Professional Documents
Culture Documents
Gramatika Crnogorskoga Jezika PDF
Gramatika Crnogorskoga Jezika PDF
Izdava:
Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore
Za izdavaa:
Slavoljub STIJEPOVI, ministar
Urednik:
Jelena UANJ
Recenzenti:
Milenko A. PEROVI
Ljudmila VASILJEVA
Redaktura i lektura:
Jelena UANJ
Tehniki urednik:
Dejan STANI
tampa:
Pobjeda AD, Podgorica
Tira:
9000
GRAMATIKA
CRNOGORSKOGA JEZIKA
Podgorica
2010.
Sadraj
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
FONETIKA I FONOLOGIJA 17
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
PODJELA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
VOKALI (SAMOGLASNICI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20
KONSONANTI (SUGLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po nainu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
Podjela konsonanata po zvunosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
SONANTI (GLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22
Podjela sonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22
RAZLIKOVNA OBILJEJA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
PODJELA RIJEI NA SLOGOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA . . . . . .26
PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA
NJIHOVIM AKUSTIKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA . . . . . . . . . . . . .27
MORFONOLOGIJA 31
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
VRSTE AKCENATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34
IZGOVOR AKCENATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35
MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35
DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUINA . . .36
NENAGLAENE RIJEI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36
GLASOVNE PROMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
JEDNAENJE KONSONANATA PO ZVUNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39
JEDNAENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40
GUBLJENJE KONSONANATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41
PRVA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43
DRUGA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46
TREA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48
JOTACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49
PROMJENA L > O . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51
NEPOSTOJANO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53
UMETNUTO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54
ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56
PRIJEVOJ VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56
POKRETNI VOKALI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57
ALTERNACIJA IJE//JE//E//I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57
MORFOLOGIJA 63
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
MORFOLOKE KATEGORIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
VRSTE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
PODJELA IMENICA PO ZNAENJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68
PROMJENA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
IMENICE MUKOGA RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70
Imenice na - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71
IMENICE ENSKOGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74
Imenice na -a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74
Imenice na - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77
IMENICE SREDNJEGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
Imenice na - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
BROJEVNE IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .79
Imenice na -ojic-a i -oric-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80
Imenice na -oje- i -or-o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80
ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
LINE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82
Deklinacija linih zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82
POVRATNA ZAMJENICA SEBE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84
PRISVOJNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85
POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87
POKAZNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88
UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89
NEODREENE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94
PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Deklinacija pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96
KOMPARACIJA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97
BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Deklinacija brojeva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100
GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
GLAGOLSKE OSNOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
GLAGOLSKE VRSTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
PRVA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
DRUGA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108
TREA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108
ETVRTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
PETA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
ESTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
GLAGOLSKI VID . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Tvorba svrenih i nesvrenih glagola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
GLAGOLSKI ROD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .120
AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121
Prezent, imperfekat i aorist pomonih glagola htjeti/eti i biti . . . . . . . . . . . . . . . .122
GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123
GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124
Glasovne promjene u korijenskome morfemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125
FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126
FUTUR DRUGI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127
IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
GLAGOLSKI PRILOG SADANJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128
GLAGOLSKI PRILOG PROLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
ODRINI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
GLAGOLSKO STANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
PASIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130
PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
VEZNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
RJECE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
SINTAKSA 161
POJAM I PREDMET SINTAKSE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
RIJEI KAO SINTAKSIKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164
GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
NEPUNOZNANI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165
POMONI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165
MODALNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .166
FAZNI GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168
PERIFRAZNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168
SINTAKSIKE SLUBE I ZNAENJA GLAGOLSKIH OBLIKA . . . . . . 172
LINI GLAGOLSKI OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .172
GLAGOLSKA VREMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173
PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173
AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173
IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .174
PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175
PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176
FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176
FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176
GLAGOLSKI NAINI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177
IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177
POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177
POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178
OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178
PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178
NELINI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179
INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179
GLAGOLSKI PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180
GLAGOLSKI PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180
IMENSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
SINTAKSIKE SLUBE I ZNAENJA PADEA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182
NEZAVISNI (GLAVNI) PADEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182
NOMINATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182
VOKATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183
ZAVISNI (KOSI) PADEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183
GENITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .184
GENITIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186
Genitiv s prijedlogom od . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186
Genitiv s prijedlogom do . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .187
Genitiv s prijedlogom iz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189
Genitiv s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189
Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar . . . . . . . . . . . . . . . . . .189
Genitiv s prijedlozima iznad, ispod, vie (povie) i nie . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190
Genitiv s prijedlozima prije, uoi, poslije, nakon, za i tokom . . . . . . . . . . . . . .191
Genitiv s prijedlozima podno, nadno, udno i povrh, navrh, uvrh, svrh/savrh .192
Genitiv s prijedlozima elo, nakraj, krajem i potkraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192
Genitiv s prijedlozima sred (nasred, posred, usred) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193
Genitiv s prijedlogom oko/okolo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193
Genitiv s prijedlozima blizu, kod, kraj (pokraj, ukraj),
pored, nadomak, nadohvat, u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193
Genitiv s prijedlozima du i irom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195
Genitiv s prijedlogom preko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195
Genitiv s prijedlozima bez, osim i lie . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196
Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196
Genitiv s prijedlozima putem, pomou i posredstvom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197
Genitiv s prijedlozima izmeu i pomeu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197
Genitiv s prijedlozima spram (naspram), put, preko puta i protiv . . . . . . . . . . .198
Genitiv s prijedlozima zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad) . . . . . . . .198
Genitiv s prijedloko-padenim izrazom u pogledu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199
Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199
DATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199
DATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200
Dativ s prijedlozima k(a) i prema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200
Dativ s prijedlozima nasuprot, uprkos i protivno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201
AKUZATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201
AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202
Akuzativ s prijedlozima kroz, niz i uz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202
Akuzativ s prijedlozima na, o, po, u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203
Akuzativ s prijedlozima meu, nad, pod i pred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .205
Akuzativ s prijedlogom za . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .206
INSTRUMENTAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207
INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209
Instrumental s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209
Instrumental s prijedlozima pred(a) i za . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .210
Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
Instrumental s prijedlogom meu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .212
LOKATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213
Lokativ s prijedlogom na . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213
Lokativ s prijedlogom o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214
Lokativ s prijedlogom po . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214
Lokativ s prijedlogom u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .215
Lokativ s prijedlogom pri. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .216
SINTAKSIKE SLUBE PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
SINTAKSIKE SLUBE ZAMJENICA I BROJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
SINTAKSIKE SLUBE PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
NEPUNOZNANE RIJEI I OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .221
VEZNA SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222
KONJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223
SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223
KONEKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223
RJECE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .224
NESAMOSTALNE RJECE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225
Upitne rjece. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225
Pojaajne rjece (intenzifikatori) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225
Uporedne (gradacijske) rjece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227
Podsticajne rjece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227
Potvrdno-odrine rjece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228
Prezentativi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228
SAMOSTALNE RJECE (MODIFIKATORI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229
UZVICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229
UZVICI U UEM SMISLU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230
ZAPOVJEDNI UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231
ONOMATOPEJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231
SPOJEVI RIJEI ILI SINTAGMEMI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
GRAMATIKE VEZE MEU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEI . . . . . . . .233
KONGRUENCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233
REKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .234
PRIDRUIVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235
FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235
ODREDBENI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235
DOPUNSKI SPOJEVI RIJEI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236
PRILOKI SPOJEVI RIJEI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236
SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .237
ZNAENJE SPOJEVA RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .238
VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239
SPOJEVI RIJEI PO SASTAVU
(PROSTI, SLOENI I OBAVEZNOSLOENI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .240
STRUKTURA SPOJEVA RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241
IMENIKI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241
PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .243
GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244
Dopunski sintagmemi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244
Priloki sintagmemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245
PRILOKI SPOJEVI RIJEI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245
REENICA I ISKAZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247
JEZIK I GOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247
REENICA KAO JEZIKA I GOVORNA JEDINICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247
ZNAENJE REENICE I SMISAO ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .248
REENICE I ISKAZI PO STRUKTURI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .249
GRAMATIKA SVOJSTVA REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250
RALANJIVOST REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250
VRIJEME ILI NAIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251
IZRAAVANJE VREMENSKIH ILI NAINSKIH ZNAENJA . . . . . . . . . . . . .251
OBAVJETAJNA SVRHA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .252
IZJAVNE, UPITNE I UZVINE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .252
OBAVJETAJNA STRUKTURA ISKAZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .253
PREDIKATIVNOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .254
GRAMATIKA STRUKTURA REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
ODNOSI MEU LANOVIMA REENINE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . .255
PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .256
PREDIKATSKE KATEGORIJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257
Kategorija lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257
Kategorija broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257
Kategorija vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257
Kategorija naina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258
Kategorija vida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258
Kategorija prelaznosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259
GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259
PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259
SLOENI GLAGOLSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259
IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260
Kopulativni predikat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260
Semikopulativni predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .261
VIESTRUKOSLOENI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262
PROIRIVANJE PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262
Proirivanje predikata dopunskim predikativima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262
Imenski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262
Glagolski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263
Ralanjeni (dekomponovani) predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263
SUBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264
ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264
GRAMATIKA SVOJSTVA SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264
SUBJEKAT I VRSTE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265
SUBJEKAT I RIJEI BEZ RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265
SUBJEKAT I RIJEI BEZ BROJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266
SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266
REENICE BEZ SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266
KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267
KONGRUENTNOST PO RODU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267
KONGRUENTNOST PO BROJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .268
KONGRUENTNOST VIELANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM . . . . . . . .269
OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .269
GRAMATIKA SVOJSTVA OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270
PRAVI (BLII, DIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270
NEPRAVI (DALJI, INDIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .271
STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .271
OBJEKAT I ZNAENJE GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272
OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272
REENICE BEZ OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272
OBLICI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273
REENICE S VIE OBJEKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273
PRILOKA ODREDBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274
PRILOKA ODREDBA I OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274
VRSTE PRILOKIH ODREDABA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277
Priloka odredba mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277
Priloka odredba vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278
Priloka odredba naina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278
Ostale priloke odredbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278
NESAMOSTALNI LANOVI REENINE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . .279
ATRIBUT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279
Kongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279
Nekongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .282
APOZICIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283
ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEI. . . . . . . . . . . . .284
REENICE PO SASTAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
PROSTE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286
RALANJENE (DVOLANE) PROSTE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286
NERALANJENE (JEDNOLANE) PROSTE REENICE . . . . . . . . . . . . . . .287
SLOENE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289
VRSTE SLOENIH REENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289
VEZNICI SLOENIH REENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI . . . . .290
IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOENE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .291
NEZAVISNOSLOENE REENICE (KOORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . .292
EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOENE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292
SASTAVNE (KOPULATIVNE) REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292
Veznici sastavnih reenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .293
SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295
Veznici suprotnih reenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295
GRADACIJSKE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .296
RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .297
IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOENE REENICE . . . . . . . . .298
ZAVISNOSLOENE REENICE (SUBORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299
EKSPLICITNE ZAVISNOSLOENE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299
PREDIKATSKE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .300
SUBJEKATSKE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301
Odnosne subjekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301
Zavisnoupitne subjekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301
Izrine subjekatske reenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302
OBJEKATSKE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302
Odnosne objekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302
Zavisnoupitne objekatske reenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303
Izrine objekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303
PRILOKE (ADVERBIJALNE) REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304
Mjesne (lokalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304
Vremenske (temporalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .305
Terminativne (granine) vremenske reenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .306
Nainske (modalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309
Uporedne (komparativne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309
Uzrone (kauzalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
Posljedine (konsekutivne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .312
Namjerne (finalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .314
Uslovne (pogodbene, kondicionalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .316
Dopusne (koncesivne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .317
ATRIBUTSKE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .319
RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I
NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .323
IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOENE REENICE . . . . . . . . . . . .323
Implicitne (asindetske) zavisnosloene reenice s izjavnim rijeima . . . . . . . . .324
Implicitne (asindetske) zavisnosloene reenice s upuivakim rijeima . . . . . .325
STRUKTURA TEKSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326
UKLJUIVANJE REENICA U TEKST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .326
TIPOVI VEZE MEU REENICAMA U TEKSTU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327
LINEARNA TEKSTNA VEZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327
PARALELNA TEKSTNA VEZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .328
VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) . . . . . . . . . . . . . . . . .328
REDOSLJED SINTAKSIKIH JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331
REENICA KAO GRAMATIKA JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .331
REDOSLJED LANOVA REENICE KAO GRAMATIKE JEDINICE . . . . . .331
OBAVJETAJNA STRUKTURA REENICE (ISKAZA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333
REENINA INTONACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333
REENINA MELODIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333
REENINI AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .334
REENINA PAUZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335
Redosljed lanova reenice kao obavjetajne (komunikacijske) jedinice . . . . . .335
FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA
STANDARDNOG JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
NAUNI STIL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .344
ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .347
NOVINARSKO-PUBLICISTIKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .349
KNJIEVNOUMJETNIKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .352
RAZGOVORNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .354
LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
PREDGOVOR
Iako su u dijelu o morfologiji opisane sve vrste rijei, u poglavlju o sintaksi posebno su
obraeni prijedlozi, veznici i rjece, odnosno njihove sintaksike slube, pa je tako pri-
kazana veza izmeu morfologije i sintakse (morfosintaksa) kao to je u drugome dijelu
knjige prikazana veza izmeu fonologije i morfologije (morfonologija). Osim sintakse
reenice dat je opis i sintakse teksta (ukljuivanje reenica u tekst, vezna sredstva (ko-
nektori) i tipovi veza meu reenicama i sl.). Na kraju je dat i kratak opis funkcionalnih
stilova crnogorskoga jezika.
Ova e gramatika biti polazite za nastanak kolske gramatike crnogorskoga jezika, na-
mijenjene u prvome redu osnovnom obrazovanju. Osim te kolske gramatike u posebnoj
publikaciji prikazae se akcenatski sistem crnogorskoga standardnog jezika.
Autori
16 PREDGOVOR
FONETIKA I
FONOLOGIJA
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI
Fonetika je dio jezikoslovlja koji se bavi glasovima. Ime je dobila od grke rijei
phon, koja znai glas.
Fonetika opisuje glasove sa fiziolokoga (artikulacijskog) i fizikoga (akustikog)
aspekta. Svaki glas poeduje tri elementa: jainu, visinu i boju. Tim akustikim (fi-
zikim) svojstvima glasova bavi se akustika fonetika. Dio fonetike koji prouava
rad i poloaj govornih organa u procesu stvaranja glasova naziva se artikulacijska
fonetika.
Fonologija je dio jezikoslovlja koji se bavi funkcijom glasova u jeziku. Zato se ona
naziva i funkcionalna fonetika. Kao to je glas osnovna jedinica fonetike, tako je
fonem osnovna jedinica fonologije. Fonem je najmanja razlikovna jedinica koja se
ne moe rastavljati na manje djelove i nema svojega znaenja. Razlikovna funkcija
fonema, kao njihova osnovna funkcija, sastoji se u tome to fonemi slue za razli-
kovanje jedinica u iji sastav ulaze. Rijei sav i suv npr. razlikuju se po srednjemu
fonemu, rijei sad i sat po finalnome i sl. Distinkcija se moe vriti pojedinim ili
svim svojstvima fonema. Npr. fonemi i r razlikuju se po svim artikulacijskim svoj-
stvima, a fonemi i samo u jednom svojstvu (zvunost nezvunost).
Fonemi se glasovno realizuju kao foni. U razliitim kontekstima fonemi se mogu
razliito glasovno realizovati. Razliite kontekstualno uslovljene varijante fona na-
zivaju se alofoni (npr. n u nos i bingo ili m u more i ambis, e je njihov razliit
izgovor uslovljen razliitim glasovnim kontekstom u koji stupaju). Kao to se vidi u
navedenim primjerima, alofoni ne vre razlikovnu funkciju.
Prema poloaju govornih organa, odnosno prema karakteru prepreke prilikom nji-
hova izgovora, glasovi se u crnogorskome jeziku dijele na vokale (samoglasnike),
konsonante (suglasnike) i sonante (glasnike).
VOKALI (SAMOGLASNICI)
Vokali ili samoglasnici su glasovi pri ijem izgovoru vazduna struja koja polazi iz
plua prolazi kroz dunik, pokreui glasne ice u grkljanu, slobodno (bez prepreka)
izlazi kroz usta. Dakle, pri njihovu izgovoru glasne ice trepere, a vazduna struja
slobodno izlazi kroz usni otvor. Poto se mogu izgovarati sami za sebe i samostalno
(bez konsonanata) initi slog, nazivaju se i samoglasnici.
Vokalski je sistem crnogorskoga standardnog jezika petolan. Sainjavaju ga vokali:
a, e, i, o i u.
Prema poloaju jezika u procesu artikulacije vokala ti glasovi se dijele na vokale
prednjega, srednjeg i zadnjega reda.
Pri izgovoru vokala e i i jezik se kree prema prednjemu dijelu usne upljine i uzdie
prema prednjem (tvrdome) nepcu. Zato se oni i zovu vokali prednjega reda.
Pri izgovoru vokala o i u jezik se kree prema zadnjemu dijelu usnoga otvora i uz-
die prema zadnjemu ili mekom nepcu. Stoga se ta dva vokala zovu vokali zadnjega
reda.
Vokal a je vokal srednjega reda jer se jezik pri njegovu izgovoru samo malo povlai
unazad bolje rei, jezik je pri izgovoru toga vokala gotovo nepomian.
Prema visini jezika u odnosu na nepca tokom artikulacije vokala ti glasovi se dijele
na visoke (i i u), srednje (e i o) i niske (a).
Vokali mogu biti labijalizovani i nelabijalizovani, u zavisnosti od uea usana u
procesu njihove artikulacije. Labijalizovani vokali su: o i u, a nelabijalizovani su:
a, e i i.
