Apokriifi U Nag Hammadi

ALEF
Biblioteka asopisa Gradac Urednik Branko Kuki

16. knjiga
J\s>
ALEF
Zatitni znak Biblioteke je alhemijski simbol za Sublimaciju
Gnostiki tekstovi
Izabrao, predovor i komentare sastavio Duan orevi Mileusni
Izvorne tekstove sa engleskog preveo Novica Petrovi
GRADAC
1992.
Sadraj
ta je Gnosis? /5 Apokalipsa po Adamu /8
Hipostaza Arhonata /16
Apokrif Jovanov /23
Pismo Eugnostovo /37 Tumaenje due /44
Jevanelje istine /51
Rasprava o vaskrsenju /63 Jevanelje po Filipu /67
Jevanelje po Tomi /89
Knjiga Tomina /102
Gnostiki tekstovi
Izvori
Werner Foerster, Gnosis, A Selection of Gnosis Texts, vol. I Patristic Evidence,
Oxford, 1972; vol. II Coptic and Mandaic Sources, Oxford, 1974.
A. Guillaumont et al., ed., The Gospel According to Thomas, New York, 1959.
Oprema Mile Grozdani Izdava Dom kulture aak tampa Litopapir aak
ta je Gnosis?
Qui legat, sciet; qui ne-sciat,
neve leget.
Gnosis je Znanje. Znanje je ono to pripada iskljuivo oveku. ta ovoga znanja i
Kako ovoga znanja jeste Bog, kao skrivenost, objava i spas, kao Poetak i Kraj.
[Za razliku od znanja filozofije (nauke), koje za predmet ima neki racionalni
objekt, koje se postie racionalnim i logikim metodama i koje se prenosi
drugom na isti takav nain, tako da se ono moe ili prihvatiti ili odbaciti,
naravno, opet sa argumentima iste vrste, znanje Gnosisa je potpuno drugaije
ivrste, ono nema nikakve veze sa racionalnim miljenjem. Znanje Gno- sisa ima
naglaeno religijsko i natprirodno znaenje i odnosi se na objekte za koje se pre
moe rei da su objekti vere nego objekti razuma. Sa objek-tima ove vrste,
Znanje, kao mentalni akt, potpuno je razliito od saznavanja filozofije. (Ni
mudrost ne dospeva do take Znanja.) Gnosis nije filozofija. Meutim, gnosis
nije ni misticizam. Mistika vizija i gnostiko znanje, odnosei se prema
Onostranom, imaju neto zajedniko: konstituente odnosa (Bog, Smrt Covek,
Ja), ali je nain odnosa bitno razliit. Kod mistika to je neposredno iskustvo, kod
gnostika (neposredno) znanje. U Gno- sisu se ne radi o iskustvu, nego o
saznavanju. Znanje Gnosisa je Jedno, postie se u Jednom aktu, u Jednom
trenutku. Istina je da, u onim naukama koje su najuobiajenije, onaj koji nije
(na)uio ne poseduje znanje, ali u sluaju Gnosisa ovek je nauio im je uo. Za
znanje Gnosisa dovoljna je ako se razume, ili, bolje, ako se uje, jedna re-enica,
jedna re.] Proces (sa)znanja ne poinje od oveka, nego od Boga. On zapoinje
zovom, odnosno pozivom. Probudi se i ustani iz svog sna... Seti se da si kraljev
sin; Ustaj, ustaj, Adame, odbaci svoje smrdljivo telo, svoju odeu od gline,
okove i lance... [Poziv ne dospeva do oveka niti putem racionalnog miljenja
niti putem iskustva koje iskljuuje miljenje. ovek u sebi, u svome Ja, ima
posebno ulo, poseban nain primanja ovog poziva. ovek se osea
oslovljenim i on odgovara na poziv. ovek osea da se susree sa neim to je
ve u njemu, ali to je prekriveno, sahranjeno. Sam poziv ponovo otkriva,
podsea oveka, na to neto, koje nije nita novo, nepoznato, nego staro i dobro
poznato, samo zatureno, zagubljeno. Poziv je poput udaljenog tona koji u
oveku izaziva akord.] Ono to poziva i ono to je pozvano, to prima poziv,
pneuma, duh u oveku, iste je vrste. [Poziv je svetlost Svetlosti (upuen) svet-
losti (u oveku), koja osvetljava (poinje da zna). Sebe, svet, Boga.] Ja oveka,
sopstvo (i to je ono to se prvo zna), nalazi se, ipak, u svetu, u telu, u materiji.
Poput 'zlata u blatu. [Blato je ovaj svet. Najpre, blato je telo ovekovo, koje
svojim ulnim eljama razara oveka i njegovo Ja dri u ropstvu. Mora unititi
odeu koju nosi, tkaninu neznanja, osnovu poronosti, okove kvarljivosti, crni
zid, ivuu smrt, vidljivi le, grob koji nosi sa sobom, razbojnika koji je u tebi.]
Svetom vladaju zle sile, ceo svet lei u poroku, svet je zao. [Poronost sveta
ogleda se pre svega u prolaznom karakteru svega to je u njemu. Smrt, nunost
umiranja, bez izgleda za bolji ivot, spas, svojstvenost je sveta. Ponovno
roenje poseban je uzrok za strah i uasnutost. Vreme koje protie, nepostojanost
svega to je na zemlji, uzrok je za uzbunu. Razdvojenost oveanstva na
mukarca i enu pripada ovom svetu: radi se o tome da se ona prevazie. Cilj je
nepromenljivost, mir. Vie se ne raati; ... Tvoje je vreme dolo, tvoja je mera
puna, da ode iz ovog sveta.] Ja, pneuma, sopstvo, jeste neto potpuno razliito,
drugo, od sveta. Ovo razliito, drugo, suprotno, jeste Bog. [Bog je iza, s one
strane onoga to ovek moe (za)misliti, (u)videti svojim oima ili, uopteno,
opaziti ulima. Bog je 'dubina, 'bezdan, 'nepoznati Otac, 'nepoznati Bog', on je
nei- zgovoriv', 'neopisiv, ne-postojei.] Znanje Boga je znanje neega to je po
prirodi nesaznatljivo. [Ali, ono je tu, ono je poput udara munje, Grom.] Bog je
odvojen od sveta i apsolutno suprotan svetu. [Bog ne sudeluje i nije ni u kakvoj
vezi sa fizikim univerzumom. Bog je prekosvetski, i stoga Ne-poznat, apsolutno
Drugo. Svet nije stvorio Bog. Svet je nastao zahvaljujui Padu: greci,
neznanju, gluposti, zavisti boanskih emanacija. Svet je stvorio Gospodar,
Stvoritelj, Demijurg, Perverzija Boanskog, koji deluje slepo, bez znanja, koji je
stvorio svet iz ne-znanja i strasti, iz nagona za vladanjem, iz volje za moi.
Zakoni koji deluju u univerzumu u skladu su s tim. Da bi se umanjila tragedija,
ispravila greka, prikrila sramota, u svetu se pojavljuje posrednik, iskupitelj,
spasitelj, svet- lonoa, koga je ne-postojei Bog poslao kao pomo, i po pomo,
da privue i prikupi iskre svetlosti rasute i zatomljene u glibu ovog sveta.]
Sutina sveta je ne-znanje (agnosia). [ovek, kao onaj u kome je boanska iskra
svetlosti zlato je nekvarljivo, nepromenljivo; zlato ostaje zlato i u blatu
jeste onaj koji jedini, usred neznanja, ima znanje o neznanju, o svom bivanju u
ne-znanju, ali ujedno ima i znanje o svom znanju ne-znanja. Dakle, samo-
saznanje.] Sutina oveka je Znanje (gnosis), [Znanje znanja. Znanje je znanje
znanja znanjem. Samosaznanje je samospasenje. Spas onome koji samog sebe
razume. ovek koji sam sebe razume nema nita sebi ravno u svetu... Svako
tako pazi na samog sebe. Spas onome koji samog sebe zna.] Saznanje je
spasenje. Proces spasenja ne zapoinje od Boga, nego od oveka; on zapoinje
u odzivu. [Odziv, meutim, sam po sebi, nije dovoljan, jer ovek je zasunjen u
telo. Ja, seme, 'iskra, pneuma, deluje kao kvasac time to ujedinjuje ono to
(izgleda da) je razdvojeno, duh i telo. Stvarno osloboenje od tela koje se dogaa
u Smrti omoguuje sopstvu da bude slobodno za sferu svetlosti. Smrt je
poslednja sigurnost spasa za one koji ne uju poziv. Smrt je smrt smrti smru.]
Spasenje, spasenje saznanjem, meutim, nije samo spasenje oveka.
(Sa)Znanjem se razlae svet. Samo je kraj sveta definitivno spasenje. [Spasenje,
iji je glavni akter ovek, jeste orue ponovnog uspostavljanja naruene
celovitosti boanstva.] Saznanjem, spasenje je, samosaznanjem oveka,
spasenje i samospasenje Boga. ovek je spasitelj Boga.
I neka ovoliko bude dovoljno. I sve to to vam saoptih iskazah tako da moe da
dopre do uiju vaih, sve dok ono emu vas ne mogu nauiti ne otkrijete u sebi. I
to e vas ispuniti ushienjem i istim saznanjem.
Duan orevi Mileusni
Apokalipsa po Adamu
Otkrivenje koje je Adam u sedamstotoj godini saoptio svome sinu Setu rekavi:
Pouj moje rei, sine Sete! Kada me je Gospod stvorio od zemlje zajedno sa
tvojom majkom Evom, hodao sam sa njom u blaenstvu koje je videla u eonu (ili:
kroz eon) iz koga smo potekli. Saoptila mi je re saznanja veitog Boga. I nas
dvoje bili smo poput uzvienih veitih anela. Jer, bili smo uzvieniji od Gospoda
koji nas je stvorio i od sila koje behu sa njim, koga nismo znali. Tada nas Gospod,
arhont eona i sila, razdvoji u gnevu svome. Posta- dosmo dva eona, a blaenstvo
koje bee u naim srcima napusti nas, mene i tvoju majku Evu, kao i prvo
saznanje to se rodi u nama. I tako nas ono (blaenstvo) napusti i pree u velike
[eo]ne [i anele. Ali saznanje] koje nije [poteklo] iz ovog eona, u kome smo
nastali ja i tvoja majka Eva, prelo je u potomstvo velikih eona. Zato sam ti dao
ime toga oveka to je potomstvo velike rase, ili (potie) od nje. Posle tih
dana, veito saznanje Boga istine bee daleko od mene i tvoje majke Eve. Od tog
vremena, primali smo nauk o mrtvim stvarima kao ljudi. Tada smo spoznali Boga
koji nas je stvorio, jer nam ne behu nepoznate njegove moi. I slu- ismo mu u
strahu i suanjstvu. Ali, potom tama ispuni naa srca. Ali, misao moga srca bee
usnula. Jer, videh pred sobom tri oveka ije likove ne mo- gah prepoznati, poto
oni ne behu od sila Gospoda to [nas stvori, jer prirodom svojom] behu iznad
[onih koje sam] ranije video. [Doli su] i [prikazali mi se] govorei: Probudi se,
Adame, iz sna samrtnog. I pouj o eonu i potomstvu oveka kome je doao
ivot, koji je potekao od tebe i Eve, drubenice tvoje. Kada zauh ove rei od tih
velikih ljudi to stajahu kraj mene, zavapismo, ja i Eva, u srcima naim. A
Gospod Bog koji nas je stvorio stade pred nas i ree nam: Adame, zato vapite u
srcima vaim? Zar ne znate da sam ja Bog koji vas stvori? I ja sam taj koji je
udahnuo ivot vaim duama. Tada se na nae oi spusti tama. Potom Bog koji
nas je stvorio stvori [...] iz sebe, [te ree]: Ja sam [Gospod Bog i drugoga nema.
Ali vi ste zemlja i] biete [ponovo zemlja], ti i [tvoja ena Eva]. [U] mislima [i u]
s[rcu svom] osetih slatku elju za tvojom majkom. Tada cvet naeg venog
saznanja uvenu u nama. I obuze nas slabost. I stoga nam ostade malo dana da
poivi- mo. Jer, spoznah da sam pao u suanjstvo smrti.
Ali, sada u ti, sine Sete, otkriti ta su mi saop- tili oni ljudi to se preda mnom
ranije prikaza- hu: kada mojim danima i [ovoj generaciji] doe kraj, tada [e doi
No]je, sluga [Gospoda Boga koji nas stvori. I nastae potop]. Jer, prvo e
svemogui [Bog] poslati velike kie [da bi] atro sve ljude na zemlji u potopu, i
[one] koji su potomstvo oveka to je prvi spoznao [otkrivenje] poteklo od
tvoje majke Eve. Jer, [oni] za njega (Boga) nisu znali.
Zatim e se pojaviti veliki aneli u oblacima na nebu. Oni e primiti ove ljude
tamo gde je duh [venog] ivota [nedostaje oko etiri reda]. [Bie im preneto
blaenstvo tih eona...] e se [spustiti] sa neba na zemlju [i] itavo [mnotvo] ljudi
pro- gutae [voda]. Tada e se gnev Gospoda stiati, i on e svoju mo kS vodi
upraviti. I [bie] spaseni No[je] i sinovi njegovi i ene njihove u barci, zajedno sa
ivotinjama to mu drage behu i pticama iz vazduha to ih pozva. Poveo ih je do
kopna. I rei e Gospod Noju, koga e generacije zvati Deukalion: Gle, spasao
sam te u barci sa enom tvojom i sinovima i enama, zajedno sa stokom
njihovom i pticama [nebeskim] to ih ti pozva [nedostaje oko etiri reda], Zato
u ti predati zemlju, tebi i sinovima tvojim. Ti e vrhovnu vlast imati, ti i tvoji
sinovi. I svi e ljudi ostati bez potomstva koji me ne budu potovali. Tada e oni
postati nalik oblacima velike svetlosti. Doi e ljudi koji bejahu odvojeni
saznanjem velikih eona i anela. Stae pred Noja i eone. I Gospod e rei Noju:
Zato nisi postupio kao to sam ti rekao? Stvorio si novu generaciju da bi
nipodatavao moju mo. Tada e Noje odgovoriti: Posvedoiu pred tvojom
moi da ova generacija nije potekla [od mene] niti [od moje dece, ve od veitog
Boga is-tine i od saz]nanja. I [on] e [osloboditi] te ljude i odvesti ih u njihovu
zemlju, prikladnu za njih, i tamo e im sagraditi sveto boravite. Bie nazvani
tim imenom, i poivee tamo 600 godina znajui samo za besmrtnost. A sa njima
e biti aneli velike svetlosti. Nita sramotno nee ui u njihova srca, samo
saznanje Boga. Tada e Noje podeliti itavu zemlju svojim sinovima Hamu,
Jafetu i emu. Rei e im: Poujte moje rei, sinovi moji! Gle, podelio sam zemlju
vama trojici. Obraujte je u strahu i suanjstvu itavog ivota. Ne dopustite da se
vae potomstvo okrene od svemogueg Gospoda, [jer] ja i va [brat e]m
[sluimo mu. On je Bog koji nas je stvorio]. [Tada e em], sin Nojev [rei]:
[Moji] e potomci iveti u srei i zadovoljstvu pod tvojom vladavinom. Vladaj
vrstom rukom i ulij im strahopotovanje; jer, itavo moje potomstvo nee se
okrenuti od tebe i svemogueg Boga, ve e ponizno sluiti u strahu od tog
saznanja. Onda e doi i drugi, potomstvo Hama i lafeta. Rodie se 400 000
ljudi, i otii e u drugu zemlju i tamo iveti sa ljudima koji su potekli od
uzvienog venog saznanja; jer, senka njihove moi sauvae ih od svakog zla i
svih poronih elja.
Tada e potomci Hama i Jafeta osnovati dvanaest carstava. I prei e u [zemlju]
drugih ljudi [nedostaje oko dva reda]... [dela] koja su mrtva, nasuprot [njihovom]
velikom besmrtnom eonu. I poi e svome bogu Saklasif. Prii e silama,
optuujui velike ljude koji su u njihovom blaenstvu. Rei e Saklasu: Kakva je
mo ovih ljudi to pred tobom stoje, koji su uzeti iz potomstva Hama i Jafeta
bie ih 400[000] ljudi; odvedeni su u drugi eon iz eona odakle su potekli, i
izopaili su sve blaenstvo tvoje moi i tvoju vlast; jer, potomstvo Nojevo je preko
njegovog sina preuzelo u celosti tvoju vlast sa svim silama u eonima kojima
vlada. I ti ljudi, zajedno sa onima to borave u blaenstvu njihovom, nisu inili po
tvojoj volji ve su itavo to mnotvo otuili od tebe. Tada e Gospod eona
podariti onima koji ga slue [tako to] slede vatreni teret. Oni e stii do zemlje
u kojoj su veliki ljudi to ne ukaljahu sebe niti e se ukaljati bilo kakvim eljama;
jer duu njihovu nije stvorila ukaljana ruka, ve je ona postala uzvienom
zapoveu jednog venog anela. Tada e se na njih sruiti vatra, sumpor i
katran, a vatra i tama prekrie te eone, i oi sila Iluminatora pomraie se. I eoni
ih tada nee videti. I spustie se veliki oblaci svetlosti, a drugi oblaci svetlosti
doi e za njima od velikih eona. Abraksas i Sablo i Gamalijel sii e i izbaviti te
ljude iz vatre i od gneva, i odvee ih daleko iznad anela i domaaja sila, i
[oslobodie] ih i [podariti im veno blaenstvo] ivota, [i oni] e primiti [mo]
eona. [Besmrtni eon je prebivalite tih velikih svetlosti] i svetih anela i eona.
Ljudi e biti nalik tim anelima, jer oni im nisu nepoznati, ve dela ju meu
besmrtnim potomstvom:
Tada e ponovo Iluminator saznanja proi po trei put u velikom blaenstvu da bi
sauvao deo potomstva Nojevog i sinova Hama i Jafeta, da bi ostavio sebi drvee
to raa plodove. I on e izbaviti njihove due od smrti, jer e sve to bese saz-
dano od mrtve zemlje biti pod vlau smrti. Ali oni koji misle na saznanje veitog
Boga u svojim srcima nee propasti, jer nisu primili duh iz tog istog carstva ve
od jednog venog anela. [I] Iluminator [saznanja smesta e sii na] mrtvu
[zemlju i igosati je] imenom Setovim (ili: u ime Seta), i stvarae znamenja i
uda da bi posramio njihove sile i arhonte. Tada e se Bog sila uznemiriti i rei:
Kakva je mo tog oveka koji je uzvieniji od nas? Tada e podstai veliki gnev
protiv tog oveka. I blaenstvo e proi i prebivati u svetim kuama koje je
sebi odabralo, a sile ga nee videti svojim oima, niti e videti Iluminatora. Tada
e kazniti telo oveka na koga je preao Sveti Duh. Potom e aneli i sve
generacije sila to ime smatrati lanim, i govorie: Odakle dolazi ta prevara,
odakle su te pritvorne rei, to nijedna sila nije otkrila?
Prvo carstvo tada [ree o njemu: Potekao je od Boga, jednog svetog uzvienog
carstva]. Jedan duh [ga je uzneo] do neba. Odgajan je na nebesima, primio je
blaenstvo i mo njihovu. Doao je na grudima svoje majke, i tako je prispeo idui
po vodi.
Ali, drugo carstvo o njemu kae: Potekao je od jednog velikog proroka. I doe
jedna ptica (i) uze novoroene (i) odnese ga na jednu visoku planinu. Odgajila
ga je ta ptica nebeska. Jedan aneo doe tamo i ree [mu]: ,Ustani! Bog ti je
podario blaenstvo!' Pirmio je blaenstvo i snagu, i tako je doao idui po vodi.
Tree carstvo kae o njemu: Potekao je iz devianske utrobe; bio je isteran iz
svoga grada, zajedno sa svojom majkom, i odveden je na jedno mesto u
pustinji. Tu je iveo sam. Doao je, primio blaenstvo i snagu, i tako je doao idui
po vodi.
[etvrto] carstvo kae [o njemu]: Potekao je od [devie. Zaela ga je u potaji.
S]olo[mon ju je progonio], on i Fersalis i Sajel i njegove vojske koje su slali za
njom. Ali Solomon posla svoju vojsku demona u potragu za devicom. I ne
naoe onu koju su traili, ve dovedoe devicu koja im bi predata. Solomon je
uze. Devica je zaela. Tu je rodila dete. Odgajala ga je u jednom klancu u pu
stinji. Kada je odrastao, primio je blaenstvo i snagu od semena kojim je zaet, i
tako je doao idui po vodi.
Peto carstvo kae o njemu: Potekao je od kapi sa nebesa. Baen je u more.
Morske dubine ga uzee k sebi. More ga zae i uznese do neba. Primio je
blaenstvo i snagu, i tako je [doao] idui [po vodi].
esto [carstvo kae o njemu: Potekao je] od jednog [eona] koji je dole, da bi
mogao [brati] cvee. Od elje cvea eon je zaeo. Roen je tamo. Odgajili su ga
aneli Anteona. Tu je primio blaenstvo i snagu, i tako je doao idui po vodi.
Sedmo carstvo kae o njemu: On je kap. Siao je sa neba na
zemlju, odgajan je u peinama
zmajeva, postao je dete. Jedan duh naie na njega (i) uznese ga u visine, do
mesta sa koga je potekla kap. Tu je primio blaenstvo i snagu, i tako je doao
idui po vodi.
Osmo carstvo kae o njemu: Jedan oblak spusti se na zemlju. Prekrio je jednu
stenu. On je potekao od nje. [An]eli to prebivaju iz[nad] oblaka odgajie ga.
[Primio je] bl[aenstvo i snagu tamo, i tako je] doao [idui po vodi].
Deveto carstvo kae o njemu: Jedna od devet Pierida
(Muza) odvoji se od ostalih. Dola je
do jedne visoke planine. Provela je neko vreme se- dei tamo. Poelela je sebe
samu, i da postane dvopolna. Ispunila je sebi elju; od te elje je zaela i on se
rodio. [An]eli koji behu iznad te elje odgajie ga. Tu je primio blaenstvo i
snagu, i tako je doao idui po vodi.
Deseto carstvo kae o njemu: Njegov Gospod voleo je jedan oblak elje. Zaeo
ga je u svojoj ruci, i bacio kap na oblak koji bee daleko od njega, i on bi roen.
Tu je primio blaenstvo i snagu, i tako je doao idui po vodi.
Jedanaesto carstvo kae: Otac poele svoju [sopstvenu] ki. Ona zae [od]
svoga oca. Ostavila je [svoje dete] u jednoj peini u pustinji. Tamo ga je odgajio
jedan aneo. I tako je doao idui po vodi.
Dvanaesto carstvo kae o njemu: Potekao je od dva iluminatora. Tamo je bio
odgajan. Primio je blaenstvo i snagu, i tako je doao idui po vodi.
Trinaesto carstvo kae o njemu: Svako roenje njihovog arhonta [je] logos. I
ovaj logos tamo i2dade zapovest. Primio je blaenstvo i snagu, i tako je doao
idui po vodi da bi elji tih sila bilo udovoljeno.
Generacija bez kralja kae: Gospod ga je izabrao meu svim eonima. Uinio je
da se kroz njega stvori saznanje onih koji su neokaljane istine. Ono ree:
[Veliki] Iluminator doao je iz dalekih sfera, [iz jednog] velikog eona. [Uinio je
da g]e- ner[acija] tih ljudi prosvetli one to je on odabrao, tako da ovi prosvctle
itav eon.
Tada e se pomtomstvo sukobiti sa ovom silom, oni koji e primiti njegovo ime
na vodi i od svih njih. I oblak tame spustie se na njih. Tada e narodi glasno
povikati: Blaena je dua tih ljudi, jer oni su uistinu spoznali Boga. Oni e iveti
zauvek, jer ih nije unitila njihova elja niti elja anela, niti su izvrili delo sila.
Stajali su pred njim u saznanju Boga nalik svetlosti to izvire iz vatre i krvi. Ali, mi
smo sve uinili u bezumnosti sila. Ponosili smo se bezakonjem naih dela [. . .]
protiv [. . .]. Njegova su dela [istinska] a [njegov eon] je veit. Ali to su utvare.
Jer, sada smo shvatili da e nae due sigurno umreti. Tada do njih dopre jedan
glas i ree: Mieve, Miare i Mnezinuse, vi koji ste iznad svetog krtenja i ive
vode, zato dozivate ivog Boga glasovima to se ne pokoravaju zakonu i
jezicima kojima nikakav zakon nije dat, i duama to su pune krvi i prljavih [dela]?
Jer, puni ste dela to ne pripadaju istini, ali se vazda veselite i slavite. Ukaljali
ste vodu ivota, i uveli je unutar volje sila, u ije ste ruke predati da im sluite. 1
vaa misao nije nalik misli onih ljudi koje profgoni]te [zato to nisu sluali vae]
elje [i te sile i anele] [nedostaje oko dva reda]. Njihovi plodovi nee uvenuti,
ve e se za njih znati sve do velikih eona: rei Boga eona, koje su sauvane,
nisu zapisane u knjizi niti su zabeleene, ail donee ih (aneoska) bia koja sve
generacije l judi nee znati. Jer, oni e biti na visokoj planini, na steni istine. Zato
e ih nazvati ,rei besmrtnosti [i] istine oni to poznaju venog Boga mudrou
saznanja i kroz uenje anela zauvek; jer, on zna sve stvari.
To je otkrivenje koje je Adam saoptio svome sinu Setu, a njegov sin ga je preneo
svome potomstvu. To je tajno znanje Adamovo koje je podario Setu to je
sveto krtenje onih koji spoznaju veno saznanje preko onih to su od logosa
roeni i neunitivih iluminatora to potiu od svetog potomstva [J]eseusa,
[Maz]areu[sa, Jese]deke- u[sa.koji [su sveti],
Ap[okali]psa po A [damu].
Apokalipsa po Adamu je otkrivenje koje su Adamu predala tri nebeska posetioca

i koje on prenosi svom sinu Setu. On objanjava kako su on i Eva izgubili iz svog
poseda blaeno znanje, kako je ono prene- to Setu i njegovim potomcima, kako
je, uprkos pokuajima Boga-Stvoritelja da uniti oveanstvo potopom ili
vatrom, sauvano sve do dolaska spasitelja Ilu-minatora. Njega proganjaju
moi sveta, arhonti, ali e on konano trijumfovati nad njima. Posle pominjanja
njegovog dolaska u tekstu se pojavljuje dugi himniki pasa u kojem je trinaest
lanih objanjenja o njegovom poreklu suprotstavljeno jedino pravom koje
zastupa generacija bez kralja, tj. gnostici.
U pogledu literarne forme spis ukljuuje itav niz tradicionalnih oblika. Prvo,
otkrivenje Adamu dolazi kao snovienje, vizija; zatim je tu oblik tajne predaje oca
sinu; tree, rei nisu zapisane ni u kakvoj knjizi, nego su skrivene na planini, pod
kamenom istine; etvrto, spis ima i formu testamenta, jer Adam prenosi Setu
ovo otkrivenje neposredno pred svoju smrt.
Iako je oito da sadraj Apokalipse umnogome zavisi od sadraja Knjige
Postanja u Starom zavetu, ovaj spis (nasuprot drugim gnostikim raspravama,
npr. Hi- postaza Arhonata i Apokrif Jovanov), ne dri se striktno teksta Prve
knjige Mojsijeve.
Jedna od najzanimljivijih odlika ovog teksta jeste odsustvo nekog izriitog
preuzimanja iz hrianske tradicije. Mada postoje pokuaji tumaenja u ovom
smislu, izgleda da bi bilo teko poistovetiti figuru Iluminatora sa figurom Hrista
(i mit o Isusu Hristu samo je jedna od varijanti starijeg i ireg mita o Spasitelju),
stoga je verovatnije da je Iluminator samostalna figu-ra, koja, meutim, svakako
nije nastala u prehriansko doba. Ovo bi moglo da vodi zakljuku da ovaj spis
pripada nehrianskom gnosticizmu koji bi sam po sebi ve sadravao mit o
Spasitelju. S druge strane, spis bi mogao da, zahvaljujui velikoj zavisnosti od
jevrejske apokaliptike tradicije, predstavlja nekakav prela- zni stupanj u razvoju
od jevrejske do gnostike apokaliptike (recimo, na nain gnostikog
pretumaivanja izvornog apokaliptikog spisa). Ako bi ovo bilo tano, spis je
mogao nastati u I ili najkasnije u II veku nae ere, ali nema nekih jasnih potvrda
za to.
Hipostaza Arhonata
O hipostazi sila. U duhu Oca Istine. Veliki apostol ree nam o silama tame:
Mi se ne borimo protiv [krvi] i mesa, ve protiv sila ovog sveta i zlih duhova. [Vi
ne znate) to, budui da pitate
0 hipostazi sila. Ali, njihov je voa slep. [U svojoj] snazi i svome neznanju i
[svojoj] oholosti, obznani on svojim [glasom]: Ja sam Bog, nikoga nema [osim
mene]. Rekavi to, zgreio je pred Svima.
1 rei njegove dospee do Neporonosti. Ali gle, od Neporonosti stie glas
koji govorae: Grei, Sa- maele; to je slepi bog. Njegove misli behu slepe. Izlio
je svoju snagu, bogohulne behu njegove rei, i poe za njom u haos i ponor,
majku njegovu koju stvori Pistis, Sofija. A ona vaspostavi njegove sinove, svakog
prema njegovoj snazi spram modela eona koji je gore, jer meu stvarima
skrivenim behu pronaene stvari otkrivene. Neporonost pogleda odozgo na
vodeno prostranstvo. Njen se lik pojavi u vodi, i sile tame behu njime oarane. Ali,
ne mogoe dosegnuti taj lik koji im se prikaza u vodi zbog slabosti svoje, jer
psihici nee moi da dosegnu pneumatike poto su oni dole, a on (= lik) je
odozgo. Stoga je Neporonost posmatra- la donja prostranstva, da bi sjedinila Sve
i svetlost po volji Oevoj. Arhonti odrae vee. Rekoe: Hajde, nainimo
oveka od praha zemaljskog. Uobliie svoga [stvora] tako da je bio sasvim
zemaljski ovek. Ali, Arhonti imaju ensko telo, [ali] ivotinjsko lice. Uzee [prah]
zemaljski, stvorie oveka prema telu svome i prema [liku] Boijem koji [im] se
prikazao u vodi. Rekoe: [Hajde], uz- dignimo se do njega u naem stvoru [da bi]
on video sebi srodan lik [i pristupio mu], tako da bismo ga u naem stvoru mogli
spoznati. U nemoi svojoj nisu poznavali mo Boga. On mu dahnu u lice, i ovek
postade psihik, te je mnogo dana pro- iveo na zemlji. Sada ga nisu mogli uzdii
zbog svoje nemoi. Uporno poput vihora, tragali su za likom koji im se bee
prikazao u vodi. Ali, nisu znali kakva je njegova snaga. Ali, sve se ovo de-silo
prema volji Oca Sviju. Potom duh ugleda o- veka-psihika na zemlji. I duh izae iz
tvrde zemlje. Siao je i prebivao u njemu. Taj je ovek postao iva dua.
Nadenuo mu je ime Adam, jer naao ga je dok je hodao po zemlji. Od
Neporonosti stie glas Adamu u pomo. I Arhonti skupie sve ivotinje zemaljske
i sve ptice nebeske. Dovedoe ih Adamu da bi videli kako e ih Adam nazvati, da
bi mogao nadenuti ime svakoj ptici i svakoj ivotinji. Uzeli su Adama (i) smestili
ga u Raj da bi [ga] radio i uvao ga. I Arhonti mu zapovedie, rekavi: Sa
[svakog] rajskog drveta jee plodove. Ali, plodove drveta saznanja [dobra] i
zla ne jedite i ne [dotiite], jer onoga dana kada [ih] okusite, sigurno ete
umreti. Oni [mu govore] ovo, (ali) ne razumeju ta znai to to [su rekli], ali
prema volji Oevoj govorili su tako, da bi on jeo i da bi ih Adam video, jer on je u
potpunosti hilik. Arhonti se posavetovae meu sobom (i) rekoe: Hajde,
donesimo zaborav Adamu. I on zaspa. Ali, zaborav je neznanje koje su mu
doneli, i on zaspa. Oni otvorie rebro njegovo poput ive ene. I stvorie njegovo
rebro od mesa umesto nje. I Adam postade u potpunosti psihik. I doe mu ena-
pneumatik (i) progovori mu. Ree mu: Ustani, Adame. A kada je ugleda, on
ree: Ti si mi podarila ivot. Zvae se 'majka ivih. Jer, ona je moja majka, ona
je isceliteljka i ena i ona koja je rodila.
Ali, sile dooe svome Adamu. I kada ugledae njegov srodni lik kako razgovara
sa njim, veoma se uzbudie i zavolee je (i) rekoe jedan drugome: Hajde,
bacimo nae seme na nju. Progonili su je i ona im se rugala zbog ludosti
njihove i slepila njihovog. I ona se pored njih pretvori u drvo. Ostavi im svoju
senku koja joj je nalik, i oni je pogano obeastie. Uprljali su beleg njenog glasa
da bi osudili sebe u svojemu stvoru [i svojemu] liku. Ali, ena-pneumatik ue [u]
zmiju, uiteljicu. I ona (= zmija) [ga poui], rekavi: ta vam je on rekao: 'Jedi
plodove svakog drveta [u Ra]ju, [ali plodove drveta] saznanja dobra i zla
nemoj? Telesna ena ree: Ne samo da je rekao ne jedi, ve i 'ne dotii ih, jer
onoga dana kada ih pojedete sigurno ete umreti. I zmija, uiteljica, ree: Vi
sigurno neete umreti, jer on vam je to rekao iz zavisti. Vae e se oi, naprotiv,
otvoriti i postaete nalik bogovima, jer znaete dobro i zlo. I uiteljica izae
iz zmije. I ostavi je kao zemaljskog stvora. I telesna ena ubra plod sa drveta.
Okusila ga je i dala muu svome. Okusili su psihici, i njihovo se zlo pokaza u
njihovom ne-znanju. I spazili su da su ogoljeni, bez duhovnog. Uzeli su smokvino
lie (i) prekrili njime svoje slabine. Tada doe veliki Arhont i ree: Adame, gde
si? Jer, on nije znao ta se desilo. I Adam ree: Cuo sam tvoj glas. Uplaio sam
se jer bejah nag, te sam se sakrio. Arhont ree: Zato si se skrivao ukoliko nisi
jeo plodove drveta za koje ti zapovedih 'Samo sa njega ne sme? Adam ree:
ena koju si mi podario [dala] mi jc (i) okusio sam. I samovoljni Arhont prokleo
je enu. 2ena ree: [Zmija] me je prevarila (i) okusila sam. [Otili su] zmiji.
Prokleli su njenu senku [tako da je] bila nemona, jer nisu znali da je ona [njihov]
stvor. Od toga dana, zmija ivi prokleta od sila sve dok ne doe savreni ovek.
Prokletstvo pade na zmiju. Okrenue se svome Adamu. Uzeli su ga i isterali ga iz
Raja sa enom. Nema ni u njima blaenstva, jer i na njih je palo prokletstvo. Ali,
oni su bacili ljude u velike muke i nevolje u ivotu, da bi se njihovi ljudi vezali za
ivot i da ne bi imali slobodnog vremena da se posvete Svetom Duhu.
Ali, posle ona rodi njemu sina Kaina. I Kain je obraivao zemlju. On ponovo pozna
svoju enu. Ona ponovo zatrudne (i) rodi Avelja. Ali, Avelj je bio stoar, pastir. I
Kain prinese (kao rtvu) plodove sa svoje njive. Ali, Avelj prinese kao rtvu svoju
jagnjad. Bog je pogledao Aveliove ponude. Ali, nije primio Kainove ponude. I
telesni je Kain progonio brata svoga Avelja. I Bog se obrati Kainu: Gde je brat
tvoj Avelj? On odgovori (i) ree: Zar sam ja uvar brata svoga? Bog ree
Kainu; Gle, glas krvi brata tvoga priziva me sa zemlje. Ti si [zgreio]. Tvoja e se
usta protiv tebe okrenuti. Ko god ubije Kaina, [sedmostruka] odmazda e ga
snai. Ali, ti e uzdisati i drhtati na zemlji. Ali, Adam [pozna] srodni mu lik. Eva
zatrudne. Rodi Adamu [Seta] i ree: Rodila sam Bogu [drugog] sina umesto
[Avelja]. Ponovo Eva zatrudne i rodi [Noreju], te ree: On mi je zaeo [de]vicu
kao pomo pokoljenjima i pokoljenjima ljudi. To je devica koju sile nisu
obeastile. Tada ljudi poee da se mnoe i postaju brojni.
Arhonti se posavetovae meu sobom (i) rekoe: Hajde, napravimo (svojim)
rukama potop i unitimo sve to je telesno, i ljude i zverinje. Ali, kada je Arhont
sila saznao za njihovu odluku, on ree Noju: Naini sebi koveg od drveta koje
ne truli i skloni se unutra sa decom svojom, ivotinjama i pticama nebeskim od
najmanjih do najveih, i postavi ga na goru Seir. Ali, doe mu [N]o- reja i htede
da ue u koveg, a on joj ne dade. Ona dunu na koveg (i) spali ga. Po drugi put
je napravio koveg. Presreli su je Arhonti elei da je zavedu. Glavni meu njima
ree joj: Dola nam je tvoja majka Eva. Ali, Noreja se okrete njima i ree im: Vi
ste Arhonti tame. Vi ste prokleti, i niste poznali moju majku, ve ste poznali vama
srodan lik. Jer, ja nisam od vas, ve dolazim odozgo. Samovoljni Arhont prizva
svoju snagu. [I] lice mu postade kao crna [vatra]. On joj smelo prie (i) [ree] joj:
Neophodno je da slui nama [kao] to je inila i tvoja majka Eva. Jer, oni da-
doe ovo (ili: meni) [...]. Ali, Noreja prizva snagu [Boga. Ona] glasno viknu [i
obrati se] Svetom Bogu, Gospodaru Svega: Pomozi mi da se odbra- nim od
bezbonih Arhonata i izbavi me iz njihovih ruku. Smesta sa neba sie jedan
aneo (i) ree joj: Zato priziva Boga? Zato smelo prilazi Svetom Duhu?
Noreja ree: Ko si ti? Bezboni Arhonti behu otili od nje. On ree: Ja sam
Elelet, mudrost, veliki aneo koji stoji pred Svetim Duhom. Poslat sam da
govorim sa tobom i da te izbavim iz ruku bezbonih. I pouiu te o tvome ko-
renu.
Ali, ja snagu ovog anela neu biti u stanju da opiem. Lik bee kao isto zlato, a
odora njegova kao sneg. Moja usta ne mogu opisati njegovu snagu i njegov
lik. Elelet, veliki aneo, ree mi: Ja sam razumevanje. Ja sam jedan od etiri lu-
onoe to stoje pred velikim nevidljivim duhom. Ti misli da ovi Arhonti imaju
mo nad tobom. Nijedan od njih ne moe nadvladati koren istine. Jer, zbog toga
se on pokazao kada dooe poslednja vremena. I oni e vladati nad tim silama. I
te sile nee moi obeastiti tebe i to pokoljenje. Jer, vae je prebivalite
Neporonost, mesto gde je devianski duh, koje je iznad sila haosa i njihovog
sveta. Ali, ja [rekoh]: Gospodaru, poui me o [snazi] tih sila, [kako] su postale, i
od koje hipostaze [i] iz kakve materije, i ko je stvorio njih i njihovu mo. I veliki
aneo Elelet, razumevanje, ree mi: U beskrajnim eonima nalazi se
Neporonost. Sofija, koja se zove Pistis, elela je da uini jedno delo sama, bez
svoga drubenika. I njeno de- ]o postade lik nebeski. Postoji zavesa izmeu onih
gore i eona koji su dole. I ispod zavese bi stvorena jedna senka. I ta senka
postade materija. I ta senka bi baena u jedan predeo i njeno oblije pretvori se u
materiju, kao neka nakaza. Oblije je primila od senke. Postala je samovoljna zver
nalik lavu, (i) androgina je. Kao to ve rekoh, potekla je od materije. Otvorila
je oi. Ugledala je ogromnu beskrajnu materiju, i postala je ohola, govorei: Ja
sam Bog, i nikoga nema osim mene. Rekavi to, zgreio je pred Svima. Ali, sa
visina apsolutne vlasti dopre glas, govorei: Grei, Sama- ele, to je slepi bog. I
on ree: Ako postoji neko drugi preda mnom, neka mi se otkrije. I Sofija smesta
isprui prst. Unela je svetlost u materiju, i pola je za njom dole u predele haosa. I
vratila se [gore] svojoj svetlosti. Ponovo tama [...] sa materijom. Arhont, poto je
andro[gin], stvori sebi jedan veliki eon, beskrajno velik. I htede sebi da stvori
sinove. Stvorio je sebi sedam sinova koji behu androgini kao i njihov otac. I
ree on svojim sinovima: Ja sam Bog Svega. I Zoe, ki Pistis Sofije, povika (i)
ree mu: Grei, Saklase
to znai Jaldabaot. Dahnula mu je u lice, i njen dah postade vatreni aneo.
I taj aneo zarobi Jal- dabaota. Bacio ga je u Tartaros, na dno ponora. Ali, kada
njegov sin Sabaot vide mo anela, on se pokaja. Pokudio je svoga oca i svoju
majku, materiju. Prezreo ju je. Ali, uzdizao je Sofiju i njenu ki Zoe. I Sofija i Zoe
uzee ga sebi (i) smestie ga iznad sedmog neba, ispod zavese koja je izmeu
onoga to je gore i onoga to je dole. I nazva- e ga 'bog sila, Sabaot, jer on je
iznad sila haosa, poto ga je Sofija tamo postavila. Zbog toga je sebi nainio
veliku Heruvim-koiju, sa etiri lica, sa bezbrojnim anelima da mu slue, sa
harfama i citrama. I Sofija uze svoju ki Zoe. Posadi je desno od njega da ga
poui o onima koji su [u] Ogdo- adu. A anela gneva posadi sa njegove leve
strane. [Od] toga dana [njegova desna ruka] zove se ivot (Zoe), a leva ruka
postala je jedna vrsta bezbonosti samovolje onoga to je gore, to je nasta
lo pre njih. Ali, kada ga Jaldabaot ugleda u tom velikom blaenstvu i
uzvienosti, on mu pozavide. I ta zavist postade androgino delo, a ono postade
zaetak zavisti. A zavist je zaela smrt. Ali, smrt je zaela njegove sinove. On
smesti svakog od njih iznad svoga neba. Sva neba haosa behu njima ispunjena.
Ali, sve se to zbilo prema volji Oca Sviju, prema vrsti svih onih odozgo, da bi se
haos mogao ispuniti. Gle, pouih te o vrsti Arhonata i o materiji iz koje je
potekla, i o njihovom ocu i njihovom svetu.
Ali, ja rekoh: Gospodaru, pripadam li i ja njihovoj materiji? [On mi ree]: Ti sa
svojom decom pripada Ocu koji je od poetka. Vae (ili: Njihove) due dole
su odozgo, iz neporone svetlosti. Zato sile nee moi da im priu, poto u
njima prebiva duh istine. Ali, svi koji su ovo spoznali besmrtni su meu smrtnim
ljudima. Ali, to seme nee sada biti otkriveno, ve posle tri generacije. On ih je
oslobodio okova zablude sila.
Ali, ja rekoh: Gospodaru, dokle?
On mi ree: Kada se istinski ovek pokae u jednom stvoru. [Duh] istine koji [im]
je Otac poslao pouie ih o svemu. I on e ih pomazati pomazanjem venog
ivota, to ga dobi od pokoljenja koje je bez kralja. Onda e oni odbaciti od sebe
lepu misao i pregazie smrt sila. I uspee se do beskrajne svetlosti gde to seme
prebiva. Tada e sile napustiti svoja vremena. I njihovi e aneli op-lakivati
njihovu propast, a njihovi demoni oplaki- vae njihovu smrt. Tada e sva deca
svetlosti zaista spoznati istinu i svoj koren, i Oca Sviju i Sveti Duh. Rei e svi u
jedan glas: 'Pravedna je istina Oeva, i Sin je iznad svega i kroz sve zauvek. Oni
su sveti, sveti, sveti. Amin.
Hipostaza Arhonata.
Hipostaza Arhonata predstavlja ezoteriku interpretaciju prvih est poglavlja

Knjige Postanja (Prve knjige Mojsijeve). Kako je taj sadraj opte poznat,
odnosno naelno dostupan, kratak sadraj ovog spisa nee biti izloen.
Izgleda da se sama rasprava sastoji iz dva dela, moda, ak, iz dva zasebna
spisa. U prve dve treine spisa, priblino, pria se vodi u treem licu, a u posled-
njoj treini u prvom licu jednine. Prvi deo je bezlian i bezimen, ne zna se, naime,
ni ko postavlja pitanja (koja se tiu hipostaze moi), ni ko daje odgovore. Drugi
deo ima formu jasnog dijaloga: izmeu Noreje, Evine erke, koja postavlja
pitanja, i Eleleta, anela, koji odgovara. Prva pria je kombinovana sa drugom
najverovatnije zato to se zavrava roenjem Noreje. Ona poinje navoenjem
jednog mesta iz Novog zaveta, na kojem se pominju moi sveta, (Ef. 6:12; Jer
na rat nije s krvlju i s tijelom, nego s poglavarima i vlastima i s upraviteljima
tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba). Smisao ovog navoenja
verovatno je bilo to da se pokae da je ta tema bila predmet razmiljanja
apostola Pavla, i da je stoga to tema kojom bi trebalo da se bave i hriani.
Zanimljivo je da do kraja ovog prvog dela nema vie niti jednog navoda iz NZ, a
ni bilo kakvih upuivanja, makar i u prenosnom smislu. Meutim, u opisu porekla
sveta i oveka vrlo esto se, kao to je reeno, navode ili, pak, parafraziraju
mesta iz SZ.
Prva pria umnogome se poklapa sa onim to je dato u AJ.
Njene glavne linosti su Samael, slepi i zavidni arhont, takoe zvan i Sakla ili
Saklas (= budala) odnosno Jaldabaat; duhovna ena, ona koja budi Adama i
nadmudruje arhonte; Zmija, Poduavateljica, koja sa- vetuje mukarca i enu da
uzmu i jedu plodove sa onog drveta koje su arhonti zabranili; i na kraju, Noreja,
nevina i uzviena u znanju. Noreja i Elelet su glavne linosti, uostalom i jedine,
onoga to je nazvano drugim delom, drugom priom ovog spisa. Nekakva malo
vra indikacija za ovu predloenu podelu jeste to to se u gnostikom spisu O
poreklu sveta, koji, u Kodeksu
II Biblioteke Nad Hamadi, sledi odmah iza HA, pominje Knjiga Norejina ili
Knjige Norejine. Uzgred, i Epi- fanije (biskup sa Kipra, hereziolog iz IV veka)
upuuje na nju.
U HA se tvrdi postojanje arhontskih vladalaca, oni nisu fiktivni, oni stvarno
postoje. Za gnostike je to uasna stvarnost, a njihova je duhovna priroda
suprotna i protivna ovim vladaj uim i porobljavajuim vlastodr- cima. Kao to
ovaj spis i obeava, gnostici se mogu nadati nebeskoj slavi, jer e njihova
duhovna priroda biti trajnija od samih arhonata. Na kraju, arhonti e nestati, a
gnostici, deca Svetlosti, spoznae Oca i veno iveti.
Vie mesta u HA (npr. opis arhonata sa ivotinjskim glavama) sugeriu da je spis
najverovatnije nastao u Egiptu. Spis se datira relativno kasno, otprilike u III vek
nae ere, ali ne kasnije, jer se sama Biblioteka NH datira u IV vek.
Apokrif Jovanov
Jednoga dana, kada Jovan, brat Jakovljev to su sinovi Zevedejevi doe do
Hrama, tamo ga susrete jedan farisej po imenu A[ri]manijas i upita ga: Gde je
gospodar tvoj koga si sledio? On mu odgovori: Vratio se tamo odakle je doao.
Farisej mu ree: Taj Nazareanin vas je prevarom skrenuo sa pravog puta [i on
je...] i zatvorio je [vaa srca i] odvojio vas od predan ja vaih oeva. Kada uh
ovo, pooh od hrama ka gori, ka nekom samotnom mestu, veoma tuna srca, i
rekoh: Kako je imenovan Spasitelj ? I zato ga je njegov Otac poslao u ovaj
svet? I ko je njegov Otac? I kakav je taj eon kuda emo otii? On nam je rekao:
'Ovaj je eon preuzeo oblije onog veitog eona, a nije nas uputio u to kakve je
prirode taj eon. im ovo pomislih, nebesa se rastvorie i itav svet bi obasjan
svetlou koja [doe sa] neba, i [itav] svet [se zatrese]. Uplaih se i [padoh
niice]. I gle, jedno dete [pojavi se] preda mnom. Ali, [ja videh] to oblije kao
starca u kome je svetlost. [Osmo- trih] ga, (ali) nisam [shvatao] ovo udo, kako je
mogue da to bude [jedno] iako su njegova spoljanja oblija [u] svetlosti
mnogostruka. Njegova spoljanja oblija [prikazala su se] naizmenino. Ako je to
jedno, kako (onda) ima tri pojavna oblija? On mi ree: Jovane, zato sumnja?
Dokai se, jer [ova pojava uistinu ni]je [ti] nepoznata. Ne budi maloduan, [jer]
ja sam uvek uz tebe. Ja sam [Otac], ja sam Mati, ja [sam] Sin. Ja sam onaj to
postoji veito, sa kojim se ne moe op- titi, [jer nema takvoga ko] sa njim opti.
[Sada sam doao] da ti obznanim [ono to] postoji, / to je postalo i ono to e
biti, e da bi poznao nevidljive i vidljive stvari, kao i da [te pouim]
0 savrenom oveku. Ali, sada ustani, doi i pouj
1 [znaj ono to u] ti rei danas, [e da] bi to mogao obznaniti srodnim
duama koje se ne kolebaju o savrenom oveku. A [ja rekoh: Govori, da
bih i ja] saznao. On mi-ree: Nad jednim, poto je to carstvo, niko ne vlada.
[Istinski] Bog, Otac Sviju, Duh Sveti, nevidljivi, koji je iznad Sviju, koji postoji
veito, jer on je [u] istoj svetlosti koju nijedno oko ne moe videti. O njemu,
Duhu, nije prikladno misliti kao o Bogu, niti da je on ita takvo; jer, on je
uzvieniji od bogova: on
je carstvo nad kojim niko ne vlada. Jer, nikoga pre njega nema, niti mu iko treba;
njemu ak ni ivot ne treba, jer on je veit. Njemu ne treba nita, jer on se ne
moe usavriti budui da mu ne treba nita da ga uini savrenim, on je uvek u
potpunosti savren. On je svetlost. On je bezgranian, jer nema pre njega
nikoga ko bi ga ograniio; o njemu se ne moe suditi, jer nema pre njega nikoga
ko bi o njemu sudio; bezmeran je, jer nikoga nije bi
lo pre njega da ga izmeri: nevidljiv je, jer niko ga nije video; vean je, postoji
zauvek; neopisiv je, jer niko ga nije spoznao da bi ga mogao opisati. (On je) onaj
ije se ime ne moe izrei, jer nikoga nije bilo pre njega da bi mu mogao nadenuti
ime. To je bezmerna svetlost, suta sveta istota, neopisiva, savrena, vena.
On nije savrenstvo, blaenstvo niti boanstvo, ve neto daleko uzvienije
nego sve to. On nije ni beskrajan, niti je ikada bio ogranien, ve je neto
uzvienije od toga. On nije ni telesan ni bestelesan, ni veliki ni mali; on nije
merljiva veliina, niti je stvorenje, niti ita to neko moe zamisliti. On uopte nije
neto to postoji, ve neto uzvienije od toga. Ne radi se o tome da je on
uzvien (sam po sebi); budui da je samosvojan, on nije bio deo nijednog eona.
Vreme nije njegovo svojstvo; jer, onoga ko je deo nekog eona drugi su stvorili. I
njemu vreme nije dato, budui da nita nije primio od nekoga ko daje. I njemu
nije potrebno nita. Niko ne postoji pre njega. Onaj ko udi za sobom u
savrenstvu svetlosti poznaje nepomuenu svetlost. Neizmerna ve- lina,
venost, davalac venosti, svetlost, davalac svetlosti, ivot, davalac ivota,
blaen, davalac blaenstva, saznanje, davalac saznanja, uvek je dobar, daruje
dobro, ini dobro; ne prema onome to ima, ve prema onome to daje;
saoseajna samilost, milost koja daruje milost, bezmerna svetlost. ta da ti
kaem o njemu, Nezamislivom? On je lik Svetlosti. Koliko ja budem u stanju da
ga spoznam jer, ko e njega ikada spoznati? koliko budem bio u stanju da ti
saoptim, [saoptiu]. Njegov je eon vean, on je u spokojstvu, poiva u tiini, on
koji postoji pre Sviju (= svih stvari). Ali, on je
glava svih eona, ako kraj njega postoji ma kakva
stvar. Jer, niko od nas nije poznavao nemerljivo izuzev onoga ko je prebivao u
njemu. On je taj
koji nam je sve ovo rekao. Onaj ko sebe vidi u
sopstvenoj svetlosti koja ga okruuje on je izvor vode ivota, svetlost puna
istote. Izvor duha potekao je od ive vode ivota, i on je ispunio sve eone i
svetove. Poznao je svoj lik kada ga je ugledao u istoj vodi ivota koja ga
okruuje. A njegova je misao stvorila delo, otkrila se, pokazala se pred njim iz
uzvienosti Svetlosti to je mo koja postoji pre Sviju, koja se otkrila, to je
savrena Pronoja Sviju, svetlost, lik svetlosti, lik nevidljivog. Ona je savrena
mo, Barbelo, savreni eon uzvienosti. Ona ga je slavila jer se kroz njega
pokazala, i ona ga je spoznala. Ona je prva Enoja, njegov lik. Ona je postala prvi
ovek, koji je devianski duh, trostruko muko, onaj sa tri moi, tri imena, tri
zaea, eon koji ne stari, dvopolan, koji je postao od njegove Pronoje. I Barbelo
za-trai od njega da joj podari Prvu Spoznaju. On joj je dade. Kada je dade, Prva
Spoznaja bi obznanjena. Ona i Enoja (Misao) koja je Pronoja
stadoe slaviti Nevidljivog i savrenu mo Barbelo, jer su njihovim
posredstvom stvorene. Zatim ova mo zatrai da joj se podari Neporonost. I on
joj dade. Kada je dade, Neporonost bi obznanjena. Ona stade uz Misao i Prvu
Spoznaju slavei Nevidljivog i Barbelo, jer stvorena je zbog nje. Ona zatrai da joj
bude podaren Veni ivot. On joj ga dade. Kada ga dade, Veni 2ivot bi
obznanjen. I oni stadoe slaviti njega i Barbelo, jer postali su zbog nje,
otkrivenjem nevidljivog duha. To je pet eona Oevih, to e rei Prvi ovek, lik
Nevidljivog, koji je Barbelo, Misao, Prva Spoznaja, Neporonost i Veni ivot.
Ovih je pet eona dvopolno, to ini deset eona, to je Otac nezaetog Oca.
Barbelo je netremice zurila u njega, istotu svetlosti. Okrenula se njemu i rodila
jednu blaenu iskru svetlosti, ali ova ne bee ravna njenoj uzvienosti. To je
Jedino-zaeti, koji je roen Ocu, samorodni Bog, prvoroeni Sin Sviju, Duha, iste
Svetlosti. Nevidljivi duh veselio se zbog svetlosti koja bee stvorena, koja prvo
bi pokazana u prvoj moi koja je njegova Pronoja, Barbelo. I on ju je miropo-
mazao svojom dobrotom tako da je postala savr-ena; nije u njoj bilo nikakvih
nedostataka (i ona je postala) Hristos, jer on ga je miropomazao svojom
dobrotom u ime nevidljivog duha. On mu se pokazao i primio miropomazanje
preko devian- skog duha. Stao je pred njega slavei nevidljivi duh i savrenu
Pronoju, njega u kome je prebivao. I on zatrai da mu se podavi jedna stvar,
Nous. Nevidljivi duh mu je dade. Nous se pojavi pred njim (i) stade uz Hrista
slavei njega i Barbelo.
Ali, svi su oni stvoreni u tiini i promiljanju. Nevidljivi duh eleo je da uini neko
delo. Njegova volja bi otelotvorena (i) obznanjena, te stade uz Nous i svetlost,
slavei ga. Re je sledila volju, jer kroz re je Hristos stvorio sve stvari,
samorodnog Boga, Veni ivot i volju. Ali, Nous i Prva Spoznaja stadoe slaviti
nevidljivi duh i [Barbelo], jer z'bog nje behu stvoreni. [On je bio usavren]
posredstvom duha, veiti samorodni Bog, sin Barbelo, jer on je doao k njemu,
venom devianskom nevidljivom duhu. Samorodni Bog, Hristos, bee taj koji
mu je podario veliku ast, jer on je potekao od njegove prve misli, on koga je
nevidljivi duh stvorio kao Boga iznad Sviju. Istinski Bog dao mu je svu mo i
uinio je da istina koja je u njemu bude njemu podreena, tako da bi mogao znati
Sve, on ije e ime biti saopteno onima koji toga budu vredni. Ali, iz svetlosti
koja je Hristos i Neporonosti, na podsticaj Boga [duha], njegove etiri velike
svetlosti izale su iz samorodnog Boga da bi stale uz njega i (?) ovo troje: Volju,
Misao i [Veni] ivot. Njegove etiri su, pak, Milost, Otroumlje, Opaanje i
Razboritost. Milost je u prvom svetlu, Harmozelu, koji je aneo svetlosti u prvom
eonu, u kome su tri eona: Milost, Istina, Forma. Druga svetlost, Oroajel, koju je
postavio iznad drugog eona, ima uz sebe tri eona: Pronoju, Opaanje, Pamenje.
Trea svetlost, Davite, koju je postavio iznad treeg eona, ima uz sebe tri eona:
Otroumlje, Ljubav [i Ideju]. A Elelet, svetlost koju je postavio iznad etvrtog
eona, ima uz sebe tri eona: Savrenstvo, Mir i Mudrost. To su etiri svetlosti koje
stoje uz samorodnog Boga, dvanaest eona koji stoje uz dete, velikog
samostvoritelja Hristosa, voljom Boga, nevidljivog duha. Dvanaest eona
pripadaju Sinu, samorodnome. Sve su stvari postale voljom Duha Svetog,
posredstvom Samorodnoga. Meutim, od Prve Spoznaje i savrenog Nousa,
posredstvom Boga i voljom velikog nevidljivog duha i voljom Samostvorenog,
(postao je) savreni istinski ovek, prva manifestacija. Nazvao ga je Adam.
Postavio ga je iznad prvog eona sa velikim Bogom, Samorodnim, Hristosom, u
prvom eonu Harmozela, a njegove moi su sa njim. I nevidljivi duh dade mu
neodoljivu duhovnu mo. On ree: 'Ja slavim i veliam nevidljivi duh, jer zbog
tebe su sve stvari stvorene, i sve su stvari u tebi. Ali, ja slavim tebe i
Samorodnog i eone, to troje, Oca, Majku i Sina, savrenu mo. I on postavi svoga
sina Seta iznad drugog [eona u drugoj] svetlosti, Oroajelu. A u treem bee
smeteno seme Setovo, due svetih, koje su zauvek u treoj svetlosti, Davite. U
etvrtom eonu behu smetene due koje su spoznale svoje savrenstvo, i nisu se
namah pokajale, ve su istrajale izvesno vreme, ali ipak su se na kraju pokajale.
One e ostati uz etvrtu svetlost, Elelet, koja ih je vezala uz sebe dok one slave
nevdiljivi duh.
A naa sestra Sofija, koja je jedan eon, pomislila je misao o sebi. I kroz tu misao
o duhu i o Prvoj Spoznaji elela je da iz sebe iznedri lik, premda se duh nije
saglasio niti to dopustio, niti se s tim saglasio njen drubenik, muki devianski
duh. Stoga nije nala nikoga ko bi bio u saglasju s njom kada je nameravala da to
obznani bez saglasnosti duha i bez znanja njenog drubenika, kada je ispustila
iz sebe (?) zbog strasti koja bee u njoj. Njena misao nije mogla da miruje, i
pojavi se njeno delo, nedovreno (i) odvratnog izgleda, jer stvorila ga je bez
njenog drubenika. A ono ne bee nalik Majci, budui da je bilo drugaijeg
oblija. Ali, ona ga je gledala razmiljajui o tome kako je njegov izgled
drugaiji, budui da je imalo izgled zmije i lava. Njegove [oi] plamtele su
vatrom. Ona ga otera od sebe, odatle, tako da ga niko od besmrtnika ne bi
mogao videti, jer rodila ga je u neznanju. Obavila ga je oblakom svetlosti.
Postavila je presto sred oblaka tako da ga niko ne vidi osim Svetog Duha koga
zovu Zoe (ivot), Majka sviju. I dala mu je ime Jaldabaot. To je prvi arhont, koji
je uzeo veliku mo od majke. Odvojio se od nje. Okrenuo se od mesta gde bee
roen. Uzeo je za sebe jedno drugo mesto. Stvorio je sebi jedan eon koji je
plamteo od bljeska vatre, u kome sada prebiva. I udruio se sa Nerazboritou
koja je s njim. Stvorio je moi koje su njemu podreene, dvanaest anela, sve za
njegov eon, po uzoru na neporone eone. A za svakoga od njih stvorio je sedam
anela, i za svakog anela po tri moi, tako da svi koji su pod njim ine 360
aneoskih bia i njegovu treu mo, u skladu sa prvim uzorom, koji bee pre
njega. Kada se pojavie moi potekle od Prvog Zaetnika, prvog arhonta tame,
nastale iz neznanja onoga ko ih je zaeo, nosile su ova imena: prva je Jaot, druga
je Hermas to je oko vatre, trea je Galila, etvrta je Jobel, peta je Adonajos,
esta je Sabaot, sedma je Kainan i Kae, koja se zove Kain to je sunce, osma je
Abiresin, deveta je
Jobel, deseta je Harmupiel, jedanaesta je Adonin, dvanaesta je Belias. Ali, sve one
imaju i druga imena, od elje i od gneva. Sve one, takoe, imaju druga,
dvostruka imena koja su im data. Ona su im data nebeskom uzvienou, ali ona
su u saglasju sa istinom, koja otkriva njihovu prirodu. A Saklas ih je nazvao ovim
imenima u skladu sa izgledom i njihovom moi. Vremenom slabe i povlae se, ali
pomou njih (ponovo) stiu mo i narastaju. I on zapovedi da e sedam kraljeva
vladati nebom, a pet haosom podzemnog sveta. Uzviena imena onih koji su
iznad sedam nebesa su sledea: prvi je Jaot, sa licem lava; drugi je Eloajos, sa
licem magarca; trei je Astafajos, sa licem hijene; etvrti je Jao, sa licem
sedmoglave zmije; peti je Adona- jos, sa licem zmaja; esti je Adoni, sa licem
majmuna; sedmi je Sabatajos, sa licem od plamtee vatre. Ovo su sedam dana
u nedelji. Oni su ti koji upravljaju svetom. Ali, Jaldabaot Saklas koji ima
mnogo oblija, tako da se prikazuje u svakom obliju kako mu je volja, dodelio im
je deo vatre koja mu pripada i svoju mo. Meutim, nije im dao nita od iste
svetlosti moi koju bee uzeo od Majke. Otuda je vladao njima, zahvaljujui
[uzvienosti koja] bee u njemu zbog moi [svetlosti] Majine. Zbog ovoga je
zapovedio da ga zovu Bogom, ne pokoravajui se supstanci iz koje je stvoren. I
spojio je sedam moi sa vladaocima. Stvorio ih je svojom reju. Dao im je imena
(i) postavio vladaoce. Poeo je odozgo. Prva je, dakle, Pronoja, sa prvim,
Jaotom; druga je Boanstvenost, sa drugim, Eloajosom; trea je Dobrota, sa
treim, Astafajo- som; etvrta je Vatra, sa etvrtim, Joanom; peta je Carstvo, sa
petim, Sabaotom; esta je [Otroumlje], sa estim, A[donijem]; sedma je
Mudrost, sa sedmim, Sabatajosom. Oni imaju jedan svod u svakom nebu i jedan
eon nalik eonima koji postoje od poetka meu neporonima. Ali, on vide
svoje delo koje bee pod njim, i mnotvo anela pod njim, koji behu potekli od
njega, i ree im: Ja sam ljubomorni Bog, pored mene nema drugoga, ime je ve
anelima koji behu pod njim ukazao da postoji drugi Bog; jer, ako drugog ne bi
bilo, na koga bi bio ljubomoran?
Majka se tada uskomea, znajui svoj nedostatak, poto se njen drubenik ne
bee saglasio sa njom kada je bila uniena i izgubila svoje savrenstvo.
Ali, ja rekoh: Hristose, ta znai 'uskomea se? On se nasmei i ree: Misli li
da je to, kako ree Mojsije, 'nad vodom? Ne, ali je uvidela bez- bonitvo i
otpadnitvo koji e biti pripisivani njenom sinu. Pokajala se, i dok je tumarala u
tami neznanja, postidela se i nije se usuivala da se vrati, ve je hodala tamo-
amo. Njeno tumaranje je komeanje. Ali, kada je Samovoljno primio mo od
Majke, on nije znao za mnotvo koje je iznad njegove majke. Jer, on je mislio da
samo njegova majka postoji. Video je veliko mnotvo anela koje bee stvorio i
uzvisio se nad njima. Ali, kada je Majka videla da neuspela tvorevina tame nije
savrena, budui da se njen drubenik nije saglasio sa njom, pokajala se (i)
gorko zaplakala. On je uo molitvu njenog pokajanja, i braa su se molila za nju.
Sveti nevidljivi duh se smilovao. Kada se nevidljivi duh smilovao, izlio je na nju
duh iz savrenstva. Njen je drubenik siao k njoj da otkloni njen nedostatak. On
je odluio da njen nedostatak otkloni posredstvom Pronoje, i ona ne bee uzneta
do njenog sopstvenog eona, ve e zbog velikog neznanja koje se u njoj ispoljilo
ostati u nonadi dok ne otkloni svoj nedostatak. Jedan glas dopre do nje: 'Covek
postoji, i Sin ovekov.' Prvi arhont, Jaldabaot, uo ga je (i) pomislio je da je taj glas
[doao od njegove majke]. Sveti savreni Otac, prvi ovek, [pouio] ga je u
obliju oveka. Blaeni im je otkrio svoje lice. I svi arhonti sedam moi sloie se.
U vodi su videli takav lik. Rekli su jedan drugome: 'Hajde da stvorimo oveka po
boijem obliju. Stvarali su od sebe i svih njihovih moi. Od sebe su oblikovali
jednog stvora, a svaka je [mo stvorila od svoje] moi [duu]. Stvorili su ga
prema liku koji su videli, podravajui onoga koji postoji od poetka, savrenog
oveka. Rekli su: 'Nazovimo ga Adam, da bi njegovo ime i njegova mo za nas
bili svetlost. A moi su poele odozdo. Prva je Boanstvenost, dua-kost; druga je
Gospodarstvo, dua-mii; trea je vatra, dua-telo; etvrta je Pronoja, dua-
kotana sr, i celokupna struktura tela; peta je Carstvo, dua [krv]; esta je
Otroum- lje, dua- koa; sedma je Mudrost, dua-kosa. I one su ukrasile itavo
telo. A njihovi su aneli stajali kraj njih. [Stvorili su iz dua], koje su prvo
pripremile moi, supstancu due i rasporedili su udove i zglobove. I stvorili su
itavo telo koje je sastavilo mnotvo anela koje sam ve spomenuo.
I ono je dugo vremena lealo nepokretno, budui da sedam moi nisu bile u
stanju da ga podignu, niti su to mogli 360 anela koji su sastavili [zglobove.
Majka je elela da povrati] mo koju je u nastupu elje podarila arhontu. Dola je
u nevinosti i molila Oca Sviju, ija je milost velika, i Boga svetlosti. On posla,
svetom zapoveu, Samorodnog i etiri svetlosti u obliju anela prvog ar-
honta. Oni ga posavetovae, kako bi mogli od njega uzeti mo Majke. Oni mu
rekoe: 'Udahni mu u lice neto od duha koji je u tebi, i taj e stvor ustati. I on
mu udahnu svoga duha koji je mo Majina u telo, i ono se pokrenu [istog
asa. I] smesta [ostale] moi postae ljubomorne, jer on je postao od svih njih, i
one su oveku dale moi koje potiu od njih; i on je nosio due sedam moi i
njihove sposobnosti. Njegova je mo razumevanja postala mnogo vea od svih
njih, (vea) od prvog arhonta. Ali, one uvidee da je on osloboen bezbonosti,
budui da je bio umniji od njih i da je uao u svetlost. One ga uzee i spustie u
prostranstva ispod svake materije. Ali, blaeni Otac je milostivi dobroinitelj. On
se saalio na mo [Majke] koja bee uzeta od [prvog arhonta], tako da bi mogla
nadvladati telo. Poslao je dobri duh i njegovu veliku milost kao ispomo prvome
koji bee siao, koji se zvao Adam, (to e rei) Epinoju svetlosti, koju je on
nazvao Zoe (ivot). Ali, ona je ta koja obdelava itavo to stvorenje, trudi se oko
njega, postavlja ga u svoj savreni hram, prosvetljava ga u pogledu njegove
nedostatnosti i pokazuje mu put navie. I Epinoja svetlosti bee skrivena u
njemu, da ne bi znali arhonti, ali da bi naa sestra, koja [je poput] nas mogla
otkloniti svoj nedostatak uz pomo Epinoje svetlosti. I ovek je zasjao zbog
senke svetlosti koja je u njemu, i njegova se misao uzvisi iznad onih koji ga behu
stvorili. I oni pogledae navie. Ugledae oveka. Bee se uzvisio daleko iznad
njih. Doneli su odluku zajedno sa itavom aneoskom druinom arhonata i
ostalim njihovim silama. Zatim su pomeali vatru i zemlju sa vodom i
plamenom. Povezali su ih pomou etiri vetra, udahnuvi vatru, spajajui jedno sa
drugim, i stvorili su [veliku] pometnju. [Uveli su ga] u senku smrti. Nainili su jo
jedno stvorenje, ali od zemlje i vode, vatre i vetra, to jest, od materije, tame,
elje i antagonistikog duha to je okov, to je grobnica stvaranja tela, koja je
stavljena na oveka kao okov od materije. To je prvi koji se spustio, i njegov prvi
raskol. Ali, Enoja prve svetlosti je u njemu, i oivljava njegovu misao. Prvi arhont
ga je i postavio u Raj, za koji je rekao da mu predstavlja uitak, to znai da e ga
zavarati; jer, njihov je uitak gorak a njihova lepota nedolina. Njihov je uitak
varka, a njihovo je drvo bilo neprijatelj. Njihov plod bio je otrov od koga nema
leka, a njihovo je obeanje bilo za njega smrt. Ali, njihovo drvo koje su postavili
je drvo ivota.
Saoptiu ti tajnu njihovog ivota, koja je u njihovom lanom duhu koji izvire iz
njih da bi ga mogao odvraititi, kako ne bi prepoznao svoje savrenstvo. To je
drvo ovakve prirode: koren mu je gorak, grane su senke smrti, lie je mrnja i
varka, sok mu je melem bezbonosti, a plod je elja za smru. Njegovo seme
upija one koji ga okuse, njihovo je prebivalite podzemni svet. Ali, drvo koje je,
kako oni kau, 'saznanje dobra i zla, to je Epinoja svetlosti; zato su zapovedili da
se ne kua, to jest da se ne slua, jer zapovest je uperena protiv njega, da ne bi
pogledao navie, ka svojoj savrenosti, i uvideo da je lien savrenosti. Ali, ja
sam ih podigao, da ih navedem da jedu.
Ja mu rekoh: Hristose, nije li ih zmija pouila da jedu? On se nasmei i ree:
Zmija ih je nauila da zaseju seme elje za skrnavljenjem i po- kvarenou, jer
od njih ima koristi. A znala je da ga ona nee sluati, budui da je mnogo umni ja
od njega. elela je da uzme mo koju mu on bee dao. I on baci zaborav na
Adama.
Ja mu rekoh: Hristose, ta je zaborav? A on ree-' Ne kako je Mojsije rekao,
'Uinio je da ga savlada san, ve je njegovo opaanje prekrio velom, pritisnuo
ga je obamrlou. Jer, uistinu je rekao kroz usta proroka: 'Uiniu da oteaju ui
njihovog srca, da ne mogu da razumeju i da vide. Tada se Epinoja svetlosti
sakrila u njemu (Adamu). A on (Jaldabaot) svojom voljom odluio je da je izvadi iz
rebra. Ali ona, Epinoja svetlosti, nedostina je. Kada ju je progonila tama, nije je
mogla dostii. Odluio je da uzme mo iz njega, da ponovo naini stvorenje u
enskom obliju. I uinio je da ona ustane pred njim. Ne kako je Mojsije rekao:
'Uzeo je rebro, nainio enu, [i ostavio je] kraj njega. Smesta se otreznio od
opijenosti tamom. Ona, Epinoja svetlosti, uklonila je veo koji je prekrivao njegov
um. Odmah, im je spoznao svoju supstancu, on ree: 'Ovo je sada kost moje
kosti, i telo moga tela. Zato e ovek ostaviti svoga oca i majku, i prionue uz
svoju enu, te e njih dvoje postati jedno telo, jer oni e poslati drubenika
Majinog i uzdii je. Zbog ovoga ju je Adam nazvao 'majkom svih ivih'.
Posredstvom moi uzvienosti i putem otkrivenja, Epinoja ga je pouila
0 saznanju. Pomou drveta u obliju orla, pouila ga je da se zaloi
saznanjem kako bi upamtio svoju savrenost; jer, nedostatak oboje bee
neznanje.
Jaldabaot uvide da su se oni udaljili od njega. Prokleo ih je, ali je dodao i ovo, da
mukarac treba da bude enin gospodar, budui da on ne zna tajnu koja je
nastala na zapovest svete uzvienosti. Ali, oni se ne usudie da ga prokunu i
razotkriju njegovo neznanje. Svi njegovi aneli isterae ih iz Raja. On ga je
obavio neprozirnom tamom. Tada Jaldabaot spazi devojku koja je stajala kraj
Adama. Ispuni ga glupost, jer zaeleo je da podigne njeno seme. Obeastio ju
je i zaeo prvog sina, a zatim i drugog: Javea, sa licem medveda, i Elohima, sa
licem make. Jedan je uistinu pravedan, ali drugi je bezboan. Elohim je
pravedan, Jave je bezboan. Pravednog je postavio iznad vatre i vetra,
bezbonog je postavio iznad vode i zemlje. Oni su ti koje su sve generacije ljudi
zvale Kain i Avelj do dana dananjeg. Brani odnos nastao je posredstvom prvog
arhonta. On je usadio Adamu elju za semenom, i to je ono to pomou branog
odnosa raa lik iz njihovog lanog [duha]. Ali, on je dva arhonta postavio iznad
carstva, da bi vladali nad grobom. Znao je svoju supstancu, koja je nalik njemu.
Adam je zaeo Seta. I kao kod rase koja je na nebu meu eonima, tako je Majka
poslala [duh] koji joj pripada. Duh je siao k njoj, da bi pokrenuo supstancu koja
je nalik njemu, po uzoru na savrenstvo, da ih otrgne iz zaborava i bezbonosti
groba. I tako je ostao neko vreme (i) radio je za seme kako bi ih duh, kada doe iz
svetih eona, mogao uzdii iz nedostatnosti do visine eona, da bi on mogao
postati sveto savrenstvo, da bi mogao biti bez mane.
Ali, ja rekoh: Hristose, hoe li due sviju biti spasene u istoj svetlosti? On mi
ree: Doao si do razmiljanja o velikim stvarima koje je teko otkriti drugima,
izuzev onima koji pripadaju rasi koja se ne koleba. Oni kojima doe odozgo duh
svetlosti i koji su se sjedinili sa moi bie spaseni, postae savreni i zasluie
da se uzvinu do velikih svetlosti; jer, oni e zasluiti da se pomou njih proiste
od sve bezbonosti i svih zavoenja zla, budui da ude iskljuivo za veitim
saborom i obuzeti su njime, bez gneva, zavisti, straha, e-lje i zatienosti. Nita
od ovoga ne utie na njih, nita sem tela kojim se koriste dok iekuju (as) kada
e ih Primaoci izneti iz njega i poneti do uzvienosti venog ivota i poziva; oni
trpe sve i podnose sve kako bi mogli okonati borbu i naslediti veiti ivot.
Ja rekoh: Hristose, ako tako ne ine, ta da rade due u koje mo i duh ivota
ue kako bi i one bile spasene? On mi odgovori: Oni kojima taj duh doe e u
svakom sluaju iveti, i oni izlaze iz bezbonosti; jer, mo ulazi u svakog
oveka, budui da bez nje ne bi mogli opstati. Ali, posle njenog roenja,
prinosi joj se duh ivota. I ako snani boanski duh doe k ivotu, on osnauje
mo koja je dua te ona ne zastranjuje u zlo. Ali, kod onih u koje ue lani
duh, ona biva zavedena od njega i zastranjuje.
Ali, ja rekoh: Hristose, kada njihove due izau iz tela, kuda e otii? Ali, on se
nasmei i ree: Do mesta za duu, koja je mo to bee daleko via od lanog
duha. Ona je snana; ona iz- begava delovanje bezbonosti i zahvaljujui vei-
tom nadzoru biva osloboena i uzneta do prebivalita eona.
Ali, ja rekoh: Hristose, oni koji nisu spozna
li nita ta su njihove due, ili kuda e oni otii? On mi ree: Njima je
ovladao lani duh dok su posrtali. I on pritiska njihovu duu i navodi je na
bezbona dela, te joj na taj nain donosi zaborav. Poto ona (dua) svue sve sa
sebe, on (lani duh) predaje je moima koje su stvorene pod arhontom. Ponovo ih
bacaju u lance i povlae una-okolo sve dok ne budu osloboene od zaborava, te
ona prima saznanje i tako postaje savrena i biva spasena.
Ali, ja rekoh: Hristose, kako to dua uvene i ponovo se vrati u prirodu Majinu ili
Covekovu? Ali, on se razveseli kada ga to upitah i odgovori: Ti si blagosloven
razumevanjem. Zbog ovoga se predaju onom drugom, u kome je duh ivota, radi
pokornosti njemu. I ako kroz njega uje, ona je spasena. Meutim, ona ne prelazi
u drugo telo.
Ja mu rekoh: Hristose, ali oni koji su znali i okrenuli se na drugu stranu ta su
njihove due? On mi ree: Oni e otii do mesta gde e se povui aneli
siromatva, kojima nikakvo pokajanje nije dato. Tamo e biti zadrani sve do
dana kada budu kanjeni. Svako ko je govorio protiv Svetog Duha bie kanjen
venim mukama.
Ali, ja rekoh: Hristose, odakle je doao lani duh? On mi odgovori: Kada su
Majka, ija je milost velika, i Sveti Duh, samilosni, koji se is- crpeo zbog nas on
je Epinoja svetlosti i seme koje je probudio u misli ljudi koji su od rase
savrenog venog oveka svetlosti (na ovom mestu tekst nije autentian), tada je
prvi arhont uvideo da su ga oni svojom mudrou nadvisili. Zaeleo je da prisvoji
njihovu mo miljenja. Poto je neuk, nije znao da su oni domiljatiji od njega.
Doneo je odluku sa svojim moima. Oni stvorie Heimar- menc. I sputali su
pomou mee, vremena i doba bogove nebeske, anele, demone i ljude, tako da
svi oni budu u njenim (misli se na Heimarmene, tj. Sudbinu) okovima i da ona
vlada njima opak i zao plan. I on se pokajao zbog svega to je nasta
lo njegovim delovanjem. Odluio je da poalje potop na svekoliku oholost
ljudsku. A velika Prono- ja koja je Epinoja svetlosti saopti ovo No ju. On to
obznani ljudima, a oni mu ne poverovae. Ne kako je Mojsije rekao: 'Skrio se u
jednom kovegu, ve je naao sebi utoite na jednom mestu. Ne samo Noje,
ve i (nekoliko) ljudi od rase koja se ne koleba odoe do jednog mesta (i) pokrie
se oblakom svetlosti. I znao je dokle see njegov posed, kao i oni koji behu s
njim u svetlosti to je sjala za njih; jer, na sve na zemlji bi izlivena tama. Doneo
je odluku sa svojim anelima. Poslali su svoje anele kerima ljudi da bi podigli
seme njihovo radi svoga uitka. I isprva nisu imali uspeha. I doli su, poto su svi
odluili da stvore lani duh, seajui se duha koji bee doao odozgo. I ane
li promenie svoje oblije, postajui nalik njihovim muevima, (i) ispunie ih
duhom, koji ih je muio u tami. Iz zlobe su im donosili zlato, srebro, poklone i
metale, bakar i gvoe i svakovrsne druge. Navodili su ih u iskuenje, da ne bi
mislile na njihovu Pronoju, koja se ne koleba. I uzeli su ih i zaeli decu iz tame,
iz njihovog lanog duha. Zatvorili su njihova srca. Otvrdla su zbog oko- relosti
lanog duha i ostala takva do dana dana-njeg. Blnjosloveni to e rei, Otac-
Majka ija je milost velika, uobliio se u njihovom semenu. Prvo sam se ja
uzvinuo do savrenog eona. Ali, ja ti ovo govorim da bi ti to mogao zapisati i
preneti srodnim duama u potaji. Jer, ova tajna pripada rasi koja se ne koleba.
Ali, Majka jo jednom doe pred mene. Ovo su stvari koje je uinila na svetu:
podigla je svoje seme. Obznaniu ti ta e se dogoditi; jer, uistinu ti saoptih ovo
da bi bilo zapisano, i to mora biti sklonjeno na sigurno mesto.
Tada mi ree: Proklet je svako ko ovo da u zamenu za neki dar, hranu, pie ili
odeu, ili za bilo ta slino.
Predao je njemu (Jovanu) tajnu, (i) smesta postao za njega nevidljiv. I on (Jovan)
doe k drugim uenicima. Poe da im prenosi ono to mu bee rekao Spasitelj.
Tajna knjiga Jovanova.
Apokrif Jovanov jedan je od najvanijih gnostikih

dokumenata, a to se posebno odnosi na ono to se na
ziva mitolokom gnozom. Da bi ispriao svoju priu, nepoznati autor koristi formu
otkrivenja, u kojoj Isus, posle svog uskrsnua, predaje tajno uenje Jovanu, sinu
Zevedejevom, na planini, verovatno Maslinovoj Gori, zahtevajui uz to da ga
Jovan zapiei prosledi
gnosticima, ali, u tajnosti.
Ovaj traktat prua veoma jasan prikaz stvaranja, pada i spasenja oveanstva.
Mit u veoma velikoj meri sledi sadraj i nain prvih nekoliko poglavlja Knjige
Postanka iz SZ, mada se uglavnom izvode zakljuci koji su suprotni ili barem
razliiti od onoga to je dato u biblijskom tekstu; stoga se u spisu esto moe
naii na iskaz: ne kako je Mojsije rekao.
Po strukturi AJ je klasino gnostiko jevanelje, koje se sastoji iz dva dela: prvi je
izvetaj o viziji, u kojem su uoljiva uvodna pria, opis najvieg boanstva (koje
se moe opisati samo u negativnim terminima), kosmogonija i prikaz pada
Sofijinog; a drugi je dijalog, koji se sastoji od deset pitanja, koja postavlja
Jovan, Hristovih odgovora, i zakljune prie. Stie se utisak da je drugi deo,
dijalog, sastavljen, opet, iz dva dela: u pitanjima-odgovorima 13 i delu 10.
pitanja, parafrazira se Prva knjiga Mojsijeva (17), a u 49 i delu 10, iznosi se
uenje o dui i njenoj sudbini posle ovekove smrti.
Ovaj spis daje odgovore na dva fundamentalna pitanja: ta je poreklo zla? i
Kako se moe istupiti iz ovog zlog sveta i vratiti se nebeskom domu?
Najvie boanstvo definie se pomou apstraktnog grkog pojma savrenstva,
savrenstva koje iskljuuje bilo kakav antropomorfizam i bilo kakvu upletenost u
svet. Iz ovog najvieg boanstva emaniraju svetlosna bia, ukljuujui Hristosa i
Sofiju, glavne linosti prie. Po AJ, pad se deava kada Sofija eli da stvori,
odnosno rodi bie, ali bez znanja i odobrenja velikog Duha. Ona proizvodi
monstruoznog boga-stvoritelja Jaldaba- ota, koji, meutim, jo uvek poseduje
mo svetlosti svoje majke. Jaldabaot stvara anele pomou kojih vlada svetom,
a stvara i oveka. Covek je stvoren po savrenoj slici Oca, koja je bila odraz u
vodi. Covek oivljava kada je Jaldaboat na prevaru udahnuo u njega svet- losnu
mo. Zapoinje borba izmeu sila svetlosti i sila mraka oko poseda nad onim
boanskim u oveku. Zle sile stavljaju oveka u materijalno telo, da bi ga drale
zasunjenog, a stvaraju, takoe, i enu i polnu elju, kako bi se ono boansko
rasprilo u mnotvu i kako bi se izbavljenje otealo. Konano, Hristos biva poslan
da spase oveanstvo podseajui ljude na njihovo nebesko poreklo. Samo oni
koji poseduju ovo znanje i koji su iveli asketski mogu se vratiti u carstvo
svetlosti; ostali se ponovo raaju sve dok nekako ne dou do spasonosnog
znanja.
Crkveni oci, izmeu ostalih, i Irenej, pominju AJ, te se moe zakljuiti da je traktat
nastao najkasnije u
II veku nae ere, svakako pre 185. godine, kada je Irenej napisao knjigu
Protiv Jeresi. Ovaj spis je kori- en u Mesopotamiji kao sveta knjiga, sve do VIII
veka nae ere.
Ovde je, od postojea dva, data kraa verzija ovog spisa.
Pismo Eugnostovo
Blaeni Eugnost poruuje svojima: Veselite se tome to znate da su svi ljudi koji
su zaeti od nastanka sveta do danas postali prah nastojei da otkriju ta je Bog i
kakav je on. Nisu to otkrili. Najmudriji meu njima pokuavali su da dopru do
istine na osnovu ustrojstva ovoga sveta. I ta razmiljanja nisu otkrila istinu; jer,
u pogledu toga ustrojstva svi filozofi iznose tri tvrdnje. Otuda ne mogu da se
usaglase. Jer, neki meu njima kau da ovaj svet sam sobom upravlja, neki da je
on provienje, a neki, pak, da je on neto to je predodreeno da se desi. A svet
nije nita od toga. Nijedna od ove tri tvrdnje koje pomenuh ne odgovara istini.
Jer, ono to potie od sebe samoga egzistira u praznom. Provienje je glupost, a
ono to sledi nepoznato nam je. Onaj, dakle, koji je u stanju da dopre do reenja
ove tri tvrdnje koje sam pomenuo, da dopre do njega pomou neke nove tvrdnje i
otkrije Boga istine, te da usaglasi sve stvari koje se na njega odnose, taj je
ovek besmrtan premda je okruen onima koji e umreti. Njega koji je neopisiv
nijedna sila nije spoznala, nijedna vlast niti oni koji su potinjeni, niti bilo koji
stvor od nastanka sveta, izuzev njega samog. Jer, on je besmrtan, vean i
nezaet. Jer, svako ko je zaet mora nestati. On je nezaet i nema poetka. Jer,
svako ko ima poetak ima i kraj. Niko njemu ne zapoveda, on je bezimen. Jer,
onoga ko ima ime stvorio je neko drugi. On je bezimen, nema nikakvo ljudsko
oblije. Jer, onoga ko ima ljudsko oblije stvorio je neko drugi. Njegov je lik samo
njegov, nije kao lik koji je nama dodeljen ili koji smo videli; taj je lik drugaiji i
daleko iznad svih stvari, uzvieniji je od svega to postoji. On gleda na sve
strane, a vidi jedino sebe samoga. On je be-skrajan, neshvatljiv, besmrtan, i
nema nikoga ko bi mu bio nalik. On je vazda dobar, bez mana, on traje.
Nepojmljivo je blaen onaj ko poznaje sebe samoga. Nemerljiv je, nedokuiv,
savren, budui da nema nedostataka. Njegovo je blaenstvo besmrtno. Zovu
ga Otac Sviju. Pre nego to se bi
lo koja vidljiva stvar pojavila, uzvienost i moi behu u njemu; on vlada svim
to postoji, a niko ne vlada njime. Jer, on je svekoliki Um, Misao, Promiljanje,
Mudrost, Razum i Mo. Sve su to sile jednake meu sobom, izvori svega to
postoji, i itava rasa sve do samog kraja egzistira u prvom saznanju nezaetog.
Jer, kada jo nijedna od njih nije bila stvorena, postojala je razlika meu
besmrtnim eonima. Posmatrajmo to ovako: sve to je nastalo iz unitenja e
nestati, jer stvoreno je iz unitenja. Ono to je nastalo iz neunitivosti nee
nestati, ve e biti neunitivo poto je stvoreno iz neunitivosti. I tako je mnotvo
ljudi skrenulo sa pravog puta, budui da nisu znali za tu razliku, to e rei, umrli
su. Neka za sada ovoliko bude dovoljno, jer niko ne moe odoleti prirodi rei
koje sam izgovorio o blaenom, besmrtnom Bogu istine. Ako postoji neko ko je
spreman da poveruje u navedene rei, neka proui sve, poev od skrivenih stvari
pa do zavretka ovog otkrivenja. I ova e ga misao pouiti kako je vera u ono to
nije obznanjeno pronaena u onome to jeste obznanjeno.
Poetak saznanja je ovo. Gospodar sviju se uistinu ne zove Otac ve
Praotac; jer Otac je poetak onoga to je obznanjeno. Jer on, Praotac bez
poetka, vidi sebe u sebi samome kao u ogledalu kada se prikazao u obliju
Autopatora to znai Autogenetora i kao Antopos u prisustvu nezaetog
Pre-ezgistirajueg. On je uistinu po starosti ravan onome koji mu prethodi, ali
mu nije ravan po moi. Uinio je da se posle njega pojavi mnotvo antoposa,
samorodnih i ravnih meusobno po starosti i moi, uzvienih i bezbrojnih, koji su
nazvani rasom nad kojom niko ne vlada meu carstvima postojeim. Ali,
itavo to mnotvo nad kojim niko ne vlada zove se deca nezaetog Oca. On,
pak, nedokuivi [ostaje] uvek besmrtan [u] neizrecivom blaenstvu. Svi oni
prebivaju u njemu, neprestano se veselei u neizrecivom ushienju nad
nepromenljivim blaenstvom i neizrecivom radou, kakvi nikada nisu bili
vieni, niti se za njih ulo, meu svim eonima i njihovim svetovima. I neka za
sada ovoliko bude dovoljno, da ne moemo proi kroz neto to je bez granica.
Drugi poetak saznanja je ovo. Preko nezaetog, prvog, koji je postojao u
beskraju pre Sviju
on je samorodni, samostvoreni Otac, savren u svetlosti to neizrecivim
sjajem sija on je spazio Arhe, tako da je njegov lik stekao veliku mo. Arhe te
svetlosti namah otkri jednog besmrtnog dvopolnog oveka. Njegovo muko ime
glasi Savreni [Um], a ensko Pansofos Sofija, Majka. Za nju se, takoe,
kae da je nalik svome bratu i svome drubeniku, to je istina koja se ne moe
osporiti; jer, to se istine nieg reda tie, zabluda koja je u njoj sadrana osporava
njenu valjanost. Sa besmrtnim ovekom prvi put se javlja naziv boanstvo i
gospodar. Jer Otac, koji se naziva samo-Otac (Autopator), uinio je da se on
pojavi. Stvorio je za njega (ili: za sebe) veliki Eon, prikladan njegovoj
uzvienosti. Podario mu je veliku mo. Vladao je nad svim stvorenjima. Stvorio je
sebi bogove, arhanele, anele, i bezbrojno mnotvo da mu slue. Sa tim je
ovekom, dakle, nastalo boansko i gospodarsko. Zato se on zove Bog Nad
Bogovima, Kralj Nad Kraljevima. Prvi ovek je Pistis za one koji nastanu posle
njega. On u sebi sadri sopstveni Um, misao, upravo kao to je on istovremeno i
promiljanje, mudrost, razum i mo. Sva bia koja postoje su savrena i
besmrtna. U pogledu besmrtnosti su uistinu sva jednaka, ali se u pogledu moi
razlikuju kao otac od sina, sin od misli, a misao od svega ostalog. Kako ve rekoh,
meu onima to su zaeti monada je prva. Zatim slede dijada, trijada, pa sve do
dekada. Ali, dekade vladaju nad stotinama, a stotine vladaju nad hiljadama, a
hiljade nad deset-hiljadama. Takve je prirode [...] meu besmrtnima. Ali, monada
i misao pripadaju oveku ili miljenju [...] dekadi. Stotine, meutim, [...] hiljade
[...] [Ali], deset- -hiljade [su] sile koje [...] potiu [od...] postoje sa [. . .] Um [i]
Poe[tak] a misli [...] misli [...] savete od [...] sile. Posle svih [njih], pojavio se on
u svojoj moi, on koga su [obznanili] sasvim. I pojavio se iz onoga to [su] stvorili,
on koga [su stvorili]. I on kome podarie oblije pojavi se iz onoga emu
[dadoe oblije]. On kome nadenue ime pojavi se iz onoga emu podarie
oblije. Razliitost spram onih koji su ih stvorili izae na videlo u njemu, kome
nadenue ime od poetka njegovog do kraja, u skladu sa moi svih eona. Ali,
besmrtni Covek pun je svekolikog venog blaenstva i neizrecivog ushienja;
itavo njegovo carstvo veseli se u venom ushienju. Ove stvari za koje se
nikada nije ulo, niti se za njih znalo u svim eonima [koji su] nastali posle [njega
...].
Posle njega [...] postao je od besmrtnog oveka [...], koji se zove Sin [oveka]
[nedostaje etiri redaj. [Njegovo muko ime] je [...] prvoroeni, a ensko [ime
je prvo]roena Sofija, [Majka Sviju], a neki je zovu Agape. [On], prvoroeni,
poseduje mo [svoga oca]. Stvorio je [sebi] bezbrojne anele da mu slue. itavo
to mnotvo anela zove se Crkva svetaca svetlosti bez senke. Kada se oni
meusobno ljube, njihov se poljubac pretvara u anele koji su nalik njima. Otac-
-Protogenetor zove se Adam, ovek od svetlosti. Carstvo Sina oveka prepuno
je neizrecivog uitka i vene radosti. Oni su stalno neizrecivo ushieni svojim
veitim blaenstvom, za koje nisu nikada uli niti su ga ikada videli svi eoni koji
postoje i njihovi svetovi. Sin oveka dogovorio se sa svojom drubenicom
Sofijom. Stvorio je veliko dvopolno svetio. Njegovo muko ime je Spasitelj,
stvoritelj svih stvari, a ensko ime jeSofija Pangeneteira (stvoriteljica svega).
Neki je zovu Pistis. Spasitelj se dogovorio sa svojom drubenicom Pistis
Sofijom. Stvorio je est dvopolnih duhovnih (bia) po uzoru na ona stvorena pre
njega. Njihova muka imena su: prvo je nezaeti, drugo samozaeti, tree
zaetnik, etvrto prvozaetnik, peto zaetnik sviju, esto glavni
zaetnik. enska imena su: prvo je Pansofos Sofija, drugo Panmetor Sofija,
tree Pangeneteira Sofija, etvrto Protogenete- ira Sofija, peto Agape Sofija, esto
Pistis Sofija. Iz dogovora koje sam spomenuo nastajali su eoni koji su nazvani
misli; iz misli promiljanja, iz promiljanja mudrosti, iz mudrosti razumi, iz
razuma odluke, iz odluka rei. Stvoreno je trideset est mukih i trideset est
enskih (bia), to ini sedamdeset dve sile. Svaka od njih stvorila je pet
duhovnih (bia), to ini 360 sila. Sve one zajedno ine volju.
Besmrtni ovek postao je jedna vrsta [...] eona, a vreme je postalo jedna vrsta
prvozaetnika. Njegov sin, [zaetnik sviju], postao je jedna vrsta [...]. Dvanaest
meseci postala su jedna vrsta dvanaest sila. 360 dana u godini postalo je jedna
vrsta 360 sila to ih stvori Spasitelj. Iz ovih nastadoe aneli kojima se broja ne
zna. Pretvorili su se u sate i njihove trenutke.
Kada su svi koje pomenuh stvoreni, Zaetnik sviju, njihov prvi otac, stvori za njih
dvanaest eona sa anelima da im slue. U svakom eonu bilo ih je po est, tako da
je bilo sedamdeset dva neba od sedamdeset dve sile to ih on stvori. Svako nebo
imalo je pet svodova, tako da ih je ukupno bilo 360. Od svodova je stvoreno 360
sila. Kada je njihovo stvaranje zavreno, nazvane su 360 nebesa, po nebu koje
im je prethodilo. I sva su nebesa savrena i dobra. I tako se pojavi pomanjkanje
enskosti.
Prvi eon pripada besmrtnom oveku, drugi eon pripada Sinu oveka, koga zovu
prvozaetnikom, koga zovu Spasiteljem. Nad njima vlada eon iznad kojeg
nema nikakve vlasti, vean, boanski i beskrajan, eon nad eonima, eon
besmrtnika to u njemu prebivaju, gornji deo Ogdoada to bi stvoren iz haosa.
Ali on, besmrtni ovek, stvorio je eone, sile i carstva. Svima koje je stvorio dao je
mo da stvaraju ta ele, ukljuujui i dane [sic] to su iznad haosa; jer, ovi su se
dogovorili meusobno. Uinili su da se pojave sve krasote i da iz duha nastane
bezbrojno mnotvo velianstvenih svetlosti, i to su u poetku nazvali prvi,
sredinji i savreni, to e rei, prvi eon, drugi i trei. Prvi su nazvali jedinstvo i
spokoj, svaki od njih imao je svoje ime, jer crkvu u treem eonu su zvali
mnotvo iz mnotva, koje je mnotvo stvorilo iz jednog. Zato se mnotvo
okuplja i sjedinjuje. Zovu ga crkva po crkvi koja nadilazi nebo. Zato je crkva
Ogdoada stvorena kao dvopolna. Jednim delom se zove muka a drugim enska.
Muki deo se zove crkva a enski ivot, da bi bilo jasno kako od ene potie
ivot svih eona pod svim imenima koja su im davana od poetka. Iz njegove
dobre volje i misli stvorene su sile koje zovu bogovima. Bogovi su iz svojih
mudrosti stvarali bogove. I Bogovi su iz svojih mudrosti stvara
li gospodare. Gospodari gospodara su iz svojih rei stvarali gospodare.
Gospodari su svojim moima stvarali arhanele. Arhaneli su (iz svojih rei)
stvarali anele. Iz ovoga je stvorena ideja i [oblije i forma] da se naenu imena
[svim] eonima [i] svim njihovim besmrtnim svetovima to ih spomenuh. Svi su
oni za to dobili dozvolu besmrtnog oveka i njegove drubenice Sofije, koju zovu
u- tanje. Zovu je utanje zato to je svoju besmrtnu uzvienost stvorila bez
rei, promiljanjem. Poto su imali dozvolu, svaki je od njih stvorio sebi velika
carstva u svim besmrtnim nebesima i njihovim svodovima, prestolima i
hramovima, prikladna njihovoj uzvienosti; neki su, uistinu, stvorili prebivalita i
koije toliko neizrecivo uzviene da se ne daju opisati. Stvorili su sebi bezbrojne
vojske anela da im slue veliajui ih, kao i neopisive devianske duhove
svetlosti. Meu njima nema patnje i slabosti, dovoljno je da neto poele (i) to
se namah ostvari. Tako su stvoreni eoni i njihova nebesa i svodovi blaenstva
besmrtnog oveka i njegove drubenice Sofije, mesto gde svi eoni i njihovi
svetovi i ono to dolazi posle njih [nedostaje glagol], da bi mogli stvoriti razna
oblija toga mesta, njihove slike u nebesima haosa i njihovih svetova. Ali, itava
priroda (koja izvire) iz besmrtnog, od nezaetog, do otkrivenja haosa u svetlosti
to si ja bez senke u neizrecivom ushienju i radosti, svi su se veselili nad svojim
veitim blaenstvom i beskrajnim spo- kojstvom to se ne da opisati, niti se moe
zamisliti u svim eonima to postoje, sa njihovim silama.
I neka ovoliko bude dovoljno. I sve to to vam saoptih iskazah tako da moe da
dopre do uiju vaih, sve dok ono emu vas ne mogu nauiti ne otkrijete u sebi. I
to e vas ispuniti ushienjem i istim saznanjem.
Blaeni Eugnost
Osnovna namera ovog teksta (odnosno autora ovog teksta, tj. onog koji najbolje
zna, jer to, naime, znai Eugnost; stoga je to, verovatno, pseudonim), jeste da
utvrdi i pokae postojanje nevidljivog, nadnebeskog podruja, koje je izvan
opaljivog sveta, i u kojem prebiva Bog Istine.
Odmah na poetku, odbaene su tri teorije koje se tiu ustrojstva sveta; onako
kako su opisane, one pod- seaju na teorije stoika, epikurejaca i vavilonskih
astrologa.
U sutini, ovaj tekst predstavlja kosmogoniju i ona se, u opreci prema tri
pomenute teorije, izlae pozitivnim terminima. Ovim izvansvetskim podrujem
vlada pet osnovnih boanskih bia; prvi je u toj petodelnoj hijerarhiji istiniti Bog (u
kome sva ostala bia imaju svoje poreklo), koji se, meutim, jedini i jedino moe
predstaviti negativnim terminima: on je neopisiv, nespoznatljiv, nesmrtan,
bezimen, itd; on je nezaeti Otac, Otac svega, Praotac. Drugi lan hijerarhije je
odraz (kao u ogledalu) Praoca, i on se naziva Samo-oitac (Auto- pator), on je, u
stvari, po svemu jednak Praocu, jedina je razlika u nivou moi (hijerarhija moi
vai uostalom za sve lanove ovog vertikalnog sistema); zatim sledi hipostazirana
mo Samooca, Besmrtni Covek, koji je androgin; potom androgini sin Besmrtnog
oveka, nazvan Sin oveka, i potom, njegov, takoe androgini, sin, dakle, Sin
Sina Covekovog, Spasitelj. Imena enskih aspekata poslednja tri lana hijerarhije
ukljuuju ter-min Sofija. (Uz neka manja, nebitna izostavljanja i jedno vee,
tekst PE upotrebio je neki hrianski gnostik pri sastavljanju spisa Sofija Isusa
Hristosa. Forma ovog spisa je otkrivenje koje Hristos, posle uspenja, saopta- va
svojim uenicima, kao odgovore na njihova pitanja. Obiaj je da se ova dva spisa
daju zajedno, kako bi se, izmeu ostalog, videlo, na primer, kako tee proces mo-
difikovanja i transformisanja jedne nehrianske rasprave u hriansku
gnostiku raspravu. Ali, kako ovde SIH nije ukljuena, napomene o znaaju pojma
Sofija u okviru gnoze, bie ipak iskljuene.) Svako od ovih boanskih bia ima
sopstvenu sferu, odnosno eon u kome prebiva bezbroj niih i potinjenih bia
(bogova, arhanela, anela, itd.). Sledi druga grupa od est boanskih bia koja
potie iz prvih pet. Kao i tamo, i ovde vladaju neopisiva radost i ushienje. Spis
zavrava dodatkom u kome se govori o oblasti Besmrtnog oveka, koji je, u
stvari, na eon.
Izgleda da se pojam tri boanska oveka u nebeskoj hijerarhiji zasniva na onome
sto je izloeno na poetku SZ, u Postanju 13: Besmrtni ovek = Bog; Sin Co-
vekov = Adam; Sin Sina Covekovog = Spasitelj.
Kako postoje slinosti izmeu slike nadnebeske oblasti koja se pojavljuje u ovoj
raspravi, i one koju zagovara egipatska religijska misao, moglo bi se zakljuiti
da je verovatno mesto nastanka PE Egipat. Vreme nastanka je verovatno I vek p.
n. e.
Tumaenje due
I umaenje due. Mudri koji behu pre nas dali su dui ensko ime. Uistinu, ona je
ak i po svojoj prirodi ena. Ona ima i matericu. Sve dok je sama sa Ocem,
ona je devica i dvopolna je. Ali, kada je pala u telo i dospela u ovaj ivot, tada je
pala u ruke mnogim razbojnicima. I drz- nici su je bacali jedan drugome i
[obeastili] je. Neki su je iskoristili nasilno, drugi su je privoleli nekim pritvornim
poklonom. Ukratko, obeastili su je. [Izgubila] je devianstvo, i bludniila je
svojim telom i podavala se svakome. I onoga uz koga je ona smatra svojim
muem. Kad god se podavala drskim, nevernim preljubnicima da bi je iskoristili,
duboko je uzdisala i kajala se. A kada se okrene od tih ljubavnika, ona tri
drugima, i oni je primoravaju da bude sa njima i da ih slui kao gospodare na
krevetima njihovim. Ali, ona se od sramote vie ne usuuje da ih napusti. Ali, oni
je dugo vremena zavaravaju (ponaajui se) kao istinski i pravi muevi, kao da
je veoma potuju, a posle svega toga, naputaju je i odlaze. A ona postaje sirota
naputena udovica bez ikakve pomoi
i niko ne uje njenu patnju; jer, ona od njih nema nikakve koristi, oni su je
samo obeastili optei s njom. A porod tih preljubnika gluv je, slep i boleljiv,
njihova su srca zbunjena ( = razum im je poremeen). Ali, kada je poseti Otac koji
je na nebu i kada vidi kako uzdie zbog svoje strasti i nedolinosti, i kaje se
zbog bludnienja, kada ona pone da doziva njegovo [i]me traei od njega
pomo, [uzdiui] svim srcem i govorei: Izbavi me, oe moj. Jer gle,
prepustiu se [tvome] sudu poto sam napustila svoju kuu i pobegla iz
devianske lonice. Ponovo se obraam tebi kada on vidi da joj je takva
narav, tada e odluiti da je uini vrednom svoga saaljenja, jer veliki je bol
pretrpela napustivi kuu. Sveti Duh na vie mesta propoveda o bludnienju
due. On veli kod proroka Jeremije: Kada mu napusti svoju enu i ona ode te
uzme drugoga, hoe li se posle njemu vratiti? Zar nije ta ena obeastila sebe? A
ti si bludniila sa mnogim pastirima i vratila se meni, kae Gospod. Podigni oi ka
visinama i vidi gde si sve bludniila! Zar nisi sedela na putevima i skrnavila
zemlju svojim preljubama i zloom, i zar nisi mnoge pastire navela na greh? Bila
si bestidna sa svakim. Nisi prizivala mene kao srodnik; ili kao oca, ili kao tvorca
svoga devianstva. Kod proroka Josije, opet, pie: Hajde, doi pred sud boiji sa
svojom majkom, jer ona mi nee biti ena, a ja joj neu biti mu. Ukloniu njeno
bludnienje od sebe, i uzeu preljubu sa dojki njenih. Svui u je golu kao to
bee na dan kada se rodila, i uiniu je jalovom poput zemlje bez [v]ode,
uiniu da bude jalova od [ei], neu sc smilovati njenoj deci, jer zaeta su u
bludu poto je njihova majka bila bludnica i nanela je [sramotu svojoj deci]
rekavi: 'Bludniiu sa onima koji me vole; oni su mi dali hleb i vodu i odeu i vino
i ulje i sve to mi je od koristi. Gle, stoga u je zatvoriti da ne bi mogla trati za
preljubnicima. I kada ih bude traila i ne bude mogla nai, ona e rei: Vratiu se
svome prvom muu, jer tada mi bee bolje nego sad. Kod Jezekilja, opet. pie:
Posle mnogih gadosti, ree Gospod, sagradila si kuu bluda i nainila sebi mesto
lepote na ulicama. I sagradila si kue bluda u svakoj ulici, unitila si svoju
lepotu, razmicala si noge na svakom putu i jo vie bludniila. Bludniila si sa
sinovima Egipta, koji su tvoji susedi, koji su veoma pu-teni. Ali, ko su sinovi
Egipta, koji su veoma puteni, ako ne putene i ulne stvari zemaljske koie duu
skrnave kada ona od njih primi hleb, kada primi vino, kada primi ulje, kada primi
odeu i spoljanje ukrase koji obavijaju telo to ona sve smatra korisnim za
sebe? Ovo bludnienje osudili su apostoli Spasiteljevi: uvajte ga se, oistite
se od njega! Oni ne govore samo o telesnom bludnienju, ve jo i vie o
bludnienju due. Stoga apostoli piu: [...] Bog koji [...] postade u [tome]. Ali,
taj veliki [sukob] deava se zbog bludnienja due. Iz njega proistie i telesno
bludnienje. Zato je Pavle, piui Korinanima, rekao: Napisao sam vam: Ne
meajte se sa preljubnicima, nipoto sa preljubnicima ovoga sveta ili sa
pohlepnima, pljakaima i idolopoklonicima, jer biste inae morali izai iz sveta.
Ovako on govori u duhu: Mi se ne borimo protiv krvi i mesa, ve protiv vladalaca
sveta tame i zlih duhova. Sve dok dua srlja na sve strane, spaja se sa svakim
koga sretne (i) obeauje sebe, ona trpi patnje od onih koje je primorana da
primi. Ali, kada uvidi svoju bedu, zaplae i pokaje se pred Ocem, tada e se Otac
saaliti na nju i preokrenuti njenu matericu; spolja e je preokrenuti unutra, i
dua e primiti svoju individuanlost (ili: nalije). Jer, one nisu kao u ena: telesne
materice su unutar tela, kao i utroba, ali materica due okree se napolje, poput
mukih odlika (= polnih organa) koje su spolja. Ako se materica due voljom
Oevom okrene unutra, tada uroni (ili: biva krtena) i smesta biva proiena od
spoljanje prljavtine (ili, u aktivu: smesta se isti od spoljanje prljavtine)
koja joj je bila nametnuta, upravo kao to se prljava [odea] obino stavlja [radi
pranja u vodu] koja je okrui sve dok prljavtina ne izae [iz nje] i ona ne postane
ista. Ali, proiavanje due slui da bi ona poprimila svoju [istotu], svoje
prvobitno stanje, i ona se ponovo obre, to predstavlja njeno krtenje. Tada
e se poeti ljutiti na sebe, upravo kao to se oni to raaju smesta po roenju
deteta ljutito okrenu protiv sebe. Ali, poto je ona ena i ne moe sama roditi
dete, Otac joj je poslao sa neba mua, koji je njen brat, prvoroeni. Tada je enik
siao k nevesti. Okanula se svog nekadanjeg bludnienja, oistila se od
prljavtine preljubnika. Ponovo je stekla nevestinsku istotu. Proistila se u
branoj lonici. Ispunila ju je miomirisom; sedela je u njoj iekujui svoga
istinskog enika. Ne obilazi vie trnicu, i ne spaja se s kim god zaeli. Umesto
toga, nastavila je da iekuje dan kada e on doi, i plaila ga se, jer nije znala
kako on izgleda. Ne sea se vie, od vremena kada je pala iz kue Oeve. Ali,
sanjala ga je, prema volji Oevoj, poput ena koje vole svoje mueve. Zatim je
enik, prema volji Oevoj, siao k njoj u branu lonicu koja bee pripremljena.
Doveo je branu lonicu u red. Jer, taj brak nije poput telesnog braka, u kome
suprunici obavljaju snoaj i zadovoljavaju se optei tako. I poput tekog
tereta, ostavljaju za sobom patnje elje i [slue] jedno drugo. Ali, ovaj brak nije
od te [vrste]; kada [ostvare] sjedinjenje, oni postaju jedan ivot. Zato je prorok o
prvom oveku i prvoj eni rekao: Oni e biti jedno telo. Jer, oni prvo behu
spojeni u prisustvu oca, pre nego to je ena otila od mukarca, koji je njen brat.
Ovaj brak ih je sada ponovo sjedinio, i dua se spojila sa svojim voljenim, svojim
prir'odnim gospodarem, kao to je zapisano: Jer, gospodar enin je njen mu.
Ali, ona ga je postepeno upoznala i ponovo se veselila, plaui pred njim kada bi
se prisetila nedolinosti svoga nekadanjeg udovitva. I jo se vie ukraavala da
bi mu udovoljila i zadrala ga kraj sebe. Ali, prorok je u Psalmima rekao: Po- uj,
keri moja, pogledaj i upravi k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i kuu oca
svoga, jer kralj je poeleo tvoju lepotu, jer on je tvoj gospodar. Jer, on ju je
smatrao toliko vrednom da treba da napusti narod svoj i mnotvo ljubavnika
svojih, meu kojima je nekada bila. Sluala je samo svoga kralja, svoga prirodnog
gospodara, i zaboravila je kuu zemaljskog oca u kojoj joj je bilo loe, te se
ponovo setila svoga Oca koji je na nebu. Tako je i Abrahamu reeno: Idi iz zemlje
svoje, i od roda svoga, i iz kue oca svoga. Tako je dua, kada s; [ukrasila] u
svojoj lepoti, srela svoga voljenog. I on je nju voleo. I kada se spojila s njim,
primila je od njega seme to je duh koji udahnjuje ivot tako da mu je
rodila decu koja behu dobra i othranila ih. Jer, ovo je veliko savreno udesno
roenje, tako da je brak ispunjen po volji Oevoj. Jer, dua treba (ponovo) sebe da
rodi, i da bude ista kao to je bila u poetku. Sada se dua pokree. I primila je
boansko od oca da bi ponovo stekla istotu, kako bi mogla ponovo biti
primljena tamo gde je bila u poetku. Ovo je vaskrsenje iz mrtvih. To je izbavljenje
iz suanjstva. To je uspee na nebo. To je put navie ka Ocu. Stoga je prorok
rekao: Duo moja, slavi Gospoda i sve to je u meni sveto ime njegovo. Duo
moja, blagosiljaj Boga koji ti je oprostio sve tvoje grehe, koji je izleio sve tvoje
bolesti, koji je izbavio tvoj ivot od smrti, koji te je krunisao milou, koji
dobrim ispunjava tvoje elje. Tvoja mladost obnovi- e se kao u orla. Ako se
ona tada obnovi, uspee se na nebo slavei Oca i brau svoju, ijim je
posredstvom spasena. Tako e dua biti spasena putem obnavljanja. Ali, to se
ne deava pomou asketskih rei, umea ili pisanog predanja, ve je to milost
[Boija] bolje rei, to je [Boiji] poklon [ljudima]. Jer, to je [...] Stoga je Spasitelj
uzviknuo: Niko mi nee moi prii osim onoga koga moj Otac privue i dovede
k meni, a ja u ga uzdii poslednjeg dana. Valja nam, dakle, moliti se Ocu i
prizivati ga svom duom. Ne usnama koje su spolja, ve u duhu koji je unutra,
koji je doao iz dubine, dok vapimo i kajemo se zbog ivota koji smo vodili, dok
ispovedamo nae grehe (i) uviamo prazninu zablude u kojoj smo iveli i prazninu
zanosa, dok plaemo, jer smo iveli u tami i meu talasima, dok oplakujemo sebe
da bi se on smilovao na nas i mrzimo sebe kakvi smo sada. I opet je Spasitelj
rekao: Blaeni su oni to oplakuju, jer bie im data milost. Blaeni su oni to
gladuju, jer bie na- hranjeni. I jo je rekao: Onaj ko ne mrzi svoju duu nee
moi da me prati. Jer, poetak spasenja j ekajanje. Zato je Jovan doao pre
pojave Hristosa (Parusije) i propovedao krtenje pokajanja. Krte-nje pokajanja
odigrava se u tuzi i bolu srca. Ali, Otac je dobar prijatelj ovekov, i on uje duu
koja ga priziva, i alje joj svetio izbavljenja. Stoga je rekao posredstvom duha
prorokovog: Reci deci moga naroda: 'Ako vai gresi seu od [zemlje do] neba, i
ako su skrletno [crveni] i crnji od platna za vreu, okrenite se meni svom duom i
recite Oe moj, i sasluau vas kao sveti narod. A na drugom mestu:
Ovako veli Gospod, svetac Izrailja: 'Kada se okrenete i zavapite, tada ete biti
spaseni i znaete gde ste bili dok ste verovali u ono to je prazno. Drugde je,
pak, rekao: Jerusalim je gorko plakao: 'Smiluj mi se. On e se smilovati vaem
plau. A kada je video, uo vas je. I Gospod e vam dati hleb muke i vodu
gorine. Od sada vam nee prii oni koji vas skreu s pravog puta. Vae e oi
videti one koji zavode. Zato se valja moliti Bogu nou i danju, pruiti mu ruke
kao to ine oni koji se sred uzburkanog mora mole Bogu svim svojim srcem; ne
licemerno, jer oni koji se mole licemerno zavaravaju sebe, jer Bog gleda slabine i
iskuava srce kako bi mogao znati ko zavreuje da bude spasen. Jer, niko nije
vredan spasenja ko jo uvek voli mesto zablude. Stoga je pesnik zapisao:
Odisej je sedeo na ostrvu plaui. Bio je uznemiren, i okrenuo je lice od
Kalipsinih rei i njenih obmana, i poeleo je da vidi svoj grad i dim koji se uzdizao
nad njim, a nad [dimom] pomo sa neba [...]. [I dua], pak, kae: Poto se [moj
mu] okrenuo od mene, neu se vratiti svojoj kui. Zavapila je i rekla: Afrodita
me je prevarila. Odvela me je iz moga grada. Napustila sam svoje prvoroene i
svoga dobrog, mudrog i lepog mua. Jer, kada dua napusti svog savrenog
mua zbog toga to ju je obmanula Afrodita, koja ovde vlada, ona zbog toga
pati. Ali, ako zavapi i pokaje se, bie vraena svojoj kui; jer, uistinu, ni Izraelu
nije bilo mogue prii i izbaviti ga iz zemlje egipatske, iz suanjstva, sve dok nije
zavapio pred Bogom. Oplakivao je svoje suanjstvo. U Psalmima je zapisano:
Bejah u velikoj alosti. Svake u noi zaliti postelju svoju suzama. Ostareh
meu svim svojim neprijateljima. Odlazite od mene svi koji nepravdu inite, jer
gle, Gospod je uo moj pla i usliio je moju molitvu. Ako se istinski pokajemo,
Gospod e nas uti; veliki su strpljenje njegovo i milost njegova, i slava za sva
vremena. Amen.
Tumaenje due.
U ovom spisu predstavljeno je, inae dosta raireno, uenje o padu due i
njenom osloboenju. Ova ideja je, po miljenju onoga ko je sastavio ovaj spis, ve
potvrena u biblijskoj literaturi i otuda preobilje navoda iz SZ i NZ, koji zauzimaju
skoro treinu teksta. Takoe se navode i delovi iz Homera. Tekst koji se navodi
reinterpretiran je, naravno, u gnostikom smislu. Od naroitog su znaaja
pretumaenja krtenja, uskrsnua iz mrtvih, uspenja na nebo, ponovnog
roenja, svadbene lonice. Posebno ovaj poslednji sakrament ima vanu ulogu u
osloboenju due, tj. oveka (uporediti
0 ovome naroito Jevanelje po Filipu).
Kratak sadraj gnostikog mita o padu due u svet
1 njenom povratku na nebo, kako je predstavljen u ovom spisu, jeste sledei.
Dua, ija je priroda enska (ona, ak, ima i matericu), sve dok se nalazi sama
sa svojim Ocem na nebu, jeste devianska i androgina, ali kada padne u svet i u
telo (pri padu u telo vri se podela na muki i enski deo, a samo je ovaj
poslednji onaj koji zaista pada i gubi devianstvo), ona se oneiuje mnogim
ljubavnicima. Ovi ljubavnici su razbojnici i banditi i prema dui se ponaaju kao
prema kurvi, a onda je naputaju. U patnji, ona iznova traga za novim
ljubavnicima, koji je iznova oneiuju svojim semenom, luta od trga do trga, ivi
u javnoj kui, ona je rob polnog uivanja mukaraca, njen je porod gluv, slep,
bolestan, malouman. Dua ostaje u ovom polnom i psihikom suanjstvu sve
dok se ne osvesti, dok se ne probudi, dok ne postane svesna svoje situacije i dok
se ne pokaje. Ona se obraa Ocu za pomo, on je milostiv i preduzima dve stvari:
prvo, preokree njenu matericu unutra, jer ona je tada bila napolju, poput mukih
genitalija, i tako bila veoma pogodna i podlona oneiavanju, a sada je
uronjena unutra (ovo je analogija krtenju), oiena je
i vie ne moe biti isprljana; drugo, otac alje dui mladoenju sa neba,
prvoroenog sina iz svoje kue, njenog brata. Sjedinjenje se odigrava u svadbenoj
lonici, ali to nije neko ovozemaljsko venanje, nego duhovno i veno; dua
ponovo dolazi u stanje u kome je bila pre pada, obnovljena je (ovo predstavlja
uskrsnue iz mrtvih); ona je osloboena suanjstva, ovoga sveta; uspinje se
na nebo. Potomstvo koje nastaje posle ove svadbe, dobro je i lepo.
U osnovi, pria koja je izloena u TD, sledi mit
o Sofiji, poslednjem eonu koji naputa Pleromu u potrazi za novim
horizontima; put due uveliko podse- a na putovanje Sofije (uporediti AJ).
Kako je ve reeno, autor ovog teksta ilustruje priu o dui i stupnjevima njenog
putovanja (prostituciji, pokajanju, povratku Ocu), navodima iz Biblije i Homera
(dva puta). Meutim, sudei po nekim tragovima koji se mogu nai kod nekih
hrianskih autora iz Aleksandrije, kao to su Klement, Didima, Origen, koji se
odnose na postojanje, u to doba uobiajenih, antologija i florilegijuma, moe se
zakljuiti da autor spisa TD nije sam sakupio navode iz SZ i NZ, nego da ih je
izvadio upravo iz jedne od takvih antologija. Ovo ukazuje na mogui milje
autora, kao i na mogua blia C/dreenja u pogledu mesta i vremena na i u kome
je autor iveo i sastavio ovaj spis. Moglo bi se, dakle, pretpostaviti da je ovaj
gnostik bio deo obrazovanog, sin- kretistikog kruga u kome su jevrejski i grki
spisi bili dobro poznati, ta vie, da su za njega imali odreenu, moda ak istu,
profetsku vrednost. Prema to-me, mesto je verovatno Aleksandrija, a vreme
verovatno poetak III veka nae ere.
Jevanelje istine
Jevanelje istine je radost za one kojima se smilovao Otac Istine i dao im da ga
spoznaju posredstvom moi Logosa koji je potekao iz Plerome, i koji bee u
mislima i umu Oevom njega zovu Spasitelj, jer on e doneti spas onima koji
ne poznaju Oca. Naziv jevanelja predstavlja objavu nade, jer za one koji ga trae
to je otkrivenje.
Sada se Svi okretoe njemu od koga su potekli. I Svi behu u njemu,
neshvatljivom, nedokuivom, koji je dragoceniji od ma koje misli, a
nepoznavanje Oca donosilo je patnju i strah. I patnja se zgusnu poput magle,
tako da niko ne bee u stanju da vidi. Otuda je Plane (Zabluda) stekla snagu.
Uzaludno je radila na svome poslu, jer nije znala istinu. Postala je u jednom
stvorenju dok je sa arom (i) u krasoti pripremala zamenu za istinu.
Ali, ovo ne bee ponienje za njega, nepojmljivog, nedokuivog, jer su patnja,
zaborav, i to stvorenje privida bili nitavni, a vena istina je nepromenljiva,
stalna, i njoj se nema ta dodati.
Zato valja prezirati Plane. Ovo je (njen) opis: ona nema korena. U odnosu na Oca,
stvorena je u magli, i dok postoji, stvara zaborav i strah da bi pomou njih
zaarala one u sreditu i zarobila ih. Njen zaborav nije bio vidljiv. To nije [...]'
vezano za Oca. Zaborav ni je potekao od Oca, premda je nastao zbog njega. Ali
ono to postaje u njemu jeste saznanje. Postade jasno da treba ukloniti
zaborav i spoznati Oca. Poto je zaborav nastao u odsustvu spoznaje Oca, on vie
nee postojati od trenutka kada Otac bude spoznat.
Ovo je jevanelje onoga koga trae, koje je on obznanio savrenima milou
Oevom, skrivena tajna Isusa Hristosa, preko koga je podario saznanje onima
koji zbog zaborava behu u tami. Podario im je saznanje (i) dao im put. Ali, put koji
im je saoptio je istina. Zato se Plane naljutila na njega (i) progonila ga. Bila je
ugroena zbog njega, (i) bi unitena. On je prikovan za drvo. Postao je plod
saznanja Oevog.
On nije nestao zato to je pojeden. Ali onima koji su ga jeli podario je uitak
otkria. Jer, on
' Ova praznina razliito se rekonstruie: misao (enke,
Hart), neto (Feht).
ih je otkrio u sebi samome, a oni su u njima samima otkrili njega, nepojmljivog,
nedokuivog, savrenog Oca koji je stvorio Sve, u kome Svi prebivaju, i koji
Svima nedostaje, jer je u sebi zadrao njihovo savrenstvo, koje nije podario
Svima.
Otac nije oseao zavist. Jer, kakvu bi zavist mogao oseati prema svojim
udovima? Jer, da su eoni [...] svoje [...], ne bi bili u stanju da priu Ocu, koji u
sebi sadri njihovo savrenstvo, koji im ga daruje da bi se vratili njemu i saznanju
koje je u svome savrenstvu izuzetno. On je stvorio Sve, i Svi behu u njemu, i
Svima je nedostajao. I poto onaj koga neki ne znaju eli da ga spoznaju i vole
jer, ta je Svima nedostajalo sem saznanja Oca? postao je vodi, u miru i
spokojstvu. Pojavio se meu uenicima (i) izgovorio re, jer je bio uitelj. Oni koji
su samo u svojim srcima mudri iskuavahu ga. Ali, on ih prekori zbog tatine.
Omrzoe ga, jer ne behu uistinu mudri.
Posle svih njih, dooe i oni mali, ije je saznanje Oca. Kada su ojaali, nauili su
sve o oblijima Oevim. Spoznali su i bili spoznati. Primi
li su i dali blaenstvo.
U njihovim srcima bi napisana knjiga ivih stvorenja, koja je nastala u misli i umu
Oevom, i koja je od stvaranja Sviju bila nedostupna ta (knjiga) do koje niko ne
moe doi, jer zapisano je da e onaj koji je uzme u ruke biti pogubljen. Niko od
onih koji verovahu u spasenje nije se mogao pojaviti dok ta knjiga nije dospela
meu njih (dok nije bila spoznata). Zato je milostivi, odani Isus strpljivo podnosio
muke dok nije uzeo tu knji-gu, jer znao je da je njegova smrt za mnoge ivot.
Kao to je pre otvaranja testamenta skriveno zavetanje preminulog gospodara
kue, tako j, bi
lo i sa Svima, jer Otac Sviju bee nevidljiv, poto je on jedan, potekao od sebe
samoga, iz koga svi prostori izviru. Stoga se Isus pojavio. Uzeo je tu knjigu k sebi.
Bio je prikovan za drvo. Obznanio je volju Oevu na krstu. O, kako uzvieno to
uenje bee, jer on se ponizio smru, iako bee ode- ven u ruho venog ivota.
Odbacivi pokidano ruho, odenuo se besmrtnou koju mu niko ne moe uzeti.
Dospevi u prazne prostore straha, proao je kraj onih koji behu osloboeni
zaborava, poto je on saznanje i savrenstvo, i obznanio ono to je u [Ocu da
bi.. ,] pouila one koji ele da prime nauk. Ali, oni koji ele da prime nauk jesu
ivi koji su zapisani u knjizi ivih stvorenja, oni koji primaju nauk o sebi. Njih prima
Otac kada mu se jo jednom vrate. Poto savrenstvo Sviju prebiva u Ocu,
neophodno je da se Svi uzdignu k njemu. Tada svako kada stekne saznanje primi
ono to je njegovo i uzima to k sebi. Jer, onaj ko je bez saznanja nepotpun je, a
to to mu nedostaje veliko je, jer nedostaje mu ono to e ga uiniti savrenim.
Poto je savrenstvo Sviju sadrano u Ocu, neophodno je da se Svi uzdignu do
njega i da svako primi to je njegovo. Pripremio je i ispisao ih sve unapred, da bi
darivao one to potekoe od njega. Oni ije je ime znao unapred behu pozvani na
kraju, tako da je onaj koji zna taj ije je ime Otac objavio. Jer, onaj ije ime nije
spomenuto je bez saznanja. Ili, kako moe uti neko ije ime nije objavljeno?
Jer, onaj ko do kraja ostane bez saznanja jeste stvorenje zaborava, i to e ga
unititi. Inae, zato su ti ubogi stvorovi bezimeni, (zato) nisu ni-kako nazvani?
Dakle, ako neko zna, on potie odozgo. Ako je pozvan, on uje, odgovara,
okree se onome koji ga zove, uzdie se k njemu, i saznaje kako se zove.
Saznajui, izvrava volju onoga koji ga je nazvao. On eli da mu ugodi (i) nae
spokoj - stvo. Ime jedinog postaje njegovo. Onaj koji ovako doe do saznanja
uvia odakle dolazi i kuda ide. Uvia nalik nekome ko se otreznio posle pijanstva.
Okrenuvi se sebi, razjasnio je ta je njegovo. Mnoge je odvratio od Plane.
Poveo ih je ka prostranstvima koja su napustili kada su primili Plane, zbog
dubine onoga koji obuhvata sve prostore dok njega samog ne obuhvata niko.
Veliko je udo to su bili u Ocu ne znajui za njega, i to su bili u stanju da sami
izau poto nisu bili u stanju da prime i saznaju njega u kome prebivahu; jer, on
ne bee obznanio svoju volju. Jer, on je otkrio sebe kao saznanje, i sve su
njegove emanacije bile u skladu (ili: meale su se) sa njim on je na kraju
objavio saznanje knjige ivih stvorenja eonima kao svojim [slovima], a da nije
otkrio sebe, jer oni nisu zvuna slova (samoglasnici) niti su slova bez zvuka
(suglasnici), da bi ih neko mogao itati i pomisliti na neto to je tato, ve
predstavljaju slova istine.
Kada (ih) izgovore, oni saznaju sebe. Svako je slovo savrena istina (ili: misao)
nalik savrenoj knjizi, jer to su slova. Napisao ih je jedini, Otac ih je napisao da
bi eoni saznali Oca pomou njegovog pisma.
Dok je njegova mudrost meditirala o rei, i kada ju je u svome nauku izgovorio,
njegovo je saznanje objavljeno. Njegova je uzdranost (?) poput krune na
njemu; njegovo je ushienje sjedinjeno s njim; njegovo blaenstvo ga uznosi;
njegovo oblije ga je otkrilo; njegovo spokojstvo ga je primilo k sebi; njegova
ljubav je u njemu roena; njegova vera ga je prihvatila. Tako re Oeva izlazi iz
Sviju, budui da je ona plod njegovog srca i jedno oblije njegove volje. Ali, ona
je potpora Sviju, ona ih odabira, i preuzima oblije Sviju. Ona ih proiava i
vraa ih Ocu, majci neizmerno blagi Isus.
Otac otkriva svoje grudi. A njegove su grudi Sveti Duh koji otkriva svoju tajnu.
Njegova je tajna njegov Sin, koga eoni mogu spoznati milou Oevom, te ne
moraju vie muiti sebe traei Oca, budui da spokojno prebivaju u njemu,
znajui da im je tu utoite.
Ispunivi prazninu, unitio je spoljanje oblije. Njegovo je spoljanje oblije svet
u kome je sluio. Jer, priznao je mesto gde ima zavisti i sukoba. Ali, mesto koje
je jedno savreno je. Poto je praznina nastala zato to nisu znali Oca, praznine
vie nee biti od trenutka kada spoznaju Oca. Kao to neije neznanje nestaje
samo po sebi u trenutku saznanja, to e rei, njegovo neznanje po-vlai se kao
tama pred svetlou, tako i praznina nestaje u savrenstvu. Spoljanje oblije
potom vie nije vidljivo, ve nestaje sjedinivi se sa jednim, jer sada su njihova
dela jednaka kada e jedno uiniti prostranstvo savrenim. Svako e preko
jednoga primiti sebe. U saznanju e oistiti sebe od raznolikosti i pretvoriti se u
jedno, prodirui u sebi materiju poput ognja, kao to -tama nestaje u svetlosti,
smrt u ivotu.
Ako se, dakle, ovo desilo svakome od nas, valja nam, pre svega, imati u vidu da
e kua biti sveta i tiha zbog jednog. Ljudi koji su se selili ima
li su obiaj da oteeno posue razbijaju; meutim, za gospodara kue to
nije gubitak, on se zapravo veseli, jer umesto oteenog posua ima itavog
posua koje treba dovriti. Jer, to je presuda koja je dola odozgo, i koja je
svakome presudila. To je isukani ma sa dve otrice koji see na obe strane.
Kada se re, koja je u srcima onih koji je izgovaraju, pojavila meu njima nije
bila samo glas, ve je roena meu suem nastade velika pometnja, jer neke
se posude ispraznie, neke napunie, neke behu donete, a neke prevrnute.
Neke behu oiene, a neke razbijene na komade. Sva su se prostranstva tresla i
bi pometnja, jer nije bilo vrstine i stalnosti. Plane je uznemirena, jer ne zna ta
da ini. Tuna je, oplakuje i mui sebe (?), jer nita ne zna. Poto joj se pribliilo
saznanje
koje je propast za nju i sve njene emanacije Plane je prazna, jer u njoj
niega nema.
Istina doe meu njih. Sve su je njene emanacije znale. Poklonili su se Ocu u
istini i savrenoj moi koja ih je sjedinila sa Ocem; jer, svako voli istinu poto su
usta Oeva istina. Njegov jezik je Sveti Duh koji ga sjedinjuje sa istinom, spajajui
ga sa ustima Oevim pomou jezika kada treba da primi Sveti Duh. Ovo je
otkrivenje Oevo i njegova objava eonima. Otkrio je svoju tajnu (i) protuma-io je.
Jer, ko jo postoji osim Oca? Sva su prostranstva njegove emanacije. Spoznali su
ga, jer potekli su od njega kao deca od savrenog oveka. Spoznali su ga, jer
nisu jo primili oblije, niti ime to Otac svakome daje. Tada od njega primaju
oblije saznanja, jer iako su u njemu, ne poznaju ga. Ali, Otac je savren, on
poznaje sva prostran-stva u sebi. Ako poeli, on stvori koga god mu je volja, i daje
mu oblije i ime. Daje mu ime i postanje. Oni koji nisu jo postali ne znaju onog
koji ih je stvorio. Ne kaem time da oni koji jo nisu postali nisu nita, ve da
prebivaju u onome po ijoj e volji jednom nastati. Pre nego to bilo koja stvar
nastane, on zna ta e stvoriti. Ali, plod koji jo nije iznikao nita ne zna, niti ita
ini. Tako svako prostranstvo koje ini deo Oca potie od njega koji jeste, ali, on
ga je stvorio od onog to nije; jer, on koji je bez korena nema ni ploda, ali on
pomisli u sebi: Postao sam [...]. On e ga unititi. Dakle, ono to nije ni
postojalo nee ni postati. ta li onda on eli kada o sebi misli: Nastao sam
poput senki i prikaza noi? Kada svet-
lo obasja uas koji je osetio, on zna da to nije nita. Stoga oni nisu znali za
Oca, budui da ga nisu videli.
Poto to (neznanje) bee uas, pometnja, nestalnost, sumnja i razjedinjenost,
odatle nastadoe mnoge zablude i privienja; kao da su zaspali i sanjali nemirne
snove: negde bee, ili su onemoali poto su nekoga progonili, ili su uesnici
kakvog okraja, ili primaju udarce, ili su pali sa velikih visina, ili lete kroz vazduh
iako krila nemaju. U drugim, pak, prilikama, izgleda kao da neko njih ubija iako ih
niko ne progoni, ili kao da oni ubijaju svoje susede, jer su njihovom krvlju
uprljani. Sve do trenutka kada se oni koji su kroz sve ove pometnje proli ne
probude, oni ne vide nita, jer takve su stvari nitavne. Slino je sa onima koji
odbacie od sebe neznanje to je poput sna koji nitavnim smatraju. Oni njegove
tvorevine ne smatraju stvarnim, ve ih ostavljaju poput sna u noi. Saznanje
Oca za njih je kao svetlost. Stoga su svi u neznanju svome postupali kao u snu, te
kada dooe do saznanja, to bi upravo kao da su se probudili. I dobro je za
oveka da doe sebi i da se probudi. I blaen je onaj koji otvori oi slepima. I Duh
pohita za njim kada ga je podigao. Kada je pruio ruku onome to je na zemlji
leao, podigao ga je na noge, jer on uistinu ne bee jo ustao.
Saznanje Oca i otkrivenje sina njegovog omo- guie im da progledaju. Jer, kada
su ga videli i uli, dopustio im je da ga kuaju i omiriu, i da dotaknu voljenog
sina poto ih je ovaj pouio o nepojamnome Ocu. Poto je udahnuo u njih ono to
je u misli, ispunjavajui volju njegovu, i poto su mnogi primili svetlost, oni se
okretoe njemu, jer oni (koji behu od) materije nisu (za njega) zna-li, nisu videli
njegov lik i ne bee im poznat, jer on se pojavio u ljudskom obliju, i niko mu ne
preprei put, jer besmrtnost ne zna za prepreke. Progovorivi ponovo, govorei o
onome to je u srcu Oevom, obznanio je bezgrenu re. Kroz usta njegova
progovori svetlost, i njegov glas stvori ivot. Podario im je misao, mudrost, milost,
spasenje i duh moi iz beskraja Oevog i blagosti. Okonao je kazne i pokore,
jer one su skrenule sa pravog puta neke kojima je bila potrebna milost u Zabludi i
okovima. Unitio ih je i posramio ih saznanjem. Postao je put za one koji sa
njega skrenue, saznanje za one to u neznanju ivehu, otkrie za one to
trae, potpora za kolebljive, neporonost za one to ukaljani behu.
On je pastir to ostavi za sobom devedeset devet ovaca koje sa puta ne
skrenue. Doao je da potrai onu to bee skrenula. Veselio se kada ju je
pronaao; jer, devedeset devet je broj koji je obuhvaen levom rukom. Ali, u
trenutku kada ona jedna bude pronaena, itav zbir se premeta u desnu ruku.
Tako ono kome jedna nedostaje to je cela desna ruka prikuplja ono to je
nedostajalo i premeta ga sa leve strane na desnu,
i tako zbir postaje stotinu.
Smisao onoga o emu govore jeste Otac. Ovaj je ak i na sabat spasavao ovcu
koju je pronaao poto bee pala u jamu. Spasao joj je ivot izvadivi je iz jame
da biste vi, deca puna razumeva nja, uvideli ta znai sabat, tokom koga nije pri
kladno ne pruiti kome pomo, i da biste govori
li o danu na nebu to je bez noi, i o svetlosti koja ne zalazi, budui da je
savrena.
Progovorite, stoga, iz srca, da ste vi savreni dan i da u vama prebiva svetlost to
ne gasne. Govorite o istini sa onima koji je trae, o saznanju onima koji su
zgreili u zabludi svojoj. Pritecite u pomo onima koji posrnue i pruite ruke
bolesnima. Nahranite gladne i dajte odmora umornima, podignite one to ele
da ustanu i probudite one to spavaju. Jer, vi ste mudrost (spremna) da dela;
ako snaga tako ini, postaje jo vea. Gledajte sebe, ne druge, to jest one koje ste
oterali od sebe. Nemojte jesti ono to ste povratili. Ne dajte da vas izjedu moljci.
Ne dajte da vas izjedu crvi, jer ve ste to odbacili. Ne pruajte utoite avolu,
jer ve ste ga unitili. Ne podupirite prepreke to padaju na vaem putu, jer e
vam se ponovo ispreiti. Bezbonik je nitarija, jer on sebi ini vie tete nego
dobra, budui da on svoja dela ini iz bezbonitva. Ali, onaj koji je pravedan ini
drugima. Postupite, stoga, po volji Oevoj, jer od njega ste potekli. Jer, Otac je
milostiv, i dobro je ono to je volja njegova. On je va dela primio na znanje, a vi
ste u njima nali spokoj. Jer, dela vaa se po plodovima poznaju. Jer, deca
Oeva su njegov miris, budui da ih krasi lepota njegovog lika. Stoga Otac voli
svoj miris i svuda ga iri. A kada se on pomea sa materijom, tada svoj miris
daruje svetlosti i ini da ona svojom tiinom nadilazi svaki oblik i zvuk. Jer, taj se
miris ne prima uhom, taj je miris duh koji ima ulo mirisa. I on
ga upija i biva preplavljen mirisom Oevim. Ovaj ga tada nosi do luke, a odatle do
mesta odakle je potekao, od prvobitnog mirisa koji se ohladio. Taj je miris psihike
forme, nalik hladnoj vodi, koji ...], on je od zemlje koja nije vrsta, za koju oni
to je vide veruju da je zemlja. Potom se ponovo raspada. Ako se udahne, postaje
topao. Mirisi koji su hladni potekli su od razdvojenosti. Zato doe Bog (?) (ili:
vera). Ukinuo je razdvojenost i doneo toplu Pleromu ljubavi, da se hladnoa vie
ne vrati,
i da bude samo jedinstvo savrene misli. Ovo je dobra vest o dolasku
Plerome za one koji ekaju spasenje odozgo. Oni ekaju i nadaju se onome to je
nalik svetlosti koja nema senke. Ako se Plero- ma tada pojavi, to ne znai da je
nije bilo zbog beskranjosti Oca koji se pojavljuje kada nje nema, premda niko nije
mogao rei da e se Besmrtni pojaviti na ovaj nain. Ali, Oeva se dubina
uveala, i nije ga pohodila pomisao o Plane. To je slabana (?) stvar koja se lako
ispravlja kada se pronae onaj koji mu je doao i koga e on vratiti. Jer, to se
vraanje zove pokajanje. Stoga se pojavi Besmrtnost. Sledila je onoga koji je
zgreio da bi mogao nai spokoj. Jer, oprotaj je ono to ostaje svetlosti u
pomanjkanju, re Plerome. Jer, lekar uri ka mestu gde je bolesnik zato to je
takva volja u njemu. Onaj, dakle, kome neto nedo-staje to ne skriva, zato to
on ima ono to mu nedostaje. Tako Pleroma, kojoj nita ne nedostaje, ispunjava
prazninu koja je iz njega potekla, da mu podari ono to mu nedostaje kako bi
mogao primiti milost, jer dok toga nema, ni milosti nema. Zato tamo gde nema
milosti vlada niskost. Kada je ta mala stvar koja mu je nedostajala primljena,
uinio je da izgleda kao Pleroma to je otkrivenje svetlosti istine koja ga je
obasjala, jer ona je nepromenljiva. Stoga se obratie Hristu koji bee meu njima
da bi oni koji behu uznemireni dobili odgovor, i da bi im on dao pomast.
Pomazanje je milost Oeva kojom im se smilovao. Ali, ti koje je pomazao su oni
koji su dovedeni do savrenstva. Jer, premazuje se posue koje je zavreno.
Ali, kada se premaz istroi, posuda poinje da isputa tenost. Oteena je na
mestu gde je otpao premaz. Jer, odatle ga odnosi dah, to je u moi onoga ko je
sa njim. Ali, sa posude koja je itava nita ne otpada, niti iz nje istie tenost,
ve Otac dosipa ono to nedostaje da bi se ponovo napunila.
On (Otac) je dobar. On zna ta je posejao, jer on je taj koji je to posejao u raju
svome. A raj je mesto njegovog poinka.
Ovo je savrenstvo stvoreno iz misli Oeve, i ovo su rei njegovog promiljanja.
Svaka njegova re delo je volje to je samo njegova u otkrivanju njegove Rei.
Dok su jo bile u dubinama njegove misli, Re, koja se pojavi prva, obznanila je i
njih
i um koji govori. Re je jedna u nemom blagoslovu. Nazvan je misao,
poto su rei prebivale u njoj pre nego to su obznanjene. I tako se pojavio prvi
put kada je bilo po volji njegovoj. Ali, to je volja u kojoj Otac prebiva i koja ga
zadovoljava. Nita ne nastaje bez njega, i nita ne nastaje bez volje Oeve. Ali,
njegova je volja nedokuiva. Volja je trag njegovih stopala i niko je nee uoiti,
niti ona postoji da bi se panja usmerila na nju
i ona bila shvaena. Ali, kada on poeli, to to poeli je tu, makar njima to ne
bilo po volji. Oni su nitavni pred Bogom i voljom njegovom. Jer, Otac zna poetak
i kraj svih njih. Jer, na kraju e ih pitati ta su inili. I kraj znai primanje
saznanja o onome to je skriveno. A to je Otac, od koga vodi poetak, kome e
se vratiti svi to su od njega potekli. Ali, oni su postali u slavu i na radost
njegovog imena. Ali, ime Oca glasi Sin. On je taj koji je dao ime onome to je
potekao od njega, budui da je to bio on sam, i stvorio ga je kao sina. Dao mu je
svoje ime, jer to je on sam, Otac, u kome sve stvari prebivaju. On ima ime, on ima
Sina. Mogue je videti ga, ali ime je nevidljivo, ier samo je ono tajna nevidljivog,
to dolazi do uiju koje su ga pune, jer ime Oevo se ne izgovara. Ali, otkriva se u
Sinu. Zato je to ime uzvieno. Ko e onda biti u stanju da izgovori njegovo ime,
uzvieno ime, izuzev njega samog, koji ime i nosi, i sinova toga imena, u kojima
ime Oevo prebiva, a oni sami prebivaju u njegovom imenu?
Poto je Otac nestvoren, on sam je taj koji ga je stvorio za sebe kao ime, pre nego
to je poredao eone, tako da ime Oca kao gospodara bude nad njima, to je
uistinu njegovo ime, sigurno u vlasti njegovoj i savrenoj moi. Jer, to ime nije od
rei (niti) se njime zove, ve je nevidljivo. On (Otac) dade ime samo njemu (Sinu),
jer samo on (Sin) njega (Oca) vidi. Samo je on (Otac) taj koji je u stanju da njemu
(Sinu) da ime, jer onaj koji ne postoji bez imena je. Jer, kakvo ime dati onome koji
ne postoji? Ali, onaj ko postoji, postoji sa imenom svojim, i samo on (Sin) njega
(Oca) zna; i (na) Ocu je da samo njemu (Sinu) da ime. Sin je njegovo (Oevo)
ime. On (Otac) nije ga, dakle, sakrio u materiji, ve je ono (ime) postojalo. On je
samo Sinu dao ime. Ime je, dakle, Oevo, upravo kao to je ime Oevo Sin,
samilost. Jer, gde on da nae ime osim u Ocu? Ali, neko e svakako rei svome
prijatelju: Ko e dati ime onome to je postojao prvi, pre njega? Kao da,
uistinu, potomci ne dobijaju imena onih od kojih su potekli.
Prvo nam, dakle, valja to shvatiti; ta je ime, da je to uistinu ime. To je, dakle, ime
Oevo, jer on je gospodar imena (ili: to je pravo ime). On (Sin), dakle, nije primio
ime poput drugih, kao pozajmicu. Ali, ovo je gospodar imena (ili: pravo ime).
Nema nikoga drugog ko mu ga je dao; zapravo, on je bezimen, neizreciv, sve dok
ga on sam, savreni, ne izgovori. A on (Sin) je taj koji je u stanju da izgovori
njegovo (Oevo) ime i da ga vidi. Kada je, dakle, njemu (Ocu) bilo po volji, ije je
ime njegov Sin, on (Otac) koji je doao iz dubine dao mu je ime, a on (Sin) je
progovorio o stvarima skrivenim, znajui da je Otac bez zla.
Zato ga (Sina) je uistinu i stvorio, da govori o njegovom (Oevom) prebivalitu,
odakle je on (Sin) potekao, i da blagosilja Pleromu i uzvieno ime njegovo (Oevo)
i blagost Oevu. On (Sin) e govoriti o mestu odakle su Svi potekli, i pohitae do
mesta gde je stvoren da bi mu se ponovo vratio i bio odevden sa tog mesta,
mesta gde je ranije bio, gde je othranjen i odrastao. A njegovo sopstveno
prebivalite je Pleroma. Dakle, sve su emanacije Oeve Pleromata, i sve njegove
emancije imaju koren u njemu, iz koga su nikle. On im je odredio granice. Sve
one postaju (da bi bile dovrene)9 iz sopstvene misli. Jer, mesto na kome
upravljaju svoju misao, to je njihov koren koji ih uznosi do svih visina, do Oca.
Imaju njegovu glavu koja im je utoite, i budui da su mu blizu, kau da su
uivale u njegovom licu kroz pozdrave.
Ali, ovakvi ne postoje, jer nisu se uzdigli iznad sebe samih. Niti su trpeli
oskudicu radi milosti Oeve, niti ga smatrahu malim, zlobnim i gnev- nim; on je
lien zla, smiren i blag; znao je sve prostore pre nego to su nastali i ne treba mu
nauk.
To je put onih koji imaju (neto) sa nebesa o neizmerne uzvienosti, dok ekaju
jedinoga i savrenoga koji je tamo radi njih. Oni ne silaze u podzemni svet,
meu njima nema zavisti, uzdaha, niti smrti, ve prebivaju u njemu koji prebiva u
spokojstvu, i nisu obuzeti nemirom ili traganjem za istinom, ve su sami istina. I
Otac je u njima a oni su u Ocu, i oni su savreni, neodvojivo vezani za istinski
dobro; nita im ne nedostaje, ve ulivaju spokojstvo jer su odmorni u Duhu. Oni
e posluati svoj koren i imae vremena za sebe, oni u kojima e on pronai svoj
koren i nee nakoditi dui svojoj. Ovo je mesto blaenih, njihovo prebivalite.
Stoga, neka ostali znaju da mi ne prilii, poto sam bio u tom mestu spokojstva,
da govorim o neem drugom; boraviu ovde, i uvek u imati vremena za Oca
Sviju i istinsku brau na koju se izliva ljubav Oeva, i kojima on ne nedostaje.
Oni koji uistinu postoje nalaze se u istinskom i venom ivotu, i govore o
savrenoj svetlosti koja je puna semena Oevog, i nalazi se u njegovom srcu i u
Pleromi, dok se njegov Duh veseli u njemu i uzdie njega u kome je bio; jer, on
je dobar i njegova su deca savrena i dostojna nje-govog imena, poto Otac voli
takvu decu.
Za Jevanelje istine moe se s pouzdanjem rei da je hrianski gnostiki tekst,

jer su predmet i sadraj rasprave linost i delo Isusa Hristosa. Uprkos naslovu (u
doba helenizma bilo je uobiajeno da se tekstovi koji nemaju naslov
naslovljavaju po poetnim reima), ovaj spis nije jevanelje, bar ne u smislu u
kome su to, recimo, kanonska (novozavetna) jevanelja, dakle nije jevanelje
u formalnom, anrovskom smislu (on, naime, ne nudi priu o delima, uenjima,
patnji i uskrsnuu Isusa), mada bi, ako se u obzir uzme izvorno znaenje rei
jevanelje dobra vest naslov mogao da bude primeren. Po anru, tekst
bi najbolje bilo okarak- terisati kao homiliju. Tekst je prepun komparacija, aluzija
i asocijacija, sasvim Iako i neobavezujue prelazi se sa teme na temu, od
kosmikog do istorijskog, ili do psiholokog, i obrnuto. Cini se da autoru teksta
nikada nije dosta osvetljavanja onoga o emu pria iz to je mogue vie razliitih
uglova.
Ipak, mogue je naznaiti osnovne teme i glavni tok prie. Najvii bog je Otac
Istine koji je bez poetka. Mesto gde on prebiva, iako ne u modusu egzistencije,
jeste Pleroma (= punina). Otac stvara, raa svog sina koji je Logos, koji takoe
ima ime Isus Hristos, odnosno, Spasitelj. Potom, Otac stvara Sve, eone. Oni su
svi u Pleromi. Otac postavlja Logos za gospodara Svega. Samo Logos zna Oca.
Eoni mogu da prepoznaju Oca samo putem Logosa. Meutim, poto eoni sami
trae Oca i ne nalaze ga, oni dospevaju u stanje nemira, straha i uasnutosti.
Sposobnost opaanja im se paralie i oni ulaze u stanje zaborava. Plane (=
greka), koja ne zna Oca, poinje da postoji. Greka stvara materiju i od nje
oblikuje zemaljski svet i telo prvog oveka.
Postoje, dakle, tri oblasti: 1. Otac i Logos u Pleromi; 2. gornji svet eona koji ne
znaju Oca; 3. donji, zemaljski svet kojim vlada Plane, Greka, koja takoe ne zna
Oca. U donjem svetu, osnovni uticaj imaju zavist i razdor. U njemu se razlikuju
dve vrste ljudi: 1. oni koji su seme Oca, dakle, eoni koji su pali iz gornjeg
sveta, iz sredine, i koji su zasunjeni u telo koje je oblikovala Greka; 2. hilici, koje
je stvorila Greka. Ove dve vrste ljudi su u strahu, zabuni, slabi su, u neslozi su i
podeli. Njih mui Greka putem kazne. Gledano s mesta stvarnosti Oca, ceo
donji svet je praznina, nita, iluzija, san, pijanstvo, zabluda, privid.
Kada vreme istekne, kada se doe do njegovog kraja, Logos uklanja ovu
oskudnost. On dolazi iz Plerome, u stvari, sputa se u gornji svet eona i otkriva
im, prethodno uzevi njihov oblik, znanje, spoznaju Oca. Zatim se, kao Isus
Hristos i Spasitelj, sputa u donji svet, uzima oblik tela, tela od krvi i mesa, koje
je, meutim, nekvarljivo, ali i neshvatljivo. Greka, vladalac donjeg sveta, osea
se ugroenom, i on biva razapet, kako bi mogao da umre za mnoge. Potom
Logos oblai svoju nekvarljivost, savrenost, i vraa se u Pleromu. Njegov
nauk primaju oni u kojima je pali eon. Oni se oiuju od svoje upletenosti u svet,
njihova se materijalna tela rastvaraju, i oni se kao deca Oca uspinju do mesta
mira, do mesta blaenosti, gde ni Otac ne nedostaje.
Irenej u Adversus Haereses pominje spis pod ovim naslovom, ali ne kae nita
blie o njemu, sem da se u velikoj meri razlikuje od kanonskih jevanelja. Ako je
Irenej imao na umu ovaj spis, on bi se s dosta pouzdanosti mogao datirati, i to u
sredinu II veka, tanije, izmeu 140. i 180. g. n. e.
Rasprava o vaskrsenju
Ima takvih, sine Reginuse, koji ele da naue mnoge stvari. To im je cilj kada se
hvataju u kotac sa problemima koji nisu reeni. I ukoliko dopru do reenja, oni o
sebi veoma visoko misle. Ali, ja mislim da oni nisu nali sebi mesta u rei istine,
jer prc c biti da su traili utoite koje smo dobili od naeg Spasitelja, naeg
Gospoda Hristosa, kada smo spoznali istinu, i na nju se oslonili. Ali, poto nas
uljudno pita ta je istina u pogle-du vaskrsenja, piem ti da je ono neophodno, i
da mnogi uistinu ne veruju u njega, ali malo ga njih nalazi. Raspravimo, dakle, o
tome. Kako se Gospod sluio stvarima dok je bio u telesnom obliju i kada se
obznanio kao Sin Boiji? Hodao je (ili: prebivao) ovde gde i ti. Govorio je o zakonu
prirode (ili: protiv zakona prirode). Ali, ja to zovem smru. Sin Boiji, Reginuse,
bee Sin ovekov. A on je sadrao obojicu, jer imao je i ljudskog i boanskog; s
jedne strane, mogao je savladati smrt poto je bio Sin Boiji, ali s druge strane,
preko Sina ovekovog mogao se vratiti u Pleromu; jer, potekao je odozgo, kao
seme istine, pre nego to ustrojstvo (sveta) nastade u kome se pojavie mnogi
gospodari i boanstva. Znam da je reenje koje izlaem teko pojmljivo, ali nema
nieg tekog u rei istine. Ali, poto se reenje iznosi tako da nita ne ostane
skriveno, ve da sve to se tie porekla bude jasno s jedne strane unitenje
zla, sa druge objava onoga to je uzvieno to je emanacija istine i Duha, (a)
milost je deo istine. Spasitelj je progutao smrt. Trebalo bi da zna (o tome), jer on
je uklonio svet koji propada. Preobrazio ga je (ili: sebe) u besmrtni eon i podigao
ga je (ili: ustao je) kada je progutao vidljivo nevidljivim, i dao nam je put ka
besmrtnosti. Zato smo tada, kao to Apostol ree, patili sa njim, i ustali smo sa
njim i poli na nebo. Ali, ako postojimo na ovom svetu nosei njega, mi smo
njegovi zraci, i on nas dri do naeg zalaska, to je naa smrt u ovom ivotu. On
nas odnosi u nebesa kao to sunce odnosi svoje zrake, nesputano od bilo koga
ovo je duhovno vaskrsenje, koje obuhvata i psihiko i telesno. Ali, ako postoji
neko ko u to ne veruje, njega nije mogue ubediti, jer to je stvar vere, sine moj,
a ne ubeivanja. Onaj ko je mrtav, ustae. A meu filozofima ovoga sveta ima
jedan koji veruje. Ali, on e ustati, i neka filozof koji je na ovome svetu ne
poveruje da je on ovek koji se okree oko sebe samoga. Zbog nae vere, mi smo
uistinu spoznali Sina Covekovog, i verovali smo da je ustao iz mrtvih. I za njega
kaemo da je unitio smrt, jer uzvien je onaj u koga veruju. Uzvieni su oni koji
veruju. Misao onih koji su spaseni nee nestati. Mi smo, dakle, odabrani za
spasenje i iskupljenje, poto je od poetka bilo predodreeno cla ne padnemo u
zabludu onih koji su bez saznanja, i dosegnuemo mudrost onih koji su saznali
istinu. Istina koja je uvana ne moe se napustiti, niti se ona pojavila. Sistem
Plerome je vrst, ono to se odvojilo je malo; od toga je postao svet. Ali, Svekoliko
Mnotvo je ono to je obuhvaeno, ono nije nastalo, ono je postojalo. Stoga, ne
sumnjaj u vaskrsenje, sine Reginuse. Jer, ako nisi imao telesno oblije, dobio si
ga kada si doao na svet. Zato ne bi primio telesno oblije kada se uzdigne do
eona? Ono to je uzvienije od telesnog oblija, ono to mu znai ivot, ono to
nastaje radi tebe, zar to nije tvoje? Zar ono to je tvoje nije u tebi? Ali, dok si na
ovom svetu, ta ti nedostaje? To si eleo da sazna. Po raanju tela dolazi
starost, i ti si smrtan. Za gubitak ti sleduje dobitak, jer kada napusti ovaj svet,
nee predati ono to je uzvieno. Ono to je loe nisko je, ali za to sledi milost.
Niko nas, dakle, ne iskupljuje, ali mi koji smo Svekoliko Mnotvo, mi smo spaseni.
Mi smo primili spasenje od jednog kraja do drugog. Mislimo tako, i primajmo
tako. Ali, neki ele da saznaju da li e onaj koji bude spasen kada napusti svoje
telo biti spasen odmah. Neka niko u to ne sumnja. Kako da delovi tela koji su
vidljivi (ali) mrtvi ne budu spaseni, kada e ono to je u telu ivo ustati? Sta je
onda vaskrsenje? To je veito otkrivenje onih koji su ustali. Jer, ako pamti da u
Jevanelju pie kako se Elija pojavio, i sa njim Mojsije, nemoj pomisliti da je
vaskrsenje privid. To nije privid nego istina (injenica). Valja rei da je pre ovaj
svet privid nego vaskrsenje koje se desilo naem Gospodu Spasitelju Isusu
Hristosu. Ali, zato te sada uim? ivi e umreti. U kakvoj samo zabludi oni ive!
Bogati su osiromaili, a kraljevi su zbaeni sa prestola. Sve se menja. Svet je
privid, da o tome odve ne raspredam. Ali, nije tako sa vaskrsenjem, jer to je
utvrena istina (i-njenica), otkrivenje onoga to jeste i preobraaja stvari, i
prelazak u novo. Jer, besmrtnost pre[kriva] smrtnost i svetio obliva tamu, sasvim
je progutavi. I Pleroma ispunjava prazninu. To su znamenja i prizori vaskrsenja.
To je ono to stvara dobro. Nemoj, stoga opaati samo deo celine, o Reginuse, i
jedinstvenosti radi, ne vodi ivot u skladu sa zah- tevima ovoga tela, ve napusti
razdvojenost i okove, i eto vaskrsenja. Jer, ako onaj koji e umreti zna da e
umreti iako u ovom ivotu proivi mnoge godine, biva doveden do toga
zato ti ne smatra sebe vaskrslim i dovedenim dotle? Ako poseduje vaskrsenje
a i dalje ivi kao da e umreti a ovaj, ipak, zna da je umro zato se onda
ja ne obazirem na tvoj nedostatak vetine? Svako treba da veba na vie naina, i
bie osloboen od ovog prirodnog zakona, te nee skrenuti s puta, i ponovo e
sebe primiti u prvobitnom ob-liju. Ove sam stvari primio dobroinstvom
Gospoda Isusa Hristosa. Saoptio [sam] ih vama i vaoj brai, sinovi moji. Ako
ima neega odve dubokog u ovoj raspravi, protumaiu vam to kada
zatraite. Ali, ne budi sada zavidan spram bilo koga ko ti pripada i moe ovim
da se okoristi. Mnogi eljno iekuju ovo to ti napisah. Ovo saoptavam radi mira
meu njima i milosti. Pozdravljam tebe i one koji vas vole bratskom ljubavlju.
Raspava o vaskrsenju.
Vanost ovog kratkog spisa, datog u formi pisma (poznatog i pod naslovom Pismo
Reginosu odnosno Re- ginusu), sastoji se u tome to on daje jasnu neortodoksnu
interpretaciju hrianskog uenja o ivotu posle smrti, o vaskrsenju. Za hriane,
kako ortodoksne tako i gnostike, drugog veka nae ere (smatra se da je ovaj spis
nastao krajem ovog veka), postavljala su se, kako se i kae na poetku teksta,
mnoga pitanja, i ovaj spis pokuava da odgovori na njih. Da li je ivot posle smrti
filozofski dokaziv (npr. Sokrat u Platonovom Fedonu)? Koji bi oblik imao?
(Besmrtnost due? Uskrsnue tela? Reinkarnacija?) Kada bi mogao da se iskusi?
(U trenu smrti? Na Dan Poslednjeg suda, kada se Hristos bude definitivno
vratio? Pre smrti?) NZ, naravno, odgovara na ova pitanja; u velikoj meri
dvosmisleno i nekonzistentno; ali, ipak postoje dve stvari koje su opte
prihvaene: prototip i osnova za nadu u takav ivot jeste vaskrsenje Isusa
Hristosa, i drugo, vaskrsenje pojedinca ukljuivalo bi zadravanje linog
identiteta.
Autor rasprave, poto je izjavio da je znanje o tome dobio od Hristosa, daje
odgovore na ova pitanja. Prvo, pitanje vaskrsenja je stvar vere u stvarnost va-
skrsenja Isusa Hristosa i u njegovo unitavanje smrti. Drugo, forma ivota posle
smrti jeste vaskrsenje, ali se ono ne shvata kao ponovno stvaranje duhovnog
tela po uzoru na Hristosa (vidi 1. Kor. 15. posebno, npr.: 15:44, 45, 46).
Naprotiv, izabrani vernik, u trenu (bioloke) smrti, iskuava razdvajanje svojih
unutranjih ivuih delova, od spoljanjih, vidljivih, propadljivih delova. Ovo
novo, vaskrslo telo, zadrava sve odlike linog identiteta. Tu se, dakle, radi o
duhovnom vaskrsenju, koje prevazilazi vaskrsenje due ili, pak, vaskrsenje
tela, odnosno, kako bi gnostici vie voleli da kau, o vaskrsenju pneume.
Tree, za razliku od tadanjeg ranocrkvenog uenja, po kome vaskrsenje svih
nastupa konanim, poslednjim dolaskom Hristosa, u Ra-spravi se zastupa teza da
je za izabranog vernika ( = gnostika), uestvujui prethodno u Hristosovoj patnji,
smrti, vaskrsenju i uspenju, konano reenje jasno: ori vaskrsava u sadanjem
trenutku. Poput Himeneja i Fileta (vidi NZ, 2. Tim., 2:17 i 18) i autor Rasprave
tvrdi da se vaskrsenje ve desilo, odnosno, deava.
Centralna figura spisa je Isus Hristos; autor, kao glavni autoritet za svoje dokaze,
skoro uvek, navodi NZ: iz toga se, s dosta pouzdanosti, moe izvui zakljuak da
je autor Rasprave hrianski gnostik, kome, uzgred, nisu nepoznate ni ideje
srednjeg platonizma (npr., razlika izmeu sveta bia, ukljuujui i Boga, i sfere
nastajanja i propadanja; kao i razlika izmeu inteligibilnog
i ulnog sveta; platonika je i ideja o preegzistenciji due, itd.).
to se tie mesta nastanka ovog spisa, nema nikakvih indikacija, sem da
Reginus, onaj kome je pismo upueno (poput Isusa, pre toga), ivi u Palestini.
Jevanelje po Filipu
1. Jevrejin stvara Jevrejina i on se ovako zove: prozelit. Ali, prozelit ne
stvara prozelita. Na jednoj strani su [ljudi] onakvi kakvi [dolaze na svet] i oni
stvaraju druge, [ali postoje drugi ljudi] za koje je dovoljno samo da budu stvoreni.
2. Rob nastoji samo da stekne slobodu. Ali, on ne nastoji da stekne imovinu
svoga gospodara. Ali, sin nije samo sin, ve on sebi prisvaja nasledstvo oevo.
3. Oni koji nasleuju mrtve stvari i sami su mrtvi, i nasleuju mrtve stvari. Oni
koji nasleuju ono to je ivo ivi su, i oni nasleuju ono to je ivo i stvari koje su
mrtve. Mrtvi nita ne nasleuju; jer, kako bi mrtvi neto nasledili? Ako mrtav
ovek nasledi ono to je ivo, on nee umreti, ve e mrtvi vie iveti.
4. Neznaboac ne umire, jer on nikada nije ni iveo da bi mogao umreti. Onaj
ko je verovao u istinu iveo je. I on je u opasnosti da umre. Jer, on je iv (tek) od
dana kada je doao Hristos.
5. Svet je stvoren, gradovi su ukraeni, ono to je mrtvo iznosi se napolje.
6. U danima kada smo bili Jevreji, bili smo siroad. Imali smo (samo) nau
majku. Ali, kada smo postali hriani, stekli smo oca i majku.
7. Oni koji seju zimi anju leti. Zima je svet, leto je drugi eon. Sejmo na ovom
svetu da bismo njeli leti. Zato nam prilii da se zimi ne molimo. Ono to (ili: Onaj
koji) izlazi iz zime je leto. Ali, ako neko anje zimi, on nee njeti, ve iupati
(fragment 8) kao [mnotvo]. Tako on nee dobiti nikakva ploda. Ne samo da e
iznii [...], ve isto tako na Sabat [...] je bez ploda.
9. Hristos je doao da neke otkupi, neke da spase (i) neke da iskupi. Otkupio
je neznane, uinio ih svojim, i odvojio je svoje koje je poloio kao zalog po volji
svojoj. Ne samo da je, kada bi se pojavio, polagao duu kada bi zaeleo, polagao
je duu od dana kada svet postoji. Kada bi to poeleo, prvo je dolazio da je
uzme, jer bila je poloena kao zalog. Pala je meu razbojnike i bila zarob-ljena.
Ali, on ju je spasao i iskupio je dobro na svetu i zlo.
10. Svetlost i tama, ivot i smrt, desno i levo braa su jedno drugome.
Nemogue je razdvojiti ih. Stoga, niti su dobri, niti su zli, niti je ivot ivot, niti je
smrt smrt. Zato e se svi rastvoriti u svojim provobitnim izvorima. Ali, oni koji su
uzvieni iznad sveta nerastvorivi su (i) veni.
11. Imena koja se nadevaju svetovnim (stvarima) sadre veliku greku. Jer,
one okreu srce svoje od stvari koje su vrsto vaspostavljene ka stvarima koje
nisu vrsto vaspostavljene. I onaj ko uje Bog ne primeuje ono to je vrsto
vaspo- stavljeno, ve je primetio ono to nije vrsto vas- postavljeno. Tako biva i
sa Ocem i Sinom i Svetim Duhom i ivotom i svetlou i vas;
krenjem i crkvom [i] svim drugim (imenima): oni ne primeuju stvari koje
su vrsto vaspostavljene, ve primeuju one koje [nisu] vrsto vaspostavljene,
osim ukoliko nisu spoznali stvari koje su vrsto vaspostavljene. Ime[na koja se
uju] postoje na svetu [da bi zavarala]. Da su bila u eonu, nikada ne bi bila
nadenuta na ovome svetu, niti bi bila meu svetovnim stvarima. Ona imaju jedan
kraj u eonu.
12. Jedno jedino ime ne izgovara se na ovome svetu, ime koje je Otac dao
Sinu; ono je uzvieno iznad svakog (imena), koje je ime Oevo. Jer, Sin nee
postati Otac osim ako ne uzme ime Oevo. Oni koji imaju to ime znaju ga, ali ne
govore o njemu. Oni, pak, koji ga nemaju ne znaju ga, ali [govore] o njemu. Istina
je donela imena na svet radi nas, jer nemogue je spoznati je bez imena. Jedna je
i samo jedna istina. Ona je mnogostruka, i (to) radi nas, da bi pouila samo to
jedno (ili: koji uimo samo to jedno) u ljubavi kroz mnoga.
13. Arhonti su hteli da prevare oveka, jer videli su da je blizak onima koji su
uistinu dobri. Uzeli su ime onih koji su dobri (i) dali ga onima koji nisu dobri, da bi
ga prevarili pomou imena i da bi ih vezali uz one koji nisu dobri. I ako im kasnije
uine kakvo dobro delo, nateraju ih da odu od onih koji nisu dobri i smeste ih
meu one koji su dobri, koje su znali. Jer, eleli su da uzmu slobodne i naine od
njih svoje robove zauvek.
14. Postoje sile koje daju [hranu] oveku, jer ne ele da on bude [spasen], kako
bi one mogle postojati [veito]. Jer, ako ovek [bude spasen], vie [nee] biti
rtava [za sile], I oni su nudili ivotinje silama. [...] One su im bile nuene.
Nudili su ih ive, ali kada bi ih ponudili, one bi umirale. ovek jc bio ponuen
Bogu mrtav, i iveo je.
15. Pre Hristosovog dolaska, nije bilo hleba na svetu. Bilo je mnogo drvea i
hrane za zveri kao i u raju, gde je Adam bio. Nije bilo penice fta se ovek njome
prehrani. ovek se hranio poput zveri. Ali, kada je doao Hristos, savreni
ovek, doneo je sa neba hleb da bi se ovek hranio hranom za oveka.
16 a. Arhonti su mislili da delaju svojom voljom i svojom moi. Ali, Sveti Duh je
u potaji inio pomou njih sve to je hteo.
16. b. Istina, koja postoji od poetka, zaseja- na je svuda, i mnogi vide kako se
ona seje. Ali, malo je onih koji je vide i anju je.
17. Neki su rekli: Marija je zaela uz pomo Svetog Duha. Oni gree. Oni ne
znaju ta govore. Kada je jo ena zaela sa enom? Marija je devica koju
nijedna sila nije obeastila. Ona je veliko proklestvo za Jevreje, koji su apostoli i
apostolski (uenici). Ova devica koju nijedna sila nije obeastila [jalova je].
Sile su obeastile sebe same. I Gospod ne bi rekao- Moj 0[tac koji je na] nebu
da nije imao drugog oca. Rekao bi jednostavno [Moj Otac].
18. Gospod ree uenicima: [.. ,] ue u kuu Oevu. Ne uzimajte i ne
odnosite (nita) iz kue Oeve.
19. Isus je ime koje je skriveno, Hristos (ili: Pomazani) je ime koje je
vidljivo. Stoga Isus ne postoji ni u jednom jeziku, ali njegovo je ime Isus, kako
ga zovu. Ali, Hristos (ili: Pomazani) je njegovo ime na sirijskom je
Mesija, a na grkom Hristos. Uistinu, svi drugi ga imaju prema svojim
jezicima. Nazareanin je onaj vidljivi deo skrivenog.
20. Hristos ima u sebi sve, bilo oveka ili anela ili misteriju i Oca.
21. Oni koji kau: Gospod je prvo umro, a (zatim) ustao gree. Jer, on je prvo
ustao, a zatim umro. Svako ko prvo ne stekne vaskrsenje umrete. Poto Bog
ivi, ovaj je ilovaa.
22. Niko nee sakriti neki velik i dragocen predmet u nekoj velikoj posudi. Ali,
mnogo puta je neko stavio nebrojeno mnotvo u posudu koja jedva da vredi
marjaa. Tako je sa duom. Ona je dragocena stvar (a) dospela je u prezreno telo.
23. Neki se boje da e ustati nagi. Stoga ele da ustanu u telesnom obliku. Oni
ne znaju da su oni koji nose telo nagi, oni koji se [pripreme] da se svuku nisu
nagi. Telo [i krv nee] moi nasaditi carstvo Boije. ta je to to nee nasledi-
ti? Ono to je na nama. Ali, ta je to to e nale- diti? To je (telo) Isusovo i krv
njegova. Zato je rekao: Onaj ko nee da jede moje telo i pije moju krv nema
ivota u sebi. ta je to? Njegovo je telo Re, a njegova je krv Sveti Duh. Onaj koji
je njih primio ima hranu i pie i odeu. Korim druge koji govore: Ono nee
ustati. Onda ni jedni ni drugi nisu u pravu. Vi kaete: Telo nee ustati. Ali,
recite mi ta e ustati, da bismo vam dali za pravo. Vi kaete: Duh u telu i ova
svetlost takoe je u telu. I to je neto to je u telu, jer ta god da kaete,
neete rei nita to je mimo tela. Neophodno je ostati u ovome telu, jer sve je u
njemu.
24. Na ovom svetu oni koji oblae odeu dragoceniji su od odee. U carstvu
nebeskome odea je dragocenija od onih koji je oblae.
25. itavo se mesto proiava pomou vode i vatre, vidljivo pomou vidljivog,
skriveno pomou skrivenog. Ima i toga to je skriveno iza oiglednog. Ima vode
u vodi, ima vatre u pomazanju.
26. Isus ih je sve uzeo u potaji. Jer, on se nije pokazao onakav kakav [zaista]
jeste, ve se pokazao onako kako bi ga oni mogli videti. On se pokazao [svim
stvorenjima]. Velikima se pokazao kao velik. Malima se pokazao kao mali.
Anelima [se pokazao] kao aneo, a ljudima kao ovek. Zato se njegova Re
skrila od svih. Neki su ga uistinu videli mislei da vide sebe same. Ali, kada se
pred svojim uenicima pojavio u punom sjaju na planini, nije bio mali. Postao je
veliki. Ali, nainio je i svoje uenike velikim da bi mogli videti njegovu veliinu.
Toga dana rekao je u zahvalnici: Vi koji ste se pridruili savrenima, svetlosti, sa
Svetim Duhom, pridruite se i anelima sa nama, likovima .
27. Ne prezirite jagnje, jer bez njega je nemogue videti kralja. Niko nee
moi nag da prie kralju.
28. Deca nebeskog oveka brojnija su od (dece) zemaljskog oveka. Ako su
deca Adamova brojna i pored toga to umiru, koliko li su brojnija deca
savrenog oveka koja ne umiru, a zainju se sve vreme?
29. Otac stvara dete, a dete nije u stanju da stvori dete; jer, onaj koji je zaet
nije u stanju da zane, ali dete stie brau, ne decu.
30. Sve koji su na svetu zaeti zaela je priroda, i [oni] zainju druge. Oni
koje je on zaeo [hrane se] odatle. [Ali], ovek se hrani obeanjem
[koje je...] odozgo.
31. On [uzima hranu] kroz usta. Da je Re izala odatle, on bi se hranio kroz
usta i postao savren. Jer, savreni zainju putem poljupca i raaju. Zato se i mi
ljubimo meusobno i primamo zaee milou koja je meu nama.
32. Sa Gospodom su uvek ile njih tri, Marija njegova majka i njena sestra i
Magdalena koju zovu njegovom drubenicom. Jer, Marija je njegova sestra i
njegova majka i njegova rubenica.
33. Otac i Sin su prosta imena. Sveti Duh je dvostruko ime. Jer, oni su svuda.
Oni su gore, oni su dole, oni su u skrivenom, oni su u vidljivom. Sveti Duh je u
otkrivenju, on je dole, on je u skrivenom, on je gore.
34. Svece slue zle sile. Jer, one su zaslepljene od strane Svetog Duha, da bi
mislile kako slue oveka dok rade za svece. Stoga je jedan uenik zatraio
jednoga dana od Gospoda neku svetovnu stvar. On mu je rekao: Zatrai od svoje
majke i ona e ti dati od onoga to pripada drugome.
35. Apostoli rekoe uenicima: Neka itava naa rtva dobije soli. Oni su
[Sofiju] zvali so. Bez nje se nijedna rtva ne prihvata.
36. Ali, Sofija je jalova [i bez] deteta. Stoga je zovu [so], jer so je mesto gde oni
[...] na njihovom putu [je] Sveti Duh. [Ona je jalova, a] njena su deca
mnogobrojna.
37. Ono to pripada ocu je sinovljevo. I sve dok sin ne poraste, ne daje mu se
to je njegovo. Kada postane ovek, otac mu da sve to mu pripada.
38. Oni koji su zastranili a zeeti su od Duha, zastranili su takoe njegovim
delovanjem. Otuda se istim dahom vatra i razgoreva i gasi.
39. Ehamot je jedna stvar, a Ehmot druga. Ehamot je naprosto Sofija. Ali,
Ehmot je Sofija smrti to jest Sofija smrti, to jest [sic] ona koja poznaje smrt i
zove se mala Sofija.
40. Ima ivotinja koje slue oveku kao to su tele, magarac i druge njima
sline. Ima drugih ivotinja koje mu ne slue, koje ive same u pustinjama.
ovek ore njivu uz pomo ivotinja koje mu slue i tako prehranjuje sebe i
ivotinje, i one koje mu slue i one koje mu ne slue. Tako je (i) sa savrenim
ovekom. On ore uz pomo sila koje mu slue, i ini da sve na svetu nastane. Jer,
zato sve postoji, bilo dobro ili zlo, desno i levo. Sveti Duh obdelava sve i vlada
svim silama koje mu slue i koje mu ne slue i koje su same, jer on [...].
41. [...] je on stvoren. [...] videli biste da su njegova deca uzviena stvorenja.
Da on nije stvoren nego zaet, videli biste da je njegovo seme uzvieno. Ali, sada
je on stvoren (i) zaeo je. Koje li uzvienosti!
42. Prvo je nastala preljuba, potom ubistvo. I on je zaet u preljubi, jer bio je
sin zmije. Stoga je postao ubica upravo kao i njegov otac, i ubio je svoga brata.
Ali, svaki odnos izmeu onih koji se razlikuju meu sobom je preljuba.
43. Bog je onaj koji boji. Kao to dobre boje
zovu ih istinskim nestaju zajedno sa stvarima koje su njima obojene,
tako je (i) sa onima koje je Bog obojio. Poto su njegove boje besmrtne, oni
postaju besmrtni pomou njegovih (tinktura (= lekarija). Ali, Bog one koje krtava
uranja u vodu.
44. Niko ne moe videti one koji su vrsto vas- postavljeni ukoliko ne postane
nalik njima. Za razliku od oveka koji je na ovom svetu, on vidi sunce ali sam
nije sunce, i vidi nebo i zemlju i sve drugo (ali) on to nije tako (nije) sa istinom.
Ali, vi ste videli neto od tog mesta, vi ste se pretvorili u njih. Videli ste Duh,
postali ste Duh. Videli ste Hristosa, postali ste Hristos. Videli ste [Oca], postaete
Otac. Zato [tamo] vidite sve, a ne [vidite] sebe. Ali, vidite sebe tamo. Jer, ono
to vidite, to ete postati.
45. Vera prima, ljubav daje. [Niko nee moi da prima] bez vere. Niko nee
moi da daje bez ljubavi. Stoga verujemo da bismo mogli primati, dajemo da
bismo mogli voleti. Jer, ako neko daje (ali) bez ljubavi, on nema koristi od onoga
to je dao.
46. Onaj ko nije primio Gospoda jo je Jev- rejin.
47. Apostoli koji behu pre nas zvali su (ga) ovako: Isus Nazareanin, Mesija
to jest: Isus Nazareanin, Hristos. Poslednje ime je Hristos, prvo je Iusus,
srednje je Nazareanin. Mesija ima dva znaenja: Hristos i izmeren. Isus je na
hebrejskom iskupljenje. Nazara je istina. Nazareanin je otuda isitna. Hristos je
bio izmeren. Nazareanin i Isus bili su izmereni.
48. Ako se dragi kamen baci u kaljugu, on ne postaje manje vredan, niti
postaje dragoceniji ako se premae balsamom, ve uvek ima (istu) vrednost za
onoga ko ga poseduje. Tako je (i) sa decom Boijom. Gde god bila, (isto) su
vredna svome Ocu.
49. Ako kaete: Ja sam Jevrejin, niko nee mariti. Ako kaete: Ja sam
Rimljanin, niko se nee uznemiriti. Ako kaete: Ja sam Grk, varvarin, rob,
[slobodan ovek], niko nee biti uznemiren. Ako kaete: Ja sam hrianin,
[itavo nebo] e se zatresti. Neka bude dato da ja [progovorim] tako. Onaj ko
[njega uje] nee moi to (ili: njega) da podnese, jer njegovo ime [je veliko],
50. Bog je ljudoder. Zato oveka [ubijaju] za njega. Pre oveka, ubijali su
ivotinje. Jer, oni za koje su ubijali nisu bili bogovi.
51. Posude od stakla i posude od zemlje prave se pomou vatre. Ali, posude od
stakla prave se ponovo ako se razbiju. Jer, one su napravljene dahom. Ali,
zemljane posude propadaju ako se razbiju. Jer, one nisu pravljene dahom.
52. Magarac koji je okretao vodeniki kamen preao je stotinu milja. Kada su
ga ispregli, video je da je na istom mestu. Ima ljudi koji mnogo putuju a nigde ne
stiu. Kada je vee dolo po njih, nisu videli ni grad ni selo, ni stvaranje ni prirodu,
ni silu ni anela. Tim nesrenicima je propao trud.
53. Priest je Isus. Jer, on se na sirijskom zove Farizata, to znai onaj koji je
razapet. Jer, Isus je doao da razapne svet.
54. Gospod je doao u Levijevu radionicu za bojenje. Uzeo je sedamdeset i dve
boje, i stavio ih je u kazan; izvadio ih je sasvim pobelele i rekao: Tako je (i) Sin
ovekov doao da boji.
55. Sofija, koju zovu jalova, majka je anela i drubenica [Spasiteljeva],
[Spasitelj je voleo Mariju] Magdalenu vie nego [sve] uenike. [I] ljubio je
esto njene [usne]. Ostali [uenici] behu [ljubomorni] na nju. [Upitali su] ga i rekli:
Zato vie voli nju nego sve nas? Spasitelj im odgovori i ree: Zato ne
volim vas kao nju?
56. Slep ovek i onaj koji vidi ne razlikuju se kada su u tami. Kada doe
svetlost, tada e onaj koji vidi ugledati, a onaj ko je slep ostae u tami.
57. Gospod ree: Blaen je onaj koji jeste pre nego to je postao. Jer, onaj koji
jeste postao je i bie.
58. Uzvieno mesto ovekovo nije oigledno, ve je tajno. Stoga je on gospodar
ivotinja koje su jae od njega, koje su velike spram onoga to je oigledno i
onoga to je skriveno. I taj (ovek) im daje trajanje. Ali, ako se ovek odvoji od
njih, one se meusobno ubijaju i ujedaju. I jele su jedna drugu zato to nisu
nalazile hranu. Ali, sada su nale hranu, jer je ovek obraivao zemlju.
59. Ako neko ue u vodu i izae a da nita nije primio, te kae: Ja sam
hrianin, on je stekao ime uz interes. Ali, ako primi Sveti Duh, on je ime dobio
na dar. Dar se ne uzima od onog ko ga primi. Ali, trai se od onoga ko ga je
primio uz interes. Tako biva ako je neko u tajnosti.
60. Brak je velika misterija. Jer, [pomou njega] se svet mnoi. Jer, postojanje
[sveta] poiva na oveku. Ali, postojanje [oveka] poiva na [braku]. Pojmite
neoskrnavljeni snoaj, jer on ima veliku mo. Njegov je lik u oskrna[vljenoj
pojavnoj slici].
61. Meu neistim duhovima ima mukih i enskih. Muki su oni koji imaju
snoaj sa duama koje prebivaju u enskoj formi. A enski su oni koji su pomeani
sa onima u mukoj formi posredstvom neposlunoga. I niko nee moi pobei
kada ga uhvate ako ne primi muku silu i ensku, koji su enik i nevesta. Ali,
prima se iz brane lonice koja je kao lik. Kada budalaste ene vide mu-karca
da ivi sam, opsedaju ga i poigravaju se sa njim, i obeaste ga. Tako i budalasti
mukarci, kada vide neku lepu enu da ivi sama, opsedaju je i progone elei da
je obeaste. Ali, ako vide mukarca i enu da ive zajedno, ene ne mogu
pristupiti mukarcu, niti mukarci mogu pristupiti eni. Tako biva ako su lik i
aneo spojeni. Tada se niko nee usuditi da prie mukarcu ili eni. Ko ode sa
ovog sveta, njega ne mogu vie zadrati zato to je bio na svetu. Oigledno je
da je on iznad elje za [...] i straha. On je Gospodar [prirode], on je iznad zavisti.
Ako doe [onaj koji je zao], zgrabe ga i ugue. I kako e [on] utei [velikim]
silama [straha]? Kako e se [sakriti od njih]? Ce-sto se nau takvi [koji kau]: Mi
smo odani, da [bi pobegli od neistog duha] i demona. Jer, da su imali Sveti Duh,
nijedan neisti duh ne bi prianjao uz njih.
62. Ne plaite se tela, niti ga volite. Ako ga se plaite, biete mu potinjeni.
Ako ga volite, ono e vas progutati i uguiti.
63. On je ili na ovom svetu, ili u vaskrsenju, ili negde izmeu. Daleko bilo da se
ja tamo naem. Na ovom svetu ima dobra i zla. Njegove dobre stvari nisu
dobre, a zle stvari nisu zle. Ali, postoji zlo posle ovoga sveta, koje je uisitnu zlo, i
koje se zove sredina. To je smrt. Sve dok smo na ovom svetu, valja nam pribaviti
sebi vaskrsenje, tako da kada zbacimo sa sebe telo budemo u spokojstvu, a ne
da se naemo u sredini, jer mnogi zalutaju na tom putu. Jer, dobro je otii sa
ovog sveta pre nego to se zgrei.
64. Ima takvih koji niti ele niti mogu. Ali, drugi ako ele nemaju od toga
nikakve koristi, jer oni nisu delali. Jer, da li elja od njih ini grenike? Ali,
odsustvo elje (ini). Vrlina e i jednima i drugima biti skrivena. A elja je
[ugodna], elanje ne.
65. Jedan apostolski (uenik) video je u jednoj viziji neke koji behu zatvoreni u
kui od vatre i koji behu zarobljeni u [kui] od vatre, koji behu baeni u kuu od
vatre, sa vodom [u rukama], I rekoe im: [Ovi] su mogli spasti [svoje due], nisu
eleli. Primili su [vatru kao] kaznu koja se zove [krajnja] tama, jer je [crna].
66. Iz vode i vatre nastali su dua i duh. Iz vode i vatre i svetlosti [nastao je]
sin brane lonice. Vatra je pomazanje, svetlost je vatra. Ne govorim o ovoj
vatri koja nema oblik, ve o onoj koja je bela, koja je divna svetlost i koja daje
lepotu.
67. Istina nije dola na svet naga, ali je dola u raznim vidovima i likovima. On
je nikako drugaije nee primiti. Postoji ponovno roenje i lik ponovnog roenja.
Odista je valjano ponovo se roditi posredstvom lika. ta je vaskrsenje i lik?
Valjano je da se ono uzdigne posredstvom lika. Valjano je da brana lonica i
lik posredstvom lika uu u istinu, koja je obnavljanje. Valjano je za one koji ne
samo da dou do imena Oca i Sina i Svetog Duha, ve su ih stekli za sebe. Ako ih
neko ne stekne za sebe, bie mu oduzeta. Ali, ona se primaju pomazanjem [brata
i] posredstvom moi krsta, i takvoga apostoli nee zvati desni i levi. Jer, on
vie nije hrianin nego Hristos.
68. Gospod je sve [obavio] u tajnosti, krtenje i pomazanje i priest i
iskupljenje i branu lonicu.
69. [I Gospod] ree: Doao sam da [stavari koje su dole] nainim nalik
stvarima koje su gore, [a stvari koje su napolju] nalik stvarima [koje su unutra],
[Doao sam da ih spojim] na tom mestu. [Pojavio se] na tom mestu u [raznim
vidovima i likovima]. Oni koji kau: [...] postoji gore gree. [Jer], onaj koji je
vidljiv je taj [...] koji se zove onaj koji je dole. A onaj kome pripada skriveno
jeste taj koji je iznad njega. Jer, dobro je reeno: Unutranjost i spoljanjost i ono
to je izvan spoljanjeg. Zato je Gospod propast nazvao krajnjom tamom.
Niega nema izvan nje. Rekao je: Moj Otac koji je u tajnosti. Rekao je: Idi u
svoju odaju, zatvori se unutra i moli se svome Ocu koji je u tajnosti, a on je taj
koji je u njima svima. Ali, on koji je u njima svima je Pleroma. Posle njega nema
u njemu nikog drugog. On je taj o kome govore: On koji je iznad njih.
70. Pre Hristosovog dolaska, neki su otili i nisu se mogli vratiti. Tamo gde su
stigli, odatle vie nisu mogli otii. Ali, doao je Hristos. One koji su uli izveo je, a
one koji su otili uveo je.
71. U danima kada je Eva bila u Adamu, nije bilo smrti. Kada se odvojila od
njega, pojavila se smrt. Ako se ponovo [on sjedini sa njom] i primi je (= smrt),
smrti vie nee biti.
72. Boe moj, Boe moj, zato si me, Gospode, ostavio? Izgovorio je ove
(rei) na krstu. Jer, on je razdvojio to mesto, [uzevi one] koji su zaeli od [...].
Boijom voljom [Gospod je ustao] iz mrtvih [...], ali [...] poto je savren. [. ..] telo,
ali ovo [. . .] je istinsko telo. [. . .] nije istinsko telo ve njegov lik.
73. Nema brane lonice za zveri, niti za robove, niti za ene koje su
obeaene, ve samo za slobodne ljude i device.
74. Posredstvom Svetog Duha ponovo se raamo, ali se raamo posredstvom
Hristosa. U njima dobij amo pomazanje od Duha. Kada smo roeni, bili smo
sjedinjeni.
75. Niko nee moi da vidi sebe, ni u vodi niti u ogledalu, bez svetlosti. Niti
ete videti pri svetlosti bez vode i ogledala. Stoga je valjano biti krten u
njima, u svetlosti i u vodi. Ali, svetlost je pomazanje.
76. U Jerusalimu su postojale tri kue koje su bile mesta za rtvovanje. Ona
koja gleda na zapad zove se sveta. Druga, koja gleda na jug, zove se sveta nad
svetom. Trea, koja gleda na istok, zove se najsvetija nad svetim, i tu
prvosvetenik ulazi sam. Sveta kua je krtenje, sveta nad svetom je
iskupljenje, a najsvetija nad svetim je bra-na lonica. [Pomazanje] sadri
vaskrsenje [i] iskupljenje. Iskupljenje je u branoj lonici, ali brana lonica je
u onome to je uzvienije od [njih, u onome to postoji]. Neete nai [...] su oni
koji se mole [. . .] Jerusalim [.. .] [Jeru]salimu, oni [se mole... u Jerusa]limu, oni
gledaju [...], koji se zovu [sveti] nad svetim. [...] veo je bio pokidan [...] brana
lonica izuzev lika [...] gore [...]. Njen veo se pokida od vrha do dna; jer, valjalo je
nekima koji behu dole poi gore.
77. A one koji odenue savrenu svetlost sile ne vide i ne mogu uvhatiti. Ali,
svetlost se odeva u tajnosti, u sjedinjenosti.
78. Da se ena nije odvojila od oveka, ona ne bi umrla sa ovekom. Njegovo
odvajanje postade poetak smrti. Zato je doao Hristos da otkloni posledice
razdvajanja i sjedini njih dvoje, i da podari ivot onima koji umree u
razdvojenosti i da ih sjedini.
79. Ali, ena je sjedinjena sa svojim muem u branoj lonici. Ali, oni koji su
sjedinjeni u branoj lonici vie se nee razdvajati. Zato se Eva odvojila od
Adama, jer nije bila sjedinjena s njim u branoj lonici.
80. Dua Adamova postala je od daha. Njena je sjedinjenost duh. [...] to mu
bee dato je njegova majka. [Uzeli su] njegovu duu, dali su mu [...] umesto nje;
jer, kada je bio sjedinjen, [govorio je] i rei njegove behu monije od sila.
Zavideli su mu, i [raskinuli su] duhovnu sjedinjenost. [Duhovno] koje je skriveno
oni [...] samo njima [...] branu lonicu, da bi se [ljudi obeastili].
81. Isus otkri [. . .] Jordan Pleromu [carstva] nebeskog. On [koji je nastao] pre
Svih bio je ponovo zaet. On koji je bio prvo pomazan bi pomazan opet, on koji
je bio iskupljen bi iskupljen opet.
82. Valja rei tajnu, Otac Sviju sjedinio se sa devicom koja je dola odozgo, i
prosvetlilo ga je saznanje. Toga dana je otkrio veliku branu lonicu. Stoga je
njegovo telo, koje je postalo toga dana, poteklo iz brane lonice. Kao i on koji je
potekao od enika i neveste, tako je i Isus pomou njih vaspostavio Sve. I valjalo
bi da svi njegovi uenici uu u njegov spokoj.
83. Adam je potekao od dve device, od Duha i od devianske zemlje. Zato je
Hristosa rodila devica, da bi mogao otkloniti posledice pada koji se desio u
poetku (ili: prvo).
84. Usred raja su dva drveta. Jedno raa [ivotinje], drugo raa ljude. Adam
je okusio sa drveta koje raa ivotinje; postao je ivotinja (i) raao je ivotinje.
Zato oboavaju [ivotinje...] Ada- niove. Drvo [..-.] je plod [...Sto]ga su se
[mnoili...] jesti [...] plodove [...] raa ljude [...] oboavaju oveka. [...] Bog
stvori [oveka a ljudi] stvorie Boga.
85. Tako to biva na svetu, ljudi stvaraju bogove i oboavaju svoje tvorevine.
Ravnajui se pre ma istini, valjalo bi da bogovi oboavaju ljude.
86. Dela ovekova izviru iz njegove moi. Zato se nazivaju silama. Njegova su
dela njegova deca koja su potekla iz spokojstva. Stoga njegova mo prebiva u
njegovim delima, a spokoj se vidi na deci. I videete da se ovo prenosi i na lik. I to
je ovek poput lika, koji svoja dela stvara svojom moi, a svoju decu zainje u
spokojstvu.
87. Na ovom svetu robovi slue slobodne ljude. U carstvu nebeskom slobodni
ljudi e sluiti robove. Deca brane lonice [e] sluiti decu braka. Deca brane
lonice imaju jedno i [isto] ime. Ostali [...] jedan drugog. Oni ne moraju [da
slue].
88. Kontemplacija [... i percepcija]. Vie njih je [...kontemplacija]. U onima koji
su u [. . .] slavu [.. .] nisu.
89. [...] ode do vode [...] on e ga iskupiti [...] koji [...] u njegovom imenu. Jer,
on je rekao: [Tako] emo iskupiti svaku pravdu.
90. Oni koji kau da (ljudi) prvo umiru, a (potom) ustaju gree. Ako prvo ne
prime vaskrsenje dok su ivi, nee primiti nita kada umru. Tako govore i o
krtenju: Veliko je krtenje, jer ako ga (ljudi) prime, ivee.
91. Filip apostol rekao je: Josif drvodelja zasadio je vrt, jer mu je bilo
potrebno drvo za njegov zanat. Od drvea koje je zasadio on je napravio krst. I
njegovo je seme visilo na onome to je zasadio. Njegovo je seme bio Isus, ali
biljka koja je iznikla bee krst.
92. Ali, drvo ivota je usred raja i maslinovo drvo od koga je poteklo
pomazanje. Pomou njega (dolo je) vaskrsenje.
93. Ovaj svet jede leeve. Sve to se u njemu po jede ponovo umire. Istina jede
ivot. Zato niko ko se hrani [istinom] ne umire. Isus je doao odatle i doneo je sa
sobom hranu. I onima koji ele dao je [ivot] da ne bi umrli.
94. Bog je stvorio [raj]. ovek [je iveo u raju.] Ima [...] i [...] Boije u [...].
[Raj je mesto gde] e mi rei: [ovee, jedi] ovo ili ne jedi [ovo po svojoj] elji.
To je mesto gde u jesti sve, jer lamo je drvo saznanja. Ono je ubilo Adama. Ali,
ovde je drvo saznanja odralo oveka u ivotu. Zakon je bio to drvo. Ono daje
saznanje dobra i zla. Niti ga je izleilo od zla niti ga je uvelo u dobro, ve je
davalo smrt onima koji su okusili njegov plod. Jer, kada je rekao: Jedi ovo, ne jedi
ovo, to je bio poetak smrti.
95. Pomazanje je iznad krtenja. Jer, zbog po-mazanja (krizme) se zovemo
hriani, ne zbog krtenja. I Hristos je (tako) nazvan zbog pomazanja, jer Otac je
pomazao Sina. Ali, sin je pomazao apostole. A apostoli su pomazali nas. Onaj ko
je pomazan ima Sve. On ima vaskrsenje, svetlost, krst, Sveti Duh. Otac mu je
ovo dao u branoj lonici, on je to primio.
96. Otac je bio u Sinu i Sin u Ocu. To je carstvo nebesko.
97. Gospod je rekao: Neki su uli u carstvo nebesko smejui se i izali [...]
hrianin [..] i odmah [... uao] u vodu. Izaao je [iz nje kao gospodar] Svega.
[Ne zato to je mislio da] je to igra, ve [zato to] je prezirao ovaj [...] carstvo
[nebesko...]. Ako prezire [ovaj svet] i nipodata- va ga kao igru, [izai e] smejui
se.
98. Tako je i sa hlebom, kaleom i uljem, makar postojalo i neto uzvienije
od njih.
99. Svet je postao putem prestupa. Jer, onaj ko ga je stvorio eleo je da ga
naini neunitivim i besmrtnim. Nije uspeo i nije ostvario (svoju) nadu. Jer, nije
postojala neporonost sveta, niti neporonost onoga ko ga je stvorio. Jer,
neporonosti nema kod stvari, ve kod dece. I nita nee moi primiti
neporonost ukoliko ne postane dete. Ali, onaj ko nije u stanju da primi tim vie
nee biti u stanju da daje.
100. Kale sadri vino i vodu, jer takva je krv odreena za iskazivanje
zahvalnosti, i pun je Svetog Duha i pripada u celosti savrenom oveku. Kada
to pijemo, primamo za sebe savrenog oveka.
101. iva voda je telo. Treba da se odenemo u ivog oveka. Stoga on skida sa
sebe odeu kada ulazi u vodu da bi ga odenuo.
102. Konj zainje konja, ovek zainje oveka, bog zainje boga. Tako je i sa
enikom i nevestom. [Njihova deca su potekla] iz [brane Jonice]. Nije bilo
Jevrejina [koji je potekao] od [Grka sve dok je zakon] postojao. I [mi smo potekli]
od Je- vreja [pre nego to smo postali] hriani. Vi [...]. I ova mesta behu nazvana
[...] izabrana rasa [...] i istinski ovek i Sin ovekov i seme Sina ovekovog. To
se zove istinskom rasom. Na ovom svetu tu se nalaze deca brane lonice.
103. Dok je na ovom svetu sjedinjenje mukarac i ena, mesto za mo i
slabost, u eonu je sjedinjenje nalik neem drugom.
104a. Ali mi ih zovemo tim imenima. Ali, ima drugih koji su uzvieniji od svakog
imena, i oni su moniji od snanih, jer gde ima sile ima onih koji su bolji od snage.
104b. to se njih tie, to nije taj jedan, ve je onaj drugi. Ali, oba su taj jedan. On
je taj koji nee moi da prevazie telesni um.
105. Nije dobro da svi koji imaju Sve poznaju sebe. Neki, ukoliko ne poznaju
sebe, nee uivati u onome to imaju. Ali, oni koji su spoznali sebe uivae u
tome.
106. Ne samo to nee biti u stanju da epaju savrenog oveka, nee moi ni
da ga vide, jer ako ga vide, epae ga. Niko nee moi da doe do ove milosti
izuzev ako se ne odene u savrenu svetlost i sam ne postane savren. [Svako ko
je odene] otii e [...] ovo je savren [...].
107. [Treba] svi da postanemo [...] pre nego to doemo [...]. Onaj ko primi
Sve [...] tamo, on [ne]e moi [...] tog mesta, ve e [dospe- ti u sredinu] kao
nesavren. Samo Isus zna njegov kraj.
108. Sveti ovek je to u celosti, ukljuujui i njegovo telo. Jer, ako je primio hleb,
on e ga uiniti svetim, kao to e i kale i sve drugo to primi proistiti. A
kako da ne proisti i telo?
109. Kada je vodu za krtenje uinio savrenom, Isus je izlio smrt. Zato
ulazimo u vodu, ali ne ulazimo u smrt, da ne bismo bili izliveni. Kada duva vetar
ovoga sveta, on donosi zimu. Kada doe dah Svetog Duha, on donosi leto.
110. Onaj ko zna istinu je slobodan. Ali, slobodan ne grei. Jer, onaj ko grei
rob je greha. Majka je istina, ali znanje je otac. One kojima nije dozvoljeno da
gree svet zove slobodnim. Onima kojima nije dozvoljeno da gree saznanje
istine uzdie srca, to znai da ih oslobaa, i uzdie ih iznad svega. Ali, ljubav
pouava. Ali, onaj koji je postao slobodan putem saznanja biva, ljubavi radi, rob
onih koji jo nisu bili u stanju da uzmu slobodu saznanja. Ali, saznanje ih ini
vrednim, jer [ih ini] slobodnim. Ljubav [ne uzima] nita, jer kako [moe uzimati
kada sve] pripada njoj? Ona ne kae: [Ovo nije tvoje] ili Ovo je moje, [ve
kae:] Ovo je tvoje.
111. Duhovna ljubav je vino i miomiris. Svi e oni koji budu njome pomazani
uivati u njoj. Uivae i oni koji stoje kraj njih sve dok pomazani stoje (tu). Ako
oni koji su pomazani prestanu (da stoje) kraj njih i odu, oni koji nisu pomazani i
samo stoje kraj njih ostaju i dalje izloeni njihovom mirisu. Samarianin je
ranjeniku dao samo vino i ulje; to nije nita drugo do pomazanje. I zacelio mu je
rane. Jer, ljubav prekriva mnotvo grehova.
112. to se tie onoga koga ena voli, oni koje ona rodi liie na njega. Ako (je
to) njen mu, - ie na mua. Ako je to preljubnik, liie na preljubnika. esto
biva da ako ena spava sa svojim muem iz obaveze, a njeno srce je sa preljubni-
kom sa kojim obino opti, njen porod lii na pre- Ijubnika. Ali, vi koji ste sa Sinom
Boijim, nemojte voleti ovaj svet, ve volite Gospoda, da va porod ne bi liio
na ovaj svet, ve na Gospoda.
113. ovek se spaja sa ovekom, konj se spaja sa konjem, magarac se spaja sa
magarcem, rase se spajaju sa sebi srodnima. Slino tome, duh se spaja sa
duhom, re opti sa reju, [a] svetlost opti [sa svetlou. Ako] postanete ovek,
[ovek e] vas voleti. Ako postanete [duh], duh e se spojiti sa vama. [Ako]
postanete re, re e se spojiti sa vama. Ako postanete svetlost, svetlost e op-
titi sa vama. Ako postanete oni odozgo, oni odozgo e poivati na vama. Ako
postanete konj, magarac, tele, pas, ovca ili neka druga ivotinja koja je napolju i
ispod, ni ovek, ni duh, ni re, ni svetlost, ni oni odozgo, ni oni iznutra nee biti
u stanju da vas vole. Nee moi poivati u vama, niti ete vi imati udela u
njima.
114. Onaj ko je rob protiv svoje volje moi e da postane slobodan. Onaj ko je
postao slobodan milou svoga gospodara i prodao se u ropstvo vie nee moi
da postane slobodan.
115. Svet se obdelava pomou etiri elementa. Sakupljaju ih i slau u ambar
pomou vode, zemlje, vetra i svetlosti. I Bog obdelava pomou etiri elementa
vere, nade, ljubavi i saznanja. Naa zemlja je vera u kojoj putamo koren. Voda je
nada koja nas hrani. Vetar je ljubav od koje rastemo. A svetlost je saznaje
pomou koga [sazrevamo].
116. Blaenstvo je [...] zemaljska, to je [Gospod iznad ...] najvieg neba [...
Blaen] je onaj ko nijednoj dui ne nanosi bol. To je Isus Hristos. Susreo se sa
svima, a nikome nije bio na teretu. Sotga je takav blaen, jer on je savren ovek.
Jer, to je Re.
117. Pitajte nas o njemu, jer teko je ovoga uspraviti. Kako emo biti u stanju da
postignemo tu veliku (stvar)? Kako e on dati spokojstvo svima?
118. Pre svega, ne treba nikoga aliti, bio on velik ili mali, nevernik ili vernik, niti
treba dati spokojstvo onima koji su spokojni u dobru. Ima takvih kojima je u korist
da daju spokojstvo onome kome je dobro. Onaj ko ini dobro nije u stanju da
takvima podari spokojstvo, jer on ne dolazi od svoje volje. Ali, on nije u stanju da
ali ukoliko im ne zada bol. Ali, onaj kome je dobro katkada ih ali. On nije takav,
ali njihova zloba ih rastuuje. Onaj ko ima prirodu daje radost dobrima. Ali, neki
zbog toga gorko ale.
119. Gospodar kue stekao je sve, bilo decu ili robove ili stoku ili pse ili svinje ili
penicu ili jeam ili plevu ili travu ili [ricinusovo ulje] ili meso i irove. [Ali], on je
bio mudar i znao je ime se svako hrani. Pred decu je stavljao hleb [i ulje i meso].
Ali, [pred] robove je stavljao [ricinusovo ulje i] kukuruz. A pred stoku [je
stavljao jeam] i plevu i travu. Psima je bacao kosti, [a svinjama] je bacao
irove i ostatke (?) hleba. Tako je i sa uenikom Boga. Ako je mudar, on shvata
nauk. Nee ga zavarati telesna oblija, nego e svakome zaviriti u duu i
razgovarae s njim. Mnogo je zveri na ovome svetu koje imaju telesno oblije.
Ako ih prepozna, svinjama e baciti irove, a stoci e baciti jeam, plevu i travu.
Psima e baciti kosti. Robovima e dati ono prvo ( osnovna naela), deci e
dati savren (nauk).
120. Postoji Sin ovekov i postoji sin Sina o- vekovog. Gospod je Sin ovekov,
a sin Sina o- vekovog je onaj koga je stvorio Sin Covekov. Sin ovekov primio je
od Boga (mo) da stvara. Njegovo je (takoe) da zainje.
121. Onaj ko je primio (mo) da stvara je stvorenje. Onaj ko je primio (mo) da
zainje je potomak. Onaj ko stvara ne moe da zainje. Onaj ko zainje u stanju
je da stvara. Ali, kae se: Onaj ko stvara zainje. Ali, njegov potomak je
stvorenje, jer njegovo potomstvo nisu deca nego [njegova dela]. Onaj ko stvara
radi [tako da sc to vidi], i sam je vidljiv. Onaj ko zainje [radi u potaji] i [skriven je.
..] lik. Onaj ko stvara [stvara] otvoreno. Ali, onaj ko zainje, [zainje] decu u
tajnosti.
122. [Niko nee moi] znati dan [kada mukarac] i ena imaju snoaj osim njih
samih, jer brak ovoga sveta je tajna za one koji su uzeli sebi enu. Ako je
oskrnavljeni brak skriven, neoskrnavljeni brak je istinska tajna jo i vie. On nije
puten, ve ist. On ne pripada pohoti ve volji. On ne pripada tami ili noi, ve
pripada danu i svet-losti. Ako je brak ogoljen, pretvorio se u blud. A nevesta ini
blud ne samo kada primi seme drugog mukarca, ve i ako napusti branu
lonicu i bude viena. Neka se pokazuje samo pred svojim ocem i svojom
majkom, i pred prijateljem i decom svoga supruga. Njima je doputeno da
svakodnevno ulaze u branu lonicu. Ali, to se ostalih tie, neka poele da uju
makar njen glas i da uivaju u njenoj pomasti, i neka se hrane mrvicama to
padaju sa stola kao psi. Zenici i neveste pripadaju branoj lonici. Niko nee
moi da vidi enika i nevestu ukoliko ne postane to.
123. Kada Abraham [...] da e videti ono to treba da vidi, [obrezao je] kou na
vrhu uda, pokazavi nam da treba unitavati telo [...] ovoga sveta. Sve dok su
njihovi [...] skriveni, oni postoje i ivi su. [Kada su oni] postali vidljivi, umrli su
po [uzoru] na vidljivog oveka, [jer sve dok] je ovekova utroba skrivena, on je
iv. Ako je njegova utroba otvorena i izae iz njega, ovek e umreti. Tako biva
i sa drvetom. Dok je njegov koren skriven, ono iznie i ivi (?). Ako je njegov
koren otkriven, drvo se sasui. Tako biva sa svime to je zaeto na ovome svetu,
ne samo sa vidljivim, ve i sa skrivenim. Jer, sve dok je koren zla skriven, on je
jak. Ali, ako je spoznat, on se rastvara. A ako postane vidljiv, on nestaje. Stoga
Re veli: Ve je sekira poloena na koren drveta. On nee biti odseen. Ono to
bude odseeno ponovo ce iznii. Ali, sekira kopa do dna sve dok ne izvue
koren. Isus je presekao koren svega toga, ali drugi su (samo) delimino. to se
nas tie, neka svako od nas potrai koren zla koje je u njemu, i neka [ga] iupa iz
svoga srca. Ali, ono e biti iupano samo ako ga prepoznamo. Ali, ako za njega
ne znamo, ono puta koren u nama i raa plodove u naem srcu. Ono je na
gospodar, mi smo njegovi robovi. Ono nas porobljava, tako da inimo stvari koje
[ne] elimo, a ono to elimo da inimo [ne] inimo. [Ono] ima mo nad nama
zato to ga nismo prepoznali. Sve dok [ono] postoji, ono i deluje. To [...] je
majka [...] neznanje [...]. Oni koji su potekli od [neznanja] niti su postojali niti
[postoje] niti e postojati. [. . .] oni e biti savreni kada se cela istina otkrije. Jer,
istina je kao i neznanje: dok je skrivena, poiva u sebi. Ali, kada je otkrivena i
spoznata, ona biva slavljena. Budui da je jaa od neznanja i zablude, ona daruje
slobodu. Re veli: Ako zna istinu, istina e te osloboditi. Neznanje je ropstvo,
znanje je sloboda. Ako znamo istinu, pronai emo plodove istine u nama. Ako
se sjedinimo s njom, ona e primiti nae ispunjenje.
124. Sada imamo obznanjena dela koja se tiu stvaranja. Kaemo: Jaki su oni
koji su potovani. Ali, skriveni su slabi, koji su prezreni. Tako je i sa
obznanjenim stvarima istine. One su slabe i prezrene. Ali, skrivene su jake i
potovane. Ali, tajne istine su obznanjene kao znamenje i likovi. Ali, lonica je
skrivena. Ona je sveto u svetom.
125. Isprva je veo skrivao kako je Bog uredio svet. Ali, kada veo bude pokidan i
kada stvari unutra postanu vidljive, ova kua ostae naputena, ili, bolje rei,
bie unitena. Ali, nee sve to je boansko pobei [sa] ovog mesta i otii u
sveto [nad svetim], jer nee biti u stanju da se spoji sa [ne] pomuenom
svetlou i [bezgrenom] Pleromom, ali bie pod krilima krsta [i pod njegovom]
zatitom. Ovaj koveg bie [njegov] spas kada ih prekrije potop. Ako neki
pripadaju svetenstvu, moi e da uu kroz veo sa prvosvetenikom. Stoga veo
nije bio pokidan samo gore, jer tada bi one bile vidljive samo za one odozgo.
Niti je bio pokidan samo dole, jer tada bi ona bila vidljiva samo za one odozdo,
ve je bio pokidan od gornjeg kraja do donjeg. Oni odozgo otvorili su nama
odozdo da bismo mogli ui u tajnu istine. To je uistinu ono snano koje je
potovano. Ali, mi emo tamo ui pomou prezrenih znamenja i slabosti. Oni su
uistinu prezreni u poreenju sa savrenom lepotom. Postoji lepota nad
lepotama. Postoji mo nad moima. Stoga su nam otkrivene savrene i skrivene
stvari istine. Otkriveno nam je i sveto nad svetim, i lonica nas je pozvala k sebi.
Dok je ona skrivena, zlo je osujeeno, ali nije odvojeno od semena Svetog Duha.
Oni su robovi poronosti. Ali, kada je otkrivena, tada e se savrena svetlost
izliti na sve, i svi koji budu njome obasjam primie [pomazanje]. Tada e robovi
biti slobodni, [a] zatvorenici e biti otkupljeni.
126. [Svaka] biljka koju nije posadio moj Otac na nebu [bie] iupana. Oni koji
su razdvojeni spojie se i bie ispunjeni. Svi koji [uu] u lonicu rasplamsae
svetlost. Jer, oni to ne [ine] kao u braku, to mi [ne vidimo jer se] deava nou.
Vatra [gori samo] nou (i) gasi se. Ali, tajne ovoga braka obavljaju se danju i pri
svetlo-sti. Taj dan i njegova svetlost ne gase se.
127. Ako neko postane dete brane lonice, primie svetlost. Ako neko ne
primi svetlost na tom mestu, nee je moi primiti na drugom mestu. Onaj ko
primi tu svetlost nee se moi videti, niti se moe uhvatiti. I niko nee moi
takvoga da kinji ak i ako ivi na ovome svetu. A kada ode sa ovoga sveta, on je
ve primio istinu u likovima. Svet je postao eon, jer eon je za njega Pleroma, i na
taj nain se otkriva samo njemu, ne skriven u tami i noi, ve skriven u
savrenom danu i svetoj svetlosti.
Jevanelje po Filipu.
Jevanelje po Filipu je kompilacija iskaza koji se uglavnom bave znaenjem i
vrednou sakramenata u kontekstu poznognostike koncepcije ivota i ivota
posle smrti. Iskazi su dati u itavom nizu literarnih tipova, kao to su aforizmi,
analogije, parabole, pareneze, polemike, dijalozi, izreke, biblijske egzegeze,
dogmat- tska tvrenja, tipova, koji se, uostalom, koriste i u kanonskim
jevaneljima.
Tekst sadri sedamnaest Isusovih iskaza, od kojih su devet navodi ili tumaenja
onih koji se ve nalaze u novozavetnim jevaneljima. Novi iskazi oznaeni su
formulama on je rekao, 'Gospod je rekao ili 'Spasitelj je rekao.
Numeracija u tekstu predlog je novijeg istraivanja, ali, i sa njom i bez nje, tekst
se po svojoj organizaciji zaista razlikuje od uobiajenih ema; iako postoji,
sadrinski gledano, nekakav kontinuitet, putem asocijacije ideja, pomou kljunih,
povezujuih rei, tok misli je lutajui i nevezan, a potpuna izmena predmeta
0 kojem se govori uobiajena je pojava. Uprkos svemu reenom, moda bi
mogle da se izvuku neke osnovne teme ovog spisa: jedna od vanijih je misterija
svadbene lonice.
Prema ovom jevanelju bolnost egzistencije koju oveanstvo osea nastaje na
osnovu razlike u polovima. Kada je Eva odvojena (napravljena) od Adama,
razbijeno je prvobitno androgino jedinstvo. Cilj Hristo- sovog dolaska jeste da
ponovo ujedini Adama i Evu. Kao to se mu i ena sjedinjuju u svadbenoj lonici,
tako se i ponovno ujedinjenje koje uzrokuje Hristos dogaa u svadbenoj lonici,
ali onoj sakramentalnoj, u kojoj pojedinac uvia, iskuava poslednje spajanje sa
svojim drugim, aneoskim, nebeskim, delom.
U 68. fragmentu kae se: Gospod je sve (obavio) u tajnosti, krtenje i pomazanje
i priest i iskupljenje
1 branu lonicu. Ovom se reenicom verovatno opisuje pet sutpnjeva
celokupne inicijacije, pre nego pet odvojenih, nezavisnih sakramenata (tajni).
Mogue je da je svadbena lonica termin koji pokriva celu incija- ciju. Na to
upuuju tvrenja u drugim fragmentima, recimo u 95, (... On ima vaskrsenje,
svetlost, krst, Sveti Duh. Otac mu je ovo dao u branoj lonici, on je to primio). U
tekstu se mogu nai napomene i opisi obrednog dela inicijacije, ali nevezano i
nedovoljno jasno.
Generalno reeno, spis objanjava znaaj sakramentalnih rituala inicijacije,
znaenje svetih imena, naroito Isusovih (npr., Hristos je grki ekvivalent za
sirijsko mesija, to bi trebalo da znai promiljen, oprezan; Isus na
jevrejskom znai spasenje; Naza- ren se razumeva kao da znai onaj koji
pripada istini ili otkriven u skrivenosti, itd.), ili, pak, daje uputstva za ivot
iniciranih.
Jedna od vanijih tema je i tema uskrsnua. Uobiajeno je miljenje da je
Gospod prvo umro, a potom vaskrsnuo. Meutim, to je pogreno miljenje, jer ako
pojedinac ne postigne uskrsnue umree, tj. ako pojedinac prvo ne primi
uskrsnue, dok je jo iv, posle smrti nee primiti nita.
Naslov teksta dobijen je moda samo zbog toga to je Filip jedini apostol koji se
pominje u njemu, iako su, s druge strane, Filip, zajedno sa Tomom i Matejem, bili
uvaavani meu gnosticima kao privilegovani primaoci i uvari otkrivenja.
Kao i ostali tekstovi, JF je koptski prevod s grkog, a original je verovatno
napisan ne kasnije od druge polovine III veka nae ere. Zbog zanimanja za
znaenja izvesnih sirijskih rei, sklonosti ka istonoj sakramentalnoj praksi i
katehezisu, zbog asketske etike, verovatno je da je spis nastao negde u Siriji.
Jevanelje po Tomi
Ovo su tajne rei koje je izgovorio ivi Isus, a zapisao Didimo Juda Toma.
1. I On ree: Ko god nae objanjenje ovih rei nee okusiti smrt.
2. Isus ree: Neka onaj koji trai ne prestane da trai dok ne pronae, a kada
pronae, bie uznemiren, a poto bude uznemiren, divie se i vla- dae nad
Svima.
3. Isus ree: Ako vam oni koji vas predvode kau: Gle, Carstvo je na nebu,
tada e ptice nebeske biti ispred vas. Ako vam kau: Ono je u moru, tada e
ribe biti ispred vas. Ali, Carstvo je u vama i izvan vas. Ako spoznate sebe, tada
ete biti spoznati i znaete da ste sinovi ivog Oca. Ali, ako ne spoznate sebe,
tada ste u siromatvu i vi ste sirotinja.
4. Isus ree: Covek star mnogo dana nee ok- levati da upita detence od
sedam dana o mestu ivota, i on e iveti. Jer, mnogi koji su prvi postae
poslednji i oni e postati jedan jedini.
5. Isus ree: Poznaj ono to je pred tvojim
oima, i ono to je skriveno od tebe bie ti ob
znanjeno. Jer, nita nije skriveno to nee biti ob-znanjeno.
6. Njegovi uenici upitae ga, rekoe mu: eli li da postimo, kako treba
da se molimo (i) tre-ba li da dajemo milostinju, i kakvom hranom tre
ba da se hranimo? Isus odgovori: Ne laite; i nemojte initi ono to vam je
mrsko, jer sve su stvari na videlu pred Nebom. Jer, nieg skrivenog nema to
nee biti obznanjeno i nieg pokrivenog to e ostati neotkriveno.
7. Isus ree: Blaen je lav koga pojede ovek, i lav e postati ovek; a proklet
je ovek koga pojede lav, i lav e postati ovek.
8. I On ree: Covek je nalik mudrom ribaru koji je bacio mreu u more,
izvukao ju je iz mora punu malih riba; meu njima je pronaao jednu veliku (i)
dobru ribu, taj mudri ribar, bacio je sve male ribe u more. Izabrao je tu veliku ribu
ne po- kajavi se. Ko god ima ui neka saslua.
9. Isus ree: Gle, seja je izaao, zahvatio je punu aku, razbacao. Neto
(semena) palo je na put; dole su ptice, pozobale ga. Neto je palo na kamen i
nije pustilo korena u zemlji i nije klasalo. Neto je palo na trnje; ono je uguilo
seme i crv ga je pojeo. Ostalo je palo na dobru zemlju; i dalo je dobar rod; rodilo
je ezdeset po meri i sto dvadeset po meri.
10. Isus ree: Bacio sam vatru na svet, i gle, uvam je dok on (svet) ne bude u
plamenu.
11. Isus ree: Ovo nebo e nestati i ono iznad njega e nestati, i mrtvi nisu ivi
i ivi nee umreti. Onda kada ste prodirali mrtve, oiveli ste ga; kada uete u
svetlost, ta ete uiniti? Onda kada ste bili jedno, postali ste dva. Ali, kada ste
postali dva, ta ete uiniti?
12. Uenici rekoe Isusu: Znamo da e otii od nas. Ko je taj ko e biti velik
nad nama? Isus im odgovori: Gde god da ste prispeli, otii ete Jakovu
pravednome, radi koga su stvoreni nebo i zemlja.
13. Isus ree svojim uenicima: Uporedite me i recite mi kome sam nalik.
Simon Petar ree mu: Ti si nalik pravednom anelu. Matej mu ree: Ti si nalik
mudrom oveku punom razumevanja. Toma mu ree: Gospodaru, moje usne
nee uopte biti u stanju da iskau kome si nalik. Isus ree: Ja nisam tvoj
Gospodar, jer ti si pio, opio si se sa penuavog izvora koji sam odmerio. On ga
uze k sebi, udalji se, ree mu tri rei. A kada se Toma vratio svojim drugovima,
oni ga upitae: ta ti je Isus rekao? Toma im odgovori: Ako vam kaem jednu od
rei koje mi je On rekao, vi ete uzeti kamenje i baciti ga na mene; a iz kamenja
e suk- nuti vatra i spriti vas.
14. Isus im ree: Ako postite, zaeete svoj greh, a ako se molite, biete
prokleti, a ako dajete milostinju, naneete zlo vaim duama. A ako odete u bilo
koju zemlju i lutate njenim krajevima, ako vas prime, jedite ono to stave pred
vas, Jeite bolesne meu njima. Jer, ono to ue u vaa usta nee vas ukaljati,
ali ono to izae iz vaih usta, to e vas ukaljati.
15. Isus ree: Kada ugledate njega koji ne bee roen od ene, padnite niice
pred njim i oboavajte ga: On je va Otac.
16. Isus ree: Ljudi moda misle da sam ja doao da bacim mir na svet, i oni ne
znaju da sam doao da bacim deobe na svet, vatru, ma, rat. Jer, u kui e ih biti
pet: tri e biti protiv dva i dva protiv tri, otac protiv sina i sin protiv oca, i oni e
stajati kao samotnici,
17. Isus ree: Ja u vam dati ono to oko nije videlo i to uho nije ulo i to ruka
nije dotakla i (to) nije izniklo u srcu ovekovom.
18. Uenici upitae Isusa: Reci nam kakav e biti na kraj. Isus odgovori: Zar
ste ve otkrili poetak kada pitate o kraju? Jer, gde je poetak, tu e biti kraj.
Blaen je onaj koji e stajati na poetku, i on e znati kraj i nee okusiti smrt.
19. Isus ree: Blaen je onaj koji je bio pre nego to je postao. Ako postanete
moji uenici i ujete moje rei, ovo kamenje e vas sluiti. Jer, imate pet stabala u
Raju koja se ne pomeraju leti (ili) zimi, i njihovo lie ne opada. Ko god ih zna
nee okusiti smrt.
20. Uenici rekoe Isusu: Reci nam kakvo je Carstvo Nebesko. Isus im odgovori:
Ono je nalik semenu goruice, manje je od sveg ostalog semena. Ali, kada
padne na obraenu zemlju, iz njega nie velika grana i postaje utoite za ptice
nebeske.
21. Marija upita Isusa-' Kome su tvoji uenici nalik? On odgovori: Oni su nalik
maloj deci koja su se smestila sred polja koje nije njihovo. Kada dou vlasnici
polja, oni e rei: Prepustite nam nae polje. Oni skidaju odeu pred njima da bi
im prepustili i vratili njihovo polje. Stoga ja kaem: Ako gospodar kue zna da
dolazi lopov, on e ostati budan dok ovaj ne naie i nee mu dopustiti da prodre
u kuu njegovog carstva kako bi odneo njegove stvari. Vi se, dakle, morate uvati
sveta, morate biti sasvim pripravni kako razbojnici ne bi nali naina da vam
priu, jer oni e nai dobitak koji vi oekujete. Neka meu vama bude jedan
razborit ovek; kada je plod sazreo, on je hitro priao sa srpom u ruci i ponjeo
ga. Ko god ima ui neka saslua.
22. Isus ugleda decu koja su sisala. On ree svojim uenicima: Ova deca to
sisaju nalik su onima koji ulaze u Carstvo. Oni ga upitae: Hoemo li mi onda,
budui da smo deca, ui u Carstvo? Isus im odgovori: Kada od dva napravite
jedan i kada uinite da unutranje bude kao spoljanje, a spoljanje kao
unutranje, i gore kao dole, i kada muko i ensko spojite u jedno, tako da muko
ne bude muko a ensko (ne) bude ensko, kada stvorite oi umesto oka, i ruku
umesto ruke, i stopalo umesto stopala, (i) lik umesto lika, tada ete ui [u
Carstvo].
23. Isus ree: Odabrau vas, jednog meu hiljadu, dvojicu meu deset
hiljada, i oni e stajati kao jedan.
24. Njegovi uenici rekoe: Pokai nam mesto gde se nalazi, jer neophodno
nam je da ga pronaemo. On im odgovori: Ko god ima ui neka saslua.
Unutar oveka od svetlosti nalazi se svetlost i on osvetljava itav svet. Kada on
ne sija, vlada tama.
25. Isus ree: Voli brata svoga kao duu svoju, uvaj ga kao enicu oka svoga.
26. Isus ree: Vidi trun u oku brata svoga, ali ne vidi brvno u oku svome.
Kada izbaci brvno iz oka svoga, tada e videti dovoljno jasno da bi izbacio trun
iz oka bratovljevog.
27. [Isus ree]: Ako ne postite na ovome svetu, neete pronai Carstvo; ako
ne svetkujete Sabat kao Sabat, nete videti Oca.
28. Isus ree: Stao sam sred ovoga sveta i prikazao im se u telesnom obliju;
sve ih zatekoh pijane, nijednog meu njima ednog. I dua me zabole zbog sinova
ljudi, jer oni su slepi u srcima svojim i ne vide da su prazni doli na ovaj svet (i
da) prazni pokuavaju da odu iz njega. Ali, sada su pijani. Kada se oslobode
vina, tada e se pokajati.
29. Isus ree: Ako je telo stvoreno zbog duha, to je udo; ali, ako je duh
(stvoren) zbog tela, to je udo nad udima. Ali, ja se udim tome kako je ovo
veliko blago stvorilo sebi dom sred ovog siromatva.
30. Isus ree: Gde ima tri boga, oni su bogovi; gde ima dva ili jedan, ja sam s
njim.
31. Isus ree: Nijednog proroka ne priznaju u njegovom selu, nijedan lekar ne
lei one koji ga poznaju.
32. Isus ree: Grad sagraen na visokoj gori (i) utvren ne moe pasti niti
(ikada) moe biti skriven.
33. Isus ree: Ono to ete uti uhom svojim (i) onim drugim uhom, to
propovedajte sa krovova svojih kua; jer, niko ne pali svetiljku da bi je stavio na
skrovito mesto i skrio njen sjaj, ve je stavlja na postolje kako bi svi koji ulaze i
izlaze mogli videti svetlost.
34. Isus ree: Ako slepac vodi slepca, obojica upadaju u jamu.
35. Isus ree: Nije mogue ui u kuu snanog (oveka) i zarobiti ga (ili: zauzeti
je) silom ukoliko on sebi ne svee ruke; tada e mu kua biti opljakana.
36. Ne mislite od jutra do veeri i od veeri do jutra na to ta ete obui.
37. Njegovi uenici upitae: Kada e nam se otkriti i kada emo te videti? Isus
odgovori: Kada skinete odeu bez stida i stavite je pod noge poput male dece i
gazite po njoj, [tada ete ugledati] Sina ivog (Oca) i neete se plaiti.
38. Isus ree: Mnogo puta ste poeleli da ujete ove rei koje vam govorim, a
nema nikog drugog od koga biste ih uli. Bie dana kada ete me traiti (i)
neete me nai.
39. Isus ree: Fariseji i pisari primili su kljueve Saznanja, oni su ih sakrili. Oni
nisu uli, a nisu dozvolili (da uu) onima koji su to eleli. Ali vi, postanite mudri
poput zmija i nevini poput golubica.
40. Isus ree: Vinova loza zasaena je bez Oca, i poto nije vrsto ukorenjena,
bie iupana i unitena.
41. Isus ree: Ko god ima u ruci, njemu e se dati; ko god nema, od njega e
biti uzeto i ono malo to ima.
42. Isus ree: Postanite prolaznici.
43. Njegovi uenici upitae ga: Ko si ti da nam govori ove stvari? [Isus im
odgovori]: Iz onoga o vam govorim vi ne znate ko sam ja, ali vi ste postali nalik
Jevrejima, jer oni vole drvo (a) mrze njegov plod, vole plod (a) mrze drvo.
44. Isus ree: Ko god huli protiv Oca, bie mu oproteno, i ko god huli protiv
sina, bie mu opro- eno; ali, ko god huli protiv Svetog Duha, tome nee biti
oproteno, ni na zemlji ni na nebu.
45. Isus ree: Oni ne anju groe sa trn ja niti beru smokve sa ika; [jer],
oni ne daju plodove. Dobar ovek iznosi dobro iz svoje riznice, zao ovek iznosi
zle stvari iz svoje zle riznice, koja jc u njegovom srcu, i govori zle stvari. Jer, on iz
obilja srca iznosi zle stvari.
46. Isus ree: Od Adama do Jovana Krstitelja, meu onima koje su rodile ene
nema uzvienijeg od Jovana Krstitelja, tako da njegove oi nee biti unitene.
Ali, ja sam rekao da e svaki meu vama koji postane nalik detetu spoznati
Carstvo, i on e postati uzvieniji od Jovana.
47. Isus ree: Nemogue je oveku uzjahati konja i nategnuti dva luka, i
nemogue je slugi sluiti dva gospodara, inae e potovati jednog, a uvrediti
drugog. Niko ko pije staro vino ne poeli smesta da pije novo vino; novo vino ne
sipa se u stare meine da ne bi pukle, a staro vino ne sipa se u novu meinu da
ga ne bi pokvarila. Stara zakrpa ne priiva se na novu odoru zato to bi se po-
derala.
48. Isus ree: Ako se dvojica pomire u ovoj kui, oni e rei gori: Pomeri se, i
ona e se pomeriti.
49. Isus ree: Blaeni su samotni i odabrani, jer vi ete pronai Carstvo; jer, vi
iz njega dolazite, (i) ponovo ete se tamo vratiti.
50. Isus ree: Ako vas upitaju: Odakle dolazite?, odgovorite im: Doli smo
iz Svetlosti, gde je Svetlost postala kroz sebe samu. Ona [je stala] i pokazala se u
njihovom obliju. Ako vam kau: (Ko) ste vi?, recite: Mi smo njegovi sinovi i
odabrani ivog Oca. Ako vas upitaju: Koji je znak vaeg Oca u vama?, recite
im: To je pokret i spokoj.
51. Njegovi uenici upitae ga: Kada e se desiti poinak mrtvih i kada e
doi novi svet? On im odgovori: Ono to iekujete je dolo, ali vi to ne znate.
52. Njegovi uenici rekoe mu: Dvadeset etiri proroka govorili su u Izraelu, i
svi su govorili o' Tebi. On im odgovori: Zanemarili ste ivoga koji je pred vama, a
govorili ste o mrtvima.
53. Njegovi uenici ga upitae: Da li je obrezivanje korisno ili ne? On im
odgovori: Kada bi bilo korisno, njihov bi ih otac zaeo obrezane od majke. Ali,
istisko obrezivanje u Duhu postalo je korisno u svakom pogledu.
54. Isus ree: Blaeni su siromani, jer vae je Carstvo Nebesko.
55. Isus ree: Ko god ne mrzi svoga oca i svoju majku nee moi biti moj
uenik, i (ko god ne) mrzi svoju brau i svoje sestre i (ne) ponese svoj krst poput
mene, taj nee biti dostojan mene.
56. Isus ree: Ko god je spoznao ovaj svet pronaao je le, a ko god je
pronaao le, ovaj svet nije dostojan njega.
57. Isus ree: Carstvo Oevo je nalik oveku koji ima [dobro] seme. Njegov
neprijatelj doao je nou, posejao je korov meu dobrim semenom. ovek im
(radnicima) nije dozvolio da poupaju korov. On im je rekao: Da ne biste sluajno
sa korovom poupali i penicu. Jer, na dan etve pojavie se korov, oni (e) ga
poupati i spaliti.
58. Isus ree: Blaen je ovek koji je patio, on je pronaao ivot.
59. Isus ree: Posmatrajte ivoga dokle god ivite, da ga ne biste posle smrti
uzaludno traili.
60. [Oni videc] jednog Samarianina koji je iao ka Judeji nosei jagnje. On
upita svoje uenike: (Zato) ovaj ovek (nosi) jagnje" sa sobom? Oni mu
odgovorie: Da bi ga mogao zaklati i pojesti. On im ree: Sve dok je ivo, on ga
nee pojesti, ve (samo) ako ga je zaklao i ono postane le. Oni rekoe: Inae
nee to moi da uini. On im ree: I vi, traite sebi mesto u Spokojstvu da ne
biste postali le i bili pojedeni.
61. Isus ree: Dva e otpoinuti na krevetu: jedan e umreti, jedan e iveti.
Salome upita: Ko si ti, ovee, i iji (sin)? Ti si seo na moju klupu i jeo sa moga
stola. Isus joj odgovori: Ja sam onaj koji je od Istog, meni je dato od stvari moga
Oca. [Salome ree]: Ja sam tvoj uenik. [Isus joj odgovori]: Stoga kaem, ako je
on Isto, bie ispunjen svetlou, ali ako je podeljen, bie ispunjen tamom.
62. Isus ree: Ja svoje tajne govorim onima [koji su dostojni mojih] tajni. Neka
tvoja leva (ruka) ne zna ta radi desna (ruka).
63. Isus ree: Bio jedan bogat ovek koji je imao mnogo novca. On ree:
Iskoristiu svoj novac da bih zasejao i ponjeo i zasadio i napunio magaze
plodovima, tako da mi niega ne nedostaje. To je ono to je u srcu svome
pomislio. I te noi je umro. Ko god ima ui neka saslua.
64. Isus ree: Jedan ovek imao je prijatelje u gostima, i kada je zgotovio
veeru, poslao je svo-
ga slugu da ih pozove. On ode do prvog i ree mu: Moj gospodar te poziva.
Ovaj ree: Imam neka potraivanja od nekih trgovaca; oni e doi k meni
uvee. Molim za izvinjenje to u izostati. On ode do drugoga i ree mu: Moj
gospodar te je pozvao. Ovaj mu odgovori: Kupio sam kuu, i trae da odem
tamo na jedan dan. Neu imati vremena. On ode do sledeeg i ree mu: Moj
gospodar te poziva. Ovaj mu odgovori: Moj prijatelj se eni, i ja treba da
priredim svadbeni pir; neu biti u mogunosti da doem. Molim za izvinjenje to
u izostati. On ode do sledeeg i ree mu: Moj gospodar te poziva. Ovaj mu
odgovori: Kupio
sam imanje, idem da naplatim najamninu. Neu biti u mogunosti da doem.
Molim za izvinjenje. Sluga ode i ree svome gospodaru: Oni koje si pozvao na
veeru izvinili su se. Gospodar odgovori svome slugi: Idi na puteve i one koje
nae dovedi da veeraju. Obrtnici i trgovci nee [kroiti] na mesta moga Oca.
65. On ree: Jedan dobar ovek imao je vinograd. Dao ga je poljodelcima da
ga obdelavaju i da ubira plodove od njih. Poslao je svoga slugu da mu poljodelci
daju plodove vinograda. Oni uhvatie slugu i pretukoe ga; skoro su ga na smrt
premlatili. Sluga ode i ispria to svome gospodaru. Gospodar ree: Moda ih
nije poznao. Poslao je dragog slugu; poljodelci i njega pretukoe. Tada vlasnik
posla svoga sina. On ree: Moda e potovati moga sina. Poto su poljodelci
znali da je on naslednik vinograda, uhvatili su ga i ubili ga. Ko god ima ui neka
saslua.
66. Isus ree: Pokaite mi kamen koji su graditelji odbacili; to je kamen-
temeljac.
67. Isus ree: Ko god zna Sve, ali ne uspe (da spozna) sebe samog nema nita.
68. Isus ree: Blaeni ste kada ste omraeni i Togonjeni; i nikakvo mesto nee
biti pronaeno tamo gde su vas progonili.
69a. Isus ree: Blaeni su oni koji behu progonjeni u srcu svome; oni su uistinu
spoznali Oca.
69b. Blaeni su gladni, jer onome ko je eljan stomak e biti napunjen.'*
70. Isus ree: Ako to iznedrite u sebi, to to imate e vas spasti. Ako to nemate
u sebi, to to nemate u sebi e vas ubiti.
71. Isus ree: Ja u sr[uiti ovu] kuu i niko nee moi da je sagradi [iznova],
72. [Jedan ovek ree] Hristosu: Reci mojoj brai da podele imovinu moga oca
sa mnom. On mu odgovori: O ovee, ko me je stvorio da de- lim? Okrenuo se
svojim uenicima i rekao im: Ja nisam onaj koji deli, zar ne?
73. Isus ree: etva je uistinu obilna, ali trudbenika je malo; ali, molite
Gospoda da poalje trudbenike na etvu.
74. On ree: Gospode, mnogi su oko cisterne, ali niko u cisterni.
75. Isus ree: Mnogi stoje na vratima, ali samotni su oni koji e ui u branu
lonicu.
76. Isus ree: Carstvo Oevo je poput jednog oveka, trgovca, koji je imao robu
(i) pronaao biser. Taj je trgovac bio mudar. Prodao je robu, kupio je sebi taj
jedan biser. Traite li i vi blago koje je pouzdano, koje traje- tamo gde moljci ne
dolaze da prodiru i (gde) crvi ne izjedaju.
77. Isus ree: Ja sam Svetlost koja je iznad svih njih, ja sam Sve, Sve je poteklo
od mene i Sve je dolo k meni. Odlomite (komad) drveta, ja sam tu; podignite
kamen, i nai ete me tu.
78. Isus ree: Zato ste doli u pustinju? Da vidite trsku koja se povija na
vetru? I da vidite oveka odevenog u meku odoru? [Gle, vai] kraljevi i vai
velikai odeveni su u meku [odoru], i oni [nee] biti u stanju da spoznaju istinu.
79. Jedna ena iz mnotva ree Hristosu: Blaena je utroba koja te je rodila i
grudi koje su te hranile. On [joj] odgovori: Blaeni su oni koji su uli re Oevu (i)
uistinu je zadrali. Jer, bie dana kada ete rei: Blaena je utroba koja nije
zaela i grudi koje nisu hranile.
80. Isus ree: Ko god je spoznao ovaj svet pronaao je telo, a ko god je
pronaao telo, njega ovaj svet nije dostojan.
81. Isus ree: Neka onaj ko se obogatio postane kralj, a onaj ko ima mo neka
se (nje) odrekne.
82. Isus ree: Ko god je meni blizu, taj je blizu vatre; ko god je daleko od
mene, taj je daleko od Carstva.
83. Isus ree: Likovi su vidljivi oveku, a Svetlost koja je u njima skrivena je u
Liku Svetlosti Oeve. On e se pokazati, a njegov Lik skriva njegova Svetlost.
84. Isus ree: Kada vidite sebi slinoga, vi se veselite. Ali, kada vidite vae
likove koji su stvoreni prc vas, (koji) niti umiru niti se pokazuju, koliko ete
podneti!
85. Isus ree: Adam je postao od velike moi i velikog obilja, a (ipak) nije
postao dostojan vas. Jer, da je bio dostojan, [on] ne [bi okusio] smrt.
86. Isus ree: [Lisice imaju] sv[oje jame] a ptice imaju [svoje] gnezdo, ali Sin
ovekov nema gde da poloi glavu i otpoine.
87. Isus ree: Ubogo je telo koje zavisi od tela, i uboga je dua koja zavisi od
ovo dvoje.
88. Isus ree: Aneli i proroci doi e k vama, i oni e vam dati ono to je
vae. A vi, isto tako, dajte njima ono to vam je u rukama i recite sebi: Koga e
dana oni doi i primiti ono to je njihovo?
89. Isus ree: Zato perete pehar spolja? Zar ne shvatate da je onaj ko je
stvorio unutranjost takoe i onaj koji je stvorio spoljanjost?
90. Isus ree: Doite k meni, jer moj je jaram lak, a moja vlast blaga, i nai
ete sebi spokojstvo.
91. Oni rekoe Hristosu: Reci nam ko si Ti da bismo mogli verovati u Tebe. On
im odgovori: Vi iskuavate lice neba i zemlje, a onoga ko je pred vaim licem
niste poznali, i ne umete da iskuate ovaj trenutak.
92. Isus ree: Traite i pronai ete, ali one stvar ri koje ste me tada pitali
nisam vam rekao; sada elim da ih kaem, ali vi za njih ne pitate.
93. [Isus ree]: Nemojte ono to je sveto da
vati psima da ga ne bi bacili meu izmet. Ne bacajte bisere svinjama da ih ne bi
[ ].
94. Isus [ree]: Ko god trai pronai e, [a ko god pokuca] otvorie mu se.
95. [Isus ree]: Ako imate novac, ne pozajmlju- jte sa kamatom, ve [ga] dajte
onome od koga ga neete dobiti (natrag).
96. Isus [ree]: Carstvo Oevo je poput ene (koja) je uzela malo kvasca [i
sakrila] ga u testu (i) umesila od njega velike hlebove. Ko god ima ui neka
saslua.
97. Isus ree: Carstvo [Oevo] jc poput ene koja je nosila posudu punu jela.
Dok je ila [jednim] dalekim putem, drka posude se polomila. Jelo se rasulo za
njom po putu. Ona (to) nije znala, nije nita primetila. Poto je ula u svoju kuu,
spustila je posudu i videla da je prazna.
98. Isus ree: Carstvo Oevo je poput oveka koji eli da ubije nekog monika.
Izvukao je ma u njegovoj kui, zario ga je u zid da vidi da li e ga ruka posluati;
zatim je ubio monika.
99. Uenici rekoe Hristosu: Tvoja braa i tvoja majka stoje pred vratima. On
im odgovori: Oni koji ovde ine po volji moga Oca, ti su moja braa i moja majka;
oni su ti koji e ui u Carstvo moga Oca.
100. Isusu pokazae zlatnik i rekoe mu: Carevi ljudi trae od nas porez. On im
odgovori: Daj te caru carevo, Bogu Boije, a meni moje.
101. [Isus ree]: Ko god ne mrzi oca svoga
i majku svoju poput mene nee moi biti moj [uenik]. I ko god [ne] voli [oca
svoga] i majku svoju poput mene nee moi biti moj [uenik], jer moja [majka] [
] ali [moja] istinska [Majka]
dala mi je ivot.
102. Isus ree: Teko njima, farisej ima, jer oni su poput psa koji spava u
volovskim jaslama; on niti jede niti daje volovima da jedu.
103. Isus ree: Blaen je ovek koji zna u [ko
me] e mu (nonom) asu lopovi ui u kuu, tako da e ustati i prikupiti [svoje] [
] i biti spreman
pre nego to uu.
104. Rekoe [Hristosu]: Hajde da se danas molimo i postimo. Isus odgovori:
Kakav sam to greh poinio, ili u emu sam to nadvladan? Ali, kada enik izae iz
brane lonice, tada neka poste i neka se mole.
105. Isus ree: Ko god pozna oca i majku bie nazvan sinom bludnice.
106. Isus ree: Kada od dva napravite jedno, postaete sinovi oveka, i kada
kaete: Goro, pomeri se, ona e se pomeriti.
107. Isus ree'- Carstvo je poput pastira koji ima stotinu ovaca. Jedna meu
njima je zalutala, ona koja bee najvea. Ostavio je devedeset devet, traio je tu
jednu dok je nije pronaao. Premoriv- i se, rekao je ovci: Tebe volim vie od
devedeset devet.
108. Isus ree: Ko god pije sa mojih usana postae kao ja, a ja u postati on, i
skrivene stvari bie mu obznanjene.
109. Isus ree: Carstvo je poput oveka koji je imao blago [skriveno] u svome
polju a da to nije znao. I [poto] je umro, to je ostalo njegovom [sinu]. Sin nije
znao (o tome), primio je to polje, prodao [ga] je. A onaj koji ga je kupio,
[pronaao] je blago dok je orao. Poeo je da pozajmljuje novac kome god je
hteo.
110. Isus ree: Ko god je pronaao ovaj svet i obogatio se, neka se odrekne
ovoga sveta.
111. Isus ree: Nebesa e se presaviti i zemlja u vaem prisustvu, a onaj ko
ivi od ivoga nee videti ni smrt ni [strah]; jer, Isus kae: Ko god pronae sebe,
njega ovaj svet nije dostojan.
112. Isus ree: Teko telu koje zavisi od due; teko dui koja zavisi od tela.
113. Njegovi uenici upitae ga: Kada e doi Carstvo? [Isus odgovori]: Nee
doi kada se oekuje; niko nee rei Gle, tu je ili Gle, tamo je. Ali, Carstvo
Oevo razastrto je na zemlji, a ljudi ga ne vide.
114. Simon Petar ree im: Neka Marija ode od nas, jer ene nisu dostojne ivota.
Isus odgovori: Gle, ja u je povesti, nainiu od nje muko tako da i ona moe
postati ivi duh, poput vas mukaraca. Jer, svaka ena koja od sebe stvori
muko ui e u Carstvo Nebesko.
Jevanelje po Tomi.
Prvo to se uoava kada se proita ovaj spis jeste da je to zbirka Isusovih izreka.
Izreke imaju razne forme: izreke mudrosti (= poslovice), parabole, proricanja,
pravila za ivot u zajednici. Ne primeuje se nikakav plan u komponovanju ovog
spisa. Meutim, to se ne mora shvatiti kao mana sastavljaa, jer to je bio
uobiajen nain kombinovanje, menjanje, postojeeg literarnog materijala
meu hrianskim piscima, a posebno gnosticima prvog, odnosno drugog veka
nae ere. Postoji jo nekoliko potvrda da je ovo datiranje ispravno. Na primer,
nekoliko fragmenata iz ovog spisa javlja se (na grkom jeziku) u Oxyrhynchus
Papyri (1, 654 i 655), koji su otkriveni i objavljeni poetkom XX veka, a oni su
napisani sigurno pre 200. godine n. e. Veliki broj fragmenata ima paralele u NZ,
posebno u kanonskim jevaneljima, a neki se pojavljuju i u nekanonskim
jevaneljima, naroito u Jevanelju po Jevrejima i Jevanelju Egipana, koja
Klement Aleksandrijski (?150 ?21 n. e.) smeta u II vek. Izgleda da je spis bio
poznat i Origenu (185 254) koji ga takoe - minje i ujedno odbacuje kao
neistinito.
Autor je, kako stoji u prvom stavu, Didimo Juda Toma, tj. Juda Blizanac
(armejsko thomas i grko dydimos oboje znae blizanac). Juda Toma je u
sirijskoj crkvi znan kao brat Isusov. On vai za osnivaa crkava na Istoku, po
kasnijoj predaji on je putovao i u Indiju. Tomi se pripisuju i drugi spisi Istone
Crkve, npr., Knjiga Tomina, Dela Tomina. KT i JT verovatno su nastali u Siriji.
Nepouzdano je, meutim, da li su oni prvo napisani na armejskom, jeziku
Isusovom, (i kanonska jevanelja isprva su cirkulisala na tom jeziku), a tek onda
prevedena na grki i, konano, na koptski.
Koji je stvarni odnos izmeu kanonskih jevanelja (Matej, Luka, Marko, Jovan) i
Jevanelja po Tomi, takoe se ne moe utvrditi s pouzdanou. Mogue je,
moda, ustanoviti posredniju vezu izmeu njih. Naime, po stilu, literarnom
anru, JT je dosta slino jednom od izvora za kanonska jevanelja, tzv. Izvoru za
Sinopti- ke izreke, (u novijim istraivanjima oznaava se sa Q> na osnovu
nemake rei Quelle = izvor), koji su upotrebljavali i Matej i Luka. S druge strane,
JT sadri i druge, starije izreke, koje imaju paralele u Jovanu i Marku. Opet, izreka,
tako karakteristinih za Q, o buduem dolasku Sina Covekovog, uopte nema u
JT.
Dakle, JT je blisko povezano sa NZ, ali je u isto vreme i nezavisna zbirka izreka. U
najizvornijem obliku JT je verovatno nastalo tokom prvog veka nae ere (obino
se smatra da je Q nastao sredinom prvog veka).
Ako se prihvati prvobitna relativna nezavisnost ovog spisa, mogue je da je
tokom vremena njegov sadraj zadobio, ako se tako moe rei, gnostiki
tonalitet, iako ga je nemogue pripisati nekoj odreenoj, posebnoj, gnostikoj
koli odnosno sekti.
Ideja prepoznavanja sebe, samosaznavanja, saznanja vlastitog boanskog
porekla; spasenje koje se postie odbacivanjem svega ovosvetskog; nunost
preva- zilaenja sadanje trone, pokvarljive egzistencije; nunost postajanja
usamljenikom, onim koji jeste sam, a to je onaj koji je iza sebe ostavio sve to
oveka vezuje za svet; mogunost da i ena postigne ovaj cilj, ako dostigne
mukost usamljene egzistencije neke su od glavnih tema ovog spisa.
Numeracija fragmenata ne postoji u koptskom (grkom, eventualno
aramejskom) originalu; ona je plod novijih istraivanja.
Knjiga Tomina
T ajne rei to ih je Spasitelj saoptio Judi Tomi, koje sam ja, Mataija (= Matej),
zabeleio. Koraajui, sluao sam njihov razgovor.
Spasitelj ree: Brate Tomo, sasluaj me dok ima vremena na ovome svetu da
bih ti otkrio stvari o kojima si razmiljao u svome srcu. Poto je reeno da si ti moj
brat blizanac i istinski prijatelj, preispitaj sebe i spoznaj ko si i kakav si bio ili
kakav e biti. Poto te nazivaju mojim bratom, ne treba da bude lien spoznaje
o sebi. A ja znam da si stekao znanje, jer ve si me spoznao, da sam ja saznanje
istine, tako da sada koraa kraj mene ak i ako to ne zna. Ve si doao do
saznanja, i bi- e nazvan 'onaj ko poznaje sebe, jer onaj ko nije spoznao sebe
nije spoznao nita. Ali, onaj ko je spoznao sebe ve je doao do saznanja o dubini
Svega. Zbog ovoga si, dakle, ti, brate Tomo, video ono to je skriveno od ljudi,
ono to ih ljuti, jer ga ne poznaju.
Toma ree Gospodu: Zato te molim da mi kae stvari o kojima sam te pitao pre
tvoga us- pea. A kada od tebe budem uo o stvarima skrivenim, tada u moi
o njima da govorim, i vidim da je meu ljudima teko initi istinu.
Spasitelj odgovori i ree: Ako su stvari koje su tebi otkrivene meu vama
skrivene, kako je mogue da ti uje stvari koje nisu otkrivene? Ako je vama
teko initi dela istine koja su vidljiva na ovome svetu, kako ete onda initi stvari
koje pripadaju blaenoj uzvienosti i Pleromi, koje nisu vidljive? Kako onda da
budete nazvani 'poslenicima'? Zbog toga ste poetnici, i jo niste dosegli
uzvienost savrenstva.
Toma odgovori i ree Spasitelju: Reci nam o tim stvarima za koje kae da nisu
vidljive, ve skrivene od nas.
Spasitelj ree: Sva tela [stvorena su kao] zveri koje zainju (ili: su zaete) [...]
[oni su] vidljivi kao [stvajranje koje [...] to samo. Oni koji su na strani neba (=
gore) [...] koji su vidljivi, ali oni su vidljivi samo od svoga korena. A plod njihov je
ono to ih hrani. Ali, ova tela koja su vidljiva hrane se stvorenjima koja su im
nalik. Zato se tela menjaju. Ali, ono to se menja propae i bie uniteno, i od
sada nema nade da ivi; jer, telo je ivotinjsko. Kao to tela ivotinja propadaju,
tako e i ove tvorevine propasti. Zar ono (telo) nije proizvod zajednikog ivljenja,
kao i kod ivotinja? Ako je i ono proizvod toga, kako e ono biti drugaije? Zbog
toga, dakle, vi ste mali sve dok ne postanete savreni.
Ali, Toma odgovori: Zato ti govorim, Gospode, da su oni koji govore o stvarima
to nisu vidljive i koje je teko objasniti nalik onima koji razastiru svoje vatre
(ili: strele) radi putokaza u noi. Oni uistinu razastiru svoje vatre (ili: strele) poput
nekih, da bi od njih stvorili putokaz, ali on nije vidljiv. Ali, kada doe svetlost i
zastre tamu, tada e svaije delo biti vidljivo. Ali, ti si naa svet-lost kada sija,
Gospode.
Isus ree: Svetlost je u svetlosti.
Toma progovori i ree: Gospode, zato vidljiva svetlost, koja svetli radi ljudi,
izlazi i zalazi?
Spasitelj ree: O, blaeni Tomo, vidljiva svetlost svetlela je radi vas, da ne biste
ostali ovde, ve da biste mogli otii odavde. Ali, kada svi odabrani odbace
ivotinjsku prirodu, tada e se svetlost povui u svoje pravo bie. A njeno pravo
bie uzee je k sebi zato to je ona dobar sluga.
Zatim Spasitelj nastavi i ree: O, kako je nedostina ljubav prema svetlosti,
kako je gorka vatra to plamsa u telima ljudi i sri njihovoj, to plamsa u njima
dan i no i sagoreva njihove udove, opija njihova srca i unosi pometnju u
njihove due, i [...] ih u mukarcima i enama [danj]u [i no]u, i pokree ih silovito
[plamtei] u tajnosti i vidljivo. Jer, mukarci [...] i ene [kreu se] bez [... Zatim]
on ree: Svako ko istinski mudru osobu upita o istini pripremie sebi krila da bi
mogao odleteti, pobei pred eljom koja sagoreva ljudski duh. I on e pripremiti
sebi krila, i pobei pred svakim duhom koji je vidljiv.
Toma odgovori rekavi: Gospode, to je ono
o emu te pitam, jer spoznao sam da si ti onaj koji nam je od koristi, kao to
kae.
Spasitelj ponovo odgovori i ree: Zbog toga je neophodno da vam kaemo da je
ovo nauk za savrene. Ako, dakle, elite da budete savreni, ra- vnaete se
prema njemu; ako ne, biete neznalice, jer mudar ovek ne moe prebivati sa
budalom. Jer, mudar ovek pun je svakovrsne mudrosti, ali za budalu su dobro i
zlo u istoj ravni; mudar o- vek hranie se istinom i postade nalik drvetu to raste
kraj reke. Jer, ima nekih to imaju krila koji lete iznad vidljivih stvari, a delako su
od istine. Jer, onaj ko ih vodi to je vatra pruie im iluziju istine i
obasjavae ih lepotom dok [ih] unitava. Zarobie ih prijatnou tmine i odnee ih
u miomirisu uitka. I oslepee ih neutoljivom eljom i sagoree njihove due, i
bie im kao kolac zaboden u srce koji se nikada nee moi iupati. I poput uzde,
vue ih gde je njemu volja. I okovao ih je svojim lancima, sve je njihove udove
sputao gorinom okova elje. Stvari koje su vidljive, koje e propasti, a menjaju
se po nalogu elje, stalno su ih odvlaile od neba ubijajui ih i bacajui ih meu
zveri to sve skrnave.
Toma odgovori i ree: To je vidljivo, a oni rekoe: [...] stvari koje nisu poznate
[. ..] dua.
[Spasitelj] odgovori rekavi: [Tako biva sa] mudrim ovekom koji [je traio spokoj
(ili: istinu)]. Naavi ga, zauvek je poivao u njemu i nije se plaio onih koji su
eleli da ga zbune.
Toma odgovori i ree: Korisno je za nas, Gospode, da poivamo u stvarima koje
nam pripadaju.2
Spasitelj ree: Ustinu je korisno, i to je dobro za vas, jer stvari koje su vidljive
meu ljudima e nestati. Jer, njihovo e telo nestati, i ako se raspri, bie u
stvarima koje su vidljive. A tada vatra koja je vidljiva njima priprema bol za
ljubav vere koju su nekada imali. Ponovo e ih sastaviti u ono to je vidljivo.
Ali, oni koji se okrenu od stvari koje nisu vidljive bez prve ljubavi propae u
brigama ivotnim i vrelini vatre. Malo e vremena proi dok ono to je otkriveno
ne nestane. Tada e nastati idoli bez oblika, i oni e zauvek biti na leevima u
grobnicama, u bolu i truljenju due.
Toma odgovori i ree: ta mi da kaemo suoeni sa tim stvarima, ta da
kaemo slepim ljudima, kako da pouimo [nesre]ne smrtnike koji kau: 'Doli
smo [onome to je] dobro, a ne pro- klestvu? I ponovo e rei: Da nismo roeni u
telesnom obliju, ne bismo spoznali [vat]ru.
Spasitelj ree: Uistinu, takve ne smatraj ljudima ve zverima, jer upravo kao
to zveri jedu jedna drugu, tako biva i sa ovakvim ljudima, oni jedu jedan drugog,
ali su odvojeni od is[tine], poto vole prijatnost vatre, i robovi su smrti, i hitaju
da ine dela skrnavljenja, i ispunjavaju elju svojih otaca. Oni e biti baeni u
ambis i bie bievani zbog gorine njihove zle prirode. Bie bie- \ ani da bi,
okrenuti naglavce, pobegli do mesta koje ne poznaju, a njihovi e udovi [biti
uniteni], nee istrajati, ve [e otii] od tebe i veseliti se, [. ..] mahnitost i
zbunjenost, [. . .] poto oni [.. .] i hitaju [ka] pometnji u srcu i ne uviaju svoju
mahnitost, zamiljaju da su mudri i vole svoje te- Jo [. . .] njihovo srce je okrenuto
njima, njihova misao je sa njihovim delom. Ali, vatra e ih sa- goreti.
Toma odgovori i ree: Gospode, ta da ini onaj koga su bacili dole k njima? Jer,
ja sam veoma zabrinut za njih, poto se mnogi bore protiv njih.
Spasitelj odgovori i ree: Ti ima ono to ti je otkriveno.
Juda, koji se zove Toma, ree: Ti, Gospode, treba da govori, a ja treba da te
sluam.
Spasitelj odgovori: Pouj to u ti rei, i ve- ruj u istinu. Onaj ko seje i ono to je
posejano ne- stae u vatri, u vatri i u vodi. I oni e biti skriveni u grobovima
tmine. A posle mnogo vremena, oni e uiniti vidljivim plodove drvea zla,
kaznie ih i ubijae ih ustima zveri i ljudi, na podsticaj dana i vetrova, vazduha i
svetlosti koja obasjava gornju stranu.
Toma odgovori: Uistinu si nas ubedio, Gospode. Spoznali smo u naim srcima, i
vidljivo je da je to [isti]na, i tvoje su rei bez zavisti, ali rei koje nam upuuje
ljudima su smene i dostojne prezira, jer ih ne razumeju. Kako onda da idemo i
propovedamo ih kada za nas smatraju da ne pripadamo ovome svetu?
Spasitelj odgovori i ree: Zaista vam kaem, onaj ko uje ove rei i okrene lice,
ili im se pod- smeva, ili prezrivo izvije usne zaista vam kaem, on e biti
predat arohntu koji je gore, koji vlada nad svim silama i njihov je kralj, i on e tog
oveka sa neba baciti u ambis, i zatvorie ga na skuenom tamnom mestu. Nee
biti u stanju da se okrene ili kree zbog velike dubine Tartaro- s.a i te[ke pat]nje
Amente koja je sigurna. On [je doveden] tamo radi toga [da...] vaa [glup]ost
nee biti oprotena. [...] oni e vas progoniti, i predati [vas] u ruke [an]elu
Tartaruosu [...] vatra, goniti ih vatrenim bievima koji bacaju iskre u lice onome
ko je progonjen. Ako bei na zapad, nalazi vatru. Ako se okrene ka jugu, nalazi
je i tamo. Ako se okrene ka severu, ponovo susree uskovitlani pretei plamen.
Ali, on ne moe nai put ka istoku da bi tamo pobegao i spasao se. Jer, nije ga
naao onoga dana kada je bio u telu (= za ivota), kako bi ga onda mogao
pronai na sudnji dan. Zatim Spasitelj nastavi i ree: Teko vama bezbonima
koji nemate nadu, koji se uzdate u ono to nee biti! Teko vama koji se uzdate u
telo i u zatvor koji e nestati! Koliko dugo spavale i zamiljate da e neunitive
stvari takoe nestati, dok je vaa nada vezana za ovaj svet, a va bog je
ovozemaljski ivot kojim unitavate svoje due? Teko vama u vatri to plamti u
vama, jer ona je nezasita! Teko vama ije se misli okreu poput toka! Teko
vama zbog punoe (ili: plamena) to je u vama, jer ona e otvoreno proderati
vaa tela i raspolutiti vae due u tajnosti, i rasporediti vas kako valja! Teko
vama sunjima, jer zatvoreni ste u jamama! Smejete se i veselite mahnito se
alei. Vi niste svesni svoje propasti, niti znate u emu ste, niti ste spoznali da ste
u tami i smrti, ve ste pijani od vatre i [puni] gorine. Vae je srce okrenuto vama
zbog [puno]e (ili: plamena) to je u vama. I ugodan vam je taj otrov i udarac
vaih neprijatelja. I tama vam je izgledala kao svetlost: jer, vau ste slobodu
predali suanjstvu. Od vaih srca nainili ste srca tame, a vae ste misli predali
ludosti. I ispunili ste vae misli di-mom vatre koja je u vama. A vaa svetlost je
skrivena u oblaku [tmine], Odeu koju nosite vi ste [...], i oni su vas vrsto drali
[...] nada ne postoji. A ko je verovao u njega? Vi [to ne] znate, jer [vi] ste svi u
vaim [. . .] vi volite [...]. Uronili ste vae due u vode tmine, jurili ste za sop-
stvenim eljama. Teko vama koji ste u zabludi, i ne gledate svetlost sunevu koja
sudi o Svima, koja gleda Sve, jer ona e obuhvatiti sva dela da bi naterala
neprijatelje da postanu sluge! I opet, ne gledate mesec, kako on nou i danju
posmatra odozgo i vidi tela vaih ubijenih. Teko vama koji volite optenje sa
enskim rodom i prljavo dru/- benitvo sa njim! I teko vama zbog vaih telesnih
moi, jer one e vas muiti! Teko vama zbog delovanja zlobnih demona! Teko
vama koji svoje udove u vatru uvlaite! Ko e vas zasuti rosom spokojstva (=
osveavajuom) da bi istekla zajedno sa vatrom iz vas i vae strasti? Ko e vam
dati sunce da vas obasja, da raspri tminu koja je u vama, i da skrije tminu i
prljavu vodu? Sunce i mesec dae vam miomiris, zajedno sa vazduhom, duhom,
zemljom i vodom. Jer, kada sunce obasja tela, ona e istruliti i propasti, ba kao i
biljka ili trava. Ako je sunce obasja, ona ojaa i gui lozu. Ali, ako loza ojaa i
prekrije svojom senkom biljke i sve ostalo bunje koje je raslo sa njom, i ako [se
rairi] i naraste, samo ona nasleuje zemlju na kojoj je izrasla, i postaje
gospodar svakog mesta koje je prekrila svojom senkom. Tako ona, dok raste,
postaje gospodar itave zemlje i donosi obilje svome gospodaru, i jo vie mu
udovoljava, jer on bi morao mnogo da se pomui da bi biljke iupao iz zemlje, ali
puzavica ih je sama odnela i uguila. Umrle su i postale nalik zemlji.
Zatim Isus nastavi i ree im: Teko vama zato to niste primili nauk i [...] oni e
patiti kada propovedaju [...] a vi hitate u [...vi] ih aljete [...] ubijate ih
svakodnevno da bi oni mogli ustati iz mrtvih. Blaeni ste vi koji ste ve spoznali
grehe i pobegli od tuih stvari. Blaeni ste vi kojima se podsmevaju i koje
omalovaavaju zbog ljubavi koju njihov gospodar gaji prema njima. Blaeni ste vi
koji alite i koje vreaju oni to nemaju nade, jer vi ete biti osloboeni svih
okova. Budno pazite i molite da ne postojite u telesnom obliju, ve da se
oslobodite okova gorine ivota. I dok se molite, nai ete spokojstvo, jer ostavili
ste za sobom muku i bol. Jer, kada izaete iz muka i patnji telesnih, stei ete
spokojstvo posredstvom Dobra i vladaete sa kraljem; biete jedno sa njim
i on jedno sa vama od sada do venosti. Amen.
Knjiga Tome Atlete, koji pie savrenima.
Ovaj spis je deo pisane predaje o apostolu Judi zvanom Toma, predaji koja je
gajena ako grada Edese u Siriji. Najverovatnije je sastavljen u prvoj polovini
III veka nae ere. Ovo datiranje, kao i odreenje mesta nastanka, prilino je
pouzdano zato to se i za ostale spise koji pripadaju ovoj, barem za dva
najpoznatija, datiranje moe utvrditi sa jo veom pouzdanou. Radi se o JT,
nastalom u periodu izmeu 50. i 125. godine nae ere i Delima Tominim,
nastalim oko 225. g. n. e. Knjiga Tomina izgleda da zauzima sredinje mesto
izmeu JT i DT, kako po vremenu nastanka, tako
i po mestu i ulozi samog Tome u tekstovima; u JT, Toma samo zapisuje tajne
izreke Isusa Hristosa, u KT radi se o dijalogu izmeu Isusa i Tome, dok DT pria
priu ije je sredite Tomino misionarstvo (u Indiju).
Prva reenica spisa govori da su u njemu izloene tajne izreke koje je Spasitelj
saoptio Judi Tomi, a koje je zapisao Mataija (nepouzdano je da li se radi o Mateju,
apostolu), sluajui ih dok oni razgovaraju u etnji. Ovo protivrei faktikom
stanju, jer je spis dat u formi dijaloga. Na samom kraju spisa, pak, spis se
oznaava kao knjiga Tome, atlete (onog koji se bori sa vatrenim telesnim
strastima), koji pie savrenima. Dakle, prvo se kae da je autor teksta, onaj koji
ga je pisao, Mataija, a potom da je to Toma. Ovo otvara pitanja koja se tiu
kompozicije teksta. Ako se bolje pogleda, i ovaj spis je sastavljen iz dva dela. Prvi
je onaj koji je dat u formi dijaloga i on zauzima prve tri petine teksta. Drugi deo,
preostale dve petine, predstavlja, u stvari, dugaak monolog Spasiteljev. Ako bi
se preotro zakljuivalo, moglo bi se rei da se radi o dva zasebna spisa, koje je
prireiva spojio, samo to je napomenu koja se odnosi na drugi deo stavio na
poetak celog spisa, i obrnuto, ono to se odnosi na prvi deo, stavio na kraj celog
spisa.
Dosta je zauujue da onaj koji prima otkrivenje (= tajne izreke) nije u isto
vreme i onaj koji ih pie (kao to je, inae, uobiajeno, npr. to je sluaj sa AJ).
Razlog za to, za pojavu svedoka, posrednika, mogao bi biti upravo sadraj tajnog
uenja, koje se (sem nekoliko minornih izuzetaka, npr. poslednji sud) uopte ne
poklapa sa sadrajem NZ, nego je isto gnostiki, npr.: odbacivanje tela (koje se
opisuje kao jama), odbacivanje sveta, znaaj znanja, naglasak na asketizmu,
podela ljudi na tri grupe [na ljude, odnosno slepce, na poetnike, odnosno one
koji su mali, i na savrene, od-nosno izabrane; drugaije reeno, ljudi se dele na
hilike (hyle=materija), psihike (psyche = dua) i pneumatike (pneuma = duh).
Npr., dok u NZ u Jevanelju po Mateju (28:19) Isus govori uenicima da su svi
narodi, dakle, svi ljudi njihova briga, ovde u KT, kada Toma pita Spasitelja ta
treba da govori prvoj grupi ljudi (slepima, hilicima), Isus naprosto smatra da oni
nisu dostojni nikakvog truda].
Uenje Isusovo, izloeno u KT moe se okarakteri- sati kao ezoteriko, naime, za
razliku od pouka datih u tzv. kanonskim jevaneljima, dok je Hristos hodao po
zemlji, u KT se, kao i u nekim drugim spisima (npr., AJ, SIH, JT), daje ono to je
Hristos poduavao u vreme izmeu vaskrsenja i uspenja, to pokazuje osloboe-
nost od materijalnosti u koju je bilo odenuto parabo- liko, predvaskrsno, ali ipak,
ovozemaljsko Isusovo poduavanje.
Sadraj
ta je Gnosis? /5 Apokalipsa po Adamu /8
Hipostaza Arhonata /16
Apokrif Jovanov /23
Pismo Eugnostovo /37 Tumaenje due /44
Jevanelje istine /51
Rasprava o vaskrsenju /63 Jevanelje po Filipu /67
Jevanelje po Tomi /89
Knjiga Tomina /102
Biblioteka SVJETLOST
Nakladnik TELEdisk d.o.o
Za nakladnika Davor Imenjak
Urednik biblioteke Darko Imenjak
Naslov izvornika: The Nag Hammadi Library in English
Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrt
PRVOHRVATSKOIZDANJE
KNJINICA NAG HAMMADI
EVANELJE PO TOMI, OSTALA GNOSTIKA EVANELJA I SPISI PRONAENI KOD
NAG HAMMADIJA
Sadraj
UVOD
TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA EVANELJE ISTINE RASPRAVA O USKRSNUU
EVANELJE PO TOMI EVANELJE PO FILIPU
O PODRIJETLU SVIJETA (PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (DRUGO) OTKRIVENJE
PO JAKOVU GROM: SAVRENI UM DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA OTKRIVENJE
PO PETRU PETROVA POSLANICA FILIPU ALOGEN
EVANELJE PO MARIJI
Napomena izdavaa
Godine 1945. u piljama Gornjeg Egipta pronaeni su spisi danas poznati kao
"Knjinica Nag Hammadi". Iako su odmah izazvali veliku panju strune javnosti,
do prvih prijevoda s koptskog jezika na kojem su napisani pronaeni izvornici,
prolo je niz godina. Prof. Hans Jonas, ugledni autoritet za gnosticizam, ovako je
1962. godine opisao razlog:
"Za razliku od Svitaka s Mrtvog mora, otkrivenih tih godina, gnostiki nalaz iz Nag
Hammadija je od poetka pratilo, a to traje do dana dananjeg, uporno
prokletstvo politikih prepreka, prepirke i iznad svega, akademska ljubomora i
borba "tko e prije" (ovaj posljednji faktor je ve prerastao u istinski cronique
scandaleuse suvremenog akademskog svijeta)."
U filmskom zapletu koji se stvorio oko otkria spisa, ispreplitale su se sudbine
arapskih seljaka osvetnika, krijumara starinama na svjetskim crnim burzama,
sitnih i krupnih kriminalaca, sa sudbinama uglednih akademika, sveenika i
politiara. U meuvremenu, u prvih trideset godina od dana otkria, kako je
precizno zapisano u Nag Hammadi Bibliografiji profesora D. M. Scholera, o
tajanstvenim spisima je napisano skoro 4.000 knjiga, edicija, lanaka i prikaza
objavljenih irom svijeta.
Prvu pravu priliku da se svjetskoj javnosti konano prikae izvorno i cjelovito
duhovno blago iz Nag Hammadija izborio je prof. James. M. Robinson. On je, uz
pomo autoriteta UNESCO-a, okupio meunarodni tim strunjaka za gnosticizam i
osigurao uvjete za prijevod svih pronaenih spisa. Rezultat njihovog
dugogodinjeg rada konano je objavljen 1977. godine pod naslovom "The Nag
Hammadi Library in English".
A ova knjiga posluila je kao izvornik za prvo hrvatsko izdanje koje je pred vama.
Stoga zahvaljujemo profesoru Robinsonu na doputenju da koristimo engleski
prijevod njegove Meunarodne komisije za Nag Hammadi Kodekse, te
kompetentne uvode i osvrte koji prate svaki prevedeni spis. Ovi osvrti svojevrsna
su struna revizija povijesti gnosticizma i predstavljaju dodatnu vrijednost
"Knjinice Nag Hammadi". Nae, hrvatsko izdanje nije cjelovito u odnosu na
zbirku profesora Robinsona i njegove komisije. Izbor od 14 spisa koji smo nainili
nema poseban razlog, ve je plod nae elje da to vjernije prenesemo
raznolikost knjievnog anra izvornih tekstova (evanelja, otkrivenja, poslanice,
rasprave...).
Prvi korak je napravljen. Gnostiki izazov spisa iz Nag Hammadija objavljen je
konano i na hrvatskom jeziku.
Uvod
JAMES M. ROBINSON
1. Smisao tekstova
Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se meusobno veoma
razlikuju po autorstvu, mjestu i vremenu nastanka. Razlike postoje ak i u
gleditima, do te mjere da se ne moe smatrati da su potekli od jedne skupine ili
pokreta.
Pa ipak, taj je raznoliki korpus morao sadravati neka zajednika obiljeja koja su
skupljae tekstova potaknula da odaberu upravo ta djela i saberu ih u ovu zbirku.
Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli tom jedinstvu, pronalazei u tekstovima
skrivena znaenja koja nisu uvijek postojala u izvornih pisaca. Konano, jedan od
tekstova, Evanelje po Tomi, zapoinje rijeima upuenima mudrome:
"Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrti."
Tekstovi se, stoga, mogu dvojako tumaiti: kao stvarne poruke izvornih pisaca i
kao skrivene poruke proizale iz kasnijih tumaenja.
Osnovna obiljeja zbirke su otuenje od ovjeanstva u cjelini, uzdiza-nje
idealnoga poretka koji posve nadilazi ivot u smislu u kojemu ga poznajemo, te
nain ivota koji se korijenito suprotstavlja uobiajenoj praksi. Taj nain ivota
ukljuuje odricanje od svih dobara za kojima ljudi obino ude, te udnju za
konanim osloboenjem. To nije agresivna revolucija, nego povlaenje iz
zagaenja koje onemoguuje jasno vienje.
Kao takva, ova zbirka ima mnogo slinosti s prvobitnim kranstvom,
istonjakom religijom i "mudrim mukarcima" (i enama) svih vremena, kao i s
njihovim svjetovnim ekvivalentima dananjice, poput radikalnih pokreta koji su se
iznjedrili ezdesetih godina 20. stoljea. Odbacivanje dobara potroakoga
drutva, povlaenje u zajednice istomiljenika, daleko od guve i uurbanosti
velikih gradova, nesudjelovanje u politikim procesima, usvajanje znanja o
neminovnoj propasti suvremene kulture i idealnoj, radikalnoj alternativi koja je
poznata samo odabranima - sve je to, odjeveno u suvremeno ruho, stvarni izazov
ukorijenjen u izvorima poput knjinice Nag Hammadi.
Ma koliko zadivljujui i izazovni, ti su izvori esto zbunjujui, te predstavljaju
smetnju ne samo za pojedinca koji nije upoznat s njihovom porukom, nego i za
boljega poznavatelja koji eli slijediti traak svjetlosti koji se u njoj nazire. Jer,
smisao knjinice Nag Hammadi oskrvnuo je i fragmentirao povijesni tijek, i u
takvom je obliku konano ugledala svjetlost dana. Potrebni su mnogi temeljiti
zahvati kako bi se taj smisao mogao posve razotkriti. Religiozne i filozofske
predaje i mitologija drevnoga svijeta bilo je sve to je stajalo na raspolaganju
kako bi se izrazilo u sutini netradicionalno gledite. Doista, to je gledite bilo
suvie radikalno da bi zaivjelo unutar organiziranih religija ili filozofskih kola
toga doba, stoga nije bilo za oekivati da e obrazovne ustanove tih kultura
razviti i objasniti njegove implikacije. Gnostike su se kole iznjedrile unutar
kranstva i neoplatonizma, koji su ih poslije odbacili kao gnostiku "herezu".
Tako su smisleni i rjeiti mitovi i filozofske formulacije toga radikalnog gledita
postale zbrkane predaje koje su dodatno razvodnili kasniji pisci ije verzije
predstavljaju veinu sauvanoga materijala, iako u knjinici Nag Hammadi postoji
nekoliko "klasinih" djela.
Tekstove su s grkoga na koptski nerijetko prevodili pojedinci koji nisu uvijek
uspijevali shvatiti dubinu i sveobuhvatnost poruke. Prevoditelj Platonove
Republike oito nije shvatio tekst, iako ga je smatrao vrijednim prijevoda i
redakture. Na sreu, vei je broj tekstova dobro preveden, te se ondje gdje
postoje dvije verzije prijevoda vide razlike izmeu boljeg i loijeg prijevoda, to
upuuje na dvojbenu kvalitetu prijevoda koji postoje u jednoj verziji.
Iste su dvojbe prisutne i u pogledu prijenosa tekstova koje su, iz nara-taja u
narataj, prepisivali mnogi pojedinci, na temelju iskvarenih grkih, a potom i
koptskih prijepisa. Teko je procijeniti broj nehotiminih pogreaka, budui da
toan prijepis ne postoji. Kao u sluaju Biblije, ne postoje verzije istoga teksta
koje jedna drugu dopunjuju i ispravljaju. Pogreka se moe ispraviti samo kada se
kao takva prepozna u jednom prijepisu kojim raspolaemo. Uz to, taj zadatak
znatno oteava injenica da se knjige nalaze u stanju raspada koji je nedvojbeno
zapoeo prije 400. god. po Kr., kada su zakopane. Dok su se nalazile pod
zemljom, to se stanje jo pogoralo, te je, naalost, nastavljeno i u razdoblju
izmeu njihova otkria 1945. i konane pohrane, otprilike trideset godina poslije.
U sluajevima gdje nedostaje samo nekoliko slova, praznine se mogu na
odgovarajui nain popuniti, no vee praznine jednostavno moraju ostati
praznine.
itatelj se ne bi smio zavesti tvrdnjama kako smisao tih tekstova nije vrijedan
ozbiljnoga razmatranja. Naprotiv, razumijevanje postojanja, odgovor na ljudsku
dilemu i odnos spram drutva, pitanja su ija je vrijednost neprijeporna, i o njima
bi morao razmisliti svatko tko se ikada upustio u slina propitkivanja. Temeljna
gledita tih tekstova bila su poznata iskljuivo posredstvom lovaca na heretike,
koji su ih esto navodili samo da bi ih obezvrijedili ili izvrgnuli ruglu. Stoga je
objavljivanje knjinice Nag Hammadi posve neoekivano otvorilo pristup
gnostikom nauku u obliku u kojemu su ga predstavili sami gnostici i pruilo nove
korijene za neukorijenjene.
Skupljai ove knjinice bili su krani, a mnoge su tekstove izvorno sastavili
kranski pisci. To i ne iznenauje, budui da je prvobitno kranstvo i samo bilo
radikalan pokret. Isus je pozvao na korijenito preispitivanje vrijednosti,
zagovarajui kraj svijeta kakvog poznajemo i njegovu zamjenu posve novim,
utopijskim ivotom u kojemu bi idealno imalo biti stvarno. Njegovo je stajalite
bilo posve opreno onome koje su zastupali vjerski dostojanstvenici toga doba ...
nije im trebalo dugo da ga uklone. Pa ipak, Isusovi su sljedbenici nastavili
njegovim putom, smatrajui ga personifikacijom konanoga cilja. Meutim, u tom
je krugu bilo onih koji su zagovarali neto konvencionalniji nain ivota, postupno
uspostavljajui organizaciju iji je cilj bilo odravanje reda, kontinuiteta,
hijerarhije i stabilnosti. To je znailo i odravanje postojeega stanja, a zauzetost
odravanjem postojeega stanja znaila je odmicanje od onoga vrhunskoga cilja.
Oni koji su slijedili radikalan san, smatrani su nelojalnima, te su kao takvi
predstavljali prijetnju za organizaciju.
Kako se protjekom vremena kulturna situacija mijenjala, tako se mije-njao i jezik
kojim se izraavala ta radikalna transcendencija. Svijet misli iz kojega su potekli
Isus i njegovi sljedbenici bio je jednostavan, poboan svijet idovske sinagoge, po
svojoj terminologiji usredotoen na obred Ivana Krstitelja koji simbolizira prelazak
iz staroga poretka u novi, idealan svijet ija se dramatina uspostava imala ubrzo
dogoditi. Po takvoj logici, sustav zla koji prevladava nije prirodni sustav stvari. U
naelu, iako ne u praksi, svijet je dobar. Zlo koje je obiljeilo povijest je bolest
strana svijetu kao takvome. No, za neke je pogled na ivot bio sve mraniji; samo
podrijetlo svijeta pripisivalo se stranoj pogreci, a zlo je steklo status vrhovnoga
vladara, a ne uzurpatora. Jedina je nada, stoga, leala u bijegu. Jer, ljudi, ili barem
neki ljudi, u svojoj sutini nisu proizvodi toga apsurdnoga sustava, nego po svojoj
prirodi pripadaju neemu mnogo uzvienijem. Oni su pali u zamku, pokuavajui
pronai zadovoljstvo u nemoguemu svijetu, daleko od svoga istinskoga korijena.
Za neke je usredotoenost na unutarnji ivot, neometan vanjskim imbenicima,
postao jedini nain postizanja mira i jedinstva sa Sveukupnou, koja je sudbina
ovjekove boanske iskre.
Kranski se gnosticizam tako iznjedrio kao reafirmacija, iako u neto drukijem
obliku, izvorne transcendencije koja je bila kljuna za prvobitno kranstvo. Takvi
su gnostiki krani smatrali da slijede izvorni smisao koji je krane inio
kranima. No, s obzirom na promjenu okolnosti, taj je "drukiji oblik" ukljuivao i
odreena skretanja, stoga su drugi krani gnosticizam smatrali izdajom izvornih
kranskih postavki. Tako nisu mislili samo oni koji su zagovarali status quo, nego
i oni koji su pristajali uz radikalnu promjenu i uzvienu nadu. Udaljavanje od
izvornoga jezika moglo se iskoristiti za ujedinjenje svih oprenosti unutar crkve,
stoga je crkva iskljuila gnostike iz svojih redova, smatrajui ih hereticima.
U Novom zavjetu spominju se dva takva gnostika krana koji su poetkom 2.
stoljea bili optueni za isto skretanje od izvornih naela (2 Tim 2:16-18):
"A svjetovne i uplje govore izbjegavaj, jer e oni koji se njima bave tonuti u sve
veu bezbonost, a njihova e rije izjedati sve oko sebe kao rak-rana. Ovima
pripadaju Himenej i Filet. Oni su odlutali od istine tvrdei da je uskrsnue ve bilo,
i time u nekima rue vjeru."
Takvo gledite, naime da se kransko uskrsnue ve dogodilo kao duhovna
stvarnost, zastupaju Rasprava o uskrsnuu, Egzegeza o dui te Evanelje po
Filipu iz knjinice Nag Hammadi!
No, knjinica Nag Hammadi takoer dokumentira injenicu da je odbacivanje bilo
uzajamno. ini se da su krani koji su se ondje opisivali kao "heretici" bili vie
nalik onima koji se obino smatraju "ortodoksnima". Otkrivenje po Petru iznosi da
je Isus kritizirao glavnu struju kranstva:
"Oni e slaviti ime mrtvoga ovjeka, mislei da e postati istima. No, oskrvnut e
se i pasti u ime pogreke i u ruke zlog, lukavog ovjeka, te e prihvatiti viestruku
dogmu i vladavinu hereze. Jer, neki e od njih oskvrnuti istinu i objaviti nauk zla.
Govorit e zlo jedni protiv drugih ... No, mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici
su pogreke, svoju e pogreku i svoj zakon okrenuti protiv mojih istih misli,
mislei da dobro i zlo potjeu iz jednoga (izvora). Oni trguju mojom rjeju ... Bit e
i onih koji su izvan naega broja i koji se nazivaju biskupima i akonima, kao da
su svoju vlast primili od Boga. Oni se klanjaju voama. Ti su ljudi suha korita."
Kada je Rimsko Carstvo prihvatilo kranstvo u neto konvencionalnijem obliku,
izgledi za opstanak gnostikoga kranstva, onakvoga kakvim ga predstavlja
knjinica Nag Hammadi, znatno su se pogorali. Ciparski biskup Epifan, ije je
kljuno djelo bilo "lijek" za sve bolesti hereze, opisuje svoj susret s gnosticizmom
u Egiptu, otprilike u doba nastajanja zbirke Nag Hammadi:
"I sam sam naiao na tu sljedbu, ljubljeni, te sam ove stvari uo osobno, iz usta
gnostika. Te zabludjele ene nisu mi samo razotkrile svoj nauk, nego su me u
svojoj besramnoj smjelosti pokuale zavesti ... No, milostivi me Bog spasio
njihove zloe, stoga - proitavi njihove knjige, shvativi njihove prave nakane i
ne dajui se time zavesti - pobjegao sam ne zagrizavi mamac, te sam smjesta o
svemu izvijestio tamonje biskupe i pronaao one koji su se skrivali u crkvi. Njih
otprilike osamdesetoro potom je protjerano iz grada konano oienog od toga
korova."
Gnosticizam je bio iskorijenjen iz kranstva, izuzmemo li pojavu nekoliko
podzemnih gnostikih struja i sline afinitete prisutne u srednjovjekovnom
misticizmu, kao i povremene krotke odjeke u knjievnosti, primjerice, u
engleskom romantizmu:
Nae je roenje tek san i zaborav:
Dua koja se s nama budi,
Zvijezda naega ivota,
Negdje drugdje zalazi
I dolazi izdaleka.
Svijet je u nama suvie prisutan: prije i poslije,
Dobivanjem i troenjem, propadaju nae moi.
Gnosticizam se uspio proiriti i izvan granica kranskoga svijeta Rim-skoga
Carstva. On je jo uvijek prisutan na nemirnim podrujima Iraka i Irana, u obliku
male sekte zvane mandejci, to prevedeno znai "znalci", odnosno, "gnostici".
To isto povlaenje u unutarnji svijet koje je preuzelo oblik kranskoga gnosticima
nije bilo ogranieno samo na razdoblje ranoga kranstva. Oblici gnosticizma bili
su prisutni i izvan kranstva. Povjesniari religije jo uvijek raspravljaju o tome
treba li se gnosticizam shvatiti kao pokret unutar kranstva ili kao mnogo iri i
neovisan pokret, koji je kranstvu ak prethodio. Na temelju knjinice Nag
Hammadi, to pitanje moe biti rijeeno u korist shvaanja da je gnosticizam
mnogo ira pojava od kranskoga gnosticizma kakvoga predstavljaju hereziolozi.
Prvo pitanje s kojime se valja pozabaviti jest ono idovskoga gnosti-cizma. ini se
da je miljenje hereziologa prema kojemu neke kranske hereze potjeu iz
idovskih sljedbi povijesno utemeljeno. Konano, i samo se kranstvo iznjedrilo
iz judaizma, te je posve prirodno odraavalo razliite struje judaizma toga doba.
Prvobitno kranstvo nije bilo posve neokaljan pokret. idovsko kranstvo
prvoga narataja, koje se razvilo u Galileji i iz kojega potjeu izreke sadrane u
evaneljima po Mateju i Luki, i sam je Pavao, kao i helenisti, mogao smatrati
heretikim. Pavao je oito odbacivao kranske "judaizere" kao heretike. U drugoj
polovici 1. stoljea sve su razliite struje idovskoga kranstva bile iskljuene iz
judaizma, kada se "normativni" judaizam iznjedrio kao odgovor na prijetnju
idovskom identitetu, poslije pada Jeruzalema, 70. godine.
Neki gnostiki spisi iz knjinice Nag Hammadi ne odraavaju kransku predaju,
nego se temelje na Starom zavjetu, koji je, naravno, bio i idovska Biblija. No,
sama ideja o idovskom gnosticizmu ponekad se odbacuje kao pojmovno
protuslovlje. Kako su idovi mogli svoga Boga smatrati silom koji je u svojoj
zaslijepljenosti i neznanju stvorio svijet, Bogom koji nije znao za skrivenoga
dobroga Boga iznad sebe? Budui da krani tuju istoga Boga kao i idovi, taj se
argument mogao iskoristiti protiv same ideje kranskoga gnosticizma. No,
budui da su ranokranski lovci na heretike gnostike smatrali kranima, iako
heretikim, koncepcija kranskoga gnosticizma bila je vrsto utemeljena. Po
drugoj analogiji, imun Mag, jedan od najranijih poznatih gnostika, bio je iz
Samarije, iako su Samarijanci na svoj nain tovali istoga Boga kao i idovi i
krani. Ovdje je razvidna koncepcija idovskoga gnosticizma, iako je sporna
utemeljenost izraza idovski, kranski ili samarijanski. Naravno, nisu nam
poznati gnostici koji su svoj nauk temeljili na idovskim ili starozavjetnim
predajama, dostupni su nam samo tekstovi koji sadre te predaje, stoga bismo
mogli rei kako, govorei o idovskom gnosticizmu, ustvari govorimo o idovskim
predajama bez vidljivog kranskoga tkiva. Daljnja identifikacija nositelja tih
tradicija nije nam mogua.
Otkrie svitaka s Mrtvoga mora ve je skrenulo pozornost na pluralizam teolokih
orijentacija judaizma prvoga stoljea koji je ukljuivao brojne meusobno razliite
skupine ili sljedbe. Prije otkria svitaka s Mrtvoga mora, eseni su, poput gnostika
prije otkria knjinice
Nag Hammadi, bili smatrani pokretom koji se, zbog nedostataku opsenijih
podataka, nije mogao ozbiljnije prouavati. Sada nam je poznato kako su eseni
bili idovska sljedba koja se odvojila od slubenoga judaizma jeruzalemskoga
hrama i povukla se u pustinju pokraj Wadi Qumrana. Svoju su situaciju tumaili
antitezom svjetlosti i tame, istine i lai, dualizmom koji svoje podrijetlo ima u
perzijskom dualizmu, da bi se potom pribliio gnosticizmu. Povijest gnosticizma,
kako je dokumentira knjinica Nag Hammadi, nastavlja se ondje gdje zavrava
povijest esena, kako je dokumentiraju svici s Mrtvoga mora. Kasnije mistine
idovske predaje, osobito one koje je prikupio Gershom Scholem, pokazale su da
su, unato svojoj tobonjoj nekonzistentnosti, gnostike struje nastavile ivjeti u
tajnosti, u kontekstu normativnoga judaizma.
Knjinica Nag Hammadi otkriva da su neka djela za koja se prije sma-tralo da su
karakteristina za kranski gnosticizam izvorno nekranska, iako je idovski
element u njima nedvojben. Irenej predstavlja Barbela kao vodei mitoloki lik
kranske gnostike skupine poznate kao "Barbelovi gnostici". Tri Setove stele je
gnostiki tekst koji ne sadri kranske elemente, ali ipak dodjeljuje Barbelu
istaknutu ulogu. Hipolit navodi "Setovu parafrazu" kao kranski gnostiki tekst.
No, veoma slian tekst iz knjinice Nag Hammadi, emova parafraza, ne sadri
kranski element. Razumljivo je da su kranski hereziolozi bili zaokupljeni
prvenstveno poricanjem kranskoga oblika gnostikih tekstova i pokreta. Ali, to
se ne smije uzeti kao indikacija da je kranski oblik izvoran, jer sama knjinica
Nag Hammadi govori protiv takvoga uvjerenja.
Jo jedan primjer, iako ne nuno gnostiki, je mit o roenju, sadran u Otkrivenju
12, koji komentatori unato svojim najboljim naporima nisu uspjeli povezati ni sa
jednom pripovijeu o Isusovu roenju. No, Otkrivenje po Adamu sadri niz
nekranskih pripovijesti o dolasku spasitelja koje su veoma sline onima iz
Otkrivenja 12, dijelei tako mitoloku pozadinu koja nije kranska.
Upravo Setovi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi svjedoe o nekranskom
gnosticizmu koji do otkria knjinice nije bio tako jasno dokumentiran. Taj korpus
tekstova predstavlja prijelaz iz nekranskoga u kranski gnosticizam, te, prema
rijeima jednoga strunjaka:
"Veina zapisa iz nae skupine tekstova uope ne sadri kranske elemente (Tri
Setove stele, Alogen, Marsan, Misao Noreje); drugi sadre tek natruhe kranskih
motiva (Zostrijan, Otkrivenje po Adamu) ili su samo naizgled kranski (Trimorfna
Protenoja, Evanelje po Egipanima); samo se nekoliko tekstova (Hipostaza
arhonata, Melkisedek, Apokrifno evanelje po Ivanu) pribliava onome to
nazivamo kranskom gnozom."
Podrijetlo Setovih tekstova i u njima sadrane mitologije ne moemo traiti u
kranskoj predaji. Jer, kranski je element toliko stran osnovnom korpusu da
navodi na zakljuak kako ga je kranski urednik, prevoditelj ili pisar dodao
izvornom nekranskom tekstu, koji u svom istom obliku vie ne postoji.
Primjerice, Trimorfna Protenoja, koja je pretrpjela sekundarnu kristijanizaciju,
ukorijenjena je u istoj idovskoj mudrosti kao i Prolog Evanelja po Ivanu. Ona je
takoer dio toga kranskoga trenda koji je "Svetu Knjigu Velikog Nevidljivog
Duha" preimenovao u "Evanelje po Egipanima". Moemo, stoga, zakljuiti kako
i unato injenici da su krani prihvaali Setov korpus (kao i druge nekranske
tekstove, poput, primjerice, Staroga zavjeta), on potjee iz nekranskog
"idovskog" gnosticizma.
Knjinica Nag Hammadi predstavlja nam i jedan primjer samoga procesa
kristijanizacije. Nekranska filozofska rasprava Blagoslovljeni Eugnost arbitrarno
je podijeljena na govore, koji su potom stavljeni u Isusova usta, kao odgovori na
pitanja (koja se ponekad ne slau s odgo-vorima) koja mu upuuju uenici tijekom
njegova ukazanja poslije uskr-snua. Posljedica toga je odvojena rasprava
nazvana Sofija Isusa Krista. Oba oblika teksta pojavljuju se jedan uz drugi u
Kodeksu III.
Neki tekstovi iz Nag Hammadija, kao i predaje o Setu, pokazuju jasnu filozofsku i
neoplatonistiku orijentaciju. Plotin, vodei neoplatonist iz 3. stoljea, o
gnosticima u svojoj koli rekao je sljedee:
"Imamo obzira prema nekim naim prijateljima koji su tu misao usvojili prije nego
to su nam postali prijatelji, i nastavljaju tako misliti, iako ne znam kako u tome
uspijevaju."
No, kola se okrenula protiv gnosticizma, kao to pokazuju Plotinove polemike.
Njegov uenik Porfirije u svome ivotu Plotinovu izvjeuje:
"U njegovo je doba bilo mnogo krana i drugih pripadnika sljedbi, koji su
napustili staru filozofiju, ... koji ... su nauavali o otkrivenjima Zaratustre i
Zostrijana, Nikoteja, Alogena, Mesosa i drugih slinih ljudi, obmanjujui sebe i
druge, govorei da Platon nije proniknuo u dubinu inteligibilne stvarnosti. Plotin je
njihova gledita esto napadao u svojim predavanjima, te je napisao raspravu
koju je nazvao "Protiv gnostika"; ostavio ju je nama kako bismo prosudili o onome
to je napisao. Amelije je protiv Zostrijanove knjige napisao ak etrdeset knjiga."
inteligibilan - nadosjetan; pojmovan, razumljiv; koji se moe samo razumom
shvatiti (a ne moe se osjetiti)
Knjinica Nag Hammadi sadri rasprave naslovljene Zostrijan i Alogen, moda
upravo one koje su napadali Amelije i drugi neoplatonisti. Tekstovi iz Nag
Hammadija poput Trimorfne Protenoje i Marsana veoma su im slini po filozofskoj
orijentaciji. Plotinov napad na gnostike "magine zazive" upuene "viim silama"
moda je bio usmjeren na himne poput Tri Setove stele. Stoga je knjinica Nag
Hammadi dala veoma znaajan doprinos ne samo povijesti religije, nego i
povijesti filozofije.
Knjinica Nag Hammadi ukljuuje i materijal utemeljen na predajama koje ne
pripadaju judeo-kranskom naslijeu. Postoje, primjerice, hermetiki tekstovi koji
se temelje na egipatskoj predaji. To su obino inicijacijski dijalozi izmeu
boanstva Hermesa Trismegistosa i njegova sina Tata. Upravo je takav i
hermetiki tekst naslovljen Rasprava o Osmom i Devetom, sadran u korpusu iz
Nag Hammadija, koji je do otkria knjinice bio nepoznat. Iako se moe
raspravljati o tome jesu li brojni tekstovi iz knjinice doista gnostiki ili nisu,
ovisno o tome koju definiciju gnosticizma ili tumaenje pojedinog djela
prihvaamo, neki tekstovi, poput Sekstovih izreka, posve oito nisu gnostiki. No,
jednako kao to je gnostiko tumaenje Biblije postalo mogue, tako se moe
pretpostaviti da i te moralistike maksime slijede gnostiku orijentaciju.
Budui da je, po svemu sudei, knjinica Nag Hammadi sastavljena kao
kransko-gnostiki korpus, teko je zamisliti da su neke tekstove, osobito
hermetike, napisali ljudi koji su sebe smatrali kranima. Jedan se tekst ak
poziva na zoroastersko naslijee, navodei kako je njegov tvorac Zaratustrin djed
(ili, moda, ujak) Zostrijan, te se u kriptogramu spominje i Zaratustra. Pa ipak,
gnostici su bili ekumenski i sinkretistiki nastrojeni prema religioznim predajama
u mnogo veoj mjeri od ortodoksnih krana, osobito ako su u tim predajama
nalazili srodne ideje. Ako su Seta mogli izjednaiti s Isusom, vjerojatno su mogli
proizvesti i kristijanizirana tumaenja Hermesova i Zaratustrina nauka.
sinkretizam - vrsta eklektizma, spajanje raznovrsnih, protuslovnih nazora,
nespojivih meu sobom
eklektizam - nepostojanje jedinstvenosti i dosljednosti u teorijama i uvjerenjima;
besprincipijelno spajanje razliitih nespojivih nazora (recimo materijalizam s
idealizmom)
Gnosticizam je, tako, u svojoj sutini bio tek alternativni oblik kran-stva. Bila je
to radikalna struja koja je stremila k osloboenju od vladavine zla, struja koja je
zastupala unutarnju transcendenciju, uvukavi se u samu sr kranstva,
judaizma, neoplatonizma, hermetizma i slinih uenja. Kao nova religija,
gnosticizam je bio sinkretistiki, ujedinjujui mnoga religiozna naslijea. No, bila
je to i posve odreena ideja, i upravo je ona klju za pronalaenje jedinstva u
raznolikostima.
2. Rukopisi
Knjinica Nag Hammadi znaajna je i zato to sadri koptske prijevode mnogih
izgubljenih grkih djela. Ona takoer osvjetljava i sam proces nastanka koptskih
knjiga, iz ega moemo zakljuiti neto o ljudima koji su ih prepisivali, itali i,
konano, zakopali.
Knjinica Nag Hammadi sastoji se od dvanaest knjiga, uz osam listova koji su
naknadno odstranjeni iz trinaeste knjige i umetnuti u korice este knjige. Tih
osam listova sadre cjelovit tekst, samostalnu raspravu izvaenu iz zbirke eseja.
Zapravo, svaka knjiga, osim desete, sadri zbirku relativno kratkih djela. Stoga se
moe govoriti o ukupno pedeset i dvije rasprave. Budui da jedna knjiga obino
sadri nekoliko rasprava, mogli bismo zakljuiti da su, poput biblijskih knjiga, bile
predodreene za mali format, te da je veliki format upotrijebljen u doba nastanka
postojeih prijepisa. To se moe objasniti samim procesom proizvodnje knjiga.
Svitak je bio uobiajen oblik knjige do prvih stoljea kranske ere, kada ga je
zamijenio ekonominiji format koji je omoguavao pisanje na obje strane, poput
suvremene knjige odvojenih listova. Govorei tehni-kim jezikom, knjiga u obliku
svitka zvala se "volumen" (od latinske rijei koja znai "kotrljati"). No, knjiga u
obliku suvremene knjige je "kodeks", prema latinskoj rijei "codex" koja je
oznaavala drvene ploice premazane voskom i povezane poput crtaega bloka,
pretee knjige s listovima od papirusa, pergamenta ili papira. Dok su se knjievna
djela nastavljala pisati u obliku svitaka, krani (ali ne i idovi) su usvojili
ekonominije kodekse. Kodeks je bio praktiniji od svitka, to zna svatko tko je
radio s mikrofilmovima. Neprikladnost svitka, koji se morao odmotati svaki put
kada bi tko elio nastaviti s itanjem ili potraiti kakav podatak, zbog ega se
bre habao, dovela je do njegove zamjene kodeksom, kao to danas postoji trend
zamjene role mikrofilma filmom u arcima.
U Egiptu se kao materijal za pisanje obino rabio papirus. Stabljika papirusa
trokutasta oblika ispunjena je vlaknima ije su se dugake vrpce mogle rezati ili
guliti. Te su se vrpce slagale jedna uz drugu, a drugi se sloj polagao na njih, pod
pravim kutovima. Tako sloene vrpce potom su se preale, suile i polirale, ime
je dobivana fleksibilna, glatka i izdrljiva povrina za pisanje. Dok su takvi
papirusi obino bili dugaki dvadesetak centimetara, papirusi iz knjinice Nag
Hammadi nerijetko su bili dui od jednoga metra. Budui da je takav proizvod
predstavljao tehnoloki kuriozitet toga doba, on upuuje na znaaj koji su
knjigama pridavali njihovi tvorci.
Nekoliko takvih papirusnih povrina za pisanje polagale su se jedna uz drugu tako
da je njihovo preklapanje na mjestima gdje su se lijepile bilo iroko otprilike dva
centimetra. Rezultat je bio papirusni svitak dugaak i do tri metra. Listovi ija je
irina iznosila izmeu 20 i 40 cm potom bi se rezali, te je na taj nain dobivan
blok od 20 do 40 listova koji je, savinut po sredini, tvorio kodeks. injenica da je
za proizvodnju jednoga kodeksa bilo potrebno dva do est svitaka objanjava
zato je kodeks ponekad sadravao vie od jednoga teksta, uzmemo li u obzir da
je svaki tekst izvorno bio predodreen za format svitka.
Budui da svaka vrpca papirusa ima vlaknasti uzorak jedinstven poput otiska
prsta, fragmentirane knjige iz knjinice Nag Hammadi ponovno su sastavljene na
nain da je lociran poloaj vlakana fragmenta ili lista na izvornoj papirusnoj
povrini proizvedenoj od papirusnih vrpca. Tako se mogao odrediti njegov poloaj
u svitku i, konano, u kodeksu.
Koptski muzej u Kairu, gdje se uva knjinica Nag Hammadi, svaku je knjigu
oznaio brojem. Ta je numeracija imala odrediti redoslijed njihova objavljivanja,
to je odraavalo znaaj koji se pripisivao pojedinom tekstu i stupanj ouvanosti.
Iznimku od toga opega pravila predstavlja samo veoma fragmentirana etvrta
knjiga kojoj se dodjeljuje osobit znaaj, budui da njezine dvije rasprave
predstavljaju prijepise rasprava sadranih u treoj knjizi. Iako je sustav
numeracije knjiga, rasprava, pa ak i stranica varirao tijekom posljednjega
desetljea, numeracija koju smo ovdje usvojili je ona Koptskoga muzeja i Pretiska
kodeksa iz Nag Hammadija, stoga bi trebala zamijeniti starije numeracije.
Od ukupno pedeset est rasprava, njih est predstavljaju prijepise (III, 1; IV, 1 i 2;
V, 1; XII, 2; i XIII, 2), te nisu ukljuene u ovu zbirku, budui da je u njoj sadran
bolji prijepis. est je drugih rasprava ve postojalo u doba otkria knjinice Nag
Hammadi, bilo u grkom izvorniku (VI, 5 i 7, te XII, 1), ili u latinskom (VI, 8) ili
koptskom prijevodu (II, 1 i III, 4). Dva koptska prijevoda potjeu iz papirusnoga
kodeksa oznaenog BG 8502, koji se danas uva u Berlinu, i koji je u tom pogledu
slian knjinici Nag Hammadi. Iz toga su razloga preostale dvije rasprave
ukljuene u ovo djelo. Kako bismo dobili toniji uvid u koliinu tekstova sadranih
samo u knjinici Nag Hammadi, valja nam oduzeti dvanaest prijepisa unutar ili
izvan korpusa Nag Hammadi. Tako se moe govoriti o ukupno etrdeset
novootkrivenih tekstova. Tri su teksta iz toga korpusa sauvana samo u
fragmentima, jedan na grkom (II, 2) i dva na koptskom (II, 5 i VII, 4), no kao takvi
su identificirani tek kada je cjelovit tekst postao dostupan u knjinici Nag
Hammadi. Sada kada je dostupna itava knjinica, mogue je identificirati i
fragmente drugih tekstova. No ti sauvani dijelovi nisu nam od pretjerano velike
koristi. Korpus koji je ogranien na ukupno etrdeset novih tekstova sadri
takoer nekoliko fragmentarnih rasprava (VIII, 1; IX, 1, 2 i 3; XI, 1, 2, 3 i 4; i XII,
3).
Najsigurnije bi bilo rei da knjinica Nag Hammadi sadri trideset relativno
cjelovitih tekstova i deset fragmenata.
Iako je knjinica Nag Hammadi koptska, tekstovi su izvorno bili sastavljeni na
grkom jeziku. injenica da su bili otkriveni u Gornjem Egiptu moe nas, stoga,
zavesti na pogrean trag. Naravno, neki su bili napisani u Egiptu, jer sadre
specifine naznake o Egiptu: Asklepije naziva Egipat "slikom neba"; O podrijetlu
svijeta poziva se na "vodene hidre u Egiptu" i "dva bika u Egiptu" kao svjedoke; u
Rasprava o Osmom i Devetom daje naputke sinu neka "napie ovu knjigu za hram
u Diospolisu (Magni pokraj Luksora ili Parvi pokraj Nag Hammadija), hijeroglifskim
pismom." Pa ipak, grki su se pisci mogli pronai u svim dijelovima staroga svijeta
gdje se govorio grki, u samoj Grkoj (VI, 5), Siriji (II, 2), ili Jordanu (V, 5). Slian je
sluaj i s Biblijom i drugim drevnim tekstovima napisanima u raznim krajevima
staroga svijeta i sauvanima u "suhome pijesku Egipta". Tako i knjinica Nag
Hammadi predstavlja proizvod izvorno grkih knjievnih pothvata anonimnih i
meusobno nepovezanih autora ratrkanih diljem istone polovice staroga
svijeta, pokrivajui razdoblje od gotovo pet stotina godina (moda i vie, uzmemo
li u obzir kratak odlomak iz Platonove Republike, VI, 5).
