvari, ratobornije, i kretale su u rat češće i s većim
intenzitetom nego većina drugih država. Mir se održava samo s drugim
demokratskim državama. Kada se nagađa o uzroku te korelacije, jedno
postaje jasno: demokratski mir je zapravo liberalni mir. Pišući u 18.
stoljeću, Kant je vjerovao da su demokracije tiranske, i izričito ih je
isključio iz svojeg poimanja "republikanskih" vlada, koje žive u zoni
mira. Republikanstvo je, po Kantu, značilo razdvajanje vlasti, provjere
i protuteže, vladavinu prava, zaštitu individualnih prava te neku razinu
reprezentacije u vlasti (premda ni blizu općem pravu glasa). Druga
Kantova objašnjenja za "vječni mir" tijesno su povezana s konstituci-
onalnim i liberalnim karakterom republike: uzajamno uvažavanje
prava svih građana međusobno, sistem provjera i protuteža koji osigu-
rava da ni jedan pojedinačni vođa ne može odvući zemlju u rat te kla-
sična liberalna ekonomska politika - pri čemu je najvažnija slobodna
trgovina - koja stvara međuovisnost, što rat čini skupim, a suradnju
korisnom. Michael Doyle, vodeći znanstvenik na tu temu, potvrđuje
u svojoj knjizi iz 1997. Ways of War and Peace kako bez konstitucional-
nog liberalizma sama demokracija nema svojstva koja uključuju mir:
 Kant je bio nepovjerljiv prema nesputanoj, demokratskoj
vladavini većine, a njegova argumentacija ne podržava tvrd-
nju da bi sve participativne političke zajednice - demokracije
- bile miroljubive, bilo općenito, bilo s drugim demokratskim
zajednicama. Mnoge su participativne političke zajednice
neliberalne. Dvije tisuće godina prije modernog doba, vlada-
vinu puka uvelike se povezivalo s agresivnošću (kod Tuki-
dida) ili s imperijalnim uspjehom (kod Machiavellija). (...)
Odlučujuća preferencija prosječnog glasača lako može obu-
hvaćati i "etničko čišćenje" protiv drugih demokratskih po-
litičkih zajednica.

Distinkcija između liberalne i iliberalne demokracije rasvjetljava još

jednu upadljivu statističku korelaciju. Politolozi Jack Snyder i Edward
Mansfield tvrde, uz pomoć impresivnog skupa podataka, da su tijekom
posljednjih 200 godina države koje se demokratiziraju išle u rat znatno
češće bilo od stabilnih autokracija, bilo od liberalnih demokracija. * U
zemljama bez podloge konstitucionalnog liberalizma uspon demokra-
cije često sa sobom donosi hipernacionalizam i ratno huškanje. Kada
se politički sistem otvori, pristup vlasti stječu različite skupine s ne-
spojivim interesima, koje forsiraju svoje zahtjeve. Političke i vojne
vođe, često sukobljeni ostaci starog autoritarnog poretka, shvaćaju da
će uspjeti samo ako okupe mase oko neke nacionalne stvari. Rezultat
su uvijek agresivna retorika i politika, što često odvuče zemlje u kon-
frontaciju i rat. Vrijedi spomenuti primjere Francuske Napoleona III.,
wilhelmovske Njemačke i Taishova Japana, pa sve do Armenije i Azer-
bajdžana te bivše Jugoslavije u novije vrijeme. Demokratski mir je
realan, ali ispada da nema mnogo veze s demokracijom.

*Jack S n y d e r i E d w a r d M a n s f i e l d , " D e m o c r a t i z a t i o n a n d t h e D a n g e r of War", In-

ternational Security 20, br. 1 (ljeto 1995.).
Što činiti?

Problemi s novim demokracijama mogu djelovati kao apstraktna tema,

vrijedna rasprave u institutima i na sveučilištima. Ali teorija često
upada u zbilju. Zemlje često odlučuju na koji je način najbolje kretati
se putem demokracije. A Sjedinjene Države stalno formuliraju političke
mjere za postupanje sa zemljama koje se kreću - ili se kližu - tim putem.
Ako se nešto pogrešno shvati u teoriji, to će se pogrešno shvaćati i u
praksi. Razmotrimo slučaj Indonezije, s čijom je demokratizacijom
trebalo postupati mnogo pažljivije nego što je to učinjeno 1998., kada
su Međunarodni monetarni fond (MMF) i Sjedinjene Države pomogli
da se tamošnjega dugogodišnjeg diktatora Suharta ukloni s vlasti i uveli
novu demokraciju. Odnosno, tome su se barem nadali.
Indonezija 1998. nije bila idealna kandidatkinja za demokraciju. Od
svih zemalja Istočne Azije ona najviše ovisi o prirodnim resursima. To
je prvo. Bila je također bez legitimnih političkih institucija, jer je Su-
harto vladao zemljom pomoću malene skupine dvorjana, ne posveću-
jući pozornost zadaći izgradnje institucija. To je drugo. Konačno, s
demokratizacijom se pokušalo pri vrlo niskoj razini dohotka per capita,
koji je 1998. iznosio približno 2650 dolara. To je treće. Rezultat je bio
porazan. Otkako je usvojila demokraciju, bruto društveni proizvod
Indonezije smanjio se za gotovo 50 posto, što je zbrisalo čitavu gene-
raciju ekonomskog napretka i gurnulo više od 20 milijuna ljudi ispod
linije siromaštva. Novootvoreni politički sistem također je izbacio
islamske fundamentaliste koji, u zemlji bez mnogo političkog jezika,
govore na vrlo poznat način - način religije. Već gotovo 20 posto par-
lamentaraca te zemlje određuje sebe kao islamske političare. Budu li
uspješni, uspon političkog islama u Indoneziji ugrozit će sekularni
karakter zemlje i hraniti secesionističke pokrete koji će ugroziti njeno
jedinstvo. Usred tog kaosa još se više pogoršavaju korupcija i političke
veze, a ekonomske su reforme olabavile.
Premda ih se ne može okriviti za sve, MMF i vlada SAD-a u vrijeme
krize 1998. zahtijevali su neposredne i radikalne reforme u Indoneziji,
čime su pomogli delegitimiranju u rušenju vlade. Da su uočili političku
nestabilnost koju će te reforme stvoriti, mogli su postaviti umjerenije
zahtjeve i poslužiti se postupnijim pristupom. Suhartov je režim bio
pokvaren, ali je postigao red, sekularnost i ekonomsku liberalizaciju
- što je u Trećem svijetu impresivna kombinacija. Što je najvažnije, na
raspolaganju nije bilo ničega drugoga što bi ga nadomjestilo. Postupna
politička reforma bila bi poželjnija nego potpuna revolucija, pogotovo
za prosječnog Indonežanina i Indonežanku, za koje se pretpostavlja da
su trebali imati koristi od zapadnih političkih mjera.
Te teške odluke između poretka i nestabilnosti, liberalizma i demo-
kracije te sekularnosti i religijskog radikalizma nigdje nisu teže nego
na današnjem Bliskom istoku. I nigdje neće biti važnije da Sjedinjene
Države to točno shvate, i u teoriji i u praksi.
4. POGLAVLJE

Islamski izuzetak

Uvijek je to isto divno mjesto, i uvijek ista tužna priča. Viši diplomat
SAD-a ulazi u jednu od veličanstvenih predsjedničkih palača u Helio-
polisu, dijelu Kaira iz kojega predsjednik Hosni Mubarak vlada Egiptom.
On hoda kroz mramorne dvorane, kroz sobe pune pozlaćenog namje-
štaja - sve loša imitacija imperijalnoga francuskog stila koji u šali (po
posljednjem egipatskom kralju) nazivaju "Louis Farouk". Prolazeći kroz
redove čuvara sigurnosti, on stiže do formalne sobe za primanje, u
kojoj ga vrlo uljudno dočekuje egipatski predsjednik. Njih dvojica pri-
jateljski razgovaraju o odnosima SAD-Egipat, o regionalnim pitanjima
te o stanju mirovnog procesa između Izraela i Palestinaca. Zatim Ameri-
kanac pažljivo postavlja pitanje ljudskih prava i nagoviješta da bi vlada
Egipta mogla ublažiti postupanje s političkim neistomišljenicima,
dopustiti više slobode medija i prestati zatvarati intelektualce. Muba-
rak postaje napet i zagrižljivo odgovara: "Ako učinim to što tražite,
islamski će fundamentalisti preuzeti vlast u Egiptu. Zar to želite?"
Razgovor se vraća na posljednji zaokret u mirovnom procesu.
Amerikanci i Arapi godinama su vodili slične razgovore. Kada je
predsjednik Bush tražio od palestinskog vođe Jasera Arafata da prihvati
plan za mir iz Camp Davida o kojem se pregovaralo u srpnju 2001.,
Arafat je navodno odgovorio u biti istim riječima: "Ako učinim to što
vi hoćete, Hamas će sutra biti na vlasti." Najartikularniji predstavnik
saudijske monarhije, princ Bandarbin Sultan, često podsjeća američke
funkcionare da će, budu li vršili prevelik pritisak na njegovu vladu,
najvjerojatnija alternativa tom režimu biti ne džefersonovska demo-
kracija, nego teokracija u talibanskom stilu.
Najgore je to što bi mogli biti u pravu. Arapski vladari Bliskog istoka
su autokrati, koruptni i vladaju čvrstom rukom. Ali još uvijek su libe-
ralniji, tolerantniji i pluralističniji od onoga što bi, vjerojatno, došlo
umjesto njih. Izbori bi u mnogim arapskim zemljama stvorili političare
koji usvajaju nazore bliže Bin Ladenovima nego nazorima liberalnog
monarha Jordana, kralja Abdulaha. Prošle je godine emir Kuvajta, uz
ohrabrenje Amerikanaca, predložio da se ženama dade pravo glasa. Ali
demokratski izabrani kuvajtski parlament - pun islamskih fundamen-
talista - glatko je odbio tu inicijativu. Saudijski krunski princ Abdulah
pokušao je nešto mnogo manje dramatično kada je predložio da se
ženama u Saudijskoj Arabiji dozvoli da voze automobile. (To im je tre-
nutno zabranjeno, što znači da je Saudijska Arabija morala uvesti pola
milijuna vozača iz država poput Indije ili Filipina.) Ali religijski su
konzervativci pokrenuli pučku opoziciju i prisilili ga da se povuče.
Sličnu se dinamiku dade vidjeti i drugdje u arapskom svijetu. U
Omanu, Kataru, Bahreinu, Jordanu i Maroku, u vezi s praktički svakim
političkim pitanjem, monarsi su liberalniji od društava kojima vladaju.
Čak i na Palestinskim teritorijima, gdje su sekularni nacionalisti kao
Arafat i njegova Palestinska oslobodilačka organizacija dugo bili naj-
popularnija politička snaga, jačaju militantne i religiozne skupine
poput Hamasa i Islamskog džihada, osobito među mladima. I premda
govore jezikom izbora, mnoge od islamskih stranaka kopne u svojem
preziru spram demokracije, koju smatraju zapadnom formom vlasti.
Bile bi zadovoljne da putem izbora dođu na vlast, ali potom bi usposta-
vile vlastitu teokratsku vladavinu. Kako kaže poslovica, bilo bi to jedan
čovjek, jedan glas, jedan put.
Usporedimo na primjer izrazito suprotne reakcije države i društva
na videozapis iz studenoga 2001. s Bin Ladenom koji se naslađuje, koji
su oružane snage SAD-a našle u skrovištu Al-Kaide u Kabulu. Na toj
snimci Bin Laden pokazuje detaljno poznavanje napada od 11. rujna i
uživa u izgubljenim životima koje su prouzročili. Većina vlada te regije
brzo je zapazila da snimka djeluje nepatvoreno i da dokazuje Bin Lade-
novu krivnju. Princ Bandar je dao izjavu: "Ta snimka pokazuje okrutno
i nehumano lice ubojitog zločinca koji ne poštuje svetost ljudskog ži-
vota ili principe svoje vjere." Nasuprot tome, Šeik Mohamad Saleh,
istaknuti saudijski duhovnik i protivnik režima, izjavio je: "Mislim da
je ta snimka krivotvorina." Abdul latif Arabiat, čelnik jordanske islami-
stičke stranke, Fronte islamske akcije, postavio je pitanje: "Zar Ame-
rikanci zbilja misle kako je svijet toliko glup da pomisli da ta snimka
predstavlja nekakav dokaz?"
U većini društava disidenti tjeraju svoju zemlju da dobro pogleda
vlastite nedostatke. Na Bliskom istoku, oni koji zastupaju demokraciju
prvi traže pribježište u fantaziji, nijekanju i samozavaravanju. Regiju
preplavljuju teorije zavjere, poput one da iza napada na Svjetski trgo-
vinski centar zapravo stoji izraelska obavještajna služba Mosad. U
CNN-ovoj anketi provedenoj u devet muslimanskih zemalja u veljači
2002., 61 posto ispitanika reklo je da ne vjeruju da su za napade 11. rujna
odgovorni Arapi. Al-Jazeera, prva neovisna postaja satelitske televizije
u regiji, koja ima golemu panarapsku publiku, populistička je i mo-
derna. Među njenim voditeljima mnogo je žena. Emitira vijesti koje
službeni mediji redovito cenzuriraju. Pa ipak, ona eter puni grubim
pozivanjem na arapski nacionalizam, antiamerikanizam, antisemiti-
zam i vjerski fundamentalizam.
Današnji arapski svijet uhvaćen je u zamku između autokratskih
država i iliberalnih društava, od kojih nijedno nije plodno tlo za libe-
ralnu demokraciju. Opasna dinamika između tih dviju sila stvorila je
političku klimu ispunjenu religijskim ekstremizmom i nasiljem. Kako
država postaje opresivnijom, opozicija u društvu postaje pogubnijom,
nagoneći državu na daljnju represiju. To je suprotno povijesnom pro-
cesu u zapadnom svijetu, gdje je liberalizam proizveo demokraciju, a
demokracija hranila liberalizam. Arapski je put pak proizveo diktaturu,
koja hrani terorizam. Ali terorizam je samo najuočljiviji pojavni oblik
tog disfunkcionalnog odnosa između države i društva. Tu su i ekonom-
ska paraliza, socijalna stagnacija i intelektualni bankrot.
Bliski istok danas stoji u oštroj suprotnosti spram ostatka svijeta,
gdje se tijekom posljednjih dvaju desetljeća šire sloboda i demokracija.
U istraživanju 2002. Freedom House otkriva da je 75 posto zemalja u
to vrijeme "slobodno" ili "djelomice slobodno". Tom opisu odgovara
samo 28 posto bliskoistočnih zemalja; taj se postotak tijekom posljed-
njih 20 godina smanjio. Za usporedbu, više od 60 posto afričkih zema-
lja danas je klasificirano kao slobodno ili djelomice slobodno.
Nakon 11. rujna političke disfunkcije arapskog svijeta iznenada su
se pojavile na pragu Zapada. Svakome se prešutno - mnogima i izričito
- postavlja pitanje zašto. Zbog čega je ta regija politički izgubljen slučaj
u svijetu? Zbog čega je to velika minska rupa, zabasali vojnik u maršu
modernih društava?

Široki svijet islama

Bin Laden ima odgovor. Za njega je problem arapskih režima to što nisu
dovoljno islamski. Samo povratkom na islam, kaže on svojim sljedbe-
nicima, muslimani će postići pravdu. Demokracija je po Bin Ladenu
zapadni izum. Njeno naglašavanje slobode i tolerancije donosi druš-
tveno propadanje i razuzdanost. Bin Laden i njemu slični teže zbaciva-
nju režima arapskog svijeta - možda cijelog muslimanskog svijeta - i
njihovu zamjenjivanju političkim zajednicama utemeljenima na stro-
gim islamskim načelima kojima vladaju islamski zakoni (šerijat) i za-
snovanima na ranom kalifatu (islamsko kraljevstvo Arabije iz sedmog
stoljeća). Noviji njihov uzor jest talibanski režim u Afganistanu.
Ima na Zapadu onih koji se s Bin Ladenom slažu da je islam razlog
nemira na Bliskom istoku. Propovjednici poput Pata Robertsona i
Jerryja Falwella te pisci poput Paula Johnsona i Williama Linda iznose
tvrdnju da je islam religija represije i zaostalosti. Ozbiljniji znanstvenici
dokazuju - s mnogo više uvida - da je problem kompleksniji: za funda-
mentaliste islam važi kao obrazac za čitav život, uključujući politiku.
Ali klasični islam, koji se razvio u sedmom i osmom stoljeću, ne sadrži
mnogo ideja koje danas povezujemo s demokracijom. Elie Kedourie,
eminentni istraživač arapske politike, piše: "Ideja predstavljanja, iz-
bora, općeg prava glasa, političkih institucija koje reguliraju zakoni
doneseni u parlamentarnoj skupštini, ideja da te zakone čuva i provodi
neovisno pravosuđe, ideje sekularnosti države... sve je to duboko strano
muslimanskoj političkoj tradiciji." *
Svakako, kuranski model vodstva je autoritaran. Muslimanska
sveta knjiga prepuna je primjera pravednog kralja, pobožnog vladara,
mudrog presuditelja. Ali i Biblija ima svojih autoritarnih tendencija.
Kraljevi Starog zavjeta nisu baš bili demokrati. Biblijski Solomon, ko-
jega drže najmudrijim od sviju ljudi, bio je, ipak, apsolutni monarh.
Biblija također sadrži pasaže koji djeluju kao opravdavanje ropstva i
podređenosti žena. Istina je da se neće mnogo postići pretraživanjem
Kurana kako bi se našlo ključ za pravu narav islama. Kuran je vrlo velika
knjiga, ispunjena pjesništvom i proturječjima - velikim dijelom slično
Bibliji i Tori. Sve tri knjige veličaju kraljeve, kako čini većina religijskih
tekstova. Glede miješanja duhovne i svjetovne vlasti, katolički su pape
stoljećima kombinirali religijski autoritet i političku moć onako kako
to nikada nije uspio postići ni jedan muslimanski vladar. Judaizam je
mnogo manje sudjelovao u političkoj moći, jer su do osnivanja Izraela
Židovi posvuda u modernom svijetu bili manjina. Pa ipak, riječ "teo-
kracija" skovao je Josip da bi opisao političke nazore antičkih Židova.**
Utemeljujući religijski tekstovi sviju vjera najvećim su dijelom bili
napisani u drugo doba, doba puno monarha, feudalizma, rata i nesigur-
nosti. Oni nose biljeg svojih vremena.
Pa ipak, znanstvenici su u 19. i početkom 20. stoljeća često dokazi-
vali da islam potiče autoritarnost. Na tu je tezu vjerojatno utjecalo
njihovo gledište o Osmanskom Carstvu, zajednici nekoliko stotina
milijuna muslimana koji su poslušno radili pod sultanom u dalekom
Konstantinopolu, pjevajući mu slavopojke prije molitvi petkom. Ali
najveći je dio svijeta u to vrijeme bio vrlo sličan tome po pokornosti

*Elie K e d o u r i e , Democracy and Arab Political Culture ( W a s h i n g t o n , D.C.: W a s h i n g -

t o n I n s t i t u t e for N e a r East Studies, 1992.), 5.
**Bernard Lewis, What Went Wrong: Western Impact and Middle Eastern Response
(Oxford: O x f o r d U n i v e r s i t y Press, 2002.), 97.
političkom autoritetu. U Rusiji su cara smatrali malne bogom. U Japanu
je car i bio bog. Azijski su imperiji, sve u svemu, bili despotskiji od za-
padnih, ali islamska vladavina nije bila autokratičnija od kineske, ja-
panske ili ruske verzije.
Zapravo, ako vrijedi istaknuti ijedan intrinzični aspekt islama, to
nije njegova odanost vlasti, nego suprotno: islam ima antiautoritarnu
žicu koja je danas evidentna u svakoj muslimanskoj zemlji. Potječe,
vjerojatno, iz nekoliko hadisa - izreka Proroka Muhameda - u kojima
je poslušnost vladaru dužnost muslimana samo ukoliko su vladareve
zapovijedi u skladu s Božanskim zakonom. * Ako vladar od vas zatraži
da prekršite vjeru, pravila ne važe. ("Ako mu se naredi da počini grešan
čin, musliman neće ni slušati [svojeg vođu] niti će se pokoriti njegovim
naredbama." ** ) Religije su, dakako, neodređene. To znači da ih je lako
slijediti - njihove propise možete interpretirati kako vam se sviđa. Ali
to ujedno znači i da je lako učiniti pogrešan korak - uvijek postoji neki
nalog koji kršite. Islam nema središnje religijske institucije - nema
pape ili biskupe - koje mogu izdavati obvezujuće deklaracije o tome
što je ispravno tumačenje. Zahvaljujući tome, odluka o suprotstavljanju
državi zbog toga što je nedovoljno islamska pripada bilo kome tko je
želi provesti. To je islamu zajedničko s protestantizmom. Baš kao što
se bilo koji protestant s nešto naobrazbe - Jerry Falwell, Pat Robertson
- može proglasiti vjerskim vođom, tako se i svaki musliman može
smatrati vođom u stvarima vjere. U religiji bez službenog svećenstva,
Bin Laden ima isto tako velik - ili malen - autoritet da izdaje fetve kao
i taksist Pakistanac u New York Cityju. Drugim riječima, problem je
odsutnost autoriteta u islamu, a ne njegova dominacija.
Razmotrimo sadašnji kaos u arapskim zemljama. U Egiptu, Saudij-

* H a d i s i s u č e s t o v a ž n i j i o d K u r ' a n a jer o n i m u s l i m a n i m a k a ž u k a k o p r o v o d i t i
ponekad općenite naloge Kur'ana. Na primjer, Kur'an zapovijeda m u s l i m a n i m a
da se m o l e , ali im ne k a ž e k a k o da se mole; to se n a l a z i u h a d i s i m a . (Ima, d a k a k o ,
m n o g o hadisa, od k o j i h su m n o g i s u m n j i v e a u t e n t i č n o s t i , a p o n e k a d i p r o t u r j e č e
jedni drugima.)
**Salih Muslim, knjiga 20, h a d i s 4 5 3 3 .
skoj Arabiji, Alžiru i drugdje islamističke * skupine vode krvave kam-
panje protiv država, koje optužuju da su izdale islam. Bin Laden i njegov
zamjenik, Egipćanin Ajman al-Zavahiri, obojica laici, započeli su kari-
jere borbom protiv vlastitih vlada zbog njihove politike koju su smatrali
neislamskom (za Zavahirija to je bio mirovni sporazum koji je egipat-
ski predsjednik Anvar el Sadat 1978. sklopio s Izraelom; za Bin Ladena
to je bila odluka kralja Fahda iz 1991. da dopusti smještanje američkih
trupa na saudijskom tlu). U svojem proglašenju džihada 1996., Bin La-
den je objavio da je saudijska vlada napustila krilo islama, pa je postalo
dopustivo ustati oružjem protiv nje: "Režim je izdao umu [zajednicu
vjernika] i pridružio se kufrima [nevjernicima], pomažući im protiv
muslimana." Bin Laden je pozvao na pobunu protiv vladarâ, a mnogi
su se odazvali njegovu pozivu. Vladari Bliskog istoka vjerojatno žele
da muslimani budu podložniji autoritetu.
Tu je također i pitanje određenog vremena: Ako je problem u islamu,
zbog čega se, onda, taj sukob događa sada? Zbog čega se islamski funda-
mentalizam uzdigao tek nakon iranske revolucije 1979.? Islam i Zapad
koegzistirali su četrnaest stoljeća. Postojala su razdoblja rata, ali bilo
je mnogo više razdoblja mira. Mnogi znanstvenici ističu da su manjine,
a posebno Židovi, bile manje progonjene pod muslimanskom vlašću
nego pod bilo kojom drugom većinskom religijom. Upravo je zbog toga
Bliski istok stoljećima bio dom mnogih manjina. Uobičajeno se napo-
minje da je nakon stvaranja Izraela 1948. arapske zemlje napustilo ili
je iz njih protjerano milijun Židova. Nitko ne postavlja pitanje kako to
da je, prije svega, toliko njih živjelo u arapskim zemljama.
Nevolja je sa žestokim deklaracijama o "naravi islama" što islam,
poput bilo koje religije, nije ono što pišu knjige, nego ono što ljudi čine.
Zaboravite galamu fundamentalista, koji su u manjini. Svakodnevni

* " I s l a m i s t i č k e " s e o d n o s i n a ljude, p o p u t Bin Ladena, koji žele u p o t r i j e b i t i i s l a m

k a o p o l i t i č k u ideologiju, o d n o s n o u s p o s t a v i t i i s l a m s k u d r ž a v u koja strogo p o š t u j e
i s l a m s k e z a k o n e . S l u ž i m s e t i m t e r m i n o m n a i z m j e n c e s češće k o r i š t e n i m t e r m i -
n o m "islamski fundamentalistički", premda mnogi znanstvenici preferiraju onaj
prvi.
život većine muslimana ne potvrđuje shvaćanje o vjeri koja je intrin-
zićno protuzapadna i protumoderna. Muslimanska zemlja s najvećim
brojem stanovnika, Indonezija, ima sekularnu vlast sve od neovisnosti
1949., s malenom religijskom opozicijom (premda je sada u porastu).
Što se tiče kompatibilnosti islama s kapitalizmom, Indonezija je done-
davno bila za Svjetsku banku uzorita zemlja Trećeg svijeta, koja je li-
beralizirala svoju privredu i gotovo tri desetljeća rasla po stopi od sedam
posto. Sada je usvojila demokraciju (što je još uvijek krhak eksperiment)
i izabrala ženu za predsjednicu. Nakon Indonezije, tri zemlje s najmno-
gobrojnijim muslimanskim stanovništvom na svijetu su Pakistan,
Bangladeš i Indija (indijskih muslimana više je od 120 milijuna). Ne
samo da te zemlje imaju dosta iskustva s demokracijom nego su u svim
trima žene birane za premijerke, i to mnogo prije nego u većini zapad-
nih zemalja. Dakle, premda su neki aspekti islama inkompatibilni s
pravima žena, zbilja na terenu ponekad je potpuno drukčija. A Južna
Azija nije anomalija u odnosu na islamske žene. U Afganistanu, prije
nego što je zapao u dvadesetogodišnji kaos i tiraniju, 40 posto liječnika
bile su žene, a Kabul je bio među najliberalnijim gradovima za žene u
cijeloj Aziji. Premda je Bin Laden usvojio talibansku verziju islama,
većina Afganistanaca to nije učinila - kako potvrđuju prizori ljudi u
post-talibanskom Kabulu ili Māzar-e-Šarīfu koji čekaju u redovima da
vide filmove, slušaju glazbu, plešu, briju se i puštaju zmajeve.

Zatim je tu Turska, s petom po redu muslimanskom populacijom u

svijetu, manjkava ali funkcionalna liberalna demokracija, članica
NATO-a, a možda uskoro i članica Europske Unije. Dodajmo mlade
demokracije poput Nigerije i Malija, i dobivamo zaokruženiji pogled
na svijet islama. Nije to najljepša slika. Većina muslimanskih zemalja
nalazi se u Trećem svijetu i dijeli njegove probleme siromaštva, korup-
cije i loše vladavine. Ali nema jednostavne poveznice između islama i
represije. Kako zapaža Freedom House, "većina muslimana u svijetu
živi danas u izbornim demokratskim poretcima". Ako postoji temeljna
nespojivost između islama i demokracije, izgleda da 800 milijuna mu-
slimana toga nije svjesno.
Zbiljski problem ne leži u muslimanskom svijetu, nego na Bliskom
istoku. Kada dođete u tu regiju, vidite u živim bojama sve disfunkcije
koje ljudi danas dočaravaju kad govore o islamu. U Iranu*, Egiptu, Siriji,
Iraku, na Zapadnoj Obali, u Pojasu Gaze i državama Perzijskog zaljeva
diktatura se pojavljuje u raznim oblicima, a liberalna demokracija dje-
luje kao nešto daleko van domašaja. Islamski fundamentalizam djeluje
veoma privlačno, bilo da se o njemu užurbano govori iza zatvorenih
vrata, bilo da ga se objavljuje u vatrenim propovijedima u džamijama.
To su zemlje onih koji spaljuju zastave, zapaljivih mula i bombaša-sa-
moubojica. Amerika je povela rat protiv Afganistana, ali ni jedan Afga-
nistanac nije bio povezan s bilo kakvim terorističkim napadom na
Amerikance. Afganistan je bio logorište iz kojega se arapska vojska
borila protiv Amerike.
Arapski je svijet važan dio svijeta islama - njegovo srce. Ali on je
ipak samo jedan dio, u brojčanom smislu malen. Od 1,2 milijarde mu-
slimana u svijetu, samo 260 milijuna živi u Arabiji. Ljudi na Zapadu
često brkaju termine "islamski", "bliskoistočni" i "arapski". Ali oni ne
znače isto.

Arapski duh

Jesam li upravo svalio odgovornost na druge? Pokazavši da islam u

praksi nije tako neprijateljski spram demokracije i liberalizma kako
mnogi tvrde, nisam li se samo prebacio na drugu kulturnu teoriju, ovaj
put o Arapima? I to je argument koji zapadnjaci već dugo iznose, počevši
s britanskim kolonijalnim službenicima koji su vladali Arabijom u 19.
i početkom 20. stoljeća. Tipična je presuda ona koju je iznio John Bagot
Glubb, britanski zapovjednik jordanske Arapske legije od 1939. do 1956.:

*U ovom poglavlju često p r i d r u ž u j e m Iran arapskim zemljama. On im f o r m a l n o

ne pripada; I r a n c i g o v o r e farsi, a ne arapski. Ali i r a n s k a i s l a m s k a revolucija 1979.
dala j e jak p o t i c a j š i r e m f u n d a m e n t a l i s t i č k o m p o k r e t u i , zasad, o t u p i l a p r a s t a r u
p o d j e l u i z m e đ u dviju n a j v e ć i h s e k t i i s l a m a - s u n i t a ( v e ć i n o m Arapa) i šijita (veći-
n o m Iranaca).
 Dali smo im samoupravu za koju su potpuno neprikladni.
Oni prirodno naginju diktaturi. Demokratske institucije brzo
se preobražavaju u sredstva za intrige - pa tako ista grupa
izbija u drugom izdanju nakon svakog državnog udara, sve
dok ih se ne riješe atentatom. *

Čak i T. E. Lawrence - britanski službenik-avanturist, prijatelj Arapa,

ovjekovječen u filmu Davida Leana Lawrence od Arabije - oslikava sliku
jedne romantične rase, koju lako zanese bilo kakav demagog koji naiđe:

Arape može lako zanijeti neka ideja, jer su zbog svoje du-
hovne vjernosti i bez obveze postali poslušne sluge. (...) Nji-
hov duh bijaše čudan i mračan, pun depresija i egzaltacija, uz
manjak pravila, ali s mnogo gorljivosti, i plodniji u vjerovanju
nego ijedan drugi u svijetu. **

Ne tako sentimentalna, premda podjednako nepovoljna po sposobnost

Arapa da vode vlastite poslove, jest analiza Evelyna Baringa, kasnije
lorda Cromera, koji je samostalno, daleko od britanske krune, upravljao
Egiptom od 1883. do 1907. U svojoj pozamašnoj historiji modernog
Egipta on suprotstavlja "orijentalni" i "okcidentalni" duh:

Manjak točnosti, koji lako degenerira u neistinitost, ustvari

je glavna značajka orijentalnog duha. (...) Duhu orijental-
noga..., poput njihovih pitoresknih ulica, nadasve nedostaje
simetrije. Njegovo se rezoniranje najbolje može opisati kao
krajnje površno. ***

* C i t i r a n o u B e r n a r d Lewis, A Middle East Mosaic ( N e w York: R a n d o m House, 2000.),

246.
**T. E. L a w r e n c e , Seven Pillars of Wisdom.
***Citirano u E d w a r d Said, Orientalism ( N e w York: R a n d o m H o u s e , 1978.), 38.
Danas bi takva karakterizacija "orijentalnoga" mirisala na nešto nele-
gitimno, kao nešto što podsjeća na dane kada su ideje poput frenologije
mogle proći kao znanost. (A ako bi "orijentalci" trebali obuhvaćati i
Kineze i Indijce - kako se tada činilo - kako onda shvatiti zapanjujuće
uspjehe tih grupacija u znanosti, matematici i drugim takvim pojavnim
oblicima racionalnosti?) Ali stvari su prešle iz jedne krajnosti u drugu.
One koji su pribjegavali takvim kulturnim stereotipima, "orijentali-
ste", naslijedila je nova generacija politički korektnih znanstvenika
koji se neće usuditi pitati kako to da izgleda da su arapske zemlje za-
glavile u društvenom i političkom miljeu vrlo različitome od ostatka
svijeta. U tom svijetu nema ni bilo kakve samokritike. Većini arapskih
autora više je stalo do obrane njihove nacionalne časti od izjava mrtvih
orijentalista nego do nastojanja da se razumije teško stanje arapskog
svijeta.
Ne može se zanijekati zbilju. Među 22 članice Arapske lige nema ni
jedne zemlje s izbornom demokracijom, dok to važi za 63 posto svih
svjetskih zemalja. I premda neke od njih - Jordan, Maroko - imaju u
nekom smislu liberalne autoritarne režime, većina nema ni to. Nedavna
povijest te regije je sumorna. Posljednjih njenih nekoliko desetljeća
puno je primjera kako arapske gomile veličaju jednog diktatora za dru-
gim kao spasitelja. Gamal Abdel Naser u Egiptu, Moamer Gadafi u Libiji,
Saddam Hussein u Iraku - svi su oni bili predmet iskrenog dodvorava-
nja arapskih masa.
Nekoliko arapskih znanstvenika koji se upuštaju u polje kulture
ističu da je arapska socijalna struktura duboko autoritarna. U Egiptu
rođeni znanstvenik Bahgat Korany piše da je "arapski politički diskurs
pun opisa prosvijećenog diktatora, herojskog vođe, izuzetnog Za'ima,
obožavane glave porodice".* Libanonski znanstvenik Halim Barakat
ukazuje na to da bi isti oni patrijarhalni odnosi i one vrednote koji

* B a h g a t Korany, "Arab D e m o c r a t i z a t i o n : A Poor C o u s i n ? " PS: Political Science and

Politics 27, br. 3 ( r u j a n 1994.), 511.
prevladavaju u arapskoj porodici mogli prevladavati i na poslu, u školi
i u religijskim, političkim i društvenim organizacijama. U svima njima
lik oca vlada nad ostalima, monopolizirajući autoritet, očekujući strogu
poslušnost i pokazujući malo tolerancije spram neslaganja. Pokazujući
očinsku predodžbu, oni na odgovornim položajima (vladari, vođe, uči-
telji, poslodavci ili nadglednici) sa sigurnošću zauzimaju vrh piramide
autoriteta. Kad se nađe na tom položaju, patrijarha se više ne može
detronizirati, osim ako to učini netko podjednako patrijarhalan. *
Prototip arapskog patrijarha možemo vidjeti u romanima egipatskog
nobelovca Nagiba Mahfuza. Njegova znamenita trilogija - Bain Al-
-Qarain (Put između dva dvorca), Qasr al-Shawq (Dvorac žudnji) i Suka-
riyya (Šećerna ulica) - prati život egipatskog trgovca Al-Sajida Ahmada
Al-Džavada. Sil Sajid (Gospodin gospodar), kako ga zove njegova su-
pruga, neosporan je sultan svojeg kućanstva. Njegova ga se obitelj boji,
stojeći u stavu mirno dok on sjedi sam i uživa u večeri; tek kad on završi,
njegovoj supruzi i djeci dopušteno je da jedu. Kada se njegova supruga
odvaži izaći iz kuće bez njegova dopuštenja, on je protjeruje u kućan-
stvo njenih roditelja. Danas Egipćani rabe ime Sil Sajid za sve od domi-
nantnog supruga do svoga državnog vođe.
Sjene Sil Sajida možemo vidjeti u većine arapskih lidera: u Nasera,
karizmatičnog ali diktatorskog lidera koji je kod svojeg puka izazivao
kako strah tako i odanost; u Sadata, njegova nasljednika, koji je svoj
puk zvao "svojom djecom" čak i kad je pokazivao sposobnost za ne-
običnu okrutnost. Vidimo Sil Sajida kod zaljevskih monarha s njihovim
mjesečnim medžlisom, u kojem građani-molitelji dobivaju priliku pre-
dočiti šeiku svoje (prethodno brižljivo probrane) pritužbe. Jednome je
kći bolesna, drugi ima zemljišni spor sa susjedom. Šeik jednoga upućuje
Ministarstvu zdravstva, drugoga Ministarstvu unutarnjih poslova.
Molitelji ljube njegove ruke i slave Alaha što ih je blagoslovio tako
pažljivim vladarom. On odmahuje rukom, kao da kaže da samo radi

* H a l i m Barakat, The Arab World: Society, Culture, and State (Berkeley: U n i v e r s i t y

of C a l i f o r n i a Press, 1993.), 23.
svoj posao. "Želio bih uvijek biti u bliskom kontaktu sa svojim pukom,
jer tako se može ostvariti njegove želje. Iz tog razloga moj medžlis će
biti otvoren za sve koji žele prisustvovati", navodno je rekao kralj Ab-
dul Aziz ibn Saud, utemeljitelj Saudijske Arabije.
No koliko god to zvučalo strano modernim zapadnim ušima, ništa
od toga - patrijarhat, moćnici, romantizam - nije osebujno arapsko.
One porazne kritike arapske kulture koje su napisali prethodno citirani
britanski vojnici slične su onima koje su napisane o Kinezima, Japan-
cima, Indijcima, zapravo o svim "orijentalcima" i "Azijatima". A sve
donedavno većinom su azijskih i afričkih zemalja vladali moćnici koje
je njihov puk gledao sa strahopoštovanjem; pomislite na Sukarna u
Indoneziji, Juliusa Nyererea u Tanzaniji, Juana Perona u Argentini i
Tita u Jugoslaviji. Čak je i novija zapadna povijest puna primjera moć-
nih diktatora kojima su se gomile često klanjale. Francisco Franco,
Antonio Salazar, Benito Mussolini i Adolf Hitler - sve su njih u određeno
vrijeme obožavali veliki dijelovi njihovih zemalja. U širem smislu,
premda je Zapad stoljećima bio napredniji i liberalniji, on je također
tisućljećima imao i čvrstu patrijarhalnu strukturu. Uostalom, žene su
do prije nekoliko stoljeća bile smatrane vlasništvom muškaraca. Ali
dok je Zapad napredovao, a i neki dijelovi nezapadnog svijeta počeli su
se modernizirati - posebno tijekom posljednjih pedesetak godina -
arapski je svijet ostao zaglavljen u primitivnom političkom i društve-
nom uređenju. Arapska politika nije kulturno jedinstvena; samo je
zapela u vremenskom iskrivljenju.
Ako se pogleda arapski svijet sredinom 20. stoljeća, odnedavno ne-
ovisan o kolonijalnim imperijima Europe, čovjek tada ne bi pomislio
da je taj svijet osuđen na to da postane močvara. Druge azijske zemlje,
poput Južne Koreje ili Malezije, koje su tada bile u daleko lošijem stanju,
bile su u međuvremenu mnogo uspješnije. Malo tko bi 1945. bio pred-
vidio takav ishod. Ustvari, mnogi su promatrači u to vrijeme zapažali
kako Arapima, za razliku od drugih zemalja u dekolonizaciji, ide dobro.
Bejrut, Damask, Kairo i Bagdad bili su kultiviraniji, s više komercijalne
djelatnosti i napredniji od većine azijskih i afričkih glavnih gradova.
To je imalo smisla. Arapi su, uostalom, pripadali velikoj civilizaciji, s
dugom poviješću znanosti, filozofije i vojnih uspjeha. Izumili su alge-
bru, sačuvali Aristotela kada je na Zapadu bio zaboravljen i pobjeđivali
u ratovima protiv najvećih tadašnjih sila. Islamska umjetnost i kultura
bile su sofisticirane u vrijeme kada je Europa živjela u Mračnom vijeku.
U četrdesetim i pedesetim godinama 20. stoljeća u arapskom su
svijetu postojale velike nade da će on povratiti svoju nekadašnju slavu.
Tijekom tog razdoblja, premda su te zemlje imale uobičajenu postko-
lonijalnu sumnju spram Zapada, gledale su na Sjedinjene Države kao
na uzor. Najslavniji egipatski novinar Muhamed Heikal objasnio je:
"Cjelokupna slika Sjedinjenih Država... bila je glamurozna. Britanija i
Francuska bile su omraženi imperiji koji blijede. Sovjetski Savez bio je
udaljen 5000 milja, a ideologija komunizma bila je anatema u musli-
manskoj religiji. Ali Amerika je iz Drugoga svjetskog rata izašla bogatija,
moćnija i privlačnija nego ikada." * Te nove elite imale su moderan,
sekularan stav spram religije. Godine 1956. arapski intelektualac Išak
Huseini mogao je u pregledu za Atlantic Monthly napisati: "Danas se
islam kreće prema poziciji sličnijoj onoj zapadne religije, s razdvajanjem
Crkve i države." Koliko god to sada izgledalo čudno, to je točno prika-
zivalo konvencionalno shvaćanje tog vremena.
Nešto se dogodilo između tog vremena i današnjice. Kako bismo
shvatili sadašnju krizu u arapskom svijetu, moramo shvatiti tu silaznu
putanju. Moramo proniknuti ne u 4 0 0 godina povijesti, nego samo u
40.

Neuspjeh politike

Teško je dočarati uzbuđenje u arapskom svijetu krajem 1950-ih kada

je Naser konsolidirao vlast u Egiptu. Desetljećima su Arapi bili pod
vlašću kolonijalnih guvernera i dekadentnih kraljeva. Sada su ostva-
rivali snove o neovisnosti, a Naser je bio njihov novi spasitelj, moderan

* M o h a m m e d Heikal, The Cairo Documents (Garden City, N.Y.: D o u b l e d a y , 1973.).

čovjek poslijeratne ere. Rođen je pod britanskom vlašću, u Aleksandriji,
kozmopolitskom gradu koji je bio više mediteranski nego arapski. Svoje
je formativne godine proveo u armiji, najviše pozapadnjenom seg-
mentu egipatskog društva. Sa svojim po mjeri krojenim odijelima i
pomodnim tamnim naočalama, na svjetskoj je sceni djelovao kao smion
lik. "Egipatski lav" govorio je u ime cijelog arapskog svijeta.
Naser je vjerovao da arapsku politiku trebaju pokretati ideje kao što
su samoodređenje, socijalizam i arapsko jedinstvo. To su bila moderna
shvaćanja; bila su ujedno i zapadna shvaćanja. Kao i mnogi drugi lideri
Trećeg svijeta u to vrijeme, Naser je bio vjeran čitalac britanskog časo-
pisa New Statesman. Njegova "nacionalna povelja" iz 1962. glasi kao da
su je pisali intelektualci ljevičari iz Pariza i Londona. Čak i cilj kojem
je težio s najvećom strašću, panarabizam, imao je europsko nadahnuće.
To je bila verzija nacionalizma koji je ujedinio prvo Italiju pa Njemačku
u 1870-im godinama - ideja da bi oni koji govore istim jezikom trebali
biti jedna nacija.
Prije nego što je bogatstvo utovilo zaljevske zemlje kao zlatne guske,
vodeću ulogu na Bliskom istoku imao je Egipat. Tako je Naserova vizija
postala vizijom cijele regije. Svaki je režim, od baasista i generala u
Siriji i Iraku do konzervativnih monarha u Zaljevu, govorio sličnim
rječnikom i tonom. Nisu naprosto oponašali Nasera. Arapski je svijet
očajnički želio postati moderan, a modernost je vidio u zagrljaju zapad-
nih ideja, pa makar to išlo ruku pod ruku s prkosom spram moći Zapada.
U tom je smislu Arabija bila slična mnogim nezapadnim zemljama.
Doživjevši uspon Zapada, civilizacije koje su zaostale - Kina, Indija,
Osmansko Carstvo - pitale su se kako da ga dostignu. Velikim dijelom
moderne povijesti islamske su elite u tome pokazivale više revnosti
od drugih. Sve od poraza Osmanlija 1683. pred Bečom, Arapi su shvatili
da imaju mnogo toga naučiti od Zapada. Kada se Zapad iskrcao na arap-
ske obale, u obliku Napoleonova osvajanja Egipta 1798., ta je moćna
civilizacija fascinirala domaće ljude. Kako je dokumentirao historičar
Albert Hourani, u 18. i 19. stoljeću na Bliskom je istoku cvjetala libe-
ralna politička i socijalna misao europske inspiracije.
Kolonijalna era kasnog 19. i ranog 20. stoljeća pobudila je nade u
britansko prijateljstvo; one su bile osuđene na razočaranje, ali arapske
su elite i dalje bile fascinirane Zapadom. Budući kraljevi i generali po-
hađali su Victoria College u Aleksandriji, učeći se govoru i manirama
britanskih džentlmena. Mnogi su zatim odlazili u Oxford, Cambridge
ili Sandhurst; tu tradiciju i dalje održava jordanska kraljevska obitelj,
premda sada pohađaju američke škole. Nakon Prvoga svjetskog rata u
arapskom je svijetu nakratko zasvijetlilo novo liberalno doba, kada su
ideje o otvaranju politike i društva ulazile u optjecaj u Egiptu, Liba-
nonu, Iraku i Siriji. Ali liberalni kritičari kraljeva i aristokrata bili su
zbrisani skupa s tim starim režimima. Počelo se nositi moderniju, grub-
lju ideologiju vojnog republikanizma, državnog socijalizma i arapskog
nacionalizma. Te su ideje međutim i dalje bile u osnovi zapadne; i ba-
asisti i naseristi nosili su odijela i htjeli modernizirati svoje zemlje.
Nova politika i politički programi arapskog svijeta nisu vodili ni-
kamo. Uza svu svoju energiju, arapski su režimi birali loše ideje i pro-
vodili ih na još lošije načine. Socijalizam je proizveo birokraciju i
stagnaciju. Umjesto da se prilagođavaju greškama središnjeg planiranja,
privrede se nisu stvarno ni pokrenule. Umjesto kretanja prema demo-
kraciji, republike su se okamenile u diktature. "Nesvrstavanje" Trećeg
svijeta postalo je prosovjetskom propagandom. Arapsko se jedinstvo
slomilo i srušilo kada su zemlje otkrile svoje vlastite nacionalne inte-
rese i mogućnosti. Između zemalja pod vodstvom prozapadnih kraljeva
(države Zaljeva, Jordan) i onih pod vodstvom revolucionarnih generala
(Sirija, Irak) razvio se arapski "hladni rat". Što je najgore, Izrael je Ara-
pima nanio niz ponižavajućih poraza na bojnom polju. Njihov brz,
zapanjujući poraz 1967. bio je svojevrsna prekretnica, koja je otkrila da
iza retorike i bombastičnosti leže slaba društva. Kada je Saddam 1990.
upao u Kuvajt, uništio je posljednje ostatke panarapske ideje.
Od tada su se stvari samo pogoršavale. Pogledajte današnji Egipat.
Obećanje naserizma pretvorilo se u tihu noćnu moru. Vlada je djelo-
tvorna samo na jednom području: gaženju neslaganja i gušenju gra-
đanskog društva. Američki znanstvenik rođen u Libanonu, Fuad
Adžami, lamentira kako Egipat, koji je nekoć bio srce arapskog intelek-
tualnog života, sada objavljuje 375 knjiga godišnje, u usporedbi s 4 0 0 0
knjiga iz Izraela, koji ima jednu desetinu egipatskog stanovništva.
Adžami citira komentatora Karima Alravija, koji upozorava da se "im-
perativ moderniziranja, koji je dominirao Egiptom i pokretao ga od
početka 19. stoljeća, od njegova susreta s Europom, sada preokreće". *
Šokantno je što Egiptu ide bolje nego njegovim arapskim susjedima.
Sirija je postala jednom od najtlačiteljskijih policijskih država, zemljom
u kojoj režim može bez posljedica sakupiti i pobiti 30.000 ljudi, kao što
se 1982. dogodilo u gradu Hami. (To je zemlja čiji je glavni grad Damask
najstarije kontinuirano naseljeno mjesto na svijetu.) I Irak je za tride-
set godina od jedne od najmodernijih i najsekularnijih arapskih zema-
lja - u kojoj su žene bile zaposlene, umjetnici uspijevali, novinari pisali
- postao odvratan prostor za igru jednog megalomana. Jedini među
suvremenim diktatorima Saddam je upotrijebio kemijsko oružje protiv
svojeg vlastitog puka (iračkih Kurda). Libanon, to raznovrsno, kozmo-
politsko društvo s glavnim gradom, Bejrutom, koji su nekoć zvali "Pa-
rizom istoka", uronio je u ambis rata i terora iz kojega se tek sada izvlači.
Sve su te zemlje imale autoritarnu prošlost, ali posljednjih se deset-
ljeća tradicionalna diktatura povezala s novim tehnologijama i meto-
dama kontrole, čime su nastale vlade koje kontroliraju svaki aspekt
svojih društava. Kao što je istaknuo historičar islama Bernard Lewis,
današnji beznačajni diktatori imaju u rukama daleko veću moć nego
legendarni imperatori davnih vremena, kao što su osmanski vladar iz
16. stoljeća Sulejman Veličanstveni, ili kalif Harun al-Rašid iz osmog
stoljeća (ovjekovječen u Tisuću i jednoj noći). Na primjer, zaljevski še-
ikati, kojima su nekad na opušten beduinski način vladali monarsi koji
su imali ograničenu vlast nad svojim nomadskim pukom, sada su bo-
gate države koje svoje bogatstvo upotrebljavaju za izgradnju policijskih
snaga, vojski i obavještajnih agencija, koje su sve u službi čvrste kon-
trole nad njihovim pukom. Čak i u bogatim zemljama Zaljeva osjećaju
se frustracija i gnjev pučanstva koje je dobilo nešto bogatstva, ali ni-

* F o u a d A j a m i , " T h e S o r r o w s of E g y p t " , Foreign Affairs 7 4 , br. 5 ( r u j a n / l i s t o p a d

1995.).
kakav glas - zaključanog u zlatni kavez. Većina Amerikanaca misli da
bi Arapi trebali biti zahvalni za ulogu SAD-a u Zaljevskom ratu, koja je
spasila Kuvajt i Saudijsku Arabiju. Međutim, većina Arapa misli da su
Sjedinjene Države spasile kraljevske obitelji Kuvajta i Saudijske Arabije,
što je sasvim druga stvar.
Krajem 1980-ih, dok je ostatak svijeta gledao slamanje starih re-
žima, od Moskve, preko Praga, do Seula i Johannesburga, Arapi su bili
zaglavili sa svojim koruptnim diktatorima i ostarjelim kraljevima.
Režimi koji su u šezdesetima možda djelovali obećavajuće sada su bili
prokazani kao umorne kleptokracije, duboko nepopularne i temeljno
nelegitimne. U gotovo nezamislivu obratu globalnog obrasca, gotovo
je svaka arapska zemlja danas manje slobodna nego prije 40 godina.
Nema mnogo mjesta na svijetu o kojima se to može reći.

