VIZUALNA POEZIJA

(seminar predan na kolegiju Hrvatska knjievnost III te prilagoen 2004. godine)

Snjeana Beronja, 4. godina studijske grupe Hrvatski jezik i knjievnost, Engleski jezik i knjievnost
e-mail: beronjasnjezana+yahoo.com

SADRAJ:

UVOD 2
TO JE VIZUALNA POEZIJA? 2
PROBLEMI VIZUALNE POEZIJE 4
VIZUALNA POEZIJA I TRADICIJA 5
VIZUALNA POEZIJA PREMA ITATELJU 6
ZAKLJUAK 7
PRILOZI 7
LITERATURA 9

1
UVOD

Sredinom 20. stoljea ostvaruje se intermedijalna relacija izmeu poezije i likovne umjetnosti gdje
je jedna umjetnost, u ovom sluaju poezija, potraila "osvjeenje" u mediju druge umjetnosti. Takvo
spajanje dva medija rezultiralo je vizualnom poezijom.

Korijene vizualne poezije nalazimo u nadrealizmu i u dadaizmu, a prije toga u pjesnitvu

francuskih simbolista, te ponajvie u pjesnitvu francuskog pjesnika Guillaumea Apollinairea. Svi su ti
pokreti povezani na neki nain s novim revolucionarnim razmiljanjima i dogaajima koji su obiljeili
dramatini prijelaz iz 19. u 20. stoljee, a to su napredak tehnologije, nova otkria na podruju filozofije i
psihologije, te rezultirajua zbrka u drutvu i openito promjene u ponaanju. Vizualna poezija se
najprije javila u Europi i Brazilu 50-ih i 60-ih godina, a sredinom 50-ih godina vicarac Eugene
Gorminger definira konkretnu poeziju 2 kao pisanje koje zapoinje tako to postane svjesno grafikog
prostora kao strukturalnog posrednika, dok vizualnu poeziju definira kao 'konstelaciju' u prostoru.3

TO JE VIZUALNA POEZIJA?

Vizualni oblici linije, boje, dimenzije, itd. imaju sposobnost artikulacije, kompleksnih
kombinacija, isto kao i rijei. Meutim zakoni koji vladaju takvom vrstom artikulacije su u
potpunosti drugaiji od zakona sintakse koji vladaju jezikom. Najradikalnija razlika sastoji
se u tome da vizualni oblici nisu diskurzivni. Oni ne prikazuju svoje sastavne dijelove

1
Guillaume Apollinaire, iz zbirke Calligrammes, (1918), Antologija suvremene francuske poezije, Lykos, Zagreb, 1960.
2
Pjesme iji nam oblik i organizacija rijei na papiru pomau pri razumijevanju njihova znaenja. Konkretna poezija se dijeli
na vizualnu poeziju, fonetiku poeziju, spacijalnu poeziju, grafinu poeziju, itd.
3
www.webdelsol.com/Perihelion/p-theory.htm

2
 sukcesivno, nego simultano tako da se veze koje odreuju vizualnu strukturu poimaju
inom gledanja. 4

Primarni zadatak vizualne poezije, kao to nam sam naziv kae, jest uiniti poeziju vidljivom,
odnosno kod recipijenta probuditi svijest o jeziku kao materiji koja se moe oblikovati. Njena temeljna
odrednica jest slikovnost, no materijal te poezije je i dalje jezik.

U vizualnoj poeziji rijei postaju gradivni materijal. esto mogu biti svedene na svoje sastavne
elemente: slogove i slova. Jezini materijal vizualne poezije mogu biti i sami interpunkcijski znakovi.
Ipak, mnogi pjesnici te vrste poezije zadravaju cjelovite rijei, no tada, kako kae Max Bense
(Concrete Poetry II, 1965.)5, one imaju svoju simultanu verbalnu, vokalnu i vizualnu pozicijsku
vrijednost, te nikada nisu sukcesivni dijelovi u reenici. Reenica kao sintaktika jedinica ne postoji u
vizualnoj poeziji, stoga to jezik vizualne poezije nije podloan konvencionalnim gramatikim i
sintaktikim zakonima. Mnogi smatraju da gramatike i sintaktike strukture vie naprosto ne
zadovoljavaju napredne procese razmiljanja i komunikacije naega vremena. Mary Ellen Solt ( From
Concrete Poetry: A World View, 1968.)6, napominje da pjesnici vizualne, i konkretne poezije uope, ele
osloboditi poeziju od stoljeima starog tereta ideja, simbolikih aluzija i emocionalnog sadraja.