Osim onoga to se moe zakljuiti iz samih knjiga, gotovo nam nita nije poznato
o ljudima koji su preveli rasprave na koptski, prepisali ih i zakopali. Egipatsko
itateljstvo toga doba uglavnom se sluilo grkim jezikom, stoga je grka
knjievnost bila u velikoj mjeri zastupljena. Grad Diospolis Parva, rimska vojna
baza s galaanskim postrojbama iz Male Azije, nalazio se nasuprot mjestu gdje je
bila zakopana knjinica Nag Hammadi, na suprotnoj obali Nila. U Chenoboskiji, na
desnoj obali Nila, u blizini lokaliteta gdje je otkrivena knjinica, pronaen je natpis
koji glasi:
"Za [dobru] sreu cara [cezara] Trajana Hadrijana [Augusta]".
Grke molitve upuene Zeusu Serapisu koje spominju Antiohiju, otkrivene su u
dvjema piljama na litici u blizini mjesta gdje je bila zakopana knjinica. No, grki
tekstovi poput Biblije i knjinice Nag Hammadi sve vie su se prevodili na
egipatski jezik. Za podruje na kojemu je knjinica bila proizvedena, itana i
zakopana, te za priblino isto vremensko razdoblje, tu injenicu ilustrira djelo
ivot sv Pahomija. Taj tekst, koji je sauvan u grkoj i koptskoj verziji, pripovijeda
o grkom redovniku iz Aleksandrije koji je posjetio Pahomija. Pahomije ga je
potom "smjestio u istu prostoriju s jednim starijim bratom koji je govorio grki",
dok redovnik nije nauio domai jezik. U meuvremenu je Pahomije "milou
Bojom nastojao nauiti grki, kako bi mu mogao pruati utjehu. Pahomije ga je
poslije imenovao upraviteljem aleksandrijske i druge strane brae koji su doli za
njim."
Egipatski jezik pisan grkim pismom (uz nekoliko slova koja su ozna-avala
zvukove, a koje Grci nisu rabili), naziva se koptski. Knjinica Nag Hammadi pisana
je na dva koptska narjeja. ak i meu tekstovima prevedenima na isto narjeje
manje razlike upuuju na vei broj prevoditelja, to ne odgovara broju pisara koji
su za sobom ostavili do danas sauvane prijepise. Gdje postoji vie prijepisa,
oito je da je u proces njihova nastanka bilo ukljueno vie prevoditelja koji su
svoje prijevode temeljili na razliitim grkim tekstovima. Proces prevoenja
vjerojatno je trajao vie od stotinu godina i na itavom egipatskom podruju.
Svaki je kodeks bio uvezan u koni uvez. Dimenzije knjige obino su se urezivale
u kou, dok se meka povrina oznaenoga dijela oblagala slojevima rabljenoga
papirusa, takozvanom kartonaom, to je nalikovalo tvrdim koricama. Taj je
rabljeni papirus sadravao grka i koptska pisma i poslovne dokumente, te imena
ljudi i mjesta, kao i datume koji su pomogli u odreivanju vremena i mjesta
proizvodnje korica. Nakon oblaganja korica kartonaom, dio uveza potom bi se
savijao na vrhu i dnu, na prednjim i zadnjim koricama, te na vanjskom rubu
zadnjih korica. Budui da se linija ivotinjske kraljenice obino pruala
vodoravno preko korica, dio koe koji se suava prema repu mogao se zadrati u
obliku preklopa koji se pruao od vanjskoga ruba prednjih korica. Njemu se
dodavala vrpca koja je obuhvaala zatvorenu knjigu. Ta je praksa vjerojatno
preuzeta od proizvodaa papirusnih svitaka, koji su rabili sline vrpce kako bi
zatitili svitke i drali ih zatvorenima. Vrpca je takoer bila potrebna kako bi se
kodeks drao zatvorenim. Svaka knjiga iz knjinice Nag Hammadi ima jedan blok
listova savijen na sredini, to je inilo povrinu za pisanje (iako je u Kodeksu I
glavni blok zamijenjen dvama manjim blokovima). Takvi bi se veliki blokovi
odvojili od vanjskoga ruba da nisu bili vrsto povezani. Krae vrpce na vrhu i dnu
prednjih i zadnjih korica vezale bi se kako bi kodeks bio jo vre zatvoren.
Dva pronaena uveza (IV i VIII) nemaju preklop na vanjskom rubu prednjih korica,
iako imaju uobiajene vrpce. Trei, slian uvez (V) ima preklop na vanjskom rubu
prednjih korica. Te su tri knjige vjerojatno bile nainjene od manjih koa, a loa
kakvoa blokova papirusa oito je bila posljedica tedljivosti proizvodaa. Drugi
uvezi ukljuuju kona pojaanja koja tite korice i papirusne blokove od pritiska
vrpci koje se proteu du pregiba na sredini bloka, kao i dvije vodoravne potporne
vrpce koje lee izmeu korica i konoga pojaanja. Tri su takva uveza (VI, IX i X).
Oni ine drugu skupinu uveza, zajedno s jo jednim slinim uvezom (II) koji vie
ne postoji. Za tu su skupinu karakteristine tehnike prednosti koje smo upravo
spomenuli, te estetska kakvoa. Doista, uvez Kodeksa II je veoma lijepo ukraen i
obojan. etiri ostala uveza (I, III, VII, XI) prilino su grube izrade.
Pisare ukljuene u proizvodnju trinaest kodeksa moemo razlikovati po njihovim
rukopisima. ini se da je jedan pisar radio na vie kodeksa. Naime, jedan je pisar
prepisao vei dio Kodeksa I, dok je drugi prepisao raspravu 4 iz Kodeksa I; taj
drugi pisar takoer je prepisao rasprave 1 i 2 iz Kodeksa XI. Trei je pisar prepisao
rasprave 3 i 4 iz Kodeksa XI, napisane na razliitim narjejima, kao i Kodeks VII.
Stoga tri od etiri knjige iji uvezi ne upuuju na njihovu meusobnu povezanost,
povezuje rukopis prepisivaa. No, novija su istraivanja pokazala kako je rije o
razliitim prepisivaima, iako su im rukopisi veoma slini. Naime, te je rukopise
mogue razluiti upravo na mjestima gdje je povrina iskrivljena zbog uveza, to
potvruje prvo kategoriziranje koje se temelji na konim uvezima.
Dvije skupine slinih uveza i etiri razliita, te rukopis jednoga pisara i rukopisi
razliitih pisara, upuuju da je knjinica Nag Hammadi zbirka tekstova koji su
izvorno predstavljali zasebne knjige ili su bili sadrani u manjim knjinicama. To
potvruje i raspodjela prijepisa. Nijedan kodeks ne sadri dva prijepisa istoga
djela, to nije sluaj ni u knjigama iz iste skupine uveza. Nadalje, ne postoje dva
prijepisa istoga djela od ruke jednoga pisara, izuzmemo li jedan izoliran sluaj. Ta
se iznimka odnosi na II, 4 i XIII, 2, tj. na dva teksta napisana istim rukopisom i
gotovo posve istovjetnim rjenikom. Pa ipak, drugi je prijepis ispao pri trganju
Kodeksa XIII, te je samo jedna rasprava sauvana unutar prednjih korica Kodeksa
VI, zajedno s nekoliko uvodnih reenica iz XIII, 2, na poleini posljednjega lista,
to nije moglo biti uinjeno bez unitenja teksta koji se elio sauvati (XIII, 1).
injenica da je XIII, 2 odvojen (izuzevi nekoliko neizbjenih uvodnih reenica)
svjedoi o svijesti o nepotrebnosti takvih duplikata. Iz biljeke u Kodeksu VI
zakljuujemo kako pisar nije elio u svoj prijepis ukljuiti neto to je naruitelj
prijepisa ve posjedovao. Stoga, kada se u itavoj knjinici doista pojavi takav
duplikat, zakljuujemo kako knjige s dvostrukim prijepisima nisu bile
namijenjene za knjinicu od trinaest knjiga. Obje rasprave iz Kodeksa IV nalaze se
takoer i u Kodeksu III, stoga je Kodeks IV suvian. Postoje ukupno tri prijepisa
Apokrifnoga evanelja po Ivanu (II, 1; III, l; i IV, 1), po jedan iz svake od tri
kategorije uveza. Stoga moemo zakljuiti kako sadanja knjinica potjee iz
barem tri manje zbirke.
Datiranje koptskih rukopisa mnogo je nesigurnije od datiranja grkih rukopisa, ili
datiranja poslovnih dokumenata toga doba. Jo nije prove-dena podrobna studija
rukopisa iz knjinice Nag Hammadi, iako se njihov nastanak smjeta u posljednju
polovicu 4. stoljea. Sami tekstovi ne sadre datume niti povijesne naznake koje
bi omoguile datiranje. No, Razumijevanje Nae Velike Moi sadri jednu naznaku
koja bi nam mogla posluiti kao polazite za datiranje Kodeksa VI:
"Odvratite se od nevaljale pohote, udnji i (nauka) Anomejaca, zlih hereza koje
nemaju temelja!"
Dok se sredinom 4. stoljea aleksandrijski nadbiskup Atanazije skrivao u
Pahomijevim samostanima, "anomejski" su heretici doivljavali svoj kratkotrajan
procvat u Aleksandriji. Taj je tekst vjerojatno nastao u to doba.
Papirus koji se rabio za pisma i poslovne dokumente, i koji se ponovno rabio kao
pojaanje za kone korice, moe se lake locirati nego listovi koji ine blokove
povezane tim koricama. U "kartonai" Kodeksa VII zapisane su godine 341., 346. i
348. To upuuje na zakljuak da uvez
Kodeksa VII nije bio proizveden prije 348. godine. Dokument pronaen u kartonai
Kodeksa I spominje "Diospol[is] u blizini Chenobos[kije]." U ostalim se
kartonaama spominju i drugi lokaliteti na istom irem podruju. ini se da je dio
kartonae iz uveza Kodeksa VII pripadao redovniku imena Sansnos, zaduenog za
skrb o stoci, to nedvojbeno upuuje na njegovu povezanost s proizvoaem
konih uveza. Sredite Pahomijeva reda u Pabau, gdje se nalazila bazilika sv.
Pahomija, kao i trei pahomijanski samostan u Chenoboskiji, gdje je sam
Pahomije zapoeo svoj pustinjaki ivot, samo su 8,7 i 5,3 km udaljeni od mjesta
na kojemu je bila zakopana knjinica. Tako se podrijetlo kodeksa iz Nag
Hammadija esto izjednaavalo s pahomijanskim monakim redom, iji je
program, izmeu ostaloga, ukljuivao i opsene studije knjievnosti. No,
objavljivanje ove kartonae 1981. potaknulo je preispitivanje dokaza koji su se
pokazali manje sigurnima nego to se do tada mislilo. No, za razliku od drugih
ponuenih teorija, veza kodeksa iz Nag Hammadija s pahomijanskim pokretom
ostaje i dalje ozbiljna mogunost.
S obzirom na ortodoksiju pahomijanskih samostana koju odraava ivot sv.
Pahomija i druge monake legende, neki su znanstvenici bili neskloni povezivati
knjinicu Nag Hammadi s tim samostanima, osim u sluaju da su bili prepisivani
za potrebe pobijanja hereze. No, branitelj kranskoga pravovjerja ne bi se trudio
skupljati nekranske tekstove sadrane u knjinici Nag Hammadi. Osim toga,
neki kranski tekstovi nisu izriito "heretiki", te nisu morali biti ukljueni u tu
zbirku. Sama injenica da je knjinica nastala kombinacijom nekoliko manjih zbirki
upuuje na kranske gnostike ili samostane kao proizvoae pojedinih knjiga ili
malih zbirki za potrebe njihova vlastitog duhovnog prosvjetljenja, prije nego na
lovce na heretike. Budui da je poznata anti- heretika knjievnost uglavnom
grka, ne bismo smjeli odmah pretpostaviti da je ista tendencija vladala u
koptskoj knjievnosti. Pahomijanska knjievnost koja se prenosila samostanskim
kanalima bila je prilino nezanimljiva.
S obzirom na to da je proizvodnja knjiga bila jedna od vjetina svojstvenih
samostanima, mogue je da su redovnici trgovali knjigama kako bi pribavili
sredstva za ivot. Mogli bismo takoer pretpostaviti da su neispisane knjige bile
proizvodene u samostanima i prodavane gnosticima (ili nekom drugom) koji su ih
potom sami ispunjavali. No, postoje neki dokazi iz toga razdoblja koji upuuju na
to da su knjige najprije bile ispisivane a potom uvezivane, kao u sluajevima kada
reenica prolazi preko pregiba na hrptu. U knjinici Nag Hammadi mrlje su obino
prisutne na prvim i posljednjim stranicama, ali ne i na drugim mjestima, to se
moda moe objasniti vlanou kartonae pri uvezivanju, u kojem sluaju su se
papirusni blokovi morali ispisivati prije uvezivanja.
Budui da su u izradu knjinice Nag Hammadi bili uloeni izvanredni napori i
pozornost, teko je zamisliti da su knjige posljedica antagonizma, pa ak i
nezainteresiranosti za njihov sadraj. Naprotiv, one odraavaju ljubav i upravo
religiozno tovanje. Koni uvezi nisu raskono ukraeni u usporedbi s, primjerice,
manihejskim knjigama za koje se tvrdilo da su bile optoene draguljima (iako su
sauvani jednostavni drveni uvezi manihejskih kodeksa iz Medinet Madija manje
ukraeni od onih iz Nag Hammadija). Pa ipak, jednostavnost je bila primjerenija
pahomijanskim samostanima. ivot sv. Pahomija izvjeuje:
"On je takoer savjetovao brai neka ne obraaju pozornost na draesti i ljepote
ovoga svijeta, bilo da je posrijedi primamljiva hrana ili raskona odjea, soba ili
bogato ukraena knjiga."
Neki su koni uvezi bili ukraeni krievima (II, IV, VIII). Hijeroglif ankh, koji je
oznaavao ivot, a potom je modificiran u ansatu, kranski kri, nalazi se na
izvanredno vjeto obraenom uvezu Kodeksa II, te na kraju Molitve apostola
Pavla. Simbol ribe koji oznaava vjerovanje "Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj",
pojavljuje se u dvije pisarske biljeke (u kodeksima III i VII). U prvom sluaju ime
pisara sauvano je u komentaru "moje je tjelesno ime Gongessos", to je
vjerojatno latinsko ime Concessus. Pisar je imao i duhovno ime ili titulu -
Eugnostos. ini se da je uivao izvjestan duhovni status, te se obraao svojim
"srodnim svjetlima u nepokvarljivosti". U tom duhovnom krugu tekst je opisao
kao "napisan od Boga". ak i ako ta pisarska biljeka ne potjee od pisara koji je
prepisao kodeks, nego od ranijega pisara koji je napisao verziju stariju od
sauvanoga prijepisa, pisar Kodeksa III nije smatrao potrebnim ukloniti je, a jo
manje zamijeniti je upozorenjem protiv hereze. Meutim, za neke se pisarske
biljeke, budui da se nalaze na kraju postojeega kodeksa, moe pretpostaviti da
ih je sastavio pisar dotinoga kodeksa. One odraavaju pisarevo miljenje da je
tekst boanskoga podrijetla. Kodeks II zavrava ovom biljekom:
"Sjetite me se, brao, [u] vaim molitvama: Mir svecima i onima koji su duhovni."
Kodeks VII zavrava slinom biljekom:
"Knjiga pripada oinstvu. Napisao ju je sin. Blagoslovi me, oe. Budi blagoslovljen,
oe, u miru. Amen."
Te pisarske biljeke, zajedno s pozornou poklonjenom ispravljanju pogreaka,
upuuju na to da su pisarska religiozna uvjerenja bila srodna prepisivanim
sadrajima.
Moda je uobiajena percepcija monakih redova 4. stoljea kao krajnje
ortodoksnih pokreta anakronizam, te odraava stajalita kasnijih redovnika koji su
zabiljeili legende o ranijem razdoblju. Pustinjakovo povlaenje u pustinju znailo
je i njegovo udaljavanje od Crkve, brae, sakramenata i vlasti. Poetkom 4.
stoljea ivio je pustinjak imena Hierakas, po zvanju pisar i ueni tuma Biblije,
ija su gledita bila toliko rigidna da je tvrdio kako brak pripada starom savezu, te
da nitko tko je vjenan "ne moe naslijediti kraljevstvo nebesko". Iako je zbog
takvoga miljenja bio oznaen heretikom, stekao je brojne sljedbenike.
Svjedoanstvo istine iz knjinice Nag Hammadi predstavlja slino gledite:
"Nitko tko je pod zakonom nee moi vidjeti istinu, jer ne moe sluiti dvama
gospodarima. Oskvrnue Zakona je oito; no, istoa pripada svjetlu. Zakon
zapovijeda mukarcu da uzme enu, a eni da uzme mukarca, da raaju i mnoe
se poput morskoga pijeska. No, strast u kojoj uivaju zarobljava due onih koji su
ovdje roeni, koji skrvnave i koji su oskvrnuti, kako bi kroz njih Zakon bio
ispunjen. Oni pomau svijetu; okreu se od svjetla i ne mogu [se otrgnuti] od
arhonta [tame] dok ne plate i posljednji [novi]."
ivot sv. Pahomija pripovijeda kako je "filozof' iz Panopolisa (Akhmima), gdje je
Pahomije sagradio samostan, samo 108 km nizvodno od mjesta gdje je bila
zakopana knjinica Nag Hammadi, kanio provjeriti redovnikovo "razumijevanje
svetih knjiga". Pahomije je poslao svoga pomonika Teodora da ga doeka:
"Filozof mu je postavljao pitanja na koja nije bilo teko odgovoriti: "Tko nije bio
roen, a ipak je umro? Tko je bio roen, ali nije umro? Tko je umro, ali nije vonjao
po raspadanju?" Teodor je odgovorio: "Adam nije bio roen, ali je ipak umro.
Henok je bio roen, ali nije umro. Lotova je ena umrla, ali, postavi stupom soli,
nije vonjala po raspadanju." Prihvativi te odgovore, filozof je otiao."
U ovoj pripovijesti prepoznajemo odjek rasprava koje je Pahomije vodio s
kranskim gnosticima, prije nego to ih je Epifan sredinom 4. stoljea nastojao
protjerati iz grada.
Godine 367. nadbiskup Atanazije napisao je uskrnju poslanicu u kojoj je osudio
heretike i "njihove apokrifne knjige za koje tvrde da su nastale u drevno doba, te
ih nazivaju imenima svetaca." Teodor, tadanji elnik pahomijanskih samostana,
preveo je poslanicu na koptski i "pohranio je u samostanu kako bi mu posluila
kao pravilo". Vjerojatno je u to doba jo uvijek bilo heretika ili heretikih knjiga
koji su vrili utjecaj na pahomijanski pokret i zbog kojih je takav postupak bio
nuan. Naravno, mnogi su tekstovi iz Nag Hammadija doista napisani pod
pseudonimima, odnosno, pripisani nekome "svecu" iz prolosti. Pahomijanska
legenda navodi jednu od "tih knjiga koje su napisali heretici" i "nazvali ih imenima
svetaca" u kojoj stoji:
"Kada je prevarena Eva pojela plod drveta, s avlom je zaela Kaina."
Hipostaza arhonata iz knjinice Nag Hammadi sadri pripovijest koja na to
upuuje:
"Tada su vladari doli svome Adamu. Kada su vidjeli njegovu ensku druicu kako
s njime razgovara, veoma su se uznemirili; zaljubili su se u nju. Rekli su:
"Posadimo u nju svoje sjeme," i krenuli prema njoj. A ona im se smijala zbog
njihova bezumlja i sljepoe; u njihovim je akama postala drvetom, ostavivi za
sobom svoj sjenoviti odraz, svoju sliku; i oni su je teko oskvrnuli.
Oskvrnuli su peat njezina glasa, a zbog oblija koje su stvorili, bijahu prokleti,
kao i [njihova] (vlastita) slika."
Poetkom 5, stoljea, enut, opat Bijeloga samostana u Panopolisu, gdje je
Pahomije utemeljio svoje samostane i odakle je doao "filozof', napao je skupinu
u oblinjemu hramu Pneuita, koja je za se tvrdila da
"nema kralja", te je oboavala "demijurga" (tvorac, graditelj svijeta) i nije
/
prihvaala Cirila, aleksandrijskoga nadbiskupa, kao svoga "prosvjetitelja". Ti izrazi
koje je enut posudio od dotine skupine, veoma su prisutni u knjinici Nag
Hammadi, te se moe pretpostaviti da je skupina bila kransko-gnostika, moda
ak i setijanska, iako ih enut u svojim polemikama naziva poganskim hereticima.
Zaplijenio je njihove "knjige prepune bogohulja" i "svake vrste arobnjatva".
Doista, nizovi samoglasnika i nerazumljivih magijskih rijei (Plotin to naziva
"siktanjem") pojavljuju se i u samoj knjinici Nag Hammadi. Zapravo, i sam je
Pahomije u pismima samostanskim elnicima rabio ifre koje nisu mogli
odgonetnuti ni njegovi nasljednici! Stoga, knjinica Nag Hammadi i Pahomijeve
"knjige duhovnih slova" moda i nisu bile tako daleko od onoga to enut naziva
knjigom magije. enut je zaprijetio hereticima izjavivi:
"Natjerat u vas da primite ... nadbiskupa Cirila, ili e veina vas umrijeti od
maa, a poteeni e biti izgnani."
Kao to su svici s Mrtvoga mora bili pohranjeni u posude i skriveni u doba
pribliavanja X. rimske legije, tako je i pohrana u posudu i zakopavanje knjinice
Nag Hammadi moda prethodila pribliavanju predstavnika rimskih vlasti, koje su
tada postale kranskima.
injenica da je knjinica Nag Hammadi bila pohranjena u posudi govori o elji
njezinih posjednika da je sauvaju od unitenja. Jer, u takvim posudama nisu bili
pohranjeni samo svici s Mrtvoga mora. Naime, na podrujima uz Nil otkriveni su
brojni biblijski rukopisi skriveni u slinim posudama, od kojih su neki pohranjeni u
blizini Nag Hammadija, te potjeu iz istoga razdoblja.
Godine 1952. otkrie rukopisa zakopanih u posudi nekoliko stoljea poslije
kodeksa iz Nag Hammadija, pokazalo je kako najvjerojatnije ta djela, a ne
knjinica Nag Hammadi, predstavljaju ostatke knjinice pahomijanskoga
monakog reda. Jer, to je otkrie ukljuivalo arhivske prijepise slubenih pisama
opata pahomijanskoga reda. Ostali materijal predstavlja oekivani sadraj
pahomijanske knjinice: biblijske,
apokrifne, martirologijske i druge tekstove. Postoje takoer i neki grki (i latinski)
tekstovi, ija se prisutnost moe objasniti pretpostavkom da su pripadnici
pahomijanskoga pokreta prije stupanja u Red predavali samostanu svoju imovinu
koja je moda ukljuivala nekranske tekstove. Ti su tekstovi vjerojatno potom
pohranjivani u samostanske arhive, poput ostalih dokumenata, te se vie nisu
rabili.
Otkrie iz 1952. odnosi se na takozvane Dokumente iz Dishne, budui da je
Dishna veliki grad pokraj rijeke i eljeznice, a u njemu se trgovalo tekstovima. No,
lokalitet se zapravo nalazi u podnoju Jabal Abu Mane (Mana), 5,5 km
sjeverozapadno od Dishne i, to je jo znaajnije, 5 km sjeveroistono od sredita
pahomijanskoga reda, te 12 km istono od mjesta otkria kodeksa iz Nag
Hammadija. U znanstvenim krugovima pronaeni su rukopisi poznati kao Papirusi
iz Bodmera, budui da je najvei dio dokumenata pribavila knjinica grada
Bodmera u blizini eneve. No, tek je nedavno, u procesu traganja za podrijetlom
kodeksa iz Nag Hammadija, identificirano i javno objavljeno podrijetlo Papirusa iz
Bodmera, koje je do tada bilo poznato samo ogranienim krugovima trgovaca
starinama.
Biblija spominje zakopavanje knjige u posudi kao nain njezina ouvanja, te
spaljivanje knjige kao nain njezina unitenja (Jer 32:14-15; 36:23). ivot sv.
Pahomija izvjeuje da je Pahomije, smatrajui Origena heretikom, unitio jednu
njegovu knjigu bacivi je u vodu i izjavivi kako bi je spalio da se u njoj ne
spominje ime Gospodnje. Krajem 4. stoljea, kransko spaljivanje aleksandrijske
knjinice, najvee riznice pisane rijei drevnoga svijeta, upuuje da bi takvo
rjeenje svakako bilo primijenjeno da je netko elio unititi knjinicu Nag
Hammadi. Ako su kodeksi bili dio pahomijanske knjinice, njih ne bi unitili lovci
na hereze, nego poboni pripadnici Reda. Potonji su ih, ini se, vrednovali do te
mjere da su ih pohranili u posudu i zakopali, kako bi ih sauvali za budue
narataje.
Dva teksta iz knjinice Nag Hammadi sadre podatke o njihovoj pohrani na
planini, gdje su imali ostati do kraja vremena. Evanelje po Egipanima zavrava
sljedeim rijeima:
"Veliki Set napisao je ovu knjigu slova u stotinu i trideset godina. Pohranio ju je na
planini zvanoj Charaxio, kako bi, u posljednje doba, ... doao i otkrio tu
neiskvarenu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji e prebivati s njima u
ljubavi, i velikog, nevidljivog, svetog Duha, i njegova jedinoroenoga Sina... "
Na zavretku Alogena pojavljuje se slina ideja:
"Zapii ono to u ti ispripovijediti i na to u te podsjetiti u korist onih koji e,
poslije tebe, biti dostojni. Ovu knjigu ostavi na planini i zazovi uvara: "Doi,
Strani"."
Sa svake strane doline Nila uzdiu se strme litice. Dio litice na desnoj obali, koja
oznauje
granicu doline Nila i pustinje izmeu Chenoboskije i Pabaua, naziva se Jabal al-
Tarif. Strea stijena koja podsjea na stalagmit u pretpovijesno je doba otrgnuta
od stijene i ostala leati na talusu (nagnutoj stjenovitoj zaravni koja se tijekom
vremena oblikuje u svojevrstan potporanj u podnoju litice). Ispod sjeverne strane
jednoga od velikih, poput bave oblikovanih komada toga slomljenoga potpornja,
bila je skrivena posuda s knjinicom Nag Hammadi.
Na stijeni, na vrhu talusa, na koji se lako moe popeti, u drevno su doba bili
opljakani grobovi Pepija I. i II., vladara VI. dinastije (2350.-2200. god. pr. Kr.). Te
su grobnice postale hladne pilje u kojima se redovnik mogao povlaiti u samou,
poput samoga Pahomija, ili je u njima pustinjak mogao pronai svoje prebivalite.
Grke molitve Zeusu Serapisu, uvodne reenice biblijskih Psalama na koptskom,
te kranski krievi, sve je to crvenom bojom naslikano na zidovima pilja, te
svjedoe o njihovoj uporabi. Moda su i uvari knjinice Nag Hammadi rabili te
pilje, to bi objasnilo odabir upravo toga skrovita za pohranu dragocjenih
tekstova. Posuda je ondje poivala tisuljee i pol...
3. Otkrie
Seljaci iz podruja Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu u prosincu gnoje zemlju
talusom Jabala al-Tarifa, prenosei ga na devama do svojih polja. Dva brata,
Muhamed i Kalif 'Ali iz klana al-Samman, natovarili su svoje deve na junoj strani
leeega kamenog bloka i, kopajui oko njegova podnoja, otkrili posudu.
Muhamed 'Ali izvijestio je kako se isprva bojao razbiti posudu, iji je poklopac
moda bio zapeaen smolom, mislei da je u njoj zatvoren div. No, pomislivi
kako posuda moda sadri zlato, skupio je hrabrost i razbio je pijukom. U zrak su
odletjela svjetlucava zrnca - ni divovi ni zlato, ali moda komadii papirusa!
Zamotao je knjigu u svoju tuniku, prebacio je preko ramena, odvezao devu i
krenuo kui, u kolibu u seocetu al-Qasr, drevnoj Chenoboskiji, gdje je Pahomije
zapoeo svoj kranski ivot.
Pola godine poslije toga, u noi 7. svibnja, 1945., dok je kao noni uvar straario
nad opremom za navodnjavanje polja, otac dvojice brae, imena 'Ali, ubio je
razbojnika. Sljedeega je jutra sam bio ubijen u krvnoj osveti. Otprilike mjesec
dana poslije otkria knjiga, seljak imena Ahmed zaspao je za dnevne ege uz
pranjavu cestu u blizini kue Muhameda 'Alija, stavivi uza se posudu melase od
eerne trske, koju je kanio prodati. Neki mu je susjed dojavio da je ubojica
njegova oca Muhamed 'Ali. Smjesta je otrao kui i vijest priopio svojoj brai i
obudovjeloj majci koja je sedmorici svojih sinova naloila neka naotre svoje
pijuke. Obitelj se potom obruila na svoju rtvu, odsjekavi Muhamedu udove,
vv v v v 1 V V
I I
iupavi mu srce i prodrijevi ga, kao zavrni in krvne osvete.
Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanoga ovjeka koji je bio postavljen
za elnika al-Qasra, iako je pripadao plemenu Hawara, iji se lanovi nisu smatrali
Arapima, iako su za se tvrdili da potjeu izravno od Proroka. Selo Hawara, Hamrah
Dum, nalazi se u podnoju Jabala al- Tarifa, te se Muhamed 'Ali bojao vratiti na
mjesto otkria. Naime, Ahmedov brat osvetio se ubivi dva lana klana al-
Samman. ak deset godina poslije, Ahmedov sin, tada tinejder, uo je da e u
al-Qasru biti pogreb jednoga lana obitelji Muhameda 'Alija. Svoju je muevnost
dokazao uavi kradomice u grad i pucajui na pogrebnu povorku. Jednoga je
lana ubio a jednoga ranio. Muhamed 'Ali ponosno je pokazivao ranu tik iznad
srca, kako bi dokazao da je osveta bila neuspjena. No, uporno je odbijao vratiti
se na liticu i pokazati mjesto otkria, sve dok ga obeanje o prikrivanju identiteta
novom odjeom, vladina pratnja i, naravno, odreen novani iznos, nisu uvjerili
da promjeni miljenje.
Stanovnici al-Qasra toliko su prezirali erifova sina da na sasluanju nije bio
nazoan niti jedan svjedok. No, tijekom toga razdoblja policija je svake veeri
pretraivala kuu Muhameda 'Alija, u potrazi za orujem. Saznavi da su knjige
kranske, nedvojbeno na temelju koptskoga pisma, Muhamed 'Ali zamolio je
Bazilijusa 'Abd al-Masiha, koptskoga sveenika iz al-Qasra, neka pohrani knjige u
svojoj kui, budui da njegov dom policija nee pretraivati. Koptski se sveenici
ene, a supruga toga sveenika imala je brata imena Ragib Andravus, koji je
obilazio okolna sela poduavajui stanovnitvo engleskom jeziku i povijesti, u
upnim kolama Koptske Crkve. Jednom tjedno, kada je poduavao u al-Qasru,
smjestio se u domu svoje sestre. Ugledavi jednu od knjiga (Kodeks III),
prepoznao je njezinu moguu vrijednost i uvjerio sveenika neka mu je da. Potom
ju je odnio u Kairo i pokazao je koptskom lijeniku Georgeu Sobhiju, koji je
prouavao koptski jezik. Ovaj je zatim pozvao strunjake iz Odjela za starine, koji
su preuzeli knjigu sloivi se da e za nju Ragibu platiti 300 funta. Poslije mnogih
otezanja, Ragib je konano primio 250 funta, uz obvezu da Koptskome Muzeju, u
kojemu je pohranjena knjiga, daruje dar u vrijednosti od 50 funta. Muzej je kao
datum predaje zabiljeio 4. listopada, 1946.
Mislei da su knjige bezvrijedne, a moda ak i izvor nesree, Alijeva je udovica
dio tekstova spalila u pei (vjerojatno Kodeks XII, od kojega je ostalo samo
nekoliko nepotpunih listova). Nepismeni muslimanski susjedi trampili su ili kupili
ostatak za smijene iznose. Jednu je knjigu posjedovao izvjesni Nashid Bisadah,
koji ga je povjerio trgovcu zlatom iz Nag Hammadija kako bi ga ovaj prodao u
Kairu, a potom s njime podijelio zaradu. Navodno je neki trgovac itom pribavio
drugu knjigu i prodao je u Kairu za tako visoku cijenu da je ondje ubrzo otvorio
svoju trgovinu. Stanovnici al-Qasra kau da je to bio Fikri Jabra'il, danas vlasnik
"Trgovine Nag Hammadi" u Kairu. Meutim, on tvrdoglavo porie bilo kakvu
povezanost s tom priom, iako priznaje kako mu je ona poznata. Bahij 'Ali,
jednooki odmetnik iz al-Qasra, pribavio je veinu knjiga. U pratnji tamonjega
poznatog trgovca starinama, Dhaki
Baste, otputio se u Kairo. Svoje su knjige najprije ponudili trgovini Mansoor, u
hotelu Shepherds, a potom Phokionu J. Tanou, koji je kupio sve knjige, a zatim je
otiao u Nag Hammadi, kako bi ondje pribavio ostatak.
Vei dio Kodeksa I iz Egipta je iznio belgijski trgovac starinama, Albert Eid.
Pokuao ga je prodati u New Yorku i Anni Arbor 1949., ali bez uspjeha. Eidova
udovica Simone prodala ga je 10. svibnja, 1952. Institutu Jung iz Zuricha, koji ga
je imenovao "Jungovim kodeksom". Poslije objavljivanja kodeksa, dio po dio
vraan je u Kairo, odnosno u Koptski Muzej. U meuvremenu, Tanovu je zbirku
preuzeo egipatski Odjel za starine, kako bi sprijeio njezino iznoenje iz zemlje.
Poslije Naserova dolaska na vlast, zbirka je bila nacionalizirana uz kompenzaciju u
iznosu od 4000 funta. Danas se cjelokupna knjinica Nag Hammadi nalazi u
Koptskom Muzeju.
U doba otkria knjinice, direktor Koptskoga Muzeja, Togo Mina, studirao je u
Parizu kod opata Etiennea Driotona, koji je poslije postao direktor Egipatskoga
odjela za starine. Togo Mina bio je kolega supruge Jeana Doressea, mladog
francuskog uenjaka koji je doao u Egipat kako bi prouavao koptske samostane.
Togo Mina sa zadovoljstvom mu je omoguio pristup Kodeksu III i zajedno s njim
poeo planirati francusko izdanje knjinice. Naalost, Mina je umro 1949. Godine
1956., sastanak nekolicine lanova meunarodnoga odbora u Kairu doveo je do
objavljivanja Evanelja po Tomi 1959. Jungov kodeks postupno je objavljivan u 6
knjiga, od 1956. do 1975. U meuvremenu je novi direktor Koptskoga Muzeja,
Pahor Labib, planirao objavljivanje veega dijela knjinice s njemakim
znanstvenicima Alexanderom Bohligom i Martinom Krauseom.
Poetkom 60-ih godina, generalni direktor UNESCO-a, Rene Maheu, sklopio je
sporazum s ministrom kulture i Nacionalnim vodstvom Ujedi-njene Arapske
Republike, Saroiteom Okachaom, o objavljivanju cjelovi-toga izdanja preko
meunarodnoga odbora kojeg su imali izabrati Egipat i UNESCO. No, kada je
ustanovljeno da su mnogi tekstovi ve odreeni za objavljivanje, plan UNESCO-a
ogranien je na pretisak. Projekt je uglavnom mirovao, sve dok krajem 1970. nije
bio imenovan meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hammadija. Pretisak
kodeksa iz Nag Hammad-a objavio je E. J. Brill u dvanaest knjiga, izmeu 1972. i
1984. Do sada su objavljeni i mnogi ranije dodijeljeni tekstovi, te se trenutno
pripremaju cjelovita izdanja na engleskom, njemakom i francuskom. Ova se
zbirka temelji na prijevodima iz engleske zbirke od sedamnaest knjiga naslovljene
Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library).
Objavljivanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom (The Nag Hammadi Library in
English) predstavlja tek prvi korak, jer oznaava nov poetak u prouavanju
gnosticizma. Prije stotinu godina, studenti su uili o gnosticizmu kako bi znali o
emu su priali crkveni oci i lovci na heretike. Na prelasku iz 19. u 20. stoljee,
kola povijesti religija proirila je tu domenu studija, tragajui za podrijetlom
gnosticizma diljem drevnoga Bliskog Istoka. Izmeu dva svjetska rata, Hans Jonas
dao je filozofsko tumaenje gnosticizma koje ga je prvi put uinilo prihvatljivim
nainom shvaanja postojanja. Rudolf Bultmann potom je dao novo tumaenje
Novoga zavjeta, u kontekstu interakcije s gnosticizmom, to je ukljuivalo i
prihvaanje i protivljenje. Pa ipak, rezultati istraivanja podrijetla, prirode i
utjecaja gnosticizma prilino su nesigurni, kao da pravo otkrie tek slijedi. Ne
moemo ostati hladnokrvni pred bistrinom, konstruktivnou i uenoj intuiciji
znanstvenika koji su iz ogranienih i sekundarnih izvora uspjeli izgraditi radnu
hipotezu koja je veoma dobro funkcionirala. Pa ipak, otkrie knjinice Nag
Hammadi skrenulo je pozornost na dvojbenu vjerodostojnost tih izvora. ak je i
samo otkrie knjinice bilo sluajno, a njezin je sadraj prilino arbitraran. No,
priliv novoga, do tada nepoznatoga materijala koji ukljuuje, po svome se znaaju
neminovno suprotstavlja koncepcijama prijanjih znanstvenika. U najboljem
sluaju ti su novi izvori isprva smatrani nedostatnima, stoga je oekivanje
rezultiralo stagnacijom. Budui da nam je sada dostupna cjelokupna knjinica Nag
Hammadi, pravo je vrijeme za udruivanje snaga, za preispitivanje povijesti
gnosticizma, njegovo konano razumijevanje i, naravno, postavljanje novih
pitanja. Studentskom se narataju iznimno rijetko pruaju takve prilike! Neka
itatelji Knjinice Nag Hammadi na engleskom podijele taj ushit i odgovornost s
onima koji su je objavili.
Uvod: Francis E. Williams Preveo na engleski: Francis E. WiIliams Prevela s
engleskog: Julijana trok
UVOD
Tajna knjiga Jakovljeva djelo je nepoznatoga autora, koje je prevedeno s grkoga
na koptski. Prema podatku sadranom u evanelju, ta je poslanica koju je napisao
Jakov, Gospodinov brat; ime navodnoga primatelja je neitljivo, no moda je bila
upuena ranokranskom heterodoksnom uitelju Cerinthusu. Poslanica sadri
tajni zapis ili "apokrif"- odatle i na naslov. Taj je apokrif namijenjen nekolicini
izabranih - meu uenicima samo Jakovu i Petru - no spasenje je obeano onima
koji prime poruku.
"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim pismom, te
spominje jo jedan, mnogo znaajniji apokrif, koji je Jakov ve poslao. Te su
pojedinosti vjerojatno umetnute zbog dramatinosti.
Apokrif, koji sadri veinu naeg teksta, navodi kako se Isus ukazao svojim
uenicima 550 dana poslije uskrsnua, te da je izabrao Petra i Jakova kako bi ih
"ispunio" i dao im, u nizu govora, svoje konano i definitivno uenje, koje je do
tada iznosio samo "u parabolama". Isus potom uzlazi do Oeve desne ruke, pri
emu ga Jakov i Petar bezuspjeno pokuavaju slijediti. Ovdje zavrava apokrif;
poslanica se potom nastavlja, navodei kako otkrivenje nije bilo namijenjeno
Isusovim uenicima, nego "djeci" koja e poslije "biti" roena. Iako su uenici
povjerovali u otkrivenje, bili su gnjevni zbog djece koja e doi poslije, stoga ih je
Jakov odaslao u druge zemlje. To bi moglo objasniti zato ovaj tekst nije bio
ukljuen u apostolske propovijedi (ili kanon?).
Isusovi govori sadrani u apokrifu djelomice su pievo djelo, iako ukljuuju i
stariji materijal koji je, kako se ini, proizvod sloene usmene, a moda i pismene
predaje. Dio toga materijala moe se usporediti s onim u pozadini kanonskih
evanelja. U svojim govorima Isus objavljuje da je siao s nebesa kako bi spasio
"ljubljene" sinove Boje, pozivajui ih neka ga slijede na povratku u mjesto odakle
je (su?) doao (doli?). Uvjerava ih u spasenje, istodobno ih bodrei u njihovoj
ustrajnosti i gorljivosti i upozoravajui da bi mogli biti izgubljeni. Meutim, prvi i
najdui govor posveen je uzdizanju muenitva. Njegov specifian stil, oblik i
tematika upuuju da je govor moda kasnija interpolacija.
Jasno je da su osobe kojima je poslanica upuena sebe razlikovale od ire
Kranske crkve. Vjerojatno su odbacivale nauk okajanja; svakako nisu prihvaale
drugi Kristov dolazak i sveope uskrsnue, nadajui se kako e uzai, u dui ili
duhu, u kraljevstvo nebesko, za koje su vjerovali da se nalazi u njima samima.
Takvo gledite, uz sveprisutnu i tipinu gnostiku terminologiju, navela je mnoge
istraivae na zakljuak da je to djelo kransko-gnostiko, iako mu nedostaje
valentinovska i, uope, gnostika teologija. Izvjee o posebnom Isusovu
ukazanju poslije njegova uskrsnua, te pozivanje na Jakova kao izvora tajne i
vrhunske predaje, sredstva su kojima su se gnostici esto koristili kako bi
legitimizirali svoju poruku.
Uzdizanje muenitva, Jakovljeva "poslanica", te opis Isusova ukazanja
uenicima, moda su samo od sekundarnog znaaja; ta i druga pitanja koja se
odnose na knjievnu povijest dokumenta ve su bila predmetima istraivanja, i
zasluuju daljnje studije. Pretpostavlja se da je tekst bio napisan prije 150. god.
po Kr., no jo se uvijek moe govoriti
o "sjeanju" na Isusove govore i njihovo zapisivanje. Naime, neki tvrde da se
takav izriaj ne bi rabio poslije ustanovljavanja kanona. Tajna knjiga Jakovljeva
umnogome nalikuje "oprotajnim razgovorima" iz etvrtoga evanelja, ili
neovisnim razgovorima o istim pitanjima. U svakom sluaju, apokrif nije mogao
nastati kasnije od 314. god. po Kr., kada su okonani progoni crkve, a samim time
i rizik muenitva.
[Jakov] pie [...] thos (u, op. prev.): Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi,
[milost od] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetoga ivota!
Budui da si zatraio da ti poaljem tajnu knjigu koju su mi razotkrili Petar i
Gospodin, ne mogu te odbiti niti porei (?); no, [napisao] sam je hebrejskim
slovima i poslao je tebi, samo tebi. Kako si ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i
pobrini se da za ovaj zapis i ono to Spasitelj nije elio razotkriti svima nama,
dvanaestorici njegovih uenika, ne doe do drugih. Ali, blagoslovljeni oni koji e
biti spaeni vjerom (koju sadre, op. prev.) ove rijei.
Prije deset mjeseci poslao sam vam jo jednu tajnu knjigu koju mi je razotkrio
Spasitelj. S obzirom na okolnosti, smatrajte je kao otkrivenje upueno meni,
Jakovu, a ovu 2 [neprevedivi fragmenti] dvanaest uenika sjedili [su] zajedno,
prisjeajui se onoga to je Spasitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili
otvoreno, i [zapisujui to] u knjige - [Ali, ja] sam pisao ono to je bilo u [mojoj
knjizi] - gle, Spasitelj se pojavio, [nakon] to [nas] je napustio [dok smo] gledali za
njim. A pet stotina pedeset dana od njegova uskrsnua iz mrtvih, rekli smo mu:
"Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"
No, Isus ree: "Ne, nego u otii na mjesto odakle sam doao. elite li poi sa
mnom, poite!"
Oni odgovorie: "Ako nam zapovijedi, poi emo."
On ree: "Zaista, kaem vam, nikada nitko nee ui u kraljevstvo nebesko na
moju zapovijed, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite Jakova i Petra
nasamo sa mnom, da ih ispunim." I pozvavi tu dvojicu, odveo ih je na stranu,
rekavi drugima neka se nastave baviti svojim poslom.
Spasitelj ree: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti] Zar ne elite biti
ispunjeni? Vae je srce opijeno; zar ne elite biti trijezni? Stidite se! Od sada,
budni ili spavajui, sjetite se da ste vidjeli Sina ovjejega i govorili s njime i
sluali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovjejega; blagoslovljeni oni koji nisu
vidjeli ovjeka, i oni koji nisu bili s njime, i oni koji s njime nisu razgovarali, i oni
koji od njega nita nisu uli; va je ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio od
vaih bolesti, kako biste vladali. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer
e ponovno oboljeti. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, ja sam pronaao
olakanje prije nego to sam obolio; vae je kraljevstvo Boje. Stoga, kaem vam,
'Ispunite se i ne ostavljajte u sebi praznine, jer, onaj koji dolazi moe vas
ismijati."'
Tada Petar progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4: '[Ispunite] se; [ali] mi smo
ispunjeni."
[Spasitelj odgovori]: ["Rekao sam vam] da se [ispunite] kako ne [biste udjeli].
Meutim, [oni koji ude], nee [biti spaeni]. Jer, dobro je biti ispunjen, a udjeti je
loe. Stoga, jednako kao to je dobro da udite, a loe da budete ispunjeni, onaj
koji je ispunjen (ujedno i, op. prev.) udi. Stoga, onaj koji je ispunjen (ujedno i, op.
prev.) udi, a onaj koji udi ne postie ispunjenje kao to ga postie onaj koji udi,
a onaj koji je ispunjen postie savrenstvo. Stoga, morate udjeti da biste bili
ispunjeni, i budite ispunjeni da biste mogli udjeti i da biste se jo vie ispunili.
Ispunite se, stoga, Duhom, ali udite za razumom, jer razum [pripada] dui;
njegova je (narav ona) due."
No, ja rekoh: "Gospodine, pokorit emo ti se ako to eli, jer, ostavismo svoje
oeve, majke i sela kako bismo te slijedili. Stoga, uslii nas da ne padnemo u
iskuenje avla, onoga koji je zao."
Gospodin odgovori: "Kakva je vaa zasluga ako vrite volju Oca, a on vam je nije
darovao dok vas je Sotona iskuavao?" No, ako vas Sotona mui i proganja, a vi
vrite njegovu (Oevu) 5 volju, [kaem] vam da e vas ljubiti i uiniti vas
jednakima meni, i znajte da [ete] postati ljubljeni kroz njegovu providnost, jer
ste to sami izabrali. Zar neete, stoga, prestati ljubiti tijelo i bojati se patnji? Zar
ne znate da vae muke tek dolaze, i da ete biti lano optuivani? Bit ete baeni
u tamnicu i nezakonito osueni. Razapet e vas [bez] razloga, i [sramno]
pokopati, kao to je i meni uinio onaj koji je zao. Zar ete tedjeti tijelo, vi koje
Duh okruuje poput zidina? Ako razmiljate o tome koliko je dugo svijet postojao
[prije] vas, i koliko e dugo postojati poslije vas, znajte da je va ivot kao jedan
dan, a vae patnje kao jedan sat. Jer, dobro nee ui u svijet. Stoga, prezirite smrt
i mislite na ivot! Sjetite se moga kria i moje smrti, i ivjet ete!"
No, ja sam mu rekao: "Gospodine, ne spominji nam kri i smrt, jer oni su daleko 6
od tebe."
Gospodin mi odgovori: "Zaista, kaem vam, nitko nee biti spaen ako ne vjeruje
u moj kri. No, kraljevstvo Boje pripada onima koji su vjerovali u moj kri. Stoga,
traite smrt, poput mrtvih koji trae ivot; jer, ono to trae bit e im otkriveno.
to im moe nauditi? A vi, kada istraujete smrt, ona e vas poduiti izboru.
Zaista, kaem vam, nitko meu onima koji se boje nee biti spaen; jer,
kraljevstvo [Boje] pripada onima koji se prepuste smrti. Postanite boljima od
mene; postanite poput sina Duha Svetoga!"
Ja ga potom upitah: "Gospodine, kako emo proricati onima koji od nas trae da
im proriemo? Jer, mnogi to trae i od nas oekuju proroanstvo."
Gospodin odgovori: "Zar ne znate da je proroka glava odsjeena s Ivanom?"
No, ja ga upitah: "Gospodine, zar se proroka glava moe odstraniti?"
Gospodin mi odgovori: "Kada saznate to 'glava' znai, i da proroan-stvo dolazi
iz glave, (tada) ete razumjeti to znai "Njegova je glava bila 7 odstranjena."
Isprva sam vam govorio u usporedbama, i niste razumjeli; sada vam govorim
otvoreno, i jo uvijek ne razumijete. Pa ipak, vi ste mi sluili kao usporedba u
usporedbama, i kao ono to je otvoreno u (rijeima) koje su otvorene.
"Pourite kako biste bili spaeni prije nego to to postane nuno! Budite gorljivi
po vlastitoj volji i, ako je mogue, stignite ak i prije mene; jer, tako e vas Otac
ljubiti.
"Mrzite licemjerje i zlu misao; jer, to je misao koja raa licemjerje; no, licemjerje
je daleko od istine.
"Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer, ono je poput palmina drveta
iji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) su se razlistali a njihova se
utroba osuila. Tako je i s plodovima koji su izrasli iz toga jednoga korijena; kada
je bio ubran (?), plod su nosili mnogi (?). On (korijen) je svakako dobar, (i) da
moete sada iznjedriti nove biljke, pronali biste ga.
"Budui da sam ve proslavljen na taj nain, zato me zadravate kada elim
otii? 8 Jer, poslije [napora], nagovorili ste me da ostanem s vama jo osamnaest
dana, kako biste uli usporedbe. Nekima je bilo dovoljno [uti] nauk i razumjeti
'Pastire', 'Sjeme', 'Graevinu', 'Svjetiljke djevica', 'Plau radnika', 'Didrahmu' i
'enu'.
"Zasluite rije! Jer prvi dio rijei je vjera; drugi ljubav; trei djela; iz toga dolazi
ivot. Jer, rije je poput zrna penice; kada ga sija posije, on u nj vjeruje; kada
izraste u stabljiku, sijau je drago, jer umjesto jednoga vidi mnogo zrna. A kada je
radio, bio je spaen jer je od njega uzeo i jeo, (a neka) je (zrna, op. prev.) ostavio
kako bi ih ponovno posijao. Tako i vi moete primiti kraljevstvo nebesko; ako ga
ne primite znanjem, neete ga pronai.
"Stoga, kaem vam, budite trijezni i ne dajte se obmanuti! Mnogo puta sam vam
rekao, kao i tebi samome, Jakove: 'Budite spaeni!' I zapovijedio sam ti da me
slijedi i poduio te onome to ti je govoriti pred arhontima. Eto, siao sam,
govorio i proao muke i odbacio svoju krunu 9 nakon to sam vas spasio. Jer,
siao sam kako bih meu vama prebivao i kako biste vi prebivali sa mnom.
Naavi da su vam kue bez krovova, nainio sam sebi prebivalite u kuama
koje su me mogle primiti u vrijeme moga silaska.
"Stoga, vjerujte u me, moja brao; shvatite to je velika svjetlost. Ocu nisam
potreban, jer, ocu nije potreban sin, nego je sinu potreban otac. Zato idem k
njemu. Jer, Ocu Sina niste potrebni.
"Posluajte rije; shvatite znanje; ljubite ivot i nitko vas nee progoniti niti
ugnjetavati, osim vas samih.
"O, vi jadni; O, vi nesretni; O, laci; O, krivotvoritelji znanja; O, vi koji grijeite
protiv Duha; moete li jo sluati, kada vas je natjerao da odmah govorite;
moete li spavati, kada vas je natjerao da se odmah probudite, kako bi vas
kraljevstvo nebesko moglo primiti? 10 Zaista, kaem vam, lake je istome
okaljati se i ovjeku svjetlosti lake je pasti u tamu, nego vama vladati ili ne
vladati.
"Sjetio sam se vaih suza, vaih jadikovki i vae alosti, (dok govorite): 'One su
daleko iza nas.' Ali sada, vi koji ste izvan Oeva nasljedstva, plaite kada je to
potrebno i jadikujte i propovijedajte to je dobro, jer Sin silazi kako je i primjereno.
Zaista, kaem vam, da sam bio poslan onima koji me sluaju, i da sam s njima
razgovarao, nikada ne bih siao na zemlju. Stidite se zbog toga.
"Znajte, napustit u vas i otii, i ne elim vie boraviti meu vama, kao to ni vi
niste eljeli. Stoga, slijedite me, brzo. Zato vam kaem: 'Zbog vas sam siao.' Vi
ste ljubljeni; vi ste oni koji e u drugima potaknuti ivot. Prizivajte Oca, esto
molite Boga i on e vam dati. Blagoslovljen onaj koji vas je vidio s njime, kada je
On bio proglaen meu anelima i slavljen meu svecima; va je ivot. Radujte
se i budite zadovoljni kao 11 sinovi Boji. uvajte njegovu volju kako biste mogli
biti spaeni; prihvatite moju opomenu i spasite se. Za vas posredujem kod Oca, i
on e vam oprostiti."
Kada smo uli te rijei, ispunila nas je radost, jer smo tugovali zbog rijei koje
smo prije spominjali. No, kada nas je vidio radosne, rekao je:
"Jao vama koji nemate posrednika! Jao vama koji udite za milou! Blagoslovljeni
oni koji su otvoreno progovorili i tako zasluili milost. Usporedite se sa strancima;
kakvi su oni u oima vaega grada? Zato brinete kada se svojom voljom
odmeete i odvajate od svoga grada? Zato svojevoljno naputate svoje
prebivalite, ostavljajui ga onima koji u njemu ele prebivati? O, odmetnici i
bjegunci, jao vama, jer bit ete uhvaeni! Moda mislite da Otac ljubi ljudski rod,
ili da ga se moe pridobiti bez molitava, ili da nekome udjeljuje otputenje u
korist drugoga, ili da usliava onoga koji trai?
Jer, on poznaje udnju, kao i potrebe tijela!
(Mislite li) da ovo (tijelo) ne zasluuje duu? Jer, bez due tijelo ne grijei, kao to
12 dua ne moe biti spaena bez duha. No, ako je dua spaena (kada je) liena
zla, i ako je duh takoer spaen, tada je tijelo osloboeno od grijeha. Jer, duu
uzdie duh a tijelo je ubija; odnosno, ona (dua) samu sebe ubija. Zaista, kaem
vam, on ni u kojemu sluaju dui nee oprostiti grijeh, niti tijelu krivicu; jer, nitko
od onih koji su nosili tijelo nee biti spaen. Mislite li da su mnogi pronali
kraljevstvo nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao etvrtoga na nebu!"
Kada smo uli te rijei, obuzeo nas je nemir. No, vidjevi kako smo se uznemirili,
rekao je:
"To vam govorim kako biste sami sebe spoznali. Jer, kraljevstvo je nebesko poput
proklijaloga zrna. Kada proklija, ono baca svoje sjeme i ini da zemlja rodi i
sljedee godine. Tako i vi pourite, kako bi u vama proklijao ivot i kako biste se
ispunili kraljevstvom!"
"Dok sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali, kada vas napustim,
sjeajte me se. I sjeajte me se zato to me niste poznavali dok sam bio s vama.
Blagoslovljeni oni koji su me poznavali; jao onima koji su uli, ali nisu povjerovali!
Blagoslovljeni oni koji 13 [su povjerovali] ne vidjevi!
"Jo jednom [vas uvjeravam], jer razotkrio sam se vama koji gradite kuu, veoma
korisnu, jer u njoj nalazite utoite, (kuu, op. prev.) koja e ostati stajati pokraj
kue vaih susjeda, kada se ona pone ruiti. Zaista, kaem vam, jao onima zbog
kojih sam ovdje poslan; blagoslovljeni oni koji uzau k Ocu! Jo jednom vas
opominjem, vas koji jeste; postanite poput onih koji nisu, kako biste bili s onima
koji nisu.
"Ne uinite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni zbog
svjetlosti koja obasjava, nego prema sebi budite onakvi kakav sam ja prema
vama. Zbog vas sam bio proklet, zbog vaega spasenja."
No, na te rijei Petar odgovori:
"Gospodine, najprije nas svesrdno upuuje na kraljevstvo nebesko, a potom nas
od njega odvraa; katkada nas uvjerava i privlai k vjeri i obeava nam ivot,
a potom nas ponovno tjera iz kraljevstva nebeskog."
No, Gospodin nam odgovori:
"Mnogo sam vam puta dao vjeru; dapae, tebi sam se razotkrio, 14 Jakove, a vi
me niste upoznali. Sada vas ponovno vidim kako se radujete; i kada ste ispunjeni
obeanjem ivota, jeste li i dalje tuni? alite li kada ste uvedeni u kraljevstvo?
Kroz vjeru [i] znanje vi ste primili ivot. Stoga, ne obazirite se na odbacivanje
kada ga ujete, nego se radujte kada ujete obeanje. Zaista, kaem vam, onaj
tko primi ivot i povjeruje u kraljevstvo, nikada ga nee napustiti, ak ni ako ga
Otac eli istjerati.
"To sam vam za sada elio rei. Meutim, sada u uzai na mjesto odakle sam
doao. Ali, kada sam elio otii, vi ste me otjerali, i umjesto da mi se pridruite, vi
ste me progonili. No, pokorite se slavi koja eka na me, i, otvorivi svoja srca,
sluajte himne koje me ekaju na nebesima; jer, danas moram zauzeti (svoje
mjesto) zdesna Ocu. Rekao sam vam (svoju) posljednju rije, i sada vas
naputam, jer me koija duha podignula u zrak. Sada u se svui, kako bih se
mogao odjenuti. Pokorite se; blagoslovljeni oni koji su navijestili Sina prije njegova
silaska kako bih, kada doem, mogao (ponovno) uzai. Tri puta blagoslovljeni 15
oni koje [je] navijestio Sin prije njihova postanka, kako biste vi imali udjela meu
njima."
To rekavi, on otie. No, mi padosmo na koljena, ja i Petar, i stadosmo zahvaljivati
i uzdizati naa srca u nebesa. Svojim smo uima uli i svojim oima vidjeli
tutnjavu ratova i jeanje truba i veliko komeanje.
Kada smo proli iznad toga mjesta, svoje smo umove uzdignuli jo vie i svojim
oima vidjeli i svojim uima uli himne i aneoske blagoslove i aneosku radost. I
nebeska su velianstva pjevala hvalu, i mi smo se, takoer, radovali.
Poslije toga, opet smo poeljeli svoj duh uzdignuti do Velianstva, a kada smo
uzali, nije nam bilo doputeno ita uti, jer su nas drugi uenici dozivali i
zapitkivali:
"to ste uli od Gospodara? to vam je rekao? Kamo je otiao?"
Mi im odgovorismo:
"Uzaao je i zavjetovao nam se i svima nam obeao ivot. Razotkrio nam je djecu
(?) koja e doi poslije nas, zahtijevajui 16 [od nas] da ih ljubimo, jer emo za
njih biti [spaeni]."
Kada su (to) uli, povjerovali su u otkrivenje, no bijahu nezadovoljni zbog onih koji
e biti roeni. Stoga, ne elei ih povrijediti, svakoga sam od njih poslao na drugo
mjesto. Ja sam otiao sam u Jeruzalem, molei da dobijem dio meu ljubljenima
koji e biti otkriveni.
Molim se da poetak doe od vas, jer u tako biti spaen, budui da e oni kroz
mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom (vjerom) koja je bolja od moje,
jer ja bih elio da je moja manja. Stoga, gorljivo nastojte uiniti sebe poput njih, i
molite da dobijete dio meu njima. Zbog onoga to sam rekao, Spasitelj nam nije
dao otkrivenje za njihovu korist. Mi doista objavljujemo dio s onima za koje je
objava dana, onima koje je Gospodin uinio svojim sinovima.
EVANELJE ISTINE
(1,3 i XII,2)
Uvod: Harold W. Attridge i George W. MacRae Preveli na engleski: Harold W.
Attridge i George W. MacRae Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Evanelje istine je kranski gnostiki tekst koji jasno odraava Valentinov nauk,
nudei profinjen i dirljiv opis Isusove osobe i djela. Izvoran rukopis nema naslova,
te je poznat po svojim uvodnim rijeima. Mnoga druga drevna djela, poput
"evanelja" po Marku i "otkrivenja" Ivanova, takoer su se identificirala prema
uvodnim rijeima.
Valentinovsko djelo naslovljeno "Evanelje istine" spominje se u Irenejevu djelu
Adversus Haereses (Protiv hereza, 3.11.9). Naalost, hereziolog ne otkriva mnogo
o sadraju "evanelja", naznaivi samo da se znaajno razlikuje od kanonskih
evanelja. S obzirom na valentinovske afinitete izraene u tekstu Kodeksa I,
veoma je mogue da je upravo to djelo koje je bilo poznato Ireneju. Ako je doista
tako, mogli bismo ga datirati u sredinu 2. stoljea (izmeu 140. i 180. god. po
Kr.). Na temelju knjievnih i konceptualnih slinosti izmeu toga teksta i
fragmentarnog Valentinova teksta, neki su strunjaci pretpostavili da ga je
napisao sam gnostiki uitelj. Ta mogunost i dalje postoji, iako se nita ne moe
sa sigurnou ustvrditi. Bez obzira na toan datum nastanka i autorstvo djela,
sigurno je da ga je izvorno sastavio spretan knjievnik, na grkom jeziku, u
opirnom retorikom stilu.
Unato svom naslovu, to djelo nije evanelje poput novozavjetnih, budui da ne
iznosi kontinuiranu pripovijest o Isusovim djelima, nauku, muci i uskrsnuu. Rije
"evanelje", kojom zapoinje tekst, valja protumaiti u njezinu izvornom smislu,
kao "radosnu vijest". Ona definira temu teksta, ne anr, koji bismo mogli shvatiti
kao homiliju.
homilija - propovijed kojom se tumai neki stavak Svetog pisma
Poput drugih ranokranskih homilija, kao to je Poslanica Hebrejima, Evanelje
istine dopunjava doktrinarno izlaganje rijeima u zagradama (npr. 32-34) te,
poput toga kanonskoga teksta, naglaava znaaj Isusova spasiteljskoga djela s
teolokoga stajalita.
Identifikacija djela kao homilije ne govori mnogo o njegovoj knjievnoj ili teolokoj
dinamici. Analizu povrinske strukture i temeljne konceptualne sheme oteava
prilino opskuran diskurs, koji mijea poznate elemente iz kranske predaje,
ponekad u neobinom kontekstu, s naznakama manje poznatih ideja. Jednako je
opskuran okvir samoga teksta, koji varira od kozmikih do povijesnih, a potom do
osobnih ili psiholokih perspektiva. Ta svojstva djela moda upuuju na njegovu
namjenu. Postavljene u konceptualno okruje, predaje srodne Novom zavjetu
dobivaju novo znaenje, dok struktura toga okruja ostaje vjeto prikrivena.
Unato tome, naglaene su odreene kljune teme i perspektive karakteristine
Valentinovoj teologiji, poput ideje da znanje o Ocu unitava neznanje (18; 24).
Stoga je djelo vjerojatno sluilo uvoenju lanova velike crkve u Valentinove
soterioloke ideje.
soteriologija - religiozno nauavanje o spasenju ljudi od vjene propasti, od
"pakla"
Djelo je podijeljeno na tri velika izlaganja, odvojena dvjema formalno razliitim
jedinicama, slavljenikoj "Litaniji o Rijei" (23-24) i pozivom (32-34). Svako
izlaganje takoer sadri tri tematski razliita odjeljka.
Poslije uvoda (16; 17), prvo izlaganje zapoinje opisom roenja Pogreke (17; 18),
koja proizlazi iz Oca, no za koju Otac nije odgovoran i koja mu ne teti. Mitoloka
pripovijest, poput pada Sofije, koja je sadrana u mnogim gnostikim tekstovima
(npr. Hipostaza arhonata ili O podrijetlu svijeta), nedvojbeno podvlai taj opis
Pogreke.
Tekst se potom (18; 19) bavi Isusom i njegovim djelom, kao otkrivateljem i
uiteljem. Kako bi ilustrirao potonju ideju, tekst se poziva na predaje poput one o
Isusu u hramu (2 Lk), iako se te naznake mogu odnositi i na nekanonske
pripovijesti o Isusovoj mladosti.
Posljednji dio prvoga izlaganja (19-24) spominje, bez dodatnih kvalifikacija,
Isusovu smrt (20), tumaei taj dogaaj pomou slika preuzetih iz Poslanice
Koloanima i Otkrivenja, kao in otkrivenja. Taj in razotkriva sutinu Oca, te
podrijetlo i sudbinu ljudskoga jastva u Njemu. Kroz taj uvid moi Pogreke bivaju
nadvladane.
Drugo veliko izlaganje (24-33) opisuje uinke otkrivenja "evanelja istine". Ono
vodi do sjedinjenja s Ocem (24-27). Ono omoguava autentino ljudsko
postojanje, koje se tradicionalnom gnostikom terminologijom naziva stanjem
budnosti (27-30), stanjem radosti i uitka, koje se otro suprotstavlja jezivu
postojanju neznalica. Konano, otkrivenje otvara put povratka Ocu (30-32).
Posljednje izlaganje usredotouje se na proces reintegracije s primordijalnim
izvorom. Povratak zapoinje (33-36) kao njeno privlaenje, zamiljeno kao
opojan miris. Taj privlaan miris je zapravo duh nepokvarljivosti koji daje oprost.
Posrednik povratka (36-40) je Sin, koji je ime Oca. Identifikacija Sina i Imena
ukljuuje najsuptilnije od svih promiljanja sadranih u tekstu (38-40), spajajui
drevnu idovsko- kransku ideju o uznesenju s filozofskom semantikom.
U posljednjem se dijelu teksta (40-41) sveanim rijeima opisuje konaan cilj
procesa povratka, poinak u Ocu. Oni koji znaju da je njihova sudbina u izvoru iz
kojega su potekli, djeca su koju Otac ljubi.
Za razliku od suhih izvjea hereziologa o gnostikim sustavima, Evanelje istine,
kao mjeavina knjievne i konceptualne finoe i autentinog religioznog osjeaja,
mnogo bolje objanjava zato su Valentinov nauk i njegova kola privukli mnoge
krane drugoga stoljea.
Prijevod koji slijedi temelji se na tekstu Kodeksa I; tekst Kodeksa XII veoma je
fragmentaran.
EVANELJE ISTINE
(I 16, 31-43, 24)
Evanelje istine je na radost onima koji su od Oca istine dobili dar da Ga upoznaju
snagom Rijei iz plerome, koja je u mislima i u umu Oca, odnosno, onoga kojeg
zovemo 'Spasiteljem', zbog djela koje e uiniti za otkupljenje onih koji 17 nisu
upoznali Oca. U imenu evanelja sadrana je objava nade, jer ono je otkrie onih
koji Ga trae.
Kada je sveukupnost krenula u potragu za onim iz kojega su potekli - a
sveukupnost je bila u njemu, neogranienom, nedokuivom, boljem od svake
misli - neznanje o Ocu prouzroilo je patnju i strah. Patnja je postala gusta poput
magle, i nitko nije mogao vidjeti. Stoga je pogreka postala mona; djelovala je
na vlastitu tvar, jer nije znala istinu. Zapoela je sa stvaranjem, pripremajui u
snazi i ljepoti zamjenu za istinu.
Time, meutim, neogranien i nedokuiv nije bio ponien, jer, patnja, zaborav i
stvorenje obmane nitavni su u usporedbi s nepromjenjivom i postojanom
istinom, savrenom u svojoj ljepoti. Stoga, prezirite pogreku.
Ona [pogreka] nema korijena; pala je u maglu [neznanja] o Ocu, inei djela i
irei zaborav i strah, kako bi na taj nain zavela i zarobila one u sredini.
Zaborav pogreke nije razotkriven. On nije 18 [... ] od Oca. Zaborav nij'e nastao
od Oca, iako je nastao zbog njega. No, ono to nastaje u njemu jest znanje, ija je
svrha nestanak zaborava i spoznaja Oca. Budui da je zaborav nastao zbog
neznanja o Ocu, od trenutka spoznaje Oca zaborav prestaje postojati.
U tom smislu, evanenje onoga za kojim se traga, koje je otkriveno onima koji su
postali savreni milou Oca, skrivenoga otajstva, Isusa, Krista, prosvijetlilo je
one u tami zaborava. On [Isus Krist] ih je prosvije-tlio; on [im] je pokazao put; a
put je istina kojoj ih je poduio.
Obuzeta gnjevom, pogreka ga je progonila, umorila se i ieznula. On je bio
pribijen na drvo i postao [je] plodom znanja o Ocu. Meutim, oni koji su od toga
ploda jeli, nisu bili uniteni, nego ih je plod ispunio radou zbog otkria. On ih je
otkrio u sebi, a oni su u sebi otkrili njega.
A u nespoznatljivom, nezamislivom, savrenom Ocu koji je sve stvorio, u njemu je
sveukupnost, i za njim sveukupnost udi. Iako je u sebi zadrao njihovo
savrenstvo koje je uskratio sveukupnosti, Otac nije bio ljubomoran. Kako
ljubomora uope moe postojati izmeu njega i njegovih udova? 19 Jer, da je taj
'Eon' [primio] njihovo [savrenstvo], oni se ne bi pribliili [...] Ocu. Njihovo je
savrenstvo zadrao u sebi, darujui im ga kao povratak njemu i kao savreno i
jedinstveno znanje. On je taj koji je oblikovao sveukupnost, u njemu je
sveukupnost i sveukupnost za njim udi.
Poput kakvoga neznanca, i on eli da ga upoznaju i ljube - te za ime sveukupnost
udi ako ne za znanjem o Ocu? - on je postao vodi, ispunjen mirom i spokojem.
Pojavljivao se u kolama i govorio poput uitelja. Oni koji su sebe drali mudrima
doli su ga iskuavati. Ali, razotkrio ih je kao neznalice. Mrzili su ga jer u njima
doista nije bilo mudrosti.
Poslije njih dola su i mala djeca, kojima pripada znanje o Ocu. Kada su ojaala,
poela su uiti o Oevim djelima. Ona [djeca] su spoznala i bila spoznata; ona su
slavila i bila slavljena. U srcima im se oitovala iva knjiga ivih, napisana u misli i
umu 20 Oca, koja je i prije utemeljenja sveukupnosti postojala u njegovoj
nespoznatljivosti - (knjiga) koju nitko nije mogao uzeti, jer e onaj koji je uzme biti
ubijen. Nitko se nije mogao oitovati meu onima koji su vjerovali u spasenje, sve
dok se nije pojavila knjiga. Zato je Isus, ispunjen milosrem i vjernou, strpljivo
prihvaao patnje sve dok nije uzeo tu knjigu, znajui da e njegova smrt za
mnoge znaiti ivot.
Kao to je u neotvorenoj oporuci skriveno bogatstvo preminuloga gospodara, tako
je i sveukupnost bila skrivena dok je Otac sveukupnosti bio nevidljiv, kao neto
to je od njega iz kojeg proizlazi svaki prostor. Iz toga se razloga pojavio Isus;
uzeo je tu knjigu; bio je pribijen na drvo; na kriu je objavio Oevu zapovijed. O,
velikoga li uenja! Uronio je u smrt, iako ga obavija ivot vjeni. Odbacivi to
propadljivo ruho, obavio se nepropadljivou koju mu nitko ne moe oduzeti.
Uavi u jalove prostore strahova, proao je kroz one ogoljene zaboravom, kao
znanje i savrenstvo, objavljujui stvari koje su u srcu, 21 [... ] poduiti one koji e
primiti nauk.
Oni koji e primiti nauk [su] ivi, upisani u knjigu ivota. Nauk koji primaju odnosi
se na njih same, a primaju ga od Oca, kojemu se ponovno okreu. Budui da je u
Ocu savrenstvo sveukupnosti, sveukupnost se mora uzdii k njemu. Stoga, ako
netko posjeduje znanje, prima one koji su njegovi i privlai ih k sebi. Jer, neznalica
je potrebit, a ono to mu nedostaje veliko je, budui da mu nedostaje ono to e
ga uiniti savrenim. Kako je savrenstvo sveukupnosti u Ocu, a sveukupnost se
mora uzdii k Ocu i svatko mora dobiti ono to je njegovo, on ih je unaprijed
odredio, pripremivi ih za davanje onima koji su iz njega potekli.
Oni ije je ime znao unaprijed pozvani su na kraju, stoga je onaj koji posjeduje
znanje ujedno onaj ije je ime Otac izgovorio. Jer, onaj ije ime nije izgovorio
neznalica je. Doista, kako netko moe uti ako se njegovo ime ne izgovori? Onaj
tko ostane neznalica do kraja je stvorenje zaborava i nestat e sa zaboravom. Ako
nije tako, zato ti jadnici 22 nemaju imena, (zato) ne uju poziv? Stoga, ako
netko posjeduje znanje, on je odozgo. Kad je pozvan, on uje, on se odaziva i
okree se onome koji ga je pozvao, k njemu se uzdie i zna kako je pozvan.
Budui da posjeduje znanje, vri volju onoga koji ga je pozvao, eli mu udovoljiti i
prima spokoj. Svako mu ime dolazi. Onaj koji e stei znanje, zna odakle dolazi i
kamo ide. On to zna poput pijanca koji je prezreo svoje pijanstvo i vrativi se k
sebi, doveo u red ono to je njegovo.
Mnoge je izveo iz pogreke. Otiao je prije njih do mjesta s kojih su poli, jer su
pogreku primili zbog dubine onoga koji okruuje sve prostore, dok njega ne
okruuje nikakav prostor. Veliko je udo da su bili u Ocu ne poznavajui ga, i da su
sami istupili iako nisu mogli shvatiti ili spoznati onoga u kojemu su se nalazili.
Njegova volja tako nije proizala iz njega. Otkrio ju je kao znanje u kojemu su
usklaene sve njegove emanacije.
To je znanje o ivoj knjizi koju je na koncu razotkrio 23 eonima. [Nje-gova slova]
koja se sada razotkrivaju nisu ni samoglasnici ni suglasnici, te ih se ne moe itati
i shvaati olako. To su slova istine, i o njoj sama govore onome tko ih poznaje.
Svako je slovo savrena [misao] poput savrene knjige, jer to su slova koja je
napisalo Jedinstvo, Otac ih je napisao za eone kako bi pomou njegovih slova
spoznali Oca.
Dok njegova mudrost misli Rije, a njegov je nauk izgovara, njegovo [je] znanje
razotkriva. Oinstvo je njezina kruna, njegova je radost u skladu s njom, njegova
ju je slava uzvisila, njegov ju je spokoj primio u se, njegova ju je ljubav utjelovila a
njegova vjernost primila u svoje okrilje. Tako Rije Oeva putuje sveukupnou,
kao plod 24 njegova srca i izraz njegove volje. Ona podupire sveukupnost; ona ih
odabire i prima izraz sveukupnosti, proiavajui ih i vraajui ih u Oca, u Majku,
preslatkog Isusa.
Otac otkriva svoja njedra. Njegova su njedra Duh Sveti. On otkriva to je u njima
skriveno - svoga Sina - kako bi ga kroz Oevu milost eoni mogli spoznati i
okonati svoju mukotrpnu potragu za Ocem i poivati u njemu, znajui da je to
spokoj. Ispunivi nepotpunost, on je unitio oblik
- oblik nepotpunosti je svijet u kojemu je sluio. Jer, mjesto gdje vladaju
zavist i borba, nepotpuno je, meutim, mjesto gdje vlada Jedinstvo, savreno je.
Budui da je nepotpunost proizala iz neznanja o Ocu, u trenutku spoznaje Oca
nepotpunost e nestati. Kao to ovjekovo neznanje nestaje stjecanjem znanja, a
tama nestaje kad se pojavi svjetlo, 25 tako i nepotpunost nestaje u savrenstvu.
Dakle, od toga trenutka oblik vie nee biti vidljiv, jer e nestati u sjedinjenju s
Jedinstvom. Sada su njihova djela ratrkana. S vremenom e Jedinstvo usavriti
prostore. U Jedinstvu e svatko spoznati sebe; u znanju e se proistiti iz
viestrukosti u Jedinstvo, unitavajui poput vatre tvar u sebi, pobjeujui tamu
svjetlou i smrt ivotom.
Ako su se doista te stvari dogodile svakome od nas, tada ponajprije moramo
shvatiti da e kua, zbog Jedinstva, biti sveta i tiha. Naime, ljudi koji naputaju
svoja prebivalita razbijaju posude koje ne vrijede.
Usprkos tome, gospodar kue ne osjea gubitak, nego je radostan, znajui da e
razbijene posude zamijeniti boljima, koje su itave. Takav je sud koji dolazi 26
odozgo; on sudi svakome; on je isukani ma s dvije otrice. Kada se pojavila Rije
koja je u srcu onih koji je izgovaraju - a ona nije samo zvuk, nego i tijelo - meu
posudama je zavladala velika pomutnja, jer su neke bile ispranjene, a neke
napunjene; neke su donesene, a neke uklonjene, neke su oiene, a neke
razbijene. Svi su prostori bili uzdrmani i uznemireni, jer u njima nije bilo ni reda ni
postojanosti. Pogreka se uznemirila ne znajui to bi. Veoma se zabrinula;
tugovala je i inila sebi naao jer nita nije znala. Kada je znanje dolo u njezinu
blizinu, bila je to propast pogreke i svih njezinih emanacija - pogreka je prazna
jer u sebi ne sadri nita.
Pojavila se istina; sve su je njezine emanacije prepoznale. Pozdravile su Oca u
istini, savrenom snagom koja ih spaja s Ocem. Jer, svatko tko ljubi istinu - a
Oeva su usta istina - i zdruen je 27 s istinom, zdruen je i s Oevim ustima
putem svoga jezika, kada prima Duh Sveti, budui da je to oitovanje Oca i
njegovo razotkrivanje eonima.
Otkrio je i protumaio ono to je u njemu skriveno. Jer, tko sadri ako ne sam
Otac? Svi su prostori njegove emanacije. Znaju da potjeu od njega kao djeca
odrasloga ovjeka. Znaju da jo nisu dobili oblik ni ime, oni koje Otac rodi.
Kada pomou njegova znanja dobiju oblik, iako su u njemu, oni ga ne poznaju.
No, Otac je savren, i poznaje svaki prostor koji je u njemu. On se oituje onome
kojemu se eli pokazati, dajui mu oblik i ime. Daje mu ime i ostvaruje ga, kako bi
zaivjeli oni koji prije svoga nastanka nisu poznavali onoga koji ih je oblikovao.
Ne kaem, meutim, da su nitavni oni koji jo nisu nastali. Oni su 28 u njemu koji
e poeljeti da nastanu, poput vremena koje e tek doi. On zna to e stvoriti
prije nego to se stvari pojave. No, plod koji jo nije oitovan ne zna nita i nita
ne ini. Tako i svaki prostor koji je u Ocu potjee iz onoga koji postoji, koji ga je
uspostavio iz onoga to ne postoji. Jer, tko nema korijena, nema ni ploda, te e
sam od sebe nestati, iako misli: "Postojim." Stoga, onaj tko uope nije postojao,
nikada nee postojati. to, dakle, on eli da taj o sebi misli? Ovo: "Postojim poput
sjena i utvara noi." Kada svjetlost obasja strah, tada ovjek shvaa da je strah
bezrazloan.
Tako oni nisu znali za Oca, kojeg 29 nisu vidjeli. Iz straha, nemira, nepostojanosti,
dvojbi i podjela iznjedrili su se mnogi prividi i isprazne matarije, kao da su bili u
duboku snu, sanjajui jezive snove. Kao da od nekoga bjee, ili se iscrpljeni
vraaju iz potjere. Kao da zadaju udarce ili trpe udarce. Kao da padaju s visina, ili
polijeu u zrak, iako nemaju krila. Ponekad se ini da ih ljudi ubijaju, iako ih nitko
ne goni. Katkada se, pak, ini da oni ubijaju svoje susjede, jer su umrljani
njihovom krvlju. Kada se oni koji prolaze te strahote probude, oni koji su bili u
sreditu tih nemira ne vide nita, jer su sami nitavni. Takav je put onih koji su
odbacili neznanje poput sna, smatrajui ga nitavnim. Njegova djela takoer
smatraju 30 nestvarnima, te ih odbacuju poput sna u noi. Znanje o Ocu smatraju
zorom. Na taj je nain svatko postupio, kao da je razdoblje neznanja bilo san, a
znanje buenje. [I] blago onome koji e se vratiti i probuditi. Blagoslovljen onaj
koji e otvoriti oi slijepima.
I Duh pohita za njim, da ga probudi. Pruivi ruku onome koji je leao na zemlji,
postavio ga je na noge, jer ovaj jo nije ustao. Dao im je mogunost spoznaje
znanja o Ocu i otkrivanja njegova Sina. Jer, kad su ga vidjeli i uli, dopustio im je
da kuaju, pomiriu i dodirnu ljubljenoga Sina.
Kada se pojavio, poduavajui ih o nespoznatljivom Ocu, kada je u njih udahnuo
ono to je u misli, vrei njegovu volju, kada su mnogi primili svjetlost, okrenuli su
se 31 njemu. Jer, oni tvarni bili su stranci i nisu vidjeli njegovu sliku niti su ga
upoznali. On je doao u tjelesnom obliku, i nita mu nije prijeilo put, jer je
nepokvarljivost otporna. Govorio je nove stvari, govorio je o onome to je u srcu
Oca, donosei savrenu rije.
Kada je svjetlost progovorila njegovim ustima i njegovim glasom koji je rodio
ivot, dao im je misao i razumijevanje, milost, spasenje i moan duh, iz
beskonanosti i slatkoe Oca. Uinivi da okonaju kazne i muke
- jer su one koji su udjeli za milosrem odvraale od njegova lica i vodile ih
u pogreku i ropstvo - unitio ih je svojom moi i pobijedio znanjem. On je
zalutalima postao put, a neznalicama znanje. Za one koji su traili postao je
otkrie, nesigurni su u njemu pronali potporu, a oskvrnuti istou.
On je pastir koji je ostavio devedeset 32 devet ovaca, kako bi potraio jednu
zalutalu. Radovao se kada ju je pronaao, jer je devedeset devet broj koji je u
lijevoj ruci koja je dri. No, kada je jedna pronaena, itav broj prelazi u desnu
(ruku). Kao to se ono to nedostaje itavoj desnoj (ruci) uzima s lijeve strane i
donosi na desnu, tako i broj postaje stotinu. To je znak onoga koji je u njihovu
zvuku; to je Otac. ak je i na sabat tragao za ovcom koja je pala u jamu. Dao joj
je ivot, izvukavi je iz jame, kako biste u sebi mogli spoznati - vi, sinovi
unutarnjega znanja - to je sabat, dan spasenja, i kako biste mogli govoriti od
dana odozgo, koji nema noi, i iz svjetlosti koja ne tone jer je savrena.
Recite, dakle, od srca da ste savren dan i da u vama prebiva svjetlost koja ne
gasne. Govorite o istini onima koji je trae, i o znanju onima koji su u svojoj
pogreki zgrijeili. 33 Uinite snanima stopala posrnulih, i pruite ruke
bolesnima. Nahranite gladne, i umornima darujte spokoj. Podignite one koji ele
ustati, i probudite uspavane. Jer, ti si razumijevanje koje je privueno. Ako snaga
tako djeluje, postaje jo snanija. Bavite se sobom; ne bavite se stvarima koje ste
odbacili. Ne jedite ono to ste ispljunuli. Ne budite moljci. Ne budite crvi, jer to ste
ve izbacili iz sebe. Nemojte postati prebivalitem avla, jer njega ste ve unitili.
Ne jaajte (one) koji predstavljaju prepreke za vas koji padate. Jer, za razliku od
pravednika, s onim koji ne poznaje zakon valja postupati loe. Jer, prvi ini
pravedna djela, a potonji nezakonita. Stoga, vrite volju Oca, jer ste od njega.
Jer, Otac je sladak i njegova je volja ono to je dobro. On poznaje stvari koje su
vae, kako biste u njima pronali spokoj. Jer, prema plodovima se prepoznaju
stvari koje su vae, zato to su djeca Oca 34 njegov miris, budui da su iz milosti
njegove zatite. Stoga, Otac voli taj miris i oituje ga na svakom mjestu. Ako se
mijea s tvari, daje svoj miris svjetlosti i u svome ga poinku ini iznad svakoga
oblika (i) zvuka. Jer, nisu ui te koje osjeaju miris, nego (je to) dah koji ima
osjetilo njuha, te privlai miris k sebi i uranja u miris Oca, titei ga i vraajui u
mjesto odakle je potekao, iz prvoga mirisa koji se ohladio. To je neto duevnoga
oblika, poput hladne vode koja se smrznula (?), koja je na zemlji koja nije kruta,
o kojoj oni koji je vide misle da je zemlja; ona se potom ponovno razgrauje.
Ako je dah povue, ona postaje vrua. Hladni mirisi, dakle, potjeu iz podjele.
Zato je dola vjera; ona razgrauje podjelu, donosei toplu pleromu ljubavi, kako
se hladno ne bi vratilo i kako bi postojalo jedinstvo savrene misli.
To [je] evanelje otkria plerome, za one koji oekuju 35 spasenje koje dolazi s
visina, dok njihova nada, koju oekuju, sama eka - oni ija je slika svjetlo bez
sjene - tada, u to vrijeme, pleroma nastavlja dolaziti. [Nedostatak] tvari nije
nastao kroz neogranienost Oca, koji dolazi kako bi dao vrijeme za nedostatak,
iako nitko ne moe rei da e nepokvarljivi tako doi. No, dubina Oca bila je
umnoena, a s njime nije postojala misao o pogreci. To je stvar koja pada, to je
stvar koja se lako (ponovno) uspravlja u otkriu njega koji je doao onome kojeg
e vratiti nazad. Jer, vraanje nazad naziva se pokajanjem.
Iz toga je razloga nepokvarljivost pustila dah; ona je proganjala grije- nika kako
bi ovaj mogao poivati. Jer, oprost je ono to preostaje za svjetlo u nedostatku,
rije plerome. Lijenik odlazi ondje gdje je bolest, to je volja koja je u njemu. Tko
ima nedostatak ne skriva ga, jer posjeduje neto to drugome nedostaje. Stoga je
pleroma, koja nema nedostatak, nego ga popunjava, ono to je on 36 izvukao iz
sebe kako bi popunio svoj nedostatak i tako primio milost. Jer, kada je imao
nedostatak, nije imao milost. Zato je na mjestu na kojemu nema milosti postojalo
smanjenje. Kada je primljeno ono to je bilo smanjeno, on je otkrio ono to mu je
nedostajalo, pleromu; to je otkrie svjetlosti istine koje ga je obasjalo jer je
nepromjenjivo.
Oni su meu sobom govorili o Kristu, kako bi nemirni mogli primiti vraanje
nazad, i kako bi ih on mogao pomazati pomau. Pomast je milost Oca koji e
prema njima biti milostiv. No, oni koje je pomazao su oni koji su postali savreni.
Jer, obino se pomazuju pune posude. No, kada se pomast jedne (posude)
rastopi, ona se isprazni, a razlog nedostatka je stvar koja se pomazuje. Jer, tada
je dah uvlai, stvar (je, op. prev.) u moi onoga to je s njome. No, s onoga koji
nema nedostataka ne skida se nikakav peat, niti se on prazni. Ono to mu
nedostaje, savreni mu Otac ponovno ispunjava. On je dobar. On poznaje svoje
zasade, jer ih je zasadio u svom raju. Njegov je raj njegovo mjesto poinka.
To je 37 savrenstvo u misli Oca, i to su rijei njegovih misli. Svaka od tih rijei je
djelo njegove jedne volje u otkrivenju njegove Rijei. Dok su jo bile dubine
njegovih misli, Rije koja je prva izgovorena otkrila ih je zajedno s umom koji
govori, jedna Rije u tihoj milosti. On se nazivao milju, budui da su one bile u
njoj prije nego to su otkrivene. On je, dakle, prvi doao u doba kada je to
zaeljela njegova volja. A Otac poiva u volji, no njegovu je volju nemogue
istraiti. Njegov je trag volja, i nitko ga nee spoznati, niti ga moe shvatiti onaj
koji ga pojednostavljuje. No, kada zaeli - ak i kada im se pogled pred Bogom
nikako ne svia - eli Oca. Jer, on poznaje poetak sviju njih i njihov kraj. Jer, na
kraju e im izravno postavljati pitanja. Kraj je primanje znanja o onome koji je
skriven, a to je Otac 38 iz kojega je nastao poetak, i kojemu e se vratiti svi koji
su iz njega potekli. A oni su se pojavili na slavu i radost njegova imena.
Ime Oca je Sin. On je prvi dao ime onome koji je potekao iz njega samoga, i rodio
ga kao sina. Dao mu je ime koje mu je pripadalo; on je taj kojemu pripada sve to
oko njega postoji, (on je, op. prev.) Otac. Njegovo je ime; njegov je Sin. On moe
biti vien. Meutim, njegovo je ime nevidljivo, jer je samo otajstvo nevidljivoga
koje ulazi u ui koje je on njime (otajstvom, op. prev.) posve ispunio. Doista,
Oevo se ime ne izgovara, ali je oitovano kroz Sina.
Ime je, stoga, veliko. Ta tko bi mu mogao dati ime, veliko ime, osim njega samoga
kojemu (ime, op. prev.) pripada i sinova imena u kojima poiva ime Oca i (koji)
poivaju u njegovu imenu? Budui da je Otac nestvoren, sam ga je rodio za se,
kao ime, prije nego to je stvorio eone, kako bi ime Oca vladalo nad njima,
odnosno, 39 ime u istini, koje je vrsto, u njegovoj zapovijedi i savrenoj moi.
Jer, (to, op. prev.) ime nisu (samo) rijei, niti se ono sastoji od naziva, nego je
nevidljivo. On je sebi samom dao ime, budui da samo on sebe vidi i ima mo da
sebi da ime. Jer, tko ne postoji, nema imena. Kako se zove onaj koji ne postoji?
No, onaj koji postoji, postoji sa svojim imenom, i samo ga on zna i (zna kako) da
mu nadjene ime. To je Otac. Sin je njegovo ime. On ga, stoga, nije sakrio, nego je
ono postojalo; to se Sina tie, on je sam dao ime. Ime je, stoga, ono od Oca,
budui da je ime Oca Sin. Doista, gdje bi samilost pronala ime ako ne u Ocu?
No, netko e zasigurno rei svome blinjemu: "Tko je taj koji e dati ime onome
koji je postojao prije njega. Zar potomci ne dobivaju imena 40 od onih koji (ih)
rode?" Razmislimo o tome. to je ime? To je ime u istini; to, dakle, nije ime od
Oca, jer je to pravo ime. On nije primio ime na zajam, poput drugih, u skladu s
oblikom u kojemu e svaki od njih biti stvoren. To je pravo ime. Nitko mu ga nije
dao. No, on (je) neizreciv, neopisiv, sve dok onaj koji je savren ne progovori o
njemu samom. On ima mo izgovoriti i vidjeti njegovo ime.
Kada je, dakle, zaelio da njegovo voljeno ime bude njegov Sin, dao mu je ime -
onome koji je doao iz dubine - progovorivi (tako, op. prev.)
o svojim tajnama, znajui da je Otac bie bez zla. Zato ga je doveo, kako bi
progovorio o mjestu i njegovu prebivalitu iz kojega je potekao, 41 te kako bi
slavio pleromu, veliinu njegova imena i slatkou Oca. On e govoriti o mjestu iz
kojeg je svatko potekao, i pourit e nazad, u predjel gdje je primio svoje
ustolienje i gdje e - na mjestu na kojemu je stajao - primiti okus, hranu i rast. A
njegovo je poivalite njegova pleroma.
Stoga, sve su Oeve emanacije plerome, a korijen svih njegovih emanacija je u
onome koji ih je pustio da u njemu rastu. On im je dodijelio sudbine. Svaka od njih
je oitovana, kako bi se kroz njihovu vlastitu misao [...]. Jer, mjesto na koje alju
svoju misao, to mjesto, njihov korijen, je ono to ih uzdie u visine, k Ocu. One
posjeduju njegovu glavu, koja za njih poiva, i one su podrane, pribliavajui mu
se, te bi se moglo rei da su poljupcima sudjelovale u njegovu licu. No, one se ne
oituju
42 na taj nain, jer same nisu uzdignute; pa ipak, ne nedostaje im slava Oca, o
kojemu ne misle kao o malenom, grubom ili gnjevnom, nego (kao) o biu bez zla,
nepokolebljivom, slatkom, koje je sve prostore znalo prije nego to su nastali, te
ga ne treba poduavati.
To je nain onih koji posjeduju (neto) odozgo, od neizmjerne veliine, oekujui
jednoga i savrenog, onoga koji je ondje zbog njih. Oni ne silaze u Had, niti je u
njima zavist, tuga ili smrt. Oni poivaju u onome koji poiva, ne trsei se i ne
udaljavajui se od istine. Sami su istina; Otac je u njima i oni su u Ocu, savreni,
nepodijeljeni u istinski dobrom. Nita im ne nedostaje, spokojni su i svjei u Duhu.
Oni e njegovati svoj korijen. Oni e se baviti stvarima u kojima e on pronai svoj
korijen, te nee trpjeti gubitak njegove due. To je mjesto blagoslovljenih; to je
njihovo mjesto.
to se ostalih tie, neka znaju, na svojim mjestima, da nije prikladno
43 da govorim o neemu drugom, budui da sam stigao u poivalite. No, u
tome u postati, i (prikladno je) baviti se u svako doba Ocem svega i istinskom
braom, onima na koje je Otac izlio svoju ljubav i meu kojima On ne nedostaje.
Oni se pojavljuju u istini, budui da postoje u istinskom i vjenom ivotu, te
govore o svjetlosti koja je savrena i ispunjena Oevim sjemenom, i koja je u
njegovu srcu i pleromi, dok se njegov Duh raduje u njoj (svjetlosti, op. prev.) i
slavi onoga u kojemu je postojao, jer on je dobar. I njegova su djeca savrena i
dostojna njegova imena, jer, on je Otac. Takvu djecu on ljubi.
pleroma - u gnostikoj filozofiji punoa, bit boanstva iz koje proizlazi sve dobro
eon - vijek; dug odsjek vremena; vjenost
RASPRAVA O USKRSNUU
(I,4)
Uvod: Malcolm L. Peel Preveo na engleski: Malcolm L. Peel Prevela s engleskog:
Julijana trok
UVOD
Znaaj ovoga kratkog didaktikog pisma jest u tome to ono svjedoi
0 iznimno neortodoksnom tumaenju kranskoga uenja o ivotu poslije
smrti. Krajem 2. stoljea, kada je pismo vjerojatno i nastalo, krani - bilo
gnostiki ili ortodoksni - bavili su se odreenim izazovima
1 pitanjima. Je li takav ivot filozofski dokaziv (kao to je tvrdio Sokrat u
Fedonu)? Kakav je njegov oblik? (Besmrtnost due? Uskrsnue tijela?
Reinkarnacija?) Kada nastupa to iskustvo? (Prilikom smrti? Prilikom Kristova
konanog povratka? Moda ak i prije smrti?) Novozavjetni je nauk prilino
neodreen po nekima od tih pitanja, iako unutar velike crkve postoji suglasnost o
barem dva pitanja: prototip i temelj takvoga ivota bilo je uskrsnue Isusa Krista,
a uskrsnue pojedinaca ujedno znai njihovo odbacivanje osobnoga identiteta.
didaktian - pouan, koji pouava
Meutim, anonimni autor Rasprave o uskrsnuu tvrdio je da je svoje znanje
primio od Krista (49; 50), te da mu je ono omoguilo da ponudi izravne i
nedvojbene odgovore na takva pitanja, pitanja koja mu je, u ovom sluaju, uputio
njegov uenik, Reginos (43).
Prvo, uskrsnue je stvar vjere u stvarnosti uskrsnua Isusa Krista i njegove
pobjede nad smru (46). Ono nije posljedica filozofskoga "uvjeravanja", a veina
filozofa su skeptici.
Drugo, oblik ivota bit e "uskrsnue", koje se ne shvaa kao ponovno stvaranje
duhovnoga tijela u Kristovoj Parusiji (1 Korinanima 15 passim). Naime, u
trenutku bioloke smrti, "izabrani" vjernik doivljava odvajanje unutarnjih, "ivih
udova", ija se intelektualna priroda pojanjava naznakama o "umu" i njegovoj
"misli", od vanjskoga "tijela" "propadljivih", "vidljivih", vanjskih "udova" (45-48).
ak i tada, to "uskrsnulo tijelo", zaodijenuto novom "puti" (47) ili "odijelom od
svjetlosti" ("zrake" u 45), zadrava osobna i prepoznatljiva obiljeja, na to
upuuje ukazanje Ilije i Mojsija prilikom Kristove preobrazbe (Marko 9:2-8). Takvo
je "duhovno uskrsnue" koje "guta" (tj. unitava ili ini besmislenim) "uskrsnue"
bilo iste "due" ili, doslovno, "tijela" (45; 46). Prepoznatljiv je dualistiki nauk o
vanjskom/unutarnjem koji nadilazi pavlinsku antropologiju.
parusija - gr. po kranskom vjerovanju ponovni dolazak Kristov na svretku
svijeta
Tree, za razliku od rane crkve, koja se u svojoj nadi u uskrsnue drala
"eshatoloke rezervacije" (tj. ideje da e kranski pojedinac, kako bi posve
uskrsnuo, morati priekati Kristov konani dolazak), autor Rasprave o uskrsnuu
dri da bi izabranom vjerniku koji je proleptiki sudjelovao u Kristovoj patnji
(smrti), uskrsnuu, i uzaau (45), nova stvarnost morala biti jasna: ovjek ve
sada ima uskrsnue. Ukratko, na pisac, poput Himeneja i Fileta koji se prozivaju
u 2. Poslanici Timoteju, 2:18, poduava da se uskrsnue ve zbilo! Svoju tvrdnju
podrava svojevrsnim egzistencijalnim dokazom: vjernik koji zna za smrt morao
bi se ve smatrati mrtvim, i sudionikom u uskrsnulom stanju (49). Vjernik, dakle,
mora imati "vjeru" u stvarnost Kristove pobjede nad smru (45; 46), kako vie ne
bi "dvojio" (47; 48), kako bi "upoznao" Sina ovjejega i objavljenu istinu o
njegovu uskrsnuu (46), te kako bi "prakticirao" osloboenje od neprijateljskih
sila svemira (49) kroz ispravnu misao i shvatio mistino jedinstvo iskustva
Spasitelja i iskustva vjernika (45; 46).
eshatologija - gr., religiozno uenje o posljednjim stvarima ovjeka, kao to su
"ivot poslije smrti", "smak svijeta" i dr
eshatoloki - zagrobni, posmrtni
prolepsa - spominjanje pojave koja e se tek dogoditi kao da se ve dogodila
Opsene studije teksta koji slijedi pojasnile su da je njegov autor kranski
gnostiki uitelj, na kojega je oito utjecao Valentinov gnosticizam. To dokazuju
slinosti izmeu nauka izloenog u raspravi prema kojemu se duhovno uskrsnue
ve zbilo, Tertulijanova izvjea o Valentinovoj "ostvarenoj eshatologiji" (De praes.
haer. 33.7; De res. mort.i 19,2-7), te Irenejeva djela (Haer. 2.31.2). Odreeni
konceptualni kompleksi jedinstveni Valentinu takoer se pojavljuju u Raspravi o
uskrsnuu, poput ideje o primordijalnoj pleromi, koja je pretrpjela devoluciju i
"nedostatak" (46; 47; 49) koji Spasitelj mora "obnoviti" (44).
Za oekivati je, stoga, da su ovdje prisutne srednjoplatonistike ideje koje su,
kako su pokazali znanstvenici, utjecale na Valentinov nauk. Takve ideje ukljuuju
razlikovanje izmeu svijeta bia (ukljuujui samoga Boga), te sfere nastajanja i
pokvarljivosti (48), kao i izmeu "inteligibilnoga svijeta" i "osjetilnoga" svijeta (46;
47). Platonistike su takoder ideje o prethodnom postojanju dua (46; 47; 49), to
"pripremanju" za umiranje (49).
inteligibilan - nadosjetan; pojmovan, razumljiv, jasan; koji se moe samo
razumom shvatiti (a ne moe se osjetiti)
Meutim, prilino je "neplatonistika" odsutnost potrage za ekstatinim
vienjem/jedinstvom s konanim Jednim, kao i naglaa-vanje zadravanja
prepoznatljivih osobnih obiljeja u post mortemu. Meutim, zbog sredinje uloge
Isusa Krista, kao i zbog autorova pozivanja na Novi zavjet kao najpouzdaniji izvor
koji potkrjepljuje njegove dokaze (43; 45; 48), moemo zakljuiti da je autor
kranski gnostik na iju su misao utjecale srednjoplatonistike ideje, filtrirane
kroz kasniji i neto opskurniji Valentinov gnosticizam.
Kritiari openito prihvaaju da Raspravu o uskrsnuu nije napisao sam Valentin.
Studije faza novozavjetnoga kanona kojih je anonimni autor oito bio svjestan,
mjesta Rasprave o uskrsnuu u kontekstu ranocrkvenih rasprava o uskrsnuu, te
naravi u njoj sadranih srednjoplatonistikih ideja, ukazuju da je to djelo
vjerojatno nastalo krajem 2. stoljea.
Meutim, ne postoje ni unutarnji ni vanjski dokazi prema kojima bi se moglo
odrediti njegovo podrijetlo.
Jo uvijek se raspravlja o tome predstavlja li to djelo autentino didaktiko pismo
koje ne sadri praescriptio s autorovim imenom (poput Epistula Apostolorum ili
Ptolemejeva pisma Flori) ni elemente dijatribe, ili je ono prvenstveno filozofski
diskurs u obliku ciniko-stoike dijatribe. Za sada nema uvjerljivih dokaza za
potonje. ini se, meutim, da znanstvenici uglavnom odbacuju pretpostavke da je
tekst posljedica kombiniranja dvaju izvorno odvojenih pisama, ili, pak, posljedica
gnostike redakcije izvorno kranskog teksta.
dijatriba - ujiva, pretjerana kritika; estoka prepirka; pogrda, pamflet
RASPRAVA O USKRSNUU
(I 43, 25-50, 18)
Reginose, sine moj, neki ele nauiti mnoge stvari. Zaokupljeni su pitanjima bez
odgovora. Uspiju li u tome, obino o sebi imaju veoma visoko miljenje. No, ne
mislim da su stajali u Rijei Istine. Prije bih rekao da trae vlastiti mir, koji smo mi
primili kroz naega Spasitelja, naega Gospodina Krista. 44 Primili smo ga kada
smo upoznali istinu i oslonili se na nju. No, budui da nas ljubazno pita o
uskrsnuu, piem ti da je ono nuno. Naravno, mnogi ne vjeruju u uskrsnue, no
nekoliko ga je pronalo. Stoga, raspravimo o tom pitanju.
Kako je Gospodin objavio stvari dok je postojao u tijelu i nakon to se otkrio kao
Sin Boji? ivio je na ovom mjestu, na kojemu ti ostaje, govorei o Zakonu
Prirode - no, ja ga zovem "Smrt". A (taj, op. prev.) Sin Boji, Reginose, bio je Sin
ovjeji. On ih je oboje zagrlio, posjedujui ljudskost i boanstvenost, kako bi, s
jedne strane, pobijedio smrt kao Sin Boji, dok bi se istodobno, kroz Sina
ovjejeg, dogodio povratak Pleromi; jer je, kao sjeme Istine, potjecao odozgo
prije nego to je nastalo njegovo ustrojstvo. Ondje su nastala mnoga podruja i
mnoga boanstva.
Znam da o rjeenju govorim 45 teko razumljivim rijeima, no nita nije teko u
Rijei Istine. No, budui da se Rjeenje pojavilo tako da nita ne ostane skriveno,
nego da se otkrije sve o postojanju - unitenje zla s jedne strane, otkrivenje
izabranih s druge. To je emanacija Istine i Duha, Milost je od Istine.
Spasitelj je progutao smrt - (to) zasigurno znate - jer je ostavio svijet koji
iezava. Preobrazio se u neiezivoga Eona i uzdignuo se, progutavi vidljivo
nevidljivim, i otvorivi nam put besmrtnosti. Doista, kako ree Apostol:
"Patili smo s njim, s njim smo se uzdignuli i s njim otili u nebesa".
Ako smo, nosei ga, oitovani u ovome svijetu , mi smo njegove zrake
i on nas obuhvaa sve do naega zalaska, odnosno, nae smrti u ovom
ivotu. On nas privlai u nebesa, kao to sunce privlai zrake, niim ogranien. To
je duhovno uskrsnue 46 koje guta duevno jednako kao i tjelesno.
No, onaj koji ne vjeruje ne moe se uvjeriti. Jer, to je podruje vjere, sine moj, ne
ono koje pripada uvjeravanju: mrtvi e uskrsnuti! Meu filozofima ovoga svijeta
postoji jedan koji vjeruje. Barem e on ustati. Ne daj filozofu iz ovoga svijeta
razloga da povjeruje kako e se on vratiti sam od sebe - i (to) zbog nae vjere!
Jer, mi smo upoznali Sina ovjejega, te smo povjerovali da je ustao iz mrtvih. To
je onaj o kojemu govorimo:
"On je postao unitenje smrti, kao veliki u kojega oni vjeruju."
Veliki su oni koji vjeruju.
Misao onih koji su spaeni nee ieznuti. Um onih koji su ga upoznali nee
ieznuti. Mi smo, stoga, izabrani za spasenje i otkupljenje, budui da nam je od
poetka odreeno da ne padnemo u ludost neznalica, nego da uemo u mudrost
onih koji su upoznali Istinu. Doista, Istina koja se uva ne moe se napustiti, niti je
ikada bila naputena.
"Snaan je sustav Plerome; maleno je ono to se oslobodilo (i) postalo svijetom.
No, Sve je ono to je obuhvaeno. Ono nije 47 postalo; ono je postojalo."
Stoga, nikada ne dvoji o uskrsnuu, Reginose, sine moj! Jer, ako nisi postojao u
tijelu, primio si tijelo kada si uao u ovaj svijet. Zato (onda, op. prev.) ne bi
primio tijelo kada bude uznesen u Eona? Ono to je bolje od tijela je ono to je za
uzrok ivota. Zar nije tvoje ono to je za tvoj raun zaivjelo? Ne postoji li s tobom
ono to je tvoje? Pa ipak, kada si na ovom svijetu, to ti nedostaje? To si na svaki
nain elio saznati.
Posteljica tijela je starost, i ti postoji u pokvarljivosti. Ti ima odsutnost kao dar.
Jer, ako ode, nee se odrei onoga to je bolje. Ono to je gore, smanjuje se, no
za to ima milosti.
Nita nas, stoga, ne otkupljuje iz ovoga svijeta. No, mi smo spaeni, jer smo Sve.
Primili smo spasenje od kraja do kraja. Razmiljajmo na taj nain! Razumijevajmo
na taj nain!
No, pitajui se, o tim stvarima, neki ele znati hoe li onaj tko je spaen, kada
napusti tijelo, odmah biti spaen. O tome nema nikakve dvojbe. [...] doista,
vidljivi udovi koji su mrtvi 48 nee biti spaeni, jer e ustati (samo) ivi udovi koji
su u njima.
to je, dakle, uskrsnue? To je uvijek razotkrivanje onih koji su ustali. Jer, ako se
sjea da u Evanelju pie kako se pojavio Ilija, a s njim i Moj- sije, ne misli da je
uskrsnue privid. To nije privid, nego istina! Doista, prikladnije je rei da je privid
svijet, a ne uskrsnue koje je donio na Gospodin i Spasitelj, Isus Krist.
Ali, to vam to govorim? Oni koji su ivi umrijet e. Kako ive u pri-vidu? Bogati su
osiromaili, a kraljevi su svrgnuti. Sve je podlono pro-mjeni. Svijet je privid! - da
ne bih pretjerao!
No, uskrsnue nema gore spomenuto svojstvo (tj. nije promjenjivo, op. prev.), jer
ono je nepobitna istina. Ono je otkrivenje (onoga, op. prev.) to jest, i preobrazba
stvari i prelazak u novo. Jer, neiezivo 49 silazi na iezivo; svjetlost se nadvija
nad tamu, gutajui je, a Pleroma ispunjava nedostatak. To su simboli i slike
uskrsnua. On je taj koji ini dobro.
Stoga, o, Reginose, ne razmiljaj djelomino, niti ivi u skladu s ovim tijelom zbog
jednoumlja, nego bjei od podjela i lanaca i ve e tako pronai uskrsnue. Jer,
ako onaj koji e umrijeti zna da e umrijeti - doi e do toga ak i ako dugo poivi
- zato se ti (ve sada) ne bi smatrao uskrsnulim? Ako ve posjeduje uskrsnue,
no nastavlja dalje kao da e umrijeti - pa ipak, taj zna da je umro - zato, onda,
ja zanemarujem tvoju neizvjebanost? Svatko bi morao vjebati na razliite
naine, kako bi se oslobodio ovoga Elementa i izbjegao pogreku, te sam primio
ono to je bilo na poetku.
Te sam stvari primio velikodunou moga 50 Gospodina, Isusa Krista, O njima
sam poduavao tebe i tvoju brau, moje sinove, te nisam propustio nita to bi
vas moglo ojaati. Ako u mome izlaganju Rijei postoji neto to vam je nejasno,
na vae u upite ponuditi svoja tumaenja. No, ne zavidite onome meu vama
koji bi vam mogao pomoi. Mnogi se pitaju o ovome o emu sam vam pisao.
Njima kaem: "Mir s njima i milost." Pozdravljam vas i one koji vas ljube u bratskoj
Ljubavi.
EVANELJE PO TOMI
(II,2)
Uvod: Helmut Koester Uvod prevela: Julijana trok Tekst prevela: Maria Spitzer
UVOD
Evanelje po Tomi je zbirka Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku, ili skupinu
izreka (njih 114 nije pronaeno u rukopisu, nego je taj broj proizvod suglasnosti
dananjih znanstvenika) u veini sluajeva glasi: "Isus (im) ree," dok same izreke
ponekad predstavljaju odgovore na pitanja ili izjave uenika. Samo u jednom
sluaju (13) izreka se proiruje u poduu raspravu izmeu Isusa i uenika. Postoji
nekoliko vrsta izreka sauvanih u Evanelju po Tomi: mudre izreke (poslovice),
parabole, eshatoloke izreke (proroanstva), te pravila namijenjena zajednici. U
tom se dokumentu pojavljuju redoslijedom koji ne otkriva nikakav poseban plan ili
sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojavljuju zajedno, zbog meusobne
slinosti po obliku ili asocijacijama.
Koptsko Evanelje po Tomi prevedeno je s grkoga. Fragmenti toga evanelja u
izvornoj, grkoj verziji, sadrani su u Papirusima Oxyrhyncus 1, 654 i 655, koji su
otkriveni i objavljeni poetkom 20. stoljea, no kao dijelovi Evanelja po Tomi
identificirani su tek poslije otkria koptske knjinice Nag Hammadi. Prvi od tih
grkih papirusa sadri izreke 26-30, 77, 31-33 (tim redoslijedom!), druga dva
sadre izreke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grkih fragmenata proizlazi iz
rukopisa napisanog prije 200. god. po Kr., to znai da je grka verzija toga
evanelja bila u uporabi u Egiptu ve u 2. stoljeu.
Autorstvo evanelja pripisuje se Judi Tomi Didymosu, odnosno, Judi "blizancu"
(aramejska rije toma i grka didymos znae "blizanac"). U Sirijskoj crkvi, (Juda)
Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebice u
Edesi (prema neto mlaoj predaji, Juda je posjetio ak i Indiju). Drugi kranski
spisi istonih crkava takoer su se pripisivali tom apostolu; njima pripadaju Djela
Tomina, a najvjerojatnije i Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio knjinice Nag
Hammadi (II, 7). Potonji zapis, kao i Evanelje po Tomi, najvjerojatnije su napisani
u Siriji. Meutim, dvojbeno je jesu li izvorno bili sastavljeni na aramejskom, a
potom prevedeni na grki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka iz
kanonskih evanelja, najprije bile u optjecaju na aramejskom, Isusovu jeziku.
Velik broj izreka iz Evanelja po Tomi sadre paralele s novozavjetnim
evaneljima, sa sinoptikim evaneljima (po Mateju, Marku i Luki), te s
Evaneljem po Ivanu (slinosti s potonjim osobito su znaajne; npr. izreke 13, 19,
24, 38, 49, 92). Poznato je da su neke izreke sadrane i u nekanonskim
evaneljima, osobito u Evanelju po Hebrejima (npr. izreka 2) te Evanelje po
Egipanima (npr. izreka 22), koja su bila u optjecaju u 2. stoljeu, to potvruje i
Klement Aleksandrijski (oko 180.-200.). Meutim, veoma je upitna izravna veza
Evanelja po Tomi s drugim nekanonskim evaneljem. Mnogo je zanimljivija veza
Evanelja po Tomi s kanonskim evaneljima. Dok potonji sadre znaajne
segmente narativnih materijala, u prvome nema tragova takvih materijala.
Samim time se na dokument ne moe smatrati eklektikim izvatkom iz
novozavjetnih evanelja. Usporedimo li oblik i izriaj pojedine izreke s oblikom u
kojemu su one sauvane u Novom zavjetu, gotovo se uvijek ini da Evanelje po
Tomi zadrava izvorniji oblik tradicionalne izreke (nasuprot tome, postoji nekoliko
sluajeva koji nas navode na zakljuak da je na koptski prijevod utjecalo
prevoditeljevo poznavanje novozavjetnih evanelja), ili predstavlja verzije koje se
temelje na izvornijim oblicima. Neto izvorniji i krai oblici osobito su oiti u
Tominim parabolama (npr. izreke 8, 9, 57, 65, 96, 109).
eklektiki - necjelovit, nejedinstven, nedosljedan
Po svom anru, Evanelje po Tomi je slino jednom od izvora kanonskih
evanelja, takozvanom "Izvoru sinoptikih izreka" (esto zvanom "Q" od
njemake rijei Quelle, "izvor"), koji su rabili Matej i Luka. Doista, mnoge izreke
pronaene u naemu dokumentu bile su takoer dijelovi toga izvora
novozavjetnih evanelja. S druge strane, Evanelje po Tomi takoer sadri posve
drugaije starije izreke, ije paralele nalazimo u Evanelju po Ivanu, u Mk 4:21-
25, pa ak i u Prvoj poslanici Korinanima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2:9). Nadalje,
izreke koje se odnose na budui dolazak Sina ovjejega, tako karakteristine za
"Q" (npr. Lk 12:8, 10; 17,22, 24, 26), uope ne postoje. Evanelje po Tomi je,
stoga, srodna, ali posve neovisna zbirka izreka. U svom najizvornijem obliku, ono
vjerojatno potjee iz 1. stoljea (nastanak "Q"-a obino se smjeta u sredinu 1.
stoljea).
Ni koptski prijevod ni grki fragmenti nisu sauvali to evanelje u njegovu
najstarijem obliku. ak i usporedba s postojeim koptskim i grkim tekstovima
pokazuje da je tekst bio mijenjan u procesu predaje. Najstariji oblik najvjerojatnije
je sadravao mudre izreke i Isusove eshatoloke izreke, ukljuujui i brojne
parabole. Te vrste izreka, ak i one koje se ne mogu usporediti ni sa jednom
izrekom iz novozavjetnih evanelja (osobito parabole 97 i 98), moda pripadaju
najstarijemu sloju predaje. Dok "Q" naglaava eshatoloko oekivanje dolaska
"Kraljevstva Bojeg", Evanelje po Tomi, u svom najstarijem obliku, naglaava
otkrivanje mudrosti, ili "Kraljevstva Oeva", u spoznaji (gnosis) sebe (npr. izreka
3), voenoj Isusovim izrekama. Takvo razumijevanje spasenja slino je onome
izraeno u mnogim odlomcima Evanelja po Ivanu, u kojemu je otkrivanje istine i
ivota vezano uz Isusove rijei (Iv 6,63; 8,51). Prva izreka iz Evanelja po Tomi
naglaava to upravo programski: tumaenje izreka istovjetno je pronalaenju
vjenoga ivota.
U daljnjoj povijesti i oblikovanju Evanelja po Tomi, to mudro tumaenje Isusovih
izreka poprimilo je jasniji oblik pod utjecajem gnostike teologije, iako se to djelo
ne moe pripisati nekoj posebnoj gnostikoj koli ili sljedbi. Tema prepoznavanja
sebe je opirnije razraena u izrekama (npr. 50, 51) koje govore o spoznaji
ovjekova boanskoga podrijetla, koja je ak i Adamu bila uskraena, iako je on
"nastao iz velike snage" (npr. izreka 85). Spasenje se postie svlaenjem svega
to je od ovoga svijeta (npr. izreke 21, 37, 56). Uenici moraju "biti prolaznici" u
sadanjem pokvarljivom postojanju (npr. 42). Postojanje idealnoga gnostikog
uenika opisano je izrazom "samac", koji se odnosi na ovjeka koji je za sobom
ostavio sve to ljudsko bie vee uz svijet (npr. izreke 16, 23, 30 i 76). ak i ene
mogu postii taj cilj, ako postignu "mukost" samakoga postojanja (izreka 114).
EVANELJE PO TOMI
(II 32, 10-51, 28)
Ovo su tajne rijei koje je Isus ivi kazao i koje je zapisao Juda Toma Blizanac.
(1) Isus ree: "Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrti."
(2) Isus ree: "Tko trai, neka ne prestane traiti dok ne nae. Kada nae,
zapanjit e se; zapanjen, zadivit e se. I tada e vladati nad svime."
(3) Isus ree: "Ako vam oni koji vas vode kau, Gledajte, Kraljevstvo je gore na
nebu, pretei e vas ptice nebeske. Ako vam kau, U moru je, ribe e vas pretei.
Kraljevstvo je u vama, i ono je izvan vas. Prepoznate li sebe, bit ete prepoznati
33 i shvatit ete da ste djeca Oca ivoga. Ali ako se ne prepoznate, ivite u
siromatvu,
i vi ste siromatvo."
(4) Isus ree: "ovjek u poodmakloj dobi pitat e bez oklijevanja djetece staro
sedam dana za mjesto ivota - i on e ivjeti. Jer mnogi prvi bit e posljednji i bit
e jedan jedini."
(5) Isus ree: "Prepoznaj ono to ti je pred oima, i ono to ti je skriveno bit e
ti otkriveno. Jer nema skrivenosti koja nee izii na vidjelo."
(6) Njegovi su ga uenici pitali. Kazae: "eli li da postimo? I kako da se
molimo i dajemo milodare? I kako da se hranimo?" Isus ree: "Ne laite, i ono to
vam je mrsko ne inite; jer sve je otkriveno pred licem neba; jer nema niega
tajnog to nee postati oigledno, i nema toga skrivenog koje se nee otkriti."
(7) Isus ree: "Blago lavu kojega ovjek jede - i lav e postati ovjekom; i
proklet bio ovjek kojega lav jede - i lav e postati ovjekom."
(8) I on ree: "ovjek je nalik mudru ribaru koji baci mreu u more i odatle je
izvue punu sitnih ribica; meu njima pronae veliku ribu, mudri ribar; sve sitne
34 baci u more, bez napora izabere veliku ribu. Tko ima ui da uje, neka uje!"
(9) Isus ree: "Evo, izie sija, zagrabi sjeme - razbaca ga. Jedno pade na put;
dooe ptice i pozobae ga. Drugo pade na stijenu,
i ne uhvati korijena u zemlji i ne pusti klasja k nebu. A drugo pak pade u
trnje; ovo ugui sjeme, i crv ga pojede. A jedno pade na dobro tlo i k nebu dade
dobar urod, od ezdeset i sto dvadeset mjera."
(10) Isus ree: "Bacio sam vatru na svijet, i gle, sada bdijem nad njim dok se ne
zapali."
(11) Isus ree: "Ovo nebo e proi. I onaj iznad njega proi e; i koji su mrtvi ne
ive, i koji su ivi nee umrijeti. U dane kad jedete mrtvo, inite ga ivim. Kad
postanete svjetlost, to ete uiniti? U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje.
Sada kad ste dvoje, to ete uiniti?"
(12) Uenici rekoe Isusu: "Znamo da e nas napustiti; tko e postati velik nad
nama?" Isus im ree: "Tamo kamo budete ili, prii ete Jakovu Pravedniku, za
kojega su stvoreni Nebo i Zemlja."
(13) Isus ree svojim uenicima: "Usporedite me i recite mi komu sam nalik."
Simon Petar mu ree: "Anelu pravedniku." Matej mu ree: 35 "Nalik si mudrom
filozofu." Toma mu ree: "Uitelju, moja usta uope ne mogu iskazati komu si
nalik." Isus ree: "Nisam ja tvoj uitelj, jer si se ti opio s vrutka koji sam ja
otvorio." I on ga uze k sebi, povue se nasamo s njime, i ree mu tri rijei. A kada
se Toma vrati drugovima oni ga upitae: "to ti je Isus rekao?" Toma im ree: "Kad
bih vam kazao samo jednu rije koju mi ree, uzeli biste kamenje i bacili ga na
me, i iz kamenja bi buknula vatra i spalila vas."
(14) Isus im ree: "Postite li, upisat ete si grijeh; molite li, bit ete prokleti;
dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad stupite u koju zemlju i prolazite
njenim predjelima, ugoste li vas, jedite to vam poslue; i lijeite bolesne meu
njima. Jer ono to ue u vaa usta nee vas ukaljati; ali ono to napusti vaa usta,
to e vas ukaljati."
(15) Isus ree: "Kada ugledate onoga koji nije roen od ene, prostrite se licem
prema zemlji i tujte ga - taj je va Otac."
(16) Isus ree: "Ljudi moda misle da sam doao svijetu donijeti mir. Ne znaju
da sam neslogu doao donijeti zemlji, vatru, ma, rat. Jer petoro e ih biti 36 u
kui: troje e biti protiv dvoje i dvoje e biti protiv troje, otac protiv sina i sin
protiv oca, i oni e stajati postojano kao samci."
(17) Isus ree: "Dat u vam ono to ni jedno oko nije vidjelo i to ni jedno uho
nije ulo i to ni jedna ruka nije dotakla i to se do ljudskoga srca nije popelo."
(18) Uenici kazae Isusu: "Reci nam kakav e biti na svretak." Isus ree:
"Poto ste otkrili poetak, zato traite svretak? Jer gdje je poetak, tamo e biti
i svretak. Blago onomu koji e se drati za poetak /u poetku/ i taj e
prepoznati svretak i taj nee okusiti smrti."
(19) Isus ree: "Blago onomu koji je bio prije nego je postao. Postanete li moji
uenici i sluate li moje rijei, ovo e vam kamenje sluiti. Nego imate pet stabala
u raju, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni zimi, i lie im ne opada. Onaj tko ih poznaje
nee okusiti smrti."
(20) Uenici kazae Isusu: "Reci nam, to se moe usporediti s Kraljevstvom
nebeskim?" On im ree: "Ono je kao goruiino zrno, najmanje od sveg sjemenja;
ali kada ono padne na obraenu zemlju, iz njega izraste velika grana i ona
postane okriljem pticama nebeskim."
(21) Marija ree Isusu: "Komu su tvoji uenici nalik?" On ree: "Nalik su 37
djeici to posjedae na tue polje. Kada vlasnici polja dou, kazat e: Ostavite
nam nae polje. Oni se pred njima svlae ne bi li im ga prepustili i dali svoje polje.
Zato kaem: Kada gospodar kue zna da e doi tat, on e ga budan doekati; i
nee mu dopustiti da rovari po njegovu kraljevstvu i opljaka ga. Ali vi bdijte
suoeni sa svijetom; opaite bedra velikom snagom, da razbojnici nemaju
pristupa; jer ve ete naii na nedau koju iekujete. Kad bi se (barem) meu
vama naao mudar ovjek! im rod dozrije, evo ga sa srpom u ruci i poanje ga.
Tko ima ui da uje, neka uje."
(22) Isus vidje djeicu kako ih doje. Ree svojim uenicima: "Ovi su maleni koje
doje poput onih koji ulaze u kraljevstvo." Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo
djeca, hoemo li ui u kraljevstvo?" Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i
da nutarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz
mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a ensko nije ensko, i
ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto ruke i stopalo umjesto stopala, sliku
umjesto slike, tada ete ui u kraljevstvo." 38
(23) Isus ree: "Vas u izabrati, jednoga od tisuu i dvoje od deset tisua, i tu
e stajati kao da su jedan jedini."
(24) Njegovi uenici kazae: "Poui nas o mjestu gdje prebiva, jer neophodno
nam je traiti ga." Ree im: "Tko ima ui, neka uje! U ovjeku od svjetla je
svjetlost, i on rasvjetljava cijeli svijet. Kada on ne svijetli - to je tama."
(25) Isus ree: "Ljubi brata svojega kao duu svoju; bdij nad njim kao nad
zjenicom svojom."
(26) Isus ree: "Vidi trun u oku brata svojega, a balvan u vlastitom ne vidi.
Kada izvadi balvan iz svojega oka, jasno e vidjeti kako da izvadi trun iz
bratova."
(27) <Isus ree:> "Ako se ne liite svijeta, kraljevstvo neete nai; ako ne
slavite sabat kao sabat, Oca neete vidjeti."
(28) Isus ree: "Stajah usred svijeta i oitovah im se u tijelu. Sve ih naoh
opijene - ednoga meu njima ne naoh, i moja dua se raalosti nad sinovima
ovjejim, jer slijepi su u svojemu srcu i ne vide da su na svijet doli prazni, i
prazni ga ele napustiti. No, sada su opijeni. Kada se ostave svojega vina, kajat
e se."
(29) Isus ree: "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je udo. Ali kada se duh pojavi
radi tijela, tada je to udo nad udima. Ali ja, ja se udim tome 39 kako je to
veliko bogatstvo stanovalo u tom siromatvu."
(30) Isus ree: "Gdje su tri boga, tamo su bogovi; gdje su dva ili jedan, tamo u
biti s njime."
(31) Isus ree: "Nitko nije prorok u svojemu selu, i nijedan lijenik ne lijei one
koji ga poznaju."
(32) Isus ree: "Grad sagraen na brdu, visok i utvren, ne moe pasti niti se
moe sakriti."
(33) Isus ree: "Ono to svojim uima uje, neka i druge ui uju - razglasi to s
vaih krovova. Jer nitko ne pali svjetiljku da je poklopi posudom; nego je postavi
na svijenjak, da svatko tko ue i izie vidi njezino svjetlo."
(34) Isus ree: "Kada slijepac vodi slijepca, obojica padnu u jamu."
(35) Isus ree: "Nitko ne moe ui u kuu monika i silom je zauzeti a da mu
prvo ne svee ruke; tek tada mu moe poharati kuu."
(36) Isus ree: "Ne brinite se od zore do mraka, i od mraka do zore u to ete se
odjenuti."
(37) Njegovi uenici kazae: "Kojega dana e nam se otkriti i kojega emo te
dana vidjeti? Isus ree: Kada razgolitite svoj stid, kada svoju odjeu stavite pod
noge poput malene djece i stanete je gaziti, tada [ete 40 vidjeti] sina ivoga i
neete se bojati."
(38) Isus ree: "esto ste eljeli uti ove rijei koje vam govorim, i nemate ih od
koga drugoga uti. Doi e dani kada ete me traiti (a) neete me nai."
(39) Isus ree: "Farizeji i vini pismu dobili su kljueve spoznaje (pa) ih sakrili.
Niti su uli niti su pustili one koji su to htjeli. Ali vi, budite mudri kao zmije i
bezazleni poput golubica."
(40) Isus ree: "Posadie trs izvan Oeva dohvata; i poto nije uvren, bit e
iupan s korijenom i propast e."
(41) Isus ree: "Tko ima u ruci, dat e mu se; a onome tko nema uzet e se i
ono malo to ima."
(42) Isus ree: "Budite prolaznici."
(43) Kazae mu uenici: "Tko si ti koji nam to kae?" <Isus im ree>: "Zar iz
onoga to vam govorim ne znadete tko sam? Ali vi ste postali poput idova, jer
oni vole stablo (a) mrze njegov plod, i vole njegov plod (a) mrze stablo."
(44) Isus ree: "Tko na Oca huli, bit e mu oproteno, i tko na Sina huli, bit e
mu oproteno; ali onome tko huli na Duha Svetoga, nee mu biti oproteno, ni na
Zemlji ni na Nebu."
(45) Isus ree: "Ne bere se grode s trnja, niti se beru smokve s gloga, jer oni ne
donose ploda. 41 [Jer do]bar ovjek iz svojega blaga iznosi dobro; zao ovjek zlo
iznosi iz svojega blaga, koje mu je u srcu, i govori zle rijei, jer iz obilja srca iznosi
zlo."
(46) Isus ree: "Od Adama do Ivana Krstitelja, meu roenima od ene nitko nije
vei od Ivana Krstitelja, pa da pred njim ne obori pogled. Ali ja rekoh da tko god
meu vama postane malen, spoznat e Kraljevstvo i postati veim od Ivana."
(47) Isus ree: "Ne moe jedan ovjek jahati dva konja, (niti) napeti dva luka; i
ne moe jedan sluga sluiti dvojici gospodara, jedino ako jednog potuje, a
drugoga prezire. Nitko ne pije staro vino te odmah poeli kuati novo. I ne ulijeva
se novo vino u stare mjehove, da se ne pokvari; i ne ulijeva se staro vino u novi
mijeh da ga ne pokvari. Ne priiva se stara krpa na novu haljinu, jer bi se
rasparala."
(48) Isus ree: "Kada dva sklope mir u istoj kui, rei e brdu Pomakni se - i ono
e se pomaknuti."
(49) Isus ree: "Blago samcima i izabranima, jer vi ete Kraljevstvo. Jer vi ste iz
njega doli, i u nj ete se vratiti."
(50) Isus ree: "Kada vam kau: Odakle dolazite? - kaite im: Doli smo iz
svjetlosti, odanle gdje se svjetlost sama iz sebe raa. Po[stavila se] 42 i u svojoj
se slici otkrila. Kada vam kau: Tko ste? - kaite: Mi smo
ss
njegovi sinovi, i mi smo izabrani od Oca ivoga. Kada vas pitaju: Koji je znak Oca
vaega u vama ? - kaite im: Kretanje i mir."
(51) Njegovi mu uenici kazae: "Kojega e se dana mrtvima pruiti spokoj i
kojega e dana nastupiti novi svijet?" On im ree: "Mir koji iekujete doao je, ali
vi ga ne prepoznajete."
(52) Njegovi mu uenici kazae: "Dvadeset i etiri proroka govorilo je u Izraelu, i
svi su oni o tebi govorili." On im ree: "Izostavili ste ivoga pred svojim oima, a
govorili ste o mrtvima."
(53) Njegovi mu uenici kazae: "Je li obrezivanje potrebno ili ne?" On im ree:
"Da je potrebno, otac bi ve obrezane u njihovoj majci zainjao. Ali istinsko
obrezivanje, ono u duhu, bilo je potrebno posvema."
(54) Isus ree: "Blago siromanima, jer vae je Kraljevstvo nebesko."
(55) Isus ree: "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne moe mi biti
uenikom. I tko ne mrzi svoju brau i sestre i ne uzme kri svoj poput mene, nee
me biti dostojan."
(56) Isus ree: "Tko je prepoznao svijet, otkrio je le. I tko je otkrio le, svijet ga
nije dostojan."
(57) Isus ree: "Kraljevstvo je Oevo isto to i ovjek koji je obavio [dobru]
sjetvu. Nou mu doe neprijatelj 43 te meu dobro sjeme zasije korov. ovjek ne
dozvoli da poupaju korov te im ree: Da ne biste, upajui korov, s njim poupali
i penicu. Na dan etve korov e postati vidljiv; poupat e ga te spaliti."
(58) Isus ree: "Blago ovjeku koji je trpio - on je pronaao ivot."
(59) Isus ree: "Gledajte ivoga dok ste na ivotu, da ne umrete i onda traite
da ga vidite; jer tada ga neete moi vidjeti."
(60) <Vidjee> Samaritanca kako nosi janje prema Judeji. Ree uenicima: "(to
kani) ovaj (uiniti) s janjetom?" Kazae mu: "Ubiti ga i pojesti." On im ree: "Dok
ono ivi, nee ga pojesti, nego (tek) kada ga ubije (i) kada ono postane le."
Kazae mu: "Drugaije to ne moe uiniti." On im ree: "I vi, traite sebi mjesto
mira, da ne postanete le i da ne budete pojedeni."
(61) Isus ree: "Dvoje e na jednom krevetu poivati, jedno e umrijeti, drugo
e ivjeti." Saloma je kazala: "Tko si ti, ovjee, iji sin? Svalio si se na moj krevet
i jeo si za mojim stolom." Isus joj ree: "Ja sam onaj koji dolazi iz onoga koji je isti;
dane su mi stvari mojega Oca. <Saloma je kazala:> "Tvoja sam uenica." <Isus
joj ree:> "Zato kaem: Kada je isti, Pun je svjetla - ali bude
li podijeljen, bit e ispunjen tamom."
(62) Isus ree: "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni 44 mojih]
otajstava. Ono to ini desnica neka ti ljevica ne zna."
(63) Isus ree: "Bio jednom bogata koji je imao veliki posjed. Rekao
je: Upotrijebit u svoje bogatsivo da sijem, anjem, sadim, punim svoja skladita
voem, tako da mi nita ne nedostaje. Tako je mislio u svojemu srcu - i te je noi
umro. Tko ima ui neka uje."
(64) Isus ree: "Neki ovjek je imao goste. Kad je pripravio gozbu, poalje slugu
da pozove goste. Sluga poe prvomu te mu kae:
Moj Gospodar te poziva. A ovaj ree: Drim novce kod trgovaca, dolaze mi
naveer; moram poi i dati im naputke. Ispriavam se za gozbu. Poe k drugomu
te mu kae: Moj Gospodar te poziva. Ovaj mu ree: Kupio sam kuu, i tamo me
trebaju na jedan dan. Nemam vremena. Doe k drugom te mu kae: Moj
Gospodar te poziva.
ss
Ovaj mu ree: eni mi se prijatelj, a ja prireujem gozbu. Ne mogu doi,
ispriavam se za gozbu. Poe do drugog te mu kae: Moj Gospodar te poziva.
Ovaj mu ree: Kupio sam imanje, idem prikupiti najamninu. Ne mogu doi,
ispriavam se za gozbu. Sluga se vrati i kaza gospodaru: Oni koje si pozvao na
gozbu ispriavaju se. Gospodar ree sluzi: Izii van na putove i dovedi sve koje
nae neka jedu. Kupci i trgovci nee stupiti u mjesto mojega Oca. " 45
(65) On ree: "Jedan astan ovjek imao je vinograd - dade ga u zakup
vinogradarima, da u njemu rade (i) da od njih dobije plodove. Posla
vinogradarima slugu po plodove. Ovi ga zgrabe, istuku ga, (i) zamalo ubiju. Sluga
ode (i) ispria to gospodaru. Njegov gospodar ree: Moda ga nisu prepoznali.
Poalje drugoga slugu - i njega vinogradari pretukoe. Tada im gospodar poalje
svojega sina. Ree: Moda e uvaiti mojega sina. Kad vinogradari doznae da je
on nasljednik vinograda, dohvate ga i ubiju. Tko ima ui neka uje."
(66) Isus ree: "Pokaite mi kamen kojeg zidari odbacie. Taj kamen je ugaoni
kamen."
(67) Isus ree: "Tko poznaje sve, ali samoga sebe ne prepozna, taj sve
promai."
(68) Isus ree: "Blago vama, kada e vas mrziti i progoniti, nee pronai mjesto
kamo su vas progonili."
(69) Isus ree: "Blago progonjenima u svojim srcima - to su oni koji su uistinu
prepoznali Oca. Blago gladnima, jer e se eljnome trbuh napuniti."
(70) Isus ree: "To to imate spasit e vas, ako ga porodite u sebi. To to nemate
u sebi ubit e vas - ako ga nemate u sebi."
(71) Isus ree: "Ja u [ovu] kuu razoriti, i nitko je nee moi [opet] izgraditi." 46
(72) [Jedan ovjek] mu [ree]: "Kai mojoj brai da imanje mojega oca podijele
sa mnom." Ree mu: "O, ovjee, tko je mene postavio za onoga koji dijeli?"
Okrene se svojim uenicima. Ree im: "Jesam li ja onaj koji dijeli?"
(73) Isus ree: "etva je obilna, no poslenika je malo. Molite zato Gospoda da
poalje poslenike za etvu."
(74) On ree: "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, ali nikoga u bunaru."
(75) Isus ree: "Ima mnogih koji stoje pred vratima, ali samci su ti koji e ui u
svadbenu lonicu."
(76) Isus ree: "Kraljevsvo Oevo isto je to i trgovac koji je imao robu (i) naiao
na biser. Trgovac bijae mudar. Proda svu robu, kupi samo biser. Traite i vi blago
koje ne prolazi i koje je trajno, tamo kamo moljac ne dolazi da izjeda niti crv da
razara."
(77) Isus ree: "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve; sve se iz mene stvorilo i
sve se k meni vratilo. Rascijepite drvo, i ja sam ondje. Podignite kamen, i tamo
ete me nai."
(78) Isus ree: "Zato ste izili van na polje? Vidjeti trsku kako se na vjetru
njie? I ovjeka u meke haljine obuena? [Vidite vae] kraljeve i plemenite, 47 oni
nose meke haljine, a ne [mogu] prepoznati Istinu."
(79) Jedna ena iz mnotva mu ree: "Sretna utroba koja te nosila i njedra koja
te dojila!" On joj ree: "Sretni oni koji su uli Oevu rije i u istini je ouvali. Jer
doi e dani kada ete govoriti:
Sretna utroba koja nije zaela i njedra koja nisu dojila!"
(80) Isus ree: "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo. A tko je otkrio tijelo, svijet
ga nije dostojan."
(81) Isus ree: "Tko je postao bogat, neka vlada. A tko ima mo, neka je se
odrekne!"
(82) Isus ree: "Tko je blizu mene, taj je blizu vatri. A tko je od mene daleko,
daleko je od Kraljevstva."
(83) Isus ree: "Ljudima su vidljive slike, a svjetlo u njima skriveno je u slici
Oeva svjetla. Ono e postati vidljivim, a njegova slika skrivena je njegovom
svjetlou."
(84) Isus ree: "Kad vidite svoje slike, radovat ete se. Ali kada budete vidjeli
svoje slike koje su postojale prije vas, i koje ne umiru niti se pokazuju, koliko ete
podnijeti?"
(85) Isus ree: "Adam je nastao iz velike snage i iz velikoga bogatstva, a ipak
vas nije bio dostojan; jer da vas je bio dostojan, [ne bi] [okusio] smrti."
(86) Isus ree: "[Lisice 48 imaju jazbine] i ptice imaju [svoja gnijezda], ali sin
ovjeji nema gdje da nasloni glavu [i] otpoine."
(87) Isus ree: "Jadno tijelo koje ovisi o tijelu, i jadna dua koja o ta oba ovisi."
(88) Isus ree: "Aneli i proroci e doi k vama i dat e vam ono to je vae. A vi
sami, dajte im ono to je u vaim rukama (i) kaite sami sebi: U koji dan e doi
da prime ono to je njihovo?"
(89) Isus ree: "Zato perete vanjtinu ae? Zar ne vidite da je onaj koji je
stvorio nutrinu isti onaj koji je stvorio vanjtinu?"
(90) Isus ree: "Doite k meni, jer moj je jaram ugodan a moje gospodstvo
blago, i nai ete sebi spokoja."
(91) Kazae mu: "Reci nam tko si, da u tebe vjerujemo." On im ree: "Pomno
ispitujete lice neba i zemlje, a onoga pred sobom niste prepoznali, niti ovaj
trenutak znadete ispitati."
(92) Isus ree: "Traite i nai ete; ali ono to ste me ovih dana bili pitali i to
vam nisam rekao, sada vam elim rei - a vi ne pitate."
(93) <Isus ree:> "Ne dajte psima ono to je sveto, da ga ne bace na smetlite.
Ne bacajte biserje pred svinje, da ga ne [izgaze]."
(94) Isus [ree]: "Tko trai, nai e. [Tko kuca] otvorit e mu se."
(95) [Isus ree:] "Ako imate novca, 49 ne dajte ga na lihvu, ve ga dajte onomu
koji vam ga nee vratiti."
(96) Isus ree: "Kraljevstvo Oevo isto je to i [jedna] ena. Uzme neto kvasca,
[sakrije] ga u tijesto [te] iz njega izmijesi velike hljebove. Tko ima ui neka uje."
(97) Isus ree: "Kraljevstvo [Oevo] isto je to i ena koja nosi up pun brana.
Ide irokim putem, drka upa pukne i brano se za njom rasu po Putu. Nije to
znala, nezgodu nije primijetila. Kada doe kui, stavi up na pod (i) nae ga
praznim."
(98) Isus ree: "Kraljevstvo Oevo isto je to i ovjek koji hoe ubiti monika.
Izvue ma u vlastitoj kui, zarije ga u zid kako bi doznao je li mu ruka (dovoljno)
snana. Zatim ubije monika."
(99) Uenici mu kazae: "Vani su tvoja braa i tvoja majka." On im ree: "Ovi
ovdje, koji vre volju mojega Oca, ti su moja braa i moja majka - oni su ti koji e
ui u kraljevstvo mojega Oca."
(100) Pokazae Isusu zlatnik i rekoe mu: "Carevi ljudi trae poreze od nas." On
im ree: "Dajte caru ono to je carevo, i dajte Bogu ono to je od Boga. A ono to
je moje, dajte meni."
(101) <Isus ree:> "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju, ne moe [mi] postati
[uenikom]. I tko [ne] ljubi [svojega oca] i majku svoju kao ja, nee mi postati
[uenikom]. Jer moja [...] majka [...]
50 , dok je [moja] istinska [majka] ona koja mi je dala ivot."
(102) Isus ree: "Jao farizejima, jer oni su isto to i pas koji lei u jaslama; jer on
ne jede, a ni blagu ne da jesti."
(103) Isus ree: "Blago ovjeku koji zna [u kojem] e dijelu [noi] doi lopovi, pa
da ustane, sakupi svoj [... ] i opae bedra prije nego to uu."
(104) Rekoe Isusu: Kazali [su mu]: "Hajde da danas molimo i postimo." Isus
ree: "Kakav sam to grijeh poinio ili to je mnome ovladalo? Ali kada mladoenja
izie iz svadbene lonice, neka tada poste i mole."
(105) Isus ree: "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice."
(106) Isus ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, postat ete Sinovi ovjeji; i kada
kaete: Brdo, pomakni se!, ono e se pomaknuti."
(107) Isus ree: "Kraljevstvo je isto to i pastir sa stotinu ovaca: jedna, najvea
od njih, zaluta; on ostavi devedeset i devet (i) trai tu jednu dok je ne pronae.
Zatim, nakon to se toliko trudio, ree ovci: Ljubim te vie od onih devedeset i
devet."
(108) Isus ree: "Tko pije iz mojih ustiju, postat e kao ja, i ja u postati kao on, i
skrivene e mu se stvari razotkriti."
(109) Isus ree: "Kraljevstvo je isto kao ovjek koji je u svojemu polju imao
[zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi ga u nasljedstvo
svojemu [sinu]. Sin o (tom blagu) nije znao; preuze polje 51 te ga proda. A onaj
koji ga je bio kupio doao je; orao je (i) [pronaao] blago; (i) stade davati novac uz
kamate kome god mu bijae volja."
(110) Isus ree: "Tko je pronaao svijet (i) obogatio se, neka ga se odrekne!"
(111) Isus ree: "Nebesa e se pred vama (poput svitka) odmotati, a isto tako i
Zemlja. I ivi (koji je proiziao) iz ivoga nee vidjeti smrti ni (straha)." Jer Isus
kae: "Tko sebe pronae, svijet ga nije dostojan."
(112) Isus ree: "Jao tijelu koje je ovisno o dui; jao dui koja je ovisna
o tijelu!"
(113) Uenici mu kazae: "Na koji e dan doi Kraljevstvo?" <Isus ree:> "Nee
doi zato to ga oekujemo; nee se kazati: Evo ga ovdje, ili: Eno ga ondje; nego
se kraljevstvo Oevo razastire Zemljom a ljudi ga ne vide."
(114) imun Petar im ree: "Neka Marija ode od nas, jer ene nisu dostojne
ivota." Isus ree: "Evo, ja u je privui da je uinim mukom, pa da i ona postane
Duhom ivim, poput vas mukaraca. Jer svaka ena koja sebe naini mukom ui
e u Kraljevstvo nebesko."
Uvod: Wesley W. Isenberg Uvod prevela: Julijana trok Tekst prevela: Maria
Spitzer
UVOD
Evanelje po Filipu je zbirka izreka koje se prvenstveno odnose na znaenje i
vrijednost sakramenata, u kontekstu Valentinove koncepcije ljudskih dvojbi i
ivota poslije smrti.
Poput evanelja novozavjetnoga kanona, te se izreke pojavljuju u razliitim
knjievnim oblicima, kao aforizmi, analogije, parabole, pareneze, polemike,
narativni dijalozi, biblijske egzegeze i dogmatske postavke. Meutim, Evanelje
po Filipu nije poput novozavjetnih evanelja.
Ono povremeno spominje neke Isusove rijei ili djela, te sadri sedamnaest
Isusovih izreka, od kojih su devet navodi i tumaenja Isusovih rijei sadranih u
kanonskim evaneljima (55; 57; 68; 72; 77; 83; 84; 85). Nove izreke (55; 58; 59;
63; 64; 67; i 74), identificirane prema uvodnoj formuli ("on ree", "Gospodin
ree", ili "Spasitelj ree"), kratke su i zagonetne, te ih je najbolje tumaiti iz
gnostike perspektive.
Takoer postoji i nekoliko pripovijesti o Isusu; one su sline predaji iz
ranokranskih apokrifnih evanelja.
Tijekom otkrivenja na planini, on se ukazao svojim uenicima, nat-prirodno velik
(57).
Tri njegove enske pratiteljice zvale su se Marijama (59), iako je oito bio osobito
naklonjen Mariji Magdaleni (63).
Kada je u Levijevoj bojarnici sedamdeset dvije boje stavio u jednu posudu, one su
se stopile u bijelu (63, 25-30).
Navodno je apostol Filip izvor prie prema kojoj je tesar Josip nainio kri na
kojemu je njegov potomak poslije bio razapet (73).
kanon - crkveni propis; nepromjenljivi dio katolike liturgije
paraneza -
Meutim, tih nekoliko izreka i pripovijesti o Isusu nisu postavljene u pripovjedaki
okvir poput onoga novozavjetnih evanelja. Ustvari, Evanelje po Filipu nije
organizirano na nain koji se moe prikladno ocrtati. Iako je isti kontinuitet
postignut kroz asocijaciju ideja (npr. 51; 52), nizanje suprotnosti i doskoice (npr.
77; 78, rije ljubav), linija misli je prilino nasumina i nepovezana. Uobiajeno je
preskakanje s jedne na drugu temu.
Tekst daje utisak logine koherentnosti zbog ponavljanja odreenih tema (npr.
znaenje Isusovih imena, 56; 62; 63; potreba za doivljavanjem uskrsnua prije
smrti, 56; 57; 66; 73; zaodijevanje svjetlou kao nain bijega od neprijateljskih
moi, 70; 76; 77; 86), no ta koherentnost je vjerojatno samo sluajna.
Mogue je da je sastavlja ove zbirke hotimice rastavio izvorne odlomke i njihove
dijelove umetnuo na razliita mjesta u tekstu. ista se misao moe razluiti
sastavljanjem 70 sa 76-77 i 66, tim redoslijedom. Neodreene zamjenice tako
dobivaju primjerene rodove. Slino tome, izreka 75 predstavlja temu koja je dalje
razradena u 61; 62. U 63 nalazimo analogiju koja prethodi tvrdnji izraenoj u 70.
S obzirom na nesustavnost Evanelja po Filipu, njegov se sadraj najbolje
moe razmatrati na temelju saetaka pojedinih izjava. Izjava 69 odnosi se na
otajstva lonice, te razlikuje one koji smiju sudjelovati - slobodne mukarce i
djevice - od onih kojima to nije doputeno - ivotinje, robovi i oskvrnavljene ene.
Oni koji su iskljueni iz lonice posve su ocrnjeni. Izmeu ostaloga doznajemo
kako ivotinje i mukarci moraju biti odvojeni (78; 75). No, "Mnogo je ivotinja na
svijetu koje nose ljudski oblik"(81). Ako je netko "ivotinja", on mora ostati "izvan
ili ispod", ne "iznad" ili "unutar" (79).
"Robove" valja razlikovati od "sinova" (52), "djece" (81) i "slobodnih" (79). "Rob"
je onaj koji grijei (77), koji ne zna nita o unutarnjem zlu koje ga zarobljava.
"Oskvrnavljene ene" su sve ene koje sudjeluju u seksualnom inu, tj. "u braku
oskvrnua" koji je tjelesan i poudan (81; 82). Neisti duhovi ele tjelesno
oskvrnaviti mukarce i ene (65).
"Slobodni mukarci i djevice" suprotni su "ivotinjama, robovima i oskvrnavljenim
enama". Djevica nikada nije bila oskvrnavljena seksualnim inom (55; npr. 81-
82). "Slobodan ovjek" ne grijei (77). On se tijela ne boji niti ga ljubi (66). Njega
ugroavaju obmane arhonata koji ga ele zarobiti (54). "Slobodni mukarci i
djevice" su oni koji se nazivaju "kranima" (74), i koji posjeduju "uskrsnue,
svjetlost, kri, Duh Sveti"
(74).
Prema ovome evanelju, egzistencijalna bolest ovjeanstva posljedica je
razlikovanja spolova. Odvajanjem Eve od Adama, razbijeno je izvorno androgino
jedinstvo (68). Svrha Isusova dolaska je ponovno ujedinjenje Adama i Eve (70).
Kao to se mu i ena sjedinjuju u branoj lonici, tako se i sjedinjenje koje dolazi
s Kristom zbiva u sakramentalnoj branoj lonici (70), u kojoj pojedinac doivljava
jedinstvo i prima potvrdu konanoga sjedinjenja s aneoskom, nebeskom
polovicom (npr. 58).
To nas dovodi do jo jednoga zakljuka (67): "Gospodin je sve uinio u otajstvu,
krtenju, krizmi, euharistiji, otkupljenju i branoj lonici." Ta reenica vjerojatno
opisuje pet faza inicijacije, prije nego pet odvojenih, nepovezanih sakramenata.
Mogue je da je "brana lonica" eufemizam za itavu inicijaciju, budui da je
pojedini cilj svake inicijacijske faze (npr. "svjetlost" se obino povezuje s krizmom,
67, 69, 57) takoer povezan s branom lonicom (86, 70). U 74 se navodi kako
osoba pomazana u krizmi posjeduje sve - uskrsnue, svjetlost, kri i sveti duh -
no, pisac dodaje, "otac mu je to dao u branoj lonici". Nasuprot tome, u nekim
se sluajevima ono to bismo doveli u vezu s branom lonicom povezuje s
euharistijom (58), krtenjem i krizmom (69).
Evanelje po Filipu ne opisuje tijek samoga obreda, kao ni bilo koju od pet faza
inicijacije. Meutim, ono objanjava da u krtenju ovjek "uranja u vodu i izranja
iz nje", dobivajui na dar naziv "kranin", stoga za se moe rei: "Ja sam
kranin" (64; 77). Analogija o Bogu kao bojitelju, upuuje na obred krtenja koji
se izvodio uranjanjem (61). Inicijant svlai svoju odjeu prije ulaska u vodu, kako
bi mogao odjenuti savrenoga ovjeka kao novu odjeu (75). Na krizmu kao toplo
mirisno ulje upuuje opis krizme kao vatre (67; 57) i ulja kao mirisa (77; 82).
Moda se trodijelna formula rabila u trenutku pomazanja (67). Sveenik
posveuje kruh i kale za euharistiju (77). Posveeni kale sadri vino pomijeano
s vodom (75). Posveeni kruh je "kruh s neba", hrana primjerena iniciranome
(55). Uzimanje kruha i kalea znai "primiti tijelo i krv" Isusovu (56; 63). Spominje
se takoer i obred zvan otkupnina, ili otkupljenje, no bez daljnjih pojedinosti. Ta
se faza inicijacije usporeuje sa "svetinjom nad svetinjama" jeruzalemskoga
hrama, a odvijala se u branoj lonici (69).
Zbog sadraja, nesustavnosti i raznolikosti knjievnih oblika, Evanelje po Filipu je
vjerojatno zbirka izvadaka uglavnom iz kransko- gnostike sakramentalne
kateheze. Ono objanjava znaenje sakramentalnih inicijacijskih obreda, znaenje
svetih imena, osobito Isusovih, te navodi pareneze koje se odnose na ivot
iniciranoga. Nadalje, evanelje sadri tumaenja biblijskih odlomaka, osobito iz
Knjige Postanka, sluei se tipologijom, kako povijesnom tako i sakramentalnom,
te, poput katehista, svoje argumente temelji na analogiji i paraboli. U tome, kao i
u drugim pogledima, Evanelje po Filipu nalikuje ortodoksnim katekizmima koji su
bili u optjecaju od 2. do 4. stoljea.
Naslov ovoga teksta moda proizlazi iz injenice da je Filip jedini apostol koji se u
njemu spominje (73), iako je Filip, zajedno s Tomom i Matejem, uivao velik ugled
meu gnosticima, kao privilegirani primatelj i uvar Gospodinova otkrivenja.
Koptski je tekst nedvojbeno prijevod grkoga teksta, koji je vjerojatno bio napisan
tek u drugoj polovici 3. stoljea. Zbog zanimanja za znaenje odreenih sirijskih
rijei (63; 56), njegova naklonjenost sakramentalnoj praksi Istoka, kao i njegova
asketska etika, upuuju na mogue sirijsko podrijetlo.
Mukarac Hebrej stvara Hebreje; i takve (lju)de zovu prozelitima. Ali p(roze)lit ne
stvara prozelite. (Neki lju)di su takvi kakvi su nastali i jo stvaraju dru(ge); 52
(drugim ljudima) mora (ve i to) biti dovoljno da su (uope) nastali.
(R)ob tei samo za time da postane slobodan, a ne tei za bogatstvom svojega
gospodara. Ali sinu nije (dovoljno) da je tek sin, nego zahtijeva i nasljedstvo
svojega oca.
Oni koji nasljeuju mrtve i sami su mrtvi i nasljeuju (samo) mrtve. Oni koji
nasljeuju ivoga, ivi su i nasljeuju i ivoga i mrtve. (Sami) mrtvi nita ne
nasljeuju. Jer kako bi netko tko je mrtav (uope) mogao naslijediti? Kada mrtav
naslijedi ivoga, tada taj (zbog toga) nee umrijeti, nego e, naprotiv, mrtav doi
u ivot.
Poganin ne umire. Jer on nikada nije ivio, da bi mogao umrijeti. Onaj tko je doao
do vjere u istinu, taj je pronaao ivot. I takav lebdi u opasnosti od umiranja. Ali,
otkada je doao Krist, on ivi.
Svijet se stvara. Gradovi se ukraavaju. Onaj tko je mrtav sklanja se s puta.
Kada smo bili Hebreji, bili smo siroad i imali smo (samo) nau majku. Ali kada
smo postali krani, dobili smo i oca i majku 1.
1 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 105.
Isus ree: "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice."
Oni koji zimi siju, anju ljeti. Zima je ov(aj) svijet. Ljeto je drugi Eon. Sijmo zimi da
bismo ljeti eli! Zato nam ne dolii da ve zimi traimo (nagradu). 2 Ono to
slijedi zimu, ljeto je. Ali ako netko (ipak) zimi anje, taj (uope) nee (odista) eti,
nego e (samo) iupati.
2 O zabrani molitve usp. Evanelje po Tomi, Logion 14.
Isus im ree: "Postite li, upisat ete si grijeh; molite li, bit ete prokleti; dajete li
milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad stupite u koju zemlju i prolazite njenim
predjelima, ugoste li vas, jedite to vam poslue; i lijeite bolesne meu njima. Jer
ono to ue u vaa usta nee vas ukaljati; ali ono to napusti vaa usta, to e vas
ukaljati."
Jer e takvom (ovjeku) uroditi plodom (za i)me, no ploda nee biti samo
(svakodnevno), nego (njegov napor) ni na sabat nije bez ploda.
Krist je doao 53 jedne da otkupi, druge da spasi, ostale da izbavi. One koji su bili
tui, otkupio je i uinio ih svojima. I svoje je odijelio, one koje je po svojoj volji dao
kao zalog.
Nije dao duu samo kada se pojavio, kada je htio, nego je svijetu, od kada postoji,
dao duu. U vrijeme kada je htio, prvi puta je doao da je (opet) uzme - ona je
bila dana kao zalog. Bila je dospjela meu lopove i bila je zarobljena. Ali on ju je
spasio. I dobre je na svijetu izbavio, ba kao i zle.
Svjetlo i tama, ivot i smrt, desno i lijevo meu sobom su braa. Nije ih mogue
jedne od drugih odijeliti. Zato ni dobri nisu dobri, ni zli nisu zli, ni ivot nije ivot,
ni smrt nije smrt. Zato e se svaki pojedinac rastvoriti u svoj prvobitni
prapostanak. Ali oni koji su uzvieni nad ovim svijetom, ti su nerastvorljivi i vjeni.
Imena koja se daju (stvorenjima od) ovoga svijeta stvaraju veliku zabludu. Jer ona
njihov (ljudski) smisao okreu od postojanog (i) prema nepostojanom. Tako onaj
koji uje (ime) 'Bog' ne zahvaa ono postojano nego zahvaa ono nepostojano.
Isto se dogaa s (imenima) 'Otac', 'Sin', 'Duh Sveti', 'ivot', 'Svjetlo', 'Uskrsnue',
'Crkva' (i) sa svim drugim (imenima). Ne zahvaa se ono post(ojano), nego se
zahvaa ono (nep)ostojano, (osim) ako se ve upoznalo postojano. Ime(na koja su
se u)la pripadaju ov(om)e svijetu. 54 (Neka se nitko) ne vara! (Kada bi ona)
pripada (drugom) Eonu, tada se u o(vo)me svijetu nikada ne bi spominjala, a ne
bi se ni pridavala stvorenjima ovoga svijeta. Njihov je kraj u (drugom) Eonu.
Jedno se jedino ime ne izgovara u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu, uzvieno
iznad svega, a to je ime Oca. Jer Sin ne bi postao Otac da se nije odjenuo u ime
Oca. Oni koji imaju to ime, ti ga dodue znaju, ali o njemu ne govore. Ali oni koji
ga nemaju, ti ga ne znaju.
Ali istina je pustila da imena u svijetu nastaju zbog nas, jer nju nije mogue
upoznati bez tih imena. Jedna je jedina istina. A ona je i mnogo toga, i to zbog
nas, da bi pouila o sebi samoj u ljubavi kroz mnotvo.
Arhonti su htjeli zavesti ovjeka, jer su vidjeli da je on odista u srodstvu s dobrim.
Uzeli su ime dobroga i stavili ga uz nedobro, kako bi ga (prvo) imenom zaveli i za
nedobro vezali, i da bi ga onda, kao da mu ine milost, potaknuli da se iz
'nedobrog' udalji, pa da ga premjeste u 'dobro', koje im je bilo poznato. Jer su
htjeli uzeti slobodnoga, kako bi ga uinili svojim robom sve do u vjenost.
Postoje moi koje ovjeku donose kor(isti samo) zato jer ne ele da (bude
spa)en, kako bi njihovo postojanje bilo od t(rajnost)i. Jer kada se ovjeka spa(si),
tada se vie (ne) rtvuje. (Bilo je rtava), i to su se ivotinje 55 prinosile moima -
jer ivotinje su (i) te kojima se prinosi (rtva). Kao ive su bile prinesene - ali su
pri prinosu bile usmrene. ovjek je (nasuprot tomu) bio (istinskom) Bogu
prinesen kao mrtvac, i pri tome je uziao u ivot.
Prije nego to je Krist doao, u svijetu nije bilo kruha, upravo kao to je u raju,
mjestu gdje je bio Adam, bilo mnogo stabala da hrane ivotinje, ali nijedno zrnce
nije postojalo za ovjeka. ovjek se hranio kao ivotinje. Ali kada je doao Krist,
savren ovjek, tada je donio kruha s neba, da bi se ovjek hranio hranom
ovjejom.
Arhonti su mislili da ono to rade ine svojom snagom i svojom voljom. Ali Duh
Sveti je potajno kroz njih uinio sve kako je htio.
Istina se svagdje sije, ona koja postoji od samoga poetka. I mnogi vide kako se
sije. Ali malo ih je koji vide kako se anje.
Neki su govorili: "Marija je zatrudnila od Duha Svetoga." Varaju se! Ne znadu to
govore! Je li ikada neka ena zatrudnila od neke ene? 3
3 Semitska pozadina rijei ovdje je odgovorna za to da je duh ovdje i drugdje
shvaen kao femininum.
Marija je djevica koju nijedna mo nije okaljala. Za Hebreje, naime, apostole i
apostolske, to je veliko prokletstvo. Ta se djevica, koju nijedna mo nije okaljala,
oituje da bi se moi (same) okaljale.
I Gospodin ne (bi) kazao: "O(e moj koji jesi n)a nebesima", da (on) nije imao
(jo) jednoga (dru)gog oca - nego bi samo kazao (: "Oe moj"). Gospodin je rekao
uenicima: 56 "Uzmite (neto i)z svake (ku)e (i) donesite (to) u kuu Oevu! Ali
ne kradite u kui Oevoj i nita ne iznosite iz nje!"
'Isus' je skriveno ime. 'Krist' je oitovano ime. Zato (rije) 'Isus' ne postoji ni u
jednom jeziku, nego je (na svakom jeziku) njegovo ime 'Isus', tako kako ga se
(upravo) zove. Ali to se tie 'Krista', njegovo je ime na sirijskom 'Mesija', a na
grkom zove se 'Krist'. I inae ga svi drugi (narodi) imaju prema jeziku svakoga od
njih. 'Nazaren' je (ime) koje je oitovano u skrivenom 4.
4 Etimologija na osnovi hebrejskog nasar "skrivati".
Krist ima sve u sebi: i ovjeka i anela i tajnu i Oca.
Oni koji kau da je Gospodin prvo umro, a (zatim) uskrsnuo, varaju se. Jer on je
prvo uskrsnuo, a (onda) je umro. Jedino ako netko prvo postigne uskrsnue, nee
umrijeti. Kao to Bog ivi, tako 5 bi on u(mro) 6.
5 Vjerojatno je smisao ove reenice da, za ivota, uskrsli ovjek 'umire' na
nain na koji Bog ivi tj. da je boanski (vjeni) ivot zapravo smrt smrti, i stoga je
smrtnome ovjeku nalik smrti (op. prev.).
6 U manuskriptu je zapisano samo poetno slovo koptikog glagola, a iza
toga je mjesto za ostala dva slova na neobjanjiv nain ostavljeno prazno.
Nitko ne bi veliku vrijednost krio u neem velikom. Ali esto je netko nebrojene
desetine tisua poloio u predmet od vrijednosti jednoga novia. Isto je tako i s
duom: ona je dragocjena i ula je u tijelo vrijedno prezira.
Neki se boje toga da e uskrsnuti goli 7. Zato ele uskrsnuti u tijelu. A ne znadu
da su oni koji nose ti(jelo upra)vo oni koji su goli. Up(ravo) oni koji su (u stanju) da
(ga) odloe (su) oni koji nisu go(li).
7 Usp. 2 Kor 5:3. "tako da se, kad ga stvarno obuemo, ne naemo goli."
"Tijelo i (krv) ne (mogu) batiniti Kraljevstvo Boje." 8 Koje je to (tijelo) koje 57 ne
moe batiniti? (Tijelo) to ga nosimo na sebi! Ali koje je upravo to <tijelo> koje
ipak moe batiniti? To je (tijelo) Isusovo i njegova krv! Zato on kae: "Onaj tko ne
bude jeo moje tijelo i ne bude pio moju krv, nema ivota u sebi." 9 Koje je to
(tijelo)? Njegovo tijelo je Rije i njegova krv je Duh Sveti! Onaj tko ih je primio,
ima hrane i ima pie i ima odjeu.
8 Usp. 1 Kor 15:50. "Ali ovo kaem, brao, da tijelo i krv ne mogu
naslijediti Boje kraljevstvo, niti raspadljivost nasljeuje
neraspadljivost."
9 Usp. Iv 6:53. "Zato im je Isus rekao: "Zaista, zaista vam kaem: Ako ne
jedete tijelo Sina ovjejeg i ne pijete njegovu krv, nemate ivot u sebi."
Ja prigovaram drugima koji dre da ono (tijelo) ne moe uskrsnuti. Po tome ni
jedni ni drugi nisu u pravu. Ti kae da tijelo ne moe uskrsnuti. Ali kai mi onda,
to moe uskrsnuti, da bismo te (kao uitelja) potivali! Ti odgovara: "Duh u
tijelu, i takoer ova (iskra) svjetla u tijelu je to." I (Ali) i to (to si naveo) je neto
to postoji (samo) u tijelu. Jer, to god bi ti (i) mogao spomenuti, ti (ipak) nita ne
spominje to postoji izvan tijela. (Zato) je potrebno uskrsnuti u ovome tijelu, jer
se sve nalazi u njemu.
U ovome su svijetu oni koji odijevaju haljine vredniji od haljina. U Kraljevstvu
Nebeskom su haljine vrednije od onih koji su ih odjenuli.
Vodom i vatrom se cijelo mjesto isti - ono vidljivo vidljivom, ono skriveno
skrivenom. Postoje neke stvari koje su vidljivim skrivene. Ima vode u vodi; ima
vatre u ulju za pomazivanje.
Isus je sva (oblija) kriom prihvatio. Jer nije se pokazao takvim kakvim je bio,
nego se pokazao takvim kakvim bi (ga oni) mogli vidjeti. A(li svi)ma se njima
pokazao. Velikima se (pokazao) kao velik. Malima (se) pok(azao) kao malen.
Anelima 58 (se) p(okazao) kao aneo i ljudima kao ovjek. Stoga se njegov
Logos pred svima krio. Neki su ga dodue i vidjeli, mislei da vide sebe same. Ali
kada se ukazao svojim uenicima u slavi na gori, tada nije bio malen. Postao je
velik, ali (tek) nakon to je uenike uinio velikima, kako bi ga mogli vidjeti u
njegovoj veliini.
On 10 ree onoga dana u zahvali:
10 'On' se moda odnosi na apostola Filipa.
"Ti, koji si savreno Svjetlo sjedinio s Duhom Svetim, sjedini i anele s nama kao
odslicima!
Ne prezrite jaganjce! Jer bez njega nije mogue vidjeti kralja.
Nitko nee moi pristupiti kralju ako je gol.
Nebeski ima vie djece nego zemaljski. Ako su Adamova djeca (toliko)
mnogobrojna iako umiru, koliko li je vie djece savrena ovjeka, koja ne umiru,
nego koja se (samo) svagda zainju.
Otac zainje dijete. Ali dijete (sa svoje strane) nema mogunosti da zane dijete.
Jer onaj koji je (upravo) zaet, nema (jo) mogunost (sam) zainjati. Nego dijete
dobiva brau, a ne djecu.
Svi koji su u svijetu zaeti, zaeti su od prirode. A drugi su u (tom)e od (ega) su
zaeti, (time to se) iz toga (hra)ne. ovjek pri(ma hra)nu od ob(e)anja da e
(uzii) d(o mjest)a gore. ( ) oni (obeanje?) iz ustiju. (I kad bi) Logos odande
iziao, 59 hranio bi se iz ustiju i postao savren.
Jer savreni zatrudne jednim poljupcem i raaju. Zato se i mi meusobno
ljubimo. Primamo trudnou iz milosti koju imamo meusobno.
Tri (ene) uvijek su bile uz Gospodina: Marija, njegova majka, (nje-gova) 11 sestra
i Magdalena, koju zovu njegovom druicom. Njegova sestra, njegova majka i
njegova druica, sve se zovu Marija.
11 U manuskriptu zabunom stoji 'njezina'.
'Otac' i 'Sin' su jednostavna imena; 'Duh Sveti' je dvostruko ime. Jer oni (Otac i
Sin) svagdje su: gore su, dolje su; u skrivenom su, u vidljivom su. Duh Sveti je (s
jedne strane) u vidljivosti: (tamo) je dolje - (s druge strane) je u skrivenom:
(tamo) je gore.
Svecima slue (i) zle moi. Duh Sveti ih je oslijepio, tako da misle kako slue
(obinom) ovjeku kada djeluju u korist svecima. Zato (je reeno:) Neki uenik
jednoga je dana zamolio Gospodina za jednu ovozemaljsku stvar, a on mu je
rekao: "Zamoli svoju majku (za to), i ona e ti (to) dati od onoga to je nama
strano."
Apostoli su kazali uenicima: "Neka naa cijela rtva zadobije 'sol'!" Sofij(u) su
zvali 'sol'. Bez nje nijedna rt(va) (ni)je dobrodola. 12
12 Usp. s jedne strane Mk 9:49, s druge strane Kol 4:5. Moda je u pozadini jo
i euharistija kruha i soli.
Mk 9:49: "Jer svatko mora biti posoljen vatrom."
Kol 4:5: "Mudro hodite s obzirom na one koji su vani, iskupljujui si povoljno
vrijeme."
Ali Sofija je neplod(na i bez) djece. Zato je zovu (k)ip od soli(?) 13. Gdje god ( )
oni u svojemu nainu bivaju, (tamo je) i Duh Sveti ( ). 60 (I tako) su njihova djeca
(ipak) mnogobro(jna).
13 Zanimljivo je da se u nekih autora (npr. Irenej) ena Lotova, koja je postala
kip od soli ("statua salis"), pozitivno interpretira kao slika Crkve.
to otac posjeduje, pripada sinu. I samom sinu, dok je malen, ne povjeri se to
mu pripada. Kada postane mukarac, tada mu otac daje sve to posjeduje 14.
14 Usp. Gal 4:7: "A kaem da se nasljednik, sve dok je dijete, uope ne
razlikuje od roba, iako je gospodar svega, nego je pod nadstojnicima i pod
upraviteljima sve do dana koji je njegov otac unaprijed odredio. Tako smo i mi,
kad smo bili djeca, robovali elementarnim stvarima svijeta. Ali kad se navrilo
vrijeme, Bog je poslao svog Sina, koji je roen od ene i roen pod zakonom, da
bi kupnjom oslobodio one koji su pod zakonom, da bismo bili usvojeni kao sinovi.
A budui da ste sinovi, Bog je poslao duh svog Sina u naa srca i on vie: "Abba,
Oe!" Stoga vie nisi rob nego sin; a ako si sin, onda si i nasljednik po Bogu."
Vi izgubljeni! to Duh stvori, to se po Duhu opet i izgubi. Zato (je reeno:) Jednim
istim dahom upali se vatra i gasi.
Jedno je Eshamoth, a Echmoth je neto drugo. Echamoth je mudrost sama po
sebi. Ali Echmoth je mudrost smrti, to znai: ona koja poznaje smrt, a naziva se
'mala mudrost'.
Postoje ivotinje koje sluaju ovjeka, kao to su krava, magarac i (mnoge) od
njihove vrste. (A) postoje druge (ivotinje), koje ne sluaju i ive odvojeno u
pustoima. ovjek ore zemlju uz pomo ivotinja koje sluaju. I time hrani sam
sebe i ivotinje, bile one poslune ili neposlune. Tako se vlada savreni ovjek.
Uz pomo moi koje sluaju on ore, skrbei se za to da sve nastane. Zato, naime,
cijelo mjesto opstoji, bili to dobri, bili to zli, desni i lijevi. Duh Sveti napasa
s(va)koga i vlada nad s(vi)m moima, nad poslunim kao i nad n(eposlu)nim i
odvojenim. Jer on takoer ostaje pri (odlu)ci da ih zatvori, kako one, ako (to i)
ele, ne bi mogle (po)bjei.
(Onaj koji) je bio oblikovan (Adam) (lijep je. I) (oekivalo) bi se da su (i) njegova
djeca 61 plemenita oblikovanja. Da nije bio (tek) oblikovan, nego zaet, tada bi se
oekivalo da je njegovo sjeme plemenito. Ali on je bio (samo) oblikovan, a (ipak)
je zaeo (plemenito sjeme). Kakve li plemenitosti!
Prvo je nastao preljub, potom ubojica (Kain). I on je bio zaet u pre-ljubu. Jer je
bio sin zmije. Zato je postao ubojica ovjeka, kao to je (to) (bio) i njegov otac 15.
I ubio je svojega brata (Abela). Svaka obljuba meu onima koji nisu jedno
drugome nalik, preljub je.
15 Usp. Iv 8:44. "Vi ste od svog oca avla, i elite vriti elje svog oca. On je
bio ubojica ljudi od poetka, i nije vrsto stajao u istini, jer istina nije u njemu. Kad
govori la, govori prema svojoj vlastitoj sklonosti, jer je laac i otac lai."
Bog je bojadisa. Kako dobre boje, za koje se kae da su 'istinske', (samo) 'umiru'
sa (stvarima) koje se njima oboje, tako je i s onima koje je Bog obojio - (ali) kako
su njegove boje besmrtne, tako (i) oni postaju njegovim zainom besmrtni. Ali
Bog uroni, one koje uroni, u vodu.
Nemogue je da netko vidi neto od odista postojeeg, osim ako mu ne postane
nalik. Ne tako kao to ovjek u svijetu vidi sunce bez da on jest sunce, i vidi nebo
i zemlju i sve ostale stvari bez da jest sam te stvari
- drukije je sa (podrujem) istine. Nego: vidio si neto od onoga mjesta i
postao si to. Vidio si Duha i postao si Duh. Vidio si Krista i postao Krist. Vidio si
Oca i postat e Otac. Zato (ovdje) vidi sve stvari, a (pri tome) ne vidi sebe. No
t(am)o se vidi - jer to (tamo) vidi (t)o e pos(tati).
Vjera prima - ljubav daje. N(itko ne) moe 62 (primiti) bez vjere; nitko ne moe
davati bez ljubavi. Zato (vrijedi:) Da bismo primili, vjerujemo - ali da bismo
iskazali ljubav, moramo davati. Jer, ako netko daje, (ali) ne s ljubavlju, nema
vajde od toga to je dao.
Tko nije primio Gospoda, taj je jo Hebrej.
Apostoli, koji su bili prije nas, zvali su (ga) ovako: 'Isus, Nazorenac, Mesija'. To
znai: 'Isus, Nazorenac, Krist.' Zadnje ime je 'Krist'. Prvo je 'Isus'. Srednje je
'Nazareanin'. Mesija ima dva znaenja: 'Krist' i 'Mjereni' 16. Isus na hebrejskom
znai 'Otkupljenje' 17, Nazara je 'Istina'. Naza- reanin zato znai '(ovjek) Istine'
18. 'Krist' je onaj koji je bio mjeren. 'Nazareanin' i 'Isus' su oni koji su (ga) 19
mjerili.
16 mh i u smislu 'mjeriti'.
17 Tumaenje Jeu'a kao jeuca.
18 U manuskriptu stoji 'istina'.
19 U manuskriptu stoji "njih".
Kada se biser baci u blato ( ), on ne postane manje vrijedan, niti ne postane
vrijedan (onda) kada se pomae balzamovim uljem. On uvijek ima (istu)
vrijednost u oima svojega vlasnika. Isto tako je i s djecom Bojom, gdje god bila.
Imaju jo (istu) vrijednost u oima svojega Oca.
Kada kae: "Ja sam idov", nitko se nee tresti. Kada kae: "Ja sam Rimljanin",
nitko se nee zbuniti. Kada kae: "J(a sam) Grk", "barbar", "rob", "(slo)bodan",
nitko se nee uznemiriti. (Kada) ti (kae:) "Ja sam Krist, tada e (svijet) drhtati.
Neka (ga i ja isto primim), njega, ije ime (svijet) ne moe podnijeti (da uje).
Bog je 63 ljudoder. Zato se o(vjek) za njega (ko)lje. Prije nego to je ovjek bio
zaklan, klalo se ivotinje. Jer nisu bili bogovi ti za koje se klalo.
I posude od stakla i posude od gline nastaju uz pomo vatre. Ali kada se staklene
posude razbiju, tada ih se iznova izradi - jer su nastale dahom. Ali kada se razbiju
glinene posude, one se unite - jer su nastale bez daha.
Magarac koji je okretao mlinski kamen stotinu je milja prehodao. Kada su ga
oslobodili, vidio je da je jo uvijek na istom mjestu. Ima ljudi koji prou mnogim
putevima, a da se ne priblie nekom cilju. Kada ih je iznenadila veer, nisu vidjeli
ni grada ni sela, ni ita to je stvoreno ili prirodno. Nema moi (koja pomae);
nema anela. Uzalud su se ti jadnici trudili.
Euharistija je Isus. (Ona) 20 na sirijskom, naime, znai 'Pharisatha', to znai 'ono
raireno'. Jer Isus je doao da svijetu bude razapet.
20 U manuskriptu stoji 'On'. Ali presudna toka je da Pharisatha zapravo nije
naziv Isusov, nego euharistije. Uostalom, to je etimoloka spekulacija na osnovi
oba jednako glasna korijena prs (dijeliti, kruh lomiti) i pr (rairiti), koji se u
sirijskom i isto piu.
Gospodin je iao u Levijevu bojadisaonicu. Uzeo je sedamdesetidvije (tkanine
raznih) boja i bacio ih je u kotao. Sve ih je (opet) bijele izvukao van. I rekao je:
"Tako je i Sin ovjeji doao kao bojadisa."
Sofija, (ko)ja je zvana Neplodna, ona je majk(a an)ela i pratilja S(pasitelja).
(Spasitelj je vo)lio Mariju Magdalenu vie od (svih) ueni(ka 21 i ) esto joj je
ljub(io) (usta). Ostali (uenici) 64 su im doli (i pos)tavili (mu zaht)jeve. Rekli su
mu: "Zato je voli vie nego sve nas?" Spasitelj im odgovori: "Zato ne volim vas
tako kao nju?"
21 To znai da Marija Magdalena odgovara tiposu najmilijeg uenika.
Kada su slijepac i onaj koji vidi zajedno u mraku, tada se ne razlikuju. Kada doe
svjetlo, tada e onaj koji vidi vidjeti svijetlo, a slijepac e ostati u mraku.
Gospod je kazao: "Blago onomu koji jest prije nego je postao 22. Jer, onaj koji jest,
bio je i bit e."
22 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 19: "Isus ree: "Blago onomu koji je bio
prije nego je postao. Postanete li moji uenici i sluate li moje rijei, ovo e vam
kamenje sluiti. Nego imate pet stabala u raju, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni zimi,
i lie im ne opada. Onaj tko ih poznaje nee okusiti smrti."
Nadmo ovjeka nije vidljiva, nego lei u skrivenome. Zato je on gospodar nad
ivotinjama, koje su jae od njega i koje su velike po mjerama vidljivoga i
skrivenoga. I to im prua opstanak. Ali, ako se ovjek od njih odvoji, tada se
meusobno ubijaju i grizu. I meusobno se deru, jer nisu pronale hranu. Ali
sada su pronale hranu, jer je ovjek poeo obraivati zemlju.
Kada netko sie u vodu i opet uzie gore bez da je neto primio i kae: "Ja sam
Krist", primio je ime u zajam. Ali kada primi Duha Svetoga, tada ime posjeduje
kao dar. Tko je dar primio, tomu se nee oduzeti. Ali ako je netko dobio neto u
zajam, od toga e se traiti povrat. Tako se dogodi i nama kada se netko
podvrgne misteriju.
Misterij svad(be je) velik 23. Jer bez nje svij(et ne) bi postojao. Jer opstanak
svijeta (su lju)di. A opstanak (ljudi je sva)dba. Prepoznajte (koliko je velika) snaga
(neok)aljanog odnosa! Njezin odslik 65 sastoji se od okaljan(osti).
23 Usp. Ef 5:32: "Ta je sveta tajna velika. A govorim s obzirom na Krista i
skuptinu."
Meu oblijima neistoga duha ima i mukih i enskih. Muka su ona koja se
sjedinjuju s duama koje stanuju u enskome obliju; a enska su ona koja se
sjedinjuju s onim koje stanuju u mukom obliju, kroz jednog neposlunog
(Adama). I nitko njima ne moe izmai, jer ga vrsto dre - ako ne primi muku
snagu i ensku snagu, naime, mladoenju i mladu. A prima (ih) se iz odslikane
brane lonice.
Kada glupe ene vide mukarca kako sjedi sam, dolaze mu, ale se s njim i
okaljaju ga. Isto tako, kada glupi mukarci vide kako lijepa ena sjedi sama,
nagovore je i ine joj nasilje, jer je ele okaljati. No, kada vide mukarca i njegovu
enu kako sjede zajedno, tada ene ne mogu prii mukarcu, niti mogu mukarci
prii eni (niti se itko drugi ne moe usuditi prii mukarcu ili eni). Isto vrijedi
kada se odslik i aneo sjedine.
e napustiti svijet i koga se, zato to je bio u svijetu, ne moe dulje zadrati - taj
je oito uzvien iznad strasti ( ) i straha. Taj je Gospodin nad ( ). Taj je nadmoan
zavisti. Kada ( ) doe, epaju ga i dave. I kako bi (on) mogao umaknuti (velikim
grabeljivim moima)? Kako bi (se pred njima) mogao sakriti?
esto ima ljudi koji (kau:) "Mi smo vjernici", kako (ih ne bi uznemira- vao) 66
neisti duh ili demon. Kada bi, naime, imali Duha Svetoga, tada ih nijedan neisti
duh ne bi smetao.
Ne smije se bojati tijela niti ga smije ljubiti! Ako ga se boji, tada e tobom
vladati. Ako ga ljubi, onda e te progutati i oslabiti.
I tako je on (ovjek) ili u ovome svijetu, ili u uskrsnuu, ili u srednjim mjestima 24
- neka me ne zgodi da me u njima pronau. U ovome svijetu ima i dobra i zla.
Njegovo (od svijeta) dobro nije dobro; i njegovo zlo nije zlo. No, postoji zlo iza
ovog svijeta, koje jest uistinu zlo, (naime) to to se naziva 'sredina'. To je smrt.
Dok se mi nalazimo u ovome svijetu, pristoji nam da steknemo uskrsnue, da
kada svuemo tijelo, budemo pronaeni (na mjestu) mira i da ne lutamo u
sredini. Zaista, mnogi na putu zalutaju.
24 U neoplatonikoj gnostikoj tradiciji znalo se o paklu govoriti kao o
"sredini".
Zaista, dobro je napustiti svijet prije nego li se sagrijei.
Ima ih koji niti ele niti mogu; i drugih koji, kada ele, nemaju nikakva probitka,
jer nisu dovrili. Jer ih (njihova volja) ini grenicima. A i kada ne ele, pravednost
e se pred njima skrivati - u oba sluaja. Jer volja je opet (ono to prevae), ne
dovravanje.
Apostolski ovjek imao je vienje nekih (ljudi), oni su bili zakljuani u goruu
zgradu, vezani goruim (lancima) i baeni (u) vatreni ( ) u (svojoj krivoj vjeri). I
bilo mu 25 je reeno: ("Ovi su due) mogli spasiti, (ali) nisu htjeli. (Tako) su
dospjeli do (ovog mjesta) kazne." - koji je zvan vanjskom tamom, jer je ( ).
25 U manuskriptu stoji "njima".
Iz vode i vatre nastale su dua i duh. Iz vode, vatre i svjetla (nastao)
26 je sin brane lonice. Vatra 67 znai pomazanje, svjetlo znai vatru. Ne
mislim na ovu (zemaljsku) vatru, koja je bez oblika, nego na onu drugu,
(nebesku), iji je oblik bijeli, koja je bljetavo lijepa i koja daje ljepotu.
26 U manuskriptu je glagol zabunom izostavljen.
Istina nije dola na svijet gola, nego je dola u simbolima i slikama. Svijet je ne
moe drugaije primiti.
Postoji ponovno roenje i odslik ponovnog roenja. Zaista je potrebno biti
ponovno roen kroz odslik.
Koje li je vrste uskrsnue! I odslik mora kroz odslik uskrsnuti. Mladoenja i odslik
moraju kroz odslik ui u istinu, koja je apokatastasis 27.
27 Grka rije apokatastasis znai vraanje u predanje stanje, iznovino
stvaranje svijeta.
(Tako) se to prilii onima koji ne samo da steknu ime Oca, Sina i Duha Svetoga,
nego su ih (za sebe) 28 sami stekli. Ako se njih ne stekne za sebe, tada e i ime
biti oduzeto. Ali ih se dobiva pomazanjem pomau snage kria. Tu (snagu)
apostoli su zvali 'desno i lijevo'. Takav, naime, vie nije kranski nego Kristov.
28 U manuskriptu zabunom "tebi".
Gospod je sve ostvario u misteriju: krtenje, pomazanje, euharistiju, izbavljenje, i
branu lonicu.
Zato je rekao: "Doao sam da uinim da doljnje bude jednako gornjem i vanjsko
jednako nutarnjem 29 (i da) ih na (onom) mjestu sjedinim." (Ali on je na ovim)
mjestima govorio kroz simbole i slike.
29 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22: "Isus vidje djeicu kako ih doje. Ree
svojim uenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u kraljevstvo."
Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u kraljevstvo?" Isus im
ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao
nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz mukog i enskog nainite jedno tako da
muko nije muko a ensko nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku
umjesto ruke i stopalo umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui u
kraljevstvo."
Oni koji kau: ("Postoji jedan nebeski i) postoji jedan (iznad njega"), varaju se. Jer
onaj koji se zatekne vidljivim, 68 onaj nebeski, taj je koji se zove 'doljnji'; a onaj
kome pripada skriveno, to je onaj koji se nalazi iznad njega.
Jer s pravom je reeno: "Nutarnje, vanjsko i ono to je izvan vanjskog." Zato je
Gospodin propast nazvao 'vanjska tama' 30, nema vie nijedne druge izvan nje.
30 Usp. Mt 8:12: "dok e sinovi kraljevstva biti baeni van u tamu. Ondje e
biti njihov pla i krgut zuba."
Mt 22:13: "Tada je kralj rekao svojim slugama: "Sveite mu ruke i noge i izbacite
ga van u tamu. Ondje e biti njihov pla i krgut zuba."
Mt 25:30: "A beskorisnog roba izbacite van u tamu. Ondje e biti njegov pla i
krgut zuba."
On je rekao: "Moj Otac koji u skrivenom jest." On je rekao: "Ui u svoju sobu,
zatvori vrata i moli se svojemu Ocu koji je u skrivenom" 31, to znai - onaj koji je
unutar njih svih. Ali onaj koji je unutar njih svih, taj je pleroma 32. Povrh nje ne
postoji nita drugo unutar njega. Taj je onaj o kojemu je reeno: "Onaj koji je iznad
njih".
31 Usp. Mt 6:6: "A ti, kad se moli, ui u svoju skrovitu sobu i, kad zatvori
svoja vrata, pomoli se svom Ocu koji je u tajnosti; tada e ti tvoj Otac, koji vidi u
tajnosti, uzvratiti."
32 Grka rije pleroma znai punina.
Prije Krista neki su doli odanle kamo vie nisu mogli ui; a uli su tamo otkuda
vie nisu mogli izii. Ali Krist je doao. One koje su uli iznio je, a one koji su izili
unio je.
Kada je Eva bila (u Adamu), nije bilo smrti. Kada se (od) njega bila odvojila, ula
je smrt u bivanje. Kada (ona) 33 opet (u njega) unie, i on (je) primi, nee vie
biti smrti 34.
33 U manuskriptu stoji "on" ili "njemu".
34 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22: "Isus vidje djeicu kako ih doje. Ree
svojim uenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u kraljevstvo."
Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u kraljevstvo?" Isus im
ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao
nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz mukog i enskog nainite jedno tako da
muko nije muko a ensko nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku
umjesto ruke i stopalo umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui u
kraljevstvo."
Evanelje po Tomi, Logion 106: "Isus ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, postat
ete Sinovi ovjeji; i kada kaete: Brdo, pomakni se!, ono e se pomaknuti."
Evanelje po Tomi, Logion 114: "imun Petar im ree: "Neka Marija ode od nas,
jer ene nisu dostojne ivota." Isus ree: "Evo, ja u je privui da je uinim
mukom, pa da i ona postane Duhom ivim, poput vas mukaraca. Jer svaka ena
koja sebe naini mukom ui e u Kraljevstvo nebesko."
"Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" 35 (Gospodin) je te (rijei) izgovorio
na kriu. Jer je tamo bio odijeljen.
35 Usp. Mk 15:34: "I u deveti sat Isus je povikao jakim glasom: "Eli, Eli, lama
sabahtani?", to u prijevodu znai: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?"
( ) koji je bio stvoren iz onog koji ( ) kroz Boga.
Gospodin je uskrsnuo (od mrtvih). (Nije doao kakav je bio,) nego je (njegovo
tijelo) bilo (potpuno) savreno. (Posjeduje) tijelo. Ali to (tijelo) je istinsko tijelo. (Ali
nae tijelo) nije istinsko tijelo, nego odslikano (tijelo) istinskog. 69
Brana lonica se ne dodjeljuje ivotinjama, niti se dodjeljuje robovima ili
okaljanim enama - nego se dodjeljuje (samo) slobodnim mukarcima i
djevicama.
Kroz Duha Svetoga ponovno smo roeni. Ali kroz Krista roeni smo u obima.
Duhom smo pomazani. Kada smo se rodili, bili smo sjedinjeni.
Nitko se ne moe vidjeti, bilo to u vodi, bilo u ogledalu, bez svjetla; niti se, pak,
moe vidjeti u svjetlu bez vode ili ogledala. Zato je potrebno obima se krstiti, i u
svjetlu i u vodi. No, svjetlo je pomazanje.
Bile su tri zgrade u Jeruzalemu u kojima se moglo rtvovati: jedna, koja je gledala
prema zapadu, zvala se 'Sveto'; druga, koja je gledala prema jugu, zvala se
'Sveto od Svetog'; trea, koja je gledala prema istoku, zvala se 'Sveto od Svetih',
gdje je samo visoki sveenik smio ui. Krtenje je 'sveta' kua. Izbavljenje je
'Sveto od Svetog'. 'Sveto od svetih' je brana lonica. Krtenju slijedi uskrsnue
(i) izbavljenje. Izbavljenje se dogaa u branoj lonici. Ali, brana se lonica nalazi
u onome to je vie od (njih) kojima pripadamo. Ne moe pronai nita to mu je
nalik. Oni koji ( ) su ti koji se (u duhu i istini) klanjaju 36. (Oni se ne klanjaju u)
Jeruzalemu. Ima ljudi u Jeruzalemu (koji, dodue, mole u Jeruzalemu), (ali) koji
(ekaju na misterije) koji e se izrei: 'Sveto od Svetih', ono (iji zastor) se razdro.
(Nita) drugo nije naa brana lonica nego odslik (brane lonice koja) je 70
gore. Zato se njegov zastor razdro odozgo do dolje. Jer za neke odozdo bilo je
potrebno da odu gore.
36 Usp. Iv 4:23: "Ali dolazi as, i sad je tu, kad e pravi oboavatelji oboavati
Oca duhom i istinom, jer Otac trai takve da ga oboavaju."
to se tie onih koji su odjenuli savreno svjetlo, njih moi ne mogu vidjeti i (radi
toga) nisu u stanju da ih zadre. Ali to svjetlo odijevat e se u misteriju, u
sjedinjenju.
Da se ena nij'e odvojila od mukarca, tada ne bi umrla zajedno s mukarcem.
Odvajanje od njega postalo je porijeklom smrti. Zato je doao Krist, da ukloni
odvajanje koje je postojalo od poetka, i da ih oboje opet sjedini, da bi onima koji
su umrli (za vrijeme) odvajanja dao ivot i opet ih sjedinio.
Ali se ena s muem sjedinjuje u branoj lonici. No oni koji su se sjedinili u
branoj lonici vie se ne mogu odvojiti. Zato se Eva odvojila od Adama, jer se s
njime nije sjedinila u branoj lonici.
Dua Adamova nastala je iz jednog daha. Njezin je parnjak duh. Duh kojega mu
se dalo, njegova je majka. Dua mu se (oduzela) i zamijenila (duhom). Poto je
on, kada se sjedinio (s duhom,) (govorio) rijei koje su za moi previe uzviene,
one su mu zavidjele. Same su odijelile duhovnu sjedinjenost, onu koja je skrivena
(p)ovod njima samima ( ) brana soba ) da ( ). 37
37 U engleskom prevodu Wesleya W. Isenberga ova reenica glasi: Ovo
odvajanje pruilo im je mogunosti da za se oblikuju simbolinu branu lonicu,
kako bi se ljude moglo okaljati (prim. prev.).
Isus se oitovao na Jordanu 38 kao ispunjenje Kraljevstva Nebeskog. Onaj koji (se
bio rodio) prije svemira, 71 opet se rodio. Onaj (koji) je prije (bio) pomazan, opet
je bio pomazan. Onaj (koji) je bio spaen, opet je spaavao (druge).
38 Tj. njegovog krtenja.
Zaista, potrebno je izrei tajnu. Otac svemira sjedinio se s djevicom koja je sila
dolje. I toga je dana jedna vatrena (zvijezda) za njega osvijetlila i otkrila veliku
branu lonicu. Zato (vrijedi:) toga dana stvorilo se njegovo tijelo. Ono je
napustilo branu lonicu kao onaj koji je nastao od mladoenje i mlade. Isto tako
je Isus sve u njemu uredio kroz njih.
I potrebno je da svaki od uenika ue u svoju tiinu.
Adam je nastao od dvije djevice - od duha i od djevianske zemlje. Zato je Krist
roen od djevice, da popravi greku uinjenu na poetku.
Dva stabla rastu u raju. Jedno pretvara u i(votinje), drugo pretvara u ljude. Adam
je jeo od stabla koje pretvara u ivotinje. Postao je ivotinja i zainjao ivotinje.
Zato se ta djeca Adamova i klanjaju (bogovima u liku) i(votinja). Stablo, iji plod
je jeo, 72 (stablo je spoznaje). (Zato) su (grijesi) postali mnogob(rojni. Da je) jeo
od (plodova drugog stabla), od plodova (stabla ivota, koje) pretvara u ljude, tada
(bi se bogovi) klanjali ljudima.
K(ao to je) Bog stvorio ovjeka, da bi ovjek stvorio Boga 39, tako svijetu ljudi
stvaraju bogove; i klanjaju se svojim stvorenjima. Bilo bi primjereno da se bogovi
klanjaju ljudima.
39 Moda treba korigirati u "tovao".
Istina je da djela ovjekova nastanu njegovom snagom. Zato se ona zovu 'snage'
- njegova su djela. A njegova djeca nastala su iz tiine. Zato (vrijedi:) njegova
snaga stanuje u njegovim djelima - ali tiina je vidljiva djeci. I vidjet e da to
dostie vjernu sliku. Da, to je vjerna slika ovjekova. Iz svoje snage ini djela - ali
iz tiine stvara djecu.
U ovom svijetu robovi slue slobodnima. U Kraljevstvu Nebeskom slobodni e
sluiti robovima: djeca brane sobe sluit e djeci sva(dbe). Djeca brane lonice
imaju jedno te isto ime: tiina. Kada su zajedno, ne trebaju uzeti nikakav oblik.
Uvidom posjeduju ( ) (s)hvaanje. Vie su meu onima koji ( ) su tamo u ( )
uzvienosti svih (uz)vienosti ( ) oni ne
( ).
( ) (si)ao je dolje do vo(de da bi ju ispu)nio i oistio 40. ( ) ispunili su se, koji su
(primili krtenje) u njegovo ime. Jer on je rekao: "(Na taj na)in trebamo svi
ispuniti 73 pravednost." 41
40 Usp. Ef 18:2: ???
41 Usp. Mt 3:15: "A Isus mu je, odgovarajui, rekao: "Pusti sada, jer nam
dolikuje da na taj nain izvrimo sve to je pravedno." Tada ga je prestao
odvraati."
Oni koji govore da e prvo umrijeti, a (tek onda) uskrsnuti, varaju se. Ako prvo ne
prime uskrsnue jo za ivota, nee primiti nita kada umru. Na taj se nain i
govori o krtenju, pri emu se kae: "Krtenje je veliko, jer kada ga se primi, ivjet
e se."
Apostol Filip rekao je: "Josip, stolar, zasadio je vrt, jer je trebao drvo za obrt. On je
taj koji je stvorio kri od stabala koja je zasadio. I tako je
njegov izdanak visio na onome to je zasadio. Njegov izdanak bio je Isus, a kri je
bio sadnica."
No, stablo ivota stoji usred raja. I to je maslina. Od nje dolazi pomazanje. A od
njega dol(azi) 42 uskrsnue 43.
42 U manuskriptu je glagol zabunom izostao.
43 Usp. Ps-Clemens, Rec. I 45; die Ophiten (nach Orugenes, Cels. VI 27)
novoinicirani mora kazati: "Pomazan sam bijelom mau stabla ivota".
Ovaj svijet je leinoder. Sve to u njemu biva pojedeno, ve je i samo smr(tno).
(Istina) je ivotoder. Zato nitko od onih koji se hrane istinom nee umrijeti 44. Iz
tog mjesta doao je Isus i odande je donio hranu. I onima koji su htjeli, dao je
(i)vo(t), da vie ne bi umrli.
44 Usp. Evanelje po Tomi, Logion ll: Isus ree: "Ovo nebo e proi. I onaj
iznad njega proi e; i koji su mrtvi ne ive, i koji su ivi nee umrijeti. U dane kad
jedete mrtvo, inite ga ivim. Kad postanete svjetlost, to ete uiniti? U dan kad
ste bili jedno postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje, to ete uiniti?"
Bo(g je za)sadio (r)aj. ovj(ek je stano)vao (u r)aju. Ima mno(gih koja po)stoje
zajedno s mnogima ( ) Bojima. 45 U (onome) ( ) koji su u (njemu) ( ) (kao) to
elim. Taj ra(j je mjesto u kojem) e mi biti reeno: "(Jedi o)d ovoga, ili nemoj od
toga jesti, (kako) 74 eli!" Ovo (je) mjesto (g)dje u sve jesti.
45 Na temelju konteksta, moe se pretpostaviti da je rije o stablima u
rajskom vrtu (op. prev.).
Tamo se nalazi stablo spoznaje. Ono je ubilo Adama. Ali ovo mjesto kae: "Stablo
spoznaje probudilo je ovjeka u ivot." Stablo je bilo nomos (zakon, op. red.). Ono
samo moe pribavljati spoznaju dobra i zla. Nije ga niti oslobodilo zla niti ga je
prenijelo u dobro, nego je nadvilo smrt nad onima koji su od njega jeli. Jer kada je
on rekao: "Jedite ovo, ne jedite ovo", tada je postalo izvor smrti.
Pomazanje je nadmono krtenju. Jer na temelju pomazanja nazvani smo
krsanima 46, ne zbog krtenja. I Krist se zbog pomazanja tako nazvao. Jer je
Otac pomazao Sina. A Sin je pomazao apostole. A apostoli su pomazali nas. Tko je
pomazan, posjeduje sve. Posjeduje uskrsnue, svjetlost, kri i Duha Svetoga.
46 Kranin od Krist (pomazanik) (op. prev.).
Otac mu ga je (Duha Svetoga) dao u branoj lonici, i on ga je primio. Otac je
stanovao u Sinu i Sin u Ocu. To je to Kraljevstvo Nebesko. Dobro je kaza(o)
Gospodin: "Neki su smijui se uli u Kraljevstvo Nebesko i (smi)ju(i) se izili su
van." A (ne)tko drugi je kazao: "(To je) jedan Krist." Ka(zao je op)et: "I odmah
(nakon to je on) u vodu (siao), iziao je (gore kao Gospodi)n nad svime. Zato
nije (izbavljenje neto z)a smijati se, ne(go zato to) je taj dro(njak pre)zira(o,
uao je smijui se) u Kraljevstvo Nebesko. Ako prezire (tijelo) i ako ga odbija kao
neto smije(no, tada e) smijui se izii opet van."
Tako je 75 i s kruhom i s kaleom i s uljem, iako postoji drugi misterij koji je jo
vei od ovih.
47 Usp. 1 Kor 10:16: "aa blagoslova koju blagoslivljamo nije li zajednitvo u
Kristovoj krvi? Kruh koji lomimo nije li zajednitvo u Kristovom tijelu?"
Svijet je nastao nehotice. Jer onaj koji ga je stvorio, htio ga je stvoriti neprolaznim
i besmrtnim. Nije uspio i nije postigao ono emu se bio nadao. Jer ne bi
neprolaznosti svijeta i ne bi neprolaznosti onoga koji ga je stvario.
Jer nema neprolaznosti djela, nego djece. I nijedno djelo ne moe primiti
neprolaznost, ako ne postane dijete.
Ali tko ne posjeduje sposobnost primanja, koliko tek manje moe on dati?
Kale molitve sadri vino i vodu, to slui kao simbol krvi, nad kojom
zahvaljujemo. I on se puni Duhom Svetim, i to je (duh) potpuno savrenog
ovjeka. Kada pijemo iz tog (kalea), tada emo postati savren ovjek 47.
47 Usp. 1 Kor 10:16: "aa blagoslova koju blagoslivljamo nije li zajednitvo u
Kristovoj krvi? Kruh koji lomimo nije li zajednitvo u Kristovom tijelu?"
iva voda je tjelesna. Potrebno je da (u nju) odjenemo ivog ovjeka. Zato
(vrijedi): kada sie dolje do vode, tada se skine, da bi se u njega odjenuo.
Konj stvara konja, ovjek stvara ovjeka, Bog stvara Boga. Isto tako je kod
(mlado(enje) i (mla)de - oni dolaze iz ( ).
Nije bilo idova ( ) od Gr(ka) ( ). Ni ( ) od ido(va) ( ) kranin. (Nas)tao je dru(gi
rod, i) ti bla(eni) zovu se 'Izabrani duh(ovni) rod', 76 'Istinski ovjek', 'Sin
ovjeji' i 'Sjeme Sina ovjejeg'. Taj istinski rod u svijetu je poznat.
Oni su mjesto djece brane lonice.
Dok je sjedinjenje na ovom svijetu (ono) mukarca i ene - predstavljajui snagu i
slabost - u (drugom) je Eonu oblik sjedinjenja jedan (sasvim) drugaiji.
I mi ih nazivamo tim imenima. Ali ima i drugih. Via su od svih imena koja se
spominju.
I via su od snanoga. Jer gdje je snaga, tamo su i oni koji su snazi nadmoni.
Nije jedno ili drugo. Nego su oboje jedno te isto. To je ono to ne moe doi ni u
jedno tjelesno srce. 48
48 Usp. 1 Kor 2:9: "Nego, kao to je napisano: "to oko nije vidjelo ni uho nije
ulo, niti je dolo ovjeku u srce, to je Bog pripremio onima koji ga ljube."
Ne mora li svatko tko sve posjeduje sve to i poznavati? Oni koji to ne poznaju,
nee ni uivati u onome to posjeduju. Ali oni koji su to upoznali, ti e to i uivati.
Savrenoga ovjeka ne samo da se ne moe zadrati, nego ga se ne moe ni
vidjeti. Jer kada ga se vidi, tada e ga se zadrati. Nitko ovaj dar ne moe
drugaije stei, nego da se zaodjene savrenim svjetlom (i da s)am postane
savreno svj(etlo. O)naj koji se njime zaodjene, taj e u(i u) ( ) . To je savreno
( ).
(Potrebno je) da postanemo (po)tpuni ( ) prije nego to svij(et napu-stimo.
Onaj koji bude sve primao, (ali sebe ne) <oslobodi> ovih mjesta, ne moe <imati
udjela u> onom mjestu, nego e kao nesavren ii (u s)redinu. 77 Samo Isus
poznaje njegov svretak.
Sveti ovjek je potpuno svet, ukljuivi vlastito tijelo. Jer kada uzme kruh, uinit
e ga svetim, ili kale, ili sve drugo to uzme, to istom proisti. Pa kako ne bi i
tijelo proistio?
Kao to je Isus vodu krtenja napunio (duhom) 49, tako ju je ispraznio od smrti.
Zato (vrijedi:) mi silazimo dolje u vodu, ali mi ne silazimo dolje u smrt.
49 Usp. Ignatius, Eph. 18,2; i tome H.Sclier, Religionsheschichtliche
Untersuchungen zu den Ignatiushriefen, BZNW 8, 1929, str. 43-48.
(Zbilo se tako) da ne budemo ispranjeni duhom svijeta. Kada on pue, ini da
dolazi zima. Kada pue Duh Sveti, tada dolazi ljeto.
Tko posjeduje spoznaju istine, taj je slobodan 50. Ali, onaj koji je slo-bodan ne
grijei. Jer (kae se:) "Onaj koji ini grijeh, taj je rob grijeha." 51 Istina je majka
(slobodnog), a spoznaja je (otac) 52. One kojima grijeiti nije doputeno svijet
zove 'slobodnima'. To su oni kojima nije doputeno grijeiti. 'Spoznaja' istine
'uznosi' 53, to znai: ona ih oslobaa i dozvoljava im da se uznesu iznad cijeloga
mjesta. "Ali ljubav izgrauje" 54. Ali zbog ljubavi se onaj tko je postao slobodan
kroz spoznaju ini robom onima koji slobodu spoznaje jo ne mogu primiti. Ali
spoznaja ih ini (za to) sposobnima, time to (puta) da budu slobodni.
50 Usp. Iv 8:32: "i upoznat ete istinu, i istina e vas osloboditi."
51 Usp. Iv 8:34: "A Isus im je odgovorio: "Zaista, zaista vam kaem: Svatko tko
ini grijeh, rob je grijeha."
52 U manuskriptu stoji kao posljedica greke u pisanju jednog slova,
bezmisleno "suglasnost".
53 1 Kor 8:1: "A to se tie hrane prinesene idolima: znamo da svi imamo
spoznaju. Spoznaja nadima, a ljubav izgrauje." - Prema Pavlu, "uznosi" kao
"napuhuje", odnosno ini oholim, obijesnim. Ovaj odlomak kao da raspravlja s
Pavlom. (op. red.).
54 Usp. 1 Kor 8:1: "A to se tie hrane prinesene idolima: znamo da svi imamo
spoznaju. Spoznaja nadima, a ljubav izgrauje."
Ljubav ni za to (ne kae) da (joj pripada, iako joj sve) pripada. Ona ne ka(e):
("To je moje"), ili "ovo je moje", ne(go: "Sve) to pripada (meni), pripada tebi."
Duh(ovna) ljubav je vino i miris (pomast)i. 78 U njoj ui(vaju) svi koji e se njome
pomazati. U njoj uivaju i oni koji su u njenoj blizini, sve dok tamo stoje pomazani.
Kada se oni balzamom pomazani od njih povuku i odu, ostanu oni koji nisu
pomazani i koji su samo stajali u njihovoj blizini i opet u svojemu (vlastitom)
smradu.
Samarijanac ranjenome nije dao nita osim vina i ulja 55. To ne znai drugo nego
pomast. I ona je izlijeila rane. Jer, (reeno je:) "Ljubav pokriva mnotvo grijeha."
56
55 Usp. Lk 10:34: "Zato mu je priao i povio mu rane, zalijevajui ih uljem i
vinom. Tad ga je stavio na svoju ivotinju te ga doveo u konaite i pobrinuo se za
njega."
56 Usp. 1 Pt 4:8: "Prije svega, imajte arku ljubav jedan prema drugome, jer
ljubav pokriva mnotvo grijeha."
Koga jedna ena voli, tomu su (djeca) koju e roditi nalik: ako svojeg mua, onda
su nalik njenom muu; ako preljubnika, tada su nalik preljubniku. Ako jedna ena
prisilno spava sa svojim muem, a njezino je srce kod preljubnika s kojim se inae
sjedinjuje, tada esto raa (dijete) koje je nalik preljubniku. No vi, koji ste vezani
za Sina Bojeg, ne smijete ljubiti svijet, nego morate ljubiti Gospodina, da ono to
stvorite ne bude nalik svijetu nego Gospodinu!
ovjek se drui s ovjekom, konj se drui s konjem, magarac se drui s
magarcem. <Pripadnici> vrste drue se s <onima> od svoje vrste. Isto tako se
duh pridrui duhu i Logos se sjedini s Logosom i svjetlo se sjedini sa svjetlom.
Kada postane ovjek, tada e ovjek biti onaj koji e te ljubiti. Kada bude
postao duh, tada je duh onaj koji e se s tobom vezati. Kad bude Logos, tada je
Logos taj koji 79 e ti se pridruiti. Kada bude svjetlo, tada je svjetlo to koje e
se s tobom sjediniti. Kada postane jedan od gornjih, tada e gornji u tebi
poivati. Kada postane konj ili magarac ili govedo ili pas ili ovca ili neka druga od
ivotinja koje su izvan, i od onih koje su dolje, tada te ne moe ni ovjek ni duh ni
Logos ni svjetlo voljeti, gornji ni nutarnji ne mogu u tebi poivati i nema nita s
njima.
Tko je rob protiv svoje volje, moe postati slobodan. Tko je postao slobodan
milou svojega gospodara te sam sebe prodao u ropstvo, vie ne moe postati
slobodan.
Poljodjelstvo od svijeta zbiva se kroz etvorovrsnost: u itnicu se donosi kroz
vodu, zemlju, vjetar i svjetlost. I poljodjelstvo Boje takoer se zbiva kroz etvero:
vjeru, nadu, ljubav i spoznaju. Naa zemlja je vjera
- u njoj hvatamo korijen. A voda je nada - kroz nju se hranimo. Vjetar je
ljubav - kroz nju rastemo. A svjetlost je spoznaja - kroz nju sazrijevamo.
Milost je e(tvero)s(truka: ona je) zemaljska, n(ebeska), najvie nebo
)u().
Blago ovome, jer nije ni jednu duu oalostio! 80 On je Isus Krist. Usprotivio se
cijelom mjestu, a ipak nije nikom natoravio teret. Zato vri-jedi: Blago onome koji
je ovako stvoren! Jer on je savren ovjek.
Jer to se tie toga, Rije nam govori o tome kako je teko to izvesti. Kako
moemo dokonati taj veliki poduhvat? Kako e ona svakom pojedinom pruiti
tiinu?
Prije svega, ne pristoji se nekoga oalostiti - bio to netko velik, malen, nevjeran ili
vjeran - a s druge strane umirivati one koji poivaju u dobrim djelima. Ima takvih
kojima koristi da umiruju onoga kome ide dobro. Tko dobro ini, nije u stanju da te
umiri, jer on ne postie to on eli. Ali, on takoer nije u stanju njih snuditi, osim
ako ne uzrokuje da se oni sami dovedu u nevolju. Ipak, onaj kome ide dobro
ponekad ih snudi. Ne dolazi to od njega, nego njihova nevaljaltina je ta koja ih
snudi. Svatko tko je prirodan raduje dobroga. Ali neki e zbog svega toga biti
nepotrebno snudeni.
Neki gospodar sakupio je svakakav posjed: djecu, robove, stoku, pse, svinje,
penicu, jeam, pljevu, travu, ricinusovo ulje, meso i irove. A bio je pametan i
znao je to je ija hrana. Pred djecu je stavio gotov kruh i meso. A pred robove je
stavio ricinusovo ulje i brano. I stoci je bacio jeam, pljevu i travu. Psima je bacio
kosti. Svinjama je bacio ir 81 i mrvice kruha. Isto je tako sa sljedbenikom Bojim.
Ako je pametan i ako se razumije u sljedbenitvo, tada ga neiji tjelesni oblici
nee zavarati, nego e gledati na stanje due svakoga od njih i primjereno s njim
razgovarati. Mnogo je ivotinja na svijetu koje nose ljudski oblik. Kada ih
prepozna, tada e svinjama baciti ir, stoci jeam, pljevu i travu, a psima kosti.
Robovima e dati privremenost, a djeci potpunost.
Postoji Sin ovjeji i postoji Sin Sina ovjejega. to se tie Sina
V V
ovjejega, to je Gospodin; i Sin Sina ovjejega je onaj koji u snazi Sina
ovjejega stvara. Sin ovjeji je od Boga primio sposobnost da stvara. On
posjeduje i sposobnost da zane.
Tko je primio sposobnost da stvara, taj je sam stvorenje. Tko je primio sposobnost
da zane, taj je i sam plod. Tko stvara, ne moe zaeti. Tko zainje, moe i
stvarati. Ali se i za onoga koji stvara kae da zainje. Ali je njegov 'plod' stvorenje,
jer ti 'plodovi' nisu njegova djeca, nego su (djela).
Onaj koji stvara radi u vidljivome i sam je vidljiv. Onaj koji zainje, zainje u
skrivenom i sam je skriven, jer on nadmauje odslik. Opet je reeno: Onaj koji
stvara, stvara djela u vidljivome. Ali onaj tko zainje, taj zainje djecu u
skrivenome.
Nitko ne moe znati kada se mukarac 82 i ena jedno s drugim sjedine, osim njih
samih. Jer svadba od svijeta je tajna onih koji su uzeli enu. Ako je okaljana
svadba ve tolika tajna, koliko je tek neokaljana svadba istinska tajna! Ona nije
tjelesna, nego ista. Ona nema nita sa strau, nego s voljom. Ona nije djelo
mraka ili noi, nego je djelo dana i svjetla.
Kada svadba postane javna, tada postane kurvarluk. I mlada ne bludnii samo
kada prima sjeme drugog mukarca, nego i kada napusti spavau sobu i bude
viena. Ona se smije pokazati samo svojem ocu, majci, prijatelju mladoenje 57 i
djeci mladoenje 58.
57 Usp. Iv 3:29: "Tko ima nevjestu, taj je mladoenja. A mladoenjin prijatelj,
kad stoji i slua ga, osjea veliku radost zbog mladoenjinog glasa. Stoga je ta
moja radost upotpunjena."
58 Usp. Mk 2:19: "A Isus im je rekao: "Zar prijatelji mladoenje mogu postiti
dok je mladoenja s njima? Sve dok je mladoenja s njima, oni ne mog postiti."
Njima je doputeno da svakog dana ulaze u branu lonicu. Ali drugi neka eznu
da samo uju glas mlade i da uivaju u mirisu njezine pomasti 59. I neka se hrane
mrvicama kruha koja padnu sa stola, poput pasa 60.
59 Usp. Mt 25:1-12: "Tada e nebesko kraljevstvo biti kao deset djevica koje su
uzele svoje svjetiljke i izale u susret mladoenji. Pet ih je bilo ludih, a pet
razboritih. Lude su, naime, uzele svoje svjetiljke, ali nisu sa sobom uzele ulja, dok
su razborite uzele ulja u posudama zajedno sa svojim svjetiljkama. Kako je
mladoenja kasnio, sve su zadrijemale i zaspale. Tono u pono uo se povik:
"Evo mladoenje! Izaite mu u susret!" Tada su sve one djevice ustale i uredile
svoje svjetiljke. A lude su rekla razboritima: "Dajte nam od svog ulja, jer nae
svjetiljke samo to se nisu ugasile." Razborite su odgovorile rijeima: "Moda
nee biti dovoljno za nas i za vas. Radije poite k onima koji ga prodaju i kupite
sebi." Dok su one ile kupiti, stigao je mladoenja, i djevice koje su bile spremne
ule su s njim na svadbu; i vrata su se zatvorila. Poslije su dole i ostale djevice,
govorei: "Gospodine, gospodine, otvori nam!" A on im je odvratio: "Istinu vam
kaem, ne poznajem vas."
60 Usp. Mk 7:24-30: "I odande je ustavi otiao u podruje Tira i Sidona. I uao
je u kuu i nije htio da to itko sazna. No nije mogao proi neopaeno; ali ena ija
je kerkica imala neistog duha odmah je ula za njega, pa je dola i pala niice
pred njegove noge. Ta je ena bila Sirofenianka grkog porijekla; i molila ga je da
istjera demona iz njezine keri. Ali on joj je rekao: "Pusti da se najprije nasite
djeca, jer nije u redu uzeti kruh od djece i baciti ga psiima." No ona mu je,
odgovarajui, rekla: "Da, gospodine, ali i psii ispod stola jedu od mrvica male
djece." Nato joj je rekao: "Zato to si to rekla, idi; demon je izaao iz tvoje keri."
Tada je otila kui i nala dijete kako lei na krevetu, a demon je bio izaao."
Mladoenje i mlade pripadaju branoj lonici. Nitko ne moe vidjeti mladoenju i
mladu ako sam ne postane jedno od njih.
Kada je Abraham uspio vidjeti to je trebao vidjeti 61, obrezao je meso vanjske
koice, ime nam pokazuje da je potrebno unititi meso.
61 Usp. Iv 8:56: "Va otac Abraham veoma se radovao u nadi da e vidjeti moj
dan, i vdio ga je i obradovao se."
Veina (stvorenja) svijeta ima samo toliko dugo trajnosti i ivota koliko je njihovo
nutarnje skriveno. Kada postane vidljivim, ona umiru. Primjer vidljivog ovjeka:
Dok je utroba ovjeka skrivena; ovjek ivi. 83 Kada se njegova utroba pokae i iz
njega izie, tada ovjek mora umrijeti. Slino je i sa stablom: Dok je njegov
korijen skriven, ono cvate i raste. Kada se njegov korijen pokae, stablo se sasui.
Tako je sa svim vrstama koje postoje na svijetu, ne samo s vidljivim, nego i sa
skrivenim. Jer, dok je korijen zla skriven, ono je snano. No, kada se prepozna,
tada se raspadne. I kada postane vidljivo, tada propadne. Zato kae rije: "Ve je
sjekira stavljena na korijen stablima" 62, ne da ih odsjee - to se odsjee, to
cvate opet. Nego sjekira prodire duboko dolje, sve dok gore ne iznese korijen. Ali
Isus je iupao korijen cijeloga mjesta, a drugi tek djelomice. A to se nas tie,
tako i svatko od nas treba kopati do korijena zla koje je u njemu i treba ga s
korijenom izvaditi iz svojeg srca. A ono e biti iupano kada ga prepoznamo. Ali
ako ne znademo o njemu, tada ono pusti korijenje u nama i donosi svoje plodove
u naem srcu. Vlada nad nama. Mi mu ropski sluimo. Zarobi nas, tako da inimo
ono to ne elimo. Ono to elimo, to ne inimo 63. Ono je mono, jer ga nismo
prepoznali. Dok postoji, ono djeluje.
62 Usp. Mt 3:10: "Sjekira ve lei na korijenu stablima; svako stablo, dakle,
koje ne donosi dobar plod treba posjei i baciti u vatru."
63 Usp. Rim 7:19: "Jer dobro koje elim ne inim, nego zlo koje ne elim, to
inim."
Neznanje je majka sveg zla. Neznanje e zavriti u smrti. Jer oni koji dolaze iz
neznanja nisu ni bili, niti jesu, niti e biti. Ali oni koji pripadaju istini 84 dovrit e
se kada sva istina postane vidljiva. Jer isto je s istinom i sa neznanjem: Dok je
skrivena, poiva u sebi; ali kada doe na svjetlo bude prepoznata, tada je se hvali
jer je monija od neznanja i zablude. Daruje slobodu. Logos je kazao: "Kada
spoznate istinu, istina e vas osloboditi." 64 Neznanje robuje. Spoznaja znai
slobodu. Kada spoznamo istinu, tada emo plodove istine u sebi pronai. Kada se
s njome spojimo, ona e nam donijeti nae ispunjenje.
64 Usp. Iv 8:32: "i upoznat ete istinu, i istina e vas osloboditi."
Sada se drimo onih vidljivih stvari u stvorenja i kaemo da su snane i ugledne,
a za skrivene stvari da su slabe i prezrene. Tako se (ne) 65 dogaa s vidljivim
stvarima istine: one su slabe i prezrene, a skrivene stvari su snane i ugledne. A
tajne istine su vidljive samo kao simboli i odslici. Brana lonica je skrivena. Ona
je Najsvetije. Zastor je prvo zastirao kako je Bog upravljao stvorenjem. Ali kada se
zastor razdere i pokae se unutranje, tada e se ta kua ostaviti pustom, ili e
biti unitena. Sveukupno boanstvo bjeat e (od)avde, ali ne sve do Najsvetijeg
unutra - jer ono se ne moe sa nemijeanim svjetlom i bezgrenim obiljem
mijeati - nego e ostati ispod krila kria i ispod njegovih ruku. Ta arka bit e
njegov spas, kada potop 85 bude prijetio da ih proguta. Ako netko pripada rodu
sveenstva, tada ti mogu ui u ono to je unutar zastora zajedno s visokim
sveenikom. Zato se zastor nije razderao samo gore - jer onda bi se Najsvetije
otvorilo samo za gornje - niti se razderao samo dolje - jer onda bi postalo vidljivim
samo doljnjima
- nego se on razderao odozgo prema dolje. Gornji su nam otvorili stvari koje
su dolje, tako da uemo u skrivenost istine. To je uistinu ono ugledno i snano. Ali
mi emo tamo unii pomou prezrenih simbola i stvari koje su slabe. Ali one su
prezira vrijedne suoene sa savrenom uzvienou. Ima uzvienosti koja nadilazi
uzvienost; ima moi koja nadilazi mo. Zato je reeno: Savrenost i skrivenost
istine za nas se otvorila, i Najsvetije se oitovalo i brana nas je lonica pozvala.
65 U manuskriptu je vjerojatno izostala jedna negacija.
Dok je skrivena, pokvarenost je nitavna, ali jo nije iz sredine sjemena Duha
Svetoga uklonjena; i tako su jo robovi zla. No, kada se oituje, tada e se
savreno svjetlo nad svakim razliti, i svi koji se u njemu nalaze primit e
pomazanje. Tada e robovi biti slobodni, i otkupljeni e biti zarobljenici.
Svaka biljka koju nije zasadio moj nebeski Otac bit e iupana 66.
66 Usp. Mt 15:13: "Nato im je on rekao: "Svaka sadnica koju nije zasadio moj
nebeski Otac iupat e se s korijenom."
Ono to je razdijeljeno sjedinit e se - to je prazno, napunit e se.
Svi koji budu uli u lonicu, upalit e svjetlo. Jer, kao pri svadbama koje se ( )
dogaaju po noi, vatra svijetli 86 cijelu no i ugasi se. Ali, misteriji ove svadbe
bit e dovreni po danu i po svjetlu. Taj dan ili njegovo svjetlo nikada ne tonu.
Kada netko postane sin brane lonice, primit e svjetlo. Ako ga netko ne primi
dok je ovdje, onda ga na drugom mjestu ne moe primiti. Tko to svjetlo bude
primio, taj ne moe biti vien niti se njega moe zadrati.
I nitko ga ne moe uznemiriti, ak i ako hodi u svijetu. I opet vrijedi: kada
napusti svijet, tada je u odslicima istinu ve primio. Svijet je postao Eon; jer za
njega je Eon dovrenje. I on je to na ovaj nain: on je samo njemu vidljiv, ne
skriven u mraku i noi, nego skriven u savrenom danu i svetom svjetlu.
2 O zabrani molitve usp. Evanelje po Tomi, Logion 14.
3 Semitska pozadina rijei ovdje je odgovorna za to da je duh ovdje i drugdje
shvaen kao femininum.
4 Etimologija na osnovi hebrejskog nasar "skrivati".
5 Vjerojatno je smisao ove reenice da, za ivota, uskrsli ovjek 'umire' na
nain na koji Bog ivi tj. da je boanski (vjeni) ivot zapravo smrt smrti, i stoga je
smrtnome ovjeku nalik smrti (op. prev.).
6 U manuskriptu je zapisano samo poetno slovo koptikog glagola, a iza
toga je mjesto za ostala dva slova na neobjanjiv nain ostavljeno prazno.
7 Usp. 2 Kor 5:3.
8 Usp. 1 Kor 15:50.
9 Usp. Iv 6:53.
10 'On' se moda odnosi na apostola Filipa.
11 U manuskriptu zabunom stoji 'njezina'.
12 Usp. s jedne strane Mk 9:49, s druge strane Kol 4:5. Moda je u pozadini jo
i euharistija kruha i soli.
13 Zanimljivo je da se u nekih autora (npr. Irenej) ena Lotova, koja je postala
kip od soli ("statua salis"), pozitivno interpretira kao slika Crkve.
14 Usp. Gal 4:1-7.
15 Usp. Iv 8:44.
16 mh i u smislu 'mjeriti'.
17 Tumaenje Jeu'a kao jeuca.
18 U manuskriptu stoji 'istina'.
19 U manuskriptu stoji "njih".
20 U manuskriptu stoji 'On'. Ali presudna toka je da Pharisatha zapravo nije
naziv Isusov, nego euharistije. Uostalom, to je etimoloka spekulacija na osnovi
oba jednako glasna korijena prs (dijeliti, kruh lomiti) i pr (rairiti), koji se u
sirijskom i isto piu.
21 To znai da Marija Magdalena odgovara tiposu najmilijeg uenika.
23 Usp. Ef 5:32.
24 U neoplatonikoj gnostikoj tradiciji znalo se o paklu govoriti kao o
"sredini".
25 U manuskriptu stoji "njima".
26 U manuskriptu je glagol zabunom izostavljen.
27 Grka rije apokatastasis znai vraanje u predanje stanje, iznovino
stvaranje svijeta.
28 U manuskriptu zabunom "tebi".
30 Usp. Mt 8:12; 22:13; 25:30.
31 Usp. Mt 6:6.
32 Grka rije pleroma znai punina.
33 U manuskriptu stoji "on" ili "njemu".
34 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22; 106; 114.
35 Usp. Mk 15:34.
36 Usp. Iv 4:23.
37 U engleskom prevodu Wesleya W. Isenberga ova reenica glasi: Ovo
odvajanje pruilo im je mogunosti da za se oblikuju simbolinu
branu lonicu, kako bi se ljude moglo okaljati (prim. prev.).
38 Tj. njegovog krtenja.
39 Moda treba korigirati u "tovao".
40 Usp. Ef 18:2.
41 Usp. Mt 3:15.
42 U manuskriptu je glagol zabunom izostao.
43 Usp. Ps-Clemens, Rec. I 45; die Ophiten (nach Orugenes, Cels. VI 27)
novoinicirani mora kazati: "Pomazan sam bijelom mau stabla ivota".
44 Usp. Evanelje po Tomi, Logion ll b.
45 Na temelju konteksta, moe se pretpostaviti da je rije o stablima u
rajskom vrtu (op. prev.).
46 Kranin od Krist (pomazanik) (op. prev.).
47 Usp. 1 Kor 10:16.
48 Usp. 1 Kor 2:9.
49 Usp. Ignatius, Eph. 18,2; i tome H.Sclier, Religionsheschichtliche
Untersuchungen zu den Ignatiushriefen, BZNW 8, 1929, str. 43-48.
50 Usp. Iv 8:32.
51 Usp. Iv 8:34.
52 U manuskriptu stoji kao posljedica greke u pisanju jednog slova,
bezmisleno "suglasnost".
53 1 Kor 8:1. - Prema Pavlu, "uznosi" kao "napuhuje", odnosno ini oholim,
obijesnim. Ovaj odlomak kao da raspravlja s Pavlom. (op. red.).
54 Usp. 1 Kor 8:1.
55 Usp. Lk 10:34.
56 Usp. 1 Pt 4:8.
57 Usp. Iv 3:29.
58 Usp. Mk 2:19.
59 Usp. Mt 25:1-12.
60 Usp. Mk 7:24-30.
61 Usp. Iv 8:56.
62 Usp. Mt 3:10.
63 Usp. Rim 7:19.
64 Usp. Iv 8:32.
65 U manuskriptu je vjerojatno izostala jedna negacija.
66 Usp. Mt 15:13.
O PODRIJETLU SVIJETA
(II,5 i XIII,2)
Uvod: Hans-Gebhard Bethge Preveli na engleski: Hans-Gebhard Bethge i Bentley
Layton Societas Coptica Hierosolymitana Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Tekst ove rasprave veoma je dobro sauvan, te predstavlja saet prikaz sredinjih
gnostikih ideja, osobito o kozmogoniji, antropogoniji i eshatologiji. Temeljei se
na razliitim izvorima i predajama, rasprava je djelomice izloena u
poluznanstvenom stilu, s brojnim etiologijama i etimologijama. Sastavljena je u
obliku apologetikoga traktata namijenjenog privlaenju sljedbenika. Uvelike je
zanemarena zemaljska povijest, kao i opis gornjega svijeta, ukljuujui njegov
razvoj. Na temelju nakane neimenovanog i nepoznatog autora, koja je izraena
na samom poetku a nastavlja se itavim tekstom, znanstvenici su tom
dokumentu dodijelili hipotetiki naslov O podrijetlu svijeta. Ima valjanih razloga
za pretpostavku da je posrijedi savjesno i dobro promiljeno knjievno djelo bez
opirnih sekundarnih izmjena, prije nego proizvod dugotrajnog procesa
prenoenja predaje. Poetak 4. stoljea vjerojatno je vrijeme njegova nastanka.
Izvanredna mjeavina razliitih idovskih i manihejskih elemenata, kranskih
ideja, grkih filozofskih koncepcija, te likova iz grke ili helenistike mitologije,
magije i astrologije, kao i jasno pozivanje na egipatsku misao, sve to upuuje na
Aleksandriju, kao vjerojatno mjesto nastanka izvorne rasprave O podrijetlu
svijeta. Proces prevoenja na koptski jezik vjerojatno se sastojao od nekoliko faza.
Fragmentarnost mnogih odlomaka koja zahtijeva nadopunu, uz druge veoma
teke, esto jedva razumljive dijelove, moe se objasniti pretpostavkom da se
tekst jo uvijek nalazi u poetnoj fazi prijevoda. Stoga bi se rasprava O podrijetlu
svijeta mogla uzeti kao "opus imperfectum" (B. Layton).
Autor se slui razliitim gnostikim i negnostikim izvorima i pre-dajama, koje je
veoma teko poblie odrediti u okvirima knjievne kritike, a jo tee
rekonstruirati. Posljedice toga su mnoge nedosljednosti
i oprenosti, budui da barem nekoliko tih predaja ili djela pretpostavljaju
vlastiti sustav, ili sadre druge tendencije, poput seti- janizma, valentijanizma, pa
ak i manihejstva. O podrijetlu svijeta ne nudi vlastiti zatvoreni sustav, niti
predstavlja neki od poznatih gnostikih sustava. Autor barata izravnim ili
neizravnim navodima, naznakama, saecima, objanjenjima i etimologijama, koji
se otro suprotstavljaju inae prevladavajuem pripovjedakom stilu. Takva
obrana vlastitoga stajalita pozivanjem na druga djela, predstavlja uinkovitu i
uvjerljivu argumentaciju. O podrijetlu svijeta ima mnogo slinosti s Hipostazom
arhonata, to upuuje na blisku vezu izmeu dva teksta. Pa ipak, razlike izmeu
spomenutih dokumenata, osobito one koje se odnose na gledita o svijetu, kao i
brojne razlike u pojedinostima, ine izravnu knjievnu vezu prilino
nevjerojatnom. Taj paralelizam vjerojatno proizlazi iz koritenja istoga izvora.
Kozmogonija i antropogonija koje slijede polu-filozofskom poetku, djelomice su
orijentirane prema Postanku 1-2, no i na koncepcije poput onih sadranih u Knjizi
jubileja, Knjizi Henokovoj i Knjizi Henokovih tajni. Openito uzevi, karakteristino
idovski utjecaji dominiraju u angelologiji, demonologiji, eshatologiji i
etimologijama. Gnostika reinterpretacija primljenoga korpusa znatno varira. Ona
se kree od korijenitog ponovnoga vrednovanja, npr. u sluaju demijurgove
presumpcije (pri emu je kao izvor sluio Izaija 45:5; 46:9) i onoga to se opisuje
u Postanku 3, do relativno tonog preuzimanja idovskih ideja i motiva, poput
prikaza raja.
Primordijalna povijest naglaava arhontsko stvaranje zemaljskoga ovjeka, u
svezi s uenjem o prvobitnom ovjeku, koje je veoma teko shvatiti zbog razliitih
motiva i heterogenih koncepcija. S druge strane, primordijalna povijest ve inicira
priu o otkupljenju od strane Pistis Sofije ili Sofije Zoe, koje se susreu ili djeluju
na razliite naine. Meutim, u toj kompleksnoj soteriologiji Isus Krist nema
sredinju, nego marginalnu ulogu. Iz tih razloga O podrijetlu svijeta pripada
gnostikim tekstovima iz Nag Hammadija, koji su sutinski nekranski.
Rasprava O podijetlu svijeta orijentirana je k univerzalnoj eshatologiji. To
pokazuju mnoge naznake o svretku, kao i opiran prikaz konanih zbivanja uz
mnotvo apokaliptinih misli, izraza i motiva. Konano stanje, koje nastupa pod
utjecajem viega svijeta, uz razlikovanje otkupljenja gnostika od unitenja svega
stvorenog zajedno sa stvoriteljem, nadilazi prvobitno stanje, te onemoguava
ponavljanje zbivanja u obliku u kojemu se ona opisuju u raspravi O podrijetlu
svijeta.
O podrijetlu svijeta je znaajno gnostiko djelo. Taj prilino opiran dokument
prua nam dobar uvid u nain razmiljanja upuenoga autora, njegove radne
navike i argumentaciju kljunih pitanja. tovie, to djelo pokazuje do kojega se
stupnja i s kojom slobodom i vjerodostojnou gnostiki pisac slui stranom, ak i
negnostikom i heterogenom milju. Ono, stoga, pokazuje da je gnostiko
miljenje o svijetu i postojanju bilo mnogo znaajnije od mitoloke formulacije.
Djelo O podrijetlu svijeta moe nam pomoi da razumijemo kako se u srazu s
drugim intelektualnim strujama, a katkada i uz pomo njih, gnostika percepcija
svijeta odrala, ponekad ak i odnosei pobjedu.
(II 97, 24-127, 17)
Uvidjevi da svi, bogovi i ljudi, kau da nita nije postojalo prije kaosa, ja u
dokazati da grijee, jer ne znaju nita o podrijetlu kaosa i njegovim korijenima.
Evo kako ja to tumaim. Ljudima je najlake rei 98 da je kaos vrsta tame! No,
kaos ustvari proizlazi iz sjene, koja se naziva "tamom". A sjena proizlazi iz
tvorevine koja postoji od samoga poetka. tovie, jasno je da je postojala prije
kaosa, te da je kaos nastao poslije prve tvorevine.
Pozabavimo se, stoga, injenicama vezanima uz tvar, te prvom tvorevinom iz koje
je proizaao kaos.
Na taj emo nain doi do istine.
Kada se prirodna struktura besmrtnih bia posve razvila iz beskonanog, slinost
je proizala iz Pistis (Vjere); ona se naziva Sofija (Mudrost). Izrazila je volju i
postala tvorevinom nalik prvobitnoj svjetlosti. Njezina se volja odmah oitovala
kao nebesima slina i nezamislivo velika; nalazila se izmeu besmrtnih bia i onih
stvari koje su nastale poslije njih, poput [...]; ona (Sofija) djelovala je kao koprena
koja dijeli ovjeanstvo od stvari koje su gore.
Izvan vjenoga kraljevstva (eona) istine nema sjene, jer se u njemu nalazi
bezgranino svjetlo. No, njegova je vanjtina sjena, koja se naziva "tamom".
Odatle potjee sila koja vlada tamom. A sile koje su nastale poslije njih nazivaju
sjenu "beskonanim kaosom". On je izvor svih boanstava [...] i itavoga prostora,
stoga je sjena nastala poslije prve 99 tvorevine. U ponoru se (sjena) pojavila, a
potjee iz gore spomenute Pistis.
Sjena je osjetila da postoji neto monije od nje, i u njoj se probudila zavist; a
kada je zatrudnjela po vlastitoj volji, iznenada je iznjedrila lju-bomoru. Od toga
dana, princip ljubomore prisutan je u svim vjenim kraljevstvima i njihovim
svjetovima. Sama je ljubomora tvorevina bez duha. Poput sjene, zaivjela je u
golemoj vodenoj tvari. Tada je u koja je potekla iz sjene bila baena u dio
kaosa. Od toga dana, vodena tvar postala je vidljiva. A ono to je potonulo u njoj
otplovilo je dalje, vidljivo u kaosu. Kao to iz ene koja rodi istekne sva suvina
tekuina, tako se i tvar koja je nastala iz sjene od sjene odvojila. Tvar nije
napustila kaos, nego je bila u njemu kao njegov dio.
Kada su se te stvari zbile, Pistis se pojavila iznad tvari kaosa, koja je bila
odbaena poput pometnuta fetusa, budui da u njoj nije bilo duha. Jer sav (kaos)
bijae beskonana tama i voda bez dna. Vidjevi to je proizalo iz njezine
nepotpunosti, Pistis se uznemirila. I pojavio se straan nemir, sjurivi se k njoj u
kaos. Ona se okrenula prema njemu i puhnula mu u lice u ponoru koji je ispod
100 nebesa.
Kada je Pistis Sofija poeljela da se stvar koja nije imala duha oblikuje u njoj slinu
i da zavlada nad tvari i svim njezinim silama, prvi se put iz voda pojavio vladar,
lavljega lika, dvospolac koji je u sebi posjedovao veliku mo ali nije znao odakle je
potekao. Kada ga je Pistis Sofija vidjela kako se pokree u dubinama, rekla mu je:
"Dijete, doi ovamo," a njegovo je ime "yalda baoth".
Od toga dana, naelo govora prisutno je meu bogovima, anelima i ljudima. Ono
to je nastalo kao posljedica govora zavrili su bogovi, aneli i ljudi. to se
Jaldabaota tie, on ne poznaje snagu Pistis: on nije vidio njezino lice, samo je u
vodi vidio njezinu sliku koja mu se obratila. Zbog toga glasa on je sebe nazvao
"Jaldabaot". No, savreni ga zovu "Ariel", jer bijae poput lava. Kada je dobio vlast
nad tvari, Pistis Sofija povukla se u svoje svjetlo.
Kada je vladar vidio svoju veliinu - a vidio je samo sebe, nita drugo, osim vode i
tame - zakljuio je da samo on postoji. Njegovo [...] bijae zavreno govorom: 101
pojavilo se kao duh koji se gibao nad vodama. Kada se taj duh pojavio, vladar je
razdvojio vodenu tvar. Ono to je bilo suho, ponovno je razdvojio. Od tvari je sebi
nainio prebivalite i nazvao ga "nebesima". Od tvari je vladar sebi nainio
podnoje i nazvao ga "zemljom".
Nadalje, vladar je imao misao - svojstvenu njegovoj prirodi - te je putem govora
stvorio dvospolca. Otvorio je svoja usta i zahukao. Ovaj je otvorio oi, pogledao u
svoga oca i rekao mu: "Eee!" Njegov ga otac nazva Eee-a-o ("Jao"). Potom stvori
drugoga sina. Zahukao je. Ovaj je otvorio oi i rekao svome ocu: "Eh!" Njegov ga
otac nazva "Eloai". Potom stvori i treega sina. Ovaj je otvorio oi i rekao svome
ocu: "Asss!" Njegov ga otac nazva "Astafaj". To su tri oeva sina.
Sedmoro se dvospolaca pojavilo u kaosu. Oni imaju muka i enska imena.
ensko je ime Pronoia (Razboritost) Sambatas, to je "tjedan".
I njegov se sin zove Yao: njegovo ensko ime je Gospodstvo.
Sabaoth: njegovo ensko ime je Boanstvo.
Adonai: njegovo ensko ime je Kraljevstvo.
Elai: njegovo ensko ime je Ljubomora.
Orai: njegovo ensko ime je Bogatstvo.
I Astafai: njegovo ensko ime 102 je Mudrost (Sofija).
To je sedam sila sedam nebesa kaosa. One su roene kao dvospolci, prema
besmrtnom uzoru koji je postojao prije njih i prema elji Pistis: kako bi slika onoga
to je postojalo od poetka moglo vladati do kraja.
O uincima tih imena i snazi mukih bia saznat ete u Arhaneoskoj (Knjizi)
proroka Mojsija, a o imenima enskih bia saznat ete u prvoj Knjizi Norainoj.
Budui da je posjedovao golemu vlast, prvobitni je otac Jaldabaot govorom
stvorio nebo za svakoga od svojih potomaka - stvorio im je lijepa prebivalita - a u
svakom nebu stvorio je velike slave, sedam puta najvee. Prijestolja, palae i
hramove, te koije i djevianske duhove i jednog nevidljivog, kao i njihove slave.
Svaki je (potomak) to imao u svom nebu; mone vojske bogova, gospodara,
anela i arhanela - beskrajno mnotvo koji su im sluili. O tome podrobno govori
prva Pripovijest Oraina.
Iz toga su se neba oni usavrili do estoga neba, odnosno neba Sofije. Nebo i
njegovu zemlju unitio je remetitelj koji je bio ispod njih sviju. est se nebesa
snano zatreslo; jer, sile kaosa znale su tko je unitio nebo ispod njih. Kada je
Pistis doznala za lom koji je proizaao iz nemira, poslala je svoj dah, svezala ga i
bacila dolje u Tartar. Nebo je, zajedno sa svojom 103 zemljom, osnailo kroz
Sofiju, ker Jaldabaota, onu koja je ispod sviju.
Kada su nebesa osnaila zajedno sa svojim silama i njihovom upravom, prvobitni
se otac uzoholio. Slavile su ga sve aneoske vojske. I svi bogovi i njihovi aneli
blagoslivljahu ga i slavie. On je u tome uivao i neprestano se trsio, govorei:
"Ne treba mi nitko." Rekao je: "Ja sam Bog, i osim mene nitko ne postoji." Kada je
to izgovorio, poinio je grijeh prema svim besmrtnim biima koja su mu
odgovorila. I ona mu to uzee za zlo.
Zloa najveega vladara ispunila je Pistis gnjevom. Ona bijae nevi-dljiva. Ona
ree: "Grijei, Samaele," ("slijepi boe").
"Jedan besmrtan ovjek svjetlosti postojao je prije tebe i on e se pojaviti meu
tvojim oblijima; on e te zdrobiti poput lonareve gline.
A ti e,sii k svojoj majci, ponoru, zajedno s onima koji ti pripadaju. Jer, pri
zatiranju tvojih djela, sva nesavrenost koja je postala vidljiva izvan istine bit e
unitena i prestat e postojati, kao da je nikada nije bilo."
Izrekavi to, Pistis razotkrije sliku svoje veliine u vodama. Uinivi to, povue se
u svoje svjetlo.
Kada je Sabaot, sin Jaldabaota, uo glas Pistis, zapjevao joj je u slavu i osudio oca
[...] 104 na njezinu rije; slavio je Pistis jer ih je poduila besmrtnom ovjeku i
njegovu svjetlu. Tada Pistis Sofija isprui svoj prst i izlije na njega svjetlo iz svoga
prsta, proklinjui tako njegova oca. Kada je Sabaot bio prosvijetljen, dana mu je
golema vlast nad silama kaosa. Od toga dana naziva se "Gospodarem Sila".
Mrzio je svoga oca, tamu, i svoju majku, ponor, te je prezirao svoju sestru, misao
prvobitnoga roditelja, koja se gibala nad vodama. Zbog njegova svjetla, svi su mu
monici kaosa zavidjelii. Kada su se oni uznemirili, sedam je nebesa zaratilo.
Kada je Pistis Sofija vidjela rat, poslala je Sabaothu sedam arhanela iz svoje
svjetlosti. Oni su ga oteli i odveli u sedmo nebo. Stajali su pred njim kao sluge.
Poslala mu je jo tri arhanela i uspostavila za nj kraljevstvo da vlada nad svima i
da prebiva iznad dvanaest bogova kaosa.
Kada je Sabaoth zauzeo svoje mjesto, kao nagradu za pokajanje, Pistis mu je za
enu dala svoju ker Zoe (ivot) i dodijelila mu veliku mo, te ga je poduila o
svemu to postoji na osmom nebu. Kada je stekao vlast, najprije je sebi izgradio
palau. Ona je golema, velianstvena, sedam puta sjajnija od sviju koje postoje
na sedam nebesa.
Ispred 105 svoje palae nainio je prijestolje, koje je bilo golemo a stajalo je na
koiji s etiri lica zvanoj Kerubin. Kerubin ima osam oblija na svakom od etiri
ugla, lavlja, telea, ljudska i orlovska, ukupno ezdeset etiri oblija, a pred njim
stoji sedam arhanela; on je osmi i ima vlast. Postoji ukupno sedamdeset dva
oblija. Nadalje, iz te se koije oblikuje sedamdeset dva boga; oni uzimaju oblija
kako bi mogli vladati nad sedamdeset dva jezika kojima govore narodi. Pomou
toga prijestolja on je stvorio druge, zmijolike anele zvane "Serafini", koji ga
neprestano slave. Potom je stvorio aneoski zbor (ekklesia), nebrojeno mnotvo,
koje je naikovalo zboru na osmom nebu; te prvoroenca zvanog Izrael, ije ime
znai "ovjek koji vidi Boga"; te drugo bie, zvano Isus Krist, koje nalikuje
spasitelju gore na osmom nebu, i koje sjedi njemu zdesna, na uzvienom
prijestolju. Njemu slijeva, na prijestolju sjedi djevica svetoga duha i slavi ga. Pred
njom stoji sedam djevica, [... ] s trideset harfi, psaltira 106 i truba, slavei ga. I
sve ga aneoske vojske slave i blagoslivljaju ga. On sam sjedi na prijestolju od
svjetlosti [u] velikom oblaku koji ga prekriva. S njim je u oblaku samo Sofija [ker]
Pistis, koja ga poduava o svim stvarima koje postoje na osmom nebu, kako bi
mogle biti stvorene stvari sline njima, a njegova vladavina potrajala do unitenja
nebesa kaosa i njihovih sila.
Pistis Sofija odvojila ga je od tame i pozvala ga sebi zdesna, dok je prvobitnoga
oca postavila sebi slijeva. Od toga se dana desno naziva pravdom, a lijevo zlom.
Iz toga su razloga svi primili kraljevstvo (kosmos) u zajednitvu pravde i zla, [...]
stoji [...] nad stvorenjem [...] sve.
Stoga, kada je prvobitni roditelj kaosa vidio svoga sina Sabaotha i slave u kojoj je
prebivao kao najvei od svih vladara kaosa, pozavidio mu je. Obuzet gnjevom, iz
svoje je smrti poslao Smrt: on (Smrt) je bio ustanovljen u estom nebu, [jer] je
odatle Sabaoth otet. Tako je postignut broj estorice vladara kaosa. Budui da je
bio dvospolan, Smrt se pomijeao s (vlastitom) prirodom i rodio sedam
dvospolnih potomaka. Ovo su imena mukih potomaka: Ljubomora, Gnjev, Suze,
Uzdisanje, Patnja, Tugovanje, Gorko Plakanje. Ovo su imena enskih potomaka:
Gnjev, Bol, Pouda, Uzdisanje, Kletva, Gorina, Svadljivost. Oni su se meusobno
sparili i svaki je od njih rodio sedmoro, te postoji ukupno 107 etrdeset devet
dvospolnih demona.
O njihovim imenima i uincima saznat ete u Knjizi Salomonovoj.
U njihovoj nazonosti, Zoe, koja je bila sa Sabaothom, stvorila je sedam dobrih
dvospolnih sila. Ovo su imena mukih sila: Nezavidan, Blagoslovljen, Radostan,
Istinit, Nesebian, Ljubljeni, Pouzdan. Ovo su imena enskih sila: Mir,
Zadovoljstvo, Radost, Blagoslov, Istina, Ljubav, Vjera (Pistis). Iz njih je poteklo
mnogo dobrih i dobrodunih duhova.
0 njihovim utjecajima i uincima saznat ete u Oblici sudbine neba koje je
ispod Dvanaest.
Vidjevi sliku Pistis u vodama, prvobitnog je oca obuzela alost, osobito kada je
uo njezin glas, poput prvoga glasa koji ga je pozvao neka izae iz voda. Kada je
shvatio da mu je one dale ime, uzdahnuo je. Postidjeo se svoga grijeha. Shvatio je
da doista postoji besmrtnik svjetlosti koji je postojao prije njega, i to ga je veoma
uznemirilo. Jer, svim bogovima i njihovim anelima govorio je: "Ja sam Bog. Osim
mene nitko ne postoji." Naime, strahovao je da bi ga oni osudili, saznavi za
drugoga koji je postojao prije njega. No, nesposoban za razumijevanje, prezreo je
osude i postupio nerazborito. Rekao je: "Ako je 108 ita postojalo prije mene,
neka se pojavi, kako bismo vidjeli njegovo svjetlo."
1 gle! Smjesta je svjetlo izalo iz osmoga neba i prolo kroz sva nebesa
zemlje. Kada je prvobitni otac vidio ljepotu svjetlosti koja je zraila, zapanjio se i
postidio. Kada se ta svjetlost pojavila, u njoj se pojavila ljudska slika, izvanredno
lijepa. Nitko je nije vidio izuzev prvobitnoga oca i Pronoie koja je bila s njim. Pa
ipak, ta se svjetlost ukazala svim silama nebeskim. I njih obuze nemir.
Kada je Pronoia ugledala toga poslanika, zaljubila se u nj. No, on ju je mrzio jer je
bila u tami. eljela ga je zagrliti ali nije bila sposobna to uiniti. U nemogunosti
da utai svoju ljubav, izlila je svoju svjetlost na zemlju. Od tada se taj poslanik
naziva "Adam od Svjetlosti", to znai, "svijetao ovjek od krvi". Zemlja se pred
njim prostrla, sveti Adaman, to znai "Sveta Zemlja Adamantina". Od tada svi
monici slave djeviinu krv. Zemlja se proistila pomou djeviine krvi. No, to je
jo znaajnije, voda se proistila kroz sliku Pistis Sofije, koja se u vodama ukazala
prvobitnom ocu. S pravom se, stoga, kae: "kroz vode." Budui da sve oivljuje,
sveta je voda 109 proiava.
Iz te prve krvi nastao je Eros, dvospolac. Njegova je muevnost Himi- reris, vatra
iz svjetlosti. Njegova enstvenost koja je s njime - dua krvi - je od Pronoine tvari.
Kada su ugledali Erosa, svi su se bogovi i njihovi aneli zaljubili u nj. Pojavljujui
se u svakome od njih, zapalio ih je: kao to jedna svjetiljka pali mnoge svjetiljke,
dok se njezina svjetlost pritom ne umanjuje. Tako se i Eros proirio svim
stvorenim biima kaosa i nije se umanjio. Kao to se Eros pojavio u sredini,
izmeu svjetla i tame, a u sredini, izmeu anela i ljudi zbilo se tjelesno
sjedinjenje Erosovo, tako je iz zemlje procvjetalo prvobitno zadovoljstvo. ena je
slijedila zemlji. Vjenanje je slijedilo eni. Roenje je slijedilo vjenanju.
Razrjeenje je slijedilo roenju.
Poslije Erosa, vinova je loza izniknula iz te krvi izlivene na zemlju. Zato se u
onima koji od nje piju raa udnja za tjelesnim sjedinjenjem. Poslije vinove loze, iz
zemlje su izniknula stabla smokve i nara, kao i sve druge vrste drvea, imajui u
sebi sjeme iz 110 sjemena monika i njihovih anela.
Tada je Pravda stvorila Raj, neizmjerno lijep i izvan putanja mjeseca i sunca, u
Zemlji Bezbrinosti, na Istoku, meu kamenjem. udnja obitava meu prelijepim,
plodovima bremenitim drveem. A drvo vjenoga ivota nalazi se, prema volji
Bojoj, na sjeveru Raja, kako bi darovalo vjenost duama istih, koje e proizai
iz oblija siromatva na kraju vremena. Boja drveta ivota je poput boje sunca.
Njegove su grane veoma lijepe. Njegovo je lie poput empresova. Njegov plod,
kada je bijel, nalikuje grozdu. Drvo ivota visoko je do nebesa. Pokraj njega nalazi
se drvo znanja (gnosis), koje posjeduje snagu Boga. Njegova je svjetlost poput
mjeseeve, kada je u punom sjaju. Njegovo je lie poput smokvina. Njegov je
plod poput datuljina. To se drvo nalazi na sjeveru Raja, kako bi due oslobodilo iz
demonskih okova, ne bi li se one pribliile drvetu ivota i jele od njegova ploda i
prezrele monike i njihove anele.
Uinak toga drveta opisan je u Svetoj Knjizi ovim rijeima: "Ti si drvo znanja, koje
je u Raju, od ijega je ploda jeo prvi ovjek i koje je otvorilo njegov um; on je volio
svoju ensku druicu i prezreo 111 ostale, strane slike."
Poslije njega, izniknulo je stablo masline, koje je imalo proistiti kra-ljeve i velike
sveenike pravednosti koji e se pojaviti na kraju vremena. Stablo masline
proizalo je iz svjetlosti prvoga Adama, zbog pomazanja koje e oni primiti.
Prva dua (psiha) voljela je Erosa koji je bio uza nju, i izlila je svoju krv na nj i na
zemlju. Iz te krvi najprije je izniknula rua, iz zemlje, iz trnovita grma, kao izvor
radosti zbog svjetlosti koja se imala pojaviti u grmu.
Poslije nje, iz zemlje je izniknulo raznoliko cvijee opojna mirisa, iz svake
djevianske Pronoine keri. Kada su one uzljubile Erosa, izlile su svoju krv na nj i
na zemlju. Poslije njih, iz zemlje je izniknulo bilje svake vrste, imajui u sebi sjeme
monika i njihovih anela. Poslije njih, monici su iz voda stvorili sve zvijeri,
gmazove i ptice, koji su u sebi nosili sjeme monika i njihovih anela.
No, prije svega toga, kada se pojavio prvoga dana, proboravio je na zemlji
otprilike dva dana, ostavivi niu Pronoiu na nebu. Potom se uzdignuo u svoju
svjetlost. Smjesta je tama zastrla itav svemir. 112 Kada je to poeljela, Sofija,
koja je bila na niem nebu, primila je vlast od Pistis i oblikovala velianstvena
svijetlea tijela i sve zvijezde. Postavila ih je na nebo kako bi obasjavali zemlju i
oznaavali vrijeme, godinja doba, godine, mjesece, dane, noi, trenutke... Tako
je bio ukraen itav nebeski prostor.
Kada je Adam Svjetlosti izrazio elju da ue u svoju svjetlost - tj. u osmo nebo -
nije to mogao uiniti zbog siromatva koje se pomijealo s njegovom svjetlou.
Stoga je za se stvorio golemo vjeno kraljevstvo. U tom vjenom kraljevstvu
stvorio je est vjenih kraljevstava i njihove ukrase, ukupno est, koji su bili
sedam puta bolji od nebesa kaosa i njihovih ukrasa. Sva ta vjena kraljevstva i
njihovi ukrasi postoje u beskonanosti koja se nalazi izmeu osmoga neba i kaosa
ispod njega, ukljuujui svemir koji pripada siromatvu. Njihov je poredak zapisan
u Sedmom svemiru proroka Hieralije.
Prije negoli se Adam Svjetlosti povukao u kaos, monici koji su ga vidjeli
podsmjehivali su se prvobitnom ocu, jer je lagao kada je rekao: "Ja sam Bog.
Nitko ne postoji prije mene." Doli su k njemu i rekli: "Zar to nije bog koji je
unitio nae djelo?" On im odgovori: "Da. Ako ne elite da on uniti nae djelo,
stvorimo ovjeka od zemlje, prema slici naega tijela i prema slici 113 toga bia,
kako bi nam sluio i kako bi se, kada vidi sebi slinog, u nj zaljubio. Tako vie nee
unitavati nae djelo, a mi emo roene iz svjetlosti uiniti svojim slugama, za
sve vrijeme trajanja toga vjenoga kraljevstva." Sve se to dogodilo u skladu sa
zamisli Pistis, kako bi se ovjek pojavio poslije sebi slinoga, i prezreo ih zbog
njihova oblija. A njihovo je oblije postalo omota svjetlosti.
Potom su monici primili znanje (gnosis) potrebno za stvaranje ovjeka. Sofija
Zoe - ona koja je uz Sabaotha - predvidjela je to. I nasmijala se njihovoj odluci.
Jer, oni su slijepi: i ne znajui, stvorili su ga na svoju tetu. Ne shvaaju to ine.
Ona ih je pretekla i nainila svoga ovjeka, koji je imao poduiti njihovo oblije
kako da ih prezire i pobjegne od njih.
Taj je uitelj nastao na sljedei nain. Kada je Sofija ispustila kapljicu svjetlosti,
ona je pala na vodu, te se smjesta pojavilo dvospolno ljudsko bie. Tu je kapljicu
najprije oblikovala kao ensko tijelo. Poslije toga, koristei se tijelom, oblikovala
ga je na sliku majke koja se pojavila. Svoje je djelo zavrila za dvanaest mjeseci.
Bilo je stvoreno dvospolno ljudsko bie koje Grci nazivaju Hermafroditom; njegovu
majku Hebreji nazivaju Evom ivota (Zoe), naime, enskim uiteljem ivota.
Njezin je potomak bie koje je gospodar. Monici 114 su ga poslije nazvali
"Zvijer", kako bi moglo zavoditi njihova oblija. "Zvijer" se tumai kao "uitelj", jer
se pokazalo da je najmudrija od svih bia.
Eva je prva djevica, ona koja je bez mua zaela svoga prvog potomka. Samoj je
sebi bila babica. Ona je, navodno, rekla:
Ja sam dio svoje majke; ja sam majka.
Ja sam ena; ja sam djevica.
Ja sam ona koja ublaava porodiljne muke.
Moj me mu oplodio; ja sam njegova majka.
On je moj otac i gospodar.
On je moja snaga; Ono to eli on govori s razlogom.
Ja sam proces nastajanja; rodila sam ovjeka kao gospodara.
Voljom [...] oni [...] Due koje su imale ui u oblija monika oito vale su se
Sabaothu i njegovu Kristu. Njima je sveti glas rekao: "Mnoite se i poboljavajte!
Budite gospodari svih stvorenja." Njima je sudbina namijenila da ih zarobi
prvobitni otac. Tako su bili zatvoreni u tamnice oblija i ondje e ostati do kraja
vremena. Onima koji su bili uza nj, prvobitni je otac iznio svoje miljenje o
ovjeku. Svaki je od njih tada izlio svoje sjeme u sredite pupka zemlje. Toga je
dana sedam vladara oblikovalo ovjeka tijela nalik njihovu, no njegova je slika
nalikovala ovjeku koji im se ukazao. Oblikovan je dio po dio. Njihov je voa
oblikovao mozak i ivani sustav. Poslije toga, on se pojavio kao prvi.
Postao je 115 ovjek obdaren duom. I bio je nazvan "Adam", to znai "otac",
prema imenu onoga koji je postojao prije njega.
Kada su zavrili Adama, on ih je napustio kao beivotna posuda, budui da je
poprimio oblik kao odbaen plod, u njemu nije bilo duha. Kada se vrhovni vladar
prisjetio Pistisinih rijei, obuze ga strah da e pravi ovjek ui u njegovo oblije i
njime zagospodariti. Stoga je svoje oblije ostavio etrdeset dana bez due,
povukao se i napustio ga. etrdesetoga dana, Sofija Zoe udahnula je svoj dah u
Adama koji nije imao due. Poeo se kretati po tlu, ali nije mogao ustati.
Kada je stiglo sedam vladara, vidjeli su ga i uznemirili se. Prili su mu
i zarobili ga. On (vrhovni vladar) upitao je dah u njemu: "Tko si? Odakle si
doao?" Dah mu odgovori: "Doao sam iz sile ovjeka za unitenje vaega djela."
Kada su to uli, slavili su ga jer je umirio njihove strahove
i nemir. Taj su dan nazvali "Poinak", jer su otpoinuli od naporna rada. Kada
su vidjeli da je Adam ustao, bijahu radosni, te ga uzee i smjestie u Raj. Tada su
se povukli u svoja nebesa.
Poslije toga dana poinka, Sofija je poslala svoju ker Zoe, zvanu Eva, kao
uiteljicu, kako bi uinila da Adam, koji nije imao due, ustane, te da oni koje on
iznjedri postanu nositelji svjetlosti. Kada je ll6 Eva vidjela svoga mukog druga
gdje lei na zemlji, saalila se na nj rekavi: "Adame! Oivi! Ustani sa zemlje!"
Njezina se rije smjesta pretvorila u djelo. Ustavi, Adam je otvorio oi. Kada ju je
ugledao, rekao je: "Zvat e se 'Majkom ivih'. Jer, ti si mi dala ivot."
Kada su monici doznali da je njihovo oblije oivjelo i ustalo, veoma su se
zabrinuli. Poslali su sedam arhanela da izvide to se dogodilo. Oni su doli k
Adamu. Vidjevi Evu gdje s njim razgovara, rekoe jedni drugima: "to je ta
svijetla ena? Nalikuje slici koja nam se ukazala u svjetlosti. Zarobimo je i stavimo
u nju njezino sjeme, kako bi postala bremenita i nemona da se uzdigne u svoju
svjetlost. Mi emo zapovijedati onima koje rodi. Ali, ne recimo Adamu nita, jer on
nije jedan od nas. Uinimo da usne dubokim snom. U snu emo mu kazati da je
ona potekla iz njegova rebra, kako bi mu se pokorila i kako bi on bio njezin
gospodar."
Eva, kao sila, nasmijala se njihovoj odluci. Zamaglila je njihove oi i potajice
ostavila uz Adama svoju sliku. Ula je u drvo znanja i ondje ostala. Traili su je, a
ona im je otkrila da je ula u drvo i postala drvetom. Obuzeti strahom, slijepa su
stvorenja pobjegla.
Kada je magla ieznula iz njihovih oiju, doli su k Adamu; vidjevi da je uza nj
slika te ene 117 veoma su se uznemirili, mislei da je to prava Eva. Nerazborito
su joj prili, zarobili je i bacili svoje sjeme na nju. Uinili su veliko zlo, oskrvnuvi
je ne samo na prirodne, nego i na odvratne naine. Najprije su oskvrnuli peat
njezina glasa - onaj koji im je govorio, rekavi: "to postoji prije vas?" - kanei
tako oskvrnuti one koji bi na kraju (vremena) mogli rei da su roeni od istinskoga
ovjeka putem govora. Pogrijeili su, ne znajui da su oskvrnuli vlastito tijelo: na
svaki su nain monici i njihovi aneli oskvrnuli sliku.
S prvim vladarom zaela je Abela. Drugog je potomka zaela sa sedam
monika i njihovim anelima. Sve se to dogodilo prema zamisli prvobitnoga oca,
kako bi prvobitna majka u sebi ponijela svako sjeme, pomijeana i usklaena sa
sudbinom svemira, njegovim oblicima i Pravdom. Prethodno smiljen plan
ostvario se u pogledu Eve, kako bi oblija monika postala omotaima svjetlosti i
kako bi ih se preziralo kroz njihova oblija.
Prvi Adam, (Adam) Svjetlosti, obdaren duhom (pneumatikos), pojavio se prvi dan.
Drugi je Adam obdaren duom (psychikos), a pojavio se estoga dana koji se
naziva Afrodita. Trei je Adam stvorenje zemlje (choikos), odnosno, ovjek zakona,
a pojavio se osmoga dana [... ] spokoj 118 siro-matva, koji se naziva "Dan
Sunca" (nedjelja). Potomstvo zemaljskoga Adama bilo je brojno i potpuno, te je
proizvelo svakojake znanstvene podatke o duom obdarenom Adamu. No, svi su
bili u neznanju.
Dopustite mi da kaem jo i to da je vladarima bilo drago kada su vidjeli njega i
ensko stvorenje kako grijee u neznanju, poput zvijeri. Kada su shvatili da ih
besmrtnik nee zanemariti, obuzeo ih je strah vei nego kada se ena pretvorila u
drvo. Veoma su se uznemirili, rekavi: "Moda je to istinski ovjek - ovo bie koje
je na nas poslalo maglu i poduilo nas da je ona koja je oploena nalik njemu - a
mi emo biti pobijeeni!"
Tada su njih sedmorica iznijeli planove. Krotko su doli k Adamu i Evi. Rekli su mu:
"Plodovi svih stabala koja su za te stvorena u Raju bit e pojedeni; no, uvajte
drvo znanja i ne jedite od njegova ploda. Ako od njega jedete, umrijet ete."
Usadili su u njih strah i povukli se k svojim monicima.
Potom je stiglo najmudrije od svih stvorenja, zvano Zvijer. Kada je (Zvijer) vidjela
(sliku) njihove majke Eve, rekla joj je: "to ti je Bog rekao? Je li ti rekao: 'Ne jedite
od ploda drveta znanja (gnosis)'?" Ona joj odgovori: "Nije rekao samo: 'Ne jedite
od njegova ploda', nego i 'Ne dotiite ga se, da ne biste umrli."' (Zvijer) joj ree:
"Ne bojte se. U smrti neete umrijeti. Jer, on zna da e, budete li jeli 119 od
njegova ploda, vai umovi postati bistri, te da ete vi sami biti poput bogova,
znajui razliku izmeu zlih i dobrih ljudi. Doista, to vam je rekao u ljubomori, kako
ne biste jeli od ploda drveta znanja."
Eva je povjerovala uiteljevim rijeima. Pogledala je drvo i vidjela kako je lijepo i
bremenito plodom. Drvo joj se svidjelo, stoga je uzela njegov plod i pojela ga.
Svome je muu takoer dala da jede od ploda, i on je jeo. Potom se njihov um
otvorio. Jer, kada su pojeli, obasjala ih je svjetlost znanja. Kada su se zaodijenuli
stidom, znali su da su lieni znanja. Kada su se otrijeznili, vidjeli su da su nagi, te
su se zaljubili jedno u drugo. Vidjevi da oni koji su ih nainili imaju oblik zvijeri,
prezreli su ih: bili su veoma svjesni.
Kada su vladari saznali da su Adam i Eva prekrili njihove zapovijedi, uli su u Raj,
uz potres i strane prijetnje. Adam i Eva zadrhtae i sakrie se pod rajskim
drveem. Vladari nisu znali gdje su se sakrili, te zazvahu: "Adame, gdje si?" On im
odgovori: "Ovdje sam, jer sam se strahujui od vas sakrio, ispunjen stidom." U
neznanju su ga upitali: "Tko vam je rekao za stid kojim ste se zaodijenuli? - osim
ako niste jeli od ovoga drveta!" On im ree: "ena koju ste mi dali - ona mi je dala
da jedem, i ja sam jeo." Potom su upitali enu: 120 "to si uinila?" Ona im
odgovori: "Uitelj me ponukao, i ja sam jela."
Vladari su potom pristupili uitelju. Njihove su se oi zbog njega zamaglile, te mu
nisu mogli nita uiniti. Prokleli su ga, jer su bili nemoni.
Poslije toga, doli su k eni i prokleli nju i njezino potomstvo. Potom su prokleli i
Adama, a zbog njega i zemlju i usjeve; prokleli su sve to su stvorili. Oni nemaju
blagoslova. Dobro ne moe proizai iz zla.
Toga su dana vladari shvatili da doista postoji neto monije od njih: shvatili su
samo da njihove zapovijedi nisu bile izvrene. Zbog besmrtnika, svijetom je
zavladala zavist. Kada su vladari vidjeli da je njihov Adam uao u nepoznato
stanje znanja, poeljeli su ga iskuati, te su skupili sve domae ivotinje i divlje
zvijeri zemaljske i ptice nebeske, i doveli ih Adamu da vide kako e ih nazvati.
Kada ih je Adarn vidio, dao je imena njihovim stvorenjima.
Meu njima je zavladao nemir, jer je Adam izdrao sva iskuenja. Okupili su se i
iznijeli planove. Rekli su: "Pogledajte Adama! Postao je poput nas , te zna razliku
izmeu svjetla i tame. Moda e biti zaveden, kao u sluaju Drveta Znanja, te e
jesti i s Drveta ivota i postati besmrtan, i postati gospodarem, i prezreti nas i
svu nau slavu! Tada e se odrei nas i naega svemira. Istjerajmo ga 121 iz Raja,
protjerajmo ga u zemlju iz koje je bio odveden, kako ne bi znao vie od nas."
I tako su prognali Adama iz Raja, zajedno s njegovom enom. I to to su uinili
nije im bilo dovoljno. Strahovali su. Okruili su Drvo ivota stranim ivim biima
zvanima "kerubini", i meu njih postavili vatreni ma koji je neprestano vitlao,
kako nijedno zemaljsko bie ne bi moglo ondje ui.
Budui da su vladari zavidjeli Adamu, eljeli su Adamu i Evi skratiti ivote.
Meutim, u tome ih je sprijeila sudbina koja im je (Adamu i Evi) bila odreena od
samoga poetka. Jer, svakome je bio dodijeljen ivotni vijek od tisuu godina, u
skladu s gibanjem svijetleih tijela. No, iako vladari to nisu mogli uiniti, svaki od
tih zlobnika oduzeo im je po deset godina. Preostali ivotni vijek tako je iznosio
devet stotina i trideset godina; ispunjenih bolom, slabou i zlom. I ivot e
takvim ostati do kraja vremena.
Vidjevi da su vladari tame prokleli njezine, Sofija Zoe se uvrijedila. Izaavi iz
prvoga neba u punoj snazi, istjerala je vladare iz njihovih nebesa i bacila ih u
grjeni svijet, na zemlju, kako bi ondje prebivali u obliku zlih duhova (demona).
[...], 122 kako bi u Raju moglo provesti tisuu godina - duom obda-reno ivo bie
zvano "feniks". Ono samo sebe ubija i ponovno oivljuje, kao svjedok presude
protiv njih, jer uinie zlo Adamu i njegovu narataju, sve do kraja vremena.
Postoje [...] tri ovjeka i njhovi potomci, sve do kraja vremena: duhom obdaren i
vjean, duom obdaren i zemaljski. Jednako tako, postoje i tri feniksa [u] Raju -
prvi je besmrtan; drugi ivi tisuu godina, dok za treega Sveta knjiga tvrdi da je
umro. Postoje, takoer, i tri krtenja - prvo je duhovno, drugo je krtenje vatrom,
tree je krtenje vodom. Kao to se feniks pojavljuje kao svjedok
0 anelima, tako je i vodena hidra egipatska svjedok onih koji silaze u
krtenje istinskoga ovjeka. Dva egipatska bika posjeduju misterij, sunce
1 mjesec, kao svjedoke Sabaotha: naime, preko njih je Sofija primila svemir;
od dana kada je stvorila sunce i mjesec, stavila je vjeni peat na svoje nebo.
A crv koji je roen iz feniksa takoer je ljudsko bie. O njemu je pisano (Ps 91:13
LXX): "Kao feniks cvate pravednik"*. Feniks se najprije pojavljuje u ivom stanju,
potom umire i ponovno ustaje, kao znak onoga to postaje oito na kraju
vremena. Ti veliki znakovi pojavljivali su se samo u Egiptu - nigdje drugdje - kao
naznaka 123 da je (ta zemlja, op. prev.) poput Bojega Raja.
Vratimo se gore spomenutim vladarima, kako bismo kazali jo neto o njima.
Kada je sedam vladara baeno s njihovih nebesa na zemlju, stvorili su sebi sluge,
mnotvo demonskih anela. Ovi su ljude poduili raznim vrstama grijeha, te
magiji, arobnim napitcima, oboavanju idola, prolijevanju krvi, svetitima,
hramovima, rtvama te rtvovanjima svim zemaljskim duhovima, imajui sudbinu
njihova suradnika koji je doao u ivot sporazumom izmeu bogova nepravde i
pravde.
Svijet je, dakle, od poetka grijeio. Jer, svi ljudi na zemlji, od postanka do
svretka, oboavali su duhove (demone), - kako pravedni aneli, tako i
nepravedni ljudi. Tako je svijetom vladala zaluenost, neznanje i nepominost. Svi
su grijeili, sve do pojave istinskoga ovjeka.
Neka ovo za sada bude dovoljno. Nastavimo s razmatranjem naega svijeta, kako
bismo tono zavrili opis njegova poretka i uprave. Tada e nam postati jasno
kako je otkriveno vjerovanje u nevieno kraljevstvo, koje je bilo vidljivo od
postanka do svretka vremena.
Doao sam, dakle, do glavnih toaka vezanih uz besmrtnoga ovjeka: govorit u
o svim biima koja mu pripadaju i objasniti kako su se nala ovdje.
Kada je nastalo mnotvo ljudskih bia, od Adama 124, koji je bio oblikovan, te iz
tvari, i kada je svijet ve bio napuen, vladari su njime gospodarili - odnosno,
drali su ga ogranienog neznanjem. Zato? Iz sljedeega razloga: budui da
besmrtni otac zna da nedostatak istine postoji u vjenim kraljevstvima i njihovu
svemiru, kada je poelio unititi vladare gubitka pomou stvorenja koja su
oblikovali, poslao je tvoju sliku dolje, u svijet gubitka, naime, blagoslovljene,
male, nedune duhove. Njima znanje nije strano. Jer, sve je znanje sadrano u
jednom anelu koji se pojavio prije njih; on nije nemoan u pratnji oca. I [on] im je
dao znanje. Kad god se pojave u svijetu gubitka, smjesta i najprije razotkrivaju
uzorak trajnosti, kao osudu vladara i njihovih sila. Kada su se blagoslovljena bia
pojavila u oblicima koje su im dali vladari, budili su zavist. A iz zavisti su vladari
pomijeali svoje sjeme s njima, nadajui se da e ih oskvrnuti. Nisu uspjeli. Kada
su se blagoslovljena bia pojavila u svijetlom obliku, pojavila su se na razliite
naine. Svaki od njih, poevi u svojoj zemlji, razotkrio je svoju (vrstu) znanja
vidljivoj crkvi sastavljenoj od oblija gubitka. Ona (crkva) je bila osnovana kako bi
sadravala sve vrste sjemenja, zbog sjemena vladara koje se s njome pomijealo.
Tada je Spasitelj stvorio [...] sviju njih - i njihovi su duhovi oito nadmoniji, (jer
su, op. prev.) blagoslovljeni 125 i raznoliki. (Stvorio je) takoer mnoga druga bia,
koja nemaju kralja, te su bolja od svakoga tko je postojao prije njih. Postoje,
dakle, etiri rase. Tri rase pripadaju kraljevima osmoga neba. No, etvrta rasa
nema kralja, to je savrena i od sviju najvia. Jer, oni e ui u sveto mjesto
njihova oca. I oni e stei mir i spokoj i vjenu, neizrecivu slavu i beskrajnu
radost. tovie, oni su kraljevi u smrtnom podruju, u njemu su besmrtni. Oni e
osuditi bogove kaosa i njihove sile.
Rije koja je iznad svih bia poslana je samo da bi on mogao objaviti nepoznato.
On je rekao :
"Nita nije skriveno to nije oito, i ono to nije bilo prepoznato, bit e
prepoznato."
Ovi su poslani da obznane ono to je skriveno, te sedam monika kaosa i njihovu
bezbonost. Time su bili osueni na smrt.
Kada su se svi savreni pojavili u oblicima koje su im dali monici, i kada su
razotkrili neusporedivu istinu, osramotili su svu mudrost bogova. I njihova je vjera
bila prokletstvo. I njihova se mo isuila. Njihova se vlast istopila. Njihova je
misao postala praznina, zajedno s njihovom slavom.
Prije svretka vremena, itav prostor potrest e snaan grom. Tada e vladari
tugovati, [...] njihova 126 smrt. Aneli e oplakivati svoje ovje-anstvo, demoni
e plakati nad svojim dobima, a njihovo e ovjeanstvo tugovati i kukati u svojoj
smrti. Tada e zapoeti doba, i oni e se uznemiriti. Njihovi e kraljevi biti
zatrovani vatrenim maem, te e meusobno zaratiti, a zemljom e potei krv. Ti
e ratovi uznemiriti vode mora. Zvijezde na nebu zaustavit e svoja kretanja.
Grom e zagrmjeti iz velike sile koja je nad svim silama kaosa, gdje se nalazi
nebeski svod ene. Stvorivi prvu tvorevinu, ona e odstraniti mudru vatru
razuma i zaodjenuti se nerazboritim gnjevom. Tada e progoniti bogove kaosa,
koje je stvorila zajedno s prvobitnim roditeljem. Bacit e ih dolje, u ponor. Bit e
zbrisani zbog svoje zlobe. Jer, postat e poput vulkana i prodrijeti jedan drugoga
dok ne ieznu u ruci prvobitnoga roditelja. Kada ih on uniti, okrenut e se protiv
sebe i sebe samoga unititi dok ne prestane postojati.
A njihova nebesa past e jedno na drugo, i njihove e sile progutati vatra. Njihova
e vjena kraljevstva takoer biti pregaena. A njegovo e nebo pasti i razbiti se
na dva dijela. Njegova [...] e pasti dolje, na [...] podrati ih; oni e pasti u ponor,
i ponor e biti pregaen.
Svjetlost e [...] tamu i zbrisati je: bit e 127 neto to nikada nije bilo. A
tvorevina kojoj je slijedila tama rastopit e se. I nedostatak e biti iupan iz
korijena (i baen) dolje, u tamu. I svjetlost e se vratiti svome korijenu. I pojavit
e se slava neroenih. I ispunit e itavo vjeno kraljevstvo.
Kada proroanstvo i pripovijest o onima koji su kralj (? kraljevi, op.prev.) budu
obznanjeni i kada ga ispune oni koji se nazivaju savrenima, oni koji - za razliku
(od njih, op. prev.) - nisu postali savreni u neroenu ocu, primit e njihovu slavu
u svojim kraljevstvima i kraljevstvima besmrtnih: no, nikada nee ui u
kraljevstvo bez kralja. Jer, svatko mora otii na mjesto odakle je potekao. Doista,
po njegovim djelima i znanju, svaki ovjek razotkrit e svoju (vlastitu) prirodu.
*U Psalmu 92 (91),13, "Biblija", Kranska sadanjost, Zagreb, 1994. stoji: "Ko
palma cvate pravednik..."
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
(V, 3)
Uvod: William R. Schoedel Preveo na engleski: William R. Schoedel Uredio:
Douglas M. Parrot Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Rukopis naziva ovaj zapis Otkrivenjem po Jakovu. Mi ga ovdje nazivamo (Prvo)
otkrivenje po Jakovu, kako bismo ga razlikovali od sljedeega teksta (V,4) kojeg
rukopis takoer naziva Otkrivenjem po Jakovu. Nae je otkrivenje izvrstan primjer
"dijaloga otkrivenja". Sudionici toga razgovora su Gospodin i Jakov, Gospodinov
brat (iako se za potonjega kae da je bio Gospodinov brat samo u duhovnom
smislu). U prvom dijelu teksta (24-30) Jakov Gospodinu postavlja pitanja koja
odraavaju njegovu zabrinutost zbog patnji koje e ubrzo snai i njega i
Gospodina, a Gospodin mu prua utjehu, u obliku standardnog gnostikoga nauka
o ovjekovu mjestu u svemiru. Nejasan i veoma kratak osvrt na raspee (30),
predstavlja prekretnicu pripovijesti. Poslije ponovnoga ukazanja Gospodina,
pripovijeu dominira niz formula koje bi Jakovu trebale pomoi u njegovu
sueljavanju s izazovima neprijateljskih sila koje e pokuati sprijeiti njegov
uzlazak "Prvobitnome", poslije njegova muenitva (32-36). Te formule
predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pojavljuju drugdje u kontekstu
obreda bojanja, u obliku valentinovskoga gnosticizma (Irenej, Haer, 1.21.5;
Epifan, Pan 36.3.1-6). Meutim, valja napomenuti kako barem jedna
karakteristina reenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam stranac, sin Oeve
rase") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3). Druga zanimljiva pitanja koja
se pojavljuju u drugom dijelu otkrivenja, ukljuuju naputke o tajnom prenoenju
znanja (36-38), komentare o znaaju ena kao uenica (38-41), Jakovljevu
opomenu dvanaestorici uenika (42) i, na kraju, relativno dugaku pripovijest
(sada velikim dijelom unitenu) o Jakovljevu muenitvu.
Oznaavanje Jakova kao "Jakova Pravednika" (32; 43) upuuje na kontakt sa
idovsko-kranskom predajom (Hegezip u Euzebije, H.E. Thom., izreka 12).
Ukljuivanje Addaija (36) u popis osoba koje e u tajnosti predati nauk, upuuje
na Siriju, a time i semitski oblik kranstva (vidi Euzebije, H.E. 1.13). Neki su
znanstvenici isticali kako brojne druge teme ovoga otkrivenja takoer odraavaju
utjecaj idovsko-kranske teologije. No, osim znaaja koji se pridaje Jakovu
Pravedniku, nema mnogo valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst pripisali
utjecaju idovskoga kranstva. Stoga, postoji mogunost da je Jakova odabrao
krug gnostika kao prigodan izvor njihova nauka.
Jedan od razloga privlanosti Jakova bila je injenica da se on nalazio izvan kruga
dvanaestorice uenika. Uz to, zbog svoje veze s Isusom (koja je ovdje shvaena
kao duhovna) mogao se smatrati izvorom kranskoga nauka, iega od onoga
koji je promicalo dvanaest uenika. U tom smislu, nunost tajnoga prenoenja
nauka objanjava zato se neiniciranome gnosticizam inio relativno kasnim
oblikom Isusove vjere. Ukratko, nae otkrivenje pokuava predstaviti alternativu
apostolskom autoritetu na koji se pozivao nauk ve dosta razvijenoga katolikoga
oblika kranstva. Meutim, dok se Jeruzalem i judaizam povezuju s mranim
silama svemira, ini se da se dvanaestorica (a time i katoliko kranstvo) kreu
unutar dobrostivih sfera Ahamota, manje Sofije.
Lik Jakova gnosticima je takoer mogao posluiti za objanjavanje povijesti
prvoga stoljea. Pad Jeruzalema bio je dogaaj koji je upravo udio za
objanjenjem. Iako se poslije inilo prirodnim smatrati tu katastrofu posljedicom
zala koje su idovi nanijeli Isusu (vidi Origen, Contra Celsum 2.13; Euzebije, H.e.
3.7), bilo je jo prirodnije povezivati pad Jeruzalema sa zlostavljanjem Jakova od
idovskih vlasti, neposredno prije velikoga rata s Rimljanima (Hegezip u Euzebije,
H. E. 2.23). Savjesnom kranskom uenjaku posve sigurno nije promaknula ta
zanimljivost (vidi Origen, Contra Celsum, 1.47). Meutim, nae otkrivenje ne
sadri takve zanimljivosti, te se ulogom Jakova slui na dva naina.
Prvo, razlika izmeu otkupitelja (Gospodina) i otkupljenoga (Jakova, prototipa
uenika) je u gnosticizmu mnogo manje izraena (27, gdje se Jakov jasno
izjednaava s "Onime Koji Jest"). Kao posljedica, dva su lika komplementarna,
prije negoli oprena, i to u pogledima koji izlaze iz okvira promiljanja katolikoga
kranstva.
Drugo, ope gnostiko stajalite da se muenitvo moe prigrliti iz pogrenih
razloga (a neki su gnostici muenitvo smatrali neizbjenim), uinilo je
osloboenje poslije dugoga razdoblja straha i tjeskobe, posve prirodnim
oekivanjem. Tako se Isusovo raspee i Jakovljevo muenitvo promatraju kao
komplementarni dogaaji, nuni za posvemanju egzemplifikaciju pobjede nad
silama tame. Po toj logici, Jakovljeva pobjeda nad arhontima, tijekom njegova
uzlaska Bogu, vjerojatno je povezana s padom Jeruzalema, prebivalita (prema
25) mnogih arhonata.
O poloaju Jakova Pravednika u ranom kranstvu govori fragment iz djela
Klementa Aleksandrijskog:
"Jakovu Pravedniku i Petru Gospodin je prenio gnosis poslije uskrsnua. Oni su je
prenijeli drugim apostolima. Drugi su je apostoli prenijeli sedamdesetorici ..."
(Euzebije, H.E. 2.1.4).
Odlomak upuuje na tri osnovne (nedvojbeno istodobne) faze u razvoju Jakovljeva
lika:
1) Jakov Pravednik, simbol idovsko-kranskih vrednota;
2) Jakov kao primatelj otkrivenja poslije uskrsnua, u gnostikom okviru; i
3) Jakov kao prijatelj Gospodinovih apostola, u katolikom okviru.
Nae otkrivenje vjerojatno odraava zanimanje za Jakova koje odgovara drugoj
osnovnoj fazi u oblikovanju njegova lika.
Konano valja napomenuti kako postoje neki dokazi o izravnom utjecaju
ezoterine idovske misli. Jer, samo kroz neobinu manipulaciju brojevima i
svijest o znaenju broja 72 u idovskoj predaji moemo objasniti injenicu da
"dvanaest hebdomada" (12x7) istovjetno sa "sedamdeset dva neba" (26).
hebdomadalan - tjedni, sedmini
(V, 24, 10-44, 10)
Otkrivenje po Jakovu
Gospodin mi ree: "Gle, moje se otkupljenje blii kraju. Dao sam ti znak, Jakove,
brate moj. Jer, nisam te uzalud zvao bratom, iako mi stvarno nisi brat. U pogledu
tebe nisam neznalica; stoga, kada ti dam znak - znaj i uj.
"Nita nije postojalo osim Onoga Koji Jest. On se ne moe zvati imenom i neizreciv
je. Ni mene se ne moe zvati imenom, mene koji sam od Onoga Koji Jest, iako su
mi [dana] mnoga imena - dva od Onoga Koji Jest. Ja, [ja] sam prije tebe. Budui
da si [pitao] o enstvenosti, enstvenost je postojala, no, ona nije bila [prva]. Za
[sebe] je pripremala moi i bogove. No, [ona nije] postojala [kada] sam ja doao
25 budui da sam ja slika Onoga Koji Jest. No, ja sam donio [njegovu] sliku, kako
bi sinovi Onoga Koji Jest mogli znati koje su stvari njihove, a koje su [im] strane.
Znaj, razotkrit u ti sve o toj tajni. Jer, oni e me prekosutra zarobiti. No, moje je
otkupljenje blizu."
Jakov ree: "Rabbi, rekao si: 'Zarobit e me.' No, to mogu uiniti?"
On mi odgovori: "Ne boj se, Jakove. I tebe e zarobiti. No, napusti Jeruzalem. Jer,
ona uvijek donosi gorinu sinovima svjetlosti. Ona je prebivalite brojnih
arhonata. No, tvoje e otkupljenje biti sauvano od njih. Kako bi mogao razumjeti
tko su [oni] i kakvi su, ti e [...]. I sluaj. Oni nisu [... ] nego [arhonti...]. Ta
dvanaestorica [... ] dolje [... ] arhonte [... ] 26 na njegov vlastiti hebdomad."
Jakov ree: "Rabbi, zar postoji dvanaest hebdomada, a ne sedam kao to kazuju
knjige?"
Gospodin odgovori: "Jakove, tko govori o knjigama malo toga razumije. Meutim,
otkrit u ti to je proizalo iz onoga koji nema broja. Dat u ti znak o njihovu broju.
A o onome to je iz njega proizalo, iz njega koji je neizmjeran, dat u znak o
njihovoj mjeri."
Jakov ree: "Rabbi, evo, primio sam njihov broj. Postoje sedamdeset dvije mjere!"
Gospodin odgovori: "To su sedamdeset dva neba koja su im podreena. To su
moi njihove snage, koje su oni uspostavili; to su oni koji su posvuda, postojei
samo pod [vlau] dvanaest arhonata. Unutarnja mo meu njima [skupila je] za
se anele [i] nebrojenu vojsku. Onaj Koji Jest primio je [...] za [...] Onoga Koji Jest
[...] oni su neizmjerni. 27 eli li im znati broj, [nee] moi [to uiniti] dok ne
odbaci slijepu misao, tu vezu s tijelom koje te okruuje. Tada e dosegnuti
Onoga Koji Jest. I vie nee biti Jakov; ti si Onaj Koji Jest. A svi nebrojeni bit e
imenovani."
[Jakov ree:] "Rabbi, kako u dosegnuti Onoga Koji Jest, ako su sve te moi i sve
vojske protiv mene?"
On mi odgovori: "Te moi nisu ustale protiv tebe, nego protiv drugoga. One su
ustale protiv mene. Naoruane su drugim [moima]. Okrenule su se protiv mene
da mi sude. Nisu mi dale [... ] u tome [... ] kroz njih [...]. Na ovome mjestu [...]
patnje, ja u [...]. On e [...] 28 i ja ih neu porei. U meni e biti tiina i skriveno
otajstvo. No, pred njihovim sam gnjevom slab."
Jakov ree: "Rabbi, zar nema krivnje ako su se one okrenule protiv tebe?"
Doao si sa znanjem,
kako bi porazio njihov zaborav.
Doao si sa sjeanjem,
kako bi porazio njihovo neznanje.
No, ja bijah zabrinut za te.
Jer, siao si u veliko neznanje, no, nita te u njemu nije oskvrnulo.
Jer, siao si u veliko bezumlje, ali, tvoje je sjeanje ostalo.
Hodao si u blatu,
ali, tvoja je odjea ostala neokaljana, i nisi bio zakopan u njihovoj prljavtini, i
nisu te uhvatili.
A ja nisam bio poput njih, iako sam odijenuo sve to je njihovo.
U meni je zaborav,
pa ipak, sjeam se svega to nije njihovo.
U meni je [...], a ja sam u njihovoj [...].
[...] znanje [...] nije u njihovim patnjama [...] No, obuzeo me strah [pred njima],
jer oni su vladari. Ta, to e 29 uiniti? to e rei? to u ja rei? Koju u rije
izgovoriti kako bih od njih pobjegao?"
Gospodin ree: "Jakove, tvoje razumijevanje i strah su za pohvalu. Ako se i dalje
bude bojao, ne brini ni za to drugo do li za svoje otkupljenje. Jer, evo, zavrit u
ovu sudbinu na ovoj zemlji, kao to sam rekao iz nebesa. I otkrit u ti tvoje
otkupljenje."
Jakov ree: "Rabbi, kako e se poslije toga ponovno nama ukazati? Kada te
uhvate i kada zavri ovu sudbinu, otii e gore, k Onomu Koji Jest."
Gospodin ree: "Jakove, poslije toga otkrit u ti sve, ne samo za tvoju korist, nego
i u korist nevjerice ljudi, kako bi u njima mogla postojati [vjera]. Jer, mnogi e
[pristati] uz vjeru [i] narasti [u...]. 30 A poslije toga, pojavit u se pred arhontima,
kako bih ih opomenuo. I otkrit u im da on ne moe biti zarobljen. Ako ga zarobe,
on e svakoga od njih nadjaati. No, sada idem. Upamti ono to sam ti rekao i
pusti ih neka odu gore prije tebe."
Jakov ree: "Gospodine, pourit u kako si mi rekao".
Gospodin ga pozdravi i ispuni ono to je valjalo ispuniti.
Kada je Jakov uo o njegovim patnjama i rastuio se, oni su ekali znak njegova
dolaska. I doao je poslije nekoliko dana. A Jakov je hodao planinom zvanom
"Gaugelan" sa svojim uenicima, koji su ga sluali [jer su bili oaloeni], a on je
bio [...] utjeitelj, [govorei]: "To je [...] drugo [...Tada se] skupina rasprila, no
Jakov je ostao [...] molei [...], po 31 obiaju.
I Gospodin mu se ukaza. Prekinuo je (svoju) molitvu i zagrlio ga. Poljubio ga je,
govorei:
"Rabbi, pronaao sam te! Sluao sam o patnjama koje si trpio. I velika me tuga
obuzela. Zna da suosjeam s tobom. Razmislivi, shvatio sam da te ljude ne
elim vidjeti. Njima se mora suditi zbog onoga to su uinili. Jer, njihova se djela
protive onome to je primjereno."
Gospodin ree: "Jakove, ne brini za me ni za te ljude. Ja sam onaj koji je bio u
meni. Nikada nisam patio, niti bio oaloen. A ti mi ljudi nisu uinili naao. Ti su
(ljudi) postojali [kao] vrsta arhonata, i to zasluuje da bude [uniteno] kroz njih.
No, [...] arhonti, [...] koji su [...] ali budui da je ona [...] ljuta na [...] samo [...] 32
je njegov sluga. Stoga je tvoje ime 'Jakov Pravednik'. Gle, postat e trijezan kada
me ugleda. A ti si prekinuo svoju molitvu. Budui da si pravednik Boji, zagrlio si
me i poljubio. Zaista, kaem ti da si protiv sebe izazvao silan gnjev i bijes. No, (to
se dogodilo) kako bi oni drugi mogli postati."
Ali, Jakov je bio plah (i) zaplaka. Obuzela ga je velika alost. Obojica su sjeli na
kamen.
Gospodin mu ree: "Jakove, tako e proi te patnje. No, ne alosti se. Jer, tijelo je
slabo. Ono e primiti to mu je namijenjeno. No, ti ne budi [plah] i ne boj se."
Gospodin [stane].
Kada je Jakov to uo, obrisao je suze u [svojim oima] i veoma gorko (?) [... ] to
je [...].
Gospodin ree [: "Jakove], evo, 33 otkrit u ti tvoje otkupljenje. Kada [te] zarobe, i
kada bude prolazio te patnje, mnotvo e se protiv tebe naoruati kako <bi> te
uhvatili. Trojica e te zarobiti - skupljai poreza koji (ondje) sjede. Osim to
zahtijevaju porez, oni takoer kradu due. Kada padne u njihovu mo, jedan od
njih, straar, upitat e te: 'Tko si i odakle dolazi?' Odgovorit e mu: 'Ja sam sin, i
dolazim od Oca.' On e te upitati: 'Kakav si ti sin, i kojemu ocu pripada?' Ovako
e mu odgovoriti: 'Dolazim od Prvobitnoga Oca, i sin sam u Prvobitnome.' [Kada]
te [upita], [...], ti [mu odgovori, ... ] u [... ] kako bih mogao [...].
"[...34 od] stranih stvari?" Ti e mu rei: 'One nisu posve strane, nego su od
Ahamota, koji je ena. I njih je stvorila kada je donijela rasu od Prvobitnoga.
Stoga, one nisu strane, nego nae. One su doista nae, jer je od Prvobitnoga ona
koja njima gospodari. One su istodobno strane, jer se Prvobitni nije s njom
sjedinio, kada ih je donijela.' Kada te upita i ovo: "Kamo e otii?", ti mu reci: "Na
mjesto odakle sam doao, tamo u se vratiti.' Ako tako bude govorio, izbjei e
njihove napade.
"Kada doe k [toj] trojici zatoitelja [koji] na tome mjestu kradu due [...] njima.
Ti [...] posudu [...] mnogo vie od [...] 35 od one koju [...] za [...] njezin korijen. I ti
e biti trijezan [...]. No, pozvat u neiezivo znanje, koje je Sofija koja je u Ocu
(i) koja je majka Ahamotina. Ahamot nije imala oca, niti muke utjehe, nego je
ona ena od ene. Ona vas je stvorila bez mukarca, budui da je bila sama (i)
nije imala znanja o onome to [ivi kroz] njezinu majku, jer je mislila da samo ona
postoji. No, [ja] u njezinoj majci uputiti krik. A tada e meu njima zavladati
pomutnja (i) okrivit e svoj korijen i rasu [od] njihove majke. [Ali] ti e otii gore
u [ono to je] tvoje [...] ti e [...] 36 [Prvobitnoga].
"[Oni su] oblik dvanaestorice uenika i dvanaest parova, [...] Ahamot, koja je,
prevedena, 'Sofija'. Oni su znali i skrivali u sebi tko sam ja, i (tko) je neieziva
Sofija, kroz koju e biti otkupljen, i (tko su) svi sinovi Onoga Koji Jest. <Te e
stvari> skrivati u sebi i utjeti. No, razotkrit e ih Addaiju. Kada [ode], odmah
e biti [pokrenut] rat protiv ove zemlje. [Plai], stoga, za onime koji prebiva u
Jeruzalemu. Ali, neka Addai te stvari uzme k srcu. U desetoj godini neka Addai
sjedne i zapie ih. A kada ih zapie [... ] oni e mu dati [... ] on ima [... ] 37 on [se
zove] Levi. On e potom donijeti [... ] rije [... ] od [ono to sam] prije kazao [... ]
ena [... ] Jeruzalem u njezinu [...i] on kroz nju zae [dva] sina. [Oni e] naslijediti
te stvari [i] razumijevanje njega koji [...] uzdie. I oni e primiti [...] kroz njega iz
njegova uma. Mladi od njih je vei. I neka te stvari ostanu u njemu skrivene dok
ne navri sedamnaest godina [...] 38 poetak [...] kroz [njih]. Oni e ga
neprestano progoniti, budui [da su] od njegovih [... ] pratitelja. On e [kroz] njih
biti objavljen, i [oni e] objaviti njegovu rije. [Tada e on postati] sjeme [...]."
Jakov ree: "[Ja sam] zadovoljan [...] a oni su [...] moja dua. Pa ipak, pitat u te
[neto drugo]: Tko su [sedam] ena koje su [bile] tvoje uenice? I, gle, sve te
ene blagoslivljaju. I mene udi kako su [nemone] posude postale snane zbog
pogleda koji je u njima." Gospodin [ree]: "Ti [... ] dobro [... ] 39 duh [od...]. [duh]
misli, [duh] savjeta [od...], duha [... ] duh znanja [... ] njihova straha. [... ]
proavi kroz [dah] [toga] arhonta kojemu [je ime] Adonaj [...] ga i [...] on je bio u
neznanju [...] kada sam izaao iz njega, [on] se prisjetio da sam njegov sin.
[Prema meni] kao svome sinu tada je bio milostiv. Prije nego to <sam se> ovdje
pojavio, <on> ih je bacio meu [te] ljude. I iz [mjesta] nebeskoga proroci [...]." 40
Jakov [ree]: "Rabbi, [...] ja [...] svi zajedno [...] u njima osobito [...]."
Gospodin ree: "[Jakove], ja hvalim [tebe...] hoda zemljom [...] rijei dok on [... ]
na [...]. Otkloni od [sebe] kale pun ui. Jer, neki iz [... ] okrenuli su se protiv
tebe. Jer, [ti si poeo] razumijevati [njihove korijene] od poetka do kraja. Otkloni
od sebe sve bezakonje. I pazi da ti ne pozavide. Kada govori ove rijei o
[gledanju], ohrabri ovu [etvorku]: Salomu i Marijamnu [i Martu i Arsinoju... ] 41
budui da on uzima neto [... ] meni on je [... ] rtve paljenice i [...]. No, ja [... ] ne
na taj nain; ali [... ] prve plodove [... ] prema gore [... ] kako bi se pokazala mo
[Boja]. Iezivo je [otilo gore] u neiezivo i enski se element priklonio ovome
mukom elementu."
Jakov ree: "Rabbi, u ove je tri (stvari), stoga, njihovo [...] bilo baeno. Jer, oni su
bili prokleti, [i oni su bili] progonjeni [...]. 42 Evo, [...] sve [...] od bilo koga [...].
Jer, ti si primio [...] od znanja. Ali, ja u ii [naprijed] i otkriti da su oni vjerovali u
vas [kako bi bili] zadovoljni svojim [blagoslovom] i spasenjem, a to se otkrivenje
moe dogoditi."2
I on [smjesta] ode i porazi dvanaestoricu i istjera [iz] njih zadovoljstvo [zbog]
znanja [...].
[...]. 43 A veina [njih...] kada [su vidjeli] glasnika uzee u [...]. Ostali [...] rekoe
"[...] njemu iz zemlje. Jer, [on] nije [dostojan] ivota." Ovi su, stoga, [bili] u strahu.
Ustadoe, govorei: "Mi nemamo dijela u ovoj krvi, jer e pravednik nestati zbog
nepravde." Jakov otie, kako bi [... ] 44 gledati [...] jer mi(?) [...] njega.
(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU
(V, 4)
Uvod: Charles W. Hedrick Preveo na engleski: Charles W. Hedrick Uredio: Douglas
M. Parrot Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
etvrti tekst iz Kodeksa V nosi naslov (Drugo) otkrivenje po Jakovu, kako bismo
ga mogli razlikovati od prethodnoga teksta, budui da oba dokumenta nose isti
izvoran naslov: Otkrivenje po Jakovu. Dvadeset stranica teksta sauvano je u
fragmentima. Knjievni je oblik teko opi-sati. Prema naslovu teksta, rije je o
otkrivenju, no prva ga reenica opisuje kao govor. S obzirom da Jakov govori o
otkrivenju koje je primio od uskrsnuloga Isusa, tekst moemo nazvati govorom
otkrivenja. Meutim, njegova je struktura dana u obliku izvjea koje Theudi,
Jakovljevu ocu, iznosi Mareim, sveenik i roak Theudin, koji je, ini se, osobno
promatrao kamenovanje Jakova.
Tekst sadri barem etiri ureena dijela. Zbog njihove ravnotee i stilizirana
oblika, moemo ih opisati kao "harmoninu prozu" koja posjeduje "himninu"
kvalitetu. Tri dijela predstavljaju aretalogije. Jedna (49) je niz izreka uskrsnuloga
Isusa o sebi, u stilu "ja sam". Druga (58) je niz Jakovljevih izreka o uskrsnulome
Isusu, u treem licu (tj. "on je"). U treoj aretalogiji (55; 56), uskrsnuli Isus opisuje
Jakovljevu osobitu ulogu, u drugom licu (tj. "ti si"). Opis u treoj aretalogiji
upuuje da je Jakovu namijenjena uloga gnostikoga otkupitelja.
etvrta cjelina (62; 63) je molitva Jakovljeva. Njezin postojei oblik zahtijeva da je
se shvati kao molitvu muenika neposredno prije njegove smrti. Meutim, nije
sigurno da je sadanji oblik molitve izvoran. Osim svoga konteksta, ona posjeduje
obiljeja molitve koja bi mogla posluiti u nekom buduem razdoblju progona ili
suenja. Zahtjev iznesen u 62 upuuje na nadu u daljnje zemaljsko postojanje.
Materijal sadran u 63 odnosi se na neto vie od bolne smrti, te upuuje na
suenja i patnje koje su se mogle oekivati.
U cjelini uzevi, tekst je oito gnostiki, no, unato tome ogranieno rabi
uobiajene gnostike izraze. Takoer ga se ne moe identificirati ni sa jednim
poznatim gnostikim sustavom iz 2. stoljea. S druge strane, pisac je uvelike
crpio iz idovsko-kranskih predaja. Jakov, koji je u idovsko-kranskim
krugovima uivao osobit ugled, smatran je posjednikom posebnoga Isusova
otkrivenja, te mu se u gnostikoj predaji dodjeljuje uloga koja ak nadilazi ulogu
Petra u kanonskoj predaji. Primjerice, Jakov je "pratnja" koja gnostika vodi kroz
vrata nebeskoga kraljevstva i nagrauje ga (55; 55-56). Opis je slian Petrovoj
ulozi uvata kljueva neba (Mt 16,19).
to se tie vremenskih okvira i mjesta nastanka ovoga djela, nita se ne moe
pouzdano ustvrditi. Na temelju idovsko-kranskih pre~daja sadranih u tekstu,
njegovo se podrijetlo moe povezati sa idovsko- kranskim krugovima.
Nedostatak naznaka o kasnijim gnostikim sustavima, i gotovo posvemanja
odsutnost naznaka koje se odnose na novozavjetnu predaju, upuuju na rani
datum nastanka.
Prisutnost i poredak Jakovljevih otkrivenja u Kodeksu V nedvojbeno su posljedice
hotimine pisarske organizacije. Dva otkrivenja naglaavaju razliite aspekte
predaje o Jakovu, te su meusobno komplementarna. Struktura (Prvoga)
otkrivenja po Jakovu upuuje na razdoblje prije Jakovljevih muka, dok (Drugo)
otkrivenje po Jakovu opisuje njegove muke i smrt, u skladu s predvianjima iz
(Prvoga) otkrivenja po Jakovu.
(V 44, 11- 63, 32)
Ovo je govor Jakova Pravednika u Jeruzalemu [koji je] zapisao Mareim, jedan [od]
sveenika. On ga je prenio Theudi, ocu Pravednika, budui da je ovaj bio njegov
roak. Rekao je: "[Pouri]! Doi s [Marijom], svojom enom, i svojom rodbinom [...
] 45 stoga [... ] od ovoga [... ] [njemu, on e] razumjeti. Jer, evo, mnogi su
uznemireni zbog njegov(a?, op. prev.) [...], i veoma su ljuti [na nj...] i mole [...].
Jer, [on je] i drugima esto tako govorio.
"Obino je tako govorio dok je mnotvo sjedilo. No, (taj put) uao je i <nije> po
obiaju sjeo na mjesto. Sjeo je iznad petoga reda stuba, [koji] se (veoma) cijeni,
dok je sav na narod [... ] rijei [...].
"[... ] 46 Ja sam onaj koji je primio otkrivenje od Plerome [od] Neie- zivosti. (Ja
sam onaj) kojega je veliki prvi pozvao, i koji se pokorio [Gospodinu] - onaj koji je
proao [kroz] [svjetove...] onaj koji [... onaj koji se] razodijenuo [i] hodao gol, onaj
koji je bio pronaen u iezivu (stanju), iako je imao biti uzdignut u neiezivo.
Ovaj Gospodin koji je prisutan [doao je] kao sin koji vidi, i kao brat [je bio
traen]. On e doi kako bi [...] dali njega jer [...] i on sjedinjuje [...] ini ga
slobodnim [...] 47 u [...] onaj koji je doao [kako bi...].
"Sada sam ponovno bogat znanjem [i] imam jedinstveno [razumijeva-nje], koje se
dobiva samo odozgo i [... ] dolazi od [...]. Ja sam [... ] kojega sam poznavao. Ono
to mi je otkriveno bilo je skriveno od sviju, i bit e otkriveno (samo) kroz njega.
Ovu dvojicu koji vide ja <...> (i) oni su ve objavili kroz ove [rijei]: "Njemu e se
suditi s [nepravednikom]." Onaj koji je ivio [bez] bogohulja, umro je zbog
[bogohulja]. Onoga koji je bio protjeran, oni [...].
" ' "[...48 to] tijelo [i] putem znanja ja u doi iz [tijela]. Umirem, i to je sigurno,
no, bit u pronaen u ivotu. Uao sam u red kako bi mogli suditi [...ja] u doi
[u...] sucu [...ja] ne nameem krivicu slugama njegova [...] pourit u da ih
oslobodim i eljet u ih odvesti iznad njega koji njima eli vladati. Ako im se
pomae, ja sam tajni brat, koji se moli Ocu [dok on...] u [...] 49 vladavini:
[...neiezivost...] prvi u [...].
Ja [sam] prvi [sin] koji je roen.
On e unititi vladavinu sviju [njih].
Ja sam ljubljen.
Ja sam pravednik.
Ja sam sin [Oca].
Ja govorim iako [sam] sluao
Ja zapovijedam iako sam [primao] zapovijed.
Ja vam pokazujem iako sam [pronaao].
Govorim, evo, kako bih mogao doi. Obraajte na me pozornost, kako biste me
mogli vidjeti!
" ' "Ako sam postao, tko sam? No, <nisam> doao ovakav kakav jesam, niti bih
se pokazao takav kakav jesam. Jer, nekada sam postojao kratko [...]." 50
" ' "Kada sam jednom sjedio razmiljajui, [on] je otvorio vrata. Onaj kojeg si
mrzio i progonio doao je k meni. Rekao mi je: "Pozdravljam te, brate moj; brate
moj, pozdravljam te." Kada sam podignuo svoje [lice] kako bi gledao u nj, (moja)
mi je majka rekla: "Ne boj se, sine, jer on ti je rekao: 'Brate'. Jer, hranilo vas je
isto mlijeko. Zato me zove 'majkom'. On nije stranac. On je tvoj [polubrat...]."
" ' "[...] 51 te rijei [...] velike [...] ja u ih [pronai], i [oni e doi]. [Meutim], ja
sam stranac, i oni me u [svojim] mislima ne poznaju, jer me poznaju na [ovome
mjestu]. No, bilo je primjereno da drugi spoznaju kroz tebe.
" ' "<Ti si> onaj kojemu kaem: "Sluaj i shvati - jer, mnogi, kada uju, nee
odmah razumjeti. Ali, ti shvati, jer u ti rei. Tvoj otac nije moj otac. Ali, moj e
otac postati [tvoj] otac.
