Tema ,,Književnost kao umjetnost riječi i komunikacija“ vrlo je zanimljiva te me se iz ove prezentacije

dojmilo mnogo toga.

Na početku su izneseni Solarovi stavovi koji pobliže objašnjavaju svijet književnih djela. Slažem se s
njegovim stavom da opseg književnih djela nema nikakvu ulogu u svjetotvornosti. Smatram da vješt
pisac svojim stilom pisanja može uspješno predočiti ideju u tekst i u samo nekoliko stranica kao što je
to slučaj s Kafkinim djelom ,,Preobrazba“, ali može se i odlučiti za dužu varijantu kao što je
Marinković učinio u djelu ,,Kiklop“. Iako se djela razlikuju po broju stranica, broju likova i još
mnogočemu, čitatelji se mogu jednako unijeti i u život Gregora Samse i Melkiora Tresića.

Preko Lešićeva analiziranja književnoga jezika, saznala sam Jakobsonova stajališta o jeziku u poeziji.
Jakobson tvrdi da jezik drugačije djeluje u poeziji te da su kombiniranje i komponiranje najvažniji
ciljevi poezije. Mišljenja sam da je njegova analiza jezika u poeziji točna jer pjesnik u poeziji zaista
riječima daje nova značenja (npr. gavran u pjesmi simbolizira nesreću, brod koji plovi označava
piščevo putovanje u spokoj, a oluja na moru označava piščeve unutarnje borbe...), potom pjesnik,
korištenjem stilskih izražajnih sredstava, svoje misli i osjećaje predočava u stihove, a subjektivnost i
osjećajnost glavne su karakteristike poezije te se vanjska kompozicija u, primjerice, Šimićevoj
pjesmi ,,Opomena“ doista razlikuje od vanjske kompozicije romana koji bi se zvao ,,Opomena“ jer bi
on najvjerojatnije bio podijeljen u poglavlja. Ne slažem se s Jakobsonom u dijelu u kojemu navodi da
su kombiniranje i komponiranje glavni cilj poezije jer smatram da su to samo neke od karakteristika, a
poezija zapravo ima višestruke ciljeve koji ne moraju uvijek biti povezani s estetikom. Kao primjer
navodim Mihalićevu pjesmu ,,Majstore, ugasi svijeću" čiji je glavni cilj osvijestiti i upozoriti ljude na
teška vremena u kojima žive, a u kojima je važna samo poslušnost režimu.

Nadalje, Hulme je poeziju nazvao avangardom u jeziku misleći na to da uvijek postoje nove
mogućnosti izražavanja o čemu nam svjedoče djela iz prošlosti. S time se slažem jer je uistinu moguće
uočiti razliku između pjesama P. Preradovića iz romantizma, S. S. Kranjčevića iz realizma i A. B. Šimića
iz modernizma. Svaki je od njih s novinama u izražavanju bio avangarda svojega vremena.

Komunikacija u književnome djelu također postoji te sam iz prezentacije saznala da je u prošlosti to

bio jednosmjeran proces. Danas gotovo svi pisci komuniciraju s čitateljima koji su dobili aktivnu ulogu
u razumijevanju književnoga jezika i tumačenju književnoga djela što predstavlja dijalog između njih.

Prezentacija mi je detaljno razjasnila književnost kao umjetnost riječi i komunikaciju te uklonila neke
nedoumice koje sam imala ranije.
Tema prezentacije "Retorika i poetika" dovoljno je dobro obrađena i vrlo je zanimljiva.

Prvo što navodi jesu razlike između pojmova retorike i poetike. Slažem se da se retorika bavi aspektima teksta čitatelja, a
poetika o samoj strukturi. Spominje i Cullerov citat gdje on pronalazi različite načine kojima se objašnjava poetika. Pronašao
je podjele, skup podjela i strategija i on objašnjava samu riječ poetike. Također govori kako je vrlo bliska retorici. Smatram
da je u pravu u tome da su oba pojma dosta bliska jedna drugoj. Saznala sam da se retorika razvila u staroj Grčkoj, u doba
Perikla. Preko Lešićevog citata naučila sam da su prvi retoričari mislili da svaki predmet može dobiti različiti oblik. Saznala
sam da Aristotel dijeli retoriku na tri dijela: forenzičku, političku i demonstrativnu i kako to postaje uzor gotovo svim
rimskim, srednjovjekovnim i renesansnim spisima o govorništvu.

U prezentaciji se još spominju stilovi, obnova retorike i retoričke figure. Mislim da je ova prezentacija dobro napravljena i da
je tema točno obrađena.

Prezentacija "Književnost kao mimesis i ekspresija" govori o pitanju autora i samog predmeta ponašanja.

Prvo što spominje jest pitanje autora. Slažem se da funkciju autora karakterizira način postojanja, cirkuliranja i
funkcioniranja izvjesnog diskursa u nekom društvu. Govori o tezi smrti autora i da je rođenje čitatelja isto što i smrt autora.
U nekom smislu se slažem s tim, ali ne potpuno. Možda s tim želi reći da ne moramo znati ništa o autoru da možemo
razumjeti i poistovjetiti se s tekstom koji je on napisao. Compagnon je rekao da se u alegoriji novo značenje uvede u stari
tekst. Saznala sam da je Freud tvorac psihoanalize. Navodi da pjesnička djela zahtijevaju tumačenje jer ni sam pjesnik nije
potpuno svjestan njihova značenja. Potpuno se slažem s time jer pjesnici u svojim djelima samo govore što oni misle da
dobro zvuči, a da nisu potpuno svjesni tih značenja. Također se slažem i sa Cullerovom definicijom značenja djela.