Neuspjeh privrede

Na gotovo svakom skupu ili seminaru o terorizmu koje organiziraju

instituti i sveučilišta sve od 11. rujna 2001., kada netko želi zvučati
promišljeno i ozbiljno, odmjerenim će tonom reći: "Moramo se boriti
ne samo protiv terorizma nego i protiv korijena terorizma." Nakon te
isprazne teze obavezno slijedi prijedlog da se donese neki nov Mar-
shallov plan kako bi se iskorijenilo siromaštvo u muslimanskom svi-
jetu. Tko može biti protiv iskorjenjivanja siromaštva? Ali problem je s
tom dijagnozom što ona previđa jednu nezgodnu činjenicu: terorističku
mrežu Al-Kaide ne čine siromašni i uskraćeni.
To očevidno važi za one na vrhu; Bin Laden je rođen u obitelji čije
bogatstvo vrijedi više od pet milijardi dolara. Ali važi i za mnoge nje-
gove ključne suradnike, kao što je njegov zamjenik Zavahiri, bivši
kirurg u Kairu koji potječe iz najviših slojeva egipatskog društva. Nje-
gov je otac bio istaknuti profesor Kairskog sveučilišta, njegov djed -
glavni imam Al-Azara (najvažnijeg centra glavnine islama u arapskom
svijetu), a njegov stric prvi generalni sekretar Arapske lige. Pogledamo
li niže po hijerarhiji, Muhamed Ata, koji je upravljao prvim zrakoplo-
vom koji je udario u World Trade Center, potječe iz suvremene - i umje-
rene - egipatske obitelji. Otac mu je bio pravnik. Imao je dvije sestre,
profesoricu i liječnicu. Sam je Ata studirao u Hamburgu, kao i nekoliko
drugih terorista. Čak i regruti Al-Kaide na nižoj razini po svoj su prilici
obrazovani ljudi iz srednje klase. U tom smislu John Walker Lindh,
mladić iz Kalifornije koji je napustio američki način života i postao
taliban, nije se toliko razlikovao od većine svojih kolega fundamenta-
lista. Ustvari, moglo bi se reći da je sa svojom srednjoškolskom svje-
dodžbom naspram njihovih diploma tehničkih fakulteta nedvojbeno
bio relativno slabo obrazovan.
Ustvari, plodno tlo za terorizam su mjesta koja su doživjela najveći
priljev bogatstva u posljednjih trideset godina. Od 19 otmičara zrako-
plova upotrijebljenih u napadima 11. rujna, 15 ih je bilo iz Saudijske
Arabije, najveće svjetske izvoznice nafte. Teško da je u srži njihova
gnjeva bilo siromaštvo. Čak ni Egipat - iz kojega se također popunjavaju
redovi Al-Kaide - nije po međunarodnim standardima zaista siromašna
zemlja. Njegov dohodak per capita iznosi 3690 dolara, što ga smješta
među nacije srednjeg reda, a tijekom posljednjeg desetljeća raste po
pristojnoj stopi od 5%. To možda nije dovoljno kad se u obzir uzme
porast stanovništva - njegova je stopa porasta stanovništva oko 3% - ali
mnogim je svjetskim zemljama mnogo gore. Pa ipak nisu izlegle horde
ljudi spremnih zabijati zrakoplove u nebodere na Manhattanu. Kad bi
izvor terorizma bilo siromaštvo, regruti bi bili došli iz subsaharske
Afrike ili Južne Azije, a ne s Bliskog istoka.
Ne može ga objasniti ni sama nejednakost. Standardno mjerilo ne-
jednakosti prihoda u nekoj zemlji zove se Ginijev indeks. Niži Ginijev
indeks je bolji; brazilski je 60, belgijski je 25, a egipatski 28,9, niži od
gotovo svih latinoameričkih zemalja, kao i od većine drugih zemalja
u razvoju. Egipat zapravo ima nešto jednolikiju raspodjelu dohotka
nego Francuska, čiji je iznos 32,7. Gornjih 30 posto stanovništva Egipta
obuhvaća 64 posto njegova bruto društvenog proizvoda (BDP); u Fran-
cuskoj gornjih 30 posto obuhvaća 65 posto BDP-a. Prihodi najnižih 30
posto u Egiptu čine 14,2 posto BDP-a; u Francuskoj isti najniži segment
čini samo 10 posto.* Zemlje Zaljeva, koje ne objavljuju takve podatke,
vjerojatno imaju više razine nejednakosti, ali vjerojatno ne dosežu
razine nejednakosti koje, recimo, postoje u Brazilu, Kolumbiji i Nigeriji.
Međutim kriza u arapskom svijetu ima jaku ekonomsku dimenziju.
Problem je bogatstvo, a ne siromaštvo. U 2. poglavlju vidjeli smo ten-
denciju da se režimi koji se obogate zahvaljujući prirodnim resursima
nikada ne razviju, ne moderniziraju i ne stječu legitimnost. Arapski je
svijet egzemplaran slučaj te teorije država-zaklada. A to ne važi samo
za velike proizvođače nafte. Uzmimo Egipat, koji je malen, ali značajan
izvoznik nafte i plina. On također zarađuje i 2,2 milijarde dolara godiš-
nje od tranzitnih naknada koje plaćaju brodovi što prolaze kroz Sueski
kanal, i dobiva još 2,2 milijarde dolara godišnje od Sjedinjenih Država.
K tome on dobiva velike iznose od doznaka što ih kući šalju Egipćani
koji rade u zemljama Zaljeva. Sve u svemu, solidan postotak svojeg
BDP-a dobiva iz nezarađenog dohotka. Ili uzmimo Jordan, naprednu
državu koja se liberalizira; on godišnje dobiva jednu milijardu dolara
od Sjedinjenih Država. Premda to može izgledati kao skromna brojka,
imajmo na umu da BDP Jordana iznosi 17 milijardi dolara. Gotovo šest
posto njegova godišnjeg prihoda potječe od inozemne pomoći iz jedne
zemlje.
Lako stečen novac znači malo ekonomske ili političke moderniza-
cije. Nezarađen prihod oslobađa vladu potrebe da oporezuje svoj puk
- te da mu zauzvrat nešto pruži, u formi polaganja računa, transparen-
tnosti i reprezentativnosti. ** Povijest pokazuje kako potreba vlade da

* W o r l d D e v e l o p m e n t Indicators, 2 0 0 2 . , World B a n k .
* * J o h n W a t e r b u r y je dokazao da Bliski i s t o k n i p o š t o n i j e p r e m a l o o p o r e z o v a n , n e g o
je " n a j t e ž e o p o r e z o v a n m e đ u r e g i j a m a u razvoju". P o m o ć u p o d a t a k a S v j e t s k e b a n k e
od 1975. do 1985. W a t e r b u r y je p o k a z a o da su " p o r e z n i p r i h o d i u proporciji s p r a m
BDP-a u p r o s j e k u za b l i s k o i s t o č n e d r ž a v e o b u h v a ć a l i 25 p o s t o , dok je p r o s j e k za
L a t i n s k u A m e r i k u bio o k o 1 2 p o s t o . T o n e o d r a ž a v a s a m o e f e k t p r e t e ž n o g u d j e l a
v e z a n i h n a f t n i h korporacija u n e k o l i k o b l i s k o i s t o č n i h z e m a l j a , k o j e j e l a k o j a k o
o p o r e z o v a t i . U p r o s j e k u , 19 p o s t o u k u p n i h p r i h o d a od poreza na B l i s k o m i s t o k u
p o t j e c a l o je od p o r e z a na profit k o r p o r a c i j a , dok je o d g o v a r a j u ć a b r o j k a za A f r i k u
oporezuje svoj puk prisiljava vladu da vodi više računa o puku i da bude
reprezentativna u odnosu na nj. Režimi Bliskog istoka od svojeg puka
traže malo, a zauzvrat mu i malo daju. Drugi loš efekt bogatstva na
osnovi prirodnih resursa jest to što od toga vlast postaje dovoljno bogata
da bude represivna. Uvijek ima dovoljno novca za policiju i vojsku. Na
primjer, Saudijska Arabija troši na vojsku 13 posto svojeg godišnjeg
BDP-a, kao i Oman. Kuvajt troši oko osam posto. Razne procjene vojnih
troškova Iraka prije Zaljevskog rata smještaju njegove vojne rashode
negdje između 25 i 40 posto godišnjeg BDP-a; ta neobično visoka stopa
djelomice je, nesumnjivo, održavana zbog Iransko-iračkog rata, ali i
zbog goleme unutrašnje obavještajne mreže koju su držali Saddam i
njegova stranka Baas.
Mnogi su u naftom bogatim zemljama godinama dokazivali da će
njihovo enormno bogatstvo donijeti modernizaciju. Ukazivali su na
dojmljive apetite Saudijaca i Kuvajćana prema zapadnim stvarima, od
McDonaldsa, preko satova Rolex, do limuzina Cadillac. Ali lako je uvo-
ziti zapadna dobra; uvoziti pak ono čime je moderno društvo iznutra
ispunjeno - slobodna tržišta, političke stranke, odgovornost, vladavinu
prava - nije tako lako, pa čak je i opasno po vladajuće elite. Na primjer,
države Zaljeva dobile su hibridnu verziju modernizacije, u kojoj su
dobra, pa i radnici, uvezeni iz inozemstva. Malo je njihove modernosti
domaćeg porijekla; kad bi nafta sutra ishlapjela, tim bi državama malo

bila 20 p o s t o , za Aziju 19 p o s t o , a za L a t i n s k u A m e r i k u 10 p o s t o . " Ali W a t e r b u r y

griješi što p r o p u š t a razdvojiti arapske z e m l j e po t i p u i i z n o s u n e z a r a đ e n o g p r i h o d a .
Da je to u č i n i o , o t k r i o bi da d r ž a v e p r o i z v o đ a č i c e n a f t e - k a o Saudijska Arabija i
K u v a j t - p r o p i s u j u n i s k e ili n i k a k v e p o r e z e , d o k v e ć e d r ž a v e k o j e n e p r o i z v o d e
n a f t u , k a o Egipat i Sirija, p r o p i s u j u z n a t n e i z r a v n e i n e i z r a v n e p o r e z e . P r e m d a je
n e z a r a đ e n i p r i h o d koji d o b i v a j u z e m l j e š t o n e p r o i z v o d e n a f t u z n a č a j a n , o n n i j e
d o v o l j a n da bi se od n j e g a živjelo. Većina n e z a r a đ e n i h p r i h o d a u t a k v i m d r ž a v a m a
ide i z r a v n o vojsci. Tako s e o d s u t n o s t z a h t j e v a z a d e m o k r a c i j u n a B l i s k o m i s t o k u
m o ž e pripisati d v a m a o d v o j e n i m č i m b e n i c i m a : m a s o v n o m p o d m i ć i v a n j u u z a i s t a
b o g a t i m d r ž a v a m a te m a s o v n o j represiji u o n i m s i r o m a š n i j i m a . Ali i j e d n o i d r u g o
postoji z a h v a l j u j u ć i p r i h o d u koji p r i t j e č e u d r ž a v n e blagajne, a i z i s k u j e vrlo m a l e n u
stvarnu ekonomsku aktivnost.
toga ostalo od desetljeća bogatstva, osim možda odveć razvijenog smi-
sla za besposlicu.

Strah od pozapadnjenja

Prije otprilike jednog desetljeća, u nevezanu razgovoru s jednim sta-

rijim arapskim intelektualcem, rekao sam kako sam frustriran zbog
toga što vlade na Bliskom istoku nisu kadre liberalizirati svoju privredu
i svoja društva onako kako su to učinili u Istočnoj Aziji. "Pogledajte
Singapur, Hong Kong i Seul", rekao sam, ističući njihova izvanredna
ekonomska dostignuća. Taj fini, šarmantni, načitani i prozapadno ori-
jentirani novinar uspravio se i oštro odgovorio: "Pa pogledajte ih. Na-
prosto su oponašali Zapad. Njihovi su gradovi jeftine kopije Houstona
i Dallasa. To može biti dobro za ribarska sela, ali mi smo baštinici jedne
od najvećih svjetskih civilizacija. Ne možemo postati slamovi Zapada."
Taj osjećaj ponosa i pada leži u srži arapskog problema. On onemo-
gućuje ekonomsko napredovanje i jako otežava politički napredak.
Amerika smatra da je modernost u svemu dobra - a i bila je gotovo u
svemu dobra za Ameriku. Ali za arapski svijet modernost predstavlja
neuspjeh za neuspjehom. Svaki put koji su slijedili - socijalizam, seku-
larizam, nacionalizam - pretvarao se u ćorsokak. Ljudi se često pitaju
zbog čega arapske zemlje ne pokušaju sa sekularizmom. Većina njih to
je zapravo i činila većim dijelom prošlog stoljeća. Sada ljudi neuspjehe
svojih vlada povezuju s neuspjehom sekularizma i zapadnog puta. Arap-
ski je svijet izgubio iluzije o Zapadu umjesto da izgubi iluzije o vlastitim
vođama.
Nova, ubrzana globalizacija koja je procvala devedesetih godina
prošlog stoljeća na čudan je način pogodila arapski svijet. Njegova su
društva dovoljno otvorena da modernizacija može u njih unijeti razdor,
ali nedovoljno otvorena da to iskoriste. Arapi gledaju televizijske emi-
sije, jedu brzu hranu i piju gazirana pića, ali ne vide u svojim društvima
pravu liberalizaciju, s uvećanim mogućnostima i većom otvorenošću.
Ne vide povoljne ekonomske prilike i dinamičnost, nego samo iste elite
koje sve kontroliraju. Globalizacija je u arapskom svijetu karikatura
kritičara globalizacije, gomila zapadnih proizvoda i reklamnih panoa
uz malo što drugo. Za elite u arapskim društvima ona znači da ima više
stvari koje mogu kupovati. Ali za neke od njih to je i uznemirujuća
pojava koja ugrožava njihovu udobnu osnovu vladavine.
Ta mješavina fascinacije i odbojnosti spram Zapada - spram moder-
nosti - potpuno je dezorijentirala arapski svijet. Mladi ljudi, koji su
često bolje obrazovani od svojih roditelja, u potrazi za poslom napuštaju
svoja tradicionalna sela. Dolaze na bučne, natrpane ulice Kaira, Bejruta,
Damaska, ili odlaze raditi u države bogate naftom. (U jednom je tre-
nutku gotovo 10 posto egipatske radne populacije radilo u državama
Zaljeva.) U svojem novom svijetu oni vide velik raskorak u bogatstvu
i dezorijentirajuće djelovanje modernosti; što ih najviše uznemirava,
vide žene, nepokrivenih lica, na javnim mjestima, kako se voze auto-
busima, jedu u kavanama i rade skupa s njima. Izravno se suočavaju s
proturječnostima modernog života, tražeći bogatstvo novog svijeta,
ali i tradiciju i izvjesnost staroga.
Globalizacija je arapski svijet zahvatila u lošem demografskom
trenutku. Njegova društva proživljavaju masovno bujanje mladosti;
više od polovine arapskog svijeta mlađe je od 25 godina. Sedamdeset i
pet posto stanovništva Saudijske Arabije mlađe je od 30 godina. Porast
broja nemirnih mladih ljudi u bilo kojoj zemlji loša je vijest. Gotovo
sve zločine u svakom društvu vrše ljudi u dobi između 15 i 25 godina.
Zatvorite sve mlade ljude, istaknuo je jedan sociolog, i broj nasilnih
zločina opast će za više od 95 posto. (Upravo je zbog toga socijalizacija
mladih - u školama, koledžima i logorima - jedan od glavnih izazova
civiliziranih društava.) Kada ga prate makar i malene ekonomske i
socijalne promjene, bujanje mladeži stvara novu politiku protesta. U
prošlosti, društva su u takvim okolnostima bila žrtvom potrage za
revolucionarnim rješenjima. Francuska je bujanje mladeži doživjela
baš uoči Francuske revolucije 1789., kao i Iran prije revolucije 1979. Čak
su i Sjedinjene Države imale nagao porast broja mladih, koji je vrhunac
imao 1968., godine najjačih socijalnih protesta u toj zemlji sve od Velike
depresije. U slučaju arapskog svijeta, taj je preokret poprimio formu
religijskog preporoda.

Uspon religije

Naser je bio umjereno odan vjernik, ali nije ga zanimalo miješanje re-
ligije s politikom, koje ga se doimalo kao kretanje unatrag. To su bolno
shvatile malene islamske stranke koje su podržavale Naserov uspon
na vlast. Najvažnija među njima, Muslimansko bratstvo, počela mu se
već ranih 1950-ih žestoko, često i nasilno suprotstavljati. Naser se
okrutno okomio na njih, zatvorivši više od tisuću njihovih predvodnika
i pogubivši njih šest 1954. godine. Jedan od onih koji su bačeni u zatvor
bio je Sajid Kutb, krhak čovjek vatrenog pera, koji je u zatvoru napisao
knjigu pod naslovom Putokazi na putu, koja na neki način obilježava
početke modernoga političkog islama, ili onoga što se često naziva
islamskim fundamentalizmom. *
Kutb je u svojoj knjizi osudio Nasera kao bezbožnog muslimana, a
njegov režim kao neislamski. Zapravo, nastavlja on, gotovo svaki su-
vremeni arapski režim pati od sličnih nedostataka. Kutb je zamišljao
bolju, kreposniju političku zajednicu zasnovanu na strogim islamskim
načelima, što je središnji cilj pravovjernih muslimana još od osamde-
setih godina 19. stoljeća.** Kako su u desetljećima nakon Naserove vla-
davine režimi Bliskog istoka postajali sve udaljeniji, sve više ugnjetački
i prazni, rasla je privlačnost fundamentalizma. On je jačao jer su Mu-

*Izvorni je fundamentalist u m n o g o m e Kutbov suvremenik, pakistanski znan-

s t v e n i k Abul Ala Maududi. K u t b je bio M a u d u d i j e v obožavalac i p r e v o d i o je n j e g o v e
spise n a arapski. Ali d a n a s s e p o c i j e l o m i s l a m s k o m s v i j e t u čita u p r a v o K u t b a .
* * P a k i s t a n s k i i s l a m s k i z n a n s t v e n i k A b u l Ala M a u d u d i d o k a z i v a o j e d a s e n a kolo-
n i j a l n e sile m o ž e gledati na isti n a č i n k a o na p o g a n s k a p l e m e n a u o s v i t islama. Baš
k a o š t o se Prorok borio p r o t i v p o g a n a i o d u p i r a o im se, t a k o bi m u s l i m a n i t r e b a l i
voditi džihad protiv svojih kolonijalnih ugnjetača. Kutb je usvojio Maududijeve
slimansko bratstvo i slične organizacije barem pokušavali pružiti lju-
dima osjećaj smisla i svrhe u svijetu što se mijenja, nešto što ni jedan
lider na Bliskom istoku nije pokušao učiniti. U svojem utjecajnom djelu
Arapska nevolja, koje najbolje objašnjava podvojenost arapske političke
kulture, Fuad Adžami tumači: "Fundamentalistički poziv nailazi na
odjek jer poziva ljude da sudjeluju... nasuprot političkoj kulturi koja
građane svodi na promatrače i traži od njih da sve prepuste svojim
vladarima. U vremenu kada je budućnost neizvjesna, on ih povezuje s
tradicijom koja smanjuje pomutnju." Fundamentalizam je Arapima
koji su bili nezadovoljni svojom sudbinom dao snažan jezik suprotstav-
ljanja.
U tom pogledu islam nije imao značajniju konkurenciju. Arapski je
svijet politička pustinja bez pravih političkih stranaka, bez slobodnih
medija i s malo mogućnosti neslaganja. Posljetkom toga mjestom za
raspravljanje o politici postala je džamija. Kao na jedinom mjestu koje
u muslimanskim društvima ne može biti zabranjeno, upravo se tu
sakuplja i raste sva mržnja i protivljenje spram režima. U tim je ze-
mljama jezik opozicije postao jezikom religije. Pokazalo se da je ta
kombinacija religije i politike zapaljiva. Religija, u najmanju ruku re-
ligija abrahamskih tradicija (judaizma, kršćanstva i islama), naglašava
moralnu apsolutnost. Ali u politici se radi o kompromisu. Rezultat je
nemilosrdan stav spram političkog života, po kojem pobjedniku pripada
sve.
Fundamentalističke organizacije nisu samo pričale. Od Musliman-
skog bratstva do Hamasa i Hezbolaha one aktivno pružaju socijalne
usluge, medicinsku pomoć, savjetovanje i privremeno stambeno zbri-
njavanje. Za one koji cijene civilno društvo uznemirujuće je vidjeti da
na Bliskom istoku te iliberalne skupine jesu civilno društvo. Sheri
Berman, znanstvenica koja proučava uspon fašističkih stranaka u

razloge i proširio ih u p r i j e d l o g d ž i h a d a p r o t i v n e r e l i g i o z n i h m u s l i m a n s k i h vlada.

Sayyid Q u t b , Milestones ( I n d i a n a p o l i s , Ind.: A m e r i c a n T r u s t P u b l i c a t i o n s , 1990.).
Najbolji u v o d u K u t b a je Gilles Kepel, Muslim Extremism in Egypt: The Prophet and
Pharaoh (Berkeley: U n i v e r s i t y of C a l i f o r n i a Press, 1985.).
Europi, povlači zanimljivu paralelu. "Fašisti su često bili vrlo djelo-
tvorni u pružanju socijalnih usluga", ističe ona.

Kada se država ili političke stranke uruše, jer ne uspiju pružiti

osjećaj legitimnosti ili svrhe ili osnovne usluge, tu su pra-
zninu često u stanju ispuniti druge organizacije. U islamskim
zemljama već spreman izvor legitimnosti postoji u religiji.
Stoga ne iznenađuje što je to temelj na kojem te skupine uspi-
jevaju. Za tu je regiju specifičan poseban oblik - islamski
fundamentalizam - ali osnovna je dinamika slična usponu
nacizma, fašizma, pa čak i populizma u Sjedinjenim Drža-
vama.

Ako postoji jedan veliki uzrok uspona islamskog fundamentalizma, to

je potpun neuspjeh političkih institucija u arapskom svijetu.
Islamski je fundamentalizam dobio strašan polet 1979., kada je aja-
tolah Ruholah Homeini srušio vjernoga proameričkog šaha Irana. Iran-
ska je revolucija pokazala da je i moćan vladar u domašaju skupina
unutar društva. Također je razotkrila kako u društvu u razvoju čak i
naizgled bezazlene snage napretka - na primjer obrazovanje - mogu
povećati nemir. Do sedamdesetih godina 20. stoljeća većina muslimana
na Bliskom istoku bila je nepismena i živjela je u selima ili gradićima.
Držali su se neke vrsti seoskog islama koji se bio prilagodio lokalnim
kulturama i normalnim ljudskim željama. Ti pluralistični i tolerantni
seljani često su obožavali svece, pohađali svetišta, pjevali vjerske hi-
mne i štovali likovnu umjetnost - sve što je islam formalno zabranjivao.
Do sedamdesetih godina međutim ta su se društva počela urbanizirati.
Ljudi su počeli napuštati sela, tražeći posao u gradićima i gradovima.
Njihovo religijsko iskustvo više nije bilo ukorijenjeno u određenom
mjestu, s lokalnim običajima i tradicijama. U isto su vrijeme učili čitati
i otkrivali da nova generacija pisaca, propovjednika i učitelja propovi-
jeda neki nov islam. To bijaše apstraktna vjera, koja nije bila ukorije-
njena u povijesnom iskustvu nego doslovna i čistunska - islam visoke
crkve nasuprot islamu uličnog sajma.
 Ajatolah Homeini u Iranu je rabio moćnu tehnologiju: audiokasete.
Čak i dok je 1970-ih bio u progonstvu u Parizu, njegove su propovijedi
bile distribuirane po cijelom Iranu, postavši sredstvom opozicije protiv
šahova represivnog režima. Ali one su i poučavale ljude novom, gnjev-
nom, strogom islamu, u kojem je Zapad zlo, Amerika je "veliki Šejtan",
a protiv nevjernika se treba boriti. Homeini u upotrebi tog jezika islama
kao političkog oruđa nije bio usamljen. Intelektualci, razočarani ne-
dovršenom i prebrzom modernizacijom koja je njihov svijet bacala u
metež, pisali su knjige protiv "trovanja Zapadom" i modernoga iranskog
čovjeka - poluzapadnog i poluistočnog - nazivali "čovjekom bez kori-
jena". Pomodni intelektualci, koji su često pisali iz udobnosti Londona
ili Pariza, osuđivali su američki sekularizam i konzumerizam te se
priklanjali islamskoj alternativi. Dok su se takve teorije rasprostirale
arapskim svijetom, nisu privlačile najsiromašnije među siromašnima,
za koje je pozapadnjivanje bilo čarobno jer je donosilo hranu i lijekove.
Privlačile su obrazovane horde koje dolaze u gradove Bliskog istoka ili
traže obrazovanje i zaposlenje na Zapadu. One bijahu dezorijentirane
i spremne da ih se pouči kako će njihovu dezorijentaciju razriješiti
okretanje novom, istinskom islamu.
U sunitskom je svijetu uspon islamskog fundamentalizma obliko-
vala i ubrzala činjenica da je islam visoko egalitarna religija. Najvećim
dijelom povijesti, za ljude koji su se osjećali nemoćnima to se pokazalo
kao poziv koji ih čini moćnijima. Ali to također znači da ni jedan mu-
sliman nije zbiljski ovlašten propitivati je li netko "pravi musliman".
U srednjem je vijeku postojalo neformalno razumijevanje da autoritet
prosuđivanja u tim pitanjima ima obučena znanstveno-svećenička
zajednica, ulema.* Ali na taj su se teritorij silom probili fundamentali-
stički mislioci, od Pakistanca Maulane Maududija i Kutba do njihovih
sljedbenika. Oni glasno i trajno proglašavaju presude o tome jesu li ljudi
"dobri muslimani". De facto, oni ekskomuniciraju one čiji islam ne

*O m o ć i s r e d n j o v j e k o v n i h ulema v i d j e t i R i c h a r d W. Bulliet, Islam: The View from

the Edge ( N e w York: C o l u m b i a U n i v e r s i t y Press, 1994.).
odgovara njihovom. Taj proces zastrašuje muslimanski svijet. Vođe se
ne usuđuju suprotstaviti plimi islamista. Intelektualne i društvene
elite, općenito diskreditirane zbog ropske podrške službenoj vladinoj
liniji, također se boje progovoriti protiv svećenstva s uistinu neovisnim
stavovima. Rezultat je to da umjereni muslimani nisu voljni kritizirati
ili raskrinkavati fanatizam fundamentalista. Neki su, poput umjerenih
u Sjevernoj Irskoj, zabrinuti za vlastitu sigurnost ako kažu što misle.
Čak i tako poštovana ličnost kakva je Nagib Mahfuz bila je u Egiptu
ubodena nožem zbog blago kritičkih komentara o islamistima. Većina
naprosto iz straha prihvaća šutnju. Tu sam preobrazbu promatrao u
Indiji, gdje sam odrastao. Bogati, živopisni, pluralistični i opušteni
islam moje mladosti pretvara se u tvrdu, čistunsku vjeru koju kontro-
liraju sitni teokrati i religijski povjerenici.
Nigdje to ne važi toliko koliko u monarhijama Perzijskog zaljeva,
pogotovu u Saudijskoj Arabiji. Saudijski režim igra opasnu igru: poku-
šava odvratiti pozornost s neujednačenih rezultata svoje privrede i
politike dopuštajući da njeni najekstremniji klerici slobodno vladaju,
nadajući se da će po asocijaciji dobiti na legitimnosti. Obrazovni sustav
Saudijske Arabije vode vjerski birokrati srednjovjekovnog duha. Tije-
kom posljednjih triju desetljeća Saudijci su - uglavnom putem privat-
nih zaklada - financirali vjerske škole (medrese) i centre koji diljem
svijeta šire vahabizam (rigidnu, pustinjsku varijantu islama koja je
obrazac za većinu islamskih fundamentalista). Za posljednjih trideset
godina medrese koje financiraju Saudijci proizvele su desetke tisuća
poluobrazovanih, fanatičnih muslimana koji na moderan svijet i ne-
muslimane gledaju vrlo sumnjičavo. U tom svjetonazoru Amerika
gotovo uvijek predstavlja jedinstveno zlo.
Taj izvezeni fundamentalizam nije inficirao samo druga arapska
društva nego i zemlje izvan arapskog svijeta. On često sa sobom donosi
i izrazito parohijalan arapski politički program. Tako indonezijski mu-
slimani, koji prije 20 godina nisu znali gdje je Palestina, danas militan-
tno podržavaju njenu stvar. Arapski utjecaj proteže se čak i na oblast
arhitekture. Islamski je svijet u svojim građevinama uvijek miješao
arapske i lokalne utjecaje - hinduske, javanske, ruske. Ali sada se u
sredinama poput Indonezije i Malezije ignorira lokalne kulture, jer ih
se smatra nedovoljno islamskima (što će reći arapskima).
Osobito loše iskustvo s izvezenim fundamentalizmom ima Paki-
stan. Tijekom 11-godišnje vladavine Zije ul-Haka osamdesetih godina
20. stoljeća, taj je diktator odlučio da su mu potrebni saveznici, pošto
je ugušio politička neslaganja i opozicijske stranke. Našao ih je u do-
maćim fundamentalistima, koji su mu postali političkim saveznicima.
Uz pomoć saudijskih financijera i funkcionara osnovao je po cijeloj
zemlji bezbroj medresa. Rat u Afganistanu privukao je religiozne zelote,
željne borbe protiv bezbožnog komunizma. Ti "džihadisti" uglavnom
su dolazili iz Arabije. Bez saudijskog novca i ljudstva, talibani tada ne
bi postojali, a Pakistan ne bi postao rasadište fundamentalizma kakvo
je danas. Prigrlivši islam Zia je stekao neku vrst legitimnosti, ali to je
nagrizlo socijalno tkivo Pakistana. Zemlja je sada puna naoružanih
radikala, koji su prvo podržavali talibane, zatim se pridružili borbi u
Kašmiru, a sada nastoje potkopati sekularni režim generala Perveza
Mušarafa. Pravni i politički sistem zarazili su srednjovjekovnim shva-
ćanjima o blasfemiji, podređenoj ulozi žena i zlima modernog bankar-
stva.
Pakistan nije jedini. Sličan je proces na djelu u različitim zemljama
kao što su Jemen, Indonezija i Filipini. Tijekom 1980-ih i 1990-ih na-
stala je svojevrsna konkurencija između Irana i Saudijske Arabije, dviju
najvećih religioznih država na Bliskom istoku, da bi se pokazalo tko će
biti veća religijska sila u islamskom svijetu. Posljetkom toga, ono što
su nekoć bili maleni, ekstremni pravci u islamu, ograničeni na dijelove
Bliskog istoka, ukorijenilo se širom svijeta - u globalizaciji radikalnog
islama.

Jedna islamska reformacija

Čak i ako problem leži u arapskom svijetu, a ne u islamu, za mnoge bi

islam mogao biti rješenje. Mnogi zapadnjaci i neki muslimani zastupaju
tezu da je islamu potreban upravo jasan raskid između religije i države,
njegova verzija reformacije koja će za islam učiniti ono što je učinila
za Zapad. Čarolija koju su ti veliki procesi izveli u kršćanskim zemljama
imala je razmjere onoga što su neki nazvali "odricanjem od izvjesnosti".
Više nije bilo moguće da družba svećenika određuje što obični ljudi
smiju činiti, a što ne. Reformacija je slomila kičmu autoriteta i vlasti
svećenika. Posebice je dokrajčila isključivu dominaciju pape nad kr-
šćanstvom.
Ali u islamu nikada nije bilo jedne svećeničke hijerarhije kojoj se
svi pokoravaju i od koje mase traže oslobođenje. Islam nema ni svećen-
stvo ni religijsku hijerarhiju kao katoličanstvo i neke protestantske
sekte. Džamija je u islamu naprosto mjesto za molitvu - a ne teologijska
institucija, poput crkve. Osoba koja vodi molitvu, stojeći u mnogim
kongregacijama pored sviju drugih, često je ona koja najbolje zna mo-
litvu. Bez središnjega religijskog autoriteta, u zemljama islama uvijek
je postojala supremacija države nad Crkvom - koja je u Europi nastala
kao rezultat vjerskih ratova. Muslimanski kalif prije svega je bio vladar;
nije bio papa, i nije se morao nositi s nekim papom. Mogao je graditi
džamije i biti pokrovitelj vjerskim učenjacima, ali nije bio vjerski au-
toritet. (U jednom citiranom hadisu prorok je proglasio kako sve što
vladar treba učiniti da održi legitimnost jest poticanje molitvi.) Stoga
baš nema smisla tvrditi da bi muslimani trebali proći kroz povijesni
proces kojim bi riješili problem koji nikada nisu imali.
Zapravo, sama ta činjenica - da muslimani nikada nisu imali papu
protiv kojeg bi se bunili - jest upravo izvor poteškoća. U islamskom
svijetu, budući da je svjetovna vlast uvijek dominirala nad spiritu-
alnom, * nikad se nije pojavilo pitanje razdvajanja njih dviju. To je zna-
čilo da vladari i oni koji im se suprotstavljaju mogu manipulirati vjerom
u službi vlastitih ciljeva. Vladari su uvijek mogli naći nekog svećenika
da ih legitimira, a pobunjenici su inspiraciju mogli naći u riječima dru-
gih. Saudijski kralj ima svoje klerike; Bin Laden ima svoje.
Postoji samo jedan izuzetak od tog pravila, a to je Iran. Šijitska tra-

* N a k o n P r o r o k a M u h a m e d a , koji je k o m b i n i r a o i s v j e t o v n u i s p i r i t u a l n u v l a s t .
dicija, koja u Iranu prevladava, doista ima svećenički establišment; taj
establišment, proširen nakon Homeinijeve revolucije, sada ima razra-
đenu hijerarhiju i ličnost sličnu papi na vrhu. Bernard Lewis smatra
kako bi to moglo dovesti do iranske reformacije:

Izgleda da je Homeini za svoje vladavine postigao nešto poput

"kristijanizacije" iranskih islamskih institucija, u kojima je
on nepogrešiv papa, a uz njega je funkcionalni ekvivalent
hijerarhije nadbiskupa, biskupa i svećenika. Sve je to bilo
potpuno tuđe islamskoj tradiciji, te je tako konstituiralo
"islamsku revoluciju" u smislu posve drukčijem od onoga
koji se prenosi pozivanjem na Homeinijevo nasljeđe. (...) Mo-
guće je da će muslimani, pošto su se zarazili kršćanskom
bolešću, razmotriti i kršćanski lijek, što će reći razdvajanje
religije i države.*

Paradoksalno, put prema široj reformi mogla bi pružiti iranska teokra-

cija. Nije nezamislivo da zemlja koja je Bliski istok odvela u islamski
fundamentalizam na kraju tu regiju i izvede iz njega. Ali Iran bi se
mogao pomaknuti prema modernosti ne zbog toga što je to, kako režim
tvrdi, demokratski poredak, jer je iranska demokracija vrlo ograničena.
Prije nego što kandidati mogu konkurirati za javne pozicije, provjera-
vaju ih mule, slobodni mediji su obustavljeni, a studentski protesti
sputani. Svu vlast drži svećenstvo, dok izabrani predsjednik, Muhamed
Hatami, načitan filozof-svećenik, iznosi dobronamjerne govore i izjave
koje međutim nemaju učinka. Hatamijeva reformistička retorika i
činjenica da je izabran velikom većinom, dakako, jesu važne. Iran će
se razviti u sekularnu demokraciju u procesu koji miješa reformu i
revoluciju. Razlozi su očevidni: režim loše upravlja privredom, politički
je represivan i suočava se s milijunima otuđenih mladih muškaraca i

* B e r n a r d Lewis, " I s l a m a n d Liberal D e m o c r a c y : A Historical o v e r v i e w " , Journal of

Democracy 7, br. 2 (1996.), 62.
žena. Što je najvažnije, u Iranu je teokracija diskreditirana. Islamisti
su izgubili svoj adut. Posvuda drugdje na Bliskom istoku i u sjevernoj
Africi oni su primamljiva, mitska alternativa kukavnoj zbilji u kojoj
ljudi žive. U Iranu fundamentalizam jest kukavna zbilja u kojoj ljudi
žive. Sljedeći put kad neki mula zakuca na vrata Iranca, ovaj će mu
okrenuti leđa: "To sam već prošao."
Iranski je primjer mnoge naveo da se zapitaju moraju li islamisti,
da bi se diskreditirali, doći na vlast u drugim zemljama Bliskog istoka.
Po tom shvaćanju mule su potrebne da prouzroče pobunu, što bi čak
moglo pokrenuti i islamsku reformaciju, a onda pravu demokraciju. Ali
takvo rezoniranje pogrešno je stoga što jedinstvena iskustva šijitskog
Irana generalizira na čitav sunitski svijet islama. Osim toga Iran je
posljednjih 25 godina proživljavao pakao. Njegova nekoć živa kultura
je ušutkana, a privreda je u opadanju kao i životni standard. Nije baš
neko rješenje preporučiti da i druge zemlje padnu u tu provaliju kako
bi na kraju, ako imaju sreće, pobjegle iz nje.
Istina je da se svagdje gdje su muslimanski fundamentalisti imali
udjela u svakodnevnoj politici - u Bangladešu, Pakistanu, Turskoj,
Iranu - njihov sjaj istrošio. U javnom mnijenju redovno prolaze puno
lošije od tradicionalnih političkih stranaka. Ljudi su shvatili da je i
dalje potrebno čistiti ulice, da treba upravljati državnim financijama i
provoditi obrazovanje. Mule znaju propovijedati, ali ne znaju vladati.
Ali to nije dovoljan razlog za rizik da Egipat i Saudijska Arabija prožive
promjenu režima koja ih na dvadeset godina baca u teška previranja.
Kad bi ti režimi otvorili nešto političkog prostora i prisilili svoje fun-
damentalističke neprijatelje da se nose s praktičnim realnostima umje-
sto da samo prodaju snove, brzo bi otupili primamljivost ekstremista.
To ne mora značiti prelazak na demokraciju preko noći. Ali Egipat je
na primjer zreo za značajnu političku reformu. Ima dohodak per capita
od gotovo 4 0 0 0 dolara, što je unutar tranzicijske zone. Ima srednju
klasu i razvijeno građansko društvo. Pa ipak, on ne dopušta musliman-
skim fundamentalistima da se natječu na izborima za njegov potpuno
nemoćni parlament. Rat protiv političkih protivnika režima, kako li-
beralnih tako i islamskih, pogodovao je ekstremistima. Onih nekoliko
arapskih režima koji pokušavaju s drukčijim pristupom - kao što su
Jordan i Maroko - i dopuštaju stanovito neslaganje unutar sistema
bolje uspijevaju. Ako zemlje učine više da uključe fundamentaliste u
sistem, njih se više neće doživljavati kao udaljene heroje, nego kao
domaće političare.
Kako se vidi iz ovoga, ključ nije religijska, nego politička i ekonom-
ska reforma. Cjelokupno naglašavanje preobrazbe islama pogrešno je
usmjereno. Za to što je kršćanstvo postalo kompatibilno s modernošću
ključ nije bio u tome da Crkva iznenada prihvati liberalno tumačenje
teologije. Ključno je bilo to da se modernizira društvo sve dok se crkve
ne moraju prilagoditi svijetu oko sebe. Uostalom, mnoge protumoderne
predrasude iz islama postoje i u kršćanstvu. Kuranske osude lihvarstva
i kockanja, prehrambena ograničenja, zahtjevi posta - slični su biblij-
skim nalozima. Ali kršćani žive u društvima koja su se politički, eko-
nomski i socijalno modernizirala te su usput prilagodili i svoju vjeru.
Sada je u zapadnom svijetu religija izvor duhovnog nadahnuća, a ne
šablona za svakodnevni život. Biblija i dalje osuđuje masturbaciju, li-
hvarstvo i nošenje pletene tkanine; kršćanska je društva naprosto više
ne smatraju autoritetom u tim pitanjima.
Onima koji kažu da je islam drukčiji mogu odgovoriti samo - da-
kako. No je li toliko drukčiji da se ne bi izmijenio kad bi postojao u
modernom, kapitalističkom, demokratskom društvu? I opet, ako iz
teorije prijeđemo na činjenice, imamo neke dokaze na terenu. Turska,
Bosna, Malezija, a u manjoj mjeri i Južna Azija imaju donekle moderne
muslimanske zajednice. Što je možda najvažnije, Sjedinjene Države,
Kanada i Europa imaju velike muslimanske zajednice. Na svim se tim
mjestima islam prilagođava modernom životu bez velike reformacije.
U svim tim zemljama većina vjernika - premda ne svi - nalazi načine
pobožnosti bez mračnjaštva, štovanje Boga bez prihvaćanja jarosti.
Pouka iz raznih razvoja do modernosti diskutiranih u prethodnim
poglavljima - protestantskog, katoličkog, pravoslavnog, konfucijan-
skog, latinskog - glasi da će, ako se dobro postave politika i ekonomija,
kultura slijediti za njima.
Put u demokraciju

Ta zadaća reforme na Bliskom istoku mora najvećim dijelom pasti na

leđa naroda te regije. Nitko ne može postići da se demokracija, libera-
lizam ili sekularizam ukorijene u tim društvima bez njihova vlastita
traganja, napora i ostvarenja. Ali zapadni svijet općenito, a Sjedinjene
Države napose, mogu pružiti golemu pomoć. Sjedinjene Države su
dominantna sila na Bliskom istoku; svaka zemlja u svojim odnosima
s Washingtonom vidi najkritičniju među vezama koje održava. Za ame-
ričku umiješanost brinu se nafta, strategijske veze i jedinstveni odnos
SAD-a s Izraelom. Washington će i dalje pomagati egipatskom režimu,
štititi saudijsku monarhiju i posredovati u pregovorima između Izraela
i Palestinaca. Stvarno je pitanje: ne bi li trebao tražiti nešto zauzvrat?
Ako ne pritisnu te režime, Sjedinjene Države donijele bi svjesnu odluku
da stvari ostave kakve jesu - da optiraju za stabilnost. To je vrijedan
cilj, osim što je sadašnja situacija na Bliskom istoku vrlo nestabilna.
Čak i ako se promatra iz strategijske perspektive, u neposrednom je
sigurnosnom interesu Amerike pokušati postići da režimi Bliskog
istoka budu manje skloni hraniti fanatične i terorističke opozicijske
pokrete.
Na početku, Zapad mora priznati da ne traži demokraciju na Bliskom
istoku - barem ne još. Prvo tražimo konstitucionalni liberalizam, a to
je nešto sasvim drukčije. Ako razjasnimo svoje neposredne ciljeve, to
ih, zapravo, čini lakše ostvarivima. Režimima na Bliskom istoku bit će
vrlo drago kad saznaju da ih nećemo prisiljavati da već sutra održe iz-
bore. Neće ih toliko radovati saznanje da ćemo vršiti na njih stalan
pritisak glede niza drugih pitanja. Saudijska monarhija mora učiniti
više da ukine svoju državnu i nedržavnu potporu ekstremističkom
islamu, koji je sada drugi najveći izvozni produkt kraljevine prema
ostatku svijeta. Ako to vrijeđa zagovornike čiste slobode govora, neka
bude tako. Ona mora obuzdati svoje vjerske i obrazovne vođe i prisiliti
ih da prestanu očijukati s fanatizmom. U Egiptu moramo tražiti od
predsjednika Mubaraka da inzistira na tomu da mediji u državnom
vlasništvu prestanu sa svojim antiameričkim i antisemitskim tiradama
i počnu se otvarati za druge glasove u zemlji. Neki će od njih biti gori
od onoga što imamo sada, ali neki će biti bolji. Što je najvažnije, ljudi u
tim zemljama počet će govoriti o onome što im je zaista važno - ne
samo o statusu Jeruzalema i američkoj politici u Zaljevu nego i o reži-
mima pod kojima žive i politici s kojom su suočeni.
Za dobar dio arapskog svijeta Izrael je postao veliki izgovor, način
kojim režimi skreću pozornost s vlastitih propusta. Druge zemlje imaju
međusobne vanjskopolitičke razmirice - sjetimo se Japana i Kine - ali
one nemaju ponekad otrovna svojstva izraelsko-arapske podjele. Izra-
elska okupacija Zapadne Obale i Pojasa Gaze postala je velikom temom
arapskog svijeta. Ali čak i ako je cinični arapski lideri umjetno pojača-
vaju, ta stvar je sada realnost koju se ne može ignorirati. Na Bliskom
istoku postoji nova arapska javnost izgrađena na Al-Jazeeri i internet-
skim forumima. I govori se samo o teškom stanju Palestinaca. Ako se
time nitko ne pozabavi, taj će problem postajati samo još značajniji i
inficirat će odnose Amerike s cijelim muslimanskim svijetom te stvo-
riti trajnu nesigurnost za Izrael. Sjedinjene Države trebale bi održati
nepopustljivu podršku sigurnosti Izraela. Ali trebale bi također učiniti
ono što je u njihovu vlastitom interesu te u interesu Izraela i Palesti-
naca, a to je postići rješenje koje Izraelu pruža sigurnost, a Palestincima
za život sposobnu državu. Mir između Izraelaca i Palestinaca neće rije-
šiti probleme arapske disfunkcije, ali će olakšati neke od velikih priti-
saka između arapskog svijeta i Zapada.
Trajnije je rješenje ekonomska i politička reforma. Prvo valja pro-
vesti ekonomske reforme, jer su one temelj. Premda problemi koji muče
Bliski istok nisu čisto ekonomski, njihovo bi se rješenje moglo pronaći
u ekonomiji. Kao što smo vidjeli, kretanje prema kapitalizmu je najsi-
gurniji put do stvaranja ograničene, odgovorne države i prave srednje
klase. I baš kao u Španjolskoj, Portugalu, Čileu, Tajvanu, Južnoj Koreji
i Meksiku, ekonomska reforma može na Bliskom istoku donijeti poli-
tičke efekte. Ekonomska reforma predstavlja početke vladavine prava
(kapitalizmu su potrebni ugovori), otvorenosti spram svijeta, pristupa
informacijama i, što je možda najvažnije, razvoja poslovne klase. Raz-
govarate li s arapskim poslovnim ljudima, oni žele da se stari sistem
promijeni. Zainteresirani su za otvorenost, pravila i stabilnost. Žele da
se njihova društva moderniziraju i napreduju, umjesto da ostanu u
zamci sektaških sukoba i rata. Umjesto ideologijske romanse, oni traže
zbilju materijalnog napretka. Danas je na Bliskom istoku previše ljudi
obuzeto političkim snovima, a premalo ih je zainteresirano za prak-
tične planove. Upravo zbog toga, parafraziramo li izreku Winstona
Churchilla o Balkanu, ta regija više proizvodi povijest nego što je kon-
zumira.
Na Bliskom istoku postoji dominantna poslovna klasa, ali ona svoj
položaj duguje nafti ili vezama s vladajućim porodicama. * Njeno je
bogatstvo bogatstvo feudalizma, a ne kapitalizma, a i njeni politički
učinci ostaju feudalni. Uistinu poduzetnička poslovna klasa bila bi
jedinstvena, najvažnija snaga promjene na Bliskom istoku, koja bi za
sobom povukla i sve ostale. Ako kultura nešto znači, upravo bi ovdje
pomogla. Tisućama godina arapska je kultura puna preprodavača, tr-
govaca i poslovnih ljudi. Vjerojatno najstarija institucija na Bliskom
istoku jest bazar. A islam je povijesno bio vrlo prijemčiv za poslovanje
- pa i sam je Muhamed bio poslovan čovjek. U krajnjoj liniji, bitku za
reforme ljudi Bliskog istoka svakako će morati voditi, i upravo je zbog
toga unutar tih društava potrebna neka skupina koja se zalaže za eko-
nomsku i političku reformu i od nje ima koristi.
Ta ideja nije tako fantastična kako možda zvuči. Kretanja prave
ekonomske aktivnosti u dijelovima Bliskog istoka već se može uočiti.
Jordan je postao članom Svjetske trgovinske organizacije (WTO), pot-
pisao je pakt o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Državama, privatizi-
rao ključne privredne grane, pa čak i potiče prekogranične poslovne
pothvate s Izraelom. Saudijska Arabija traži članstvo u WTO-u. Egipat
je ostvario malen napredak na putu k reformi. Među zemljama boga-
tima naftom, Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati nastoje se riješiti
ovisnosti o nafti. Dubai, koji je dio Ujedinjenih Arapskih Emirata, već

*U d r ž a v a m a Zaljeva k a o š t o su U j e d i n j e n i Arapski E m i r a t i , B a h r e i n , pa čak i Sa-

u d i j s k a Arabija i m a n e š t o i z n i m k i o d o v o g pravila.
je spustio naftu na pukih osam posto svojeg BDP-a i javno oglasio svoju
nakanu da postane središtem trgovine i bankarstva - "Singapurom
Bliskog istoka". (Dobro bi mu činilo da oponaša i toleranciju Singapura
spram etničkih i religijskih manjina.) Čak i Saudijska Arabija priznaje
da njena naftna privreda može osigurati samo jedno radno mjesto na
svaka tri mlada čovjeka koja se priključuju radnoj snazi. U Alžiru pred-
sjednik Abdelaziz Buteflika očajnički želi strane investicije kako bi se
popravilo stanje njegove traljave privrede.
Kada bismo birali mjesto za najjači pritisak prema reformama, to bi
bio Egipat. Premda Jordan ima naprednijeg vladara, a Saudijska Arabija
je zbog nafte kritičniji slučaj, Egipat je intelektualna duša arapskog
svijeta. Kada bi on ekonomski i politički napredovao, to bi jače od bilo
kakva pisanog ogleda ili govora dokazalo da je islam kompatibilan s
modernošću, a da Arapi u današnjem svijetu mogu biti uspješni. U
Istočnoj Aziji pokazalo se da je ekonomski uspjeh Japana snažan primjer
u koji su se ostali u regiji ugledali i slijedili ga. Bliskom je istoku potre-
ban takav domaći uspješan uzor.
Postoji još jedan mogući kandidat za tu ulogu: Irak. Prije nego što
je postao igralištem Saddamove megalomanije, Irak je bio jedna od
najrazvijenijih, najpismenijih i najsekularnijih zemalja regije. Ima
naftu, ali, što je još važnije, i vodu. Irak je zemlja jedne od najstarijih
svjetskih civilizacija nastalih u riječnim dolinama. Njegov glavni grad
Bagdad nalazi se 50 kilometara sjeverno od jednoga od čuda antičkog
svijeta, babilonskih Visećih vrtova, i tisućama je godina bio važan grad.
Irak je u 1950-ima bio zemlja s vrlo razvijenim građanskim društvom,
s inženjerima, liječnicima i arhitektima, od kojih su mnoge bile žene.
Kada bi Sjedinjene Države izbacile Saddama i - što je daleko važnije -
kada bi se angažirale u ozbiljnom, dugoročnom projektu izgradnje
nacije, Irak bi lako mogao postati prvom značajnijom arapskom ze-
mljom koja arapsku kulturu kombinira s ekonomskom dinamičnošću,
vjerskom tolerancijom, liberalnom politikom i modernim shvaćanjem
svijeta. A uspjeh je zarazan.
Savršeni političar, bivši predsjednik Predstavničkog doma Kongresa
Thomas P. "Tip" O'Neill jednom je rekao da je sva politika lokalna. Tako
i politika bijesa. Obični Arapi nisu frustrirani zbog sraza civilizacija ili
zbog uspona McDonald'sa, ili zbog imperijalne vanjske politike Sjedi-
njenih Država. Njihove su frustracije reakcija na to što bez političkog
glasa žive pod kukavnim, represivnim režimima. A Ameriku krive što
te režime podržava.
Za one koji misle da je taj problem svojstven samo arapskom svijetu
ili da se Arapi nikada neće promijeniti, prisjetimo se da je do najogor-
čenijih antiameričkih protesta prije 25 godina došlo u zemljama poput
Čilea, Meksika i Južne Koreje. Razlozi su bili isti: ljudima se nisu sviđali
režimi pod čijom su vlašću bili, a Sjedinjene Države smatrali su dobro-
tvorom tih režima. Onda su se te diktature liberalizirale, život ljudi se
poboljšao, provedene su ekonomske reforme, nakon kojih su slijedila
demokratska otvaranja. Rezultat: sentiment protiv SAD-a se umirio
do uobičajenih protesta protiv amerikanizacije tamošnje kulture. Ako
u budućnosti jedino o čemu trebamo brinuti budu ulične demonstracije
protiv McDonald'sa, Bliski istok tada bi doista napredovao.