" ' "Ova djevica o kojoj si uo - ovak [...] djevica [...] 52 naime, djevica. [...], kako
[...] meni za [...] kako bi znao [...] ne kao [...] kojega ja [...]. Jer, ovaj [...] njemu, i
to je takoer za te korisno. Tvoj otac, kojeg smatra [bogatim], dat e ti u
nasljedstvo sve (to) vidi.
" ' "Objavljujem da u ti rei ove (rijei) koje u izgovoriti. Stoga, kada slua,
otvori svoje ui i shvati i hodaj (u skladu s time)! Zbog tebe oni prolaze, pokrenuti
od onoga koji je slavan. A ako ele izazvati nemir i (zauzeti) [...] 53 on je zapoeo
[...] nisu, niti oni koji [dolaze], koji su poslani [od] njega da uine ovo, sadanje
[stvaranje]. Poslije [toga, kada se on] posrami, on e se zabrinuti videi da je
njegovo djelovanje, koje je daleko [od] eona, uzaludno. A naslijee, za koje je
govorio da je veliko, init e se malenim. A njegovi darovi nisu blagoslovi.
Njegova su obeanja zlokobna. Jer, ti nisi (orue) njegove samilosti, nego kroz
tebe on ini zlo. On nam eli uiniti nepravdu, i vrit e vlast u razdoblju koje mu
je dodijeljeno.
" ' "No, shvati i spoznaj Oca koji je samilostan. Njemu nije dano neo-granieno
naslijee, [niti] ono (njegovo naslijee) [ima] (ogranien) broj dana, no, ono je
poput vjenoga [dana...] ono je [...] 54 smatrati [...]. On je obino [...]. Jer, on,
ustvari, nije (doao) od [njih], (i) zato ga [preziru]. On se [hvali] kako ne bi bio
prezren. Jer, zbog toga je on nadmoniji od onih koji su ispod, onih koji su to
odozgo promatrali. Kada je zarobio one od Oca, uhvatio ih je i oblikovao na svoju
sliku. I oni s njime postoje.
" ' "Vidio sam s visine te (stvari) koje su se dogodile, i objasnio sam kako su se
dogodile. Njih su posjetili dok su bili u drugom obliku, i, dok sam promatrao, [oni]
su <me> spoznali onakvoga kakav jesam, kroz one koje poznajem.
" ' "Prije nego to se te (stvari) [dogode] oni e uiniti [...]. Ja znam [kako] su
pokuali [sii] dolje na ovo mjesto 55 [kako ] bi se on mogao pribliiti [... ] mala
djeca, [ali, ja] elim otkriti kroz tebe i [Duh Moi], kako bi on mogao otkriti
[onima] koji su tvoji. A oni koji ele ui, i koji ele hodati putom koji je pred
vratima, kroz tebe otvaraju dobra vrata. I oni te slijede; oni ulaze [i ti] ih prati
unutra, i daje nagradu svakome tko je za nju spreman.
Jer, ti nisi otkupitelj niti pomae strancima.
Ti si prosvjetitelj i otkupitelj onih koji su moji, a sada i onih koji su tvoji.
Ti e (im) otkriti;
ti e meu njih donijeti dobro.
Tebi [e se] diviti
zbog svakog monoga (djela).
Ti si onaj kojega nebesa blagoslivljaju.
Tebi e on zavidjeti,
on [koji se] nazivao tvojim [Gospodinom].
Ja sam [... ] 56
[oni koji su] s (tobom) upueni u te (stvari).
Za tvoje dobro
njima e [ove (stvari)] biti reene, i pronai e spokoj.
Za tvoje dobro oni e vladati,
[i] postati kraljevi.
Za [tvoje] dobro oni e imati milosti za sve koje saaljevaju.
Jer, kao to si ti prvi koji se odijenuo,
ti si takoer prvi koji e se razodijenuti,
i postat e kakav si bio
prije nego to si se razodijenuo."
" 'I on poljubi moja usta. Zagrlio me, govorei: "Moj ljubljeni! Evo, otkrit u ti
(stvari) koje (ni) nebesa ni njihovi arhonti nisu znali. Evo, otkrit u ti (stvari) koje
nije znao onaj koji [se hvalio, '... nema] drugoga 57 osim mene. Zar nisam iv?
Budui da sam otac, [zar] [nemam mo] za sve?" Evo, otkrit u ti sve, moj
ljubljeni. [Shvati] i spoznaj ih [kako] bi mogao doi poput mene. Evo, otkrit [u] ti
onoga koji [je skriven]. No, sada isprui svoju [ruku]. Sada me primi." [i] ja sam
ispruio svoje ruke, ali ga nisam pronaao. No, poslije sam ga uo kako govori:
"Shvati i primi me." Tada sam shvatio, i obuzeo me strah. I obuzela me velika
radost.
" 'Stoga, kaem vam, suci, vama e biti sueno. Niste potedjeli, nego ste sami
bili poteeni. Budite razboriti i [... ] 58 vi niste [znali].
On je bio taj kojeg onaj koji je stvorio nebo i zemlju, i ondje prebivao, nije vidio.
On je [bio taj koji] je ivot.
On je bio svjetlo.
On je bio taj koji e postati.
I on e ponovno zavriti ono to je zapoelo i zapoeti ono to mora zavriti.
On je bio Duh Sveti i Nevidljivi, koji nije siao na zemlju.
On je bio krjepostan, i ono to eli njemu se dogaa.
Vidio sam da je bio gol, i na njemu nije bilo odjee.
Ono to eli, njemu se dogaa [...].59
" '[Odrecite se] toga tekoga puta, koji je (tako) vijugav, [i] hodajte u skladu s
njime, jer on eli [da] postanete slobodni [sa] mnom, nakon to se uzdignete
iznad svake [vladavine]. Jer, on (vam) nee [suditi] zbog (stvari) koje ste uinili,
nego e prema vama biti milostiv. Jer (niste) ih uinili vi, nego [va] Gospodin.
[On nije] osvetoljubiv, nego blag Otac.
" 'No, vi ste sudili [sami sebi], i zbog toga ete ostati u njihovim lan-cima. Vi ste
sami sebe ugnjetavali, i pokajat ete se, (ali) neete se okori-stiti. Gledajte onoga
koji govori i traite onoga koji uti. Spoznajte onoga koji je ovamo doao, i
shvatite onoga koji je (odavde) otiao. Ja sam Pravednik, i ja <ne> sudim. Stoga,
ja nisam gospodar, nego pomaga. On je bio odbaen prije nego to je ispruio
svoju ruku. Ja [...].
" '[...] 60 i on mi doputa da ujem. Zasvirajte u trube, frule i harfe [ove kue].
Gospodin vas je oslobodio iz zarobljenitva Gospodinova, zatvorivi vae ui, kako
ne bi mogle uti zvuk moje rijei. Pa ipak [moi ete se] pokloniti u svojim srcima,
[i] zvat ete me "Pravednikom". Stoga, kaem vam: 'Evo, dao sam vam vau
kuu, za koju kaete da ju je izgradio Bog - tu (kuu) u kojoj vam je obeao dati
naslijee. Tu u (kuu) osuditi na unitenje i ismijat u sve neznalice. Jer, oni koji
sude misle [...].' 61"
"Toga dana svi se [Ijudi] uznemirie, i pokazae da nisu uvjereni. I on ustade i
pone [tako] govoriti. Istoga je dana (ponovno) uao i govorio nekoliko sati. A ja
sam bio sa sveenicima i nisam otkrio nita o tome, budui da su svi uglas
govorili: 'Doite, kamenujmo Pravednika.' I oni ustadoe, govorei: "Da, ubijmo
toga ovjeka, da vie ne bude meu nama. Jer, on nam nee biti ni od kakve
koristi.'
"Pronali su ga gdje stoji pokraj stupova hrama, pokraj monoga ugaonog
kamena. Odluili su baciti ga s visine, i bacie ga. I oni [...] oni [...].
62 Zarobili su ga i [udarali], vukui ga po zemlji. Polegnuli su ga na tlo i na njegov
trbuh stavili kamen. Stavili su svoja stopala na nj, govorei: 'Grijeio si!'
"Kako je jo bio iv, opet ga podigoe i natjerae da iskopa rupu. Natjerali su ga
da ue u nju. Zakopali su ga do pojasa i kamenovali.
"A on je ispruio svoje ruke i izgovorio ova molitvu - ne (onu) koju je
obino izgovarao:
'Boe moj i Oe moj,
koji me spasio od ove mrtve nade,
koji me uinio ivim kroz otajstvo svoje volje,
ne daj da se za me produe dani na ovome svijetu,
nego dan tvoje [svjetlosti...] ostaje
u [...] 63 spasenju.
Oslobodi me od ovoga [mjesta] boravka!
Ne daj da tvoja milost u meni bade zaboravljena, neka tvoja milost postane ista!
Spasi me od zle smrti!
Iz groba me dovedi ivog,
jer tvoja je milost - ljubav - u meni iva
kako bih ispunio djelo ispunjenja!
Spasi me od grjenoga tijela,
jer sam u te vjerovao svom svojom snagom!
Jer, ti si ivot ivota,
spasi me od poniavajuega neprijatelja!
Ne putaj me u ruke suca koji je prema grijehu otar!
Oprosti mi dugove iz dana (moga ivota)!
Jer, ja sam u tebi iv, tvoja je milost u meni iva.
Sviju sam se odrekao, ali, tebe sam ispovijedao.
Spasi me od udarca zla!
No, sada je [vrijeme] i trenutak.
O, Sveti [Due], poalji [mi] spasenje [... ] svjetlost [... ] svjetlost [... ] u moi [...],'
"Kada je to [izgovorio, on] zauti [...] rije [...poslije...] govora [...]."
GROM: SAVRENI UM
(VI, 2)
Uvod: George W. MacRae Preveo na engleski: George W. MacRae Uredio: Douglas
M. Parrot Uvod prevela: Julijana trok
UVOD
ini se da ovaj tekst nosi dva naslova. "Grom" nije sintaktiki povezan sa
"Savrenim umom", nego je od njega odvojen dvotokom. U tekstu se "savreni
um" uope ne spominje (osim ako rekonstruiramo "[savreni] um" u 18).
Sadraj teksta Grom: Savreni um jedinstven je u itavoj knjinici Nag Hammadi,
te je veoma neobian. Posrijedi je otkrivenje dano od enske osobe koja, osim u
naslovu, nije specificirana. Djelo ne posjeduje jasnu strukturalnu podjelu, nego je
napisano u prvom licu, kombinirajui tri vrste izjava: objave u obliku "ja sam",
upozorenja o nunosti obraanja pozornosti na govornika, prijekori upueni onima
koji ne sluaju i ne ljube, itd. Najistaknutije obiljeje teksta je da su objave u stilu
"ja sam" esto antitetike, pa ak i paradoksalne. Paralelizam oblika upuuje da
su one izvorno bile dio himnike strukture.
Isti se anr (diskurs otkrivenja) moe pronai u brojnim drugim izvorima. U tekstu
naslovljenom O podrijetlu svijeta (II,5; 114-1115) nebeska Eva daje himniku
objavu o sebi, veoma slinu onoj u Gromu (13-14), a tragovi istoga materijala,
iako ne u obliku samoobjave, pojavljuje se u slinom kontekstu u Hipostazi
arhonata (II, 4; 89). Znaajno je i to da se taj odlomak iz Groma ne ponavlja dalje
u djelu, dok se mnoge druge samoobjave u Gromu pojavljuju nekoliko puta,
ponekad u razliitim oblicima. U drugim tekstovima iz knjinice Nag Hammadi,
poput Trimorfne Protenoje (XIII, 1) i podui zavretak Tajne knjige Ivanove (II, I;
30-31), nalazimo primjere samoobjava u obliku "ja sam", no bez antitetikoga
konteksta. Postoje tri zanimljive paralele Gromu, po sadraju ili/i stilu, izvan
korpusa iz Nag Hammadija. Jedan je primjer poznata "Himna Kristova" iz Djela
Ivanovih (94-96), u kojoj Krist pjeva o sebi u nizu antiteza i kontrasta, meutim,
bez uporabe formule "ja sam". Drugi je primjer odlomak iz mandejske Ginze R,
Knjige VI, takozvane "knjige Dinanukta", za koju se openito smatra da je jedan
od starijih dijelova Ginze. U njoj duh Evat izgovara formulu koja sadri antiteze
sline, ali ne i istovjetne, onima iz Groma:
"Ja sam smrt, ja sam ivot. Ja sam tama, ja sam svjetlost. Ja sam pogreka, ja
sam istina, itd."
Trei primjer predstavlja niz odlomaka iz drevne indijske knjievnosti, u kojoj
Boanstvo daje izjave u obliku "ja sam" (Bhagavad- Gita IX, 16-19), ili u drugom ili
treem licu (Atharva-Veda X, VIII, 27-28; Svetavatara Upanishad IV, 3). Ti
primjeri ukljuuju osobne ("Ti si ena, ti si mukarac") i neosobne kategorije
("Smrt sam i besmrtnost, ono to nije i ono to jest").
U smislu religioznih predaja predstavljenih u zbirci Nag Hammadi, Grom je teko
klasificirati. On ne sadri jasne kranske, idovske ili gnostike naznake, te ne
presumira nijedan poseban gnostiki mit. Postoje slinosti s tonom i stilom
mudrosnih himni iz biblijske mudrosne knjievnosti, a samoobjave su sline
aretolokim natpisima o Izidi. No, ako su viestruke izjave u tim djelima
namijenjene isticanju univerzalnosti ili Boje mudrosti, moda su antitetike
izjave sadrane u Gromu nain isticanja nezemaljske transcendencije otkrivatelja.
(George W. MacRae)
aretologija - prie u pohvalu nekog boanstva
presumirati - pretpostaviti, uzimati kao vjerojatno
Znanstvenici su esto pretpostavljali da je Grom gnostiki tekst, unato oprezu
Georgea MacRaea. U skladu s time, isticalo se da enski lik valja shvatiti kao spoj
vie i nie Sofije, to je postavka koju nalazimo u gnostikoj knjievnosti. Takoer
se pretpostavljalo da je enski lik Eva, kakvom je shvaaju gnostiki zapisi iz
zbirke Nag Hammadi (vidi gore) i drugi tekstovi.
Ukljuimo li u razmatranje naslov teksta, enski lik koji govori naziva se Grom (ta
je rije u grkome jeziku enskoga roda), lik koji mora biti shvaen u kontekstu
naslova: Savreni um. U grkome mitu, hebrejskoj Bibliji i drugim izvorima, grom
dolazi od najviega boga (Grci su Zeusa nazivali "Gromovnikom"). Grom je nain
na koji bog obznanjuje svoju nazonost na zemlji. U naemu tekstu, Savreni je
um alegorija Groma, koja se odnosi na prodiranje boanstvenosti u svijet (1,1-2).
ini se da razumijevanje Savrenoga uma ima slinosti sa stoikom koncepcijom
kozmike Pneume, aktivnoga, razumnoga elementa u svim stvarima, nainjenog
od zraka i vatre. Taj element proima sve podjele i dihotomije, te je do
odreenoga stupnja odgovoran za sva zbivanja. U svojoj manifestaciji kao razum,
bio je sposoban poduiti one koji sluaju
o putu u istinski ivot. (O slinoj ulozi Groma vidi 20, 21). Tekst, meutim,
nije stoiki, budui da govori o moi iznad Savrenoga uma (1). No, zbog svoje
koncepcije o prisutnosti boanskoga u svim aspektima svijeta, nije ni gnostiki.
Stoga i dalje odolijeva klasifikaciji.
(Douglas M. Parrot)
GROM: SAVRENI UM
(VI 13, 1-21,32)
Ja poslana sam iz moi
i dola sam onima koji me promiljaju
i naena sam meu onima koji za mnom tragaju.
Pogledajte na me, vi koji me promiljate, i vi to sluate, ujte me.
Vi koji ekate na me uzmite me k sebi.
I ne isputajte me iz vida I neka me va glas ne mrzi, niti vae sluanje.
Nemojte nikada i nigdje zaboraviti na mene. Budite na oprezu! Nemojte me ne
poznavati.
Jer ja sam prva i posljednja.
vv "1 v / v /
Ja sam aena i obeaena.
Ja sam kurva i svetica.
Ja sam ena i djevica.
Ja sam majka i kerka.
Ja sam dio moje majke.
Ja sam nerotkinja i mnogi su sinovi njezini.
Ja sam ona ije je vjenanje velebno i ja sam ona koja ne uze mua.
I ja sam babica i ona koja ne raa.
Ja sam utjeha mojih poroajnih bolova Ja sam mladoenja i mlada, i moj je mu
taj koje me zaeo.
Ja sam majka mojeg oca i sestra mojeg mua i on je moj potomak.
Ja sam robinja njega koji me pripremio.
Ja sam vladarica 14 mojeg potomstva.
Ali on je taj koji me zaeo prije vremena roenja.
I on je moj potomak u vremenu i moja je mo od njega.
Ja sam sastojak njegove moi u njegovoj mladosti i on je potpora moje starosti.
I to god je njegova volja, meni se dogaa.
Ja sam tiina to je neshvatljiva i ja sam ideja koje se esto prisjea.
Ja sam glas iji zvuk je raznovrstan i rije koja se viestruko pojavljuje.
Ja sam zaziv mojeg imena.
Zato me volite vi koji me mrzite, i mrzite one koji me vole?
Vi koji me poriete, priznajete me,
Vi koji me priznajete, poriete me.
Vi koji govorite istinu o meni, laete o meni,
Vi koji laete o meni, govorite istinu o meni.
Vi koji me znate, ne znate me, i one koji me ne znaju, pustite neka me znaju.
Jer ja sam znanje i neznanje.
Ja sam sram i besramnost.
Ja sam besramna i posramljena. a sam snaga i ja sam strah.
Ja sam rat i mir.
Pazite me se.
Ja sam ona koja je bijedna i velika.
Poklonite panju mojoj 15 bijedi i mojem bogatstvu
Nemojte biti arogantni prema meni kada sam preputena sudbini.
i nai ete me u onima koji e doi.
I ne traite me u hrpi izmeta
niti otiite ostavljajui me odbaenu,
i nai ete me u kraljevstvima.
I nemojte me gledati kada sam izopena i meu onima na zadnjem mjestu, niti
me ismijavajte.
I ne izopujte me meu one koji su silom porobljeni.
Jer ja sam suosjeajna i okrutna.
Budite na oprezu!
Ne mrzite moju poslunost i ne volite moju samokontrolu.
U mojoj slabosti me ne zaboravite i nemojte se bojati mojih moi.
Jer zato prezirete moj strah i proklinjete moj ponos?
Jer ja sam Ona koja postoji u svim strahovima i snaga u drhtanju.
Ja sam ona koja je slaba, i ja sam dobro na ugodnom mjestu.
Ja sam nerazumna i ja sam mudra.
Zato ste me zamrzili u svojim savjetima? Jer ja u biti tiha meu onima koji su
tihi, i ja u se pojaviti i govoriti. 16 Zato ste me onda zamrzili, vi Grci?
Zato to sam barbar meu barbarima?
Jer ja sam mudrost Grka i znanje Barbara.
Ja sam sud Grka i Barbara.
Ja sam ona ija je slika velebna u Egiptu i ona koja nema slike meu barbarima.
Ja sam ona koju mrze posvuda i ja sam ona koju vole posvuda.
Ja sam ona koju zovu ivot i koju zovu Smrt.
Ja sam ona koju zovu Zakon, i koju zovu Bezakonje.
Ja sam ona koju ste slijedili i ja sam ona koju ste zgrabili.
Ja sam ona koju ste rasuli, i ja sam ona koju ste skupili.
Ja sam ona pred kojom se sramite, i vi ste meni besramni.
Ja sam ona koja ne svetkuje, i ja sam ona ije su mnoge svetkovine.
Ja, ja sam bezbona, i ja sam ona iji je Bog velik.
Ja sam ona koju promiljate,
I vi ste me ismijali.
Ja sam nespoznata, i oni ue od mene.
Ja sam ona koju ste prezreli, a i vi me promiljate.
Ja sam ona koju ste sakrili,
a i vi se meni otkrivate.
Ali kad god se sakrijete,
Ja u sebe otkriti 17 A kad god se otkrijete,
Ja u vam se sakriti.
Oni koji imaju ....bezosjeajno Razumiju me iz patnje.
I uzmite me k sebi iz mjesta koja su runa i u ruevinama, i otmite od onih koji su
dobri pa makar i u runoi.
Izvan srama, uzmite me k sebi besramno, i izvan besramnosti i srama, upijte
moje dijelove u sebe.
I doite pred mene vi koji me znate i vi koji poznajete moje dijelove, i postavite
velike meu mala prva stvorenja.
Doite naprijed u djetinjstvo, i ne prezirite ga jer je siuno i malo I ne odvrnite
veliine u nekim dijelovima od malenkosti jer malenkosti se poznaju po
veliinama.
Zato me proklinjete i tujete Ranili ste me i imali samilosti.
Ne odvajajte me od prvih 18 koje ste znali.
[. .].
I ne protjerujte nikoga niti se okreite od ikoga, ne odbacujete nikoga a da ga
niste spoznali to je moje...
Ja znam prve i oni poslije njih znaju mene
Ali ja sam um toga i poinak toga...
Ja sam znanje i propitivanje, i pronalaenje onih koji za mnom tragaju, i zapovijed
onih koji pitaju za me, i mo moi u mom znanju anela koji su poslani na moj
svijet, i bogova u njihovim dobima po mom savjetu,
i od duhova svih ljudi koji sa mnom postoje, i ena koje prebivaju u meni.
Ja sam ona koja je slavljena i kojoj se mole, i ona koja je prezrena poniavajue.
Ja sam Mir,
i rat je doao zbog mene.
I ja sam stranac i graanin.
Ja sam tvar i ona koja nema tvari.
Oni koji su nepovezani sa mnom ne poznaju me, a oni koji su u mojoj tvari su oni
koji me znaju.
Oni koji su mi blizu me zanemaruju, a oni koji su mi daleko od mene su oni koji su
me spoznali. Na dan kada sam vam blizu 19 vi ste daleko od mene, a taj dan
kada sam daleko od vas, blizu sam vam.
Ja sam unutra,
Ja sam od prirode ja sam od stvaranja duha zahtjev dua.
Ja sam kontrola i bez kontrole.
Ja sam jedinstvo i (razjedinjenost) rasprenost.
Ja sam trajna i propadajua.
Ja sam ona ispod, i oni dolaze po mene Ja sam sud i razrijeenje.
Ja, ja sam bezgrena,
I ja sam korijen grijeha proizilih iz mene
Ja sam pohlepa u vanjskoj pojavi,
i ja sam unutarnja samokontrola koja prebiva u meni.
Ja sam sluanje koje je dostupno svakome i govor koji se ne moe dohvatiti.
Ja sam njema i ne govorim, i velika je raznolikost mojih rijei.
ujte me u blagosti i nauite me u grubosti.
Ja sam ona koja vie,
I ja sam izbaena na lice Zemlje.
Ja pripremam kruh i moj um u njemu.
Ja sam znanje mojeg imena.
Ja sam ona koja vie, i ja sluam. 20
Ja se pojavljujem ...hodam u....znamenu moje..
Ja sam obrana
ja sam ona koju zovu Istinom i velika opaina.
Slavite me i apuete protiv mene.
Vi koji ste pobijeeni, sudite im prije nego oni presude vama, jer sud i pristranost
postoje u vama.
Ako ste osueni po ovome tko e vas osloboditi?
Ili ako ste osloboeni po ovome tko e biti u stanju da vas zadri. Jer ono to je u
vama je ono to je izvan vas, i onaj tko vas oblikuje izvana je onaj koji vas oblikuje
iznutra.
I ono to vidite izvan vas vidite u vama, to je vidljivo i to je vaa odjea.
ujte me, vi sluatelji
i uite iz mojih rijei vi koji ste me spoznali.
Ja sam sluanje dostupno svakome,
Ja sam govor kojega je teko dokuiti.
Ja sam ime zvuka i zvuk imena.
Ja sam znak pisma I oznaka podjele.
I ja...
21 svjetlo sluatelji vama... velika mo.
I (ja) neu maknuti ime.
( )onome koji me je stvorio.
I ja u izgovarati njegovo ime.
Gledajte tada u te rijei i sve napise koji su napravljeni.
Dajte panju, sluatelji I vi isto, aneli koji ste poslani,
I vi duhovi koji ustadoste od mrtvih.
Jer ja sam ona koja sama postoji,
I nema nikoga tko bi mi (pro)sudio.
Jer mnogi su lijepi oblici koje postoje u mnogobrojnim grijesima i
razuzdanostima,
i nedostojnim strastima,
i nepostojanim zadovoljstvima,
koje ovjek prigrljuje dok se ne otrijezni
i ode na svoje poivalite.
I tamo e me nai, i ivjeti e,
i nee ponovo umrijeti.
DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA
(VII, 2)
Uvod: Joseph A. Gibbons Preveli na engleski: Roger A. Bullard i Joseph A. Gibbons
Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Druga rasprava velikoga Seta je dijalog otkrivenja koji je navodno vodio Isus Krist
pred auditorijem "savrenih i nepokvarljivih", odnosno, gnostikih vjernika.
Osim u naslovu, ime Set ne pojavljuje se drugdje u tekstu, iako su moda Isusa
Krista s njime poistovjeivali. Jednostavno i saeto, rasprava podastire istinitu
priu o tome kako je nebeski Zbor poslao Spasitelja, te o njegovu silasku na
zemlju, susretu sa svjetovnim silama, prividnom uskrsnuu i povratku Pleromi. Toj
prii o Spasitelju pridodano je uzdizanje Spasiteljevih sljedbenika i obeanje
buduega blagoslova. Kao to Spasitelj kae gnostikim vjernicima na zavretku
svoga izlaganja: "Stoga, poivajte zauvijek sa mnom, moji bliski duhovi i moja
brao."
Nema dvojbe da je Druga rasprava velikoga Seta djelo koje je istodobno
kransko i gnostiko. S jedne strane, kranski su elementi utkani u samu
raspravu. Rasprava prihvaa Novi zavjet, ili barem njegove dijelove,
predstavljajui se kao otkrivenje Isusa Krista. tovie, raspee ima sredinju
ulogu u raspravi; zapravo, opisuje se u tri odvojene scene. S druge strane, Druga
rasprava velikoga Seta takoer je izrazito gnostika: znanje je sredstvo spasenja.
Bog ovoga svijeta je zao i neuk, te se moe poistovijetiti s Bogom Staroga
zavjeta; osim toga, svi njegovi minioni samo su krivotvorine i predmeti
podsmijeha. Tumaenje raspea ono je gnostika Bazilida, kakvim ga predstavlja
hereziolog Irenej: imun iz Cirene razapet je umjesto Isusa koji se tomu smije.
Svrha Druge rasprave velikoga Seta je polemika. itav prvi dio (49-59) posveen
je istinskoj povijesti Isusa Krista, te naglaava, nasuprot ortodoksnom kranstvu,
njegovu docetiku muku. Drugi dio rasprave (59-70) je odbacivanje ortodoksije
kao istinske crkve. Unato suenjima i progonima koje je oito potaknula
ortodoksna crkva i neuki "koji misle da napreduju u ime Krista", gnostiki e
vjernici uivati istinsko bratstvo na zemlji i zablistati u radosti i jedinstvu vjenoga
ivota.
DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA
(VII 49, 10-70, 12)
I savreno Velianstvo poiva u neizmjernoj svjetlosti, u istini majke sviju njih, i
sviju vas koji me doseete, mene samoga koji sam savren zbog Rijei. Jer,
postojim uza svu velianstvenost Duha, koji je na prijatelj i nama slian, budui
da sam donio rije slave naega Oca, kroz njegovu dobrotu, kao i misao koja ne
iezava; odnosno, Rije u njemu - u ropstvu emo umrijeti s Kristom - i vjenu i
neoskvrnjenu misao, neshvatljivo udo, pismo neizmjerne vode koje je naa rije.
Ja sam (onaj, op. prev.) koji je u vama, i vi ste u meni, kao to je Otac u vama u
50 krjeposti.
Okupimo se u zbor. Posjetimo ono to je stvorio. Poaljimo nekoga onamo, kao to
je on posjetio Enoje, donja podruja. I rekoh ove stvari itavu okupljenom zboru
radosnoga Velianstva. itava se kua Oca Istine radovala to sam jedan od njih.
Iznjedrio sam misao o Enojama, koja je izala iz neoskvrnuta Duha, o silasku na
vodu, odnosno, donja podruja. I svi imahu jedan um, budui da je iz jednoga.
Ovlastili su me, jer sam bio voljan. Doao sam kako bih razotkrio slavu sebi
slinima i srodnim duhovima.
Jer, one koji su bili u svijetu pripremala je volja nae sestre Sofije - one koja je
bludnica - zbog krjeposti koja nije bila izgovorena. Od Svega ona nije traila nita,
kao ni od veliine Zbora ili Plerome. Budui da je bila prva, dola je 51 kako bi
pripremila monade i mjesta za Sunce Svjetla i suradnike koje je uzela iz donjih
elemenata, kako bi od njih izgradila tjelesna prebivalita. No, zaivjevi u praznoj
slavi, oni bijahu uniteni u svojim prebivalitima, budui da ih je pripremila Sofija.
Spremni su primiti ivotvornu rije neizmjerne Monade i veliine zbora svih
ustrajnih i onih u meni.
Posjetio sam tjelesno prebivalite. Izbacio sam onoga koji je u njemu bio prije i
uao unutra. Uznemirilo se itavo mnotvo arhonata. I sva tvar arhonata, kao i
sve roene moi zemlje, bijahu uzdrmane kada je ugledalo slinost Slike, budui
da je bilo pomijeano. A ja sam bio u njoj, ne nalikujui onome koji je u njoj bio
prije. Jer, on bijae 52 zemaljski ovjek, dok sam ja iz (predjela, op. prev.) iznad
neba. Nisam ih odbio, ak ni da bih postao Kristom, no, nisam im se otkrio u
ljubavi koja je iz mene zraila. Otkrio sam da sam stranac u donjim podrujima.
itavo zemaljsko podruje, kao i podruje arhonata, bilo je uzdrmano, u zbrci i
strci. Neki su se uvjerili kada su vidjeli uda koja sam izveo. A svi oni, od rase, koji
su sili dolje, bjee od onoga koji je s prijestolja pobjegao Sofiji nade, budui da je
ona ranije dala znak koji se tie nas i onih sa mnom - onih od rase Adonajeve.
Ostali su takoer pobjegli, kao od Kozmokratora i onih s njima, budui da su me
kaznili svim (vrstama) kazni. Razmiljali su to da sa mnom uine, mislei da je
samo ona (Sofija) velika, i, tovie, lano svjedoei protiv ovjeka i itava 53
zbora.
Oni nisu mogli znati tko je Otac Istine, Veliki ovjek. No, oni koji su primili ime
zbog dodira s neznanjem - koje (je) gorenje i posuda - stvo-rivi ga kako bi unitili
Adama kojeg su nainili kako bi prikrili one koji su na isti nain njihovi. No, oni,
arhonti, oni iz mjesta Jaldabaotova, otkrivaju kraljevstvo anela za kojim
ovjeanstvo traga kako oni ne bi spoznali ovjeka Istine. Jer, Adam, kojeg su
oblikovali, njima se ukazao. I njihovo je prebivalite potreslo strahovito kretanje,
kako se aneli koji ih okruuju ne bi pobunili. Jer, bez onih koji su izricali hvale - ja
ustvari nisam umro, kako njihov arhaneo ne bi postao prazan.
I tada su aneli uli glas Kozmokratora: "Ja sam Bog i nema drugoga osim mene."
No, ja sam se smijao, vidjevi njegovu praznu slavu. On nastavi: "Tko je 54
ovjek?" I itava aneoska vojska, koja je vidjela Adama i njegovo prebivalite,
smijala se njegovoj malenkosti. Tako je njihova Enoja odstranjena iz nebeskoga
Velianstva, tj. ovjeka Istine, ije su ime vidjeli, budui da je njegovo prebivalite
maleno, a i oni su maleni (i) besmisleni u svojoj praznoj Enoji, to e rei u svome
smijehu. Bijae to zaraza koja ih je snala.
itavo velianstveno Oinstvo Duha mirovalo je u njegovim predje-lima. I ja sam
onaj koji je bio s njim, budui da imam Enoju jedne emanacije vjenih,
neoskrvnjenih i neizmjernih neshvatljivosti. Stavio sam malu Enoju u svijet,
uznemirivi ih i uplaivi itavo mnotvo anela i njihova vladara. Poharao sam ih
vatrom i ognjem zbog svoje Enoje. I sve to je za njih vezano okupilo se zbog
mene. Bilo je nemira i borbi oko Serafina i Kerubina, jer e njihova slava ieznuti,
55 kao i zbrke oko Adonaja, na obje strane i u njihovu prebivalitu - do
Kozmokratora i onoga koji je rekao: "Zarobimo ga"; drugi pak: "Plan se svakako
nee ostvariti."
Jer, Adonaj me poznaje zbog nade. I ja bijah u raljama lavova. I onemoguio sam
plan koji su za me smislili kako bi oslobodili svoju Pogreku i besmislenost. No,
nisam bio povrijeen. Kaznili su me oni koji su bili ondje. I nisam uistinu umro,
nego samo prividno, kako me ne bi osramotili, jer ovi su meni slini. Sprao sam sa
sebe sramotu i nisam pokleknuo u njihovim rukama. Umalo sam se predao
strahu, i [patio sam] prema njihovu vienju i misli, kako nikada ne bi pronali
nijednu rije koju bi mogli o njima izgovoriti. Jer, moja smrt, za koju misle da se
dogodila, (dogodila se) njima, u njihovoj pogreci i sljepoi, budui da su svoga
ovjeka pribili na njihovu smrt. Jer, njihove me Enoje nisu vidjele 56, budui da su
bile gluhe i slijepe. No, inei takve stvari, same sebe osuuju. Da, vidjeli su me;
kaznili su me. u i ocat nisam popio ja, nego drugi, njihov otac. Udarali su me
trstikom; drugi je, imun, na svojim ramenima nosio kri. Ja sam bio drugi na
Kojega su stavili trnovu krunu. No, radovao sam se u visinama, nad bogatstvom
arhonata i potomka njihove pogreke, njihove prazne slave. I smijao sam se
njihovu neznanju.
Podvrgnuo sam sve njihove moi. Jer, kada sam siao, nitko me nije vidio.
Mijenjao sam oblike, prelazei iz jednoga u drugi. Stoga, kada sam stigao pred
njihova vrata, poprimio sam oblik slian njihovu. Tiho sam proao pokraj njih,
razgledavajui mjesta, te nisam strahovao niti osjeao stid, jer bijah neoskvrnjen.
I razgovarao sam s njima, mijeajui se s njima kroz one koji su moji, i gorljivo
gazio one koji su 57 prema njima grubi, i gasio plamen. Sve sam to inio elei
ispuniti ono to sam kanio ispuniti po volji Oca koji je gore.
I Sina Velianstva, koji bijae skriven u donjim podrujima, mi smo donijeli na
visinu gdje sam [bio] u svim tim eonima s njima, (visinu) koju nitko nije vidio niti
poznavao, gdje je svadba svadbene odore, nove, ne stare, i ne iezava. Jer, to je
nova i savrena brana odaja neba, kao to sam otkrio (da) postoje tri puta:
neoskvrnuto otajstvo u duhu ovoga eona, koje ne iezava, niti je djelomino, a o
njemu se ne moe govoriti; ono je nepodijeljeno, univerzalno i stalno. Jer, dua,
ona iz visina, nee govoriti o pogreci koja je ovdje, niti se premjestiti iz tih eona,
budui da e se premjestiti kada postane slobodna i kada se ispuni plemenitou
svijeta i stane 58 pred Oca snana i neustraiva, (za)uvijek pomijeana s Nusom
moi (i) oblika. Oni e me gledati sa sviju strana bez mrnje. Jer, budui da me
vide, oni bivaju vieni (i) pomijeani s njima. Budui da me ne sramote, ni sami
se ne sramote. Budui da me se ne boje, bez straha e proi pokraj svakih vrata i
postati savreni u treoj slavi.
Bio je to moj odlazak u otkrivenu visinu koju svijet nije prihvatio, moje tree
krtenje u otkrivenoj slici. Kada su pobjegli od vatre sedam Vlasti i kada je zalo
sunce moi arhonata, tama ih je uzela. I svijet je postao siromaan kada su njega
bacili u lance. Pribili su ga na drvo pomou etiri avla od mjedi. Vlastitim je
rukama rastrgao koprenu svoga hrama. Kaos zemlje poeo je podrhtavati, jer su
due koje su dolje spavale bile osloboene. I one su ustale. Hodale su ponosno,
odbacivi 59 gorljivo sluenje neznanju i neukosti, postavivi novoga ovjeka,
budui da su spoznale toga savrenog Blagoslovljenog od vjenoga i
neshvatljivoga Oca i beskonane svjetlosti, mene, jer sam doao svojima i
sjedinio ih sa mnom. Rijei su suvine, jer je naa Enoja bila s njihovom Enojom.
Znali su o emu govorim, jer smo se posavjetovali o unitenju arhonata. Izvrio
sam, stoga, volju Oca, koji je ja.
Potom smo napustili na dom i sili u ovaj svijet. Ovdje smo zaivjeli u tijelima,
mrzili su nas i progonili ne samo neznalice, nego i oni koji misle da napreduju u
ime Krista, budui da su prazni u neznanju, ne znajui tko su, poput nijemih
ivotinja. Progonili su one koje sam oslobodio, jer ih mrze - oni koji bi, da zaute,
plakali i jadikovali jer 60 me nisu posve upoznali. Umjesto toga, sluili su dvojici,
ak i mnotvu gospodara. No, vi ete iz svega izai kao pobjednici, u ratu i
bitkama, zlobnoj podjeli i gnjevu. Mi smo neduni, isti, (i) dobri u naoj asnoj
ljubavi, jer imamo um Oca u neizrecivu otajstvu.
Jer, to je bila ludost. Ja sam svjedok da je to bila ludost, jer arhonti ne znaju da je
to neizrecivo jedinstvo neoskvrnute istine, koje postoji meu sinovima svjetlosti,
a koje su oni oponaali, proglasivi nauk mrtvoga ovjeka i lai, kako bi nalikovali
slobodi i istoi savrenoga zbora, (i) [ujedinivi] se, pomou svoga nauka, sa
strahom i ropstvom i svjetovnim brigama, te napustivi tovanje. Mali su (i)
neznalice, koji u sebi nemaju plemenitost istine, jer mrze onoga u kojemu jesu a
ljube onoga u kojemu nisu. Oni nisu poznavali 61 Znanje o Veliini koje je odozgo
i (iz) vrutka istine, ne iz ropstva i zavisti, te straha i ljubavi prema svjetovnoj tvari.
Jer, ono to nije njihovo i to jest njihovo oni rabe neustraivo i slobodno. Oni ne
ude, jer od sebe imaju vlast i zakon nad svime.
No, oni koji nemaju, siromani su, odnosno, oni koji nemaju njega. A za njim ude
i zavode one koji su kroz njih postali poput onih koji posjeduju istinu njihove
slobode, jednako kao to su kupili nas da bismo im sluili u strahu. Taj je ovjek
rob. A Bog uva onoga koji je u strahu (i, op. prev.) silom zatoen. No, plemstvo
Oinstva nije uvano, jer on uva samo onoga koji je od njega, bez rijei i spona,
budui da je sjedinjen s njegovom voljom, on koji pripada samo Enoji Oinstva,
kako bi ga uinio Savrenim i neizrecivim kroz 62 ivu vodu i sjedinio se s vama u
mudrosti, ne samo u izgovorenoj rijei, nego i u djelu i ispunjenoj rijei. Jer,
savreni su dostojni da se tako uspostave i sjedine sa mnom, kako meu njima ne
bi vladala nesloga, nego prijateljstvo. Sve vrim kroz Dobroga, jer to je jedinstvo
istine i oni ne bi smjeli imati neprijatelja. No, svatko tko unosi neslogu - a tko
unosi neslogu, nee se nauiti nikakvoj mudrosti, to nije prijatelj - neprijatelj je
sviju. S druge strane, tko ivi u skladu i prijateljstvu i bratskoj ljubavi, prirodno, ne
hinjeno, potpuno, ne djelomice, taj je uistinu udnja Oeva. On je univerzalan i
savrena (je, op. prev.) ljubav.
Jer, Adam je bio predmet podsmijeha, lani ovjek kojeg je nainio Hebdomad,
kao da je postao jai od mene i moje brae. Mi smo neduni u pogledu njega, jer
nismo grijeili. Smijali su se i Abrahamu, Izaku i Jakovu, budui da je (njima, op.
prev.) lanim oevima ime dao
Hebdomad 63, kao da je postao jai od mene i moje brae. Mi smo neduni u
pogledu njega, jer nismo grijeili. Smijali su se i Davidu, jer mu se sin zvao Sin
ovjekov, budui pod utjecajem Hebdomada, kao da je postao jai od mene i
lanova moje rase. No, u pogledu njega mi smo neduni; mi nismo grijeili. I
Salomonu su se smijali, jer je mislio da je Krist, uzoholivi se kroz Hebdomada,
kao da je postao jai od mene i moje brae. No, mi smo neduni u pogledu njega.
Ja nisam grijeio. Smijali su se i dvanaestorici proroka, jer su samo oponaali
prave proroke. Oni su zaivjeli kao lane tvorevine kroz Hebdomada, kao da je
postao jai od mene i moje brae. No, mi smo neduni u pogledu njega, jer nismo
grijeili. Mojsije, vjerni sluga zvani "Prijatelj", bio je takoer predmetom
podsmijeha, jer su oni koji me nikada nisu poznavali izopaeno svjedoili o njemu.
Ni on, ni oni prije njega, od Adama do Mojsija i Ivana Krstitelja, nije poznavao
mene ni 64 moju brau.
Jer, oni su imali aneoski nauk prema kojemu su morali potivati zakone o
prehrani i trpjeti gorko ropstvo, budui da nikada nisu znali istinu, niti e je
saznati. Njihova je dua u velikoj zabludi, zbog ega im je nemogue pronai Nus
slobode kako bi Ga upoznali, dok ne upoznaju Sina ovjejeg. to se moga Oca
tie, ja sam onaj kojeg svijet nije poznavao, i zbog toga je on (svijet) ustao protiv
mene i moje brae. No, mi smo neduni u pogledu njega; mi nismo grijeili.
Jer, Arhont je bio predmet podsmijeha zato to je rekao: "Ja sam Bog, i nema
veega od mene. Samo ja sam Otac, Gospodin, i nema drugoga do mene. Ja sam
ljubomoran Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu treega i etvrtoga
narataja." Kao da je postao jai od mene i moje brae! No, mi smo neduni u
pogledu njega, po tome to nismo grijeili, budui da smo svladali njegov nauk.
Tako je njegova slava bila isprazna. A on se ne slae s naim Ocem. Kroz nae
bratstvo, svladali smo njegov nauk, budui da je bio ohol u ispraznoj slavi. A on
se ne slae s naim Ocem, jer je bio predmet podsmjeha 65 i sud i lano
proroanstvo.
O, vi koji ne vidite, ne vidite svoju sljepou, tj. ono to nije bilo poznato niti je
ikada bilo poznato, niti je ikada bilo poznato o njemu. Oni nisu sluali do potpune
pokornosti. Stoga su nastavili pogreno suditi, te su podigli svoje oskvrnute i
ubilake ruke na nj, kao da udaraju zrak. A besmisleni i slijepi uvijek su
besmisleni, te robuju zakonu i zemaljskom strahu.
Ja sam Krist, Sin ovjeji, onaj od vas koji je meu vama. Mene preziru zbog vas,
kako bi vi zaboravili razliku. I ne postanite enama, kako ne biste rodili zlo i
(njegovu) brau; zavist i podjelu, ljutnju i gnjev, strah i podijeljeno srce, te
praznu, nepostojeu udnju. No, ja sam za vas neizrecivo otajstvo.
Prije utemeljenja svijeta, kada se itav zbor okupio na podruju Ogdo- ada, 66
kako bi se posavjetovao o duhovnom vjenanju koje je u
1 I V V v I
v
jedinstvu, ime je on ivom rjeju bio usavren u neizrecivim podrujima,
neoskvrnuto vjenanje bilo je ispunjeno kroz Isusova Mezota koji ih nastanjuje i
posjeduje, koji prebiva u nepodijeljenoj ljubavi moi. A okruujui ga, ukazuje mu
se kao Monada njih sviju, misao i otac, budui da je jedan. I on stoji pokraj njih,
budui da je kao cjelina doao sam. I on je ivot, budui da je doao iz Oca
neizrecive i savrene Istine, (oca) onih koji su ondje, jedinstva Mira i prijatelja
dobrih stvari, i ivota vjenog i neoskvrnute radosti, u velikom skladu ivota i
vjere, kroz ivot vjeni oinstva i majinstva i sestrinstva i razumne mudrosti. Oni
su se suglasili s Nusom, koji se protee (i) protezat e se u radosnom jedinstvu, te
je pouzdan 67 i vjerno slua. I on je u oinstvu i majinstvu i razumnom bratstvu i
mudrosti. I to je vjenanje istine, te spokoj neiskvarenosti, u duhu istine, u
svakom umu, te savrena svjetlost u neizrecivom otajstvu. No to nije, niti e se
dogoditi meu nama u bilo kojem podruju ili na bilo kojem mjestu u podjeli i
krenju mira, nego (u) jedinstvu i mjeavini ljubavi, koji su savreni u onome koji
jest.
To se takoer dogodilo na mjestima pod nebom, za njihovo pomirenje. Oni koji su
me poznavali u spasenju i slozi, i oni koji su postojali za slavu oca i istine, nakon
to su bili odvojeni, stopili su se u jedno kroz ivu rije. I ja sam u duhu i istini
majinstva, kao to je i on bio ondje; ja sam meu onima koji su sloni u
prijateljstvu vjenih prijatelja, koji ne poznaju neprijateljstva ni zla, nego su
ujedinjeni 68 mojim Znanjem u rijei i miru koji postoji u savrenstvu sa svima i u
svima njima. A oni koji su uzeli moj oblik, uzet e oblik moje rijei. Doista, oni e
doi u vjenoj svjetlosti, i (u) meusobnom prijateljstvu u duhu, budui da su u
svakom pogledu (i) nepodijeljeno znali da je ono to jest Jedno. I svi su oni jedno.
Stoga e uiti o Jednom, kao to je (uio) Zbor i oni koji u njemu prebivaju. Jer,
otac sviju postoji, neizmjeran (i) nepromjenjiv: Nus i Rije i Podjela i Zavist i Vatra.
I on je posve jedan, budui Sve sa svima njima u jednom nauku, jer su svi oni iz
jednoga duha. O, vi koji ne vidite, zato niste ispravno shvatili otajstvo?
No, arhonti oko Jaldabaota bijahu nepokorni zbog Enoje koja je (otila, op. prev.)
od svoje sestre Sofije (i, op. prev.) sila dolje, k njemu. Oni su sklopili savez s
onima koji su bili s njima u mjeavini 69 stranoga oblaka, koji je bio njihova
Zavist, te ostalima koje su dovela njihova stvorenja, kao da su natetili plemenitu
zadovoljstvu Zbora. Stoga su otkrili mjeavinu neznanja u tvorevini vatre, zemlje i
ubojice, budui da su maleni i neuki, te su se u neznanju usudili initi takve
stvari, ne razumijevajui da je svjetlost zdruena sa svjetlou, tama s tamom,
pokvarljivo s kratkotrajnim, a trajno s nepokvarljivim.
Te sam vam stvari otkrio - ja sam Isus Krist, Sin ovjeji, koji je uznesen gore,
na nebesa - o, savreni i nepokvarljivi, zbog nepokvarljivog i savrenog otajstva i
neizrecivoga. No, oni misle da smo ih objavili prije utemeljenja svijeta, kako
bismo, kada izronimo iz mjesta na svijetu, mogli ondje otkriti svoje simbole
nepokvarljivosti iz duhovnoga jedinstva do 70 znanja. Vi to ne znate, jer vas
zasjenjuje oblak puti. No, ja sam sam Sofijin prijatelj. Ja sam bio u njedrima oca
od samoga poetka, na mjestu sinova istine i Veliine. Stoga, poivajte zauvijek
sa mnom, moji bliski duhovi i moja brao.
OTKRIVENJE PO PETRU
(VII, 3)
Uvod: James Brashler Preveli na engleski: James Brashler i RogerA. Bullard
Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Otkrivenje po Petru je kranski gnostiki tekst napisan pod pseudonimom, koji
sadri pripovijest o otkrivenju koje je doivio apostol Petar i koje je protumaio
Isus Spasitelj. Progon Isusa predstavlja model za razumijevanje dijela
ranokranske povijesti koji se odnosi na ugnjetavanje vjernoga gnostikog kruga
od "onih koji sebe nazivaju biskupima i akonima".
Dokument pripada knjievnom anru otkrivenja. Organiziran je u tri vienja koja
se pripisuju Petru. Vienja tumai Spasitelj, koji djeluje kao aneoski tuma,
figura koja se obino pojavljuje u zapisima o otkrivenjima. U nizu proroanstava
koja zapravo odraavaju prole dogaaje, rana Kranska Crkva opisana je kao
podijeljena na razliite frakcije koje se suprotstavljaju gnostikoj zajednici. Svijet
je za besmrtne due (gnostike) neprijateljsko okruje. Te besmrtne due izvana
nalikuju smrtnim duama (negnosticima), no iznutra se od njih razlikuju po svojoj
besmrtnoj biti. Obdarene znanjem o svome nebeskom podrijetlu, gnostici ude za
povratkom nebeskomu Sinu ovjejemu, koji e doi kao eshatoloki sudac, kako
bi sudio tlaiteljima i osvetio gnostike.
Ovaj tekst rabi otkrivenje u svrhu predstavljanja gnostikoga shvaanja
kranskih predaja o Isusu. Tradicionalni element je vjeto protumaen u skladu s
gnostikom teologijom. Iz prvoga vienja, koje opisuje napad sveenika i naroda
na Isusa (72), zakljuujemo kako je bilo barem est neprijateljskih skupina,
takozvanih "slijepaca koji nemaju vodia." Veina tih skupina bila je iz ortodoksne
crkve, no neke se od njih mogu shvatiti kao suparnike gnostike sljedbe. Druga
scena (81) opisuje Petrovo vienje Isusova raspea. U svome tumaenju, Isus
pravi razliku izmeu vanjskoga tjelesnoga oblika i ivoga Isusa; potonji stoji u
blizini, smijui se svojim progoniteljima. Trea scena (82) odgovara Isusovu
uskrsnuu u ortodoksnoj predaji, no protumaena je gnostikom terminologijom,
kao ponovno sjedinjenje duhovnoga tijela Isusova s intelektualnom svjetlou
nebeske plerome.
Znaenje Otkrivenja po Petru je viestruko. Otkrivenje predstavlja dragocjen izvor
gnostike kristologije, koja Isusa smatra docetikim otkupiteljem. Gledite
gnostike zajednice, ukljuujui njezin odnos prema Petru kao svojemu
utemeljitelju, druga je kljuna tema ovoga dokumenta. Od velikoga su znaaja
identitet gnostike skupine kojoj je tekst namijenjen, te razmjer kontroverzije,
izmeu izranjajue ortodoksije i hereze, koju otkrivenje predvia. ini se da je
Otkrivenje po Petru napisano u 3. stoljeu, kada je razlika izmeu ortodoksije i
hereze postala izraenija.
OTKRIVENJE PO PETRU
(VII 70, 13-84, 14)
Otkrivenje po Petru
Dok je Spasitelj sjedio u hramu, u tristotoj (godini) saveza i sporazuma desetoga
stupa, i budui zadovoljan brojem ivoga, nepokvarljivoga Velianstva, rekao mi
je: "Petre, blagoslovljeni oni gore, koji pripadaju Ocu koji je otkrio ivot onima iz
ivota, kroz mene, jer sam (ih) podsjetio, njih koji su izgraeni na onome to je
snano, da mogu uti moju rije i razluiti rijei nepravde i krenja zakona od
pravednosti, jer 71 su iz visine svake rijei ove plerome istine, a onaj kojeg su
kraljevstva traila prosvijetlio ih je u draesti. No, nisu ga pronali, niti su ga
spominjali mnogi narataji proroka. On se sada pojavio meu njima, u onome koji
se pojavio, koji je Sin ovjeji, koji je uzdignut iznad nebesa, bojei se ljudi slinih
sebi. Ali ti, Petre, postani savren, u skladu sa svojim imenom, sa mnom, onim
koji te izabrao, jer u tebe uiniti temeljem dijela koji sam pozvao u znanje.
Stoga, budi snaan pred lanom pravednou - jer te onaj koji je pravedan pozvao
da ga spozna na ispravan nain, i zato to su ga odbacili, i zbog snage njegovih
ruku i nogu, i zato to su ga okrunili oni iz srednjega predjela, i zbog tijela
njegova sjaja koje donose u nadi 72 sluenja, zbog asne nagrade jer on e te
iskuati tri puta ove noi."
Dok je tako govorio, vidio sam sveenike i narod kako tre prema nama, nosei
kamenje u rukama, kao da e nas ubiti; i obuze me strah da emo umrijeti.
Zatim mi ree: "Petre, mnogo sam ti puta kazao da su oni slijepci koji nemaju
vodia. eli li spoznati njihovu sljepou, pokrij dlanovima (svoje) oi - svoju halju
- i reci to vidi."
Uinivi kako mi je rekao, nisam mogao nita vidjeti. I rekoh: "Nitko
(tako) ne vidi."
Opet mi ree: "Uini tako jo jednom."
Tada me obuzeo strah pomijean s radou, jer sam vidio novo svjetlo, snanije
od svjetlosti dana. Ono se spustilo na Spasitelja. Rekao sam mu to sam vidio.
A on mi ree: "Podigni svoje ruke i sluaj to 73 sveenici i narod govore."
I sluao sam sveenike koji su sjedili s piscima. Mnotvo je klicalo njihovim
glasom.
Kada je od mene to uo, rekao mi je: "Nauli svoje ui i sluaj to govore."
I sluao sam. "Dok sjedi, hvale te."
Kada sam to rekao, Spasitelj kaza: "Rekao sam ti da su ti (ljudi) slijepi i gluhi. No,
sada sluaj ono to ti govore u otajstvu, i uvaj to. Ne reci to sinovima ovoga
doba. Jer, oni e te huliti u ovo doba, budui da te ne poznaju, no, hvalit e te u
znanju.
"Jer, mnogi e isprva prihvatiti na nauk. I okrenut e se od njih po volji Oca
njihove pogreke, jer su uinili kako je htio. U svome sudu on e ih otkriti, tj. sluge
Rijei. No, oni koji se 74 pomijeaju s njima postat e njihovi zarobljenici, budui
da ne vide. A nedunoga, dobroga, istoga oni guraju radniku smrti, i u
kraljevstvo onih koji slave Krista u obnovi. I oni slave Jjude koji ire la, one koji e
doi poslije tebe. I oni e pristati uz ime mrtvoga ovjeka, mislei da e postati
isti. No, strano e se oskvrnuti i pasti u ime pogreke, i u ruke zlog,
prijetvornoga ovjeka i viestruku dogmu, te e njima vladati krivovjerje.
"Jer, neki e od njih huliti istinu i objavljivati zao nauk. I govorit e zlo jedni protiv
drugih. Neki e biti imenovani: (oni) koji stoje u snazi arhonata, ovjeka i gole
ene koja je viestruka i podlona mnogim patnjama. A 75 oni koji budu tako
govorili pitat e o snovima. I kau li da je san doao od demona dostojan njihove
pogreke, bit e im dan gubitak umjesto nepokvarljivosti.
"Jer, zlo ne moe roditi dobrim plodom (vidi Lk 6,43). Mjesto odakle dolazi svaki
od njih stvara ono to mu je slino; jer, nije svaka dua od istine i besmrtnosti.
Svakoj dui ovoga doba dodijeljena je primjerena smrt, zato to je uvijek rob,
budui da je stvorena za svoje elje i njihovo vjeno unitenje, u kojemu jesu i iz
kojega jesu. One (due) ljube stvorenja tvari koja s njima dolazi.
"No, besmrtne due nisu takve, o, Petre. Doista, sve dok ne doe trenutak,
(besmrtna e dua) nalikovati smrtnoj. No, ona nee razotkriti svoju prirodu, da je
ona sama 76 besmrtna i misli o besmrtnosti, imajui vjeru i elei se odrei tih
stvari.
"Jer, ljudi, ako su mudri, ne beru smokve s trnja ili trnovita grmlja, niti grode s
drae (Lk 6,44). S jedne strane, ono to uvijek nastaje nalazi se u onome iz ega
dolazi, dolazei iz onoga to nije dobro, to postaje njezino (duino) unitenje i
smrt. No, ta (besmrtna dua) koja nastaje u Vjenome, nalazi se u Jednome (koji
je, op. prev.) od ivota i (u, op. prev.) besmrtnosti ivota kojoj nalikuju.
"Stoga se ono to postoji nee pretopiti u ono to ne postoji. Jer, gluhi i slijepi
drue se sa sebi slinima.
"No, drugi e se odvratiti od zlih rijei i varljivih otajstava. Neki koji ne razumiju
otajstvo govore o stvarima koje ne razumiju, no, hvalit e se da je otajstvo istine
samo njihovo. U svojoj nadutosti 77 pozavidjet e besmrtnoj dui koja je postala
zavjetom. Jer, svaka vlast, vladavina i mo eona eli biti s njima u stvaranju
svijeta, kako bi ih oni koji nisu, budui zaboravljeni od onih koji jesu, mogli slaviti,
iako nisu bili spaeni niti su ih oni odveli na Put, uvijek elei postati
neiezivima. Jer, besmrtna dua prima mo u razumnom duhu. No, oni se odmah
spajaju s jednim od onih koji su ih zaveli.
"No, mnogi drugi koji se protive istini i glasnici su pogreke, okrenut e svoju
pogreku i zakon protiv mojih istih misli, gledajui iz jednoga (kuta) i mislei da
dobro i zlo potjeu iz jednoga (izvora). Oni trguju 78 mojom rjeju. I oni e
promicati grubu vjeru. Rasa besmrtnih dua uzalud e ui u to, sve do moje
Parusije. Jer, oni e izai iz njih - i moje oprotenje njihovih grijeha u koje su pali
kroz svoje neprijatelje, koje sam otkupio iz ropstva, kako bih im dao slobodu da
mogu stvarati slian dio u ime mrtvoga ovjeka, koji je Hermas, od prvoroenoga
od nepravde, kako u svjetlo koje postoji ne bi povjerovali maleni. No, oni od te
vrste su radnici koji e biti baeni u vanjsku tamu, daleko od sinova svjetlosti. Jer,
oni nee ui, niti e onima koji odlaze gore dati svoje doputenje za njihovo
osloboenje.
"Meu njima ima onih koji pate mislei da e usavriti 79 mudrost i bratstvo koje
zaista postoji, koje je duhovno bratstvo onih sjedinjenih u priesti, kroz koju e se
otkriti vjenanje nepokvarljivosti. Srodna rasa sestrinstva pojavit e se kao
imitacija. To su oni koji tlae svoju brau, govorei: 'Kroz ovo na Bog ima milosti,
budui da nam kroz ovo dolazi spasenje,' ne znajui za kaznu onih koje su
zadovoljstvom ispunili oni koji su te uinili malenima, koje su vidjeli (i) zarobili.
"Bit e i drugih, meu onima koji su izvan naega broja, koji sebe nazivaju
biskupima i akonima, kao da su svoju vlast primili od Boga. Oni se pokoravaju
sudu voda. Ti su ljudi suhi kanali."
No, ja rekoh: "Obuzeo me strah kada si rekao da 80 su maleni, s naega gledita,
lani, doista, da postoje mnotva koja e zavesti mnotva ivih i unititi ih meu
sobom. A kada budu izgovarali tvoje ime, vjerovat e im."
Spasitelj ree: "Za vrijeme koje im je, srazmjerno njihovoj pogreki, odreeno, oni
e vladati nad malenima. A kada pogreka okona, (onaj koji, op prev.) ne stari
(koji je, op. prev.) od besmrtnoga razumijevanja, postat e mlad, i njima
(malenima) e vladati njihovi vladari. Korijen njihove pogreke bit e iupan, i on
e ga posramiti i uiniti ga vidljivim u njegovoj besramnosti. Takvi e, o, Petre,
postati nepromijenjivi.
"Doi, stoga, nastavimo s izvrenjem volje nepokvarljivoga Oca. Jer, evo, dolaze
oni koji e im suditi, i oni e ih posramiti. No, mene nee dotaknuti. A ti e, o,
Petre, stajati meu njima. Ne boj se zbog svoga kukaviluka. 81 Njihovi e umovi
biti zatvoreni, jer im se suprotstavio nevidljivi."
Kada je to rekao, vidio sam kako ga toboe zarobljavaju. I rekoh: "to to vidim, o
Gospodine? Tebe su uhvatili a ti me dri. Tko je ovaj koji se zadovoljno smije na
drvetu? Udaraju li noge i ruke drugoga?"
Spasitelj mi ree: "Onaj kojeg vidi na drvetu, kako se zadovoljno smije, to je ivi
Isus. No, onaj u ije ruke i noge zabijaju avle, njegov je tjelesni dio, njegova
zamjena koja je osramoena, koja je nastala na njegovu sliku. Ali, gledaj u nj i u
me."
No, kada sam pogledao, rekao sam: "Gospodine nitko te ne gleda. Pobjegnimo
odavde."
Ali on mi ree: "Rekao sam ti: 'Ostavi sljepce na miru!' Vidi, ne znaju to govore.
82 Jer, umjesto moga sluge, osramotili su sina njihove slave." I vidjeh nekoga
kako nam se pribliava, nalik njemu, ak i njemu koji se smijao na drvetu. I on
bijae <ispunjem> Duhom Svetim, i on je Spasitelj. Oko njega je bila velika,
neizreciva svjetlost, i mnotvo neizrecivih i nevidljivih anela ga je blagoslivljalo. I
kada sam ga pogledao, bijae otkriven onaj koji slavi.
I on mi ree: "Budi jak, jer ti si onaj kojemu su dana ova otajstva, kako bi ih
spoznao kroz otkrivenje da je onaj kojega su razapeli prvoroeni, i dom demona, i
kamena posuda (?) u kojoj prebivaju, Elohimova, od kria koji je pod zakonom.
No, onaj koji stoji pokraj njega je ivi Spasitelj, prvi u njemu, kojega su zarobili i
oslobodili, koji stoji radosno promatrajui one koji su ga povrijedili, i koji su meu
sobom podijeljeni. 83 On se smije njihovoj sljepoi, znajui da su slijepi roeni.
Stoga e doi onaj koji je osjetljiv na patnje, budui da je tijelo zamjena. No, ono
to su oslobodili bilo je moje netjelesno tijelo. Jer, ja sam razuman Duh ispunjen
jarkom svjetlou. Onaj kojeg si vidio da mi se pribliava naa je razumna
Pleroma, koja sjedinjuje savrenu svjetlost s mojim Duhom Svetim.
"To to si vidio otkrit e onima druge rase, koji nisu iz ovoga doba. Jer, nee biti
asti u smrtnim ljudima, nego samo (u) onima koje je iza-brala besmrtna tvar,
sposobna da sadri onoga koji daje svoje obilje. Stoga, kaem: "Svakomu tko ima
dat e se jo pa e obilovati' (Mt 25, 29). No, onomu tko nema, odnosno, ovjeku
ovoga mjesta, koji je posve mrtav, koji je iskljuen iz stvaranja onoga to je
roeno, 84 za kojeg, ako se pojavi onaj od besmrtne biti, misle da ga posjeduju -
bit e oduzeto i dodano onome koji jest. Stoga, budi hrabar i ne boj se. Jer, ja u
biti s tobom, i nitko te od tvojih neprijatelja nee nadvladati. Mir s tobom. Budi
jak!"
Kada je (Isus) to rekao, (Petar) doe k sebi.
Uvod: Marvin W. Meyer Preveo na engleski: Frederik Wisse Prevela s engleskog:
Julijana trok
UVOD
Petrova poslanica Filipu obuhvaa najvei dio Kodeksa VIII. Smjetena odmah
poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu zapoinje podnaslovom (132), koji
proizlazi iz pisma koje tvori prvi dio teksta. Poput nekoliko drugih tekstova iz
knjinice Nag Hammadi (Otkrivenje po Jakovu, Rasprava o uskrsnuu, Eugnostos),
Petrova poslanica Filipu djelomice je predstavljena kao pismo. Osim tih pisama iz
knjinice Nag Hammadi, druga su pisma takoer bila u uporabi u gnostikim
krugovima (primjerice, Ptolemejevo Pismo Flori, i pisma Valentina, Monoima
Arabljanina, i, moda, Marcionova). Nadalje, kao to je velianstvena epistulama
predaja satkana oko Pavla i pavlinske kole, tako se i neto skromnija zbirka
pisama pripisuje Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove poslanice ukljuuju, uz
Petrovu poslanicu Filipu, katolike Petrove poslanice sadrane u Novome zavjetu,
Epistula Petri ("Petrovu poslanicu"), u uvodu u pseudo-Klementove, te moda i jo
jednu Petrovu poslanicu poznatu samo iz kratkih navoda Optata iz Milevisa. Od
tih poslanica, osobito je zanimljiva pseudo-Klementova Petrova poslanica Filipu.
Ona nije znaajna samo kao dio zbirke tekstova koji se odnose na Petra, nego i
zato to svjedoi o Petrovoj vlasti. Na zavretku poslanice, Contestatio zapoinje
naznakom o primatelju - Jakovu Pravedniku - koji je proitao i odgovorio na
poslanicu, slino kao i Filip u Petrovoj poslanici Filipu (133). Meutim, Petrovu
poslanicu Filipu ne smijemo poistovjeivati ni sa jednom poslanicom koja se
pripisuje Petru, te ona mora predstavljati novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.
U svom sadanjem obliku, Petrova poslanica Filipu oito je kransko- gnostiki
tekst. U cjelini uzevi, trebala bi se smatrati dijelom predaja o Petru: Petar je
voa, glasnogovornik, propovjednik meu apostolima, te ga se moe opisati kao
vou vlastite skupine uenika (139). Jedini apostol koji se poimence spominje jest
Filip, koji je spreman prihvatiti Petrovu vlast i ije mjesto u tekstu ima naglasiti
Petrovo vrhovnitvo. Petar i apostoli okupili su se na Maslinskoj gori, gdje ih je
poduio uskrsli Spasitelj. Vrativi se u Jeruzalem, apostoli su poduavali u hramu i
obavljali izlijeenja. Drugim rijeima, uloga Petra, kao i itav scenarij, upuuju da
je Petrova poslanica Filipu po nekim znaajkama istovjetna prvom dijelu (o Petru)
Djela apostolskih (1-12).
Nedvojbeno je da je pisac Petrove poslanice Filipu crpio iz kranske predaje.
Naime, postoje mnoge slinosti izmeu toga teksta i prve polovice Djela
apostolskih, ukljuujui scene, teme i izraze koji su prisutni u oba dokumenta.
ak im je i knjievni anr slian - pripovijest
o Petru i apostolima koja sadri otkrivenja, liturgijske i redakcijske elemente -
iako je u sluaju Petrove poslanice Filipu pripovijest nazvana Petrovim pismom.
Nadalje, autor Petrove poslanice Filipu poznaje, osim materijala o Luki, i druge
kranske predaje. Spasiteljevo drugo otkrivenje (136; 137) nalikuje Ivanovoj
himni Logosu (Iv 1, 1.18), ali slinosti se ne smiju suvie isticati. Nadalje,
tradicionalna kerigmatika (vjerovjesnika) formula u kredu mise (139) upuuje
na slinu formulu koja je iroko prisutna u ranokranskoj knjievnosti (paralele u
Iv 19 osobito su bliske kredu iz Petrove poslanice Filipu), a malo "Ukazanje" iz
Petrove poslanice Filipu (140) slino je Ivanovu izvjeu (Iv 20, 19-23). Dapae,
autor ovoga teksta takoer spominje prethodno Spasiteljevo otkrivenje (135; 138;
139), tj. rijei koje je Isus izgovorio dok je bio u tijelu. Moda se ta otkrivenja
utjelovljenoga Spasitelja odnose na nauk koji je sadran u kanonskim
evaneljima, a "etiri rijei" koje se spominju u 140, mogle bi se shvatiti kao etiri
evanelja odaslana na etiri strane svijeta. (Hans-Gebhard Bethge pretpostavlja
da je izvoran tekst iz 140 glasio "etiri smjera", te da su "etiri rijei" kasnija
modifikacija.) Autor Petrove poslanice Filipu oito je bio upoznat s ranokranskim
tekstovima, elei uspostaviti kontinuitet s tom starijom predajom.
kredo - ispovjedanje, simbol vjere, vjerovanje; uvjerenje, principi, naela
Gnostiki su elementi jasno vidljivi u narativnom okviru Petrove poslanice Filipu, a
osobito u gnostikom "dijalogu", Spasiteljevu otkrivenju danom kao odgovor na
pitanja apostola. Prva etiri odgovora (135) samo su marginalno kranska, iako
su legitimirana kao otkrivenja uskrsnuloga Gospodina. Prvi odgovor (135; 136),
koji podastire skraenu verziju mita o majci, uope ne sadri kranske elemente.
Naprotiv, on odraava pojednostavljenu verziju mita, te je slian mitu o Sofiji iz
Tajne knjige Ivanove, te Irenejevim barbelognosticima (Haer. 1.29.1-4), kako po
terminologiji, tako i po opoj konstrukciji. etiri odgovora predstavljaju gnostiko
gledite o padu u nedostatak i postizanju ispunjenja, te o zatoenitvu i borbi
gnostika u svijetu. Toj skupini odgovora pridodano je jo jedno pitanje, kao i
odgovor (137; 138) koji rabi razliite izraze i usredotouje se na ivot i zadatak
apostola. Taj odgovor, koji je gnostiki poput ostalih odgovora, ne bavi se
kranskim temama, nego samim aritem Petrove poslanice Filipu - patnjom
vjernika.
Uz pitanja i odgovore u gnostikom dijalogu, gnostiku orijentaciju odaje i ostali
materijal sadran u tekstu. Dvije molitve okupljenih apostola (133; 134) sadre
izraze i teme uobiajene u kranskim molitvama, ali i elemente svjetlosti i slave
koji ih ine primjerenijima gnostikim kranima. Jednako tako, opis uskrsnuloga
Isusa kao svjetlosti i glasa (134; 135; 137; 138) predstavlja prvobitni nain
opisivanja ukazanja uskrsnuloga Gospodina (Mk 9, 2-8; 2 P 1, 16-19; Dj 9, 1-9; 22,
4-11; 26, 9-18; 1 Ko 15; Otkr), no meu gnostikim kranima takvi su teofanijski
opisi (opisi ukazanja) bili osobito esti.
U kratkoj Petrovoj misi (139-140) gnostike su tendencije jo jasnije izraene.
Tradicionalno kransko vjerovanje tvori prvi dio mise (139), a Isus se naziva
tradicionalnim izrazima ("Gospodin Isus", "Sin", "tvorac naega ivota"), no
vjerovanje se tumai u skladu s kransko- gnostikom teologijom autora Petrove
poslanice Filipu. Isus je patio od trenutka svoje inkarnacije, ali kao onaj "kojemu je
patnja strana" (139). Kristologijska tenzija pojavljuje se kod naglaavanja
stvarnosti Isusovih patnji i slave njegove boanstvenosti. Nasuprot pateemu
prosvjetitelju
Isusu, njegovi e sljedbenici patiti zbog "grijeha majke" (139). Ta fraza podsjea
na predaju o padu majke Eve, te se, za kransko-gnostikoga pisca, odnosi na
majku esto zvanu Sofijom u drugim verzijama mita. Ona se takoer naziva
"majkom"(135), a njezin tragian pad smatra se izvorom ljudskih patnji. Stoga,
naznaka o "grijehu majke" moda predstavlja jo jednu dodirnu toku izmeu
likova Eve i Sofije u gnostikoj knjievnosti.
Mogue je, stoga, postaviti openiti okvir knjievne povijesti Petrove poslanice
Filipu. Na temelju paralela s Tajnom knjigom Ivanovom i Irenejevim djelima,
pretpostavljamo da je Petrova poslanica Filipu napisana krajem 2. ili poetkom 3.
stoljea. Autor teksta vjerojatno je pisao na grkom, sudei prema posuenicama
iz grkoga jezika, kao i grkim idiomima. Autor je, ini se, bio kranski gnostik
dobro upoznat s kranskom predajom, koji je tu predaju rabio i tumaio na
kransko- gnostiki nain. Konstruiran je gnostiki dijalog, iako je taj dijalog prije
diskurs otkrivenja, koji se temelji na Kristovim odgovorima na pitanja apostola. U
taj je dijalog ukljuen gnostiki materijal nekranskoga ili tek marginalno
kranskoga podrijetla, koji je usvojen kao otkrivenje uskrsnuloga Krista. Na
temelju kranskih i gnostikih predaja s kojima je apostol bio upoznat, sastavljen
je dokument usredotoen na otkrivenje. Sama je poslanica pridodana pripovijesti
kako bi se naglasilo Petrovo vrhovnitvo, te je Petrova poslanica Filipu kasnije
dobila svoj sadanji naslov. Konano, grki je tekst bio preveden na koptski, te je
ukljuen i Kodeks VIII knjinice Nag Hammadi.
Prema izvjeima Jamesa M. Robinsona i Stephena Emmela, druga koptska verzija
Petrove poslanice Filipu nalazi se u papirusnom kodeksu koji do sada nije
objavljen, niti je dostupan za prouavanje.
PETROVA POSLANICA FILIPU
(VIII 132, 10 - 140, 27)
Pismo koje je Petar poslao Filipu
"Petar, apostol Isusa Krista, Filipu, naemu ljubljenom bratu i naemu apostolu, i
brai koja su s tobom: budite pozdravljeni! Znaj, na brate, [da] smo primili
zapovijedi od naega Gospodina i Spasitelja itavoga svijeta da se okupimo
[zajedno] i poduavamo i propovijedamo o spasenju koje nam je obeao 133 na
Gospodin Isus Krist. No, ti si od nas bio odvojen, i nisi elio da se okupimo i
sloimo kako bismo objavili radosne vijesti. Stoga, ne bi li za to bilo dobro, na
brate, da doe, u skladu sa zapovijedima naega Boga Isusa?"
Kada je Filip primio i proitao to pismo, otiao je Petru, sav radostan. Petar je
potom okupio i ostale. Otili su na planinu koja se naziva "(brdo) maslina", mjesto
gdje su se obino sastajali s blagoslovljenim Kristom, dok je ovaj bio u tijelu.
Kada su se apostoli okupili i pali na koljena, poeli su moliti, govorei: "Oe, Oe,
Oe svjetlosti, koji posjeduje nepokvarljivosti, uslii nas, kao [to si] [bio
zadovoljan] svojim svetim djetetom Isusom Kristom. Jer, on je postao nae svjetlo
134 u tami. O, uslii nas."
Drugi su put takoer molili, govorei: "Sine ivota, Sine besmrtnosti, koji si u
svjetlosti, Sine, Kriste besmrtnosti, na Otkupitelju, daj nam snagu, jer nas ele
ubiti."
Potom se pojavila velika svjetlost, te je planina zasjala zbog onoga koji se pojavio.
I glas ih dozva, govorei: "ujte moje rijei, kako bih vam mogao govoriti. Zato
me pitate? Ja sam Isus Krist koji je s vama dovijeka."
Apostoli ga upitae: "Gospodine, eljeli bismo znati nedostatak eona i njihove
plerome." I: "Zato smo zadrani u ovome prebivalitu?" Nadalje: "Kako smo doli
ovamo?" I: "Kako emo otii?" I: "Kako to da imamo 135 vlast smionosti?" [I]:
"Zato se sile bore protiv nas?"
Tada im glas iz svjetlosti odgovori: "Vi sami ste svjedoci da sam vam o svemu
tome govorio. No, zbog vae nevjerice, opet u vam govoriti. to se tie
[nedostatka] eona, taj [je] nedostatak nastao kada se pojavila nepokornost i
nerazboritost majke, bez zapovijedi velianstva Oca. Ona je eljela uzdignuti
eone. A kada je govorila, slijedio je Obijesni. A kada je za sobom ostavila dio,
Obijesni ga se doepao, te je (dio, op. prev.) postao nedostatak. To je nedostatak
eona. Kada je Obijesni uzeo dio, on ga je posijao. Nad njega je postavio moi i
vlasti. Zatvorio ga je u eone, koji su mrtvi. I sve moi svijeta radovahu se zato to
su roene. 136 No, one nisu poznavale prvobitnoga [Oca], budui da su mu
strane. Ali, ovome su dale mo, i sluile ga u slavi. No, zbog te slave Obijesni je
postao drzak. Postao je zavidnik, elei nainiti sliku na mjestu (umjesto?, op.
prev.) [slike] i oblik na mjestu (umjesto?, op. prev.) oblika. I naredio je moima u
svojoj vlasti da naine smrtna tijela. I one postadoe iz pogrene slike, iz slinosti
koja je izronila.
Nadalje, o pleromi: ja sam onaj koji je poslan u tijelu, zbog sjemena koje je otpalo.
I ja sam siao u njihovu smrtnu tvorevinu. No, nisu me prepoznale (moi, op.
prev.), mislei da sam smrtan. I govorio sam s onime koji mi pripada, i on me
sluao, kao to vi danas sluate. I dao sam mu vlast, kako bi mogao ui u
nasljedstvo svoga oinstva. I uzeo sam 137 [... ] oni bijahu ispunjeni [... ] u
njegovu spasenju. A budui da je (on) bio nedostatak, postao je pleroma.
Zadrani ste zato to mi pripadate. Kada sa sebe svuete ono to je pokvareno,
tada ete postati prosvjetitelji meu smrtnicima.
Borit ete se sa zlim silama zato to [one], za razliku od vas, nemaju spokoja, te
ne ele da budete spaeni."
Tada apostoli ponovno poee moliti, govorei: "Gospodine, reci nam: Na koji
emo se nain boriti protiv arhonata, budui da su arhonti iznad nas?"
Tada ih glas dozva iz ukazanja, govorei: "Sada ete se protiv njih boriti na ovaj
nain, jer, arhonti se bore protiv unutarnjega ovjeka. A vi ete se protiv njih
boriti ovako: Okupite se i propovijedajte svijetu spasenje i obeanje. Naoruajte
se snagom moga Oca, i objavite svoju molitvu. A on, Otac, pomoi e vam, kao
to vam je pomogao poslavi mene. 138 Ne bojte se, [ja sam s vama dovijeka,]
kao to sam [vam] prije rekao, dok sam bio u tijelu." Potom nebesa zatutnjae
gromovima i munjama, i ono to se pred njima na tome mjestu pojavilo, otilo je
u nebesa.
Tada apostoli stadoe zahvaljivati Gospodinu i blagoslivljati ga. I vratie se u
Jeruzalem. Na putu su razgovarali o svjetlosti koja se ukazala. I govorei o
Gospodinu, zakljuie: "Ako je on, na Gospodin, patio, koliko emo onda mi
(patiti)?"
Petar odgovori: "On je patio za [nas], stoga je nuno da i mi patimo zbog svoje
malenkosti." Tada im doe glas, govorei: "Mnogo sam vam puta rekao: Za vas je
nuno da patite. Nuno je da vas oni dovedu u sinagoge i pred upravitelje, kako
biste patili. No, onaj koji ne pati i ne 139 [...] Otac [...] kako bi mogao [...].
I apostole obuze [velika] radost i stigoe u Jeruzalem. Stali su ispred hrama,
poduavajui o spasenju, u ime Gospodina Isusa Krista. I izlijeili su mnotvo.
Petar otvori svoja usta i ree svojim uenicima: "[Je li] nam na Gospodin Isus,
kada je bio u tijelu, sve pokazao? Jer, on je siao. Brao, sluajte moj glas." Bio je
ispunjen svetim duhom. Ovako je govorio: "Na prosvjetitelj, Isus, siao je i bio
razapet. I nosio je krunu od trnja. I odijenuo je ljubiastu haljinu. I bio je [razapet]
na drvetu i pokopan u grob. I ustao je iz mrtvih. Brao, Isusu je strana ta patnja.
No, mi smo oni koji su patili zbog grijeha majke. Zbog toga je on sve inio poput
nas. Jer, Gospodin Isus, Sin neizmjerne slave Oca, tvorac je naega ivota. Brao,
ne pokorimo se onima bez zakona, i hodajmo u 140 [...Tada] Petar [okupi i druge],
govorei: ["O, Gospodine Isuse] Kriste, davatelju [naega] spokoja, daj nam duh
razumijevanja, kako bismo i mi mogli initi uda."
Potom [ga] Petar i ostali apostoli vidjee, i ispunie se svetim duhom.
I svaki od njih poeo je lijeiti. Rastavie se kako bi propovijedali rije
Gospodina Isusa. I okupie se i pozdravie jedan drugoga, govorei: "Amen."
Tada se pojavi Isus, govorei: "Mir [svima] vama i svakome tko vjeruje u moje
ime. Kada otiete, neka s vama budu radost, milost i mo.
I ne bojte se, jer, s vama sam dovijeka."
Tada se apostoli rastavie jedan od drugoga u etiri rijei, kako bi propovijedali.
I otioe, po Isusovu ovlatenju, u miru.
ALOGEN
(XI, 3)
Uvod: Antoinette Clark Wire Preveli na engleski: John D. Turner i Orval S.
Wintermute Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Rasprava Alogen je diskurs otkrivenja, u kojemu izvjesni Alogen prima boanske
posjete i doivljava vienja, te ih biljei za svoga "sina" Mesosa. Na fiktivnu narav
toga ponovljenog Alogenova obraanja Mesosu upuuje samo ime Alogen, to
znai "stranac", ili "od druge rase", a u doba nastanka rasprave esto se njime
oznaavao Set ili predstavnik Setove duhovne rase. Tako se itatelja potie na
identifikaciju s Mesosom i na uenje od Alogena o tome kako se nadvladavaju
strah i neznanje koje je u poetku on sam osjeao, te o potpunom ostvarenju
duhovnoga jastva s boanskim.
Iako se Alogen predstavlja kao jedna rasprava otkrivenja, mogue ju je podijeliti
na dva dijela. Prvi dio (45-57) naglaava pet otkrivenja enskoga boanstva Juel.
Njezina su otkrivenja kompleksni mitoloki opisi boanskih moi, osobito eona
Barbela. Drugi dio (57-69) opisuje filozofskim jezikom Alogenovo uzdizanje, kao
progresivno otkrivenje nebeskih prosvijetljenih. Posljednja faza, "prvobitno
otkrivenje Nepoznatoga", razotkriva transcendentnoga Boga kao nevidljivoga,
neuhvatljivoga, neshvatljivoga, kao "duhovnu, nevidljivu Trostruku Mo" koja je
"najbolja od najboljih" te postoji, to je paradoksalno, kao "Postojanje nebia".
Razlike izmeu ta dva dijela rasprave Alogen mogu se objasniti razliitim izvorima
kojima se sluio autor. Teorije o podrijetlu poku-avaju ustanoviti odakle potjeu
odreene predaje i kako su se tako brzo razvile. Mitologija o Barbelu iz Prvoga
dijela sadrana je takoer u Apokrifnom evanelju po Ivanu (BG 8502,2; NHC II,1;
III,1; IV,1), gdje se
povezuje s pripovijeu o Sofiji koja je u svemir donijela nedostatak. Alogenov
gnosticizam Barbela, poput gnosticizma Zostrijana (VIII,1) i Triju Setovih stela
(VIII,5), ne zanima kako je zlo poelo, nego se usredotouje na pozitivno
otkrivenje boanske stvarnosti. Drugi dio Alogena slian je Apokrifnom evanelju
po Ivanu po opirnom opisu transcendentnoga Boga, navodei to Bog nije. Pa
ipak, Alogen se odvaja od te predaje kao i Zostrijan i Tri Setove stele,
predstavljajui to znanje kao obred uzlaska, istovjetno hermetikom gnosticizmu
(Corp. Herm.
I, 24-26 i NHC VI,6). Oito se autor u svom barbelovskom gnosticizmu i
filozofskom monizmu oslanjao na istu opu predaju kao i Apokrifno evanelje po
Ivanu.
Pretpostavljajui da se itatelj ve oslobodio od zla, pisac u osobi Alogena
nastavlja svoj nebeski put, hvalei boansko, i ulazei u blagoslov znanja,
ivotnost ivota i, konano, postojanje koje je nepostojanje. Hermetiki obredi
uzlaska povremeno se odnose na ivot u zajednici, a u svojoj hvali Bogu, na
svakoj postaji uzlaznoga puta, djelo Tri Setove stele rabi prvo lice mnoine. No,
ovdje se naputci daju jednoj osobi, itatelju, te bi se mogli smatrati naputcima za
samopomo u individualnoj potrazi za Bogom.
Ova je rasprava privukla veliku pozornost, jer je neoplatoniar Porfirije izjavio da
je Plotin napao izvjesne gnostike koji su "iznosili otkrivenja Zaratustre, Zostrijana,
Nikoteja, Alogena, Mesosa, i drugih slinih ljudi" ( fit. Plot. 16). Ako se taj navod
doista odnosi na djelo naslovljeno Alogen i njemu bliske dokumente (Zostrijan
VIII,1 nosi ifriran podnaslov "Zaratustrine rijei"), kao to mnogi vjeruju, ono
upuuje na neto drugaiji odnos gnostika prema kasnijem platonizmu nego to
se obino pretpostavlja. Ne samo da su gnostici oito posudili mnoge filozofske
teme od platonizma, nego su i platonisti i neoplatonisti bili prisiljeni baviti se
gnostikim kolama kao svojim suparnicima. Iako je Plotin u vlastitoj raspravi
protiv gnostika uinio sve kako bi ismijao njihov dualizam, kult i argon, najvei
su mu izazov predstavljali upravo monistiki gnostici Alogenova tipa. Upravo oni
otkrivenju pripisuju istine za koje je uvjeren da potjeu od Platona; upravo oni
vjeruju da kroz znanje o sebi postaju nadmoni nebeskim tijelima (En.
II. 9.5-11). Ostaje, meutim, pitanje jesu li gnostici zauzvrat izvrili
utjecaj na neoplatonizam, osobito jesu li ti gnostiki tekstovi moda izvor trijade
postojanje-ivot-misao, koja nije bila prisutna u neoplatonizmu prije Prokla u 5.
stoljeu (Theol. 101-03).
Aleksandrijsko podrijetlo izvorno grkoga teksta Alogena iji se nastanak smjeta
u otprilike 300. god. po Kr., uinilo ga je dostupnim za grki optjecaj i koptski
prijevod prije nego to je poetkom 5. stoljea bio smjeten u knjinicu Nag
Hammadi.
ALOGEN
(XI 45, 1-69, 20)
(Nedostaje 5 redaka)
... budui da su savreni i zajedno ive, sjedinjeni s umom, uvarem kojeg sam im
dodijelio, koji vas je poduio. U vama je mo koja se esto irila kao rije iz
Trostruko Monoga, Jednoga od onih koji istinski postoje s Neizmjernim, vjena
Svjetlost Znanja koje se pojavilo, muka djevianska Mladost, prvi meu Eonima
od jedinstvenog trostruko monoga Eona, Trostruko Moni koji uistinu postoji, jer
kad on bijae oblikovan, bijae proiren, a kada bijae proiren, postao je savren,
primivi mo od sviju. On poznaje sebe i savrenog Nevidljivog Duha. I on posta u
Eonu koji zna da ona zna Jednoga. I ona postade Kaliptos, djelujui u onima koje
poznaje. On je savren, nevidljiv, noetiki Protofan-Harmedon. Dajui mo
pojedincima, ona je Trostruki Mukarac. A budui da je sama 46...
(nedostaje 5 redaka)
... iako pojedinci, oni su sjedinjeni, budui da je ona njihovo postojanje
i uistinu ih vidi. Ona sadri boanskog Autogena.
Kada je spoznala svoje Postojanje i kada je ustala, donijela je Ovoga, vidjevi ih
kako, poput njega, pojedinano postoje. A kada oni postanu poput njega, vidjet e
boanskog Trostrukoga Mukarca, mo koja je vea od Boga. On je Misao sviju koji
zajedno postoje. Ako ih on misli, on misli velikoga mukarca [...] noetikog
Protofana, njihov slijed. Kada to vidi, takoer vidi one koji uistinu postoje i slijed
onih koji su zajedno. A kada ih je vidio, vidio je Kaliptos. Kada vidi jednoga od
skrivenih, tada vidi Eona Barbela. to se tie neroenoga potomka [Jednoga],
[vidi] li tko kako [ivi 47...] I (nedostaju 4 retka)
... zasigurno ste uli o obilju svakoga od njih.
Sluajte sada o nevidljivom, duhovnom Trostruko Monom! On postoji kao
Nevidljivi koji je svima neshvatljiv. On ih sve u sebi sadri, jer svi postoje zbog
njega. On je savren, i vie nego savren, i blagoslovljen. On je uvijek Jedan i
postoji u svima njima, kao nepogrjeiv, neizreciv, Jedan koji postoji kroz njih, i ako
bude prepoznat, nitko nee poeljeti nita to postoji prije njega meu onima koji
postoje, jer on je izvor iz kojega su svi potekli. On je prije savrenstva. On je prije
svake boanstvenosti i svake blagoslovljenosti, budui da je izvor svake moi. On
[je] netvarna tvar, jer je Bog nad kojim nema boanstva, nadilaenje njegove
veliine i ljepote...48
... mo. Oni mogu primiti otkrivenje tih stvari, ako se zdrue. Budui da pojedinac
ne moe pojmiti Univerzalnoga, koji obitava na mjestu boljem od savrenog, oni
poimaju pomou Prve Misli - ne kao samog Bia, jer on daje Bie uz neoitovanost
Postojanja. On daje sve samome sebi, jer je on taj koji e postati kada sebe
spozna. On je Jedan koji je izvor Bia, i netvarna tvar i neizbrojiv broj i bezoblian
oblik i bezizraajan izraz i nemo i mo i bit bez biti i kretanje bez kretanja i
nedjelujue djelovanje. Pa ipak, on je davatelj dobara i boanstvenost
boanstvenosti - no, kad god spoznaju, oni sudjeluju u prvoj ivotnosti i
nepodijeljenu djelovanju, hipostazi Prvoga iz Jednoga koji uistinu postoji. Drugo
49 je djelovanje [...] meutim, [...]. On je blagoslovljen i dobar, jer, kada ga se
prepozna kao nadilazitelja neogranienosti Nevidljivoga Duha koji u njemu
postoji, ona (neogranienost) ga njemu (nevidljivom duhu) okree, kako bi
spoznao to je u njemu i kako postoji. I on je postao budue spasenje za svakoga,
kao toka polaska za one koji uistinu postoje, jer kroz njega je njegovo znanje
ivjelo, budui da on zna to (on) jest. No, oni iznad sebe ne poznaju nita, ni
moi, ni poloaja, ni slave ni eona, jer svi su vjeni. On je ivotnost i Umnost i
Onaj Koji Jest. Jer, Onaj Koji Jest stalno posjeduje svoju ivotnost i Umnost, a ivot
ima ivotnost (i, op. prev.) posjeduje ne-Bie i Umnost. Umnost posjeduje ivot i
Onoga Koji Jest. I tri su jedan, iako su tri.
Kada sam uo o tim stvarima, Mesose, sine moj 50, obuzeo me strah, te sam se
okrenuo mnotvu [...] misao [...] daje mo onima koji su sposobni spoznati te
stvari otkrivenjem koje je mnogo vee. Iako tjelesan, i ja sam to mogao. Od tebe
sam uo o tim stvarima, kao i o nauku koji je u njima, budui da je misao u meni
prepoznala stvari koje su neizmjerne i nespoznatljive. Stoga strahujem da je moj
nauk moda postao neprikladan.
Potom mi se, sine moj, Mesose, ponovno obratila Jedna, najslavnija, Juel. Dala mi
je otkrivenje i rekla: "Nitko ne moe uti ove stvari, izuzev velikih moi, o,
Alogene. Dana ti je velika mo, kojom te Vjeni Otac Svega obdario prije nego to
si ovdje doao, kako bi prepoznao one stvari koje je teko prepoznati, te kako bi
spoznao stvari koje su mnotvu nepoznate i kako bi pobjegao (u sigurnost)
Jednoga koji je tvoj, koji je prvi spaen i kojemu spasenje nije potrebno...
... 51 tebi oblik i otkrivenje nevidljivoga, duhovnog Trostruko Monog, izvan kojeg
prebiva nepodijeljeno, netjelesno, vjeno znanje.
Kao i svi Eoni, i Eon Barbela sadri vrste i oblike onih koji uistinu postoje, slika
Kaliptos. Obdaren njihovom razumnom rjeju, on nosi noetikog mukog
Protofana kao sliku, te djeluje u pojedincima, bilo umjenou, vjetinom ili
djelominim nagonom. On sadri boanskog Autogena, poput slike, i poznaje
svakoga od ovih. On djeluje odvojeno i zasebno, nastavljajui ispravljati
neuspjehe iz prirode. On je obdaren boanskim Trostrukim Mukarcem kao
spasenje sviju, u suradnji s Nevidljivim Duhom. On je rije iz savjeta, [on] je
savrena Mladost. I te hipostaza je 52 [...] (nedostaje 6 redaka)
... moja je dua malaksala, i ja pobjegoh, veoma uznemiren. Okrenuh se sebi i
ugledah svjetlost koja me okruivala, i Boga u sebi, postadoh boanski.
Najslavnija, Jedna, Juel, ponovno me pomazala i dala mi mo. Rekla je: "Budui da
je tvoja poduka zavrena, i budui da si spoznao Boga u sebi, ono to e sada
uti o Trostruko Monom uvat e kao veliku tajnu i veliko otajstvo, jer se o tome
ne govori nikome, osim dostojnima, onima koji su sposobni uti: takoer nije
prikladno neupuenom narataju pripovijedati o Univerzalnom koji je bolji od
savrenog. No, ti [ih] posjeduje zbog Trostruko Monog, Jednog koji postoji u
blagoslovu i dobroti, Jednog koji je za sve njih odgovoran.
"U njemu je veliina. Osobito stoga to je jedan u 53 [...] (nedostaje 5
redaka)
... od Prve Misli, koja ne naputa one koji prebivaju u razumijevanju, znanju i
shvaanju. I taj se Jedan nepomino kretao u onome to upravlja, kako ne bi
potonuo u bezgranino, zbog drugoga djelovanja, (onoga, op. prev.) Umnosti. I
uao je u sebe i pojavio se, sveobuhvatan, Univerzalan, bolji od savrenog.
"To to on prethodi znanju, nije do mene. On biva spoznat (iako) ga je nemogue
posve razumjeti. Razlog tome je trea utnja Umnosti i drugo nepodijeljeno
djelovanje koje se pojavilo u Prvoj Misli, odnosno, Eon Barbelo, zajedno s
Nedjeljivim od djeljive slinosti, Trostruko Monim, te netvarnim Postojanjem."
[Potom] se mo pojavila pomou djelovanja koje miruje, i koje je tiho, iako je
proizvodilo ovakav zvuk: zza zza zza. Ali, kada je ona (Juel) ula mo i ona je bila
ispunjena 54 [... ]
... "Ti si [...], Solmis! [...] po ivotnosti koja je tvoja, i (po. op. prev.) prvom
djelovanju koje potjee od boanstva. Ti si velik, Armedone! Ti si savren,
Epifane!
"Po tom tvom djelovanju, druga mo i Umnost koja potjee iz bla-goslova: Auter,
Beritej, Erigenaor, Orimenios, Aramen, Alfleg, Eleliufej, Lalamej, Jetej, Noetej, ti si
velik! Tko tebe poznaje, poznaje Univerzalnog! Ti si Jedan, ti si Jedan, Onaj koji je
dobar, Afredon! Ti si Eon Eona, Onaj koji stalno jest!"
Potom je slavila Univerzalnoga, govorei: "Lalamej, Noetej, Senaon, Azin[ej,...]
rifanios, Melefanej, Elemaoni, Smun, Optaon, Onaj Koji Jest! Ti si Onaj Koji Jest,
Eon Eona, Neroeni, koji si vei od neroenih, Jato- men, ti sam za kojega su
zaeti svi neroeni, Jedan Neizreciv! 55 [... ] (nedostaje 10 redaka) ... znanje."
Kada sam to uo, vidio sam slave savrenih pojedinaca i najsavrenijih koji
zajedno postoje, i najsavrenije koji su prije savrenih.
Najslavnija, Jedna, Juel, ponovno mi se obratila govorei: "O, Alogene, u
nespoznatljivom znanju ti zna da Trostruko Moni postoji prije slava. One ne
postoje meu onima koji postoje. One ne postoje zajedno s onima koji postoje,
niti s onima koji uistinu postoje, nego sve one postoje kao boanstvenost i
blagoslov i postojanje, i kao netvarnost i postojanje nebia."
Potom sam molio za otkrivenje. I tada mi je najslavnija, Jedna, Juel, rekla: "O,
Alogene, naravno, Trostruki Mukarac je iznad tvari. Pa ipak, da je netvaran 56 [...
]
... oni koji postoje zajedno s naratajem onih koji uistinu postoje. Samoroeni
postoje s Trostrukim Mukarcem.
"Trai li uz savreno traenje, tada e znati da je Dobro u tebi; tada e
spoznati i samoga Sebe, (kao) onoga koji potjee od Boga koji uistinu postoji prije.
Jer, poslije stotinu godina doi e ti otkrivenje Jednoga, putem Salameksa i
Semena i [...] Prosvijetljenih Eona Barbela. Isprva nee spoznati vie od onoga
to je prikladno da spozna, kako tvoja vrsta ne bi ispatala. U tom sluaju, kada
primi ideju Jednoga, bit e posve ispunjen rjeju. Tada e postati boanstven i
savren. Ti ih prima...
(nedostaju 4 retka)
... 57 traenje [...] Postojanje [...] ako ita spoznaje, spoznaje ga taj i onaj koji je
spoznat. Tko shvati i spozna, postaje vei od onoga koji je shvaen i spoznat. Ali,
sie li u svoju prirodu, on je manji, jer netjelesne prirode nisu povezane ni sa
kakvom veliinom; imajui tu mo, one su svugdje i nigdje, budui da su vee od
svake veliine, i manje od svake siunosti."
Kada je najslavnija, Jedna, Juel, to izrekla, odvojila se od mene i napustila me.
No, nisam oajavao zbog rijei koje sam uo. Bio sam pripremljen, te sam
stotinu godina razmiljao. Neizrecivo sam se radovao, budui da sam bio u
velianstvenoj svjetlosti i (na, op. prev.) blagoslovljenom putu, jer oni koje sam
bio dostojan vidjeti, kao i oni koje sam bio dostojan uti (su) oni koje same velike
moi...
(nedostaje 5 redaka) 58 [... ] od Boga.
Kada je isteklo stotinu godina, bijah blagoslovljen vjenom nadom ispunjenom
dobrim znacima. Vidio sam dobrog boanskog Autogena; i Spasitelja, koji je
mladoliko, savreno Trostruko Muko Dijete; i njegovu dobrotu, noetikog
savrenog Protofana-Harmedona; i blagoslovljenu Kaliptos; i prvobitno podrijetlo
blagoslova, Eona Barbela, ispunjenog boanstvenou; i prvobitno podrijetlo
onoga bez podrijetla, duhovnog, nevidljivog Trostruko Monog, i Univerzalnog koji
je bolji od savrenog.
Kada me vjeno Svjetlo liilo odjee koju sam nosio, te kada sam bio uznesen na
sveto mjesto ija se slika ne moe razotkriti u svijetu, tada sam, s velikim
blagoslovom, vidio sve one o kojima sam uo. I hvalio sam ih i 59 stao na svoje
znanje, oslonivi se na znanje Univerzalnih, Eona Barbela.
I vidio sam svete moi, pomou Prosvijetljenih djevianskoga mukarca Barbela
koji su mi kazali da u moi iskuati sve to se zbiva u svijetu: "O, Alogene,
pogledaj kako tvoj blagoslov tiho postoji, (tvoj blagoslov, op. prev.) kojim
spoznaje svoje istinsko jastvo i, traei sebe samoga, povuci se u ivotnost ije
e kretanje vidjeti. Iako je za te nemogue da stoji (na mjestu, op. prev.), ne boj
se niega; no, poeli li stati, povuci se u Postojanje, te e ga vidjeti kako stoji i
miruje poslije slike Jednoga koji uistinu miruje i (koji) sve to obuhvaa u tiini i
nepominosti. A kada primi njegovo otkrivenje pomou prvoga otkrivenja
Nepoznatoga - Jednoga kojeg, ako ga spozna, nemoj poznavati - i kada te na tom
mjestu obuzme strah, povuci se u pozadinu zbog djelovanja. A kada na tom
mjestu postane savren, umiri se. U skladu s uzorkom koji je u tebi, takoer znaj
60 da su u tim (stvarima) svi putovi oblikovani prema tom uzorku. Ne raspruj se
dalje, kako bi mogao stajati, i ne poeli djelovati, kako se ne bi odvojio od
nedjelovanja Nepoznatoga u tebi. Nemoj ga spoznati, jer to je nemogue; no, ako
ga pomou prosvijetljene misli (ipak, op. prev.) spozna, nemoj ga poznavati."
Sluao sam te rijei koje su oni izgovarali. U meni je bila mirnoa tiine, te sam
uo Blagoslov pomou kojeg sam spoznao [svoje] istinsko jastvo. Traei [sebe]
povukao sam se u ivotnost i stopio se s njom. I stao sam, ne vrsto, nego tiho. I
vidio sam vjeno, razumsko, nepodijeljeno kretanje koje se odnosi na sve
bezobline sile, (koje je) neogranieno ogranienjem.
Kada sam poelio vrsto stati, povukao sam se u Postojanje koje sam pronaao
kako stoji i miruje, poput slike onoga to mi bijae povjereno otkrivenjem
Nedjeljivoga i Onoga koji miruje. Bijah ispunjen otkrivenjem pomou prvoga
otkrivenja 61 Nespoznatljivoga. Iako ga nisam poznavao, spoznao sam ga i od
njega primio mo. Trajno ojaan, spoznao sam Jednoga koji u meni postoji, i
Trostruko Monog, i otkrivenje njegove nesadrajnosti. A pomou prvoga
otkrivenja Prvoga njima nespoznatljivoga, Boga koji je iznad savrenstva, vidio
sam njega i Trostruko Monoga koji u svima njima postoji. Traio sam neizmjernog
i Nespoznatljivog Boga - onaj koji spoznat ostaje posve nepoznat - Posrednika
Trostruko Monog koji postoji u mirovanju i tiini i koji je nespoznatljiv.
I kada bijah siguran u te stvari, moi Prosvijetljenih rekoe mi: "Prestani ometati
nedjelovanje koje je u tebi traei neshvatljive stvari; radije sluaj o njemu koliko
je to mogue pomou prvoga otkrivenja i otkrivenja."
"On je neto dok postoji u smislu da postoji i da e postati, ili da djeluje ili zna,
iako ivi bez Uma ili ivota ili Postojanja ili Nepostojanja, neshvatljivo. 62 I on je
neto, zajedno sa svojim pravim biem. On nije ostavljen, kao da daje neto to je
iskuano ili proieno ili to prima ili daje. On se ne umanjuje, niti svojom eljom
niti kada daje ili prima kroz drugoga. On nema vlastitih elja, niti elja od
drugoga; to na njega ne utjee. On nita ne daje od sebe, kako se ne bi umanjio u
drugom pogledu; iz toga mu razloga nisu potrebni ni Um ni ivot. On je iznad
Univerzalnih u svojoj samoi i nespoznatljivosti, odnosno postojanju nebia,
budui da je obdaren tiinom i mirnoom, kako ga ne bi umanjili oni koji nisu
umanjeni.
"On nije ni boanstvenost ni blagoslov ni savrenstvo, nego je (ta tri-jada)
njegova nespoznatljiva osoba, ne ona koja je njegova vlastita; on je druga, vea
od blagoslova i boanstvenosti i savrenstva. Jer, on nije savren, nego (neto,
op. prev.) drugo 63 to je vee. On nije neogranien, niti ga drugi ograniava. On
je neto vee. On nije tjelesan. On nije bestjelesan. On nije velik. On nije malen.
On nije broj. On nije stvorenje. On nije neto to postoji, neto to ovjek moe
spoznati. Ali, on je neto drugo od sebe to je vee, to se ne moe spoznati.
"On je prvo otkrivenje i znanje o sebi, budui da samo on sebe poznaje. Kako nije
jedan od onih koji postoje, nego neto drugo, on je vei od najveih, ak i u
usporedbi s onim to je njegovo i s onim to nije njegovo. On ne sudjeluje u
dobima niti u vremenu. On ne prima nita i ne prima ni iz ega drugoga. On nije
umanjiv, niti neumanjiv, te sam nita ne umanjuje. Ali, on samoga sebe spoznaje,
kao neto toliko nespoznatljivo da (on, op. prev.) nadilazi najvee meu
nespoznatljivima.
"On je obdaren blagoslovom i savrenstvom i tiinom - ne [blagoslo-vom] niti
savrenstvom - i mirnoom. (Ti atributi) su osoba njega koji postoji, koji se ne
moe 64 spoznati i koji miruje. Oni su osobe njega, svima njima nespoznatljivoga.
"Njegova ljepota daleko nadilazi ljepotu dobrih, stoga im je posve nepoznat. A
kroz njih on je u njima, ne samo kao svoje nespoznatljivo znanje. On je sjedinjen s
neznanjem koje ga vidi. Bilo [da ovjek vidi] u kojem je pogledu nespoznatljiv, ili
da ga vidi kakav jest u svakom pogledu, ili da kae da je poput znanja, zgrijeio je
protiv njega i bit e mu sueno, jer nije spoznao Boga. Nee mu suditi Jedan
kojega se nita ne tie i koji nema elja, nego e [suditi] samome sebi, jer nije
pronaao podrijetlo koje doista postoji. On je bio slijep, odvojen od oka otkrivenja
koje miruje, (onoga) koje je pokrenuto, (onoga) od Trostruke Moi Prve Misli
Nevidljivoga Duha. Taj, dakle, postoji iz 65 [... ]
... neto [...] je vrsto sjelo na [...], ljepota i prva pojava mirnoe i tiine i spokoja i
neizrecive veliine. Kada se on pojavio, nije mu bilo potrebno vrijeme niti [je uzeo
svoj dio] vjenosti. Jer, on je sam neizmjerno neizmjeran. On se ne pokree kako
bi mirovao. On nije postojanje, stoga ne udi. U pogledu prostora, on je tjelesan,
dok je po sebi bestjelesan. On je postojanje ne-bia. On postoji za sve njih u sebi,
bez elja. No, on je od svake veliine vei. On je vei od svoje mirnoe, jer 66 [...]
... vidio ih je i dao im mo, iako oni uope ne razmiljaju o Jednome. Meutim,
onaj koji od njega prima, ne prima mo. Nita ga ne pokree u skladu s
Jedinstvom koje miruje. Jer, on je nespoznatljiv; on je neogranieno mjesto bez
zraka. Budui da je neogranien, nemoan i nepostojei, on ne daje Bie, nego
sve njih sadri u sebi, mirujui (i) izvan onoga koji stalno stoji, budui da se
pojavio Vjeni ivot, Nevidljiv i Trostruko Moni Duh koji je u svima koji postoje.
On ih okruuje, vei od sviju. Sjena 67 [... ]
... bijae ispunjen moi. I on je stajao pred njim, dajui im mo, i sve ih je
ispunio."
Sigurno si uo o tim stvarima. Ne trai nita vie, nego idi. Mi ne znamo ima li
Nespoznatljivi anele ili bogove, ili sadri li Jedan u sebi bilo to osim mirnoe, a
sam je mirnoa, stoga se ne umanjuje. Nije potrebno dalje traiti. Bilo je prikladno
da (sa)znate, i da oni razgovaraju s drugim. No, primit ete ih 68 [...]
... i ree mi: "Zapii ono to u ti rei i ono na to u te podsjetiti, zbog onih koji
e poslije tebe biti dostojni. Ovu e knjigu ostaviti na planini i zazvat e uvara:
"Doi, Strani".
Kada je izgovorio (te rijei), odvojio se od mene. No, bijah ispunjen radou, te
sam napisao ovu knjigu koja mi je dana u zadatak, kako bih ti, Mesose, sine moj,
otkrio (stvari) koje su preda mnom bile objavljene, u mojoj nazonosti. Prvi sam ih
put primio u tiini, te sam se pripremao u samoi. To su stvari koje su mi
otkrivene, o, 69 Mesose, sine moj...
... objavi ih, o, Mesose, sine moj, kao peat svih knjiga Alogenovih.
EVANELJE PO MARIJI
(BG 9502, 1)
Uvod: Karen L. King Preveli na engleski: George W. MacRae i R. McL. WiIson
Uredio: Douglas M. Parrot Prevela s engleskog: Julijana trok
UVOD
Postojei tekst Evanelja po Mariji moe se podijeliti na dva dijela. Prvi dio (7-9)
opisuje dijalog izmeu (uzaloga) Spasitelja i uenika. On odgovara na njihova
pitanja o tvari i grijehu. Oslanjajui se na egzegezu Poslanice Rimljanima 7, kao
to je pokazala Anne Pasquier, Spasitelj tvrdi da grijeh nije moralna, nego
kozmoloka kategorija; on nastaje zbog neprikladnog mijeanja materijalnog i
duhovnog. Sve e stvari na kraju biti vraene svomu korijenu. Zavravajui
izlaganje, Spasitelj ih pozdravlja i upozorava neka se uvaju onih koji bi ih mogli
zavesti na pogrean put, dajui im u zadatak da propovijedaju evanelje o
kraljevstvu. Meutim, poslije njegova odlaska, uenike izjedaju dvojbe i nemir.
Marija Magdalena ih tjei, okreui njihova srca prema Bogu i potiui ih neka
razmisle o Spasiteljevim rijeima.
Drugi dio teksta (10; 15-19) sadri Marijin opis posebnoga otkrivenja koje joj je
dao Spasitelj. Na Petrov zahtjev, ona uenicima pripovijeda o stvarima koje su im
bile skrivene. Temelj njezina znanja je njezino vienje Gospodina i razgovor s
njim. Naalost, na ovom mjestu nedostaju etiri stranice teksta, stoga nam je
poznat samo poetak i kraj Marijina otkrivenja.
Otkrivenje je izloeno u obliku dijaloga. Marija najprije eli znati kako se vienje
moe vidjeti. Spasitelj joj odgovara da dua gleda umom koji je izmeu due i
duha. Ovdje se tekst prekida. U nastavku (15), Marija pripovijeda o Spasiteljevu
otkrivenju o uzdizanju due iznad etiriju moi. etiri moi su najvjerojatnije
sutinski izrazi etiri materijalna elementa. Prosvijetljena dua, sada osloboena
svojih spona, uzdie se iznad etiri moi, nadjaavi ih svojom gnozom, i postie
vjean, tih poinak.
gnoza - znanje, spoznaja
Kada Marija zavri s prepriavanjem svoga vienja, Andrija i Petar suprotstavljaju
joj se po dva pitanja. Kao prvo, kae Andrija, taj je nauk stran. Kao drugo,
propitkuje Petar, bi li Spasitelj te stvari doista otkrio eni, zatajivi ih svojim
mukim uenicima. Levi opominje Petra neka se prema eni ne odnosi kao prema
neprijatelju, te priznaje da ju je Spasitelj ljubio vie od ostalih uenika. Umjesto
da se sramote propitkujui postupke savrenoga ovjeka, moraju, prema
Spasiteljevim naputcima, krenuti u svijet i propovijedati. Uenici smjesta odlaze i
tekst zavrava.
Sukob Marije s Petrom, scenarij koji takoer nalazimo u Evanelju po Tomi, Pistis
Sofiji te Evanelju po Egipanima, odraava neke tenzije koje su bile prisutne u
kranstvu drugoga stoljea. Petar i Andrija predstavljaju ortodoksna stajalita
koja poriu znaaj ezoterinoga otkrivenja, te odbacuju vjerodostojnost ene kao
uitelja. Evanelje po Mariji suprotstavlja se takvim stajalitima kroz portret
Marije Magdalene. Ona je Spasiteljeva ljubljena, posjednica znanja i nauka koji je
nadmoan onomu javne apostolske predaje. Njezina je nadmonost utemeljena
na vienju i osobnom otkrivenju, te na njezinoj sposobnosti da u poljuljane
uenike ulije snagu i okrene ih Gospodinu.
Tekst pripada anru gnostikoga dijaloga. Meutim, takoer se klasificirao kao
apokalipsa, zbog nekoliko obiljeja koja dijeli s drugim tekstovima toga anra:
dijalog, vienje, skraena kozmogonija, opis drugih svjetova i uzlazak due (iako
izostaje nebesko putovanje), posljednji naputci, te kratak narativni zakljuak.
Potekoe u odreivanju anra djelomice proizlaze iz injenice da je tekst proao
sekundarnu redakciju. Znanstvenici se uglavnom slau da su dva gore opisana
dijela teksta izvorno bili odvojene i zasebne (usmene ili pismene) pripovijesti koje
su umjetno spojene u postojeu cjelinu. Uloga Marije na kraju prvoga dijela i
porjekanje uenika omoguavaju narativnu vezu.
Evanelje po Mariji izvorno je napisano na grkom jeziku, tijekom 2. stoljea.
Naalost, dva postojea primjerka Evanelja po Mariji veoma su fragmentarna.
Najstariji tekst sastoji se od samo jedne veoma ture stranice, koja potjee s
poetka 3. stoljea (P. Rylands III 463 [22:16,1-19,4]). Dui je tekst sadran u
koptskom kodeksu iz 5. stoljea (P Berolinensis 8502,1), iako je i on prilino
fragmentaran. Od ukupno osamnaest stranica, postoji samo osam (7 i 15-19).
Premda se tekst grkoga fragmenta znatno razlikuje od koptske verzije, podudara
se s koptskim stranicama 17-21 i 18-19, stoga ne nudi nikakve nove podatke.
EVANELJE PO MARIJI
(BG 7, I-19, 5)
[...] (nedostaju stranice 1.-6.) hoe li tvar biti [unitena] ili ne?"
Spasitelj ree: "Sve prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u drugima i
jedni s drugima, te e se ponovno vratiti svojim korijenima. Jer, priroda tvari
vraa se (korijenima) svoje vlastite prirode. Tko ima ui da uje, neka uje."
Petar ga upita: "Budui da si nam sve objasnila, reci nam jo i ovo: 'to je grijeh
svijeta?"'
Spasitelj ree: "Nema grijeha, nego vi grijeite kada inite stvari poput preljuba,
koji se naziva 'grijehom'. Zato je Bog doao meu vas, u (sutinu) svake prirode,
kako bi je vratio njezinim korijenima." Rekao je i ovo: "Zato [oboljevate] i umirete,
jer [...] 8 onoga koji [...Tko] razumije, neka razumije. [Tvar je rodila] strast kojoj
nema ravne, koja je proslijedila iz (neega) protivnog prirodi. Tada se u tijelu
pojavio nemir. Zato vam kaem "Budite hrabri", a ako se obeshrabrite (neka vas)
ohrabri prisutnost razliitih oblika prirode. Tko ima ui da uje, neka
v II
uje."
Kada je blagoslovljeni to izgovorio, sve ih je pozdravio, rekavi: "Mir s vama.
Primite moj mir. Ne dajte se zavesti kada ujete: 'Gledaj ovdje!' ili 'Gledaj ondje!'
Jer, Sin ovjeji je u vama. Slijedite ga! Tko ga trai, nai e ga. Idite, stoga, i
propovijedajte evanelje o kraljevstvu. Ne 9 smiljajte drugih pravila uz moja i ne
donosite zakone poput zakonodavca, kako vas isti ne bi ograniili." Kada je to
rekao, otiao je.
No, oni su se rastuili. Plakali su, govorei: "Kako emo otii meu neidove i
propovijedati evanelje kraljevstva Sina ovjejega? Ako nisu potedjeli njega,
kako e potedjeti nas?"
Tada ustane Marija, pozdravi ih i ree svojoj brai: "Ne plaite i ne tugujte, ne
budite neodluni, jer njegova e milost biti s vama i tititi vas. Radije slavimo
njegovu veliinu, jer on nas je pripremio i uinio ljudima." Kada je Marija to rekla,
njihova se srca okrenue Dobru, te su poeli raspravljati o [Spasiteljevim]
rijeima. 10
Petar ree Mariji: "Sestro, znamo da te uitelj ljubio vie od ostalih ena. Reci
nam, po svome sjeanju, koje su bile rijei Spasitelja - koje ti zna (ali) mi ih ne
znamo, niti smo ih uli."
Marija odgovori: "to je od vas skriveno, to u vam objaviti." Ovako je govorila:
"Ja", rekla je, "ja sam vidjela Gospodina u vienju, te sam mu rekla: 'Gospodine,
danas sam te vidjela u vienju.'
On mi odgovori: 'Blagoslovljena ti koja se nisi uplaila kada si me vidjela. Jer, gdje
je um, ondje je blago.'
Upitah ga: 'Gospodine, vidi li onaj koji ima vienje [pomou] due [ili] duha?'
Spasitelj mi odgovori: 'On ne vidi ni duom ni duhom, nego umom koji [je] izmeu
njih - to je [ono] to vidi vienje i to je [...].' (nedostaju stranice 11-14)
"[...] 15 to. I poeli to, 'Ja te nisam vidio kako silazi, nego te sada vidim kako se
uspinje. Zato lae, kada mi pripada?'
Dua odgovori: 'Vidjela sam te. Ti me nisi vidio i nisi me prepoznao. Sluila sam ti
kao odijelo, a ti me nisi poznavao.' Kada je to rekla, otila je u velikoj radosti.
"Ponovno je dola treoj moi zvanoj neznanje. [Ona (mo)] propitki-vala je duu,
govorei: 'Kamo ide? Zatoena si u zloi. Ali, ti si svezana; ne sudi!'
A dua ree: 'Zato ti sudi meni, iako ja nisam sudila? Bila sam svezana, iako
nisam vezala. Nisam bila prepoznata. No, spoznala sam da se Sve vraa,
zemaljske i 16 nebeske (stvari).'
Kada je dua nadvladala treu mo, otila je gore i vidjela etvrtu mo, (koja) je
imala sedam oblika. Prvi je oblik tama, drugi udnja, trei neznanje, etvrti ushit
smrti, peti kraljevstvo tijela, esti varljiva mudrost tijela, sedmi gnjevna mudrost.
To je sedam [moi] gnjeva. One su upitale duu: 'Odakle dolazi, ubojico ljudi, ili
kamo ide, osvajau prostora?'
Dua im ovako odgovori: "Ono to me vee, ubijeno je, a ono to me okruuje
nadvladano je. Moja je udnja okonala, a neznanje umrlo. U [svijetu] bijah
osloboena 17 od svijeta, [a] u vrsti od nebeske vrste, i (od) okova zaborava koji
je prolazan. Od sada u se usavravati do kraja vremena, doba, eona, u tiini. "'
Kada je Marija to izgovorila, zautjela je, jer Spasitelj vie nita nije rekao. No,
Andrija se obrati brai, govorei: "Recite to (vam) drago o onome to je
ispripovijedila. Osobno ne vjerujem da je Spasitelj to rekao. Jer, taj je nauk stran."
Petar takoer progovori. Ispitivao ih je o Spasitelju: "Je li on doista razgovarao sa
enom, bez naega znanja (i) u tajnosti? Zar emo je posluati? Zar ju je ljubio
vie od nas?" 18
Tada Marija zaplaka i ree Petru: "Petre, brate moj, ta to misli? Misli li da sam
sve to u svome srcu zamislila, ili da laem o Spasitelju?"
Levi se obrati Petru, govorei: "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vidim da se
prema eni odnosi kao prema neprijateljima. Ako ju je Spasitelj uinio
dostojnom, zato je onda odbacuje? Sigurno je Spasitelj dobro poznaje. Zato ju
je ljubio vie nego nas. Neka nas bude stid, prigrlimo savrenoga ovjeka kao to
nam je zapovijedio, i propovijedajmo evanelje ne smiljajui nikakvih drugih
pravila ni zakona uz one koje je ustanovio Spasitelj."
Kada je 19 [...] i oni odoe objavljivati i propovijedati.
APOKRIFI EVANELJA IZ NA6 HAMMADIJA
APOKRIFI EVANELJA IZ NAG HAMMADIJA
Evanelje istine Evanelje po Filip u Pismo Reginu o uskrsnuu
O du si Evanelje po Tomi Knjiga Tome borca Evanelje po Mariji
Potpune tekstove nanovo oblikovao i razradio Konrad Dietzfelbinger
Izdanje Argo Mudrost na zapadu Naklada Dingfelder
Koptski rukopisi koji se oslanjaju na nesauvane grke originale ovdje izdanih
tekstova djelomino su uniteni. Izgleda osim toga da su se povremeno
potkradale greke u prijevodu sa grkog na koptski jezik .
K tome takoer ponekad dobiveni koptski tekst dozvoljava razliite verzije
prijevoda .
Objanjenja koja su ovdje dana poivaju na usporednim engleskim i njemakim
prijevodima . Pretpostavke koje se odnose na iskrivljena znaenja teksta i
tekstualnih nedostatnosti# bijahu djelomino razabrana kroz ove prijevode#
djelomino nadomjetene drugima# koje su mi se inile primjerenije cjelini.
I uinilo mi se boljim openito postaviti pretpostavku# makar bila i sumnjiva#
nego ba nikakvu. Samo je tako mogu napredak u diskusiji. To takoer vai za
tumaenje nekih nejasnoa u tekstu.
Dodaci nakladnika# koji pojanjavaju smisao# postavljeni su u okrugle zagrade
(...). Pretpostavke kod rupa u tekstu# pokvarenih mjesta ili moguih
dvosmislenosti# odnosno greaka koptskoga teksta prema grkom originalu stoje
u uglatim zagradama.
itaocu koji se eli orijentirati o moguim verzijama i dosadanjim
pretpostavkama na odgovarajuim mjestima# imenovani prijevodi stoje na
raspolaganju na strani 262# koji su isto podloga ovdje priloenog teksta.
C 1988 O. R. Dingfelder Verlag#
2. Auflage 1989
Inhaber. Gerd Gmelin# 8138 Andechs Gestaltung. Werner Rebhuhn
Satz und Druck. Jos. C. Huber# Driessen am Ammersee ISBN 3-926253-12-6 Ebr
ISBN 3-926253-13-4 Ln
SADRAJ
UVOD 6
EVANELJE ISTINE 15
O EVANELJU ISTINE 15
EVANELJE ISTINE 21
EVANELJE PO FILIPU 32
O EVANELJU PO FILIPU 32
EVANELJE PO FILIPU 46
PISMO REGINUSU O USKRSNUU 68
O PISMU REGINUSU O USKRSNUU 68
PISMO REGINU O USKRSNUU 71
O DUSI 74
O RASPRAVI O DUSI 74
O DUSI 76
EVANELJE PO TOMI 82
O EVANELJU PO TOMI 82
EVANELJE PO TOMI 91
KNJIGA TOME BORCA ZA PRVENSTVO 104
O KNJIZI TOME BORCA ZA PRVENSTVO 104
KNJIGA TOME BORCA ZA PRVENSTVO 107
EVANELJE PO MARIJI 113
O EVANELJU PO MARIJI 113
EVANELJE PO MARIJI 120
-VOD
Godine 1945. naeni su tekstovi u Nag Hammadi# od kojih e neki izabrani ovdje
biti pokazani# koji nisu neto kao znatieljne svjedodbe jedne izgubljene religije
antike# nego e uvijek ponovo biti sakupljeni. Oni su mnogo vie dokumenti
bezvremenskih ljudskih iskustava# spoznaja# razvoja i promjena jedne takve
dubine i izazivajue bistrine da bi trebali biti cijenjeni od svakog ovjeka#
obuhvaeni i u svoj svojoj vanosti ispitani za vlastito postojanje. Oni opisuju
osnove injenica ljudske egzistencije# ljubopitljivost i apsurdnost njihovih
uobiajenih# svakodnevnih oblika# ali takoer i jednu realnu mogunost# kako
doi do sasvim novih oblika postojanja.
Svakako im prii nije lako. Najprije se poslue# za dananje ljude neobinim
slikama i usporedbama# djelomino iz nama tuih odnosa. Njihova kompozicija
takoer ne odgovara mjerilima koja su postavljena za literarne predmete# niti
filozofske rasprave.
Ali to je manja zapreka koja se dade prebroditi prilagoivanjem modernom stilu
objanjenja i interpretacija# ako samo itaoc ima malo strpljenja i takoer
interesa za tui stil i umjetniko ruho. Ovo izdanje ima namjeru ponuditi jedno
novo jezino oblikovanje u ovom smislu i olakati razumijevanje teksta priloenim
prijevodima. Ovi se prijevodi iz naunih razloga doslovno dre podloga# tako da
su teko itljivi.
Puno je vea prepreka# koja bi mogla blokirati prilaz k ovim starim evaneljima#
upravo njihov sadraj# iskustva koja ona opisuju. I ovdje bi nam mogli nai
intelektualni# osjeajni utisci i nae ivotne navike# nai vie ili manje svjesni
pogledi na svijet ili ak naa decidirana religiozna# filozofska i ideoloka
shvaanja veoma oteati# jer nam se sadraj ovoga teksta pokazuje u svoj svojoj
punoj veliini# ljepoti i istini. U biti su dvostruke ove potekoe# da bi se moglo
mjerodavno shvatiti sadraj ovog teksta.
Najprije se govori o usporedbi s naim obinim svijetom# o usporedbi sa
radikalnom drugom stvarnou. Protiv toga se buni na razum# koji nita ne
uvaava# osim onoga to mu osjetila i logika mogu predstaviti. protiv toga se jo
vie bune nai instinkti i duboko ukorijenjena uvjerenja# kojima prijeti opasnost
da u svojoj ogranienosti# nitavnost u usporedbi sa ovom drugom stvarnou
bude raskrinkana. U ovim se tekstovima govori o ruenju jedne istine koja iz
temelja mijenja odnos ovjeka koji e biti njome obuzet# i to prema svijetu i
prema samome sebi. Tu se vie ne radi o tome da se ovjeku u ivotu pomogne i
njegovu prolaznu bit novom spoznajom# proirenjem svijesti i energije uini
ljepom i bogatijom# nego e ovjek biti istrgnut iz svog uobiajenog svijeta i
njegovih snova# u podruje njemu potpuno stranog svijeta# iz kojega mu se
uobiajeno priinja kao daje iluzija i samoprevara .
Takoer e mu biti obeano, da pod odreenim pretpostavkama moe upoznati
ovaj novi svijet stupiti svjesno s njim u vezu, sjediniti se s njim i u njemu nai
mir . . . "Tko trai, trai dok ne nae . I kada je naao, biva potresen . A kada je
potresen, zadiviti e se . I tada e vladati nad svemirom ." (Izreka iz evanelja po
Tomi. *
Tekstovi koji su ovdje predstavljeni nisu nita drugo nego opisana iskustva ljudi
koji su proivjeli ovu svakodnevnu osvijetenost druge stvarnosti. Ovakva se
iskustva mogu naravno odbaciti kao udovita iz raskone mate . No time bi se
priznalo da oni nose peat istinitosti i ozbiljnosti, da su ljudi koji su to doivjeli
oito sasvim pri svijesti i da su mogli jasno razlikovati san i privid od stvarnosti. I
ne bi li trebalo uzeti u obzir trijeznog materijalistu da dimenzije stvarnosti mogu
za sada biti zatvorene naoj svijesti? Ne nalazimo li se moda, upotrijebimo jednu
staru usporedbu, u stanju gusjenice ije cijelo bie raste, dere i postaje vee, a
koja si sigurno ne moe predstaviti kako e jednom od nje nastati lijepi leptir?
Usprkos tome ve je sadrana podloga u zdepastoj prodrljivoj gusjenici za
njenog, arenog leptira, iji element nije vie zemlja i lie, ve zrak i cvijee.
Bila bi dakako zabluda, ako bi gusjenica, koja bi jednom naslutila neto o danoj
mogunosti, poela se svim snagama ponaati kao leptir. To bi samo predstavljalo
jednu smijenu karikaturu. Ona e, da bi mogla postati leptir, sama morati
"umrijeti" - samo tada se moe u njoj razviti postojea osnova za novo bie.
Isto tako stalno govore ovi tekstovi o tome da u ovjeku, koji je jo istinski
ivotinja, postoji stvarni temelj za "istinskog" ovjeka. Kada ne bi bilo ove osnove
ovjek ne bi mogao biti dodirnut od jedne druge stvarnosti, neprolazne istine. Ali
kod mnogih je ljudi ova osnova jo vrlo latentna i nije za probuditi. oni jo neko
vrijeme moraju voditi ivot koji sasvim proizlazi iz prolaznog svijeta. Kod drugih se
je ljudi spremna razviti, i potreban je samo jedan poticaj i tada stalno djelovanje
iz druge stvarnosti, da se takoer razvije. Pri tome e bez sumnje biti u ovim
tekstovima jasno reeno: postoji bie gusjenice i njezin zakon i bie leptira i
njegov zakon. zajedno su nespojivi. Prolazni ovjek, koji je zapravo ivotinja,
nastupio je po svom osobnom zakonu i ne moe se nikada razviti u leptira,
istinskog, neprolaznog ovjeka. Ipak u toj
V
gusjenici postoji kao sjeme drugoga zakona osnova za leptira. ovjek, koji je
stvarno jo ivotinja, mora "umrijeti", da bi razvio temelj za istinskog ovjeka. Ne
postoji nikakva druga mogunost. Otuda takoer i osnova za opiranje "ovjeka-
ivotinje" tome, tada kada ga iznenadi prodor jedne nove stvarnosti. On tada
predvia svoju "smrt" i usprkos tome je neophodno postojanje njegovog ja# da bi
kroz njegov rad i povlaenje mogao nastati istinski ovjek# leptir# kao to su
gusjenica i kukuljica preduvjeti za roenje leptira.
Ali ovjek je# za razliku od gusjenice i leptira# svjesno bie. On je kao smrtni
ovjek vezan na opisana osjetilima# te otuda raspolae samo svijeu i mislima
koji odgovaraju zakonima svijeta prividnosti# i tako je takoer podloan i svijeu
i tijelom# kao dijelu svijeta prividnosti# ovim zakonima.
Osnova k "istinskom" ovjeku je u njemu jedna osnova "istinskog" ovjeka#
nevezanog na svijet prividnosti# i u ovoj drugoj svijesti odgovarajuem "tijelu".
Proces postanka novog ovjeka proces je oblikovanja nove svijesti sa jednim
novim tijelom# a istovremeno stara svijest vezana na svijet prividnosti zajedno
sa starim tijelom gubi znaaj. Ovu novu svijest nai tekstovi nazivaju "spoznaja"
koja se presvlai novim "tijelom" misli# shvaanja# osjeaja i ivota. Novi ovjek
raste u spoznaji# spoznaja je novi ovjek# svijest druge funkcije nego to je
stara vezana na svijet osjetila# on je svijest sa drugaijim sadrajima nego stara
svijest# on je sveukupnost novih snaga koje slue novoj svijesti kao tijelo# kao
haljina.
Isto kao to gusjenica ivi u njoj primjerenom elementu - zemlji i liu# od kojih
se hrani
tako ivi i ovjek vezan svijetom iluzija u njemu primjerenom elementu prolaznih
prividnosti. njegova je svijest ispunjena time i funkcionira po zakonima vidljivog
svijeta. Isto kao to leptir ivi u njemu primjereni elementima# zraku i cvijeu#
tako i "istinski" ovjek ivi u njemu primjerenim elementima.
Nai tekstovi izmeu ostalog# govore o "nebeskom kraljevstvu". Svijest
"istinskog" ovjeka ispunjena je sadrajem "nebeskog kraljevstva"# ona
funkcionira po tamonjim zakonima.
Ako nai tekstovi otuda govore o spoznaji# to nikada nije intelektualna spoznaja
po uzoru na na osjetilni svijet koji odgovara razumu# ili predstavama. Ve se
radi o razvoju sposobnosti istinskog ovjek u jednoj drugoj duhovnoj dimenziji
svijeta# o oblikovanju nove svijesti u ovjeku i istovremeno iskustvu novog
sadraja. naime# odnosa u neprolaznom svijetu# jedne neprolazne istine. Ova
istina# nebesko kraljevstvo# prisutna je posvuda i uvijek# ne moe se
prepoznati samo organskim osjetilima nae svijesti. Ali im je istina# koja je
duhovna snaga# dotaknula i probudila odgovarajuu osnovu u ovjeku#
pojavljuje se odgovarajua spoznaja istine# koja joj je jednaka# sjedinjena s
njom.
Uvijek se pokuavalo iznova u tijeku ljudske povijesti opisati ovu vrstu spoznaje#
nove svijesti. Suglasno tomu bijae stalno spominjan jedan znak. u staroj svijesti
postavljamo se pred stvari i snage# promatramo ih kao da su
8
izvan nas i radi toga smo odvojeni od njih. Sve stvari i snage teku ipak kroz nau
svijest, u novoj svijesti, u spoznaji. to je arite u kojem se sastaju sve snage i
stvari - mi smo stoga one same, one su u nama. To je ovoj svijesti sveprisutno i
svagdje, to ivi u "punoi punoe", kako govore nai tekstovi. Stanje nae
sadanje svijesti izgleda, u usporedbi s time, kao tama i ukruenost, vezana
tvrdim oblicima koji se uvijek iznova razrjeuju i stvaraju novi. Naprotiv, spoznaja
sjedinjenja sa
istinom svjetla i topline svjesno je iskustvo svih snaga svemira koje protjeu kroz
ovjeka i nose ga kao plima, ije uzajamne odnose i one prema samome sebi
osjea jasnije nego u obinom ivotu prividnosti.
Druga je potekoa kod susreta sadrajno primjerenih tekstova u tome to
izgledaju kao da imaju "religiozni" karakter. Govori se, npr. o Bogu Ocu, Sinu Isusu
Kristu, Svetome Duhu i iznad svega o vrlo vanom znaenju Isusa za
ovjeanstvo, kao razrjeitelja, spasitelja i voe k vjenosti.
Temeljem ovog stvarnog stanja mogue su dvije razliite reakcije, gdje svaka za
sebe moe sprijeiti razumijevanje tekstova. Prva je reakcija plaenje da nas
injenice koje nadilaze nau normalnu svijest, svijest odrasla ovjeka, ne uvuku u
zanesenjaku pobonost ili fanatini dogmatizam. Druga reakcija je reakcija
religiozno vezana ovjeka, koji samo misli na to kako e ispitati da li su tekstovi i
u njima primijenjene oznake odgovarajui njegovoj vjeroispovijesti i njegovim
polazitima ili ne, i koji se ograniava ovom predrasudom svoje izjave.
Ali nakon ispitivanja bez predrasuda proizlazi da nema govora o zanesenosti i
dogmatizmu.
Oznaavanje Otac, Sin, Duh Sveti i druga, imena su za duhovno stvarno stanje
koje naa predstavama vezana svijest ne moe shvatiti, te mu se stoga moemo
pribliiti samo kroz slike iz svijeta predstava.
One se odnose na stvarnost nove svijesti, koju spoznaje samo "istinski" ovjek. U
ovoj stvarnosti duha osnovni vladajui princip je spoznavajua volja koja,
pozivajui sve, i prolazno, u ivot djeluje u svim svojim stvorenjima. Ta u svemiru
stvaralaka, ukupna djelotvorna spoznaja je Bog "Otac". Drugi osnovni princip
duhovne stvarnosti je Duh Sveti "Majka" u kojoj e djelovati istina, spoznavajua
stvaralaka volja. Ona se manifestira u treem osnovnom obliku "Sinu", u svijesti
kao svjetlo, u razumu stvorenja koje se nalazi u skladu sa Ocem spoznajom i
Majkom istinom. Nebesko je kraljevstvo, dakle sfera duha, proeta stvaralakom
spoznajom kozmikog Oca koje e biti noeno od Majke nepromjenjivom istinom
V
Svetim Duhom. ovjek koji je stanovnik ovog kraljevstva ima istinsku svijest i ivi
kao "Sin" iz spoznaje i istine.
Dananji ovjek stanovnik ovog svijeta prividnosti je "izgubljeni Sin"# njegova je
svijest odvojena od Oca i Majke i preputena prolaznim oblicima. Stoga je takoer
i njegovo tijelo# njegov osobni oblik# prolazan i smrtan.
Evanelja izvjeuju o mogunosti da jedan "Sin Oca"# jedan "istinski ovjek" koji
u odreenom tijelu ivi u nebeskom kraljevstvu# odloi svoju tjelesnost i ogrne se
smrtnim tijelom "izgubljenog Sina".
Time ima istovremeno udjela u dvjema sferama. po svijesti u sferi duha i po
svijesti i tijelu u sferi prolaznih prividnosti. To on ini kako bi svim "izgubljenim
Sinovima" pomogao pri njihovoj svjesnoj promjeni iz "gusjenice" u "leptira"# iz
smrtnog ovjeka k roenju besmrtnog# istinskog ovjeka. Isus nije nita drugo
nego prototip takvog jednog "Sina Bojeg" koji je istovremeno "Sin ovjeji". On je
predstavnik istinskog ovjeanstva# jedinstvenog sa spoznajom i istinom# sa
Ocem i Duhom Svetim# Majkom. On svjesno razrjeava sve unutarnje vezanosti
za prolazni svijet snagom spoznaje i istovremeno izgrauje novo "tijelo" od misli#
osjeaja i snaga ivota za njegovu neprolaznu svijest. Time svim "izgubljenim
Sinovima" kri put za koji bi bili preslabi# da bi mogli ostvariti vlastitom snagom
istinskog ovjeka. Kada u njima naklonost za istinskog ovjeka bude dotaknuta i
pospjeena snagom Bojeg Sina# oni se mogu razviti ali uz pretpostavku da
istovremeno uzmu svoj "kri" i puste sve to ih vee na svijet prividnosti kako bi
se razrijeili.
To to je Isus kao prototip uinio# rtvujui se za istinske izgubljene Sinove#
istovremeno ima svoj u analogiju u kozmikim podrujima# kao i svaki
individualni proces koji odraava kozmike zakone.
I kako kozmiki sin oca postoji# Krist# svijest roena iz istine i spoznaje# tako se
temeljem ovog kozmikog zakona pojedini Sinovi oca mogu uvijek u svijet
prolaznosti vratiti ili otii# uvijek iznova izgubljeni sinovi mogu u snazi kozmikog
Krista ukinuti odijeljenost od Oca.
To su sve uvjerljiva stvarna stanja# koja nemaju nita zajedniko sa udima ili
arolijama. Tko akceptira postojanje duhovnog# kroz svijet prividnosti
prodirueg# moe i ova stanja akceptirati# ona su filozofski nauno opisana kao
zakonska skupna igara snaga duhovne vrste u svemiru i ljudima. Nita drugo ne
govore nai tekstovi.
Isto tako nije u smislu teksta u redu ako ga se promatra sa religioznog aspekta#
sa nivoa predstave.
Tekstovi govore stalno o iskustvu postojanja jedne sfere# svijetu prividnosti
dijametralno suprotne# apsolutne stvarnosti koja se moe prezentirati i doivjeti
jednom novom svijeu. Tko naprotiv ostane na razini predstave koja pripada
ovom svijetu prividnosti# sprijeit e sebi razumijevanje ovih tekstova.
Kada se govori o Bogu, Duhu Svetomu, Sinu, razrjeenju, a da kao osnova ne
postoji iskustvo koje ne pripada svijetu prividnosti, ovi e pojmovi i simboli biti
sagledavani iz svijeta prividnosti i nee biti nita drugo nego predstave stare
svijesti. Svakako ne predstave o vidljivome, nego predstave o nevidljivome koje
isto funkcioniraju po zakonima svijeta prividnosti.
Ovo mora voditi nerazumijevanju naih tekstova. Ako se npr. Bog Otac predoi
kao osoba sa nadljudskim sposobnostima, kao voljeni Otac, koji se moe naljutiti i
oprostiti, koji treba rtvu svoga vlastitoga sina da bi se pomirio sa ovjeanstvom,
tada e se Otac kao stvaralaka spoznaja, kao stvaralaka snaga koja
inteligentno pokree cijeli svemir, iznutra uiniti apstraktnim i stranim. Ali ako se
polazi od iskustava iz naih tekstova, manje apstraktnih nego spoznaja, (ne
intelektualna predodba), koja poput nove svijesti, novog doivljaja izranja iz
ovjeka, presvlai sve svijetlim svjetlom, i samoga
V
ovjeka ispunjava snagom i bistrinom? Sto je manje apstraktno od jedne snage
koja mijenja karakter, ivotni stav ovjeka, koja postaje bie ovoga ovjeka, tako
daje on kao novi ovjek sjedinjen s Ocem?
Novi je ovjek tada u Ocu, a Otac je u njemu, dok Otac predstavljen kao osoba
ostaje zauvijek izvan ovjeka.
Na razini religioznih predstava je Isus, Boji Sin, svojom povijesnom smru na
kriu i svojim uskrsnuem razrijeio ovjeka koji vjeruje u njega i ove injenice. Sa
ove razine razrjeenje mora izgledati kroz samorazrjeenje kao ista oholost, jer
e se pod spoznajom podrazumijevati intelektualni rad. Ali
V
spoznaja je u smislu naih tekstova iskustvo jedne nove stvarnosti. Sto je tada
manje oholo od spoznaje osvijetljene iskustvom nove stvarnosti, da ovjek
svojom svijeu i tijelom vezanim na prolazne pojave nije vie boje dijete, nego
izgubljeni sin koji je potpuno odvojen od Boga? Razrjeenje spoznajom nije
razrjeenje svojim vlastitim intelektualnim Ja, nego razrjeenje istinitog Ja iz
neistinitih predstava. Zato izgubljeni boji sin treba novu snagu iz neprolaznog
svijeta, koja e mu biti posredovana preko "Bojih sinova", ljudi kao Isus, koji
posjeduju novo stanje svijesti i time vezane snage dalje posreduju. Izgubljeni sin
moe primiti ove snage samo ako ve u sebi posjeduje sposobnost za novu
svijest. "Samo onaj koji je iz istine, uje moj glas." Svatko drugi, ija naklonost
istinskom ovjeku jo spava, jer je sasvim zarobljen svijetom prividnosti, nee uti
ovaj glas.
uje li ga ipak netko, poinje proces spoznaje primanjem novih snaga, poinje
razrjeenje istinskog ovjeka i stavljanjem starog ovjeka na kri.
To je razrjeenje iznutra, ne izvana, primanjem i svjesnom preradom novih snaga
koje se isto tako ne mogu same proizvesti. A kod ovog razrjeenja ovjek se
mijenja stvarno, ne treba ekati razrjeenje poslije smrti ili
11
uskrsnue# ono e biti realno doivljeno# jer e on biti dodirnut novim
snagama# njegovo staro bie e biti stavljeno na kri# a istinsko bie uskrsnuti.
Time on stvarno nasljeuje Krista. Isus je pokazao put na kojemu ga slijedi Boji
Sin# sjedinjen sa spoznajom i istinom# svu zabludu i svu neistinu uzeo je na
sebe i "progutao" u spoznaji i istini. Ja iz snaga Oca je ivot# istina# dok je Ja iz
snaga prolaznog i u zabludi# znai podlono smrti# uskrsnue znai razrjeenje
zablude smrti i ponovni poetak djelovanja snage istine neprolaznog ivota.
Uobiajeno je osvrnuti se ovako na Evanelja iz Nag Hammadija# usporediti ih sa
kanonskim Biblijskim tekstovima# preutno pretpostavljajui da su tekstovi
Biblije osvijetljeni dananjom teologijom isto mjerila za ova pisma.
Pokuavaju se utvrditi i ispitati razliitosti i ono to je zajedniko# "gnostiki"
tekstovi iz Nag Hammadija moda mogu biti nastavak i interpretacija biblijskih
tekstova i obratno# ili se oboje po mogunosti svode na iste izvore. Pri tome je
samo po sebi razumljivo da je polazite u pretpostavci da su biblijski tekstovi
sadravali istinu# dok su gnostiki tekstovi zabluda# djelomino predstavljeni
ruho kranske terminologije.
V
Sto ako biblijski tekstovi takoer ne govore o niemu drugome nego o pradavnoj
stvarnosti# koju je ovjek napustio# ime je dospio u jedan smrtni
V
svijet? Sto ako ga pradavna stvarnost eli opet natrag vratiti# tako da u njemu
V
budi ivot i istinu kao spoznaje i omoguava mu da napusti svijet smrti? Sto ako
biblijski tekstovi opisuju ovo stanje jezikom koji je djelomino tono isti kao
gnostiki jezik# djelomino kroz povijesnu biografiju# koja ne bi bila nita drugo
nego prikaz unutarnjeg procesa kroz vanjsko ruho?
Tako da se# kada se ne poznaju tokovi iza vanjskog ruha# koji izvjeuju o svijetu
bez predstava# kreu u svijetu religioznih predstava# iz kojega tekstovi upravo i
ele izii?
Kada bi tako bilo# tada bi bilo sasvim besmisleno raspravljati o razliitom ruhu#
ve bi se trebalo usmjeriti na onu jednu istinu koja je sakrivena u oba ruha# kao
u usporedbi. Stoga namjera ovog izdanja nije diskutiranje# ve e se pokuati
razjasniti interpretacijama to stvarno tekstovi govore. Moda e se odjednom
pojaviti biblijski tekstovi u jednom novo svjetlu# koje je zatamnjeno predstavama
koje veu svijest.
Naroito se istie pitanje# koje od rijei su zaista izgovorene od Isusa# bilo u tzv.
kanonskim evaneljima# bilo u tzv. gnostikim tekstovima.
Iza takvih razmiljanja stoji moda samo elja za nesumnjivim autoritetom.
Miljenje je# ako je Isus Boji sin on ne moe lagati# te su njegove rijei istinska
mjerila. Tada je takoer vrlo vano tono ustanoviti to je on rekao. Samo to moe
zadovoljiti najvii autoritet.
Ali da li je istina slubena ako se dade ispitati autoritetom to jest# a to nije
12
istina? Zar ne bi ovjek bio puno blii istini koja oslobaa, ako prima sa oni to je
u njemu od istine, kao to kau tekstovi, te tako odluuje o njihovoj
V
vrijednosti, ne glede na to da li su potvreni povijesnim Isusom? ovjek sa onim
to je u njemu od istine moe prepoznati tko je istina i ivot. Uvijek se govori
tako, ako je Isus istina i ivot, ako je on prototip "Boje djece" roen iz istine i
spoznaje, gdje se istina uje da li je povijesni Isus obuhvaenim rijeima istine
sada govorio ili ne.
Pretpostavka za ovaj ispit je iskrenost. osloboena tvrdoglavosti, postoji sloboda
opaanja, prepletena logikom, sloboda od averzije prema kranskoj terminologiji
teksta, sloboda od religioznih predstava koje su utisnute, radi kojih pisma
izgledaju kao hereza.
Takva je sloboda mogua samo onda ako se je ono to je u ovjeku iz istine
spremno otvoriti istini. Ova je spremnost u naim tekstovima nazvana vjerom,
sasvim suprotno od poslunosti jednom autoritetu, ili dranjem istinskom
prekrasne iskrenosti, to unutranjoj naklonosti ovjeka nudi hranu i mogunost
razvoja. Spoznaja moe tada nastati iz ove iskrenosti za spoznajom, iz enje za
istinom, iz vjere u istinskog ovjeka koji po uzoru na Krista mnogih, eka u starom
ovjeku na razvitak. Spoznaja je snaga istine u ovjeku koja unitava neistinu.
Komentari u tekstu nemaju za cilj usporeivati oblikovne i povijesne motive,
zainteresirati za jednu potonulu kulturu, predstaviti za religiozno zainteresirane
vjeru i praksu religioznih zajednica prvih stoljea poslije Krista. Tekstovi hoe, to
je prvenstveni cilj ove zadae, itaocu omoguiti pristupanost iskustava koja
nisu samo u davnoj prolosti mogua, nego i sada. Tekstovi bi trebali govoriti
neposredno od ovjeka ovjeku. Komentari dakle mogu uvijek naravno dati samo
upute za razumijevanje, samo stanovite smjernice, a ne svaku pojedinost. Ali ako
se itaoc zadubi dovoljno duboko u duhovnu stvarnost ovih pisama, razjasniti e
se takoer njegovoj svijesti ostali dijelovi i pojedinosti.
On mora imati puno strpljenja.
Uvijek se mora uzeti u obzir da su ljudi koji su zapisali ove tekstove zasigurno
ivjeli u duhovnim podrujima o kojima izvjeuju. Za njih je to bila stvarnost, kao
to je za nas stvarnost vidljivi svijet.
Oni su se kretali u duhovnim prostorima kao i mi u vidljivom svijetu, a zakoni
duhovnog svijeta bili su im poznati kao nama nai zakoni prirode.
Mi ipak moramo gledati iz naeg svijeta predstava u taj drugi svijet kao u
maglovitu daljinu i ne moramo se uditi ako najprije raspoznamo samo nejasne
obrise, a kako su ova pisma stvarno "apokryphi", to znai prikriveni za nas u
jednom drugaijem smislu rijei (apokryph / izvankanonski).
13
Upravo zbog bistrine razumijevanja duhovnog svijeta nai tekstovi nam ele
pomoi# tako da nam upute za neprolazno predstavljaju slikama i usporedbama
iz svijeta prolaznosti. Moda ete uspjeti ostvariti novu svijest koja je neprolazna i
koja neposredno razumije neprolazno# tako da ete tada stvarno ui iz svijeta
prikrivenog u svijet objavljenog.
EVANELJE ISTINE
O EVANELJU ISTINE
Tema evanelja istine biti e jasno opisana u prologu. Veselo poslanstvo istine
prodire u tuno stanje ovjeka# odijeljenog od "Oca istine"# jedno stanje gubitka
spoznaje koje uzrokuje kaotino vanjsko i unutarnje stanje ovjeanstva i
prolaznost svijeta prividnosti. Ovo evanelje osobito vrijedi za one koji u ovom
opisu ponovo prepoznaju osobno stanje. Onda je# kako kae evanelje# mogue
spasenje iz ovog svijeta neznanja. naime spoznajom# odstranjivanjem zablude.
Ova je spoznaja mogua opet samo "snagom rijei"# koja dolazi od Oca k
ljudima. Time je evanelje istine objavljenje nade za sve one koji se nalaze u
stanju gubitka spoznaje. Biti e im dano da se mogu osloboditi iz ovakvoga
stanja.
Kako je mogue osloboenje spoznajom? Ovo je temeljno pitanje evanelja
predoeno uvijek novim prikazima i odlomcima. Uvijek iznova e se upozoravati
na napetost koja postoji izmeu svemira odijeljenog od Boga i samoga Boga -
svemir# ukljuujui ovjeka# ivi u jednom nedostatku# nedostatku Boga#
Boje spoznaje# te zato tei k Bogu kao vakuumu# koji bi se elio napuniti. Jer#
Bog je punoa# punina koja moe napuniti prazninu. Bog dolazi u susret svemiru
sa svojim sinom# snagom njegove rijei.
On ispunjava nedostatak kako bi ovjek i svemir mogli opet biti sjedinjeni sa
Bogom# kroz spoznaju Oca.
Prouimo pomnije# to tono znai# miljeno kroz ovaj tekst# moi sprovesti
osloboenje spoznajom.
Kako je ono mogue?
Svakako je nemogue osloboenje razumom intelektualne vrste# predodbama
veliine i moi# milosrem Oca# te drugim sposobnostima. Takva vrsta spoznaje
ne bi ovjeka temeljno promijenila i uzdigla ga u podruje neprolaznog ivota#
ve bi samo poveala arsenal predstava# usprkos tome to bi mu moda mogla
pokloniti s time u svezi osjeaje utjehe i bolje upravljanje ivotom# ali time i
prolazni ivot.
Kako bi korak po korak mogli objasniti o kojoj se vrsti spoznaje# koja je
oslobaajua# radi# uzeti emo nekoliko primjera. Imamo npr. osjeaj da neto
jako vano trebamo nainiti# ali smo zaboravili to je to.
Obuzima nas velika nelagodnost# slutimo da neto proputamo# da neto vano
ostaje po strani. Tada nam odjednom opet sine zadatak. Sigurnost# olakanje#
jasnoa su opet u nama.
Ili, potiskujemo iz svijesti jedan dio vlastita bia, npr. jednu elju koja se ne
izvrava. Ovaj dio vlastita bia je otcjepljen od svjesnog ivota. To osjeamo kao
nedefiniranu napetost, obuhvaa nas trajna tuga radi gubitka neeg to
posjedujemo, imamo osjeaj da jedan na dio lei iza nas u tami dok ivot vodimo
u svijetloj svijesti.
Kakvo je olakanje kada ovaj potisnuti dio bia ue u svjesni ivot, na svjetlo
dana, i kada se moe integrirati! Mi smo opet primili dio unutarnjeg ivota u na
Ja, od kojeg smo bili odijeljeni.
Kada se jedan ovjek zaboravi predati, on ostaje neprijazan, agresivan i ponosan.
Biti e tada otopljen od onog drugog koji za to ima snage. Dosadanja slabana
svojstva se polako razvijaju, grevitost i strah se razrjeavaju. On se prepoznaje
kao sasvim drugaiji nego je bio prije.
Spoznaje ove vrste nisu samo predstave, ve dolaze zadaci, snage i sposobnosti
u svijest, koje su prije bile zaboravljene ili potisnute, dijelovi i funkcije vlastita
bia. Takve su spoznaje razrjeavaju e i olakavajue, nadomjetaju tamu
svjetlom, slabost snagom, nedjelovanje djelovanjem, "smrt" ivotom.
Uzeli smo primjere iz nae egzistencije izmeu roenja i smrti. Evanelje istine
govori o jednom sasvim drugaijem podruju, na koje se takove spoznaje odnose.
Ono govori o tomu da se ovjek jo prije roenja nalazi u stanju potisnutoga
istinskoga bia, zaboravu njegovog stvarnog zadatka i u krutosti svog ponosa. U
ovom smislu nije bitno (na njegovu sreu ili nesreu u ovome ivotu) da li je za
vrijeme ivota izmeu roenja i smrti zgren ili ne, slobodan ili ne, predan ili ne.
On principijelno ivi oblik egzistencije koja je odijeljena od drugih, jer na taj nain
njegovo Ja funkcionira, i odvojen je od svog istinskog, besmrtnog Ja, koje je
sjedinjeno sa Ocem. Ona je uzrok smrti koja je lomljenje krutog oblika koji je
ovjek sagradio iz tvrde jezgre svoga ponosa.
V
ovjek se nalazi u fazi razvoja gusjenice, dok bi u njemu svjetlu teei aspekt,
leptir, bio stanovnik zraka.
Kada se njegovo istinsko bie manifestira, to znai slijedee. jedinstvo sa Ocem,
sa stvaralakim zakonima koji upravljaju sa svime, biti e mu razjanjeni. biti e
svjestan da svoje stvarne sposobnosti prilagodi okvirima ovih zakona, biti e
stimuliran, te e on opet shvatiti da je njegov stvarni zadatak ostvariti ove
zakone. stanje takvoga ovjeka e se potpuno izmijeniti, kako on ivi svjesno u
skladu sa vjenim Ocem, spoznaje ga, spoznaja Oca je u njemu, spoznaja da je
neprolazan, a smrt e imati jo samo mo nad njegovim starim oblikom, ne vie
nad novom jezgrom. Time bi on bio spaen i osloboen,
i6
slobodan od prolaznog oblika egzistencije# s one strane raanja i smrti# smrti i
roenja.
Spoznaja je dakle u smislu evanelja istine# osvjeivanje odreene predodredbe
ovjeka# koju je on zaboravio. ponovno svjesno djelovanje stvarnih snaga
ovjeka# koje su bile slomljene# razrjeenjem neistinitog Ja i raanjem istinskog
Ja# postankom svijesti.
V
ovjekovo istinsko Ja pripada svojim snagama i sposobnostima jednoj potpuno
drugaijoj dimenziji nego prolazni svijet# ono je sjedinjeno sa Ocem# ono je
stvaralaka spoznaja i snaga.
V
ovjek ipak ovu spoznaje ne moe dobiti samo vlastitim naporom. On je potpuno
zapleten u zabludu prolaznog svijeta. On ovu mogunost spoznaje u sebi ima# ali
nema snagu za njenu realizaciju. Potreban mu je dotok topline i svjetla iz
dimenzije Oca. To je rije# Isus# Boje milosre# milost# koja mu se moe dati
preko onih ljudi koji su se opet sjedinili sa Ocem.
Pisac evanelja istine je morao biti jedan takav ovjek# koji je sjedinjen sa
spoznajom# koji je mogao snagu spoznaje prenijeti drugima preko rijei# onima
koji su za to bili otvoreni# ime je on opet bio sjedinjen s rijeju# Sinom.
U prvom od valova prenoenja snage opisuje kako se je svemir odvojio gubitkom
spoznaje jedinstva sa Ocem# kako su ljudi u svojoj zabludi prizvali stvaranje
oblika ivota iz materije# koji su bili prolazni kao npr. svoje vlastito tijelo. Usprkos
tome ova su stvorenja zadobila odraz pradavne istine kroz zavodniku ljepotu
prolaznog svijeta. Kako zabluda nema duboko korijenje# ona nije niti usidrena u
vjenom porijeklu# te su njena djela nitavna.
Pisac usporeuje Isusa# ovjeka koji ivi iz spoznaje i sastavlja ju u rijei#
donosioca prosvjetljenja i onoga koji put istine otvara# sa jedni plodom# jednom
hranom iz neprolaznog svijeta Oca.
Plod drva spoznaje dobra i zla# spoznaje po vrsti predstave dijeli i dodjeljuje#
donosi smrt sa sobom# dok plod drva ivota spoznaje istine# donosi ivot
odnosno spoznaju kao snagu. U ovoj se snazi ponovo pronalaze ovjek i Otac#
Otac i ovjek.
Ovu je snagu Isus proizveo# time to je visio na drvu "kria"# time to je
dobrovoljno prihvatio neistinsko bie koje je u snazi spoznaje umrlo# ime je
otvorio put za sve koji ga ele slijediti. Jer# ne ele ga svi slijediti# zabluda#
neistinito bie# opire se razrjeenju.
U drugom valu prenoenja snage spoznaje# pisac opisuje napetost izmeu
usavravanja u Ocu i nedostatka svemira i ovjeanstva. Otac ne "zavidi" svemiru
na savrenstvu# nego postaje strpljivi uitelj i otvara u ljudskim srcima "ivu
knjigu ivota". opet jednu drugaiju sliku kao snane smjernice spoznaji# koje
imaju stvaralake misli Oca# koje su stvorile svemir i u ljudima
17
e se ponovo osvijestiti.
Ljudi svojom vlastitom snagom ne bi mogli uzeti ovu knjigu i itati ju, iako su
sami u nju upisani od postanka vremena. po svom su istinskom biu sami misao
Oca. Isus je, kao Sin boji, uzeo knjigu i objavio ju u srcima ljudi, tako da im je
osvijeteno njihovo istinsko bie i time, spoznaja Oca.
Sada se moe odloiti smrtno tijelo koje je rezultat neznanja, kao ruho i obui
nova haljinu neprolaznog razuma.
Pisac po trei put opisuje odnos Oca i ovjeanstva. Ovaj puta Otac zove ljude po
"imenu". U njihovim je srcima prisutna klica istinskog bia. No neki su jo previe
zapleteni u zabludu i nemaju stoga ime, to znai da nemaju djelotvornu
naklonost, koja bi mogla odgovoriti pozivu iz neprolaznosti. Samo onaj koji je iz
istine, uje glas istine. On prima snagu rijei, svoje istinsko bie razvija u ovoj
snazi i "dovodi svoje prilike u red". rjeava se zablude i njenih rezultata. I tada e
se opet sjediniti s Ocem, biti e mu dano ime Jednoga.
Slijedi iscrpno objanjenje, ak trostruko, procesa odijeljenosti ljudi od Oca. Ljudi
su prvobitno bili sjedinjeni s Ocem, jo neodijeljeni od njega, ali kako nisu bili
svjesni svoga Ja, niti Oca, tko nisu mogli djelovati svjesno po zakonima Oca.
Zadatak je ljudima bio da proiziu iz Oca da bi od njega dobili svijest i svijest
samoga sebe i tako djelovalo svjesno po njegovim zakonima.
Ovaj razvoj je bio mogu bez opasnosti da se ikada padne u zabludu i
V
neznanje i da se ne izgubi veza s Ocem i njegovim zakonima. ovjek je korak po
korak trebao bivati samostalniji, korak po korak shvaati nove boje sposobnosti i
ostvarivati ih. Jer onoliko koliko bi ovjek korak po korak bio uvoen u
samostalnost, zadobivao bi boje sposobnosti snage svemira koje bi oblikovale
njegovu okolinu i na ovaj nain ga pratile. Evanelje istine ih oznaava kao slova
istine, koja bi ovjek na svom putu samostalnosti trebao prepoznavati kao boji
zakon. Bio bi stalno praen snagom boje rijei.
U jednom dijelu naeg teksta biti e govora o prastaroj tradiciji deset Sephirota,
deset bojih odraza, kako e kasnije biti iznijeto u Kabali. Snaga spoznaje tj. rije,
vezana je uz i noena od deset velikih bojih sposobnosti, koje se izlijevaju od
Boga paralelno sa postankom samostalnosti ovjeka i objavljuju se ovjeku:
stvaralaka mudrost, oblikujua nauka,
svjesnonastajui razum, volja, radost, slava, slika, mir, ljubav i vjernost.
Kada je ovjek postao samostalan izgubio je vezu sa Bogom i njegovim
sposobnostima. Tako je izgubio uvid, spoznaju, da sve proistjee iz bojeg
jedinstva. Ova iz jedinstva ovisna svojstva Oca, postadoe mu mnotvo
privienja, od kojih je napravio prikaze. Izgubio je boju spoznaju, bio je bez
orijentacije i u svijet prividnosti donio je kaos, nejednakost, zavist i svau.
18
Potom se je na planu pojavio Isus# ovjek# koji nikada nije izgubio boje
sinovstvo i stoga je bio sposoban nauiti ponovo ljude itati boja slova#
razrijeiti ih svih prividnosti i predodbi i ponovo iz mnotva uvesti u jedinstvo.
Svatko tko dozvoli da u njemu vatra spoznaje razara vezu s materijom# pronalazi
opet jedinstvo s Ocem# spoznaje sebe samog i spoznaje sposobnosti Oca# koje
je on kao slova zapisao u svemiru.
V
ovjek je procesno postao samostalan tako da je Bog ovjeku dao oblik i ime#
oblik i vlastito bie# samosvijest. Prije je ovjek bio u Ocu# nije nita spoznao i
nije mogao samostalno djelovati. Osamostaljivanje ovjeka oblikom i imenom nije
neminovno moralo znaiti gubitak veze s Ocem.
Naprotiv# oblik i ime su se uvijek mogli razvijati u rastuoj spoznaji Oca. Ipak je u
ovom poduhvatu oblikovanja samostalnosti i svijesti slijedio gubitak
V
povezanosti s Ocem i time iskustvo beskorjenitosti. ovjek je osjeao zapletenost
u paukovu mreu od predstava i vidio se nitavnim# jer se odvojio od ivota u
spoznaji. Ova se strana iskustva mogu susresti pri sanjanju# ako se ponovo
probudi pravo bie ovjeka i spozna jedinstvenost samog sebe sa neprolaznim
Ocem.
Po trei puta opisuje evanelje istine odijeljenost ovjeka od Boga# opet jednim
novi prizorom. ovjek je kao fini dah proiziao# kao boji miris iz Oca. Kako je
ovom diobom i daljinom Oca nastala hladnoa# ovaj se boji miris ukoio# onako
kako se voda pretvori u led. Boji je sin donio topli dah ljubavi iz kraljevstva
neprolaznosti# u kojemu se je led otopio. To je pokora# razrjeenje ukoenosti#
rtva ponosa.
I tako e boji miris ili spoznaja# koja je istinski ovjek# biti opet uzeta u veliki
miris# veliku spoznaju koja je Otac. U ovoj spoznaji ovjek prima punou
punoe# svijest o bojem jedinstvu i njegovim sposobnostima#
sveproimajueg# monom proimanju svega postojeeg# neovisno o prostoru i
vremenu.
Snaga rijei koja je pomast kojom Isus pomazuje# uvruje i zapeauje ovo
stanje.
Evanelje istine zavrava kruei zadnjom velikom spiralom temom o padu i
razrjeenju ovjeanstva# ovaj puta na osnovi razjanjenja odnosa Oca# Sina i
imena Oca i Sina.
Iza ovog razjanjenja skriva se pitanje koje je ve sva filozofija iznijela pitanje
samosvjesnog postajanja Bogom. Od davnina "Ime" oznaava formulu jednog
bia ili jedne stvari# kroz koje se zrcali bit u kojoj e bie ili stvar biti svjesno
"imenovani". Imenom e# kao jednom formulom# biti izraena bitna misao
/esenca/ bia ili stvari. Sin je rije# najunutarnjije bie Oca# "srce"
19
Oca, njegovo "prikriveno", "Ime" Oca. Otac si stvara Sina, Rije, Ime, Bit si stvara
svijest. Ali oboje su istovremeni, jedno nije stvoreno ranije od drugog. Jedno je
drugom ogledalo, a vjeni su oboje. Njihov odnos je takove vrste da Otac
"izgovori ime" sinu, da bit stvara svijest. Obrnuto je sin ime oca, tj. u njemu se
otac imenuje, bit se imenuje kroz sina, koji je svijest, koja postaje same sebe
svjesna.
Kako bi se sve to je Otac, predstavilo i cijenilo, biti e od Oca kao rije, svijest,
Sin izvedeno na vidjelo. I tako kao to je sin jedinstvena rije, tako su i ljudi
proizili "miljenjem" kao svjesna bia iz Oca, kao jedinstvene rijei, kao
jedinstvena imena koja su posvijestila jedinstvene misli Oca. Njihova je
V
namjera objaviti kroz spoznaju svjesno nastajanje punoe biti. ovjeanstvo je
trebalo provesti samorazvoj boanske svijesti u sinu, Kristu, jedinstvenoj rijei, ka
jedinstvu sa boanskom svijeu.
Meutim je ovjeanstvo izgubilo ovu odredbu. Ono je razvilo svijest koja ni u
kojem sluaju ne odraava boju bit, ve odvojenost od boje biti. Tako povijest
ovjeanstva ni u kojem sluaju nije povijest boje samosvijesti, kako miljae
Hegel, ve njenog gubitka. Sada mora kao pokretako sredstvo nastupiti Krist,
boje ime, svijest vjeite biti, jedinstvena rije, i ispuniti snagom rijei svijest onih
ljudi koji to ele, kako bi stvarno mogli postati ogledala boanskih bia.
Kada nekom ovjeku postane jasna njegova "osobita granica", najvia toka
razvoja u prolaznom svijetu, tada mu moe biti dano da u snazi jedinstvene rijei,
nove svijesti, postane svjestan svog istinskog bia i stvarnog odredita. Tada
svoje misli alje k praizvoru i biti e uzdignut u "najvie visine k Ocu". Njegova je
svijest ogledalo biti Oca, ispunjava svoj nalog da surauje na postanku svijesti
biti, samosvjesnom postanku Boga.
Takovi ljudi vie nisu u opasnosti da e opet biti odijeljeni od Boga i da e se
strovaliti u provaliju lane svijesti. Upoznali su zabludu i njene posljedice i sami su
postali istinom.
EVANELJE ISTINE
Evanelje istine je najvea radost za sve koji su od Oca primili milost istine# kroz
snagu rijei ga spoznali# rijei koja je dola iz punoe punine# koja je bila u misli
i duhu Oca# koja e se nazvati Spasiteljem# rije je ime za djelo koje je Spasitelj
trebao izvesti za spas svih onih koji nisu poznavali Oca.
Jer ime Evanelja je; objavljenje nade# i nalaenje svih onih koji trae (Oca).
Svemir se sada osvrnuo onome# iz koga je bio proiziao. Jer svemir bijae u
nezamislivom# nepojmljivom# uzvien iznad svega zamislivog.
Ipak je nepoznavanje Oca proizvelo strah i bojazan. Strah se zgusnuo poput
magle i tako nitko vie nije nita vidio. Zabluda je time zadobila mo utjecaja.
Djelovala je na materiju bez razuma# jer nije poznavala istinu. Velikim naporom
stvorila je jedno stvaranje# u kojem je umjesto istine vladala (licemjerna) ljepota.
Ali za njega# nezamislivog i nedokuivog# ne bijae to gubitak krasote. Strah i
gubitak spoznaje ne bijae nita# niti stvorenje lai pred njim# dok je vrsto
utemeljena istina nepromjenjiva# postojana i savreno lijepa. Prezrite stoga
zabludu.
Jer ona je bez korijenja. Gusta magla prekriva joj Oca# za vrijeme dok on
neprekidno stvara svojom prisutnou (nesavrena) djela# gubitak spoznaje i
strahove da bi preko njih zaveo i zarobio stanovnike sredita (carstva izmeu
savrenosti i kraljevstva mrtvih).
Nikome nije bilo jasno da je kroz zabludu nastupio gubitak spoznaje. Kod Oca
toga nema (gubitka spoznaje). Kod njega takav gubitak ne moe nikako
nastupiti# ali (pogrenom) reakcijom na njega moe nastati. U njemu nastaje
uvijek samo spoznaja.
Ona bijae sada razotkrivena# kako bi se gubitak spoznaje dokinuo i opet
spoznao Otac. Budui da gubitak spoznaje postoji# ako se Oca nee prepoznati#
nestaje taj gubitak odmah im se prepozna Oca.
U ovoj injenici se sastoji Evanelje onoga za im se tako dugo bilo tragalo. On je
to objavio savrenim kroz milosre Oca# on# tajni misterij# Isus Krist. Preko
njega je (Otac) prosvijetlio one koji zbog gubitka spoznaje ive u tami. On ih je
prosvijetlio i otvorio im put. Put je istina# koju im je (Sin) pokazao. Radi toga se je
zabluda razbjesnila nad njim# slijedila# tlaila i upropastila ga. Bijae pribijen na
drvo.
Tako postade plod spoznaje oca.
To bijae plod koji ne unitava (kao plod drva spoznaje dobra i zla)# ako se od
21
njega jede, ve e sluiti onima koji od njega budu jeli, kao prekrasno otkrie.
Kako ih je on, nezamislivi, nespoznatljiv, Otac, naao u tom plodu i oni bijahu u
njemu, isto kao oni njega u sebi naoe, njega, savrenoga, , koji je stvorio
svemir, u kojemu svemir bijae i kojemu je svemir teio.
Jer prije toga mirovala je jo njegova savrenost (kao mogunost) u njemu, (Ocu),
on ga jo ne bijae darovao svemiru. (Ne iz zavisti).
Nikada ne bijae nikakve zavisti u Ocu. Kako bi onda mogla nastati zavist izmeu
njega i njegovih lanaka?
Kada bi on zavidio svemiru (savrenstvo), ne bi mogli (stanovnici svemira) doi k
Ocu. Naprotiv, on dri zakljueno njihovo savrenstvo u sebi i priprema ga za njih,
kada mu se vrate, takoer i savrenu, nedjeljivu spoznaju je za njih bio spremio.
On je onaj to bijae stvorio svemir, svemir bijae u njemu i svemir ga je trebao.
Upravo je tako da netko koga drugi ne poznaju, eli da ga upoznaju i naue
voljeti, kome je tada potreban svemir nego spoznaji Oca? Stoga je postao strpljivi
uitelj koji je stalno tu za svoje uenike.
On im je pristupio u njihove kole, govorio im je rijei kao uitelj. Tada dooe oni
koji se smatrae sveznajuima i stavie ga na probu. On ih je ipak zaveo njihovim
ludilom i tako ga zamrzie, jer nisu istinski bili mudri. Tada dooe oni kojima je
bila obeana spoznaja Oca. Bijahu tek jo mali (samo poetnici). No kada su
porasli nauili su sve o djelovanjima koja proizlaze iz Oca. Tada su spoznali i
bijahu spoznati. Bijahu cijenjeni i sami su se cijenili.
U njihovim se srcima objavila ivua knjiga ivota, napisana u misli i duhu Oca,
knjiga koja od postanka svijeta bijae u nedokuivom. Nitko nije imao snage da ju
uzme osim onoga kome je naloeno da bude rtvovan. Nitko od onih koji su
vjerovali u spasenje (po svom istinskom biu) nije mogao biti spaen prije nego je
knjiga bila dospjela u centar (svijet). Zato trpjee milosrdni, vjerni Isus, sve svoje
patnje, dok ne mogae uzeti knjigu. Jer znao je, da njegova smrt znai za mnoge
ivot.
To je kao kod testamenta. prije nego se otvori, imetak umrlog kuedomaina je
skriven. Tako isto je sa svemirom. skriven je tako dugo dok je Otac svemira
nevidljiv, on, koji je iz samoga sebe, iz kojeg su proizili prostori svemira. Tada se
Isus objavio, prihvatio je knjigu. On je bio pribijen na drvo. I on je objavio volju
Oca. na kriu. O beskrajno uenje! On se predao smrti, iako je bio odjeven u
vjeiti ivot!
Nakon to je svukao prolaznu odjeu (svoje tijelo) obukao je neprolaznost koju mu
nitko nije mogao oteti. Siao je meu ljude u prostore straha# kojima su
gubitkom spoznaje bile otete njihove (neprolazne) haljine# on# koji je bio
spoznaja i savrenstvo# najavljivae to u Ocu jest# kao uitelj uio je one koji su
bili spremni prihvatiti uenje. Oni koji prihvatie uenje# oni su ivui# upisani u
knjigu ivota. Oni primaju pouavanje o sebi samima. Otac e ih prihvatiti im se
opet vrate natrag k njemu.
Savrenstvo svemira je u Ocu. Radi toga se svemir mora k njemu uzdii. Kroz to
da netko natrag pridobiva spoznaju# prima upravo ono to mu je odreeno#
prihvaa u sebe. (savrenstvo). Jer tko ne zna# pati od nedostatka. Nedostaje mu
neto veliko# naime ono# to ga ini savrenim (spoznaja). No kako je
savrenstvo svemira u Ocu# svemir se mora uzdii k njemu. Tada svatko dobiva
to mu je odreeno. Stoga ih je (Otac) prije (u knjigu ivota) zapisao i pripremio#
da bi onima koji su proizili iz njega bilo dano.
On je sve na kraju (vremena) pozvao# ija su imena na poetku (vremena) bila
poznata. Kada Otac nekog zove po imenu# taj zadobija spoznaju. Ali tko po
imenu nee biti pozvan# ostaje u neznanju. Kako zapravo treba uti onaj koji nije
imenom pozvan? Takav ostaje do kraja (vremena) u neznanju# on je jedan stvor
sa gubitkom spoznaje i biti e razrijeen gubitkom. Kada tako ne bi bilo# imali bi
ti vrijedni saaljenja ime i bili bi imenom pozvani.
Dakle onaj koji zadobije spoznaju je (principijelno) jedan odozgo. Biva li (imenom)
pozvan# on uje# odgovara# osvre se onome koji ga zove# uzdie se k njemu i
zadobiva tim zovom spoznaju. I kako on sada zna# ini po volji onoga koji gaje
zvao. Tei samo za time da mu ugodi i imati e udjela u miru.
Njemu e se dodijeliti ime Jednoga. Tko na taj nain razumije# spozna odakle
dolazi i kamo ide. On razumije kao netko tko je bio pijan i opet se otrijeznio. I kako
se obraa samome sebi# dovodi svoje prilike u red.
On# (Isus)# vratio je mnoge iz zablude. Privukao ih je njihovim stanovima# iz
kojih su se udaljili# tako da su pali u zabludu (i prevarili se) glede dubine onog
to svaki prostor obuhvaa# ali od nikoga nije obuhvaen.
To je jedno veliko udo. Najprije su bili u Ocu# bez da su ga poznavali. Tada su
samostalno mogli izai iz njega# jer (u tadanjem stanju) ne bijahu kadri# u sebe
primiti i shvatiti# u stanju u kojemu su bili# jer njegova volja jo nije proizila iz
njega.
Ali on se objavljuje kao spoznaja, i stalno iz njega nastajua objavljenja (svojstva
svemira) u skladu su s njim. Ona su spoznaja knjige ivota, koju je on kao svoja
slova objavio Eonima (svijetu) na kraju (vremena). Ali ih nije objavio kao vokale ili
konsonante koje bi netko mogao itati i ludo interpretirati, nego su to istinska
slova, koja moe izgovoriti samo onaj koji ih poznaje.
Svako od ovih slova je savrena misao, sama po sebi savrena knjiga, jer su ova
slova napisana od savrenog jedinstva, Oca. On ih je pisao kako bi Eoni (Svijet)
putem slova upoznali Oca.
Njegova mudrost stvara rije, uenje ju izgovara, (iz njega proizlazea) spoznaja
ju objavljuje. Poput krune je njegova volja iznad (rijei), povezanost s rijeju je
njegova radost, njegova ju slava uzdie gore.
U rijei se objavljuje njegova slika, njegov mir prima u sebe, njegova je ljubav
utjelovljena u njoj, njegova vjernost ju uva obujmljenu.
Tako Oeva rije izlazi van iz svemira i opet van u svemir, kao plod njegovog srca
i dijete volje njegove.
Ona donosi svemir, odabire (svoje), ona se oblikuje svemirom i tada ju on isti,
vraa Ocu, natrag majci, on, Isus, koji je beskrajno milosre. Otac otvara svoje
srce. Pokazuje ju preko Svetoga duha, koji razotkriva svoju prikrivenost, njegova
prikrivenost je njegov Sin tako da Eoni (svijet), njega (Oca), prepoznaju milou
Oca i prestanu se muiti u potrazi Oca, te konano u njemu nau mir, u spoznaji,
jer mir on jest.
Kada je (Isus) uklonio nedostatak (kroz spoznaju), razrijeio je sve prikaze. Svijet
u kojemu sluae (Isus) je prikaz nedostatka. Jer ljubomora i svaa izraz su
nedostatka. Ali mjesto gdje je cjelina je savreno. Nedostatak spoznaje sastoji se
u tomu da nisu prepoznali Oca. Otuda nedostatak nestaje im upoznaju Oca.
Isto kao to se spoznajom neznanje razrjeava, kao to i tama nestaje kad svjetlo
svijetli, tako se i nedostatak raspri u savrenstvu. I od toga trenutka takoer
iezavaju vanjski oblici prikaza. One se razrjeavaju u jedinstvu, jer e sve
nejednako biti uinjeno jednakim, jer cjelina prostora usavrava svijet. I kroz
cjelinu prima svatko sebe samoga. Jer u spoznaji svatko se isti od mnotva k
cjelini jedinstva, tako da razara materiju u sebi poput vatre, tamu svjetlom, smrt
ivotom (utrne, ugasi).
Da bismo ovo uistinu doivjeli, moramo paziti da naa kua bude ista i mirna za
Cjelinu, (i moramo se ponaati) kao ljudi koji lome i odbacuju neupotrebljive
posude, kada odlaze s nekog mjesta. Domain time ni najmanje ne pati. Ba
24
nasuprot# on se veseli jer samo e se dobre posude moi napuniti# a loe ne.
Unutar toga (u razbijanju loih posuda) opstoji sud koji odozgo dolazi i sudi
svakog. To je poput naglo izvuenog dvosjeklog maa# otrog sa obje strane.
Kada se rije# koja bijae u ljudskim srcima koji ju izgovarahu# spustila meu
ljude i utjelovila se# nije bio samo jedan glas i nastala je velika zbrka meu
(ljudskim) posudama. Jer neke su se ispraznile# druge napunile# neke bijahu
nadopunjene# a neke izlivene. Neke postadoe iste i vrste# a neke se slomie.
Svi prostori svjetova su se tresli i bili zaprepateni jer nisu imali ni vrstou niti
trajnost. Zabluda je zapala u strano uzbuenje i nije znala to bi trebala
napraviti. Bila je tuna# alila se# muila se# jer nije nita razumjela. Ako se
spoznaja pribliava zabludi# tada je to njena propast i sva objavljenja zablude se
pokazuju kao prazna i nitavna.
Kada se istina spustila sva su ju njena objavljenja (njena stvorenja) prepoznala.
Ona su pozdravila Oca u istini i savrenoj moi# kroz koju su povezana s Ocem.
Jer svaki (takav ovjek) voli istinu# budui ona ini Oeva usta. Njegov je jezik
Duh sveti. Kada netko primi Duha Svetoga# tako biva povezan s jezikom Oca#
koji ga opet povezuje s ustima Oca# istinom. Tako Duh sveti povezuje s istinom.
On je objava Oca i njegov prikaz za Eone# za sve to je iz njega proizilo. On
jasno pokazuje tajnu Oca i objanjava ju.
Jer tko u stvarnosti postoji? Ipak samo otac sam. Svi prostori svjetova proizili su
iz njega. Oni shvatie (sada) da su bili proizili iz njega poput djece# iz jednog
savrenog ovjeka. Shvatie# da (u postanku) jo nisu bili dobili oblik i ime koje
Otac za svakog posebno stvara# oblik koji su od njega primili da bi ga mogli
prepoznati. Jer tako dugo dok su (nesvjesni) u njemu ne mogu ga prepoznati.
Otac je# naprotiv# savren i poznaje sve svjetove koji su u njemu. On eli i
doputa pojavu onoga to eli tako da mu daje oblik i ime. I svemu daje jedno
ime i nareuje tako da to oivi. Ali tko jo u ivot nije stupio opet ne moe
prepoznati onoga koji ga je stvorio.
Ne tvrdim dakle# da oni koji jo nisu stupili u ivot ne postoje. Ve su oni u
onom# koji jednom njihov ivot htjede postati# tako kako on budue vrijeme
htjede stvoriti. Jo prije oitovanja svih stvari# on zna to e stvoriti. Ali plod koji
jo nije pojavan nita ne zna i ne moe takoer djelovati.
Tako svaki svijet potjecae# koji je u Ocu# iz neprolaznog. Ali on ga je sastavio
(prema njemu odgovarajuem obliku) iz prolaznog.
A tko nema korijena (u neprolaznom) nema takoer niti ploda (nema pojavnog
25
oblija).
Sada kad netko za sebe misli: "Ja sam stupio u oitovanje i (kao pojavni oblik)
neprolazan sam", tako e, upravo jer tako misli, opet biti razrijeen. (Korijen je
ipak presudan): Ako nema nieg neprolaznog, ne moe se takoer nita pojaviti.
Zato ovjek o sebi treba misliti: "Ja sam se pojavio, ali kao sjena i nono
privienje." Kada mu, naime svjetlo tu strahotu (noi) osvijetli, spoznati e da
nema strahote.
Kada su ljudi neznalice o ocu, jer ga ne vide, to priziva, kroz neznanje
zaprepatenost, strah, nesvijest, sumnju i rascijepljenost, raznovrsne utvare i
privienja, kao spavau kome se dogaaju zamreni snovi.
Tu se leti bez da se zna kuda, izgubi se sva snaga i biva se progonjen, biva se
umijean u tuu i premlaen, pada se dolje s tornjeva, ili lebdi kroz zrak bez krila.
Tada se opet ima osjeaj, da se lebdi u smrtnoj opasnosti iako ba nikakav
progonitelj nije na vidiku, ili se ubija svoje susjede i okalja se njihovom krvlju. I
tako dugo dok se nalazi u svoj ovoj zbrci i kroz nju prolazi, nita se ne vidi, upravo
zato jer je sve ista uobraenost. Tek kada se probudi (se vidi).
Tako je to sa svima, koji neznanje stresu sa sebe poput sna. Ne dre vie do sna.
Takoer do nakaza sna ne dre vie nita, one nemaju ustrajnost, ve ih
proputaju kao none snove. Njima je svjetlo spoznaja Oca.
Tako se svi odnosimo, ako jo spavamo, to jest, u neznanju smo, i tako slijedi ako
spoznamo, to jest, kada se probudimo. Najvie je ljudima: doi k sebi i probuditi
se. I neka je blagoslovljen onaj (Isus) koji slijepima otvara oi. Stopala mu slijedi
Duh, dok on jo na podu leeeg uspravlja. Prua svoju ruku i postavlja leeeg
na noge, jer sam ne moe ustati.
Duh je dao (ljudima) mogunost da iskuse od Oca proizlazeu spoznaju i
oitovanje njegovog Sina. Time to su oni njegovog ljubljenog sina sluali i
gledali, pustio ih je da od njega jedu i miriu ga i dotaknu ga. Time to se (Sin)
objavio, pokazao im je nepojmljivog Oca. I time to im je udahnuo, to mu bijae
u duhu - tako je izvrio volju (Oca), primie mnogi svjetlo i posvetie mu se. Ali
ljudi vezani na materiju bijahu mu strani, ne vidjee njegovu (istinsku) pojavu i ne
prepoznae ga, jer u tjelesnoj osobnosti bijae doao.
I nitko nije mogao ometati njegov prolaz (kroz svijet), jer je neprolaznost
nepojmljiva.
Novim je rijeima govorio i izgovarao ono to bijae u srcu Oca. 4ovorae
26
rijei neunitivosti. Svjetlo govorae kroz njegova usta# a njegov glas raae
ivot. Dao je ljudima misli# razum# samilost# izbavljenje i snagu duha# koji su
proizili iz beskrajnog Oca# ija dobra su slatka. Dokonao je kazne i patnju#
koje su ljudima bile zamutile pogled# koji prije trebahu samilost# jer bijahu
okovani svojim zabludama. Razrijeio ih je snagom i objavio njihovu nitavost
kroz spoznaju. Postao je put za zavedene# spoznaja za one koji ne znaju# otkrie
za traioce# vrsti oslonac za one koji se kolebaju# i ienje za neiste.
On je pastir koji je napustio devedeset i devet ovaca koje se nisu izgubile i otiao
traiti onu jednu koja se je izgubila. I radovao se je kada ju je naao. Prstima
lijeve ruke se rauna do broja devedeset i devet. No u trenutku kada se doda
jedan cijelo raunanje prelazi na desnu ruku. Tako je isto s onim kojemu nedostaje
jedna ovca. On je lijeva ruka koja jednu# koja nedostaje i privlai (sve)# uzima sa
lijeve ruke i prenosi na desnu. Tako e broj (razrijeenih) biti pun: sto. On je znak
za Jedno# koje se u njemu izgovara: za Oca.
(Spasitelj) je i na Sabbat radio za ovcu koju je naao# kad je bila pala u jamu.
Izvadio ju je iz jame i time odrao u ivotu# da bi vi# djeco uvida# shvatili to je
Sabbat# i tada izbavljenje ne smije mirovati# i time joj najavili uzvieni dan# za
kojeg nee postojati no# ve nikad ugasivo svjetlo koje je savreno.
Govorite dakle punim srcem# vi# koji ste iz savrenog dana i u kojima stanuje
nikada ugaeno svjetlo govorite o istini za sve koji ju trae i o spoznaji svima koji
ju trae# i koji su u svojoj zabludi bili grjeni. Poduprite nogu kolebajuima i vae
ruke pruite bolesnima. Nahranite gladne# priskrbite mir patnicima# hrabrite
one koji ele ustati i probudite one koji spavaju. Jer vi imate mudrost# naglo
trgnutu (kao ma). Kada je snaga povezana s mudrou# biti e tek tada stvarno
mona. Pazite na same sebe# ne vie na ono to ste ve izbacili iz sebe. Ne
vraajte se tomu natrag# to ste bili povratili da bi opet pojeli. Nemojte si
dopustiti da vas moljci izgrizu# niti crvi rastoe# vi ste ih ipak ve otresli. Ne
dajte vragu konaite# vi ste ga ve ipak otjerali.
Ne jaaj zapreke koje namjeravaju otpasti# jer bi to bilo (ponovno uspostavljanje
pogrenog). Jer Nezakoniti nije nita i teti vie samome sebi nego zakonu. On
ini nepravedna djela# ali estiti ine ispravna djela svima
V
oita. inite radi toga volju Oca jer vi od njega potjeete. I slatko prija oeva
dobrota i dobro jest to potjee od njegove volje.
On je od vas primio (djela) na znanje# kojima bi trebali mirovati u njima. Vas se
prepoznaje naime na plodovima# na vaim djelima.
Djeca Oca su njegov miris, ona potjeu iz milosti njegova lica A otac voli svoj
miomiris i puta ga izlijevati posvuda. I kada uroni u materiju, podijeli svoj
miomiris sa svjetlom i u svom miru prevazie svaki lik i svaki zvuk. Jer ne mirie
se uima miris, ve duh ulom mirisa privlai miris na sebe i uranja u miris Oca.
Otac ga uzima u svoju zatitu i uzdie do uzvienog mjesta iz kojega je ovaj
doao. U pradavnini je doao iz mirisa (Oca), (bio je dio bojeg miomirisa). Ovaj
se dio kasnije ohladio. Tako je postao jedan oblik due, poput hladne vode
(zamrzne se). Voda je tako vrsta kao kristal, iako u stvarnosti nije vrsta. Tko ju
takvu vidi vjeruje da se sastoji od vrstog kristala. No ona se moe opet rastopiti.
Ako ju dotakne (topli) daak biti e topla. Tako proizlaze hladni (zaleeni) mirisi
zbog rastavljanja (od Boga). Radi toga je doao Bog i uklonio odvajanje. donio je
toplu puninu ljubavi, da bi nestala hladnoa i postalo Jedinstvo savrenog
miljenja. Ona je rije evanelja, dolazak punoe punine za sve one koji oekuju
uzvieno razrjeenje. Oni oekuju objavljenje nade, oekuju onog ije je lice
svjetlo be sjene: punou punine, koja e doi u svoje vrijeme.
Nunost materije nije nastala iz Oca koji je bezgranian. Doao je u ovo vrijeme
potrebnosti, iako nitko nije mogao slutiti da bi neprolazno (u prolaznom) moglo
doi. Dubina Oca bijae nedostina, i misao zablude ju nije dosegla. Ve kada je
otac doao, da povede natrag onog koji bijae izgubljen, uspravio se onesvijeteni
i padnuti i nae Oca.
To je povratak, koji e se kajanjem nazvati. Sa ovim ciljem neprolazni je izdahnuo
(jedan topli dah). Traio je grenika da bi ovaj naao svoj mir. Jer to moe svjetlo,
rije punine u (svijetu) nedostatku drugo uiniti nego oprostiti? Ne uri li lijenik
na mjesto gdje je bolesnik, jer ga tjera njegova volja?
Tko pati zbog nedostatka, neka ne skriva taj nedostatak, jer postoji onaj koji
posjeduje ono to njemu nedostaje. Tako isto punoa punine, kojoj nita ne
nedostaje, ispunjava nedostatak, ako ga se samo ne sakriva. Punoa punine eli
napuniti to to ovjeku nedostaje, kako bi ga milost istrgnula sa mjesta na kojemu
pati zbog nedostatka i ne posjeduje milost. A na mjestima na kojima milosti
nema, velika se vrijednost pretvorila u nita. Ali on sada prima opet ovo nita i
ini mu se da je to sveukupnost. To je pronalaenje svjetla istine, koja mu dolazi u
svoj svojoj nepromjenljivosti.
Radi toga su sa Kristom razgovarali stanovnici sredine, kako bi oni zalutali dobili
mogunost povratka, i on ih posvetio svojom pomadom. Pomada je Oeva
samilost koja se njima smilovala. Ali koje pomae, savreni su. Pune posude su
28
naime one koje se zapeate pomadom. Ali ako se pomada skine istei e
tekuina. A uzrok tete je ba sama posuda iz koje odlazi pomada. To se tada
dogaa kada (tetan) raspiruje jednom (neprijateljskom) snagom vjetar na
posudu. Ali kod jedne besprijekorne posude nee se skinuti peat pomade# niti
e bilo to istei# ve na emu moe biti nedostatak# to Otac napuni. Jer on je
dobar. On poznaje svoje zasade# jer on je onaj koji ih je sijao u raju. Njegov raj je
mjesto njegova poinka.
Tako iz Duha Oca slijedi savrenost i tako proizlazi njegova mudrost iz rijei.
Svaka pojedina njegova rije dolazi iz njegove osobne volje kroz objavljenje
njegovih osobnih rijei. Svaka pojedina njegova rije bijae u dubinama njegovih
misli. Ali jedinstvena rije# koja je najprva proizila# objavila je sve (pojedine)
rijei i misli# tako da je izgovorena. Pojedina rije dolazi iz milosti koja je utnja.
(Pojedine rijei) Otac je nazvao "misli"# jer bijahu u milosti utnje# prije nego to
su se objavile. Pojedina rije je objavljena u onom trenutku kako se to svidjelo
volji onoga koji je to htio. Volja je ta u kojoj Otac miruje i koja mu se svia. Nita
ne nastaje bez njega# nita ne nastaje bez volje Oca. A njegova volja je
nedokuiva. Poput otiska stopala (za nas) je njegova volja tu# i nitko ga ne moe
(izravno) prepoznati# niti on (za nas) ne postoji tako da svoju panju usmjerimo
na njega da bismo ga shvatili. Ve tako kako to otac eli i to eli je prisutno#
svialo se to (ljudima) ili ne. Vi ste nita kod Boga# samo volja.
Otac poznaje poetak i kraj svih vas. I na kraju e vas upitati: to ste uradili? Ali
kraj znai zapravo primiti spoznaju o onomu to je do tada bilo sakriveno. Ali
(spoznaja) je Otac iz kojeg je proiziao poetak. Natrag k njemu vraaju se svi od
njega proizili. Ali u prividni ivot oni stupaju njemu za ast i veselje njegova
imena. Ime Oca je Sin.
Otac bijae on# kojeg najprije imenovae# koji je proiziao iz njega# koji je bio
on sam. Jer on ga je stvorio kao Sina. Dao mu je njegovo ime koje mu je
pripadalo. Jer njemu pripadaju sve stvari# one su kod Oca. On ima ime# on ima
Sina. Sin sam moe postati vidljiv# ali ime ne moe postati vidljivo# jer ono je
cijela tajna nevidljivog. Moe samo stii do uiju koje su potpuno ispunjene s njim.
Uistinu ime Oca se ne moe izgovoriti# samo objaviti u sinu. Jer ime je veliko. Tko
dakle moe izgovoriti veliko ime osim onoga kome pripada# i osim sinova imena
u kojima se ime Oca spustilo u mir i koje se sa svoje strane u njegovo ime spustilo
u mir?
Budui da Otac nije postao, on jest koji jest, koji je (Sina) proizveo kao ime, prije
nego to je Eonima (silama svijeta) dao njihov poredak. Tako je Ime Oca iznad
njegove glave i on je gospodar - to je njegovo istinsko ime - koje sigurno stoji u
svojoj moi i savrenoj jakosti. Jer njegovo Ime ne pripada samo oznaavanju, ono
jednostavno nije samo naziv ve je nevidljivo (bie). On (Otac) dao je svoje ime
samo (svojem Sinu), jer samo (Sin) vidi (Oca). Samo je Otac onaj koji Sinu moe
dati ime. Jer tko ne postoji nema ni imena. Kakvo bi ime trebalo dati onome koji
ak niti ne postoji? Ali ovaj (Otac) postoji i otuda postoji sa svojim imenom i sam
Sin poznaje Oca i Otac sam daje Sinu svoje ime. Sin je ime Oca. Otac se dakle
nije sakrio u skrivenost, ve je on bio Sin. On sam dao je sinu svoje ime. Ali ime je
Oevo, isto kao to je sin ime Oca, samilost. 4dje bi dakle trebao nai ime osim u
Ocu? "To je samo po sebi razumljivo", rei e prijatelj prijatelju: "Kako moe
netko, koji je bio prije njega, dati ovome ime? Ne dobivaju li djeca imena onih koji
su ih rodili?"
Mi najprije moramo jedno uvidjeti: to je ovo ime? Ono je istinsko ime. To je ime
od Oca, dakle osobno ime. (Sin) nije dobio ime kao i drugi kao pozajmicu, kao to
je kod onih, koji su meusobno razliite osobe. Ve je on osobno ime. Nitko mu ga
drugi nije dao i on bijae neizreciv i neizgovorljiv do trenutka dok ga savreni nije
izgovorio. I samo Sin je taj koji je sposoban izgovoriti ime oca
i vidjeti ga.
Kada se Ocu svidjelo izgovoriti im, njegovo ime, koje je njegov sin, i kada je ovaj
koji je iz dubine dao ime, govorae taj (Sin) o skrivenosti (Oca), jer je zna da u
Ocu nieg zlog nema. Zato je Otac proizveo sina kako bi govorio o mjestu i
mjestima Oca, koja su mir, iz kojeg je on proiziao, cijenio punou punine, veliinu
imena Oca i slatki okus Oeve dobrote.
I tako govorae Sin o mjestu sa kojega je doao svaki ovjek kako bi se
urno natrag vratio k stanu iz kojega potjee njegovo istinsko bie. Svatko mora
biti natrag opet odveden iz ovih mjesta na kojima se (tako dugo) zadrao, jer je
od (Oevog) mjesta okusio i primio hranu i rastenje. Mjesto mira Sina je punoa
punine. Sve to je proizilo iz oca je punoa, svoje korijenje, sve to je proizilo iz
njega ima u njemu koji je svemu dao rasti iz samoga sebe i svakom posebno
razdijelio je osobite granice (razvoja). I svakom posebno je bilo objavljeno (kao
pojava) da bi osobnim razmiljanjem pronali spoznaju. Jer mjesto, kojemu alju
svoje misli je njihovo korijenje. Uzdignete li se k njima biti ete uzvieni u najvie
visine k Ocu. Biti ete tada sjedinjeni s njegovom glavom koja je va mir, i drati
ete se sasvim blizu njega, tako da bi se moglo
rei da ste se osigurali poljupcima njegova pogleda. I takvi ljudi vie ne stupaju u
svijet prikaza# jer se ne uzdiu iznad sebe samih. Niti nemaju nita protiv
potivanja Oca# niti ga mislima omalovaavaju# niti ga dre razjarenim ili
ljutim# ve znaju da je on bez ikakva zla# nepokolebljiv i od slatke dobrote. On
poznaje sve prostore svjetova jo prije nego su postali i ne treba ga poduavati.
Tako su dakle stvoreni oni koji sudjeluju u beskrajnoj velianstvenosti visina#
time to ekaju onog jednog# savrenog# koji je za njih tu. Oni vie ne trebaju
uroniti u carstvo pakla# niti u njima ima poude# patnje ni smrti. Ve oni miruju
u mirnome# nee biti mueni enjom za istinom i nee biti upleteni u potragu za
istinom. Naprotiv# oni sami su istina. A Otac je u njima i oni su u Ocu. Jer oni su
savreni i nedjeljivi od istinske dobrote i ne pate od nedostatka bilo ega# nego
ive u miru i biti e stalno osvjeavani duhom. I oni prepoznaju svoje korijenje#
imaju se vremena posvetiti svome korijenju i ne uzrokuju svojoj dui nikakvu
tetu. To je mjesto blaenih# da to je njihovo mjesto.
Ostali mogu znati# na njihovim (donjim) mjestima# da ne mogu o niemu vie
govoriti# nakon to sam se jednom naao na ovome mjestu mira. Jer tamo ostati
elim i za sva vremena se baviti Ocem svemira i mojom istinskom braom# preko
kojih protjee ljubav oca i u ijoj sredini nema nedostatka na njima.
Oni su ti koji e biti objavljeni u istini# jer su u istinskom# vjenom ivotu i
neprestano govore o savrenom svjetlu punom stvaralake snage (sjemenu) Oca
i to je u njegovom srcu i u punoi punine. U takvom jednom (savrenom) Duh
(Oca) se raduje i slavi onoga u kojemu jest (Savreni). Jer dobar je (Otac) i
njegova djeca su savrena i dostojna njegova imena. A takvu djecu Otac voli.
EVANELJE PO FILIPU
O EVANELJU PO FILIPU
Evanelje po Filipu je isto kao i Evanelje istine "radosna vijest" o razrjeenju ljudi
odvojenih od Boga. I u ovom evanelju dogaa se razrjeenje preko dva faktora:
spoznaje i snage. Spoznaja je svjesno nastajanje "Oca", koji jest u latentnim
stvaralakim i duhovnim snagama svemira u ljudima, koje su bile svijeu
potisnute i vezane na prolazne prikaze u "skrivenosti" i nedjelovanju.
Nain ove spoznaje nema nita zajedniko sa intelektualnim znanjem, to e biti
udesno izraeno na jednom mjestu evanelja. Intelektualno opaanje i znanje
predstavlja si stvari razliito od onoga to one jesu i ostaje jednako samo sebi,
bez obzira koje stvari prolaze pred njim. Oslobaajua spoznaja sastoji se ipak u
tome da se unutranje bie stvari i njegove snage odraavaju u ogledalu
opaanja, u svojoj novoj svijesti, i to tako da se ovo ogledalo uvijek sjedini sa
opaenim. Opaeno je u ovjeku, ono je ovjek sam. Drugi inilac razrjeenja je
snaga. Ona je energija daleko iznad svih intelektualnih, emocionalnih i snaga po
volji prolaznih ljudi, koja kao rije, Krist, mora k njemu doi od "Oca", kada se
prikriveno i nedjelotvorno nastalo u njemu treba opet probuditi u ivot.
Kako je u evanelju istine spoznaja u prvom planu, tako je snaga u evanelju po
Filipu. Podastire se razliitim primjerima neosporna vanost da se zaista
nezemaljska nova snaga mora asimilirati od ljudi, ako treba uslijediti razrjeenje
iz prolaznog svijeta. sve snage prolaznog svijeta i prolaznih ljudi ne mogu
osloboditi ovjeka prolaznog svijeta, isto kao to se ni Munchausen nije mogao
izvui iz movare za vlastiti uperak. Kao prolazni ovjek podloan je skroz na
skroz prolaznom svijetu. Ako jo ne bi u sebi imao princip neprolaznosti - koji mu
je naravno kao i obino sakriven, ne bi ga nitko i nita moglo razrijeiti, takoer
nikada ne bi razmiljao o ovome svijetu prolaznosti.
No kako on u sebi ima ovaj neprolazni princip, sjeme jednog drugog svijeta, moi
i morati e se razrijeiti, poput omotaa gusjenice svui svoju staru haljinu, svoju
vezanost za prolazni svijet, tako da se njegovo stvarno bie, leptir, moe razvijati.
Ovaj je razvoj mogu samo onda ako ga dodirne ona snaga koja odgovara
neprolaznom sjemenu u njemu, njegovoj novoj svijesti.
Danas bi mi rekli: ovjek ima dvije vrste odailjaa odnosno antene za dvije
raznovrsne valne duine energija. Kada pustimo akustine, dakle zrane valove,
odgovarajue zemaljskom svijetu, tada bi sve vjerske predstave, intelektualna
razmiljanja, religiozna i estetska iskustva pripadala ovoj vrsti valova. Dok bi
optiki# elektromagnetski svjetlosni valovi odgovarali dimenziji neba# dakle Oca.
I ako bi ovjek uspio tako jako proiriti u irinu i u dubinu svoju prijemivost za
polje frekvencije akustinih valova# proiriti svoju senzibilnost za zemaljske
pojave# svoju svijest za fenomene zemaljskoga svijeta# ipak bi bio ostao u
prolaznom. Tek onda kada valovi jedne sasvim druge prirode dotaknu u njemu
podruje koje i samo pripada ovoj drugoj prirodi# moe se u njemu razviti organ
za ovaj drugi svijet.
Evanelje po Filipu ne daje samo usporedbe razrjeujue snage i prolazne prirode
potpuno razliitih bia nego i opisuje kako se odigrava razrjeujui proces u
ovjeku koji je dodirnut ovom snagom i koji je na nju reagirao. Ono opisuje
djelovanje ove vie snage# koja u ovjeku stimulira istinsko Ja# koje je do tada
bilo prikriveno# dovodi ga rastu i zrelosti dok se opet ne sjedini sa izvorom#
Ocem# dok punoa punoe spoznaje ne prodre u novo roenu svijest ovjeka.
Stupnjevi razvoja ove vie snage opisani su kao: "krtenje"# "posljednja
veera"# "pomazanje"# "kri"# "razrjeenje"# "uskrsnue" i "sveto vjenanje"#
ne misli se pri tome samo na vanjske rituale# nego na konkretna djelovanja
snaga duhovnog svijeta u ovjeku# kroz koja korak po korak ostvaruje svoje
razrjeenje.
Simbolinim djelovanjem u svijetu prikaza mogue je ovaj proces pratiti i pojaati.
Ali odluno i izvorno je djelovanje snaga iz neprolaznog svijeta. Kada ona ne bi
bila prisutna# ne bi bila korak po korak asimilirana od ovjeka# pa on ne bi
mogao biti razrijeen# i tako bi esto ponavljani vanjski rituali morali ostati
sasvim bez uspjeha. Oni ne bi mogli razrijeiti unutarnji proces niti ga ak
nadomjestiti# najvie to mogu je darovati smisleno osjeajni utisak. Djelovanje
takovih rituala koja ovjek osjeti na sebi jer u njih vjeruje# nisu rezultat
oslobaajuih snaga ve pripadaju svijetu prolaznosti i prikaza.
Evanelje Istine nije neto poput isprazne izreke - zbirke aforizama# kako bi se
povrno gledajui moglo priiniti# nego u sebi povezana kompozicija: slijed slika i
misli kroz koje se provlai jedna razaznavajua glavna nit# u koju se slijevaju
ostale kao sporedne rijeke# koje se granaju i opet sjedinjuju s njom. To ba nije
nikakva iscrpna# dobro ureena punoa misli# koje e u svakom sluaju biti
postavljene veinom formalno# izravno jedna za drugom. Kada danas netko pie
jednu knjigu# poinje tako da npr. u uvodu opie temu# da bi ju tada izloio. On
njeguje nove misli# objanjava neophodna zastranjenja i ponavljanja: "Moram jo
neto staviti prije nego to mogu ovo ili ono u ovome tekstu"# ili:" moram jo
jednom pogledati natrag". U ovom tekstu nedostaju
33
takve govornike fraze. Citaoc mora sam zapaziti to je ono naknadno, to
V
privremeno rjeenje, dodatak ili varijacija. Cesto se pounom izrekom daje uvod
teme, tako rei naslov poglavlja, koji e biti izveden kroz slijedee izreke, ili
drugom izrekom saetak prethodnih. ali u cijelosti su sve izreke i aforizmi
povezani i ine, kao to je reeno, veliki ralanjeni svemir misli.
Tema odnosa snaga prolaznog svijeta za snage neprolaznog svijeta takoer je
tono odreena nainom pounih izreka. Prolazno e biti predstavljeno kao kopija
neprolaznog, kao njegova usporedba, u obliku predodbi zemaljskog dogaaja, iz
ega slijedi zakljuak da je isto tako sa neprolaznim, duhovnim odnosom. Jer
stvarno su mnogi odnosi u prolaznom svijetu preslike duhovnog. Sa druge pak
strane postoji nepremostivost prolaznog i neprolaznog svijeta, od preslike i
stvarnosti, vanjskih svojstava i unutarnjeg bia. Tada susreemo aforizme koji
kau: ovdje je to tako, tamo je sasvim drugaije.
Kako bi naa predodba bila sa razliitih strana obuhvaena: moemo analogijom
prenijeti dogaaje iz svijeta boja i svjetla u svijet buke i zvuka i tako uputiti jedan
svijet na drugi. Ipak razlika izmeu ovih dvaju svjetova ostaje nikada nedokinuta.
Ako se u ovjeku treba razrijeiti njegovo prikriveno, njegovo istinsko, tj. treba biti
prepoznato, tada odgovarajua struja snage istinskom biu ovog ovjeka tee i
biva primljena. To je bitan preduvjet razrjeenja. Nedostatno je da se utjecaj od
ovjeka ovjeku vri na razini ovozemaljskih osjeaja, misli, volje i vjere. Nego
mora tei struja viih snaga reprezentiranih od Isusa Krista.
Evanelje po Filipu zapoinje ovom izjavom i biva ogrnuto razliitim slikama.
V
Prva se odnosi na odnos pradavnih i obraenih idova. Uvijek je u idovstvu bio
problem da li i kako bi trebalo pridobiti od neidova nove idovske drugove.
V
Oito je postojalo uvjerenje da samo jedan idov u kojemu pulsira krv Abrahama
moe neposredno biti u savezu s Bogom i neposredno ivjeti u svezi
V
s Bogom. Samo takav jedan idov je posjedovao sposobnost, karizmu, napraviti
idovskog druga koji bi bio spreman da se dri zakona i koji e iznutra biti
V
dovoljno snaan da moe prkositi svim progonima koji ga oekuju. idovski drug
nije imao neposredan odnos s Bogom i time nije imao niti snagu da bi mogao
napraviti jednog idovskog druga sa unutarnjom vrstoom.
V
Izraava se kao samo po sebi razumljivo da idov koji stvara, stvara
V
neposredno jednog novog idova, jer je u sjemenu iz kojeg je stvoren novi
V
idov prisutna krv Oca. A kroz ovu krv novoroene posjeduje neposredan odnos
prema Bogu.
V V V
Odnos idova prema idovu, odnos idova prema idovskom drugu je isti kao i
odnos meu kranima.
Istinski Krist, to znai istinski ovjek, koji je pomazan snagom neprolaznog
svijeta# moe stvoriti istinskog ovjeka ako je u tom ovjeku ve klica# sjeme
ove snage# prisutna. Istinski Krist ivi iz snage istine# neposredno iz struje krvi
Krista. On moe stvoriti novoga Krista ako sretne takvog ovjeka koji u sebi ima
prisutno arite ove struje snaga. Ova se sposobnost tada moe razviti u snazi
istine za istinskog ovjeka.
Ako je ova sposobnost u ovjeku neosjetljiva za zraenje krvi Krista# takav ovjek
ne moe postati istinski Krist# niti ivjeti iz snage Krista. No jedan istinski Krist
povezan sa krvi Krista moe u drugom podobnom ovjeku
V
napraviti Krista isto kao to Zidov moe napraviti idovskog druga. To znai da
ovjek najmanje to moe napraviti je usmjeriti svoja promjenjiva svojstva: misli#
osjeaje# impulse volje# kao kod eljeza ka Kristovom magnetskom polju i time
e biti uzdignut iznad utjecaja prolaznog svijeta. On tada ivi u podruju utjecaja
Krista bez da se privremeno razvije u istinskog ovjeka ili ak bez da stvara druge
Krane i ne moe ih napraviti. No ovo je stanje povoljan preduvjet kako bi se
jednoga dana u njemu mogla aktivirati sposobnost istinskog ovjeka.
Ovo stanje bi se dalo usporediti sa umjetnikim darom. Umjetnikom moe postati
samo onaj koji u sebi posjeduje odgovarajui talent. Takav oe druge ljude potai
k umjetnosti# a stvoriti umjetnikom moe samo onog u kojemu jedan takav
talent postoji. i eka razvoj. Sve druge njegova djela mogu radovati# mogu
usmjeriti svoje misli i osjeaje na njih. Ali ako nisu i sami umjetnici# ne mogu
stvarati i isto tako ne mogu tako dobro kao sam umjetnik biti oduevljeni za
njegova djela. Ali se moda ipak postepeno razvije u njima umjetniki talent ako
se bave njegovom umjetnou.
Postoje dakle dva tipa ljudi: prvi# koji je iz istine# odabrani# koji je sposoban
primiti "ivot"# "boju dobrotu" i drugi koji nije sposoban primiti# niti naslijediti
"dobro od gospodina". Prvi tip moe se spasiti i biti razrijeen primanjem i
asimiliranjem struje Krista. Drugi se tip moe samo "otkupiti" moe se osloboditi
zapletenosti u svijetu novim uvjerenjem.
Tko na struju snage Oca reagira nasljeuje ivot# biva uzet u svijet neprolaznosti
i uzdignut nad svijetom od kojeg jo dodatno nasljeuje prolazno.
Svaki je ovjek pri tome potencijalni odabrani# jer je klica istinskog bia sadrana
u njegovom prolaznom obliku. No stvarno je odabran samo onaj u kojemu je ova
klica uzela za klijanje# koja se razvila do tog stupnja na kojem je ovjek postao
djelotvorno svjestan. Stoga u praksi postoje odabrani i oni koji to nisu.
V
Upravo prije navedena izreka o Zidovima i idovskim drugovima ne stoji
V
sluajno na poetku Evanelja po Filipu# ona se odnosi na ondanje Zidove koji
35
su bili postali Krani. Tamo gdje je prije bila odluujua krv Abrahama i odnos
spram Boga bio odreen zakonom majke, sada se bioloke veze nadomjetaju
duhovnim: krv Krista, snaga duha ini ovjeka istinskim i vraa ga Ocu, duhu.
Stanja ovih dvaju tipova ljudi biti e predstavljene kasnije kroz jelo: Krist donosi
vlastitu hranu, dok su moi i snage prolaznog svijeta vodii u smrt. Kroz
usporedbu stvaranja djece i stvaranja djela, djeca e biti roena iz bia: mira:
ovjeka te e tako istinski ovjek biti roen krvlju Kristovom,: a djela koja e
ovjek svojom sposobnou i naporom napraviti, ostvariti i tako bi svako
prenoenje vanjskih sposobnosti ili prijenos znanja bio samo stvaranje djela koji bi
ostao u podruju prolaznog svijeta.
Isto tako dva bia ovjek a mogu se predstaviti staklenim i glinenim posuem, u
praktinom ivotu dva tipa ovjeka: istinsko je bie nastalo iz bojega daha. Ako
se njegovo tijelo razbije, svjetlosna haljina, novo tijelo moe se izgraditi iz
neprolaznog daha. Prolazno bie ovjeka ima jedno tijelo koje je izgraeno iz
smrtnog materijala. ako to tijelo umre, nee vie moi biti probueno u ivot. Ono
je smrtno i pri smrti se raspada u svoje smrtne elemente.
U Evanelju se na vie mjesta govori o odnosu odabranih i onih koji to nisu.
Snagom odabranih ive i oni koji to nisu, ive u njihovoj sjeni i njihovom Redu, te
mogu voditi plodan ivot. Ali ako se udalje iz podruja utjecaja odabranih, padaju
natrag u ivot meusobne rastrganosti. Tako je isto i sa imenom, koje je Otac dao
Sinu, to jest novoj svijesti, koja prepoznaje Oca. Tko ovu novu svijest posjeduje,
ne izgovara ju, on to ak niti ne moe izgovoriti kroz pojmove prolaznog svijeta.
Tko ju ne posjeduje ne moe znati o emu je rije. Usprkos tomu, ova nova
svijest: ime: pokuava kroz pribliavanje ovjeku vezanom na svijet prividnosti,
pojmovima o ovoj novoj svijesti, kako bi se omoguilo prvo pribliavanje, a time
moda i stvaranje.
No upravo ovakav nain rada pridonosi zbrci.
Tako mogu nastati ideoloki i dogmatski sistemi. 4raevina oznaka i pojmova e
se trebati odnositi kao simboli bojeg svijeta., a odnositi e se na zemaljski svijet i
time prouzrokovati strano razoaranje. Upravo rijei kao to su Otac, Sin i sl.,
koje oznaavaju prvobitno duhovni princip snaga, koje e se moi doivjeti samo
od iznutra odgovarajue svijesti, odnositi e se na svijet predodbi i tako
konkretizirati. Tako e ljudi biti zadrani ovim sistemima pojmova u podruju
prolaznog svijeta prividnosti, nadvladani sa moima u njima, a svijet duha e im
biti zatvoren. Svu svoju energiju ljudi rtvuju ovim ideologijama i sistemima, dok
njihovo istinsko bie zakrlja u meuvremenu. Samo ako se slobodan od
predstava opet neposredno otvori Bogu, moi e ono u njemu to je zakrljalo
probuditi u vjeni ivot.
36
Ovaj tekst pokuava takve pogrene predstave otkloniti. Prva pretpostavka je
Marija# zemaljska majka Isusa koja je zatrudnjela po Duhu svetomu# tako da
Isus nije imao zemaljskoga Oca. Ovakvo tumaenje proizlazi iz pretpostavke da se
pojmovi kojima se tumae duhovna stanja primijene na zemaljske prilike.
duhovno gledano# Marija je djevianska dua koja se oslobaa svakog utjecaja
jedne drai prolaznog svijeta i cijela se obraa Duhu# istini. Iz ove predaje e se
moi roditi Sin# nova svijest koja prepoznaje oca i s njim je sjedinjena. Potrebno
je objasniti i Isusa Krista. Isus je dodue jedinstvena individua. Ali se naviklo
Krista povezivati jedino i iskljuivo sa ovim entitetom# kao da Krist samo kroz tu
individuu moe postojati. Krist je pak openita obuhvaajua duhovna snaga#
visoki princip# koji u sebi sadri sve. Ova openita snaga moe se takoer
povezati sa drugim individuama i biti pojavan# tako da e individua postati Krist:
"pomazani" koji sam moe dati pomazanje dalje. To se uvijek opet moe dogoditi
u svim vremenima i kod svih naroda# i nije ogranieno na jednu individuu-Isusa-
iako# kako su nosioci Kristove snage individue# svaki ima drugaiji zadatak i
svoju osobitu kvalitetu.
Konkretizacija takvih pojmova# kao to su tijelo i krv Kristova dovela je do
pogrenog shvaanja uskrsnua i djelovanja Isusa. Pogreno je shvaeno da nae
prolazno tijelo moe uskrsnuti. Ali uskrsnuti moe samo istinsko bie ovjeka i to
u novom tijelu duhovne supstance: misli# osjeaja i ivota koji su roeni iz
spoznaje i istine# a Kristova hrana# penica# je upravo snaga istine# snaga
duha# koja e biti proslijeena kroz Isusa Krista ili od nekog drugog ovjeka u
kojemu Krist ivi opet.
Jer je Isus prototip jednog ovjeka koji posjeduje dvostruko bie svjesno: jednom
viom svijeu sjedinjen je sa Kristom i sa ocem: sa niom svijeu njegovo je Ja u
prolaznom svijetu. Ovim nainom on moe proivjeti i omoguiti proces
razrjeenja. Snagom i svijeu Krista razrjeava sve veze zemaljskoga svijeta u
sebi# svu ogranienu svijest i prolazno Ja. Time to ljudima koji su osjetljivi na
njegove vie snage podjeli te snage i omogui im da sami izvre proces
razrjeenja. Snagom rijei stvara u za to pripremljenim ljudima embrio savrenog
istinskog ovjeka. A ovjek koji je rijeju zatrudnio - jedna Marija# raa tada
savrenog ovjeka.
Jer tko je zapravo jedna takva Marija i to je Duh Sveti od kojega e ona
zatrudnjetiF Evanelje po Filipu ovome posveuje vie prostora. Sveti Duh je
majka# istina# uvijek postojei zakon# uvijek postojee polje snaga# moglo bi
se tako rei# da mu se moraju podrediti svi razvoji u svemiru i ovjeanstvu.
(Otac je stvaralaka spoznaja# nevidljiva vatra# koje oblikuje i aktivira ovo
polje). Ova istina ima dva oblika postojanja: jedan u neprolaznom# naoj
37
svijesti prikrivenom svijetu i drugi u prolaznom svijetu, gdje ona npr. poput
prirodne snage brine da snage ovog prolaznog svijeta kao ljudi ostanu u okvirima.
Ako oni ipak prijeu granice, biti e korigirani reakcijom okoline, u ljudskom ivotu
poznatoj "sudbini". Tako e i moi zla, divlje ivotinje opisane slikovito u
Evanelju, koristiti cjelokupnom razvoju, iako same misle da samo sebi slue.
U jednoj Mariji, ljudskoj dui otvorenoj za duha, Duh sveti poprima oblik mudrosti,
Sofije. Ona je isto dvostruka u neprolaznom svijetu je snaga koja u dui
prepoznaje neprolazne zakone, u prolaznome svijetu je snaga koja ove zakone
ovog prolaznog svijeta razabire: npr. zakon prolaznosti, smrti. Svaka "rtva" svako
djelo jednog ovjeka za svijet i ovjeanstvo mora biti ovom mudrou ispunjeno,
jer drugaije djelo nije plodno. Razum prolaznog svijeta tei proizvesti djela
uspjeha i sree koja su prolazna, ova Sofija nema s njima nita zajedniko.
Neplodna je jer raa takvu prolaznu djecu.
Isus je bio primjer ovjeka koji je svoja djela soli solju mudrosti i tako ih oplodio za
razvoj ovjeanstva i prirode kako bi se razvijali u smjeru istinskog odredita.
Mudrost "Marija" bijae njegova majka: zato to njegova dua bijae proizila iz
ove mudrosti, ona bijae i njegova sestra "jer sve due koje su sline proistjeu
od iste majke" a bijae i njegova druica: jer njegov duh, njegova sposobnost
spoznaje bijae uvijek povezana s njegovom duom. Isus koji je bio savreni
ovjek upotrijebio je sve snage svijeta kao pitome ivotinje i proizveo u mudrosti
plodna djela. Njegovim se djelima hrane svi ljudi: i dobri, i zli i oni koji jo ne ive
iz oslobaajuih snaga.
Sada su u naem tekstu postavljeni temelji za dalje izlaganje. Ustanovljena je
dvojna stvarnost: gornja i neprolazna i druga donja, ona prolaznog svijeta gdje je
ovjek zapleten u donji svijet prividnosti, a po svom istinskom biu pripada
gornjem svijetu. Njegovo je istinsko bie postalo latentno i svojom vlastitom
snagom nee moi vie oivjeti Stoga je potreban dotok i primanje novih snaga iz
neprolaznog svijeta, iz Kristove rijei. Utvrene su i zakonitosti ovih djelovanja
snaga.
Evanelje po Filipu opisuje sada tonije tijek podjele gornjeg i donjeg svijeta, da
bi se paralelno skicirao veliki proces pobjede ove podjele, djelovanjem razliitih
aspekata viih snaga, od krtenja do svetog vjenanja- svadbene odaje. Pri tome
se ne ide jednostrano nego sveobuhvatno kako bi se obuhvatila sva dubina,
ovisnost podjele i puta k sjedinjenju u uvijek novim zahvatima. Iznad svega e se
objasniti kako proces od podjele k jedinstvu: krtenje s vodom, krtenje s vatrom
odnosno pomazanje i posljednja veera, kri, razrjeenje i uskrsnue, i konano
sveto vjenanje - nisu vanjski misteriji,
38
nego konkretno djelovanje novih snaga u ovjek# kroz koje e njegovo istinsko
bie biti opet postepeno probueno u samostalan ivot. Kristova snaga se dijeli
kao svjetlo u boje i razliitim valnim duinama djeluje u ovjeku# zavisno od
stupnja njegova razvoja na putu k svetom vjenanju. Onaj koji samo vjeruje u
djelovanje ovih snaga# bez da ih stvarno asimilira# nita nee primiti. On je
Kristovo ime# bie snaga Krista posudio.# primio na dar# i nee biti stvoren kao
Krist.
U krtenju vodom snaga Krista djeluje proiavajue. ovjek dodirnut ovom
vodom otkriva u ovoj snazi# koja ga uzdie iznad njegovog starog bia# kako je
on u svom sadanjem biu potpuno odijeljen od gornjeg svijeta i nesposoban ui
u ovaj gornji svijet# ak i kada bi svoje "bie gusjenice" razvio do najvieg
savrenstva. to je snaga pokore.
U krtenju vatrom djeluje snaga Krista kao hrana# zadnja veera za istinskog
ovjeka koji sakriven lei u gusjenici# kao dodatak leptiru. To je ulje pomazanja#
snaga novog ivota# u kojem e se istinski ovjek roditi ponovo. Istina se
ostvaruje u ovjeku.
Time je povezano tree# postepeno propadanje stare svijesti# koja bijae vezana
na svijet prividnosti i vezanosti na ovaj svijet: staro bie umire na kriu. U novoj
snazi niti ne moe opstati staro bie# zabluda i iluzija e biti rastoene vatrom
istine Kristova snaga djeluje kao gorua vatra.
To znai etvrto razrjeenje iz zapletenosti prolaznog svijeta# uskrsnue istinskog
ovjeka: on postaje sam sebe svjestan# istina u ovjeku postaje nepokolebljiva i
samostalna# on je postao neovisan od svih utjecaja iz prolaznog svijeta i ivi
samo iz novih snaga# koje su sada u njemu vrsto usidrene. Kristova snaga
djeluje kao osnova ivota.
Peto e se sveto vjenanje slaviti u "vjenanici": Istina s proirila u dui ovjeka#
dua je osloboena prolaznih privienja# postala je sama neprolazna# uzdigla se
u polje snage# u strukturu istine. Stoga je sada sposobna primiti zarunika#
stvaralaku spoznaju# kojoj sada odgovara. Ona e se sjediniti sa spoznajom#
koju svijet nosi# i prima svjesno punou punoe# postaje svjesno arite snaga
svijeta. Kristova snaga djeluje kao ispunjenje.
Ono to je poelo u brakolomstvu# razdvajanju# biti e u svetom vjenanju
vraeno natrag.
Kako se treba razumjeti ovo brakolomstvo?
Tumaenje Evanelja po Filipu govori: ovjek je prvobitno stvoren od Oca#
spoznaje i majke# istine: od Oca ima duh# od majke duu. Dua je osim toga bila
oblikovana iz Djevianske zemlje# iz "duha"# koji je proiziao od Oca. U Adamu
bijahu dua i duh sjedinjeni# Adam i Eva# aktivni i pasivni princip# povezani u
jednom biu. Vanjtina i osoba ovoga bia bijae Rije# koju je ono izgovaralo#
39
njegovim svjesnim stvorenjima. Tako pradavni ovjek bijae slika bojeg
trojedinstva: Otac, Sveti Duh i sin, i ivio je u: raju: - jedinstvu s Bogom. Ovo bie
bijae duhovno-duevno, ali je imalo vidljivu osobu, po vrsti ne smrtnoga tijela.
U ovom se biu nalazila mogunost udaljavanja od pradavnoga Reda i oblikovanja
vlasti, ne u spoznaji Oca poivajue spoznaje: ova se mogunost imenuje kao
zmija. Dua se priklonila ovoj mogunosti, primala je hranu od zmije, jela je plod
sa stabla tvrdoglavosti, te se time odvojila od neprolaznih zakona i stvorila
prolazni svijet predstava, u kojemu se kao osobnost ogradila od okoline. Dobro e
to njoj koristi, zlo to joj teti. Time je sama postala smrtna: njena svijest,
oslonjena na prolazne predstave, otila je sa ovim predstavama. Adam, duh, ju je
otrgnuo, dala mu je takoer jesti od ploda, tako da je utonuo u nedjelovanje.
Zmijom e se takoer oznaiti moi koje su pradavnim duhovnim biima uzele
besmrtne due i na njihovo mjesto postavile smrtni otisak.
Tu lei razlog podjele: besmrtna dua se odstranila od besmrtno djelujue
spoznaje i osobne djelatnosti miljenja, koja stvara samo predstave. Time je
postala smrtna i ogrnula se jednim materijalnim smrtnim tijelom. Duh na kojega
je bila vezana ostao je kod nje, ali kao pali, oslabljeni aneo. U ovom se stanju
nalazi ivi ovjek u prolaznom svijetu: on je po tijelu i dui smrtan. Smrt se
ispoljila brakolomstvom due, koja je napustila duh radi razuma.
Ovo stanje se komplicira jo i time to se u pradavnim vremenima Jedinstvo duha
i due savrenog ljudskog bia moglo manifestirati u dva razliita oblika: jednom
dua bijae ensko, vie okrenuta prema unutra, drugi put bijae muko, okrenuta
prema van. Tekst govori o mukim i enskim duama Prvobitno bijahu pod
pojmom anela miljeni muki i enski aneli, tako da su muke due bile
sjedinjene sa enskim anelima, a enske due sa mukim anelima, tako da su
pradavna bia bila po sebi dvospolna, ali su ipak egzistirala dva razliita oblika
ove dvospolnosti. To se je moglo predoiti tako da je neto u jednom atomu jezgre
pozitivno, a elektronska ljuska je negativno nabijena: dok je to u drugom atomu
obrnuto.
Takoer je i zmija, neisti duh, tvrdoglavi razum predstavljena bipolarno: ona
moe nastupiti u enskom i mukom obliku. Tako se smrtni ljudi sastoje od
"enske" odnosno "muke" smrtne due, iji izraz je muka odnosno enska
osoba, kakvu poznajemo. due e biti voene neistim duhovima, aktivnim
odnosno pasivnim razumom. A u svakome drijema jedan aneo, jedna pasivna ili
aktivna ista snaga duha. Svaki smrtni ovjek trai svog partnera u nekom
drugom, suprotno napunjenom ovjeku i tei k sjedinjenju s njim. Jer ovjek je
izgubio svoju spolnu nezavisnost podjelom od anela, istinskog partnera
40
due. ovaj gubitak spolne nezavisnosti je najjai izraaj gubitka jedinstva s
duhom.
Kada bi se dua otklonila od tvrdoglavog razuma i time od svijeta prolaznih
predstava i pojava i opet se okrenula svome anelu# istome duhu# opet bi
postala besmrtna i mogla bi slaviti sveto vjenanje# sjedinjenje sa duhom# i
time takoer zadobiti spolnu nezavisnost. Bilo bi ovo neto sasvim drugo nego
to je sjedinjenje Anime i Animusa kod .. 4. Junga. Animus i Anima su kod njega
dijelovi due# koji su vezani na svijet prolaznosti. Njihovo sjedinjenje u jednom
ovjeku osvjeivanjem svakog prikrivenog djela moe prouzrokovati dodue
samostalnost ovjeka prema drugome spolu. Ali Evanelje po Filipu misli na
dokidanje odijeljenosti spolnih oblika uope# a to je mogue samo ako se enska
odnosno muka dua odvoji od svijeta prolaznosti i time postane prijemiva za
prikriveni i nedjelotvorno nastali duh# svetu muku odnosno ensku snagu.
Na ovim osnovama poivaju opisi slika i usporedbi naega teksta u odnosu na
misterij vjenanja koji je na putu ovjeku za razrjeenje iz materije.
Nakon to se je tema brakolomstva opet naela# nunost za ovjeka krtenjem
razrjeujuom bojom snagom postala neprolaznom# nakon to je jo jednom
nepremostiva razlika prolaznog i neprolaznog ovjeka prikazana razliitim slikama
(nacionalni i socijalni oblik ovjeka nasuprot biu Krista# staklo nasuprot
posudama od gline# oni koji vide nasuprot slijepcima) tekst se obraa misteriju
vjenanja. Zemaljsko je vjenanje kopija svetoga vjenanja# isto kao to su
smrtne due kopije besmrtnih. Tako dugo koliko jedna dua ivi odijeljena od
anela# istoga duha# predana tvrdoglavom razumu# neistom duhu# stalno
e gorjeti od udnje za drugim partnerom# ali nikada nee biti zadovoljena.
Usprkos tomu u prolaznom svijetu postoji brak kao institucija preko koje se jasno
dodjeljuju ena muu - inae bi bilo stanje stalne nezatienosti i kaosa
posljedica. Ovom zatitom koju nudi institucija biti e usporeeno sjedinjenje
due sa njenim istinskim anelom# sa svetom snagom# zarunikom odnosno
zarunicom. jer e time ovjek opet biti neovisan# dvospolno bie# a ne neisti
duh# i nikakva zmija nee moi njegov duh vie posvojiti.
Moe se svetim vjenanjem# kako to pisac Evanelja po Filipu podrazumijeva#
na primjeru objasniti. Svatko poznaje to znai stajati pred nerijeenim
problemom. Mogue je napornim razmiljanjem traiti rjeenje# od koje metode
emo odustati# ili da se mirno eka tako da se cijelo bie i njegova dua usmjeri
mirno na problem i istovremeno tei za rjeenjem. Ovo se stanje ak nee trebati
svjesno odravati# ak moe due vrijeme postojati ispod normalnih
svakodnevnih poslova# koji trae odreenu panju.
41
Odjednom iskrsne pomisao, iz dubina ili visina, ne zna se otkuda, spoznaja, misao
koja prodire u stanje ekanja due i nastaje svjesno u razumu. Spoznaja, misao,
proizlazei iz tamnog nevidljivog podruja je Otac, stanje ekanja due majka, a
svjesni razum koji e se moi formulirati kao rije je sin. Slijed prodora spoznaje u
duu je sveto vjenanje.
Kako se u prolaznom svijetu razuma odvijaju raznovrsne misli, stanja i
razumijevanje koji su prolazni, tako se mogu odvijati i u neprolaznom svijetu
duha.
Moe se naslutiti takvo stanje due daleko vieg intenziteta nego to je opisano
stanje ekanja i neprolaznost: snaga istine, prijemivost za duh, iva voda.
Takoer se moe naslutiti jedna spoznaja koja nije bljeih misli po vrsti naih misli
ve je stvaralaka volja koja poziva stvorenja u ivot, kao individualnog ovjeka.
Takva je misao neprolazna, djeluje kao zapaljujua vatra. Iz ovog obojeg nastao
razum bilo bi svjetlo, svjetlea svijest.
V
ovjek je nastupio po zakonu vatre, duha i zakon u kojem ivi, dua, je voda,
V
snaga. svijest u kojoj se manifestiraju spoznaja i snaga je svjetlo. ovjekovo
duhovno bie nastaje i sastoji se od suradnje neprolaznog duha i snage. A sve
ovo ne ovisi od opaanja organskih osjetila i aparata razuma vrstom naeg
mozga.
"Svetim vjenanjem" ovjek novom svijeu izvrava svjesno ovaj stvaralaki
razvoj, to znai neprolazne zakone svemira - Otac i neprolazna istina - Majka
postaju svojom djelatnou osvijeteni u ovjeku, u njegovom vlastitom biu. A
on sam e postati svjestan sebe samoga kao rezultat ove aktivnosti.
Tako se moda moe razumjeti kako dijete koje nastaje sjedinjenjem mukarca i
ene moe sluiti kao preslika sjedinjenja stvaralakog duha i primajue istine sa
rezultatom svjesnog razuma.
Kako smo vezani na vidljivi svijet, njegujemo shvaanje da je tjelesno sjedinjenje
daleko stvarnije od koncepcije razumijevanja u kraljevstvu duha. To je stoga to
su nae misli i razumijevanje slabi, prolazne sheme, u usporedbi sa stvaralakim
mislima Boga.
Piscu evanelja po Filipu bijae vjerojatno objavljeno sveto vjenanje kao snano
duhovno iskustvo, mnogo stvarnije nego sjedinjenje mukarca i ene. ovo
sjedinjenje je mogao oznaiti kao slabi odraz, kopiju svetoga vjenanja.
On ak shvaa tjelesno sjedinjenje kao manifestaciju stvaralakih duhovnih snaga
ovjeka u jednom podruju i na nain koji vama nije primjeren. Stoga se kod
sjedinjenja stalno govori o vjenanju "oskvrnjenju".
Biblijski nain govora pokazuje da su pri tjelesnom sjedinjenju, nama nesvjesno,
zaista djelotvorne duhovne stvaralake energije, kao Adam je
II II v
"prepoznao" svoju enu.
ovjek vlastitom snagom ne moe ui u ovaj misterij svetoga vjenanja# brane
odaje. potrebno mu je dvostruko bie koje je svjesno neprolazne prirode i ima
udjela u neprolaznom svijetu i tom sposobnou izvri podjelu ovjeka od duha#
da bi proivio sveto vjenanje i omoguio ljudima da ga slijede. Isus je takvo
jedno dvostruko bie koji je u snazi Krista roen kao Adam iz duha i djevianske
zemlje i na kriu je svjesno izvrio podjelu ovjeka od Boga.
Kod njegovog krtenja na Jordanu ve se objavilo njegovo bie i njegov zadatak#
u njemu je Otac ponovo sa Majkom izvrio sveto vjenanje# iz kojega je proiziao
Isus# Sin# rije. Time je bila poloena klica za uskrsnue. Ono se je odvilo poslije
smrti staroga bia na kriu# ono je postalo vidljivo# svjetlosna haljina# tijelo
uskrsnua# duhovna ljuska svijesti# bijae se potpuno razvila i mogla se je
ugledati.
Kao to je Isus u snazi Krista razapeo staro bie podjele# tako da je istinsko bie
opet uskrsnulo# a novo nastala dua i besmrtni duh se opet mogli ujediniti# tako
svaki ovjek od tada moe izvesti ovaj proces.
Jo jednom slikovito prikazuje Evanelje po Filipu razvoj "brakolomstva" ovjeka i
njegovo ponovno sjedinjenje s duhom kroz genezu poznatog stabla spoznaje.
Pradavno sjedinjena s duhom ljudska se dua (Eva) odvojila od (Adama) i jela sa
stabla spoznaje dobra i zla# koje e biti imenovano kao stablo (vanjskog) zakona.
Jer tko se je tvrdoglavim razumom otrgnuo od identiteta sa unutarnjim stvarima#
za toga stvari postaju vanjske predodbe# kojima se on suprotstavlja. kao
ograeno bie. Time stupa vanjski zakon na snagu# koji poput socijalne i moralne
norme predoava ovjeku njegovo brakolomstvo i bratoubilako stanje i kao
zakon prirode korigira po njegovom otklanjajuem stanju jedinstva s Bogom#
tako to njegovu svijest i tijelo ivotinje u dano vrijeme razrjeava smru. ista
snaga s kojom je ovjek bio prije jedinstven prilazi mu sada neprijateljski# jer se
on postavio nasuprot njoj.
Ako ovjek opet jede sa stabla ivota# znai vrati li se natrag bojem jedinstvu#
dobiva svijest i svjetlosnu haljinu koja je besmrtna. on postaje istinski ovjek#
prima puninu punoe# iroku svijest o unutarnjem biu svijeta# "promatranje".
On se vie ne dozvoljava voditi izvana pri svojim djelatnostima# ve jede#
potpuno u skladu sa svojom eljom# ini ono to iz njegove nutrine izvire# to
odgovara njegovom istinskom biu. A kako ovo istinsko bie miruje u Bogu# on
ini ono to Bogu odgovara.
U emu se sastoji takav odnos? U ljubavi# davanja dalje pomazanja i snaga koje
je primio# drugima: pri tome je voen sposobnou razlikovanja# kako bi znao
tko je za te snage spreman a tko nije. Pri tome stalno izvrava ne
43
vlastitu, nego volju Oca, u kojemu poiva. Nikoga nee raalostiti jer to ak niti
nije u stanju, kako radi iz Oca, Majke i Sina, koji nikada nikoga nije rastuio, jer je
njegovo bie postalo inteligentna ljubav.
Kako e ovjek doi u ovo stanje, po krtenju vodom, krtenju svjetlom,
uskrsnuu i razrjeenju ui u puninu punoe? On poinje time da "tijelo", staro
bie i svijest, bivaju raspadani u njemu kroz neposrednu snagu Krista koji
unitava zlo. To se ne moe izvesti tako da se njegovo korijenje potisne duboko u
tlo ili se kopa iznad tla. niti e zlo biti nedjelatno time to e se
V
potlaiti, niti time da se silom odstrani. ovjek mora izdii korijenje zla mnogo
vie na svjetlo nove svijesti, spoznaje: unutra e ono postepeno odumrijeti.
Svjetlo, snaga nove svijesti je prisutna: zavjesa koja je visjela pred svetitem
boje punine, rastrgana je djelom Isusa, odozgo na dolje, tako da i ljudi koji su
sasvim u prolaznom svijetu mogu postati sudionici punine, ako samo svoje
zakrljalo bie otvore snazi svjetla, koje prodire kroz zavjese, kroz veo iluzija.
Vrijeme za to je zapoelo. Od pojave Isusa zlo sve vie i vie dolazi do izraaja i
mora se razrijeiti u svjetlu i snazi jedne nove svijesti ljudi. Paralelno s time
nastaje kraljevstvo duha, Krista, sve se vie objavljuje ono to je u vidljivom
svijetu bilo prikriveno, jer ga se u osobnosti nije kao Kristu odgovarajua svijest
ljudi prepoznalo. staro ovjekovo bie pri ovome procesu mora i moe suraivati:
kopija ima funkciju ponovnog roenja. Ovo se jedinstvenim aforizmom vrlo lijepo
izraava, apostol Filip koncentrirano jo jednu izjavu daje u ovom Evanelju.
Apostol Filip je rekao: "Josip, tesar, posadio je vrt, jer mu je trebalo drvo za njegov
zanat. Tesao je drva iz stabala koja je posadio. A njegovo je sjeme visilo (na
kriu), koje je posadio. Njegovo sjeme bijae Isus, a posadio je kri."
Tko bi drugo mogao biti tesar Josip nego zemaljski ovjek, koji neprestano stvara i
radi. Izvrava djela, "sadi vrt" jer treba drvo za svoj zanat: cilj mu je stvarati
kulturne vrijednosti, samoga sebe dalje razvijati, razvijati i drutvo i prirodu.
Utoliko je on zemaljski ovjek koji samo stvara a ne ostvaruje, koji stvara prolazno
a ne vjeno. On je svakako takoer tjelesni otac ovjejeg sina, u njemu je
sakriveno sjeme Isusa, koji je istovremeno i Boji sin, dakle ima isto i duhovnog
oca: u njemu je sakriven istinski ovjek. A njega moe ostvariti, ostvari li ga to
vie nije prolazno djelo, ve neprolazni proizvod. Najprije se tesar Josip bavi
sasvim svojom zemaljskom aktivnou. No odjednom spozna, jer je tim
aktivnostima dosegao granice, granice njegove osobne sposobnosti djelovanja i
snage: sam on je prolazan, njegova su djela prolazna. Ovom spoznajom opaa
istinsko bie u sebi: budi se sjeme. Istovremeno postaje ovom spoznajom sve do
sad uinjeno jednim kriem,
44
jedan kri naime# koji stoji u suprotnosti sa potrebama istinskog ivota# koje su
se probudile u svijesti. time je sjeme# nova svijest# Isus# privren na kri
stare stvarnosti. A sada se smrtno na Isusu oslobaa# ono to je ljudsko i
zemaljsko u njegovu novu svijest# zemaljsko umire na kriu iskustva koje se ne
moe sainiti iz prolaznog i neprolaznog. istovremeno je nova svijest postala
slobodna# ovom svjesnom smru svojih okova# staroga ruha# moe se rairiti i
rtvovati. ono to je na Isusu boje# njegove snage Krista# ire se smru
zemaljskog Isusa na kriu# snage pomazanja za ovjeanstvo se oslobaaju.
Dakle# neophodan je rad zemaljskog ovjeka# tesara Josipa# jer on samo kroz
ovaj rad dolazi do granica i u ovom se iskustvu budi nova svijest# kojoj e djela
tesara postati kri. Najprije e se napraviti stablo spoznaje dobra i zla# svijet
prolaznih predstava i pojava. Nakon toga e ovo stablo postati kri i time stablo
ive spoznaje# stablo ivota# maslinovo stablo# iz kojega nastaje ulje
pomazanja. Jer kroz propast prolaznosti i zla oslobodit e se spoznaja Oca#
dolaze snage ivota. Istinski ovjek# obnovljena dua# Isus# ustaje i slavi sveto
vjenanje u duhu: on ulazi u puninu punoe.
EVANELJE PO FILIPU
V V
Jedan idov opet moe stvoriti Zidova (tj. obratiti nekog ovjeka idovstvu)
kojega se moe nazvati idovskim drugom. No jedan idovski drug ne moe
stvoriti drugog idovskog druga.
Takoer postoje takovi ljudi koji potjeu iz same istine# tee za njom i druge ine
sebi slinima. Drugi se moraju zadovoljiti time da mogu postati njima slini.
Rob tei za slobodom# ali ne moe teiti za dobrima svojeg gospodara. Ali sin
nije samo Sin.# nego ima pravo posjedovati ono to je oevo.
Oni koji nasljeuju mrtve# sami su mrtvi i nasljeuju samo smrtno. Ali oni koji
ivo nasljeuju# ive i nasljeuju i ivo i smrtno.
Mrtvi ne nasljeuju nita. Kako bi uope mrtvi trebali naslijediti? Ali naslijedi li
smrtni ono to je ivo# nee umrijeti# nego e usprkos svemu ivjeti.
Jedan heretik u stvari ne moe umrijeti. On ak nikada nije ni ivio# da bi mogao
umrijeti. Ali tko u istinu vjeruje# taj ivi i moe doi u opasnost da umre.
On ivi od onoga dana kada mu se ukazao Krist. Jer tek e sada (za njega) svijet
postati stvarno stvoren# gradovi e cvjetati i ono smrtno e biti odstranjeno.
V
Kadasmo bili Zidovi# bili smo polusiroad. Imasmo samo nau majku (zakon). No
kad smo postali Krani# dobili smo osim majke i oca (spoznaju).
Tko zimi sije# ljeti anje. Zima je svijet. Ljeto je vjenost. Pusti nas da sijemo u
svijetu# kako bi ljeti eli. Zimi ne smijemo moliti (ne smijemo se prepustiti
promatranju). Poslije zime dolazi ljeto. No ako netko eli zimi eti# ne moe
stvarno eti# ve samo iupati sjeme# (i ne bi mogao sakupiti plodove). Ali
nee mu samo tada (zimi rasti plodovi# nego vjenost nee eti na sabbat).
Krist je doao da bi neke otkupio# neke spasio# neke razrijeio. Strance je
otkupio i svojima ih stvorio. Ali svoje koje je postavio kao zalog svoje volje#
odvojio je na stranu. Duu je postavio kao zalog svoje volje# no ne tek onda kada
se je pojavio# nego je dua postavljena u njegovoj volji od kada postoji svijet.
Svojom je voljom pokazao da bi ju primio opet sebi# jer mu je kao zalog
pripadala. Ona je bila pala meu razbojnike i bijae odvedena kao zarobljenik.
No on ju je oslobodio i tako otkupio i dobre i zle u svijetu.
U ovom su svijetu svjetlo i tama, ivot i smrt, desno i lijevo braa blizanci.
Nemogue ih je razdvojiti. Radi toga nisu dobri ni iskljuivo dobri niti su zli
iskljuivo zli, ni ivot nije ovdje stvaran ivot niti je smrt stvarna smrt. Radi toga
e se sve razrijeiti svom poetnom izvoru. Oni koji su u svijetu uzvieni,
nerazrjeivi su i vjeni.
Znaenja koja se pridaju prolaznim stvarima svijeta uzrokuju strano voenje u
zabludu. One naime, smisao neprolaznog usmjeravaju na prolazno. I kad netko
sada uje znaenje Bog, ne prepoznaje time neprolazno ve samo prolazno. To
vrijedi i za rijei "Otac", "Sin", "Duh Sveti", "ivot", "svjetlo", "uskrsnue", "crkva"
i sva druga znaenja. Kako se one vie nee odnositi na neprolazno, neprolazno
se nee prepoznati.
Tko je neprolazan, moe se odrei svih ovih znaenja. Ali smrtni ljudi koji su u
svijetu, (rtve su mnogih razoaranja. Kako bi) bili u vjenosti, nikada ne bi
upotrijebili znaenja (ljudskim nainom) u ovome svijetu, niti bi se ona odnosila
na zemaljske stvari. Jer sva znaenja imaju svoj kraj u vjenosti.
Jedno jedino ime se u svijetu ne izgovara: Ime, koje je Otac dao Sinu. Ono je iznad
svih imena, Ime Oca. Jer Sin ne bi mogao postati Otac osim ako si ne bi dodao
ime Oca.
Tko ovo ime ima, vrlo dobro ga poznaje, ali ga ne izgovara. Ali tko ga nema, taj
ga niti ne poznaje. Ipak istina oblikuje pojmove u prolaznom svijetu nas radi, jer
tu nije mogue upoznati istinu bez pojmova. Istina je jednostavna. Radi nas se
pokazuje mnogostrana, da bi nas u svojoj ljubavi vodila kroz raznovrsnost k
jednostavnom imenu.
Vladari pod nebo svakako su eljeli voditi ovjeka na krivi put Jer bili su vidjeli da
je ovjek srodan sa istinskim dobrom. Dodali su ime dobroga onome to nije
dobro kako bi ljude prevarili imenom, koje su sa onim to nije dobro povezali.
Tada samo milost moe ovjeku dati poticaj da se odvoji od onog to nije dobro i
obrati se dobrome tako da ga prepozna kao dobro.
No vladari pod nebom pokuali su dohvatiti ovjeka i zarobiti ga za vjenost.
Postoje (prolazne) snage, koje daju ovjeku (prolaznu) hranu, jer one ne ele da
on (bude spaen). Samo tako one mogu postii da (stalno postoje). Ako naime,
ovjek jede ovu (hranu), nastaju rtve (ovim snagama). (A ljudi su jeli) i prinosili
ovim snagama ivotinje za rtvu: vlastita ivotinjska (svojstva).
V
(ivotinje) su isto i oni kojima su prinoene (rtve).
47
Najprije su im se rtvovali# dok su jo ivjeli (po svom istinskom biu). Ali time
to su se rtvovali# umrli su (po svom istinskom biu).
Ipak kad ovjek bijae mrtav predan Bogu# opet bijae probuen ivotu.
Prije nego je doao Krist ne bijae u svijetu kruha. Isto kao i u Adamovom raju# u
svijetu bijahu bezbrojna stabla kao hrana za ivotinje. Ne bijae penice za hranu
ovjeku. ovjek je uzimao hranu koja je bila primjerena ivotinjama. ali kada je
Krist# savreni ovjek# doao# donio je nebeski kruh# da bi se ovjek hranio
hranom koja mu je primjerena.
Vladari pod nebom umislili su si da svoja djela izvravaju u vlastitoj snazi i po
vlastitoj volji. Ali potajno je Duh Sveti kroz njih izvrio svoju volju.
Istina# koja postoji od poetka# biti e posijana po svim mjestima. Mnogi vide
kako e biti posijana. Ali malo je njih koji ju vide i koji e ju eti.
Neki su rekli daje Marija zatrudnjela (zemaljskim nainom) od Duha Svetoga. Oni
se varaju i ne znaju to govore. Da li je ikada (zemaljska) ena zatrudnjela od
jedne ene? Marija je djevica# (Dua)# koja ne bijae od ni jedne
V
(zemaljske) moi uprljana. Ona je veliko# nedodirljivo svetite za Zidove# to
znai za Apostole i njihove uenike.
Ta djevica# koju nisu uprljale moi pod nebom# (ostala je ista)# dok su moi
same sebe uprljale.
Gospodin ne bi rekao "Moj Otac koji je u nebu"# kada ne bi imao i drugog#
(zemaljskog) oca. Inae bi jednostavno rekao: "Moj otac" Gospodin je govorio
uenicima: "(Vi djeca kraljevstva#) uite u kuu Oca. Ali nita ne uzmite i nita
ne odnesite iz Oeve kue."
"Isus" je prikriveno ime# "Krist" ("pomazani") je jedno ope poznato ime. Radi
toga "Isus" na pripada ni jednom jeziku# nego uvijek ime glasi upravo "Isus". Ali
"Krist" ("pomazani") na sirijskom glasi "prorok"# na grkom ".hristos". I tako u
svakom jeziku drugaije glasi# zavisno od jezika. "Nazareanin" je ope poznato
ime prikrivenog imena. Krist u sebi sadri sve: ovjeka# anela# misterij i Oca.
Oni koji kau da je "Gospodin umro a onda uskrsnuo" varaju se. Jer on je najprije
uskrsnuo# a onda umro. Ako netko ne zaslui najprije uskrsnue# ne moe
"umrijeti". (Samo ako u njemu ivi Bog# moe (po starom biu) umrijeti). Ipak e
svatko jednu dragocjenost uvati u skupocjenoj posudi. Tomu usprkos# uvijek je
bilo ljudi koji su koji su stavili ogromno blago u posude koje nisu ni jedan heler
vrijedne. Tako je i sa duom. Ona je veliko blago koje je dospjelo u
48
bezvrijedno tijelo.
Neko se boje kako e uskrsnuti goli. Stoga cijene ono uenje koje govori da e se
uskrsnuti u tijelu Ne znaju, da su upravo oni koji ive u (prolaznom) tijelu, goli,
dok oni koji se odreknu svoga tijela i svuku ga, nisu goli.
Jer tijelo i krv ne mogu naslijediti carstvo Boje.
O kojem se tijelu ovdje radi, koje tijelo ne moe naslijediti? O tijelu s kojim
smo sada ogrnuti.
A koje tijelo moe naslijediti? Tijelo Isusa i njegova krv. Zato je rekao: Tko
V
ne jede moje tijelo i ne pije moju krv, nema ivota u sebi. Sto se podrazumijeva
pod pojmom ovo tijelo i krv? Njegovo tijelo je rije, a njegova krv Duh sveti. Tko ih
primi ima jelo i pie i odjeven je.
Ali ja prigovaram i onima koji kau: "Tijelo nee uskrsnuti." Jer ni jedni nisu u
pravu.
Ako kae: "Tijelo nee uskrsnuti, to e po tvom miljenju uskrsnuti da bi ti
sluilo!"
Ako opet kae: Duh u tijelu e uskrsnuti: , ili "Ovo svjetlo u tijelu e uskrsnuti"
radi se kod Duha i svjetla o neemu to jest u tijelu. A ako bi elio neto ostvariti -
nema nieg, to bi moglo postojati bez tijela. Dakle, nita drugo nije niti mogue
nego uskrsnuti u tijelu, je ipak sve u tijelu.
U ovome su svijetu oni koji oblae haljine (prolaznog tijela), vredniji od haljina. U
nebeskom carstvu su haljine vrednije od onih koji su ih obukli. Te su haljine naime
voda i vatra (tijelo Isusa), kroz koje je cijeli svemir postao ist.
Objavljeno (pojava) egzistira kroz objavljeno, prikriveno (neprolazno) kroz
prikriveno. Ali ima bia koja su u objavljenome, a ipak prikrivena.
Voda egzistira u vodi, vatra u ulju pomazanja. No Isus je sve ovo (vodu i vatru)
nosio u prikrivenosti. Jer on se nije pokazao takav kakav je u stvari bio, nego se je
pokazao takvim kakvog su ga htjeli vidjeti. Svim se biima pokazao. Velikima se
pokazao velikim, malima malen. Anelima se pokazao kao aneo, a ljudima kao
ovjek. Tako bijae pred svima prikrivena rije.
Bilo je samo nekoliko onih koji su ga vidjeli i razumjeli misli, vidjeli u njemu sami
sebe (svoje istinsko bie). Jer kada se pokazao u sjaju na 4ori svojim uenicima,
nije bio malen. Postao je velik i uinio je uenike velikima da bi mogli vidjeti
njegovu veliinu.
Na dan posljednje veere je rekao: "Ti koji si Svevinji, sjedinio svjetlo sa Duhom
Svetim, sjedini sada takoer anele s nama, slikama i prilikama."
49
Ne umanjuj znaaj janjeta. Jer bez janjeta nije mogue vidjeti kralja. Nitko ne
moe neodjeven (bez neprolaznog tijela) pronai svoj put do kralju.
Djeca nebeskih ljudi mnogobrojnija su od zemaljskih ljudi. Ako su djeca Adama
tako mnogobrojna# iako su smrtna# kako tek mnogobrojna moraju biti djeca
savrenih ljudi# koja su besmrtna# pri emu se uvijek nova stvaraju.
Otac stvori dijete# ali to dijete nema mogunost stvoriti novo dijete. Tko je
stvoren (ali jo nije odrastao) ne moe sam stvoriti i tako dijete ne moe stvoriti
brata ili sestru ili drugu djecu. Svi koji e u svijetu biti stvoreni# biti e od prirode
stvoreni. Drugi e biti stvoreni preko Duha. Oni koji e biti stvoreni od Duha vape
iz svog (donjeg) mjesta za (savrenim) ljudima prema gore# k obeanom cilju#
koje se sputa odozgo na dolje.
Tako e se ovjek (preko rijei) koja dolazi iz usta Oca odrati u ivotu# jer kad se
Rije spusti ovjek se njome moe hraniti i postati savren.
Tako savreni poljupcem Oca postaju trudni i raaju savrene. Zato i mi ljubimo
jedan drugoga jer primamo trudnou preko milosti# koju meusobno jedan
drugome dajemo.
Tri ene su stalno ile sa Gospodinom: majka njegova Marija# njegova sestra i
Magdalena# koju imenujemo njegovom pratiljom Jer njegova majka# kao i
njegova sestra# kao i njegova pratilja bijahu Marije.
Otac i Sin su jednostruka imena. Duh Sveti dvostruko je ime. Prvi su na svim
mjestima jednaki: i gore i dolje# u vjenom i u prividnom. No Duh Sveti je
(drugaiji) dolje u prividnom i gore u vjenom.
Moi zla slue (nehotice) svetome. Moi zla biti e zaslijepljene Duhom Svetim#
kako bi vjerovale da su sluile ovjeku svijeta# a u biti slue jednom svecu. Tako
je npr. jedan od uenika molio Gospodina jednom za zemaljsko dobro. Gospodin
mu je odgovorio: "Moli samo tvoju majku (Duha Svetoga)# i ona e ti govoriti o
stvarima koje ti nisu znane."
Apostoli su bili rekli uenicima: "Neka cijela naa rtva sadri sol. Oni su mudrost
(Sofiju) zvali solju. Bez nje se nikakva rtva nee moi prihvatiti. Kako je mudrost
neplodna# (ne predaje se moima zemlje)# ne dobiva djecu# (ne stvara
prolazne plodove). Zato se zove: ista sol. Ali na njoj primjerenom mjestu#
mjestu Duha Svetoga# njezina su djeca mnogobrojna.
Sto pripada Ocu, takoer pripada i Sinu.
Ali tako dugo dok je Sin mali, njegovo blago mu nee biti predano. Ako je ipak
odrastao, tada mu njegov Otac daje sve to posjeduje.
Djelovanjem Duha Svetoga nastaju takoer zablude, naime onda kada ljudi
neispravno na njega odreagiraju. Tako je dah isti kroz koji se vatra rasplamsa lili
ugasi.
Jedno je Echamoth, a neto drugo je Echmoth. Echmoth je upravo mudrost
(Sofija). No Echmoth je mudrost (Sofija) u carstvu smrti, ona poznaje smrt. Zove
se mala mudrost".
Neke ivotinje su podlone ljudima, kao vol, magarac i druge. Neke druge, koje
V
im nisu podlone, osamljene tumaraju pustinjom. ovjek ore svoje polje pomou
ivotinja, koje su mu podlone. Time dobiva hranu za sebe i sve ivotinje, kako za
one koje su mu podlone, tako i za one koje mu nisu podlone. Tako isto se odnosi
prema savrenom ovjek. Snagama koje su mu podlone, ore i brine da svega
bude. I preko njega postoji ovaj cijeli svijet, dobri i zli, desni i lijevi.
Isto tako Duh Sveti sve pase i vlada nad moima, podredile se one ili ne i samuju
li u pustinji. Jer one koje se nee podrediti skupi i zatvori, tako da i kada bi i same
eljele ne bi mogle pobjei.
Ako netko ima formu stvorenja, razumjet e da i njegovi nasljednici dijele sudbinu
stvorenja sa formom.
Ali ako netko nije oblikovano stvorenje, nego stvoreno bie, razumjet e da su i
njegovi nasljednici sjemena sposobna za oplodnju, ak su uspjena sjemena.
Ali ovjek nije bio ni oblikovan niti stvoren. (On je kopile). Moe li se ovdje govoriti
o dobrom odgoju?
V
Najprije je dolo brakolomstvo, a zatim ubojstvo. ovjek bijae stvoren u
brakolomstvu, Sin zmije. Stoga postade ubojica, isto kao i njegov otac, zmije, i
ubio je svog brata. Brakolomstvo je svaki odnos postavljen izmeu bia koja nisu
jednaka.
Bog je bojadisa. Boje ostaju na stvarima. Stoga i propadaju sa stvarima, ako one
propadnu, i ako su boje dobre - zovu se tada "prave". Ali stvari koje Bog oboji,
postati e besmrtne bojim bojama, jer su njegove boje besmrtne. Tako Bog krsti
bia koja krsti sa vodom besmrtnosti.
Nitko ne moe primijetiti neprolazno, a da sam ne postane neprolazan.
To nije tako sa istinom kao na ovom svijetu, gdje ovjek vidi sunce a sam ne
51
postaje sunce# gdje vidi nebo i zemlju i sve ostalo# a sam ne bude nebo# zemlja
i tome slino.
Ve u carstvu istine neto vidi od nje i postaje ona sama. Kad vidi Duha
postaje Duh. Kad vidi Krista postaje Krist. Kad vidi Oca# postaje Otac. Na
ovome svijet vidi dakle sve stvari# ali samoga sebe ne vidi. u drugome svijetu
ipak samoga sebe vidi. Jer to tamo vidi# sam to postaje.
Vjera prima# a ljubav daje.
Nitko ne moe primiti bez vjere.
Nitko ne moe dati bez ljubavi.
Radi toga vjerujemo da bi primili# a ljubimo da bi istinski dali. Jer ako netko
daje# ali ne iz ljubavi# to to je dao nita mu ne koristi.
V
Onaj koji nije primio Gospodina# jo je idov. Apostoli prije nas nazvali su ga:
Isus# Nazareanin# prorok# to znai: "Isus"# "Nazareanin"# "Krist" Zadnje je
ime Krist# prvo je Isus# a srednje Nazareanin. "Mesija" ima dva znaenja:
"Krist" i "vrsta vrijednost". Isus hebrejski znai "razrjeenje". Nazara znai
"Istina" - "Nazareanin" znai dakle "Istinit".
"Krist" je vrsta vrijednost. Nazareanin i Isus su vrste vrijednosti.
Ako biser bude baen u blato# ne gubi svoju vrijednost. Takoer ne postaje
vredniji ako ga se namae balzamom. Ona ima stalno jednaku vrijednost kod svog
vlasnika. Isto je tako i s Bojom djecom. Gdje god da se nalaze jednako su
vrijedna svome Ocu.
V
Ako kae "ja sam idov" nitko se nee obazreti. Ako kae "ja sam Rimljanin"
nitko se nee prestraiti. Ako kae "ja sam Grk# barbar# rob# slobodnjak"#
nitko se nee uzbuditi.
Ali kada kae "ja sam Kranin" sve e se uzdrmati. Ah# dobio sam ovo ime!
Ono to ini (moi ovoga svijeta)# ne moe podnijeti ovo ime. Jer je bog (ovoga
svijeta) kanibal. Njemu e ovjek (svijeta) biti rtvovan.
Dakle# prije nego li je (istinski) ovjek# (Isus)# bio rtvovan# rtvovale su se
ivotinje (ljudi svijeta). Jer oni# kojima ih se rtvovalo# ne bijahu (istinski) Bog.
I glinene i staklene posude nastaju kroz vatru. Ali ako se staklene posude
razbiju# mogu se ponovo napraviti# zato jer su nastale pomou izdisaja. Posude
od gline# naprotiv# ako se razbiju potpuno propadnu. One su nastale bez daha
disanja.
Magarac koji je hodao oko mlinskog kamena, hodao je i hodao i prevalio sto milja.
Kada su ga konano odvezali, nalazio se je na poetnoj toki.
Tako isto postoje ljudi koji prevale velike daljine, a ne maknu se ni koraka
naprijed. Kada padne no, ne vide niti jedan grad, ni selo, niti stvorenje, ni
prirodu, nikakvu mo niti anele. Trud im je bio uzalud, jadnicima.
Isus je milost. Na sirijskom ga nazivaju "Parisatha", to znai proireni.
Zato to je doao da se po cijelom svijetu proiri pribijen na kri.
4ospodin je otiao u bojadisaonicu Levisa. Uzeo je 72 (rupca razliitih boja), bacio
ih u lonac i sve izvadio bijele. Rekao je: "Isto tako je doao Sin ovjeji, kao
bojadisa."
Mudrost, koju zovu "neplodnom" (s obzirom na prolazno), majka je anela i
pratilja Krista. Kao takvu zovu ju Marija Magdalena.
4ospodin je Mariju volio vie nego druge uenike i esto ju ljubio u usta. Ostali su
se uenici osjeali zapostavljenima te su mrmljali. Rekli su mu: "zato nju vie od
nas svih voli?" A on im je odgovorio: "Zato vas ne volim tako kao nju? Jedan
slijepac i netko tko vidi u tami su isti. Ali kada doe svjetlo, svjetlo vidi onaj koji
vidi, a slijepac ostaje ipak u tami."
4ospodin govorae: "Blaen je tko uistinu ivi, prije nego to ue u (prolazni)
ivot. Jer tko uistinu ivi, taj je uvijek ivio i uvijek e ivjeti."
Nadmo (istinskog) ovjeka nije objavljena (u prividnom svijetu), nego je ona u
njemu prikrivena. On je gospodar nad ivotinjama, iako su one fiziki od njega
jae i vee po obliku u vidljivom i u prikrivenom. A on im omoguuje njihov ivot.
Ali im ih same sebi prepusti, one se ubijaju, deru i meusobno grizu, jer tada ne
nalaze vie hranu. No sada nalaze hrane, jer ovjek zemlju obrauje.
Ako netko, tko je uao u vodu za krtenje iz nje izae da nita nije dobio i kae:
"ja sam Kranin", on je to ime posudio uz kamate.
Ali ako kod krtenja primi Duha Svetoga, tada je ovo ime dobio kao poklon. A tko
primi poklon, tome se on vie nee oduzeti. Ali tko primi samo uz kamate, tome
e se opet oduzeti.
Isto je tako kada se netko upusti u neki drugi misterij.
53
Npr.# misterij vjenanja je velik. Jer bez (svetog) vjenanja svijet ne bi mogao
postojati. Postojanje svijeta se temelji na (istinskom) ovjeku. Postojanje ovjeka
poiva na svetom vjenanju.
Iz navedenog treba razumjeti to je sveta# neoskrvljena zajednica# jer njena je
mo velika. Njena je kopija drutvo u kojem e tijelo biti obeaeno.
Meu prljavim duhovima (ljudima zemlje) ima i mukih i enskih. Muki su oni
V
koji se drue s osobom enske nadmone due. enske su pak one koje se
sjedinjuju s duama koje su zbog svoje neposlunosti u jednoj mukoj osobi. Nitko
se ne moe oduprijeti ovim (duhovima)# ako je od njih uhvaen# ve samo ako
dobije muku svetu snagu- zarunika# odnosno ensku svetu snagu - zarunicu.
Brana soba iz koje se u ovome svijetu dobiva (zarunik ili zarunica) otisak je
gornjega. Kada lude ene vide mukarca koji ivi sam# navale na njega svojom
obijeu i uprljaju ga. Isto je tako sa ludim mukarcima. Kada vide da lijepa ena
ivi sama# nagovore ju# nanesu joj zlo i uprljaju ju.
Ako meutim vide da mukarac i njegova ena ive u branoj zajednici# ne moe
ui drugi mukarac eni niti druga ena mukarcu. Isto je tako kada se
meusobno poveu otisak (muke ili enske due) i aneo (muke odnosno
enske svete snage). Tada se nee nitko usuditi doi ovom mukarcu ili toj eni.
I tako neisti duhovi nemaju vie mo zadrati nekoga tko naputa ovaj svijet#
iako je on bio u svijetu. Jasno im je da je on uzdignut iznad nagona (tijela) i ploda.
On je gospodar nad prirodom# on je stanje gladi za ivotom ispunio neim boljim.
Ako samo moi zla mogu doi one e ovjeka zgrabiti i uguiti. A kako bi im se
mogao oteti ili se od njih sakriti? Uvijek ima onih koji tvrde: "Mi smo vjerni"#
nadajui se da e se sakriti od prljavih duhova i demona. Jer kada bi imali Svetog
duha ni jedan neisti duh se ne bi za njih uhvatio.
Nemoj se bojati tijela.
Isto tako ga nemoj ljubiti.
Boji li ga se zagospodariti e nad tobom.
Ljubi li ga# uguiti i poderati e te.
V
ovjek se nalazi ili u ovome svijetu# ili u uskrsnuu# ili na mjestima koja su u
54
meuprostoru. Jako se nadam da se nikada u ovome meucarstvu neu nalaziti.
U ovome svijetu postoji dobro i zlo. Ali vae dobro nije istinski dobro i vae zlo nije
zaista zlo.
Ali postoji u ovome svijetu zlo koje je stvarno zlo i to se zove sredina
meuprostora. Tamo je stvarna smrt. Tako dugo dok smo u ovome svijetu
moramo uiniti sve da uskrsnemo, kako bi nakon odlaganja tijela nali mir i kako
ne bi dospjeli u meucarstvo. Jer mnogi zalutaju na putu. Dobro je ako duh
pronae izlaz iz svijeta, prije nego ovjek bude grjean.
Mnogi ljudi ne ele grijeh i nisu spremni grijeiti. Drugi ele grijehe i iako ih ne
ine ne pomae im, jer ih njihova elja vee uz grijeh. Postoje i oni koji ne ele
grijehe, ali ih ipak ine. Ispunjavajua pravednost e se kloniti od onih koji ne ele
i onih koji ne ine.
Jedan je Apostol vidio u meditativnom snu ljude koji su bili zatvoreni u zapaljenoj
kui. Leali su svezani usred plamena. (Bili su baeni u vatru gnjeva i vodu tame.)
I (prilike) su im govorile: "Mogli ste biti spaeni. No vaa volja (vas je vezala za
grijehe). Ovo mjesto se zove najvea tama i dobili ste ga za kaznu. To mjesto je
mjesto neprijatelja (smrti)."
Dua i duh nastali su iz vode i vatre. Sin vjenane odaje nastao je iz vode, vatre i
svjetla. Ulje pomazanja je (nevidljiva) vatra, a svjetlo je (vidljiva) vatra. (pod
svjetlom) podrazumijevam ne nevidljivu vatru, ve neto drugo, to je bijelo,
lijepo svijetli i daje ljepotu.
Istina nije u ova svijet dola gola, ve dolazi u uvstvenim slikama i kopijama.
svijet drugaije ne moe primiti istinu.
Postoji ponovno roenje i kopija za to ponovno roenje (smrtni ovjek). Kroz
kopiju se mora izvriti ponovno roenje.
V
Sto je to uskrsnue? I kako se odnosi kopija prema njem?
Kroz kopiju e se izvriti uskrsnue. Tada ulaze zarunik i kopija, posredstvom
kopije, u istinu. To je ponovno proizvedeno. I to se mora dogoditi sa onima koji
nisu samo posudili ime oca, i sina i duha svetoga, ve ga stvarno htjeli naslijediti.
Onaj koji stvarno ne naslijedi ovo ime, biti e mu ime (Krist) opet oduzeto. Ime e
biti naslijeeno kroz pomazanje, snagu kria. Ovu su snagu nazivali apostoli
"desnica i ljevica". Jer takav ovjek, (koji moe pomazati), nije vie samo
kranin, on je Krist.
Gospodin je u jednom misteriju izvrio sve: krtenje i pomazanje# zadnju veeru i
razrjeenje i vjerenicom uinio (sveto vjenanje). I gospodin je govorio: "Doao
sam uiniti donje kao i gornje# vanjsko kao i unutranje. Doao sam da vas sve
skupim na onom mjestu."
Ovdje se je objavio uvstvenim slikama i kopijama koje rekoe: Gore takoer ima
(likova) koji se varaju. Onaj naime# koji je (lik) vidljiv ovjek# zove se "donji".
Onaj# komu pripada skrovitost# taj je iznad njega.
Razlikuje se s pravom unutranje i vanjsko# i najvie vanjsko od vanjskog. Stoga
je Gospodin nazvao pokvarenost "najkrajnja tama". Osim nje dalje od nje nema
nita.
On je takoer govorio o svom "Ocu# koji je u skrovitosti"# naime: "Idi u svoju
sobicu# zatvori vrata i moli se svome Ocu# koji je u skrovitosti" - to znai# onaj
najunutranjiji od vas jest oduvijek.
Ali onaj koji je najunutarnjiji od onog oduvijek# jest punoa punoe Dalje dublje
nema nita.
Najunutarnjiji je onaj# o kojem e se rei# da je "iznad nas".
Prije Krista su neki (iz gornjeg svijeta) izali i nisu se vie u njega mogli poloiti: i
oni odoe (u donji svijet) i nisu vie mogli iz njega dospjeti van.
Ali doao je Krist# i one koji su uli (u donji svijet) je bio izveo van# a one (iz
gornjeg svijeta) koji su izili# doveo je opet unutra.
Dok je Eva bila u Adamu# nije bilo smrti. Kada se je od njega razdvojila# nastala
je smrt. Ako ona opet ue u njega i on ju k sebi primi# nee vie biti smrti.
"Moj Boe# moj Boe# o Gospode# zato si me ostavio!" Bilo je to na kriu#
kada je rekao ove rijei# (jer se je tamo odvojio od gornjeg mjesta# on# koji je
roen iz svetoga duha kroz Boga. On je uskrsnuo od mrtvih# postade opet kakav
je bio ali sada njegovo tijelo bijae savreno.)
On je opet u tijelu# ali ovo tijelo je istinsko tijelo. Nae tijelo# naprotiv# nije
istinsko tijelo# ve samo jedna kopija istinskog.
U vjenanoj odaji nema za ivotinje vjenanja# nema ni za robove# niti za
okaljane ene. Biti e dodijeljena samo onima koji su slobodni i djevicama. Kroz
sveti duh biti emo opet roeni. Ali biti emo roeni kroz Krista. u oba postupka
biti emo pomazani duhom. Time to emo biti roeni# biti emo (sa Bogom)
opet sjedinjeni.
Nitko se bez svjetla ne moe vidjeti# ni u vodi niti u ogledalu. S druge strane
56
ne vidi se takoer nita u svjetlu bez vode i ogledala.
Zato je potrebno, od obojeg biti krten; sa svjetlom i sa vodom. svjetlo je
pomazanje.
U Jeruzalemu su bile tri razliite zgrade kao mjesta za rtvovanja. Jedno, prema
zapada poloeno zvalo se "Sveto". Drugo, prema juga, zvalo se "Sveto od
Svetog". Tree, prema istoku, zvalo se "Sveto od Najsvetijeg". Bilo je to mjesto na
koje je smio zakoraiti samo visoki sveenik.
Krtenje je sveto Uskrsnue je Sveto od svetog. Ali Sveto od najsvetijeg je
vjenanje u odaji za vjenanje.
Krtenjem dolazi uskrsnue i razrjeenje, a razrjeenje vodi u odaju vjenanja.
Odaja vjenanja je u onome najuzvienijem, nema nita uzvienije. (Postoje oni,
koji su se u Svetome molili Jeruzalemu: drugi postoje, koji su se molili u Svetome
od svetih Jeruzalemu, i opet drugi, koji su se u Svetom od najsvetijeg molili
Jeruzalemu. Oni su samo molili i zadrali stav prema misteriju.
Ne mogae ui u misterij prije nego se je rastrgla zavjesa.
Ali tada se je pokazala istinska odaja vjenanja gdje bila prije samo kopija
gornjega (vanjski hram).). Njegova se zavjesa rastrgala odozgo prema dolje jer je
nekima bilo odreeno dospjeti odozdo gore navie.
Svi koji zaogrnu savrenu (haljinu) svjetla, ne mogu biti vidljivi moima, i stoga
niti biti napadnuti. Tko svjetlosnu (haljinu) zaogrne u misteriju, biti e sjedinjen.
Da se ena nije odvojila od mua, ne bi umrla sa muem. Ovo odvajanje je uzrok
smrti. Zato je doao Krist, kako bi odstranio, opet, dijeljenje koje je postojalo od
poetka (svijeta), da bi ujedinio oboje i svima koji su podjelom umrli, ivot dao i
opet ih ujedinio. U odaji vjenanja je to tako, da se ena (dua), ujedini sa svojim
suprugom (duhom). I tko se u odaji vjenanja sjedini, nikada se vie ne rastavlja.
Eva se je mogla rastaviti od Adama jer jo s njim nije bila ujedinjena u odaji
vjenanja.
Dua Adama je nastala iz jednog daha. Njezin pratioc je duh. (Dah) koji mu je bio
dat, jest iz majke. Ali (moi zemlje) uzee mu duu i postavie kopiju na njeno
mjesto, kako bi ona, kada se ujedini sa duhom, govorila rijei uzvienije od svih
stvaranja moima. One su joj bile zavidne na njenoj vezi s duhom.
(Ova je vez odaja vjenanja, koja je u skrovitosti. No kada su moi odvojile duu
od duha i nadomjestile ju kopijom, odaja vjenanja je takoer postala jedna kopija
preko koje su se ljudi uprljali.)
57
Isus se oitovao na Jordanu. Oitovala se punoa punine nebeskog kraljevstva.
On# koji je postojao od postanka svijeta# bijae ponovo roen. Onaj koji je ve
pomazan# bijae ponovo pomazan. Onaj koji je ve osloboen# oslobodio je
sada i druge.
Bila je jedna tajna izgovorena: na taj dan ujedinio se je otac svemira sa djevicom
(duhom svetim)# koja je sila - i zasvijetlila je jedna zraka stvaranja. Isus se je
oitovao u velikoj (kozmikoj) odaji vjenanja. Tada na taj dan nastalo je njegovo
(svjetlosno) tijelo. On je proiziao iz odaje vjenanja# on bijae stvoren od
zarunika i zarunice. I tako Isus proizvede kroz njih dvoje svemir u sebi. I tako
mora ui svaki njegov uenik u njegov mir.
Adam je nastao iz dvije djevice: iz (svetoga) duha i iz djevianske zemlje (due).
Stoga je i Krist roen takoer od djevice# da bi doveo u red pogrean korak# koji
se je dogodio na poetku svijeta.
U raju su rasla dva stabla. Jedno je pretvaralo u ivotinje# ako se je njegov plod
jeo# drugo je pretvaralo u ovjeka. Adam je jeo od stabla koje je pretvaralo u
ivotinje. Radi toga je postao ivotinja i sam je proizvodio ivotinje. Odatle
Adamova djeca oboavaju ivotinje. (Stablo# od ijeg je ploda jeo Adam# stablo
je spoznaje dobra i zla. I tako ivotinje postadoe mnogobrojne.
Ali ako jedan ovjek jede od stabla koje ini ovjeka# postati e ovjek i
proizvoditi e ljude. Tada ovjek oboava ovjeka.)
Bog je stvorio ovjeka. Ali sada si ljudi stvaraju Boga. U svijetu je tako: ljudi
stvaraju bogove i oboavaju svoja stvorenja. Ali u istini Bogovi moraju potivati
(kao njihove stvoritelje) ljude.
V
ovjekova djela nastaju iz njegove moi. Zato se njegova djela nazivaju takoer
"moi".
Ipak njegova djeca nastaju iz mira# (njegova nepromjenjiva bia). Tako njegova
mo boravi u njegovim djelima# dok se njegov mir oituje u njegovoj djeci.
I ti e nai da to isto vrijedi i za kopiju ovjeka. Jer i kopijom ovjek stvara svoja
djela iz svoje moi# za vrijeme dok on svoju djecu proizvodi iz mira.
U ovom svijetu slue robovi slobodnjacima. U nebeskom e carstvu slobodnjaci
sluiti robovima. Djeca odaje vjenanja sluiti e djeci zemaljski stvorenima. Sva
djeca odaje vjenanja imaju isto ime. Zajedno sudjeluju u miru. Ona ne trebaju
vanjsko opaanje# jer imaju (unutarnje promatranje).
58
(Oni, koji ive u opaanju, odaju poast mnotvu stvari. Ali oni, koji ive u
unutarnjem promatranju, daju poast miru.)
Onaj koji sie u vodu krtenja, toga e Isus razrijeiti. Jer on je proiziao iz vode
krtenja. Tako e on usavriti one koji su krteni u njegovo ime. Nije li rekao: "Tako
emo svi ispuniti pravdu"?
Oni koji kau: najprije se umre, a onda uskrsne, u zabludi su. Ako se najprije, jo
za ivota, ne dobije uskrsnue, sa smru se nee nita dobiti.
Tako oni govore i o krtenju i kau: "Veliko je krtenje, jer ako ga se primi, onda e
se ivjeti." (Ali ako se krtenje primi, bez da se ve ivi, nije se nita dobilo.)
Apostol Filip je rekao: Josip, tesar, zasadio je jedan vrt, jer je trebao drvo za svoj
zanat. Istesao je kri iz stabala, koja je posadio. A njegovo sjeme je visjelo (na
kriu), kojega je posadio. Isus bijae njegovo sjeme, a to je posadio, bijae kri.
Stablo ivota je u sredini raja. To je stablo masline, iz kojega nastaje ulje
pomazanja. A iz uja pomazanja je uskrsnue.
Ovaj se svijet hrani leevima. Sve to se u njemu jede, smrtno je.
Ali istina se hrani od ivoga. Stoga nee nitko, tko se hrani istinom, umrijeti.
Isus je doao iz toga mjesta i donio od tamo hranu. I svima koji to hoe, dao je
ivot, da ne bi umrli.
V
Bog je stvorio raj. ovjek je ivio u raju (u tome nema podjele, i ovjek je u tome
licem u lice Boga.
Tamo postoji jedinstvo, a meu ljudima nema podjele.
Ovaj vrt je mjesto gdje e mi se rei: "ovjee, jedi ovo ili ne jedi ono, ve prema
tvojoj elji." Dakle na ovom u mjestu jesti sve stvari, budui da se ovdje nalazi
stablo spoznaje (ivota).
Stablo spoznaje (dobra i zla) ubilo je Adama. Stablo spoznaje (ivota) oivljava
ovjeka. Stablo, koje je zakon, ubija. Ono ima dodue sposobnost dodijeliti
spoznaju dobra i zla. Ali ono ne udaljava ovjeka od zla, niti ga dri u dobrome,
nego ono djeluje smrtno na sve koji od njega jedu. Jer time, , to e biti reeno:
"Ovo jedi, ono ne jedi", (biti e, dakle, postavljen vanjski zakon),
59
stablo e postati uzrok smrti.
Pomazanje je iznad krtenja. Jer snagom pomazanja biti emo nazvani
kranima# na snagom krtenja. Krist bijae takoer tako nazvan snagom
pomazanja# jer Otac je pomazao Sina. Sin je pomazao apostole. Apostoli su
pomazali nas. Tko je bio pomazan# ima sve: on ima uskrsnue# svjetlo# kri i
Svetoga Duha. Otac mu daje sve ovo u odaji vjenanja# on tamo to prima. Otac
je bio u Sinu i Sin u Ocu. To je nebesko carstvo.
Gospodin je rekao vrlo tono: Neki su# smijui se# uli osloboeni u carstvo neba
i izili iz svijeta smijui se. "Tako e ovjek postati kranin# time to primi
krtenje i pomazanje i istovremeno se smije nad svijetom.
Krist se je takoer spustio dolje u vodu za krtenje i opet se popeo gore#
osloboen# smijui se nad ovim svijetom. (Nije mu vie pripisivao nita vee
znaenje od jedne povrne ale# prezreo je njegovu prolaznost. I smijui se#
uao je u nebesko carstvo).
Ako je netko prezreo svijet i odbio ga kao alu# izai e smijui se iz njega. I tako
nema samo (kod krtenja)# nego i kod posljednje veere# kod kruha i kalea# i
kod ulja (razrjeenja)# ak jo jedan vii (misterij# gdje je isto tako).
Svijet je nastao jednim pogrenim korakom. Jer onaj koji ga je stvorio# (pradavni
ovjek)# htio je da svijet bude neprolazan i besmrtan. On je ipak pao i nije
dostigao oekivani cilj.
Stoga svijet nije postao neprolazan# i nije onaj koji ga je stvorio# ostao
neprolazan. Jer nita u njemu nije neprolazno.
Neprolazna su samo (Boja) djeca. Neprolaznost nee moi primiti niti jedna
stvar# ako (ovjek) ne postane opet jedno (Boje) dijete.
Tko nije u stanju primiti# taj e jo manje moi dati.
Kale molitve sadri vino i vodu. Oni su znamenja krvi koji e biti primljen sa
zahvalnou. On je napunjen svetim duhom# koji je osiguran cijelom savrenom
ovjeku. Ako pijemo iz ovoga kalea# primiti emo savrenog ovjeka.
V
iva voda je neto tjelesno. MI moramo obui ivoga ovjeka. Ako se dakle#
spustimo za krtenje u vodu# svlaimo (mrtvoga ovjeka)# da bi mogli obui
ivoga.
Konj proizvodi konja# ovjek proizvodi ovjeka# Bog proizvodi Boga. Isto se tako
odnose zarunik i zarunica. Njihova djeca nastaju iz vjenanja u odaji
60
vjenanja. Tako dugo dok postoji zakon, nikada takoer nije postojao jedan
V
idov koji je proiziao iz jednog 4rka.
V V
I mi smo takoer bili idovi, proizvedeni od idova, prije nego smo bili stvoreni
kao krani (iz Krista).
(Tko e biti stvoren iz vjenane odaje), biti e nazvan: izabranim rodom istinskog
ovjeka i sina ovjejeg" ili "nasljednik sina ovjejeg", "Istinski rod" je mjesto
boravka za djecu odaje vjenanja.
Kada se sjedine mukarac i ena u ovome svijetu, to znai, da se sjedinjuje jakost
i slabost. Ipak, u vjenost nain sjedinjavanja je sasvim drugaiji, iako ga mi
takoer zovemo ovim imenima (vjenanje i vjenana odaja). Ali u stvarnosti tamo
(bia) imaju druga imena, koja su via od svih izgovorenih imena, i ona su jaa od
jakih (svijeta). Jer tamo, gdje je sila istine, objavljuju se oni, koji su jai od
nasilnika ovoga svijeta.
(U ovome svijetu) jedan je jak (mukarac), a drugi slab (ena). A njih oboje jedno
su u ovome svijetu. Jedan takav nikada nee moi izii srcu tijela.
Bezuvjetno nije tako da se onaj koji posjeduje svemir i sam spozna. Ali tko se sam
ne spozna, ne moe takoer uivati, ono to posjeduje. Samo onaj koji se je sam
spoznao, uiva to.
Savreni ovjek se ne moe vrsto zadrati, on se takoer ne moe vidjeti. Kada
bi ga se moglo vidjeti, bio bi on takoer zadran.
Nitko nije naslijedio ovu milost, osim kada ogrne savrenu svjetlosnu haljinu i
postane sam savren.
Svatko, tko ogrne svjetlosnu (haljinu), moi e nevidljiv izii iz ovoga svijeta. To je
savrena svjetlosna (haljina), a mi moramo postati savreni ljudi, prije nego
moemo izii iz ovoga svijeta.
Ali tko pobijedi svemir, a ne bude gospodar nad svemirom, ne dospijeva na ono
mjesto savrenosti, ve ide u sredinu, koja je izmeu, kao jedan nedovreni.
Samo Isus poznaje kraj takvo jednog ovjeka.
Sveti ovjek je skroz na skroz svet, ukljuivo njegovo tijelo. Jer ako primi kruh,
posveti ga i kada primi kale, posveti ga, kao to posveti i sve ostalo. Zar nee tu
posvetiti i tijelo?
Isus je posvetio vodu krtenja, i tako je s njom na odlasku isprao smrt. Radi toga
se sputamo u vodu krtenja, ali se ne sputamo dolje u smrt, da ne bi bili prosuti
zajedno sa duhom svijeta.
Kada pue duh svijeta, biti e zima. Kada pue duh sveti, biti e ljeto.
6i
Tko ima spoznaju istine# slobodan je. Ali slobodnjak ne grijei. Jer tko grijei#
sluga je grijehu.
Istina je majka# spoznaja je otac. Oni# koji nemaju slobodu# grijeiti protiv
svijeta# zovu se: slobodnjaci koji nemaju slobodu "grijeiti". jer spoznaja istine
uzdie dodue njihova srca# to znai# oslobaa ih# i djeluje da se uzdignu iznad
mjesta (ovoga svijeta). Ali ljubav je uvijek usluna.
Tko je# dakle# spoznajom postao slobodan# sluga je kroz ljubav# sluga onima
koji jo nisu mogli biti time slobodni# da bi primili spoznaju. I spoznaja ih tada
ini sposobnima za slobodu.
Ljubav ne uzima nita za sebe. Ona ne treba uzeti nita za sebe# jer joj sve
pripada. Ona ne kae: "To je moje" ili ("ono pripada meni") nego kae: "Ja ti sve
poklanjam."
Ljubav duha ne moe nita zadrati za sebe. Ona je vino i ulje. Tko se s njom
pomae# biti e uesnik u njenom veselju. Tako dugo dok su s njom pomazani#
uestvuju u njenom veselju i oni# koji stoje u njenom krugu.
Ali ako oni koji su pomazani pomadom nisu vie kod njih i napuste ih# moraju ne-
pomazani# koji su samo stajali kod njih# opet natrag pasti u svoj muni smrad.
Samaritanac nije dao ranjeniku nita drugo nego vino i ulje# dakle nita drugo
nego pomast. I izlijeio je njegove rane. jer pomast prekriva masu grijeha.
V
enina djeca# koju je rodila# slie onome koga ona voli. Voli li svoga supruga#
V
slini su njemu. Voli li jednog brakolomca# slie njemu. esto se dogodi da
ena# samo zapovijed sluajui# spava sa svojim suprugom# a da je njeno srce
kod brakolomca# s kojim takoer opi. Ona tada rodi dijete koje slii brakolomcu.
Vi ali# koji jeste sa sinom bojim# ne volite svijet# nego volite gospodina# da ne
bi ono to stvarate# sliilo svijetu# nego gospodinu.
V
ovjek se povezuje s ovjekom# konj sa konjem# magarac sa magarcem# svaka
vrsta sa drugovima svoje vrste. Tako se isto povezuje duh sa duhom# rije se
povezuje sa rijei# svjetlo se povezuje sa svjetlom.
Ako ti postane ovjek# ovjek te voli. Postane li duh sjedinjuje se duh s tobom.
Postane li rije# sjedinjuje se rije s tobom.
I Ako postane svjetlo sjedinjuje se svjetlo s tobom.
Ako postane kao bie odozgo# bia odozgo e se spustiti na tebe.
Ako postane konj ili magarac# tele ili pas# ovca ili neka druga ivotinja# koje su
izvan i dolje# ne moe te voljeti ni ovjek niti duh# ni rije niti svjetlo#
62
takoer ni bia odozgo ni unutra. Oni ne mogu u tebi stanovati, ti nema s njima
dijela.
Tko je samo prisiljen biti rob, moe postati slobodan. Tko je milou svoga
gospodina postao slobodan, ali se sam opet prodao u ropstvo, ne moe vie
postati slobodan.
Plod polja svijeta zahtjeva suradnju od etiri snage. Po jedna e etva biti
donesena u hambar kroz djelovanje vode, zemlje, vjetra i svjetla.
Boji plod se isto tako sastoji od etiri snage: vjera, nada, ljubav i spoznaja.
Naa zemlja je vjera, u kojoj uhvatimo korijenje. Voda je nada, preko koje se
hranimo. Vjetar je ljubav, preko nje rastemo. Ali svjetlo je spoznaja, preko njega
sazrijevamo.
(Milost je jedan seljak. Plod seljaka su ljudi, koji se izdiu u visinu neba.) Blaen je
onaj sluitelj, koji nije nikada vodio duu u zabludu. To je Isus Krist. On je sreo sve
na svijetu, i nije bio prepoznat, i na nikoga nije poloio teret. Radi toga, jer je on
takav blaen, savreni je ovjek. On je Logos.
Ugledajte se na njega, jer je teko sagraditi savrenog ovjeka. Kako moemo ovo
veliko djelo izvriti? Kako e (savreni ovjek) nekome dati mir? Prije svega
nikoga ne smijemo rastuiti, ni velikoga niti maloga, ni nevjernika niti vjernika.
Ali samo onima se moe dati mir koji (mogu) mirovati u dobrome.
Ima ljudi koji radi svojeg probitka daju "mir", koji se uredno podnosi. ali jedan
ovjek, koji ini dobro, ne moe tako dati nekome mir. Jer to mu nije po njegovoj
volji. Usprkos tome mu je nemogue, bilo koga rastuiti, osim ako si ljudi sami
radi njega stvore tugu. I tako, onaj koji ini dobro, ipak ponekad oalosti takoer
druge.
Dakle, nije ih on oalostio, nego njihova vlastita pokvarenost. Tko posjeduje
prirodu (dobroga), veselje daje dobrome. Ova priroda takoer djeluje na ljude,
(koji su zli) tako, da se i sami oaloste.
Jedan je domain raspolagao sa svim stvarima: djecom, robovima, stokom,
psima, svinjama, penicom, jemom, slamom i travom, ricinusovim uljem, mesom
i irom. Bijae on pametan ovjek koji za svakoga znao pravu hranu. Djeci je
preporuio kruh, maslinovo ulje i meso robovima ricinusovo ulje i zrnje. Stoci je
bacio jeam, slamu i travu, psima kosti, svinjama ir i ostatke od kruha.
Isto je tako sa bojim uenikom. Ako je pametan, shvaa pravilno uenitvo i nee
se dati zavesti tjelesnim oblicima. On e paziti na kakvou due svakoga
pojedinca i odgovarajui tome s njime razgovarati. Ima puno ivotinja na
63
svijetu koje imaju ljudski lik. Ako ih kao takove prepozna# svinjama e baciti ir#
stoci jeam# slamu i travu. Psima e baciti kosti.
Robovima e dati samo osnove uenja# a djeci potpuno uenje.
Postoji Sin ovjeji i postoji Sin sina ovjejega. Gospodin je Sin ovjeji. Sin sina
ovjejega je onaj# koji e biti stvoren od Sina ovjejega. Sin ovjeji je od Boga
primio sposobnost stvaranja. Ali on ima takoer i sposobnost proizvesti raanjem.
Tko je primio sposobnost stvaranja# sam je stvorenje. Tko je primio sposobnost
raanja# sam je roen.
Tko stvara# ne moe zato takoer raati. Ali tko raa# moe takoer stvarati.
Dodue# postoji preokrenut nain govora: "Tko stvara# proizvodi". Ali proizvod
stvaraoca je stvorenje samo. njegovi proizvodi nisu njegova djeca# nego samo
njegova djela.
Tko stvara# djeluje u vidljivome# i sam je vidljiv. Ali tko proizvodi raanjem
djeluje u prikrivenom i sam je prikriven.
(Stvorenje) je samo kopija. Tko stvara# stvara u vidljivome. Ali tko proizvodi
raanjem# raa u prikrivenom.
Nitko ne zna# kojega su se dana meu sobom sjedinili mu i ena - nego samo
oni sami. Jer u tajnosti se izvrava vjenanje svijeta kod svih# koji su uzeli enu.
Ali kako se ve vjenanje oskvrnua odvija u tajnosti# koliko je vie neoskvrnuto
vjenanje stvarna tajna.
Ono nije tjelesno# nego isto.
Ono ne proizlazi iz (ropske) poude# nego (slobodno nastale) volje. Ono ne
pripada tami i moi# nego danu i svjetlu.
Kada se vjenanje ne odvija u tajnosti# postaje bludnost. I zarunica ne ini blud
samo onda# kada primi sjeme drugog ovjeka# ve takoer# ako obeasti svoj
odaju vjenanja i javno se pokae. Smije se pokazati samo svojem ocu# svojoj
majci# prijatelju supruga i djeci supruga. Njima je dozvoljeno# stupiti dnevno u
vjenanu odaju.
Neka bi se drugi zadovoljili eljom# glas zarunice uti i troiti njenu ast. Neka bi
se hranili ostacima# koji padnu sa njezinog stola# kao psi!
Zarunik i zarunica pripadaju branoj odaji. Nitko ne moe vidjeti zarunika i
zarunicu# osim ako sam postane zarunik ili zarunica.
Kada je Abraham (podigao oi svoje)# kako bi vidio# to je vidjeti trebalo#
64
obrezao je koicu s mesa. Time nas je pouio, da se tijelo mora unititi, prije nego
se napusti ovaj svijet. Tako dugo dok su poude ljudi u skrivenom,
V
postoje i dalje i ive. im postanu vidljive, umiru, isto tako kako je kod tjelesnih
ljudi. Jer ako bi njihova utroba dola na vidjelo i izala iz tijela, oni bi morali
umrijeti.
Isto tako je kod stabla. Tako dugo dok je njegovo korijenje sakriveno, ono ivi i
raste. Ali ako njegovo korijenje doe na vidjelo, stablo se osui.
I tako je sa svakim stvorenjem na svijetu, ne samo sa vidljivim, nego i sa
prikrivenim.
Tako dugo dok su korijeni zla prikriveni, ono je jako. ali ako se prepozna, razrijeiti
e se. postane li vidljivo, nestati e.
Zato rije kae: "Sjekira je ve stavljena na korijen stabla." Sjekira nije tu zato, da
sijee. to se posijee, opet e narasti. Nego sjekira sijee do temelja korijenja,
dok korijenje ne izvue gore.
Isus je sasvim istrgao korijenje (svijeta), drugi su to samo djelomino uinili.
Iskopajmo radi toga svi korijenje zla, koje je u nama, i istrgnimo sasvim korijenje
iz naega srca!
Ono e biti istrgnuto time to ga prepoznamo.
ne spoznamo ga, ono puta dalje korijenje u nama i raa svoje plodove u naim
srcima. Tada je ono gospodar nad nama, mi smo njegove sluge. Ono nas zarobi
pa mi radimo to ne elimo, a ne inimo to elimo.
Ono je i dalje mono, jer ga i nismo spoznali.
I tako dugo dok ono postoji, takoer djeluje.
Neznanje je majka plodova zla. Neznanje je proizvod smrti. Jer tko je iz neznanja,
nije ivio, niti ivi, niti e jo ivjeti.
AH tko je u istini, biti e usavren, kada e se objaviti sva istina. Jer ovdje je istina
kao neznanja, ako je prikrivena, poiva (neprimjeena) u sebi.
Kada e biti objavljena i prepoznata, biti e (drugaije nego neznanje) slavljena,
jer je monija od neznanja i zablude.
Ona, naime, oslobaa. Tako takoer kae rije: "Istina e vas osloboditi, ako ju
spoznate."
Neznanje je ropstvo. Spoznaja je sloboda. Ako spoznamo istinu, eti emo
plodove istine u nama. Ako se s njom sjedinimo, primiti e nas kao punoa
punoe.
Sada posjedujemo vidljive stvari stvorenoga svijeta. I kaemo: "One su vrijedne i
mone. A li prikrivene stvari su bezvrijedne i slabe." Tako je uistinu, kada stvari
istine uu u vidljivi svijet. Tada su slabe i bezvrijedne su Ali prikrivene su jake i
vrijedne.
Misteriji istine su vidljivo nastala istina. Oni su njena znamenja i kopije.
Ali sama odaj vjenanja je prikrivena. Ona je sveto od svetih.
Jo ju je zavjesa dodue prikrivala, dok je Bog vladao stvorenim svijetom. Ali ako
se zavjesa rastrga, i unutranje doe na vidjelo, ostati e kua ovoga svijeta
pusta, biti e razorena. Jer e svei to je bilo kopija boje istine, pobjei e iz
mjesta (ovoga svijeta) - ali svakako ne unutra u sveto od najsvetijeg. Ne moe se
povezati sa istim svjetlom i neoskvrnjenom punoom punoe.
Ipak e utei ispod krila kria i njegovih ruku.
Laa e mu biti spas, ako provali poplava preko svijeta.
(Ranije) je samo nekolicina, pripadnici plemena sveenika, mogli sa visokim
sveenikom dospjeti iza zavjese.
Ali zavjesa se nije rastrgala samo prema gore, tako da se (prikriveno) otkrilo
samo onima, koji su odozgo. Takoer se nije rastrgala samo dolje, tako da se nije
pokazala samo onima koji su odozdo, nego se je rastrgala odozgo prema dolje.
Oni odozgo su nam otvorili, da bi mi koji smo odozdo mogli ui u prikrivenu istinu,
koja je stvarno vrijedna i mona.
Uli smo dodue na temelju bezvrijednih i slabih znamenja. Ali ona su samo
bezvrijedna u usporedbi sa savrenom krasotom.
Postoji, naime, jedna krasota, koja daleko nad mau je druge krasote, i jedna
snaga, koja daleko nad mau je druge snage.
Stoga se nama otvorilo savreno i prikriveno od istine. A najsvetije od svetih
nama se je objavilo i odaja vjenanja nasje pozvala k sebi.
Tako dugo dok se zlo ne objavi, nitavno je. Ali ono nije jo odstranjeno iz
sjemena duha svetoga, u ijoj se sredini ugnijezdilo. Radi toga razloga su ljudi
sluge zlu
Ali ako otvoreno svjetlo ue u dan, tada e se razliti savreno svjetlo nad svima, i
svi, koji su u njemu biti e pomazani. Tada e se osloboditi robovi, a zarobljenici
e biti otkupljeni.
"Svaku biljku neba sadio je moj Otac, koji je na nebu, i ona
nee biti
istrgnuta."
Odvojeni e se sjediniti, praznina e se napuniti.
Svi, koji uu u odaju vjenanja, sjediniti e se sa svjetlom. Oni se tada ne
66
sjedinjuju kao kod vjenanja oskvrnua, za koje (mi moramo najprije upaliti
svjetlo), jer se odvija po noi. Vatra ovih vjenanja gori samo po noi i onda se
gasi.
AH misterij i (svetoga) vjenanja odvijaju se po danu i u svjetlu A ovaj dan i
njegovo svjetlo ne gase s nikada. Ako netko postane dijete sobe vjenanja, prima
ovo svjetlo. AH ako ga ne dobije, dok je jo na
ovome svijetu, na
drugome ga svijetu ne moe primiti.
Tko ipak primi ovo svjetlo, nee biti prepoznat, niti zadran, niti e od bilo koga
moi biti uznemirivan, neovisno o tome da H ivi u svijetu Hi izlazi iz svijeta On je
ve primio istinu u kopiju.
Svijet je za njega postao vjenost, vjenost je za njega punoa punoe. Ona mu
se sada objavila, jednom opet nastalom. I on sada ivi (u oima svijeta) prikriven,
ipak ne u tami i noi prikriven, nego prikriven u jednom potpuno savrenom danu
i jednom svetome svjetlu.
O PISMU REGINUSU O USKRSNUU
O uskrsnuu postoje razliita miljenja. Jedno od takvih glasi: to je openito
jedna avet, izmiljotina ljudi koji se ne mogu pomiriti sa svojom smru.
Uobiajeno je shvaanje o uskrsnuu, koje ne odbija u potpunosti ovu mogunost,
kae: ovjek koji umre, odmah e poslije smrti ili na kraju svih stvari, uskrsnuti
tjelesno, u jednom preobraenom tijelu, i tada vjeno ivjeti. Isus je, kao boji sin,
pobijedio smrt i u ovoj udotvornoj moi takoer probuditi mrtve - jedne u vjeni
ivot u prokletstvu, druge, koji su vjerovali u njega, u vjeni ivot u nebu.
V
Raireno je miljenje isto: Sto e se dogoditi nakon smrti, ne znam. Sada to ne
treba biti moja briga. O tome i tako ne mogu nita znati.
Objasnimo da, prije nego se osvrnemo na na tekst, da "uskrsnue" nema isto
znaenje kao i "ivot poslije smrti". Uz ivot poslije smrti vezane su dvije
uobiajene predodbe: Prvo: ovjek i poslije smrti ivi dalje sa jednom
promijenjenom svijeu, a ta se svijest opet dalje reinkarnira.
Drugo: ovjek i poslije smrti ivi sa promijenjenom svijeu, dok se i ova svijest
konano ne raspadne, a ono to ostane inkarnira, to je ono nesvjesno - istinsko
duhovno bie ovjeka.
Razmotrimo sada to kae na tekst o uskrsnuu, koje objanjenje daje i ispitajmo
da li je mogue to izvriti.
To neto vjeno, to nije prepoznatljivo naom sadanjom svijeu, a usidreno je u
ovjeku kao neprolazna istina. Nasuprot tomu postoji "priroda", prolazno, iji
zakon je smrt. ovjek je sa svojom sadanjom svijeu i svojim tijelom prolazne
prirode, koja je drijemala u ovjeku, dakle u nesvjesnome, nespoznatome
vjenoga, dio je neprolazne istine.
Nedjelotvornost i besvjesnost vjenoga u ovjeku je anomalija, ne odgovara
odredbi ovjeka i mora se i moe promijeniti. Uskrsnue je ta promjena.
Ono to uskrsne, vjeno je u ovjeku. Uskrsnue vjenoga u ovjeku znai:
osvjeivanje ovoga vjenoga, i poslije toga slijedi djelovanje vjenoga.
osvjeivanje je jedino mogue ako svijest vezana na predodbe uti: jer vjena
istina nije bilo kakva predodba, nego snaga, zakon, unutarnje bie stvari. Ova
snaga postepeno sama gradi organ, preko kojega e biti prepoznata: gradi jednu
novu svijest. Tek e tada ljudi biti svjesni. Tada je tu izlaz iz svijeta predodbi, u
svijest stvari nasuprot predstavama i mora
68
ukljuiti svoje unutranje snage# a ulaz je svijet spoznaje u kojemu je nova
svijest sjedinjena sa unutarnjim snagama stvari i iznutra e biti preplavljena:
punoa punoe.
V
Sto od smrti uskrsne# vjeno je u ovjeku# to je u carstvu smrti bilo kao mrtvo
jest okovano prolaznom prirodom. Ovo uskrsnue nema nita zajedniko sa
ivotom poslije smrti# sa injenicom da stara svijest poslije smrti jo neko
vrijeme ivi dalje u promijenjenom obliku. Ono nema takoer nita zajedniko sa
buenjem tijela ili tijelom proienim poslije smrti.
Uskrsnue se naime odvija# dok ovjek jo ivi.
Jer postanak jedne nove svijesti iz snaga vjenosti nije automatski proces.
V
ovjek u tome mora suraivati# tako da reagira na ove snage koje su nastale
novim mogunostima i da bi doao do mira svjesno se suprotstaviti svim
impulsima prolaznog svijeta predodbi koje prodiru iznutra i izvan njega. Tu je
smisao izreke iz Evanelja po Filipu: "Ako netko# dok je jo u ovome svijetu# ne
primi (svjetlo)# ne moe ga ni na drugom e svijetu primiti." Poslije smrti nema
vie mogunosti da se svjesno reagira.
V
Sto uskrsne iz smrti# vjeno je u ovjeku. Uskrsne li# raste nova svijest# stara
umire# umiru veze i iluzije o svijetu privienja. To je smisao reenice iz Evanelja
po Filipu: "Neki kau: Gospodin je najprije umro i tada uskrsnuo. Oni se varaju. Jer
prvo je uskrsnuo i tada umro. Ako netko prvo ne stekne uskrsnue# ne moe ga
smru stei."
Uskrsnue vjenoga u ovjeku je uvjetovano time da prolazno svjesno "umre". Jer
bez svjesnog usidrenja u vjenome nemogue je ovjeku da prolazno u sebi
samome spozna niti razrijei.
Uskrsnue kao postajanje svijesti vjenoga u ovjeku je preduvjet za smrt svijesti
iluzija. Time je takoer Time je takoer dana druga primjedba tjelesnoj smrti.
ovjek# u kojemu je vjeno postalo svjesno# drugaije e proivjeti tjelesnu smrt
nego ovjek# koji se dri sasvim prolaznosti. Za ovog posljednjeg tjelesna smrt je
najprije i gaenje svijesti# koja se raspada sa tijelom za koje je bila vezana. Ali za
prvoga se svijest ne gasi smru# jer je ispunjena snagama vjenosti i time sama
neprolazna. On je stvarno pobijedio smrt. A kako vie nije ovisan o prolaznim
pojavama svijeta# ne treba takoer vie inkarnirati.
Ali oko slijedi takoer postanak svijesti vjenoga i jedno djelovanje vjenoga#
tada ovjek nije pobijedio tjelesnu smrt samo preko neprolazne svijesti# ve i u
drugom pogledu.
Postanak svijesti znai: snage vjenosti ulaze u spoznaju# u organe spoznaje#
koji su se sami oblikovali. Djelovanje ovdje znai: takoer gradite nove organe
djelovanja# preko kojih ovjek moe svjesno izvesti novu osobu# koja se moe
69
predstaviti sposobnou za odluke, miljenje, osjeanje u neprolaznom svijetu i
odailjanje snaga neprolaznog svijeta. Ova "osoba" se jo za vrijeme ivota gradi
u prolaznoj osobi: a ako ova umre, stupa u akciju nova osoba, u "vidljivo". To bi
bilo tijelo uskrsnua, sa kojim se je Isus pokazao svojim uenicima. To je
neprolazno tijelo. Dakle, takav je ovjek tjelesno pobijedio smrt, "novo tijelo" ,
koje se sastoji od snage i svjetla, naraslo je. Stoga nae pismo kae: to je dakle
uskrsnue? To je nastajanje vidljivima onih koji "uskrsnu."
Kakvu ulogu igra Isus u naem tekstu u ovim procesima? Pri uskrsnuu onoga
vjenoga u ovjeku, nastajanje svijesti i djelovanjem vjenoga ne radi se o
jednom obinom poklonu, kojega prolazni ovjek primi bojom milou, ako samo
vjeruje u tu mogunost, nego je to revolucija cijeloga bia, jedno gutanje
prolaznog od neprolaznog - pri emu ovjek mora suraivati.