Iz svega toga proizlazi da je jezik vizualne poezije reducirani jezik, a stupanj redukcije varira od
pjesnika do pjesnika. Takva poezija, dakle, prvenstveno komunicira svoju strukturu.

Vizualna poezija, kao intermedijalna pojava u umjetnosti koja poeziju nastoji uiniti vidljivom,
uspostavlja neposredne veze s likovnim izriajem s jedne strane i sa slobodnostihotvornim pjesnitvom
s druge strane. No, iako uspostavlja neposredne veze sa slobodnostihotvornom tradicijom, ona se ipak
diferencira od te tradicije i postaje njena svojevrsna negacija. Vizualna poezija se temelji na posve
novom stihotvornom principu, a to je princip zamjene stiha slikom, odnosno stih postaje slikom.

Kako bi se to vie udaljila od slobodnostihotvorne poezije, vizualna poezija odustaje od linearne

sukcesivnosti pri ispisu. Tekstovni ispis se preobrazio u vizualnu kompoziciju koja se ne ita, nego
gleda. inom gledanja mi simultano primamo tekstovni ispis i sukcesivno, ali i retroaktivno, horizontalno,
vertikalno, dijagonalno, linearno, unakrsno i cirkularno. Dakle, vizualna vrijednost postaje kljuna pri
odreivanju vrijednosti nekog pjesnikog ispisa.

Uz rijei slogove i slova, koje smo ve spomenuli, materijal vizualne poezije mogu biti i nejezini
znakovi koji zamjenjuju jezik, a sve to slui plastinom prikazivanju samoga jezika.

Pjesma sastavljena od nejezinih znakova je posve tiha, odnosno nijema, stoga moemo rei da
se u vizualnoj poeziji uz jezik plastificira i zvuk. Kako se vizualna poezija ne ita, ve gleda, njenu
akustiku moemo nazvati akustikom utnje. Naime, rijei ili slova koje sadri vizualna poezija, ako ih
sadri, esto se opiru izgovornoj sukcesivnosti. Zvuk vizualne poezije, odnosno njena akustika,
napominje Marina Kovaevi (Poetika mijena, 1998.), prije svega se realizira u svijesti recipijenta,
odnosno njegovim pogledom koji se kree kroz tekstovnu kompoziciju u proizvoljnim smjerovima. Takvo
itanje gledanjem osvjetava zvuk koji se ne mora, ili ne moe, aktualizirati kroz govor.

S obzirom na procese unutar vizualne poezije i nain sluenja jezikom razlikujemo vizualizaciju
jezika, vizualizaciju jezikom i hipervizualizaciju.

4
Suzanne Langer, Philosophy in a New Key, 1942.; www.webdelsol.com/Perihelion/p-theory.htm.
5
www.ubu.com/papers/
6
www.ubu.com/papers/

3
VIZUALIZACIJA JEZIKA

O vizualizaciji jezika govorimo kada je sam jezik predmet oslikavanja. Jezine estice postaju
slikom to slui prizivanju materijala pjesnikog kazivanja, odnosno samog jezika, u svijest recipijenta.
Vizualizacija jezika proces je koji procesualno vezuje jezik kao ishodite s jezikom kao predmetom. Ona
moe biti tematizacija jezika i na fonetskoj i na sintaktiko-diskurzivnoj razini. Tekst Josipa Stoia, npr.,
S lijeve strane A,7 predstavlja tematizaciju jezika na fonolokoj razini.