Svi vokali u crnogorskome standardnom jeziku mogu biti dugi i kratki.
20 FONETIKA I FONOLOGIJA
KONSONANTI (SUGLASNICI)
Zvuni b g d z - - -
Nezvuni p k t s f h c
SONANTI (GLASNICI)
22 FONETIKA I FONOLOGIJA
RAZLIKOVNA OBILJEJA GLASOVA
24 FONETIKA I FONOLOGIJA
PODJELA RIJEI NA SLOGOVE
Slog je jezika jedinica koja se sastoji od jednoga ili vie fonema izgovorenih tako
da predstavljaju jedinstvenu izgovornu cjelinu. Ukoliko je slog sastavljen od jednoga
fonema, onda to mora biti vokalski fonem. Svaki slog mora sadrati jedan vokal ili
sonant r u vokalskoj funkciji, npr.: ku-a, pse-to, prst, kr, kru-na, ru-ka i sl. Dakle,
nosilac sloga moe biti bilo koji vokal ili sonanti r (sluajevi u kojima sonant r ima
vokalsku funkciju ve su opisani) i m u uzvicima poput hm, mhm i sl., dok konso-
nanti ne mogu imati slogotvornu funkciju, osim konsonanta s u uzvicima poput pst.
U pozajmljenicama i imenima iz stranih jezika slogotvorni mogu biti i fonemi l, i
n, npr.: spektakl, mirgl, gugl, Kremlj, njutn i sl.
Slog moe biti otvoren i zatvoren. Otvoreni slog je onaj na ijem se kraju nalazi
vokal, npr.: ne-e-lja, ku-a, pje-va-ti i sl. Ukoliko se slog zavrava konsonantom ili
sonantom, onda je u pitanju zatvoreni slog, npr.: rad-nik, iz-vor, iz-gon i sl.
Osnovno je pravilo da se slog zavrava iza vokala, npr.: gu-e-ni-ca, ru-ka, knji-ga,
e-do-vi-na i sl. Meutim, u rijeima esto dolazi do nagomilavanja konsonantskih
grupa, pa se granica sloga odreuje na dva naina: glasovno (fonetski) i semantiki
(psiholoki).
Za odreivanje glasovne (fonetske) granice izmeu slogova u nagomilanim konso-
nantskim grupama u sredini rijei potrebno je znati ova pravila:
1. Ukoliko konsonantska grupa poinje frikativom ili afrikatom, granica sloga
nalazi se ispred nje, npr.: ko-ta-ni, za-sta-va, vo-ka, ku-ka, me-ka i sl.
2. Ako je na prvome mjestu u konsonantskoj grupi praskavi konsonant, a na
drugome bilo koji osim sonanata v, i, l, ili r, granica sloga nalazi se izmeu
njih, npr.: jed-na-i-na, pred-ed-nik, mot-ka, brat-stvo, lop-ta i sl.
3. Ukoliko je na drugome mjestu u konsonantskoj grupi koji od sonanata v, i,
l, ili r, a na prvome mjestu bilo koji konsonant (ne i sonanti), granica sloga
se tada nalazi ispred takve konsonantske grupe, npr.: pri-svo-ji-ti, u-to-pli-ti,
pre-pri-a-ti, svi-je-tlje-ti i sl.
4. Ako je konsonantska grupa sastavljena od dva sonanta, granica slo-
ga nalazi se izmeu njih, npr.: mur-va, Lim-lja-ni, Pljev-lja, kon-voj i sl.
26 FONETIKA I FONOLOGIJA
Meutim, ako zamijenimo njihov redosljed u konsonantskim grupama, vieemo da
se one u izmijenjenome redosljedu ne mogu realizovati (izuzetak ine te grupe koje
su tvorbeno uslovljene, npr. nad-ivjeti).
28 FONETIKA I FONOLOGIJA
To se pravilo ne realizuje u pismu kad se konsonanti d i t nau u rijeima
na kraju prefiksalnoga morfema u skupinama t, tc, t, d, d (vie o tome u
odjeljku o gubljenju konsonanata).
VRSTE AKCENATA
34 MORFONOLOGIJA
U primjerima tipa kira, leti, nvielica, tac, eti, dnas i sl. akcenat se takoe
nalazi na prvom slogu. Taj naglaeni slog je kratak, a njegova visina pri izgovoru ne
opada, nego raste, dok mu jaina opada. Takav akcenat naziva se kratkouzlazni.
U primjerima tipa rka, glva, nrod, mlditi, veti, rditi i sl. naglaeni (prvi) slog
izgovara se dugo, a njegova visina raste, dok mu jaina oetno opada. Takav akcenat
naziva se dugouzlazni.
U navedenim primjerima svi akcenti nalaze se na prvome slogu. Meutim, to ne zna-
i da je u crnogorskome standardnom jeziku samo prvi slog naglaen. Ove je prvi
slog izabran samo radi lake ilustracije i raspoznavanja akcenata, a u crnogorskome
jeziku moe biti akcentovan svaki slog, osim posljednjega sloga vieslonih rijei
(lie rijetkih izuzetaka koji se tiu nekih tuica, npr. koin, rezim). Kao to se iz
navedenih primjera vidi, svaki od etiri akcenta u crnogorskome standardnom jeziku
ima jasno diferencirana svojstva.
IZGOVOR AKCENATA
NENAGLAENE RIJEI
(PROKLITIKE I ENKLITIKE)
36 MORFONOLOGIJA
Jednosloni prijedlozi uz zamjenike enklitike u akuzativu jednine imaju du-
gouzlazni akcenat, npr.: n me, n te, n se, me, se, z me, z te, z se i
sl., dok dvosloni prijedlozi uz njih imaju kratkosilazni akcenat, npr.: prd
me, prd te, prd se, pd me, pd te, pd se i sl.
2. veznici: d vid, m, n n i sl.
3. rjeca ne: n zn, n misl, n vid i sl.
Rijei koje nemaju sopstvenoga akcenta i akcenatsku cjelinu ine s rijeju koja se
nalazi ispred njih nazivaju se enklitike. Za razliku od proklitika, akcenat naglaenih
rijei ne moe se prenositi na enklitike.
Enklitike su:
1. krai oblici genitiva, dativa i akuzativa linih zamjenica i povratne zamjeni-
ce sebe;
2. krai oblici prezenta pomonoga glagola biti: sam, si, je / smo, ste, su;
3. oblici pomonoga glagola biti u aoristu: bih, bi, bi / bismo, biste, bie/bi;
4. krai oblici prezenta pomonoga glagola htjeti/eti: u, e, e / emo, ete,
e;
5. upitna rjeca li.
38 MORFONOLOGIJA
Neke se glasovne promjene ne biljee u pismu, kao kad su u pitanju promjene koje
se realizuju na granicama dviju rijei (kroz kuu u pismu, a u izgovoru krskuu/
krosku; kmet bi u pismu, a u izgovoru kmdbi), ili kad bi dolo do promjene u
znaenju rijei, npr.: predturski, uzzidati se (prema preturski i uzidati se) i sl.
40 MORFONOLOGIJA
Jednaenje s, z > , ne vri se:
a. ako se konsonanti s i z nau na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama
ija osnova poinje palatalnim konsonantima i , npr.:
sljutiti, sljubiti, izljubiti, razljutiti, raznjihati i sl.;
b. ako se konsonanti s i z nau ispred i koji su nastali kao produkt jotacije.
posljednji, sljedei, usljed, sljepoa, sljepaki, snjegovit, snjeanica,
ozljeda, ozljeivati, raznjeiti, iznjedriti i sl.
Ove izuzetak predstavlja jedino imenica ljeme, koja se i u savremenome jeziku
upotrebljava samo u tome obliku, pa je nezamjenljiva oblikom sljeme.
Glasovne promjene tipa ljedei/ljedei, poljednji/poljednji, njegovi/njegovi,
oljeda/oljeda i sl. nijesu uvaene kao standardnojezike.
Sonant n ispred konsonanta b alternira sa m, npr.:
zelemba, stambeni, prehrambeni, odbrambeni i sl.
Ve je reeno da se ta glasovna promjena biljei u pismu samo kad se b nae na po-
etku sufiksalnoga morfema izvedenih rijei. Ukoliko se sonant n nae ispred b ili p
na kraju prvoga dijela rijei, ta glasovna promjena ne biljei se u pismu, npr.:
vanbrani, ukunbaba, vanbrodski, izvanpartijski, jedanput, odjedanput,
stranputica, crvenperka itd.
GUBLJENJE KONSONANATA
Kad se jednaenjem konsonanata ili u tvorbi rijei nau dva ista konsonanta jedan
pored drugoga, dolazi do njihova uproavanja. Takva glasovna promjena naziva se
gubljenje konsonanata.
Gubljenje konsonanata javlja se u izvedenicama pri udvajanju konsonanata s kraja
prefiksalnoga morfema i poetka osnove rijei, npr.:
beini (< beini < bezini), bezakonje (< bezzakonje), bestrujni
(< besstrujni < bezstrujni), raalostiti (< raalostiti < razalostiti), rasipati
(< rassipati < razsipati), isuiti (< issuiti < izsuiti) i sl.
U superlativima pridjeva i priloga koji poinju sonantom i glasovna promjena gu-
bljenja udvojenoga i na granici izmeu prefiksalnoga morfema i osnove u pismu se
ne biljei. Npr.:
najjai, najjednostavniji, najjunakiji, najjeftiniji, najjuniji, najjasniji,
najjadniji itd.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 41
Takoe, glasovna realizacija gubljenja udvojenoga konsonanta na granici izmeu
prefiksalnoga morfema i osnove ne biljei se u pismu ni u ostalim sluajevima kad
bi se time izmijenilo ili izgubilo znaenje rijei. Npr.:
naddijalekat, poddijalekat, preddravni, podtekst, predturski, predturistiki,
nadtrati, protivvrijednost, superrevizorski, superrecenzija, vannastavni,
postdiplomski, postterapijski i sl.
U tim sluajevima u izgovoru se javljaju udvojeni konsonanti, npr.:
nad:iialekat, pod:iialekat, pred:ravni, pot:ekst, pret:urski, pret:uristiki,
nat:rati itd.
Gubljenje konsonanata vri se i na granici dviju osnova u sloenicama koje su nasta-
le prostim srastanjem rijei (bez spojnoga morfema), npr.:
ezdeset (< ezddeset < estdeset), pedeset (< peddeset < petdeset) i sl.
Napomena: Iako se po pravilima distribucije udvojeni konsonantski skupovi izgo-
varaju uproeno, gubljenje konsonanata ne treba biljeiti u pismu kad su u pitanju
rijei kao eststo, eststogodinjica i sl., jer bi se time izgubilo znaenje navedenih
rijei, odnosno utrla bi se razlika izmeu 600 (eststo) i rednoga broja esto (6.)
i sl.
Gubljenje konsonanata realizuje se i na granici izmeu osnove i sufiksalnoga mor-
fema, npr.:
ruski (< russki), sreski (< sresski < srezski), francuski (< francusski
< francuzski), pruski (< prusski) i sl.
Ta glasovna promjena obuhvata i konsonante d i t kad se nau pred konsonantima c,
, i . Npr.:
oca (< otca), oe (< ote), gubici (< gubitci), preci (< pretci < predci),
napici (< napitci), simidija (< simiddija < simitdija), itau (< itatu),
bici (< bitci < bitki), pripovijeci (< pripovijetci < pripovijetki) i sl.
Meutim, ako se konsonant t nae na kraju prefiksalnoga morfema u izvedenicama
ija osnova poinje konsonantima c, i , gubljenje konsonanata u pismu se ne bilje-
i, jer bi se time izmijenilo znaenje rijei, npr.
otunuti (a ne ounuti), otcijepiti (a ne ocijepiti), potcijeniti (a ne
pocijeniti), potcrtati (a ne pocrtati), otepiti (a ne oepiti) i sl.
Pri graenju rijei konsonanti d i t s kraja osnove gube se ispred konsonantske grupe
t, npr.:
42 MORFONOLOGIJA
nematina, hrvatina, gospotina, slobotina, rata i sl.
Konsonanti d i t gube se iz grupa st, zd, t i d kad se te grupe nau ispred konsona-
nata b i k i sonanata l, , m, n ili , npr.:
radosna, liska, bolesnik, boravini, godinji, pozorini, nuni, svjetlosni,
tazbina, izvrsna, zaliska, boleljiv, usmeno, ovrsnuti, korisnik, strasno,
vlasnik, srasla, odrasla i sl.
Konsonantske grupe st i nt ostaju u pismu neizmijenjene u pridjevima stranoga pori-
jekla izvedenim sufiksalnim morfemom -n(i) i imenicama koje su izvedene sufiksal-
nim morfemom -kinj(a), npr.:
protestni, azbestni, lingvistkinja, komunistkinja, delinkventni, studentkinja
i sl.
Ta glasovna promjena ne biljei se u pismu kad se konsonant t nae pred sufiksalnim
morfemima -stv(o) i -sk(i), npr.:
bratstvo, hrvatstvo, kmetstvo, zanatstvo, bratski, kmetski, zanatski, hrvatski
i sl.
U prilozima i pridjevima sa sufiksalnim morfemom -sk(i) poetno s iz toga morfema
gubi se ako se nae iza konsonanata , , i , npr.:
junaki, hajduki, evojaki, podgoriki, nikiki, mladiki, plemiki,
lupeki, siromaki i sl.
Konsonant s iz sufiksalnoga morfema -stv(o):
a. gubi se kad se nae poslije konsonanata ili , npr.:
lupetvo, siromatvo, drutvo, mnotvo, vitetvo, mnogobotvo i sl.;
b. uva se kad se nae iza konsonanta na kraju osnove. Tada i i s ostaju
neizmijenjeni, npr.:
preimustvo, pokustvo, punomostvo, mladistvo i sl.
PRVA PALATALIZACIJA
44 MORFONOLOGIJA
ruka: ruica
muha: muica
jezik: jeziina
prah: praina
kouh: kouina
odlomak: odlomi
krug: krui
lopuh: lopui
e. u pluralu imenica oko i uho:
oko: oi oiju oima
uho: ui uiju uima
f. ispred gramatikoga morfema -i(ti) u tvorbi glagola od imenica, npr.:
skok: skoiti
drug: druiti
strah: straiti
g. ispred sufiksalnoga morfema -stv(o) konsonanti k, g i h alterniraju sa :
muenik muenistvo > muenitvo > muenitvo
drug drustvo > drutvo > drutvo
monah monastvo > monatvo
Napomena: Palatalizacija nije obuhvatila konsonante k, g i h na kraju korijensko-
ga morfema ispred sufiksalnoga morfema -e u akuzativu mnoine imenica jer se ti
konsonanti u vrijeme vrenja ove glasovne promjene nijesu nalazili pred navedenim
vokalom. Npr.:
junake, oblake, uenike, ruke, muke, kuke, krage, prijedloge, zaloge,
zadruge, maljuge, orahe, svrhe, snahe i sl.
I konsonanti c, z i s s kraja korijenskoga morfema alterniraju sa , i pod ovim
uslovima:
a. u vokativu jednine imenica mukoga roda, npr.:
otac: oe (<ote)
vitez: vitee
spas: spae
b. pri graenju imenica i pridjeva, npr.:
ptica: ptiica
zec: zeetina
DRUGA PALATALIZACIJA
46 MORFONOLOGIJA
knjiga knjizi
svrha svrsi
c. u imperativu glagola s krajnjim k, g i h u korijenskome morfemu, npr.:
pei: peci pomoi: pomozi
rei: reci strii: strizi
tei: teci lei: lezi
Meutim radi ouvanja osnove, odnosno iz semantikih razloga ili zbog tekoe iz-
govora pojedinih konsonantskih grupa koja bi bila izazvana drugom palatalizacijom,
ta glasovna promjena ne vri se dosljedno u svim navedenim kategorijama. Odstu-
panja se javljaju u ovim sluajevima:
a. Konsonanti k, g i h s kraja korijenskoga morfema u vlastitim imenima en-
skoga roda u dativu / lokativu ostaju nepromijenjeni:
Milka Milki Zaga Zagi
Mika Miki Blaga Blagi
Jovanka Jovanki Goga Gogi
Draga Dragi Miha Mihi
b. Druga palatalizacija ne vri se u dativu / lokativu jednine zajednikih ime-
nica stranoga porijekla s osnovom na k, g i h te uopte kod imenica s tom
osnovom ako bi se poslije izvrene glasovne promjene izgubilo ili izmijenilo
znaenje rijei:
frizerka frizerki sluga slugi
maska maski duga dugi
droga drogi psiha psihi
doga dogi snaha snahi
aga agi maeha maehi
c. Konsonanti k, g i h kad se nau u grupama ck, k, k, zg i sh ispred morfema
-i u dativu / lokativu jednine imenica enskoga roda ne podlijeu drugoj
palatalizaciji, npr.:
kocka kocki voka voki
bocka bocki sreka sreki
maka maki tezga tezgi
taka taki rozga rozgi
boka boki mazga mazgi
kuka kuki Drezga Drezgi
praka praki Pasha Pashi
TREA PALATALIZACIJA
48 MORFONOLOGIJA
Pravilo: ije, e, i + k, g, h + a > ije, e, i + c, z, s + a
preei (<presjei): pre-sjek-a-ti > pre-sijek-a-ti > presijecati
zapei: za-pek-a-ti > za-pijek-a-ti > zapijecati
otei: o-tek-a-ti > o-tik-a-ti > oticati
isprei: is-preg-a-ti > is-prez-a-ti > isprezati
JOTACIJA
50 MORFONOLOGIJA
z > : iesti, ielica
l > lj: ljepota, ljem, ljeto
n > nj: njedra, njegovati, njean
j. Jekavska jotacija labijala b, p, m i v prisutna je samo u pojedinim crnogor-
skim govorima. Stoga oblici kao to su bljeati, obljesiti, pljesma, trpljeti,
mljera, mljesto, vljera, ivljeti i sl. predstavljaju dijalektizme. Umjesto njih
treba biljeiti nejotovane oblike tipa bjeati, trpjeti, pjesma, mjera, mjesto,
vjera, ivjeti kao jedino ispravne.