Usprkos tome on ne moe ove procese izvriti vlastitom snagom. I radi toga
opisuje pismo Reginu, kako Isus kao ovjeji sin i boji sin, koji raspolae sa obje
vrste svijesti i snaga, kao jedno dvostruko bie proivi ovaj proces uskrsnua i
time oslobaa snage, koje omoguavaju izvrenje. "Milost" je kada se ove snage
stave na raspolaganje.
Ljudima, koji se iz dana u dan mue, ova vrsta uskrsnua izgleda kao neka davno
iezla Pria ili nejasan san. Ono vjeno je ipak u ovjeku prisutno i ono
uznemirava ovjeka, bilo kao pria ili kao san. Ovo stanje zarobljenosti vjenoga u
prolaznom u stvarnosti jedno je neprirodno stanje. Stoga na tekst kae:
uskrsnue je jedna "nunost" za ovjeka. Tek kroz njega e postati istinskim
ovjekom, jo prije tjelesne smrti.
Ima ljudi# dragi Reginus# koji ele to je vie mogue nauiti. I u toj vrstoj
namjeri ulaze u probleme# koji jo nisu rijeeni. Ako tada nau neko rjeenje#
poinju su kojeta uobraavati.
Ali ja sam miljenja# da oni pri tome ne polaze od same istine. Jer oni vie trae
svoj mir nego mir# koji smo mi primili od naeg spasitelja# gospodina Krista#
kada smo spoznali istinu. U njoj moemo poivati stvarno u miru.
Ako me sada pita o uskrsnuu# spreman sam ti pod ovim preduvjetom
odgovoriti. Ono je svakako nunost za ljude. Usprkos tome mnogi ne vjeruju u
uskrsnue# a samo nekolicini e biti dodijeljeno. Radi toga elimo sada o tome
govoriti.
Kako se ponaao na Gospodin# kada je bio u tijelu i objavio se kao Boji sin?
Stanovao je na (donjem) mjestu na kojemu i ti takoer stanuje. Govorio je o
zakonu ove prirode: to znai "smrti".
Ali Boji sin# dragi Reginus# bijae takoer ovjeji sin. Radi toga je posjedovao
oboje# ljudsko i boje bie. I on je mogao pobijediti smrt# jer bijae boji sin. No
kako je takoer bio ovjeji sin# mogao je stvoriti mogunost (naeg) povratka k
punoi punoe. Jer on bijae od pradavnine odozgo# sjeme istine# on bijae prije
nego je nastao svijet sa svim svojim bezbrojnim vladarima i moima.
Znam# govorim ovdje o rjeenju jednog tekog problema. Ipak# ako se polazi od
same istine# nema nita teeg. Jer rjeenje se samo pribliilo# u sredinu
(svijeta)# da ne bi nita sakrilo i da bi sve pokazalo to se odnosi na nau
egzistenciju: razrjeenje zla s jedne strane i objavljenje odabranih s druge strane.
Tako je proizila istina i duh iz Boga. Iz (boje) milosti slijedi istina.
Spasitelj je progutao smrt. On je odloio svijet koji je prolazan (kao haljinu). To je
ono# to prije svega mora znati. On (se) preobrazio u neprolazno i (uskrsnuo
je)# time to je prividno progutao ne-prividnim. Tako je prokrio put do
besmrtnosti. Jer na ovaj je nain postalo mogue# da mi s njim patimo# kako
kae apostol# da s njim uskrsnemo i s njim odemo u nebo.
Ako se u ovome svijetu potvrdimo u ovome smislu kao nosioci njegove snage#
tada smo zrake njegove snage i od njega smo dodirnuti - dok u njemu ne
utonemo: to je smrt# dok smo jo na ivotu. Tada e nas on uzdii gore k nebu
kao zrake sunca# i nitko nas ne moe zadrati: to je uskrsnue u duhu# koje u
sebi sadri duu i ono od tijela.
Ako netko ne vjeruje, ne koriste mu nita uvjeravajui argumenti. Jer ovdje se radi
o vjeri, moj sine, a ne o uvjerenju (argumentima). Tko je (po istinskom biu)
mrtav, uskrsnuti e.
A postoji li i jedan meu (takozvanim) filozofima ovdje u prolaznom svijetu, koji
stvarno vjeruje? Ali mrtvi e uskrsnuti, i ako i svi filozofi u ovom prolaznom svijetu
ne vjeruju. Pusti ih - oni su samo ljudi, koji se okreu oko sebe.
Ali mi smo naom vjerom upoznali sin a ovjejeg i vjerujemo, da je on uskrsnuo
od mrtvih. O njemu moemo rei: On je unitio smrt. On je velikan, u njega
vjerujemo. Radi toga smo i mi (veliki) jer vjerujemo.
Misli spaenih su neprolazne, a duh onih koji su ga prepoznali, ne moe potonuti.
Mi smo odabrani za spasenje i razrjeenje i od poetka smo odreeni za to da ne
padnemo u ludilo kao oni koji nemaju spoznaju. Mi emo postati mudri kao takvi
koji su spoznali istinu. Tko u istini ostane, ne moe ju izgubiti, i ona se ne moe
rastoiti kao neto to je nastalo, (dakle, neto prolazno).
Mona je punoa punoe. Nesvjesno je ono, to se je odijelilo od toga: nastalo je
kao (prolazni) svijet. Ali svijet nee biti obuhvaen od nastalog, od (stvarnog)
postojeeg. Radi toga ne sumnjaj u uskrsnue, Reginus. Neko nisi postojao u
tijelu, a ipak ti je tijelo bilo dano, im si uao ovaj svijet. Zato, dakle, ne bi
takoer primio tijelo, ako se uzdie u vjenost?
Zar ti ve ne pripada ono, to je bolje od svakog tijela, to tijelu koje je nastalo
radi tebe, daje ivot? Zar ti nije dano ono to ti pripada potpuno na raspolaganje?
V
Sto ti sada u stvari nedostaje, ako si u ovom prolaznom svijet ovdje? Da bi to
doznao, jako se trudi! Ti zna, da poslije poroda izlazi posteljica - starost. Ti si
dakle prolazan. No, gubitak ove prolaznosti je upravo tvoja prednost. Jer ako
napusti ovaj svijet, nita vrijednoga ne ostavlja iza sebe. Zlo je bezvrijedno.
Samo nas milost spaava iz ovih mjesta prolaznosti, iz ovoga svijeta, kojemu
pripadamo - inae nitko drugi. Ali mi smo spaeni! Primili smo svetost u punom
obimu. Obujmimo ipak ove misli u svoj bistrini. Shvatimo ih ipak jasno!
Mnogi traioci istine ele takoer znati da li e spaeni, kada napusti svoje tijelo,
biti odmah spaen. U to ne treba sumnjati. (Jer je jasno) da vidljiva osoba, kada
umre, nee biti spaena, ali uistinu iva osoba se nalazi u smrtnoj
72
V
osobi. Ona je ta koja uskrsava. Sto je dakle uskrsnue? To je postajanje vidljivima
onih# koji uskrsnu.
Treba se samo prisjetiti Evanelja# gdje pie# da se je Elija prikazao i s njim
Mojsije# da bi obznanili da uskrsnue nije izmiljotina. Ono nije avet# nego
injenica. Naprotiv: prije je svijet avet nego uskrsnue# koje se dogodilo preko
naeg Gospodina i spasitelja# Isusa Krista.
Na to se sada svodi zaista moje uenje? Sve to ivi# umire. Ljudi ive u velikoj
iluziji. Od bogatog postaje siromano# prijestolja se rue. sve se mijenja. Cijeli je
svijet iluzija. Ali ja ne elim# vie nego to je to potrebno# sudjelovati u ovoj
stvarnosti. Nije svako uskrsnue od ove vrste. Njegova je istina sigurna# isto kao
i ono to stvarno postoji i to e se objaviti# da e se stvari mijenjati i prelaziti u
novi oblik postojanja. Jer se neprolazno sputa u prolazno i svjetlo zrai dolje u
tamu i proguta ju. Punoa punoe odstranjuje nedostatak. To su osobine i obiljeja
uskrsnua. To je ono to e do dobroga djelovati.
Radi toga napusti znanje# koje je samo dio# Reginusu i ne idi za tijelom# nego
napusti ono to je nepotpuno djelo - tako e zadobiti uskrsnue. I onaj# koji je
smrtan# zna o sebi samome da je smrtan. I ako je proveo mnogo godina ivota#
konano ga zahvati smrt. Tako znaj takoer i ti# da si uskrsnuo i da te uskrsnue
uhvatilo. Svatko zna da mora umrijeti. ali ti# koji ima uskrsnue# ne moe se
dalje tako ponaati kao da mora umrijeti. Jednu takvu ludost si ne moe
dozvoliti. Svako treba neko vrijeme vjebati# prije nego naui prve lekcije. Ali
tada vie ne treba lutati# nego se moe sam primiti# takav kakav je bio u
pradavnini.
Ovu sam spoznaju primio od moga Gospodina Isusa Krista# koji sve nesebino
poklanja. Ja sam ju prenio tebi i tvojoj brai# mojim sinovima. Nita vam nisam
uskratio# to bi na bilo koji nain moglo posluiti vaem jaanju. Ali ako sam
neto napisao i najavio to je previe duboko# rado bih to elio objasniti# ako
pitate. I nemoj zavidjeti bilo kome u tvojoj grupi# koji bi pri tome moda mogao
pomoi. Mnogi e zajedno usmjeriti panju na ovo to sam ti napisao. Ovime vam
kazujem# kako ete meu sobom odrati mir i moi primiti milost. Pozdravljam te
i sve vas koji se bratski volite.
O DUI
O RASPRAVI O DUSI
Najvaniju ulogu kod svih procesa, koje opisuje evanelje istine, evanelje po
Filipu i pismo Reginusu o uskrsnuu, ima dua, i to zapravo njezin svjesni dio:
svijest.
Rasprava o dui razlae dalje neke izjave iz ovih evanelja, glede uloge due,
svijesti, i koristi pri tome usporedbu due sa enom koja se moe odati bludu, ali i
njoj predodreenom suprugu.
Sada je dua tj. svijest, predana svijetu prolaznih privienja i biva od njega
oploena: raa predodbe i s njima povezana djela. Njena "maternica", organ
oplodnje, je "izvana", to znai da ona prepoznaje u sadanjem stanju samo stvari
nesavrenstava - stvari ija je predodba u vremenu i prostoru, a ne njeno
unutarnje bie. Ova se svijest predodbi nikada nee nasititi: poput "bludnice" tri
od mukarca do mukarca, trai ispunjenje, koje ovako ipak nikada nee nai. Na
razini razuma ide od jedne ideologije, religioznog, ezoterinog ili psiholokog
sistema do drugog: na razini osjeaja pokuava prakticiranjem meditacija i
doivljavanja samoiskustva: na nivou ivota pokuava promijeniti svijet
pozitivnim miljenjem, osjeajem i djelovanjem. Ali nakon nekog vremena opet
ostaje praznih ruku- ostaje samo razoaranje i oteenje. A Sto je rezultat
ovakvog ponaanja? 4luhoa i sljepilo za zov iz vjenosti, zbunjenost srca. A
zavodnici su svi ovi "brakolomci", jer mnogo obeavaju i dolaze u velikom sjaju.
Samo dijete roeno iz ovih mnogobrojnih veza i biti e takoer predano tjelesno
bludu, kojemu pozivaju mnogi sistemi osloboenja ili zbog pomanjkanja
orijentacije i zbunjenosti srca, prividno osloboenje.
Ali takvo je vladanje nedostojno due, svijesti. Njena uloga nije u svijetu prolaznih
predodbi, nego joj je odredba u vjenosti. Vjean je duh koji lei sakriven i
nesvjestan u ljudima. Radi se o tome da se svijest oslobodi od svijeta predodbi,
potpuno se oisti od svih fiksnih ideja koje su u nju prodrle - i gleda prema
"zaruniku". Tek tada je mogue da se duh, koji je vjean, pokae dui, ue u nju,
potpuno ju obnovi, i dade joj natrag njezino dostojanstvo.
Svijest proeta od spoznaje vjenoga, od duha, postat e sasvim nova, mijenja se
u svijest koja opaa iznutra prema van. Njena se "maternica" okree prema
unutra. A veza ove svijesti sa duhom, spoznaja, drugaija je od veze svijesti
predodbi sa privienjima. Kod posljednjeg ostaju ipak dva uvijek dva. U tome se
upravo sastoji nezadovoljstvo# to je dui povod za dalje eksperimente. Ali u vezi
sa duhom# svijest je spoznaja sama# koja e biti proeta od nje i proimat e ju
sa svoje strane# tako da e one biti "jedan jedini ivot". Time je ispunjena
pradavna enja due# koja se je stalno usmjeravala na krive ciljeve u svijetu
predodbi. Sad a je povezana sa svojim istinskim ciljem# vjenou# i vie ne
treba traiti.
Tako je svijest# dua# na istome mjestu gdje je bila prije: bijae povezana sa
zarunikom# sa "prvoroenim"# od Oca i Majke ljudskim roenim# neprolaznim
duhom# koji bijae u Ocu. Sjedinjenjem sa ovim duhom# vraa se natrag mjestu
svoga oca. I sada moe raati opet djecu# koja su savrena i trajna# moe
izgovarati rijei i oslobaati snage koje potjeu iz svijeta duha. Ona tako izvrava
misterij uskrsnua# postajanje svijesti duha i postajanje djelotvornosti duha
novim djelima; ona izvrava misterij odlaska u nebo# "puta k ocu gore"# i
misterij svetoga vjenanja# ulaska u punou punoe.
Za to je preduvjet misterij krtenja sa vodom# pokora (kajanje). Spoznaja je prvi
korak veze sa duhom# i ona odgovara vezi sa svijetom predodbi a ne sa
odreditem i dostojanstvom ovjeka: da oblik svijesti koja je vezana na predodbe
miljenja# osjeanja i ivot degeneracija je one svijesti koja ivi neposredno u
spoznaji i stoga je ujedinjena sa svime.
Iz ove spoznaje javlja se enja za spasenjem# za ponovnim zadobivanjem
izgubljenog#
i takoer nastaje jedan proces ienja: u smirenom gledanju prema istinskoj
spoznaji# sve e se pogrene ideje i iz toga proizlazee navike prepoznati kao
prolazne i time biti razrijeene. Djelovanjem snaga vjenosti# takoer se
razoaranja i oteenja due mogu opozvati# tako da moe poeti regeneracija.
Psalmist e citirati u tom smislu: (a citati iz svetog pisma# koji objanjavaju#
nalaze se esto u ovome tekstu): "onaj koji tvoj ivot oslobodi od pokvarenosti...
tvoja usta naini veselima# i ti e opet postati mlad kao orao."
O DUI
Mudraci prije naeg vremena dali su dui jedno ensko ime. I ona je stvarno, po
svom biu, enska. Ona i posjeduje maternicu kao ena.
Kada je jo kod Oca bila sama, bila je djevica i po osobi mukarac-ena. Ali kada
je pala dolje u tijelo, pala je mnogobrojnim razbojnicima u ruke. I ovi su se
zloinci meusobno bacili na nju i obeastili ju. Neki su ju silovali, drugi podmitili
podlim darovima. Ali svi su ju osramotili. Izgubila je svoje djevianstvo, predala je
svoje tijelo na milost i nemilost svakome.
I uvijek, kada bi ju spopala pohota za nekim mukarcem uobraavala si je da je to
njezin istinski suprug.
Ali nakon to se je bila sramotno predala nevjernim brakolomcima i dala im se
iskoristiti, jako je stenjala i pokajala se.
Ali kada je okrenula svoje lice od ovih ljubavnika, odmah je opet trala k drugima,
koji su ju prisiljavali da bude s njima u njihovim spavaonicama, po njihovoj volji i
volji njihovih gospodara. Nije ih se vie, od srama, usudila napustiti.
Dugo vremena su oni laskali da su vjerni, poteni i asti dostojni supruzi, ali su ju
na kraju ipak ostavili samu. Tada ostaje tako zapostavljena kao jedna siromana,
osamljena i bespomona udovica, koju nitko ne slua u njezinoj patnji. Od njih nije
nita zadrala osim obeaenja koja su joj u openju s njom nanijeli.
A to su rezultati, djeca ovih ljubavnika? gluhoa, sljepoa i zamrenost srca!
Ako ju sada Otac, koji je gore na nebu, trai i pogleda ju dolje i vidi kako stenje,
kako se kaje za svoje strasti, svoje besramno ponaanje, svoj blud koji je inila,
kako poinje zazivati njegovo ime, traiti pomo, tako to zove svojim cijelim
srcem i kae: "Spasi me, Oe! Pogledaj, elim ti poloiti raun, jer sam napustila
moju kuu i pobjegla sa moga djevianskog ognjita. Obraam se opet k tebi."
Ako on dakle vidi, da je u njoj ovakvo uvjerenje, odluiti e da joj vrati natrag
njeno dostojanstvo i smilovati e joj se jer puno je patnje prola otkada je
napustila svoju kuu.
Duh prorie o bludu due na mnogo mjesta. Tako kae kod proroka Jeremije:
"Kada se mukarac rastane od svoje ene i kada ona ode od njega, i uzme drugog
mukarca, smije li ju on takoer opet uzeti? Zemlja je oneiena, zar ne? Iako si
bludniila sa mnogobrojnim ljubavnicima, doi ipak opet k meni, kae 4ospodin.
Podigni svoje Oi u visine, i pogledaj kako bludnii svuda. Sjedi na cesti i kao
Arap u pustinji vreba i oneiava zemlju svojim bludom
76
i zlom. Ima elo bludnice# ali se vie ne eli sramiti i ipak vie prema meni:
Dragi Oe# ti majstore moje mladosti!" (Jer. 3. 1-4)
Isto je napisano kod proroka Hosea: "Izrecite sud o vaoj majci - ona nije moja
ena i ja ju ne elim imati! -znai ako bi odbacila svoj blud sa lica i brakolomstvo
sa svojih grudiju# da ju ne bi golu svukao i predstavio onakvom kakva je bila
kada je bila roena# da ju ne bi nainio poput pustinje i osuene zemlje# da ju
ne bi ostavio da umre edna i da se ne bi smilovao njezinoj djeci# jer su to djeca
bluda# a njihova je majka bludnica koja ih je nosila# srami se i
V
kae: elim otii sa svojim ljubavnicima# koji mi daju kruha# vode# vune#
kudelje# ulja i pia. Zato pogledaj# oporuno u ostaviti trnovitim tvoj put#
podii ispred zid kako ne bi mogli nai njezinu stazu: a ako bude trala za svojim
ljubavnicima# da ju ne uhvate# a ako ih ona bude traila da ih ne moe
V
nai# i da mora rei: elim se vratiti svome prijanjem muu jer mi je on bio bolji
nego je ovaj sada." (Hos. 2# 2-7)
Ponovo kae kod Hesekiela: "Iznad svih ovih zloina (oh jao# jao tebi! kae
gospodin 4ospod)# sagradio si kapelu kumira i napravio oltare na svim ulicama:
na svim si ulicama sagradio svoje oltare# napunio tvoju ljepoticu ispraznom
strahotom: irila si noge pred svima koji su prolazili i vodila si veliki blud. Sa
djecom Egipta vodi ozbiljan blud# sa tvojim susjedima# koji imaju veliko tijelo."
(Hes. 16# 23-26)
Tko su djeca Egipta# koja imaju veliko tijelo# ako nisu oni koji imaju tijelo#
osjete i stvari zemlje# sa kojima se dua uprljala na ovome mjestu# onda kada je
uzela kruh# vino# ulje# haljine i sve vanjske ukrase# koji obujmljuju tijelo prema
van? Vjerovala je da bi joj to sve bilo od koristi!
V
U ovome bludnienju Apostoli su najavljivali spasitelja: "uvajte se# oistite se
od toga!" (npr. 1. Thess. 4# 3) Pri tome ne govore o bludu tijela# nego prije svga
o dui. Temeljem ovog razloga apostoli piu (savrenima) bojima# da ne padnu
(u ovo bludnitvo).
Ali velika je borba radi bluda due. Tek iz nje proizlazi blud tijela. Stoga Pavao pie
u pismu Korinanima: "Pisao sam vam u pismu da ne trebate imati posla s
bludnicama. Ne miljah ak na bludnice ovoga svijeta ili krce ili razbojnike i
pogane# inae biste morali svijet napustiti." (1. Kor. 5# 9) Isto tako govori o
duhu: "Jer ne borimo se mi protiv krvi i mesa# nego protiv kneeva i silnika#
naime 4ospodara svijeta# koji vladaju u tami ovoga svijeta# sa zlim dusima pod
nebom." (Eph. 6# 12)
Tako dugo dok god dua bez obzira tri za svakim i sa svakim vri razvrat# tko ju
god sretne# uprlja se# i mora bolno patiti zbog svih kojima se je bila predala. Ali
ako osjeti bolove u kojima ivi# plae prema ocu i kaje se# te e joj se otac
smilovati i okrenuti njenu maternicu.
Materica naime, koja je bila prije okrenuta prema van, opet e se okrenuti prema
unutra, te e tako dua dobiti opet svoje istinsko bie. Jer materica due nije ista
kao materica tjelesne ene.
Tjelesna materica ene je, kao i sva utroba, u unutranjosti tijela. Ali maternica
pale due lei na njenoj vanjskoj strani kao muki spolni organi, koji su izvana.
Ako se sada materica due, po volji Oca, okrene prema unutra, uranja u
proiavajuu kupku u kojoj se odmah isti od prljavtina, koje su joj bile
nanesene na vanjskoj strani. Isto kao to se prljavo rublje pere u vodi koja ga
okruuje, sve dok se ne ispere i bude isto. Ali ienje due se sastoji u tome da
postane nova, da dobije opet svoje pradavno bie i da se okrene. To je njeno
krtenje. Tada se opet moe poeti silno kretati i s velikom snagom, kao to i
rodilje snano i sa silom kod poroda kolaju.
Budui je ona ena i ne moe sama stvoriti dijete raanjem, Otac joj je poslao sa
neba njezinog supruga, njezinog brata, prvoroenoga.
Zarunik se spustio k zarunici. Ona je prestala bludniiti i oistila se je od
oskvrnua ljubavnika. Obnovila se je u zarunicu. Oistila se je u vjenanoj odaji.
Namirisala se je lijepim mirisom, sjedila unutra i eznula za istinskim zarunikom.
Vie nije trala na trg i nije, nakon to ju je spopala pohota, opila sa svakim
najboljim. Sve vie je neprekidno teila za zarunikom, oekujui dan kada e
doi, a ipak ga se bojala, jer nije znala kako on izgleda. Izgubila je sjeanje na
vremena prije pada iz kue Oca.
Voljom njenog Oca bijahu njeni snovi njime ispunjeni, kao kod ena koje vole
istinski svoga mua. Voljom njenog Oca doao je zarunik k njoj u pripremljenu
odaju vjenanja. On je prekrasno okitio
odaju vjenanja. Jer ovo vjenanje nije poput vjenanja tijela gdje oni koji zajedno
spavaju osjeaju slast. Oni koji izvravaju sveto vjenanje, ostavljaju muku
poude kao teret iza sebe i (ne razdvajaju se nikada vie) jedno od drugoga.
Zaista, sveto vjenanje nije (od tjelesne vrste). Ve kada se sjedine, postaju jedan
jedini ivot.
Zato je prorok rekao za prvog mukarca i prvu enu: "Oni e biti jedno tijelo!" (1.
Mojsije 2, 24). Jer prvi mukarac i prva ena bijahu povezani jedan s drugim kod
Oca. Kasnije je tek ena izgubila mua, koji je njezin brat. Ovo vjenanje sada ih
opet sjedinjuje jedno s drugim. Dua se ponovo sjedinjuje sa svojim stvarnim
ljubljeni, svojim istinskim gospodarom, kako stoji napisano: "4ospodar ene je
njezin suprug." (npr. 1. Mojsije 3,16)
Opet ga je pomalo prepoznala, veselila se i plakala pred njim, kada je razmiljala
o svojoj sramoti i osamljenosti. Okitila se prekrasnije, kako bi mu
78
V
se sviala i kako bi kod nje ostao. Tako je i prorok u psalmima rekao: "uj keri#
pogledaj i prisloni tvoje ui: zaboravi svoj narod i kuu oevu# tako e se kralj
veseliti tvojoj ljepoti: jer on je tvoj Gospodar." (psalm 45# 10-11)
Jer zarunik joj vraa njezino dostojanstvo# tako da odvraa svoje lice od svoga
naroda i mnogobrojnih ljubavnika# u ijoj je sredini prije boravila. Ona opet
potuje samo svoga kralja# svoga istinskog Gospodina# i zaboravlja kuu svoga
zemaljskoga oca kod kojega joj nije bilo dobro i sjea se opet svoga Oca na nebu.
Isto tako bijae Abrahamu reeno: "Idi iz tvoje domovine i od prijatelja tvojih i iz
kue oca u zemlju koju u ti pokazati." (1. Mojsije 12# 1).
Tako se dakle dua okitila u svojoj ljepoti (...) i srela je svoga dragoga. A i on je
nju takoer ljubio. A kada se s njim sjedinila# primila je sjeme od njega - to je duh
koji oivljava. Stvorenja iz ove veze ostaju na ivotu i dobra su.
U tome se sastoji savreno udotvorno roenje koje se odvija ovim vjenanjem#
po volji oca. Jer je dunost due da se sama opet raa i postaje onakvom kakva je
bila prije. Tada se pokree opet iz same sebe. I ona je primila boje bie od Oca
postala je nova i zauzeti e ono mjesto na kojemu je bila u poetku. To je
uskrsnue od mrtvih. To je spas iz zarobljenitva. To je uznesenje na nebo. To je
put gore k Ocu. Radi toga je prorok rekao: "Hvali Gospodina moja duo# i to je u
meni# tvoje sveto ime! Hvali gospodina# duo moja# i nemoj zaboraviti to ti je
dobra napravio: oprata ti sve tvoje grijehe i lijei sve tvoje slabosti# razrjeava
tvoj ivot od pokvarenosti# okrunjuje te milou i milosrem: tvoja usta ini
radosnima i ti e postati opet mlad kao orao." (Psalm 103# 1-5) Ako# dakle
postane dua nova# uzdie se gore i slavi Oca i njenog brata# preko kojega je
spaena. Tako e dua biti ponovnim roenjem spaena. Ali to se ne dogaa
asketizmom# niti vjebama# takoer ne napisani uenjem# nego samo milou
(bojom)# to je (boji savrenima) dar. Ovaj nebeski dar je za njih. Radi toga je
spasitelj zvao: "Ne moe k meni nitko doi# nego koga Otac povue# koji me je
bio poslao# i ja u ga probuditi na sudnji dan." (Ivan 6# 44).
V
elimo radi toga pozvati oca# pozvati ga sa svom svojom duom. Ne vanjskim
rijeima# ve duhom# koji je u unutranjosti# koji dolazi iz dubine# time to
stenjemo i inimo pokoru radi naina ivota koji smo vodili# time to stenjemo i
inimo pokoru radi naina ivota# koji smo bili vodili# time to grijehe
spoznamo# time to priznao praznu zabludu# u kojoj smo se nalazili i praznu
urbu u kojoj plaemo radi naina naeg boravka u tami i zato to su nas gutali
valovi# time to smo se saalili nad nama samima# da bi nam se smilovao#
zbog ega sami sebe mrzimo# naime zbog naeg sadanjeg stanja.
Jer ovako govorae spasitelj: "Blaeni su# koji pate# jer oni trebaju biti
79
utjeeni. Blaeni su koji gladuju i eaju za pravdom: jer oni e se nasititi." (Luk.
6, 21) I opet je on rekao: Tko doe k meni, a ne mrzi svoj vlastiti ivot, ne moe
biti moj uenik. (Luk. 14, 26)
Jer spasenje zapoinje pokorom. Zato je Ivan doao prije Krista i objavio krtenje
pokore. Ali pokora se izvrava u patnji i brizi. Otac je ipak ljudima prijatelj. I on
usliava duu, koja ga zove, i alje joj svjetlo za spasenje.
Radi toga je govorio duh kroz proroka: "Reci djeci mojega naroda: Ako vai grijesi
i seu od zemlje do neba i crvene se kao arlah i crnji su od rupia, a vi se
okrenete k meni cijelom svojom duom i kaete: moj Oe - ja u vas, kao sveti
narod, usliati."
A na drugome mjestu: "Tako govori 4ospodin, sveti Izraelac: Ako se vrati i bude
uzdisao za spasom, biti e spaen i shvatiti e gdje si bio sve one dane, kada si
imao povjerenja u ono isprazno." (Jes. 30,15)
Opet se na drugome mjestu kae: "Jeruzalem jako plakae i kriknu: Smiluj mi se!
On e se smilovati On e se smilovati glasu tvoga plaa. A kada je vidio, uo te je.
4ospodin e vam dati kruh patnji i vodu boli. Od sada ti se ne trebaju pribliavati
oni, koji te zavode." (Jes. 30,19-20)
Stoga moramo zazivati Boga danju i nou, ispruiti ruke gore k njemu kao ljudi,
koji na hueem moru zazivaju Boga svim svojim srcem, ne samo da prividno
tako izgledaju. Jer koji ga prividno prizivaju, sami sebe varaju, jer Bog gleda
bubrege i srca ispituje, koji su u donjem mjestu, kako bi mogao prepoznati
spasenje estitih. Jer nitko spasenja nije dostojan, ako jo uvijek voli mjesto
zablude.
Radi toga je napisano kod pjesnika:
Odisej je sjedio i plakao na otoku. Bijae tuan, svoje je lice okrenuo od govora
Kalypse i njenih prevara i elio je vidjeti svoje rodno mjesto i dim, koji se die od
njegovih kua. Da nije obio pomo sa neba, nikada ne bi stigao kui u svoj rodni
grad. (Po Odiseju I, 48-59)
Isto tako Helena (dua)) govori:
Ali (moje srce) klicae o d veselja, jer ja uah za povratkom.
I ona stenje:
Afrodita me je prevarila. Udaljila me je daleko od moje domovine i od prvoroene
keri i od moga plemenitog supruga. (Po Odiseju IV, 360-264) Ipak, ako dua
napusti svoga savrenog supruga radi prevare boice ljubavi, koja vlada donjim
mjestom, , patiti e zbog tete. Ali ako stenje i ini pokoru, vratiti e se natrag u
svoju kuu. Izrael se takoer nije odmah mogao izbaviti i vratiti kui iz zemlje
Egipta, kue ropstva, - tek kada je uzdisao za Bogom, tek kada je plakao radi
tlaenja.
Tako je zapisano u Psalmima: "Ja sam tako umoran od stenjanja, moj krevet
80
cijelu no suzama i kvasim moj logor. Moja osobnost je raspadnuta od tuge i ja
sam ostario# jer ja u se zdvojan bojati. Odlazite od mene# vi svi zloinci# jer
Gospodin uje moj pla# Gospodin uje moje preklinjanje# moju molitvu Bog
prihvaa." (Psalm 6# 6-9).
Ako se istinski kajemo# Bog e nas usliati# dobroudni# Bog velikog
smilovanja# pripada mu hvala do u svu vjenost.
Amen.
EVANELJE PO TOMI
O EVANELJU PO TOMI
Evanelje istine nadasve je pokazalo spoznaju Oca kao medija u kojemu se ovija
ovjekovo razrjeenje: # evanelje po Filipu uzdiglo je snagu istine duha
Svetoga# samo u kojemu je mogua ova spoznaja i razrjeenje - evanelje po
Tomi naglaava rijei da Isus sin - kao Krist# koji je istina# nje govorio - kao
povijesni Isus. Isusove izreke se poput dragulja niu u lancu jedna na drugu#
svaka izbruena i svijetli razliitim bojama.
V
vrste i kristalno jasne poput dragog kamena su formule: uske i precizne# koje
koncentrirano sve sadre i sakupljaju ono to kao svjetlo spoznaje moe doi
ljudima i od njih biti prepoznato. Ovdje je spoznaja i snaga obuhvaena rijeima -
primjerena za daljnje prenoenje od usta do usta# primjerena za zadravanje u
pamenju# sposobna da poput sjemena u svijesti klija i razvija snage razuma i
promjene.
Izreke su djelomino tematske# djelomino asocijativne# sastavljene po slinim
motivima# ne tako poredane jedna za drugom da ne bi tijek misli u tekstu mogao
biti razumljiv. Svaka je pojedinano kao mamac u kojem se cijeli svijet vrti: od
nepokretnog mira svijet pokreta biti e osvijetljen i prozren.
Kontrastom su oznaene skoro sve poslovice. U prednjem su planu izjave koje
opisuju odnos dvaju bia ili stvari# koja principijelno ne odgovaraju jedan
drugome# ali su ipak meusobno povezani bilo da ivotinja i ovjek u sistemu
ovjeka stoje nasuprot jedan drugome# bilo da prolazni svijet i neprolazno
nebesko carstvo prodire jedan kroz drugog. Nije mogue da oboje mogu stalno
postojati jedno s drugim. To je temeljno stanje ovjeka i svemira.
Ovo e doi djelomino do izraaja kroz biblijsko evanelje poznatim nam slikama
usporedbi# kao npr. da se ne moe ulijevati novo vino u stare mjehove# jer stari
mijeh (stari ovjek) nije dorastao snazi vina (Duha) (47) ili da "mrtvi"# na svijet
vezni ljudi# ne "ive"# oni koji ive u nepromjenjivom carstvu# ne "umiru"#
takoer ako i umru po tijelu (11).
Ali mnogobrojne i raznovrsne su nama nepoznate slike: govoriti e se o svijetu
koji je "le"# nedostojan ivoga (56); da se onaj koji je prazan puni sa svjetlom#
dok se onaj koji je podijeljen u mnotvo puni tamom (61): postoji mjesto gdje oni
koji slijede blaene ne mogu nai ni jedno mjesto# jer je to mjesto istine (68#
69a): da neto neprolazno# koje netko u sebi proizvodi# spasi ga# dok nita
ubija ovjeka (70); da svetost ne pripada onima# koji po tijelu proizvedu neto
vrijedno, nego onima, koji uju rije Oca i sauvaju ju (79): da netko, kao Adam,
moe posjedovati najveu mo i najvee bogatstvo svijeta, bez da ipak sudjeluje
u ivotu carstva (85).
Nespojive su tako ove obje sfere kraljevstva neba i svijeta, neprolaznog i
prolaznog ovjeka, koji prije ili kasnije prvi drugoga - ili drugi prvoga - upiju u
sebe i moraju se izjednaiti. Tada je dobro ako neprolazno proguta prolaznog
ojeka ivotinju, koji je oznaen kao lav. Ali je takoer mogue, da se dogodi ono
strano i da ovjek ivotinja proguta ovjeka duha (7). Sada je u svijetu prostora i
vremena svjetlo Oca od lika ovoga svijeta, od tijela, zatamnjeno i prikriveno. Ali u
vjenosti, svjetlo svijetli, obuzima tijelo sasvim u sebe i ini ga svijetlim. (83). I
uvijek opet e se o tome govoriti, da dvoje - naime jo prikriveni i vidljivi ovjek -
moraju postati jedno, jer neko su bili jedno: dvostrukost je veliko zlo, ona se
stvara tako da onaj podreeni, tijelo, vine se u vis k 4ospodaru i tlai duh. Ali
jedinstvo moe nastati samo, ako ovo gospodarenje umre i ako se ponovo utvrdi
istinski red stvari u kojemu je tijelo izraz duha. Vanjsko mora postati kao
unutarnje, a donje kao gornje (22).
Tako se takoer muko i ensko ujediniti, a to znai da podjela spolova postoji u
svijetu predodbi, a ona e se morati dokinuti (30). Razvija li se opet istinsko bie
ovjeka i gradi li se jedno novo neprolazno tijelo, to e ovo novo bie spolno biti
autonomno, kod jednog e jezgra bia biti "muko", a neprolazno tijelo "ensko",
a kod drugoga obrnuto. Svako novo bie ima oba spola u sebi, aktivno i pasivno, i
moe stoga proizvoditi novo iz samoga sebe. (22)
Takoer 114 poslovica govori o ovome.
Petar govori o tradicionalnoj predodbi, kako jedna ena ne moe pripadati
"odabranima".
U njoj nema "duha", naklonost za istinskog ovjeka nije djelotvorna, praktiki nije
prisutna, jer je prolazni ovjek, prolazna dua kod nje jae vezana na prolazni
svijet nego kod mukarca, nadasve radi bioloke uloge ene.
Isus objanjava problem jednim drugaijim nivoom. U svakom ovjeku, bez obzira
da li je ena ili mukarac, ivi jedna dua, jedna "ena". On, Isus, probuditi e
istinsko duhovno bie ovjeka, time e se njegova snaga povjeriti dui i proeti ju.
Na taj nain "ena", dua, "muko", a ensko i muko postaju jedno, prolazni oblik
privienja, ena ili mukarac, time postaje nevaan.
Ne raa li stvar "kraljevstva" prednosti i vladanje nad stvarima prolaznog svijeta?
Samo podreenost prolaznog neprolaznom moe biti odredba svijeta i ljudi! Zar
nebesko kraljevstvo nije velika sveobuhvatna vrijednost u usporedbi
sa svime to je prolazno# malo i relativno?
Kraljevstvo je stvarno velika vrijednost - velika riba i jedinstveni biser# za koji e
sve druge manje vrijednosti biti predane (8# 76): kraljevstvo je kvasac# koji
prodire u obino tijesto i ini ga vrijednim (96): u kraljevstvu je najmanji vei od
Ivana Krstitelja# koji je najvei u svijetu (46).
Zar kraljevstvo neba nije jedna dimenzija# koja se radikalno razlikuje od
prolaznog svijeta# tako da vrijedi pravilo "sve ili nita"? Tko eli ivjeti u ovoj
dimenziji mora sve ono to pripada zemaljskoj dimenziji ostaviti za sobom.
Zemaljske su stvari i sposobnosti koje se mogu "napraviti"# sastavljene# dok se
nebesko kraljevstvo koje odgovara istinskom biu dalje samo raa i stvoreno je
od neprolaznog bia.
Tako se dolazi u kraljevstvo do esencije# biti i snaga iz i u kraljevstvu. Nuno
potrebno je napustiti sve pokuaje da se u kraljevstvo dospije radom i vjebama:
"Sve ili nita"! Sasvim su besmislena pravila ishrane# obrezivanje (53)#
potivanje Sabbata# dobrotvornost# dokle god ovjek bude onaj stari i ne ivi
ivotom istine i ljubavi iz snaga kraljevstva. (6# 14). Kakovog bi smisla imalo ako
se ovjek pere izvana# a unutarnje bie nee biti oprano? Jer ovjek je odgovoran
za unutarnje od "pehara" isto kao i za vanjsko (89)# a neistoa e nastati
nadasve iz onoga to on ima u sebi# ne vanjskom prljavtinom ili "neistom"
hranom (14).
V
"Sve ili nita": ovjek# koji eli ui u kraljevstvo# mora prema prolaznim
stvarima imati stav oputenog putnika koji sve uzima na znanje# ali preko toga
prolazi kao netko tko je usmjeren pogledom i korakom na veliki cilj (42). On je kao
prostoduno dijete# nezainteresiran za mo i veliinu# odan udima
"kraljevstva". Kao takvome ne pripada mu "polje"# svijet. A ako dou "Gospodari
polja"# on im preputa bogatstvo# mo i ugled# jer je on sam "gol"# to znai#
da je svukao svoju prolaznu haljinu# elju za bogatstvom# moi i ugledom (21#
1. dio). On nee privezati svoje srce svojim bogatstvo# bilo materijalnim# bilo
idejnim# jer to bogatstvo je prolazno kao i on sam (63). On se nee stalno brinuti
za svoju materijalnu i idejnu dobrobit# jer je ona prolazna kao i on sam (36).
Najbolje je da pokloni svoj rad i darove# bez da se nada priznanju i nagradi:
jedino tako ostaje slobodan od spekulacija za dobitak# koji je ipak prolazan# i
slobodan je od razoaranja# koja moraju nuno nastupiti - a samo tako mogu tei
snage kraljevstva u njemu i iriti se od njega prema drugima (95). Nikad a nee
roditi plodom# onaj koji nije ukorijenjen -
V
kao okot loze u vrstom tlu - u spoznaji i snazi Oca. ivi li iz snaga# osjeta#
nada# briga i vrijednosti prolaznog svijeta# to e s njima proi (40).
Iskustvo nam pokazuje# da unato svoj prenesenoj vrijednosti kraljevstva i
njegovoj vrijednosti veoj od svih drugih vrijednosti# ipak ljudi razliito
84
reagiraju na poslanstvo iz kraljevstva. To e biti objanjeno putem evanelja iz
biblije poznatom usporedbom sa sijaem, ije sjeme pada na razliita tla (9), i o
domainu iji poziv nailazi na gluhe ili otvorene ui (64).
Kako se tumae ove razliite reakcije? Ako se netko eli otvoriti za poslanstvo iz
kraljevstva i eli ui unutra, moraju biti ispunjena dva uslova: uslov spoznaje
carstva i uslov kria.
Odluujua je, za spoznaju, otvorenost ovjeka za poslanstvo iz kraljevstva,
njegovo traenje, njegovo - priznato - siromatvo duha, to znai, u spoznaji Oca
(54): jedna nesvjesna ili svjesna enja, jedan nemir, vjera u istinsko odredite
ovjeka i mogunost, nai i ispuniti ga. Bude li ovjek uporan u ovome traenju,
to e nai (94), da duh odgovara njegovoj najdubljoj enji: biti e od duha
dodirnut i time spoznati nitavnost svoje sadanje biti - i stanje svijesti u -
usporedbi sa njemu predodreenim shvatiti bezvrijednost. Iskustvo jedne druge
dimenzije dozvoljava doivljaj kontrasta u usporedbi sa sadanjom dimenzijom i
njegov dosadanji ivot predodba svijeta biti e uzdrmana. Sve e mu se
pokazati u jednom novom svjetlu, stare vrijednosti apsolutno smatrane
vrijednostima, otkrivaju se relativnima. Otvara se novi svijet pred njim, nastaje
novo stanje biti - i svijesti: on se divi. I tada e mu biti dodijeljena punoa punoe,
biti e svjestan svih snaga svemira i one e mu sluiti. (2), i samo "ovo kamenje
e mu sluiti" (19). U njemu e ivjeti neprolazni zakoni i snage Oca - on nee
okusiti smrt (1).
Preduvjet za takvo neprekidno traenje, takvo je arko vjerovanje, jest da je
ovjek "postariji", zasien iskustvima prolaznog svijeta, prezasien ivotom u
vremenu i prostoru. Netko samo u ovome smislu moe biti postariji, bez obzira na
godine. On se bez oklijevanja opet moe vratiti poetku, poetku vremena, koje je
obuhvaeno vjenou: carstvu neba, u kojemu je takoer kraj vremenskog (18).
"Malo dijete od sedam dana", prikriva se kao klica istinskog ovjeka, koji u sebi
sadri sedam misterija, u "starijem", prolaznom ovjeku (4). Jer "kraljevstvo je u
vama", u vama je temelj za svijest i bit iz kraljevstva. Ali je takoer i izvan nas:
Otac, sama vjenost, koja sve obuhvaa i sve proima (3). Hoe li "dijete od
sedam dana" poslije doivljaja sedam misterija opet postati odraslo, tako da
"snaga i spoznaja Oca budu u vama": vi ga prepoznajete - biti ete spoznajom
njega proeti. Ali kraljevstvo nema nita zajedniko sa vanjskim predodbama i
privienjima, nita sa vidljivim nebom, nita sa vidljivi morem (3).
V
ovjek ipak treba pomono mjesta, da bi svoje istinsko bie prepoznao i propustio
kroz sebe. Postoje ljudi, koji ostvare ovo istinsko bie, jedinstveno s Ocem, i
predstave ga traiocima, kao npr. Isus. Spozna li ovjek onoga, "koji stoji pred
njegovim licem", primjerak istinskog ovjeka, time e biti probuen
85
i prepoznat istinski ovjek u njegovoj unutranjosti. (5)
Drugi uslov za ulazak u kraljevstvo je uslov kria: mora se postepeno napustiti
svako apsolutno usidrenje u prolaznom svijet (27). Jer vjerovanje u apsolutno
odravanje zakona i ureenja prolaznog svijeta prijei povjerenje u vjenost.
V
ovjek u kojemu raste povjerenje u vjenost# osjetiti e ovo apsolutno povjerenje
u prolazna ureenja kao okove - i mrziti e ovo pogreno povjerenje: ne samo
okruje# bilo da je to obitelj# bilo socijalno ili nacionalno (55). Prolaznom ovjeku
je razrjeenje od meuljudskih odnosa# socijalnih ili politikih bolno# jer time
gubi svoje oslonce. Ali za ovjeka# koji poinje ivjeti iz snaga vjenosti#
nadasve je bolno iskustvo da je sa svim nitima svoga staroga bia vezan na
prolazni svijet i trai unutar toga oslonac. On na svijetu pati i zapleten je tako
dugo# dok se ne slome sve iluzije o postojanosti dok ne nae postojano usidrenje
u kraljevstvu neba. Na ovu vrstu patnje odnosi se izreka: Blaen je ovjek koji je
patio. On je naao ivot (58). Stari ovjek osjea bol koja se ponovo ne razvija#
naputa sve svoje nade i iluzije# sebe samoga: on se boji svoje golotinje#
spoznaje svoje prolaznosti i bijede. Tek kada ovjek stvarno odloi "kao dijete"# s
novim povjerenjem u vjenost# svoje "stare haljine"# i stavi ih "pod noge i
zgnjei"# ako dakle uniti staro bie na kri u# spoznati e istinskog ovjeka i
Oca (37).
Koji ovjek moe ispuniti ovu odredbu? Odabrani# onaj koji potjee iz kraljevstva
(49)# koji bijae# prije nego je bio (19) koji je radi toga dostojan Isusovih tajni
(62) i moe se vratiti u kraljevstvo. Tko je odabrani? Onaj koji je prikriven u
svakom prolaznom ovjeku# nerazvijen# zakrljao# istinski ovjek. Prolazni
ovjek potie iz prolaznog svijeta# sastavljen iz njega i radi toga prolazan#
neodgovarajua odora za istinskog ovjeka (29). Prolazni ovjek se suprotstavlja
poslanstvu iz kraljevstva nerazumijevanjem# nije u stanju primiti snage carstva.
To moe samo istinski ovjek. On moe ispuniti uslove spoznaje i krinog puta.
Iskustvo nam pokazuje# da samo mali broj ljudi - jedan od tisuu# dva od deset
tisua (23) - primjene takoer u praksi mogunosti koje su u njima prisutne. Kod
veine dominira neistiniti ovjek -odabrani je potpuno sakriven: nema tenje za
duhom# nema traenja istine koja bi u njima ivjela. Njima dati sveto# biserje#
bilo bi ludo i tragino razbacivanje (93). Oni jo nisu "dozreli"# siti prolaznosti# i
biti e puno kasnije dostojni tajni# u najboljem sluaju tek onda# kada se je
njihovo neprolazno jo nekoliko puta reinkarniralo# dok ne bude shvaeno od
jednog novog "posjeda (109). Tamo gdje poinje ivjeti istinski ovjek# razviti e
se u snagama kraljevstva time to raste u spoznaji i razara sve iluzije. Tu se ne
moe drugaije# nego reagirati na zov iz
86
kraljevstva. Tu e se sjediniti sa svim odabranima - ve objavljenima i jo
prikrivenima (23) - i znati, to je "znak njegovog Oca" na njemu: i on je kao i Otac
mir, nepokretljivost, nepromjenjivi zakon. A kao Otac i on je pokretljivost: razvoj
ovoga zakona, tako da se objavljuje i postaje svjestan sebe samoga (50). Ali
morati e se uvati, da ono to je na njemu prolazno - "to radi ljevica" - ne
pomijea sa neprolaznim - " to radi desnica"- (62). On e dati caru to je carevo,
a Bogu to je boje (100).
Naime ima puno opasnosti na putu u kraljevstvo. One izviru upravo iz ovjekovog
stanja, jer je odabrani istinski ovjek povezan sa prolaznim ovjekom, te prolazni
hoe stalno voditi stvari neprolaznoga. Tada se moe nepredvieno dogoditi da
prolazni ovjek zavlada i kraljevstvo je izgubljeno, kao u poredbi sa enom sa
vrem brana (97). Jer kako samo lako si prolazni ovjek umilja da je on onaj
odabrani i nadmoniji o drugih. Kako e lako zapravo biti obrnuto - slab,
orijentirati se na druge, prolazne ljude i time sebe samoga gurnuti u pokvarenost,
kao u usporedbi o dvojici slijepaca (34). Naprotiv, moi svijeta su brzo spremne
za sebe pridobiti plodove rada ovjeka s novom svijeu i podrediti slubu svojim
ciljevima. To jednako vrijedi u okvirima drutva kao i u odnosu na pojedine ljude,
iji prolazni razum rado pridobiva spoznaje novoga ovjeka, da bi se time
razmetao (21, 2. dio). Ali kakvu bi korist imao ovjek k ako bi razumom zadobio
svo znanje o vanjskom i unutarnjem svijetu i vladao nad cijelim svemirom izvana
- a ne bi prodro u unutranjost spoznaje i snage, koja je Otac (67).
Dakle, potrebno je da je ovjek na putu stalno budan, kako ne bi postao plijen
vlastitog starog bia zemaljskog svijeta, koje ga kao janje kolje i razdire (60) ili ga
kao razbojnici eli orobiti (103). Potrebna je velika upornost i odlunost da bi se
"jake" zemaljske snage, koje su zaposjele ovjeka kao kuu, i bile vezane, i da bi
se "kua" mogla osloboditi njegovih sposobnosti (35). Potrebno je neprestano
ponavljati odlunost za interese istinskog ovjeka, sve dok hrabrost ne bude tako
velika, mjera tako sigurna i snaga tako narasla da se mono, zemaljsko bie
konano moe ubiti (98).
Za sve to vrijeme razvija se i pupa dalje istinsko bie ovjeka, dodue osamljen u
svijetu, ali sjedinjen s Ocem i sa svima odabranima, sve vie djelotvoran, kao
svjetlo u tami, kao vrsti grad na gori (33). Kako se neprolazni ovjek hrani (raste)
hranom koju je primio od "anela" i "proroka", tako on dalje daje ovu hranu svima
koji za tim eznu (88).
Sve ove sposobnosti i procesi pri rastu istinskog i propasti staroga ovjeka, kod
rasta novog i propasti staroga svijeta, oituju se, jer ih je proivio, u Isusu. Time
to ih je proivio i posredovao drugima, moi e uope biti
87
izvreni. U Isusu se Oituje snaga ovih zbivanja# kako su radikalno definirani ovi
uslovi po kojima mora nastati nova svijest i novi svijet# kako su nadmone sve
predodbe o sposobnostima# snagama i spoznaji u kojima nastaje novi
V
ovjek. "Sto nikada nije ulo u srce jednoga ovjeka" (17)# to je sakriveno u
prolaznom ovjeku poput sjemena koje e se moi rasplamsati u vatru. Bie Isusa
i njegovo djelovanje# bie istinskog ovjeka# pokazuje se u najotrije zamislivim
suprotnostima. On je ovjek svjetla (24)# koncentracija svijesti svemira i snaga
svemira# mona istina (77). Tu nema niega od slatke blagosti (78)# brzog
oprotaja i udobnog balzama za rane prolaznog ovjeka# koji bi elio# ako je to
mogue# nesmetano dalje vodio svoj stari ivot.
Naprotiv: u ovjeku plamti vatra prema gore kao istina i ljubav# i eli sve staro i
slabo zapaliti (10# 820# jedan ma koji rasijeca sve zemaljske kompromise
mira# da bi u spoznaji i istini nastao osnovani mir (16): razaranje stare kue
svijeta# da bi se nova kua mogla sagraditi (71). I usprkos tomu# jaram istinskog
ovjeka je lagan: jer je sporazuman sa Ocem i Majkom# sa spoznajom i istinom#
i zato odstranjuje svu muku i sve nezadovoljstvo# koje proizlazi iz zadravanja
prolaznog u sebi). Isus je jedinstvo# ne "djelitelj" po zakonu moje i tvoje (72). Ako
ovjek bude dodirnut njegovim snagama i odlui reagirati na to# biti e mu dana
pomo: najprije e ono to jo nedostaje biti privremeno nadoknaeno# a hrana
u obliku spoznaje i snaga dolazi k njemu# sve dok ne postane jednak uzoru
(108).
Kako su temelji i posljedice izgradnje jednog novog ovjeka i novoga svijeta# iji
su korijeni u neprolaznome tako nevjerojatne# Isusovo iskustvo ili iskustvo isto
tako nastalog ovjeka su razumljiva# kada prenosi svoje spoznaje i snage# ako
eli probuditi istinskog ovjeka u drugome ovjeku i eli ga unaprijediti. On mora
doivjeti iskustvo ovjeka koji je omamljen i pijan od svojih iluzija i kratkotrajnih
ivotnih ciljeva# tako da je nemogue prodrijeti kroz ovu maglu (28). Ima li ipak
netko# tko je dostian poslanstvu# pojavljuju se mnogobrojne barijere da se ne
odreagira na to: Neki ne ele priznati da je prorok izvana jednak kao i svi
smrtnici# da u ovom omotu ivi neto nepobitno# nadmaujue# to donosi
svetost (31). Drugi su zbunjeni svojim bogatim uenjem i znanou# tako da
njihovo srce ne eli vie primiti struje ivota: da# ako se radi o duhovnim
autoritetima# sprjeavaju ih u prihvaanju takvog poklona slobode (39# 102).
Mnogi od vas bili bi sposobni za novi ivot po svojim predispozicijama. Moda
shvaate potajno povezanost zahtjeva iz kraljevstva# ali ne elite napraviti onako
kako iz toga proizlazi. Ili ste se moda spremni rtvovati# ali ne elite akceptirati
duh# u kojemu bi ovo sve imalo smisla (43). Mogue je da osjeate
88
opasnost za va presti, vau udobnost, vau poziciju moi, koji proizlaze iz
poslanstva, i stoga odbacujete poslanika (65, 66). Takoer i klevete, kao sredstvo
odbijanja nee biti omalovaene, isto kao to je i Isus ve bio prezren kao
nezakonito dijete jednog rimskog legionara. Jednako kategoriziramo pokuaje
njegovog svrstavanja u iluzionistikog revolucionara ili ak luaka. Upravo su
sinovi "babilonske bludnice", ljudi iz svijeta prolaznosti, Isusu, koji je od istinskog
Oca i istinske Majke roen, predbacivali su mu upravo ovu tenju za prolaznim i
proglasili ga "Sinom bludnice" (105). Najtee je kada neki ovjek bude dodirnut
poslanstvom i dozvoli ui snagama kraljevstva, a tada usprkos tome svjesno radi
suprotno njima: to je "huljenje protiv Duha Svetoga" i posljedice su luake koje
slijede za unutarnji ivot za tog ovjeka. (44).
Ipak ima nebrojeno puno traioca koji se guraju oko zdenca ive vode i ispred
odaje svetoga vjenanja. Samo ne mogu jo ili jo ne ele ui unutra da ne bi pili,
da ne bi slavili sa zarunikom (74, 75). To poslanika ispunjava bolom. Jer sad bi
bio pravi trenutak za postaviti pitanja (92). Ondje gdje snaga i spoznaja stoje u
svoj svojoj punoi na raspolaganju i gdje je mogunost kontakta optimalna
izmeu snaga i organa primanja, bio bi najpovoljniji trenutak za reakciju i odluku
(51). U tipu istinsko g ovjeka utjelovljen je mir, tiina, kraljevstvo neba, uvijek su
bili takvi ljudi prisutni, svejedno je da li se zovu Isus ili Jakov (12). Istinski ovjek
e se u vama morati samo prepoznati, to znai shvatiti i prihvatiti.
Ludi se bave tradicijama, umjesto da u sadanjosti prihvate ive snage i njima
djeluju (52). Oni ispituju nebo i zemlju prolaznog svijeta i razjedaju prolost: jer
im je njeno ruho poznato. Aktualno ivi ne nastupa nikada u ruhu toga vremena,
pojavljuje se kao stranac i budi nepovjerenje i radi toga nee biti prepoznat. Tako
e pravi trenutak biti proputen, jer onoga "koji stoji pred vama" se ne potuje
(91).
Toma, Isusov uenik, nazvan "blizanac", bio je jedan od veoma rijetkih, koji je
spoznao tko je pred njim stajao. (On e, kao uostalom na drugim mjestima i drugi
uenici, ne biti poput povijesne figure, nego kao tip koji odgovara odreenom
ponaanju ili biu.) Drugi uenici su u Isusu prepoznali ono to su sami imali:
bijahu "mudri ljudi" ili "pravedni aneli", ljudi koji su eljeli sluiti Isusu sa
snagama svoje stare prolazne svijesti i po tim mjerilima ga prosuivali. Nasuprot
tome, Tomo "blizanac" Isusa, bijae onaj koji mu je bio postao jednak. Jer i on je
pio iz neprestano izvirueg vrela ivota, koje je spoznaja Oca i istine (13).
On bijae i u drugom pogledu "blizanac"# jednak Isusu u tome kada je doivio
napetost izmeu neprolaznog i prolaznog# izmeu istine i neistine# izmeu dva
meusobno povezana# ipak nespojiva bia# izmeu uzora i kopije# u samome
sebi u svoj svojoj otrini. Evanelje po Tomi vrvi ogromnim suprotnostima# koji
dolaze do izraaja u svakoj pojedinoj izreci# jedno dobro ogledalo ovoga bia
blizanca Tome. Tomo mora u sebi razrijeiti ovu napetost# time da istinski ovjek
proguta neistinitog: i na taj nain bude jedan poput Isusa# koji drugima
omoguava isti put. Koje je tri rijei uistinu Isus rekao Tomi? Moraju se odnositi na
savrenstvo# u kojem je istinski ovjek u Tomi bio ve na putu. Ono to je
drugima bilo samo obeano# za njega je bilo ve jedan dio stvarnosti. Da je o
ovoj stvarnosti svjedoio# bio bi poput Isusa# poliven kritikom i mrnjom# i ako
bi bio i Isusov uenik# ne bi mogao podnijeti veliki izazov# da se u jednom
savrenom sakriva jo nesavreno. I upravo bi ova mrnja mogla zapaliti one koji
mrze. Koje mu je dakle# tri rijei rekao?
"Ako vas se pita: Odakle ste doli? Odgovorite: Doli smo iz svjetla# od tamo#
gdje je svjetlo nastalo od sebe samo. Bilo je neprolazno# i dolo je u svoj lik (u
duu sinova svjetla) u postojanje.
Ako vam se kae: Tko ste vi? Recite: Mi smo njegovi sinovi i odabrani smo od
ivoga Oca.
V
Ako vas se pita: Sto je na vama znak vaega Oca? Odgovorite: Kretanje i
nepokretnost" (50)
EVANELJE PO TOMI
1. Ovo su tajne rijei, koje je Isus, ivi rekao, a Juda Tomo, nazvan "blizanac",
zapisao. I on ree: Onaj koji razumije znaenje ovih rijei, nee okusiti smrt.
2. Isus je rekao: Onaj koji trai neka ne prestane traiti, dok ne nae. Kada
nae, biti e potresen. Ako je potresen, diviti e se. I tada e vladati nad
svemirom.
3. Isus je rekao: Ako vam vae voe kau: Vidite, kraljevstvo je na nebu - tada
e ptice nebeske biti prije vas tamo. Ako vam kau: Ono je u moru - tada e ribe
tamo biti prije vas. Ve kraljevstvo je u vama i izvan vas. Ako ga prepoznate, biti
ete prepoznati i prepoznati e te, da ste Sinovi ivoga Oca. Ali ako se ne
prepoznate, onda ste (duhovno) siromani i siromatvo ste (duhovno).
4. Isus je rekao: Ako se stariji mukarac ne koleba pitati dijete od sedam dana
o mjestu ivota, on e ivjeti. Jer mnogi prvi e biti posljednji, ali e svi oni postati
Jedno.
5. Isus je rekao: Prepoznaj onoga koji je pred tvojim licem, i to ti je sakriveno,
objaviti e ti se. Jer nema nita prikriveno, to nee biti objavljeno.
6. Isusovi uenici su ga pitali i rekli: Da li eli da postimo? Kako trebamo
moliti i dati milostinju i to pri ishrani trebamo uzeti u obzir?
Isus je odgovorio: Ne laite, i ne inite nita to mrzite, jer sve je pred nebom
objavljeno. Nema nita prikriveno, nita to nee doi na vidjelo dana, i nema
nita pokriveno, to bi ostalo neotkriveno.
7. Isus je rekao: Blaen je lav koji jede ovjeka. Lav e time postati ovjekom.
Ali bijedan je ovjek kojega dere lav. Time e (ovjek postati lavom).
V
8. I on je rekao: ovjek slii pametnom ribaru, koji je bacio mreu u more, i
izvukao ju punu malih riba. Meu njima je pametan ribar naao jednu veliku,
dobru ribu. Tada je bacio sve male ribe natrag u more i zadrao, bez da razmilja,
samo veliku ribu. Tko ima ui, neka uje.
9. Isus je rekao: Vidi, sija e doao, napunio aku i sijao. Neka su zrna pala na
91
put. Dole su ptice i pokljucale ih. Druga su zrna pala na stijenje i nisu pustila
korijenje u zemlju i nisu rasle klasjem prema nebu. Opet neka druga pala su u
trnje. Trnje je uguilo sjeme i pojeo ih je crv. A drugo sjemenje je palo u dobru
zemlju i donijelo dobre plodove# 60 i 120 mjera.
10. Isus je rekao: Bacio sam vatru na svijet# i vidi# ja ju uvam# dok ona gori.
11. Isus je rekao: Ovo nebo e proi i nebo nad njim e proi. Mrtvi ne ive# a
ivi nee umrijeti. U danima# kada ste jeli mrtvo# uinili ste ga ivuim. Ako ste
u svjetlu (i jedete ivo)# to ete tada raditi? U danima# kada ste bili jedno#
postali ste dvoje. Ali sada# kada ste postali dvoje# to ete sada uraditi?
12. Uenici su rekli Isusu: Mi znamo# da e ti otii od nas. Tko e nam tada
trebati biti voa? Isus je odgovorio: Gdje god da se nalazite idite k Jakovu#
pravednom# radi kojega je nastalo nebo i zemlja.
13. Isus je rekao svojim uenicima: Usporedite me# i recite# kome ja sliim.
Ree mu Simon Petar: Ti slii jednom pravednom anelu. Matej mu ree: Ti slii
jednom mudrom ovjeku. Ali Toma mu je rekao: MajstDe# ja ne mogu izrei#
kome ti slii. Isus je odgovorio: Ja nisam tvoj majstor. Jer si i ti takoer pio i pijan
si od pjenuavog izvora kojega...# (jer ja mjerim ono to se ne moe izmjeriti)#
sam ja izmjerio. I on ga pozove na stranu i ree mu tri rijei. Kada se Tomo vratio
svojim suputnicima# pitali su ga: to ti je Isus rekao? Tomo je odgovorio: Ako vam
kaem i jednu od rijei# koje mi je bio rekao# uzeti e te kamenje i baciti na
mene# ali e se kamenje zapaliti i vatra e vas zapaliti.
14. Isus im je rekao: Ako postite (i pri tome ostanete ipak stari# stvarate sebi
samo grijeh. A ako molite# samo sami sebi sudite. A ako dajete milostinju#
dodajete svome duhu samo tetu. Ako idete u bilo koju zemlju i proputujete ju
i ako vas se tada primi# jedite ono to vam ponude# lijeite bolesne meu
vama. Jer to ulazi u vaa usta# ne oneisti vas. Ali to izlazi iz vaih usta# to
vas ini neistima.
15. Isus je rekao: Ako vidite onoga# koji nije roen od jedne ene# padnite
niice i potujte ga. Jer taj je va Otac.
16. Isus je rekao: Ljudi misle da sam doao donijeti mir na zemlju. Ali oni ne
92
znaju da sam doao na zemlju donijeti svau, vatru, ma i rat. Jer biti e petorica
u jednoj kui. Trojica e biti protiv dvojice, dvojica protiv trojice, otac protiv sina i
sin protiv oca. I svatko e tu biti sam.
17. Isus je rekao: Dati u vam ono to ni jedno oko nije vidjelo, i nijedno uho
ulo, ni jedna ruka dodirnula i to nije nikada ulo u ljudsko srce.
18. Uenici su rekli Isusu: Reci nam, kakav e biti na kraj. Isus je rekao: Da li
ste Ve otkrili poetak, da pitate za kraj? Jer tamo gdje je poetak je i kraj. Blaen
je onaj koji stoji na poetku. Jer on e spoznati kraj i nee okusiti smrt.
19. Isus je rekao: Blaen je onaj koji je bio prije nego je nastao. Ako vi
postanete moji uenici i ujete moje rijei, vama e i ovo kamenje samo sluiti.
Jer vi imate pet stabala u raju, koja e biti dotaknuta od ljeta i zime i ije lie ne
otpada. Tko ih pozna, nee okusiti smrt.
20. Uenici su rekli Isusu: Reci nam, emu slii nebesko kraljevstvo. On im je
rekao: Ono slii jednom zrnu senfa, koje je manje od drugih sjemenki. Ali kada
padne na pripremljenu zemlju, pustiti e veliku klicu i biti e zatita pticama
nebeskim.
21. Marija je pitala Isusa: Kome slie tvoji uenici? On je rekao: Oni slie maloj
djeci, koja su se spustila na jedno polje, koje im ne pripada. Kada dou gospodari
polja, rei: Ovamo s naim poljem. Oni su pred njim goli, ne mogu drugaije, nego
im prepustiti polje, i oni ga predaju. A ja vam kaem: Ako gospodar dozna da e
doi lopov, on straari prije nego to ovaj doe i nee mu dopustiti da prodre u
kuu svoga kraljevstva, da ne bi odnio njegovu imovinu. I vi, straarite prema
svijetu, opaite vaa bedra velikom snagom, da razbojnici ne otkriju put k vama.
Jer e svakako htjeti nai plod koji vi oekujete. Neka bi dakle meu vama ustali
razumni ljudi, koji e, kada plod bude sazreo, brzo doli sa srpom i ponjeli ga.
Tko ima ui da uje, neka uje.
22. Isus je vidio, kako su se dojila mala djeca. Rekao je svojim uenicima. Ova
mala djeca koja se doje, slie onima koji ulaze u kraljevstvo. Oni mu rekoe: Da li
emo i mi, time to smo mali, ui u kraljevstvo? Isus je odgovorio: Kada od dvoga
stvorite jedno i kada stvorite unutarnje kao i vanjsko i vanjsko kao i unutarnje i
gornje kao i donje, i kada muko i ensko stvorite jednim jedini, tako da muko
nije vie muko i ensko nije vie ensko - kada nadomjestite
93
oko jednim drugim okom i ruku jednom drugom rukom i nogu jednom drugom
nogom# lice drugim licem - tada ete ui u kraljevstvo.
23. Isus je rekao: Ja u vas odabrati# jednoga od tisuu i dvoje od deset tisua.
A vi ete biti kao jedan jedini.
24. I njegovi uenici rekoe: Poui nas o mjestu na kojemu si ti# da ne znamo
nita drugo# nego to traiti. On je odgovorio: Tko ima ui# neka uje. U jednom
ovjeku svjetla je svjetlo# i on svijetli cijelome svijetu. Ako ne svijetli# vlada
tama.
V
25. Isus je rekao: Ljubi svoga brata kao svoju duu. uvaj ga kao oko u glavi.
26. Isus je rekao: Trun u oku brata svoga vidi. Ali balvan u svome oku ne vidi.
Ako izvue balvan iz svoga oka# vidjeti e dosta i moi e izvui trun iz oka
svoga brata.
27. Isus je rekao: Ako se od svijeta ne suzdrite# neete nai kraljevstvo. Ako
ne napravite Sabbat stvarno na Sabbat# neete vidjeti Oca.
28. Isus je rekao: Stajao sam usred svijeta i pokazao vam se u tijelu. Sve sam
vas naao pijane# nisam naao ednoga meu vama# i moja je dua osjetila bol
radi Sinova ljudskih# jer s u svojim srcima slijepi i ne vide# da su prazni doli na
svijet i da takoer prazni odlaze iz svijeta. Sada su pijani# ali ako istresu svoje
vino# obratiti e se.
29. Isus je rekao: Ako je tijelo nastalo radi duha# to je udo. Ali ako je nastao
duh radi tijela# jedno je prekrasno udo. Tada se udim tome# kako se je ovo
veliko bogatstvo moglo spustiti u jedno takvo siromatvo.
30. Isus je rekao; Gdje je troje (dvoje i jedan: mu i ena u tijelu sjedinjeni)
(djeca) boja (moi svijeta)# tu su Bogovi: Gdje je dvoje ili jedno (muko i ensko
postali jedno)# tu sam ja.
31. Isus je rekao: Ni jedan prorok nije vrijedan u svome selu. Ni jedan lijenik
ne lijei one koji ga poznaju.
32. Isus je rekao: Jedan grad koji je izgraen i uvren na visokom brijegu# ne
moe pasti# niti se moe sakriti.
33. Isus je rekao: to uje svojim uhom, to propovijedaj sa krovova drugim
uima. Jer nitko ne pali svjetiljku i stavlja ju pod kutlau niti na skriveno mjesto,
nego ju postavi na svijenjak, da svi, koji ulaze i izlaze vide njeno svjetlo.
34. Isus je rekao: Kada slijepac slijedi slijepca, oboje padnu u jamu.
35. Isus je rekao: Nije mogue, da netko ue u kuu nekoga koji je jak i osvoji
ju silom, nego tek ako zavee njegove ruke. Tada e moi isprazniti njegovu kuu.
36. Isus je rekao: Ne brinite se od jutra do mraka i od veeri do jutra za to, to
trebate obui.
37. Njegovi uenici rekoe: Kada e nam se pokazati i kada emo te vidjeti?
Isus je rekao: Kada odloite va strah od golotinje i uzmete vae haljine,
V
stavite ih pod noge kao mala djeca i zgazite ih, tada ete vidjeti ivoga Sina i
neete se bojati.
V
38. Isus je rekao: esto ste zahtijevali, da ujete ove rijei, koje u vam rei.
Neete nai niti jednoga drugoga, da ih od njega ujete. Ali e doi dani, kada
ete me traiti ali me neete nai.
39. Isus je rekao: Farizeji i nauenjaci primili su kljueve spoznaje i sakrili ih.
Sami nisu uli unutra, ali nisu dozvolili niti ui unutra onima koji su to htjeli. Ali vi
budite lukavi kao zmije i nevini kao golubovi.
V
40. Isus je rekao: Cokot vinove loze, koji je posaen izvan Oca, kako ne raste
na vrstom tlu, biti e iupan sa svojim korijenjem i propasti e.
41. Isus je rekao: Tko neto ima u svojoj ruci, dati e mu se. Ali tko nema nita,
tome e se i ono malo, to ima oduzeti.
42. Isus je rekao: Postanite prolazni.
43. Njegovi uenici rekoe mu: Tko si ti, da nam sve to moe rei? Isus je
odgovorio: Ako iz toga, to vam kaem, ne razumijete tko sam ja? Vi ste
V
postali kao idovi: vi volite stablo a mrzite plod, ili volite plod, a mrzite drvo.
95
44. Isus je rekao: Tko huli Oca# tome e se oprostiti# tko huli Sina# i tome e
se oprostiti. Ali tko huli Duha Svetoga# tome se nee oprostiti# ni na zemlji niti
na nebu.
45. Isus je rekao: Ne bere se groe sa trnja# niti se beru smokve sa grma
kamele. Jer oni ne donose plod. Tako dobar ovjek donosi neto dobro iz svog
(dobrog) posjeda. Jedan lo ovjek donosi loe iz svog posjeda# koji je u
njegovom srcu. On govori loe# iz izobilja svoga srca proizvodi loe stvari.
46. Isus je rekao: Od Adama pa sve do Ivana Krstitelja nema meu od ene
roenim niti jednoga veeg od Ivana Krstitelja: on ne treba pred nikim spustiti oi.
Ali ja sam rekao: Tko od vas postane malen# prepoznati e kraljevstvo i biti
uzdignut iznad Ivana.
47. Isus je rekao: Nije mogue# da jedan ovjek istovremeno jai na dva konja
i napne dva luka. Takoer nije mogue# da sluga slui dva gospodara#
jednoga e vie potovati# a drugoga uvrijediti. Ni jedan ovjek ne pije staro vino
i odmah iza toga zahtjeva novo vino. I ne lijeva se novo vino u stare mjeine# jer
bi pukle# a ne ulijeva se staro vino u nove mjeine# jer bi se time pokvarilo. Ne
priiva se takoer stara zakrpa na novu haljinu jer bi time nastala podrtina
(nesklad).
48. Isus je rekao: Ako dvoje sklope meusobno mir u jednoj kui# rei e brdu:
Podigni se gore - i ono e se podii.
49. Isus je rekao: Blaeni ste vi osamljeni i odabrani# jer ete vi nai
kraljevstvo# jer vi potjeete iz njega i idete opet tamo.
50. Isus e rekao: Ako vas se pita: Odakle ste doli? odgovorite: Doli smo iz
svijetla# od tamo# gdje je svjetlo nastalo iz samoga sebe. Bilo je neprolazno i
dolo je u svojoj prilici (u ljubav)# u postojanje. Ako vam se kae: (Tko ste vi? )#
recite: Mi smo njegovi Sinovi i mi smo odabrani od ivoga Oca. Ako vas se
V
pita: Sto je znak vaega Oca na vama? to odgovorite: Kretanje i nepokretljivost.
51. Pitali su ga njegovi uenici: Kada e nastati mir mrtvih i kad e doi novi
svijet? On je odgovorio: Mir# koji vi oekujete# ve je doao. Ali ga ne
prepoznajete.
52. Rekli su mu njegovi uenici: Dvadeset i etiri proroka su govorila u Izraelu
i svi su govorili u tvojoj snazi. On je odgovorio: (Takvim mislima) se
odvraate od ivoga, koji pred vama stoji, i govorite o mrtvima.
53. Njegovi uenici su mu rekli: Da li je obrezanje korisno ili ne? On je
odgovorio: Kada bi bilo korisno, otac bi djecu ve raao obrezane iz majke. Ali,
istinsko obrezanje u Duhu je izvanredno korisno.
54. Isus je rekao: Blaeni su siromani, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
55. Isus je rekao: Tko ne mrzi svoga oca i svoju majku, ne moe biti moj
uenik. A tko ne mrzi svoju brau i sestre, i ne uzme na sebe kri kao i ja, nije
mene dostojan.
56. Isus je rekao: Tko shvati svijet, otkriva jedan le. A tko otkrije jedan le,
toga svijet nije vrijedan.
57. Isus je rekao: Carstvo Oca slii jednom ovjeku koji ima dobro sjeme.
Njegov neprijatelj je doao nou i sijao je korov meu dobro sjeme. Ali ovjek nije
dao iupati korov, nego je rekao radnicima: Neka ne iupaju sa korovom
i penicu! Jer na dan etve e doi korov na vidjelo. Tada e biti istrgnut i
zapaljen.
58. Isus je rekao: Blaen je ovjek koji je patio. On je naao ivot.
59. Isus je rekao: Pazite na ivoga, tako dugo dok ivite, da vam se ne dogodi
da umrete, a hoete ga vidjeti, ali ga vie ne moete vidjeti.
60. Isus je sa svojim uenicima vidio jednog Samaritanca, koji je uzeo jedno
V
janje sa sobom na putu za Judeju. Rekao je svojim uenicima: (Sto e on s
janjetom?)
Oni mu rekoe: Hoe ga zaklati i pojesti.
On im je rekao: Tako dugo dok ivi, nee ga pojesti. Tek kada ga zakolje i kada je
ono postalo le.
Oni mu odgovorie: Drugaije nee moi uiniti.
On im je opet rekao: Potraite dakle sami mjesto za va poinak, da ne bi postali
le i da vas ne bi pojeli.
61. Isus je rekao: Dvoje e se odmarati na jednom krevetu# jedan e umrijeti#
drugi ivjeti. Tada Saloma ree: Tko si ti# ovjee# (iji Sin) si ti? Zar nisi sjedio
pokraj mene i jeo sa moga stola?
Isus joj odgovori: Ja sam onaj# koji je iz mene od istih. Meni je dano od onoga#
to je od mojega Oca.
Na to ree Saloma: Ja sam tvoja uenica.
Isus joj je odgovorio: Radi toga ti kaem: Tko je prazan# napuniti e se svjetlom.
Ali tko je podijeljen (u mnotvo) napuniti e se tamom.
62. Isus je rekao: Ja svoje tajne kaem (svima# koji su ih dostojni). Bilo to da
ini tvoja desnica - tvoja ljevica ne treba doznati# to ona ini.
63. Isus je rekao: Bijae jedan bogati ovjek koji je imao veliko bogatstvo. On je
rekao: Sloiti u svoje bogatstvo# da bih sijao# eo# sadio i napunio svoje
rezervoare plodovima# da u niemu ne bih oskudijevao. Tako on miljae u
svome srcu. I iste je noi umro. Tko ima ui# neka uje.
64. Isus je rekao: Jedan je ovjek htio prirediti gozbu. Kada je sve pripremio#
poslao je svoga slugu da pozove goste. Ovaj je otiao k prvome i rekao mu: Moj
te gospodar poziva. On je odgovorio: Imam ponudu trgovaca. Na veer e doi k
meni# moram ii i dati uputstva mojim slugama. Moram se ispriati za gozbu.
Sluga je otiao k drugome i rekao mu: Moj gospodar te poziva. Ovaj je odgovorio:
Kupio sam kuu i jedan sam dan prezaposlen. Nemam vremena.
V
Sluga je otiao k treem i rekao mu: Moj gospodar te poziva. ovjek je odgovorio:
Moj se prijatelj eni i ja mu moram prirediti slavlje. Ne mogu doi. Molim te#
ispriaj me za gozbu. Sluga je otiao nekom etvrtom i rekao: Moj
V
gospodar te poziva. ovjek je odgovorio: Kupio sam imanje i idem primiti zakup.
Ne mogu doi i mora me ispriati. Sluga je otiao i rekao svome gospodaru: Svi#
koje si pozvao na gozbu# otkazali su. Gospodar ree svome sluzi: Idi na ulicu i
dovedi one na koje naie# da bi sudjelovali u gozbi. Kupci i prodavai nee ui u
mjesto moga Oca.
65. Isus je rekao: Jedan poteni ovjek je imao vinograd. Dao ga je nekolicini
vinogradara# da ga obrauju# a da bi on od njih dobio svoju etvu. Kada je
poslao svoga slugu# da mu vinogradari predaju berbu vinograda# zgrabili su
ga# premlatili i skoro ubili. Sluga je doao i to rekao svome gospodaru. Gospodar
ree: Moda (ga nisu prepoznali) - i poslao je drugoga. Vinogradari su premlatili i
ovoga. Tada je gospodar poslao svoga sina i rekao: Moda imaju potovanja
prema mojem sinu. Ali vinogradari# kako su znali da je to bio
nasljednik vinograda, zgrabili su ga i ubili.
Tko ima ui, neka uje.
66. Isus je rekao: Pokaite mi kamen, koji su odbacili graditelji. On je kamen
temeljac.
67. Isus je rekao: A neka bi netko spoznao svemir, ali pri tome ne bi spoznao
samoga sebe, promaio bi spoznaju cjeline.
68. Isus je rekao: Blaeni ste, ako ste bili mreni i ako su vas progonili. Jer tamo
gdje vas progone, (naime u vaem srcu), nee nai ni jedno mjesto.
69 a. Isus je rekao: Blaeni su oni koji e biti progonjeni u svome srcu. Jer oni su
uistinu oni koji su prepoznali Oca.
69 b. Isus je rekao: Blaeni su gladni. Jer e se trbuh, koji je gladan, nasititi.
70. Isus je rekao: Ako neto (neprolazno) unesete u sebe, to e vas, to u sebi
imate, spasiti. Ali, ako nemate u sebi nita, to e vas, to nemate, ubiti.
71. Isus je rekao: Ja u sruiti ovu kuu i nitko ju nee moi opet sagraditi.
72. Jedan ovjek je rekao Isusu: Reci mojoj brai da nasljedstvo trebaju dijeliti
sa mnom. On mu je odgovorio: O ovjee, tko me je napravio djeliteljem? Tada se
okrene svojim uenicima i upita: Da li sam ja djelitelj?
V
73. Isus je rekao: etva je velika, ali je malo radnika. Ali molite gospodina da
poalje radnike za etvu.
74. Isus je rekao: Gospodine, mnogi se guraju oko bunara, ali jo nitko nije
pristupio bunaru.
75. Isus je rekao: Mnogi stoje pred vratima, ali su ipak samo pojedinci, koji e
ui u odaju vjenanja.
76. Isus je rekao: Oevo carstvo slii jednom trgovcu sa teretom robe, koji je
naao jedan biser. Trgovac je bio pametan. Prodao je robu i kupio jedan biser.
Traite i vi njegovo blago, koje je neprolazno i tamo je, gdje ne prodiru pohlepni
moljci i gdje ga ni jedan crv ne rastae.
99
77. Isus je rekao: Ja sam svjetlo# koje je nad svima vama. Ja sam svemir.
Svemir je proiziao iz mene i svemir dospijeva natrag k meni. Odsijecite komad
drva i ja sam tu. Podignite jedan kamen i vi e te me tamo nai.
78. Isus je rekao: Radi ega ste izali na pusto polje? Da bi vidjeli trsku# koja
e biti otpuhana vjetrom? Ili da vidite jednog ovjeka# koji ima meke haljine?
Vidite# vai kraljevi i velikani imaju mekane haljine na sebi. Ali oni ne mogu
spoznati istinu.
79. Rekla mu je jedna ena iz mnotva: Sveta da je majina utroba# koja te je
nosila# i grudi koje su te hranile. On je odgovorio: Svetost onima# koji su uli
rije Oca i sauvali ju u istini. Jer e doi dani kada ete rei: Sveta da je majina
utroba koja nije zatrudnjela# i grudi koje nisu dojile.
80. Isus je rekao: Tko je spoznao svijet# otkrio je samo tijelo. Ali tko je otkrio
tijelo# toga svijet nije dostojan.
81. Isus je rekao: Tko je postao bogat# neka bude (dareljivi) kralj. Ali tko je
zadobio vlast# neka se odrekne (svijeta).
82. Isus je rekao: Tko mi je blizu# taj je blizu vatre. A tko mi je daleko# taj je
daleko od carstva.
83. Isus je rekao: Slike su vidljive ovjeku# a svjetlo u njima je sakriveno#
sakriveno u liku svjetla Oca. Ali ako se on (istinski ovjek) objavi# obrnuto je
sakrivena njegova slika njegovim svjetlom.
84. Isus je rekao: Ako vidite sebi jednake# veselite se. Ali ako vidite vae slike
koje su nastale od vas# koje ne umiru nit i su prividne - da li ete biti dorasli ovoj
punoi?
85. Isus je rekao: Adam je nastao iz velike moi i velikog bogatstva# a ipak vas
nije bio dostojan. Jer ako bi vas postao dostojan# ne bi okusio smrt.
86. Isus je rekao: Lisice imaju svoje peine# ptice svoja gnijezda. Ali Sin
ovjeji nema mjesto# gdje bi mogao nasloniti svoju glavu i odmoriti se.
87. Isus je rekao: Bijedno je tijelo# koje je ovisno od drugog tijela. A bijedna
100
je dua koja je ovisna od ovoga obojega.
88. Isus je rekao: Aneli i proroci e k vama doi i dati vam, to je vae. A vi to
dajte dalje, ono to je u vaoj ruci i recite sebi: Kada e konano doi, (koji su
toga dostojni), da bi primili svoje?
89. Isus je rekao: Zato perete vanjski dio pehara? Zar ne razumijete, da onaj,
koji je napravio unutranje, je onaj isti koji je napravio vanjsko?
90. Isus je rekao: Doite k meni, jer je lagan moj aram i moja vlast je blaga i vi
ete nai mir.
91. Oni mu rekoe: Reci nam, tko si ti, da bi vjerovali u tebe? On je odgovorio:
Vi ispitujete nebo i zemlju, ali onoga, koji stoji pred vama, ne prepoznajete i ovaj
trenutak ne znate ispitati.
92. Isus je rekao: Traite i nai e te. Ali kada ste me pitali neto, a ja vam
nisam rekao. Sad, kada vam elim rei, ne pitate me o tome.
93. Isus je rekao: Ne dajte svetinje psima, da ih ne bi odvukli na smetlite. Ne
bacajte biserje pred svinje, da ih one ne bi (zgazile u prljavtinu).
94. Isus je rekao: Tko trai, taj e nai. A tko pokuca, tome e se otvoriti.
95. Isus je rekao: Ako imate novac, ne posuujte ga na kamate, nego dajte
(novac) onome, od koga neete dobiti natrag.
96. Isus je rekao: Oevo carstvo je slino jednoj eni. Ona je uzela neto kvasca
i umijesi ga sa tijestom i napravi od toga veliki kruh. Tko ima ui, taj neka uje.
97. Isus je rekao: Oevo carstvo slii jednoj eni, koja je bila nosila vr pun
brana. Kako je prelazila daleki put, otrgla se ruica vra, (tako da je nastala mala
rupa). Brano je curilo van po putu iza nje. Ona nije primijetila, nit i znala, kako se
treba odnositi prema radu. Ali kada je dola u svoju kuu, spustila je vr i
ustanovila daje prazan.
98. Isus je rekao: Oevo carstvo slii jednom ovjeku, koji je htio ubiti jednog
monika. Izvukao je ma u svojoj kui i zabio ga u zid, da bi vidio, da li
99. Uenici su mu rekli: Tvoja braa i tvoja majka stoje vani. On im je
odgovorio: Ovi ovdje, koji ine volju moga Oca, moja su braa i moja majka. Oni
su ti, koji e ui u carstvo mojega Oca.
100. Pokazali su Isusu jedan zlatnik i rekli: Carinici od nas zahtijevaju porez. On
je odgovorio: Daj caru carevo, Bogu boje. A to je moje, daj meni.
101. Isus je rekao: Tko ne mrzi svoga oca i svoju majku kao ja, nee moi biti
moj uenik. A tko ne voli svoga Oca i svoju Majku kao ja, nee moi biti moj
uenik. Jer moja majka (je od prolaznog svijeta). Ali moja istinska majka dala mi je
ivot.
102. Isus je rekao: Jao farizejima, jer su slini jednome psu, koji lei na jaslama
od goveda. Niti sam jede, niti dozvoljava jesti kravama.
103. Isus je rekao: Blaen je ovjek koji zna, u koliko e sati doi razbojnici. Tako
moe ustati, svoje (sluge) sakupiti i opasati bokove, prije nego to oni dou.
104. Rekli su mu: Doi i dozvoli da danas molimo i postimo. Isus im je
odgovorio: Koji je to grijeh koji sam napravio, (radi kojega bi morali postiti), ili
gdje sam dospio u nevolju, (da bi morali moliti)? Inae ipak dolazi zarunik iz
odaje vjenanja, nitko ne treba tu postiti ni moliti.
105. Isus je rekao: Tko poznaje (istinskog) Oca i (istinsku) Majku biti e od
(svijeta) nazvan "Sin bludnice".
106. Isus je rekao: Kada dvoje napravite jednim, postati ete Sinovi ovjeka.
I ako tada kaete: Brdo uzdigni se, ono e se uzdii.
107. Isus je rekao: Carstvo slii jednom pastiru, koji je imao sto ovaca. Jedna od
njih, najvea, zalutala je. Ostavio je devedeset i devet i traio onu jednu, sve dok
ju nije naao. I poslije svega truda rekao je ovci: Volim te vie nego ostalih
devedeset i devet.
108. Isus je rekao: Tko pije sa mojih usana, postati e kao i ja, a ja sam u
postati on i prikriveno e se razotkriti.
102
109. Isus je rekao: Carstvo slii jednom ovjeku# koji je na svome polju imao
sakriveno blago# o kojemu nita nije znao. Kada je (ne znajui) umro# ostavio ga
je svome sinu. Takoer i sin nije nita znao o tome. On je to polje prodao. Onaj
koji ga je kupio# doao je i pronaao kod oranja blago. I poeo je posuivati
novac na kamate# svakome tko je to htio.
110. Isus je rekao: Tko je naao svijet i time postao bogat# treba se tada odrei
svijeta.
111. Isus je rekao: Nebo i zemlja e biti prikazani u vaoj prisutnosti# a ivi nee
od ivoga gledati smrt (niti prolaznost). (Jer) Isus je rekao: Tko sam sebe nae#
toga svijet nije dostojan.
112. Isus je rekao: Jao tijelu# koje ovisi o dui. Jao dui# koja ovisi o tijelu.
113. Rekoe mu njegovi uenici: Carstvo# kada e ono doi? Isus je odgovorio:
Carstvo nije neto# na to bi se trebalo ekati# dok ne doe: da bi se moglo rei:
gle ovdje je# pogledaj tamo je. Nego# oevo je carstvo ve raireno nad
zemljom# samo ga ljudi ne vide.
V
114. Simun Petar je rekao: Marija nas treba napustiti# jer ene nisu dostojne
ivota. Isus je rekao: Pogledaj# ja u ju voditi i napraviti mukarcem# da i ona
postane ivim duhom# vama mukarcima jednaka. Jer svaka ena# ako se
napravi mukarcem# ui e u carstvo nebesko.
KNJIGA TOME BORCA ZA PRVENSTVO
O KNJIZI TOME BORCA ZA PRVENSTVO
Knjiga "Tome borca za prvenstvo" sastoji se od dijaloga izmeu Isusa i Tome#
nazvanog blizanac. Unutra pisac govori o onome to bi mogao biti sadraj triju
tajnih rijei sa kojima je Isus poastio Tomu u Evanelju po Tomi. On uokvirava i
navodi ovu namjeru# da je bio prisutan pri razgovoru izmeu Isusa i Tome i da je
sve zapisao# to su meusobno utvrdili. Takoer karakter ovoga temelja
odgovara u toliko veoma jasno Evanelju Tome# isto kao to i ovdje prevladava
napetost# koja nastaje povezivanjem dvaju nepredvienih suprotnosti u jednome
biu i mora se bilo kako razrijeiti: u ovjeku je esto nesvjesni# sakriveni#
neprolazni istinski ovjek vezan na prolaznu pojavu# koja se u svi svojim
tendencijama suprotstavlja potrebama istinskog ovjeka.
Ako ovjek eli uope postii bilo kakav napredak# mora mu biti jasno da je on
jedno tako napetostima nabijeno bie blizanac i da e harmoniju i svoje odredite
postii samo ako razrijei svoje istinsko bie neistinitoga i oblikuje se novo
sredstvo izraavanja. S ovim objanjenjem poinje rasprava.
Prvobitno ovjek bijae u gornjem svijetu# u svjetlu. Ali sada je odabrani# Sin
svjetla# u egzistenciji jedne ivotinje: Ljudsko tijelo je sastavljeno od prolazne
materije# svijest: misli# osjeaji# ivot vezan su na ovu pojavu i radi toga isto
tako prolazni.
Postoje za ovjeka dvije mogunosti: Prikriveno opet probuditi u ivot i razviti
svjetlo u neshvatljivoj ljubavi - ili se zaglaviti u prolaznom i u razjarenoj vatri
poude i strasti iv izgorjeti: razviti krila Duha i time uriti preko prolaznih
privienja - ili se povoditi za vatrom ponosa: jo iv ui u mir i kao po tijelu umrli
ostati vjeno unutra - ili po razrjeenju tijela u svijesti muiti se# koji je jo
vezana na privienja# dok ne nastupi novo uronjavanje u svijet privienja#
odnosno eonima dugo ostati vezan na svijest ideologije lanih Bogova# koji imaju
individualni ivot daleko dui# i konano sa ovim lanim Bogovima# koji ipak
jednom imaju svoj kraj (propadnu)# takoer biti razrijeen.
Malo je onih koji prihvate prvu mogunost. Mnogo vie je onih koji slijede zov iz
prikrivene unutranjosti i voeni su vatrom strasti. Kako e se ponaati ovjek
usred "ljudi ivotinja"# koji slijedi svoje odabrano? On ipak nee moi zatajiti
"znak Oca" na sebi# naime# nepokretljivost i kretanje. To znai on e djelovati iz
mira. Djelovanje se sastoji za njega u odailjanju svojih iskustava i snaga. Ali
moe li on to usred ovih "slijepih ljudi"? Kako e mu pri tome biti? Tri puta Tomo
postavlja ovo pitanje i svaki puta u drugaijem obliku# tri puta
ne dobiva direktan odgovor od Isusa. Ovaj iscrpno objanjava to se dogaa
ljudima koji ne slijede svoju odabranost, nego ostaju zaglavljeni na prolazna
privienja i poslanstvo samo ismijavaju i progone.
Sami se osuuju: Oni deru jedan drugoga kao ivotinje, biuju se sami vlastitom
slabom prirodom. Poslije smrti su njihova tijela predana "paklu", vatra istine spali
njihove iluzije i njihove posljedice, to bolnije to se vie veu na ove iluzije. nigdje
nema izlaza iz ovih patnji: jer poslije smrti materijalnog tijela vie nije mogue
svjesno obraanje svjetlu.
No ove sve muke nisu osveta jednog uvrijeenog Boga, nisu samo kazna, nego e
ovi ljudi biti izbievani, da bi svoju glavu usmjerili stvarima koje su "dolje" i da
konano shvate bit mjesta, koje do sada nisu poznavali: svijet prolaznosti u enji
i ponosu vladajuih snaga. To je mjesto, koje istinskom ovjeku nije primjereno.
Kako je svjetlo sunca usmjereno, da daje dodue svim biljkama rast, li najvie
okotu loze, tako da ono ugui korov - kako se svjetlo mjeseca usmjeri, tako da
mrtve prijateljski ili neprijateljski obasjava - tako se usmjerava svjetlo Duha: k
skrivenom ovjeku, koji mu je jednak, on je ugodan miris za vidljivog ovjeka, a
za onog koji mu se suprotstavi, okrutan je osvetnik. Radi toga su blaeni ljudi, koji
"ostruu tvrde okove ivotinje".
Oni nisu blaeni radi svojih zasluga, koje se sastoje u podnoenju progonstva i
prezira. Nego su progonstvo i prezir znakovi, da oni ive u jednom stanju biti i
svijesti, koje se suprotstavlja ivotu ivotinje. Ovakvi znaci bude veselje, jer
upuuju na stanje blaenstva. U ovom stanju e blaeni postii mir i sjediniti se sa
kraljem.
Kod povrnog itanja razgovora izmeu Tome i Isusa mogao bi se stei utisak, da
e se razumjeti samo dobro ili samo zlo i da se ljudi ponose, koji se pravednicima
smatraju, odabranima i savrenima, a "ljudima ivotinjama", da e patnja
"pobonog" biti kompenzirana njegovom mrnjom za "zle" i opisivanjem tekih
kazni za zle. Ali iz teksta jasno proizlazi ovo: u svakom ovjeku skriva se jedan
odabrani, kojemu je obean mir i blaenstvo. ali svaki je ovjek okovan po tijelu i
svijesti na svijet prividnosti i vodi ivot ivotinje u ponosu i poudi, i u pogrenoj
nadi i samoprevari.
Odredba ovjeka je, prikriveno opet objaviti, dozvoliti da obeanje postane
stvarnost, time da ispuni uvjete za to: rastrga vrste okove ivota ivotinje. Svaki
ovjek moe pokuati slijediti ovu odredbu. Ne uini li to i ostane li u egzistenciji
ivotinje, mora snositi gorke posljedice. Posljedice su gorke, jer egzistencija
ivotinje nije primjerena istinskom biu ovjeka. jedna pogreka, odstupanje,
mora ipak snositi odgovarajue posljedice i ispravke. Ali posljedice nisu bez
smisla. One vode ovjeka na kraju krajeva k razumijevanju, daje egzistencija
ivotinje greka, ne njegovo pravo odredite,
105
i one mu pokazuju to je njegovo istinsko odreditem. Odredite ovjeka#
koje je njegovom biu primjereno# je savrenstvo# mir# jedinstvo s Ocem.
KNJIGA TOME BORCA ZA PRVENSTVO
Ovo su tajne rijei# koje je Spasitelj rekao Judi# zvanom Tomo. Ja sam ih sam
zapisao# ja# Matej. Jer dok sam bio na putu# uo sam# kako meusobno
razgovaraju.
Spasitelj je rekao: "Brate Tomo# uj me# tako dugo# dok je jo za tebe
V
vremena na zemlji. elim ti objaviti# na to se usmjerio tvoj duh u tvome srcu.
Jer ti si moj brat blizanac i istinski prijatelj. istrai radi toga u tebi i shvati# tko si
ti# tko si bio i tko e postati. Nazivaju te mojim bratom: dakle ne smije ostati u
neznanju o sebi samome.
Ali ja znam# da si upravo doao do spoznaje. Jer time to sa mnom ide#
pokazuje# da si me ve prepoznao i da zna da sa ja spoznaja istine# takoer
ako ti toga nisi svjestan. Ti si ve shvatio# i biti e nazvan onim# koji se sam
spoznaje. Tko se sam ne spozna# nije nita spoznao.
Ali tko se sam spozna# spoznaje dubine svemira. ti si ve# moj brate Tomo#
vidio od ljudi prikriveno# ono e im postati smetnja# jer oni to ne spoznaju."
Ali rekao je Tomo Gospodinu: "Dakle molim te sada# da mi odgovori# na moje
pitanje# prije nego ode u nebo. a ako od tebe ujem o prikrivenim stvarima#
biti e mi takoer mogue# navijestiti ih. Takoer mi je jasno# da je teko
ljudima izvriti djela istine."
Spasitelj je odgovorio i rekao: "Ako vam je ve to# to se je meu vama objavilo#
prikriveno# kako bi vam tada bilo mogue# uti ono# to nije objavljeno? Ako su
vam djela istine# koja su objavljena u svijetu# teka za izvriti# kako ete tek
izvriti djela uzviene veliine i punoe od punoe? Kako vas se moe nazvati
bojim radnicima? Vi ste onda poetnici i niste jo postigli veliinu savrenstva."
Ali Tomo je odgovorio Spasitelju: "Ispriaj nam o stvarima# o kojima ti govori#
da nam nisu objavljene nego prikrivene."
Spasitelj je rekao: "Sva tijela ovdje su nastala kao ona od ivotinje# (koja se
obljubom) dalje razmnoavaju. Radi toga oni (nisu trajni u sebi# niti isto tako) u
svojim stvorenjima. Prikriveni naprotiv# koji jesu u gornjem svijetu# nisu vidljivi u
postojeem svijetu. oni su vidljivi samo u vlastitom porijeklu# i tamo se hrane sa
svojim vlastitim plodovima. ipak tijela# koja su vidljiva# hrane se kreaturama#
koje su im jednake. Stoga se mijenja ovo tijelo. ali ono to se mijenja# propasti e
i poginuti i nema nade da ivi. Takva tijela su kao ona od
107
ivotinja. Ako tijelo ivotinje propada, tako e takoer i ovi oblici, vaa tijela,
propasti. Ne potjee li vae tijelo iz obljuba kao ona od ivotinja? Da li dakle, ono
potie iz toga: da li e moi proizvesti neto bolje nego li je tijelo ivotinje? Sada
ste jo u manjini. Ali tada ete postati savreni."
Ali Tomo je odgovorio: "Mogu ti rei, Gospodine, da oni, koji govore o
neobjavljenom i teko protumaivom, slie onima, koji svoje strijele ispaljuju u
no na jedan cilj. Oni ispale svoje strijele dodue na cilj, ali to nije vidljivo.
Ako ipak izae svjetlo i potjera tamu, tada e biti objavljen uspjeh svakog
pojedinca. Ali ti si nae svjetlo, jer ti svijetli, Gospodine!"
Isus je rekao: "Svjetlo je u svjetlu."
Tomo je govorio i ree mu: "Gospodine, zato se pali vidljivo svjetlo, koje svijetli
radi ljudi, gore i dolje?"
Spasitelj je rekao: "Blaen si ti Tomo. Vidljivo svjetlo svijetli radi vas, ne da bi
ostali u tami, nego da bi iz nje izili.
Ali ako bi svi odabrani odloili svoju egzistenciju ivotinje, svjetlo bi se takoer
vratilo gore k svome istinskome biu. njegovo istinsko bie e ga uzeti k sebi, jer
je dobar sluga."
Spasitelj je nastavio i rekao: "O neshvaena ljubavi svjetla! O razjarenosti vatre,
koja gori u tijelima ljudi i njihovoj sri, koja u njima gori nou i danju i njihove
udove izgara i njihova srca omamljuje i njihove due zbunjuje i trese mukarce i
ene danju i nou, time to gori u prikrivenom i u vidljivom. Jer mukarci (se
kreu prema enama) a ene se kreu (prema mukarcima). Radi toga se kae:
Svatko tko je ispitao istinu od jednog uistinu mudrog ovjeka, pripraviti e krila i
letjeti i pobjei od poude, koja izgara ud ljudi. On e si pripraviti krila i pobjei
od svakog bia, koje pripada svijetu privienja!"
Tomo je odgovorio i rekao: "Gospodine, upravo radi toga te pitam. Jer sam
shvatio, da si ti, koji nam pomae, kako si rekao."
Opet je odgovorio Spasitelj i rekao: "Mi vam moramo rei, jer je to Uenje za
savrene. Ako elite postati savreni, morate slijediti sve ovo. Ako ne, ostajete u
biu neznanja.
Nemogue je, da mudrac luaku odgovara. Jer je mudrac pun spoznaje, ali za
ludoga je dobro i loe potpuno jednako. Mudri se hrani istinom, i on je kao drvo
108
koje raste po kii.
Tako ime nekih# koji imaju krila# sa kojima ure preko svijeta privienja. Ima i
drugih koji su daleko od istine. Oni su voeni vatrom. Vatra budi u njima pogrene
predodbe i dozvoljava da varljiva ljepota svijetli pred njima i upropasti ih time.
Uzima ih kroz tamnu slatkou u zarobljenitvo i vui e ih svojom stazom jednim
mirisom# koji izaziva tumaranje. Osljepljuje ih u nezasienoj poudi i izgara
njihove due i zabada im kolac u srce# koji ne uspijevaju izvui. Kao uzdom u
gubici# upravlja ih po vlastitim eljama. I vee ih svojim lancima# sve njihove
udove vee razjarenou lancima poude. Prividno# prolazno i promjenjivo#
iskuenju popustljivo# povlai stalno s neba na zemlju# ubija ih time i ini ih
ivotinjama# koje su uprljan grijehom."
Tomo je odgovorio i rekao: "Jasno je i bilo je esto ve izgovoreno: (Prolazna) e
biti za sve (pokvarenost)# koji ne znaju. (Oni gube) svoju duu."
Spasitelj je rekao: "Blaen je pametan ovjek koji trai mir. Kada ga nae# miruje
vjeno u njemu i ne boji se onih# koji su ga htjeli uznemiriti."
Tom je odgovorio i rekao: "Za nas je spas# nai mir ondje# gdje pripadamo."
Spasitelj je rekao: "Da# to je ono to je dobro i spasavajue za vas. Jer ono# to
je ljudima objavljeno# svijet prividnosti# prolazi. Tjelesni omota ljudi prolazi# a
kada proe# razrijei se u svijetu privienja# vidljivih stvari. Ali tada vam vatra
svijeta prividnosti priprema muku# jer prije# kada ste jo ivjeli u vaem tijelu#
bili ste zapaljeni u ljubavi vaim predstavama ludila.
Tada ete morati ponovo uroniti u svijet privienja.
Oni koji trae oslonac bez ljubavi za ne-prividno u ne-prividnom u strahu za
daljnje postojanje# propasti e u aru vatre.
Ima samo malo vremena# dok ne proe svijet prividnosti. Tada e nastati lani
Bogovi# koji nemaju prividnu linost# i na poljima mrtvih uzeti e umrle u posjed
za vjenost# u muku i pokvarenost dua."
Ali Tomo je odgovorio i rekao: "Ali to trebamo rei ovim ljudima# ovim slijepim
ljudima# i koje uenje najaviti nesretnim smrtnicima# koji kau: Mi ivimo ve u
svijetu prividnosti u dobrome# ak ne ivimo ovdje u kletvi! I tvrde: Ako ne bi bili
roeni u tijelu# to ne bi (neprolazno) spoznali. (Dakle roenje u tijelu je nuno.)"
Spasitelj je rekao: "Zaista kaem ti# takve ljude ne raunaj meu ljude# nego
109
ih poistovjeti sa ivotinjama. Jer kako ivotinje deru jedna drugu, tako isto rade
ovi ljudi, oni deru jedan drugoga. Oni su iskljueni iz istine, jer vole tamnu
slatkou vatre i robovi su smrti i stalno spremni brzo initi prljava djela. Tako
izvravaju poude svojih otaca.
I oni e biti baeni u ponor pakla i bievani sa otri biem njihove vlastite loe
prirode. Biti e bievani, da bi usmjerili svoju glavu stvarima, koje su dolje, da bi
morali pobjei k mjestu, iju vrstu nisu prije poznavali. I (oni e se od svojih)
udova (rastati) ne u miru, nego u oaju (Za svoju radost u ovom ivotu plaaju)
ludilom i zbunjenou. I oni ostaju zadrani u zbrci svoga razuma i ne shvaaju
svoje ludilo. Jer oni misle, da su mudri, vole svoje tijelo, (iako je ono prolazno), oni
su opsjednuti njime i njihovo miljenje je uvreno kroz njihova djela. ali vatra e
ih zapaliti."
Ali Tomo je odgovorio i rekao:" Ali, Gospodine to e ovjek uiniti, koji je baen
meu ove ljude ivotinje? Jako se brinem za takve ljude, jer mnogi se bore protiv
njih."
Spasitelj je odgovorio i rekao: "Moe li zaista neto posjedovati, to pripada
svijetu privienja?"
Ali Juda, koji e biti nazvan Tomo je rekao: "Tebi, Gospodine, je dano, zasluuje
da govori, ali moje je, da te sluam."
V
Spasitelj je odgovorio: "+uj ovo to u ti rei, i vjeruj u istinu. Onaj, koji sije zlo,
zlo koje on sije propasti e u njegovoj vlastitoj vatri, u vatri i vodi. A takvi e se
sakriti u grobovima tame. Ali nakon dugo vremena e preko svojih plodova doi
na vidjelo, da su slaba stabla, i biti e kanjeni i ubijeni od usta ivotinjskih i
ljudskih, silom pljuska kie, vjetra, zraka i svjetla, koji e ih odozgo pogoditi."
Ali Tomo je odgovorio: "Nas si dodue uvjeri, Gospodine. Mi smo shvatili u naim
srcima i nama se objavilo, to, to kae, istina i da tvoja rije nije pogrena. ali za
svijet su rijei, koje nam kae, samo jedno izrugivanje i vuenje za nos. Jer ih
svijet ne razumije. Kako emo ii navijetati tvoje rijei? Svjetovni ljudi nas ne
smatraju sebi ravnima."
Spasitelj je odgovorio i rekao: "Zaista vam kaem: Tko uje ovaj govor i okrene
svoje lice ili namrti nos ili ispui usta - zaista vam kaem: predati e ga se
gornjem vladaru, koji vlada i upravlja nad svim moima. I on e ga okrenuti i
zavitlati s neba u ponor pakla i zatvoriti ga na uskom, tamnom
110
mjestu. tamo se nee moi niti okrenuti# niti micati radi velike dubine pakla i
(gorkog gnjeva) u podzemlju# koji ga tlai. (Oni su zarobljeni) unutra i (ni jedan
ne moe pobjei) - jer njihovo ludilo im nee biti oproteno. (A moi) e ih slijediti
i predati anelu# gospodaru pakla. (Taj e) uzeti vatru i slijediti ih sa biem
vatre# koji e gonjenome bacati iskre vatre u lice. Bude li bjeao prema zapadu#
naii e na vatru. Okrene li se na jug# naii e na vatru. Usmjeri li se na sjever#
plamtiti e vatreni plamen prijetei mu u susret.
A spasavajui put prema istoku ne moe nai# da bi tamo pobjegao. Jer ako ga
po danu nije naao# kada je jo ivio u tijelu# nee ga takoer niti na dan suda
u
nai."
Spasitelj je nastavio i rekao: "Jao vama bezbonicima# koji nemate istinske
nade# koji se oslanjate na to# to se ipak nikada nee dogoditi. Jao vama# koji
se nadate tijelu i zatvoru# koji e propasti. Kako dugo ete jo spavati i vjerovati
da je neprolazno takoer prolazno# kod ega se svi nadate svijetu i vaem Bogu
od ovoga ivota? Time osuujete vae due na propast! Jao vama# koji ste u
vatri# koja gori u vama# jer je nezasitna! Jao vama# koji ete biti vueni u kolu#
koje se oblikuje neprekidno krueim mislima! Jao vama# u kojima bjesni poar!
On e poderati vae tijelo u svijetu prividnosti i cijepati vae due na vaem
prikrivenom temelju i uiniti vas dostojnim vaih drugova. Jao vama# vi
zatvorenici# koji ste vezani okovima u peinama! Ah smijte se i veselite jo u
magli vaeg ludila. Vi ne shvaate vau pokvarenost# vi takoer ne poznajete
vrstu mjesta# na kojemu boravite# vi ne znate# da ste u tami i u smrti.
Naprotiv# vi ste opijeni vatrom (poude) i puni gorkoga otrova. Vae srce je
usmjereno na vau korist radi poara# koji je u vama# a slatko vam se ini# ono
to je uistinu otrov i bijes neprijatelja. a tamu smatrate svjetlom. Jer vau slobodu
ste podvrgli ropstvu. Vaa srca ste uinili srcima tame i vae misli ste prepustili
ludilu. Misli ste ispunili dimom vatre# koji je u vama. A vae svetlo i ruho# kojim
bijaste ogrnuti# progutano je od oblaka tame. Vi ste se (sami prevarili) i dali
zadrati jednom (nadom)# koje nema. A u koga ste vjerovali? (Zar ne znate)# da
svi vi stanujete meu biima# koja vas (ele pokvariti)# kao da niste (bili
odreeni za ivot?)
Vae due ste krstili u vodi tame# samo ste ivjeli po vaim vlastitim eljama. Jao
vama# koji ste u zabludi i ne gledate na svjetlo sunca. Jer svjetlo sunca upravlja
svemirom# ono gleda na svemir# ono okruuje i upravlja svim djelima i
dozvoljava da ga slue i njegovi neprijatelji.
Takoer ne prepoznajete mjesec# kako je stvoren danju i nou# kada gleda dolje
na tijela vaih mrtvih. Jao vama# koji volite openje s bludnicama i obeaeno
druenje s njima! Jao vama# koji sluate moi vaeg tijela# jer e vas one
unesreiti! Jao vama# u kojima djeluju demoni zla! Jao vama# koji
111
dozvoljavate da vae udove prome vatra! Tko e pustiti kiu rose koja gasi, da bi
vatra i ar isplivali iz vas? Tko e dozvoliti da sunce i iznad vas izae, da bi
protjeralo tamu, koja stanuje u vama, i da potisnete natrag tamu i prljavu vodu u
prikriveno?
Ali sa sunca i mjeseca e strujati ugodan miris i napuniti zrak, duh, zemlju i vodu.
Jer ako sunce ne sije preko (prolaznih) tijela, ona sagnjiju i prolaze kao biljke ili
trava. Ali, sije li sunce na biljke, to jaa nadasve okot loze. Ako tada postane
okot loze snaniji od biljaka i svih drugih zaina, koji su s njim rasli, on zasjenjuje
i sve vie se iri, tako da samo on nasljeuje zemlju, na kojoj je rastao i postaje
gospodar nad svakim mjestom, koje je zasjenjeno. Dakle, postati e, gospodarom
nad zemljom, u kojoj raste i donosi svome gospodaru plodove u izobilju. Da mu
on donosi jo veu korist, jer bi se gospodar morao jako truditi, d a biljku iupa.
Ali tako ju je unitio okot loze i sam ih uguio.
One su umrle i postale jednake zemlji."
Na to je Isus nastavio i rekao: "Jao vama, koji niste prihvatili uenje. Vi ne sluate
one, koji poznaju istinu, i dozvoljavate da pat, kada ju navjeuju, i trite u svoju
(pokvarenost). Vi svakodnevno ubijate boje radnike, koji su vam poslani, da bi
(ljudi) uskrsnuli od mrtvih.
Ali da ste blaeni, vi koji ste spoznali zavoenje i bjeite od onoga, to vam je
strano. blaeni da ste, vi koji ete biti izrugivani i prezreni radi vole ljubavi, koju
va Gospodin ima za vas. blaeni da ste, vi koji plaete i biti ete potisnuti od
onih, koji nemaju istinsku nadu. jer vi se trebate osloboditi svih okova.
Budite budni i molite, da ne ivite u tijelu kao ivotinje, nego da stresete vrste
okove ivota ivotinje. a ako molite, nai ete mir. Vi tada ostavljate iza sebe
patnju i ruglo srca. Jer ako se oslobodite muka i poude tijela, postiete mir od
Dobroga samog i time vladate sa kraljem, jer ste s njim
sjedinjeni i on je sa vama jedno od sada do u svu vjenost."
Amen
Ovo je knjiga Tome borca za prvenstvo, napisana za savrene.
EVANELJE PO MARIJI
O EVANELJU PO MARIJI
U evanelju istine bile su opisane openite zakonitosti razrjeenja spoznajom, u
evanelju po Filipu openite zakonitosti djelovanja razrjeavajuih snaga, u
evanelju po Tomi bile su obuhvaene injenice razrjeenja i u praksi puta
razrjeavanja upotrebljive formule. U evanelju po Mariji biti e opisana openita
zakonitost i uenje u doivljavanju jedne due.
Pri tome e biti koritena dva oblika opisivanja: Situacija sa vie sugovornika, koji
razgovara u obliku pitanja i odgovora, pri emu je takoer zadat okvir razgovora.
Ovakvi primjeri razgovora bijasmo ve sreli u evanelju Tome i u knjizi Tome
borca za prvenstvo. Ali sasvim novo, u usporedbi sa svime drugome ovdje
prikazanim tekstom, opis je dogaaja due u Ja - obliku, ime e zakonitosti
unutarnjeg razvoja biti naroito pribliene itaocu.
Na alost, evanelje nam je dolo samo u fragmentima. Ali okvir je donekle
pristupaan: Neki uenici Isusa sjede zajedno s njim, moda na maslinovoj gori,
mjestu duha, postavljaj pitanja, dobivaju odgovore, i tada bivaju ostavljeni sa
zadaom da ono to su od njega doznali navjeuju po svijetu. Isus je upravo
uskrsnuo, ali nije uzaao na nebo. To znai, da je on svoj boanski zadatak,
upravo ispunio, snagama duha pobijedio je prolazno, opet probudio neprolazno u
ivot da bi i drugim ljudima omoguio isti postupak, ipak jo u svojoj novoj osobi
on treba kontaktirati sa svojim uenicima, tako da im iz svoga novoga stanja
moe prenijeti snage i spoznaju.
Glavna osoba je Marija Magdalena, "pratilja" Isusa, koja se oslobodila utjecaja
prolaznosti, okrenula se snagama neprolaznosti, novonastala dua, koja ivi u
bliskom jedinstvu sa zarunikom, duhom, predstavljenim preko Isusa. Ona je radi
toga podobna da moe primiti uenje i impulse duha i dati ih dalje.
Poslije Isusovog nestanka, ona je uvijek ona, koja u krugu uenika odrava vezu
sa duhom po snazi njenog stanja. Drugi uenici su prema njoj djelomino
skeptini, ak spremni na napad, djelomino shvaaju koliko je ona u prednosti.
Kako se to treba razumjeti? Zar nije udno da su Isusovi uenici jo ispunjeni
svaom, mislima konkurencije, ovinizmom? Slino smo ve bili sreli u evanelju
po Tomi.
Uenitvo znai otvorenost, okretanje prema uitelju. Jedna takva prekretnica
moe kako tako potpuno biti povuena - Marija- ka o takoer od novih snaga
stara svijest, koja je kod procesa razrjeenja pomonik: volja,
razum# osjeaj. Takoer volja razum i osjeaj moraju svjesno tvoriti novu duu
poduprijeti i ne mogu suprotno tome raditi# jer djelo mora uspjeti. Usprkos tome
su oni# kao djelo opstanka starog# u predodbama zatvorena svijest# samo u
poloaju# istinita slika: simboli i osjetilne slike# primiti i na to reagirati# ne istina
sama. To je samo novoj svijesti mogue. U krugu uenika istina moe to dakle
neke dati# koji dodue jo iz starog stanja svijesti ive# ali sa njima je ipak istina
suputnik# i takoer takvi# koji se novom svijeu sebe primaju. Od strane
predstavnika stare svijesti postoji uvijek nesporazumi nasuprot novoj svijesti koji
nastupa# reakcija# stanju stare due odgovarajua.
Mogue je i raznovrsno# staro i novo# snage svijesti i snage u jednom jedinom
ovjeku za razumjeti. U njemu se odvija komplicirana igra# "razgovor" razliitih
glasova iz starog i novog stanja svijest. U evanelju po Mariji su ti razliiti glasovi
personificirani# nova dua u Mariji Magdaleni# spremna za pomo# ali ipak
prolaznom svijetu pripadajua volja Petra# razum Andrije i osjeaj kao Levi.
Dobiveni tekst poinje sa dva pitanja uenika Spasitelju o sudbini materije# dakle
prolazni svijet# i o uzroku prolaznosti# "grijehu" svijeta. Odgovori Isusa sadre u
najuoj formi sva neophodna saznanja o biu prolaznog i neprolaznog svijeta# o
sudu prolaznog svijeta# o mogunosti ljudi# koji pripadaju prolaznom i
neprolaznom svijetu# kroz razvitak svog neprolaznog bia usprkos zakonu# da je
iznad njega prolazno bie ovisno# i razrjeenje proizlazi i time takoer cijeli svijet
osloboen.
Jer prolaznost svijeta i ovjeka# njihove patnje izmjena roenja i smrti#
zbunjenost i kaos u svijetu# kao i tenje protiv neprolaznog svijeta# postalo kroz
"grijehe" ljudi# kroz svoje odstupanje od# svoje ponosne odluke nasuprot
prvobitno zakonu svemira: i preko tog pogrenog razvoja iz nedostatka snage i
dosljednost samu sebe razoriti.
Ali ovjek ima mogunost spoznaje: on ima "pred oima razliite osobnosti
prirode". On odmah doivljava prolaznost kao i neprolaznost i ima mogunost
izabrati izmeu ovoga dvoga. Odlui li se hrabro za neprolaznost# tada e
istinsko# neprolazno bie u njemu uskrsnuti# odstraniti greke grijeha#
udaljenost od Boga i tako najprije dovesti natrag svoj ivot# postepeno tako i
ivot svijeta - naime time da posreduje snage neprolaznog za to pripremljenim
ljudima - opet k porijeklu# vlastitom korijenu.
Dobro# snage neprolaznosti# su radi ovog cilja dole k ljudima. Isus je takav
predstavnik dobroga. On posreduje snage dobra# ohrabruje ljude da se odlue za
dobro# koje ne razrjeava ovjeka izvana# nego u njegovoj unutranjosti# protiv
svih prepreka prolazne prirode koja je vezana na predodbe i strasti#
114
morati e se osloboditi. To je zapovijed svakom ovjeku da se njegovom istinskom
neprolaznom biu dozvoli da se u snagama dobroga opet razvije. To je zapovijed,
koja ne dolazi izvana preko autoriteta Isusa k njemu, nego je nunost razvoj
unutarnjeg bia, istinskog ovjeka, iji je prototip Isus. Svaka druga zapovijed bila
bi izvanjska i pripadala bi carstvu predodbi, drvu spoznaje dobra i zla i ovjeka bi
opet povukla i ovo carstvo i pokvarila ga.
Polije ovog objanjenja Isus nestaje, on, predstavnik duha. Uenici, ostavljeni
sami sebi, sada moraju nauiti samostalno ivjeti iz istinskog bia, bez pomoi
ovjeka, koji im je dovodio spoznaju i snagu (Mi u slijedeem elimo uenike
shvatiti kao predstavnike snaga svijesti u jednom ovjeku a njihovo izraavanje
kao igru ovih snaga u jednom ovjeku, tako da moemo slijediti razvoj nove due
usred starih snaga svijesti.) Razumljivo je da stare snage svijesti, one koje ne
mogu poznavati snagu i sigurnost, koja proizlazi iz nove svijesti, u svojoj samoi
osjeaju strah, jer zamiljaju to se sve moe dogoditi s ovjekom koji pokua
prenijeti svoja iskustva ovom prolazno, stranom svijetu, njemu opasnom. Ali
Marija, snaga nove due, okree stare snage svijesti k "dobrome", k porijeklu, k
neprolaznosti u kojoj nema opasnosti.
Ona jaa sebe i svoje pratioce, volju, razum i osjeaj, tako to se prisjea svojih
iskustava na putu i povezanosti na snage prolaznosti k slobodi svoga istinskog
bia i opisuje ih. Uvjet zahod putem je uvijek predoavanje cilja, slutnja istinskog
bia ovjeka, koje nije jo svjesno i djelotvorno prisutno, nego eka priliku za
razvoj. Samo u vizionarskom predoavanju ovoga cilja moi e se nai spasenje.
Onaj, "koji stoji pred ciljem", morati e se suoiti prije nego e moi zakoraiti sa
njim na put jedinstva.
Ali organ, koji predvia unaprijed, ne moe biti stara svijest- koja je vezana na
predodbe, koje nisu primjerene istinskom biu ovjeka, nego ve mora biti dio
istinskog ovjeka, same nove sposobnosti spoznaje. Samo tko e iz istine, uje glas
istine. Poput traka svjetlosti istine jo zakrljala nova svijest doivi prvi impuls
duha, istinskog bia: tamo gdje dua primi duha - "izmeu duha i due" - oblikuje
se novi organ opaanja due: nova svijest, "ud".
Veina ljudi, koji e biti zahvaeni pojmom ove nove mogunosti egzistencije,
instinktivno ju odbacuju, iz straha od opasnosti za uobiajeni ivot, koja bi bila
povezana sa ovom mogunou. Oni ne podnose ovaj pogled i "kolebaju". Ali ako
dua ne koleba jasno prihvatiti cilj i ui, ona takoer jasno vidi unaprijed
posljedice, koje takav put zahtjeva. Ovo nepokolebljivo stanje, sigurnost, da
egzistira cilj, i odlunost da se k njemu kree, jest vjera, preduvjet puta k
istinskom biu.
Dua na ovom puta susree# nepokolebljivo hrabra u vjeri# nasilja prolaznog
svijeta koja ju uvijek iznova ele zadrati. Put se sastoji u tome da se shvati ova
sila u snazi neprolazne istine i radi toga je nedoputeno (zahtijevati od due).
Dua se okree u snazi pokore# krtenjem vodom# od svih "Brakolomaca"# s
kojima se je do tada bila upustila u iluziju# da bi s njima mogla nai ispunjenje.
Ona to moe# jer se sjea istovremeno svoje istinske domovine# carstva svojega
Oca# iz kojega potjee. Bilo bi bez smisla# kada bi se sa starim snagama
intelekta# volje i osjeaja htjeli distancirati od nasilja prolaznosti - jer same ove
snage pripadaju prolaznosti. Ulaz u mir neprolaznog je mogu samo ako e se
ovaj neprolazni sam probuditi opet u ovjeku i u ovom novom stanju biti se onaj
stari razotkrije u svoj svojoj sumnjiavosti# kao jedan kemijski preparat koji u
odreenoj otopini pokazuje svoja svojstva.
Duu susree nasilje prolaznosti istovremeno metodino i sistematski. To su sva
temeljna nasilja prolaznog svijeta i svako se pribliava dui na svoj
karakteristian nain. Prvo nasilje - ovdje je tekst rasparan - mora# dobiva se iz
slijedeeg# tamna materija "zemlje" u suprotnosti je sa svjetlom duha. Kako se
dua pribliava i kako se oslobaa od njega# nije isto tako predano. Ali analogno
slijedeim mjestima# trebalo bi biti tako da prvo nasilje# kao i ostala nasilja#
apeliraju na prividnu slinost due sa njima. Ti si duo# ipak takoer supstanca#
ipak si materija# dakle mora kod mene ostati i ne smije se usuditi da se
rastavi od mene. Tvoje miljenje# da si iz supstance# iluzija je.
Dua e mu odgovoriti: Ti si taman# to mojim svjetlom prepoznajem# koje ti kao
tama ne moe vidjeti.
Sa ovom spoznajom i odlukom o svom istinskom stanju Dua bi bila slobodna od
ovog prvog nasilja.
Drugo nasilje "pouda"# element "vode"# koja leluja kao strast i enja#
pribliava se Dui na svoj nain: Ti se vara i vara samu sebe. Ti slii meni. Jer ti
si takoer ipak pouda# enja# i sve to ini# potjee iz ove enje. Ti misli
da si dola odozgo# tvoja enja se usmjerava na neto neprolazno. Ali to je
iluzija: tvoja enja za neprolaznim je samo kompenzacija neispunjenih elja.
Drugo nasilje je veoma rafinirano i u stanju je lako strovaliti duu u sumnju. Jer
vrlo esto je tako# da u stvari enja za savrenstvom postane razoaranje zbog
neispunjenih elja. Tu je potrebna jasna sposobnost rasuivanja due# da bi
shvatila# da postoji jo jedna druga enja za savrenstvom# koja potjee iz
istinskog bia ovjeka.
Ali ako je dua sigurna u svojoj svijesti# da pripada neprolaznome# i odlui li se#
shvatiti e# da strast i elje za prolaznim nisu njeno istinsko bie# nego# tako
dugo dok je u prolaznom tijelu# slue joj samo kao omot. I on a e
ii6
razumjeti, da su sve tvrdnje o njenoj enji za vjenou samo kompenzacija
tvrdnje, koje proizlaze iz stare svijesti, koja stvarno nita ne znaju o egzistenciji
jednog vieg ivota i da to istinsko bie ovjeka ne mogu shvatiti. Ona odbacuje
ove tvrdnje.
Ovom spoznajom i odlukom za njeno istinsko bie, dua je slobodna i ide dalje
puna veselja radi novodobivene slobode.
Susree ju tree nasilje prolaznosti: neznanje, ono predstavlja zemaljski element
"zrak", mentalnu sferu. Ona je znanje o svijetu prividnosti, koji je u usporedbi sa
spoznajom istine, neznanje. Po vrsti ovog znanja, koje je takoer u prolaznom
samo jedan otok u moru neznanja, radoznalo se pribliava dua: moda se moe
neto novo doznati. Nasilje neznanja govori dui: Ti si, kao i ja, neznalica, ivi u
grijehu, u odvojenosti od boje spoznaje. Kako dakle moe mene oznaiti kao
neznalicu, kada i sama ivi u neznanju? Nema pravo na takvu osudu. Ovo
nasilje polae svoja prava takoer na duu, time to upuuje na staru svijest, koja
je takoer u dui i radi ega se ona sama moe strovaliti u sumnju.
Ali nova je svijest sigurna da ivi u unutarnjoj spoznaji svemira, ne moe biti
osuen a od neznanja i takoer sama po vrsti vanjskih predodbi vezane svijesti.
Ovako sigurna, postati e slobodna od neznanja, od stare svijesti.
I opet dua produava dalje i susree etvrto nasilje prolaznosti, "bijes", koje
predstavlja samopotvrivanje, volju za mo, ivotni nagon, element "vatre",
energiju, u kojoj gori svako ivo stvorenje i sa kojom se, ako je potrebno,
bezobzirno probija. U njemu je, kao u principu jezgre prolazne prirode, sadrano
svih sedam principa snaga, sedam osoba, koje vladaju ovom prirodom. Jo
jednom dua susree u njemu tamu, poudu i neznanje, a kao etvrtu osobu, koja
po svom biu naroito odgovara etvrtom nasilju "prouzroitelj smrti". Jer
tvrdoglavo samopotvrivanje vodi k dijeljenju od Boga i time je donijelo smrt u
svijet i jo ju uvijek donosi.
Peta, esta i sedma osoba odgovaraju etirima elementima koji sve grade
vodeem principu u ovjeku i u svijetu, Ja, koje je trostruko: oblikuje se po
principu samopotvrivanja i oblikuje tako "carstvo tijela", uva se po principu
samopotvrivanja i dobiva time Maja, - iluzija apsolutne stvarnosti prolaznog
svijeta, koja ispravlja "ludo ludilo tijela" i koncipira njegove planove po principu
samopotvrivanja i ureuje tako prolazni svijet po "znanosti bjesnila".
V
etvrto nasilje takoer posee u svojih sedam osoba, za duom, tako da upuuje
na njenu slinost sa ovim nasiljem. Zar dua nije "ubojica ljudi" kao i sam bijes?
Zar ne unitava staro ovjekovo bie i carstvo predstava vezanih na njegov
prostor i vrijeme? Time ipak pripada carstvu bijesa i nema pravo
117
odatle se udaljiti! I opet je zamiljeno ovo profinjeno odvijanje nasilja. Jer dua bi
mogla# koja bi moda stvarno pokuala# askezom unititi svoje nagone i
predstave# prema sebi samoj primijeniti nasilje i biti nesigurna u svoje istinsko
bie.
Ali# dua se ne da prevariti i po redu se oslobaa od svih sedam egrta bijesa.
Struja tamne materije biti e unitena i pobijeena obraanjem due njenoj
domovini.# duhu. Pouda e biti zamijenjena enjom za istinom# neznanje
razrijeeno spoznajom# zakon smrti koji vlada u svijetu# nadomjeten zakonom
ivota neprolaznog svijeta. Osoba prolaznog tijela ini osobu neprolaznog tijela#
svjetlosnog ruha# mjesto# okovi iluzija nad karakterom prolaznog svijeta biti e
osloboeni# potvreni istinom# biti e oieni. A sav nemir# koji nastaje
bijesom# neobuzdani nagon ivota# volja za mo# uzmicati e pred mirom po
volji Oca.
Sada bi u jednom ovjeku mogla nova svijest u spoznaji i snazi mogla biti
osloboena od svih utjecaja nasilja prolaznog svijeta - ali su i njegove stare snage
svijesti u njemu jo prisutne. On ih koristi da bi odaslao dalje svoje spoznaje i
snage u obliku simbola i predodbi drugim ljudima. One trebaju sluiti novoj
svijesti. Ali odgovarajui svojoj vrsti# uvijek su u iskuenju voditi novu svijest na
svoj nain.
Odnos izmeu starih snaga svijesti i nove due prikazuju se u posljednjoj sceni
evanelja po Mariji. "Andrej"# razum# sumnja u to da su autentini utisci nove
svijesti iz duha. A "Petar"# volja# vjeruje da je on sam dostojniji do nove svijesti
koju on snagom svog starog bia ne moe razumjeti. Snage staroga bia uvijek
hoe biti aktivne# sa najboljom voljom i u najboljoj namjeri.# spoznati
nastajanjem i naporom# zalaganjem svih energija# svim metodama i vjebama.
One ne mogu shvatiti da potjeu iz principa samopotvrivanja# da savreni mir#
smjerno dranje# treba biti jedno dranje tihe panje i primanja# koje e ve
enjom istinskog bia ovjeka biti stvoreno# treba biti jedan stav# u kojemu se
oituje istinsko bie ovjeka. 4dje je aktivnost i planiranje tako vanih
pretpostavki kod svake tenje za bilo kojim ciljem! Njima se ipak mora dati
prednost!
U Petrovom pitanju se oituje ovaj stav u naem tekstu# da li bi jedna ena
trebala biti preferirana od Spasitelja u odnosu na mukarce! Moramo se prisjetiti#
da su uenici i Marija personifikacija snaga due# koje su prisutne u svakom
ovjeku.
U svakom se ovjeku# koji pokua razviti istinsko bie u prolaznom biu# bez
obzira da li je to mukarac ili ena# odigrava borba za prednost snaga due#
nove due# Marije sa jedne strane i stare snage svijesti sa druge strane. U
118
svakom takvom ovjeku je dua "Marija", oznaena kao ena zbog svoje
prijemljivosti za duh, i da li su snage volje, razuma i osjeaja, personificirane kao
mukarci, jer pripadaju prolaznoj osobi ovjeka, nosiocu djelovanja, aktivnosti.
Dakle u naem se tekstu ne radi principijelno o pitanju, da li jedna ena ili
mukarac imaju laki pristup razrjeenju, nego o stvarnom stanju, da samo oni -
predstavljeni kao ena - nova dua u svakom ovjeku ima prilaz k razrjeenju, dok
stara - predstavljena kao muko - snaga svijesti nema ovaj prilaz i mora nauiti
kako e moi sluiti novoj svijesti. Posredujui preko "Levis", osjeaja, stare se
snage svijesti zadovolje i podrede novoj svijesti. Nije sluajno osjeaj, koji
posreduje. Meu tri sposobnosti "muki" aktivnog ovjeka, "enski" je radi toga
najsliniji novoj dui. Takoer se moe u svijetu prolaznosti tumaiti da je enama
lake razviti novu duu, nego mukarcima. Osobiti zadatak mukaraca bio bi
irenje nove spoznaje i snage prema van, im se u njemu razvila nova dua.
Mogue je da jednom roena nova dua bide plod potpuno ravnopravnog
zajednikog rada spolova za cilj razvoja nove due i za daljnje odailjanje novih
snaga i spoznaja svima, koji za to imaju otvorenost. Zakljukom uenika, da se
sve dobiveno dade dalje, zavrava evanelje po Mariji.
Ono opisuje djelovanje snaga iz novoga svijeta, prikazano od Isusa, tako
konkretno u jednoj dui, da ju se moe promatrati kod unutarnjeg rada. Tekstom
se veselo poslanstvo, evanelje, ne moe vie pribliiti jednom ovjeku, bolje od
toga ne moe jedan tekst pridonijeti samom itaocu izvrenje opisanih dogaaja.
Jer jedan tekst moe rastumaiti, pobuditi, ohrabriti, pomoi opisnim slikam a i
opisati.
V
itaocu samo preostaje izvravanje.
EVANELJE PO MARIJI
(...)
"... Da li e materija biti spaena ili ne?"
Spasitelj je rekao:
"Sve prirode# sve prilike i sva stvorenja postoje jedno u drugome i jedan sa
drugim i opet e biti razrijeeni u svoje vlastito korijenje. Jer priroda materije se
moe
razrijeiti samo u korijen svoje prirode# (ne k porijeklu). Tko ima ui da uje#
neka uje."
Petar mu je rekao:
"Kako si nam ve sada objasnio sve stvari# reci nam jo i ovo: to je grijeh
svijeta?"
Spasitelj je rekao:
"Nema (uistinu) grijeha# ali vi inite grijeh# jer vrite djela# koja proizlaze iz
prirode brakolomstva. Njih se tada naziva grijehom.
Radi toga je dobro dolo u vau sredinu# k biu svake prirode# da bi ih opet
vratilo u njihovo korijenje."
Dalje je nastavio i rekao:
"Radi toga nastajete i radi tog a umirete (...). Tko moe razumjeti# neka
razumije.
Bolno je# kada se ne poznaju sebi slini i da su proizili iz suprotne prirode. Tada
u cijelome tijelu nastaje jedna zbrka.
Radi toga sam rekao: Imajte hrabrosti# a ako ste bez hrabrosti# imajte ipak
hrabrosti. Jer vi imate pred oima razliite osobe prirode. Tko ima ui da uje#
neka uje! "
Kada je blaeni to rekao# sve je pozdravio i rekao:
"Mir neka je sa vama# teite za mojim mirom. Budite jako oprezni# da vas nitko
ne vodi krivim putem sa rijeima: 'pogledaj ovdje ili# vidi tu!1# jer Sin ovjeji je
u vaoj unutranjosti. Slijedite ga! Oni koji ga trae# nai e ga. Idite dakle i
propovijedajte evanelje o carstvu!
Nisam vam dao nikakvu zapovijed osim onoga u emu sam vas pouio. Takoer
nisam dao nikakav zakon kao to to ine davaoci zakona# da ne bi bili zakonom
zahvaeni."
Kada je to rekao# nestao je.
Ali oni bijahu tuni i plakae jako i rekoe:
120
"Da li sada moramo ii poganima i propovijedati evanelje o Sinu ovjejem? On
ne bijae poteen - kako bi mi bili sauvani!" (poteeni)
Marija je tada ustala, sve pozdravila i rekla svojoj brai:
"Ne plaite, ne budite tuni i ne sumnjajte, jer njegova e milost biti sa svima
vama i vas e tititi. Slavimo puno vie njegovu veliinu, jer nas je pripremio i
uinio ljudima."
Kada je Marija to rekla, Preokrenula je k dobrome smisao kod sluaoca i oni su
poeli izmjenjivati rijei spasiteljevih misli.
Petar je rekao Mariji: "Sestro, mi znamo da te je spasitelj vie nego druge ene,
volio. Reci nam stoga Spasiteljeve rijei, kojih se sjea, koje zna, a mi ne, i koje
mi takoer nismo uli."
I ona im je poela govoriti slijedee rijei:
Ja vidjeh Gospodina u jednom licu i rekoh mu: "Gospodine, vidjela sam te danas u
lice." On mi je odgovorio: "Blagoslovljena da si ti, koja se ne koleba kod moga
pogleda. Jer kakvo je vae srce, takva je vaa sposobnost gledanja!" Ja mu rekoh:
"Gospodine, da li ovjek koji vidi, vidi lice kroz duu ili kroz duh?"
Spasitelj je odgovorio i rekao: "On ne vidi kroz duu niti kroz duh, ve ono to je
izmeu ovo dvoje, hrabrost (ud), vidi lice." (...)
A pouda je rekla:
"Nisam te vidjela gdje silazi dolje. Ali sada te vidim gdje se penje gore. Zato
dakle, lae? Ti ipak meni pripada!"
Dua je odgovorila i rekla:
"Ja sam te dodue vidjela, ali ti mene nisi vidjela i takoer nisi me prepoznala. (Ti
si mi) posluila kao ruho - ali me nisi prepoznala."
Kada je to rekla, klicajui od veselja otila je.
Na to je dolo tree nasilje, koje se zove neznanje. Ono je htjelo ispitati duu:
"Kuda ide? Uhvaena si na svjeem djelu, uhvaena si u grijehu. Dakle, na sud!"
Ali dua je rekla: "Zato me osuuje, kada ja tebe ne sudim? Ja sam dodue bila
uhvaena, ali ja sama nisam uhvaena. Nisam bila shvaena, ali ja sam shvatila,
da e se cijeli svemir opet poroditi, kako zemaljske stvari tako i nebeske."
Nakon to je dua iza sebe ostavila tree nasilje# popela se gore i vidjela etvrto
nasilje. Ono bijae od sedam prilika.
Prva prilika je tama.
Druga pouda.
Trea neznanje.
V
etvrta uzrok smrti.
Peta je carstvo tijela.
V
esta je bijesno ludilo tijela. sedma je znanost (bijesa).
To je sedmorica egrta bijesa. Oni su pitali duu:
"Otkuda dolazi# ubojico ljudi# i kuda te vodi put# ti pobjediteljice - prostora?"
Dua je odgovorila i rekla:
V
"to me je zadravalo# ubijeno je# to me je okrenulo# pobijeeno je. Mojoj
poudi je doao kraj# a neznanje je umrlo. U svijetu sam razrijeena iz svijeta# i
u jednoj osobi razrijeena sam viom osobom. Osloboena sam okova
nesposobnosti za spoznaju# ije je postojanje vremenski ogranieno. Od sada u
imati mir# (jer je ovo pravi trenutak u tijeku eona) - postii u mir u utnji." Kada
je Marija to rekla# zauti. Jer to bijae sve# to je Spasitelj s njom razgovarao.
Ali Andrej je imao primjedbu i brai je rekao:
"Recite to mislite o tome to je rekla? Ja svakako ne vjerujem# da je spasitelj
tako govorio. Njegovo uenje sigurno ima drugo znaenje."
Takoer je i Petar rekao primjedbu i pitao svoju brau za miljenje o spasitelju:
"Da li je on stvarno govorio u etiri oka sa jednom enom i nas iz toga iskljuio?
Trebamo li se mi moda k njoj okrenuti i svi ju sluati? Da li joj je dao prednost
pred nama?"
Marija je tu zaplakala i rekla Petru:
"Moj brate Petre# ti ne vjeruje? Zar misli da sam ja ovo sve sama izmislila u
svome srcu i laem o spasitelju?"
Sada je Levi uzeo rije i rekao Petru:
"Petre# ti si oduvijek bio nagao. A i sada vidim kako si se raestio protiv ove
ene# kao da si njezin protivnik. Ali ako ju je spasitelj udostojao - tko si ti# da ju
smije odbaciti? Sigurno ju je spasitelj poznao skroz na skroz. Radi toga ju je vie
volio nego nas.
Mi se trebamo posramiti i obui savrenog ovjeka, mi trebamo postati takvi,
kako nam je on zadao, i najavljivati evanelje, bez da izdamo drugu zapovijed ili
zakon, osim onoga u emu nas je spasitelj pouio."
Kada je Levi to rekao, pripremili su se za navjeivanje i propovijedanje.
GNOSTIKA
IZVORNI
KOPTSKI
TEKSTOVI
Nag Hammadi Codices
i
Papyrus Berolinensis
THE NAG HAMMADI LIBRARY IN ENGLISH
TRANSLATED AND INTRODUCED BY MEMBERS OF THE COPTIC GONSTIC LIBRARY
PROJECT OF THE INSTITUTE FOR ANTIQUITY AND CHRISTIANITY CLAREMONT,
CALI- FORNIA - James M. Robinson, General Editor THIRD, COMPLETELY REVISED
EDITION WITH AN AFTER- WORD BY Richard Smith, Managing Editor Harper San
Francisco
Sadraj
Predgovor 6
Oznake u tekstu 10
UVOD 11
MOLITVA APOSTOLA PAVLA (I,1) 39
JAKOVLJEV APOKRIF (1,2) 41
EVANELJE ISTINE (I,3 i XVII,2) 49
RASPRAVA O USKRSNUU (1,4) 61
TRIPARTITNI TRAKTAT (1,5) 66
IVANOV APOKRIF (II,1,III,1, IV,1 i BG 8502,2) 107
EVANELJE PO TOMI (II,2)124
EVANELJE PO FILIPU (II,3) 138
HIPOSTAZA ARHONATA (II,4) 159
O PODRIJETLU SVIJETA (II,5 i XII,2) 167
EGZEGEZA DUE (II,6) 185
KNJIGA TOME ATHLETESA (II, 7) 193
EVANELJE PO EGIPANIMA (III,2 i IV,2) 202
EUGNOST BLAENI (III,3 i V,1) i SOFIJA ISUSA KRISTA (III,4 i BG 8502,3) 212
DIJALOG SPASITELJA (III,5) 235
OTKRIVENJE PO PAVLU (V,2) 246
(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,3) 250
(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,4) 258
OTKRIVENJE PO ADAMU (V,5) 266
DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA (VI, 1) 275
GROM: SAVREI UM (VI,2) 283
KONANO UENJE (VI,3) 292
POJAM NAE VELIKE MOI (VI,4) 298
PLATON, DRAVA 588A-589B (VI,5) 304
RASPRAVA O OSMOM I DEVETOM (VI,6) 307
MOLITVA ZAHVALNOSTI (VI,7) 313
ASKLEPIJE 21-29 (VI,8) 315
EMOVA PARAFRAZA (VII, 1) 323
DRUGA RASPRAVA VELIKOG SETA (VII,2) 343
OTKRIVENJE PO PETRU (VII,3) 352
SILVANOVO UENJE (VII,4) 358
TRI SETOVE STELE (VII,5) 374
ZOSTRIJAN (VIII,1) 379
PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII,2) 406
MELKISEDEK (IX, 1) 412
MISAO NOREJE (IX,2) 418
SVJEDOANSTVO ISTINE (IX,3) 421
MARSANES (X,1) 431
TUMAENJE ZNANJA (XI,1) 442
VALENTINIJANSKO TUMAENJE (XI,2) te O POMAZANJU, O KRTENJU A i B
i O EUHARISTIJI A i B 450
ALOGEN (XI,3) 458
HIPSIFRONA (Xl,4) 468
IZREKE SEKSTOVE (XII,1) 470
FRAGMENTI (XII, 3) 476
TRIMORFNA PROTENOJA (XIII,1) 479
EVANELJE PO MARIJI (BG 8502,1) 488
DJELO PETROVO (BG 8502,4) 492
POGOVOR: MODERNI ZNAAJ GNOSTICIZMA 496
Ova je knjiga temeljito revidirano izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom.
Prvo izdanje, objavljeno 1977., oznailo je kraj jedne i poetak druge faze
znanstvenog izuavanja Nag Hammadija. U prvoj se fazi ilo za tim da ova zbirka
tekstova postane dostupna; drugu su fazu obiljeile rasprave i tumaenja tih
tekstova.
Zbirka papirusnih rukopisa iz etvrtog stoljea sastoji se od dvanaest kodeksa i
osam listova iz trinaestog kodeksa, te sadri pedeset i dva odvojena traktata,
odnosno, etrdeset i pet naslova izuzmemo li duplikate. Kako veina traktata iz
knjinice potjee od helenistiih sekti koje danas zovemo gnosticima, i to u
koptskom prijevodu, zbirka je dobila naziv Koptska gnostika knjinica.
Znanstvenika rivalstva, te situacija u Egiptu u godinama nakon otkria
knjinice 1945., znatno su omeli rad na rukopisima. Dvadeset godina nakon
otkria obraen je i preveden samo mali broj tekstova, i to uglavnom od strane
europskih znanstvenika, a na engleski je jezik prevedeno manje od deset posto
zbirke. Godine 1966., tim ljudi odgovornih za nastanak ove knjige po prvi put se
okupio u sklopu "Projekta koptske gnostike knjinice" ("The Co- ptic Gnostic
Library Project"), iji je pokrovitelj bio Institut za antiku i kranstvo iz Claremonta
u Kaliforniji.
Ureivanje i prevoenje knjinice moglo se nastaviti tek nakon to su rukopisi
postali dostupni. Godine 1970. Ministarstvo kulture Arapske Republike Egipta
imenovalo je, u suradnji s UNESCO-om, Meunarodni odbor za kodekse iz Nag
Hammadija. Za tajnika je izabran predstavnik Sjedinjenih Drava, James M.
Robinson. Primarni je zadatak odbora bio nadgledati izdavanje fotografiranih
pretisaka. Cjelokupna je knjinica tako objavljena izmeu 1972. i 1977. u seriji
Pretisak kodeksa iz Nag Hammadija (The Facsimile Edition of the Nag Hammadi
Codices), izdava E. J. Brill iz Leidena. Uslijedilo je izdavanje Kar- tonae 1979., a
potom i Uvoda 1984., ime je dvanaestsveano izdanje Pretiska kompletirano.
Tom su izdavakom poduhvatu potpomogli
lanovi 'Projekta koptske gnostike knjinice', koji su izmeu 1971. i 1979. u
Koptskom muzeju u starom Kairu radili na rekonstrukciji i kon- zervaciji rukopisa.
Godine 1977., u isto vrijeme kad je cjelokupan sadraj zbirke postao dostupan u
obliku pretisaka, E. J. Brill i Harper & Row objavili su prvo izdanje Knjinice Nag
Hammadi na engleskom. Jednosveani engleski prijevod izaao je u trenutku
kad je projekt iznjedrio svoje prvo znaajno znanstveno djelo, potpuno kritiko
izdanje pod naslovom Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library). To
vieto- mno djelo sadri redigirane koptske tekstove sa engleskim prijevodima,
uvode, biljeke, te indekse. U izdanje je ukljuena cjelokupna knjinica Nag
Hammadi, kao i tri slina rukopisa pohranjena u Berlinu, Londonu i Oxfordu.
Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library), u izdanju E. J. Brilla,
sadri sljedee tomove: Nag Hammadi Codex I (The Jung Codex), sv. 1:
Introduction, Texts and Translation; sv. 2: Notes, uredio Harold W. Attridge,
1985; Nag Hammadi Codices 11,1 and IV,1: The Apocryphon of John, Long
Recension, uredio Frederik Wis- se, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codex 11,2- 7,
together with XIII,2*, Brit. Lib. Or. 4926(1) and P. Oxy. 1,654,655, sv. 1: Gospel of
Thomas, Gospel of Philip, Hvpostasis of the Archons, Indexes; sv.2: On the Ori- gin
of the World, Exegesis on the Soul, Book of Thomas, Indexes, uredio Bentley
Layton, u tisku; Nag Hammadi Codex 111,1 and Papyrus Bero- linensis 8502,2:
The Apocryphon of John, Short Recension, uredio Pe- ter Nagel, urednik izdanja
Frederik Wisse, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codices 111,2 and IV, 2: The
Gospel of the Egyptians (The Holy Book of the Great Invisible Spirit), uredili
Alexander Bohlig i Frederik Wisse u suradnji sa Pahorom Labibom, 1975; Nag
Hammadi Codices III, 3-4and V, 1 with PapyrusBerolinensis 8502,3
andOxyrhynchus Papyrus 1081: Eugnostos and The Sophia of Jesus Christ, uredio
i preveo Douglas M. Parrott, u tisku; Nag Hammadi Codex 111,5: The Dia- logue
of the Saviour, urednik izdanja Stephen Emmel, 1984; Nag Hammadi Codices
V,2-5 and VI with Papyrus Berolinensis 8502,1 and 4, urednik izdanja Douglas M.
Parrott, 1979; Nag Hammadi Codex VII, urednik izdanja Frederik Wisse, pred
izlaenjem; Nag Hammadi Codex
VIII, urednik izdanja John Sieber, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codices IX &
X, urednik izdanja Birger A. Pearson, 1981; Nag Hamma- di Codices XI, XII and
XIII, urednik izdanja Charles W. Hedrick, u tisku; Nag Hammadi Codices: Greek
and Coptic Papyri from the Car- tonnage of the Covers, uredili J. W. B. Barns, G. M.
Browne i J. C. Shelton, 1981; Pistis Sophia, tekst uredio Carl Schmidt, prijevod i
biljeke Violet MacDermot, urednik izdanja R. McL. Wilson, 1978; The Books of
Jeu and the Untitled Text in the Bruce Codex, tekst uredio Carl Schmidt, prijevod i
biljeke Violet MacDermot, urednik izdanja R. McL. Wilson, 1978.
Depno izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom objavljenoje 1981., izdava
Harper & Row, te 1984. godine, izdava E. J. Brill. Ova izdanja ukljuuju dodatak
prijevodu Dijalog Spasitelja koji se temelji na fragmentima (144, 15-146,24) koje
je Stephen Emmel pronaao u knjinici Beinecke na sveuilitu Yale.
Kada je, prije vie od desetljea, objavljena Knjinica Nag Hammadi na
engleskom, izdan je bio samo jedan naslov iz serije Koptska gnostika knjinica.
Sada, kada se rad na seriji blii kraju, ova je knjiga temeljito revidirana kako bi
se prijevodi uskladili sa konanim prijevodima kritikog izdanja. U sluaju
svezaka koji su ranije objavljeni, u kritikom je izdanju izvedeno gdjekoje
poboljanje. Istraivanje na polju gnosticizma, uvelike potaknuto djelovanjem
'Projekta koptske gnostike knjinice', u proteklih je deset godina takoer
uznapredovalo. Napisani su novi uvodi traktatima, kao potvrda da diskusija i
dalje traje. Budui da se nekoliko naslova u knjinici pojavljuje u vie od jedne
verzije, bilo je mogue kombinirati fragmentarne verzije nekih tekstova da bi se
dobio to potpuniji prijevod. Dva naslova iz srodnog berlinskog gnostikog
papirusa takoer su ukljuena.
Budui da su originalni rukopisi iz knjinice na mnogim mjestima fragmentarni,
trima su tokama (...) oznaena mjesta na kojima se nalaze praznine, no ne i
njihov razmjer. U tu su svrhu, kao pokazatelj tete, u prijevodu ostavljeni brojevi
stranica i redaka papirusnog kodeksa. Potpuni je prikaz fizikog stanja rukopisa
naveden u Pretisku, te u kritikom izdanju Koptska gnostika knjinica. Tekstovni
znaci koji se koriste u Knjinici Nag Hammadi na engleskom preuzeti su iz
kritikog izdanja; za dodatnu znanstvenu grau, itatelj se upuuje na to izdanje.
Za sve iru bibliografiju s polja gnostikih studija pobrinuo se David M. Scholer,
Nag Hammadi Bibliography 1948-1969, svezak prvi iz serije Nag Hammadi
Studies, objavljene 1971., izdava E. J. Brill, uz godinje auriranje u asopisu
Novum Testamentom. Svi bi ti dodaci uskoro trebali biti sakupljeni i objavljeni u
novom tomu serije Nag Hammadi Studies, pod naslovom Nag Hammadi
Bibliography 1970-1985. Izdava Harper & Row u posljednje je vrijeme objavio
dvije knjige rasprava
0 drevnom gnosticizmu i njegovu suvremenu znanstvenom izuavanju:
Gnosis: The Nature and History of Gnosticism Kurta Rudolpha, 1983.;
1 The Jesus of Heresy and History: The Discovery and Meaning of the Nag
Hammadi Gnostic Library Johna Darta, 1988.
'Projekt koptske gnostike knjinice' velikoduno su tijekom godina potpomagale
mnoge organizacije, kojima bi ovom prigodom eljeli zahvaliti: Egipatska
organizacija za starine, UNESCO, Ameriki centar za istraivanje u Egiptu,
Nacionalna zaklada za humanistiku, Memori- jalna zaklada John Simon
Guggenheim, Ameriko filozofsko drutvo, Zaklada Smithsonian i Fakultet za
postdiplomski studij Claremont. U zavrnoj bi rijei zahvale trebalo istaknuti da je
pripremu ovog temeljito revidiranog novog izdanja, svojim trudom u
pripremanju prvog izdanja, uvelike olakao njegov glavni urednik, Marvin W.
Meyer.
Richard Smith glavni urednik
OZNAKE U TEKSTU
[ ] Zagrade koje oznaavaju mjesta u rukopisu na kojima nedostaje dio teksta.
Gdje tekst nije bilo mogue rekonstruirati, unutar zagrada stavljene su tri toke,
bez obzira na veliinu praznine; etvrta toka u tom sluaju oznaava kraj
reenice. Izuzetak je od ovog pravila mjestimina upotreba manjeg ili veeg broj
toaka, kao procjene nedostatka slova nekog imena. U nekoliko sluajeva tri
toke stavljene su bez zagrada, i to na mjestima gdje niz koptskih slova nije
tvorio prevedivu smislenu cjelinu. Zagrada nije stavljana na pola rijei, osim u
sluajevima imena ili rijei odvojenih crticom. Sve ostale rijei u potpunosti su
ostavljene unutar ili izvan zagrada, ovisno o itljivosti odreenih koptskih slova,
ili razumljivosti odreene rijei.
< > Zagrade koje oznaavaju ispravak pisarskog ispusta ili pogreke. Prevoditelj
je na tim mjestima nadopisao slova koja je pisar nehotice ispustio, ili zamijeno
slova koja su grekom upisana.
{ } Zagrade koje oznaavaju suviak slova ili rijei, nastao grekom pri
prepisivanju.
( ) Zagrade koje oznaavaju grau koju je u tekst inkorporirao urednik ili
prevoditelj. Iako se nuno ne nadovezuje na tekst, ta graa prua itatelju korisne
podatke.
UVOD
JAMES M. ROBINSON
1. Smisao tekstova
Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se po pitanjima
autorstva, vremena te mjesta nastanka meusobno uvelike razlikuju. Razlike
postoje ak i u gleditima, i to do te mjere da je nemogue sa sigurnou
ustvrditi da su tekstovi potekli od jedne skupine ili pokreta. Pa ipak, taj je raznoliki
materijal morao imati neka zajednika obiljeja koja su potaknula sakupljae da
ih odaberu za ovu zbirku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli tom jedinstvu,
pronalaze- i u tekstovima skrivena znaenja koja izvornim autorima ponekad i
nisu bila na umu. Naposljetku, jedan od tekstova, Evanelje po Tomi, i
zapoinje savjetom: "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt". Tekstovi
se, dakle, mogu itati na dvije razine: na razini poruke koju je izvorni autor
vjerojatno namjeravao prenijeti, te na razini kasnijih tumaenja koja su proizala
iz te poruke.
Obiljeja koja ujedinjuju zbirku su: otuenje od veeg dijela ovjeanstva,
sklonost idealnom poretku koji posve nadilazi ivot kakav poznajemo, te
radikalni otklon od uobiajenog naina ivota, koji je ukljuivao odricanje od
svih dobara za kojima ljudi obino ude, i nagnue ka konanom osloboenju.
Nema tu nekog htijenja za agresivnom revolucijom, ve prije odbijanja
sudjelovanja u zagaivanju koje unitava jasnou vienja.
Kao takvo, usmjerenje ove zbirke srodno je prvobitnim kranstvom i istonjakim
religijama, te poveznice sa "svetim ljudima" svih vremena, i sekularnijim
ekvivalentima dananjice, kao to su, primjerice, sub- kulturni pokreti iz
ezdesetih godina 20. st. Odbacivanje dobara potroakog drutva, povlaenje
u komune istomiljenika daleko od guve i uurbanosti velikih gradova,
neprihvaanje kompromisa politikih procesa, dijeljenje internih ideja o
neminovnoj propasti kulture i o idealnoj, radikalnoj alternativi koja je poznata
samo odabranima - sve je to i u moderno doba onaj stvarni izazov, korijene kojeg
nalazimo u izvorima poput knjinice Nag Hammadi.
No koliko god zadivljujui i provokativni, ti su korijeni esto zbunjujui i izazivaju
frustraciju, ne samo kod pojedinca koji nije sasma upoznat sa njihovom porukom,
ve i kod boljeg poznavatelja, koji nastoji slijediti traak svjetla to se nazire
izmeu rijei. Jer, tijek povijesti otetio je i fragmentirao samu bit knjinice Nag
Hammadi, i u takvom je obliku ona konano ugledala svjetlo dana. Da bi se ta
bit danas uope shvatila, na mnogim su razinama potrebni temeljiti zahvati.
Primjena filozofske i religijske tradicije, odnosno mitologije antikog doba, bila
je jedini nain na koji se moglo izraziti jedno, u sutini, netradicionalno gledite.
To je gledite, tovie, bilo i suvie radikalno da bi zaivjelo unutar organiziranih
religija i filozofskih kola onoga doba, pa nije stoga ni imalo prilike iskoristiti
prednost obrazovnih ustanova tih kultura u razvijanju i boljem objanjavanju svih
svojih implikacija. Gnostike su se kole poele javljati unutar kranstva i
neoplatonizma, koji su ih kasnije odbacili zbog "hereze" gnosticizma. Iz tog su
razloga smisleni i elokventni mitovi i filozofske formulacije tog radikalnog
gledita postali iskrivljene i zbrkane predaje, dodatno razvodnjene i zamuene
intervencijama kasnijih, opskurnijih autora, ije verzije sainjavaju vei dio
sauvanog materijala ... iako u knjinici Nag Hammadi moemo nai i nekoliko
"klasika".
Tekstovi su sa grkog na koptski jezik prevoeni zasebno, pri emu neki
prevoditelji nisu sasvim uspjeli shvatiti dubinu i sveobuhvatnost teksta kojeg su
prevodili. Prevoditelj kratkog odlomka Platonove Republike oito nije shvatio
tekst, iako ga je smatrao vrijednim prevoenja i redakture. Veina je tekstova,
sreom, bolje prevedena, premda se tek u onim sluajevima gdje postoje dvije
prevedene verzije jednog teksta mogu vidjeti razlike izmeu dobrog i loeg
prijevoda - to otvara pitanje o kvaliteti prijevoda veine tekstova koji postoje
samo u jednoj verziji.
Sline su dvojbe prisutne i u pogledu transmisije tekstova, koje su na temelju
iskvarenih prijepisa kopirale generacije i generacije prepisivaa, prvo na grki, a
potom i na koptski jezik. Teko je procijeniti broj nehotiminih pogreaka, budui
da ne postoji izvornik za usporedbu; a ne postoji niti, kao u sluaju Biblije, vie
verzija istog teksta koje jedna drugu nadopunjuju i ispravljaju. Pogreka se
moe ispraviti samo kad se kao takva prepozna u jedinom prijepisu kojim
raspolaemo. Uz to, zadatak je otean i injenicom da se knjige nalaze u stanju
raspada. Proces je nedvojbeno zapoeo i prije nego su zakopane oko 400. g.,
nastavio se kroz razdoblje u kojem su bile pod zemljom, a na nesreu, nije
pravodobno zaustavljen niti u periodu od otkria rukopisa 1945. g. do trenutka
kad su konano konzervirani, tridesetak godina kasnije. U sluajevima gdje
nedostaje samo nekoliko slova, praznine se mogu odgovarajue popuniti, no u
sluaju veih cjelina, u tekstovima jednostavno mora ostati praznina.
Sve ove zapreke ipak ne bi smjele odbiti itatelja od ozbiljnog raz-matranja sri
ovih eseja. Naprotiv, problemi o kojima je ovdje rije - razumijevanje postojanja,
odgovor na ljudsku dilemu i odnos spram drutva - zasluuju ozbiljan pristup i
vrijedni su panje svakoga tko se ikad osjetio sposobnim i spremnim uhvatiti se u
kotac sa posljednjim pitanjima. Temeljna su stajalita tih tekstova dosad u
pravilu bila poznata samo putem ogranienog vienja lovaca na heretike, koji su
te tekstove najee navodili samo da bi ih obezvrijedili ili izvrgli ruglu.
Objavljivanje knjinice Nag Hammadi otvorilo je, stoga - posve neoekivano -
pristup gnostikom nauku u obliku u kojem su ga predstavljali sami gnostici.
Svemu onome to je bilo iskorijenjeno, ovime je moda pruena nova ansa.
Sakupljai ove knjinice bili su krani, kao i mnogi od autora izvornih tekstova.
To i ne iznenauje u tolikoj mjeri, budui da je prvobitno kranstvo i samo bilo
radikalni pokret. Isus je pozivao na korjenito preispitivanje ustaljenih vrijednosti,
zagovarajui kraj svijeta kakvog poznajemo, i dolazak novog, utopijskog ivota u
kojem bi ono idealno bilo stvarno. Njegovo je stajalite bilo posve opreno svemu
to su zastupali autoriteti onog doba ... i nije im trebalo dugo da ga zbog toga
uklone. Pa ipak, njegovi su sljedbenici potvrdili sve za to se on zalagao - i Isus je
za njih postao personifikacija ultimativnog cilja. No, meu sljedbenitvom je
postojao i krug onih praktinijih, koji su slijedili i zagovarali neto
konvencionalniji nain ivota. Taj je krug postupno prerastao u vrstu
organizaciju sa posve prirodnom brigom za ouvanjem reda, kontinuiteta,
hijerarhije i stabilnosti. Ta je briga, meutim, postupno prerasla u brigu za
ouvanjem statusa quo, ime se sve vie odmica
lo od prvotne udnje za konanim ciljem, veim od nekog pojedinanog ili
sveukupnog uspjeha. Oni koji su slijedili radikalni san, posljednju nadu, smatrani
su nelojalnima i prijetnjom za organizaciju.
Kako se tijekom vremena kulturna situacija mijenjala, mijenjao se i sam jezik
kojim se izraavala takva radikalna transcendencija. Svijet misli Isusa i njegovih
prvih sljedbenika bio je u stvari jednostavan poboan svijet idovske sinagoge,
po svojoj terminologiji usredotoen na obred Ivana Krstitelja, obred prijelaza sa
starog u novi idealni svijet, iji je dramatian dolazak tek predstojao. Po tom
vjerovanju, zao sustav koji prevladava nije prirodno stanje stvari. U naelu, iako
ne u praksi, svijet je dobar. Zlo koje prevladava kroz povijest je pokora, u
konanici strano svijetu kao takvom. Za neke je, meutim, pogled na ivot bivao
sve mraniji; samo podrijetlo svijeta pripisivalo se stranoj pogreci, a zlo po
tome nije samo uzurpator, ve vrhovni vladar svijeta. Jedina je nada, stoga, leala
u bijegu, jer ljudi, ili barem neki ljudi, nisu u svojoj sutini proizvod takvog
apsurdnog sustava, ve po samoj svojoj prirodi pripadaju onom konanom.
Njihova je pokora u tome to su obmanuti i namamljeni u zamku da pokuavaju
pronai zadovoljstvo u takvom nemoguem svijetu, daleko od svog pravog doma.
Za neke je usredotoenost na unutarnji ivot, neometan vanjskim utjecajima,
postao jedini nain postizanja mira, jasnog vienja, i konanog stapanja u
Sveukupno, to je sudbina boanske iskre u ovjeku.
Kranski se gnosticizam, dakle, razvio kao reafirmacija - iako u poneto
drukijem obliku - izvorne transcendencije koja je bila kljuna za prvobitno
kranstvo, i koja je krane inila kranima, a gnostiki su se krani - uzevi u
obzir promijenjene okolnosti - zasigurno smatrali njezinimjedinim vjernim
sljedbenicima. No ti "poneto drukiji okviri" i "promijenjene okolnosti" u sebi su
sadravali i stvarne razlike, zbog ega su ostali krani smatrali gnosticizam
izdajom izvornih kranskih postavki. Ovakav stav nisu zauzimali samo oni koji su
zagovarali status quo, ve bez sumnje i mnogi koji su se svom snagom drali
izvornog protesta i ultimativne nade. Udaljavanje od izvornog jezika moglo se
iskoristiti za pomirenje svih razliitosti unutar crkve, i crkva je stoga izopila
gnostike, oznaivi ih hereticima.
U Novome zavjetu spominju se dva takva gnostika kranina, kojih se crkva
odrekla poetkom drugog stoljea (2 Tim 2, 16-18):
Svjetovnih se pak praznorjeja kloni: sve e vie provaljivati prema bezbonosti i
rije e njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, koji zastranie od
istine tvrdei da je uskrsnue ve bilo te nekima prevraa- ju vjeru.
U knjinici Nag Hammadi nalazimo ak tri teksta - Rasprava o uskrs-nuu,
Egzegeza due i Evanelje po Filipu - u kojima se zagovara gledite da se
kransko uskrsnue ve dogodilo kao duhovna stvarnost!
No, knjinica Nag Hammadi takoer dokumentira injenicu da je odbacivanje bilo
uzajamno; krani koji se ondje nazivaju "hereticima" po svoj su prilici oni koje
smatramo "ortodoksnima". Otkrivenje po Petru stavlja u Isusova usta rijei kritike
upuene glavnoj struji kranstva:
Oni e odavati poast imenu mrtvog ovjeka, mislei da e tako postati isti.
No, okaljat e se i pasti u ime pogreke, past e u ruke zlog, lukavog ovjeka i
viestruke dogme, past e pod vladavinu hereze. Jer neki e od njih huliti istinu i
objaviti nauk zla. I govorit e zlo jedni protiv drugih ... A mnogi drugi, koji se
protive istini i glasnici su pogreke, svoju e pogreku i svoje zakone usmjeriti
protiv mojih istih misli, gledajui iz jednog (kuta), mislei da dobro i zlo potjeu
iz istog (izvora). Oni trguju mojom rijeju ... A bit e i onih koji su izvan naeg
broja i koji se nazivaju biskupima i akonima, kao da su svoju vlast od Boga
primili. Klanjaju se svojim vladarima. Ti su ljudi kao presuena korita.
Kada je Rimsko Carstvo prihvatilo kranstvo u njegovu konvencionalnijem
obliku, izgledi za opstanak gnostikog kranstva - onakvog, primjerice, kakvog
nalazimo u knjinici Nag Hammadi - znatno su se smanjili. Ciparski biskup Epifan,
ije je najznaajnije djelo svojevrsna "kutija prve pomoi" u sluajevima hereze,
opisuje svoj prvi susret sa gnosticizmom koji se odigrao u Egiptu, i to otprilike u
doba nastajanja zbirke Nag Hammadi:
Naiao sam na ovu sljedbu sam, ljubljeni, i osobno sam ove stvari uo iz ustiju
gnostika. Ne samo da su mi te zabludjele ene otkrile svoj nauk, ve su me u
svojoj besramnoj smjelosti pokuale i zavesti... No, milostivi me Bog spasio od
njihove zloe - proitavi i njih i njihove knjige, te shvativi njihove prave nakane,
nisam se dao zavesti i navui na mamac. Pobjegao sam, i ne gubivi asa
odmah obavijestio tamonje biskupe, te pronaao one koji su se krili unutar
crkve. I tako su protjerani iz grada, njih otprilike osamdesetero, i grad je
naposlijetku oien od toga korova.
Kranski se svijet u konanici rijeio gnosticizma, izuzmemo li po-vremene
pojave tajnih gnostikih pokreta, izvjesna gnostika naginjanja unutar
srednjovjekovnog misticizma, te povremene krotke odjeke u knjievnosti,
primjerice u engleskom romantizmu:
Roenje je nae tek san i zaborav:
Dua koja se s nama budi, Zvijezda naeg ivota,
Nastade na drugom mjestu I Dolazi izdaleka.
Svijet je i suvie jak u nama; od poetka pa do kraja,
Dobivanjem i troenjem, mi rasipamo svoje moi.
Odreeni oblici gnosticizma uspjeli su se ouvati van granica preo- braenog
Rimskog Carstva. Na nemirnim podrujima Iraka i Irana i danas postoji mala
sekta "mandejaca", u prijevodu "znalaca" iliti "gnostika".
Isto to povlaenje u unutarnji svijet ili oajavanje nad svijetom, od kojeg nastaje
gnostika misao, nije se samo proirilo ranim kranstvom i stvorilo kranski
gnosticizam, ve je openito dominantno u kasnom antikom razdoblju, stvarajui
oblike gnosticizma i van kranstva. Meu povjesniarima religije jo uvijek
traju rasprave treba li se gnosticizam shvatiti iskljuivo kao pokret nastao unutar
kranstva, ili kao mnogo iri, samim time neovisan pokret, koji je moda ak i
stariji od kranstva. Zahvaljujui zbirci Nag Hammadi ta je debata moda na
pragu razjanjenja, i to u korist shvaanja gnosticizma kao fenomena mnogo
ireg nego to je to kranski gnosticizam kakvog su dokumentirali hereziolozi.
Tu je, za poetak, pitanje idovskog gnosticizma. ini se da postoji izvjesna
povijesna utemeljenost tvrdnji hereziologa po kojima neke kr-anske hereze
vuku korijen iz idovskih sekti. Konano, i samo se kr-anstvo razvilo unutar
judaizma, i bilo bi neobino da u sebi nije reflektiralo razliite struje onodobne
judaistike misli. Ni samo prvotno kranstvo nije bilo jedinstven pokret. Prva
generacija idovskih krana u Galileji, koja je razvila zbirku izreka ukljuenih u
Evanelja po Mateju i Luki, vjerojatno je smatrana heretikom od strane Pavla i
helenis- ta, a mogue je i daje osjeaj bio obostran. Pavao je jasno odbacio
kranske "judaizere" kao heretike. U drugoj polovici prvog stoljea razliite
struje idovskog kranstva iskljuene su iz judaizma, a u isto vrijeme nastaje
"normativni" judaizam kao odgovor na prijetnju idovskom identitetu nakon pada
Jeruzalema 70. godine n. e.
Neki gnostiki spisi iz knjinice Nag Hammadi ne odraavaju kransku predaju,
ve se nastavljaju na Stari zavjet, koji je, naravno, i idovska Biblija. No i sama
ideja idovskog gnosticizma ponekad se odbacuje kao pojmovna kontradikcija.
Kako bi idovi mogli smatrati svog Boga zlom silom koja je jednim krivim
potezom stvorila svijet, Boga koji ne posjeduje znanje o skrivenom dobrom Bogu
iznad sebe? Budui da krani tuju istog Boga kao i idovi, ovaj bi se argument
mogao iskoristiti i protiv same ideje kranskog gnosticizma. No, budui da su
ranokranski lovci na heretike jasno identificirali gnostike kao krane, iako,
naravno, heretike krane, koncept kranskog gnosticizma vrsto je ustolien.
Po drugoj analogiji, imun Mag, jedan od najranijih poznatih gnostika, vukao je
porijeklo iz Samarije, iako su se Samaritanci, na svoj nain, klanjali istom Bogu
kao i idovi i krani. Shvatljiv je, stoga, koncept idovskog gnosticizma, ak i
ako se sa odreenog normativnog gledita moe osporiti valjanost upotrebe ter-
mina idovski, kranski ili samarianski za takvu jednu osobu ili tekst. Nisu nam,
naravno, poznati gnostici koji su svoj nauk oslanjali na idovsku ili starozavjetnu
tradiciju na bilo koji drugi nain nego kroz tekstove samih tih tradicija, tako da,
pri razmatranju pojma idovskog gnosticizma, u stvari govorimo o idovskim
kulturnim tradicijama bez vidljivih kranskih atributa, i time praktiki
iscrpljujemo daljnju identifikaciju nositelja tih tradicija.
Otkrie svitaka sa Mrtvog mora ve je skrenulo pozornost na injenicu da je
judaizam u 1. stoljeu bio prilino pluralistian u svojim teolokim pozicijama i
da je obuhvaao veliki broj razliitih grupa ili sekti. Prije otkria svitaka s Mrtvog
mora eseni su se nalazili u istoj situaciji kao i gnostici prije otkria knjinice Nag
Hammadi: smatralo ih se pokretom o kojem se premalo zna da bi se pristupilo
ozbiljnijem prouavanju. Danas znamo da su eseni bili idovska sekta koja je
raskinula sa slubenim judaizmom jeruzalemskog hrama, i koja se povukla u
pustinju pokraj Wadi Qumrana. Svoj su poloaj tumaili antitezom svjetlosti i
tame, istine i lai, dualizmom koji svoje porijeklo vue iz perzijskog dualizma i
protee se sve do gnosticizma. Povijest gnosticizma, kako je biljei knjinica Nag
Hammadi, nastavlja se ondje gdje zavrava povijest esena, kako je
dokumentiraju svici s Mrtvog mora. Kasnije idovske mistike predaje, koje je
uglavnom prikupio Gershom Scholem, pokazale su da su gnostike struje, koliko
god to djelovalo inkonzistentno, svoj tajni ivot nastavile unutar konteksta
normativnog judaizma.
Knjinica Nag Hammadi razotkrila je izvorno nekransko porijeklo nekih znaajki
koje su se ranije tumaile kao karakteristino kransko- -gnostike, iako je
idovski element u njima nedvojben. Irenej predstavlja Barbelo kao vodeu
mitoloku figuru u kransko-gnostikoj grupi nazvanoj "Barbelo-gnostici". No, Tri
Setove stele gnostiki je tekst bez kranskih elemenata, koji bez obzira na to
dodjeljuje Barbeli istaknuto mjesto. Hipolit navodi "Setovu parafrazu" kao
kransko-gnostiki tekst. No, vrlo slian tekst u zbirci Nag Hammadi, emova
parafraza, ne sadri kranski element. Shvatljivo je da su kranski hereziolo-
zi bili prvenstveno zaokupljeni poricanjem kranske forme gnostikim
tekstovima i pokretima. No to ne bi trebalo koristiti kao indiciju da je kranski
oblik izvorni oblik, naroito zato to samo otkrie zbirke Nag Hammadi prua
dokaze da su posrijedi nekranski oblici.
Jo jedan primjer, iako ne nuno gnostiki u ovom sluaju, mitoloka je
pripovijest o roenju u Otkrivenju 12, koju komentatori i uz najvee napore
teko povezuju sa ijednom verzijom prie o roenju Isusa. No, Otkrivenje po
Adamu sadri seriju nekranskih pripovijesti o dolasku spasitelja koji imaju
otprilike isti oblik, i stoga pokazuju zajedniku mitoloku pozadinu koja nije
kranska.
Setovi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi jo snanije svjedoe o nekranskom
gnosticizmu koji ranije nije bio tako jasno dokumentiran. Taj korpus tekstova
prikazuje prijelaz iz nekranskog u kranski gnosticizam, a prema rijeima
jednog od vodeih strunjaka za setija- nizam: "Veina zapisa ove grupe tekstova
ne sadri niti jedan kranski element (Tri Setove stele, Allogenes, Marsanes,
Misao Noreje); neki sadre tek natruhe kranskih motiva (Zostrijan, Otkrivenje
po Adamu) ili su samo naizgled kranski (Trimorfna Protenoja, Evanelje po
Egipanima); dok se samo nekoliko njih (Hipostaza Arhonata, Mel- kisedek, Ivanov
apokrif) pribliava onome to nazivamo kranskom gnozom."
Podrijetlo Setovih tekstova i u njima sadranih mitologija ne moemo traiti u
kranskoj tradiciji, jer kranski je element toliko stran sredinjoj ideji teksta da
navodi na zakljuak kako ga je kranski redaktor, prevoditelj ili pisar dodao
izvorno nekranskom tekstu, iako tekst u svom istom nekranskom obliku vie
ne postoji. Trimorfna Proteno- ja, naprimjer, koja je pretrpjela sekundarnu
kristijanizaciju, vue usprkos tome svoje korijene iz iste idovske mudrosti kao i
prolog Evanelja po Ivanu. Kao primjer ovakvog trenda kristijaniziranja moemo
istaknuti i "Svetu Knjigu Velikog i Nevidljivog Duha", koju je neki pisar
preimenovao u "Evanelje po Egipanima". Za setovski korpus stoga moemo
zakljuiti da, iako je oito bio prihvatljiv kranima (kao to su to bili i neki drugi
nekranski tekstovi, primjerice Stari zavjet), on svoje porijeklo vue iz
nekranskog, "idovskog" gnosticizma.
Knjinica Nag Hammadi podastire ak i jedan primjer procesa kris-tijanizacije koji
nam se odigrava gotovo pred oima. Nekranska filozofska rasprava Eugnostos
blagoslovljeni arbitrarno je podijeljena na odvojene govore, koji su potom
stavljeni u Isusova usta kao odgovori na pitanja (koja ponekad i nemaju previe
veze s odgovorom) koja mu upuuju uenici tijekom njegova ukazanja poslije
uskrsnua. Posljedica toga je odvojeni traktat naslovljen Sofija Isusa Krista. Oba
se oblika teksta nalaze jedan pored drugoga u Kodeksu III.
Neki od tekstova u zbirci Nag Hammadi, ponajprije predaje o Setu, jasno
pokazuju svoju filozofsku i neoplatonistiku orijentaciju. Plo- tin, vodei
neoplatonist treeg stoljea n. e., doista se i dotie gnostika u svojoj koli:
"Osjeamo izvjesno potovanje spram nekih naih prijatelja koji su tu misao
usvojili prije nego su nam postali prijateljima, i, premda ne znam kako u tome
uspijevaju, nastavljaju tako misliti". No, kao to pokazuju Plotinove polemike,
kola se okrenula protiv gnosticizma. Njegov uenik Porfirije zapisuje tako u
svom ivotu Plotinovu:
Bilo je u njegovo doba mnogo krana i drugih, i pripadnika sljedbi koji su
napustili staru filozofiju, ljudi... koji... stvorie otkrivenja po Zaratustri, Zostria- nu,
Nikoteju, Alogenu, Mesosu i slinima, obmanjujui sebe i mnoge druge, i tvrdei
da Platon nije pronikao u dubine shvatljive stvarnosti. Plotin je stoga esto
napadao njihova gledita u svojim predavanjima, i napisao je raspravu koju je
naslovio "Protiv gnostika"; nju nam je ostavio kako bismo prosudili stoje
napisao. Amelije je protiv knjige Zostrianove napisao ak etrdeset svezaka.
Knjinica Nag Hammadi sadri dva takva naslova, rasprave Zostri- an i Alogen,
moda upravo one koje su napadali Amelije i drugi neoplatonisti. Po filozofskoj
su im orijentaciji slini i neki drugi tekstovi iz
zbirke, kao primjerice Trimorfna Protenoja i Marsanes. Plotinov napad na
gnostike "magine zazive" upuene "viim silama" moda je bio usmjeren
upravo na himnike tekstove poput Tri Setove stele. Knjinica Nag Hammadi
daje, stoga, vrlo znaajan doprinos ne samo povijesti religije, ve i povijesti
filozofije.
Knjinica Nag Hammadi takoer ukljuuje i materijal nastao na re-ligijskim
predajama koje ne pripadaju judeo-kranskom naslijeu. Tu, primjerice, spadaju
hermetiki tekstovi koji se temelje na egipatskim predajama. Rije je najee o
inicijacijskim dijalozima izmeu boanstava Hermesa Trismegistosa i njegova
sina Tata. Rasprava o Osmom i Devetom iz knjinice Nag Hammadi jedan je
takav, ranije nepoznat hermetiki tekst, i premda je mogue raspravljati jesu li
odreeni tekstovi iz knjinice doista gnostiki ili ne, ovisno o tome kako
definiramo gnosticizam i interpretiramo tekstove, nekoliko njih, kao na primjer
Izreke Sekstove, posve oito nisu gnostiki. No, kao to je mogua gnostika
interpretacija Biblije, moe se pretpostaviti da se i te moralistike maksime mogu
smjestiti u gnostiku orijentaciju.
Budui da je zbirka Nag Hammadi po svemu sudei sastavljena kao kransko-
gnostiki korpus, teko je ponekad zamisliti da su se nekim tekstovima, primjerice
onim hermetikima, sluili ljudi koji su sebe smatrali kranima. Jedan se tekst
ak poziva na zoroastersko nasljee, budui da se pripisuje njegovu djedu (ili
moda ujaku) Zostrianu, i u kriptogramu spominje Zaratustru. Pa ipak, gnostiki
je stav spram religijskih predaja, za razliku od ortodoksnog kranskog, bio vie
ekumenski i sinkretiki, dokle god je u njima nalazio ideje srodne svojima. Ako
su Seta mogli izjednaiti sa Isusom, vjerojatno su mogli proizvesti i kristijanizirane
interpretacije Hermesa i Zaratustre.
Ne ini se, stoga, da je gnosticizam u svojoj sutini bio samo alternativni oblik
kranstva, ve prije radikalna struja koja je teila osloboenju od vladavine zla
i unutarnjoj transcendenciji, struja koja se proirila u razdoblju kasne antike i
poela bujati unutar kranstva, judaizma, neoplatonizma, hermetizma i slinih
uenja. Kao nova religija, gnosticizam je bio sinkretian i oslanjao se na razliite
religiozne tradicije, a na okupu ga je drala vrlo vrsta ideja. Upravo je ona klju
za razumijevanje jedinstva unutar tolike raznolikosti.
2. Rukopisi
Znaaj je knjinice Nag Hammadi u tome to sadri mnoga izgubljena grka
djela u koptskom prijevodu. Ona osvjetljava i proces nastanka samih koptskih
knjiga, to nam otkriva poneto o ljudima koji su ih prepisivali, itali i naposljetku
zakopali.
Knjinicu Nag Hammadi sainjava dvanaest knjiga, te jo osam listova koji su
odstranjeni iz trinaeste knjige u kasnoantikom periodu, da bi kasnije bili
umetnuti u prednje korice este knjige. Ovih osam listova sadri cjelovit tekst,
samostalnu raspravu izvaenu iz knjige sabranih eseja. Ustvari, sve se knjige,
osim desete, sastoje od zbirki relativno kratkih djela. Ukupno je rije o pedeset i
dvije rasprave. Budui da jedna knjiga sadri nekoliko rasprava, moglo bi se
zakljuiti da su, poput biblijskih knjiga, ovi tekstovi bili predodreeni za mali
format, no da je u razdoblju kada su nastali postojei prijepisi ipak upotrijebljen
vei format. Razlog tomu mogao bi se objasniti kratkim uvidom u povijest
izrade knjiga.
Svitak je bio uobiajen oblik knjige sve do prvih stoljea nove ere, kada ga
poinje zamjenjivati ekonominiji format koji je omoguavao pisanje na obje
strane, odnosno oblik suvremene knjige odvojenih listova. Struno reeno,
knjigu u obliku valjka nazivamo "svitak" ili "volumen" (od latinske rijei za glagol
"kotrljati"), dok knjigu u suvremenom obliku zovemo "kodeks", (lat. codex, pl.
codices), prema latinskom nazivu za set drvenih tablica premazanih voskom i
svezanih poput crtaeg bloka, pretee kasnijih knjiga sastavljenih od listova
papirusa, pergamenta ili papira.
I premda su se knjievna djela nastavila pisati u otmjenijem obliku svitaka,
krani (ali ne i idovi) vrlo su brzo usvojili ekonominije kodekse. Kodeks je bio
i praktiniji od svitka, kao to vjerojatno zna svatko tko je ikad radio sa
mikrofilmom. Potekoe pri koritenju svitka, i njegovo troenje pri svakom
odmotavanju i namotavanju kada se eli nastaviti s itanjem ili potraiti neki
podatak, dovele su do njegove postupne zamjene kodeksom, isto kao to se i
danas javlja trend zamjene mikrofilma u rolama filmom u arcima.
U Egiptu se kao materijal za pisanje najee koristio papirus. Trokutasta
stabljika papirusa ispunjena je vlaknastom srikom koja se moe guliti ili rezati
u duge tanke trake. Te su se trake polagale jedna pored druge, a potom bi se na
njih pod pravim kutom polagao i drugi sloj. Preanjem, suenjem i latenjem ovih
traka dobivala se fleksibilna, glatka i postojana povrina za pisanje. Takvi listovi
papirusa obino su bili dugaki samo dvadesetak centimetara, no oni iz knjinice
Nag Hammadi esto su premaivali metar duljine. Budui da je takav proizvod
predstavljao tehnoloko postignue tog doba, on upuuje na vanost koju su
knjigama pridavali njihovi tvorci.
Nekoliko takvih povrina za pisanje od papirusa polagale su se jedna uz drugu, i
to tako da se, na mjestima gdje se lijepe, preklapaju nekoliko centimetara.
Rezultat je bio svitak papirusa, esto dug oko tri metra. Listovi irine od 20 do 40
cm izrezivali bi se potom iz takvih svitaka, od desnog kraja svitka prema lijevom.
Trebalo je razrezati dosta svitaka da bi se dobio snop od 20 do 40 listova, koji su
preklopljeni po sredini tvorili knjigu kodeksa. injenica da je bilo potrebno od
dva do est svitaka za izradu jednog jedinog kodeksa pomae objasniti zato je
kodeks mogao sadravati vie od jednog teksta, ako znamo da se svaki tekst
izvorno sastavljao imajui u vidu veliinu svitka.
Budui da svaka traka papirusa ima vlaknasti uzorak koji je jedinstven poput
otiska prsta, fragmentarnije knjige iz knjinice Nag Hamma- di ponovno su
sastavljane tako da je lociran poloaj vlakana fragmenta ili lista na izvornom
listu papirusa nainjenom od traka papirusa. Na taj se nain mogao odrediti
njegov poloaj u svitku i, konano, u kodeksu.
Koptski muzej u Kairu, gdje se uva knjinica Nag Hammadi, svaku je knjigu
oznaio brojem. Numeracija je trebala oznaavati redoslijed po kojem e se
knjige objavljivati, ime je u svakom sluaju izraen svojevrstan vrijednosni sud u
smislu vanosti i stanja ouvanosti pojedinih tekstova. Iznimku u odnosu na tu
tendenciju predstavlja samo vr
lo fragmentarna etvrta knjiga, koja je svoju relativno visoku poziciju dobila
zahvaljujui tome to su dvije rasprave koje sadri duplikati rasprava u treoj
knjizi. Radi lakeg snalaenja, rasprave su u svakoj knjizi konsekutivno
numerirane. Iako je sistem numeracije knjiga, rasprava, pa ak i stranica varirao
u velikoj mjeri tijekom posljednjih par desetljea, numeracija koja se ovdje
koristi jest ona iz Koptskog muzeja i Pretiska kodeksa iz Nag Hammadija, te bi
stoga trebala zamijeniti starije numeracije.
Od ukupno pedeset i dvije rasprave, njih est su duplikati (III, 1; IV,1 i 2; V,1;
XII,2; i XIII,2) i nisu ukljuene u ovu knjigu, budui da je pri uvrtavanju odabran
bolji prijepis. est drugih rasprava postojalo je i prije otkrivanja knjinice Nag
Hammadi, bilo u grkom izvorniku (VI,5 i 7, te XII,1), bilo u latinskom (VI,8) ili
koptskom prijevodu (II, 1 i III,4). Dva koptska prijevoda potjeu iz papirusnog
kodeksa pod nazivom BG 8502, trenutno pohranjenog u Berlinu. Kodeks u tom
pogledu ima slinosti sa knjinicom Nag Hammadi, pa su iz tog razloga i druge
dvije rasprave koje sadri ukljuene na kraju ove knjige. Da bismo dobili dojam
o koliini tekstova koji su sauvani iskljuivo kroz knjinicu Nag Hammadi, mogli
bismo oduzeti ukupno dvanaest duplikata unutar ili izvan korpusa knjinice Nag
Hammadi, i usprkos tome dobiti brojku od ak etrdeset novootkrivenih tekstova.
Nekoliko fragmenata tri teksta iz tog korpusa postojalo je i ranije, jedan na
grkom (II,2) i dva na koptskom (II,5 i VII,4), no oni nikad nisu bili identificirani
kao takvi sve dok sa zbirkom Nag Hammadi nije postao dostupan cjelovit tekst.
Sada kada nam je dostupna itava knjinica, mogue je identificirati i fragmente
nekih drugih tekstova. No, takvi nam sauvani dijelovi rasprava zadaju vie muke
nego koristi. Ozbiljniji problem vrstom odreivanju brojke od etrdeset novih
tekstova predstavlja injenica da su i neki od tih tekstova prilino fragmentarni
(VIII, 1; IX,1,2 i 3; XI,1, 2, 3 i 4; i XII,3). Najsigurnije bi stoga bilo ustvrditi da
knjinica Nag Hammadi ukupnoj koliini knjievnih tekstova koji su preivje
li iz starog vijeka doprinosi sa trideset relativno cjelovitih i deset frag-
mentarnijih tekstova.
Iako je knjinica Nag Hammadi na koptskom, tekstovi su izvorno bili sastavljeni na
grkom jeziku. injenica da su otkriveni u Gornjem Egiptu moe nas, stoga,
navesti na pogrean trag. Neki su, naravno, bi
li napisani u Egiptu, jer nekoliko ih sadri specifine aluzije na Egipat:
Asklepije naziva Egipat "odrazom nebesa"; O podrijetlu svijeta poziva "vodene
hidre u Egiptu" i "dva bika u Egiptu" kao svjedoke; a Rasprava o Osmom i
Devetom daje naputak sinu da "napie ovu knjigu za hram u Diospolisu (Magni
pokraj Luxora ili Parvi pokraj Nag Hammadija) hijeroglifskim pismom". Pa ipak,
pisci na grkom jeziku mogli su se u starom vijeku pronai bilo gdje gdje se
govorilo grki, u samoj Grkoj (VI,5), Siriji (II,2) ili Jordanu (V,5). Slian je sluaj i
sa Biblijom te drugim drevnim tekstovima napisanima u razliitim dijelovima
staroga svijeta, i sauvanima u "suhom egipatskom pijesku". Knjinica Nag
Hammadi ukljuuje stoga zbirku izvorno grke literarne produkcije, meusobno
najee nepovezanih i anonimnih autora ratrkanih diljem istone polovice
staroga svijeta, i pokriva razdoblje od gotovo pola tisuljea (ili vie, ako u obzir
uzmemo kratak odsjeak Platonove Republike, VI, 5).
Izuzev onoga to moemo zakljuiti iz samih knjiga, gotovo se nita ne zna o
ljudima koji su prevodili rasprave na koptski, ili onima koji su ih prepisivali,
koristili i zakopali. Egipatsko je itateljstvo toga doba bi
lo prilino dobro upoznato s grkim jezikom, i grka se knjievnost u znatnoj
mjeri uvozila i prepisivala. Grad Diospolis Parva, rimska vojna baza s
galaanskim postrojbama iz Male Azije koje su govorile grki, nalazio se na
drugoj obali Nila, nasuprot lokaciji gdje je bila zakopana knjinica Nag
Hammadi. Grki natpis "Za [dobru] sreu cara [cezara] Trajana Hadrijana
[Augusta]" pronaen je u Chenoboskiji, na desnoj obali Nila, blizu mjesta
zakapanja. Grke molitve upuene Zeusu Serapisu u kojima se spominje
Antiohija, pronaene su u dvjema spiljama na litici u blizini mjesta gdje je bila
zakopana knjinica. No, grki tekstovi, kao to su Biblija i knjinica Nag Hammadi,
sve su ee bili prevoeni i na domai, egipatski jezik. Na podruju gdje je
knjinica sakupljena, itana i zakopana, i to u priblino istom vremenskom
razdoblju, tu tendenciju moe ilustrirati djelo ivot Sv. Pahomija. Taj tekst, koji
postoji u grkoj i u koptskoj verziji, kazuje kako je neki grki redovnik iz
Aleksandrije pohodio Pahomija, "koji ga je smjestio na stan sa jednim starijim
bratom koji je poznavao grki", dok je taj redovnik uio domai jezik. Pahomije u
meuvremenu "poduze svakojake napore da milou Bojom naui grki, kako bi
iznaao nain da mu prui utjehu. Pahomije ga potom postavi za kunog
upravitelja aleksandrijskoj i drugoj stranoj brai koja su dola nakon njega".
Egipatski jezik zapisan grkim alfabetom (uz nekoliko slova za glasove koje Grci
nisu poznavali) naziva se koptskim. Knjinica Nag Hammadi napisana je na dva
koptska narjeja. ak i meu tekstovima prevedenima na isto narjeje, neka
manja odstupanja upuuju na vei broj prevoditelja, koji ne odgovara broju
prepisivaa zaslunih za sauvane prijepise. U sluajevima duplikata radilo se o
vie prevoditelja koji su se sluili razliitim grkim tekstovima. Proces
prevoenja vjerojatno se odvijao diljem velikog podruja to ga je inio Egipat, i
vjerojatno je trajao vie od stoljea.
Svaki je kodeks bio uvezan u kou. Skica eljenih dimenzija knjige esto se
urezivala u kou, dok se unutarnja strana skicirane povrine oblagala rabljenim
papirusom slijepljenim u debeli karton, takozvanom kartonaom, to je nalikovalo
tvrdom ukorienju. Taj se rabljeni papirus sastojao od grkih i koptskih pisama i
poslovnih dokumenata, iz kojih doznajemo imena ljudi i mjesta, kao i datume
koji pomau odrediti vrijeme i mjesto izrade korica. Nakon to bi se uvez obloio
kartonaom, presavijao bi se uski pojas pri vrhu i dnu prednjih i stranjih
korica, te okomiti vanjski rub stranjih korica. Budui da se linija ivotinjske
kraljenice obino pruala vodoravno preko korica, suenje koe prema repu
moglo se sauvati u obliku zaklopca koji se protezao od okomitog vanjskog ruba
prednjih korica. Na njega se privrivao remen koji je vodoravno opasavao
zatvorenu knjigu. Ta je praksa moda preuzeta iz proizvodnje papirusnih svitaka,
gdje su se pergamentni ovitak i remen tradicionalno koristili kako bi se svici
zatitili i drali zatvorenima. Remen je takoer bio potreban kako bi se kodeks
drao zatvorenim. Svaka od knjiga iz knjinice Nag Hammadi sastoji se iz
jednog bloka od etiri lista, presavijenih po sredini da bi se dobila povrina za
pisanje (iako je u Kodeksu I glavni blok nadopunjen i dvama manjima). Takvi
veliki blokovi esto su se rastvarali na vanjskim rubovima ako nisu bili vrsto
povezani. Kako bi kodeks ostao zatvoren, vezivali su se i krai, pomoni remeni
koji su se protezali od vrha do dna prednjih i stranjih korica.
Na dva uveza (IV i VIII) nedostaje zaklopac na vanjskom rubu prednjih korica,
iako imaju uobiajene remene, no na treem uvezu sline izrade (V) takav
zaklopac postoji. Te su tri knjige, kako se ini, bile izraene od manjih koa, a na
tednju upuuje i loa kakvoa papirusa u njihovim blokovima. Drugi uvezi
ukljuuju kono pojaanje koje obla- e hrbat knjige, i tako titi korice i listove od
pritiska remena koji prolazi kroz sredinji pregib knjige, te od dva horizontalna
potporna remena stijenjenih izmeu konog pojaanja i korica. Tri su uveza
takve izrade (VI, IX, X). Oni ine drugu skupinu uveza, zajedno s jo jednim
slino izraenim uvezom (II), kojemu obloga, kakvu god da je ve imao,
nedostaje. Karakteristina je za ovu grupu ne samo spomenuta napredna
metoda izrade, nego i vea estetska kvaliteta. Doista, uvez Kodeksa
II veoma je lijepo ukraen i obojen. Ostala etiri uveza (I, III, VII, XI) ne dijele
neke znaajke zbog kojih bi se mogli svrstati u jednu grupu, izuzmemo li
zajedniku im grubu izradu.
Pisare koji su sudjelovali u izradi trinaest kodeksa razlikujemo po njihovom
rukopisu. Malo je jasnih primjera iz kojih bi se vidjelo da je jedan pisar radio na
vie kodeksa: jedan je pisar tako prepisao veinu Kodeksa I, ali je drugi pisar
prepisao raspravu 4 u Kodeksu I; taj drugi pisar prepisao je i rasprave 1 i 2
Kodeksa XI. Trei je pisar drukijim narjejem prepisao rasprave 3 i 4 Kodeksa XI,
te Kodeks VII. Dakle, tri od etiri knjige koje se ne ine povezane s obzirom na
nain izrade uveza, dovode se ipak u meusobnu vezu preko pisara koji su ih
napisali. Ranije se smatralo da je jedan pisar prepisao Kodekse IV, V, VI, VIII i
IX, to bi znailo da su dvije grupe uveza koje se razlikuju po konom uvezu
povezane pisarovim rukopisom. Novija su istraivanja, meutim, pokazala da se
ipak radi o razliitim, premda slinim, rukopisima. Razlike su najjasnije ondje gdje
nalazimo i razlike u uvezu, ime se sa zakanjenjem potvruje, umjesto da se
relativizira, podjela u grupe koja se prvotno temeljila samo na konatom uvezu.
Postojanje dviju grupa slinih uveza uz dodatna etiri razliita uveza, te jedne
grupe pisane rukopisom jednog pisara uz dodatne rukopise razliitih pisara,
moglo bi ukazivati na to da je knjinica Nag Hammadi nastala spajanjem niza
izvorno manjih knjinica ili zasebnih knjiga. To moda potvruje i raspodjela
duplikata. Nijedan kodeks ne sadri dvije kopije istog djela, niti postoji duplikat
traktata meu knjigama iz iste grupe uveza, a ne postoje, osim jedne iznimke, niti
dva prijepisa istog teksta pisana rukom jednog pisara. Ta jedna iznimka su
prijepisi II,4 i XII,2, gdje je jedan te isti tekst napisan istim rukopisom, i gotovo
identinim izborom rijei. Pa ipak, drugi je prijepis odbaen kad je Kodeks XIII
razderan, i samo je jedan traktat (XIII,1) sauvan unutar prednjih korica Kodeksa
VI - zajedno sa nekoliko uvodnih redaka XIII,2 na poleini zadnjeg lista, koji nije
mogao biti izbaen bez da se unakazi tekst kojeg se eljelo sauvati (XIII,1).
injenica da je ovaj pisarov duplikat poniten odvajanjem XII,2 (izuzev
neizbjenih uvodnih redaka) svjedoi moda o svijesti da je takvo dupliciranje
smatrano nepotrebnim. Biljeka u Kodeksu VI izraava zabrinutost prepisivaa da
ne izazove negodovanje naruitelja teksta dupliciranjem onoga to ovaj ve
posjeduje. Kad se u okviru itave knjinice, stoga, naie na duplikat, namee se
zakljuak da knjige sa kopijama nisu bile predviene za knjinicu od trinaest
knjiga. Obje se rasprave iz Kodeksa IV nalaze i u Kodeksu III, tako da je Kodeks IV
posve suvian u sadanjoj knjinici. Uz to, u Ivanovom apokrifu postoje ukupno
tri kopije (II,1; III, 1 i IV,1), po jedne u svakoj kategoriji uveza. Moe se stoga
zakljuiti da sadanja knjinica proizlazi iz barem tri manje zbirke.
Datiranje koptskih knjievnih rukopisa, kao primjerice tekstova koji su pred
nama, mnogo je tee od datiranja grkih knjievnih rukopisa, ili kurzivnih
poslovnih rukopisa i dokumenata iz onoga doba. Jo nije provedena temeljita
studija rukopisa iz knjinice Nag Hammadi, iako se razmatraju mogui datumi u
razdoblju od ranog do kasnog etvrtog stoljea nove ere. Sami tekstovi uglavnom
ne sadre datume niti povijesne reference koje bi omoguile datiranje. No u
tekstu Razumijevanje Nae Velike Moi postoji jedna referenca koja bi mogla
posluiti kao polazna toka za datiranje Kodeksa VI: "Odvratite se od zlih pohota i
udnji, i (uenja) Anomejaca, zlih hereza koje nemaju temelja!" Kada se
aleksandrijski nadbiskup Atanazije skrivao u Pahomijevim samostanima
sredinom 4. stoljea nove ere, "anomejska" je hereza proivljavala kratkotrajan
procvat u Aleksandriji. Ovaj tekst vjerojatno nije zadobio svoj konaan oblik prije
tog datuma.
Papirusu koji se upotrebljavao za pisma i poslovne dokumente, i koji se potom
nanovno upotrijebio za podebljavanje konog uveza, lake je odrediti vrijeme i
mjesto nastanka nego listovima koji sainjavaju knjigu unutar tih korica. U
"kartonai" Kodeksa VII zapisane su tako godine 341., 346. i 348. To ukazuje na
injenicu da korice Kodeksa VII izraene najranije 348. godine, a moda i nekoliko
desetljea kasnije. Dokument pronaen u kartonai Kodeksa I spominje
"Diospol[is] blizu Chenobos[kije]". U kartonaama ostalih korica spominju se i
neki drugi lokaliteti na istom irem podruju. Dio kartonae iz korica Kodeksa VII
pripadao je, ini se, redovniku po imenu Sansnos koji je bio zaduen za stoku u
samostanu, to bez sumnje objanjava njegovu povezanost sa izradom konih
uveza. Sjedite samostana Pahomijeva reda u Pabau, gdje je bila smjetena
bazilika Sv. Pahomija, te trei pahomijski samostan u Chenoboskiji, gdje je sam
Pahomije zapoeo svoj kranski ivot kao pustinjak, udaljeni su samo 8,7
odnosno 5,3 kilometra od mjesta gdje je knjinica bila zakopana. Iz tog se razloga
porijeklo kodeksa iz Nag Hammadija esto povezivalo sa pahomijskim
monakim redom, koji je, izmeu ostalog, imao razgranat literarni program u
vrijeme nastanka kodeksa iz Nag Hammadija. No, objavljivanje ove kartonae
1981. g. potaknulo je kritiko preispitivanje dokaza, koji su se pokazali manje
sigurnima nego to se to ranije smatralo. Povezanost kodeksa iz Nag
Hammadija i pahomijskog pokreta ostaje i dalje zamamna mogunost, jer, iako je
ta veza konkretnija od svih drugih ponuenih, ipak je jo uvijek daleko od
provjerene.
S obzirom na ortodoksiju pahomijskih samostana koja je vidljiva u ivotu Sv.
Pahomija i drugim redovnikim legendama, neki znanstvenici oklijevaju
povezati knjinicu Nag Hammadi i te samostane, osim ako se tekstovi nisu
prepisivali u svrhu borbe protiv hereze. No branitelj kranskog pravovjerja ne
bi se trudio sakupljati nekranske tekstove koje nalazimo u knjinici Nag
Hammadi. Osim toga, neki kranski tekstovi nisu eksplicitno "heretiki", pa je
malo vjerojatno da bi bili ukljueni na takovu crnu listu. Sama injenica da je
knjinica vjerojatno nastala spajanjem nekoliko manjih zbirki, upuuje na
individualne kranske gnostike ili samostane koji su pojedine knjige ili manje
zbirke stvarali za potrebe vlastita duhovnog prosvjetljenja, prije nego na
prepisivaku kampanju lovaca na heretike. Budui da je poznata anti-heretika
knjievnost na grkom jeziku, sa rezervom bi se trebala uzeti pretpostavka o
tako rairenoj anti-heretikoj aktivnosti i na koptskom jeziku. Tu je takoer i
injenica da je pahomijska knjievnost koja se prenosila putem samostana
mnogo nezanimljivija.
Vrlo je vjerojatno da je izrada knjiga u to doba bila jedan od uobiajenih
samostanskih obrta kojima se proizvodila roba za razmjenu ili prodaju da bi se
namaknula sredstva za ivot. Mogue je stoga zakljuiti da su se neispisane
knjige izraivale u samostanima, a zatim prodavale gnosticima (ili bilo kome
drugome) da ih ispisu po elji. No, postoje neki dokazi da su se u to doba knjige
prvo ispisivale, a potom uvezivale, to se vidi u sluajevima gdje linija pisanja
prelazi preko pregiba na hrptu. Osim toga, u knjigama iz Nag Hammadija mrlje se
najee nalaze na prvim i zadnjim stranicama, ali ne i drugdje, to se moda
moe objasniti vlanou ljepila u kartonai u trenutku uvezivanja, a to opet
upuuje da su papiri bili ispisani prije uvezivanja.
Niti brinost i pobona revnost kojom je stvarana knjinica Nag Hammadi ne
upuuju na mogunost da su knjige izraivane iz osjeaja antagonizma ili
nezainteresiranosti spram njezina sadraja, ve naprotiv, odraavaju duboko
tovanje kakvo i prilii iskazivati svetim tekstovima. Koni uvezi nisu pretjerano
kieni, naroito ako za usporedbu uzmemo opise manihejskih knjiga koje su
navodno bile optoene draguljima (iako su sauvani drveni uvezi manihejskih
kodeksa iz Medi- net Madija izuzetno jednostavni, jednostavniji ak i od uveza
knjinice Nag Hammadi). Pahomijskim bi samostanima bila primjerena
jednostavnost. ivot Sv. Pahomija kazuje: "Brau je takoer uio da ne obraaju
panju na draest i ljepotu ovoga svijeta, bilo da je posrijedi kakvo krasno jelo ili
odjea, soba ili knjiga zavodljivih korica". Jednostavni ukrasi na konim uvezima
ukljuuju, meutim, krieve (II, IV, VIII). Hijeroglif ivota ankh postaje kranski
kri ansata na prekrasno izraenom uvezu Kodeksa II i na kraju Molitve apostola
Pavla. Akro- stihni simbol "ribe" u znaenju sintagme "Isus Krist, Sin Boji,
Spasitelj", pojavljuje se u dvjema pisarskim biljekama (u kodeksima III i VII). U
prvom je sluaju ime pisara sauvano u komentaru "moje tjelesno ime jest
Gongessos", vjerojatno latinsko ime Concessus. Duhovno mu je ime ili naslov bilo
Eugnostos, to znai da je imao neku vrst du- hovnikog statusa, budui spominje
"svjetla srodna mu u nepropadljivosti". Unutar tog duhovnog kruga, tekst je
opisao rijeima "napisan od Boga". ak i ako tu biljeku nije sastavio pisar koji je
prepisao sauvani kodeks ve neki njegov prethodnik, autor starije verzije istog
teksta, ipak se pisar Kodeksa III nije osjetio pozvanim da biljeku ukloni, nekmoli
da je zamijeni upozorenjem protiv hereze u tekstu. Za neke se pisarske biljeke,
zapisane na kraju sauvanog kodeksa, ipak moe pretpostaviti da ih je sastavio
upravo prepisiva tog kodeksa, a u njima je odraena pobonost koju je pisar
pronaao (pronala) u onome to je prepisivao (prepisivala). Kodeks II zakljuen je
sljedeom biljekom: "Sjetite me se, moja brao, (u) molitvama svojim: Mir
svetima i onima koji su duhovni". Kodeks VII zavrava u slinom tonu: "Ova
knjiga pripada oinstvu. Sin je taj koji ju je napisao. Blagoslovi me, oe. Ja tebe
blagoslivljam, oe, u miru. Amen". Ove biljeke, i brinost kojom su pisari
ispravljali pogreke, upuuju na to da su njihova vjerska opredjeljenja bila bliska
sadrajima koje su prepisivali.
Moda je uobiajena predodba redovnikog pokreta iz 4. st. n. e. kao pouzdano
ortodoksnog zapravo anakronizam, i moda vie govori o stanju kasnijeg
monatva, koje je i zabiljeilo legende o ranijem razdoblju. Kada bi se pustinjak
povukao iz civilizacije u pustinju, on uglavnom nije bio u doticaju sa Crkvom, sa,
primjerice, crkvenom braom, sakramentima, sa njezinim autoritetom. U ranom
je etvrtom stoljeu na podruju delte ivio sveenik imenom Hierakas, pisar po
zvanju i ueni tuma Biblije, iji su pogledi bili toliko asketski da je tvrdio kako je
brak ogranien na stari zavjet, te da nitko vjenan "ne moe naslijediti
kraljevstvo nebesko". Iako je zbog toga proglaen heretikom, to ga nije sprijeilo
da pokrene sljedbu. Svjedoanstvo istine iz knjinice Nag Hammadi zastupa
slino gledite:
I nitko tko je pod zakonom nee moi upraviti oi ka istini, jer nee moi sluiti
dva gospodara. Jer, oskvrnue Zakona je oito, no neoskvrnutost pripada
svjetlu. Zakon ljudima nalae da se udaju (ili) ene, da raaju i mnoe se kao
morski pijesak. Ali strast koja im predstavlja uitak sapinje due onih koji su na
ovome mjestu roeni, onih koji oskvrnjuju, onih koji su oskvrnuti, kako bi kroz
njih Zakon bio proveden. A oni pokazuju da pomau svijetu; i otuuju se od
svjetla, oni koji ne mogu [proi] kraj arhonta [tame] dok ne plate i posljednji
[novi].
ivot Sv. Pahomija pripovijeda kako je "filozof iz Panopolisa (Ak- hmima), mjesta
gdje je Pahomije podigao samostan samo 108 km nizvodno od mjesta ukopa
knjinice Nag Hammadi, doao da provjeri redovnikovo "razumijevanje svetih
knjiga". Pahomije je poslao svog pomonika Teodora da ga doeka:
Filozof mu postavljae pitanja na koja nije bilo teko dati odgovor, "Tko se nije
rodio, ali je umro? Tko se rodio ali nije umro? Tko je umro a da nije vonjao po
raspadanju?" Teodor odgovori da se Adam nije rodio ali je umro, Enoh se rodio ali
nije umro, a Lotova ena je umrla, no pretvorivi se u stup soli, nije vonjala po
raspadanju. Filozof prihvati te odgovore i ode.
Rije je, po svoj prilici, o blijedom odjeku pahomijskih debata sa kr-anskim
gnosticima prije sredine 4. st. n. e. U isto je to vrijeme Epifan u Egiptu poduzimao
napore da protjera kranske gnostike iz grada.
Godine 367. n. e. nadbiskup Atanazije napisao je uskrnju poslanicu koja
osuuje heretike i njihove "apokrifne knjige kojima oni pripisuju drevnost, te ih
nazivaju imenima svetaca". Teodor, tad ve glavar pahomijskih samostana, dao je
prevesti poslanicu na koptski, i "pohranio je u samostanu da im slui za
primjer", to nam ukazuje da je u to doba jo bilo heretika ili heretikih knjiga koje
su utjecale na pahomijski red, i zbog kojih bi bila opravdana nunost ovakvoga
ina. Naravno, mnogi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi doista su napisani pod
pseudonimom, odnosno, pripisani u svojim naslovima nekom "svecu" iz
prolosti. U jednoj se drugoj pahomijskoj legendi iz neke od "tih knjiga koje piu
heretici" ali se "navode pod imenima svetaca", citira sljedee: "Nakon to je
prevarena i nakon to je pojela plod drveta, Eva sa avlom zae Kajina".
Hipostaza Arhonata iz knjinice Nag Hammadi sadri pripovijest koja ide upravo u
tom smjeru:
Vladari tad prioe svome Adamu. I kad vidjee njegovu druicu kako s njime
razgovara, od silnog se uzbuenja uznemire; i u nju se zaljube. I govorahu jedan
drugome, "Hajde, posijmo u nju svoje sjeme", i proganjahu je. A ona im se smijala
zbog njihova bezumlja i njihove sljepoe; i u njihovim kandama ona posta
drvetom, i ostavi im svoj sjenovit odraz koji bjee nalik njoj; i oni [ga] gnjusno
oskvrnue. - I oskvrnue biljeg njezina glasa, i po obliju kojeg su oblikovali, skupa
sa [svojim] (vlastitim) likom, izloie sebe osudi.
Poetkom 5. st. n. e. enut, opat Bijelog samostana u onom istom Panopolisu gdje
je Pahomije utemeljio svoje samostane, i odakle je 'filozof bio doao, u
oblinjem je hramu Pneueita napao skupinu koja se nazivala "beskraljevskom",
koja je tovala "demijurga", i nije prihvaala irila, aleksandrijskog nadbiskupa,
kao svog "prosvjetitelja" ("iluminatora"). Ovi termini, koje enut izgleda
posuuje od te skupine, do te su mjere uvrijeeni u knjinici Nag Hammadi da je
mogue da je u pitanju bila kransko-gnostika, moda ak setijanska skupina,
premda ih u svojoj polemici enut naziva poganskim hereticima. Njihove
'"knjige prepune odvratnosti" i "svakakovih vrsti magije" enut je zaplijenio.
Doista, i u samoj knjinici Nag Hammadi nailazimo na nizove samoglasnika i
nerazumljivih maginih rijei (koje je Plotin nazivao "siktanjem"). Zapravo, i sam
je Pahomije pisao glavarima samostana koristei kod kojeg nisu uspjeli
deifrirati ak ni njegovi nasljednici! Knjinica Nag Hammadi i Pahomijeve
"knjige duhovnih slova" moda stoga ni same nisu izgledale puno drukije od
onoga to bi e- nut nazvao knjigom magije. enut je hereticima zaprijetio:
"Natjerat u vas da priznate ... nadbiskupa irila, ili e ma sasjei veinu vas, a i
oni. k tomu, koji budu poteeni, biti e izgnani". Kao to su i svici sa Mrtvoga
mora pohranjeni u upove da bi se sauvali i sakrili od nadolazee X. rimske
legije, tako je moda i ovo pribliavanje rimskih vlasti, do tog vremena ve
kranskih, ubrzalo zakapanje knjinice Nag Ham-
madi u up.
injenica da je knjinica Nag Hammadi bila sakrivena u upu navodi na
zakljuak da je namjera bila sauvati knjige, a ne unititi ih. U takve posude
zbog ouvanja nisu bili pohranjeni samo svici sa Mrtvoga mora, ve i slino
ouvani biblijski rukopisi pronaeni uz, i niz rijeku Nil na irem podruju regije
Nag Hammadi, koji u nekim sluajevima i potjeu iz istog razdoblja.
Godine 1952. dolo je do drugog otkria rukopisa zakopanih u upu, u ovom
sluaju zakopanih par stoljea nakon kodeksa iz Nag Hammadija, za koje je
mnogo vjerojatnije da predstavljaju ostatke knjinice pahomijskog samostanskog
reda, budui da su meu rukopisima pronaene i arhivske kopije slubenih
pisama opata Pahomijskog reda. I ostatak ondje pronaenog materijala ide u red
oekivanog sadraja pahomijske knjinice: biblijski, apokrifni, martiroloki, i
ostali tekstovi pounog karaktera. Sadrani su, dakako, i neki grki (i latinski)
klasini naslovi, ija se prisutnost moe objasniti pretpostavkom da su osobe
koje su pristupale pahomijskom pokretu darovale redu sva svoja zemaljska
dobra, koja su gdjekad ukljuivala i takve nekranske tekstove. I ti su tekstovi
naknadno zadobivali uvaeni status kao i ostali u arhivi, status krhkih i
fragmentarnih ostataka koje treba ouvati, a ne vie itati.
Na lokalnoj je razini ovo drugo otkrie poznato kao Dokumenti iz Dishne, budui
da je Dishna veliki grad u blizini rijeke i eljeznice u kojem su tekstovi ponueni
tritu. No, mjesto otkria nalazi se u podnoju Jabal Abu Mane, 5,5 km
sjeverozapadno od Dishne, i, to je jo znaajnije, 5 km sjeveroistono od sjedita
Pahomijskog reda, te 12 km istono od mjesta gdje su pronaeni kodeksi Nag
Hammadi. Proteklih su desetljea u znanstvenim krugovima ovi rukopisi bili
poznati kao Bodmerski papirusi, budui da je najvei dio njih otkupila
Bibliotheque Bodmer kraj eneve. Tek je nedavno, meutim, u procesu
istraivanja porijekla kodeksa iz Nag Hammadija, ustanovljeno i znanstvenom
svijetu javno obznanjeno porijeklo Bodmerskih papirusa, koje je dosad bi
lo poznato samo ogranienim krugovima trgovaca starinama.
Biblija spominje zakopavanje u upu kao nain da se knjiga ouva, a spaljivanje
kao nain da je se uniti (Jr 32,14-15; 36,23). ivot Sv. Pahomija pripovijeda da
se Pahomije rijeio knjige Origenove, kojeg je smatrao heretikom, tako to ju je
bacio u vodu, i dodao kako bi je bio spalio da se u njoj nije nalazilo ime
Gospodnje. Kransko spaljivanje najvee knjinice staroga vijeka u Aleksandriji,
krajem 4. st. n. e., sugerira nam da se jedno tako prikladno rjeenje ne bi
previdjelo da je namjera uistinu bila unititi knjinicu Nag Hammadi. Ako su
kodeksi bili dio pahomijske knjinice, vjerojatno ih nisu uklonili lovci na heretike,
ve odani pristae koji su ih dovoljno cijenili da bi ih radi ouvanja zakopali u
upu, moda za budue narataje.
Dva teksta iz knjinice Nag Hammadi spominju njihovu pohranu u planini, radi
ouvanja do kraja vremena. U zakljuku Evanelja po Egip- anima stoji:
Veliki je Set ispisao ovu knjigu slovima u stotinu i trideset godina. Pohranio ju je
u planini zvanoj Charaxio, da bi, na kraju vremena i era,... izala i otkrila ovu
neunitivu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji s njima prebivaju u ljubavi, i
velik, nevidljiv, vjeni Duh, i njegova jedinog Sina...
Pri kraju Allogena pojavljuje se slina ideja:
Zapisi [ono to] u ti [ispripovijedati], i na to u te podsjeati zbog onih koji e
biti dostojni poslije tebe. I ovu knjigu ostavi na planini i zazovi uvara: "Doi,
Strani".
Sa obje strane doline Nila litice se strmo uzdiu do pustinje povrh njih. Dio litica
na desnoj obali koji oznaava granicu doline Nila i plodnog tla izmeu
Chenoboskije i Pabaua zove se Jabal al-Tarif. Jedna strea stijena, oblikom
poneto nalik stalagmitu, odlomila se u prethistorijsko vrijeme s prednje strane
litice, i pala na talus (nagnutu ravan po- padalog kamenja koja tijekom vremena
formira svojevrstan potporanj u podnoju litice.) Zakopan ispod sjeverne strane
jednog od velikih, ba- vastih komada te razlomljene stijene, skriven je leao up
sa knjinicom Nag Hammadi.
U samoj litici, tono u visini vrha talusa na koji se moe popeti bez nekih tekoa,
u davna su vremena opljakane grobnice iz razdoblja este dinastije, iz
vremena vladavine Pepija I. i II. (2350-2200. p. n. e.). Time nastadoe hladne,
samotne spilje u kojima su pustinjaci nalazi-
li svoju eliju, a redovnici svoje duhovno utoite, kao to je to inio i sam
Pahomije. Po stijenkama spilja crvenom bojom ispisane grke molitve Zeusu
Sarapisu, uvodni reci biblijskih psalama na koptskom te narisani kranski
krievi, dokazuju da su one doista tako i koristile. Mogue je da su spilje koristili
i oni koji su sauvali knjinicu Nag Ham- madi, to bi objasnilo zato je upravo ovo
mjesto odabrano za njezin ukop. up je ondje leao tisuljee i pol...
3. Otkrie
U prosincu, seljaci iz regije Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu gnoje svoju zemlju
prenosei u bisagama svojih deva nitrate iz talusa Jabala al-Tarifa. Dva brata,
Muhamed i Kalif 'Ali iz klana al-Samman, svoje su deve tako privezali s june
strane leeeg kamenog bloka, i, kopajui oko njegova podnoja, otkrili su up.
Muhamed 'Ali priznao je kako se isprva bojao razbiti up iji je poklopac moda
bio zapeaen smolom, iz straha da je u njemu zatoen zloduh. No im mu je na
um palo da se u upu moda nalazi zlato, hrabrost mu se povratila i on ga je
razbio svojom motikom. Zrakom su se razletjele svjetlucave estice - ni zlodusi,
ni zlato, ali moda komadii papirusa. Knjige je umotao u svoju tuniku, tuniku
prebacio preko ramena, odvezao devu, te odnio knjige kui, u svoju kolibu u
seocetu al-Qasr, neko drevnoj Chenoboskiji gdje je Pahomije zapoeo svoj
kranski ivot.
Pola godine ranije, u noi 7. svibnja 1945., otac dvojice brae 'Ali ubio je jednog
razbojnika dok je kao noni uvar straario nad opremom za navodnjavanje
polja, da bi ve sljedeeg jutra i sam bio ubijen u krvnoj osveti. Otprilike mjesec
dana nakon otkria knjiga, selja- nin imenom Ahmed zaspao je za dnevne ege uz
pranjavu cestu blizu kue Muhameda 'Alija, stavivi uza se vr melase od
eerne trske koju je kanio prodati. Jedan je susjed prepoznao u njemu ubojicu
Muha- medova oca i odmah mu to dojavio. Muhamed je smjesta otrao kui i
priopio vijest svojoj brai i obudovjeloj majci, koja je sedmorici svojih sinova
naloila neka naotre svoje motike. Obitelj se potom stuti- la na svoju rtvu,
komad po komad odsjekla mu sve udove, te iupala
i proderala srce kao ultimativni in krvne osvete.
Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanog ovjeka postavljenog za
poglavara al-Qasra. Husein je pripadao plemenu Hawara, iji su lanovi u tolikoj
mjeri izdvojeni iz drutva da se niti ne smatraju Arapima, iako za se tvrde da
porijeklo vuku izravno od Proroka. Selo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u
podnoju Jabal al-Tarifa, i Muhamed 'Ali se bojao vratiti na mjesto otkria iz
straha da ga ne stigne odmazda za njegovu osvetu. Ahmedov je brat nedugo
potom doista i proveo svoju osvetu, ubivi dva lana klana al-Samman. Puno
desetljee kasnije Ahmedov je mlai sin, tada ve adolescent, nauo da e
jedne veeri al-Qasrom prolaziti pogrebna povorka obitelji Muhameda 'Alija.
Svoju je muevnost dokazao time to je kradomice uao u grad
i pucao na povorku, ranivi ili ubivi dvadesetak ljudi. Muhamed 'Ali ponosno
je kasnije pokazivao ranu tik iznad srca, dokaz da je pokuaj osvete bio
neuspjean. Pa ipak, uporno je odbijao vratiti se na liticu i pokazati mjesto otkria,
sve dok ga obeanja o prikrivanju identiteta, osiguranoj vladinoj pratnji i,
naravno, odreenom novanom iznosu, nisu navela da promijeni miljenje.
Seljanima al-Qasra odgovaralo je to su se rijeili erifova sina i nijedan se
oevidac nije mogao nai da svjedoi na sasluanju. Tijekom tog razdoblja policija
je svake veeri pretraivala kuu Muhameda 'Alija u potrazi za orujem. Kako mu
je reeno da su knjige koje je naao kranske, nedvojbeno zbog koptskog
pisma, Muhamed 'Ali je zamolio koptskog sveenika u al-Qasru, Bazilija 'Abd al-
Masiha, da pohrani knjige kod sebe, budui da policija ne bi pretraivala
sveenikov dom. Koptski se sveenici ene, a ena tog sveenika imala je brata,
Raghiba Andrawusa, koji je obilazio okolna sela poduavajui engleski jezik i
povijest u upnim kolama koptske crkve. Jedanput tjedno kada bi poduavao u
al-Qasru, odsjedao bi kod svoje sestre. Vidjevi jednom prilikom jednu od knjiga
(Kodeks III), prepoznao je njezinu potencijalnu vrijednost i uvjerio je sveenika
da mu je da. Knjigu je odnio u Kairo i pokazao koptskom lijeniku Georgeu
Sobhiju, prouavatelju koptskog jezika. Ovaj je odmah pozvao strunjake iz
Odjela za starine koji su preuzeli knjigu, sloivi se da e za nju Raghibu platiti
300 funti. Nakon mnogih otezanja, Raghib je konano primio 250 funti, i to tek
nakon to se sloio darovati dar u protuvrijednosti 50 funti Koptskom muzeju,
gdje je knjiga i pohranjena. U muzejskom je registru kao datum predaje zabiljeen
4. listopada 1946.
Mislei da su knjige bezvrijedne, moda ak i izvor nesree, 'Alijeva je udovica dio
njih spalila u pei (vjerojatno Kodeks XII, od kojeg je sauvano samo nekoliko
nepotpunih listova). Nepismeni su muslimanski susjedi trampili ili kupili ostatak
za neznatne iznose. Jedna je knjiga tako zavrila kod Nashida Bisadaha, koji ju je
povjerio trgovcu zlatom iz Nag Hammadija kako bi je ovaj prodao u Kairu, nakon
ega su podijelili zaradu. Druga je navodno zavrila kod trgovca itom koji ju je
prodao u Kairu po tako visokoj cijeni da je ondje ubrzo otvorio trgovinu. Seljani
al-Qasra tvrde da je posrijedi Fikri Jabra'il, danas vlasnik "Trgovine Nag
Hammadi" u Kairu; on, meutim, vrsto porie bilo kakvu vezu, iako priznaje da je
s priom upoznat. Bahij 'Ali, jednooki bandit iz al-Qasra, doepao se veine
knjiga, i u pratnji poznatog trgovca antikvitetima iz tog kraja, Dhakija Baste,
otputio se u Kairo. Njih su dvojica knjige najprije ponudili trgovini Mansoor u
hotelu Shepherds, a potom trgovcu Phokionu J. Tanu, koji je kupio cijelu njihovu
zalihu, a potom i osobno otiao u Nag Hammadi kako bi pribavio ostatak.
Vei dio Kodeksa I iz Egipta je iznio belgijski trgovac starinama iz Kaira, Albert Eid.
Godine 1949. pokuao ga je prodati u New Yorku i Ann Arboru, no bez uspjeha.
Eidova je udovica Simone prodala Kodeks I 10. svibnja 1959. Institutu Jung iz
Zuricha, nakon ega je preimenovan u "Jungov kodeks". Nakon objavljivanja, dio
po dio je vraen u Kairo, gdje je naposlijetku i pohranjen u Koptski muzej. U
meuvremenu, Tanovu je zbirku, kako bi sprijeio njezino iznoenje iz zemlje,
preuzeo egipatski Odjel za starine. Poslije Naserova dolaska na vlast, zbirka je
nacionalizirana uz kompenzaciju od 4000 funti. Zbirka Nag Hammadi danas je
kompletirana i pohranjena u Koptskom muzeju.
U doba otkria knjinice, direkor Koptskog muzeja bio je Togo Mina, bivi pariki
student opata Etiennea Driotona, kasnijeg direktora egipatskog Odjela za starine.
Togo Mina bio je kolski kolega supruge Jeana Doressea, mladog francuskog
znanstvenika koji je u Egipat doao prouavati koptske samostane. Togo Mina
mu je sa zadovoljstvom omoguio pristup Kodeksu III. Zajedno su planirali
preteno francusko izdanje zbirke, no realizaciju te ideje sprijeila je Minova smrt
1949. Godine 1956. sastanak nekoliko lanova meunarodnog odbora u Kairu
doveo je do objavljivanja Evanelja po Tomi 1959. godine, te postupnog
objavljivanja Jungovog kodeksa u est svezaka, od 1956. do 1975. U
meuvremenu, novi je direktor Koptskog muzeja Pahor Labib isplanirao
objavljivanje veeg dijela knjinice u suradnji sa njemakim znanstvenicima
Alexanderom Bohligom i Martinom Krauseom.
Poetkom 1960-tih generalni direktor UNESCO-a, Rene Maheu iz Francuske,
sklopio je sporazum sa ministrom kulture i nacionalnog vodstva Ujedinjene
Arapske Republike, Saroiteom Okachaom, o objavljivanju kompletnog izdanja
putem Meunarodnog odbora kojeg bi zajedniki izabrali Egipat i UNESCO. No
kada je ustanovljeno da su mnogi izabrani tekstovi ve odreeni za objavljivanje,
plan UNESCO-a sveo se na izdavanje pretiska. Projekt je mirovao sve dok krajem
1970. godine nije imenovan Meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hamma- dija.
Pretisak kodeksa iz Nag Hammadija objavio je izdava E. J. Brill u dvanaest
tomova, od 1972. do 1974. Do danas su izali i brojni tekstovi ranije odreeni za
objavljivanje, a trenutno se pripremaju cjelovita izdanja na engleskom,
njemakom i francuskom. Ova se zbirka temelji na prijevodima iz
sedamnaestsveanog engleskog izdanja naslovljenog Koptska gnostika
knjinica (The Coptic Gnostic Library).
Objavljivanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom (The Nag Ham- mady Library
in English) predstavlja tek prvi korak, i oznaava novi poetak u prouavanju
gnosticizma. Prije vie od stotinu godina uenjaci su zapoeli sa izuavanjem
gnosticizma kako bi doznali o emu su to govorili crkveni oci - lovci na heretike.
Na prijelazu stoljea, kola povijesti religija proirila je tu domenu studija,
tragajui za korijenima gnosticizma diljem drevnog Bliskog istoka. Izmeu dva
svjetska rata, Hans Jonas ponudio je filozofsko tumaenje gnosticizma, ime je
gnosticizam po prvi put predstavljen kao jedan od moguih naina da se shvati
postojanje. Rudolf Butmann dao je potom novo tumaenje Novog zavjeta u
kontekstu interakcije sa gnosticizmom, podjednako njihovih meusobnih
prisvajanja i sukobljavanja. Pa ipak, rezultati dvade- setostoljetnog istraivanja
porijekla, prirode i utjecaja gnosticizma, na odreeni su nain ambivalentni, kao
da se iekuje neto to tek slijedi. Teko je ostati ravnoduan nad uenom
intuicijom, pronicavosti i konstruktivnosti znanstvenika koji su, iz ogranienih i
sekundarnih izvora, uspjeli izgraditi radnu hipotezu koja zapravo vrlo dobro
funkcionira. Tek je otkrie knjinice iz Nag Hammadija skrenulo pozornost na
injenicu koliko su oskudni i nedostatni ti izvori u stvarnosti bili. Jer, iako je otkrie
knjinice Nag Hammadi bilo sluajno, a njezin sadraj poneto arbitraran, priliv
novog izvornog materijala svojim znaajem uvelike nadmauje sve konstrukcije
ranijih znanstvenika. Kako je novi izvorni materijal u najboljem sluaju dolazio kap
po kap, iekivanje je rezultiralo stagnacijom, i znanstvena je zajednica ekala i
ekala. Budui da nam je cjelokupna knjinica Nag Hammadi sad dostupna,
pravo je vrijeme da se povijest gnosticizma zajednikim naporima nanovo
ispie, te da se konano spozna njegov pravi znaaj, i naravno, postave neka
nova pitanja. Rijetko je kojem narataju izuavatelja pruena takva prilika!
Uvod:
DIETER MUELLER
Molitva apostola Pavla zauzima prvi list Kodeksa I, poznatog i pod imenom Jun-
gov kodeks. Prepisiva je, ini se, dodao ovu molitvu zbirci traktata u kodeksu
nakon to je zavrio s prepisivanjem Tripartitnog traktata (I,5). Naslov, popraen
kratkim kolofonom, nalazi se na kraju molitve. Naslov na grkom jeziku odaje da
je bez sumnje i ostatak molitve originalno napisan na tom jeziku. Ovaj kratki
tekst nepoznatog je porijekla, a gnostika su mu obiljeja jasno izraena.
Pojedinosti kao to je referenca na "duevnog Boga" (A, 31) ukazuje na moguu
poveznicu sa Valentinom. Ta nam asocijacija zauzvrat sugerira datum porijekla,
smjetajui ga izmeu druge polovice drugog i kraja treeg stoljea.
Formom i sadrajem Molitva apostola Pavla oponaa razna druga djela. Upadljiva
je slinost ne samo sa molitvama u Corpusu Hermeticumu (1.31-32; 5.10-11;
13.16 -20), ve i sa invokacijama u magijskim tekstovima. Usto, njezin je
poetak vrlo slian poetku himne Prve stele iz Tri Setove stele (VII,5). Mogue
je da oba dokumenta dijele istu predaju. Postoje, takoer, i slinosti sa
Evaneljem po Filipu (II,5). Molitva apostola Pavla, openito gledano, mnogo
toga duguje Psalmima i Pavlovim poslanicama. Najjai apostolov odjek, a
istovremeno i jasan ukazatelj na gnostiku orijentaciju, molba je za onim to
"aneoske oi ne vidjee i vladarsko uho ne u, i to u srce ovjeje ne ue"
(usp. 1 Kor 2,9).
MOLITVA APOSTOLA PAVLA I A, 1-B, 10
(Nedostaju otprilike dva retka.) [tvoje] svjetlo, udijeli mi svoju [milost! Moj]
Iskupitelju, iskupi me, jer [ja sam] tvoj; onaj koji je iz tebe iznikao. Ti si [moj] um,
iznjedri me! Ti si moja riznica; otvori mi se! Ti [si] moja punina; uzmi me k sebi! Ti
si [moj] mir; podaj mi [ono] savreno to se ne da pojmiti!
Zazivam te, tebe koji jesi i koji si prapostojao u imenu [koje je] uzvieno nad
imenima, kroz Isusa Krista, Gospoda nad gospodima, Kralja nad vjekovima;
darove svoje, kojih se ne kaje, podari mi kroz Sina ovjejeg, Duh i Paraklet
[istine]. Svojom me vrstom rukom vodi, [kada] te zamolim; tijelo moje izlijei
kada te, kroz Evanelista, zamolim; [i] iskupi moje vjeno svjetlo duu i moj duh; i
Prvoroenog od Plerome milosti - razotkrij ga mome umu!
Udijeli ono to aneoske oi nisu vidjele, niti vladarske ui ule, i to nije ulo u
ljudsko srce, koje ispade aneosko i (oblikovano) po uzoru na duevnog Boga kad
je stvoreno u poetku, jer imam vjere i nade. I obasjaj me svojom ljubljenom i
izabranom, blagoslovljenom uzvieno- u, Prvoroenim, i [prekrasnom] tajnom
doma svoga; [jer] tebi pripada mo [i] slava, hvala i uzvienost, za sve vijeke
vjekova. [Amen.]
Molitva apostola Pavla.
U miru.
Krist je svet.
Uvod:
FRANCIS E. WILLIAMS
Jakovljev apokrif djelo je nepoznatog autora koje je na koptski prevedeno sa
grkog, poslanica koju je - kako nas sam tekst upuuje - napisao Jakov,
Gospodinov brat. Ime navodnog primatelja je neitljivo, ali mogue je da se radi o
ranokranskom heterodoksnom uitelju Cerinthusu. Poslanica sadri tajni zapis
ili "apokrif - odatle i na naslov za cijeli traktat. Apokrif je namijenjen nekolicini
izabranih - ak i meu uenicima samo Jakovu i Petru - ali spasenje je obeano
onima koji prime poruku.
"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim pismom, i
spominje jedan jo tajniji apokrif kojeg je Jakov ve poslao. Te su pojedinosti
vjerojatno umetnute zbog dramatinosti.
Po apokrifu, koji zauzima veinu naeg traktata, Isus se ukazao svojim uenicima
550 dana poslije uskrsnua, i povukao na stranu Petra i Jakova da bi ih "ispunio" i
dao im, u seriji govora, svoje konano i definitivno uenje koje je do tada iznosio
samo "u parabolama". Potom uzlazi do Oeve desne ruke, a Jakov i Petar
neuspjeno ga pokuavaju slijediti. Apokrif time zavrava a poslanica se
nastavlja, navodei da izneseno otkrivenje nije namijenjeno Isusovim
uenicima, ve "djeci" koja e se tek "roditi". Iako su uenici povjerovali
otkrivenju, razgnjevila ih je napomena o djeci koja e tek doi, i Jakov ih je stoga
razaslao u druge zemlje. To bi vjerojatno trebalo posluiti kao objanjenje zato
na traktat nije postao dijelom apostolskih propovijedi (ili kanonskog pisma?).
Isusovi govori u apokrifu dijelom su sastavljeni od strane autora, ali ukljuuju i
stariji materijal koji je, kako se ini, produkt sloene usmene, a moda i pismene
predaje; odreeni dio materijala se moe usporediti sa tekstovima koji ine
osnovu kanonskih evanelja. U govorima Isus objavljuje da je siao s nebesa
kako bi spasio "voljene" sinove Boje, i kako bi ih pozvao da ga slijede natrag do
mjesta odakle je doao (odakle su oni doli?). Snano ih uvjerava u spasenje, a
istovremeno i poziva na ustrajnost i revnost, upozoravajui ih da bi se mogli
izgubiti. Prvi i najdui govor, meutim, na pune dvije stranice uzdie
muenitvo. Specifian stil, oblik i tematika tog govora upuuju da je moda rije
o kasnijoj interpolaciji.
Oito je da su osobe kojimaje ovaj traktat upuen sebe razlikovale od ire
kranske crkve. Vjerojatno su odbacivali doktrinu okajanja; svakako su
odbacivali drugi Kristov dolazak i sveope uskrsnue, i nadali se kako e uzai, u
dui ili duhu, u kraljevstvo nebesko, za koje su ionako vjerovali da je unutar njih
samih. Takvo gledite, uz estu upotrebu tipino gnostike terminologije, navela
je veinu istraivaa na zakljuak da je djelo kransko-gnostiko, usprkos
nedostatku valentinovske ili neke
druge poznatije gnostike teologije. Svjedoanstvo o posebnom Isusovom
ukazanju poslije njegova uskrsnua, i pozivanje na Jakova kao izvora tajne i
nadmone tradicije, sredstva su kojima su se gnostici esto sluili kako bi
legitimirali svoju poruku.
Uzdizanje muenitva, Jakovljeva poslanica, i opis Isusova ukazanja uenicima,
moda su od sekundarnog znaaja; ova i druga pitanja koja se odnose na
knjievnu povijest dokumenta ve su bila predmetima istraivanja, i zasluuju
daljnja istraivanja. Traktat je, istie se, najvjerojatnije napisan prije 150. godine
n.e., dok je jo po-stojala mogunost "prisjeanja" usmeno iznesenih Isusovih
izreka i njihova zapisivanja, jer takav se izriaj, po svoj prilici, ne bi koristio
nakon uspostave Evanelja. Brojne slinosti sa "oprotajnim diskursom" iz
etvrtog evanelja takoer mogu pomoi pri datiranju ovog apokrifa, no u tom bi
sluaju trebalo odluiti radi li se o aluzijama na konkretan tekst iz etvrtog
evanelja, ili o neovisnim raspravama o istim pitanjima. Traktat, u svakom
sluaju, nije mogao nastati poslije 314. g. n. e., kada su okonani progoni crkve,
a samim tim i rizik muenitva.
JAKOVLJEV APOKRIF II, 1-16,30
[Jakov] pie [... ] thos: Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi, [milost od ]
Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetog ivota!
Budui da si zatraio da ti poaljem tajnu knjigu koja je meni i Petru otkrivena od
Gospodina, nisam te mogao odbiti niti te osporiti (?), ve [sam] je [napisao]
hebrejskim slovima i poslao tebi, i samo tebi. Kako si ti nositelj spasenja svetaca,
nastoj i pobrini se ne ponavljati ovaj tekst drugima - ovo to Spasitelj nije elio
razotkriti ni svima meu nama, dvanaestorici njegovih uenika. No, blagoslovljeni
oni koji budu spaeni kroz vjeru u ove rijei.
Prije deset mjeseci poslao sam ti jo jednu tajnu knjigu koju mi Spasitelj bijae
razotkrio. S obzirom na okolnosti, meutim, smatraj tu knjigu kao otkrivenje
meni, Jakovu; dok ova 2 [neprevedivi fragmenti] dvanaestorica [su] uenika
sjedila zajedno, prisjeajui se to je Spasitelj rekao svakome od njih, bilo u
tajnosti ili otvoreno, i [zapisujui to] u knjige - [No ja] sam zapisivao ono to je
bilo u [mojoj knjizi] - gle, Spasitelj se ukaza [nakon] to [nas] je napustio [dok
smo] gledali za njim. I pet stotina i pedeset dana nakon njegova uskrsnua iz
mrtvih, rekosmo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"
No, Isus ree: "Ne, ali otii u na mjesto odakle sam doao. Ako elite poi sa
mnom, poite!"
Svi odgovorie i rekoe: "Ako nas poziva, poi emo."
On ree: "Zaista, kaem vam, nikada nitko nee ui u kraljevstvo ne-besko na moj
poziv, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite Jakova i Petra nasamo sa
mnom, da ih ispunim." I prozvavi tu dvojicu, on ih odvede na stranu i ree
ostalima neka se nastave baviti svojim poslom.
Spasitelj ree: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti] Ne elite li biti
ispunjeni? Vae srce je opijeno; ne elite li biti trijezni? Stidite se! Odsad, bili
budni ili spavali, upamtite da ste vidjeli Sina ovjejeg, razgovarali s njime i
sluali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovjejeg; blagoslovljeni oni koji nisu
vidjeli ovjeka, i koji se nisu druili s njime, i koji nisu razgovarali s njime, i koji
nisu od njega nita uli; va je ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio kad ste
bili bolesni, da biste mogli vladati. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti,
jer oboljeti e opet. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, i koji su za
olakanje znali i prije nego su oboljeli; vae je kraljevstvo Boje. Govorim vam,
stoga: 'Ispunite se i ne ostavljajte nijedno mjesto u sebi praznim, jer onaj koji
dolazi moe vas ismijati'".
Petar tad progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4 '[Ispunite] se; [ali] mi smo
ispunjeni."
[Spasitelj odgovori] i ree, ["Rekao sam] vam ['Ispunite se'] da ne biste [udjeli.
No, oni koji ude] nee [biti spaeni]. Jer, dobro je biti ispunjen, a udjeti je loe.
Stoga, jednako kao to je dobro da udite, a loe da ste ispunjeni, tako onaj koji
je ispunjen udi, a onaj koji udi ne postie ispunjenje kao to ga postie onaj koji
udi, a onaj koji je ispunjen postie savrenstvo kako i valja. Morate, stoga,
udjeti da biste mogli biti ispunjeni, i budite ispunjeni da biste mogli udjeti, i da
biste tako [ispunili] sami sebe jo vie. Ispunite se, stoga, Duhom, ali udite za
razumom jer razum <pripada> dui; njegova je [narav ona] due."
No, ja mu odgovorih i rekoh: "Gospodine, pokorit emo ti se ako to eli, jer,
ostavismo svoje oeve i majke i sela kako bismo te slijedili. Uslii nas, stoga, i
ne dopusti da padnemo u iskuenje avola, onoga koji je zao."
Gospodin odgovori i ree, "Kakva je vaa zasluga ako vrite volju Oca koju vam
on nije darovao dok vas iskuava Sotona? No, ako vas
Sotona ugnjetava i proganja, a vi vrite njegovu (Oevu) 5 volju, [kaem] vam
da e vas voljeti, i uiniti vas jednakima meni, i postat [ete] ljubljeni kroz
njegovu providnost, svojom vlastitom voljom. Zar neete, stoga, prestati voljeti
tijelo i strahovati od patnji? Ili jo ne znate da vae muke tek slijede, da e vas
lano optuiti, i zatvoriti u tamnice i nepravedno osuditi, i razapeti bez razloga i
<sramno> pokopati, kao to je i meni to uinio onaj koji je zao? Zar ete tedjeti
tijelo, vi koje Duh okruuje poput zida? Ako razmislite koliko je dugo svijet
postojao prije vas, i koliko e jo dugo postojati nakon vas, shvatit ete da je
va ivot samo jedan dan, a da su vae patnje samo jedan sat u tom danu. Jer
dobro nee ui u svijet. Prezrite, stoga, smrt i mislite na ivot! Sjetite se mog
kria i moje smrti, i ivjet ete!"
Ali ja odgovorih i rekoh mu, "Gospodine, ne spominji kri i smrt, jer to je daleko 6
od tebe."
Gospodin odgovori i ree, "Zaista, kaem vam, nitko nee biti spaen tko ne
vjeruje u moj kri. No, onima koji su vjerovali u moj kri pripada kraljevstvo
Boje. Traite, stoga, smrt, kao mrtvi koji trae ivot; jer onima koji trae, otkrit e
se. Kakvog im jada to moe zadati? A vi, kada budete istraivali smrt, ona e vas
nauiti izboru. Zaista, kaem vam, nitko tko strahuje od smrti nee nai spas; jer
kraljevstvo <Boje> pripada onima koji joj se prepuste. Postanite bolji od mene;
postanite poput sina Duha Svetoga!"
Tada ga upitah, "Gospodine, kako emo proricati onima koji od nas trae da im
proriemo? Jer, mnogo je onih koji od nas trae, i oekuju uti proroanstvo."
Gospodin odgovori i ree, "Zar ne znate da je proroka glava odsjeena s
Ivanom?"
No, ja ga upitah, "Gospodine, zar je mogue skinuti proroku glavu?"
Gospodin mi odgovori, "Kada spoznate to znai 'glava', i da proro-anstvo dolazi
od glave, (tada) ete razumjeti to to znai 'Glava je bila 7 skinuta.' Isprva vam
bijah govorio u parabolama, i niste razumjeli; sada vam govorim otvoreno, i jo
(uvijek) ne razumijete. A opet, vi ste bili ti koji ste mi sluili kao parabola u
parabolama, i kao ono to je otvoreno u (rijeima) koje su otvorene.
"Pourite nai svoj spas prije nego vas pritisne nunost! Budite gorljivi po
vlastitoj volji i, ako je mogue, stignite ak i prije mene; Otac e vas voljeti zbog
toga.
"Zamrzite licemjerje i zlu misao; jer misao je ta koja raa licemjerje; no licemjerje
je daleko od istine.
"Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer ono je poput palmina drveta
iji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) puste lie, i kad proklijaju,
ve su isuili svoje utrobe. Tako je i s plodom koji izraste iz tog jednog korijena;
kada je bio ubran (?), plod su nosili mnogi (?). On (plod) je svakako bio dobar, (i)
da moete sada stvoriti nove biljke, <vi> biste ga pronali.
"Budui sam ve proslavljen na taj nain, zato me zadravate kada elim otii? 8
Jer, nakon [muke], iznudili ste od mene da ostanem jo osamnaest dana zbog
parabola. Nekima je bilo dovoljno <da uju> uenje i razumiju 'Pastire', 'Sjeme',
'Graevinu', 'Svjetiljke djevica', 'Nadnicu radnika', 'Dvodrahmu' i 'enu'.
"Shvatite rije ozbiljno! Jer, prvi dio rijei je vjera; drugi, ljubav; trei, djela; iz
toga dolazi ivot. Jer, rije je poput zrna penice; kad ga je zasijao, netko je
vjerovao u nj; kada je niknulo, netko ga je volio jer je umjesto jednog vidio mnogo
zrna. A kada je uinio djelo, naao se spaen, jer dio mu je posluio za hranu, a
dio je ostavio da ga nanovo zasije. Tako i vi moete primiti kraljevstvo nebesko;
ako ga ne primite znanjem, neete ga moi pronai.
"Stoga, kaem vam, budite trijezni; ne dajte se obmanuti! I mnogo sam vam puta
rekao, svima skupa, i tebi posebno, Jakove, 'Budite spaeni!' I zapovjedih ti da
me slijedi, i poduih te kako da govori pred arhontima. Evo, siao sam, i
govorio, i velike kunje proao, i krunu sam svoju nosio 9 nakon to vas spasih.
Jer, siao sam da bih meu vama boravio, kako biste vi zauzvrat mogli boraviti
sa mnom. I, naavi vae kue bez krovova, smjestio sam se u kuama koje su
me mogle primiti, tad kada sam siao.
"Imajte, stoga, vjere u mene, brao moja; shvatite to je velika svjetlost. Ocu
nisam potreban, - jer ocu sin nije potreban, ve je sinu potreban otac - pa ipak,
ja idem k njemu. Ocu Sina vi niste potrebni.
"Posluajte rije; shvatite znanje; ljubite ivot, i nitko vas nee pro-ganjati, niti e
vas tko ugnjetavati, osim vas samih.
"O vi jadni; O vi nesretni; O, laci; O krivotvoritelji znanja; O vi gre- nici protiv
Duha: moete li jo sluati, kad vam je otpoetka doliilo govoriti? Moete li
spavati, kada vam je od poetka doliilo biti budnima, kako bi vas kraljevstvo
nebesko moglo primiti? 10 Zaista je, kaem vam, lake istome u kal pasti, i
ovjeku svjetlosti pasti u tamu, nego vama vladati ili ne vladati.
"Vaih sam se suza sjetio, vaih jadikovki i vae boli, (kad kaete) 'Daleko su iza
nas'. Ali sada, vi koji ste izvan Oeva nasljedstva, plaite kadje potrebno i
jadikujte i propovijedajte to je dobro, jer Sin uzlazi kako mu i prilii. Zaista,
kaem vam, da sam bio poslan onima koji me sluaju, i da sam s njima govorio,
nikada na zemlju ne bih siao. Sramite se zbog toga.
"Znajte, napustit u vas i otii, i ne elim vie ostati s vama, kao to ni vi to niste
eljeli. Stoga, slijedite me, brzo. Iz tog razloga vam govorim, 'zbog vas sam
siao'. Vi ste voljeni; vi ste oni koji e u drugima potaknuti ivot. Prizivajte Oca,
usrdno se i esto molite Bogu, i on e vam dati. Blagoslovljen onaj koji vas je
vidio s Njime, kad je On bio proglaen meu anelima i slavljen meu svecima;
va je ivot. Radujte se i budite sretni kao 11 sinovi Boji. uvajte volju njegovu
da biste mogli biti spaeni; prihvatite moj prijekor i spasite se. Zauzimam se za
vas kod Oca, i on e vam oprostiti."
Kad smo uli te rijei, ispuni nas zadovoljstvo, jer, alili smo zbog rijei koje ranije
spomenusmo. No, im nas je vidio radosne, on ree, "Jao vama koje nitko ne
zagovara! Jao vama koji udite za milou! Blagoslovljeni oni koji otvoreno
progovorie i sami zasluie milost. Usporedite se sa strancima; kakvi su oni u
oima vaeg grada? Zbog ega ste uznemireni kada se svojom voljom
odmeete i odvajate od svog grada? Zato svojom voljom naputate svoje
prebivalite, ostavljajui ga onima koji u njemu ele prebivati? O, vi otpadnici i
bjegunci, jao vama, jer bit ete uhvaeni! Ili mislite moda da Otac ljubi ljudski
rod, ili da ga bez molitvi pridobiva, ili da nekome udjeljuje otpust u korist
drugoga, ili da usliava onoga koji trai? - On poznaje udnju i potrebu tijela! -
(Ili mislite moda) da ovo (tijelo) ne udi za duom? Bez due tijelo ne grijei,
kao to 12 ni dua nije spaena bez duha. No, ako je dua spaena (kad je)
liena zla, i ako je duh takoer spaen, tad tijelo postaje slobodno od svih
grijeha. Jer, duh je taj koji die duu, a tijelo je ubija; odnosno, ona (dua) samu
sebe ubija. Zaista, kaem vam, on dui nee zaboraviti nikakvog grijeha, niti
tijelu njegove krivnje; jer, nitko tko je od krvi i mesa nee biti spaen. Mislite li
da su mnogi nali kraljevstvo nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao
etvrtoga na nebu!"
Kada smo posluali te rijei, obuze nas nemir. Ali, vidjevi da smo uznemireni, on
ree, "Govorim vam ovo da biste sami sebe spoznali. Jer, kraljevstvo nebesko je
poput klasa penice koji nikne u polju. Nakon to sazori, razbacuje svoje sjeme
uokolo, i nanovo puni polje klasjem za sljedeu godinu. Vi, isto, urite ponjeti
klas ivota da biste se ispunili kraljevstvom!
"Dok god sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali kad odem od vas,
sjeajte me se. Sjeajte me se zbog toga to me, dok sam bio s vama, niste
poznavali. Blagoslovljeni oni koji 13 nisu vidjeli, [pa ipak vjeruju]!
"Jo jednom [vas uvjeravam], jer vama sam se razotkrio u gradnji kue, veoma
korisne, jer u njoj nalazite utoite, i ona e ostati stajati pored kue vaeg
susjeda, kad zaprijeti uruavanjem. Zaista, kaem vam, jao onima zbog kojih sam
ovamo poslan; blagoslovljeni oni koji e uzai do Oca! Jo jednom vas opominjem,
vi koji jeste; postanite kao oni koji nisu, da biste mogli biti s onima koji nisu.
"Ne inite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni zbog
svjetlosti koja obasjava, ve prema sebi budite onakvi kakav sam ja prema vama.
Jer, radi vaeg sam spasenja pristao biti proklet."
Na te rijei Petar odgovori i ree, "Gospodine, as nas svesrdno upuuje na
kraljevstvo nebesko, as nas od njega odvraa; as nas uvjerava i pribliava
vjeri, i obeava nam ivot, a onda nas izbacuje iz kraljevstva nebeskog."
No Gospodin odgovori i ree nam, "Mnogo sam vam puta dao vjeru; tebi sam
se, 14 Jakove, uz to i razotkrio, a vi me niste upoznali. Sada vas opet vidim kako
se radujete; i pored ushienosti nad obeanjem ivota, jeste li tuni, alite li to
ste upueni u kraljevstvo? Kroz vjeru [i] znanje vi ste primili ivot. Prezrite, stoga,
odbacivanje kad ga ujete, ve se tim vie radujte kad zaujete obeanje. Zaista,
kaem vam, onaj tko primi ivot i vjeruje u kraljevstvo, nikada ga nee napustiti,
ak ni ako ga Otac poeli istjerati.
"To sam vam za sada elio rei; sada u, meutim, uzai na mjesto odakle sam
doao. Ali vi, vi ste me odbacili kada sam poelio otii, i umjesto da mi se
pridruite, vi ste me progonili. No, obratite pozornost na slavu koja eka na me, i
otvorenih srca sluajte himne koje me ekaju na nebesima; jer, danas moram
zauzeti (svoje mjesto kraj) Oeve desne ruke. Rekoh vam svoju posljednju rije, i
sada vas naputam, jer me koija duha uzdie uvis, i ovoga u se trenutka svui
da bih se mogao odjenuti. Ali, obratite pozornost; blagoslovljeni su oni koji su
navijestili Sina prije njegova silaska, kako bih, kada doem, mogao (ponovo)
uzai. Trostruko su blagoslovljeni 15 oni koje [je] navijestio Sin prije no to
postadoe, kako biste vi imali udjela meu njima."
To izrekavi, on nesta. A mi padosmo na koljena, ja i Petar, i stadosmo
zahvaljivati i slati naa srca u nebesa. Svojim uima zausmo, i svojim oima
ugledasmo tutnjavu ratova, i zvuk trublji, i velika previranja.
Proavi to mjesto, poslasmo svoje umove jo vie, i svojim oima ugledasmo, i
svojim uima zausmo himne i aneoske blagoslove i an-eosku radost. Nebeska
velianstva pjevahu hvalu, i nas, takoer, uhvati radost.
I opet, poslije toga, poeljesmo otposlati svoj duh nagore, do Veli-anstva, a
nakon to uzaosmo nije nam bilo doputeno ita uti ili vidjeti, jer ostali nas
uenici stadoe dozivati i ispitivati, "to ste uli od Gospodara? to vam je rekao?
Gdje je otiao?"
Mi im odgovorismo, "Uzaao je, i zavjetovao se i svima nam obeao ivot, i
razotkrio nam je djecu (?) koja e doi poslije nas, zahtijevajui 16 [od nas] da ih
volimo, jer za njih emo biti [spaeni]."
I kada su [to] zauli, povjerovae doista u otkrivenje, no bijahu zlovoljni zbog
onih koji e se tek roditi. I tako, ne eljevi ih povrijediti, odaslah svakoga od njih
na drugo mjesto. Ja sam otioh u Jeruzalem, molei za svoj udio meu voljenima,
koji e se jasno prepoznati.
I molim da poetak doe od vas, jer tako u biti spaen, budui da e oni kroz
mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom (vjerom) koja je bolja od moje,
jer bih elio da je moja manja. Stoga, revno nastojte biti sliniji njima, i molite da
dobijete udio meu njima. Zbog onoga to sam rekao, Spasitelj nam nije dao
otkrivenje poradi njih. Mi doista objavljujemo udio meu onima za koje je objava
dana, onima koje je Gospodin uinio svojim sinovima.
Uvod:
HAROLD W. ATTRIDGE i GEORGE W. MACRAE
Evanelje istine gnostiki je kranski tekst blizak Valentinovoj koli, koji se na
istanan i dirljiv nain dotie lika i djela Isusa Krista. U izvornom rukopisu traktat
nema naslov, i poznat je po svom incipitu. Slino su po svojim uvodnim rijeima
identificirana i mnoga druga djela starog vijeka, kao primjerice "evanelje" po
Marku i "otkrivenje" Ivanovo. Valentinovo djelo naslovljeno "Evanelje istine"
spominje se u Irenejevom djelu Adversus Haereses (3.11.9). Hereziolog, na alost,
ne otkriva mnogo o sadraju samog djela, osim da se znaajno razlikuje od
kanonskih evanelja. S obzirom na izraeno valentinska obiljeja teksta iz
Kodeksa I, sasvim je mogue da je posrijedi ba djelo kojeg spominje Irenej. Ako
je tomu doista tako, djelo bismo vremenski mogli smjestiti u sredinu drugog
stoljea (izmeu 140. i 180. g. n. e.) Uzevi u obzir literarne i konceptualne
slinosti izmeu ovog teksta i rijetkih sauvanih Va- lentinovih fragmenata,
pretpostavka je nekih strunjaka da je mu je autor sam gnostiki uitelj. I
premda se ne moe sa sigurnou potvrditi, ta mogunost i dalje postoji. No, bez
obzira na datum nastanka i autorstvo, djelo je, na grkom jeziku i u dotjeranom
retorikom stilu, u svakom sluaju sastavio vrstan knjievnik.
Usprkos svom naslovu, ovo djelo nije od vrste evanelja kakvo susreemo u
Novom zavjetu, budui da ne iznosi kontinuiranu pripovijest o Isusovim djelima,
uenjima, muci i uskrsnuu. Rije "evanelje" u incipitu valja tumaiti u njezinu
prvotnu znaenju kao "dobru vijest". Ona, dakle, definira temu teksta, a ne anr,
koji je najbolje shvatiti kao homiliju. Poput ostalih ranokranskih homilija, kao
to je Poslanica Hebrejima, Evanelje istine naizmjence parenezama dopunjava
doktrinarno izlaganje (npr. 32, 31-33,32), te, poput kanonskog teksta, razmatra
znaaj Isusova spasiteljskoga djela s posebnog teolokog stajalita.
Identifikacija djela kao homilije ne govori mnogo o njegovoj literarnoj ili
teolokoj dinamici. Poprilino neshvatljiv diskurs, koji kombinira aluzije na
poznate elemente ranokranske tradicije, ponekad u neobinom kontekstu, sa
referencama na neke manje poznate pojmove, znatno oteava analizu povrinske
strukture i osnovne konceptualne sheme teksta. Slino je labilan i referencijalni
okvir teksta, koji posve lako otklizi iz kozmike u povijesnu, a potom osobnu ili
psiholoku perspektivu. Mogue je da ta svojstva teksta indiciraju njegovu
izvornu namjenu. Poznate predaje iz Novog zavjeta dobivaju nova znaenja
smjetanjem u konceptualno okruje, ija struktura ostaje vjeto prikrivena.
Ipak, naglaene su odreene kljune teme i perspektive karakteristine za
Valentinovu teologiju, poput ideje da znanje o Ocu unitava neznanje (18,10-11;
24,30-32). ini se, stoga, daje djelo vjerojatno sluilo kao uvod u Va- lentinove
soterioloke ideje za lanove velike crkve.
Djelo je podijeljeno u tri velika izlaganja, odvojena dvjema formalno razliitim
jedinicama, slavljenikom "Litanijom o Rijei" (23, 18-24, 9), i parenetskim
pozivom (32,31-33, 32). Svako od tri izlaganja sadri tri tematski razliita
segmenta. Nakon uvoda (16,31-17, 4), prvo izlaganje poinje opisom roenja
Zablude, (17, 4-18,11), koja proizlazi iz Oca, ali za koju Otac nije odgovoran, i koja
mu ne kodi. Mitoloka pripovijest, poput one o Sofijinu padu, koju nalazimo u
mnogim gnostikim tekstovima (usp. npr. Hipostaza Arhonata, ili Opodrijetlu
svijeta), bez sumnje je temelj tog opisa Zablude. Tekst se potom (18,11-19,27)
okree ka Isusu i njegovu djelu kao otkrivatelja i uitelja. Da bi ilustrirao ovo
potonje, tekst se poziva na predaje poput one
o Isusu u hramu (Lk 2), iako se te naznake mogu odnositi i na nekanonske
pripovijesti
o Isusovoj mladosti. Posljednji segment prvog izlaganja (19,27-24,9)
spominje, bez ikakvih oznaka doketizma, smrt Isusovu (20,25), koju potom tumai
slikama preuzetima iz Poslanice Koloanima i Otkrivenja, kao in otkrivenja. Taj
in razotkriva sutinu Oca, kao i podrijetlo i sudbinu ljudskog jastva u Njemu.
Kroz taj uvid, moi Za-blude bivaju nadvladane.
Drugo izlaganje (24,9-33,32) opisuje uinke otkrivenja "evanelja istine", iz kojeg
proizlazi sjedinjenje s Ocem (24,9-27,7). Ono omoguava istinsko ljudsko
postojanje, opisano tradicionalnim gnostikim terminom kao stanje budnosti
(27,7-30,16), stanje radosti i veselja, koje je otro suprotstavljeno jezivoj
egzistenciji onih koji ive u neznanju. Otkrivenje naposljetku otvara put
konanom povratku Ocu (30,16-32,30).
Posljednje se izlaganje usredotouje na proces reintegracije sa primordijalnim
izvorom. Povratak (33,33-36,39) poinje kao njeno privlaenje, koje se
predoava kao zamamni miris. Taj je privlaan miris ustvari duh nepokvarljivosti
koji daje oprost. Posrednik povratka (36,39-40,23) je Sin, koji je ime Oca.
Identifikacija Sina i Imena najsuptilnija je refleksija u tekstu, budui kombinira
tradicionalni judeo-kranski obrazac uzvienog ara sa filozofskom
semantikom. Posljednji dio teksta (38,640,23) prua radostan opis konanog
cilja procesa povratka, poinak u Ocu. Oni koji znaju da im sudbina lei u izvoru iz
kojega su potekli, djeca su koju Otac ljubi.
Evanelje istine, kao kombinacija literarne i konceptualne sofisticiranosti i
iskrenih religioznih osjeaja, objanjava mnogo bolje od suhoparnih
herezioiokih opisa gnostikih sustava zbog ega su tijekom drugog stoljea
Valentinovo uenje i kola privukli tolike krane.
Prijevod koji slijedi temelji se na tekstu Kodeksa I; tekst Kodeksa XII veoma je
fragmentaran.
EVANELJE ISTINE I 16,31-43,24
Evanelje Istine je na radost onima koji od Oca istine primie milost da ga
upoznaju, kroz snagu rijei iz plerome onoga koji je u mislima i umu Oca,
odnosno, onoga kojeg zovemo Spasiteljem, jer tako se zove ono to on ini za
iskupljenje onih koji nisu 17 upoznali Oca, dokje u imenu evanelja sadrana
objava nade, otkrie onih koji ga trae.
Kada je sveukupnost krenula u potragu za onim iz kojega svi izniko- e - a
sveukupnost bijae u njemu, neogranienom, nedokuivom, njemu koji je
nadmoan svakoj rijei, svakoj misli, nepoznavanje Oca donese patnju i strah; i
patnja postade gusta poput magle, i nitko vie nije mogao vidjeti. Iz tog razloga
zabluda postade mona; inei sve na svoju volju i lakoumno, ne poznajui
istinu. I zapoe sa stvaranjem, pripremajui u snazi i ljepoti zamjenu za istinu.
No, onaj koji je neogranien i nedokuiv ne bi time ponien, jer ta patnja, zaborav
i stvorenje obmane bijahu nitavni u usporedbi s nepro-mjenjivom i postojanom
istinom, savrenom u svojoj ljepoti. Iz ovog razloga prezrite zabludu.
Ona stoga bjee bez korijena, i pade u maglu obzirom na Oca, pri-premajui djela
i zaborav i strah, kako bi uz pomo njih mogla zavesti i namamiti i zarobiti one u
sredini.
Zaborav zablude ne bjee razotkriven. Ona nije 18 [...] od Oca. Zaborav nije bio
nastao od Oca, iako uistinu nastade zbog njega. No, ono to nastaje u njemu je
znanje, koje se pojavilo kako bi zaborav nestao i kako bi se Otac spoznao. Budui
da zaborav nastade zbog neznanja o Ocu, od trenutka kad se Otac spozna,
zaborav prestaje postojati.
Kroz ovo, evanelje onoga za kojim se traga, koje <je> otkriveno onima koji su
savreni, milou Oca, skriveno otajstvo, Isus, Krist, prosvijetlio je one koji
bijahu u tami zaborava. On ih je prosvijetlio, on (im) je pokazao put; a put je
istina koju im je prenio.
Zabludu zbog toga obuze gnjev, i stade ga zato progoniti sve dok, ojaena, ne
ieznu. Njega pribie na drvo (i) on tako posta plodom znanja o Ocu. To to ga
izjedoe nije meutim uzrokovalo propast, ve je onima koji su jeli dalo (razlog)
sree zbog otkria, i on ih otkri u sebi samom, a oni u sebi otkrie njega.
A u nespoznatljivom, nezamislivom, savrenom Ocu, stvoritelju sveukupnosti, u
njemu je sveukupnost i sveukupnost za njime udi. I, iako je u sebi zadrao
njihovo savrenstvo, koje je uskratio sveukupnosti, Otac ne bjee ljubomoran.
Kakva uope ljubomora (moe postojati) izmeu njega i njegovih udova? 19 Jer,
da je ovaj eon [primio] njihovo [savrenstvo], oni ne bi mogli doi [...] Ocu.
Njihovo je savrenstvo on zadrao u sebi, darujui im ga kao povratak njemu i
kao savreno jedinstveno znanje. On je taj koji bijae oblikovao sveukupnost, i
sveukupnost je u njemu i sveukupnost za njime udi.
Poput kakva ovjeka kojega ne znaju, on eli da ga upoznaju i ljube, pa - jer, za
ime bi sveukupnost udjela ako ne za znanjem o Ocu?
- on postaje vodi, miran i spokojan. U kole je dolazio (i) govorio poput
uitelja. Oni koji sebe smatrae mudrima dolazili su ga iskuavati. No on ih
posrami razotkrivi njihovu nerazboritost. Mrzili su ga jer u njima doista nije bilo
mudrosti.
Poslije njih dooe i mala djeca, ona kojima pripada znanje o Ocu. Kada su
ojaala, poela su uiti o djelu Oca. Ona su spoznala i bila spoznata; ona su
slavila i bila slavljena. Ukazala im se u srcima iva knjiga ivuih - knjiga
napisana milju i umom 20 Oca, koja je i prije utemeljenja sveukupnosti
postojala unutar njegove nespoznatljivosti - tu (knjigu) koju nitko nije mogao
uzeti, jer oni koji je uzmu biti e ubijeni. Nije se mogao vidjeti nitko meu onima
koji su vjerovali u spasenje, sve dok se nije pojavila knjiga. Zato je Isus, pun
milosra i vjernosti, strpljivo prihvaao sve patnje sve dok nije uzeo tu knjigu,
jer znao je da njegova smrt znai ivot za mnoge.
Kao to skriveno u neotvorenoj oporuci lei bogatstvo preminulog gospodara
kue, tako i sveukupnost bijae skrivena dok je Otac sveukup-nosti bio nevidljiv,
kao neto to iz njega proizlazi, iz kojeg svaki prostor proizlazi. Iz ovog se
razloga pojavio Isus; primio je tu knjigu; bio je pribijen na drvo; objavio je proglas
o Ocu na kriu. O, kako veliko uenje! Sunovraa se u smrt iako ga ivot vjeni
obavija. Odbacivi to propadljivo ruho, obavija se nepropadljivou koju mu
nitko nikad ne moe oduzeti. Uavi u puste predjele strahova, proao je kroz
one koji bijahu ogoljeni zaboravom, kao znanje i savrenstvo, objavljujui stvari
koje su u srcu 21 [... ] poduiti one koji e primiti nauk.
Ali oni koji e primiti nauk [su] ivi koji su upisani u knjigu ivuih. O sebi
samima oni e primati nauk, primit e ga od Oca, i ponovo se okrenuti k njemu.
Budui da je u Ocu savrenstvo sveukupnosti, sveukupnost se mora uzdii k
njemu. Stoga, ako netko posjeduje znanje, prima to je njegovo i privlai to k
sebi. Jer onaj tko je u neznanju ima potrebu, a ono to mu nedostaje veliko je,
budui da mu nedostaje ono to e ga uiniti savrenim. Kako je savrenstvo
sveukupnosti u Ocu, a sveukupnost ka Ocu mora uzdii, i svatko mora primiti ono
to je njegovo, on ih unaprijed uvrta, pripremivi ih da daju onima koji iz njega
potekoe.
Oni ije je ime znao unaprijed, pozvani su na kraju, tako da je onaj koji posjeduje
znanje isti onaj ije je ime Otac izrekao. Jer, onaj ije ime nije bilo izgovoreno stoji
u neznanju. Doista, kako da netko uje, ako mu ime nije bilo izgovoreno? Jer onaj
koji je u neznanju do kraja, stvorenje je zaborava, i nestat e u zaboravu. Ako nije
tako, kako to da ti jadnici nemaju 22 imena, (kako to) da ne uju poziv? Stoga,
ako netko posjeduje znanje, on je odozgo. Ako je pozvan, on uje, odaziva se i
okree se ka onome koji ga zove, i uzlazi k njemu. I zna kako je pozvan. Budui
da posjeduje znanje, ini po volji onoga koji ga je pozvao, eli mu udovoljiti,
prima spokoj. Svaije mu ime dolazi. Onaj koji e ovako primiti znanje zna otkuda
dolazi i gdje ide. On to zna poput pijanca koji je prezreo svoje pijanstvo, (i)
vrativi se k sebi, doveo sve svoje u red.
Mnoge je izveo iz zablude. Otiao je prije njih do mjesta od kojih su se udaljili, jer
zabludu su prihvatili zbog dubine onoga koji okruuje sve prostore dok njega ne
okruuje nikakav prostor. Veliko je udo da su bili u Ocu ne poznavajui ga, i (da)
su sami istupili, budui da nisu bili sposobni shvatiti ili spoznati onoga u kojem
su bili. Njegova volja nije tako proizala iz njega - jer, otkrio ju je kroz znanje u
kojem su poklopljene sve njegove emanacije.
To je znanje o ivoj knjizi koje je razotkrio 23 eonima na kraju, a [njegova] slova
nisu ni suglasnici ni samoglasnici da ih se moe proitati i shvatiti olako, ve su
to slova istine koja sama progovaraju onome koji ih poznaje. Svako slovo je
<dovrena> misao, poput dovrene knjige, budui da su to slova koje je ispisalo
jedinstvo, Otac ih je napisao za eone, kako bi oni pomou tih slova upoznale
Oca.
Dok njegova mudrost promilja Rije, a njegovo je uenje izgovara, njegovo <ju>
znanje razotkriva. Dokje oinstvo njezina kruna, a njegova je radost u skladu s
njome, slava ju je njegova uzvisila, lik ju je njegov razotkrio, spokoj ju je njegov
primio u sebe, ljubav ju je njegova utjelovila, a njegova vjernost primila u okrilje.
Tako Rije Oeva odlazi u sveukupnost, kao plod 24 srca njegova i odraz njegove
volje. No, ona podupire sveukupnost; ona ih odabire i prima odraz sveukupnosti,
proiavajui ih, vraajui ih natrag Ocu, u Majku, Isusa beskrajno slatkog.
Otac otkriva svoja njedra. - Njegova su njedra sad Duh Sveti. - On otkriva to je u
njima skriveno - u njima je skriven njegov Sin - tako da ga kroz milosti Oeve eoni
mogu spoznati i okonati svoju mukotrpnu potragu za Ocem, nai u njemu svoj
spokoj, i znati da je to spokoj. Ispunivi nepotpunost, on je ukinuo oblik - taj je
oblik svijet u kojem je sluio. - Jer mjesto gdje vladaju zavist i borba nepotpuno je,
no mjesto gdje vlada Jedinstvo savreno je. Budui da je nepotpunost bila
proizala iz neznanja o Ocu, u trenutku spoznanja Oca nepotpunost e prestati
postojati. Kao to ovjekovo neznanje stjecanjem znanja samo od sebe nestaje,
kao to tama nestaje kad se pojavi svjetlo, 25 tako i nepotpunost nestaje u
savrenstvu. Od tog, dakle, trenutka oblik vie nije jasan, ve nestaje u stapanju s
Jedinstvom, jer njihova su djela sada ratrkana. S vremenom, Jedinstvo e
usavriti prostor. U Jedinstvu e svatko dosei sebe; u znanju e se svatko
proistiti iz viestrukosti u Jedinstvo, unitavajui, poput vatre, tvar u sebi, i
tamu sa svjetlom, smrt sa ivotom.
Ako su se te stvari doista dogodile svakome od nas, tad se prije svega moramo
pobrinuti da kua bude sveta i tiha za Jedinstvo. (To je) kao kod nekih ljudi koji su
selili iz svoje kue, i razbili loe vreve koje su imali. No, gospodar kue nije zbog
toga osjetio gubitak, ve bijae radostan to e razbijene vreve zamijeniti
boljima, koji su itavi. Takav je sud koji dolazi 26 odozgo. On sudi svakome; on je
isukani ma sa dvije otrice, koji sijee s obje strane. Kada se pojavila Rije, koja
je u srcu onih koji je izgovaraju - a ona nije samo zvuk ve i tijelo - velika je
pomutnja zavladala meu vrevima, jer neki bijahu ispranjeni, neki napunjeni; to
jest, u neke se nasulo, a iz nekih izlilo, neki bijahu proieni, a neki, pak,
razbijeni. Svi prostori bijahu uzdrmani i uznemireni jer u njima ne bjee niti reda
niti postojanosti. Zabluda se uznemirila, ne znajui to da ini; tugovala je,
oaloena, i inila sebi naao, jer nita nije znala. Kad joj se znanje privuklo - tu
nasta propast (zablude) i svih njezinih emanacija - zabluda ostade prazna, jer u
njoj nema niega.
Istina se pojavila; sve su njezine emanacije to znale. Pozdravile su Oca u istini
savrenom snagom koja ih spaja s Ocem. Jer, kao svatko tko voli istinu - budui
da je istina u ustima Oevim; a jezik je njegov Duh Sveti - onaj tko je zdruen 27 s
istinom, zdruen je i s Oevim ustima putem njegova jezika, kad god prima Duh
Sveti, jer to je oitovanje Oca i njegovo razotkrivanje eonima.
Otkrio je i protumaio ono to je u njemu skriveno. Jer, tko sadri ako ne Otac
sam? Svi prostori njegove su emanacije. Znali su da od njega potjeu kao to
djeca potjeu od odrasla ovjeka. Znali su da jo nisu dobili oblik niti ime, svi
oni koje Otac rodi. Tad, kad s njegovim znanjem dobiju oblik, iako istinski u
njemu, oni ga ne poznaju. No Otac je savren i poznaje svaki prostor u sebi. Ako
to poeli, on se ukazuje svakome kome eli tako to mu daje oblik i ime, i daje
mu ime, i oivljava one koji, prije svog nastanka, nisu poznavali njega koji ih je
oblikovao.
Ne kaem, meutim, da su (posve) nitavni oni koji jo nisu nastali, no oni su 28
u njemu koji e poeljeti da nastanu, kada to bude zaelio, poput vremena koje
tek dolazi. On zna to e stvoriti prije nego to se stvari pojave, no plod koji jo
nije prisutan nita ne zna i nita ne ini. Tako i svaki prostor koji je u Ocu potjee
iz onoga koji postoji, koji ga je uspostavio iz onoga to ne postoji. Jer, onaj tko
nema korijena, nema niti ploda, pa iako misli "Ja postojim", on e nestati sam od
sebe. Stoga onaj tko uope nije postojao, nikada i nee postojati. to je, onda,
on elio da taj o sebi misli? Ovo: "Postojim poput sjenki i utvara noi." I kad
svjetlo obasja strah koji je taj ovjek iskusio, on tad uvida da je strah nitavan.
Tako oni nisu znali za Oca, jer ga 29 nisu vidjeli. Kako su vladali strah, nemir,
nepostojanost, dvojba i podjela, izaoe na vidjelo mnogi prividi i isprazne
matarije, i bilo je kao da su se, utonuvi duboko u san, nali usred uznemirujuih
snova. I naoe se gdje nekamo bjee ili se iscrpljeni vraaju (iz) potjere za
drugima, ili, kako zadaju udarce ili ih sami primaju, ili, kako padaju sa vrtoglavih
visina ili uzlijeu iako nemaju krila. I opet, katkad se ini kao da ih ljudi ubijaju,
iako ih nitko ne progoni, ili kao da oni sami ubijaju svoje susjede, jer nalaze
sebe umrljane njihovom krvlju. Kada se oni koji prolaze kroz te grozote probude,
ne vide nita ti koji su bili u sreditu ovih nemira, jer su sami nitavni. Takav je
put onih koji su odbacili neznanje poput sna, ne drei ni do njega, ni do njegovih
30 djela, koja su odbacili poput sna u noi. Znanje o Ocu oni cijene kao zoru. I svi
postupie na taj nain, kao da je razdoblje neznanja bilo obian san, a trenutak
<spoznavanja> kao da je buenje, {i} Blago onome koji e se vratiti i probuditi. I
blagoslovljen onaj koji otvori oi slijepima.
I Duh pohita za njim urei da ga probudi. Pruivi ruku onome koji je leao na
tlu, osovi ga na noge, jer ovaj jo ne bjee ustao. Dade im mogunost upijanja
znanja o Ocu i otkrivenja njegova Sina. Jer, kad ga vidjee i ue, on im dopusti
da ga kuaju, i pomiriu, i dodirnu ljubljenoga Sina.
Kada se pojavio, poduavajui ih o nespoznatljivom Ocu, kad im je udahnuo ono
to je u misli, vrei volju Njegovu, i kada mnogi primie svjetlost, okrenuli su se k
31 njemu. Oni materijalni bijahu stranci i nisu vidjeli njegovu sliku niti su ga
znali. A doao je bio u tjelesnom obliku, i nita mu nije prijeilo put jer
nepokvarivost je nesvladiva, i govorio je nove stvari, priajui o onome to je u
srcu Oca, donosei savrenu Rije.
Kada je svjetlost progovorila kroz njegova usta i njegov glas, koji je rodio ivot, on
im dade misao i razumijevanje, milost, spasenje i moan duh iz beskonanosti i
slatkoe Oca. Uinivi da kazne i muke okonaju -j er oni su bili ti koji su od
njegova lica odvraali one koji udje- e za milosrem, i odvodili ih u zabludu i
negve - on ih uniti svojom moi i posrami svojim znanjem. Zalutalima on tako
postade put, znanje neznalicama, otkrie onima koji su traili, potpora
kolebljivima, i istota onima oskvrnutima.
On je pastir koji je ostavio devedeset i 32 devet ovaca kako bi potraio onu
jednu koja je zalutala. Osjetio je radost kada ju je pronaao, jer devedeset i devet
je broj koji je u lijevoj ruci koja ga dri. No, kada se pronae jedan, itav broj
prelazi u desnu (ruku). Ona kojoj nedostaje jedan - desna ruka - uzima ono to joj
nedostaje s lijeve strane, prinosi desnoj, i tako broj postaje stotinu. To je znak
onoga koji je u njihovu zvuku; to je Otac. ak i na Sabat on tragae za ovcom, da
bi je pronaao u jami. Izvukavi je iz jame dao joj je ivot, kako biste vi u sebi
mogli spoznati - vi, sinovi unutarnjeg znanja - to je Sabat, dan na koji, spasenja
radi, ne dolii biti lijen, kako biste mogli govoriti iz dana, odozgo, dana koji nema
noi, i iz svjetlosti koja ne tamni jer je savrena.
Recite, dakle, od srca da ste vi savren dan i da u vama prebiva svjetlost koja
ne gasne. Govorite o istini onima koji je trae, i o znanju onima koji su u svojoj
pogreci zgrijeili. 33 Uspravite one koji su posrnuli i pruite ruke bolesnima.
Nahranite gladne i umornima dajte konak, podignite one koji ele ustati i
probudite usnule, jer vi ste probueno razumijevanje. Ako snaga tako djeluje,
postaje jo snanija. Bavite se sobom; ne bavite se stvarima koje ste odbacili.
Ne jedite ono to ste ispljunuli. Ne budite moljci. Ne budite crvi, jer to ste ve
izbacili iz sebe. Ne budite (utoite) avlu, jer njega ste ve unitili. Ne osnaujte
(one koji) vam, dok padate, jo postavljaju prepreke, kao da (ste) im potpora. Jer,
za razliku od pravednika, s onime koji ne slijedi zakon valja postupati loe, jer taj
potonji ini djela bezakonja, a ovaj prvi ini djela pravedna, zajedno sa drugim
ljudima. Vrite stoga volju Oca, jer vi ste od njega.
Jer, Otac je sladak i u njegovoj volji je dobro. On zna to je vae i u emu vi
nalazite spokoj. Iz plodova se to doznaje, jer djeca Oca 34 njegov su miris, i
izviru iz milosti njegove zatite. Iz ovog razloga Otac voli svoj miris, i svagdje ga
ukazuje, a ako se mijea s tvari, daje svoj miris svjetlosti, i uzvisuje ga nad svaki
oblik (i) svaki zvuk. Jer, nisu ui te koje osjeaju miris, ve (je to) dah koji ima ulo
njuha i privlai miris na sebe, i uronjen je u miris Oca, titei ga i vraajui u
mjesto odakle je potekao, iz prvog mirisa koji se ohladio. To je neto duevnog
oblika, poput hladne vode koja se smrznula (?), na zemlji koja nije kruta, o kojoj
oni koji je vide misle daje zemlja; nakon toga ona se ponovo rastapa. Ako je dah
povue, ona postaje vrua. Mirisi koji su hladni dolaze, dakle, iz razdora. Iz ovog
je razloga nastala vjera; ona je rastopila razdor, i donijela toplu pleromu ljubavi,
kako se hladnoa ne bi vratila i kako bi nastalo jedinstvo savrene misli.
Ovo <je> rije evanelja otkria plerome, za one koji oekuju 35 spasenje koje
dolazi odozgo. Dok njihova nada, koju oekuju, i sama eka - oni ija je slika
svjetlo bez sjene - tad, u tom asu, pleroma nadolazi. <Nedostatak> tvari nije
bio nastao kroz neogranienost Oca, koji dolazi kako bi dao vrijeme za
nedostatak, iako nitko ne zna da li e nepokvarivi doi na taj nain. No dubina
Oca bi umnoena, a misao o pogreci u njemu nije postojala. To je stvar koja
pada, to je stvar koja se lako (ponovno) uspravlja, u otkriu njega koji je doao
onome kojeg e vratiti nazad. Jer, vraanje nazad naziva se pokajanjem.
Iz tog razloga nepokvarivost ispusti dah; progonila je grenika kako bi ovaj
mogao otpoinuti. Jer, oprost je ono to ostaje za svjetlo u nedostatku, rije
plerome. Lijenik odlazi ondje gdje je bolest, jer to je njegova volja. Onaj koji ima
nedostatak nee ga, stoga, skrivati, jer netko uvijek ima to drugome nedostaje.
Stoga je pleroma, koja sama nema nedostatka, ve popunjava nedostatak, ono
to je on 36 izvukao iz sebe kako bi popunio svoj nedostatak i tako primio milost.
Jer, kada je imao nedostatak, nije imao milost. Iz tog se razloga javlja slabljenje
tamo gdje nema milosti. Kada bjee primljeno ono to je slabilo, on razotkri to
mu je nedostajalo, pleromu; to je otkrie svjetlosti istine koje ga je obasjalo jer je
nepromjenjivo.
Zbog toga su oni meu sobom govorili o Kristu, kako bi nemirni mogli primiti
povratak, i kako bi ih on mogao pomazati pomau. Pomast je milost Oca koji e
imati milosti za njih. Oni koje je pomazao postadoe savreni. Jer, pomazuju se
obino pune posude, no kada se pomast (jedne) posude rastopi, ona se isprazni,
a razlog je nedostatku nain na koji pomast nestaje. Jer, tada je dah uvlai, stvar
u moi onoga to je s njome. No, s onoga koji nema nedostataka ne skida se
nikakav peat niti se bilo to prazni, ve mu savreni Otac ponovo ispunjava
nedostatke. On je dobar. On poznaje svoje zasade jer on je taj koji ih je u svome
raju zasadio. Njegov je raj sada mjesto njegova poinka.
To 37 je savrenstvo u misli Oca, i ovo su rijei njegovih razmiljanja. Svaka od
njegovih rijei tijelo je jedne njegove volje u otkrivenju njegove Rijei. Dok jo
bijahu dubine njegove misli, Rije koja je prva izreena otkrila ih je zajedno s
umom koji govori, jedna Rije u tihoj milosti. On se nazivao milju budui da su
bile u njoj prije nego su otkrivene. Dogodi se tako da je on prvi izaao u
trenutku kad je to njegova volja zaeljela. A volja je ona u kojoj Otac poiva i s
kojom je zadovoljan. Nita se ne dogaa bez njega niti se ita dogaa bez volje
Oeve, a volju je njegovu nemogue istraiti. Njegov je trag volja i nitko ga nee
spoznati niti ga je mogue istraivati da bi ga se shvatilo. No kad zaeli, ono to
eli je - ak i ako im ne godi pogled pred Bogom - udnja za Ocem. Jer on zna
poetak svih njih i njihov kraj. Jer kad im se priblii kraj on e ih izravno pitati.
Kraj je primanje znanja o onome koji je skriven, a to je Otac, 38 iz kojeg nastade
poetak, i kojem e se svi koji iz njega potekoe, vratiti. A pojavie se na slavu i
radost njegova imena.
Ime Oca je Sin. On je taj koji prvi nadjenu ime onome koji je iz njega potekao,
sebi samome, i kojega rodi kao sina. Svoje mu ime dade, ime koje mu pripada;
njemu kojem pripada sve to postoji, Ocu. Njegovo je ime, njegov je Sin. Njega
je mogue vidjeti, no ime je nevidljivo, jer ono je otajstvo nevidljivoga koje ulazi u
ui koje je on njime posve ispunio. I doista, Oevo se ime ne izgovara, ali je ono
jasno kroz Sina.
Zato je ime veliko. Tko bi, stoga, mogao izrei to ime, veliko ime, osim onoga
kojemu ime pripada, i sinova imena u kojima poiva ime Oevo i (koji) sami
zauzvrat poivaju u njegovu imenu? Budui da je otac neroen, on ga je sam
rodio za sebe kao ime, prije nego je stvorio eone, zato da bi ime Oca bilo iznad
njih, 39 ime istine, koje je vrsto u njegovoj vlasti kroz savrenu mo. Jer to ime
nisu (puke) rijei, niti se ono sastoji od naziva, ve je nevidljivo. Njemu samome
dao je ime, jer samo ga on vidi, samo on ima mo da mu daje ime. Jer onaj koji ne
postoji nema ime. Koje je ime onoga koji ne postoji? No onaj koji postoji,
postoji i sa svojim imenom, i on sam to zna, i (zna kako) da mu nadjene ime. To
je Otac. Sin je njegovo ime. On ga stoga nije sakrio nego je ono postojalo; to se
Sina tie, on je sam dao ime. Ime je stoga ono od Oca, kao to je ime Oca Sin.
Gdje bi doista samilost nala ime ako ne u Ocu?
No, netko e nedvojbeno svom susjedu rei: "Tko je taj koji daje ime onome koji je
postojao prije njega, kao da potomci ne dobivaju ime 40 od onih koji su <ih>
rodili?" Potrebno bi stoga bilo razmisliti o ovom pitanju: to je ime? To je ime u
istini; ono stoga nije ime od Oca, jer je to pravo ime. On nije primio ime na zajam
poput drugih, u skladu s oblikom u kojem e svaki od njih biti stvoren. Ovo je
vlastito ime i nitko mu ga drugi nije dao. On <je> neizreciv, neopisiv, sve dok
onaj koji je savren o njemu ne progovori. I on je taj koji ima mo izgovoriti to
ime i vidjeti ga.
Kad je, dakle, zaelio da njegovo voljeno ime bude njegov Sin, i kad mu je dao
ime, njemu koji je doao iz dubine i progovorio o svojim tajnama, znajui da je
Otac bie bez zla. Zato ga je i doveo da progovori o mjestu i poivalitu svom iz
kojeg je potekao, 41 i da slavi pleromu, veliinu svoga imena i slatkou Oca.
Govorit e o mjestu iz kojeg je svatko potekao, i pourit e natrag u predjele
gdje je primio svoje ustolienje, da bi iz tog mjesta - mjesta na kojem je stajao -
primio okus, hranu i rast. A pleroma je njegova njegovo poivalite.
Sve su emanacije Oca stoga plerome, a korijen svih njegovih emanacija je u
onome koji ihje u sebi uzgojio. On im je dodijelio njihove sudbine. Svaka od njih
je dakle ukazanje, kako bi se kroz njihovu vlastitu misao < ... >. Jer mjesto na
koje oni alju svoju misao, to mjesto, njihov korijen, jest ono to ih sve uzvisuje
do visina Oevih. One posjeduju njegovu glavu, koja im je oslonac, i podrava ih
dok mu se pribliavaju, i reklo bi se da su u licu njegovu sudjelovale poljupcima.
No one ne postaju ukazanje 42 na ovaj nain, budui da same jo nisu uzviene;
(pa) ipak, ni jednoj ne nedostaje slava Oca, niti ga smatraju malim, ni grubim, ni
gnjevnim, ve ga smatraju biem bez zla, mirnim, slatkim, biem koje zna sve
prostore prije nego su uope postojali, i koga ne treba poduavati.
Ovako postupaju oni koji posjeduju (neto) odozgo od neizmjerne veliine, dok
oekuju jednoga i savrenoga, koji je ondje zbog njih. I oni ne silaze u Had niti je u
njima zavist, tuga ili smrt, ve poivaju u onome koji poiva, i ne trse se oko
istine, niti ih se oko nje okree. Oni su sami istina; i Otac je u njima i oni su u Ocu,
savreni i nepodijeljeni u istinski dobrom, i nita im ne nedostaje, i spokojni su i
svjei u Duhu. I njegovat e svoj korijen. Brinut e se za one stvari u kojima on
nalazi svoj korijen, i nee trpjeti gubitak svoje due. To je mjesto za
blagoslovljene, to je njihovo mjesto.
to se ostalih tie, neka znaju, na svojim mjestima, da mi ne dolii 43 govoriti o
iemu drugome, sad kad stigoh do svog poivalita. U njemu u uistinu postati,
i u svako doba (dostoji) mi baviti se Ocem svega, i istinskom braom, onima na
koje Otac izlijeva svoju ljubav, i meu kojima ga ne nedostaje. Oni su ti koji se
pojavljuju u istini, budui da postoje u istini i vjenom ivotu, i da govore o svjetlu
koje je savreno i ispunjeno sjemenom Oca, koje je u njegovu srcu i u pleromi,
dok se Duh njegov u njoj raduje i slavi onoga u kojem je postojao jer je on dobar. I
njegova su djeca savrena i vrijedna imena njegova, jer on je Otac: takvu djecu
on ljubi.
Uvod:
MALCOLM L. PEEL
Vanost ovog kratkog, osam stranica dugog didaktikog pisma jest u tome to
ono prua uvid u izrazito neortodoksnu interpretaciju kranskog uenja o ivotu
poslije smrti. Krajem drugog stoljea, kada je pismo po svoj prilici i nastalo,
krani - bilo gnostiki ili ortodoksni - bili su zaokupljeni odreenim pitanjima i
izazovima. Da li je ivot poslije smrti filozofski dokaziv (kao to je tvrdio Sokrat u
Fedonu)? Kakav bi bio njegov oblik? (Besmrtnost due? Uskrsnue tijela?
Reinkarnacija?) Kada nastupa to iskustvo? (U trenutku smrti? Poslije Kristova
konanog povratka? Moda ak prije smrti?) Novozavjetno je uenje prilino
neodreeno po nekima od tih pitanja, iako je unutar velike crkve postojala
suglasnost o barem dva: prototip i temelj nade za takav ivot uskrsnue je Isusa
Krista, a uskrsnue pojedinaca ujedno bi znailo i odbacivanje njihovog osobnog
identiteta.
Anonimni autor Rasprave o uskrsnuu ustvruje, meutim, da mu znanje
dobiveno od samog Krista (49,41-50,2) omoguuje da ponudi jasne i izravne
odgovore na ta pitanja, pitanja koja mu je u ovom sluaju postavio njegov uenik,
Reginos (43,25). Kao prvo, pitanje uskrsnua stvar je vjere u stvarnost uskrsnua
Isusa Krista i njegove pobjede nad smru (46,14-19). Ono ne moe biti rezultat
filozofskog "razmiljanja", i veina filozofa na ovome svijetu zapravo su skeptici.
Kao drugo, oblik ivota nakon smrti bit e "uskrsnue", koje se ne shvaa kao
ponovno stvaranje duhovnog tijela u Kristovoj Parusiji (usp. 1 Kor 15 passim),
ve u trenutku svoje bioloke smrti "izabrani" vjernik doivljava odvajanje svojih
unutarnjih, "ivuih udova", ija se intelektualna priroda objanjava
referencama na "um" i njegovu "misao", od vanjskoga "tijela" "propadljivih",
"vidljivih", vanjskih "udova" (43,38-48,2; 45,39-46,2; 45,19-21). ak i tada, to
"uskrsnulo tijelo", prekriveno novom "puti" (47,4-8) ili "ruhom od svjetlosti"
("zraka" u 45,30-31) zadrava prepoznatljiva osobna obiljeja, kao to to
potvruju i ukazanja Ilije i Mojsija prilikom Kristove preobrazbe (Mk 9,2-8). Takvo
je "duhovno uskrsnue" koje "guta" (tj. unitava, ili ini besmislenim) uskrsnue
bilo gole "due", bilo prozainog "tijela" (46,3946,2). Prepoznatljiva je ovdje
dualistika doktrina o vanjskom/unutarnjem koja nadilazi pavlinsku
antropologiju.
Kao tree, za razliku od rane crkve, koja se u svojoj nadi za uskrsnuem drala
"eshatoloke odgode" (tj. ideje da e do potpunog uskrsnua kranskog
pojedinca doi tek nakon Kristova konanog povratka), autor Rasprave o
uskrsnuu dri da bi izabranom vjerniku, koji je proleptiki sudjelovao u Kristovoj
patnji (smrti), uskrs
nuu i uzaau (45,24-28), morala biti jasna nova stvarnost: uskrsnue postoji
ve sada. Ukratko, na pisac, poput Himeneja i Fileta koji bivaju prozvani u Drugoj
poslanici Timoteju 2,18, pouava da se uskrsnue ve dogodilo! On to
potkrepljuje svojevrsnim egzistencijalnim dokazom: vjernik koji zna za
neminovnost smrti trebao bi se smatrati ve umrlim, ime, pak, ve sudjeluje u
uskrsnuu (49,16-30). Vjernik zato mora posjedovati "vjeru" u stvarnost
Kristove pobjede nad smru i njezino jamstvo (45,14-46, 4,14-17; 46,8-13), kako
bi izbjegao "sumnju" (47,36-48,3), "upoznao" "Sina ovjejeg" i istinu o njegovu
uskrsnuu (46,13-17, 30-32), kako bi "vjebao" osloboenje od neprijateljskih
kozmikih sila (49,30-33) putem ispravne misli, i kako bi shvatio mistino
jedinstvo izmeu Spasiteljevog i vjernikovog iskustva (45,15-46,2).
Opsenim je studijama ovog teksta utvreno kako je njegov autor kransko-gno-
stiki uitelj na kojeg je, posve oito, snano utjecao valentinski gnosticizam.
Dokaz te teze nalazimo u paralelama izmeu nauka ove rasprave da se
duhovno uskrsnue ve odigralo, i izvjeima o Valentinovoj "ostvarenoj
eshatologiji" u Tertulija- nu (Depraes. haer. 33.7; De res. mort. 19,2-7) i Ireneju
(Haer. 2.31.2). U Raspravi
o uskrsnuu nalazimo, osim toga, i izvjesne konceptualne komplekse
svojstvene va- lentinizmu, kao, na primjer, ideju o primordijalnoj pleromi koja je
pretrpjela izraivanje i konzekventni "nedostatak" (46,35-47,1; 49,4-5), koji
Spasitelj mora "obnoviti" (44,30-33).
Za oekivati je, stoga, da su u tekstu prisutne i srednjoplatonistike ideje koje su,
kako pokazuju ranija znanstvena istraivanja, utjecale na sam valentinizam. Njih,
primjerice, nalazimo u ideji razlikovanja svijeta bia (koji ukljuuje i samog
Boga) i sfere nastajanja i propadanja, kao i u razlici izmeu "razumskog" i
"osjetilnog" svijeta (46,35-17,1). Platonske su takoer ideje i o prapostojanju
dua (46,38-47,1; usp. 47,4-6; 49,30-36) i o "pripremi" za umiranje (49,28-33).
Meutim, prilino je neplatonistika odsutnost bilo kakva spomena ultimativne
potrage za ekstatinim vienjem/sjedinjenjem sa konanim Jednim, kao i
naglasak na zadravanju prepoznatljivih osobnih obiljeja u post mortem
uskrsnuu.
Budui da Isus Krist zauzima sredinje mjesto u tekstu, i budui da se pisac, da bi
potkrijepio svoje dokaze (usp. 43,34; 45,4, 24-28; 48,6-11), poziva na Novi zavjet
kao najvii autoritet, moemo zakljuiti da je autor kranski gnostik na iju su
misao utjecaj izvrile srednjoplatonistike ideje filtrirane kroz kasniji i poneto
opskurniji valentinski gnosticizam.
Openiti je kritiki stav da Raspravu o uskrsnuu nije napisao sam Valentin.
Prouavanje razvojne faze novozavjetnog kanona koju anonimni autor oito
poznaje, zatim mjesta koje uenje Rasprave o uskrsnuu zauzima u kontekstu
ranocrkvenih rasprava o uskrsnuu, te konano tipa u njoj sadranih
srednjoplatonistikih ideja, zajedno ukazuju da je djelo vjerojatno sastavljeno
koncem drugog stoljea. to se, pak, mjesta nastanka tie, ne postoje nikakvi
unutarnji ili vanjski dokazi pomou kojih bi ga bilo mogue odrediti.
Jo uvijek je sporno predstavlja li ovo djelo autentino didaktino pismo kojem
nedostaje praescriptio s autorovim imenom (kao to su to Epistula Apostolorum ili
Ptolomejevo pismo Flori) i pripadajui elementi dijatribnog stila, ili je ono
prvenstveno filozofska rasprava uobliena ciniko-stoikom dijatribom. Dokaza
za potonje zasada jo nema. Veina znanstvenika, meutim, odbija
pretpostavku da je tekst kombinacija dvaju izvorno odvojenih pisama, ili da je
posljedica gnostike redakture izvorno kranskog teksta.
RASPRAVA O USKRSNUU
I 43,25-50, 18
Postoje ljudi, Reginose, sine moj, koji ele nauiti mnoge stvari. Taj im je cilj na
pameti kad ih zaokupe pitanja koja nemaju odgovora. Uspiju li pronai odgovor,
tad obino imaju veoma visoko miljenje o sebi. No, ja ne drim da su takvi
uistinu stajali u Rijei Istine, ve bih prije rekao da oni trae vlastiti mir, koji mi
primismo kroz naega Spasitelja, naega Gospodina Krista. 44 Primili smo ga (tj.
Mir) kada smo spoznali Istinu i oslonili se na nju. No budui da nas ljubazno pita
o uskrsnuu, piem ti (da ti kaem) kako je ono nuno. Mnogi, dodue, ne vjeruju
u nj, no malobrojni su oni koji ga nau. Raspravimo stoga o tom pitanju.
Kako je Gospodin objavio stvari dok je postojao u tijelu i nakon to se razotkrio
kao Sin Boji? ivio je na ovome mjestu na kojem i ti postoji, govorei o
Zakonu prirode - kojeg ja, meutim, zovem "Smrt"! A Sin Boji, Reginose, bjee
Sin ovjeji. On ih oba bjee prigrlio, posjedujui i ljudskost i boanstvenost,
kako bi u jednu ruku, kao Sin Boji, pobijedio smrt, a u drugu kroz Sina
ovjejeg pomogao da se pojavi Pleroma; jerje, kao sjeme Istine, izvorno
potjecao odozgo, prije nego to nastade ovakvo (kozmiko) ustrojstvo. Kroz to
(ustrojstvo) nastadoe mnoga gospodstva i mnoga boanstva.
Znam da o rjeenju govorim 45 teko razumljivim rijeima, ali nita nije teko u
Rijei Istine. No, budui da se Rjeenje pojavilo tako da nita ne ostane
skriveno, ve da otkrije sve o postojanju - unitenje zla u jednu ruku, otkrivenje
izabranih u drugu. Ovo (Rjeenje) jest emanacija Istine i Duha, Milostje od Istine.
Spasitelj je progutao smrt - (to) zasigurno zna - jer je odbacio pro- padljivi svijet.
Preobrazio se [u] neiezivog Eona i uzdigao se progutavi vidljivo nevidljivim, i
otvorio nam put ka besmrtnosti. Doista, kao to ree Apostol, "Patili smo s njim, i
uzdigli smo se s njim, i s njim smo otili u nebo". Ako se na ovome svijetu
ukazujemo nosei ga, mi smo njegove zrake, i on nas obuhvaa sve do naeg
zalaza, odnosno, nae smrti u ovom ivotu. On nas privlai u nebesa, kao to
sunce privlai zrake, niim ogranien. To je duhovno uskrsnue 46 koje guta
duevno jednako kao i tjelesno.
No onoga koji ne vjeruje ne moe se uvjeriti. Jer, to je pitanje vjere, sine moj, a ne
miljenja: mrtvi e uskrsnuti! Meu svim filozofima ovoga svijeta, jedan je koji
vjeruje. Barem e on ustati iz mrtvih. I ne daj filozofu ovog svijeta razloga da
povjeruje kako e se vratiti sam od sebe - i (to) zbog nae vjere! Jer mi smo
upoznali Sina ovjejeg, i vjerovali smo da je ustao iz mrtvih. On je taj o kojem
govorimo, "On postade unitenje smrti, jer on je velik, i u njega vjeruju".
<Veliki> su oni koji vjeruju.
Misao onih koji su spaeni nee nestati. Um onih koji ga upoznae nee nestati.
Mi smo, stoga, izabrani za spasenje i otkupljenje, jer od poetka bijasmo
predodreeni da ne padnemo u ludost onih koji ne znaju, nego da uemo u
mudrost onih koji su upoznali Istinu. Doista, Istina koja se uva ne moe biti
naputena, niti je ikad bila. "Snaan je sustav Plerome; maleno je ono to se
oslobodilo (i) postalo svijetom. No, obuhvaeno je Sve. Ono nije 47 nastalo; ono
je ve postojalo." Stoga nikad ne dvoji o uskrsnuu, sine moj, Reginose! Jer, i da
nisi postojao u tijelu, tijelo si primio kada si doao na ovaj svijet. Zato ne bi
primio tijelo kada uzae na Eon? Ono to je bolje od tijela jest ono to mu je
uzrok ivota. Nije li tvoje ono to je zbog tebe zaivjelo? Ne ivi li s tobom ono
to je tvoje? Ipak, to je ono to ti u ovome svijetu nedostaje? To si svakako elio
saznati.
Posteljica tijela jest starost, i ti postoji u propadanju. Odsutnost je tvoja prednost.
Jer, nee odustati od boljeg ako ode. Ono to je loije opada, no i za to postoji
milost.
Nita nas, stoga, ne otkupljuje iz ovoga svijeta. Ali mi smo Sve, mi smo spaeni.
Primili smo spasenje s kraja na kraj. Razmiljajmo na taj nain! Razumijevajmo na
taj nain!
No ima nekih (koji) ele razumjeti, pitajui se o tim stvarima, da li e onaj tko je
spaen, ako ostavi svoje tijelo, biti odmah spaen. Neka nitko u to ne sumnja. ...
doista, vidljivi udovi koji su mrtvi 48 nee biti spaeni, jer uskrsnut e (samo) ivi
[udovi] koji postoje unutar njih.
to je, dakle, uskrsnue? To je uvijek razotkrivanje onih koji su ustali, jer ako se
sjea da u Evanelju pie kako se Ilija, i Mojsije s njim, ukazao, nemoj misliti da
je uskrsnue privid. Ono nije privid, ve istina! Tonije je zapravo rei da je
svijet privid, prije nego uskrsnue, koje postade kroz Gospodina Spasitelja, Isusa
Krista.
No to ti sad govorim? Oni koji su ivi umrijet e. Kako oni ive u prividu? Bogati
postaju siromani, a kraljevi bivaju svrgnuti. Sve je pod-lono promjeni. Svijet je
privid! - da odvie ne grdim!
No uskrsnue nema gore spomenutih svojstava, jer ono je nepobitna istina. Ono
je otkrivenje onoga to jest, i preobrazba stvari, i prelazak u novo. Jer, neiezivo
49 [silazi] na iezivo; svjetlost prelijeva tamu, gutajui je; i Pleroma ispunjava
nedostatak. To su simboli i slike uskrsnua. On (Krist) je taj koji ini dobro.
Ne razmiljaj stoga djelomino, o, Reginose, niti ivi jednoduno u skladu s tim
tijelom, nego bjei od podjela i negvi, i ve e doivjeti uskrsnue. Jer, ako onaj
tko e umrijeti zna da e umrijeti - a do toga e doi ak i ako je proivio dug
ivot - zato se (ve sada) ne smatrati uskrslim? Ako ima uskrsnue ali
nastavlja kao da e umrijeti - a taj je znao da je umro - zbog ega onda ja
zanemarujem tvoju neizvjebanost? Svatko bi trebao vjebati na razliite
naine, i bit e otputen iz ovog Elementa, i nee pasti u zabludu, ve e ponovo
primiti ono to bjee na poetku.
Ovo primih velikodunou mog 50 Gospodina, Isusa Krista, i tomu poduih tebe i
tvoju [brau], sinove moje, ne isputajui nita to bi vas moglo ojaati. A ako u
mom izlaganju Rijei postoji neto nejasno, ja u vam to protumaiti kad me
upitate. I ne budi sada ni na koga kivan tko zauzima tvoje mjesto, ako je
sposoban pomoi.
Mnoge zanima ovo to sam ti napisao. Njima kaem: mir s njima i milost.
Pozdravljam vas i one koji vas vole, bratskom ljubavlju.
Rasprava o uskrsnuu.
Uvod:
HAROLD W. ATTRIDGE i ELAINE H. PAGELS
Posljednji traktat iz Kodeksa I opirna je, izvorno nenaslovljena valentinska
teoloka rasprava, koja daje prikaz cijelog procesa odvajanja iz, i povratak u
prapoetno boanstvo. Tekst je pisarskim dekoracijama podijeljen u tri segmenta
koji sadre glavne inove kozmike drame; otuda i njegov moderni naslov.
Datum nastanka djela moemo samo grubo odrediti. Budui da doktrina teksta
predstavlja revidirani oblik valentinske teologije, moda kao odgovor na kritiku
ortodoksnih teologa kao to su Irenej ili Hipolit, djelo je vjerojatno napisano u
prvoj polovici treeg stoljea. Tekst pokazuje izvjesne slinosti sa Origenovim
doktrinama, premda se to moe objasniti zajednikim teolokim i filozofskim
izvorima.