Veličanstven satni m e h a n i z a m

Teško je širiti demokraciju. Ali to ne znači da bi Zapad - posebice Sje-

dinjene Države - trebao prestati s nastojanjima da pomogne snagama
liberalne demokracije. Niti podrazumijeva slijepo prihvaćanje autori-
tarnih režima kao najmanje loše alternative. Ali doista upućuje na
stanovitu profinjenost. Žurba kojom se neke zemlje tijekom posljednjeg
desetljeća guralo u izbore u mnogim je slučajevima bila kontraproduk-
tivna. U zemljama poput Bosne i Hercegovine, koja je na izbore izašla
ni godinu dana nakon Daytonskih mirovnih sporazuma, izbori su samo
učinili još moćnijom upravo onu vrst gadnih etničkih snaga koje još
otežavaju da se tamo izgradi istinsku liberalnu demokraciju. Etnički
su nasilnici ostali na vlasti, zadržali prepune sudove i dobro uhranjenu
policiju. Stari je sistem ostao na snazi, godinama, a možda i desetljećima
odgađajući zbiljske promjene. Duže razdoblje izgradnje države pokazalo
se korisno u Istočnom Timoru i Afganistanu. Općenito, nacionalnim
višestranačkim izborima trebao bi prethoditi petogodišnji period tran-
zicije, političkih reformi i razvoja institucija. U zemlji s jakim regi-
onalnim, etničkim ili vjerskim podjelama - poput Iraka - to je
krucijalno. To osigurava da izbori budu održani nakon što počnu funk-
cionirati građanske institucije, sudovi, političke stranke i privreda.
Kao i za sve u životu, važan je izbor trenutka.
Premda je lako nekoj zemlji nametnuti izbore, teže je nekom druš-
tvu naturiti konstitucionalni liberalizam. Proces istinske liberalizacije
i demokracije, u kojem su izbori tek jedan korak, postupan je i dugoro-
čan. Priznajući to, vlade i nedržavne organizacije sve se više zalažu za
niz mjera namijenjenih podupiranju konstitucionalnog liberalizma u
zemljama u razvoju. National Endowment for Democracy zalaže se za
slobodna tržišta, neovisne radničke pokrete i političke stranke. Ame-
rička agencija za međunarodni razvoj financira neovisno pravosuđe.
Na kraju, međutim, izbori su jači od bilo čega drugog. Ako neka zemlja
održi izbore, Washington i svijet tolerirat će izabranoj vladi mnogo
toga, kao što su činili s Borisom Jeljcinom u Rusiji, Askarom Akajevim
u Kirgistanu i Carlosom Menemom u Argentini. U doba slika i simbola,
izbore je lako filmski snimiti. Ali kako da na televiziji prikažete vlada-
vinu prava? Pa ipak, postoji i život nakon izbora, posebice za ljude koji
tamo žive.
Obrnuto, odsutnost slobodnih i pravednih izbora trebalo bi smatrati
jednim nedostatkom, a ne definicijom tiranije. Izbori su važna, ali ne
i jedina vrlina vladavine. Važnije je da se o vladama sudi mjerilom
povezanim s konstitucionalnim liberalizmom. U srži ljudske autono-
mije i dostojanstva nalaze se ekonomske, građanske i vjerske slobode.
Ako neka vlada s ograničenom demokracijom postojano širi te slobode,
ne bi je trebalo označiti kao diktaturu. Unatoč ograničenom političkom
izboru koji nude, zemlje poput Singapura, Malezije, Jordana i Maroka
pružaju bolje okruženje za život, slobodu i sreću svojih građana nego
što čine diktature u Iraku i Libiji ili iliberalne demokracije Venezuele,
Rusije ili Gane. A pritisci globalnog kapitalizma mogu pogurati te pro-
cese liberalizacije, kao što su to činili u Kini. Tržište i moral mogu
djelovati skupa.
 U ekonomskom smislu najteži je zadatak reformirati države-za-
klade. Pokazalo se gotovo nemogućim odbiti ih od sise njihova lagodno
stečenog novca. Godine 2002. Svjetska banka počela je eksperimenti-
rati s potencijalno pionirskim modelom u Čadu, zemlji u Srednjoj Africi.
Čad ima velika naftna nalazišta, ali strane su se kompanije čuvale
krupnijih investicija u vađenje i transport nafte zbog povijesti političke
nestabilnosti zemlje. Svjetska je banka pristala da se uključi, dade bla-
goslov projektu i pozajmi vladi novac za partnerstvo s multinacional-
nim konzorcijem - koji je vodio ExonMobil - da omogući dotok nafte.
Ali postavila je i neke uvjete. Čadski parlament morao je prihvatiti
zakon koji jamči da će 80 posto prihoda od nafte biti utrošeno na zdrav-
stvo, obrazovanje i ruralnu infrastrukturu, pet posto za lokalno sta-
novništvo u blizini naftnih polja, a 10 posto bit će uloženo na račun
rezerviran za buduće generacije. To vladi ostavlja pet posto koje može
utrošiti po volji. Kako bi se osiguralo da sistem djeluje u praksi, a ne
samo na papiru, Banka je tražila da se naftne prihode deponira na račun
izvan zemlje kojim upravlja neovisan nadzorni odbor (koji čine neki
od vodećih državljana Čada). Još je prerano govoriti o tome da li taj
model djeluje, ali ako djeluje, moglo bi ga se kopirati i drugdje. Čak i u
zemljama kojima nije potrebna pomoć Svjetske banke on bi mogao
djelovati demonstrativno. Čadski model nudi metodu po kojoj prihodi
od prirodnog bogatstva mogu postati blagoslov za zemlje umjesto da
budu prokletstvo, kao sada.

Konačno, treba oživiti konstitucionalizam. Jedna od posljedica pre-

naglašavanja čiste demokracije jest da se malo napora ulaže u stvaranje
imaginativnih ustava za zemlje u tranziciji. Onako kako su ga shvaćali
njegovi najveći proponenti u 18. stoljeću, kao što su Montesquieu i
Madison, konstitucionalizam je kompliciran sistem provjera i protu-
teža oblikovan tako da spriječi akumulaciju moći i zloupotrebu javnih
funkcija. To se ne postiže naprosto time da se napiše popis pravâ, nego
konstruiranjem sistema u kojem vlada neće kršiti ta prava. U to moraju
biti uključene i moć moraju dobiti razne skupine budući da, kako je
objasnio Madison, "treba postići da se jednom vlastohleplju suprotstav-
lja drugo vlastohleplje".
 Ustavi su također bili namijenjeni kroćenju strasti javnosti, stva-
ranjem ne naprosto demokratske, nego i deliberativne vladavine. Pri-
mjer neobično sačinjene, ponešto nedemokratske strukture jest ustav
Južnoafričke Republike. On osigurava moć manjinama, kako onima s
regionalnom osnovom kao što su Zului, tako i onim disperziranima
kao što su bijelci. Time se povećava izglede zemlje kao demokratskog
poretka, unatoč njezinu siromaštvu i potresnim socijalnim katastro-
fama.
Nažalost, na bogatu raznolikost neizabranih tijela, neizravnog gla-
sanja te provjera i protuteža koje su obilježavale mnoge formalne i
neformalne ustave Europe sada se gleda sa sumnjom. Zbog onoga što
bi se moglo nazvati weimarskim sindromom - po lijepo konstruiranom
njemačkom ustavu koji ipak nije uspio spriječiti nacizam - ljudi ustave
smatraju pukim formalizmom koji na malo toga može utjecati (kao da
bi bilo kakav politički sistem u Njemačkoj preživio ratni poraz, soci-
jalnu revoluciju, Veliku depresiju i hiperinflaciju). Procedure koje koče
izravnu demokraciju smatra se neautentičnima, nečim što ušutkava
glas puka. Danas diljem svijeta vidimo varijacije iste većinske teme.
Ali nevolja s tim sistemima u kojima pobjedniku pripada sve jest u tome
što, u većini zemalja u demokratizaciji, pobjednik doista uzima sve.
Dakako, zemlje se međusobno razlikuju, a različita će društva tra-
žiti različite okvire vladavine. Ovo nije pledoaje za paušalno usvajanje
bilo kojeg pojedinačnog modela vlasti, nego za više nijansirano poima-
nje liberalne demokracije, poimanje koje naglašava obje riječi u tom
izrazu. Istinska je demokracija krhak sistem koji u ravnoteži drži ne
samo te dvije sile nego i druge - ono što je Tocqueville zvao "posred-
ničkim asocijacijama" - kako bi na kraju stvorila veličanstven satni
mehanizam. Razumijevanje tog sistema iziskuje intelektualan zadatak
obnove konstitucionalne liberalne tradicije koja ima središnje značenje
u iskustvu Zapada i u razvoju dobre vladavine širom svijeta.
Ta obnova neće biti potpuna ako je u svojem duhu ograničimo na
ono što se događa u udaljenim zemljama koje su u nevoljama, siromašne
i izrazito različite od prosperitetnog, demokratskog Zapada. Demokra-
cija je posao koji još traje, kako u inozemstvu tako i kod kuće. Napetost
između demokracije i liberalizma cvjetala je u prošlosti Zapada. Ona,
u vrlo različitom obliku, postoji još uvijek, i raste u zapadnom svijetu.
Najšire prevladava posebno u jednoj zemlji: Sjedinjenim Američkim
Državama.
5. POGLAVLJE

Previše dobroga

Kažu da se novcem ne može kupiti sreću, ali pomislili biste da će pet

bilijuna dolara ipak nešto značiti. Upravo su za taj iznos Sjedinjene
Države u posljednjih četvrt stoljeća povećale svoj realni bruto druš-
tveni proizvod, * pa ipak svaka anketa i svako mjerilo kojim se služe
psiholozi pokazuju da Amerikanci nisu ništa sretniji nego što su bili
prije 25 godina. Zemlja nije samo bogatija nego je i u gotovo svakom
smislu u boljem stanju. Većina Amerikanaca jedva se sjeća kako je
propalo djelovala njihova zemlja početkom 1970-ih. Zgažena poniže-
njem u Vijetnamu, mučila se sa stagflacijom, naftnom krizom, rasnim
nemirima i porastom zločina. Međutim tijekom sljedećih dvaju deset-
ljeća američka je privreda bila u gotovo neprekidnoj ekspanziji**, doho-
dak per capita porastao je za 50 posto, zločina je manje, međurasni
odnosi su poboljšani, gradovi su opet počeli napredovati, a svaka kom-
ponenta tzv. indeksa bijede je opala. U međunarodnim razmjerima
došlo je do još dramatičnije promjene. Početkom 1990-ih dobiven je

*Bureau of E c o n o m i c analysis.
* * D a k a k o , bilo je u t o m r a z d o b l j u i r e c e s i j a i o p a d a n j a p o s l o v a , ali u p o v i j e s n o j
p e r s p e k t i v i p a m t i t će se o s a m d e s e t e i d e v e d e s e t e g o d i n e k a o d u g o razdoblje mir-
n o d o p s k e e k s p a n z i j e . Č a k i p r o s j e č n i d o h o c i , koji su t i j e k o m 1970-ih i 1 9 8 0 - i h
s t a g n i r a l i , porasli su u 1 9 9 0 - i m a za s v a k u s k u p i n u A m e r i k a n a c a , od v r l o b o g a t i h
do vrlo siromašnih.
Hladni rat, komunizam je uništen, socijalizam diskreditiran, a Amerika
je stekla političku, ekonomsku, vojnu i kulturnu nadmoć nad cijelim
svijetom. Pomislili biste da bi takav uspjeh razveselio svakoga.
Samo što Amerikanci to ne vide tako. Unatoč napretku na svim tim
frontama, oni misle da se nešto iz temelja pogrešno događa s njihovom
zemljom - konkretno, s njihovim političkim sistemom. Jednostavno
rečeno, većina Amerikanaca izgubila je vjeru u svoju demokraciju.
Ispitate li što leži u podlozi američke zabrinutosti, otkrit ćete da su
nevolje američke demokracije slične nevoljama što ih doživljavaju
zemlje na cijelom planetu. Demokratski je val Ameriku pogodio
snažno, možda snažnije nego ijednu drugu zemlju Zapada. Amerika,
koja je utemeljena kao republika koja vjeruje u ravnotežu volje većine
i prava manjine - ili, šire, slobode i demokracije - sve više usvaja usko-
grudni populizam koji cijeni popularnost i otvorenost kao ključne
mjere legitimnosti. Ta ideologija nameće razaranje starih institucija,
potkopavanje tradicionalnog autoriteta i trijumf organiziranih inte-
resnih skupina, a sve u ime "naroda". Rezultat je duboka neravnoteža
američkog sistema, više demokracije, ali manje slobode.
Neki bi stranac mogao smatrati čudnim ako mu se kaže da najmoć-
nija demokratska država svijeta proživljava krizu vjere, ali je tako. Ako
to zvuči ekstremno, razmotrite najjednostavnije i najuvjerljivije sta-
tističke podatke, opadanje povjerenja prema nacionalnom glavnom
gradu, simbolu političkog sistema države. Ranih šezdesetih godina 20.
stoljeća većina Amerikanaca - više od 70 posto - bila je suglasna s tvrd-
njom "Možete vjerovati da će vlada u Washingtonu, stalno ili uglav-
nom, postupati ispravno". Nakon 30 godina klizanja nadolje, taj se broj
sada približio 30 posto. Anketirani su iskazali, doduše, veće povjerenje
u Washington nakon 11. rujna 2001.: Gallupova anketa u listopadu 2001.
ustanovila je da 60 posto Amerikanaca stalno ili uglavnom vjeruje
Washingtonu, ali do lipnja 2002. ta se brojka vratila na razinu od prije
11. rujna. Čak i uz nov osjećaj prijeke potrebe koji je pobudila bitka
protiv terorizma, slabi su izgledi da se "brojke povjerenja" vrate na
razine iz 1940-ih, 50-ih i 60-ih. Ne radi se samo o tom pitanju. Odgovori
na tvrdnju "Nosioci javnih funkcija ne brinu o tome što ljudi žele ili
misle" od 1960. nadalje pokazuju praktički istu silaznu putanju. "In-
deks otuđenja" Harrisova ispitivanja javnog mnijenja promijenio se s
prosjeka od 34 posto u šezdesetima na prosjek od 63 posto u devedese-
tima. I tako dalje, i tako dalje. Svako mjerenje povjerenja javnosti po-
kazuje u istom zlokobnom smjeru. *
Odaziv birača (na predsjedničke izbore) opao je od 1960. za gotovo
20 posto. Opadanje je još izrazitije među bijelcima, jer je među Afro-
amerikancima bilo kolebanja u glasanju od r96o-ih, kada su ukinuti
zakoni Jima Crowa koji su uskraćivali prava crncima na Jugu. K tome,
do tog je opadanja došlo premda se tijekom posljednjih dvaju desetljeća
neumorno nastojalo pridobiti ljude da glasaju putem "zakona o bi-
račima-vozačima". ** Neki tvrde da je slab odaziv znak zadovoljstva,
prema tome ne brinite i budite sretni. Ali to bi značilo da su, kada su
stope odaziva u prošlosti bile više, ljudi bili revolucionarno raspoloženi,
što nije istina. U svakom slučaju, kako god stajalo s vrlinama glasanja,
ovako ozbiljno opadanje vrijedi istražiti.
Glasanje nije samo jedini univerzalan akt državljanstva u slobod-
nom društvu, nego je i najmanje zahtjevan akt. Jedino što trebate uči-
niti jest pojaviti se na biračkom mjestu svakih nekoliko godina. Ostale
građanske dužnosti, koje traže veći angažman - kao što je članstvo u
političkoj stranci ili u školskom odboru - doživjele su još oštriji pad.
Služeći se impresivnim nizom podataka, politolog Robert Putnam

*Podaci o G a l l u p o v i m a n k e t a m a d o s t u p n i su na www.gallup.com; Harrisova a n k e t a

br. 4 od 17. s i j e č n j a 2001. d o s t u p n a je na w w w . p o l l i n g r e p o r t . c o m .
* * I z m e đ u 1964. i 2 0 0 0 . broj r e g i s t r i r a n i h birača p o v e ć a o se sa 65 na 76 p o s t o p u n o -
l j e t n o g s t a n o v n i š t v a . T i j e k o m i s t o g razdoblja p o s t o t a k p u n o l j e t n o g s t a n o v n i š t v a
koje glasa pao je sa 63 na 51 p o s t o . P o s t o t a k r e g i s t r i r a n i h birača koji glasaju pao je
s n e v j e r o j a t n i h 9 5 , 8 na 67,5 p o s t o .
" M o t o r - v o t e r act", k o l o k v i j a l n i n a z i v z a N a t i o n a l Voter R e g i s t r a t i o n Act (Naci-
o n a l n i z a k o n o r e g i s t r a c i j i birača) iz 1993. k o j i m je, k a k o bi se p o t a k n u l o regi-
s t r i r a n j e birača, o m o g u ć e n o r e g i s t r i r a n j e p r i l i k o m i z d a v a n j a v o z a č k i h d o z v o l a ,
p o d n o š e n j a m o l b i za s o c i j a l n e u s l u g e i sl. (op. prev.).
proračunao je da je angažman u javnim i građanskim poslovima od
sredine 1960-ih općenito opao za 40 posto. *
Gubitak oduševljenja političkim sistemom vidljiv je u načinu kako
Amerikanci glasaju, odazivaju se na ispitivanje javnog mnijenja, pišu
pisma urednicima medija, govore na televiziji, zapravo u načinu kako
se izražavaju bilo gdje i u bilo kojoj formi. Pogledajmo naslove nekih
od najvažnijih studija o američkoj politici tijekom burnih 1990-ih: Zbog
čega Amerikanci mrze politiku (Why Americans Hate Politics); Teturanje
prema Gomori (Slouching toward Gommorah); Arogantni glavni grad (Arro-
gant Capital); Izdaja demokracije (The Betrayal of Democracy); Demokracija
pred sudom (Democracy on Trial); Sve ustrašeniji (Running Scared); Prljava
politika (Dirty Politics); Demoskleroza (Demosclerosis). Ima ih doslovce
još na desetke, svi s jednako mračnim pogledom na stanje američke
demokracije. Bivši predsjednik Sveučilišta Harvard Derek Bok svoju
je nedavnu obuhvatnu studiju američke demokracije naslovio Nevolja
s vladom (The Trouble with Government). Čak i nakon 11. rujna prkos
novog domoljublja uglavnom je veličao zemlju, njene ideale, njene
ljude, ali rijetko njene političare ili politički sistem. U najmanju ruku,
mnoge rasprave nastavljaju novouspostavljenu tradiciju udaranja po
establišmentu. Kada uzmete u obzir da se stav javnosti spram vlasti
promijenio iz pozitivnoga u negativan tijekom triju desetljeća izvan-
rednog ekonomskog rasta i društvene stabilnosti, zagonetka postaje
još dubljom i teško je izbjeći zaključak da je nešto s američkom demo-
kracijom ozbiljno pošlo po zlu.
Objašnjenja za to ima mnogo. Neka za to krive Vijetnam i Watergate,
druga sve veći vladin apetit, treća pak sve lošiju kvalitetu političara.
Ipak, brižljiva studija znanstvenika s harvardske Kennedy School of
Government zaključila je da kriv nije ni jedan od tih uobičajenih osum-
njičenika, barem ne u potpunosti. ** Primjerice, premda je očevidno da

* R o b e r t D. P u t n a m , Bowling Alone: The Collapse and Revival of American Community

( N e w York: S i m o n a n d S c h u s t e r , 2 0 0 0 . ) , 4 6 .
* * J o s e p h S. Nye, Jr., Philip D. Z e l i k o w i David C. King, Why People Don't Trust Go-
vernment (Cambridge, Mass.: H a r v a r d U n i v e r s i t y Press, 1997.).
Vijetnam i Watergate bacaju sjenu na vladu, pogoršanje stavova javno-
sti počelo je prije nego što je Vijetnamski rat loše krenuo i nastavilo se
dobrano nakon što je izblijedilo sjećanje na Vijetnam i Watergate. Do
sličnog, premda manjeg opadanja povjerenja javnosti došlo je u većini
zemalja industrijaliziranog svijeta, tako da uzrok te pojave vjerojatno
nije specifično američki (kao Watergate). Glede porasta velike vlade,
premda je broj zaposlenih i agencija u Washingtonu znatno rastao ti-
jekom šezdesetih i ranih sedamdesetih godina, u postotnom odnosu
spram ukupne privrede federalna se vlada tijekom posljednjih gotovo
četvrt stoljeća zadržava na približno istoj veličini. Najveći porast uprave
potječe od širenja socijalnih prava kao što su socijalna sigurnost i Me-
dicare, koji su vrlo popularni.
Za početak, imajmo na umu da je doba Drugoga svjetskog rata i
nakon njega bilo razdoblje neuobičajenog patriotizma, suradnje i gra-
đanskog duha. Ugled svih institucija - obitelji, Crkve, pa čak i korpo-
racija - niži je od visokih vrhunaca iz 1950-ih. Taj je trend dio šireg
kretanja udaljavanja od stabilnog, kolektivnog poretka ere nakon Dru-
goga svjetskog rata, prema ubrzanom, konkurentskom, individuali-
stičkom društvu s nepovjerenjem u hijerarhiju i stabilnost. Unatoč
istinskom oživljavanju patriotizma, 11. rujna neće izmijeniti te dugo-
ročne promjene.
U javnoj imaginaciji važno mjesto zauzima shvaćanje da je kvaliteta
političkog vođenja opala od onih sretnih dana. Jedan znanstvenik, koji
je sada već zašao u osamdesete godine, to je iskazao na elokventan
način: "U mojoj mladosti, kada sam gledao prema Washingtonu, vidio
sam svjetske povijesne ličnosti - Roosevelta, Marshalla, Eisenhowera,
MacArthura, Trumana, Achesona. Danas vidim Richarda Gephardta,
Dennisa Hasterta i Georgea W. Busha." (Razgovarali smo uz ručak u
drvom obloženoj blagovaonici jednog od velikih njujorških klubova,
ambijentu savršenom za maglovitu nostalgiju.) Ali njegovom su mla-
došću tridesetih i četrdesetih godina dominirali Velika depresija i Drugi
svjetski rat. Teška vremena izvode na scenu velike lidere. Ustvari, ona
iznose na vidjelo najbolje u većini nas. Pomislimo kako je 11. rujna
preobrazio Georgea W. Busha i velik dio zemlje. Mnogo hvaljena "naj-
veća generacija" Amerikanaca odrasla je u vremenima koja su tražila
ustrajno služenje i požrtvovnost. Danas rat protiv terorizma donosi
odjeke tih poziva na požrtvovnost, ali za većinu Amerikanaca nije
tražio mnogo u smislu zbiljske službe - ne još. Oni od kojih se tražilo
da nešto učine - gradonačelnik Rudolph Giuliani, policijski službenici,
vatrogasci New Yorka, rendžeri u Afganistanu - postupili su kao heroji.
Iz šire povijesne perspektive, shvaćanje da su današnji političari išta
gori od norme nije baš pametno. Malo ljudi danas čezne za vremenima
kada su predsjednici bili Rutherford B. Hayes ili Millard Fillmore. Naj-
većim dijelom njene povijesti američki političari bili su normalna,
kompetitivna stvorenja koja su nastojala preživjeti i uspijevati unutar
sistema. Dok je bio predsjednik Harvarda, Bok je dugogodišnjeg pred-
sjednika Predstavničkog doma Kongresa Thomasa O'Neilla pitao sma-
tra li da se kvaliteta ljudi izabranih u Kongres tijekom 30 godina
poboljšala ili pogoršala. "Tip" je nekoliko trenutaka razmišljao i odgo-
vorio: "Kvaliteta je, nedvojbeno, bolja, mnogo bolja. Ali rezultati su
svakako lošiji." Tijekom svoje donkihotske utrke za predsjednika, bi-
zarni milijarder Ross Perot je nešto slično rekao o svojim iskustvima
u odnosima s Washingtonom. "Dobri ljudi, loš sistem", zapazio je.
Pa zbog čega je, onda, sistem u opadanju? Važan trag je vrijeme u
kojem je došlo do promjene povjerenja javnosti. Zbog čega u stavovima
javnosti dolazi do zaokreta sredinom 1960-ih, nakon čega se pogorša-
vaju? Tijekom tog razdoblja počela je jedna velika promjena, koja se
nesmanjeno nastavila: demokratizacija politike. Možda je čudno go-
voriti o demokratizaciji demokratizacije, ali taj izraz najbolje opisuje
tu pojavu. Od 1960-ih većina aspekata američke politike - političke
stranke, zakonodavna tijela, upravne službe, pa čak i sudovi - otvorila
se spram većeg doticaja s javnošću i njezina većeg utjecaja u svjesnom
nastojanju da po strukturi i duhu postanu demokratskiji. A izgleda da
se ta promjena, začudo, više od ijedne druge podudarila s opadanjem
ugleda baš tih institucija.
Većina Amerikanaca ne vidi problem na taj način. Njihove su pri-
tužbe često iskazane posve suprotnim jezikom: "Nitko ne sluša što
kažu ljudi poput mene." Ima istine u tim opažanjima, po tome da Wash-
ingtonom sada vladaju organizirane skupine - osobito interesne - ali
Amerikanci često ne shvaćaju da je to izravna posljedica promjena u
posljednjih nekoliko desetljeća. Što sistem postaje otvoreniji, to u njega
lakše prodiru novac, lobisti i fanatici. Nije se u Washingtonu promije-
nilo to da su se političari zatvorili spram američkog puka i da ne žele
čuti njegove molbe. Promijenilo se to da političari jedva da se i bave
ičim drugim doli slušanjem američkog puka.
Washington je danas organiziran tako da je u središtu praćenje jav-
nog mnijenja. On upošljava armije ljudi da neprestano provjeravaju
puls američkog puka o bilo kojoj zamislivoj stvari. Druge angažira da
odrede intenzitet osjećaja puka spram tih pitanja. Plaća i treće da bi
pogađali što bi ljudi mogli misliti sutra. I lobisti, i aktivisti, i konzul-
tanti, i političari kao osnovu svojeg djelovanja rabe te informacije. A
kroz cijeli taj proces svatko neprestano veliča mudrost, hrabrost, isprav-
nost i uopće veličinu američkog naroda.
Jedini utješan aspekt tog otužnog spektakla jest to što je, uz porast
ugađanja puku, stav javnosti na silaznoj putanji. Tijekom Drugoga
svjetskog rata britanski je premijer Winston Churchill od kolege iz
Parlamenta dobio savjet da "prisloni uho uz tlo". Odgovorio je da će
"britanskoj naciji biti teško s poštovanjem gledati na lidera kojega za-
teknu u tom položaju". Američki puk posljednja tri desetljeća gleda
svoje lidere kako mu se nezgrapno klanjaju - i to ga odbija. Ljudi možda
osjećaju da se u demokraciji ne radi o tome.

Neizravna demokracija

Demokracija je u Americi - kao i u većini zapadnog svijeta - povijesno

jedan element kompleksne političke strukture. Unutar demokratskog
okvira Sjedinjene Države imaju bogatu raznolikost institucija i procesa,
od kojih mnogi, kako smo vidjeli u 1. poglavlju, prethode demokraciji
i izrazito su nedemokratski. Najočevidniji je primjer sudski sistem, u
kojem enormnu moć imaju muškarci i žene koji nisu na položaj došli
putem izbora i na njemu su doživotno. Ali između pojedinca ili poje-
dinke i države posreduje i mnoštvo nedržavnih institucija i političkih
stranaka. Većina tih institucija bila je pak sve donedavno organizirana
nedemokratski. Uzmimo političke stranke, u kojima se kandidate i
platforme odabiralo u čvrsto kontroliranim stranačkim hijerarhijama
(to je sistem što ga se danas karakterizira jedino slikom "zadimljene
sobe", najtežom uvredom našim zdravstveno osviještenim vreme-
nima). Stranke, dakako, moraju biti privlačne javnosti, pa su s tim na
umu okupljale svoje kandidate i sastavljale svoje platforme. Ali selek-
cija kandidata obavljala se interno, prije izlaska pred javnost da to odo-
bri. I zakonodavna tijela djelovala su na hijerarhijski i zatvoren način.
Predstavnici i senatori sastajali su se u odborima da bi trgovali, razmje-
njivali i postizali kompromise. Njihovi glasovi o konačnom prijedlogu
zakona bili su javni, ali interno glasanje i diskusije po odborima bili su
tajni. Namjera je bila da se tim institucijama omogući da funkcioniraju
- a onda pustiti da javnost donese sud o rezultatima.
Zakonodavno tijelo najbolje prikazuje ideju neizravne demokracije.
Američki puk bira tko će za njega donositi zakone; on sam ne piše prijed-
loge niti ih usvaja. Upravo iz tog razloga James Madison, autor Ustava,
Ameriku nije stvarno smatrao demokratskim poretkom. Demokrat-
skim poretcima vladalo se izravno, putem pučkih skupština, kao u
gradovima-državama antičke Grčke - koje su Madison i mnogi drugi
američki utemeljitelji smatrali turbulentnima, iliberalnima i nestabil-
nima. Za Madisona, bolja je odrednica za Ameriku bila republika, u
kojoj građanstvo zadaću vladanja delegira svojim predstavnicima. Po
nazoru utemeljitelja, republikanska je demokracija pružala pravu rav-
notežu pučke kontrole i deliberativnog odlučivanja.
Mnogi veliki teoretičari demokracije bili bi se suglasili. Najzna-
menitiji izraz madisonovskog shvaćanja potječe od jednog Engleza,
wighovskog političara i filozofa Edmunda Burkea, koji je svojim bira-
čima u Bristolu tijekom kampanje izrekao čuvenu rečenicu: "Vaš vam
predstavnik duguje ne samo svoju radinost nego i svoju prosudbu; i on
vas iznevjeruje, umjesto da vam služi, ako tu prosudbu žrtvuje vašem
mnijenju... Vi doista birate člana; ali kada ste ga izabrali, on nije član
Bristola, nego član Parlamenta." *
Godine 1956. senator John Kennedy objavio je knjigu Profili hrabro-
sti (Profiles in Courage), u kojoj je veličao osam američkih državnika
zbog toga što su principijelno usvajali nepopularna stajališta. Kennedy
je odbacio shvaćanje da mu je kao senatoru posao da jednostavno odra-
žava stajališta svojih birača:

[Takav] nazor uzima da me je puk Massachusettsa poslao u

Washington da bih služio kao puki seizmograf koji bilježi
pomake javnog mnijenja. (...) Birači su nas odabrali zbog toga
što su imali povjerenje u naš sud i našu sposobnost da sudimo
iz pozicije na kojoj smo mogli odrediti što su njihovi najbolji
interesi, kao dio interesâ nacije. To može značiti da u nekim
prigodama moramo voditi, informirati, ispravljati, a ponekad
i ignorirati javno mnijenje u ime kojeg smo izabrani.

Bez obzira na to je li Kennedy djelovao tako kako je govorio, važnije je

to da je knjiga odmah dočekana s poštovanjem. Dobila je Pulitzerovu
nagradu i postala bestselerom. Danas bi se takve nazore vjerojatno i
dalje hvalilo, ali bi ih se s blagim podsmijehom promatralo kao starin-
ske izraze svijeta kojeg više nema. Kada se povlačio iz Senata, Bill
Bradley se pri kraju karijere prisjetio da, ako političar usvoji neku po-
litičku mjeru bez obzira na to koliko je popularna, njega ne smatraju
hrabrim nego glupim: "To je značilo da ne shvaćate politiku." Tijekom
posljednjih 30 godina u Senatu je bilo mnogo pristojnih i časnih ljudi.
Ali oni su političari, a ne sveci. Moraju preživljavati i uspijevati unutar
političkog sistema, a taj se sistem posljednjih godina radikalno promi-
jenio. Upravo je zbog toga toliko onih najboljih u posljednjem desetljeću
dobrovoljno napustilo Senat. Gotovo su svi otišli s riječima da se poli-

* E d m u n d Burke, " S p e e c h to t h e Electors of Bristol", 11. o ž u j k a 1774., u Select Works

of Edmund Burke, ur. E. J. P a y n e , sv. 4 ( I n d i a n a p o l i s , Ind.: L i b e r t y F u n d , 1999.).
tički sistem oteo kontroli. Ironija je u tome što je, uza svu njihovu
mudrost, većina tih muškaraca i žena glasala za promjene koje su ame-
ričku politiku pretvorile u sadašnji hiperresponzivan sistem kojim
upravljaju ankete. To su učinili pod zastavom demokracije, kao klasičan
primjer dobrih namjera koje završe naopako.

Otvoreni za posao

Kasne šezdesete i rane sedamdesete godine 20. stoljeća bile su vrijeme

napada na još mnogo toga, a ne samo na stare političke stranke. Nikada
nakon Velike depresije temeljna legitimnost američkog sistema nije
se našla pod takvim napadom. Od pokreta za građanska prava, preko
Vijetnama, Watergatea i "dugog vrelog ljeta" gradskog nasilja mnogi
su Amerikanci dovodili u pitanje same premise svojeg sistema vlada-
vine. Kada se revolucionarni žar ranih sedamdesetih stišao, znanstve-
nici i političari počeli su diskutirati o tome kako odgovoriti na te kritike.
Ako se sistem ne popravi, bojali su se mnogi, izgubit će osnovnu legi-
timnost. A popravljanje je, kako se to često događa u Americi, značilo
demokratiziranje.
Među prvima se promijenio Kongres, kao najresponzivnija grana
političkog sistema. Budući da ga se - s razlogom - smatralo previše
zatvorenim i hijerarhijskim, počevši od 1970. on je preobrazio svoj
način vođenja poslova, premjestivši moć iz ruku vodstva u cjelokupno
članstvo. Otvorio se većem nadzoru i učinio je sebe na razne načine
odgovornijim. Izmijenio je zakon koji regulira financiranje kampanji.
Sve u svemu, demokratizirao je sebe, a time i američki politički sistem.
Tri desetljeća poslije, gotovo svi koji su povezani s tim reformama
- političari, novinari, aktivisti, znanstvenici - vjeruju da su one doni-
jele pogoršanje. "Kanili smo reformirati sistem. Ali stvorili smo više
problema nego što smo ih riješili", rekao je senator Joseph Biden, koji
je u Predstavnički dom stupio 1973. "Zakoni o financiranju kampanje,
zakon o Neovisnom tužitelju - ništa nije ispalo onako kako je trebalo."
Stari sistem nipošto nije bio savršen. Senat je, u svojem najgorem oli-
garhijskom izdanju, gotovo jedno stoljeće bio glavna prepreka zakono-
davstvu o građanskim pravima. Ali novi sistem ima vlastite probleme
koji ga osakaćuju.
Saziv Predstavničkog doma iz 1974. - bebe Watergatea - demokra-
tizirao je model izbora predsjedatelja odbora posluživši se umjesto
senioriteta unutarstranačkim izborima. Smanjena su i ovlaštenja pred-
sjedatelja. Dok su nekoć primjerice mogli odbiti da uopće razmatraju
zakonske tekstove koje predlože pododbori, sada su to morali učiniti.
Broj pododbora povećan je za gotovo 50 posto kako bi se svim članicama
i članovima pružilo mogućnost zakonodavne aktivnosti. Izmijenjena
su i pravila, kako bi se dopustilo neograničen broj novih prijedloga
zakona i amandmana koje može podnijeti bilo koji član ili članica Pred-
stavničkog doma, bez obzira na to pripada li nadležnom odboru. Kako
bi se omogućilo djelovanje ovog demokratičnijeg sistema, kongresno
je osoblje tijekom 1970-ih povećano za gotovo 50 posto. Štoviše, sada
su ih imenovali pojedinačni članovi i članice (pa je osoblje spram njih
imalo i obvezu), a ne predsjedatelji ili predsjedateljice odbora.
Kongres je iz institucije kojom dominira dvadesetak moćnih pred-
vodnika evoluirao u zbirku od 535 neovisnih političkih poduzetnika
i poduzetnica koji sistem vode, prije svega, iz svojih individualnih
interesa - tj. da budu ponovo izabrani. Po bilo kojem kriteriju - zakon-
skim prijedlozima, amandmanima, prijedlozima za suspenziju - sistem
je daleko responzivniji na hirove svakog pojedinog člana. Također je i
daleko responzivniji spram nečlanova. Jedna od najdalekosežnijih re-
formi iz 1970 -ih bila je prelazak na otvorene sastanke odbora i registri-
rano glasanje. Predsjedatelji odbora nekada su vodili sastanke na kojima
je zakonski tekst "ocjenjivan" iza zatvorenih vrata. Bili su prisutni
samo članovi i šačica viših službenika. Godine 1973. ne samo da su
sastanci postali otvoreni za svakoga nego je i glasanje formalno regi-
strirano. Prije toga, kada se glasalo o amandmanima članovi bi pristu-
pali kroz prolaze za pozitivne i negativne glasove. Bio bi zabilježen
konačan broj, ali ne i stajalište svake pojedine članice i člana. Sada svaki
član i članica moraju javno glasati o svakom amandmanu. Svrha tih
promjena bila je učiniti Kongres otvorenijim i responzivnijim. To je i
postao - spram novca, lobista i posebnih interesa.
Većina Amerikanaca nema ni interesa ni vremena ni sklonosti da
svakodnevno nadzire Kongres. Ali lobisti i aktivisti imaju, i mogu se
informacijama i mogućnošću pristupa služiti da osiguraju da se dobro
brine o skupinama koje predstavljaju i u saveznom budžetu i u pravnim
propisima. To ne važi samo za lobije koji žele novac. U bilo kojem pita-
nju, od krivičnog prava preko američke politike spram Kube do kvota,
dobro organizirane interesne skupine - koliko god malena bila njihova
društvena baza - mogu osigurati da vlada popusti njihovoj volji. Re-
forme namijenjene stvaranju vladavine većine stvorile su vladavinu
manjine.
Robert Packwood, koji je bio senator od 1969. do iznuđene ostavke
1995., sjeća se da su reforme jako otežale članovima da glasaju u skladu
s vrijednostima prijedloga.

Većina članova je željela, ako mogu, činiti ono što su smatrali

da je u nacionalnom interesu. Međutim to nije uvijek bilo
lako. Ali bilo je lakše prije donošenja "sunčanih zakona" [koji
su tražili da se javne poslove obavlja otvoreno]. Kad bi došla
neka interesna skupina, rekli biste: "Joj, žao mi je, pokušao
sam vas podržati. Zbilja. Predsjedatelj me je prisilio." Zatim
biste, da se zaštitite, rekli predsjedatelju da, kad ti tipovi
dođu, kaže da ste se zaista žestoko borili za njihovu stvar.

Ali čim je lobistima postao poznat svaki vaš glas, oni su se time služili
kao streljivom. Bivši senator Dale Bumpers istaknuo je da

su te skupine razvile vrlo grube metode obračuna s onima

koji im se zamjere. Odjednom je svaki glas dobio političke
posljedice. Kongres se počeo u teškim pitanjima služiti lu-
kavštinama i podržavati obje strane pri svakom pitanju koje
se nije dalo zataškati. (...) Ne radi se o tome da te skupine
 nemaju legitimne interese, nego o tome da iskrivljuju proces
svađama oko najmanjih sitnica, zbog čega Kongres ostaje
paraliziran, javnost je zgađena, a ishod sumnjiv. *

Jedan od rijetkih primjera u nedavnom pamćenju da se Kongres odupro

pritisku posebnih interesa - i to teškom - dogodio se 1986., kada je, uz
jaku podršku obiju stranaka, usvojio temeljite porezne reforme koje
su eliminirale stotine rupa i skrivenih subvencija. Jedan od arhitekata
tih reformi, bivši zastupnik Dan Rostenkowski, koji je bio predsjedatelj
Odbora za financijsko zakonodavstvo Predstavničkog doma, tvrdio je
da je to bilo moguće samo zbog toga što je on inzistirao na zatvorenim
sastancima tijekom pripreme prijedloga zakona. "Ne radi se o želji da
se javnost ignorira. Radi se o tome da svi ti lobisti, grupe za pritisak i
trgovačka društva imaju svoje omiljene projekte. Ako nešto sastavljate
javno, članovi gledaju na drugu stranu, prema lobistima, a ovi im daju
znakove 'da' ili 'ne'."**

Zamrznuti u prošlosti

Kako je politički sistem SAD-a postajao širi i otvoreniji, skupine koje

mu upućuju svoje zahtjeve - lobisti - postale su privredna grana s naj-
bržim rastom u Washingtonu. Kao i sve druge promjene povezane s

*Dale B u m p e r s , " H o w t h e S u n s h i n e H a r m e d Congress", New York Times, 3. siječnja

1999.
**Dakako, n a k o n sjednica na kojima je ocjenjivan prijedlog zakona lobiranje je
počelo s v o m s n a g o m , p r e m d a s o g r a n i č e n i m u č i n k o m . Politolog J a m e s T h u m b e r
sjeća se k a k o je gledao lobiste s m o b i t e l i m a na sjednici Kongresa o p o r e z n o j r e f o r m i
1986. "Počeli su p o z i v a t i istog časa k a d bi n e t k o u t o j prostoriji m a k a r i p o m i s l i o
da izmijeni n e k u poreznu olakšicu. Njihovi su pozivi uzbunjivali zainteresirane
s t r a n e i izazivali p o p l a v e p r o t e s t a p u t e m t e l e f o n a , p o š t e ili f a k s a . N e m a t a m p o n -
- z o n e koja bi z a s t u p n i c i m a o m o g u ć i l a da p r o m i s l e o t o m e š t o se zbiva. Prije ste
i m a l i n e k o l i k o m j e s e c i , ili t j e d a n a , ili b a r e m n e k o l i k o d a n a . Sada m o ž d a i m a t e
n e k o l i k o s e k u n d i prije n o š t o v a s p o g o d i val."
ovom temom, širenje lobiranja započelo je u šezdesetim godinama i još
uvijek traje. Sredinom pedesetih godina u Washingtonu je bilo 5000
registriranih lobista; do 1970. broj im se udvostručio, a zatim se ponovo
udvostručio do 1990. Poput spirale bez kraja, svaki novi zakonodavni
prijedlog stvara nove lobije namijenjene pribavljanju ili zadržavanju
nekog dijela federalnog budžeta. Jonathan Rauch, jedan od najboljih
novinara u Washingtonu, izvijestio je da je 1979. u Washingtonu bilo
117 grupa koje se bave zdravstvom. Do 1993., kada je predsjednik Bill
Clinton predlagao velike promjene na tom području, došlo je do sed-
merostrukog porasta tog broja. Dakako, čak i nakon neuspjeha Clinto-
nova prijedloga zakona o zdravstvenoj zaštiti gotovo sve te skupine tu
su i ostale, vršeći pritisak na Kongres u vezi sa svojim omiljenim pita-
njima.
U svojoj važnoj knjizi Demosclerosis Rauch primjenjuje i proširuje
uvide ekonomista Mancura Olsona da bi dokazao kako je porast inte-
resnih skupina učinio američku vlast potpuno disfunkcionalnom.
Washington nije u stanju smanjiti - a pogotovo ne ukloniti - praktički
bilo koji vladin program bez obzira na to koliko je očevidno zastario.
Rauch daje klasičan primjer subvencije za moher. * Godine 1954. vuna
je smatrana "vitalnom strategijskom robom" zbog toga što je korištena
za vojne uniforme. Zbog toga je vlada subvencionirala proizvođače
vune, osiguravajući više od 100 milijuna dolara potpore stočarima, od
kojih je polovinu ukupne subvencije dobivao jedan posto njih. Poput
mnogih drugih takvih subvencija, ni ova nije stvarno djelovala i sma-
njila je efikasnost te proizvodne grane. Ali to je tek početak priče. Šest
godina poslije sintetička vlakna poput Dacrona izbacila su vunu s
pentagonskog popisa strategijskih roba. Ali lobi za vunu bacio se na
posao i uvjerio Kongres da nastavi s dotokom novca. Nakon triju de-
setljeća, subvencija čije je postojanje 1960. ostalo bez ikakva opravda-
nja i dalje je bila nedirnuta. Konačno, Kongres je zbog neugodnosti što
je taj slučaj rasipanja novca postao javno razglašen ukinuo taj program.

* M o h e r j e v r s t v u n e koja s e dobiva o d a n g o r s k i h koza.

Ali nije mogao ukinuti lobi. Sljedećih se godina isplatio naporan rad
lobija, i nikoga nije iznenadio povratak subvencije za moher. Manja je,
i treba je obnavljati svake godine, ali lobistima za vunu to, čini se, ne
smeta. Uostalom, to im daje posla.
Pomnožite taj primjer sa 100.000 i dobivate dojam o tome zbog čega
je američka vlast, Rauchovim riječima, postala "divovska smrznuta
masa okoštalih programa, zaglavljena u vječna kritična stanja s nov-
cem". Subvencija za moher u nekom je smislu tipičan primjer jer je
stvarno na kraju bila ukinuta, a onda umanjena. Uzgajivači pamuka
bili su djelotvorniji. U Sjedinjenim Državama ima samo 25.000 uzga-
jivača pamuka, prosječne neto vrijednosti od 800.000 dolara. Dobivaju
dvije milijarde dolara državnih subvencija. Većina vladinih programa
sada je vječna. Subvencije za pomorstvo sada traju već više od 200
godina, premda je Pentagon sada vlasnik vlastite flote i upravlja njome.
Subvencije za poljoprivredu, uvedene kao privremene olakšice u vri-
jeme Velike depresije, toliko su zamršene i apsurdne da se seljacima
plaća da uzgoje usjeve i onda ih unište. Jednim nedavnim aktom su-
glasja obiju stranaka, vlada predsjednika Georgea W. Busha, koja po-
država slobodno tržište, i fiskalno odgovorni Kongres glasali su za
značajno povećanje tih subvencija, unatoč budžetskim i trgovinskim
pritiscima da ih se smanji.
U ovom ili onom obliku lobiji postoje najvećim dijelom američke
povijesti, a predsjednici od Grovera Clevelanda do Calvina Coolidgea
su ih proklinjali. Eksplozija njihova broja i njihove uspješnosti od ranih
1960-ih dijelom je posljedica toga što je državni aparat za posljednja tri
ili četiri desetljeća toliko uvećan; novac do kojega se može doći učin-
kovitim lobiranjem silno se povećao. Jednako je važno i to što se Kon-
gres sada može nadzirati i što se na njega može utjecati kao nikada prije.
Rezultat je da su lobiji, koji obavljaju najveći dio monitoringa i utjecaja,
stekli moć usporedivu s metom njihovih nastojanja - državom.
Bili vi liberalni ili konzervativni, to vas stanje mora zastrašiti. Za
konzervativce to znači da nema nade za smanjivanje federalnih troš-
kova. Od ranih 1980-ih tri su republikanska predsjednika (Ronald
Reagan, George H. W. Bush i George W. Bush), jedan republikanac pred-
sjednik Predstavničkog doma Kongresa (Newt Gingrich) i jedan demo-
kratski predsjednik (Bill Clinton) nastojali srezati državne troškove.
Ali sudarili su se s realnošću moći interesnih skupina. Rezultat je to da
je Reagan za osam godina uspio ugasiti točno četiri vladina programa
od ikakva značaja. David Stockman, Reaganov upravitelj proračuna,
koji je mesijanski zastupao potrebu racionaliziranja saveznog budžeta,
očajan je zaključio da je do 1984. "Reaganova Bijela kuća ostala gotovo
bez ikakvih suvislih načela politike smanjivanja troškova". Kada je
1989. naslijedio Reagana, Bush stariji je pokušao s drukčijom taktikom,
pa je predložio ukidanje 246 manjih programa. Uštede su bile slabašne:
3,5 milijarde dolara, ili 0,25% saveznih troškova. Pa ipak, pokazalo se
da je bio previše ambiciozan. Kada je Kongres završio rad na njegovim
prijedlozima, ukinuto je samo osam programa, što je donijelo silnu
uštedu od 58 milijuna dolara. Slično tome, Clintonov prijelomni bu-
džetski sporazum iz 1994. ukinuo je 41 maleni program, što je, sve u
svemu, vrijedilo 0,01% saveznog budžeta.
Republikanska revolucija iz 1994. bila je kritična proba Rauchove
teorije. Newt Gingrich i njegova horda novajlija došli su na vlast s plat-
formom posvećenom tome da se izmijeni način rada Washingtona i,
konkretno, da se dokine rasipničke subvencije. Četiri godine poslije
republikanska je revolucija bila u raspadu. Gingrich je dao ostavku na
mjesto predsjednika, pa čak i na mjesto člana Predstavničkog doma.
Taj nekoć najmoćniji političar u Americi sada je analitičar za Fox News.
A premda su svakako počinili mnoge političke greške, Gingrich i repu-
blikanci otkrili su da promijeniti Washington nije ni blizu tako lako
kako je izgledalo.
Republikanci su 1995. predložili budžet koji bi eliminirao oko 300
programa, uglavnom "socijalne pomoći korporacijama", čime bi se ušte-
djelo više od 15 milijardi dolara. Onda je počelo lobiranje. Izborne baze
vezane uz svaku stavku "rasipnog trošenja" u saveznom budžetu za-
počele su borbu za život - zapravo za sredstva za život. Nasuprot tome,
malo je ljudi zasulo urede Kongresa faksovima kojima od njih traže
smanjivanje troškova. Pokazalo se da većina Amerikanaca želi manju
vladu u apstraktnom smislu, ali oni nisu bili ti koji telefoniraju svojim
kongresnicima. To su međutim činili užitnici vladinih subvencija - i
to masovno. Nekoliko mjeseci poslije republikanci su na kraju usvojili
budžet ukupno smanjen za 1,5 milijardi dolara, samo desetinu onoga
što su planirali, u vrijednosti od samo 0,001% sveukupnog budžeta.
Nakon toga je Kongresu išlo nešto bolje, pa je uspio uštedjeti državi
nekoliko milijardi dolara (od 1,8 bilijuna dolara saveznog budžeta). Kada
je neočekivan ekonomski rast donio rekordne viškove, ljudi su počeli
vjerovati da kontrola troškova nije nužna. U toj novoj ekonomiji novac
bi samo pritjecao u državnu blagajnu. George W. Bush je došao na vlast
2000. s dvama fiskalnim obećanjima: smanjiti poreze i smanjiti troš-
kove. Kao i uvijek, pokazalo se da je lakše ispuniti prvo nego drugo
obećanje. Otkako je preuzeo vlast, naglo je porastao postotni udio troš-
kova u BDP-u, čak i ako se isključi porast troškova obrane nakon 11.
rujna. Savezna je vlada za prve dvije godine Bushova predsjednikovanja
potrošila više nego za prvih pet godina Clintonova. "Rekli su da će to
izgladniti zvijer", rekao je o Bushovu smanjivanju poreza Kevin Hasset
iz American Enterprise Institute, "ali mi imamo gladnu zvijer koja, na
neki način, ipak pronalazi hranu." *
Za liberale taj neuspjeh znači da je u Americi postalo gotovo nemo-
guće utrošiti realan novac na nove probleme ili mogućnosti. Povećanje
poreza ne dolazi u obzir, jer kada ubrojite državne, lokalne i poreze na
plaće, Amerikanci vjeruju (ne bez razloga) da su pretjerano oporezo-
vani. Prema tome, svaki dolar koji ode na subvencioniranje proizvodnje
mohera ili za proučavanje konkurentnosti šparoga (također federalni
poklon) ustvari je dolar manje za obrazovanje, kupone za hranu ili novu
infrastrukturu. Štoviše, budući da svi shvaćaju da novi programi nikada
ne umiru, prag za njihovo stvaranje postaje sve viši. Franklin Roosevelt

* G l e n n Kessler, " 2 0 0 3 B u d g e t C o m p l e t e s Big J u m p in S p e n d i n g " , Washington Post,

15. t r a v n j a 2 0 0 2 .
je vjerovao da bi se vlada trebala baviti "odlučnim i upornim eksperi-
mentiranjem". Ali, kako ističe Rauch, u njegovo vrijeme - kada je na
njegova vrata lupala samo šačica interesnih skupina - Roosevelt je
mogao pokretati tolike nove programe jer je mogao i obustavljati one
nedjelotvorne. U današnjoj vladi pokušaji i pogreške više nisu mogući,
jer pogreške bivaju u kamen uklesane. Savezna se vlada okamenjuje u
ulozi neprestanog branitelja statusa quo. Buduće privredne grane, pro-
blemi i mogućnosti nemaju svoje lobije; imaju ih one iz prošlosti.
Kada izgleda da vlada nije kadra primijeniti na svoje prioritete i
troškove ikakav razum ili logiku, ljudi gube vjeru u njenu sposobnost
rješavanja novih problema. Jedna od najznačajnijih promjena u prote-
klih nekoliko desetljeća jest prošireno uvjerenje među mladima da
učinkovite društvene promjene u najboljem smislu mogu poteći izvan
državne strukture, putem nedržavnih organizacija, neovisnih instituta
i medija, pa čak i iz privatnog biznisa. Državnu se strukturu u Americi
danas smatra nezgrapnim dinosaurom uhvaćenim u zamku vlastite
povijesti i nesposobnim odgovoriti na sutrašnje probleme. Je li ikakvo
čudo što ga pametni, energični mladi ljudi izbjegavaju?
Sam je Rauch rezignirano prihvatio uvjerenje da "se američka dr-
žava vjerojatno razvila u nešto što će otprilike i ostati: protegnutu
strukturu što se sama organizira, čijih se 10 do 20% nalazi pod kontro-
lom političara i birača, a 80 do 90% pod kontrolom bezbroj klijentskih
skupina. Mijenjat će se samo rubno, na načine koji općenito odgovaraju
željama klijenata, ali ne sistematično ili na načine koji ugrožavaju više
od nekolicine klijentskih 'prava'." To je srž današnje američke dileme.
Američki puk vjeruje da nema zbiljsku kontrolu nad vlašću. Ne shvaća
pak da je nemaju ni političari. Većina kongresnih zastupnika i senatora
vjeruje da djeluju u političkom sistemu u kojem bilo kakav ozbiljan
pokušaj promjene stvara brzu, dobro organiziranu opoziciju malene
manjine koju promjena pogađa. A upravo te manjine zbiljski upravljaju
Washingtonom.
Nedaće frakcija

Mogućnost da te male, angažirane manjine preotmu politiku jako je

brinula utemeljitelje Amerike. Ukazujući upravo na taj problem, koji
je nazivao "nedaće frakcija", Madison ga je okrivio za "nestabilnost,
nepravdu i konfuziju... [koje su] zapravo smrtna bolest zbog koje su
pučke vlade posvuda nestajale". U znamenitom ogledu, Federalistič-
kom spisu 51, argumentirao je da bi jedino djelotvorno rješenje tog
problema bilo ograničenje slobode udruživanja i izražavanja koja omo-
gućuje formiranje takvih skupina ("Sloboda je za frakciju isto što i zrak
za vatru"). Ali taj bi lijek bio gori od bolesti, i Madison ga je brzo odba-
cio.
Madison je umjesto toga svoju vjeru položio u veličinu i komplek-
snost Amerike. Prvo, tvrdio je, manjinske frakcije neće moći postići da
bude po njihovom, jer će nastati druge frakcije - brojnije od te manjine
- i osujetiti ih. Čak i ako su frakcije jake, u velikoj i raznolikoj zemlji
kakva je Amerika izbijat će suparničke frakcije i sve će se one među-
sobno poništavati. Avaj, Madison je u toj ključnoj točki bio u krivu.
Možda nije zamišljao da će vlada ikada imati tako bogatu blagajnu da
će privući sve te gomile skupina s fanatičnim sebičnim interesima. Ali
u Madisonovu umovanju postoji i teorijski problem. Olson je istaknuo
da je mnogo lakše formiranje skupina s uskim interesom, jer njihovi
pripadnici mogu mnogo dobiti, a ostatak zemlje malo gubi. To je dio
onoga što on označava kao "logiku kolektivnog djelovanja". Ako se
skupina od 100 farmera okupi da od vlade zahtijeva 10 milijuna dolara,
korist za svakog farmera iznosi 100.000 dolara. Cijena za ostatak zemlje
je oko četiri centa po osobi. Tko će vjerojatnije formirati lobi, oni ili mi?
Pomnožite taj primjer s nekoliko tisuća, i shvatit ćete središnji problem
američke demokracije danas.
Frakcije se također međusobno ne poništavaju. Većina interesnih
skupina sretna je što i druge uspijevaju. Kada su ga pitali bi li podržao
smanjivanje subvencija za njegove konkurente, Bog Borgland iz Nati-
onal Rural Electric Cooperative je rekao: "Mislimo da je moguće iznijeti
dobre razloge za veću potporu svim stranama." * Argumentima bilo
koje skupine pomaže to što može pokazati da se financira i druge sku-
pine - pa zašto diskriminirati njih? Što ih je više, to je veselije. Uosta-
lom, lakše je isposlovati poreznu rupu za sebe ako ih zagovarate i za
druge. Naposljetku, vladina politika nije postala zbir interesnih skupina
koje se međusobno poništavaju i dospijevaju do racionalna prosjeka,
kako je postulirao Madison, nego akumulacija ustupaka koji slijede
jedan za drugim u pogubnoj silaznoj spirali. U politici se najčešće ide
upravo putem najmanjeg otpora.
To važi čak i za političke mjere u kojima se ne radi o novcu. Pogle-
dajmo politiku SAD-a spram Kube. Deset godina po svršetku Hladnog
rata trebale bi biti očevidne dvije stvari. Prvo, kubanski komunizam
više ne predstavlja ni najmanju geopolitičku prijetnju za SAD. Drugo,
koliko god mi prezirali Castrovo kršenje ljudskih prava, jasno je da
nametanje ekonomske izolacije putem sankcija samo pojačava njegov
stisak u zemlji, dajući mu nešto protiv čega će mobilizirati svoj puk.
Kao što pokazuje povijesno iskustvo, najbolje što možemo učiniti da
gurnemo Kubu na put liberalne demokracije jest otvoriti je spram
svijeta trgovine i kontakata. S tim se pristupom slaže i znatna većina
Amerikanaca. Upravo su tako Sjedinjene Države postupale s drugim
dvama komunističkim režimima, Kinom i Vijetnamom. Pa zašto ne i
s Kubom? Odgovor je jedna frakcija. To pitanje kontroliraju kubanski
Amerikanci protivnici Castra, jer su s tim u vezi odlučniji nego bilo tko
drugi i žive u dvjema izborno značajnim državama, Floridi i New Jer-
seyju. Premda većina Amerikanaca može imati drukčije mišljenje,
samo se kubanski Amerikanci organiziraju, doniraju i glasaju s tim
motivom. Tako je šačica Amerikanaca u dvjema državama u stanju
diktirati američku vanjsku politiku. Kao i u drugim pitanjima u kojima

* C i t i r a n o u J o n a t h a n Rauch, Demosclerosis ( N e w York: R a n d o m H o u s e , 1994.), 135.