PROMJENA L > O
52 MORFONOLOGIJA
smjel smio, topal topao, podal podao.
Pridjevi bijel i ohol upotrebljavaju se samo u tome obliku (s neizmijenjenim l).
Sonant l s kraja korijenskoga morfema pridjeva koji u nominativu jednine zavrava-
ju na -an()/-n(i), -n(a), -n(o) javlja se dvojako:
a. u nekim pridjevima ouvano je l u navedenome poloaju, npr.:
stalan, stalni, stalna, stalno; silan, silni, silna, silno; pohvalan, pohvalni,
pohvalna, pohvalno; nezahvalan, nezahvalni, nezahvalna, nezahvalno; kora-
lan, koralni, koralna, koralno; lokalan, lokalni, lokalna, lokalno i sl.
b. u drugim sluajevima l je prelo u o, npr.:
misaon, misaoni, misaona, misaono; osion, osioni, osiona, osiono; smisaoni,
smisaona, smisaono i sl.
Pridjevi na -sk(i) s krajnjim l u korijenskome morfemu upotrebljavaju se dvojako. U
najveem broju primjera sonant l se ouvao, i to dosljedno u svim pridjevima izve-
denim od imenica koje uvaju taj glas u finalnoj poziciji. Npr.:
sokolski, konzulski, generalski, balski, kolski, kolski, fudbalski, italski, ad-
miralski, glagolski i sl.
U manjem broju sluajeva dolo je do promjene l > o, npr.:
vlasteoski, aneoski (oblik anelski s nepromijenjenim l koristi se u nepre-
nesenome znaenju, npr.: anelska krila), seoski (oblik selski s nepromije-
njenim l upotrebljava se jedino ako je sastavni dio naziva, npr. Novo Selo
novoselski, Donje Selo donjoselski), konavoski (<Konavli), dupioski
(<Dupilo) i sl.
NEPOSTOJANO A
Vokal a koji se javlja u jednima, a ne javlja u drugim oblicima iste rijei naziva se
nepostojano a, npr.: pas psa, novac novca, momak momka i sl.
Nepostojano a javlja se:
a. u nominativu jednine i genitivu mnoine nekih imenica mukoga roda, npr.:
momak momaka
pas pasa
sastanak sastanaka
vrabac vrabaca
trupac trupaca
UMETNUTO A
54 MORFONOLOGIJA
a. pri graenju glagola pomou prefiksa iz-, raz-, pod-, od-, npr.:
izagnati, razagnati, razapeti, podastrijeti, izabrati, odazvati, odailjati i sl.
b. u prijedlozima s, k, kroz, niz, uz u zavisnosti od poetnoga konsonanta u rije-
i pred kojom se prijedlog nalazi:
Prijedlog s javlja se uvijek s umetnutim a kad se iza njega nalazi rije
koja poinje konsonantom s, z, , , i ili konsonantskom grupom,
npr.:
sa sestrom, sa snahom, sa svekrvom, sa svekolikom vojskom, sa svitom,
sa stepenica, sa strane; sa zapada, sa zida, sa zvijerima, sa zeljem, sa
Zdravkom, sa zastave; sa pijunom, sa atora, sa tekera, sa najderom;
sa etom, sa emena, sa evera, sa otom; sa enice, sa agorom; sa e-
nom, sa eluca; sa psom, sa penicom i sl. Tako je uvijek i sa mnom.
U ostalim sluajevima obiniji je taj prijedlog bez umetnutoga a, npr.: s to-
bom, s njim, s istoka, s lepezom, s ocem i sl.
Prijedlog k upotrebljava se uvijek s umetnutim a na kraju kad se ispred
njega nalazi rije koja poinje konsonantima k, g i h ili konsonantskom
grupom, npr.:
ka kui, ka klubu, ka kapiji, ka komandi, ka kapetanu, ka Kosti, ka Kli-
mentima, ka klanici, ka konju, ka kolu; ka gradu, ka gnijezdu, ka go-
stima, ka gazdi, ka Gvozdenu, ka govedima; ka haustoru, ka hridi; ka
krinji, ka skutu i sl.
U ostalim sluajevima uobiajena je upotreba toga prijedloga bez umetnuto-
ga a, npr.: k njemu, k pai, k dolovima, k momcima, k meni i sl.
Prijedlozi s finalnim konsonantom z kad se upotrebljavaju ispred rijei
koje poinju konsonantima s ili z uglavnom imaju umetnuto a, npr.:
kroza selo, niza stranu, uza stranu, niza stube, uza stube, niza zid, kroza
zid, uza zid, kroza zube i sl.
Ispred rijei s poetnim konsonantom , ili navedeni prijedlozi upotreblja-
vaju se dubletno, s umetnutim a i bez njega, npr.:
kroza umu/kroz umu, uza trike/uz trike, kroza kolu/kroz kolu, niza
ljeme/niz ljeme, kroza bunje/kroz bunje, kroza ito/kroz ito, kroza
eme/kroz eme, uza enicu/uz enicu i sl.
U ostalim sluajevima prijedlozi o kojima je rije upotrebljavaju se bez
umetnutoga a. Npr.: kroz maglu, niz dolinu, uz brdo itd.
PRIJEVOJ VOKALA
56 MORFONOLOGIJA
progon(iti) proganjati
mai (<mak--ti) micati
tai (<tak--ti) ticati
tok tei oticati
Prijevoj vokala vri se u skladu s ovim zakonima:
1. Vokal o duljenjem u tvorbi rijei alternira s vokalom , kraenjem u kratko
e. Ako se usljed tvorbe rijei akcenat s vokala e prenosi za jedan slog prema
poetku rijei, onda kratko e alternira s kratkim (neakcentovanim) i, npr.:
tk ti / poti prticti i sl.
2. Vokal a u tvorbi rijei kraenjem alternira s kratkim i, npr.: mi mcti.
Duljenjem u tvorbi rijei vokal a alternira s dugim i, npr.: ti tcati.
POKRETNI VOKALI
Pokretni vokali su vokali a, e i u koji se javljaju na kraju pojedinih rijei ili oblika
rijei i ne utiu na njihovo znaenje.
Pokretni vokal a javlja se:
1. na kraju priloga, npr.: tad tada, sad sada, kad kada, kud kuda i sl.
2. na kraju genitiva jednine pridjeva, zamjenica i brojeva, npr.: dobrog do-
broga, lijepog lijepoga; svo(je)g svo(je)ga, tog toga; jednog jednoga,
prvog prvoga i sl.
3. na kraju dativa, instrumentala i lokativa mnoine pridjeva, zamjenica i bro-
jeva, npr.: dobri(je)m dobri(je)ma, lijepi(je)m lijepi(je)ma; svoji(je)m
svoji(je)ma, ti(je)m ti(je)ma; jedni(je)m jedni(je)ma, prvi(je)m
prvi(je)ma i sl.
Pokretni vokali e i u javljaju se u dativu jednine pridjeva, zamjenica i brojeva,
npr.: dobrom dobrome, lijepom lijepome; naem naemu; svo(je)m svome
svojemu, tom tome; jednom jednome, prvom prvome, treem treemu i sl.
ALTERNACIJA IJE//JE//E//I
58 MORFONOLOGIJA
-an: lijzda ljzdan
-ar: cvjet cvjr
-ara: mlijko mljkara
-a: bjel bjl
-ica: svija svjica
-iast: bjel bjlist
-i: sljep sljp
-ina: bjel bjelna
-kast: bjel bjlkst
-ljiv: promijniti promjnljiv
-nik: vjest vjsnk
-ota: ljep ljepta
-telj: iscijliti iscjlitelj
-urina: zvijzda zvjezdrina
-ukast: ljep ljpukst
5. u sloenicama:
sjeno enkos
cjev cjvovod
ljevi ljevruk
Alternacija ije//e javlja se iza r kojem prethodi konsonant iz korijenskoga morfe-
ma:
1. u imenicama:
mukoga roda s mnoinskim morfemom -ov-/-ev-, npr.:
brjeg brgovi
crjep crpovi
grjeh grhovi
srednjega roda u ijoj se promjeni javljaju morfemi -et- i -en-, npr.:
drjebe drbeta
vrijme vrmena
2. u tvorbi nesvrenih glagola od svrenih sufiksalnim morfemima -jiva- i
-java-, npr.:
unaprijditi unaprevati
ogrijiti ogrevati
upotrijbiti upotrebljvati
3. u komparaciji pridjeva i priloga, npr.:
60 MORFONOLOGIJA
2. u graenju nesvrenih glagola od svrenih, npr.:
li lijgati
zapi zapijcati
proleti prolijtati
Alternacija i//ije vri se u graenju nesvrenih glagola od svrenih, npr.:
prliti prolijvati
pkriti pokrijvati
sliti salijvati
66 MORFOLOGIJA
VRSTE RIJEI
U crnogorskome jeziku postoji deset vrsta rijei. To su: imenice, zamjenice, pridje-
vi, brojevi, glagoli, prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici i rjece. Neke imaju samo-
stalno, a neke nesamostalno znaenje. Samostalno znaenje imaju rijei koje mogu
stajati samostalno. One se nazivaju punoznanim rijeima. To su: imenice, pridjevi,
glagoli, brojevi i prilozi. Ostale ne mogu stajati samostalno i oslanjaju se na samo-
stalne vrste rijei. Neke su rijei promjenljive, a neke nepromjenljive. Promjenljive
su: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi i glagoli.
Imenice oznaavaju bia (ovjek, kokot, pas), predmete (olja, zgrada, mea), svoj-
stva (radost, alost, srea) i pojave (ever, mrak, grom).
Zamjenice zamjenjuju imena bia, predmeta, svojstava i pojava, odnosno upuuju
na imenice kojima se ti pojmovi oznaavaju (npr.: ja zamjenjuje lice koje govori;
moj oznaava ono to pripada licu koje govori itd.).
Pridjevi oznaavaju osobine onoga to je oznaeno imenicom (npr. vrijedan ovjek,
vrijedna ena).
Brojevi oznaavaju koliinu ili poredak onoga to je oznaeno imenicom (tri ene,
etvrta kua).
Glagoli oznaavaju radnju (uiti, itati, pjevati), stanje (radovati se, nadati se, volje-
ti) i zbivanje (sijevati, grmjeti).
Prilozi oznaavaju okolnosti (mjesto, vrijeme, nain, uzrok, uslov, namjeru) u koji-
ma se vri ono to je oznaeno glagolom (spavati ove, ustajati rano, uiti lako).
Prijedlozi oznaavaju odnos meu rijeima (kucati na maini, vrabac u ruci).
Uzvici oznaavaju stanja, oeanja i sl. (oh!, oj!, ao!).
Veznici oznaavaju vezu meu reenicama (On ui i slua muziku. Marija i Ivan
ue. To je pametno, ali nemirno dijete.).
Rjece oznaavaju stav govornoga lica prema onome to se iznosi reenicom (On je,
svakako, u pravu! Eto vam prijevoza).
68 MORFOLOGIJA
Mato i sl.;
imena ivotinja: Jabuilo, etalj, arov, Zekna, Mrkulja i sl.;
geografska imena: Crna Gora, Boka Kotorska, Bjelopavlii, Cetinje,
Evropa i sl.;
imena nebeskih tijela: Zemlja, Sunce, Mars, evernjaa i sl.
Napomena: U izuzetnim sluajevima, kad se upotrijebe metaforiki u zna-
enju osobine koju ta imenica poeduje ili kad se jednom vlastitom imeni-
com oznaava vie razliitih pojmova, te imenice mogu imati mnoinu, npr.:
Stigla su nam dva Ivana. Crna Gora je dala mnogo Nikaca (tj. ljudi poput
Nikca od Rovina).
2. Zajednike imenice oznaavaju opte pojmove, odnosno nazive bia, pred-
meta i pojava sa zajednikim osobinama, npr.: ovjek, ena, dijete; aa,
kua, ulica, planina; kia, meava, snijeg i sl.
3. Zbirne imenice su zajednike imenice uzete kao cjelina ili skup u kojem
se ne izdvaja nijedan lan toga skupa, odnosno cjeline, npr.: cvijee (skup
cvjetova), lie (skup listova), prue (skup prutova), eca (skup ece) i sl.
4. Gradivne imenice su zajednike imenice kojima se oznaava neka materija,
njen dio ili cjelina, npr.: voda, varenika, ugalj, srebro, zlato, vino, zemlja i
sl.
Napomena: Te imenice se upotrebljavaju u jednini, osim kad se njima ozna-
avaju razliite vrste (iste) materije, npr.: Nijesu ni sva zlata ista.
5. Apstraktne imenice su zajednike imenice koje oznaavaju apstraktne, ne-
opipljive pojmove, npr.: um, pamet, radost, alost, jad, ljepota, brzina, i-
vost i sl.
Napomena: Ni apstraktne imenice nemaju mnoine. Ako se njihovo zna-
enje konkretizuje nekom odredbom ili dopunom, i one mogu imati oblik
mnoine, npr.: Visine Prokletija putnika ostavljaju bez daha. Durmitorske
ljepote su neopisive.
6. Glagolske imenice grade se od glagola i njima se imenuje radnja, stanje i
zbivanje, npr.: itanje, gledanje, tranje; vonja, potranja, patnja; seoba,
tvorba, dioba i sl.
Napomena: Glagolske imenice na -j(e) i -j(a) kazuju proces ili stanje, pa su
apstraktnije od imenica na -b(a) kojima se kazuje radnja. Stoga glagolske
imenice na -j(e) i -j(a) nemaju mnoine, osim ako se upotrijebe u kojem
konkretnom znaenju, kad mogu imati mnoinski oblik, npr.: Njihove patnje
PROMJENA IMENICA
Imenice na -o i -e
Imenice koje u nominativu jednine imaju nastavak -o i -e i oznaavaju bia nemaju
oblike mnoine, a oblik vokativa jednak im je obliku nominativa. Takve su npr.:
striko, babo, edo, Branko, Vojo, Tale, Drale, Mile, Pavle, Bane, Rade, ele (hipok.)
i sl.
Od njih se razlikuju pozajmljenice u crnogorskome jeziku koje u nominativu jed-
nine imaju zavretak -o i pripadaju imenicama mukoga roda, a oznaavaju neivo.
Te imenice imaju i oblike mnoine. Takve su npr.: kimon-o, tang-o, lot-o, bing-o,
indig-o, korz-o i sl. U jednini se mijenjaju kao i ostale imenice mukoga roda sa
zavretkom -o u nominativu jednine (npr. kimon-o kimon-a kimon-u), samo to
kao imenice koje oznaavaju neivo imaju akuzativ obliki istovjetan nominativu.
Meutim u mnoini se mijenjaju kao imenice srednjega roda (jed. kimon-o mn.
kimon-a).
Napomena: Imenice mukoga roda tipa kotao, orao, posao; dio, razdio, predio i
sl. ne pripadaju imenicama na -o. To su imenice koje zavravaju na -, a o u njima
nastalo je promjenom l > o (npr.: kotal- > kotao- kotl-a).
Deklinacija imenica na -o
N: strk-o Pr-o Vj-o
G: strk-a Pr-a Vj-a
D: strk-u Pr-u Vj-u
A: strk-a Pr-a Vj-a
V: strk-o Pr-o Vj-o
I: strk-om Pr-om Vj-om
L: strk-u Pr-u Vj-u
Napomena: Promjena tipa Pro Pr Pri; Vjo Vj Vji i sl. nije odlika
crnogorskoga jezika. Nastavak -a u nominativu mnoine tih imenica (npr.: Pra,
Vja, Bta, Ma) takoe nije karakteristika crnogorskoga jezika. Dvoslone vlastite
imenice s tim nastavkom u crnogorskome jeziku uvijek imaju kratkosilazni akcenat
70 MORFOLOGIJA
(na prvome slogu) i mijenjaju se kao imenice enskoga roda, tj. gramatiki pripadaju
imenicama enskoga roda (npr.: Sv-a Sv-; M-a M- i sl.).
Deklinacija imenica na -e
Za razliku od imenica na -o koje u instrumentalu jednine imaju nastavak -om, imeni-
ce mukoga roda na -e imaju u tome padeu nastavak -em, npr.:
N: Ml-e Rd-e Bn-e
G: Ml-a Rd-a Bn-a
D: Ml-u Rd-u Bn-u
A: Ml-a Rd-a Bn-a
V: Ml-e Rd-e Bn-e
I: Ml-em Rd-em Bn-em
L: Ml-u Rd-u Bn-u
Napomena: Promjena tipa Mile Mileta; Rade Radeta; Bane Baneta i sl. nije
odlika crnogorskoga jezika.
Vlastite imenice iz navedenih dviju paradigmi mogu imati i uzlazne i silazne akcente
(Vjo i Vjo, Pro i Pro, Rde i Rde, Mle i Mle).
Imenice na -
Kod imenica mukoga roda, kad oznaavaju ivo, a u nominativu jednine zavravaju
na -, akuzativ jednine obliki je istovjetan s genitivom jednine. Kad oznaavaju
neivo, oblik akuzativa jednine istovjetan je s oblikom nominativa jednine.