Traktat ne otkriva nikakve podatke o identitetu svojeg autora. Pretpostavka je
nekih znanstvenika da je moda rije o valentinskom uitelju Herakleonu, no
iako neke slinosti sa Herakleonom i zapadnom ili talijanskom kolom
valentinizma postoje, ovo djelo se od klasine valentinske doktrine udaljava
radikalnije nego ijedan drugi znani predstavnik.
Poput ostalih traktata iz Kodeksa I i veine djela iz zbirke Nag Hammadi, i Tripar-
titni traktat je izvorno sastavljen na grkome jeziku. U koptskom prijevodu
nailazimo na brojne nejasnoe, veina kojih je vjerojatno nastala iz pokuaja da
se oponaa stil izvornika.
Teoloki doseg traktata iznimno je obuhvatan. Prvi dio (51,1-104,3) opisuje ema-
naciju svih nadnaravnih entiteta iz njihova prvotnog izvora, otpoinjui s Ocem
(51,1-57,8) koji je opisan prvenstveno kroz via negativa kao potpuno
transcendentan entitet. Ono to je sigurno jest da je on prabie i k tomu
jedinstven. Inzistiranje na ujedi- njavajuem svojstvu Oca razlikuje ovaj tekst od
veine drugih valentinskih tekstova, koji postuliraju prvotnu muko-ensku dijadu,
premda neki lanovi kole, primjerice oni koje spominje Hipolit (Ref. 6.29.2-8),
takoer slijede monadiko prvo naelo.
Iz Oca emaniraju dva druga entiteta, Sin i Crkva (57,8-59,38). I na tom se mjestu
traktat opet razilazi sa ostalim valentinskim izvorima, koji redovno postuliraju
kom- pleksnije boanstvo. Pleroma ili "punoa boanstva" obino se sastoji od
osam sizigija ili parova boanskih entiteta te slino sastavljene dekade i
duodekade. Umjesto toga, Tripartitni traktat postulira inicijalno trojstvo.
Neki su elementi kompleksne tradicionalne valentinske slike zadrani u opisu
dijelova ili "eona" treeg elementa trojstva, Crkve (50,1-74,18). Ovisnost o
valentinskim izvorima, kao i njihovo revidiranje, oigledno je u dijelu teksta gdje
se opisuju
problemi koje je izazvao jedan eon (74,18-80,11). U drugim valentinskim
tekstovima, koji se temelje na ranijim, nekranskim spekulacijama, problem u
boanstvu nastaje zbog enskog eona, Sofije (Mudrosti), koja pokuava uiniti
nemogue. Ovisno o kojoj je verziji prie rije, ona ili pokuava zanijeti bez svog
druga ili nastoji spoznati nespoznatljiv primarni izvor. U oba sluaja ona ispada iz
boanske plerome i stvara svijet duevnih i materijalnih sila. U Tripartitnom
traktatu, uzronik pucanja plerome je muki eon, Logos (Rije). Njegov pad, koji
ukljuuje elemente oba tradicionalna objanjenja Sofijine katastrofe, prikazan je
na iznenaujue pozitivan nain, kao po-sljedica njegove "beskrajne ljubavi"
(76,19-20). Isto tako iznenauje i to je Logosov pad u skladu s Oevom voljom
(76,24-77,1), no najvanije je to to on proizlazi iz Logosova slobodnog odabira
(75,35-76,1), svojstva koje dijele svi o njemu ovisni entiteti.
Logosov pad stvara dva reda bia koja se nalaze van plerome (80,11-85,15). Kao
rezultat njegove konfuzne i nepotpune prokreacije nastaju materijalne sile. Kada
se Logos samoinicijativno pokaje, on stvara duevne sile. Ove e nadnaravne sile
imati znaajnu ulogu u stvaranju prvog ljudskog bia i vladanju svijetom.
Najvaniji ishod Logosova obraenja stvaranje je Spasitelja (85,15-90,13), to se
dogaa nakon Logosova razdvajanja na dva dijela. Njegovo bolje, muko jastvo
vraa se pleromi kako bi se zauzelo za njegovo nesavrenije i nepotpunije ensko
jastvo. To bolje jastvo, uz pomo eona koji nikad nisu napustili pleromu, stvara
Spasitelja. Ana-logijom sa najviim stupnjevima stvarnosti to se bie takoer
naziva Sinom, i dok Sin otkriva Oca eonima plerome, Spasitelj prua uvid
otkrivenja onima van plerome.
Kratki drugi dio traktata (104,4-108,12) nudi tumaenje Postanka 1-3. Prvo
ljudsko bie podjednako stvaraju Demiurg i Logos, i dok prvi Adama opskrbljuje
duevnim
i materijalnim komponentama, ovaj potonji stvara njegove duhovne
komponente. Te tri potencije prvog ljudskog bia kasnije e se, po dolasku
Spasitelja, aktualizirati u tri klase ljudskih bia.
Trei dio traktata (108,13-138,27) usredotoen je na soterioloka pitanja. Pojava
Spasitelja dijeli ovjeanstvo u tri klase (118,14-122,12). Oni duhovni odmah e
prepoznati Spasitelja i odazvati mu se, dok ga oni materijalni u potpunosti
odbacuju. Izmeu ova dva ekstrema, duevni tipovi oklijevaju i tek se postupno
prikljuuju Spa-sitelju. Kao to je to uobiajeno u valentinskim tekstovima, u ova
tri tipa ljudi prepoznajemo jasne drutvene aluzije. Duhovni tip ljudi predstavlja
same valentince, oni materijalni nekrane, dok su duevnim tipom opisani obini
krani. Panja koja se ukazuje detaljnom opisu duevnih, indikativna je za
pomirljiv i apologetski ton ovog djela.
U svojem posljednjem dijelu (129,34-138,27) tekst se vraa na pitanje duevnih i
proces njihova spasenja, a potom slijedi opis eshatolokog prizora, iji su
posljednji dijelovi prilino fragmentarni. Tekst zavrava himnom "Spasitelju,
Iskupitelju svih onih koji pripadaju onome koji je pun ljubavi, kroz njegov Duh
Sveti, od sad pa na vijeke vjekova" (138,20-25).
Tripartitni traktat preispitao je tradicionalni valentinizam u nekoliko kljunih
toaka: inzistiranjem na jedinstvu prvog naela; zamjenjivanjem trojstva neto
kompleks- nijim boanstvom, portretiranjem Logosa kao elementa boanstva
odgovornog za puknue u boanskom; u svojoj umjerenoj procjeni duevnog
demiurga; u detaljnoj analizi trodiobe ovjeanstva nastale slobodnim izborom
svakog pojedinca pri ukazanju Spasitelja; i u nadi da e se konano iskupljenje
pruiti i obinim kranima. Ovo smjelo preispitivanje valentinskih spekulacija
temelj je opsenog teolokog iskaza sastavljenog da privue ne samo lanove
izolirane sekte, ve i crkvu u cjelini.
TRIPARTITNI TRAKTAT
I 51, 1-138,27
Prvi dio
1. Uvod
to se tie uzvienih stvari, najprilinije je poeti od Oca, koji je korijen
Sveukupnosti i onaj od kojega smo primili milost da o njemu govorimo.
2. Otac
On postojae i prije nego je ita osim njega nastalo. Otac je sam i jedan, poput
broja, jer on je prvi i jedini jest sam po sebi. Pa ipak, on nije poput nekoga tko je
sam za sebe, jer kako bi u tom sluaju mogao biti otac? Jer gdje god postoji
"otac", slijedi i ime "sin". No onaj jedan, koji je jedini Otac, jest poput korijena sa
stablom, granama i plodom. Za njega se kae da je otac u pravome smislu, jer je
neusporediv i nepromjenjiv. Zbog toga je on u pravom smislu sam, i zbog toga
je Bog, jer nitko njemu nije Bog niti mu je itko otac. On nije zaet i ne postoji nitko
tko ga je zaeo ili stvorio. Jer tko god je nekome otac ili stvoritelj, taj i sam ima
oca i stvoritelja. Takvome je mogue biti ocem i stvoriteljem onoga koji je iz
njega nastao i kojega je on stvorio, jer on nije otac u pravom znaenju niti je Bog,
budui da postoji 52 netko tko [ga] je zaeo [i] stvorio. Jedini je Otac i Bog u
pravom znaenju onaj kojeg nitko nije zaeo. A to se Sveukupnosti tie, on je taj
koji ih je zaeo i stvorio. On nema poetka niti kraja.
I ne samo da nema kraja - On je iz tog razloga besmrtan, jer nije zaet
- ve je takoer nepromjenjiv u svojem vjenom postojanju, u onome to
jest, u onome ime je uspostavljen i u onome po emu je velik. Niti e se on
udaljiti od onoga po emu jest takav kakav jest niti e ga itko prisiliti da dovede
do svretka kakvog on nikad nije poelio. Nije postojao nitko tko je zapoeo
njegovo postojanje. Zbog toga je on sam nepromjenjiv i nitko ga ne moe
odstraniti iz njegova postojanja i onoga to on jest niti iz njegove veliine tako da
ga se ne moe dokuiti; nitko mu ne moe promijeniti oblik, ograniiti ga,
izmijeniti ili oslabiti -jer to je u najpotpunijem smislu tako - on je nepromjenjiv i
neizmjenjiv, a nepromjenjivost ga obavija.
I ne samo da je on taj za kojega se kae da je "bez poetka" i "bez kraja", budui
da je nezaet i besmrtan; ve isto tako kao to nema poetka i kraja, takav kakav
jest, on je nedosean 53 u svojoj veliini, nedokuiv u svojoj mudrosti, neshvatljiv
u svojoj moi i neizmjeran u svojoj slatkoi.
U pravom je smislu on sam, taj dobri, nezaeti i potpuno savreni Otac ispunjen
svim svojim potomstvom i svakom vrlinom i svime to vrijedi. I vie od toga je u
njemu, naime nema nikakvog zla, kako bi se otkrilo da svatko tko [ita] ima,
njemu to duguje, jer on to daje, on koji je sam nedohvatljiv i neumoran u svojem
davanju, budui da obiluje darovima koje dijeli i spokojan je u milosti koju prua.
On je takve vrste i oblika, takve snage, da nitko drugi nije s njime bio od poetka;
niti postoji mjesto gdje on jest iz kojega je potekao ili u koje e ii; ne postoji neki
praiskonski oblik koji mu slui kao uzor u njegovu djelovanju; niti postoji neka
tekoa koja bi ga pratila u onome to ini; ne postoji nikakva materija iz koje
<on> stvara ono to stvara; niti postoji neko bivstvo u njemu iz kojega zainje
ono to zainje; niti uza se ima suradnika koji bi mu pomogao u radu. Rei bilo to
takvoga otkriva neznanje. O njemu bi se radije (trebalo govoriti) kao o dobrome,
nepogreivome, savrenome i 54 potpunome, budui da je on sam Sveukupnost.
Niti jedno od imena koja se mogu pojmiti, izgovoriti, vidjeti ili dokuiti, bez
obzira koliko slavna, veliajna i aena ta imena bila, ne odnose se na njega. Pa
ipak, ona se mogu izgovoriti njemu u slavu i ast, u skladu sa sposobnostima
svakog pojedinca meu onima koji ga slave. Ali to se njega tie, u njegovu
vlastitom postojanju, bivanju i obliku, umu ga je nemogue pojmiti, jeziku izraziti
ili oku vidjeti, i nijedno ga tijelo ne moe dokuiti, jer njegova je veliina
nepronicljiva, njegova dubina neshvatljiva, njegova visina nemjerljiva, a njegova
volja neograniena. Takva je priroda nezaetoga, koja ne dotie nita drugo niti
je za (ita) vezana kao to je neto to je ogranieno. Zapravo, on je takvoga
ustrojstva da ne posjeduje ni lice ni oblik, ono to se doivljava ulima, i otuda
takoer dolazi (epitet) "nepojmljiv". Ako je nepojmljiv, tad slijedi da je
nespoznatljiv, da njega ne moe razumjeti nijedna misao niti vidjeti ijedna stvar,
opisati ijedna rije niti dotaknuti ijedna ruka. Jedini je on taj koji pozna sebe
onakva kakav 55 jest, zajedno sa svojim oblikom, veliinom i snagom, a budui
da ima sposobnost pojmiti, vidjeti, imenovati i razumjeti sebe sama, jedini je on
taj koji jest svoj vlastiti um, svoje vlastito oko, svoja usta, svoj oblik, on je ono
to misli, to vidi, to govori, to razumije sebe, naime onoga koji je nepojmljiv,
neopisiv, neshvatljiv i nepromjenjiv, dok je okrepljujue, radosno, istinito, ugodno
i mirno ono to shvaa, to vidi, o emu govori, to mu je misao. On nadilazi svu
mudrost i nalazi se iznad svakog uma, svake slave i sve ljepote, sve slatkoe i sve
veliajnosti, svake dubine i svake visine.
Ako ovaj, koji je u svojoj prirodi nespoznatljiv i kojemu pripadaju sve veliine koje
sam spomenuo, iz obilja svoje slatkoe poeli udijeliti znanje kako bi ga se
spoznalo, on ima mo da to i uini. On ima svoju mo, koja je njegova volja.
Zasad, meutim, on sama sebe krije u utnji, on koji je velik i koji je razlog to su
Sveukupnosti uvedene u svoje vjeno postojanje. 56
U pravome smislu on sebe zainje kao neizrecivoga, budui da je jedini zaeo
sebe sama, budui da pojmi sebe sama i budui da zna sebe sama kakav jest.
Ono to je vrijedno njegova divljenja i slave, njegove hvale i tovanja, on stvara iz
bezgraninosti svoje veliine, neistraivosti svoje mudrosti, nemjerljivosti svoje
moi i svoje neopisive slatkoe. On je taj koji se takvim prikazuje, kao stvaranje,
slavljen i tovan, udesan i ljubak; onaj koji sebe sama slavi, koji se divi, <koji>
tuje i takoer voli; onaj koji ima Sina, koji u njemu bivstvuje, koji o njemu uti,
koji je neizreciv u neizrecivome, nevidljiv, neshvatljiv, nepojmljiv u
nepojmljivome. Stoga on postoji u njemu zauvijek. Otac, na nain kako smo ga
ranije spomenuli, na nezaeti nain, jest onaj u kojemu on sebe spoznaje, koji ga
je milju zaeo, milju koja je misao o njemu, to jest 57 out njega, koja je [... ]
njegovo ustrojstvo zauvijek. To je, pak, u pravom smislu rijei utnja i mudrost i
milost, ako se na taj nain ispravno oznaava.
3. Sin i Crkva
Ba kao to Otac postoji u pravom smislu rijei, kao onaj prije kojega [ne bjee
nijednog] drugog, i [onaj] osim [kojeg] nema drugog nezaetog, tako i [Sin]
postoji u pravom smislu rijei, kao onaj prije kojega nema nijednog i nakon kojega
nijedan drugi sin ne postoji. Prema tome, on je prvoroeni i jedini Sin,
"prvoroeni" zato jer nitko prije njega ne postoji, i "jedini Sin", zato to nakon
njega nema nikoga. On, tovie, ima svoj plod, koji je zbog svoje nenadmane
veliine nespoznatljiv. Pa ipak, on je elio da se za njega zna, zbog bogatstava
njegove slatkoe. I zato je otkrio neobjanjivu mo, spojivi s njome golemo obilje
svoje velikodunosti.
I ne samo da je Sin postojao od poetka, ve je i Crkva takoer od poetka
postojala. Onaj, meutim, tko smatra da otkrie kako je Sin jedini sin proturjei
izjavi (o Crkvi) - zbog otajstvenih svojstava materija tomu nije tako. Jer kao to
je 58 Otac jedinstvo te se za sebe sama razotkrio kao Otac, tako je isto i Sin
samome sebi brat, u svjetlu injenice da je nezaet i da nema poetka. Sebi se
on divi [zajedno s] Ocem i [sebe] slavi i tuje i [ljubi]. tovie, on je takoer onaj
kojega i sam pojmi kao Sina, u skladu s time to je "bez poetka" i "bez kraja".
Tako je materija neto to je vrsto odreeno. Budui da je nebrojivo i
neogranieno, njegovo je potomstvo nedjeljivo. Oni koji postoje, postali su od
Sina i Oca kao poljupci, zbog brojnosti onih koji ljube jedan drugoga uz dobru,
nezasitnu misao, budui da je poljubac jedinstvo, iako ukljuuje mnoge
poljupce. Drugim rijeima, to je Crkva, koja se sastoji od mnogo ljudi i koja je
postojala i prije eona te je u pravom smislu rijei nazivamo "eonima eona". Takva
je priroda svetih, neunitivih duhova, na kojima Sin poiva, budui da je to
njegova bit, kao to i Otac poiva 59 na svojem Sinu.
4. Emanacije eona
[... ] Crkva postoji u stanjima i svojstvima u kojima postoje i Otac i Sin, kao to
sam na poetku i rekao. Ona, dakle, ustraje raanjem nebrojenih eona. Isto tako
i [oni] neogranieno zainju, po svojstvima i stanjima po kojima i ona (Crkva)
[postoji]. Oni [tvore] svoj odnos jedan spram drugoga i [spram onih] koji iznikoe
iz [njih] prema Sinu, u iju slavu oni postoje. Stoga umu njega nije mogue
zamisliti - On bjee savrenstvo tog mjesta - niti ih govor moe izraziti, jer oni
su neizrecivi, neopisivi i nezamislivi. Samo oni imaju sposobnost imenovati i
pojmiti sebe same, jer na tim mjestima oni nisu imali korijenja.
Oni sa tog mjesta su neopisivi (i) nebrojivi u sustavu koji je i nain i veliina,
radost, veselje i zadovoljstvo nezaetog, bezimenog, neimenovanog,
nepojmljivog, nevidljivog, neshvatljivog. To je punoa oinstva i njegovo obilje
zainje 60 [...] eone.
Oni su oduvijek postojali u misli, jer Otac im bijae kao misao i mjesto. Kad
nastadoe njihovi narataji, onaj koji ima potpuni nadzor poe
lio je dohvatiti i razotkriti ono to bjee nepotpuno u [..., i iznio je] one [...]
njega. No budui jest [kakav] jest, [on je] vrelo koje nikad ne slabi vodom koja
obilno iz njega tee. Dok bijahu u Oevoj misli, to jest, u skrivenoj dubini, dubina
ih je znala, no oni nisu bili sposobni spoznati dubinu u kojoj su se nalazili niti im je
bilo mogue spoznati same sebe ili bilo to drugo. To znai da oni bijahu s Ocem;
nisu postojali sami po sebi. Postojali su prije kao to postoji sjeme, tako da se
otkrilo da su postojali kao zametak. Poput rijei on ih je zaeo da postoje kao
sjeme, a oni koje je tek trebao zaeti jo nisu bili nastali 61 iz njega. Otac, koji je
prvi na njih pomislio - ne samo zato da bi postojali za njega, ve i zato da bi
postojali za sebe, da bi postojali u [njegovoj] misli kao misaono bivstvo i da bi
isto tako postojali za sebe - posijao je misao poput sjemena. Da bi mogli saznati
[to postoji] za njih, on im je dobrostivo [udijelio] poetni oblik, dok im je zato da
bi mogli [prepoznati] tko je Otac koji [za njih] postoji dao ime "Otac", glasom im
objavivi da ono to postoji postoji kroz to ime, koje oni dobie na osnovi injenice
da su postali, jer se uzvienje, koje oni nisu opazili, nalazi u imenu.
Djetece, dok jo ima oblik zametka, ima dovoljno za sebe, prije nego uope
vidi onoga tko ga je zasijao. Stoga je njihov jedini zadatak bio da tragaju za njim,
da spoznaju da on postoji, u vjeitoj elji da saznaju to postoji. No budui da je
savreni Otac dobar, kao to ih uope nije sasluao jer je elio da postoje (samo)
u njegovoj misli, ve je radije dopustio da i oni takoer postanu, isto e im tako
udijeliti milost da spoznaju to postoji, on koji sebe na vjenost poznaje, 62 [...]
oblik da [spoznaju] to postoji, ba kao to su ljudi zaeti na ovome mjestu:
kada se rode, oni su u svjetlosti, da mogu vidjeti one koji su ih zaeli.
Otac je proizveo sve, poput malog djeteta, poput kapi iz izvora, poput pupoljka
iz [trsa], poput [cvijeta], poput <biljke> [...] eljne [hrane] i rasta i
besprijekornosti. Sve je to on jedno vrijeme uskratio. Onaj koji je na to mislio od
samoga poetka, posjedovao je i vidio to od samoga poetka, no ustegnuo je to
onima koji su iz njega prvi potekli. (Uinio je to) ne iz zavisti, ve zato da eoni ne
dobiju besprijekornost od samoga poetka i da se ne uzdignu do slave, do Oca,
mislei da to imaju sami od sebe. No kao to im je elio dati da postanu, tako im
je takoer, da bi postali kao besprijekorni, dao, kada je to zaelio, savrenu
zamisao dobrotvornosti.
Onoga kojega je odgojio kao svjetlost za one koji su iz njega potekli, onaj od
kojega primaju svoje ime, on je Sin, koji je pun, potpun, i bes-prijekoran. Proizveo
ga je zajedno s onime to je iz 63 njega proizalo [...], sudjelujui u [...]
Sveukupnosti, u skladu sa [...] po kojoj svatko moe primiti [njega] kao njega
samog, iako ne bjee takva njegova veliina prije nego to ga je primila. On
zapravo postoji sam po sebi. Sto se tie dijelova u kojima postoji na svoj vlastiti
nain, u svome obliku i veliini, <njima> je mogue vidjeti ga i govoriti o onome
to o njemu znaju, budui da ga nose na sebi i da on na sebi nosi njih, [jer] im je
mogue shvatiti ga. On, meutim, jest onakav kakav jest, neusporediv. Da bi Otac
od svakoga mogao biti aen i da bi se mogao otkriti, ak i u svojoj neizrecivosti,
skriven i nevidljiv, oni mu se dive u umu. Veliina njegove uzvienosti sastoji se,
dakle, u injenici da oni o njemu govore i da ga vide. On se ukazuje kako bi se
slavopojke pjevale o obilju njegove slatkoe, s milou <...>. I kao to su divljenja
utnjama vjeni narataji, a oni su umni potomci, tako su isto i naravi rijei
duhovne emanacije. Obje, , budui da pripadaju rijei, 64
[sjeme] su i misli njegovih potomaka i korijeni koji ive zauvijek, javljajui se kao
potomstvo koje je samo iz sebe poteklo kao umovi i duhovni potomci u slavu Oca.
Nema potrebe za glasom i duhom, umom i rijeju, jer nema potrebe [raditi] na
onome to oni ele [initi], no po zakonitostima po kojima je [i on] postojao, jesu i
oni koji su iz njega potekli, zainjui sve to ele. A onaj kojeg poimlju, i onaj o
kojem govore, i onaj prema kojemu se kreu, i onaj u kojem jesu, i onaj kojem
pjevaju slavopojke, slavei ga time, on ima sinove. Jer to je njihova mo raanja,
slina onima iz kojih potekoe, u skladu sa svojom uzajamnom pomoi, budui da
se meusobno pomau poput nezaetih.
Otac, u skladu sa svojim uzvienim poloajem nad Sveukupnostima, nepoznat i
neshvatljiv, od takve je veliine i snage da bi, da se odjednom i brzo razotkrio
svim uzvienima meu eonima koji su iz njega proizali, svi oni bili uniteni. On
je stoga ustegnuo svoju mo i neiscrpnost unutar onoga to on 65 jest. [On je]
neizreciv [i] neopisiv i uzvien nad svakim umom i svakom rijeju. Ovaj se,
meutim, protegnuo i ono to je protegnuo stvorilo je temelj, prostor i mjesto na
kojemu e postojati univerzum, a njegovo je ime "onaj kroz kojega", jer on je Otac
Svega, iz njegova truda za one koji postoje, u ije je misli posijao elju da za
njime tragaju. Obilje njihove [...] u injenici je da oni razumiju da on postoji, kao i
u injenici da ispituju to je to [to] je postojalo. Ovo im je dano kao radost,
hrana, veselje i obilje svjetlosti, to izvire iz njegova truda i pomoi, njegova
znanja i druenja s njima, a njemu je ime i on ustvari jest Sin, budui da je on
Sveukupnosti, onaj za kojeg znaju i to on jest i da je on taj koji obavija. On je taj
kojega zovu "Sin" i onaj za kojega shvaaju da postoji i da su za njime tragali. On
je taj koji postoji kao Otac i (kao) onaj o kojemu ne mogu govoriti, onaj kojega ne
mogu pojmiti. On je taj koji je prvi nastao.
Nemogue je da ga bilo tko pojmi ili o njemu misli. Jer moe li itko prii onamo, do
uzvienoga, do pretpostojeega, u pravom smislu rijei? No sva imena koja su
zamisliva 66 ili izgovorena o njemu, izreena su u tovanju, kao njegov trag, u
skladu sa sposobnostima svakog pojedinca koji ga slavi. Onaj koji se iz njega
izdigao, kada se ovaj protegnuo da bi zaeo i dao spoznaju o Sveukupnostima, on
[... ] svih imena, bez lanosti, i on jest, u pravom smislu rijei, jedini prvi, ovjek
Oca, odnosno onaj kojega ja nazivam oblikom bezoblinoga tijelom
neutjelovljenoga, licem nevidljivoga, rijeju neizrecivoga, umom nepojmljivoga,
izvorom koji je iz njega potekao, korijenom onih koji su zasaeni, bogom onih koji
postoje,
svjetlou onih koje obasjava, ljubavlju onih koje je volio,
providnou onih za koje njegova providnost skrbi,
mudrou onih koje je uinio mudrima,
moi onih kojima daje mo,
saborom onih koje sabire oko sebe,
otkrivenjem stvari za kojima se traga,
okom onih koji vide,
dahom onih koji diu,
ivotom onih koji ive,
jedinstvom onih koji su izmijeani sa Sveukupnostima.
Svi oni postoje u jednome, jer on se potpuno zaodijeva i njegovim ga se jedinim
imenom nikada ne zove. I na taj jedinstveni nain oni su jednako onaj jedini i
Sveukupnosti. On nije podijeljen kao tijelo niti je odvojen u imena koja je [primio],
(tako da) je jedno na ovaj nain, a drugo 67 na [drugi nain]. On se niti ne mijenja
u [...] niti se pretvara u [imena] na koja [pomisli] te postaje as jedno, as neto
drugo, u jednom trenutku jedno, a u drugome neto drugo, ve je on u
potpunosti on sam, do krajnosti. [On] je svaka pojedina Sveukupnost, zauvijek i
istodobno. On je ono to sve one jesu. On je doveo Oca Sveukupnostima. On
isto tako jest Sveukupnost, jer on je taj koji je znanje za sebe i svako od
svojstava. On ima moi i [on je] iznad svega onoga to zna te vidi samoga sebe u
potpunosti u sebi i ima Sina i oblik. Stoga su njegove moi i svojstva neizmjerni i
neogranieni te neujni zbog zaea kojim ih zainje. Nebrojena su i nedjeljiva
zaea njegovih rijei, njegovi ukazi i njegove Sveukupnosti. On ih zna, ono to on
samjest, budui da su one u jednom imenu i sve govore u njemu. I on (ih)
proizvodi kako bi se otkrilo da postoje u skladu sa svojim pojedinanim svojstvima
na jedinstven nain. A on Sveukupnostima nije otkrio mnotvo odjednom niti je
razotkrio svoju jednakost onima koji su iz njega proizili.
5. Eonski ivot
Svi oni koji su iz njega proizali, <koji su> eoni eona, 68 emanacije i djeca
<njegove> raajue prirode, takoer su slavili Oca u svojoj raa- juoj prirodi, jer
on bijae uzrok njihova utemeljenja. To smo ve ranije spomenuli, naime da on
stvara eone kao korijene, izvore i oeve te da je on taj koga oni slave. Oni su
zaeli jer on ima znanje i mudrost, a Sve-ukupnosti su znale da su proizale
upravo iz znanja i mudrosti. One bi ve iskazale dolinu poast: "Otac je taj koji
jest Sveukupnosti", da su eoni ustali kako bi ga tovali pojedinano. Stoga su oni,
uz pjesmu slavljenja i u moi jedinstva onoga iz kojeg su potekli, uvueni u
mijeanje i spajanje i sjedinjenje jedni s drugima. Ponudili su slavu vrijednu Oca iz
pleromatske kongregacije, koja je jedna jedina preslika iako mnogostruka, jer je
iznesena kao slava za jedinoga i zato jer su oni prili onome koji sam jest
Sveukupnosti. To pak 69 bjee hvala [...] onome koji je stvorio Sveukupnosti, koji
je prvi plod besmrtnika i vjean, budui da je proizaavi iz ivih eona, savren i
pun zbog onoga koji je savren i pun, ostavio savrenima i punima one koji su
slavili na savren nain zbog zajednitva. Poput besprijekornog Oca kada ga se
slavi i on uje slavu kojom ga se slavi, kako bi ih oitovao kao ono to on jest.
Uzrok druge asti koja im je dana jest ono to im bjee vraeno od Oca, kada su
upoznali milost kojom su meusobno raali plodove zbog Oca. I zbog toga, kao
to <bijahu> roeni u slavu Oca, da bi se isto tako prikazali savrenima, pojavili
su se i djelovali slavljenjem.
Oni bijahu oevi tree slave u skladu s neovisnou i moi koja je s njima zaeta,
budui da nijedan od njih ne postoji pojedinano kako bi na jedinstven nain
slavio onoga kojeg voli.
Oni su prvi i drugi, i stoga su oboje savreni i puni, jer oni su oitovanje Oca koji
je savren i pun, kao i onih koji su proizali i koji su savreni zbog toga to slave
savrenoga. Plod treega, meutim, sastoji se od tovanja volje svakoga od eona
i svakoga od svojstava. - Otac ima mo. - On postoji 70 potpuno, savren u [misli]
koja je proizvod dogovora, budui da je proizvod posebnosti eona. To je ono to
on voli i nad ime ima mo, jer na taj nain on slavi Oca.
Iz tog su razloga oni umovi umova, za koje se spoznaje da su rijei rijei,
starjeine starjeina, stupnjevi stupnjeva, uzvieni nad drugima. Svaki od onih
koji slavi ima svoje mjesto i svoju uzvienost, svoje prebivalite i svoj poinak,
koji se sastoji od slave koju on sam proizvodi.
Svi oni koji slave Oca imaju svoje zaee na vjenost, - oni zainju u inu
pomaganja jedan drugome - budui da su emanacije bezgranine i nemjerljive te
budui da u Oca ne postoji zavist spram onih koji su iz njega proizali s obzirom
na to to su zaeli neto jednako ili slino njemu, budui da je on taj koji postoji u
Sveukupnostima, zainjui i otkrivajui sebe. Koga god poeli, on pretvara u
oca, kojemje on ustvari Otac, i u boga, kojem je u stvari Bog, i ini ih
Sveukupnostima, ija je on potpunost. Sva velika imena 71 tamo se ustvari
uvaju, ta (imena) koja dijele aneli, koji na svijetu nastadoe zajedno sa
arhontima, iako [oni] ne posjeduju nikakve slinosti sa vjenim biima.
Cijeli sustav eona ima u sebi ljubav i udnju za savrenim, potpunim otkriem
Oca, i to je njihov nesmetani sporazum. Iako Otac sebe vjeno otkriva, on nije
elio da ga upoznaju, budui da daje da ga se pojmi na nain na koji bi se za njim
tragalo, zadravajui za sebe svoje neistrai- vo prapoetno postojanje.
On je taj, Otac, koji je dao korijenski poticaj eonima, jer oni su mjesta na putu
koji vodi do njega kao do kole ponaanja. Proirio je na njih vjeru u njega i
molitvu upuenu njemu kojega ne vide; i vrstu nadu u njega kojega ne mogu
pojmiti; i plodonosnu ljubav, koja gleda prema onome to ne vidi; i prihvatljivo
razumijevanje vjenog uma; i blagoslov, koji je bogatstvo i sloboda; i mudrost
onoga koji eli slavu Oca za <svoju> misao.
Pomou te volje spoznaje se Otac, on koji je uzvien, 72 odnosno (pomou) duha
koji die u Sveukupnostima i daje im ideju da tragaju za onime koji je nepoznat,
kao to nekoga ugodan miris privlai i navodi da traga za mjestom s kojega miris
dolazi, jer miris Oca nadilazi obine mirise. Njegova slatkoa ostavlja eone u
neizrecivoj ugodi i daje im njihovu zamisao da se mijeaju s onim koji eli da ga
spoznaju na jedinstven nain i da si meusobno pomau u duhu koji je u njima
zasijan. Iako pod velikim teretom, oni bivaju obnovljeni na neopisiv nain,
budui da je nemogue da budu odvojeni od onoga u emu su na neshvatljiv
nain postavljeni, jer oni nee govoriti, ve e utjeti o Oevoj slavi, o onome koji
ima mo govora, ali e ipak od njega dobiti oblik. On [se] razotkrio, [iako] je o
njemu nemogue govoriti. Oni ga posjeduju, skrivenog u misli, budui da od
ovoga [...]. Oni ute o nainu na koji Otac postoji u svojem obliku, prirodi i snazi,
73 dok su eoni postali vrijedni toga da spoznaju kroz njegov duh kako je on
neizreciv i neshvatljiv. Kroz taj svoj duh, koji je trag potrage za njime, on im daje
sposobnost da ga pojme i da o njemu govore.
Svaki od eona je ime, <odnosno> svako od svojstava i moi Oca, budui da on
postoji u mnogim imenima, koja su u meusobnoj vezi i skladu. O njemu je
mogue govoriti zbog bogatstva govora, kao to je Otac jedno ime, budui da je
jedinstven, ali je ipak neogranien u svojstvima i imenima.
Emanacija Sveukupnosti, koje postoje od onoga koji postoji, nije se dogodila s
obzirom na razdvajanje jednog od drugoga, kao neto odbaeno od onoga koji
ih je zaeo. Njihovo je raanje prije nalik na proces protezanja, kao to se Otac
protee na one koje ljubi tako da oni koji su iz njega proizali mogu takoer
postati on.
Kao to je i sadanji eon, iako jedna cjelina, podijeljen po jedinicama vremena,
dok su jedinice vremena podijeljene na godine, godine su podijeljene na godinja
doba, doba su podijeljena na mjesece, mjeseci u dane, dani u sate, a sati u
trenutke, tako 74 isto i eon Istine, budui da je jedinstvo i mnogostrukost, prima
tovanje u malim i velikim imenima, u skladu s pojedinanom moi shvaanja -
putem analogije - poput izvora koji jest to to jest, a ipak tee u potoke, jezera,
kanale, i rukavce, ili poput korijenja razgranatog ispod drvea i grana punih
plodova, ili poput ljudskog tijela, koje je podijeljeno na nedjeljiv nain u udove
udova, primarne udove i sekundarne, velike [i] male.
6. Nesavreno zaee od strane Logosa
Eoni su proizveli [sami sebe] u skladu sa treim plodom po slobodi volje i po
mudrosti koje im je on podario za njihovu misao. Oni ne ele tovati [s] onime to
je iz sporazuma, [iako] to bjee stvoreno za rijei [hvale] za svaku od Pleroma. Ne
ele tovati ni sa Sveukupnostima. Ne ele (to initi) niti s bilo kim drugim koji
izvorno bjee iznad njegove dubine, ili (iznad) njegova mjesta, izuzev onoga koji
postoji u uzvienom imenu i na uzvienome mjestu, i to samo ako prima od
onoga tko mu eli (iskazati ast) 75 te je preuzme na sebe za onoga iznad sebe, i
(samo ako) on, takorei, zane sebe i kroz onoga zane sebe zajedno s onime to
jest te sam bude obnovljen zajedno s onime koji je siao na njega, po svojem
bratu, te ga vidi i usrdno zamoli o tom pitanju, naime on koji je k njemu elio
uzai.
Da bi tako i bilo, onaj koji eli tovati o ovome njemu nita ne govori, osim da je
u Pleromi govor ogranien kako bi se utjelo o neshvatljivosti Oca, no da se
govori o onome koji ga eli shvatiti. Jednome od eona dolo je tako da pokua
razumjeti neshvatljivost i slaviti je, a naroito neizrecivost Oca. [Budui] da je on
Logos jedinstvenosti, on je jedan, iako nije iz sporazuma Sveukupnosti niti iz
onoga koji ih je proizveo, naime onoga koji je proizveo Sveukupnost, Oca.
Taj eon bijae meu onima kojima je podarena mudrost kako bi postao
prapoetan u svaijoj misli. Njegovom e voljom oni nastati. On je stoga primio
mudru narav kako bi prouio skrivene temelje, jer on je mudar plod; a slobodna
volja koja je zaeta sa Sveukupnostima bila je njegov uzrok, koji mu je dao da ini
76 to poeli, bez ikoga tko bi ga obuzdao.
Namjera Logosa, a to je on, bjee, dakle, dobra. Kada je proizaao, slavio je Oca,
ak i ako je to odvelo u neto onkraj moguega, budui da je elio proizvesti
savrenoga, iz sporazuma u kojemu ga nije bilo i bez vlasti.
Taj je eon bio posljednji koji <je> proizveden uzajamnom pomoi i veliina mu
bijae malena. I prije nego to je zaeo bilo to drugo za slavu volje i u
sporazumu sa Sveukupnostima, postupio je velikoduno, iz obilja ljubavi, i uputio
se ka onome to okruuje savrenu slavu, jer Logos nije proizveden bez volje
Oeve, to e rei da bez nje nee niti otii. No on, Otac, proizveo ga je za one za
koje je znao da je prikladno da nastanu.
Otac i Sveukupnosti povukli su se od njega kako bi se uspostavila granica koju je
odredio Otac - jer ona ne proizlazi iz razumijevanja neshvatljivosti, ve voljom
77 Oevom - i osim toga (povukoe se) kako bi stvari to su nastale mogle
oblikovati ustrojstvo koje e nastati. Kad bi se to dogodilo, ono ne bi nastalo
oitovanjem Plerome. Stoga ne prilii kuditi to kretanje koje je Logos, ve o
njemu valja rei da je uzrok ustrojstva kojemu je bilo sueno da nastane.
Logos je sam uzrokovao da se ono dogodi, budui da je potpun i jedinstven, u
slavu Oca za kojim je udio, i (uinio je to) sa zadovoljstvom, no one koje je
vrsto elio uhvatiti zaeo je u sjenama [i] presli- kama i prilikama. Jer on nije
mogao podnijeti svjetlost, ve je gledao u dubinu i dvojio. Iz ovoga nastade
podjela - on postade duboko uznemiren - i odvraanje zbog njegove sumnje u
sebe i podjele, zaboravljivosti i nepoznavanja sebe, i <onoga> to jest.
Njegovo samouzvisivanje i oekivanje da e shvatiti neshvatljivoga za njega je
postalo snano i bilo je u njemu. No kad je krenuo onkraj sebe, slijedile su ga
bolesti, koje nastadoe iz njegove sumnje u sebe, naime iz injenice da nije
<dosegao i postigao> slave Oeve, onoga ija je uzvienost meu neogranienim
stvarima. Ali nije ga se domogao jer ga on nije primio.
Onaj kojeg je sam proizveo 78 kao jedinstveni eon pourio je k onome to je
njegovo, a taj ga je njegov rod u Pleromi napustio jer je bio stvoren s
nedostatkom, kao i svi oni koji su na fantastian nain iz njega proizali, budui
da nisu njegovi.
Kada je onaj koji je sebe sama stvorio kao savrenog, sebe konano i proizveo,
postao je slab kao neka enska priroda koja je napustila svoj muki dio.
Iz onoga to samo po sebi bijae nepotpuno proizale su one stvari koje su
nastale iz njegove misli i [njegove] oholosti, dok je iz onoga to je u njemu
savreno on to ostavio i uzdignuo [se] do onih koji su njegovi. Bio je u Pleromi kao
podsjetnik za njega, kako [bi bio] spaen od svoje oholosti.
Onaj koji je stremio k visinama i onaj koji ga je sebi privukao ne bijahu jalovi, no
kada su proizveli plod u Pleromi, uznemirili su one nepotpune.
Nalik na Plerome su stvari koje nastae iz ohole misli, i one su oblija (Pleroma),
njihove preslike, sjene i prividi, kojima nedostaje razum i svjetlost, njima koji
pripadaju tatoj misli, budui da nisu proizvodi niega. Njihov 79 e svretak
stoga biti poput njihovog poetka: iz onoga to nije postojalo (oni e) se vratiti
onome to nee postojati. Oni su, meutim, sami po sebi vei, moniji i asniji od
imena koja su im pridodana, koja su [njihove] sjene. Kao odraz oni su prekrasni,
jer [lice] preslike obino preuzima svoju ljepotu od onoga to preslikava.
Miljahu o sebi da su bia koja postoje sama po sebi i bez izvora, jer nisu vidjeli
nita to je prije njih postojalo. [ivjeli] su stoga u neposluhu [i] pobuni te se
nisu ponizili pred onime zbog kojega su nastali.
eljeli su zapovijedati jedno drugome, nadjaati jedno drugo [u] svojem oholom
astohleplju, a u slavi koju posjedovahu nalazio se uzrok sustava koji e nastati.
Oni su prilike uzvienih stvari. U svakome od njih prisutna je udnja za moi, u
skladu s veliinom imena kojemu je svako od njih sjena, a svako zamilja da je
monije od ostalih.
Misao o ovima drugima ne bjee jalova, no kao i <oni> kojih su ovi sjene, jedino o
emu su mislili bilo je njihovo mogue potomstvo; 80 oni o kojima su mislili bili su
njihovi potomci. Stoga se dogodilo da su iz njih potekli brojni potomci, kao borci,
ratnici, kao izgrednici i otpadnici. Oni su bia neposluha, ljubitelji moi. Sva
druga bia te vrste bijahu se [rodila] iz ovih.
7. Preobraenje Logosa
Logos bijae uzrok onih [koji] nastadoe i sve je vie bio u udu i za-panjen.
Umjesto savrenstva, vidio je nedostatak; umjesto ujedinjenja, vidio je podjelu;
umjesto stabilnosti [vidio je] nemire; umjesto [mira] bune. Niti ih je [mogao]
prisiliti da prestanu [voljeti] nemire, niti ih je mogao unititi. Bio je potpuno
bespomoan nakon to su ga njegova sveukupnost i njegova uzvienost
napustile.
Oni koji su nastali ne poznavajui same sebe, nisu znali niti za Ple- rome iz kojih
su iznikli niti za onoga koji bijae uzrokom njihova postojanja.
Budui da je bio okruen takvom nepostojanou, Logos nije nastavio proizvoditi
nita slino emanacijama, onome to je u Pleromi, slavama koje postoje u ast
Oca. Umjesto toga raao je 81 malene slabeljivce, [osakaene] bolestima kojima
je i sam bio osakaen. Bio je to puki privid stanja kakvo je bilo jedinstvo, koje je
bilo uzrok stvarima koje ne postoje same po sebi od poetka.
Sve dok on koji je proizveo te stvari s nedostatkom, i stoga potrebite, sve dok on
nije sudio onima koji su, protivno razumu, zbog njega nastali
- to je sud koji je postao osuda - on se do unitenja protiv njih borio, njih, to
jest protiv onih koji su se borili protiv osude i koje gnjev progoni, dok on (gnjev)
prihvaa i iskupljuje (ih) od njihova (lanog) miljenja i otpadnitva, budui da iz
njega dolazi obraenje koje se takoer zove "metanoia". Logos se okrenuo
[drugom] miljenju i drugoj misli. Odvrativi se od zla, okrenuo se dobrim
stvarima. Nakon obraenja uslijedila je misao o stvarima koje postoje i molitva za
onoga koji se obratio dobru.
Prvi kojemu se molio i prvi kojega se sjetio bio je onaj koji je u Ple- romi; potom
(se sjetio) svoje brae, pojedinano a (ipak) uvijek jednoga s drugim; a potom
svih njih skupa; no prije svih njih sjetio se Oca. 82 Molitva sporazuma bila mu je
na pomo pri njegovu povratku i (pri povratku) Sveukupnosti, jer je uzrok tome
to se sjetio onih koji su od poetka postojali bio taj to su se oni njega sjetili. Ovo
je misao koja zove izdaleka, vraajui ga nazad.
Sva njegova molitva i sjeanje bile su brojne moi u skladu s tom gra-nicom. Jer u
njegovoj misli nema nieg jalovog.
Moi bijahu dobre i vee od moi prilika. Jer one koje pripadaju prilici takoer
pripadaju naravi [lanosti]. Iz privida slinosti i ohole misli dogodilo se da su
postale to su postale. A porijeklo svoje vuku iz misli koja [ih] je prva poznavala.
Kome ta spomenuta bia pripadaju? Ona su poput zaborava i tekog sna; poput
onih koji sanjaju uznemirujue snove i kojima san nadolazi dok im - njima koji
sanjaju - veliki teret lei na grudima. Druga su za njega poput nekih bia od
svjetlosti, eljna izlaska sunca, jer u njemu su vidjela snove koji su bili doista
slatki. 83 To je odmah zaustavilo emanacije misli i one vie nisu imale svoje
bivstvo niti su vie imale asti.
Iako nije jednak onima koji su prapostojali, ako ovi bijahu nadmoni prilikama,
samo su po njemu bili uzvieniji od tih drugih, jer oni nisu od dobre namjere.
Oni nisu stvoreni iz bolesti koja nastade, od koje je dobra namjera, ve (iz) onoga
koji je traio prapoetno. Kada se pomolio, uzvisio je sebe sama do dobroga i
posijao u njih sklonost ka traganju i molitvi velianstvenome prapoetnom te je
posijao u njih misao o njemu, tako da misle da je neto vee od njih prije njih
postojalo, iako oni nisu razumjeli to je to bilo. Zainjui sklad i uzajamnu ljubav
kroz tu misao, postupali su u jedinstvu i slozi, budui da su iz jedinstva i sloge
primili i svoje vlastito bie.
I bijahu jai od onih koji su udjeli za moi, jer bili su tovaniji 84 od onih prvih,
koji su isprva bili uzdignuti iznad njih. Oni se jo nisu ponizili. Miljahu o sebi da
su bia koja potjeu samo od sebe i koja su bez izvora. Kako su isprva stvarali u
skladu sa svojim vlastitim roenjem, dva su se reda meusobno napala, borei se
za prevlast zbog naina svojeg bivanja. Kao posljedica toga bijahu uronjeni u sile i
naravi u skladu sa uvjetima svojeg meusobnog napada, budui da su
posjedovali udnju za moi i sve druge stvari te vrste. Tata ljubav za slavom
upravo iz takvih stvari privlai sve njih ka udnji za moi, iako nitko od njih ne
posjeduje uzvienu misao niti je priznaje.
Moi ove misli pripremljene su u djelima <onih> prapoetnih, onih ija su ovi
predoenja. Jer taj je red bio u uzajamnom skladu, no borio se protiv reda onih
koji su oblija, dok je red onih od oblija ratovao sam protiv predoenja i
djelovanja protiv sebe i to zbog gnjeva. 85 Iz toga to [...] njih [...] jedan drugoga,
mnogi [...] nuda ih je nagnala [...] i moda prevlada [... ] nije bilo mnotvo [... ] i
njihova zavist i njihov [... ] i njihov gnjev, i nasilje, i udnja, i prevladavajue
neznanje proizvodi prazne materije i sile raznih vrsta, koje su u velikom broju
meusobno izmijeane; dok je um Logosa, njega koji bijae uzrok njihova zaea,
bio otvoren za otkrivenje nade koja e mu doi odozgo.
8. Emanacija Spasitelja
Logos pokreta polagao je nade i oekivanja o uzvienome. to se onih od sjene
tie, odvojio se od njih u svakom pogledu, budui da se oni bore protiv njega i
uope se pred njim ne ponizuju. Bio je zadovoljan biima misli. to se tie
onoga koji je ovako uspostavljen i koji je unutar uzvienih granica, prisjeajui se
onoga koji je nepotpun, Logos ga je stvorio na nevidljiv nain, meu onima koji su
nastali u skladu s milju, u skladu s onime koji je bio s njima, dok ga ivotvorno
svjetlo nije obasjalo odozgo, onoga koji je zaet milju bratske ljubavi prapo-
etnih Pleroma.
Posrtanje, koje se dogodilo eonima Oca Sveukupnosti koji nisu patili, bijae im
dovedeno kao njihovo vlastito, na paljiv i ne zloban, ve neizmjerno sladak
nain. 86 [Dovedeno je] Sveukupnostima kako bi mogle biti pouene o
[nedostatku] od strane jedinstvenoga, od kojega su [samoga] sve one [primile
snagu] da unite nedostatke.
Red [koji] bijae njegov nastade od onoga koji je bio uzvien i onoga to se samo
stvorilo iz njega i iz cjelokupne savrenosti. Onaj koji je bio uzvien postade za
onoga koji je bio nepotpun posrednik kod emanacija eona koje nastadoe u
skladu sa stvarima koje postoje. Kada im se molio, one su pristale radosno i
spremno, budui da su bile sporazumne i skladno suglasne da valja pomoi
onome koji je nepotpun. Okupile su se, molei Oca u dobrohotnoj namjeri da doe
pomo odozgo, od Oca, za njegovu slavu, budui da onaj koji je nepotpun ni na
koji drugi nain nije mogao postati savren, osim ako bi to bila volja Plerome
Oca, koju je on privukao, otkrio, i pruio onome koji je bio nepotpun. Tada, iz
sklada, u nastaloj radosnoj spremnosti, oni su stvorili plod, koji je bio zaee iz
sklada, jedinstvo, vlasnitvo Sveukupnosti, otkrivanje lica Oeva, o kojemu su
eoni mislili dok su slavili i molili za pomo za svojeg brata, sa eljom u kojoj se
Otac ubrajao meu njih. Stoga su rado i spremno stvorile plod. A on je objavio
sporazum o otkrivenju svojeg jedinstva s njima - a to je njegov voljeni Sin. 87 A
Sin u kojemu se Sveukupnosti raduju obavio ih je poput ruha, ime je dao
savrenstvo onome koji je bio nepotpun i potvrdu onima koji su bili savreni, onaj
kojega se pravilno naziva "Spasiteljem" i "Iskupiteljem" i "Izuzetno ugodnim" i
"Ljubljenim", "Onim kojemu su molitve ponuene" i "Kristom" i "Svjetlou za
one imenovane", u skladu s onima iz kojih je stvoren, budui da je postao imena
poloaja [koja] su mu dana. I kojim ga se drugim imenom moe nazvati osim
"Sin", kao to ve rekosmo, kad je on znanje Oca, za kojeg je elio da ga
upoznaju?
Ne samo da su eoni stvorili lice Oevo kojemu su pjevali hvale, kao to smo ve
spomenuli, ve su proizveli i svoje; jer eoni koji slave stvorili su svoju pojavu i
svoje lice. Bili su stvoreni za njega poput vojske, kao za kralja, budui da bia
misli njeguju snanu povezanost i uzajaman sklad. Stvoreni su u mnogostrukom
obliku kako bi onaj kojem e se pruiti pomo mogao vidjeti one kojima se za
pomo molio. On isto tako vidi i onoga koji mu je pomo pruio.
Plod sporazuma s njime, kojega smo ranije spomenuli, podloan je moima
Sveukupnosti. Jer Otac je postavio Sveukupnosti unutar njega, i one koje su
prapostojale i one koji jesu, kao i one koji e tek biti. 88 On to bijae u stanju
(uiniti). Otkrio je one koje je postavio u njega. Nije ih dao kada mu [ih] je
povjerio. Upravljao je ustrojstvom svijeta u skladu s vlau koja mu je otprve
dana, i (u skladu) s moi zadatka. Zapoeo je stoga i proveo svoje otkrivenje.
Onaj u kojemu je Otac i onaj u kojemu su Sveukupnosti <bijae> stvoren prije
onoga kojem je nedostajao vid. On ga je pouio o onima koji tragaju za vidom
pomou sjaja te savrene svjetlosti. On ga je prvi usavrio u neizrecivoj radosti.
Usavrio ga je za sebe sama kao savrenog, a dao mu je i ono to svakom
pojedincu prilii imati. Jer to je odreenje prve radosti. I <on> nevidljivo posija u
njega rije kojoj je sueno da postane znanje. I dade mu mo da odvoji i izbaci iz
sebe one koji su mu neposluni.
On mu se, dakle, objavio. Ali onima koji su nastali zbog njega otkrio se u obliku
koji ih nadilazi. Jedan spram drugoga, oni su bili u neprijateljstvu. Iznenada, on
im se razotkrio i priao u obliku munje. I dokrajivi zamrenost u kojoj su se
meusobno nalazili, on ju je zaustavio 89 izne-nadnim otkrivenjem, koje im ne
bijae najavljeno niti su ga oekivali, a niti su za nj znali. I uplaie se zbog toga, i
padoe pred njim niice, budui da nisu mogli podnijeti pojavu svjetlosti koja ih je
zgromila. Onaj koji se ukazao bio je napad za dva reda. Kao to je biima misli
dano ime "maleni", zbog ega oni tek nasluuju da imaju uzvienoga, - on
postojae prije njih, - oni su u sebi zasijali uenje spram uzvienoga koji e se
ukazati. Pozdravie stoga njegovo otkrivenje i poklonie mu se. I postadoe
<njegovi> uvjereni svjedoci. Priznali su svjetlost koja je nastala kao neto
snanije od onih koji su se protiv njih borili. Bia prilika su, meutim, bila krajnje
uplaena, budui da nita o njemu nisu ula od poetka, naime da postoji vizija te
vrste. I padoe stoga u jamu neznanja koja se naziva "Vanjska Tama", "Kaos",
"Had" i "Bezdan". On je uspostavio ono to je bilo ispod reda bia misli, budui
da je bilo snanije od njih. Bila su dostojna vladati nad neizrecivom tamom,
budui da je ona njihova i da je to njihova sudbina. Dopustio je da i ona, takoer,
budu od koristi ustrojstvu koje e doi, 90 kojemu ih je i [dodijelio].
Velika je razlika izmeu otkrivenja onoga koji je nastao onome koji bijae
nepotpun i onima koji trebaju zbog njega nastati. Jer njemu se otkrio iznutra,
budui da je on s njime i njegov je supatnik, koji mu prua pokoj malo pomalo,
pomae njegovu rastu, podie ga i daje mu se u potpunosti za radost koju mu
prua vizija. Onima, meutim, koji su izvana, otkrio se brzo i na zapanjuju nain,
povukavi se naglo i ne dopustivi im da ga vide.
9. Pleroma Logosa
Kada je nepotpuni Logos prosvijetljen, zapoela je njegova Pleroma. Pobjegao je
od onih koji su ga isprva uznemiravali. Nije vie bio izmijean s njima. Svukao je
sa sebe onu oholu misao. Primio je mijeanje s Pokojem, kada su oni koji su mu
isprva bili neposluni, pokleknuli i pred njim se ponizili. I radovao se posjetu brae
svoje koja su ga posjetila. Slavio je i hvalio one koji su se ukazali kao pomo
njemu, dok je zahvaljivao to je pobjegao onima koji su se protiv njega pobunili, i
divio se i tovao veliinu i one koji su mu se odluno ukazali. Stvorio je vidljive
slike ivih lica, ugodne kao i [sve] to je dobro, koje postoje meu stvarima koje
postoje i slie im po ljepoti, iako im nisu jednake po istini, budui da nisu iz
sporazuma s njime, izmeu onoga koji ih je stvorio 91 i onoga koji mu se
razotkrio. No on djeluje u mudrosti i znanju, mijeajui Logos sa sobom u
potpunosti. Stoga su veliki oni koji su iz njega proizali, veliki kao i ono to uistinu
jest veliko.
Nakon to je ostao zapanjen ljepotom onih koji su mu se ukazali, on im iskaza
svoju zahvalnost za taj posjet. Logos je to uinio kroz one od kojih je primio
pomo, a za postojanost onih koji su zbog njega nastali, kako bi primili neto
dobro, jer mislio je moliti za ustrojstvo svih onih koji su iz njega proizali, koje je
postojano, kako bi ih to uspostavilo. Stoga su oni koje je stvorio s namjerom u
koijama, kao i oni koji su nastali, oni koji su se ukazali, kako bi proli sva mjesta
stvari koje su ispod i kako bi svatko dobio mjesto koje je ustanovljeno poput
njega. To je unitenje za bia prilika, ali je za bia misli dobrostiv in, otkrivenje
[Ponavljanje rijei nastalo pogrekom] onih koji su iz ukaza, to bijae jedinstvo u
patnji, dok su oni sjeme koje nije nastalo samo od sebe.
Onaj koji se ukazao bijae lice Oca i sklada. On bijae ruho (sainjeno) od svake
milosti i hrana za one koje je Logos stvorio dok je molio, slavio i tovao. 92 To je
onaj kojega je slavio i tovao dok je gledao one kojima se molio, kako bi ih
usavrio kroz slike koje je stvorio.
Logos je jo vie pridodao njihovoj uzajamnoj pomoi i nadi u obeanje, budui
da imaju radost i obilje pokoja, kao i ista zadovoljstva. Stvorio je one kojih se
sjeao od poetka, dok nisu bili s njime, (stvorio ih je) tako da posjeduju
savrenstvo. [Ponavljanje rijei nastalo pogrekom] Dok je onaj koji pripada viziji
s njime, on postoji u nadi i vjeri u savrenog Oca, isto kao i Sveukupnosti. On mu
se ukazuje prije nego se s njime izmijea kako oni koji su nastali ne bi nestali pri
pogledu na svjetlost, budui da ne mogu prihvatiti taj veliki, uzvieni lik.
Misao Logosa, koji se vratio svojoj postojanosti i vladao onima koji su zbog njega
nastali, nazvana je "Eonom" i "Mjestom" svih onih koje je stvorio u skladu s
ukazom, a naziva se jo i "Sinagogom Spasenja", budui da se on izlijeio od
rasprenja, koje je raznolika misao, i da se vratio jednoj jedinoj misli. Ona se isto
tako naziva i "Riznicom" zbog pokoja kojeg je primio, pruajui (ga) sebi samome.
93 Naziva se i "Nevjestom" zbog radosti onoga koji mu se dao u nadi da e iz te
zajednice nastati plod i koji mu se ukazao. Naziva se i "Kraljevstvom" zbog
postojanosti koju je primio, dok se raduje prevlasti nad onima koji su se protiv
njega borili. Naziva se i "Radou Gospodina" zbog zadovoljstva u [koje se]
zaogrnuo. S njime je svjetlost, koja mu prua naknadu za dobre stvari koje su u
njemu, a (s njime je) i misao o slobodi.
Eon o kojemu smo ranije govorili nalazi se iznad dva reda onih koji se meusobno
bore. On nije sudrug onih koji imaju prevlast, i nije umijean u bolesti i slabosti,
stvari koje pripadaju misli i prilici.
Ono u emu se Logos uspostavio, savren u radosti, bijae eon, koji je imao oblik
materije, ali i ustroj uzroka, a to je onaj koji se razotkrio. (Eon bijae) slika onih
stvari koje su u Pleromi, onih stvari koje nastaju iz obilja veselja onoga koji postoji
u radosti. Ono, tovie, lice onoga koji se razotkrio, bijae iskreno i pozorno i puno
obeanja za ono to je trailo. Ono je imalo sve oznake Sina, njegovu bit, njegovu
mo i njegov oblik, njega kojeg je on volio i s kojim bijae zadovoljan 94 te kojega
je na blagi nain zaklinjao. Bila je to svjetlost, elja za ustolienjem, volja za
primanjem nauka i oko za viziju, svojstva koja je dobio od uzvienih. Bila je to i
mudrost njegova miljenja, za razliku od stvari koje su ispod ustrojstva. Bila je to i
rije za govorenje i usavravanje stvari te vrsti. A upravo su te stvari od njega
preuzele oblik, ali u skladu sa slikom Plerome, imajui oeve koji su bili ti koji su
im podarili ivot, i svaka je bila preslika svakoga od lica, koja su oblici mukosti,
budui da nisu od bolesti koja je enskost, nego od onoga koji je tu bolest ve
ostavio iza sebe. Ime toga je "Crkva", jer u skladu oni su nalik na sklad skupa onih
koji se razotkrie.
Ono to nastade na sliku svjetlosti takoer je savreno, utoliko to je slika jedne
postojee svjetlosti, naime Sveukupnosti. ak i da je manje vrijedno od onoga na
iju je sliku nastalo, ono je ipak nedjeljivo, budui da je lice nedjeljive svjetlosti.
Oni, meutim, koji su nastali na sliku svakog pojedinog eona, oni su u svojoj biti u
onome koga smo ranije spomenuli, no nisu mu jednaki po moi, jer ona (mo) je u
svakome od njih. U tome meusobnome mijeanju oni posjeduju jednakost, 95 no
nijedan od njih nije odbacio svoja pojedinana svojstva. Stoga su oni strasti
(patnje), jer strast (patnja) je bolest, budui da nisu proizvodi sporazuma
Plerome, ve ovoga, preuranjenoga, prije nego to je primio Oca. Iz tog razloga
sporazum s njegovom Sveukupnou i voljom bijae dobrostiv in za ustrojstvo
koje je tek imalo nastati. Dano im je da prou mjestima koja se nalaze ispod,
budui da ta mjesta ne mogu prihvatiti njihov iznenadan, brz dolazak, osim ako
(ne dou) pojedinano, jedan po jedan. Njihov je dolazak nuan, jer s njime e
sve biti usavreno.
Ukratko, Logos je primio viziju svih stvari, onih koje su prapostojale i onih koje su
sada, kao i onih koje e tek biti, budui da je njemu povjereno ustrojstvo svega
onoga to postoji. Neke stvari ve su u onima koje su spremne za nastajanje, no
sjeme koje e postati nosi on u sebi, zbog obeanja koje je pripadalo onome to je
zamislio, kao neto to pripada sjemenju koje e nastati. I on je stvorio svoje
potomstvo, to jest otkrivenje onoga to je zamislio. Neko se vrijeme, meutim,
sjeme obeanja uva, tako da oni kojima je postavljen zadatak mogu biti
postavljeni dolaskom Spasitelja i onih koji su s njime, onih koji su prvi u znanju i
slavi Oca.
10. Ustrojstvo
Prilino je iz 96 molitve koju je on izmolio i obraenja koje se zbog toga dogodilo
da neki ieznu, a drugi se okoriste, dok e se neki opet odvojiti. On je prvi
pripremio kaznu za one koji su neposluni, koristei se moima onoga koji se
ukazao, onoga od kojeg je primio vlast nad svim stvarima, kako bi se od njega
odvojio. Onje taj koji je ispod i on se takoer dri po strani od onoga to je
uzvieno, dok ne pripremi ustrojstvo svega onoga to je izvanjsko i svakome da
za njega predvieno mjesto.
Logos je isprva uspostavio sebe, kada je uljepao Sveukupnosti, kao temeljno
naelo, uzrok i vladara stvari koje e tek nastati, poput Oca, onoga koji je bio
uzrok ustanovljenja, koje e prvo iza njega postojati. On je stvorio prapostojee
slike, koje je stvorio u hvali i slavljenju. Uljepao je potom mjesto za one koje je
stvorio u slavi, koje se zove "Raj" i "Uitak", "Radost koja daje ivot" i "Radost",
koje prapostoji. I od svake dobrote koja postoji u Pleromi ono uva sliku. Uljepao
je potom kraljevstvo, nalik gradu ispunjenom svime to godi, kao to su bratska
ljubav i neizmjerna velikodunost, ispunjeno 97 svetim duhovima i monim
silama koje njime upravljaju, a koje je Logos stvorio i ustoliio u moi. Potom (je
uljepao) mjesto Crkve koja se u ovome mjestu okuplja, imajui oblik Crkve koja
postoji u eonima, koja slavi Oca. Nakon toga (uljepao je) mjesto vjere i
poslunosti, (koja izvire) iz nade, to je Logos primio kada se svjetlost ukazala;
potom (je uljepao mjesto) naravi, koja je molitva [i] zaklinjanje, nakon kojih
slijedi opratanje i rije o onome koji e se pojaviti.
Sva su duhovna mjesta u duhovnoj moi. Ona su odvojena od bia misli, budui
da je mo ustoliena u slici, koja razdvaja Pleromu od Lo- gosa, dok mo koja
prorie ono to e doi upravlja biima misli koja su nastala prema onome
prapoetnome te im ne doputa da se mijeaju sa stvarima koje su nastale po
vienju onih stvari koje su s njime.
Bia misli koja je izvana ponizna su; ona uvaju predoenje plero- matskog,
naroito jer dijele imena po kojima su lijepa.
Preobraenje je ponizno prema biima misli, a i zakon je ponizan prema njima,
(zakon) suda, koji je osuda i gnjev. Takoer je ponizna prema njima mo koja
odvaja one koji su ispod njih, alje ih daleko i ne doputa im 98 [da] se protegnu
preko bia misli i obraenja, a ta se (mo) sastoji u strahu i zbunjenosti,
zaboravu, uenju i neznanju, kao i onome to nastade na nain prilike,
uobraziljom. A i tim se stvarima, iako su zapravo niske, pridaju uzviena imena.
Nema znanja za one koji su iz njih proizali, ohole i eljne moi, neposlune i
licemjerne.
Svakome od njih dao je ime, budui da su dva reda u imenu. Oni koji pripadaju
misli i oni od predoenja zovu se "Desni", "Duevni", "Vatreni" i "Srednji". Oni
koji pripadaju oholoj misli i oni od prilika zovu se "Lijevi", "Hiliki", "Mrani" i
"Posljednji".
Nakon to je Logos ustoliio svakoga u njegovu redu, i slike i predodbe i prilike,
zadrao je eon slika kao ist od svih onih koji se protiv njega bore, budui da je to
mjesto radosti. Meutim, onima od misli otkrio je misao koju je sa sebe skinuo,
sa eljom da ih uvue u materijalnu zajednicu radi njihova sustava i prebivalita, i
kako bi dali poticaj za smanjenjem vlastita naginjanja ka zlu te ne bi vie uivali u
slavi vlastitog okruenja i bivali razrijeeni, ve kako bi radije uvidjeli svoju
bolest od koje pate 99 te zaeli ljubav i trajnu potragu za onim koji ih moe
izlijeiti od te njihove niskosti. Isto je tako nad one koji pripadaju prilici postavio
rije ljepote kako bi ih doveo u formu. I postavio je iznad njih zakon suda. I
postavio je nad njima moi koje su korijeni stvorili [u] svojoj udnji za moi. On ih
je [postavio] da nad njima vladaju, kako bi se, bilo uz pomo prekrasne rijei, bilo
zbog prijetnje [zakona] ili iz moi udnje za moi, red mogao ouvati od onih koji
su ga sveli na zlo, dok je Logos njima zadovoljan, jer su od koristi za ustrojstvo.
Logos poznaje sporazum dva reda u udnji za moi. Njima i svima drugima
milostivo je ispunio elju. Svakome od njih dao je odgovarajui poloaj i
odreeno je da svatko od njih vlada nekim mjestom i djelovanjem. On uzmie do
mjesta onoga koji je uzvieniji od njega kako bi zapovijedao drugim mjestima u
djelovanju koje je za njega predodreeno djelovanje zbog naina njegova bivanja.
Kao posljedica toga postoje oni koji zapovijedaju i oni koji su potinjeni,
postavljeni na mjestima zapovijedanja i potinjavanja meu anelima 100 i
arhanelima, dok su djelovanja raznih vrsta i raznolika. Svaki arhont sa svojom
rasom i svojim potraivanjima na koja po svojoj sudbini ima pravo, im su se
pojavili, bijae uvar, budui da im je bilo povjereno ustrojstvo, a nijednome od
njih ne nedostaje mo zapovijedanja i nijedan nije bez kraljevstva od kraja
nebesa do kraja [zemlje], ak i do temelja [zemlje] i mjesta ispod zemlje. Postoje
kraljevi, gospodari i oni koji zapovijedaju, neki zadueni za kazne, drugi za
dijeljenje pravde, neki koji pruaju pokoj i iscjeljuju, drugi za uenje, trei pak za
uvanje.
Nad svim arhontima on postavi Arhonta kojemu nitko ne zapovijeda. On je
svima njima gospodar, to jest lice koje je Logos stvorio u svojoj misli kao
predoenje Oca Sveukupnosti. Njega zato krasi svako <ime> koje <je> njegovo
predoenje, budui da je obiljeen svim velianstvenim svojstvima. Jer i on se
zove "otac", "bog", "demiurg", "kralj", "sudac", "mjesto", "prebivalite" i "zakon".
Logos ga koristi kao svoju ruku, kako bi uljepao i djelovao na ono to je ispod, a
koristi ga i kao usta, kako bi izrekao ono to e biti pro- reeno.
to je izrekao, to i ini. Kad je vidio da su te stvari velike, dobre i lijepe, bio je
zadovoljan i radovao se, kao 101 daje on sam u svojoj vlastitoj misli bio onaj koji
ih je izrekao i uinio, ne znajui da poticaj unutar njega dolazi od duha koji ga na
odluan nain pokree onamo gdje eli.
to se tie stvari koje su iz njega nastale, on je o njima govorio i one su nastale
kao predoenje duhovnih mjesta koja smo ranije spomenuli u raspravi o slikama.
Ne samo <da> je radio, ve je takoer, kao onaj koji je postavljen za oca [svojeg]
ustrojstva, stvarao pomou sebe i sjemenja, ali i [po duhu] koji je odabran i koji
e sii kroz njega na mjesta koja su ispod. Ne samo da govori vlastite duhovne
rijei, <ve> na nevidljiv nain (govori) kroz duh koji poziva i zainje stvari koje
su vee od njegove vlastite biti.
Budui da je on u svojoj biti "bog" i "otac", [kao i] svaki drugi uzvien naslov,
mislio je da su to elementi njegove vlastite biti. Uspostavio je pokoj za one koji su
mu posluni, a za one koji su mu neposluni takoer je uspostavio kazne. Takoer,
s njime postoje raj, kraljevstvo i sve ono to postoji u eonu koji postoji prije njega.
Oni su vredniji od otisaka zbog misli koja je s njima povezana, a koja je, takorei,
102 sjena i ruho, jer ne vidi na koji nain stvari koje postoje zapravo postoje.
Uspostavio je radnike i sluge koji e mu pomagati u onome to ini i govori, jer,
gdje god radio, on je ostavio svoje lice i svoje prekrasno ime, da ini i govori o
stvarima o kojima on misli.
Na svoje je mjesto postavio slike svjetlosti koja se ukazala, kao i [onih stvari koje
su] duhovne, iako bijahu od njegove vlastite biti. Jer tako ih je slavio na svakome
mjestu, budui da su bile iste od lica onoga koji ih je postavio i bijahu
uspostavljene: rajevi i kraljevstva i pokoji i obeanja i mnotvo slugu njegove
volje, i iako su gospodari svojih podruja, postav-ljeni su ispod onoga koji je
gospodar, onoga koji ih je postavio.
Nakon to ga je tako posluao, kako i dostoji, o svjetlima koja su izvor i sustav,
postavio ih je iznad ljepote onoga to je ispod. Nevidljivi duh ga je pokrenuo na
taj nain, kako bi 103 poelio upravljati kroz vlastitog slugu, kojega je takoer
koristio kao ruku i kao usta i kao svoje vlastito lice, (a njegov sluga je) ono to
on donosi, red i prijetnja i bojazan, kako bi oni [s] kojima je inio djela u neznanju
mogli prezreti poredak koji [im je dan] na uvanje, budui da su sputani
[okovima] arhonata koji su [vrsto] na njima.
Cijeli poredak materija [podijeljen je] na tri dijela. [Snane] moi koje je duhovni
Logos stvorio iz fantazije i oholosti ustoliio je u prvom duhovnom redu. Potom je
one (moi) koje su ove proizvele svojom udnjom za moi postavio na srednju
razinu, budui da su to moi ambicije, kako bi vrile vlast i zapovijedale poretku
koji je ispod njih koristei prisilu i snagu. One koji su nastali iz zavisti i
ljubomore, kao i sve druge potomke ovovrsne naravi, postavio je u sluniki red
da upravljaju krajnjim stvarima i zapovijedaju svima onima koji postoje i cijelom
podruju stvaranja, a to su oni od kojih potjeu bolesti koje brzo unitavaju, koji
eljno ude zaeti i koji su neto na mjestu iz kojeg potjeu i kamo e se vratiti. I
zato on iznad njih postavi snane sile da [neprestano] rade na toj stvari, kako bi
104 potomci onih koji postoje takoer mogli trajno postojati. Jer to je njihova
slava.
Drugi dio
11. Stvaranje materijalnog ovjeanstva
Materija koja tee kroz svoju formu uzrok (je) po kojemu nevidljivost koja postoji
kroz moi [... ] za sve njih, jer [...], jer one e zaeti prije njih i [unititi.]
Misao koja je postavljena izmeu onih s desna [i] onih s lijeva mo je [zaea]. Svi
oni koje e [oni prvi] poeljeti stvoriti kao, takorei, svoju projekciju, poput sjene
koju tijelo baca te ga ona slijedi, one stvari koje [su] korijen vidljivih stvorenja, to
jest cijela priprema ureavanja slika i predoenja i prilika, nastali su zbog onih
kojima treba obrazovanje i uenje i oblikovanje, kako bi ono to je maleno moglo
rasti, malo pomalo, kao kroz zrcalnu sliku. Jer upravo je iz tog razloga on na
koncu stvorio ovjeanstvo, pripremivi prvo i osiguravi za nj stvari koje je za nj
stvorio.
Stvaranje ovjeanstva je poput stvaranja svega ostaloga. Duhovni Logos
potaknuo ga je na nevidljiv nain, usavrivi ga kroz 105 Demi- urga i njegove
aneoske sluge, koji su sudjelovali u inu [oblikovanja] u [velikom broju, kad se]
posavjetovao sa svojim arhontima. Poput sjenke je zemaljski ovjek, da bi mogao
biti poput [onih] koji su odsjeeni od Sveukupnosti. Isto tako, on je neto to su
svi oni pripremili, i oni s lijeva i oni s desna, budui da svaki od redova daje oblik
[...], u kojemu on postoji.
[... ] koje je stvorio nepotpuni, bolesni Logos rodio, nije mu sliilo, budui da ga je
stvorio iz [zaboravljivosti], neznanja, nepotpunosti i na svaki drugi lo nain, iako
je Logos dao prvi oblik kroz Demiurga iz neznanja, kako bi nauio da onaj uzvieni
postoji i kako bi spoznao da [ga] treba. To je ono to je prorok nazvao "ivim
Duhom", "Dahom uzvienih eona" i "Nevidljivim", a to je iva dua koja je
podarila ivot sili koja isprva bijae mrtva. Jer ono to je mrtvo jest neznanje.
Prilii nam objasniti poneto o dui prvog ljudskog bia, naime da je ona od
duhovnog Logosa, dok stvoritelj misli da je njegova, budui da je iz njega dola
kao iz usta kroz koja diemo. Stvoritelj je takoer poslao dolje due iz svojega
bivstva, budui da on takoer ima mo raanja, 106 jer on je neto to je
nastalo iz predoenja Oca. I oni s lijeva su takoer stvorili vlastite ljude, budui da
posjeduju priliku <bia>.
Duhovno je bivstvo [jedna jedina stvar] i jedno jedino predoenje, [a] njezina
slabost je odreenje [u mnogim] oblicima. to se tie bivstva onih duevnih,
njegovo je odreenje dvostruko, budui da posjeduje znanje i ispovijedanje
uzvienoga te nije sklono zlu, budui da je sklono misli. to se materijalnog
bivstva tie, ono je drugaije i u mnogim oblicima, a ta je slabost postojala u
mnogim oblicima sklonosti.
Prvo ljudsko bie mijeano je uoblienje i mijeana tvorevina, nanos onih s lijeva i
onih s desna, i duhovna rije ija je panja podijeljena izmeu dvaju bivstava od
kojih uzima svoje bie. Stoga se kae da je raj zasaen za njega, kako bi mogao
jesti sa tri vrste drveta, jer to je vrt trostrukog reda i jer je to ono to prua
radost.
Plemenito i izabrano bivstvo koje je u njemu bijae uzvienije. Stvorilo ih je, a
nije ih ranilo. Oni stoga izdae zapovijed, zaprijetivi i nad- vivi nad njega veliku
107 opasnost, a to je smrt. Dopustio mu je da kua samo uitak u stvarima koje
su zle, dok mu sa drugog drveta (sa dvostrukim plodom) nije dopustio jesti, a jo
manje sa drveta ivota, kako [oni ne bi] stekli slavu [... ] njih i da [ne bi bili... ] po
zloj sili [koja] se zove "zmija". A on je lukaviji od svih zlih sila. Zaveo je ovjeka na
krivi put [kroz] odreenje onih stvari koje pripadaju misli i eljama. Naveo ga je
da prekri zapovijed kako bi umro. I on bi izbaen iz svakog uitka tog mjesta.
To bijae njegovo iskljuenje, kada je iskljuen iz uivanja stvari koje pripadaju
prilici i onih koje pripadaju predoenju. Bijae to djelo providnosti, kako bi postalo
jasno da nije dalek onaj dan kada e ovjek primiti radost stvari koje su vjeno
dobre i u kojima je mjesto pokoja. To je uredio duh kada je u poetku planirao da
ovjek iskusi veliko zlo, a to je smrt, koje je potpuno nepoznavanje Sveukupnosti,
i da iskusi sva zla koja iz tog zla proizlaze, kao i da nakon svih stradanja i briga
primi ono najvee 108 dobro, a to je vjeni ivot, odnosno vrsto poznavanje
Sveukupnosti i primanje svih dobrih stvari. Zbog prijestupa prvog ovjeka
zavladala je smrt. Postalo je uobiajeno ubiti svakog ovjeka kao iskaz [vlasti]
koja bjee dana [kao] kraljevstvo, zbog ustrojstva Oeve volje, o kojoj smo ranije
govorili.
Trei dio
12. Raznolikost teologija
Ako su oba reda, onaj s desna i onaj s lijeva, zdruena po misli koja je stavljena
izmeu njih, i koja im daje njihovo zajedniko ustrojstvo, dogaa se da oba djeluju
uz isto oponaanje svojih djela, pri emu djela onih s desna slie djelima onih s
lijeva, dok djela onih s lijeva slie onima s desna. Pa ako se dogodi da onaj zli red
nerazborito poini zlo, <mudri> ga red oponaa u obliku nasilnog ovjeka,
takoer inei zlo, kao daje rije o moi nasilnoga ovjeka. Drugom e prigodom
nerazboriti red pokuati initi dobro, inei sama sebe njemu nalik, budui da i
skriveni red to jednako revno ini. Ba kao to je u ustanovljenim stvarima, isto
(je) [tako] i sa 109 stvarima koje su postale. Budui da usporeuju neusporedive
stvari, oni koji nisu poueni nisu bili sposobni spoznati uzrok stvari koje postoje.
Stoga su uveli druge vrste (objanjenja) te su neki rekli da stvari koje postoje
imaju svoje bie prema providnosti. To su ljudi koji primjeuju postojanost i
usklaenost ina stvaranja. Drugi tvrde da je to neto strano. To govore ljudi koji
primjeuju razliitost, bezakonje i zlo sila. Neki pak tvrde da je stvarima koje
postoje sueno da se dogode. To su ljudi koji su se bavili tim pitanjem. Neki opet
tvrde da je to neto to je u skladu s prirodom. Neki kau da je to neto
samopostojee. Veina meutim, svi oni koji su doprli do vidljivih elemenata, ne
znaju nita vie nego ostali.
Oni mudri meu Grcima i barbarima napredovali su do moi koje su nastale po
fantaziji i oholoj misli. Oni koji su iz njih potekli, u skladu s meusobnim sukobom
i buntovnitvom koje je djelovalo u njima, govorili su na slian nain, oholo i
apstraktno, o stvarima za koje su mislili da su mudrost, iako je ta slinost bila
varka, jer mislili su da su dosegli istinu, 110 a ustvari su (samo) dosegli zabludu.
(Uinili su to) ne samo pridajui nia imena, ve se ini da su ih ometale i same
moi, kao da su one Sveukupnost. Tako se red upleo u borbu sam, zbog oholog
neprijateljstva jednoga [od potomaka] starijeg arhonta, koji postojae prije
njega. Stoga se nita nije dogaalo u sporazumu sa sudruzima, nita, ni filozofija
ni razne vrste medicine ni vrste retorike ni vrste glazbe ni vrste logike, ve su sve
to samo miljenja i teorije. Neizrecivost je vladala u neredu zbog neopisiva
svojstva onih koji vladaju i koji im daju misli.
to se tie onoga to je proizalo od <rase> Hebreja, stvari koje su zapisali hilici,
koji govore na nain Grka, moi onih koji misle o svima njima, onima "desnima",
moi koje sve njih potiu da misle o rijeima i predoenju, oni ih <iznjedrie>, oni
pokuae dosei istinu, i iskoristie smetene sile koje u njima djeluju. Poslije toga
dosegoe red nemijeanih, onaj koji je utemeljen, jedinstvo koje postoji kao
predoenje predoenja Oca. Ono nije nevidljivo 111 u svojoj naravi, no obavijeno
je mudrou, kako bi sauvalo oblik istinski nevidljivoga. Mnogi ga aneli stoga
nisu uspjeli vidjeti. Isto tako, neki drugi od hebrejske rase koju smo ve
spomenuli, pravednici i proroci, nisu rekli niti pomislili nita iz fantazije ili po
prilici ili iz ezoterinog razmiljanja, ve iz moi koja je djelovala u svakome od
njih i sluajui stvari koje su vidjeli i uli, govorili su o njima u [...]. Oni su jedni s
drugima u jedinstvenom skladu, na nain onih koji su u njima djelovali, budui da
uvaju vezu i uzajamni sklad prvenstveno putem ispovijedanja onoga koji je
uzvieniji od njih. A onaj koji je vei od njih uistinu postoji, i postavljen je zato jer
ga trebaju, a duhovni ga je Logos zaeo zajedno s njima kao onoga koji ima
potrebu za uzvienim, u nadi i oekivanju, u skladu s milju koja je sjeme
spasenja. I on je prosvjetljujua rije, koja se sastoji od misli i njegova
potomstva, kao i njegovih emanacija. Budui da pravednici i proroci, koje smo
ranije spomenuli, uvaju vjeroispovijed i svjedoanstvo o onome koji je velik,
preuzevi to od svojih oeva koji su 112 traili nadu i sluh, u njima lei zasijano
sjeme molitve i traganja, koje je zasijano u mnogima koji su traili okrepljenje. To
se ukazuje i zove ih da ljube uzvienoga te da objave te stvari kao neto to
pripada jedinstvu. A jedinstvo je ono to je u njima djelovalo dok su govorili.
Njihova vizija i njihove rijei ne razlikuju se zbog brojnosti onih koji im dadoe
viziju i rije. Stoga oni koji su sluali to su ovi imali za rei ne odbacuju nita od
toga, ve su prihvatili svete spise na drukiji nain. Njihovim su tumaenjem
utemeljili mnoge hereze koje meu idovima postoje sve do danas. Neke kau
da je Bog jedan i da je dao objavu u drevnim spisima. Drugi kau da je on
mnotvo. Neki kau da je Bog jednostavan i da je u naravi jedinstveni um. Drugi
kau da je njegovo djelovanje povezano sa utemeljenjem dobra i zla. Neki, pak,
kau da je on stvoritelj onoga to je nastalo. Drugi opet govore da 113 je stvarao
pomou anela.
Mnotvo ideja te vrste proizlazi iz mnotva oblika i obilja raznih vrsta spisa, onoga
to je proizvelo njihove uitelje Zakona. Proroci, meutim, nita nisu rekli po
vlastitom nahoenju, ve je svaki od njih (govorio) o stvarima koje je vidio i uo
kroz objavu Spasitelja. To je ono to je on objavio, pri emu je glavni predmet
njihova objavljenja ono to je svaki od njih rekao o dolasku Spasitelja, ovome
dolasku. Ponekad proroci
o tome govore kao da e to biti. Ponekad kao da Spasitelj govori kroz njihova
usta, kazujui kako e Spasitelj doi i iskazati naklonost onima koji ga nisu
upoznali. I nisu se jedan drugome pridruili u nekom zajednikom ispovijedanju
vjere, ve svaki od njih, na temelju onoga od ega je primio mo da o njemu
govori i na temelju mjesta koje je vidio, misli da e iz toga biti zaet i da e iz tog
mjesta doi. Niti jedan od njih nije znao odakle e doi niti tko e ga zaeti, ali
samo o njemu vrijedi govoriti, o onome koji e biti zaet i koji e patiti. to se tie
onoga to je bio ranije i onoga to on na vjenost jest, nezaet iz Logosa, onaj koji
ne osjea patnju i koji se utjelovio 114, on nije nadoao u njihovu misao. I to je
prikaz koji primie i bijahu potaknuti da daju, o njegovu tijelu koje e se ukazati.
Oni kau da je to stvoreno od svih njih, no to je prije svega od duhovnog Logosa,
koji je uzrok svih stvari koje su postale i od kojeg je Spasitelj primio svoje tijelo.
On je <to> zamislio pri otkrivenju svjetlosti, u skladu s rijeima obeanja, pri
njegovu otkrivenju iz sjemenog stanja. Jer onaj koji postoji nije sjeme stvari koje
postoje, budui da je zaet na kraju. No onome po kojemu je Otac odredio
objavu spasenja, onome koji je ispunjenje obeanja, njemu su pripadala sva ta
sredstva za ulazak u ivot, putem kojeg je siao na zemlju. Njegov je Otac jedan i
jedini je istinski njegov otac, nevidljiv i nespoznatljiv, neshvatljiv u svojoj prirodi,
koji je jedini Bog u svojoj volji i svojem obliku, koji je dao da ga se vidi, spozna i
shvati.
13. Utjelovljeni Spasitelj i njegovi pratioci
On je taj koji bijae na Spasitelj u voljnoj samilosti, koji je ono to i oni bijahu. Jer
zbog njih se on oitovao u nevoljkoj patnji. Oni su postali tijelo i dua - na
vjenost - koji ih dre i s propadljivim stvarima oni umiru. A to se tie onih koji
[nastadoe], 115 onaj nevidljivi ih je na nevidljiv nain pouio o sebi.
Ne samo daje <na sebe> preuzeo smrt onih koje je mislio spasiti, ve je takoer
prihvatio njihovu malenkost, u koju se spustie kada bijahu <roeni> u dui i
tijelu. (Uinio je to) jer je dopustio da bude zaet i roen kao dijete, u tijelu i dui.
Izmeu svih drugih koji su to dijelili, i onima koji su pali i primili svjetlost, on je
doao uzvien, jer je dopustio da bude zaet bez grijeha i oskvrnua. I bi zaet u
ivot, bivajui u ivotu jer su ono prvo i ono potonje u patnji i mijenjanju miljenja
Logosa koji je potaknuo, koji ih je ustoliio u tijelu i dui. On je taj <koji> je na
sebe preuzeo onoga koji je doao iz onih koje smo ranije spomenuli.
On nastade iz velianstvene vizije i nepromjenjive misli Logosa koji se vratio sebi,
nakon svog poticaja, iz ustrojstva, kao to i oni koji su s njime doli preuzee
tijelo, duu, potvrdu, postojanost i sud o stvarima. I oni su takoer namjeravali
doi.
Kada su pomislili na Spasitelja, oni su doli i [doli su] kada je on znao; takoer su
doli uzvieniji u emanaciji u skladu s tijelom od onih koji bijahu stvoreni
nedostatni, jer 116 na taj su nain i oni primili svoju tjelesnu emanaciju zajedno s
tijelom Spasitelja, kroz otkrivenje i mijeanje s njime. Ti drugi bijahu oni od
jednoga bivstva, a ono uistinu jest duhovno (bivstvo). Ustrojstvo je drukije. Ovo
je jedna stvar, ono je druga. Neki proizlaze iz patnje i podjele te im je potrebno
iscjeljenje. Drugi su iz molitve pa lijee bolesne, budui da su postavljeni kako bi
lijeili one koji su pali. To su apostoli i evanelisti. Oni su Spasiteljevi uenici i
uitelji koji trebaju poduku. Zbog ega su, onda, i oni sudjelovali u patnjama
koje su bile zajednike onima koji su iz patnje roeni, ako su uistinu tjelesni
proizvodi u skladu sa ustrojstvom, i Spasiteljem, koji nije sudjelovao u patnji?
Spasitelj bijae slika onog jedinstvenoga, onoga koji je Sveukupnost u tjelesnom
obliku. Stoga je ouvao oblik nedjeljivosti, zbog ega ne osjea patnju. Oni su,
meutim, slike svega to se oituje. Stoga preuzimaju djeljivost iz obrasca,
budui da su oblik uzeli za nasad koji je ispod [nebesa]. Isto tako, ovo 117
sudjeluje u zlu koje postoji na mjestima koja su dosegli. Jer volja je drala
Sveukupnost pod grijehom kako bi po toj volji on bio milosrdan prema
Sveukupnosti te bi oni mogli biti spaeni, dok je jedan jedini odreen da daje
ivot, a svi ostali trebaju spasenje. Zbog takvog (razloga) poe se primati milost
kako bi se primile asti koje Isus bijae proglasio, a koje bijahu doline da ih on
objavi ostalima, budui da je bilo postavljeno sjeme obeanja Isusa Krista, kojemu
smo sluili u (njegovu) otkrivenju i zajednitvu. Obeanje je sadravalo poduku i
povratak onome od ega su isprva potekli, od kojega imaju kap, kako bi se njemu
vratili, a to je ono to zovemo "iskupljenje". Ono je osloboenje iz suanjstva i
prihvaanje slobode. Na njegovim mjestima vlada suanjstvo onih koji bijahu
robovi neznanja. Sloboda je znanje o istini koja je postojala prije nego je
neznanje zavladalo, zanavijek bez poetka i kraja, kao neto dobro i spasenje
stvari, kao osloboenje iz ropske prirode u kojoj su patile.
Oni koji su stvoreni u niskoj misli tatine, to jest (misli) koja ide ka zlim stvarima
118 kroz misao koja ih nadolje [vue] ka elji za moi, oni u posjed primie
slobodu, iz obilja milosti koja je odozgo gledala djecu. To je, meutim, bilo
uzburkavanje strasti i unitenje onoga to je on u poetku od sebe odbacio, kada
ih je Logos od sebe odvojio, (Logos) koji bijae razlog njihove predodredenosti za
unitenje, iako <ih> je zadrao na kraju ustrojstva i dopustio im da postoje jer
ak i oni bijahu potrebni za ono to je bilo ureeno.
14. Trodioba ovjeanstva
ovjeanstvo nasta u tri osnovna tipa, duhovnom, duevnom i ma-terijalnom, to
odgovara trostrukoj naravi Logosa, iz kojega su stvoreni i materijalni i duhovni i
duevni. Svaki od tri osnovna tipa znan je po svome plodu. Za njih se nije isprva
znalo, ve tek po dolasku Spasitelja, koji obasja svece i otkri to svaki jest.
Duhovna rasa, koja je poput svjetlosti iz svjetlosti i poput duha iz duha, kada joj
se glava ukazala, potra odmah njemu ususret i odmah posta tijelo svojoj glavi.
Znanje je primila odjednom u otkrivenju. Duevna rasa je poput svjetlosti iz vatre,
jer je oklijevala primiti znanje 119 o njemu koji joj se ukazao. (Oklijevala je) ak i
vie da potri k njemu u vjeri. Umjesto toga, ona bijae pouena glasom i to je
bilo dovoljno, jer nije daleko od nade u skladu s obeanjem, budui da je primila,
kao jamstvo takorei, potvrdu o onome to e tek biti. Materijalna rasa je,
meutim, strana na svaki nain; budui da je mrana, ona se kloni sjaja svjetlosti
jer je njezina pojava unitava. A budui da nije primila svoje jedinstvo, ona je
poneto neumjerena i puna mrnje spram Gospodina u njegovu otkrivenju.
Duhovna e rasa primiti potpuno spasenje na svaki nain. Oni mate-rijalni primit
e potpuno unitenje na svaki nain, kao i svatko onaj tko mu se opire. Duevna
rasa, budui da je u sredini pri svojem stvaranju i oblikovanju, podijeljena je na
dvoje, jer jednako naginje i dobru i zlu. Njezin e odlazak biti iznenadan i ona e u
potpunosti pobjei ka onima koji su dobri. Oni koje je Logos stvorio u skladu s
prvim elementom svoje misli, kada se sjetio uzvienoga i molio za spasenje,
primaju spasenje [iznenada]. Oni e biti spaeni u potpunosti [zbog]
spasonosne misli. Kao to je i on stvoren, tako su [isto] i oni stvoreni iz njega 120,
bilo da su aneli ili ljudi. U skladu s ispovijedanjem vjere da postoji onaj koji je od
njih uzvieniji, i u skladu s molitvom i potragom za njime, i oni e postii
spasenje onih koji su stvoreni, budui da su oni iz naravi koja je dobra. Oni bijahu
postavljeni da najavljuju dolazak Spasitelja koji e doi i njegovo otkrivenje koje
je ve dolo. Bili oni aneli ili ljudi, oni zapravo primie bit svoga bia tek kada im
je on poslan kao usluga. Oni, meutim, koji su od misli udnje za moi, koji
nastadoe iz udarca onih koji su se protiv njega borili, oni koje je ta misao
stvorila, od njih e oni, budui da su izmijeani, primiti svoj kraj iznenada. Oni
koji e biti stvoreni iz udnje za moi koja im je dana na odreeno vrijeme i
odreen rok, koji e slaviti Gospodina slave i napustiti svoj gnjev, primit e
nagradu za svoju poniznost, koja je zanavijek. Oni, meutim, koji se ponose
svojim astohlepljem, i koji vole trenutanu slavu i zaboravljaju da im je mo
povjerena samo na odreeni rok i vrijeme kojim raspolau te iz tog razloga nisu
priznali da je Sin Boji 121 Gospodin svega i Spasitelj, a nisu ni izvedeni iz gnjeva
i slinosti sa onima zlima, njima e se suditi za njihovo neznanje i nerazumnost,
oni e patiti zajedno s onima koji su zastranili, i to svaki koji se odvratio; i jo vie
(zbog) zlih i neprilinih postupaka prema Gospodinu, koje mu uinie moi s
lijeva, to je ukljuivalo i njegovu smrt. Ustrajno su ponavljali rijei, "Postat
emo vladari svijeta ako bude ubijen onaj koji je proglaen kraljem svijeta", (rekli
su to) trudei se to postii, naime, oni ljudi i aneli koji nisu iz dobre naravi s
desna, ve iz mjeavine. I prvo izabrae da ih se tuje, iako je to bila samo
trenutana elja i udnja, dok se do vjenog pokoja stie putem poniznosti za
spasenje onih koji e biti spaeni, onih s desna. Nakon to priznaju Gospodina i
misao koja je mila crkvi, kao i pjesmu o onima koji su skupa s njom najponizniji,
inei ono to je njoj milo, dijelei s njom patnju i boli na nain onih koji
razumiju to je dobro za crkvu, oni e imati udjela u [njezinoj] nadi. Ovo treba rei
122 o pitanju kako se ljudi i aneli koji su iz reda onih s lijeva nau na putu ka
zabludi: ne samo da su zanijekali Gospodina i protiv njega kovali zle planove, ve
su usmjerili svoju mrnju, zavist i ljubomoru i prema Crkvi; i to je razlog za osudu
onih koji su poticali suenja Crkve.
15. Postupak obnove
Odabir dijeli tijelo i bit sa Spasiteljem, budui je poput brane lonice, zbog
svoga jedinstva i slaganja sa njime. Jer, prije bilo ega drugoga, Krist je doao
poradi nje. Poziv, meutim, zauzima mjesto onih koji se vesele branoj lonici te
su radosni i sretni zbog sjedinjenja mladoenje i mlade. Mjesto koje e imati poziv
jest u eonu slika, gdje se Logos jo nije pridruio Pleromi. I budui da je ovjek
Crkve zbog toga bio sretan i zadovoljan, jer tome se nadao, odvojio je duh, duu i
tijelo u ustrojstvu onoga koji misli da je jedinstvo, iako je unutar njega ovjek
koji je Sveukupnost - a on je sve troje. I iako je on pobjegao od [...] to 123 e
mjesta primiti, on takoer ima udove o kojima smo ranije govorili. Kada je
objavljeno iskupljenje, savreni ovjek primio je znanje odmah kako bi se urno
vratio svome stanju jedinstvenosti, mjestu odakle je doao, kako bi se vratio
ondje radosno, mjestu odakle je doao, mjestu iz kojega je potekao. Njegovi udovi
meutim, trebali su mjesto za poduku, koja je na ureenim mjestima kako bi
[oni] mogli primiti od njih slinost slikama i arhetipovima, poput zrcala, dok svi
udovi tijela Crkve ne budu na jednome mjestu i prime obnovu odjednom,
oitovani kao cijelo tijelo - naime obnovu u Pleromi. - Ono posjeduje poetni sklad
s uzajamnim sporazumom, a to je sklad koji pripada Ocu, dok Sveukupnosti ne
prime lice u skladu sa njime. Obnova dolazi na kraju, nakon to Sveukupnost
otkrije to je to, Sin koji je iskupljenje, to jest put k neshvatljivome Ocu, dakle
povratak prapoetnome, i (nakon) to se Sve-ukupnosti u njemu na pravi nain
otkriju, njemu koji je nepojmljiv i neizreciv, 124 nevidljiv i neshvatljiv, kako bi
primile iskupljenje. To ne bijae samo oslobaanje od vladavine lijevih niti samo
[bijeg] od moi onih s desna, za koje smo mislili da su robovi i sinovi, od kojih
nitko ne bjei a da odmah ponovno ne postaje njihov, ve je iskupljenje isto tako i
uzlaz [ka] stupnjevima koji su u Pleromi i [ka] onima koji su sami sebe imenovali, i
koji sebe pojme u skladu s moi svakoga od eona, a (to je) i ulazak u mjesto
tiine, gdje nema potrebe za glasom, za znanjem niti za stvaranjem predodaba,
ve (gdje) su sve stvari svjetlost i nemaju potrebu za prosvjetljenjem.
Ne samo da ljudi trebaju iskupljenje, ve iskupljenje isto tako trebaju i aneli,
zajedno sa slikom i ostatkom Pleroma eona i udesnim moima prosvjetljenja. Da
ne bismo dvojili o ostalima, ak i Sin sam, koji ima poloaj iskupitelja
Sveukupnosti, takoer [je trebao] iskupljenje 125
- on koji je postao ovjek - budui da je dao sebe za sve to mi trebamo, mi
od krvi i mesa, koji smo njegova Crkva. Kad je prvi put primio iskupljenje iz rijei
koja se na njega spustila, svi ostali primie iskupljenje od njega, naime oni koji ga
primie k sebi. Jer, oni koji primie onoga koji je primio (iskupljenje) primili su i
ono to je u njemu.
I stade se dijeliti iskupljenje meu ljudima od krvi i mesa, njegov prvoroenac,
njegova ljubav, Sin koji bijae utjelovljen, a aneli na ne-besima traili su da se
pridrue kako bi s njime bili udrueni na zemlji. Stoga se on naziva "Iskupljenjem
anela Oca", onaj koji je utjeio one koji su se muili pod Sveukupnostima radi
njegova znanja, budui da mu je milost dana prije nego bilo kome drugome.
Otac je posjedovao predspoznaju njega, budui da je u njegovoj misli bio prije
nego je ita nastalo, i budui da je imao one kojima ga je otkrio. Nedostatnim je
uinio onoga koji ostaje na odreeno vrijeme i rok, kao in slave za njegovu
Pleromu, budui da je to to je nepoznat razlog njegova stvaranja iz njegova
sporazuma [...] 126 o njemu. Kao to je primanje znanja o njemu oitovanje
njegova nedostatka zavisti i otkrivenje obilja njegove slatkoe, to je druga slava,
tako se isto otkrilo da je on uzrok neznanja, iako je takoer i zaetnik znanja.
U skrivenoj i neshvatljivoj mudrosti on je uvao znanje do kraja, dok se
Svekupnosti nisu umorile traganjem za Bogom Ocem, kojega nitko nije naao
vlastitom mudrou ili moi.
On daje sebe kako bi oni mogli primiti znanje o obilnoj misli njegove velike
slave, koju je dao, i (o) uzroku koji je dao i koji je njegova neprekidna zahvala, on
koji iz nepominosti svojeg savjeta otkriva sebe na vjenost onima koji bijahu
vrijedni Oca, koji je u svojoj prirodi nepoznat, kako bi primili znanje o njemu,
putem njegove elje da iskuse neznanje i njegove boli.
Oni za koje je isprva mislio da e dobiti znanje i ono dobro iz njega, oni su
namjeravali - to je mudrost Oca - iskusiti zle stvari i u njima se izvjebati kao [...]
za jedno vrijeme, [kako bi mogli] uivati [ono dobro] na vjenost. 127 Oni dre
mijenu i uporno odbacivanje i uzrok onih koji se protiv njih bore kao ures i
udesno svojstvo onih koji su uzvieni, tako da je bilo jasno da je neznanje onih
koji za Oca nee znati neto to je njihovo. Onaj koji im je dao znanje o njemu bio
je jedna od njegovih moi, koja im je omoguila da razumiju da se znanje u
punom znaenju zove "znanje o svemu onome na to se pomislilo", "blago",
"dodatak radi poveanja znanja", "otkrivenje onih stvari koje su bile poznate
isprva" i "put ka skladu i onima prapoetnima", to je poveanje onih koji su
napustili vlastitu veliinu, koja im je pripala u ustrojstvu volje, kako bi kraj mogao
biti poput poetka.
to se tie krtenja, koje u punom smislu postoji, u koje e se Sveu-kupnosti
spustiti i u kojem e se nalaziti, ne postoji drugo krtenje osim ovoga, koje je
iskupljenje u Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, kada se ispovijedanje ini po vjeri u
ta imena, koja su jedno jedino ime u evanelju 128, kada su povjerovali u ono
to imje reeno, naime da postoje. U tome je njihovo spasenje, njih koji su
povjerovali da postoje. To je nevidljivo dosezanje Oca, Sina i Duha Svetoga u
neupitnoj vjeri. I kada su im svjedoili, takoer su ih s vrstom nadom dosegli,
kako bi povratak k njima mogao postati savrenstvo onih koji su vjerovali u njih
i (kako bi) Otac postao jedno s njima, Otac, Bog, kojeg su ispovijedali u vjeri i koji
(im) je dao njihovo zajednitvo s njime u znanju.
Krtenje koje smo ranije spomenuli naziva se "ruhom onih koji ga ne svlae", jer
nose ga oni koji e se njime ogrnuti i oni koji primie iskup-ljenje. Ono se takoer
naziva "potvrdom istine koja nema pada". Na nepokolebljiv i nepromjenjiv nain
dohvaa one koji su primili [obnovu] dok je shvaaju. (Krtenje) se naziva
"tiinom" zbog mira i spokoja, a takoer se naziva "branom lonicom" zbog
sporazuma i stanja nedjeljivosti onih koji znaju da su ga spoznali. Takoer se
naziva 129 "svjetlou koja ne gasne i koja je bez plama", budui da ne daje
svjetlost, ali oni koji ga prime postaju svjetlost. Oni su ti kojima se ogrnuo.
(Krtenje) se takoer naziva "vjenim ivotom", koji je besmrtnost; i naziva se
"onime to je potpuno, jednostavno, u pravom smislu, ono to je ugodno,
neodvojivo, neuklonjivo, besprijekorno i neuznemirljivo, za onoga koji postoji za
one koji su primili poetak". Jer, to jo postoji to bi ga imenovalo osim "Boga",
budui da je on Sveukupnosti, jer ak
i ako mu se nadjene bezbroj imena, ona se izgovaraju jednostavno u odnosu
na njega. Kao to on nadilazi svaku rije, svaki glas i svaki um, kao to nadilazi
sve, svaku tiinu, tako je isto [Ponavljanje rijei nastalo pogrekom] sa onima koji
jesu ono to on jest. To je ono to oni nalaze da jest, neizreciv i nepojmljiv u
(svojemu) licu, nastanak u onima koji znaju, kroz njega kojeg su shvatili, a to je
onaj kojega oni slave.
16. Iskupljenje poziva
ak i u pitanju odabiranja 130 postoji mnogo vie stvari o kojima bismo mogli
neto rei jer ih prilii izrei, no bez obzira na to, po pitanju pozvanih - jer oni s
desna tako se zovu - neophodno je da se jo jednom na njih vratimo i nije nam od
koristi da ih zaboravimo. Govorili smo
o njima - Ako je dovoljno onoga to je malo potanje prethodilo, kako smo
onda govorili? Nedovoljno dobro - budui da sam govorio o svima onima koji su
proizali iz Logosa, bilo iz suda o zlima ili iz gnjeva koji se protiv njih bori i
odvraanja od njih, to je povratak ka uzvienima,
ili iz molitve i sjeanja na one koji su prapostojali, ili iz nade i vjere da e [oni]
primiti svoje spasenje iz dobrog djela, spasenje koje zavrijedie jer su bia iz
dobre naravi, tako (da) imaju uzrok za svoje zaee, koje je miljenje onoga koji
postoji. Nadalje (rekoh) da je, prije nego to se Logos za njih pobrinuo na nevidljiv
nain, i voljno, uzvieni pridonio toj misli, budui da bijahu za njime [potrebiti],
131 onime koji bijae uzrok njihova postojanja. Oni se nisu uzvisili kada su primili
spasenje, kao da nita prije njih nije postojalo, ve priznaju da postoji poetak
njihova postojanja i da ele ovo: da upoznaju onoga koji je postojao prije njih. No,
ponajvie (rekoh) da su se poklonili otkrivenju svjetlosti u obliku munje i da su
svjedoili da se ono ukazalo kao <njihovo> spasenje.
Ne samo oni koji su proizali iz Logosa, o kojima jedino rekosmo da e ostvariti
dobro djelo, ve takoer i oni koji su iz njih proizali u skladu sa dobrom naravi,
sudjelovat e u poinku u skladu s obiljem milosti. Isto tako i oni koji su stvoreni iz
elje za udnjom ka moi, budui da imaju u sebi sjeme udnje za moi, primit
e nagradu za (svoja) dobra djela, naime oni koji su inili dobro i oni koji su za
dobro bili predodreeni, ako s namjerom ele i ude napustiti tatu, svjetovnu
ambiciju te se dre zapovijedi Gospodina 132 slave umjesto trenutane asti,
nasljeujui vjeno kraljevstvo.
Valja nam sada ujediniti uzroke i posljedice za one koji su od milosti
i poriva, jer prilii rei ono to smo ranije spomenuli o spasenju svih onih sa
desna, svih onih nemijeanih i mijeanih, da jedne [s] drugima ujedinimo. Sto se
tie poinka, koje je otkrivenje oblika koji su vjerovali, (potrebno je) da ga
popratimo prigodnom raspravom. Jer kada smo priznali kraljevstvo koje je u
Kristu, pobjegli <smo> iz cijelog mnotva oblika, nejedinstva i mijena. Jer kraj
e primiti jedinstveno postojanje, kao to je jedinstven i poetak, u kojemu
nema muko
- ensko, rob - slobodnjak, obrezan - neobrezan, aneo - ovjek, ve su svi
jedno u Kristu. Kakva je oblika onaj koji isprva nije postojao? Otkrit e se da e
postojati. Koja je priroda onoga koji je bio rob? Zauzet e svoje mjesto uz 133
slobodnjaka. Jer oni e primati viziju sve vie po prirodi, a ne samo po malenoj
rijei, kako bi vjerovali, i to samo kroz glas, da je tomu tako, da je obnova onoga
to je bilo jedinstvo. ak i ako su neki uzvieni zbog ustrojstva, budui da su
postavljeni kao uzroci stvari koje su nastale, budui da su aktivniji kao prirodne
sile i budui da su eljeni zbog tih stvari, aneli i ljudi primit e kraljevstvo,
potvrdu [i] spasenje. To su, dakle, uzroci.
to se <njega> koji se utjelovio tie, oni su ne dvojei vjerovali da je on Sin
nepoznatog Boga, o kojem se ranije nije govorilo i kojega se nije moglo vidjeti.
Napustili su svoje bogove kojima su se ranije klanjali, kao i gospodare na nebu i
zemlji. I prije nego ih je preuzeo, dok je jo bio dijete, svjedoili su da je ve
poeo propovijedati, a kada je kao mrtav ovjek leao u grobu, [aneli] su
pomislili da je iv te su [primili] ivot 134 od onoga koji je umro. Prvo su zaeljeli
da se brojni obredi i uda, koji su se dogaali u hramovima u njihovo ime, vre
neprestano <kao> in ispovijedanja. To jest, to se moe initi u njihovo ime, kroz
njihov pristup njemu.
Pripremu koju nisu prihvatili oni odbacie zbog onoga koji nije bio poslan s tog
mjesta, no [dopustie] to Kristu, za kojeg su vjerovali da postoji u [tom] mjestu iz
kojega i oni uz njega dooe, mjestu bogova i gospodara kojima su se pokoravali,
klanjali im se i sluili u imenima koja dobie na zajam. - Dani su onome koji je od
njih istinski odreen.
- Nakon njegova uzaaa, meutim, oni dobie iskustvo spoznaje da je on
njihov Gospodin, iznad kojih nema drugih gospodara. Dadoe mu svoja
kraljevstva; digoe se sa svojih prijestolja; odrekoe se svojih kruna. On im se,
meutim, razotkrio, iz razloga koje smo ve spomenuli, njihova spasenja i
[povratka] dobroj misli sve do [...] 135 [...] pratilac i aneli [...] i obilje dobra [koje
oni inie] time. Bijahu im, stoga, povjereni obredi koji koriste odabranima, a
njihovu opainu uzvikuju do neba. Iskuavali su ih na vjenost zbog nedostatka
poniznosti iz nepogreivosti stvaranja, nastavljajui za njih s time sve dok sve
ne oivi i ne napusti ivot, a njihova tijela [ostanu] na zemlji, sluei sve njihove
[...], dijelei [s njima] njihovu patnju [i] progone i stradanja, koji su se posvuda
sruili na svece.
to se tie sluga <onog> zlog, iako zlo zavreuje unitenje, oni su u [...]. No zbog
[...] koje je iznad svih svjetova, koje je njihova dobra misao i savez, Crkva e ih
pamtiti kao dobre prijatelje i vjerne sluge, im primi iskupljenje [od onoga koji
dijeli] pomilovanje. Potom i
[milost] koja je u nevjestinoj [lonici] i [ ] u njezinu domu [ ]
u toj misli davanja i onog koji [...] 136 Krist je s njom [i] oekivanjem Oca
Sveukupnosti, jer ona e za njih stvoriti anele kao vodie i sluge.
I oni e misliti ugodne misli. Oni su njoj slube. Ona e im udijeliti pomilovanje za
sve ono o emu e eoni misliti. On je emanacija iz njih, tako da, kao to je i Krist
[proveo] svoju volju koju je [stvorio i] uzvisio veliajnosti Crkve [i] njoj ih dao,
tako da bude [njihova] misao. A ljudima daje [njihova] vjena poivalita, u
kojima e poivati, [ostavljajui] iza sebe sklonost nepotpunosti, dok ih mo
Plerome povlai navie u veliajnoj velikodunosti i slatkoi eona koji prapostoji.
To je priroda cjelokupnog zaea onih koje je imao kad ih je obasjao [svjetlou]
koju je razotkrio [...]. Kao to i njegov [...] koji e biti [...] tako isto i njegov
[gospodar] [dok] je samo mijena u onima koji su se promijenili. 137 koja [...] po
njemu [...] [...] ree, dok e hilici ostati sve do kraja zbog unitenja, jer nee odati
svoja [imena], ako [se budu] ponovno vratili k onome to [nee biti]. Dok su bili
[...] nisu bili [...] ali bijahu od koristi [u] vrijeme dok su [u tome] bili s njima, iako
nisu bili [... ] isprva. Ako [...] initi neto drugo to se tie nadzora nad
pripremama, [...] prije njih. - Jer iako neprestano koristim te rijei, njegov smisao
nisam razumio. - Neki [starjeine ...] njega [veliinu.] 138 svi [...] aneli [...] rije i
[zvuk] trublje on e objaviti veliki i potpuni oprost sa prelijepog istoka, iz
nevjestine lonice koja je ljubav Boga Oca [... ] u skladu s moi koja [... ] veliine
[... ] slatkoe [... ] njega, jer on sebe razotkriva veliajnostima [...] svoje dobrote
[...] hvala, vladavina, [i] [slava] kroz [... ] Gospodina Spasitelja, Iskupitelja svih
onih koji pripadaju onome koji je ispunjen Ljubavlju, kroz njegova Duha Svetoga,
od danas pa na vijeke vjekova. Amen.
IVANOV APOKRIF (II,1,III,1, IV, 1 i BG 8502,2)
Uvod:
FREDERIK WISSE
Ivanov apokrif znaajno je djelo mitolokog gnosticizma. Uzimajui kao okvir
otkrivenje koje uskrsli Krist predaje Ivanu, sinu Zebedeja, ovaj traktat nudi vrlo
jasan prikaz stvaranja, pada i spasenja ovjeanstva; mitoloki je opis u velikoj
mjeri nastao po uzoru na prva poglavlja Knjige Postanka. Zapisi crkvenih otaca
ukazuju na to da su neki od njih bili upoznati sa sadrajem Ivanovog apokrifa:
uenja izvjesnih gnostika koje je opisao Irenej vrlo su slina kozmolokim
uenjima u ovome traktatu. Iako Irenej po svemu sudei nije poznavao Ivanov
apokrif u ovome obliku, izvjesno je da je glavni dio uenja iz traktata postojao
prije 185. g. n. e., kad je nastalo Irenejevo djelo Protiv hereza. Ivanov apokrif
koristio se u Mezopotamiji sve do VIII. stoljea.
Ivanov apokrif nudi odgovore na dva osnovna pitanja: Koje je porijeklo zla? Kako
moemo pobjei od zala ovoga svijeta i vratiti se u na nebeski dom?
Kozmogonija, usprkos egzotinim detaljima, takoer trai odgovore na ova
pitanja. Najvie se boanstvo definira uz pomo apstraktnog grkog koncepta
savrenstva, savrenstva koje iskljuuje antropomorfizam i bilo kakvu upletenost
u svijet. Iz ovog vrhovnog boanstva emaniraju bia svjetlosti, ukljuujui i
Krista i Sofiju.
Po Ivanovu apokrifu do pada je dolo kada je Sophia poeljela roditi bie bez
odobrenja mua ili velikog Duha, stvorivi tako monstruoznog stvoritelja-boga
Yaldaba- otha, koji je posjedovao neto od majinih moi svjetlosti. Yaldabaoth
stvori anele da vladaju svijetom i pomognu u stvaranju ovjeka; sam ovjek
stvoren je na sliku savrenog Oca, koja se odrazila u vodi. ovjek je oivio kada
Yaldabaoth na prijevaru biva naveden da udahne u njega mo svjetlosti. Time
izmeu moi svjetlosti i moi tame otpoinje neprekidna borba za vlast nad
onime to je u ovjeku boansko. Zle si-le smjetaju ovjeka u materijalno tijelo
kako bi ga drale zatoenim, te stvaraju enu i seksualnu udnju kako bi se ono
boansko im vie rasprilo i otealo mu bijeg. Naposljetku Krist biva poslan na
zemlju da spasi ovjeanstvo, podsjeajui ljude na njihovo nebesko porijeklo.
Samo se oni koji posjeduju ovo znanje i koji su ivjeli asket-skim ivotom mogu
vratiti u kraljevstvo svjetlosti; ostali se uvijek iznova raaju sve dok konano ne
prihvate spasonosno znanje.
Poznate su nam tri verzije Ivanovog apokrifa. III, 1 i BG,2 predstavljaju neovisne
koptske prijevode kraeg grkog revidiranog teksta. Ovdje je preveden onaj dui
revidirani tekst. Brojevi stranica i redaka dani su za II,1, osim u IV,1 ouvanog
teksta, to je zbog pisarske greke bilo izostavljeno iz II,1.
II 1-32, 9=IV 1, 1-49,28
Nauk [spasiteljev], i [otkrivenje] otajstava, [i] onoga to u tiini lei skriveno, [ak
i onoga ime] pouavae Ivana, uenika [svoga].
[A] jednoga [dana] Ivanu, [bratu] Jakovljevu - obojica su sinovi Ze- bedejevi - u
blizini hrama prie farizej imenom Arimanij, i ree mu, "Gdje je gospodar tvoj
[kojega] si slijedio?" A on mu [ree], "Vratio se [tamo] odakle je i doao." Farizej
[mu ree, "Prijevarom vas je taj Na- zareanin] zaveo, i napunio vam [ui laima],
i zatvorio je [vaa srca (i) odvojio vas] od predaja [vaih oeva."]
[Kako] ja, [Ivan] uh ove rijei, [okrenuh] se od hrama i [otioh na samotno
mjesto]. I s velikom tugom [u srcu, rekoh], "Kako [je imenovan] spasitelj, i zato
ga je [Otac] poslao [na ovaj svijet], [i tko je njegov] Otac koji [ga posla, i kakav]
je [taj] eon [kamo emo otii?] I to je [mislio kad namje rekao], 'Ovaj eon [u koji
odlazite je od vrste [vjenih] eona', [a nije nas pouio] nita [o tom potonjem."]
I odmah, [im to pomislih], gle! [nebo se rastvori i] zasja sve pod kapom
nebeskom stvoreno, i [itav se svijet] zatrese. 2 [Uplaih se, i] vidjeh u svjetlu
kako kraj mene [stoji mladi]. I pred mojim oima od mladia [posta] starac, pa
[promijeni svoj] lik (opet) i pretvori se u slugu. Ne bijae to [mnotvo] preda
mnom, ve [oblije] u svjetlu mnogostrukih oblika, i [oblija] se pojavljivahu
jedno kroz drugo, [a] to je [oblije] imalo tri oblika.
I ree mi, "Ivane, Ivane, zato sumnja, i zato [se] boji? Ova ti je slika poznata,
nije li tako? - ne boj se! - Ja sam onaj koji je [s vama] zauvijek. Ja [sam Otac], ja
sam Majka, ja sam Sin. Ja sam onaj neokaljani i vjeni. I [dooh sad da te
pouim to jest [i to bjee] i to e doi i [proi], kako bi [spoznao] ono
neotkriveno [i ono otkriveno, i kako bih te pouio] o [nepokolebljivoj rasi]
savrenog [ovjeka]. [Podigni, stoga] svoje [lice] i [pouj] ono to u ti danas
[rei], [i] [prenesi to svojim] srodnim duama koji [su od nepokolebljive] rase
savrenog ovjeka."
[I zamolih ga] da [to ujem, a on mi ree], "Onaj Jedini jest kraljevstvo nad
kojime nita drugo ne postoji. [On je taj koji postoji] kao [Bog] i Otac svekolikosti,
Onaj [nevidljivi] koji je iznad [svega, i koji postoji kao] vjenost, [u] istoj svjetlosti
koju nijedno [oko] ne moe vidjeti.
On [je] nevidljivi [Duh] o kojem nije prikladno [misliti] kao o bogu, ili emu
slinome. Jer, on je uzvieniji od bogova, i nita drugo nad njime ne postoji, niti
3 je itko njemu gospodar. [On] ne [postoji] u neemu niemu [od sebe, jer sve to
postoji] postoji u njemu. (IV 4, 9-10: [On je taj koji je uspostavio]) sebe. [On je
vjean], jer njemu [nita ne] treba, jer [on] je potpuno savrenstvo. Njemu nita
nije [nedostajalo] [to] bi ga upotpunilo; [jer] on je uvijek savren u [svjetlosti].
On je [bezgranian], jer, nitko [prije njega] nije postojao da mu postavi granice.
On je neistraiv [jer] nije postojao nitko prije njega tko bi [ga prouio. On je]
neizmjeran jer nije [bilo] nikoga [prije njega tko bi ga izmjerio]. [On je nevidljiv jer
ga nitko] nije vidio. [On je vjean] jer [postoji] na vjenost. On je [neopisiv jer]
nije bilo nikoga prije njega tko bi ga pojmio i [o njemu] govorio. Za njega ne
postoji ime jer [nije bilo nikoga prije njega] tko bi [mu] ga nadjenuo.
On je [neizmjerna svjetlost], ista, sveta [(i) besprijekorna]. On je ne-opisiv,
[budui da je savren] u svojoj neunitivosti. (On) [nije] savrenstvo, blaenstvo
ili boanstvo, ve je on neto daleko uzvienije od svega toga. On niti je tjelesan
[niti] bestjelesan, niti velik [niti] malen. [Nemogue je] rei, 'Kolika [je njegova
irina?'], ili, 'Kolika je njegova dubina?', jer nitko to ne moe [spoznati]. On nije
samo jedno od [bia, on je] daleko uzvieniji. I [nije samo] [(jednostavno)
uzvieniji], ve ni sama njegova bit nije [dio] eona ili vremena, jer onaj koji ini
dio [eona] , unaprijed je za to predodreen. Niti vrijeme mu [nije] dodijeljeno,
[jer] on nita ne prima od nekog drugog. Jer, onome koji nekomu prethodi, ne
[nedostaje] nita to bi od [takvoga] primio, ve e [prije] ovaj potonji njega u
nadi gledati u 4 njegovu svjetlu.
Velianstveno je to [savrenstvo]. On je ist, neizmjeran [um]. On je eon koji raa
eone. On je [ivot] - i daje ivot. On je blagoslovljeni koji raa blagoslov. On je
znanje koje stvara znanje. [On je] dobrota koja dobrotu raa. [On je] milosre i
iskupljenje - [koje raa milosre]. On je milost koja raa milost, [ne] zato jer je
posjeduje, ve zato to prua neizmjerno, nepojmljivo [svjetlo].
[Kako da] ti o njemu [govorim]? Njegov je [eon] neunitiv, u spokoju postojei, i
u [tiini i miru], (i) on je stariji [od svega. Jer, on] jest glava [svih] eona, [i] on je
taj koji ih dobrostivou svojom krijepi. Jer, nitko ne [poznaje] [stvari neopisive,
niti] razumije to [je neizmjerno], izuzev onoga koji je [od] njega potekao, (od)
Oca. On [sam] nam je to [rekao]. On je taj koji sebe vidi u njegovu svjetlu, svjetlu
koje [ga] obavija, svjetlu koje je izvor vode ivota. On je taj koji na svaki nain
ispunjava [sve] [eone], (i) koji svoju sliku [vidi] u izvoru [Duha]. On je taj koji je
svoju udnju stavio u [vodu]-svjetlost, [to je] izvor [iste svjetlosti] - voda
[koja] ga okruuje.
I [misao je njegova stvorila] djelo i otkrila se, [ukazala] pred njim u [sjaju]
svjetlosti. Ovo je prva [mo, koja bijae] prije svih (i) [koja po- tee] iz njegova
uma, Ona [je pretea Svega] - njezina svjetlost [svijetli poput njegove] svjetlosti
- [savrena] mo koja je prikaz nevidljivog, djevianski Duh koji je savren. [Prva
mo], slava Barbelo, savrena 5 slava u eonima, slava otkrivenja, slavila je
djevianski Duh, i izricala mu hvale, jer zbog njega je nastala. To je prva misao,
njegova slika; i ona je sve rodila, jer ona je ta koja je prije sviju njih, Majka-Otac,
prvi ovjek, Duh sveti, trostruko muki, trostruko moni, trostruko imenovani
androgin, i vjeni eon meu nevidljivima, prvi koji je potekao.
"<Ona> zatrai od nevidljivog, djevianskog Duha - Barbelo - da joj podari
predspoznaju. I Duh pristade. Kako on [pristade], tako predspoznaja nasta, i
stade uz predmisao; potekavi iz misli nevidljivog, djevianskog Duha. I slavila je
njega [i] njegovu savrenu mo, jer zbog nje je ona nastala.
"I ona zatrai ponovo da joj se podari [neunitivost], i on pristade. Kako on
[pristade], tako je neunitivost [nadola], i zauzela svoje mjesto uz misao i
predspoznaju. I slavila je Onoga koji je nevidljiv i Barbe
lo, zbog koje oni nastadoe.
"I Barbelo zatrai da joj se podari ivot vjeni. I nevidljivi Duh pristade. I kako je
pristao, vjeni ivot nadoe, i [oni mu pristupe] i stadoe slaviti nevidljivog
[Duha] i Barbelo, nju zbog koje oni nastae.
"I ona jo jednom zatrai da joj se podari istina, i nevidljivi Duh pri-stade. (IV 8,
24f.: I [kako] on pristade), istina se pojavi i oni pristupie i stadoe slaviti
nevidljivog, 6 vrsnog Duha i njegovu Barbelo, nju zbog koje svi oni nastae.
"To je pet eona Oevih, koji je prvi ovjek, slika nevidljivoga Duha; to je
predmisao koja jest Barbelo, i misao, i predspoznaja, i neunitivost, i ivot
vjeni, i istina. To je androginih pet eona, to ini deset eona, to je Otac.
"I on pogleda Barbelo istom svjetlou koja obavija nevidljivi Duh i njegovom
iskrom, i ona s njime zae. I rodi iskru svjetla ija svjetlost nalikovae
blagoslovljenosti, no koja ne bijae jednaka njegovoj veliini. To bijae jedino
roeno dijete Majke-Oca; to bijae jedini potomak, jedini roenac Oca, istog
Svjetla.
"I nevidljivi, djevianski Duh radovae se svjetlu koje je nastalo, onome to bi
roeno od prve moi njegove predmisli koja jest Barbelo. I pomaza ga svojom
dobrotom dok ovo ne postade savreno, ne manjkajui niti jedne dobrote, jer ga
bjee pomazao dobrotom nevidljivog Duha.
"I ovaj mu prie da primi svoje pomazanje. I im ga je primio od Duha, stade
slaviti Duh sveti i savrenu predmisao zbog koje nastade.
"I zatrai da mu poda sudruga, koji je um, i on pristade (IV 10, 14: [rado]). I kada
je nevidljivi Duh pristao, 7 nasta um, i prie Kristu slavei njega i Barbelo. I svi
oni nastae u tiini.
"I um poelje uiniti djelo putem rijei nevidljiva Duha. I njegova volja posta
misao i ukaza se uz um; i svjetlo ju stade slaviti. Rije je slijedila volju, jer, kroz
rije je Krist, boanski Autogen, sve stvorio. I ivot vjeni, volja njegova, i
um, i predspoznaja prioe i stadoe slaviti um njegov i Barbelo, zbog kojih
nastae.
"I Duh sveti upotpuni boanskog Autogena, sina svoga, skupa sa Barbelo, da bi
kao boanski Autogen mogao prii monome i nevidljivome, boanskome Duhu,
on, Krist, kojem ovaj monim glasom iskaza poast. On nasta iz predmisli. I
nevidljivi, djevianski Duh postavi boanskoga Autogena istine ponad svega. I
ispod njega, i istine koja je u njemu, postavi svaku vlast, kako bi spoznao
Svekolikost, koja bijae nazvana imenom uzvienijim od svih imena. To e ime biti
otkriveno onima koji to zavrijede.
"Iz svjetlosti koja je Krist, i neunitivosti, na poticaj Duha etiri se svjetla ukau iz
boanskoga Autogena, a on je znao da e doi 8. Tri (su) volja, misao i ivot, a
etiri moi su razumijevanje, milost, opaanje i razboritost. A milost pripada
svjetlosnom eonu Armozelu, koji je prvi aneo. I tri su druga eona uz ovaj eon:
milost, istina i oblik. A druga (je) svjetlost Oriel, koji bi postavljen iznad drugog
eona. I tri su eona uz njega: predodba, opaanje i pamenje. A tree je svjetlo
Da- veithai, koji bi postavljen iznad treeg eona. Tri su druga eona uz njega:
razumijevanje, ljubav i ideja. I etvrti eon bi postavljen iznad etvrtog svjetla
Eleletha. I tri su druga eona uz njega: savrenstvo, mir i mudrost. Ovo su etiri
svjetla koja se pridruie boanstvenom Autogenu,
(i) ovo je dvanaest eona koji se pridruie sinu velianstvenoga, Auto- genu,
Kristu, uz volju i dar nevidljivog Duha. I dvanaest eona pripada sinu Autogena. I
sve bijae ustolieno voljom Duha svetoga, kroz Au- togena.
"I iz predznanja savrenog uma, otkrivenjem volje nevidljivog Duha i volje
Autogenove, savreni se ovjek (ukaza), prvo otkrivenje, i istina. On je taj kojeg
djevianski Duh nazva Pigera-Adamas, i kojeg postavi iznad 9 prvoga eona sa
onim velianstvenim, Autogenom, Kristom, uz prvo svjetlo Almozela; i uz njega
su moi njegove. Onaj nevidljivi dade mu duhovnu, nepobjedivu mo. I on
progovori i stade slaviti i hvaliti nevidljivi Duh, govorei, 'Zbog tebe sve
nastade, i sve e se tebi vratiti. Hvalit u i slavit tebe i Autogena i eone, trojstvo:
Oca, Majku i Sina, savrenu mo.'
"I on postavi svog sina Seta iznad drugog eona, uz prisustvo drugog svjetla
Oriela, a u treem eonu sjeme Setovo bi postavljeno nad tree svjetlo Daveithaia.
I due svetaca bijahu (ondje) postavljene. U etvrtom eonu postavljene bijahu
due onih koji ne poznaju Pleromu i onih koji se nisu odmah pokajali, ve su
ustrajale neko vrijeme, da bi se na koncu ipak pokajale; one su uz etvrto svjetlo
Eleletha. To su stvorenja koja slave nevidljivi Duh.
"I Sofija Epinoja, koja je eon, zae misao od sebe i misao o nevidljivom Duhu i
predznanju. I poelje stvoriti oblije bez privole Duha - on to nije odobrio - i bez
svog drubenika, bez njegove privole. I iako bez njegova pristanka, i bez
dogovora, i iako je pomislila bez pristanka Duha i znanja svog dogovora, ona
(ipak) rodi. 10 I zbog nepobjedive snage koja bjee u njoj, njezina misao ne
ostade jalova, ve se izrodi iz nje neto to bje nesavreno, i liku njezinom
nenalik, zbog toga to ga je rodila bez svog drubenika. I ne bjee njoj slino, ve
bje drukijeg oblija.
"I kad je uvidjela [posljedicu] svoje udnje, ona izmijeni oblik i posta guja lavljeg
lica, oiju nalik bljesku zasljepljujuih plamenova. I ona ga otjera od sebe i istjera
iz tog mjesta da ga nitko od besmrtnika ne vidi, jer rodila ga je u neznanju. I
obavila ga je oblakom svjetlosti i postavila prijestolje sred oblaka da ga ne vidi
nitko osim Duha Svetoga kojeg zovu majka sviju. I dade mu ime Yaldabaoth.
"To je prvi arhont koji od majke preuze veliku mo. I odvojio se od nje i udaljio od
mjesta gdje je roen. Kad je ojaao stvorio je sebi druge eone plamenom
zasljepljujue vatre (koja) jo postoji. I udruio se s vlastitom oholou koja bje u
njemu, i stvorio moi sebi podreene. Ime prve jest Athoth, kojeg narataji znaju
pod imenom [etelac]. Drugi je Harmas, koji je [oko] zavisti. Trei je Kalila-
Oumbri. etvrti je Ja- bel. Peti je Adonaiou, koji se zove i Sabaoth. esti je Kain,
kojeg narataji ljudi zovu sunce. Sedmi je Abel. Osmi je Abrisene. Deveti je Jo-
bel. 11 Deseti je Armoupieel. Jedanaesti je Melceir-Adonein. Dvanaesti je Belias,
koji stoji nad dubinama Hada. I postavio je sedam kraljeva nad sedam nebeskih
svodova, i pet nad dubinama ponora, da nad njima vladaju. I podijelio je s njima
svoju vatru, no nije im dao nita od moi svjetlosti koju uze od majke, jer on je
tama neznanja.
"I kada se svjetlo izmijealo s tamom, tama je zasjala. I kada se tama izmijeala
sa svjetlom, svjetlo potamni i posta niti svjetlost niti tama, ve pepeljast
sumrak.
"Slabi arhont posjeduje tri imena. Prvo ime je Yaldabaoth, drugo je Saklas, a tree
Samael. I bezboan je u svojoj oholosti, jer ree, 'Ja sam Bog i nema drugog Boga
do mene', jer u svojoj je snazi on neuk o mjestu iz kojeg je potekao.
"I arhonti stvorie za sebe sedam moi, a svaka od moi za sebe stvori est
anela, i tako nasta 365 anela. I tijela im uz ime idu: prvi je Athoth, ovjeg lica;
drugi je Eloaiou, magareeg lica; trei je Astaphaios, s licem [hijene]; etvrti je
Yao, s licem sedmoglave [zmije]; peti je Sabaoth, zmajeva lica; esti je Adonin, s
licem majmuna; sedmi je Sabbe- de, s licem sjajne vatre. Ovo je broj sedam koji
ini tjedan.
"No Yaldabaoth je imao od svih njih mnogo vie 12 lica, kako bi pred svakime od
njih, shodno svojoj elji, kada je izmeu serafina, imao drugo lice. I dijelio je svoju
vatru s njima; i posta stoga nad njima gospodar. Zbog moi slave koju je
posjedovao od majine svjetlosti, on se proglasi Bogom, ne pokoravajui se
mjestu iz kojeg je potekao. I ujedinio je sedam moi u svojoj misli, s vladarima
koji bijahu uz njega, i uinio je to svojom rjeju. Imenovao je svaku silu poevi
od najvie: prva je dobrota sa prvim (vladarom), Athothom; druga je
predspoznaja sa drugime, Eloaioom; i trea je Astraphaio (II naknadna je ruka
prepravila u: i tree je boanstvo sa treime, Astrophaioom); etvrta je
gospodstvo sa etvrtim, Yaoom; peta je kraljevstvo sa petim, Sabaothom;
esta je zavist sa estim, Adoneinom; sedma je razumijevanje sa sedmim,
Sabbateonom. I svaka je na jednome nebeskome svodu. I svakome je dano ime u
skladu sa slavom koja pripada nebesima za [unitenje] sila. U imenima koja [im]
je njihov Zaetnik nadjenuo bijae mo, no imena koja su im dana u skladu sa
slavom nebeskom znae za njih unitenje i bespomonost. Oni stoga imaju dva
imena.
"I (IV 20, 11: stvorivi [ ]) sve, on ih stade oblikovati po uzoru na prvonastale
eone, kako bi ih 13 uinio neunitivima. On sam neunitive nije vidio, no mo koja
bijae u njemu od njegove majke, stvori u njemu oblije svijeta. I kada je vidio
oko sebe sve stvoreno, i mnotvo anela oko sebe koji su iz njega potekli, on im
ree, 'Ja sam ljubomoran Bog i ne postoji drugi Bog osim mene.' No izgovorivi to,
on otkri anelima oko njega okupljenim da postoji drugi Bog. Jer, da drugi ne
postoji, na koga bi on bio ljubomoran?
Majka se tad uznemiri, postavi, kako jarkost njezina svjetla stade gasnuti,
svjesna nedostatka. I ona potamni, jer ne bjee privoljela svog drubenika.
Rekoh, "Gospodine, to znai to da se uznemirila?", a on se nasmijei i ree,
"Nemoj misliti da je to, kao to Mojsije ree, 'nad vodom'. Kad je uvidjela
bezbotvo i krae koje je njezin sin poinio, ona se pokajala. Nadvladao ju je
zaborav u tami neznanja, i nju obuze sram. (IV 21, 13-115:1 nije se usudila vratiti,
ve je nastavila tumarati). A tumaranje je taj njezin nemir.
"I samovoljnik uze mo od svoje majke, mislei, u svojoj neukosti, da ne postoji
nitko drugi osim njegove majke. I kada je vidio mnotvo anela od njega
stvorenih, on se nad sve njih uzvisi.
"I kad je majka uvidjela nesavrenost ruha tame, znala je da se njezin drubenik
nije s njome usuglasio, i pokajala se 14, i gorko zaplakala. Cijela je pleroma ula
molitvu njezinog pokajanja, i molila u njeno ime nevidljivi, djevianski Duh. (IV 22,
5-7:1 on pristade; i kada je nevidljivi Duh pristao), Duh sveti izlije se na nju iz
cijele njihove plerome. Jer, njezin drubenik nije k njoj siao, ve joj je priao
kroz pleromu kako bi ispravio nedostatak. I bi tako povedena navie, ne do svog
eona, ve iznad svoga sina, kako bi ostala u nonadi dok ne ispravi svoj
nedostatak.
"I glas se zau od uzvienog eona-neba: 'ovjek postoji, i sin ovjeji.' I zau to
glavni arhont Yaldabaoth, i, ne znajui otkud dolazi, pomisli da je to glas njegove
majke. A on ih poui, svetog i savrenog Majku-Oca, cijeloj predspoznaji, i slici
nevidljivoga koji je Otac svega i zbog kojeg sve nastade, on, prvi ovjek. Jer
otkri sebe u ljudskom obliku.
"I cijeli eon glavnog arhonta zadrhta, i zatresu se temelji ponora. I u vodama koje
bijahu iznad tvari, dno se zasvijetli ukazanjem njegove slike koja se razotkrila. I
kada su pogledali monici i glavni arhont, vidjeli su dno u bijeloj svjetlosti, i kroz
svjetlo oni vidjee sliku u vodi. 15
"I on ree svima koji su do njega doli, "Stvorit emo ovjeka na sliku Boga i po
naemu obliju, kako bi lik njegov nama postao svjetlo.' I stadoe stvarati svak od
svojih moi i svojstava koja mu bjehu dana, i svaki je od njih unio neto svoje u lik
kojeg je vidio u njegovu prirodnu (obliku). I stvorie bie prema obliju prvoga,
savrenoga ovjeka, i rekoe, 'Nazvat emo ga Adam, kako bi njegovo ime za nas
postalo mo svjetlosti.'
"I zaponu moi: prva, dobrota, stvori kost-duu; druga, predspoznaju, stvori
mii-duu; trea, boanstvenost, stvori tijelo-duu; etvrta, gospodstvo, stvori
kotanu sr-duu; peta, kraljevstvo, stvori krv-duu; esta, zavist, stvori kou-
duu; sedma, razumijevanje, stvori kosu-duu. I pride mu mnotvo anela, i
prime od moi sedam tvari prirodna (oblika) kako bi pravilno rasporedili udove i
pobrinuli se da svi dijelovi tijela pravilno rade.
"Prvi poe stvarati glavu. Eteraphaope-Abron mu stvori glavu. Me- niggesstroeth
stvori njegov mozak; Asterechme (stvori) desno oko; Thaspomocha stvori lijevo;
Yeronumous (stvori) desno uho; Bisso- um (stvori) lijevo; Akioreim (stvori) nos; 16
Banen-Ephroum (stvori) usne; Amen (stvori) zube; Ibikian (stvori) kutnjake;
Basiliademe (stvori) krajnike; Achcha (stvori) resu u drijelu; Adaban (stvori)
vrat; Chaa- man (stvori) kraljeke; Daercho (stvori) grlo; Tebar (stvori) (IV 25, 4
5: desno rame; [.... (stvori)]) lijevo rame; Mniarcon (stvori) (IV 25 6-7: desni lakat;
[... (stvori)]) lijevi lakat; Abitrion (stvori) desnu podlakticu; Evanthen (stvori)
lijevu podlakticu; Krys (stvori) desnu aku; Beluai (stvori) lijevu aku; Treneu
(stvori) prste desne ruke; Balbel (stvori) prste lijeve ruke; Kriman (stvori) nokte
na rukama; Astrops mu (stvori) desnu stranu prsa; Barroph mu (stvori) lijevu;
Baoum (stvori) desno rame; Ararim (stvori) lijevo rame; Areche (stvori) trbuh;
Phthave (stvori) pupak; Senaphim (stvori) abdomen; Arachethopi (stvori) desna
rebra; Zabedo (stvori) lijeva rebra; Barias (stvori) (IV 25, 19-20: desni kuk;
Phnouth) lijevi kuk; Abenlenarchei (stvori) modinu; Chnoume- ninorin (stvori)
kosti; Gesole (stvori) eludac; Agromauna (stvori) srce; Bano (stvori) plua;
Sostrapal (stvori) jetru; Anesimalar (stvori) slezenu; Thopithro (stvori) crijeva;
Biblo (stvori) bubrege; Roeror (stvori) tetive; Taphreo tijelu (stvori) kraljenicu;
Ipouspoboba (stvori) vene; Bineborin (stvori) arterije; Atoimenpsephei, od njeg
je dah koji je u svakome od udova; Entholleia (stvori) svo meso; Bedouk (stvori)
lijevu stranu stranjice (?); Arabeei (stvori) lijevi penis; Eilo (stvori) testise;
Sorma (stvori) genitalije; Gorma-Kaiochlabar (stvori) desno bedro; Nebrith
(stvori) lijevo bedro; Pserem (stvori) bubrege desne noge; Asaklas (stvori) lijevi
bubreg; Ormaoth (stvori) desnu nogu; Emenun (stvori) lijevu nogu; Knyx (stvori)
17 desnu goljenicu; Tupelon (stvori) lijevu goljenicu; Achiel (stvori) desno
koljeno; Phnene (stvori) lijevo koljeno; Phiouthrom (stvori) desno stopalo;
Boabel na njemu (stvori) prste; Trachoun (stvori) lijevo stopalo; Phikna na njemu
(stvori) pr-ste; Miamai (stvori) na stopalima nokte; Labernioum -.
"A nad svima njima postavljeni bijahu: Zathoth, Armas, Kalila, Ja- bel, (IV 26, 19-
20: Sabaoth, Kain, Abel). A u udovima posebno djelovae glava Diolimodraza,
vrat Yammeax, desno rame Yakouib, lijevo rame Verton, desna ruka Oudidi,
lijeva ruka Arbao, prsti desne ruke Lampno, prsti lijeve ruke Leekaphar, desna
strana prsa Barbar, lijeva strana prsa Imae; grudni ko Pisandriaptes, zglob
desnog ramena Koa- de, zglob lijevog ramena Odeor, desna rebra Asphixix, lijeva
rebra Sy- nogchouta, trbuh Arouph utrobu Sabalo, desno bedro Charcharb, lijevo
bedro Chthaon, sve genitalije Bathinoth, desna noga Choux, lijeva noga Charcha,
desna goljenica Aroer, lijeva goljenica Toechtha, desno koljeno Aol, lijevo koljeno
Charaner, desno stopalo Bastan, prsti na njemu Archentechtha, lijevo stopalo
Marephnounth, prsti na njemu Abrana.
"Sedmero ima mo nad svima ovima: Mihael, Uriel, Asmenedas, Saphasatoel,
Aarmouriam, Richram, Amiorps. Oni koji vladaju ulima (su) Archendekta; onaj
koji vlada upijanjem (je) Deitharbathas; onaj koji vlada zamiljanjem (je)
Oummaa; onaj koji vlada sastavljanjem je 18 Aachiaram, a nad cijelom je silom
Riaramnacho.
"I odreeno je da demoni cijelog tog tijela dolaze iz vruine, hladnoe, vlanosti i
suhoe. Majka sviju njih je tvar. Vruinom gospodari Phlo- xopha; hladnoom
gospodari Oroorrothos; onaj koji gospodari suhoom (jest) Erimacho; a onaj koji
gospodari vlanou (je) Arthuro. A majka sviju njih, Onorthochrasaei, izmeu njih
stoji, budui neograniena, i sa svima se njima mijea. Ona uistinu jest tvar, jer
ona ih sve hrani.
"etiri su glavna demona: Ephememphi koji pripada uitku, Yoko koji pripada
udnji, Nenentophni koji pripada alosti, Blaomen koji pripada strahu. Majka
sviju njih je Aesthesis-Ouch-Epi-Ptoe. I iz etiri demona potekoe strasti. Iz
alosti (proizaoe) zavist, ljubomora, nevolja, jad, bol, beutnost, tjeskoba,
aljenje itd. Iz uitka nastaje velika bezbonost, i oholi ponos, i sline stvari. Iz
udnje (proizlazi) ljutnja, bijes, gorina i gorka strast, nezasitnost i sline stvari. Iz
straha (proizlazi) strava i ponienje, agonija i sram. Sve su ovo podjednako
stvari dobre kao i zle, a uvid u njihovu istinsku (narav) jest Anaro, glava
materijalne due, 19 jer ona pripada uz sedam ula, Ouch-Epi-Ptoe.
"Ovo je broj anela: njih je zajedno 365. I svi su na tome radili, sve dok, ud po ud,
nisu dovrili prirodno i materijalno tijelo. Nad ostalim strastima vladaju neki drugi,
koje ti ne spomenuh, no ako eli o njima znati, sve je zapisano u knjizi
Zaratustrinoj. I svi su aneli i demoni radili dok nisu stvorili prirodno tijelo. A
proizvod je njihov dugo vremena leao nepomian.
"I kad je majka zaeljela povratiti mo koju je podarila glavnome arhontu,
skrueno se obratila Majci-Ocu Sveukupnosti, najmilostivijem. On posla, svetim
ukazom, pet svjetala do mjesta gdje su aneli glavnoga arhonta. I
posavjetovae ga da upotrijebi mo majke, i rekoe Yal- dabaothu, 'Dahni mu u
lice neto od duha koji je u tebi, i on e ustati.' I ovaj mu udahnu svoga duha koji
je mo njegove majke; on (to) nije znao, jer postojao je u neznanju. I mo majke
prijee iz Yaldabaotha u prirodno tijelo, koje bjehu oblikovali po liku onoga koji je
od poetka postojao. I pokrenu se okrijepljeno tijelo, i zasja.
"Ostale moi 20 odmah postae ljubomorne, jer on je nastao od svih njih, one
dadoe svoje moi ovjeku, a njegova umnost posta vea nego u njih koji ga
stvorie, i vea od prvog arhonta. I kada uvidjee njegov sjaj, i njegovu nadmonu
umnost, i kad uvidjee da je osloboen bezbonosti, uzee ga i bacie u najnie
predjele tvarnosti.
"No Blaeni Majka-Otac, Dobrostiv i Milostiv, imao je milosti spram moi majke
koja bjee uzeta od prvog arhonta da bi oni (arhonti) nadjaali prirodno i vidljivo
tijelo. I dobrim Duhom i svojom velikom milo- u on posla ispomo Adamu,
svjetlosnu Epinoju koja iz njega potjee i zove se ivot. Ona pomogne stvorenju i
potrudi se oko njega, obnavljajui ga do njegove potpunosti i pouavajui ga o
silasku njegova sjemena, (i) o uzlazu, (koji je) njegov silazak. Sjajna Epinoja
bijae skrivena u Adamu, kako arhonti za nju ne bi znali, i kako bi uspjela
otkloniti majin nedostatak.
"I ovjek nastade zbog sjene svjetla koja je u njemu, a umnost njegova bi
nadmonija od svih onih koji ga stvorie. Kada su ga ugledali shvatili su da je
njegova umnost nadmonija, i posavjetovae se sa svim arhontima i anelima. I
uzee vatru i zemlju 21 i vodu i pomijeae ih sa etiri vatrena vjetra, i, spojivi
ih, prouzroie veliku pomutnju. I uvedoe (Adama) u sjenu smrti kako bi (ga)
ponovo oblikovali od zemlje, vode, vatre i duha kojem je porijeklo u tvari, to je
neznanje tame i udnje, i njihova patvorenog duha. To je grobnica novostvorenog
tijela kojom razbojnici obavie ovjeka, okovi zaborava; i on posta smrtan. On je
prvi koji se spustio, i ovo je prvi raskol. No Epinoja svjetlosti koja bje u njemu,
ona e biti ta koja e oivjeti njegovu misao.
"I arhonti ga uzee i postavie u raj, i rekoe mu, 'Jedi, to ti je na volju,' jer,
njihov je uitak gorak, a ljepota iskvarena. I varka je njihov uitak, a njihova
stabla su bezbonost, plodovi na njima smrtni su otrov, a njihovo obeanje je
smrt. I usred raja postavie svoje drvo ivota.
"Pouit u vas tajni njihova ivota, planu kojeg su zajedniki skova
li, obliju njihova duha. Korijen ovoga (drveta) je gorak, i njegove su grane
smrt, sjena njegova je mrnja, i varljivost se skriva u liu, cvijet njegov je melem
zla, plodovi su mu smrt i udnja je u njegovu sjemenju, i ono klija u tami. Had je
22 prebivalite onih koji s njega kuaju, a poivalite im je tama.
"I oni stadoe ispred onoga to zovu drvom spoznaje dobra i zla, to je Epinoja
svjetlosti, stadoe tamo kako (Adam) u svojoj potpunosti ne bi pogledao navie i
ugledao golotinju svoje sramotnosti. No, ja bijah taj koji ih je naveo da jedu."
Rekoh spasitelju, "Gospodine, zar nije zmija bila ta koja je Adama pouila da
jede?" Spasitelj se nasmijei i ree, "Zmija ih je pouila da jedu iz bezbonog
stvaranja, poude (i) unitenja, kako bi im on (Adam) bio od koristi. A on (Adam)
je znao da je njemu (glavnom arhontu) neposluan zbog svjetlosti Epinoje koja
je u njemu, zbog koje su njegove misli ispravnije od misli glavnog arhonta. I (taj
potonji) poelje povratiti mo koju mu je sam dao, i baci stoga zaborav na Adama.
Upitah spasitelja, "to je to zaborav?" A on ree, "Ne kako je Mojsije rekao (i)
kako si ti uo. U svojoj prvoj knjizi on ree, 'Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na
ovjeka' (Post 2, 21), no (to bijae) njegovo opaanje. Jer on isto tako kroz
proroka ree, 'Oteaj salom srce tom narodu, oglui mu ui, zaslijepi oi, da
oima ne vidi, da uima ne uje i srcem da ne razumije' (Iz 6, 10).
"Epinoja svjetlosti sakrila se tada u njemu (Adamu), a glavni je arhont poelje
izvaditi iz njegova rebra. No Epinoia svjetlosti neuhvatljiva je, i iako ju je tama
progonila, nije ju dohvatila. I izvukao je iz njega samo dio moi, i stvorio jo jedno
bie, u obliju ene, nalik Epinoji koja mu se ukazala. I u ensko je stvorenje
unio dio koji je 23 oduzeo od moi ovjeka, a ne kao to je Mojsije rekao, 'njegovo
rebro'.
"I on (Adam) ugleda enu pored sebe. I u toj mu se eni ukazala svjetlosna
Epinoja, i podigla je veo s njegova uma. I on se otrijezni od opijenosti tamom, i
prepozna odraz nasuprot sebi, i ree, 'Ovo uistinu jest kost moje kosti i tijelo
moga tijela.' I zato e ovjek ostaviti oca i majku, da prione uza svoju enu, i bit
e njih dvoje jedno tijelo. Oni e mu poslati druicu, i on e napustiti svog oca i
svoju majku.
"Naa je sestra Sophia u svojoj nevinosti sila kako bi ispravila ne-dostatak. Ona
se stoga zove ivot, i majka je svih ivih, u predspoznaji
o vladavini nebesa (IV 36, 18-20: i [ ] njemu [ ].) I kroza nju okusili su
savreno Znanje. I ukazah se u obliju orla na drvetu spoznaje, koje je Epinoja iz
predznanja o istoj svjetlosti, kako bi ih pouio i probudio ih iz dubina sna. Jer,
oboje bijahu pali i prepoznali svoju golotinju. Epinoja im se ukazala u obliku
svjetlosti (i) probudila njihovu misao.
"I kada je Yaldabaoth uvidio da su se od njega udaljili, prokle svoju zemlju. Naao
je enu kako se 24 priprema za svojega mua. Gospodario je njenom milju iako
je poznavao otajstvo iz svetog ukaza. A oni su se bojali okriviti ga. I on otkri
svojim anelima neznanje koje bje u njemu. I izbacio ih je iz raja i odjenuo ih
mrklim mrakom. I glavni arhont vidje djevicu kako stoji kraj Adama, i vidje da se u
njoj ukazala svjetlosna Epinoia ivota. Yaldabaoth bijae pun neznanja. I kada je
predzanje o Sveukupnosti (to) primijetilo, ono nekog posla da istrgne ivot iz Eve.
"I glavni ju je arhont zaveo i zaeo u njoj dva sina; prvi i drugi (su) Eloim i Yave.
Eloim ima lice medvjeda, a Yave ima lice make. Jedan je od njih krepostan, no
drugi to nije. (IV 38, 4-6: Yave je krepostan, no Eloim to nije.) Yavea je postavio
nad vatrom i vjetrom, a Eloima je postavio nad vodom i zemljom. I s namjerom da
obmane, nazva jednoga Kain a drugog Abel.
"Spolni se odnoaj nastavio do dana dananjeg zbog glavnoga arhonta, i u nju
koja pripada Adamu on zasadi spolnu udnju. I iz odnoaja on stvori preslike
tijela, i zavede ih svojim patvorenim duhom.
"I nad kneevinama postavi dva arhonta kako bi vladala nad grobom. Kada je
Adam prepoznao oblije svog vlastitog predznanja, on rodi oblije 25 sina
ovjejeg, i nazva ga Set po uzoru na rasu eona. Isto tako, i majka posla dolje
svoj duh koji je u njezinom obliju, i presliku onih koji su u pleromi, jer ona e
pripremiti prebivalite za eone koji e sii. I on ih navede da piju iz vode
zaborava, iz glavnoga arhonta, kako ne bi znali otkuda su potekli. Sjeme je ostalo
i pomagalo (mu) neko vrijeme, da se Duh, kad izae iz svetih eona, moe
uzvisiti i izlijeiti ga od nedostatka, kako bi cijela pleroma mogla (ponovo)
postati sveta i bezgrena."
Upitah spasitelja, "Gospodine, hoe li sve due tad sigurno biti uznesene u istu
svjetlost?" On mi odgovori i ree, "Velika se pitanja raaju u tvome umu, i teko
ih je objasniti ikome osim onima koji su od rase nepokolebljivih. Oni na koje e
se spustiti Duh ivota, i (s kojima) e imati mo, ti e biti spaeni i postat e
savreni i vrijedni veliajnosti, i bit e na tom mjestu proieni od sve
bezbonosti i zavoenja zla. I nee vie imati drugih briga osim vjenosti, prema
kojoj e se od tog trenutka potpuno usmjeriti, bez ikakva gnjeva, zavisti,
ljubomore, udnje ili pohlepe za bilo ime. Nita na njih ne utjee osim samo
bivanje u tijelu, kojeg oni nose dok, u nadi oekuju trenutak kada e se susresti
26 sa primateljima (tijela). Takvi su vrijedni neunitivoga, vjenog ivota i
poziva. Jer, oni e sve izdrati i sve e istrpjeti, kako bi okonali dobru bitku i
naslijedili ivot vjeni."
Rekoh mu, "Gospodine, to je s duama onih koji to ne ine, (a) na koje se mo i
Duh spustio, (IV 40,24-25: hoe li biti odbijene?" On mi odgovori i ree, "Ako) se
Duh (IV 40, 24-25: na njih spustio), one e svakako biti spaene i promijenit e se
(na bolje). Mo e se spustiti na sve ljude, jer bez nje se ne moe opstati. I nakon
to se rode, ako ojaa Duh ivota, i mo nadoe i okrijepi duu, tad je nitko ne
moe navesti na put zla. No, oni na koje se lani duh spusti, bit e njime privueni
i skrenut e s pravoga puta."
Upitah, "Gospodine, kamo e otii due takvih kada napuste svoje ti-jelo?" On se
nasmijei i ree mi, "Dua, u kojoj mo nadjaa lani duh, jaka je i bjei od zla, i
uz pomo vjenoga biva spaena i uznesena da poiva meu eonima."
Upitah, "Gospodine, gdje e otii due onih koji, usprkos tome, nisu spoznali
kome pripadaju?" A on mi ree, "Nizak je duh u takvima 27 dobio na snazi kada
su posrnuli. On optereuje takvu duu i navodi je na zla djela, i baca je u zaborav.
I nakon to izae iz (tijela), preuzimaju je oni koji su nastali iz arhonta, bacaju je
u lance i zatvaraju, i uz nju su sve dok se ona ne oslobodi zaborava i primi znanje.
I ako tako dosegne savrenstvo, ona biva spaena."
Rekoh, "Gospodine, kako se dua moe smanjiti i vratiti u prirodu svoje majke ili
u ovjeka?" A on se obradova to ga to upitah, i ree mi, "Ti si uistinu
blagoslovljen, jer razumije! Dua treba pratiti drugu, jer u njoj je Duh ivota.
Kroza nju ona biva spaena, i ne prelazi vie u drugo tijelo."
Rekoh, "Gospodine, gdje e zavriti due onih koji isto nisu znali, a okrenuli su se
na drugu stranu?" On mi ree, "Na mjesto gdje odlaze aneli siromatva bit e
odvedene, na mjesto gdje ne postoji okaja- nje. Tamo e i ostati, a oni koji su hulili
duh bit e mueni, i vjenom kaznom kanjeni."
Rekoh, "Gospodine, odakle je doao lani duh?" On mi na to ree, "Majka-Otac
neizmjerne milosti, Duh Sveti, koji je milostiv i 28 koji s vama suosjea, to jest,
Epinoja predspoznaje svjetlosti, on je podigao potomstvo savrene rase,
probudio njihovu misao, i ovjekovo vjeno svjetlo. Kada je glavni arhont
shvatio da su ga ovi nadvisili - da ga umnou nadilaze - on poelje prisvojiti
njihovu misao, ne znajui da ga ovi u umnosti nadilaze, i da ih on nee moi
ugrabiti.
"I skova plan sa svojim moima, i skupa oni poinie preljub sa Sofijom, i gorka
se sudbina tako kroz njih rodi, koja je posljednja od izmjenjivih uza. Ona je od
naravi izmjenjive, i jaa je i snanija od one s kojom su se bogovi udruili, i
aneli i demoni, i svi narataji do dana dananjeg. Jer, iz te sudbine potekoe
svi grijesi i nepravde, bogohulstva i okovi zaborava i neznanja, i sve neumoljive
zapovijedi i ozbiljni grijesi i velike bojazni. I sve to je stvoreno oslijepi, kako ne
bi spoznalo Boga iznad sebe. A njihovi grijesi, zbog okova zaborava, bijahu
skriveni. Oni su sapeti ogranienjem i vremenom i trenutkom, jer (sudbina) nad
svime gospodari.
"A on se (glavni arhont) pokaja zbog svega to je iz njega nastalo, i poelje
potopom 29 zbrisati djelo ovjeje. No velianstvena svjetlost predspoznaje
upozori Nou, i objavi (to) svom potomstvu, sinovima ovjejim. I ne bje kako je
Mojsije rekao, 'Pred vodama potopnim uu s Noom u korablju' (Post 7,7), ve se
sakrie na jedno mjesto, ne samo Noa, ve i mnogi drugi ljudi nepokolebljive rase.
Otioe na to mjesto i sakrie se u oblak svjetlosti. Noa prepozna svog vladara, a
ona koja pripada svjetlosti bjee s njim, obasjavajui, jer je on (glavni arhont)
itav svijet zavio u tamu.
"I on skova plan sa svojim moima, i posla svoje anele kerima ov- jeim, kako
bi neke od njih za sebe uzeli, i iz svog uitka stvorili potomstvo. Isprva nisu imali
uspjeha, i okupe se stoga ponovo i zajedno skuju plan. I stvore lani duh, nalik
Duhu koji se spustio, kako bi njime due zatrovali. I aneli izmijenie svoja oblija,
i preuzee oblija mueva (keri ovjejih), ispunivi ih duhom tame, koji su za
njih izmijeali, i zlom. I donijee zlato i srebro i darove, i bakar i eljezo i
kovinu, i jo tota. I stadoe upravljati ljudima, a oni ih poee slijediti 30 u
velike nedae, i uz pomo mnogih varki odvedoe ljude na stranputicu. I ostare
(ljudi) bez da su iskusili zadovoljstvo. I pomru, ne uspjevi iznai istinu, i spoznaju
o Bogu istine. I sve to je stvoreno posta zauvijek tako robljem, od postanka
svijeta do dana dananjeg. I enili su se i raali djecu u tami, u skladu s oblijem
svoga duha. I zatvorili su svoja srca, i otvrdnuli zbog krutosti lanoga duha, sve
do dana dananjeg.
"I zato sam se ja, savrena Pronoja svega, prometnuo u svoje sjeme, jer prvi sam
postojao, posvuda. Ja sam bogatstvo svjetlosti; ja sam sjeanje plerome.
"I uputih se u kraljevstvo tame, i ustrajah sve dok se nisam obreo usred tog
zatvora. I temelji su se kaosa potresli, a ja se sklonih od njih i njihove
bezbonosti, i oni me nisu prepoznali.
"I vratih se ponovo, drugi put. Od onih sam koji pripadaju svjetlosti, ja, sjeanje
Pronoje. I uniem u sredite tame, u Had, sa eljom da (ispunim) svoju zadau. I
temelji su se kaosa potresli, kako bi se uruili na one koji su u kaosu, i kako bi ih
unitili. I ja opet pobjegoh do svojeg korijena svjetlosti kako ovaj ne bi bio uniten
prije vremena.
"I vratih se ponovo, trei put - ja, svjetlost koja u svjetlosti postoji, i sjeanje
Pronoje - kako bih uniao u sredite tame i u 31 Had. I lice svoje ispunih
svjetlou upotpunjenja njihovog eona. I uniavi u sredite njihova zatvora, koji
je zatvor njihova tijela, rekoh, 'Tko uje, nek ustane iz svog dubokog sna.' A on
zaplaka, i gorke suze briui, ree, 'Tko me to zaziva, i odakle je dola ova nada,
meni koji sam u zatvorskim uzama?' Rekoh mu, 'Ja sam Pronoja iste svjetlosti;
ja sam misao djevianskog Duha, koji te do asnoga mjesta uznio. Ustani, i
upamti to si uo, i slijedi svoj korijen, mene, milostivog, i uvaj se anela
siromatva i demona kaosa, i svih onih koji te obmanjuju, i uvaj se dubokog
sna i zatvora Hada.'
"I, uzdigavi ga, zapeatim ga u svjetlosti vode sa pet peata, kako smrt vie ne
bi nad njime vladala.
"A sad, kad sam ti sve rekao, sad u uzii do savrenog eona. Sve to rekoh,
rekao sam kako bi ti to mogao zapisati, i u potaji prenijeti svojim srodnim
duama. Jer, to je otajstvo nepokolebljive rase."
I spasitelj mu to iznije, da ovaj to zapie i uva. I ree mu, "Proklet neka je svatko
tko ovo zamijeni za neki dar, ili hranu, pie ili odjeu, ili bilo to drugo." 32 I
nakon to mu je ovo potajno iznio, on nesta. Ovaj potom ode do drugih uenika, i
prenese im sve to mu je spasitelj rekao.
Isus Krist, Amen.
Ivanov apokrif
Uvod:
HELMUT KOESTER
Evanelje po Tomi zbirka je Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku, ili skupinu
izreka (svih 114 izreka nije pronaeno u rukopisu, no veina dananjih
znanstvenika slijedi tu numeraciju) u veini sluajeva glasi, "Isus (im) ree", a
ponekad i sa pitanjem ili konstatacijom uenika. Samo je u jednom sluaju(13)
izreka produljena u poduu raspravu izmeu Isusa i uenika. Postoji nekoliko
vrsti izreka sauvanih u Evanelju po Tomi, mudre izreke (poslovice), parabole,
eshatoloke izreke (proroanstva), te pravila namijenjena zajednici. U ovome se
dokumentu pojavljuju redoslijedom koji ne otkriva nikakav poseban plan ili
sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojavljuju zajedno zbog slinosti po
obliku ili asocijacijama.
Koptsko Evanelje po Tomi prevedeno je s grkoga. Fragmenti tog evanelja u
izvornoj, grkoj verziji, sadrani su u Papirusima Oxyrhynchus 1, 654 i 655, koji su
otkriveni i objavljeni poetkom 20. stoljea, no koji su prepoznati kao dijelovi
Evanelja po Tomi tek po otkriu koptske knjinice Nag Hammadi. Prvi od tih
grkih papirusa sadri izreke 26-30, 77, 31-32 (tim redoslijedom!), a druga dva
sadre izreke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grkih fragmenata proizlazi iz
rukopisa napisanog prije 200. g. n.e, to znai da se grka verzija tog evanelja
u Egiptu koristila ve u drugom stoljeu.
Autorstvo evanelja pripisuje se Didymosu Judi Tomi, odnosno, Judi "blizancu" (i
aramejska rije toma i grka didymos znae "blizanac"). U Sirijskoj crkvi, (Juda)
Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebice u
Ede- si (prema neto kasnijoj predaji, on je putovao ak do Indije). Drugi kranski
spisi istonih crkava takoer su se pripisivali tom apostolu; primjerice Djela
Tomina, a najvjerojatnije i Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio knjinice Nag
Hammadi (II,7). Potonji zapis, kao i Evanelje po Tomi, najvjerojatnije su napisani
u Siriji. Dvojbeno je, meutim, da li je izvorno sastavljen na aramejskom, a tek
potom prevedeni na grki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka iz
kanonskih evanelja, najprije kruile na aramejskom, Isusovom jeziku.
Za velik broj izreka iz Evanelja po Tomi nalazimo paralele u novozavjetnim
evaneljima, u sinoptikim evaneljima (po Mateju, Marku i Luki), kao i u
Evanelju po Ivanu (slinosti s potonjim osobito su znaajne; usp. npr. izreke 13,
19, 24, 38, 49, 92). Poznato je da se neke izreke nalaze i u nekanonskim
evaneljima, posebice u Evanelju po Hebrejima (usp. izreku 2), te Evanelju po
Egipanima (usp. izreka 22), koja su kruila u drugom stoljeu, to potvruje i
Klement Aleksandrijski (oko 180-200.). Izravna veza Evanelja po Tomi s drugim
nekanonskim evaneljem ipak je veoma upitna. Mnogo je zanimljivija veza
Evanelja po Tomi s kanonskim evaneljima. Dok potonji svi sadre velike
segmente narativnih materijala, u prvome nema tragova takvih materijala. Ve
zbog same ove injenice ne moemo na dokument smatrati eklektikim
izvatkom iz novozavjetnih evanelja. Usporedimo li oblik i izriaj pojedine izreke
s oblikom u kojemu su one sauvane u Novom zavjetu, u veini se sluajeva ini
kako je Evanelje po Tomi zadralo izvorniji oblik tradicionalne izreke (u nekoliko
sluajeva u kojima tomu nije tako, sve navodi na zakljuak da je na koptski
prijevod utjecalo prevoditeljevo poznavanje novozavjetnih evanelja), ili da
predstavlja verzije koje se neovisno temelje na izvornijim oblicima. Neto izvorni-
ji i krai oblici naroito su oiti u Tominim parabolama (usp. izreke 8, 9, 57, 63,
64, 65, 96, usp. 109).
Po svom je anru Evanelje po Tomi slino jednom od izvora kanonskih evanelja,
takozvanom Izvoru Sinoptikih Izreka (esto zvanom "Q" od njemake rijei
Quelle, "izvor"), koji su koristili i Matej i Luka. Doista, mnoge izreke pronaene u
ovome dokumentu bile su i dijelovi tog izvora novozavjetnih evanelja. S druge
strane, Evanelje po Tomi takoer sadri i posve drugaije starije izreke, ije
paralele nalazimo u Evanelju po Ivanu, Markovu evanelju 4,21-25, pa ak i u
Prvoj poslanici Korina- nima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2,9). Nadalje, izreke koje se
odnose na budui dolazak Sina ovjejega, tako karakteristine za "Q" (usp. Lk
12,8, 10; 17,22, 24,26), uope ne postoje. Evanelje po Tomi moemo, stoga,
smatrati srodnom, no posve neovisnom zbirkom izreka. U svom najizvornijem
obliku, ono vjerojatno potjee iz prvog stoljea (nastanak "Q" obino se smjeta
u sredinu prvog stoljea).
Niti koptski prijevod niti grki fragmenti nisu ouvali to evanelje u njegovu
najstarijem obliku. Da je tekst mijenjan u procesu prijenosa, pokazuju ak i
usporedbe s postojeim koptskim i grkim tekstovima. Najstariji oblik
najvjerojatnije je sadravao mudre izreke i Isusove eshatoloke izreke, te brojne
parabole. Te vrste izreka, ak i one koje nemaju paralele u novozavjetnim
evaneljima (naroito parabole 97 i 98), mogue pripadaju najstarijem sloju
predaje. Dok "Q" naglaava eshatoloko iekivanje dolaska "Kraljevstva
Bojeg", Evanelje po Tomi, u svom najstarijem obliku, naglaava otkrivanje
mudrosti, ili "Kraljevstva Oevog", putem spoznaje (gnosis) sebe (usp. izreka 3),
voene Isusovim izrekama. Takvo shvaanje spasenja slino je onome izraenom
u mnogim odlomcima Evanelja po Ivanu, u kojem je otkrivanje istine i ivota
vezano uz Isusove rijei (Iv 6,63; 8,51). Prva izreka iz Evanelja po Tomi progra-
matski to naglaava, tumaenje izreka istovjetno je pronalaenju vjenog ivota.
U daljnjoj povijesti i razvoju Evanelja po Tomi, mudro tumaenje Isusovih izreka
poprima jasniji oblik pod utjecajem gnostike teologije, iako je djelo nemogue
pripisati nekoj posebnoj gnostikoj koli ili sljedbi. Tema prepoznavanja sebe
opirnije je razraena u izrekama (usp. 50,51) koje govore o spoznaji
ovjekovog boanskog porijekla, koje se ne odnosi ak ni na Adama, iako je
"nastao iz velike moi" (usp. izreku 85). Spasenje se postie svlaenjem svega
onoga to je od ovog svijeta (usp. izreke 21, 37,56). Uenici moraju "biti samo
prolaznici" u ovostranom varljivom postojanju (usp. 42). Postojanje idealnoga
gnostikog uenika opisano je izrazom "samotnjak", koji se odnosi na ovjeka
koji je za sobom ostavio sve ono to ljudsko bie vee uz ovaj svijet (usp. izreke
16, 23, 30 i 76). ak i ene mogu postii taj cilj, ako postignu "mukost"
samotnog postojanja (izreka 114).
II 32, 10-51,28
Ovo su tajne rijei koje je ivi Isus izrekao a Juda Toma Blizanac zapisao.
(1) I on ree, "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt."
(2) Isus ree, "Neka onaj tko trai ne prestane traiti sve dok ne nae. Kada
pronae, nai e se zapanjen, i vladat e nad svime."
(3) Isus ree, "Ako vam oni koji vas vode kau, 'Gledajte, kraljevstvo je gore
na nebu', tada e vas ptice nebeske pretei. Ako vam kau, 'Ono je u moru', tada
e vas pretei ribe. Kraljevstvo je zapravo u vama, i ono je izvan vas. Kada sebe
prepoznate, bit ete prepoznati, 33 i shvatit ete da ste sinovi ivog oca. No, ako
se ne prepoznate, tad ivite u siromatvu, i sami ste to siromatvo."
(4) Isus ree, "ovjek u poodmakloj dobi pitat e bez oklijevanja dijete staro
sedam dana za mjesto ivota, i on e ivjeti. Jer mnogi koji su prvi postat e
posljednji, i postat e jedan jedini."
(5) Isus ree, "Prepoznaj ono to ti je pred oima, i otkrit e ti se ono to je
skriveno. Jer, ne postoji nita skriveno to nee izai na vidjelo."
(6) Njegovi ga uenici upitae i rekoe, "eli li da postimo? Kako da se
molimo? Da dajemo milodare? I kako da se hranimo?"
Isus ree, "Ne laite, i ono to vam je mrsko ne inite; jer, sve je ot-kriveno pred
licem neba; ne postoji nita skriveno to nee izai na vidjelo, i nema te tajne
koja nee biti otkrivena."
(7) Isus ree, "Blago lavu koji postane ovjek kada ga ovjek pojede; proklet je
ovjek kojega lav pojede i postane ovjekom."
(8) I on ree, "ovjek je nalik mudrom ribaru koji je bacio svoju mreu u more i
odatle je izvukao punu sitnih riba; i meu njima pronaao jednu veliku ribu.
Mudri je ribar sve sitne ribe 34 bacio u more i bez napora izabrao veliku ribu. Tko
ima ui da uje, neka uje."
(9) Isus ree, "I sija izie, zagrabi (sjeme), i razbaca ga. Neto sjemenja
pade na put; dooe ptice i pozobae ga. Jo sjemenja pade na stijenu, ne
uhvati korijena u zemlji, i ne pusti klasja. Drugo, pak, pade u trnje; ovo ugui
sjemenje, i crvi ga pojedu. A neto sjemenja pade na dobro tlo, i dade dobar
urod, od ezdeset i sto dvadeset mjera."
(10) Isus ree, "Bacio sam vatru na svijet, i evo, sada bdijem nad njome dok se
ne rasplamti."
(11) Isus ree, "Ovo nebo e proi, i ono iznad njega e proi. Mrtvi nisu ivi i
oni koji su ivi nee umrijeti. Kada ste pojeli ono to je mrtvo, uiniste ga ivim.
Kad naete svoj poinak u svjetlosti, to ete initi? Na dan kada ste bili jedno,
postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje, to ete initi?"
(12) Uenici rekoe Isusu, "Znamo da e nas napustiti. Koga da sli-jedimo
nakon to se to dogodi?"
Isus im ree, "Gdje god bili, krenite ka Jakovu Pravedniku, za kojeg su stvoreni
nebo i zemlja."
(13) Isus ree svojim uenicima, "Usporedite me s neim i recite mi komu sam
nalik."
imun Petar mu ree, "Nalik si anelu pravedniku."
Matej mu ree, 35 "Nalik si mudrome filozofu."
Toma mu ree, "Uitelju, moja usta uope ne mogu izrei komu si nalik."
Isus ree, "Nisam ja tvoj uitelj, jer si se ti opio sa zapjenjena vrutka kojeg sam ja
otvorio."
I on ga uze, povue ga na stranu, i ree mu tri rijei. Kad se Toma vratio
drugovima oni ga upitae, "to ti je Isus rekao?"
Toma im ree, "Kad bi vam kazao samo jednu rije koju mi ree, uzeli biste
kamenje i bacili ga na me; i iz kamenja bi buknula vatra i spalila vas."
(14) Isus im ree, "Postite li, u vama e se probuditi grijeh; molite li, bit ete
prokleti; dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad odete u druge zemlje
i prolazite njezinim predjelima, ugoste li vas, jedite to vam poslue; i lijeite
bolesne meu njima. Jer, ono to ue u vaa usta nee vas ukaljati, ve e vas
ukaljati ono to izae iz vaih usta."
(15) Isus ree, "Kada ugledate onog koji nije roen od ene, prostrite se licem
prema zemlji i klanjajte mu se. Taj je va Otac."
(16) Isus ree, "Ljudi moda misle da sam doao svijetu donijeti mir. Ne znaju
da sam neslogu doao donijeti zemlji, vatru, ma i rat. Jer, petero e ih biti 36 u
kui, troje e biti protiv dvoje, i dvoje e biti protiv troje, otac e biti protiv sina i
sin protiv oca. I oni e stajati samotno."
(17) Isus ree, "Dat u vam ono to ni jedno oko ne vidje, i to ni jedno uho ne
u, i to nijedna ruka ne dotaknu, i to se nikad u ljudskome umu nije pojavilo."
(18) Uenici kazae Isusu, "Reci nam kakav e biti na svretak."
Isus ree, "Znai li to da ste otkrili poetak, kad traite svretak? Jer, tamo gdje je
poetak, bit e i kraj. Blago onome koji svoje mjesto nae u poetku; taj e
spoznati kraj, i nee okusiti smrti."
(19) Isus ree, "Blago onome koji je postao prije nego je nastao. Po-stanete li
moji uenici i posluate li moje rijei, ovo e vam kamenje sluiti. U Raju za vas
postoji pet stabala, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni zimi, i kojima lie ne opada.
Onaj tko ih upozna nee iskusiti smrti."
(20) Uenici rekoe Isusu, "Priaj nam, kakvo je kraljevstvo nebesko?"
On im ree, "Poput sjemena goruice, najmanjeg od svog sjemenja.
Ali kad ono padne na obraenu zemlju, iz njega izraste velika biljka koja prua
okrilje pticama nebeskim."
(21) Marija ree Isusu, "Komu su tvoji uenici nalik?"
On ree, "Nalik su 37 djeci koja posjedae na tue polje. Kada vlasnici polja
dou, kazat e, 'Ostavite nam nae polje'. Oni e se pred njima svui ne bi li im
ga prepustili i dali im njihovo polje. Zato kaem, ako gospodar kue zna da e
doi tat, on e ga budan doekati, i nee mu dopustiti da pretura po njegovom
domu, njegovu kraljevstvu, i opljaka ga. Vi, isto, bdijte suoeni sa svijetom.
Velikom se snagom oboruajte, da razbojnici nemaju pristupa, jer, nedae koje
oekujete (sigurno) e doi. Neka se meu vama nae ovjek od razuma. Kada
urod dozrije, da hitro sa srpom u ruci doe i poanje ga. Tko ima ui da uje, neka
uje."
(22) Isus vidje dojenad kako sie, i ree svojim uenicima, "Ova djeica koju
doje, nalik su onima koji ulaze u kraljevstvo."
Upitae ga, "Hoemo li, ako smo kao djeca, ui u kraljevstvo?"
Isus im ree, "Kada iz dva nainite jedno, i kada postignete da unutarnje bude
kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz mukog i enskog
nainite jedno, tako da muko nije muko a ensko da nije ensko; i kada stavite
oi namjesto oiju, i ruku na mjesto gdje ruka dolazi, i stopalo na mjesto
stopala, i oblije na mjesto oblija, tada ete ui u [kraljevstvo]." 38
(23) Isus ree, "Vas u izabrati, jednoga od tisuu, i dvoje od deset tisua, i
stajat e kao jedan jedini."
(24) Njegovi mu uenici rekoe, "Pokai nam mjesto gdje prebiva, jer
neophodno nam je traiti ga."
On im ree, "Tko ima ui, neka uje. U ovjeku od svjetla je svjetlost, i on cijeli
svijet osvjetljava. Kada on ne svijetli, tad je tama."
(25) Isus ree, "Ljubi brata svoga kao duu svoju, uvaj ga kao zjenicu svoga
oka."
(26) Isus ree, "Vidi trun u oku brata svojega, a u vlastitome ne vidi balvan.
Kada izvadi balvan iz svojega oka, jasno e vidjeti kako da izvadi trun iz
bratovog."
(27) <Isus ree,> "Ako ne postite od svijeta, neete pronai kraljevstvo. Ako
Sabat ne uzimate kao Sabat, Oca neete vidjeti."
(28) Isus ree, "Stadoh nasred svijeta i ukazah im se u tijelu. Sve ih naoh
opijene; meu njima ne naoh nijednoga koji je edan. I moja se dua raalosti
nad sinovima ovjejim, jer u svojemu srcu oni su slijepi i ne posjeduju vid;
prazni su doli na ovaj svijet, i prazni ga ele napustiti. No, sada su opijeni. Kada
se okanu svojega vina, tek tada e se pokajati."
(29) Isus ree, "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je udo. Ali kada se duh pojavi
radi tijela, tada je to udo nad udima. Uistinu, udim se 39 kako se to veliko
bogatstvo nalo usred tog siromatva."
(30) Isus ree, "Gdje su tri boga, tamo su bogovi. Gdje su dva ili jedan, tamo
sam ja s njime."
(31) Isus ree, "Nitko nije prorok u svojemu selu; nijedan lijenik ne lijei one
koji ga poznaju."
(32) Isus ree, "Grad sagraen i utvren na visokom brdu, ne moe pasti, niti se
moe sakriti."
(33) Isus ree, "Sa krovova svojih razlasite ono to svojim uima ujete. Jer,
nitko ne pali svjetiljku da bi je pokrio, niti je sakriva, ve je postavlja tako da
svatko tko ue i izae vidi njezino svjetlo."
(34) Isus ree, "Ako slijepac vodi slijepca, obojica e pasti u jamu."
(35) Isus ree, "Nitko ne moe ui u kuu snanoga ovjeka i silom je zauzeti a
da mu prvo ne svee ruke; tek tada mu (moe) kuu opljakati."
(36) Isus ree, "Ne brinite se od zore do mraka, i od mraka do zore to ete
odjenuti."
(37) Njegovi uenici rekoe, "Kada e nam se razotkriti i kada emo te
vidjeti?"
Isus ree, "Kada se razgolitite bez osjeaja stida, i kada svoju odjeu stavite pod
noge poput malene djece, i izgazite je, tek tada [ete vidjeti] 40 sina onog
ivoga, i neete se uplaiti."
(38) Isus ree, "esto ste eljeli uti ove rijei koje vam govorim, a nemate ih od
koga drugoga uti. Doi e dan kada ete me traiti (a) neete me nai."
(39) Isus ree, "Farizeji i pisari uzeli su kljueve spoznaje (gnosis) i sakrili ih. Oni
sami u nju nisu stupili, niti su pustili one koji su to poeljeli. Ali vi budite mudri
kao zmije i nevini kao golubice."
(40) Isus ree, "Trs bijae posaen izvan Oca, no kako ne bje uvren, bit e
iupan s korijenom i uniten."
(41) Isus ree, "Tko god ima neto u ruci, dat e mu se jo, a onome tko nema
nita, uzet e se i ono malo to ima."
(42) Isus ree, "Budite prolaznici."
(43) Uenici mu rekoe, "Tko si ti, da nam takve stvari govori?" <Isus im
ree>, "Iz onoga to vam govorim vi ne shvaate tko sam, i postajete nalik
idovima, koji (ili) vole stablo a mrze njegov plod, (ili) vole plod a mrze stablo."
(44) Isus ree, "Tko na Oca huli, bit e mu oproteno, i tko na Sina huli, bit e
mu oproteno, no onome tko huli na Duha Svetoga, nee biti oproteno, niti na
zemlji niti na nebu."
(45) Isus ree, "Groe se ne bere sa trnja, niti se smokve beru s e- ljike, jer
oni ne donose ploda. Dobar ovjek 41 iz svoje riznice iznosi dobro; zao ovjek zlo
iznosi iz svoje riznice, koja je njegovo srce, i zle rijei govori. Jer, iz obilja srca on
iznosi zlo."
(46) Isus ree, "Od onih koji su roeni od ene, od Adama do Ivana Krstitelja,
nema veega od Ivana Krstitelja koji (pred njim) ne bi trebao oboriti pogled. No
ja vam rekoh, tko god meu vama postane dijete, upoznat e kraljevstvo, i
postat e veim od Ivana."
(47) Isus ree, "Nemogue je jednom ovjeku jahati dva konja, (ili) napeti dva
luka. I niti jedan sluga ne moe sluiti dvojici gospodara;
osim ako jednog ne potuje, a drugoga ne prezire. Nitko ne pije staro vino a da
odmah potom eli kuati novo. I ne ulijeva se novo vino u stare mjehove, da se
ne raspuknu; ne ulijeva se niti staro vino u novi mijeh, da se ne pokvari. Ne
priiva se stara krpa na novo ruho, jer bi se rasparalo."
(48) Isus ree, "Ako dvoje sklopi mir u istoj kui, rei e brdu, 'Po- makni se', i
ono e se pomaknuti."
(49) Isus ree, "Blago samotnima i izabranima , jer vi ete nai kra-ljevstvo. Iz
njega ste doli, i u nj ete se vratiti."
(50) Isus ree, "Kada vas pitaju, 'Odakle dolazite?', recite im, 'Doli smo iz
svjetlosti, iz mjesta gdje se svjetlost sama iz sebe raa, [sama sebe] ustoliuje,
42 i kroz lik se njihov oituje'. Ako vas pitaju 'Tko ste?', odgovorite, 'Mi smo
njegovi sinovi, i odabranici ivoga Oca'. Ako vas pitaju, 'Koji je znak Oca vaega u
vama?', kaite im, 'Kretanje i spokoj'."
(51) Njegovi mu uenici rekoe, "Kada e mrtvima biti dan spokoj, i kada e doi
novi svijet?" On im ree, "Ono to iekujete ve je dolo, ali vi to ne
prepoznajete."
(52) Njegovi mu uenici rekoe, "Dvadeset i etiri proroka govorilo je u Izraelu, i
svi su oni govorili u tebi."
On im ree, "Izostavili ste ivoga koji je pred vama, i (samo) ste govorili o
mrtvima."
(53) Njegovi mu uenici rekoe, "Je li obrezivanje potrebno ili nije?"
On im ree, "Da je potrebno, otac bi ih ve obrezane u njihovoj majci zainjao.
No, istinsko obrezivanje, u duhu, posvema je postalo potrebno."
(54) Isus ree, "Blago siromanima, jer vae je kraljevstvo nebesko."
(55) Isus ree, "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne moe mi biti
uenikom. I tko ne mrzi svoju brau i sestre, i ne uzme kri svoj poput mene,
nee me biti dostojan."
(56) Isus ree, "Tko god je spoznao ovaj svijet, otkrio je truplo, a tko je truplo
otkrio, ovaj ga svijet nije dostojan."
(57) Isus ree, "Kraljevstvo je Oevo poput ovjeka koji ima [dobro] sjeme.
Neprijatelj je njegov doao pod okriljem noi 43 i meu dobro sjeme zasijao korov.
ovjek nije dozvolio da taj korov poupaju; ree im, 'Brinem se da ete, upajui
korov, s njim poupati i penicu'. Jer, na dan etve korov e postati vidljiv; i tad e
ga poupati i spaliti."
(58) Isus ree, "Blago onome koji je patio, jer on je pronaao ivot."
(59) Isus ree, "Gledajte ivoga dok ste ivi, kako ga ne biste poslije smrti
uzaludno pokuavali nai."
(60) <Vidjee> Samaritanca kako nosi janje na putu ka Judeji. On ree svojim
uenicima, "Zato ovaj ovjek nosi janje?"
Odgovorie mu, "Da ga ubije i pojede."
On im ree, "On ga nee pojesti dok je ono ivo, nego tek kada ga ubije i kada
ono postane le."
Rekoe mu, "Drugaije to ne moe uiniti."
On im ree, "I vi isto, potraite sebi mjesto pokoja, kako ne biste postali le i bili
pojedeni."
(61) Isus ree, "Dvoje e na jednom krevetu poivati, jedno e umrijeti, drugo
e ivjeti."
Saloma upita, "Tko si ti, ovjee, da ... na moj krevet lijee i za mojim stolom
jede?"
Isus joj ree, "Ja sam onaj koji je postao od nepodjeljivog. Dano mi je neto od
mog Oca."
<...> "Tvoja sam uenica."
<...> "Zato kaem, ako je uniten, bit e ispunjen svjetlom, no ako se podijeli,
postat e ispunjen tamom."
(62) Isus ree, "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni 44 mojih]
otajstava. Ono to ini tvoja desnica, neka ti ljevica ne zna."
(63) Isus ree, "Bio jednom bogat ovjek, koji je imao mnogo novca. Rekao je,
'Upotrijebit u svoje bogatstvo da sijem, anjem, sadim, i punim svoja skladita
plodom, da mi nita ne nedostaje'. Tako je mislio u svojemu srcu - i te je noi
umro. Tko ima ui neka uje."
(64) Isus ree, "Neki ovjek je imao goste. Kad je pripravio veeru, poslao je
slugu da pozove goste. Sluga poe prvome, i ree mu, 'Moj gospodar te poziva'. A
ovaj ree, 'Potraujem novac od nekih trgovaca i oni veeras k meni dolaze, da
prime moj nalog. Morat u, uz ispriku, izostati sa veere'. Sluga poe drugome,
pa mu ree, 'Moj Gospodar te poziva'. Ovaj mu ree, 'Upravo sam kupio kuu, i
tamo me trebaju na jedan dan. Neu imati vremena'. Sluga poe treemu, te mu
kae, 'Moj gospodar te poziva'. Ovaj mu ree, 'Prijatelj mi se eni, i ja moram
pripremiti sve za svadbu. Ne mogu, stoga, doi, i ispriavam se za veeru.'
Sluga poe etvrtome, i ree mu, 'Moj gospodar te poziva'. Ovaj mu ree, 'Kupio
sam imanje, i upravo kreem prikupiti najamninu. Ne mogu, stoga, doi, i
ispriavam se za gozbu'. Sluga se vrati i kaza gospodaru, 'Oni koje si pozvao na
veeru, ispriavaju se'. Gospodar ree sluzi, 'Izii van na ulice, i dovedi sve koje
nae, da veeraju'. Kupci i trgovci nee kroiti na mjesta mojega Oca." 45
(65) On ree, "Jedan astan ovjek imao je vinograd. Dao ga je u zakup
seljacima, da u njemu rade, kako bi on kasnije od njih preuzeo urod. I posla svog
slugu zakupcima po urod. Ovi zgrabie slugu, pretukoe ga, i zamalo ubie.
Sluga se vrati i ispria to gospodaru. Gospodar ree, 'Moda ih nije prepoznao'. I
poalje drugog slugu, a zakupci i njega pretuku. Tada im vlasnik poalje svojega
sina, i ree, 'Moda e mog sina potovati'. Kako su zakupci znali da je on taj koji
e naslijediti vinograd, oni ga dohvate, i ubiju. Tko ima ui, neka uje."
(66) Isus ree, "Pokaite mi kamen kojeg zidari odbacie. Taj kamen je kamen
temeljac."
(67) Isus ree, "Tko poznaje sve, a jo osjea u sebi nedostatak, taj je u
potpunosti nedostatan."
(68) Isus ree, "Blago vama ako vas mrze i progone. Gdje god vas progonili,
nee pronai to mjesto."
(69) Isus ree, "Blago progonjenima u svojim srcima. To su oni koji su uistinu
prepoznali Oca. Blago gladnima, jer e se eljnome trbuh napuniti."
(70) Isus ree, "To to imate spasit e vas, ako iz sebe to porodite. To to
nemate u sebi ubit e vas, ako u sebi to nemate."
(71) Isus ree, "Ja u [ovu] kuu [razoriti], i nitko je nee moi opet izgraditi
[...]" 46
(72) [Jedan ovjek] mu [ree], "Kai mojoj brai da posjed mog oca sa mnom
podijele."
On mu ree, "O, ovjee, tko je mene postavio za djelitelja?"
Okrene se svojim uenicima i ree im, "Jesam li ja netko tko dijeli?"
(73) Isus ree, "etva je obilna, no etelaca je malo. Molite, zato, Gospoda da
poalje etelaca za etvu."
(74) On ree, "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, no u njemu nema vode."
(75) Isus ree, "Mnogi stoje pred vratima, ali samotnici su ti koji e ui u branu
lonicu."
(76) Isus ree, "Kraljevstvo Oevo je poput trgovca koji je meu robom
pronaao biser. Trgovac bijae mudar. Prodao je svu robu, a biser kupio za sebe.
Traite i vi njegovo vjeno i trajno blago, gdje moljac ne dolazi da izjeda, niti crv
da razara."
(77) Isus ree, "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve. Iz mene je sve poteklo, i
sve se k meni vratilo. Rascijepite komad drveta, i ja sam ondje. Podignite kamen,
i tamo ete me nai."
(78) Isus ree, "Zato ste doli u pustinju? Vidjeti trsku kako se na vjetru savija?
Vidjeti ovjeka u krasne haljine obuena, [poput vaih] kraljeva i 47 odlinika?
Oni nose krasne haljine, a ne mogu prepoznati istinu."
(79) Jedna ena iz mnotva mu ree, "Blagoslovljena je utroba koja te nosila i
njedra koja su te dojila."
On [joj] ree, "Blagoslovljeni su oni koji su uli Oevu rije i uistinu je ouvali. Jer
doi e dani kad ete rei, 'Blagoslovljena utroba koja nije zaela i njedra koja
nisu dojila.'"
(80) Isus ree, "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo, no onaj tko je otkrio tijelo,
svijet ga nije dostojan."
(81) Isus ree, "Neka bude kralj onaj tko se obogatio, a tko ima mo, neka je se
odrekne."
(82) Isus ree, "Tko je blizu meni, taj je blizu vatri, a tko je od mene daleko,
daleko je od Kraljevstva."
(83) Isus ree, "Ljudima su slike vidljive, no svjetlo u njima skriveno je u slici
Oeva svjetla. On e se ljudima objaviti, no slika e njegova ostati skrivena
njegovom svjetlou."
(84) Isus ree, "Kad vidite svoj lik, vi se radujete. No, kada ugledate svoj lik koji
je prije vas nastao, i koji niti umire niti biva vidljivim, to li ete morati podnijeti!"
(85) Isus ree, "Adam je nastao iz velike moi i iz velikog bogatstva, ali nije
vas postao dostojan. Jer, da je postao dostojan, ne [bi okusio] smrti."
(86) Isus ree, "[Lisice 48 imaju svoje jazbine] i ptice imaju svoja gnijezda, ali
Sin ovjeji nema gdje da osloni glavu i otpoine."
(87) Isus ree, "Jadno je tijelo koje o tijelu ovisi, i jadna je dua koja ovisi o
oboma."
(88) Isus ree, "Aneli i proroci e doi k vama, i dati vam ono to (ve) imate. I
vi sami, dajte im ono to imate, i kaite sami sebi, 'Kada e doi da prime ono to
je njihovo?"
(89) Isus ree, "Zato perete vanjsku stranu kalea? Zar ne shvaate da je isti
onaj koji je stvorio njegovu nutrinu, stvorio i vanjtinu?"
(90) Isus ree, "Doite k meni, jer moj je jaram lagan, a moja vlast blaga, i nai
ete za sebe spokoj."
(91) Oni mu rekoe, "Reci nam tko si, da u tebe moemo vjerovati."
On im ree, "Ispitujete lice neba i zemlje, a ono koje pred vama stoji niste
prepoznali, niti znadete ispitati ovaj trenutak."
(92) Isus ree, "Traite i nai ete. Pa ipak, neto ste me bili pitali to vam tad
nisam rekao. Sada vam to elim rei, a vi ne pitate."
(93) < Isus ree,> "Ne dajte psima ono to je sveto, da ga ne bace u gnoj. Ne
bacajte biserje pred svinje, da ga... ne [...]."
(94) Isus (ree), "Tko trai, nai e, a [tko kuca], otvorit e mu se."
(95) [Isus ree], "Ako imate novaca, 49 ne lihvarite njime, ve [ga] dajte onomu
koji vam ga nee vratiti."
(96) Isus ree, "Kraljevstvo Oevo je poput one ene koja je uzela malo kvasca,
[sakrila] ga u tijesto, pa iz njega izmijesila velike hljebove. Tko ima ui neka
uje."
(97) Isus ree, "Kraljevstvo [Oevo] je poput one ene koja je nosila [up] pun
brana. Dok je ila putem, jo uvijek daleko od kue, drka je upa pukla, i brano
se za njom rasulo [po] putu. Nije to znala; nezgodu nije primijetila. Kada je dola
kui, stavila je up na zemlju i nala ga praznim."
(98) Isus ree, "Kraljevstvo Oevo je poput onog ovjeka koji je naumio ubiti
monika. U vlastitoj je kui isukao ma, i zario ga u zid kako bi doznao je li mu
ruka dovoljno snana. Potom je ubio monika."
(99) Uenici mu kazae, "Vani su tvoja braa i tvoja majka."
On im ree, "Ovi ovdje, koji vre volju mojeg Oca, to su moja braa i moja majka.
Oni su ti koji e ui u kraljevstvo mojega Oca."
(100) Pokazae Isusu zlatnik i rekoe mu, "Carevi ljudi trae od nas porez."
On im ree, "Caru podajte carevo, Bogu Boje, a ono to je moje, meni podajte."
(101) <Isus ree,> "Tko ne mrzi svojega [oca] i majku svoju kao ja, ne moe mi
postati [uenikom]. I tko [ne] ljubi svog [oca] i majku svoju kao ja, ne moe mi
postati [uenikom]. Jer moja majka [...], 50, no
[moja] je istinska [majka] ona koja mi je dala ivot."
(102) Isus ree, "Jao farizejima, jer oni su isto to i pas koji lei u jas-lama meu
volovima, jer, niti on jede, niti volovima [daje] jesti."
(103) Isus ree, "Sretan je ovjek koji zna kada e doi razbojnici, koji zna kad da
ustane, prikupi svoje oruje i naorua se prije nego napadnu."
(104) Rekoe Isusu, "Hajde da danas molimo i postimo."
Isus ree, "Kakav sam to grijeh poinio, i u emu sam to poraen? Ali kad
mladoenja izae iz svadbene lonice, neka tada poste i mole."
(105) Isus ree, "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice."
(106) Isus ree, "Kada iz dvoga nainite jedno, postat ete sinovi ov-jeji; i kada
kaete, 'Brdo pomakni se', ono e se pomaknuti."
(107) Isus ree, "Kraljevstvo je poput pastira sa stotinu ovaca. Jedna, najvea od
njih, zaluta. On ostavi devedeset i devet (i) krene u potragu za tom jednom, da je
pronae. Nakon svih muka, on ree ovci, 'Ljubim te vie od onih devedeset i
devet.'"
(108) Isus ree, "Tko pije iz mojih ustiju, postat e kao ja. Ja sam postat u on, i
ono to je skriveno tad e mu se razotkriti."
(109) Isus ree, "Kraljevstvo je poput ovjeka koji je u svom polju imao
[zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi ga u nasljedstvo
svojemu [sinu]. Sin nije znao [za to blago]. Preuzeo je polje 51 i prodao [ga]. Onaj
koji gaje kupio krenuo je orati i [pronaao] blago. I davao je poslije novac uz
kamate kome god ga bijae volja."
(110) Isus ree, "Tko je pronaao svijet i obogatio se, neka se odrekne svijeta."
(111) Isus ree, "Nebo i zemlja pred vama e se smotati, i onaj tko ivi od ivoga
nee iskusiti smrti." Ne kae li Isus, "Tko sebe pronae, svijet ga nije dostojan"?
(112) Isus ree, "Jao tijelu koje je ovisno o dui; jao dui koja je ovisna o tijelu."
(113) Uenici mu rekoe, "Kada e doi Kraljevstvo?"
<Isus ree,> "Nee doi zato to ga oekujemo. Nee se govoriti, 'Evo ga ovdje',
ili, 'Eno ga ondje'. Kraljevstvo se Oevo razastire zemljom, ali ljudi ga ne vide."
(114) imun Petar im ree, "Neka Marija ode od nas, jer ene nisu dostojne
ivota."
Isus ree, "Ja sam u je voditi da je uinim mukom, kako bi i ona postala ivim
duhom poput vas mukaraca. Jer, svaka ena koja sebe uini mukom, ui e u
Kraljevstvo nebesko."
Evanelje po Tomi
Uvod:
WESLEY W. ISENBERG
Evanelje po Filipu zbirka je iskaza koji se prvenstveno odnose na znaenje i
vrijednost sakramenata u kontekstu valentinijanskih koncepcija o tekoama
bivanja ovjekom, i o ivotu poslije smrti.
Kao i u novozavjetnim evaneljima, takve iskaze i ovdje nalazimo u razliitim
knjievnim oblicima: u obliku aforizma, analogije, parabole, pareneze, polemike,
narativnog dijaloga, Kristove izreke, biblijske egzegeze, te dogmatske postavke.
Evanelje po Filipu nije, meutim, nalik novozavjetnim evaneljima. Djelo
mjestimice spominje neke Isusove rijei ili djela, a sadrano je i sedamnaest
Isusovih izreka, od kojih su devet navodi i tumaenja Isusovih rijei koje nalazimo
u kanonskim evaneljima (55,33-34; 57,3-5; 68,8-12; 68,26-27; 72,33-73;
77,18; 83,11-13; 84,7-9;
85,29- 31). Nove izreke (55,37-56,3; 58,10-14; 59,25-27; 63,29-30; 64,2-9;
64,10-12; 67,30-35; i 74,25-27), identificirane prema uvodnoj formuli ("on ree",
"Gospodin ree", ili "Spasitelj ree") kratke su i zagonetne, i najbolje je tumaiti
ih iz gnostike perspektive. Ovdje nalazimo i nekoliko pripovijesti o Isusu, slinih
predajama iz ranokranskih apokrifnih evanelja. Prilikom otkrivenja na gori, on
se svojim uenicima ukazao natprirodno velik. U njegovoj su pratnji i tri ene,
sve tri imenom Marija (59,6-11), iako posebnu naklonost on jasno iskazuje Mariji
Magdaleni (63,32-36). Kada je kod bojadisara Levija u jednu bavu stavio
sedamdeset i dvije razliite boje, one su se stopile u jednu (63,25-30). Navodno je
upravo apostol Filip izvor prie prema kojoj je tesar Josip nainio kri na kojem je
njegov sin kasnije razapet (73,8-15).
Ovih nekoliko izreka i pripovijesti nisu, meutim, stavljene u neki narativni okvir,
kao to je sluaj u novozavjetnim evaneljima. tovie, cijelo Evanelje po Filipu
ustrojeno je na nain koji je nemogue prikladno opisati. Iako se kontinuitet
donekle postie kroz asocijaciju ideja (usp. 51,29-52,35), nizanjem kontrasta ili
ponavljanjem rijei (usp. 77,15-78,24, rije ljubav), misaoni je tijek pomalo
nesuvisao i nepovezan, i nerijetko preskae s teme na temu.
Ipak, tekst ostavlja utisak logike koherentnosti zbog ponavljanja odreenih
tema (npr. znaenje Isusovih imena, 56,3-15; 62,7-17; 63,21-24; potreba za
doivljavanjem uskrsnua prije smrti, 56,15-20; 56,26-57,22; 66,16-23; 73,1-8;
zaodijevanje svjetlou kao nain bijega od neprijateljskih sila, 70,5-9; 76,22-77-
1; 86,4-10), no ova je koherentnost najvjerojatnije sluajna, a ne planirana.
Mogue je da je sastavlja ove zbirke hotimice rastavio izvorno potpune misaone
cjeline, i raspodijelio odlomke na razliita mjesta u tekstu. Tako, primjerice, jednu
potpunu misao dobivamo kad spojimo 70,5-9 sa 76,22-77, a potom sa 66,7-29,
tim re
doslijedom. Na taj nain neodreene zamjenice dobivaju primjerenu prethodnu
rije. Slino tome, 75,13-14 postavlja temu koja se kasnije razrauje u 61,36-
62,5. U 63,5-11 nalazimo analogiju koja prethodi tvrdnji izraenoj u 70,22-29.
S obzirom na nesustavnost Evanelja po Filipu, njegov je sadraj najbolje
razmatrati na temelju saetaka pojedinih iskaza. Iskaz 69,1-4 razmatra otajstva
brane lonice, i razlikuje one koji ondje smiju sudjelovati - slobodni ljudi i
djevice - od onih koji ne smiju - ivotinje, robovi, i oskvrnute ene.
Oni iskljueni iz lonice u potpunosti su prikazani negativnim rijeima. Tako,
izmeu ostalog, doznajemo kako ivotinje i mukarci moraju biti odvojeni
(78,25-28; 75,25-26). No, "mnogo je ivotinja na svijetu koje su ljudskog oblika"
(81,7-8). Ako je netko "ivotinja" on mora ostati "izvan ili ispod", a ne "iznad" ili
"unutar" (79,511). "Robove" valja razlikovati od "sinova" (52,2-6), "djece"
(81,12-14) i "slobodnih" (79,13-18). "Rob" je onaj koji poini grijeh (77,18), koji
nije upoznao svoje unutarnje zlo koje ga porobljuje (83,18-29; 85,24).
"Oskvrnute ene" su sve one koje sudjeluju u seksualnom inu, tj. u "braku
oskvrnua", koji je tjelesan i poudan (81,34-82,10). Neisti duhovi ele
oskrnaviti mukarce i ene (65,1-23).
"Slobodni ljudi i djevice" suprotstavljeni su "ivotinjama, robovima, i okaljanim
enama". Djevica nikad nije bila okaljana seksualnim inom (55,27-28; usp.
81,34-82,8). "Slobodan ovjek" ne grijei (77,15-18). On se ne boji tijela niti ga
ljubi (66,4-6). Ugroavaju ga obmane arhonata koji ga ele uiniti robom (54,16-
31). "Slobodni ljudi i djevice" zovu se i "krani" (74,13-16), koji posjeduju
"uskrsnue, svjetlost, kri, Duh Sveti" (74,18-21).
Prema ovome evanelju, egzistencijalna bolest ovjeanstva izvire iz razlika
spolova. Kada je Eva odvojena od Adama, razbijeno je izvorno androgino
jedinstvo (68,22-26). Svrha je Kristovog dolaska ponovno sjedinjenje Adama i Eve
(70,12-17). Kao to se mu i ena sjedinjuju u branoj lonici, tako se i
sjedinjenje koje dolazi sa Kristom zbiva u sakramentalnoj branoj lonici (70,17-
22), u kojoj pojedinac dobiva nagovjetaj i potvrdu konanog sjedinjenja sa
aneoskom, nebeskom polovicom (usp. 58,10-14)
To nas dovodi do jo jednog zakljuka (67,27-30), "Gospodin je u otajstvu sve
uinio, krtenje, pomazanje, priest i iskupljenje, i branu lonicu." Ta reenica
vjerojatnije opisuje pet faza potpune inicijacije, nego pet odvojenih,
nepovezanih sakramenata. Mogue je da izraz "brana lonica" oznaava cijelu
inicijaciju, budui da je pojedini cilj svake inicijacijske faze (npr. "svjetlost", koja
se obino povezuje s krizmom, 67,5-6; 69,12-14; 57,27-28) takoer povezan sa
branom lonicom (86,4-11; usp. 70,5-9). U 74,12-24 navodi se kako osoba
pomazana u krizmi posjeduje sve - uskrsnue, svjetlost, kri, Duh Sveti - no autor
potom dodaje, "Otac mu je to dao u branoj lonici". Nasuprot tome, na nekim se
mjestima ono to bismo doveli u vezu sa branom lonicom povezuje sa
euharistijom (58,10-14) ili krtenjem i krizmom (69,4-14).
Evanelje po Filipu ne opisuje sam ritual inicijacije, niti u cjelini, niti po
pojedinim fazama, no ipak objanjava da se prilikom krtenja "ulazi u vodu i
izlazi iz nje", dobivajui na dar naziv "kranin", poslije ega je mogue rei, "Ja
sam kranin" (64,22-31; usp. 77,9-12). Analogija o Bogu kao bojadisaru, navodi
na zakljuak da se obred krtenja izvodio uranjanjem (61,12-20). Inicijant bi
svlaio odjeu prije ulaska u vodu, kako bi nakon izlaska odjenuo savrenog
ovjeka kao novo ruho (75,21 -25). Da je ulje za pomast prilikom krizme bilo
toplo i mirisno, upuuju opisi krizme kao vatre (67,5-9; 57,27-28), i ulja kao
mirisa (77,36-78,7; 82,15-23). Trodijel- na se formula moda koristila u trenutku
pomazanja (67,19-24). Sveenik posveuje kruh i kale za euharistiju (77,2-8).
Posveeni kale sadri vino pomijeano s vodom (75,14-21). Posveeni je kruh
"kruh s neba", hrana primjerena inicijantu (55,10-14). Uzimanje kruha i kalea
predstavlja primanje "tijela i krvi" Isusove (56,26-57,22; usp. 63,21-24). Spominje
se i ritual zvan otkup ili izbavljenje, no bez ikakvih pojedinosti. Ova se faza
inicijacije usporeuje sa "svetim od svetog" u jeruzalemskom hramu, a navodi
se da se odvijala u branoj lonici (69,23-27).
Uzevi u obzir sadraj, nesustavnost pripovijedanja, te raznolikost knjievnih
oblika, mogue je da je Evanelje po Filipu zbirka izvadaka uglavnom iz
kransko- -gnostike sakramentalne kateheze. Ono objanjava znaenje
sakramentalnih obreda inicijacije, znaenje svetih imena, osobito Isusovih, te
navodi pareneze koje se odnose na ivot iniciranoga. Evanelje tumai odlomke iz
Biblije, osobito iz Knjige Postanka, slui se historijskom i sakramentalnom
tipologijom, a raspravu, poput kateheta, temelji na analogijama i parabolama. U
tom, kao i u nekim drugim pogledima, Evanelje po Filipu nalikuje ortodoksnim
katekizmima iz razdoblja od 2. do 4. stoljea.
Naslov ovog teksta moda jednostavno proizlazi iz injenice da je u njemu Filip
jedini imenovani apostol (73,8), premda je Filip, skupa sa Tomom i Matejem,
uivao izuzetan ugled meu gnosticima kao privilegirani primatelj i uvar
Gospodinova otkrivenja. Koptski je tekst nedvojbeno prijevod grkog teksta,
napisanog po svoj prilici u drugoj polovici treeg stoljea. Zbog naznaenog
zanimanja za znaenja odreenih sirijskih rijei (63,21-23; 56,7-9), naklonjenosti
istonjakoj sakramentalnoj praksi i katekizmu, kao i asketskoj etici, mogue je
daje djelo nastalo u Siriji.
EVANELJE PO FILIPU
1151,29- 86, 19
Hebrej stvara drugoga Hebreja, i tog ovjeka zovemo "prozelitom". No, prozelit ne
stvara drugoga prozelita. [... ] kao to i oni [... ] i stvaraju druge nalik sebi, 52 dok
[ostali] jednostavno postoje.
Rob tei samo za time da bude slobodan, a ne da se domogne imanja svog
gospodara. No sin nije samo sin, ve zahtijeva i nasljedstvo svog oca. Oni koji su
nasljednici mrtvih, sami su mrtvi, i nasljeuju mrtve. Oni koji su nasljednici
ivih, i sami su ivi, i nasljeuju i ive i mrtve. Mrtvi niega nisu nasljednici. Jer,
kako bi netko mrtav ita naslijedio? Ako netko tko je mrtav naslijedi neto ivo,
on nee umrijeti, ve e tim vie ivjeti.
Poganin ne umire, jer on nikad nije ni ivio da bi mogao umrijeti. Onaj tko je
vjerovao u istinu, pronaao je ivot, i on je u opasnosti da umre budui da je iv.
Kad je Krist doao, svijet je stvoren, i gradovi ureeni, a mrtvi izneseni. Dok
bijasmo Hebreji, bili smo siroad koja ima samo majku, no otkad postadosmo
krani, dobili smo i oca i majku.
Oni koji siju zimi, anju ljeti. Zima je ovaj svijet, dok je ljeto ono vjeno kraljevstvo
(eon). Sijmo na svijetu da bismo u ljeto eli. Zbog ovoga nam ne dolikuje da ne
molimo zimi. Nakon zime dolazi ljeto. No ako bi itko zimi eo, taj ne bi uistinu eo,
ve bi samo upao, budui da za pravu etvu takav ovjek nee dobiti priliku. Nije
samo [...] da e [...] proizai, ve takoer ni na Sabat [... ] nema ploda.
Krist je doao 53 jedne da otkupi, druge da spasi, ostale da iskupi. Otkupio je one
koji bijahu stranci, i uinio ih je svojima. Svoje je odaslao, onima kojima se po
svojoj volji zavjetovao. Svoj ivot nije dragovoljno poloio kad se ukazao, ve je
on to uinio na samome poetku svijeta. Tada je prvi put doao da ga uzme,
budui da mu je bio dan kao zavjet. No, dospio je u ruke pljakaima, i bje
zarobljen, no On ga je spasio. Iskupio je sve dobre ljude na ovome svijetu, kao i
zle.
Svjetlo i tama, ivot i smrt, desno i lijevo, jedno su drugome nerazdvojna braa.
Zbog ovoga, niti su dobri dobri, niti su zli zli, niti je ivot ivot, niti je smrt smrt. Iz
ovog e se razloga svi rastvoriti u svoj prvotni oblik. No oni koji su uzvieni iznad
svijeta, nerastoivi su i vjeni.
Imena dana onima od ovog svijeta varljiva su, jer skreu nae misli od onoga to
je ispravno, prema onome to nije. Onaj, stoga, koji uje rije "Bog" ne uvia to
je tono, ve uoava ono netono. Tako je isto i sa rijeima "Otac", "Sin", "Duh
Sveti", "ivot", "Svjetlo", "Uskrsnue", "Crkva", i svima ostalima - ljudi ne
uviaju ono to je tono, nego ono to je netono, [osim] ako sami nisu spoznali
sto je tono. [Imena koja se uju] u svijetu, [... 54 varljiva su. Da su] u eonu
vjenog kraljevstva, tada se na ovome svijetu ne bi nikad spominjala, niti bi se
postavljala meu stvari od ovoga svijeta. Njihov je svretak u vjenom
kraljevstvu.
Jedno jedino ime ne izgovara se u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu; to je ime
uzvieno nad svime, ime Oca. Jer, Sin ne bi postao Otac da se nije ogrnuo Oevim
imenom. Oni koji to ime imaju, to znaju, no o njemu ne govore. No, oni koji ga
nemaju, ti ga ne znaju.
Istina je dovela do postanka imena u svijetu zbog nas, jer nju nije mogue bez tih
imena upoznati. Istina je jedna i jedina; ona je mnotvo zbog nas, kako bi nas
tim mnotvom u ljubavi pouila o ovoj jednoj stvari. Vladari (arhonti) htjedoe
zavesti ovjeka, jer vidjeli su da je on u srodstvu s onima koji su istinski dobri.
Uzeli su, stoga, ime od onih dobrih i dali ga onome koji nije dobar, kako bi ga kroz
ime zaveli i vezali za nedobro. Kakvu su im uslugu uinili! Potaknuli su ih da se
udalje od onih koji nisu dobri, i smjeste medu one koji su dobri, koji su im
poznati, jer, htjeli su uzeti slobodnoga ovjeka i uiniti ga svojim robom na
vjenost.
Postoje sile koje [...] ovjeku, jer ne ele da bude [spaen], budui da bi tad
mogle [... ] jer, ako je ovjek [spaen, tad vie nema nikakvih] rtvovanja [...] i
ivotinje se silama 55 ne nude. rtve su se, zapravo, prinosile ivotinjama.
Donosile su se, tovie, ive, i usmrtile bi se tek pri samome prinoenju. Nasuprot
tome, ovjeka ponudie Bogu mrtva, i on oivje.
Prije nego je Krist doao, na svijetu nije bilo kruha. Tako je isto i u Raju, mjestu
gdje je ivio Adam, bilo mnogo stabala da hrane ivotinje, a nije bilo penice da
nahrani ovjeka. ovjek se hranio kao ivotinja, no kad je Krist doao, savreni
ovjek, on je sa nebesa donio kruh, kako bi se ovjek hranio hranom ovjejom.
Vladari miljahu da ine to to ine svojom voljom i vlastitom moi, no, Duh Sveti
je potajno kroza njih inio sve kako je htio. Istina, koja postoji od poetka, sije se
posvuda. I mnogi vide kako se sije, no malo ih je koji vide kako se anje.
Neki rekoe, "Marija zae od Duha Svetoga", no, varaju se. Varaju se, i ne znaju
to govore. Kad je ena ikad zaela od ene? Marija je djevica koju niti jedna sila
nije oskvrnula. Ona je velika anatema Heb- rejima, koji su apostoli i apostolski
ljudi. Ova djevica, koju niti jedna sila nije oskvrnula [...] moi same oskvrnjuju. I
Gospodin ne [bi] rekao "[Oe moj koji jesi na] nebesima" (Mt 6,17) da nije imao i
drugog oca, ve bi rekao samo "[Oe moj]".
Gospodin ree uenicima, "[...] 56 iz svake kue donesite u kuu Oevu. No ne
uzimajte (nita) iz kue Oeve, niti ita iz nje iznosite."
"Isus" je skriveno ime, "Krist" je ime koje je otkriveno. Iz ovoga razloga "Isus" ne
pripada niti jednom jeziku; njega se uvijek zove imenom "Isus". No to se "Krista"
tie, njegovo je ime na sirijskom "Mesija", a na grkom se zove "Krist". I svi ga
drugi u skladu sa svojim jezikom koriste. "Nazareanin" je onaj koji otkriva to je
skriveno. Krist sve ima u sebi; ovjeka, anela, otajstvo i Oca.
Oni koji kau da je Gospodin prvo umro, a (zatim) uskrsnuo, varaju se, jer on je
prvo uskrsnuo, a (potom) umro. Jer, ako netko ne dosegne uskrsnue, on nee
umrijeti. Kao to Bog ivi, on bi...
Nitko veliku i vrijednu stvar ne sakriva u neemu to je i samo veliko, no mnogo
su puta nebrojene tisue polagane u neto to samo vrijedi jedan novi.
Usporedi sa duom. Ona je vrijedna, a ula je u tijelo vrijedno prezira.
Neki se boje da e uskrsnuti goli. Zbog ovoga oni ele uskrsnuti u tijelu, i ne znaju
da su upravo oni koji [tijelo] nose zapravo goli, dok oni koji [...] sebe razodijevaju,
nisu goli. "Tijelo [i krv nee] naslijediti kraljevstvo [Boje]" (1 Kor 15,50). to je
to to nee 57 naslijediti? Ono to je na nama. No, to je to to e naslijediti? Ono
to pripada Isusu i njegovoj krvi. Zbog ovoga on ree, "Ako ne jedete tijela Sina
ovjejeg, i ne pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi." (Iv 6, 53) to je to?
Njegovo tijelo je rije, a njegova je krv Duh Sveti. Onaj tko je to primio, ima
hranu, i pie, i ruho. I prigovaram drugima koji kau da on nee uskrsnuti. Po
tome, oba su kriva. Ti kae da tijelo nee uskrsnuti. Reci mi, stoga, to e
uskrsnuti, kako bi te tovali. Ti kae duh u tijelu, i ovo svjetlo u tijelu, (no) to je
tvar koja je u tijelu, i to god da spomene, ne spominje nita to postoji izvan
tijela. Neophodno je, stoga, u ovome tijelu uskrsnuti, jer u njemu se sve nalazi. U
ovome su svijetu oni koji odijevaju ruho bolji od samoga ruha. U kraljevstvu
nebeskom ruho je bolje od onih koji se njime zaodijevaju.
Vodom se i vatrom cijelo mjesto proiava - vidljivo vidljivim, skriveno skrivenim.
Neke su stvari prikrivene u onome vidljivom. U vodi postoji voda, vatra je u ulju
za pomast.
Isus ih je sve potajice preuzeo, jer, nije nam se ukazao onakvim kakav jest, ve
u obliku u kojem bi ga [mogli] vidjeti. Ukazao im se [svima. Ukazao se] velikima
kao velik. [Ukazao] se malenima kao malen. Anelima se [ukazao 58] kao aneo,
i ljudima kao ovjek. Njegova se rije, stoga, pred svima krila. Neki su ga, dodue,
i vidjeli, mislivi da vide sebe, no kada se ukazao svojim uenicima u slavi na
gori, tad nije bio malen. Postao je velik, no velikima je uinio i svoje uenike, kako
bi ga u njegovoj veliini oni mogli vidjeti.
U zahvali on tog dana ree, "Ti, koji si savreno svjetlo sjedinio sa Duhom Svetim,
sjedini i anele s nama kao odrazima." Ne prezrite jaganjce, jer bez njih je
nemogue vidjeti kralja. Nitko nee moi pristupiti kralju ako je gol.
Nebeski ovjek ima mnogo vie sinova od zemaljskog. Ako je toliko sinova
Adamovih, iako oni umiru, koliko je tek sinova savrenog ovjeka, koji nikada ne
umiru, ve se svagda samo raaju. Otac e zaeti sina, no sin nema moi da i
sam zane sina. Jer onaj tko bje zaet, sam nema mo da zane. Sinovi stoga
dobivaju brau, a ne sinove. Svi zaeti na ovome svijetu, na prirodan su nain
zaeti, a drugi primaju [hranu] s [mjesta] na kojemu su roeni. ovjek svoju
hranu [prima] iz obeanja da e biti uznesen do nebesa. [...] njemu od usta. [I
da je] rije iz toga mjesta 59 otila, hranila bi se iz ustiju i postala bi savrena. Jer,
oni savreni poljupcem e zaeti i roditi ivot. Iz ovoga se razloga i mi
meusobno ljubimo. Zaee primamo iz uzajamne milosti.
Tri su bile koje su uvijek hodale uz Gospodina: Marija, njegova majka, sestra, i
Magdalena, ona koju nazivahu njegovom druicom. Njegova majka i njegova
sestra, i druica njegova, sve tri zvale su se Marije.
"Otac" i "Sin" jedno su ime, dok je "Duh Sveti" dvostruko ime. Oni su posvuda: oni
su iznad, i ispod; oni su skriveni, i otkriveni. Duh Sveti je u otkrivenome; on je
ispod. On je isto tako i u otkrivenome: on je i iznad.
Svecima slue i zle sile, jer Duh Sveti ih je oslijepio kako bi mislile da slue
(obinome) ovjeku dok to ine za svece. Iz ovog je razloga jedan od uenika
jednoga dana zamolio Gospodina neto od ovoga svijeta. On mu ree, "Zamoli
svoju majku, i ona e ti dati od onoga to je nama strano."
Apostoli rekoe uenicima, "Neka cijela naa rtva sadri sol." Oni [Sofiju]
nazivahu "sol". Bez nje, nijedna se rtva ne prihvaa. No Sofija je jalova, i [bez]
djece, i zato se zove "trag soli". Gdje god da e [...] na svoj vlastiti nain, Duh
Sveti [..., 60 i] njezina su djeca mnogobrojna.
to otac posjeduje, pripada sinu, a samome sinu, dok je malen, nee se povjeriti
ono to on jest. No, kada postane mukarac, njegov mu otac daje sve to on
posjeduje.
Oni koji su skrenuli s pravoga puta, koje sam duh raa, najee za-strane upravo
zbog duha. Jednim se istim dahom, dakle, vatra raspiruje i gasi.
Echamoth je jedno, a Echmot drugo. Echamoth je Mudrost sama po sebi, dok je
Echmoth Mudrost smrti koja smrt poznaje, i koja se zove "mala Mudrost".
Na svijetu postoje ivotinje ovjeku poslune, poput bika, magarca i drugih te
vrste, a postoje i divlje ivotinje, koje ive daleko u pustinjama. ovjek ore svoju
zemlju uz pomo domaih ivotinja, i od ovoga on hrani (i) sebe i ivotinje, bilo
pitome ili divlje. Usporedi savrenog ovjeka. Uz pomo poslunih sila on ore,
skrbei se za to da sve nastane. Zbog ovoga cijelo mjesto opstoji, i dobro i zlo, i
lijevo i desno. Duh Sveti nad svime bdije i nad [svim] silama vlada, "pitomima" i
"divljima", kao i onima koje su jedinstvene. On ih, tovie, [... (i)] zatvara, kako
bi [ako ...] ele, ne bi mogle [pobjei].
[Onaj koji] je stvoren [prekrasan je, no] za sinove njegove 61 ne moe se rei da
su plemenita stvorenja. Da nije stvoren, ve da je zaet, njegovo bi sjeme bilo
plemenito. No, on je stvoren, (i) on je zaeo. Kakva je to plemenitost? Prvo nasta
preljub, potom ubojstvo. I on bje roen iz preljuba, jer dijete je zmije. I postao je,
stoga, ubojica, poput svog oca, i ubio je svog brata. Svaka obljuba izmeu onih
koji nisu jedno drugome nalik, naziva se preljub.
Bog je bojadisar. I kao to se dobre boje, koje nazivamo "istinskima", rastvaraju
sa onime to je njima obojano, tako je isto i s onima koje je Bog obojio. Budui
da su njegove boje besmrtne, oni zbog tih boja postaju besmrtni. Bog uranja,
one koje uranja, u vodu.
Nikome nije mogue vidjeti nita od onoga to odista postoji, osim ako tome ne
postane nalik. To se, meutim, ne dogaa sa ovjekom na ovome svijetu: on vidi
sunce, a da sam nije sunce; i vidi nebo i zemlju i druge stvari, a da nita od toga
sam nije, i to je prava istina. No, ti si vidio neto sa tog mjesta, i postao si tomu
nalik. Vidio si duh, duh si i postao. Vidio si Krista, Krist si i postao. Vidio si [Oca,
i] Otac e postati. Zato [ovdje] vidi sve, ali sebe ne [vidi], no [ondje] e
sebe vidjeti
- i to to vidi, to e i [postati].
Vjera prima, ljubav daje. [Nitko nee moi 62 primiti] bez vjere. Nitko nee moi
dati bez ljubavi. I zato, kako bismo uistinu primili, mi vjerujemo, a kako bismo
mogli voljeti, dajemo, jer ako netko daje bez ljubavi, nema nikakve koristi od toga
to je dao. Onaj tko je primio bi
lo to drugo osim Gospodina, taj je jo Hebrej.
Apostoli, koji su bili prije nas, zvali su ga ovim imenima: "Isus, Nazo- renac,
Mesija", odnosno, "Isus, Nazorenac, Krist." Zadnje ime je "Krist", prvo ime je
"Isus", ono u sredini je "Nazareanin". "Mesija" ima dva znaenja, i "Krist" i
"izmjereni". "Isus" na hebrejskom znai "iskupljenje". "Nazara" je "istina".
"Nazareanin" zato znai "istina". "Krist" ... bio izmjeren. "Nazareanin" i "Isus" su
ti koji bijahu izmjereni.
Kada se biser baci u blato, on gubi na vrijednosti, i ne postaje nita vredniji ak i
ako se pomae balzamovim uljem. No, u oima onoga tko ga posjeduje, on e
uvijek imati vrijednost. Usporedi sa sinovima Bojim, gdje god bili. U oima Oca,
oni e uvijek imati vrijednost.
Ako kae, "Ja sam idov", nitko nee ni trepnuti. Ako kae, "Ja sam Rimljanin",
nitko se nee uznemiriti. Ako kae, "Ja sam Grk, bar- barin, rob, slobodan
ovjek", bit e svima svejedno. Ali [ako kae], "Ja sam kranin", [... ] e
zadrhtati. Kad bih i ja mogao [... ] tako - onaj ije je ime [... ] nee moi podnijeti
[to uti].
Bog je 63 ljudoder. Iz ovog se razloga ljudi njemu podnose [kao rtva]. Prije
nego su se na rtvu nosili ljudi, rtvovale su se ivotinje, jer oni kojima se rtva
upuivala nisu bili bogovi.
I boce od stakla i vrevi od gline nastaju uz pomo vatre. Kada se staklene boce
razbiju, one se ponovo izrauju, jer nastale su uz pomo daha. No, kada se
razbiju vrevi od gline, oni se unite, jer bijahu stvorene bez pomoi daha.
Magarac koji je okretao mlinski kota prehodao je stotinu milja. Kada su ga
odvezali, uvidio je da jo uvijek stoji na istome mjestu. Postoje ljudi koji mnogo
putuju, a da se nikad ne priblie nekom cilju. Kada ih je veer zatekla, nisu vidjeli
ni grada ni sela, ni ita to je ljudskom rukom ili od prirode stvoreno, niti moi, niti
anela. Uzaludan bjee tih bijednika sav trud.
Euharistija je Isus, to se na sirijskome zove "Pharisatha", to znai "onaj raspeti",
jer Isus je doao da razapne svijet. Gospodin je doao u Levijevu bojadisaonicu.
Uzeo je sedamdeset i dvije razliite boje, i bacio ih u isti lonac. Sveto je iz
lonca izvadio bjee bijelo. I on ree, "Tako je Sin ovjeji doao [kao] bojadisa."
Mudrost, koju zovu "jalova", majka je anela. I druica [...] Marija Magdalena. [...
ljubio] nju vie nego [ostale] uenike [i obiavao je] ljubiti [esto] njezine [...].
Ostali [uenici 64 ...]. Rekoe mu, "Zato nju voli vie nego nas?" Spasitelj
odgovori i ree im, "Zato vas ne volim kao nju? Kada su ovjek koji vidi i slijepac
u tami, oni se ne razlikuju. Kada doe svjetlo, tada e onaj koji vidi svjetlo
ugledati, a onaj koji je slijep ostat e u tami."
Gospodin ree, "Blagoslovljen je onaj koji jest prije nego je postao. Jer, onaj koji
jest, bio je, i bit e."
Nadmo ovjeka oku nije vidljiva, ve lei u onome to je skriveno od pogleda.
Zato je on gospodar ivotinjama koje su od njega jae i vee, po mjerama
vidljivoga i skrivenoga. To im omoguuje da preive. No, ako se ovjek odvoji od
njih, one se meusobno ubijaju i grizu. I prodirale su jedna drugu zato jer nisu
nalazile hranu. No, sada su pronale hranu, jer ovjek je poeo obraivati
zemlju.
Kada netko ude u vodu i izae bez da je ita primio, i kae, "Ja sam kranin", on
je to ime posudio uz kamate. No, ako primi Duh Sveti, on to ime dobiva na dar.
Onaj koji je primio dar, ne mora ga vratiti, no od onoga koji ga je uz kamatu
posudio, oekuje se isplata. To se isto [dogaa onome] koji iskusi otajstvo.
Brak je veliki misterij! Jer, [bez] njega, svijet ne bi [postojao]. Postojanje
[svijeta...], i postojanje [... braka]. Pomisli na [... odnos], jer on posjeduje [...] mo.
U njezinu je odrazu 65 [oskvrnue].
Meu oblicima zlog duha nalaze se muki i enski. Muki su oni koji se sjedinjuju
sa duama koje nastanjuju enski lik, a enski su oni koji se mijeaju s onima u
mukome obliju, kroz onoga koji bijae neposluan. I nitko im ne moe utei,
jer oni ga vrsto dre dok ne primi muku i ensku snagu, naime, mladoenju i
mladu. - Prima ih odraz brane lonice. - Kada raskalaene ene vide mukarca
kako sam sjedi, one skau na njega, i igraju se s njime, i oskvrnjuju ga. Tako isto i
razbludni mukarci, kada vide lijepu enu koja sama sjedi, oni je opsjedaju i
progone, u elji da je oskvrnu. No, ako vide mukarca i njegovu enu kako jedno
pored drugoga sjede, tada ena ne moe doi u mukarca, niti moe mukarac
doi u enu. Tako, ako su odraz i aneo ujedinjeni jedno s drugim, niti jedno od
njih ne moe ui niti u mukarca niti u enu.
Onaj koji e napustiti svijet, i kojeg se, zbog toga to je u svijetu bio, vie ne moe
zadravati, taj je oito uzdignut nad eljom za [... ] i strahom. On je gospodar
nad [...]. On je iznad zavisti. Ako [...] doe, oni [ga] grabe i gue. I kako bi [on]
mogao utei [velikim...] silama? Kako bi on mogao [... ] postoje neki [koji kau]
"Mi smo vjerni", kako ih [,.. 66 neisti duhovi] i demoni. Jer, kad bi imali Duh
Sveti, tada ih nijedan neisti duh ne bi progonio. Ne boj se tijela, niti ga ljubi. Ako
ga se boji, tada e tobom vladati. Ako ga ljubi, progutat e te i onemoati.
I tako je on ili na ovome svijetu, ili u uskrsnuu, ili negdje izmeu. Boe, sauvaj
me da tamo ne zavrim! U ovome svijetu postoji dobro i zlo. Njegovo dobro nije
dobro, a njegovo zlo nije zlo. No postoji zlo nakon ovoga svijeta, koje je istinsko
zlo - ono to se zove "sredina". To je smrt. Dok smo na ovome svijetu, dolikuje
nam da steknemo uskrsnue, tako da se, kad zbacimo sa sebe tijelo, naemo u
pokoju, i ne lutamo u sredini. Mnogi na tom putu zalutaju. Dobro je otii sa
ovoga svijeta prije negoli se sagrijei.
Ima nekih koji niti ele niti mogu. I drugih koji, ako i ele, nemaju od toga koristi:
oni nisu nita uinili, budui da (vjeruju), [... ] ini ih grenicima. A ako ne ele,
pravda e ih u oba sluaja zaobii: [to je] uvijek pitanje volje, ne ina.
Apostolski je ovjek u viziji vidio ljude zatvorene u goruoj kui, vezane vatrenim
[...], lai [...], plamtei [...] njih u [...] vjeri [...]. I oni im rekoe, "[...] biti spaeni?"
[...] "Oni to nisu eljeli. Primili su [...] kaznu, ono to se naziva 67 '[...] tama', jer
je on [...]"
Iz vode i vatre nastali su dua i duh. Iz vode je, i vatre, i svjetla (nastao) sin
brane lonice. Vatra je pomazanje, svjetlo je vatra. Ne govorim o vatri koja nema
oblik, ve o onoj drugoj, bijelog oblija, bljetavoj i prekrasnoj, koja daje ljepotu.
Istina nije na ovaj svijet dola gola, nego u raznim simbolima i oblicima. Niti na
jedan drugi nain svijet nee primiti istinu. Postoji ponovno roenje i njegov
odraz, i svakako je neophodno biti ponovo roen kroz odraz. Kakav? Kroz
uskrsnue. I odraz mora kroz odraz uskrsnuti. Brana lonica i odraz moraju
kroz odraz proi do istine: to je obnova. To moraju uiniti ne samo oni koji
stvaraju ime Oca i Sina i Duha Svetoga, ve ih stvorie za vas. Tko to
ne prihvati, oduzet e mu se i naziv ("kranin"). Pomazanje [...] dobiva se kroz
snagu kria. Ovu mo apostoli zovu "desno i lijevo", i ta osoba vie nije
kranin, ve Krist.
Gospodin je u otajstvu sve [inio], krtenje, pomazanje, priest i iskupljenje, i
branu lonicu.
[...] on ree, "Doao sam da [ovo ispod] uinim nalik onome [iznad, i ono] vanjsko
nalik onome [nutarnjem. Doao sam ih spojiti] na tome mjestu." [...] ovdje kroz
[simbole...]. Oni koji kau, "[Postoji nebeski ovjek i] postoji onaj koji je iznad
[njega"], varaju se. - Jer, prvog od te dvojice nebeskih [ljudi], onog koji se
razotkrio, 68 oni zovu "onaj koji je dolje"; a onaj kojem sve to je skriveno pripada
(trebao bi biti) taj koji je iznad njega. No, bilo bi bolje da kau, "Unutarnji i
vanjski, i izvan onog izvanjskoga". Zbog ovog Gospodin nazva unitenje
"vanjskom tamom": izvan nje ne postoji vie nita. On je rekao, "Moj otac, koji jest
u skrovitosti." On ree, "Ui u svoju sobu, zatvori vrata, i pomoli se svomu Ocu,
koji je u skrovitosti" (Mt 6,6), on koji je u svima njima. No ono to je u svima njima
jest punina. Povrh nje nema u njemu nita drugo. To je onaj o kojem je reeno,
"Onaj koji je iznad njih".
Prije Krista, neki su doli iz mjesta u koje vie nisu mogli ui, i oti
li tamo otkuda vie nisu mogli izai. Potom je doao Krist. One koje su uli on
je iznio, a one koji su izali, on je unio.
Dok je Eva bila u Adamu, smrt nije postojala. Kada je od njega odvojena, nastala
je smrt. Ako on ponovo ue, i postane kao ranije, smrt vie nee postojati.
"Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" (Mk, 15,34 i paralele). Na kriu je ove
rijei izgovorio, jer mjesto to bijae napustio.
[... ] koji bjee roen iz njega koji [... ] od Boga. [... ] iz mrtvih. [... ] bio, ali sada
[... ] savren. [... ] tijelo, no ovo [... ] jest istinsko tijelo. [... ] nije istina, ve [...]
samo odraz istine. 69
Brana lonica nije za ivotinje, niti za robove, niti za oskvrnute ene; ona je za
slobodne ljude i djevice.
Kroz Duh Sveti mi se ponovo raamo, no kroz Krista, mi se raamo u oboma.
Pomazanje dobivamo od Duha. Pri roenju bijasmo sjedinjeni. Nitko se ne moe
vidjeti u vodi ili zrcalu bez svjetla. Zbog toga nam je potrebno krstiti se u oboma,
svjetlu i vodi. Svjetlo je pomazanje.
U Jeruzalemu postojahu tri mjesta na kojima se rtvovalo. Ono koje je gledalo na
zapad zvalo se "sveto". Ono koje je gledalo na jug zvalo se "sveto od svetoga".
Tree, koje je gledalo na istok, zvalo se "sveto od svetih", i na to su mjesto samo
najvii sveenici mogli ui. Krtenje je "sveto" mjesto. Iskupljenje je "sveto od
svetoga". Brana je lonica "sveto od svetih". Krtenje ukljuuje uskrsnue [i]
iskupljenje; iskupljenje (se dogaa) u branoj lonici. No brana je lonica u
onome to je uzvienije od [...] nee pronai [...] oni su koji mole [...]
Jeruzalemu. [...] Jeruzalemu koji [...] Jeruzalemu, [...] oni zovu "sveto od
svetih" [...] rasparao se veo [...] brane lonice osim odraza [...] 70 odozgo.
Zbog ovoga se veo rasparao od vrha do dna. Jer, nekima je odozdo valjalo poi
gore.
Sile ne vide one koje poput ruha obavija savreno svjetlo, i stoga ih ne mogu ni
zatoiti. ovjek e se tim svjetlom svetootajstveno zaodjenuti u sjedinjenju.
Da se ena od mukarca nije odvojila, tad s njime ne bi umrla. Iz odvajanja
nastala je smrt. Zbog ovoga je Krist doao, kako bi uklonio odvajanje koje je
postojalo od poetka, i oboje ih ponovo sjedinio, i kako bi onima koji su zbog
razdvajanja umrli ponovo dao ivot, i sjedinio ih. ena se s muem sjedinjuje u
branoj lonici. Oni koji se u branoj lonici sjedine, ti vie nee biti razdvojeni. I
zbog toga bje Eva od Adama odvojena, jer se nije s njime spojila u branoj
lonici.
Dua Adamova nastala je od daha. S njome je sjedinjen duh. I majka mu
njegova bjee dana. Dua mu bi oduzeta, i zamijenjena [duhom]. Kada je konano
sjedinjen (sa duhom), [on je izrekao] rijei koje sile nisu razumjele. Zavidjele su
mu [...] sjedinjenost duha [...] skrivenu [...] mogunost [... ] da same sebe [... ]
branu lonicu, kako bi [...].
Isus se ukazao [...] Jordanu - [punina kraljevstva] nebeskog. Onaj koji [bijae
roen] prije svega ostalog 71 bje roen opet. Onaj koji jednom [bje pomazan],
pomazanje opet. Onaj koji bijae iskupljen, zauzvrat je iskupio (druge).
Zaista, potrebno je izrei otajstvo. Otac svekolikosti sjedinio se s djevicom koja je
dola odozgo, i tog ga dana obasja vatra. Pojavio se u velikoj branoj lonici.
Njegovo je tijelo, stoga, upravo na taj dan nastalo, i napustilo tu lonicu kao
neto to je zaeto od mladoenje i mlade. Sve je u njemu Isus kroza njih
uspostavio. Svakome od njegovih uenika potrebno je nai svoj pokoj.
Adam nastade od dvije djevice, od duha, i djevianske zemlje. Krist, stoga, bijae
roen od djevice kako bi ispravio posljedice pada koji se na poetku dogodio.
U Raju rastu dva stabla. Jedno do njih raa [ivotinje], a drugo ljude. Adam [bijae
jeo] sa stabla koje raa ivotinje, i posta stoga i sam ivotinja, i nastavi ivotinje
raati. Iz tog se razloga djeca Adamova klanjaju [ivotinjama]. Stablo [...] plod
je [...] narastao. [...] jeo [...] plod [...] raa ljude, [...] ovjek. [...] Bog stvori
ovjeka, [...ljudi] 72 stvorie Boga. Tako je to na ovome svijetu - ljudi stvaraju
bogove i klanjaju se tomu to su stvorili. Bogovi su ti koji bi se trebali klanjati
ljudima!
Postignua ovjekova svakako ovise o njegovim moima. Iz ovoga razloga, kada
govorimo o neijim postignuima, govorimo o "sposob-nostima". Jedno od
njegovih postignua njegova su djeca, koja nastaju iz trenutka spokoja. Njegove
sposobnosti odreuju njegova postignua, no taj se spokoj jasno vidi na njegovoj
djeci. Vidjet ete da se ovo izravno odnosi i na odraz. ovjek stvoren kao odraz
sve postie svojom tjelesnom snagom, no djecu svoju stvara s lakoom.
Na ovome svijetu robovi slue slobodnima. U kraljevstvu nebeskom slobodni e
sluiti robovima: djeca nastala u branoj lonici sluit e djeci nastaloj iz braka.
Djeca brane lonice imaju [samo jedno] ime: pokoj. Njima ne treba neki (drugi)
oblik, [jer posjeduju] misaonost, [...]. Ona su mnogobrojna [...] u onome [...] slavi
[...]
Oni [...idu] do vode i u nju ulaze. [...] iz (vode), posveuju je, [...] oni koji
posjeduju [...] u njegovo ime. Jer, on ree, "Dolikuje nam da [tako] ispunimo svu
73 pravednost" (Mt 3,15)
Oni koji kau da e prvo umrijeti a potom uskrsnuti, grijee. Ako ne prime
uskrsnue dok su jo ivi, nakon smrti nita nee primiti. Isto tako, kada o
krtenju govore, oni kau, "Krtenje je divotno", jer ako ga ljudi prime, ivjet e.
Apostol Filip je rekao, "Josip je zasadio vrt, jer trebalo mu je drvo za njegov
tesarski obrt. On je taj koji je nainio kri od stabla kojeg je zasadio. Njegov je
vlastiti sin razapet na tome to je on zasadio. Njegov sin bijae Isus, a zasad
bijae kri." Drvo ivota je usred vrta, no od maslinova drveta mi dobivamo
pomazanje, a iz pomazanja, uskrsnue.
Ovaj svijet jede leine, i sve to se u njemu pojede i samo umire. Istina jede
ivot, i nitko, stoga, ne umire tko se [istinom] nahrani. Odatle je i Isus doao i
donio hranu. Onima koji su to eljeli, dao je [ivot, kako] ne bi umrli.
Bog [...] raj. ovjek [...] raju. Postoje [...] i [...] Boje. [...] Za onime to je u [...] ja
udim. Taj je raj [mjesto gdje] e mi rei, "[...jedi] ovo ili nemoj jesti [ono, po
svojoj] 74 elji." Tamo gdje u jesti to elim, nalazi se drvo spoznaje. Ono je ubilo
Adama, ali ovdje je drvo spoznaje probudilo ovjeka u ivot. Zakon bijae to drvo,
drvo koje daje spoznaju dobra i zla. Niti ga je udaljilo od zla, niti ga je postavilo u
dobro, ve je za one koji su s njega jeli stvorilo smrt. Jer, kada je rekao, "Jedi ovo,
ne jedi ono", to bijae poetak smrti.
Pomazanje je iznad krtenja, jer, zbog "pomazanja" (khrisma) smo mi nazvani
"kranima", ne zbog "krtenja" (baptizein). Iz tog razloga i "Krist" (Pomazanik)
nosi svoje ime. Jer, Otac je pomazao Sina, Sin je pomazao apostole, a apostoli su
pomazali nas. Tko je pomazan, posjeduje sve. On posjeduje uskrsnue, svjetlo,
kri, Duh Sveti. Otac mu je to dao u branoj lonici; ovaj je primio (dar). Otac
bijae u Sinu, i Sin bijae u Ocu. To je kraljevstvo nebesko.
Gospodin je dobro rekao: "Neki uoe u kraljevstvo smijui se, a izaoe [... ] jer
[... ] kranin, [... ] im je [... uao u] vodu, izaao [... ] sve (od ovoga svijeta),
[... ] jer [... ] sitnica, no [... pun] prezira za [... ] kraljevstvo [nebesko ...]. Ako on
prezire [... ] i ismijava kao sitnicu, [... ] van smijui se. Isto je tako 75 sa kruhom, i
kaleom i uljem, iako i nad time postoji neto uzvienije.
Svijet je nastao iz pogreke. Onaj koji ga je stvorio namjeravao ga je stvoriti
vjenim i besmrtnim, no nije uspio postii to to je elio. Jer, svijet nikad nije bio
neprolazan, kao to to nije ni onaj koji ga je stvorio. Ne postoje trajne stvari,
trajna su samo djeca. I nita nee postati neprolazno, ako prvo ne postane
dijete. Ali, kako onaj koji nije bio u stanju primiti moe biti sposoban dati?
Kale molitve sadri vino i vodu, to slui kao simbol krvi na kojoj se
zahvaljujemo. I pun je Duha Svetoga, i pripada u cijelosti savrenom ovjeku. Kad
ovo pijemo, mi primamo savrenog ovjeka. iva voda je tijelo. I neophodno je da
ivoga ovjeka njome ogrnemo. I kada tako ulazi u vodu, on svlai odjeu kako bi
se ogrnuo savrenim ovjekom.
Konj stvara konja, ovjek stvara ovjeka, Bog stvara Boga. Usporedi sa
mladoenjom i [mladom]. Oni dolaze iz [...]. Nijedan idov [...] [... ] postojao. A [...
] od idova. [... ] krani [... ] ovi [... ] spominju se kao "izabran narod [...]" 76 i
"Istinski ovjek" i "Sin ovjeji" i "Sjeme Sina ovjejeg". Ova je istinska rasa u
svijetu poznata. ...da sinovi brane lonice poivaju.
Dok je sjedinjenje na ovome svijetu, ono mua i ene - snaga dopunjena
slabou (?) - u vjenome kraljevstvu (eonu) oblik je sjedinjenja sasma drukiji,
iako ga istim imenom zovemo. Ima, meutim, i drugih imena; ona su uzvienija
od svakog imena koje je nadjenuto, i jaa su od svake snage. Jer, gdje god ima
snanih, ima i onih koji su u snazi nadmoniji. Ovo nisu stvari razliite, ve
potpuno iste. To je ono to se nee moi uzdii iznad tjelesnog srca.
Nije li potrebno i onima koji sve posjeduju sebe upoznati? Jer, ako sebe ne
spoznaju, nee moi uivati u onome to posjeduju, kao to umiju uivati oni koji
sebe spoznae.
Ne samo da nee moi zatoiti savrenoga ovjeka, ve ga nee moi ni vidjeti,
jer ako ga vide, tada e ga i zatoiti. Nitko ovaj dar ne moe drukije stei, nego
da se zaodjene savrenim svjetlom [i] da sam postane savreno svjetlo. Onaj
koji se njime [ogrnuo] ui e [...]. Ovo je savreni [...] koji mi [...] postanemo [...]
prije nego napustimo [...]. Tko primi sve [... ] ovdje [... ] moi e [... ] to mjesto,
ali e [... sredini] budui da je nesavren. 77 Samo Isus zna kakav je njegov
kraj.
Sveti ovjek je u potpunosti svet, ukljuujui i njegovo tijelo. Ako primi kruh,
posvetit e ga. Ako primi kale, ili bilo to drugo, on e to posvetiti, pa kako ne bi
posvetio i tijelo?
Uinivi savrenom vodu krtenja, Isus je iz nje otklonio smrt. Zato mi ulazimo u
vodu, ali ne ulazimo u smrt, kako ne bi bili izliveni u duh svijeta. Kada taj duh
zapue, on donosi zimu. No, kada Duh Sveti pue, tad dolazi ljeto.
Onaj tko je spoznao istinu, slobodan je ovjek, no slobodan ovjek ne grijei, jer
"tko god ini grijeh, rob je grijeha" (Iv 8,34). Istina je majka, a znanje otac. Oni
koji misle da se grijeh na njih ne odnosi, svijet zove "slobodnima". "Znanje"
istine samo "ini takve ljude oholima", to i znae rijei "ini ih slobodnima".
Ono im ak prua osjeaj nadmoi nad svijetom, no "ljubav izgrauje" (1 Kor 8,1).
Onaj koji je kroz znanje istinski slobodan, zapravo je rob, zbog ljubavi prema
onima koji jo nisu dosegli slobodu spoznaje. Spoznaja ih ini sposobnima da
postanu slobodni. Ljubav [nikad ne naziva] neto 'svojim vlastitim', [... ] ona [... ]
posjeduje [...]. Ona nikad [ne kae "Ovo je tvoje"] ili "Ovo je moje", [ve "Sve je
ovo] tvoje". Duhovna je ljubav vino i miris. 78 U njoj uivaju svi koji se njome
pomau. Uivat e (u mirisu) ak i oni koji stoje blizu pomazanih. No, kad odu oni
pomazani, ti nepomazani koji su kraj njih stajali, ostaju u svojemu smradu.
Samaritanac ranjeniku nije dao nita osim vina i ulja, a to je pomast. Ona je
zalijeila rane, jer "ljubav pokriva mnotvo grijeha" (1 Pt 4,8).
Djeca koju ena nosi nalikuju ovjeku koji je ljubi. Ako je ljubi njezin mu, ona
njemu nalikuju. Ako je ljubi preljubnik, ona nalikuju preljubniku. Dogaa se, kad
ena iz prisile spava sa svojim muem, a srce joj je kod preljubnika s kojim se
inae sjedinjuje, da dijete koje ona rodi nalikuje preljubniku. Vi koji ivite sa
Sinom Bojim, ne ljubite svijet, ve Gospodina, kako oni koje zanete ne bi
nalikovali svijetu, ve Gospodinu.
Ljudsko se bie sjedinjuje sa ljudskim biem. Konj se sjedinjuje s konjem, magarac
sa magarcem. Jedinke se unutar jedne vrste obino spajaju [sa] sebi srodnima. I
duh se tako mijea sa duhom, misao opi sa milju, a [svjetlo] se sjedinjuje [sa
svjetlom. Ako si] roen kao ljudsko bie, tada e te [ljudsko bie] ljubiti. Ako
postane [duh], duh e se s tobom sjediniti. Ako postane misao, misao e se s
tobom 79 izmijeati. Ako postane svjetlo, svjetlo e se s tobom spojiti. Ako
postane jedan od onih koji na nebu obitavaju, tada e oni koji na nebu
obitavaju uz tebe poinuti. Ako postane konj, ili magarac, ili bik, ili pas, ili ovca,
ili bilo koja druga od ivotinja koje su izvan ili ispod, tada te niti ljudsko bie, niti
duh, niti misao, niti svjetlo nee moi ljubiti. Nitko od onih koji pripadaju gore ili
unutar, nee moi u tebi poinuti, niti e ti u njima biti.
Onaj koji je rob protivno svojoj volji, postat e slobodan. Onaj koji je postao
slobodan voljom svog gospodara, i koji se potom prodao u ropstvo, nee vie
moi biti slobodan.
Poljodjelstvo na ovome svijetu zahtijeva usklaenost etiri osnovna elementa.
Samo zbog prirodnog djelovanja vode, zemlje, vjetra i svjetla biva etva u
itnicu skupljena. I Boje se poljodjelstvo odvija zbog etiri elementa - vjere,
nade, ljubavi i spoznaje. Vjera je naa zemlja, u kojoj mi primamo korijenje. [A]
nada je voda koja nas othranjuje. Ljubav je vjetar od kojeg rastemo. Spoznaja je
svjetlo kroz koje [sazrijevamo]. Milost je [etverostruka: ona je] zemaljska; ona
je [nebeska;...] najvieg neba; [... ] u [...].
Blagoslovljen je onaj koji nijednoj dui nikad nije nanio [...]. 80 On je Isus Krist.
Doao je cijelome svijetu, a nikome nije bio na teret. Stoga, blagoslovljen je onaj
koji je takav, jer on je savreni ovjek. Rije nam govori da je teko ovako neto
odrediti. Kako da postignemo neto ovako veliko? Kako e on svima pruiti
spokoj? Prije svega, nikoga nam ne dolikuje oalostiti - bio on velik, malen,
nevjernik ili vjernik - a onda pruiti spokoj samo onima koji iz zadovoljstva ine
dobro. Ima nekih kojima je od koristi da pruaju spokoj onima kojima je dobro.
Onaj tko ini dobro, takvim ljudima ne moe pruiti spokoj; jer, on ne ini to on
eli. No, budui da im ne priinjava alost, on ih nee ni unesreiti. Oni kojima je
dobro poesto ljude unesreuju - makar im to i ne bila namjera; takve ponekad
vie unesreuje zlo koje je u njima. Onaj tko posjeduje svojstva (savrenoga
ovjeka), dobrima prua radost. Neki e, meutim, zbog svega ovoga biti
duboko ojaeni.
Bijae tako jedan gospodar koji je posjedovao sve to je umu zamis- livo, djecu,
robove, stoku, pse, svinje, kukuruz, jeam, pljevu, travu, meso i ir. [Bio je to]
mudar ovjek i znao je ime se tko hrani. Pred djecu je iznosio kruh [...]. Pred
robove je stavljao [... i] brano. Stoci je [bacao jeam] i pljevu i travu. Kosti je
bacao psima, a svinjama ir 81 i pomije. Usporedi sa uenikom Bojim: ako je
mudar, on e razumjeti to taj nauk predstavlja. Oblija tijela nee ga zavarati,
ve e svakome zaviriti u duu i s njime razgovarati. Na svijetu je mnogo
ivotinja u ljudskome obliju. Kada ih prepozna, svinjama e bacati ir, stoci
jeam, pljevu i travu, a psima e baciti kosti. Robovima e dati samo osnovna
znanja, a djeci e u potpunosti prenijeti nauk.
Postoji Sin ovjeji, i postoji sin Sina ovjejeg. Gospodin je Sin ovjeji, a sin
Sina ovjejeg je onaj koji stvara kroz Sina ovjejeg. Sin je ovjeji od Boga
primio sposobnost stvaranja. Isto tako, on posjeduje i mo zaea. Onaj tko je
primio sposobnost stvaranja, taj je i sam stvorenje. Onaj tko je primio mo
zaea, taj je i sam plod. Onaj tko stvara ne moe zaeti. Onaj tko moe zaeti,
posjeduje usto i mo stvaranja. "Tko je stvorio, zaeo je", kau. No, njegov
takozvani "potomak" samo je stvorenje. Zbog [... ] zaea, oni nisu njegovi
potomci, ve [...]. Onaj tko stvara, ini to otvoreno, te je i on sam vidljiv. Onaj tko
se trudi zaeti, ini to u [potaji], te je i on sam skriven, budui da je [...] odraz.
Onaj tko stvara [stvara] otvoreno. No, onaj tko se trudi djecu [zaeti], ini to
skriven od pogleda. Nitko [ne moe] znati kad [mu] 82 i ena jedno s drugim
ope, izuzev njih dvoje. Uistinu, vjenanje je na ovome svijetu misterij za one koji
su se oenili. Ako je oskvrnuti brak tako tajan, kakav je tek misterij onaj
neoskvrnuti! Taj nije tjelesan, ve ist. On ne dolazi od elje, nego od volje. On ne
pripada tami ili noi, ve danu i svjetlosti. Ako je brak svaijem oku dostupan, on
tad postaje bludilite, a nevjesta nije bludnica samo kad sa drugim ovjekom
zane, ve ak i ako napusti branu lonicu i bude viena. Neka se pokazuje
samo pred ocem, majkom, prijateljem mladoenjinim, i mladoenjinim sinovima.
Njima je dozvoljeno svaki dan ui u branu lonicu. No drugi nek samo eznu da
uju njezin glas i osjete miris njezine pomasti, i neka se hrane mrvicama koje
padnu sa stola, poput pasa. Mladoenja i mlada pripadaju u branu lonicu. Nitko
ne bi smio vidjeti mladoenju sa mladom, osim ako i sam [nije] jedno od njih.
Kada je Abraham [...] vidio to mu je bilo za vidjeti, [obrezao je] kou s vrha
uda, pouivi nas da tijelo treba unititi.
[Veina stvari] na ovome svijetu ivi dokle god im je [nutrina] skrivena. [Ako se
razotkrije], oni umiru, kao to je sluaj sa vidljivim ovjekom. [Dokle god je]
utroba ovjekova skrivena, ovjek ivi; 83 kada se utroba njegova pokae i iz
njega izie, ovjek umire. Isto je tako i sa stablom: dok mu je korijen skriven,
ono nie i raste. Ako korijen postane vidljiv, stablo e se sasuiti. Tako je sa
svime to je na ovome svijetu roeno, ne samo sa vidljivim, ve i sa skrivenim:
sve dok je korijen zla skriven, ono to je roeno snano je, no im postane vidljiv,
ono propada. Zato rije kae, "Ve je sjekira poloena na korijen stablima" (Mt
3,10). Ono nee biti samo sasjeeno - to je sasjeeno, ponovo e izrasti - nego
sjekira prodire duboko dolje, sve dok ne izvue korijen. Isus je iupao korijen
cijeloga svijeta, dok su ostali to inili samo djelomice. to se nas tie, neka svatko
od nas kopa do korijena zla koje je u njemu, i neka ga s korijenom iupa iz svog
srca. Ako ga prepoznamo, ono e biti iupano, no ako ga ne prepoznamo, ono
e u nama pustiti korijenje i roditi svoje plodove u naemu srcu. Ono je nad nama
gospodar. Mi smo njegovi robovi. Ono nas ini robljem i navodi da i-nimo ono to
[ne] elimo; i da [ne] inimo ono to elimo. Ono je mono, jer ga mi nismo
prepoznali. Dok [postoji], ono djeluje. Neznanje je majka [svega zla]. Neznanje e
zavriti u [smrti, jer] ono to iz [neznanja] izie nikad nije bilo, niti jest, niti e
biti. [... ] 84 e biti savreni kada se sva istina otkrije. Jer, istina je poput
neznanja: dok je skrivena, u sebi poiva, no kada se otkrije i prepozna, ona biva
slavljena utoliko to je od neznanja i zablude snanija. Ona daje slobodu. Rije
ree, "Ako upoznate istinu, istina e vas osloboditi" (Iv 8,32). Neznanje je ropstvo.
Znanje je sloboda. Ako spoznamo istinu, pronai emo plodove istine u sebi. Ako
se s njome sjedinimo, ona e nam donijeti ispunjenje.
O onome to je stvoreno i vidljivo, mi danas kaemo, "Oni koji su snani i
cijenjeni, veliki su ljudi. Oni slabi i prezreni, nitavni su." Usporedi s vidljivim
stvarima istine: one su slabe i prezrene, dok je sve ono to je skriveno, snano i
cijenjeno. Tajne istine otkrivaju se samo kao simboli i odrazi. Brana lonica,
meutim, ostaje skrivena. Ona je sveta u svetome. Veo je isprva skrivao Boje
upravljanje stvaranjem, no kada se veo raspara i otkrije pogled u unutranjost,
ova e kua biti naputena, ili bolje rei, [unitena]. I (nie) e boanstvo
pobjei [od]avde, no nee otii u sveto [od] svetih, jer nee se moi izmijeati sa
istim [svjetlom] i [bezgrenom] puninom, ve e se nai pod krilima kria [i
ispod] njegovih ruku. Ova e arka biti njihov spas, kada potop 85 zaprijeti da ih
proguta. Oni koji pripadaju redu sveenstva, oni mogu ui kroz veo sa visokim
sveenikom. Iz ovog razloga veo nije rasparan samo pri vrhu, jer bi tad bio
otvoren samo onima gornjima; niti je rasparan samo pri dnu, jer bi tad bio
otkriven samo onima donjima. On je rasparan od vrha do dna. Oni gornji
rastvorili su ga nama donjima da bismo mogli ui u tajnu istine. A to je ono
istinski cijenjeno (i) snano! No, unii emo uz pomo niskih simbola i oblika
slabosti. Oni su uistinu prijezira vrijedni kada se usporede sa savrenom
slavom. Postoji slava koja nadilazi slavu. Postoji mo koja nadilazi mo. Ono
savreno nama se otvorilo, skupa sa onim skrivenim od istine. I sveti od svetih
se otkrie, i brana nas lonica pozva unutra.
Dokle god je prikriveno, zlo je jalovo. Ono nije, meutim, odstranjeno iz sjemena
Duha Svetoga, koje je, stoga, rob zla. No, kada se otkrije, savreno e svjetlo tada
potei odasvud. I svi oni koji se u njemu nadu, [primit e pomazanje]. Robovi e
postati slobodni, [i] zatoenici otkupljeni. "[Svaki] nasad [koji ne] posadi Otac
moj nebeski, [biti e] iskorijenjen" (Mt 15,13). Oni koji su razdvojeni, biti e
sjedinjeni [...] i bit e ispunjeni. Svatko tko [ue] u branu lonicu, upalit e
[svjetlo], jer [...] kao i u brakovima koji su [...] dogaa po noi. Ta vatra [...] samo
86 nou, i onda se gasi. No, otajstva ovog braka usavrena su po danu i svjetlu.
Niti taj dan, niti to svjetlo nikada ne tonu. Tko postane dijete brane lonice,
primit e svjetlo. Tko ga tamo ne primi, nee ga nigdje moi primiti. Tko primi to
svjetlo, taj ne moe biti vien, niti ga se moe zatoiti. I nitko nee moi
takvoga muiti, makar on ivio na ovome svijetu. A kada ovaj svijet napusti, on je
ve primio istinu u odrazima. Svijet je postao vjeno kraljevstvo (eon), jer vjeno
je kraljevstvo za njega punina, i to na ovaj nain: njemu samome se otkriva, ne
skriveno u tami ili noi, ve skriveno u savrenome danu i svetoj svjetlosti.
Evanelje po Filipu
HIPOSTAZA ARHONATA (II,4)
Uvod:
ROGER A. BULLARD
Hipostaza Arhonata anoniman je traktat koji nudi ezoterino tumaenje Knjige
Postanka 1-6, djelomice u formi razgovora otkrivenja izmeu anela i ispitivaa.
I premda je ova rasprava primjer sveobuhvatnog helenistikog sinkretizma,
najjasniji su nje-zini dijelovi idovski. Zbog jasno prisutnih kranskih obiljeja u
njegovu dananjem obliku, djelo moemo smatrati kranskim. Teoloko je
stajalite traktata jasno gnostiki orijentirano, uz mogu setijanski utjecaj.
Ope je prihvaeno da je Hipostaza Arhonata, kao i drugi tekstovi iz zbirke Nag
Hammadi, prijevod sa grkog. Ipak, mogunost da se u nekim dijelovima teksta,
primjerice s rijeima "do mene" (Iz 46,9) i "slijep" (Hip. Arh. 86,30; 94,22), ili
opisom Vladara i njihovih ivotinjskih glava (87,29), ilo na igru rijei na
koptskome jeziku, upuuje na egipatsko porijeklo.
Datum nastanka djela provizorno je smjeten u tree stoljee. Najkasniji mogui
datum je, naravno, kraj etvrtog stoljea, kad je nastala zbirka Nag Hammadi.
Zbog razvijene gnostike obrade i midrakog tumaenja biblijske grae, malo je
vjerojatno da je spis nastao prije treeg stoljea. Pored toga, filozofska je
orijentacija u 96,11-14 tipina za neoplatonizam treeg stoljea.
Pitanje datuma i mjesta nastanka djela dodatno oteava mogunost da je njegov
dananji oblik rezultat naknadne kranske redakture, kojom je narativni izvor
(tumaenje dijelova Knjige Postanka) kombiniran sa soterioloko-eshatolokim
diskursom, pri emu su oba smjetena u kranski kontekst.
Hipostaza Arhonata u svakom je sluaju djelo gnostikog uitelja namijenjeno
pouavanju itatelja. Koristei raniju grau, on govori s pozicije autoriteta, ak i
u dijelu aneoskog otkrivenja, gdje je razgovor voen u treem licu. Njegovo
itateljstvo kr- anskaje gnostika zajednica, koja prihvaa Pavla, upuena je u
Stari i Novi zavjet, kao i u idovsku literarnu predaju, ukljuujui i predaje
otkrivenja. Tradicionalna funkcija otkrivenja - hrabrenje i umirivanje inae
nesigurne zajednice - ovdje je snano prisutna. Hipostaza Arhonata je, dakle,
ezoterino djelo, nastalo za potrebe nesigurne zajednice koja je po svoj prilici
snano osjeala pritisak glavne kranske struje, koja je sebe smatrala
ortodoksnom, a ostale heretikima.
Postoji jasna literarna poveznica izmeu Hipostaze Arhonata i Opodrijetlu
svijeta, koji u Kodeksu II slijedi odmah iza Hip. Arh. ini se kako oba teksta dijele
isti izvor. Potonji spominje Knjigu Norejinu ili Knjige Norejine (102,11,24-25), koju
takoer spominje i Epifan. Postoje pretpostavke daje rije upravo o Hipostazi
Arhona- ta, no bez vrih dokaza.
Nakon kratkog uvoda u kojem se navode rijei "velikog apostola" Pavla,
Hipostaza Arhonata razvija svoju mitoloku narativu. Glavni su likovi u ovoj
mitolokoj drami slijepi vladar Samael, takoer zvan Saklas ("budala") i
Yaldabaoth, koji huli protiv boanskog; potom duhovna ena, koja budi Adama i
nadmudruje pohlepne vladare; Zmija, Poduavateljica, koja savjetuje mukarca i
enu da jedu plodove stabla koje su vladari zabranili; te Noreja, Evina ki,
nevina u naravi i uzviena u znanju. Na stranici 93 ovoga traktata narativni fokus
prelazi na velikog anela Eleletha, koji No- reji otkriva podrijetlo i sudbinu
arhontskih sila.
Hipostaza Arhonata potvruje, kao to i sam naslov govori, realnost arhontskih
vladara: daleko od toga da su fiktivne, te su sile i vie nego stvarne, one odista
postoje. Uasavajua je to stvarnost za gnostike, koji vlastitu duhovnu prirodu
definiraju u suprotnosti s pojmom vlasti koja porobljava. No, kao to ovaj spis
obeava, za kranske gnostike ipak postoji nada, jer njihova e duhovna
priroda biti trajnija od arhont- ske, a njihova nebeska sudbina slavnija. Vladari e
na kraju nestati, a gnostici, djeca svjetlosti, spoznat e i slaviti Oca.
HIPOSTAZA ARHONATA
II 86, 20-97, 23
0 hipostazi sila (eksousiai), u duhu Oca istine, veliki apostol - govorei o
"vlasti tame" (Kol 1,13) - ree, "nije nam se boriti protiv [krvi] i mesa, nego protiv
Vrhovnitva, protiv Vlasti, protiv upravljaa ovoga mranoga svijeta, protiv zlih
duhova po nebesima" (Ef 6,12). Poslah (ti) ovo jer si me pitao o hipostazi sila.
Njihov je voa slijep; [zbog svoje] snage, i neznanja, [i] oholosti, on je u moi
svojoj objavio, "Ja sam Bog; nema drugog Boga [osim mene]".
Rekavi to, sagrijeio je pred [sveukupnosti]. I njegove rijei dospje- e do 87
Vjenosti; a iz Vjenosti se zau glas, i ree, "Grijei, Sama- ele" - to znai "bog
slijepih".
Njegova misao oslijepi. I izgnavi njegovu mo - to jest, bogohulne rijei koje je
izgovorio - on je otjera dolje u kaos i ponor, majku njegovu, na poticaj Pistis
Sofije (Vjera Mudrost). Ona je ustoliila svakog od njegovih sinova u skladu s
njegovom moi - po uzoru na kraljevstvo nebesko, i iz nevidljivog svijeta nastao je
tako onaj vidljivi.
1 kako je Vjenost odozgo pogledala u vodena prostranstva, u vodi se ukazao
njezin odraz; i sile se tame u nju zaljube. No, nisu mogli dosei tu sliku koja im
se u vodi ukazala, zbog slabosti svoje - budui da bia koja jedva posjeduju duu
ne mogu dosei bia koja posjeduju duh
- jer, oni bijahu odozdo, a njezin lik bje odozgo.
Iz ovog je razloga "Vjenost" pogledala u vodena prostranstva (itd.): zato, da bi,
voljom Oevom, ona sjedinila sveukupnost sa svjetlom. Ar- honti stadoe kovati
planove, i rekoe, "Hajde, nainimo ovjeka koji e biti od praha zemaljskoga." I
oblikovahu svoje stvorenje u potpunosti od zemlje.
Arhonti... tijelo... imaju... ensko... jest... licem zvijeri. I uzee [prah] zemaljski i
oblikovae svoga [ovjeka], na svoju sliku, i [na sliku] Boju koja [im] se ukazala
u vodi.
I rekoe, "[Hajde], dosegnimo ga uz pomo tijela koje smo oblikovali, [kako bi]
vidio sebi srodan lik, a u mukome obliju [...], 88 i kako bismo ga, pomou
tijela koje smo oblikovali, uspjeli dohvatiti" - u vlastitoj nemoi, oni nisu mogli
razumjeti snagu Boga. On mu udahnu svoga daha; ovjek zadobije duu, (i
ostade) leati na zemlji mnogo dana. U svojoj ga nemoi oni nisu uspjeli podii.
Poput olujnih vjetrova ustrajno su (puhali), pokuavajui se domoi tog odraza,
koji im se u vodama ukazao. Nisu razumjeli njegovu mo.
Sve se ovo dogodilo voljom Oca sveukupnosti. Nakon svega, duh na zemlji ugleda
ovjeka kom dua bje udahnuta. I duh izae iz Neunitive Zemlje; i spusti se i
poine u njemu, i ovjek postade iva dua.
Nadjenu mu ime Adam jer ga je bio naao kako na zemlji hoda. I glas se zau iz
Vjenosti Adamu na pomo; i Arhonti skupie sve ivotinje zemaljske, i sve ptice
nebeske, i dovedoe ih k Adamu da vide kako e ih on nazvati, koje e ime dati
svakoj od ptica i svakoj od ivotinja.
I uzee Adama [i] postavie ga u rajski vrt, da [ga] obrauje i uva. Arhonti mu
izdae zapovijed i rekoe, "Sa [svakog] stabla u vrtu jedi; no - [sa] stabla spoznaje
dobra i zla nemoj jesti, niti ga [dotii]; jer, u onaj dan u koji [s] njega okusi,
umrijet e".
Oni [...] ovo, no, nisu razumjeli [to su mu rekli]; voljom Oevom 89 izrekli su to
na takav nain da se on (zapravo) usudi jesti, i da rijei njihove <ne> uzme u
obzir kako bi to uinio ovjek od iskljuivo materijalne prirode.
Arhonti se posavjetovae meu sobom i rekoe, "Hajde, uinimo da se tvrd san
spusti na Adama." I on zaspa. - Tvrd san koji su "na njega spustili, a on je
zaspao" jest Neznanje. - Izvadie iz njega rebro nalik ivoj eni, i na mjesto nje,
zatvorie mu tijelo s neto mesa, i Adamu osta samo dua.
I duhom obdarena ena prie mu, i ree, "Ustani, Adame." I kad ju je ugledao, on
ree, "Ti si mi podarila ivot; i zato e tvoje ime biti 'Majka ivih'. - Jer ona je
moja majka. Ona je iscjeliteljica, i ena, i ona je ta koja me rodila."
Arhonti tad prioe svome Adamu. I kad vidjee njegovu druicu kako s njime
razgovara, od silnog se uzbuenja uznemire; i u nju se zaljube. I govorahu jedan
drugome, "Hajde, posijmo u nju svoje sjeme", i proganjahu je. A ona im se smijala
zbog njihova bezumlja i njihove sljepoe; i u njihovim kandama ona posta
drvetom, i ostavi im svoj sjenovit odraz koji bjee nalik njoj; i oni [ga] gnjusno
oskvrnue. - I oskvrnue biljeg njezina glasa, i po obliju kojeg su oblikovali, skupa
sa [svojim] (vlastitim) likom, izloie sebe osudi.
enski duhovni princip ue [u] zmiju, uiteljicu; i poui [ih], rekavi, "to vam je
[rekao]? Da li, 'Sa svakog stabla u vrtu jedi; no - sa [stabla] 90 spoznaje dobra i
zla nemoj jesti'?"
Tjelesna ena ree, "Ne samo da je rekao 'Ne jedi', ve ak i 'Ne dotii ga; jer,
onaj dan u koji s njega okusi, umrijet e.'"
A zmija, uiteljica, ree, "Neete umrijeti; iz ljubomore vamje on to rekao.
Naprotiv, vae e se oi otvoriti i vi ete, spoznavi dobro i zlo, postati nalik
bogovima." I enski princip pouke izae iz zmije, i ostavi je kao obinog
zemaljskog stvora.
I tjelesna ena ubra plod sa drveta, i okusi ga; i ponudi ga svome muu; i ta su
bia, koja su samo duu posjedovala, jela. I njihova nesavrenost posta oita u
njihovu neznanju; i spaze da su ogoljeni od duhovnog elementa, i uzmu smokvin
list da njime prekriju svoje slabine.
Vrhovni Arhont doe; i ree, "Adame! Gdje si?" - jer, nije znao to se dogodilo.
I Adam ree, "uo sam tvoj glas i uplaio se, jer sam gol, pa se sa- krih."
Arhont ree, "Zato si se sakrio, ako nisi jeo sa drveta s kojeg sam ti zabranio da
jede? Ti si, dakle, jeo!"
Adam ree, "ena koju si stavio uza me, ona [mi je dala] pa sam jeo."
I oholi Arhont baci kletvu na enu.
ena ree, "Zmija me obmanula pa sam jela."
[Oni se okrenu] prema zmiji, i bace kletvu na njezinu sjenu, [...], ne-moni, ne
shvaajui [da] to bijae lik koji su sami oblikovali. Od tog dana 91 zmija ivi
prokleta od vlasti; sve dok svemoni ovjek ne doe, to je prokletstvo baeno
na zmiju.
Oni se tad okrenu svome Adamu, i izbace ga iz Raja skupa sa njegovom enom;
jer, ni njima nema blaenstva, budui da je i na njih pa
lo prokletstvo.
I bacie potom ovjeanstvo u veliku pomutnju, i ivot pun patnji, kako bi ga
zaokupili svjetovnim stvarima, i odvratili od Duha Svetoga.
Nakon svega, ona rodi Kajina, njihova sina; i Kajin postade poljo- djelac. On pozna
svoju enu, i ona opet zae, i rodi Abela; Abel postade pastir. Kajin prinese rtvu
od zemaljskih plodova, no Abel rtvu prinese od svoje janjadi. Bog pogleda na
zavjetni Abelov dar; no ni pogleda ne svrati na Kajinove darove. I tjelesni je
Kajin progonio Abela, svog brata.
I Bog ree Kajinu, "Gdje je Abel, tvoj brat?"
On odgovori i ree, "Zar sam ja uvar brata svoga?"
Bog ree Kajinu, "Sluaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vie! Zgrijeio si ustima
svojim. To e ti se i vratiti: tko ubije Kajina, sedme- rostruka e se osveta na
njemu izvriti, a ti e stenjui i drui zemljom hodati."
Adam [pozna] svoju enu Evu, i ona zae, i rodi Adamu [Seta]. I ree ona, "Bogu
sam rodila [drugog] sina, umjesto [Abela]."
I opet zae Eva, i rodi [Noreju]. I ree, "On [mi] je zaeo djevicu 92 kao pomo
naratajima i naratajima ljudi." To je djevica koju sile nisu oskvrnule.
ovjeanstvo se tada stade mnoiti i uveavati.
Arhonti se meu sobom posavjetovae, i rekoe, "Hajde, prouzroimo vlastitim
snagama potop, koji e izbrisati sa zemlje sve to je tjelesno, od ovjeka do
zvijeri."
No kada je Arhont sila uo njihovu odluku, on ree Noi, "Naini sebi korablju od
drveta koje ne truli, i skloni se u nju - ti, i djeca tvoja, i zvijeri i ptice nebeske, od
najvee do najmanje - i postavi je na goru Sir."
Orea tad doe k njemu i htjede u korablju unii. I kada joj to nije dopustio, ona
puhnu u korablju, i prouzroi da ju proguta vatra. I Noa izgradi korablju po drugi
put.
I Arhonti je presretnu, sa eljom da je s pravoga puta zavedu. Glavni meu
njima joj ree, "Tvoja je majka Eva dola k nama".
Ali Noreja se okrenu njima, i ree, "Vi ste Arhonti tame; vi ste oni koji su prokleti. I
niste moju majku poznavali; to bijae vama srodan lik enskog oblija. Ja ne
potjeem od vas, ve od svijeta odozgo." Oho
li se Arhont okrenu, u svoj svojoj snazi, [i] njegovo lice posta poput crne
[...]; i nabusito ree, "Mora nam sluiti, [kao to je to inila] i tvoja majka Eva; jer
dano mi je (') [...]."
Ali Noreja se okrenu, i snagom [...]; glasno viknu i zazva Svetog Boga
Sveukupnosti, 93 "Spasi me od Arhonata zla, i izbavi me iz njihovih kandi -
smjesta!"
<Veliki> aneo spusti se sa nebesa i ree, "Zato zaziva Boga? Otkud tolika
smjelost spram Duha Svetog?"
Noreja ree, "Tko si ti?"
Arhonti zla se povuku i udalje od nje. On ree, "Ja sam Eleleth, veliki aneo
razboritosti, koji uz Duha Svetog stoji. Bijah poslan da s tobom govorim, i
izbavim te iz ruku onih zlih. I pouit u te o tvome korijenu."
- to se tog anela tie, nemogue mi je govoriti o njegovoj moi: lik je
njegov poput istog zlata, a ruho kao snijeg. Moja usta uistinu ne mogu izrei
rijei koje bi opisale njegovu snagu, i lice njegovo!
Eleleth, veliki aneo, ree mi, "Ja sam taj koji je razumijevanje. Ja sam jedan od
etiri luonoe koji stoje uz veliki, nevidljiv duh. Misli li da ovi Arhonti imaju
ikakve moi nad tobom? Nijedan od njih ne moe nadvladati korijen istine; jer,
zbog toga se on ukazao pred posljednje dane; i ove e sile biti obuzdane. I te sile
ne mogu oskvrnuti tebe, niti ovaj narataj; jer va je dom u vjenosti, gdje
djevianski duh obitava, onaj koji je iznad sila kaosa i njihova svijeta."
No, ja rekoh, "Gospodaru, poui me o [moima] tih sila - [kako] su nastale, kakav
je njihov postanak, [i] od 94 kakve je tvari, i tko je stvorio njih i njihovu mo?"
I veliki aneo Eleleth, razumijevanje, ree mi, "U beskrajnom kraljevstvu
obitava vjenost. Sofija, koja se naziva Pistis, eljela je neto stvoriti, sama i bez
svog druga; i od njezinog djela nasta nebesko bie.
Postoji veo izmeu nebeskog svijeta, i prostranstava koja su ispod;
i ispod vela nasta sjena; i ta sjena postade tvar; i sjena ta bi odbaena.
I to to je stvorila postade stvorenje u tvari, poput pobaenog zametka.
I poprimi oblik odliven od sjenke, i postade ohola zvijer lavljeg lika." Bijae
androgino to stvorenje, kao to rekoh, jer bilo je od tvari koja je izvedena.
"Otvorivi oi, ugledao je beskrajnu, neogranienu materiju; i postade ohol, i
ree, 'Ja sam Bog, i nema drugog Boga osim mene.'
"Kako to ree, sagrijei pred sveukupnosti. I glas se zau odozgo, i ree, 'Grijei,
Samaele' - to znai 'bog slijepih'.
"I on ree, 'Ako neto drugo prije mene postoji, neka mi se otkrije. I Sofija odmah
isprui svoj prst i uvede svjetlo u materiju; i progna je dolje do predjela kaosa.
Kada se vratila do svog svjetla; tama opet [... ] materijom.
"Ovaj Arhont, budui androgin, stvori sebi veliko kraljevstvo, 95 koje je sezalo do
beskraja. I poeli tad sebi stvoriti potomstvo, i stvori sedam sinova, koji bijahu
androgini kao i otac.
"I on ree sinovima svojim, 'Ja sam Bog Svega.'
"A Zoe (ivot), ki Pistis Sofije, viknu i ree mu, 'Grijei, Saklas!'
- ije je drugo ime Yaldabaoth. I dahnu mu u lice, a od njezinog daha nastade
ognjeni aneo; i aneo taj svlada Yaldabaotha, i baci ga u dubine ponora
Tartarosa.
"Kad vidje njegov sin Sabaoth silu tog anela, on se pokaja i prokunu oca svog, i
majku, materiju.
"Nju je prezreo, ali Sofiji i njezinoj keri Zoe pjevao je pjesme hvale. I Sofija i
Zoe uzee ga, i postavie da vlada sedmim nebom, ispod vela koji je izmeu onog
to je iznad i onog to je ispod. I on se zove 'Bog sila, Sabaoth,' jer, on je iznad
sila kaosa, gdje ga je Sofija ustoliila.
"Kada se sve to (dogodilo) i prolo, on stvori sebi velianstvenu ke- rubinsku
koiju sa etiri lica, i bezbrojne anele da mu slue, i takoer harfe i lire.
"I Sofija postavi svoju ki Zoe da mu s desna sjedi, i poui ga o svemu to na
osmome (nebu) postoji; a anela gnjeva postavi s njegove lijeve strane. [Od]
tog dana, [njegova desnica] zove se 96 ivot; a njegova ljevica postade
predoenje zla apsolutne moi onoga to je gore. Oni nastadoe prije tebe
(pogreke u tekstu?).
"Kad ga Yaldabaoth vidje u tom velikom sjaju i uzvienosti, on postade zavidan;
i zavist posta androgino djelo, i otud je zavist potekla. I zavist zae smrt; a smrt
zae potomke njegove, i svakome od njih dade vlast nad njegovim nebom; i sva
se nebesa kaosa ispune njihovom brojnou.
"No, oni svi nastadoe voljom Oca sveukupnosti - po uzoru na ono to je iznad -
kako bi se kaos ispunio.
"Evo, pouih te o sustavu vladara; i o materiji iz koje je potekao; i njihovom ocu; i
njihovom svijetu."
No ja rekoh, "Gospodaru, jesam li i ja iz njihove materije?"
"Ti si od prvotnog Oca, kao i potomci tvoji; odozgo, iz vjene svjetlosti, doi e
njihove due. Sile im stoga nee moi prii, jer u njima je prisutan duh istine; i svi
koji ovo spoznaju ivjet e meu smrtnim ljudima kao besmrtnici. No, to sjeme
(sperma) nee biti otkriveno sada.
"Ono e se otkriti tek nakon tri narataja, i oslobodit e ih okova zablude sila."
Na to mu rekoh, "Gospodaru, koliko e dugo biti tako?"
On mi ree, "Do onoga trenutka kada istinski ovjek, kojeg e Otac poslati u
ljudskom obliju, otkrije postojanje (?) [duha] istine. 97
"On e ih svemu pouiti: I pomazat e ih pomazanjem vjenoga ivota, koje e
dobiti od uzvienog narataja.
"Oni e tad postati slobodni od slijepe misli: I pregazit e smrt sila: I uzai e u
beskrajnu svjetlost, koja ih je zaela, i kojoj pripadaju.
"Sile e potom napustiti svoje vjekove: I aneli e njihovi plakati nad njihovom
propau: A demoni e njihovi oplakivati njihovu smrt.
"Sva e djeca svjetlosti tad uistinu spoznati istinu i svoje korijenje, i Oca
sveukupnosti, i Duha Svetoga: I svi e ujedan glas rei, 'Istina je Oeva pravedna,
a Sin vlada nad sveukupnosti': I od svih, zanavijek, 'Sveti - sveti - sveti! Amen!'"
Hipostaza Arhonata
Uvod:
HANS-GEBHARD BETHGE
Tekst ovoga traktata prilino je dobro ouvan. Djelo je svojevrsni kompendij
sredinjih gnostikih ideja, naroito o kozmogoniji, antropogoniji i eshatologiji.
Temeljei se na razliitim izvorima i predajama, rasprava je djelomice izloena u
poluznanstvenom stilu, s brojnim etiologijama i etimologijama. Napisana je u
obliku apologe- tikog traktata, sa namjerom privlaenja novih sljedbenika.
Uvelike je u njoj zanemarena zemaljska povijest, ali i opisi gornjega svijeta,
ukljuujui i njegov razvoj. Na temelju nakane neimenovanog i nepoznatog
autora, koja se na poetku jasno izraava, a potom provlai i kroz ostatak teksta,
znanstvenici su tekstu dodijelili hipotetiki naslov Opodrijetlu svijeta.
Postoje valjani razlozi za pretpostavku da je posrijedi svjesno i dobro promiljeno
knjievno djelo koje nije pretrpjelo veih sekundarnih izmjena, ve je rezultat
dugog procesa prenoenja predaje. Djelo je vjerojatno nastalo poetkom 4.
stoljea. Izvanredna mjeavina raznovrsnih idovskih gledita, manihejskih
elemenata, kranskih ideja, grkih filozofskih koncepcija, i likova iz grke ili
helenistike mitologije, magije i astrologije, kao i jasno pozivanje na egipatsku
misao, sve to upuuje na Aleksan- driju kao vjerojatno mjesto nastanka grkog
izvornika rasprave O podrijetlu svijeta. Mogue je da se proces prevoenja na
koptski sastojao od nekoliko faza. Loe stanje brojnih odlomaka koji zahtijevaju
ispravke, zajedno sa drugim vrlo tekim, jedva itljivim dijelovima, mogue je
objasniti pretpostavkom da je tekst koji se nalazi pred nama iz poetne,
provizorne faze tog procesa prevoenja. Opodrijetlu svijeta bio bi stoga "opus
imperfectum" (B. Layton).
Autor se slui razliitim izvorima i predajama, od kojih su neke gnostike a neke
nisu, koje je teko poblie odrediti u okviru knjievne kritike, ajo tee
rekonstruirati. Tekst je stoga, na dijelovima neujednaen ili kontradiktoran, budui
da barem nekoliko tih predaja ili djela pretpostavljaju vlastite sustave, ili sadre
neke druge tendencije, npr. setijanske, valentinijanske ili ak manihejske. O
podrijetlu svijeta nema nikakav vlastiti zatvoreni sustav, niti predstavlja neki od
poznatijih gnostikih sustava. Autor rabi izravne ili neizravne navode, reference,
saetke, objanjenja i etimologije, koji stoje u snanoj opreci prema dominantnom
narativnom stilu. Namjera ovakve obrane vlastitih stajalita, pozivanjem na neka
druga djela, jest izlaganje sadrajne i uvjerljive argumentacije. O podrijetlu
svijeta sadri brojne paralele sa Hipostazom Arhona- ta, to upuuje na blisku
povezanost dvaju tekstova. Pa ipak, razliita priroda dvaju dokumenata, drukiji
pogledi na svijet i brojne razlike u pojedinostima navode na zakljuak da je
direktna literarna povezanost malo vjerojatna. Paralelizam je vjerojatno rezultat
koritenja grae iz istoga izvora.
Kozmogonija i antropogonija koje slijede nakon polufilozofskog uvoda djelomice
su orijentirane na Postanak 1-2, a mimo toga na koncepte sadrane u Knjizi
jubileja, Knjizi Henokovoj i Knjizi Henokovih tajni. Openito uzevi, dominiraju
karakteristino idovski utjecaji, u angelologiji, demonologiji, i eshatologiji, kao i
u etimologija-ma. Gnostika reinterpretacija dobivene grae u znatnoj mjeri
varira, od potpune revalorizacije, npr. u sluaju demijurgove preuzetnosti
(koristei Iz 45,5; 46,9 LXX), i onoga to se dogaa u Postanku 3, do prilino
cjelovitog preuzimanja idovskih ideja i motiva, kao to je prikaz raja.
Primordijalna povijest stavlja naglasak na arhontsko stvaranje zemaljskoga
ovjeka od strane, u vezi s doktrinom o prvobitnom ovjeku, koju je veoma
teko shvatiti zbog variranja motiva i heterogenih koncepcija. S druge strane,
primordijalna povijest ve inicira priu o otkupljenju od strane Pistis Sofije, ili
Sofije Zoe, koje se susreu ili djeluju na razliite naine. Meutim, u toj
kompleksnoj soteriologiji Isus Krist nema sredinju, ve prilino marginalnu ulogu.
Iz tih razloga O podrijetlu svijeta pripada onim gnostikim tekstovima u zbirci Nag
Hammadi koji su u sutini nekranski.
Rasprava O podrijetlu svijeta orijentirana je prema univerzalnoj eshatologiji, to je
sve do kraja vidljivo u brojnim naznakama, kao i po opirnom prikazu konanih
zbivanja uz mnotvo misli, izraza i motiva apokalipticizma. Konano stanje, koje
nastupa pod utjecajem vieg svijeta, uz razlikovanje otkupljenja gnostika od
unitenja svega stvorenog zajedno sa stvoriteljem, nadilazi prvobitno stanje, te
onemoguava ponavljanje zbivanja opisanih u raspravi O podrijetlu svijeta.
O podrijetlu svijeta je znaajno gnostiko djelo. Taj prilino opiran tekst
prua nam dobar uvid u nain razmiljanja obrazovanog autora, u njegove radne
navike i argumentaciju kljunih pitanja. To djelo, tovie, pokazuje do kojega se
stupnja i s koliko slobode gnostiki pisac slui stranom, ak i negnostikom i
heterogenom milju. Ono, stoga, pokazuje da je gnostiko miljenje o svijetu i
postojanju bilo mnogo znaajnije od mitoloke formulacije. O podrijetlu svijeta
moe nam pomoi da razumijemo kako se gnostiko vienje svijeta, u srazu s
drugim intelektualnim strujama a katkada i uz njihovu pomo, uspjelo odrati, a
katkad i odnijeti pobjedu.
II 97,24-127,17
Uvidjevi da svi, i bogovi ovoga svijeta i ljudi, govore kako nita nije postojalo
prije kaosa, odluih u izlaganju koje slijedi dokazati kako su svi oni u krivu, budui
da nisu upoznati sa podrijetlom kaosa, niti s njegovim korijenom. Kako li ljudima
98 odgovara, pri spomenu kaosa, rei da je to neka vrsta tame! Prava je istina,
meutim, da on dolazi od sjene, koja je nazvana imenom "tama". Sjena, pak,
potjee od tvorevine koja postoji od poetka. Jasno je, tovie, da je ta tvorevina
postojala i prije nego je kaos nastao, i da je potonji nastao tek naknadno.
Pozabavimo se, stoga, pravim pitanjima; prvom tvorevinom, iz koje je nastao
kaos. Na taj e nain prava istina biti jasno izloena.
Nakon to se prirodni sastav besmrtnih bia u potpunosti razvio iz beskonanoga,
iz Pistis (Vjere) bijae emaniran odraz, koji se zove Sofija (Mudrost). Ona je
izrazila svoju volju i postala tvorevinom nalik prvotnoj svjetlosti. I smjesta se
volja njezina oitovala kao oblije neba, poprimivi nezamislivu snagu; ona bijae
izmeu besmrtnih bia i onoga to nastade kasnije, poput...: ona (Sofija) kao
veo je razdvajala ovjeanstvo od onoga to je iznad.
Izvan vjenoga kraljevstva (eona) istine nema sjene, jer bezgranino je svjetlo
posvuda unutar njega. No, vanjtina je njegova sjena, i nazvana je imenom
tama. Iz nje se pojavila sila koja je zavladala svom tamom. I sile koje su poslije
njih nastale nazvale su sjenu "beskonanim kaosom". Iz nje su niknula sva
boanstva ... zajedno sa cijelim mjestom, [te je] stoga [sjena] mlaa od prve 99
tvorevine. ponoru se [ona] (sjena) pojavila, potekavi iz gore spomenute
Pistis.
Sjena je tad zamijetila da od nje postoji neto monije, i osjetila je zavist; i kada
je sama od sebe zaela, iznenada je stvorila ljubomoru. Od toga je dana prisutno
naelo ljubomore u svim vjenim kraljevstvima i njihovim svjetovima. to se
same ljubomore tie, ona je odbaeni zametak bez duha. Poput sjene nastala je u
beskrajnoj vodenoj tvari, a u koja je pritom nastala iz sjene baena je u predio
kaosa. Od tog dana postoji vodena tvar. I to je u nju potonulo, otplovilo je i
postalo vidljivo u kaosu: kao kod ene koja raa - sav suviak tekuine iz nje
istjee; isto se tako i tvar koja je nastala od sjene od nje odvojila. No ona, (tvar)
nije napustila kaos; ostala je u njemu, postavi njegovim dijelom.
Nakon to se sve to dogodilo, Pistis se pojavila iznad tvari kaosa, koja bje
izbaena poput pobaenog zametka - budui da u njoj nije bi
lo duha. Jer, sav (kaos) bijae beskonana tama i voda bez dna. Vidjevi to
je proizalo iz njezine nepotpunosti, Pistis obuze dubok nemir. I nemir nastade iz
straha; i srui se [k] njoj u kaos. Ona se okrenu prema njemu, i [puhnu] mu u lice
u ponoru, koji je ispod 100 svih nebesa.
I kada je Pistis Sofija poeljela da tvar koja nema duha postane oblije koje e
vladati materijom i svim njezinim silama, po prvi put se pojavio vladar, iz voda,
lavljeg lica i androgin, koji je veliku snagu u sebi posjedovao, ali nije znao
otkuda potjee. Kada ga je Pistis Sofija vidjela u dubinama vode, ona mu ree,
"Dijete, doi ovamo", to je jo i "yalda baoth".
Od tog dana postoji naelo govora, i meu bogovima, i meu anelima, i meu
ljudima. I ono to nastade zbog govora, dovrie bogovi, aneli i ljudi. to se
vladara Yaltabaotha tie, on je neuk o sili koja je Pistis: on nije vidio njezino lice,
ve samo oblije u vodi koje mu se obratilo. I zbog tog glasa, on nazva sebe
Yaldabaoth. No, savreni ga zove Ariel, jer on bijae poput lava. Kada je zavladao
nad tvari, Pistis Sofija se povukla u svoje svjetlo.
Kada je vladar vidio svoju veliinu - a samo je sebe vidio: i nita drugo, osim vode
i tame - pomislio je kako samo on postoji. Njegovo [...] bijae dovreno govorom:
101 pojavilo se kao duh koji amo-tamo bjei nad vodama. I kada se taj duh
pojavio, vladar je razdvojio vodenu tvar. Ono to bijae suho, razdvojeno je na
drugo mjesto. I od tvari naini sebi obitavalite, i nazva ga nebo. I od tvari,
vladar naini sebi pod- noak, i nazva ga zemlja.
Javila se, potom, vladaru misao - sukladno njegovoj prirodi - i on govorom stvori
androgina. Otvorio je usta i huknuo u njega. Kad je ovaj otvorio oi, pogledao je u
svoga oca, i rekao mu, "Iii!" I otac ga nazva Iii-a-o (Yao). Stvorio je potom drugog
sina, i huknuo i u njega. On je otvorio oi, i rekao svome ocu, "Eh!" I otac ga
njegov nazva Elo- ai. Stvorio je potom treeg sina, i huknuo u njega. Ovaj je
otvorio oi, i rekao svome ocu, "Asss!" I otac ga nazva Astaphaios. Ovo su tri
oeva sina.
Sedmero se androginih pojavilo u kaosu, koji imaju svoja muka imena, i svoja
enska imena. ensko je ime Pronoja (Predmisao) Sam- bathas, to znai "slaba".
I sin se njegov zove Yao: njegovo je ensko ime Gospodstvo.
Sabaoth: njegovo je ensko ime Boanstvo.
Adonaios: njegovo je ensko ime Kraljevstvo.
Eloaios: njegovo je ensko ime ljubomora.
Oraios: njegovo je ensko ime Bogatstvo.
I Astraphaios: njegovo je ensko ime 102 Sofija (Mudrost).
To je [sedam] sila sedam nebesa kaosa, koje bijahu roene androgi- ne, suglasno
besmrtnom uzorku koji je prije nih postojao, u skladu sa eljom Pistis: kako bi
oblije onoga to je postojalo od poetka moglo vladati do kraja.
0 uincima tih imena i snazi mukih entiteta saznat e u Arhane- oskoj
(Knjizi) proroka Mojsija, a imena enskih entiteta u prvoj Knjizi (biblos) Norainoj.
Prvotni je otac Yaldabaoth, budui da je posjedovao veliku snagu, govorom je
stvorio nebo za svakoga od svojih potomaka - a stvorio ih je prekrasna, kao
obitavalita - i u svakome je nebu stvorio velike slave, sedmerostruko vrsne.
Prijestolja, dvorove i hramove, i isto tako koije i djevianske duhove sve do
nevidljivoga, i njihovih slava, svaki to na svome nebu ima; mone vojske bogova,
gospodara, anela i arhanela - bezbrojno mnotvo - da mu slue.
Sve e to nai potanje opisano u Pripovijesti Orainoj.
1 tako su oni dovreni od ovoga pa sve do estoga neba, odnosno neba
Sofije. Nebo i njegovu zemlju unitio je podriva koji je bio ispod njih sviju. I est
se nebesa strano zatreslo; jer, sile kaosa znale su tko je taj koji je unitio nebo
ispod njih. I kada je Pistis doznala za lom koji je nastao iz svog tog nemira, ona
otposla svoj dah, i sveza ga njime, i baci u dubine Tartara. Od tog je dana nebo,
zajedno sa 103 svojom zemljom, ojaalo kroz Sofiju, ki Yaldabaotha, koja je ispod
njih sviju.
Kada su nebesa ojaala zajedno sa svojim silama i upravom, prvotni se otac
uzoholio. A slavile su ga sve aneoske vojske. I svi su ga bogovi, i aneli njihovi,
blagoslivljali i slavili, a on je u tome uivao, i neprestance se razmetao,
govorei, "Meni nitko ne treba". Rekao je, "Ja sam Bog, i ne postoji drugoga osim
mene". I kad je ovo rekao, sagrijeio je pred besmrtnim biima koja daju odgovor.
I ona mu to uzee za zlo.
I kada je uvidjela bezbotvo glavnoga vladara, Pistis ispuni gnjev. I bi nevidljiva. I
ree, "Grijei, Samaele", to znai, "slijepi boe". "Postoji besmrtan ovjek
svjetlosti koji je postojao prije tebe, i koji e se pojaviti meu tvojim oblijima; on
e te zdrobiti poput lonareve gline, a ti e pasti k svojoj majci, ponoru, skupa sa
onima koji ti pripadaju. Jer, kad se zatru vaa djela, cijela e nesavrenost koja je
postala vidljiva izvan istine biti ukinuta, i prestat e postojati, i bit e kao da je
nikada nije ni bilo." Izrekavi to, Pistis razotkri oblije svoje veliine u vodama.
I povue se potom u svoje svjetlo.
Kada je Sabaoth, sin Yaldabaothov, uo glas Pistis, stade pjevati njoj u slavu, i
osudi oca... 104 na njezinu rije; i pjevao joj je hvale jer ih je pouila o vjenome
ovjeku i njegovu svjetlu. Isprui tad Pistis Sofija svoj prst, i izlije na njega neto
svjetla od svoga svjetla, kao in osude njegova oca. I kada je Sabaoth
prosvijetljen, dana mu je velika vlast nad svim silama. Od tog se dana on naziva
"Gospodarem Sila".
Mrzio je svog oca, tamu, i svoju majku, ponor, i prezirao svoju sestru, misao
prvobitnog oca, koja je bjeala nad vodama. I zbog njegova svjetla, sve sile
kaosa postadoe ljubomorne na nj. I kada je narastao nemir meu njima, one
prouzroie veliki rat na sedam nebesa. Kada je Pistis Sofija vidjela rat, poslala
je iz svoje svjetlosti Sabaothu sedam arhanela. Oni ga ugrabie i povukoe na
sedmo nebo. Stajali su pred njim kao sluge. I posla mu ona jo tri arhanela i
utemelji kraljevstvo za njega da vlada nad svima, kako bi prebivao iznad
dvanaest bogova kaosa.
Kada je Sabaoth zauzeo svoje mjesto u pokoju kao nagradu za svoje pokajanje,
Pistis mu dade svoju ker Zoe (ivot) uz veliku vlast, kako bi ga ona pouila o
svim stvarima koje postoje na osmome nebu. I kako je imao mo, on sebi
najprije izgradi dvor, golem, veliajan i sedam puta vei od svih onih koji postoje
na sedam nebesa.
Prije 105 dvora, on stvori za sebe prijestolje, koje je bilo golemo, i koje je stajalo
na koiji s etiri lica zvanoj "Kerubin". Svaki od etiri Kerubinova kuta ima osam
oblija, lavlja, telea, ljudska i orlovska oblija, koji skupa ine ezdeset i etiri
oblika - i (stvorio je) sedam arhanela da ispred toga stoje; on je osmi, i ima
vlast. Broj tih oblija jest sedamdeset i dva. Nadalje, iz ove se koije uobliilo
sedamdeset i dva boga; oni su uzeli oblija kako bi mogli vladati nad sedamdeset
i dva jezika kojima ljudi govore. Uz to prijestolje, on stvori druge, zmijolike anele,
zvane "Serafini", koji u svakome trenutku njega slave.
Nakon toga stvorio je aneoski zbor (ekklesia), nebrojeno mnotvo, koje je
nalikovalo zboru na osmome nebu; i prvoroenca zvanog Izrael
- to znai, "ovjek koji vidi Boga"; i jo jedno bie, zvano Isus Krist, koji
nalikuje spasitelju, gore na osmome nebu, i koji sjedi njemu s desna na
uzvienome prijestolju. A njemu s lijeva sjedi djevica duha svetoga, gore na
prijestolju, i slavi ga. I sedam djevica stoji ispred nje, ... uz trideset harfi, psaltira,
i 106 trublji, i slave ga. I sve ga aneoske vojske slave, i blagoslivljaju. On sjedi
na prijestolju svjetlosti <unutar> golemog oblaka koji ga obavija. I nikoga
drugoga nema u tom oblaku s njime, osim Sofije, <keri> Pistis, koja ga pouava
svim stvarima koje postoje na osmome nebu, kako bi oblija tih stvari mogla biti
stvorena, da bi njegova vladavina potrajala do unitenja nebesa kaosa i
njihovih sila.
Pistis Sofija odvojila ga je od tame i pozvala sebi s desna, a prvotnog je roditelja
stavila sebi s lijeva. Od tog dana onaj s desna zove se pravda, a lijevi opakost.
Zbog ovoga, svi oni primie kraljevstvo (kosmos) u zajednitvu pravde i
opakosti,... stoji... nad stvorenjem ... svega.
Kada je prvotni roditelj kaosa vidio svog sina Sabaotha i slavu u kojoj ovaj
bijae, i kada je uvidio da je on najvei od svih vladara kaosa, on osjeti zavist. I
sav obuzet gnjevom, on stvori Smrt iz svoje smrti: i ona (Smrt) se ustolii nad
estim nebom, <jer> Sabaoth je odande bio odveden. I postignut je tako broj od
est vladara kaosa. Smrt, budui da je androgina, izmijeala se sa svojom
(vlastitom) prirodom, i rodila sedam androginih potomaka. Ovo su imena
mukih: Ljubomora, Gnjev, Suze, Uzdisaji, Patnja, Tugovanje, Gorko Plakanje. Ovo
su imena enskih: Gnjev, Bol, Pouda, Uzdisanje, Prokletstvo, Gorina,
Svadljivost. I iz meusobnog njihovog odnosa svaki od njih rodi sedmero, to ini
107 etrdeset i devet androginih demona.
Njihova imena i uinke nai e u Knjizi Solomonovoj.
I u njihovoj nazonosti, Zoe, koja bje sa Sabaothom, stvori sedam androginih sila.
Ovo su imena mukih: Nezavidan, Blagoslovljen, Veseo, Istinit, Nekivan, Voljeni,
Pouzdan. to se enskih tie, ovo su njihova imena: Mir, Zadovoljstvo,
Radovanje, Blagoslov, Istina, Ljubav, Vjera (Pistis). I iz ovih potjeu brojni dobri i
nevini duhovi.
Njihov utjecaj i uinke nai e u Oblicima sudbine neba koje je ispod
dvanaestoga.
I vidjevi odraz Pistis u vodama, prvobitnog oca obuzela je velika alost, naroito
kada joj zau glas, nalik prvome glasu koji ga je dozivao iz voda. I kada je
saznao da je ona bila ta koja mu je nadjenula ime, uzdahnuo je. I posrami se zbog
svojih grijeha. I kada je saznao istinu, da je besmrtan ovjek svjetlosti prije njega
postojao, obuze ga veliki nemir, je ranije je bio rekao svim bogovima i njihovim
anelima, "Ja sam Bog, i nema drugog osim mene." Strahovao je da e ga oni
osuditi ako saznaju za drugoga koji je prije njega postojao. No on, nesposoban za
razumijevanje, prezreo je osude i postupio nerazumno. Rekao je, "Ako
108 je ita prije mene postojalo, neka se ukae, kako bi vidjeli njegovu
svjetlost."
I gle! smjesta se pojavi svjetlost iz osmoga neba koje je iznad, i proe kroz sva
nebesa do zemlje. Kada je prvobitni otac vidio svu divotu svjetlosti koja je
zraila, zapanjio se, i obuze ga veliki stid. I kako se svjetlo pojavilo, ljudski se lik u
njoj ukaza, divotan. I nitko ga ne vidje osim prvobitnog oca i Pronoje koja je s
njime bila. Pa ipak, ta se svjetlost ukazala svim nebeskim silama. Zbog ovoga
njih obuze nemir.
Kad je Pronoja vidjela tog poslanika, u njega se zaljubila. No, on je nju mrzio, jer
bila je u tami. I poelje ga zagrliti, no nije za to bila sposobna. I zato jer joj je
nemogue bilo utaiti svoju ljubav, ona izli svoju svjetlost na zemlju. Od tog se
dana taj emisar zove "Adam Svjetlosti", to znai "svijetao ovjek od krvi", i
zemlja se pred njim prostrla, sveti Adaman, to znai "Sveta Zemlja
Nepokolebljivih". Od tog dana svi su vladari slavili krv djevice, jer zemlja se zbog
nje proistila. No, prije svega, kroz odraz Pistis Sofije koja se u vodama ukazala
prvobitnom ocu, proistila se voda. S pravom se stoga kae, "kroz vode". Sveta
voda, budui da sve oivljuje, 109 proiava.
Iz prve se krvi pojavio Eros, androgin. Njegova je muevnost Himi- reris
(Himeros), vatra iz svjetlosti. Njegova enskost, koja je s njime - dua krvi - od
Pronojine tvari je. On je ljubak u svojoj ljepoti, a njegova draest nadvisuje sva
stvorenja kaosa. Kada su Erosa ugledali, svi su se bogovi i njihovi aneli u njega
zaljubili. I pojavljujui se u svakome od njih, on je potaknuo u njima plamen, kao
to se s jednom svjetiljkom pale mnoge, a svjetlost je svugdje ista, dok se
svjetlost prve svjetiljke ne smanjuje. Na ovaj se nain Eros proirio u svim
stvorenim biima kaosa, i nije se umanjio. Kao to se Eros pojavio u sredini
izmeu svjetla i tame, i kao to je tjelesno sjedinjenje Erosovo izvreno u sredini
izmeu anela i ljudi, tako je iz zemlje procvao prvotni uitak. ena je dola
poslije zemlje. Brak je doao poslije ene. Roenje je dolo poslije braka.
Raspadanje je dolo poslije roenja.
Nakon tog Erosa, trs je iznikao iz krvi koja je prolivena na zemlji. Iz ovog se
razloga, u onima koji piju od njega, raa udnja za tjelesnim sje-dinjenjem. Nakon
vinove loze, smokva i nar iznikoe iz zemlje, skupa s ostalim vrstama drvea, svih
vrsta, koje u sebi imaju svoje sjeme iz 110 sjemenja vladara i njihovih anela.
Pravda je potom stvorila Raj, neizmjerno divan i izvan putanje mjeseca i putanje
sunca u Zemlji Razuzdanosti, na istoku meu kamenjem. I udnja je usred
prekrasnih, plodom bogatih stabala. A drvo vjenog ivota, kako se ukazalo po
volji Bojoj, nalazi se na sjeveru raja, kako bi darivalo vjenost duama istih, koji
e proizai iz uoblienih oblika siromatva na kraju vremena. Boja stabla ivota je
poput sunca, a grane su njegove prekrasne. Njegovo lie je poput listova
empresa. Plod je njegov poput grozda kada je bijel. Drvo see visinom svojom
sve do nebesa, a pored njega nalazi se drvo znanja (gnosis), koje posjeduje
snagu Boga. Njegova je slava poput Mjeseca u punome sjaju, a grane su
njegove prekrasne. Lie je njegovo poput lia smokve, a plod poput ukusne
datulje. I ovo je drvo na sjeveru Raja, kako bi moglo podii due iz demonskoga
mrtvila, kako bi se one pribliile drvetu ivota i jele od njegova ploda, i osudile
vladare i njihove sile, i njihove anele.
Uinak tog drveta opisan je u Svetoj knjizi, to jest: "Ti si drvo znanja koje je u
Raju, od ijeg je ploda prvi ovjek jeo, i koje mu je otvorilo um; on je volio svoju
druicu i osudio 111 ostale, strana oblija, i prezreo ih".
Nakon toga, izniklo je stablo masline, koje je imalo proistiti kraljeve i visoke
sveenike pravednosti, koji e se pojaviti na kraju vremena, jer stablo masline
proizalo je iz svjetlosti prvog Adama, radi pomazanja koje e oni primiti.
I prva dua (psyche) voljela je Erosa koji je bio uz nju, i izlila je svoju krv na
njega i na zemlju. I iz te krvi iznikla je prva rua, iz zemlje, iz trnovitog grma, kako
bi bila izvor radosti za svjetlost koja se imala pojaviti u grmu. Nakon toga,
prekrasno mirisavo cvijee izniklo je iz zemlje, razliitih vrsta, od svake pojedine
djevice meu kerima Pronoje. I one su, kada su se zaljubile u Erosa, izlile svoju
krv na njega i na zemlju. Nakon toga, svakojako je bilje izniklo iz zemlje, razliitih
vrsta, imajui u sebi sjeme sila i njihovih anela. Nakon ovoga, sile su iz voda
stvorile sve zvijeri, gmazove i ptice, razliitih vrsta, koje su u sebi nosile sjeme
vladara i njihovih anela.