VIZUALIZACIJA JEZIKOM

Kada je jezik sredstvo, a ne predmet oslikavanja, tada govorimo o vizualizaciji jezikom. Primjer
takve vrste vizualizacije je tekst Oh, razoaran Predraga Vrbeca8, gdje se ostvaruje smislena interakcija
izmeu verbalnog iskaza i njegova vizualnog predoavanja unutar kompozicije koja sugerira uranjanje i
dubinu.

HIPERVIZUALIZACIJA

Hipervizualizacija je pridruivanje nejezinih sredstava oslikavanja jeziku, a ponekad ak i potpuna

zamjena jezinog materijala nejezinim sredstvima oslikavanja. Tu spadaju svi oni postupci koji na neki
nain ugroavaju "jezinost" jezine tvorevine. Primjer hipervizualizacije su npr. "soneti" Milorada
Stojevia9 iz ciklusa Ondina bez magistrala, koji su svojevrsna zamjena za jezini ispis. Takva djela se
ubrajaju u korpus suvremenog pjesnitva dok god, pa makar i indirektno, izazivaju jezinu svijest, svijest
o knjizi ili literarnosti.

PROBLEMI VIZUALNE POEZIJE

Pitanje koje se logino namee nakon upoznavanja i "itanja" vizualne poezije jest: zato poezija?
Odnosno, ako je vizualna poezija, koju trebamo gledati kao sliku, uistinu poezija, to takvu sliku ini
pjesmom? Hipotetski odgovor, predlae Marina Kovaevi (Poetika mijena, 1998.) mogao bi biti: jezik,
jer mi od pjesme oekujemo da ona i dalje funkcionira kao prvenstveno jezina pojava. Slikovnost, iako
temeljna odrednica vizualne poezije morala bi biti u podreenom poloaju prema jeziku, jer se ipak radi
o poeziji. No, to nije uvijek tako.

Iako je u veini vizualnih pjesama prisutan jezini element, postoje i one pjesme koje ne sadre ni
jedno jedino slovo. Stoga, prema kojim se odrednicama takve "pjesme" smatraju pjesmama? Takoer
treba naglasiti razliku izmeu jezinog materijala vizualne poezije i jezinog materijala tradicionalnog
pjesnitva. U vizualnom pjesnitvu, za razliku od tradicionalnog pjesnitva, napisana se rije, pie
Victoria Pineda (Speaking About Genre: the Case of Concrete Poetry) 10, koja se pojavila prije nekoliko
milenija, ponovno vraa svojoj originalnoj prirodi i postaje iva tvar. Dakle, ponovno se vraamo na
pitanje u kojem smislu se vizualna poezija "ita" kao "poezija"?

Drugi problem koji se javlja pri analizi i odreivanju vizualne poezije, a koji se nadovezuje na
prethodni problem, jest razluivanje poetskog djela od djela koje pripada domeni slikarstva. U mnogim
7
Vidi prilog br. 1
8
Vidi prilog br. 2
9
Vidi prilog br. 3
10
www.ubu.com/papers/

4
vizualnim pjesmama fotografije, grafiki dizajn, kola, boje i slino, postali su dijelom tih pjesama, te
takve pjesme ine vrlo neobine pjesnike zbirke, odnosno zbirke slika. Kod takvih pjesama gotovo je
nemogue odrediti je li ono to je jezino, ako ono postoji, podreeno ili nadreeno slikovnom. Pa e
naa klasifikacija takvih djela esto ovisiti o vanjskome kontekstu. Naime, ako neko djelo percipiramo u
kontekstu izlobe takvo emo djelo situirati u domenu slikovnog, no ako to isto djelo percipiramo u
kontekstu knjige, odnosno zbirke poezije, onda emo ga situirati u domenu poezije.

Takoer, vrlo esto u antologijama vizualne poezije ne vidimo "prave" pjesme nego njihove
reprodukcije, dok se originali pokazuju na izlobama. Antologije vizualne poezije su postale knjige sa
slikama, a to nam nadalje govori da se vizualne pjesme ponaaju kao slike, to ne olakava nau
klasifikaciju.