I jedne i druge imaju obliki istovjetan vokativ i nominativ mnoine, a u jednini vo-
kativ zavrava na -e/-u. Pravilo da imenice mukoga roda na - ija osnova zavrava
na nepalatalni konsonant u vokativu imaju -e (npr. ban-e, grad-e, dan-e i sl.) i u in-
strumentalu jednine -om (npr. ban-om, grad-om, dan-om), a da imenice te vrste ija
osnova zavrava palatalnim konsonantom u vokativu jednine imaju -u (npr. kralj-u,
kova-u i sl.) i u instrumentalu jednine -em (npr. kralj-em, kova-em), poremeeno je
jezikom analogijom (nivelacijom). To se pravilo ouvalo kad su u pitanju nastavci
instrumentala jednine, a u vezi s nastavcima vokativa jednine ouvalo se samo kod
imenica ija osnova zavrava na -k, -c, -g, -z, -h i -s koji ispred nastavka -e alterni-
raju sa , i (vojnik-: vojnik-e > vojni-e; mjesec-: mjesec-e > mjese-e; vrag-:
vrag-e > vra-e; knez-: knez-e > kne-e; duh-: duh-e > du-e; siromah-: siromah-e
> siroma-e). Odatle je nivelacija uticala da se npr. pored vokativa Milo-u ravno-
pravno upotrebljava oblik Milo-e (prema duh due). Nastavak -e iz vokativa jed-
nine imenica ija osnova zavrava nepalatalnim konsonantom proirio se i na ostale
osnove, pa se danas ravnopravno upotrebljavaju oblici vokativa na -e i na -u, ili su
ak oblici s nastavkom -u prevladali, npr.: dan-: dan-u/dan-e; meed-: meed-u/
meed-e; telefon-: telefon-u/telefon-e i sl.
72 MORFOLOGIJA
Ve je reeno da konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica mukoga roda u vokativu
jednine ispred nastavka -e alterniraju sa , i . (Ista alternacija odnosi se i na kon-
sonante c, z i s u tome poloaju.) Ti konsonanti u nominativu mnoine istih imenica
ispred nastavka -i alterniraju sa c, z i s (npr.: vojnik-: vojnik-i > vojnic-i; sociolog-:
sociolog-i > socioloz-i; siromah-: siromah-i > siromas-i). O toj i ostalim glasovnim
promjenama bilo je vie rijei u odjeljku o morfonologiji.
Imenica ovjek- u mnoini ima osnovu ljud-: ljud-i, ljud-, ljud-ima itd. Takve razli-
ite osnove nazivaju se supletivne osnove.
Imenice prst, nokat i gost u genitivu mnoine imaju trojake nastavke -a, -i i -iju:
prsta, prsti i prstiju; nokata, nokti i noktiju; gosta, gosti i gostiju. Genitivni nastavak
-a imenica gost i prst potisnut je iz standardnoga crnogorskog jezika.
Veina jednoslonih imenica mukoga roda u crnogorskome jeziku izmeu osnove
i padenih nastavaka za mnoinu ima morfem -ov-/-ev-. Morfem -ev- imaju imenice
ija osnova zavrava palatalnim konsonantom, a morfem -ov- imenice ija osnova
zavrava ostalim konsonantima, npr.: dub- dub-ov-i; grad- grad-ov-i; kralj-
kralj-ev-i; bi- bi-ev-i i sl. Meutim neke jednoslone imenice mukoga roda
nemaju toga mnoinskoga morfema, npr.: dan-i, konj-i, zub-i, ak-i > ac-i, mrav-i,
prst-i, brav-i, gost-i, ps-i > ps-i, jad-i, krak-i > krac-i, zrak-i > zrac-i i jednoslone
imenice mukoga roda koje oznaavaju imena naroda: Rus-i, Srb-i, es-i, Grk-i >
Grc-i, Rom-i i sl. Neke pak jednoslone imenice mukoga roda imaju mnoinske
oblike s mnoinskim morfemom -ov-/-ev- i bez njega, npr.: vuk-: vuk-ov-i/vuc-i;
duh-: duh-ov-i/dus-i; mi-: mi-ev-i/mi-i; brk-: brk-ov-i/brc-i; znak-: znak-
-ov-i/znac-i; zvuk-: zvuk-ov-i/zvuc-i. Dvoslone i troslone imenice s nepostojanim
a uglavnom imaju mnoinski morfem -ov-/-ev-, npr.: otac-: otc-ev-i > ot-ev-i >
o-ev-i; vjetar-: vjetr-ov-i; lakat-: lakt-ov-i; kotao-: kotl-ov-i; oganj-: ognj-
-ev-i; toranj-: tornj-ev-i; sajam-: sajm-ov-i i sl. Meutim imenice tipa vrabac-,
lovac-, konac- itd. nemaju mnoinski morfem -ov-/-ev-. I neke dvoslone imenice
(bez nepostojanoga a) imaju taj mnoinski morfem: golub-: golub-ov-i; vitez-: vi-
tez-ov-i; galeb-: galeb-ov-i; liaj-: liaj-ev-i; kolut-: kolut-ov-i; prsten-: prsten-
-ov-i; prljen-: prljen-ov-i; gavran-: gavran-ov-i; soko-: sokol-ov-i; pojas-:
pojas-ev-i. Imenice koje u osnovi imaju -ije-, odnosno -i- ako mu slijedi o < l, ima-
ju mnoinski morfem -ov-/-ev-, pri emu -ije-/-i- alternira s -je- (vieti odjeljak o
morfonologiji), npr.: cvijet-: cvjet-ov-i; svijet-: svjet-ov-i; dio-: djel-ov-i; lijek-:
ljek-ov-i; brijeg-: breg-ov-i; drijen-: dren-ov-i. (Grupa rje pri tome daje re kad joj
prethodi konsonant.)
Osnova nekih imenica mukoga roda, koje su porijeklom pozajmljenice u crnogor-
skome jeziku, zavrava na vokal. Ako ta osnova zavrava vokalom -i, u promjeni se
izmeu nje i padenih nastavaka umee intervokalno j, npr.: iri- iri-j-a iri-j-u
i sl.
Imenice na -a
Imenice enskoga roda na -a mijenjaju se po istome obrascu i kad oznaavaju ivo i
kad oznaavaju neivo. Isti obrazac vai i za imenice sa znaenjem osoba mukoga
pola na -a, kao i za imenice eca, braa, gospoda, vlastela i brojevne imenice na
-ojic-a (dvojica, obojica, trojica) i -oric-a (petorica, estorica...).
Deklinacija:
jednina mnoina
N: n-a n-e
G: n- n-
D: n-i n-ama
A: n-u n-e
V: n-o n-e
I: n-m n-ama
L: n-i n-ama
Imenice sa znaenjem osoba mukoga pola na -a u vokativu jednine mogu imati
dva nastavka: -o i -a, npr.: vladik-o i vladik-a, sudij-o i sudij-a i sl. Kad oznaavaju
vlastita imena, te imenice imaju samo nastavak -a u vokativu, npr.: Ilij-a, Milij-a,
Nikol-a, Mi-a, Ma-a i sl.
Imenice enskoga roda na -ic-a u vokativu jednine imaju nastavak -e. Taj nastavak
imaju i kad oznaavaju neivo i kad oznaavaju ivo, bez obzira na to kojega je pola,
npr.: Milic-e, Dragic-e, uiteljic-e, sestric-e, asistentic-e, kukavic-e, ielic-e, vara-
lic-e i sl. Imenice enskoga roda na -kinj-a, koje oznaavaju profesiju ili zanimanje,
u vokativu jednine imaju nastavak -o, npr.: asistentkinj-o i sl.
Vlastite vieslone imenice enskoga roda koje ne zavravaju na -ic-a imaju u voka-
tivu nastavak -a, npr.: Mlen-a, Mrij-a, Brnk-a, Mlu-a i sl.
74 MORFOLOGIJA
Vlastite dvoslone imenice enskoga roda s kratkim akcentom imaju u vokativu na-
stavak -a, npr.: Mk-a, Vjr-a, Grn-a, Ml-, N-a i sl.
Vlastite dvoslone imenice enskoga roda s dugim akcentom imaju u vokativu na-
stavak -o i -e, npr.: nom. Vr-a vok. Vr-e/Vr-o; nom. Ml-a vok. Ml-e/Ml-o;
nom. Stn-a vok. Stn-e/Stn-o; nom. Jl-a vok. Jl-e/Jl-o i sl. Ako pak zavra-
vaju na konsonantski skup i pritom imaju silazne akcente, i one u vokativu jednine
imaju nastavak -a, npr.: Jlk-a, lg-a, Sn-a, r-a i sl.
Konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica enskoga roda u dativu i lokativu jednine
alterniraju sa c, z i s, npr.: ruk-a ruc-i, muk-a muc-i, Amerik-a Americ-i, Rijek-a
Rijeci; nog-a noz-i, snag-a snaz-i, Poeg-a Poez-i; epoh-a epos-i, svrh-a
svrs-i i sl. Ta alternacija nije obuhvatila: a) neke zajednike imenice u kojima bi
uglavnom dolo do promjene znaenja, npr.: kik-a kik-i, ik-a ik-i, tuk-a tuk-i,
sag-a sag-i, koleg-a koleg-i, kacig-a kacig-i, lig-a lig-i, drog-a drog-i,
sfing-a sfing-i, tog-a tog-i, erg-a erg-i, dug-a dug-i, fug-a fug-i, psih-a
psih-i, sinegdoh-a sinegdoh-i, maeh-a maeh-i, snah-a snah-i; b) hipokori-
stike, npr.: sek-a sek-i, bak-a bak-i, kok-a kok-i, rog-a rog-i; c) vlastita imena
(bez obzira na pol), npr.: Julk-a Julk-i, Milk-a Milk-i, Luk-a Luk-i, Nik-a Nik-i,
Mik-a Mik-i, Olg-a Olg-i, Drag-a Drag-i, Mih-a Mih-i; d) imenice enskoga
roda koje oznaavaju pripadnice naroda, drava ili geografskih prostranstava, npr.:
Crnogork-a Crnogork-i, Hercegovk-a Hercegovk-i, Bjelopoljk-a Bjelopoljk-i,
Cetinjank-a Cetinjank-i, Evropljank-a Evropljank-i; e) neka geografska imena,
npr.: Bok-a Bok-i, Krk-a Krk-i, Mek-a Mek-i, Volg-a Volg-i; f) imenice ija
osnova zavrava na -ck-, -k-, -k-, -zg- i -sh-, npr.: kock-a kock-i, bock-a bock-i,
mak-a mak-i, tak-a tak-i, bok-a bok-i, kuk-a kuk-i, prak-a prak-i,
vok-a vok-i, srek-a srek-i, mazg-a mazg-i, Drezg-a Drezg-i, tezg-a
tezg-i, rozg-a rozg-i, Pash-a Pash-i.
Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom grupom tk u dativu i
lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i c (< tc< tk) i tk, npr.: bitk-a bic-i/
bitk-i, pripovijetk-a pripovijec-i/pripovijetk-i i sl. No ako bi ta alternacija (tk > c)
izazvala promjenu znaenja ili pak nejasnoe u znaenju, konsonantska grupa tk s
kraja osnove tih imenica ostae nepromijenjena, npr.: tetk-a tetk-i, estitk-a e-
stitk-i, reetk-a reetk-i, doetk-a doetk-i, krletk-a krletk-i, zagonetk-a zago-
netk-i, patk-a patk-i, utk-a utk-i, butk-a butk-i, etk-a etk-i, motk-a motk-i
i sl.
Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskim grupama sk i k u dativu
i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i neizmijenjene (sk i k) i izmijenje-
ne pomenute grupe (sc i c), npr.: prask-a prask-i/prasc-i, ljusk-a ljusk-i/ljusc-i,
gusk-a gusk-i/gusc-i, puk-a puk-i/puc-i, kruk-a kruk-i/kruc-i, vak-a
vak-i/vac-i i sl.
76 MORFOLOGIJA
Imenice na -
Imenice enskoga roda na - imenice su ija osnova zavrava na konsonant (npr.:
la, pe, mo), na konsonantsku grupu (npr.: kost, mast, ast) i na o koje je nastalo
od l (npr.: misao, zamisao). Konsonantske grupe sl > so, sn i zn s kraja osnove raz-
dvojene su u nominativu jednine nepostojanim a (npr.: misao- misl-i, zamisao-
zamisl-i, plijesan- plijesn-i, bojazan- bojazn-i, sablazan- sablazn-i i sl.
Deklinacija:
jednina mnoina
N: mst- mst-i
G: mst-i mst-
D: mst-i mst-ima
A: mst- mst-i
V: mst-i mst-i
I: m-u/mst-i mst-ima
L: mst-i mst-ima
Nastavci instrumentala jednine imenica enskoga roda na - su: -ju, -u i -i.
Nastavke -u i -i imaju imenice enskoga roda ija osnova zavrava na : mo-
mo-u/mo-i, no- no-i/no-u i sl.
Instrumental s nastavkom -ju/-u moe se koristiti u svim sluajevima, a instrumental
s nastavkom -i koristi se kad uz njega stoji prijedlog, zamjenica, broj ili pridjev, npr.:
On je to postigao rijeju. S rijeju ne moe, ali rijeju moe. On je to postigao
jednom rijei/rijeju. // On je to postigao lijepom rijei/rijeju. // On je to postigao
tom rijei/rijeju.
Sonant j iz nastavka -ju izaziva jotaciju nenepanih konsonanata i konsonantskih
grupa s kraja osnove, npr.: pamet- pame-u, krv- krvlj-u, glad- gla-u,
misao- milj-u, mast- ma-u i sl. (Vieti o tome vie u poglavlju o jotaciji.)
Po obrascu promjene imenica enskoga roda na - mijenjaju se i zbirne imenice na
-ad-. Te imenice u instrumentalu jednine imaju samo nastavak -i (prasad- pra-
sad-i, telad- telad-i, momad- momad-i).
Po istome obrascu mijenja se i imenica kost-. U genitivu mnoine ta imenica pored
nastavka - ima i nastavak -ij: kost- kost-/kost-ij.
I imenice oko i uho u mnoini mijenjaju se po obrascu imenica enskoga roda na -.
U genitivu mnoine one pored nastavka - imaju i nastavak -ij: o-i o-/o-ij,
u-i u-/u-ij.
Imenice na -o i -e
Imenice srednjega roda ija osnova zavrava nenepanim konsonantom imaju na-
stavak -o u osnovnome obliku (npr.: sel-o, neb-o, krd-o i sl.), a imenice srednjega
roda ija osnova zavrava nepanim konsonantom imaju nastavak -e u osnovnome
obliku (npr.: ostoj-e, narjej-e, imanj-e, cvije-e i sl.). Taj nastavak (-e) imaju i neke
imenice ija osnova zavrava na -c i -r (npr.: lic-e, src-e, mor-e).
Deklinacija:
jednina mnoina
N: kl-o vij-e kl-a vij-a
G: kl-a vij-a kl- vij-
D: kl-u vij-u kl-ima vij-ima
A: kl-o vij-e kl-a vij-a
V: kl-o vij-e kl-a vij-a
I: kl-om vij-em kl-ima vij-ima
L: kl-u vij-u kl-ima vij-ima
Imenice srednjega roda imaju obliki istovjetan nominativ, akuzativ i vokativ (i u
jednini i u mnoini).
Instrumental jednine imenica srednjega roda na -o ima nastavak -om, a imenice sred-
njega roda na -e imaju nastavak -em u tome padeu. Ti su nastavci uslovljeni palatal-
nou, odnosno nepalatalnou, krajnjega konsonanta.
U genitivu mnoine imenica srednjega roda na -o ija osnova zavrava konsonant-
skim grupama javlja se nepostojano a, npr.: stabl-o stabal-a, vesl-o vesal-a,
sidr-o sidar-a i sl.
Imenice na -
Nastavkom - zavravaju imenice srednjega roda koje znae neto mlado ili malo,
a -e- ispred nastavka - u kosim padeima alternira sa -et- i -en-, npr. dojen-e-
dojen-et-a, em-e- em-en-a. Ako te imenice imaju ije kao alternant jata (), ono
e ispred -et- / -en- alternirati s je (odnosno e ako se pred njim nae konsonantska
grupa), npr.: drijeb-e- dreb-et-a; vrijem-e- vrem-en-a.
78 MORFOLOGIJA
Imenice srednjega roda koje ispred - imaju morfem -e- koji u kosim padeima
alternira sa -et- umjesto mnoine imaju zbirne imenice na -ad- i mijenjaju se kao
imenice enskoga roda na -. Imenica dijet-e- u mnoini ima oblik zbirne imenice
ec-a i mijenja se po obrascu jednine imenica enskoga roda na -a.
Deklinacija:
- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -et- u kosim padeima
jednina
N: tl-e-
G: tl-et-a
D: tl-et-u
A: tl-e-
V: tl-e-
I: tl-et-om
L: tl-et-u
- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -en- u kosim padeima
jednina mnoina
N: m-e- m-en-a em-n-a
G: m-en-a m-n- em-n-
D: m-en-u m-en-ima em-n-ima
A: m-e- m-en-a em-n-a
V: m-e- m-en-a em-n-a
I: m-en-om m-en-ima em-n-ima
L: m-en-u m-en-ima em-n-ima
Neke imenice srednjega roda na - ija osnova zavrava konsonantskom grupom u
kojoj je krajnji konsonant c mijenjaju se i po obrascu imenica srednjega roda na -e,
npr.: umanc-e- umanc-et-a i umanc-e umanc-a, rebarc-e- rebarc-et-a i
rebarc-e rebarc-a i sl. U genitivu mnoine, kad se mijenjaju kao imenice na -e,
imaju nepostojano a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, npr.: umanac-a, bjela-
nac-a, jajac-a, rebarac-a i sl.
BROJEVNE IMENICE
Brojevne imenice zavravaju na -ojic-a (npr.: dvojica, obojica, trojica), -oric-a (npr.:
etvorica, petorica, estorica), -oje- (npr.: dvoje, oboje, troje) i -or-o (npr.: etvoro,
petoro, estoro).
80 MORFOLOGIJA
ZAMJENICE
Zamjenice su rijei koje zamjenjuju imena bia, predmeta, svojstava i pojava, odno-
sno upuuju na imenice kojima se ti pojmovi oznaavaju.