No prije svega ovoga, kada se on prvoga dana pojavio, proboravio je na zemlji
otprilike dva dana, i ostavivi niu Pronoju na nebu, uzaao u svoju svjetlost. I
odmah je tama zastrla itav univerzum. 112 Kada je to poeljela, Sofija koja je
bila na niem nebu, primila je mo od Pistis, i oblikovala velika svijetlea tijela i
sve zvijezde. I postavila ih je na nebo da obasjavaju zemlju, i oznaavaju
vrijeme, i godinja doba, i godine, i mjesece, i dane, i noi, i trenutke, i tako
dalje. I iz tog je razloga ukraen itav nebosklon.
Kada je Adam Svjetlosti zaelio ui u svoju svjetlost - to jest, u osmo nebo - on to
nije mogao uiniti, zbog siromatva koje se izmijealo s njegovom svjetlou.
Stvorio je sebi, stoga, nepregledno vjeno kraljevstvo. U tom vjenome
kraljevstvu on je stvorio est vjenih kraljevstava i njihove urese, njih est, koji
bijahu sedam puta bolji od nebesa kaosa i njihovih uresa. Sva ta vjena
kraljevstva i njihovi uresi postoje unutar vjenosti koja je izmeu osmoga neba i
kaosa koji je ispod njega, ukljuujui i univerzum koji pripada siromatvu.
Ako eli doznati poredak ovih, nai e to zapisano u Sedmom uni-verzumu
proroka Hijeraliasa.
I prije nego to se Adam svjetlosti povukao u kaos, vladari su ga vidjeli i
nasmijali se prvobitnom roditelju, jer je ovaj bio lagao kada je rekao, "Ja sam
Bog, i nitko prije mene nije postojao."
Kada su doli do njega, rekoe mu, "Zar nije bog taj koji je unitio nae djelo?" On
odgovori, i ree, "Da. Ako ne elite da on bude kadar unititi nae djelo, hajde
stvorimo ovjeka (tj. ljudsko bie) od zemlje, nalik naim tijelima, i nalik obliju
113 ovoga bia (Adama Svjetlosti) da nam slui; i kad on (Adam Svjetlosti) vidi to
oblije, da se u njega zaljubi. Tako vie nee moi unititi nae djelo, ve emo
uiniti one koji su roeni iz svjetla naim slugama, za svo vrijeme trajanja tog
vjenog kraljevstva. Sve se to dogodilo u skladu sa predmisli Pistis, kako bi se
ovjek pojavio nakon svog oblija, i osudio ih zbog njihova oblika. I njihov oblik
postade omota svjetlosti.
I vladari primie znanje (gnosis) potrebno za stvaranje ovjeka. Sofija Zoe - ona
koja je sa Sabaothom - bijae to predvidjela, i smijala se njihovoj odluci. Jer, oni
bijahu slijepi: u svojoj su ga neukosti na svoju vlastitu tetu stvorili. I nisu shvatili
to su time uinili. Ona je to predvidjela, i prva uinila svog vlastitoga ovjeka
(ljudsko bie), kako bi ovaj poduio njihovo oblije, kako da ih prezre, i kako da
pobjegne od njih.
Ovako nastade taj uitelj. Kada je Sofija ispustila kapljicu svjetlosti, ona je pala na
vodu, i smjesta se pojavilo ljudsko bie, androgin. Tu je kapljicu ona isprva
oblikovala kao ensko tijelo. Kasnije, koristei se tijelom, ona ga je oblikovala
nalik majci koja se ukazala, i dovrila ga za dvanaest mjeseci. Stvoreno je
androgino ljudsko bie, koje Grci zovu Hermafrodit, a iju majku Hebreji zovu
Evom ivota (Eva Zoe), naime, enski uitelj ivota. Njezin je potomak stvor koji
je gospodar. Monici ga kasnije 114 prozvae "Zvijer", kako bi zavela njihova
uobliena stvorenja. Znaenje "zvijeri" je "uitelj", jer pokazalo se da je
najmudrije od bia.
Eva je prva djevica, ona koja je bez mua stvorila svog prvog potomka. Sama je
sebi ona bila primalja.
Iz ovog je razloga ona, dri se, rekla:
"Ja sam dio svoje majke;
Ja sam majka;
Ja sam ena;
Ja sam djevica;
Ja sam bremenita;
Ja sam primalja;
Ja sam ona koja ublaava muke poraanja;
Moj me mu zaeo;
Ja sam njegova majka;
I on je moj otac i moj gospodar;
On je moja snaga;
to on eli, on kae s razlogom.
Ja sam nastajanje.
I rodila sam ovjeka kao gospodara."
Ovo je kroz volju <...>. Due koje su imale ui u oblija vladara oitovala su se
Sabaothu i njegovu Kristu. I sveti glas ovima ree: "Mnoite se i rastite!
Zagospodarite svim stvorenjima." I oni su ti koji bijahu zarobljeni, u skladu sa
svojom sudbinom, od prvobitnog oca. I zatvoreni su, stoga, u tamnice oblija. Ili:
do kraja vremena. Tada je prvobitni otac izrekao miljenje o ovjeku onima koji
bijahu s njime. Svaki od njih je potom izlio svoje sjeme usred pupka zemlje. Od
tog dana sedam vladara oblikovalo je ovjeka tako da mu tijelo slii njihovim
tijelima, no da je u licu on nalik ovjeku koji im se ukazao. I on je oblikovan dio po
dio. Voa je njihov oblikovao mozak i ivani sustav, i kasnije se ukazao prvi. I
nastade 115 ovjek obdaren duom. I nazvae ga Adam, to jest "otac", u skladu s
imenom onoga koji je postojao prije njega.
A kada su dovrili Adama, on ga je napustio poput prazne lupine bez due, budui
da je uzeo oblik poput odbaenog zametka, i da u njemu ne bijae duha. Kada
se glavni vladar sjetio rijei Pistis, obuze ga strah da e prvi ovjek ui u njegovo
oblije i postati njegovim gospodarom. Iz ovog je razloga svoje oblije ostavio
etrdeset dana bez due, povukao se i napustio ga. etrdesetog dana Sofija
Zoe posla svoj dah u Adama, koji nije imao due. I on se poe kretati po tlu, no
nije mogao ustati.
Kada je stiglo sedam vladara, i kad ga vidjee, straan ih nemir obuze. I prioe
mu i zarobie ga. I on (glavni vladar) upita dah u njemu, "Tko si ti? I otkuda si
doao?" On mu odgovori i ree, "Doao sam iz sile ovjeka, radi unitenja
vaega djela." <...> Kad to zaue, oni ga stadoe slaviti, jer umirio je njihove
strahove i odagnao tjeskobu koja ih je obuzela. I dan taj oni nazvae "Poinak",
jer otpoinuli su od napornoga rada. I kada su vidjeli da Adam ne moe ustati,
bijahu radosni, i uzee ga i postavie u Raj. I povukoe se tad u svoja nebesa.
Poslije tog dana poinka, Sofija posla svoju ker Zoe, koja se zove Eva, kao
uiteljicu, kako bi uinila da Adam, koji je bez due, ustane, kako bi oni koji e iz
njega potei postali nositelji svjetlosti. Kada je 116 Eva vidjela svog mukog
druga gdje, klonuo, lei na zemlji, ona se saa- li nad njim i ree, "Adame! Oivi!
Ustani sa zemlje!" I rije se njezina smjesta ostvari, jer Adam, ustavi sa zemlje,
otvori oi. Kada ju je ugledao, on ree, "Zvat e se 'Majka ivih'. Jer, ti si mi
podarila ivot."
Kada su monici doznali da je njihovo stvorenje oivjelo i ustalo, veoma se
uznemirie. I poslae sedam arhanela da doznaju to se dogodilo. Oni dooe
Adamu, i kada su vidjeli Evu kako s njime govori, rekoe jedan drugome, "Kakvo
je stvorenje ta svijetla ena? Jer, nalikuje obliju koje nam se ukazalo u svjetlu.
Hajde, dograbimo je i posijmo svoje sjeme u nju, da, tako okaljana, postane
nemona uzai u svoju svjetlost. A oni koje rodi, pod naom e biti vlau. No,
ne recimo Adamu nita, jer on nije jedan od nas. Uinimo radije da usne dubokim
snom. I pouimo ga u snu da je ona iz njegova rebra nastala, kako bi mu bila
pokorna ena, i kako bi on bio nad njome gospodar."
Eva, kao sila, nasmijala se njihovoj odluci. I zamaglila im je pogled i potajice
ostavila svoje oblije uz Adama. Ula je u drvo znanja, i ostala ondje. Oni su je
progonili, no ona im otkri da je ula u stablo i postala stablo. Potom, obuzeta
velikim strahom, slijepa bia pobjegoe.
Kasnije, kada su izali iz omaglice, oni dooe [k Adamu]; i vidjevi oblije ove
ene 117 s njim, vrlo se uznemire, pomislivi da je to prava Eva. I postupie
nerazborito; prili su joj, zgrabili je, i svoje sjeme u nju posijali. Uinili su to opako,
oskvrnuvi je ne samo na prirodne, ve i na neprirodne naine, obeastivi prvo
peat njezina glasa - koji je s njima govorio, rekavi, "to postoji prije vas?" -
kanei tako oskvrnuti one koji bi na kraju (vremena) tvrdili da su roeni od
istinskoga ovjeka putem govora. I pogrijeili su, ne znajui da su oskvrnuli
vlastito tijelo: to to su vladari i njihovi aneli oskvrnuli na svakojak nain bijae
oblije.
I prvo je nosila Abela, kojeg je zaela s prvim vladarom. Drugo je dijete zaela sa
sedam vladara i njihovim anelima. I sve se to dogodi
lo prema predmisli prvobitnog oca, kako bi prva majka u sebi ponijela svako
sjeme, izmijeano i usuglaeno sa sudbinom svijeta i njegovih oblika, i sa
Pravdom. Ono to je o Evi ranije osmiljeno, ostvarilo se, kako bi oblija vladara
mogla postati omotaima svjetlosti, kako bi ih (svjetlost) osudila kroz njihova
oblija.
Prvi Adam, (Adam) Svjetlosti, obdaren je duhom (pneumatikos), i pojavio se prvog
dana. Drugi Adam obdaren je duom (psyhichos), i pojavio se estoga dana, koji
se zove Afrodita. Trei Adam stvorenje je zemlje (choikos), to jest, ovjek zakona, i
pojavio se osmoga dana [... ] spokoj 118 siromatva koji se zove nedjelja. I
potomstvo zemaljskoga Adama postade brojno i potpuno, i stvori unutar sebe
svakojake vrste znanstvenih podataka o duom obdarenom Adamu. No, svi su oni
bi
li u neznanju.
Rei u jo da je vladarima bilo veoma drago kada su vidjeli i njega i enu koja je
bila s njim kako grijee u neznanju poput zvijeri. <...> Kada su doznali da ih
besmrtan ovjek nee zanemariti, ve da ak trebaju strahovati od enskoga
stvorenja koje je postalo drvo, veoma se uznemirie, i rekoe, "Moda je to
istinski ovjek - ovo bie koje nam je poslalo maglu i pouilo nas da je ona koja
je okaljana nalik njemu - i mi emo biti pobijeeni!"
I njih sedmorica skovae plan. I prioe krotko Adamu i Evi, i rekoe mu "Plodovi
svih stabala koja su za te stvorena u Raju, za jelo su; no, to se drva znanja tie,
obuzdajte se i ne jedite od njegova ploda. Ako budete jeli, umrijet ete". Usadivi
u njih velik strah, oni se povukoe do svojih vladara.
Potom je dolo najmudrije od stvorenja, koje se zove Zvijer. I kada je vidjela
oblije njihove majke Eve, ona joj ree, "to vam je Bog rekao? Je li rekao 'ne
jedite sa drveta znanja (gnosis)'?" Ona ree "Rekao je 'ne samo da ne smije jesti
sa njega, nego ga i ne dotii, jer e umrijeti". A ona joj ree "Ne boj se. Nee
smru umrijeti. Jer on zna da e, budete li jeli 119 od njegova ploda, vai umovi
postati bistri, i da ete i sami postati nalik bogovima, prepoznajui razliku izmeu
zlih ljudi i onih dobrih. Doista, to vamje rekao u ljubomori, kako ne biste od
ploda tog drveta jeli."
Eva je povjerovala uiteljevim rijeima. Pogledala je drvo, vidjela kako je
prekrasno i zamamno, i ono joj se svidje; uzela je plod sa njega i jela; i isto tako
dala ga je svome muu, i on je takoerjeo. I njihovi umovi se otvorie. Jer, kada
sujeli, svjetlo znanja ih je obasjalo. Kada su se zaodjenuli stidom, spoznae da
su lieni znanja. Kada su se otrijeznili, vidjee da su nagi, i zaljube se jedno u
drugo. Kada su vidjeli da oni koji su ih oblikovali imaju oblik zvijeri, prezreli su ih:
bili su veoma svjesni.
Kada su vladari saznali da su ovi prekrili njihove zapovijedi, uoe u Raj i prioe
Adamu i Evi uz potres i strane prijetnje, da vide kakav e to uinak izazvati.
Adam i Eva zadrhtae, i sakrie se ispod stabala rajskih. Vladari ih nisu mogli
vidjeti, pa rekoe, "Adame, gdje si?" On ree, "Ovdje sam, jer sakrio sam se iz
straha pred vama, ispunjen stidom". I oni mu rekoe u neznanju, "Tko ti je rekao
o stidu kojim si se zaogrnuo? - osim ako nisi jeo s drveta!" On ree, "ena koju ste
mi da
li - ona mije dala i ja sam jeo." Oni joj tad rekoe 120 "to si to uinila?"
Ona im odgovori i ree, "Uitelj me ponukao i ja sam jela."
Vladari tad prioe uitelju. Oi im se zbog njega zamaglie, i nisu mu nita mogli
uiniti. I prokleli su ga, bespomoni. Nakon toga prioe eni i proklee i nju i
njezino potomstvo. Nakon ene, proklee Adama, i (proklee) zemlju zbog
njega, i usjeve; i sve stvari koje su stvorili, oni su prokleli. Oni nemaju blagoslova.
Dobro ne moe proizai iz zla.
Tog su dana vladari spoznali da uistinu postoji neto monije od njih: shvatili su
samo da se njihovim zapovijedima nije pokoravalo. I velika zavist zavlada
svijetom samo zbog besmrtnog ovjeka. Kada su vladari vidjeli da je njihov Adam
uao u nepoznato stanje znanja, oni ga poeljee iskuati i sakupe sve domae
ivotinje i divlje zvijeri zemaljske, i sve ptice nebeske, i dovedoe ih do Adama
da vide kako e ih ovaj nazvati. Kada ih je vidio, on dade imena njihovim
stvorenjima.
Meu njima zavlada nemir, jer Adam je izdrao sve kunje. I saku- pie se, i
iznijee planove, i rekoe, "Pogledajte Adama! Postao je poput jednoga od nas.
On poznaje razliku izmeu svjetla i tame. Moda e biti zaveden, kao i sa drvetom
znanja, pa e prii i drvetu ivota i jesti s njega, i postati besmrtan, i postati
gospodar i prezreti [nas], i svu nau slavu. Odrei e nas se potom, [skupa s
naim] univerzumom. Hajde, izbacimo ga 121 iz Raja dolje na zemlju otkuda
smo ga i uzeli, kako ne bi znao vie od nas." I istjerae tako Adama iz Raja,
skupa s njegovom enom. I to to su uinili nije im bilo dosta, jer su i dalje
strahovali. Poli su do drveta ivota, i okruili su ga velikim strahotnim
stvorenjima, stranim biima zvanima "Kerubini", i postavili vatreni ma meu
njih koji je neprestance vitlao, kako nijedno zemaljsko bie ne bi ondje moglo ui.
Budui da su vladari zavidjeli Adamu, poeljeli su skratiti njihov (Adamov i Evin)
ivot, no nisu to mogli uiniti zbog sudbine koja im je bila odreena od samoga
poetka. Jer, svakome od njih bijae dodijeljen ivotni vijek od tisuu godina, u
skladu s putanjom svijetleih tijela. No, iako vladari to nisu mogli uiniti, svaki
od tih zlobnika oduzeo im je po deset godina, i njima preosta ivotni vijek od
930 godina: a one su ispunjene bolom, slabou i zlom. I takav je postao ivot, od
tog dana do kraja vremena.
Kada je Sofija Zoe vidjela da su vladari tame prokleli Adama i Evu, nju ispuni
gnjev. I siavi sa prvoga neba u punoj snazi, protjerala je vladare iz [njihovih]
nebesa, i bacila ih dolje u greni [svijet] kako bi ondje prebivali u obliku zlih
duhova (daimones).
[...], 122 tako da bi u njihovu svijetu moglo proi tisuu godina u Raju - duom
obdareno bie zvano "feniks". Ono ubija sebe i sebe oivljava kao svjedok
njihove osude, jer oni su nanijeli zlo Adamu i njegovu potomstvu, sve do kraja
vremena. <...> Postoje ... tri ovjeka, i njihovi potomci sve do kraja vremena:
duhom obdareni od vjenosti, duom obdareni, i zemaljski. Isto tako, tri feniksa
 Raju - prvi [je] besmrtan; drugi ivi tisuu godina; to se treega tie, u
Svetoj knjizi je zapisano da je iezao. Tako isto postoje i tri krtenja - prvo je
duhovno, drugo je krtenje vatrom, a tree vodom. Kao to se feniks javlja kao
svjedok o anelima, tako je i vodena hidra egipatska svjedok onih koji silaze u
krtenje istinskoga ovjeka. Dva bika u Egiptu posjeduju otajstvo, sunce i mjesec,
kao svjedoci Sabaothu: naime, preko njih je Sofija primila univerzum; od dana
kada je nainila sunce i mjesec, stavila je ig na svoje nebo, na vjenost.
I crv koji je roen iz feniksa je takoer ljudsko bie. U njemu je zapisano (Ps 91:
13 LXX), "kao feniks cvate pravednik". I feniks se prvo javlja u ivome stanju, i
umire, i ponovo se die, bivajui znakom onoga to postaje oito na kraju
vremena. Samo se u Egiptu ti veliki znaci pojavljuju - nigdje drugdje - kao
naznaka 123 da je poput Bojeg Raja.
Vratimo se gore spomenutim vladarima, kako bismo pojasnili jo neto o njima.
Kada je sedam vladara izbaeno iz svojih nebesa dolje na zemlju, nainili su sebi
anele, bezbrojne i demonske, da im slue. Ti su kasnije pouili ovjeanstvo
mnogim vrstama zabluda i magije, arobnim napicima, i tovanju idola,
prolijevanju krvi, svetitima, hramovima, rtvama i rtvovanjima, svim
duhovima zemaljskim, imajui sudbinu njihovih suradnika koji su nastali iz
dogovora izmeu bogova nepravde i pravde.
I zato kada je svijet nastao, on je grijeio od poetka. I svi ljudi na zemlji tovali
su duhove (daimones) od postanka do svretka - kako pravedni aneli, tako i
nepravedni ljudi. I svijetom je tako zavladala zaluenost, i neznanje, i
nepominost. Svi su grijeili, sve do pojave (paro- usia) istinskog ovjeka.
Neka ovo zasad bude dovoljno. Nastavimo sa razmatranjem naega svijeta, kako
bismo tono zavrili opis njegova ustrojstva i uprave. Tada e postati jasno kako
je otkriveno vjerovanje u nevieno kraljevstvo koje je bilo vidljivo od postanka do
svretka vremena.
Doao sam dakle do glavnih toaka [glede] besmrtnoga ovjeka: govorit u o
svim biima kojima pripadaju, i objasniti kako su ovdje nastala.
Kada je nastalo mnotvo ljudskih bia od [Adama] 124 koji je oblikovan iz tvari, i
kada se svijet ispunio, vladari su njime zagospodari
li - odnosno, drali su ga ogranienog neznanjem. Zbog ega? Iz sljedeeg
razloga: budui da besmrtni otac zna da je nedostatak istine nastao u vjenim
kraljevstvima i njihovom univerzumu, kada je poelio unititi vladare propasti
pomou stvorenja koja su oni oblikovali, on je poslao vaa oblija dolje u svijet
propasti, naime, blagoslovljene, male, nevine duhove. Njima znanje nije strano.
Jer svo je znanje sadrano u jednome anelu, koji se pojavio prije njih; on nije
nemoan u prisustvu oca. I <on> im je dao znanje. Kad god se pojave u svijetu
propasti, smjesta i najprije razotkrivaju uzrok trajnosti kao osudu vladara i
njihovih sila. Kada su se, stoga, blagoslovljena bia pojavila u oblicima koje su
im podarili vladari, budili su zavist. I iz zavisti su vladari pomijeali svoje sjeme
sa njima, u nadi da e ih oskvrnuti. Nije im to uspjelo. Kada su se blagoslovljena
bia potom pojavila u svijetlome obliku, pojavila su se na razliite naine. I svaki
od njih, poevi u svojoj vlastitoj zemlji, razotkrio je svoju (vrstu) znanja vidljivoj
Crkvi sastavljenoj od oblija propasti. Ona (Crkva) sadravala je sve vrste
sjemena, zbog sjemena vladara koje se s [njome pomijealo].
Tada je Spasitelj stvorio [...] sviju njih - i njihovi su duhovi [oito] nadmoniji,
budui blagoslovljeni 125 i raznoliki - i (stvorio je) takoer mnoga druga bia
koja nemaju kralja i nadmona su svakome koji je postojao prije njih. Postoje
stoga etiri rase. Tri pripadaju kraljevima osmoga neba. No, etvrta je rasa bez
kralja i savrena, i od sviju njih najuzvienija. Jer, oni e ui u sveto mjesto svog
oca. I dosegnut e mir, i poinak, i vjenu neizrecivu slavu, beskrajnu slavu. Oni
su, tovie, kraljevi u smrtnome kraljevstvu, budui da su besmrtni. Oni e
osuditi bogove kaosa i njihove sile.
Rije (Logos) koja je nadmonija svim biima, poslana je samo iz tog razloga: da
bi objavila nepoznato. On je rekao (Mk 4: 22), "Nita nije skriveno to nije oito,
i ono to nije prepoznato, bit e prepoznato." Oni su poslani da obznane to je
skriveno, i sedam vladara kaosa i njihovu bezbonost. I zbog toga su osueni na
smrt.
Kada su se svi savreni pojavili u oblicima koje su im dali vladari, i kada su otkrili
neusporedivu istinu, osramotili su svu mudrost bogova. I njihova je vjera
razotkrivena kao prokletstvo. Njihova je snaga presuila. Njihova se vlast
rastopila. Njihova predmisao postade [praznoa, skupa sa] njihovom slavom.
Prije svretka [vremena] itav prostor potrest e snana grmljavina. Vladari e
tad tugovati, [...] svojom 126 smru. Aneli e oplakivati svoje ovjeanstvo, i
demoni e tugovati nad svojim dobima, a njihovo e ovjeanstvo plakati i jaukati
zbog njihove smrti. Doba e potom zapoeti, i oni e se uznemiriti. Njihovi e
kraljevi biti zatrovani vatrenim maem, i povest e jedan protiv drugoga vojne, a
zemlja e se zatrovati prolivenom krvlju. I vode mora uzburkat e se od tih
ratova. Sunce e potamnjeti. Nestat e svjetlosti mjeseca. Zvijezde na nebu
zaustavit e svoja kretanja, i grom e zagrmjeti i velika grmljavina groma potei
e iz sile koja je iznad svih sila kaosa, gdje se nalazi nebeski svod ene. Stvorivi
prvu tvorevinu, ona e odstraniti mudru vatru razuma, i odjenuti se
nerazumnim gnjevom. I stat e progoniti bogove kaosa koje je stvorila skupa sa
prvobitnim ocem. I bacit e ih dolje u ponor. I oni e biti zbrisani zbog svoje
opakosti. I postat e poput vulkana, prodiru- i jedan drugoga dok ne ieznu u
ruci prvobitnog oca. Kada ih uniti, okrenut e se protiv sebe, i sebe samoga
unititi, dok ne nestane.
I njihova e nebesa pasti jedno na drugo, i njihove (vladarske) sile prodrijet e
vatra. Njihova vjena kraljevstva bit e takoer pregaena. A njegovo nebo (od
prvobitnog oca) pasti e i razlomiti se na dva dijela. Njegova ... volja past e na
[...] podrati ih; oni e pasti u ponor, a ponor e biti pregaen.
Svjetlost e [...] tama i zbrisati je: bit e 127 kao neto to nikad nije ni
postojalo. I tvorevina kojoj je slijedila tama rastopit e se. Nedostatak e biti
iupan iz korijena i [baen] dolje u tamu. I svjetlost e se vratiti svome korijenu. I
povratit e se slava neroenoga, i ispuniti cijelo vjeno kraljevstvo. Kada
proroanstvo i pripovijest o onima koji su kralj bude obznanjena, i kada ga ispune
oni koji se nazivaju savrenima, oni koji - nasuprot tome - nisu postali savreni u
neroenom ocu, primiti e svoju slavu u svojim kraljevstvima i u kraljevstvima
besmrtnih: no, nikada nee ui u kraljevstvo bez kralja.
Jer, svatko mora otii na mjesto iz kojeg je potekao. Doista, djelima svojim i
svojim znanjem, svaki ovjek e razotkriti svoju vlastitu prirodu.
Uvod:
MADDALENASCOPELLO
Egzegeza due kratka je pripovijest (na deset stranica papirusa) koja pripovijeda
gnostiki mit o dui, od njezina pada u ovaj svijet do povratka na nebo. Dua, ija
je priroda enska - imala je ak i maternicu - bila je djevianska i androgina u
svome obliku kada je sama sa svojim Ocem obitavala na nebu, no nakon pada u
ovaj svijet i u tijelo, oskvrnuli su je mnogi ljubavnici. Ti su ljubavnici razbojnici i
nitkovi koji se prema dui odnose kao prema kurvi, da bi je potom napustili. U
svojoj patnji, ona trai uvijek nove ljubavnike koji e je prevariti, pretvarajui je
u robinju za vlastiti spolni uitak. Posramljena, dua ostaje u ropstvu, ivei u
javnoj kui, odlazei od jedne do druge trnice. Jedini dar koji dobiva od svojih
ljubavnika njihovo je okaljano sjeme: njezina djeca su slijepa, nijema, boleljiva i
slaboumna.
Dua ostaje u tom seksualnom i psihikom uznitvu sve dok jednoga dana ne
uvidi vlastitu situaciju, i ne pokaje se. Ona tad trai pomo svoga Oca, koji joj se
smiluje. On ini dvije stvari kako bi pomogao dui: prvo izokree njezinu
maternicu kako bi dua povratila svoja prava svojstva: "maternica due je izvana,
poput mukih spol-nih organa, koji su izvanjski" (131,1927). Ovo izokretanje
titi duu od daljnjih dodira njezinih ljubavnika. Potom, Otac dui alje
mladoenju sa nebesa, koji je njezin brat, prvoroenac iz Oeve kue.
Obnovljena i proiena, dua se ureava u svojoj lonici, iekujui zarunika. Po
njegovu dolasku, oni se strasno vole. Njihova ljubav, koja je duhovna i vjena,
opisana je senzualnim jezikom kakvim se obino opisuje tjelesna ljubav. Plod
ovoga braka dobra su i lijepa djeca (alegorija za dobre, kreposne ideje: usp. Filon,
Cher. 44). Dua konano biva obnovljena i vraena u svoje prijanje stanje.
Pria o dui u Egzegezi due u glavnim crtama slijedi valentinijanski mit o Sofiji,
posljednjem eonu koji naputa Pleromu u potrazi za novim vidicima. Od
bludnitva do pokajanja u suzama, od pokajanja do povratka u Oevu kuu, put
due gotovo je istovjetan Sofijinom putovanju.
Originalnost Egzegeze due uvelike proizlazi iz naina na koji se pristupilo mitu.
Umjesto kompleksne, filozofske obrade, mit je gotovo romansiran, i kao takav
privlai itateljsku pozornost.
Dvije bliske knjievnosti i tradicije izvrile su snaan utjecaj na autora ovoga
djela: helenistika i idovska ljubavna knjievnost. Ljubav i avantura glavni su
sastojci helenistikih romana, pri emu je ljubav uvijek pokreta radnje. U tim je
romanima dominantan uvijek isti motiv: tragian rastanak dvoje ljubavnika, i
njihov ponovni susret nakon brojnih peripetija (prijevara, susreta s razbojnicima
i mutnim likovima koji dovode u iskuenje estitost due, usp. grke romane
Ahileja Tatija, Haritona, Helio- dora, Longa Sofista i Ksenofonta Efekog).
Meutim, dvije znaajke ove gnostike pripovijesti nemaju nikakve veze sa
grkim ljubavnim romanom. Kao prvo, duaje jedini glavni lik u Egzegezi due, i
njezin zarunik igra tek malu ulogu u naraciji, nasuprot grkome romanu u
kojemu je naglasak uvijek na ljubavnom paru. Kao drugo, grke su heroine
uvijek djevice i kreposni- ce, dok heroina u Egzegezi due (kao i u drugim
gnostikim djelima) vodi ivot bludnice, i tek naknadno dobiva natrag svoje
djevianstvo.
idovski je utjecaj neto snaniji. Budui da je dua prikazana kao ena, Egzegeza
o dui je enska pripovijest, prilino velika rijetkost u antikoj knjievnosti. U
idovskoj emo knjievnosti, meutim, nai takova djela, naroito u Apokrifi i
Pseudoepi- grafi. Pripovijest o putu due od bludnitva, preko pokajanja, do
djevianstva, podsjea na idovske pripovijesti o grenicama Rahabi, Tamari,
Ruti i Bat-ebi (usp. J, Ju-bileji, Zavjet Judin, Ruta, 2 Kr).
Egzegeza due nije jedini tekst u zbirci Nag Hammadi posveen enskome liku.
Usporedbe se mogu povui sa Konanim uenjem, Gromom, Norejom, Trimorfnom
Protenojom, te s nekim drugim gnostikim djelima u kojima nalazimo krae
enske pripovijesti. Skriven pod razliitim imenima i fizionomijama uvijek je jedan
te isti lik: dua u potrazi za svojim nebeskim porijeklom. Zajedniko obiljeje koje
povezuje sve ove enske likove jest oprenost, i to u obliku polariteta "djevica-
bludnica". Obnavljanje se postie ponovnim stjecanjem izvorne istoe, koja je
nuna za postizanje znanja.
Naglasak na okaljanju u Egzegezi o dui pokazuje u kojoj je mjeri na njezina
autora utjecao apokrifni judaizam. Snano isticanje motiva okaljanja tipino je
za esen- sku psihologiju (Zavjeti dvanaest patrijarha i kumranska literatura). U
Egzegezi due, kao i u esenskoj duhovnosti, proienje i pokajanje jedini su
lijekovi za okaljanost. Izokretanje maternice moe se usporediti sa duhovnim
obrezivanjem; oba su izraz volje da se napusti vanjsko, kao simbol sveg
iskuenja ovoga svijeta.
Autor Egzegeze due ilustrira mit o dui nizom biblijskih citata, i sa dva navoda iz
Homera. Navodi su sastavni dio pripovijesti i strogo su uz nju vezani: autoru oni
ak slue za daljnje razvijanje tema vezanih uz mit o dui. Dijelovi ovih navoda
svrstani su zajedno kako bi se stavio naglasak na tri faze puta due: bludnitvo,
pokajanje, povratak Ocu. Ove grupe citata nije sakupio autor, ve su preuzete iz
antologije ije tragove nalazimo u nekih kranskih autora iz Aleksandrije:
Klementa, Didimosa i Origena.
Ta injenica pomae u odreenju autorova okruenja. On je proizvod akademske
kulture u kojoj su florilegiji i antologije igrale vanu ulogu u intelektualnome
obrazovanju.
Upotreba citata iz Biblije i Homera pokazuje nam da je grka i idovska mudrost
imala jednak proroanski znaaj za autora. Obje izlau gnostiku doktrinu na
nain razumljiv kako kranskom, tako i idovskom ili poganskom itatelju. Sve to
ukazuje daje gnostiki autor Egzegeze due pripadao kultiviranom,
sinkretistikom okruenju, dobro upoznatom sa idovskim i grkim spisima.
Rije je najvjerojatnije o Alek- sandriji s poetka treeg stoljea n. e. Iako je
posuivao iz idovskih i, gdjekad, kranskih i poganskih tradicija, autor je uspio
nanovo ih protumaiti u svjetlu nove gnostike poruke.
Stari mudraci dali su dui ensko ime. Uistinu ona je, ak i po svojoj prirodi,
enskoga roda. Ona ima ak i maternicu.
Sve dok je bila sama sa svojim ocem, bila je djevica i androgina u svojemu obliku.
No kada je pala u tijelo i dospjela u ovaj ivot, dograbi- e je mnogi razbojnici. I
pohotnici su je jedan drugome predavali i [...] ju. Neki je iskoristie [silom], dok su
drugi to inili privoljevi je prvo darom. Ukratko, oni su je obeastili, i ona [...
svoje] 128 djevianstvo.
I svojim je tijelom ona bludniila i podavala se svakome i svima, smatrajui
svakoga s kim bi lijegala svojim muem. I kada se podavala pohotnim,
nevjernim preljubnicima da je iskoriste, uzdisala je teko i kajala se. No, kada bi
se i okrenula od tih preljubnika, trala je odmah drugima, koji bi je primoravali da
s njima ivi i da im, u posteljama njihovim, slui kao gospodarima. Od srama
ona se vie ne usuuje otii od njih, a oni je dugo zavaravaju, hinei da su vjerni,
pravi muevi, i daje veoma potuju. I nakon svega, ostavljaju je, i odlaze od nje.
Ona tad postaje sirota, oajna udovica, bez ikoga da joj pomogne; niti mjerica
hrane nije joj ostala od te njezine nevolje. Jer, od njih ona nije dobila nita osim
to su je, opei s njome, okaljali. I njezina djeca od tih preljubnika gluha su,
slijepa i boleljiva. I slaboumna su.
No, kada je otac odozgo posjeti, i kada je vidi gdje uzdie - u patnji svojoj i
sramoti - i kaje se zbog svog bludnienja, i kad ona pone zazivati [ime
njegovo] da joj pomogne, [...] iz sveg srca, govorei, "Spasi me, oe, i ja u se
prepustiti sudu [tvome, jer sam napustila] svoj dom i 129 pobjegla iz svojih
djevojakih odaja. Uzdigni me ponovo do sebe." Kada je on vidi u tom stanju, tek
tada e je smatrati dostojnom svoje milosti, jer mnoge su je nevolje snale kad
je napustila svoj dom.
Duh sveti na mnogim mjestima propovijeda o bludnom podavanju due. Kod
proroka Jeremije on govori (3,1-4),
Ako mu otpusti enu svoju i ona ode od njega te se uda za drugoga, ima li ona
pravo da se nakon toga njemu vrati? Nije li ta ena sasvim oskvrnuta? "A ti si
bludniila s mnogim milosnicima,
i meni si se vratila!" ree Gospodin. "Podigni oi i pogledaj gdje te sve nisu
oskvrnuli. Nisi li sjedila na cestama skrnavei zemlju bludom i opainom svojom? I
mnoge si uzimala za sebe, i sa svima si bila bez srama. Nisi me dozvala kao rod,
ili oca, ili stvoritelja tvog djevianstva."
Isto tako, zapisano je kod proroka Hoee (2,2-7),
Podignite tubu protiv majke svoje, jer ona mi nije vie ena, a ja joj mu vie
nisam. Odbacujem od sebe njezino bludnienje, i izme' njezinih dojki njezin
preljub. Ogolit u je da bude kao na dan roenja. Uinit [u] da joj dua opustoi
poput tla bez [vode], i da je shrva [enja] za djecom. Njezinoj djeci [ja] milost
neu ukazati, jer djeca su to bludnika, budui da se mati njihova bludu odala i
[djecu svoju osramotila]. 130 Rekla je: "Podat u se svojim milosnicima, onima
koji mi daju kruh moj i vodu, haljine moje i ruho, i vino, i ulje, i sve to trebam."
Zatvorit u ih stoga i ona vie nee moi trati za milosnicima svojim. I ona e ih
traiti, ali ih nee pronai, i tada e rei: "Vratit u se svome prvome muu, jer
sretnija bijah prije nego sada."
Isto tako, on ree u Ezekielu (16,23-26),
Nakon mnogih izopaenosti, ree Gospodin, sebi si sazdala javnu kuu i podigla
krasno mjesto na ulicama. I izgradila si sebi javnu kuu u svakoj uliici, i troila si
svoju ljepotu, i irila si noge u sva-kom prolazu, mnoe' svoje bludnienje. Bludu
se ti podade sa si-novima Egipta, onima koji su susjedi tvoji, ljudi snana tijela.
No, na to "sinovi Egipta, ljudi snana tijela" misle ako ne na podruje
tjelesnosti i ulnoga svijeta, i na stvari zemaljske, zbog kojih je dua ovdje i
oskvrnuta, primajui od njih kruh, vino, ulje, ruho, i ostale izvanjske besmislice
koje okruuju tijelo - stvari koje ona smatra potrebnima.
O tom bludnienju apostoli spasiteljevi zapovjedie, (usp. Djela apo-stolska
15,20, 29; 21,25; 1 Tim 4,3; 1 Kor 6,18; 2 Kor 7,1),
uvajte ga se, oistite sebe od njeg',
ne govorei samo o bludu tijela, ve pogotovo o bludu due. Iz ovoga razloga
apostoli [piu crkvama] Bojim da se takvo [bludnienje] meu [nama] ne
dogodi.
No, najvei je [sukob] vezan uz blud 131 due. Jer, iz njega proizlazi i blud tijela.
Pavao je stoga, piui Korinanima (1 Kor 5,9-10), rekao,
Napisah vam u poslanici, "Ne mijeajte se s bludnicima" ne (openito) s
bludnicima ovoga svijeta, ili lakomima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima, jer
biste inae morali iz svijeta izii. ovdje je govorei duhovno -
Jer mi se ne borimo protiv tijela i krvi - kao to on ree (Ef 6,12)
- ve protiv svjetskih vladara ove tame i duhova opaine.
Sve dok dua srlja i opi sa svakime koga susretne, obeaujui se tako, ona
trpi patnje koje zasluuje. No, kada uvidi svu bijedu u kojoj se nalazi, i zaplae
pred ocem i pokaje se, otac e se tad nad njome saaliti, i preokrenuti e njezinu
maternicu, s izvanjske strane vratit e je unutar nje, da dua povrati svoja prava
svojstva. Sa enom nije tako. Jer, tjelesna je maternica unutar tijela kao i ostali
unutarnji organi, no maternica due je izvana, poput mukih spolnih organa, koji
su izvanjski.
Kada se, dakle, maternica due, voljom oevom, okrene prema unutra, ona
smjesta biva krtena i oiena od izvanjske prljavtine koja ju je okaljala, kao to
se i [haljine, kada] su uprljane, uranjaju u [vodu i] izo- kreu sve dok se
prljavtina ne ukloni, i one ne postanu iste. I ienje due slui tomu da ona
nanovo poprimi [istou] 132 svoje prvotne prirode, i da se preobrati. To je
njezino krtenje.
Tada e postati gnjevna na sebe samu, poput ene koja raa, koja se svija od
bolova i bjesni u trenutku raanja. No budui je enskoga roda, njoj samoj nije
mogue zaeti dijete. S neba joj otac stoga posla njezinog ovjeka, koji je njezin
brat, prvoroeni. I mladoenja je siao do svoje nevjeste. Ona je odbacila od sebe
negdanji svoj blud, i oistila se od prljavtine milosnika, i tako je obnovljena kako
bi bila nevjesta. U branoj se lonici proistila; ispunila ju je miomirisima; sjela je i
ekala istinskog mladoenju. I ne tri vie po trnicama, opei sa svakime koga
poeli, ve eka enika - (govorei) "Kada e on doi?" - i boji ga se, jer ne zna
kako on izgleda: ne sjea se vie, jer toliko je prolo otkako je ispala iz oeve
kue. No, voljom oevom <...>. I sanjala je o njemu, kao ena zaljubljena u
mukarca.
I mladoenja, u skladu s voljom oevom, sie k njoj do brane lonice koja bijae
pripremljena. I on uresi branu lonicu.
Jer, budui da vjenanje nije nalik tjelesnom vjenanju, oni koji e se spojiti bit e
zadovoljni s tim spajanjem. I poput tereta oni iza sebe ostavljaju nesnosne
tjelesne udnje i [okreu svoja lica] jedno od drugoga. No, ovaj brak [...]. No,
[jednom] kad se [jedno s drugim] sjedine, oni postaju jedan ivot. 133 Prorok
stoga ree (Post 2,24) o prvom ovjeku i prvoj eni,
Oni e postati jedno tijelo.
Jer, oni izvorno bijahu jedno s drugim povezani, dok su bili s ocem, prije nego je
ena zavela mukarca, koji je njezin brat, na krivi put. Ovaj ih je brak ponovo
spojio, i dua je tako spojena sa svojom istinskom ljubavi, sa istinskim svojim
gospodarem, kao to je i zapisano (usp. Post 3,16; 1 Kol 11,1; Ef 5,23),
Jer gospodar enin njezin je mu.
S vremenom, ona e ga prepoznati, i jo se vie radovati, plaui pred njim kada
se prisjeti sramote svog negdanjeg udovitva. I jo e se vie resiti, kako bi mu
udovoljila, i kraj sebe ga zadrala.
I prorok ree u Psalmima (45,10-11),
Pouj, keri moja, pogledaj i upravi k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i kuu
oca svojega, jer kralj je poelio tvoju ljepotu, jer on je tvoj gospodar.
On trai od nje da se odvrati od svog naroda, i mnotva milosnika meu kojima
je nekada bila, i da se posveti samo svome kralju, pravome gospodaru, i da
zaboravi kuu zemaljskoga oca, u kojoj joj je krenulo loe, ve da se sjeti svoga
oca koji je na nebu. Reeno je, stoga, (Post 12,1) Abrahamu,
Idi iz zemlje svoje i od roda svoga, i iz kue oca svoga.
Kada je dua, stoga, [uresila] sebe ponovo u svojoj ljepoti [... ] ivjela u svom
ljubljenom, i [on je isto] ljubio nju. A kada se s njime spojila, primila je 134 od
njega sjeme, to je duh koji udahnjuje ivot, kako bi mu rodila djecu koja su
dobra, i kako bi ih othranila. Jer, ovo je veliko savreno udo roenja. I ovaj je
brak, stoga, uinjen savrenim voljom oevom.
Dui sad pristoji obnoviti sebe i postati ponovo kakva je jedno bila. Dua sad
sve ini sama. I prihvaa boansku prirodu od svog oca za svoje pomlaivanje,
kako bi mogla biti vraena do mjesta gdje je izvorno bila. Ovo je uskrsnue iz
mrtvih. Ovo je izbavljenje iz suanjstva. Ovo je put uzaaa u nebo. Ovo je nain
da se uzie do oca. Prorok stoga ree (Ps 103,1-5),
Hvali Boga, duo moja, i sve to je u meni, (hvali) njegovo sveto ime. Duo moja,
hvali Boga koji je oprostio sve tvoje grijehe, koji je izlijeio tvoju bolest, koji je
iskupio tvoj ivot od smrti, koji te okrunio milou svojom, koji udnju tvoju
usliava stvarima dobrim. Mladost e tvoja biti obnovljena poput orlove.
Tada, kada ponovo postane mlada, ona e uzai, slavei oca i brata svoga koji su
je spasili. I dua e tako biti spaena ponovnim roenjem. To se ne postie
praznim ponavljanjem rijei, sposobnostima i uenou, ve [je] to milost [..., to
je] dar [...]. Jer takvo je to to dolazi s nebesa. Iz tog je razloga spasitelj
uskliknuo (Iv 6,44), 135
Nitko k meni ne moe doi osim ako ga moj otac ne privue i k meni ga dovede; i
ja sam u ga uzdii posljednjega dana.
Pristoji nam, stoga, moliti se ocu i zazivati ga svom svojom duom - ne na
izvanjski nain, usnama, ve na nain unutarnji, duhom koji dolazi iz dubine -
uzdahom; kajui se zbog ivota kojeg ivimo; ispovijedajui svoje grijehe;
uviajui svu praznou varke u kojoj smo ivjeli, i ispraznu gorljivost; plaui nad
time to bijasmo u tami i valu; tugujui nad samima sobom kako bi nam se on
smilovao; mrzei sebe same onakve kakvi sadjesmo. I ree spasitelj (usp. Mt
5,4, 6; Lk 6,12),
Blaeni oni koji tuguju, jer za njih e biti milosti;
Blaeni oni koji gladuju, jer biti e ispunjeni.
I ree jo (usp. Lk 14,26),
Tko ne mrzi svoju duu, ne moe mi biti uenikom.
Jer, poetak spasenja je kajanje. Stoga (usp. Dj 13,24),
Prije Kristova ukazanja doe Ivan, da propovijeda o krtenju pokajanja
A kajanje dolazi u tuzi i alosti. No, otac je dobar i ljubi ljudski rod, i on uje duu
koja ga zove, i alje joj svjetlost spasenja. Stoga on ree putem duha svetoga
proroku (usp. 1 Cl 8,3),
Kai djeci roda moga, "[I ako vai] grijesi budu sezali [od zemlje] do neba, i ako
postanu grimizno [crveni] i crnji od [kostrijeti, i ako] 136 se k meni vratite svom
svojom duom, i kaete mi, 'Oe moj", smatrat u vas svetima'.
Isto tako na drugome mjestu (Iz 30,15),
Ovako govori Gospod, Svetac Izraelov: "Ako se vrati i uzdahne, bit e spaen i
znat e gdje si bio kada si vjerovao u isprazno."
Isto tako on ree na drugome mjestu (Iz 30,19-20),
Jeruzalem je gorko plakao, govorei, "Smiluj mi se". On e se smilovati na tvoj
vapaj, i usliit e te. I hranit e vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom
nevolje. A varalice ti vie nee prilaziti. Tvoje e oi prepoznati one koji
obmanjuju.
Prilii, stoga, moliti se Bogu dan i no, i dizati ruke k njemu kao to ine ljudi
nasred uzburkanoga mora: oni se mole Bogu svim svojim srcem, bez imalo
himbe. Oni koji hinjeno mole samo sebe obmanjuju. Jer, Bog zaviruje unutar
ovjeka i ispituje mu srce da dozna tko zavreuje biti spaen. Jer, onaj koji jo
voli mjesto obmane, nije vrijedan spasenja. Zapisano je stoga u pjesnika
(Homer, Odiseja 1.48-59),
Odisej je sjedio na otoku jadikujui i alujui i okreui lice od Kalipsinih rijei i
obmana, udei da vidi svoj grad i dim kako se uzdie nad njim. I da nije [primio]
pomo s nebesa, [ne bi mu bi
lo mogue vratiti] se u svoj grad.
I [Helena] <...> ree (Odiseja 4.260-261),
[Srce se moje] od mene odvratilo. 137 Domu se svom udim vratiti.
I zavapivi, ona ree (Odiseja 4.261-264),
Afrodita me obmanula i odvela iz moga grada. Jedinu ker svoju napustila sam, i
svog dobrog, mudrog, krasnog mua.
Jer, kada dua napusti svog savrenog mua zbog izdajnike Afrodi- tine obmane,
koja postoji ovdje u inu raanja, ona e zbog toga patiti. No, ako za vapi i pokaje
se, bit e vraena svome domu.
Ni Izrael ne bi primio posjet, i bio izveden iz zemlje egipatske, iz kue suanjstva,
da nije zavapio pred Bogom i jadikovao zbog ropstva svog naroda. Zapisano je u
Psalmima (6,6-9),
Iznemogao sam od jecanja. Svake noi postelju svoju suzama na-tapam. Ostarjeh
meu neprijateljima svojim. Odstupite od mene, svi opaki, jer je Gospodin pla
moj uo, i Gospodin je uo moju molitvu.
Ako se pokajemo, Bog e nas usliiti, on koji je neizmjerno milostiv u svojoj dugoj
patnji, komu je slava na sve vijeke vjekova. Amen.
Egzegeza due
KNJIGA TOME ATHLETESA (II,7)
Uvod:
JOHN D. TURNER
Knjiga Tome Athletesa sedma je i posljednja rasprava u Kodeksu II koptske gnos-
tike knjinice iz Nag Hammadija. Posrijedi je dijalog otkrivenja izmeu uskrslog
Isusa i brata mu blizanca Jude Tome, koji je toboe zabiljeio Mathaias (apostol
Ma- tej?), a koji se odvija neto prije Isusova uzaaa. Knjievno je to uoblienje
predaja iz sirijske Edesse o apostolu Judi, drugog imena Toma, misionaru u
Indiju. Djelo je najvjerojatnije nastalo u prvoj polovici treeg stoljea n. e. Dva su
izdanka ove iste predaje datirana s prilinom sigurnou: Evanelje po Tomi je
napisano izmeu 50. i 125 g., a Djela Tomina oko 225. g. n. e. Oba su, po svemu
sudei, nastala u okruju asketskog, predmanihejskog kranstva Osroene
(istona Sirija, izmeu Edesse [moderna Urfua] i Messene). Knjiga Tome
Athletesa vjerojatno zauzima sredinje mjesto, izmeu Evanelja po Tomi i Djela
Tominih, i to po: 1) datumu nastanka, 2) znaaju uloge Tome u samim djelima, 3)
samom razvoju, od zbirke izreka koju zapisuje Toma (Evanelje po Tomi), preko
dijaloga izmeu Isusa i Tome (Knjiga Tome Athletesa), do potpuno razvijene
pripovijesti o Tominim misionarskim podvizima (Djela Tomina). Ova je koptska
verzija po svoj prilici prijevod s grkog, jer, u suprotnom, o tekstu nema
spomena u zapisima iz tog vremena.
Izvorni naslov oznaava djelo kao "knjigu Tome athletesa" (tj, "onoga koji se
bori" s vatrenim tjelesnim strastima) upuenu savrenima, dok poetni reci
oznaavaju djelo kao zbirku "tajnih izreka" koje je Isus izrekao Judi Tomi, a koje je
Matej, uvi njihov razgovor, zapisao. Sama oznaka "izreke" ustvari nema veze
sa anrom djela, budui da je ipak posrijedi dijalog otkrivenja. Ovaj se tip
dijaloga razlikuje od platonskog dijaloga, u kojem se do raanja znanja dolazi
postupno, kroz konverzacijski proces argumenta, protuargumenta i razjanjenja.
Dijalog otkrivenja, pak, slijedi knjievnu formu zvanu eratapokriseis ("pitanja i
odgovori"), u kojem su iskuenici izvoenjem zakljuaka otkrivali istinu od
duhovnog autoriteta u obliku katehetskih odgovora na aktuelna pitanja. Takve
dijaloge otkrivenja nalazimo u mnogim poganskim hermetikim, i gnostikim
kranskim tekstovima, ukljuujui i mnoge iz zbirke Nag Hammadi (Ivanov
apokrif, Sofija Isusa Krista, Rasprava o Osmom i Devetom, Dijalog Spasitelja,
Petrova poslanica Filipu). Ti su dijalozi smjeteni u vremenski okvir izmeu
uskrsnua i uzaaa, kada se Spasitelj na zemlji ukazao u svom pravom
boanskom obliku, tako da su i on i njegov nauk izabranim apostolima dostupni
u obliku s kojeg je podignut oblak materijalnoga, koji - smatralo se - zamuuje
duhovni znaaj njegova prilino parabolinog zemaljskog nauka prije uskrsnua.
Ovaj poseban nauk moe biti prosvjetljujui komentar njegovog manje jasnog
zemaljskog nauka, ili ak nova otkrivenja odreenim apostolima. Kao Spasiteljev
brat blizanac, Toma je imao pravo izravnog uvida u prirodu samog Spasitelja i
njegova nauka. "Upoznavi sebe" Toma e takoer upoznati "dubinu svekolikosti",
iz koje je Spasitelj doao i u koju e se vratiti, postajui tako misionar koji
posjeduje istinski Isusov nauk.
Pokazuje se kako ovaj istinski Isusov nauk strogo slijedi naelo askeze. Osnovni je
njegov motiv, i rije koja se opetovano ponavlja, "vatra": vatra tjelesnih strasti
koje mue duu, vatra pakla kao njezin pandan - svatko e biti kanjen na nain
na koji je i zgrijeio. Oko te glavne teme okupljene su brojne pojmovne opozicije.
Naravno, prisutnost Spasitelja kao poslanika svjetla prosvjetljuje oi, kako bi one
mogle vidjeti nevidljivu stvarnost unutar onoga to je dotad bilo vidljivo jedino
osjetilima, i stoga iluzorno. Rasprava, stoga, iskazuje platonistiki dualizam
radikalnog asketskog tipa,
i moe se s pravom smatrati prije asketskim djelom u irem smislu, nego
gnostikim. Gnostiki mit o stvaranju svijeta boanskom pogrekom ili zlim silama
niti se spominje niti podrazumijeva, a dualizam rasprave je vie antropoloki
(tijelo/dua) nego kozmiki (iznad/ispod). Prikladnije bi, stoga, bilo odrediti ovu
doktrinu kao kristija- niziranu mudrost sa asketskom primjenom: izrazito su
prisutne mudrosne teme potrage, pronalaenja, muke, spokoja, vladanja (usp.
Evanelje po Tomi, izreka 2, itd.), koje su stavljene u slubu velianja asketskog
ivota putem platonskog dualizma izmeu vidljivog-strasnog-prividnog, i
nevidljivog-duhovnog-stvarnog.
Danas postoje dvije sukobljene teorije o pitanju nastanka Knjige Tome Athlete- sa.
Novija, koju je iznio H. M. Schenke, dri daje njezin izvor vjerojatno nekranska
helenistiko idovska mudrosna rasprava, koja je kasnije kristijanizirana
postavljanjem lika Isusa na mjesto boanske mudrosti koja nudi otkrivenje,
dodatkom fraze "Knjiga Tomina" naslovu, te preradom cijelog djela iz anra
rasprave tumaenja, u dijalog otkrivenja. Tekst je razlomljen na manje cjeline u
kojima se tumaenje stavlja u usta uskrslog Isusa; samo je tumaenje
izmijenjeno u odgovore na tobonja pitanja koja mu postavlja apostol Toma, a
koja su ubaena tek kao izlika za Spasitelje-ve odgovore.
Ranija teorija, koju je razvio autor ovog uvoda, temeljila se na injenici da sam
dijalog izmeu Tome i Isusa zauzima tek prve tri petine rasprave (138,4-
142,21), dok preostale dvije petine (142,21 - do kraja) zapravo ine podui
Spasiteljev monolog, u kojem Toma vie ne igra nikakvu ulogu. Ovo, kao i otkrie
prijelaznog urednikog 'ava' u 142,21, navodi na zakljuak daje Knjiga Tome
Athletesa moda nastala spajanjem dvaju odvojenih djela. Prvo od ta dva djela,
dijalog Tome i Isusa od kojeg su nastale prve tri petine djela, moda je imalo
naslov "Knjiga Tome Athletesa Upuena Savrenima". Preostale dvije petine
sainjavaju Spasiteljeve izreke koje su moda bile sakupljene u homiletikoj
zbirci naslova "Tajne rijei koje je Spasitelj izgovorio, a koje sam ja, ak i ja, Matej,
zapisao". Redaktor je kasnije stavio dijalog ispred izreka, a na sam poetak stavio
tu poetnu reenicu, pojaanu spomenom Tome kao primatelja tajnih rijei, i
Mateja kao pisara, no kasnije je ispod posljednje reenice dodao naslov koji
oznaava Tomu kao autora cijeloga djela.
Premda su obje ove teorije jo uvijek otvorene, nema nikakve dvojbe da je Knjiga
Tome Athletesa u svojoj povijesti pretrpjela mnoge redaktorske intervencije. S
druge strane, ona predstavlja novi izvor za kritiko istraivanje ranokranske
knjievnosti,
i za prouavanje procesa prilagoavanja razliitih knjievnih anrova za
potrebe kranskog uenja. Djelo takoer predstavlja znaajan prilog rastuem
korpusu kranske mudrosne literature, sa svojim naglaskom na traenju,
pronalaenju, poivanju i podreivanju vladavini istine, kao nainu bijega od
ivotnih nedaa.
KNJIGA TOME ATHLETESA
II 138, 1-145, 19 145,20-23
Tajne rijei koje je Spasitelj rekao Judi Tomi koje sam ja, ak i ja Mathaias, zapisao,
dok sam hodao, oslukujui njihov razgovor.
Spasitelj ree, "Brate Toma, dok si jo na ovome svijetu, posluaj me, i ja u ti
otkriti ono o emu si duboko promiljao.
"Budui da je reeno da si moj blizanac i istinski sljedbenik, ispitaj samoga sebe i
spoznaj to jesi, na koji nain postoji, i kakav e postati. Budui da e te zvati
bratom mojim, ne prilii da samoga sebe ne poznaje. Znam da si razumio, jer
ve si i prije razumio da sam ja znanje o istini. I dok me prati, iako ne shvaa, ti
si (u stvari) ve spoznao, i zvat e te 'onaj koji sebe poznaje'. Jer, onaj koji sebe
nije spoznao, nita nije spoznao, a onaj koji je sebe spoznao istovremeno je ve
primio znanje
o dubinama svega. Ti si zato, brate moj Toma, vidio ono to je ljudima
nepoznato, to jest, ono o to, u neukosti svojoj, posru."
Toma tad ree Gospodinu, "Preklinjem te da mi odgovori na ono to u te pitati
prije tvog uzlaska, i kada ujem od tebe o stvarima skrivenim, tad u o njima
moi govoriti. Jasno mi je da je istinu doista teko objaviti ljudima."
Spasitelj odgovori, i ree, "Ako su ti vidljive stvari nejasne, kako moe sluati o
stvarima koje nisu vidljive? Ako su djela istine koja su vidljiva svijetu vama teko
izvediva, kako ete onda izvesti ona koja se odnose na uzvienu visinu i na
pleromu koja nije vidljiva? I kako e vas onda zvati 'radnicima'? U tom pogledu vi
ste jo naunici i niste jo primili visinu savrenstva."
Toma tad odgovori, i ree spasitelju, "Kazuj nam o tim stvarima za koje veli da
nisu vidljive, [a] koje su nama skrivene."
Spasitelj ree, "[Sva] tijela [...] zvijeri se raaju [...]... oita je poput [...] ... [...] ...
ovo, takoer, oni koji su iznad [...] stvari koje su vidljive, no vidljive [su] 139 u
svome vlastitome korijenu, a njihov ih plod hrani. Ta vidljiva tijela preivljavaju
jer prodiru stvorenja slina sebi, pri emu se tijela mijenjaju. No, to se mijenja,
propast e i nestati, i nema mu vie nade za ivot, budui da je to tijelo zvijeri. I
kao to tijela zvijeri propadaju, tako e isto i ova oblija propasti. Ne proizlaze li
ona iz snoaja koji je nalik ivotinjskom? Ako i ono (tijelo) isto proizlazi iz snoaja,
kako bi mogla raati ita drugo osim zvijeri? Iz tog ste razloga vi dojenad, sve
dok ne postanete savreni."
A Toma odgovori, "Kaem ti, stoga, Gospodine, da su oni koji govore o stvarima
nevidljivim i teko objanjivim, nalik onima koji odapinju svoje strijele u metu u
crnoj noi. Oni zasigurno odapinju svoje strijele kao to bi to svatko uinio - jer,
gaaju u metu - ali ona se ne vidi. No, kada dan svane i prekrije tamu, svaije
djelo tad e postati jasno. A ti, svjetlosti naa, prosvijetli, o Gospode."
Isus ree, "Svjetlost u svjetlosti postoji."
Toma progovori, rekavi, "Gospode, zbog ega ovo vidljivo svjetlo koje sja zbog
ljudi izlazi i zalazi?"
Spasitelj ree, "O, blaeni Toma, naravno da ovo vidljivo svjetlo sja zbog vas - ne
zato [da] biste vi ovdje ostali, ve da biste krenuli dalje - i kada sve to je
izabrano napusti ono ivotinjsko, ovo e se svjetlo povui navie u svoju bit, i
njezina e je bit pozdraviti, budui da je ona dobar sluga."
Spasitelj tad nastavi i ree, "O neistraiva ljubavi za svjetlom! O gorino vatre
koja raspiruje svoj plam u tijelima ljudi i njihovoj sri, raz- garajui u njima obdan i
obno, udove im spaljujui i [inei] da njihovi umovi postanu opijeni i due
njihove smetene [... ] ih i meu mukarcima i enama... [...] noi i primiui ih,
[...]... potajno i bjelodano. Jer, mukarci se [primiu ... enama] i ene
[mukarcima. Stoga je] 140 reeno, 'Svatko onaj tko trai istinu od istinske
mudrosti, nainit e sebi krila kako bi odletio, i pobjegao od poude koja pali
duhove ljudske'. I nainit e sebi krila da se udalji od svakog vidljivog duha."
A Toma odgovori, rekavi, "Gospodine, upravo te o tome pitam, jer sam razumio
da si ti onaj koji je prema nama dobrostiv, kao to i kae.
I spasitelj odgovori i ree, "Neophodno nam je, stoga, s vama govoriti, jer ovo je
nauk za savrene. Ako elite postati savreni, prouit ete ove stvari; ako, pak,
ne elite, tada je vae ime 'Neuki', budui da je nemogue umnome ovjeku biti u
drutvu s budalom, jer uman je ovjek savren u svojoj mudrosti. Lakoumnome
je, meutim, i dobro i loe isto - doista, mudrome e ovjeku istina biti hrana i (Ps
1,3) 'poput stabla koje raste kraj krivudava potoka' - i on e uvidjeti da postoje
neki koji, iako imaju krila, jure ka stvarima vidljivim, stvarima koje su daleko od
istine. Jer, to to ih vodi, vatra, dat e im privid istine, [i] oba- sjavat e ih
[propadljivom] ljepotom, i zatoit e ih u mranu slatkou i zarobiti ih
miomirisnim uicima. I oslijepit e ih nezajaljivom poudom i spaliti im due, i
postat e za njih poput lomae koja im je u srcima zaglavljena i koje se nikad ne
mogu rijeiti. I poput vale u ustima ona ih vodi kamo zaeli.
"I okovala ih je svojim lancima i sputala sve njihove udove gorinom uza poude
za tim vidljivim stvarima, koje e propasti i izmijeniti se i preputati se
trenutanom porivu. Uvijek ih je sve vuklo prema dolje; kad budu ubijeni, oni e
se stopiti sa svim zvijerima propadljivoga svijeta."
Toma odgovori i ree, "Oigledno je, i bijae reeno, '[Mnogi su ... ... oni koji ne
znaju [...] ... duu.'"
[Spasitelj] odgovori, i ree, "[Blaen je] mudar ovjek koji je [tragao za istinom, i]
kada ju je pronaao, poinuo 141 u njoj zanavijek, i nije se bojao onih koji su
eljeli da ga uznemire."
Toma odgovori i ree, "Je li dobro za nas, Gospodine, da poivamo meu
svojima?"
Spasitelj ree, "Jest, korisno je. I dobro je za vas, budui da e se stvari koje su
meu ljudima vidljive u zemlji rastoiti - tijelo e se njihovo rastoiti, i kada
propadne, postojat e meu vidljivim stvarima, meu stvarima koje se mogu
vidjeti. I vatra koju vide nanijet e im bol zbog ljubavi prema vjeri koju su ranije
posjedovali. Bit e skupljeni i vraeni do onoga to je vidljivo, a oni koji posjeduju
vid meu stvarima koje nisu vidljive, bez prve ljubavi ieznut e u brizi za ovaj
ivot, i u plamenu vatre. Jo samo malo vremena preostaje, a potom e se ono
to je vidljivo rastoiti; bezobline e se sjenke pojaviti, i zauvijek e obitavati
meu grobnicama, nad leevima u boli i propadanju due."
Toma odgovori, i ree, "to mi moemo rei u svjetlu ovih stvari? to emo rei
slijepima? Kakav nauk da prenesemo onim bijednim smrtnicima koji kau,
'Doosmo da [inimo] dobro i da ne proklinjemo', a opet [tvrde] 'Da nismo
roeni od krvi i mesa, bismo li upozna
li [opainu]'?"
Spasitelj ree, "Doista, to se [takvih] tie, ne smatrajte ih ljudima, ve ih
promatrajte [kao] zvijeri, jer kao to zvijeri jedna drugu prodiru, tako isto i ljudi
ove vrste prodiru jedan drugoga. Upravo suprotno, njima je [kraljevstvo]
uskraeno, budui da ljube slatkou vatre, i da su sluge smrti, i da hrle ka djelima
kvarnosti. Oni ispunjavaju poudu svojih otaca. Bit e baeni dolje u ponor i
baeni e biti na muke gorine njihove zle prirode. Bit e bievani i poeljet e
vratiti se natrag, kamo, ni sami ne znaju, i [udaljit e se] od svojih udova obuzeti,
ne strpljivou i mirnoom, ve oajem. Oni se raduju [...] [...] ludilu i
pomuenju ... [Oni] idu u [tom] pomuenju, ne prepoznajui [vlastito ludilo,
mislei] da [su] mudri. [Oni...] ... svoje tijelo [...] 142 Njihov je um usmjeren
samo na njih same, a misao je njihova zaokupljena time to ine. Vatra e ih
spaliti!"
Toma odgovori i ree, "Gospodine, to da ine oni koji su k njima dolje baeni?
Vrlo sam zabrinut zbog njih; mnogi su koji se protiv njih bore."
Spasitelj odgovori i ree, "Koje je tvoje miljenje o tome?"
Juda - onaj koji se zove Toma - ree, "Tebi, gospodine, pristoji govoriti, a meni
sluati."
Spasitelj odvrati, "Sluaj to u ti rei, i vjeruj u istinu. Ono to sije i ono to je
posijano rastopit e se u njihovoj vatri - u vatri i vodi - i oni e se sakriti u
grobnice tame. I nakon mnogo vremena oni e pokazati podove zlih stabala,
kanjeni i ubijani raljama zvijeri i ovjeka, na poticaj kia, i vjetrova, i zraka, i
svjetla koje sja odozgo."
Toma odgovori, "Uistinu si nas uvjerio Gospodine. Shvaamo u svojim srcima i
jasno nam je da je tomu [tako], i da je tvoja rije dovoljna. Ali te rijei koje ti
nama govori, svijetu su smijene i prezira dostojne, budui da ih ne razumije.
Kako, dakle, da odemo i propovijedamo, kad nas [u] tom svijetu ne cijene?"
Spasitelj odgovori i ree, "Uistinu, kaem vam, da e onaj koji poslua [vae]
rijei i okrene glavu, ili koji im se smije ili ruga, uistinu, kaem vam, taj e biti
predan u ruke vladaru odozgo, koji s visine poput kralja vlada nad svim silama,
a on e takvoga okrenuti i baciti ga s neba dolje u ponor, da tamo bude zatoen
u uskome, mranome mjestu. On se, tovie, nee moi ni okrenuti niti
pomaknuti zbog velike dubine Tarta- ra i [teke gorine] Hada koji je postojan [...]
[...] njih ka ... [...] oni nee oprostiti... [...] vas progoniti. Oni e prepustiti [...]
[...] anelu Tarta- rouchosu [...] ih vatra proganja 143 [...] vatreni bievi koji
prosipaju kiu iskrica u lice onoga koga se progoni. Ako bjei na zapad, nai e
vatru. Ako okrene na jug, i tamo e je nai. Ako se okrene ka sjeveru, prijetnja
pobjenjele vatre opet ga sustie. Ni na istoku on ne nalazi put bijega i spasenja,
jer, nije ga bio naao ni kad je bio u tijelu, pa kako bi ga pronaao na sudnji dan."
Spasitelj tad nastavi i ree, "Jao vama, bezbonici koji nemate nade, koji se
uzdate u stvari koje se nee dogoditi!
"Jao vama koji se nadate u tijelu, i u tamnici koja e propasti! Koliko ete dugo
biti nesvjesni? I koliko ete jo dugo smatrati da e i nepropadljivo propasti? U
ovaj svijet vi polaete svoje nade, a va je bog ovaj ivot! Vi unitavate svoje
due!
"Jao vama u vatri koja u vama gori, jer ona je nezasitna!
"Jao vama zbog kotaa koji se u vaim umovima okree!
"Jao vama koji ste u stisku vatre koja vas iznutra izgara, jer ona e otvoreno
prodrijeti vae tijelo a potajno vae due, i pripremit e vas za vae drugove!
"Jao vama, uznici, jer vi ste zatoeni u spiljama! Smijete se! U luakom se
smijehu radujete! Niti ste svjesni svoje propasti, niti razmiljate
o okolnostima, niti [ste] jo shvatili da obitavate u tami i [smrti]! Upravo
suprotno, opijeni ste vatrom i [puni] gorine. Um vam je pomuen zbog [vatre
koja je] u vama, i slatki vam se ine otrov i udarci neprijatelja vaih! Tama se
digla za vas, poput svjetla, jer, svoju ste slobodu vi predali zbog ropstva!
Zamraili ste svoja srca i predali svoje misli ludosti, ispunili ste misli svoje
dimom vatre koja je u vama! I svjetlo se vae [skrilo] iza oblaka [...] i ruho koje je
na vas stavljeno, vi [...] [...]. Ugrabila [vas] je [nada koja] ne postoji. I tko je taj
kojem [ste] vjerovali? Zar [ne znate da] svi vi prebivate meu onima koji [...] [...]
vas kao da [vi...]. 144 Due ste svoje krstili u vodi tame! Ili ste voeni vlastitim
hirom!
"Jao vama koji ste u zabludi, nesvjesni da svjetlost sunca koje sudi i odozgo na
sve gleda krui oko svih stvari, kako bi porobilo neprijatelje. Ne primjeujete ak
ni mjesec, kako i nou i danju promatra odozgo, zbrajajui tijela iza vaih
pokolja!
"Jao vama koji volite intimnost sa enskim rodom, i oskrnavljeni s njima imate
odnos!
"Jao vama koji ste od sila svojih tijela u vrstome stisku, jer one e vas muiti!
"Jao vama koji ste u vrstome stisku demonskih sila!
"Jao vama koji udove svoje mamite vatrom! Tko je taj koji e spustiti na vas kiu
osvjeujue rose da ugasi golemu vatru iz vas i vaeg izgaranja? Tko je taj koji e
uiniti da vas sunce obasja i rastjera tamu u vama, da ukloni tamu i oneienu
vodu?
"Sunce i mjesec dati e vam miris, zajedno sa zrakom, duhom, zemljom i
vodom. Jer, ako sunce ne obasja ta tijela, ona e usahnuti i nestati, poput
korova ili trave. Ako ih sunce obasja, on e prevladati i poeti guiti vinovu lozu;
no ako loza prevlada i zasjeni taj korov [i] svo ostalo grmlje koje kraj njega raste i
[iri se] i cvjeta, ona sama nasljeuje zemlju na kojoj raste; i vlada nad svime
to zasjenjuje. A kada naraste, ona vlada svom zemljom, i obilje nosi svom
gospodaru, i ini ga jo radosnijim, jer, mnogo bi boli trpio zbog tih biljki dok ih
sve ne iupa. No, vinova je loza sama uklonila i zaguila to bilje, i ono je umrlo i
postalo kao zemlja."
Isus tad nastavi i ree im, "Jao vama, jer niste primili nauk, i oni koji su [...]
propovijedat e [...]. I [vi] hrlite u ... [...] [...] poslat e [ih] dolje ... [...] ubijate ih
svakodnevno 145 kako bi ustali iz mrtvih.
"Blago vama koji ve posjedujete znanje o kamenu spoticanja i koji bjeite od
stranih stvari.
"Blago vama koji trpite pogrde i uvrede zbog ljubavi koju Gospodin prema vama
osjea.
"Blago vama koji jecate i koje ugnjetavaju oni koji ne posjeduju nadu, jer vi ete
biti osloboeni svih uza.
"Pazite i molite da ne zavrite u tijelu, ve da izaete iz svih uza gorine ovoga
ivota. I kroz molitvu, vi ete nai mir, jer ostavili ste iza sebe patnju i sramotu. I
kada izaete iz patnje i oslobodite se tjelesnih strasti, primit ete pokoj od
dobroga, i vladat ete s kraljem, vi sjedinjeni s njim i on s vama, od sad pa
zanavijek. Amen."
Knjiga Tome Athletesa Upuena Savrenima
Sjetite me se, brao moja, [u] svojim molitvama: Mir svecima I onima koji su
duhovni.
Uvod
ALEXANDER BOHLIG i FREDERIK WISSE
Takozvano Evanelje po Egipanima sauvano je u dvije koptske verzije koje su
prevedene s grkog neovisno jedna o drugoj. Ne postoji veza izmeu ovoga djela i
apokrifnog Evanelja po Egipanima koje navodi patristika literatura. Traktat,
takoer nazvan i "Sveta Knjiga Velikog Nevidljivog Duha" ezoteriki je zapis koji
predstavlja setijanski tip mitolokog gnosticizma, i moglo bi ga se opisati kao
gnostiku povijest spasenja. Budui daje mitoloki, nebeski je Set opisan kao otac
gnostike zajednice, pa ga traktat prigodno navodi kao autora ove boanski
inspirirane knjige.
Traktat se moe podijeliti u etiri dijela. Prvi dio (III 40,12-55,16 = IV 50,1-67,1)
objanjava podrijetlo nebeskoga svijeta: od vrhovnog Boga koji sam obitava u
visinama kao transcendentni Veliki Nevidljivi Duh, nastaje i emanira se niz
velianstvenih bia, od monog trojstva Oca, Majke Barbelo i Sina, preko plerome
boanskih moi, do Adamova velikog sina Seta, oca i spasitelja rase neunitivih.
Drugi dio (III 55,16-66,8 = IV 67,2-78,10) raspravlja podrijetlo, ouvanje i
spasenje Setove rase: zbog oholosti i neprijateljstva Saklasa i Arhonata, Set silazi
sa nebesa, zaodijeva se Isusom kao ruhom, i ispunjava djelo spasenja svoje
djece. Trei dio (III 66,8-67,26 = IV 78,10-80,15) himnikog je karaktera; etvrti
dio (III 68,1-69,17 = IV 80,15-81,kraj) sadri zakljuni prikaz setijanskog
podrijetla, i naina prenoenja traktata.
Evanelje po Egipanima, dakle, prikazuje ivot Setov analogno nainu na koji
novozavjetna evanelja prikazuju ivot Isusov. Njegova pretpovijest, podrijetlo
njegova sjemena, ouvanje njegova sjemena uz pomo boanskih moi, Setov
silazak na zemlju, njegova djela spasenja, naroito kroz krtenje, iskazuju se na
potresan nain, uz hvalospjeve.
Prijevod se uglavnom temelji na tekstu Kodeksa III; fragmentarniji (iako
vjerojatno pouzdaniji) tekst Kodeksa IV upotrijebljen je na dijelu gdje nedostaju
stranice (45-48), i na mjestima gdje je tekst III,2, po svemu sudei, iskvaren.
III 40, 12-4,28
IV 55, 20-60, 30
III 49, 1-69, 20
[Sveta] knjiga [Egipana] o velikom nevidljivom [Duhu,] Ocu ije se ime ne
moe izustiti, [onome koji je doao] s visina [savrenstva,] svjetlu svjetlosti [eona
svjetlosti], svjetlu [tiine] providnosti Ocu tiine, [svjetlu] rijei i istine, svjetlu
[41 neunitivosti,] beskrajnome svjetlu, sjaju iz eona svjetlosti Oca koji se ne
moe otkriti, niti oznaiti, niti ostarjeti, niti proglasiti, eonu eona, Autogenu,
samoroenome, sa- mostvarajuemu, stranome, pravom istinskom eonu.
Tri su moi iz njega proizale; Otac, Majka (i) Sin, iz ive tiine, ono je to je
nastalo iz neunitivoga Oca. To je nastalo [iz] tiine nepoznatoga Oca.
[I] iz tog je mjesta doao Domedon Doxomedon [eon] eona i [svjetlo] svake od
[njihovih] moi. [I] tako Sin doe etvrti; Majka [peta; Otac] esti. On je bio [...] no
nije bio navijeten, [on je taj] koji je neo- znaen meu svim [moima], slavama, i
[neunitivostima].
Iz tog su mjesta tri moi [proizale], 42 tri ogdoada koje je [Otac rodio], u tiini,
providnou svojom, u njedrima svojim, Otac, Majka (i) Sin.
<Prvi> ogdoad, zbog kojeg nastade trostruko-muko dijete, misao je, i rije, i
neunitivost, i [ivot] vjeni, volja, um, i predspoznaja, androgini Otac.
Druga mo ogdoada, Majka, djevianska Barbelo epititioch [...] ai, memeneaimen
[... koja] vlada nebesima, karb [... ] nerastumaiva mo, neizreciva Majka. [Ona je
potekla] od sebe same [...]; nastala je; sloila [se] s Ocem tihe [tiine].
Trea [mo] ogdoada, Sin [tihe tiine], kruna je tihe tiine, [i] slava Oca, i vrlina
[43 Majke. On] raa iz njedara sedam moi velikoga svjetla sedam glasova, i
rije [je] njihovo dovrenje.
Ovo su tri [moi], tri ogdoada koje Otac [kroz] providnost svoju rodi iz vlastitih
njedara. Na tom ih je mjestu on iznjedrio.
I tako nastade Domedon Doxomedon, eon eona, i [prijestolje] koje je u njemu, i
moi [koje ga okruuju], slave i [neunitivosti]. Otac ve
likoga svjetla [koji nastade] iz tiine, [veliki] je eon Doxomedon, u kojem
[trostruko]-muko dijete poiva. I [u njemu] je ustolien tron njegove [slave,
ovaj] na kojem [stoji zapisano] ime njegovo koje ne moe biti otkriveno, na ploi
[...] jedna je rije, [Otac svjetla] svega, on ije 44 ime [jest nevidljivi] simbol.
Skriveno, [nevidljivo] otajstvo nastade iiiiiiiiiiiiiiiiiiii[iii] eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
[ee o] oooooooooooooooo-
0 uu[uuu] uuuuuuuuuuuuuuuuu eeeee eeeeeeeeeeeeeee aaaaaaaaa[a- aaa]
aaaaaaaaaaaa ooooooooo [oo] ooooooooooo.
I [na taj] nain tri su moi pjevali hvalu [velikome], nevidljivome, djevianskome
Duhu, kojeg se ne moe imenovati niti zazvati, i [njegovu] kreposniku. Molili [su
za] mo. I nastade tiina ive tiine, [slave] i neunitivosti u eonima [... eonima]
mirijade pridodane [na ...] tri muka, [tri] muka potomka, [muke] vrste (IV 55,
5-7 dodaje: [slave Oca], slave velikoga [Krista, i] mukoga potomka, [vrste])
ispunie veliki Doxomedon-[eon sa] moi rijei [cijele plerome].
Trostruko muko [dijete velikoga] Krista, kojeg [veliki] nevidljivi Duh pomaza -
on [ija] mo [bje nazvana] Ainon - poe tad pjevati hvalu velikome, nevidljivome
Duhu, [i njegovu] kreposniku Yoelu, [i] tiini tihe tiine, i [uzvienosti] IV 55 koja
[...] neizreciva. [...] nemogue dati odgovora ili protumaiti, prvi koji je [nastao],
i (koga) se ne moe navijestiti, [...] 56 koja je prekrasna [...] neizreciva [...], on
koji posjeduje svu uzvienost uzvienosti tiine toga [mjesta]. Trostruko-
[muko dijete] izreklo je rijei hvale i zatrailo [mo] od [velikog, nevidljivog,
djevianskoga] Duha.
I na [tom] se mjestu pojavi [...] koji [... koji] vidi [slave ...] blaga u [... nevidljivim]
otajstvima za [...] tiine [koji je] kreposnik [Youel].
I [pojavi] se, potom, [dijete] djeteta Esephecha.
I on [tako] posta potpun, naime, [Otac,] Majka, [Sin], [pet] znamena,
nepobjediva sila koja [je] veliki [Krist] svih 57 neunitivih. [...] sveti [...] kraj,
neunitivi [...] i [...], one su moi, [i slave, i] neunitivosti, skriveno [otajstvo]
skriveno [...] ga u [... i] eonima [...] prijestolja, [...] i svaki [...] mirijade [moi] koje
bijahu bez broja okruie [ih, 58 slave,]
1 neunitivosti [...], i oni [... od] Oca, [i] [Majke, i] Sina, i cijele [plerome]
koju ranije [spomenuh], [i] pet znamena [i otajstvo] [otajstva]. Oni [se ukazae ...
koji] vlada [nad ... ] i eonima [... uistinu] istinskih [... ] i [...] vjenih [...] i [uistinu],
istinski [vjenih] eona.
[Providnost tad nasta iz tiine], i [iva tiina] Duha, [i] Rije [od] Oca, i svjetlost.
[Ona... pet] 59 znamena koje [Otac bjee iznjedrio], i prola [kroza] sve eone,
koje ranije spomenuh. I ustoliila je prijestolja slave [i mirijade] anela kojima
[nema] broja, [koji] ih okruie, [sile i neunitive] slave, koje [pjevaju] i veliaju,
pjevajui hvalu [jednoglasno] i jednoduno, [glasom] koji nikad nee utihnuti
[...] Ocu, i [Majci i] Sinu [... i svim] pleromama [koje ranije] spomenuh, koji je
[veliki] Krist iz [tiine, koji] je [neunitivo] dijete Telmael Telmachael [Eli Eli]
Machar Machar [Set], mo koja uistinu i zapravo ivi, [i kreposniku] koji je s
njime, Youelu, [i] Esphechu, uvaru slave, [djetetu] djeteta, [i kruni] njegove
slave [...] pet znamena, pleromi [koju ranije spomenuh] .
Ondje 60 [nastade] velika, samoroena iva [Rije], istinski [bog],
neroeni physis, ime kojeg u izrei kada kaem, [...] aia [ ]
thaothosth[..], koji [je] sin [velikoga] Krista, koji je sin neizrecive tiine, [koji] je
doao iz velikog [nevidljivog i neunitivog [Duha]. [Sin] tiine i [tiina] pojavie
se [... nevidljiv ... ovjek i] sva blaga njegove slave. I on se [tad] ukaza u
objavljenome [...]. I [uspostavi] etiri [eona]. Rjeju ih je [on] uspostavio.
Izrekao je [hvalu] velikom, [nevidljivom], djevianskom Duhu, [tiini Oca] u tiini
ive tiine [od tiine], mjestu gdje ovjek poiva. [... ] kroz [...].
I nastade potom [na (ili: iz)] III 49 tog (tome) [mjesta (mjestu)] oblak velike
svjetlosti, iva mo, majka svetih, neunitivih, velika mo, Mirothoe. Ona rodi
onoga ije ime ja kazujem, kada kaem, ien ien ea ea ea, tri puta. IV 61
Jer ovaj, [Adamas], [svjetlost] je koja zrai [iz svjetlosti; on je] oko [svjetlosti]. Jer,
[to je] prvi ovjek, III 49 on kroz kojega i kojemu sve postade, (i) bez kojeg nita
nije postalo. I nespoznatljivi, neshvatljivi Otac je doao. Saao je s nebesa radi
unitenja nedostatka.
I veliki se Logos, boanski Autogen, i nepropadljivi ovjek Adamas izmijeae tad
jedan s drugim. I nasta Logos ovjeka. No, sam ovjek nastade kroz rije.
Pjevao je hvale velikom, nevidljivome, neshvatljivome, djevianskome Duhu,
kreposniku, i trostruko mukom djetetu, 50 i [kreposniku] Youelu, i Esephechu,
uvaru slave, djetetu djeteta i kruni njegove slave, i velikome Doxomedon-eonu, i
prijestoljima koja su u njemu, i moima koje ga okruuju, slavama i
neunitivostima, i cijeloj njihovoj pleromi koju ranije spomenuh, i nezemaljskoj
zemlji, primateljici Boga, gdje sveti ljudi velikoga svjetla primaju svoj oblik,
ljudima Oca tihe, ive tiine, Ocu i cijeloj njihovoj pleromi, kao to ve
spomenuh.
Veliki Logos, boanski Autogen, i nepropadljivi ovjek Adamas pjevali su hvale, (i)
molili se za mo i vjenu snagu Autogenu, za dovrenje etiriju eona, kako bi se,
kroz njih, mogli pojaviti 51 [...] slava i mo nevidljivoga Oca svetih ljudi velikoga
svjetla, koji e doi na svijet koji je odraz noi. Nepropadljivi ovjek Adamas
zbog njih se molio za vlastitog sina, kako bi on (sin) postao ocem nepokolebljive,
nepropadljive rase, kako bi se kroz nju (rasu) tiina i glas pojavili, i kako bi se,
kroz njih, mrtvi eon uzdigao, da nestane.
I tako one sioe odozgo, moi velikoga svjetla, Oitovanje. Ono rodi etiri
velika svjetla: Harmozela, Oroiaela, Davithe, Eleletha, i velikog nepropadljivog
Seta, sina nepropadljivog ovjeka Adamasa.
I tako savreni hebdomad koji postoji u skrivenim otajstvima posta potpun. 52
Kada [primi slavu], on postaje jedanaest ogdoada.
I Otac kimnu na pristanak; cijela pleroma svjetla bje zadovoljna. Drugovi njihovi
prioe radi upotpunjenja ogdoada boanskoga Auto- gena: Milost prvoga svjetla
Harmozela, Opaaj drugoga svjetla Oroiae- la, Razumijevanje treega svjetla
Davithe, Razboritost etvrtoga svjetla Eleletha. To je prvi ogdoad boanskoga
Autogena.
I Otac kimnu na pristanak; cijela pleroma svjetla bje vrlo zadovoljna. I dooe
<sveenici>: prvi, veliki Gamaliel prvog velikog svjetla Harmozela, veliki Gabriel
drugog velikog svjetla Oroiaela, veliki Sam- lo treeg velikog svjetla Davithe,
veliki Abrasax 53 [velikog svjetla] Eleletha. I drugovi ovih dooe voljom velikog
zadovoljstva Oevog: Sjeanje velikog, prvog, Gamaliela; Ljubav velikog, drugog,
Gabrie- la; Mir treeg, velikog Samble; ivot vjeni velikog, etvrtog, Abrasa- xa.
Pet je ogdoada tako upotpunjeno, to ini brojku etrdeset, nepro- tumaivu mo.
Veliki Logos, Autogen, i rije plerome etiriju svjetala stadoe tad pjevati hvale
velikom, nevidljivom djevianskom Duhu kojeg se ne moe zazvati, i kreposniku, i
velikom Doxomedon-eonu, i prijestoljima koja su u njima, i silama koje ih
okruuju, slavama, vlastima, i mo- cima, trostruko mukom djetetu, i
kreposniku Youelu, i Esephechu, 54 uvaru slave, [djetetu] djeteta i kruni
[njegove] slave, cijeloj pleromi i svim slavama koje se ondje nalaze, beskonanim
pleromama neizrecivim eonima, kako bi imenovali Oca etvrtim sa rasom
nepropadljivih, (i) kako bi nazvali sjeme Oevo sjemenom velikoga Seta.
Sve se tad potreslo, i drhtaj je potresao nepropadljive. Trostruko muka djeca
sala su tad odozgo dolje u neroene, i samoroene, i one koji su roeni u onome
to je roeno. Uzvienost je tad nadola, cijela uzvienost velikoga Krista. On je
ustoliio prijestolja u slavi, bezbrojne mirijade, u etiri eona oko njih, bezbrojne
mirijade, sile i slave 55 i neunitivosti. I ona tako nastadoe.
I neunitiva, duhovna crkva porasla je u etiri svjetla velikog, ivog Autogena,
boga istine, tujui, pjevajui (i) slavei, jednoglasno, jedno-duno, ustima koja ne
miruju, Oca, i Majku, i Sina, i cijelu njihovu pleromu, kao to <ve> spomenuh.
Pet znamena koji posjeduju mirijade, i oni koji vladaju eonima, i oni koji nose
slavu voa, dobie ukaz da otkriju onima koji su toga vrijedni. Amen.
Veliki Set, sin nepropadljivog ovjeka Adamasa, stade tad pjevati hvale velikom,
nevidljivom, djevianskom Duhu koji nema ime, niti ga se moe zazvati, i
<kreposniku, i trostruko mukom djetetu i> kreposniku Youelu, i Esephechu,
uvaru slave, i kruni njegove slave, djetetu djeteta, 56 i velikom Doxomedon-
eonu, i pleromi koju ranije spomenuh; i zamoli za svoje sjeme.
I iz tog se mjesta pojavi velika mo velike svjetlosti Plesitheje, majke anela,
majke svjetlosti, velianstvene majke, djevice sa etiri dojke, donosei plod iz
Gomore kao vrela, i Sodome, koja je plod iz vrela Gomore koja je u njoj. Pojavila
se bila iz velikog Seta.
I veliki se Set obradova daru koji mu je neunitivo dijete udijelilo. I uze svoje
sjeme od one koja ima etiri dojke, od djevice, i uze ga sa sobom u etvrti eon
(ili, IV 68, 3: [u] etiri eona), u treem velikom svjetlu Davithe.
Nakon pet tisua godina velika svjetlost Eleleth ree: "Neka netko zavlada
kaosom i Hadom." I pojavi se oblak 57 [ije je ime] hilika Sofija [... Ona] je
nadgledala dijelove [kaosa], lica nalik [... u] svom obliku [...] krvi. I [veliki] aneo
Gamaliel ree [velikome Gabrijelu], sveeniku [velikog svjetla] Oroiaela; [on
ree, "Neka] doe aneo [da] zavlada kaosom [i Hadom]." I oblak, [sloivi se,
doe u dvije monade, od kojih [je svaka imala] svjetlost. [... prijestolje], koje je
ona postavila na oblak [iznad. Tad] Saklas, veliki [aneo, vidje] velikog demona,
[koji je s njime, Nebr]uela. I oni [zajedno] postadoe duh zaea zemlje. [I
rodie] anele da im budu od pomoi. I Saklas [ree] velikome [demonu Neb]-
ruelu, "Neka dvanaest eona nastane u [...] eonu, svjetovi [...." ...] veliki aneo
[Saklas] ree voljom Autogena, 58 "Bit e [...] broja sedam [...]." I ree [velikim
anelima], "Idite, i [neka svaki] od vas vlada nad svojim [svijetom]." I svih
dvanaest [anela] pooe. [Prvi] je aneo At[ot. On je onaj] kojeg [veliki]
narataji ljudi zovu [...]. Drugi je Harmas, [koji] je [oko vatre.] Trei [je Galila.]
etvrti je Yobel. [Peti je] Adonaj, kojeg [zovu] Sabaoth. esti [je Kajin, kojeg]
[veliki narataji] ljudi zovu sunce. [Sedmi je Abel]; osmi je Akiressina; [deveti
Yubel]. Deseti je Har- m[upiael]. Jedanaesti je Arch[ir-Adonin]. Dvanaesti [je
Delias. To su] ti koji vladaju Hadom [i kaosom].
I nakon to je [svijet] utemeljen, Saklas ree svojim [anelima], "Ja, ja sam
[ljubomoran] bog, i nita osim mene nije [nastalo", budui da je] 59 vjerovao u
svoju prirodu.
Glas se tad zau s visina, i ree, "ovjek postoji, i Sin ovjeji." I zbog toga to je
odozgo siao odraz, koji je nalik svom glasu u visini odraza koji je nadgledao, kroz
nadgledanje odraza odozgo, oblikovano je prvo stvorenje.
Zbog ovoga nastade Metanoja. Dovrenje svoje i mo primila je voljom Oca, i
njegovim pristankom, kojime je dao pristanak velikoj, neunitivoj,
nepokolebljivoj rasi velikih, snanih ljudi velikoga Seta, kako bi je zasijao u
eonima koji su stvoreni, kako bi se kroz nju (Meta- noju) nedostatak mogao
ispuniti. Odozgo je ona sila u svijet, koji je odraz noi. I kada je dola, molila je za
(pokajanje), kako sjemena arhonta ovoga eona, i vladara koji su iz njega
proizali, koji su oskvrnuli (sjeme) boga-zaetnika demona, koji e biti uniten,
tako i sjemena 60 Adamova i onog velikog Seta, koji je nalik suncu.
Veliki aneo Hormos doao je potom da pripremi sjeme velikog Seta, kroz
djevice propadljive sjetve ovoga eona, u svetom tijelu, od Lo- gosa zaetom,
putem Duha Svetoga.
I veliki Set doe i donese svoje sjeme. I ono bi zasijano u eonima koji su nastali,
iji je broj istovjetan onome od Sodome. Neki kau daje So- doma panjak
velikoga Seta, to je Gomora. No, drugi (kau) daje veliki Set iupao svoj nasad
iz Gomore, i posadio ga na drugome mjestu, koje je nazvao Sodoma.
Ovo je rasa koja je potekla iz Edokle. Jer, ona je porodila, kroz rije upravljenu
Istini i Pravdi, izvor sjemena vjenoga ivota, koji je s onima koji e ustrajati
zbog znanja svojih emanacija. Ovo je velika, nepropadljiva rasa koja je potekla iz
tri 61 svijeta da bi dola u ovaj svijet.
I nastade potop kao primjer, zbog svretka eona. I on e biti poslan u svijet zbog
te rase. I zemlju e zadesiti veliki poar, a milost e biti s onima koji pripadaju
rasi kroz proroke i uvare koji uvaju ivot rase. I glad i kuga doi e zbog ove
rase, i sve e se to dogoditi zbog velike, neunitive rase. I iskuenja e doi zbog
ove rase, i la lanih proroka.
I veliki Set uvidje tad djelovanje avla, i sva njegova lica, i sve njegove zle
nakane za rasu neunitivih i nepokolebljivih, i proganjanja njegovih sila i anela,
i zabludu njihovu to su sami protiv sebe djelovali.
I veliki Set zapjeva tad hvale velikom, djevianskom Duhu, kojeg se ne moe
zazvati, i kreposniku 62 Barbelonu, i trostruko mukom djetetu Telmael Telmael
Heli Heli Machar Machar Setu, moi koja uistinu i istinski ivi, i kreposniku
Youelu, i Esephechu, uvaru slave, i kruni njegove slave, i velikom Doxomedon-
eonu, i prijestoljima koja su u njemu, i moima koje njih okruuju, i cijeloj pleromi,
kao to ranije ve spomenuh. I on zatrai uvare za svoje sjeme.
Iz velikih eona dooe tad etiri stotine vjenih anela, uz pratnju velikog
Aerosiela, i velikog Selmechela, da uvaju veliku, neunitivu rasu, njezin plod, i
velike ljude velikoga Seta, od vremena i trenutka Istine i Pravde, do kraja eona i
njegovih arhonata, onih koje su veliki suci osudili na smrt.
I veliki je Set tad poslan od etiriju svjetala, voljom Autogena 63 i cijele plerome,
kroz <dar> i veliki uitak velikog nevidljivog Duha, i pet znamena, i cijele
plerome.
Proao je kroz tri parusije koje ranije spomenuh: potop, veliku vatru, i osudu
arhonata, i sila i vladara, kako bi spasio (rasu) koja je zastranila, u pomirenju
svijeta i krtenju putem tijela kojeg Logos zae, a kojeg je veliki Set za se
pripremio, potajno kroz djevicu, kako bi Duh Sveti zaeo svece uz pomo
nevidljivih, tajnih simbola, kroz pomirenje svijeta sa svijetom, odricanje svijeta i
boga trinaest eona, (kroz) sazivanje svetaca, i onih neizrecivih, i neunitivih
njedara, i (kroz) veliku svjetlost Oca koji je prapostojao sa svojom Providnou, i
uspostavio kroz nju sveto krtenje koje nadilazi nebo, kroz neunitivog, 64 od Lo-
gosa zaetog, ak i Isusa ivog, i njega kojim se veliki Set zaodjenuo. I kroz njega,
on je prikovao sile trinaest eona, i ustoliio one koji su roeni i oduzeti.
Oboruao ih je oklopom znanja svoje istine, nepobjedivom moi neunitivosti.
I ukazao im se veliki uvar Yesseus Mazareus Yessedekeus, iva voda, i veliki
voe, Jakov veliki i Theopemptos i Isaouel, i oni koji bdiju nad vrelom istine,
Micheus, Michar i Mnesinous, i onaj koji bdije nad krtenjem ivih, i proienjima,
i Sesengenpharanges, i oni koji bdiju nad dverima vode, Micheus i Michar, i oni
koji bdiju nad gorom Seldao i Elainos, i primatelji velike rase, neunitivi, silni ljudi
velikoga Seta, sveenici etiriju svjetala, veliki Gamaliel, veliki Gabrijel, veliki
Samblo, i veliki 65 Abrasax, i oni koji bdiju nad suncem, njegovim izlaskom, O1-
ses, Hypneus i Heurumaious, i oni koji bdiju nad ulaskom u spokoj ivota
vjenog, vladari Mixanther i Michanor, i oni koji uvaju due izabranih, Akramas
i Strempsouchos, i velika mo Heli Heli Machar Ma- char Set, i veliki, nevidljivi
djevianski Duh, kojeg se ne moe ni nazvati niti zazvati, i tiina, i velika
svjetlost Harmozel, mjesto ivoga Autoge- na, Boga istine, i <onaj> koji je s
njime, nepropadljivi ovjek Adamas, drugi, Oroiael, mjesto velikoga Seta, i Isus,
koji posjeduje ivot i koji je doao i na kri razapeo ono to je zakon, i trei,
Davithe, mjesto sinova velikoga Seta, etvrti, Eleleth, mjesto gdje due sinova
poivaju, peti, Yoel, koji bdije nad imenom onog kojem e biti doputeno da krsti
svetim krtenjem koje nadilazi nebo, onog koji je nepropadljiv.
No, od sad, 66 kroz nepropadljivog ovjeka Poimaela, i one koji su vrijedni
prizivanja, odricanja pet znamena i izvorskog krtenja, oni e upoznati svoje
primatelje budui da su o njima poueni, spoznat e ih (ili: bit e spoznati) od
njih. I ti nipoto nee okusiti smrt.
Ie ieus eo ou eo oua! Uistinu, o Yesseuse Marazeuse Yessedekeu- se, o iva vodo,
o dijete djeteta, o velianstveno ime, uistinu, aion o on (ili: o postojei eonu), iiii
eeee eeee oo oo uuuu oooo aaaa {a}, uistinu, ei aaaa oo oo, o postojei koji
vidi eone! Uistinu, aee eee iiii uuuuuu oooooooo, koji si vjean na vjenost,
uistinu, iea aio, u srcima, koji postoji, u aei eis aei, ei o ei, ei os ei (ili: (Sin)
zauvijek, Ti si to jesi, Ti si koji jesi)!
Ovo veliko tvoje ime je nada mnom, o samoroeni Savreni, koji nisi izvan
mene. Vidim te, o, ti koji si svakome vidljiv. Jer, tko bi te u drugome jeziku mogao
shvatiti? Sad, 67 kad sam te spoznao, izmijeao sam se sa nepromjenjivim.
Oboruao sam se oklopom svjetlosti; svjetlost postadoh. Jer, Majka je bila ondje
zbog velianstvene krasote milosti. Ispruio sam, stoga, ruke svoje koje bijahu
sklopljene. Oblik sam primio u krugu bogatstava svjetlosti koja je u mojim
njedrima, koja daje oblik mnogim zaetima u svjetlosti, i u koju nikad ne dopire
al. Objavit u tvoju slavu u istini, jer, shvatio sam te, sou ies ide aeio aeie ois,
0 eonu, eonu, o Boe tiine! Bezgranino te tujem. Ti si moje mjesto pokoja,
o sine es es o e, onaj bez oblika koji postoji u onima bez oblika, koji postoji,
podiui ovjeka u kojem e me proistiti u svoj ivot, u skladu sa tvojim
neiezivim imenom. Miris ivota je, stoga, u meni. Izmijeao sam ga s vodom
poput arhonata, kako bih ivio s tobom u miru svetaca, tobom koji doista 68
istinski postoji, zanavijek.
Ovo je knjiga koju je napisao veliki Set, i postavio na visoku goru koju sunce jo
nije obasjalo, niti je to mogue. I jo od dana proroka, i apostola, i propovjednika,
ime nije izalo u njihovim srcima, niti je to mogue. I uho njihovo to nije ulo.
Veliki je Set ispisao ovu knjigu slovima u stotinu i trideset godina. Pohranio juje u
gori zvanoj Haraksio, kako bi, na kraju vremena i era, voljom boanskoga
Autogena i cijele plerome, kroz dar nezamislive oinske ljubavi do koje ne vodi
trag, izala i otkrila ovu neunitivu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji s
njima prebivaju u ljubavi, i velik, nevidljiv, vjeni Duh, i njegova jedinog Sina, i
svjetlost vjenu, 69
1 njegovu veliku, neunitivu druicu, i neunitivu Sofiju, i Barbelo, i cijelu
pleromu na vjenost. Amen.
Evanelje po Egipanima. Od Boga napisana, sveta, tajna knjiga. Milost,
razumijevanje, opaaj, mudrost (nek) je s onim tko ju zapisa, Eugnostom
ljubljenim u Duhu - u tijelu moje je ime Gongessos - i mom srodnom svjetlu u
neunitivosti, Isusu Kristu, Sinu Bojem, Spasitelju, Ichthusu, od Boga (je)
napisana sveta knjiga velikog, nevidljivog Duha. Amen.
Sveta Knjiga Velikog Nevidljivog Duha.
Amen.
EUGNOST BLAENI (III,3 i V,1) i
SOFIJA ISUSA KRISTA (III,4 i BG 8502,3)
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Eugnost poinje kao formalno pismo uitelja svojim uenicima, no postupno
poprima svojstva govora otkrivenja. U djelu se ne primjeuje kranski utjecaj.
Uz nekoliko manjih i jedno vee isputanje teksta, kransko-gnostiki urednik
iskoristio je djelo u sastavljanju Sofije Isusa Krista. Po obliku, Sofija Isusa Krista je
govor ot-krivenja kojeg iznosi uskrsli Krist, odgovarajui na pitanja uenika.
Objavljivanjem obje rasprave jedne uz drugu dobivamo uvid u proces
prilagoavanja i transformacije nekranskog traktata u kransko-gnostiki. Na
temelju usporedbe ova dva traktata, znanstvenici pretpostavljaju da je isti
proces moda odgovoran i za nastanak dru-gih kransko-gnostikih tekstova,
primjerice, Evanelja po Egipanima i Ivanovog apokrifa.
Eugnost je, ini se, bio namijenjen irem itateljskom krugu zainteresiranom za
odreena religijsko-filozofska pitanja. Sofija Isusa Krista bila je namijenjena
itateljima kojima je kranstvo bilo dodatni element u njihovom religijskom
okruenju. Mogue je da su itatelji bili nekranski gnostici koji su ve
poznavali traktat Eugnost. Povezivanjem Krista u Sofiji Isusa Krista sa
proroanstvom na kraju Eugnosta (90,6-11), urednikova je namjera moda bila
uvjeriti ih da je Krist posljednja inkarnacija gnostikog spasitelja. Mogue je,
meutim, i to da su itatelji bili krani koji nisu bili gnostici, i da je urednik
pokuao uvjeriti ih da je vjera koju je Krist otkrio u stvari gnostiko kranstvo. A
mogue je daje imao na umu obje grupe.
Glavna je namjera Eugnosta bila ustvrditi i opisati postojanje nevidljivog, nadne-
beskog predjela onkraj vidljivog svijeta - predjela o kojemu nema spomena u
razmatranjima filozofa (iji pogledi, onako kako su opisani, nalikuju onima
stoika, epikurejaca i babilonskih astrologa). Tim predjelima vlada hijerarhija od
pet glavnih boanskih bia: Neroeni Otac; njegov odraz, nazvan Samo-Otac;
hipostazirana mo Samo- -Oca, Besmrtni ovjek, koji je androgin; androgini sin
Besmrtnog ovjeka, Sin ovjeji; i androgini sin Sina ovjejeg, Spasitelj. Imena
enskih aspekata posljednje trojice sva ukljuuju pojam Sofije. Svako od tih
boanskih bia posjeduje vlastitu sferu ili eon, te brojne sluge i potinjene.
Posebna skupina, nazvana "narataj nad kojime ne postoji kraljevstvo od
kraljevstava koja postoje", potjee od Neroenog Oca, i svoj istinski dom nalazi uz
njega (75,12-19). Druga skupina od est boanskih bia izvire iz prvih pet, i njima
su nalik. Neizreciva radost i neizrazivo slavlje obiljeja su postojanja u tom
nadnebeskome predjelu; iz njeg potjee sav ustroj i sve vrste koje se koriste za
daljnje stvaranje. Nakon saetka (85,9-21), traktat zavrava dodatkom o
kraljevstvu Besmrtnoga ovjeka, koje je na eon. Eugnost pokazuje utjecaj tog
transcendentnoga kraljevstva na ovaj svijet. Uz jednu iznimku (85,8), koju je
vjerojatno nadopisao urednik, taj utjecaj je bezopasan. Eugnost se, dakle, ne
moe smatrati gnostikim djelom u klasinom smislu.
U Sofiji Isusa Krista dodane su sljedee bitne toke: Spasitelj (Krist) doao je iz
nadnebeskoga predjela (III 93,8-10; 94,10-14; 107,11-14; 118,15-16). Sofija je
zasluna za pad kapljica svjetlosti iz boanskoga kraljevstva u vidljivi svijet (III
107,16-17; III 114,13/BG 119,9). Uz to, postoji i bog koji sa svojim podreenim
silama izravno vlada ovim svijetom na tetu onih koji potjeu iz boanskoga
kraljevstva (III 107,3-11; BG 119,2-121,13). Spolni je odnos, daje se do znanja,
sredstvo kojim te sile trajno porobljavaju (III 108,10-14). No, Spasitelj (Krist) kida
uze sila, i pouava druge da uine isto (III 107,15-108,4; BG 121,13-122,3; III
118,3-25). Dvije vrste ljudi bit e spaene: oni koji poznaju Oca u istome
znanju (to jest, kao to je opisano u Sofiji Isusa Krista), koji e otii k njemu; te
oni koji nedostatno poznaju Oca (III 117,8-118,2), koji e otii na Osmo. Valja, uz
to, primijetiti da uenici spomenuti u Sofiji Isusa Krista, Filip, Matej, Toma,
Bartolomej i Marija, odraavaju gnostiku tradiciju po kojoj su upravo ti uenici
izraziti gnostici, i koji se redovito i na razliite naine stavljaju u opreku sa
uenicima koji su "ortodoksni" ili "ortodoksni koji su po-stali gnostici" (poglavito
Petar i Ivan).
Prisutnost tri boanska ovjeka u nebeskoj hijerarhiji temelji se na Postanku 1-3
(Besmrtni ovjek = Bog; Sin ovjeji = Adam [81,12]; Sin Sina ovjejeg,
Spasitelj = Set). Zbog prisutnosti Seta (iako se u traktatu ne imenuje), Eugnost
je, u odreenom smislu, i setijansko djelo. No, budui da ono nije klasino
gnostiko, i da mu nedostaje elemenata razvijene setijanske misli, djelo se moe
smatrati tek proto-setijanskim. Egipatska religijska misao takoer je utjecala na
njegov prikaz nadnebeskog kraljevstva. Mjesto nastanka Eugnosta je, po svoj
prilici, Egipat. injenica da se stoici, epikurejci i astrolozi nazivaju "svi filozofi"
upuuje na vrlo rani datum nastanka, ne kasniji od prvog stoljea n.e. Mogue
je da su Eugnost i Sofija Isusa Krista utjecali na setijance-ofite, koje opisuje
Irenej, a neki pretpostavljaju da su utjecali
i na valentinizam. Uzevi u obzir datum nastanka Eugnosta, ne bi bilo
iznenaujue da je Sofija Isusa Krista sastavljena ubrzo nakon dolaska kranstva
u Egipat, u drugoj polovici prvog stoljea n.e. Tu pretpostavku dodatno
uvruje prilino nepole- mian ton traktata.
Dvije verzije Eugnosta u vanijim se dijelovima znatno razlikuju, svjedoei time o
dugom razdoblju upotrebe. Dvije verzije Sofije Isusa Krista prilino su sline.
Prijevod koji slijedi temelji se na verziji iz Kodeksa III; alternativne su verzije
koritene na mjestima gdje nedostaju stranice, ili gdje je tekst valjalo
rekonstruirati.
III 70, 1-90, 12;
Uz dodatak V 7, 23-9, 9
Eugnost, Blaeni, onima koji su njegovi.
III 90, 1-119, 18 Uz dodatak BG 107, 1-111,1 i 118, 13-112,9
Sofija Isusa Krista.
Nakon to je ustao iz mrtvih, njegovih dvanaest uenika i sedam ena nastavie
biti njegovim sljed-benicima i pooe u Galileju, do gore 91 koja se zove
"Proricanje i Radost". I kada su se okupili, zbu-njeni skrivenom stvarnou uni-
verzuma, planom, svetom providnou, moima vladara i svime to Spasitelj s
njima ini u tajnosti svetoga plana, Spasitelj im se uka-za, ali ne u svom ranijem
obliku, ve u nevidljivome duhu. Oblije njegovo nalikuje velikome svjet-losnom
anelu, no, lik njegov ne smijem opisati. Niti jedno smrtno tijelo ne moe ga
podnijeti, ve samo isto (i) savreno tijelo, poput onoga o kojemu nas je
pouavao na gori zvanoj "Maslinska", u Galileji. I on ree: "Mir s vama! Mir svoj
pruam vam!" I svi oni osjetie divljenje i strah.
Spasitelj 92 se nasmija i ree im: "O emu razmiljate? (Zbog ega) ste zbunjeni?
Za ime tragate?" Filip ree: "Za skrivenom stvarnou svemira i planom."
Radujte se u tome, to znate (V [1], 3-4: Pozdrav! elim [da znate]) da su svi
ljudi roeni na ovome svijetu, od njegova utemeljenja do danas, prah. Dok su
se pitali o Bogu, tko on jest i kakav on jest, nisu ga nali. Najmudriji meu njima
nagaali su o istini iz poretka svijeta, ali nagaanja nisu dosegla istinu. Jer, o
poretku su filozofi izrekli tri (razliita) miljenja, (i) oni se stoga ne slau. Jer,
neki od njih o svijetu kau da sobom sam upravlja. Drugi, (da njime upravlja)
providnost. Trei, da je to sudbina. No, nita od ovoga nije istina. Ponovno
kaem, od tri glasa koja upravo spomenuh, nijedan 71 ne govori istinu.
Jer, sve to je od sebe sama, prazan je ivot; on je samostvoren. Providnost je
nerazumna, (a) sud-bina - nerazborita.
Tko god je, stoga, sposoban osloboditi se ova tri glasa koja spo-menuh, i tko se
zbog jednog drugog glasa ispovijedi Bogu istine, i sloi o svemu to se njega
tie, on je besmrtnik koji hoda meu smrtnicima.
Spasitelj im ree: "elim da znate da svi ljudi roeni na ovome svijetu, od njegova
utemeljenja do danas, budui da su prah, dok su se pitali o Bogu, tko on jest i
kakav on jest, njega nisu pronali. Najmudriji meu njima nagaali su o istini iz
poretka svijeta i (njegova) kretanja. No, njihova nagaanja nisu dosegla istinu.
Jer, svi filozofi kau da su tri naina njegova upravljanja, (i) oni se stoga ne
slau. Jer, neki od njih o svijetu kau da sobom sam upravlja. 93 Drugi, (da
njime upravlja) providnost. Trei, da je to sudbina. No, nije nita od ovoga.
Ponovno kaem, od tri glasa koja upravo spomenuh, nijedan nije blizu istini, jer
(oni su) od ovjeka. Ali ja koji sam doao iz Beskrajne Svjet-losti, ja sam ovdje -
jer ja je po-znajem (Svjetlost) - kako bih vam govorio o tonoj prirodi istine. Jer,
togod je od sebe sama, oneien je ivot; samostvoren. Providnost nema
mudrosti u sebi. A sudbina je nerazborita.
No, vama je dano da znate; i tkogod je vrijedan znanja, primit e (ga), tkogod nije
zaet sjetvom ili neistim trljanjem, ve od Prvoga Koji je Poslan, jer on je
besmrtnik meu smrtnicima."
Matej mu [9]4 ree: "Gospodine, nitko ne moe pronai isti-
On Koji Jest je neizreciv. Ne poznavae ga nijedno naelo, niti vlast, niti jaram,
niti ijedno bie od osnutka svijeta, ve je jedino sam sebe on poznavao.
On je besmrtan i vjean, budui da nije roen; jer, svatko onaj tko je roen,
nestat e. On je neroeni, i nema poetka; jer, svatko onaj tko ima poetak,
ima i kraj. Nitko nad njime 72 ne vlada. On nema imena; jer, tko ima ime, taj je
neije stvorenje. Njega se ne moe imenovati. On nema ljudski oblik; jer, tko ima
ljudski oblik, taj je neije stvorenje. On ima svoj lik - ne nalik onome koji
primismo i vidjesmo, ve lik neobian koji sve nadilazi i bolji je od sveukupnosti.
On gleda sa svih strana i sebe vidi iz sebe. On je beskonaan; on je ne-
shvatljiv. On je svagda nepropadljiv, (i) (niemu) on ne nalikuje. On je
nepromjenjivo dobro. On je bezgrean. On je vjean. On je blaen. On je
nespoznatljiv, pa (ipak), samoga sebe on znade. On je nemjerljiv. Do njega ne
vodi nikakav trag. On je savren, i nema nedostataka. 73 On je vjeno nu osim
kroz tebe. Poui nas, stoga, istini." Spasitelj ree: "Onaj Koji Jest jest neizreciv.
Ne poznavae ga nijedno naelo, niti vlast, niti jaram, niti ijedno bie od
osnutka svijeta do danas, ve jedino on sam, i onaj kome se on poeli objaviti
kroz njega koji je Prvo Svjetlo. Od sad nadalje, ja sam Veliki Spasitelj. Jer, on je
besmrtan i vjean. On je besmrtan, nemajui roenja; jer, svatko onaj tko je
roen, nestati e. On je neroeni, nemajui poetka; jer, svatko onaj tko ima
poetak, ima i kraj. Budui da nitko nad njime ne vlada, on nema imena; jer,
tkogod ima ime, neije je stvorenje. (BG 84, 13-17 dodaje: Njega se ne moe
imenovati. On nema ljudski oblik; jer, tkogod ima ljudski oblik, neije je
stvorenje.) I on ima svoj vlastiti 9[5] lik - ne nalik onome koji primiste i
vidjeste, ve neobian lik koji sve nadilazi i bolji je od univerzuma. On gleda sa
svih strana i vidi sebe iz sebe. Budui da je beskonaan, on je zauvijek
neshvatljiv. On je neieziv, i (niemu) nije nalik. On je nepromjenjivo dobro. On
je vjean. On je blaen. I dok je za druge nespoznatljiv, sebe on uvijek znade.
On je nemjerljiv. Do njega ne vodi trag. On je savren, nemajui nedosta- blaen.
On se zove "Otac Sveko- likosti".
Prije nego je ita vidljivo meu onima koji su vidljivi, velianstvenost i vlasti
koje su u njemu, on obgrljuje sveukupnost sveukup-nosti, dok njega nita ne
obgrljuje. Jer, on je sav um, misao, raz-miljanje, razmatranje, razboritost i
mo. Sve su to jednake moi. Sve su one izvori sveukupnosti. I cijela njihova
rasa, <od prvoga> do posljednjeg, predspoznaja je Neroenog, taka. On je
vjeno blaen. On se zove "Otac Univerzuma".
Filip ree: "Gospodine, kako se, onda, on ukazao savrenima?" Spasitelj mu ree:
"Prije nego to je ita vidljivo od onih koji su vidljivi, velianstvenost i vlasti su
9[6] u njemu, jer on obgrljuje cjelokupnu sveukupnost, dok njega nita ne
obgrljuje. Jer, on je sav um. I on je misao, i razmatranje, razmiljanje, i razumnost
i mo. Sve su to jednake moi. One su izvori sveukupnosti. I cijela njihova rasa
<od prvoga> do posljednjeg bijae u njegovoj predspoznaja (onoj od)
beskrajnog Neroenog Oca."
Toma mu ree: "Gospodine, Spasitelju, zato su one nastale, i zato su
objavljene?" Savreni Spasitelj ree: "Doao sam iz Beskonanoga da bih vam o
svemu govorio. Duh Koji Jest bijae zaetnik, i imao je mo zaetnika [97] i
prirodu oblikovate- lja, kako bi veliko blago, u njemu skriveno, bilo otkriveno. Iz
milosti i ljubavi svoje, on sam poelio je roditi plod, da ne <uiva> sam u svojoj
dobroti , ve (da) i drugi duhovi Nepokolebljivog Narataja mogu roditi tijelo i
plod, slavu i potovanje u nepropadljivosti i njegovoj vjenoj milosti, kako bi blago
njegovo mogao otkriti Sa- jer oni jo nisu doli do vidljivosti.
Meu nepropadljivim eonima postojala je razlika. Razmotrimo (je), dakle, na
sljedei nain.
Sve to je poteklo iz propadljivoga, propast e, jer poteklo je iz propadljivoga.
to je poteklo 74 iz nepropadljivosti, nee propasti, ve e postati
nepropadljivo, budui da je poteklo iz nepropadljivosti. Mnogi su ljudi zastranili
jer nisu znali za tu razliku; oni su, drugim rijeima, umrli.
No, dovoljno je reeno, budui da je nemogue ikome osporiti prirodu rijei
koje sam sad izrekao o blagoslovljenom, neunitivom, istinskome Bogu. Tko
eli vjerovati rijeima koje su (ovdje) iznijete, neka poe od skrivenoga do kraja
onoga to je vidljivo,
i njegova e ga Misao pouiti kako je vjera u ono to nije vidljivo
pronaena u onome to je vidljivo. Ovo je naelo znanja.
mo-roeni Bog, otac svih nepropadljivosti i onih koji su kasnije nastali. No, jo
nisu doli do vid-ljivosti.
Meu nepropadljivima postoji velika razlika." On uskliknu i ree: "Tko ima ui da
uje o bes-konanostima, nek pouje", i "Obraam se onima koji su budni." I
nastavi, [98] pa ree: "Sve to je poteklo iz propadljivoga, propast e, jer poteklo
je iz propadljivoga. No, to je poteklo iz nepropadljivoga, nee propasti, ve e
postati nepropadljivo (BG 89, 16-17 dodaje: jer je iz nepropadljivog). Mnogi su
ljudi zastranili jer za tu razliku nisu znali, i umrli su."
Marija mu ree: "Gospodine, kako da to spoznamo?" Savreni Spasitelj ree:
"Poite od skrivenoga do kraja onoga to je vidljivo, i sama e vas emanacija Misli
pouiti kako je vjera u stvari koje nisu vidljive pronaena u onome to je
vidljivo, onima koji pripadaju Neroenom Ocu. Tko ima ui da uje, nek pouje.
Gospodar Svemira ne zove se zapravo "Otac", ve "Praotac". Jer, Otac je poetak
(ili naelo) 7[5] onoga to je vidljivo. No, on (Gospodar), Praotac je koji nema
poetka. On vidi sebe unutar sebe, poput zrcala, pojavljujui se u svom odrazu
kao Samo-Otac, to jest, Samoroeni, te kao Suoi- telj, budui da je suoen sa
Neroenim Prvopostojeim. Doista, on je iste dobi kao i onaj koji bijae prije
njega, no nije mu jednak u moi.
Otkrio je kasnije mnoge suo-ene, samoroene, jednake u dobi (i) moi, u slavi i
bez broja, koji se zovu "Narataj Nad Kojim Ne Postoji Kraljevstvo Izuzev
Kraljevstva koje Postoji."
A cijelo mnotvo mjesta nad kojima ne postoji kraljevstvo naziva se "Sinovi
Neroenog Oca".
Nespoznatljivi 7 [6] je svagda [pun] neunitivosti [i] neizrecive radosti. Svi su oni
s njime u pokoju, svagda se radujui u neizrecivoj radosti, i nepromjenjivoj
slavi, i neizmjernom slavlju za koje se nikad ranije nije znalo niti ulo, niti u
jednome od eona ili njihovih svjetova. No, dovoljno je reeno, jer nastavili bismo
u bes-
Gospodar Svemira ne zove se 'Otac', ve 'Praotac'. <Jer, Otac je> poetak (ili
naelo) onih koji e se pojaviti, no on (Gospodar) 99 Praotac je koji nema poetka.
Vidjevi sebe u sebi kao u zrcalu, on se pojavio sebi nalikujui, a njegov se odraz
pojavio kao Boanski Samo-Otac, i <kao> Suo- itelj 'nad onima suoenima', Pr-
vopostojei Neroeni Otac. Doista, on je iste dobi kao i Svjetlost koja bje prije
njega, no nije joj jednak u moi.
"I nakon toga bi otkriveno cijelo mnotvo suoenih, samoroenih, jednake dobi
i moi, bezbrojnih (i) u slavi bivajuih, koji se zovu 'Narataj nad Kojime Ne
Postoji Kraljevstvo' 'iz onoga u kojemu ste vi sami od ovih ljudi nastali.' I cijelo
to mnotvo nad kojime ne postoji kraljevstvo naziva se 100 'Sinovi Neroenoga
Oca, Boga, [Spasitelja], Sina Bojeg', iji je lik sa vama. On je Nespoznatljivi, koji
je pun vjeno nepropadljive slave [i] neizrecive radosti. Svi su oni s njime u
pokoju, svagda se radujui u neizrecivoj radosti, i nepromjenjivoj slavi,
i neizmjernome slavlju; za ovo se nikad prije nije ulo ili znalo meu svim
eonima i njihovim svjetovima, sve do sada."
Prvi koji se pojavio u univerzumu beskonaan je, Samonastali, Sa- mostvoreni
Otac, i on je pun blis-tave, neizrecive svjetlosti. U sa-mome poetku odluio je da
oblije njegovo postane silna mo. I smjesta se naelo (ili poetak) te Svjetlosti
pojavilo kao Besmrtni Androgini ovjek.
Matej mu ree: "Gospodine, Spasitelju, kako je otkriven ov-jek?" Savreni
Spasitelj ree: "elim da znate da onaj koji se u univerzumu pojavio u beskona-
nosti Samo-nastali, 101 Samo- stvoreni Otac, pun blistave svjet-losti i neizreciv, u
samome poetku, kada je odluio da oblije njegovo postane silna mo,
naelo (ili poetak) te Svjetlosti smjesta se pojavilo kao Besmrtni An- drogini
ovjek, kako bi kroz tog besmrtnog ovjeka oni mogli dosei svoje spasenje, i
probuditi se iz zaborava uz pomo tumaa koji je poslan, koji je s vama do
kraja bijede razbojnika.
nost on stvorio veliki eon. Podario mu je veliku mo, i on je vladao nad svim
stvorenjima. Stvorio je bogove, arhanele i anele, bezbrojne mirijade da mu
slue.
S tim je ovjekom, dakle, na-stalo boanstvo [78] [i kraljevstvo]. Iz tog je
razloga on nazvan "Bog nad bogovima", "Kralj nad kraljevima".
Prvi je ovjek "Vjera" za one koji e kasnije doi. On posjeduje jedinstveni um (i)
misao - upravo kao to je i on (misao) - (i) pro-miljanje i razmatranje,
razboritost i mo. Sva svojstva koja postoje savrena su i besmrtna. U pogledu
nepropadljivosti, ona su ak jednaka. (No), u pogledu moi postoji razlika, kao
to se razlikuje i otac od sina, sin od misli, a misao od svega ostalog.
Kao to ve rekoh, od svega to je stvoreno, monada je prva, slijedi joj dijada, a
potom trijada,
i tako sve do dekada. Dekade vla-daju nad stotinama; stotine vladaju
tisuama; tisue vladaju deset- tisuama. Takav je ustroj <meu> besmrtnicima.
Prvi ovjek je ova-kav: Njegova monada uzvienost stvorio veliki eon, ije je ime
Ogdoad.
"Podarena mu je velika mo, i on je vladao nad stvorenjima bijede. Stvorio je
bogove, i anele, arhanele, bezbrojne mirijade da mu slue, iz tog
Svjetla i trostruko-mukog Duha, koji je od Sofije, druice njegove. Jer, od ovoga
Boga potjee boanstvo
i kraljevstvo, i on se stoga zove 'Bog nad bogovima', 'Kralj nad kraljevima'.
"Prvi ovjek posjeduje jedin-stveni um, u sebi, i misao - upravo kao to je i on
sam (misao) - (i) razmatranje, promiljanje, raz-boritost, 103 mo. Sva svojstva
koja postoje savrena su i besmrtna. U pogledu nepropadljivosti, ona su,
tovie, jednaka. (No), u pogledu moi, meu njima postoji razlika, poput razlike
izmeu oca
i sina, <sina> i misli, misli i svega ostalog.
"Kao to ve rekoh, od svega to je stvoreno, monada je prva.
(Stranice 79 i 80 nedostaju. Za-mijenjene su ovdje odgovarajuim stranicama iz
Eugnosta - Kodeks V, poetak kojeg se donekle razlikuje od posljednje reenice
prethodnog dijela III 78.)
V[7] Ovakav je ustroj [koji] postoji meu besmrtnicima: monada i misao ono je
to pripada [Besmrtnome] ovjeku. Miljenja [su] za dekade, [uenja] za
stotine, savjetovanja [za tisue], a moi za deset-tisue. Oni [koji] dolaze [iz... ]
postoje sa svojim [... ] [u] svakome eonu [... ] [... ] [8] [... U poetku, misao] i
miljenja [pojavili su se iz] uma, uenja [potom] nastadoe [iz] miljenja,
savjetovanja [iz uenja], (a) sile [iz savjetovanja]. I nakon svih [svojstava], sve
to [bijae otkriveno] pojavilo se iz [njegovih moi]. [Iz] onoga to je stvoreno,
pojavilo se ono to je [oblikovano]. to je uoblieno, pojavilo se iz onoga to je
[oblikovano]. to je imenovano pojavilo se iz onoga to je uoblieno, dok se
razliitost iz roenih stvari pojavila iz onoga to je [imenovano], od poetka do
kraja, iz moi svih eona. No, Besmrtni ovjek pun je svekolike vjene slave i
neizrecive radosti. Cijelo njegovo kraljevstvo raduje se u vjenome ushie-
I nakon svega, sve to je otkriveno pojavilo se iz njegove moi. A iz onoga
to je stvoreno, pojavilo se sve to je oblikovano; iz onoga to je oblikovano,
pojavilo se ono to je uoblieno; iz onoga to je uoblieno pojavilo se ono
imenovano. Iz toga nasta razlika izmeu neroenih, od poetka do kraja."
Nakon toga, [drugo je naelo] na-stalo iz Besmrtnoga [ovjeka], koji se [zove]
"Samousavreni [Zaetnik]". [Kada je privolio] svoju [druicu], [Uzvienu Sofiju,
on] je otkrio [prvoroenog androgina], [9] [koji se zove] "Pr- voroeni [Sin
Boji]". enska je njegova strana [Prvo]roena Sofija, [Majka Svekolikosti]", koju
neki [zovu] "Ljubav". On, Prvo- roeni, budui da posjeduje mo svog [oca], III[81]
stvorio je anele, [bez]brojne mirijade, da mu slue. Cijelo mnotvo tih anela
zove se "Zbor Svetih, Svjetlosti Bez Sjenke". Kada se oni meusobno ljube,
poljupci njihovi postaju aneli, njima nalik.
Bartolomej mu tad ree: "Kako (to da je) u 104 Evanelju <on> nazvan 'ovjek'
i 'Sin ovjeji'? iji je od njih, u tom sluaju, ovaj Sin?" Sveti mu ree:
"elim da znate da se Prvi ovjek zove 'Zaetnik, Samousavr- eni Um'.
Promiljao je sa Velikom Sofijom, svojom druicom, i otkrio svog prvoroenog,
andro- ginog sina. Njegovo muko ime je 'Prvozaetnik Sin Boji'; njegovo
ensko ime je 'Prvozaet- nica Sofija, Majka Svekolikosti', koju neki zovu
'Ljubav'. Pr- voroeni se zove 'Krist'. Budui da posjeduje mo svog oca, on je
stvorio bezbrojno mnotvo anela 105 da mu slue, iz Duha i Svjetlosti."
Otac Prvozaetnik zove se "Adam Svjetlosti".
A kraljevstvo Sina ovjejeg puno je neizrecive radosti i nepromjenjiva slavlja,
a (oni) se svagda raduju u neizrecivom veselju nad svojom nepropadljivom
slavom, za koju se nikad nije ulo, niti je ikad otkrivena eonima koji su kasnije
nastali, kao niti njihovim svjetovima.
Sin ovjeji tada se zdrui sa Sofijom, svojom druicom, i otkri veliko androgino
svjetlo [82]. [Njegovo] muko ime [znai] "Spasitelj, Zaetnik Sviju". Njegovo
ensko ime znai "Sofija, Svezaetnica". Neki je zovu "Pistis".
Spasitelj se tad zdrui sa svojom druicom, Pistis Sofijom, i stvori est
androginih duhovnih bia koja su od vrste onih koja su uje. Otac Prvozaetnik
zove se 'Adam, Oko Svjetlosti', jer doao je iz blistave Svjetlosti, [i] njegovi sveti
aneli, koji su neizrecivi (i) bez sjene, svagda se s veseljem raduju u svojemu
promiljanju, kojeg primie od svog Oca. Cijelo kraljevstvo Sina ovjejeg, koji
se zove 'Sin Boji' puno je neizrecive i nezasjenjive radosti, i nepromjenjiva
slavlja. I (oni) se raduju njegovoj nepropadljivoj 106 slavi, za koju se nikad do
sada nije ulo, i koja nikad nije bila otkrivena ni u jednome od eona koji su
kasnije nastali, kao niti u njihovim svjetovima. Ja sam doao od Samoroenog i
Prve Beskrajne Svjetlosti kako bih vama sve razotkrio."
Njegovi uenici rekoe: "Jasno nam reci, kako su se oni spustili iz nevidljivosti,
iz besmrtnoga (kraljevstva) u svijet koji umire?" Savreni Spasitelj ree: "Sin ov-
jeji zdruio se sa Sofijom, svojom druicom, i otkrio veliku an- droginu svjetlost.
Njegovo muko ime znai 'Spasitelj, Zaetnik Svih Stvari'. Njegovo ensko ime
znai 'Svezaetnica Sofija'. Neki je zovu 'Pistis'.
im prethodila. Njihova su muka imena: prvo, "Neroeni"; drugo, "Samoroeni";
tree, "Zaetnik"; etvrto, "Prvozaetnik"; peto, "Svezaetnik"; esto, "Nadzaet-
nik". Isto tako, imena enskih su sljedea: prvo, "Svemudra Sofija"; drugo,
"Svemajka Sofija"; tree, "Svezaetnica Sofija"; etvrto, "Prvozaetnica Sofija";
peto, "Sofija Ljubav"; [83] [esto], "Pistis Sofija".
[Iz] dogovora ovih koje upravo spomenuh, nastale su misli u eonima koji
postoje. Iz misli, pro-miljanja; iz promiljanja, razmat-ranja; iz razmatranja,
razboritosti; iz razboritosti, volje; iz njih, rijei.
Ovih se dvanaest moi, koje upravo spomenuh, meusobno zdruilo. I bi
otkriveno <est> mukih, (i) <est> enskih, to ini sedamdeset i dvije sile.
Svaka od njih stvorila je pet duhovnih (sila), i (zajedno) one ine tri stotine i
ezdeset sila. Zajednica njih sviju jest volja.
Na je eon, stoga, postao jedna vrsta Besmrtnoga ovjeka. Vrijeme je postalo
vrsta Prvoza- etnika, [84] njegovog sina. [Godina] je postala vrsta [Spasitelja],
dvanaest mjeseci postalo je vrsta dvanaest sila, a tri stotine i ezdeset dana u
godini postadoe vrsta
tri stotine i ezdeset sila koje su nastale iz Spasitelja. Njihovi sati i trenuci
postadoe vrsta anela koji su iz njih doli (tri stotine i ezdeset sila), (i) koji
su bezbrojni.
Sve one koji dou na ovaj svijet, poput 107 kapi iz Svjetlosti, on alje na svijet
Svemogueg, kako bi ih mogao uvati. I uze njegova zaborava vezale su ga
voljom Sofije, kako bi se kroz to cijelome svijetu u bijedi moglo <otkriti> o
njegovoj (od Svemogueg) oholosti, i sljepoi, i neznanju kojim je imenovan.
No ja sam doao s mjesta odozgo voljom velike Svjetlosti, (ja) koji utekoh tim
uzama; prekinuo sam razbojnika djela; probudio sam tu kap koja je poslana iz
Sofije, kako bi kroza me donijela mnogo ploda i bila usavrena, i kako ne bi vie
bila nedostatna, ve <spojena> kroza me, Velikog Spasitelja, kako bi se volja
njegova otkrila, i kako bi i Sofija bila opravdana u pogledu tog nedostatka, da
njezini 108 sinovi vie nemaju nedostatak, ve da dosegnu ast i slavu, i uzdignu
se do svog Oca, i da spoznaju rijei muke Svjetlosti. A vi ste poslani od Sina,
koji je poslan kako biste mogli primiti Svjetlost, kako biste se izvukli iz
zaborava vladara, i kako se ono ne bi opet pojavilo zbog vas,
I kada nastadoe-svi ovi koje spo-menuh, Svezaetnik, njihov otac, smjesta stvori
dvanaest eona za dvanaest anela, da im slue.
I u svakome eonu bijae est (ne-besa), to ini sedamdeset i dva neba od
sedamdeset i dvije sile to ih on stvori. I u svakome od nebesa bijae pet
svodova, to ini (ukupno) tri stotine i ezdeset
[85] svodova, od tri stotine i ez-deset sila koje su se iz njih pojavile.
naime, neisto trljanje koje dolazi iz strahotne vatre njihove tjelesnosti.
Izgazite njihovu zlu namjeru."
Toma [mu] tad ree: "Gospodine, Spasitelju, koliko ima eona koji nadilaze
nebesa?" Savreni Spasitelj ree: "Pohvaljujem vas to pitate za velike eone, jer
korijeni su vai u beskonanostima. Kada su otkriveni oni o kojima sam ranije
govorio, on [se pobrinuo]
(Stranice 109 i 110 nedostaju. Za-mijenjene su ovdje odgovarajuim stranicama
iz Berlinskog Gnos- tikog Kodeksa [br. 8502], poetak kojeg se u odreenoj
mjeri razlikuje od posljednje reenice prethodnog dijela III 108.)
BG 107 Kada su otkriveni oni o kojima sam ranije govorio, Sa- moroeni je Otac
ubrzo stvorio dvanaest eona za dvanaest anela da im slue.
Kada su svodovi dovreni, oni su nazvani "Tri Stotine i ezdeset Nebesa", prema
imenu onih nebesa koja su im prethodila. I sva su nebesa savrena i dobra. I
tako nastade nedostatak u enskosti.
Prvi eon pripada Besmrtnome ovjeku. Drugi eon pripada Sinu ovjejem, koji se
zove "Prvoza- etnik", (V 13, 12-13 ovdje dodaje: Trei je od sina Sina
ovjejeg), kojeg zovu Spasitelj.
Njih obgrljava eon nad kojime nema kraljevstva, (eon) Vjenoga, Beskrajnoga
Boga, eon eona besmrtnika koji su u njemu, (eon) iznad Osmoga koji se pojavio u
kaosu.
Besmrtni je ovjek otkrio eone i moi i kraljevstva, i dao mo
[86] svima koji su [iz] njega [na-stali], da stvaraju [to poele], sve do dana koji
su iznad kaosa. Jer, ovi su se meusobno dogovorili, i otkrili svakojake kra-
sote, ak i iz duha, i bezbrojno mnotvo velianstvenih, slavnih svjetlosti. Ovi su u
poetku primili imena, to jest, prvi, srednji, savreni; to e rei, prvi eon,
drugi, i trei. Prvi je nazvan "Je-
I svi su oni savreni i dobri. I tako nastade nedostatak u enskosti."
A <on> mu ree: "Koliko je eona besmrtnika, poev od bes-konanosti?" Savreni
Spasitelj ree: "Tko ima ui da uje, nek 108 pouje. Prvi eon pripada Sinu
ovjejem koji se zove 'Prvo- zaetnik', kojega jo zovu Spasitelj, i koji se
ukazao. Drugi eon pripada ovjeku, koji se zove 'Adam, Oko Svjetlosti.'
Njih obgrljava eon nad kojime nema kraljevstva, (eon) Vjenoga, Beskrajnoga
Boga, Samo- roenog eona eona koji su u njemu, (eon) besmrtnika kojeg
ranije spomenuh, 109 (eon) iznad Sedmoga koji se pojavio iz Sofije, koja je
prvi eon.
"Besmrtni je ovjek otkrio eone i moi i kraljevstva, i dao mo svima koji su iz
njega nastali, da stvaraju to poele, sve do zadnjega iznad kaosa. Jer, ovi su se
meusobno dogovorili i otkrili svakojake krasote, ak i iz duha, bezbrojno
mnotvo velianstvenih, slavnih svjetlosti. Ovi 110 su u poetku nazvani, to
jest, prvi eon, <drugi>, i <trei>. Prvi <se> zove 'Jedinstvo i Pokoj'. Svak ima
svoje (vlastito) ime; <trei> dinstvo i Pokoj". Budui da svaki ima svoje
(vlastito) ime, <trei> je eon oznaen kao "Zbor" zbog mnotva koje se pojavilo
u mnogobrojnome. Kada se mnotvo, dakle, okupi i sjedini, oni se zovu "Zbor",
po Zboru koji nadilazi nebo. Iz tog je razloga Zbor [87] [Osmoga] stvoren kao
[androgin], i nazvan jednim dijelom mukim, a drugim dijelom enskim
imenom. Muki je nazvan "Zbor", enski "ivot", kako bi se pokazalo da je iz
enskoga doao ivot u sve eone. I svako ime je primljeno, od poetka.
Iz njegova slaganja sa vlastitom misli, pojavile su se moi koje su nazvane
"bogovi"; i bogovi su iz svojih promiljanja stvorili boanske bogove; i bogovi su iz
svojih promiljanja stvorili gos-podare; i gospodari gospodara iz svojih rijei
stvorie gospodare; i gospodari svojim moima stvorie arhanele; arhaneli
stvori- e anele; iz <njih> nasta lik [88] ustrojen i oblikovan da nadjene imena
[svim] eonima [i] njihovim svjetovima.
Svi besmrtnici koje upravo spomenuh imaju vlast - svi oni - iz moi Besmrtnoga
ovjeka i Sofije, njegove druice, koja se zove "Tiina", (i) koja je nazvana
"Tiina" zbog toga to je raz- je eon oznaen kao 'Zbor' zbog mnotva koje se
pojavilo: u jednome, otkrilo se mnotvo. Zbog toga to se mnotvo 111 okuplja
III 111 i sjedinjuje, (BG 111, 2-5 ovdje dodaje: <oni> se, stoga, nazivaju 'Zbor',
po Zboru koji nadilazi nebo), zovemo ih 'Zbor Osmoga'. Stvoren je kao andro-
gen, i nazvan dijelom mukim, a dijelom enskim imenom. Muki je nazvan
'Zbor', dok je enski nazvan 'ivot', kako bi se pokazalo da je iz enskoga doao
ivot u sve eone. I svako ime je primljeno, od poetka.
"Iz njegova slaganja sa vlastitom misli, uskoro su se pojavile moi koje su
nazvane 'bogovi'; i bogovi bogova iz svoje mudrosti otkrie bogove; 
iz svoje mudrosti otkrie gospodare; i gospodari gospodara iz svojih
razmiljanja otkrie gospodare; i gospodari svojim moima otkrie arhanele;
arhaneli svojim rijeima otkrie anele; 112 iz njih nastadoe likovi, sa
ustrojem, oblikom i imenom za sve eone i njihove svjetove.
"A besmrtnici koje upravo spo-menuh, svi oni imaju vlast od Be-smrtnoga
ovjeka, koji se zove 'Tiina' jer je razmiljanjem bez govora usavrio svoju
vlastitu velianstvenost. Budui da miljanjem, bez govora, usavri-la svoju
vlastitu velianstvenost. Budui da su nepropadljivi imali vlast, svaki je od njih
stvorio sebi veliko kraljevstvo, u svim besmrtnim nebesima i njihovim
svodovima, prijestolja (i) hramove, prikladne njihovoj velianstvenosti.
Neki, tovie, (koji su) u pre-bivalitima i koijama, koji biva-ju u neizrecivoj slavi i
koje je nemogue poslati u bilo koje stvorenje, stvorili su sebi vojske anela,
bezbrojne mirijade da im slue, [89] i za svoju slavu, ak i djevianske duhove,
neizreciva svjetla. Meu njima nema bolesti ili slabosti, ve postoji samo volja;
volja, koja se smjesta ostvaruje. Tako su dovreni eoni sa svojim nebesima i
svojim svodovima, u slavu Besmrtnoga ovjeka i Sofije, njegove druice:
mjesto u kojem je <sadran ustroj> svakog eona, i svakog od njiho-vih svjetova,
i onih koji e kasni-je doi, kako bi se ondje mogle stvarati vrste, oblija njihova u
nebesima kaosa i njihovim svje-tovima.
I sve prirode iz Besmrtnoga, od Neroenoga do otkrivenja kaosa, u svjetlosti su
koja sja bez su nepropadljivi imali vlast, svaki je od njih stvorio veliko
kraljevstvo u Osmome, (kao) i prijestolja, hramove (i) svodove, prikladne
njihovoj velianstvenosti. Jer, svi su ovi doli voljom Majke Svekolikosti."
Sveti mu apostoli tad rekoe: "Gospodine, Spasitelju, ka- i nam o onima koji su
u eonima, jer, neophodno je da te o njima pitamo." Savreni 113 Spasitelj
ree: "to god da pitate, ja u vam rei. Oni su stvorili sebi vojske anela,
bezbrojne mirijade da im slue, i za slavu svoju. Stvorili su djevianske duhove,
neizreciva i nepromjenjiva svjetla. Meu njima nema bolesti, niti slabosti, ve
postoji samo volja. (BG 115, 14 ovdje dodaje: I smjesta je sve nastalo.)
"Brzo su, stoga, dovreni eoni sa svojim nebesima i svodovima, u slavu
Besmrtnoga ovjeka i Sofije, njegove druice: mjesto iz kojega je (svoj) ustroj
dobio svaki eon, i svaki svijet, i svi oni koji su kasnije doli, kako bi stvarali
odraze u nebesima kaosa i njiho-vim svjetovima. I sve prirode, poev od
otkrivenja kaosa, u Svjetlosti su koja sja bez sjene, u radosti koja se ne da
opisati, i ne- izustivom slavlju. Oni se svagda raduju svojoj nepromjenjivoj sla-
sjene, (u) neizrecivoj radosti, i neizrazivom slavlju. Oni se svagda svojoj slavi
raduju, slavi koja se ne mijenja i pokoju koji je neizmjeran, koji se ne da opisati
90 ili pojmiti, niti u jednome od eona koji su kasnije nastali, kao niti meu
njihovim moima. I neka ovoliko bude dovoljno. Sve to sam vam sada rekao,
iskazao sam tako da moete shvatiti, sve dok se meu vama ne pojavi onaj kojeg
ne treba pouavati, i on e sve ovo izrei radosno, i u istome znanju.
vi 114 i neizmjernom pokoju, koji se ne daju opisati niti u jednome od eona
koji su kasnije nastali, kao niti u njihovim moima. Sve to sam vam sada rekao,
rekao sam kako biste zasjali u Svjetlosti vie nego oni."
Marija mu ree: "Sveti Gospo-dine, otkuda su doli tvoji uenici, gdje idu, i (to)
da ondje ine?" Savreni im Spasitelj ree: "elim da znate da je Sofija,
Majka Svekolikost i druica, sama poeljela uvesti ove u postojanje bez svog
mukog (druga). No, voljom Oca Univerzuma, kako bi njegova nezamisliva
dobrota bila otkrivena, on je stvorio veo izmeu besmrtnika i onih koji su kasnije
doli, da posljedica slijedi
(Stranice 115 i 116 nedostaju. Ovdje su zamijenjene odgovara-juim dijelom iz
Berlinskog Gnos- tikog Kodeksa [br. 8502].)
BG 118 svaki eon i kaos, kako bi se <pojavio> enski nedostatak, i
kako bi dolo do toga da se Za-bluda s njome bori. I ovi postado- e 119 veo
duha. Iz eona koji su iznad emanacija Svjetlosti, kao to ve rekoh, u donje je
predjele Svemogueg u kaos pala kap iz Svjetlosti i Duha, kako bi se nji-hovi
oblikovani likovi mogli po-javiti iz kapi, jer to je sud za njega, Nad-Zaetnika, koji
se jo zove 'Yaldabaoth'. Kap je ta otkrila njihove oblikovane likove pomou
daha, kao 120 iva dua. Ona bijae isuena i uspavana u neznanju due. Kada se
zagrijala zbog daha Velike Svjetlosti Mu-koga, i kada je uzela misao, primie tad
imena svi oni koji su u svijetu kaosa, i sve to je u njemu kroz tog Besmrtnika,
kada je dah u njega udahnut. Kada se ovo do-godilo voljom Majke Sofije - kako
bi Besmrtni ovjek sastavio 121 ruho za sud razbojnicima - <on> je pozdravio taj
dah; no budui da je nalik dui, on nije mogao za se uzeti tu mo sve dok se
ne upotpuni broj kaosa, (to jest), kada odlukom velikoga anela doe kraj
vremena.
"Pouio sam vas o Besmrtnome ovjeku, i otpustio s njega raz-bojnike uze.
Razorio sam dveri 122 onih koji nemaju milosti, u njihovu prisustvu. Ponizio
sam njihovu zlu namjeru, i oni su se svi posramili i ustali iz svojega neznanja.
Zbog toga sam doao ovamo, kako bi se oni zdruili sa tim Duhom i Dahom, III
117 da [...] i Dah, i da od dvoje postane jedno, kao iz prvoga, da mnogo plodova
izrodite i uzaete k Njemu Koji Jest od Poetka, u neizrecivoj radosti, i slavi, i
[potovanju, i] milosti [Oca Univerzuma].
"Tko god spozna [Oca u istome] znanju, [otii e] k Ocu [i poinuti u]
Neroenome Ocu. No, [tko ga manjkavo spozna], otii e [do nedostatka i
poinka [Osmoga.] Tko spozna Besmrtnog [Duha] Svjetlosti u tiini, kroz
promiljanje i dogovor u istini, neka mi donese znake Nevidljivoga, i postat e
svjetlost u Duhu Tiine. Tko god spozna Sina ovjejeg u znanju i ljubavi, neka
mi donese znak 118 Sina ovjejeg, kako bi poao do poivalita onih u
Osmome.
"Evo, otkrio sam vam ime Sa-vrenoga, cijelu volju Majke Svetih Anela, kako bi
muko [mnotvo] moglo ovdje biti dovreno, kako bi se [pojavili u eonima],
[beskonanostima, i] onima koji su [nastali u] nedosenom [bogatstvu Velikog]
Nevidljivog [Duha, kako bi] svi oni [mogli primiti] [iz njegove dobrote], ak
i blago [svog pokoja] nad kojime nema [kraljevstva]. Doao sam [iz Prvoga] Koji Je
Poslan, kako bih vam otkrio Njega Koji Jest od Poetka, zbog oholosti Nad-Za-
etnika i njegovih anela, budui da oni za sebe tvrde da su bogovi. I doao
sam ih izvesti iz njihove sljepoe, i svakomu govoriti o Bogu koji je ponad
univerzuma. 119 Gazite, stoga, njihove grobove, ponizite njihovu zlu namjeru,
zbacite njihov jaram i probudite moj vlastiti. Dao sam vam vlast nad svime kao
Sinovima Svjetla, kako biste po njihovoj moi vi gazili [svojim] nogama."
Ovo su rijei koje je blago-slovljeni Spasitelj [izgovorio], [a potom nestao]. I [sve
uenike] tad obuze [veliko, neizrecivo veselje] u [duhu, od] tog dana nadalje.
[I uenici njegovi] poee propovijedati Evanelje Boga, vjenog,
nepropadljivog [Duha]. Amen.
EUGNOST BLAENI
Uvod:
HELMUT KOESTLER i ELAINE H. PAGELS
Naslov Dijalog Spasitelja pojavljuje se u incipitu i eksplicitu rukopisa, i oito je
dodan naknadno. Autor djela u tekstu se ne spominje, no onaj koji besjedi
"Spasitelj" je ili "Gospodin" (ni u jednome trenutku njega se ne naziva Isus ili Isus
Krist), koji razgovara sa svojim uenicima Judom, Marijom i Matejom. U tom
pogledu naslov "dijalog" je prikladan, izuzmemo li neprekinuti monolog
Spasitelja u prvom dijelu teksta (120,3-124,22). Tekst je sauvan samo u ovom,
poneto fragmentarnom rukopisu. Ne spominje ga se, niti navodi, ni u jednom
antikom izvoru, to znai da nema nikakvih vanjskih potvrda datuma njegovog
nastanka.
Dijalog Spasitelja je razmjerno sloeno djelo, a njegovi dijelovi poprilino se
razlikuju u stilu i sadraju. Najloginijom se, stoga, ini postavka da je rije o
knjizi zapisa iz razliitih razvojnih stupnjeva kranstva, koja je u postojeem
obliku izvorno sastavljena na grkom jeziku u drugom stoljeu. Na osnovu
podudarnosti izmeu au-torovog shvaanja krtenja, i deutero-pavlinskih
poslanica, dalo bi se zakljuiti da je djelo nastalo na prijelazu izmeu prvog i
drugog stoljea.
Prvotni je izvor bio dijalog izmeu Gospodina i tri uenika. Ovaj izvorni tekst
sauvan je u sljedeim dijelovima: 124,23-127,19; 128,23-129,16; 131,19-
133,21(?); 137,3-146,20, odnosno, ini oko 65% postojeeg teksta. Glavne su
znaajke ovih dijelova kratka pitanja, koja obino postavlja jedan od spomenutih
uenika (ponekad i svi uenici), te jednako kratki Gospodinovi odgovori. Ponekad
se pitanja i odgovori proiruju u dulje jedinice u kojima se raspravlja neka
odreena tema. Tradicionalne Isusove izreke upotrijebljene u ovim pitanjima i
odgovorima imaju paralele u Evaneljima po Mateju, Luki i Ivanu, a osobito u
Tominom evanelju. Malo je, meutim, vjerojatno da je autor ovoga djela ita
preuzeo iz navedenih spisa; prije je rije o neovisnim paralelama s onim
izrekama koje nalazimo u Tominom evanelju i Evanelju po Ivanu.
Forma kratkih dijalokih jedinica podudara se s onima iz Evanelja po Ivanu. Za
razliku od nekih gnostikih dijaloga koji su zapravo nanovo obraene teoloke
rasprave (kao npr. Sofija Isusa Krista i Pistis Sofija), dijalozi u Evanelju po Ivanu
i u Dijalogu Spasitelja nisu djelo izvornog autora, ve razrada i tumaenje
tradicionalnih izreka. U nekim sluajevima dijaloki je razvoj tradicionalnih
izreka u ovome tekstu slabiji i teoloki manje kompleksan nego u paralelama iz
Evanelja po Ivanu. Ovo ide u prilog datiranju originalnog izvora ovog teksta prije
kraja prvog stoljea.
Niz tema koje se pojavljuju u ovom dijalogu ima bliske paralele sa izrekama iz
Evanelja po Tomi, naroito u dragoj izreci o traenju, pronalaenju, uenju,
vladavini i poivanju. Sama je izreka svojevrsni eshatoloki raspored koji se
potonje razrauje u dijalozima ovog spisa. Uenici su traili, nali i zadivili se, no
njihova vladavina i pokoj doi e tek kasnije. U sadanjem trenutku oni jo nose
breme puti, odnosno, tijela i zemaljskoga truda, ili, po rijeima iz samog rukopisa,
"djela enskosti". Marija, koja ovo spoznaje, prima najvee hvale. Ta je tema,
neprekidnost enskoga djela, odnosno produenje ljudske vrste putem raanja,
istaknuta u posljednjem dijelu dijaloga. U njemu se o ulozi ene u procesu
spasenja govori eksplicitnije nego u veini drugih ranokranskih djela (bliske
paralele nalazimo u Evanelju po Egipanima, koje navodi Klement
Aleksandrijski), a Marija se visoko cijeni kao "ena koja je potpuno shvatila"
(139,11-13).
U konanom je obliku teksta originalnom dijalogu dodano i nekoliko drugih
tradicionalnih zapisa: 1) fragmenti mita o stvaranju (127,19-131,18), koji se
temelji na Post 1-2. Mit kazuje kako je voda, izvorno odvojena od zemlje zidom
vatre, uinila svijet plodnim. U 128,1-129,12, autor prekida pripovijest o ovom
mitu da bi protumaio pojam duha. 2) Kozmoloki popis mudrosti (133,23-
134,24). Autor dodaje komentare o korijenu zla i o krtenju. 3) Apokaliptina
vizija iji su fragmenti jo prepoznatljivi u 134,24-137,2. Vizija, koja se odigrava
na visokoj planini s koje se vidi itavo nebo i zemlja, izvorno je govorila o
spasenju due i njezinom ustolienju pred Bogom u novome ruhu. Taj proces
objanjava aneoska figura imenom "Sin ovjeji", naziv koji se u Dijalogu
Spasitelja niti jednom ne upotrebljava za Isusa.
Posljednji je autor na poetak ove zbirke zapisa (120,2-124,22) stavio intrigantan
pasus koji sadri ohrabrenje, molitvu zahvale, te gnostiku raspravu o prolasku
due kroz nebeske moi. Tekst rabi afirmirani kranski soterioloki rjenik, uz
aluzije na odlomke iz novozavjetnih poslanica; on takoer sadri i referencu na
Evanelje po Ivanu (Iv 1,18). Takav uvod smjeta itav dijalog u novi kontekst:
kontekst inicijacije krtenjem. Teologija krtenja rjeava konflikt izmeu "ve
ostvarene" eshatologije i "jo neostvarene" budue eshatologije. Budui da je
krtenje shvaeno na isti nain kao u Ef 2, 1-6 i Kol 3, 1-4, oni koji su krteni ve
su proli kroz smrt u pravi i-vot. Metaforiki i mitski jezik na taj je nain povezan
sa obrednim inom, kako bi se izrazila ostvarena eshatologija.
No, iskustvo vizije u kontekstu krtenja ipak nije vrhunac iskupljenja. Umjesto
toga, upotrebljavajui i tumaei stariji dijalog, autor iznosi raspravu o
kompleksnoj eshatolokoj situaciji uenika. Iako su uenici ve traili, nali i ostali
zadivljeni vizijama, te iskusili duevnost ivueg Boga i proli kroz moi
iskustvom krtenja, njihov konani uzlaz u vladavinu i pokoj tek predstoji.
Njihovo trenutno postojanje odreeno je radom u ime otkrivenja, kako bi, kao i
njihov Gospodin, mogli spasiti druge i "otkriti veliinu objavitelja" dok su jo u
tijelu, nosei breme kao i sam Gospodin. Ovo takoer ukazuje na to da
"Gospodin" koji besjedi u ovome dijalogu nije uzvieni Gospodin, ve "zemaljski"
Isus. "Mjesto istine" nije odreeno u smislu postojanja onkraj zemaljskoga, ve
kao mjesto gdje Gospodin jest. Isticanje zadaa kranskoga ivota na ovome
svijetu sugerira da "unitenje djela enskosti" ne govori o metafiziki
motiviranoj seksualnoj askezi, ve o tajnom roenju kroz onoga "koji dolazi od
Oca". Unato izrazito gnostikom opisu iskustva krtenja, Dijalog Spasitelja ne bi
se mogao shvatiti kao obian proizvod gnostike teologije; on prije nalikuje
Evanelju po Ivanu, po svom nastojanju da nanovo protumai Isusove izreke u
kontekstu gnostike misli.
III 120, 1-147,23 Dijalog Spasitelja
(1) Spasitelj ree svojim uenicima, "Vrijeme nam je ve dolo, brao, da
ostavimo svoj rad i otpoinemo. Jer onaj tko otpoine, poivat e zauvijek. I
kaem vam, [budite] uvijek [iznad ...] vremena ... [...] ... vama [...] strahujte
[od ...] ... vi... [...] ... gnjev [je] strahotan [...] budi gnjev ... [... jest...] no budui da
vi ... [...] ... [...] oni prihvatie ove rijei uz [strah] i drhtaj, i on ih postavi uz
vladare, jer iz njega nita nee izai. No, kada sam ja doao, otvorio sam put i
pouio ih o njihovu putovanju, njih, izabranike i usamljenike, 121 [koji su
spoznali Oca, po- vjerovavi] u istinu i [sve] hvale, dok ste vi zahvaljivali."
(2) "A kada mu zahvaljujete, inite to ovako: uj nas, Oe, kao to si uo svog
sina jedinca, primio ga [i] pruio mu pokoj od mnogih ... [... jest...]... svjetlost
[...]... ivi [...]... dodir ... [...] ... rije ... [...] pokajanje ... ivot [... ] ... tebi. Ti si
promiljanje i [cio] spokoj osamljenika. I ponovo: [uj] nas kao to si uo
izabrane. Tvojom e [rtvom oni] ui; svojim su [dobrim] djelima oni spasili due
svoje od ovih slijepih [udova], kako bi mogle vjeno postojati 122. Amen
(3) "Pouit u vas. Kada doe vrijeme nestajanja, nadvit e se ponad vas prva
sila tame. No, ne bojte se, nego recite, 'Evo! Doao je as!' I kada ugledate jednu
motku ... [...] ... ovo ... [...] ... [...] ... [...] ... [...] shvatite ... [... ] ... djelo ... [... ] i
upravitelji... [... ] nadviti se nad vama ...
[...]. Zaista, strah je [mo ... ] Ako budete, stoga, osjeali [strah] od
onoga to e se nad [vama] nadviti, ono e vas progutati. Jer, ne postoji meu
njima niti jedan koji e vas potedjeti ili imati za [vas] milosti. No ovako,
pogledajte [...] u nj, budui da ste na zemlji savladali svaku rije. Ono 123 [...
uznijeti] gore do ... [...mjesta] gdje nema vlasti [... tirana]. Kada [... ] vidjet ete
one koji [...]... i isto tako ... [...rei] vam ... [... ] ... mo razuma [... ] mo
razuma ... [... mjesto] istine [... ] ... no ... [...]. No vi [...] ...istinu, ovu [...]... ivu ...
[... i] vau radost [...]. Tako [...]... kako bi [...] vae due [...] kako ne bi [...] rije
[ ] ... ustalo ... [...] ...
[... ] ... [... ] ... [... ] ... vae ... [... ] ... [... ] ... [... ] Jer raskrije 124 [pred
vama] je strahotno. No vi, [s] jednim umom, vi ete proi! Jer dubina
je njegova iznimna; visina [je njegova] neizmjerna [...] jedan um ... [...] i vatra ...
[...] ... [... sve] sile [...]... vi, one ... [...] i [sile...] one ... [...]... [...] ... dua ... [...] ...
[...] u svakome [... vi] ste ... [...] i... [...]... zaboraviti...[...]... sin ...[...] i vi [...]...
[...] vi...[...]... [...].
(4) [Matej] ree, "[Kako 125 ...]?"
(5) Spasitelj ree, "[...]... ono to je u vama [...]... ostat e, vi [...]."
(6) Juda [ree], "Gospodine, [...] ... djela [...ovih] dua, ovi [...] ovi maleni, kada
[...] gdje li e biti? [...] ... [...] ... duh [...]."
(7) Gospodin [ree], "[...] ... [...primite] ih. Ovi ne umiru, [...] ... oni ne bivaju
uniteni, budui da su upoznali drugove [svoje] i onoga koji e [ih primiti]. Jer,
istina trai mudre i pravedne."
(8) Spasitelj [ree], "Lu [tijela] je um. Dokle god je ono [to je unutar] vas u
redu, to jest, [...] ..., vaa tijela [svijetle]. Dokle god su vaa srca [tamna],
svjetlost koju 126 predosjeate [...] ja imam ... [...] ... poi u ... [...]... moja
rije ... [...] aljem ... [...]."
(9) Njegovi [uenici rekoe, "Gospodine], tko je taj koji trai, a [...] otkriva?"
(10) [Gospodin im ree], "Onaj koji trai [...] otkriva ... [...]."
(11) [Matej ree, "Gospodine, kada] ja [...] i [kada] govorim, tko je taj ...[...]...
koji slua?"
(12) [Gospodin] ree, "Onaj koji govori isto tako i [slua], a onaj koji vidi isto
tako i otkriva."
(13) [Marija] ree, "Gospodine! Otkud taj teret tijela [kad] plaem, a otkud kad
[...]?"
(14) Gospodin ree, "[...] plae zbog svojih djela [...] ostaje, a um se smije
[...] ... [... 127 ...]... duh. Ako ovjek ne [...] tamu, moi e vidjeti [...]. Zato vam
kaem [...] svjetlo je tama [...]... stoje u [...] ne vidjeti svjetlo [...] la [...] ...
donijeli su ih iz [...]... [...].... Dat ete [...]... i [... postojati] zauvijek. [...] ... [...] ...
[...] uvijek. Tada e [sve] sile koje su odozgo, kao i one [odozdo] [...] vas. Na tom
e mjestu plakati i [krgutati] zubima zbog svretka [svega] ovog."
(15) Juda [ree], "Kai [nam, Gospodine], to je [...] prije nego su [nebo i] zemlja
nastali."
(16) Gospodin ree, "Bijae tama, i bijae voda, i 128 duh nad [vodom]. I
kaem [vam,... to] traite [...] pitajte za ... [...] u sebi... [...] ... mo i [otajstvo ...]
duha,jer iz... [...] opakost [...] dola... [...] um ... [...] gle ...[...] ...[...]."
(17) [...] ree, "[Gospodine], kai nam gdje [... uspostavljena] i gdje postoji
[istinski um]."
(18) Gospodin [ree], "Vatra duha nastala je ... [...] oboje. Zbog toga, [...]
nastadoe, i [istinski] um nastade [u] njima [...]. Tko [duu svoju] uzdigne, [tek
tada e postati] uzvien."
(19) I Matej [ga upita 129 ...] ... uzme ... [...] ... on je taj koji ... [...]."
(20) Gospodin [ree], "[...jai] od ... [...]... vi... [...]... [...] ... da slijede [vas] i
sva djela [...] vaa srca. Jer, kao i to vaa srca [...], tako
[...] naini da se pobijede sile [odozgo] kao i one odozdo [...]. Kaem vam, nek' se
onaj [koji posjeduje] mo nje odrekne, [i nek' se pokaje]. I [nek'] onaj koji [...]
traiti i nai i [radovati se]."
(21) Juda [ree] "Evo! Vidim kako sve stvari postoje [...] kao znameni na [...]. I
iz tog se razloga to dogodilo."
(22) Gospodin [ree], "Kada je [Otac uspostavio] kozmos, on [...] vodu iz njega [i
njegova] je Rije iz toga proizala 130 i nastanila mnoge ... [...]. Ona bijae via
od [puta ... okruuje] cijelu zemlju ... [...] ... [skupljena] voda [...] postoji izvan
njih. [...] ... voda, velika vatra koja ih [opasuje] poput zida. ... [... ] ... vrijeme
jedno kada su mnoge stvari odvojene [od onoga] to je unutar. Kada [...] je
ustanovljena, on je potraio ... [...] i rekao, 'Idi, i ... [...] iz sebe, kako bi ... [...]
nedostajalo, od narataja do [narataja, i] od vijeka do vijeka.' [Tada ono] iznjedri
vrutke mlijeka i [vrutke] meda, ulja i [vina] i [krasnoga] voa, slatkoga okusa i
dobrog korijenja, [kako mu ne bi] nedostajalo, od narataja [do] narataja, od
vijeka [do vijeka].
(23) "I ono je iznad ... [... 131 ...] stojei [...] ... svojoj ljepoti... [...] ... i izvana
[bijae veliko] svjetlo, silno [... ] ... nalikuje, jer [... ] ... vlada nad [svim] eonima
[iznad] i ispod, [...je] uzeta iz vatre ... [... ] ... rasuta po [...] ... iznad i [ispod.
Sva] djela [koja] o njima ovise, oni su ti [...] nad nebom iznad [i dolje nad]
zemljom. O njima ovise sva [djela]."
(24) [I] kada [Juda] u ove rijei, on pade niice i [...] slaviti Gospodina.
(25) [Marija] pozdravi svoju brau, [i ree], "Gdje ete smjestiti sve [ovo] to ste
pitali sina ... [...]?"
(26) [Gospodin] joj [ree], "Sestro, [...] moi pitati o tim stvarima [osim onoga
tko] ih ima kamo 132 smjestiti u svome [srcu ...] ... da doe [...] i ue u ... [...] ...
[...] kako ne bi prijeili ... [...] ovaj osiromaeni kozmos."
(27) [Matej] ree, "Gospodine, elim [vidjeti] to mjesto ivota [...] gdje nema
zla, [nego] samo isto [svjetlo]!"
(28) Gospodin [ree], "Brate [Mateju], nee ga moi vidjeti [dokle god] tijelo
nosi."
(29) [Matej] ree, "Gospodine, [ako ga i neu moi] vidjeti, dopusti da [ga
spoznam]!"
(39) Gospodin [ree], "[Svatko] tko je sebe spoznao vidio [ga] je [u] svemu to
muje dano da ini [...] ... i dolo je [...] u svojoj [dobroti]."
(31) [Juda] odgovori i ree, "Kai mi, Gospodine, [kako to da ...] ... koje se trese,
zemlja se pomie."
(32) Gospodin podigne [kamen], isprui ga i [ree, 133 "to] je ovo to drim [u]
svojoj [ruci]?"
(33) On ree, "[To je] kamen."
(34) On im [ree], "to podupire [zemlju], podupire i nebo. Kada Rije doe iz
Uzvienosti, ona e doi na ono to podupire nebo i zemlju. Jer, zemlja se ne
pomie. Kad bi se pomicala, pala bi. No, ona se niti pomie niti pada, kako Prva
Rije ne bi pretrpjela neuspjeh. Jer, to je ono stoje ustanovilo kozmos, naselilo ga,
i mirise iz njega udisalo. Jer, ... [...] ... koji se ne pomiu ja [...] ... vas, svih sinova
[ljudskih. Jer] vi ste od [tog] mjesta. [U] srcima onih koji govore iz [radosti] i
istine, vi postojite. ak i ako doe u [tijelu] Oca meu ljude, i ne bude primljena,
ipak ona [...] vraa na svoje mjesto. Tko [ne] zna [djela] savrenosti, ne [zna]
nita. Tko ne stoji u tami, nee moi vidjeti svjetlost. 134
(35) [Tko] ne [razumije kako] je nastala vatra, u njoj e goriti, jer ne zna njezin
korijen. Tko isprva ne razumije vodu, nita ne zna. Jer, od kakve mu je onda
koristi da se u njoj krsti? Tko ne razumije kako je nastalo puhanje vjetra, vjetar
e ga otpuhati. Tko ne zna kako je tijelo koje nosi nastalo, s njime e [propasti].
I kako bi netko tko [ne] zna [Sina] mogao spoznati [Oca]? Onome tko ne zna
[korijen] svih stvari, one ostaju skrivene. Onaj tko ne zna korijen opakosti, i sam
je upoznat s njome. Tko ne eli razumjeti kako je doao, ne moe razumjeti kako
e otii, i nije mu [stran] ovaj kozmos koji [e...], koji e biti ponien."
(36) Tada on [... Juda], i Matej, i [Marija 135 ...] ... [...] rub neba [i] zemlje. [I]
kada je stavio svoju [ruku] na njih, ponadali su se da bi mogli [...]... nju. Juda
dignu pogled i ugleda mjesto neobino visoko, i uvidi ponor ispod njega. I Juda
ree Mateju, "Brate, tko bi se mogao uspeti na takovu visinu, ili se spustiti do dna
ponora? Jer, strana je vatra ondje, i neto jezovito!" U tom trenutku, iz njeg
doe Rije. Budui da je ondje stajala, on juje vidio kako [silazi]. I ree joj,
"[Zato] si sila?"
(37) I Sin ovjeji ih pozdravi, i ree, "Sjeme iz sile bje nedostatno, pa se
spustilo u ponor zemaljski. A Uzvienost [ga] je upamtila, i poslala [Rije po] nj.,
Ona ga je uznijela do [njega] kako 136 Prva Rije ne bi pretrpjela neuspjeh."
[Uenici] ostadoe zaueni [nad svime] to im je rekao, i prihvatie to [vjerom]. I
zakljue kako je uzaludno opakost tovati.
(38) I on potom ree uenicima, "Nisam li vam rekao da e dobro poput vidljivog
glasa i bljeska munje biti uznijeto do svjetlosti?"
(39) I svi ga uenici tad stadoe hvaliti, i rekoe, "Gospodine, prije nego si se
ovdje pojavio, tko ti je pjevao hvalu? Jer, sve hvale postoje samo za tebe. I tko
[te] blagosiljao? Jer, sav blagoslov [od] tebe potjee."
(40) I dok su ondje stajali, on ugleda dva duha kako u velikom bljesku munje
dovode duu. I Rije izae iz Sina ovjejeg, i ree, "Dajte im njihovo ruho!" [I]
maleni postade kao veliki. Oni su bili [...] ... [...] oni koji su ih 137 primili.... [...]
jedno drugo. Tada ... [...] uenici, [koje] je on ... [...].
(41) Marija [ree, "...] vidi [zlo ...] ... njih iz prvoga [...] jedno drugo."
(42) [Gospodin] ree, "[... ] ... kada ih ugledate ... [... ] postanu veliki, oni e ...
[...] .... No, kada vidite Onog Koji na Vjenost Postoji, to je uzviena vizija."
(43) Svi mu tad rekoe, "Kai nam o tome!"
(44) On im ree, "Kako biste eljeli to vidjeti? U prolaznoj, ili u vjenoj [viziji]?"
Pa nastavi, i ree, "[Nastojte] uvati ono [to vas] slijedi, i to traiti, i govoriti iz
toga, kako bi, dok to traite, [sve] bilo s vama u skladu! Jer, [kaem] vam,
uistinu, ivi Bog [...] ... u vama 138 ... [...] ... u njemu."
(45) [Juda ree, "Doista] elim [...]."
(46) [Gospodin] mu [ree], "[...] ivi [...] prebiva [...] ... itav ... [ne-dostatak...]."
(47) [Juda ree], "Tko ...[...]?"
(48) Gospodin ree, "[...] sva djela koja ... [...] ostatak, ono je [to vi ... ] ... [... ]
"
(49) Juda ree, "Evo, upravitelji su ponad nas, to znai da nad nama i
vladaju!"
(50) Gospodin ree, "Vi ste ti koji vladate nad njima! I kada se oslo-bodite
zavisti, tada ete se ogrnuti svjetlou i ui u branu lonicu."
(51) Juda ree, "Na koji emo nain dobiti [svoje] ruho?"
(52) Gospodin ree, "Postoje oni koji e se za vas pobrinuti, i postoje drugi koji
e primiti [...]. 139 Jer, [oni su] ti [koji e vam dati] vae ruho. Jer, tko moe
dosegnuti to mjesto [koje] je nagrada? No, ruho ivota dano je ovjeku jer on
poznaje put kojim e krenuti. ak ga je i meni teko dosegnuti!"
(53) Marija ree, "To se, prema tome, odnosi na 'svakodnevno zlo', i 'radnika koji
zavreuje svoju hranu', i 'uenika koji nalikuje uitelju'." Izgovorila je ovo kao
ena koja u potpunosti razumije.
(54) Uenici mu rekoe, "to je punina, a to nedostatak?"
(55) On im ree, "Vi ste iz punine, a prebivate u mjestu gdje je nedo-statak. I
gle! Njegova se svjetlost odozgo izlila na mene!"
(56) [Matej] ree, "Reci mi, Gospodine, kako mrtvi umiru, [i] kako ivi ive." 140
(57) [Gospodin] ree, "Pitao [si me] da kaem [... ] koju oko nije vidjelo, [niti]
sam za to uo, osim od vas. Ali kaem vam, kad se ukloni ono to krijepi ovjeka,
njega se naziva 'mrtvim'. A kada ono to je ivo ode sa onime to je mrtvo, ono
to je ivo bit e pozvano."
(58) Juda ree, "Zbog ega jo, po istini, oni <umiru> i ive?"
(59) Gospodin ree, "to je roeno od istine, ne umire. to ena rodi, to
umire."
(60) Marija ree, "Reci mi, Gospodine, zbog ega sam ovamo dola da dobijem
ili izgubim."
(61) Gospodin ree, "Razjanjava svo obilje objavitelja!"
(62) Marija mu ree, "Gospodine, postoji li takvo mjesto koje je ... , ili gdje
nedostaje istina?"
(63) Gospodin ree, "Ondje gdje ja nisam!"
(64) Marija ree, "Gospodine, ti si strahotan i [prekrasan], 141 a ...
[...] oni koji [te] ne znaju."
(65) Matej ree, "[Zbog ega odmah] ne otpoinemo?"
(66) Gospodin ree, "Tek kad odloite to breme!"
(67) Matej ree, "Kako se malen udruuje sa velikim?"
(68) Gospodin ree, "Tek kad odbacite ono to vas ne moe slijediti, tada ete
otpoinuti."
(69) Marija ree, "elim razumjeti sve [upravo onako] kako jest."
(70) [Gospodin] ree, "Onaj koji e traiti ivot! Jer, to je njihovo blago. Jer, ...
[...] ... ovoga kozmosa jest [...], a zlato njegovo i srebro navode na [krivi put]."
(71) Njegovi [uenici] mu rekoe, "to da uinimo kako bi nae dje
lo bilo savreno?"
(72) Gospodin im [ree], "Budite [spremni] na sve. [Blaen] je onaj koji je naao
142 ... [...] ... da ospori... svoje oi. [Niti] je ubio, niti je bio ubijen, ve je izaao
kao pobjednik."
(73) [Juda] ree, "Reci mi, Gospodine, to je poetak puta."
(74) On ree, "Ljubav i dobrota. Jer, da ijedno od to dvoje postoji meu
vladarima, zlo nikada ne bi nastalo."
(75) Matej ree, "Gospodine, bez imalo zabrinutosti si govorio o kraju svega."
(76) Gospodin ree, "Razumjeli ste sve to sam vam rekao, i sve ste prihvatili u
vjeri. Ako ste to spoznali, tad je to [vae]. Ukoliko niste, tad vam to ne pripada."
(77) Oni mu rekoe, "Kakvo je to mjesto kamo idemo?"
(78) [Gospodin] ree, "Budite u onome to moete dosei!"
(79) Marija ree, "Sve to je uspostavljeno postaje, dakle, vidljivo."
(80) Gospodin [ree], "Rekoh vam da [otkriva] onaj tko vidi."
(81) Njegovi [uenici], njih dvanaest, rekoe mu, "Uitelju, [... 143 ... spokoj ...]
poui nas ... [...]."
(82) Gospodin ree, "... [...] ... sve to sam [...] vi ete. [...] ... vi
[...] ... sve."
(83) [Marija] ree, "Samo u jedno [rei] Gospodinu u pogledu otajstva istine:
U ovome mi smo nepokolebljivi, i kozmikome smo jasni."
(84) Juda ree Mateju, "[elimo] razumjeti kakvo je ruho kojime emo se
[ogrnuti] [kada] napustimo [tijelo] u propadanju."
(85) Gospodin ree, "Vladari [i] upravitelji ruho posjeduju [samo na odreeno
vrijeme], koje je kratko. [No], vi, kao djeca istine, vi se neete odjenuti tim
prolaznim ruhom. Ve, kaem vam, postat ete [blaeni] tek kada [se] ogolite!
Jer, nije velik 144 ... [...] izvana."
(86) [... ree ...]... govori, ja ... [...] ...."
(87) Gospodin ree, va Otac ... [...]...."
(88) [Marija ree, "Kakve] je vrste to [sjeme goruice]? Je li s neba ili sa zemlje?"
(89) Gospodin ree, "Kada je Otac za se uspostavio kozmos, mnogo je toga
ostalo od Majke Svekolikosti. On, dakle, govori i djeluje."
(90) Juda ree, "Rekao si nam ovo iz usta istine. No, kako da se molimo kada
se molimo?"
(91) Gospodin ree, "Molite se na mjestu gdje nema ena."
(92) Matej ree, "Molite se na mjestu gdje [nema ena], kae nam on, a misli,
'Unitite djela enskosti', ne zato to postoji neki drugi [nain raanja], ve zato
to e one prestati [raati]."
(93) Marija ree, "Njih se nikada nee zatrti."
(94) Gospodin ree, "[Tko] moe znati da ona [nee] propasti 145 i ... [... ] ...
[... ] ... [... ] ...?"
(95) Juda ree [Mateju], "[Djela enskosti] e propasti [...] vladari e ... [...].... I
mi emo stoga [biti] spremni [za] njih."
(96) Gospodin [ree], "Tono. Jer, vide li vas oni? [Vide li] one koji [vas] primaju?
A sad, evo, [istinska] Rije stie od Oca [u ponor], u tiini uz [bljesak munje],
poraajui. Da li je vide ili [pokuavaju nadvladati]? No, vi ste jo svjesniji ovoga
[puta], [prije] nego je ijedan [aneo ili vladar ... On zapravo pripada Ocu] i [Sinu,
jer su] oni obojica jedno [... I] vi [ete] ii [putem] kojeg ste [upoznali]. ak i ako
postanu izuzetno veliki, [oni ga] nee moi dosegnuti. [No, poujte!] [Kaem]
vam, ak gaje i meni teko [dosegnuti]!" 146
(97) [Marija] ree [Gospodinu], "Kada djela [...] [...koje] uni
tava [djelo]."
(98) [Gospodin ree, "Tono. Jer] vi znate [... ] ... ako mene nestane [... ] ... poi
e do njegovog [mjesta]."
(99) Juda ree, "Kako se vidi [duh]?"
(100) Gospodin ree, "Kako [se vidi] ma?"
(101) [Juda] ree, "Kako se vidi [svjetlost]?"
(102) Gospodin ree, "...[...] u njemu zauvijek."
(103) [Juda] ree, "Tko oprata ija [djela]? [Djela] koja ... [... ] kozmos [...] ...
[... koji] oprata [djela]."
(104) Gospodin [ree], "[Tko...]...? To dolikuje svakome tko je razumio [djela]
[volje] Oeve. A to se [vas tie, teite za time] da [se] oslobodite [gnjeva] i
[ljubomore], i da [svuete] sa sebe svoje [...] ...e,
a ne da ... [... 147. ] ... [...] ... [...] ... [...] ... [...] ... [...] ... prekorava
[...]. Jer, kaem ... [...] ... uzimate ... [...] ... vi... [...] tko je traio, imajui [...] ovo,
on e ... [...] ivjet e [zauvijek. I] kaem [vam...]... kako ne biste duh svoj i duu
svoju odveli u zabludu."
[Dijalog] Spasitelja
Uvod:
GEORGE W. MACRAE i WITTTAM R. MURDOCK
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Prvo od etiri otkrivenja u Kodeksu V izrazito je sinkretika, gnostika verzija
Pavlova uzaaa i prolaska kroz nebesa. Ne postoje nikakve literarne poveznice
sa grkim djelom istoga naslova, iako potonja takoer obrauje Pavlovu viziju
suda na nebesima. Nemogue je rei jesu li postojale neke slinosti sa danas
izgubljenim "Pavlovim uzaaem" kojeg su, po Epifanu, rabili "gnostici", no
vrijedi istaknuti da se, po Epifanovim rijeima, u "Uzaau" spominju samo tri
neba, dok je ovo djelo upravo jedinstveno po tome to opisuje Pavlovo iskustvo
od etvrtoga do desetoga neba; tree se spominje samo kao polazite.
Otkrivenje po Pavlu zapoinje pripovijeu o tome kako je Pavao, na svome putu
za Jeruzalem, na "brdu Jerihon" susreo maleno dijete. Dijete, koje je Pavlov duh
vodi, ili aneo koji tumai, i koje se na nekim mjestima u tekstu naziva Duh
Sveti, uznosi ga do nebesa kako bi se susreo sa ostalim apostolima, koji ga
prate pri daljem njegovom uzlazu. Na etvrtome nebu Pavao svjedoi suenju
duama; na peto-me, anele kako vode due do suda. esto je nebo osvijetljeno
svjetlou odozgo, a na sedmome Pavao susree starca na sjajnome prijestolju
koji mu prijeti da e sprijeiti njegov daljnji uzlaz. On, meutim, nastavlja dalje u
Ogdoad, deveto i deseto nebo, i kada dosegne posljednje, biva utoliko
transformiran da ne pozdravlja vie svoje drugove apostole, ve svoje srodne
duhove. Pripovijest prelazi iz treeg u prvo lice jednine u 19,8, ponovo u tree
lice u 19,18, i konano, u prvo licejednine od 20,5 nadalje. Nedosljednost je
moda prije posljedica nemara nego razliitosti izvora, jer u tim se dijelovima
pripovijesti ne primjeuju nikakvi "avovi".
Analize radi, sadraj Otkrivenja po Pavlu moe se podijeliti u tri epizode: prizor
bogojavljanja, prizor suda i kazne, te nebesko putovanje. U prvoj epizodi, maleno
dijete koje susree Pavla na gori i daje mu otkrivenje, oznaava bogojavljanje
uskrs- loga Krista, koji se ponekad opisuje kao maleno dijete (npr. Iv. Ap. (BG,2)
20,19-21,4). Ovo iskustvo, kao to sugerira aluzija na Gal 1,15 (Jr 1,5) u 18,15-
16, funkcionira kao poziv Pavlu da postane apostol, ime se tumai Gal 1, 11-
17. Nebeski posjetitelj ne samo da nudi otkrivenje Pavlu, ve ga i vodi do
(nebeskog) Jeruzalema, do apostola, ime se takoer tumai Gal 2, 1-2. Sam
uzlaz nastavlja se na 2 Kor 12, 2-A.
Prizor suda i kanjavanja dua na etvrtom i petom nebu svoju najbliu paralelu
ima u idovskoj apokaliptinoj knjievnosti, naroito u Zavjetu Abrahamovom 10
(due revidirano izdanje), a jo bliu u koptskoj verziji kraeg izdanja, koja je u
nekim pojedinostima prilino osebujna. Meutim, autor Otkrivenja po Pavlu svoj
opis tri anela koji se, vodei due do suda, jedan s drugim nadmeu u njihovu
bievanju (22,5-10), ipak duguje nekim drugim predajama. Posrijedi je jasna
evokacija Erinija iz grke mitologije. Isto tako, uvar vrata koji istovremeno i
sudi duama, pripada babilonskoj i helenistikoj astrologiji. Prizor je, dakle,
nastao kao posljedica sinkretizma.
Trei glavni element u djelu, nebesko putovanje, najveim se svojim dijelom
odvija na estom i sedmom nebu. Mogue je da je tema uzlaza posuena iz
idovske apo- kaliptine predaje, no gnostika je nota primjetljiva u opisu "starca"
na prijestolju na sedmome nebu (Dn 7,13; 1 Enoh 46-47), Pavlu nenaklonjenog
lika koji nastoji spri-jeiti uzlaz gnostike due u Ogdoad i via nebesa. Ispitivanja
Pavla takoer podsjea na sline dijaloge ili formule iz drugih gnostikih djela
(npr. / Otkrivenje po Jakovu (V,3), Evanelje po Mariji (BG,7), Evanelje po Tomi
(11,2, izreka 50).
Datum i mjesto nastanka djela ne moe se sa sigurnou utvrditi. Da ono potjee
iz gnostikih krugova koji su gajili anti-idovski stav, potvruje nam negativan
prikaz boanstva na sedmome nebu. Prikaz Pavla koji je uzvien ak i nad
ostalim apostolima tipian je za gnosticizam drugoga stoljea, naroito
valentinizam, a, po Irene- ju (Haer. II.30.7), postojala je i gnostika predaja o
Pavlovu iskustvu u 2 Kor 12, 2-4. Nita nas u Otkrivenju po Pavlu ne navodi na
pomisao o eventualnom kasnijem datumu nastanka.
OTKRIVENJE PO PAVLU
V 17, 19-24,9
[Otkrivenje po] Pavlu
[...] 18 putu. I [obrati mu se], rekavi, "[Kojim] putem da krenem do
[Jeruzalema]?" Maleno dijete [odgovori, i ree], "Kai svoje ime, kako bih [ti
pokazao] put." [Dijete] je znalo [tko je Pavao]. eljelo je s njime besjediti rijeima
svojim [kako] bi pronalo izliku da s njime govori.
Dijete progovori, i ree, "Znam tko si, Pavao. Ti si onaj koji bje bla-goslovljen u
utrobi svoje majke. K tebi sam [doao] kako bi otiao [do Jeruzalema] sudruzima
svojim [apostolima. I] iz ovog si razloga ti [pozvan. I] ja sam [Duh koji e] te
[pratiti]. [Razbudi um svoj, Pavao], sa [...]. 19 Jer [...] cijeli koji [...] meu
[kneevinama i] vladarima [i] arhanelima i silama, i cijelom rasom demona,
[... ] onaj koji otkriva tijela sijau dua."
I nakon to je govor svoj priveo kraju, on mi ree, "Nek se um tvoj razbudi, Pavao,
i neka vidi da je ova gora na kojoj stoji Jerihon, kako bi spoznao sve ono skriveno
u onome to je vidljivo. A sada e poi do dvanaest apostola, jer oni su izabrani
duhovi, i oni e te s veseljem do-ekati." On dignu svoj pogled, i ugleda njih kako
ga pozdravljaju.
Tada ga [Duh] Sveti, s kojime je govorio, uzdigne visoko do treeg neba, i pronese
sve do etvrtoga [neba]. I Duh [Sveti] mu se obrati, i ree, "Pogledaj svoje
[oblije] dolje na zemlji." I on [pogleda] dolje i ugleda one [koji su na] zemlji.
Gledao je [i vidio] one koji su bili na [... Potom je 20] pogledao [dolje] i ugledao
[dvanaest] apostola sebi s desna [i] s lijeva u stvaranju; i Duh je iao ispred njih.
No, na etvrtome nebu vidjeh u skladu s vrstom - vidjeh anele nalik bogovima,
i anele kako iznose duu iz zemlje mrtvih, i ostavljaju je pred vratima etvrtoga
neba. Aneli su je bievali. Dua tad progovori, i ree, "Kakav sam to grijeh na
svijetu poinila?" Vratar koji prebiva na etvrtome nebu odgovori, i ree, "Nije
trebalo initi sva ta nezakonita djela u zemlji mrtvih." Dua tad odgovori, i ree,
"Svjedoke dovedite! Neka vam [pokau] u kojem sam tijelu poinila sva ta
nezakonita djela. [elite li] donijeti knjigu [da iz nje itate]?"
I dooe tri svjedoka. I prvi ree, "[Nisam] li ja bio u tijelu drugi sat [...]? Ustao
sam protiv tebe 21 sve dok [nisi zapala] u gnjev, i [bijes], i zavist." I progovori
drugi, "Nisam li bio na svijetu? I uao sam u peti sat, i vidio te i poelio. I, evo, sad
te optuujem za umorstva koja si poinila." I progovori trei, "Nisam li doao k
tebi dvanaestog sata u danu, kada je sunce zalazilo? Dao sam ti tamu dok ne
ispuni sve svoje grijehe." Kada je dua zaula ove rijei, oaloena je spustila
pogled. I pogleda potom navie. I bi odbaena. I odbaena dua [ue] u tijelo
koje [za nju] bijae pripremljeno. [I] evo, [njezini] su svjedoci zavrili.
[Pogledah potom] navie, i [vidjeh] Duha, koji [mi] ree, "Pavao, doi! [Kreni k]
meni!" I kako ja [krenuh], tako se vrata otvore, [i] ja se vinuh do petoga [neba]. I
vidjeh drugove svoje apostole [kako sa mnom idu], 22 i kako nas Duh prati. Tri su
druga anela bila s njime, i ja se zagledah u njihova lica. No, oni su se jedan s
drugim nadmetali, s bievima u rukama, tjerajui due do suda. I ja nastavih
dalje s Duhom, i vrata se za me otvore.
I uzaosmo na esto nebo. I vidjeh drugove svoje apostole kako sa mnom idu, i
kako me Duh Sveti vodi ispred njih. I pogledah u visine, i vidjeh velianstveno
svjetlo kako obasjava esto nebo. I rekoh vrataru estoga neba, "[Otvori] meni i
Duhu [Svetome] [koji je] ispred [mene]." I on [mi] otvori.
[Uzaosmo tad] do sedmoga [neba, i ja ugledah] starca [...] svjetlosti [i kojem
ruho] bijae bijelo. [Prijestolje njegovo], koje je na sedmome nebu, [bijae]
[sedam] puta sjajnije od sunca. 23 Starac progovori, i ree mi, "Kuda si se uputio,
O blaeni, i od majine utrobe odvojeni Pavao?" Ja pogledah Duha, a on mi kimnu
i ree, "Odgovori mu!" I ja odgovorih starcu, "Idem do mjesta iz kojeg sam
potekao." A starac odvrati, "Odakle dolazi?" I ja mu odgovorih, "Idem dolje u
svijet mrtvih, kako bih u ropstvo odveo ropstvo koje je odvedeno u ropstvo
Babilona." A starac mi ree, "Kako e od mene pobjei? Pogledaj te
kneevine i vladare." I Duh ree, "Daj mu znamen, i [on e] ti otvoriti." I ja [mu]
dadoh znamen, a on spusti svoj pogled dolje ka onome to je stvorio, i ka svojim
vladarima.
I <sedmo> se nebo tad otvori, i mi uosmo u 24 Ogdoad. I ja ugledah dvanaest
apostola. I kad su me pozdravili, mi krenusmo dalje u deveto nebo. Sve one koji
bijahu na devetome nebu radosno sam pozdravio, i mi poosmo dalje na deseto
nebo. I ja pozdravih svoje srodne duhove.
Otkrivenje po Pavlu
Uvod:
WILLIAM R. SCHOEDEL
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Rukopis naziva ovaj zapis Otkrivenjem po Jakovu. Mi ga ovdje nazivamo (Prvo)
otkrivenje po Jakovu, kako bismo ga razlikovali od teksta koji mu slijedi (V,4)
kojeg rukopis takoer naziva Otkrivenjem po Jakovu. Tekst je izvrstan primjer
"dijaloga otkrivenja". Sudionici toga razgovora su Gospodin i Jakov, Gospodinov
brat (iako se za potonjega kasnije kae da je bio Gospodinov brat samo u
duhovnom smislu). U prvome dijelu teksta (23,1030,11) Jakov Gospodinu
postavlja pitanja koja odraavaju njegovu zabrinutost zbog patnji koje e ubrzo
snai i njega i Gospodina, a Gospodin Jakovu prua utjehu u obliku standardnog
gnostikog nauka o ovjekovom mjestu u svemiru. Nejasan i veoma kratak osvrt
na raspee (30,12-13) predstavlja pre-kretnicu u pripovijesti. Nakon ponovnog
ukazanja Gospodina, pripovijeu dominira niz formula koje bi Jakovu trebale
pomoi u njegovu sueljavanju s izazovima neprijateljskih sila koje e pokuati
sprijeiti njegov ulazak "Prvobitnome" nakon muenitva (32,23-36,1). Te
formule predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pojavljuju drugdje, u
kontekstu obreda bojanja u oblicima valentinskog gnosticizma (Irenej, Haer.,
1.21.5; Epifan, Pan. 36.1-6). Valja, meutim, napomenuti kako barem jedna
karakteristina reenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam stranac, sin Oeve
rase") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3). Druga zanimljiva pitanja koja
se pojavljuju u drugom dijelu otkrivenja ukljuuju naputke o tajnom prenoenju
znanja (36,13-38,11), komentare o znaaju ena kao uenica (38,15-41,18),
spomen Jakov- ljeva prijekora dvanaestorici uenika (42,20-24) i relativno
dugaku pripovijest (danas veim dijelom unitenu) o Jakovljevu muenitvu,
koja zakljuuje tekst.
Oznaavanje Jakova kao "Jakova Pravednika" (32,2-3; usp. 43,19) upuuje na
kontakt sa idovsko-kranskom predajom (usp. Hegezip, u Euzebiju,
H.E.2.23.4,7; Evanelje po Hebrejima, u Jerome, De viris ini. 2; Evanelje po
Tomi, izreka 12). Ukljuivanje Addaija (36,15-24) u spisak osoba koje e u
tajnosti predati nauk, upuuje na doticaje sa Sirijom, a time i na mogui
semitski oblik kranstva (usp. Euzebije, H.E 1.13). Neki su znanstvenici isticali
kako brojne druge teme ovog otkrivenja takoer odraavaju utjecaj idovsko-
kranske teologije. No, osim znaaja koji se pridaje Jakovu Pravedniku, u
samome tekstu nema dovoljno valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst
pripisali utjecaju idovsko-kranske teologije. Postoji, stoga, mogunost da su
sami gnostici odluili iskoristiti lik Jakova kao prigodnog nositelja njihovog
nauka.
Jedan od razloga privlanosti Jakovljeva lika injenica je da se on sam nalazio
izvan kruga dvanaestorice uenika, te da se, zbog svoje veze s Isusom (ovdje
shvaene u isto duhovnom smislu) mogao smatrati izvorom ieg oblika
kranskog nauka od onog koji je promicalo dvanaest uenika. U tom je smislu
zapovijed o nunosti tajnog prenoenja nauka mogla sluiti kao objanjenje zato
se neiniciranima gnosticizam inio kao zakanjeli procvat Isusove religije.
Ukratko, ovo otkrivenje pokuava predstaviti alternativu apostolskom autoritetu
na koji se pozivao nauk tad ve prilino rairenog katolikog kranstva. I dok
se, kako se ini, Jeruzalem i judaizam povezuju s mranim silama svemira,
dvanaestorica (a time i katoliko kranstvo) kreu se unutar dobrostivih sfera
Ahamota, manje Sofije.
Lik Jakova gnosticima je takoer mogao posluiti za objanjavanje povijesti
prvog stoljea. Pad Jeruzalema bio je dogaaj koji je upravo udio za
objanjenjem. Iako se poslije inilo prirodnim smatrati tu katastrofu posljedicom
zala koje su Zidovi nanijeli Isusu (usp. Origen, Contra Celsum 2.13; Euzebije,
H.E3.1), bilo je jo prirodnije povezivati pad Jeruzalema sa zlostavljanjem Jakova
od strane idovskih vlasti, neposredno prije velikog rata s Rimljanima (Hegezip, u
Euzebiju, H.E.2.23). Savjesnom kranskom uenjaku to je posve sigurno
djelovalo uznemirujue (usp. Origen, Contra Celsum, 1.47). U ovome otkrivenju,
meutim, nema takvog osjeaja nelagode, i ono istrauje Jakovljevu ulogu na
dva naina. Prvo, razlika izmeu otkupitelja (Gospodina) i otkupljenoga (Jakova,
prototipa uenika) u gnosticizmu je mnogo manje izraena (usp. 27,8-10, gdje
se Jakov jasno izjednaava s "Onime Koji Jest"). Dva su lika, prema tome,
komplementarna prije negoli oprena, i to u pogledima koji izlaze iz okvira
promiljanja katolikog kranstva. Drugo, ope gnostiko stajalite da se
muenitvo moe prigrliti iz pogrenih razloga (to su neki gnostici i inili), uinilo
je osloboenje, poslije dugog razdoblja straha i tjeskobe, posve prirodnim
oekivanjem. Isusovo se raspee i Jakovljevo muenitvo promatraju, tako, kao
komplementarni dogaaji, nuni za posvemanju egzemplifikaciju pobjede nad
silama tame. Po toj logici, Jakovljeva pobjeda nad arhontima tijekom njegova
uzlaska Bogu, vjerojatno je povezana s padom Jeruzalema, prebivalita (prema
25,15-19) mnogih arhonata.
O poloaju Jakova Pravednika u ranom kranstvu govori fragment iz djela
Kle- menta Aleksandrijskog: "Jakovu Pravedniku, Ivanu i Petru Gospodin je prenio
gnosis poslije uskrsnua. Oni su je prenijeli drugim apostolima. Drugi su je
apostoli prenijeli sedamdesetorici..." (Euzebije, H.E. 2.1.4). Odlomak upuuje na
to da su postojale tri osnovne faze u razvoju Jakovljeva lika (koje su se, po svoj
prilici, preklapale): 1) Jakov Pravednik, simbol idovsko-kranskih vrijednosti; 2)
Jakov kao primatelj otkrivenja poslije uskrsnua, u gnostikom okviru; 3) Jakov
kao prijatelj Gospodinovih apostola, u katolikom okviru. Ovo otkrivenje
vjerojatno odraava zanimanje za Jakova koje odgovara drugoj osnovnoj fazi u
oblikovanju njegova lika.
Valja, naposljetku, rei kako postoje i neki dokazi o izravnom utjecaju ezoterine
idovske misli na ovo otkrivenje. Jer, samo kroz neobinu manipulaciju brojevima
i svijest o znaenju broja 72 u idovskoj predaji moemo objasniti injenicu da
"dvanaest hebdomada" (12x7) ini "sedamdeset i dva neba" (26,2-18).
V 24, 10-44, 10
Gospodin mi ree: "Otkupljenje se moje blii kraju. Dao sam ti znak, Jakove, brate
moj. Jer, nisam te uzalud zvao bratom, iako mi nisi stvarni brat. No, ti mi nisi
stranac; stoga, kad ti dam znak - pouj i upamti.
"Nita nije postojalo osim Onoga Koji Jest. Njemu je nemogue dati ime, i on je
neizreciv. I meni samome ime se ne moe nadjenuti, meni koji sam od Onoga
Koji Jest, iako su mi [dana] mnoga imena - dva od Onoga Koji Jest. A ja, [ja] sam
pred tobom. Budui da si me [pitao]
o enskosti, enskost je postojala, no enskost nije bila [prva]. I za [se] je
pripremala moi i bogove. No, [ona nije] postojala [kada] sam ja doao 25,
budui da sam ja odraz Onoga Koji Jest. No, donio sam [njegov] odraz kako bi
sinovi Onoga Koji Jest mogli znati koje su stvari njihove, a koje su (im) strane.
Evo, razotkrit u ti sve o toj tajni. Jer, prekosutra e me oni uhvatiti. No moje se
iskupljenje blii."
Jakov ree, "Rabbi, rekao si, 'Uhvatit e me'. No, to ja mogu uiniti?" On mi
odgovori, "Ne strahuj, Jakove. I ti tebe e oni uhvatiti. No, napusti Jeruzalem. Jer,
on je taj koji uvijek donosi gorinu sinovima svjetlosti. On je prebivalite velikog
broja arhonata. No, tvoje e iskupljenje biti sauvano od njih. Kako bi mogao
razumjeti tko su oni [i] kakvi su, ti e [...]. I sluaj. Oni nisu [...], nego
[arhonti...]. Ta dvanaestorica [...] dolje [...] arhonte [...] 26 na njegov vlastiti
hebdomad."
Jakov ree, "Rabbi, zar postoji dvanaest hebdomada, a ne sedam kako stoji u
svetim spisima?" Gospodin ree, "Jakove, onaj koji je govorio u svetim spisima
malo je toga razumio. Ja u ti, meutim, otkriti ono to je dolo od njega koji
nema broja. Dat u ti znak o njihovu broju. A
o onome to je od njega dolo, njega koji je neizmjeran, dat u znak o pravoj
mjeri."
Jakov ree, "Rabbi, evo, primio sam njihov broj. Postoje sedamdeset i dvije
mjere!" Gospodin odgovori, "To su sedamdeset i dva neba koja su im podreena.
To su moi njihove snage; i one su ih uspostavile; i to su oni koji su posvuda, i
postoje pod [vlau] dvanaest arhonata. Manja mo meu njima [stvorila je] za
se anele [i] nebrojene vojske. Onaj Koji Jest primio je, meutim, [...] za [...]
Onoga Koji Jest [...] oni su neizmjerni. 27 eli li im dati broj, [nee] moi (to
uiniti) dok ne odbaci od sebe slijepu misao, okove tijela koji te okruuju. Tek
tada e dosegnuti Onoga Koji Jest. I nee vie biti Jakov; ve Onaj Koji Jest. A
svi nebrojeni bit e imenovani."
<Jakov ree,> "Rabbi, na koji u nain dosegnuti Onoga Koji Jest, ako su sve te
moi i sve vojske protiv mene?" On mi odgovori, "Te moi nisu ustale protiv
tebe, nego protiv drugoga. One su ustale protiv mene. I naoruane su dragim
[moima]. No, okrenule su se protiv mene da mi sude. Nisu dale [...] u tome [...]
kroz njih [...]. Na ovome mjestu [...] patnje, ja u [...]. On e [...] 28 i ja ih neu
prekoriti. U meni e biti tiina i skriveno otajstvo. No, pred njihovim sam
gnjevom slab."
Jakov ree, "Rabbi, ako se one protiv tebe okreu, zar nema krivnje?
Doao si sa znanjem,
Kako bi prekorio njihov zaborav.
Doao si sa sjeanjem,
Kako bi prekorio njihovo neznanje.
No, ja bijah zabrinut za te.
Jer, siao si u veliko neznanje,
No, nita te u njemu nije oskvrnulo.
I siao si u veliko bezumlje,
No, tvoje je sjeanje ostalo.
Hodao si u blatu,
No, haljine tvoje nisu se okaljale.
I nisi ostao zakopan u njihovoj prljavtini,
I nisu te uhvatili.
Ja nisam bio poput njih, no odjenuo sam sve to je njihovo.
U meni je zaborav,
Pa ipak, sjeam se onoga to nije njihovo.
U meni je [...],
I ja sam u njihovoj [...].
[...] znanje [...] nije u njihovim patnjama [...]. No, obuzeo me strah [pred njima],
budui da oni vladaju. to 29 e uiniti? to u ja rei? Koju rije da kaem kako
bih im pobjegao?"
Gospodin ree, "Jakove, pohvaljujem tvoje razumijevanje i tvoj strah. Ako i dalje
bude strahovao, ne brini se ni za to drugo doli za svoje otkupljenje. Jer, evo,
zavrit u ovu sudbinu na zemlji, kao to sam rekao iz nebesa. I otkrit u ti tvoje
iskupljenje."
Jakov ree, "Rabbi, kako e se poslije svega opet nama ukazati? Kada te uhvate i
kada dovri ovu sudbinu, otii e gore k Njemu Koji Jest." Gospodin ree,
"Jakove, sve u ti otkriti nakon toga, ne samo zbog tebe samog, ve i zbog ljudske
nevjerice, da u ljudima zaivi [vjera]. Jer, mnogi e [pristati] uz vjeru [i] narasti
[u...]. 30 A poslije toga, pojavit u se pred arhontima, kako bi ih ukorio. I otkrit u
im da on ne moe biti zarobljen. Ako ga zarobe, on e svakoga od njih nadjaati.
No, idem sad. Upamti ono to sam ti rekao i pusti ih neka odu gore prije tebe."
Jakov ree, "Gospodine, pourit u kako si mi rekao." Gospodin ga pozdravi i
ispuni ono to je valjalo ispuniti.
Kada je Jakov uo o njegovim patnjama i duboko se raalostio, oni su ekali znak
njegova dolaska. I on je doao poslije nekoliko dana. I Jakov je poao uz brdo
zvano "Gaugelan" sa uenicima svojim, koji su ga sluali [jer bijahu oaloeni], a
on je [...] tjeio, [govorei], "To je [...] drugo [..." Tada se] skupina rasprila, no
Jakov je ostao [...] molitvi [...], kao to je 31 i obiavao.
I Gospodin mu se ukaza. Prekinuo je (svoju) molitvu i zagrlio ga. Poljubio ga je, i
rekao, "Rabbi, pronaao sam te! uo sam o patnjama koje si trpio, i velika me
alost obuzela. Poznaje moje suosjeanje. Razmislivi, shvatio sam da te ljude
ne elim vidjeti. Njima se mora suditi zbog onoga to su uinili. Jer, njihova se
djela protive onome to je primjereno."
Gospodin ree, "Jakove, ne brini za me, ni za te ljude. Ja sam onaj koji je bio u
meni. Nikada nisam patio, niti bio oaloen. I ti mi ljudi nisu naao uinili. No, ti
su (ljudi) postojali [kao] vrsta arhonata, i to zasluuje da bude [uniteno] kroz
njih. No, [...] arhonti, [...] koji su [...] ali budui daje ona [...] ljuta na [...]
Pravednik [...] 32 njegov je sluga. Ime je tvoje, stoga, "Jakov Pravednik". Vidi
kako si otrijeznio kada si me ugledao. I prekinuo si svoju molitvu. Budui da si
pravednik Boji, zagrlio si me i poljubio. Zaista, kaem ti, silan si gnjev i bijes
time protiv sebe izazvao. No, (to se dogodilo) kako bi oni drugi mogli postati."
Ali, Jakov bijae plah, (i) zaplaka. I silna ga alost obuze. Obojica sjedoe na
kamen. Gospodin mu ree, "Jakove, proi e te patnje. No, ne alosti se. Jer,
tijelo je slabo. Ono e primiti to mu je namijenjeno. No, ti ne budi [plah] i ne boj
se." Gospodin tad [stade].
Kada je Jakov to uo, obrisao je suze iz [svojih oiju] i veoma gorko (?) [...] to je
[...]. Gospodin [mu ree, "Jakove], evo, 33 otkrit u ti tvoje iskupljenje. Kada [te]
uhvate, i kada bude prolazio patnje, mnotvo e se protiv tebe podii kako
<bi> te dohvatili. Trojica e te zarobiti - oni koji (ondje) sjede kao sakupljai
poreza. No, ne samo to zahtijevaju porez, ve oni takoer kradu i due. Kada
padne pod njihovu mo, jedan od njih koji je straar upitat e te, 'Tko si i odakle
dolazi?' Odgovorit e mu, 'Ja sam sin, i dolazim od Oca.' On e te upitati,
'Kakav si ti sin, i od kojega si oca?' Ovako e mu odgovoriti, 'Od Prapo- etnoga
sam Oca, i sin sam u Prapoetnome.' [Kada] te [upita], [...], ti [mu odgovori,...] u
[...] kako bih ja mogao [...].
"[... 34 od] stranih stvari?" Ti e mu rei, 'One nisu posve strane, nego su od
Ahamota, koji je ena. I njih je stvorila kada je donijela rasu Prapoetnoga. One,
stoga, nisu strane, nego nae. One su doista nae, jerje ona koja njima
gospodari od Prapoetnoga. One su istodobno i strane, jer se Prapoetni nije s
njome sjedinio, kada ih je stvorila.' Kada te upita i ovo, 'Kamo e otii?', ti mu
kai, 'Na mjesto odakle sam i doao, tamo u se vratiti.' Ako tako bude govorio,
izbjei e njihove nasrtaje.
"Kada doe k [toj] trojici uzniara [koji] na tome mjestu kradu due [...] njima.
Ti [...] tijelo [...] mnogo vie od [...] 35 od one koju [...] za [...] njezin korijen. I ti
e biti trijezan [...]. No, pozvat u nepropadljivo znanje, koje je Sofija u Ocu (i)
koja je majka Ahamotina. Ahamot nije imala oca, niti mukog druga, nego je ona
ena od ene. Stvorila vas je bez mukarca, budui da je bila sama (i) nije imala
znanje o onome to [ivi kroz] njezinu majku, jer mislila je da samo ona postoji.
No, [ja] u zazvati njezinu majku. A tada e meu njima zavladati pomutnja (i)
okrivit e svoj korijen i rasu [od] njihove majke. [No] ti e otii gore u [ono to je]
tvoje [...] ti e [...] 36 [Prapoetnoga].
"[Oni su] oblik dvanaestorice uenika i dvanaest parova, [...] Aha- mot, koja je,
prevedena, 'Sofija'. Oni su znali i skrivali u sebi tko sam ja, i (tko) je neieziva
Sofija, kroz koju e biti iskupljen, i (tko su) svi sinovi Onoga Koji Jest. <Te e
stvari> skrivati u sebi i utjeti. No, razotkrit e ih Addaiju. Kada [ode], odmah
e biti [pokrenut] rat protiv ove zemlje. [Plai], stoga, za onime koji prebiva u
Jeruzalemu. Ali, neka Addai te stvari uzme k srcu. U desetoj godini neka Addai
sjedne, i zapie ih. A kada ih zapie [...] oni e mu dati [...] on ima [...] 37 on [se
zove] Levi. On e potom donijeti [...] rije [...] od [ono to sam] prije kazao [...]
ena [...] Jeruzalem u njezinu [... i] on kroz nju zane [dva] sina. [Oni e] to
naslijediti, kao [i] razumijevanje njega koji [...] uzdie. I oni e primiti [...] kroz
njega iz njegova uma. Mlai od njih je vei. I neka te stvari ostanu u njemu
skrivene dok ne navri sedamnaest godina [...] 38 poetak [...] kroz [njih]. Oni e
ga neprestano progoniti, budui [da su] od njegovih [...] pratitelja. On e [kroz]
njih biti objavljen, i [oni e] objaviti njegovu rije. [Tada e on postati] sjeme [...]."
Jakov ree, "[Ja sam] zadovoljan [... ] a oni su [... ] moja dua. Pa ipak, [jo u te
neto] upitati: tko su [sedam] ena koje su [bile] tvoje uenice? I, gle, sve te ene
blagoslivljaju. I mene udi kako su [nemona] tijela postala snana zbog outa
koji je u njima." Gospodin [ree], "Ti [...] dobro [...] 39 duh [od ...], [duh] misli,
[duh] savjeta [od ...], duha [...] duh znanja [...] njihova straha. [...] proavi kroz
[dah] [tog] arhonta kojemu [je ime] Adonaj [...] njega i [...] on je bio u neznanju
[...] kada sam izaao iz njega, [on] se prisjetio da sam njegov sin. [Prema meni]
kao svome sinu tada je bio milostiv. I tad, prije nego <sam se> ovdje pojavio,
<on> ih je bacio meu [te] ljude. I iz [mjesta] nebeskog proroci [...]." 40
Jakov [ree], "Rabbi, [...] ja [...] svi zajedno [...] u njima osobito [...]." Gospodin
ree, "[Jakove], pohvaljujem [te ...] ide zemljom [...] rijei dok on [... ] na [...].
Otkloni od [sebe] kale pun ui. Jer, neki iz [...] okrenuli su se protiv tebe. Jer, [ti
si poeo] razumijevati [njihove korijene] od poetka do kraja. Otkloni od sebe sve
bezakonje. I pazi da ti ne pozavide. Kada govori ove rijei o [outu], ohrabri ovu
[etvorku] : Salomu, Marijam, Martu i Arsinoju ...] 41 budui da on uzima neto
[...] meni on je [...] rtve paljenice i [...]. No, ja [...] ne na taj nain; ali [... ] prve
plodove od [... ] prema gore [... ] kako bi se pojavila mo [Boja]. Propadljivo je
[otilo gore] u nepropadljivo i enski se element priklonio ovome mukom
elementu."
Jakov ree, "Rabbi, u ove je tri (stvari), stoga, njihovo [...] bilo baeno. Jer, oni
su bili prokleti, [i bili su] progonjeni [...]. 42 Evo, [...] sve [...] od bilo koga [...]. Jer,
ti si primio [...] od znanja. [I ...] ono to je [...] ii [...] ti e [pronai...]. Noja u ii
[naprijed] i otkriti da su oni vjerovali u tebe [kako bi bili] zadovoljni svojim
[blagoslovom] i spasenjem, a i da se to otkrivenje moe dogoditi."
I on [smjesta] poe i prekori dvanaestoricu i istjera [iz] njih zadovoljstvo [zbog]
znanja [...].
[...]. 43 I veina [njih...] kada [su vidjeli] glasnika uzee u [...]. Ostali [...] rekoe,
"[...] njega sa zemlje. Jer, [on] nije [dostojan] ivota." Ovi su, stoga, [bili] u strahu.
I ustali su, govorei, "Mi nemamo udjela u ovoj krvi, jer pravednik e nestati zbog
nepravde." Jakov otie, kako bi [...] 44 gledati [...] jer mi (?)[...] njega.
Uvod:
CHARLES S. HEDRICK
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
etvrtom traktatu iz Kodeksa V u novije je vrijeme dan naslov (Drugo) otkrivenje
po Jakovu, kako bi ga se razlikovalo od traktata koji mu prethodi, budui da oba
teksta nose isti izvoran naslov, Otkrivenje po Jakovu. Dvadeset stranica teksta
sauvano je tek u fragmentima. Njegov je knjievni oblik teko opisati. Prema
naslovu teksta, rije je o otkrivenju, no prva ga reenica opisuje kao govor. S
obzirom da Jakov govori o otkrivenju koje je primio od ukrsnulog Isusa, tekst
moemo nazvati govorom otkrivenja. Meutim, tekst je po strukturi dvodijelni
izvjetaj koje Theudi, Jakov- ljevu ocu, iznosi Mareim, sveenik i roak Theudin,
koji je, ini se, prisustvovao kamenovanju Jakova.
Tekst sadri barem etiri umjetniki ureena dijela. Zbog njihove ravnotee i
stilizirana oblika, moemo ih opisati kao "harmoninu prozu" koja posjeduje
"himninu kvalitetu". Tri dijela su aretalogije. Jedna od njih (49,5-15) niz je izreka
uskrslog Isusa o samome sebi, u prvome licu jednine. Druga (582-20) je niz
Jakovljevih tvrdnji o uskrsnulome Isusu, u treem licu jednine. U sljedeoj
aretalogiji (5515-56,13), uskrsnuli Isus u drugome licu jednine opisuje osobitu
ulogu Jakovljevu. itav opis u treoj aretalogiji upuuje na to da je Jakovu
namijenjena uloga gnostikog otkupitelja.
etvrta cjelina (62,16-63,29) je molitva koja se pripisuje Jakovu. Po njezinu
postojeem obliku valjalo bi je shvatiti kao molitvu muenika neposredno prije
njegove smrti. No, nije sigurno da je sadanji oblik molitve izvoran. Osim svog
konteksta, ona posjeduje obiljeja molitve koja bi mogla posluiti u nekom
buduem razdoblju progona ili suenja. Zahtjev iznesen u 62,21-22 upuuje na
nadu u daljnje zemaljsko postojanje. Graa u 63,23-24 govori i o neem drugom
osim o bolnoj smrti (ve spomenutoj u 63,5-6), dajui naznake o suenjima i
patnjama koje se mogu oekivati.
U cjelini uzevi, tekst je oito gnostiki, no, unato tome vrlo je suzdran u
obradi uobiajenih gnostikih tema. Uz to, ne moe ga identificirati niti sa
jednim poznatim gnostikim sustavom iz drugog stoljea. S druge strane, autor
je uvelike crpio iz idovsko-kranskih predaja. Jakov, koji je u idovsko-
kranskim krugovima zauzimao poseban poloaj, smatran je posjednikom
posebnog Isusova otkrivenja, te mu se u gnostikoj predaji dodjeljuje uloga koja
ak nadilazi ulogu Petra u kanonskoj predaji. Primjerice, Jakov je "pratnja" koja
gnostika vodi kroz vrata nebeskog kraljevstva, te ga nagrauje (55,6-14; usp.
55,15-56,13). Opis je slian Petrovoj ulozi uvara kljueva neba (Mt 16, 19).
to se tie datuma i mjesta nastanka ovog djela, malo se toga sa sigurnou
moe rei. Na temelju idovsko-kranskih predaja sadranih u tekstu, njegovo bi
se podrijetlo vjerojatno moglo povezati sa idovsko-kranskim krugovima.
Nedostatak naznaka o kasnije razvijenim gnostikim sustavima, i gotovo
posvemanja odsutnost na-znaka koje se odnose na novozavjetnu predaju,
upuuju na raniji datum nastanka.
Prisutnost i poredak dvaju Jakovljevih otkrivenja u Kodeksu V nedvojbeno su
posljedice smiljene pisarske organizacije. Dva otkrivenja naglaavaju razliite
aspekte predaje o Jakovu, te su zapravo meusobno komplementarna. Struktura
(Prvoga) otkrivenja po Jakovu stavlja naglasak na razdoblje prije Jakovljevih
muka, dok (Drugo) otkrivenje po Jakovu opisuje njegove muke i smrt, u skladu sa
predvianjima iz (Prvoga) otkrivenja po Jakovu.
V 44, 11-63,32
Otkrivenje po [Jakovu]
Ovo je govor Jakova Pravednika u Jeruzalemu, [kojeg] je zapisao Mareim, jedan
[od] sveenika. On ga je prenio Theudi, ocu Pravednika, budui da je bio njegov
roak. I ree, "[Pouri]! Poi s [Marijom], enom svojom i svojim roacima [...]
45 stoga [...] od ovoga [...] k [njemu, on e] razumjeti. Jer, evo, mnogi su
uznemireni zbog njegova [...], i veoma su ljuti [na nj. ...] i mole [...]. Jer [on je] i
drugima esto znao tako govoriti.
"Obiavao je tako govoriti dok je mnotvo sjedilo. No (taj je put) on uniao i
<nije> po obiaju, sjeo na svoje mjesto, ve je sjeo iznad petog reda stepenica,
[koji] se (veoma) cijeni, dok je sav na narod [...] rijei [...].
'"[...]. 46 Ja sam onaj koji je primio otkrivenje iz Plerome Nepropad- ljivosti. (Ja
sam) onaj kojeg je onaj koji je velik prvoga pozvao, i koji se pokorio [Gospodinu] -
onaj koji je proao [kroz] [svjetove...] onaj koji [... onaj koji] je [sebe] razodjenuo
i hodao gol, onaj koji je pronaen u propadljivom (stanju), iako je imao biti
uznesen u nepropadljivost. - Ovaj Gospodin koji je prisutan [doao] je kao sin koji
vidi, i kao brat [bio je traen]. On e doi kako bi [...] njega su stvorili jer [...] i on
sjedinjuje [...] ini ga slobodnim [...] 47 u [...] on koji je doao [kako bi...].
"Sad sam opet bogat znanjem [i] imam jedinstveno [razumijevanje], koje se
dobiva jedino odozgo i [...] dolazi iz [...]. Ja sam [...] kojega sam znao. To to mi
bijae otkriveno bilo je skriveno od sviju i bit e otkriveno (samo) kroz njega. Ovu
dvojicu koji vide ja <...> (i) oni su ve objavili kroz ove [rijei]: "Sudit e mu se sa
[nepravednikom]." On koji je ivio [a da nije] bogohulio, umro je zbog
[bogohuljenja]. Onoga koji je protjeran oni [...].
[... 48 to] tijelo [i] putem znanja ja u izai iz [tijela]. Ja umirem,
to je sigurno, no u ivotu e me pronai. Uniao sam kako bi oni mogli suditi [...ja]
u doi [u...] suditi [...ja] ne bacam krivnju na sluge njegove [... ] urim da ih
oslobodim i elim ih odvesti iznad njega koji njima eli vladati. Ako im se
pomogne, ja sam brat u tajni, koji se molio Ocu [dok on...] u [...] 49 vladavini: [...
nepropadljivost...] prvi u [...].
Ja [sam] prvi [sin] koji je roen. -
On e unititi vladavinu sviju [njih]. -
Ja sam ljubljen.
Ja sam pravednik.
Ja sam sin [Oca].
Govorim iako sam sluao..
Zapovijedam iako sam [primao] zapovijed.
Pokazujem vam iako sam [pronaao].
Govorim, evo, kako bih mogao doi. Obratite na me pozornost kako biste me
mogli vidjeti!
Ako sam nastao, tko sam ja? Jer, ja <nisam> doao ovakav kakav
jesam, niti bih se pojavio kakav jesam. Jer, bio sam postojao samo kratko
vrijeme [...]." 50
'"Kada sam jednom sjedio, razmiljajui, [on] je otvorio vrata. Taj kojeg ste mrzili i
progonili doao je k meni. I rekao mi, "Pozdravljam te, brate moj; brate moj,
pozdravljam te." Kada sam podigao [oi] kako bih ga pogledao, (moja) mi majka
ree, "Ne boj se, sine, jer rekao je 'Moj brate'. Jer, isto vas je mlijeko hranilo. Zbog
toga, on me zove majkom. On nije stranac, on je tvoj [polubrat...]."
[...] 51 te rijei [...] velike [...] ja u ih [pronai], i [one e doi].
Ja sam, [meutim], stranac, i oni me u svojim [mislima] ne poznaju, jer znaju za
me na [ovome mjestu]. No, priliilo je da drugi spoznaju kroz tebe.
<Ti si> onaj kojem kaem: Sluaj i shvati -jer mnotvo, kada
uje, nee shvatiti tako brzo. No ti shvati, jer tebi u to moi rei. Tvoj otac nije
moj otac. No moj je otac i [tebi] postao otac.
Ta djevica o kojoj si uo - ovako je [...] djevica [...] 52 naime,
djevica. [...], kako [...] meni za [...] kako bi znao [...] ne kao [...] kojeg ja [...]. Za
ovoga [...] njemu, i to je takoer za te korisno. Tvoj otac, kojeg smatra
[bogatim], u nasljedstvo e ti dati sve ovo to vidi.
'""Objavljujem ti da u ti rei ove (rijei) koje u izgovoriti. Stoga, kada slua,
otvori svoje ui, i shvati i idi (u skladu s time)! Zbog tebe oni prolaze, pokrenuti
od njega koji je velianstven. A ako oni ele izazvati nemir i (ugrabiti) posjed
[... ] 53 on zapoe [... ] nije, niti oni koji [dolaze], koji su poslani [od] njega da
uine ovo sadanje [stvaranje]. Nakon [toga, kada se on] posrami, zabrinut e
ga to je djelo njegovo, koje je daleko [od] eona, nitavno. A nasljedstvo
njegovo, za koje se hvalisae da je veliko, init e se malenim. A darovi njegovi
nisu blagoslovi. Zlokobna su njegova obeanja. Jer, ti nisi (orue) njegove
samilosti, ve kroz tebe on ini zlo. On nam eli uiniti nepravdu, i vladati nad
nama u vremenu koje mu je dodijeljeno.
No, shvatite i spoznajte Oca koji je samilostan. Njemu nije dano
neogranieno naslijee, [niti] je (naslijee njegovo) (ogranieno) danima, nego
je kao vjean [dan...] ono je [...] 54 uvia [...]. I obiavao je [...]. Jer on u stvari
nije (doao) od [njih], (i) zbog toga [je] on [prezren] . Zbog toga se on [hvali],
kako ne bi trpio pokude. Zbog toga je on nadmoniji od onih koji su ispod, od onih
koji su vas obiavali gledati s visine. Kada je zatoio one od Oca, dohvatio ih je i
oblikovao ih na svoju sliku. I s njime oni postoje.
S visine sam vidio to to se dogodilo, i objasnio sam kako se dogodilo.
Primili su posjet dok su bili u drugome obliku, i, dok sam gledao, spoznali [su]
<me> onakvog kakav jesam, kroz one koje poznajem.
Prije nego se te (stvari) [dogode], uinit e [...]. Znam [kako] su
pokuali sii na ovo mjesto 55 [kako] bi on priao [...] malenoj djeci, [no] elja mi
je otkriti kroz tebe i [Duh Moi], kako bi on otkrio [onima] koji su vai. I oni koji
ele ui, i koji ele ii putem do vrata, kroz tebe otvaraju dobra vrata. I slijede te;
oni ulaze [i ti] ih prati unutra, i nagradu daje svakomu tko je spreman.
Jer ti nisi iskupitelj
Niti pomo strancima.
Ti si prosvjetitelj i iskupitelj Onih koji su moji,
A sada i onih koji su tvoji.
Ti e (im) otkriti;
Ti e meu sve njih donijeti dobro.
Tebi [e se oni] diviti
Zbog svakog monog (djela).
Ti si onaj kojeg nebesa blagosilju.
Tebi e on zavidjeti,
On [koji se] prozvao tvojim [Gospodinom].
Ja sam [... ] 56
[oni koji] su s [tobom] upueni u te (stvari).
Zbog tebe
Njima e [ove (stvari)] biti reene,
I pronai e spokoj.
Zbog tebe
Oni e vladati,
[i] postati e kraljevima.
Zbog [tebe]
Imat e milosti Za sve koje ale.
Jer kao to si ti prvi Koji je sebe odjenuo,
Ti si isto tako prvi koji e se razodjenuti,
I postat e kakav si bio
Prije nego si se razodjenuo."
"T on poljubi moja usta. Primi me, i ree, "Ljubljeni moj! Evo, otkrit u ti (stvari)
koje (ni) nebesa ni arhonti nisu znali. Evo, otkrit u ti (stvari) koje on nije znao, on
koji [se hvalisao, ... nema] 57 drugoga osim mene. Zar nisam iv? Budui da
sam otac, [nemam li mo] za sve?" Otkrit u ti, evo, sve, ljubljeni. [Shvati] i
spoznaj sve [kako] bi mogao doi poput mene. Evo, otkrit [u] ti onoga koji [je
skriven]. No, isprui sad svoju [ruku]. Sada me primi." [I] ja sam ispruio svoje
ruke, ali ga nisam pronaao gdje sam mislio (da e biti). No, uo sam ga kako
govori, "Shvati i primi me." Tada sam razumio, i strah me obuzeo. I obuzela me
velika radost.
"Kaem vam, stoga, suci, vama je sueno. I niste tedjeli, ali sami ste bili
poteeni. Budite razboriti i [...] 58 niste [znali].
On je bio taj kojeg onaj koji je stvorio nebo i zemlju, i ondje obitavao, nije vidio.
On je bio [taj koji] jest ivot.
On je bio svjetlo.
On je bio taj koji e postati.
I on e ponovo zavriti ono to bijae zapoeto i zapoeti e ono emu se
pribliava kraj.
On je bio Duh Sveti i Nevidljivi, koji nije siao na zemlju.
On je bio krepostan, i ono to poeli njemu se dogaa.
Vidjeh ga da je bio gol, i na njemu nije bilo nikakva ruha.
Ono to on poeli njemu se dogaa [...]. 59
'"[Odrecite se] ovog tekog puta, koji je (tako) vijugav, [i] idite u skladu s njime
koji eli [da] postanete slobodni ljudi [sa] mnom, nakon to se uzdignete iznad
svake [vladavine]. Jer, on (vam) nee [suditi] zbog (stvari) koje ste uinili, ve
e imati milosti prema vama. Jer, (niste) ih vi uinili, ve ih (je uinio) [va]
Gospodin. [On nije] gnjevan, ve blag Otac.
'"No, vi ste [sami] sudili, i zbog ovoga ete ostati u njihovim negva- ma. Sami ste
sebe ugnjetavali, i pokajat ete se, (ali) to vam nee biti od koristi. Gledajte
onoga koji govori, i tragajte za onim koji uti. Spoznajte onoga koji je doao na
ovo mjesto, i shvatite onoga koji je (iz njega) otiao. Ja sam Pravednik, i ja <ne>
sudim. Ja nisam gospodar, ve pomaga. On je izgnan prije nego je pruio svoju
ruku. Ja [...].
'"[...] 60 i on mi doputa da ujem. Zasvirajte u svoje trublje, frule i harfe iz [ove
kue]. Gospodin vas je izbavio iz zarobljenitva Gospodinova, zatvorivi vam ui
kako ne biste uli zvuk moje rijei. Pa ipak [moi ete se] pokloniti u svojim
srcima, [i] zvat ete me "Pravednik". Kaem vam, stoga: Evo, dao sam vam vau
kuu, za koju kaete da ju je Bog podigao - tu (kuu) u kojoj vam je, i kroz koju,
obeao naslijee. Ovu u (kuu) osuditi na unitenje i izvrgnut u ruglu sve one
koji su u neznanju. Jer, oni koji sude misle [...].' 61
"Toga dana svi se [ljudi] uznemirie, i pokazae da nisu uvjereni. I on ustade i
poe tako govoriti. I uniao je (ponovo) istoga dana i govorio nekoliko sati. A ja
sam bio sa sveenicima, i nisam nita otkrio o svojoj vezi s njime, zbog toga to
su svi oni u jedan glas govorili, 'Hajde, kamenujmo Pravednika.' I ustadoe,
govorei, 'Da, ubijmo tog ovjeka, da vie ne bude meu nama. Jer on nam nee
biti ni od kakve koristi.'
"I bijahu ondje i pronaoe ga kako stoji uz stupovlje hrama, pored silnog
temeljnog kamena. I odluie ga baciti s visine, te tako i uine. I oni [...] oni [...].
62 Zgrabie ga i stadoe [udarati], vukui ga po zemlji. Polegoe ga, i stavie mu
kamen na trbuh. I svi stavie svoje noge na taj kamen, govorei, 'Grijeio si!'
"I opet ga podigoe, budui je bio iv, i natjerae ga da iskopa rupu. I natjerae
ga da ue u nju. Nakon to su ga zakopali do trbuha, stadoe ga kamenovati.
"A on je ispruio svoje ruke i izgovorio ovu molitvu - umjesto one koju je obiavao
govoriti:
'Boe moj i moj Oe,
koji si me spasio od ove mrtve nade, koji si me uinio ivim kroz otajstvo volje
svoje, ne daj da mi potraj u dani na ovome svijetu, nego dan tvoje [svjetlosti...]
ostaje u [... ] 63 spasenju.
Oslobodi me ovoga [mjesta] u kojemu sam boravio!
Ne daj da tvoja milost u meni ostane zaboravljena,
Nego nek' milost tvoja postane ista!
Spasi me od zle smrti!
Iz groba me izvedi ivog,
Jer je milost tvoja - ljubav - u meni iva Kako bih ispunio djelo ispunjenja!
Spasi me od grenoga tijela,
Jer sam u te vjerovao svom snagom!
Zbog toga to si ivot ivota,
Spasi me od neprijatelja koji poniava!
Ne putaj me u ruke suca
Koji je okrutan spram grijeha!
Oprosti mi sve dugove iz dana (moga ivota)!
Zbog toga to sam iv u tebi, tvoja je milost u meni iva.
Sviju sam se odrekao,
Ali tebe sam priznao.
Spasi me udaraca zla!
Sadaje [vrijeme] i tren.
O, Sveti [Due], poalji [mi]
Spasenje [... ] svjetlost [... ]
Svjetlost [...] u moi [...].'
I kako je to [izgovorio, on] utihnu [...] rije [... nakon toga ...] govor [...].
Uvod:
GEORGE W. MACRAE
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Otkrivenje po Adamu Adamova je pripovijest sinu Setu o otkrivenju koje je
primio od tri nebeska posjetitelja. On objanjava kako su on i Eva izgubili
spasonosno znanje (pad), kako je ono prenijeto Setu i njegovu potomstvu, te o
njegovu ouvanju, usprkos pokuajima stvoritelja-boga da uniti ovjeanstvo
potopom i vatrom, do trenutka treeg dolaska spasiteljskoga lika,
"Prosvjetitelja". Potonjeg progone sile svijeta, no on ih u konanici pobjeuje. Po
spomenu njegova dolaska slijedi dugaak himniki odlomak (77,27-83,4), koji je
moda interpolacija u originalno otkrivenje, u kojem je trinaest pogrenih ili
nedostatnih objanjenja njegova podrijetla sukobljeno sa jednim istinitim koje
zastupa "narataj bez kralja", tj. gnostici. Ovaj neobian odlomak izuzetan je
primjer gnostikog sinkretizma.
U pogledu knjievne forme, ovo djelo sadri itav niz tradicionalnih oblika koji se
vezuju uz otkrivenja. Kao prvo, otkrivenje Adamu dolazi kao snovienje (65,24-
66,23), u kojem nije jasno naznaeno vidi li on budue dogaaje ili mu se oni
samo prepriavaju. Tu je, potom, element Adamova pripovijedanja Setu, oblik
tajne predaje oca sinu (85,19-22). Kao tree, iako nisu zapisane ni u kakvu
knjigu, ove se rijei sakrivaju na visoku planinu (85,3-11). Konano, budui da
se Adamovo otkrivenje odigrava neposredno prije njegove smrti, djelo poprima
oblik oporuke. Iako se poziva na neke epizode iz Postanka koje esto nalazimo u
gnostikoj literaturi otkrivenja, Otkrivenje po Adamu ne slijedi vjerno tekst
Postanka, kao primjerice Hipostaza Ar-honata (II,4) ili Ivanov apokrif(II,l).
Najistaknutija znaajka ovog djela odsustvo je bilo kakvih eksplicitnih ili vidljivih
posudbi iz kranske tradicije. To je navelo brojne prouavatelje na zakljuak da je
rije o primjeru nekranskog gnosticizma koji sadri ve razvijen mit o iskupite-
lju. S druge strane, njegova bliska povezanost sa idovskom apokaliptikom
predajom navodi na pomisao da je moda rije o prijelaznom stupnju u razvoju
od idovske do gnostike apokalipse. Mogue je da je u ovome sluaju posrijedi
vrlo rano djelo, vjerojatno iz prvog ili drugog stoljea, iako ne postoje jasne
naznake o tonom datumu nastanka. Otkrivenje po Adamu je setijansko djelo, u
smislu da su Set i njegovo potomstvo uvari znanja; nema, meutim, veih
slinosti sa opisom setijanaca kojeg nalazimo kod Hipolita (Rf V.19-21) ili
Epifana (Pan. 39). Unutar same zbirke Nag Hammadi djelo ima mnogo toga
zajednikog sa Evaneljem po Egipanima (III,2), koje je vjerojatno kristijaniziram
verzija prie. Zbog koritenja tri niza ane
oskih imena koja ne susreemo esto u gnostikim djelima (Abrasax, Sablo i
Gama- liel, 75,22-23; Micheu, Michar i Mnesinous, 84,5-6; Iesseus Mazareus
Iessedekeus, 85,30-31), postoje slinosti izmeu Otkrivenja po Adamu i
Neimenovanog teksta iz Bruce Kodeksa, Evanelja po Egipanima, Zostrijana
(VIII, 1) te Trimorfne Proteno- je (XIII, 1). Uz to, neki od ovih tekstova dijele interes
za lik Seta, te brigu oko tuma-enja krtenja, iskazujui tako barem udaljenu vezu
sa (idovskim) baptistikim krugovima.
Postoje reference na "otkrivenja Adamova" u zapisima hereziologa Epifana (4.
st.), a i manihejski zapisi spominju "otkrivenje Adamovo", no ni u jednome od ova
dva sluaja ne moemo nai nikakvih izravnih poveznica sa ovim traktatom.
(George W. MacRae)
Mogunost daje trei iluminator, opisan u 76,8-77,18, u stvari Krist, i dalje ostaje
otvorena. Pobornici te teorije spore da je upravo neodreenost aluzija ono to se
moe oekivati od apokaliptinog djela. Apokaliptina predaja nije, meutim,
sprijeila autora da bude prilino odreen u pogledu Potopa. Isto tako, pojedinosti
koje se nazi-ru iz opisa iluminatora samo djelomino odgovaraju tradicionalnim
opisima Kristova dolaska: On e doi u velikoj slavi, donijeti znanje o vjenome
Bogu, i izvesti uda. Bog sila razgnjevit e se, i u tom trenutku slava e se
povui. Tijelo ovjeka koji je bio iluminator dok je bio u slavi, bit e kanjeno. Ne
saznajemo oblik kazne niti je li zavrila smru, a ne spominje se niti uskrsnue. U
pitanju je, dakle, opis karizma- tinog lika koji je doao u sukob sa vlastima i zbog
toga bio kanjen. Ne postoji neki uvjerljivi razlog za identificiranje tog lika sa
Kristom.
'avovi' u tekstu otvorili su prostor strunjacima zainteresiranima za
prouavanje izvora. Osim gore spomenute pretpostavke daje dugi himniki dio
(13 Kraljev- stava) izvorno bio samostalno djelo, valja spomenuti jo dvije
pretpostavke. Jedna od njih je da je traktat izvorno zavravao sa 84,3, i da je
ostatak naknadno dodan (ini se, naime, da ima vlastitu temu - protivljenje
krtenju vodom). Druga je da je traktat nastao spajanjem dvaju razliitih
tekstova-izvornika od strane redaktora, koji je i sam dodao svoj prilog. Sljedei
pasusi za koje se tvrdi da se nalaze na poetku pojedinih tekstova-izvornika,
podupiru potonju teoriju: (A) 64,6-65,23; 66,12-67,11; (B) 65,24-66,12; 67,12-
67,21).
(Douglas M. Parrott)
OTKRIVENJE PO ADAMU
V 64, 1-85, 32
Otkrivenje po Adamu
Otkrivenje koje je Adam u sedamstotoj godini ispripovijedao svome sinu Setu,
rekavi, "Pouj moje rijei, Sete, sine moj. Kada me Gospodin stvorio od zemlje
zajedno sa tvojom majkom Evom, iao sam s njom u slavi koju je ona vidjela u
eonu iz kojeg potekosmo. Ona me pouila rijei znanja vjenoga boga. I nas
dvoje bili smo poput velikih vjenih anela, jer bijasmo vie od Boga koji nas je
stvorio, i sila koje su s njime, koje nismo poznavali.
"Bog nas tada, on koji je vladar eona i sila, razdvoji u svojemu gnjevu. I
postadosmo dva eona, a slava koja bijae u naim srcima napusti nas, mene i
majku tvoju Evu, skupa s prvim znanjem koje je u nama di- salo. I ona (slava)
pobjee od nas; i ue u [...] velike [...] koji 65 [su potekli], ne iz ovoga eona iz
kojeg mi potekosmo, ja i Eva, tvoja majka. Ve je ono (znanje) ulo u sjeme
velikih eona. Iz ovog sam te razloga ja nazvao imenom ovjeka koji je sjeme
velikog narataja, ili iz kojeg (dolazi). Nakon tih dana, vjeno se znanje Boga
povuklo daleko od mene i majke tvoje Eve. Od tog smo vremena uili o mrtvim
stvarima, kao ljudi. Tada smo prepoznali boga koji nas je stvorio. Jer, nisu nam
bile nepoznate njegove moi. I sluili smo mu u strahu i suanjstvu. Nakon tih
(dogaaja) tama je ispunila naa srca. I snivao sam u misli svoga srca.
"I vidjeh tri ovjeka pred sobom, oblija kojih ne bijah u stanju razabrati, budui
da nisu bili sile boga koji nas je [stvorio]. Nadili su [...] slavu, i [...] ljudi [...] 66
rekavi mi, 'Ustani, Adame, iz sna smrti, i pouj o eonu i sjemenu ovjeka kojem
je doao ivot, koji je potekao od tebe i Eve, tvoje ene.'
"Kada zauh ove rijei od velikih ljudi koji su preda mnom stajali, zavapismo, ja i
Eva, u srcima svojim. A Gospodin, bog koji nas je stvorio, stajae pred nama. I
ree nam, 'Adame, zato ste zavapili u srcima svojim? Zar ne znate da sam ja bog
koji vas je stvorio? I udahnuo sam u vas duh ivota kao ivu duu.' Tama nam je
tad zastrla oi.
"Potom bog, koji nas je stvorio, stvori sina iz sebe [i] Eve, [tvoje majke], za [... 67
u] misli moje [...]. Osjetih slatku elju za tvojom majkom. I snaga vjenoga
znanja uvenu u nama, i slabost nas stade progoniti. I dani naih ivota
postadoe malobrojni. Jer, znao sam da sam pao pod vlast smrti.
"Sada u ti, sine moj Sete, otkriti stvari koje su meni otkrili oni ljudi koji su se
preda mnom ukazali: kada doe kraj mojim danima, i kada dani ovog [narataja]
okonaju, [tada ...] rob [...] (str. 68 prazna) 69
"Jer, silne e kie bog svemogui izliti, [kako bi] unitio [sve] ljude {svemogueg
boga, i kako bi mogao unititi sve ljude} na zemlji, zbog onoga za ime tragaju,
skupa sa [onima iz] sjemena ovjeka na koje je preao ivot znanja, koje je iz
mene poteklo [i] Eve, tvoje majke. Jer, oni mu bijahu nepoznati. Nakon toga
veliki e aneli doi s visokih oblaka, i oni e te ljude odvesti na mjesto gdje
prebiva duh ivota [...] 70 slava [...] ondje, [...] doli s neba na zemlju. I cijelo e
[mnotvo] ljudi [tad] progutati [voda].
"Gnjev Boji tad e se stiati. I on e poslati svoje moi k vodi, i dat [e] mo
svoju svojim sinovima i njihovim enama pomou korablje, skupa sa ivotinjama
koje su mu drage, i pticama nebeskim koje je pozvao i pustio na zemlju. I bog
e rei Noi - kojeg e narataji zvati Deu- kalion -, 'Evo, spasio sam <te> u
korablji skupa sa enom tvojom, i sinovima tvojim, i njihovim enama, i njihovim
ivotinjama i pticama [nebeskim], koje si pozvao [i pustio na zemlju]. 71 Dajem ti,
stoga, [zemlju] - tebi i sinovima tvojim. Kao kralj e njome vladati - ti i sinovi
tvoji. I od tebe nee izai sjeme ljudi koji preda mnom ne stoje u drugoj slavi.'
"I oni e tad postati poput oblaka velike svjetlosti. Doi e ljudi koji su odvojeni
od znanja o velikim eonima i anelima. Stat e pred Nou i eone. I Bog e rei Noi,
'Zato si se udaljio od onog to sam ti rekao? Stvorio si drugi narataj kako bi
prezreo moju mo.' Noa e tad rei, 'Posvjedoit u pred tvojom moi da narataji
tih ljudi nisu [iz mene] potekli, niti [iz sinova mojih. ...] 72 znanje.
"I [on] e [...] te ljude, i dovesti ih u pravu zemlju, i podii im sveto prebivalite. I
zvat e ih se tim imenom, i obitavat e ondje est stotina godina u znanju o
nepropadljivosti. I aneli velikoga svjetla bit e s njima. I nikakvo zlo nee ui u
njihova srca, samo znanje boga.
"Noa e tada cijelu zemlju razdijeliti izmeu svojih sinova, Hama, Jafeta i ema.
Rei e im, 'Sinovi moji, poujte moje rijei. Evo, zemlju sam meu vama
razdijelio. No, sluite mu u strahu i suanjstvu do svretka svojih dana. Ne
dopustite da se vae sjeme okrene od lica svemogueg boga. [...] ja i vaa [...]
73 sin Noin, '[Moje] e sjeme [biti] sretno pod tobom i tvojom vladavinom.
Zapeati je vrstom rukom, strahom i zapovijedi svojom, kako sjeme koje iz mene
potekne ne poeli okrenuti se od tebe i svemogueg boga, ve da slui u
poniznosti i strahu od njegova znanja.'
"Drugi e tada od sjemena Hamova i Jafetova doi, etristo tisua ljudi, i ui e u
drugu zemlju, i biti ondje sa onim ljudima koji poteko- e iz velikog, vjenog
znanja. Jer, sjena njihove moi titit e one koji s njima ive od svega zla i
neistih elja. Sjeme Hama i Jafeta osnovat e potom dvanaest kraljevstava, a i
njihovo e sjeme [isto tako] ui u kraljevstvo drugih ljudi.
"[Potom ...] posavjetovat e se [...] eoni [..,] 74 koji su mrtvi, od velikih eona
nepropadljivosti. I poi e Saklasu, bogu svome. Poi e silama, optuujui
velike ljude koji su u njihovoj slavi.
"Rei e Saklasu, 'Kakva je mo ovih to pred tobom stoje, koji su uzeti od
sjemena Hamova i Jafetova, koji broje etristo <tisua> ljudi? Primljeni su u drugi
eon iz kojeg su potekli, i izokrenuli su svu slavu tvoje moi i tvoju vlast. Jer, Noino
je sjeme preko njegovih sinova tvoju volju vrilo, a (to isto) inile su i sve one
sile u eonima nad kojima tvoja mo vlada, no ti ljudi, i oni koji u njihovoj slavi
borave, tvoju volju nisu vrili. Odvratili su od tebe svjetinu.'
"Bog eona dat e im potom (neke) od onih koji [mu] slue [...] oni e stii do
zemlje 75 gdje su veliki ljudi koji sebe nisu ukaljali, niti e se ukaljati ikakvim
udnjama. Jer, njihova dua nije dola od okaljane ruke, ve je dola iz uzviene
zapovijedi vjenoga anela. Vatra, sumpor i katran sruit e se tada na njih, a
vatra i (neprozirna) tama prekrit e te eone, i pomrait e se oi sila iluminatora, i
eoni ih nee moi vidjeti. Spustit e se veliki oblaci svjetlosti, i drugi oblaci
svjetlosti spustit e se na njih iz velikih eona.
"Abrasax, Sablo i Gamaliel sii e i izbaviti te ljude iz vatre i gnjeva, i uznijeti ih
iznad eona i vladara nad [silama], i [odnijeti] ih [...] ivota [...] i odnijeti ih [...]
eona [... 76 prebivalite] [velikih ...] ondje sa svetim anelima i eonima. Ljudi e
biti nalik tim anelima, jer oni im nisu nepoznati. Oni djeluju u neiezivome
sjemenu.
"I opet e, po trei put, iluminator znanja proi u velikoj slavi, kako bi ostavio
(neto) od sjemena Noe i sinova Hama i Jafeta - kako bi za sebe ostavio stabla
koja raaju plodove. I izbavit e njihove due od smrti. Jer, cijelo stvaranje koje je
nastalo iz mrtve zemlje bit e pod vlau smrti. No oni koji promiljaju o znanju
vjenoga Boga, u svojim srcima nee propasti. Jer, oni nisu primili duh samo iz
tog kraljevstva, ve (ga) primie iz [... ] vjenoga anela. [... ] iluminator [... e]
sii na [... koja je] mrtva [...] 77 Seta. I on e stvarati znamene i uda u znak
prezira spram sila i njihova vladara.
"Bog sila tad e se uznemiriti, i rei, 'Kakva je mo ovoga ovjeka koji je uzvieniji
od nas?' I veliki e gnjev tada potaknuti protiv tog ovjeka. Slava e se povui i
prebivati u svetim kuama koje je za se odabrala. I sile je nee moi vidjeti, niti
e vidjeti iluminatora. I kaznit e tada tijelo ovjeka kojem je doao duh sveti.
"I aneli i svi narataji sila izgovarat e ime u zabludi, pitajui 'Odakle ona
(zabluda) dolazi?' ili 'Odakle dolaze rijei prijevare, to nijedna sila nije otkrila?
"Prvo kraljevstvo [o njemu kae]
[da] je doao [iz...]. 78 Duh [...] u nebo.
Na nebesima je othranjen.
Primio je njihovu slavu i mo. Doao je na grudi svoje majke.
I tako je doao do vode.
"Drugo kraljevstvo o njemu kae
da je potekao od velikoga proroka. I ptica je dola, uzela novoro-ene, i odnijela
ga na visoku planinu.
I othranile su ga ptice nebeske. I aneo je doao, i rekao mu, 'Ustani! Bog ti je
podario slavu.'
Primio je slavu i mo.
"Tree kraljevstvo o njemu kae
da je doao iz djevianske utrobe. Bijae izgnan iz svog grada, on i njegova
majka; i doveden je na naputeno mjesto.
Ondje bijae othranjen.
Doao je i primio slavu i mo.
"[etvrto] kraljevstvo [o njemu] kae
[da] je doao [iz djevice. ...Solomon 79] ju bijae [traio], on i Phersalo i Sauel i
njegove vojske, koje je otposlao. Sam Solo- mon posla svoju vojsku demona da
potrae djevicu. I oni nisu nali onu koju su traili, ve djevicu koja im je dana. Nju
su oni uhvatili. I Solomon ju uze. Djevica zanije i rodi dijete ondje.
Othranila ga je na rubu pustinje. Kada je stasao,
Primio je slavu i mo iz sjemena kojim je zaet.
"A peto kraljevstvo o njemu kae
da je nastao iz kapi nebeske. I bijae baen u more. Ponor ga je primio, rodio, i
uznio ga na nebo.
I tako je doao do [vode],
"A esto kraljevstvo o njemu [kae]
da [... dolje] do eona 80 koji je ispod, kako bi [sakupila] cvijee. I ona zae iz
udnje za cvijeem. I rodi ga na tom mjestu.
Othranie ga aneli tog cvijetnjaka.
Primio je ondje slavu i mo.
"A sedmo kraljevstvo o njemu kae
da je on kap, koja je sa nebesa pala na zemlju. Zmajevi je odvedoe dolje do
spilja. Ona posta dijete. I duh doe i uznije ga do mjesta iz kojeg je potekla kap.
"A osmo kraljevstvo o njemu kae
da se oblak nadvio nad zemlju i obavio jedan kamen. On je izaao iz njeg.
Aneli koji bijahu iznad oblaka othranie ga.
[Primio] je [ondje] slavu [i] mo.
I [tako je] doao do [vode]. 81
"A [deveto] kraljevstvo o njemu kae
da se od devet Muza jedna odvojila. Dola je do visoke planine i (neko) vrijeme
ondje provela, kako bi samu sebe poeljela i tako postala androgina. Ispunila je
svoju elju i zaela iz svoje udnje. On bi roen.
Aneli koji bijahu iznad udnje othranie ga.
"A deseto kraljevstvo o njemu kae
da je njegov bog volio oblak udnje. Zaeo ga je u svojoj ruci, i bacio na oblak
iznad sebe (neto) od kapi, i on bi roen.
"A jedanaesto kraljevstvo o njemu kae
da je otac poelio svoju [vlastitu] ker. I ona zae [sa] svojim ocem. I odbaci [... ]
grobnice 82 u pustinji.
Aneo ga ondje othrani.
"Dvanaesto kraljevstvo o njemu kae
da je doao od dva iluminatora.
Ondje bje othranjen.
"A trinaesto kraljevstvo o njemu kae
da je svako roenje njihova vladara rije.
I njegova rije ondje dobi snagu.
I tako je doao do vode,
Kako bi udnja tih sila mogla biti zadovoljena.
"No narataj koji nad sobom nema kralja kae da ga je Bog izabrao iz svih eona.
Uinio je da znanje neoskvrnutoga od istine [u] njemu prebiva. [On (ili: Ono)]
ree, '[Iz] nepoznatog zraka, [iz] velikoga eona doao je [veliki] iluminator. [I
uinio je] 83 da sjaji narataj onih ljudi koje je za se izabrao, kako bi mogli sjajiti
nad cijelim eonom.'
"Sjeme, oni koji e primiti njegovo ime na vodi i (ono) od sviju njih, borit e se
tada protiv sile. I oblak tame nad njima e se nadviti.
"Ljudi e tad uskliknuti snanim glasom, i rei, 'Blagoslovljena je dua tih ljudi, jer
oni su spoznali Boga znanjem istine! Oni e, skupa s anelima, ivjeti zauvijek, jer
nisu bili okaljani udnjom, niti su ispunili djela sila, ve stajahu u njegovu
prisustvu u znanju Boga, poput svjetla koje izvire iz vatre i krvi.
"No mi, mi smo bezumno ispunili sva djela sila. Razmetali smo se grijesima [svih]
svojih djela. [Vikali] smo protiv [Boga istine] zbog njegovih djela [...] 84 je vjean.
Ovi su protiv naih duhova. Jer, sad smo spoznali da e nam i due u samrtnom
asu umrijeti."
"Glas tad do njih doe, i ree, 'Micheu i Michar i Mnesinous, vi koji ste proli
sveto krtenje i ivu vodu, zato ste vikali protiv ivoga Boga razularenim
glasovima i jezicima nad kojima nema zakona, i duama punim krvi i opakih
[postupaka?] Puni ste djela koja nisu istinita, no vai su postupci puni radosti i
veselja. Okaljavi vodu ivota, povukli ste je u volju sila kojima ste dani da im
sluite.
'"I misao vaa nije kao misao onih ljudi kojima sudite [...] udnja [...]. 85 Plod
njihov ne vene. No, znat e se za njih sve do velikih eona, jer rijei koje su uvali,
o Bogu eona, nisu sauvane u knjizi, niti su zapisane. Aneoska e (bia) njih
donijeti, njih za koje svi narataji ljudi nee znati. Jer, oni e biti na visokoj gori,
na stijeni istine. I bit e, stoga, nazvani "Rijei Nepropadljivosti [i] Istine", za one
koji znaju vjenoga Boga u mudrosti i znanju i uenju anela zanavijek, budui
da on sve znade.'"
Ovo su otkrivenja koje je Adam prenio sinu svome Setu, i sin je o njima pouio
svoje sjeme. Ovo je skriveno znanje Adama, koje je dao Setu, to je sveto krtenje
onih koji znaju vjeno znanje kroz one roene od rijei i nepropadljivih
iluminatora, koji su doli iz svetoga sjemena: Yesseusa, Mazareusa,
[Yesse]dekeusa, [ive] Vode.
Otkrivenje po Adamu
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Prijevod:
DOUGLAS M. PARROTT i R. MCL. WILSON
Naslov se ovog djela pojavljuje tek na kraju traktata. Na prvi pogled javlja se
dojam da je rije o trinaest apostola (Petru i dvanaestorici drugih), no
iitavanjem teksta postaje jasno da je najvjerojatnije rije o dvama razliitim
"djelima": djelima Petra (1,30-5,5) i djelima skupine apostola (5,5-12,19). Naslov
je, ipak, manje vaan, budui da je brojka dvanaest proturjena eksplicitnim
tvrdnjama u tekstu da je uenika bilo jedanaest (9,20-21).
Traktat moemo podijeliti u etiri vee cjeline:
1. Uvodni dio, koji postavlja narativni okvir. Prvih sedam redaka vjerojatno je
sadravalo neke naznake o prvotnom okviru radnje i svrsi. Pripovjeda je Petar
(1,30), a posrijedi je razdoblje nakon raspea, budui da apostoli kreu na
putovanje na vlastitu inicijativu, i Isus nije sa njima. injenica, meutim, da je
prisutno samo jedanaest uenika navodi na zakljuak da jo nije dolo do
uzaaa. Odluivi zajedno krenuti na put propovijedanja, apostoli pronalaze
brod i isplovljavaju (1,16-26), preputajui Gospodinu da im odabere odredite.
Brod pristaje u otokom gradu koji se zove Na-seobina, i Petar odlazi raspitati se
za smjetaj.
2) Petar susree trgovca biserima i saznaje kako ga doivljavaju bogati a kako
si-romani (2,10-5,18). On primjeuje kako mu bogati okreu lea dok izvikuje
svoju robu na prodaju, jer smatraju daje zapravo i nema. Siromani, naprotiv, hrle
do njega iako nemaju ime kupiti njegovu robu, jer, bili bi zadovoljni samo i da
vide biser. Trgovac im obeaje pokloniti jedan biser ako pou u njegov grad.
Siromani ispituju Petra o opasnostima koje vrebaju na putu u grad. Petar im
kazuje ono to je uo, i okree se trgovcu, raspitujui se za njegovo ime i o
tekoama na putu. Trgovac mu odgovara da mu je ime Lithargoel, to je u
tekstu protumaeno kao lagani kamen, nalik gazeli (odnosno, sjajan poput
gazelina oka), po svoj prilici biser.
3) Putovanje Petra i njegovih prijatelja u Lithargoelov grad (5,19-8,11), po Lit-
hargoelovim uputama. Jedini nain da se pripreme za putovanje u grad "devet
dveri" jest potpuno odricanje od svih posjeda, i strogo pridravanje posta, kako
ne bi posjedovali nita to bi pljakai mogli poeljeti (5,19-6,8). Sve to trebaju
Isusovo je ime (6,9-19). Petar potom doivljava viziju gradskih bedema okruenih
valovima. Zna-enje vizije protumaeno je u kratkom razgovoru Petra i jednog
starca. Petar i njegovi uenici kreu na put u grad.
4) Lithargoel se pojavljuje kao lijenik, razotkriva se kao Isus Krist i daje
zadatak jedanaestorici uenika (8,11-12,9). Lithargoel izlazi iz grada preruen u
lijenika i kazuje da e im pokazati gdje ivi Lithargoel (8,11-35). Meutim,
umjesto da to uini, on se razotkriva kao Isus Krist (9,1-19), u razgovoru sa
Petrom kojeg nalazimo kod Mateja 16,13-19. Uenici padaju niice u znak
tovanja i pokazuju spremnost da izvre njegovu volju. Krist, koji se nadalje
naziva Gospodin, daje im kutiju i torbu s lijekovima, te ih upuuje da se vrate u
Naseobinu, grad iz kojeg su doli. Zadaa im je poduavati i propovijedati
vjernima, naroito siromanima (9,1-10,13). Petar primjeuje kako im nemaju
to dati, budui da su se svega odrekli, no Gospodin istie kako imaju njegovo
ime, koje je vrednije od svega (10,13-30). Nakon rasprave, razgovor zavrava
Kristovom opomenom da izbjegavaju bogate. Uenici prihvaaju naputke i
Gospodin odlazi.
Tekst je kompozitan, to se moe primijetiti na mjestima gdje se razliiti
odsjeci ne podudaraju. Tako, primjerice, izmeu drugog i treeg dijela itatelj
oekuje da e siromani otii u grad trgovca biserima, no to ine samo uenici;
dva su razliita objanjenja za Petrove upite o putu; itatelj je nepripremljen za
Petrov upit o trgov- evu imenu, te ostaje iznenaen to se put do otokog grada
moe prijei pjeice. Nekoliko je primjera problema izmeu etvrtog dijela i
ranijih dijelova: iznenadni prelazak u tree lice pripovijedanja; podatak da se od
uenika oekuje da nastave svoj put propovijedanja kranima (10,46) (na
poetku se stjee dojam da su uenici kretali u misiju u nekranski svijet), kao i
prisutnost eksplicitnih pravila crkvenog ivota u zakljuku traktata.
ini se da je urednik sabrao etiri izvorno neovisne pripovijesti. Tri su vjerojatno
poinjale kao parabola ili alegorija, nalikujui donekle onima iz Pastira Hermasa:
pria o trgovcu biserima kojeg bogati odbacuju a siromani prihvaaju; pripovijest
o gradu Naseobini okruenom bedemima (u treem dijelu, gore), te pripovijest o
puto-vanju za iji je uspjean svretak potrebno u potpunosti se odrei hrane i
svih dobara. etvrta pripovijest govori o tome kako je Krist uputio uenike da
prihvate slubu propovijedanja i iscjeljivanja siromanih i bolesnih krana. Ove
pripovijesti meusobno povezuje prisutnost Petra i drugih uenika, i kao i ime
Lithargoel, koje povezuje trgovca biserima u drugom dijelu sa onime koji daje
upute za put u treem dijelu, a kasnije i sa Kristom, u etvrtom dijelu, koji
uenike stavlja u slubu.
ini se da je pripovjedaka namjera posljednjeg urednika bila da opie
pripremanje uenika za apostolska djela. Tijekom pripovijedanja, urednik
mijenja vremenski okvir od najranijeg apostolskog razdoblja do svog vlastitog
vremena. Kao posljedica toga, na kraju posljednjeg dijela uviamo da se ne radi
zapravo o poslanju izvornih uenika, nego o njihovim nasljednicima. Stjee se
dojam da je namjera urednika bila podsjetiti crkvene oce svog vremena na
njihovu istinsku misiju.
Mogue je da je Lithargoel izvorno bio nekransko boanstvo, no budui da nije
sauvan nikakav pismeni trag o kultu Lithargoela, ini se loginijim da je namjera
te kovanice bila poistovjeenje sa Isusom Kristom (9,8-15). (Vidi Djela Petrova 20
i Otk 2, 17). Prikaz Krista kao lijenika moda je bio odgovor na rairenost
Asklepi- jevog kulta.
Pretpostavke da je ovaj traktat gnostiki vie su se temeljile na injenici da je
pronaen u zbirci Nag Hammadi nego na obiljejima samoga teksta. Kao o je
ve spomenuto (vidi uvod u Asklepija 21-29 [VI,8]), kodeks u kojem je pronaen
nije sam po sebi gnostiki, ve prije zbirka raznorodnih duhovnih djela o konanoj
sudbini due. U samom traktatu ne moe se pronai mnogo toga to bi se kosilo
sa doktrinom rastue ortodoksije. Kristologija se temelji na liku boanskoga
sina; raspee i Isusova smrt, iako se ne spominju, dane su u naznakama (vidi
2,14). Temu apostolskog siromatva nalazimo i u Evaneljima, kao i polemiku
protiv bogatih. Umjeren enkratitski naglasak vidljiv je u zabrani jedenja mesa, no
nita nije reeno o seksualnoj aktivnosti ili braku. Ne ini se, stoga, da je traktat
namijenjen ili da je iznikao unutar neke odreene ranokranske sekte. Urednik
ideoloki radije ostaje u okvirima ire crkve i zalae se za povratak apostolskog
djelovanja crkvenih voa.
Malo je vjerojatno da je ovaj traktat dio izgubljenog dijela apokrifnih Djela
Petrovih, kako se pretpostavljalo (vidi uvod u Djelo Petrovo [BG,4]/
Djela Petrova i dvanaestorice apostola pripada u skupinu apokrifnih Djela iz
drugog i treeg stoljea; s onima kasnijima ima vrlo malo toga zajednikog.
Slinosti nekih njegovih dijelova sa Pastirom Hermasom upuuju na drugo
stoljee kao datum nastanka.
DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA
VI 1,1-12, 22
[...] koja [...] svrha [... : nakon ...] nas [...] apostoli. Otplovismo [...] tijela. [Drugi]
nisu utjeli tjeskobu u [svojim srcima]. I u srcima svojim, mi bijasmo kao jedan.
Sloili smo se ispuniti slubu koju nam je Gospodin dodijelio. I obvezasmo se
jedan drugome.
Poli smo do mora u pogodan as, koji nam je Gospodin poslao. Na-osmo na
obali usidren brod, spreman za ukrcaj, i sa mornarima se do- govorismo o naem
dolasku na brod. Voljom Bojom, oni bijahu izuzetno prijazni prema nama. I
nakon to smo se ukrcali, plovili smo cijeli dan i cijelu no. Vjetar je tad napuhao
jedra, i to nas je odvelo do malenoga grada usred mora.
I ja, Petar, raspitah se o imenu tog grada meu graanima koji su stajali u
pristanitu. 2 [Jedan ovjek] meu [njima] mi odgovori, [i ree, "Ime] ovoga
[grada jest Naseobina, to jest] Temelj [...] ustrajnost." I voa [meu njima drao
je] palminu granu na rubu [pristanita]. Nakon to smo pristali i iskrcali se [sa]
svojom prtljagom, [pooh] u grad da se raspitam o smjetaju.
I pojavi se ovjek opasan suknenim povezom kojeg je krasio zlatni pojas, a na
prsima [mu] bijae svezana marama koja mu se protezala preko ramena, i
pokrivala mu glavu i ruke.
Gledao sam u tog ovjeka, jer bijae prekrasan u liku i tijelu. Samo sam etiri
dijela njegova tijela mogao vidjeti: tabane, dio prsa, dlanove na rukama i njegovo
lice. Samo sam ovo mogao vidjeti. U lijevoj je ruci drao korice poput (onih) na
mojim knjigama, a u desnoj drveni tap. Glas mu bijae zvonak dok je polako
izgovarao, viui kroz grad, "Biseri! Biseri!"
Pomislih, uistinu, da je on iz tog grada, i rekoh, "Brate moj i prijatelju!" 3 [On mi
odgovori, i ree, "Dobro] si rekao, '[Brate moj i] prijatelju'. to je to to [eli] od
mene?" Rekoh mu, "Da te [pitam] o smjetaju za mene [i] moju brau, jer smo
stranci u ovome gradu." On mi ree, "Iz ovog razloga i rekoh maloas, 'Brate
moj i prijatelju', jer i ja sam stranac ovdje, kao i vi."
I rekavi ovo, on povie, "Biseri! Biseri!" Bogatai iz tog grada uli su njegov glas,
i izvirili iz svojih soba. I neki su provirili iz odaja u svojim kuama, a drugi sa
prozora na katu. I nisu vidjeli (da bi) ita od njega (mogli dobiti), jer, nije imao
torbu na leima, niti ikakav zaveljaj ispod svojih halja. I, s prijezirom, odbie ak
i svratiti pozornost na nj. A on sam nije im se otkrio. I vratie se u svoje odaje, i
rekoe, "Ovaj nam se ovjek ruga".
A siromani [tog grada] zauli su njegov 4 [glas, i sjatili se] oko ovjeka [koji
prodaje bisere. I rekoe mu], "Molimo te, [pokai nam] biser, [kako bismo ga
vidjeli] svojim (vlastitim) oima. Jer, mi smo siromani, i nemamo toliko [...]
cijena da ga platimo. Ali [pokai nam] kako bismo mogli rei prijateljima svojim
da [smo vidjeli] biser svojim (vlastitim) oima." On im odgovori, i ree, "Ako je
mogue, doite u moj grad, pa u vam ga ne samo pokazati, nego i pokloniti."
Siromani tog grada, uvi ovo, rekoe, "Budui da smo prosjaci, mi znamo da
nitko ne daje biser prosjaku, ve (se) obino daje kruh i novac. Veliku bi nam
ljubaznost ukazao da nam pokae biser, da ga vidimo, kako bismo svojim
prijateljima s ponosom rekli da smo vidjeli biser, (vlastitim) oima" -jer, takvo
to ne via se meu siromanima, naroito ne meu prosjacima (poput njih). On
odgovori, (i) ree im, "Ako je mogue, doite u moj grad, pa u vam ga ne samo
pokazati, nego i pokloniti." I sirotinja i prosjaci obradovae se zbog 5 ovjeka
[koji poklanja].
[I ljudi upitae Petra] o tekoama. Petar odgovori [i ree] ono to je uo o
[tekoama] na putu. Jer, oni su [tumai] tekoa u svom poslanju.
On ree ovjeku koji prodaje ovaj biser, "elim znati tvoje ime i tekoe na putu
do tvog grada, jer mi smo stranci i sluge Boje. Neophodno je da u svakome
gradu irimo rije Boju, u skladu." On odgovori i ree, "Ako pitate za moje ime,
ime mi je Lithargoel, to znai svijetao kamen, nalik gazeli."
"A to se puta do grada (tie), o kojem si me pitao, rei u ti o tome. Nitko ne
moe krenuti tim putem osim onoga tko je ostavio sve to ima i svakodnevno
postio. Jer, brojni su pljakai i divlje zvijeri na tom putu. Onoga tko sa sobom
nosi kruh na taj put, crni psi ubijaju zbog kruha. Onoga tko nosi skupo ruho
ovoga svijeta sa sobom, razbojnici ubijaju 6 [zbog] ruha. [Onoga tko nosi] vodu
[sa sobom, vukovi zbog vode ubijaju], budui da su nje edni. [Onoga tko] je
eljan [mesa] i povra, lavovi jedu zbog mesa. [Ako] izbjegne lavovima, bikovi
ga prodiru zbog povra."
I kada sam [ovo] uo, ja u sebi uzdahnem. "[Velike] su potekoe na putu! Kada
bi nam bar Isus dao snage da njime kroimo!" On me pogleda budui da mi je
lice bilo tuno, i ja uzdahnem. On ree, "Zbog ega uzdie, ako uistinu zna ovo
ime 'Isus' i vjeruje u njega? On je velika mo koja daje snagu. Jer, i ja isto
vjerujem u Oca koji ga je poslao."
Ja mu odvratih, "Koje je ime mjesta kamo ide, tvog grada?" On mi ree, "Ime
moga grada je 'Devet dveri'. Zahvalimo se Bogu to ne zaboravljamo da su
deseta u glavi." Nakon ovoga, ja pooh od njega u miru.
I upravo kad sam kanio poi i pozvati svoje prijatelje, ugledah valove i visoke
zidine kako okruuju grad. Ostao sam zadivljen prizorom kojeg vidjeh. I ugledah
starca koji je sjedio, i upitah ga je li ime ovog grada uistinu 7 [Naseobina]. On [...,
"Naseobina...]." I ree mi, "[Istinu zbori], jer mi [ivimo] ovdje zbog toga [to
ustrajemo]."
[Odgovorih mu], "Pravo [... ] su ga ljudi imenovali [...], jer gradove nastanjuju svi
oni [koji] su podnijeli svoje suenje, i iz njih dolazi dra-gocjeno kraljevstvo, zbog
toga to ustraju usred apostazija i tekoa koje donose oluje. I bit e zato
naseljeni gradovi svih onih koji ustraju pod teretom jarma vjere, i oni e biti
ukljueni u kraljevstvo nebesko."
Pourio sam da dozovem svoje prijatelje kako bismo poli u grad u koji nas je on,
Lithargoel, uputio. I u vrstoj vjeri ostavismo sve kako nam je i rekao. Uspjesmo
izbjei razbojnicima, jer nisu na nama mog
li pronai ruha. Uspjesmo izbjei vukovima, jer nisu kod nas nali vode za
kojom su eali. Uspjesmo izbjei lavovima, jer nisu u nama na
li udnju za mesom. 8 [Uspjesmo izbjei bikovima ... nisu uspjeli pronai]
povra.
I velika nas radost [obuze i] pomirljiva bezbrinost, [poput one] naega
Gospodina. [Poinusmo] ispred dveri, razgovarajui jedan s drugime o [onome]
to nisu iskuenja ovoga [svijeta]. Nastavismo radije u promiljanju vjere.
I dok smo razgovarali o razbojnicima koje smo uspjeli izbjei na putu, ugledasmo
Lithargoela, koji bijae izmijenjen, kako nam prilazi. Imao je lik lijenika, budui
da je ispod ruke nosio kutiju s melemima, a mladi ga je naunik pratio nosei
torbu punu lijekova. Nismo ga prepoznali.
Petar mu se obrati i ree, "eljeli bismo da nam uini uslugu, budui da smo
stranci, i da nas odvede do Lithargoelove kue prije nego se spusti veer." On
ree, "Drage u vam je volje pokazati, ali, iznenaen sam to znate ovog dobrog
ovjeka. Jer, on se ne otkriva svakomu, budui da je on sin velikog kralja.
Otpoinite malo, kako bih mogao otii i izlijeiti ovog ovjeka, a potom u se
(vratiti)." Pourio je i ubrzo 9 se (vratio).
I ree Petru, "Petre!" A Petar se uplai, jer, kako je on znao da je njemu ime
Petar? Petar odgovori Spasitelju, "Kako to da me poznaje, kad me zove
imenom?" Lithargoel odgovori, "elim te upitati, tko ti je dao im Petar?" On mu
ree, "Isus Krist, sin ivoga Boga. On mi je dao to ime." On odgovori i ree, "Taj
sam! Prepoznaj me Petre." I on otpusti svoje ruho, kojim bijae ogrnut - ono u koje
se preodjenuo zbog nas - otkrivajui nam u istini tko je.
Padosmo niice na zemlju pred njim, i stadosmo mu se klanjati. Bilo nas je
jedanaest uenika. On je ispruio svoju ruku i pokazao nam da ustanemo. Ponizno
smo s njime govorili, glava pognutih jer ga ne bijasmo vrijedni. Rekosmo mu,
"to poeli, to emo uiniti. No, daj nam snage da uvijek moemo vriti volju
tvoju."
On im dade kutiju s melemima i torbu koja je bila u rukama mladog naunika, i
zapovjedi sljedee 10, "Vratite se u grad iz kojeg ste doli, koji se zove
Naseobina. I ustrajte i dalje u tome da pouavate sve one koji su povjerovali u
moje ime, budui da sam ja izdrao sve potekoe vjere. Dat u vam vau
nagradu. Sirotinji toga grada dajte to im treba za ivot, dok im ja ne dam ono
to je bolje, ono to sam rekao da u vam pokloniti."
Petar odgovori i ree, "Gospodine, pouio si nas da odbacimo svijet i sve to je u
njemu, i zbog tebe smo ga se mi odrekli. Ono to nas (sad) brine jest kruh
svagdanji. Jer, gdje da naemo to ime bismo se pobrinuli za sirotinju kako si
nam zapovjedio?"
Gospodin odgovori i ree, "O, Petre, neophodno je da shvati parabolu koju sam
ti rekao! Zar ne shvaa da moje ime, koje propovijeda, nadilazi sva bogatstva, i
da mudrost Boja nadilazi svo zlato, i srebro, i drago kamenje?"
I dade im torbu s lijekovima i ree, "Lijeite sve bolesne u gradu, koji vjeruju 11
[u] moje ime." Petar se skanjivao da mu se opet obrati, i dade znak onome
pored sebe, Ivanu, "Ti sad govori." Ivan odgovori i ree, "Gospodine, bojimo se
pred tobom mnogo govoriti. No, ti si taj koji od nas trai da se bavimo ovom
vjetinom, a nitko od nas nije uio za lijenika. Kako emo onda znati lijeiti
tijela kao to si nam zapovjedio?"
On im odgovori, "Dobro zbori, Ivane, jer ja znam da lijenici ovoga svijeta lijee
ono to pripada svijetu. Lijenici due, meutim, lijee srce. Lijeite prvo tijela,
kako bi kroz stvarne moi lijeenja njihovih tijela, bez ovozemaljskih lijekova,
oni mogli vjerovati u vas, da isto tako posjedujete i moi izljeenja bolesti srca."
"S bogataima iz tog grada, meutim, onima koji nisu smatrali shodnim ni da
me pogledaju, onima koji se s ponosom naslauju nad svojim bogatstvom, s
takvima 12 ne veerajte u njihovim [kuama], niti im budite prijatelji, kako ne bi
utjecali na vas. Jer, mnogi u crkvi pristrani su prema bogatima, budui da su i
sami greni, pa doputaju grijeh i drugima. No, sudite im pravino, kako bi se
vaa djela slavila, i kako bi moje ime bilo slavljeno u crkvama." Uenici mu
odgovorie, "Da, doista, to je ono to nam prilii da inimo."
I padoe niice na zemlju i poklonie mu se. On im pokae da ustanu, a potom
ih napusti u miru.
Djela Petrova i dvanaestorice apostola
GROM: SAVRENI UM (VI,2)
Uvod:
GEORGE W. MACRAE
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Tekst po svemu sudei ima dva naslova: "Grom" nije sintaktiki povezan sa
"Savrenim umom" ve je razdvojen dvotokom. U tekstu o njemu nema
spomena (osim ako se ne rekonstruira "[savreni] um" na 18,9)
Sadraj teksta Grom: Savreni um jedinstven je u itavoj knjinici Nag
Hammadi, i veoma je neobian. Posrijedi je otkrivenje dano od enske osobe
koja, osim u naslovu, nije specificirana. Djelo ne posjeduje jasnu strukturalnu
podjelu, nego je napisano u prvom licu, kombinirajui tri vrste izjava: objave u
prvome licu jednine, upo-zorenja o nunosti obraanja pozornosti na govornika,
prijekori upueni onima koji ne sluaju i ne ljube itd. Najistaknutije obiljeje teksta
je da su samoobjave esto antitetike, pa ak i paradoksalne. Paralelizam oblika
upuuje na to da su one izvorno bile dio himnike strukture.
Isti se anr (diskurs otkrivenja) moe pronai u brojnim drugim izvorima. U djelu
O podrijetlu svijeta (II,5) 114,7-15, nebeska Eva iznosi himniku samoobjavu,
veoma slinu onoj u Gromu (13,19-14,9), a tragovi iste grae, dodue ne u
obliku samoobjave, pojavljuje se u slinom kontekstu u Hipostazi Arhonata (II,4)
89,14-17. Znaajno je da se taj odlomak iz Groma u djelu ne ponavlja, dok se
mnoge druge samoobjave u Gromu pojavljuju nekoliko puta, ponekad u
razliitim oblicima. U nekim drugim tekstovima iz zbirke Nag Hammadi, kao
primjerice u TrimorfnojProtenoji (XIII,1), i poduem zavretku Ivanovog apokrifa
(II, 1: 30,11-31,25), nalazimo primjere samoobjava u prvome licu jednine, no
van antitetikog konteksta. Postoje tri zanimljive paralele Gromu, po sadraju ili/i
stilu, van korpusa djela iz Nag Hammadija. Jedan je primjer poznata "Himna
Kristova" iz Djela Ivanovih 94-96, u kojoj Krist pjeva o sebi u nizu antiteza i
kontrasta, no bez uporabe formule "ja sam". Drugi je primjer odlomak iz
mandejske Ginze R, Knjige VI, takozvane "Knjige Dinanuktove", za koju se
openito smatra daje jedan od starijih dijelova Ginze. U njoj duh Evat izgovara
formulu koja sadri antiteze sline, no ne i istovjetne, onima iz Groma: "Ja sam
smrt, ja sam ivot. Ja sam tama, ja sam svjetlost. Ja sam zabluda, ja sam istina,
itd." Trei je primjer niz odlomaka iz drevne indijske knjievnosti, u kojoj
Boanstvo daje kontrast- ne ili kontradiktorne izjave bilo u prvom (Bhagavad-Gita
IX, 16-19), ili drugom i treem licu jednine (Atharva-Veda X, viii, 27-28;
Svetasvatara Upanishad IV, 3). Ti primjeri ukljuuju kako osobne ("Ti si ena, ti
si mukarac"), tako i neosobne kategorije ("Smrt sam i besmrtnost, ono to nije i
ono to jest").
U pogledu religijskih tradicija zastupljenih u zbirci Nag Hammadi, Grom je teko
klasificirati. On ne sadri jasne kranske, idovske ili gnostike naznake, te ne
pretpostavlja niti jedan poseban gnostiki mit. Postoje slinosti u tonu i stilu sa
mudrosnim himnama iz biblijske mudrosne knjievnosti, a samoobjave su sline
aretolokim natpisima o Izidi. No, ako su viestruke izjave u tim djelima
namijenjene isticanju univerzalnosti Izidine ili Boje mudrosti, moda su
antitetike izjave sadrane u Gromu nain isticanja nezemaljske transcendencije
otkrivatelja.
(George W. MacRae)
Znanstvenici su esto pretpostavljali da je Grom gnostiki tekst, unato oprezu
Georgea MacRea. U skladu s time, isticalo se da enski lik valja shvatiti vie kao
spoj likova vie i nie Sofije koje nalazimo u gnostikoj literaturi. Pretpostavljalo
se, isto tako, da je enski lik Eva, kakvom je shvaaju gnostiki zapisi iz zbirke
Nag Hamma- di (vidi gore) i drugi tekstovi.
Ukljuimo li u razmatranje naslov teksta, enski lik koji govori naziva se Grom (u
grkom je jeziku ta rije enskoga roda), lik koji se mora shvatiti u kontekstu
naslova: Savreni um. U grkom mitu, hebrejskoj Bibliji, kao i u drugim izvorima,
grom dolazi od najvieg boga (Grci su ponekad Zeusa nazivali "Gromovnikom").
Grom je nain na koji bog obznanjuje svoju prisutnost na zemlji. U ovom traktatu,
Savreni je um alegorija Groma, a odnosi se na prodiranje boanskoga u svijet
(1,1-2). Razumijevanje Savrenog uma vezano je uz stoiku koncepciju
kozmike Pneume, aktivnoga, razumnoga elementa u svim stvarima,
nainjenog od zraka i vatre. Smatralo se da taj element proima sve podjele i
dihotomije u ovome svijetu, te da je do odreenog stupnja odgovoran za sve to
se u svijetu dogaa. U svojoj manifestaciji kao razum, mogao je, isto tako,
poduiti one koji sluaju o putu u istinski ivot. (O slinoj ulozi Groma vidi 20,26-
27; 21,20-32.) Ovaj traktat, meutim, nije stoiki, budui da govori o moi iznad
Savrenog uma (1,1). No, zbog svoje koncepcije o prisutnosti bo-anskoga u svim
aspektima svijeta, on nije niti gnostiki, to znai da i dalje odolijeva
klasifikaciji.
(Douglas M. Parrot)
GROM: SAVRENI UM (VI 13, 1-21,32)
Grom: Savreni um
Ja poslana sam iz moi,
I dola sam k onima koji me promiljaju, Pronali su me oni koji za mnom
tragaju. Pogledajte me, vi koji me promiljate,
I vi to sluate, poujte.
Vi koji na me ekate, uzmite me k sebi.
I ne isputajte me iz vida.
I neka me va glas ne mrzi, niti nek ui vae to ine.
Nemojte za me ne znati, nigdje, nikada. Budite na oprezu! Nemojte za me ne
znati.
Jer ja sam prva i posljednja.
Ja sam aena i obeaena.
Ja sam kurva i svetica.
Ja sam supruga i djevica.
Ja sam <majka> i ki.
Ja sam dio svoje majke.
Ja sam nerotkinja
I mnogi su sinovi njezini.
Ja sam ona ije je vjenanje velianstveno,
I ja sam ona koja nije uzela mua.
Ja sam primalja i ona koja ne raa.
Ja sam utjeha svojih poroajnih boli.
Ja sam mladoenja i mlada,
I mu je moj onaj koji me zaeo.
Ja sam majka svoga oca,
I sestra svoga mua,
A on je moj sin.
I robinja sam onoga koji me pripremio.
Vladarica 14 sam potomstvu svome.
No, on je taj koji [me zaeo] prije vremena roenja.
On e biti moj potomak,
I moja je mo od njega.
Ja sam potpora njegove moi u mladosti njegovoj,
[a] on je meni potpora u mojoj starosti.
I to je volja njegova, meni je stvarnost.
Ja sam neshvatljiva tiina I ideja koje se prisjea esto.
Ja sam glas iji je zvuk mnogostruk I rije koja se viestruko javlja.
Ja sam izraz svoga imena.
Zato me ljubite vi koji me mrzite I mrzite one koji me ljube?
Vi koji me poriete, priznajete me,
A vi koji me priznajete, poriete me.
Vi koji o meni govorite istinu, o meni laete,
A vi koji ste o meni lagali, govorite istinu o meni.
Vi koji me znadete, ne poznajete me,
Oni koji me ne znaju, nek me upoznaju.
Jer, ja sam znanje i neznanje.
Ja sam sram i drskost.
Ja sam besramna; ja sam posramljena.
Ja sam snaga i ja sam strah.
Ja sam rat i mir.
Pripazite na me.
Ja sam ona koja je osramoena, i uzviena.
Pozornost svratite na moju 15 bijedu i moje bogatstvo.
Ne budite oholi prema meni kada me bace na ovu zemlju, [i] nai ete me u
[onima koji] tek dolaze.
Ne traite me na gnojitu
Ne odlazite ostavljajui me odbaenu,
I nai ete me u kraljevstvima.
I ne traite me kada sam izopena i meu onima koji su obeaeni i odbaeni,
Ne ismijavajte me.
I ne odbacujte me meu one koji su nasilno poklani.
Ali ja, ja sam suosjeajna i ja sam okrutna.
Budite na oprezu!
Ne mrzite moju poslunost
I ne ljubite moju samokontrolu.
U mojoj me slabosti ne zaboravite,
I ne bojte se moje moi.
Jer, zato prezirete moj strah I proklinjete moj ponos?
No, ja sam ona koja postoji u svim strahovima I snaga u drhtanju.
Ja sam ona koja je slaba,
I dobro mi je na ugodnome mjestu.
Ja sam nerazumna, i mudra.
Zato me mrzite u svojim vijeanjima?
Bit u tiha meu onima koji su tihi,
I pojavit u se, i govoriti. 16
Zato ste me zamrzili, Grci?
Zar zbog toga to sam barbar meu barbarima?
Jer, ja sam mudrost Grka I znanje barbara.
Ja sam sud Grka i barbara.
[Ja] sam ona iji je odraz velianstven u Egiptu i ona koja nema odraza meu
barbarima.
Ja sam ona koju posvud mrze I koju posvuda vole.
Ja sam ona koju zovu ivot,
A vi ste pozvali Smrt.
Ja sam ona koju zovu Zakon,
A vi ste pozvali Bezakonje.
Ja sam ona koju ste progonili,
I ona koju ste uhvatili.
Ja sam ona koju ste rasprili,
A vi ste me sakupili.
Ja sam ona pred kojom bijaste posramljeni,
A prema meni vi ste besramni.
Ja sam ona koja ne svetkuje,
I ona ije su svetkovine brojne.
Ja, ja sam bezbona,
I ona sam iji je Bog velik.
Ja sam ona koju promiljate,
A vi ste me prezreli.
Ja sam neuka,
A oni od mene ue.
Ja sam ona koju ste prezreli,
A vi o meni razmiljate.
Ona sam od koje ste se sakrili,
I meni se vi otkrivate.
I kad god se sakrijete,
Ja u se otkriti. 17 Jer, [kad god] se vi [otkrijete],
Ja [u se sakriti] od vas.
Oni koji imaju [... ] tome [... ] nerazumno [...].
Uzmite me [... razumijevanja] iz patnje,
I uzmite me k sebi iz razumijevanja [i] patnje.
I uzmite me k sebi iz mjesta koja su neugledna i ruevna,
I otmite od onih koji su dobri, makar i u runoi.
Iz srama, uzmite me k sebi besramno;
I iz besramnosti i srama, izgrdite moje dijelove u sebi.
I priite mi, vi koji me znate I vi koji znate moje dijelove,
I postavite velike meu mala prva stvorenja.
Doite u djetinjstvo,
I ne prezirite ga to je maleno i neznatno.
I ne odbacujte veliinu u nekim dijelovima iz neznatnosti, Jer neznatnosti se
poznaju po veliinama.
Zbog ega me proklinjete i tujete?
Ranili ste me i imali ste milosti.
Ne odvajajte me od prvih 18 za koje ste [znali].
[I] ne izopujte, [niti] se od ikoga okreite [... ] okrenuti vas i [... upoznati] ga
neete.
[...].
to je moje [... ]
Ja znam one koji su [prvi], a oni poslije njih mene [poznaju].
Alija sam um [... ] i poinak [...].
Ja sam znanje propitkivanja o sebi,
I pronaeno onih koji za mnom tragaju,
I zapovijed onih koji za me pitaju,
I mo moi u svome znanju
0 anelima, koji na moj nalog bijahu poslani,
I o bogovima u njihovim dobima mojim savjetom,
I o duhovima svakog ovjeka koji sa mnom postoji,
1 o enama koje u meni prebivaju.
Ja sam ona koja je tovana i slavljena,
I koja je s gnuanjem prezrena.
Ja sam mir,
I rat je zbog mene doao.
I ja sam stranac i graanin.
Ja sam tvar i ona koja nema tvari.
Oni koji nisu sa mnom povezani, za me ne znaju,
A oni koji su u mojoj tvari, oni su koji me znaju.
Oni koji su mi blizu za me ne znaju,
A oni koji su od mene daleko, oni su me upoznali.
Na dan kada sam 19 [vam] blizu,
[vi] ste [od mene] daleko,
[a] ja kad [sam daleko] od vas, tada sam vam [blizu].
[Ja sam ...] unutar.
[Ja sam ...] od prirode.
Ja sam [...] stvaranja [duhova].
[... ] zahtjev dua.
[Ja sam] kontrola i nekontrolirana.
Ja sam jedinstvo i rasap.
Ja sam trajnost, i ja sam nestajanje.
Ja sam ispod,
I k meni se oni uspinju..
Ja sam sud i razrjeenje.
Ja, ja sam bezgrena,
I korijen grijeha iz mene potjee.
Ja sam pouda u (vanjskoj) pojavnosti,
I u meni postoji unutranja samokontrola.
Ja sam sluanje koje je svakom dostupno,
I govor koji se ne moe razumjeti.
Ja sam nijema i ne govorim,
I iznimna je raznovrsnost mojih rijei.
ujte me u blagosti, i nauite o meni u grubosti.
Ja sam ona iji se krik uje,
I ja sam baena na lice zemlje.
Ja pripremam kruh i svoj um iznutra.
Ja sam znanje o svom imenu.
Ja sam ona iji se krik uje,
I ja sluam. 20
Ja se pojavljujem i [... ] hodam u [... ] znamen moje [...]. Ja sam [... ] obrana [...].
Ja sam ona koja se zove Istina,
I opaina [...].
Slavite me [...] i apuete protiv [mene].
Vi [koji] ste pobijeeni,
Sudite onima (koji su vas pobijedili) prije nego oni vama presude,
Jer, u vama postoje sud i pristranost.
Ako vas ovaj osudi, tko e vas osloboditi?
Ili, ako vas on oslobodi, tko e vas moi zadrati? Jer, ono to je u vama ono je to
je izvan vas,
A onaj koji vas izvana oblikuje
Isti je onaj koji vam je oblikovao nutrinu.
I to vidite izvan sebe,
Vidite u sebi;
To je vidljivo i to je vae ruho.
Poujte me, vi koji sluate,
I uite iz mojih rijei, vi koji me znate.
Ja sam sluanje koje je svakom dostupno,
I govor koji se ne moe razumjeti.
Ja sam ime zvuka I zvuk imena.
Ja sam znak pisma I znak podjele.
I ja [...].
[...] 21 svjetlost [...].
[... ] koji sluate [... ] vama [... ] velika mo.
I [...] neu pomaknuti ime.
[...] onome koji me stvorio.
I izgovorit u njegovo ime.
Gledajte tada u njegove rijei I sve zapise koji su dovreni.
Svratite pozornost, vi koji sluate I vi, aneli, i vi koji ste poslani,
I vi duhovi koji ste ustali iz mrtvih.
Jer ja sam ona koja sama postoji,
I nemam nikoga tko bi meni sudio.
Jer, mnogo je lijepih oblika koji postoje u Nebrojenim grijesima,
I razuzdanosti,
I sramotnim strastima,
I prolaznim zadovoljstvima,
Za koje se (ljudi) dre sve dok se ne otrijezne I ne odu do svojega poivalita.
I mene e ondje nai,
I ivjet e,
I nee ponovo umrijeti.
Uvod:
GEORGE W. MACRAE
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Trei traktat u Kodeksu VI nema jasne veze ni s onima koji mu prethode, ni sa
onima koji mu slijede. Rije je o izrazito metaforikom prikazu porijekla, stanja i
konane sudbine due. Uzevi u obzir sadraj djela, moemo ga smatrati
kolekcijom ili zbirkom vie objanjenja o porijeklu due, njezinom padu, i pobjedi
nad materijalnim svijetom. U 25,26 dolazi do prekida, i pripovijest se vraa do
Oevog svijeta, gdje je (kako se ini) i poela, i od 26,20 nadalje nekoliko je
dijelova koji sadre tvrdnje u prvome licu mnoine. tovie, veliki broj proirenih
metafora uspjeno objanjavaju isti fenomen, stanje due u svijetu, iako se neke
kljune metafore, poput onih o hrani, lijeku i branome odnosu, javljaju na
razliitim mjestima u djelu. Neke od tih metafora vrlo su uobiajene u knjievnosti
rimsko-helenistikog razdoblja, kao to je primjerice mladoenja i ivot nalik
atletskom natjecanju, dok su neke vrlo osebujne i gotovo bez premca u svojoj
sloenosti, poput one o ribaru i trgovcima tijelima.
Konano uenje ne sadri tipine gnostike kozmogenske mitove - osim ako se na
njih ne aludira u odlomcima koji su danas izgubljeni zbog nekih starijih praznina u
tekstu - ali se ini da djelo pretpostavlja ope gnostiko, odnosno, antikozmiko,
dualistiko shvaanje sudbine due u materijalnom svijetu. Postoji niz paralela s
ostatkom djela iz knjinice Nag Hammadi, naroito sa Evaneljem po Filipu (II,
3), Egze- gezom due (II,6), Silvanusovim uenjem (VII,4) i hermetikim
traktatima iz Kodeksa VI, kao i sa Corpusom Hermeticumom. Meutim, nita u
Konanom uenju ne upuuje na to da je rije o hermetikom djelu. Ono se
izrazito razlikuje od djela De anima iz prvih stoljea kranstva, bilo
Tertulijanovih ili njegovih izvora, bilo Porfirije- vih ili Jamblihovih, utoliko to je u
potpunosti nefilozofsko po svom obliku i izriaju. Izuzev nekoliko izraza kao to su
"evanelisti", "sluanje propovijedi" i slinih, nema nieg izrazito kranskog u
djelu, a ne postoji niti ikakvih naznaka oslanjanja na idovsku misao, kao u
tolikim drugim traktatima iz Nag Hammadija.
Trag njegovog porijekla, iako prilino nesiguran, moda se moe pronai u
recima 33,4-34,34, koji sadre polemiku protiv nerazumnika, koji se razlikuju i
od "nas" s kojima se autor identificira, i od pogana, za koje se bar, uzevi u obzir
njihovo ne-znanje, moe pronai neko opravdanje. Pomislili bismo da je rije o
kraninu koji grdi idove zbog njihovog propusta da uju poruku koja im je bila
propovijedana, no ne postoji nikakvih jasnih aluzija bilo na kranska, bilo na
idovska vjerovanja ili obrede. Zbog naglaavanja zle naravi materijalnoga
svijeta, nebeskoga porijekla
due, i spasonosne uloge otkrivenoga znanja, Konano uenje se ini gnostikim
djelom. No, nedostaje mu nota samouvjerenosti i pouzdanja, gotovo oholosti,
koja karakterizira mnoga neosporno gnostika djela. Dua je u neprestanoj
opasnosti da poklekne pred "neprijateljem", ili pred varavom privlanosti
materijalnoga, i ona neprestano mora odravati budnost.
(George W. MacRae)
Od kad je George W. MacRae napisao ovaj tekst, poduzeti su brojni napori da se
tonije odredi skupina odgovorna za nastanak traktata. Neki spore da su uistinu
posrijedi gnostici, koji su gnostiki mit u traktatu obradili samo u onolikoj mjeri
koliko je bilo potrebno. Neki, pak, tvrde da se temeljna razlika izmeu gnostika i
tradicionalnih krana moe vidjeti u 33,4-34,34, gdje se gnostiki "tragai"
suprotstavljaju "nerazumnim" kranima, koji su "pronali" put, u sterilnoj
varijanti religije slijepog vjerovanja. Drugi vjeruju da je traktat nastao meu
kranskim srednjim platonistima drugog stoljea, pronalazei u tekstu brojne
odjeke novozavjetnih knjiga, te ukazujui na tipino srednjoplatonistiku doktrinu
dvije due (duhovne i razumske). Sam tekst, meutim, ne potkrepljuje nijednu od
ove dvije, u osnovi antitetike, pozicije da bi se opravdalo naputanje oprezne
procjene koju je iznio MacRae.
(Douglas M. Parrott)
KONANO UENJE VI 22, 1-35,24
[... ] na nebu [... ] u njemu [... ] svatko se ukazuje [... ] skrivenim nebe-sima [...]
ukazuje, i pojavio se [pred] nevidljivim, neizrecivim svjetovima. Iz ovih je dola
nevidljiva dua pravednosti, srodnik, srodno tijelo i srodni duh. I kada silazi, i kada
je u Pleromi, ona se od njih ne odvaja, ve je oni vide, i ona vidi njih u nevidljivim
svjetovima.
Njezin ju je mladoenja potajice uzeo. I prinio ju je njezinim ustima da je jede
poput hrane, i nanio je rije na njezine oi poput lijeka, kako bi umom svojim
vidjela, i opazila svoj rod, i nauila o svome korijenu, i kako bi se mogla vrsto
primiti za granu s koje je isprva potekla, i kako bi mogla primiti to je njezino i
odrei se [tvari].
[...] 23 on [je obitavao ...] imajui [...] sinove. Sinovi [...] istinski, oni koji iz
njegova sjemena [potekoe], sinove od ene zovu "svojom braom". Ovako je
upravo i duhovna dua, nakon to je baena u tijelo, postala bratom pohoti, i
mrnji, i zavisti, i materijalnoj dui. Tijelo je, stoga, postalo iz udnje, a udnja je
nastala iz materijalne tvari. Iz ovog je razloga dua postala njihovim bratom.
A postoje, opet, i oni drugi, bez moi koju bi naslijedili od muko-ga, ve koji
nasljeuju samo od svoje majke. Kad god, dakle, dua poeli naslijediti skupa sa
tima drugima -jer, oni posjeduju ohole strasti, ivotna zadovoljstva, zavisti pune
mrnje, tatinu, besmislice, optube 24 [... ] za nju [... blud], on je odbacuje [i
smjeta] je u javnu kuu. Jer, [...] za nju [razvrat]. [Ostavila je] skromnost iza
sebe. Jer, smrt i ivot pred svakoga su postavljene. I to god od toga dvoga on
poeli, sam e izabrati.
Ona e potom zaglibiti u razvrat, i opijanje vinom. Jer, vino je razvratnik. I ona
se zato ne sjea svoje brae i svog oca, jer obmanjuju je uitak i slatki darovi.
Napustivi znanje, ona je zaglibila u zvjerstvo. Jer, bezumna osoba je kao zvijer,
ne znajui to prilii, a to ne prilii govoriti. No, brian sin, s druge strane, batini
od svog oca sa zadovoljstvom, a otac se njegov raduje zbog njega, jer, zbog
njega mu svi iskazuju potovanje, budui da on nastoji udvostruiti ono to je
primio. Stranci [...].
[...] 25 da se izmijea sa [...]. Ako misao poude ude u kreposnog ovjeka, on je
[ve] postao oneien. A prodrljivost se njihova ne moe mijeati sa
umjerenou. Jer, ako se sjeka izmijea sa penicom, nije sjeka ta koja je
oneiena, ve penica. I zato to su izmijeane, nitko nee htjeti kupiti njezinu
penicu, budui da je oneiena. I nago- varat e je, "Daj nam ovu sjeku!",
vidjevi penicu umijeanu u njoj, sve dok je ne dobiju i bace sa svom ostalom
sjekom, i ta se sjeka potom mijea sa drugom tvari. No, isto sjeme dri se u
skladitima koja su sigurna. Ovo smo, dakle, rekli.
Prije nego to je ita nastalo, Otac je sam postojao, prije nego to su se svjetovi
nebeski pojavili, i svijet ovozemaljski, i kraljevstvo, i kneevina, i vlast, i sile. 26
[... ] pojavilo [... ] i [ I] nita nije nastalo bez
njegove volje.
On je, dakle, Otac, poeljevi otkriti svoje [bogatstvo] i svoju sla-vu, iznjedrio ovu
veliku borbu na ovaj svijet, poeljevi stvoriti borce, i poeljevi da svi oni koji se
bore ostave iza sebe stvari koje su nastale, i da ih prezru uzvienim,
neshvatljivim znanjem, i pohrle do onoga koji postoji. / dakle,
A (to se) onih koji se s nama bore tie, onih koji su nam protivni-ci to se s nama
bore, mi emo pobijediti njihovo neznanje svojim znanjem, budui da smo mi
ve spoznali Nedokuivoga iz kojeg smo potekli. Mi nemamo nita u ovome
svijetu, kako nas vladar svijeta, koji je nastao, ne bi mogao zadrati u svjetovima
nebeskim, onima u kojima postoji sveopa smrt, okruena pojedinanim 27 [...]
svjetovnim. Isto tako, [mi smo] osjetili stid zbog svjetova, iako ne pokazujemo
za njih zanimanje kada nam ine [zlo]. I ne obraamo na njih pozornost kada
nas proklinju. I kada nas posramljuju, mi ih gledamo, i ne odgovaramo.
Jer, oni ine to to ine, no mi idemo u gladi (i) ei, pogleda uprtog u nae
prebivalite, u mjesto u koje pogled upiru i svijest naa i ono to nas vodi, i ne
primamo se za stvari koje su nastale, ve se odmiemo od njih. Naa srca su u
onome to postoji, iako smo bolesni, (i) slabi, (i) u boli. No, velika je snaga
skrivena u nama.
Naa je dua doista slaba, zbog toga to prebiva u kui bijede, dok joj tvar zadaje
udarce po oima, sa eljom da je uini slijepom. Iz ovog razloga ona slijedi rije i
nanosi je na svoje oi poput lijeka, <otvarajui> ih, i odbacujui 28 [...] misao o
[...] sljepoi u [...] nakon toga, kada je ova opet u neznanju, ona je u potpunosti
[zatamnjena] i materijalna. Zbog toga dua [... ] rije svakog sata, da je nanese
na oi poput lijeka, kako bi mogla vidjeti, i kako bi svjetlost mogla zaslijepiti
neprijateljske sile koje se s njome bore, i kako bi ih mogla oslijepiti svjetlou
svojom, i okruiti ih njezinom prisutnou, i uiniti da padnu od nesanice, kako
bi nastupila srano, svom svojom snagom, i ezlom svojim.
I dok je neprijatelji posramljeno gledaju, ona hrli gore u svoju riznicu - koja je u
njezinom umu - u svoje sigurno skladite, jer, nita od onoga to je nastalo nije je
ugrabilo, niti je primila stranca u svoj dom. Mnogi se njeni roeni bore protiv nje
dan i no, ne poivajui 29 ni danju ni nou, budui da su robovi pohote svoje.
Iz ovog razloga mi ne spavamo, niti zaboravljamo da su mree potajno rairene,
i da ekaju da nas uhvate. Jer, ako se uhvatimo u mreu, ona nas usisava u svoja
usta, dok voda preko nas tee i udara nas u lice. I bit emo povueni u mreu, i
neemo se moi iz nje izvui, jer vode su visoko iznad naih glava, i teku
odozgo nadolje, uranjajui naa srca u duboki kal. I neemo se moi iz njih
osloboditi. Ljudoderi e nas se doepati, i prodrijeti nas, radujui se poput
ribara koji baca svoju udicu u more. On u more baca svaku vrst hrane, jer svaka
riba ima svoju hranu. I osjetivi miris hrane, riba ga slijedi. No, kada proguta
hranu, udica u njoj sakrivena kai se na nju i izvlai je silom iz dubokih voda.
Nijedan ovjek ne moe uhvatiti ribu iz dubokih voda, 30 ve jedino zamka koju
ribar postavlja. Lukavo je namamivi hranom, on izvlai ribu na udici.
Na isti ovaj nain i mi postojimo na ovome svijetu, poput ribe. Neprijatelj nas
uhodi, vrebajui poput ribara sa eljom da nas ugrabi, radujui se to e nas
progutati. I on [postavlja] raznovrsnu hranu ispred naih oiju, (stvari) koje
pripadaju ovome svijetu. On eli da poelimo neto od toga, i da okusimo samo
malo, kako bi nas epao prikrivenim otrovom, izvukao nas iz slobode i bacio u
ropstvo. Jer, kad god nas on uhvati jednom hranom, <mi> nuno poelimo i
ostalu. Ta hrana naposljetku postaje hrana smrti.
Ovo je hrana koju avao postavlja vrebajui na nas. Prvo, on ubrizgava bol u
vaa srca dok ne osjetite u njima bol zbog malih stvari u ovome ivotu, i on
<vas> tad grabi svojim otrovima. Nakon toga (on ubrizgava) elju za tunikom
kojom biste se 31 diili, i ljubav za novcem, ponos, tatinu, zavist koja raa
novu zavist, ljepotu tijela, laljivost. Najvee meu ovima su neukost i
lagodnost.
Sve ovo neprijatelj ini zamamnim i prostire pred tijelom, elei da s jednom od
ovih privue um due i potpuno je zaslijepi, poput udice koja ju u neznanju
vue, obmanjujui je dok ne uvidi zlo, i ona nosi plodove tvari, i samu sebe
kalja, hrlei ka svemu za ime udi, pohlepno, dok je tjelesna zadovoljstva vuku u
neukost.
No dua - ona koja je ovo okusila - shvatila je da su slatke strasti prolazne.
Nauila je to je zlo: udaljila se od toga i promijenila svoje dranje. Nakon toga
ona prezire ovaj ivot zbog njegove prolaznosti. I trai hranu koja e je uvesti u
ivot, 32 i ostavlja iza sebe varljivu hranu. I ui
o svojemu svjetlu, i svlai sa sebe ovaj svijet, dok je njezino istinsko ruho
iznutra zaodijeva. Njezina je svadbena halja na nju poloena u ljepoti uma, a ne
u ponosu tijela. I ona ui o vlastitoj dubini, i hrli u svoj tor, dok njezin pastir stoji
kraj vrata. I za svu sramotu i prijezir koji je primila u ovome svijetu, ona prima
deset tisua puta toliko milosti i slave.
Dala je svoje tijelo onima koji su joj ga njoj dali, i oni su se posramili, a trgovci
tijelima sjeli su i zaplakali, budui da vie ne mogu trgovati s tim tijelom, a osim
njega nemaju nikakve (druge) robe. Mnogo su truda uloili dok nisu oblikovali
tijelo ove due, sa eljom da zadaju udarac nevidljivoj dui. I posramili su se zbog
svog djela; pretrpjeli su gubitak onoga u to su uloili velik trud. Nisu shvatili da
ona posjeduje nevidljivo duhovno tijelo, i mislili su, "Mi smo njezini pastiri koji je
hrane". No, nisu shvatili da ona poznaje 33 drugi put, koji je njima skriven.
Ovome ju je njezin istinski pastir pouio.
No oni - koji su neuki - ne trae Boga. Oni ne pitaju o svojemu pre-bivalitu, koje
postoji u pokoju, ve ive kao zvijeri. Oni su opakiji od pogana, jer se, prije svega,
ne pitaju o Bogu, a njihovo ih tvrdo srce vue nadolje u okrutnost. tovie, ako
nau nekoga tko pita o svom spasenju, njihovo tvrdo srce smiljat e kako da
naudi tom ovjeku. I ako on ne prestane propitkivati, oni ga u svojoj okrutnosti
ubijaju, mislei da su za se uinili dobro djelo.
Oni su uistinu avolji sinovi! Jer, ak i pogani daju milostinju, i znaju da Bog koji
je na nebesima postoji, Otac univerzuma, uzvien nad njihovim idolima kojima se
klanjaju. No, oni nisu uli rije, da bi im valjalo pitati o putevima njegovim.
Nerazuman ovjek, stoga, uje zov, no ne zna nita o mjestu u koje ga se zove. I
nije pitao prilikom propovijedi, "Gdje je hram u koji bih poao da se poklonim
svojoj nadi?"
to se njegove nerazumnosti tie, on je gori od pogana, jer poganin znade kojim
putem da poe do svog hrama od kamena, koji e nestati, i on oboava svog
idola, i srce je njegovo ka njemu upravljeno, jer on je njegova nada. No, ovome
nerazumnome ovjeku rije je bila propovijedana, uei ga, "Trai i pitaj o
putevima kojima ti je poi, jer nita drugo toliko dobro ne postoji." Posljedica toga
je da tvrdoa srca zadaje udarac njegovom umu, zajedno sa silom neznanja i
demonom zablude. Oni ne doputaju umu njegovom da se uzdigne, budui da
se izmorio traei naina da naui o svojoj nadi.
No, razumska dua, koja se (isto) izmorila u potrazi - ona je nauila
o Bogu. Teak je trud uloila ispitkujui, izdrala je napore tijela, i noge
svoje izmorila slijedei evaneliste, uei o Nedokuivome. Ona je pronala svoj
uzlaz. Poinula je u onome koji poiva. Povukla se u branu odaju. Jela je s
trpeze za kojom je eznula. Besmrtnu je hranu kuala. Nala je ono za ime je
tragala. Otpoinula je nakon sveg truda, i svjetlost koja na nju sija vie ne
gasne. Njoj pripada slava, i mo, i otkrivenje za sve vijeke vjekova. Amen.
Konano uenje
POJAM NAE VELIKE MOI (VI,4)
Uvod:
FRANCIS E. WILLIAMS
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Pojam Nae Velike Moi kransko je gnostika "povijest spasenja". Poevi s
postankom, ona biljei djelovanje Boje pravde i milosti u sukobu dobra i zla, i
zavrava s konanim blaenstvom. Traktat je, neuobiajeno za gnostika djela,
"apoka- liptian", odnosno kulminira u dramatinom opisu svretka svijeta. Ipak,
neke tipine gnostike znaajke i ovdje su prisutne, kao na primjer
karakteristino gnostiki otklon od vjerovanja u sveope uskrsnue, te
vjerovanje u nemogunost spasenja bilo ega materijalnog.
"Naa velika mo" iz djela jest vrhovni Bog. On je transcendentan i "iznad svih
sila" - ukljuujui i starozavjetnog Boga, "Oca tjelesnosti". On se, meutim, ipak
uplie u tijek povijesti; on je taj koji gradi korablju i spaava Nou od potopa.
Ve se u prvih nekoliko redaka traktata jasno daje do znanja da ovjekovo
spasenje ovisi iskljuivo o poznavanju nae velike moi. Budui da je naslov
vjerojatno preuzet iz prvoga retka, moe ga se shvatiti kao "razumijevanje nae
velike moi", ili ak "znanje o naoj velikoj moi".
Na nain karakteristian za apokalipsu, traktat cijelu povijest dijeli u tri "eona".
Prvi, "eon tjelesnosti" zavrava s potopom. U drugome, "psihikom eonu"
pojavljuje se objavitelj. Posrijedi je, oito, novozavjetni Krist, iako autor djela
izbjegava to ime, kao to izbjegava i eksplicitno spomenuti da je objavitelj
razapet.
Drugi eon zavrava ratom izmeu zlih aneoskih vladara - "Arhonata" - pojavom
lika antikrista, i nestankom svijeta u plamenu. Iako vatra prodire tvar, ona
proiava due; zajedno sa "svecima", proiene due ive zauvijek u
"neunitivom eonu" velike moi.