Novo i z d a n j e n j e g o v e knjige nosi n a s l o v Government's End: Why Washington Stopped
Working ( N e w York: Public Affairs, 1999.).
glasna manjina nadvlada tihu većinu, cijena za javni interes je malena.
Ali se pribraja.
Glavna institucija koja je do relativno nedavno stajala kao odbojnik
između takvih skupina i političara bila je politička stranka. Jake političke
stranke mogle su posredovati između raznih interesnih skupina te, do-
vodeći ih pod zajednički kišobran, nametnuti stajalište koje odražava
širinu osjećaja u cijeloj stranci. Ta se stajališta moglo mijenjati, ali o
svakoj je promjeni trebalo pregovarati unutar stranke, gdje se raspravljalo
o uzajamnim ustupcima i gdje se uzimalo u obzir i općenitije stranačke
interese. Upravo je zbog toga Clinton Rossiter, eminentan znanstvenik
koji proučava američku politiku, iznio prije citirano uvjerenje: "Nema
Amerike bez demokracije, nema demokracije bez politike, nema politike
bez stranaka." Dakako, one ne funkcioniraju uvijek na taj način, ali
tijekom više od dvaju stoljeća stranke su uspijevale strasti javnosti i
interese kanalizirati u funkcionalan sistem demokratske politike. To bi
mogle činiti i u budućnosti, dok Amerika prolazi kroz velike tehnološke,
ekonomske i demografske promjene koje nam predstoje - ako zanema-
rimo činjenicu da političke stranke doista više ne postoje u Americi.

Slabljenje stranaka

U prosincu 2000., nekoliko dana prije svršetka bitaka oko ponovnog

prebrojavanja glasova u Floridi, pitao sam Georgea Stephanopoulosa,
radijskog i televizijskog novinara i nekadašnjeg političkog stratega,
smatra li da će Demokratska stranka nominirati bivšeg potpredsjednika
Ala Gorea kao predsjedničkog kandidata 2004. Novine su tog tjedna
bile pune spekulacija o tome kako vodeće ličnosti stranke žele odbaciti
Gorea. Stephanopoulosov odgovor dao je razjašnjenje: "Nema Demo-
kratske stranke", rekao je. "Ako se Gore želi kandidirati, mora prikupiti
novac, dobiti dobar publicitet i steći višu poziciju u anketama, što će
mu donijeti još novca i bolji tretman u medijima. Irelevantno je što
misle stranačke starješine, jer više nema stranke. Oni koji se prikazuju
kao 'starješine' samo su stari političari koji ne znaju što bi radili."
 Danas političke stranke u Americi nemaju stvarnog značaja. U po-
sljednjoj generaciji stranke su postale tako otvorene i decentralizirane
da ih nitko ne kontrolira. Mašine i njihovi šefovi, stranačka organizacija,
volonterske jezgre, starješine - sve je to izgubilo značaj. Partija je, u
najboljem slučaju, sredstvo za prikupljanje novca za telegenična kan-
didata. Ako je kandidat popularan i osvoji nominaciju, stranka ga počne
podržavati. Taj kandidat onda ima neke male koristi jer dobije dodatna
sredstva, organizacijsku podršku i nov popis potencijalnih donatora.
Preliminarnim je kandidatima, ustvari, korisno natjecati se protiv esta-
blišmenta stranke. To njihovim kampanjama daje svježinu i privlačnost
slabijega koji se bori protiv mašinerije - pristup koji je djelovao za Geor-
gea McGoverna, Ronalda Reagana i Jimmyja Cartera. Međutim danas je
ta strategija teža jer više nema establišmenta protiv kojega bi se natjecalo.
Tko je bio kandidat demokratskog establišmenta 1992.? Bill Clinton, Bob
Kerry ili Paul Tsongas? Ni jedan od njih. * Svoj uspjeh George W. Bush
nije imao zahvaliti tome što je kandidat establišmenta, nego tome što
je bio kandidat svoje porodice; imao je dvije stvari potrebne kada nema
sistema stranaka - prepoznatljivo prezime i stroj za prikupljanje novca.
Svatko tko ima i jedno i drugo, imao iskustva u politici ili ne, sada je u
golemoj prednosti. Dakle u tom novom, 'demokratičnijem' sistemu vi-
dimo mnogo više političkih dinastija, poznatih ličnosti koje dolaze na
javne funkcije i političara-milijardera nego prije. A to je samo početak.
S daljnjim opadanjem političke stranke, bogatstvo i/ili slava kandidata
postajat će redovnim putem do visokih izbornih funkcija.

Najvećim dijelom američke povijesti predsjednički su kandidati bili

odraz svojih političkih stranaka. Danas su stranke odraz svojih kandi-
data. Ako se kandidat pomakne prema centru, i stranka se pomakne
prema centru. Ako kandidat odskoči ulijevo, i stranka jurne ulijevo.
Kada je Clinton izabran kao "novi demokrat", postalo je teško u Wash-
ingtonu naći ijednog starog demokrata. A kada je George W. Bush

* I z u z e t a k koji p o t v r đ u j e p r a v i l o j e s e n a t o r R o b e r t Dole, koji j e r e p u b l i k a n s k u

n o m i n a c i j u 1996. dobio g o t o v o k a o p o k l o n z a sve g o d i n e s l u ž e n j a s t r a n c i .
oglasio da je suosjećajan konzervativac, ostatak Republikanske stranke
otkrio je da je to upravo ono što su oni oduvijek bili. Politička je stranka
danas prazna posuda, koja čeka da je ispuni neki popularan vođa.
Metak koji je ubio američku političku stranku bili su preliminarni
izbori. Stranke postoje da bi se natjecale na općim izborima. Stoga je
odabir kandidata najvažnija odluka stranke. Čim je taj proces oduzet
stranačkoj organizaciji i predan biraču, organizacija postaje pukom
ljušturom. Zbog toga u drugim demokratskim zemljama ni jedna po-
litička stranka nije abdicirala od sudjelovanja u odabiru kandidata.
Preliminarni su izbori pojava koja postoji odnedavno i jedinstvena je
za Ameriku. Zanimljiva je priča o tome zašto se i kako pojavila. Ali bilo
bi, zapravo, netočno reći da je američka politička stranka ubijena; ona
je u zbilji počinila samoubojstvo. *
Izravni preliminarni izbori počeli su se u velikom broju pojavljivati
u prvoj četvrtini 20. stoljeća, kao dio napada Progresivne ere na ko-
ruptne stranačke mašine. ("Neka odlučuju birači, a ne šefovi!") Također
su bili privlačni američkoj želji za "više" demokracije. Ali prvi pokušaj
preliminarnih izbora nije promijenio karakter stranačkog sistema.
Između 1912. i 1968. pobjednik izravnih preliminarnih izbora dobio je
stranačku nominaciju u samo deset od 23 slučaja (to ne uključuje pred-
sjednike na funkciji, koje su stranke uvijek iznova nominirale). Godine
1960, demokrati su održali preliminarne izbore u samo 16 država, a
republikanci u 15. Na preliminarnim je izborima izabrano samo 38
posto delegata za nacionalnu političku konvenciju. Aktivno stranačko
vodstvo - izabrani funkcionari, lokalni i regionalni šefovi stranke i
organizatori - zadržalo je većinu glasova i utjecaj. Preliminarni su izbori
postojali kao način provjere tržišne upotrebljivosti određenog kandi-
data za općeg birača. Kada je John Kennedy pobijedio u Zapadnoj Virdži-
niji, dokazao je da katolik može dobro proći na Jugu. Međutim Estes
Kefauver je pobjeđivao na mnogim preliminarnim izborima, a ipak mu

* D a l e k o v i d a n p r v i p r i k a z slabljenja s t r a n a k a je k n j i g a Davida Brodera The Party's

Over: The Failure of Politics in America ( N e w York: H a r p e r a n d Row, 1972.).
je uskraćena nominacija demokrata 1952. jer je stranačkoj mašini bio
draži Adlai Stevenson. Wendell Wilkie nije čak ni stupio u preliminarne
izbore 1940., a Republikanska ga je stranka ipak nominirala.
Jedna od ustrajnih tema protesta u šezdesetim godinama 20. stoljeća
- u pokretu za građanska prava, u demonstracijama zbog Vijetnamskog
rata, u kaosu izvan konvencije demokrata u Chicagu 1968., pa čak i na
Woodstocku - bila je potreba za više participativne politike. Nastojeći
odgovoriti tim zahtjevima, Demokratska je stranka odlučila da se de-
mokratizira: iz temelja je promijenila metodu odabira kandidata. Preli-
minarni izbori brzo su zamijenili sve druge metode selekcije delegata
za nacionalnu konvenciju, i do 1980. već je više od 70 posto delegata bilo
izabrano na otvorenim preliminarnim izborima. Republikanci su slije-
dili primjer demokrata: do 1980. putem preliminarnih izbora bilo je
birano 75 posto republikanskih delegata. Danas ta brojka za obje stranke
iznosi više od 80 posto, a preostali postotak obično glasa za osobu koja
pobijedi na preliminarnim izborima. (Ustvari, smatralo bi se skandalom
kada bi ti slobodni delegati prosuđivali zasluge kandidata.)
Preliminarni birači nisu ni izdaleka većina u stranci, a pogotovo ne
u američkom puku. (Na posljednjim predsjedničkim izborima na pre-
liminarnim je izborima glasalo samo 23 posto registriranih birača, što
je otprilike 18 posto stanovništva u dobi da mogu glasati.) Rezultat je
tendencija da delegati budu ekstremniji od prosječnih članova. To je i
razumljivo, jer delegati nisu odraz prosječnog članstva stranke, nego
prosječnog aktivnog članstva koje glasa na preliminarnim izborima.
(Promislite koliko poznajete ljudi koji su aktivni volonteri stranaka i
glasaju na svim preliminarnim izborima.) Na primjer samo je 10 posto
republikanskih delegata 2000. smatralo da budžetski višak treba isko-
ristiti za očuvanje Medicarea i socijalnog osiguranja, u usporedbi sa 46
posto svih republikanskih birača. Samo 24 posto republikanskih dele-
gata smatralo je da bi trebalo zabraniti "mekani" novac*, premda je 60

* N o v č a n e d o n a c i j e u p l a ć e n e t a k o da se i z b j e g n u f e d e r a l n i propisi i o g r a n i č e n j a ,
uplaćivanjem na stranačke račune na razini nižoj od federalne. Mogu se koristiti
posto birača smatralo da ga treba zabraniti. Slično tome, samo je 10
posto demokratskih delegata podržavalo školske vaučere, koje je po-
državalo 41 posto demokratskih birača. Samo 20 posto demokratskih
delegata podržavalo je smrtnu kaznu, za razliku od 46 posto demokrat-
skih birača.* I u jednoj i u drugoj stranci, i u odnosu na gotovo svaku
temu, ponavlja se taj raskorak između delegata i birača. Ironično je da
su stare elite bile daleko reprezentativnije u odnosu na najšire članstvo
svoje stranke - i zemlje - nego današnji profesionalni aktivisti. Ispada
da je nova politička "baza" vrlo uska.
Predsjednički su izbori popularni događaji i kandidati odabrani za
natjecanje na njima bez iznimke dolaze iz političkog centra. Ali druge
političare bira i na njih utječe njihovo aktivno preliminarno biračko
tijelo. Tako su stranke manje odraz ideja svojih matičnih donosilaca
politike i funkcionara, a više odraz nazora svojih najjačih aktivističkih
skupina i organizatora - onih koji mobiliziraju glasove tijekom preli-
minarnih izbora. U tom smislu "demokratizacijske" reforme nisu eli-
minirale elite, nego su ih samo zamijenile, i nije baš očito da je to bila
promjena na bolje. Stara stranka bila je ukorijenjena u lokalnim sre-
dinama, lokalnoj upravi i organizacijama sa širokom bazom poput
sindikata i poslovnih udruženja. Novom strankom dominiraju washin-
gtonski profesionalci - aktivisti, ideolozi, fund-raiseri i istraživači
javnog mnijenja. Upravo je stoga Washington stalno toliko polarizira-
niji od zemlje u cjelini, i upravo je stoga postalo toliko teže sklapati
sporazume i kompromise preko stranačkih linija. Politički sistem danas
više prihvaća pat-pozicije nego sklapanje sporazuma; to je bolje za pri-
kupljanje novca.

za r a z n e s t r a n a č k e a k t i v n o s t i , ali ne i za financiranje k a m p a n j a za p r e d s j e d n i č k e
ili k o n g r e s n e izbore (op. prev.).
* A d a m N a g o u r n e y i J a n e t Elder, "Poll of D e l e g a t e s S h o w s C o n v e n t i o n Solidly on
Right", New York Times, 31. s r p n j a 2 0 0 0 . ; A d a m C l y m e r i M a r j o r i e C o n n e l l y , "Poll
F i n d s D e l e g a t e s to t h e L e f t of B o t h P a r t y a n d Public", New York Times, 14. k o l o v o z a
2000.
Stroj za novac

Sistem preliminarnih izbora stvorio je demokratski paradoks koji se

opetovano pojavljuje kroz noviju povijest reformi, u kojem se vladavina
većine pretvara u vladavinu manjine. On se iznova pojavljuje u slučaju
reforme financiranja kampanja. Financijske reforme iz 1970-ih trebale
su sistem učiniti pristupačnijim za veći broj ljudi. Nastojeći okončati
oslanjanje političara na malen broj velikih prinosnika, nove su mjere
nametnule ograničenje priloga od 1000 dolara po osobi za pojedinog
kandidata ili kandidatkinju. Političke stranke mogu priložiti samo
5000 dolara po kandidatkinji ili kandidatu. One također propisuju
formiranje korporativnih odbora za političko djelovanje (PAC), koji
malim prinosnicima omogućuju objedinjavanje resursa radi promica-
nja nekog zajedničkog političkog cilja. Ni jedan prilog za PAC ne smije
biti veći od 5000 dolara. Pa ipak, unatoč tim reformama, PAC-ove se
sada smatra simbolom svega pogrešnoga s današnjim američkim siste-
mom financiranja kampanja.
Demokratizacija financiranja kampanja promijenila je narav ame-
ričke politike, i to ne nabolje. Umjesto da se u financiranju mogu oslo-
niti na nekoliko velikih donatora - čija su imena uvijek bila javno dobro
poznata i podložna kontroli - kandidati sada moraju u malim porcijama
prikupljati novac od desetaka tisuća prinosnika i PAC-ova, čiji prioriteti
nisu tako poznati javnosti i nisu pod takvom kontrolom. A stvorila je
i novu skupinu mešetara moći: fund-raisere. Kako objašnjava novinar
i nekadašnji pisac govora u Bijeloj kući David Frum,

Kada su individualni donatori ograničeni na 1000 dolara, a

limit potrošnje je 36 milijuna dolara, više nije dovoljno lo-
cirati nekoliko ekscentričnih milijunaša. Kandidat mora
provesti sada presudnu godinu prije preliminarnih izbora
zadobivajući potporu tisuća imućnih prinosnika. To je kao
puniti kadu žlicom. A kako čak ni najodlučniji kandidat ili
kandidatkinja ne može nagovoriti toliko ljudi jednog po jed-
nog, mora zadobiti podršku nekoliko stotina majstora Rolo-
 dexa * koji su dokazali da su sposobni i voljni sponzorirati gala
prijeme za prikupljanje priloga, koktel-zabave, radne doručke
i intimne večere neophodne da bi se od svakog važnijeg pla-
težno sposobnog republikanca ili demokrata te regije izvuklo
potrebne iznose.**

Proizlazi da je temeljnom aktivnošću političke kampanje postalo pri-

kupljanje novca, a uspješno nastupanje u ulozi fund-raisera postalo je
prvom, prijeko potrebnom vještinom modernog američkog političara.
Ako postoje stranačke starješine, to su sada "majstori Rolodexa" bez
kojih se nikakvu kampanju ne može pokrenuti. Sve te promjene pri-
donose slabljenju političkih stranaka. Najnoviji prodor reforme finan-
ciranja kampanja samo će produbiti taj trend, jer još više slabi političke
stranke. Jedina valuta koja je preostala strankama bila je takozvani
meki novac koji su stranke mogle koristiti za potporu kandidatu. Sada
će taj novac trošiti - jer njega će se svakako trošiti - ne stranke nego
sjenovite skupine i organizacije koje nisu tako javne ni podložne od-
govornosti. Majstori Rolodexa postaju u još većoj mjeri krucijalni za
politički život zemlje.
Najštetniji učinak tih promjena po sistem financiranja kampanja
jest da zbog njih političari postaju podložniji utjecajima. Političari tre-
baju živjeti u zdravom strahu da neće biti izabrani na funkciju. O tome
se u demokraciji i radi - do neke granice. Današnji političari međutim
žive u opsesivnoj, sveobuhvatnoj, trajnoj paranoji da su uvijek na korak
od poraza. Izgubivši opću potporu i pokriće stranaka, američki politi-
čari, riječima britanskog politologa Anthonyja Kinga, "svijetom izbora
hodaju sami". Kandidati su prije stjecali snagu na osnovi položaja u
svojim strankama, na osnovi svojih samostalnih dostignuća i na osnovi
vještine ophođenja sa stranačkim starješinama. Sada je stječu vlastitim
poduzetničkim vještinama u ispitivanju javnog mnijenja, uslugama

*Adresar s k a r t i c a m a na v a l j k u koji se m o ž e r o t i r a t i (op. prev.).

**David F r u m , " T h e Elite P r i m a r y " , Atlantic Monthly, s t u d e n i 1995.
biračima, upravljanju posebnim interesima i prikupljanju novca. Ali to
također znači da su sami i uvijek im je dovoljan jedan pogrešan korak
da bankrotiraju i stoga izgube vlast. Ako učine nešto nepopularno,
stranka ih više ne štiti, Kongres ih više ne štiti, mediji ih više ne štite.
Kako piše King, "mogu ih posmicati jednog po jednog; oni to znaju i
tome prilagođavaju svoje ponašanje". *
Svijest političara usredotočuje se na izglede da bude izabran. A ame-
rički su političari sada usredotočeni isključivo na pobjedu na sljedećim
izborima, toliko da zanemaruju sve drugo, ne zbog toga što su gori ljudi
od svojih prethodnika, nego zbog toga što ih sistem gura u tom smjeru.
Odatle i tužan prizor suvremene američke politike, u kojem političari
neprekidno ugađaju lobistima, ispituju mnijenje birača, kleče pred
posebnim interesnim skupinama i prikupljaju novac. Dakako, to ne
dovodi do dobre vladavine - upravo suprotno - pa tako potraga za do-
brom vladavinom i dalje traje. U Americi to znači traganje za "više"
demokracije, ovaj put putem referenduma.

Izravna demokracija

Zamisao da se demokraciju dovede izravno puku stara je koliko i Sje-

dinjene Američke Države. Zapravo i starija: prvi je referendum održan
u Massachusetts Bay Colony 1640. Tijekom kasnog 18. te u 19. stoljeću
federalni ustav i ustavi država bili su iznošeni pred puk na ratifikaciju.
Ali pošto su ti ustavi usvojeni, stvorivši sistem vlasti, referendumi su
odumrli. Tijekom 19. stoljeća sudovi su redovno presuđivali da su refe-
rendumi neustavni, navodeći odavno ustaljenu doktrinu da puk, pošto
je jednom delegirao zakonodavna ovlaštenja, više ne može ta ovlašte-

* A n t h o n y King, " R u n n i n g Scared", Atlantic Monthly, siječanj 1997.; t a k o đ e r pogle-

d a t i A n t h o n y King, Running Scared: Why America's Politicians Campaign Too Much
and Govern Too Little ( N e w York: F r e e Press, 1999.). K i n g o v o je d j e l o o a m e r i č k o j
politici i z v r s n o , i n f o r m i r a n o k o m p a r a t i v n i m o k v i r o m koji m a n j k a u v e ć i n i a m e -
r i č k e z n a n s t v e n e p r o d u k c i j e o a m e r i č k o j politici.
nja selektivno ponovo uzimati - delegata potestas non potest delegari. Po
nazoru 19. stoljeća, reprezentativna demokracija ne može funkcionirati
ako je se može zaobilaziti.
Sve se to promijenilo, prvi put u Južnoj Dakoti 1898. Zlatno doba
kasnog 19. stoljeća stvorilo je velika bogatstva i velike tvrtke. Krupni
biznis - osobito željeznice - često je imao jake veze unutar zakonodav-
nih tijela država, što je dovelo do tijesne povezanosti novca i politike.
(Nekoliko desetljeća poslije Amerikance je šokiralo otkriće sličnog
uređenja u privredama u usponu u Aziji, što su osuđivali kao crony-
-kapitalizam.) Napredne je reformatore zgrozila i frustrirala ta duboko
usađena korupcija te su odlučili potpuno zaobići zakonodavna tijela i
iznijeti političko odlučivanje izravno pred puk. Progurali su aman-
dmane na ustave država koji su dopustili referendume, inicijative i
opozive - sve kako bi javnosti dali mogućnost da nadjača moć posebnih
interesnih krugova koji su upravljali zakonodavstvom. (Druga važna
reforma Progresivnog pokreta bila je ustavni amandman koji je uveo
izravan izbor senatora, koje su do početka prvog desetljeća 20. stoljeća
birala zakonodavna tijela država.) Progresivni pokret vjerovao je da će
to politiku vratiti u čistije, neiskvareno stanje, jer će vladati običan
čovjek, a ne nekolicina bogatih. U srži tih reformi, napisao je historičar
Richard Hofstadter, "bio je Čovjek dobre volje. (...) On će misliti i dje-
lovati kao individua kojoj je stalo do općeg dobra, za razliku od sviju
skupina s usađenim interesima koje su se na nju ustremile. (...) Ona se
nipošto neće pridružiti organizacijama koje se zalažu za njene vlastite
interese, nego će se... izravno i plemenito posvetiti problemima vlada-
vine."
Do dvadesetih godina 20. stoljeća većina je država uvela zakone koji
omogućuju neki oblik izravne demokracije. Ali s raščišćavanjem poli-
tike i slabljenjem progresivnog doba slabio je i žar za referendume. Od
1930-ih do ranih 1960-ih opada njihova učestalost i važnost. Ali u ka-
snim 1960-ima, kada je bilo sve više napada na "establišment", a u
porastu je bila retorika participativne demokracije, oživljena je ideja
izravnog obraćanja puku, najgorljivije na lijevom krilu Demokratske
stranke. Premda su se njeni intelektualni proponenti većinom nalazili
na ljevici, pokret za inicijativu je deset godina poslije doživio najjači
polet na desnici. Howard Jarvis je 1978. organizirao Prijedlog 13 u Ka-
liforniji, čime je, kako kaže legenda, promijenio tijek američke povi-
jesti.
Prijedlog 13 pobrkao je dva odvojena problema: poreze i referen-
dume. Kasnih šezdesetih i tijekom sedamdesetih godina rasle su sve
vrste poreza, u vrijeme procvata Velikog društva Lyndona Johnsona, s
troškovima za socijalna prava i nove urbane inicijative. (Vjerovali ili
ne, u šezdesetima ste mogli biti izabrani obećavajući ljudima da ćete
im povisiti poreze i trošiti ih na grandiozne javne programe.) U Kali-
forniji je eksplozija stanogradnje u 1970-ima prouzročila nagao rast
poreza na nekretnine, a državna legislativa nije ih bila voljna sniziti
premda je višak bio nabubrio do milijardi dolara. Prijedlogom 13 pred-
loženo je značajno sniženje koje bi poreze vratilo na razinu iz 1975. i
ograničilo njihovo podizanje.
Unatoč velikoj ljutnji javnosti zbog visokih poreza, nije se očekivalo
da Prijedlog 13 bude prihvaćen. Jarvisa se smatralo luckastim. San Fran-
cisco Chronicle ga je opisao kao "kolerična sedamdesetpetogodišnjeg
nametljivca koji poreze smatra lopovlukom s dozvolom vlasti".* Sve
vodeće političke ličnosti Kalifornije bile su protiv tog prijedloga, uk-
ljučujući najistaknutijeg konzervativca države, bivšega guvernera
Reagana, koji je to smatrao odveć ekstremnim. Mjesec dana prije gla-
sanja ankete su pokazivale da su pristaše i protivnici inicijative izjed-
načeni i da je gotovo 20 posto birača još neodlučno. A onda je, tri tjedna
prije lipanjskoga glasanja, porezna uprava okruga Los Angeles objavila
godišnji izvještaj, u kojem se pokazao strmoglav rast poreza na nekret-
nine. Ta je priča došla baš u pravom trenutku te je na valu javne indi-
gnacije Prijedlog 13 prihvaćen sa 65 posto glasova.
Nakon tih rezultata glasanja, establišment se klokanskim skokom
pridružio matici. Lakrdijaš Jarvis postao je politički genij Jarvis, koji se
pojavljivao na naslovnim stranicama Timea i Newsweeka i sastajao s

* " T h e People's R e v o l u t i o n " , San Francisco Chronicle, 20. svibnja 1998.

inozemnim liderima poput Margaret Thatcher i Jacquesa Chiraca. Ne-
koliko tjedana nakon glasanja Reagan je zatražio od Republikanske
stranke da "iskoristi glasanje Kalifornije o Prijedlogu 13 i zapali prerij-
ski požar opozicije skupoj i svemoćnoj vladi". To su i učinili. Prijedlog
13 doveo je smanjivanje poreza u središte programa Republikanske
stranke. Njegovu su poruku prihvatili i mnogi demokrati. Liberalni
guverner Kalifornije Jerry Brown deklarirao se kao "preporođeni"
preobraćenik po tom pitanju. Diljem zemlje političari su počeli pisati
planove za smanjivanje poreza. Demokratski kandidat za Senat New
Jerseyja Bill Bradley vodio je kampanju zasnovanu na obvezi da pomo-
gne smanjiti savezne poreze za 25 milijardi dolara. Pet mjeseci nakon
usvajanja Prijedloga 13, u studenom 1978., referendumi o poreznoj
politici održani su u 16 država.
Ali postoji još jedna, snažnija baština Prijedloga 13, koji je bio prvi
referendum u četiri godine glasanja u Kaliforniji. Otvorio je nov, ča-
robno jednostavan način da se zaobiđe dug, tegoban proces mijenjanja
političkih odluka. Umjesto da se glasanjem iskazuje nepovjerenje ne-
brojenim zastupnicima i zastupnicama, ili da ih se lobiranjem pridobiva
da glasaju za neki prijedlog zakona, zašto ne usvajati zakone izravno?
Do 1970-ih broj referenduma već se bio povećao, ali nakon 1978. proši-
rili su se poput Reaganova prerijskog požara. Tijekom šezdesetih godina
20. stoljeća birači su bili pozvani da donesu zakonodavne odluke o 88
pitanja. U 1970-ima taj je broj porastao na 181, a u 1980-ima na 257. U
1990-ima broj inicijativa gotovo se upeterostručio i popeo na 378. Samo
2000. godine birači su donijeli odluku o 204 zakonodavna akta, koji
su se odnosili na sve, od zdravstvene zaštite i reforme obrazovanja do
prava homoseksualaca i samoubojstva uz pomoć liječnika.
Da li to djeluje? U posljednjim dvama desetljećima stalno se ekspe-
rimentiralo s mehanizmima referenduma, inicijative i opoziva.* Da-
kako, lako je pogledati bilo koje konkretno pitanje o kojem je javnost

* I s c r p a n p r i k a z s u v r e m e n i h r e f e r e n d u m a predstavlja Democracy Derailed: Initiative

Campaigns and the Power of Money D a v i d a Brodera ( N e w York: H a r c o u r t , 2 0 0 0 . ) .
- po nečijem sudu - korektno glasala i reći: "Ovaj je sistem mnogo
bolji jer je dao dobar rezultat; legislativa taj zakon nikada ne bi usvojila."
To objašnjava zbog čega desnica posljednjih nekoliko desetljeća toliko
voli inicijative. Kako gledati u zube smanjenju poreza? Ali za sud o
jednoj sistemskoj promjeni odveć je kratkovidno suditi po pojedinim
zakonodavnim aktima. Uostalom, birači mogu izglasati i mnogo toga
što čovjek ne bi odobrio. Kada je ljevica stekla prednost i pobjeđivala
na referendumima sa svojim temama, konzervativci su komičnim
zaokretom promijenili stav. Sve otkako su godine Richarda Nixona i
Reagana donijele konzervativizmu pobjedu u toj državi, za desnicu je
bio aksiom da je Kalifornija nacionalni kolovođa. Njeni su referendumi
pokazivali prema budućnosti. Ali sada, kada su kalifornijske liberalne
većine počele usvajati političke mjere koje njima odgovaraju, konzer-
vativci su odlučili da je stanovništvom najbrojnija država ove nacije
ustvari čudna, atipična la-la-zemlja bez doticaja sa stvarnošću Amerike.
Njeni su referendumi sada za konzervativce simbol prošlosti.* Među-
tim, budući da liberali sve češće pobjeđuju u drugim državama, kon-
zervativci bi se mogli upitati zbog čega im se uopće sviđao taj čudni
proces inicijativa. S druge strane liberali, koji su dugo gunđali zbog
populističkog donošenja zakona, ponovo otkrivaju svoju ljubav spram
referenduma. Jasno, dok se plimni val opet ne preokrene.
Neki bi mogli tvrditi da referendumi u najmanju ruku stavljaju na
stol nove teme, o kojima su političke elite odbijale raspravljati. To,
zapravo, i nije tako. Uzmimo na primjer poreze. Prijedlog 13 vjerojatno
je ubrzao uspon smanjivanja poreza na listi nacionalnih prioriteta. Ali
taj je trend već bio u zraku i političari su se hvatali za njega. Krajem
1970-ih Amerikanci su već pokazivali gubitak oduševljenja za krupnu
vladu i na svim su razinama na javne funkcije birali konzervativne
političare. Više od redova za benzin i stagflacije, više od kulturnih
pobuna iz šezdesetih godina, više čak i od sovjetske ekspanzije, za
američku politiku krajem sedamdesetih velika su tema bili porezi.

*Fred Barnes, " C a l i f o r n i a D o e s n ' t M a t t e r " , Weekly Standard, 31. s r p n j a 2 0 0 0 .

Istraživač javnog mnijenja Richard Wirthlin rekao je: "Da biste našli
toliku usredotočenost na jedno pitanje, morate se vratiti do Vijetnam-
skog rata."* Premda je cilj smanjivanja poreza dobio snažan poticaj od
Prijedloga 13, Republikanska gaje stranka već bila prihvatila, demokrati
su bili sve uplašeniji, a javno mnijenje je o toj temi bilo pretežno jasno.
Da nije došlo do Prijedloga 13, smanjenje poreza vjerojatno bi napredo-
valo jednako brzo.
Bolje mjerilo za prosuđivanje inicijativa jest da li donošenje zakona
plebiscitom ima prednosti pred zakonodavstvom putem zakonodavnog
tijela. I kakvi su učinci tog novog sistema izravne demokracije? Od-
govor je najbolje potražiti u Kaliforniji. Kalifornija je umnogome eg-
zemplarna za izravnu demokraciju; ona je na najobuhvatniji način
eksperimentirala s referendumima o nizu pitanja, krupnih i malenih.
Kalifornija također može poslužiti kao nagovještaj budućnosti. To je
najmnogoljudnija američka država, s privredom koja kombinira ratar-
stvo, novu ekonomiju i stare obrambene grane industrije. Njeno je
stanovništvo multietničko, multirasno, multireligiozno, pa čak i mul-
tilingualno. Što je najvažnije, Kalifornija je često u cijeloj zemlji,
zapravo i u svijetu, imala vodeću ulogu u tehnologiji, potrošnji, tren-
dovima, životnim stilovima i, dakako, masovnoj zabavi. Upravo je tu
automobil došao do svojeg najranijeg i najpotpunijeg izražaja, upravo
je tu došlo do procvata predgrađa, tu je pohađanje sportske dvorane
zamijenilo pohađanje crkve, i tu je izmišljena pizza s kozjim sirom. A
sve su tehnologijske i ideologijske sile koje su tolike ljude navele da
pretpostave kako je izravna demokracija val budućnosti - slabljenje
političkih stranaka, rad na daljinu, nova tehnologija, generacija inter-
neta - najbolje razvijene u toj velikoj zemlji. Osim Švicarske - koja je
specifičan slučaj, a ne izvor trendova - Kalifornija je danas najpotpuniji
pojavni oblik izravne demokracije u svijetu. A ako Kalifornija uistinu
predstavlja val sutrašnjice, onda smo vidjeli budućnost, i ona ne funk-
cionira.

* S u s a n Fraker, " T h e Politics of Taxes", Newsweek, 25. s t u d e n o g a 1978.

California Dreaming

Nitko ne osporava činjenice. Pedesetih i ranih šezdesetih godina 20.

stoljeća Kalifornija je imala zavidnu reputaciju kao jedna od najbolje
vođenih saveznih država. "Država br. 1", govorila je naslovnica News-
weeka iz 1962., "U punom zamahu, lijepa Kalifornija". Time se složio;
njegov je naslov glasio: "Kalifornija, zemlja uzbuđenja". Bilo je mnogo
toga uzbudljivog. Privreda te države napredovala je punim jedrima, a
uz umjerene porezne stope izgradila je izvanredne javne resurse, od
suvremenih autocesta i sistema navodnjavanja, preko dobro vođene
policije, do parkova i zooloških vrtova od kojih zastaje dah. Vrhunsko
dostignuće države bio je njen javni sistem obrazovanja svjetske klase,
koji je započinjao u dječjem vrtiću, a završavao u prestižnim kampu-
sima Kalifornijskog sveučilišta. Stanovnici Kalifornije djelovali su
sretno i zadovoljno, beskrajno iritirajući intelektualce hladnog, vlažnog
sjeveroistoka. ("Svi ti tupi, sretni ljudi", rekao je Woody Allen.) Ali za
ostatak svijeta, sunčana, prosperitetna Kalifornija pod dobrom upra-
vom simbolizirala je davno obećanje Sjedinjenih Država. Kalifornija
je bila američki san.
Danas je Kalifornija druga priča. U proljeće 2001. Kalifornija je bila
utonula u zamračenja i nestašice električne energije koje su me podsje-
ćale na Indiju. (Ustvari, bile su gore od ičega što sam doživio u djetinj-
stvu.) Svakako, Kalifornija je domovina Silikonske doline i Holly-
wooda, dvaju najvećih centara američke industrije i kreativnosti. Ali
to je njen privatni sektor. U javnom sektoru - zapravo u njenom javnom
životu - vlada čisti kaos. Državna i lokalne vlasti međusobno se bore
da bi izbjegle fiskalne krize. Autoceste koje su nekoć bile svjetski uzor
sada se doslovce raspadaju, a promet je postao i noćna mora i skupa
smetnja produktivnosti. U 1950-ima Kalifornija je na infrastrukturu
trošila 22 posto svojeg budžeta; danas troši jedva pet posto. Javni
parkovi sada preživljavaju samo naplatom skupih naknada za ulaz.
Obrazovni sistem države se urušio; njene škole sada kotiraju pri dnu
nacionalne ljestvice, mjereno troškovima, rezultatima testova ili kva-
lifikacijom studenata.
 Kalifornijski sveučilišni sustav trideset godina nije sagradio ni jedan
nov kampus, unatoč tome što se stanovništvo države udvostručilo. Pa
ipak, kako ističe novinar-veteran Peter Schrag u svojoj prodornoj knjizi
Paradise lost (Izgubljeni raj), za posljednja je dva desetljeća morala sa-
graditi 20 novih zatvora. Economist je 1993. zaključio da je u toj državi
"cijeli sistem vlasti u neredu". Tri godine poslije dvostranački je Po-
slovni forum za visoko obrazovanje, koji okuplja direktore korporacija
i vodeće ličnosti u obrazovanju, izvijestio da će, ako ne bude krupnih
promjena, "kvaliteta života u Kaliforniji i dalje padati, uz sve veće
probleme prijevoza, porasta kriminala i društvenih nemira te nastavak
emigracije poslovnih djelatnosti." To je bilo napisano u vrijeme kada
je privreda SAD-a bila na najvišoj točki u 30 godina. Najbolji dokaz
turobnog stanja Kalifornije jest da se o tom jednom pitanju slažu i
desnica i ljevica. Slično Schragu, koji je liberal, konzervativni je komen-
tator Fred Barnes u vodećem članku Weekly Standarda objasnio kako
vlada te države više ne djeluje: "Kalifornija je izgubila svoj uzvišen
položaj države kojoj svi zavide na djelotvornoj vladi, vrhunskim
obrazovnim institucijama i transportnom sistemu pogodnom za
automobile." *
Ne može se sve probleme Kalifornije pripisati njenim eksperimen-
tima s referendumima i inicijativama. Ali velik dio meteža u toj državi
jest rezultat njene krajnje forme otvorene, nehijerarhijske, spram ini-
cijativa susretljive demokracije bez osnove u strankama. Kalifornija je
stvorila politički sistem bliži anarhiji od ijednog civiliziranog društva.
Pogledajmo učinke nedavne poplave inicijativa. Nakon prihvaćanja
Prijedloga 13, država je usvojila desetke drugih inicijativa, među kojima
i Prijedlog 4 (koji je rast državnih troškova ograničio na određen po-
stotak), Prijedlog 62 (koji traži super-većinu za odluke o povišenju
poreza), Prijedlog 98 (koji traži da se 40 posto državnog budžeta troši
na obrazovanje) i Prijedlog 218 (kojim su restrikcije Prijedloga 13 pri-
mijenjene na lokalne poreze i naknade). Državna legislatura nema moći

*Barnes, " C a l i f o r n i a D o e s n ' t M a t t e r " .

nad novcem zbog mandatnih odredbi kojima ga je dužna trošiti onako
kako traže referendumi i savezni zakoni. Danas je 85 posto budžeta
Kalifornije izvan kontrole njezina predstavničkog tijela i guvernera
- što je situacija jedinstvena za Sjedinjene Države, a vjerojatno i u svi-
jetu. Golema je većina državnog budžeta "unaprijed dodijeljena". Le-
gislativa se jagmi oko preostalih 15 posto. U Kaliforniji se danas zbiljska
vlast ne nalazi nigdje. Raspršila se u atmosferu, jer se najveći dio vla-
davine obavlja putem apstraktnih zakona i formula. Izgleda da se na-
daju tome da se vlast, Schragovim riječima, može voditi poput "nekog
newtonovskog stroja imunog na značajniju kontrolu ili sud izabranih
zastupnika. To ne samo da demokraciju pretvara u neku iskrivljenu
lunapark-verziju ideala, nego gotovo potpuno onemogućuje da se uopće
vlada."*
Čak i kad im referendumi diktiraju što da čine, od političara se i
dalje traži da te općenite mandate prevedu u realnost. Inicijative su taj
proces učinile naprosto disfunkcionalnim, davši političarima odgovor-
nost, ali ne i moć. Iskustva s referendumima na mjestima daleko od
Kalifornije potvrđuju da to nije problem svojstven samo za ovu zlatnu
državu. Konferencija općina Connecticuta (CCM) odredila je da 72 od
169 općina u toj državi održe referendume kojima bi se odobrilo budžete
koje su predložile gradske izvršne vlasti. Od tih 72, 52 su morale održati
i dodatne referendume, često i više od jednoga, jer su predloženi budžeti
bili odbačeni. Većina tih referenduma tražila je od lokalnih funkcionara
da smanje poreze, a ipak poboljšaju javne usluge. "Da biste izveli taj
dvojni proces, morate biti mađioničar", prigovorio je James J. Finley,
direktor zakonodavne službe CCM-a.**
Navala sve većeg broja zapovijedi puka stvorila je zbrku zakona,

* P e t e r Schrag, "California's E l e c t e d A n a r c h y : A G o v e r n m e n t D e s t r o y e d b y Popu-

lar R e f e r e n d u m " , Harper's 289, br. 1734 ( s t u d e n i 1994.). Pogledati i n j e g o v u o d l i č n u
k n j i g u Paradise Lost: California's Experience, America's Fortune (Berkeley: U n i v e r s i t y
of C a l i f o r n i a Press, 1999.) - koja bi t r e b a l a biti u k l j u č e n a u l i t e r a t u r u za s t u d i j e
p o l i t i č k i h z n a n o s t i u cijeloj z e m l j i .
**"Voters K e e p R e j e c t i n g T h e i r T o w n ' s Budgets", New York Times, 30. r u j n a 1990.
često međusobno proturječnih, bez ikakve debate, deliberacije i kom-
promisa karakterističnih za zakonodavstvo. Kruto "prolazi ili pada"
koje je u naravi inicijativa ne dopušta mnogo nijansi ili prilagođavanja
realnosti. Ako bi u određenoj godini bilo pametnije utrošiti na škole 36
posto budžeta Kalifornije umjesto obvezatnih 40 posto - šteta.
Još je jedna nenamjerna posljedica pokreta inicijativa prekid logike
odgovornosti koja je prije postojala između političara i političkih mjera.
Stvorivši zapetljan asortiman restrikcija u procesu oporezivanja i iz-
dataka, birači Kalifornije zamaglili su vlastitu mogućnost prosudbe o
djelovanju svojih političara. Kada ponestane novca za određen program,
je li uzrok to što je predstavničko tijelo dodijelilo premalo novca, ili što
su lokalne zajednice previše trošile, ili što su im inicijative za cijelu
državu vezale ruke? Možete zamisliti orgiju prebacivanja odgovorno-
sti koja mora nastati s obzirom na to da Kalifornija ima 58 pokrajina,
447 gradova i više od 5000 posebnih okruga. Manjak moči i odgovor-
nosti neizbježno stvara manjak poštovanja. Državna vlada Kalifornije
i njena legislativa uživaju među američkim državama jednu od najni-
žih stopa odobravanja stanovnika. Pošto su svoje izabrane lidere teme-
ljito oslabili, stanovnici Kalifornije u šoku su kad vide da oni mogu
učiniti tako malo u vezi s problemima države.
Uzmimo na primjer razliku između nastojanja Kalifornije da riješi
problem ilegalnog useljavanja i pozitivnu diskriminaciju, pri čemu se
i o jednom i o drugome odlučivalo na plebiscitu, i rješavanja problema
socijalne reforme koje je savezna vlada provela putem legislative. Nema
sumnje da je put reforme socijalnog sistema izgledao duži i naporniji.
Njeni su predlagači morali pokrenuti nacionalnu debatu, prikupiti
dovoljno glasova u obama domovima Kongresa i potom uvjeriti pred-
sjednika Clintona da ga potpiše, što je konačno i učinio kada mu je
prijedlog zakona upućen treći put. Ali u tom procesu debate, kretanja
naprijed i natrag te sklapanja kompromisa dospjelo se do rješenja pri-
hvatljivog za obje stranke, koje je uvažilo neke preokupacije obiju
strana. To je rješenje također uvođeno postupno, kako je i primjereno
za bilo koju krupniju zakonsku promjenu u velikoj zemlji. Rezultat je
bio da je socijalna reforma uživala široku političku podršku, smatrana
je legitimnom, imala je vremena i sredstava da počne djelovati i pro-
vedena je na način koji nije izazvao protivljenje. Sada je se općenito
smatra uspješnom, a i republikanci u Kongresu i Clinton navode je kao
jedno od svojih najvećih dostignuća.
Stavimo to nasuprot Prijedlogu 187 (o imigraciji) i 209 (o pozitivnoj
diskriminaciji). Organizirane skupine, uz podršku nekih političara,
iznijele su to pitanje izvan političkih stranaka i legislative, izvan uo-
bičajenoga političkog procesa, i povele skupu televizijsku kampanju.
Pobijedile su, te su oba prijedloga postala zakoni. No budući da nije bilo
zakonodavnog procesa, ni kompromisa, ni bilo kakve provjere, ta su
dva prijedloga izazvala golemu zlovolju i neprijateljstvo. U slučaju
Prijedloga 187, pobjeda republikanaca potpuno se izjalovila, jer ih je
obilježila kao zlonamjerne, kao protivnike useljenika i manjina - pri
čemu ova potonja etiketa djeluje veoma loše u Kaliforniji, a sve više i
u ostatku zemlje. Prijedlozi su k tome bili loše napisani, tako da su
najveći dio kasnije ukinuli sudovi. Glavni arhitekt Prijedloga 209 Ward
Connerly sada priznaje da je ukidanje pozitivne diskriminacije trebalo
provoditi u fazama kako sistem ne bi pretrpio toliki šok. Čak i ako se
čovjek složi s tim prijedlozima, način na koji su pretvoreni u zakone
bio je grub i izazvao je suprotne efekte. Stoljećima stara metoda dono-
šenja zakona traži debatu i deliberaciju, uzima u obzir stavove opozicije,
sklapa kompromise i tako proizvodi zakone koje legitimnima smatraju
čak i ljudi koji se s njima ne slažu. Politika nije dobro funkcionirala
kada su kraljevi vladali putem zapovijedi, pa ne radi dobro ni sada kada
puk čini isto to.
Najveći paradoks pokreta za referendum i inicijativu možda je bio
njegova neočekivana veza s novcem u politici. Početno zamišljena tako
da udalji političke odluke od neprimjerenog utjecaja krupnog biznisa,
izravna je demokracija postala arenom u kojoj mogu igrati samo naj-
bogatiji pojedinci i interesne skupine. Poput političara, i uspješne se
mjere moraju natjecati na izborima. Prvo ih treba upakirati, za što su
obično potrebni politički konzultanti, fokus-grupe i tim pravnika.
Zatim ih treba iznijeti na glasanje. Za to je potreban velik broj potpisa
koje valja prikupiti u relativno kratkom roku, što gotovo uvijek iziskuje
usluge profesionalnih tvrtki za prikupljanje potpisa (o kojima se tek
napola u šali govori kao o "inicijativno-industrijskom kompleksu").
Nakon toga ih treba prodati javnosti, što iziskuje nove enormne troš-
kove reklamiranja. Sve u svemu, novčani iznosi koje se troši na propa-
giranje i napadanje mjera o kojima se glasa mogu se mjeriti s onima
koje se troši u kampanjama kandidata za zakonodavna tijela, navodno
podložnijima korupciji. U svojoj knjizi Democracy Derailed: Initiative
Campaigns and the Power of Money (Iskliznuće demokracije: kampanje
za inicijative i moć novca) David Broder je izvijestio da je u zakonodav-
nom ciklusu 1997.-98. u cijeloj zemlji na inicijative bilo utrošeno više
od 257 milijuna dolara, što je više od trećine od 740 milijuna dolara,
koliko su ukupno utrošili svi kandidati i kandidatkinje za Predstavnički
dom i Senat. U Kaliforniji je samo 1996. na inicijative potrošeno više
od 141 milijun dolara, tj. 33 posto više nego što su utrošili ocrnjivani
kandidati za državni parlament.
Posljedica ulaska velikih novčanih iznosa u proces inicijativa de-
primirajuće je slična onome što se događa u današnjim zakonodavnim
tijelima: dobro organizirane i financirane interesne skupine iskorišta-
vaju lak pristup za zaštitu svojeg prostora. Na primjer, kada su poslovne
skupine stavile na glasanje "zaštitu uplata"*, kalifornijski su se sindikati
uspjeli udružiti i obraniti je. Dosad su sindikati učitelja i nastavnika
uspijevali poraziti svaku inicijativu u vezi sa školskim vaučerima,
uključujući i tri obilno financirana pokušaja 2000. U Missouriju i Ore-
gonu, poslovne koalicije naoružane novcem, koje su se nazivale "Nema
poreznih dolara za političare", odnosno "Nema darova poreznih obve-
znika političarima", s velikom su većinom porazile inicijative u vezi s
financiranjem kampanja. Ali ima još nečega u toj priči. Premda je jasno
da će u doba izravne demokracije i dalje uspijevati dobro financirane
interesne skupine, proces inicijativa uveo je na političku scenu neoče-

*Propis k o j i m s e s i n d i k a t e s p r e č a v a d a b e z p r i s t a n k a č l a n o v a / č l a n i c a n o v a c o d
č l a n a r i n a k o r i s t e za priloge u p o l i t i č k i m k a m p a n j a m a . Mjera je osobito u t j e c a j n a
u j a v n o m s e k t o r u (op. prev.).
kivanog igrača: milijardera političkog poduzetnika. Financijer George
Soros, suosnivač Amwaya Richard DeVos, ulagač kapitala visokog rizika
Timothy Draper, suosnivač Microsofta Paul Allen i mnogi drugi isko-
ristili su proces inicijativa za promoviranje svojih omiljenih tema po
cijeloj zemlji. Na neki način, teško ih je kriviti: kao i svatko, i oni imaju
političke nazore i čine ono što smatraju ispravnim. Ali prije jednog
stoljeća, kada su vođe Progresivnog pokreta promovirale izravnu de-
mokraciju kao način da se moć otme od baruna-razbojnika zlatnog
doba, jesu li ikada imali na umu sistem u kojem će dominirati dobro
ušančene interesne skupine i milijarderi s političkim idejama?
Referendumi i inicijative ubrzali su proces oduzimanja moći poli-
tičarima i njene predaje "puku", ali uvijek putem stalno rastuće klase
profesionalnih konzultanata, lobista, istraživača javnog mnijenja i
aktivista. U ime demokracije stvorili smo nov sloj enormno moćnih
elita. A budući da se vladavina pretvorila u permanentnu kampanju,
njihov rad - i utjecaj - nikada ne prestaje. Na gubitku su napredovanjem
te revolucije ostale upravo institucije reprezentativne demokracije.
Kongres, političari, političke stranke, upravne službe, sama vlada. Nove
elite izložene su i manjim provjerama nego one prije njih. Stara stranka
bila je ukorijenjena u nekoj bazi, u koncepcijskoj tradiciji, te je bila
vidljiva i podložna polaganju računa - bila je kvazijavna institucija.
Njeni funkcionari bili su javne ličnosti koje djeluju na otvorenome i
morali su brinuti o svojoj reputaciji. Ali tko motri konzultante, fund-
-raisere, istraživače javnog mnijenja i lobiste koji sada upravljaju ame-
ričkom politikom? Objavivši rat elitizmu stvorili smo politiku skrivene
elite, koja ne polaže račune, nije responzivna i često je nije briga za širi
javni interes. U srži preobrazbe američkog društva leži slabljenje tra-
dicionalnih elita i institucija Amerike - ne samo političkih nego i kul-
turnih, ekonomskih i religijskih. Sada prelazimo na tu priču.
6. POGLAVLJE

Smrt autoriteta

U jesen 2000. Chase Manhattan Bank spojila se s J. P. Morgan. Kao i u

svim spajanjima, radilo se, zapravo, o pripajanju. Chase je kupila Mor-
gan. Na prvi pogled to je izgledalo kao bilo koji drugi korporacijski
posao - doduše, krupan - kao dio pozadinske buke tih uzburkanih
vremena. Ustvari, taj je događaj bio međaš u mijeni američkog kapita-
lizma, koji je označio konačni odlazak starog Wall Streeta i trijumf
novog poretka.
Banka Morgan, kako su je zvali, najvećim je dijelom 20. stoljeća bila
vodeća američka banka. Tijekom mnogih kriza i panike krajem 19. i
početkom 20. stoljeća čak se uključivala kao posljednje zajmovno rje-
šenje američke privrede, dok tu ulogu nije 1913. preuzeo Sistem fede-
ralnih rezervi SAD-a. Morgan je svoj biznis izgradio pružajući usluge
veoma selektivno, radeći gotovo isključivo za vlade, krupne multina-
cionalne korporacije i vrlo, vrlo bogate klijente. "Privatni računi kod
Morgana nekoć su značili isto što i članske iskaznice za američku ari-
stokraciju", objašnjava Ron Chernow, koji je napisao povijest te banke.
Ustvari, banka umnogome i jest funkcionirala poput kluba. Nije to bila
afektacija, nego ključ za pristojne profite. Morganovi bankari njegovali
su tijesne veze s vodećim tvrtkama koje visoko kotiraju na burzi, kao
i sa suverenim vladama, održavajući na svakoj razini jake osobne veze.
Kada ga je 1912. kongresni odbor ispitivao o načinu poslovanja, J. Pier-
pont Morgan objasnio je kako vjeruje da je temelj kredita "karakter...
Prije novca, imovine ili bilo čega drugog. (...) Čovjek kojem ne vjerujem
ne može od mene dobiti novac ni za sve obveznice u kršćanskom
svijetu." *
Chase Manhattan je s druge strane imala korporacijsku kulturu
koja, po pisanju New York Timesa, "u većoj mjeri potječe s ulica New
Yorka nego iz onog prorijeđenog zraka što ga udišu kod Morgana". Pored
vlastite respektabilne povijesti bila je do 1990-ih postala osrednji amal-
gam banaka u nevolji. Chase je težište stavila na nižu stranu tržišta:
hipoteke na kuće, zajmove za automobile, male račune. Ali upravo se
u pružanju usluga običnim masama moglo sve više zaraditi. U 1980-ima
već se moglo dobro zaraditi dijeljenjem velikih zajmova na male dije-
love i prodavanjem istih prosječnom investitoru. U toj novoj igri klup-
ski pristup nije baš bio od koristi. J. P. Morgan se pokušala prilagoditi
svijetu čije je nastajanje vidjela, ali na kraju nije uspjela. Riječima iz
Times a, postala je "anakronizam u svijetu kojim ne dominira klasa nego
masa".** Da bi se dobilo dojam o veličini te revolucije u američkim fi-
nancijama, treba uzeti u obzir da je 1990. J. P. Morgan imala najveću
tržišnu vrijednost među svim bankama na Wall Streetu, deset puta
veću od Citibank. Samo deset godina poslije, vrijednost banke J. P.
Morgan iznosila je jednu trećinu vrijednosti Citicorpa. Citicorp je ste-
kao dominaciju zbog toga što je njegov predsjednik upravnog odbora,
Sanford Weill, pretvorio kompaniju u financijski konglomerat koji se
može baviti ne samo visokim nego i masovnim financijama.
Kada se objašnjava kako je demokratizacija preobrazila Ameriku
daleko izvan granica političke sfere - što je zadatak ovog poglavlja -
dobro mjesto za početak jest financijski biznis. Ta je privredna grana
proživjela revoluciju čije posljedice pogađaju većinu Amerikanaca - kao
i desetke milijuna ljudi izvan Amerike. Tko god ima mirovinski račun
zna da se čitav financijski biznis sada vrti oko prodaje proizvoda ljudima
poput njega ili nje. Tko god gleda CNBC, kablovsku mrežu koja pokriva

* J e a n Strouse, Morgan: American Financier ( N e w York: R a n d o m House), 8.