Po znaenju, odnosno po onome na to upuuju, zamjenice se dijele na:
1. line (personalne): ja; ti; on, ona, ono // mi; vi; oni, one, ona;
2. povratne (refleksivne): sebe (se);
3. prisvojne (posesivne): moj, tvoj, njegov, njen/njezin, na, va, njihov;
4. povratno-prisvojne (refleksivno-posesivne): svoj;
5. pokazne (demonstrativne): ovaj, taj, onaj, ovakav/ovakvi, takav/takvi, ona-
kav/onakvi, ovoliki, toliki, onoliki;
6. upitne (interogativne): ko?, to?, iji?, koji?, kakav?/kakvi?, koliki?;
7. odnosne (relativne): ko, to, iji, koji, kakav/kakvi, koliki;
8. neodreene (indefinitne): neko, neto, neiji, nekoji/neki, nekakav/nekakvi,
iko, ita, iiji, ikoji, ikakav/ikakvi, niko, nita, niiji, nikoji, nikakav/nikakvi,
svako, svata, svaiji, svakoji/svaki, svakakav/svakakvi, eko, eto, eiji,
ekakav, ekoji, kogo/kogod, togo/togod, ijigo/ijigod, kakavgo/ka-
kavgod, kojigo/kojigod, ko go/ko god, to go/to god, iji go/iji god,
kakav go/kakav god, koji go/koji god, ma ko, ma to, ma iji, ma kakav,
ma koji, bilo ko, bilo to, bilo iji, bilo kakav, bilo koji.
Po funkciji se zamjenice dijele na:
1. Imenike zamjenjuju imenice i nezavisne su od drugih rijei u reenici. To
su line, upitne zamjenice ko i to, neodreene zamjenice sloene sa ko i to
(npr.: neko, neto, niko, nita) i povratna zamjenica sebe (se).
2. Pridjevske zamjenjuju pridjeve i brojeve i upotrebljavaju se uz (samostal-
ne) rijei koje odreuju. Kao i pridjevi, i one imaju sva tri roda i oba broja.
To su prisvojne, pokazne, upitne koji, kakav, iji i neodreene zamjenice
sloene s njima (npr.: nekoji/neki, nekakav, neiji, nikoji, nikakav).
82 MORFOLOGIJA
Lina zamjenica ona
naglaeni oblik nenaglaeni oblik
N: n-a -
G: nj- j-e
D: nj-j j-oj
A: nj- j-u/j-e
V: - -
I: nj-m/nj-me -
L: nj-j -
Lina zamjenica ono
naglaeni oblik nenaglaeni oblik
N: n-o -
G: nj-ga -ga
D: nj-mu -mu
A: nj-ga -ga
V: - -
I: nj-m/njme -
L: nj-mu -
Lina zamjenica mi
naglaeni oblik nenaglaeni oblik
N: m- -
G: n-s n-as
D: n-ma n-am
A: n-s n-as
V: - -
I: n-ma -
L: n-ma -
Lina zamjenica vi
naglaeni oblik nenaglaeni oblik
N: v- -
G: v-s v-as
D: v-ma v-am
A: v-s v-as
V: v- -
I: v-ma -
L: v-ma -
Povratna zamjenica sbe naziva se i lina zamjenica za svako lice jer slui za ozna-
avanje i 1. i 2. i 3. lica. Upotrebljava se samo za oznaavanje odnosa prema subjek-
84 MORFOLOGIJA
tu. Poto se nikad ne upotrebljava u obliku subjekta, ona se javlja samo u zavisnim
padeima. Nenaglaeni oblik (se) ima samo u akuzativu.
Deklinacija:
N: -
G: sb-e
D: sb-i
A: sb-e/se
V: -
I: sb-m
L: sb-i
PRISVOJNE ZAMJENICE
Prisvojne zamjenice su moj, tvoj, njegov, njen/njezin; na, va, njihov. Prvome licu
jednine (ja) odgovara prisvojna zamjenica moj (tj. moj-, moj-a, moj-e), drugome
licu jednine (ti) prisvojna zamjenica tvoj (tj. tvoj-, tvoj-a, tvoj-e), treemu licu jedni-
ne mukoga roda (on) prisvojna zamjenica njegov (tj. njegov-, njegov-a, njegov-o),
treemu licu jednine enskoga roda (ona) prisvojna zamjenica njen/njezin (tj. njen-/
njezin-, njen-a/njezin-a, njen-o/njezin-o), treemu licu jednine srednjega roda (ono)
prisvojna zamjenica njegov (tj. njegov-, njegov-a, njegov-o), prvome licu mnoine
(mi) prisvojna zamjenica na (tj. na-, na-a, na-e), drugome licu mnoine (vi) pri-
svojna zamjenica va (tj. va-, va-a, va-e), treemu licu mnoine oni one ona
prisvojna zamjenica njihov (tj. njihov-, njihov-a, njihov-o).
Deklinacija
Zamjenica mj
jednina mnoina
N: mj- mj-i
G: mj-eg(a)/m-g(a) mj-h
D: mj-em(u)/m-m(e) mj-im(a)
A: za ivo: mj-eg(a)/m-g(a)
mj-e
za neivo: mj-
V: mj- mj-i
I: mj-im mj-im(a)
L: mj-em(u)/m-m(e) mj-im(a)
Zamjenica mja
jednina mnoina
N: mj-a mj-e
G: mj- mj-h
86 MORFOLOGIJA
Zamjenica njgovo
jednina mnoina
N: njgov-o njgov-a
G: njgov-a /njgov-og(a) njgov-h
D: njgov-u/njgov-om(e) njgov-im(a)
A: njgov-o/njgov-og(a) njgov-a
V: njgov-o njgov-a
I: njgov-im njgov-im(a)
L: njgov-u/njegov-om(e) njgov-im(a)
Zamjenice njen- /njezin-, njen-a/njezin-a, njen-o/njezin-o; njihov-, njihov-a,
njihov-o mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica njegov-, njegov-a, njegov-o.
Kad se line zamjenice u padenim oblicima na -a, -oga, -emu, -ome, -ima nau u
sintagmama s pridjevima ili brojevima, tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju
u obliku bez krajnjega a, u, e, npr.: njegova dobrog prijatelja, njegovoga dobrog
prijatelja, tvojemu dobrom prijatelju, tvome dobrom prijatelju, naima dobrim pri-
jateljima i sl.
POKAZNE ZAMJENICE
Deklinacija
Zamjenica ovj
jednina mnoina
N: v-j v-
G: v-g(a) v-h
D: v-m(e) v-m(a)
A: za ivo: v-g(a)
v-
za neivo: v-j
V: - -
I: v-m v-m(a)
L: v-m(e) v-m(a)
Zamjenica v
jednina mnoina
N: v- v-
G: v- v-h
D: v-j v-m(a)
A: v- v-
V: - -
I: v-j v-m(a)
L: v-m v-m(a)
Zamjenica v
jednina mnoina
N: v- v-
G: v-g(a) v-h
D: v-m(e) v-m(a)
A: v- v-
V: - -
I: v-m v-m(a)
L: v-m(e) v-m(a)
Zamjenice n-j, n-, n- mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica ov-aj,
ov-a, ov-o. Po tome se obrascu, ali s drugaijim akcentom, mijenjaju i zamjenice
t-j, t-, t-.
88 MORFOLOGIJA
Zamjenica tj
jednina mnoina
N: t-j t-
G: t-ga/t-g t-h
D: t-me/t-m t-m(a)
A: za ivo: t-ga/t-g
t-
za neivo: t-j
V: - -
I: t-m t-m(a)
L: t-me/t-m t-m(a)
Zamjenice ov-kav-/ov-kv-, ov-kv-a/ov-kv-, ov-kv-o/ov-kv-; on-kav-/
on-kv-, on-kv-a/ov-kv-, on-kv-o/ov-kv- mijenjaju se po obrascu promje-
ne upitne zamjenice kkav-/kkv-, kkv-a/kkv-, kkv-o/kkv-. Zamjenice ov-
-lik-/ov-lik-, ov-lik-a/ov-lik-, ov-lik-o/ov-lik-; t-lik-/t-lik-, t-lik-a/
t-lik-, t-lik-o/t-lik-; on-lik-/on-olk-, on-lik-a/on-olk-, on-lik-o/on-olk-
mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice klik-/kolk-, kolk-a/kolk-,
kolk-o/kolk-. Vieti o tome u odjeljku o upitnim zamjenicama.
Kad se pokazne zamjenice u padenim oblicima na -a, -oga, -emu, -ome, -ima nau
u sintagmama s pridjevima ili brojevima, tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u
obliku bez krajnjega a, u, e, npr.: toga lijepog eteta, ovome naem etetu i sl.
Upitne i odnosne zamjenice su ko, to, iji, koji, kakav/kakvi, kolik/koliki. Znaenje
upitnih zamjenica imaju u upitnim reenicama, a znaenje odnosnih zamjenica u od-
nosnim reenicama kad vezuju te reenice s rijeima ili djelovima reenice na koje
se odnose. Npr.: Koji je to ovjek? To je ovjek kojega smo lani upoznali.
Deklinacija
Zamjenica k
N: k-
G: k-ga/k-g
D: k-me/k-m
A: k-ga/k-g
V: -
I: k-me/k-m
L: kme/k-m
90 MORFOLOGIJA
Zamjenica kkav
jednina mnoina
N: kkav- kkv-i
G: kkv-a kkv-h
D: kkv-u kkv-m(a)
A: za ivo: kkv-a
kkv-e
za neivo: kkav-
V: - -
I: kkv-m kkv-m(a)
L: kkv-u kkv-m(a)
Zamjenica kkva
jednina mnoina
N: kkv-a kkv-e
G: kkv- kkv-h
D: kkv-j kkv-m(a)
A: kkv-u kkv-e
V: - -
I: kkv-m kkv-m(a)
L: kkv-j kkv-m(a)
Zamjenica kkvo
jednina mnoina
N: kkv-o kkv-a
G: kkv-a kkv-h
D: kkv-u kkv-m(a)
A: kkv-o kkv-a
V: - -
I: kkv-m kkv-m(a)
L: kkv-u kkv-m(a)
Zamjenica kkv
jednina mnoina
N: kkv- kkv-
G: kkv-g(a) kkv-h
D: kkv-m(e) kkv-m(a)
A: za ivo: kkv-g(a)
kkv-
za neivo: kkv-
V: - -
I: kkv-m kkv-m(a)
L: kkv-m(e) kkv-m(a)
92 MORFOLOGIJA
Zamjenica kolko
jednina mnoina
N: kolk-o kolk-a
G: kolk-a kolk-h
D: kolk-u kolk-m(a)
A: kolk-o kolk-a
V: - -
I: kolk-m kolk-m(a)
L: kolk-u kolk-m(a)
Zamjenica kolk
jednina mnoina
N: kolk- kolk-
G: kolk-g(a) kolk-h
D: kolk-m(e) kolk-m(a)
A: za ivo: kolk-g(a)
kolk-
za neivo: kolk-
V: - -
I: kolk-m kolk-m(a)
L: kolk-m(e) kolk-m(a)
Zamjenica kolk
jednina mnoina
N: kolk- kolk-
G: kolk- kolk-h
D: kolk-j kolk-m(a)
A: kolk- kolk-
V: - -
I: kolk-m kolk-m(a)
L: kolk-j kolk-m(a)
Zamjenica kolk
jednina mnoina
N: kolk- kolk-
G: kolk-g(a) kolk-h
D: kolk-m(e) kolk-m(a)
A: kolk- kolk-
V: - -
I: kolk-m kolk-m(a)
L: kolk-m(e) kolk-m(a)
Neodreene zamjenice su ko; to; ij-, -, -e; koj-, -, -e; kakav-, kakva, kakvo;
zamjenice ko, to, ta, ij-, -, -; koj-, -, -; kakav-, kakva, kakvo; kolik-, -a, -o
s prefiksima ne-, ni-, i-, vas-/sva-/sve-, koje-, e- (npr.: neko, neto...; niko, nita...
iko, ita...; vaskolik, svekolik, svakoji...; kojeko, kojeta...; eko, eiji, ekoji itd.);
zamjenice ko, to, ij-, -, -; koj-, -, -; kakav-, kakva, kakvo; kolik-, -a, -o s
rjecom god/go kao sufiksom (npr.: kogod/kogo, togod/togo itd.), s rjecama
ma (npr.: ma ko, ma to, ma iji itd.), bilo (npr.: bilo ko, bilo to, bilo ij ili u obr-
nutome redu), god/go (npr.: ko god/ko go, to god/to go itd.).
Neodreene zamjenice mogu biti proste, izvedene i sloene. Proste su: ko, to, ij-,
-, -; koj-, -, -; kakav-, kakva, kakvo; kolik-, -a, -o. Pri promjeni sloenih ne-
odreenih zamjenica mijenja se samo onaj njihov dio koji je sastavljen od proste
neodreene zamjenice, npr.: niko nik-og(a) nik-om(e) / ma ko ma k-og(a) ma
k-om(e) i sl. Proste neodreene zamjenice mijenjaju se po istome obrascu kao i upit-
ne i odnosne zamjenice. (Vieti o tome u poglavlju o upitnim i odnosnim zamjeni-
cama.)
94 MORFOLOGIJA
PRIDJEVI
Pridjevi su promjenljive rijei koje kazuju ije je, kakvo je i od ega je ono to je
oznaeno rijeju koju odreuju. Oni dakle mogu biti prisvojni (odgovaraju na pitanje
iji? i odreuju pripadnost, npr.: edov sat), opisni (odgovaraju na pitanje kakav? i
odreuju kvalitet ili osobinu, npr.: depni sat) i gradivni (odgovaraju na pitanje od
ega? i odreuju grau ili materiju, npr.: zlatni sat).
Pridjevi mogu biti odreenoga i neodreenoga vida. Odreenim pridjevima kazuje
se odreenost onoga to je oznaeno rijeju koju odreuju, a neodreenim neodree-
nost, npr.: dobri ovjek dobar ovjek i sl. Odreeni pridjevi stoje uz imenice kojima
je oznaen predmet to je poznat uesnicima u komunikaciji. I obrnuto. Odreeni
pridjevi odgovaraju na pitanje koji?, a neodreeni na pitanje kakav?.
Neodreeni pridjevi u nominativu jednine zavravaju na -, -a, -o/-e (-o u nomina-
tivu imaju pridjevi s osnovom na nepalatalni konsonant, a -e pridjevi s osnovom na
palatalni konsonant), npr.: lijep-, lijep-a, lijep-o; lo-, lo-a, lo-e.
Odreeni pridjevi u nominativu jednine zavravaju na -, -, -/- (- u nominativu
imaju pridjevi srednjega roda s osnovom na nepalatalni konsonant, a - pridjevi sred-
njega roda s osnovom na palatalni konsonant), npr.: siv-, siv-, siv-; vru-, vru-,
vru-.
Pridjevi na palatalni konsonant imaju u instrumentalu jednine -em(u), a pridjevi na
nepalatalni konsonant -om(e), npr.: lijep- lijep-ome/lijep-om; vru- vru-emu/
vru-em i sl.
Neki pridjevi mogu biti samo odreeni, a neki samo neodreeni. Samo odreeni vid
imaju pridjevi na -sk-i (brat-sk-i), -j-i (vra-j-i), -nj-i (sino-nj-i), -inj-i (pel-inj-i),
-anj-i (kad-anj-i). Samo odreeni vid imaju i pridjevi arki, jarki, pridjevi koji
zavravaju na --i (kupa--i) i pridjevi kojima se odreuje prostor ili vrijeme, npr.:
lijevi, desni, gornji, everni, neeljni, davni, antiki. Samo neodreeni vid imaju
pridjevi na -ov- (brat-ov-)/-ev- (kralj-ev-), -ovljev- (brat-ovljev-)/-evljev-
(mu-evljev-), -ljev- (Miroslav-ljev-), -in- (en-in-).
Neki pridjevi u osnovnome obliku imaju samo jedan vid odreeni ili neodreeni,
a u kosim padeima mogu imati obje promjene, npr.: lo- ovjek lo-a ovjeka/
Deklinacija pridjeva
Odreeni vid:
Muki rod
jednina mnoina
N: ljep- ljep-
G: ljep-g(a) ljep-h
D: ljep-m(e) ljep-m(a)
A: za ivo: ljep-g(a)
ljep-
za neivo: ljep-
V: ljep- ljep-
I: ljep-m ljep-m(a)
L: ljep-m(e) ljep-m(a)
enski rod
jednina mnoina
N: ljep- ljep-
G: ljep- ljep-h
D: ljep-j ljep-m(a)
A: ljep- ljep-
V: ljep- ljep-
I: ljep-m ljep-m(a)
L: ljep-j ljep-m(a)
Srednji rod
jednina mnoina
N: ljep- ljep-
G: ljep-g(a) ljep-h
D: ljep-m(e) ljep-m(a)
A: ljep- ljep-
V: ljep- ljep-
I: ljep-m ljep-m(a)
L: ljep-m(e) ljep-m(a)
96 MORFOLOGIJA
Neodreeni vid:
Muki rod
jednina mnoina
N: ljep- lijp-i
G: lijp-a lijp-h
D: lijp-u lijp-m
A: za ivo: lijp-a
lijp-e
za neivo: ljep-
V: ljep- ljep-
I: lijp-m lijp-m
L: lijp-u lijp-m
enski rod
jednina mnoina
N: lijp-a lijp-e
G: lijp- lijp-h
D: lijp-j lijp-m
A: lijp-u lijp-e
V: ljep- ljep-
I: lijp-m lijp-m
L: lijp-j lijp-m
Srednji rod
jednina mnoina
N: lijp-o lijp-a
G: lijp-a lijp-h
D: lijp-u lijp-m(a)
A: lijp-o lijp-a
V: ljep- ljep-
I: lijp-m lijp-m
L: lijp-u lijp-m
KOMPARACIJA PRIDJEVA
Opisnim pridjevima moe se iskazivati razliit stepen svojstva koje se njima iska-
zuje. Osnovni oblik pridjeva naziva se pozitiv, npr. jak, lijep, bijel. Sljedei stepen
naziva se komparativ i njime se iskazuje vii stepen odreenoga svojstva, npr.: jai,
ljepi, bjelji. Posljednji je stupanj superlativ, kojim se iskazuje da pojam koji on
odreuje ima odreeno svojstvo u najviem stepenu (u poreenju sa svim ostalim
pojmovima), npr.: najjai, najljepi, najbjelji.