Iako je na prvi pogled poruka traktata jasna, u pojedinostima je on poesto
zagonetan. Neki likovi poznati iz ostatka gnostike teologije - kao to je,
primjerice, "Majka" - spominju se tek uzgred, i ne igraju nikakvu znaajniju
ulogu u pripovijesti. Neki se dogaaji ponavljaju, ili se javljaju na neoekivanim
mjestima - tako se, na primjer, moe shvatiti da je vatra dvaput unitila svijet.
Prijelazi izmeu pojedinih epizoda neoekivani su i nagli; isto kao i promjene u
licu zamjenice, glagolskom licu i glagolskom vremenu. Na nekim je dijelovima,
kao posljedica toga, tekst jedva razumljiv.
Neki se problemi jednostavno mogu rijeiti paljivim iitavanjem, budui da je,
prema novim tumaenjima, traktat jedna, samodostatna cjelina. Drugi istraivai,
meutim, dre da je tekst pretrpio i vie od jedne redakture, ili da su mu, u
najbolju ruku, pridodane brojne biljeke. U svakom bi sluaju valjalo razjasniti je li
se u nekim dije-lovima djelo nadograuje na izvornu, idovsku apokalipsu.
I sam jezik traktata, mjeavina sahidikog i subakmimikog dijalekta koptskog,
zahtijeva objanjenje. Mogue je daje pisar koji je govorio sahidiki jednostavno
pokuao prevesti subakmimiki spis na svoj vlastiti dijalekt. Neki, meutim,
smatraju da je jezik traktata "proto-sahidiki", starija varijanta koptskoga jezika
od, primjerice, sahidikog Novog zavjeta.
Pitanja o datumu i mjestu nastanka traktata isprepliu se sa pitanjima o jeziku na
kojem je sastavljen i njegovoj literarnoj pozadini. Ako se ispostavi daje jezik proto-
sahidiki, tad je datum nastanka traktata vjerojatno raniji. U tekstu se, meutim,
jasno spominje anomejska hereza; tko je sklon vjerovati da taj navod potjee od
izvor-nog autora, da, drugim rijeima, nije naknadno dodan, djelo e smjestiti u
etvrto stoljee n. e.
Sline dvojbe poprilino oteavaju tono odreenje porijekla teksta. Ako tvrdnja
da se "Rije pojavila prvo na istoku" potjee od izvornog autora, mogue je da je
mjesto nastanka djela negdje u Maloj Aziji. Ako su, pak, navedene rijei
naknadno dodane, manje je razloga da ovu pretpostavku drimo moguom.
POJAM NAE VELIKE MOI 36, 1-48, 15
Mo Razumijevanja Pojma (ili: Misli) Nae Velike Moi
Onaj tko spozna nau veliku mo postat e nevidljiv, i vatra ga nee moi
prodrijeti. No, ona (vatra) proistit e i unititi sve to posjedujete. Svatko onaj
u kojem se moj lik pojavi bit e spaen, od dobi od sedam dana do stotinu i
dvadeset godina. (Oni) koje sam naveo da sakupe sve to je palo, - sve spise o
naoj velikoj Moi, kako bi ona (Mo) mogla upisati tvoje ime u nae veliko
svjetlo - i da bi njihova djela i misli njihove mogle biti zakljuene, kako bi bile
proiene i rasprene, i unitene, i sakupljene na mjestu u kojem nitko ne vidi.
No, vi ete me vidjeti, i vi ete pripremiti svoja prebivalita u naoj velikoj Moi.
Spoznajte kako je ono to je otilo nastalo, kako biste znali na koji nain razabrati
ono to ivi da postane: kakve je pojavnosti taj eon, ili 37 kakve je vrste, ili kako
[e] nastati. [Zato] ne pitate kakva ete vrsta postati, (ili) bolje, kako ste
nastali?
Razaberite kakve je veliine voda, da je ona neizmjerna i neshvatljiva, i u svome
poetku kao i na kraju. Ona podrava zemlju; ona se die u zrak gdje su bogovi i
aneli. No, u onome koji je uzvien iznad svih ovih postoji strah i svjetlost, i u
njemu su moji spisi otkriveni. Dao sam ih kao pomo stvaranju tjelesnih stvari, jer
nemogue je ikome stajati bez Njega, niti je mogue eonu da bez njega ivi. On je
taj koji posjeduje ono to je u njemu, razabirui (ga) u istoi.
Pogledajte potom Duh, i spoznajte gdje on jest. On je sebe dao ljudima, kako bi
mogli primiti od njega ivot svaki dan, budui da on ivot svoj ima u sebi; on ga
daje svima.
Tama, skupa sa Hadom, uzela je vatru. I ona (tama) otpustit e iz sebe ono to
je moje. Njezine oi nisu mogle podnijeti moju svjetlost. Nakon to su se duhovi
i vode razmaknuli, 38 nastalo je ono to je ostalo: itav eon stvaranja, i njihove
<moi>. Vatra je iz njih proizala, i Mo je dola usred moi. I moi su poeljele
vidjeti moj lik. I dua je postala kopija njega (mog lika).
Ovo je djelo koje je nastalo. Pogledajte kako ono, prije nego e nastati, ne vidi,
jer je eon tjelesnosti nastao u velikim tijelima. I odreeni su im dugi dani
stvaranja. Kada su sami sebe oneistili i uli u tijelo, otac tijela, voda, osvetio se.
Uvidio je da je Noa poboan (i) vrijedan - a otac tjelesnosti je taj koji dri anele u
pokornosti. I on (Noa) propovijedao je pobonost stotinu i dvadeset godina, i
nitko ga nije sluao. Nainio je drvenu korablju, i koga je pronaao, uao je u nju. I
dogodi se Potop. 39 I Noa se tako spasi sa sinovima svojim. Jer, da ovjeku
nije bilo namijenjeno ui u korablju, vode potopa ne bi ni dole. Naum njegov i
namjera, na ovaj je nain bila spasiti bogove, anele i sile, uzvienost sviju njih,
i hranu, i nain ivota. I on ih izvede iz eona (i) othrani na trajnim mjestima. I
pokrenu se osuda tijela. Samo se dje
lo Moi othrvalo.
Slijedi psihiki eon. On je malen, i izmijean s tijelima, jer, zaet e u dui (i) tako
(je) oskvrnuti. Prvo oskvrnue stvaranja iznalo je snagu. I zaelo je svakojako
djelo: mnoga djela gnjeva, bijesa, zavisti, zlobe, mrnje, klevete, prijezira i rata,
lai i zlih savjeta, tuge i uitka, niskosti i oskvrnua, patvorenosti i bolesti, zlih
osuda onih koji ih donose jer tako ele.
Pa ipak, vi spavate, 40 snivajui snove. Probudite se i vratite, kuajte i jedite
istinsku hranu! Proirite rije i vodu ivota! Okanite se zlih udnji i pohote, i
(uenja) anomenaca, zlih krivovjerja koje nemaju utemeljenja.
Majka vatre bila je jalova. I nadvila je vatru nad duu i zemlju, i spalila sva
prebivalita koja su u njoj. I njezin pastir ieznu. Kad vatra, tovie, ne nae
(nita drugo) da spali, ona samu sebe unitava. I ako ona (vatra?) postane
bestjelesna, bez tijela, ona e paliti tvar dok sve ne proisti, - i svu opakost. Jer,
kada ne nae nita drugo da spali, okrenut e se protiv same sebe, da se uniti.
I tada, u tom eonu koji je psihiki, nastat e ovjek koji poznaje veliku Mo. On
e (me) primiti, i spoznati. I majino e mlijeko piti. I govorit e u parabolama;
objavit e eon koji dolazi, 41 kao to je i govorio u prvome tjelesnom eonu kao
Noa. to se rijei njegovih tie, rijei koje je izrekao, on je govorio u svima
njima, u sedamdeset i dva jezika. I rijeima je svojim otvorio vrata nebesa. I
posramio je vladare Hada; uskrsnuo je mrtve, i unitio njegovo kraljevstvo.
Nasta velika uznemirenost, i arhonti upravie svoj gnjev protiv njega, sa eljom
da ga predaju vladaru Hada. I prepoznae tad jednoga od njegovih sljedbenika.
Vatra preuze njegovu (Judinu) duu. On ga je predao, budui da ga nije poznavao.
I oni ga se doepae. Sami su sebe osudili, i predali ga vladaru Hada. Predali su
ga Sasabeku za devet bronanih novia. I on se pripremio da poe dolje, i
posrami ih. Vladar Hada ga potom uze. 42 I spozna da priroda njegovog tijela ne
moe biti uhvaena da bi ga se pokazalo arhontima. I on ree, "Tko je ovo? to je
to? Njegova je rije ponitila zakone eona. On je iz Logosa moi ivota." I on je
pobijedio mo arhonata, i oni svojim djelovanjem nisu bili kadra njime
zagospodariti.
I arhonti stadoe tragati za onime to je prolo. Nisu znali da je to znak njihovog
raspada, i (da) se eon mijenja. Sunce je zalo usred dana; dan postade no. I zli
se duhovi uznemirie. Nakon ovoga, on e uzai, i pojavit e se znak eona koji
dolazi. Eoni e se rastoiti.
A oni koji znaju sve ovo to je s njima raspravljano, biti e blagoslovljeni. I oni e
to otkriti, i biti blagoslovljeni, jer, spoznat e istinu. Vi ste nali pokoj u nebesima.
Mnogi e ga slijediti, i propovijedati u mjestima gdje su roeni. 43 Svuda e ii; i
zapisivat e njegove rijei po <svom> nahoenju.
Evo, eoni su proli. Kakve je veliine voda eona koji nestade? Kakve su veliine
eoni? Kako e se ljudi pripremiti, i kako e se ustoliiti, i kako e postati neunitivi
eoni?
No, najprije, nakon ove propovijedi - on je taj koji objavljuje drugi eon, kao i prvi. I
prvi je eon vremenom nestao. On je stvorio prvi eon i bio u njemu dok ovaj nije
iezao, nakon to je propovijedao stotinu i dvadeset godina. To je savreni broj
koji je visoko uzvien. Granicu zapada on je opustoio, i unitio je istok.
Potom sjeme tvoje, i onih koji ele slijediti na uzvien Logos i njegovu objavu -.
I bijes arhonata je izgarao. Bili su posramljeni zbog svoje propasti, bjesnili su, i
bili su gnjevni na ivot. <Nestajali> su gradovi; ruile se planine. I arhont je,
skupa sa 44 arhontima zapadnih predjela, doao na istok, do mjesta gdje se
Logos prvi put pojavio. Zemlja je zadrhtala, i gradovi su se potresli. Ptice su jele, i
bile ispunjene svojim mrtvima. Zemlja je alovala skupa sa naseljenim svijetom;
oni postadoe pusti.
I kada je doao kraj vremena, opakost je ustala u svoj svojoj snazi, sve do
konanog kraja Logosa. I ustade arhont zapadnih predjela, i sa istoka on e vriti
svoj naum, i pouavati ljude svojoj opakosti. On eli potpuno unititi sav nauk,
rijei mudrosti, jer ljubi lanu mudrost. Nasrnuo je na staro, sa eljom da uvede
opakost i uzvisi svoj poloaj. Nije u tome uspio, jer ruho mu bijae previe
ukaljano. Ispuni ga tad gnjev. Pojavio se, i poelio uzii do tog mjesta.
Vrijeme se stalo pribliavati svome kraju. Promijenila se vladavina njegova. I
doao je as kada je dijete poodraslo. I kada je stasalo, 45 arhonti poslae
oponaatelja do tog ovjeka kako bi spoznali nau veliku Mo. Iekivali su znak
od njega, i on im posla veliki znak. Vladao je cijelom zemljom i svima onima koji
su pod kapom nebeskom. Prijestolje svoje postavio je na kraju zemlje, jer "ja u
te <uiniti> bogom ovoga svijeta." On e izvesti velika uda. Oni e se tad od
mene okrenuti, i krenuti krivim putem.
Ljudi koji e ga slijediti (oponaatelja) uvest e obrezivanje. I on e osuditi one
koji nisu obrezani, koji su (istinski) narod. Jer, mnoge je propovjednike prethodno
bio poslao da za njega propovijedaju.
Kada mu istekne vrijeme kraljevanja zemaljskog, nastupit e proi-avanje dua,
jer je opakost od vas snanija. Sve moi mora zadrhtat e i ona e se isuiti. Svod
nee vie kiiti rosom. Potoci e presuiti. Rijeke nee vie tei 46 do svojih
izvora. I nestat e vode iz svih potoka na zemlji. Isuene e se dubine rastvoriti.
Zvijezde e narasti, i sunce e se ugasiti.
Ja u napustiti ovu zemlju sa svima koji me spoznaju. I oni e ui u neizmjernu
svjetlost, (gdje) nitko nije od tijela, i gdje ih pohota prvog ne moe obuzeti. Oni e
biti nesputani (i) sveti, jer nita ih nee vui nadolje. Ja sam u ih tititi, budui da
su zaodjenuti svetim ruhom, koje ne dotie ni vatra, ni tama, ni vjetar, ni
vrijeme, niti ih primorava da sklope oi.
On e tada doi kako bi ih sve unitio. I oni e biti kanjeni dok ne postanu isti.
Razdoblje, koje im je dodijeljeno u moi i koje je za njih odreeno, trajat e tisuu
etiristo i ezdeset godina. Kada ih vatra sve proguta, i kada ne nae nita drugo
to bi mogla prodrijeti, ona e sama od sebe nestati. Tada e [...] biti dovreno
47 [...] [druga] mo [...] milost e doi [...] kroz mudrost [...] I svodovi e tad
[pasti] dolje u dubine. Sinovi tvari e nestati; i prestat e, time, postojati.
Due e se tad pojaviti, one koje su svete kroz svjetlost Moi, koja je uzviena nad
svim silama, neizmjerna, sveopa, ja i svi oni koji me znaju. I oni e biti u eonu
krasote eona suda, budui da ve jesu u mudrosti, i da im je dodijeljena slava
koja je neshvatljivo jedinstvo; i oni ga vide voljom njegovom, koja je u njima. I svi
su oni postali poput odraza u njegovoj svjetlosti. Svi su zasjali, i nali pokoj u
njegovome pokoju.
I on e otpustiti due koje su kanjene, i one e tad biti u istoi. I ugledat e
svece i zavapiti, "Smiluj nam se, o Moi koja si iznad svih moi." Jer 48 [...] i
stablo opaine koje postoji [...] na njega svoje oi. [I oni] ga ne trae, jer ne trae
niti nas, niti nam vjeruju, ve su djelovali u skladu sa stvaranjem arhonata i
drugih vladara. No, mi smo sve inili u skladu s roenjem tijela, u stvaranju
arhonata, koji jest zakon. I nastali smo u nepromjenjivom eonu.
Pojam Nae Velike Moi
Uvod:
HOWARD M. JACKSON
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Traktat VI,5 koptska je verzija dijela (588A-589B, a ne, kao ranije, 588B) Sokra-
tove parabole u devetoj knjizi Platonove Drave, u kojoj se ljudska dua
usporeuje sa trihotomnim hibridom razliitih sila: hibridom koji se sastoji od
zvijeri sa mnogo glava, koja predstavlja prizemne strasti; lava, koji predstavlja
plemenitiju strast, hrabrost; i ovjeka, koji predstavlja onaj krajnji element,
razum. Ekscerptiranje parabole u zasebno djelo, moda izvorno za potrebe kakve
filozofske antologije, moe se objasniti njezinom velikom popularnou meu
kasnoantikim autorima, prije svega neo- platonistima koji iz nje esto navode ili
se na nju pozivaju. Neto je tee bilo procijeniti u kolikoj se mjeri koptska verzija
razlikuje od grkoga originala. Da su posrijedi znaajne razlike od onoga to je
Platon zapisao, dokazuje injenica da prvi urednici ovoga traktata (1971. godine)
nisu ni prepoznali ovo djelo kao njegovo. Razilaenje se pokualo objasniti na dva
naina. Prvo je objanjenje da je rije o slabom prijevodu (Schenke, koji je prvi,
1974. godine, prepoznao traktat kao Platonov, te Brashler). Drugo je objanjenje
da je posrijedi gnostika redaktura grkoga originala, redigirana verzija koja je
kasnije prevedena na koptski (Orlandi). Naravno da ova objanjenja nisu
meusobno iskljuiva, i da je istina moda negdje u sredini (Jackson i Painchaud).
Dodatni je element zacijelo i nemogunost koptskog jezika da izrazi sloenost i
finese Platonova stila. Nema jednoznanog odgovora na pitanje tko je bio
gnostiki redaktor, budui da su mnoge kasnoantike skupine koje su negirale
pojavni svijet i bile sklone askezi tovale Platona i koristile zajedniku
terminologiju. Moda su u pitanju hermetici, budui da nekoliko hermetikih
traktata (VI,6,7,8) slijedi iza ovoga, a to bi znailo da su tekstovi VI,5-8 do
koptskoga prevoditelja moda doli u grupi. S druge strane, gnostiki tekstovi
prethode tekstu VI,5, a opetovane aluzije na, primjerice, "lik" i reference u 50,24-
33 na slabosti ovjeka (ili [prvobitnog] ovjeka) u pogledu likova zle zvijeri i lava,
i njegovog prvotnog pada u njihove ralje, skupa sa uputom da odbaci i zgazi
likove, sugeriraju tipino gnostiki okvir, tonije, manihejski.
VI 48, 16-51,23
"Budui da smo dospjeli do ove toke u raspravi, prisjetimo se jo jednom prvih
stvari koje su nam reene. Vidjet emo da on kae, 'Do- barje onaj kojem je u
potpunosti uinjena nepravda. I pravo je da se on slavi.' Nije li mu tako
prigovarano?"
"To je svakako pravi nain!"
I ja rekoh, "Govorili smo, dakle, budui da je on rekao da i onaj tko ini nepravdu i
onaj tko ini pravdu imaju mo."
"Kako?"
"Rekao je, 'Lik koji nema oblija razumnost je due', tako da onaj tko ovo kae 49
razumije. On [...] ili ne? Mi [...] je za me. No svi [...] koji im rekoe [...] vladar, ti su
postali prirodna stvorenja - ak i Hime- ra i Kerber, i svi ostali ranije spomenuti.
Svi su oni sili i odbacili oblike i lik. I svi su oni postali jedan lik. Reeno je,
'Radi!' Jedan je lik postao lik sloene zvijeri sa mnogo glava. Ponekad je to,
tovie, lik divlje zvijeri. Tada je on sposoban odbaciti prvi lik. I svi ti grubi i teki
oblici emaniraju iz nje uz veliki napor, jer, uobliuju se uz oholost. Isto tako,
svi ostali koji su im nalik uzimaju oblik kroz rije. Jer, to je sad jedan lik. Lik lava
jedna je stvar, a lik ovjeka druga. 50 [...] jedan [...] jest [...] od [...] pridruuje. A
ovaj [...] mnogo sloeniji [od prvog]. I drugi [je malen].
"Uoblienje."
"Pridrui, dakle, jedan uz drugi, i stvori iz njih jedan -jer, postoje tri
- kako bi rasli skupa, i da su svi u jednom liku izvan lika ovjeka, poput
onoga koji nije sposoban vidjeti stvari koje su unutar njega. On vidi samo ono
to je izvanjsko. I oito je u kojem je stvorenju njegov lik, i da je on uoblien u
ljudskom liku.
"Govorio sam s onim koji je rekao da nema koristi od toga da se ovjeku ini
nepravda. Onaj tko ini nepravdu od toga uistinu nema nikakve koristi, ni
blagodati. No, korisno mu je sljedee: da odbaci svaki lik zle zvijeri i izgazi ga
likom lava. No, ovjek je slab u tom pogledu. I sve to ini slabo je. Kao posljedica
toga, on biva odvuen na mjesto gdje s njima provodi vrijeme. 51 [...] I on [...]
njemu u [...]. On tako postie
[...] neprijateljstvo [...]. I u borbi, oni jedno drugo prodiru. Da, tako je on govorio
svakom onom koji hvali djelo nepravde.
"Znai li to da nema koristi za onoga koji govori pravino?
I ako ini te stvari i govori u njima, one se vrsto dre u ovjeku. Naroito zbog
toga on nastoji skrbiti se za njih, i hraniti ih kao to po- ljodjelac svaki dan hrani
svoje povre. No divlje zvijeri spreavaju njihov rast.
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Iako mu je naslov izgubljen, ovaj je traktat identificiran kao hermetiki zbog
upotrebe imena Trismegistus i Hermes, te velike slinosti sa ve poznatim
hermetikim traktatima. Naslov je izvuen iz samoga djela, iz fraze koja se
pojavljuje u 53,24-26. U formi dijaloga, u djelu se opisuje proces kojim duhovni
vodi (mistagog) uvodi iskuenika u mistino iskustvo.
Osmo i Deveto oznaavaju osmu i devetu sferu koje okruuju zemlju. U drevno se
doba vjerovalo da su prvih sedam sfera mjesta gdje se nalaze sunce, mjesec i
planeti, nie sile iji utjecaj na ljudski rod nije nuno dobrohotan. Osma i deveta
sfera, stoga, oznaavaju poetak boanskoga svijeta, razine izvan kontrole niih
sila. Nakon smrti, dua bi putovala kroz sedam sfera, i po uspjenom putu
dosegnula osmu i devetu sferu, razine na kojima bi iskusila istinsko blaenstvo.
Isto tako, osma i deveta sfera mogu oznaavati i vie stupnjeve duhovnoga
razvoja. Mogue je da traktat podrazumijeva postojanje jo jedne sfere, vie,
desete sfere, gdje prebiva sam Bog, iako to nije potpuno jasno.
Traktat zapoinje uvodnom raspravom (52,2-53,21) u kojoj iskuenik dobiva
odobrenje mistagoga da zatrai iskustvo Osmog i Devetog, a potom ga i
formalno zamoli (53,24-27). Uvoenje u samo iskustvo poinje poukom, a ona
kulminira paljivo sroenom molitvom, koju moda izgovaraju oba sudionika
(53,28-57,25). U samoj sri molitve nalazi se zamolba za vizionarskim iskustvom
(57,3-9). Nakon zagrljaja iskuenika i mistagoga, iskuenik ulazi prvo u Osmo, a
potom u Deveto (58,22-60,1).
Mistagog potom upozorava iskuenika da bude tih, i pouava ga kako nastaviti
put mistinog iskustva (60,1-10). Traktat zavrava iskuenikovom himnikom
zahvalom, i napucima o zapisivanju i uvanju prikaza iskustva (60,10-63,32).
Traktat pretpostavlja odreeni stupanj duhovnog razvoja; nita se o tome
konkretno ne spominje u samome djelu, no jasno je da su potrebne dvije stvari
da bi netko bio spreman za iskustvo Osmoga i Devetoga: postizanje istoe ivota
u skladu s mjerilima boanskoga zakona (56,27-57,1), i protjerivanje neukosti
ovladavanjem znanja koje se moe pronai u odreenim knjigama (54,6-18).
Da bi iskuenik savladao posljednja dva stupnja inicijacije, potrebno je da mista-
gog ve posjeduje iskustvo, i tako postane utjelovljenje univerzalnoga uma, koji je
Deveto (58,1-22). Iskuenik tad ulazi u Osmo, prepoznajui prisustvo
univerzalnoga uma, odaziva se na nain da se pridruuje zboru Osmoga, i pjeva
tihu himnu u sla-vu univerzalnoga uma. On dosee Deveto tek kada iskusi
jedinstvo sa univerzalnim umom, i primi potvrdnu viziju, u kojoj mu zbor Osmoga
pjeva (59,24-60,1).
Ovaj i druge hermetike traktate vjerojatno su koristile male grupe posveene
tajnome znanju i mistinom iskustvu, pri emu bi oni koji su bili napredniji
pouavali i vodili neofite, i pri emu su se upranjavali odreeni obredni rituali
(molitve i himne nalazimo kroz cijeli hermetiki korpus). Traktati su pritom sluili
kao osnova za ras-prave, i kao tekstovi za individualnu meditaciju.
Dokaz da je Rasprava o Osmom i Devetom sastavljena u Egiptu nalazimo u
referencama na grad Diospolis, kao i u hijeroglifima i licima bogova i ivotinja
koje nalazimo u dijelu koji poinje retkom 61,18. Nazivanje mistagoga
Hermesom i Trismegis- tusom takoer upuuju na Egipat. Mogue je da je djelo
nastalo u drugome stoljeu, budui da posjeduje odreene slinosti sa misli
srednjoplatonista Albina.
RASPRAVA O OSMOM I DEVETOM VI 52, 1-63,32
"[Oe moj], juer si obeao [da e uvesti] moj um u osmo, i kasnije u deveto.
Kazao si da je takav po predaji poredak."
"Sine moj, poredak je uistinu takav. No, obeanje je dano u skladu s ljudskom
prirodom. Jer, kada sam obeao, rekao sam, 'Ako ima na umu svaki od koraka.'
Nakon to sam primio duh iz moi, stao sam djelovati i za tebe. I doista, u tebi
postoji razumijevanje; u meni, mo kao da je postala bremenita. Jer, kada sam
zaeo od vrela koje je k meni teklo, na svijet sam donio ivot."
"Oe, dobro si zborio, no, iznenaen sam tvrdnjom koju si upravo izrekao. Jer,
rekao si, 'Mo koja je u meni - .'"
On ree, "Donio sam je na svijet (mo), kao to se na svijet donose djeca."
"Tad ja, oe, imam mnogo brae, ako se i mene ubraja u potomstvo."
"Tono, sine moj! Broj ovih dobrih 53 [...]. I [...] u svakom trenutku. Neophodno je,
stoga, sine moj, da prepozna svoju brau i iskae im potovanje kako se dostoji
i prilii, jer oni su doli od istoga oca. Pozvao sam sve narataje, i imenovao ih,
jer oni su potomci kao i ovi sinovi."
"Oe, imaju li oni dan?"
"Sine moj, oni su duhovni. Oni postoje kao sile koje podiu druge due. Zato i
kaem da su oni besmrtni."
"Rije tvoja je istinita; od sada je vie neu pobijati. Oe, otponi govor o osmom i
devetom, i ukljui i mene sa braom mojom."
"Pomolimo se, sine moj, ocu univerzuma, sa braom tvojom, koja su moji sinovi,
kako bi on podario duh krasnorjeivosti."
"Oe, kako oni mole, kada su udrueni s naratajima? Bit u posluan, oe."
54 [...] "No, [nije...]. Niti [je] [...]. No, onje [s] njome zadovoljan. I valjalo bi da
upamti napredak koji si primio putem mudrosti iz knjiga. Sine moj, usporedi sebe
sa najranijim godinama ivota. Ti si, poput djeteta, postavljao besmislena,
nerazumna pitanja."
"Oe moj, napredak moj i predspoznaja koju sam primio iz knjiga, koje nadilaze
nedostatak - ovo su stvari koje su meni najpree."
"Sine moj, kada shvati istinu svoje tvrdnje, nai e svoju brau, koja su moji
sinovi, kako s tobom mole."
"Oe, ne shvaam nita drugo osim ljepote koja mi je dola iz knjiga."
"Ovo to zove ljepotom due, duevna je izgradnja koja je u tebi bila postupna.
Neka razumijevanje u tebe ue, i ti e pouavati."
"Razumio sam, oe moj, svaku od knjiga. A naroito 55 [...] koja je u [...]."
"Sine moj, [...] u hvalama [onih] koji su [ih] uznosili."
"Oe, od tebe u primiti [mo] iz govora kojeg e iznijeti. Reeno nam je oboma
da molimo, oe moj."
"Sine moj, ono to nam prilii jest moliti se Bogu, svim svojim umom, i svim
srcem svojim, i duom svojom, i moliti ga da se dar osmoga do nas prui, i da
svaki od nas primi iz njeg ono to je njegovo. Tvoja je zadaa, dakle, da
razumije; moja je da budem sposoban prenijeti govor iz vrela koje tee prema
meni."
"Pomolimo se, oe: Zazivam te, tebe koji vlada kraljevstvom moi, ija rije
dolazi poput roenja svjetla. I rijei su njegove besmrtne. One su besmrtne i
nepromjenjive. On je taj ija volja rada ivot za oblike u svakome mjestu. Njegova
priroda tvari daje oblik. On 56 pomie due iz [osmoga i] anele [...] one koji
postoje. Njegova se providnost prua do svakoga [... ] svakog raa. On je taj koji
[... ] eon medu duhovima. On je sve stvorio. On, koji je samodostatan, za sve se
brine. On je savren, nevidljiv Bog kojem se govori u tiini - njegov lik pomie se
kada ga se usmjeri, i on upravlja - silna mo, koja je uzviena iznad velianstva,
kojaje bolja od onih (onih) potovanih Zoxathazo a oo ee ooo eee oooo ee oooooo
ooooo oooooo uuuuuu oooooooooooo ooo Zozazoth.
"Gospodine, podari nam mudrost iz svoje moi koja se do nas prua, kako bismo
sami sebi opisali viziju osmog i devetog. Ve smo napredovali do sedmog,
budui da smo poboni i kroimo u skladu s tvojim zakonom. I volju tvoju uvijek
vrimo. Mi smo kroili 57 [tvojim putem, i ] odrekli smo se [...], kako bi tvoja
[vizija] nadola. Gospodine, podari nam istinu u liku. Dozvoli nam da kroz duh
vidimo oblije lika koji nema nedostatka, i da primimo odraz plerome iz sebe,
putem svoje hvale.
"I priznaj duh koji je u nama. Jer, kroz tebe je univerzum primio duu. Iz tebe,
neroenog, roeni je nastao. Roenje samoroenog je kroz tebe, roenje svih
roenih stvari koje postoje. Primi od nas ove duhovne rtve, koje ti aljemo svim
svojim srcem, i duom, i snagom svojom. Sauvaj ono to je u nama, i dozvoli
nam besmrtnu mudrost."
"Zagrlimo se sad u ljubavi, sine moj. Raduj se zbog ovog! Jer, ve nam stie iz
moi koja je svjetlost. Ja vidim! Vidim neopisive dubine! Kako da ti to opiem, 58
sine moj? [...] iz [...] mjesta. Kako [da opiem] univerzum? Ja [sam Um i] vidim
drugi um, onaj koji [pomie] duu! Vidim onoga koji me odmie iz istog
zaborava. Daj mi mo! Vidim sebe! elim govoriti! Strah me sputava. Pronaao
sam poetak moi koja je ponad svih moi, onu koja nema poetka. Vidim vrelo u
kojem kljua ivot. Rekao sam, sine moj, da sam Um. Vidio sam! Jezik nije to
sposoban prenijeti. Jer, cijelo osmo, sine moj, i due koje su u njemu, i aneli,
pjevaju himnu u tiini. I ja, Um, razumijem."
"Kako se pjeva himna kroz nju (tiinu)?"
"Zar si postao takav da se s tobom ne moe govoriti?"
"utim, oe moj. elim pjevati himnu tebi dok utim."
"Tad zapjevaj, jer ja sam Um."
"Razumijem Um, Hermese, kojeg se ne moe protumaiti, jer on se dri za se. I
radujem se, oe moj, jer vidim da se i ti smijei. I univerzum se 59 [raduje]. Ne
postoji, stoga, stvorenje kojem e nedostajati tvoj ivot. Jer ti si gospodar ljudi u
svakome mjestu. Providnost tvoja titi. Zovem te ocem, eonu eona, veliki
boanski due. I uz pomo duha, on daje kiu na svakoga. to mi govori, oe
moj, Hermese?"
"O ovim stvarima nita ti ne govorim, sine moj. Jer, pred Bogom valja utjeti o
onome to je skriveno."
"Trismegistuse, ne daj da mojoj dui bude uskraena velika boanska vizija. Jer,
tebi je sve mogue, budui da si gospodar univerzuma."
"Vrati se <molitvi> sine moj, i pjevaj dok uti. Upitaj to eli u utnji."
Kada smo zavrili molitvu, on viknu, "Oe Trismegistuse! to da kaem? Primili
smo ovu svjetlost. I ja sam ovu istu viziju vidim u tebi. I vidim osmo, i due koje
su u njemu, i anele kako pjevaju himnu devetom i njegovim moima. I vidim
njega koji ima mo sviju njih, kako stvara 60 one <koji su> u duhu."
"Korisno bi nam bilo da [od sad nadalje] utimo, i da ostanemo tovati. Od sad
nadalje ne govori o viziji. Pristoji nam [pjevati himnu] ocu sve dok ne doe dan
kad emo napustiti tijelo."
"to ti pjeva, oe moj, i ja elim pjevati."
"Pjevam himnu u sebi. I dok poiva, budi revan u molitvi. Jer, pronaao si to si
traio."
"No, dostoji li, oe moj, da molim, budui da mi je srce ispunjeno?"
"Ono to dostoji je molitva tvoja koju e pjevati Bogu kako bi bila zapisana u ovoj
nepropadljivoj knjizi."
"Ponudit u molitvu u svom srcu, dok se molim do kraja univerzuma i poetka
poetka, onomu za kime ovjek traga, besmrtnome otkriu, roditelju svjetla i
istine, sijau razuma, ljubavi besmrtnog ivota. Nijedna skrivena rije nee moi
o tebi govoriti, Gospodine. Moj um e
li pjevati himnu tebi svakoga dana. Ja sam orue tvog duha; um je tvoj
plektron, i tvoj savjet trza moje strune. Ja vidim 61 sebe! Primio sam iz tebe mo.
Jer, tvoja nas je ljubav dosegnula."
"Tono, sine moj."
"Milost! Nakon svega ovoga, ja zahvaljujem pjevajui himnu te-bi. Jer, primio sam
ivot od tebe kada si me uinio mudrim. Slavim te.
I ime tvoje zazivam, ono koje je skriveno u meni: a o ee o eee ooo iii
0 ooooo ooo ooo uuuuuu oo ooooooooo ooooooooo oo. Ti si onaj koji postoji u
duhu. I pjevam ti himnu pun potovanja."
"Sine moj, napii ovu knjigu za hram u Diospolisu u hijeroglifskom pismu, i naslovi
je 'Osmo Otkriva Deveto'."
"Uinit u, <oe> moj, kao to si mi zapovijedio."
"<Sine> moj, zapisi jezik ove knjige na stele od kornjaevine. Si-ne, prilii da ovu
knjigu zapie na stele od kornjaevine u hijeroglifskom pismu. Jer, Um sam
postao je nadglednikom 62 ovih. Ukazujem ti, stoga, da se ovo uenje uree u
kamen, i da ga postavi u moje svetite. Osam uvara neka ga uva sa [...]
Sunca. Muki s desna imaju ablja lica, a enske s lijeva lica maja. I postavi
veliki etvrtasti kamen u podnoje ploa od kornjaevine, i zapisi na aurnu
kamenu plou ime u hijeroglifskom pismu. Sine moj, uinit e ovo kada sam u
Djevici, kada je sunce u prvoj polovici dana, i kada me proe petnaest
stupnjeva."
"Oe moj, sve to si rekao, savjesno u ispuniti."
"I zapisi zakletvu u knjigu, kako oni koji je itaju ne bi zlorabili jezik, i kako ga ne
bi (iskoristili) protiv ina vjere. Nek se radije pokore Bojem zakonu, i nek uope
ne grijee, i u istoi nek zamole Boga za mudrost i znanje. I onaj koji 63 nije
roen na poetku od Boga, nastat e iz opih i rasprava vodilja. On nee moi
proitati stvari zapisane u ovoj knjizi, iako je savjest u njemu ista, budui da ne
ini nita sramotno, niti se s time slae. On e, ustvari, postupno napredovati
1 ui u put besmrtnosti. I potom, on ulazi u razumijevanje osmoga koje
otkriva deveto."
"Tako u i uiniti, oe moj."
"Ovo je zakletva: Onaj tko eli itati ovu svetu knjigu morat e se zakleti nebom, i
zemljom, i vatrom, i vodom, i sedmoricom vladara tvari, i duhom stvaranja koji
je u njima, i <neroenim> Bogom, i samoroenim, i onime koji je bio roen, da
e uvati stvari koje je Hermes rekao. I oni koji odre ovu zakletvu, pomirit e se
s Bogom, i svima ostalima koje smo imenovali. No, gnjev e snai onoga tko
prekri zakletvu. Ovo je savreni koji jest, sine moj."
Uvod:
JAMES BRASHLER, PETER A. DIRKSE, i DOUGLAS M. PARROTT
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Ova kratka, gotovo savreno ouvana hermetika molitva liturgijskim je jezikom
paljivo sroen izraz hvale onoga koji je primio obogotvorujue znanje. Naslov
"Ovo je molitva koju oni izrekoe", iako ukraen dekoracijama poput veine
naslova tekstova iz kodeksa iz Nag Hammadija, izvorno je bila samo uvodna
reenica. Zajedno sa zakljunom reenicom, ovaj naslov oblikuje narativni okvir
molitve.
Pisareva biljeka, koja slijedi odmah iza Molitve zahvalnosti, otkriva nam da je
molitvu u korpus tekstova ukljuio prepisiva koji je raspolagao zbirkom
hermetikih materijala. Po svoj je prilici predmnijevao da je molitva prigodan
nain da se zakljui prikaz mistikoga iskustva u VI,6. Biljeka nam otkriva da je,
nakon to je prepisao molitvu, prepisiva dvoumio da li je to trebao uiniti, te da
je neizravno pokuao opravdati svoj postupak (umjesto smjelosti, biljeka
otkriva izrazitu suzdranost!). Njegov je in moda odgovoran za neobinu
nagomilanost koptskih tekstova na preostalim stranicama kodeksa. Teorija da se
pisareva biljeka odnosi na VI,8 bila je utemeljena na pogrenoj pretpostavci da je
biljeka napisana na mjestu izbrisanoga naslova teksta VI,8 nakon to je VI,8
prepisan (vidi uvod VI,8).
Verzija VI,7 jedna je od,tri verzije hermetike Molitve zahvalnosti. Kontekst
molitve u svakom je pojedinanom sluaju razliit. U grkome tekstu Papyrus
Mimaut, ona je dio dulje molitve prikljuene magijskome tekstu. U latinskome
Asklepiju, ona zakljuuje traktat. I ovdje je ona pridodana drugome hermetikome
traktatu. Sve to navodi na zakljuak da je izvorno bila neovisan dio predaje.
Molitva zahvalnosti ima poseban znaaj kao jasan dokaz postojanja hermetikih
obreda bogosluja. Sam jezik molitve svojom odmjerenou upuuje na njezinu
liturgijsku uporabu. Uz to, zakljuna reenica spominje ritualni zagrljaj ili
poljubac (to takoer nalazimo u VI,6 na 57,26-27) nakon molitve, kao i obredno
jelo. Spominjanje obrednih obiaja upuuje nas na to da je prvotni Sitz im Leben u
Molitvi zahvalnosti bila hermetika zajednica posveena poticanju vizionarskoga
iskustva koje se spominje u 64,16-17 i ouvanju mistikoga znanja dobivenog
putem tog iskustva. I premda je tim zajednicama nemogue pridodati bilo kakve
datume, moe se pretpostaviti da je njihov procvat vezan uz drugo i tree
stoljee n. e., a mogue i ranije.
MOLITVA ZAHVALNOSTI
VI 63, 33-65, 7
Ovo je molitva koju oni izrekoe: "Zahvaljujemo Ti! Svaka se dua i svako srce k
Tebi uzdie, ime u spokoju, 64 poaeno imenom 'Bog' i slavljeno imenom 'Otac',
jer svakomu i svaemu (stie) oinska dobrota i privrenost i ljubav, i nauk koji
je sladak i jednostavan, koji nam daje um, govor (i) znanje: um, kako bi Te
razumjeli, govor, kako bi Te tumaili, znanje, kako bi znali za Te. Radujemo se
to smo prosvijetljeni Tvojim znanjem. Radujemo se jer si nam Sebe otkrio.
Radujemo se jer, dok bijasmo u tijelu, Ti si nas obogotvorio putem Svojega
znanja.
"Zahvala ovjeka koji za tobom see znai jedno: da znamo za Te. Spoznasmo Te,
svjetlo uma. ivotu ivota, spoznasmo Te. Utrobo koja nosi prirodu Oca,
spoznasmo Te. Vjena postojanosti raanja Oca, zbog toga smo tovali Tvoju
dobrotu. Samo te jedno molimo: da ostanemo ouvani u znanju. I zatitu tvoju u
samo jednoj stvari 65 elimo: da ne posrnemo u ovome ivotu."
Kad izrekoe ove stvari u molitvi, oni zagrlie jedan drugoga i pooe jesti svoje
posveeno jelo, u kojemu nema krvi.
PISARSKA BILJEKA (VI, 7a)
VI 65, 8-14
Prepisah ovu njegovu raspravu. Uistinu, mnoge dooe u moj po-sjed. Nisam ih
prepisao jer sam predmnijevao da su i vama pristigle. Oklijevam ove prepisati i iz
tog razloga to su vam moda (ve) stigle, te bi vas to moglo opteretiti. Budui
da su njegove rasprave, koje dooe u moj posjed, brojne...
Uvod:
JAMES BRASHLER, PETER A. DIRKSE, i DOUGLAS M. PARROT
Hermetiki traktat Asklepije napisan je na grkom jeziku, ali u potpunom obliku
postoji samo u latinskom prijevodu. Njegov je izvorni naziv Savreno uenje. VI,8
koptski je prijevod opsenog teksta iz srednjeg dijela traktata, koji se na mnogim
mjestima razlikuje od latinskog prijevoda, no, zbog slinosti u sadraju i nainu
na koji je ureen, jasno je da potjee iz istog izvora kao i latinski prijevod.
Sauvana su dva grka odlomka iz srednjeg dijela Asklepija, i VI,8 je po stilu
sliniji njima nego prilino opsenom i retorikom latinskom prijevodu.
VI,8 nema naslova, niti na poetku niti na kraju, to ga ini jedinstvenim u
Kodeksu. Mogue je da je naslov bio izbrisan sa poetka traktata i zamijenjen
pisarevom biljekom, no poblie prouavanje rukopisa ne ide u prilog toj
mogunosti. Budui da se iz pisareve biljeke moe zakljuiti da je Molitvu
zahvalnosti (VI,7) umetnuo prepisiva, mogue je da je VI,8 izvorno bio nastavak
VI,6 (Rasprava o Osmom i Devetom). U tom sluaju, danas izgubljeni naslov
teksta VI,6 vjerojatno je sluio kao naslov i za VI,8.
Traktat je napisan u obliku dijaloga izmeu hermetikog inicijanta Asklepija
(druga dvojica, Tat i Amon, spominju se u 72,30-31), i mistagoga Trismegistusa
(zvanog Hermes u ostalim hermetikim traktatima). Asklepije je vjerojatno bio
koriten u kontekstu pouavanja o kultu (vidi uvod za VI,6). Sadrajem,
razdijeljen je u pet cjelina.
1) 65,15-37. Iskustvo misterija (koje ovdje nije opisano) usporeuje se sa
spolnim odnosom, po tome to zahtijeva intimnu interakciju dvaju sudionika, u
kojoj svaki (prema Trismegistusovim pogledima) dobiva neto od onog drugog.
2) 65,37-68,19. Rasprava o odvajanju pobonih i nepobonih, pri emu se
poboni odlikuju uenou i znanjem, a nepoboni neznanjem. ovjeku su
naobrazba i znanja potrebni kako bi obuzdao tetne strasti te postao dobar i
besmrtan. tovie, nauka i znanje ine ovjeka boljim od bogova, budui da je on
u tom sluaju i smrtan i besmrtan.
3) 68,20-70,2. Trismegistus tvrdi da ljudi stvaraju bogove na ovjeju sliku.
4) 70,3. Ovaj dio oznaava poetak apokaliptinog dijela, koji se, ini se,
protee samo do 74,6, za razliku od latinskog Asklepija, u kojem se on oito
nastavlja kroz 331,11 (paralelan sa 74,11). Ovdje su opisane nedae koje e
zadesiti Egipat, i konani in boga stvoritelja kojim e okonati nevolje i poroditi
svijet. Ovaj je dio vjerojatno bio zaseban tekst. Znaajan je broj paralela s
egipatskom misli ranijih stoljea, unatrag do ptolomejskog razdoblja, i ranije, a
nalazimo i paralele sa Platonom, stoi-
cima, sibilinskim prorotvom, te Novim zavjetom. Neki su smatrali da je
apokalipsa izvorno bila idovsko djelo, dok je drugi dre izvorno egipatskom zbog
velikog broja ovakvih paralela i njihove drevnosti. Te dvije teorije, meutim, ne
iskljuuju nuno jedna drugu, uzmemo li u obzir veliku, drevnu i knjievno
aktivnu idovsku zajednicu u Egiptu.
5) 74,7-78,42. Rasprava o konanoj sudbini pojedinca. Obnova naravi
pobonih zasnovana je na vjenoj bojoj volji, koja se izraava u uspostavi dobrog
univerzuma. Ustroj univerzuma potom se opisuje. "Nebeskim visinama" upravlja
Bog. Drugim podrujima, ukljuujui i zemlju, upravljaju drugi bogovi. Svaki
ovjek mora otii u grad na zapadu (grad mrtvih?). Dua se odvaja od tijela i
odlazi u "sred zraka" da joj sudi veliki demon, koji odreuje nagradu ili kaznu.
Latinski Asklepije pripada grupi hermetikih traktata koji se nalaze izmeu pante-
istikih, i samim tim izrazito helenistikih hermetikih traktata, i onih koji su
dualistiki. Traktati iz ove grupe mijeaju oba utjecaja. Osim Asklepija toj grupi
pripadaju Corp. Herm. IX, X i XII. Izvadak iz Asklepija VI,8 sadri elemente i
panteizma i dualizma. Panteizam je eksplicitno izraen u 75,10-11 ("On [Bog] je
posvuda, i promatra odosvuda.") Panteizam se takoer vidi i u uvjerenju daje
univerzum dobar (74,33-36), da su demijurg i boica zemlje dobrostivi (75,13-
24), kao i u panegiriku posveenom Egiptu (70,3-9). Elemente dualizma
nalazimo u raspravi o dvije naravi ovjekove (66,9-67,34), ali nije jasrto treba li
ih pripisati gnosticizmu, kao to su neki smatrali, ili je posrijedi izraz dualizma
uobiajen za grko-rimski svijet.
Ve spomenuti panteizam, sa svojim pozitivnim doivljajem svijeta, predstavlja
problem za one koji dre da Kodeks VI, kao zbirka, vue porijeklo od gnostika.
Postoje naznake da je sakuplja, koji je bio zainteresiran za dualizam, moda
zanemario panteistike dijelove, no mogue je i da su izbrisani. Boljom se ini
pretpostavka da kodeks ne potjee od gnostika. Od osam traktata kodeks sadri
jo dva hermetika (traktati 6 i 7), skraeni izbor iz Platonove Drave (traktat 5),
negnostika pripovijest o djelima apostolskim (traktat 1), i traktat koji ne sadri
nikakve jasne naznake gnostikog utjecaja (traktat 2). Od preostala dva traktata
(3 i 4), prvi je uvjetno nazvan gnostikim, i ini se da jedino drugi sadri izrazito
gnostike ideje. Kada se uzme u razmatranje sadraj kodeksa kao cjelina, stjee
se dojam da je rije o zbirci raznorodnih duhovnih djela bez ikakve jasne
zajednike ideoloke tendencije. Jedina zajednika tema je moda konana
sudbina pojedinca - tema s kojom zavrava Asklepije 21-29 i itav kodeks. Ne
moemo sa sigurnou znati kako je ovaj kodeks dospio u zbirku preteno
gnostikih tekstova.
ASKLEPIJE 21-29
VI 65, 15-78,43
"I ako eli vidjeti zbiljnost ovoga otajstva, tada mora vidjeti divno predoenje
odnosa koji se dogaa izmeu mukarca i ene. Jer, kada sjeme doivi vrhunac,
ono izbija naprijed i u tom trenutku ena prima snagu mukarca; mukarac,
zauzvrat, prima snagu ene dok sjeme ovo ini.
"Otajstvo odnoaja odigrava se, stoga, u tajnosti, kako se dva spola ne bi
osramotila pred oima mnogih koji to ne proivljavaju. Jer, oba (spola) doprinose
(na svoj nain) zaeu. Ako se ono dogodi u prisustvu onih koji ne razumiju
zbiljnost, ono postaje predmet podsmijeha i nevjerice. I sve su to, ustvari, sveta
otajstva, kako od rijei tako i od djela, jer, ne samo da se ne uju, ve se i ne
vide.
"Takvi su, stoga, 66 ljudi (nevjernici) bogohulnici. Oni su bezvjerni- ci i bezbonici.
No, ovih drugih nema mnogo; malo je onih koji vjeruju. Zbog toga meu
mnogim ljudima prebiva zlo, budui da meu njima ne postoji nauka o stvarima
koje su odreene. Jer, znanje o stvarima koje su odreene uistinu lijei od strasti
tvari. Nauka je, stoga, neto to proizlazi iz znanja.
"No, ako postoji ignorancija, i ako nauka ne postoji u ovjejoj dui, (tada) su
neizljeive strasti tvrdo u njoj (dui) ukorijenjene. I dodatna zla s njima (strastima)
dolaze, u obliku neizljeive gnojne rane. I rana nepre-stance nagriza duu, i dua
se zbog nje ucrvljuje, i zaudara. No, Bog nije uzrok ovih stvari, budui da je on
poslao ovjeku znanje i nauku."
"Trimegistuse, je li ih samo ovjeku On poslao?"
"Da, Asklepije, poslao ih je samo njemu (ovjeku). I prilii nam da ti kaemo zbog
ega je samo ovjeku on udijelio znanje i nauku, taj dar njegove dobrote.
"A sad sluaj! Bog, Otac, ak i Gospodin, stvorili su ovjeka nakon bogova, i on ga
je uzeo 67 iz predjela tvari. [Budui] da je tvar ukljuena u stvaranje [ovjeka]
[...], strasti su u njoj. One, stoga, neprestance teku njegovim tijelom, jer ovaj
ivi stvor ne bi postojao ni na jedan drugi nain osim da je uzeo od ove hrane,
budui da je smrtan. Takoer je neminovno da te neugodne udnje, koje su
tetne, u njemu prebivaju. Bogovi, budui da su nastali iz iste tvari, nemaju
potrebu za naukom i znanjem. Jer, besmrtnost bogova je nauka i znanje, budui
da su oni nastali iz iste tvari. Ona (besmrtnost) preuzela je za njih stanje
znanja i nauke. Iz potrebe, on (Bog) postavio je granice za ovjeka; on ga je
postavio u nauku i u znanje.
"to se ovih stvari tie (nauke i znanja), koje od poetka spominjemo, on ih je
usavrio kako bi pomou njih mogao obuzdati strasti i zla, u skladu sa svojom
voljom. Uveo je njegovo (ovjekovo) smrtno postojanje u besmrtnost; on,
ovjek, postao je dobar (i) besmrtan, kao to i rekoh. Jer, on (Bog) stvorio je za
njega dvostruku narav: besmrtnost i smrtnost.
"I dogodilo se tako voljom 68 [Bojom] da je ovjek postao bolji od bogova,
budui da su oni doista bogovi i besmrtni, no samo je ovjek podjednako
besmrtan i smrtan. I ovjek je tako postao srodnik bogova, i oni vrlo dobro znaju
sve jedni o drugima. Bogovi znaju sve o ovjeku, i ovjek zna sve o bogovima. A
ja govorim o ovjeku, Asklepije, koji je postigao znanje i uenje. (O) onima koji su
isprazniji od ovih, ne prilii nam ita loe govoriti, budui da smo mi
boanstveni, i raspravljamo o svetim pitanjima.
"Budui da smo uli u pitanje odnosa ljudi i bogova, znaj, Asklepije, da je ovjek
jak! Jer, kao to i Otac, gospodar univerzuma, stvara bogove, tako isto i ovjek,
ovaj smrtni, zemaljski, ivi stvor, on koji nije nalik Bogu, takoer i sam stvara
bogove. I ne samo da on jaa, nego je i ojaan. Ne samo da je bog, ve on i sam
stvara bogove. udi se, Askle- pije! Zar si i ti nevjernik kao i toliki drugi?" 69
"Trismegistuse, [slaem se sa] rijeima koje si (izrekao). [I] vjeru-jem ti to
[govori]. No, zapanjen sam nad ovim rijeima. Zakljuio sam da je ovjek blaen
jer mu je dana na uivanje velika mo".
"Ono to je vee od svega ovoga, Asklepije, vrijedno je divljenja. Jasno nam je,
dakle, sve to se tie rase bogova, i mi to priznajemo skupa sa svim ostalim, da
je ona (rasa bogova) nastala iz iste tvari. I tijela njihova ine samo glave. No,
ono to ovjek stvara, oblija su bogova. Oni (bogovi) iz najdaljeg su dijela tvari,
a ono (to stvara ovjek) iz vanjskog je (dijela) ovjekovog bia. I to (to ovjek
stvara) nisu samo glave, ve i svi ostali dijelovi tijela, u skladu s njegovim
oblijem. Kao to je Bog poelio da unutarnji ovjek bude stvoren na njegovu
sliku, tako isto i ovjek zemlje stvara bogove nalik sebi."
"Trismegistuse, ti ne pria o idolima, zar ne?"
"Asklepije, ti si taj koji pria o idolima. I vidi kako si opet ti sam, Asklepije, taj koji
ne vjeruje ovome to je izreeno. Kae o onima koji imaju duu i dah da su idoli -
o njima koji ove velike stvari ine. Kae
o onima koji daju proroanstva da su idoli - o onima koji daju 70 [ovjeku
bolest] i izljeenje da [...] njih.
"Ili moda ne zna, Asklepije, da je Egipat odraz neba? On je, tovie,
prebivalite neba i svih sila koje su na nebu. Ako govorimo po istini, naa je
zemlja hram svijeta. I ne dostoji ti da ne zna, da e doi vrijeme u njoj (naoj
zemlji, kada) e se initi da su Egipani uzalud sluili boanstvu, i kad e sve to
su inili u svojoj vjeri biti prezreno. Jer, sva e boanstva napustiti Egipat i pobjei
u nebesa. I Egipat e obudov- jeti; nikoga od bogova nee vie biti u njemu.
Stranci e doi u Egipat i njime zagospodariti. Egiptom! Egipanima e, tovie,
biti zabranjeno klanjati se Bogu, i najvea e kazna snai one meu njima koje
uhvate da se klanjaju i tuju Boga."
"I tog e'dana zemlja, koja je bila pobonija od svih drugih zemalja, postati
bezbona. I nee vie biti puna hramova, ve puna grobnica. I nee biti puna
bogova, ve (e biti ispunjena) mrtvima. Egipat! Egipat e postati poput prie. A
sve ono emu se klanja 71 bit e [...] velianstvene stvari i [...], i ako su rijei
tvoje kamenje, i ako su velianstvene. I barbari e u svojoj vjeri biti bolji od tebe,
Egipanina, bilo da je rije
0 Skitu, Hindusu, ili nekom drugom.
"I to to govorim o Egipanima? Oni (Egipani) nee napustiti Egipat. Jer, kada
bogovi napuste zemlju egipatsku, i pobjegnu gore na nebo, svi Egipani e
umrijeti. Bogovi i Egipani uinit e Egipat pustinjom. A to se tebe, Rijeke, tie,
doi e dan kada e vie krvlju tei nego vodom. A (poslagana) trupla bit e via
od brana. I onoga tko je mrtav oplakivat e se manje od onoga tko je iv.
Potonjega e se, tovie, u to vrijeme znati kao Egipanina samo po jeziku.
Asklepije, zato plae? Njemu e strani biti vlastiti obiaji. Boanski Egipat trpit
e zla
1 vea od ovih. Egipat, ljubimac Boji, i prebivalite bogova, kola vjere,
postat e primjer bezbonosti.
"I tih se dana svijetu nee diviti 72 [...], i besmrtnosti, [niti] e mu se klanjati [...]
budui da kaemo da nije dobro [...]. On nit' je postao jedina stvar, nit' je vizija,
ve je u opasnosti da postane breme svim ljudima. Bit e stoga prezren -
prekrasan svijet Boji, neusporedivo djelo, energija koja posjeduje dobrotu,
raznolika vizija, obilje koje ne zavidi, koje je puno svake vizije. Tama e biti milija
od svjetla, a smrt milija od ivota. Nitko nee gledati u nebo. I bogobojazni e
ljudi biti smatrani ludima, a bezbonici e se cijeniti kao mudraci. Plaljivca e
se smatrati hrabrim, a dobar ovjek bit e kanjen kao zloinac.
"A to se due tie, i pitanja due i besmrtnosti, skupa sa svim ostalim to sam
ti rekao Tate, Asklepije i Amone, ne samo da e se smatrati smijenima, ve i
ispraznima. No, vjeruj mi (kad ti kaem) da e ovi ljudi duu svoju dovesti u
najstraniju opasnost. Novi e se zakon uspostaviti. 73 [...] oni e [...] dobri. Zli
aneli ostat e meu ljudima (i) bit e s njima, (i) navesti ih u bezumno zlo, u
bezbotvo, ratove i pljake, i uit e ih svemu to je suprotno prirodi.
"Tih dana zemlja e biti nemirna, i ljudi nee ploviti morima, niti e poznavati
zvijezde na nebu. Svaki sveti glas rijei Boje bit e uutkan, a zrak e biti kuan.
To je zaborav svijeta: bezbotvo, neasnost, i nepotovanje plemenitih rijei.
"I kada sve proe, Asklepije, Gospodin, Otac i bog od jedinog, pr-vog (Boga), bog
stvoritelj, pogledat e to se dogodilo, i neredu suprotstaviti svoj ustroj, koji je
dobar. Uklonit e zabludu, i prekinuti zlo. I uronit e ga u veliki potop, i spriti
vatrom, i samljeti u ratovima i kugi, dok ne dovede 74 [...] djela. I to e biti
roenje svijeta."
"Obnova prirode bogobojaznih, koji su dobri, dogodit e se u trenutku koji
nikada nije imao poetak. Jer, volja Boja nema poetka, kao to ni njegova
priroda, koja je volja, nema poetka. Jer, priroda Boga je volja. A njegova volja je
dobra."
"Trismegistuse, znai li to da je namjera volja?"
"Da, Asklepije, budui da je volja (ukljuena) u savjet. Jer, <on> ne eli ono to
ima iz nedostatka. Budui da je u svakome dijelu on potpun, on eli ono to (u
potpunosti) ve ima. A sve to on ima, dobro je. I to on eli, on eli. I on ima
dobro koje eli. On, stoga, sve ima. I Bog eli ono to eli. A dobar je svijet odraz
Dobroga."
"Trismegistuse, da li je svijet dobar?"
"On je dobar, Asklepije, kao to u ti i objasniti. Jer, kao to i 75 [... due i] ivota
[...], [svijeta...] nastaje u tvari, [oni koji su dobri], mijene u klimi, i ljepota i
zoridba voa, i sve ostalo tomu slino. Zbog ovoga Bog nadgleda visine nebeske.
On je posvuda, i promatra odosvuda. A tamo gdje je on, nema ni neba ni zvijezde.
I on je slobodan od tijela.
"Stvoritelj nadgleda sa mjesta koje je izmeu neba i zemlje. On se zove Zeus,
odnosno ivot. Plutonije Zeus je gospodar zemlje i mora. I on ne posjeduje okrepu
za sva smrtna iva bia, jer Kora (je ta) koja nosi plodove. Ove su sile uvijek
mone u zemaljskome krugu, no sile drugih uvijek su iz Onoga-Koji-Jest.
"Gospodari zemlje e se povui. I ustoliit e se u gradu koji je na kraju Egipta, i
koji e biti izgraen nasuprot zalasku sunca. Svi ljudi tamo e poi, bilo morem,
bilo obalom."
"Trismegistuse, gdje e se ti naseliti?"
"Asklepije, u velikome gradu koji je na [libijskoj] gori 76 [... on plai ... kao]
veliko [zlo, u] neznanju tvari. Jer, dogaa se smrt, [koja] je rasap rada tijela i
[rasap] broja tijela, kada ona (smrt) dovri broj tijela. Jer, broj je jedinstvo tijela.
Tijelo umire kada vie nije u stanju podrati ovjeka. I ovo je smrt: propadanje
tijela, i unitenje tjelesnih ula. I ne treba od ovoga strahovati, niti zbog toga, ve
(valja strahovati) od onoga to se ne zna i u to se ne vjeruje."
"Ali, to je to to se ne zna, ili u to se ne vjeruje!"
"Sluaj, Asklepije! Postoji veliki demon. Veliki Bog ga je postavio da nadgleda i
sudi duama ljudskim. I Bog ga je postavio usred zraka, izmeu neba i zemlje.
Kada dua izae iz tijela, neminovno e susresti ovoga demona. I (demon) e je
odmah okruiti i ispitati u pogledu osobnosti koju je razvila tijekom svog ivota.
I ako sazna da je pobono vrila sve zadae zbog kojih je dola na ovaj svijet,
ovaj (demon) e joj dopustiti 77 [...] pretvoriti je [...]. No, [ako uvidi...] u ovoj [...]
da je ivot svoj ispunila [zlim] djelima, on e je zgrabiti i [vinuti se] s njome u
visine, i bacit e je da visi izmeu neba i zemlje, i kaznit e je velikom kaznom.
Biti e liena svake nade, i bit e u velikoj boli.
"I ta e dua visjeti izmeu neba i zemlje. Nai e se na otvorenome moru zraka
ovoga svijeta, mjestu gdje je velika vatra, i kristalna voda, i vatrene brazde, i
veliki potresi. I tijela se ondje mue (na) razliite (naine). Baca ih se u
pobjenjele vode, ili ih se, pak, baca u vatru, do potpunog unitenja. Neu rei
da je ovo smrt due, jer ona je spaena od zla, ali to je smrtna osuda.
"Asklepije, neophodno je vjerovati u ove stvari i strahovati od njih, kako ih ne
bismo susreli. Jer, nevjernici su bezboni, i grijee, i tek kasnije bivaju prinueni
da vjeruju. No, oni nee samo uti prie; oni e na svojoj koi iskusiti stvarnost.
Jer, ustrajali su u vjerovanju da nee doivjeti ove strahote. Ne samo 78 [...].
Prvo, [Asklepije], svi [oni zemaljski umiru, i oni koji su od] tijela [prestaju...] od
zla [...] s ovima. Jer, ovi ovdje nisu nalik onima ondje. Tako isto i demoni koji [...]
ljude, oni usprkos [... ] ondje. Zbog toga to nije isto. No, zaista, bogovi koji su
ovdje kaznit e vie onoga koji je to ovdje svaki dan sakrivao."
"Trismegistuse, kakva je ondje narav opaine?"
"Ti misli, Asklepije, da je onaj tko iz hrama neto uzme, bezbonik, da je
kradljivac i razbojnik. To se odnosi na bogove jednako kao i na ljude. No, ne
usporeuj ove ovdje sa onima ondje. elim da ovaj moj razgovor s tobom ostane
povjerljiv; niti jednom se njegovom dijelu nee vjerovati. Jer, due koje su
ispunjene zlom nee poi u zrak, ve e biti odvedene na mjesta demona, koja su
ispunjena boli, (i) koja su uvijek ispunjena krvlju i pokoljem, i njihovom
okrepom, koja je pla, naricanje i stenjanje."
"Trismegistuse, tko su ti (demoni)?"
"Asklepije, oni su ti koji se zovu davitelji, koji bacaju due u blato, koji ih mue, i
bacaju u vodu, i u vatru, i koji ljudima nanose boli i nevolje. Oni nisu iz boanske
due, niti iz razumske due ovjeje, ve su oni iz strahovita zla."
Uvod:
MICHAEL ROBERGE
Prvi od pet traktata u Kodeksu VII nosi naslov emovaparafraza. Djelo je,
najveim svojim dijelom, otkrivenje, sa pripovjednim okvirom inicijalnog uzlaza
proroka ema (dosljedno pisano Seem), na vrh stvaranja (1,5-16), i njegovog
konanog povratka na zemlju (41,21-42,11). Samo otkrivenje daje Derdekeas, sin
beskonanog Svjetla, i ono se sastoji od kozmogonije i antropologije (1,16-
24,29), nakon ega slijedi pripovijest o spasenju, s priama o Potopu (24,29-
28,8), razaranju Sodome (28,8-30,4), krtenju Spasitelja, i njegovu uzlazu po
raspeu (30,4-40,31). Otkrivenje zavrava obraanjem emu u vezi njegove
zadae na zemlji (40,31-41,21). Ovom otkrivenju pridodan je prvi eshatoloki
diskurs koji izgovara Derdekeas (42,11-45,31), opis emova uzaaa u
planetarne sfere na kraju njegova ivota (47, 32-48,30), drugi Derdekeasov
eshatoloki diskurs, i kao zakljuak cijelog traktata, konano obraanje emu
(48,30-49,9).
Kozmogoniki mit ovdje predstavljen srodan je sustavima koji svemir dre
ukorijenjenim u tri naela. On poinje sa opisom tri velike sile ili korijena; na
vrhu vlada Beskonana Svjetlost, zvana "Velianstvo", koja je Misao ispunjena
sluhom i rjeju; na dnu se nalazi Tama, muko naelo koji je "vjetar u vodama" i
koji posjeduje Um (nous) umotan u plamen koji nikada ne gasne. Izmeu ove
dvije sile nalazi se Duh, tiha i skromna svjetlost. Sklad koji u poetku vlada
proizlazi iz injenice da svaki od ovih korijena vlada sam u sebi, bez mijeanja sa
druga dva. Valja primijetiti da u tekstu nema naznaka o bilo kakvom prijanjem
pokuaju Tame da osvoji Um, a ne spominje se ni pad Uma. Meutim, dogaaje
e neminovno potaknuti volja Velianstva da spasi Um.
Tama se iznenada uznemiruje, i Duh otkriva postojanje loeg korijena. Voljom
Velike Svjetlosti vode se razdvajaju, i Tama iskrsava sa svojim okom, Umom. Duh
se otkriva Tami, i gubi time dio svojega svjetla u korist Uma.
Uzviena Svjetlost se tada otkriva kroz svoga sina, Derdekeasa. On se pojavljuje u
liku Duha, zapoevi time spasenje Uma i uzaae Duhova svjetla. Da bi
prevario Tamu, Spasitelj izaziva stvaranje univerzuma iz vode, dio koje se
pretvara u ogromnu Utrobu (nazvanu takoer i "Priroda"). Neugasivi plamen
odlazi u Utrobu. Zavarana plamenom, Tama, ugledavi Utrobu, postaje razbludna,
opi sa Utrobom, i ejakulira Um. Priroda biva podijeljena u etiri "oblaka"ili sfere,
koji se zovu Djevinjak, Cho- rion, Mo i Voda. Pri ulasku u Utrobu, Um se sudara
sa Neroenim Duhom i "breme Uma" izaziva "Zaudnost" Duha. Ova mo
Zaudnosti odvraa breme Uma, te se ono, zaogrnuto svjetlou Duha, sklanja u
oblak Mo (koji se takoer naziva i "Srednji"). Zaudnost se, meutim, prima za
oblak Djevinjak.
Duh zaklinje beskonanu Svjetlost da se smiluje njegovom vlastitom svjetlu.
Spasitelj se ovaj put pojavljuje kao vihor koji rastjeruje oblake; oni se dijele, i
Um zadobiva oblik. Derdekeas odijeva svoje univerzalno ruho svjetlosti i potie
uzlaz svjetla iz oblaka Vode. Nakon to se Duh zahvali beskonanom Svjetlu,
njegova Zaudnost stvara veliku silu, Misao, naelo emove rase, pneumatike.
Spasitelj tad odlae svoje univerzalno ruho i odijeva trimorfno ruho da bi do
savrenstva doveo svjetlost u tri oblaka: Djevinjaku, Tiini (Chorion), i
Srednjemu. Svjetlost zadrana u Srednjemu onaj je dio svjetlosti koji je odvojen
od Zaudnosti i sjedinjen s Umom. Nakon Potopa, on se naziva "Vjera".
Spasitelj silazi na Srednji oblak, odjeva plameno ruho i podaje se Prirodi. Pri
orgazmu, Utroba odbacuje Um u obliku ribe, i raa svakovrsne zvijeri.
Derdekeas odjeva ruho Zvijeri i potie Utrobu da stvori nebo, i zemlju, i svaku
vrst sjemena. Takoer je navodi da raa i enske entitete, vjetrove i muke
entitete, demone. Potonji se pare s vjetrovima i pritom odbacuju mo koju imaju,
Um. Voljom Spasitelja, Um zavlada vjetrovima i demonima, te dobiva oblija
vatre, svjetlosti, sluanja, i udio u Lo- gosu. Vjetrovi i demoni ope po drugi put i
raaju svakovrsne neistoe, to jest, materijalne due. Masturbacijom jednog od
vjetrova zainju se jalove ene i sterilni mukarci. To su psihici, koji posjeduju
samo materijalnu duu i osueni su da se rastoe u Tami. Naposlijetku, na svijet
dolaze pneumatici, odnosno oni koji posjeduju esticu Uma i Misao iz svjetlosti
Zaudnosti.
Da bi zaustavila svjetlost Vjere i unitila rasu pneumatika, Priroda namjerava
izazvati Potop, na koji Spasitelj odgovara proglasivi podizanje kule. Sem je
spaen i ostaje u tijelu, kako bi imao strpljenja za Vjeru i proslijedio svoje
otkrivenje postdilu- vijalnom ovjeanstvu. Drugim rijeima, tijekom vremena
koje je odreeno za Vjeru, em i njegova rasa ivjet e meu ljudima koji provode
volju Prirode potivanjem zakona. Jer, Priroda koristi svjetlost Vjere u obliku
zakona, da bi za sebe zadrala noeti- ko sjeme. Nakon potopa, ovjeanstvo e u
stvari sainjavati dvije vrste iskupljenih: noetici, koji posjeduju tijelo, duu i
esticu Uma, i iji je korijen u Vjeri, te pneumatici, koji posjeduju ne samo
esticu Uma, nego i "misao" koja potjee iz Zaudnosti, i iji je korijen u
Neroenom Duhu.
Razaranje Sodome takoer je prikazano kao pokuaj Prirode da uniti sjeme pneu-
matika. No, emu je reeno da ne brine za svoju rasu, budui da e ona,
zahvaljujui njegovom uenju, sadravati univerzalno svjedoanstvo, te poivati
na mjestu Neroenog Duha.
Spasitelj se po posljednji put javlja kada se demon (tj. Ivan Krstitelj) pojavljuje na
rijeci da krsti. Obred krtenja je u osnovi tetan jer se u njemu koristi voda -
primordijalna neista sila, koja je na poetku pokuala zadrati svjetlost Duha, a
sada, kroz krtenje, pokuava zatoiti ljude. Silaskom na vodu, Spasitelj spaava
svjetlost Vjere
i otkriva pneumaticima i noeticima tajne rijei koje e im omoguiti da bez
zapreka prou kroz planetarne sfere pri povratku k svom pravom korijenu.
Zahvaljujui "spomenicima" (ili "univerzalnom svjedoanstvu"), pneumatici
uzlaze na mjesto Neroenog Duha, dok noetici pronose "svjedoanstvo Vjere", i
uzlaze na Djevinjak, mjesto Vjere. Ovaj dio traktata sadri otru polemiku
protiv krtenja, usmjerenu vjerojatno protiv Velike Crkve.
Nakon krtenja, Spasitelj prorie svoj uzlaz po zavretku svoje zadae na zemlji.
Priroda ga u svom bijesu pokuava ugrabiti, no uspijeva tek razapeti Soldasa (tj.
zemaljskog Isusa). Alegoriji koja slijedi, o tome kako je Reboueli odrubljena
glava, svrha je da objasni noeticima znaenje raspea: ono nema uinak
proienja krsne vode, ve na vidjelo iznosi raskol izmeu svjetlosti i tame. Kao
to je Rebouel proglaena blaenom jer joj je odrubljena glava, tako ni noetici
ne bi trebali oklijevati da se odcijepe od Velike Crkve koja prakticira krtenje, i da
uu u zajednicu onih koji posjeduju gnosis.
Prijanji radovi ukazivali su na slinosti izmeu emoveparafraze i traktata
naslovljenog Setova parafraza, kojeg spominje Hipolit u svom prikazu
setijanaca. No, razlike izmeu te dvije doktrine, pogotovo u odnosu na
antropologiju, prevelike su da bi potvrdile pretpostavke o bilo kakvoj direktnoj ili
indirektnoj povezanosti tih dvaju djela. Isto tako, novija istraivanja uglavnom ne
smatraju Setovuparafrazu kristijani- ziranom verzijom emove parafraze, koja bi
u tom sluaju bila svjedoanstvo predkranskog gnosticizma.
EMOVA PARAFRAZA
VII 1, 1-49,9
emova parafraza
Parafraza o neroenom Duhu.
Ono to je Derdekeas otkrio meni, emu, po volji Uzvienoga. Misao iz mojega
tijela otrgla me od mog naroda, i uznijela na vrh svijeta, koji je blizu svjetlosti to
obasjava cijeli taj predio. I ne vidjeh nijedan ljudski lik, ve samo svjetlost. I misao
se moja odvojila od tijela Tame, kao da sniva.
Zauh glas kako mi govori, Seme, budui da si od nemijeane sile, i prvo bie na
zemlji, pouj i zapamti to to u ti sad rei o velikim silama koje su na poetku
postojale, prije nego sam se ja pojavio. Bijae Svjetlost i bijae Tama, a izmeu
njih bijae Duh. Budui da si zaboravio svoj korijen - njega koji je neroeni Duh -
otkrivam ti istinu o silama. Svjetlost bijae misao puna sluanja i rijei, koje
bijahu sjedinjene u jedan oblik. Tama bijae 2 vjetar u vodama, uma obavijenog
vatrenom stihijom. A Duh izmeu njih bijae njena, ponizna svjetlost. Ovo su tri
korijena, koji vladahu svaki u sebi, sami, i koji pokrivahu jedan drugoga svojim
moima.
No Svjetlost, budui da posjeduje veliku mo, znala je za ponienje Tame i njezin
nemir, da korijen, naime, nije prav. Iskrivljenost Tame bijae nedostatak opaaj a,
naime, (privid da) nema niega iznad nje. I dokle god je mogla izdrati pod tim
zlom, bila je prekrivena vodom. I ona je uzburka. I Duh se uplai tog zvuka, i
uzdigne se do svoga mjesta, i ugleda veliku, tamnu vodu. I njemu pozli. Misao
Duha pogleda nadolje; i ugleda beskrajnu svjetlost. No, gnjili ju je korijen
previdio. I voljom velikoga Svjetla tamna se voda razdvoji. I Tama se uzdigne
oba- vijena zlim neznanjem, i (dogodilo se tako) kako bi se um, kojim se
ponosila, mogao od nje odvojiti.
I kada je uzburkavala, 3 ukaza joj se svjetlost Duha, i ona osta zapa-njena time
to je vidjela. Nije znala da iznad nje ima druge Sile. I kada uvidje da je lik njezin
taman u usporedbi s Duhom, osjeti bol. I u boli svojoj uzvisi do visina udova Tame
svoj um, koji je oko gorine zla. I uini da um njezin uzme oblik u udu predjela
Duha, mislei kako e, ako pogleda (dolje) u svoje zlo, biti jednaka Duhu. No, nije
u tome uspjela. eljela je uiniti nemogue, i to se nije dogodilo. No da um
Tame, koji je oko gorine zla, ne bi bio uniten, budui daje stvoren djelomino
slian, ona se uzdignu i obasja vatrenom svjetlou cijeli Had, kako bi jednakost
sa bezgrenim Svjetlom postala vidljiva. Jer, Duh je iskoristio sve oblike Tame,
budui da se ukazao u svojoj velianstvenosti.
I uzviena se, beskrajna Svjetlost ukaza, u velikoj radosti, poeljevi se razotkriti
Duhu. I oblije se uzviene Svjetlosti ukaza neroenomu Duhu. 4 Ja sam se
pojavio. [Ja] sam sin neunitive, beskrajne Svjetlosti. Ukazao sam se u obliju
Duha, jer ja sam zraka sveope Svjetlosti. I on mi se ukazao kako um Tame ne bi
ostao u Hadu. Jer, Tama je u dijelu svojih udova uinila sebe nalik svom umu.
Kada sam se ja, (o), e- me, pojavio u njemu (obliju), kako bi Tama potamnila, u
skladu s voljom Velianstva -I kako bi se oslobodila od svakog vida moi koju je
posjedovala - um je povukao vatrenu stihiju, kojom je bio prekriven, iz sredita
Tame i vode. I iz Tame voda posta oblak, a oblak se uoblii u utrobu. I vatrena
stihija, koja je zastranjenje, poe onamo.
I kada ju je Tama vidjela (utrobu) ona posta razbludna. I kada je uzburkala vodu,
protrljala je utrobu. Um se njezin rastoio sve do dubina Prirode, i izmijeao se s
moi gorine Tame. I njezino (utrobino) oko raspuklo se pred zlom, kako ne bi vie
mogla izroditi um. Jer bijae to 5 sjeme Prirode iz mranoga korijena. I kada je
Priroda pomou mrane sile preuzela um, sva oblija u njoj preuzee oblik. I kada
je Tama stekla oblije uma, nalikovala je Duhu. Priroda ustade da je iskljui; bila
je nemona protiv nje, budui da nije posjedovala oblik iz Tame. Jer, rodila ga je
u oblaku, i oblak je zasjao. I um se pojavio u njemu, poput stranome, tetne
vatre. On se (um) sukobio sa neroenim Duhom, budui da je od njega
posjedovao oblije. Kako Priroda ne bi postala prazna vatrenom stihijom, Priroda
je smjesta podijeljena u etiri dijela. Oni postadoe oblaci razliitih oblika. Zvali
su se Djevinjak, Posteljica, Mo (i) Voda. Djevinjak, Posteljica i Mo bijahu
vatrene stihije. A on (um) bijae povuen iz sredita Tame i vode - budui da um
bijae usred Prirode i tamne sile - kako se tetne vode za nj ne bi primile. 6
Zbog ovoga je Priroda podijeljena, u skladu s mojom voljom, kako bi se um
mogao vratiti svojoj moi koju je tamni korijen, koji je s njime (s umom) bio
izmijean, od njega uzeo. I on se (tamni korijen) pojavi u utrobi. I pri podjeli
Prirode, on se odvoji od tamne sile koju je posjedovao iz uma. I (um) poe u
sredite moi - u srednje podruje Prirode.
I Duh svjetla, kada ga je um obremenio, osta zapanjen. I sila njegove
Zaudnosti odbacila je breme. I ono se (breme) vratilo svojoj toplini, i ogrnulo se
svjetlom Duha. I kada se Priroda udaljila od moi svjetla Duha, breme se vratilo.
Zaudnost svjetla odbacila je breme, i ono se primilo za oblak Djevinjak. I svi su
oblaci Tame zavapili, svi oni koji su se odvojili od Hada, zbog strane Moi. Ona je
Duh svjetlosti koji je u njih uao. I voljom Velianstva Duha, on je pogledao u
beskrajnu Svjetlost, kako bi se njegovoj svjetlosti smilovala i oblije njegovo
izvukla iz Hada.
I kada je Duh pogledao, ja se izlih 7 -ja, sin Velianstva - poput vala jarke
svjetlosti, kao kovitlac besmrtnoga Duha. I zapuhao sam iz oblaka Djevinjaka
na Zaudnost neroenoga Duha. On se (oblak) odvojio, i svjetlou obasjao
oblake. Ovi su se razdvojili, kako bi se Duh mogao vratiti. Iz ovog je razloga um
uzeo oblik. Mir je njegov razbijen. Jer, Djevinjak Prirode bijae oblak koji se ne
moe razumjeti; on je velika vatra. Slino tome, Posteljica Prirode oblakje tiine;
on je uzviena vatra. I Mo koja se izmijeala sa umom, i ona bijae oblak
Prirode koji se zdruio s Tamom, i Prirodu nagnao na blud. A tamna voda bijae
strahotan oblak. I korijen Prirode, koji je ispod, bje iskrivljen, budui obre-
menjen i tetan. Korijen je bio slijep u pogledu svjetlosnih uza, koje su nedokuive
budui da posjeduju mnogo oblika.
I ja se smilovah svjetlosti Duha kojuje um primio. Vratio sam se do svog mjesta
kako bih molio uzvienu beskonanu Svjetlost 8 da ojaa mo Duha, kako bi se
ona ispunila bez tamnoga okaljanja. I rekoh, pun potovanja, "Ti si korijen
Svjetlosti. Skriveni se tvoj oblik ukazao. O uzviena, o beskonana. Neka se proiri
cijela mo Duha i neka se ispuni svjetlou, o beskonana Svjetlosti. (Tada) se
nee moi zdruiti sa neroenim Duhom, i mo Zaudnosti nee se moi izmjeati
s Prirodom. Voljom Velianstva", moja je molitva prihvaena.
I zau se glas Rijei koji kroz Velianstvo ree neroenome Duhu, "Evo, mo je
upotpunjena. Onaj kojeg sam otkrio pojavio se u Duhu. I ja u se ponovo pojaviti.
Ja sam Derdekeas, sin neunitive, beskraj-ne Svjetlosti."
Svjetlost beskrajnoga Duha nakratko se spustila na slabanu prirodu, dok se ne
isprazni sva neistoa prirode, kako bi Tama Prirode mogla biti okrivljena.
Zaogrnuo sam se ruhom, koje je ruho svjetlosti Velianstva - to ja i jesam.
Doao sam u liku 9 Duha razmotriti cijelu svjetlost koja bje u dubinama Tame. U
skladu s voljom Velianstva, kako bi se Duh uz pomo Rijei mogao ispuniti
svojom svjetlou, neovisno o moi beskrajne Svjetlosti, i mojom eljom, Duh se
uzdigao (vlastitom) moi. I udijeljena mu je njegova uzvienost, kako bi se ispunio
cijelim svojim svjetlom, i razdvojio se od bremena Tame. Jer, iza bijae tamna
vatra koja se raspirivala, (i) tijetila Duh. I Duh se radovao, jer bio je zatien od
strahotne vode. No, svjetlost njegova nije bila jednaka Velianstvu. <Ono> to
mu je beskonana Svjetlost udijelila, (udijelila mu je) kako bi se u svim svojim
dijelovima on mogao pojaviti kao jedan odraz svjetlosti. I kada se Duh uzdigao
nad vodom, njegov crni odraz posta jasan. I Duh je slavio uzvienu svjetlost: "Ti si
jedina beskrajna, ti si iznad svega to je neroeno, jer, zatitila si me od Tame. I
voljom tvojom ja se uzdigoh iznad moi Tame."
I kako nita od tebe ne bi bilo skriveno, eme, nastade misao koju je Duh iz
uzvienosti pomislio, 10 budui da Tama nije bila sposobna zauzdati svoje zlo. I
kada se pojavila, tri korijena postadoe jasna, kao to i u poetku bijahu. Da je
Tama mogla otrpjeti njegovo zlo, um se ne bi od nje odvojio i nova se sila ne bi
pojavila.
Od trenutka kada se pojavila, ja postah vidljiv, sin Velianstva, kako svjetlost
Duha ne bi izblijedila i kako Priroda njome ne bi zavladala, jer je gledala u me. I
voljom uzvienosti moja je jednakost otkrivena, kako bi ono to je od Moi
moglo postati vidljivo. Ti si velika Mo koja je nastala, a ja sam savrena Svjetlost
koja je iznad Duha i iznad Tame, Svjetlost koja posramljuje tamu zbog neistoga
odnosa. Jer, kroz podjelu Prirode, Velianstvo je poeljelo biti obasuto au, sve
do visina Misli Duha. I Duh je primio pokoj u svojoj moi. Jer, odraz Svjetlosti
nerazdvojiv je od neroenoga Duha. I zakonodavci mu nisu nadje- nuli ime po
oblacima Prirode, niti se njima imena mogu nadjenuti. Svaki odraz 11 u koji se
Priroda razdijelila, mo je vatrene stihije, to je hi- liko sjeme. Onaj koji je na se
uzeo mo Tame, zatvorio ju je usred njezinih udova.
I voljom Velianstva, kako bi um i cijela svjetlost Duha mogli biti zatieni od
svakog bremena i patnje Prirode, glas je doao iz Duha do oblaka Djevinjaka. I
svjetlost zaudnosti poe se radovati sa glasom koji joj je udijeljen. I veliki Duh
svjetlosti bio je u oblaku Djevinjaka. I slavio je beskrajnu Svjetlost i sveope
oblije, mene, sina Velianstva. Reeno je: "Anasses Duses, ti si beskrajna
Svjetlost koja je udijeljena voljom Velianstva, kako bi ustoliila svu svjetlost
Duha, i razdvojila um od Tame. Jer, nije prikladno da svjetlost Duha ostane u
Hadu. Tvojom voljom Duh se uzdigao da uvidi tvoju uzvienost."
Rekoh ti ove stvari, eme, kako bi spoznao 12 da je odraz mene, sina Velianstva,
iz beskrajne Misli, jer ja sam za nju sveopi odraz koji ne lae, (i) ja sam iznad
svake istine i podrijetla rijei. Njezina je pojava u mom divnom ruhu svjetlosti,
koje je glas neizmjerne Misli. Mi smo to jedno jedino svjetlo koje je nastalo. Ono
se pojavilo u drugom korijenu kako bi mo Duha mogla biti uzdignuta iz slabane
Prirode. Jer, voljom velike Svjetlosti ja sam se iz uzvienoga Duha spustio dolje do
oblaka Djevinjaka bez svojeg sveopeg ruha.
I Rije me uze k sebi, iz Duha, u prvi oblak Djevinjaka Prirode. I zaogrnuh se
ovim, za koje me Velianstvo i neroeni Duh uinie vri-jednim. I trostruko
jedinstvo mog ruha pojavilo se u oblaku voljom Velianstva, ujedinstvenom
obliku. 1 lik se moj prekri svjetlou mog ruha. I oblak se uznemiri, jer nije
mogao podnijeti moj lik. I odbaci prvu mo, onu <koju> je uzeo od Duha, njega
koji ga je obasjavao od poetka, prije nego to se <ja> Duhu pojavih u rijei.
Oblak 13 ih ne bi mogao oba podnijeti. I svjetlost koja je izala iz oblaka prola
je kroz tiinu, sve dok nije dola do srednjeg podruja. I voljom Velianstva,
svjet
lo se s njime pomijealo, <to jest> s Duhom koji postoji u tiini, njime koji je
odvojen od Duha svjetlosti. Odvojen je od svjetlosti oblakom tiine. Oblak se
uznemirio. On je taj koji je pruao utoite plamu vatre. Ponizio je tamnu utrobu
kako ne bi vie mogla otkriti drugo sjeme iz tame. Zadrao ih je u srednjem
podruju Prirode, na njihovu mjestu, u oblaku. Oni su se uznemirili jer, nisu znali
gdje se nalaze. Jer, jo uvijek nisu posjedovali sveope razumijevanje Duha.
I kada sam se molio Velianstvu, prema beskrajnoj Svjetlosti, da se kaotine sile
Duha uskomeaju, i da tamna utroba postane jalova, i da se lik moj pojavi u
oblaku Djevinjaka, kao da sam umotan u svjetlost Duha koja je prije mene
pola, i voljom Velianstva i kroz molitvu doao sam u oblak kako bi kroz moje
ruho - koje je od moi 14 Duha - pleroma rijei mogla donijeti mo udovima koji
su je posjedovali u Tami.
Jer, zbog njih sam se pojavio na ovom beznaajnom mjestu. Jer, ja pomaem
svakome kome je dano ime. Kada sam se pojavio u oblaku, svjetlost Duha poela
je bjeati od strahotne vode, i (od) oblaka vatre koji su se odvojili od tamne
Prirode. I dadoh im vjeno tovanje kako se ne bi opet upustile u te neiste
navade.
I svjetlost koja bje u Djevinjaku uznemiri se od moje moi, i pro-e kroz moje
srednje podruje. I ispuni se sveopom Misli. I kroz ri-je svjetlosti Duha vratila se
u svoj pokoj. Primila je oblik u svome korijenu i zasjala bez nedostatka. I
svjetlost koja je s time nadola iz tiine, pola je u srednje podruje i vratila se
do mjesta. I oblak je zasjao. Iz njega se pojavi neugasiva vatra. I dio koji se
odvojio od zaudnosti odjenuo se zaboravom. Bijae zavaran vatrom Tame. I udar
njegova za- uenja stresao je i odbacio breme 15 oblaka. Ono je bilo zlo, budui
okaljano. I vatra se izmijeala sa vodom, kako bi vode postale tetne.
I uznemirena Priroda smjeta je ustala iz tihih voda. Jer, njezin uzlaz bio je
sramotan. I Priroda uze za se mo vatre. Postala je snana zbog svjetlosti Duha
koji je u Prirodi. Njezin se odraz pojavio u vodi u obliku strahotne zvijeri sa
mnogo lica, koja je dolje iskrivljena. I svjetlost se spustila dolje u kaos, ispunjen
izmaglicom i prahom, kako bi nakodila Prirodi. I svjetlost Zaudnosti, koja je u
srednjem podruju, dola je k njoj nakon to je odbacila breme Tame. I radovala
se kada je Duh ustao. Jer, pogledao je iz oblaka dolje na tamne vode nad
svjetlosti, koja je bila u dubinama Prirode.
Ja se, stoga, ukazah kako bih ugrabio priliku da se spustim dolje do donjeg
svijeta, do svjetlosti Duha koji je bio obremenjen, kako bi ga zatitio od zla
bremena. I zbog toga to je pogledao nadolje do tamnih podruja, svjetlost se jo
jednom uzdigla 16 kako bi utroba opet mogla ustati iz voda. (Ona) utroba dola
je mojom voljom. Oko se lukavo otvorilo. I svjetlost koja se pojavila u srednjem
podruju, (i) koja se odvojila od Zaudnosti, poinula je u njoj i zasjala na nju. I
utroba vidje stvari koje prije nije vidjela, i obradova se u svjetlosti, iako ne
bijae njezina - ona koja se pojavila u srednjem podruju, u njezinoj opakosti,
kada je ona (svjetlost) zasjala na nju. I utroba vidje stvari koje prije nije vidjela i
bje dovedena do voda. I pomisli da je dosegla mo svjetlosti. Nije znala daje
odraz Svjetlosti uinio njezin korijen jalovim, i da je k njemu (korijenu) ona
pohrlila.
Svjetlost se zaudila, ona koja bijae u srednjem podruju, koja je poetak i kraj. I
njezina je misao uprla pogled ravno gore do uzviene Svjetlosti, i zavapila,
"Gospodine, smiluj mi se, jer svjetlost moja i trud zastranili su. Ako me tvoja
dobrota ne ustolii, ja ne znam gdje sam." I kada ju je Velianstvo ulo, smilovalo
se.
I ja se ukazah u oblaku Djevinjaku, u tiini, 17 bez svog svetog ruha. Voljom
sam svojom slavio svoje ruho koje posjeduje tri oblika u oblaku Djevinjaku. I
obuhvati me svjetlost koja bje u tiini, ona koja je iz radosne Moi. Odjenuo sam
ga. I dva njegova dijela pojavila su se kao jedan oblik. Drugi se dijelovi nisu
pojavili zbog vatre. Izgubio sam mo govora u oblaku Djevinjaka, jer njegova
vatra bje strahotna, uzdiui se bez poniznosti. I kako bi se moja uzvienost i
rije mogle pojaviti, svoje drugo ruho postavih u oblaku tiine.
I pooh u srednje podruje i odjenuh svjetlo koje je u njemu, koje bijae utonulo
u zaborav i odvojilo se od Duha zaudnosti, jer je odbacilo breme. Mojom voljom
nita smrtno nije mu se ukazalo, ve mu je Duh udijelio same besmrtne stvari. I
rekao je u misli Svjetlosti, ai eis ai ou phar dou ia ei ou: doao sam u velikom miru
kako bih mir pruio svojoj svjetlosti u njezinom korijenu, i kako bih je izveo iz 18
tetne Prirode.
I voljom Velianstva, skinuh potom svoje ruho svjetlosti. I odjenuh drugo ruho
vatre koje nema oblika, koje je iz uma moi i koje je odvojeno, i za me
pripremljeno, u skladu s mojom voljom, u srednjem podruju. Jer, srednje ga je
podruje prekrilo tamnom moi kako bih ja doao i odjenuo ga. I pooh dolje u
kaos spasiti svetu svjetlost iz njeg. Jer, bez moi Tame ne bih se mogao
suprotstaviti Prirodi. I otpoinuh u njenom nepominom oku, koje bijae svjetlost
iz Duha. Jer, Duh je za me to pripremio kao ruho i pokoj. Kroz mene on je
pogledao dolje u Had, i udijelio na odreeno vrijeme Prirodi svoj glas.
Moje ruho vatre, u skladu s voljom Velianstva, polo je dolje do onoga to je
snano, i do neistih dijelova Prirode koje je prekrivala mo tame. I ruho je moje
protrljalo Prirodu u njezinu pokrovu. Njezina neista enskost bijae snana. I
gnjevna utroba doe 19 i uini um suhim, i nalik ribi koja posjeduje kap vatre, i
mo vatre. I kada je Priroda odbacila um, ona se uznemiri i zaplae. I povrijeena
i u suzama, odbaci mo Duha (i) postade kao ja. A ja sam se ogrnuo svjetlou
Duha, i otpoinuo sa svojim ruhom zbog vida ribe.
I kako bi se djela Prirode mogla osuditi, budui da je ona slijepa, mnoge ivotinje
izaoe iz nje u skladu sa brojem brzih vjetrova. Sve oni nastale su u Hadu u
potrazi za svjetlou uma koji je poprimio oblik. Nisu mu se mogli suprotstaviti, i
ja sam se radovao njihovu neznanju. Pronali su me, mene, sina Velianstva,
ispred utrobe koja ima mnogo oblika. Poprimio sam oblik zvijeri i zamolio da
nebesa i zemlja nastanu, kako bi se cijela svjetlost mogla uzdii. Jer, ni na jedan
drugi nain mo Duha ne bi mogla biti spaena iz uza, osim da joj se ukaem u
liku ivotinje. Iskazala mi je, stoga, milost 20 kao da sam njezin sin.
Zbog moje molbe, Priroda se uzdigla budui da posjeduje mo Du-ha i Tame, i
vatru. Jer, odbacila je sve svoje oblike. I kada ih je odbacila, zapuhala je na vodi.
I stvoreno je nebo. I iz pjene neba nastade zemlja. I mojom voljom nastanu sve
vrste hrane, u skladu sa brojem zvijeri. I rodi se rosa iz vjetrova zbog vas i onih
koji e po drugi put biti roeni na zemlji. Jer, zemlja je posjedovala mo vatrene
stihije. I rodila je stoga svakojako sjeme.
I kada su stvoreni nebo i zemlja, moje ruho vatre uzdiglo se usred oblaka Prirode
(i) zasjalo na cijeli svijet, sve dok se Priroda nije usui- la. Tama koja bje u
njezinom (zemljinom) ruhu odbaena je u tetne vode. I srednje podruje
oieno je od Tame. No utroba je bolno alovala zbog svega to se dogodilo.
Uvidjela je u svojim dijelovima to je voda, kao u zrcalu. I kada je (to) vidjela,
upitala se kako je nastala. I ostala je, stoga, udovicom. Isto tako bijae 21
zauena (to) to nije u njoj.
Jer, oblici su jo posjedovali mo vatre i svjetlosti. Ona (mo) ostala je kako bi bila
u Prirodi sve dok joj se sve moi ne oduzmu. Jer, kao to je svjetlost Duha
dovrena u tri oblaka, neophodno je takoer da mo koja je u Hadu bude
dovrena u pravi as. Zbog milosti Velianstva doao sam joj iz vode po drugi
put. Obradovala se mojemu licu. I njezino je lice bilo ozareno.
Rekoh joj, "Neka sjeme i mo izau iz tebe i dou na zemlju." I posluala je volju
Duha kako bi bila unitena. I kada su se vratili njezini oblici, oni su trljali jedni s
drugima jezike; i opili su; i rodili su vjetrove, i demone, i mo koja je iz vatre i
Tame i Duha. No, oblik koji je ostao sam odbacio je od nje zvijer. Ona nije opila,
ve je samu sebe trljala. I rodila je vjetar koji posjeduje mo iz vatre, i Tame, i
Duha.
I kako bi 22 demoni takoer postali slobodni od moi koju su posjedovali kroz
neisti odnoaj, utroba je bila s vjetrovima nalik vodi. I neisti je ud bio sa
demonima, u skladu s primjerom Tame, i na nain na koji se ona trljala s utrobom
od poetka. I nakon to su oblici Prirode bili zajedno, oni su se jedan od drugoga
odvojili. Odbacili su mo, zapanjeni nainom na koji su obmanuti. alovali su
vjenim alom, i prekrili se svojom moi.
I kad sam ih posramio, uzdigao sam se sa svojim ruhom u mo i - koja je iznad
zvijeri koja je svjetlost, kako bih Prirodu natjerao u oaj. Um koji se pojavio u
Prirodi Tame, (i) koji je bio oko srca Tame, zavladao je kada sam to poelio nad
vjetrovima i demonima. Dao sam mu oblije vatre, svjetlosti, i pozornosti, i dio
lukave rijei. Dana mu je, stoga, veliina kako bi bio jak u svojoj moi, neovisan o
moi, neovisan o svjetlosti Duha i odnoaja Tame, kako bi, na kraju vremena,
kada 23 Priroda bude unitena, on mogao poinuti na uzvienome mjestu. Jer,
jasno e postati daje bio vjeran, budui daje prezreo blud Prirode s Tamom.
Snana mo uma nastala je iz uma i neroenog Duha.
No vjetrovi, koji su demoni iz vode, i vatre, i tame i svjetla, vrili su odnoaj sve
do propasti. Iz ovog su odnoaja vjetrovi primili u svoju utrobu pjenu iz uda
demona. Zaeli su mo u svojoj utrobi. Od disanja, utrobe vjetrova stisnule su
se jedna uz drugu sve dok nije doao as poroda. Sile su tad do vode, i mo je
roena, kroz disanje koje potie raanje, usred ina. I svi oblici raanja primili su
u njoj oblik. Kada se pribliio as raanja, svi su se vjetrovi skupili iz vode koja je
blizu zemlje. I rodili su svaku vrst bluda. I mjesto gdje je sam vjetar otiao bijae
zasieno bludnou. Neplodne su ene nastale iz toga, i jalovi mukarci. 24 Jer,
kako su roeni, tako i raaju.
Zbog vas, lik Duha pojavio se na zemlji i u vodi. Jer, vi ste poput Svjetlosti. Vi
posjedujete dio vjetrova i demona, i misao iz svjetlosti moi Zaudnosti. I sve to
je ona iz utrobe svoje donijela na ovaj svijet nije bilo za nju dobro, ve u znaku
muke i jauka, zbog lika koji se u vama pojavio iz Duha. Jer, vi ste uzvieni u
svojim srcima. Blaenstvo je, Seme, ako je nekome dan dio, i ako on otie iz due
da (ode) do mis
li Svjetlosti. Jer, dua je breme Tame, i oni koji znaju od kuda je doao korijen
due, moi e traiti i Prirodu. Jer, dua je djelo bluda i (predmet) prijezira za
misao Svjetlosti. Ja sam taj koji je otkrio sve o onome neroenom.
I kako bi se ispunio grijeh Prirode, nainio sam utrobu, koja je uznemirena,
ugodnom - slijepa mudrost - kako bih je unitio. I kad sam to poelio, 25 ona se
urotila s vodom Tame, i Tamom, kako bi povrijedila svaki oblik vaeg srca. Jer,
voljom svjetla Duha oni su vas okruili; okovali su vas Vjerom. I kako bi se njezin
plan izjalovio, on posla demona da bi plan njezine opakosti mogao biti objavljen.
I on je prouzroio poplavu, i unitio vau rasu, kako bi uzeo svjetlost i uzeo od
Vjere. No, ja sam smjesta objavio kroz usta demona da e toranj niknuti sve do
estice svjetlosti koja je ostavljena u demonima i njihovoj rasi - koja je voda -
kako bi demon bio zatien od vrtoglavog kaosa. I utroba je ovo sve osmislila u
skladu s mojom voljom, kako bi se mogla potpuno izliti. Toranj je iznikao kroz
demone, i Tama se uznemirila zbog svog gubitka. I opustila je miie utrobe.
Demon koji je imao ui u toranj bio je zatien, kako bi rase mogle nastaviti i kako
bi stekle suvislost kroz njega. Jer, on posjeduje mo iz svakog oblika.
Vrati se, stoga, 26 o, eme, i raduj se zbog svoje rase i vjere, jer bez tijela i
potrebe, ona je zatiena od svakog tijela Tame, i svjedoi o svetim stvarima
uzvienosti koja je otkrivena u njihovoj misli, mojom voljom. I oni e otpoinuti u
neroenom Duhu bez ala. No ti, eme, ti si zbog ovoga ostao u tijelu izvan
oblaka svjetlosti, kako bi ostao s Vjerom. Vjera e ti doi. Njezina e misao biti
uzeta i dana tebi, sa svijeu
o svjetlosti. Rekao sam ti sve ovo za dobrobit tvoje rase iz oblaka svjetlosti,
i slino u ti rei o svemu; otkrit u ti potpuno, kako bi ti mogao otkriti onima koji
e drugi put doi na zemlju.
O, eme, uznemirenost koja je mojom voljom nastala, nastala je kako bi Priroda
postala prazna. Jer, gnjev Tame je poeo jenjati. O, e- me, usta Tame zatvorila su
se. U njoj se vie ne pojavljuje svjetlo koje je obasjalo svijet, u skladu s mojom
voljom. I kada je Priroda rekla da je njezina elja ispunjena, vode su tad progutale
sve oblike 27 u svom oholom neznanju. Ona (Priroda) okrenula je svoju tamnu
vaginu, i izbacila iz nje mo vatre koja zbog ina Tame bijae u njoj od poetka. I
uzdigla se i zasjala na cijeli svijet umjesto pravednika. I svi njezini oblici
otposlali su mo nalik plamenu vatre sve do neba, kao pomo iskvarenome
svjetlu, koje je samo sebe uzvisilo. Jer, oni su bili udovi vatrene stihije, a ona
nije znala da je samu sebe ozlijedila. Kada je odbacila mo koju je posjedovala,
ona ju je izbacila iz svojih genitalija. Demon obmane bio je taj koji je uzburkao
utrobu u svakom obliku - .
I u svojemu neznanju, kao da ini veliku stvar, ona je udijelila po zvijezdu svakom
demonu i vjetru. Bez vjetra i zvijezde, nita se na ovome svijetu ne dogaa. Jer,
oni pune svaku mo nakon to su puteni iz Tame, i vatre, i moi, i svjetlosti. Na
mjestu gdje su se njihova Tama i njihova vatra izmijeale, zvijeri su roene. I
ljudska bia nastala su na mjestu Tame, vatre, moi 28 uma, i svjetlosti. Budui
da je iz Duha, misao Svjetlosti, moje oko, ne postoji u svakome ovjeku. Jer,
prije nego to je nadoao potop od vjetra i demona, kia je dola ovjeku. I, kako
bi mo koja je u tornju mogla biti roena, i kako bi mogla otpoinuti na zemlji,
Priroda, koja je bila uznemirena, poeljela je nanijeti zlo sjemenu koje e biti na
zemlji nakon potopa. Poslani su im demoni, i vjetrovi iz drugog smjera, i breme
anela, i strah proroka, i osuda govora, kako bih te poduio, o Seme, od kakve je
sljepoe tvoja rasa zatiena. Kada ti otkrijem sve to je izgovoreno, pravednik
e tad zasjati nad svijetom u mojemu ruhu. I no i dan e se razdvojiti. Jer,
pourit u dolje do svijeta da uzmem svjetlost toga mjesta, svjetlost koju Vjera
posjeduje. I pojavit u se u onima koji steknu misao svjetlosti Duha. Jer, zbog njih
se moja velianstvenost ukazala.
Kada se ona pojavi na zemlji, o eme, [na] mjestu koje e biti 29 nazvano
Sodoma, uvaj (tad) ovo to u ti otkriti. Oni istoga srca okupit e se oko tebe
zbog rijei koju e otkriti. Jer, kad se pojavi u svijetu, tamna Priroda protrest e
sve protiv tebe, skupa s vjetrovima i demonima, kako bi unitili to uenje. No ti
objavi brzo graanima Sodome taj univerzalni nauk, jer oni su tvoji lanovi.
Demon ljudskoga oblika otii e iz tog mjesta mojom voljom, budui da je neuk.
On e uvati ovo to je izgovoreno. No, stanovnici Sodome, u skladu s voljom
Velianstva, svjedoit e univerzalnom svjedoanstvu. Poivat e sa istom
svijeu u tom mjestu svog pokoja, koje je neroeni Duh. I kada se to dogodi,
podla e Priroda nepravedno do temelja spaliti Sodomu. Jer, zlo nee odustati
kako bi tvoja velianstvenost mogla otkriti to mjesto.
I demoni e tad 30 otii s Vjerom. I on e se pojaviti na etiri mjesta u svijetu. I
kada se Vjera pojavi u posljednjem obliju, njezin e lik tad postati oit. Jer,
prvoroeni je demon koji se pojavio u zajednici Prirode s mnogim licima, kako bi
se vjera mogla u njemu pojaviti. Jer, kad se on pojavi u svijetu, zle strasti e
ustati, i potresi, i ratovi, i glad, i hu- ljenja. Cijeli e se svijet zbog njega
uznemiriti. On e traiti mo Vjere i Svjetlosti; i nee je nai. I demon e se
pojaviti na rijeci da krsti nesavrenim krtenjem, i da nametne svijetu muku
okova vode. No, neophodno mi je da se pojavim u udovima misli Vjere, kako bih
otkrio veliinu svoje moi. Odvojit u to od demona koji je Soldas. A svjetlost
koju on posjeduje od Duha ja u izmijeati sa svojim nepobjedivim ruhom, kao i
s onim kojeg u otkriti 31 u tami, zbog vas i zbog vae rase koja e biti zatiena
od zle Tame.
Znaj, o Seme, da bez Elorchaios, Amoias, Strophaias, Chelkeak, Chelkea i Aileou
nitko nee moi proi ovim zlim podrujem. Za me to je spomenik da sam
pobijedio zla podruja. I uzeo sam svjetlost Duha iz strahotne vode. Jer, kada se
dani demona primaknu kraju, onoga koji krivo krsti -j a u se pojaviti u krtenju
demona, da otkrijem ustima Vjere svjedoanstvo onima koji joj pripadaju.
Svjedoim o tebi, Iskro koja ne gasne, Osei, izabranice Svjetla, oko neba, i Vjero,
prva i posljednja, Sofijo, Saphaia, Saphaina, pravedna Iskro, neisto svjetlo. A ti,
istok, i zapad, i sjever, i jug, gornji i donji zrak, i sve sile i vladari, 32 vi ste u
Prirodi. A ti, Moluchtha, i Soch, vi ste iz svakog ina i neistog nastojanja Prirode. I
doi u tad od demona dolje do vode. I vrtlozi vode i plamenovi vatre ustat e
protiv mene. I izdignut u se iz vode, ogr- nuvi svjetlo Vjere, i vatru koja ne
gasne, kako bih mojom pomoi mo Duha mogla prijei, ona koju su vjetar,
demoni i zvijezde bacile u ovaj svijet. I sav blud u njima e biti ispunjen.
Konano, eme, ti si ugodan u misli svjetlosti. Ne dopusti da tvoja misao ima ita
sa vatrom i tijelom Tame, to je neisto djelo. Ovo to te uim, pravilno je.
Ovo je parafraza: - Jer, zaboravio si da je od nebeskog svoda tvoja rasa bila
zatiena - Elorchaiaos je ime velike Svjetlosti, mjesta iz kojega sam doao, Rijei
kojoj nema ravne. I oblije je moje asno ruho. Derdekeas je ime ove Rijei u 33
glasu Svjetlosti. Strophaia je blagoslovljen pogled, koji je Duh. A Chelkeach,
moje ruho koje je dolo iz Zaudnosti, ono je koje je bilo u oblaku Djevinjaka koji
se pojavio, kao trimorfni oblak. Chelkea je moje ruho koje ima dva oblika, koje je
bilo u oblaku tiine. Chelke je moje ruho, koje mu je dano iz svakog podruja;
dano mu je u jednom obliku iz uzvienosti, ono koje je bilo u oblaku u srednjem
podruju. I zvijezda Svjetlosti koja je spomenuta u mom nepobjedivom ruhu koje
sam nosio u Hadu; ona (zvijezda Svjetlosti) milost je koja nadilazi misao i
svjedoanstvo onih koji su svjedoci. I svjedoanstvo koje bijae spomenuto: Prvo i
Posljednje, Vjera, Um vjetra Tame. A Sophaia i Saphaina u oblaku su onih koji su
odvojeni od vatrene stihije. Pravedna Iskra oblakje svjetlosti koji je zasjao meu
vama. Jer u njemu (oblaku svjetlosti) moje e se ruho spustiti dolje u kaos.
No, 34 neista svjetlost koja se pojavila u Tami (i) koja pripada tamnoj Prirodi,
jest mo. I gornji zrak i donji zrak, i sile i vladari, demoni i zvijezde, svi oni
posjeduju esticu vatre i svjetlosti iz Duha. Mo- luchthas je vjetar, jer bez njega
nita se ne raa na zemlji. On ima oblije zmije i jednoroga, i s trupa njegovog
stre viestruka krila. Sve ostalo je utroba, koja bijae uznemirena. Ti si
blagoslovljen, eme, jer rasa je tvoja zatiena od tamnog vjetra s mnogo lica. I
oni e prenijeti univerzalno svjedoanstvo i (biti svjedocima) neistim djelima
<Prirode>. I postat e uzvieni kroz ostatak Svjetlosti.
O, eme, nitko tko nosi tijelo nee moi ovo ispuniti. No, kroz sjeanje moi e
to razumjeti, kako bi, kad mu se misao odvoji od tijela, ove stvari mogle biti
otkrivene. One su otkrivene tvojoj rasi. O, eme, teko je onome tko nosi tijelo
[ovo] ispuniti, kao to ve i rekoh. 35 I malen je broj onih koji e to ispuniti, onih
koji posjeduju esticu uma i misao svjetlosti Duha. uvat e svoj um od neistog
djela. Jer, mnogi od rase Prirode potrait e sigurnost moi, no, nee je nai, niti
e moi izvriti volju Vjere. Jer, oni su sjeme sveope Tame. A oni koji to nau,
mnogo e patiti. Vjetrovi i demoni e ih mrziti. Okrutni su okovi tijela. Jer, gdje
vjetrovi, zvijezde i demoni izbace iz moi Duha, (njihovo) e im se pokajanje i
svjedoanstvo ukazati, i milost e ih odvesti do neroenog Duha. Oni koji se
pokaju nai e svoj pokoj u dovrenju i Vjeri, u Djevinjaku. To je Vjera koja e
ispuniti ono to je ispranjeno. No, oni koji ne sudjeluju u Duhu svjetlosti i Vjeri,
rastoit e se u [Tami], mjestu do 36 kojeg pokajanje nije dolo.
Ja sam otvorio vjena vrata koja bijahu zatvorena od poetka. Onima koji ude
najbolje od ivota, i onima koji su vrijedni pokoja, on ih je otkrio. Udijelio sam
opaaj onima koji uviaju. Otkrio sam im sve misli i nauk pravednika. I nisam
uope postao njihovim neprijateljem. Kada sam istrpio gnjev svijeta, izaao sam
kao pobjednik. Nijedan od njih nije me znao. Vatrene dveri i beskrajan dim
otvorili su se protiv mene. I svi vjetrovi ustadoe protiv mene. I gromovi i munje
ustat e protiv mene, i sruit e na mene svoj gnjev. A to se mene u skladu s
tijelom tie, oni e vladati nad njima ovisno o vrsti.
I mnogi koji nose greno tijelo, poi e dolje do tetnih voda, kroz vjetrove i
demone. Oni su okovani vodom. A on e lijeiti beskorisnim lijekom, i vodit e sve
na krivi put, i bacit e svijet u uze. A oni koji ine po volji Prirode, njihova e uloga
[... ] 37 dva puta na dan vode, i oblika Prirode. I nee im biti udovoljeno, kada ih
Vjera uznemiri kako bi sebi uzela pravednike.
O eme, neophodno je da Rije pozove misao, kako bi uze moi Duha
mogle biti spaene od strahotne vode. Blaenstvo je ako je nekome udijeljeno da
razmatra uzvienoga, i da spozna uzvieno vrijeme i okove. Jer, voda je
beznaajno tijelo, i ljudi se ne putaju, budui da su okovani vodom, kao to je
od poetka svjetlo Duha okovano.
O eme, njih obmanjuju mnogostruki demoni, i oni misle da e se kroz
krtenje neistom vodom, koja je tamna, slabana, jalova (i) uznemirujua,
rijeiti grijeha. Oni ne znaju da su od vode do vode uze, i zabluda, i bludnost,
zavist, ubojstvo, preljub, lano svjedoenje, krivovjerje, pljaka, udnja,
nesuvislost, gnjev, gorina, velika [...]. 38 Mnoge su, stoga, smrti koje terete
njihovu misao. I proriem to onima koji imaju srca. Oni e se ustegnuti od
neistog krtenja. A oni koji uzmu srce iz svjetlosti Duha nee imati veze s tim
neistim postupkom. I njihovo srce nee zgasnuti, niti e proklinjati. A voda -
<niti> e ih se tovati. Jer, gdje je proklinjanje, tamo je nedostatak. A sljepoa je
ondje gdje je tovanje. Ako se izmijeaju sa zlima, oni e postati prazni u tamnoj
vodi. Jer, gdje se spominje voda, ondje je Priroda, i kletva, i la, i gubitak.
Samo u neroenome Duhu, gdje je uzviena Svjetlost poivala, voda se ne
spominje, niti se moe spomenuti.
Ovo je moje ukazanje: kada istekne vrijeme koje mi je dodijeljeno na zemlji,
odbacit u od sebe ovo svoje [ruho vatre (?)]. I 39 pojavit e se moje
neusporedivo ruho, i isto tako sva moja ruha koja sam stavio u oblake koji su od
Zaudnosti Duha. Jer, zrak e izderati moje ruho. Ono (moje ruho) zasjat e i
razgrnuti sve oblake, sve do korijena Svjetlosti. Spokoj je um moj i moje ruho. I
moje preostalo ruho, ono s lijeva i ono s desna, zasjat e straga, kako bi se
pojavio odraz Svjetlosti. I moja ruha kojima sam se ogrnuo u tri oblaka,
posljednjeg dana e poinuti u svom korijenu, u neroenome Duhu, budui da
su bezgrena, kroz podjelu oblaka.
Ukazah se, stoga, bezgrean, zbog oblaka, budui da su nejednaki, kako bi zlo
Prirode moglo biti okonano. Jer, ona me u to vrijeme poeljela uhvatiti u
klopku. Kanila je privrstiti (na kri) Soldasa, koji je taman plamen, koji je
prisustvovao [... ] zablude, 40 kako bi me uhvatila u klopku. Pobrinula se za svoju
vjeru, budui umiljena.
I svjetlost se u tom trenutku kanila odvojiti od Tame, kad se zau glas u svijetu
kako govori, "Blaeno oko koje te vidjelo, i um koji je podrao Velianstvo kada
sam to poelio." I uzvieni e rei, "Blaena je Rebouel meu enama, jer samo si
ti vidjela." I ona e sluati, a oni e odrubiti glavu eni koja ima opaaj, kojoj e
se otkriti na zemlji. I mojom e voljom ona svjedoiti, i odustati od svakog oholog
nastojanja Prirode i kaosa. Jer, ena kojoj e tad odrubiti glavu, jest jasnoa moi
demona, koja e neumoljivo krstiti sjeme Tame, kako bi se ono (sjeme) moglo
izmijeati sa bludom. Ona zae enu, koja se zove Rebouel.
Pogledaj, eme, kako su se sve stvari koje sam ti rekao ispunile. [I...
i stvari koje] ti 41 nedostaju, u skladu s mojom voljom, tebi e se ukazati
na mjestu na zemlji, kako bi ih otkrio onakve kakve jesu. Ne daj umu svome da
ima ita s tijelom. Ove sam ti stvari rekao glasom vatre, jer uao sam usred
oblaka, i govorio sam u skladu sa svaijim jezikom. Ovo je moj jezik kojim sam ti
govorio. I on e ti biti oduzet. Ti e govoriti glasom svijeta na zemlji. I on e ti
se ukazati u pojavnosti i glasu tvog oblika i glasa, i svega to sam ti rekao.
Nastavi dalje s Vjerom sjati u dubinama svijeta.
I ja, em, probudio sam se kao iz dugog sna. Bijah zadivljen kada sam
primio mo svjetlosti i cijelu njezinu misao. I nastavio sam s vjerom koja je sjala
sa mnom. Pravednik nas je pratio s mojim nepobjedivim ruhom. I sve to je
rekao da e se na zemlji dogoditi, dogodilo se. Priroda je predana Vjeri, kako bi je
ona (Vjera) mogla svrgnuti, i kako bi ona (Priroda) mogla stajati u tami. Ona je
rodila 42 veliki preokret dok je lutala nou i danju, ne nalazei odmora s duama.
Ovo je ispunilo njezino djelo.
Radovao sam se tada u misli Svjetlosti. Doao sam iz Tame, i iao u Vjeri ondje
gdje su oblici Prirode, sve do vrha svijeta, do stvari koje su pripremljene.
Tvoja je Vjera na zemlji cijeli dan. Ona okruuje Prirodu obdan i obno, kako bi
sebi uzela pravednika. Jer, Priroda je obremenjena i uznemirena. Nitko nee moi
otvoriti oblike Utrobe osim samog uma kojem su povjerena njihova oblija. Jer,
strahotna su njihova dva oblika Prirode, od kojih je jedno slijepo.
No, oni koji imaju slobodnu savjest bjee od nesuvislosti Prirode. Oni e svjedoiti
univerzalnome svjedoanstvu; i svui e sa sebe breme Tame; i zaodjenut e se
Rjeju Svjetlosti; i nee biti ostavljeni 43 na beznaajnome mjestu. I ono to
posjeduju od moi uma dat e Vjeri. Bit e prihvaeni bez ala. I vatrena stihija
koju posjeduju bit e postavljena u srednje podruje Prirode. I njih e primiti
moja ruha, ona koja su u oblacima. Ona su ta koja vode njihove udove. Otpoinut
e u Duhu bez patnje. I zbog ovoga se na zemlji Vjera pojavila samo na kratko,
dok joj Tama ne bude oduzeta, i dok se ne otkrije njezino svjedoanstvo, koje
sam ja otkrio. Oni koji dokau da su iz njezinog korijena, svui e Tamu i vatrenu
stihiju. Zaogrnut e se svjetlou uma, i postat e svjedocima. I sve to sam
rekao mora se dogoditi.
Kada vie ne budem na zemlji, i kada se povuem u svoj pokoj, velika, zla
zabluda snai e svijet, i mnoga zla u skladu s brojem oblika 44 Prirode. Nastupit
e zla vremena. A kad se era Prirode priblii svome unitenju, tama e zavladati
zemljom. Broj e biti malen. I demon oblija vatre doi e iz moi. On e podijeliti
nebo, (i) poinut e u dubinama istoka. I cijeli e se svijet zatresti. I obmanuti
svijet bit e baen u pomutnju. Mnoga e mjesta biti poplavljena zbog zavisti
vjetrova
i demona koji imaju besmisleno ime: Phorbea, Chloerga. Oni su ti koji
upravljaju svijetom svojim uenjem. I oni na krivi put vode mnoga sr-ca zbog svog
nereda i svog bluda. Mnoga e mjesta biti poprskana krvlju. Pet rasa prodirat
e svoje sinove. No predjeli juga primit e Rije Svjetlosti. Oni koji su iz zablude
svijeta i sa istoka -. I demon e doi iz trbuha zmije. On se 45 skrivao na pustome
mjestu. Mnoga e uda uiniti, i mnogi e ga prezirati. Vjetar e doi iz njegovih
usta u obliku ene. Njezino e ime biti Abalphe. On e vladati svijetom od istoka
prema zapadu.
Priroda e tad imati posljednju priliku. Zvijezde e nestati s neba. Usta zablude
otvorit e se kako bi zla Tama postala jalova i tiha. I posljednjeg dana oblici
Prirode bit e uniteni svjetovima i svim njihovim demonima; postat e tamne
bezoblinosti kakve su isprva i bile. I slatke vode koje bijahu obremenjene
demonima nestat e. Jer, gdje god sile Duha prou, tamo su moje slatke vode.
Druga djela Prirode nee biti vidljiva. Izmijeat e se s beskrajnim vodama Tame. I
svi njezini oblici nestat e iz srednjeg podruja.
Ja, Sem, ispunio sam ova djela. I moj um poeo se odvajati od tijela Tame. Moje
46 vrijeme je isteklo. Moj je um postavio besmrtan spomenik. I rekoh, "Slaem
se s tvojim spomenikom kojeg si mi otkrio: Elorchaios, i ti Amoiaiai, i ti
Sederkeas, i bezazlenost, Strophaias, i ti Chelkeak, i ti Chelkea, i Chelke, i Elaie,
vi ste besmrtni spomenici. Svjedoim ti, vjena Iskro, tebi koja si oko neba i glas
svjetlosti, i Sophaia, i Saphaia, i Saphaina, i pravedna Iskra, i Vjera, prvi i
posljednji, gornji zrak i donji zrak, {a ti Chelkeak, i Chelke, i Elaie, vi ste besmrtni
spomenici. Svjedoim ti, vjena Iskro, tebi koja si oko neba i glas svjetlosti, i
Sophaia, i Saphaia, i Saphaina, i pravedna Iskra i Vjera, prvi i posljednji, gornji
zrak i donji zrak,} i sve sile i vladari koji ste na svijetu. A ti neisto svjetlo, i istok i
zapad, i jug i sjever, vi ste podruja 47 nenaseljenoga svijeta. I ti isto
Moluchtha, i Essoch, vi ste korijen zla, i svakog djela, i neistog napora Prirode."
Ovo su stvari koje sam ja ispunio dok sam svjedoio. Ja sam em. Onog dana
kada sam izaao iz tijela, kada je um moj ostao u tijelu, probudio sam se kao iz
dugog sna. I kada sam ustao iz bremena svog tijela, rekoh, kao to je Priroda
ostarjela, tako je isto i s danom ovjeanstva. Blaeni oni koji su znali, dok
bijahu usnuli, u kojoj je moi poivala njihova misao.
I kad su se Plejade rastvorile, ugledah oblake kojima u proi. Oblak Duha je
poput istoga berila. Oblak djevinjak je poput sjajnoga smaragda. Oblak tiine
je poput procvalog amaranta. Oblak srednjeg podruja je poput istoga hijacinta.
I kada se pravednik ukazao prirodi - dok Priroda bijae gnjevna-ona je osjetila
bol i dopustila je 48 Morphai da posjeti nebesa. Pravednik posjeuje tijekom
dvanaest razdoblja, kako bi ih mogao posjetiti tokom jednog razdoblja, kako bi
njegovo vrijeme bre isteklo, a Priroda postala jalova.
Blaeni su oni koji se uvaju naslijea smrti, bremenitih voda Tame. Jer, nee ih se
moi brzo pobijediti, budui da one ure izai iz zablude svijeta. I ako ih se
pobijedi, drat e se od njih podalje, i bit e muene u tami, dok ne doe kraj
vremena. Kada doe kraj vremena, i kada Priroda bude unitena, njihove misli
odvojit e se od Tame. Priroda im je bila breme samo kratko vrijeme. I oni e biti u
neizrecivom svjetlu neroenoga Duha bez oblika. I takav je um, kao to sam od
poetka
i govorio.
Stoga, eme, idi u milosti i nastavi u vjeri na zemlji. Svaku mo svjetlosti i vatre
ja u dovriti 49 zbog tebe. Jer, bez tebe one nee bi-ti otkrivene dok ti otvoreno
o njima ne progovori. I kada ne bude vie na zemlji, one e biti dane onima
koji to zavreuju. I pored ove objave neka govore o tebi na zemlji, budui da e
naslijediti zemlju bezbrinu i ugodnu.
Uvod:
JOSEPH A. GIBBONS
Druga rasprava velikog Seta dijalog je otkrivenja kojeg je navodno vodio Isus Krist
pred auditorijem "savrenih i nepropadljivih", to jest, gnostikih vjernika. Osim u
naslovu, ime Set ne pojavljuje se drugdje u tekstu, iako je namjera moda bila
poistovjetiti Seta sa Isusom Kristom. Jednostavno i saeto, rasprava podastire
istinitu priu o nebeskom Zboru koji Spasitelja alje na zemlju, o njegovu silasku,
susretu sa svjetovnim silama i prividnom uskrsnuu, te o povratku Pleromi. Prii o
Spasitelju pridodana je opomena Spasiteljevim sljedbenicima i obeanje
buduega blaenstva. Kao to Spasitelj kae gnostikim vjernicima na zavretku
svog izlaganja: "Poivajte stoga sa mnom, srodne moje due i brao moja,
zauvijek."
Nema nikakve dvojbe da je Druga rasprava velikog Seta djelo istodobno
kransko i gnostiko. Kranski su elementi utkani u samu sr teksta: rasprava
prihvaa Novi zavjet, ili barem njegove dijelove, i predstavlja se kao otkrivenje
Isusa Krista. Raspee, tovie, ima sredinju ulogu u raspravi; ono se, u stvari,
opisuje u tri odvojene scene. S druge strane, Druga rasprava velikog Seta
takoer je i izrazito gnostika: znanje je sredstvo spasenja. Bog ovog svijeta zao
je i neuk, te se moe poistovjetiti s Bogom Starog zavjeta; uz to, sve su njegove
sluge obine krivotvorine i predmeti podsmijeha. Tumaenje raspea ono je
gnostika Bazilida, koje nalazimo kod hereziologa Ireneja: imun iz Cirene razapet
je umjesto Isusa koji se tomu smije.
Svrha Druge rasprave velikog Seta jasno je polemika. itav prvi dio (49,10-
59,18) opisuje istinsku povijest Isusa Krista, te, suprotno ortodoksnom
kranstvu, naglaava njegovu doketsku muku. Drugi dio rasprave (59,19-
70,10) odbacivanje je tvrdnje da je ortodoksna crkva ona istinska. Unato
suenjima i progonima koje je oito po-taknula ortodoksna crkva, oni neuki
patvoritelji "koji misle da napreduju u ime Krista", gnostiki e vjernici uivati
istinsko bratstvo na zemlji, i zablistati u radosti i jedinstvu vjenoga ivota.
DRUGA RASPRAVA VELIKOG SETA
VII 49, 10-70, 12
I savreno Velianstvo poiva u neizrecivu svjetlu, u istini majke sviju njih, i
sviju vas koji me doseete, mene samoga koji sam savren, poradi Rijei. Jer, ja
postojim uza svu velianstvenost Duha, koji je na
prijatelj i nama slian, budui da donosim rije slave naega Oca, kroz njegovu
dobrotu, kao i misao koja ne propada; Rije koja je u njemu - u ropstvu emo s
Kristom mrijeti - i vjenu i neoskvrnjenu misao, neshvatljivo udo, pismo
neizrecive vode koja je naa rije. Ja sam taj koji je u vama, i vi ste u meni, kao
to je Otac u vama u 50 nevinosti.
Okupimo se u zbor. Posjetimo ono to je stvorio. Poaljimo nekoga onamo, kao to
je on posjetio Enoje, donja podruja. I rekoh ove stvari itavu mnogobrojnom
zboru radosnog Velianstva. itava se kua Oca Istine radovala to sam onaj koji
je od njih. Iznjedrio sam misao o Eno- jama, koje nastadoe iz neoskvrnuta Duha,
o silasku na vodu, odnosno, na donja podruja. I svi oni imali su jedan um, budui
da je iz jednoga. Povjerili su mi to, jer bijah voljan. Doao sam kako bih razotkrio
slavu sebi slinima, i srodnim duhovima.
Jer, one koji su bili u svijetu pripremala je volja sestre nae Sofije
- one koja je bludnica - zbog nevinosti koja nije bila izgovorena. I od
Svekolikosti ona nije traila nita, kao ni od uzvienosti Zbora ili Ple- rome. Budui
da je bila prva, dola je 51 kako bi pripremila monade i mjesta za Sina Svjetla, i
pomagae koje je uzela od donjih elemenata, kako bi izgradila za njih tjelesna
prebivalita. No, zaivjevi u praznoj slavi, oni bijahu uniteni u svojim
prebivalitima, budui da ih je pripremila Sofija. I spremni su primiti ivotvornu
rije neizrecive Monade
i uzvienosti zbora svih ustrajnih, i onih koji su u meni.
Posjetio sam tjelesno prebivalite. Izbacio sam onoga koji je u njemu prije bio, i
uniao. I uznemirilo se itavo mnotvo arhonata. I sva tvar arhonata, kao i sve
roene moi zemlje, bijahu uzdrmane kada je ugledalo oblije Slike, budui daje
bilo izmijeano. Aja sam bio u njoj, ne nalikujui onome tko je u njoj prvi bio. Jer
on bijae 52 zemaljski ovjek, a ja, ja sam iz predjela iznad nebesa. Njih ne odbih
ni da postanem Krist, no nisam im se otkrio u ljubavi koja je iz mene proizlazila.
Otkrio sam da sam stranac predjelima odozdo.
I nastade velika uznemirenost na cijelome zemaljskome podruju, strka i
bijeg, a to se dogodi i arhontima. I neki su se uvjerili, kad su vidjeli uda koja
sam izveo. I svi ovi, s rasom koja je sila dolje, bjee od njega koji je s prijestolja
pobjegao Sofiji nade, budui da je ona ranije dala znak o meni i onima koji su uz
mene - onima od rase Adonaja.
I drugi takoer pobjegoe, kao od Kozmokratora i onih koji su s njima.
jer su meni donijeli svaku (vrst) kazne. I razmiljali su to sa mnom da uine,
mislei da je ona (Sofija) cijela uzvienost, i lano svjedoei, tovie, protiv
ovjeka i cijele veliajnosti 53 zbora. Nije im bilo mogue znati tko je Otac
Istine, ovjek Uzvienosti. No, oni koji su primili ime zbog doticaja s neznanjem
- koje (je) razgaranje i tijelo - stvorivi ga kako bi unitili Adama kojeg su
nainili, da prikriju one koji su na isti nain njihovi. Oni, arhonti, oni iz mjesta
Yaldabaothova, otkrivaju kraljevstvo anela, za kojime je ovjeanstvo tragalo,
kako ne bi spoznali ovjeka Istine. Jer Adam, kojeg su oblikovali, njima se
ukazao. I strahovit je drhtaj potresao cijelo njihovo prebivalite, kako se aneli
koji ih okruuju ne bi pobunili. Jer, bez onih koji su pjevali hvale -ja nisam uistinu
umro, kako njihov arhaneo ne bi ostao prazan.
I aneli tada zaue glas Kozmokratorov: "Ja sam Bog i nema drugoga doli
mene." No ja sam se veselo nasmijao kad zauh njegovu praznu slavu. I on
nastavi, "Tko 54 je ovjek?" I itava se aneoska vojska, kojaje vidjela Adama i
njegovo prebivalite, stade smijati njegovoj malenkosti. I tako je njihova Enoja
odstranjena iz nebeskoga Velianstva, to jest, ovjeka Istine, ije su ime vidjeli,
budui da je njegovo prebivalite maleno, a oni su maleni (i) nerazumni u svojoj
praznoj Enoji, to e rei, u svojemu smijehu. Bijae to za njih zaraza.
itava uzvienost Oinstva Duha poivala je u svojim predjelima. I ja sam onaj
koji je s njime bio, budui da imam Enoju jedne emanacije vjenih i neoskvrnutih,
nemjerljivih neshvatljivosti. Postavio sam malu Enoju u svijet, uznemirivi ih i
uplaivi itavo mnotvo anela i njihova vladara. I poharao sam ih vatrom i
ognjem zbog svoje Enoje. I sve to se uz njih vezivalo bijae izvedeno zbog mene.
I izbie nemiri i borbe oko Serafina i Kerubina, jer e slava njihova izblijediti, 55 i
pomutnja oko Adonaja, na obje strane i u njihovu prebivalitu - do Kozmo-
kratora i onoga to ree "Zarobimo ga"; drugi pak "Naum se svakako nee
ostvariti". Jer, Adonaj me poznaje zbog nade. U lavljim sam raljama bio. I naum
njihov koji su za me smislili da oslobode svoju Zabludu i nerazumnost - ja sam
osujetio. I nisam bio povrijeen. Oni koji su ondje bili, kaznili su me. Aja nisam
uistinu umro, ve samo prividno, kako me ne bi izvrgli sramu, jer ovi su moj rod.
Sprao sam sa sebe sramotu i nisam pokleknuo u njihovim rukama. Umalo sam
se predao strahu, i po njihovu sam pogledu i misli <patio>, kako nikada ne bi
pronali nijednu rije koju bi o njima mogli izgovoriti. Jer, smrt moja, za koju
misle da se dogodila, njih je (zadesila), u njihovoj zabludi i sljepoi, budui da su
svoga ovjeka pribili do svoje smrti. Njihove me Eno- je nisu 56 vidjele, jer bijahu
gluhe i slijepe. No, inei te stvari, oni sami sebe osuuju. Da, vidjeli su me; i
kaznili su me. Drugi je netko, njihov otac, ispio u i ocat; to nisam bio ja. Udarili
su me trskom; drugi je netko, imun, ponio kri na svojim ramenima. Ja sam bio
drugi kojemu su stavili krunu od trnja. No, ja sam se radovao u visinama, iznad
svega blaga arhonata i potomstva njihove zablude, njihove prazne slave. I
smijao sam se njihovu neznanju.
I potinio sam sve njihove moi. Jer, kada sam siao, nitko me nije vidio. Mijenjao
sam svoj oblik, prelazei iz jednoga u drugi. I kada sam se, stoga, naao pred
njihovim vratima, poprimio sam njihovo oblije. Tiho sam pored njih proao,
promatrajui mjesta, niti uplaen niti posramljen, jer bijah neoskvrnjen. I
razgovarao sam s njima, mijeajui se s njima kroz one koji su moji, i sa arom
gazio one koji su 57 prema njima grubi, i gasio plamen. I sve sam to inio kako
bih ispunio ono to sam elio ispuniti, po volji Oca koji je gore.
I Sina Velianstva, koji bijae skriven u donjim predjelima, mi uzni- jesmo na
visinu gdje i ja <bijah>, u svim ovim eonima s njima, koju (visinu) nitko nije
vidio niti upoznao, gdje je vjenanje ruha vjenanoga, novoga a ne staroga, i koja
nee nestati.
Jer, to je nova i savrena nebeska brana lonica, kao to otkrih (da) postoje tri
puta: neoskvrnuto otajstvo u duhu ovoga eona, koje ne iezava, niti je iz
dijelova, niti se o njemu moe govoriti; ve, ono je nepodijeljeno, univerzalno i
trajno. Jer dua, ona s visina, nee govoriti o zabludi koja je ovdje, niti se
premjestiti iz tih eona, budui da e se premjestiti kada postane slobodna i kada
se ispuni plemenitou svijeta, i stane 58 pred Oca snana i neustraiva, uvijek
izmijeana sa Nousom moi (i) oblika. Sa sviju e me strana oni gledati bez
mrnje. Jer, budui da me vide, oni bivaju vieni (i) mijeaju se s njima. Budui da
me nisu izvrgli sramoti, ni njih se sramoti ne izvrgava. Budui da me se ne boje,
bez straha e proi kroz sva vrata i postat e savreni u treoj slavi.
Moj je odlazak na otkrivenu visinu to to svijet nije prihvatio, moje tree
krtenje u otkrivenom odrazu. Kada su pobjegli od vatre sedam Vladara, i kada je
zalo sunce moi arhonata, tama ih je uzela. I svijet pade u bijedu kada su njega
bacili u lance. Pribie ga na drvo sa etiri mjedena avla. Veo svoga hrama on je
vlastitim rukama rastrgao. I kaos zemlje poeo je podrhtavati, jer usnule due
odozdo bijahu osloboene. I one ustadoe. I ponosno stadoe kroiti, odbacivi
59 svoje gorljivo sluganstvo neznanju i neuenosti pored mrtvih grobnica,
postavivi novoga ovjeka, budui da su spoznali savrenoga Blagoslovljenog
od vjenoga i neshvatljivog Oca i beskonanu svjetlost, mene, budui da sam ja
doao svojima i sa sobom ih sjedinio. Rijei su suvine, jer naa Enoja bijae s
njihovom Enojom. Znali su, stoga, o emu govorim, jer posavjetovali smo se o
unitenju arhonata. Izvrio sam, stoga, volju Oevu, koji jest ja.
Nakon to smo poli iz svoga doma, i sili na ovaj svijet, i zaivjeli u ovome
svijetu u tijelima, mrzili su nas i progonili, ne samo neznalice, ve i oni koji misle
da napreduju u ime Krista, budui da su prazni u neznanju, i ne znaju tko su,
poput nijemih ivotinja. Progonili su one koje sam ja oslobodio, budui da ih mrze
- oni koji bi, da zaute, plakali i bespomono jecali jer 60 me nisu u potpunosti
upoznali. Umjesto toga, sluili su dvojici, ak i mnotvu gospodara. No, vi ete iz
svega izai kao pobjednici, iz rata i bitke, zle podjele i gnjeva. U estitosti nae
ljubavi, mi smo neduni, isti (i) dobri, jer um Oca mi imamo u neizrecivu
otajstvu.
Bila je to ludost. Ja sam svjedok da je to bila ludost, jer arhonti ne znaju da je to
neizrecivo jedinstvo neoskvrnute istine, koje postoji meu sinovima svjetlosti, i
koje su oni oponaali, proglasivi nauk mrtvoga ovjeka i lai, kako bi nalikovali
slobodi i istoi savrenoga zbora (i) <ujedinivi> se uz pomo svoga nauka sa
strahom i ropstvom, svjetovnim brigama, i napustivi tovanje, bivajui malima
(i) neukima, budui da ne posjeduju plemenitost istine, jer mrze onoga u
kojemu jesu, a ljube onoga u kojemu nisu. Oni nisu poznavali 61 Znanje o Uzvie-
nosti, koje je odozgo i (iz) vrela istine, i nije iz ropstva i zavisti, straha i ljubavi ka
svjetovnoj tvari. Jer, ono to nije njihovo i to jest njihovo, oni koriste neustraivo i
slobodno. Oni ne ude jer imaju vlast, i (imaju) od sebe zakon nad svime.
No oni koji je nemaju, bijedni su, oni, to jest, oni koji nemaju njega. I ude za njim,
i zavode one koji su kroz njih postali poput onih koji po-sjeduju istinu svoje
slobode, jednako kao to su kupili nas da bismo im sluili, vezani brigom i
strahom. Taj je ovjek rob. A onoga koji je silom i strahom zatoen, Bog uva.
No, plemenitost Oinstva nije uvana, jer on uva samo onoga koji je od njega,
bez rijei ili spona, budui da je sjedinjen s njegovom voljom, on koji pripada
samo Enoji Oinstva, kako bi ga uinio savrenim i neizrecivim kroz 62 ivu
vodu, da bude s vama u mudrosti, ne samo u izgovorenoj rijei, ve i u djelu i
ispunjenoj rijei. Jer, oni savreni su dostojni da se na ovaj nain ustolie i
sjedine sa mnom, kako meu njima ne bi bilo nikakve nesloge, ve prijateljstvo.
Sve ispunjavam kroz Dobroga, jer to je jedinstvo istine, da nemaju nikakvih
neprijatelja. No, svatko tko unosi razdor - a taj se nee nauiti nikakvoj mudrosti
jer unosi razdor i nije prijatelj - neprijatelj je sviju. No, onaj tko ivi u skladu i
prijateljstvu i bratskoj ljubavi, prirodno a ne hinjeno, potpuno a ne djelomice, taj
je uistinu udnja za Ocem. On je univerzalan, i savrena ljubav.
Adam bijae predmet podsmijeha, budui da je bio laan ovjek kojeg je nainio
Hebdomad, kao da je postao jai od mene i moje brae. Mi smo u pogledu njega
neduni, jer nismo grijeili. Smijali su se i Abrahamu, Izaku i Jakovu, budui da
bjehu lani oevi, jer im je ime dao Hebdomad, kao 63 da je postao jai od mene i
moje brae. Mi smo u pogledu njega neduni, jer nismo grijeili. Smijali su se i
Davidu, jer mu se sin zvao Sin ovjeji, budui da je bio pod utjecajem Hebdoma-
da, kao da je postao jai od mene i drugih iz moje rase. No mi smo u pogledu
njega neduni; mi nismo grijeili. I Solomonu su se smijali, jer je mislio da je Krist,
postavi ohol kroz Hebdomada, kao da je postao jai od mene i moje brae. No
mi smo u pogledu njega neduni. Ja nisam grijeio. Smijali su se i dvanaestorici
proroka, jer su doli kao opona- atelji pravih proroka. Oni su nastali kao lane
tvorevine kroz Hebdo- mada, kao da je postao jai od mene i moje brae. No, mi
smo u pogledu njega neduni, jer nismo grijeili. Mojsije, vjerni sluga, bijae
predmet podsmijeha, budui da je nazvan "Prijatelj", jer oni koji me nikada nisu
poznavali izopaeno su svjedoili o njemu. Ni on, ni oni prije njega, od Adama
do Mojsija i Ivana Krstitelja, nitko od njih nije poznavao mene niti 64 moju brau.
Jer, oni su slijedili aneoski nauk prema kojemu su potivali zakone
o prehrani i trpjeli gorko ropstvo, budui da nikada nisu znali istinu, niti e
je ikad saznati. Velika je zabluda nadvijena nad njihove due, zbog ega im je
nemogue ikada pronai Nous slobode kako bi ga upoznali, dok ne upoznaju Sina
ovjejeg. to se mog Oca tie, ja sam onaj kojeg svijet nije poznavao, i zbog
toga je on (svijet) ustao protiv mene i moje brae. No mi smo u pogledu njega
neduni; mi nismo grijeili.
Arhont bje predmetom podsmijeha jer je rekao, "Ja sam Bog, i nema veeg od
mene. Ja sam sam Otac, Gospodin, i nema drugoga osim mene. Ja sam zavidan
Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu treega i etvrtoga narataja." Kao da je
postao jai od mene i moje brae! No, mi smo u pogledu njega neduni, po tome
to nismo grijeili, budui da smo savladali njegov nauk. Njegova slava tako
bijae isprazna. A on se ne slae sa naim Ocem. I tako smo, kroz nae bratstvo,
savladali njegov nauk, budui da je bio ohol u ispraznoj slavi. I on se ne slae sa
naim Ocem, jer bijae predmetom podsmijeha i 65 sud i lano proroanstvo.
O, vi koji ne vidite, ne vidite vlastitu sljepou, to jest, ono to nije bilo poznato niti
je ikada bilo poznato, niti je ikada bilo poznato o njemu. Oni nisu sluali u
vrstoj pokornosti. I nastavili su, stoga, suditi iz zablude, i podigli svoje okaljane i
krvnike ruke na njega, kao da udaraju zrak. A nerazumni i slijepi su uvijek
nerazumni, uvijek robovi zakonu i zemaljskome strahu.
Ja sam Krist, Sin ovjeji, onaj od vas koji je meu vama. Zbog vas mene preziru,
kako bi vi sami mogli zaboraviti razliku. I ne postanite ene, da ne biste rodili zlo
i (njegovu) brau: zavist i razdor, ljutnju i gnjev, strah i podvojeno srce, i ispraznu,
nepostojeu udnju. No, ja sam za vas neizrecivo otajstvo.
Tada, prije uspostave svijeta, kada se itav Zbor okupio na podruju Ogdoada, 66
kako bi se posavjetovao o duhovnom vjenanju koje je u jedinstvu, ime je on
ivom rjeju usavren na neizrecivim mjestima, neoskvrnuto je vjenanje
ispunjeno kroz Isusova Mezota, koji ih nastanjuje i posjeduje, koji obitava u
nepodijeljenoj ljubavi za moi. I okruujui ga, ukazuje mu se kao Monada sviju
njih, misao i otac, budui da je jedan. I on stoji pokraj njih sviju, budui da je sam
doao kao cjelina. I on je ivot, budui da je doao iz Oca neizrecive i savrene
Istine, (oca) ovih koji su ovdje, jedinstva mira i prijatelja dobrih stvari, ivota
vjenoga i neoskvrnute radosti, u velikome skladu ivota i vjere, kroz ivot vjeni
oinstva, majinstva i sestrinstva, i razborite mudrosti. Oni su se sloili sa
Nousom, koji se protee (i) protezat e se u radosnomje- dinstvu, i pouzdanje i 67
vjerno slua. I on je u oinstvu, i majinstvu, i razboritom bratstvu, i mudrosti. I to
je vjenanje istine, i spokoj neis- kvarljivosti, u duhu istine, u svakome umu, i
savrena svjetlost u neizrecivom otajstvu. No to nije, niti e se dogoditi meu
nama u bilo kojem predjelu ili na bilo kojem mjestu u razdoru i krenju mira, ve
(u) jedinstvu i mjeavini ljubavi, koji su usavreni u onome koji jest.
To se isto dogodilo na mjestima pod nebom, zbog njihova pomirenja. Oni koji su
me poznavali u spasenju i nepodijeljenosti, i oni koji su postojali za slavu oca i
istine, nakon to bjehu odvojeni, stopili su se u jedno kroz ivu rije. I ja sam u
duhu i istini majinstva, kao to je i on ondje bio; ja sam meu onima koji su
sloni u prijateljstvu vjenih prijatelja, koji uope ne poznaju neprijateljstvo, ni
zlo, nego su ujedinjeni 68 mojim Znanjem u rijei i miru koji postoji u
savrenstvu sa svima i u svima njima. A oni koji su uzeli moj oblik, uzet e oblik
moje rijei. Doista, oni e doi u vjenoj svjetlosti, i (u) meusobnom
prijateljstvu u duhu, budui da su u svakom pogledu (i) nepodijeljeno znali da je
ono to jest Jedno. I svi su oni jedno. I uit e, stoga, o Jednom, kao to je (uio)
Zbor i oni koji u njemu prebivaju. Jer, otac sviju postoji, neizmjeran (i)
nepromjenjiv: Nous, i Rije, i Podjela, i Zavist, i Vatra. I on je posve jedan, bivajui
Sve sa svima njima u jednome nauku, jer svi su oni iz jednoga duha. O, vi koji ne
vidite, zbog ega niste ispravno shvatili otajstvo?
No, arhonti oko Yaldabaotha bijahu nepokorni zbog Enoje koja je otila od svoje
sestre Sofije i sila dolje k njemu. I sklopili su, stoga, savez sa onima koji su bili
s njima u mjeavini 69 vatrenoga oblaka, koji bijae njihova Zavist, te ostalima
koje su iznjedrila njihova stvorenja, kao da su nanijeli tetu plemenitom
zadovoljstvu Zbora. I otkrie stoga mjeavinu neznanja u tvorevini vatre, zemlje
i krvnika, budui da su maleni i neuki, usudivi se u neznanju initi takve stvari, i
ne razumijevajui da je svjetlost zdruena sa svjetlou, tama s tamom,
pokvarivo sa propadljivim, a nepropadljivo sa neiskvarivim.
Rekoh vam ovo sada - ja sam Isus Krist, Sin ovjeji, koji je uzvien iznad
nebesa -, o savreni i neiskvarivi, zbog neiskvarivog i savrenog otajstva i
neizrecivoga. No, oni misle da smo ih objavili prije utemeljenja svijeta, kako
bismo, kada izronimo iz mjesta na svijetu, mogli ondje otkriti svoje simbole
neiskvarivosti iz duhovnoga jedinstva do 70 znanja. Vi to ne znate, jer vas
zasjenjuje oblak puti. No, ja sam prijatelj sam Sofije. Ja sam bio u njedrima oca od
samoga poetka, na mjestu sinova istine i Uzvienosti. Poivajte stoga sa
mnom, srodne moje due i brao moja, zauvijek.
Druga rasprava velikoga Seta
Uvod:
JAMES BRASHLER
Otkrivenje po Petru je kranski gnostiki tekst napisan pod pseudonimom, koji
sadri pripovijest o otkrivenju koje je doivio apostol Petar, a koje je protumaio
Isus Spasitelj. Progon Isusa model je za razumijevanje dijela ranokranske
povijesti koji se odnosi na ugnjetavanje vjernog gnostikog kruga od strane
"onih koji sebe nazi-vaju biskupima i akonima".
Spis pripada knjievnom anru otkrivenja, i podijeljen je u tri vienja koja se
pripisuju Petru. Vienja tumai sam Spasitelj, koji djeluje kao aneoski tuma,
lik koji se esto javlja u apokaliptinoj knjievnosti. U nizu proroanstava koja
zapravo odraavaju prole dogaaje, rana kranska crkva opisana je kao
podijeljena na razliite frakcije koje se suprotstavljaju gnostikoj zajednici. Svijet
je za besmrtne due (gnostike) neprijateljsko okruje, koje izvana moda
nalikuju smrtnim duama (negnosticima), no iznutra se od njih razlikuju po
svojoj besmrtnoj biti. Obdareni znanjem o svome nebeskome porijeklu, gnostici
ude za povratkom nebeskomu Sinu ovjejem, koji e doi kao eshatoloki
sudac, kako bi sudio tlaiteljima i osvetio gnostike.
Tekst rabi formu otkrivenja u svrhu predstavljanja gnostikog shvaanja
kranskih predaja o Isusu. Tradicionalni je materijal vjeto protumaen u skladu
s gnostikom teologijom. Iz prvog vienja, koje opisuje neprijateljski nastrojene
sveenike i narod kako se sprema ubiti Isusa (72,4-9), protumaen je na nain iz
kojeg izvlaimo zakljuak da je bilo barem est neprijateljskih skupina, nazvanih
"slijepci koji nemaju vodia". Veina tih skupina bila je iz ortodoksne sljedbe, no
neke je od njih bolje shvatiti kao suparnike gnostike sekte. Druga scena (81,3-
14) opisuje Petrovo vienje Isusova raspea. U svome tumaenju, Isus pravi
razliku izmeu vanjskog tjelesnog oblika i ivog Isusa; potonji stoji u blizini i
smije se svojim neukim progoniteljima. Trea scena (82,4-16) odgovara Isusovu
uskrsnuu u ortodoksnoj predaji, no protumaena je gnostikom terminologijom
kao ponovo sjedinjenje duhovnog tijela Isusova s intelektualnom svjetlou
nebeske plerome.
Znaenje Otkrivenja po Petru je viestruko. Ono prije svega predstavlja
dragocjen izvor gnostike kristologije, koja Isusa smatra doketskim
otkupiteljem. Gledite gnostike zajednice, ukljuujui njezin odnos prema Petru
kao svojemu utemeljitelju, druga je kljuna tema ovoga djela. Od velikog su
znaaja identitet gnostike skupine kojoj je tekst namijenjen, te razmjer
kontroverzije izmeu rastue ortodoksije i hereze, koju otkrivenje predvia. ini
se da je Otkrivenje po Petru napisano u treem stoljeu, kada je razlika izmeu
ortodoksije i hereze postala izraenija.
VII 70, 13-84, 14 Otkrivenje po Petru
Dok je Spasitelj sjedio u hramu, u tristotoj (godini) saveza i sporazuma desetog
stupa, i budui da je bio zadovoljan brojem ivoga, nepropadljivoga Velianstva,
on mi ree, "Petre, blagoslovljeni oni gore, koji pripadaju Ocu koji je otkrio ivot
onima iz ivota, kroz mene, jer ja sam (ih) podsjetio, njih koji su izgraeni na
onome to je snano, da mogu uti moju rije i razluiti rijei nepravde i krenja
zakona od pravednosti, jer 71 su iz visine sve rijei ove plerome istine,
prosvijetljene od onoga kojeg su kraljevstva traila. No, oni ga nisu pronali, niti
su mnogi narataji proroka spominjali. On se sada pojavio meu njima, u onome
koji se pojavio, koji je Sin ovjeji, koji je uzdignut iznad nebesa, strahujui od
ljudi sline biti. No ti, Petre, postani savren, u skladu sa svojim imenom, sa
mnom, onim koji te izabrao, jer tebe u uiniti temeljem za ostale koje sam
pozvao u znanje. Budi, stoga, snaan pred lanom pravednou - onaj koji te
pozvao, pozvao te da ga spozna na ispravan nain, to je vrijedno truda i zato
to su ga odbacili, i zbog snage njegovih ruku i nogu, i zato to su ga okrunili
oni iz srednjeg predjela, i zbog tijela njegova sjaja koje donose u nadi 72 da e
za asnu nagradu sluiti -jer, on e te iskuati tri puta ove noi."
Dokje to govorio, ja vidjeh sveenike i narod kako tre prema nama s kamenjem u
rukama, kao da im je namjera ubiti nas; i obuze me strah da emo umrijeti.
I on mi ree, "Petre, mnogo sam ti puta kazao da su oni slijepci koji nemaju
vodia. eli li spoznati njihovu sljepou, pokrij dlanovima (svoje) oi - haljom
svojom - i reci to vidi."
Uinivi kako mi je rekao, nita nisam mogao vidjeti. I rekoh, "Nitko (tako) ne
vidi."
I on mi ree, "Uini tako jo jednom."
I obuze me tad strah pomijean s radou, jer vidjeh novo svjetlo, snanije od
svjetlosti dana, kako se sputa na Spasitelja. Rekoh mu to sam vidio.
On mi ree, "Podigni svoje ruke i sluaj to 73 sveenici i narod govore."
I ja posluah sveenike koji su sjedili sa pisarima. Mnotvo je klica
lo glasovima svojim.
Kada je od mene to uo, on mi ree, "Nauli svoje ui i sluaj to go-vore."
I ja ponovo posluah. "Oni te slave".
Kada sam to rekao, Spasitelj kaza, "Rekao sam ti da su ti (ljudi) slijepi i gluhi.
No, sada sluaj ono to ti govore u otajstvu, i upamti. Ne govori to sinovima
ovoga doba, jer, oni e te huliti u ovo doba, budui da te ne poznaju, no, slavit e
te u znanju.
"Mnogi e isprva prihvatiti na nauk. I okrenut e se opet od njih po volji Oca
njihove zablude, jer su uinili kako je htio. U svome sudu on e ih otkriti, to jest,
njih, sluge Rijei. No, oni koji se s njima 74 pomijeaju postat e njihovi uznici,
budui da nemaju outa. A nedunoga, dobroga, istoga oni guraju ka trudbeniku
smrti, i u kraljevstvo onih koji slave Krista u obnovi. I oni slave ljude koji ire la,
one koji e doi poslije tebe. Oni e odavati poast imenu mrtvog ovjeka, mislei
da e tako postati isti. No, okaljat e se i pasti u ime zablude, past e u ruke
zlog, lukavog ovjeka i viestruke dogme, i past e pod vladavinu krivovjerja.
"Jer neki e od njih huliti istinu i objaviti nauk zla. I govorit e zlo jedni protiv
drugih. Neki e biti imenovani: (oni) koji stoje u snazi arhonata, ovjeka i gole
ene koja je viestruka i podlona mnogim patnjama. A 75 oni koji budu tako
govorili pitat e o snovima. I kau li da je san, doao od demona, dostojan njihove
pogreke, bit e im dan gubitak umjesto nepropadljivosti.
"Jer, zlo ne moe roditi dobrim plodom (usp. Lk 6, 43). Mjesto odakle dolazi
svaki od njih stvara ono to mu je slino; jer, nije svaka dua od istine i
besmrtnosti. Svakoj dui ovoga doba dodijeljena je primjerena smrt, zato to
uvijek biva robom, budui da je stvorena za svoje udnje i njihovo vjeno
unitenje, u kojemu jesu i iz kojega jesu. One (due) ljube stvorenja tvari koja s
njima dolaze.
"N o, besmrtne due nisu takve, o, Petre. Doista, sve dok ne doe tre-nutak,
(besmrtna e dua) nalikovati smrtnoj. No, ona nee razotkriti svoju prirodu, daje
ona sama 76 besmrtna, i da misli o besmrtnosti, vjerujui i elei se odrei tih
stvari.
"Jer, ljudi, ako su mudri, ne beru smokve s trnja ili trnovita grmlja, niti groe s
drae (usp. Lk 6, 44). S jedne strane, ono to uvijek nastaje nalazi se u onome iz
ega dolazi, dolazei iz onoga to nije dobro, to postaje za nju (duu) unitenje i
smrt. No, ta (besmrtna dua) koja nastaje u Vjenome, nalazi se u Onome od
ivota i u besmrtnosti ivota kojoj nalikuju.
"Stoga se ono to postoji nee rastoiti u ono to ne postoji. Jer, gluhi i slijepi
drue se sa sebi slinima.
"No, drugi e se odvratiti od zlih rijei i varljivih otajstava. Neki koji ne razumiju
otajstvo govore o stvarima koje ne razumiju, no, hvalit e se da je otajstvo istine
samo njihovo. I u nadutosti svojoj 77 pozavidjet e besmrtnoj dui koja je postala
zavjetom. Jer, svaka vlast, vladavina i mo eona eli biti s njima u stvaranju
svijeta, kako bi ih oni koji nisu, budui da su zaboravljeni od onih koji jesu, mogli
slaviti, iako nisu bili spaeni niti su ih oni odveli na Put, vazda sa eljom da
postanu nepropadljivi. Jer, ako besmrtna dua prima mo u umnome duhu -. No,
oni se smjesta udruuju s jednim od onih koji su ih zaveli.
"A mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su zablude, svoju e bludnju i svoje
zakone usmjeriti protiv mojih istih misli, gledajui iz jednog (kuta), mislei da
dobro i zlo potjeu iz istog (izvora). Oni trguju 78 mojom rjeju, i grubu vjeru
promiu. Rasa besmrtnih dua uzalud e ui u to, sve do moje Parusije. Jer, oni e
izai iz njih - i moje oprotenje njihovih grijeha u koje su pali kroz neprijatelje
svoje, koje sam otkupio iz ropstva u kojem bijahu, kako bih im dao slobodu da
stvaraju slian dio u ime mrtvoga ovjeka, koji je Hermas, od prvoroenog do
nepravednosti, kako u svjetlo koje postoji maleni ne bi povjerovali. No, oni od te
vrste radnici su koji e biti baeni u vanjsku tamu, daleko od sinova svjetlosti. Jer,
niti e ui, niti e onima koji gore uzlaze dati svoje doputenje za njihovo
osloboenje.
"Meu njima ima i onih koji pate, mislei da e usavriti 79 mudrost bratstva
koje uistinu postoji, koje je duhovno bratstvo onih sjedinjenih u priesti, kroz
koju e se otkriti vjenanje nepropadljivosti. Srodna rasa sestrinstva pojavit e
se kao preslika. To su oni koji tlae svoju brau, govorei im, 'Kroz ovo na Bog
ima milosti, budui da nam kroz ovo dolazi spasenje', ne znajui za kaznu onih
koje zadovoljstvom ispunie oni koji su to uinili malenima koje su vidjeli, (i) koje
su zarobili.
"A bit e i onih koji su izvan naeg broja i koji sebe nazivaju biskupima i
akonima, kao da su svoju vlast od Boga primili. Oni se klanjaju svojim
vladarima. Ti su ljudi presuena korita."
No, ja rekoh, "Obuzeo me strah kada si rekao da 80 maleni, s naega gledita,
oni lani, da postoji mnotvo, koje e zavesti mnotva ivih i unititi ih meu
sobom. A kada budu izgovarali tvoje ime, vjerovat e im se."
Spasitelj ree, "Za vrijeme koje im je, razmjerno njihovoj bludnji, odreeno, oni e
vladati nad malenima. A kada bludnja okona, onaj koji ne stari, koji je od
besmrtnog razumijevanja, postat e mlad, i oni (maleni) vladat e nad onima koji
su njihovi vladari. Korijen njihove bludnje bit e iupan, i on e ga posramiti i
uiniti ga vidljivim u svoj njegovoj besramnosti. Takvi e, o, Petre, postati
nepromjenjivi.
"Doi, stoga, i nastavimo s izvrenjem volje nepropadljivoga Oca. Jer, evo, dolaze
oni koji e im suditi, i oni e ih posramiti. No, mene oni ne mogu dotaknuti. A ti
e, o, Petre, stajati meu njima. Ne boj se zbog kukavtine svoje. 81 Njihovi e
umovi biti zatvoreni, jer im se nevidljivi suprotstavio."
Kako je to rekao, vidjeh kako ga naizgled zarobljavaju. I rekoh, "to to vidim, o
Gospodine? Tebe su uhvatili, a ti me dri. Tko je ovaj koji se zadovoljno smije na
drvetu? Udaraju li noge i ruke nekog drugoga?"
Spasitelj mi ree, "Onaj kojeg vidi na drvetu kako se zadovoljno smije, to je ivi
Isus. No, ovaj u ije ruke i noge zabijaju avle, njegov je tjelesni dio, njegova
zamjena koja je osramoena, koja je nastala na sliku njegovu. No, gledaj u njega i
u me."
No, kada sam pogledao, rekoh, "Gospodine, nitko te ne gleda. Po- bjegnimo
odavde."
No on mi ree, "Rekao sam ti: 'Ostavi slijepce na miru!' Pogledaj kako ne znaju to
govore. 82 Jer, umjesto moga sluge, osramotili su sina njegove slave."
I vidjeh nekoga kako nam se pribliava, njemu nalik, ak i onome koji se smijao
na drvetu. I on bijae <ispunjen> Duhom Svetim, i on bje
Spasitelj. Oko njega bijae velika, neizreciva svjetlost, i mnotvo neizrecivih i
nevidljivih anela koji ga blagoslivljae. I kada sam ga pogledao, onaj koji slavi
bi otkriven.
I on mi ree, "Budi jak, jer ti si onaj kojemu su dana ova otajstva, kako bi ih
spoznao kroz otkrivenje, da je onaj kojega su razapeli prvoroeni, i dom
demona, i kamena posuda (?) u kojoj prebivaju, od Elohi- ma, od kria koji je pod
Zakonom. No, onaj koji stoji kraj njeg, ivi je Spasitelj, prvi u njemu, kojeg su
zarobili i oslobodili, koji stoji radosno promatrajui one koji su ga povrijedili, koji
su meu sobom podijeljeni. 83 On se smije njihovoj sljepoi, znajui da su roeni
slijepi. I doi e, stoga, onaj koji je osjetljiv na patnje, budui da je tijelo zamjena.
No, ono to su oslobodili bilo je moje netjelesno tijelo. Jer, ja sam razumski Duh
koji je ispunjen jarkom svjetlou. Onaj kojeg si vidio da mi se pribliava naa je
razumska Pleroma, koja sjedinjuje savrenu svjetlost s mojim Duhom Svetim.
"To to si vidio otkrit e onima druge rase, koji nisu iz ovoga doba. Jer, nee biti
asti u smrtnim ljudima, nego samo (u) onima koje je izabrala besmrtna tvar, koja
je pokazala da je kadra sadrati onoga koji daje svoje obilje. I kaem, stoga,
'Svakomu tko ima, dat e se jo pa e obilovati' (Mt 25,29). No, onomu tko nema,
to jest, ovjeku ovoga mjesta, koji je posve mrtav, koji je udaljen iz zasada
stvaranja onoga to je roeno, 84 za kojeg, ako se pojavi onaj od besmrtne biti,
misle da ga posjeduju - bit e oduzeto i dodano onome koji jest. Budi, stoga,
hrabar, i ne strahuj. Jer, ja u biti s tobom, i nitko te od tvojih neprijatelja nee
nadvladati. Mir s tobom. Budi jak!"
Kada je (Isus) rekao ove rijei, (Petar) doe k sebi.
Otkrivenje po Petru
Uvod:
MALCOLM L. PEEL I JAN ZANDEE
etvrti traktat Kodeksa VII, Silvanovo uenje, jasno odraava eklektiki duh
drugog i ranog treeg stoljea. Autor djela, poput ostalih obrazovanih krana,
smatrao je odbacivanje grene poganske misli nunim, no istovremeno je naao
shodnim preuzeti ono najbolje iz te misli, kako bi Vjeru uinio jasnijom i
uvjerljivijom. Nastali tekst, rijedak primjer kransko-helenistike mudrosne
knjievnosti, pokazuje izuzetnu sintezu biblijskih i kasnoidovskih ideja sa
srednjoplatonikim i kasnostoikim antropolokim, etikim i teolokim
konceptima. Ta sinteza ima didaktinu svrhu: da bi se pri-opila mudrost Kristova
koja savjetuje suzdran i "tih" ivot, koji omoguava ovjeku biti Bogu "ugodan",
te naposljetku - pomae mu "postati nalik Bogu".
Za razliku od ostala etiri traktata iz Kodeksa VII, Silvanovo uenje nije gnostiko
djelo, te ak sadri i neke antignostike polemike. Ono izriito ustvruje,
primjerice, da je sve to je stvoreno stvorio Bog putem svoje "ruke", Krista, te
se, za razliku od gnostikih dualista, Stvoritelja (demijurga!) nikad ne bi smjelo
nazvati "neukim", usprkos autorovom pesimizmu glede meusobnih odnosa
(97,30-98,10). to-vie, umjesto doketskog vienja Krista, autor ustvruje da je
Spasitelj "trpio boli" za nae grijehe, "umro" za "otkup" naih grijeha, i dao svoj
ivot za druge, prigrlivi "ovjeanstvo". U pogledu antropologije, iako autor
prihvaa trodjelni pogled na ovjeka ("um", "dua", i "tijelo") koji je slian
gnostikom, on se otro s njima razilazi po pitanju ovjekovog "spasenja po
prirodi". Svako ljudsko bie, tvrdi tekst, po-sjeduje i boanski "razum", i "um", to
znai i mogunost da bude spaen; Bog eli spasenje za sve.
Mogue je da je razlog zbog ega je Silvanovo uenje ukljueno u dominantno
gnostiku zbirku spisa iz Nag Hammadija njegova prilino stroga i poneto
asketska etika. Tekst savjetuje samosvladavanje i borbu protiv prizemnih strasti i
neistih misli koje neprijatelj, Sotona, potie u ovjeku. Bog je ovjeku jedini
prijatelj, jer je svijet varljivo mjesto puno bola i patnji. tovie, kroz ivot treba
ii "trijezno", a "blud", kao i "poudu" strogo valja izbjegavati. ovjek se pogotovo
treba boriti protiv Sotone, neprijatelja, koji pred ovjeka stavlja kunje pod
lukavim krinkama, i ije zle sile ele izjesti ljudski ivot. Takva asketska, vrsta
etika vjerojatno se svidjela gnosticima, kao i neki drugi koncepti u tekstu,
primjerice "brana odaja" (94,27-29).
Svoj knjievni anr Silvanovo uenje duguje idovskoj i helenistiko-idovskoj
mudrosnoj literaturi; iako su na autora utjecaj izvrili i kiniko-stoika dijatriba i
helenistiki himniki stilovi. Utjecaj sa idovske strane, meutim, jasno je
naznaen doslovnim prenoenjem citata iz kanonskih i apokrifnih (npr. 112,37-
113,7 - Mudr 7, 25-26) mudrosnih djela.
Sadraj prvoga dijela Silvanovog uenja vie je helenistikog i filozofskog
karaktera. Drugi je dio po svom stilu jasno kranski i biblijski.
U uvodu (84,15-99,4) autorova je glavna briga stanje due. Kako bi se sprijeilo
da ju nastane i savladaju niske strasti i iracionalni porivi (simolino opisani kao
"razbojnici" i "pobjenjele divlje zvijeri"), itatelja se opominje da "um" (nous)
mora biti njegovo "vodee naelo", a "razum" (logos) njegov "uitelj". U
terminologiji i naglascima jasno su vidljivi odjeci antropologije i etike kasnog
stoicizma i srednjeg platonizma.
U drugome dijelu traktata, meutim, (99,6-118,7) naglasak je stavljen na
spasenje due koje omoguava Otkupitelj-Objavitelj Krist, Sin Boga
Svemogueg. Na samome poetku, jasni su odjeci platonske rasprave o
"Jednome i mnogima", koncept koji autor koristi kako bi objasnio zato su Krist i
Bog, nalik "umu" u ovjekovu tijelu, istovremeno prisutni svuda, ne nalazei se
ni na jednome mjestu. Takva "topolo- ka teologija" pretpostavlja prilino
antignostiku nedualistiku kozmologiju, i implicitno opovrgava panteistiku
teologiju stoicizma. itatelja se na kraju upuuje da potrai Kristovu pomo u
prosvjetljenju "razuma", i bijegu od vlasti zlih sila, u proienju svog ivota i u
traenju vjenih darova njegove mudrosti i Bojeg puta (117,5-118,7).
to se pitanja autorstva Silvanova uenja tie, poznato je nekoliko istaknutih
ranih krana koji su nosili ime "Silvan", meutim, bilo zbog toga to su djelovali
kasnije, ili zbog toga to se njihovo uenje bitno razlikuje od sadraja ovoga
traktata, malo je vjerojatno da je ijedan od njih njegov autor. ini se da je ipak
posrijedi uobiajena metoda kranske apokrifne knjievnosti, gdje su autori
pripisivali svoja kasnija, anonimna djela istaknutim imenima iz novozavjetnog
kanona. "Silas" ili "Silvan" bio je istaknuti lan jeruzalemske crkve, suputnik
Petrov (Dj 15,2240; 16, 19-29; itd.), i vjerojatno osoba u ije pero Petar govori u
1 Pt 5,12. U pitanju je, dakle, jo jedno djelo iz zbirke Nag Hammadi obiljeeno
utjecajem koji see sve do Petra i Pavla (usp. Molitva apostola Pavla, Otkrivenje
po Pavlu, Djela Petrova i dvanaestorice apostola, Otkrivenje po Petru i Petrova
poslanica Filipu). Po pitanju autorstva Silvanovog uenja, moramo ustvrditi (kao
to je to uinio Origen po pitanju autora Poslanice He- brejima) da "istinu (samo)
Bog znade!"
U datiranju teksta ogranieni smo na dokaze koje pronalazimo u samome djelu,
iako su neki datumi pronaeni u kartonai koja se upotrijebila za ojaavanje
konog omota Kodeksa VII. Ti nam datumi sugeriraju da je rukopis zakopan u
blizini drevne Chenoboskije otprilike u treoj etvrtini etvrtog stoljea. Iz samoga
teksta doznajemo da je autor bio dobro upuen u sve znaajnije podjele
starozavjetnih i novozavjetnih kanona; on, takoer, poznaje i stupanj razvoja
crkvene doktrine o Kristovom "silasku u Pakao"; kristologija "Logosa" i
"Mudrosti" iz teksta slina je kristologiji alek- sandrijskih otaca, Klementa iz
Aleksandrije i Origena; na koncu, prisutne su i bliske paralele izmeu misli kasnog
stoicizma (prije svega, Marka Aurelija) i srednjeg platonizma (naroito Albina), s
onima autora Silvanova uenja. Zajedno, ti dokazi upuuju na kasno drugo, do
rano tree stoljee n. e. kao vrijeme nastanka djela.
Mnoge paralele izmeu ovoga teksta i Filona, Izreka Sekstovih, Klementa iz Alek-
sandrije, Origena, pa ak i Atanazija, dodatno podcrtavaju njegove bliske veze sa
onime to je postalo poznato kao aleksandrijska teologija. Teologija, kristologija,
kozmologija, antropologija i etika ovoga teksta, sve upuuju na Aleksandriju,
Egipat kao najvjerojatnije mjesto nastanka.
Zakljuak (118,8-9) koji je naknadno dodan, vjerojatno od strane pisara, okruen
je magijskim znakovima vezanima uz oznaku "ichthys" ("riba") za Krista, akrostih
ije je znaenje "Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj". Znakove je vjerojatno dodao
prepisiva kao odgovor na impresivnu kristologiju ovoga teksta koju je
prepisivao. Za njega, Krist je uistinu "udo nad udima"!
SILVANOVO UENJE
VII 84, 115-118,7 118,8-9
Silvanovo uenje
Izbacite djetinjastost iz ivota, i skupite snagu uma i due, pojaajte svoju borbu
protiv svih ludosti ljubavnih strasti i obinog zla, i ljubavi za hvalom, i naklonosti
prema svai, i protiv mrske ljubomore i gnjeva, i bijesa i udnje za pohlepom.
uvajte svoje tabore, oruja i koplja. Naoruajte sebe i sve vojnike, koji su rijei,
i zapovjednike, koji su savjeti, i um 85 svoj kao vodee naelo.
Sine moj, izbaci sve razbojnike kroz svoja vrata. uvaj svoja vrata zubljama, koje
su rijei, i pronai e kroza sve ovo miran ivot. Onaj koji to ne uva, postat e
poput osvojenog i opustoenog grada. I sve e ga divlje zvijeri gaziti, jer, misli
koje nisu dobre, zle su i divlje zvijeri. Grad e tvoj biti pun razbojnika, i nee nai
mir, ve samo sve vrste pobjenjelih, divljih zvijeri. Onaj Opaki, tiranin, gospodar
je sviju ovih. Upravljajui njima, on (Opaki) ispod je gustoga blata. I cijeli grad,
koji je tvoja dua, nestat e.
Udalji se od ovih stvari, bijedna duo. Dovedi vodia svoga i uitelja. Umje
vodi, no razum je uitelj. Oni e te izvesti iz unitenja i svih opasnosti.
Posluaj, sine, moj savjet! Ne okrei neprijatelju svome lea, i nemoj bjeati,
ve ih, [snaan], progoni. 86 Ne budi ivotinja koju ljudi progone; ve budi ovjek,
i sam progoni zle, divlje zvijeri, kako te ne bi savladale i izgazile kao mrtvog
ovjeka, kako ne bi nestao zbog njihove opakosti.
O, bijedni ovjee, to e uiniti ako padne u njihove ruke? Zatiti sebe kako
ne bi pao u ruke neprijatelja. Prihvati ova dva prijatelja, razum i um, i nitko te
nee savladati. Neka Bog obitava u tvome taboru, neka Duh njegov uva tvoja
vrata, i neka um boanskoga titi zidine. Neka sveti razum bude zublja u tvome
umu, plamom prodirui drvo koje je svo od grijeha.
Ako ovo uini, sine moj, pobijedit e sve svoje neprijatelje, i oni nee moi
zaratiti protiv tebe, niti e se moi oduprijeti, niti e ti stati na put. I ako ih
pronae, prezret e ih, jer oni poriu istinu. Oni e ti se obraati, [laskom] i
zavoenjem, ne zbog toga to [strahuju] 87 od tebe, ve zato to strahuju od
onih koji prebivaju u tebi, uvara boanstva i uenja.
Sine moj, prihvati obrazovanje i nauk. Ne bjei od obrazovanja i nauka, ve s
radou prihvati pouku. I kada primi obrazovanje, uini to je dobro. Krunu
obrazovanja ispleti kao svoje vodee naelo. Ogrni se svetim uenjem kao
haljom. Dobrim vladanjem oplemeni um svoj. Dosegni trijeznost dobre
discipline. Mudro sebi samome sudi. Ne skrei s puta moga uenja, niti budi neuk,
kako ljude svoje ne bi poveo na krivi put. Ne bjei od boanskoga i uenja koje je
u tebi, jer onaj koji te pouava veoma te ljubi. Batinit e od njega vrijednu
trijeznost. Izbaci iz sebe ivotinjsku prirodu, i ne dozvoli niskoj misli da u te ue.
Jer ... ti zna put koji ja poduavam.
Ako je dobro vladati nad [nekolicinom], kako ti dri, [koliko] li ti je tek bolje 88
vladati nad svima, budui da si ti uzvien nad svim kongregacijama i svim
ljudima, istaknut u svakome pogledu, i boanski razum, jer si savladao svaku
mo koja ubija duu.
Sine moj, eli li itko biti rob? Zbog ega se onda mui?
Sine moj, ne boj se nikoga osim Boga, Vinjega. Odbaci od sebe vraju lanost.
Prihvati svjetlost za svoje oi, i odbaci od sebe tamu. ivi u Kristu i blago e u
nebesima stei. Nemoj postati kobasica (nainjena) od mnogih stvari koje su
beskorisne, i ne postani vodi svojoj slijepoj neukosti.
Sine moj, sluaj moj nauk koji je dobar i koristan, i okonaj taj teak san.
Napusti zaborav koji te ispunjava tamom, jer da nisi sposoban to uiniti, ne bih ti
ove stvari rekao. Krist je doao kako bi ti dao taj dar. Zbog ega slijedi tamu, kad
ti je svjetlost dostupna? Zbog ega pije ustajalu vodu, kad ti je svjea voda
dostupna? Mudrost [te] doziva, 89 a ti udi za bezumljem. Ne ini svojom
voljom sve te stvari, ve to ini ivotinjska priroda koja je u tebi.
Mudrost te doziva u svojoj dobroti, i govori, "K meni doite svi, o nerazumnici,
kako biste primili dar, razumijevanje koje je dobro i veli-anstveno. Dajem vam
ruha visokih sveenika, koje je istkano od svake (vrste) mudrosti." Jer, to je zla
smrt, ako ne neukost? to je zla tama, ako ne prisnost sa zaboravom! Odbaci
svoj nemir, i uzdaj se u Boga. Ne poeli zlata ni srebra koji su beskorisni, ve se
mudrou odjeni kao ruhom, na glavu stavi krunu znanja, i sjedi na prijestolje
opaaj a. Jer, to je tvoje, i primit e ih opet jednom na visinama.
Nerazuman se ovjek bezumljem odijeva kao haljom, i kao ruhom tuge on je
zagrnut sramom. Kao krunu svoju on stavlja neukost, i sjeda na prijestolje
[neznanja]. Jer, dok god [nema razuma] u njemu, 90 on samog sebe vodi na krivi
put, budui da je voen neukou. I on koraa putem udnje za svakom strau.
On pliva u udnji za ivotom, i on tone. On misli da ima koristi od toga to ini, no
to je, u stvari, beskorisno. Bijednik koji kroz sve ovo prolazi, umrijet e, jer ne
posjeduje um, kormilara. On je poput lae koju vjetar baca amo-tamo, i poput
putenog konja bez jahaa. A taj (ovjek) treba svog jahaa, koji je razum.
Bijednik je na krivi put zastranio jer nije posluao savjet. I tri su ga nesree bacale
amo-tamo; smrt je postala njegov otac, neukost majka, a zli savjeti - oni mu
postadoe kao braa i prijatelji. Nerazumnie, neka ti ao bude samoga sebe.
Od sada se, sine moj, vrati svojoj boanskoj prirodi, i odbaci od [sebe] ove zle,
varljive prijatelje! [Prihvati] Krista, [istinskog prijatelja], 91 kao dobrog uitelja.
Odbaci smrt od sebe, koja ti je postala ocem, jer, smrt nije niti postojala, nit e na
kraju postojati.
Budui da si odbacio od sebe Boga, svetog Oca, istinski ivot, Vrelo ivota, dobio
si smrt za oca i neukost za majku. Oni su tebi oteli istinsko znanje.
Vrati se, sine moj, svom prvom Ocu, Bogu, i Mudrosti svoje majke, iz koje si
nastao na samome poetku, kako bi se mogao boriti protiv svih neprijatelja
svojih, Sila Neprijateljevih.
Posluaj, sine moj, ovaj savjet. Ne protivi se oholo svakom dobrom miljenju, ve
stani na stranu boanskog razuma. uvaj svete zapovijedi Isusa Krista, i vladat
e nad svakim mjestom na zemlji, i bit e slavljen od anela i arhanela. Oni e
postati prijatelji tvoji, i sudruzi u sluenju Bogu, i za te e biti mjesta [gore na
nebesima].
Ne 92 alosti i ne uznemiruj ono boansko [koje je] u tebi. No, ako se skrbi za nj,
i ako trai od njega da ostane ist, i da stekne mo samosvladavanja, kako
duevnog, tako i tjelesnog, postat e prijestolje mudrosti, i onaj koji pripada
Bojem kuanstvu. On e ti udijeliti veliku svjetlost kroz nju (mudrost).
No, prije svega, spoznaj svoje roenje. Spoznaj sebe, to jest, od koje si tvari, od
koje rase, i od koje vrste. Znaj da si nastao od tri rase: od zemlje, od oblikovanog,
i od stvorenog. Tijelo je nastalo od zemlje, i zemaljske tvari, no oblikovano, zbog
due, nastalo je iz misli o Boan- skome. Stvoreno, meutim, to je um, koji je
nastao u skladu sa slikom Boga. Boanski um tvar svoju dobiva od Boanskoga,
no dua je ta koju on (Bog) oblikovae za njihova srca. Mnijem da ona (dua)
postoji kao ena onoga to je nastalo u skladu sa slikom, no tvar tijela nastala
je od zemlje.
[Ako] se izmijea, stei e tri 93 dijela dok pada iz vrline u slabost. ivi u
skladu s umom. Ne misli o onome to pripada tijelu. Primi snagu, jer um je
snaan. Ako padne iz ovoga drugoga, postao si muko- -ensko. Ako odbaci od
sebe tvar uma, koja je Misao, odrezao si muki dio i okrenuo sebe enskome
dijelu. Postao si psihik, budui da si primio tvar oblikovanoga. Ako odbaci i
najmanji dio ovoga, kako ne bi opet stekao ljudski dio - no, prihvativi za se
ivotinjsku misao i oblije
- postao si tjelesan, budui da si uzeo ivotinjsku prirodu. Jer, ako je teko
nai psihikog ovjeka, koliko li je tek teko nai Gospodina!
N oj a kaem da je Gospodin duhovan. ovjek je dobio oblik od tvari Boga.
Boanska dua djelomice je iz Ovoga (Boga); ona je, tovie, djelomice i od tijela.
Prizemna dua navikla je da se okree s jedne strane na drugu [...], kojom
zamilja istinu.
[Dobro] je za tebe, o ovjee, 94 da se okrene ka ljudskoj, umjesto ivotinjskoj
prirodi - mislim na tjelesnu (prirodu). Preuzet e oblije onoga dijela prema
kojem samoga sebe okrene.
Rei u jo i ovo; za ime udi? Jesi li poelio postati ivotinja kada si doao u
ovu vrst prirode? Okreni se radije istinskoj prirodi ivota. Jer, ivotinjska priroda
vodit e te k rasi koja je od zemlje, no razumna priroda vodit e te na razumske
puteve. Okreni se k razumskoj prirodi, i odbaci od sebe prirodu koju zemlja rodi.
O, ustrajna duo, budi trijezna i otresi sa sebe opijenost svoju, koja je djelo
neukosti. Ako ustraje ivjeti u tijelu, ti prebiva u priprostosti. Kada si ula u
tjelesno roenje, ti si bila roena. Doi, i ui u bivanje u branoj odaji! Budi
prosvijetljena u umu!
Sine moj, ne plivaj ni u kakvim vodama, i ne dozvoli sebi da bude okaljan
stranim vrstama znanja. Zasigurno znade [da] 95 nakane Ne-prijatelja nisu
malobrojne, i (da) su varke njegove mnogovrsne? Naroito je od noetikog
ovjeka oteta umnost zmije. Prilii ti da se slae sa umnou (ovih) dviju: sa
umnou zmije, i sa nevinou golubice - kako on (Neprijatelj) ne bi u te uao
pod krinkom laskavca, kao pravi prijatelj, i rekao ti, "Ja ti dobro savjetujem".
Ti nisi prepoznao njegovu lanost kada si ga primio kao istinskog prijatelja. Jer, on
baca u tvoje srce zle misli pod krinkom dobrih, i licemjerje pod krinkom istinske
mudrosti, lakomost pod krinkom oprezne umjerenosti, astohleplje pod krinkom
onoga to je prekrasno, hvali- savost i ponos pod krinkom velike trijeznosti, i
bezbotvo kao [veliku] pobonost. 96 Jer, onaj koji kae, "Ja imam mnogo
bogova", bezboan je. I on lano znanje baca u tvoje srce, pod krinkom
tajanstvenih rijei. Tko moe shvatiti njegove misli i sredstva, koja su raznovrsna,
kada je on Velik Um za one koji ga ele prihvatiti kao kralja?
Sine moj, kako e shvatiti naume ovoga ili njegov savjet koji ubija duu? Jer,
sredstva i naumi opakosti njegove mnogobrojni su. I promisli o njegovu ulasku,
to jest, kako e ui u tvoju duu, i u kojem e ruhu u tebe ui.
Prihvati Krista, koji te moe osloboditi, i koji je preuzeo naine ovoga, kako bi ga
kroz njih varkom mogao unititi. Jer, to je kralj kojeg ima, koji je uvijek
nepobjediv, protiv kojega se nitko nee moi boriti ili rije rei. Ovo je tvoj kralj i
tvoj otac, i nema nikoga nalik njemu. Boanski uitelj je s [tobom] 97 zanavijek.
On je pomaga, i on dolazi zbog onoga to je u tebi dobro.
Ne sudi zlobno, jer svaki zao ovjek teti svome srcu. Samo e nerazborit ovjek
sebe unititi, no mudar ovjek znade svoj put.
Nerazborit ovjek ne pazi kada govori otajstvo, no mudar ovjek nee izlanuti
bilo koju rije, ve e praviti razliku meu onima koji je sluaju. Ne spominji
nita u prisutnosti onih koje ne zna.
Imaj puno prijatelja, no nemaj savjetnika. Ispitaj prvo svog savjetnika, i ne tuj
nikoga tko laska. Njihova rije je, svakako, slatka poput meda, no srce je njihovo
puno kukurijeka. Jer, kad god naizgled postanu pouzdani prijatelji, oni e se
lukavo okrenuti protiv tebe, i bacit e te dolje u blato.
Nikome ne vjeruj kao prijatelju, jer cio ovaj svijet je postao podao, i svaki [ovjek]
se mui [zaludu]. Jer, niti jedna od stvari 98 ovoga svijeta nije korisna, ve se
uzalud dogaa. Ne postoji nitko, ak ni brat, koji je pouzdan, jer svatko ide samo
za svojom koristi.
Sine moj, nikoga ne smatraj prijateljem, a ako ve i stekne prijatelja, ne
povjeravaj mu se. Povjeri se samo Bogu, kao svom ocu i kao prijatelju. Jer,
podlost je posvuda, i cijela je zemlja puna patnje i boli - stvari od kojih nema
koristi. Ako eli mirno proivjeti svoj ivot, s ni- kime ne prijatelju). Ako i ima
prijatelja, vladaj se kao da ih nema. Budi Bogu ugodan, i nikoga drugog nee
trebati.
ivi sa Kristom, i on e te spasiti, jer on je istinsko svjetlo i sunce i-vota. Jer, isto
kao i sunce, koje je vidljivo i daje svjetlost za oi tijela, i Krist prosvjetljava svaiji
um, i svaije srce. (Ako) zao ovjek, koji je u tijelu, ima zlu smrt, kakvu li tek ima
onaj iji je um slijep! Jer, slijepci [ine stvari] 99 zbog kojih se doimaju kao da im
um nije zdrav. Oni se ne raduju stjecanju svjetlosti Kristove, koja je razum.
Sve to je vidljivo, preslik je onoga to je skriveno. Kao i vatra koja gori u
mjestu, a da na tome mjestu nije sputana, tako je isto i sa suncem koje je na
nebu, i ije zrake dopiru na svako mjesto na zemlji. Slino tomu, Krist ima jedno
bie, pa ipak prua svjetlost do svih mjesta. Na isti taj nain on govori naim
umovima, poput svjetiljke koja gori i sve oko sebe osvjetljava. (Bivajui) u dijelu
due, ona prua svjetlost svim dijelovima.
Govorit u sada o onome to je jo uzvienije od ovoga: um, u pogledu
stvarnoga bivanja, ujednome je mjestu, to znai daje u tijelu; no u pogledu misli,
um nije na jednome mjestu. Jer, kako moe biti na jednome mjestu, kada
promilja svako mjesto?
No, moemo spomenuti i ono to je jo uzvienije od ovoga: nemoj misliti u srcu
svome da Bog postoji [na] jednome mjestu. Jer, ako kae da je [Gospodin]
svekolikosti 100 na jednome mjestu, tada pristoji rei da je to mjesto uzvienije
od onoga tko u njemu prebiva. Jer, ono to sadri, uzvienije je od onoga to biva
sadrano. Ne postoji mjesto koje se zove bestjelesno. Ne valja rei da je Bog
tjelesan. Jer, posljedice toga (bile bi) da tjelesnome pripiemo i porast i
smanjenje, no i to da on (Bog), koji je tome podloan, nee ostati nepropadljiv.
Nije teko spoznati Stvoritelja svih stvorenja, ali nemogue je pojmiti Njegovo
lice. I nije samo ovjeku teko shvatiti Boga, ve je to isto teko i svim boanskim
biima, anelima i arkanelima. Neophodno je Boga znati kakav on jest. Ne
moe Boga spoznati nikako drukije nego kroz Krista, koji je slika Oca, jer ta
slika otkriva istinsko lice koje odgovara onome to je otkriveno. Kralja se ne
spoznaje drukije nego kroz sliku.
Promisli o ovim stvarima o Bogu: on je na svakome mjestu, a isto-vremeno nije
niti najednome mjestu. [U pogledu moi] 101 on je, dakako, na svim mjestima;
no u pogledu boanstvenosti, on nije ni na jednome mjestu. Mogue je, dakle,
malo spoznati Boga. U pogledu njegove moi, on ispunjava svako mjesto. No u
uzvienosti njegova boanstva, njega nita ne sadrava. Sve je u Bogu, no Bog
nije ni u emu.
to znai spoznati Boga? Bog je sve to je u istini. No, u Krista je nemogue
gledati, kao i u sunce. Bog vidi svakoga; njega nitko ne vidi. No, Krist bez
ljubomore i prima i daje. On je Svjetlost Oca i on svjetlost daje bez ljubomore. Na
taj nain, on prua svjetlost svakome mjestu.
I sve je Krist, on koji je sve batinio od Postojeega. Jer, Krist je zamisao
nepropadljivosti, i on je Svjetlost koja neokaljana sja. Sunce (sja) na svako neisto
mjesto, a da samo ipak ne biva okaljano. Tako je isto i s Kristom: ak i [ako je u]
nedostatku, [on] je bez nedostatka. ak i [ako je roen], 102 on je (ipak) neroen.
Tako je s Kristom: ako je u jednu ruku on shvatljiv, u drugu je ruku on neshvatljiv,
u pogledu svog stvarnog bia. Krist je sve. Onaj tko ne posjeduje sve, ne moe
spoznati Krista.
Sine moj, nemoj se ni usuditi rei rije o ovome, i ne svodi Boga svekolikosti
samo na umne predodbe. Jer, on (Bog) koji osuuje, ne moe biti osuen od
onoga koji osuuje. Uistinu, dobro je pitati i spoznati tko Bog jest. Razum i um
muka su imena. Neka onaj tko poeli znati o Ovome tiho i s dubokim
potovanjem upita. Jer, nije mala opasnost govoriti o ovim stvarima, budui da
zna da e ti biti sueno na temelju svega to kae.
I shvati ovime da onome tko je u tami nee biti mogue vidjeti nita ako ne primi
svjetlost, i pomou nje ne povrati svoj vid. Ispitaj samoga sebe kako bi vidio ima
li svjetlost u potpunosti, da bi, bude li upitao
0 ovim stvarima, mogao spoznati kako da pobjegne. Jer, mnogi trae u tami,
na slijepo, elei razumjeti, budui da za njih nema svjetla.
Sine 103 moj, ne dopusti umu svom da gleda nadolje, ve ga radije pomou
svjetlosti upravi ka stvarima koje su gore. Jer, svjetlost e vazda odozgor
dolaziti. ak i ako je on (um) na zemlji, neka promilja o onome to je gore.
Prosvijetli um svoj svjetlou nebeskom, kako bi se njoj mogao vratiti.
Ne odustaj od kucanja na vrata razuma, i koraaj ustrajno putem Kris-tovim.
Koraaj njime, kako bi mogao primiti poinak za svoj trud. Ako drugim putem
krene, od toga nee biti koristi. Jer, svi oni koji koraaju irokim putem, na koncu
e zavriti dolje, u prokletstvu kala. Jer, Podzemni je svijet irom otvoren za
duu, i mjesto prokletstva je ogromno. Prihvati Krista, ui put. Jer on je patio, i
trpio boli za tvoje grijehe.
O ustrajna duo, u kakvoj neukosti postoji! Tko je tvoj vodi u tamu? Koliko
je oblija Krist preuzeo zbog tebe? Iako je bio Bog, (nali su ga) 104 kako medu
ljudima ide kao ovjek. On je siao u Podzemni svijet, i oslobodio djecu smrti,
djecu koja su tegobno radila, kao to
1 kae sveta knjiga Boja. I on je zapeatio (samo) srce (Podzemnoga
svijeta). I on je u potpunosti slomio njegove (od Podzemnoga svijeta) lukove. I
kada su ga sile vidjele, one su pobjegle, kako bi te on izvukao,
o bijedna duo, iz Ponora, i kako bi za te umro, otkupljujui grijehe tvoje. On
te oslobodio snanoga stiska Podzemnoga svijeta.
Ti sama, (koliko god to bilo) teko, daje mu osnovni pristanak, (makar kao)
natruhu, da te s radou uzdigne gore. Osnovni izbor, koji je poniznost srca, dar je
Krista. Skrueno srce prihvatljiva je rtva. Ako se ponizi, postat e izuzetno
uzvien; ako samoga sebe uzvisi, biti e izuzetno ponien.
Sine moj, uvaj se zla, i ne dopusti Duhu Opakosti da te baci dolje u Ponor. Jer, on
je lud i ogoren. On je zastrauju, i on svakoga baca dolje u blatnu jamu.
Velika je i dobra stvar ne ljubiti blud, niti uope misliti na jadnu tvar
105 , jer misliti na nju znai smrt. Niti za jednog ovjeka nije dobro da padne u
smrt, jer dua naena u smrti nee imati razum. Bolje je uope ne ivjeti nego
stei ivotinjski ivot. uvaj se kako ne bi gorio u vatrama bluda, jer, mnogi koji
su u vatru baeni, sluge su njezine, koje ti ne prepoznaje kao neprijatelje.
O sine moj, svui sa sebe staro ruho bludnosti, i odjeni ruho koje je isto i
sjajno, kako bi u njemu bio prekrasan. I kada odjene ovo ruho, dobro ga uvaj.
Oslobodi se svih uza kako bi stekao slobodu. Ako odbaci od sebe udnju, ije su
varke mnogovrsne, oslobodit e se grijeha poude.
O duo, posluaj moj savjet. Ne postani brlog zmijski ili lisiji, niti jama puna
guja i otrovnica, niti obitavalite lavova, niti utoite za ba- ziliske. Kada ti se
dogode ove stvari, o duo, to e uiniti? To su sile
106 Neprijatelja. Sve to je mrtvo, ui e u te kroz njih (sile). Jer, oni se hrane
svime to je mrtvo i neisto. Dokle god su one u tebi, hoe li ita ivo ui u tebe?
ivi e te aneli prezreti. Bila si hram, (no) od sebe si nainila grobnicu. Prestani
biti grobnicom, i postani ponovo hram, kako bi estitost i boanstvenost u tebi
prebivali.
Zasvijetli svjetlom koje je u tebi, i ne ugasi ga. Jer, nitko ne pali svje-tiljku da
dozove divlje zvijeri ili njihovu mladunad. Uzdigni mrtve koji su umrli, jer oni su
ivjeli i umrli za te. Podari im ivot. Oni e ponovo ivjeti.
Krist je Stablo ivota. On je Mudrost. Zato jer je Mudrost, on je isto tako i Rije.
On je ivot, Mo, i Vrata. On je Svjetlost, i Aneo, i Boji Pastir. Sebe povjeri
njemu, koji je zbog tebe postao sve.
Pokucaj na sebe kao na vrata, i koraaj u sebi kao da ide ravnim putem. Jer,
bude li iao putem, nee moi zastraniti. 107 Ako pokuca na ovu (Mudrost),
pokucat e na skrivena blaga.
Budui da je on (Krist) Mudrost, on nerazboritog ovjeka ini mudrim. Ona
(Mudrost) sveto je kraljevstvo i sjajna halja. Jer, ona (Mudrost) zlato je koje te
iznimno asti. Mudrost Boja postala je nerazborita zbog tebe, kako bi te mogla
uzdignuti, o nerazboriti ovjee, i uiniti te mudrim. I ivot je umro za tebe, kada
je on (Krist) bio nemoan, kako bi kroz svoju smrt on mogao dati ivot za tebe
koji si umro.
Povjeri sebe razumu i udalji se od ivotinjskoga. Jer, ivotinja koja ne posjeduje
razum tako se i oituje. Mnogi misle da posjeduju razum, no ako ih pozornije
promotri, njihov je govor ivotinjski.
Prui sebi zadovoljstvo iz istinskog trsa Kristovog. Zadovolji sebe istinskim vinom
od kojeg nema opijenosti niti bludnje. Jer, ono (istinsko vino) oznaava kraj
opijanja, budui da je u njemu ono to prua radost dui i umu kroz Duh Boji.
108 No prije svega, nahrani svoju mo razuma, prije nego otpije od njega
(istinskog vina).
Ne probadaj sebe maem grijeha. Ne pali sebe, o bijednice, vatrom poude. Ne
predaj se kao zarobljenik barbarima, niti se predaj divljim zvijerima koje ele po
tebi gaziti. Jer, to su lavovi koji zagluuju rikom svojom. Ne budi mrtav kako ne bi
po tebi gazili. Bit e ovjek! Mogue ti je savladati ih pomou razuma.
ovjek koji nita ne ini, nije vrijedan (da se naziva) razuman ovjek. Razuman
ovjek boji se Boga. Onaj koji se boji Boga ne ini nita drsko. Onaj koji pazi da ne
uini nita drsko, onaj je koji se dri svog vodeeg naela. Iako ovjek koji postoji
na zemlji, on sebe ini nalik Bogu.
Onaj koji sebe ini nalik Bogu, onaj je koji ne ini nita to nije vri-jedno Boga, u
skladu s izrekom Pavla, koji je postao nalik Kristu.
Jer, tko iskazuje silno potovanje Bogu ne elei da ini stvari koje su Bogu
ugodne? Pobonost je ono to je iz 109 srca, a pobonost od srca (obiljeje) je
svake due koja je bliska Bogu.
Dua koja je lan Bojeg kuanstva, ona je koja je ostala ista. I dua koja je
prigrlila Krista ista je dua. Njoj je nemogue zgrijeiti. Gdje je Krist, ondje je
grijeh jalov. Pusti Krista da ude u tvoj svijet, i nek uniti sve sile koje su te snale.
Neka ue u hram koji je u tebi, kako bi izbacio sve trgovce. Pusti ga da prebiva
u hramu koji je u tebi, kako bi postao za njega sveenik i levit, i uao u istou.
Blaena si duo ako ovoga nae u svom hramu.
Blaena si jo vie ako mu slui.
Onoga tko skrnavi hram Boga, Bog e unititi. Ti ostavlja sebe otvorenim, o
ovjee, kada izbaci ove iz svog hrama. Jer, kad god ne-prijatelji ne vide Krista u
tebi, oni e ui u tebe, naoruani, s namjerom da te satru.
Sine moj, ukazivao sam ti o ovim stvarima mnogo puta 110, kako bi uvijek uvao
svoju duu. Nisi ti taj koji e njega (Krista) izbaciti, ve e on tebe izbaciti. Jer, ako
od njega bjei, past e u jo vei grijeh.
Ako od njega bjei, postat e hrana neprijateljima. Jer, svi oni koji su niski, bjee
od svog gospodina, i (ovjek) prizeman u vrlini i mudrosti bjei od Krista. Jer,
svaki ovjek koji je (od njega) odvojen, pada u ralje divljih zvijeri.
Spoznaj tko je Krist, i neka ti on postane prijatelj, jer to je vjeran prija-telj. On je,
isto tako, Bog i uitelj. I on, budui da je Bog, postao je ovjek zbog tebe. On je
taj koji je slomio eljezne reetke i bronane zasune Podzemnoga svijeta. On je taj
koji je napao i sruio sve ohole tirane. On je taj koji se oslobodio lanaca i uzdignuo
bijedne iz Ponora, i alobnike iz Podzemnoga svijeta. On je taj koji je ponizio ohole
sile; koji je poniznou posramio oholost; koji je bacio snane i hvalisave u
slabost; koji je prezreo ono to je 111 smatrano au, kako bi poniznost radi
Boga mogla biti visoko uzviena; on je taj koji je prigrlio ovjeanstvo.
Pa ipak, boanska Rije je Bog, onaj koji uvijek strpljivo s ovjekom trpi. On je
elio dovesti poniznost u uzviene. On (Krist), koji bjee uzvien ovjek, postao
je nalik Bogu, ne zato da bi doveo Boga dolje k ovjeku, ve da bi ovjeka uznio
do Boga.
O velika dobrostivosti Boja! O Kriste, Kralju koji si otkrio ovjeku Uzvieno
Boanstvo, Kralju svih vrlina, Kralju ivota, Kralju vjekova koji si Uzvien na
nebesima, pouj rijei moje, i oprosti mi!
On je, tovie, oitovao veliku ljubav za Boanstvo.
Gdje je ovjek (koji je) mudar ili moan u umnosti, ili ovjek koji mnogo toga
znade zbog toga to poznaje mudrost? Neka onda govori mudro; doista, nek se
hvasta! Jer, svaki je ovjek postao nerazborit i govorio je iz svog (vlastitog)
znanja. No, on (Krist) sputao je savjete lukavih ljudi, i nadvladao je one koji su
po vlastitom miljenju mudri.
Tko moe otkriti savjet Svemogueg, ili govoriti o Boanstvu, ili to tono objaviti?
112 Ako nismo znali razumjeti savjete drugova svojih, tko od nas moe shvatiti
Boanstvo ili boanstva nebeska? Ako jedva nalazimo stvari na zemlji, tko e
traiti stvari nebeske? Velika Mo i Velika Slava uinile su svijet znanim.
I ivot Nebeski eli sve obnoviti, kako bi izbacio sve to je slabo, i u svakom
crnom obliku, i kako bi svatko zasjao u nebeskome ruhu, i oitovao zapovijed
Oevu, (koja) je nadasve velianstvena, kako bi on (Krist) mogao okruniti one koji
se ele dobro boriti. Krist, budui sudac borbe, taj je koji je svakoga okrunio,
pouavajui svakoga borbi. Onaj koji se prvi borio, primio je krunu, dobio posjed, i
ukazao se, dajui svjetlost svakomu. I svi smo mi obnovljeni kroz Duha Svetoga i
Um.
O Boe Svemogui, kako da Te slavim? Nikome nije bilo mogue Boga slaviti
kako dolikuje. Ti si taj koji je slavu iskazao Rijei svojoj, kako bi svakoga spasio, o
Milostivi Boe. Onaj koji je iz Tvojih usta doao, i iz tvog srca ustao, Prvoroeni,
Mudrost, Prototip, Prvo Svjetlo.
Jer, on je svjetlost iz 113 Boje moi, on je emanacija iste slave Svemoguega.
On je zrcalo bez mrlje djela Bojeg, i on je slika njegove dobrostivosti. On je
Svjetlost Vjene Svjetlosti. On je oko koje gleda nevidljivog Oca, vazda sluei i
oblikujui, po volji Oevoj. On sam bje zaet od Oca iz njegova zadovoljstva. On je
neshvatljiva Rije, i on je Mudrost i ivot. On ivot daje, i hrani sva iva bia i sile.
Kao to dua daje ivot svim udovima, on s moi vlada svime, i svima ivot daje.
On je svakomu poetak i kraj, uvajui ga i pratei. On pati zbog svakoga, i raduje
se, i isto tako aluje. U jednu ruku, on aluje za one kojima je dodijeljena kazna,
no isto tako, on pati zbog svakoga kojeg je mukotrpno pouavao. No, on se i
raduje nad svakim koji je u istoti.
uvaj se, stoga, kako ne bi pao u ruke razbojnicima. Ne dozvoli snu na oi svoje,
niti umor vjeama svojim, kako bi bio spaen, kao gazela iz mree, kao ptica 114
iz zamke.
Bori se u velikoj borbi dokle god borba traje, dok sve sile u te gledaju - ne samo
oni sveti, ve i sile Neprijatelja. Jao tebi ako bude pobijeen pred svima onima
koji te gledaju! No, ako se bori, i pobijedi sile koje se protiv tebe bore, veliku
e radost donijeti svima svetima, i veliku alost neprijateljima svojim. Sudac
(ti) tvoj pomae u potpunosti, budui da on eli da izae kao pobjednik.
Sluaj sine moj, i dobro nauli ui. Uzdigni sebe kada ostavi svog starca iza sebe,
poput orla. Strahuj od Boga u djelima svojim, i slavi ga u svojim dobrim djelima.
Ti zna da je svaki ovjek, koji Bogu nije ugodan, sin nesree. On e pasti dolje u
Ponor Podzemnog svijeta.
O strpljenje Boje, koje sa svakime jesi, koje eli da svatko onaj tko je postao
rtva grijeha bude spaen!
Nitko ne moe sprijeiti njega (Boga) da ini ono to eli. Jer, tko je snaniji od
njega da bi ga mogao sprijeiti? On je taj koji dotie zemlju, i ini da ona zadrhti.
On je taj koji ini da iz planine dim prokulja. On je taj koji je takvo veliko more
sakupio, 115 kao u svoju konu trobu, i izvagao sve vode na svojim vagama. Ruka
je Gospodinova jedina koja je stvorila sve ove stvari. Ta ruka Oca jest Krist, i ona
sve oblikuje. Pomou nje, sve je nastalo, budui da je ona postala majka svega.
Jer, on je uvijek Sin Oca.
Razmisli o ovim stvarima o Bogu Svemoguem koji navijek postoji: on nije
uvijek bio kralj strahu da bi bio bez boanskoga sina. Jer, svi prebivaju u Bogu, (to
jest), stvari koje su nastale putem Rijei koja je Sin, kao slika svoga Oca.
Bog je blizu; on nije daleko. Sve boanske granice pripadaju Bojem kuanstvu.
Ako se boansko, stoga, s tobom u bilo emu djelomino sloi, znaj da se sve
Boansko s tobom slae. No ovo boansko nije zadovoljno ni sa im to je zlo. Jer,
ono pouava sve ljude onome to je dobro. To je ono to Bog dade ljudskoj rasi,
kako bi, iz tog razloga, svaki ovjek mogao biti izabran pred anele i arhanele.
Bogu ne treba da ikoga stavlja pred kunju. 116 On znade sve stvari prije nego
to se dogode, i on poznaje stvari skrivene srcu. Sve je njemu otkriveno, i sve je
u njegovoj prisutnosti. Neka nikad nitko ne kae da je Bog neuk. Ne valja staviti
Stvoritelja svih bia u neukost. Jer, ak i stvari koje su u tami, pred njim su poput
(stvari u) svjetlosti.
Nema, dakle, nikog drugog tko je skriven, osim Boga. On se svakomu otkriva, a
ipak, on je vrlo skriven. On se otkriva zbog toga to Bog sve zna. I ako to ne ele
potvrditi, njihovo e ih srce ispraviti. On je skriven zbog toga to nitko ne moe
dokuiti ono to je Boje. Jer, nemogue je shvatiti i dokuiti savjet Boga. Teko
je, tovie, shvatiti ga, i teko je nai Krista. Jer, on je taj koji na svakome mjestu
prebiva, a da istovremeno ni na jednome mjestu nije. Jer, nitko tko to eli nee
moi spoznati Boga kakav on zapravo jest, niti Krista, niti Duha, niti zbor anela,
ak niti arhanele 117, kao niti prijestolja duha, ili uzviena gospodstva, ili Veliki
Um. Ako ne spozna [sebe], nee moi spoznati niti ove.
Otvori za se vrata, kako bi mogao spoznati Onoga koji jest. Pokucaj na sebe, kako
bi se Rije za te mogla otvoriti. Jer, on je Vladar Vjere i Otar Ma, postavi sve za
svakoga, budui da eli imati milosti za svakoga.
Sine moj, pripremi se za bijeg od svjetskih vladara tame, i ovoga zraka koji je
pun sila. Ako ima Krista, pokorit e cijeli ovaj svijet. Ono to e za se otvoriti, ti
e otvoriti. Ono na to e za se pokucati, ti e na to pokucati u svoju korist.
Pomozi sebi, sine moj, i ne ini stvari od kojih nema koristi.
Sine moj, proisti prvo sebe izvana, kako bi mogao proistiti ono to je unutra.
I ne budi poput trgovaca Rjeju Bojom.
Iskuaj prvo sve rijei prije nego ih izusti.
Ne udi za slavom koja je varljiva, niti 118 za hvalisanjem koje e te unititi.
Prihvati mudrost Kristovu, (koji je) mudar i blag, i uvaj ovo, sine moj, znajui da
od puta Bojeg uvijek ima koristi.
Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj (Ichthus), udo nad udima
Uvod:
JAMES E. GOEHRING
Tri Setove stele pruaju nam rijedak uvid u obredne obiaje setijanske gnostike
zajednice. Ovi su gnostici identificirali svoje uenje sa prvotnim Bojim
otkrivenjem Adamu, otkrivenjem koje je Set kasnije prenio svojim potomcima.
Vjekovima izgubljena i zaboravljena, ova je setijanska gnoza bila potom nanovo
otkrivena. Oni koji su primali to obnovljeno otkrivenje sebe su smatrali "ivom i
nepokolebljivom rasom" (118,12-13), istinskim modernim potomcima Seta (otud
i moderna oznaka setijanskog gnosticizma). Tri Setove stele predstavljene su
kao dio ovog obnovljenog otkrivenja, koje je ovdje pripisano Dositeju,
navodnom utemeljitelju gnosticizma iz Sa- marije.
Tekst, u kojemu nema znakova kranskog utjecaja, mnogo duguje idovskoj i
neo- platonistikoj tradiciji. U Postanku, Set oznaava novi poetak nakon
traginog sukoba izmeu Kajina i Abela (Post 3,25-5, 8). Postavljen od Boga da
zamijeni Abela, on je sin nalik ocu svome Adamu, kao to je i Adam nalik Bogu, i
upravo su u njegovo vrijeme "ljudi poeli zazivati ime Gospodnje". Prema
idovskom povjesniaru iz prvog stoljea Josipu (Ant. I,67-71), Setovi su potomci
slijedili njegov put bogobojaznoga ivota punih sedam narataja, no potom su i
oni polako otklizili u nemoralnost i izopaenost. Tijekom tog vremena, meutim,
oni su ouvali i pridonijeli znanju koje je Adam prenio Setu. Upozoreni na prijetnju
boanskoga suda vodom i vatrom, sauvali su to znanje za budue narataje na
dvije stele, jednoj od kamena koja bi pretrpjela potop, i jednoj od opeke koja bi
preivjela vatru.
Ta predaja objanjava prisutnost ovog teksta na stelama koje se pripisuju Setu
(usp. Zostrijan 130,1-4 i Evanelje po Egipanima 68,10-23). Promjena sa izvorne
dvije stele iz idovske predaje na tri, nastala je pod utjecajem neoplatonistikog
koncepta boanske trijade. Tri stele ili himnike molitve u ovome tekstu
upravljene su trostrukoj prirodi boga: Samoroenome Sinu, mukoj djevici
Barbelo (majci) i Ne-roenome Ocu.
Ekstatino nebesko putovanje motiv je koji se esto javlja u setijanskome
gnosticizmu. Setijanski traktati Zostrijan i Alogen, primjerice, opisuju takva
putovanja, i to upravo onih vidovnjaka po kojima su traktati i naslovljeni. Ova
svjedoanstva, meutim, biljee samo ono to je vidovnjaku otkriveno prilikom
njegova uzlaska; boan-ska se trijada spominje tek usputno, kao, na primjer, u
Zostrijanovom navodu "Pridruili im se i blagoslovili Kalyptos eon, djeviansku
Barbelo i Nevidljivi duh. I postadoh potpuno savren." U Tri Setove stele ovi su
blagoslovi i himnike molitve zabiljeene u cijelosti.
Budui da se Alogen moe protumaiti kao drugo ime za Seta, mogue je da oba
traktata slave uspomenu na uzlaz utemeljitelja svoje zajednice do boanske
trijade. Dok Alogen, meutim, iznosi ono to je vidovnjaku otkriveno kao moralna
pouka, Tri Setove stele uvaju njegove invokacije kao prototip koji ima sluiti
iduim naratajima setijanske zajednice u njezinom liturgijskom predoenju
njegova uzlaska. Iako su himnike molitve u traktatu predstavljene kao Setove
molitve, koritenje prvog lica mnoine u tekstu (npr. 124,17-18) otkriva nam da
su se molitve koristile u zajednikom bogosluju. Tekst je Hansa Martina
Schenkea naveo na pretpostavku o postojanju setijanskog otajstva uzaaa. Tri
cjeline samoga teksta korespondirale bi pritom sa tri stupnja ili tri razine
vjernikova uzaaa do trostruke prirode boga, budui da se u zakljuku traktata
ustvruje da se s treeg vraa ponovo na drugi, a potom prvi.
Neoplatonistika se filozofska terminologija obilno koristi u tekstu, pogotovo
boanska trijada Postojanje-ivot-Um. Ista se terminologija takoer nalazi u
srodnim traktatima Zostrijan, Alogen i Marsanes, koji zajedno sainjavaju skupinu
setijanskih gnostikih tekstova kou su usko vezani uz neoplatonizam. I Zostrijan i
Alogen spominju se u Porfirijevom ivotu Plotinovom kao tekstovi koje je Plotin
pobijao u svojim predavanjima "Protiv gnostika" 265-266 g. n. e. Taj nam, stoga,
datum moe pomoi pri vremenskom odreivanju ovog stupnja razvoja
setijanskog gnosticizma, a i datuma nastanka traktata Tri Setove stele. Mjesto
nastanka manje je sigurno, iako nas filozofska narav samoga teksta upuuje na
Egipat i Aleksandriju.
Postoje dva tumaenja za pisarevu biljeku na kraju traktata (127,28-32), po
kojima je ona ili dodana samom tekstu Tri Setove stele, ili kodeksu kao cjelini.
TRI SETOVE STELE
VII 118, 10-127,27 127, 28-32
Otkrivenje Dositejevo o tri stele Setove, Oca ive i nepokolebljive rase, koje on
(Dositej) vidje i shvati. I nakon to ih je proitao, on ihje upamtio. I dao ih je
izabranima, kako su ondje zapisani.
Mnogo sam se puta pridruio moima u slavi, i postadoh stoga vrijedan
neizmjerna velianstva.
One su (stele) kako slijedi:
Prva Setova stela
Blagosiljam te, Oe Geradama(s), ja, kao sin tvoj (vlastiti), Emma- cha Set, kojeg
si zaeo bez zaea, kao blagoslov naega Boga; jer, ja sam tvoj (vlastiti) Sin. I ti
119 si um moj, Oe. I ja, ja posijah i zaeh: [no] ti si [vidio] velianstva. Ti si
stajao neieziv. Blagosiljam te, Oe.
Blagoslovi me, Oe. Zbog tebeja postojim; zbog Boga ti postoji. Zbog tebe ja
sam s njime. Ti si svjetlost, jer ti vidi svjetlost. Ti si otkrio svjetlost. Ti si
Mirotheas; ti si moj Mirotheos. Blagosiljam te kao Boga; blagosiljam tvoju
boanstvenost. Velik je i dobar Samoroeni koji postojae, Bog koji ve
postojae. Doao si u dobroti; ukazao si se, i otkrio dobrotu. Izustit u ime tvoje,
jer ti si prvo ime. Ti si neroeni. Pojavio si se kako bi nam otkrio one vjene. Ti si
onaj koji jesi. I ti si, stoga, otkrio one koji uistinu jesu. Taj si onaj kojeg glas
izgovara, no umom se tebe slavi, tebe koji svagdje vlada. I osjetilni svijet tebe
poznaje, zbog tebe i sjemena tvojega. Ti si milostiv. 120
Ti si od druge rase, a mjesto je njezino iznad druge rase. Ti si, dakle, od druge
rase, a [mjesto je] njezino iznad druge rase. Ti si od druge rase, jer ti si drukiji.
I milostiv si, jer si vjean. I mjesto je tvoje iznad rase, jer ti si razlog rasta sviju
njih; i zbog sjemena moga. Jer, ti si taj koji ga poznaje, da je mjesto njegovo u
raanju. No, oni su od drugih rasa, jer oni su drukiji. A mjesto je njihovo iznad
drugih rasa, jer je mjesto njihovo u ivotu. Ti si Mirotheos.
Blagosiljam mo njegovu koja mi je podarena, koja je uinila da mukost koja
uistinu jest postane trostruko muka; on koji je razdijeljen u pentadu, on koji nam
je dan u trostrukoj moi, on koji je zaet bez zaea, on koji je nastao iz onoga
to je izabrano; zbog onoga to je ponizno, on je izaao.
Ti si Otac kroz Oca, rije iz zapovijedi. Blagosiljamo te, Trostruko Muko, jer ti si
Svekolikost sjedinio kroz sve njih, jer, ti si nam dao mo. Ustao si iz jednoga; iz
jednoga si doao; jednome si doao. [Ti] si spasio, ti si spasio, ti si nas spasio, o
nositelju krune, ti koji krunu daje! 121 Na vjenost te blagosiljamo.
Blagosiljamo te, kada smo spaeni, kao savrena stvorenja, zbog tebe savreni,
oni koji su [postali] savreni s tobom koji si potpun, koji upotpunjuje, savren
kroz sve ove, koji si posvuda isti.
Trostruko Muko, ti si postojao. Ti si ve postojao. I posvuda ti bje razdijeljen. I
nastavio si biti jedan. I koje si elio, ti si spasio. No, ti eli da spaeni budu svi
koji su vrijedni.
Ti si savren! Ti si savren! Ti si savren!
Prva Setova stela
Druga Setova stela
Velikje prvi eon, muka djevianska Barbelo, prva slava nevidljivoga Oca, ona
koja se zove "savrena".
Ti si prva vidjela onoga koji uistinu prapostoji budui da je ne-bie. I iz njega i kroz
njega ti si vjeno prapostojala, ne-bie iz nedjeljive, trostruke [moi], ti moi
trostruka, [ti] velika monado iz iste monade, 122 ti izabrana monado, prva
[sjeno] svetoga Oca, svjetlo iz svjetlosti.
Blagosiljamo te, stvoriteljice savrenstva, stvoriteljice eona. Ti si [vidjela] one
vjene, jer oni su iz sjenke. I postala si brojiva. I pronala si, i nastavila si biti
jedna; postavi izbrojiva u podjeli, ti si trostruka. Ti uistinu jesi triput, ti jedna
odjednoga. I ti si iz sjene njega, ti Skrivena, ti koja si svijet razumijevanja, znajui
one koji su od jednoga, da su iz sjene. I oni su tvoji u srcu.
Zbog njih si ti podarila mo vjenima u bivanju; podarila si mo bo-anstvu u
ivotu; podarila si mo znanju u dobroti; u blaenosti, podarila si mo sjenkama
koje se izlijevaju iz jednoga. Podarila si mo (ovome) u znanju; drugome si
podarila mo u stvaranju. Podarila si mo onome koji je jednak i onome koji nije
jednak, onome koji je slian, i onome koji nije slian. Podarila si mo u raanju, i
(podarila) si oblike u [onome to] postoji za druge. [... Ti si] podarila mo 123
ovima. - On je onaj Skriveni [u] srcu. -I [ti si] dola njima, i [iz] njih. Ti si
podijeljena [meu njima]. I postala si velika muka [noetika] Prvoukazana.
Boanski Oe, boansko dijete, stvoritelju mnogostrukosti u skladu s podjelom
sviju koji uistinu jesu, ti si se svima njima ukazao u rijei. I sve njih ti posjeduje
bez raanja i zbog sebe vjeno si neunitiva.
Spasenje nam je dolo; od tebe potjee spasenje. Ti si mudrost, o, znanje; ti si
istinitost. Zbog tebe postoji ivot; od tebe ivot potjee. Zbog tebe um postoji; od
tebe um potjee. Ti si um, ti si svijet istinitosti, o trostruka moi, o trostruka. Ti
uistinu jesi triput, eon eona. Samo ti isto vidi prve vjene i neroene.
No, prve su podjele nalik podjelama tvojim. Sjedini nas kako si i ti sjedinjena.
Poui nas [onome] to vidi. Podari [nam] mo kako bismo
124 bili spaeni u ivot vjeni. Jer [svaki] od [nas] sjena je tebe, kao to si i ti
sjena [onog] prvog prapostojeeg. Posluaj nas. Mi smo vjeni.
Posluaj nas savrene pojedince. Ti si eon eona, potpuno savrena koja je
ustoliena.
Ti si ula! Ti si ula!
Ti si spasila! Ti si spasila!
Zahvaljujemo! Vazda te blagosiljamo! Slavimo te!
Druga Setova stela
Trea Setova stela
Radujemo se! Radujemo se! Radujemo se!
Vidjeli smo! Vidjeli smo! Vidjeli smo onog uistinu prapostojeeg, da uistinu
postoji, da je prvi prapostojei.
O Nepojmljivi, od tebe potjeu oni vjeni i eoni, svesavreni koji su ustolieni,
i savreni pojedinci.
Blagosiljamo te, ne-bie, postojanje koje si prije postojanja, prvo bie koje si
prije bia, Oe boanstvenosti i ivota, stvoritelju uma, tebe koji daje dobrotu,
koji blaenstvo daje!
Svi te blagosiljamo, tebe koji znade, blagoslovom [uznoseim], (tebe) 125 zbog
kojega [svi ovi jesu.... uistinu,...], koji tebe zna [kroz] tebe samoga. Jer, nitko ne
bje prije tebe. Ti si jedini i ivi [duh]. I [ti] zna njega, jer onaj koji tebi pripada,
svugdje je. Mi ga ne moemo izraziti. Jer, svjetlost tvoja sja nad nama.
Zapovijed nam daj kako bismo te vidjeli, kako bismo bili spaeni. Znanje o tebi
spasenje je sviju nas. Zapovijed nam daj! Kada nam zapovijed dade, mi smo
spaeni! Uistinu smo spaeni! Umom smo te svojim vidjeli! Ti jesi svi oni, jer sve
njih ti si spasio, onaj koji nije spaen, niti je kroz njih spaen. Ti, ti si nam
zapovjedio.
Ti si jedan. Ti si jedan, kao to postoji jedan (koji) e ti rei: Ti si jedan, ti si jedini
ivi duh. Kako da ti ime damo? Mi to ne umijemo. Jer, ti si postojanje sviju njih. Ti
si ivot sviju njih. Ti si um sviju njih. [Jer] ti [si onaj u kojem se svi oni] raduju. 126
Zapovjedio si da svi ovi [budu spaeni] kroz rije [...] slava koja bje prije njega,
Skrivenoga, blagoslovljenog Senaona, [njega koji] sebe
[zae], [Asi]neu(s)a. [...Jephneu(s), Optaon, Elemaon velika mo, Emou- niar,
Nibareu(s), Kandephor(os), Aphredon, Deiphaneus, ti koji jesi meni Armedon,
zaetnik moi, Thalanatheu(s), Antitheus, ti koji jesi u sebi postojao, ti koji jesi
prije samoga sebe - i nakon tebe, nitko vie nije uao u djelovanje.
I kako da te blagoslovimo? Mi nemamo tu mo. No, mi ti zahvaljujemo, i
ponizni smo pred tobom. Jer, ti si nam zapovjedio, kao onaj koji je izabran, da te
slavimo koliko nam to moi nae doputaju. Vazda te slavimo. Iz ovog te razloga
slavimo, kako bismo bili spaeni vjenim spasenjem. Blagoslovili smo tebe, jer
imamo mo. Bili smo spaeni, jer tvoja je volja da to uinimo.
To smo i uinili. [...] ne kroz [... 127 eon. ...], onaj koji bijae [...], mi i oni koji [...].
Onaj koji e ove pamtiti i vazda slaviti, postat e savren meu onima koji su
savreni i nedohvatni, onkraj svega. Jer, svi njih slave pojedinano i zajedno. I
nakon svega, oni e utihnuti. I, kao to bje odreeno, oni e uzai. Nakon tiine,
oni e sai sa treega. Oni blagosiljaju drugo; nakon toga prvo. Put uzlaza put je
silaska.
Znaj stoga, kao oni koji ive, da si stigao. I pouio si sebe stvarima beskrajnim.
Divi se istini koja je u njima, i otkrivenju.
Tri Setove stele
Ova knjiga pripada oinstvu.
Sin je taj koji ju napisa.
Blagoslovi me, O oe. Blagosiljam te
O oe, u miru.
Amen.
Uvod:
JOHN N. SIEBER
Zostrijan, otkrivenje u formi nebeskoga putovanja, najvee je djelo u Kodeksu
VIII i jedno od najduih u knjinici Nag Hammadi. Naalost, Kodeks VIII pretrpio
je velika oteenja prije nego je prije nekoliko desetljea pronaen i konzerviran,
te je zbog toga gotovo svaka stranica Zostrijana nepotpuna, dok su od nekih
stranica sauvani samo fragmenti. Velik je dio teksta, dakle, za nas izgubljen.
Meutim, usprkos ovim potekoama, Zostrijan ostaje vrlo zanimljiv primjer
naina na koji su neki gnostici kombinirali mitoloki pogled na svijet i njegovo
filozofsko tumaenje, utemeljeno na Platonovoj misli.
Knjiga poinje pozivom glavnoga lika Zostrijanu da napusti ovaj svijet i krene na
putovanje kroz nebesa, s ciljem ouvanja gnoze. U drevno se doba Zostrijana
povezivalo sa rodoslovljem poznatog perzijskog maga Zaratustre. Sam poziv
iskazan je na autobiografski nain. Duboko depresivnome i ve spremnom na
samoubojstvo u pus-tinji, Zostrijanu se iznenada ukazuje aneo i zove ga ususret
gnozi. On naputa svoje tijelo i ostavlja ga na zemlji, uzlazi s anelom, i prolazi
kroz nie predjele nebeskoga kraljevstva. Na svakoj razini njega se kroz krtenje
uvodi u gnozu koja mu ondje biva otkrivena.
Nastavljajui putovanje, Zostrijan susree niz aneoskih vodia, i ispitujui ih, od
svakoga od njih prima gnozu o razliitim nebeskim eonima kroz koje je proao.
Znanje se najveim dijelom sastoji od uenja imena stanovnika nebeskoga
svijeta, i objanjenja njihovih meusobnih odnosa. Po zavretku nebeskog
putovanja, Zostri- jan jo jednom silazi u fiziki svijet, gdje zapisuje gnozu za
izabrane, sveto sjeme Setove. Traktat zavrava kratkom no neobino
zanimljivom homilijom, u kojoj Zostri- jan upuuje svoje itatelje da napuste ovaj
porobljivaki svijet i da potrae spasenje kroz gnozu.
Mitoloka gnoza u Zostrijanu postulira visokog boga zvanog trostruko moan
Nevidljivi Duh, iz kojeg je sve ostalo emaniralo. Fiziki svijet i oni koji ga
nastanjuju predstavljaju najniu i najneukiju razinu. Izmeu tog svijeta i Duha
nalazi se gotovo beskrajan sustav eona zvan Barbelo, koji se tumai kao "misao"
Duha. Sama Barbelo podijeljena je u tri sastavna eona: najvii eon zove se
Kalyptos (skriveni ili zastrti eon), u sredini se nalazi Protophanes (prvi vidljivi ili
prvoukazujui eon), a na dnu je Autogen (samostvoreni ili samoroeni eon). Svaki
od tih eona ima svoj vlastiti sustav bia zvanih svjetlosti, slave, aneli, vode itd.
Filozofsko nagnue ovoga traktata jasno je iz upotrebe pitanja, kategorija i
pojmova znanih nam iz neoplatonistike Plotinove kole. Zostrijanu nikada ne
ponestaju pitanja o tome kako je taj promjenjiv svijet nastao iz nepromjenjiva
izvora, ili zbog ega
postoje razliite vrste dua, ivotinja ili ljudi. Odgovori njegovih aneoskih uitelja
jasno daju do znanja da je svaki sloj svemira oblikovan po uzoru na sloj koji je
iznad njega, i da je svaki idui sloj manje savren od svog uzora. Naroiti se
interes iskazuje za identificiranje tri eona Barbelo sa filozofskom trijadom
postojanja, uma i ivota. Zbog ove i nekih drugih pojedinosti gotovo je
nedvojbeno da je ovaj traktat istovjetan onome koji se spominje kod Porfirija
(Vit. Plot., 16), kao jedno od lanih otkrivenja koja su kruila u Plotinovo vrijeme,
pobijanje kojih je on dao u zadatak svome ueniku Ameliju.
U svojoj je filozofiji i mitologiji Zostrijan slian trima traktatima iz zbirke Nag
Hammadi: Tri Setove stele (VII,5), Marsanesu (X,1) i Alogenu (XI,3). Postoje
takoer i neke mitoloke veze, naroito u pogledu imena u Autogenovu sustavu,
sa nekim vie kranskim djelima kao to su Evanelje po Egipanima (III,2 i IV,2)
i Ivanovim apokrifom (11,7 et al.) te sa Neimenovanim tekstom iz Kodeksa Bruce.
Izuzmemo li nekoliko aluzija na Novi zavjet i kranstvo u postojeem tekstu, ne
ini se da se autor Zostrijana posebno zanimao za kranstvo. On odbacuje
'naine onih drugih', svojih protivnika, ali nejasno je je li rije o kranima ili
platonistima, ili moda nekoj drugoj skupini. Njegova upotreba liturgijskih
formula, krtenja i ma-gijskih nizova samoglasnika upuuje na to da je knjiga
moda koritena za obrede ili kontemplativne vjebe neke gnostike zajednice, no
na osnovu zapisa kranskih hereziologa, nemogue nam je identificirati tu
skupinu.
ZOSTRIJAN
VIII 1, 1-132,9
[...] od [...] svjetova [...] ive zauvijek, ove sam ja [...] Zostrijan [...]
1 [... ] i Iolaos, kada bijah u svijetu za ovakve nalik meni i [one] koji e doi
nakon mene, ive izabranike. Kako Bog ivi, [... ] istinu istinom, i znanje i vjenu
svjetlost.
Nakon to napustih tjelesnu tamu u sebi, i duevni kaos u umu, i en-sku udnju
[...] u tami, nisam je vie upotrijebio. Kada sam pronaao beskrajan dio svoje
tvari, prekorih mrtvo stvorenje u sebi i boanskoga Kozmokratora outilnog
(svijeta) snanom propovijedi o Svekolikosti onima sa stranim dijelovima.
Iako sam iskuao njihov put jedno kratko vrijeme nakon to me nunost zaea
dovela otkrivenome, ne bijah nikada njime zadovoljan, i uvijek sam se od njega
odvajao, jer ja nastadoh putem svetog [...], a ipak izmijean. Kada sam doveo u
red svoju bezgrenu duu, okrijepih
2 tad svoj umni [...] i [...] u [...] mog Boga [...] [...] ja, uinivi [...] jaam u
duhu svetome vie od boga.
Dogodilo se to dok sam pokuavao dovesti se u red, [i] ja ugledah savreno dijete
[...] [...]. S njime koji [...] mnogo puta i na mnogo naina [on] mi se ukazao kao
brini otac, dok sam traio mukoga oca sviju (koji su) u misli, outu, (u) obliku,
rasi, [podruju ...], (u) Svekolikost koja sputava i koja je sputana, (u) tijelu, pa
ipak bez tijela, (u) biti, tvari i [onima koji] pripadaju svima ovima. S njima je, i
bogom neroenih Kalyptosom, i moi koja je [u] svima njima postojanje
izmijeano.
(O) postojanju: kako oni koji postoje, budui da su iz eona onih koji postoje,
(dolaze) iz nevidljivog, nepodijeljenog i samoroenog duha? Jesu li to tri neroene
slike, porijekla boljeg od postojanja, koje postojae prije sviju [njih], a postavi
[svijet...]? Kakvi su oni tomu suprotni i svi oni 3 [... ] dobri, on i opravdanje. Kakvo
je njegovo mjesto? Koje je njegovo porijeklo? Kako onaj od njega postoji za njega i
sve ove? Kako [je nastao] u jednostavnosti, razlikujui se [od] sebe samoga?
Postoji li on kao postojanje, oblik i blaenost? Dajui snagu, je li on ivotom iv?
Kako je postojanje koje ne postoji nastalo iz postojee moi?
Promiljao sam o ovim pitanjima u nastojanju da im naem odgovora; u skladu
s obiajima mog naroda, uporno sam ih postavljao bogu svojih oeva. I slavio
sam ih sve, jer moji oevi i oevi mojih oeva koji su traili bijahu nali. I nisam
odustao u potrazi za poivalitem vrijednog duha mog, budui da jo nisam bio
vezan uz outilni svijet. I tad, duboko izmuen i potiten malodujem koje mi bje
pratiteljem, naoh u sebi smjelosti za oajniki in, i odluih se predati mukoj
smrti u raljama divljih pustinjskih zvijeri.
Preda mnom stajae aneo znanja vjene svjetlosti. On mi ree, 'Zos- trijane,
zbog ega si s uma skrenuo, kao da si neuk o velikima i vjenima 4 koji su na
nebu? [... ] ti [... ] [... ] kae isto tako [... ] da si sad spaen, [...] [...] u vjenoj
smrti, niti [...] [...] one za koje zna kako bi [...] spasio druge, [naime] izabranike
mog oca? [Mnije li] da si otac [svog naroda ...] ili da je Iolaos tvoj otac, [...]
aneo boji [...] tebe putem svetih ljudi? Doi, i proi kroz svaki od ovih. Vratit
e se [kasnije] njima, kako bi propovijedao ivoj [rasi...] i kako bi spasio one
koji su vrijedni, i okrijepio izabrane, jer, borba eona je velika, a vrijeme na
ovome svijetu je kratko'.
Kada [mi] je ovo rekao, spremno i rado pooh gore s njim u veliki oblak svjetlosti.
Tijelo svoje ostavih na zemlji da ga uvaju slave. Bijah spaen iz cijeloga svijeta i
trinaest eona koji su u njemu, i od njihovih aneoskih bia. Oni nas nisu vidjeli, no
njihova arhonta uznemiri [na] prolazak, jer oblak svjetlosti 5 [...] bolji je od bilo
kojeg [ovozemaljskog ...]. Njegova je ljepota neizreciva. Snagom svojom on
prua svjetlost [vodei] iste duhove kao spasitelj duhova i umna rije, a [ne]
poput onih na zemlji [...] sa promjenjivom tvari i uznemirujuom rijei.
Spoznah tada da je tamu u meni rastjerala mo, budui da je sadravala cijelu
svjetlost. Bijah ondje krten, i primih ondje sliku slava. Postao sam nalik njima.
Napustio sam nematerijalnu [zemlju] i proao kraj preslika eona, nakon to sam
se ondje sedam puta oprao [u] ivoj [vodi], jedanput za svaki [od] eona. I
nastavio sam sve dok nisam [ugledao] sve vode. I uzaoh do Izgnanstva koje
doista postoji. Uzaoh do Pokajanja koje doista postoji [i bijah] ondje krten etiri
puta. Prooh kroz 6 esti eon. Uzaoh do [...] zastah ondje nakon to sam vidio
svjetlost iz istine koje doista postoji, iz svog samoroenog korijena, i velike
anele i slave, [...] broja.
Krstile su me u [ime] boanskoga Autogena sile koje su [nad] ivim vodama,
Michar i Micheus. Proistio me veliki Barpharanges. Tada mi se [otkrie] i zapisae
me u slavi. Zapeatili su me oni koji su nad tim silama, [Michar] Mi[ch]eus,
Seldao, Ele[nos] i Zogenethlos. I postadoh aneo koji vidi korijen, stojei u
prvome eonu koji je etvrti. Duama sam blagoslovio boanskoga Autogena i
pretka Geradamasa, [oko] Autogena, prvog savrenog [ovjeka], i Seta
Emm[acha Seta], sina Ada- masova, [oca] [nepokolebljive rase ...] i [etiri]
[svjetla ...] [...] Miro- theu, majku [...] [...] i Prophaniu [...] svjetlosti i De-[...] 7 [...]
Iste me sile [krstie] i po drugi put u ime boanskoga Autogena. I po-stadoh
aneo muke rase, stojei u drugome eonu koji je trei, sa sinovima Setovim,
blagoslivljajui svakoga od njih.
Iste me sile krstie po trei put u ime boanskoga Autogena. I postadoh sveti
aneo, stojei u treem eonu koji je drugi. Sve sam ih blagoslovio.
[Svaka] me od tih sila krstila i po etvrti put. Postadoh savreni [aneo],
[stojei] u etvrtom eonu [koji je prvi], [blagoslivljajui svakoga od njih].
Potraih tada [... ] rekoh [... ] ja [... ] od [... ] ja [... ] [... ] zbog ega [... ] [...] sa
moi [...] o njima na drugi nain, u iskazima 8 ljudi? Jesu li to njihove moi? Ili,
jesu li oni ti, ali im se imena meusobno razlikuju? Postoje li due drukije od
dua? Zbog ega se ovjek od ovjeka razlikuje? Zato i na koji su nain oni
ljudi?'
Veliki vladar s visina, Authrounios, ree mi, 'Pita li o onima kraj kojih si proao? I
o ovoj nematerijalnoj zemlji, zbog ega ona posjeduje svoj kozmiki predloak? I
o kopijama eona, koliko ih je, i zbog ega [ne] pate u boli? I o Izgnanstvu i
Pokajanju i svemu od [eona] stvorenome, i svijetu koji [... ] uistinu [... ] tebi, o
[... ] meni, njima [... ] niti [... ] ti [...] nevidljivi [duh ...] i [...] od [...] [...] [...] [...] i
[...] [...] kada ja [...]
9 Veliki vladar s visina, Authrounios, ree mi, 'Nematerijalna je zemlja
nastala iz jedne rijei, pa ipak, roenima se i propadljivima ona otkriva svojom
neunitivou. to se dolaska velikih sudaca tie, (oni dooe) kako ne bi okusili
outa i bili ukljueni u stvaranje, i kada su doli i vidjeli kroza nj djela zemaljska,
osudili su njegova vladara na smrt, jer on bijae predloak za taj svijet, [...] i
porijeklo tvari zaete od izgubljene tame.
Kada je Sofija pogledala [... ] njih, ona je stvorila tamu, kad je [... ona] je pokraj
[...on je] predloak [...] biti [...] oblik [...] liku [...] ja [...] Svekolikost [...] [...] [...]
tama [...] [...] kae [...] sile [... eona] [stvaranja] da vidi bilo kojeg od vjenih. 10
On vidje odraz. Po odrazu kojeg je u njem vidio, on je stvorio svijet. Odrazom
odraza on je stvarao svijet, a tad je ak i odraz koji pripada vidljivoj stvarnosti
njemu oduzet. No, Sofiji je dano mjesto poinka u zamjenu za njezino pokajanje.
U njoj, stoga, ne bijae ranijeg odraza, prethodno istog u svojoj biti.
Nakon to su ve kroza nj nastali, on iz zamiljaja svoga stvori ostale, jer, lik
Sofijin uvijek se gubio budui da joj lice bje varljivo. No, Ar- hont [... ] i stvori tijelo
koje [... ] u pogledu velikog [... ] dolje [... ] kada vidjeh [... ] k srcu [... ] [... ] on,
imajui [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] savren kroz [...] [...] [...] kroz njega, kada je 11
[otkrio] unitenje svijeta svojom [ne- promjenjivou]. Kopije eona postoje na
sljedei nain. Oni nisu dobile oblik niti jedne moi. Oni posjeduju vjenu slavu, i
obitavaju na mjestima suda svake od moi.
No kada due obasja svjetlost koja je u njima i model koji u njima esto nastaje
bez patnje, ona ne pomilja da je vidjela [... ] i vjene [... ] u blaenome [...] svaka
pojedina [...] svaka [...] svjetlost [... svega], i ona [... ] cjelinu, i ona [... ] i [... ] i
ona [... ] ona koja [... ] [... ] [... ] [... ] pokajanja. [Due] 12 smjetene su u
skladu sa moi koju u sebi posjeduju, [...] kopije proizvode one nie. Oni koji
prime model svojih dua jo uvijek su u svijetu. Oni su nastali nakon odlaska
eona, jedan po jedan, i oni se, jedan po jedan, premjetaju iz preslike Izgnanstva
do Izgnanstva koje uistinu postoji, iz preslike Pokajanja, do Pokajanja koje uistinu
postoji, [i iz] preslike Autogena do [Autogena] koji uistinu postoji. Ostatak [...]
dua [... ] postoji u [... ] svi [... ] od eona [... ] [... ] i [... ] [... kroz] [... ] [... ] [...] [...]
[...] ovih [...] 13 [blagoslovili] boga koji je na nebesima, velike eone, neroenog
Kalvptosa, velikog mukog Protophanesa, savreno dijete koje je uzvienije od
boga, i oko njegovo, Pigeradamasa.
Zazvao sam Dijete Djeteta, Ephesecha. On stade preda me i ree, 'Anele od
boga, sine od oca, [...] savreni ovjee. Zbog ega me zove i pita o stvarima
koje zna, kao da si o njima [neuk]?' Rekoh, 'Pitao sam o mjeavini [... ] ona je
savrena i daje [... ] postoji mo koja [... one] u kojima mi primamo krtenje [...]
ta su imena [drukija ...] i zbog ega [... ] od onoga [... ] u [... iz] drugih [... ] ljudi
[... drukiji] [... ] [... ] [... ]
14 On ree' [Zost]rijane, pouj o ovima [...] jer prvi [...] porijekla su tri, budui
da su se pojavili u jednome iz eona Barbelo, ne poput nekih porijekla i moi, niti
kao (jedno) porijeklo i mo. U svakom su se porijeklu oni pojavili; oni su ojaali
svaku mo; i pojavili su se iz onoga to je uvelike bolje od njih samih. Ovo (troje)
su Postojanje, Blaenost i ivot. [... ] [... ] njihovi pratioci [... ] u [... ] a to se
tie [... ] imenovavi [... ] vie nego [... ] i [... ] savreno [... ] iz [... ] [... ] [... ] [... ]
[... ] [... ] [... ]
15 A voda svakoga od njih [...]; stoga [...] vode su savrene. Voda ivota
pripada ivotnosti u kojoj si sada krten u Autogenu. U [vodi] Bla- enosti koja
pripada Znanju ti e biti krten u Protophanesu. To je voda Postojanja [koja]
pripada Boanstvu, Kalyptosu. Voda ivota [postoji u odnosu na ...] moi; koja
pripada Blaenstvu u odnosu prema biti; koja pripada [Boanstvu] u odnosu
prema [Postojanju ...]. No svi ovi [... ] vlasti i [... ] oni koji [... ] vodu koja [postaje
ista ... ] [... ] u skladu s [... kada oni] napuste [... ] [... ] [... ] [... ]
[...] 16 Postojanje jer je [on] u njem. [On] nije samo [prebivao] u Misli, ve je isto
tako [... ] njima da je on taj koji jest [Bie] na sljedei nain. Kako ovaj svijet ne bi
bio beskonaan i bezoblian, on je postavio [... ] nad njime; no kako bi [on]
postao neto, oni istinski mladi pro
li su ga s onime to je njegovo, [dakle] Postojanjem. On je sa [sinom]
smjeten, s njime kojega trai, njime kojega okruuje [... ] svagdje [... ] iz istine
[... ] uzima njega koji [... ] postoji [... ] djelovanju [... ] ivot [... ] njegova rije isto
tako [... ] ovi su za kojima [... ] oni postae [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ]
[... ] 17 i mo je sa Biti i Postojanjem Bia, kada voda postoji. No, ime u kojem se
peru rije je vode. Prva savrena voda trostruke moi Autogena ivot [je]
savrene due, jer ona je rije savrenoga boga dok nastaje [...], jer, Nevidljivi
Duh vrelo je sviju njih. Ostali su, dakle, iz [znanja ...] kao njegova oblija. [No]
onaj koji sebe poznaje [...] kakve vrste i kakve [... ] iv u jednome trenutku [... ]
ivi sa [... ] on je [... ] ivot, u [... ] postaje [beskrajan ... ] njegov [... njegovo]
[vlastito ... ] ime [...] [...] [...] [...] 18 on uistinu postoji. On je taj budui da sebe
ograniava. Oni prilaze vodi u skladu s njegovom jedinstvenom moi i
oblijem poretka.
Veliki muki nevidljivi Um, savreni Protophanes, posjeduje svoju vlastitu vodu
kao to e [i vidjeti] kada dospije na to mjesto. Isto je tako i sa neroenim
Kalyptosom. U skladu sa svakim od njih postoji djelomina tvorevina s prvim
oblikom, kako bi na ovaj nain oni postali savreni; jer, samoroeni eoni etiri su
savrene tvorevine. Stvorenja svesavrenih [...] njih kao savrena stvorenja. I
[...] eon [...] Autogena [...] za sve [...] [savreni] muki [...] za sve [...] [savreni
bog ... trostruko] muki [...] [savreni] stvor [...] u [...] [...] [...] [...] [...] [...] 19
savreni, oni koji postoje u skladu s oblikom, rasom, Svekolikosti i
djelominom razlikom. Tako je isto i sa putem uzlaska, koji je uzvieniji od
savrenih i Kalyptosa.
Autogen je glavni arhont svojih vlastitih eona i anela kao svojih di-jelova, jer oni
koji su etiri stvorenja pripadaju njemu; oni zajedno pripadaju petome eonu.
Peti eon postoji u jednom; etiri [su] peti, dio po dio. No ova [etiri] u potpunosti
su posebna [jer oni] imaju [...] isto je tako [...] sa [trostruko mukim] stvorom [...]
jer on je [...] od [...] boga, nevidljivog [Protophanesa] [... muki] um [... ] koji
postoji [... ] [... ] [... ] [...] [...] [...] 20 ivi i savreni dijelovi.
(O) Svekolikosti i svesavrenoj rasi, i onom koji je uzvieniji od sa-vrenih i
blagoslovljenih. Samoroeni Kalyptos je prapostojao, budui da je on porijeklo
Autogena, bog i praotac, uzrok Protophanesa, otac udova koji su njegovi. Kao
boanskog oca, njega se predspoznaje: no njega se ne zna jer on je mo i otac od
sebe. On je, stoga, [bez oca]. Nevidljivi Trostruko Moan, Prva Misao [sviju ovih],
Nevidljivi Duh [...] jest [... ] i Bit koja [... ] i Postojanje [... ] postoje [postojanja]
[... ] blaeni [... ] [... ] svi ovi [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] 21 postoje u njima, [i] oni
[... ] u drugima [... ] od sviju njih u mnogim mjestima. Oni su u svakom mjestu
koje on voli i eli, pa ipak, oni nisu niti na jednome mjestu. Oni mogu
posjedovati duh, jer oni su bestjelesni, a ipak, bolji od bestjelesnih. Oni su
nerazdjeljivi od ivih misli i moi istine, sa onima koji su ii od ovih, budui da
su u odnosu na njega oni ii, i nisu kao tijela koja su na jednome mjestu. Povrh
svega, njima je prijeko potrebna Svekoli- kost, ili njezin dio. Put uzlaza, stoga, [...]
jest ist [...] svaki [...] sebe i [... ] [... ] njih [... ] [... ] [... ] [... prije svega] [... ] 22
pojedini eoni.
A [on ree], 'Na koji nain, dakle, on moe sadravati vjeni model? Opa umnost
dijeli se kada samoroena voda postane savrena. Tko poznaje njega i sve ove,
on je tad protofanika voda. Ako se udrui sa svima ovima, on je tad voda koja
pripada Kalyptosu, iji je lik jo uvijek meu eonima. Kako bi se razumjela
zasebnost svih njihovih dijelova, oni su [...], oni od Svekolikost! gdje se nalazi
znanje. Oni su se [odvojili] od onoga kojeg su znali, i jedno od drugoga.
Svekolikost i svi ovi, kada [...] peru u [pranju] [Autogena] on [...] [...] [...] [...] [...]
[...] [...] 23 on [mu] se ukazuje, to jest, kada netko spozna kako postoji za njega i
(kako) je povezan sa drugovima svojim, on se tad oprao u vodi Proto- phanesa. I
ako u razumijevanju porijekla ovih, kako su se svi pojavili iz jednoga izvora, kako
se svi koji se spoje i razdvoje, i kako oni koji su razdvojeni postaju ponovo spojeni,
i kako se dijelovi [udruuju sa] sveukupnosti i [vrstama - tko] ovo razumije,
oprao se u vodi Kalyptosa.
U skladu sa svakim od mjesta, za svakog postoji dio vjenih [i] uzlazak [...] i dok
[...] ist i jednostavan, on je uvijek [...] jedan od [...] [uvijek] ist za
jednostavnost. On je ispunjen [...] [u...] Postojanju i duhu svetome. Nita 24
njegovo nije van njega. On [vidi] svojom savrenom duom one koji pripadaju
Autogenu; svojim umom, one koji pripadaju Protophanesu. On ui od Kalyptosa
putem moi duha iz kojeg su doli u mnogo boljem otkrivenju Nevidljivog Duha. I
pomou misli koja je u tiini, i pomou Prve Misli (on ui) o Trostruko Monom
Nevidljivom Duhu, budui da tad postoji iskaz i mo tiine koja je proiena u
ivo- tvornome duhu. (On je) savren i [...] savreni i svesavreni.
Slave, stoga, koje su iznad ovih, [ivotvorci] su koji su krteni u istini i znanju.
Bdije se nad onima koji su vrijedni, no nad onima [koji] nisu iz ove rase [... ] i idu
[... ] ovi koji [... ] [... ] u petome, budui [... ] [... ] kopija [... ] eona [... ] naime,
pranje, no ako svue svijet sa sebe 25 i stavi na stranu [znanje], i (ako) je on taj
koji nema prebivalita ni moi, tad, budui da slijedi put onih drugih, on je isto
tako i suputnik, no ako nije poinio grijerrjer muje znanje bilo dovoljno, on se nee
uznemiriti kada se kaje, i u ovima se, uz to, tad dodjeljuju pranja.
(to se tie) (puta ...) do samoroenih, onih u kojima si svaki put dosad krten,
(put) kojim postaje vrijedan vidjeti [savrena ...] bia: ono je znanje o
Svekolikosti, budui da je nastalo od sila samoroenih, ono to se stjee
prolaskom kroz svesavrene eone. Kada primi tree pranje [...], nauit e o
[...] doista [...] u [tom] mjestu.
Ta imena su sljedea: budui daje on jedan, oni [... ] je poput [... ] kada [je
nastao ...] postoji i [...] rije koju su [izrekli...] 26 Ovo je ime koje uistinu postoji
skupa sa [onima] unutar nje. Oni koji postoje postoje u [...]... nalikuje. Njegovo
nalikovanje vrsti (jest) u onome to je njegovo. On to vidi, razumije, ulazi u nj,
(i) uzima svoj lik iz njega. (Oni mogu) naglas zboriti i uti zvuke, no nisu kadri
sluati, budui da su soma- tini i utilni. Stoga, kao to ih mogu sadravati tako
ih sadravajui, tako je i on slika koja je [...] na ovaj nain, nastavi u outu [od]
rijei koja je bolja od materijalne prirode, no nia od umne biti.
Ne budi zapanjen razlikama izmeu dua. Kada one misle da su razliite i [ne
nalikuju] [...] onih koji [...] i da [...] naglas [...] on, budui izgubljen [...] njihove
[due] [...] tijela, i da [...njegovo] vrijeme, on [...] elju, 27 njihove due postoje
kao [... ] njihovo tijelo. to se onih koji su potpuno isti tie, postoje etiri [...] koje
oni posjeduju; no onih [u] vremenu je devet. Svaki od njih od druge je vrste,
drukijih obiaja. Njihova oblija razlikuju se zbog razdvojenosti, i kao takva ona
postoje.
Druge besmrtne due povezuju se sa svim ovim duama zbog Sofije koja je
pogledala nadolje; jer, postoje tri vrste besmrtnih dua: prva, one koje su ponijele
korijen do Izgnanstva jer im je nemogue raati, (to) je mogue samo onima koji
slijede put drugih, bivajui jedina vrsta koja [...]; kao druga, one koje postoje [u]
Pokajanju koje [...] grijeh, budui da je dovoljno [... znanje ...] budui nove [...] i
on posjeduje [...] razliitost [...] one su zgrijeile sa drugima [i] 28 pokajale su se
sa drugima [... ] njih samih, jer [... ] vrste su koje postoje u [... ] sa onima koje
su poinile sve grijehe, i pokajale se. One su ili dijelovi, ili su to poeljele
vlastitom odlukom. Njihovih je, stoga, est eona, u skladu sa mjestom koje je
dolo ka svakoj od njih. Trea (vrsta) su due samoroenih, jer one posjeduju
rije neizrecive istine, one koje postoje u znanju i [moi] iz njih samih, i [ivota]
vjenog. Meu njima razlikujemo etiri, kao i meu anelima koji postoje: one
koje ljube istinu; one koje se nadaju; one koje vjeruju da posjeduju [...]; one koje
su [...]. One postoje, budui da je on [...] samoroenih [...] on je taj koji pripada
[savrenom ... ivotu]; druge su [...] [...] znanje [...] etvrte su one koje
[pripadaju] besmrtnim [ duama... ]
29 etiri Svjetla poivaju [ondje] na sljedei nain. [Armozel] je u prvome eonu.
(On je) obeanje boje, [...] istine i spajanja due. Oro- iael, mo (i) prorok istine,
nalazi se iznad drugoga. Daveithe, vienje znanja, nalazi se u treem. Eleleth,
gorljiva elja i priprema za istinu, nalazi se u etvrtome. etiri postoje jer su izrazi
istine i znanja. Oni postoje, iako ne pripadaju Protophanesu ve majci, jer ona je
misao savrenog uma svjetlosti, kako bi besmrtne due same mogle primiti
znanje. [...] kod ovih, Autogen [...]rse[...]oas, ivot [...] sve on je rije [...]
neizreciva [...] istinu onaj koji kae [...otkrivenje] o [...] da postoji kao [...] postoji
gore u [...] 30 [...udrueni] u svojemu sjedinjenju u svjetlosti, i misli u njegovu
[...].
Budui da je Adamas, savreni ovjek, oko Autogena, njegovo je znanje to koje
shvaa da je boanski Autogen rije savrenog uma istine. Sin Adamov, Set,
dolazi svakoj od dua. Kao znanje, on je za njih dostatan. ivo [sjeme], dakle,
nastaje iz njega. Mirothea je [...] boanskoga Autogena, [... ] iz nje i [...], budui
da je ona misao savrenoga uma zbog svojega postojanja. Kakvo je ono? Ili,
postoji li ona? [...] ona postoji? Boanski je Autogen, stoga, rije i znanje, i znanje
[... rijei]. Stoga [...] Adama[s ...] [jednostavnih] kada se ukazala [...] mijene dua
[...] ona sama jest [...] [...] savrena.
to se tie [savrenoga ...] aneoska bia 31 [...] [postaje tad] [due] [umiru...]
[... svijet...] [...] preslici [...] uistinu [...] koji [postoji] [...] po-kajanje [... ] na ovo
mjesto [... ] koje postoji [... ] eoni, ako [... ] i ona ljubi [...] ona stoji u [...] eonu,
posjedujui Svjetlo [Ele]leth [...] postaje [...] boji prorok. [No] ako se nada, ona
tad uvia. I [... ] rasa [... ] ona stoji u [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] 32 [...] ona
je izabrana [...] [...] [...]
svjetlost Arfmozel].
[...] tko [...] [blagoslov] u [moi...] kojoj stoji [...] svjetlost koja [...] i bez mjere [...
] eon je velik [... ] [... ] oni sami [... ] iz savrenoga [... ] ta mo [... ] mogla, i [... ]
mogla [... ] due njegove [... ] outilno [... ] ne s [... ] [...ve] si ti [... ] pojedinano
[... ] ondje, budui da nita [... ] njega [... ] koje on [... ] [... ] [... ] [... ] [u... ] 33 i
[... ] na svakog [... ] svaki [... ] [... ] bez oblika [...] [...] i ovaj [...] i ovaj
[predloak ...] [...] i neki [...] vjeni, niti [...] sve [...] raste iz ovog [...] on je
svjetlost [...] jer, nedostajao mu je [... ] savreni um [... ] nepodijeljen [... ]
savreno svjetlo [... ] i on je u [... ] Adamas [... ] Autogen [... ] i on ulazi [... ] um
[... ] boanski Kalyptos [... ] znanje [... ] no [... ] dua [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] 34
[... ] postojanje [... ] ona posjeduje [... ] [... ] druge moi i [... ] i neke tree [... ]
ukazuju [... ] koje [... ] [... ] dua [...].
I eoni [... ] prebivalite [... ] dua i [... ] bogova [... ] vii od boga [... ]
samoroenih [... ] Autogen [... ] prvi [... ] aneo [... ] nevidljiv [... ] neki [... ] dua i
[... ] eoni [... ] a duama [... ] aneo [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] 35 ona [... ]
vjena [... ] vremena. I [... ] [... ] i ako [... ] naime, dua [... ] postaje [aneo...], i
[... ] svijet [... ] anela i [... ] onaj sveti [... ] i eon koji [... Autog]en ima [...] ih, [...]
[...] arhont [...] oni posjeduju [...] razlika koja [... ] ona nije, da kazuje [... ] [... ] i
[... ] boanski Autogen [... ] to postoji [...] uje [...] Autogen [...] [...] [...] [...] [...]
[...] 36 [...] ima [...] postojanje [... ] ivot [... ] postoji, u pogledu [... ] rijei [... ]
dijete [... ] muko za stvaranje [... ] [... ] nevidljivog duha [... ] u savrenome [... ]
[... ] i porijeklo [... ] ljubav i [... ] od Barbelo [... ] i [... ] [... ] um [...].
Ova su dva [... ] misao [... ] iz [... ] u Barbelo [... ] i Kalyptosu [... ] svi
ovi [...] djevica [...] ona [se ukazuje] u [...] i [...] [...] [...] [...] 37 u tome [...] moi
[...] [ona nije] iz [njega, ve...] (jest) iz moi onoga [... uistinu ... postoji], ona
[...] je njegova [...] budui da su prvi [...] njega [...]
i on je [... ] on sam [... ] daje mu dovoljno [... ] njemu [... ] sve, on prua
[...] kroz [...] jer, [zbog] njega neki [...] kako bi mogli [...] i onaj koji [...] njega [... ]
nepodijeljen [... ] Barbelo [... ] kako bi mogao [... ] blaenost [...] [...] sve [...] on
dolazi [...] [...] [...] [...] 38 [...] savrenog [uma...] i on [... ] savren duh [... ]
savren, on ivi zanavijek [... ] njemu, i [... ] on postoji [...] od [...] to je [rije] iz
[...] koja je u [...] sviju njih [...] vjena [...] [...] u trostruko [monome] u [...] [...]
oni koji [su savreni] [...] Pro- tophanes [... ] um, no [... ] ist [... ] i on [... ] slike
[... ] ukazuje [... ] i [... ]
[... ] njega [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] 39 [... ] [...], naime [... ] [... ] [... ] zbog
njega oni [... ] oznaujem to [... ] on je jednostavan [... ] jer, on je [... ] dok postoji
[...] to se drugoga [...] to jest, [...] potrebit.
U pogledu [...] trostruko-mukog [...] uistinu postoji od [...] znanja
uma[...] oni koji postoje [...] koje je on [...] uistinu postoji [...] i [...] [...] i ona [... ]
drugo [... ] savren koji [... ] ukazuju [... ] u njemu da [... ] Ka- lyptos [... ] [... ] [... ]
[... vrste ... ] [... ] [... ] 40 [... ] [... ] [... ] [... ] druga vrsta [...] znanje [...]
[Protophanes ...] [muki...] on je [...] postojanje [...] neroeni, oni {... ] tree
[... ] [... on] je [... ] znanje i [... ] postoje zajedno [... ] svesavreni [... ] blaeni,
budui da ne postoji [... ] [... ] [...]bog [... ] s njime [... ] [... ] savreni [... ] od
[... ] Kalyptosa [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] 41 [... ] zna [... ] o [...Protophanesu ... ]
[... ] um [... ] sile [... ] sve [... ] i on [postoji] [... ] ovo znanje.
[... ] boanski, Autogen. Boanski [Autogen] [... ] dijete [... ] trostruko muko,
ovo muko [... ] jest [... ] i vrste [... ] savren, jer ne posjeduje [... ] u [... ] znanje
poput onoga [... ] bie stvorenja [i] jedinstveno znanje stvorenja [...] u skladu sa
svime [...] savreno. No, muko [...] um Ka- lyptosa, [no] [... ] boanski Kalyptos
[... ] i mo [... ] sviju ovih [... uistinu ... ] [... ] [... ] [... ] [Protophanes ... ]
[... ] 42 [Protophanes ... ] [... ] um [... ]
[... ] ona pripada svima [... ] neroenim [... ] ljudima [... ] oni s onime koji [...] i
onaj koji [...] koji prebiva [...] [...] u opaajnome [svijetu...] on je iv sa onim
mrtvim [...] [...] svi [...] postiu spasenje [...] tog mrtvog.
I nisu svi od njih trebali spasenje [... ] prva, ve su oni sigurni i vr
lo ponizni. (O) ovjeku onih koji su mrtvi: njegova dua, [um] njegov i njegovo
tijelo [mrtvi su]. Patnje [...] oeva [...] tvar [...] vatre [...] [...] [... ] [... ] [... ] 43 ona
prelazi. I drugi je ovjek besmrtna dua u onima koji su mrtvi. Ako se brine za
sebe, tada, [kad trai] ono to je korisno [u skladu ...] svakim od njih, [tada] ona
proivljava tjelesne patnje. Oni [... ] i ona [... jer] ima vjenoga boga, udruuje se
s demonima.
O ovjeku u Izgnanstvu; kada u sebi on otkrije istinu, on je daleko od djela
drugih koji [krivo] postoje, (i) posru. (O) ovjeku koji se kaje: kada se odrekne
djela svojih, i poeli ono to postoji zbog besmrtnoga uma i besmrtne due, on
prvo [... ] ispituje o tome, ne o postupcima, ve
o njihovim djelima, jer od njega on [...] [...] i [...] postie [...] 44 i da je onaj
koji e biti spaen isti onaj koji trai njega i um njegov, i koji na- lai svakoga od
njih. O, koliko moi on ima! I ovjek koji je spaen nije spoznao kako ovi [... ]
postoje, no on sam uz pomo rijei koja postoji [... ] primio je svaku [... ] na
svakome mjestu, postavi jednostavan i jedan, i tek je tada on spaen, budui
da moe proi kroza sve [ove]. On postaje [...] sve ove. I ako ponovo [poeli], on
ih naputa, i povlai se u sebe [samoga]; on postaje boanstven ako pronae
okrilje u Bogu.'
Kada ovo zauh, blagoslovili ivoga i neroenoga Boga u istini, i ne-roenoga
Kalyptosa, i Protophanesa, nevidljivi, muki, savreni Um, i nevidljivo trostruko-
muko Dijete, [i] boanskoga Autogena. 45 I rekoh djetetu djeteta Epheseka
koje bijae sa mnom, "Moe li me mudrost tvoja pouiti o rasprenju ovjeka
koji je spaen, i (o) onima koji su s njime izmijeani, i tko su oni koji s njime sve
dijele, kako bi ivi izabrani mogli znati?"
I dijete djeteta Epheseka ree [mi...] otvoreno, "Ako se u sebe povue mnogo
puta, i ako nastane sa znanjem drugih, Um i besmrtno [Porijeklo] nee
razumjeti. Ono tad ima nedostatak, [...] okree se, nita nema i odvaja se od
njega, i postoji [...], i nastaje uz pomo stranoga [poticaja ...], umjesto da
postane jedno. On, stoga, nosi mnoga oblija. Kada se odvrati, on nastaje
traei ono to ne postoji. Kada k njima padne u misli svojoj, i spozna ih na
drukiji nain budui da je nemoan, osim ako 46 nije prosvijetljen, on postaje
proizvod prirode. On zbog toga nastaje u roenju, ne govorei, zbog boli i
beskrajnosti tvari. Iako posjeduje vjenu i besmrtnu mo, on je sputan
[kretanjem] tijela. On oivljava i [uvijek] ostaje sputan okrutnim uzama koje ga
reu, svakim zlim dahom, sve dok ne [ustane] i dok ne pone dolaziti k svijesti.
Sile su, stoga, postavljene radi njihova spasenja, i svaka je od njih u svijetu. Meu
samoroenima, odgovarajui svakom od [eona], postoje slave kako bi onaj koji je
u [svijetu] uz njih bio siguran. Slave su savrene misli koje se javljaju u silama.
One ne nestaju, budui da su predloci za spasenje, pomou kojih svatko biva
spaen. On prima predloak (i) snagu od svake od njih, i sa slavom kao
pomagaem on e otii iz svijeta [i eona...].
Ovo 47 su uvari besmrtne due: Gamaliel i Strempsouchos, Akra- mas i Loel, i
Mnesinous. [Ovo je] besmrtni duh, Yesseus- Mazareu[s]- Ye[s]sedekeus. On je [...]
djeteta [...] ili, dijete djeteta, i [...]. No Ormos je [...] od ivoga sjemena i
Kam[...]el duhotvorac. Pred [njima] stoje
Seisauel, Audael i Abrasax, mirijade - Phaleris, Phalses [i] Eurios, uvari slave -
Stetheus, Theo[pe]mptos, Eurumeneus i Olsen. U svemu njima pomau
Ba[...]mos, [.]son, Eir[.]n, Lalameus, Eidomeneus i Authrounios. Suci su
Sumphthar, Eukrebos i Keilar. Samblo je batinik. Aneli koji vode oblake oblaci su
Sappho i Thouro."
I kada mi je ovo rekao, on mi ispripovijeda o onima koji se nalaze u samoroenim
eonima. Svi oni bijahu 48 vjena Svjetla, savrena zbog toga to su pojedinano
savreni. I za svakoga od eona ja vidjeh pripadajuu zemlju, ivu vodu, [zrak
nainjen] od svjetlosti, i vatru [koja] ne plamti, jer svi su [oni...] jednostavni i
nepromjenjivi, jednostavna i vjena [iva bia], posjedujui [...] mnogih vrsta,
stabla mnogih vrsta koja ne usahnjuju, [i] kukolje ove vrste i sviju ovih:
nepropadljivi plod, ive ljude i svakojake vrste, besmrtne due, svakojake oblike
i vrste uma, istinske bogove, anele koji postoje u velikoj slavi, nepropadljivo
tijelo, neroeno roenje i trajan out. Bijae ondje, takoer, i onaj koji pati,
iako je njemu nemogue patiti, jer on je mo iz moi.
49 [... ] [... ] mijena [... ] nepropadljiva [... ] ovih [... ] sviju
[... ] oni su
[...] oni [...kroza sve] njih [... postoji] u [... postoji] [...] nastaje [...] (izgubljeni reci)
50 od [...] [jednostavan ...] savreni [...] vjeni [...] eoni [... ] i [... ] primaju mo
[... ] i njihovi [... ] u [... ] za [... ] [... ] ne [... ] (izgubljeni reci).
51 [... ] u [...]thorso[...]s [...] tiina [...] on je [...] [...] on je bog [...]
blagoslovismo [...] Geradama[s]a [... majku] [...] [...] ona je slava [...] naa [... ]
majka [... ] i Pleistha [majka] anela, sa [sinom] Adamovim, Se[t]om [Emma]cha
Setom, ocem nepromjenjive [rase... ] i [... ] etiri Svjetla, Arm[moselom],
[Oria]elom, Daveithe, Elelethom. [Svaki od ovih] blagoslovljen je imenom. I
vidjesmo samostojnu [slavu], trostruko [... ] trostruko muko [... ] velianstvo, i
rekosmo "Ti si jedini, ti si [jedini], ti si jedini, dijete 52 [djeteta] Yato[...] postoji
[...] [...] [... ti si] jedini, ti [...] Samelel [...] Telmachael[...]omothem[...] muko [...]
[...] on stvara [... ] samostojnu [slavu... ] poeljeti moe njega koji [... ] svesa-
vren [...] svekolikosti. Akron[...] trostruko muko, a a [...] o o o o o b + i r e i s e
[...] ti si duh iz duha; ti si svjetlost iz svjetlosti; ti si [tiina...] iz tiine; [ti si] misao
iz misli, sin [boga] od boga, sedam ... [...] ... govorimo sad [... ] 53 [... ] [... ] [... ]
[... ] rije [... ] [... ] [... ] i [... ] [... ] [... ] nije vrijeme [...] nevidljiva Barbelo [...]
[...] trostruko muki Prones, i ona koja pripada svim slavama, Youel.
[Kada sam] krten peti [put] u ime Autogena, od svake od ovih moi, postah
boanstven. Stajao sam na petome eonu, pripremi sviju [ovih], (i) vidjeh sve ove
koji pripadaju Autogenu koji uistinu postoji. Bijah krten pet 54 puta [...] i [...] od
[...] zareu[s]a od [...] koji [...] savren [...] i uzviena [... ] slava, ona koja pripada
[... ] [... ] bogu, [... ] ukazuje [... ] savren koji je udvostruen [... ] ona koja
pripada svim vrstama [... ] muke, samostojna slava, majka [...] slava, Youel, i
[etiri] Svjetlosti [velikoga] Protophanesa, Um, Selmen, [i one] s njime,
bogo[objavitelje] Zach[thosa] i Yachtosa, Sethe[usa] i Antiphan[te]sa, [Sel-] dao i
Ele[- n]nosa [... ] 55 [... ] [... ] idu [... ] [... ] njihova [... ] oblija [...postoje] kao
[... ] iz [...], jer [... ] vide [... ] [... ] eon [... ] vie [... ] Svjetlost [... ] vie slava
[... ] ovi koji slijede u skladu su sa [svakime] od eona: iva [zemlja] i [iva] voda, i
zrak sainjen od svjetlosti, i rasplamsala vatra koja ne moe [gorjeti], i iva bia, i
stabla, due [i] umovi, i ljudi [i] svi oni koji su [s njima], no nema bogova [ili] moi
ili anela, jer svi su oni 56 [... ] i [... ] i [... ] postoje [... ] sve [... ] sve [... ] [... ] sve
[... ] [... ] budui da su oni [... ] i budui da su oni [...].
[...] i [...] [i] oni [...] njega, Autogena. [Ja] primih oblije [sviju] ovih. Eoni
Autogena otvorie se, (i) [velika Svjetlost] proizae iz njih [...] iz eona [trostruko]
mukog, i oni ih stadoe [slaviti]. etiri eona poeljela su u [...] eonu [...] ustroj
[...] postoji jedinstveni [...] A E[phe- sek], dijete djeteta [...] 57 [...] [...] [...] [...]
[...Yesseus] Maza [reus Yes- sede]keus [...] [...] iz [... peat...] na nj [...] i Gabrijel
[...] [...] peat [...] etiri rase.
I preda me doe ona koja pripada [slavama], muki i [djevianski ...] Yoel.
Promiljao [sam] o krunama, (a) ona mi ree, "Zbog ega [je] duh tvoj promiljao
[o] krunama i [peatima] na njima [...] krune su koje krijepe svaki [duh ...] i
svaku duu, i peati koji su [na] trostrukim rasama i [...] nevidljivi duh 58 su [...]
[...] [...] [...] i [...] [djevianski ...] [...] i [...] [...] trai [...] [...] u [...] [u] njima [...]
[...] i [...] [...] on je [okrijepio] i peati [... ] rase, oni su koji pripadaju Autogenu, i
Protophane- su i Kalyptosu.
[Nevidljivi je] Duh duevna i umna mo, onaj koji posjeduje i znanje i
predspoznaju. On je, stoga, sa [Gabrielom] duhotvorcem [kako bi], kada daje duh
sveti, njega mogao zapeatiti krunom, i okruniti ga, [imajui] bogove [... ] 59 [...
] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] duh [... ] onoj [... ]
[...] oni postoje [...] i nisu [u] njima bili kako bi [postali] jednostavni, i kako [ne bi]
bili udvostrueni [ni po kojemu] ustroju. [Ovi] su, dakle,
jednostavni, savreni stvorovi. [...] i svi ovi [...] od eona [...] njega, svi
ovi [...] koji postoje na mjestu [...] svesavren, zahtijevao je veliku [...] da ih vidi,
jer [...] 60 [...] [...] [...] savreni [... ] [... ] [... ] [... ] svaku [... ]
postoji [...] on je [...] [uje] ga [...] [...] i [...] u misli [...] prva misao [...]
budui [...] je u moi, ona je savrena [...] prilii ti da [...] o svemu, i [...] one koje
e sluati kroz misao o onima viima od savrenstva, i isto tako one koje e
[spoznati] u dui savrenih."
[Kada] je ovo izrekla, ona [me krstila] 61 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] prvog [... i]
ja primih mo [...] [...ja] primih oblik [...] primih [...] [...] koja postoji nad mojom
[...] primih duh sveti, [ja] nastadoh u [istinskome] postojanju. I odvede me
potom u veliki [eon], gdje (je) savreni trostruko-muki. I ja vidjeh nevidljivo
dijete u nevidljivoj Svjetlosti. I krstila me potom opet u 62 [...] [...] [...] [...] [...]
njezin [...] [...] [i] ja [... ] mogao sam [... ] [... ] uzvienog [... ] i savrenog [...].
Yoel, koja pripada svim [slavama], ree mi, "[Primio] si sva [krtenja] u kojima
prilii [biti] krten, i postao si [savren] [...] sluanje [...] svekolikosti. Sad [zazovi]
nanovo Salamexa i [...] i svesavrenoga Ar[...] Svjetlosti [eona] Barbelo i
neizmjerno znanje. Oni e otkriti 63 [...] [...] nevidljiv [...] [...] [...] [...] koji [...]
[...djevica] Barbelo [i] Nevidljiv [trostruko] moni Duh."
[Kako] je Youel, koja pripada svim slavama, ovo [izrekla], ona [me spusti] i ode, i
stane pred Protophanesa. I ja potom [... ] nad svoj duh, molei se usrdno velikoj
Svjetlosti u misli. I stadoh zazivati Salamexa
i Se[...]en i svesavrenog [...]e. I vidjeh slave koje su vee od moi, [i] primih
od njih pomazanje. Mogao sam 64 [...] u svojoj [...] i [...] [...].
[...] prekrila je [...] sve [...] Salamex [i] oni [koji] su [mi] sve otkrili, rekavi,
"Zostrijane, [ui] o stvarima o kojima si pitao. [...] i [on je] jedan [koji] postojae
prije [sviju] ovih koji uistinu postoje, [u] neizmjernom i nerazdjeljivom Duhu [...]
[...] Svekolikost koja [postoji] u njemu,
i [...] [...] i ta koja nakon njega. Samo je on taj koji je prelazi [...].
65 [...] [...] [...] [...] [...] svi ovi [...] on je [...] [...] prvi [...] [...od] misli [...] o svakoj
moi [...nadolje] [...] on je ustolien [...] postoji, on [prelazi] na put do mjesta [...
] i beskrajno. On je daleko uzvieniji od svakog onog koji je nedokuiv, pa ipak, on
daje [... ] veu od bilo kojeg tijela,
(i) ii je od svakog neutjelovljenog, ulazei u svaku misao i svako tijelo,
[budui da je on] moniji od svega, svake rase i vrste, kao njihova Svekolikost. 66
[...] postoji [...] [...] [...] [...] za djelomino [...] [...] dio [...] [postoji] u [...] znati
njezinu [...] [... on je] iz onoga [...] koja uistinu postoji, koji (je) od Duha koji
[uistinu] postoji, on sam [...] jer to su moi [...] Postojanja [...], i ivota, i
Blaenosti.
U Postojanju on postoji [kao] jednostavna glava, njegova [rije] i vrste. Neka onaj
koji e ga nai nastane. Postojei u ivotu, on je iv [...] 67 [...][...] [posjedujui]
znanje [...] zna sve ove [...] njega samoga [... ] jer bog [... ] osim ako [... ] sam, i
on [...][... ] u njemu [...][... ] jedini [...][... ] jer on postoji kao [... ] [u] onome to
je njegovo, koje [postoji] kao oblik oblika, [...] jednost [...]. On postoji kao [...]
budui da je u umu. On je u njemu, i nikuda on ne izlazi, jer on je jedinstveno
savren, jednostavan duh. [Budui] da je to njegovo mjesto, i [...], unutar njega
i Sveukupnosti on nastaje. On je taj koji postoji, onaj koji 68 [...] [...] i [...] i
[zatitnik] u njemu.
ivot [... ] i djelovanje netvarnog [... ] [...], koja u njemu postoji, u njemu [postoji]
[... ] postoji zbog [njega ... ] blaen i [... ] savren, i [... ] koja postoji u [... ] koja
uistinu postoji. Blagoslovljen je oblik djelovanja koje postoji. Primajui Postojanje,
on prima mo, [...] savrenstvo [...] odvojen zauvijek. Tada on postaje savren.
On, dakle, postoji kao savren, budui da je neodjeljiv od svoga vlastitog
predjela, jer, nita prije njega nije postojalo, izuzev [savrene] jednosti.
(Stranice 69-72 su prazne; mogue je da su bile numerirane.)
73 postojanje [...] [...] ona je spasenje [...] [sve...] i on [...] [...] moi, niti e [... ]
[... ] njega, ako on [... ] njega njemu, svi ovi [... ] [... ] jer on [koji] [...] u postojanju
[...] ovaj, on u potpunosti [postoji] kao ivot, i u Blaenstvu on posjeduje znanje.
Ako razumije [slave], tad je on savren; no ako razumije [dvije] ili jednu, on je
opijen, jer primio je [od] njega. Zbog [njega] postoje oni sa duom i oni bez due;
zbog njega (postoje) oni koji e biti spaeni; zbog njega (postoje) oni koji e
[nestati] budui da nisu od njega [primili]; zbog [njega] (postoje) tvar i tijela;
zbog njega (postoje) ne- 74 [...] [zbog] njega [...] svaka [...] zbog [...] [...] ovoga
[...] koji [pra]postoji i on [...][...] [jednostavna] glava, jedinstven duh [...] on je
[...], i [...] postojanje, oblik, [...] [...] njega.
[U skladu sa] Djelovanjem, to jest [... ] ivotom, i u skladu sa savr-enstvom, to
je razumska mo, ona je [...] Svjetlost. U jednome trenutku to troje postoji, i
ujednome se trenutku kreu. Na svim mjestima, i niti na jednome mjestu
neizrecivi koji se ne moe imenovati [... ] i sve njih stvara. [... ] postoji iz njega [...
] poivajui u njemu [... ] u njezinu savrenstvu on nije primio iz [svakog] oblika
75 zbog njega [...] [...] [...] bilo to [... ] [... ] [... ] [... ] u postojanju [... ] prebiva u
[... ] ivota. No, Bla- enost (je) u savrenstvu i [znanju].
Svi [ovi] prebivaju [u] nedjeljivosti Duha. Zbog znanja [...] je [boanstvo] i [...] i
blaenstvo, ivot i znanje, dobrota, jednost i jedinstvenost. Ukratko, svi ovi (su)
istoa neplodnosti [...] postojae prije njega [...] svi ovi i 76 [...] njegov [...] [...]
u [...] [...] [...] [...][...] eon, [...] u [... ] neplodnosti, on [... ] on je uvijek [... ] njega,
kada ga je ugledao [...]. Zbog toga to [je] jedan, on je jednostavan. Zbog toga
to je Blaenstvo u savrenosti, [... ] jedan, savren i [blaen]. Zbog toga to je
bila potrebita njegova [...] bila je potrebita toga od njega, jer on [ju] je slijedio
svojim znanjem. Izvan njega njegovo znanje prebiva; ono prebiva u onome koji
sebe ispituje, razmiljanje i [...] 77 [...] potrebit [...] [...] [...] jednostavan [...] [...] i
[...] on [...] [...] ovo, ona [...] [...] pleromu [...] koju za sebe nije eljela.
Ona posjeduje [...] njega van [savrenstva], ona je razdijelila, jer ona je u
savrenstvu svesavrena, i postoji kao misao. U odnosu na njega [ona] je raanje
koje ga slijedi, i kao ona iz njegove neizrecive moi, ona posjeduje prvu mo i
prvu jalovost nakon njega, jer, u odnosu na sve ostalo prvi eon 78 [...] [...] [...]
[sve...] [...] [...] [...] [...] i njega [...] njega spozna, on uistinu postoji kao eon [... ] i
u Djelovanju [... ] mo i [...] ona nije poela [...] vremena, ve se [ukazala] iz
vjenosti, postojei u vjenosti prije njega. I ona bje zatamnjena velianstvom
njegovim [...]. Ona je postojala, gledajui u njega i radujui se to je ispunjena
dobrotom njegovom, [... ] no kada je [... ] 79 [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] ona
[...] [...] prvo postojanje [...] netvarno i da [...]. Ono se [iz] nerazdjelji- voga kree
ka Postojanju u djelovanju, i [umnome] savrenstvu i umnome ivotu, koje
bijae Blaenstvo i Boanstvo.
[Cijeli] Duh, savren, jednostavan i nevidljiv, postao je jedinstvo u Postojanju i
djelovanju i jednostavnoj trostrukoj [moi], nevidljivi duh. odraz onoga to uistinu
postoji, onoga 80 [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] onoga koji uistinu [postoji] [...] postoji u
[...] ona, budui odraz [...] u preokretu [... ] mo da se udrui sa njegovom [... ]
ona je, vidjevi [... ] koje je postojalo [...] svesavren [...] taj, jer on [...]
prapostojae i [...] poivaju u svima ovima, on [...] prapostojae, znan kao
trostuko moan.
Nevidljivi Duh nikada nije [bio] neuk. On je uvijek znao, i uvijek je bio savrenstvo
[i] blaenstvo [....] 81 Ona je postala neuka [...] i ona [... ] tijelo i [... ] obeanje [...
] svjetlost [... ] [... ] ona postoji [... ] [... ] kako vie ne bi nastala niti postala izvan
savrenstva. Ona je znala sebe samu i njega. I ustavi, ona je poinula zbog
njega, jer ona bjee [iz] njega koji uistinu postoji, {ona bjee iz njega koji uistinu
postoji}, i sviju njih. Ona, stoga, samu sebe poznaje, i njega koji prapostojae.
Slijedei ga, oni su nastali u postojanju {oni su nastali u postojanju}, pojavljujui
se kroz one 82 [koji pra]postoje. I [...] kroz [...] budui da su se pojavili [... ] dva
[... ] pojavili su se [... onaj] koji ga ve zna, kao vjeni prostor, budui da je postao
njegovo drugo znanje, znanje njegova znanja, neroeni Kalyptos. [Oni] su stajali
nad njime koji uistinu postoji, jer ona je znala za njega, kako bi oni koji ju slijede
mogli nastati posjedujui svoje mjesto, i kako oni koji nastanu (iz nje) ne bi bili
prije nje, ve kako bi postali sveti (i) jednostavni. Ona je shvaanje boga 83 koji
pra[postoji. Ona] je poivala [...] jednostavnome [...] spasenje [...] [...] on [...] [...]
svjetlost koja bje predspoznaja]. Ime joj je bilo Barbelo, budui (da je misao);
trostruka [rasa] (koja je) muka, djevianska
(i) savrena, i njezino znanje, kroz koje je ula u postojanje, kako oni ne bi
[... ] nju dolje, i kako vie ne bi nastala kroz one koji su u njoj, i one koji ju slijede.
Ona je, zapravo, jednostavna kako bi mogla spoznati boga koji prapostojae,
budui da je nastala kao dobar (stvor) od njega, jer je [... ] 84 [... ] neplodnost
[... ] tree [... ] dva [... ] ovog naina [... ] [... ]
i muki [... ] [... ] [... ] i [... ] neplodnost [... ] [... ] ona je druga [... ] ona po-
stojae [... ] prva od stvarnosti [koja] uistinu postoji [... ] [... ] blaenost [...]
[Duha] Nevidljivog, znanje [...] prvom postojanju u jednostavnosti nevidljivog
Duha, i jednosti. U toj je istoj jedinstvenosti on nalik, i [... ] vrstama. I onaj koji
[... ] postoji [... ] 85 [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ]
i zna [... ] i [... ] i [savrenstvo] i [... ] stvara i [... ] prvoga Kalyptosa [... ] sve
njih, postojanje i djelovanje, boanstvo, rasu i vrste.
No, jesu li moi jedno? Na koji je nain on jedan, to jest, ne djelomian, ve
(jedan od) onih iz Sveukupnosti? to je jednost koja je jednost? Je li on iz [...]
djelovanja [...] ivota i [...] [...]. i [...] 86 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] moi [...] kao
[...].
[...] opaajan [...] [...] svesavren [...] [...] ona ree, [...] "Ti si velik, Aphr[edone].
Ti si savren Neph[redone]." Njegovu postojanju ona kae, "Ti si velik
Deiphaf...]. Ona [je] njegovo djelovanje, ivot i boanstvo. Ti si velik,
Harmedone [...], koja pripada svim slavama, Epiph[a- i njegovo blaenstvo, i
savrenstvo jedinstvenosti [...] svega [...]" 87 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...]
zauvijek [...] umna [... savrena] [djevica Bar- b]elo kroz jednostavnost blaenosti
trostruko monog Nevidljivog Duha. Ona koja je znala njega, znala je sebe. A
on, budui da je onaj koji je svugdje, budui da je nepodjeljiv, imajui [...] ima [...]
i ona je spoznala [sebe kao] njegovo djelovanje [... ] i on je spoznao [... ] znanje
[... ] unutar 88 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] blagoslovi [...] [...] Be[rithe- us,
Erignaor], Or[imeni]os, Ar[amen], Alphl[ege]s, Elilio[upheus], La- lamenu[s],
Noetheus [...] uzvieno je tvoje ime [...] je snano. Onaj tko (to) spozna, sve
znade. Ti si jedan, ti si jedan, Siou, E[...], Aphredone, ti si [eon] eona savrenog,
uzvienog, prvoga Kalyptosa [...] djelovanja,
i [...] on je [...] njegov odraz [...] njega, on [...].
89 [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [... postojanje] [...] i on [...] [...] [...] u [...slavi]
[...] slava [...] [...] u [...] [...] [...] [...] eon [...] [...] [...] 90 [... ] [... ] [... ] [... ] [... ]
[... ] [... ] [... ] postoji [... ] [... ] [... ] i [... ] [... ] [... ] [blaen ...] [...] [savren...]
[...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] 91 [...] [...] [...] [...] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] bog [... ]
[... ] [... ] [... ] prvi [... ] i sile [... svesavreni], oni su [... ] sviju njih, i [sviju] njih
uzrok, [... ] Barbelo [...][... ] njega
i [...] sviju njih [...] on, budui da ne [...] i njegov [...] postaje [...] no 92 [...]
[...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [!...][...] [...] i [...] u [...] u skladu s [misli]
koja uistinu [postoji...] koja postoji kao [...] ime [...] [...] Kalyptos [...] [...] trostruko
[...] [...] no [...] 93 njega imenuje.
Svi ovi nastadoe iz njega, iz njega koji je ist. Ako zbog njega slavite, i ako [... ]
postojanje [... ] njegove [... ] [... ] jednostavan [... ] [... ] [... ]
on e [... ] [... ] da onaj [... spozna] njega [... ] [... ] savren, budui [... sa-vren] i
[... ] [... ] savren [... ] [... ] njegov [... ] [... ] njega [... ] [... ] 94 nije ju mogao
vidjeti. Nemogue je, stoga, primiti njega na ovaj nain, u ve-lianstvenoj istoi
kao savrenu glavu, [njega koji] je u [...] [...] koja [...spoznaje] u pogledu [...] kae
[...] [...] [...] koja [...] [...] [...] koja [...] jer [...] [...postoji] skupa [...] i [...] [...] [...]
[...] [...] [...] niti [...] 95 razlike izmeu ovih i anela, i razlike izmeu njih i ljudi, i
razlike izmeu njih i postojanja. I [...] [...] [...] i [out] [...] [...] [...] uistinu [...] za
[...] [outilni] svijet [...] poput [...] postojanja [...] za [...] i [...] [...] (izgubljeni
reci) 96 prii e mu u znanju. On prima mo, no onaj koji je udaljen od njega, stoji
u poniznosti."
I ja rekoh, "Zbog ega su nastali suci? to [...] je [patnja] [...] jer [...]
i [... ] [... ] [... ] no [... ] [... ] kroz [... ] koji [... ] pati [... ] kroz [... ] [... ] [... ]
postoji [... ] ona prebiva [...][...][... ] (nedostaje otprilike etiri retka) 97 muki,
budui da je ona znanje trostruko monog nevidljivog velikog Duha, odraz
[prvoga] Kalyptosa, [blaenstvo] u [nevidljivome] Duhu, [...] [...] [...] Jer [...] on
zna[...] [...] [...] [...] ispunjava [...] ona se ukazuje [... ] znanje [... ] ona stoji [... ]
[... ] [... ] [... ] (nedostaje otprilike est redaka) 98 [...] savreno jedinstvo
potpunoga jedinstva, i kada je podijelila Svekolikost [... ] iz Svekolikosti [... ]
postojanje i [... ] [... ] misli [... ]
[...] [...] [out] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...] [...]
[...] (nedo
staje otprilike pet redaka) 99 [... ] [postojanje ... ] [... ] u [... ] kojemu [... ] znanje
[... ] [... ] [... ] [... ] ona blagosilja [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] koja [... ] [... ]
i [... ] [... ] [... ] [... ] (nedostaje otprilike est redaka).
100 [...] [...] [...] [...] [...] Arm[ozel] [...] [...] jest [...] [kroz...] mo [... ] [... ] [... ] [...
] koja [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] (nedostaje otprilike etiri retka) 101 [... ]
nevidljiv [... ] [... ] taj [... ] [...ovo] je [... ] [... ] [... ] oblik [...] [...][...] [...] [...] [...]
[...] Kalyptos [...] nerazdjeljiv [...] [...] [... ] [... ] [... ] [... ] (nedostaje otprilike etiri
retka) 102 [... ] koja postoji [... ] [... ] [... ] [... ] i [... ] [... ] [... ] [... ] [... ]
on [... ] [... ] [... ] [... ] i [... ] oni [... ]
[...] [...] [...] [...] neki [...] [...] [...] (nedostaje otprilike etiri
retka) 103
[... ] porijeklo [... ] [koja] uistinu postoji [... ] [... ] postoji [...biti]
[... ] i [...
ovo] je [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] oni [... ] ne [... ] [... ]
ovo [... ] [... ] [... ]
[... ] (nedostaje otprilike est redaka)
104 [... ] ona se ukazuje [... ] ovih koji [... ] [... ] [... ] i [... ] ovo [... ] [... ] [... ] vidi
[... ] [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] on [... ] uistinu [... ] [... ] da
[... ] i [... ]
[...] [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike etiri retka) 105 oni su
ko
ji [stoje...] eonu [...] prii [...] [...] koji postoji u [...] on u jednu ruku [... ] [... ] on
[... ] onaj [... ] porijeklo [... ] [... ] i [... ] on [... ] tvar [... ] jedinstven [... ]
[...postoji] [... ] [... ] [... ] koji [... ] i [... ] (nedostaje otprilike etiri retka) 106 [...]
i on postoji [...] on je [...] i [...] znak [...] [...] [...] niti od [...] [...] on [...] koji [...]
[...] [...] i [...] [...] broj [...] ivi [...] u skladu s [... ] koji [... ] [... ] [... ] [... ] [... ]
koji [... ] [... ] [... ] (nedostaje otprilike etiri retka) 107 njih [... ] [... ] i [... ]
postojanje [... ] [... ] i [... ] postoji kao [... ] odraz [... ] prvoga [... ] [... ] prvi [... ]
[... ] [... ] [... ] on [... ] [... ] [... ] [... ] [...] [...] [...] [...] [...] (nedostaje otprilike est
redaka) 108 [...] nisu, pruajui [... ] [... ] on koji postoji [... ] [... ] svi i on [... ]
mnotvo [... ] stvaranju [... ] i [... ] [... ] [... ] [... ] [... ] u [... ] ovih [... ] [... ] [... ]
ivih [... ] [... ] [... ] u
(Stranice 109-112 su izgubljene)
113 i aneli i demoni, umovi i due, iva bia i drvee i tijela i oni koji bijahu prije
njih: oni od jednostavnih elemenata i jednostavnoga porijekla, i oni koji su u [... ]
neizmijeanoj pomutnji, zraku [i] vodi i zemlji i broju i sjedinjenju, pokretu i [... ]
i poretku i dahu, i svemu ostalome. One su etvrte moi koje su [u] etvrtome
eonu, one [koje] su u [...]
i [...] savrenom od [...] moi [...] moi [...] [...] [...] aneli anela, due dua,
iva bia ivih bia, stabla [stabala...] [...] i [...] [...] [...] 114 njegove vlastite.
Postoje oni koji su kao roeni, i oni koji su iz neroenoga raanja, i oni koji su
sveti i vjeni, i oni nepromjenjivi u smrti, i unitenje u neunitivosti; a postoje i
oni koji su poput Svekolikosti; postoje oni [koji su] rase, i oni koji su [u] svijetu i
poretku; postoje oni u [neunitivosti],
i postoje prvi [koji postoje], i drugi [u] svima njima. [Svi] oni [koji] su od njih i
[oni koji] su [u] njima, i [od] onih koji ih [slijede] [... ] [... ] oni [...] i etvrti eoni
stajae [...] [...] postojei [...] [...] [...] 115 u njima, budui da on bijae posvuda
raspren. Oni se ne gomilaju jedni protiv drugih, ve su, naprotiv, oni ivi,
postojei u sebi, i u slozi jedni s drugima, budui da dijele isto porijeklo. Oni ive u
skladu, jer svi su oni u jednome eonu Kalyptosa, [...] razliiti u moi, jer oni
postoje u skladu sa svakime od eona, povezani sa onime koji je do njih
dosegnuo.
No, Kalyptos je jedan eon; on ima etiri razliita eona. U skladu sa svakime od
eona oni imaju moi, ne nalik prvim i drugim (moima), jer ove [su] vjenosti,
[ve] se one razlikuju [...] i poredak i slava [...] koja postoji [u...] etiri eona i [...]
koji prapostojae [...] bog [...] [...] oni su [... ] [...].
116 Svi oni postoje u jednome, obitavajui zajedno, pojedinano usavreni u
drugarstvu, i ispunjeni eonom koji uistinu postoji. Postoje meu njima oni (koji)
prebivaju u biti, i oni (koji) su bit u dranju ili [patnji], budui da su oni u drugome
zbog nemogunosti stvaranja nestvorenoga, koji uistinu postoji. Kada su
nestvoreni nastali, mo je njihova nastala; bestjelesna bit postoji sa neiezivim
[tijelom]. I [nepromjenjivi] koji [uistinu] postoji. Budui da se [kroz] mijenu
mijenja, [... ] u unitivoj vatri postoji sa [svima] [ovima...] [...] onaj [...] 117 on
postoji. Sva iva bia ondje obitavaju, postojei pojedinano, (a ipak) zdrueni.
Znanje znanja ondje je skupa sa poecima neznanja. Kaos je ondje, i savreno
mjesto za sve njih, i oni su strani. Istinska je Svjetlost (ondje), a isto tako i
prosvijetljena tama, zajedno sa onime koji ne postoji uistinu - [on] uistinu ne
postoji. [... ] ne-bie koje uope ne postoji. No, iz Dobroga potjee dobro i sve to
je ugodno i boansko; (on je taj) iz [kojega] dolazi Bog, i onaj koji [...], onaj koji je
uzvien. Jer [...] u dijelu [... ] oblik i Bog koji [... ] i onaj [... ] [... ] bog [... ] [... ]
svi ovi [... ] [... ] tama [... ] [... ] 118 i rasa. On se ni sa ime nije izmijeao, ve on
ostaje sam u sebi, i poiva u svojoj bezgraninoj granici. On je Bog onih koji
uistinu postoje, vidovnjak i objavitelj Boga.
Kada je okrijepila njega koji ju [je znao], eon Barbelo, znanje Nevidljivog
Trostruko Monoga Savrenog Duha, kako bi [...] njoj, i ree, "On [...] ivot. Ja sam
iv u [...]. Ti, Jedna, ti si iva. On je iv, [on] koji je tri. Ti si ta kojaje tri, koja su
tri [udvostruena] e e e. Prvi od sedam [...] trei [...] drugi [...] eeeeaaaaaaa [...]
[...] dva, no on [etiri...] [...] znanje [...] [...].
[...] 119 dio? Kakva vrsta uma, i kakva vrsta mudrosti? Kakva vrsta
razumijevanja, kakva vrsta uenja? Njegova Svjetla zovu se (ovako): prvo [je
Arme]don, i ona kojaje s njim, [...]; drugo je Diphane [...i] ona koja je s njim, Dei-
ph[a...]; tree je [Malsed]on i ona koja je s njim [...]; etvrto je [...]s i ona koja je s
njim, Olmis.
Kalyptos postoji posjedujui [...] s njegovim Oblikom. On je svima njima nevidljiv
kako bi ih okrijepio [... ] [... ] on postoji u [... ] svesavren jer [posjeduje] etiri
postojea [...] [...] niti u skladu s [...] sam [...B]arbelo [...] [...] [...] 120 njega
znaju, i onog koji je iznad drugoga. Prvi od eona jest Harmedon, otac-slava. Drugo
Svjetlo (je) ono kojeg [on] ne [zna], no sva [stvorenja], mudrost [... ] postoji u
etvrtome eonu koji je otkrio [sebe], i sve slave. [Tree] Svjetlo (je) onaj [...] ne
njega, kao rije svih [oblika] i druga [slava], razumijevanje, [onaj koji je] trei
[eon]. etiri su u Malsedonu i [...] niosu. etvrto Svjetlo je ono koje [...] svih
oblika koji postoje [...] uenje i slava [...] i istina [etiriju eona], Olmis [...] i [...]
[...] [...] 121 peto.
Prvi (je onaj) koji je drugi, odnosno, svesavreni Kalyptos, jer etiri Svjetlosti
postoje. Kalyptos je taj koji je donio podjelu, i oni postoje zajedno. I svi oni koji
znaju te koji postoje kao slave, savreni su. Onaj [... ] znade sve o svima njima,
svesavren je. Iz njega je svaka mo, svaka, i cio njihov eon, jer sve one dolaze
k njemu, i dolaze iz njega, iz moi sviju njih (i) izvora sviju njih. Kada je saznao [za
njih], on postade [...] eon i mo stvaranja. [...] drugi eoni [u...] [...] [...] [...] 122
postala Barbelo, on postaje prvi eon, zbog vjenosti Nevidljivog Duha, druge
moi stvaranja.
Ovo su sve slave: bezgranini Aphredons, [... ] neizrecivi, objavitelji, svi [...]
nepromjenjivi, objavitelji slave, dvaput objavljeni Marsedons, bezgranini
Solmises, samoobjavitelji koji su [puni] slave, oni koji [ekaju na] slavu,
blagoslovitelji, M[arse-] dons, Kalyptoi koji [...] granice [... ] do granica [... ] oni
koji postoje [... ] [... ] [... ] [... ] (nedostaje jedan ili dva retka) 123 deset tisua
slava u njima.
On je, stoga, savrena slava kako bi, kad god se pridrui (drugima)
i prevlada, on postojao savren. Stoga, ak i ako on ue u tijelo i smrt (koja
dolazi) od tvari, oni ne primaju veu poast zbog vlastite svesavr- enosti, iz koje
su svi ovi potekli, budui da su savreni, skupa sa svima onima koji su s njime. I
doista, svaki od eona u sebi ima deset tisua eona, kako bi, postojei skupa, on
postao savreni eon.
On postoji u [Blaenstvu] Trostruko [Monog] Savrenog Nevidljivog [Duha ...]
tiina [...] koji posta prvi [...] i znanje [...] [...] [...] 124 cjelini, tiina drugog znanja,
prva misao u volji Trostruko Monog, budui da je zapovjedio da ga se spozna,
kako bi postao svesavren i savren u sebi. Po jednostavnosti i blaenosti on je
znan. [I ja primih] dobrotu od tog sljedbenika eona Barbelo, koji sam od sebe
postaje. [...] nije mo, ve ona koja pripada njemu.
Eoni koji uistinu postoje, postoje u tiini. Postojanje je nedjelovanje, a znanje o
samoustolienome Kalyptosu, neizrecivo je. Doavi [iz] etvrtoga, [...] misao,
Proto[phanes], kao Savreni Muki [Um] [...] [...]
125 on je njegov odraz, njemu jednak u moi i slavi, no po poretku on je
uzvieniji od njega, (iako nije uzvieniji) u eonu. Poput njega, i u njemu ive (i)
prebivaju svi ovi (udovi), zajedno u jednome. Skupa sa eonom u eonima, on je
etverostruko razliit od sviju ostalih ondje.
No, Kalyptos doista postoji, i s njime je ona koja pripada slavama, Youel, muka
djevianska slava, kroz koju se vide svi svesavreni. Oni koji pred njim stoje
trostruko su [...] dijete, trostruko [...], Autogen [...]. On je [...] u jednome
[...jednome] koji prevladava nad [...], postojei u [...] 126 deset tisua puta.
Prvi eon u njemu, iz kojeg je prva Svjetlost, (jest) Solmis i objavitelj Boga, budui
da je on od beskrajne vrste u eonu Kalyptosa i Doxome- dona. Drugi eon (jest)
Akremon, neizrecivi, skupa sa drugom Svjetlou Zachthosom i Yachtosom. Trei
eon je Ambrosios, kreposnik, skupa sa treom Svjetlou Setheusom i
Antiphantesom. etvrti eon je bla- goslovitelj [...] rase sa etvrtom Svjetlou
[Seldaoom] i Elenosom.
[...] njega [...] [...] Am[edon] [...] 127 phoe zoe zeoe ze[...] zosi zosi zao zeooo
zesen zesen - stvorenja i etiri koja su osmerostruka, ivi su. eoooo eaeo - ti
koji si prije njih, i ti koji si u svima njima. Oni su unutar savrenog mukog
Armedona Protophanesa sviju njih koji za-jedno prebivaju. Budui da su svi
postojali kao savreni, Djelovanje sviju njih ukazalo se kao boanski Autogen.
On postoji u eonu, budui da unutar njega postoje etiri razliita samoroena
eona. Prvi eon u njemu prva je Svjetlost [Harmoze]l-Orneos- -Euthrou- nios. [On]
se zove [...][...]. Drugi [eon] kao [druga Svjetlost jest] [Oraiael ...]-udas[...]os,
Ap[...] 128 Arros[...]. Trei (eon) tree Svjetlosti (jest) Daveithe-Laraneus-
Epiphanios-Eideos. etvrti (eon) kao etvrta Svjetlost (jest) Eleleth-Kodere-
Epiphanios-Allogenios. Svi ostali koji su u tvari, bijahu (ondje) ostavljeni. Zbog
znanja o uzvienosti, smionosti i moi, oni nastae, i naoe utjehu. Zbog toga
to nisu spoznali Boga, oni e nestati. Evo, Zostrijane, uo si sve o neukosti
bogova, i ono (to) je anelima beskrajno."
Osmjelih se, i rekoh, "Htio bih [jo] znati o Trostruko Monome Nevidljivom
Savrenom Duhu: kako postoji za sebe, [kako ini da] sve [...] koji uistinu postoji
[...] stoje [...][...] i [...][...][...] 129 vrlo [...] oni [me] spustie (i) ostavie.
Apophantes i Aphropais, Djevianska svjetlost, doe preda me i odvede me u
Protophanes, veliki muki savreni Um. I vidjeh sve njih kako postoje u jednome.
Pridruih im se, (i) blagoslovili Kalyptos eon, djeviansku Barbelo i Nevidljivi duh. I
postadoh svesavren, i primih mo. Zapisan bijah u slavi, i zapeaen. I primih
ondje savrenu krunu. I pooh do savrenih stvorenja, i svi me oni stadoe
ispitivati, i sluati svu uzvienost moga znanja. Radovali su se, primajui mo. I
kada sam opet siao do eona Autogena, primih istinski lik, ist, (a opet),
prikladan outilnome (svijetu).
Siao sam do eona preslika, a potom se spustih ovdje 130 na nematerijalnu
zemlju. I ispisah tri ploice, pa ih ostavih kao znanje za one koji e doi poslije
mene, za ivue izabrane. Spustih se potom do outilno- ga svijeta i zaogrnuh se
svojim likom. Budui da je bio neuk, ojaah ga (i) krenuh na put propovijedajui
istinu svima. I nisu me vidjeli niti aneoska bia, niti arhonti, budui da sam
porekao mnotvo [osuda] koje me dovedoe nadomak smrti.
No, probudio sam mnotvo koje bje u bludnji, govorei im, "Spoz-najte one koji su
ivi, i sveto sjeme Setovo. I ne [iskazujte] mi neposluh. [Probudite] ono
boanstveno ka Bogu, i okrijepite svoju bezgrenu, izabranu duu. Ostavite
smrt, i tragajte za nepromjenjivom moi raanja, [Ocem] svega. On vas poziva, a
oni vas kude. Iako oni zlo s vama postupaju 131, on vas nee napustiti.
Ne krstite sebe smru, niti se, umjesto onima jaima, preputajte onima koji su od
vas slabiji. Klonite se ludila i uza enskosti, i izaberi-te za se spas mukosti. Niste
ovdje da patite; ve da se oslobodite svo-jih uza.
Oslobodite se, i ono to vas je sputavalo nestat e. Spasite sebe, kako bi due
vae bile spaene. Dobri vam je otac poslao Spasitelja i dao vam snage. Zbog
ega oklijevate? Traite ako ste traeni; ako ste pozvani, sluajte, jer vremena
nema mnogo.
I ne zastranjujte. Eon eona onih ivih velik je, ali (je ista takva) i [kazna] za one
koji ne vjeruju. Mnogi vas okovi, i brojni muitelji okruuju. 132 Bjeite, prije
nego vas smrt sustigne. Gledajte u Svjetlost. Bjeite od Tame. Ne zastranjujte
na put svog unitenja.
Zostrijan Zostrijanova proricanja Istine Bog Istine Uenja Zaratustrina
Uvod:
MARVIN W. MEYER
Petrova poslanica Filipu obuhvaa najvei dio Kodeksa VIII. Smjetena odmah
poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu zapoinje podnaslovom (132,10-11),
izvuenim iz poslanice koja tvori prvi dio teksta. Poput nekoliko drugih tekstova iz
knjinice Nag Hammadi (Otkrivenje po Jakovu, Rasprava o uskrsnuu, Eugnostos),
Petrova poslanica Filipu jednim je svojim dijelom poslanica. Osim tih poslanica iz
knjinice Nag Hammadi, druga su pisma takoer bila u uporabi u gnostikim
krugovima (primjerice, Ptolomejevo Pismo Flori, i pisma Valentina, Monoima
Arabljani- na, a moda i Marcionova). Budui da je cijela velianstvana
epistolarna predaja satkana oko Pavla i pavlinske kole, tako se i ova, neto
skromnija zbirka pisama, pripisala Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove poslanice
ukljuuju, uz Petrovu poslanicu Filipu, katolike Petrove poslanice sadrane u
Novome zavjetu, Epistula Petri ("Petrovu poslanicu"), u uvodu u pseudo-
Klementove, te moda i jo jednu Petrovu poslanicu poznatu samo iz kratkih
navoda Optata iz Milevisa. Od tih poslanica, osobito je zanimljiva pseudo-
Klementova Petrova poslanica Filipu. Ona nije znaajna samo kao dio zbirke
tekstova koji se odnose na Petra, ve i zbog toga to svjedoi o Petrovom
autoritetu. Na zavretku poslanice, Contestatio zapoinje naznakom o primatelju -
Jakovu Pravedniku - koji je proitao i odgovorio na poslanicu, slino kao i Filip u
Petrovoj poslanici Filipu (133,811). Ne treba, meutim, poistovjeivati Petrovu
poslanicu Filipu niti sa jednom od ovih poslanica koje se pripisuju Petru, budui
da ona predstavlja novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.
U svom sadanjem obliku, Petrova poslanica Filipu oito je kransko-gnostiki
tekst. U cjelini uzevi, nju bi valjalo promatrati kao dio predaje o Petru; Petar je
voa, glasnogovornik, propovjednik meu apostolima, te ga se moe opisati kao
vou vlastite skupine uenika (139,10). Jedini apostol koji se poimence spominje
jest Filip, koji je spreman prihvatiti Petrovu vlast i ije mjesto u tekstu treba
naglasiti visoki Petrov autoritet. Apostoli se, sa svojim voom, Petrom, okupljaju
na Maslinskoj gori, i primaju ondje pouku od uskrslog Spasitelja. Vrativi se u
Jeruzalem, apostoli poduavaju u hramu, bave se iscjeliteljstvom, a kasnije,
ispunjeni duhom svetim, kreu na svoj put propovijedanja. Ne samo uloga Petra,
ve i itav okvir pripovijesti upuuju na to da je Petrova poslanica Filipu po
nekim znaajkama istovjetna prvom dijelu (o Petru) Djela apostolskih (1-12).
Nedvojbeno je daje autor Petrove poslanice Filipu crpio iz kranske predaje.