**Saul H a n s e l l , " B a n k i n g ' s Big Deal", New York Times, 13. r u j n a 2 0 0 0 .
financijske vijesti kao zabavu za promatrače, zna da je burza danas
podešena prema svakodnevnim ulagačima. Danas najveći portfolio
dionica i obveznica ne posjeduje saudijska kraljevska obitelj ili neka
švicarska banka, nego TIAA-CREF, mirovinski fond sveučilišnih pro-
fesora i zaposlenih u neprofitnim organizacijama. "Svaki je čovjek
kralj!" deklarirao je južnjački populist Huey Long. Nije se dogodilo baš
to, ali u ekonomskoj je oblasti svatko, bilo kralj bilo pučanin, postao
kapitalist.
Demokratski je val šire zahvatio američko društvo - biznis, pravo,
medicinu, kulturu, pa čak, kao što ćemo vidjeti, i religiju. Kao i u poli-
tici, taj se proces ubrzao kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih godina
20. stoljeća, a njegova revolucija još je, kao i u politici, vrlo mlada. Po-
krenula je dvije široke društvene promjene. Prva je otvaranje mnogih
američkih privrednih grana i profesija prema autsajderima te slom
starih struktura moći i kontrole. Druga, povezana s prvom, jest sumrak
klasa i elita koje su upravljale tim institucijama. Na djelu je i šire opa-
danje ideje elita - premda ne i njihove zbilje. Te su dvije promjene dio
općenitijeg pomaka u američkom društvu, koji se može opisati kao
opadanje autoriteta. Zapravo je više riječ o jurišu. Premda je autoritet
u Americi uvijek bio pod sumnjom, od 1960-ih se nalazi pod nepresta-
nim napadima, na različite načine, kako s ljevice tako i s desnice.
Drugi važan razlog da se ovo poglavlje započne novcem jest što to
osvjetljava nešto krucijalno za razumijevanje demokratskog vala. U
mnogim, mnogim stvarima demokracija je izvanredna, moćna sila koja
donosi dobro, slamajući oligarhije, revolucionirajući poslovne djelat-
nosti, donoseći i nagrađujući svježe talente, stvarajući nove privredne
djelatnosti i, što je možda najvažnije, dajući moć pojedinkama i poje-
dincima. Ne bismo se htjeli vratiti u stari, zatvoreni poredak. Ipak,
pošto je riješila stare probleme - probleme pristupa i isključivanja -
demokratizacija je proizvela nove. Kompetitivnost, energija i dinamič-
nost novog, otvorenog sistema nagrizla je stanovite vodilje i prepreke,
provjere i protuteže. Ironično je što taj novi nered najviše šteti prosječ-
nom ulagaču - običnom građaninu - kojemu je teže broditi po nemir-
nim, u kartama neiscrtanim vodama. Moglo bi se zamisliti demokra-
tiziran politički, ekonomski i socijalni sistem koji i dalje sadrži nekoliko
formalnih i neformalnih ograničenja, žrtvujući nešto energije i dina-
mike u korist drugih vrlina, kao što su providnost, poštenje, pravičnost
i stabilnost. Ali, da bismo to postigli, morali bismo u nekom obliku
uskrsnuti institucije i elite za čije smo rušenje potrošili tri desetljeća.

Pokažite mi novac

"Amerika se počela mijenjati jednog dana sredinom rujna 1958.", piše

Joseph Nocera u svojoj fascinantnoj knjizi Nešto akcije: kako se srednja
klasa pridružila klasi novca (A Piece of Action: How the Middle Class Joined
the Money Class). On govori o danu kada je Bank of America "izbacila"
60.000 kreditnih kartica u Fresnu u Kaliforniji, stvorivši time kreditnu
karticu za sve namjene. Bila je to nova ideja, koja je de facto svakome
tko hoće nudila opću kreditnu liniju neosiguranu nekim kolateralnim
jamstvom. Amerikanci su se u pedesetima tek navikavali na to da
uzimaju zajmove za kupovinu potrošačke robe - automobila, hladnjaka,
televizora. Ali i dalje je bilo sramota biti dužan. Ako si nešto niste mo-
gli priuštiti, štedjeli ste sve dok to niste mogli kupiti. Osim toga nije
bilo lako dobiti zajam. Većina je banaka smatrala da davanje malih
zajmova prosječnim obiteljima nije vrijedno truda i napora. Osim Bank
of America. Njen osnivač A. P. Giannini, sin doseljenika, htio je da
novac bude raspoloživ "njegovu narodu". Njegova banka, osnovana
1904. u preuređenom saloonu, u početku se zvala Bank of Italy, a 1928.
je preimenovana u Bank of America. Dok su druge banke prepuštale
potrošačke kredite novčarskim poduzećima, Bank of America je prigr-
lila ulogu da opslužuje široku srednju klasu. Na osnovi toga do 1970-ih
rasla je toliko da je postala najvećom bankom u Americi.
Kreditne su kartice svijet kredita otvorile masama, dopuštajući
običnim ljudima da uzmu predujam na svoju buduću zaradu, kako su
bogati uvijek činili. Danas je teško zamisliti život bez kreditnih kartica.
A ipak su one prije 40 godina bile gotovo nepoznate. Ono što se dogodilo
za tih 40 godina, a naročito za posljednjih 25, umnogome je revoluci-
onarnije nego u ijednom usporedivom razdoblju moderne financijske
povijesti. Kapitalizam je preobražen u demokratski kapitalizam.
Kreditne kartice bile su samo početak. Od sedamdesetih godina 20.
stoljeća, i ekonomija i tehnologija i vladina strategija gurale su u istom
smjeru - k dereguliranju, decentraliziranju i demokratiziranju privrede.
Fond tržišta novca, uveden tijekom sedamdesetih, pretvorio je dionice
u masovnu robu. Godine 1951. dionice je posjedovalo devet posto Ame-
rikanaca. Dionički kapital bio je za bogataše. Većina je Amerikanaca
svoj novac polagala na štedne račune, uz zakonski fiksirane kamatne
stope. To je bilo tijesno povezano sa sjećanjem na slom burze 1929., u
kombinaciji s jakim uvjerenjem da Wall Street - cijeli sistem mešetara
i banaka - uopće ne brine o malom čovjeku (što je u osnovi bilo točno).
Ali najvažnije od svega bilo je možda to što prosječna osoba naprosto
nije očekivala da njene uštede donesu visoke prinose. Cilj joj je bio
sačuvati novac, a ne uvećati ga. Ali kada je u 1970-ima porasla inflacija,
srednja je klasa shvatila da njena štednja u bankama - s fiksnim stopama
- zapravo gubi vrijednost. Ljudi su počeli tražiti način da ostvare veće
prinose. Jedan takav način našli su u fondovima tržišta novca, no-
vostvorenom financijskom proizvodu koji je, iskorištavajući rupu u
saveznom zakonu, omogućavao ljudima kupovinu udjela u fondovima.
Fondovi su prvo kupovali trezorske zapise, koji su donosili veće prinose
nego štedni računi. Zatim je Fidelity uveo fondove s portfolijima dio-
nica. Oni su ljudima dopuštali da svoje uloge koriste kao obične ban-
kovne račune, da pišu čekove i ulažu novac. Iznenada je radnik u
čeličani koji je cijelog života imao jednostavan štedni račun mogao biti
vlasnik dionica u financijski najstabilnijim kompanijama poput Gene-
ral Electrica, Forda i IBM-a.

Dodajmo tome krupnu kreaciju Kongresa - individualni mirovinski

račun (IRA) i plan 401(k). I jedno i drugo dopuštalo je ljudima da doho-
dak prije poreza stavljaju na stranu kao štednju koja će aprecirati bez
poreza. To je stvorilo jak poticaj za ulaganje štednje u financijske in-
strumente koji mogu donijeti veće prinose. Ako ste na poslu zaradili
dodatnih 1000 dolara, na to ste plaćali porez na dohodak. Međutim,
ako je vaš portfolio IRA porastao za 1000 dolara, na to niste plaćali
nikakav porez (dok ga ne povučete). Bila je to jednostavna aritmetika
- akumuliranje prije oporezivanja - ali je desetke milijuna štediša pre-
tvorila u investitore. IRA i planovi 401(k), koji su uvedeni prije samo
25 godina, danas su mehanizmi putem kojih većina Amerikanaca su-
djeluje u tržištima dionica i obveznica.
Zatim je došlo mešetarenje s popustom. Godine 1975. vlada je pri-
silila Njujoršku burzu da visinu cijene provizija za kupovinu i prodaju
dionica prepusti slobodnom tržištu, čime je okončala 183 godine fik-
snog određivanja cijena. Uskoro je svatko mogao s lakoćom trgovati
malenim količinama dionica. Godine 1975. provizija na trgovanje di-
onicama bila je u prosjeku 500 dolara (u današnjim dolarima). U bro-
kerskoj kući s popustom danas bi iznosila manje od 20 dolara. On-line
košta 4 dolara. Posljetkom svih tih promjena, do godine 2000. znatno
više od polovine Amerikanaca postalo je vlasnicima dionica. Istodobno
je burza iz elitnog kartela preobražena u biznis koji opslužuje mnogo
širu bazu. Ako je simbol starog poretka bio klub u Wall Streetu u kojem
je ručala šačica mešetara moći, simbol novoga bio je CNBC, gdje se
predsjednici uprava natječu za vrijeme u eteru kako bi se obratili ma-
sovnoj publici.*
Neočekivani sprovodnik tog procesa demokratizacije bio je Michael
Milken, legendarni investicijski bankar iz 1980-ih koji je zbog prijevare
završio u zatvoru. Milken je izumio "junk" obveznicu i time otvorio
kredit za univerzum malih kompanija koje do njega nikada nisu imale
pristupa. Novim poduzećima i drugim malim tvrtkama uvijek je bilo
teško širiti se, jer im je nedostajao kapital i nisu imale kreditnu prošlost
koja bi ih kvalificirala za zajmove uz razumne kamatne stope. Zahva-
ćala ih je kvaka 22: ne možeš u optjecaj staviti obveznicu ako to već
nisi činio. Milken je za poduzeća učinio ono što je Giannini učinio za
ljude: kladio se da će se velik dio njih pokazati isto tako kreditno spo-
sobnima kao i veliki dečki. (Milken je, zapravo, obavio i nešto akadem-

*Pri p i s a n j u ovog o d j e l j k a o p r o m j e n i financijskih t r ž i š t a j a k o mi je k o r i s t i o raz-

govor s D o n a l d o m Marronom, d o n e d a v n a glavnim direktorom Paine Webber.
skog istraživanja koje je potvrdilo njegovu hipotezu.) A obojica su
otkrila da pomažući ljudima ili poduzećima bez kreditne prošlosti da
stupe izravno na tržište zaduživanja - uz malo više kamatne stope,
dakako - možete vrlo dobro zaraditi. Za mnoga poduzeća Milkenove
su junk-obveznice bile kao bogom dane. Pružale su im kapital, zbog
čijeg nedostatka često najbolja među njima nisu mogla rasti. Obveznice
su također ujednačile prostor za igru, lišivši divovske kompanije jedne
od njihovih glavnih barijera protiv konkurencije - pristupa kapitalu.
U 1980-ima su rođeni deseci kompanija poput MCI-ja i CNN-a, koje su
postale globalnim divovima zahvaljujući novcu iz junk-obveznica.
Milkenova se inovacija raširila praktički u svaki zakutak financijskog
svijeta, čak i na inozemni vladin dug. A budući da se sada sve financij-
ske instrumente dijelilo na malene dijelove tako da ih svatko može
kupiti - putem investicijskih ili mirovinskih fondova - to je rezultiralo
krupnom promjenom moći. Nisu se samo kompanije suočile s golemom
novom klasom vjerovnika; to se događalo s bilo kime kome je trebao
novac, uključujući i države. Stari je model utjelovljivala priča britan-
skog premijera Benjamina Disraelija koji se obratio lordu Rotschildu
kako bi osigurao zajam pomoću kojega će Ujedinjeno Kraljevstvo po-
stati vlasnikom Sueskog kanala. Novi je model utjelovljen u bezbrojnim
pričama o ministrima financija koji telefoniraju desecima i desecima
menadžera investicijskih fondova nadajući se da će povećati bogatstvo
svojih zemalja. Thomas Friedman iz New York Times a objašnjava da od
1990-ih, kada bi se neka zemlja zadužila, "umjesto da... ima posla sa
samo dvadeset većih banaka, ona bi odjednom poslovala s tisućama
individualnih investitora i investicijskih fondova".* To nije ono što su
imali na umu demonstranti po sveučilišnim kampusima u 1960-ima,
ali moć se zaista pomaknula prema puku.

* T h o m a s F r i e d m a n , The Lexus and the Olive Tree ( N e w York: Farrar, S t r a u s a n d Gi-

r o u x , 2000.), 50.
Više od novca

Kad na to počnete gledati kroz ovu prizmu, taj je demokratski val utje-
cao na gotovo svaki aspekt američkog života. Da bi se steklo dojam o
domašaju demokratskog vala, treba uzeti nešto u najvećoj mogućoj
mjeri udaljeno od novca i politike: religiju. Tijekom posljednjih 20 go-
dina najvažnija promjena američke religije jest disperzija moći na račun
glavnih crkava - episkopalaca, metodista, prezbiterijanaca - prema
širokom krugu evangeličkih, masovno privlačnih skupina. Važnija je,
a slabije uočena činjenica da su se te skupine, dok su rasle, prilagođavale
širokim krugovima svojih sljedbenika. Drugim riječima, demokrati-
zirale su američki protestantizam.
Visoke crkve - između ostalih, episkopalna i prezbiterijanska - koje
se nisu mogle adaptirati u doba populizma povukle su se u dostojan-
stvenu beznačajnost. Svećenici su izgubili mjesto koje su imali u starom
poretku, a u novome im nedostaje bilo kakvo uporište. Na primjer,
episkopalni su biskupi imali u društvu položaj koji je danas teško pre-
nijeti. Velečasni Endicott Peabody, utemeljitelj Škole Groton, smatran
je nacionalnim liderom gotovo na istoj razini s predsjednicima. Taj je
visok status vjerskih službenika potrajao sve donedavno. Na primjer,
Sveučilište Yale je na čelu svojeg odbora povjerenika imao episkopalnog
biskupa sve do 1970-ih i 1980-ih. Danas je nezamislivo da se takvu
važnu funkciju preda svećeniku. Budući da nema ni demokratsku le-
gitimaciju ni bogatstvo (kapitalističku legitimaciju), tradicionalnoga
vjerskog službenika mnogi Amerikanci smatraju starinskom figurom,
koju na neodređen način poštuju, ali kojoj manjka veličina ili moć. Oni
koji imaju moć - i kojima se dodvoravaju predsjednici, guverneri i vo-
ditelji TV-emisija - jesu populistički svećenici poput Billyja Grahama,
koji može pretendirati na to da govori ne toliko u ime religije koliko u
ime ljudi. U ovom slučaju vox populi je uistinu vox dei. Glas puka je glas
boga.
Nekima se može činiti da ta promjena nije nova. Religija je u Ame-
rici uvijek bila antiautoritarna. Mnogi europski useljenici dolazili su u
Ameriku kao vjerski disidenti, u bijegu od vjerskih vlasti. Što je još
važnije, drugo Veliko buđenje, od 1780. do 1830., unijelo je u religiju
egalitarni duh Američke revolucije. Zemljom je kružila nova vrst evan-
gelika, koji su se identificirali s običnim pukom na istinski džeferso-
novski način. Naglo su širenje doživjele egalitarne denominacije poput
Baptističke i Metodističke crkve, dok su starije, više hijerarhijske poput
Kongregacionističke crkve slabjele. Godine 1775. kongregacionista je
bilo dva puta više nego pripadnika bilo koje druge denominacije u ze-
mlji. Do 1845. broj njihovih sljedbenika smanjio se na samo jednu de-
setinu u odnosu na metodiste. Baptisti i metodisti danas čine većinu
američkih kršćana. Kada je kasnih 1820-ih i ranih 1830-ih putovao
Amerikom, Alexis de Tocqueville primijetio je taj fenomen, nazvavši
kršćanstvo koje je vidio "demokratskom i republikanskom religijom".
Ali Tocquevilleovo se opažanje najvećim dijelom odnosilo na poli-
tičku organizaciju religije. U mnogim slučajevima vjerske je službenike
birao cijeli grad i oni su mu, u općenitu smislu, morali polagati račune
za svoje postupke. Struktura Crkve bila je egalitarna, gotovo bez ikak-
vih slojeva vlasti i birokracije. Ali što se doktrine tiče, većina američkih
sekti bila je duboko autoritarna. U svojim tumačenjima svetih spisa
bile su često vrlo doslovne, kao što su bile netolerantne spram supar-
ničkih sekti i disidentskih glasova.* Za većinu onih koji pohađaju crkve
cijena slobodnog mišljenja bijaše visoka - obično izgon, zatvor ili smrt.
U znamenitu primjeru, Anne Hutchinson, pobožna Engleskinja koja
se 1634. preselila u Boston, počela je držati govore u kojima je naglaša-
vala ulogu individue u dosezanju Boga. Bila je ekskomunicirana, a
guverner John Winthrop ju je protjerao iz Massachusettsa.
Američko se kršćanstvo za tri stoljeća nakon Winthropa veoma
promijenilo. Ali donedavno je bilo doktrinarno zahtjevno. Uostalom,
objavljivanje protestantskih Fundamentais početkom dvadesetog sto-
ljeća - odakle potječe termin "fundamentalizam" - predstavljalo je

* D a k a k o , u v i j e k j e bilo i z r a z i t i h glasova n e o v i s n o s t i , p o p u t T h o m a s a Painea, Tho-

m a s a J e f f e r s o n a , R a l p h a Walda E m e r s o n a , H e n r y j a Davida T h o r e a u a i W a l t a W h i t -
m a n a . Ali t a k v a j e v r s t d i s i d e n t a bila s e k u l a r a n , e l i t n i f e n o m e n .
nastojanje da se održi biblijsku čistoću protiv onih koji su htjeli dopu-
stiti pojedincima da slobodnije tumače religijske tekstove. Nekoliko
desetljeća poslije, suđenje Scopesu 1925. - u kojem se radilo o zajednici
koja je zabranila poučavanje evolucije u školi - pokazalo je da su najveći
fundamentalisti među kršćanima bili spremni braniti autoritet dok-
trine čak i ako je bio potpuno suprotan glavnoj američkoj struji. Kr-
šćanstvo za njih nije bilo otvoreno za individualnu interpretaciju.
Danas vidimo povremene bitke oko poučavanja evolucije, ali one
su maska iza koje se krije zbilja preobražene vjere. Za posljednjih tri-
deset godina zbile su se najdublje promjene američke religije sve od
njezina Velikog buđenja u 17. stoljeću. Posljednja se desetljeća često
određuje kao vrijeme povišene religioznosti u Americi, što može biti
istina u tom smislu da je u porastu članstvo u nekim konzervativnim
crkvama. * Ali u oči mnogo više upada upravo to da je tijekom tog raz-
doblja američko kršćanstvo - posebice protestantizam - postalo dok-
trinarno pluralistično i da obraća veliku pozornost vjerovanjima,
čežnjama i željama svojih ljudi. Izgubivši svoju religijsku srž, funda-
mentalizam je postao uglavnom politički fenomen. Prosječni je vjernik
postao svemoćan; on oblikuje organizaciju, doktrinu i vjerovanja reli-
gije. Ironija je što su te demokratske promjene naijizrazitije u sekti koju
se često smatralo reakcionarnom: u evangeličkom pokretu. Evange-
ličko kršćanstvo učinilo je sebe populističkim i demokratskim, u ja-
snom proturječju spram njegovih utemeljujućih ideala, većim dijelom
zbog toga što je to bio jedini način da se izbjegne sudbinu matičnih
crkava. Ispitivanje njegove transformacije pružit će nam osjećaj šireg
opadanja religijskog autoriteta u zemlji.

*Ustvari, Gallupove ankete, na koje se oslanja većina tih tvrdnji, pokazuju da je

p o s t o t a k A m e r i k a n a c a koji idu u c r k v u p r i b l i ž n o k o n s t a n t a n - n e š t o v i š e o d 4 0
p o s t o - s i z u z e t k o m p e d e s e t i h g o d i n a 20. stoljeća, kada se bio p o p e o na 49 p o s t o .
P o g o t o v o s v i m d r u g i m m j e r i l i m a , u k l j u č u j u ć i d r u g a p i t a n j a koja G a l l u p p o s t a v l j a
d e s e t l j e ć i m a , religija igra m a l o m a n j u u l o g u u ž i v o t i m a v e ć i n e A m e r i k a n a c a .
Moja crkva je tvoja crkva

Organizacija Gallup je 1976. šokirala naciju - zapravo njene priobalne

elite - otkrivši da se 31 posto Amerikanaca smatra preporođenima, ili
evangelicima. Kasnije te godine Jimmy Carter je tijekom predsjedničke
kampanje slobodno raspravljao o svojoj južnjačkoj evangeličkoj bapti-
stičkoj vjeri. Do 2000. broj preporođenih i evangelika popeo se na 46
posto Amerikanaca, uključujući i obojicu predsjedničkih kandidata
(koji su bili metodisti). Jedan od njih, George W. Bush, posebice sim-
bolizira promjenu američkog kršćanstva tijekom posljednjih nekoliko
desetljeća. Bush je konvertit. Njegov je otac, George H. W. Bush - kao
i generacije prije njega - plavokrvni episkopalac. Ali kako se kretala
Bushova porodica, talco se kretala i cijela zemlja. Stara struktura reli-
gijskog autoriteta popustila je pred novom.
U vezi s usponom evangeličkog kršćanstva zagonetno je to na koji
je način, u doba prožeto individualizmom i tolerancijom, postala uspješ-
nom tako stroga i tradicionalna religija. Odgovor koji daju mnogi, uklju-
čujući i većinu unutar tih crkava, jest da evangelizam buja zbog svoje
strogoće, zbog toga što nudi radikalnu alternativu modernoj kulturi.
U današnjem kaotičnom svijetu moralni standardi i stega zasigurno su
psihologijski vrlo privlačni. Ali prihvatiti taj razlog znači zanemariti
koliko se duboko preobrazio suvremeni protestantizam.
Pionir te preobrazbe bio je Billy Graham. Graham je svoju karijeru
započeo četrdesetih godina 20. stoljeća kao diplomac koledža Wheaton,
propovijedajući o grijehu i prokletstvu. Jedan od izvornih fundamen-
talista, Bob Jones st. (1883.-1968.) vjerovao je da samo konzervativni
protestanti mogu biti spašeni. Svi su ostali - Židovi, katolici, mormoni
- prokleti. Posebice su katolici bili zao kult s vođom, papom, koji je
doslovce bio Antikrist; tog se institucionalnog stava Sveučilište Bob
Jones otvoreno držalo do 2000., kada je senator John McCain na nj
skrenuo pozornost nacije tijekom republikanskih preliminarnih izbora
u Južnoj Karolini. Jones je vjerovao da je glavna struja američke kulture
bezbožna i iskvarena, a da je zemlja osuđena; to je bilo u 1920-ima.
Utemeljio je (1927.) vlastito sveučilište da "istinske" kršćane spasi od
pakla moderne Amerike. Nije nastojao ni promijeniti zemlju ni razvod-
niti svoju poruku kako bi stekao sljedbenike, strastveno vjerujući u
ono što je nazivao "zadovoljstvom bivanja biblijskom manjinom, što
donosi zadovoljstvo duše".
Billy Graham započeo je karijeru kao propovjednik u tom duhu,
držeći stroge propovijedi koje su najveći dio modernog života osuđivale
kao grešan. No dok je njegova publika postajala sve veća, a on je putem
radija i televizije stizao u većinu domova, njegova je poruka postajala
sve mekša. Tijekom nekoliko desetljeća on je svoj imidž iz usijanog
propovjednika propasti promijenio u dobroćudnu figuru oca svih Ame-
rikanaca; taj je položaj dodatno pojačavalo to što je bio prijatelj i savjet-
nik svakog američkog predsjednika od Richarda Nixona. Nevjerojatno
je kako je Graham postao spreman opraštati: nije osudio ni Nixona
nakon Watergatea ni Clintona nakon Monicagatea. Teolog Richard John
Neuhaus je 1999. istaknuo: "Kada je započeo četrdesetih godina, Billy
Graham nije se ustezao propovijedati o paklenom ognju i prokletstvu
onih koji nisu prihvatili Krista. To već dugo ne izvodi. Kažemo li to bez
cifranja, može se pretpostaviti da g. Graham zna što se prodaje dobro,
a što ne."
Grahamova je popularnost također najavila uporabu tehnologije za
širenje religijske poruke. Čineći to on je zamijenio - istisnuo - osobnu
interakciju među članovima lokalnih vjerskih zajednica. Medijski sve-
ćenici koji su nastavili na Grahamovu tragu djelovali su na račun lo-
kalnih crkava, čiji su svećenici uglavnom daleko bolje motrili svoje
kongregacije i bili zahtjevniji spram njih. To je bila najnapadnija
promjena u odnosu na tradicionalni, visoki episkopalni stil vjerskog
autoriteta, u kojem je lokalni svećenik vaš moralni vodič, k novom
evangeličkom modelu, u kojem se moralno vodstvo osigurava putem
televizijske emisije. Teško je ismijavati moralne kodekse dok ste član
lokalne parohije, među prijateljima i savjetnicima. Ali ako je vaš jedini
angažman gledanje propovjednika na televiziji, vas nitko ne promatra.
Ako je Billy Graham bio pionir, Jerry Falwell je bio najprominentniji
sprovodnik demokratizacije evangeličke tradicije. Ta bi tvrdnja mogla
djelovati čudno, ali reputacija Falwella kao reakcionara formirana je
ponajviše njegovim političkim angažmanom tijekom posljednjih dva-
deset godina, kao osnivača konzervativne političke skupine Moralna
većina. Jedan pogled na cijelu njegovu karijeru pokazuje više oportu-
nističku ličnost, čiji je glavni cilj postići da njegova crkva bude privlačna
masama. Kao poduzetnik kojemu nije bilo jako stalo do religijskog
autoriteta, Falwell je raskinuo s baptističkim vodstvom i 1956. uteme-
ljio Baptističku crkvu Thomasa Roada s tridesetpetero članova. Divio
se poslovnim ljudima - što je bio i njegov otac - i 1971. objasnio da bi
"za crkvu bilo mudro ugledati se u biznis radi predviđanja budućih
inovacija". Posebno je zapazio da su "najveća inovacija posljednjih dva-
deset godina golemi trgovinski centri. (...) Tajna uspjeha trgovinskih
centara bila je kombinacija usluga dviju krupnih kompanija s malim
pomoćnim trgovinama. Baptistička crkva Thomasa Roada vjeruje da
kombinirano svećenstvo nekoliko agencija u jednoj Crkvi može... mase
privući evanđelju." Ta je strategija djelovala i dovela je do uspona "me-
gacrkve". U jednoj nedavnoj propovijedi Falwell je objavio planove za
novu "Svjetsku središnjicu svećenstva Jerryja Falwella (JFM)" na 1400
jutara zemlje. Pored mnogih drugih objekata u tom će sjedištu biti
smješteni: sveučilište, nekoliko instituta, svetište s 12.000 sjedala,
molitvena telefonska služba koja radi 24 sata na dan, centar za posvo-
jenja, pobratimstvo za širenje crkve, "mega-dječji svijet", sportski
objekti na otvorenom i u zatvorenom, najsuvremeniji centar za tele-
vizijsku produkciju, park rekreativnih vozila i "futuristički" omladin-
ski logor.*

U tom procesu širenja Falwell i drugi poput njega otkrili su da je

najlakši način privlačenja masovne publike oponašati dominantnu
kulturu i vrednote, davati ljudima ono što žele; to je kršćanstvo manje
religijski zahtjevno, toplije i više orijentirano na usluge. To je, dakako,
bila potpuna negacija izvornoga fundamentalističkog duha ljudi poput
Boba Jonesa st. i Orala Robertsa. Evangeličke crkve sada su oblikovane

*Jerry Falwell, " O u r N e x t C e n t u r y Vision", 12. lipnja 1998., d o s t u p n o na w w w . t r b c .

org/sermons.
tako da se savršeno uklope u suvremenu potrošačku Ameriku. Pogle-
dajte "kršćanski rock", glazbu koju često zovu znakom uspona religije,
ali koja je vjerojatnije znak kako je taj porast prazan. Kršćanske glaz-
bene produkcijske kompanije stvaraju glazbu svakog pop-stila - hard
rock, heavy metal, jazz, easy listening, grunge, funk i sadašnji bestseler,
hip-hop. Novinar Nicholas Davidoff objašnjava: "U svakom slučaju zvuk
kršćanske verzije praktički je identičan svojem svjetovnom pandanu,
a takva je i njegova vanjska oprema, od kršćanskog prostora za ples
ispred pozornice do Z Music, 24-satnoga kablovskog kanala koji pušta
samo kršćanske glazbene videospotove." * Ili uzmimo arhikonzerva-
tivnog evangelista Pata Robertsona, čija su televizijska emisija Klub
700 i njen 24-satni "nacionalni centar za savjetovanje" usvojili prevla-
davajući američki terapeutski stav spram ljudskih problema. Ljude
hvale, tješe, ali ih nikada ne osuđuju. Robertsona ćete čuti da nekoga
kori zbog grijeha isto tako teško kao i Oprah Winfrey. Robertsonova
se emisija sada prikladno prikazuje na Family Channel, između dječjih
emisija i situacijskih komedija.
Ako je Robertsonov model bila vjera kao terapija, vjera kao hedoni-
zam je subliminalna poruka pentekostalnih evangelista Jima i Tammy
Faye Bakker. "Kršćanstvo bi trebalo biti zabavno, trebalo bi biti veselo.
(...) Biti spašen nije gnjavaža!" jednom je uzviknuo Bakker. Kako bi
postupali onako kako propovijedaju, Bakkeri su na 2300 jutara sagradili
zabavni park, Heritage USA - ponosno nazvan "kršćanskim Disneylan-
dom" - s hotelom od 504 sobe, parkom na vodi, trgovinskim centrom,
savjetovalištem, "high-tech prikazivanjem muke Isusove u amfiteatru
Heritage" i replikom doma u kojem je dječaštvo proveo Billy Graham. **
Godine 1986. Heritage USA je privukao 6 milijuna posjetilaca, čime je
postao trećim po veličini zabavnim parkom u Sjedinjenim Državama
nakon dvaju Disneylanda. "Ljudi me pitaju zbog čega je kršćanskom

*Nicholas Davidoff, "No Sex, No D r u g s , b u t R o c k ' n ' R o l l (Kind Of)", New York Times
Magazine, 5. veljače 1995.
* * P r e m d a s a m n i j e bio p e n t e k o s t a l a c , G r a h a m a sada m n o g i e v a n g e l i c i s m a t r a j u
utemeljiteljem tog pokreta.
kompleksu potreban park na vodi", priznao je jednom Bakker New York
Timesu, govoreći o svojoj nemani od osam milijuna dolara. "Pa, ako
Biblija kaže da treba da budemo ribari, onda je park na vodi samo
mamac. (...) A ne vidim ništa loše u korištenju jednog vrlo ukusnog
mamca." *
Sociolog sa Sveučilišta Virginia James Davidson Hunter, koji pomno
proučava taj pokret, u svojem utjecajnom djelu American Evangelicism
objašnjava kako su evangelici naučili da je, da bi se steklo masovno
sljedbeništvo, važno "ne samo biti tolerantan spram vjerovanja, mni-
jenja i životnih stilova drugih, nego je važnije da vas drugi mogu tole-
rirati. Kritična je dogma ne uvrijediti. (...) [To] povlači umanjivanje
naglaska na ofenzivne aspekte kao što su optužbe zbog hereze, grijeha,
besmrtnost, poganstvo, te tema Božjeg suda, božanskog gnjeva, pro-
kletstva i pakla. U drugi se plan stavlja sve što nagoviješta moralni ili
religijski apsolutizam i netoleranciju." Druga znanstvenica koja je
proučavala američko kršćanstvo, Susan Friend Harding s Kalifornijskog
sveučilišta, piše o Heritage USA - riječima koje važe za većinu suvre-
menih evangeličkih crkava - da je to "neprestana, makar i implicitna
kritika prinude fundamentalizma, njegove logike žrtvovanja, njegove
opsesije autoritetom, hijerarhijom i pravilima. (...) Bakkeri su svojim
partnerima obećali materijalno obilje i blagostanje, ali su evanđelje
rafinirali u beskonačno opraštanje, pučku teologiju za koju se gotovo
čini da sankcionira grešnost unaprijed jamčeći vječnu spremnost Boga
na opraštanje." ** Kako se autoritet više nije moglo vršiti na tradicionalne
načine, jedini put opstanka i uspjeha bila je adaptacija.
Uključivanje fundamentalista u politiku može se najbolje razumjeti
kao reakciju na to slabljenje njegova religijskog autoriteta i baze.
Falwell, koji je pionir na tom polju, bio je izričito nepolitičan tijekom
pedesetih, šezdesetih i ranih sedamdesetih godina. Godine 1965. obja-

* W i l l i a m E. S c h m i d t , "TV M i n i s t e r Calls His R e s o r t 'Bait' for C h r i s t i a n i t y " , New

York Times, 2 4 . p r o s i n c a 1985.
**Susan F r i e n d H a r d i n g , The Book of J e r r y Falwell: Fundamentalist Language and Po-
litics ( P r i n c e t o n : P r i n c e t o n U n i v e r s i t y Press, 2000.), 260.
vio je propovijed konkretno posvećenu toj temi: "Glede odnosa Crkve
spram svijeta, može ga se izraziti naprosto dvjema riječima koje je
Pavao dao Timoteju - 'širite Riječ'. (...) Nigdje nam nije naloženo refor-
mirati ono izvanjsko. Nije nam rečeno da vodimo ratove protiv krijum-
čara, prodavaonica alkohola, kockara, ubojica, prostitutki, iznuđivača,
osoba ili institucija s predrasudama, ili bilo kojeg drugog postojećeg zla
kao takvoga." * Redovno je izražavao neodobravanje sudjelovanja sve-
ćenika u političkim bitkama.
U pedesetim i šezdesetim godinama 20. stoljeća politički je aktivi-
zam značio kampanje u ime građanskih prava, za koje ni Falwell ni
njegova kongregacija nisu imali velikog interesa. Ustvari, uloga prote-
stantskih crkava u pokretu za građanska prava bila je savršen primjer
primjene staromodnoga religijskog autoriteta za poučavanje i vođenje
kongregacija. A to se Falwellu nije sviđalo. Ali do sedamdesetih godina
Falwellovi su sljedbenici - posebice na Jugu - postali politizirani i skre-
nuli udesno u nizu socijalnih pitanja. Glasali su za Nixona, napustivši
svoj tradicionalni dom u Demokratskoj stranci. Pa ipak, tek je 1978.,
pet godina nakon presude Vrhovnog suda u slučaju Roe protiv Wadea,
kojom je abortus dobio ustavnu zaštitu, Falwell osnovao svoju skupinu
za političko djelovanje i lobiranje, Moralnu većinu. Tim je postupkom
ponovo navukao gnjev fundamentalista tvrde linije. Moralna većina
je izričito tražila podršku katolika, Židova, mormona - zapravo bilo
koga tko se slagao s njenim programom. Zbog tog je grijeha Bob Jones
ml. (sin i nasljednik Boba Jonesa st.) obilježio Falwella kao "najopasni-
jeg čovjeka u Americi". Moglo bi se tvrditi da se Falwell pomaknuo
prema aktivnom političkom konzervativizmu zbog toga što se religij-
ski konzervativizam - koji traži doktrinarnu čistoću, neprijateljstvo
spram drugih sekti, osudu grijeha kao što je preljub te asketsko odba-
civanje materijalističke kulture - više nije dalo prodati. Ono što od
staroga protestantskog fundamentalizma preostaje jest politika: abor-

* J e r r y Falwell, " M i n i s t e r s a n d M a r c h e s " , 21. o ž u j k a 1965., c i t i r a n o u H a r d i n g , The

Book of Jerry Falwell, 22.
tus, homoseksualnost, evolucija. Te su teme ono što povezuje golemu
kongregaciju. Ali čak su se i u tome stvari izmijenile pošto su Ame-
rikanci postali tolerantniji spram mnogih takvih društvenih tabua.
Danas mnoge fundamentalističke crkve nominalno zauzimaju tvrde
stavove, recimo spram homoseksualnosti, ali sve češće ne čine skoro
ništa drugo iz straha da ne uvrijede prosječnog vjernika, kojega jedan
znanstvenik zove "Harry bez crkve". Da bi se danas bilo fundamenta-
listom doista je dovoljno gledati televizijske emisije, ići u zabavne
parkove, kupovati kršćanski rock i glasati za republikance. Sociolog
Mark Shibley naziva to "kalifornikacijom konzervativnog protestan-
tizma". Izgubivši neprijatelje i povode koji su ujedinjavali njihovo stado
i davali mu snagu, fundamentalisti eksperimentiraju - na tragu 11.
rujna - s novim neprijateljem, islamom. I Falwell, i Robertson, i
Franklin Graham (Billyjev sin) počeli su govoriti o islamu otrovnim i
omalovažavajućim riječima, nazivajući ga religijom "zla", a njezina
utemeljitelja Muhameda teroristom. Jezik kojim se nekoć opisivalo
pristalice abortusa, homoseksualce i ACLU* prenesen je na muslimane.
Ostaje da se vidi hoće li taj novi pokušaj raspirivanja mržnje biti uspješ-
niji od prethodnih.
Opadanje autoriteta američkog kršćanstva još je izrazitije ako se ne
promatra samo evangeličke sekte. Sociolog Alan Wolfe ističe da su
američke crkve koje najbrže rastu takozvane crkve nove paradigme,
koje odbacuju ideju središnjice sekte. Ti su pokreti potpuno decentra-
lizirani i demokratski. Wolfe citira nekog profesora koji zapaža da su
"Isus i njegovi učenici bili nešto poput 'glavčine i žbica kotača', uspo-
redivi s operacijama koje danas vode avioprijevoznici, reagirajući na
postmoderne uvjete deregulacije i intenzivne konkurencije." Još jedna
manifestacija novog lica religije jesu "spiritualni tragaoci". Tragaoci
vjeruju da je religija posve osobna stvar, bez zahtjeva ili zapovijedi, te
da svaka individua mora izgraditi vlastitu vjeru. Svaki je čovjek sveće-
nik, kako bi to, možda, rekao Huey Long. Tragalačke crkve uglavnom

* A m e r i c a n Civil Liberties U n i o n ( A m e r i č k i savez za g r a đ a n s k a prava) (op. prev.).

sliče onoj koju u Van Nuysu u Kaliforniji vodi velečasni Jess Moody,
koji je "obnovio svoj način poučavanja, protjeravši iz svojeg propo-
vijedanja svaki govor o paklenom ognju i prokletstvu". Izočni su i neki
standardni termini kršćanske teologije. "Rabimo li riječi poput is-
kupljenje ili konverzija", kaže Moody, "misle da govorimo o obvezni-
cama." *
Suvremeno je društvo puno potraga za "duhovnošću" i identitetom,
vjerojatno zbog toga što je to suvremen način da se nešto učini u vezi
s prastarim porivom za sigurnošću i vjerom. Ali ključna značajka sviju
uspješnih i rastućih masovnih kršćanskih sekti danas jest težište na
individualnom izboru i demokratskim strukturama. Dakako, u svim
vjerskim zajednicama postoji i otpor tom trendu, ali te nove pravo-
vjerne skupine obuhvaćaju oko pet posto Amerikanaca. Još je upadljiviji
trend demokratizacije te, kao posljedica, gubljenje onoga što Hunter
naziva "obvezujućim mjestom" - moći svetih spisa, autoriteta i tradi-
cije. Tijekom posljednjih četiriju desetljeća najkonzervativniji druš-
tveni pokret Amerike, evangeličko kršćanstvo, naišao je na suvremenu
demokratsku kulturu i potpuno se preobrazio. Priča o evangeličkom
kršćanstvu baca svjetlo na brže i proširenije opadanje religijskog auto-
riteta u američkom životu. To može biti dobro ili loše, ovisno o tome
kako gledate na to, ali gotovo nema sumnje da se to događa.