98 MORFOLOGIJA
BROJEVI
Deklinacija brojeva
Od osnovnih brojeva mijenjaju se samo jedan-, -a, -o; dva, dvije; tri i etiri. Brojevi
oba (i obadva) i obje (i obadvije) mijenjaju se po obrascu promjene brojeva dva i
dvije.
jdan
N: jdan-
G: jdn-og(a)
D: jdn-om(e)
A: za ivo: jdn-og(a)
za neivo: jdan-
V: jdan-
I: jdn-m
L: jdn-om(e)
jdna
N: jdn-a
G: jdn-
D: jdn-j
A: jdn-u
V: jdn-a
I: jdn-m
L: jdn-j
jdno
N: jdn-o
G: jdn-og(a)
D: jdn-om(e)
A: jdn-o
V: jdn-o
I: jdn-m
L: jdn-om(e)
dv
N: dv-
G: dv-j
D: dv-ma
A: dv-
V: dv-
100 MORFOLOGIJA
I: dv-ma
L: dv-ma
dvje
N: dv-je
G: dv-j
D: dv-ijma/dv-jma
A: dv-je
V: dv-je
I: dv-ijma/dv-jma
L: dv-ijma/dv-jma
tr
N: tr-
G: tr-j
D: tr-ma
A: tr-
V: tr-
I: tr-ma
L: tr-ma
tiri
N: tir-i
G: tir-ij
D: tir-ima
A: tir-i
V: tir-i
I: etr-ma/tir-ima
L: etr-ma/tir-ima
Brojevi od pet nadalje nemaju promjenljive oblike. Oni u sintagmatske odnose ulaze
pomou prijedloga, npr.: s osam ena, od trideset golova i sl. U savremenome crno-
gorskom jeziku i brojevi dva, dvije, tri i etiri sve rjee imaju promjenljive oblike
(naroito broj etiri). I oni tada u sintagmatske odnose ulaze pomou prijedloga,
npr.: s dvije ene, od etiri uenika i sl.
Redni brojevi mijenjaju se kao i pridjevi odreenoga vida ija osnova zavrava ne-
palatalnim konsonantom.
GLAGOLSKE OSNOVE
Svaki glagolski oblik ima svoju osnovu i svaki se gradi prema jednoj polazinoj
osnovi.
Polazina je osnova za neke glagolske oblike infinitivna, a za neke prezentska. Infi-
nitivna osnova polazina je za aorist, imperfekat, glagolski pridjev radni, glagolski
pridjev trpni i glagolski prilog proli. Prezentska osnova polazina je za imperativ i
glagolski prilog sadanji.
Treba razlikovati glagolski korijen i osnovu. Korijen je jednomorfemski, a svaka
osnova svakoga glagolskog oblika je dvomorfemska sastoji se od korijenskoga i
sufiksalnoga morfema.
Glagolski oblici meusobno se razlikuju po sufiksalnome morfemu svoje osnove.
Glagolska osnova moe biti podvrgnuta i procesu alternacije, npr.: te-e- i tek--.
Izmeu korijenskoga i sufiksalnoga morfema moe se pojaviti intervokalno j, npr.:
pi--ti pi-j-e-m i sl.
GLAGOLSKE VRSTE
U crnogorskome jeziku postoji est glagolskih vrsta. Vrste se dijele na klase. Grama-
tiari tokavskih standardnih jezika dali su razliite podjele glagolskih vrsta. Mi smo
se opredijelili za ovu podjelu.
Prva glagolska vrsta u crnogorskome jeziku ima esnaest klasa, druga jednu, trea
tri, etvrta tri, peta dvije i esta dvije klase.
PRVA VRSTA
Glagoli prve vrste imaju infinitivnu osnovu koja zavrava nultim morfemom (-) i
prezentsku osnovu koja zavrava sufiksalnim morfemom -. Izmeu korijenskoga i
sufiksalnoga morfema umee se n, d, dn.
Dijeli se na esnaest klasa:
102 MORFOLOGIJA
1. Prva klasa: -s-//-d--ti: -d--m / -d--, npr.:
kras-//krad--ti: krd--m
krd--
krd--
krd--mo
krd--te
krd--
-s-//-t--ti: -t- -m / -t--, npr.:
mes-//met--ti: mt--m
mt--
mt--
mt--mo
mt--te
mt--
-s-//-z--ti: -z--m / -z--, npr.:
ves-//vez--ti: vz--m
vz--
vz--
vz--mo
vz--te
vz--
-ps-//-b--ti: -b--m / -b--, npr.:
skups-//skub--ti: skb--m
skb--
skb--
skb--mo
skb--te
skb--
2. Druga klasa: -e--ti: -m--m / -m--, npr.:
na-e--ti: n-m--m
n-m--
n-m--
n-m--mo
n-m--te
n-m--
-e--ti: -n--m / -n--, npr.:
nae--ti: nn--m
nn--
nn--
104 MORFOLOGIJA
-ra--ti: -er--m / -er--, npr.:
dra--ti: dr--m
dr--
dr--
dr--mo
dr--te
dr--
5. Peta klasa: -r--ti: -ar--m / -ar--, npr.:
tr--ti: tr--m
tr--
tr--
tr--mo
tr--te
tr--
6. esta klasa: -lje--ti: -elj--m / -elj--, npr.:
mlje--ti: mlj--m
mlj--
mlj--
mlj--mo
mlj--te
mlj--
7. Sedma klasa: -ije--ti: ---m / ---, npr.:
mrije--ti: mr--m
mr--
mr--
mr--mo
mr--te
mr--
8. Osma klasa: -nije --ti: -nes--m / -nes--, npr.:
po-nije --ti: p-nes--m po-ns--m
p-nes-- po-ns--
p-nes-- po-ns--
p-nes--mo po-ns--mo
p-nes--te po-ns--te
p-nes-- po-ns--
9. Deveta klasa: -je--ti: -i(j)--m / -i(j)--, npr.:
smje--ti: smj--m
smj--
smj--
106 MORFOLOGIJA
13. Trinaesta klasa: -sta--ti: -n--m / -n--, npr.:
ne-sta--ti: n-sta-n--m
n-sta-n--
n-sta-n--
n-sta-n--mo
n-sta-n--te
n-sta-n--
-g--ti: -g-n--m / -g-n--, npr.:
mog--ti: mg-n--m
mg-n--
mg-n--
mg-n--mo
mg-n--te
mg-n--
-k--ti: -k-n--m / -k-n--, npr.:
rek--ti: rk-n--m
rk-n--
rk-n--
rk-n--mo
rk-n--te
rk-n--
14. etrnaesta klasa: -a--ti: -a-dn--m /-a-dn--, npr.:
da--ti: d-dn--m
d-dn--
d-dn--
d-dn--mo
d-dn--te
d-dn--
15. Petnaesta klasa: -d--ti: -d--m / -d--, npr.:
id--ti: d--m d--m
d-- d--
d-- d--
d--mo d--mo
d--te d--te
d-- d--
16. esnaesta klasa: -id--ti: -i--m / -i--, npr.:
na-id--ti (naii): n---m
n---
n---
DRUGA VRSTA
Glagoli druge vrste imaju na kraju infinitivne osnove sufiksalni morfem -nu-, a na
kraju prezentske sufiksalni morfem -. Izmeu toga prezentskoga sufiksalnog mor-
fema i korijenskoga morfema umee se n.
Druga glagolska vrsta ima samo jednu klasu:
-nu-ti: -n--m / -n--, npr.:
ba-nu-ti: b-n--m
b-n--
b-n--
b-n--mo
b-n--te
b-n--
TREA VRSTA
Glagoli tree vrste imaju infinitivnu osnovu koja zavrava sufiksalnim morfemom
-a-, odnosno -va-, -ja-, a prezentska osnova zavrava sufiksalnim morfemom -j-.
Finalni konsonanti b, p, d, t, g, k, z, s, c i h, sonanti m, v i konsonantska grupa sk u
korijenskome morfemu uz j iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj, plj, , , , ,
, , , , mlj, vlj i t.
Infinitivno -ov-, -ev-, -iv- ispred a alternira s prezentskim -u-.
Trea glagolska vrsta dijeli se na tri klase:
1. Prva klasa: -b-a-ti: -blj--m / -blj--, npr.:
zob-a-ti: zblj--m
zblj--
zblj--
108 MORFOLOGIJA
zblj--mo
zblj--te
zblj--
-p-a-ti: -plj--m / -plj--, npr.:
kap-a-ti: kplj--m
kplj--
kplj--
kplj--mo
kplj--te
kplj--
-d-a-ti: ---m / ---, npr.:
glod-a-ti: gl--m
gl--
gl--
gl--mo
gl--te
gl--
-t-a-ti: ---m / ---, npr.:
svit-a-ti: sv--m
sv--
sv--
sv--mo
sv--te
sv--
-g-a-ti: ---m / ---, npr.:
slag-a-ti: sl--m
sl--
sl--
sl--mo
sl--te
sl--
-k-a-ti: ---m / ---, npr.:
srk-a-ti: s--m
s--
s--
s--mo
s--te
s--
110 MORFOLOGIJA
z-d--mo
z-d--te
z-d--
-sk-a-ti: -t--m / -t--, npr.:
bisk-a-ti: bt--m
bt--
bt--
bt--mo
bt--te
bt--
2. Druga klasa: -va-ti: -j-m / (j)--, npr.:
da-va-ti: d-j-m
d-j-
d-j-
d-j-mo
d-j-te
d(j)--
3. Trea klasa: -jati: -j-m / (j)--, npr.:
si-ja-ti: s-j-m
s-j-
s-j-
s-j-mo
s-j-te
s(j)--
ETVRTA VRSTA
Infinitivna osnova glagola etvrte vrste zavrava sufiksalnim morfemima -i-, -a-,
-je- (ili -e- ako je dolo do jotovanja krajnjega konsonanta u korijenskome morfe-
mu, npr. vieti < vidjeti, leeti < letjeti), a prezentska osnova zavrava sufiksalnim
morfemom -i-.
Sufiksalni morfem -je- jotuje krajnje konsonante d i t u korijenskome morfemu, pa
u rezultatu imamo i .
Korijenski morfem ispred sufiksalnoga morfema -a- ima krajnje , , t i d.
etvrta glagolska vrsta dijeli se na tri klase:
1. Prva klasa: -i-ti: --m / --, npr.:
voz-i-ti: vz--m
vz--
112 MORFOLOGIJA
-d-a-ti: -d--m / -d--, npr.:
zvid-a-ti: zvd--m
zvd--
zvd--
zvd--mo
zvd--te
zvd--
PETA VRSTA
Infinitivna osnova glagola pete vrste zavrava sufiksalnim morfemom -a-, a prezent-
ska sufiksalnim morfemom --. Kod nekih glagola ispred tih sufiksalnih morfema
javlja se av.
Glagoli pete vrste dijele se na dvije klase:
1. Prva klasa: -a-ti: --m / -a-(j), npr.:
it-a-ti: t--m
t--
t--
t--mo
t--te
t-a-(j)
2. Druga klasa: -av-a-ti: -v--m / -av-a-(j), npr.:
i-it-av-a-ti: i-t-v--m
i-t-v--
i-t-v--
i-t-v--mo
i-t-v--te
i-t-v-a-(j) / i-it-v-a-(j)
ESTA VRSTA
GLAGOLSKI VID
Glagolski vid oznaava razliku u trajanju glagolom oznaene radnje, stanja ili zbi-
vanja. Po njemu se glagoli u crnogorskome jeziku dijele na svrene (perfektivne) i
nesvrene (imperfektivne). Osim njih postoje i dvovidski glagoli.
114 MORFOLOGIJA
konsonantskim grupama sl, sn, zn, st i zd, tada se umjesto morfema -a-, -ava- i -iva-
upotrebljavaju morfemi -ja-, -java- i -jiva-. U tom sluaju dolazi do jotovanja nave-
denih konsonanata, sonanata i konsonantskih grupa u: b, , f, p, , , ; , m, , v;
, , , t/, . Sufiksalni morfem -a-/-ja- najee izaziva duljenje prethodnoga
sloga, npr.: paz--ti > op-a-ti; skp--ti > skp-lja-ti i sl. Usljed toga i o ispred toga
sufiksa alternira s , npr.: za-lm-i-ti > za-lm-a-ti; rd-i-ti > r-a-ti i sl. O tima i
ostalim glasovnim promjenama koje se javljaju pri tvorbi nesvrenih glagola bilo je
rijei u poglavlju o morfonologiji crnogorskoga jezika.
Svreni (perfektivni) glagoli
Ti glagoli oznaavaju radnje, stanja i zbivanja ije je trajanje ogranieno na jedan
trenutak. Taj trenutak moe biti razliit, pa tako i svreni glagoli mogu biti:
1. poetnosvreni oznaavaju svreni poetak radnje, poslije kojega radnja
moe trajati neogranieno, npr.: propjevati, prozboriti, zajecati, zapjevati,
poleeti, pogledati i sl.;
2. zavrnosvreni oznaavaju svretak radnje, npr.: stii, doi, popiti, pojesti,
dovriti, izgorjeti, istrijebiti i sl.;
3. trenutnosvreni oznaavaju radnju koja je ograniena na jedan trenutak,
npr.: pasti, esti, bupiti, skoiti, pregristi i sl.;
4. neodreenosvreni oznaavaju svrenu radnju koja je due ili krae traja-
la, npr.: zaigrati se, razvikati se, zapriati se, popriati, porazgovarati i sl.
Nesvreni (imperfektivni) glagoli
Ti glagoli oznaavaju radnju, stanje ili zbivanje ije trajanje nije ogranieno. Dijele
se na dvije vrste:
1. trajni (durativni) oznaavaju radnju, stanje i zbivanje neprekidnoga traja-
nja, npr.: priati, jesti, govoriti, znati i sl.
2. uestali (iterativni) oznaavaju radnju koja se ponavlja s prekidima i neo-
granieno traje, npr.: lupkati, kuckati, trepkati, javljati se i sl.
Dvovidski glagoli
To su glagoli kojima se moe oznaavati i svrena i nesvrena radnja. Njihov se vid
moe odrediti samo u reeninome kontekstu. Takvi su npr.: dorukovati, ruati,
veerati, vieti, stradati i sl. Najvie ih je meu pozajmljenim glagolima na -is-a-
-ti/-ir-a-ti i -iz-ov-a-ti: fotografisati, telefonirati, urbanizovati i sl. U reenici: edim
na Orlovu kru i fotografiem Cetinje glagol fotografisati je nesvren. Meutim
u reenici: Kad fotografie Cetinje, ekamo te da nam se pridrui taj glagol je
svren.
Glagolski rod oznaava odnos izmeu subjekta i objekta glagolske radnje. Subjekat
moe svojevoljno i svjesno vriti neku radnju (npr.: ak ui.). Radnja se moe vriti
u subjektu mimo njegove volje i svjesne aktivnosti (npr.: Profesor je ostario.). Su-
bjekat moe trpjeti radnju koju neko drugi vri na njemu (npr.: kola je sruena.).
U prvome sluaju rije je o aktivnim glagolima, u drugome o medijalnim, a u tre-
emu radi se o pasivnim glagolima. Njihova je funkcija uglavnom kontekstualno
odreena.
Prema predmetu vrenja glagolske radnje glagoli se dijele na tri grupe:
1. Prelazni (tranzitivni) glagoli oznaavaju glagole ije se radnje vre na
predmetu izvan vrioca. Oni zahtijevaju objekat u vezi s kojim se vri radnja.
U zavisnosti od objekta dijele se na:
prave prelazne glagole, koji zahtijevaju objekat u obliku akuzativa bez
prijedloga (npr.: itati knjigu, priati priu) te u obliku genitiva bez pri-
jedloga (kupiti hljeba, piti vode, veerati kotanja);
neprave prelazne glagole, koji imaju objekat u svim ostalim padenim
oblicima (bjeati od vatre, brinuti se o eci, slegnuti ramenima).
Prelazni glagoli mogu se upotrebljavati i u pasivnome i u aktivnom obliku,
npr.: Petar pjeva pjesmu. Petar e pjevati pjesmu. Petar je pjevao pje-
smu. / Pjesma je pjevana (od Petra). Pjesma e biti pjevana (od Petra).
Pjesma je bila pjevana (od Petra).
2. Neprelazni (intranzitivni) glagoli ne zahtijevaju objekat, npr.: esti, spa-
vati, razgovarati, pjevati i sl.
3. Povratni (refleksivni) glagoli uvijek se upotrebljavaju s rjecom se. Dijele
se na:
prave povratne glagole, koji oznaavaju radnju to je subjekat vri sam
na sebi i kod kojih rjeca se oznaava krai oblik akuzativa zamjenice
sebe, npr.: umivati se, popeti se, spremati se, obrijati se i sl.;
uzajamnopovratne glagole, koji oznaavaju radnju u kojoj uzajamno
uestvuju najmanje dva vrioca, npr.: grliti se, ljubiti se, pozdraviti se,
biti se i sl.;
neprave povratne glagole, kod kojih rjeca se ne moe predstavljati
krai oblik akuzativa zamjenice sebe, npr.: uditi se, sprdati se, smijati
se, bijeljeti se i sl.