Postoje, naime, mnoge slinosti izmeu ovog teksta i prve polovice Djela
apostolskih, ukljuujui prizore, teme i izraze koji su prisutni u oba teksta. Slian
im je ak i knjievni anr - pripovijest o Petru i apostolima, koja sadri
otkrivenja, liturgijske i pou
ne elemente - iako je u sluaju Petrove poslanice Filipu pripovijest nazvana
Petrovim pismom. Nadalje, autor Petrove poslanice Filipu poznaje, osim Lukine
grae, i druge kranske predaje. Spasiteljevo drugo otkrivenje (136,16-137,4)
nalikuje Ivanovoj himni Logosu (Iv 1, 1,18), no mogue je da te sluajnosti nisu
toliko znaajne. Nadalje, tradicionalna kerigmatika formula u kredu mise
(139,15-21) upuuje na slinu formulu koju esto susreemo u ranokranskoj
knjievnosti (paralele u Iv 19 osobito su bliske kredu iz Petrove poslanice Filipu), a
malo "ukazanje" iz Petrove poslanice Filipu (140) slino je "ukazanju" kod Ivana
(Iv 20, 19-23). Autor ovoga teksta takoer spominje i prethodna Spasiteljeva
otkrivenja (135,5-6; 138,2-3, 22-24; 139,11-12), rijei koje je Isus navodno
izgovorio dok je bio u tijelu. Moda se ta otkrivenja utjelovljenog Spasitelja
odnose na nauk koji je sadran u kanonskim evaneljima, a "etiri rijei" u
140,25 mogle bi se shvatiti kao etiri evanelja koja imaju biti odaslana na etiri
strane svijeta. (Hans-Gebhard Bethge sugerira da je izvoran tekst u 140,25
moda glasio "etiri smjera", to je naknadno moda modificirano u "etiri rijei".)
Autor Petrove poslanice Filipu oito je bio upoznat s ranokranskim tekstovima,
elei uspostaviti kontinuitet s tom starijom predajom.
Gnostiki su elementi jasno vidljivi u pripovjednom okviru Petrove poslanice
Filipu, osobito u gnostikom "dijalogu", Spasiteljevu otkrivenju danom kao
odgovor na pitanja apostola. Prva etiri odgovora (135,8-137,13) u najboljem su
sluaju marginalno kranska, iako im je dana legitimnost otkrivenja
uskrsnuloga Gospodina. Prvi odgovor (135,8-136,15), koji podastire skraenu
verziju mita o majci, uope ne sadri kranske elemente. On, tovie, odraava
vrlo pojednostavljenu verziju mita, te je slian mitu o Sofiji iz Ivanova apokrifa, i
Irenejevim barbelo-gnosticima (Haer.
1. 29.1-4), kako po terminologiji, tako i po opoj konstrukciji. Ova etiri
odgovora otkrivenja predstavljaju gnostiko gledite o padu u nedostatak i
postizanju ispunjenja, te o zatoenitvu i borbi gnostika u svijetu. Toj su skupini
odgovora pridodani jo jedno pitanje i odgovor (137,13-138,3), u kojem se rabe
razliiti pojmove i usredoto-uje se na ivot i zadau apostola. Iako gnostiki
poput ostalih odgovora, ovaj posljednji odgovor ipak iskazuje neke kranske
teme, i slui kao ilustracija glavnog interesa Petrove poslanice Filipu - patnje
vjernika.
Uz pitanja i odgovore u gnostikom dijalogu, gnostiku orijentaciju odaje i
ostatak grae sadrane u tekstu. Dvije molitve okupljenih apostola (133,17-
134,9) sadre tradicionalne izraze i teme uobiajene u kranskim molitvama,
no spominjanje svjetlosti i slave ini ih naroito primjerenima gnostikim
kranima. Jednako tako, opis uskrsnulog Isusa kao svjetlosti i glasa (134,9-14;
135,3-4; 137,17-19; 138,11-13,21-22) predstavlja prvobitni nain opisivanja
ukazanja uskrsnuloga Gospodina (Mk 9, 2-8; 2 Pt 1,16-19; Dj 9,1-9; 22,4-11; 26,9-
18; 1 Kor 15; Otk 1,12-16), no meu gnostikim kranima takvi su teofanijski
opisi bili osobito cijenjeni.
U kratkoj Petrovoj propovijedi (139,9-140,1 [?]) gnostike su tendencije jo
jasnije izraene. Prvi dio propovijedi svakako je u okvirima tradicionalnog
kranskog vjerovanja (139,15-21), i za Isusa se koriste tradicionalni nazivi
("Gospodin Isus", "Sin", "tvorac ivota naeg"), no kredo se tumai u skladu s
kransko-gnostikom teologijom autora Petrove poslanice Filipu. Isus je patio od
prvog trenutka svoje inkarnacije, ali kao onaj "kojemu je ova patnja strana"
(139,21-22). Kristologijska tenzija nastavlja se i u dijelu kad propovijed
naglaava i stvarnost Isusovih patnji, i slavu njegove boanstvenosti. Suprotno
patnjama prosvjetitelja Isusa, nastavlja propovijed, njegovi e sljedbenici patiti
zbog "grijeha majke" (139,23). Ova faza podsjea na predaju o padu majke Eve,
te se, po kransko-gnostikom autoru, odnosi na majku koja se esto naziva
Sofija u drugim verzijama mita. Ona se takoer naziva "majkom" i u 135,12, a
njezin tragian pad smatra se izvorom ljudskih patnji. Naznaka o "grijehu majke"
moda predstavlja jo jednu dodirnu toku izmeu likova Eve i Sofije u
gnostikoj knjievnosti.
Mogue je, stoga, postaviti openiti okvir knjievne povijesti Petrove poslanice
Filipu. Na temelju paralela s Ivanovim apokrifom i djelima Irenejevim,
pretpostavlja se da je Petrova poslanica Filipu napisana krajem drugoga ili
poetkom treeg stoljea. Sudei po prisutnosti grkih posuenica i idioma,
autor teksta vjerojatno je pisao na grkom jeziku. On je, ini se, bio kranski
gnostik dobro upoznat s kranskom predajom, i tu je predaju rabio i tumaio na
kransko-gnostiki nain. Konstruiran je i gnostiki dijalog, iako je taj dijalog prije
govor otkrivenja koji se temelji na Kristovim odgovorima na pitanja apostola. U
njega je ukljuen gnostiki materijal koji je nekranskog ili tek marginalno
kranskog porijekla; materijal je usvojen kao otkrivenje uskrsnulog Krista. Na
temelju kranskih i gnostikih predaja s kojima je bio upoznat, autor je sastavio
pripovijest koja je usredotoena na otkrivenje. Sama je poslanica stavljena na
poetak pripovijesti kako bi se naglasio Petrov autoritet, i Petrova poslanica Filipu
tek je naknadno dobila svoj sadanji naslov. Konano, grki je tekst preveden na
koptski, te ukljuen u Kodeks VIII knjinice Nag Hammadi.
Prema izvjetajima Jamesa M. Robinsona i Stephena Emmela, druga koptska
verzija Petrove poslanice Filipu nalazi se u papirusnom kodeksu koji do danas,
meutim, jo nije objavljen, niti je dostupan za prouavanje.
PETROVA POSLANICA FILIPU
VIII 132, 10-140, 27
Pismo Petrovo koje on posla Filipu
"Petar, apostol Isusa Krista, Filipu, naem ljubljenom bratu i naemu sudrugu
apostolu, i brai koja su s tobom: budite pozdravljeni! Znaj, brate na, [da] smo
primili zapovijedi od naega Gospodina i Spasitelja itavoga svijeta da se
okupimo, i poduavamo i propovijedamo o spasenju koje namje obeao 133 na
Gospodin Isus Krist. No, ti si od nas bio odvojen, i nisi elio da se okupimo i
sloimo kako bismo objavili radosnu vijest. Da li bi se, stoga, sloio, brate na, da
doe u skladu sa zapovijedima naega Boga Isusa?"
Kada je Filip primio i proitao ove rijei, otiao je Petru, u radosti. Petar je potom
okupio i ostale. I oni pooe na goru koja se naziva "maslinska (gora)", mjesto
gdje su obiavali sastajati se sa blaenim Kristom, dok je ovaj bio u tijelu.
I kada su se apostoli okupili, i pali na koljena, poee se moliti, go-vorei: "Oe,
Oe, Oe svjetlosti, koji posjeduje nepropadljivosti, usli- i nas, kao [to si] [bio
zadovoljan] svojim svetim djetetom Isusom Kristom. Jer, on je postao nae
svjetlo 134 u tami. Uslii nas."
I ponovo su molili, govorei: "Sine ivota, Sine besmrtnosti koji si u svjetlosti,
Sine, Kriste besmrtnosti, Otkupitelju na, daj nam snage, jer nas ele ubiti."
I pojavi se tad velika svjetlost, i planina zasja zbog onoga koji se ukazao. I glas ih
dozva, govorei: "ujte moje rijei, kako bih vam mogao govoriti. Zbog ega me
pitate? Ja sam Isus Krist koji je s vama dovijeka."
Apostoli tad rekoe: "Gospodine, eljeli bismo znati o nedostatku eona i njihove
plerome." I: "Zbog ega nas se zadrava u ovome prebivalitu?" Dalje: "Kako
smo ovdje doli?" I: "Kako emo otii?" I: "Kako to da imamo 135 vlast
smionosti?" [I]: "Zato se moi bore protiv nas?"
I glas iz svjetlosti im odgovori, "Sami ste svjedoci da sam vam o svemu tome
govorio. No zbog nevjerice vae, rei u to opet. U pogledu [nedostatka] eona,
taj je [nedostatak] nastao kada se pojavila nepokornost i nerazboritost majke,
bez zapovijedi velianstva Oca. Ona je poeljela uzdignuti eone. I kada je
govorila, Oholi ju je slijedio. I kada je za sobom ostavila dio, Oholi ga se doepao,
i on je postao nedostatak. To je nedostatak eona. Kada je Oholi uzeo dio, on ga
je posijao, i nad njega postavio moi i vladare. I zatvorio ga je u eone, koji su
mrtvi. I sve moi svijeta radovahu se to su roene. 136 No, one nisu poznavale
preegzistentnoga [Oca], budui da su mu strane. No, ovome su dale mo, i sluile
ga u slavi. I zbog te slave moi, Oholog obuze ponos. Postao je zavidan, i
poelio nainiti sliku na mjestu [slike], i oblik na mjestu oblika. I naredio je
moima u svojoj vlasti da naine smrtna tijela. I one postadoe iz krive slike, iz
slinosti koja bijae izronila.
Nadalje, o pleromi: ja sam onaj koji je poslan u tijelu, zbog sjeme-na koje je palo. I
ja sam siao u njihovu smrtnu tvorevinu. No, nisu me prepoznale, i mislile su da
sam smrtnik. I govorio sam s onime koji mi pripada, i on me sluao, kao to i vi
danas sluate. I dao sam mu vlast, kako bi mogao ui u nasljedstvo svoga
oinstva. I uzeo sam 137 [...] oni bijahu ispunjeni [... ] u njegovu spasenju. I
budui da je on bio nedostatak, postao je pleroma.
Zbog ovoga ste vi zadrani, zbog toga to mi pripadate. Kada sa sebe svuete
ono to je iskvareno, tada ete postati prosvjetitelji meu smrtnicima.
I (zbog toga) ete se sa zlim silama boriti, jer [one], za razliku od vas, nemaju
spokoja, i ne ele da budete spaeni."
Tada apostoli ponovo poee moliti, govorei, "Gospodine, reci nam: Na koji emo
se nain boriti protiv arhonata, budui da su arhonti iznad nas?"
I glas ih dozva iz ukazanja, govorei, "Ovako ete se protiv njih boriti, jer,
arhonti se bore protiv unutarnjeg ovjeka. A vi ete se protiv njih boriti ovako:
Okupite se i propovijedajte svijetu spasenje i obeanje. I naoruajte se snagom
moga Oca, i nek se zna za vau molitvu. A on, Otac, on e vam pomoi, kao to
vam je pomogao kada je mene poslao. 138 Ne bojte se, [ja sam s vama
dovijeka,] kao to sam ve i rekao, dok sam bio u tijelu." I nebesa tad proparaju
munje i gromovi, i ono to se pred njima na tom mjestu pojavilo, uzdignu se u
nebo.
I apostoli stadoe zahvaljivati Gospodinu, i blagoslivljati ga svim blagoslovima. I
vratie se u Jeruzalem. Na putu su jedan s drugime govorili o svjetlosti koja im
se ukazala. I netko spomenu Gospodina, i ree, "Ako je on, Gospodin na, patio,
koliko li emo onda mi (patiti)?"
Petar odgovori, "On je patio zbog [nas], stoga je nuno da i mi pa-timo zbog svoje
malenkosti." I glas im se javi, govorei, "Mnogo sam vam puta rekao: neophodno
je da patite. Neophodno je da vas dovedu u sinagoge i pred upravitelje, kako
biste patili. No, onaj koji ne pati i ne 139 [...] [...] Oca [...] kako bi mogao [...]."
I apostole obuze [velika] radost, i oni stigoe u Jeruzalem. I otioe do hrama, i
ondje stadoe pouavati o spasenju, u ime Gospodina Isusa Krista. I cijelo
mnotvo izlijeie.
Petar otvori svoja usta, i ree uenicima svojim, "[Je li] nam na Gospodin Isus,
kada je bio u tijelu, sve pokazao? Jer, on je siao. Brao, sluajte moj glas." I
ispuni ga duh sveti. Ovako je govorio, "Prosvjetitelj na, Isus, siao je i bio
razapet. I nosio je krunu od trnja. I grimiznu je halju odjenuo. Bio je [razapet] na
drvetu, i pokopan u grob. I ustao je iz mrtvih. Brao, Isusu je strana ta patnja. No,
mi smo ti koji su patili zbog grijeha majke. I zbog ovoga, on je inio sve poput
nas. Jer, Gospodin Isus, Sin neizmjerne slave Oca, tvorac je naeg ivota. Brao
moja, ne pokorimo se onima bez zakona, i hodajmo u 140 [... I] Petar [tad okupi i
druge], i ree, ["O, Gospodine Isuse] Kriste, koji nam daje pokoj, podari nam
duh razumijevanja, kako bismo i mi mogli initi uda."
I Petar i ostali apostoli tad [ga] ugledae, i ispunie se svetim du-hom. I svaki od
njih poeo je iscjeljivati. Razioe se kako bi propovi-jedali rije Gospodina Isusa.
Okupili su se, i jedan drugoga pozdravi-li, "Amen."
Isus se tad pojavi, i ree im, "Mir [svima] vama i svakome tko vjeruje u moje
ime. Kada otiete, neka s vama bude radost, i milost i mo. I ne bojte se, jer, ja
sam s vama dovijeka."
I apostoli se razioe jedan od drugoga, u etiri rijei, kako bi propovijedali. I
pooe, opunomoeni od Isusa, u miru.
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Ovaj je traktat jedini spis u korpusu Nag Hammadi koji spominje, ak imenuje,
tajanstvenog "sveenika Boga Preuzvienog" kojeg, prema Post 14,18 (usp. Ps
110,4) susree patrijarh Abraham. Naslov djela djelomino je sauvan na
jednome od fragmenata koji ine prvu stranicu Kodeksa IX. Kodeks je, na
nesreu, u vrlo loem stanju. U potpunosti je ouvano samo 19 redaka (od
otprilike 745) traktata Melkisedek, a niti metodom rekonstrukcije na osnovu
pretpostavke nije mogue bilo obnoviti vie od 50 posto teksta. Budui da ne
postoji drugi primjerak ovoga traktata, ostaje nam vrlo nesavren prikaz njegova
sadraja, tako da to to je ouvano podlijee i vie nego jednoj interpretaciji. Sve
to treba imati na umu prilikom itanja ovoga djela.
U pogledu knjievnog anra, ovaj je traktat otkrivenje, tonije "otkrivenje Melki-
sedekovo", kojeg Melkisedeku navodno dadoe nebeski posrednici, a koje on
potom prenese privilegiranoj nekolicini. itatelj se implicite poziva da sebe
promatra kao jednoga od privilegiranih, i da sudjeluje u ovim posebnim
otkrivenjima.
Traktat se sastoji od tri glavna dijela:
I. 1,1 (?)14,5: Traktat, ini se, poinje Melkisedekovim obraanjem Isusu
Kristu, no ubrzo slijedi tree otkrivenje, koje Melkisedeku prenosi nebeski
posrednik, ime kojeg je rekonstruirano kao "Gamaliel" (5,18). Znaajan dio ovoga
otkrivenja ini proroanstvo o poslanju, smrti i uskrsnuu Spasitelja, Isusa Krista,
upueno "sveeniku Boga Preuzvienog" (12,10-11; usp. Post 14, 18). Ono
takoer sadri i jedan izuzetan odlomak u kojem se predvia dolazak docetikih
heretika koji e porei tjelesnu stvarnost Isusova dolaska, smrti i uskrsnua (5,1-
11). Sam Melkisedek igra ulogu u ovome otkrivenju, budui da mu je obeano
mjesto visokog sveenika (5,11-17). Prvo otkrivenje zavrava proroanstvom
konane pobjede nad smru (14,8-9).
II. 14,15-18,11 (?): Melkisedek nakon toga radosno ustaje i izvodi nekoliko
ritualnih inova, iz kojih doznajemo neto o obrednom ivotu zajednice za koju
je spis u cjelini i namijenjen: molitve zahvalnosti, krtenje, primanje sveenikog
imena, i podnoenje duhovnih rtvi. Ovaj liturgijski odlomak ukljuuje i podui
niz invokacija, koje zapoinju sa frazom "ti si Svet", a koje su upuene
pripadnicima nebeskoga svijeta (16,16-18,7; usp. 5,27-6,10). Ono to je ovdje
naroito zanimljivo jest da se veina imena ovih boanskih bia - Barbelo,
Harmozel, Oroiael, Daveithe, Eleleth, i druga - pojavljuje u traktatima koji se
vezuju uz setijanski gnosticizam, kao npr. u Ivanovu apokrifu.
III. 18,11(?)27,10: Drugi niz otkrivenja prenosi Melkisedeka u budunost,
usredotoujui se opet na raspee i uskrsnue Isusa Krista. Ovaj put, meutim -
ako je na
a rekonstrukcija fragmentarnoga teksta tona - Melkisedeku je dano na znanje
da je Kristova duhovna pobjeda nad neprijateljima ustvari pobjeda samog
Melkisedeka!
Ovaj traktat, dakle, nudi cijeli niz zanimljivih pojedinosti, od naroitog interesa
povjesniaru religija; onje prava mjeavina idovskih, kranskih i gnostikih
predaja. Sam lik Melkisedeka potvrda je za to: on nije samo drevni "sveenik
Boga Preuzvienog" kojeg poznajemo iz Biblije, ve isto tako i eshatoloki "visoki
sveenik" i "sveti ratnik". Dodatnu svjetlost nam po tom pitanju bacaju neki
idovski apokaliptini tekstovi kao, primjerice, fragmenti o Melkisedeku u
Kumranu (11 Qmelch) i 2 (Slavonik) Enoch .
U ovome je traktatu pojava Melkisedeka na kraju vremena vezana uz ivot Isusa
Krista: njegovo roenje, smrt i uskrsnue. Drugim rijeima, Isus Krist jest Melkise-
dek! Temelje te ideje moemo nai u tumaenju Heb 7,3. Ideja da je Melkisedek
"Sin Boji" (odnosno, istovjetan Isusu Kristu) proirila se, tovie, u nekim
ranokranskim krugovima, naroito u Egiptu.
Moe li se ita konkretno rei o religijskoj zajednici za ije je potrebe ovaj traktat
napisan? Iza Sv. Epifana, biskupa iz Salamisa na Cipru iz etvrtoga stoljea, ostaje
nam zapis o kranskoj sekti iji su lanovi sami sebe zvali "Melkizedekijanci"
(Haer. 55). Usporedba Epifanova zapisa sa Melkisedekom otkriva dovoljno
zajednikih ele-menata, koji upuuju na to da je potonji tekst doista mogao
nastati u grupi "melkise- dekovaca", elemenata kao to su, primjerice, velianje
sveenikog poslanja Melki- sedekovog, te kristologija koja inzistira na Kristovoj
istinskoj ljudskosti. (Melkisede- kovci nisu bili gnostici.)
to je, meutim, sa gnostikim znaajkama koje su jasno prisutne u tekstu?
Primjerice, ve spomenuta boanska imena iz gnostike mitologije, potom
fragment teo- gonikog mita (9,1-10), gnostiko tumaenje prie o Raju (9,28-
10,11), te spominjanje "djece Setove" (5,20). Jedno od moguih objanjenja jest
da je ranija verzija teksta prola gnostiku redakturu: posljednji je redaktor bio
gnostik koji je Melkisedeka- -Krista poistovjetio sa gnostikim spasiteljem Setom, i
koji je odgovoran za uvrtavanje svih tih gnostikih elemenata u tekst. Konani
oblik Melkisedeka proizvod je, dakle, setijanskog gnosticizma. Mogua su,
naravno, i neka druga objanjenja.
Traktat Melkisedek izvorno je napisan na grkom, po svoj prilici u Egiptu. Datum
nastanka je vjerojatno tree stoljee, no mogue je da je djelo nastalo i ranije
(ili kasnije).
MELKISEDEK IX 1, 1-27, 10
Melkisedek
Isus Krist, Sin [Boji...] iz [...] eona, kako bih [prenio] svim eonima, i [kako bih] u
svakome od eona [iznio] prirodu eona, kakva ona jest, i kako bih odjenuo
prijateljstvo i dobrotu kao ruho, o brate [... ] i [... ] nji-hov kraj [...]. I on e [im
otkriti] istinu [...] u [...] izreci (izrekama) [... 2 isprva] u parabolama [i
zagonetkama ...] ih objaviti. Smrt e [zadrhtati] i razgnjeviti se, i ne samo ona,
ve i [sudruzi] njezini, arhonti koji gospodare svijetom, [i] kraljevi i vladari, enski
bogovi i muki bogovi, zajedno sa arhanelima. I [... ] svi oni [... ] vladari svijeta
[... ] svi oni, i svi [...], i svi [...].
I rei e [... o] njemu, i o [...] i [...] oni e [...] skrivena [otajstva...] 3 iz [... ]
Sveukupnosti. Oni e [... ] ovo, [odvjetnici] e ga brzo [pokopati]. I nazvat e ga
"ovjekom bezbonim, [okaljanim], koji gazi zakon". I [treega] dana on [e ustati
iz] mrtvih [...4 svetim uenicima. I] Spasitelj [e im otkriti svijet] koji daje ivot
[Sveukupnosti].
[No], oni koji su na nebesima izrekoe [mnoge] rijei, zajedno s onima na zemlji
[i onima] ispod zemlje. [...]. 5
[to] e se dogoditi u njegovo ime. Rei e o njemu, [tovie], da je neroen, iako
je bio roen, (da) ne jede, iako jede, (da) ne pije, iako pije, (da) je neobrezan,
iako bje obrezan, (da) je bestjelesan, iako je bio doao u tijelu, (da) nije patio,
<iako> je patio, (da) nije ustao iz mrtvih, <iako> je iz mrtvih ustao.
[No], [istinu] e govoriti sva [plemena i] svi [narodi] koji primaju od [tebe], o
[Melkisedek], Sveti, [Visoki Sveenice], savrenu nadu, [i] [darove] ivota. [Ja sam
Gamaliel] koji je [poslan] [...] zboru Setove [djece], koji su iznad [tisua] tisua, i
[mirijada] mirijadi eona [...] sutina [eona a] ba [...] aiai ababa. O boanski [...]
[... prirode... o Majko] eona, [Barbelo, o prvo]roeni od eona, 6 velianstveni
Doxomedone, Dom[...] o uzvieni, Isuse Kriste, o glavni zapovjednici svih
svjetlosti, vi [sile] Armozele, Oroiaele, Daveithe, Elelethe, i ti, ovjee od
svjetlosti, besmrtni Eonu Pigeradamase, i ti, dobri boe dobrostivih svjetova,
Mirocheirothetou, kroz Isusa Krista, Sina Bojeg. To je onaj kojeg navjeujem,
utoliko to je [posjetio Onoga koji] uistinu postoji, [meu onima koji] postoje [...]
ne [postoji], Abel Baruch - [kako] bi ti [bilo dano] znanje [o istini...] da je on [od]
rase Visokog Sveenika, [koji je] iznad [tisua od tisua], i [mirijada] mirijadi
eona. Zli [duhovi] ne znaju niti za njega, niti za svoju (vlastitu) propast. I ne
samo (to, ve) sam doao i zato da vam [otkrijem] istinu [koja je] meu [braom].
Sebe je on ukljuio [meu] ive, [ponudivi rtvu] skupa sa tvojim [potomcima].
I u [rtvu] ih je on [ponudio] Svekolikosti. [Jer, nije] stoka [to] to e ponuditi [za
grijehe] 7 nevjernitva, [i za] neukost, [i sva] zla [djela] koja e [uiniti...]. I oni
[ne] doseu Oca Svekolikosti [...] vjeru [...] da prime [krtenje...] vodama [...]. 8
Jer, [vode] koje su iznad [...] koji primaju krtenje [...]. Ve primite [to krtenje
koje je] s vodama koje [... ] dok on dolazi [...krtenje], dok oni [...] mole za
[potomstvo] 9 arhonata i [svih] anela, skupa sa sjemenom <koje> je izniklo [iz
Oca] Sve-kolikosti [...] cijele [...] iz [...] stvoreni su [bogovi, i aneli], i ljudi [...] iz
[sjemena] svih [priroda], onih na [nebesima i] onih na zemlji, i [onih] ispod
[zemlje...] prirode enskih [...] meu onima koji su u [...] sputani bijahu s [...]. [No
to] [nije] istinski Adam, 10 [niti] je to istinska Eva.
[Jer, kada su jeli] sa drveta [znanja], oni su porazili [Kerubina] i Serafina
[plamenim maem]. Oni [... ] koja bijae Adamova [... ] vladari svijeta i [... ] ih iz
[... ] nakon to iznjedrie [... ] potomstvo arhonata i [njihove ovozemaljske
posjede], koji pripadaju [... ] svjetlost [...]. I enski i [muki], oni koji postoje sa
[... skrivenim] od svake prirode, [i oni e se odrei] arhonata [... 11 koji] primaju
od njega [...]. Jer, [oni] su vrijedni [...besmrtnoga], i [velikog...] i [velikog] [...i]
velikog [...] sinovi [ovjeji... uenici... slika] i [...] iz [svjetlosti ...] koja je sveta.
Jer, [... ] od [poetka ... ] sjeme [...]. 12
No, neu govoriti [... ] jer mi [smo braa koja] su dola iz ivoga [...]. Oni e [...]
na [...] Adamovi [...Abel], Enoh, [Noa ... ti], Melkisedek, [Sveenice] Boga
[Preuzvienog ... ] oni koji [... ] ene [...].
[...] 13 ta dvojica koja su izabrana nee ni [u] jednome trenutku, [ni] na kojemu
mjestu biti osueni, gdje god da su roeni, niti [od strane] neprijatelja svojih, niti
od prijatelja svojih, [niti od stranaca], niti od [svojih] roenih, (niti) od
[bezbonih], niti od bogobojaznih. [Sve e] neprijateljske prirode [... ] njih, bilo
[onih koji] su oitovani, bilo onih [koji] nisu [oitovani], skupa sa onima [koji
prebivaju] na nebesima, i onima koji su [na] zemlji i onima koji su ispod zemlje.
Oni e pokrenuti [rat...] svakoga. Jer, [...] bilo u [...] mnogi [...]. I ovi na [...]
svatko e [...]. Ovi e [...] sa svakim udarcem [...] 14 slabosti. I ovi e biti
zatoeni u druge oblike, [i] kanjeni. [Ove] e Spasitelj [uzeti, i] oni e sve
nadii, [ne] ustima svojim ili rijeima, ve pomou [...] to e za njih biti
[uinjeno. On e] unititi Smrt.
[Rijei ove] za koje dobih ukaz da otkrijem, i ti otkrij, [kao to sam to i ja (uinio)].
No, ono to je skriveno, nikome ne otkrivaj, osim ako ti [ne bude otkriveno] da
(tako uini)."
I [smjesta se] uzdignuh, [ja, Melkisedek], i poeh [...] Boga [...] da mi prilii
[radovati se ...] dok on [djeluje ...] ivi [...rekoh], "Ja [... i ja] neu odustati, od
[sada pa dovijeka], o Oe [Svekolikosti, jer] ti si se nada mnom smilovao, i 15 [ti
si poslao] anela svjetlosti [...] iz svojih [eona... da] otkrije [...] kada je on doao,
on je [uinio] [da ja ustanem] iz neznanja i (iz) oploivanja smrti u ivot. Jer, ja
imam ime, ja sam Melkisedek, Sveenik [Boga] Preuzvienog; ja [znam] da sam ja
taj koji je uistinu [nalik] istinskome Visokome Sveeniku Boga Preuzvienog, i
[...] svijeta. Jer, nije mala [stvar koju] Bog [...] sa[...] dok [...]. I [... aneli koji
prebivaju na] zemlji [...] [rtva] je [...] koju Smrt zavara. I kada je [umro], ona ih
je sputala prirodama koje ih [vode na krivi put]. Pa ipak, on je ponudio 16 rtvu
[...] stoku [...] dao ih [Smrti, i anelima], i [... ] demonima [... ] ivu rtvu [... ]
ponudio sam sebe tebi kao rtvu, zajedno sa onima koji su moji, samo tebi, (o)
Oe Svekolikosti, i one koje voli, koji su iz tebe potekli, tebe koji si svet (i) [iv].
I sa [savrenim] zakonima, svoje u ime izrei kad primim krtenje,
[sada] (i) dovijeka, (kao ime) meu ivima (i) sveta [imena], i (sad) u
[vodama], amen.
[Ti si Svet], [ti] si Svet, ti si Svet, o [Oe Svekolikosti], koji uistinu postoji [...] ne
postoji, [Abel Baruch ...] za sve vijeke vjekova, [amen]. [Ti] si Svet, [ti si Svet, ti]
si Svet [...] pred [... za sve vijeke] vjekova, [amen]. [Ti] si Sveta, [ti] si Sveta, [ti si
Sveta, Majko] eon(a), Barbelo, za sve vijeke vjekova, [amen. Ti si Svet], ti si Svet,
ti si Svet, [Prvo]-roeni od eona, Doxomedone. [... 17 za sve vijeke] vjekova,
amen. [Ti si Svet, ti si Svet], ti si Svet. [... za sve vijeke vjekova], amen. [Ti si
Svet, ti si Svet], ti si Svet. [...] [prvi] eonu, [Harmozele, za] sve vijeke vjekova,
[amen. Ti si Svet], Ti si Svet, [ti si Svet], glavaru, svjetlosti [eona], Oriaele, za
[sve vijeke vjekova], amen. Ti si Svet, [ti si Svet, ti si Svet], glavaru [eona],
ovjee svjetlosti, [Daveithe], za sve vijeke [vjekova, amen]. Ti si Svet, [ti si Svet,
ti si Svet, glavaru najvei Elelethe,...] eona [... za sve vijeke vjekova], amen. [Ti
si Svet], [ti] si Svet, Ti si Svet, dobri [boe] 18 [dobrostivih] rijei,...
Mirocheirothetou, za] sve vijeke vjekova, [amen]. Ti [si Svet, ti si Svet, ti si Svet],
glavaru Svekolikosti, Isuse Kriste, [za sve vijeke vjekova], amen.
[...]. Blaeni [...] ispovijed, [i...] ispovijeda ga [...] sada [...] tada on postaje [... ]
strah [i... ] strah i [... ] nemir [... ] okruuje [ih... ] na mjestu [koje sadrava]
beskrajnu tamu [u sebi, i] mnoge [... ] pojavljuju [... ] ondje [... pojavljuju ... ]. 19
I [...] bijahu ogrnuti [...] sve i [...] nemirima. Oni dadoe [...] rijei njihove [...] i
rekoe mi, [... Melkisedek, Sveenice] Boga [Preuzvienog ... oni] progovorie
kao da [... njihovih] usta [...] u Svekolikost [...] na krivi put [...] 20 s njegovim [...]
tovanjem [i...] vjerom [i...] molitvama njegovim. I [...] oni koji [su njegovi...]
prvo [...]. Oni nisu marili da je [sveenika sluba] koju obavlja, [koja] je od [...
u] savjetima [... ] Sotone [... ] rtva [... ] nauci njegovi [... ] ovoga eona [... koji]
postoji [u... ] vodi [na stranputicu ... ] 21 i neki [... ] dao ih [... i] trinaest [... ] 22
bacio [ga ... kako bi] mogao [... jer] smjesta [... pomou ... na tlu]. [... (str. 23
nedostaje gotovo u potpunosti) 24 koji je iznad ...] 25 mene. I [...] vi ste udarili na
me, i bacili me, [...] truplo. I [na kri ste me pribili], od tree ure [na veer
Sabata], do [devete ure]. I nakon [svega ovog ja ustadoh] iz [mrtvih ...], izaoh iz
[...] u mene. [...] moje oi [vidjee ... nisu] nikoga pronale [...] 26 [me] pozdravi
[...]. I rekoe mi, "Budi [jak, Melkisedek], uzvieni [Visoki sveenice] Boga
[Preuzvienog, jer arhonti], koji [su neprijatelji] tvoji, prouzroie rat; ti si ih
[nadvladao, i] oni nisu nadvladali tobom], izdrao si, i unitio ne-prijatelje svoje
[... ] njihovih [... ] poivat e, u bilo kojem [... ] koje je ivo (i) sveto [... oni koji]
su se digli protiv njega u [...] tijelu.
[... 27 sa] rtvama] inei ono to je dobro, postom postei.
Ova otkrivenja ne otkrij nikome tko je u tijelu, budui da su ona bestjelesna,
osim ako ti ne bude otkriveno (da tako uini)."
I kako su braa koja pripadaju narataju ivota ovo izrekla, bijahu uznesena (do
onih predjela koji su) iznad svih nebesa. Amen.
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Sastavljen od svega 52 retka, ovaj je traktat jedan od najkraih u korpusu
tekstova iz Nag Hammadija. Stranice rukopisa u kojemu je naen oteene su, no
ono to je od teksta ostalo sauvano omoguilo je rekonstrukciju cijeloga
traktata. Koptski je tekst, meutim, na mjestima vidno iskvaren, i na pojedinim je
mjestima (oznaenima u prijevodu iljatim zagradama) bilo neophodno vriti
ispravke.
Traktat u rukopisu nema naslova. Naslov koji mu je ovdje pridodan fraza je
izvuena iz samoga teksta koja se javlja na kraju traktata (29,3). Njemaki
znanstvenici koriste alternativni naslov: "Oda Noreji", koji definira knjievni anr
ovoga spisa: oda ili himna.
Himnike znaajke koje nalazimo u tekstu ukljuuju parallelismus membrorum,
ponavljanje, i uravnoteenu strukturu, obje karakteristine za semitsku poeziju.
No- reja, meutim, ne zadovoljava zahtjeve grke poezije, jer u izvornome grkom
tekstu, ija je koptska verzija ovdje prevedena, ne nalazimo nikakve tragove
tradicionalne grke metrike.
Traktat se moe podijeliti u etiri dijela:
I. 2,11-20: Traktat poinje invokacijom boanske trijade koju sainjavaju
Otac, Majka i Sin, osnovne prvotne trijade koju nalazimo u setijanskome
gnosticizmu. Neshvatljivi Otac prvotni je Um, ovdje takoer nazvan i Adamas
(28,30; 27,26), ija je Misao (ennoia) prvotna duhovna Majka. Njihov je sin Um
(nous), koji se takoer naziva Logos (27,18) i Autogen (28,6).
II. 27,21-28,12: Invokacija se jasno pripisuje Noreji: "Noreja bijae ta koja [ih
je zazvala]" (27,21-22). Njezin vapaj za odrjeenjem rezultira njezinim
obnavljanjem u boanskome svijetu, njezinom istinskom mjestu (=Pleromi),
27,23; 28,22).
III. 28,12-23: Prebivajui u pleromi, Noreja takoer ima spasiteljsku ulogu u
irenju "rijei ivota" (28,13-14).
IV. 28,24-29,5: Norejin vlastiti spas potpomognut je zauzimanjem "etiri sveta
pomagaa" (28,27-28), likova kojajasno prepoznajemo kao etiri "svjetla" iz
setijanskog gnosticizma: Harmozela, Oroiaela, Daveithe i Eleletha (usp. npr.
Melkisedek IX
6,3- 5). Njezina "misao" (29,3) gnoza je koja svom njezinom duhovnom
potomstvu donosi konani povratak boanstvu. Noreja, stoga, spaavajui druge,
spaava sebe.
Iz svega to je reeno, nema dvojbe da je Noreja gnostiki tekst u punom
tehnikom znaenju tog pojma. Njega se opravdano prikljuilo meu one
gnostike teksto
ve koji se klasificiraju kao setijanski, u smislu da dijele bitne znaajke zatajnog
gnostikog sustava koji je prigodno oznaen kao setijanski. (Hans-Martin
Schenke glavni je zagovara ovakve klasifikacije, koja se odnosi na sljedee
tekstove iz korpusa Nag Hammadi: Ivanov apokrif, Hipostaza Arhonata, Evanelje
po Egipanima, Otkrive-nje po Adamu, Tri Setove stele, Zostrijan, Misao Noreje,
Marsanes, Alogen i Trimor- fna Protenoja) Setijanski sustav ukljuuje sljedee
kljune elemente: 1) gnostiku trijadu Oca, Majke i Sina; 2) etiri "svjetla" koja su
podreena Sinu; i 3) lik Seta i/ili njegovog enskog pandana, Noreje. Sve te
elemente nai emo u ovome traktatu.
U tekstu ne postoje nikakve jasne indikacije kranskog utjecaja, a idovski
utjecaj koji nalazimo pripada ranijim formulacijama setijanskog sustava koje se
u njemu reflektiraju.
Najzanimljivija znaajka Noreje spasiteljski je lik koji se u njoj pojavljuje, sama
Noreja. Taj se lik javlja u mnogim djelima gnostike knjievnosti, setijanske i
neseti- janske, dok pisanje njezinog imena u znatnoj mjeri varira: Noreja, Orea,
Noraia, Ora- ia, Horaia, Nora, Noria, Nuraita, Nhuraita. U toj je knjievnosti ona
predstavljena kao ki Adama i Eve, sestra-ena Setova, ili kao ena Noe ili ema.
Ponekad se prikazuje i kao rtva silovanja od strane zlih arhonata, kao u
Hipostazi Arhonata (II,4), tekstu koji je u bliskoj vezi sa Norejom. Komparativna
analiza gnostikih tekstova, skupa sa odreenim predajama iz idovske hagade
koje govore o kajinitskoj eni Naa- mah (usp. Post 4, 22), pokazuju da je Noreja
gnostiki derivat lika Naamah. U grkome se jeziku njezino ime izvorno pisalo
Horaia, to je semantiki ekvivalent idovskoga Na 'amah ("ugodna, ljupka").
Noreja je, dakle, u ranijim idovskim predajama figurirala kao nestana djevojka,
Naamah, koja ljubuje sa palim "sinovima Bojim" (Post 6, 2). U Hipostazi Arhona-
ta dobivamo potpuno drukiju sliku Noreje, koja je ondje predstavljena kao
neokaljana djevica i duhovni pomaga (gnostikome) ovjeanstvu (II 91,34-
92,2; usp. Post
2, 18). Takvom je Noreja prikazana i u ovome traktatu. Iz Noreje je, tovie,
potpuno izostavljen spasiteljski lik Seta; Noreja je ta kojaje gnostiki "spaeni
spasitelj". Kao takvu, moemo je smatrati simbolikim ekvivalentom Sofiji
("mudrosti"), kao i simbolom gnostike due kojoj je potrebno iskupljenje i
povratak boanstvu.
Nemogue je sa potpunom sigurnou odrediti mjesto porijekla ovoga traktata,
no vjerojatno je rije o Siriji ili Egiptu. Vjerojatan datum nastanka kasno je drugo
ili rano tree stoljee. Autor djela ostaje nepoznat, no Noreja pripada onim
traktatima iz zbirke Nag Hammadi za koje postoji mogunost da je gnostiki
autor ustvari bila ena.
MISAO NOREJE IX 27, 11-29,5
Oe Svekolikost!, [Enojo] Svjetlosti [koja prebiva u visinama iznad donjih
(predjela), Svjetlosti koja prebiva [u] visinama, Glasu Istine, estiti Nouse,
nedohvatljivi Logose, [neizrecivi] Glasu, [neshvatljivi] Oe!
Noreja bijae ta koja [ih je zazvala], i oni su je [uli], (i) primili na njezino mjesto
zanavijek. Podarie joj ga u Ocu Nousa, Adamasu, kao i glas Svetih, 28 kako bi
poinula u neizrecivoj Epinoji, i kako bi batinila prvi um koji <bijae> primila, i
kako bi otpoinula u boanskome Autogenu, i kako bi (i) ona samu sebe mogla
stvarati, kao to je i naslijedila [ivoga] Logosa, i kako bi bila zdruena sa svim
Neiezivima, i [besjedila] sa umom Oca.
I [ona poe] besjediti rijei [ivota], i osta u [prisustvu] Uzvienoga, [posjedujui
ono] to je primila prije nego je svijet nastao. [Ona ima] [veliki um] Nevidljivoga,
[i ona asti] slavom Oca <svoga>, [i] prebiva u onima koji [...] unutar Plerome, i
ona vidi Plerome.
Doi e dan kada e [vidjeti] Pleromu, i nee vie biti u nedostatku, jer ima etiri
sveta pomagaa koji se za nju zauzimaju kod Oca Sveko- likost!, Adamasa. On je
taj 29 koji je u svakome od Adama, posjedujui misao Noreje koja besjedi o
dvama imenima koja ine jedno ime.
SVJEDOANSTVO ISTINE (IX,3)
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Zbog fragmentarnosti samoga rukopisa ovaj je traktat, naalost, loe ouvan.
Izgubljena je gotovo polovica teksta, no iz onoga to je ouvano ipakje bilo
mogue rekonstruirati dovoljno za relativno dobar uvid u sadraj traktata.
Mogue je daje naslov djela izvorno stajao na kraju traktata (kao to je sluaj i sa
jo dvadeset i jednim tekstom iz korpusa Nag Hammadi); ako je tomu tako, tada
je on bio dio posljednjeg folia u kodeksu, koji je danas izgubljen (str. 75-76).
Naslov koji je danas u opoj uporabi odredili su urednici, na temelju samog
sadraja djela ("rije istine", 31,8; "istinsko svjedoanstvo", 45,1), i on podcrtava
autorovu glavnu namjeru; uspostavu "istinske" vjere i religijske prakse, uz
istovremeno raskrinkavanje lai "krivo vjernih" protivnika.
I doista, jedna je od najzanimljivijih znaajki ovoga traktata to konano
upoznajemo i drugu stranu u teolokim prepirkama, za koje smo ve znali iz
djela hereziologa eklezijasta. Autor je kransko-gnostiki polemiar, strogog
enkratitskog pogleda na svijet i ivot. Kao najvee svoje protivnike on doivljava
katolike krane-ekle- zijaste. Iznenauje, meutim, da autorove polemike
otrine nisu poteeni niti njegovi gnostiki sudruzi, oni, naime, iji se nain
ivota i obredna praksa razlikuju od njegove vlastite.
Traktat se sastoji od dva glavna dijela. Prvi dio ini homilija o istini nasuprot la-
nosti, koja je upravljena kransko-gnostikoj zajednici (29,6-15,6), a ija je svrha
osnaiti uvjerenja autorovih sudruga gnostika, i upozoriti ih na zablude
suparnike (katolike) kranske zajednice. Drugi dio (45,6 - do kraja) sainjavaju
razliiti dodaci, ukljuujui i pomnije razrade tema spomenutih u gore
navedenoj homiliji. U ovome se dijelu javlja i polemika protiv drugih gnostika.
I. Homilija poinje uvodom u kojem se autor obraa onima obdarenima
duhovnim sluhom. Potom slijedi napad na Zakon, koji je za autora teksta saet u
zapovijedi o razmnoavanju. Polemika nastavlja napadima na one koji prigrljuju
muenitvo u uvjerenju da e postii "tjelesno uskrsnue" (31,22-38,27). Spolno
"okaljanje" (39,5), odnosno brak i prokreacija, energino se kritizira (38,27-41,4),
pri emu se Isusovo roenje od djevice koristi kao znak da bi krani trebali voditi
kreposni ivot (40,5-7). Vrhunac je homilije opis ivota arhetipskog gnostika:
njegovo odricanje od svijeta, i ulazak u kraljevstvo vjenosti (41,4-44,30).
Sveani zavretak saima "istinsko svjedoanstvo": samospoznaja je znanje o
Bogu i ona vodi ka "kruni koja ne blijedi" (44,30-45,6).
II. Dodaci su se nalazili u dijelu Kodeksa IX koji je pretrpio znatna oteenja,
pri emu je dosta tekstova izgubljeno. Bez obzira na to, jasno je da se polemiki
ton izraen u homiliji sastoji od gnostikog midraa o zmiji iz Postanka 3 (45,23-
19,10). On pripovijeda priu o Raju, i to na nain da je zmija prikazana kao
objaviteljica ivota i znanja, a Bog (Stvoritelj) kao zao i neuk demon. Graa je
vjerojatno utemeljena na ranijem izvoru, a autor Svjedoanstva istine dodao je
nekoliko urednikih zahvata, ukljuujui i alegorijsko tumaenje zmije kao simbola
za Krista (49,7).
Drugi zanimljivi dio djela, naalost u vrlo fragmentarnom stanju, sastoji se od
polemika protiv uenja nekih drugih gnostika, na primjer Valentina (56,2-5),
Bazilida i njegova sina Izidora (57,6-8), te simonita (58,2-3). Pretpostavlja se da je
autor Svjedoanstva istine doivljavao te uitelje i zajednice heretikima na
osnovu njihove etike i obrednih praksi. Valentinitima se, primjerice, kritika
upuuje zbog njihova koritenja sakramenta krtenja (55,7-9); krtenje vodom
se u Svjedoanstvu istine opetovano osuuje (66,7-24; usp. 30,18-30). Simonite
se, pak, kritizira zbog enidbe i raanja djece (58,2-4), to se odnosi i na
sljedbenike Valentina i Bazilida.
Ukratko, ovaj je traktat od poetka do kraja ispunjen polemikama uitelja koji je
iskreno vjerovao daje njegova verzija kranske vjere i prakse jedina istinska,
pam- fletiara ija je mrnja spram "hereze" gotovo istovjetna onoj Ireneja,
Hipolita ili Ter- tulijana. Njega, ustvari, moemo smatrati zrcalnim odrazom velikih
hereziologa Crkve, pravim predstavnikom druge strane.
Tko je bio taj ovjek? Po onome to doznajemo iz samoga traktata, on je
vjerojatno bio iz Aleksandrije, i na njegovo su gnostiko kranstvo uvelike
utjecale razne aleksandrijske gnostike tradicije, posebice valentinizam. On je,
meutim, odbacio odreene znaajke valentinske doktrine i prakse. U zapisima
Klementa iz Aleksan- drije pronalazimo opis gnostikog uitelja koji odgovara
opisu autora ovoga djela: njegovo ime je Julius Cassianus. Taj je ovjek "otiao iz
Valentinove kole" (Strom.
III, 93) i prigrlio strogi enkratizam, osuujui brak i spolni odnos. Od svih
heretika ija su nam imena znana iz antikih izvora, Julius Cassianus je
najizgledniji kandidat za autorstvo Svjedoanstva istine.
ak i u sluaju da Julius Cassianus nije njegov autor, gotovo je sigurno da je djelo
nastalo u Aleksandriji, potkraj drugog ili poetkom treeg stoljea.
SVJEDOANSTVO ISTINE
IX 29, 6-74, 30
Govorit u onima koji znaju da ne sluaju svojim tjelesnim uima, ve uima
svoga uma. Mnogi su traili istinu i nisu je mogli nai; jer, bijahu proeti starim
duhom farizeja i pisara Zakona. To je proimanje grena udnja anela, demona i
zvijezda. to se samih farizeja i pisara tie, oni pripadaju arhontima, koji [nad
njima] imaju vlast.
Nitko tko je pod Zakonom nee moi pogledati u istinu, jer nee moi sluiti dva
gospodara. Jer, jasno je da je Zakon okaljan; 30 no, ne- okaljanost pripada
svjetlosti. Zakon nalae svakomu da uzme mua ili enu, da raa i da se mnoi
poput pijeska na dnu mora. No strast, koja je njima uitak, sputava due onih koji
su roeni na ovome mjestu, one koji skrnave i one koji su oskvrnuti, kako bi
Zakon kroz njih bio ispunjen. I oni pokazuju da pomau svijetu; oni se [okreu]
od svjetla, oni, koji ne mogu [proi kraj] arhonta [tame] dok ne plate i zadnji
[novi].
No, Sin ovjeji [doao] je iz Nepropadljivosti, i okaljanje mu [bijae] strano.
Doao je [na] ovaj svijet rijekom Jordan, i tok Jordana smjesta se [okrenuo]. I
Ivan je bio svjedokom Isusova [silaska]. Jer, on bijae taj koji vidje [mo] koja je
sila na rijeku Jordan; i on je znao da je doao kraj vladavini tjelesnog
razmnoavanja. Rijeka Jordan mo je tijela, to jest, outa 31 ugode. Voda
Jordana udnja je za tjelesnim spajanjem. Ivan je arhont utrobe.
A Sin ovjeji ovo nam otkriva: prilii vam da prihvatite rije istine. Onaj tko je
savreno prihvati -. No, onome tko je [u] neznanju, teko je umanjiti djela
[tame] koja je poinio. Oni koji su [spoznali] Ne- propadljivost, [meutim], mogli
su se oduprijeti [strastima...] Rekoh vam, "Ne gradite [niti] se okupljajte na
[mjestu] razbojnika, ve raajte plodove Ocu."
Nerazboriti - mislei [u] svojim srcima [da] ako priznaju, "Mi smo krani", samo
rjeju (a ne) i svojom moi, kada se predaju neukosti, ljudskoj smrti, ne znajui
gdje idu, 32 niti tko je Krist, mislei da e ivjeti, kada su (uistinu) u bludnji - oni
hrle ka kraljevstvima i vladarima. Oni svravaju u njihovim kandama zbog
neukosti koja je u njima. Jer, (kad) bi samo rijei koje nose svjedoanstvo bile
dovoljne za spasenje, cijeli bi svijet to proao [i] bio spaen. [No, na ovaj su nain
oni privukli] bludnju k sebi. [... oni] ne [znaju] da e same sebe [unititi]. Kada
bi [Otac] poelio [ljudsku rtvu, on bi bio [tat].
Sin [ovjeji] ogrnuo se njihovim prvoroenima; on je siao u Had i uinio mnoga
vrijedna djela. Mrtve koji ondje bijahu, on je uskrsnuo; i vladari svijeta i tame
postadoe zavidni, 33 jer nisu u njemu mogli pronai grijeha. No, on je isto tako
iskorijenio njihova djela medu ljudima, kako bi hromi, slijepi, oduzeti, nijemi (i)
demonima opsjednuti primili svoje ozdravljenje. I on je hodao po vodama mora.
Iz ovog je razloga on [unitio] svoje tijelo iz [...] koje je [...]. I [postao je...]
spasenje [... njegova smrt... svima ...] koliko ih je [tek mnogo! Oni su] slijepi
[vodii, poput uenika]. Oni se ukrcae [na brod, (i), na oko trideset stadija
[vidjee Isusa kako hoda] po [moru. Ovi] su [isprazni] muenici, budui da
svjedoe samo sebi samima. A ipak, oni su bolesni, i nisu se u stanju 34
uzdignuti.
No, kada se "usavre" (muenikom) smru, ovo je misao koja im se javlja u umu:
"Ako se prepustimo smrti u ime Imena, bit emo spaeni." To se ne rjeava na
taj nain. I posredstvom lutajuih zvijezda oni tvrde da su "usavrili" svoj [jalov]
"put", i [...] kau, [...]. No ovi [...] oni su [se predali...]. I oni nalikuju [...] njih. Oni
ne posjeduju rije koja da je [ivot].
[I] neki kau, "Posljednjega dana svakako [emo] ustati 35 [u] uskrsnuu." No,
oni ne [znaju to] govore, jer posljednji je dan [kada] oni koji pripadaju Kristu [... ]
zemlju koja je [...]. Kada se [vrijeme] primak-
lo svome kraju, on je unitio [njihovog arhonta tame ... ] dua (due) [... on je
stajao ... ] oni upitae [ime su to bili] sputani, [i kako bi se] mogli [toga
osloboditi]. I [dooe do toga da su] sami sebe [spoznali], [to jesu], ili tonije,
gdje su [sada], i kakvo je to [mjesto 36 u] kojemu e otpoinuti od vlastitog
bezumlja, [i doi] u znanje. [Ove] e Krist uznijeti do [visina], budui da su se
[odrekli] nerazboritosti, (i budui) da su napredovali do znanja. A oni koji
[posjeduju znanje ...] velikom [... uskrsnuu ...on je] spoznao [Sina ovjejeg],
odnosno, [on je] spoznao [sebe. I to] je savreni ivot, [da] ovjek [sebe] spozna
putem Sve- kolikost!.
[Ne] oekujte, stoga, tjelesno uskrsnue, 37 koje [je] unitenje, [i ono (tijelo) nije
svueno sa onih koji] grijee [oekujui] [uskrsnue] koje je prazno. [Oni] ne
[znaju] mo [Boga], niti [razumiju tumaenje] svetih spisa, [zbog svoje vlastite]
neodlunosti. [Otajstvo] o kojem je [Sin ovjeji besjedio ...] kako bi [...] unitio
[...] ovjeka koji [... knjigu] koja je napisana [...] jer [oni] su [...blagoslovljeni ...]
u [njima, i oni] obitavaju pred [Bogom pod jarmom svjetlosti. Oni koji ne]
posjeduju [rije koja daje ivot] u svojim [srcima, umrijet e]; i u misli [svojoj]
oni su se oitovali [Sinu] ovjejem, u skladu sa [svojim] djelima i svojom
[bludnjom ...] 38 ove vrsti. Oni [...] budui da on razdvaja [...] i oni [ne] razumiju
[da Sin] ovjeji dolazi iz njega.
No [kada su doli do] [...] rtvu, oni umiru [na] ljudski [nain], i [predaju] se [... ]
smrt [... ] oni koji [... ] njih je mnogo [... ] svaki [... ] iskrivljuje [...] dobiva
[...svome] umu. [Oni koji ga primaju] u [estitosti], i [moi], i svim svojim
znanjem, [oni su koje] e on uznijeti [do] visina, u [ivot] vjeni.
[No], nad one koji [ga] primaju u [neznanju], nad [njima] e zado-voljstva 39 koja
su okaljana nadvladati. Takvi su ljudi obiavali [govoriti] , "Bog je stvorio
[udove] da ih koristimo, da [rastemo] u okaljanju, kako [bismo] uivali." I oni ine
da [Bog] sudjeluje s njima [u] djelima ove [vrste; i] oni [ne] stoje postojano [na]
zemlji. [Takvi nee ni dotaknuti] nebo, [ve ...] mjesto e [...] etiri [...] koja ne
gasne [... rije ...] na [rijeci Jordan] kada je doao [do Ivana], kada [bijae krten].
Duh [Sveti] [saao] je k njemu [kao] golubica [...] osim nas samih da je [bio]
roen od djevice, [i] da je doao u tijelu; on [... 40] primivi mo. [Jesmo]
li i mi roeni iz djevianskoga stanja [ili] zaeti od rijei? Mi smo, bolje
reeno] ponovo [roeni] iz [rijei]. Ojaajmo, stoga, [sami sebe] kao kreposnici u
[...].
Muki prebivaju [... ] djevice pomou [... ] u rijei [...]. No, rije [... ] i duh [... ] jest
Otac [... ] za ovjeka [... poput Izaije, koji je pilom prepiljen (i)] postao dvoje. [Tako
isto i Sin ovjeji dijeli] nas [pomou rijei] kria. Ona [odvaja dan od] noi i
[svjetlost od] tame i propadljivo [od] nepropadljivoga, i ona [odvaja] muke od
enskih. No, Izaija je vrsta 41 tijela. Pila je rije Sina ovjejeg, koja nas odvaja od
bludnje anela.
Nitko ne poznaje Boga istine, ve jedino onaj koji napusti sve to je od ovoga
svijeta, (i), dotaknuvi skute svoga ruha, odrekne se cijeloga svijeta. Takav sebe
postavlja kao [mo]; on je, na svaki [nain], nadvladao u sebi udnju. On je [... ]
i okrenuo se njemu [... ] ispitavi isto tako [...] postajui [...] um. I [on... iz]
njegove due [...] [...] on posjeduje [...] na koji nain [...] tijelo koje [...] na koji
nain [...] iz njeg, i koliko [moi on posjeduje]? I tko je taj koji ga je sputao? I tko
je taj koji e ga osloboditi? I to je svjetlost? I to je tama? I tko je taj koji je
stvorio [zemlju]? I tko je Bog? [I tko] 42 su aneli? I to je dua? I to je duh? I
gdje je glas? I tko je taj koji besjedi? I tko je taj koji uje? Tko je taj koji bol zadaje?
I tko je taj koji pati? I tko je taj koji je zaeo propadljivo tijelo? I to je to vlast? I
zbog ega su neki hromi, neki [slijepi], neki [...], neki [...], neki bogati, [a] neki
siromani? I zbog ega su [neki bespomoni, neki] razbojnici? [... ] on, imajui
[... ] dok je ponovo [... ] borei se protiv [misli] arhonata, i sila i demona, ne
doputajui im da odahnu. [No], on se borio protiv njihovih strasti [...] osudio je
43 njihovu zabludu. Duu je svoju proistio od grijeha, koje je poinio rukom
koja je strana. Ustao je, u sebi samome estit, jer on postoji izmeu to dvoje. I
kada je primio mo, okrenuo se prema desnome, i uniao u istinu, odrekavi se
svega to pripada lijevome, bivajui ispunjen mudrou, savjetom,
razumijevanjem i uvidom, i sa vjenom moi. [I] on je razvrgao svoje uze. [One
koji su] oblikovali cijeli svijet, on je osudio. [No, oni nisu] pronali [...] u njemu
skriveno.
[I on zapovjedi] samome sebi; [poe samoga sebe] spoznavati i go-voriti vlastitim
[umom], koji je otac istine, o neroenim eonima, i o djevici koja je svjetlost
iznjedrila. I on razmilja o moi koja je potekla [cijelim] svijetom, 44 i koja i
njega obuzima. On je uenik svoga uma, koji je muki. U sebi samome on je
utihnuo, sve do dana kada e zavrije- diti biti primljen u visine. On od sebe
odbacuje brbljanje i raspravljanje, i ustraje u ovome svijetu; trpi pod njima, i
ustrajno podnosi svo zlo. I sa svakime on je strpljiv; svakoga on smatra sebi
ravnim, i od svakoga se on udaljava. I to netko [poeli, on] mu to [donosi, kako
bi] postao savren [(i) svet]. Kada [...on] [ga] je shvatio, sputavi ga [...] i on bi
ispunjen [mudrou. On] je postao svjedok istine [... ] mo, i otiao je [u]
Nepropadljivost, mjesto odakle je i potekao, ostavivi svijet koji ima pojavnost
[noi, i] one koji okreu [zvijezde u] njemu.
Ovo je, dakle, istinsko 45 svjedoanstvo: Kada ovjek spozna sebe i Boga koji je
iznad istine, on e biti spaen, i samoga e sebe on okruniti neiezivom
krunom.
Svijet je rodio Ivana kroz enu, Elizabetu; svijet je rodio Krista kroz djevicu, Mariju.
Koje je (znaenje) ovoga otajstva? Ivan je roen iz utrobe koju je vrijeme iznurilo,
no Krist je roen iz utrobe djevice. Kada je zaela, ona je rodila Spasitelja. I bila
je, tovie, nakon toga opet djevica. Zbog ega, onda, vi [grijeite], i ne tragate
za ovim otajstvima koja su zbog nas unaprijed u duhu zamiljena?
U Zakonu je o ovome zapisano da je Bog zapovjedio Adamu, "Od svakog [stabla]
slobodno jedi ploda, [no] od stabla koje je usred Raja ne jedi, jer, onoga dana
kada od njega bude jeo, umrijet e." No, zmija bijae mudrija 46 od svih
ivotinja rajskih, i uvjeri Evu, rekavi, "Onoga dana kada kua plod stabla koje
je usred Raja, oi tvoga uma e se otvoriti." I Eva je posluala, i ispruila svoju
ruku; ubrala je plod sa drveta i jela; dala je i svome muu koji bijae s njome. I
oni smjesta spoznae da su goli, i uzee smokvina lia i stavie ga oko pasa.
No, Bog s veeri doe, i pojavi se usred Raja. Kada ga je Adam ugledao, on se
skrio. I Bog ree, "Adame, gdje si?" Ovaj odgovori, i ree, "Pod stablom sam
smokve." I tog trenutka Bog [spozna] da je ovaj jeo sa stabla za koje mu je
zapovjedio, "Ne jedi s njega." I on mu ree, "Tko je taj 47 koji te pouio?" I Adam
odgovori, "ena koju si mi dao." I ena ree, "Zmija je ta koja me pouila." I on
prokle zmiju i nazva ju "avlom". I ree, "Evo, Adam posta nalik nama, poznajui
dobro i zlo." I ree tad, "Izbacimo ga iz Raja, kako ne bi uzeo ploda s drveta
ivota, i jeo, i ivio zauvijek."
No, kakav je ovaj Bog? Najprije je pakosno zabranio Adamu da jede sa drveta
znanja, a potom je rekao, "Adame, gdje si?" Taj Bog ne posjeduje predznanje;
(jer), ne bi li u tom sluaju znao od poetka? [I] kasnije je on rekao, "Izbacimo
ga odavde, kako ne bi jeo sa drveta ivota, i ivio zauvijek." Uistinu, pokazao je
daje pakostan i kivan. I 48 kakav je to Bog? Velika je sljepoa onih koji itaju, a
nisu ga spoznali. On je rekao, "Ja sam ljubomoran Bog; sruit u grijehe otaca na
djecu sve do treeg (i) etvrtog narataja." I rekao je, "Uinit u da im srca
otvrdnu, i umovi oslijepe, kako ne bi mogli spoznati ni shvatiti ono to je reeno."
Ovo je on rekao onima koji u njega vjeruju [i] koji mu slue!
[Na jednome] mjestu Mojsije pie, "[On] uini avla zmijom <za> [one] koje ima
u svome stvaranju." Isto tako, u knjizi koja se zove "Knjiga Izlaska" zapisano je
(usp. 7, 8-12): "Protiv [vraara] se bo-rio, kada sve bijae puno [zmija] zbog
njihove [opakosti; i tap se], koji bijae u ruci Mojsijevoj, pretvori u zmiju, (i) ona
proguta zmije vra- arske."
Isto tako, zapisano je (Br 21,9), "On napravi zmiju od bronce (i) postavi je na
stup 49 [...] koja [...] jer [onoga koji e pogledati] u [ovu zmiju] od bronce, nitko
[nee unititi], a onaj koji e [vjerovati u] ovu bronanu zmiju [bit e spaen]."
Ovo je Krist; [oni koji] su u njega povjerovali, [primili su ivot]. Oni koji nisu
povjerovali [umrijet e].
to je, dakle, ova [vjera? Oni] ne [slue ... i vi ...] mi [... 50 i] vi [ne razumijete
Krista duhom svojim kada kaete], "Mi [vjerujemo] u Krista." [To] je [nain] na
koji Mojsije pie u svakoj knjizi. [Knjiga] stvaranja Adamovog [napisana je za
one] koje je [Zakon stvorio]. Oni slijede Zakon [i] potuju ga, [i...] skupa sa [...].
(str. 51-54 gotovo u potpunosti nedostaju)
[..., " ... 55] Ogdoad, koji je osmi, i kako bismo primili [mjesto] spasenja." [No,
oni] ne znaju to spasenje jest, ve ulaze u [nesree] i [...] smrt, u [vode]. To [je]
krtenje [smrti koje vide ...] u smrt ulaze [...i] to je [...] prema [...] 56 dovrio je
uenje Valentinovo. On sam besjedi o Ogdoadu, a uenici njegovi nalikuju
uenicima Valentinovim. Oni sami, tovie, [...] napustiti dobro, [no] oni se
[klanjaju] idolima [...] izrekao je [mnoge rijei, i] napisao mnoge [knjige...] rijei
[... 57 one su] jasne u svoj zbrci u kojoj jesu, [u] prividu ovoga svijeta. Na to
mjesto [oni] odlaze skupa sa svojim znanjem, [koje je] isprazno.
Izidor, [sin njegov], nalikovae [Bazilidu]. On je isto tako [...] mnogo, i [on...] no
nije [...] ove [...] drugi uenici [...] slijepi [... no on] im je pruio [... uitke ...] 58
oni se [ne] slau jedan [s] drugime. Jer, [simo- niti] uzimaju [ene] (i) raaju
djecu; no [... ] klone se njihove [... ] prirode [...] [strasti...] kapi [...] pomazuju [ih
...] koje mi [... oni se slau jedan],sa [drugim ...] njime [...] oni [...] 59 osuda
(osude) [...] ovih, zbog [... ] njih [... ] krivovjernici [... ] raskol(i) [... ] i muki [... ]
su mukarci [... ] pripast e [vladarima svijeta] tame [...] [svijeta ...] oni su [...]
[arhonti ... mo(i)...] osuuju [ih ...]. No [...] rije(i) [...] 60 besjedi, dok oni [...]
postaju [...] u vatri [koja ne gasne ...] bivaju kanjeni.
[No, ovi] koji su [od narataja] Sina [ovjejeg, otkrili su] [... ] [...u] svim
[stvarima ...]. No, [teko je] [...] pronai [onoga ...] i [dvoje ...]. Jer, [Spasitelj je
rekao svojim] uenicima, [... ] jednoga u [ ... 61 i] on ima [...] mudrost, i [savjet i]
razumijevanje, i [umnost], i znanje, [i mo], i istinu. [I on ima] [... ] odozgor [... ]
mjesta gdje [Sin ovjeji... ] mo [... ] uva od [... ] 62 on znade [... ] razumije
[... ] njega vrijedni [... ] istinit [...] stran [...]. No [...], skupa sa [...] zlom, u [...] on
je primio [krtenje ...], a oni koji [... (str. 63-64 nedostaju) 65 u] snu [...] srebra
[...]. No [...] postaje [bogat...] meu [vladarima ...]. No, ezdeseti [...] stoga [... ]
svijet [... ] oni [... ] zlata [... oni] misle, [... ] mi smo osloboeni 66 od tijela. [...] ne
okreu ga ka [...] Isusu [...] poetak [...] sin [...] iz [... koji je] predloak [...
svjetlosti...] kako bi pronaao iz [...] okaljanja koje [... oni] ne hule [...67 njih], niti
ondje ima [uitaka] ili udnji, niti [oni mogu] njima upravljati. Njima bi priliilo
da postanu isti i neokaljani, kako bi svakome mogli [pokazati] da [su oni] od
[narataja] Sina ovjejeg, jer oni su ti kojima je Spasitelj bio svjedokom.
No, [oni koji su] iz sjemena [Adamovog] oituju se [djelima svojim koja su] njihov
[rad]. Oni nisu odustali od [zle udnje ...]. No neki [...] psi [... ] aneli, jer [... ] koje
oni raaju [... ] doi e [... ] s njihovim [... ] kreu dok [... onog] dana kada e
raati [djecu]. I ne samo to, ve imaju odnoaje i dok jo doje. 68
No, drugi su zapleteni smru [...]. Na <sve> su strane [rastrgani], (i) u zlom
Mamonu oni nalaze svoje zadovoljenje. Novac posuuju [za kamatu]; [gube
vrijeme]; i ne rade. No, onaj koji je [otac] [Mamona (isto) je tako] i otac spolnoga
odnosa.
Onaj koji je sposoban odrei ih se, pokazuje time [da] je [od] narataja [Sina
ovjejeg], (i) on ima mo da [ih] okrivi. [... on] obuzdava [... ] ud(ove) u [... ] u
opakosti [i on ini] ono vanjsko nalik [unutarnjem. On je nalik] anelu koji [... mo
...] izrekao. No onaj [...]. I povukav- i se [...] on utihnu, odbacivi brbljanje i
raspravljanje. 69 No onaj [koji je] pronaao [ivotvornu rije, i koji] je spoznao
[Oca Istine, naao je pokoj]; on vie ne [trai], budui da je [naao]. I kada je
pronaao, on je [utihnuo]. Malo je toga on rekao onima koji [... ] svojim
razumskim umom [...].
Postoje neki koji, uavi u vjeru, primaju krtenje na osnovu toga to se kroza [nj]
nadaju spasenju, koje oni zovu "[peat"], ne [znajui] da su [oevi] ovoga svijeta
oitovali to [mjesto. No] on sam [znade da] je zapeaen. Jer, [Sin ovjeji] nije
krstio niti jednoga od svojih uenika. No [... da su oni koji] su krteni krenuli
prema ivotu, svijet bi se ispraznio. I oevi krtenja bili bi oskvrnuti.
No, krtenje istine neto je posve drugo; ono se pronalazi odrica-njem svijeta.
[Oni, meutim, koji] kau [samo] jezikom svojim [da su] se odrekli svijeta, [lau], i
oni e doi u strahotno [mjesto], i u njemu e biti ponizni. Kao i oni kojima je dano
da budu osueni, [i oni e] to dobiti!
U svojim su postupcima oni opaki! Neki se od njih odaju 70 [klanjanju] idolima.
[Drugi] postaju utoita [demonima], [kao] to to [bijae] i kralj David. On bijae
taj koji je postavio temelje Jeruzalema; a sin njegov Solomon, kojeg zae u
[preljubu], bijae onaj koji je uz pomo demona izgradio Jeruzalem, budui da je
primio [mo]. Kada je [dovrio izgradnju, zatoio] je demone [u hram]. [Bacio ih
je] u sedam upova punih vode, i oni, naputeni, provedoe ondje mnoge
[godine]. Kada su Rimljani [uli] u [Jeruzalem], otkrili su te upove, [i demoni]
pobjegoe iz upova, nalikujui onima koji bjee iz tamnice. I upovi [posta-
doe] (od tog dana) isti. [I] od tada, [oni prebivaju] u ljudima koji su [u]
neznanju, [ostavi] na zemlji.
Tko je, dakle, [David]? I tko je Solomon? [I] to je temelj? I to je zid koji opasuje
Jeruzalem? I tko su demoni? I to su upovi puni vo-de? I tko su Rimljani? Ovo su
[tajne ...] 71 nosi pobjedu nad [... Sin] ovjeji [... neoskvrnut...] i on [...] kadaje
[...]. Jer, [...] veliki [...] ovoj prirodi [... ] oni koji [... ] sve u [... ] blaeni i oni [...
nalik] salamandru. [On] pada u razjarenu vatru iji je plam strahotan; on pada u
[pe ... 72] pe [... ] granica [... ] kako bi vidjeli [... ] i mo [... ] rtva. Velika je
rtva [...no] u [... ] povrh [...]. I [Sin] ovjeji [... ] oitovao se kroz pjenuavi
vrutak [besmrtnosti. 73 ... ] on je ist, [i on] je [...]. Slobodan ovjek [nije] kivan.
On je odvojen od svakoga, od [svake drskosti, i] kivnosti, i [moi] koja je velika
[...] uenik je [...] predloak zakona [...] ovih [...] jedino [... ] postavie ga ispod
[... ] uenje [... ] njegovo uenje, rekavi, "[ak i ako] [aneo] sie sa neba, i
stane propovijedati protivno onome to smo vam mi propovijedali, neka je
proklet", (usp. Gal 1, 8) ne doputajui [...] due koja [...] slobodu [...]. Jer, oni
su jo nezreli [...] nisu kadri [uvati] ovaj zakon koji poiva na ovim
krivovjerjima - iako to nisu oni, ve sile Sabaotha - pomou 74 [...] uenja [...],
budui da bijahu kivni na [... zakon(e)] u Kristu. Oni koji e [... ] mo [... ]
dosegnuti e [...] [dvanaest] sudaca [...] njih [...] vrutak [besmrtnosti...] kako bi
[... dobro ...] cijeli svijet. [...] neprijatelji ondje. On je samoga sebe krs-tio, i [...]
postao boanstven; vinuo se [u nebo], i oni ga nisu dohvatili. [...] ondje
[neprijatelji... budui da im nije bilo mogue] vratiti ga dolje. Ako svaki [... ] prima
neznanje, sluajui one koji pouavaju po uglovima, uz rezbarije i lukave
obmane, nee moi [...].
Uvod:
BIRGER A. PEARSON
Kodeks X danas postoji samo u fragmentima, u kojima je ouvano manje od
polovice njegova izvornog sadraja. Kodeksi X i XII dva su rukopisa iz Nag
Hammadija koja su pretrpjela najvee tete. Za razliku od Kodeksa XII, meutim,
fragmenti Kodeksa X predstavljaju knjievnost koju nikad ranije nismo susreli;
drugim rijeima, ne postoji niti jedna druga kopija traktata koji su u njemu
sadrani. Ne moemo pouzdano znati koliko je velik Kodeks X izvorno bio,
budui da iz fragmenata dobiven podatak o 68 ispisanih stranica predstavlja
apsolutni minimum; izvorni je Kodeks vrlo lako mogao imati i vie od 90
stranica.
Ne moe se sa sigurnou rei je li Kodeks X sadravao samo jedan traktat, iako
je to, sudei po sauvanim fragmentima, najvjerojatnije sluaj. Ukraeni ostaci
slova iz naslova traktata pronaeni su na malenom fragmentu posljednje stranice
(69). Iz tih je tragova rekonstruirano Ime "Marsanes", te je, stoga, ovaj tekst tako
i naslovljen.
Marsanes je ime gnostikoga proroka znanog iz jo dva izvora: nenaslovljeni
traktat naen u Kodeksu Bruce naziva Marsanesa i Nikotheosa "savrenim
ljudima" koji su imali vienja boanskog bia zvanog "trostruko moni",
emanacije vrhovnoga Oca (Kodeks Bruce, Nenaslovljeni traktat, pogl.7). Epifan iz
Salamisa spominje meu prorocima koje su "arhontski" gnostici tovali "izvjesne
Martiadesa i Marsianosa, koji bijahu odvedeni u nebo, i vraeni nakon tri dana"
(Haer. 40.7.6). ("Marsianos" je grka varijanta imena "Marsanes".) Vrlo je
vjerojatno da je autor Kodeksa Bruce imao pristup Marsanesu, a traktat je
vjerojatno kruio i meu "arhonticima" koje spominje Epifan.
U pogledu anra ovaj je traktat otkrivenje, konkretno, "otkrivenje po Marsanesu".
Mogue je da je "Marsanes" ime koje je preuzeo sam gnostiki autor (mar na
sirijskome znai "gospodar"), ili da je autor pripisao svoje djelo poznatom
gnostikom proroku. Bilo kako bilo, tekst sadri otkrivenja i opise vizionarskih
iskustava, te nekoliko parenetinih odlomaka u kojima autor opominje i
ohrabruje svoje itatelje. Tekst je namijenjen lanovima gnostike zajednice koji
su ve inicirani (vidi npr. 2,19-21;
3,4-9).
Neoplatonistiki filozof iz treeg stoljea Porfirije spominje u biografiji svog
velikog uitelja Plotina odreene "sektae koji su napustili drevnu filozofiju" (tj.
platoni- zam). Ti su sektai bili gnostici, s kojima su pripadnici Plotinove kole
ponekad dolazili u doticaj. Porfirije izvjetava kako su ti ljudi "napisali otkrivenja
Zaratustrina, Zos- trijanova, Nikotejeva, Alogenova, Mezosova, i drugih" (Vit. Plot.
16). Od ovih otkrivenja koje spominje Porfirije dva su nam danas dostupna u
koptskoj verziji iz knjini
ce Nag Hammadi: Zostrijan (VIII,1) i Alogen (XI,3). Marsanes je, to se samoga
sadraja tie, u bliskoj vezi sa ova dva teksta.
Previe je ovoga traktata danas izgubljeno da bi se ita sa sigurnou moglo
rei o njegovom sadraju, makar i okvirno. Prvih deset stranica, meutim,
relativno je dobro ouvano, i sadri grau o gnostikom iskustvu uzlaska,
ukljuujui i raspravu o razliitim razinama stvarnosti, simboliki nazvanih
"peati". Ove razine proteu se od "zemaljske" i "materijalne" stvarnosti, koju
karakterizira tjelesno postojanje (2,16-21), do predjela nevidljivog Trostruko
Monog, Nebivajueg Duha, i nepoznatog Tihog (4,12-23).
Drugi po redu najbolje ouvani dio nalazi se u sredini kodeksa (str. 24-42), i
sadri grau o mistinim znaenjima slova alfabeta, i njihove povezanosti kako
s ljudskom duom, tako i sa imenima bogova i anela iz zodijakog predjela i
ostalih nebeskih sfera.
Graa na kraju kodeksa iznimno je fragmentarna, no postoje natruhe
vizionarskoga iskustva i spominjanja nebeskih posrednika koji "govorahu poput
anela" (63,4). Jednome od ovih doznajemo i ime; Gamaliel (64,19), aneo koji se
pojavljuje u nizu setijansko-gnostikih izvora, ukljuujui i djelo Melkisedek
(IX,1:5,18). U ovome se dijelu traktata takoer spominje i svojevrsni obred
krtenja (55,20; 66,1-5). Traktat zavrava rijeima ohrabrenja onima "koji e [ga]
spoznati" (68,17, misli se najvjerojatnije na Svevinjeg Oca; usp. 1,11-25).
Marsanes je klasificiran kao setijanski spis temeljem nekih pojedinosti koje se
odnose na setijansko-gnostiki sustav (kako objanjava Hans-Martin Schenke). U
ouvanim se fragmentima Set nigdje ne spominje, no objaviteljska uloga
Marsanesa upuuje nas na zakljuak da je upravo on utjelovljenje Seta spasitelja.
U tekstu nema naznaka kranskih elemenata ili utjecaja, a postojei idovski
elementi mogu se objasniti pretpovijeu samoga teksta, tj. setijanskim
gnostikim sustavom na osnovu kojeg je nastao.
Marsanes pripada onoj skupini setijansko-gnostikih traktata u korpusu Nag
Hammadi na koju je platonistika filozofija izvrila snaan utjecaj. U tu skupinu jo
svrstavamo i Tri Setove stele (VII,5), Zostrijana (VIII,1) i Alogena (XI,3). I u
pogledu metafizike, i u opisu obreda, Marsanes u stvari predstavlja vrstu
platonizma koja dobro prianja uz.misao sirijskog neoplatonistikog filozofa
Jambliha iz Halkide (cca. 250-325 n. e). U Marsanesu, i kod Jambliha, tvar nije zlo;
ona je, naprotiv, sposobna za spasenje (vidi 5,14-26). Radikalni dualizam, tako
karakteristian za rane gnostike tekstove, ovdje je ve definitivno oslabio. U
Marsanesu, kao i kod Jambliha, silazak due u tvar ne smatra se padom, ve
demijurkom funkcijom, stoje doktrina utemeljena na Platonovoj raspravi o dui
i njezinu silasku u Timeju (41a-42b). U Marsanesu silazak lika nazvanog
"Samoroeni" (Autogen) predstavlja simbolian silazak due, njezinu demijurku
funkciju (5,27-6,16). Sline ideje nalazimo u i Jamblihovom poznatom traktatu O
tajnama Egipta (De mysteriis VIII.3).
to se tie aluzija na obrede, Marsanes se moe usporediti s varijantom kasnoga
platonizma unutar kojeg je evala teurgija. Teurgija (theourgia: "djela [erga]
bogova [theoi]") religijski je ritual kojem je glavni cilj pomoi ljudskoj dui pri
njenom ponovnom uzlasku. Kaldejska proroanstva, zbirka poezije otkrivenja iz
drugog stoljea, klasik je teurgije, no Jamblih je zacijelo najvei tuma i
teoretiar teurgije meu filozofima. Prouavanje iznimnog njegovog djela o
religijskim ritualima, De mysteriis, otvara neke zanimljive mogunosti za pristup
enigmatinim ritualnim aluzijama u Marsanesu. Marsanes bi, stoga, mogli
promatrati kao djelo u kojem gnostika teurgija ima kljunu ulogu.
Primjere zaokupljenosti Marsanesa ritualnim pronalazimo u grai o "trinaest
peata" (2,12-4,23), to je vjerojatno vezano uz gnostiki ritual uzlaska. (Usp. Tri
Setove stele, koje sadre molitve i invokacije koje su se koristile pri takvim
ritualima). Graa o slovima alfabeta i nazivima bogova i anela (str.19-40)
takoer je vezana uz ritual uzlaska, i vjerojatno je ukljuivala ritualni pjev i
posebne naputke koji su trebali pomoi dui pri njezinom uzlasku. Zagonetno
spominjanje "votanih likova" i "smaragdnih oblija" (35,1-3) podsjea nas na
Jamblihovu raspravu u uporabi kamenja, biljaka i slinog u teurgijskim ritualima
(De mysteriis V.23). ak i ve spomenuto krtenje (55,20; 66,1-5) moemo
shvatiti kao dio rituala uzlaska. (To je vjerojatno sluaj i sa krtenjem u Zostrijanu;
vidi npr. VIII 5,14-7,22.)
Traktat Marsanes vjerojatno je napisan tijekom treeg stoljea. Postoji snano
uporite za pretpostavku da je njegov gnostiki autor bio podrijetlom iz Sirije,
gdje je vjerojatno i ivio. Lako je mogue da je djelovao u bilo kojoj od
sredozemnih zemalja i gradova, Rimu ili Egiptu moda, no najizglednije je da je to
ipak bila Sirija. Izvorna je grka verzija prenijeta kasnije u Egipat i prevedena na
koptski.
MARSANES
X 1, 1-68, 18
[...] i [nagradu]. Oni [spoznae]; i naoe ga istoga srca, (i) ne bi-jahu zlom
pogoeni. Oni koji su vas primili, bit e nagraeni za svoju ustrajnost, i on e
otjerati sva zla od njih. [No] neka nitko od nas ne osjeti al, [i] neka ne pomisli u
svome srcu da veliki Otac [...]. Jer, on uva Svekolikost [i] brine se za sve njih. I
[on] im je pokazao svoju [...]. Oni koji [...] 2 isprva.
I ja uspostavih trinaesti peat, skupa sa samim vrhom znanja i ne- dvojbenou
svega ostalog. Prvi, drugi i [trei] svjetovni su i materijalni. O ovima sam vas
ve [pouio], kako biste [...] tijela svoja. I utilna e [mo] [... ] one koji e
poinuti, i bit e sigurni [od] strasti i podjele jedinstva.
etvrti [i] peti, koji su iznad, ve ste spoznali [... boanski]. 3 On postoji nakon
[...] i priroda [...] to jest, onaj koji [...] tri. I [ja sam vam rekao] o [...] u treem
[...] ta [dva. Rekoh] vam o tome, [da je] netjele- san [...] i nakon [...] u [...]
svakome [...] koji [...] va [...]. [Peti, s obzirom] na obraenja onih koji su u meni,
i s obzirom na one koji prebivaju u tome mjestu.
No esti, u pogledu samoroenih, u pogledu bestjelesnog bia koje djelomice
postoji, skupa sa onima koji postoje u istini Svekolikosti [... ] za razumijevanje i
kao jamstvo. I [sedmi], u pogledu samoroene moi, koja je trea [savrena...] 4
etvrtom, u pogledu spasenja [i] mudrosti. I osmi, u pogledu uma koji je [muki,
koji] se pojavio [u poetku], i (u pogledu) bia [koje je bestjelesno], i
[shvatljivoga] svijeta. Deveti, [...] moi [koja] se pojavila [u poetku]. Deseti, [u
pogledu Barbelo], djevice [...] Eona. [Jedanaesti] i [dvanaesti] govore o
Nevidljivome koji posjeduje tri moi, i Duhu koji nema bivanje, pripadajui prvoj
Neroenoj. Trinaesti govori o Tihome koji nije [spoznat], i prvenstvu [onoga
koji] nije istaknut.
Ja sam onaj koji je [shvatio] ono to uistinu postoji, [bilo] djelomice ili [u cjelini], u
skladu s razlikom [i istovjetnou], da oni postoje [od poetka u] mjestu koje je 5
vjeno, <odnosno> svi oni koji su nastali bilo u bivanju ili izvan bivanja, oni koji
su neroeni, i boanski eoni, zajedno s anelima, i due u kojima nema
lukavtine, i [ruha] dua, oblija onih jednostavnih. I [nakon toga oni] su se
izmijeali sa [...] njima. No, [...] cijelo bivanje [...koje] oponaa [bestjelesno
bivanje], i nju koja nije od tvari. I cijelo okaljanje [konano bje spaeno], zajedno
sa besmrtnou one koja je prethodila. Promiljao sam, i dosegao granice u-
tilnoga svijeta, , kada sam promiljao je li u bilo kojem pogledu
utilni svijet [vrijedan] potpunog spasenja.
[Jer], nisam prestao besjediti [o] Samoroenom, o [...] postao [...] 6 dio po dio,
itavo mjesto. On je siao; i ponovo je siao <iz> Neroenoga koji ne posjeduje
bivanje, koji je Duh. Onaj koji postojae prije sviju dosee [boanskog]
Samostvorenog. Onaj koji posjeduje [bivanje] trai [...] i on postoji [...i] on je
poput [...] i iz [...] dijelei [...] ja postah [...] za mnoge, budui da je jasno da je on
mnoge spasio.
I nakon svega ovoga, ja sam tragao za kraljevstvom Trostruko Monoga, koje
nema poetka. Odakle je doao i ispunio cijelo mjesto svojom moi? I na koji su
nain postali neroeni, budui da nisu roeni? I koje su razlike izmeu [eona? I]
to se onih koji su neroeni tie, koliko [ih je]? I na koji se nain [oni razlikuju]
jedan od drugoga? 7
Kada sam pitao o ovim stvarima, uvidio sam da je on djelovao iz tiine. On
postojae od poetka, medu onima koji uistinu postoje, koji pripadaju Onome
koji postoji. Postoji i drugi, koji postojae od poetka, koji pripada Onome koji
djeluje unutar Tihoga. I tiina [... ] njemu djeluje. Jer, to se ovoga [...] on
[djeluje iz] [tiine koja pripada] Neroenome meu [eonima, i] od poetka on ne
posjeduje [bivanje]. No, snaga njegova <jest> u Trostruko Monome, Onome
koji je neroen [prije] Eona, ne posjedujui [bivanje]. I mogue je vidjeti nadmo
tiine Tihoga, odnosno, nadmo snage Trostruko Monoga. I Onaj koji postoji,
koji je tih, [koji je] iznad [neba...], otkrio [Trostruko Monoga, Prvo-] Savrenoga.
[Kada je on...] 8 moima, one se obradovae. Oni koji su u meni, bijahu
usavreni skupa sa svima ostalima. I svi su oni blagoslovili Trostruko Monoga,
pojedinano, njega koji je Prvo-Savreni, i [blagoslovili] su ga u istoi, [svagda]
slavei Gospodina [koji postojae] prije Svekolikosti, [...] Trostruko Moan. [...]
njihovo tovanje [...] ja sam, [a ja u i dalje pitati] kako su oni postali tihi. I
razumjet u mo kojoj ast iskazujem.
Trea mo Trostruko Monoga, kada ga je opazila, ree mi, "uti, kako bi spoznao;
tri, i stigni prije mene. No, znaj da je Ovaj bio [tih], i daje primio razumijevanje."
Jer, [mo se za me] brine, [vodei] me u Eon koji] je Barbelo, muka [Djevica]. 9
Iz ovog razloga Djevica postade muka, jer bijae odijeljena od mukoga.
Znanje je bilo izvan njega, budui da njemu pripada. I ona koja postoji, ona koja je
traila, (njega) posjeduje, kao to i Trostruko Moni posjeduje. Ona se povukla od
njih, od [ove] dvije [moi], budui da ona postoji [izvan] Velikoga, budui da ona
[...] koji je iznad [...] koji je tih, [koji ima] tu [zapovijed] da bude tih. Znanje
njegovo, njegova hipostaza i djelatnost, stvari su o kojima je mo Trostruko
Monoga besjedila, <rekavi>, Svi smo se mi u sebe povukli. [Postadosmo] tihi,
[i] i kada smo [ga] spoznali, [to jest] Trostruko Monoga, [mi] smo mu se
poklonili; mi [...; mi] ga blagoslovismo [...] nad nama." [...].
[...] nevidljivi [Duh] 10 pohitao je do svoga mjesta. I cijelo mjesto bi otkriveno;
cijelo se mjesto rastvorilo, sve <dok> nije dosegao gornji predio. I potom je opet
otiao; uinio je da cijelo mjesto obasja svjetlost, i svjetlost je obasjala cijelo
mjesto. I [vama] bje dan trei dio [duha] moi Onoga [koji posjeduje] tri [moi].
Blagoslovljen je [...]. On ree, "O [vi koji prebivate na tim] mjestima, neophodno
vam je [da spoznate] one koji su uzvieniji od ovih, i otkrijete ih moima. Jer, ti
e postati [izabranik] sa izabranima [posljednjih] dana, [kad] nevidljivi Duh
[pohita] gore. I ti [sam], pohitaj s njime [gore], budui da posjeduje veliku
krunu koja [...].
No, dana [... ] dozvat e [... ] pohitati gore [... ] i utilni [... ] vidljivi [...] i oni [...]
(str. 11-12 nedostaju) 13 out. On je vjean, ne posjedujui bivanje, u Onome
koji jest, koji je tih, u Onome koji je od poetka, [koji] [ne] posjeduje bivanje [...]
dio [...] nedjeljiv. [...] u obzir [... deveti ...] 14 ja [sam prebivao] meu eonima koji
bijahu roeni. I, kako mi je dozvoljeno, naao sam se meu onima koji nisu
[roeni]. No, ja sam prebivao u [velikome] Eonu, kako sam [...]. I [...] tri moi [...]
Onoga koji [posjeduje] [tri] moi. [Tri moi... 15] Tihi i Trostruko Moni. [...] onaj
koji ne posjeduje dah. I stadosmo [...] u [...] uosmo [...] dah [...16 koji] ne
posjeduje dah, [i on] postoji u [...potpunosti]. I vidjeh [...] njega velikoj [...] oni su
znali [za njeg...] granica [...] i [ja...] sam [...] 17 djelatan je [...] zbog ega,
[dakle], znanje [...] neuke, i [...] on se izvrgava opasnosti [...] da postane [...
zbog ...]. Ovi [...]. No, neophodno je da [... ] nema oblik [... ] ovome [... ] postoji
prije [... ] misao [...od] poetka [... ] onaj koji [... ] 18 ovi [... ] pogledae [... ] u
devet [... ] kozmiki hebdomad [... ] na dan [... ] zanavijek [... ] i [... nakon]
mnogo [ljeta... ] kada ugledah [Oca, ja sam ga] spoznao, i [... ] mnogi [... ]
djelomino [... ] zanavijek [... ] oni materijalni [... ] svjetovni [... ] iznad [... ] i uz
to [... ] 19 on [... ] iz [... ] u one koji [... ] njih u [... ] imenovao [ih. A] (to se)
imena njihovih tie, [budite] svjedoci [da ste] nii od [njihove...] i njihove
[hipostaze].
I [uz to, kada ... ] 20 skriveno [... ] trea [mo]. Blaena Vladarica ree [...]
meu njima i [...], ona, na primjer, koja [ne posjeduje ...]. Jer, nije slava [... ] niti
onaj koji [...]. Jer, onaj koji [...]. Jer, [... ] 21 i [znaci Zodijaka ...] i [...] i [...] koji
nemaju [...] dobiva za [... prevrat...]. No, due [...] ondje [...] tijela ovoga [...] due
nebeske [...] oko [...] oblika [...] koji je [... ] 22 oni koji [... ] ondje [... sva
oblija ... ] njih [... ] svi oblici [... ] oblici, kako bi [... i] postali [...] sami [...] i [...]
ivotinja [...] i [...] (str. 23-24 nedostaju) 25 ondje.
No moi njihove, koje su aneli, u oblicima su zvijeri i ivotinja. Neki su od njih
[polimorfni], i suprotno [prirodi] imaju imena koja [...].
Oni su [podijeljeni] i [...] u skladu sa [... i...] u [obliku...]. No oni koji su [oblici]
zvuka, u skladu sa treim potjeu iz bivanja. I to je sad reeno
0 ovima, dovoljno je, budui da smo (ve) govorili o njima.
Jer, [ova] se podjela opet dogaa u tim predjelima, [na nain] koji [od poetka]
spominjasmo. Meutim, dua, s druge strane, ima druk-iji (drukije) oblik<e>.
Dua postoji [u ovome] obliku, to jest, (dua) je svojom voljom nastala. Oblik je
[drugi] 26 dio oblika sfere, dok [ga] prvi doputa, eeiou, samoroena dua,
aeeiouo. Druga shema, eeiou,... onima [koji posjeduju] dva zvuka (dvoglasi), od
kojih je prvi smjeten nakon njih [... ] svjetlost.
[Obuzdavaj] sebe, primi nepropadljivo sjeme, nosi plod, i ne budi privren
posjedima svojim.
No, znaj da oksitonon postoji medu samoglasnicima i dvoglasima koji su uz njih.
No, [kratki] su podreeni i [...] su [...] njih. Oni koji [...] budui da su srednji [...].
Zvui [poluvokala] 27 nadmoni su bezglasnim (suglasnicima). I oni koji su
dvostruki, nadmoniji su poluvokalima koji se ne mijenjaju. No, aspirate su bolje
od bezglasnih neaspirata (suglasnika). I oni koji su u sredini [prihvatit] e njihov
spoj, u kojem oni jesu; oni su neuki o stvarima koje su dobre. Oni (samoglasnici)
spojeni su sa [onima u sredini] koji su manji. [Oblik] po [oblik], <oni
sainjavaju> nazivlje [bogova] i anela, [ne] zbog toga to su izmijeani
meusobno, u skladu sa svakim oblikom, ve samo (zato) jer dobro djeluju. Nije
se dogodilo da je volja <njihova> otkrivena.
Ne [grijei], i ne usudi se nas navesti na grijeh.
No, sada [u] ti rei [o tri... oblika] due. Trei [oblik due] jest [...] 28 oblika sfere,
i nakon njega, od jednostavnih samoglasnika: eee, iii,
0, uuu, ooo. Dvoglasi su sljedei: ai, au, ei, eu, eu, ou, ou, oi, ei, ui,
1, auei, eueu, oiou, ggg, ggg, ggg, aiau, [eieu], eu, oiou, ou, ggg, [ggg],
aueieu, oiou, eu, tri puta za muku duu. Trei oblik je oblika sfere. Drugi oblik,
koji je prije njega, ima dva zvuka. Trei oblik muke due (sastoji se) od
jednostavnih samoglasnika: aaa, eee, eee, iii, ooo, uuu, ooo, ooo, ooo. [I] ovaj je
oblik drukiji [od] prvoga, no oni jedan drugome [nalikuju], i stvaraju neke
[obine zvukove nalik ovima: aee]oo.
1 29 od ovih (nastaju) dvoglasi.
Tako je isto sa etvrtim i petim. to se njih tie, oni ne smiju otkriti cijeli sadraj,
ve samo ono to je bjelodano. O njima vi bijaste poueni, kako biste ih uvidjeli,
da i oni mogu traiti i saznati [to] jesu, bilo sami [...] ili jedan s drugim, ili da
[otkriju] sudbine koje od poetka bijahu odreene, bilo s obzirom na sebe same,
ili na ovog drugog, kao to jedan s drugim [oni] postoje u zvuku, bilo djelomino
ili prividno.
[Njima je] naloeno da se prepuste, ili [dio] njihov biva stvoren i prividan. (Njima
zapovijedaju) ili [dugi] (samoglasnici) ili oni [dvostruke vremenske vrijednosti, ili]
[kratki (samoglasnici)] koji su mali [...] 30 ili oksitone, ili oni srednji, ili baritone.
I suglasnici postoje sa samoglasnicima, i pojedinano im se zapovijeda, i oni se
pokoravaju. Oni sainjavaju nazivlje anela. Suglasnici su samodostatni, i kako se
mijenjaju, <oni> se pokoravaju skrivenim bogovima, pomou ritma, visine,
tiine i poticaja. [Oni] prizivaju poluvo- kale, koji im se svi [jednoduno]
pokoravaju; jer, jedino [nepromjenjivi] dvostruki (suglasnici) postoje u suivotu
sa poluvokalima.
No, aspirate [i inaspirate], i [srednji] sainjavaju [bezglasne (suglasnike). I... oni]
se spajaju [jedni s drugima, i] oni se odvajaju 31 jedno od drugoga. Njima se
zapovijeda, oni se pokoravaju, i oni sainjavaju neuko nazivlje. I oni postaju jedan,
ili dva, ili tri, ili [etiri], ili pet, ili est, sve do sedam, bivajui [jednostavnoga]
zvuka, <zajedno> sa onima koji [imaju] dva [zvuka],... mjesto [sedamnaest
suglasnika. Meu] prvim imenima, neka su manja. I budui da ona nemaju
bivanje, ona su ili jedan nain bivanja, [ili] dijele prirodu uma koji [je muki] (i)
koji je [srednji].
A ti takve [postavi] meu one koji nalikuju jedni drugima [sa] sa-moglasnicima [i]
suglasnicima. Neki su bagadazatha, begedezethe, [begede] zethe, [bigidizithi,
bogo] dozotho, [buguduzuthu], bogodozotho. [A] ostali [...] ba[bebebibobubo]. 32
No, ostali su drukiji: abebebi bob, kako bi ih mogao [sakupiti], i odvojiti se od
anela.
Nekoliko je uinaka ovoga. Ona prva, koja je dobra, iz trijade je. Ona [... ] ima
potrebu za [... ] njihovim oblicima. Dijada i monada niemu ne nalikuju, no one
su prve postojale. Dijada, budui razdvojena, razdvojena je [od] monade, [i ona]
pripada hipostazi. No, tetrada je primila [elemente], i pentada je primila
slaganje, a [heksada] je samu sebe usavrila. [Hebdomad] je primio ljepotu, [a]
ogdoad [je primio ...] spreman [... ] izuzetan. 33 A [dekada] je otkrila cijelo
mjesto. No, jedanaest i [dvanaest] skrenuli su [... ] nemajui [... ] ona [je via... ]
sedam [... ime- (na)...] zaklinje da [...] poinju ih [odvajati] pomou oznake [i]
toke, [onaj koji se ne slae] sa onim koji je [neprijatelj].
Stoga [... ] bivanja [... ] [slova... ] u [34 svetome] ili u skladu sa [vezom], skupa
postojei, [i] <oni> postoje jedni s [drugima] u stvaranju ili [raanju. I] u skladu
sa [... ] [stvaranjem] oni nemaju [... ] ove [... ] jedan [...] govorei u zagonetki.
Budui da u outilnome svijetu postoji hram [koji mjeri] sedam stotina [lakata], i
rijeka koja [...] unutar [...za]navijek, oni [...] tri [...] do etiri [...] peata [...] oblaci
35 [i] vode, i [oblici] votanih likova, [i] neka smaragdna oblija.
to se ostalih tie, o njima u te [pouiti]. Ovo je stvaranje imena. Ona koja [ne
bjee] stvorena [...od] poetka [...] u pogledu [...] vremena, kada su [sputani],
kada rasprostrti, a kada [umanjeni]. No, postoji blaga [rije], i postoji druga
rije, koja [je blie] bivanju [...] na ovaj [nain...]. I on [...] razliku [...] i [...] 36 sve
i [...] [nepodijeljena] bia i mo [... ] sudjelujui u [radosti] odvojeno i [... ] bilo da
[... ] mo [...on] postoji [u] svakome mjestu [... ] ih uvijek. [On] prebiva sa onima
tjelesnima i bestjelesnima.
Ovo je rije hipostaze koju bi valjalo [... ] na ovaj nain. Ako [... ] s njihovim [...]
pomaui [onima koji uznemiruju] [...] oituje [...] tko 37 ga poznaje, on e mu
[doi].
Postoje rijei od kojih su neke [u paru, no ostale] postoje [odvojeno...i] one [...]
ili one koje [...] ili u skladu s [onima koje] traju. I [ove] postoje ili odvojene od
[njih], ili spojene jedna s drugom, ili same sa sobom, bilo da su dvoglasi, ili
jednostavni [samoglasnici], ili svaki [...] ili [...] ili [... postoje] upravo kao [...
postoje ...] [suglasnici...] 38 oni postoje pojedinano, dok se ne podijele i ne
udvostrue. Neki imaju mo [... ] u skladu sa [slovima koja su suglasnici ... ]
postanu [... ] sebe same [... ] i tri(put) [za] samoglasnike, i dvaput [za]
suglasnike, [i] jedanput za cijelo mjesto, i sa neznanjem za [one koji] su podloni
promjeni [...koji] postadoe [...] zajedno sa [cijelim mjestom ...] naposljetku.
I [... ] svi oni [...oni] su 39 skriveni, no otvoreno su izgovoreni. Oni nisu stali
neotkriveni, niti su stali a da nisu imenovali anele. Samoglasnici se [spajaju] sa
[suglasnicima, bilo] izvana [ili] iznutra, [...] oni rekoe [... pouiti te ...] opet
[zanavijek. Prebrojani bijahu] etiri puta, (i) bijahu triput [stvoreni], i oni
postadoe [...].
Iz ovoga nam je razloga uslijedila dostatnost; jer, svakome prilii da stekne mo
kako bi plodove nosio, i da nikada klevetu ne baca [na] otajstva [... ] [...].
Jer, [...] koje [je...] due [...] znaci Zodijaka [...] 40 nova hipostaza.
I nagrada koja e svakome uslijediti jest spasenje.
No, posve suprotno snai e onoga tko poini grijeh. [Onaj koji] sam [poini]
grijeh [...] bit e [u... u...] kako bi, prije nego ispita onoga koji <...> mogao
drugome [rei] [o] uzvienoj moi i boanskome znanju, i moi kojoj se ne moe
odoljeti. No, ti e ispitati tko je vrijedan da ih on otkrije, znajui da [oni] koji
poine grijeh [...] dolje u [...] dok [...Oca ... ] 41 ono to dolikuje. Ne poeli dati
mo utilnome svijetu. Zar me ne sluate, vi koji ste primili spasenje iz
shvatljivoga svijeta? No, (to se) ovih <rijei> tie - pazite - i ne [...] ih kao
[...razumije ...] on uzima [...ostatak], o njima [u govoriti]. [Savrenstvo...] kako bi
se moglo poveati [...] tko poini grijeh [...] utjelovljene due nisu ih razumjele.
Oni koji su na zemlji, kao i oni koji su izvan tijela, vie su nego aneli. Mjesto o
kojem [govorismo] u [svakoj] raspravi ovi [...] zvijezde [...] knjige [...] bilo da su
ve [...] u [...] blagoslovljen je [...] 42 bilo da promatra dva, ili sedam planeta, ili
dvanaest znakova Zodijaka, ili u trideset i [est] Dekana [...] su [...ovi doseu] do
[...] i [ti] brojevi, bilo [oni na nebu] ili oni na zemlji, zajedno sa onima koji su
ispod [zemlje], u skladu sa vezama i podjelama izmeu njih, a ostali [...]
dijelovi [u skladu s rodom i] u skladu sa [vrstom... oni] e [se pokoriti budu-i
da] ona ima mo [...] iznad [...oni postoje] uz [...] 43 svaki [...] tijela [...] mjesto
[...boanska Barbelo ...] 44 otkriti ih [...] na ovaj [nain...] ovaj [... shvatljivi
aneli], dok ona [...] shvatljivi [... iznad ...] spaen(i) iz [...] njih [...] 45 svijeta [...]
i [... svijet...] oni nastadoe [...] oni koji [...] 46jest [...] poput [...] glasa [...]
ime(na) [i... za]navijek [... ime(na) ...]. (nedostaju str. 47-54).
[...] 55 (nakon) tiine, [rekoh], "Kai [mi, ...] koja je to [mo ...] oprati [... itav
narataj...] 56 uvelike [...] mnogo [...] on jest [...], i [...] svi [... ] u [... 57 znanju... ]
ustrajati [... ] veliki [... ] jer [ja postadoh ... ] 58 kost(i) [... ] u [zemaljskome ... (str.
59-60 nedostaju) 61 koji je] pod [... ] kerima tvojim [... ] jer, kao to [... ]
kraljevstvo [...]. No ovaj [... ] svaku [...] 62 u onome koji [...] nije. [I...]
Jer, [... ] koji [... vas nije] znao [... ] jer [... djelomice ... ] 63 u [... ] ostatak dolje
[... ] zemlji. I oni [govorahu] poput anela [... ] on bijae nalik divljim [zvijerima].
I on ree, [... do] vijeka [... ] iz [... ] broja [... ] ja vidjeh [... ] i njegov [... ] [glas ... ]
i [... ] njegov 64 [... ] jer [vidjeh] sve [svjetlosti] oko [sebe, kako plamte] u vatri.
[I...] mene meu njih [...] aneli [koji...] kraj mene. [I...] [onaj ...] Gamailel,
[onaj] koji zapovijeda [duhovima] koji [...] 65 aneli [... ] koji primie [sve njih ... ]
sa kojima [... i] on me [uze] [... okona ... ] udove [njezine] [... ] [nevidljiv ...
sud ... ] baen [... ] svatko [... koje se nalazi... vrelu] [besmrtnosti... ] ivi [... ] dva
[... tiho ... bogovi)] 66 peru je od [... Boji...] onaj kojeg su [zapeatili] bje ureen
[peatom] nebeskim. [... ] njegovome [... ] veliki [...].
I ja [vidjeh ... neizmijeane...] one koji [...] 67 oni e postati [...] Bo-ga [...] ena
[...] dok je u [mukama poroajnim ...], kada raa, [...] sa [... ] svim [... ] ono [... ]
ljudi [... ] i [... ] ene [i mukarci ove vrste ... nitko] <od> onih [koji] zemljom
[hodaju] nije [znao] da [... ] svakoga [... ] njih, [i oni e se] njima smilovati,
[zajedno sa] onima roenima, jer ovi e [platiti... ] Bog [... ] [... ] eon(i) [... ] 68 s
onima koji e [... ] koji su [... ] Boga [...] od [poetka...] u [...] strahu [... ime(na)...
otajstva] u [...] Bogu [... ] oituje [... ] oni koji e [ga] spoznati.
[M]arsanes
Uvod:
ELAINE H. PAGELS
Tumaenje Znanja prua nam jedinstven uvid u naine na koje su gnostiki
uitelji koristili tekstove Novoga zavjeta za potrebe vlastite sljedbe. Neke
znaajke stila i strukture upuuju na zakljuak da je tekst homilija koja se
koristila prilikom obreda bogosluja. Struktura ove rasprave prati uobiajen
slijed bogosluja, u kojima, nakon itanja iz evanelja, slijedi itanje iz djela
apostolskih (odnosno, djela apostola Pavla). Slino tomu, na poetku Tumaenja
Znanja javlja se odlomak iz Mateja kojim se tumai Spasiteljevo uenje i pasija; u
odlomku koji slijedi (14,15-21,34) nailazimo na dijelove iz Prve poslanice
Korinanima, te po svoj prilici i iz Poslanice Rimljanima, Poslanice Koloanima,
Poslanice Efeanima i Poslanice Filipljanima, u kojima se crkva tumai kao "tijelo
Kristovo".
Autorova je glavna briga bila obratiti se zajednici koja je rastrgana zaviu i
mrnjom oko pitanja duhovnih darova. Neki lanovi odbijaju dijeliti svoje
duhovne darove sa drugima; drugi zavide onima koji su primili takve darove, to
posjeduju mo vienja ili javnog govorenja, i tako se istiu u kongregaciji. Neki,
pak, preziru druge koje smatraju ignorantima (to jest, one kojima nedostaje
gnosis); ti drugi osjeaju se uvrijeeno i ponieno.
Glavna briga autora Tumaenja Znanja jest ispraviti ovu podijeljenost. Prisjetivi
se kako je Spasitelj poduavao jednost Oca (9,28-29), i kako je "veliki Sin"
dragovoljno prihvatio ponienje zbog svoje "male brae" (14,28-29), on ovdje
crkvi upuuje lekciju iz jedinstva i poniznosti. On prvo podsjea kako je crkva
primila iskupljenje; Spasitelj je prekinuo "stare uze duga" koje su u ropstvu drale
one "osuene u Adamu" (14,34-36, usp. Kol 2,14) i proglasio umjesto njih "Oev
proglas" (14,29-31), nudei oprost od grijeha i oslobaanje od smrti (14,36-38).
Od 13,20 do 21,35 autor rabi Pavlovu metaforu o tijelu i njegovim udovima (usp.
Rim 12,4-8; 1 Kor 12,12-31) i kombinira je sa slikom Krista kao Glave tijela, koje je
crkva (usp. Kol 1,18; 2,19; Ef 4,15-16), kako bi podsjetio udove da svi oni
sudjeluju u "istome tijelu" i "istoj Glavi". Usprkos raznovrsnosti darova (usp. 1 Kor
12,4), svaki od udova sudjeluje u istoj milosti (16,18-24; usp. Rim 12,6); ista
mo koja daje snagu govorniku, omoguuje sluatelju da razumije to ovaj
govori (16,31-38). Oni koji prime manje darove ne trebaju se aliti, nego radovati
to takoer sudjeluju u tijelu (18,28-38; 1 Kor 12,14-26). Oni koji prime vee
darove, kao stoje znanje (gnosis; usp. 1 Kor 12,8) ne trebaju prezirati ostale kao
manje vrijedne ili ignorante (17,25-26). Posve suprotno, "ignoranti ste ako ih
mrzite" (17,27), jer oni koji iskazuju mrnju i ljubomoru spram drugih, daju svojim
sta-vom do znanja da su jo uvijek slini ljubomornom i ignorantskom demijurgu.
Ovakvi stavovi odaju njihovu ignoranciju Boga (15,30-33), istinskoga Oca, i
njegova Sina.
Pojaavajui Pavlovu sliku crkve kao duhovnog organizma, autor proiruje
metaforu na biljku koja ima korijenje, grane i plodove, "korijenje koje je
meusobno isprepleteno, a njihovi plodovi su nepodijeljeni" (19,31-33). Budui da
korijenje postoji zbog plodova i zbog sebe, "postanimo nalik korijenju, budui da
smo jednaki" (19,36-37). Tekst zavrava upozorenjem na progone (20,20-38) i
opomenom da se grijeh mora nadii; oni koji ga nadiu, primit e "krunu pobjede,
jer nau Glavu sam Otac slavi." (21,30-34).
Autor, koji sebe svrstava meu pripadnike te crkve, koristi zavjetne tekstove i
pojmove rane kranske ortodoksije, no on istovremeno rabi i valentinijansku
teologiju kako bi ove objasnio i protumaio svojim itateljima. Ovaj uitelj
zamilja da bi crkvu kojoj se obraa trebali sainjavati i psihiki i pneumatiki
krani; mogue je da je ovu homiliju uputio objema skupinama, ili malenom
krugu izabranih. Tumaenje Znanja predstavlja znaajan primarni izvor za
razumijevanje kako su neki gnostiki krani - konkretno neki valentinijanski
krani - shvaali ulogu crkve u svjetlu Isusova nauka i Pavlovih poslanica.
TUMAENJE ZNANJA XI 1, 1-21,35
[... oni poee] vjerovati zbog [znamenja, i] udesa [i izmiljotina. Oblije] koje je
nastalo kroz [njih slijedilo] ga je, no zbog [prijekora] i ponienja, [prije nego su
primili razumijevanje] vienja, [oni su pobjegli, a da nisu] uli [da je Krist]
pribijen na kri. [No na] narataj bjei budui da jo ni [ne vjeruje da je Krist
iv. Kako bi] vjera [bila] sveta (i) ista, [i kako ne bi ovisila o] sebi, ve [bila]
zasijana u [njemu, ne] govorite, "Otkuda [ovo] strpljenje kojom se vjera mjeri?",
jer svatko ide [za onime] u to vjeruje, i ne bi za time [iao] kada ne bi
vjerovao. No, velika je to stvar za ovjeka koji ima vjere, budui da nije
nevjernik, kakav je svijet.
Svijet je [mjesto] nevjere i [mjesto smrti]. I smrt [postoji kao 2 ... oblije, i oni]
nee vjerovati. Sveta je stvar vjera [da se vidi oblije]. Ono to je suprotno,
[nevjerovanje je u oblije]. Ono to e im on udijeliti [bit e] im [potporanj].
Njima nije bilo mogue [dosei] nepropadljivost [... ] [postati... ] slobodni [... one
koji] bijahu poslani [...]. Onaj koji je tjeskoban, [nee vjerovati]. On ne moe
dovesti [veliku crkvu], budui da je ona sastavljena od [malih skupova.]
On postaje [emanacija] traga. Isto tako, oni [o] obliju kau da ga se razumijeva
[pomou njegova traga]. Ustroj [shvaa pomou] oblija, no
Bog [shvaa pomou] udova svojih. [On ih je znao] prije nego to bijahu zaeti, i
[oni e njega spoznati]. I onaj koji je [zaeo sve] njih [isprva, bit e] u njima. On
e [nad njima vladati]. Jer, [neophodno] je [svakome 3 ...] Spasitelj [je otiao],
jer je tako valjalo. I Rije, tovie, koja ga [uze] za mua [nije ignorantska, ve
tjelesna]. I [on] je taj koji postoji [kao slika], budui da i [on postoji], kao i ona
koja nas [rodi]. [I ona je uinila] da on spozna [da] je ona Utroba. To [je] njezino
udo, [to] ini da mi nadiemo [strpljenje. No, i ovo je] udo: on [ljubi onoga
koji] prvi bijae [dopustio] djevici [...]. I prilii [...] njoj [...] do smrti [...udnju] da
ini 4 [...]. I [ona] mu stoga [dopusti] na [svoj put]. On bijae [prvi koji je
usmjerio] na pogled [na ovu] djevicu, [koja je raspeta] na [kri] na tim
[mjestima. I] mi vidimo [da je] njezina voda ta [koju] je vrhovni vladar [udijelio]
onome [koji] nosi znamen. [To je] voda [besmrtnosti koju] mu velike [sile]
[udjeljuju dok je on] dolje [u prilici] njezina [mladog sina. Ona nije] zbog njega
[stala]. Ona [...][...] on posta [... ] u [... ] rije koja [se ukazala], [... ] rije koja se
ukazala [...]. On [nije ... 5 ... ] u [... ] kroz [... ] doao sa tih mjesta. [Neki] putem
[padoe]. Drugi [padoe na stijene]. Neke druge on je [posijao u trnje]. Nekima
drugima [dao je da piju ...] i sjenka. Evo [...] on [.... I] ovo je [vjena stvarnost]
prije nego izau due onih koji su ubijeni.
No njega su na tom mjestu progonili, tragom kojeg je ostavio Spasitelj. I on bi
razapet, i on umre - ne vlastitom [smru, jer] on [uope] nije zasluio umrijeti
[za] crkvu smrtnika. [Njega su pribili], kako bi ga [oni] mogli zadrati u crkvi. [On
joj je s poniznou] odgovorio, budui da je [na taj nain] on patio dok je patnju
[trpio]. Jer, Isus je zbog nas oblije 6 [...] ovo [...] cijeli [ustroj] i [...velika] gorina
[svijeta ...] nas sa [...] zbog tatova [...] [robovi ...dolje] do Jerihona [...] oni
[primie ...]. Jer, [... dolje] do [onih koji] e ekati, dok [ih] itav nedostatak ne
apne, do [konane] stvarnosti koja je [njihova] sudbina, budui da nas je on
dolje [doveo], sputavi nas u zamke tijela. Budui da je tijelo privremeno
prebivalite koje je dom vladarima, ovjek u njemu, [nakon] to je zatoen u
lanost, [pade] u veliku [patnju. I], primoravi [ga] da im slui, oni su ga sputali
da slui snagama. Oni su raspolutili Crkvu, kako bi naslijedili 7 [... ] mo da [... ]
i [... ] i [... ] [dotaknuvi ... ] prije [... ] ljepota je ta koja e [...] poeljela [... i] biti
sa [...] borei se [jedan protiv drugoga ... ] poput drugih [... ] djevica [... ] da
uniti [... ] ranu [... ] no ona [...ona ini] sebe [nalik] [...] nju budui da su udarili
[...] nepropadljiv. Ovaj [...] da ostane [...] djevica. [...] njezina ljepota [...]
vjernost [...].i stoga [... nju ...]. On je pohitao [...] nije istrpio [...] oni preziru [...].
Jer, kada je Majka [8 ...] Majka [...] neprijatelja svog [...] uenju [...] sile [... ]
priroda [... ] vidje djevicu [... ] njemu nije mogue [... ] prvo [... ] suprotno. No
kako je on [...] djevicu [...] nije mogao [...] on [posta ...] ubie [ga ... ] iv [... ]
smatrao njezin [... ] bolji od ivota [... ] budui da je znao da ako [... ] svijet
stvorio [... ] kako bi [ga] uzdigao [... ] iz [... ] do predjela [...onih] kojima vladaju
[...]. No [... ] otposlae ga [... ] on prebiva u njemu [...] Ocu Svekolikosti [...] biti
vie njoj [...] njemu. On [9 ...] poput [...] u [...] on [posjeduje] njih [...] njih [...]
svak [e biti] vrijedan [...] uzme i [...] uitelju bi se valjalo skriti [kao da je bog]
[koji] e prigrliti [djela] njegova, i njih unititi. Jer, [on] je govorio s Crkvom, i
[postao] njezin uitelj besmrtnosti, i [unitio] ohole [uitelje], [pouavajui] je
da [umre].
[I ovaj je uitelj stvorio ivu] kolu, jer [taj uitelj ima] drugu kolu: dok nas [ona
pouava] [mrtvim] spisima, on nas je, naprotiv, potaknuo da [se udaljimo] od
[zasienja] svijeta; bili smo poueni svojoj smrti kroz njih.
Ovo je nauk: Ne zazivaj zemaljskoga oca. Otac tvoj, koji je na nebu, jedini je
otac. Ti si svjetlost svijeta. Oni su moja braa, i sudruzi moji koji vre volju Oevu.
Jer, od kakve ti je koristi da dobije svijet, ako prepusti duu svoju? Kada smo bili
u mraku, zazivali smo mnoge "oeve", budui da smo ignorirali pravoga Oca. I
ovo je velika misao o [svim] grijesima 10 [... ] uitak. Mi smo poput [... ] njemu
da [... ] duu [...] ljudi koji [...] [prebivalite]. [to] je [vjera koju daje] gospodar,
koji ga je [oslobodio velike ignorancije i [tame ignorantskog oka?] On ga je
podsjetio na dobre stvari njegova [Oca], i rase. Jer, on [mu] je rekao, "Svijet nije
tvoj; [ne dri] oblik koji je u njemu korisnim; [(od njega), naprotiv, nema koristi], i
on je [kazna]." Primi sad [uenje onoga koji bje] prekoren - probitak i [korist] za
duu - [i] primi [oblik njegov. Taj] oblik postoji u prisustvu [Oca], rije i
uzvienost, kako bi ga upoznao prije nego zastrani dok si u ovome tijelu osude.
Tako isto i ja postadoh malen, kako bih te kroz poniznost svoju mogao uzdii u
visine, odakle si pao, baen u ovu jamu. Ako vjeruje u me, ja u te uznijeti u
nebo pomou ovoga oblika kojeg vidi. Na svojim u te ramenima ponijeti. Ui
kroz rebro odakle si i doao, i sakrij se od zvijeri. Breme koje nosi nije tvoje. Kad
god ide 11 [...] iz njegove slave [...] isprva.
Zbog toga to [je ubrojen] meu one enske, [san je iznio] [sabat] koji je svijet.
Jer, kada je [ubrojen] sa Ocem, san je izveo [sabat] i [odlazak] iz [svijeta zvijeri].
Jer, [svijet] je od [zvijeri], i on je [zvijer]. I onaj koji bje izgubljen, [pribrojen je]
onome lukavome, a [on je] od [zvijeri] koje dooe. I [njega] su odjenuli u ruho
osude, jer ona koja je enska [nije] imala drugog ruha u koje bi [odjenula] svoje
sjeme, osim onoga koje je sama iznjedrila na sabat. Jer, nijedna zvijer ne postoji u
Eonu. Otac ne dri sabat ve potie Sina, i kroz Sina on sebi priskrbljuje Eone.
Otac posjeduje ive razumske elemente koje na [udove] moje on stavlja kao ruho.
ovjek 12 [... to] je ime. [... On] je [sebe] otposlao, i [onoga koji je prekoren.
Onaj koji bijae] prekoren izmijenio je ime (svoje) i, [zajedno sa onim to e biti]
nalik prekorenome, on se [pojavio] u tijelu. I [onaj ponieni nije] opremljen. On
[nema] potrebu za [slavom koja] nije njegova; on ima svoju vlastitu [slavu] s
[imenom], koje je Sin. On je doao, kako bismo mi postali veliajni [kroz]
ponienoga [koji] prebiva na [mjestima] ponienja. I kroz [njega koji bijae
prekoren, mi primamo [oprost] za nae grijehe. I kroz njega [koji] bijae
prekoren, i onoga koji je [iskupljen], mi primamo milost.
No, tko [je taj] koji je iskupio onoga koji je prekoren? To je emanacija imena. Jer,
kao to tijelo nema potrebu za imenom, takvo je isto i tijelo Eona kojega je
Mudrost otposlala. Ono je primilo velianstvo koje silazi, kako bi Eon mogao ui
u onoga koji je prekoren, i kako bismo mi pobjegli od sramote trupla, i bili
obnovljeni u tijelu [i] krvi 13 [...] sudbine. On [...] i Eona [... oni] su prihvatili Sina
[iako je on] bio potpuna tajna [... svakome] od svojih [udova ...] milost. [Kada je
zavapio], on je odvojen od Crkve, kao [dijelovi] tame iz Majke, dok su [stopala]
njegova ostavljala tragove, spaljujui put uzlaska do Oca.
No, [kako je i na koji nain] ona postala [njihova Glava]? Ona je nainila
[prebivalite kako bi donijela] svjetlost [onima] koji u njemu prebivaju, da vide
Crkvu koja [uzlazi]. Jer, Glava je sebe samu izvukla iz jame; ona se sagnula na
kriu, i pogledala dolje u Tartar, kako bi oni koji su dolje mogli pogledati ka
nebu, kao kada, primjerice, netko u [nekoga] pogleda, i kada lice onoga koji je
dolje pogledao pogleda prema gore. Isto je tako i Glava pogledala s [visina] svojih
dolje u udove svoje, i udovi su nai [poli] u visine, ondje gdje je Glava. A kri je
[trpio] udarce avala zbog udova, samo zato da bi oni mogli 14 [...] imaju [...]
budui da bijahu [nalik ...] robu. Kraj [je ovakav: Onaj] na kojeg je ona pokazala
[usavrit] e onoga na koga ona pokae. I sjeme koje preostane, [trpjet e] sve
dok se Svekolikost ne odvoji i [uzme] oblik.
I ukaz e tako biti ispunjen, jer, kao to i ena koja poast prima dok ne umre
[ima] vrijeme u svoju korist, [tako e isto] i ona roditi. I ovaj potomak primit [e
tijelo] koje mu je dodijeljeno, [i postat e savren]. On je plemenite [prirode,
budui] da Sin Boji u [njemu] prebiva. I kada primi Svekolikost, to god bude
posjedovao <progutat e> vatra, budui da prezire i razbjenjuje Oca.
Kada je veliki Sin poslan svojoj maloj brai, on je posvuda razglasio proglas svoga
oca, prkosei Svekolikost!. I uklonio je stare uze duga, uze osude. Ovo je njegov
proglas: Oni koji su dopustili biti porobljeni, osueni su u Adamu. Oni bijahu
[izvedeni] iz smrti, i primie oprost za grijehe svoje, i bijahu iskupljeni 15 [...]
budui da smo vrijedni [...] i [...] no, ja kaem [...] i ovi [...]. Jer, [...] vrijeanje [...]
Boga. I Otac [... ] Krist se udaljio [od] sviju ovih, budui da on ljubi [udove] koji
pripadaju, svim svojim srcem. [Onaj koji je ljubomoran] njih navodi jedne protiv
drugih, no ako nije ljubomoran, on [nee] biti udaljen od [drugih udova i], onog
dobrog to vidi. [Kada imamo] brata [koji] nas smatra samome sebi ravnima, mi
slavimo [onoga koji nam] milost svoju [prua]. I prilii [svakome] od nas da
[uiva] u daru od [Boga, i] da ne bude ljubomoran, budui da znamo da je onaj
koji ljubomoru osjea, (samome) sebi prepreka na [putu], budui da samo sebe
s darom on unitava, i da je ignorant Boga. Valjalo bi mu radovati se, biti
zadovoljan, i uivati u milosti i dareljivosti. Tko ima dar proricanja, neka ga bez
oklijevanja s drugime podijeli. Ne pristupaj bratu svome s ljubomorom, niti 16
[...] izabrani budui da su [...] prazni dok [bjee ...] ispali iz svojih [... ] ignoranti
su da [... na taj nain oni] posjeduju [... ] ih u [... ] kako bi bezuvjetno [promiljali]
o stvarima o kojima eli [da razmiljaju], dok
o tebi [misle]. Brat tvoj ima svoju milost: [Ne] omalovaavaj sebe, ve se
[raduj i] duhom pjevaj hvale, [i] moli za njega [kako bi] mogao dijeliti milost koja
u njemu [prebiva]. I ne smatraj ga [strancem], ve radije kao nekoga tko je tvoj,
kojega je svatko od <sudruga> tvojih primio. [Ljubei] Glavu koja ga posjeduje, ti
posjeduje onoga iz kojeg dolaze izljevi ovih darova meu tvoju brau.
Napreduje li netko u Rijei, ne zadravaj ga u tome, i ne govori: "Zbog ega on
govori, a ja ne govorim?", jer, ono to on govori (i) tvoje je, a ono to razabire
Rije, i ono to je izgovara, ista je mo. [Rije 17 ... oko] ili [samo ruka, iako su]
[jedno] tijelo. [Oni koji nam pripadaju] svi zajedniki slue [Glavi]. I svaki [od
udova smatra je] udom.
Ne mogu svi postati [samo] stopalo, ili samo oko, ili [samo ruka, budui] da ti
udovi ne [ive sami]; oni sami umiru. Mi [znamo da za njih to znai smrt]. Zbog
ega, onda, [ljubite] udove koji su mrtvi, [umjesto onih] koji su ivi? Kako znate
[da je netko] od [brae] ignorant? Jer, [vi] ste ignoranti kada [ih mrzite], ili kada
ste na njih ljubomorni, budui da [neete primiti] milost koja u [njima] prebiva,
tako nevoljki da ih pomirite sa darovima Glave. Valja vam zahvaljivati zbog udova
svojih, i [moliti] da i vama bude udijeljena milost kakva je njima udijeljena. Jer,
Rije je bogata, dareljiva, i dobrohotna. Ona daje darove ljudima svojim bez
ljubomore, u skladu sa 18 [... pojavili u svakome] od udova [...] samome [...]
budui da se oni [jedan s drugime] ne bore zbog svojih razlika, [ve] zajedniki,
[jedan s drugim] oni rade, [i ako] jedan od njih [pati, svi e] patiti zbog njega, a
[kada jedan] bude spaen, [svi] su sa njime spaeni.
I [ako] doekaju [odlazak] iz (zemaljskoga) sklada, oni e [doi u Eon]. Ako znaju
dijeliti [u] istinskome skladu, kakvi li su tek oni koji potjeu iz [jedinstvene]
jednosti? Valja im se pomiriti jedan sa drugi-me. Ne optuujte Glavu svoju to vas
nije odredila za oi, nego za prst. I ne budite ljubomorni na ono to je
proglaeno okom ili akom, ili stopalom, ve budite zahvalni to ne ivite van
tijela. Vi, tovie, imate onu Glavu zbog koje postoji i oko, i aka i stopalo, i svi
drugi dijelovi. Zbog ega prezirete 19 onoga koji je postavljen za [...] eli [...] vi
ste oklevetali [...] neprigrljava [...] nemijeano [tijelo...] izabrano [...] propasti
[...] Eona [...] sii [...] [izvukao] nas iz [Eona koji postoje] na tom mjestu. [Neki]
postoje u [vidljivoj] Crkvi - oni koji postoje u [Crkvi] ovjekovoj - i [jednoglasno]
oni navjeuju [jedan drugome] Pleromu [njihova eona]. I neki postoje [za smrt u]
Crkvi u koju idu - njoj za koju su oni [smrt] - dok su drugi za ivot. Oni su, stoga,
ljubitelji obilja ivota. I svi ostali [ustraju] zbog svog vlastitog korijena. On
plodove nosi koji su poput njega, budui da je korijenje meusobno isprepleteno
i plodovi su njihovi nepodijeljeni, najbolji. Oni ih posjeduju, postojei za njih, i
jedno za drugo. Postanimo, stoga, korijenje budui da smo jednaki 20 [...] tom
Eonu [...] oni koji nisu nai [...] iznad [...] dohvaa ga [...] budui [...] vau duu.
On e [...] dadosmo mu tebe [...]. Ako je proisti, [ona u] meni [ivi]. Ako je
ogradi, tad [ona pripada] avlu. [ak] i ako [ubije] njegove sile, [on e] biti s
tobom. Jer, [dua] je mrtva, pa ipak su [o njoj odluivali] vladari i [silnici].
Na to misli kada si duh? Ili, [zbog ega] ljude [ove] vrste progo-ne do smrti?
Moda nisu zadovoljni biti s duom, pa je trae? Jer, ljudi Boji svako mjesto za
njih [zabranjuju], dokle god u tijelu postoje. I ako ih ne vide, budui da oni (ljudi
Boji) ive duhom, oni se razdvajaju kao da ih mogu pronai. No, kakva im je od
toga korist? Oni su bezumni, ludi! Oni istrauju oko sebe! Oni kopaju zemlju! 21
[... ] njega [... ] sakrije [... ] postoji [... ] proisti [... ] meutim, [... ] nakon Boga
[... ] nas ugrabi [...] no, mi koraamo [...]. Jer, ako su grijesi [mnogobrojni,
kolika] li je tek [ljubomora Crkve] Spasiteljeve. Jer, [svatko] je sposoban za [obje
(vrste)] sagrjeenja, [naime, grijeh koji ini upuenik], i (grijeh) obinoga ovjeka.
To je [jo] uvijek jedinstvena [sposobnost] koju oni posjeduju. A mi, mi smo
usvojitelji Rijei. Ako protiv [nje] zgrijeimo, mi tad grijeimo vie nego pogani.
No, ako nadiemo svaki grijeh, primit emo krunu pobjede, jer nau Glavu sam
Otac slavi.
Tumaenje Znanja
VALENTINIJANSKO TUMAENJE (XI,2) te
O POMAZANJU, O KRTENJU A i B i
O EUHARISTIJI A i B
Uvod:
ELAINE H. PAGELS
Valentinijansko tumaenje valentinski je teoloki prikaz porijekla stvaranja i
procesa iskupljenja, konkretno u okviru mita o Sofiji. Ovaj traktat tako podastire
jedini izvorni valentinijanski prikaz tog mita: Tripartitni traktat (1,5) druga je
verzija mita, u kojoj Logos zauzima mjesto Sofije.
Autor zapoinje djelo obeanjem da e otkriti "svoje otajstvo", a pripovijest
slijede molitve i blagoslovi krtenja i euharistije. Ovo nas navodi na zakljuak da
je Va- lentinijansko tumaenje sluilo kao svojevrsni tajni katekizam za iskuenike
koji su se uvodili u gnozu. Po otkrivenju otajstva, iskuenik je prolazio pomazanje,
krtenje i euharistiju, po gnostikom shvaanju tih sakramenata.
Uz sam mit o Sofiji i sakramentnih obreda, postoji i trea zanimljiva znaajka Va-
lentinijanskog tumaenja: ono iz prve ruke prua dokaz o polemikama izmeu
razliitih valentinijanskih teologa. Hereziolozi nam potvruju da se gnostiki
uitelji uglavnom nisu slagali u tumaenju fundamentalne doktrine;
Valentinijansko tumaenje potvruje istinitost Tertulijanove tvrdnje da se
valentinijanski krani "meusobno ne slau po mnogim pitanjima, ak ni sa
svojim utemeljiteljima" (Praescr. 42). Irenej, Hipolit, i drugi, spominju nekoliko
takvih pitanja oko kojih se razilazilo, i to na primjeru pripovijesti o Sofiji: pitanje
tumaenja prapoetnog izvora (na koji je nain on monadian ili dijadian),
pitanje Granice (koja je njezina svrha), te muke Sofijine (to joj je bilo uzrokom). I
dok crkveni oci zauzimaju razliite pozicije oko ovih toaka, autor
Valentinijanskog tumaenja dotie se svake od njih, dovodei neka gledita u
pitanje, i zagovarajui neka druga.
Valentinijanski se teolozi, prije svega, nisu slagali po pitanju je li primordijalni
korijen svekolikosti monada ili dijada. Po Ireneju, sam Valentin i sljedbenici
njegova uenika Ptolomeja smatrali su da je prvotni izvor dijada koju
sainjavaju Otac Svekolikosti i njegova druica, Tiina, Majka svega (Haer.
1.11.1). Nasuprot tomu, autor ovoga djela tvrdi daje Otac jedan i jedinstven,
monada; Tiina, daleko od toga da je Oeva dijadika sizigija, predstavlja
jednostavno stanje spokoja u kojem Otac poiva u svojoj izvornoj samoi.
Autor Valentinijanskog tumaenja raspravlja potom i o funkciji Granice: on sam
dri da Granica sadrava etiri moi, dok drugi valentinijanci pridaju Granici samo
dvije od te etiri moi. Po njegovu tumaenju, Granica je isprva odvojila muku
Sofi- jinu od plerome, i tako zatitila i potvrdila eone od povrede njezinoga
prijestupa. Granica isto tako uva Sofiju od toga da bude apsorbirana u Oca, i,
konano, ona odvaja od nje njezinu muku, te i nju potvruje.
Tree sporno pitanje izmeu valentinijanskih teologa pitanje je tumaenja Sofiji-
ne patnje. Prema Ireneju, neki su valentinijanci tvrdili da je Sofija, poinivi svoj
prijestup u pleromi, samo izraavala nehotiminu udnju svih eona za bliom
povezano- u s Ocem (Haer. 1.2.2); drugi su, pak, izraavali stav da se ona
svjesno i drsko po-kuala uzdii iznad stanja meuovisnosti u kojem je bila sa
svim ostalim eonima, drz- nuvi se oponaati samoga Oca (Haer. 1.2.3). Autor
Valentinijanskog tumaenja blii je potonjem stavu, da je Sofija svjesno
povrijedila sklad plerome, da bi se kasnije pokajala i vratila Ocu.
Tekst nastavlja pripovijest i opisuje kako se Sofija, nakon patnje u izopenosti, po-
kajala i primila Krista, koji je siao kako bi postao njezina boanska druga
polovica. Taj boanski ponovni susret demonstrira volju Oca da se "nita ... u
pleromi ne dogaa izuzev sizigije" (tj. da sva bia izuzev njega moraju stajati u
meusobnoj ovisnosti); i pokazuje kako e sve "biti u jedinstvu i pomirenju".
U dodatku djelu nekoliko je liturgijskih fragmenata valentinijanskog slavljenja
krtenja i euharistije. Zbog te, kao i gore navedenih injenica, izvjesno je da
nam je otkrie ovoga teksta pruilo jedinstvenu priliku za istraivanje razliitih
oblika valentinijanske misli i obrednih obiaja.
VALENTINIJANSKO TUMAENJE XI 22, 1-39, 39
[...] ui [...] obilje [...] oni koji [... izrei u] otajstvo svoje [onima koji su] moji, i
[onima koji e biti moji]. Oni su, tovie, ti koji su [spoznali njega], Oca, to [jest,
Korijen] Svekolikosti, [Neizrecivoga koji] prebiva u Monadi. [On prebiva sam] u
tiini, [a tiina je] spokoj, budui da, na koncu konca, [on jest] Monada, i nikoga
ne [bje] prije njega. On prebiva [u Dijadi] i u Paru, a Par njegov je Tiina. I on
posjeduje Svekolikost koja u njemu prebiva. A to se Namjere i Ustrajnosti,
Ljubavi i Postojanosti tie, one doista jesu neroene.
Nastade Bog: Sin, Um i Svekolikost, to jest, ak je i Misao njegova proklijala iz
Korijena Svekolikosti, budui da ovoga (Sina) on ima u Umu. Zbog Svekolikosti on
je prihvatio stranu Misao, budui da ne bje nieg prije njega. Iz tog je mjesta on
koji je pokrenuo 23 [...] iknuo [izvor]. To [je] Korijen [Svekolikosti] i Monada bez
ikoga prije njega. Drugi je [izvor] u Tiini i samo s njime on [govori]. [etvrti] je
onaj [koji] je samoga sebe ograniio [u] etvrtome: prebivajui u tristoez-
desetome, on je prvo sebe iznjedrio, u Drugome [on] je otkrio volju svoju, [a] u
etvrtome on se proirio.
Budui da je sve ovo zbog Korijena Svekolikosti nastalo, [uimo] u njegovo
otkrivenje i dobrotu njegovu, i silazak njegov i Svekolikost, to jest, u Sina, Oca
Svekolikosti, i Um Duha; jer, on je ovoga posjedovao prije nego 24 [...]. On [je]
[izvor]. On je [taj] koji sejavlja u [Tiini], [on je] Um Svekolikosti koji prebiva uz
[ivot]. Iz njega proizlazi Svekolikost i [sama] hipostaza Oca, to jest, [on je]
[Misao] i njegov silazak.
Kada je to poelio, Prvotni se Otac u njemu otkrio. Budui da je, na koncu konca,
zbog [njega] otkrivenje postalo dostupno Svekolikosti, ja zovem Svekolikost
"udnja Svekolikosti". I onje toliko promislio Sve- kolikost - da ja tu misao zovem
"Monogenes". Bog je stvorio Istinu, onu koja slavi Korijen Svekolikosti. On je,
stoga, taj koji je sebe otkrio u Monogenesu, i u njemu on je otkrio Neizrecivoga 25
[...] Istinu. [Oni] su vidjeli da on [prebiva] u Monadi [i] Dijadi [i] Tetradi. [On] je
prvo stvorio [Monogenes i Granicu]. A Granica [odvaja] Svekolikost [i potvruje
Svekolikost], budui da [...] stotinu [...]. On je [Um ...] Sin. [On je] potpuno
[neizreciv] Svekolikosti, i on je potvrda i hipostaza Svekolikosti, [tihi veo],
[istinski] Visoki Sveenik, [onaj koji ima] mo da ude u Sveto od Svetoga,
otkrivajui slavu Eona, i raajui <miomirisna> obilja. Istok 26 [... to je] u
[njemu]. On je [taj koji je sebe otkrio kao] prvotno [utoite] i riznicu
[Svekolikosti]. I on je bio uz Svekolikost, [on], koji je uzvieniji [od] Svekolikosti.
Ona je, pak, [poslala] Krista [da je uspostavi], kao to uspostavljena bijae [prije
njezina] silaska. [I
o njemu ona ree]: [... On nije oitovan, ve nevidljiv] [onima koji su unutar
Granice]. I on posjeduje etiri moi: mo odvajanja, mo potvrde, mo koja oblik
daje [i mo koja stvara tvar]. [Mi sami] svakako bi opazili njihovu prisutnost, i
vrijeme, i mjesta koja su oblija potvrdila, budui da imaju 27 [...] sa ovih
[mjesta ...] ljubav [...] emanirana je [...] itava Pleroma [...]. Ustrajnost uvijek
[ustraje], i [...] isto tako [...] vrijeme [...] vie [... to jest], dokaz ove [velike
ljubavi].
emu onda [mo odvajanja], mo potvrde, mo koja stvara tvar i mo koja oblik
daje, kao to to drugi [rekoe]? Jer, o Granici [oni] kau da posjeduje dvije moi,
<odvajanje> i [potvrdu], budui da odvaja [Dubinu] od Eona, kako 28 [...] Ove,
[...] [Dubine ...]. Jer, [... jest] oblik [...] Otac [Istine ... kau] da Krist [...] Duh [...]
Monogenes [...] ima [...].
[Izuzetno nam je vano i] neophodno [traiti], mnogo revnije i [ustrajnije], svete
spise i [one koji] objavljuju pojmove. Jer, o [ovima] stari kau, "[Oni] od Boga
bijahu objavljeni." Spoznajmo, stoga, njegovo neizmjerno bogatstvo! [On je
elio 29 ... sluenje ...] on [nije] postao [... ] njihovog ivota [... oni] postojani
[gledaju u svoju knjigu] znanja i [paze na pojavnost ovoga drugoga].
[Ta] Tetrada [iznjedrila je Tetradu koju sainjavaju] Rije, [ivot, ovjek i] Crkva.
[Onaj Nestvoreni] iznjedrio je Rije i ivot. Rije je [za] slavu Neizrecivoga, dok je
ivot za slavu [Tiine], ovjek je za svoju vlastitu slavu, a Crkva je [za] slavu
Istine. To je, dakle, Tetrada roena u skladu sa [oblijem] Nestvorene (Tetrade). I
Tetrada je roena 30 [... Dekada (tj. deset)] iz [Rijei i ivota], a Dodekada (tj.
dvanaest) iz ovjeka, dok [Crkva posta] Triakontada (tj. trideset). tovie, onaj [iz
Triakontade] [Eona, onaj je koji nosi plod] iz [Triakontade]. [Oni] ulaze [zajedno,
no] dolaze [pojedinano, bjeei] od Eona [i Nezadrivih. I] oni Nezadrivi, [kada
su ga] ugledali, [stadoe slaviti Um], budui [da je on Nezadrivi koji postoji] u
[Pleromi].
[No Dekada] iz Rijei i ivota iznjedrila je dekade kako bi Pleromu uinila
stotinom, a Dodekada iz ovjeka i Crkve [rodila] je i [stvorila] Triakontadu kako
bi uinila da [tri] stotine i ezdeset postane Pleroma godine. I godina Gospodnja
31 [... savrena ...] savren [...] u skladu sa [... Granicom] i [...] Granica [...]
veliina koja [...] [dobrota ...] njega. ivot [...] pati [...] licem [...] u prisustvu
[Plerome ...] koje on poeli [.... I] on poeli napustiti Trideseto - budui da je
[sizigija] ovjeka i Crkve, to jest, Sofija - kako bi nadiao [Triakontadu i] donio
Pleromu 32 [...] njegov [...] no [... i] ona [...] [Svekolikosti ...] no [...] koji [...]
Svekolikost [...]. On je stvorio [...] misli i [...] Pleromu putem Rijei [...] njegova
tijela. Ovi su, dakle, [Eoni] koji su njima nalik. Nakon to je [Rije] ula u nj, kao
to ve rekoh, i [onaj koji biva] sa Nezadrivim [iznjedri] 33 [...] prije nego [...]
iznjedri [...] sakrije od [...] sizigija i [... ] pomak i [... ] iznese Krista [... ] [... ] i
sjeme [... ] kria, budui da [... otisak] rane od avala [...] savrenstvo. [Budui da
je] savren oblik [koji e] uzai u [Pleromu], on nije pristao na patnju, [no bje]
zadran [... ] Granicom, to jest, sizigijom, budui da njezin ispravak nee doi ni
od koga drugog doli od njezinoga Sina, koji sam jest punoa boan-stva. On sam
poelje u tijelu napustiti sile, i sii. I ovu (patnju) Sofija je trpjela nakon to se sin
njezin iz nje uzdigao, [jer], znala je da prebiva u 34 [...jedinstvu] i [obnovi. Njih]
zaustavie [...] braa [...] ove. [...] nije [... ] ja postadoh [...]. Doista, tko [su] oni?
[...], s jedne strane, zadravi je [..,], a s druge, [... ] sa [... ] nju. Oni [su,
tovie, isti oni koji] me vidjee, oni koji [... oni] koji promiljae [... ] [smrt]. Oni
bijahu zadrani [...] nju, i ona se pokaja, [i] potrai Oca [istine], govorei,
"Istina je da sam se [odrekla] svoga mua. [Ja sam], stoga, onkraj potvrde, i
zasluujem svu (patnju) kojom patim. Prebivala sam u Pleromi, stvarala Eone i
nosila plodove sa muem svojim." I spoznala je to jest, i to je uinila.
I oboje su tako patili; oni kau da se smijala jer je ostala sama i oponaala
Nezadrivoga, no on kae da se ona [smijala] zato jer se udaljila od mua svog.
35 [...] I doista, [Isus i] Sofija otkrie [stvorenje]. Budui da je sjeme Sofijino
nepotpuno [i] bezoblino, Isus [je oblikovao] ovakvo stvorenje, nainivi ga od
sjemena uz Sofijinu pomo. Budui da su oni sjeme i [bez oblika], on je siao [i
iznjedrio] tu pleromu [eona] koja je na tom mjestu, [budui da su ak i
nestvoreni] od tih [Eona] iz predloka [Plerome] i [nezadrivoga] Oca. Onaj Koji
Jest Nestvoren [iznjedrio je predloak] nestvorenih, jer iz nestvorenoga Otac
stvara oblike. No, to je stvorenje sjena prapostojeeg. Isus je stvorio to
stvorenje, iz patnje koja je okruivala sjeme. I on ih je meusobno razdvojio, i
bolje patnje on je unio u duh, a one loije u tijelo.
Prva meu [svim] tim patnjama 36 [...] niti [...] njega, [budui da je] Pronoja
uinila da ispravak iznjedri sjene i slike [onih koji od] poetka postojae, i [onih
koji] jesu, [i] onih koji e tek biti. To [je, dakle], razrjeenje iz vjerovanja u Isusa,
zbog [onoga koji] je ispunio Svekolikost sa [oblijima i] slikama [i sjenama].
Nakon to je Isus to stvorio, [on dalje stvori] za Svekolikost one koji su iz
Plerome i sizigije, to [jest], anele. Istovremeno sa [slaganjem] Plerome, mu
njezin stvori anele, budui da on jest u volji Oevoj. Jer, to je volja Oeva: ne
dozvoliti da se ita dogodi Pleromi izuzev sizigije. Volja je oeva i ovo: uvijek
nositi i raati plodove. To da ona pati, nije, dakle, bila volja Oeva, jer ona sama
u sebi prebiva, bez svoga mua. Neka sad 37 [... ] jedan drugoga [... ] Drugi
[... ] sin onog drugog [... ] jest Tetrada svijeta. [A] Tetrada je iznjedrila [plod] kao
da je Pleroma [svijeta] Hebdomad. I [on] je uao u [slike] i [oblija i anele] i
[arhanele, boanstva] i [sveenike].
Kada je [sve ovo] Pronoja [uinila] [...] Isusa koji [...] sjeme [...] Mo- nogenesa [...].
Oni doistajesu i [duhovni] i tjelesni, nebeski i zemaljski. On im naini to mjesto, i
takvu kolu za nauk, i za oblik.
I ovaj Demijurg stade, s jedne strane, stvarati ovjeka na sliku svoju, a s druge
u skladu s onima koji postojae od poetka. Ovakvo je prebivalite ona koristila za
sjeme, naime, 38 [... odvaja ...] Boga. Kada su [...] zbog ovjeka, [budui] da je
[avao] doista od boanskih bia. On se pokrenuo i ugrabio cijeli [trg] dveri, i
[istjerao] svoj [vlastiti] korijen iz [tog] mjesta [u tijelo] i [strvine tjelesne], jer
[njega okruuje] [ovjek] Boji. [Adam] je njega [zasijao]. I on, stoga, dobi sinove
koji [bijahu gnjevni jedan na drugoga. I] Kajin [ubije] svoga brata Abela, jer
[Demijurg] je u [njih] svoj duh dahnuo. I nasta borba meu aposta- zom anela i
ovjeanstvom, oni s desna protiv onih s lijeva, oni s nebesa protiv onih sa
zemlje, duh protiv tijela, avao protiv Boga. I aneli poeljee keri ljudske, i
sioe dolje u tijela kako bi Bog prouzroio potop. I on gotovo poali to je svijet
stvorio 39 [... mu] i [Sofija i Sin njezin], i aneli, [i sjeme]. No, sizigija je
[potpuna], i Sofija, i Isus, i [aneli], i sjeme, [slike su] Plerome. Demijurg je,
tovie [sjenu nadvio nad] sizigiju i Pleromu, Isusa i [Sofiju], [anele] i sjeme.
[Onaj koji je potpun slavi] Sofiju; slika [slavi] Istinu. [A] slava [sjemena] i Isus, iz
[Tiine su i] Monogenesa. [I aneli] od mukih, i [oni sjemeni] od enskih, svi
[su] Plerome. I kad god Sofija [prima] svog mua, i kada Isus prima Krista, i
sjeme, i anele, tad Pleroma sa radou prima Sofiju, i Svekolikost ulazi u
jedinstvo i pomirenje. Jer, zbog ovoga su Eoni narasli; budui da znaju, da se i
promijene, oni se ne mijenjaju.
O POMAZANJU XI 40, 1-29
[...] u skladu sa [...] vrsta [...] njega vidi. I dolikuje [ti sada] poslati Sina svoga
Isusa, i dati nam pomazanje, kako bismo mogli gaziti [zmije], i [glave]
korpiona, i [sve] sile avolske, budui da je on pastir [sjemena]. Kroz njega mi
[smo] tebe [spoznali]. I mi te [slavimo]: [Slava] budi tebi, Oe [Sina, Oe] u Sinu,
Oe [u] svetoj [Crkvi i] svetim [anelima]! Od sada, pa [dovijeka], on postoji u
vjenosti Eona, zanavijek, sve do [nedosenih] Eona Eona. Amen.
O KRTENJU A XI 40, 30-41,38
[Ovo] je potpun saetak znanja kojeg nam (saetak) otkri Gospodin na Isus Krist,
Monogenes. Ovo je potrebno i neophodno, kako bismo u tome mogli koraati.
Postoje one od prvoga krtenja 41 [... Prvo] krtenje [jest zaborav] grijeha [...]
<koji>ree, [...] Krista, [koji je] jednak [... u] njemu. [...]. Jer, [... ] Isusa [...]. Prvo
je [krtenje], dakle, zaborav [grijeha. Mi] smo [kroz] njega roeni [u] one s desna,
[to jest], u [nepropadljivost koja je] Jo[rdan. No] to je mjesto zemaljsko. I
[bijasmo tako otposlani] [iz svijeta] u Eon. Jer, tumaenje Ivana je Eon, dok je
tumaenje onoga to [je] Jord[an] silazak, koji je [napredovanje prema gore] ,
to [jest, odlazak na] iz ovoga svijeta [u] Eon.
O KRTENJU B XI 42, 1-43, 19
[... iz] svijeta [u Jordan], i iz [sljepoe] ovoga svijeta [u vid] Boji, iz [tjelesnoga] u
duhovno, [iz] fizikoga [u] aneosko, iz [stvorenoga] u Pleromu, [iz] svijeta [u
Eon], iz [ropstva] u sinstvo, [iz] zamrenosti, [jedan u drugoga], iz [pustinje u]
nae selo, iz [hladnoe u] toplinu, [iz ... ] u [...], i mi [... ] u [... ] bijasmo prenijeti
[iz] sjemenih [tijela u tijela] savrenoga oblika. I [doista], ja uoh kao primjer
[ostatka] zbog kojega nas je Krist [spasio] u [drugarstvu] njegova Duha. I on nas
[iznjedri], nas koji smo [u njemu, i] due e nam, od sada, [biti] savreni duhovi.
[Ono] ime nas je obdarilo [prvo] krtenje 43 [... nevidljivo ... koje] je njegovo,
budui [... govori] o [...].
0 EUHARISTIJI A XI 43, 20-38
Zahvaljujemo [se] tebi [i slavimo euharistiju], o Oe, [prisjeajui se zbog Sina
tvog [Isusa Krista da su] doli [...] nevidljivi [...] tvoj [Sin ...] njegova [ljubav...]
[znanju...] oni ine volju tvoju, [sada i] dovijeka. Oni su potpuni [u] svakom
duhovnom daru i [svakoj] istoi. [Slava] budi tebi, kroz Sina tvoga [i] potomka
Isusa Krista, [od sad], pa zanavijek. Amen
O EUHARISTIJI B
XI 44, 1-37
[...] u [...] [rije] o [...] onaj sveti je [...] hrana i [pie ...] Sin, budui da si [...]
hranu [...] nama [...] u [ivotu ...] on se [ne hvasta ...] to jest [...] Crkva [...] ti si
ist [...] ti si Gospodin. [I kada] umre ist, bit e ist kako bi ga [...] svatko onaj
koji ga [vodi] do jela i [pila]. Slava budi tebi zanavijek. Amen.
Uvod:
ANTOINETTE CLARK WIRE
Traktat Alogen rasprava je otkrivenja, u kojemu izvjesni Alogen prima boanske
posjete i vizije, te ih biljei za svoga "sina" Mesosa. Na fiktivnu narav ovog
ponovljenoga Alogenova obraanja Mesosu upuuje samo ime Alogen, to znai
"stranac", ili "od druge rase", koje je u ono doba esto oznaavao Seta ili
predstavnika Setove duhovne rase. itatelja se tako potie da se identificira s
Mesosom i ui od Alogena kako nadvladati strah i neznanje koje je u poetku i
on sam osjeao, te kako u konanici uzai u potpuno ostvarenje duhovnog
jastva unutar boanskog.
Iako se Alogen predstavlja kao jedna rasprava otkrivenja, mogue ju je podijeliti
na dva dijela. Prvi dio (45,1-57,23) naglaava pet otkrivenja enskog boanstva
You- el Alogenu. Njezina su otkrivenja kompleksni mitoloki opisi boanskih moi,
osobito onih eona Barbelo. Drugi dio (57,24-69,19) filozofskim jezikom opisuje
Alogenov uzlaz kao progresivno otkrivenje nebeskih prosvjetitelja. Posljednja
faza, "prvotno otkrivenje Nepoznatoga", razotkriva transcendentnog Boga kao
nevidljivoga, neuhvatljivoga, neshvatljivoga, kao "duhovnu, nevidljivu Trostruku
Mo" koja je "najbolja od najboljih" te postoji, paradoksalno, kao "nebivajue
Postojanje".
Razlike izmeu ta dva dijela rasprave Alogen mogu se objasniti ili razliitim
izvorima kojima se sluio autor, ili namjerom jednoga od autora. Teorije o
porijeklu pokuavaju ustanoviti odakle potjeu odreene predaje i kako su se
tako brzo razvile. Mitologiju o Barbelo iz prvog dijela nalazimo takoer i u
Ivanovom apokrifu (BG 8502,2; NHC II, 1; III,1; IV,1), gdje se ona povezuje s
pripovijeu o Sofiji koja je u svemir unijela nedostatak. Alogenov Barbelo-
gnosticizam, poput onog u Zostrijanu (VIII,1) i Tri Setove stele (VIII, 5), ne zanima
kako je zlo poelo, nego se usredotouje na pozitivno otkrivenje boanske
stvarnosti. Drugi dio Alogena slian je Ivanovom apokrifu po opirnom opisu
transcendentnoga Boga, kojim se navodi sve to Bog nije, no Alogen se i tu
odvaja od predaje, u istom smjeru kao i Zostrijan i Tri Setove stele,
predstavljajui to znanje kao obred uzlaska, na nain hermetikog gnosticizma
(Corp. Herm. 1,24-26 i NHC VI,6). Autor je oito preuzeo i barbelovski
gnosticizam i filozofski monizam iz iste ope predaje kao i Ivanov apokrif,
koristei i jedno i drugo u istu svrhu.
Pretpostavljajui da se itatelj ve oslobodio od zla, pisac u osobi Alogena
nastavlja svoj nebeski put, hvalei boansko, ulazei u blagoslov znanja,
ivotnost ivota i, konano, u postojanje koje je nepostojanje. Hermetiki obredi
uzlaska povremeno spominju ivot zajednice, a u Tri Setove stele na svakoj se
razini uzlaska u hvali Bogu koristi prvo lice mnoine. Ovdje se, meutim, naputci
daju jednoj osobi, itatelju, te bi ih se moglo smatrati naputcima za samopomo u
individualnoj potrazi za Bogom.
Zbog navoda neoplatoniara Porfirija kako je Plotin napao izvjesne gnostike koji
su "iznosili otkrivenja Zaratustre, Zostrijana, Nikoteja, Alogena, Mesosa, i
ostalih" (Vit. Plot. 16), ovaj je traktat privlaio veliku pozornost. Ako se taj navod
doista odnosi na djelo naslovljeno Alogen i njemu bliske spise (Zostrijan VIII,1 nosi
ifriran podnaslov "Rijei Zaratustrine"), kao to mnogi vjeruju, on tad upuuje
na neto drugaiji odnos gnostika prema kasnijem platonizmu nego to se to
obino pretpostavlja. Ne samo da su gnostici oito posudili mnoge filozofske
teme od platonizma, ve su i platonisti i neoplatonisti oito smatrali gnostike
kole suparnikima. Iako je Plo- tin u svojoj raspravi protiv gnostika uinio sve
kako bi ismijao njihov dualizam, kult i argon, najvei su mu izazov predstavljali
upravo monoistiki gnostici Alogenova tipa. Upravo oni otkrivenju pripisuju
istine za koje je Plotin bio uvjeren da potjeu od Platona; upravo oni vjeruju da
kroz znanje o sebi postaju nadmoni nebeskim tijelima (En. II.9.5-11). Ostaje,
meutim, pitanje jesu li gnostici izvrili povratni utjecaj na neoplatonizam, a
osobito jesu li ti gnostiki tekstovi moda izvor trijade postojanje- -ivot-misao,
koja nije bila prisutna u neoplatonizmu prije Prokla, odnosno petog stoljea
(Theol. 101-03).
Aleksandrijsko porijeklo izvorno grkog teksta Alogena koji je nastao nedugo po
300. godini n. e., uinilo gaje dostupnim za grki opticaj i koptski prijevod prije
nego to je poetkom petog stoljea smjeten u knjinicu Nag Hammadi.
ALOGEN (XI 45, 1-69, 20)
[...] budui da su [savreni i da ive] svi [zajedno, sjedinjeni s umom], uvarem
[kojeg sam im dodijelio, koji] te poduio. [I mo koja postoji] u vama esto se
[irila kao rije] iz Trostruko Monoga, [Onoga od onih] koji [uistinu] postoje s
[Neizmjernom], vjenom [Svjetlou] Znanja koje se pojavilo, mukom
djevianskom [Mladou, prvim] meu Eonima od jedinstvenog trostruko
[monog Eona], trostruko Monoga koji [uistinu postoji], jer kada [je utihnuo,
proirio <se>], a [kada se proirio], postao je [savren i] primio je [mo] od sviju
[njih]. On poznaje [sebe i savrenog] Nevidljivog [Duha]. I on [nastade u] Eonu
koji zna da ona zna Njega. [I] ona postade Kalyptos, djelujui u onima koje
poznaje. On je savren, nevidljiv, noetiki Protophanes-Harmedon. Dajui mo
stvorenjima, onaje Trostruko Muko. A budui da je sama 46 [... iako pojedinci, oni
su sjedinjeni], s druge strane, [budui] da je [ona njihovo] postojanje, ona sve njih
[vidi] kako uistinu <postoje>. [Ona] sadri boanskog Autogena.
"Kada je [spoznala] svoje [Postojanje] i kada je ustala, [donijela je] Ovoga, budui
da je on sve njih vidio kako, poput [njega], pojedinano postoje. A [kada oni]
postanu poput njega, vidjet e boanskog Trostruko Mukog, mo koja je [vea
od] Boga. [On je] [Misao] sviju koji zajedno [postoje]. Ako [ih promilja, on]
promilja velikog mukog [...] noetikog Protophanesa, [slijed] njihov. Kada to
vidi, [on takoer vidi i one koji uistinu postoje], i slijed [onih koji su] zajedno. A
kada [ove vidi], vidio je [Kalyptos]. I ako [vidi] jednog od skrivenih, tada vidi Eon
Barbelo. A to se [Njegova] neroenog potomka tie, [vidi] li tko kako on [ivi
47... uo je zasigurno o obilju] svakoga od njih.
O nevidljivom, duhovnom Trostruko Monom sad posluajte! [On postoji] kao
Nevidljivi koji je svima neshvatljiv. On sve njih [u sebi] sadri, jer, svi [oni] postoje
zbog [njega]. On je savren, on je [vie] od savrenog, i on je blagoslovljen. [On
je] uvijek [Jedan] i [on] postoji [u] svima njima, onaj neizrecivi kojemu se ime ne
moe nadjenuti, [Jedan] koji postoji kroz [sve njih] - i tko [ga] prepozna, [taj
nee poeljeti] nita to [postojae] prije njega meu onima [koji posjeduju]
postojanje svoje, jer [on je] [izvor iz kojega su svi potekli. On je prije
savrenstva. On je prije svake] boanstvenosti, [i] svake blagoslovljenosti,
budui da je izvor svake moi. On <je> netvarna tvar, budui da je Bog nad kojim
nema boanstva, ije nadilaenje veliine i <ljepote> 48 [... mo. Njima nije
nemogue] primiti [otkrivenje] tih stvari, ako se sjedine. Budui da [pojedinac]
ne moe pojmiti Sveopega, [koji obitava] na mjestu uzvienijem od savrenog,
oni poimaju pomou Prve [Misli] - ne (samo) Bivanje, [ve] on udjeljuje Bivanje
zajedno sa mogunou Postojanja. On sve [sebi prua], jer, je on taj koji e
postati kada [sebe] spozna. On je [Taj] koji je [uzrok] i izvor Bivanja, i
nematerijalno [materijalno, i] neizbrojiv [broj i bezoblian] oblik, i nemo i mo,
i netvarna tvar, i kretanje bez kretanja, i nedjelujue djelovanje. [Pa ipak, on je]
davatelj [dobara i] boanstvenosti iz boanstva - no, kad god spo-znaju, oni
sudjeluju u prvoj ivotnosti, i nepodijeljenu djelovanju, hipostazi Prvoga iz
Onoga koji uistinu postoji. Drugo 49 je djelovanje [... ] meutim, [...]. On je
obdaren blagoslovljenou i dobrotom, jer, [kada ga] se prepozna kao onoga
koji nadilazi neogranienosti Nevidljivoga Duha [koji] u njemu [postoji], ona
(neogranienost) ga njemu (Nevidljivom Duhu) okree, kako bi spoznao to je u
njemu, i kako on postoji. I on je postao budue spasenje za svakoga, kao toka
polaska za sve one koji uistinu postoje, jer kroz njega je njegovo znanje ivjelo,
budui da on znade to on jest. No oni nita nisu iznjedrili osim samih sebe, ni
moi, ni poloaja, ni slave, ni eona, jer oni su svi vjeni. On je ivotnost i Umnost,
i Onaj Koji Jest. Jer, Onaj Koji Jest stalno posjeduje svoju ivotnost i Umnost, a
{ivot posjeduje} ivotnost posjeduje ne-Bivanje i Umnost. Umnost posjeduje
ivot i Onoga Koji Jest. I tri su jedan, iako su tri.
I kada sam uo o tim stvarima, [Mesose], sine moj 50, mene obuze strah, i ja se
okrenuh mnotvu [...] misao [... daje] mo [onima koji] su sposobni spoznati te
stvari otkrivenjem koje je mnogo [vee]. Iako tjelesan, i ja to bijah kadar
spoznati. Od tebe sam uo o tim stvarima, kao i
o nauku koji je u njima, budui da je misao u meni prepoznala [ono to je]
neizmjerno i nespoznatljivo. Strahujem, stoga, da je moj nauk moda postao
neprikladan.
Potom mi se, sine moj, Mesose, ponovo obratila Ona najslavnija, Youel. Dala mi je
otkrivenje i rekla, "Nitko ne moe uti [ove stvari], izuzev velikih sila, o, Alogene.
Dana ti je velika mo, kojom te Otac Svekolikosti, onaj Vjeni, obdario prije nego
si ovdje doao, kako bi prepoznao one stvari koje je teko prepoznati, i kako bi
spoznao ono to je mnotvu nepoznato, i kako bi pobjegao (u sigurnost) Onoga
koji je tvoj, koji je prvi spaen i kojemu spasenje nije potrebno. 51 [...] tebi oblik [i
otkrivenje] nevidljivoga, duhovnog Trostruko Monog, izvan kojeg [prebiva]
nepodijeljeno, netjelesno, [vjeno] znanje.
"Kao i svi Eoni, i Eon Barbelo postoji, i sadri vrste i oblike onih koji uistinu
postoje, slike Kalyptos. I obdaren njihovom umnom Rjeju, on nosi noetikog
mukog Protophanesa kao sliku, i djeluje u stvorenjima, bilo umjenou,
vjetinom ili djelominim nagonom. On sadri boanskog Autogena kao sliku, i
on znade svakoga od ovih. On djeluje odvojeno i zasebno, nastavljajui
ispravljati neuspjehe iz prirode. On je obdaren boanskim Trostruko-Mukim,
spasenjem sviju njih, uz pomo Nevidljivoga Duha. On je rije iz savjeta, [on] je
savrena Mladost. I ova hipostaza je 52 [...].
[... moja je dua malaksala], i ja pobjegoh, veoma uznemiren. Okre- nuh se sebi,
[i] ugledah svjetlost kako me [okruuje], i Boga u sebi, i postadoh boanstven.
I Ona najslavnija, Youel, ponovno me pomaza, i dade mi mo. I ree, "Budui da
je tvoja poduka zavrena, i budui da si spoznao Dobro u sebi, posluaj sad o
Trostruko Monom, to e uvati u velikoj tiini, kao veliko otajstvo, jer o tome
se ne govori nikome, osim dostojnima, onima koji su sposobni uti; i nije
prikladno neupuenome narataju pripovijedati o Svekolikom koji je uzvieniji
od savrenog. No, ti <to> posjeduje zbog Trostruko Monog, Onog koji postoji u
blaen-stvu i dobroti, Onog koji je za sve njih odgovoran.
"U njemu je iznimna veliina. Jer, to je Onaj u 53 [...] od [Prve Misli, koja] ne
naputa [one koji prebivaju] u razumijevanju, [znanju i shvaanju. I] Taj se
nepomino kretao u onome to upravlja, kako ne bi potonuo u bezgranino zbog
drugog djelovanja Umnosti. I on je u sebe uao, i pojavio se, sveobuhvatan,
Svekolik, uzvieniji od savrenog.
"To to on prethodi znanju, nije do mene. I premda ga nije mogu-e posve pojmiti,
on (ipak) biva spoznat. Razlog tome je trea utnja Umnosti, i drugo nepodijeljeno
djelovanje koje se pojavilo u Prvoj Misli, to jest, Eonu Barbelo, zajedno sa
Nedjeljivim od djeljive slinosti, Trostruko Monim, i netvarnim Postojanjem."
[Potom] se pojavila mo, pomou djelovanja koje miruje, i koje je tiho, iako
izgovara ovakav zvuk: zza zza zza. No kada je ona ula mo, i ona je bila
ispunjena 54 [...] ti si [...], Solmis! [...] po ivotnosti, [koja je tvoja, i] prvom
djelovanju koje potjee od boanstva: Ti si velik, Ar- medone! Ti si savren,
Epifane!
"I u skladu s tvojim djelovanjem, druga mo i Umnost koja potje-e iz
blagoslovljenosti: Autoer, Beritheus, Erigenaor, Orimenios, Ara- men, Alphleges,
Elelioupheus, Lalameus, Yetheus, Noetheus! Ti si velik! Tko [tebe] poznaje,
poznaje Svekolikog! Ti si Jedan, ti si Jedan, Onaj koji je dobar, Aphredone! Ti si
Eon Eona, Onaj koji vjeno jest!"
I stade slaviti Svekolikoga, govorei: "Lalameus, Noetheus, Senaon,
Asin[eus, ...]riphanios, Mellephaneus, Elemaoni, Smoun, Optaon, Onaj Koji Jest! Ti
si Onaj Koji Jest, Eon Eona, Neroeni, koji si uzvieniji od neroenih, Yatomenos, ti
sam za kojeg su zaeti svi neroeni, Onaj Neizreciv! 55 [...] znanje."
[I kada sam] to uo, [vidjeh slave savrenih] stvorenja [i] onih svesavrenih, koji
zajedno [postoje], i [one svesavrene koji] bijahu prije savrenih.
[I opet mi] Ona koja je najslavnija, Youel, ree, "O, Alogene, u [nespoznatljivom
znanju] ti zna da [Trostruko Moni] postojae prije [slava.] One ne postoje
[meu onima koji postoje]. One ne postoje [zajedno] s onima koji postoje, [niti
(s) onima koji] uistinu postoje, [nego sve one] postoje kao [boanstveno st], i
blagoslov, i postojanje, [i kao] netvarnost i nebivajue [postojanje]."
[I ja je tad] zamolih za [otkrivenje]. A naj [slavnija] Youel mi ree, "[O, Alogene],
naravno, [Trostruko] Muki je iznad tvari, pa ipak, [da je netvaran 56...] oni koji
postoje [zajedno] s naratajem onih koji [uistinu] postoje. [Samoroeni postoje]
s [Trostruko Mukim].
"[Trai li uz savreno] traenje, tada e spoznati [da je Dobro] u tebi; tada e
spoznati i [samoga sebe], (kao) onoga koji [potjee od] Boga [koji uistinu
prapostojae]. [Jer], nakon [stotinu] godina [doi] e ti otkrivenje Njega, putem
[Salamexa] i Semena i [...] Svjetlosti [Eona] Barbelo. Isprva nee znati vie od
onoga [to prilii] da spozna, kako tvoja vrsta ne bi [ispatala]. I ako tad
[primi] ideju [o Njemu], bit e ispunjen rijeju u potpunosti. Tada [e postati
boanstven] i [savren. Ti ih prima] [...] 57 traenje [...] Postojanje [...] ako ita
[spoznaje], [spoznaje ga] upravo onaj koji je spoznat. I tko shvati i spozna,
postaje vei od onoga koji je shvaen i spoznat. No, sie li u svoju prirodu, on
je tad manji, jer netjelesne prirode nisu povezane ni sa kakvom veliinom; imajui
tu mo, one su svugdje i nigdje, budui da su vee od svake veliine, i manje od
svake siunosti."
I kada je Ona koja je najslavnija, Youel, ovo izrekla, odvojila se od mene, i
napustila me. No, ja nisam oajavao zbog rijei koje sam uo. Bio sam
pripremljen, i stotinu sam godina promiljao. Neizrecivo sam se radovao, budui
bijah u velianstvenoj svjetlosti i na blagoslovljenom putu, jer oni koje sam bio
dostojan vidjeti, kao i oni koje sam bio dostojan uti, oni (su) koje same velike
moi 58 [...] [Boga].
Kada je isteklo stotinu godina, bijah blagoslovljen vjenom nadom ispunjenom
dobrim znacima. Vidio sam dobrog boanskog Autogena;
i Spasitelja, koji je mladoliko, savreno Trostruko Muko Dijete; i njegovu
dobrotu, noetikog savrenog Protophanesa-Harmedona; i blagoslovljenu
Kaliptos; i prvotno porijeklo blagoslova, Eon Barbelo ispunjen boanstvenou; i
prvobitno porijeklo onoga koji je bez porijekla, duhovnog, nevidljivog Trostruko
Monog, i Svekolikog koji je uzvieniji od savrenog.
I kada bijah konano uznijet vjenom Svjetlou iz ruha koje sam nosio, i
kada sam bio uznesen na sveto mjesto ije se oblije ne moe svijetu razotkriti,
tada sam, s velikim blagoslovom, vidio sve one o kojima sam uo. I svima sam
njima ja pjevao hvale, i 59 [stao] u svoje znanje, [oslonivi se] na znanje
Svekolikih, Eona Barbelo.
I vidjeh [svete] moi, uz pomo [Svjetlosti] kreposne muke Barbe
lo, koje mi [rekoe da] u moi iskuati sve to se zbiva u svijetu: "O, Alogene,
pogledaj kako tvoj blagoslov tiho postoji, blagoslov kojim spoznaje svoje istinsko
jastvo i, traei sebe samoga, povuci se u ivotnost koju e vidjeti kako se
kree. I iako je tebi nemogue postojati, ne strahuj; poeli li postojati, ui u
Postojanje, i vidjet e ga kako stoji i poiva nalik Onome koji uistinu poiva i
koji sve ove obuhvaa u tiini i nepominosti. I kada primi njegovo otkrivenje
pomou prvoga otkrivenja Nepoznatoga - Onoga o kojem je, ako ga se i spozna,
bolje biti neuk - i kada te na tom mjestu obuzme strah, povuci se u pozadinu
zbog djelovanja. A kada na tom mjestu postane savren, umiri se. U skladu s
predlokom koji je u tebi, znaj 60 [da] je u tim (stvarima) sve oblikovano prema
tom predloku. Ne raspruj se dalje, kako bi mogao postojati, i ne poeli
[djelovati], kako se ne bi odvojio od nedjelovanja onog Nepoznatoga koje je u
[tebi]. Ne nastoj ga [spoznati], jer je to nemogue; no, ako ga pomou
prosvijetljene misli ipak spozna, budi o njemu neuk."
Sluao sam te rijei koje su oni izgovarali. U meni je bila mirnoa tiine, i uo sam
Blagoslov pomou kojeg sam spoznao <svoje> istin-sko jastvo.
I traei <sebe>, povukao sam se u ivotnost, i stopio s njome. I stao sam,
ne vrsto, ve u tiini. I vidjeh vjeno, umno, nepodijeljeno kretanje koje se
odnosi na sve bezobline sile, (koje je) neogranieno ogranienjem.
I kada sam poelio vrsto stati, povukao sam se u Postojanje koje sam
pronaao kako stoji i miruje, na sliku i oblije onoga to mi bija-e povjereno
otkrivenjem Nedjeljivoga i Onoga koji poiva. Bijah ispunjen otkrivenjem
pomou prvoga otkrivenja 61 Nespoznatljivoga. [Iako] sam o njemu bio neuk,
[spoznao] sam ga i od njega primio mo. Trajno osnaen, spoznao sam Onoga koji
u meni postoji, i Trostruko Monog, i otkrivenje njegove nesadrajnosti. [I]
pomou prvoga otkrivenja Prvoga (koji je) njima nespoznatljiv, Boga koji je
onkraj savrenstva, vidjeh njega i Trostruko Monog koji u svima njima postoji.
Traio sam neizmjernog i Nespoznatljivog Boga - onaj koji i spoznat ostaje
posve nepoznat - Posrednika Trostruko Monog, koji postoji u miro-vanju i tiini,
koji je nespoznatljiv.
I kada bijah siguran u te stvari, moi Svjetlosti rekoe mi, "Prestani ometati
nedjelovanje koje je u tebi traganjem za onime to je neshvatljivo; radije sluaj
o njemu, koliko je to mogue pomou prvoga otkrivenja i otkrivenja."
"On je neto to postoji u smislu da postoji i da e postati, ili da djeluje ili zna,
iako ivi bez Uma, ili ivota, ili Postojanja, ili Nepostojanja, neshvatljivo. 62 I on
je neto to je zajedno sa njegovim pravim biem. On nije ostavljen, kao da daje
neto to je iskuano, ili proieno [ili to] prima ili daje. On se ni na koji nain
ne umanjuje, [niti] svojom eljom, niti kada daje ili prima kroz drugoga. [On]
nema vlastitih elja, niti elja drugoga; to na njega ne utjee. On nita ne daje od
sebe, kako se ne bi umanjio u drugom pogledu; iz toga mu razloga nisu potrebni
ni Um ni ivot, niti bilo to drugo. On je iznad Svekolikih u svojoj samoi i
nespoznatljivosti, to jest, nebivajuem postojanju, budui daje obdaren tiinom i
spokojem, kako ga ne bi umanjili oni koji nisu umanjeni.
"On nije niti boanstvenost, niti blagoslov, niti savrenstvo, nego je (ta trijada)
nespoznatljiv njegov entitet, ne onaj koji je njegov vlastiti; on je onaj drugi, vei
od blagoslova, i boanstvenosti, i savrenstva. Jer, on nije savren, nego neto
drugo 63 to je od toga mnogo vee. On nije neogranien, niti ga drugi
ograniava. On je neto [mnogo vee]. On nije tjelesan. On nije bestjelesan. On
nije velik. [On nije] malen. On nije broj. On nije [stvorenje]. On nije neto to
postoji, neto to ovjek moe spoznati, ve je on neto drugo od sebe samoga,
mnogo vee, i nespoznatljivo.
"On je prvotno otkrivenje i znanje o sebi, budui da samo on sebe poznaje. Kako
nije jedan od onih koji postoje, nego neto drugo, on je vei od najveih, ak i u
usporedbi s onim to je njegovo i s onim to nije njegovo. On ne sudjeluje u
dobima niti u vremenu. On nita ni od koga ne prima. On se ne moe umanjiti,
niti ne-umanjiti, i on sam nita ne umanjuje. Samoga sebe on spoznaje, kao neto
toliko nespoznatljivo da nadilazi najvee meu nespoznatljivima.
"On je obdaren blaenou, savrenstvom i tiinom - ne <blaeno- u>, niti
savrenstvom - i spokojem. (Ova su svojstva) tog entiteta njega koji postoji, koji
se ne moe 64 [spoznati], koji poiva. To su entiteti njega, svima njima
nespoznatljivoga.
"Njegova ljepota daleko nadilazi ljepotu [onih] dobrih, te im je, stoga, on posve
nepoznat. I kroz sve njih, on je u svima njima, i ne samo kao svoje nespoznatljivo
znanje. On je sjedinjen s neznanjem koje ga vidi. Bilo da <netko vidi> u kojem je
pogledu on nespoznatljiv, ili da ga vidi onakvim kakav jest u svakom pogledu, ili
da kae da je poput znanja, taj je zgrijeio protiv njega, i takvom e biti sueno,
budui da nije spoznao Boga. Nee mu suditi Onaj kojega se nita ne tie, i koji
nema elja, nego e taj (suditi) sebi samome, budui da nije pronaao porijek
lo koje uistinu postoji. On je bio slijep, odvojen od oka otkrivenja koje poiva,
(onoga) koje je pokrenuto, (onoga) od Trostruke Moi Prve Misli Nevidljivoga
Duha. Taj, dakle, postoji iz 65 [...] neto [... je vrsto postavljeno na ...], ljepota i
[prva pojava] mirnoe, i tiine, i spokoja, i neizrecive veliine. Kada se on pojavio,
njemu nije bilo potrebno vrijeme, niti <je uzeo svoj dio> vjenosti. Jer, on je
sam neizmjerno neizmjeran. On se ne pokree kako bi mirovao. On nije
postojanje da bi u- tio udnje. U pogledu prostora, on je tjelesan, no sam po sebi
on je bestjelesan. On posjeduje nebivajue postojanje. On postoji za sve njih u
sebi, bez ikakvih elja. No, on je jo vii vrh veliajnosti. On je uzvieniji od svoje
mirnoe, jer 66 [... on] je njih vidio, i [dao im mo], iako oni uope ne pomiljaju
na Njega, niti onaj koji od njega prima prima mo. Nita njega ne pokree u
skladu s Jednoom koja miruje. Jer, on je nespoznatljiv; on je neogranieno mjesto
bez zraka. Budui da je neogranien, nemoan i nepostojei, on ne daje Bivanje,
nego sve njih sadri u sebi, mirujui, izvan onoga koji stalno postoji, budui da
se pojavio Vjeni ivot, Nevidljiv i Trostruko Moni Duh, koji je u svima njima
koji postoje. On sve njih okruuje, i vei je od sviju. Sjena 67 [... ] on [bijae
ispunjen moi. I] stajao je [pred njima], dajui im mo, i sve ih je on ispunio."
O ovome svemu ti si svakako ve uo. Ne trai vie, nego idi. Mi ne znamo
ima li Nespoznatljivi anele ili bogove, niti sadri li Onaj koji poiva u sebi bilo to
osim mirnoe, to on samjest, kako se ne bi umanjio. Ne prilii dalje troiti
vrijeme u traganju. Bilo je prikladno da (sa)- zna, i da oni razgovaraju jedan s
drugime. No, primit ete ih 68 [... i ree mi], "Zapii [ono to] u ti [rei] i ono na
to u te podsjetiti, zbog onih koji e poslije tebe biti dostojni. Ovu e knjigu
ostaviti na planini, i zazvat e uvara: 'Doi, Strahotni'."
Kako je (te rijei) izrekao, on se odvojio od mene. No, ja bijah ispunjen radou, i
napisah ovu knjigu koja mi je dana u zadatak, kako bih ti, Mesose, sine moj, otkrio
(stvari) koje su mi objavljene. Prvi sam ih put primio u tiini, i stajao sam,
pripremajui se, u samoi. To su stvari koje su mi otkrivene, o, 69 sine moj,
[Mesose ... objavi ih, o], Mesose, sine moj, kao peat svih [knjiga] Alogenovih.
Alogen
Uvod:
JOHN D. TURNER
Hipsifrona, to znai "visoko umna" ili moda "ona uzviene misli", etvrta je i
posljednja rasprava Kodeksa XI koptske knjinice iz Nag Hammadija. Od samoga
su djela ouvana etiri vea i dva manja fragmenta donjih dijelova vanjske i
unutarnje margine dva lista papirusa, koja su, po svoj prilici, izvorno sadravala
cjelokupan tekst. Rukopis pisara istovjetan je onome iz Alogena, mnogo dueg i
bolje ouvanog traktata iz istog Kodeksa, premda nema drugih zamjetljivih veza
izmeu ova dva spisa. Hipsifrona je, za razliku od drugih tekstova iz Kodeksa XI,
napisana na standardnom sahidikom koptskom dijalektu. Naslov iznad teksta
glasi "Hipsif[rona]"; drugi dio naslova rekonstruiran je na osnovu ponavljanja
unutar samoga teksta. Budui da zakljuak djela vie ne postoji, ostaje neizvjesno
je li se naslov nalazio i ispod teksta.
Osim to je sam spis u loemu stanju, o sadraju djela ne doznajemo mnogo niti
iz njegova kriptikog naslova. Incipit "Knjiga (ili svitak) [o stvarima] koje
Hipsifrona vidje [otkrivene] u mjestu [njezina] djevianstva" ne pomae mnogo.
Iako se spominje razgovor vie osoba, ne ini se da je tekst dijalog. Prije bi se
reklo da je posrijedi govor Hipsifrone, koja pripovijeda kako je primila odreena
otkrivenja tijekom svog uzlaska iz "mjesta svoga djevianstva" u svijet. Jedini lik
kojeg Hipsifrona spominje jest Phainops, "onaj bljetava pogleda", koji, kako se
ini, gospodari nad vrelom krvi, iz kojeg dahom svojim stvara vatru.
Mogli bismo nagaati, i rei da Hipsifrona predstavlja neki oblik personificirane
misli visokog boanstva koja naputa svoje obitavalite u sferi transcendentalnog,
gdje ne postoje razlike izmeu spolova, i silazi dolje u zemaljski svijet, gdje
upravo nastaje ovjeanstvo. Ondje ona susree Phainopsa, vjerojatno u samom
trenutku stvaranja ovjeanstva, kako oblikuje "[ovjeka iz oblija] krvi" u svom
vatrenom vrelu krvi.
Usprkos nedovoljnoj ouvanosti teksta, ono to je sauvano moemo svrstati u
grupu gnostikih tekstova koje oznaavamo setijanskima. Sto se samog imena
Hipsi- frona tie, mogue je da je rije o setijanskome liku Eleletha, nazvanog
Phronesis u Hipostazi Arhonata (93,8-97,21), jednome od etvorice iluminatora iz
setijanske predaje, ije ime moda vue korijen iz aramejske rijei 'illith',
"visoki". Mogue je da je ta rije, pri prijenosu u grki, postala hipsifrona.
Vrelo krvi moglo bi se odnositi na nebeskoga Adamasa, ili na nebeski arhetip
Adama, opisanog u Opodrijetlu svijeta (108,2-31) kao "onaj prosvijetljeni krvavi"
(igra rijei na hebrejskom, 'adam, "ovjek", dam, "krv"). U tom sluaju, Hipsifrona
bi bila Iluminator Eleleth, koji je u nekim setijanskim tekstovima opisan kao dom
Sofije i nekih "pokajnikih dua", dok se u drugima (Trimorfna Protenoja,
Evanelje po Egipanima) smatra odgovornim za ono to se obino pripisuje
Sofiji: za in stvaranja demijurga Yaldabaotha. Eleleth/Hipsifrona bi isto tako bila
odgovorna i za nastanak Ada- masa, slike Boga po kojoj je stvoren zemaljski
Adam. Hipsifrona je, u svakom sluaju, lik slian liku Sofije koja je sila i bila
obnovljena. Phainops, "onaj sjajnoga lica", moglo bi u tom sluaju biti ime ili
prosvijetljenoga arhetipskog Adamasa, ili, budui da je jasno naznaena razlika
izmeu njega i "vrela krvi", ime vatrenog anela Sabbaotha, brata zlog demijurga
kojeg je iz svoga daha stvorila Zoe, ki Pistis Sofije, u nastojanju da zatoi
demijurga (Hipostaza Arhonata, 95,5-96,4). Iako se, dakle, u samome djelu za
navedene likove ne rabe tradicionalna setijanska imena, mogue je da je Hip-
sifrona u vrlo bliskoj vezi sa drugim setijanskim tekstovima.
HIPSIFRONA
XI 69, 21-72, 33
Hipsifrona
Knjiga [o stvarima] koje Hipsifrona vidje [otkrivene] u mjestu [svoga]
djevianstva. [Ona slua] brau svoju [...] Phainops i [...] i oni govore [jedan s
drugime] u [otajstvu].
Ja [bijah prva po] poloaju [...] 70 nastah [u mjestu] svoga [djevianstva] i
spustih se dolje u [svijet]. Oni koji prebivaju u [mjestu] moga [djevianstva]
rekoe mi tad [o] njima.
I kad sioh [u svijet], oni mi rekoe, ["Evo], Hipsifrona [se povukla] izvan [mjesta
svoga] djevianstva." I onaj [koji] je uo, Phainops, [koji die] u [njezino vrelo]
krvi, rasprostre se za nju.
[I] ree, ["Ja sam Phainops...] 71 grijei [...] udnja [...broj] samo [ljudskih]
ostataka, ili kako bih vidio [ovjeka, oblije od krvi, ili...] od [...vatre] i [... u]
rukama njegovim.
A [ja, ja mu rekoh], ["Phainops] nije za me [doao]; on [nije] zastranio. [... vidi]
ovjeka [...] njega [...] 72. Jer, [...] to ree [...] Phainops ovo [...].
I kada ga ugledah, on mi [ree], "Hipsifrono, [zbog ega prebiva] izvan mene?
[Slijedi me] i ja u ti rei [o njima]." I ja ga stadoh slijediti, budui da bijah u
[velikome] strahu. I on mi [ispripovijeda] o vrelu [krvi] koje [biva otkriveno] iz
vatre [...] on ree [...].
Uvod:
FREDERIK WISSE
Prije otkria fragmentarne koptske verzije u Kodeksu XII knjinice Nag Hamma- di,
Izreke Sekstove bile su poznate iz latinskog, sirijskog, armenskog i gruzijskog
prijevoda, kao i iz dva rukopisa na izvornom grkom jeziku. Izuzmemo li nekoliko
pat- ristikih citata, ova je koptska verzija daleko najstarije svjedoanstvo ove
zbirke mudrih izreka. Sam tekst ini se kao vjeran i dosljedan prijevod sa
grkog, i blii je kritikom tekstu Henryja Chadwicka (The Sentences of Sextus;
A Contribution to the History of Early Christian Ethics, Texts and Studies 5,
Cambridge: The University Press, 1959), nego to su to dva grka teksta, ili druge
verzije. Samim tim, njegova je vrijednost za studij teksta i sadraj dokumenta od
izuzetnoga znaaja.
Od otprilike trideset i devet izvornih stranica traktata, sauvano je tek deset.
Mogue je, stoga, pretpostaviti da koptska verzija nije sadravala vie od 451
izreke koliko ih ima u Rufinovom latinskome prijevodu. Numeracija izreka slijedi
Chadwicko- vo izdanje.
Iako je veina izreka nekranskoga porijekla, one su uivale veliku popularnost u
kranskim krugovima, pa i ne udi njihova prisutnost meu tekstovima iz Nag
Ham- madija. Izreke dijele asketski svjetonazor sa mnogim drugim spisima iz
zbirke. tovie, dominantan asketski ton cjelokupne zbirke Nag Hammadi
upuuje na pomisao da su sastavljai i korisnici ovih knjiga moda pripadali
ranijem monakom pokretu u Egiptu. Za dodatnu raspravu o moralnom uenju
Sekstovih izreka, itatelj se upuuje na Chadwickovo izdanje.
IZREKE SEKSTOVE XII 15, 1-16, 28; 27, 1-34,28
(157) jest [znak] neukosti.
(158/159) [Ljubi] istinu, a la [rabi] poput otrova.
(160) [Neka] pravi trenutak prethodi rijeima tvojim.
(161/162) [Govori] kada ne prilii [biti tih], no [o] stvarima koje zna [govori]
(samo) [kada] to prilii.
(163a) [Rije] koja u krivi as dolazi, [odlika] je zlog uma.
(163b) Ne [rabi] rijei [kada] prilii djelovati.
(164a) Ne poeli [govoriti] prvi u [gomili].
(164b) [Premda je govor] vjetina, vjetina je i [utnja].
(165a) [Bolje] je biti poraen [govorei istinu], nego pobijediti [uz pomo
obmane].
(165b) [Tko] pobijedi uz pomo [obmane], [izgubio] je od istine. (165c) [Neistinite
rijei] [odlika] su zlih ljudi.
(165d) Do velike [nevolje mora prvo doi] da bi la [postala nuna]. (165e) [Kada
je prisutan] netko dok govori [istinu], ak i ako [la- e, ne grijei].
(165f) Ne obmanjuj [nikoga, a naroito] onoga koji trai [savjet]. (165g) [Ako
govori] poslije [svih (drugih), bolje e vidjeti] to je korisno.
(166) [Vjeran] je onaj koji prednjai u svim [dobrim djelima]. 16
(167) Mudrost vodi [duu] do mjesta [Boga].
(168) [Istina nema drugog] roda [izuzev] mudrosti.
(169) Narav [koja vjeruje ne] moe [postati sklona] laganju.
(170) Plaljiva [i ropska] narav [ne] moe sudjelovati u vjeri.
(171a) Ako [vjeruje, ono] to dolikuje govoriti [nije vrednije od] sluanja.
(171b) Kada [si] sa ljudima od vjere, [radije sluaj nego] govori.
(172) ovjek koji [ljubi] uitke [u svemu] je beskoristan.
(173) Kada nema [(govora o) grijehu, ne govori] ni u emu (to je) od [Boga].
(174) Grijesi [ignoranata] sramota su za one koji su ih [pouavali].
(175) Oni zbog kojih se [ime Boje] huli, [mrtvi su] pred Bogom.
(176) [Mudar ovjek] slijedi Boga u dobrim djelima.
(177) [Neka tvoj ivot] potvrdi [rijei tvoje pred onima koji] ih uju.
(178) Ono to [ne valja initi], ni ne pomiljaj [initi].
(179) [Ne ini ono to ne] eli [da ti se] i samome [dogodi].
(180) [to je] sramotno [initi, takoer je] (nedostaju str. 17-26) 27
(307/308) [Mudar je] onaj [koji preporua Boga] ljudima, [i Bog] vie dri do
mudrih ljudi nego do vlastitih [djela].
(309) [Poslije] Boga, nitko nije tako slobodan kao mudar ovjek.
(310) [Sve] to Bog posjeduje, i mudar ovjek ima.
(311/312) Mudar ovjek uivat e u [kraljevstvu] Bojem; zao ovjek ne eli
predspoznaju Boga.
(313) Zla dua bjei od Boga.
(314) Sve to je loe neprijateljsko je Bogu.
(315) Umom reci da je ono to misli u tebi, ovjek.
(316) Ondje gdje ti je misao, ondje je i tvoja dobrota.
(317) Ne trai dobrotu u puti.
(318) Onaj koji [ne] ini zla dui, ne ini (to) ni ovjeku.
(319) Nakon Boga, potuj [mudrog] ovjeka, [jer on] je sluga [Boji].
(320) [Uiniti] tijelo svoje [due] bremenom zove se [ponos], no biti kadar
[obuzdati] ga 28 [obzirno] kada [se za tim ukae potreba, predstavlja]
blaenost.
(321) [Nemoj biti] kriv [za] svoju vlastitu smrt. Ne osjeaj [gnjev spram onoga]
koji te izbaci [iz] tijela i ubije.
(322) Ako netko na zao nain izbaci [mudrog ovjeka] iz njegova tijela, on mu
[ini] dobro, [jer] ovaj tad biva osloboen svih uza.
(323) Strah od [smrti] ini ovjeka alobnim zbog ignorantnosti due.
(324) <Bilo bi bolje> da ma koji ubija ovjeka nikad ne nastane; no ako i
nastane, reci umom svojim da on ne postoji.
(325/326a) Onaj koji kae, "Ja vjerujem", ak i ako godine provede hinei, nee
postii svrhu, ve e pasti; kakvo ti je srce, (takav) e ti biti i ivot.
(326b) Pobono srce daje blaeni ivot.
(327) Onaj tko zlo kuje protiv drugoga, [on je] prvi [...].
(328) [Ne dozvoli] da te nezahvalan ovjek odvrati od toga da ini [dobro]. 29
(329) [Nikad ne reci] umom svojim da su [stvari] koje je netko zatraio, a ti ih
smjesta dao, vrednije od onoga koji ih je primio.
(330) [Veliko] e dobro uivati, ako [potrebitome] dade od srca.
(331) Uvjeri nerazumnog brata [da ne] bude nerazuman; ako je lud, zatiti ga.
(332/334) Gorljiv budi u nastojanju da svakoga pobijedi u razboritosti; budi
samodostatan.
(333) Ne moe zadobiti razumljenje ako najprije ne zna da <ga> posjeduje.
Ova se izreka na sve odnosi.
(335) Udovi tijela teret su za svakoga tko ih ne koristi.
(336) Bolje je sluiti drugima, nego primorati druge da ti slue.
(337) Onaj kojeg Bog nee izvui iz tijela, neka samome sebi ne namee breme.
(338) Ne dri do onoga od ega potrebiti nemaju koristi, [niti] sluaj takve misli.
(339) Onaj koji daje [neto bez] potovanja, ini teku krivdu.
(340) Ako preuzme [skrb nad] siroadi, bit e otac mnoge djece, (i) 30 ljubljen
od Boga.
(341) Onoga [kojega slui] iz [asti], slui za plau.
(342) Ako si [dao] ono to ti je na ast..., nisi dao ovjeku, ve za svoje vlastito
zadovoljstvo
(343/344) Ne [izazivaj] bijes gomile. [Znaj] to sretnome ovjeku prilii [initi].
(345) Bolje je umrijeti [nego] zbog neumjerenosti trbuha dopustiti da ti dua
potamni.
(346) Umom (svojim) reci da [je] tijelo ruho due; uvaj ga, stoga, istim, budui
da je nevino.
(347) togod dua uini dok je u tijelu, ona ima svjedoka kada stane pred sud.
(348/349) Neisti demoni polau pravo na okaljanu duu; vjernoj (i) dobroj dui zli
demoni ne mogu stati na put koji je vodi do Boga.
(350) Ne daj rije Boju svakome.
(351) One [koji su] [slavom] iskvareni ne umiruje [uti] o Bogu.
(352/353) Nije mala [opasnost] [govoriti] istinu o Bogu; [ne govori
31 nita o] Bogu prije nego si od [Boga] nauio.
(354/356) [Ne] govori s bezbonikom [o] Bogu; ako si [zbog] neistih djela
okaljan, [ne] govori o Bogu.
(357) Istinska je [rije] o Bogu rije Boja.
(355) O rijei Bojoj govori kao da pred Bogom govori.
(358) Ako je um tvoj uvjereni bogo-ljubac, tad govori o Bogu kome god poeli.
(359) Neka tvoja pobona djela prethode svakoj rijei o Bogu.
(360) Ne poeli s gomilom govoriti o Bogu.
(361) Ne govori toliko o Bogu (koliko) o dui.
(362) Bolje je prodati duu, nego iriti nasumice rije o Bogu.
(363a) Moe zaeti tijelo bogoljubnog ovjeka, ali ne moe vladati onime to
to tijelo govori.
(363b) I lav vlada nad tijelom [mudrog ovjeka]; i tiranin sam vlada [nad njime].
(364) Ako ti tiranin 32 prijeti, [tad pogotovo] imaj Boga na umu.
(365) [Onaj tko iri] rije Boju [ljudima kojima] ona nije zakonita, [izdajnik] je
Boga.
(366) Bolje je utjeti o rijei Bojoj, nego olako govoriti.
(367/368) Onaj tko govori lai o Bogu, lae Bogu; ovjeka koji o
[Bogu] ne moe rei nita istinito, Bog naputa.
(369) [Nemogue] je spoznati Boga ako ga ne tuje.
(370) Tko uini nekomu zlo, ne moe tovati Boga.
(371) Ljubav ovjekova poetak je njegove bogolikosti.
(372) Onaj koji se skrbi za ljude molei se za njih - to je istina Boja.
(373/374) Na volju je Boga da spasi koga eli; s druge strane, na volju je
pobonog ovjeka da preklinje Boga da spasi sve ljude.
(375) Kada se moli i Bog ti to uslii, reci tad umom svojim da [si 33...].
(376a) [ovjek koji] je vrijedan Boga, Bog je meu [ljudima], i sin [je] Boji.
(376b) Oba postoje; i onaj koji je velik, i onaj koji je uz njega.
(377/378) Bolje je nita ne posjedovati nego posjedovati mnoge stvari a ne dati
potrebitima; Bogu e se takav moliti, a on mu nee dati.
(379) Ako iz sveg svojeg srca da kruha gladnome, taj dar je malen, no u Bojim
je oima tvoja dobra volja velika.
(380) Tko misli da nikoga nema u prisutnosti Boga, taj nije dostatno ponizan
spram Boga.
(381) Onoga koji se umom svojim nastoji pribliiti Bogu koliko god mu je to
mogue, taj Boga uistinu asti.
(382) Bogu nita ne treba, no on se raduje nad onima koji daju potre-bitima.
(383) Punovjerni ne govore mnogo, no djela su njihova brojna.
(384) Punovjeran ovjek eljan uenja, onaj je koji radi za istinu. 34
(385) [Ispravi...] tetu kako bi [...].
(386) [Ako] nikomu ne uini zla, ni od koga nee strahovati.
(387) Tiranin nee moi oduzeti sreu.
(388) to valja uiniti, s voljom to uini.
(389a) to ne valja initi, ni na koji nain ne ini.
(389b) Radije sve obeaj umjesto da kae, "Ja sam mudar."
(390) Kad neto dobro radi, umom svojim reci da [je] Bog taj koji to radi.
(391) Nije mudar nitko tko <gleda> samo u zemlju i u stol.
(392) Ne treba tovati filozofa koji je vanjsko tijelo, ve onoga koji je filozof u
skladu sa unutarnjim ovjekom.
(393) uvaj se laganja: postoji onaj koji obmanjuje, i postoji onaj koji biva
obmanut.
(394/395) Spoznaj tko je Bog, i tko je taj koji misli u tebi; dobar je ovjek dobro
Boje djelo.
(396) Kukavni su oni zbog kojih se [rije] huli.
(397) Smrt [nee] unititi (str. 35. do kraja nedostaju).
Uvod:
FREDERIK WISSE
Nemogue je sa sigurnou ustvrditi potjeu li dva fragmenta koja slijede iz istoga
traktata. Budui da ne postoji naslov, i da je sauvan samo malen njegov dio,
sam traktat ostaje nam nepoznanica, no pretpostavlja se da je rije o etikome
uenju u religijskom kontekstu. U tekstu se koristi prvo lice jednine i mnoine, a
govornik se obraa "svome Ocu", to upuuje na Isusa. On sebe i svoje
sljedbenike suprotstavlja 'drugima', stavljenima ovdje u tree lice mnoine, koji
ive bezbonim ivotima i ine zla djela. Nita u fragmentu ne upuuje da je
traktat gnostiki. Ovaj je koptski tekst nedvojbeno prijevod sa grkog.
FRAGMENTI
XII 1A, 6-29 IB, 6-29 2A,24-29 2B, 24-29
(Fragment 1A) [...] nas kao to [prilii...] jedan drugoga, no [...] puk da primi [...]
oni govore zlo [...] ive bezbono [...] [...] zla djela ine da [...] dobra djela, i oni
[...] ine to to ine [...] stranci. Postoje [...] ine to to ine [...] djela koja [... mi]
sami inimo [... djela] onih [...] zla djela [...] koja emo [...] djela koja [...] koja
[...] svatko [...]
(Fragment 1 B) [...]. Ja govorim [...] spozna [Boga...] dao im [...] bludnji. No [...]
oni su vrijedni [...] u Bogu [...]. I oni ve posjeduju [...] neznanje [...] pravednosti
[...] ovi bijahu vrijedni [...]. On [...] moj Otac koji [... ] njima nije otac [... ] drim da
[... ] ovo koje [... ] kaem opet [... ] oprataju [... ] izgovorili [... ] to [... ]
(Fragment 2A) [...] filozof [...] oni nisu kadri da [...] filozof [...] svijet [...]
(Fragment 2B) [... ] nju [... ] njega zae [... ] misli da [... ]
Uvod:
JOHN D. TURNER
Trimorfna Protenoja ("Trooblina [Boanska] Prva Misao") po svom je obliku
barbelitska rasprava koja je prola kako setijansku, tako i kransku reviziju.
Nastala je po svoj prilici kad i Ivanov apokrif (sredina drugog stoljea n.e.),
kojemu nalikuje na nekoliko zanimljivih naina, te se odlikuje brojnim paralelama
sa etvrtim evaneljem, naroito sa njegovim prologom.
Temelj Trimorfne Protenoje niz je samopotvrujuih aretalogija u prvom licu
jednine, u kojima Protenoja objanjava svoj boanski identitet i ulogu u
stvaranju i spasenju svijeta. Ovo je ukljueno u uvodnu aretalogiju (35,1-32),
koja identificira Pro- tenoju kao boansku Prvu Misao, nakon ega slijede tri sline
aretalogije u istome stilu, od kojih su druga i trea naslovima odvojene u
zasebne pod-traktate: Prvo, Prote- noja je Glas Prve Misli koja isprva silazi kao
svjetlost u tamu, kako bi dala oblik svojim palim udovima (35,32-36,27; 40,29-
41,1). Drugo, Protenoja je Govor Misli koja silazi kako bi dala snage svojim
palim.udovima, udjeljujui im duh ili dah (42,4-27; 45,2-12; 45,21-46,3). Tree,
Protenoja je Rije ili Logos Misli koja silazi u obliju sila, preuzima ljudski oblik,
uvodi prosvjetljujui obred krtenja nazvan Pet Peata, i vraa svoje udove u
svjetlost (45,5-6; 47,5-22; 49,15-22; 50,9-12,18-20).
Teko je ne primijetiti veliku slinost izmeu ovoga teksta i due verzije Ivanova
apokrifa (11,1: 30,11-31,25), i to ne samo u pogledu jezika i strukture koje
nalikuju Ivanovoj uvodnoj pripovijesti o silasku Logosa, ve i u pogledu aretologija
u prvome licu jednine o tri silaska Protenoje, koju takoer nalazimo na kraju
Ivanova apokrifa Mogue je da ta dva djela imaju zajedniko porijeklo.
Glavna tripartitna aretalogija proirena je u est narativnih doktrinalnih umetaka
(36,27-40,29; 41,1-42,2; 42,27-15,2; 46,7-47,5; 47,22-49,15; 49,22-50,9), od
kojih tri, naruavajui svojim tumaenjem u treem licu ujednaen stil
Protenojinog govora, funkcioniraju kao "otajstva" koja Protenoja, navodno,
prenosi svojim sinovima svjetlosti.
Korijene ideje trostrukog silaska boanske Prve Misli u ovaj svijet, moemo nai u
helenistiko-idovskim mudrosnim kolama, koje su zaslune za personifikaciju
lika boanske mudrosti, i razvoj mita o njezinoj ulozi u stvaranju svijeta i
kasnijem prosvjetljenju ovjeanstva, to nalazimo u 1 Enohu 42, Sirahu 24,
Mudrosti 7-8, i kod Filona. ini se da su dva Sofijina neuspjena silaska u 1 Enohu
42, i onaj uspjean u Sirahu 24, spojeni u ovome djelu u sveukupno tri silaska u
donji svijet, od kojih dva
rezultiraju tek djelominim oslobaanjem, dok trei za posljedicu ima konano
buenje i spasenje onih koji suje primili. Slino je strukturiran i Ivanov prolog,
koji je, iako nije barbelitski, vjerojatno rezultat sline mudrosne misli. Tri silaska
otkrivenja tumaila su se kao jedinstveni prilog barbelita, i to u pogledu prvotne
boanske trijade Oca, Majke i Sina, u pogledu teorije postupnoga otkrivenja, gdje
u svakom narednom ukazanju objavitelja otkrivenje dobiva na jasnoi i
konanosti (Glas, Govor i Rije), i tree, uz vezivanje konanog silaska sa likom
Logosa, koji donosi konano prosvjetljenje u obliku transcendentaliziranoga
obreda krtenja, nazvanog Pet Peata.
Evidentno je da je Trimorfna Protenoja naknadno kristijanizirana. Tri glose koje
identificiraju Autogenova Sina sa Kristom u prvome dijelu (37, [31]; 38,22; 39,6-
7) vjerojatno potjeu iz tradicionalnog barbelitskog teogonijskog materijala kojeg
susreemo i u Ivanovu apokrifu i kod Ireneja, Haer. 1.29., oko kojega je autor
izgradio prvi narativni umetak. Ove kranske glose nastale su moda radi
izjednaavanja kranske oznake za Krista, monogenes, i, kako se ini,
predkranskog oznaavanja treeg lana barbelitske trijade Otac-Majka-Sin,
Samoroenog (autogenes) Sina.
Trei dio traktata pripovijeda o tajnom silasku Protenoje kao Rijei, preruene u
likove vladara, sila i anela, i kulminira njezinim otkrivenjem u ljudskome obliku,
no, ini se, uz dodatak kasnije, tendenciozne kristoloke interpretacije. U treem
dijelu na svjesno se docetiki nain polemizira o tradicionalnim kristolokim
nazivima Krist, Ljubljeni i Sin Boji (tj. "Sin Arhigenetora"), i sugerira se da su ti
neprikladni nazivi za ovjeka Isusa nastali u okrilju apostolske crkve. Drugim
rijeima, implicira se da je apostolski Isus ustvari Krist zlih arhonata; da je
apostolski ljubljeni ustvari Ljubljeni arhonata; apostolski Sin Boji Sin neukog
stvoritelja svijeta; a apostolski Sin ovjeji obino ljudsko bie meu sinovima
ovjejim.
Zanimljivo je da se poante veine tih reinterpretacija kristologije apostolske crkve
u Trimorfnoj Protenoji temelje na nekim kljunim odlomcima iz Evanelja po
Ivanu. Klju za razumijevanje povezanosti ova dva teksta po svemu sudei lei
u injenici da je Trimorfna Protenoja nastajala u barem tri faze. Prije svega, tu je
izvorna trijada Protenojinih aretolokih samopotvrenja kao Glasa, Govora i
Rijei, koja je vjerojatno nastala tijekom prvog stoljea, nastavljajui se na
idovsku mudrosnu tradiciju, ili moda na slinu Protenojinu aretalogiju iz
Ivanova apokrifa; ovdje ne nalazimo nieg konkretno gnostikog, kranskog,
setijanskog ili barbelitskog. Ovome su, potom, bilo od strane istoga ili razliitih
autora, dodani razliiti pripovjedni doktrinal- ni odlomci, utemeljeni na
tradicionalnoj barbelitskoj teogonijskoj grai kakvu nalazimo i u Ivanovom
apokrifu, i kod Ireneja, Haer. 1.29. Nakon to je u ovome obliku jedno vrijeme
kruila kao blagi kransko-barbelitski tekst, Trimorfna Protenoja prola je i kroz
konanu, treu fazu nastanka, koja je ukljuivala pripojenje namjerno polemike
kranske grae (konkretno, kranske po uzoru na Ivana), u aretologiju treega
dijela. Treu razvojnu fazu Trimorfne Protenoje moglo bi se vremenski smjestiti u
period kada su se vodile rasprave oko tumaenja kristologije u etvrtome
evanelju, o kojima svjedoe novozavjetna Ivanova pisma, to e rei u prvu
etvrtinu ili prvu polovicu drugoga stoljea.
XIII 35, 1-50, 24
[Ja] sam [Protenoja], Misao koja [prebiva] u [Svjetlosti. Ja] sam kretanje koje
obitava u [Svekolikosti, ona u kojoj] Svekolikost postoji, [prvo]roena meu
onima koji su [nastali, ona koja postojae] prije Svekolikosti. [Ona (Protenoja)
zove se] trima imenima, iako sama prebiva, [budui da je savrena]. Ja sam
nevidljiva u Misli o Nevidljivome. Otkrivam se u (stvarima) neizmjernim,
neizrecivim. Ja sam neshvatljiva, i prebivam u neshvatljivome. U svakome se
stvorenju ja kreem.
Ja sam ivot svoje Epinoje, koja prebiva u svakoj Moi i svakom vjenom kretanju,
(u) nevidljivim Svjetlostima i u Arhontima, i Ane-lima, i Demonima, i svim
duama koje prebivaju u [Tartaru], i (u) svim materijalnim duama. Ja prebivam u
onima koji su nastali. Ja se kreem u svakome, i rujem u sve njih. Ja hodam
uspravno, a one koji spavaju ja [budim]. Ja sam vid onih koji u snovima obitavaju.
Ja sam ona Nevidljiva u Svekolikosti. Ja savjetujem one koji su skriveni, budui
da poznajem Svekolikost koja u tome postoji. Ja sam nad svime bezbrojna.
Neizmjerna sam, neizreciva, a ipak, kad [zaelim, ja] se otkrivam svojom voljom.
Ja [sam glava] Svekolikosti. Ja postojim prije [Svekolikosti, i] ja jesam Svekolikost,
budui da [postojim u] svakome.
Ja sam Glas [koji tiho govori]. Ja postojim [od poetka, i prebivam] u Tiini [koja
okruuje svakoga]. 36 I [skriveni Glas] u [meni prebiva], [u] neshvatljivoj,
neizmjernoj [Misli, unutar] neizmjerne Tiine.
Ja [sioh u] sredite podzemnoga svijeta i zasjah [dolje u] tamu. Ja bijah ta koja je
izlila [vode]. Ja sam ta koja je skrivena usred [blistavih] voda. Ja sam ta koja je
postupno iznjedrila Svekolikost svojom Misli. Ja sam ta koja je ispunjena Glasom.
Iz mene je nastala Gnoza. [Ja] prebivam u onima neizrecivima i
nespoznatljivima. Ja sam opaaj i znanje, i ja izgovaram Glas putem misli. [Ja]
sam istinski Glas. Ja vapim u svakome, i oni ga (glas) prepoznaju, budui da je
sjeme u [njima]. Ja sam Misao Oca i kroz mene protjee Glas, to jest, znanje o
stvarima vjenim. Ja postojim kao Misao za [Svekolikost] - spojena sa
nespoznatljivom i neshvatljivom Milju - i ja se otkrih - da, ja - meu onima koji
me prepoznaju. Jer, ja sam ona koja je spojena sa svakim, pu
tem skrivene Misli i uzvienoga <Glasa>, Glasa, ak, iz nevidljive Mis
li. I on je nemjerljiv, budui da prebiva u Nemjerljivome. On je otajstvo;
njega je [nemogue sputati] zbog [Neshvatljivoga]. On je nevidljiv [svima onima
koji su] vidljivi u Svekolikosti. [On je Svjetlost] koja u Svjetlosti prebiva.
Mi sami smo ti [koji] su se [odvojili od] vidljivoga [svijeta], budui da [smo
spaeni] skrivenom [mudrou] 37 neizrecivog, nemjerljivog [Glasa]. I onaj koji
je u nama skriven, danak svoga ploda plaa Vodi ivota.
Sin koji je u svakome pogledu savren - Rije, to jest, koja je potekla iz tog
Glasa; koji je potekao iz visina; koji u sebi skriva Ime; koji je Svjetlost - on (Sin) je
otkrio vjene stvari, i sve nepoznato bi time spoznato. I on je otkrio sve to
bijae teko protumaiti, i sve tajne, a onima koji prebivaju u Tiini Prve Misli,
njima je propovijedao. I sebe je on otkrio onima koji prebivaju u tami, i pokazao je
sebe onima koji obitavaju u ponoru, neizrecive je tajne ispripovijedao onima koji
prebivaju u skrivenim riznicama, i neponovljiv je nauk prenio onima koji po-
stadoe Sinovi Svjetlosti.
Glas koji je potekao iz moje Misli postoji u obliku tri nepromjenjivosti: Otac,
Majka, Sin. Postojei opaajno kao Govor, on (Glas) u sebi skriva Rije obdarenu
svakom <slavom>, i ima tri mukosti, tri moi, i tri imena. Oni postoje kao Tri a
a a - koji su etverokuti - potajno, u tiini Neizrecivoga.
[On] sam taj je koji je nastao, to [jest, Krist. A] ja ga pomazah kao slava
Nevidljivoga [Duha] sa [dobrotom]. [Tri] ja [sama] ustoliih [u] vjenoj [slavi] nad
[Eonima u] ivoj [Vodi], to [jest, u slavi koja ga okruuje], 38 njega koji je prvi
dosegao Svjetlost tih uzvienih Eona, i u toj velianstvenoj Svjetlosti on
nepokolebljivo opstoji. I stajao [je] u svom vlastitom Svjetlu koje ga okruuje, to
jest, Oko Svjetlosti koja veliajno sja na me. On je ovjekovjeio Oca svih Eona,
mene, Misao Oca, Protenoju, to jest, Barbelo, [savrenu] Slavu [neizmjernog]
Nevidljivog koji je skriven. Ja sam Slika Nevidljivog Duha, i kroza me je Sve-
kolikost dobila oblik, i (ja sam) Majka (kao i) Svjetlost koju ona postavi kao
Djevicu, ona koja se zove Meirothea, neshvatljiva Utroba, neukrotiv i neizmjeran
Glas.
I Savreni Sin otkri sebe svojim Eonima koji potekoe iz njega, i on ih otkri, i
uzvelia, i dade im prijestolja, i ostade u slavi kojom je samoga sebe uzveliao.
Oni blagoslovie Savrenoga Sina, Krista, jedinog roenog Boga. I oni ga
stadoe slaviti, govorei, "Onjest! On jest! Sin Boji! Sin Boji! On to jest! Eon
Eona, promatraju' Eone koje zae! Jer, ti si zaeo voljom vlastitom! [Mi] te,
stoga, slavimo: ma mo oo
o eia ei on ei! [Eon] [Eona!] Eon kojeg je dao!"
[Bog koji bje zaet] dade im tada (Eonima) mo [ivota na koju se mogu osloniti] i
[on ih] ustolii. Prvi Eon on ustolii [nad prvim]: Ar- medon, Nousa[nios, Armozel;]
drugoga on ustolii [nad drugim eonom]: 39 Phaionios, Ainios, Oroiael; treeg
nad treim Eonom: Mel- lephaneus, Loios, Daveithai; etvrtog nad etvrtim;
Mousanios, Amet- hes, Eleleth. Te Eone zaeo je Bog koji sam bje zaet-Krist-i ovi
Eoni primie i dadoe slavu. Oni su se pojavili prvi, uzvieni u svojoj misli, i
svaki Eon dao je mirijade slava u velikim, nedohvatljivim svjetlostima, i svi su
oni zajedno blagoslovili Savrenoga Sina, Boga koji bje zaet.
Tad nastade rije iz velikoga Svjetla Eleletha, i ree, "Ja sam Kralj! Tko pripada
Kaosu, a tko podzemnome svijetu?" I u tom se trenutku pojavi njegova Svjetlost
blistava, ispunjena Epinojom. Kako Sile Sila nisu pale preklinjui pred njega,
smjesta nastade veliki Demon koji zavlada nad najniim predjelima
podzemnoga svijeta i Kaosa. On nema niti oblik niti savrenstvo, ve naprotiv
posjeduje oblik slave onih koji su zaeti u tami. Njegovo je ime "Saklas", to jest
"Samael", "Yaldaba- oth", onaj koji je uzeo mo; koji ju je ugrabio od one koja je
nevina (Sofije), koja je sala, od nje od koje je on (Yaldabaoth) izvorno nastao.
Kada je Epinoja od [Svjetlosti] shvatila da je [on (Yaldabaoth)] zamolio Svjetlost
(da mu da svjetla), za novi [poredak, iako Yaldabaoth bijae ispod] Epinoje, ona
ree, "Udijeli [mi novi poredak da] za me postane [prebivalite, kako ne bi
zanavijek prebivala] u neredu." [I poredak] itave kue 40 slave [sloi se] nad
njenom rijeju. I blagoslov nastade za nju, i vii ga poredak posla k njoj.
I veliki Demon stade stvarati eone nalik istinskim Eonima, stvarajui ih svojom
vlastitom moi.
I otkrih tad potajno svoj Glas, i rekoh, "Stani! Uzdri se, (ti) koji gazi tvar; jer,
ja, evo, silazim dolje u svijet smrtnika zbog batine moje koja je na tom mjestu
jo od vremena kada je nadvladana nevina Sofija, ona koja je sila, kako bih
osujetila ciljeve njihove koje odreuje onaj kojeg je otkrila." I svi se uznemirie,
svi koji prebivaju u kui neukoga svjetla, i ponor zadre. I Arhigenetor neznanja
zavlada nad Kaosom i podzemnim svijetom, i stvori ovjeka na moju sliku. No, on
niti je znao da e taj za njega postati smrtna osuda, niti je prepoznao mo u
njemu.
I ja se spustih, i sioh dolje u Kaos. I bijah [sa] svojima koji su ondje. [Ja sam
skrivena] u njima, i dajem im mo i oblik. I [od prvog dana] do dana [kada u
udijeliti silnu mo] onima koji [su moji, otkrit u se] onima koji su [uli moja
otajstva], 41 to jest, [Sinovima] Svjetlosti.
Ja sam njihov Otac, i ja u vam otkriti otajstvo koje ni jedna usta otkriti ne
mogu, otajstvo neizrecivo: Sve sam uze sa vas skinula, i lance Demona
podzemnog svijeta razbila, lance koje mi udove steu, sputavajui ih. I sruila
sam visoke zidove tame, i uvane dveri ovih koji milosti nemaju ja sam razbila, i
reetke na njima svinula. I tko je zla Sila, i onaj koji po vama udara, i onaj koji vas
zaustavlja, i Tiranin, i Protivnik, i onaj koji je Kralj, i koji je Neprijatelj, sve sam to
objasnila onima koji su moji, koji su Sinovi svjetla, kako bi sve njih osujetili i bili
spaeni iz svih tih uza, i kako bi unili u mjesto iz kojega potekoe.
Ja bijah prva koja je sila zbog batine moje koja ostaje, to jest, Duha koji (sada)
prebiva u dui, (no) koji potie iz Vode ivota i iz uranja- nja otajstava, i ja
progovorih, zajedno sa Arhontima i Vladarima. Jer, spustila sam se bila ispod
njihovih jezika, i ispripovijedala svoja otajstva svojima vlastitima - skriveno
otajstvo - i uze i vjean zaborav bijahu dokinuti. I plod sam u njima zasijala, to
jest, Misao o nepromjenjivome Eonu, i kui mojoj, i o njihovu [Ocu]. I spustih se
[meu one koji su moji] od poetka, i [dooh do njih i prekinuh] konope koji [su ih
po- robljavali. I] svi oni zasjae tad u meni, i 42 ja pripremih [predloak] za ta
neizreciva Svjetla koja su u meni. Amen.
Besjeda Protenojina: [Jedan]
Ja sam Glas koji se pojavio iz moje Misli, jer ja sam "Ona koja je si- zigetina",
budui da je moje ime "Misao Nevidljivoga". Budui da se zovem "nepromjenjiv
Govor", ja se zovem "Onaj koji je sizigetian".
Ja sam jedina, budui da sam neoskvrnuta. Ja sam Majka Glasa i govorim na
mnoge naine, upotpunjujui Svekolikost. U meni znanje prebiva, znanje o
<stvarima> vjenim. Ja sam ta [koja] govori u svakome stvorenju, i Svekolikost
mene zna. Ja bijah ta koja je uznijela Govor Glasa do uiju onih koji su me
spoznali, to jest, do Sinova Svjetlosti.
Dola sam sad po drugi put u prilici ene i s njima sam govorila. I pripovijedat u
im o dolasku kraja Eona, i pouit u ih o poetku Eo- na koji dolazi, onoga koji se
ne mijenja, onoga u kojem e se pojavnost naa izmijeniti. Bit emo proieni u
tim Eonima iz kojih sam sebe otkrila u Misli oblija svoje mukosti. Meu one
sam konano dola koji su vrijedni u Misli mojeg nepromjenjivog Eona.
Otkrit u vam otajstvo ovoga Eona, i rei vam o silama koje su u njemu. Roenje
zove: [sat] raa sat, [dan raa dan]. Mjeseci uinie [mjesec] znanim. [Vrijeme]
je naslijedilo vrijeme. Ovaj je Eon 43 na [taj] nain dovren, i bio je procijenjen, i
(bio) je kratak, jer on bje prst koji je oslobodio prst, i zglob koji je od zgloba
odvojen. I kada su veliki Vladari saznali da je nastupilo vrijeme ispunjenja - dok su
se poroajne muke (vremena) bliile, bliio se i trenutak unitenja - svi elementi
zadrhtae, zaljuljae se temelji podzemnoga svijeta i svodovi Kaosa, velika
vatra planu meu njima, i uzdrhti zemlja i kamen, poput trske na vjetru. I
predjeli Sudbine i svi oni koji ih nastanjuju uznemirie se od silne grmljavine. I
prijestolja Sila uznemirie se zbog prevrata, i Kralj njihov bi prestravljen. I oni koji
idu za Sudbinom platie za svoj pristup putu, i rekoe Silama, "Kakav je ovo
nemir, i ovaj potres koji nas je snaao iz Glasa <koji pripada> uzvienome
Govoru? Dom se na zatresao, i itav je na put uzlaska uniten, i put kojim
idemo i koji nas vodi gore, do Arhigenetora naega roenja, prestao je za nas
postojati." I Sile odslo- vie, rekavi, "I na je to gubitak, a ne znamo tko je za
njega odgovoran. No, ustanimo sad, i poimo k Arhigenetoru, da njega to
upitamo." I sve se Sile skupie i pooe gore k Arhigenetoru. [I rekoe] mu, "Zbog
ega se sada ne razmee kako si [se ranije razmetao]? Nisi li [nam rekao], 'Ja
sam Bog [i ja sam] va Otac 44, ja sam taj koji vas [zae], i nema drugoga doli
mene'? A, evo, Glas se pojavio koji pripada nevidljivome Govoru [Eona], za
kojega mi ne znamo. I nismo prepoznali kome pripada, jer Glas taj koji smo uli
nama bje stran, i nismo ga prepoznali; nismo znali otkuda dolazi. A on je doao,
i strah nam u srca posijao, i oslabio udove u rukama naim. I zbog toga mi
plaemo, i gorko sad jadikujemo! A to se budunosti nae tie, pobjegnimo
prije nego to smo silom zatoeni i povueni dolje u njedra podzemnog svijeta.
Jer, ve se pribliilo slabljenje naih uza, i vremena je sve manje, i dani su sve
krai, i vrijeme je nae dolo kraju, i pla naega unitenja pribliio nam se kako
bi bili odvedeni do mjesta koje prepoznajemo. Stablo nae, koje smo uzgojili, nosi
plod neznanja; lie njegovo smrt je koja u njima prebiva, i tama prebiva u
sjenama njegovih grana. U lanosti i poudi mi smo ga obrali, ovo (stablo) kroz
koje je neuki Kaos postao nae prebivalite. Jer, evo, ak i on, Arhigenetor naega
roenja, s kojim se hvastamo, ak ni on nije znao ovaj Govor."
Posluajte me sad, o Sinovi Svjetlosti, posluajte Govor Majke va-e milosti, jer
postadoste vrijedni otajstva skrivenog od (poetaka) Eo- na, kako biste ga [mogli
primiti]. Jer, svretak se ovoga Eona [i] zlog ivota [pribliava i svie 45] poetak
[Eona koji dolazi], koji [se nikada nee mijenjati].
Ja sam androgina. [Ja sam Majka (i) Otac, budui da sama sa sobom [opim].
[Opila] sam sa sobom i [sa onima koji] me [ljube], [i] samo zbog mene postoji
Svekolikost u [svoj snazi]. Ja sam Utroba [koja daje oblik] Svekolikosti, raajui
Svjetlost koja [sja] u svoj divoti. Ja sam Eon koji [dolazi. Ja sam] ispunjenje
Svekolikosti, to jest, Me[iroth]ea, slava Majke. Ja aljem [uoblieni] Govor u ui
onih koji me znaju.
I ja vas pozivam u uzvieno, savreno Svjetlo. I kada uete u to (Svjetlo), slavit e
vas oni [koji] slavom uznose, i oni koji su na prije-stolju vas e na prijestolja
posjesti. Primit ete ruha od onih koji ruha pruaju, i Krstitelji e vas krstiti, i
postat ete velianstveno veliajni, kakvi ste i isprva bili, dok bijaste u
<Svjetlosti>.
U svakome se ja skrivam, i otkrivam [se] u njima, i svaki um koji me trai za
mnom je udio, jer, ja sam ta koja je dala oblik Svekoli- kosti kada ona oblika nije
imala. I ja sam oblike njihove izmijenila u (druge) oblike, sve dok Svekolikost nije
dobila svoj oblik. Iz mene po- tee Glas, i ja sam ta koja je dah udahnula u one
koji su moji. I poslala sam u njih vjeni sveti Duh, i uzala sam, i unila u
Svjetlost svoju. [Uzaoh] tad do svoje grane, i smjestih se [ondje meu] Sinove
[svete] Svjetlosti. I [povukoh] se u njihovo prebivalite 46 koje [...] posta
[veliajno ... Amen].
[O Sudbini: Dva]
Ja sam [Rije] koja prebiva [u] neizrecivom [Glasu]. Ja prebivam u neoskvrnutoj
[Svjetlosti], i Misao [se otkrila] opaajno kroz [uzvieni] Govor Majke, iako je
muki potomak taj [koji je], nalik temelju, [moj potporanj]. I on (Govor) postoji od
poetka u temeljima Svekolikosti.
No, u Tiini skrivena postoji Svjetlost, i ona je prva potekla. Dok ona (Majka) sama
postoji u Tiini, ja sama sam Rije, neizreciva, neokaljana, neizmjerna,
nepojmljiva. Ona (Rije) skriveno je Svjetlo koje nosi Plod ivota, izlijevajui ivu
Vodu iz nevidljivog, neoneienog, neizmjernog Vrela, to jest, neponovljiva
Glasa Majine slave, slave sina Bojeg; muku Djevicu zbog skrivenoga Uma, to
jest, Tiinu skrivenu od Svekolikosti, neponovljivo, neizmjerno Svjetlo, izvor
Svekolikosti, Korijen itavoga Eona. Temelj koji silnoj Slavi pripada taj je koji
podupire svaki pokret Eona. To je Temelj svakoga temelja. To je Dah Sila. To je
Oko Triju Postojanosti, koje postoje kao Glas zbog Misli. I to je Rije zbog Govora;
ona bje poslana kako bi prosvijetlila one koji prebivaju u [tami].
Evo, [otkrit u] vam sad [svoja otajstva], budui da ste vi moja su- [braa, i vi
ete] spoznati sve njih [...]. 47 [Svima sam njima ispripovijedala otajstva svoja]
koja postoje u [nepojmljivim], neizrecivim [Eoni- ma]. Pouila sam ih [otajstvima]
putem [Glasa koji postoji] u savrenoj Umnosti, [i] ja postah temeljem
Svekolikosti, i [dadoh im snage].
Drugi sam put ja dola u [Govoru] svoga Glasa. I dala sam oblik onima koji oblik
[uzee], sve do svoga kraja.
Trei put otkrih sebe [u] atorima njihovim kao Rije, i otkrih im se u njihovu
obliju. I svaiju sam halju odjenula, i u njima se skrivala, i [oni] nisu spoznali
njega koji me osnauje. Jer, ja prebivam u svim Vladarima i Silama i u Anelima,
i u svakom pokretu [koji] postoji u svoj tvari. I u njima sam se skrivala sve dok se
[brai] svojoj nisam otkrila. I nijedna me od njih (Sila) nije znala, [iako] sam ja ta
koja u njima djeluje. I, budui da su ignoranti, one [miljahu] da su one same
stvorile Svekolikost, ne znajui [svoj] korijen, mjesto iz kojega su izrasle.
[Ja] sam Svjetlost koja prosvjetljava Svekolikost. Ja sam Svjetlost koja se raduje [u
svojoj] brai, jer ja sam u ovaj svijet smrtnika sila zbog Duha koji postoji [u]
onome to je [silo] (i) koji je potekao [iz] nevine Sofije. [Ja sioh] i oslobodih [...] i
[pooh] do 48 [...] kojeg je [ranije imao, i ja mu dadoh] Vode [ivota, koja skida]
sa njeg Kaos [koji je u] najtamnijoj [tami] itavoga [ponora], to jest, misao o
[tjelesnom] i psihikom. Sve to ja sam prigrlila. Sve to svukoh sa njega i odjenuh
ga u sjajnu Svjetlost, to jest, u znanje o Misli Oinstva.
I odvedoh ga potom onima koji daju ruho - Yammonu, Elasso, Amenai - i oni ga
[prekrie] ruhom koje je ruho iz Svjetlosti; i odvedoh ga potom Krstiteljima, i oni
ga krstie - Micheus, Michar, Mn[e]sino- us - i uronie ga u izvor [Vode] ivota. I
odvedoh ga potom onima koji na prijestolju sjede - Barielu, Nouthanu, Sabenaju
- i oni ga posjedo- e na prijestolje slave. I odvedoh ga do onih koji slave - Ari om,
Elien, Phariel - i oni ga obdarie slavom Oinstva. I oni koji grabe zgrabie -
Kamaliela. [...]anen, Samblo, sluge velikih, svetih Prosvjetitelja- i oni ga uzdigoe
do svjetlosnoga [mjesta] njegova Oinstva. I on [primi] Pet Peata iz [Svjetlosti]
Majke, Protenoje, i bi mu [dozvoljeno] da sudjeluje u [otajstvu] znanja, i [on
postade Svjetlost] u Svjetlosti.
I [... 49ja] u njima prebivah [u liku svakoga] od njih. I [Arhonti] su mislili [da sam
ja] njihov Krist. Doista, ja [u] svakome [prebivam]. I u onima u kojima [sam se
otkrila] kao Svjetlost, [ja izbjegoh] Arhontima. Ja sam njihov ljubljeni, [jer] na tom
mjestu ja preodjenuh sebe u Sina Arhigenetora, i bijah kao on sve do ispunjenja
njegova ukaza, to jest neukost Kaosa. I meu Anelima ja otkrih sebe u njihovu
obliju, i meu Silama ja bijah jedna od njih, no meu Sinovima ovjejim ja
bijah Sin ovjeji, iako sam Otac sviju.
I sakrivala sam se meu njima sve dok se nisam otkrila meu udovima svojim,
koji su moji, i pouila ih o neizrecivim odredbama, i (o) brai. No, one su
neizrecive svim Vladarima, i svakoj vladajuoj Sili, osim Sinovima Svjetlosti, to
jest, odredbe Oeve. To su slave koje su uzviene nad svim slavama, to jest,
[Pet] Peata upotpunjenih Umnou. Onaj koji posjeduje Pet Peata ovih imena,
svukao je sa sebe ruho neukosti i odjenuo sjajnu Svjetlost. I nita se nee ukazati
onomu koji pripada Silama Arhonata. Meu takvima tama e se rastoiti i
[neukost] e umrijeti. I misao stvorenja koje [je raspreno] predstavit e jednu
jedinu pojavu, i [tamni Kaos] e se rastopiti i 50 [...] i [...] neshvatljivi [...]
unutar [...] dok se ne otkrijem su[brai svojoj] u svome [vjenome
kraljevstvu]. I ja sam im objavila neizrecivih [Pet Peata kako bih mogla] u njima
prebivati, i kako bi oni prebivali u meni.
A ja, ja se ogrnuh Isusom. I uznijeh ga sa kletoga drveta, i ustoliih ga u
prebivalitima njegova Oca. I oni koji nadgledaju njihova prebivalita nisu me
prepoznali. Jer ja, ja sam nezadriva, zajedno sa Sjemenom svojim, a Sjeme
moje, koje je moje, ja u [postaviti] u Svetu Svjetlost u nedokuivoj Tiini. Amen.
Rasprava o Ukazanju: Tri Trimorfna Protenoja, u tri dijela Sveti Spis koji Otac
napisa u savrenome Znanju
Uvod:
KAREN L. KING
Uredio:
DOUGLAS M. PARROTT
Postojei tekst Evanelja po Mariji moe se lako podijeliti u dva dijela. Prvi dio
(7,19,24) iznosi dijalog izmeu (uskrslog) Spasitelja i uenika, pri emu On
odgovara na njihova pitanja o tvari i grijehu. Oslanjajui se na egzegezu
Poslanice Rimljanima 7, kao to pokazuje Anne Pasquier, Spasitelj ustvruje da
grijeh nije moralna, ve kozmoloka kategorija; on nastaje zbog neprikladnog
mijeanja materijalnog i duhovnog. Na koncu svega, sve e biti vraeno svom
pravome korijenu. Zavravajui izlaganje, Spasitelj ih pozdravlja, i upozorava da
se uvaju onih koji bi ih mogli zavesti na krivi put, dajui im u zadatak da idu i
propovijedaju evanelje o kraljevstvu. Po njegovu odlasku, meutim, uenike u
njihovoj alosti izjedaju dvojbe i nemir. Marija Magdalena ih tjei i okree njihova
srca prema Bogu, potiui ih da razmisle o Spa- siteljevim rijeima.
Drugi dio teksta (10,1-23; 15,1-19,2) sadri Marijin opis posebnog otkrivenja
koje joj je dao Spasitelj. Na Petrov zahtjev, ona uenicima pripovijeda o
stvarima koje su im bile skrivene. Temelj njezina znanja njezino je vienje
Gospodina i razgovor koji je s njime nasamo vodila. Na ovom mjestu, na alost,
nedostaju etiri stranice teksta, te nam je poznat samo poetak i kraj Marijina
otkrivenja.
Samo otkrivenje izloeno je u obliku dijaloga. Prvo pitanje koje Marija upuuje
Spasitelju jest na koji se nain doivljava vienje. Spasitelj odgovara da dua
gleda umom koji se nalazi izmeu due i duha. Ovdje se tekst prekida, i na
mjestu gdje se nastavlja (15,1), Marija pripovijeda o Spasiteljevu otkrivenju
vezanom uz uzdizanje due iznad etiri moi, pri emu su one najvjerojatnije
sutinski izrazi za etiri materijalna elementa. Prosvijetljena dua, osloboena
svojih spona, uzdie se iznad etiri moi, nadvladava ih svojom gnozom, i postie
vjean, tih poinak.
Nakon to Marija dovrava prepriavanje svog vienja, Andrija i Petar
suprotstavljaju joj se po dva pitanja. Kao prvo, kae Andrija, taj je nauk stran.
Kao drugo, propitkuje Petar, bi li Spasitelj te stvari doista otkrio eni, zatajivi ih
svojim mukim uenicima. Levi opominje Petra neka se prema eni ne odnosi
kao prema neprijatelju, te priznaje da ju je Spasitelj ljubio vie od ostalih uenika.
On poruuje uenicima da bi se zbog takvih rijei trebali stidjeti, i da bi im valjalo
umjesto toga, prema Spasite- ljevim naputcima, krenuti u svijet i propovijedati.
Uenici smjesta odlaze na svoj put propovijedanja, i tekst time zavrava.
Marijin sukob s Petrom, motiv koji nalazimo i u Evanelju po Tomi, Pistis Sofiji te
Evanelju po Egipanima, odraz je tenzija koje su bile prisutne u kranstvu
drugoga stoljea. Petar i Andrija predstavljaju ortodoksna stajalita svojim
poricanjem znaaja ezoterinog otkrivenja, i odbacivanjem vjerodostojnosti
ene kao uitelja. Evanelje po Mariji energino se suprotstavlja tim stajalitima
u svom opisu Marije Magdalene. Ona je Spasiteljeva ljubljena, posjednica znanja
i nauka koji je nadmoan onomu javne apostolske predaje. Njezina je
nadmonost utemeljena na vienju i osobnom otkrivenju, kao i u njezinoj
sposobnosti da u uenike rastrgane dvojbom ulije snage i okrene ih Gospodinu.
Tekst pripada anru gnostikog dijaloga, no, bio je takoer klasificiran i kao
otkrivenje, i to zbog nekoliko znaajki koje nalazimo i u drugim tekstovima tog
anra: zbog dijaloga otkrivenja, vienja, skraene kozmogonije, opisa svjetova
onkraj ovoga i uzlaska due (iako nebesko putovanje kao takvo izostaje),
posljednjih naputaka, te kratkog narativnog zakljuka. Potekoe u odreivanju
anra djelomice proizlaze iz injenice da je tekst proao sekundarnu redakturu.
Znanstvenici se uglavnom slau da su dva gore opisana dijela teksta izvorno bile
odvojene i zasebne (usmene ili pismene) pripovijesti, koje su umjetno spojene u
postojeu cjelinu. Uloga Marije na kraju prvoga dijela i neslaganje izmeu
uenika predstavljaju narativnu vezu.
Evanelje po Mariji izvorno je napisano na grkom jeziku, tijekom drugog
stoljea. Naalost, dva postojea primjerka Evanelja po Mariji veoma su
fragmentarna. Stariji tekst sastoji se od samo jednog, loe ouvanog lista koji je
ispisan na grkom jeziku, i koji potjee s poetka treeg stoljea (P. Rylands III 463
[22:16,1-19,4]). Dui je tekst sadran u koptskom kodeksu iz petog stoljea (P.
Berolinensis 8502,7), iako je i on prilino fragmentaran. Od ukupno osamnaest
stranica, sauvano je samo osam (7-10 i 15-19). Premda se tekst grkoga
fragmenta znatno razlikuje od koptske verzije, on se ipak podudara s koptskim
stranicama 17-21 i 18-19, zbog ega se ne moe smatrati novim materijalom.
EVANELJE PO MARIJI (BG 7, 1-19,5)
[...] (str. 1-6 nedostaju) hoe li tvar biti [unitena] ili ne?" Spasitelj ree: "Sve
prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u drugima i jedni s drugima, i sve e
se ponovno vratiti svome korijenu. Jer, priroda tvari vraa se (korijenu) svoje
vlastite prirode. Tko ima ui da uje, neka uje."
Petar ga upita: "Budui da si nam sve objasnio, reci nam jo i ovo: to je grijeh
svijeta?" Spasitelj ree: "Nema grijeha, nego vi grijeite kada inite stvari poput
preljuba, koji se naziva 'grijehom'. Iz tog je razloga Bog doao meu vas, u
(sutinu) svake prirode, kako bi je vratio njezinim korijenima." Ree jo i ovo:
"Zato [oboljevate] i umirete, jer [...] 8 onoga koji [...Onaj koji] razumije, neka
razumije. [Tvarje rodila] strast kojoj nema ravne, koja je proslijedila iz (neega)
protivnog prirodi. Tada se u cijelome tijelu pojavio nemir. Zato vam kaem
'Budite hrabri', a ako se obeshrabrite (neka vas) ohrabri prisutnost razliitih
oblika prirode. Tko ima ui da uje, neka uje."
Kada je blagoslovljeni to izgovorio, sve ih je pozdravio, rekavi: "Mir s vama.
Primite moj mir. Ne dajte da vas na krivi put zavedu oni koji kau: 'Gledaj ovdje!'
ili 'Gledaj ondje!' Jer, Sin ovjeji je u vama. Slijedite ga! Tko ga trai, nai e
ga. Idite, stoga, i propovijedajte evanelje o kraljevstvu. Ne 9 smiljajte drugih
pravila uz moja, i ne donosite zakone poput zakonodavaca, kako vas isti ne bi
ograniili." I kada je to rekao, on otie.
No, oni se raalostie, i zaplakae, govorei, "Kako da odemo meu neidove i
propovijedamo evanelje kraljevstva Sina ovjejega? Ako nisu potedjeli njega,
kako e potedjeti nas?" Tada ustane Marija, pozdravi ih i ree brai svojoj, "Ne
plaite i ne tugujte, i ne budite neodluni, jer njegova e milost biti s vama i
tititi vas. Radije slavimo njegovu veliinu, jer on nas je pripremio i uinio
ljudima." Kada je Marija to rekla, njihova se srca okrenue Dobru, i oni poee
raspravljati o [Spa- siteljevim] rijeima. 10
Petar ree Mariji, "Sestro, znamo da te uitelj ljubio vie od ostalih ena. Reci
nam, po sjeanju svojemu, koje su bile rijei Spasitelja - rijei koje ti zna (a) mi
ih ne znamo, niti smo ih uli." Marija odgovori, "to je od vas skriveno, ja u
vam objaviti." I poe im pripovijedati sljedeim rijeima: "Ja", ree, "ja sam
vidjela Gospodina u vienju, i rekla mu, 'Gospodine, danas sam te vidjela u
vienju.' On mi odgovori, i ree, 'Blagoslovljena ti koja se nisi uplaila kada si
me vidjela. Jer, gdje je um, ondje je blago.' Upitah ga, 'Gospodine, vidi li onaj koji
ima vienje <pomou> due <ili> duha?' Spasitelj mi odgovori i ree, 'On ne vidi
ni duom ni duhom, ve umom koji [je] izmeu njih - to je [ono] to vidi vienje i
to je [...].' (stranice 11-14 nedostaju)
"[...] 15 to. I poeli ovo, 'Ja te nisam vidio kako silazi, no vidim te sada kako
uzlazi. Zato lae, kada mi pripada?' Dua odgovori, 'Vidjela sam te. Ti mene
nisi vidio, i nisi me prepoznao. Sluila sam ti kao ruho, a ti me nisi poznavao.'
Kada je to rekla, otila je u velikoj radosti.
"Ponovno je dola treoj moi zvanoj neznanje. [Ona (mo)] upita duu, 'Kamo
ide? Zatoena si u zlu. No, ti si svezana; ne sudi!' A dua ree, 'Zato ti sudi
meni, iako ja nisam sudila? U uzama sam bila, iako nisam u uze bacala. Nisam
bila prepoznata. No, spoznala sam da Svekolikost nestaje, kako zemaljske, tako
i 16 nebeske (stvari).'
Kada je dua nadvladala treu mo, vinula se gore i vidjela etvr-tu mo, (koja) je
imala sedam oblika. Prvi je oblik tama, drugi udnja, trei neznanje, etvrti ushit
smrti, peti kraljevstvo tijela, esti nerazumna mudrost tijela, sedmi gnjevna
mudrost. To je sedam [moi] gnjeva. One upitae duu, 'Odakle dolazi, ubojico
ljudi, ili, kamo ide, osvajau prostora?' Dua im ovako odgovori, "Ono to me
vee, ubijeno je, a ono to me okruuje nadvladano je. udnja je moja okonala, a
neznanje umrlo. U [svijetu] bijah osloboena 17 od svijeta, [a] u vrsti od
nebeske vrste, i (od) okova zaborava koji je prolazan. Od sada, ja u seza- ti do
kraja vremena, do kraja doba, i eona, u tiini.'"
Kada je Marija to izgovorila, ona utihnu, jer, Spasitelj nita vie nije bio rekao.
No, Andrija se obrati brai, i ree, "Recite to (vam) drago o onome to je
ispripovijedala, no ja osobno ne vjerujem da je Spasitelj to izrekao. Jer, taj nam
je nauk stran." Petar takoer progovori o istom pitanju. Ispitivao ih je o Spasitelju:
"Je li on doista razgovarao sa enom, bez naeg znanja (i) u tajnosti? Zar emo je
posluati? Zar je nju ljubio vie od nas?" 18
Marija tad zaplaka i ree Petru: "Petre, brate moj, to misli time? Zar misli da
sam sve to u svome srcu zamislila, ili da laem o Spasitelju?" Levi se obrati
Petru, i ree, "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vidim da se prema eni odnosi
kao prema neprijateljima svojim. Ako ju je Spasitelj uinio dostojnom, tko si ti da
je odbacuje? Spasitelj je zasigurno dobro poznaje, i zato ju je ljubio vie nego
nas. Neka nas bude stid, i prigrlimo sad savrenoga ovjeka kao to nam je
zapovjedio, i propovijedajmo evanelje ne smiljajui nikakvih drugih pravila ni
zakona uz one koje je Spasitelj postavio." Kada je 19 [...] i oni odoe
objavljivati i propovijedati.
Evanelje po Mariji
Uvod:
DOUGLAS M. PARROTT
Djelo Petrovo kazuje pripovijest o tome kako je boanskim uplivom ouvana
krepost Petrove keri, i spaena Ptolomejeva dua. Radnja Djela Petrovog odvija
se u nedjelju (mjesto se ne spominje), na dan kada je, kako se ini, Petar
obiavao vriti iscjeljenja. Na izazov jednoga iz gomile promatraa, Petar uz
pomo Boje moi lijei svoju ker od paralize, da bi je odmah potom vratio u isto
stanje (128,7-131,9). Pet-rova pripovijest, koja sainjava ostatak Djela Petrovog,
poinje objanjenjem kako je njegova ker postala oduzeta. Kada je stasala do
spolne zrelosti, djevojka je bila toliko privlana da je bogati Ptolomej izgarao od
udnje daje oeni. Njezina je majka odbila dati blagoslov, nakon ega ju je
Ptolomej oteo. Uzmu li se u obzir idovski zakoni, Ptolomejeva je svrha
vjerojatno bila silom izvui od njezinih roditelja doputenje da ju oeni (vidi Dt
22, 28-29). Petrove molitve prouzroile su njezinu oduzetost prije nego ju je
Ptolomej imao prilike obljubiti, i njezino je djevianstvo tako ouvano (131,12-
135,17). Ptolomej je oslijepio od tuge, no od samoubojstva ga je odvratila vizija,
pomou koje je spoznao svu svoju krivnju. Vizija ga potom upuuje ka Petru,
gdje mu se vid povratio, i gdje mu je dua konano progledala (135,17-138,10).
Nakon toga, on je ivio uzornim ivotom, i poslije smrti ostavio Petru i njegovoj
keri komad zemlje. Petar je zemlju prodao, a zaradu darovao sirotinji (138,12-
139,17). Petar naglaava pouku da se Bog brine za one koji su njegovi, i cijela
pripovijest za-vrava tako to se, razdijelivi kruh sirotinji, Petar povlai u svoj
dom.
Iako u tekstu nije spomenuto gdje se radnja odigrava, vjerojatno je rije o
Jeruzalemu, budui da se spominje Petrov dom (141,6), u kojem ivi sa svojom
enom i keri (135,1-6). Druga je mogunost Rim, no dolje spomenuta Djela
Petrova biljee predaju po kojoj se on u Rim ipak uputio sam. Dodajmo jo i to
daje zakon koji je posrijedi, kao stoje i spomenuto, vjerojatno idovski.
Djelo Petrovo vjerojatno je bilo dijelom inae izgubljenog poetka tree u nizu
apokrifnih pripovijesti poznatih pod nazivom Djela Petrova. Postoje mnoge
konceptualne i knjievne slinosti izmeu Djela Petrovog i ostatka Djela
Petrovih, a postoji li dovoljno bliska veza izmeu Djela Petrovog i spisa Djela
Petrova i dvanaestorice apostola (VI, 1) iz zbirke Nag Hammadi, tek treba
vidjeti.
Koncepcijski, naglasak Djela Petrovog umjereno je enkratitski. Brak se, sam po
sebi, ne osuuje (Petar je, primjerice, oenjen i ivi sa enom). Ono to se
osuuje jest Ptolomejeva pouda, koja ga vodi sve do pokuaja da silom
oskrnavi kransku djevicu (137,1-11). Enkratizam se, stoga, u ovome traktatu
sastoji od zagovaranja rigoroznog samosvladavanja vlastite spolnosti, to je
stajalite koje je bilo uobia
jeno meu kranima drugog stoljea. Nema sumnje, meutim, da je nedostatak
bilo kakvog oitovanja o poanti same pripovijesti ostavilo dosta prostora i za
ekstremnija tumaenja.
Postoje pretpostavke da je to to je Djelo Petrovo ukljueno u kodeks meu tri
izrazito gnostika traktata, rezultat pisareva nastojanja da ispuni stranice nakon
to je ve prepisao prva tri traktata, te da ga je Djelo Petrovo privuklo svojom
prigodnom duljinom i enkratitskim obiljejima. Ipak, uzmemo li u obzir koliinu
eksplicitno gnostikog materijala koji je bio dostupan, postavlja se pitanje zbog
ega bi pisar izabrao djelo koje s gnosticizmom ima tek djelomine veze. Na
urednika je moda utjecao prethodni traktat, Sofija Isusa Krista, koja u svom
zakljuku, nakon to Krist naputa svoje uenike, ustvruje kako oni nakon toga
"poee propovijedati Evanelje Boga, vjenog Oca" (129,5-9), te je moda
pomislio da bi pripovijest o apostolskom djelovanju bila prikladna. No budui da
je u opticaju bilo mnogo slinih tekstova, vjerojatno postoje dodatni razlozi za
izbor ovog traktata.
Djelo Petrovo izabrano je moda zbog svog izuzetnog alegorijskog potencijala za
gnostike. Ptolomej moe u tom smislu posluiti kao alegorija due, ija ju strast za
stvari svjetovne (predstavljene ljepotom Petrove keri) odvlai u neznanje (alost
i sljepoa), i smrt, koju u ovom sluaju spreava pojava svjetlosti istinskoga
znanja (U Djelu Petrovom, vizija svjetlosti i glasa Kristovog [136,17-137,17]), koje
uklanja njegovu sljepou (138,7-10). Oduzetost Petrove keri moda je
predstavljala mo boanskoga znanja nad silama ovoga svijeta; i, naravno, lik
keri moe se protumaiti i kao lik pale Sofije. (Za sline gnostike ideje u BG,
usp. Sofija Isusa Krista [BG,5] 103,10-106,9; 117,13-126,16.) Mogue je, dakle, da
su gnostikog sastavljaa ovoga kodeksa ka ovome tekstu privukla ba ta dublja
znaenja.
Djela Petrova datiraju se na kraj drugoga stoljea, to znai da je Djelo Petrovo
tada ve vjerojatno postojalo, iako je mogue daje kao samostalan tekst kruio i
ranije od tog datuma.
DJELO PETROVO BG 128, 1-141,7
Prvog dana u tjednu, dana Gospodnjeg, gomila se okupila i dovela Petru mnoge
koji bjehu bolesni, kako bi ih on izlijeio. I jedan iz gomile se osmjeli, i ree Petru,
"Petre, evo, svjedoci smo da si mnogim slijepcima pomogao da progledaju, i
gluhima da opet uju, i hromima da pro- hodaju. Pomogao si slabima, i dao im
snage. No, zbog ega nisi pomogao djevici, keri svojoj, koja je izrasla u
krasoticu, i koja vjeruje 129 u ime Gospodnje? Jer, evo, jedna strana njezinog
tijela potpuno je obamrla, i ona oduzeta lei u kutu. Vidjesmo kako si mnogima
pomogao, no ker vlastitu ti si zanemario."
Petar se nasmijei, i ree im, "Sine moj, samo Bog zna zbog ega njezino tijelo
nije zdravo. Znajte i to da Bog nije bio slab ili nemoan da prui svoj dar mojoj
keri. No, kako bi se due vae uvjerile, i kako bi ovi koji su ovdje imali vie vjere,
-". 130 On tad pogleda ker svoju i ree joj, "Ustani sa svog mjesta! I neka ti nitko
osim Isusa u tomu ne pomogne! Ustani i hodaj, izlijeena, pred svim ovim
(ljudima)! Doi k meni!" I ona usta, i krenu ka njemu. I gomila se stade radovati
zbog toga to se dogodilo. Petar im ree, "Evo, srca su se vaa mogla uvjeriti da
Bog nije nemoan u pogledu bilo ega to od njeg traimo". I oni se stadoe jo
vie radovati i hvaliti Boga.
I Petar tad ree 131 svojoj keri, "Idi do svoga mjesta, sjedi, i postani opet bogalj,
jer je to za tebe i za mene dobro". Djevojka se vrati na mjesto, i sjedne, i
postade opet kakva je i prije bila. I gomila stade plakati, i preklinjati Petra da je
uini zdravom. Petar im ree, "Jer Gospodin ivi, ovo je dobro za mene i za nju.
Jer, na dan kada mi se ona rodila, primio sam vienje u kojem mi Gospodin ree,
'Petre, rodilo ti se danas veliko iskuenje 132. Jer, ova (ker) ranit e mnoge
due ako njezino tijelo ostane zdravo.' No, mislio sam da mi se vienje izruguje.
"Kako je djevojka dosegla dob od deset godina, mnoge je due stala dovoditi u
napast. I ovjek bogat posjedima, Ptolomej, nakon to vidje djevojku kako se s
majkom svojom kupa, posla po nju, kako bi je uzeo za svoju enu. No, majka
njezina nije na to pristala. I on posla po nju mnogo puta. I nije mogao odustati [...]
(stranice 133-134 izgubljene su. Smisao ovih stranica, meutim, mogue je
izvui iz konteksta uz pomo kratke biljeke Augustinove, iz njegove rasprave
uperene protiv Adimanta, u kojoj on spominje apokrifno djelo 'o keri Petrovoj
koja posta bogalj zbog molitve njezinog oca'. ini se dakle, da je Ptolo- mej u
svojoj strastvenoj udnji oteo djevojku, kanei je silom obljubiti, kada je ona
iznenada postala oduzeta, Bojom pomoi za koju je Petar molio u svojoj molitvi.)
134
"[Sluge] 135 Ptolomejeve [vratile] su djevojku, spustile je pred ku-u, i otile. I
kada smo ja i majka njezina to uli, poosmo do nje i vidjesmo kako je cijela
strana njezinog tijela, od nonih prstiju do glave, oduzeta i sasuena. Podigosmo
je sa tla, i zahvalismo Bogu to je nju koja mu slui potedio oskvrnua, [i]
okaljanja, i [unitenja]. To je razlog zbog ega je djevojka do dana dananjeg
takvom ostala.
"No, valjalo bi nam jo ispripovijedati to se dalje dogodilo sa Pto- lomejem. 136
Srce njegovo bijae slomljeno, i on je tugovao obdan i obno zbog toga to mu se
dogodilo. I zbog svih suza koje je isplakao, on naposlijetku oslijepi, i stade
pomiljati da se objesi. No, u devetu uru toga dana, dok je sam bio u svojoj
spavaoj sobi, [on] ugleda veliko svjetlo kako obasjava cijelu kuu, i zau glas
kako mu 137 govori, 'Ptolomeju, Bog nije dao tijela da se ona kvare i skrnave.
No, bilo je potrebno, budui da si vjerovao u me, da ne oskvrne moju djevicu,
koju si trebao prepoznati kao sestru svoju, budui da sam jedan Duh ja postao
za vas oboje. Ustani sad, i pohitaj ka kui Petra apostola, i vidjet e moju slavu.
On e ti sve objasniti.'
"I Ptolomej nije oklijevao. Zapovjedio je svojim slugama 138 da ga vode, i k meni
dovedu. I kada je doao, ispripovijedao mi je sve to mu se dogodilo u moi Isusa
Krista naeg Gospodina. I progledao je tad oima svoga tijela, i oima due svoje.
Mnogi se nadaju u Kristu. On im je mnogo dobra uinio, i udijelio im je dar od
Boga.
Nakon toga Ptolomej umre. Napustio je ovaj ivot i otiao svome Gospodinu. 139 I
u oporuci svojoj, komad je zemlje pripisao na ime moje keri, budui da je zbog
nje povjerovao u Boga i bio spaen. I ja preuzeh poslove koji su mi povjereni.
Prodao sam zemlju, i sam Bog zna, niti ja, niti ker moja {zemlju prodavi} nismo
zadrali nita od tako zaraenih novaca, ve sam cijelu svotu ja udijelio sirotinji.
"Znaj, zato, o slugo Krista Isusa, da Bog 140 [uva one koji] su njegovi i za
svakoga od njih priprema ono to je dobro. A mi, mi mislimo da nas je Bog
zaboravio. Budimo, brao, stoga skrueni i budni, i molimo se. Boja e se
dobrota spustiti na nas odozgo - a mi emo je doekati." I svima njima Petar
stade kazivati nauk. Slavei ime 141 Krista Gospoda, on im razdijeli kruh, a
kada ga je razdijelio, on ustade i ue u svoju kuu.
Djelo Petrovo
Pogovor RICHARD SMITH:
MODERNI ZNAAJ GNOSTICIZMA
"Gnostici su se isticali kao najuglaeniji, najueniji i najbogatiji meu svima koji
su sebe zvali kranima", ustvrdio je Edward Gibbon krajem osamnaestog
stoljea. Zbog ega bi Gibbon izrekao ovakvu la? U izvorima koji su mu bili
dostupni, temelja za takve tvrdnje nije bilo. Gibbon se, meutim, u zloglasnom
petnaestom poglavlju Propasti i pada Rimskog carstva ipak suzdrava od
vjekovnog neprijateljstva spram gnostika. U svom duhovitom, malicioznom -
danas bi rekli i revizionis- tikom - stilu, Gibbon gnostike prikazuje s takvom
nepristranou, da njegovo poglavlje postaje, ako ve ne reklama za tu herezu,
onda barem subverzija ortodoksije. Mnoge njegove pakosne primjedbe o ranoj
kranskoj crkvi kasnije su izbaene, no najgore rijei koje on upuuje gnosticima
odnose se na njihova "uzaludna znanja", koja su "uzviena ali nerazumljiva".
Daleko od predodbe ruitelja tradicije, ove je Gib- bonove gnostike lake
zamisliti kako svojom prisutnou poauju jedan od salona Madame Geoffim.
Moda bi i drugi filozofi takoer pozdravili njihovo prisustvo, jer, uzevi u obzir
prosvjetiteljske napade na kranstvo, izvjesno je da bi antiki dualistiki heretici
rane crkve dobili potporu. Metodu, ili moda slijed bitke (Gibbonovi Memoari
govore o bacanju strijele i oglaavanju uzbune), Gibbon otkriva kada,
izraavajui mu svoju sklonost, hva
li sveca zatitnika prosvjetiteljstva, Pierra Baylea. Bayle "uravnoteu- je lane
religije na svojoj vagi skepticizma, sve dok se suprotne koliine meusobno ne
ponite". Bayleov Povijesni i kritiki rjenik nije sadravao natuknicu o
gnosticima ili gnosticizmu (potpuno novu rije u njegovo doba), nego je sve stare
dualiste podveo pod zajedniki pojam 'manihejci'. Manihejski pokret predstavljao
je posljednji procvat gnosticizma, preivjevi nekoliko preseljenja prije konanog
rasplamsaja u srednjovjekovnoj junoj Francuskoj, nakon ega ga je uguila
kriarska vojna. Sve dok u osamnaestom stoljeu nije oivio interes za drevne
sekte koje danas nazivamo gnostikima, termin 'manihejski' koristio se za sve
dualistike hereze.
Izraz je koristio i Voltaire, takoer Bayleov pristaa. Candide opisuje avanture
nekolicine luckastih optimista u pokvarenom svijetu; u svijetu u kojem su
kranski sveenici meu najpodlijim njegovim stvorenjima. Petar Gay je tu
knjigu ak nazvao "objavom rata kranstvu". Ipak, usred sveg tog kaosa, Voltaire
uvodi i jedan suutan lik; putujueg uenjaka Martina, koji se Candidu
predstavlja kao "Manihejac". Kada Candide ustvrdi da na svijetu vie nema
Manihejaca, Martin mu odgovara, "Ja ne mogu drukije misliti. Kada pogledam
nau kuglu, ili tonije kuglicu, pomislim da ju je Bog prepustio nekom zlobnom
biu." Dogaaji iz pripovijesti kao da potvruju Martinovu ocjenu. Bay- le je
ustvrdio da gnostika vjerovanja u nekoliko vjenih bia, od kojih su neka dobra, a
neka zla, i koja su u vjenome sukobu, nisu "toliko nevjerojatna" za "ljude koji
razmiljaju i zakljuuju." Voltaire u svojem Filozofskom rjeniku, u kojem razmatra
gnostike i manihejce, kae da "zamisliti dva svemogua bia kako se bore" nije
"trivijalna" ideja. On lukavo opisuje Bazilidov mit o "stvaranju svijeta od strane
najniih bojih anela, koji su, budui da nisu bili vjeti, to uinili ovako kako
vidimo." U pripovijetki Platonov san, Voltaire pripovijeda mranu verziju prie
o stvaranju svijeta, kojega je stvorio nesposobni zloduh Demo- gorgon.
Dualistike su prie, ini se, odgovarale Voltaireovom vlastitom osjeaju za
sukob. U njegovim djelima postoji, kao to to ustvruje Roland Barthes,
"svojevrsna manihejska borba izmeu gluposti i inteligencije." Ili, kako je u
jednome dahu rezimirao David Hume, "Glupost, Kranstvo i Neznanje."
Prosvjetiteljski pisci blagonaklono su ocrtali gnostike, budui da je njihovoj
antiortodoksnosti odgovaralo gnostiko krivovjerje. Oni su na-glaavali dualistiku
kritiku svijeta, no ignorirali su dualistiko obeanje transcendentnog bijega.
Philosophes su, dakle, stvorili verziju gnostika koja je, poput njih samih, bila
sekularna. Budui da je dananji svijet batinik takvog sekularnog naina
miljenja, procjena modernog znaaja gnosticizma na pravi nain poinje tek u
osamnaestom stoljeu. No, zanimanje za neortodoksno, ezoterino i okultno,
postojalo je, svakako, i u ranijim stoljeima. Iza takvih je prouavanja u doba
renesanse, primjerice, stajao duh istraivanja i osvajanja. Razliite tradicije,
hermetike i kabalistike, prisvajane su i prilagoavane kranstvu. Fi- cino,
Agrippa, Dee, i Bruno, svi su oni sebe smatrali kranima, koji, uz to, nisu uope
iskazivali zanimanje za drevne gnostike. Filozofi osamnaestog stoljea su pod
pojmom gnosticizam podrazumijevali protutra- diciju, i koristili su ga poput oruja
u svojem obraunavanju sa postojeom tradicijom.
"Iskreno ali razumno prouavanje" (rijei s kojima Gibbon otvara poglavlje o
kranstvu), koje je u mnogim sluajevima bila samo relati- vistika poza,
uglavnom se izgubilo u iduim naratajima. Ironija je za-nemarena, a sam Razum
poeo se smatrati apsolutistikim, i kao takav, prijetnjom ljudskoj imaginaciji.
William Blake imenovao je svog neprijatelja u poemi Milton:
... ova Newtonovska Utvara
ovaj Voltaire i Rousseau: ovaj Hume i Gibbon
... ovjekova Mo Razuma
Ovo je lano Tijelo: Inkrustacija preko mojeg Besmrtnog Duha; Samosvojnost,
koju treba svui i unititi...
Ja dolazim u Samounitenju i u raskoi Inspiracije Vjerom u Gospodina istjerati
Racionalnu Demonstraciju Inspiracijom istjerati trule dronjke Sjeanja Bacona,
Lockea i Newtona istjerati iz Albionova pokrova Skinuti mu ovo prljavo ruho, i
ogrnuti ga Imaginacijom
To je nova upotreba dualistikog jezika. Za Blakea, spasenje je bilo slobodan izraz
njegove vlastite vizionarske imaginacije. Samo nekoliko mjeseci prije svoje smrti,
napisao je prijatelju da se nalazio "vrlo blizu dveri smrti... no, ne u duhu i ivotu,
ne u stvarnom ovjeku, u imaginaciji, koja zauvijek ivi. U tome ja sam sve jai i
jai, dok ovo budalasto tijelo propada." Tijekom svoga ivota, Blake je izrazio
ovu viziju u poetskim mitovima izrazito gnostikog karaktera. Zao demijurg iz
ovih pjesama, kojeg on naziva Urizen, vieznaan je lik umnogome kom- pleksniji
od stvoritelja fizikog svijeta, Jehove. On je isto tako i "princ Svjetlosti", Sotona i
"Prosvjetljenje", kao to i njegovo ime (tvoj Razum) govori. On je za Blakea zao
jer njegova kreacija ograniava (Horizont, kako implicira njegovo ime), a njegov
je glavni simbol "zlatni estar". Kao bradata figura u Blakeovu poznatom djelu
"Drevni dani",
Urizen se naginje iz vjenosti i posee sa svojim estarima u tamni bezdan, da
izmjeri, razdijeli i utamnii. U etiri Zoe Blake opisuje stvaranje svijeta slikama
koje oponaaju i parodiraju, poput nekih gnostikih tekstova, i Knjigu postanka i
Platonovog Timeja:
... Prvo Arhitekt boanski svoj plan
Razotkriva, udesne skele podignute svuda oko beskraja
etverokutno zdanje uzdignuto u nebesa, linijom uokvireno...
udesno zlatno Zdanje; s mnogo prozora i mnogo vrata I mnogo razdjela koji
vode iz ili u nepoznati beskraj Skuena u prozorske okvire, nepokretna, unutar
zida i stropova Nebesa bijahu zatvorena, i duhovi oplakivahu svoje ropstvo dan i
no
Kada zavrava stvaranje, Urizen, kao i Yaldabaoth, tvrdi, "Nisam li ja Bog. Tko je
jednak meni."
I tad zapoe sijati sjeme koje je opasao oko slabina Pojasom sjajnim, i njegova se
suknja ispuni besmrtnim duama Zavijajui i plaui, poletjee due iz Urizenovih
snanih ruku
Ovaj zao tvorac kojeg Blake opisuje u njegovim kasnijm pjesmama pomae
rijeiti neke nejasnoe iz pitanja koja je postavio u "Tigru": "Koji vjeni dlan, i kad,
stvori taj tvoj strani sklad?" Nije poznato gdje je William Blake itao ili uo o
gnosticima, no neki njegovi pogledi svakako ih svjesno prizivaju. Kao i gnostici, on
odvaja pravog Boga od prirode, a tvorca prirodnog svemira smatra zlim. Crabb
Robinson, Wordsworthov prijatelj, esto je razgovarao sa Blakeom, i biljeio to u
svoj dnevnik. Raspravljajui o Wordsworthovim "elokventnim opisima prirode",
Blake je rekao Robinsonu da Wordsworth ne vjeruje u Boga, "jer Priroda je djelo
avolsko". Kada je Robinson napomenuo da Knjiga Postanka kae kako je Bog
stvorio zemlju, Blake je "prilino dosljedno ponovio gnostiku doktrinu", i
uutkao ispitivaa.
Harold Bloom, suvremeni tuma romantiarske tradicije, usporeuje Blakeovog
Tigra sa Melvilovim Moby Dickom. Obje ivotinje predstavljaju prirodu, a
"priroda je smrt". Priroda je "naminkana kao bludnica", napisao je Melville,
"boja uzviena, istinoljubiva pjesnikinja Priroda". Za Ahaba je materijalni svijet
"samo maska", kozmetika iza koje lei smrt, poput bijelog pokrova, poput albino
kita. U kratkoj pjesmi koju je nazvao "Fragmenti izgubljene gnostike pjesme",
Melville tradiciji svojstven izvjestan oblik gnosticizma." Njegov glavni primjer je
gnostika tendencija kod W. B. Yeatsa. Yeatsovi stihovi usvajaju dualizam, i
dramatiziraju sukob izmeu razliitih aspekata jastva. U pjesmama kao to je
"Dijalog jastva i due", dva govornika, tvrdi Blo- om, "upravo supneuma [psyche
gnostike formulacije. Mjesto gnostikog stranog ili onostranog pravog Boga kod
Yeatsa zauzima imaginacija, koja je kod njega blia gnostikoj transcendency i
nego romanti- kom uzvienom."
Ako sama imaginacija prezre zemlju i intelekt njena lutanja tu i tamo i do drugih
stvari, izbavi od zloina smrti i raanja.
Ovaj unutarnji antitetiki sukob smionije je izraen u pjesmi "Plovidba u Bizant":
Nek mi se srce, puno enje, zatre,
Jer ivi vezano u zvijeri koja mre,
I samo ne zna to je. Uzmite me,
Umijeu vjenosti nauite me.
Iz prirode kada odem neu vie nikad Tjelesni oblik uzet od prirodna lika.
Yeatsova poznata, vrlo neobina pjesma "Drugi dolazak" historizi- ra ovu antitezu
i predvia dolazak zemaljskog duha koji oznaava novo, postkransko doba.
Jamano, otkrivenje nam se blii;
Jamano, Drugi Dolazak se blii.
Drugi dolazak! Tek izrekoh rijei,
Kad golema mi slika iz Spiritus Mundi Zabljeti zjene...
... al sada znadem- Dvadeset stoljea se kamenoga sna Budi u zipci, to ih je
odnjihala Da vide moru. I kakva surova zvijer,
Kad konano joj kucnuo je as,
Sad pue prema Betlehemu da se rodi?
Kako bismo trebali protumaiti ove kompleksne slike? Boji li se Ye- ats, ili je samo
zadivljen? Zar je dvadeset stoljea kranstva ustvari bila nona mora? Koliko
moemo doznati iz antiteze "znati" i "spavati"? Mnogo. San divlje zvijeri podsjea
na "Urizena koji lei u tvrdom snu".
Konano, Yeats je ureivao Blakeove pjesme za izdavanje. Tu promjenu doba
Yeats je zabiljeio tako to je zapisivao ono to je njegova ena izgovarala u
medijskom transu, i objavio to kao "Viziju". Antikr- anski ton najvjerojatnije ima
veze sa njegovom povezanou s razliitim okultnim grupama dok je ivio u
Londonu, te lanstvom u Herme- tikom redu Zlatne Zore, kojim su kruili
egzotini religijski tekstovi, ukljuujui i gnostike tekstove.
Ono to su Yeats i Zlatna Zora itali kao "gnostike" esto su bili grko-rimski
magini tekstovi. On je takoer itao i gnostike izvore iz knjiga koje je objavljivao
njegov dugogodinji poznanik G. R. S. Mead. Mead je svoj ivot posvetio
objavljivanju prijevoda gnostikih izvora na engleski, u onoj mjeri u kojoj su oni
bili dostupni na prijelazu stoljea. S knjigama poput Fragmenata zaboravljene
vjere on je promicao zanimanje za takve teme u neznanstvenim krugovima.
Mead i Ye- ats upoznali su se kao lanovi ezoterine grupe Teozofskog drutva,
koje se sastajalo u Londonu u stanu Madame Blavatsky 1880-tih.
Upravo je Madame Blavatsky prva proglasila gnostike preteama okultnog
pokreta. U njezinom programu odvajanja spekulativnog uenja u ezoterino i
egzoterino, u istinu i religiju, gnostici su bili oita opozicija onome to je nazivala
"crkvenou". Ona je gnostike, u svom univerzalnom slobodno asocijativnom
stilu, saela u jednu veliku okultnu sintezu:
Prema ofitima, Ialdabaoth, tvorac materijalnog svijeta, bio je prisiljen nastaniti
se na planetu Saturn. est duhova emaniralo je iz Ialdabaotha, koji, svaki sa
svojim ocem, obitavaju na sedam planeta... Ovih sedam planeta identini su
hinduistikim Sapta-lokas, sedam mjesta ili sfera, ili viim i niim svjetovima;
oni predstavljaju kabalistikih sedam sfera. Sa ofitima oni pripadaju niim
sferama. Monogrami ovih gnostikih planeta takoer su i budistiki, a ovi
potonji razlikuju se, premda neznatno, od uobiajenih astrolokih "kua".
Ovaj odlomak iz djela Otkrivena Isis, tipini je primjer naina na koji je Blavatsky
prilazila gnosticima. Ona je smatrala da unutar svake vjere postoji ezoterina
tradicija koja nauava svoju "tajnu doktrinu". "Gnoza, ili tradicionalno tajno
znanje, u svakom je vremenu i na svakome mjestu uvijek imalo svoje
predstavnike", napisala je. Takovu ezoterinu tradiciju unutar kranstva
predstavljaju gnostici, no "snana je i okrutna elja da se unite i posljednji
tragovi starih filozofija, na nain da im se izokrene znaenje, iz straha da njihove
vlastite dogme ne bi vie s pravom njima bile pripisivane, koja prisiljava
katoliku crkvu da provede takav sustavan progon u pogledu gnostika. Avaj,
avaj!"
H. P. Blavatsky i njezino Teozofsko drutvo objavili su knjigu o tajnim
tradicijama. Veina ezoterikih pokreta, od tog vremena do danas, nalazi gotovo
nemoguim osloboditi se njenog (ponekad nesvjesnog) utjecaja. Nekoliko
suvremenih grupa koje se nazivaju gnostikima prije prizivaju tajnu ali
sveproimajuu "gnozu", nego to se pozivaju na drevne gnostike sekte. To se
prije svega odnosi na La Asociacion Gnos- tica, koja je vrlo rairena u Latinskoj
Americi, te na Ecclesiu Gnosticu ije je sjedite u Los Angelesu.
Uistinu, u naem su se stoljeu gnostiki motivi esto prisvajali. Psi-holog C. G.
Jung kontinuirano u svojim djelima spominje gnostike, a esto su ga i fotografirali
kako nosi "svoj gnostiki prsten". Njegov dugogodinji interes bio je konano
nagraen 1952. godine, kada mu je Jungov Institut u Zurichu kupio i za roendan
darovao novootkriveni gnostiki rukopis na papirusu. Taj "Jungov kodeks" danas je
Kodeks I knjinice Nag Hammadi. Jung je o gnosticima toliko pisao iz
jednostavnog razloga to su mu se sviali. U Psiholokim tipovima on tako pie
o "daleko superiornijem [u usporedbi sa Crkvenim] intelektualnim sa-drajem
gnoze, koji u svjetlu dananjeg mentalnog razvoja nije nimalo izgubio, ve
upravo znaajno dobio na vrijednosti." On dalje nastavlja hvaliti njezin
"prometejski i kreativan duh ... u gnosticizmu nalazimo ono to je nedostajalo u
stoljeima koja su uslijedila: vjeru u uinkovitost individualnog otkrivenja i
individualnog znanja. Ovo je uvjerenje ukorijenjeno u ponosnom osjeaju
ovjekove povezanosti s bogovima, koja nije podlona niti jednom ljudskom
zakonu, i koja je toliko nadmona da moe ak i bogove pokoriti, istom moi
gnoze."
Godine 1916., prije nego je napisao svoja glavna djela, i tijekom raz-doblja kada
je vjerovao daje njegova kua puna parapsiholokih fenomena, Jung je - pod
pseudonimom Bazilid, imenom aleksandrijskog gnostika iz drugog stoljea -
napisao vizionarsko djelo nazvano Sedam Propovijedi Mrtvima:
U noi su mrtvi stajali uz zid i plakali:
Znanje bi imali od boga. Gdje je bog?
Je li bog mrtav?
Bog nije mrtav. Sada, kao i uvijek, on ivi.
Ovo je bog kojega vi ne poznajete, jer ljudski ga je rod zaboravio.
Zovemo ga imenom njegovim, ABRAXAS.
Abraxas stajae iznad sunca i iznad avla.
Nevjerojatna vjerojatnost, nestvarna stvarnost.
Da je pleroma bivanje posjedovala, Abraxas bi bio njezino oitovanje.
Mrtvi veliku graju podigoe, jer bijahu krani.
No, Jungov Basilides nastavlja s propovijedi:
Abraxas je zaeo istinu i la, dobro i zlo, svjetlost i tamu, istom rijeju i istim
inom.
Zbog toga je Abraxas uasan.
On je ljubav u ubojstvo ljubavi.
On je svetac i njegov izdajnik,
On je najsjajnije svjetlo dana, i najcrnja no ludila.
Ranih 1950-ih, dr. Jung se branio od napada Martina Bubera. Predmet diskusije
bilo je cijelo Jungovo djelo, no Buber je osobito podmuklo upro prstom u "njegov
maleni opus o Abraxasu", upuujui Jungu kritiku da je prekoraio granice
psihologije i uao u religiju, smjetajui Boga u nesvjesno (umjesto u Buberov
transcendentni "Ti"). Ovaj bog jastva, prigovorio je, "gnostiki je bog koji u sebi
ujedinjuje dobro i zlo." Jung je to shvatio vrlo ozbiljno. "Zbog ega se toliko panje
pridaje pitanju jesam li ja gnostik?" Ispriao se to je "ikad napisao pjesmu,
grijeh svoje [41-godinje] mladosti... Ja sam psihijatar", odgovorio je, "ija je
glavna zadaa da biljei i tumai svoj empirijski materijal, da istrauje injenice i
uini ih openito razumljivijima." Jungova "empirijska" obrana kasnije se
zakomplicirala opisom nastanka Septem Ser- mones iz njegove autobiografije:
"Sva moja djela, sva moja kreativna aktivnost, proizali su iz mojih poetnih
fantazija... Sve to sam kasnije u ivotu postigao, u njima je ve bilo sadrano,
iako s poetka samo u obliku emocija i slika."
Paradoksalni Abraxas iz rane pjesme predstavlja stoga ono "ja", koje e Jung
sljedeih etrdeset godina razmatrati kao "complexio op- positorum".
Samospoznaja se postie svjesnom asimilacijom onog nesvjesnog, ukljuujui i
tamnu "sjenovitu" stranu, pri emuje cilj "potpunost". Iz tog je razloga Junga i
privlailo gnostiko inzistiranje na zlu kao aktivnom principu, za razliku od
nepotpunog kranskog vienja zla kaoprivatio boni, lienost dobra. "Gnostici su",
pie on, "temeljito razmotrili problem zla", citirajui potom poznato Bazilidovo
pitanje, "Odakle dolazi zlo?" Njihov je odgovor bio suprotstaviti "dobrom,
savrenom, duhovnom Bogu, nesavrenog, tatog, neukog i nesposobnog
demijurga." U djelu Aion, Jung izvodi efektan psihoanalitiki preokret tog mita.
"Neuki demijurg koji zamilja da je najvie boanstvo ilustrira zbunjenost ega u
trenutku kada od sebe vie ne moe skrivati spoznaju da ga je s prijestolja
svrgnuo vii autoritet... onu neizrecivu cjelinu, koja se sastoji od zbroja svjesnih
i nesvjesnih procesa, antiteze subjektivne ego-psihe, koju sam nazvao jastvo."
Jung protee ovo tumaenje do tvrdnje da je "za gnostike - i to je njihova prava
tajna - psiha postojala kao izvor znanja ... mnogi gnostici nisu bili nita drugo do
psiholozi." C. G. Jung je svoj rad doista promatrao kao "kariku u Aurea Catena"
(Zlatnom lancu) koji spaja gnosticizam, filozofsku alkemiju, i modernu psihologiju
nesvjesnog. Lanac je bio razbijen u prosvjetiteljstvu sa "vrajim razvitkom,
antikranstvom i racionalistikom samosvi- jeu". Tradiciju je obnovio Freud koji
je uveo klasine gnostike motive seksualnosti i zlog oinskog autoriteta.
Izostavio je, meutim, "drugi bitan aspekt gnosticizma: primordijalnu sliku duha
kao drugog, vieg boga koji je ovjeanstvu dao orue za duhovnu
transformaciju, enski princip." Jung to nadoknauje reintegriranjem ovih motiva,
stvarajui na taj nain verziju psihikog jedinstva koje ne samo da se podudara s
njegovim itanjem gnostika, nego je njime i inspirirano. Jungova psihologija
prikazuje verziju jastva koje je fragmentarno, kao i mnogi gnostiki tekstovi, i
poput njih pronalazi sliku boanskog u tim fragmentima. Meutim, za razliku od
gnostikih tekstova, Jungovska psihologija ne promatra spasenje kao odvajanje
tog boanskog fragmenta od ovozemaljskog, i njegovo preseljenje u boansko.
Jung, naprotiv, itav taj dualistiki mit smjeta unutar psihe. Rezultat toga je ono
to potvruje i sam Jung, "ja, tovie, naginjem upravo obrtanju dualizma."
U dvadesetom je stoljeu mnogo pisaca oslikavalo upravo ovaj psi- hologizirani
gnosticizam. Roman Demian Hermana Hessea, objavljen
1925.,nastao je neposredno nakon to se Hesse podvrgnuo jungovskoj analizi.
Likovi i dogaaji u romanu tvore alegoriju jungovskih arhetipova. Najjai lik,
Demian, brie sve dobne, spolne i etike razlike; on je "nepojmljivo razliit".
Demian glavnome junaku pripovijeda "depri- mirajue" gnostike revizije Biblije,
kako bi mu pokazao da "ljudi od karaktera u biblijskim priama esto izvlae
deblji kraj batine." Poput (jungovskog) gnostika, Demian tjera junaka da nadie
svoje ogranieno vienje stvarnosti. "Tko se eli roditi, mora razoriti jedan
svijet", kae on, i poletjeti Bogu, Bogu ije je "ime Abraxas, koji u sebi sjedinjuje
sve boanske i avolske elemente." Da Demian ustvari predstavlja jedan aspekt
junakovog vlastitog jastva, razjanjava se pred kraj romana, zamagljivanjem
razlike izmeu onog "drugog" i onog "unutranjeg". U mistinoj, homoerotskoj
viziji, dva se lika stapaju u jedan. Hesseov sljedei roman, Stepski vuk, opisuje
ovjeka koji obitava u "ovom stranom svijetu ... bezdomnom Stepskom vuku,
samotniku." Stepski vuk, s aluzijama na najintenzivnije slike drevnog gnosticizma,
vidi "cjelinu ljudskoga ivota kao nasilan, zlosretan pobaaj praiskonske majke,
divlju i zloguku katastrofu prirode." U sukobu sa "prirodom" (koju Hesse smatra
"burujskom konvencijom") nalazi se "duh ... koji stremi Bogu." Stepski vuk
postupno otkriva da je taj sukob mnogo sloeniji, te da se ne radi o dvije, ve o
tisuama dua koju u njemu stvaraju buku, "kaos mogunosti i nagona". Kao
odgovor na svoja nastojanja, Stepski vuk dobiva vrlo psihologiziranu, modernu
poruku. "ezne za tim da napusti ovaj svijet i da prodre u svijet onkraj
vremena. Zna, naravno, gdje lei sakriven ovaj drugi svijet. Samo unutar tebe
postoji ta druga stvarnost..."
Ovi romani Hermana Hessea rane su verzije anra koji je tijekom ovog stoljea bio
izuzetno vaan: prie o sukobu izmeu vanjskoga svijeta i unutarnje stvarnosti,
koji biva otkriven putovanjem kroz predjele psihologije. Ne udi da se neka od
ovih djela mogu, stoga, itati kao "gnostika". Neka od njih, poput Uputa za
silazak u Pakao Doris Les- sing, upravo razorna u svojoj kritici normalnoga ivota.
Umjesto promicanja bilo kakvog pokuaja integracije ka cjelovitoj linosti, njezin
roman valorizira junakove podvojene psihike fantazije na raun njegovog
mentalnog "zdravlja". Unutranje putovanje vodi njezinog junaka u mitoloke
zemlje, u svemir, i nazad na zemlju - njegov "silazak u pakao" - kao glasnika
bogova. Borba lika da sadri i sauva ovu realnost, usprkos drogama i ok terapiji
kojoj ga podvrgavaju psihijatri, opisana je klasinim gnostikim metaforama (i sa
tipinim gnostikim obratima) spavanja i buenja, zaboravljanja i sjeanja.
Iako radikalnost njihova dualizma varira, svi ovi psiholoki tekstovi dijele ideju
da se smisao ne moe pronai u vidljivom svijetu. Smjetanjem smisla u ljudsku
psihu, i time implicite zanemarujui bilo kakvo transcendentno lociranje smisla,
ova su djela nedvojbeno moderna.
I ostale su se vrste "imanentnog" spasenja takoer opisivale kao "moderni
gnosticizam". Pruiti opiran opis modernog gnosticizma - koji u svoj opseg
ukljuuje i psihologiju - bila je glavna zadaa politikog filozofa Erica Voegelina.
Zapoevi 1952. sa Novom znanou politike, te razraujui kasnije ideju u
mnogim drugim knjigama, kao to su Znanost, i Politika i gnosticizam, Voegelin
odreuje "bit modernite- ta kao rast gnosticizma". On gnosticizam shvaa kao
"iskustvo svijeta kao stranog mjesta ... grozu od postojanja, i elju da se od toga
pobjegne." Umjesto spasenja odozgo kao kod drevnih gnostika, moderni
gnosticizam, po Voegelinu, obeaje spasenje u budunosti, do kojeg e doi zbog
neminovnosti povijesnog procesa. Za to radikalno "imanentno" spasenje, bez
transcendentalnih prodora, on krivi osamnaesto stoljee, upuujui naroito
grubu kritiku Condorcetu i Voltairu. Voege- lin nastavlja, poput nekog rastrojenog
biblijskog proroka, slijediti i ocrnjivati tijek modernog gnosticizma: Comte, "prvi
visoki sveenik nove religije, pozitivizma"; hegelijanizam (iako je Ferdinand
Christian Baur jo 1835. ukazivao na slinosti izmeu njemakog idealizma i
gnosticizma, nazivajui ga filozofijom religije, "rastuom samospoznajom
boanstva putem ovjeka"); marksizam, "samospasenje ovjeka, intelektualna
prijevara"; komunizam, "ljeviarski gnosticizam"; nacionalsocijalizam,
"desniarski gnosticizam"; totalitarizam, "kraj gnostike potrage za civilnom
teologijom"; progresivizam, "scijentizam i imanentis- tiki ponos varijantama
spasenja u obliju fizike, ekonomije, sociologije, biologije, i psihologije". Sve to
skupa Eric Voegelin naziva gnosticizmom, pozivajui na "guenje gnostike
trulei i obnavljanje snaga civilizacije", te zakljuuje da "sudbina lei u ravnotei."
Voegelinova djela mogli bi nazvati smijenima da nije bilo njihova snana utjecaja
na podruje politike znanosti. Akademici iz razliitih disciplina okupljali su se na
konferencijama koje su nosile nazive kao to je "Gnosticizam i Modernitet", gdje
su, primjerice, raspravljali o temi "Gnosticizam Lincolnove politike retorike".
Nakon to se upoznao sa Voegelinovom verzijom gnosticizma, knjievni kritiar
Cleanth Brooks nazvao je roman Lancelot Walkera Percyja "modernim
gnosticizmom". Glavni lik u ovoj knjizi, Lancelot Lamar, hvata svoju enu i ker
usred orgije sa grupom entuzijasta droge i seksa iz Hollywooda. U napadu
pravednikog bijesa, Lancelot odluuje uzeti stvar u svoje ruke (imanentno
spasenje), i spaliti svoju kuu, skupa sa svim ljudima koji su se u njoj nalazili. ini
se kako je Voegelinov utjecaj dokinuo razlike izmeu "gnosticizma" i onoga to
nazivamo "apokalipticizam".
Voegelin je gnosticizam prikazao kao pokuaj da se sva zla i nevolje ovoga
svijeta rijee obeanjem revolucionarnog novog kraljevstva. Ironina nadopuna
ovakvom prikazu, uz odavanje priznanja sloenosti
i protuslovljima drevnih sekti, injenica je da je odbacivanje ovoga svijeta i
oslobaanje od njega samo jedan od gnostikih stavova. Asket- sko povlaenje je
samo jedan etiki odgovor na antikozmiki dualizam, no on je karakteristian za
veinu tekstova iz Nag Hammadija ("Mrzitelji svijeta" bio je naslov lanka u
asopisu Time o ovom prevodilakom projektu). Suprotno stajalite bilo bi
preputanje zemaljskim grijesima i uicima, budui da su oni, na koncu konca,
strani i nekvarlji- vi. Ovaj stav, koji se ne moe pronai u tekstovima iz Nag
Hammadi- ja, ali o kojem svjedoe neki antiki opisi gnostikih sekti, nadahnuo je
nekoliko romana Lawrencea Durrella. etiri njegova romana koja tvore
Aleksandrijski kvartet tematiziraju gnostiko "tajno drutvo" koje predvodi
"homoseksualni jarac", imenom Balthazar. "Udovoljavaj si, ali plemenito"
Baltazarova je doktrina, za koju tvrdi da je jedinstvena za Aleksandriju, "grad
sekti i evanelja. Na svakog asketu Aleksandrija je uvijek iznjedrila i jednog
religijskog razvratnika -Karpokrata [gnostik iz drugog stoljea], Antonija
[kranski redovnik] - koji je bio spreman zaglibiti u ula tako duboko i istinski,
kao bilo koji pustinjak u svoj um ... Posebnost je Aleksandrinaca da trae
pomirenje (izmeu ekstremne senzualnosti i intelektualnog asketizma). To je
razlog zbog ega smo mi histerici i ekstremisti. To je razlog zbog ega smo
nevjerojatni ljubavnici." Jedan lik, Justine, igra ulogu ovozemaljske gnostike
boice Mudrosti, "naginjui se nad prljavim sudoperom u kojem lei fetus
[poput] bijedne Valentinove Sofije." Zar smo mi, pita se ona, "djelo inferiornog
boanstva, demijurga, koji je krivo za sebe vjerovao da je Bog? Kako vjerojatno to
zvui!" Justine citira Baltazara, koji pak citira E. M. Forstera. Forsterova knjiga
Aleksandrija: Povijest i vodi bila je glavni izvor za Durrellovo shvaanje
gnosticizma, sa njegovim traginim spojem fizike ljubavi i teologije. Evo
Forsterove draesne verzije mita o Valentinu: "On zamilja prvotnog Boga,
sredite boanskog sklada, koji je sebe oitovao u obliku parova mukaraca i
ena. Svaki je par inferioran u odnosu na svoga prethodnika, a Sofija, ena u
trinaestom paru, najnesavrenija je od sviju njih. Ona nije svoju nesavrenost
pokazala kao Lucifer, pobunom protiv Boga, nego prearkom eljom da se s
njime sjedini. Propala je kroz ljubav ... i svemir je oblikovan iz njezine agonije i
kajanja." U svojim kasnijim romanima, poput Monsieura, Durrell opisuje jo jednu
modernu sektu egipatskih gnostika. U Momi- eru je meusoban ljubavniki odnos
rodova i geometrija dovoljno sloen da parira bilo kojoj antikoj gnostikoj
kozmogoniji. "udi me", napisao je Durrellov dugogodinji prijatelj, moderni
apostol iskustva, Henry Miller, "da nije dolo do nikakve obnove ove sekte."
Forster je pokuao dati odgovor: "Ona je bila pesimistina, matovita, ezoterina -
tri velike prepreke uspjehu."
Jedna interpretacija drevnoga gnosticizma, spojena sa procjenom njezine
relevantnosti u modernome dobu, osvojila je mnoge znanstvenike gnostikih
studija. Hans Jonas je 1920-tih bio uenik i filozofa Martina Heideggera, i
strunjaka za Novi zavjet, Rudolfa Bultmanna, ime mu se otvorila jedinstvena
mogunost da, kao bultmanijanac, sudjeluje u istraivanju drevnih gnostikih
izvora, a kao heidegerijanac, u istraivanju filozofije egzistencijalizma. Tijekom
svoje duge karijere, Jo- nas je esto sukobljavao ove dvije teme. Veza meu njima
bio je dualizam. "Gnosticizam je", tvrdi Jonas, "bio najradikalnije utjelovljenje
dualizma koje se ikad u povijesti pojavilo. On predstavlja rascjep izmeu jastva i
svijeta, otuenje ovjeka od prirode, metafiziku devalvaciju prirode, kozmiku
osamljenost duha, i nihilizam zemaljskih normi." On je "trajna paradigma
ljudskoga poloaja". Isto tako, "bit egzistencijalizma je takoer odreeni
dualizam, otuenje izmeu ovjeka i svijeta." Egzistencijalizam takoer
obuhvaa "obezvreivanje pojma prirode". Gnosticizam, dakle, posjeduje
"analognu suvremenost". U knjizi Gnostika religija, Jonas se usredotouje na
jednu odreenu sliku koja se koristila u davnini, a koja se rabi i danas za opis
"samoiskustva postojanja", sliku "biti baen". U Heideggerovom Bitku i vremenu
nalazimo: "Ova znaajka Daseinova Bivanja ... mi to nazivamo "baenost"
(Geworfenheit). Taj pad u neutemeljenost lanog Bivanja, obiljeen je
kunjama, umirenjem, otuenjem " Jonas to usporeuje sa poznatom
drevnom valentinskom formulom da je sloboda znanje o, izmeu ostalog, "tome
gdje smo baeni". Ovu je usporedbu on nainio prije nego to su postali dostupni
prijevodi knjinice Nag Hammadi, koji opisuju kako su Yaldabaoth i arhonti "bacili"
ovjeanstvo u tvar i smuenost. Jonas isto tako struno ukazuje i na razlike:
"Gnostiki je ovjek baen u antagonistiku, protuboansku, i stoga protuljudsku
prirodu, a moderan ovjek u onu ravnodunu". Moderna verzija je nihilistinija,
"dualizam bez metafizike". Baenost je, meutim, u oba sustava
"egzistencijalni model iz prolosti", s tim da ne postoji model autentine
egzistencije u budunosti, tvrdi Jonas. Autentino postojanje, sloboda, ivi
"jedino u krizi izmeu prolosti i budunosti, na otrici odluke, egzistencijalnoj
sadanjosti trenutka."
Hans Jonas prua uvjerljive argumente zbog kojih nam se slinosti izmeu
drevnog gnosticizma i modernog egzistencijalizma odista ine, u najmanju ruku,
"analognima". Trebali bi, ipak, imati na umu neobinu injenicu da je Albert
Camus ustvari osuivao gnosticizam. Gnosticizam je, tvrdi on u Pobunjeniku,
pomirljiv. On mijenja tijek metafizike pobune razvijajui teoriju o zlom,
inferiornom bogu protiv kojega usmjerava svoj napad, veliajui superiornog
boga. "Veliki broj eona koje je izmislio Valentin", primjerice, "ekvivalenti su
posrednim istinama koje pronalazimo u helenizmu. Njihov je cilj smanjiti
apsurdnost intimnog odnosa izmeu ovjeanstva koje pati, i neumoljivog
boga."
Spoj egzistencijalistikog otuenja i moderne verzije vizionarskog romantizma
dao je gnosticizmu snaan literarni izriaj. Jacka Kerouaca
i Allena Ginsberga, kolege studente na Sveuilitu Columbia 1940-ih, s
gnosticizmom je upoznao njihov profesor Raymond Weaver. John Ty- tell,
povjesniar narataja bitnika, pokazao je daje u Kerouacovom romanu Doktor
Sax jasno izraen interes za gnostike teme. Ova mitska sanjarija ("Sjeanje i san
izmijeani su u ovom ludom svemiru") prikazuje doktora Saxa, "Kralja Anti Zla",
i njegova nastojanja da spasi svijet od "Velike Svjetske Zmije zla", kojoj su "usta
drijelo smrti". Zmija sa "Ijuskavim gipkim hrptom" zapravo je "nezaboravna
bujica zla, i bijesa, i Sotone"; a doktor Sax; u "svome eiru mekana oboda"
(poput Ahabovog - Kerouacov profesor je bio strunjak za Melvillea), po svijetu
trai "trave za koje je znao da e ih jednog dana usavriti u alkemijsku, skoro
otrovnu umjetnost... koja e ubiti Zmiju." Vrhunac radnje nona je mora koja, ini
se, u sebi sadri cijeli inventar likova s obje strane borbe izmeu dobra i zla. Allen
Ginsberg takoer upotrebljava gnostike figure kako bi uobliio svoju mrnju
prema zlu u svijetu. U svom protestu protiv nuklearnog oruja, pjesmi "Plutonijska
oda", koju je napisao 1978., nakon to je proitao Jonasovu knjigu o
gnosticizmu, on se suoava sa "Radioaktivnom Nemezom .. odreenom za
planet Smrti". Gmsbergova pjesma u formi egzorcistikog napjeva zaziva
planetarne arhonte gnostika:
Pozdravljam vau strahotnu prisutnost vjeno uzvienu, boansku,
Sabaot, Jehova, Astapheus, Adonaj, Elohim, Iao, Ialdabaoth, Eon od Eona roen
neuk u Bezdanu Svjetlosti,
odrazi Sofije svjetlucaju kroz galaksije, vrtlozi zvjezdane pjene tanke poput srebra
Einsteinove kose!
Gnostike motive pronalazimo i u znanstvenoj fantastici, tom najvi- zionarskijem
od svih modernih knjievnih anrova. Povjesniar Willi- am Irwin Thompson
pronalazi gnostiki mit u filmu ovjek koji je pao na zemlju Nicholasa Roega i u
romanu Hodoae ene Henderson. Obje prie govore o likovima iji boravak na
ovome planetu predstavlja traginu odvojenost od njihovog pravog doma. Bolno
otueni, oni se bore da kroz sjeanje povrate identifikaciju sa svojim viim
porijeklom. Superman je takoer, iako mu ne nedostaje dom, stranac na
ovome planetu, koji se bori protiv sila zla. Dobro i zlo u "Mitu o Superma- nu",
napisao je Umberto Eco, "jasno su podijeljeni u podruja manihejske
nepobitnosti." No, gnosticizam je ipak najsvjesnije koriten u znanstveno-
fantastinim romanima plodnoga pisca Philipa K. Dicka. U Va- lisu, objavljenom
1981., godinu dana prije Dickove smrti, glavni lik doivljava susret sa
boanstvom, koje "ispaljuje podatke u njegovu glavu pomou zrake ruiastog
svjetla". Boanstvo je "Um", ali Um je po-dijeljen protiv sebe, na dva suprotna
principa, kao i izofreni glavni lik romana. "Od gubitaka i boli Um je postao
poremeen", kae on. "I mi smo, stoga, kao dio svemira, Mozga, djelomino
poremeeni." Ovaj lik, koji se zove Horselover Fat (Konjoljubac Debeli), vodi
sljedei razgovor sa svojim psihoterapeutom:
"Vjerujete li da je ovjek stvoren na boju sliku?"
"Da," rekao je Debeli, "ali na sliku stvaralakoga boanstva, a ne pravoga Boga."
"to?"
"To je Yaldabaoth", ree Debeli. "Ponekad se naziva i Samael, slijepi bog.
On je poremeen."
"O emu ti dovraga govori?"
Debeli govori o tekstu Oporijeklu svijeta iz prvog izdanja Knjinice Nag
Hammadi objavljenog 1977., koju Dick citira i na drugim mjestima u romanu.
"Ludi slijepi tvorac i njegov zeznuti svijet", objanjenje su, po Dicku, za ovaj
"iracionalni, aavi, psihotini" svemir. Tijekom romana, Debeli pokuava
dosegnuti, onkraj iracionalnog boga (i onkraj vlastite izofrenije), istinskoga Boga.
Ovaj znanstveno-fantastini roman i njegov nastavak, Boanska Invazija,
pripovijedaju kozmiku priu u kojoj su mentalne psihoze pozornica drame ludila
i inteligencije, i gdje se fragmenti boanstva gube i prisjeaju sebe u ljudskim
umovima. Mogue je da su tekstovi Nag Hammadija nadahnuli ove romane, ali
gnosticizam nikad nije tako jednostavan. "Konjoljubac Debeli / Horselover Fat"
viejezina je igra rijeima koja oznaava autorovo vlastito ime, i Philip K. Dick
je tvrdio da je Valis autobiografsko djelo, te da je, poput svog lika, doivio susret
sa ruiastom zrakom 1974. godine. Objavljivanje knjinice Nag Hammadi samo
je potvrdilo njegovo otkrie.
Prilino srameljivo inkorporiranje tekstova iz Nag Hammadija u znanstveno-
fantastini roman nalazimo u romanu Bijeg na Lucifer: Gnostika fantazija
Harolda Blooma iz 1979. U njemu, reinkarnirani Valentin i njegovi drugovi lete na
planet zvan Lucifer. Citirajui nae gnostike tekstove, junaci otpoinju estoku
borbu protiv Saklasa, demijurga kojem se klanjaju u njegovu "Saklaseumu".
Bloom, mnogo uspjeniji kao knjievni kritiar, kasnije je priznao da Bijeg na
Lucifer izgleda kao spoj Waltera Patera i Ratova zvijezda. No, isto bi se to moglo
rei i za mnoge gnostike tekstove.
Harold Bloom najvie prisvaja gnosticizam u svojim teoretskim djelima
knjievne kritike. On opisuje svoj nain tumaenja knjievnih tekstova kao
"valentinski pristup", to jest, "antitetian i revizionistiki nain itanja." U nizu
knjiga koji poinje sa Anksioznou utjecaja iz
1973.,on prouava "tjeskobu koja blokira kreativnost" kada se pisac suoi sa
svojim velikim predasnicima. "Za Yeatsa" je, primjerice, pretea "Duh Blakea".
Bloomov je argument da knjievni utjecaj uvijek proizlazi iz "namjerno iskrivljenog
pogrenog itanja... ina kreativnog ispravljanja, iskrivljenja, izopaenog,
hotiminog revizionizma ija je namjera ukloniti prethodnika, da bi se stvorio
prostor za sebe." Tekst je, stoga, "psihiko bojite", gdje se utjecaj bori da se
pomakne unazad.
Bloomov model za to je "gnosticizam, religija zakanjelosti". "Valentin", tvrdi on,
"figurativno se nastavlja, ili ak ide protiv autoriteta svojih pretea, ne bi li
obrnuo svoj odnos prema Bibliji i Platonu, pridruujui se utvrenoj ranijoj istini
koju su oni navodno iskrivili". Godine 1982., uAgonu, Bloom "pogreno tumai"
svoje gnostike pretee, i tvrdi da su oni posljednja kola knjievne kritike.
"Gnosticizam je bila prva, i najmonija dekonstrukcija, budui da je ponitio sve
genalogi- je, izmijeao sve hijerarhije, alegorizirao sve mikrokozmike i makro-
kozmike odnose, i odbacio svaki prikaz boanstva kao nereferencija- lan".
Bloomova tvrdoglavost i entuzijazam mogu doista zapanjiti itatelja. "Okani se
Heideggera i uzmi Valentina", usklikuje on. Ako njegova kreativna pogreka
primi korijena, moi e se izmjeriti stupnjem nae nesposobnosti da itamo ove
stare tekstove a da ne osjeamo utjecaj Harolda Blooma na njih.
Pretvaranjem itanja u aktivnost na tekstu, ili tonije, premjetanjem znaenja u
intertekstualne odnose izmeu tekstova, Bloom je raspravu
o gnosticizmu pomaknuo iz moderne u postmodemu situaciju. Knjiga
Postmodernipreokret Ihaba Hassana iz 1987., crpi iz Blooma i mnogih drugih
teoretiara za raspravu o "Novom gnosticizmu", kojeg karakterizira
dematerijalizacija postojanja. "Novi gnosticizam ne vraa se izravno antikim
kultovima", pa ipak, njega su "drevni gnostici, autori strastvene subjektivnosti,
ve bili zamislili." Suvremena filozofija i knjievna kritika su usred "gnostikog
putovanja u subjektivnost, koje ostavlja tekstove iza sebe i nestaje u svjesnosti."
Nai vlastiti mentalni konstrukti, tvrdi Hassan, nae su znanje. Ljudska bia
postaju "gnostika stvorenja koja sama sebe tvore, odreujui svoj svemir
vlastitim simbolima", a kao primjere on navodi znanstvenu fantastiku i fantasy
knjievnost. Kao i u sluaju starih gnostika, tradicionalni kodovi vie ne
odreuju na smisao. Tradicionalni kanon tekstova vie ne posjeduje autoritet.
Hassan u naoj kulturi vidi "golemu, revizionistiku volju" na djelu,
uznemirujuu, i heterogenu, i citira poznati Jean-Francois Lyotardov zapovjedni
zov postmodemizmu: "Objavimo rat totalitetu".
Ovo postmoderno uvaavanje gnosticizma, ini se, odista ima slinosti sa
antikim sektarijanstvom i revizionistikim mitologiziranjem. Ihab Hassan smatra
"imanentnost" jednom od glavnih znaajki "novog gnosticizma", osobinom kako
modeme, tako i postmoderne teorije.
Zbog toga, kako je rekao Charles Jencks opisujui postmodernu umjetnost i
arhitekturu, mi koristimo osobne izmiljene mitologije, i metafore koje nemaju
zajedniki metafiziki sadraj. Anatole France (pisac koji sam nikad nije svrstan u
modernizam) u svom je romanu Pobuna anela iz 1924. godine elokventno
parafrazirao motiv imanentnog gnostikog spasenja:
Bog davnina izgubio je posjed nad Svojim zemaljskim carstvom, i svako umno
bie na ovoj kugli Njega ili prezire ili Ga ne poznaje. No, zato bi bilo vano to to
ljudi nisu vie pokorni Yaldabaothu, ako je njegov duh jo uvijek u njima; ako su
oni, poput Njega, ljubomorni, nasilni, svadljivi i pohlepni, du- mani umjetnosti i
ljepoti? Zato bi bilo vano to su oni odbacili okrutnoga demijurga? Unutar sebe,
unutar sebe samih mi moramo napasti i unititi Yal- dabaotha.
Koliko nam ovi pokuaji da shvatimo moderni, ili postmoderni znaaj
gnosticizma pomau da razumijemo drevne tekstove? Ili oni moda krivo rabe
dokaze? Dokazi su, u svakom sluaju, proturjeni, kao to ustvruje James M.
Robinson u prvim reenicama uvoda ove knjige. Istaknuto je i to da niti jedan
tekst iz knjinice Nag Hammadi ne upotrebljava za sebe naziv "gnostiki". Neki
antiki izvori potvruju da su odreene sekte same sebe nazivale "gnostikima",
no veina sekti koje bismo danas nazvali gnostikima to nije inila. Mogli bismo
primijetiti i to da se poznati gnostiki herezijarsi u ovoj knjinici spominju
samo na jednome mjestu (u Svjedoanstvu istine), i to kao protivnici, koje se,
ak, napada kao heretike! S objavljivanjem knjinice Nag Ham- madi prouavanje
drevnoga gnosticizma postalo je problematino, kao
i sam njegov znaaj. esti pokuaji da se gnosticizam etimoloki definira
(dolazi od grke rijei gnosis, znanje), ostali su bez uspjeha. Bilo bi, stoga,
uputnije izbjegavati generalizacije, i jednostavno se diviti raznovrsnosti izvora.
Oni sami prije su rezultat ovozemaljskih problema nego teolokih debata. Kada
su se javili problemi kakav stav zauzeti po pitanju autoriteta tradicije naspram
otkrivenih tumaenja, a kakav po pitanju hijerarhijske unifikacije naspram
sektarijanstva, zbog svoje nepopustljivosti u oba pogleda, i sekte i sami tekstovi
bili su odbaeni, a "gnosticizam" je postao simbol hereze. Sva su se
interpretativna prisvajanja gnosticizma pozivala na ovaj element razliitosti;
gnostici kao antikrani, kao vizionari, kao ezoterici, kao simbolisti psihe, kao
otueni, kao nasilni krivi tumai i revizionisti.
Dostupnost velikog broja izvornih tekstova u posljednje vrijeme otvorila je put za
nove rasprave, za nove naine promatranja ovih antikih sekti koje nazivamo
gnostikim. Svojom neobinou i poticanjem odnosa tradicije i imaginacije, ovi
nam tekstovi zaokupljaju panju. Ako se kulture definiraju ne svojim smirenim
sreditima, ve svojim perifernim sukobima ukljuivanja i iskljuivanja, onda je
gnosticizam, to god pod tim smatrali, vie od obinog kurioziteta iz
staretinarnice. U svjetlu homogenizacijskih tendencija nae kulture, on stoji kao
trajno svjedoanstvo razliitosti.
9 Pisar je izostavio glagol. Ovde sledimo sugestiju Senkea
i Harta.
Ova praznina se razliito rekonstruie. Senke: zaeem; Menar: smru.
10 U rukopisu stoji: u Tebi.
11 U tekstu stoii: On u pogledu (ili: oko) jagnjeta, to je svakako pogreno.
14 Moda: napunie stomak ime god poele.
1 Moda je ovo pitanje?

Apokriifi U Nag Hammadi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Apokriifi U Nag Hammadi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ALEF

Biblioteka asopisa Gradac Urednik Branko Kuki

Apokalipsa po Adamu je otkrivenje koje su Adamu predala tri nebeska posetioca

Hipostaza Arhonata predstavlja ezoteriku interpretaciju prvih est poglavlja

Apokrif Jovanov jedan je od najvanijih gnostikih

Za Jevanelje istine moe se s pouzdanjem rei da je hrianski gnostiki tekst,

You might also like