Ono najbolje što se zna i misli

Harry Scherman bio je loš pisac kazališnih komada, ali ispalo je da je

dobar biznismen. Pošto se godinama mučio s rukopisima, Scherman
je 1926. započeo nešto što je nazvao Klubom knjige mjeseca (Book-of-
-the-Month Club). Zamisao je bila jednostavna: izložiti novoobrazo-

* K i m o n H o w l a n d S a r g e a n t , Seeker Churches: Promoting Traditional Religion in a

Non-Traditional Way ( N e w B r u n s w i c k , N.J.: R u t g e r s U n i v e r s i t y Press, 2 0 0 0 . ) , 1,
4-5.
vanu američku srednju klasu užicima velike književnosti. Bio je to
ujedno i pokušaj, kako u svojoj historiji tog kluba objašnjava Janice
Radway, da se "upravlja bujicom knjiga za njegove klijente... [čime bi
ih se uvjerilo] da mogu držati korak s tempom suvremene kulturne
produkcije a da ne žrtvuju smisao za vrsnoću". * Knjige je birao petero-
člani urednički odbor poznat kao "suci". Svi su bili poštovani pisci; u
prvom odboru bili su profesor engleskoga s Yalea, uspješni romanopisac,
novinski urednik sa Srednjeg zapada i dva novinska kolumnista eru-
dita. Odbor je birao knjige bez obzira na njihov komercijalni potencijal.
Tijekom 1930-ih i 1940-ih odabrao je, između ostalih, knjige Georgea
Orwella, Arthura Millera, Trumana Capotea i Ernesta Hemingwaya.
Ipak, njujorški ljudi od pera svisoka su gledali na BOMC. U znamenitom
ogledu iz 1960. "Masscult and Midcult" kritičar Dwight McDonald
rugao se da klub "od 1926. snabdijeva svoje članove štivom o kojem je
najbolje što se može reći to da bi moglo biti gore". Zapravo, moglo je biti
mnogo gore. Premda nikada nije bio pretjerano intelektualan ili aka-
demski, BOMC je pronalazio literaturu visoke kvalitete koja je mogla
privući široku publiku. Vjerovao je u demokratizaciju kulture - ustvari,
predvodio ju je - ali to je činio uzdižući ljude umjesto da snižava mjerila.
A onda su došle šezdesete godine. Napad na autoritet koji se zbivao
u svakom dijelu društva prodro je u mali, ali utjecajni posao s knjigama.
"Ideja o sucima Kluba knjige mjeseca kao svojevrsnoga književnog
vladajućeg tijela nacije... naprosto je bila zastarjela", pisao je kasnije
New York Times. Klubu je išlo sve lošije, a 1977. kupio ga je medijski
konglomerat Times Inc. Uskoro je potpuno potkopana autonomija su-
daca, a klub je - pod jakim utjecajem Timeova odjela za marketing -
počeo birati knjige koje su imale izgleda za komercijalni uspjeh. Poznati
likovi na listi postali su Stephen King, Tom Clancy, Michael Crichton
i Terry McMillan. Broj knjiga koje je klub birao jako je povećan; između
1980. i 1998. gotovo se utrostručio. Na popis se stavljalo sve što će ljudi

*Janice R a d w a y , A Feeling for Books: The Book-of-the-Month Club, Literary Taste, and
Middle-Class Desire (Chapel Hill: U n i v e r s i t y of N o r t h C a r o l i n a Press, 1997.), 161.
vjerojatno kupovati - kuharice, vodiči za brak, ljubavni romani. Izvorna
je zamisao potpuno preokrenuta. Umjesto nastojanja da se oblikuje
popularni ukus, BOMC je pokušavao biti njegov odraz.*
Priča o Klubu knjige mjeseca priča je o američkoj kulturi. Nekadaš-
nji suradnik New Yorkera John Seabrook opisuje to kao kulturnu pro-
mjenu "iz gradske kuće u robnu kuću". Gradska kuća, koja je američkom
kulturom dominirala do prije nekoliko desetljeća, metafora je kultur-
nih standarda što su ih postavljale elite čije je vodeće načelo bila kva-
liteta. Međutim u današnjoj kulturnoj robnoj kući shvaćanja kao što
su ukus, mjerila i hijerarhija nemaju smisla. Sve može proći i važna je
jedino popularnost. Dok su gradskom kućom upravljali kanonski ško-
lovani ljudi, robnu kuću vode oni s osjećajem za to što će biti popularno
- što "bruji". Ako su stari poredak utjelovljivali ljudi poput legendarnog
urednika New Yorkera Harolda Rossa, novi poredak utjelovljuje promo-
tor pop-glazbe David Geffen. Ross, koji nipošto nije bio svećenički
uštogljen intelektualac, imao je osjećaj za kulturni sadržaj; Geffen ima
osjećaj za ukus mase. Kako kaže Seabrook, "Stare kulturne arbitre, čiji
je posao bio odrediti što je 'dobro' u smislu 'vrijedno', zamjenjivao je
nov tip arbitra, čija je vještina bila odrediti 'dobro' u smislu 'popular-
noga'. Tu krupnu promjenu naše civilizacije osjećalo se praktički u
svakom muzeju, biblioteci, sveučilištu, izdavačkoj kući, časopisu, no-
vinama i televiziji u zemlji." **
Prije nekoliko godina New York Times je zamolio dvojicu među naj-
poznatijim ravnateljima muzeja u Americi da navedu što bi sačinjavalo
jedan izvrstan muzej 21. stoljeća. Philippe de Montebello, legendarni

* T a s t r a t e g i j a n i j e u s p j e l a , t e s e B O M C sada n a s t o j i v r a t i t i s v o j i m k o r i j e n i m a .
I m e n o v a o je n o v o d b o r s u d a c a , u k l j u č u j u ć i i n e k e i s t a k n u t e pisce i spisateljice
p o p u t A n n e Q u i n d l e n , koji b i r a j u k n j i g e z a č l a n s t v o . U s p j e š n o s t t o g n o v o g s t a r o g
m o d e l a u k a z u j e na to da ljudi, na k r a j u krajeva, zaista žele v o d s t v o na polju k u l t u r e .
* * J o h n Seabrook, Nobrow ( N e w York: K n o p f , 2000.), 30. Seabrook kao p r i m j e r starog
p o r e t k a n a v o d i u r e d n i k a The New Yorkera W i l l i a m a S h a w n a , a k a o p r i m j e r n o v o g a
S h a w n o v u n a j b l i s t a v i j u n a s l j e d n i c u T i n u B r o w n . Poslužio s a m s e p r i m j e r i m a u
k o j e s a m sigurniji. Moje m i š l j e n j e o S h a w n u n i j e t a k o dobro, a o B r o w n t a k o loše
kao njegovo.
ravnatelj njujorškog Metropolitan Museum of Art, sugerirao je velika
umjetnička djela, inteligentan i zavodljiv prikaz, kustose sa smislom
za opće dobro i donaciju dovoljno veliku da osigura integritet i neovi-
snost o odlukama koje se ravnaju tržištem, potpuno angažirane upra-
vitelje, osoblje koje vjeruje u autoritet i diskriminaciju u prikazivanju
umjetnosti te, konačno, "nepokolebljivo uvjerenje da doživljaj umjet-
nosti ima prvenstvo pred doživljajem muzeja kao agore". Popis po-
modnog ravnatelja njujorškog Muzeja Guggenheim Thomasa Krensa
izgledao je sasvim drukčije. Započeo je, dakako, napomenom o "sjajnoj
zbirci", ali je potom prešao na "sjajnu arhitekturu, sjajnu posebnu iz-
ložbu, sjajnu drugu posebnu izložbu, dvije mogućnosti za objed, dvije
mogućnosti za shopping, tehnički napredno sučelje putem interneta
te ekonomiziranje veličinom putem globalne mreže". To je živa slika
razlike između starog i novog poretka.
Krens je vodeća figura nove generacije ravnatelja muzeja koji žele
postaviti predstavu - bilo kakvu predstavu - koja će stvoriti publicitet
i privući gomile. Nedavno je otvorio Muzej Guggenheim u Venecijan-
skom hotelu i kasinu na Las Vegas Stripu. Ti su efekti blistavi i često
zasjene samu umjetnost. Ali i nije stvar u tome da ljudi gledaju umjet-
nička djela; radi se o tome da ih se pridobije da posjete muzej. Kad su
već tamo, možda će iskoristiti ovu ili onu "mogućnost za shopping".
Kako je o Krensovu najpoznatijem projektu, izgradnji divnog novog
muzeja u Španjolskoj po projektu Franka Gehryja, napisao umjetnički
kritičar New Republic Jed Perl: "Nitko ne odlazi u Guggenheim Bilbao
gledati umjetnička djela. Promatranja umjetnosti sjetite se kad ste već
tamo, poput toga da odete na WC ili popijete vitamine." Umjetnost
izložena u takvim muzejima ujedno je i drukčijeg karaktera. Krens
postavlja specijalne izložbe "umjetnosti motocikla" i odjeće Giorgija
Armanija. Može se - i treba - uključiti moderno, komercijalno djelo
kao dio prikaza suvremene umjetnosti. Ali, kako objašnjava Perl, ti
muzeji ne nastoje definirati neki stil ili neko razdoblje, nego naprosto
postavljaju predstave već poznatih popularnih ikona masovne kulture:
"Oni ne stvaraju ukus; oni potvrđuju bilo koji ukus koji trenutno pre-
vladava. Oni ne prikazuju ideje koje grafički dizajneri ili producenti
MTV-a mogu kasnije dovesti pred širu publiku [pa se to može pokazati
popularnim ili nepopularnim]; oni zrcale ono što kultura već zna, i
čestitaju publici što to zna." * Sve u svemu, oni ne vode, nego slijede.
Još nešto. Motociklističku izložbu financirao je BMW, čiji su moto-
cikli među izloženima bili najbrojniji. Do Armanijeve je izložbe došlo
samo osam mjeseci nakon što je sam Giorgio Armani obećao Guggen-
heimu 15 milijuna dolara. Umjetnost i trgovanje uvijek su se miješali,
ali sadašnja komercijalizacija umjetnosti nešto je drugo, jer je populi-
stička i konzumeristička. Pokrovitelji umjetnosti stoljećima su saku-
pljali što im se sviđalo, ili što su ih stručnjaci naučili da im se sviđa.
Rijetko su pomišljali na to da li će se zbirka svidjeti javnosti. To bijaše
dio uživanja u bogatstvu. Ali današnji sponzori iz korporacija vrlo su
različiti. Oni pomažu umjetnost kao dio poslovne strategije. James
Twitchell, sociolog koji na inventivan način proučava američki mar-
keting, ističe da se, kao rezultat, služe uvelike "neestetskim kriterijima,
iz čega proizlaze izložbe koje pritišću neko politički korektno dugme
ili su u najmanju ruku nekontroverzne". Twitchell ističe da je ono što
se danas izlaže povezano s onime što može dobiti potporu korporacija.
Guggenheim je morao odustati od planova za izložbu "Picasso i željezno
doba" jer nitko nije htio biti povezan s nečim tako staromodnim kao
što je željezo. BMW je odbio mogućnost da sponzorira izložbu "Remek-
djela Münchena" jer "München nije baš jako seksi". Izložba djela pionira
klasicizma iz 17. stoljeća Guida Renija bila je otkazana jer nitko nije
vidio komercijalne koristi od toga da s njom bude povezan. Da su ne-
kadašnji pokrovitelji usvojili takav stav, povijest umjetnosti vjerojatno
bi bila sasvim drukčija.
Mogli bismo se praviti da to što je nešto "seksi" i što "bruji" ima
neke inherentne karakteristike, kao što su novost i originalnost, ali to
su zaista samo druge riječi za popularnost, koja znači profit. Taj kulturni
trend baca svjetlo na nešto važno: odnos između demokratizacije i
potržištenja. Budući da ljudi sada u velikoj mjeri postoje kao potrošači

*Jed Perl, " W e l c o m e to t h e F u n h o u s e " , New Republic, 19. lipnja 2 0 0 0 .

i vrše svoju moć kroz taj identitet, potržištenje je postalo skriveni
partner demokratizacije. To su sile blizanci koje tjeraju naprijed demo-
kratski val. Ta dvojna narav demokratizacije - davanje moći državlja-
nima i potrošačima - objašnjava zbog čega se tako malo njih usuđuje
kritizirati tu transformaciju društva. Ljevici je teško osuditi kulturu
za svakoga. Desnici je nemoguće priznati da kapitalizam - čak i u obla-
sti kulture - može imati loše posljedice. Ni jedni ni drugi nisu voljni
priznati da, bez vodstva ili upućivanja na autoritet, ljudi mogu donositi
loše odluke. Dakako, vodstvo iziskuje ne samo da ljudi budu voljni biti
vođeni nego i da netko bude voljan voditi.

Američka aristokracija

Predsjednik CBS News Bill Leonard je 1967. rekao mladom producentu

Donu Hewittu da kane pokrenuti televizijski informativni magazin
pod nazivom 60 minuta. Hewitt je zatražio neke smjernice o tome što
mreža želi postići tom emisijom. Leonard je tražio nešto jednostavno;
rekao je: "Da se možemo ponositi". Sjećajući se tog razgovora, Hewitt
- i dalje producent sada legendarne emisije - misli da je to bio "posljed-
nji put da je itko na televiziji rekao bilo kome drugome na televiziji
'učini da budemo ponosni'".
Ima na desetke priča poput te, o desecima profesija - između ostalih
o novinarstvu, izdavaštvu, pravu, računovodstvu, medicini. To nisu
samo nostalgične priče o ljudima iz starih vremena; one zaista otkrivaju
važan pomak u ulozi elita u američkom društvu. Prije 30 godina ljudi
koji su objavljivali knjige, producirali televizijske vijesti, vodili pravne
tvrtke i bili na čelu bolnica smatrali su da jednim dijelom trebaju brinuti
o profitu, a drugim dijelom o javnoj usluzi. Na primjer, direktori na
televiziji u potpunosti su shvaćali kako u zamjenu za korištenje javnog
etera trebaju pružiti kvalitetan program. Ti ljudi nisu se smatrali toliko
biznismenima koliko profesionalcima - "korpusom ljudi", riječima
engleskog intelektualca R. H. Tawneya, "koji izvršavaju neki posao u
skladu s pravilima donesenima tako da ojačaju stanovite standarde za
bolju zaštitu njegovih članova i radi bolje usluge javnosti". * Velikim
dijelom dvadesetog stoljeća profesionalci su tvorili neku vrst moderne
aristokracije, osiguranog statusa, koju su zaokupljali dobrobit zemlje i
širi interesi. Oni i drugi istaknuti građani preuzimali su na sebe stano-
vite šire javne dužnosti. Većinu najvećih muzeja, simfonijskih kuća,
opernih kompanija, javnih parkova i biblioteka u američkim gradovima
i gradićima nije izgradila država, nego skupine takvih pojedinaca po-
svećenih građanskom dobru. Sigurni u svojem bogatstvu ili statusu,
ti su ljudi često usvajali dugoročan - pa makar i posjednički - interes
za zdravlje svojeg gradića, grada ili zemlje. Uza sav elitizam i povlastice
koje prate takav svijet, elite sa smislom za javno dobro valjano su služile
američkoj demokraciji.
Jedan od specifičnih elemenata angloameričkog društva bilo je to
što su privatne elite i udruženja uvijek izvršavali javne zadaće. To je
neobično; većina zemalja slijedi francusko-kontinentalni model, u
kojem su državne službe i birokrati zaduženi za svaki aspekt ekonom-
skog i socijalnog života. Pogledajte razne načine na koje su u Americi
regulirana financijska tržišta - putem Njujorške burze, regionalnih
banaka Federalnih rezervi - i zamijetit ćete da su mnoge od tih službi
u počecima bile privatne, ali s javnom ulogom. U manjem mjerilu, oba
velika parka na Manhattanu, Central Park i Riverside Park, vode tijela
koja su dijelom javna, a dijelom privatna. Bilo bi nezamislivo da privatna
lica vode pariške parkove. Pogledajmo također Američku odvjetničku
komoru ili Američko liječničko udruženje, koji reguliraju svoje profe-
sije - s autoritetom koji je država dala tim privatnim skupinama.
Takvo partnerstvo ima duboke korijene u angloameričkoj povijesti.
Razvilo se s usponom engleskoga nižeg plemstva, odnosno gospode
koja su - kako smo vidjeli u 1. poglavlju - počela vršiti funkcije vlasti
u svojim lokalnim sredinama, a potom i šire. Preneseno je u američke
kolonije, a zatim u republiku, gdje su imućni ljudi ulazili u politiku i u
strukture vlasti ne očekujući da to bude njihova karijera. Kada se Ge-

*R. H. T a w n e y , The Acquisitive Society ( N e w York: H a r c o u r t Brace, 1920.), 92.

orge Washington nakon dvaju predsjedničkih mandata vratio na svoj
zemljoposjed, slijedio je svoje klasne instinkte. Pripadao je zemljovla-
sničkoj eliti Virdžinije, od čijih se pripadnika očekivalo da besplatno
služe kao članovi odbora, mirovni suci, zapovjednici lokalne policije i
delegati u Domu izbornika. Tu su tradiciju dalje pronijeli ljudi poput,
između ostalih, Thomasa Jeffersona, Jamesa Madisona, Jamesa Mon-
roea, Williama Henryja Harrisona, Johna Tylera, Benjamina Harrisona
te Theodorea i Franklina Roosevelta. Što je možda važnije, iza tih le-
gendarnih ličnosti čitav je svijet američkih aristokrata preuzimao
javnu službu kao integralan dio svojih života, ulazeći u strukture
vlasti i izlazeći iz njih kako na visokoj tako i na niskoj (lokalnoj) razini.
Neki su bili bogati, ali većinom su to bili pravnici ili bankari. Nasuprot
tome, na europskom kontinentu vlast je postala profesija, koju na naj-
višim razinama popunjavaju karijerni državni službenici. U Francuskoj
je na primjer redovna pojava da ugledni birokrati prelaze u privatni
sektor, ali se nije čulo da bi neki poslovni čovjek bio angažiran u držav-
noj službi.
Profesionalci su u Americi uvijek imali poseban status. Alexander
Hamilton je to predvidio na samom početku, kada je u Federalističkim
spisima objasnio da će svećenici, pravnici i profesori biti neutralni, a
time i "uzvišeni arbitri" između raznih privrednih grana i frakcija.
Samo bi oni mogli unapređivati opće interese društva. Međutim danas
su profesije samo sjena onoga što su nekoć bile. Slomio ih je dvojni
obuhvat u kojem je na jednoj strani sve veća tržišna konkurencija, a
na drugoj država koja preuzima mnoge funkcije profesija i privatnog
biznisa. "Niže plemstvo spasilo je Englesku od birokratizacije koja je
sudbina svih kontinentalnih država", napisao je Max Weber 1905. u
Protestantskoj etici i duhu kapitalizma. Danas je ta distinkcija između
angloameričkog svijeta i kontinenta daleko nejasnija. Tijekom posljed-
njih četiriju desetljeća država je preuzela većinu regulativnih i sud-
benih funkcija profesionalnih udruženja kao i velik dio golemog
autoriteta koji su privatne kompanije, javne dobrotvorne ustanove i
pojedinci imali nad javnim životom zajednice. Andrew Carnegie bio
je posvećen obrazovanju, pa je pomogao izgradnju sistema javnih bi-
blioteka u Americi. Danas bi svaki takav prijedlog zaglibio u admini-
strativnim formalnostima, jer je cijeli proces potpuno birokratiziran.
To je širenje države umnogome bilo odlično - osiguralo je više usluga
za više ljudi - ali su zbog njega Amerikanci usvojili pretpostavku da je
država pravo sredstvo javnog djelovanja. Pošto su dali doprinos društvu
plativši porez, ljudi se osjećaju oslobođeni obveza javne participacije i
usluga. Taj je stav još prošireniji u kontinentalnoj Europi, gdje unatoč
tome što su razine bogatstva usporedive s onima u Sjedinjenim Drža-
vama ljudi mnogo manje vremena i novca posvećuju privatnim do-
brotvornim ustanovama. Čak se i u Americi zbiljsku javnu službu, u
smislu lokalne vlasti, pa čak i mjesnih odbora, sve više smatra arenom
za profesionalne političare, a ne za zainteresirane građane. Ta promjena
odnosa između elita i društva djeluje na uspješnost vlasti. Veći pravni
fakulteti i poslovne škole izvještavaju da tijekom posljednjih 30 godina
sve manje i manje njihovih talentiranih diplomaca izražava ikakvu
nakanu da ode u državnu službu.
Pravo je, možda, najbolji primjer privatne profesije koja je povijesno
imala javnu funkciju. Čak se i danas odvjetnika smatra "službenikom
suda", što nije samo otmjena fraza. Ona točno opisuje činjenicu da
odvjetnici imaju dužnosti i odgovornosti za provođenje pravnog si-
stema. Država zahtijeva da odvjetnici održavaju stanovite profesi-
onalne standarde i obavljaju stanovite zadaće u zamjenu za to što
dobivaju licencu za advokaturu. Međutim ta je profesija svojim člano-
vima nametnula mnogo više uvjeta i opterećenja tražeći od njih da
ispunjavaju ne samo pravne nego i etičke standarde. Kodeksi profesi-
onalnog ponašanja što ih provode organizacije poput Američke odvjet-
ničke komore bili su namijenjeni tome da se odvjetnici pridržavaju
nekog internog skupa standarda po kojima će biti uvaženi i vjerodo-
stojni profesionalci, a ne tek maheri. Povijesno su odvjetnici igrali
ulogu viših savjetodavaca za svoje klijente, savjetnika koji su vodili
računa o njihovim dugoročnim interesima. To je često značilo da sa-
vjetuju svojim klijentima da se ne upuštaju u dugotrajne parnice ili
pravne manevre, premda bi takva aktivnost donijela lijepe pravničke
naknade. Elihu Root, predvodnik njujorške komore, koji je početkom
20. stoljeća bio i na funkciji ministra vanjskih poslova, ministra rata i
senatora iz New Yorka, jednom je zapazio da se "polovina prakse pri-
stojnog odvjetnika sastoji u tome da se klijentu kaže da je prokleta
budala i da treba prestati".
Odvjetnik je unutar američkog društva imao jedinstveno mjesto. *
U zemlji bez zemljovlasničke aristokracije odvjetnici su činili privile-
giranu, ali javnom dobru odanu elitu. U svakom američkom gradiću i
gradu oni su bili vodeći građani koji su pomagali u izgradnji muzeja i
bolnica, oblikovali građanske institucije te ulazili u državne strukture
i izlazili iz njih na svim razinama. Pogledajmo na primjer Jamesa C.
Cartera, istaknutoga njujorškog odvjetnika krajem 19. stoljeća. Pomo-
gao je utemeljiti Odvjetničku komoru grada New Yorka i igrao ključnu
ulogu u reformskim pokretima u gradu i državi, uključujući komisiju
o slučaju Tilden, Odbor protiv Tammanyja, Nacionalnu municipalnu
ligu, Građanski savez, Gradski klub i klubove za dobru vladavinu. Dru-
gim riječima, njegov je javni život zauzimao dobar dio njegova radnog
života. A on nije bio neobičan slučaj. U New Yorku i u svakom američ-
kom gradu moglo se naći mnoge slične njemu. Henry Stimson, jedan
od Rootovih pravnih štićenika koji je kasnije bio ministar rata i pod
Theodorom i pod Franklinom Rooseveltom te ministar vanjskih po-
slova za Herberta Hoovera, bilježi u svojim memoarima da se "američki
odvjetnik treba smatrati potencijalnim službenikom svoje države. (...)
[A]ko dođe vrijeme u kojem ta tradicija izblijedi, a članovi komore po-
stanu puki služnici biznisa, budućnost slobode bit će zaista mračna."
Veza koju je Stimson povukao između odvjetnika i slobode nije ne-

* V i d j e t i R o b e r t G o r d a n , " T h e Ideal a n d t h e A c t u a l Law: F a n t a s i e s o f N e w York

L a w y e r s , 1870-1920", u The New High Priests: Lawyers in Post-Civil War America,
Gerard W. G a w a l t , ur. ( W e s t p o r t , C o n n . : G r e e n w o o d Press, 1984.); i G o r d a n , "Legal
T h o u g h t a n d Legal Practice in t h e Age of A m e r i c a n E n t e r p r i s e , 1870-1920", u Pro-
fessions and Professional Ideologies in America, Gerald L. G a i s o n , ur. (Chapel Hill:
U n i v e r s i t y of N o r t h C a r o l i n a Press, 1983.). V i d j e t i i A n t h o n y T. K r o n m a n n , The
Lost Lawyer: Failing Ideals of the Legal Profession (Cambridge, Mass.: H a r v a r d Uni-
v e r s i t y Press, 1993.).
utemeljena. Kada je Tocqueville izrekao znameniti komentar da se
američku aristokraciju može naći "među odvjetnicima ili među su-
cima", nije mislio samo na to da su odvjetnici u Sjedinjenim Državama
bolji od drugih. Tocqueville se u vezi s Amerikom jako bojao "tiranije
većine". Budući da zemlja nije imala socijalnu strukturu poput europ-
ske, bio je zabrinut da joj nedostaje klasa aristokrata koji mogu djelovati
kao društveni stabilizatori. Bez takve klase, brinuo se, zemlja bi mogla
postati plijenom demagoga, populista i drugih takvih iliberalnih snaga.
Odvjetnici su za Tocquevillea bili prirodni aristokrati jer je, ponavljajući
Hamiltona, vjerovao da oni nisu obvezani spram drugih i da mogu
paziti na javno dobro. Odvjetnici su, pisao je, stvorili "oblik javne od-
govornosti koji će pomoći sačuvati blagoslove demokracije a da se ne
dopusti njene nesputane poroke".
Ovo je bila ponešto idealizirana verzija prava, ali ona jest snažno
utjecala na ponašanje većine američkih odvjetnika do prije tridesetak
godina. Pisac Michael Lewis sjeća se partnera u tvrtki svoga oca u New
Orleansu: "Njihovi su životi bili zasnovani na premisi jedne otvoreno
elitističke ideje: odvjetnik je iznad sukoba. On posjeduje posebno zna-
nje. Drži se strogog kodeksa ponašanja. (...) Najvažnija stvar na svijetu
za njega je njegov ugled u zajednici, pa ipak, koliko se uopće dalo usta-
noviti, on nikada ni uncu svoje mentalne energije nije posvetio brizi
za ugled. Status nije bio uzrok; on je bio posljedica načina života od-
vjetnika." Taj zatvoreni svijet prava počeo se raspadati kada su u tu
profesiju došle mnoge pridošlice, kada je Vrhovni sud odlukom iz 1977.
dozvolio da odvjetnici reklamiraju svoje usluge i kada se među važnijim
pravnim tvrtkama povećala konkurencija za novac. Pravo je "podleglo
dvojnom američkom nagonu za demokratizaciju i komercijalizaciju.
(Oni često znače jedno te isto)", piše Lewis.* Jednu generaciju prije pravo
je bilo posao vođen gotovo kao kartel. U svakom gradu postojao je ogra-

* M i c h a e l Lewis, Next: The Future Just Happened ( N e w York: N o r t o n , 2000.), 5. Lewis

p r u ž a f a s c i n a n t a n p r i k a z d e m o k r a t s k o g d j e l o v a n j a i n t e r n e t a , posebice n a p r a v o i
financije.
ničen broj tvrtki. Bilo je teško uključiti se u to tržište. Oni koji su bili
u njemu dobro su živjeli, ali nisu nastojali nadmetati se u poslovanju.
Pravo je bilo način da se osigura pristojan i vrlo ugledan život, a ne
mjesto za bogaćenje. Cijenili su stabilno tržište uz postojan i predvidiv
profit. Ta struktura slična kartelu osiguravala je da odvjetnici imaju
dovoljno slobodnog vremena da zadovolje svoje javne interese. Stariji
partner u jednoj njujorškoj pravnoj tvrtki rekao mi je:

Tu su svi ti mladi koji se pitaju kako bi mogli kombinirati

pravo i javnu službu, poput Deana Achesona i Cyrusa Vancea.
E, pa ne mogu. Prvo, ni jedan odvjetnik koji se sa strane bavi
takvim stvarima nikada neće postati partnerom. Drugo, ni
jedan partner koji se time bavi neće moći zaračunati dovoljan
broj sati da opravda svoj status partnera. Vance je provodio
mjesece radeći na političkim pitanjima i pitanjima političkih
mjera kada je bio mlad odvjetnik. To se više naprosto ne može
činiti. Pravo je sada biznis, i to vraški kompetitivan biznis.

Od pasa čuvara do pasa u krilu

Ono što je važilo za pravo važilo je, u ovom ili onom stupnju, za većinu
profesija. Američko liječničko udruženje nekoć je bilo možda najmoć-
niji suvremeni ceh, koji je liječnicima davao status, sigurnost i moć.
Zauzvrat, liječnicima je zdravlje pacijenata trebalo biti iznad svega
drugoga. Liječnička profesija uvijek je nastojala uvjeriti pacijente kako
nema potrebe da brinu hoće li liječnik obaviti neki zahvat ili propisati
pilulu jedino iz najboljih medicinskih razloga. (Hipokratova zakletva
ne kaže ništa o obračunskim ciklusima.) Međutim tijekom posljednjih
nekoliko desetljeća, kada je država postala najveći akter u branši zdrav-
stvene zaštite, kada su osiguravajuće kompanije i organizacije za održa-
vanje zdravlja nastojale smanjiti troškove te kada su ostali profesionalci
zdravstvene zaštite postali moćniji, liječnici su izgubili svoj povlašten
položaj. Liječnik je sada samo još jedan vlasnik poduzeća čije dane is-
punjavaju smanjivanje troškova, državni nalozi, brige zbog tužbi i
pritisci konkurencije. Kao rezultat, onaj jedinstven odnos između li-
ječnika i pacijenta više ne postoji, osim kod vrlo bogatih, koji ne brinu
o novcu. Kao i u vezi s pravom, stariji prikaz liječničke profesije done-
kle je uljepšan, ali to ne mijenja činjenicu da je u medicini tijekom
posljednjih trideset godina došlo do seizmičkog pomaka.
Sličnu se priču može ispričati o računovodstvu. Na jednom kongre-
snom saslušanju 1933. zastupnik Alben Barkley iz Tennesseeja postavio
je pukovniku Arthuru Carteru, čelniku jedne od najvećih tadašnjih
računovodstvenih tvrtki, pitanje da li se računovođama može vjerovati
da će se brinuti o svojim klijentima. "Tko nad vama vrši reviziju?"
upitao je Barkley. "Naša savjest", odgovorio je Carter. Nije se, dakako,
radilo samo o tome. Ta je djelatnost imala visoke standarde i cijenila je
svoju reputaciju poštenog čuvara financijskih zapisa. Računovođe su
trebali biti dosadni, ali dostojni povjerenja - što baš i nije slika koju je
računovodstvo o sebi pokazalo u debaklu s Enronom. Nastojeći shvatiti
pad tako velike računovodstvene tvrtke kao što je Arthur Andersen
2002., Wall Street Journal je intervjuirao računovođe, koji su objasnili
kako se ta profesija dramatično promijenila tijekom posljednjih 20
godina. Ako je simbolička promjena u pravnoj profesiji bila dozvola
odvjetnicima da se reklamiraju, za računovodstvo je to bio sporazum
iz 1989. između Savezne trgovinske komisije i Američkog instituta
ovlaštenih javnih računovođa, koji je računovođama dozvolio da za-
računavaju kontingentne naknade umjesto fiksne satnice. To je značilo
da računovođe mogu zaraditi ogromne iznose za opće konzultantske
usluge. To je bio potez namijenjen reformiranju djelatnosti, kojim bi
ona postala otvorenijom i kompetitivnijom (i opet su potržištenje i
demokracija djelovali ruku pod ruku). Ali glavni je rezultat te reforme
bilo to da su računovođe za kompanije smišljale planove izbjegavanja
poreza u zamjenu za dio njihovih poreznih ušteda. Anthony Rider,
računovođa u Ernst & Young, prisjetio se za Journal kako su ga poučavali
da klijentima prodaje nove usluge: pravo, osiguranje, konzalting, pla-
niranje, sve što je moglo donijeti koji dolar. "Bilo je to kao da reporte-
rima kažu da idu prodavati pretplatu na novine", sjeća se on. "Nisam
to mogao činiti. Znao sam da to mojim klijentima nije stvarno po-
trebno." Rider je bio otpušten, ali većina je njegovih kolega poslušala.
S vremenom su računovođe postali spremni učiniti što god njihovi
klijenti žele, izmijenivši iz temelja svoju ulogu, kako piše Journal, "od
psa čuvara do psa u krilu".*
Ovakvo zamagljivanje stvari postalo je standardno na Wall Streetu.
Bankari i brokeri imaju stanovite odgovornosti spram svoje publike
koja ulaže novac; između ostaloga, to je odgovornost održavanja jasne
razdvojenosti između istraživača, koji ocjenjuju kompanije, i bankara,
koji s istim tim kompanijama posluju. Henry Kaufman, bivši čelnik
istraživanja u Salomon Brothers, sjeća se da su se do 1980-ih tvrtke
pridržavale tog razdvajanja i da je istraživanje bilo uistinu neovisno.
Kasnih 1990-ih ta su pravila već doživljavala brzu eroziju; ludilo inter-
neta ih je zbrisalo. Istraživači su davali apsurdne izvještaje snubeći za
dionice kompanija koje se bave novim tehnologijama, a banke su u
džep stavljale velike naknade za izdavanje tih dionica. To što se doga-
đalo većinom je bilo potpuno zakonito. Ustvari, taj je proces imao
mnoge uobičajene pogodnosti deregulacije, stvarajući kompetitivnije
tržište, uvodeći nove aktere i njegujući tehnologijske i upravljačke
inovacije. Ali stvorio je i nove probleme, otvarajući konflikte interesa,
nastrane inicijative i opasnosti za širu javnost - kojoj su sve te promjene
trebale koristiti. Nova financijska tržišta sada su bila silovitija, snažnija
i otvorenija - ali i sklonija volatilnosti, pogrešnim informacijama,
prijevari i maniji. Na tragu internetskog bujanja mnogi političari i bi-
rokrati počeli su vapiti za više nadzora i regulacije - da učine eksplicit-
nim i ilegalnim ono što je dotad bilo samo implicitno i neetično. Ako i
kada takvi zakoni budu usvojeni, oni će označiti još jedan, možda ne-
izbježan pomak od angloameričkog modela neformalne regulacije
prema kontinentalnom modelu formalne regulacije. Bolje, fleksibilnije

* I a n t h e J e a n n e D u g a n , "Did You H e a r t h e O n e a b o u t t h e A c c o u n t a n t ? " , Wall Street

Journal, ožujka 2002.
i inteligentnije rješenje moglo je biti da te profesije kontroliraju same
sebe i obnove neka od ograničenja koja su posljednjih desetljeća bila
bačena u stranu. Ali to bi značilo pokušati ponovo sastaviti Humptyja
Dumptyja.

Samoubojstvo elita

Središnja kulturna promjena koja je oslonac svim ovim trendovima u

posebnim profesijama jest promjena uloge elita. Amerikanci ne vole
misliti i govoriti o elitama. Sama ta riječ podsjeća na snobovštinu i
zvuči izrazito neamerički. Ali Amerika je uvijek imala elite - mali
postotak zemlje koji zapravo vodi većinu glavnih institucija. Stare elite
bile su zatvoren krug, zasnovan na krvnim vezama, rođenju i etnično-
sti. Novi je sistem demokratskiji, u njemu se ljudi uspinju na vrh zbog
novca, pameti i slave - što je, sve u svemu, mnogo bolji i otvoreniji
proces selekcije. Međutim još je jedna velika razlika u tome što su stare
elite bile socijalno odgovornije, djelomice zbog toga što je njihov status
bio potpuno siguran. Nove elite djeluju u daleko otvorenijem i kompe-
titivnijem svijetu. Predsjednici uprava velikih kompanija danas ras-
polažu ogromnom moći, ali se osjećaju nesigurno, pod pritiskom sa
svih strana, i prisiljeni da se stalno bore za opstanak, održavaju pred-
nost i bore se za konačan rezultat. Njihovi interesi stoga nemaju širok
raspon, nego su uski; njihov vidokrug nije dugoročan, nego seže do
sutra. Ukratko, oni ne misle i ne djeluju kao elite, što nije dobro, jer još
uvijek jesu elita.
Jedan od najjasnijih znakova te promjene raspoloženja elita jest to
kakve stvari podržavaju. Početkom 20. stoljeća ljudi poput Roberta
Brookingsa osnivali su institute za istraživanje političkih strategija -
među kojima je Brookings Institution (osnovana 1916.) bila prvi i vodeći
primjer - namijenjeni tome da služe zemlji onkraj strančarstva i stra-
načke politike. Brookings je želio institut "slobodan od svakog politič-
kog i novčanog interesa... [koji će] prikupljati, interpretirati i pred
zemlju u koherentnom obliku iznositi temeljne ekonomske činjenice".*
Nacionalni ured za ekonomska istraživanja (osnovan 1920.) bio je po-
svećen sličnim nepristranim ciljevima. Pa ipak, rano 20. stoljeće nije
- kako se uobičajeno uzima - bilo manje ideologizirano vrijeme.
Ustvari, možda su upravo zbog trvenja koja su okruživala svaku tadaš-
nju temu - pravo glasa žena, tarife, reguliranje poslovanja, Prvi svjet-
ski rat, Liga naroda - ljudi nastojali stvoriti institucije za ispitivanje
političkih strategija izvan krvavim ožiljcima obilježene arene politike
stranaka. Vijeće za inozemne odnose (CFR) su na primjer 1921. osnovali
demokrati i republikanci kako bi održali dvostranačku podršku ame-
ričkom angažmanu u svijetu. Sve to zvuči tako vrijedno i savjesno da
u današnje ironično doba djeluje nevjerojatno, ali ti su ljudi istinski
vjerovali kako je za demokraciju važno da ima mjesta građanske ra-
sprave o važnim javnim pitanjima. Prvi počasni predsjednik CFR-a bio
je Elihu Root, visoka republikanska eminencija, a njegov prvi predsjed-
nik bio je John W. Davis, koji je 1924. postao demokratski predsjednički
kandidat. CFR je težio stvaranju građanske vanjskopolitičke diskusije
koja ne bi bila prožeta strančarenjem. Urednik osnivač časopisa CFR-a
Foreign Affairs jednom je svojem zamjeniku rekao da, ako jednoga od
njih javno identificiraju kao demokrata, drugi treba odmah početi vo-
diti kampanju za republikance.
Kada se danas elite uključe u neko pitanje, to čine iz potpuno pri-
strane perspektive, često povezane s nekim pitanjem koje ih pogađa.
Gotovo svaki institut i svaka stručna ustanova stvoreni posljednjih
trideset godina duboko su ideologizirani. To je dijelom bilo posljedica
organiziranog nastojanja američkih konzervativaca da stvore "protu-
establišment" naspram onoga što su predstavljali Institucija Brookings
i Vijeće za inozemne odnose, za koje su - legitimno - vjerovali da su se
u šezdesetim i sedamdesetim godinama razvili prema ljevici. Ali umje-

* J o h n Judis, The Paradox of American Democracy: Elites, Special Interests, and the
Betrayal of the Public Trust ( N e w York: R a n d o m House, 2000.), 21.
sto da isprave to naginjanje stvaranjem neovisnijih institucija, kon-
zervativci su odlučili stvoriti institucije koje guraju njihovu vlastitu
strančarsku liniju. Ta će konzervativna akcija neizbježno proizvesti
liberalnu reakciju, što će još više polarizirati svijet političkih strategija
u Washingtonu. Znanstvenici u većini današnjih instituta za političke
strategije (i dalje postoje važni izuzeci) birani su po svojim nazorima,
a ne po stručnosti, i, u svakom slučaju, znaju do kakvih zaključaka
moraju doći. Ne guraju ih izričito prema određenim pogledima, ali oni
shvaćaju da ih te stručne ustanove nisu angažirale kako bi bili slobodno
misleći intelektualci. Kao što je otvoreno priznao Burton Pines, direk-
tor istraživanja u Heritage Foundation: "Mi nismo tu kao neka vrst
odbora za doktorate koji svemu posvećuje jednako vrijeme. Naša je
uloga pružiti donosiocima konzervativnih političkih strategija argu-
mente koji će pojačati našu stranu." * U doba kada stare ideologije više
nisu tako korisne za rješavanje novih problema, te lakmus-probe djeluju
tako da stvaraju mnoštvo predvidivih polemika i malo ozbiljne analize.
Pristrani instituti donose mnogo manje nevolja nego oni uspostav-
ljeni radi promicanja ne ideologije, nego golog interesa. Mnogi novi
"instituti" i "fondacije" u Washingtonu ustvari su samo paravan po-
sebnih interesa: korporacija, sindikata, pa čak i stranih vlada. One
stvaraju baražu "istraživanja" kojima dokazuju kako njihovi dobrotvori
zavređuju vladine subvencije ili neke druge pogodnosti. Između stra-
načkih linija i pokroviteljstva u Washingtonu je gotovo nestao prostor
za istinski neovisno vrednovanje političkih strategija. Washington je
sada podijeljen na dva politička tabora, i svatko na kraju više-manje
završi u jednom od njih. Jedna nostalgična provjera: političke strategije
nikada nisu bile stvarane u vakuumu, a stranačka politika i interesne
skupine utjecale su na taj proces - i treba da utječu. Ali svatko tko je
tijekom posljednjih 30 godina promatrao Washington priznao bi da je
on proživio dramatičnu promjenu, uz nagao porast agresivnog anga-

*Greg A s t e r b r o o k , "Ideas M o v e N a t i o n s " , Atlantic Monthly, s i j e č a n j 1986.

žmana za podršku uskim interesima, bilo od strane intelektualaca ili
lobista. Umjesto da se - barem kao cilj - nastoji doprijeti onkraj čistog
strančarstva, nove washingtonske elite jednostavno ga rabe u vlastitu
korist.
Za ulogu posrednika u američkom društvu ostaje jedna institucija:
mediji. Oni objašnjavaju i interpretiraju svijet svojoj publici i svoju
publiku svijetu. Više od ijedne institucije u Americi mediji danas de-
finiraju zbilju i određuju vodeće političke teme. Pa ipak, za razliku od
drugih posredničkih skupina, koje su u povijesti ublažavale javne
strasti, mediji ih danas često raspaljuju. Oni senzacionaliziraju, dra-
matiziraju i trivijaliziraju vijesti. To se najviše odnosi na televiziju i
tabloide, ali taj trend pogađa veći dio novinarstva. Razlozi tome nisu
nimalo skriveni. Novinarstvo su pogodile iste sile demokratizacije i
potržištenja kao i svaku drugu profesiju. Na primjer, tri tradicionalne
televizijske mreže do 1980-ih su djelovale kao kartel, znajući da imaju
praktički fiksnu publiku. Zbog tog uporišta, povezanoga sa stanovitim
propisima o sadržaju, mreže su svoje urede za vijesti počele smatrati
dijelovima koji donose gubitke i sjaj njihovu zaštitnom znaku. Trošile
su novac na inozemne vijesti, dokumentarne filmove i kulturu.
Onda je došla informacijska revolucija, koja je snizila troškove,
otvorila nove punktove i uvela novu konkurenciju svake vrsti. Uspon
kablovske televizije značio je kraj monopola triju mreža. Danas se
tradicionalne mreže praktički svake minute konkurentski bore s de-
secima drugih postaja koje donose vijesti, zabavu i razgovore. Ta je
konkurencija stvorila neke slavne ličnosti i oštro oblikovanje pro-
grama. Ponekad dodaje oštrinu monotonim emisijama. Ali sveukupan
je rezultat utrka prema dnu. Ako svoju publiku ne možete zabaviti ili
ustrašiti tako da gleda vaš kanal, ona će se prebaciti na drugi. Novinar
veteran elektroničkih medija rekao mi je: "Porast alternativa trebao je
biti dobar za gledaoce tako što im pruža izbor. Ali stvarna je istina da
je ljude lako navesti da gledaju seks i pustošenje. Stvaranje dobrog
programa, kao i dobre knjige, traži od gledaoca nešto više. Ali ni jedan
direktor neće danas riskirati da gledaocu makar i minutu bude dosadno.
Svatko se užasava te daljinske kontrole." Postoje, dakako, ozbiljni novi
programi koji se opiru tom trendu. Ali većina njih pokrenuta je prije
nekoliko desetljeća i svih je tih godina postupno gradila svoju publiku.
Svijet tiskanog novinarstva također trpi udarce mnogih alternativ-
nih načina informiranja. Mnoge nekoć velike novine su ugašene; druge
su postale sjena onoga što su nekada bile. Ali tiskano je novinarstvo u
procvatu u tom smislu da je šačica visokokvalitetnih novina i časopisa
i dalje uspješna. New York Times, Wall Street Journal i Washington Post
danas su bolji nego što su ikada bili. Razlog je to što su usmjereni na
mnogo manju publiku nego televizija, pružajući usluge relativno oda-
branoj skupini. Ali građansku ulogu koju su diljem Amerike ispunjavale
tisuće malih novina te troje novine ne mogu ispuniti. Još je jedan -
krucijalan - razlog njihove postojane kvalitete to što su sve troje novine
u obiteljskom vlasništvu, što ih vode vlasnici sa smislom za javno dobro
koji vjeruju da ne vode samo korporacije nego i nacionalne institucije.
Svake važnije novine koje su obitelji prodale nekoj velikoj korporaciji
doživjele su dramatičan pad kvalitete, od Los Angeles Timesa do Phila-
delphia Inquirera. U mnogim su slučajevima novine potpuno ukinute.
Napreduje nekoliko ozbiljnih časopisa, ali i to zahvaljujući tome što su
vlasnici publikacija kao što su The New Yorker i The Atlantic Monthly - i
jedan i drugi posvećeni još užoj publici nego kvalitetne novine - voljni
subvencionirati visoku kvalitetu. * Ali takvih je vlasnika sve manje, što
se i vidi. To je nesretna okolnost; može se imati funkcionalnu liberalnu
demokraciju bez visokokvalitetnog novinarstva koje dopire do široke
publike, ali to nipošto nije idealno. Mediji su, uostalom, jedina djelat-
nost koju izričito štiti Ustav SAD-a. Ali njihove dileme nisu samo nji-
hove; i druge su profesije važne za uspješnost demokracije, i njihova

* N e w s w e e k , u k o j e m r a d i m , j e d n a je od n e k o l i c i n e v i s o k o t i r a ž n i h p u b l i k a c i j a koja
i d a l j e o z b i l j n o i p r o d u b l j e n o p r a t i v i j e s t i . On to m o ž e v e l i k i m d i j e l o m z b o g toga
š t o je vlasnica Newsweeka p o r o d i c a G r a h a m , koja je t a k o đ e r i v l a s n i c a Washington
Posta.
degradacija također zabrinjava. Pisac James Fallows sugerira da "postoje
neka dobra i usluge čiju vrijednost za društvo čisto komercijalni model
ne obuhvaća u potpunosti - na primjer zdravstvena zaštita, obrazova-
nje, novinarstvo i pravo. Društvu bi bilo lošije kada bi opskrbu tim
dobrima i njihov karakter potpuno određivalo slobodno tržište. Ne
biste htjeli da vam dijete ide na fakultet čiji se program zasniva na čisto
tržišnim silama. Slično tome, dobro novinarstvo donosi društvu kori-
sti bez obzira na profit koji proizvodi." To ne implicira da za zaštitu tih
djelatnosti treba koristiti državnu regulativu. Zapravo, za pravo i za
novinarstvo u povijesti su rješenje bile elite sa smislom za javno dobro.
Ali što činiti kada je takvih elita sve manje?
Lakše je imati smisao za javno dobro kada vam je društveni položaj
čvrst i siguran. Tako je bilo s izvornom američkom elitom - protestant-
skim establišmentom. Od utemeljenja nacije do 1960-ih bijeli anglo-
saksonski protestanti (WASP-ovi) zauzimali su zapovjedne strukture
američkog društva. Svi predsjednici, ministri, guverneri, industrijalci,
predvodnici odvjetničke komore i rektori sveučilišta bili su WASP-ovi.
Bili su međusobno povezani mrežama porodica, škola, fakulteta i klu-
bova; tvorili su ne naprosto zbir povlaštenih pojedinaca nego društvenu
klasu - američku verziju europske aristokracije. U klub se pripuštalo i
nešto autsajdera, pod uvjetom da izgledaju, odijevaju se i govore kao
WASP-ovi. ("Misli na jidišu, odijevaj se britanski", glasila je židovska
parola za uspjeh.) Uz pripadnost društvenoj klasi išao je i stanovit skup
vrednota. Vrednote WASP-ova nisu bile ni intelektualne ni akademske.
Novinski kolumnist s pedigreom Joseph Alsop sjeća se događaja prili-
kom njegova stupanja u Groton, pripremnu školu u Novoj Engleskoj
koja je u doba svojeg procvata bila prvenstveno mjesto obuke za WASP-
-ovsku elitu. Njegova je majka spomenula legendarnom ravnatelju
Endicottu Peabodyju da mladog Joea zanimaju knjige i ideje. "Sve ćemo
mu to izbiti iz glave", odgovorio je velečasni Peabody. Groton nije na-
stojao proizvesti velike umove, nego "čvrste kršćane", muškarce koji
igraju oštro, ali pravedno, drže se moralnog kodeksa i vjeruju u javnu
službu kao odgovornost koja ide uz moć. Grotonov moto je cui servire
est regnare - "služiti jest vladati".* Bilo je, dakako, mnogo neuspjelih
slučajeva i glupana koji su dobivali zaposlenja, promaknuća i druge
povlastice zbog toga što pripadaju pravoj etničkoj skupini. Ali u cjelini
je vodstvo WASP-establišmenta provodilo i propovijedalo javnu službu
- od predsjedničke funkcije do lokalne uprave.
Budući da je Amerika tijekom 20. stoljeća postajala raznolikijom,
otvorenijom i inkluzivnijom, WASP-establišment se našao pred dile-
mom: mogao je održavati svoju moć i odbijati pripuštati novopridošle
u svoja svetišta, ili se mogao otvoriti novim članovima društva u us-
ponu koji nisu WASP. To je složena priča. U početku, prvih godina 20.
stoljeća, aristokracija je postala kastom, ograničavala je članstvo u
klubovima i odbijala kvalificirane Židove s fakulteta Ivy Leaguea.** Ali
s vremenom se pokazalo da je takvo isključivanje neodrživo. Jednim
dijelom, raspoloženje tih vremena to ne bi dopustilo, a drugim je dije-
lom kapitalistička konkurencija tražila najbolje i najpametnije, bez
obzira na etničku pripadnost. Ali na kraju su WASP-ovi otvorili kapije
svojeg kluba. Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih sve su se institucije
koje je kontrolirao protestantski establišment otvorile prema autsaj-

* T a k o se to č e s t o prevodi. D o s l o v n i j i i p o b o ž n i j i p r i j e v o d bio bi " s l u ž i t i N j e m u jest

vladati", ali Peabodyjeva je n a k a n a u v i j e k bila da se t a j izraz s h v a t i t a k o da se o d n o s i
n a j a v n u s l u ž b u . Varijacija koja m u j e bila n a j d r a ž a , i z K n j i g e o p ć i h m o l i t v i , jest
"čija je služba s a v r š e n a sloboda". J e d n o m je rekao: "Ako n e k i od m o m a k a iz G r o t o n a
n e s t u p e u j a v n u s l u ž b u i n e u č i n e n e š t o z a svoju z e m l j u , t o n e ć e biti z b o g t o g a š t o
s e t o o d n j i h n i j e tražilo."
Vidjeti Joseph Alsop, u s u r a d n j i s A d a m o m P l a t t o m , I've Seen the Best of It ( N e w York:
N o r t o n , 1992.). O G r o t o n u v i d j e t i J a m e s Chace, Acheson: The Secretary of the State
Who Created the American World ( N e w York: S i m o n a n d S c h u s t e r , 1998.); i W a l t e r
Isaacson i E v a n T h o m a s , The Wise Men: Six Friends and the World They Made ( N e w
York: S i m o n a n d Schuster, 1986.).
**Često n a v o đ e n i k l a s i k je The Protestant Establishment: Aristocracy and Caste in
America E. Digby Baltzella ( N e w York: R a n d o m H o u s e , 1964.). Vrijedi p r o č i t a t i i
d r u g a n j e g o v a djela, p o g o t o v u Philadelphia Gentlemen: The Making of a National
Upper Class ( N e w B r u n s w i c k , N.J.: T r a n s a c t i o n Publishers, 1989.); i n j e g o v o z a b a v n o
n a j n o v i j e djelo, Sporting Gentlemen: Men's Tennis from the Age of Honor to the Cult of
the Superstar ( N e w York: F r e e Press, 1995.).
derima. U tome leži sjeme vlastita uništenja establišmenta. Bilo kroz
pokret za građanska prava, bilo kroz otvaranje fakulteta Ivy Leaguea,
bilo kroz brokerske kuće na Wall Streetu koje se ne bave neprijateljskim
preuzimanjem, WASP-ovi su u centre moći prihvatili nove elite - Ži-
dove, Irce, katolike, Talijane, a na kraju i žene, crnce, Hispanoameri-
kance i Azijce. (Džepovi tog svijeta - neki mali muški klubovi - ostaju
etnički ekskluzivni i posljetkom toga gube važnost za društvo u cjelini.
Ekskluzivni klubovi i dalje se šire u Americi, ali sada ne diskriminiraju
etnički nego novčano.) WASP-ovi su povukli taj potez djelomice zbog
toga što su bili prisiljeni, ali i zbog toga što su znali da tako treba po-
stupiti. Kada su se našli pred izborom između svojih privilegija i svojih
vrednota, odabrali su potonje.
Američka je nova elita družina pametnih, fakultetski obrazovanih
ljudi. Ta je elita mnogo heterogenija, više meritokratska i dinamičnija
od stare. Ljudi unutar nje nisu svjesni svojeg elitnog statusa. U najma-
nju ga ruku negiraju. Godinama nakon što je postao jedan od najboga-
tijih ljudi na svijetu, izgleda da je Bill Gates smatrao da pripada otprilike
gornjoj srednjoj klasi. A sve donedavno, kada su njihovo bogatstvo i
njihova moć postali preveliki da bi ih se moglo ignorirati, zemlja je na
isti način gledala njega i novi soj magnata koje je predstavljao: kao
običan svijet koji slučajno ima mnogo novca. Ali ta je slika pogrešna i
štetna. Relativno malena skupina ljudi - možda jedan milijun ili 0,5
posto stanovništva zemlje - vodi većinu važnijih institucija u Sjedi-
njenim Državama ili ima druge načine utjecaja. Takvo stanje stvari
ima dramatične posljedice po naciju. * U usporedbi s prosječnim Ame-
rikancem raspolažu enormnom moći. Ako ni oni ni društvo ne vjeruju
da su oni u nekom smislu elita, onda se ni jedni ni drugi neće postaviti
u skladu s njihovim statusom. Elitama neće uzmanjkati moći zbog toga

*Moć n i j e n a p r o s t o financijska ili politička. S r e d n j o v j e k o v n a teorija staleža i cehova

počivala j e n a ideji d a o n i koji p o s j e d u j u p o s e b n u s t r u č n o s t i m a j u p o s e b n e odgo-
vornosti. Znanje je moć. A ako to zvuči previše staromodno, vidite što mi je rekao
j e d a n o d v r h u n s k i h biologa S j e v e r n e A m e r i k e : " I m a n a s n e k o l i k o d e s e t a k a koji
z n a m o k a k o n a p r a v i t i zaista o p a s n e s t v a r i , s t v a r i koje m o g u pobiti d e s e t k e t i s u ć a
što prolaze neopaženo - daleko od toga. Riječima Rudyarda Kiplinga,
imat će moć, ali "moć bez odgovornosti; ono što je u povijesti bio pre-
rogativ bludnica".*
Tijekom prvoga Zlatnog doba krajem 19. stoljeća, razmetljiva po-
trošnja i kočoperenje mogli su se mjeriti s bilo čime što čine današnji
bogataši. Ali tadašnji su bogataši, možda zbog vjere ili preostalog puri-
tanstva, brinuli za učinke svojeg bogatstva. Pogledajmo kako su se
škole poput Grotona promijenile tijekom posljednjih triju ili četiriju
desetljeća. Do 1970-ih njihovi su se dormitoriji sastojali od jednostav-
nih pregrada, bez vrata i stropova, s malo tjelesnih udobnosti, bez ste-
reouređaja i televizora. Dječaci su se ujutro postrojavali i umivali se na
limenim umivaonicima i pod hladnim tušem. Dječaci koji su u Groton
dolazili, recimo, 1920-ih godina, često su potjecali iz silno bogatih
sredina i odrastali u velikim palačama s desecima slugu. Svrha je, kako
piše novinar-povjesničar Nicholas Lehman, "spriječiti da bogati dječaci
postanu plejboji ili razmaženi. Nije ih se obučavalo kako da prosperiraju
(da će prosperirati bilo je gotovo sigurno), nego kako da budu dobri i
korisni." ** Danas škole poput Grotona i Andovera i koledži poput Har-
varda i Yalea poučavaju svoje diplomce da budu prosperitetni, ili, u
najmanju ruku, da stvore uspješne karijere. Obučavati ljude da budu
dobri i korisni smatralo bi se nametljivim, presuđivačkim i odveć za-
htjevnim. Jedan čovjek koji je davno završio Groton sjeća se svojeg
nedavnog posjeta školi: "Spavaonice izgledaju slično, ali sada imaju
stereouređaje i televizore i prepune su svakojakih udobnosti kakve
možete poželjeti. Opći je dojam, u usporedbi s mojim danima prove-

ljudi, a k o n e i v i š e . T o m e , n a n e k i n a č i n , u ž a s a v a . N e z n a m š t o d a č i n i m s t o m
moći." Ni on ni društvo nisu temeljito promislili kako bi se on trebao odnositi
s p r a m t o g z n a n j a . On je, za bilo koga, s a m o istraživač u laboratoriju, a ne a r i s t o k r a t .
P a ipak, o n d a n a s i m a v i š e ( p o t e n c i j a l n e ) m o ć i n e g o š t o j e i k a d a i m a o i j e d a n o d
europskih vladara.
*Taj se citat č e s t o p r i p i s u j e S t a n l e y j u B a l d w i n u , ali izgleda da ga je i z v o r n o i z r e k a o
Kipling.
**Nicholas L e h m a n , The Big Test: The Street History of the American Meritocracy ( N e w
York: Farrar, Straus, a n d G i r o u x , 1999.), 14.
denim tamo, kao da ste na farmi fazana. Nama su svjesno uskraćivali
luksuz. Njima ga daju na veliko." To ne znači da se smanjila kvaliteta
škola poput Grotona. Ali, kao i društvo u cjelini, njima je težište uglav-
nom na postignuću, a ne na karakteru. *
Lako je rugati se angloameričkoj eliti s njenim paternalizmom vi-
sokih načela, rođenim iz kulturnog osjećaja nadmoći. Ali ona je ujedno
utjelovljivala stanovite vrednote - pravednu igru, pristojnost, slobodu
i protestantski osjećaj poslanja - koje su pomagale postavljanju druš-
tvenih standarda. Dakako, ti su kodeksi bili umjetni, etnocentrični i
često licemjerni. Često ih se zlorabilo i više uvažavalo kršenjem nego
pridržavanjem. Ali što onda? "Licemjerje je", kako je napisao historičar
John Lukacs, "cement koji povezuje civilizaciju." Standardi predstav-
ljaju najviše aspiracije društva, a ne njegovu kompleksnu zbilju. Kada
moćni ljudi obznane da postoje stanoviti standardi ponašanja, oni
ograničavaju vlastitu moć, pa makar i neizravno, i daju društvu znak:
"Ovome težimo".
Jedan bi konačan primjer mogao objasniti taj pomak našeg gledanja
na elite u Americi.** Među mnogobrojnim razlikama između vrlo gle-
danog filma Titanic i zbiljske povijesti, jedna je osobito znakovita. U
filmu se, dok brod tone, putnici prvog razreda jagme da se uspnu u
malobrojne čamce za spašavanje. Samo zahvaljujući odlučnosti smionih
mornara, koji oružjem obuzdavaju grabežljive plutokrate, uspijeva se
u čamce smjestiti žene i djecu. Ustvari, prema izvještajima preživjelih,
konvenciju "prvo žene i djeca" poštovalo se među pripadnicima više
klase gotovo bez iznimke. To jasno pokazuje statistika. U prvom je
razredu bilo spašeno svako dijete, kao i sve žene osim njih pet (od 144),