116 MORFOLOGIJA
GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAIN
GLAGOLSKI OBLICI
INFINITIV
Infinitiv je neodreeni glagolski oblik kojim se kazuje samo ime radnje, stanja ili
zbivanja. Njime se ne izrie ni lice ni broj. Stoga se infinitiv uzima kao osnovni gla-
golski oblik pri navoenju glagola.
Infinitiv ima nastavak -ti, npr.: pisa-ti, ita-ti, gleda-ti. I glagoli na -i imaju taj
nastavak, ali je u njima dobijeno stapanjem k i t (npr.: rei < rek--ti, pei < pek-
--ti), g i t (npr.: moi < mog--ti, lei < leg--ti) te d i t (glagol ii i glagoli od njega
izvedeni, npr.: ii < id--ti, izii < iz-id--ti).
Infinitivnu osnovu ini dio glagola koji se nalazi ispred nastavka -ti. Infinitivna osno-
va sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. Sufiksalni morfemi su:
--: id--ti, greb--ti, u--ti i sl.;
-a-: pad-a-ti, gled-a-ti, pis-a-ti i sl.;
-i-: rad-i-ti, pros-i-ti, trs-i-ti i sl.;
-je-: vid-je-ti (> vieti), let-je-ti (> leeti) i sl.;
-nu-: mrz-nu-ti, vrg-nu-ti, na-mak-nu-ti i sl.;
-ava-: iz-u-ava-ti, is-tr-ava-ti, sa-gled-ava-ti i sl.;
-iva-: poru-iva-ti, smanj-iva-ti, u-er-iva-ti i sl.;
-eva-: bi-eva-ti, kralj-eva-ti, ma-eva-ti i sl.;
-ova-: stol-ova-ti, bol-ova-ti, ruk-ova-ti i sl.
Sufiksalni morfem -je-, kao i sufiksalni morfemi -a-, -ava- i -iva-, kad glase -ja-,
-java- i -jiva-, izazivaju jotaciju konsonanata s kraja korijenskoga morfema, npr.:
vid-je-ti > vieti viati, pod-mit-i-ti > pod-mi-iva-ti, pro-glas-i-ti > pro-gla-ava-
-ti i sl.
118 MORFOLOGIJA
PREZENT
Prezent je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja se vri u sadanjosti, si-
multano s vremenom govorenja. Imaju ga i svreni i nesvreni glagoli. Gradi se od
prezentske osnove i prezentskih nastavaka.
Prezentska osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. Sufiksalni
morfemi prezentske osnove su:
-- (glagoli prve i druge vrste): bod-e-m, trg-n-e-m i sl.;
-- (glagoli etvrte vrste): rad-i-m, nos-i-m, bje-i-m i sl.;
-- (glagoli pete vrste): pri-a-m, gled-a-m, iz-u-av-a-m i sl.;
-j- (glagoli tree i este vrste): met-je-m > me-e-m, bi-u-je-m i sl.
Prezentski nastavci su:
jednina mnoina
1. -m 1. -mo
2. - 2. -te
3. - 3. -/-
Nastavak - u 3. licu mnoine prezenta imaju glagoli etvrte vrste, a nastavak -
glagoli ostalih glagolskih vrsta.
Glasovne alternacije u prezentskoj osnovi
Kod glagola tree vrste finalni konsonanti b, p, d, t, g, k, z, s, c i h, sonanti m i v te
grupa sk u korijenskome morfemu uz j iz sufiksalnoga morfema jotuju se u blj, plj,
, , , , , , , , mlj, vlj i t. (Vieti o tome u odjeljku o glagolima tree vrste.)
Infinitivno -ov-, -ev- i -iv- kod glagola tree vrste ispred a alternira s prezentskim
-u-, npr.: rad-ov-a-ti rad-u-je-m, ma-ev-a-ti ma-u-je-m, za-branj-iv-a-ti za-
-branj-u-je-m i sl.
U glagolima pete i este vrste u treemu licu jednine izmeu prezentskoga nastavka
i sufiksalnoga morfema prezentske osnove javlja se intervokalno j, npr.: kop-a-(j)u,
bi-u-(j)u, ma-u-(j)u, razgovar-a-(j)u i sl. To se j javlja i izmeu korijenskoga i su-
fiksalnoga morfema prezenta glagola devete i desete klase prve glagolske vrste, npr.:
smi-(j)e-m, pi-(j)e-m i sl.
Konsonanti k, g i h s kraja korijenskoga morfema glagola prve vrste (11. klasa) al-
terniraju sa , i ispred sufiksalnoga morfema -- u prezentskoj osnovi, npr.: rei
(< rek--ti): rek-e-m > re-e-m; moi (mog--ti): mog-e- > mo-e-; vri (< vrh--
-ti): vr-e-m i sl. Konsonanti k, g i h ostaju nepromijenjeni u treemu licu mnoine
prezenta jer se tada umjesto sufiksalnoga morfema -- koristi sufiksalni morfem --,
npr.: rek--u, pek--u, tek--u, mog--u, vrh--u i sl.
IMPERFEKAT
120 MORFOLOGIJA
jenskoga morfema, vri se njihova jotacija u: blj, , flj, plj, , , ; lj, mlj, nj, vlj; lj,
nj, nj i , npr.: glob-i-ti: glob-ja-h > globlj-a-h; blijed-i-ti: blijed-ja-h > blije-a-h;
hval-i-ti: hval-ja-h > hvalj-a-h; grm-je-ti: grm-ja-h > grmlj-a-h; zvon-i-ti: zvon-ja-h
> zvonj-a-h; skup-i-ti: skup-ja-h > skuplj-a-h; kip-je-ti: kip-ja-h > kiplj-a-h; pros-i-
-ti: pros-ja-h > pro-a-h; slut-i-ti: slut-ja-h > slu-a-h; lov-i-ti: lov-ja-h > lovljah; iv-
je-ti: iv-ja-h > ivlj-a-h; voz-i-ti: voz-ja-h > vo-a-h; misl-i-ti: misl-ja-h > milj--a-h;
prazn-i-ti: prazn-ja-h > pranj-a-h; krst-i-ti: krst-ja-h > kr-a-h i sl.
Kad sufiksalni morfem -j- iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksal-
nome morfemu -- iz infinitivne osnove) doe u dodir s konsonantima k, g i h s kraja
korijenskoga morfema, oni alterniraju sa , i , npr.: vuk--ti: vuk-ja-h > vu-a-h;
strig--ti: strig-ja-h > stri-a-h i sl.
Kad sufiksalni morfem -ij- iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan sufiksal-
nome morfemu -- iz infinitivne osnove) doe u dodir s konsonantima k, g i h s kraja
korijenskoga morfema, oni alterniraju sa c, z i s, npr.: pek--ti: pek-ija-h > pec--ija-h;
vuk--ti: vuk-ija-h > vuc-ija-e; strig--ti: strig-ija-h > striz-ija-h i sl.
AORIST
Aorist je glagolski oblik kojim se iskazuje prola svrena radnja. Gradi se od aoristne
osnove i sufiksalnih morfema.
Aoristna osnova sastoji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. Svakome sufik-
salnom morfemu aoristne osnove odgovara odreeni sufiksalni morfem infinitivne
osnove:
-- (zamjenjuje sufiksalni morfem -- iz infinitivne osnove): pro-kle--ti:
pro-kle--h; umrije--ti: umrije--h; po-pi--ti: po-pi--h; usu--ti: usu--h
i sl.;
-a- (zamjenjuje sufiksalni morfem -a- iz infinitivne osnove): pre-kop-a-ti:
pre-kop-a-h, pro-it-a-ti: pro-it-a-h i sl.;
-i- (zamjenjuje sufiksalni morfem -i- iz infinitivne osnove): po-misl-i-ti: po-
-misl-i-h; za-glib-i-ti: za-glib-i-h i sl.;
-o- (zamjenjuje sufiksalni morfem -- iz infinitivne osnove): iz-ved--ti:
iz-ved-o-h; o-greb--ti: o-greb-o-h; po-nes--ti: po-nes-o-h; is-pek--ti: is-
-pek-o-h; po-ek--ti: po-ek-o-h i sl.;
-e- (zamjenjuje sufiksalni morfem -- iz infinitivne osnove): o-greb--ti:
o-greb-e-; is-tek--ti: is-tek-e- > is-te-e- i sl.;
122 MORFOLOGIJA
Aorist glagola htjeti/eti glasi: htjdoh/doh, htjde/de, htjde/de //
htjdosmo/dosmo, htjdoste/doste, htjdoe/doe.
I glagol biti moe u prezentu imati svreni i nesvreni oblik.
Nesvreni oblici prezenta glagola biti mogu biti naglaeni i nenaglaeni. Naglaeni
su: jsam, jsi, jste / jsmo, jste, jsu. Nenaglaeni su: sam, si, je / smo, ste, su.
Svreni oblici prezenta glagola biti su: bdm, bd, bd / bdmo, bdte, bd.
Imperfekat glagola biti dubletno se upotrebljava: bjh, bje, bje / bjsmo,
bjste, bjh i bjh, bje, bje / bjsmo, bjste, bjh.
Aorist glagola biti moe biti naglaen i nenaglaen. Naglaeni su: bh, b, b / bsmo,
bste, b/be. Nenaglaeni su: bih, bi, bi / bismo, biste, bi/bie.
Glagolski pridjev radni (ili particip perfekta aktivni) gradi se na dva naina:
1. dodavanjem na infinitivnu osnovu sufiksalnoga morfema -l- i nastavaka za
glagolski pridjev radni;
2. zamjenom sufiksalnoga morfema infinitivne osnove sufiksalnim morfemom
-l- i dodavanjem nastavaka za glagolski pridjev radni.
U oba sluaja sufiksalni morfem -l- ispred nastavka - u mukome rodu jednine
mijenja se u -o-.
Nastavci za glagolski pridjev radni jesu:
jednina mnoina
muki rod: - (pisao-) -i (pisal-i)
enski rod: -a (pisal-a) -e (pisal-e)
srednji rod: -o (pisal-o) -a (pisal-a)
Glagolski pridjev radni glagola ija se infinitivna osnova zavrava sufiksalnim mor-
femima -a-, -ava-, -iva-, -ova-, -eva-, -i-, -je- i -nu- dobija se dodavanjem na njih
sufiksalnoga morfema -l- i navedenih nastavaka pliv-a-ti: pliv-a-o, pliv-a-o-, pliv-
-a-l-a, pliv-a-l-o; o-gla-ava-ti: o-gla-ava-o-, o-gla-ava-l-a, o-gla-ava-l-o i sl.
Kod glagola prve klase prve vrste konsonanti d i t s kraja korijenskoga morfema
gube se ispred sufiksalnoga morfema -l-, npr.: pad--ti: pad-l- > pa-l- > pa-o-,
pa-l-a, pa-l-o; plet--ti: plet-l- > ple-l- > ple-o-, ple-l-a, ple-l-o i sl.
Kod glagola sedme klase prve vrste ije ispred sufiksalnoga morfema -l- gubi se, npr.:
umrije--ti: umr-l- > umr-o-, umr-l-a, umr-l-o i sl.
Glagolski pridjev trpni (ili particip perfekta pasivni) gradi se dodavanjem nastavaka
na sufiksalne morfeme osnove glagolskoga pridjeva trpnoga.
Ti sufiksalni morfemi zamjenjuju odreene sufiksalne morfeme infinitivne osnove:
-n- zamjenjuje sufiksalni morfem -a- infinitivne osnove, npr.: pre-crt-a-ti:
pre-crt-an-; iz-list-a-ti: iz-list-an- i sl.;
-vn- zamjenjuje sufiksalni morfem -ava- infinitivne osnove, npr.: u-kra-
-ava-ti: u-kra-avan-, u-ljep-ava-ti: u-ljep-avan- i sl.;
-vn- zamjenjuje sufiksalni morfem -iva- infinitivne osnove, npr.: za-pra-
-iva-ti: za-pra-ivan-; od-re-iva-ti: od-re-ivan- i sl.;
-ovn- zamjenjuje sufiksalni morfem -ova- infinitivne osnove, npr.: po-kup-
-ova-ti: po-kup-ovan-; lump-ova-ti: lump-ovan- i sl.;
-evn- zamjenjuje sufiksalni morfem -eva- infinitivne osnove, npr.: bi-eva-
-ti: bi-evan-; iz-ma-eva-ti: iz-ma-evan- i sl.;
-en- zamjenjuje sufiksalni morfem -- infinitivne osnove, npr.: spro-ved--ti:
spro-ved-en-; o-greb--ti: o-greb-en-; o-met--ti: o-met-en- i sl.;
-jen- zamjenjuje sufiksalne morfeme -i-, -je- i -- infinitivne osnove, npr.:
za-rad-i-ti: za-rad-jen- > zaraen-; vid-je-ti (>vieti): vid-je-n- > vien-; iz-
misl-i-ti: iz-misl-jen- > iz-milj-en-; iz-rek--ti: iz-rek-jen- > iz-re-en-; po-
tres-jen- > po-tre-en- i sl.;
-ven- zamjenjuje sufiksalni morfem -- infinitivne osnove, npr.: sa-mlje--ti:
sa-mlje-ven-; za-li--ti: za-li-ven- i sl.;
124 MORFOLOGIJA
-t- zamjenjuje sufiksalni morfem -- infinitivne osnove, npr.: za-drije--ti:
za-dr-t-; po-e--ti: po-e-t- i sl.
Nastavci za glagolski pridjev trpni su:
jednina mnoina
muki rod: - (pisan-) -i (pisan-i)
enski rod: -a (pisan-a) -e (pisan-e)
srednji rod: -o (pisan-o) -a (pisan-a)
PERFEKAT
PLUSKVAMPERFEKAT
FUTUR PRVI
126 MORFOLOGIJA
FUTUR DRUGI
POTENCIJAL
Potencijal je glagolski oblik kojim se iskazuje elja, uslov ili mogunost vrenja
glagolske radnje.
Gradi se od aorista pomonoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog i svre-
nih i nesvrenih glagola, npr.:
jednina mnoina
1. bih (pro)itao 1. bismo (pro)itali
2. bi (pro)itao 2. biste (pro)itali
3. bi (pro)itao 3. bi/bie (pro)itali
Pored nenaglaenih mogu se upotrebljavati i naglaeni oblici aorista pomonoga gla-
gola biti. Takvu upotrebu namee kontekst.
POTENCIJAL IMPERFEKTA
Imperativ je glagolski oblik kojim se iskazuje zapovijest, zabrana, molba, elja i sl.
Gradi se od imperativne osnove i imperativnih nastavaka. Imperativna osnova sasto-
ji se od korijenskoga i sufiksalnoga morfema. Sufiksalnim morfemima imperativne
osnove odgovaraju odreeni sufiksalni morfemi prezentske osnove.
Sufiksalni morfemi imperativne osnove su:
-i- (zamjenjuje sufiksalne morfeme -e- i -i- iz prezentske osnove): bod-e-m:
bod-i-, bod-i-mo, bod-i-te; rad-i-m: rad-i-, rad-i-mo, rad-i-te i sl.;
-j- (zamjenjuje sufiksalni morfem -j- iz prezentske osnove): u-je-m: u-j-,
u-j-mo, u-j-te; kup-u-je-m: kup-u-j-, kup-u-j-mo, kup-u-j-te i sl.;
-j- (zamjenjuje sufiksalni morfem -- iz prezentske osnove): pri-a-m: pri-
-aj-, pri-aj-mo, pri-aj-te, pjev-a-m: pjev-aj-, pjev-aj-mo, pjev-aj-te i sl.
Glagoli jedanaeste klase prve glagolske vrste infinitiv grade dodavanjem sufiksalno-
ga morfema -i- na korijenski morfem. Tada konsonanti k, g i h s kraja korijenskoga
morfema alterniraju s c, z i s, npr.: rek--u: rek-i- > rec-i-, rec-i-mo, rec-i-te; strig-
--u: strig-i- > striz-i-, striz-i-mo, striz-i-te i sl.
U crnogorskome jeziku imperativ se ne upotrebljava u 1. licu jednine. Za 3. lice
jednine i mnoine koristi se imperativna konstrukcija neka + 3. lice prezenta, npr.:
neka pjeva / neka pjevaju i sl.
OPTATIV
Glagolski prilog sadanji je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je istovre-
mena s radnjom predikata.
128 MORFOLOGIJA
Gradi se od prezentske osnove nesvrenih glagola i sufiksa -i i -i, npr.: pek--
ui; tr--ei i sl. Izmeu -a- i -ui javlja se intervokalno j, npr.: it-a-(j)ui, pri-a-
(j)ui i sl.
Glagolski prilog proli je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je neposredno
prethodila radnji oznaenoj predikatom.
Gradi se od infinitivne osnove svrenih glagola i sufiksa -vi i -v, npr.: is-pjev-a-ti:
is-pjev-a-vi/is-pjev-a-v, po-er-a-vi/po-er-a-v; u-drob-i-ti: u-drob-i-vi/u-drob-
-i-v i sl. Ispred tih sufiksa umee se nepostojano a kad se korijenski morfem glagola
zavrava konsonantom, npr.: mog--ti: mog-a-vi/mog-a-v i sl. Vokali ispred sufiksa
-vi uvijek su dugi.
GLAGOLSKO STANJE
Kad se glagolska radnja pripisuje onome ko aktivno uestvuje u njoj, glagolski oblici
kojima se izraava takva radnja nalaze se u radnom stanju (aktivu). U crnogorskome
jeziku glagolska se radnja obino iskazuje oblicima aktiva, tj. radnoga stanja. To je
prikazano u odjeljku o glagolskim oblicima.
Meutim kad nije potrebno istai ko je vrio radnju, ve to je tom radnjom posti-
gnuto, odnosno na kome je ta radnja izvrena, koristi se trpno stanje (pasiv). U tim
se sluajevima umjesto pasiva mogu koristiti i oblici radnoga stanja s povratnom
rjecom se uz njih, npr.: Pjevam pjesmu. Pjesma se pjeva. Ipak u nekim su sluaje-
vima pasivne konstrukcije primjerenije od navedenih, npr.: Tada zarobismo dvjesta
vojnika. Tada se zarobi dvjesta vojnika., a u pasivu Tada bijae zarobljeno dvje-
sta vojnika (od nas).