Iako vizualna poezija tei vlastitom identitetu i ne poistovjeuje se sa slikarstvom, ona mu se ipak
opasno pribliila, to dokazuje ponaanje vizualnih pjesama. Tako da se vizualna poezija, prema
rijeima Marine Kovaevi (Poetika mijena, 1998.), razvija u dvostrukom otklonu, otklonu od pjesnitva
od kojeg se udaljava i otklonu od slikarstva kojemu se opasno pribliava. U tom uskom prostoru izmeu
dva medija vizualna poezija, kao svojevrstan vizualni eksperiment ili bolje rei eksperiment jezinim
materijalom, nastoji ostvariti svoj vlastiti identitet. Tim eksperimentom s jezinim materijalom pokuava
se dokuiti do kojih granica se poezija moe reducirati, a da ne pree u domenu slikarstva. No, upravo
je u tim granicama problem jer one nisu, to je esto u umjetnosti sluaj, jasno odreene.

U vizualnoj poeziji stih postaje slikom kojoj je akustika podreena. Akustika je postala akustika
utnje, a znaenje pjesme jest sama pjesma, odnosno njena struktura. Prema rijeima Marine
Kovaevi (Poetika mijena, 1998.), time je poezija poneto dobila i tota izgubila. Osvojena je
likovnost (gledljivost) ostvarena na tetu njezine itkosti.

Po svemu sudei, za vizualnu poeziju ne vrijede zakljuci tipa: izgleda kao patka, hoda kao patka,
zvui kao patka, mora da je patka!

VIZUALNA POEZIJA I TRADICIJA

Zub povijesti je otrovniji nego to misli. Sjeti se da je ruenje jednako staro kao i graenje
i da je jednako tradicionalno. 11

Praksa vizualiziranja tekstova i uvoenja slika u knjievnost nije posve nova kao to se ini. Ta je
tradicija poznata jo u 4. stoljeu pr. Kr. u antikoj Grkoj kada su antiki pjesnici oblikovali svoje
pjesme u razne oblike. Tako je grki pjesnik Simmios s Rodosa, navodi Goran Rem ( Koreografija
teksta I, 2003.), sastavio tri male pjesme u obliku jajeta, sjekire i krila, pjesnik Dosiados pjesmu oblikuje
u dva oltara, Teokrit pie pjesmu u obliku Panove svirale, itd. Rimski pjesnici su se takoer bavili
vizualizacijom svojih pjesama, pa tako Livije i Katul iz 1. stoljea n. e. pjesmu Feniks piu u obliku krila
te ptice. Kasnije se javljaju pjesme u obliku kvadrata, dijamanta, stabla, itd. U srednjem vijeku su este
pjesme u obliku kria, pjesme kvadrati i pjesme "reetke" koje su se mogle itati iz raznih smjerova, a u
renesansi i manirizmu se uz ambleme javljaju pjesme u obliku crkve, kria, konjanika, slikaju se
pastoralne scene i sl. U 17. stoljeu metafiziki pjesnici u Engleskoj nastavljaju tradiciju vizualiziranja

11
A. A. Blok u razgovoru s V.V. Majakovskim o ruenju tradicija.

5
tekstova, pa tako pjesnik George Herbert pie pjesmu Uskrnja krila (1633.) u obliku krila.12 U hrvatskoj
knjievnosti primjere vizualizacije pjesama nalazimo kod Marka Marulia. 13

Osim u poeziji vizualizacija se ostvaruje i u proznim tekstovima, kao recimo u romanu Pantagruel
(1532.) Francoisa Rabelaisa, te u romanu The Life and Opinions of Tristam Shandy, Gentleman (1759.
1767.) Laurenca Sternea koji se, poput suvremenih pjesnika vizualne poezije, poigrava s jezikom, te
proispituje materijalne mogunosti jezika, odnosno knjige. Sterne iskoritava materijal knjige tako to,
primjerice, govorei o nadgrobnom spomeniku on taj spomenik i vizualizira ili pak na slikovit nain
prikazuje fabulu romana.14 Vizualizacija teksta se jako rano javlja i u djejoj knjievnosti, primjerice u
romanu Alice's Adventures in Wonderland (1865.) Lewisa Carrolla, gdje autor u jednom dijelu oblikuje
tekst u miji rep.

