Pismo Nikole Modrukog

biskup Nikola Modruki roen je 1427.g. u Grblju pokraj Kotora > sudjelovao je u radu
humanistikog kruga okupljenog u Budimu oko Matije Korvina istiui se u prvom redu kao
aktivni borac protiv Turaka, humanist i pisac. Vrhunac njegovog angamana predstavlja
organizacija papinske mornarice koju neko vrijeme i sam predvodi

Pismo N. Modrukog
- pismo upueno modrukom kaptolu i kleru u obranu slavenske liturgije i jezika
- pisano je glagoljicom i smatra se prvom polemikom u hrv. knjievnosti
- vrijeme nastanka pismo nije datirano: Kukuljevi, koji je pismo i prvi objavio
glagoljicom, datirao ga je u vrlo irokim granicama izmeu 1461. i 1470. Nikola ic pokrenuo
je problem datiranja pisma i smjeta ga u vrijeme izmeu 1477. i 1480.
Kompozicija pisma
1) uvodni dio > postupno otkrivanje protivnika i njegovih namjera: pismo zapoinje invokacijom
i opisom duevnog stanja N. Modrukog, za koji su krivi neprijatelji. Taj je neprijatelj domae
odnaroeno sveenstvo
2) protivnikova zamjerka > protivnici zamjeraju to liturgija na slav. jeziku nije od crkve
potvrena
3) odbijanje zamjerke u tri smjera:
a) ne postoji dovoljno valjanih pisanih dokumenata kojima bi vrhovi crkvene hijerarhije
odobravali slav. liturgiju. Tu M. jasno otkriva da u tom trenutku ne postoji ni izriita
zabrana slav. liturgije. Zatim izvodi vie-manje proizvoljan spekulativan zakljuak: ne
postoji ni zabrana, ali ni izriito doputenje od crkvenih vlasti, a i ono to je vjekovima
znano, ne treba novih potvrda
b) M. izvodi sljedei argument zasnovan na primjerima i iskustvu > ako nema prepreke u
drugim nacionalnim crkvama, zato bi bilo u naoj (navodi primjere nacionalnih crkava)
c) na kraju se poziva na autoritet sv. Jeronima koji je kroz stoljea smatran zatitnikom
glagoljatva. Naredbe svetaca same su po sebi svete. Taj je argument zasnovan na crkvenoj
dogmi te ini posljednju i najvru obranu slavenske liturgije i jezika
Paralele izmeu Traktata Crnorisca Hrabra i pisma N. Modrukog
- gotovo pet stoljea dijeli prvu slavensku od prve hrvatske polemike, ali
zanimljivo je to oba teksta obrauju gotovo isti problem
-

oba sukoba vode se u crkvenim okvirima i oba su autora kao i njihovi protivnici sveenici, a i
crkva je, cie u Crnorievom, manje u vremenu N. Modrukoga, glavni i gotovo jedini
pokreta i nosilac cjelokupne kulture pa i znanosti

postoje i neke slinosti u pristupu obrani manifestacija slavenske kulture >

oba se slue primjerima iz drugih kultura, to ukazuje na neospornu irinu
njihovog obrazovanja. Crnorizac se poziva na egipatsku, perzijsku i, osobito
isto, grku kulturu, Modruki na englesku, njemaku i ostale europske

obojica se na samom kraju tekstova pozivaju na svetaki autoritet tvorca slavenskih tekovina
koje brane > C. istie da je slavensko pismo stvorio svet ovjek, a M. istie da se slavenska
liturgija obavlja po obiaju i uredbi sv. Jeronima

ipak, analizirajui dokaze H. je doreeniji i znanstveno egzaknjiji. On prvu zamjerku, da je

Konstantin stvorio prevelik broj slova, protivnika odbija znanstveno zasnovanim i doreenim
argumentom te daje korektnu analizu gr. grafije. Drugu pak primjedbu, da slavenske knjige
nisu od Boga, odbija doraenim pregledom porijekla gr. pisma. Tek nakon znanstveno
egzaktnih dokaza, H. se poziva na biblijske injenice i crkvene dogme

osnovni dokaz kojim raspolae M. ipak je neto lake pobiti jer on nema znanstvenih dokaza.
Njegovu misao o postojanju stvari znanih i jasnih po sebi moe se prihvatiti, ali joj svakako
postaviti i neku granicu. Dakle, M. se vie okree spekulaciji i intuiciji, dok H. pristupa
problemu kao znanstvenik-filolog.

razliit je i njihov pristup protivniku i odnos prema nepravdi > C. je ogoreniji, a M. je

sentimentalniji, tj. kod njega nema one borbenosti kao u C.