AVION (Milenko Ratkovi)

Od tri komadia daske, Ivo je napravio avion.

Vijak ili elisu izrezao je od papira. Kad juri, elisa se okree velikom brzinom. Umjesto
motora, Ivo bruji usnama: - Brrr....
Cijelo popodne jurio je po dvoritu i ulici. Zamiljao je da leti visoko u oblacima.
- Ivo! - pozove ga mama. - Mogao bi tim avionom askom trknuti u duan.
- Ne mogu, nemama vie goriva - ree djeak.
I zaista, motor prestade brujati, elisa se umiri.
- Treba mi kupiti praak za pecivo - ree mama. - elim ispei kolae, one koje ti voli. Bit
e to odlino "gorivo", zar ne?
I gle! Motor opet zabruji i djeak otri u prodavaonicu.
Tko bi rekao da avion moe letjeti pomou goriva koje e dobiti kasnije!
- Bajke i prie za djecu - Lukin portal za djecu
Preuzeto sa: Lukin portal za djecu i obitelj

POTARSKA BAJKA (Karel apek)

Naemu gospodinu Kolbabi, po zvanju potaru i listonoi, nekako je dosadio njegov potarski
zanat: koliko se samo jedan listonoa nahoda, natri, najuri, naleti, nagazi i nabjei, a iz dana
u dan mora prijei dvadeset i devet tisua sedamsto trideset i pet koraka, u to ulazi osam
tisua dvjesto i etrdeset devet stuba gore i dolje, onda ta pisma koja raznosi, to su ionako
sami obrasci, rauni i druge gluposti koje nikomu ne donose ni trunka veselja; pa taj potanski
ured, to je tako neveselo i dosadno mjesto na kojem se nikada ne dogaaju nikakve bajke.
Tako je i jo kojekako mrmljao gospodin Kolbaba, alei se na svoje potarsko zvanje.
Jednom je tako, sve od alosti, sjeo u poti kod pei i zaspao, ne primijetivi da je ve est
sati; a kad je odbila esta ura i svi drugi otari otili i zatvorili potu, gospodin Kolbaba ostao
je unutra zakljuan i mirno spavao.
Moglo je biti oko pola noi kada ga je probudio nekakav tropot, kao kad mievi tapkaju po
podu. Aha, pomislio je gospodin Kolbaba, ima ovdje mieva; trebalo bi im postaviti stupicu.
Gleda on tako okolo i trai mieve, kad ono nisu to nikakvi mievi, nego potanski patuljci.
To su vam majuni i brkati ovjeuljci, otprilike kao omanji primjerak vijandotske kokoi, ili
kao vjeverica ili zec, tako nekako; a na glavama imaju kape kao pravi potari i nose pelerine
kao pravi listonoe. Uf, rekao je gospodin Kolbaba u sebi, ali inae nije ni prozborio, ni
beknuo, ni pisnuo, da ih ne uplai.
Vidi, vidi, jedan je potanski patuljak slagao pisma koja e gospodin Kolbaba raznositi
sljedeeg jutra, drugi je razvrstavao potu, trei je vagao pakete i na njih lijepio ceduljice,
etvrti se ljutio to kutija nije vezana po propisu, peti je sjedio na alteru i prebrojavao novac,
kao to rade potanski slubenici.
"Mogao sam i misliti", mumljao je taj patuljak, "taj se potanski ovjek opet preraunao za
jedan novi; moram mu to ispraviti." esti patuljak sjedio je za telegrafom i otkucavao
brzojav, neto kao: tak-tak tak tak taktaktak tak.
No gospodin Kolbaba razumio je to javlja. Na obinom jeziku bilo je to: "Halo, ministarstvo
pota? Ovdje potanski patuljak broj sto trideset i jedan. Javljam da je sve u redu, stop.
Kolega vilenjak Brljobrk kalje, prijavljuje bolovanje, nije doao na posao, stop. Pozdrav,
stop."

- POTARSKA BAJKA (Karel apek) - Bajke i prie za djecu - Lukin portal za djecu i
obitelj - Djeje pjesme i pjesmice, igre, zagonetke, prie, basne, bajke, crtii, zanimljivosti,
igrice, brojalice i bojanke za djecu
Preuzeto sa: Lukin portal za djecu i obitelj

GOSPOO, VI STE BOGATI? (Marion Doolan)

Banuli su na verandu - dvoje djece u premalim kaputima.

"Gospoo, imate staroga papira?"
Imala sam posla. Htjela sam rei ne - a onda sam pogledala njihove noge. Obuli su lagane
sandale koje su bile natopljene snijegom.
"Uite, pripremit u vam alicu toplog kakaa."
Nismo razgovarali. Njihove mokre sandale ostavile su tragove na podu. Posluila sam ih
kakaom i tostom s demom da ih malo ugrijem jer je vani bilo studeno. Zatim sam se vratila u
kuhinju i nastavila sreivati raune...
Prekinula me tiina u prednjoj sobi. Pogledala sam unutra. Djevojica je u rukama drala
praznu alicu i gledala u nju. Djeak me otvoreno upitao:
- Gospoo,... vi ste bogati?
- Jesam li bogata? Sveti Boe, nisam!
Pogledala sam otrcane navlake na naslonjaima. Djevojica je briljivo stavila alicu natrag
na tanjuri.
- alice pristaju uz tanjuri.
Glas joj je bio ozbiljan, a vidljiva je bila glad, ali ne za hranom. Zatim su otili drei
zaveljaje papira, a vjetar im je puhao u lice. Nisu rekli hvala. Nisu ni trebali. Uinili su vie
od toga. Obina plava grnarija, alice i tanjurii. Ali pristaje jedno s drugim.
Kuala sam krumpir i promijeala mast od peenja. Krumpir i smea mast, krov nad glavom,

moj mu sa stalnim zaposlenjem - i to je ilo jedno s drugim. Odmaknula sam stolice od vatre
i uredila dnevnu sobu. Blatni otisci malih sandala jo su se uvijek nalazili u mom srcu.
Ostavila sam ih. Htjela sam da budu tamo u sluaju da opet zaboravim koliko sam bogata.
- GOSPOO, VI STE BOGATI? (Marion Doolan) - Bajke i prie za djecu - Lukin portal za
djecu i obitelj - Djeje pjesme i pjesmice, igre, zagonetke, prie, basne, bajke, crtii,
zanimljivosti, igrice, brojalice i bojanke za djecu
Preuzeto sa: Lukin portal za djecu i obitelj