Na kraju spominje mimesis i ekspresiju. U ovoj prezentaciji sam naučila neke nove pojmove kao što su npr. pitanje autora i o
tezi smrti autora.

Prezentacija ,,Epska pjesma, ep, epika“ pomogla mi je da se prisjetim ključnih pojmova i književnih djela iz srednje škole koji
se tiču te teme. Prisjetila sam se osnovnih obilježja epike (pripovijedanje, opisivanje, dijalog...), zatim strukture epskoga
djela (invokacija, in medias res, epska objektivnost, stalni epiteti...), potom najpoznatijih pisaca koji su pisali epove i samih
epova (Homerova Ilijada i Odiseja, finski ep Kalevala. Vergilijeva Eneida...) te vrsta epova (povijesno-junački, idilični,
religiozni...). Saznala sam nešto više o porijeklu epskog pjesništva i produbila znanje o razvoju epike, prisjetila sam se
definicije i obilježja balade te sam saznala da su postojali gedi, rapsodi i skaldi, što prije nisam znala, kao što sam i saznala
tko je bio Apolonije Rođanin. Ova mi je prezentacija bila vrlo zanimljiva i korisna te, iako su tema bili epovi u prošlosti, na
kraju je razjašnjeno da epsko pjesništvo postoji i danas, ali u mnogo manjem postotku, nego u antici što mi je bila jedna od
novijih informacija jer sam pretpostavljala da je epsko pjesništvo potpuno nestalo. To je također bio detalj koji me je
zainteresirao i potaknuo na istraživanje postojanja novijeg epskog pjesništva. Osim toga, bolje sam shvatila razliku između
epske pjesme, epa i epopeje što mi nekoć nije bilo najlakše objasniti, a nakon ove prezentacije potpuno mi je jasno.
Tema "Problematika periodizacije" govori o pojmu povijesti književnosti i o njegovoj podjeli. U ovoj prezentaciji sam dosta
toga već znala od srednje škole, ali mi je to pomoglo da se prisjetim nekih stvari od prije.

Solar tvrdi da se povijest književnosti bavi proučavanjem književnih djela u njihovom povijesnom slijedu. Mislim da je to
potpuno točna definicija povijesti književnosti. Prvo razdoblje u povijesti književnosti je antika i ona traje od početaka grčke
kulture. Istina je da ona obuhvaća grčku i rimsku književnost. Također spominje neke predstavnike kao što su: Homer,
Hesiod, Eshil, Sofoklo, Euripid. Sljedeće što spominje je srednji vijek i slažem se da je to manji utjecaj antičke književnosti i
da je humanizam preteča renesansi. U renesansi su mnoga djela čitljiva i naglašen je individualizam. Saznala sam da je barok
neobičan i tajanstven i sam pojam marinizma. Romantizam je opreka klasicizmu. Slažem se da su uzori romantizma pučka
književnost i srednji vijek. Realizam je stvaran i istinit.

Na kraju spominje modernizam koji se suprotstavlja realizmu i u kojem je bitno isticanje individualnosti i originalnosti. Ova
tema je dobro odrađena i zanimljiva mi je.

Moje

Tema "Versifikacija - teorijski pristup" jako je zanimljiva i poučna o pojmovima koji su, iako bliski, meni nepotpuno poznati. 

U početku definira versifikaciju kao znanost o građenju stihova, tj. pretvaranje proznog teksta u stihovni tekst, čineći
versifikaciju ne samo znanost, već i umijeće građenja stihova u širem smislu. Versifikaciju dijeli na silabičko-tonsku i
kvantitativnu ili klasičnu. 

Iz teme "Retorika i poetika" naučila sam detaljnije o oba pojma i razlici među njima. 

Prezentacija započinje definiranjem retorike kao umijećem uvjeravanja koje se bavi aspektima teksta koji se tiču čitatelja, a
nastavlja definiranjem poetike kao umijećem oponašanja koje se bavi aspektima teksta koji se tiču njegove strukture. Culler
poetiku definira kao pokušaj da se književni učinci objasne tako da se opišu konvencije i čitateljski postupci koji ih
omogućuju. 

Tema "Priroda i funkcija književnosti" približila mi je problem određenja predmeta proučavanja i podsjetila na razne
definicije književnosti koje postoje.

Prezentacija započinje imenujući razne defincije književnosti. Jedna od njih govori kako veliki pisci čine književnost. Ne
slažem se s tim stavom jer svako djelo velikog pisca ne mora biti dobro, kao što ni svako djelo nepoznatog pisca ne mora biti
loše. Književnost ne bi trebala biti određena pojedinim piscima, već raznolikošću njih. 

Nabrajaju se pet nužnih dijelova koji sačinjavaju književnost, a to su: autor, knjiga, čitatelj, jezik i referent.