Iako se u navedenim primjerima veinom radi o vizualizaciji jezikom, a ne vizualizaciji jezika ili
hipervizualizaciji, ova duga stoljetna tradicija svakako je pridonijela njihovom razvoju. Proces
vizualizacije razara vizualnu ureenost tradicionalnog stiha i taj je dugaki povijesni put, koji se u 19. i
poetkom 20. stoljea susreo s Mallarmom, Apollinaireom, Valeryjem itd., doveo do onoga to danas
nazivamo vizualnom poezijom.

VIZUALNA POEZIJA PREMA ITATELJU

Pjesnici vizualne poezije, kao to je ve spomenuto, nastoje osloboditi poeziju od stoljeima

starog tereta ideja, simbolikih aluzija i emocionalnog sadraja. Time nastaje poezija koja prvenstveno
komunicira svoju strukturu, koja se gleda i koja je esto nijema. Takva poezija tei recepcijskom zastoju
kako bi kod recipijenta probudila svijest o jeziku kao materiji. Ona namjerno razara itateljski horizont
oekivanja i tei ouenju.

Sve to od recipijenta zahtijeva jako puno jer on sad mora gledati pjesmu kao objekt i sudjelovati u
pjesnikovu inu stvaranja, predlae Mary Ellen Solt (From Concrete Poetry: A World View, 1968.).
Victoria Pineda (Speaking About Genre: the Case of Concrete Poetry) 15 nadalje govori da se recipijent
prilikom interpretacije konkretne poezije uope, mora potruditi prilagoditi na dvije razine. Prvo mora
prilagoditi svoja oekivanja dok ne nae novi "tip znaenja", a zatim mora promijeniti i sama oekivanja
o funkciji interpretacije. Victoria Pineda nadalje govori da recipijentu koji nije "upozoren" sami spomen
rijei pjesma moe probuditi mnoga oekivanja koja sam tekst nee moi ispuniti. Vizualna poezija e
na takvog neupozorenog recipijenta ostaviti dojam poezije koja nije prijateljski raspoloena, te e na
njega esto djelovati zbunjujue i frustrirajue. Neupozoreni se recipijent, dakle, esto okree od takve
poezije, to je, po svemu sudei, logino, budui da, kako kae Goran Rem (Pristup pregledu hrvatske
vizualne poezije, 1996.), vizualna poezija esto odbija komunicirati, odnosno, priopiti bilo kakvu
smislenu poruku.

Iako vizualna poezija predstavlja kreativni i intelektualni izazov za recipijenta, ona mu takoer
donosi i mnoge probleme. I dok god recipijent ne shvati da je na njemu da pomogne stvaranje pjesme
bit e, vie nego esto, zbunjen objektom ispred sebe.

12
Vidi prilog br. 4
13
Vidi prilog br. 5
14
Vidi prilog br. 6
15
www.ubu.com/papers/

6
ZAKLJUAK

Taj duhoviti odvjetak (vizualna poezija) domae poezije mogao je komunicirati samo s
onima koji su 'kuili foru', a to su poznavatelji poezije, tako da je to, sve u svemu, ispao
jedan 'zahtijevan stil', pa su () nai zaigrani pjesnici postali kult tek za onih par pjesnika-
kolega, koji su takoer kult.16

Navedeni citat Roberta Periia jasno izrie stav velike veine recipijenata knjievnosti. Jesu li
tomu krivi recipijenti koji se ne ele prilagoditi takvoj poeziji ili poezija koja jako puno zahtijeva od
recipijenata, a opet esto odbija s njima komunicirati, teko je rei.

Vizualna poezija nastaje spajanjem dva medija, s tim da ponekad pojedine "pjesme" vie pripadaju
jednome od dvaju medija, bilo da je rije o poeziji ili likovnoj umjetnosti. Ponekad je gotovo nemogue
odrediti je li neko djelo pjesma ili slika, te e naa percepcija takvog djela uveliko ovisiti o vanjskome
kontekstu unutar kojega to djelo percipiramo. Budui da je vizualna poezija "simbioza" dva medija i
esto ima vie obiljeja slike, negoli poezije, od recipijenata takvih djela trai se prilagodba, odnosno
preodgoj u pristupanju poeziji, kojemu se mnogi recipijenti opiru, te samim time, ostaju zbunjeni tom
poezijom ili je naprosto ignoriraju.

