Kada je u pitanju roditeljska kultura, uvjetovana je roditeljskim ponaanjem, a samim tim i

roditeljskim stilovima. Ukazujui na tu injenicu Ali (2012:167-172) navodi sljedee

odgojne stilove:
1. Autoritarni roditeljski stil- se najee opisuje terminima odlunosti,
zahtjevnosti, orijentiranosti na cilj, kontrole, striktnosti, preciznosti,
rigidnosti, nefleksibilnosti, nepopustljivosti i dominantnosti. Ovakvi
roditelji uspostavljaju nefleksibilna pravila koja se teko mijenjaju, o
njima se ne pregovara, a djeci se ne doputa iznijeti miljenje ili
razgovarati o vlastitim stavovima. Uradi kako ti je reeno! ili Nemoj ti
sa mnom da raspravlja! najprepoznatljiviji su iskazi ove roditeljske
pozicije. Oni svoje stavove temelje na manjku posveenosti ouvanju
strukture, zapravo su struktura i kontrola na prvom mjestu, zbog ega su
reakcije najee liene adekvatnog emocionalnog investiranja.
2. Autoritativni roditeljski stil- podrazumijeva proaktivnost, responsivnost i
ravnoteu. Struktura obiteljskog sistema upravljena je traganju za
balansom izmeu kontrole i brinosti. Razvoj dijadnih odnosa tee
optimalno, budui da djeca u roditeljima nalaze primjer kako se
zadovoljavaju potrebe, ali i kako se zajedniki uestvuje u aktivnostima.
Autoritativni roditelji ostavljaju djeci mogunost slobode izbora, pri emu
se ne gubi iz vida da takva sloboda podrazumijeva i odreena kuna
pravila, potivanje normi, u najkraem, balans izmeu meusobnih
obaveza i prava.
3. Permisivni roditeljski stil- Permisivno roditeljstvo opisuje se i kao labavi
odnos u kojem roditelji ne primjenjuju kontrolu i doputaju djeci da
izraavajui se slobodno i nesputano iskau vlastita osjeanja i stavove te
se odrede spram vlastitih ciljeva i vrijednosti. U strukturi granica
subsistema, permisivno roditeljstvo ima za posljedicu definiranje difuznih
granica, ali i sklonosti razliitim formama emocionalnih fuzija.
Na osnovu navedenih stilova roditeljstva moe se zakljuiti da je autoritativni stil
najprihvatljiviji jer u njemu se djeci doputa pravo izbora ali sa odreenim
granicama, izvravanjem obaveza kao i potivanjem autoriteta. Ukoliko se
roditelji vode ovakvim stilom ponaanja, a izbjegavajui ostala dva: autoritarni i

permisivni, i uspjeh djeteta u koli bit e bolji, kako u postizanju dobrih rezultata
tako i u postizanju socijalno prihvatljivog ponaanja.