*Ta bi t e n d e n c i j a mogla biti još izraženija u d r u g i m k o n k u r e n t s k i m s r e d n j i m

š k o l a m a , ali u slučaju te v e l i k e p r i p r e m n e škole iz N o v e E n g l e s k e m o ž e se v i d j e t i
o d m a k o d n j e n e v l a s t i t e prošlosti, k a d a s u činili s u p r o t n o - p r e v i š e n a g l a š a v a l i
karakter, a premalo postignuće.
* * P r i m j e r e u g l a v n o m u z i m a m iz W y n Craig Wade, The Titanic ( N e w York: R a w s o n ,
W a d e , 1979.). Vidjeti i W a l t e r Lord, A Night to Remember ( N e w York: H e n r y Holt,
1955).
od kojih su tri odlučile umrijeti sa svojim muževima. Nasuprot tome,
70 posto muškaraca iz prvog razreda je nestalo. U drugom razredu, u
kojem su se također nalazili bogati tipovi profesionalaca, spašeno je
80 posto žena, a utopilo se 90 posto muškaraca. Muškarci na popisu
prvog razreda Titanica sačinjavali su praktički tadašnjih Forbesovih
400. Navodno se John Jacob Astor, slavni najbogatiji čovjek Amerike
u to vrijeme, probio do čamca, smjestio u nj svoju suprugu i zatim se,
odbivši zauzeti mjesto, vratio i mahnuo joj za pozdrav. Slično tome,
mjesto je odbio i Benjamin Guggenheim, ustupivši svoje mjesto nekoj
ženi, zamolivši je samo da prenese njegovu poruku kući: "Recite mojoj
supruzi... Igrao sam pošteno do kraja. Ni jedna žena ne smije biti ostav-
ljena na brodu zbog toga što je Ben Guggenheim bio kukavica." Drugim
riječima, neki od najmoćnijih ljudi svijeta držali su se nepisanog ko-
deksa časti - premda je to značilo sigurnu smrt.
Autori filma izmijenili su priču iz dobrog razloga: nitko joj danas ne
bi vjerovao. Svoju smo višu klasu oslobodili svakog smisla za odgovor-
nost, a ona nam je veselo uzvratila. U suvremenom govoru oni su na-
prosto poput bilo koga među nama, običan svijet. Ponašamo se kao da
je društvo toliko demokratsko i toliko dinamično da u zbilji i nema
vladajuće elite. Ali ima je. Bogati i moćni uvijek će biti tu. Možemo
samo tražiti da priznaju da s njihovim povlasticama idu i odgovornosti.
Socijalne konvencije, profesionalna udruženja, moralne stege, pripre-
mne škole, džentlmenski kodeks - sve su to bili pokušaji civiliziranja
snažnih. U prošlosti je američko društvo od tih ljudi očekivalo da se
valjano ponašaju i, na neki način, sudjeluju u javnom životu zemlje.
Blizu parka East Potomac u Washingtonu, D. C. stoji upečatljiv spo-
menik, statua muškarca ispruženih ruku, poput Krista, na čijem je
postolju natpis: "Hrabrim muškarcima Titanica, koji su dali živote da
bi žene i djeca mogli biti spašeni." Podignut je zahvaljujući dobrovolj-
nim donacijama 25.000 žena iz Sjedinjenih Država. Kada su predvod-
nici društva živjeli u skladu sa svojim idealima, ukazivala im se počast.
Kada nisu, to je bio predmet dubokog razočaranja. Danas, nasuprot
tome, od onih na položajima moći očekujemo vrlo malo, i oni nas rijetko
razočaraju.
ZAKLJUČAK

Izlaz

Dvadeseto su stoljeće obilježila dva široka trenda: regulacija kapita-

lizma i deregulacija demokracije. Oba su eksperimenta otišla predaleko.
Bila su smislena rješenja problema svojeg vremena, nereguliranog ka-
pitalizma i oligarhije. Ali, kao što ističe Evelyn Waugh u svojem ko-
mičnom romanu Scoop, svaka dobra ideja vrijedi "do neke granice".
Ranih godina 20. stoljeća izgledalo je da su neizbježan put u buduć-
nost slobodna tržišta i slobodna trgovina. Zemlje su diljem svijeta
međusobno trgovale, otvarajući svoja tržišta, zapravo cijela društva.
Tržišta su bila u nastupanju. Ali ispalo je da su te godine prije Prvoga
svjetskog rata, hiperinflacije i Velike depresije bile razvođe načela lais-
sez faire. Od tada nadalje, kad god se pojavio neki problem - ekonomski,
socijalni, politički - rješenje je bila državna intervencija. Svaka je kriza
rađala nove propise, a svaki je propis rađao novu birokraciju. Kao re-
zultat, najvećim dijelom 20. stoljeća kapitalizam je bio podvrgnut
oporezivanju, licenciranju, kontroli, pa čak i nacionalizaciji, u tolikoj
mjeri da je već 1945. veliki britanski historičar A. J. P. Taylor mogao
ustvrditi: "Nitko ne vjeruje u američki način života - dakle u privatno
poduzetništvo." Godine 1961., kada je britanska kraljica Elizabeta II.
posjetila Ganu, slavili su je kao "najveću socijalističku monarhinju na
svijetu", što je čak i njena torijevska vlada prihvatila kao kompliment.
Kada je konzervativni republikanac Richard Nixon 1971. nametnuo
privredi SAD-a kontrolu plaća i cijena i objavio "Sada smo svi kejnzi-
janci", izražavao je proširen nazor - čak i u Americi - da država treba
nametljivo upravljati kapitalizmom.
Demokracija se kretala suprotnim smjerom. "Lijek za boljke demo-
kracije", pisao je utjecajni američki filozof John Dewey 1927., "jest više
demokracije". Bio je vidovit. Većinu problema na koje je nailazila većina
demokratskih poredaka tijekom 20. stoljeća rješavalo se proširivanjem
prava glasa, eliminiranjem neizravnih izbora, smanjivanjem snage
elitnih skupina i davanjem veće moći sve većem broju ljudi na sve više
raznih načina. Rezultati su bili senzacionalni. U Americi je to značilo
da su crnci i žene stekli pravo glasa, senatore se bira izravno, stranke
biraju kandidate na osnovi pučkih glasova, a klubovi mijenjaju svoj
karakter i svoja pravila. Politička povijest 20. stoljeća priča je o sve
većoj i izravnijoj političkoj participaciji. A uspjeh je stalno proširivao
domašaj demokracije. Kakva god bila boljka, lijek bi bila demokracija.
Regulacija kapitalizma u 1970-ima već je bila pretjerala, što je dovelo
do teških poreznih stopa i birokratske državne kontrole. Tijekom po-
sljednjih dvaju desetljeća vlade diljem svijeta, od Sjedinjenih Država
preko Francuske do Indije i Brazila dereguliraju privredne djelatnosti,
privatiziraju kompanije i snižavaju tarife. Dok se razvija ekonomski
bum kasnih devedesetih, bit će potrebni nova regulacija i obnovljeno
uvažavanje uloge države u kapitalizmu. Ali malo će se zemalja vjero-
jatno vratiti prenapuhanoj praksi od prije jedne generacije. Država se
povukla s visina zapovijedanja privredom.
I deregulacija demokracije otišla je predaleko. Proizvela je neprikla-
dan sistem nesposoban vladati i zadobiti poštovanje puka. Premda se
nitko ne bi usudio loše govoriti o današnjoj demokraciji, većina ljudi
instinktivno osjeća problem. Poštovanje javnosti spram politike i po-
litičkih sistema u svakom razvijenom demokratskom poretku niže je
nego ikada. Što je još zanimljivije, u jednoj anketi za drugom, kada
Amerikance pitaju koje javne institucije najviše poštuju, na vrhu liste
uvijek su tri tijela: Vrhovni sud, oružane snage i Sistem federalnih
rezervi. Svim je trima zajedničko jedno: izolirana su od javnih pritisaka
i djeluju na nedemokratski način. Reklo bi se da se Amerikanci dive
tim institucijama upravo zbog toga što predvode, a ne slijede. Nasuprot
tome, Kongres, koji je najreprezentativnija i najrefleksivnija politička
institucija, u većini ispitivanja javnog mnijenja zauzima mjesta na dnu
liste. Ljudi te makinacije i paralizu koja iz njih proizlazi gledaju poti-
šteno, pa i s gađenjem. Dakako, to ih ne sprečava da slave proces koji je
takve makinacije učinio neizbježnima.

Delegiranje demokracije

Kad su ulozi visoki, svakodnevnu politiku ne povjeravamo samima

sebi. Ni jedna demokracija nikada nije vodila rat putem tjednog glasa-
nja. Borbu protiv terorizma neizbježno vode vlade kojima njihova dru-
štva ostavljaju dosta slobode. Sada se suočavamo s novim opasnostima,
ali i s novim i dubokim pritiscima na vladu. Demokratski će poreci
morati pokazati da se mogu efektivno nositi s terorizmom, inače ćemo
u mnogim zemljama u razvoju doživjeti porast novog autoritarizma.
Zemlje u razvoju, a posebno one u islamskom svijetu, morat će savladati
težak akt ravnoteže. Moraju ostati dovoljno jake da mogu djelovati u
odnosu na nove opasnosti terorizma, a ipak biti dovoljno otvorene i
demokratske da ne stvore političku opoziciju koja se pretvara u ekstre-
mizam. Drugim riječima, moraju biti kadre ubijati teroriste a da ne
uzgajaju terorizam. Kada to djeluje ispravno, državna moć, legitimnost
i djelotvornost mogu djelovati skupa, pojačavajući se uzajamno, u po-
zitivnom krugu. Međutim, kada stvari pođu ukrivo, pozitivan krug
postaje poročan - i nasilan. Represija stvara ekstremizam, koji stvara
još više represije. Žalosnu ilustraciju te silazne putanje predstavlja
odnos Rusije prema Čečeniji.
Globalizacija je stvorila poseban niz izazova. Sve otvorenija svjetska
privreda prisiljava države da usvoje mjere discipliniranja koje na dug
rok održavaju fiskalnu stabilnost. Kada to ne čine, tržišta kažnjavaju
zemlje brže i strože nego ikada prije, pretvarajući valute i burze u ru-
ševine. Ipak, dugoročne mjere izazivaju kratkoročnu bol - za birače.
Demografske promjene tjeraju zapadne vlade na reformiranje socijalne
države, posebice potpore starijima. To će se pokazati gotovo nemogu-
ćim, jer su stariji građani politički moćni; dobro su organizirani, daju
novčane priloge, snažno lobiraju i redovito glasaju. Prava bi reforma
međutim neizbježno značila smanjivanje doprinosa koje oni dobivaju.
Vlade bi morale donositi teške odluke, odupirati se iskušenju ugađanja
i donositi dugoročne mjere. Jedini mogući način da se to postigne u
suvremenoj demokraciji jest da se donosioce odluka izolira od inten-
zivnih pritisaka interesnih skupina, lobija i političkih kampanja - da-
kle od intenzivnog pritiska demokracije.
To se već događa. Najjasniji je primjer tog trenda uspon neovisnih
središnjih banaka poput Federalnih rezervi SAD-a posljednjih nekoliko
desetljeća. U većini razvijenih demokratskih poredaka najjaču državnu
ekonomsku polugu sada primjenjuje tijelo koje nije izabrano. I to dje-
luje. Premda i one imaju nedostataka, neovisnost središnjih banaka
uglavnom je donijela odgovorniju monetarnu politiku. Djelomice i
zbog te discipline, privredni ciklus, koji je nekada bio oštar i težak, sve
se više ublažava. Pad 2000.-2002., koji je uslijedio nakon najvećeg buma
u pola stoljeća, još uvijek (dok ovo pišem) nije tako ekstreman kako su
se mnogi bojali.
Središnje banke nisu jedini primjer ove pojave. U Europi ima mnogo
pritisaka u vezi s nedemokratskom naravi Europske Unije (EU), koju
se često kritizira kao najveći primjer nedemokratskog vođenja politike.
Ali neugodna je realnost u tome da je EU djelotvorna upravo zbog toga
što je izolirana od političkih pritisaka. Europske su etatističke privrede
u sedamdesetim godinama već bile postale disfunkcionalne, a njihove
su vlade paralizirale moćne interesne skupine, koje su većinom bile za
protekcionizam, a sve su imale neprijateljski stav spram promjena. Za
posljednjih je desetak godina Europa uspjela provesti značajne reforme
- fiskalnu, monetarnu i regulacijsku - samo zbog moći EU-a. Kada EU
ne mijenja svoje mjere, uzrok su njene demokratske države-članice. Ni
jedna od većih europskih stranaka nije imala hrabrosti založiti se za
strukturalne reforme za koje je svima jasno da su nužne za dugoročni
prosperitet kontinenta. "Europska Unija je glavni, zapravo jedini spro-
vodnik reforme prema slobodnom tržištu na kontinentu", kaže Joseph
Joffe, urednik njemačkog Die Zeita. "Bez Bruxellesa ne bismo deregu-
lirali glavne privredne djelatnosti." Bez straha od odstupanja od ciljeva
budžeta EU-a, zemlje poput Italije nikad ne bi smanjile svoje deficite.
Bez Bruxellesa ne bi bilo pritiska da se reformira rastrošne europske
subvencije.
U angloameričkom svijetu EU se prikazuje kao karikaturu. Ukoliko
Amerikanci - i Britanci, koji se upravo muče s time da li da usvoje eu-
ropsku valutu euro - imaju stav, on je čvrst i jednostavan. EU je krupna,
napuhana i nedemokratska, i guši šarmantnu raznolikost europskog
života. ("Neizabrani birokrati u Bruxellesu kažu engleskim pivarima
kako da prave pivo!" Kao da mnogi od tih starinskih lokalnih običaja
nisu u zbilji protekcionističke prepreke konkurenciji.) Europu u Uje-
dinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama najčešće kritiziraju oni
koji žestoko podržavaju kapitalizam i slobodnu trgovinu. Ali protivnici
EU-a na europskom kontinentu - gdje ona najpotpunije djeluje - jesu
ljudi suprotnog uvjerenja. Danska je znamenito skeptična spram EU-a
i eura. Ali Poul Nyrup Rasmussen, po obrazovanju ekonomist, bivši
premijer Danske, objasnio je da su većina protivnika EU-a "ljudi koji
se boje globalizacije: nekvalificirani radnici, žene, zaposleni u javnom
sektoru. Za njih je Europska Unija samo dio tog novog svijeta globalnog
kapitalizma i slobodnih tržišta." Zbog toga su EU i tijela poput nje
postojana. Koliko god ih kritizirali, realno je da u današnjem svijetu
zemlje ne mogu određivati kamatne stope ili donositi mjere protiv
monopola putem plebiscita. Većina onoga za što je odgovoran Bruxelles
- regulativna, trgovinska, monetarna i protumonopolistička politika
- izolirano je od političkih pritisaka u mnogim zemljama, uključujući
Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države.
Institucije poput Europske Unije, koje često osuđuju da su svemoćne
i udaljene, nisu, ustvari, ni jedno ni drugo. Za početak, ovlaštenja EU-a
uvelike se preuveličava. Budžet Bruxellesa jedva prelazi jedan posto
ukupnog društvenog bruto proizvoda EU-a. Andrew Moravcsik, jedan
od najboljih znanstvenih poznavalaca Europe, ističe da, kad isključite
prevodioce i činovnike, Europska komisija zapošljava 2500 službenika,
"manje od bilo kojeg europskog grada srednje veličine i manje od jedan
posto broja državnih službenika samo u Francuskoj". Što se tiče nede-
mokratske naravi, svaki novi zakon koji želi usvojiti zahtijeva više od
71 posto ponderiranih glasova nacionalnih država - "razmjer veći od
onoga koji je nužan za izmjene američkog Ustava". Europsku Uniju,
kako uvjerljivo argumentira Moravcsik, ne bi trebalo smatrati super-
-državom, nego internacionalnom organizacijom. Poput većine takvih
tijela, ono odražava želje svojih država-članica. A moć EU-a se ne po-
većava. Upravo suprotno, ona se smanjuje, racionalizacijom struktura
vlasti i razjašnjavanjem odnosa s članicama. Među europskim liderima
vlada trend šire, ali bolje definirane Europske Unije koja sistematizira
zadaće koje je već preuzela.

Problem legitimnosti

Međutim nevolje Europske Unije ističu središnji problem razvijenih

demokratskih poredaka. Pritisci radi dobrog upravljanja se povećavaju,
ali u demokratsko doba birokracijama koje su stvorene posljetkom tog
imperativa manjka legitimnosti. Populisti poput Jeana Marie Le Pena
u Francuskoj, Pata Buchanana u Sjedinjenim Državama i Jörga Haidera
u Austriji napadaju udaljene moći tih institucija. Diraju u istinske i
razumljive osjećaje otuđenja. Kada rastu kamatne stope, kada se za-
ključuje trgovinske sporazume, kada se deregulira ekonomske djelat-
nosti, populisti protestiraju da su sve to djela mračnih tijela koja djeluju
skriveno. Pa ipak, te institucije dobro funkcioniraju upravo zbog toga
što su udaljene od svakodnevne politike. Prosječnoj građanki i građa-
ninu donose enormne koristi u obliku jačeg rasta, veće produktivnosti,
stabilna fiskalnog okruženja i mnogih drugih ekonomskih pogodnosti.
Kako riješiti taj problem i ostvariti djelotvornu, ali i legitimnu vlast?
Ne tražite pomoć od teoretičara demokracije. Unatoč tome što
postoje stotine neizabranih tijela koja sada pomažu demokratskim
vladama u donošenju odluka, politički filozofi koji danas pišu o demo-
kraciji većinom su radikalni pobornici totalne demokracije bez okova.
Naizgled nesvjesni problema zbog kojih su te institucije nužne, slijepi
za činjenicu da ta tijela odgovaraju svojim biranim gospodarima, te-
oretičari se zadovoljavaju time da se pridruže uličnim protestima
protiv svjetske vlade. Pjevaju himne puku i zahtijevaju sve više izravne
participacije puka (osim, dakako, u upravljanju sveučilištima, koja i
dalje funkcioniraju poput srednjovjekovnih kraljevstava). Rezultat je
da filozofija danas ima malo veze sa zbiljom.
I političari općenito pogoršavaju problem demokratske legitimno-
sti. Sretni su što kompleksne probleme mogu prepustiti neizabranim
tijelima, a onda javno paradiraju napadajući iste te institucije. Tako
francuski političari s oduševljenjem prihvaćaju pogodnosti koje potječu
od nižih budžetskih deficita. Ali kada trebaju smanjiti potrošnju kako
bi taj cilj postigli, oni podsjećaju svoje birače kako je tu muku u cijelo-
sti skrivila zla Europska Unija. "Nemojte mene kriviti, na to me prisi-
lio Bruxelles" postalo je popularnim izgovorom u europskoj vladajućoj
klasi. Ne iznenađuje da iz toga proizlazi sve veća kriza legitimnosti
EU-a.
Taj će se problem samo povećavati. Svjetska trgovinska organizacija
(WTO) predstavlja najnovije u nizu moćnih tijela sa širokim ovlastima,
udaljeno od puka, koje je na sebe navuklo nov val kritika. Premda
antiglobalizacijske skupine imaju mnogo disparatnih i često protu-
rječnih programa, sve se slažu da su tijela poput WTO-a opasna. Neke
od stvari koje ih zabrinjavaju su valjane - postupke tijela poput
WTO-a trebalo bi učiniti otvorenijima - ali WTO zapravo dobro funk-
cionira upravo zbog toga što je izoliran od javnih pritisaka. Kao što smo
vidjeli, biti otvoren "puku" u praksi znači biti otvoren organiziranim
političkim interesima, obično onima koji predstavljaju malene manjine.
Kad bi pregovori o trgovini dopuštali stalno demokratsko sudjelovanje,
bili bi zatrpani izuzecima, protestima i zaštitnim mjerama za politički
moćne skupine. Poljoprivreda u zapadnom svijetu, jedno od glavnih
područja na kojima sporazumi o slobodnoj trgovini nisu ostvarili zna-
čajniji napredak, i dalje je opasno skupa i neproduktivna upravo zbog
toga što je mala skupina bogatih poljoprivrednika iskoristila demo-
kratski sistem u svoju korist. Više demokracije u trgovinskoj politici
značilo bi više mjera poput subvencija za poljoprivredu.
Sadašnji sistem - WTO i njegov prethodnik, Opći sporazum o tari-
fama i trgovini * - donio je izvanredne rezultate. Širenje trgovine jedin-
stveno je najveće ekonomsko dostignuće u svijetu za posljednjih 50
godina, koje donosi dramatično smanjivanje siromaštva i bolesti na
cijelom planetu. Svijet je ostvario više ekonomskog napretka za po-
sljednjih 50 godina nego za prethodnih 500. Želimo li zaista uništiti
sistem koji je to omogućio tjerajući ga da djeluje poput kalifornijske
legislative?
Umjesto da ga omalovažavaju ili bježe od njega, zapadni političari
trebali bi prigrliti duh koji stoji u pozadini WTO-a, EU-a, Sistema fede-
ralnih rezervi i drugih takvih tijela. Trebali bi braniti ta tijela od kle-
vetnika i pokazati da su ona duboko demokratska u madisonovskom
smislu. Što god tko mislio o tom rješenju, James Madison i ostali fede-
ralisti bili su dalekovidni kada su -1789.! - uvidjeli da će demokratsku
vlast više od svega ostaloga mučiti jedan problem: problem posebnih
interesa. Budući da je Madison uvidio da su "posebni interesi" u krajnjoj
liniji oblik slobode govora, znao je da nema jednostavnog načina da ih
se zabrani. Madison je u krajnjoj instanciji najveću nadu polagao u
strukturu same američke vlasti. Po njemu je to što Amerika nije bila
čista demokracija nego republika bila njena najveća snaga. To je značilo
da se javne mjere neće donositi izravno, emocionalno, iz uskih interesa.
"Delegiranjem vlasti" na skupinu građana koje ostali izaberu bit će
moguće "rafinirati i proširiti poglede javnosti tako što ih se usvaja
putem medija biranog tijela građana čija mudrost može najbolje raspo-
znati istinski interes njihove zemlje i čiji će patriotizam i ljubav prema
pravdi biti najteže žrtvovati privremenim ili parcijalnim interesima."
Njegove riječi mogu zvučati staromodno, ali one predstavljaju izra-
zito modernu ideju: delegiranje. Što se život više specijalizira, to više
delegiramo. Delegiranje je, uostalom, način vođenja suvremenog po-
slovanja. Dioničari su vlasnici kompanija, ali upravljanje prepuštaju
ljudima koji tome mogu posvetiti vrijeme i energiju i koji su za to
stručni. Dioničari zadržavaju krajnju kontrolu, ali priznaju da ne mogu

*GATT, G e n e r a l A g r e e m e n t on Tariffs a n d Trade; op. prev.

sami upravljati kompanijama. To ne znači da neki od tih izvršnih uprav-
ljača neće zloupotrijebiti vlast koja im je povjerena, ali kada to učine
dioničari ih mogu kazniti, što često i čine.
Po shvaćanju mnogih utemeljitelja Amerike, delegirana demokracija
donijela bi bolju vladavinu jer bi je provodili ljudi zainteresirani za javne
poslove i iskusni u njima, a ipak odgovorni puku. Iznad svega, to je za
Madisona bio mehanizam kojim se može usmjeriti uske interese i kra-
tkoročne poglede - što je upravo problem pred kojim se danas nalazimo.
Ali dok se u ostalim područjima života delegiranje i specijalizacija po-
većavaju, u politici je na djelu trend suprotnog smjera. Kada biste u
poslovnom svijetu tvrdili da bilo koji amater može voditi veliku kom-
paniju jer poslovno iskustvo ne utječe na čovjekovu sposobnost da
odradi posao, ismijali bi vas. Kažete li to o državi, ispast ćete mudrac.
Odlučili smo da, premda ne znamo sami ispuniti poreznu prijavu, na-
pisati vlastitu oporuku ili konfigurirati vlastita računala, znamo sami
donositi zakone.

Manje je više

Ono što nam je danas u politici potrebno nije više, nego manje demo-
kracije. Time ne mislim da bismo trebali prihvatiti moćnike i diktatore,
nego da bismo se trebali upitati zbog čega stanovite institucije unutar
našeg društva - kao što su Federalne rezerve i Vrhovni sud - funkci-
oniraju tako dobro, a zbog čega druge - kao zakonodavna tijela - funk-
cioniraju loše. Tako Alan Blinder, profesor na Princetonu, promišlja
upravo to pitanje u fascinantnom članku u časopisu Foreign Affairs
1997.* Blinder je obavljao dvije državne funkcije, prvo u Bijeloj kući, u
Vijeću ekonomskih savjetnika, a potom u Federalnim rezervama, gdje
je bio potpredsjednik. U svojem članku zapaža da donošenjem politič-

* A l a n Blinder, "Is G o v e r n m e n t Too Political", Foreign Affairs, s t u d e n i / p r o s i n a c

1997.
kih mjera u Bijeloj kući dominiraju kratkoročni politički i izborni
motivi, dok je u Federalnim rezervama donošenje političkih mjera
motivirano uglavnom njihovim socijalnim, ekonomskim i pravnim
vrijednostima. Tom se razlikom može uglavnom objasniti dosljedno
visoka kvaliteta odlučivanja u Fedu.
Blinder argumentira da je odlučivanje u Federalnim rezervama
izolirano od politike iz triju dobrih razloga. Prvo, kamatne stope su
tehnički predmet za čije su rješavanje specijalisti bolje opremljeni od
amatera. Drugo, monetarna politika djeluje kroz dugo razdoblje, pa
stoga iziskuje strpljenje i mirnu ruku. Konačno, bolni učinci borbe
protiv inflacije (veća nezaposlenost) dolaze prije korisnih (stalno niže
cijene dobara, niže kamatne stope itd.). Iz toga slijedi da se dobru poli-
tiku kamatnih stopa ne može donositi u atmosferi kojom dominiraju
kratkoročni motivi. No Blinder potom priznaje da mu se "u glavi stalno
pomaljala prljava malena misao: argumentacija u korist neovisnosti
Feda važi isto tako i za mnoga druga područja vlasti. Mnoge odluke o
političkim programima i mjerama iziskuju kompleksno tehničko ra-
suđivanje i izazivaju posljedice koje se protežu u daleku budućnost".
Kao primjere koji su baš takvi navodi zdravstvenu zaštitu, politiku
spram okoliša i poreznu politiku.
Pogledajmo savezni porez na dohodak u SAD-u. U svojoj prvoj in-
karnaciji 1914. cijeli je porezni zakonik imao 14 stranica, a individualna
su porezna davanja stala na jednu stranicu. Danas porezni zakonik
obuhvaća 2000 stranica, sa 6000 stranica pravilnika i desecima tisuća
stranica odluka i tumačenja. Služba unutarnjih prihoda * objavljuje 480
poreznih obrazaca i 280 obrazaca koji ih objašnjavaju. Nije jasno koliko
točno Amerikance košta podčinjavanje tim bizantinskim pravilima;
procjene idu čak do 600 milijardi dolara godišnje, ali većina stručnjaka
to smješta negdje na 100 milijardi, ili oko 15 posto prihoda od poreza
na dohodak (oko 375 do 450 dolara po osobi godišnje). Dale Jorgenson,
predsjednik Ekonomskog fakulteta na Harvardu, proračunava da bi

* I n t e r n a l R e v e n u e Service - IRS (op. prev.).

prelazak na paušalni porez na potrošnju donio isto toliko prihoda kao
i sadašnji sistem poreza na dohodak, dok bi ekonomski rast uvećao za
više od 200 milijardi dolara godišnje.
Porezni je zakonik počeo zahtijevati previše vremena i postao kom-
pleksan i skup zbog jednostavnog razloga: demokratske politike. On
za političare predstavlja zlatnu priliku da financiraju svoje omiljene
programe, skupine i kompanije, a da ne privuku previše pozornosti.
Izravna donacija bila bi zapažena; malena promjena poreznog zakona
ne bi. Korporacije s vrlo sličnom bilancom mogu plaćati vrlo različite
poreze, ovisno o tome imaju li uspješne lobiste koji mogu natjerati
Kongres da izmijeni zakon u njihovu korist. Novi je zakon često for-
muliran tako usko da je, ustvari, subvencija jednoj određenoj kompa-
niji. Premda svaka porezna olakšica može izgledati malena, ukupan je
trošak vrtoglav, i ukupno iznosi više od 550 milijardi izgubljenih pri-
hoda savezne vlade 2001. Neki od tih "poreznih izdataka" namijenjeni
su potpori programima koji uživaju široku javnu podršku, ali druge se
- kao što su usko ciljane porezne olakšice za industriju - može opisati
samo kao socijalnu pomoć korporacijama.
Amerikanci svih političkih orijentacija suglasni su da je porezni
zakonik glomazan, nedjelotvoran i nepravedan. Ipak, nitko ne vjeruje
da će ikada biti reformiran, jer je usađen u demokratsku politiku. Blin-
der ističe da sva tri razloga zbog kojih su Federalne rezerve neovisne
važe osobito i za poreznu politiku. On predlaže stvaranje neovisne
savezne porezne uprave, vrlo slične Federalnim rezervama. Kongres
bi joj davao opće smjernice, a ona bi na toj osnovi pripremala porezne
zakone. Kongres bi potom glasao o prijedlogu, ali ne bi bili dopušteni
nikakvi amandmani. Premda nipošto ne bi bio besprijekoran, taj bi
sistem nesumnjivo proizveo bolji porezni zakonik od onoga koji imamo
sada.
Vlada Sjedinjenih Država na nekim područjima već eksperimentira
s takvim delegiranjem. Predsjednik je obično ovlašten da pregovara o
trgovinskim sporazumima, koje se potom iznosi pred Kongres kao
kompletan paket. Kongres glasa o prijedlogu bez mogućnosti aman-
dmana. Sličnu je proceduru Kongres koristio početkom 1990-ih, kada
je trebalo zatvoriti desetke vojnih baza dok se zemlja demobilizirala
nakon Hladnog rata. Suočeni s krizom, zakonodavci su shvatili da se
do pravednog ishoda može doći jedino izbacivanjem politike iz procesa.
Inače bi svi članovi Kongresa bili zdušno za zatvaranje baza, samo ne
onih u njihovim izbornim jedinicama. Zadatak određivanja koje baze
treba zatvoriti delegirali su na nepristranu komisiju. Kongresu je ko-
načan popis izložen na jednokratno glasanje za ili protiv, bez ikakvih
izmjena. Svi ti procesi djeluju dobro, kombinirajući djelotvornu vlast
s demokratskom kontrolom.
Delegiranje je suvremeni ekvivalent strategije koju je Homerov
lutajući junak Odisej primijenio kada je plovio blizu sirena, od čijeg su
se pjeva ljudi bacali u more. Odisej je svojim mornarima naložio da uši
začepe voskom kako ne bi čuli pjev sirena. Što se njega tiče, htio je čuti
tu glazbu, pa je dao da ga čvrsto privežu za brodski jarbol i rekao svojim
ljudima da ga ne smiju odvezati ma što on govorio. Dok su plovili opa-
snim vodama, Odiseja je pjesma zavela, pa je tražio da ga oslobode. Ali
sistem je djelovao. Njegovi su se ljudi držali izvornih naredbi i ostavili
ga vezanog. Rezultat je bio da su se brod i njegovi mornari sigurno
izvukli iz tog iskušenja. Današnji političari trebali bi se češće dati vezati
za državni brod dok prolaze turbulentnim političkim vodama.

Najviši ulozi

Potreba za delegiranjem još je veća u zemljama u razvoju, jer su ulozi

često viši. Vlade moraju u političkim mjerama koje donose i primjenjuju
pokazati jak angažman i disciplinu, inače će tržišta brzo izgubiti vjeru
u njih. Moraju se usredotočiti na dugu perspektivu u urbanom razvoju,
obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, ili će njihova društva uskoro utonuti
u stagnaciju, pa čak i anarhiju. Dalekovidne političke strategije daju
visoke dividende; mjere kratkoročnog pokroviteljstva donose goleme
troškove.
U tim mjerama diktatori nisu bili uspješniji od demokrata - daleko
od toga. Većina diktatora opustošila je svoje zemlje radi osobne koristi.
Znanstvenici postavljaju pitanje da li demokracija pomaže ekonom-
skom rastu siromašnih zemalja ili mu šteti, i unatoč mnogim istraži-
vanjima nisu došli do jednoznačnog odgovora.* Ali tijekom posljednjih
50 godina gotovo se svaki uspješan slučaj u svijetu u razvoju zbio pod
nekim liberalnim autoritarnim režimom. Bili to Tajvan, Južna Koreja,
Singapur, Čile, Indonezija ili čak Kina, vlade koje su bile u stanju dono-
siti mudre odluke na dug rok nagrađene su jakim ekonomskim rastom
i sve višom razinom pismenosti, trajanja životnog vijeka i obrazova-
nosti. Teško je sjetiti se neke demokratske zemlje Trećeg svijeta koja
je postigla postojane stope rasta poput rasta u navedenim zemljama.
One koje su krenule putem reforme brzo osujeti potreba da održe sub-
vencije za politički moćne skupine. Indija nije bila kadra provesti kon-
tinuiranu reformu uglavnom zbog toga što njeni političari ne bi učinili
ništa bolno - ma koliko privremeno - za svoje izborne baze. Posljetkom
toga, uza svu njenu demokratsku slavu, zemlja sve više zaostaje u go-
tovo svakom mjerilu ljudskog razvoja: očekivanom životnom vijeku,
mortalitetu dojenčadi, pismenosti, obrazovanosti. Ona se sada nalazi
na šokantnom 124. mjestu (od 173) na indeksu ljudskog razvoja Ujedi-
njenih naroda, dakako iza Kine, ali čak i iza Gvatemale, Bolivije i Sirije,
a dobrano iza Kube. Sigurno je vrijeme da se postavi pitanje da li demo-
kratske zemlje poput Indije, koje zapadni intelektualci toliko slave,
rade za svoj puk.
Rješenje nije u potapanju demokracije u Trećem svijetu. Demokra-
cija ima neizmjerne prednosti bez obzira na to kako djeluje na razvoj i
rast. Ona ima i zbiljske ekonomske vrline. Premda ne postiže najbolje
rezultate, ona obično štiti od najgorih. Možda putem izbora nećete

*O o v o j t e m i p o s t o j i o b i m n a , z a n i m l j i v a l i t e r a t u r a . D o b r o bi p o l a z i š t e bio pregled
u U n i t e d N a t i o n s D e v e l o p m e n t P r o g r a m , Human Development Report 2002: Deepe-
ning Democracy in a Fragmented World ( N e w York: O x f o r d U n i v e r s i t y Press, 2002.),
56. V r i j e d i p r o č i t a t i s v e r a d o v e k o j e n a v o d i , ali p o s e b i c e t r e b a p o g l e d a t i A d a m
P r z e w o r s k i , M i c h a e l E. Alvarez, Jose A n t o n i o C h e i b u b i F e r n a n d o L i m o n g i , De-
mocracy and Development: Political Institutions and Weil-Being in the World, 1950-1990
( N e w York: C a m b r i d g e U n i v e r s i t y Press, 2 0 0 0 . ) .
dobiti Lee Kuan Yewa, ali ni Mobutua Sese Sekoa. Ipak, navijanje za
demokraciju neće riješiti njene probleme. Mora postojati način da se
postigne funkcioniranje demokratskih sistema kojim ne bi neprestano
proizvodili kratkoročne mjere sa žalosnim rezultatima. Ulozi u siro-
mašnim zemljama naprosto su previsoki.
Jedno bi rješenje moglo biti neki oblik delegiranja. Središnje bi banke
trebale biti moćnije, i taj proces je već u toku. Suci bi trebali imati sličan
neovisan položaj. Kako bi se ojačalo pravosuđe i suzbijalo korupciju,
ministarstvima pravosuđa i vlastima zaduženima za provođenje za-
kona trebalo bi također dati više neovisnosti. U mnogim američkim
institucijama, kao što su Sistem federalnih rezervi, Komisija za vrijed-
nosne papire i razmjenu i Savezni ured za istrage*, čelne osobe ime-
novane su na dug mandatni rok (7-10 godina) koji se ne podudara s
izbornim ciklusom. To je učinjeno namjerno, da bi im se osiguralo neku
distancu spram politike.
Krucijalno područje na kojem bi moglo biti moguće kreativno novo
uređenje jest ekonomska oblast. Odlučivanje u toj areni trebalo bi biti
distancirano od svakodnevne politike. Ministar financija u zemlji Tre-
ćeg svijeta trebao bi imati mogućnost predložiti godišnji budžet u pa-
ketu na koji nema amandmana, koji može biti samo u cjelini odobren
ili odbačen. (Ujedinjeno Kraljevstvo, zbog svojeg parlamentarnog si-
stema i čvrste stranačke discipline, čini to neformalno, i zahvaljujući
tome uživa reputaciju da može provoditi djelotvornu fiskalnu politiku.)
Moglo bi se ići i dalje i dopustiti da ministar privrede bude imenovan
na rok duži od uobičajenog mandata - kao što je to čelnik Federalnih
rezervi - tako da, kad zbog političke krize dođe do pada vlade, to auto-
matski ne dovede i do kolapsa ekonomske reforme. Ni jedna od tih
mjera neće potpuno izbaciti politiku iz procesa. Ne bi ni trebalo. Politika
je zdrava; na taj način puk u demokraciji potvrđuje svoju moć. Za bilo
koju mjeru, reformističku ili drugu, treba vam politička podrška. Umje-
sto toga, cilj je naprosto oslabiti intenzivan pritisak politike na donoše-

*FBI (op. prev.).

nje mjera u napetim okolnostima Trećeg svijeta, pomaknuti ravnotežu
kako bi se postiglo da sistem bolje djeluje. Neće uvijek djelovati bolje.
Neki će ministri i birokrati zloupotrijebiti povećanu vlast. Drugi će
provoditi dobronamjerne, ali besmislene mjere. Ali to će vjerojatno
djelovati bolje nego sistem koji sada prevladava u većini demokratskih
zemalja u razvoju, koji svojem puku pruža tako malo.
Važno je naglasiti da su te promjene savršeno spojive s demokraci-
jom. One vlast delegiraju institucijama, ali najviša moć ostaje kod puka
putem njegovih biranih predstavnika. Tu kontrolu treba pojačati. Treba
postojati mogućnost da dvotrećinska većina nadjača sve navedene
zaštitne mjere. Rad svih tijela koja nisu birana trebali bi redovno nad-
gledati parlamentarni odbori. To novo uređenje u nekom je smislu samo
produžetak načina kako neki upravni odjel, recimo Odjel za zdravstvo
i humane službe, djeluje u Sjedinjenim Državama. On formulira i pro-
vodi mjere koje se zasnivaju na širokim smjernicama što ih određuje
Kongres. Legislativa vrši krajnju kontrolu, ali velik dio mjera ostavlja
nebiranim birokratima. Ako to funkcionira u socijalnoj politici, zašto
ne bi i u poreznoj? Većina političara trebala bi pred javnošću braniti te
sisteme, objašnjavajući da delegiranje može proizvesti razumnu rav-
notežu između dobre vladavine i demokratske kontrole. S obzirom na
to kako (barem na Zapadu) cijeni sudove i središnje banke, puk oče-
vidno razumije taj argument.
Fenomen delegiranja ne postoji samo u oblasti politike. S istim se
izborom susrećemo i na mnogim drugim područjima. Hoćemo li ići
putem labavljenja mjera kontrole, zaobilaženja posrednika i rušenja
starih standarda - na primjer u privredi i kulturi - ili umjesto toga
hoćemo zadržati i preoblikovati neke od vodilja i amortizera koji su
tradicionalno dio našeg društva? Tehnologija je, kombinirana s ide-
ologijom, ponudila primamljivu budućnost svijeta bez posredovanja.
Možete postati vlastiti burzovni mešetar, novinski urednik, odvjetnik
i liječnik. No želite li to? Stavovi spram toga nisu tako lakoumni kao
tijekom ekspanzije u 1990-ima. Ljudi su počeli uviđati da možda ima
razloga za to što na tako mnogo područja i u tako mnogo razdoblja
postoje posrednici. Ispada da bi većina investitora rado platila malo
više naknade za valjano provođenje kupoprodaje dionica, za financijske
i investicijske savjete, pa čak i za starinsku osobnu podršku. Oni koji
imaju pravne pritužbe ili medicinske probleme shvatili su da je samo-
dijagnoza - čitanjem internetskih stranica i sudjelovanjem u chat-
-grupama - od slabe pomoći. U svijetu novinarstva, osobni je web-sajt
("blog") slavljen kao onaj koji će ukinuti tradicionalne medije. Postao
je, ustvari, nešto sasvim drukčije. Daleko od toga da zamijene novine
i magazine, najbolji su blogovi - a najbolji su vrlo pametni - postali
vodiči do njih, ukazujući na neuobičajene izvore i komentirajući one
poznate. Postali su novim posrednicima za informiranu publiku.
Premda se tvorci blogova smatraju radikalnim demokratima, ustvari
su nova tocquevilleovska elita. Velik dio weba kreće se u tom smjeru,
jer što je više divlji, veći i kaotičniji, većem je broju ljudi potrebna po-
moć u navigaciji njime.

Naprijed i dolje

No uza sve te ohrabrujuće znake široki nas trendovi i dalje nose prema
neprekidnoj demokratizaciji društva. Politika postaje sve propusnijom,
europska društva bivaju "amerikanizirana", stare se institucije otva-
raju, profesije i gilde odumiru, a tehnologija i dalje ugrožava većinu
posredničkih instancija. Sve će to donijeti mnogo dobra, kako se doga-
đalo i u prošlosti. Ali ujedno će i uništiti dio tkiva naše kulture. Insti-
tucije i stavovi koji su čuvali liberalni demokratski kapitalizam na
Zapadu građeni su stoljećima. Razara ih se u nekoliko desetljeća. Kada
budu srušeni, neće ih biti tako lako popraviti. To razaranje promatramo
a da nismo zaista u stanju zaustaviti ga - to bi bilo nedemokratski. Ali
ono će ostaviti trag na našoj politici, ekonomiji i kulturi, nad kojima
sve više dominiraju kratkoročni interesi i oduševljenja. Edmund Burke
je nekoć opisao društvo kao partnerstvo između umrlih, živućih i još
nerođenih. U sistemu koji se sada razvija teško je vidjeti tko će govoriti
u ime još nerođenih, u ime budućnosti.
U međuvremenu, javno nezadovoljstvo učincima svih tih promjena
rast će i dalje. Ako ti problemi narastu, ljudi će na kraju definirati de-
mokraciju po onome u što se pretvorila: sistem koji je u teoriji otvoren
i pristupačan, ali kojim u zbilji vladaju oni organizirani, ili bogati, ili
fanatične manjine, koji štite sebe u sadašnjosti i žrtvuju budućnost. Ta
je verzija vrlo različita od verzije entuzijasta izravne demokracije, koji
kažu da će se oslobađajući novi svijet u kojem ćemo živjeti podsjetiti
gradova-država stare Grčke. Prepuštam čitaocu da prosudi sliči li da-
našnja kalifornijska politika atenskoj demokraciji u njenim najboljim
vremenima. U svakom slučaju, vrijedi sjetiti se da se s izravnom demo-
kracijom pokušalo samo u nekoliko malenih gradova stare Grčke, gdje
je smjelo glasati nekoliko tisuća muškaraca. Također se vrijedi sjetiti
da su za sto godina sve te demokracije zapale u tiraniju i kaos - često i
jedno i drugo.
Takva potištenost može izgledati pretjerana, ali ako se postojeći
trendovi nastave, demokracija će se nesumnjivo naći u krizi legitima-
cije, što bi se moglo pokazati štetnim. Legitimnost je eliksir političke
moći. "Ni najjači nikada nije dovoljno jak da bi bio gospodar", primije-
tio je Jean-Jacques Rousseau, "osim ako snagu ne prevede u pravo, a
poslušnost u dužnost." Taj autoritet u današnjem svijetu ima samo
demokracija. Ali ona svoju kontrolu nad našom lojalnošću može izgu-
biti. Najveća opasnost nesputane i disfunkcionalne demokracije jest
to što će ona diskreditirati samu demokraciju i baciti svu vladavinu
puka pod mutno svjetlo. To ne bi bilo bez presedana. Nakon svakog
vala demokracije slijedila su nazadovanja u kojima se na sistem gleda
kao na neprikladan, te ambiciozne vođe predlažu nove alternative, a
frustrirani ih puk prihvaća. Posljednje takvo razdoblje razočaranosti,
u Europi u međuratnim godinama, iskoristili su demagozi, od kojih su
mnogi profitirali iz razočaranja javnosti demokracijom. Vrijedi sjetiti
se da zagrljaj komunizma i fašizma u 1930-ima nije u to vrijeme djelo-
vao tako ludo kako izgleda danas. Dok su demokratske zemlje bile
zaglibljene u depresiju i sumornost, autoritarne su države bile mobili-
zirale svoja društva i osvajale prostor.
Suvremene demokracije naići će na teške nove izazove - borbu
protiv terorizma, prilagođavanje globalizaciji, adaptiranje na starenje
društva - i morat će postići da njihov sistem funkcionira mnogo bolje
nego sada. To znači učiniti da demokratsko odlučivanje bude djelo-
tvorno, da se u djelovanje demokracije reintegrira konstitucionalni
liberalizam, da se obnovi oštećene političke institucije i građanske
asocijacije. Možda teže od svega drugoga, to traži da oni koji u našim
društvima imaju golemu moć prihvate svoje odgovornosti, da vode i
da postavljaju standarde koji nisu samo zakonski nego i moralni. Bez
te unutrašnje ispunjenosti, demokracija će postati praznom ljušturom,
koja nije samo neprikladna nego i potencijalno opasna, i donosi sa so-
bom eroziju slobode, manipuliranje slobodom i propadanje zajedničkog
života.
To bi bila tragedija, jer demokracija, uza sve svoje nedostatke, pred-
stavlja "posljednju najbolju nadu" za ljude širom svijeta. Prije 80 godina
Woodrow Wilson je uveo Ameriku u 20. stoljeće izazovom da svijet
učini sigurnim za demokraciju. Dok ulazimo u 21. stoljeće, zadaća nam
je učiniti demokraciju sigurnom za svijet.
Pogovor