Vizualna poezija je svojevrsna igra, igra jezinim materijalom, igra rijei, slogova i slova s ciljem da
stvori svijest o jeziku kao materiji. No ta igra mnoge ne zabavlja, nego upravo suprotno, zbunjuje i
frustrira. I zbog svega toga, ta poezija koja je nastajala stoljeima, a svoj puni zamah ostvarila tek u
drugoj polovini 20. stoljea, bila je i ostala na marginama knjievnosti.

PRILOZI

Prilog br. 1, Josip Stoi, S lijeve srane A, (Marina Kovaevi, Poetika mijena, Rijeka, 1998, str.131.)

Robert Perii, Promaaj kultnog pisca, Globus, 25. 2. 2005.

16

7
Prilog br. 2, Predrag Vrbec, Oh, razoaran, (Marina Kovaevi, Poetika mijena, Rijeka, 1998, str.135.)

Prilog br. 3, Milorad Stojevi, soneti iz ciklusa Ondina bez magistrala, (Marina Kovaevi, Poetika
mijena, Rijeka, 1998, str.138.)

Lord, Who createdst man in wealth and store,

Though foolishly he lost the same,
Decaying more and more,
Till he became
Most poore:

With Thee
O let me rise,
As larks, harmoniously,
And sing this day Thy victories:
Then shall the fall further the flight in me.

Prilog br. 4, George Herbert, Easter Wings, 1633.,

(www.luminarium.org/sevenlit/herbert/wings.htm)

8
Izaberi Kriposti, Osudi Runost, Prezri
Lasti Sve Ime Sauvaj edno
Grino Izbigavaj Poteno Drutvo Trai,
Puteno Odbaci Gozbe Prezri Rasipnika
eli Radinost Prigrli Katona Pouke

Prilog br. 5, Marko Maruli, (Antologija, Konzor, Zagreb, 2000.)

Prilog br. 6, Laurence Sterne, The Life and Opinions of Tristam Shandy, Gentleman, 1759. 1767.,
(Wordsworth Classics, Hertfordshire,1996.)

LITERATURA:
1. Vjekoslav Boban, Kritika sintetizma, Rijeka, 1990.
2. Tihomir Dunerovi, Vizualni ludus u pjesnitvu Milorada Stojevia, Knjievna revija, br. 1-2, str.
106.-117., Osijek, 2001.
3. Hugo Friedrich, Struktura moderne lirike, Stvarnost, Zagreb, 1969.
4. Marina Kovaevi, Poetika mijena, Rijeka, 1998.
5. Branko Male, Razlog za razliku, Altagama, Zagreb, 2002.
6. Cvjetko Milanja, Hrvatsko pjesnitvo od 1950. 2000., Zagreb, 2000.
7. Goran Rem, Poetika brisanih navodnika, Biblioteka znaci, Zagreb, 1988.
8. Goran Rem, Pristup pregledu hrvatske vizualne poezije, Dometi, br. 1-6, str. 57.-72., Rijeka, 1996.
9. Goran Rem, Koreografija teksta I, II, Meandar, Zagreb, 2003.
10. Milorad, Stojevi, Kroz iju ponetru Lamnig gladi proelje de Marolia, Knjievna revija, br. 3-4, str.
77.-82., Osijek, 2002.
11. Milovan Tatarin, Vizualnost nositelj smislova u poeziji Zvonimira Mrkonjia, Dometi, br. 1-6,
Rijeka, 1996.
12. Vizualnost zagrebaki pojmovnik kulture 20 st., urednici Aleksandar Flaker i Josip
Uarevi, Slap, Zagreb, 2003.
13. Blaenka Vukadin, Igra u kutiji melankolije ili vizualnost u pjesmama Zvonka Makovia, Knjievna
revija, br. 1-2, str. 118.-132., Osijek, 2001.
14. www.ubu.com
15. www.webdelsol.com/Perihelion/p-theory.htm