Drugi inauguralni govor Georgea W. Busha bio je i po stilu i po sadržaju

kulminacija stava prema kojem se okretao sve od 11. rujna 2001. - da
svrha američke vanjske politike mora biti širenje demokracije. Za jed-
nog američkog predsjednika to nije nova tema. Woodrow Wilson,
Franklin Roosevelt, John Kennedy i Ronald Reagan govorili su sličnim
tonom i smislom. Bush je međutim u tu stvar unio strast preobraćenika.
Kratkim deklarativnim rečenicama, gotovo biblijskim jezikom, Bush
je praktički čitav govor upotrijebio da izloži svoj svjetonazor: da je
"najbolja nada za mir u našem svijetu širenje slobode u cijelom svijetu".
Posudimo li staru izreku o poslanju novinarstva, Bushove su riječi
"utješile ožalošćene i ožalostile one kojima je udobno". On se jamačno
nadao da će to ohrabriti demokratske reformatore diljem svijeta i dati
im pouzdanje. Diktatori će se nervozno pitati što je time mislio. I to je
bila velika američka tradicija. Kada bi Wilson i Roosevelt progovorili
protiv carstava, to bi protreslo velike europske sile. Kada su Kennedy
i Reagan govorili o slobodi, to je zabrinjavalo latinoameričke hunte i
despote Istočne Azije. Kada je Carterova vlada počela objavljivati go-
dišnje izvještaje o ljudskim pravima, to je uznemiravalo režime širom
svijeta. Govoreći izravno o važnosti i univerzalnosti slobode, Amerika
- a, da budemo pošteni, i Europa - ostavljala je trag.
Međutim Bush je postupajući tako jače isticao i pitanje američke
hipokrizije. Često se sa svojim prijateljem, indijskim poslovnim čovje-
kom, prepirem o tome kako se Ameriku u inozemstvu nepravedno
izdvaja kao predmet pomnog ispitivanja. "Zbog čega nitko nije kritizi-
rao Francuze ili Kineze zbog slabog reagiranja na cunami?" - upitao
sam. Njegov je odgovor bio jednostavan. "Amerika se postavlja kao
svjetski moralni arbitar, ona izriče sudove o vrlinama svih drugih re-
žima, ona ostatku svijeta govori jesu li dobri ili zli", rekao je. "Nitko
drugi to ne čini. Amerika sebe izdvaja. Stoga je i rascjep između onoga
što kaže i onoga što čini zasljepljujuće očevidan - a za većinu nas i
krajnje iritantan." Do trenutka kada je Bush izrekao svoj govor 2005.
taj je rascjep već bio poprimio gargantuanske razmjere.
Harry Truman je 1947. objavio "Trumanovu doktrinu", koja se pre-
tvorila u sprečavanje širenja utjecaja Sovjetskog Saveza, rekavši: "Vje-
rujem da politika Sjedinjenih Država mora biti podrška slobodnim
narodima koji se odupiru pokušajima naoružanih manjina ili vanjskim
pritiscima da ih podčine." Kao odjek te formulacije, Bush je objavio:
"Stoga je politika Sjedinjenih Država tražiti i podržavati rast demo-
kratskih pokreta i institucija u svakoj naciji i kulturi, s krajnjim ciljem
da se dokrajči tiraniju u svijetu." Predsjednik je u nastavku skicirao
razne pozicije koje će Sjedinjene Države usvojiti u budućnosti, što je
sve ukazivalo na veliku promjenu američke politike.
Premda je provalija između retorike i zbilje neizbježna, ona djeluje
upadljivo. Bushova je vlada bila osobito glasna u zahtjevima da se dik-
tatore pozove na odgovornost - pa ipak posluje s Vladimirom Putinom,
koji je bio na čelu najznačajnijeg poništavanja sloboda u svijetu. Bush
je čak stao na Putinovu stranu u tumačenju rata u Čečeniji kao obram-
bene akcije protiv terorista. Ustvari, premda je to komplicirana priča,
Ruska je armija u brutalnoj kampanji da im se zaniječe pravo na odcje-
pljenje poubijala oko 100.000 čečenskih civila.
Predsjednik je demokratima u svijetu obećao: "Kada ustanete za
slobodu, mi ćemo stati uz vas." Ali kada se demokratski Tajvan 2004.
suprotstavio komunističkoj Kini, Bush ga je javno prekorio i priklonio
se Kini. Kada su disidenti u Saudijskoj Arabiji bačeni u zatvor jer su
predložili mogućnost konstitucionalne monarhije u toj zemlji, vlada
ih je jedva spomenula. Kralj Saudijske Arabije Abdulah, koji (po Fre-
edom Houseu) vlada jednom od osam najrepresivnijih svjetskih ze-
malja, jedan je od šačice lidera koji su bili pozvani na predsjednikovo
imanje u Crawfordu u Teksasu. (Izabranim liderima, recimo, Indije,
Francuske, Turske i Indonezije nikada nije ukazana ta počast.) Da
uzmemo samo jedan primjer, predsjednik se sastao s Islamom Karimo-
vim, diktatorom Uzbekistana, čelnikom jednog od najgadnijih režima
u današnjem svijetu, daleko represivnijeg od Irana, i pomagao mu.
Perveza Mušarafa, generala koji vlada Pakistanom, u Bijeloj se kući
pozdravlja kao dobra prijatelja.
Ne kanim sugerirati da bi u svim tim slučajevima predsjednik trebao
izvršiti invaziju na nedemokratske zemlje ili raskinuti veze sa svim
tim liderima, ili čak osuditi ih. U mnogim slučajevima prijateljski
odnosi s tim zemljama služe širim interesima mira i stabilnosti. Ali
predsjednik Bush je u svojem govoru naveo na pomisao da između
američkih ideala i interesa nema sukoba. Ono što je činila njegova
vlastita vlada - dosljedno svim prethodnima - ističe suprotan zaklju-
čak.
Predsjednik i njegova vlada stalno govore o "planu slobode" i uglav-
nom u tom smislu interpretiraju globalne događaje. Tijekom ljeta 2006.,
dok su po Libanonu, u Gazi i Iraku eksplodirale rakete, automobili-
-bombe i improvizirane eksplozivne naprave, Condoleezza Rice je to
nasilje opisivala kao "porođajne bolove" novog, demokratskog Bliskog
istoka. Njen je optimizam bio u oštroj suprotnosti s godišnjim pregle-
dom "slobode u svijetu" 2006. koji objavljuje Freedom House, nepro-
fitna organizacija koja se bavi unapređivanjem demokracije u cijelom
svijetu. Taj izvještaj ističe da je to bila loša godina za slobodu, izloženu
napadima puzećeg autoritarizma u Venezueli i Rusiji, državnog udara
u Tajlandu, goleme korupcije u Africi i niza suptilnijih preokreta.
"Postotak zemalja označenih kao slobodne nije se povisio gotovo
jedno desetljeće, što ukazuje na to da ovi trendovi možda pridonose
stagnaciji u razvoju slobode", piše direktor Freedom Housea Arch Pud-
dington u ogledu objavljenom zajedno s rang-listama. Puddington ta-
kođer skreće pozornost na "kontrapritisak" protiv demokracije. Po
cijelom svijetu režimi zatvaraju nedržavne organizacije, novine i druge
skupine koje se zalažu za ljudska prava. Najupadljivije je da ta nastoja-
nja ne nailaze na bogzna kakve kritike. Pobornici demokracije na mno-
gim su mjestima u defenzivi.
Što može objasniti taj paradoks - povlačenje slobode, čak i uz tako
gromoglasnu podršku koju vlada SAD-a pruža demokraciji? Dio objaš-
njenja leži u globalnoj antipatiji spram predsjednika SAD-a. "Svima
nam je naštetilo povezivanje s Bushovom vladom", rekao mi je Saad
Edin Ibrahim, egipatski aktivist za ljudska prava. "Bushova arogancija
je odvratila ljude od ideje demokracije", kaže Larry Diamond, urednik
časopisa Journal of Democracy. Bush je napravio toksičnu smjesu temâ
demokracije, slobode, američke arogancije i nacionalizma.
Vlada vidi sebe kao nekoga tko daje glas stotinama milijuna potla-
čenih širom svijeta. Pa ipak, predodžba o Sjedinjenim Državama koja
vlada u tim zemljama uopće nije slika svjetionika slobode. Osjećaj
proširen u javnosti drži da Sjedinjene Države vode njihovi vlastiti in-
teresi i da su arogantne.
Zbog čega? Pa, pogledajmo govor potpredsjednika Cheneyja 4. svib-
nja 2006. u Litvi, u kojem je optužio Rusiju da koči demokraciju. Che-
ney je bio u pravu svojom konkretnom kritikom, ali govoriti na način
kako je to učinio Cheney znači ne razumjeti realnost u Rusiji i umanjuje
mogućnost Amerike da utječe na nju.
Po Cheneyjevoj priči, Rusija je tijekom 1990-ih bila cvatuća demo-
kracija, ali posljednjih se godina pretvorila u mračnu diktaturu gdje
ljudi žive u strahu. Koreći Vladimira Putina, Cheney vjeruje da govori
u ime ruskih masa. Zamišlja sebe kao Reagana na Berlinskom zidu.
Samo što on to nije. Da je Cheney uradio svoju domaću zadaću i pogle-
dao nekoliko ispitivanja javnog mnijenja, koja su u Rusiji obuhvatna i
pouzdana, otkrio bi da Putin za najvećeg dijela svoje vladavine uživa
visok stupanj odobravanja, često blizu 75%.
Većina Rusa drukčije vidi noviju povijest. Rusije iz 1990-ih sjećaju
se kao zemlje nestabilnosti, bezakonja i razbojništva. Vjeruju da je
Boris Jeljcin doveo zemlju u bankrot, predao njeno bogatstvo svojim
pajdašima i većinu vremena provodio pijan i nesposoban funkcionirati.
Stope odobravanja djelovanja Borisa Jeljcina do 1994. već su bile pale
ispod 20%, a 1996. je čak na neko vrijeme bio pao do jednoznamenkastih
brojki. S druge strane Rusi vide Putina kao nekoga tko je obnovio po-
redak, oživio rast i ponovo potvrdio nacionalni ponos.
Za prosječnog je Rusa ili Ruskinju prosječni BDP per capita tijekom
Putinove vladavine porastao sa 600 na 5000 dolara, što je najvećim
dijelom, premda ne u cijelosti, povezano s cijenama nafte. Broj siro-
mašnih pao je sa 42 na 26 milijuna. Broj osoba koje završavaju fakultete
porastao je za 50 posto, a u ruskim se gradovima pojavila srednja klasa.
Nazadovanje o kojem je govorio Cheney posve je istinito, ali istina je
da je i unatoč tome Rusija danas čudna mješavina slobode i neslobode.
U toj se zemlji godišnje objavljuje 90.000 knjiga, koje izražavaju sva
politička gledišta.
Ankete u Rusiji pokazuju da ljudi još uvijek visoko vrednuju demo-
kraciju. Ali na tragu 1990-ih, oni kao nešto mnogo preče cijene uvjete
koji će im omogućiti da vode pristojan građanski i ekonomski život. Za
većinu ljudi u Rusiji - i u Iraku i drugdje - osnova njihovih života i
uzdržavanja jest red. Bez njega, sloboda je farsa.
Ili pogledajmo Nigeriju. Američki funkcionari inzistirali su na tome
da se njen izabrani predsjednik, Olusegun Obasanjo, ne kandidira za
treći mandat (što bi iziskivalo mijenjanje izbornih zakona). Za ono što
se zbilja događa u Nigeriji ta je drama bila dobrim dijelom irelevantna.
Tijekom posljednjih 25 godina zemlja je prešla u slobodan pad. Njen
BDP per capita srušio se s 1000 na 390 dolara. Po Indeksu ljudskog ra-
zvoja zauzima mjesto niže od Haitija i Bangladeša. Godine 2004. Svjet-
ska je banka procijenila da 80 posto bogatstva od nigerijske nafte odlazi
u korist 1% njezina stanovništva. Napetosti među sektama rastu, po-
gotovo između muslimana i kršćana, a 12 od 36 pokrajina, koliko ih
ima u zemlji, nametnulo je šerijat. Zemlju prožimaju nasilni sukobi, u
kojima je u posljednjih osam godina poginulo 10.000 ljudi. Ali jedino
što izgleda da zabrinjava Washington jesu izborne procedure.
"Moramo se suočiti s činjenicom da u mnogim zemljama u razvoju
demokracija ne funkcionira dobro", piše Larry Diamond, jedan od vo-
dećih stručnjaka za demokratizaciju, ukazujući na nekoliko zemalja u
kojima su nakon naizgled slobodnih i pravednih izbora slijedile paraliza
vlasti, korupcija i etnički rat. Novi izvještaj Freedom Housea sada daje
Haitiju viši rang, jer su tamo prošle godine održani izbori. No vjeruje
li itko da će to glasanje promijeniti suštinsku realnost Haitija - da je to
neuspjela država?
Osnovni problem s kojim se danas suočava svijet u razvoju nije
odsutnost demokracije, nego odsutnost vladavine. Od Iraka, preko
palestinskih teritorija, do Nigerije i Haitija to je rak koji izjeda živote
ljudi po cijelom planetu, baca zemlje u kaos i dovodi u opasnost živote
građana i njihove životne uvjete. Trebalo bi da se na to usredotoči ame-
rička vanjska politika. Ali predsjednikov program slobode vidi cijeli taj
kompleksni proces političkog i ekonomskog razvoja samo kroz jednu
jednostavnu leću, što dovodi do loših analiza i loših rezultata.
Vlada sada demokrate nagrađuje dajući im pomoć. Ali zbog čega se
ne usvaja smislenije mjere? Zbog čega ne nagrađivati zemlje koje štite
ljudska prava, smanjuju korupciju i povisuju kvalitetu vlasti? "Naša bi
pomoć trebala biti uvjetovana apsolutnim standardima", kaže Dia-
mond. "Europska Unija prisiljava na promjene zemlje koje joj žele pri-
stupiti zahtijevajući zbiljski napredak u teškim pitanjima." Europa nije
tako retorički grandiozna kao Amerika, ali je postigla više praktičnih
rezultata na terenu.
Lakše je liberalnu demokraciju zamisliti nego je ostvariti. Za svojega
predsjedničkog mandata Ronald Reagan je zamišljao Sovjetski Savez
koji je politički i ekonomski slobodan. Dvadeset godina poslije, osim
baltičkih republika i Gruzije, ni jedna od zemalja bivšega Sovjetskog
Saveza nije to postigla. Tijekom posljednjih 15 godina u Africi je bilo
više od 50 izbora - od kojih su neki isto tako značajni kao i oni u Iraku,
da smo se udostojili primijetiti ih - ali samo se nekoliko tih zemalja
može opisati kao slobodne. Haiti je imao i izbore i američku interven-
ciju i još uvijek ima tamo stacionirane strane trupe. Ipak, samo su neki
od tih izbora doveli do slobodnih i uspješnih društava.
Svaka zemlja, kultura i narod čeznu za slobodom. Ali izgradnja re-
alne, održive demokracije je kompleksna.
Mjesto za koje je predsjednik imao pravo potvrditi konvergenciju in-
teresa i ideala jest Bliski istok. Bush nikada nije prihvatio nazor da su
korijeni islamskog terorizma u religiji ili kulturi ili u arapsko-izrael-
skom sukobu. Umjesto toga on je sklon analizi da ta regija rađa terori-
zam zbog toga što su u njoj nastale duboke disfunkcije uslijed desetljeća
represije i gotovo posvemašnjeg nedostatka političke, ekonomske i
socijalne modernizacije. Arapski je svijet po toj analizi gotovo jedin-
stven po tome što je za posljednja tri desetljeća postajao sve neslobod-
niji, čak i dok se ostatak svijeta otvarao. Njegovo je rješenje, prema
tome, tražiti reforme.
Ta teorija nije nastala s Bushovom vladom. Tu tezu zastupaju i drugi:
znanstvenici kao Bernard Lewis i Fuad Adžami, Thomas Friedman iz
New York Timesa, arapski intelektualci koji su napisali sada znameniti
izvještaj Ujedinjenih naroda, "Izvještaj o arapskom ljudskom razvoju"*.
Te su ideje postajale utjecajne u arapskom svijetu, posebice nakon 11.
rujna, ali to što ih je usvojio Bush važno je zbog toga što on ima moć da
pritisne režime u regiji. U prošlosti su nastojanja da se promijeni dina-
miku Bliskog istoka uvijek propadala zbog odugovlačenja, opstrukcije
i kompliciranja njegovih lukavih lidera.
U Libanonu odsutnost Sirije nije značila prisutnost stabilne demo-
kracije. Sirijskoj je intervenciji 1976. povod bio slom libanonskoga
unutrašnjeg političkog poretka. Taj će problem trebati riješiti i sada
kada su sirijske trupe otišle kući. U Jordanu je neizabrani monarh libe-
ralniji, otvoreniji i napredniji nego većina izabranih demokrata, od
kojih su mnogi duboko reakcionarni. Ujedinjeni Arapski Emirati ran-
girani su kao jedna od najneslobodnijih zemalja u svijetu, pa ipak se
njihov najveći grad Dubai, kojim putem naredbi upravlja neizabrani
monarh, brzo pretvara u otvoreno utočište slobodnog tržišta, s izne-
nađujućom otvorenošću i na drugim područjima.
Bliskom je istoku potrebna postupna, ali uporna reforma, poput

*Arab H u m a n D e v e l o p m e n t R e p o r t (op. prev.).

onoga što se događa u Jordanu, Kataru, Dubaiju, a možda čak i u Egiptu.
Ali u prošlosti su malene, postupne reforme bile dimna zavjesa iza koje
se ne čini ništa. Najvažnije su istinske ekonomske reforme, jer one
moderniziraju cijelo društvo. Te je reforme i najteže ostvariti, jer one
ugrožavaju moć i bogatstvo duboko ušančenih oligarhija. Dosad je na
toj fronti bilo više priče nego djelovanja, više snova o demokraciji nego
reformi koje bi za nju položile temelje.
Manjak pozornosti za dug, težak rad na zbiljskom promicanju de-
mokracije mogao bi objasniti zbog čega dosad ide tako loše u najvažni-
joj primjeni Bushove doktrine - u Iraku. Uvjerena da se donošenje
slobode u jednu zemlju sastoji jednostavno u tome da ju se oslobodi
tiranina, izgleda da Bushova vlada nije obavila praktički nikakvo po-
slijeratno planiranje za održavanje zakona i reda, o izgradnji institucija
demokratske države da i ne govorimo. Ako to zvuči pretjerano, pogle-
dajmo izvanredne riječi "izvještaja nakon akcije" najvažnije divizije
američke armije u Iraku, Treće pješačke divizije. One glase: "Viši štab
nije Trećoj (mehaniziranoj) pješačkoj diviziji osigurao plan Faze IV
[poslijeratne faze]. Zbog toga je Treća pješačka divizija prešla u Fazu IV
bez ikakva vodstva."
Kaos u Iraku nije bio neizbježan. U mjesecima nakon američke in-
vazije podrška Koalicijskoj privremenoj upravi prelazila je 70 posto.
Tako je bilo čak i među iračkim Arapima sunitima. Prvih mjeseci po-
bune samo ih je 14 posto podržavalo napade na trupe SAD-a. Nakon
godine nereda, pljačke i masovne nezaposlenosti taj je broj porastao na
70 posto. Pobunjeno područje tih prvih mjeseci nije bila sunitska Fa-
ludža, nego šijitski Nadžaf.
Tijekom tih prvih, ključnih mjeseci Washington je raspustio iračku
armiju, otpustio 50.000 birokrata i zatvorio državna poduzeća koja su
upošljavala većinu Iračana. Učinak je bio da su Sjedinjene Države de-
montirale iračku državu stvorivši dubok sigurnosni vakuum, upravni
kaos i nezaposlenost koja se uzdigla nebu pod oblake. Iračke sunitske
elite to shvaćaju ne samo kao promjenu režima, nego kao revoluciju u
kojoj su postali novom podređenom klasom. Za njih novi Irak izgleda
kao nova diktatura.
 Vlada nikada nije potpuno shvatila sektaško djelovanje svojih
mjera, koje po svojim učincima nisu bile toliko "izgradnja države"
koliko "upropaštavanje države". Uporno je inzistirala na tome da gradi
nacionalnu armiju i policiju, premda je bilo eklatantno da su nove snage
premoćno šijitske i kurdske, većinom dovedene iz paravojnih trupa
koje su bile lojalnije političkim strankama nego državi. Odgovor na te,
u temelju političke probleme bio je tehnokratski: više obuke. U zbilji,
jača je šijitska armija izazivala - i izaziva - više nesigurnosti među
sunitima i navodi ih da podržavaju pobunu.
Irački suniti u ovoj priči nisu dobri dečki. Uglavnom su se ponašali
kao nasilnici na vlastitu štetu, a manjina sunita koja podržava Al-Kaidu
postupala je uistinu barbarski. Stvar međutim nije u njihovim poro-
cima, nego u našoj gluposti. Paušalno smo zbacili ne samo Saddama
Husseina nego i stoljećima staru vladajuću elitu, a onda smo se zabe-
zeknuli kada je ona loše reagirala. Nasuprot tome, kada je došao na vlast
u Južnoafričkoj Republici, Nelson Mandela nije otpustio ni jednog bi-
jelog birokrata ni vojnika - i to ne zbog toga što je smatrao da su oni bili
dobri prema njegovu narodu. Točno je vidio tu strategiju kao način da
se spriječi pobuna Afrikanera. Nažalost, nema iračkog Mandele.
Među washingtonskim neokonzervativcima sada je moda kriviti
Iračane za sve što se dogodilo njihovoj zemlji. "Dali smo Iračanima
republiku, a izgleda da je oni nisu kadri održavati", lamentira Charles
Krauthammer. Drugi pozivaju antropologe da objasne grozne disfunk-
cije iračke kulture. U svim tim tvrdnjama možda ima nešto istine - Irak
je teška sredina - ali Bushova vlada nije tako nedužna. Ona je nepro-
mišljeno organizirala revoluciju isto tako intenzivnu kakva je bila
francuska ili iranska, a onda se iznenadila što je Irak nije mogao pro-
baviti veselo, mirno i brzo. Nismo mi njima dali republiku. Dali smo
im građanski rat.
Ako ima ikakve nade za budućnost te zemlje, Irak prvo mora ispu-
niti tri uvjeta kako bi postao funkcionalnom liberalnom demokracijom.
Prvo, izbjeći etnički ili vjerski razdor. Gotovo u bilo kojem "podije-
ljenom" društvu izbori mogu zaoštriti grupne napetosti ako ne postoje
jaka nastojanja da se postigne sporazum među skupinama, kako bi se
postiglo da sve usvoje nov poredak. "Glavni preduvjet za djelotvornu
demokraciju jest konsenzus medu najvažnijim etničkim, regionalnim
ili religijskim skupinama", tvrdi Larry Diamond. To se, dakako, nije
dogodilo. Umjesto toga šijiti, suniti i Kurdi sve više su nepovjerljivi
jedni spram drugih i razmišljaju na čisto sektaški način. To "grupaše-
nje" također prenaglašava religijske glasove u tim zajednicama i stvara
manje sekularnu, manje liberalnu vrst politike.
Drugo, stvoriti privredu i državu koja se ne zasniva na nafti. Kada
vlada može lako doći do novca, nije joj potrebno stvaranje realne pri-
vrede. Ustvari, njoj nisu potrebni njeni građani, jer ih ne oporezuje.
Rezultat je kraljevski dvor, udaljen i odvojen od svojeg društva.
Trebalo je da se prihodima od iračke nafte upravlja dobro, da oni idu
u poseban namjenski fond za razvoj umjesto da ih se koristi za finan-
ciranje općih državnih aktivnosti. Koalicijska privremena uprava (CPA)
relativno je dobro usmjeravala taj proces, premda su joj revizori dali
nimalo laskavu ocjenu. Od prijenosa vlasti na iračku privremenu vladu,
iračkim se prihodima od nafte upravlja na mutan način. "Skoro je si-
gurno da Irak sada svoje naftno bogatstvo koristi za opće prihode", kaže
Isam al-Kafadži, koji je kratko radio za CPA, a sada za Institut Otvoreno
društvo vodi Iraq Revenue Watch. "K tome iračka vlada sada ima dva
izvora lakog novca. Ako prihodi od nafte nisu dovoljni, tu je Ujak Sam.
Sjedinjene Države troše svoj novac u Iraku na krajnje bezuman način."
To je opća pritužba. Amerika u Iraku troši milijarde dolara, a za to
dobiva vrlo malo u smislu poboljšanja na terenu, o dobroj volji puka da
i ne govorimo. "Većinu novca troši se u svrhu političkog pokrovitelj-
stva, a ne za stvaranje osnova za realnu privredu", kaže Al-Kafadži.
Većinu se troši na Amerikance, koliko god to koštalo. Po Al-Kafadžiju,
ostatak ide odabranim Iračanima. "To smo proučili i mogu sa sigurno-
šću reći da [u 2005.] ni jedan irački ugovarač nije svoj ugovor dobio
putem natječaja koji bi bio otvoren i transparentan."
Konačan, krucijalan uvjet je vladavina prava. Bez nje malo toga
može funkcionirati. Američki "potkralj" Paul Bremer zapravo je obavio
dobar posao izgradnjom institucionalnih osigurača za novi Irak, stva-
ranjem komisije za javni integritet, izborne komisije, komisije za ljud-
ska prava i generalnog inspektorata u svakom vladinom upravnom
odjelu. Neki od tih osigurača su preživjeli, ali većina je odstranjena,
korumpirana ili marginalizirana. Sudovi su u boljem stanju, ali lako bi
mogli doživjeti istu žalosnu sudbinu ostalih elemenata liberalne de-
mokracije. Iračku se policiju redovno optužuje zbog torture i zloupo-
trebe vlasti.
U Iraku postoji zbiljski pluralizam i otvorenost, više nego u većem
dijelu Bliskog istoka. Možda bi se neke negativne trendove moglo pre-
okrenuti, ali iračka je demokracija sada na milosti šijitske većine, za
koju se moramo nadati da će slušati svoje bolje anđele. To nije znak
uspjeha. "Kad bi ljudi bili anđeli", napisao je jednom James Madison,
"nikakva vlast ne bi bila nužna."
Od Versaillesa do Vijetnama, to je uvijek bila opasnost američkog
idealizma. Nisu ideali bili pogrešni ili opasni, nego su, zadovoljni svo-
jim svijetlim ciljevima, tvorci američke politike gubili iz vida praktične
realnosti na terenu.

U Iraku se vlada bavi pravim problemima - problemima represije, po-

bune i političke nefunkcionalnosti - čak i kad nije vješta u konstru-
iranju rješenja. Međutim, je li izvan Bliskog istoka problem tiranije
"poziv našeg vremena"? Je li to dominantno pitanje u cijelom današ-
njem svijetu?
Bush je samosvjesno, više od ikoga, odražavao jedan inauguralni
govor: govor Johna Kennedyja 1961., kojim se JFK također najviše obra-
tio svijetu, obećavši da će "platiti svaku cijenu, podnijeti svaki teret...
da osigura opstanak i uspjeh slobode". Kada je govorio John Kennedy,
većina svijeta bila je neslobodna. Nekima od najvećih i najproduktiv-
nijih regija svijeta vladali su moćni, totalitarni režimi koji su kontro-
lirali svaki aspekt života svojih podanika i oružanom silom ugrožavali
slobodan svijet. Danas živimo u svijetu koji je najvećim dijelom slobo-
dan. Godine 1972., kada je Freedom House počeo provoditi rangiranje
zemalja na ljestvici slobodnih i neslobodnih, od 149 zemalja u svijetu
54 ih je smješteno u kategoriju neslobodnih, s rezultatom 6 ili više (pri
čemu je 7 značilo najmanje slobodnu). Danas samo 25 od 192 zemlje u
svijetu ima rezultat 6 ili više. U svjedočenju pred Senatom 18. siječnja
2005. Condoleezza Rice je nabrojila neke iz te loše grupice: Kubu,
Burmu, Sjevernu Koreju, Iran, Bjelorusiju i Zimbabve. Je li okončanje
burmanske tiranije hitan uvjet sigurnosti Amerike? Je li iznemogli
kubanski režim izazov našeg vremena?
Živimo u demokratsko doba. Mnoge zemlje koje nisu liberalne de-
mokracije često su čudne mješavine slobode i neslobode. Putinova
Rusija, uza sve svoje nedostatke, daleko je otvorenije društvo i privreda
nego što je ikada bila ijedna komunistička zemlja. Kina, koju često
opisuju kao totalitarnu državu, zapravo je slična vrst mješavine: zemlja
u kojoj ljudi sve više mogu živjeti, raditi, putovati, kupovati, prodavati,
trgovati, pa čak i štovati božanstva gdje žele, ali bez ikakve političke
slobode. Porazgovarajte s mladim kineskim funkcionarom, i reći će
vam da će njegova zemlja s vremenom olabaviti ta ograničenja. Po tome
Rusija i Kina nisu slobodne, ali nisu ni stare totalitarne tiranije.
U ovoj sam knjizi govorio o intelektualnom natjecanju između Ru-
sije i Kine, ističući da Rusija - koja je demokratska - postaje svakim
danom sve iliberalnija, a da Kina - autokratski režim - postaje otvore-
nija i liberalnija. Taj se trend nastavio, a danas je zanimljivije intelek-
tualno natjecanje ono između Indije i Kine i tiče se prastarog izazova
demokracije i razvoja.
Indija je prilično dobro prebrodila iskušenja ksenofobije i hiperna-
cionalizma. Njena je demokracija uravnoteživala i ponovo uravnote-
živala te sile tako da, premda su hinduski fundamentalizam i fanatizam
i dalje zabrinjavajući trend, on nije dominantna snaga kakva je bio kada
sam pisao ovu knjigu. U drugom smislu indijska je demokracija de-
primirajuće predvidiva. Uhvaćena je u zamku ciklusa kompetitivnog
populizma, zbog kojega čak ni reformistička vlada, kakva je ona kojoj
je na čelu Manmohan Singh, ne može poduzeti velike reforme. Indijska
vlada ne može trošiti novac na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu za
sve, posebice za siromašne, jer je zaokupljena trošenjem novca za dobro
organizirane i relativno bogate skupine. Sistem vlasti u Indiji često
djeluje kao golem plan transfera novca bogatim poljoprivrednicima.
Dosad je kineska vlada - zaštićena od potrebe da zavodi birače - bila
u stanju vršiti bolje dugoročne investicije u budućnost. To je sada če-
tvrta po veličini privreda u svijetu, i raste više nego četverostruko brže
od sljedećih dviju zemalja na popisu (Njemačke i Japana) i više nego
dvostruko brže od broja jedan, Sjedinjenih Država. Taj je eksplozivni
rast omogućio pekinškom režimu da posljednjih godina više troši na
siromašne. Ostaje da se vidi da li politički sistem koji je zatvoren i au-
toritaran može i dalje voditi zemlju koja je sve otvorenija, neurednija
i raznolikija. Diktature su s vremenom sklone aroganciji i korupciji.
Može li Kina umaknuti toj sudbini drugih autokracija i zadržati svoj
izvanredno uspješan put? Ako uspije, u njoj će mnoge zemlje diljem
svijeta vidjeti održiv uzor modernizacije, suparnika amerocentričnom
modelu koji tvrdi da su demokracija i ekonomska sloboda isprepletene.
Kina privlači pozornost u velikom dijelu svijeta jer problem za
mnoge zemlje nije volja za demokraciju, nego sposobnost da izgrade i
održe stabilnu, djelotvornu i pristojnu vlast. Pakistanu na primjer nije
manjkalo volje za demokraciju; uspostavio ju je 1947. Od tada, zbog
slabih društvenih struktura, ekonomske stagnacije i političkih kriza,
često je naginjao diktaturi i, što je još gore, propadanju. Nedavno, dok
je bio demokratski, skrenuo je gotovo k statusu neuspjele države. Sje-
dinjene Države u Haiti su pokušavale dovesti demokraciju desetak
puta, na razne načine. Ni jedan od njih nije bio uspješan.
Za velik dio svijeta krupan su današnji izazov građanski razdor,
ekstremno siromaštvo i bolesti, koji su jači ne samo od demokracije
nego i od samog poretka. Nisu ta društva nezainteresirana za slobodu.
Svatko bi, posvuda, odabrao da kontrolira vlastitu sudbinu. To naprosto
ne znači tako mnogo kada je u opasnosti osnovni poredak, koji prethodi
civiliziranu životu, a najpreča su svakodnevna briga bolest i smrt. Ve-
lik je dio Afrike prilično slobodan, održava izbore i daleko je otvoreniji
nego ikada. Velik izazov u, recimo, Senegalu i Namibiji nije sloboda,
nego djelotvorna država. James Madison je u Federalističkim spisima
napisao da "pri oblikovanju sistema u kojem ljudi trebaju upravljati
ljudima velika poteškoća leži u ovome: prvo morate omogućiti da vlast
kontrolira one kojima se vlada, a potom je obvezati da kontrolira samu
sebe". Poredak i sloboda - mogli smo se toga sjetiti u Iraku.
 Dominantni negativni trendovi u velikom dijelu svijeta u razvoju
danas se kreću prema neredu, kriminalu, pošasti i siromaštvu. To su
sile koje ugrožavaju uspjeh tih društava. To su zla koja potkopavaju
potencijale ljudskih bića za život, slobodu i ostvarivanje sreće. A ame-
rički bi predsjednik ili predsjednica trebali jednog dana održati elo-
kventan inauguralni govor kojim će objasniti da će predvoditi svijet u
ostvarivanju te velike zadaće.

New York City

lipanj 2007.
Bilješka autora

O v o nije djelo historijske znanosti. Doprinos ove knjige debati leži u

njenim idejama i argumentima. Stoga je namjena bilježaka da ustanove
posebno značajne informacije ili upute na izvor neobičnih citata. Prak-
tično pravilo kojeg sam se držao bilo je ovo: ako sam mislio da bi se
prosječan čitalac mogao upitati "Odakle ovo potječe?", dao sam odgo-
vor. A k o sam se u n e k i m o p ć i m u v i d i m a oslonio na sekundaran izvor,
obično ga navodim u t e k s t u , ali možda ga n a v o d i m i u bilješkama.
Mnoge historijske interpretacije koje usvajam jesu ono što se po-
n e k a d n a z i v a " t r a d i c i o n a l n o m i n t e r p r e t a c i j o m " događaja ili p r v i m
s k u p o m objašnjenja neke kompleksne povijesne pojave. Na primjer, o
napretku engleskog liberalizma općenito, a parlamentarne vlasti na-
pose, usvojio sam ono što se ponekad naziva " v i g o v s k o m interpretaci-
jom". Ne činim to zbog toga što negiram v a ž n e revizionističke tvrdnje
- zapravo smatram da je djelo E. J. Hobsbawma neprocjenjivo za o v u
studiju - ali smatram da su one upravo to, revizije, a ne ponovno pisanje
tradicionalnog prikaza. Veliki harvardski povjesničar Rusije Richard
Pipes je primijetio: "Nevolja s r e v i z i o n i z m o m je u t o m e što devijacije
i i z u z e t k e ne tretira kao nijanse neke pojave nego kao njenu bit." Tako
se J. P. Kenyon, povjesničar revizionist, slaže da, premda vigovska in-
terpretacija britanske povijesti ima neke nedostatke, nju nije zamijenio
n e k i drugi plauzibilan opći prikaz. Pipes objašnjava da su revizioni-
stičke p r e t e n z i j e često p r e t j e r a n e iz karijerističkih razloga: " S v a k a
generacija povjesničara postavlja vlastite pretenzije na originalnost na
kojima počivaju suvremene reputacije bacajući sumnju na rad svojih
prethodnika, obično ističući izuzetke i nijanse... Upravo je iz tog razloga
posljednja riječ o nekoj povijesnoj temi često ona prva" (Richard Pipes,
Property and Freedom [New York: Alfred Knopf, 1999.], str. 122, bilješka
149).
Zahvale

Pisanje knjige uz rad s punim radnim vremenom iziskuje ugađanje i

pomoć. Na ovoj sam knjizi počeo raditi dok sam radio u časopisu Foreign
Affairs. Urednik James Hoge i predsjednik Vijeća za inozemne poslove
Leslie Gelb bili su neizmjerno velikodušni i dopustili mi da uzmem
slobodno vrijeme za istraživanje i pisanje. U Newsweeku su Mark Whi-
taker i Rick Smith, urednik, odnosno glavni urednik, imali isto tako
mnogo razumijevanja, unatoč užurbanim zahtjevima tjednika. Na
neki način, još su me više zadužile kolege u Foreign Affairs i Newsweeku
koji su brinuli da sve normalno teče dok ja radim na knjizi. Posebno
zahvaljujem Gideonu Roseu, Stevenu Strasseru i Nasidu Hajariju. Moje
asistentice tijekom tih godina, Deborah Millan i Ann Coleman, a sada
Sharon Sullivan i Patricia Huie, pomagale su da se moj profesionalni
život ne raspadne dok sam žonglirao s raznoraznim zadacima.
Neprocjenjivu pomoć pružila su mi dva talentirana istraživača-
-asistenta. Samuel Walsh je obavio velik dio istraživanja, a posebno mi
je pomogao kolacionirati i proračunati sve ekonomske podatke koji se
pojavljuju u knjizi. Sam je kasnije postao šef kabineta jednog člana
Vijeća Grada New Yorka, a sada radi na jedinstvenom znanstvenom
stupnju na Harvard Law School i Kennedy School of Government.
Joshua Brook je počeo istraživanje za ovu knjigu kada je još bila vrlo
difuzna i bilo joj je potrebno težište. Nakon staža kod mene pohađao
je Pravni fakultet Sveučilišta Michigan i sada je službenik kod okruž-
nog suca u Istočnom okrugu New Yorka. K tome, moj prijatelj Tarek
Masoud jako mi je pomogao s poglavljem o islamu. Tarek, koji je radio
kao stažist u Foreign Affairs i zatim je postao reporter u The NewsHour
With Jim Lehrer, sada radi na doktorskoj disertaciji na Odsjeku za poli-
tologiju Sveučilišta Yale.
Prijateljima sam nametao da čitaju rukopis. Zahvaljujem Andrewu
Moravcsiku s Harvarda, Sheri Berman sa Sveučilišta New York, War-
renu Bassu iz Vijeća za inozemne poslove, Zacharyju Karabellu iz Fred
Alger and Associates te, kao i uvijek, Gideonu Roseu, poslovnom ured-
niku Foreign Affairs, koji sada već desetljećima čita moje rukopise. John
Meacham, poslovni urednik Newsweeka, pročitao je 6. poglavlje i dao
mi neke korisne sugestije o religiji u Americi.
Zadovoljstvo je raditi s mojom književnom agenticom Tinom Ben-
nett; uvijek radi s entuzijazmom, upornošću i šarmom. Moj urednik,
Drake McFeely, vrlo je rijedak urednik koji intenzivno sudjeluje u knji-
gama koje uređuje. Vrlo je brižljivo pročitao rukopis i davao podrobne
sugestije u vezi sa strukturom, tonom i sadržajem; sve su one bile pun
pogodak. Knjiga je zahvaljujući njemu uvelike poboljšana. Svi u izda-
vačkoj kući W. W. Norton bili su ugodni i profesionalni. Posebno za-
hvaljujem Drakeovoj uredničkoj asistentici te veteranki Foreign Affairs
Eve Lazovitz, koja je korigirala ovaj rad.
Moji roditelji Rafiq i Fatma Zakaria nestrpljivo su iščekivali ovu
knjigu, kao što iščekuju i sva - velika i mala - postignuća svojeg sina.
S ocem sam često razgovarao o temama knjige, a on mi je slao odabrane
izreske, činjenice i uvide koji su mi koristili. Diskusija o Indiji mnogo
duguje našim razgovorima, premda želim jasno reći da ona prikazuje
samo moje stavove. Veliku mi je podršku, kao i uvijek, pružao moj brat
Arshad. Drugi moj brat, Mansoor, dao mi je jednu izvanrednu sugestiju,
naslov knjige, kao i mnoge druge. Dan i Joanna Rose poklonili su meni
i mojoj obitelji dar svojeg prijateljstva, na kojem smo im zahvalni.
Na kraju, moja supruga, kojoj je ova knjiga posvećena. Paula bi bila
mnogo sretnija čitajući neki roman. Pa ipak je po nekoliko puta proči-
tala svaku riječ ove knjige, dajući bogate sugestije, a u jednom slučaju
nacrtala je i dijagram argumentacije kako bi mi pokazala zbog čega je
moram izmijeniti. (Bila je u pravu.) S uzbuđenjem je dočekala svršetak
rada na knjizi, zbog čega ću više biti kod kuće. Sada se može vratiti
romanima.
Kazalo imena
A Ben Ali, Z i n e el-Abidine 81
A b d u l a h , k r a l j 122
A d ž a m i , F u a d 136, 137, 145, 271
Adams,John 41
Akajev, Askar 102
Alford, W i l l i a m 8 5
Alijev, Gajdar 99
Al-Kafadži, I s a m 272
Allende, Salvador 103
Allen, Paul 202
Allen, W o o d y 196
Al-Rašid, H a r u n 137
Alsop, J o s e p h 239, 2 4 0
Al-Zavahiri, A j m a n 127
A n d e r s e n , A r t h u r 232
Arabiat, Abdul latif 123
A r a f a t , Jaser 19, 121, 122
A r m a n i , Giorgio 223, 2 2 4
A s q u i t h , H e r b e r t 29
Astor, J o h n Jacob 2 4 4
Ata, M u h a m e d 139
B
B a r a k a t , H a l i m 131, 132
Barker, E r n e s t 26
Barkley, A l b e n 232
Barnes, F r e d 194, 197
B e r m a n , Sheri 145
Biden, J o s e p h 172
Bin Laden, O s a m a 13, 122, 124, 126, 127,
128, 138, 150
Bismarck, O t t o v o n 6 0 , 6 1
Blinder, Alan 253, 2 5 4 , 255
Bok, D e r e k 166
Bradley, Bill 171, 193
Bremer, Paul 272
Brookings, R o b e r t 2 3 4
B r o w n , Jerry 193, 222
B u c h a n a n , Pat 250
B u m p e r s , Dale 174, 175
B u r c k h a r d t , Jacob 25, 26
Burke, E d m u n d 170, 171, 2 6 0
Bush, G e o r g e H . W . 177, 213
Bush, G e o r g e W. 6 8 , 101, 121, 167, 177,
178, 179, 184, 213, 263, 2 6 4 , 265,
266, 269, 273
B u t e f l i k a , Abdelaziz 157
Buto, B e n a z i r 100
C
C a n d a r , Jengiz 81
C a p o t e , T r u m a n 221
C a r n e g i e , A n d r e w 227
C a r t e r , A r t h u r 232 F r a n j o Josip I. 58
C a r t e r , J i m m y 184, 229 Freud, S i g m u n d 57, 58
C a s t r o , Fidel 97 F r i e d m a n , T h o m a s 13, 2 0 9 , 269
C h á v e z , H u g o 96, 97, 102 F r i e d r i c h II. 39
Chege, M i c h a e l 9 8 F r u m , D a v i d 188, 189
C h e n e y , D i c k 266, 267
C h e n , Lei 71 G
Chirac, Jacques 193 Gadafi, M o a m e r 97, 131
C h u r c h i l l , W i n s t o n 66, 156, 169 Gandhi, Indira 50
Clancy, T o m 221 Gates, Bill 241
C l i n t o n , Bill 22, 9 4 , 176, 178, 184, 199, G e f f e n , David 222
2 0 0 , 214 G e o r g e III. 4 6
Connerly, Ward 200 G e p h a r d t , R i c h a r d 167
C o n s t a n t , B e n j a m i n 27, 28 G i a n n i n i , A. P. 2 0 6 , 2 0 8
Coyer, Abbe 4 6 Gibbon, E d w a r d 3 0
C r i c h t o n , M i c h a e l 221 G i n g r i c h , N e w t 22, 178
C r o m e r , lord 130 G i u l i a n i , R u d o l p h 168
Gladstone, William 45
D Glubb, J o h n Bagot 129
D a h r e n d o r f , R a l f 62 Gorbačov, M i h a i l 91, 99
D a v i d o f f , N i c h o l a s 216 Gore, Al 183
Davis, J o h n W. 235 G r a h a m , Billy 210, 213, 214, 216, 219,
De Gaulle, C h a r l e s 65 238
D e Ruggiero, G u i d o 3 4 , 4 5 G r g u r VII., papa 31
DeVos, R i c h a r d 202 Guggenheim, Benjamin 244
Dewey, John 246 Gusinski, Vladimir 94
D i a m o n d , L a r r y 9 8 , 115, 266, 267, 272
Disraeli, B e n j a m i n 4 5 , 6 0 , 2 0 9 H
Doyle, M i c h a e l 116 H a m i l t o n , A l e x a n d e r 227
D r a p e r , T i m o t h y 202 H a r d i n g , S u s a n F r i e n d 217, 218
H a r r i m a n , E. H. 54
E H a r r i s o n , W i l l i a m H e n r y 227
H a s a n II. 81
Erazmo Roterdamski 36
H a s t e r t , D e n n i s 167
Havel, Vaclav 70
F
Hayes, R u t h e r f o r d B. 168
Fallows, J a m e s 239 H e i k a l , M u h a m e d 134
F a l w e l l , J e r r y 124, 126, 214, 215, 217, H e m i n g w a y , E r n e s t 221
218, 219 H e n r i k IV. 31
F e r g u s o n , Niall 66 H e n r i k VIII. 37
F i l l m o r e , M i l l a r d 168 H e r o d o t 16, 28
Fox, V i c e n t e 79 Herzl, T h e o d o r 57
Franco, F r a n c i s c o 67, 71, 133
H e w i t t , D o n 225 K l e m e n t VII. 37
Hitler, Adolf 15, 32, 58, 61, 133 Klimt, Gustav 57
Hobbes, T h o m a s 2 9 K o n s t a n t i n I., r i m s k i car 25, 26, 30
H o f s t a d t e r , R i c h a r d 4 6 , 191 Korany, Bahgat 131
H o l b r o o k e , R i c h a r d 15 K o t k i n , Joel 5 0
H o m e i n i , R u h o l a h 146, 147, 151 K r a u t h a m m e r , C h a r l e s 271
Hoover, H e r b e r t 229 K r e n s , T h o m a s 223
H o r o w i t z , D o n a l d 115 Kutb, Sajid 1 4 4 , 147
H o u r a n i , A l b e r t 135
H u n t e r , J a m e s D a v i d s o n 217 L
Huntington, Samuel 49 Lang, Jack 114
H u s s e i n , S a d d a m 97, 131 Lauren, Ralph 45
Lav III., papa 31
J L a w r e n c e , T. E. 130
Jarvis, H o w a r d 192 L e h m a n , Nicholas 2 4 2
J e f f e r s o n , T h o m a s 41, 211, 227 L e o n a r d , Bill 225
Jeljcin, Boris 89, 9 0 , 93, 105, 266 Le P e n , Jean M a r i e 250
Jha, Prem Shanker 111 Lewis, Bernard 75, 125, 130, 137, 151, 269
Joffe, J o s e p h 2 4 8 L e w i s , M i c h a e l 230
J o h n s o n , Paul 35, 124 Lilla, M a r k 67
Jones, Eric 33 L i m o n g i , F e r n a n d o 6 9 , 257
Jones m l . , Bob 218 L i n d h , J o h n W a l k e r 139
Jones St., Bob 215, 218 Lind, W i l l i a m 124
Jorgeson, Dale 2 5 4 Linz, J u a n 103
Josip II. 39 Lipset, S e y m o u r M a r t i n 6 8 , 6 9
Jung, K i m D a e 7 0 Long, H u e y 66, 2 0 5 , 219
J u s u f 75 Lüger, Karl 57, 58
Luj XIV. 4 0
K L u k a č e n k o , A l e k s a n d a r 8 0 , 102
Kaligula, r i m s k i car 29 L u t h e r , M a r t i n 36, 37, 38
K a n t , I m m a n u e l 116, 117
Karlo V. 32 M
Karlo Veliki 32 M a d i s o n , James 41, 53, 70, 106, 160, 170,
K a t a r i n a II. 39 181, 182, 227, 252, 253, 273, 275
K a t a r i n a A r a g o n s k a 37 M a d o n n a 12
K a u f m a n , H e n r y 233 M a h f u z , Nagib 132, 148
K e d o u r i e , Elie 124, 125 M a h l e r , G u s t a v 57
K e f a u v e r , E s t e s 185 M a n d e l a , N e l s o n 70, 93, 271
K e n n e d y , J o h n F. 166, 171, 185, 263, 273 M a n s f i e l d , E d w a r d 117
Kerry, Bob 184 M a r x , Karl 4 4 , 63, 74, 87
King, A n t h o n y 189 M a u d u d i , M a u l a n a 147
King, S t e p h e n 221 Max, Weber 49
M c C a i n J o h n 213 O l a v a r r i a , Jorge 96
M c D o n a l d , D w i g h t 158, 221 O'Neill, T h o m a s P. "Tip" 157
M c G o v e r n , G e o r g e 184 O r w e l l , George 221
M c M i l l a n , T e r r y 221
M e n e m , Carlos 102 P
Milken, Michael 208 P a c k w o o d , R o b e r t 174
Miller, A r t h u r 221 Peabody, E n d i c o t t 210, 239
M i l o š e v i ć , S l o b o d a n 114 Peel, R o b e r t 4 5
Mody, Piloo 50 Pei, M i n x i n 53, 5 4 , 72
M o h a m e d VI. 81 P e r i k l o 27
M o n r o e , J a m e s 227 Perl, Jed 223, 2 2 4
M o n t e b e l l o , P h i l i p p e de 222 Peron, J u a n 133
M o n t e s q u i e u , Charles-Louis de Secon- Perot, Ross 168
d a t 41, 6 4 , 160 Pines, B u r t o n 236
Moody, Jess 220 Pinochet, August 95
M o r a v c s i k , A n d r e w 2 4 9 , 250 P r z e w o r s k i , A d a m 6 9 , 257
M o r g a n , J. P. 5 4 , 203, 2 0 4 P u d d i n g t o n , A r c h 265
Mosley, O s w a l d 66 P u t i n , Vladimir 90, 9 4 , 95, 96, 102, 104,
M u š a r a f , P e r v e z 100, 101, 149, 265 105, 2 6 4 , 266, 267
M u b a r a k , H o s n i 11, 121, 154 P u t n a m , R o b e r t 165
M u g a b e , R o b e r t 11
Musil, R o b e r t 57 R
M u s s o l i n i , B e n i t o 133 R a d w a y , Janice 221
R a s m u s s e n , Poul N y r u p 2 4 9
N R a u c h . J o n a t h a n 176, 180, 182
N a p o l e o n 32, 65 R e a g a n , R o n a l d 177, 178, 184, 192, 193,
Naser, Abdel 131, 134, 135, 1 4 4 194, 263, 266, 2 6 8
N a u m a n n , Friedrich 63 Reni, Guido 224
Nayar, Kuldip III Rice, C o n d o l e e z z a 265, 274
N e h r u , J a w a h a r l a l 93, 107, 108, 112 R i c h a r d , Pipes 4 3 , 9 0 , 277, 278
N e r o n , r i m s k i car 29 Rider, A n t h o n y 232
N e u h a u s , R i c h a r d J o h n 214 Rižkov, V l a d i m i r 95
N i x o n , R i c h a r d 194, 214, 218, 2 4 5 Road, T h o m a s 215
Nocer, J o s e p h 2 0 6 R o b e r t s o n , Pat 124, 126, 216
N o r d , Phillip 6 0 , 72, 73 R o b e r t s , Oral 215
N o r m a n , Jessye 12 Rockefeler, John D. 54
North, Douglas 43 Roosevelt, F r a n k l i n D. 66, 167, 179, 180,
N y e r e r e , J u l i u s 133 227, 229, 263
R o o s e v e l t , T h e o d o r 227, 229
O R o o t , E l i h u 228, 229, 235
O b a s a n j o , O l u s e g u n 267 Ross, Harold 222
O d i s e j 7, 256 Rossiter, C l i n t o n 9 4 , 183
R o s t e n k o w s k i , D a n 175 Trocki, Lav 57
R o u s s e a u , Jean-Jacques 261 Tsongas, Paul 184
Twitchell, James 224
S Tyler, J o h n 227
Sachs, D. J e f f r e y 7 4 , 75
Sadat, A n v a r el 127 U
Salazar, A n t o n i o 67, 133 Ul-Hak, Zia 149
Sartori, G i o v a n n i 5 6
S c h e r m a n , H a r r y 220 V
Schiele, Egon 57
Voltaire 39, 4 6
S c h l e s i n g e r st., A r t h u r 105
Schnitzler, A r t h u r 57
W
Schrag, Peter 197, 198
Seabrook, J o h n 222 Walesa, L e c h 7 0
S h a s t r i , L a l B a h a d u r 112 W a r n e r , A n d r e w M . 74, 7 5
Shibley, M a r k 219 W a s h i n g t o n , G e o r g e 227
Shklar, Judith 41 Waugh, Evelyn 245
Singh, R a g h u r a j P r a t a p 110, 274 Weber, M a x 52, 227
Snyder, Jack 59, 117 Weiner, Myron 55
Sokrat 28 W e n l i , Xu 85
Soros, G e o r g e 202 W i l h e l m , car 32
Spiro, D a v i d 116 W i l k i e , W e n d e l l 186
S t e p h a n o p o u l o s , G e o r g e 183 W i l s o n , W o o d r o w 65, 262, 263
S t e v e n s o n , Adlai 186 W i n f r e y , O p r a h 216
S t i m s o n , H e n r y 229 W i n t h r o p , J o h n 211
S t o c k m a n , David 178 W i r t h l i n , R i c h a r d 195
Strauss, R i c h a r d 57 W o l f e , A l a n 219
S u k a r n o 133 Wood, Gordon 47

X
S u l e j m a n V e l i č a n s t v e n i 137 Xiaoping, D e n g 8 4

Š Y
Yadav, Yogendra 108
Ševarnadze, Eduard 99 Yaobang, H u 8 4
Yew, Lee K u a n 50, 51, 86
T
T a w n e y , R. H. 225 Z
Taylor, A. J. P. 2 4 5 Zedillo, E r n e s t o 7 9
Teodozije, r i m s k i car 3 0 Zhao, Z i y a n g 83, 8 4
T h a t c h e r , M a r g a r e t 193
Thomas, Robert 43
Tito, Josip Broz 133
T o c q u e161,
v i l l e211,
, Alexis
230 de 20, 22, 47,
Nakladnik F r a k t u r a , Zaprešić
Za nakladnika Sibila Serdarević
Glavni urednik Seid Serdarević
Urednik Srećko H o r v a t
Lektura i korektura N a n a M o f e r d i n
Grafička urednica Maja Glušić
Dizajn i prijelom F r a k t u r a
Na naslovnici F e r d i n a n d Victor E u g è n e Delacroix, Sloboda predvodi narod, 1830.,
u l j e n a p l a t n u , L o u v r e / T h e B r i d g e m a n A r t Library
Godina izdanja 2012., l i s t o p a d ( p r v o i z d a n j e )
Tiskano u Hrvatskoj
ISBN 978-953-266-412-6
Biblioteka P l a t f o r m a , k n j i g a 35

www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr
T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
Fareed Zakaria r o đ e n je u Indiji. Studirao je
na Yaleu i doktorirao na Harvardu. Od 2 0 0 0 .
radi k a o u r e d n i k u Newsweeku. Na C N N - u
svake nedjelje i m a svoju emisiju Fareed Zaka-
ria GPS. Još 1999. Esquire ga je proglasio jed-
n i m od n a j v a ž n i j i h ljudi 21. stoljeća. Foreign
Policy i m a g a z i n Prospect uvrstili su ga m e đ u
sto najvažnijih intelektualaca današnjice. Bez
sumnje, Zakaria je jedan od najutjecajnijih
s u v r e m e n i h političkih analitičara.
Napisao je nekoliko knjiga, i z m e đ u ostalih i
dva s v j e t s k a b e s t s e l e r a Budućnost slobode i
Svijet nakon Amerike.

O v i m e l o k v e n t n i m p r o p i t i v a n j e m različitih
oblika slobode i demokracije Fareed Zakaria
o b u h v a t i o je veliko područje. Temeljitim po-
z n a v a n j e m s v a k o g svijeta, raspravljajući o
k r i t i č n o m (i p r a k t i č n o n e i s p i t a n o m ) pro-
b l e m u "liberalne demokracije", analizirajući
o n o š t o i s p r a v n o n a z i v a "Velikim očekiva-
n j e m " islama, Zakaria nas prisiljava da na nov
n a č i n razmišljamo o vrijednostima koje Ame-
rikanci u z i m a j u zdravo za gotovo.
Richard Holbrooke