130 MORFOLOGIJA
PRILOZI
132 MORFOLOGIJA
UZVICI
134 MORFOLOGIJA
RJECE
Rjece su nepromjenljive rijei koje slue za isticanje linoga stava govornoga lica
prema onome to se kazuje reenicom ili njezinim dijelom.
Prema onome to oznaavaju dijele se na:
1. rjece za isticanje suprotnosti: meutim, pak;
2. rjece za izuzimanje: jedino, samo;
3. rjece za naroito isticanje: ak, bar, barem, makar, ba, i;
4. potvrdne rjece: da;
5. odrine rjece: ne;
6. modalne rjece (za iskazivanje linoga stava): svakako, zaista, zaisto, ne-
sumnjivo, uistinu, vaistinu, neosporno, nipoto, valjda, zbilja, moda, vjero-
vatno;
7. rjece za pokazivanje: evo, eto, eno;
8. podsticajne i zapovjedne rjece: neka, hajde, aj, da;
9. upitne rjece: li, da, zar.
Rjece za pokazivanje (evo, eto, eno) u vezi su s prostornom udaljenou govornoga
lica od onoga na to pokazuje, odnosno u vezi s kategorijom lica. Tako je rjeca evo
u vezi s prvim licem, rjeca eto s drugim, a rjeca eno s treim licem.
Zapovjedna rjeca neka ide uz prezent, npr.: Neka doe utra.; a rjeca da uz prezent
i perfekat, npr.: Da to svri kako ti glava zna! Da si mi to svrio kako ti glava zna.
Ostale zapovjedne i podsticajne rjece idu uz imperativ.
Za oznaavanje linoga stava prema onome to se kazuje mogu se koristiti i modalni
izrazi, npr.: nema sumnje, bez sumnje, podrazumijeva se, razumije se, nema dileme,
bez dileme i sl.
Znaajan dio crnogorske leksike i leksike drugih standardnih jezika ine rijei s
osnovom iz grkoga ili latinskoga jezika. Po takvoj se leksici crnogorski jezik ne
odvaja od drugih evropskih jezika, pa se one nazivaju internacionalizmi.
Internacionalizama ima i meu imenicama (npr.: eksplozija, reakcija, instrukcija,
konstitucija) i meu pridjevima (npr.: eksplozivni, reakcioni, instruktivni, konstitu-
tivni) i meu glagolima (npr.: eksplodirati, reagovati, instruirati, konstituisati).
U svim jezicima osnove internacionalizama alterniraju u zavisnosti od toga da li je
rije o tvorbi imenica, glagola ili pridjeva, npr.: korozija korodirati korozivni;
koncepcija // koncept koncipirati koncepcijski // konceptualni; konstitucija kon-
stituisati konstitutivni i sl.
IZVOENJE
Imenice subjektivne ocjene dobijaju se dodavanjem sufiksa koji unose izvjesnu iz-
mjenu u znaenje imenice od koje se grade. Ti sufiksi nazivaju se sufiksi subjektivne
ocjene. Te imenice dijele se u dvije grupe:
1. augmentativi i pejorativi oznaavaju uveani pojam u odnosu na ono to
znai motivna imenica, odnosno imaju pogrdno znaenje, npr.:
-in(-a): kretenina, profesorina
-etin(-a): ruetina, glavetina
-in(-a): momina, glasina
-tin(-a): prljavtina, glibavtina
-rd(-a): glavurda, nourda
-urin(-a): ojurina, nourina
-utin(-a): maglutina, barutina
2. deminutivi s hipokoristicima oznaavaju umanjeni pojam u odnosu na ono
to znai motivna imenica ili predstavljaju imenice odmila, npr.:
-ac(-): bratac, hljebac
-ak(-): oblaak, sinak
-ac(-e): gnjezdace, sunace
-c(-e): drvce, perce
-(-e): prozore, lone
-i(-): prozori, kameni
-ic(-a): kuica, ruica
-i(-): prsti, listi
SLAGANJE
IZVOENJE
Pridjevi se mogu graditi od dviju ili vie osnova. Tako nastaju pridjevske sloenice.
Pri tvorbi pridjeva od vie osnova svaka osnova moe zadrati svoje znaenje i ak-
cenat. Tada je rije o dvopojmovnim pridjevskim sloenicama. Te osnove povezane
su spojnim morfemom -o- i crticom, npr.: ever-o-zapadni > vero-zpadn (koji
pripada i everu i zapadu), knjievn-o-istorijski > knjvno-istrjsk (koji pripada i
knjievnosti i istoriji) i sl.
Kad pri tvorbi pridjeva od vie osnova te osnove dobiju novo zajedniko znaenje
i zajedniki akcenat, onda je rije o jednopojmovnim pridjevskim sloenicama. I u
tome sluaju osnove se veu spojnim morfemom -o-, ali bez crtice, npr.: ever-o-za-
padni > everozpadn (koji je na everozapadnoj strani svijeta), knjievn-o-istorij-
ski > knjievnoistrjsk (koji se tie knjievne istorije) i sl.
IZVOENJE
Tvorba glagola pomou sufiksa i prefiksa naziva se izvoenje. Tako nastaju izvedeni
glagoli. Znaenje njihovo uvijek je u vezi s motivnom rijeju.
SLAGANJE
Glagoli se mogu graditi od dviju ili vie osnova. Tako najee srastanjem imenskih
rijei s glagolom nastaju sloeni glagoli, npr.: dangubiti, zlopatiti se, dvoumiti, gla-
voboljati i sl.
Nazivom sintaksa, koji potie od grke rijei sntaxis (red, slaganje, ureivanje,
razmjetaj, namjetanje), oznaava se dio gramatike u kojem se prouavaju odnosi
meu jedinicama u nizu, tj. odnosi meu rijeima i njihovim oblicima, odnosi meu
spojevima rijei, odnosi meu reenicama (klauzama) u sloenoj reenici te odnosi
meu reenicama u tekstu. Takvi odnosi tiu se razmjetaja (kombinacije) jezi-
kih jedinica i nazivaju se sintagmatskima. To su npr. odnosi izmeu jedinice na i
jedinice komija u spoju rijei na komija, odnosi izmeu jedinice na komija i je-
dinice prodaje u reenici Na komija prodaje kuu, odnosi izmeu (glavne) klauze
Na komija prodaje kuu i (zavisne) klauze jer je kupio stan u sloenoj reenici Na
komija prodaje kuu jer je kupio stan itd. Zato se u sintaksi obino govori o trima
tipovima jedinica: o rijeima (i njihovim oblicima, ako su promjenljive), spojevima
rijei ili sintagmemima i o reenicama.
No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se, pa onda i u sintaksi, govori i o paradi-
gmatskim odnosima. Ti se odnosi tiu odabira (selekcije) jezikih jedinica. Rije
je o odnosima izmeu izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stajati na mjestu
tih izabranih. Tako npr. u reenici Na komija prodaje kuu jedinica na moe biti
zamijenjena jedinicom njihov (Njihov komija prodaje kuu), jedinica komija jedi-
nicom prijatelj (Na prijatelj prodaje kuu), jedinica prodaje jedinicom popravlja
(Na komija popravlja kuu), a jedinica kuu jedinicom vinograd (Na komija pro-
daje vinograd). U sintaksi se u prvome redu bavimo sintagmatskim odnosima. No
sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt, koji se odnosi npr. na one jedinice koje go-
vornik bira zavisno od prirode obavjetenja ili okolnosti u kojima se odvija govorni
in. Takve je, paradigmatske, prirode npr. odnos meu konkurentnim jedinicama tipa
Komija prodaje kuu, Komija je prodao kuu, Komija e prodati kuu, Komija bi
prodao kuu, Komija bi htio prodati kuu itd.
Rijei i oblici promjenljivih rijei kao jedinice sintaksikog nivoa odreuju se s ob-
zirom na to kakva im je sluba u pojedinim spojevima rijei, reenicama ili u tekstu.
S obzirom na sintaksika obiljeja te se jedinice dijele u dvije grupe. U prvu spadaju
punoznane rijei ili punoznani oblici, a u drugu nepunoznane rijei ili nepu-
noznani oblici. Nepunoznane rijei i nepunoznani oblici ne mogu sami za sebe
biti sastavnice spojeva rijei niti mogu funkcionisati kao lanovi reenine strukture.
Misli se pritom posebno na oblike pomonih glagola te na prijedloge, veznike i rje-
ce. Zato se npr. prijedloko-padeni izraz (na sto, u knjizi, pred nama i sl.) ne smatra
spojem rijei, nego jednom od sastavnica spoja rijei. (Nepunoznane su prirode i
zamjenice, ali one mogu biti sastavnice spojeva rijei, npr. neko nepoznat, i funkci-
onisati kao lanovi reenine strukture, npr. Oni su se javili, jer je jedna od glavnih
funkcija zamjenica da zamjenjuju punoznane rijei, pa onda mogu zauzimati i po-
zicije koje mogu zauzimati te rijei.)
Sastavnice spojeva rijei ili tagmemi koji se sastoje od jedne punoznane rijei
nazivaju se sintetikim tagmemima (tako npr. spoj rijei na komija ima dva sin-
tetika tagmema: prvi je na, a drugi komija), a oni koji se sastoje od jedne nepuno-
znane i jedne punoznane rijei, kao to je to npr. s prijedloko-padenim izrazima,
nazivaju se analitikim tagmemima. Tako se npr. spoj rije (sintagmem) poglavlje
u knjizi sastoji od jednoga sintetikog (poglavlje) i jednoga analitikog tagmema (u
knjizi).
Meu punoznane rijei ubrajaju se punoznani glagoli, imenice, pridjevi, brojevi
i prilozi. One mogu zauzimati poziciju samostalnih reeninih lanova (predikat,
subjekat, objekat, priloka odredba) ili nesamostalnih reeninih lanova (atribut i
apozicija). Nepunoznane rijei (prijedlozi, veznici, rjece i uzvici) ne mogu same
zauzimati pozicije ni samostalnih ni nesamostalnih reeninih lanova.
164 SINTAKSA
GLAGOLI
Meu rijeima koje mogu biti i punoznane i nepunoznane posebno mjesto pripada
glagolima. U nepunoznane glagole spadaju pomoni, modalni, fazni i perifrazni
glagoli. Ostali glagoli spadaju u punoznane. Nepunoznani glagoli imaju nepotpu-
no znaenje ili znaenje kojim se modifikuje radnja, a ne znaenje same radnje, pa
trae glagolsku dopunu, najee u infinitivu drugoga, punoznanoga glagola. Oni
dakle spadaju u kategoriju nepunoznanih rijei, to znai da sami ne mogu zauzi-
mati sintaksike pozicije (ne mogu npr. sami po sebi zauzimati poziciju predikata).
NEPUNOZNANI GLAGOLI
POMONI GLAGOLI
U slubi pomonih glagola, tj. glagola koji slue za tvorbu sloenih glagolskih obli-
ka, u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljavaju se glagoli biti i htjeti. Biti
slui za tvorbu perfekta (gradio je), pluskvamperfekta (bio je gradio ili bijae gra-
dio) i futura drugoga (bude gradio), a htjeti za tvorbu futura prvoga (e graditi) i
potencijala imperfekta (hoae vieti).
166 SINTAKSA
umjeti: Ana se umije lijepo ponaati (nemodalna upotreba: Ana
umije s ljudima);
imati (nemati): Ima da rano ustane, Nema se za to brinuti, Imamo
li to rei? (nemodalna upotreba: Imaju problema);
eljeti: eli se posavjetovati s advokatom, Time se ne eli rei
nita loe (nemodalna upotreba: Svima elimo srean
Uskrs);
bojati se: Boji se priznati to se dogodilo (nemodalna upotreba:
Ivan se boji zubara);
plaiti se: Ne plai se rei kako je bilo (nemodalna upotreba: On
se ne plai nikoga);
stii/stizati: Bar je stigao odspavati, Ni najnunije poslove nije
stizala obavljati (nemodalna upotreba: Upravo su stigli
na stanicu);
drznuti se: Drznuo se rei da smo lijeni, Drznuli su se ukrasti auto
usred dana;
kaniti se / Zar se kani uiniti dobro djelo?; Nakanili su se doi;
nakaniti se:
namjeravati: Namjeravam odseliti u Boku;
odluiti / Odluio se kandidovati za predednika, Vie puta
odluivati: odluivali su prekinuti saradnju;
misliti / Misli otputovati jo veeras, I ne pomilja se uskoro
pomisliti / vraati (nemodalna upotreba: Misli na posljedice);
pomiljati:
naumiti: Naumili su graditi fabriku;
nastojati: Uvijek nastoji rei to misli;
pokuati / Pokuajte ih zaustaviti, Pokuavaju nam podvaliti;
pokuavati:
gledati: Gledajte doi to prije (punoznana upotreba: Navee
obino gleda televiziju);
voljeti: Voli ljetovati na ostrvu (punoznana upotreba: Ne voli
masna jela);
uspjeti / Napokon je uspjela poloiti ispit, Rijetko su uspijevali
uspijevati: stii na predavanje (punoznana upotreba: Eksperiment
je napokon uspio);
FAZNI GLAGOLI
Fazni glagoli slini su modalnima, samo to oni ne modifikuju radnju izraenu pu-
noznanim glagolom, nego oznaavaju razliite faze radnje (procesa). Od modalnih
glagola razlikuju se i po tome to mogu imati i dopunu u akuzativu ili u obliku pri-
jedloko-padenoga izraza, ali se u tome sluaju podrazumijeva da je vrilac radnje
bie, upor. Poeo je graditi kuu prema Poeo je gradnju kue, odnosno Poeo je s
gradnjom kue. Meutim prema Most je poeo pucati nije gramatino *Most je po-
eo pucanje niti *Most je poeo s pucanjem. Fazni glagoli oznaavaju uglavnom po-
etak ili nastavak, odnosno prekid radnje. Glagoli koji oznaavaju zavretak radnje
(npr. zavriti, okonati) ne spadaju u fazne u uem smislu, jer ne zahtijevaju dopunu
u infinitivu (ne kae se npr. *Zavrili su graditi kuu), nego dopunu u akuzativu, npr.
Zavrili su gradnju kue, Okonali su boravak u inostranstvu i sl.
Faznim glagolima pripadaju:
PERIFRAZNI GLAGOLI
Perifraznim glagolima nazivaju se glagoli koji (bar jednim od svojih znaenja) mogu
biti dio glagolskih perifraza, tj. konstrukcija koje podrazumijevaju vrst (nerijetko i
frazeologizovan i/ili leksikalizovan) spoj glagola i imenske rijei (obino deverba-
tivne ili deadjektivne imenice s prijedlogom ili bez prijedloga), npr. voditi borbu,
168 SINTAKSA
izraziti zahvalnost, stupiti na snagu, dovesti u pitanje i sl. U vezi s konstrukcijama
u kojima se javljaju perifrazni glagoli katkad se govori o dekomponovanju (tj. ra-
stavljanju na djelove) punoznanih glagola, to znai da se pojedini glagoli mogu
rastaviti na glagolski dio (s uoptenim znaenjem radnje) i imenski dio. Tako se
npr. glagol boriti moe zamijeniti glagolskom perifrazom voditi borbu, glagol za-
hvaljivati perifrazom izraavati zahvalnost, glagol sijati perifrazom obavljati etvu i
sl. Predikat reenice Oni se bore moe se rastaviti na Oni vode borbu, reenice Oni
zahvaljuju na Oni izraavaju zahvalnost itd. Glagol koji se dekomponuje ne mora
imati funkciju predikata, ve moe biti i priloki upotrijebljen, npr. analizirajui
moe se dekomponovati u vrei analizu, odnosno odluivi u donijevi odluku i sl.
Ima, naravno, i glagolskih perifraza kojima ne odgovara poseban glagol, npr. doi do
izraaja, dovesti do oaja i sl.
Meu glagolima koji slue za takva dekomponovanja treba pomenuti ove:
170 SINTAKSA
voditi: voditi borbu, voditi rauna, voditi brigu;
vriti / izvriti / vriti nudu, izvriti pritisak na koga, izvravati
izvravati: nareenja.
Iz tih primjera vidi se da glagolske perifraze mogu imati razliite strukture. Moe to
biti glagol + imenica u kosome padeu ili glagol + prijedloko-padeni izraz.
Besprijedloke imenice u takvim perifrazama mogu biti u:
genitivu: imati obzira, nemati uticaja;
dativu: privesti kraju, podvrgnuti reviziji;
akuzativu: vriti pritisak, voditi borbu.
Prijedloko-padeni izrazi javljaju se u:
genitivu: biti od koristi, doi do spoznaje, izgubiti iz vida;
dativu: doi k svijesti;
akuzativu: dati na uvid, staviti na raspolaganje, stupiti u vezu;
instrumentalu: biti pod kontrolom;
lokativu: biti u sukobu, dobiti na vremenu.
Glagolska perifraza jasno se razlikuje od slobodnih veza glagola i imenica. Naime za
razliku od slobodnih veza imenica u glagolskoj perifrazi ne moe se anaforizovati,
tj. zamijeniti anaforinim elementom zamjenikoga tipa (npr. umjesto dolaziti do
trga moe se rei dolaziti do njega, a umjesto dolaziti do daha ne kae se *dolaziti
do njega). Za imenicu u glagolskoj perifrazi ne moe se postaviti isto pitanje kao za
imenicu u slobodnoj vezi. Tako npr. u vezi s prvim navedenim primjerom (dolaziti
do trga) moe se pitati do ega se dolazi, a u drugome ne moe. U slobodnoj vezi
jednina je naelno zamjenljiva mnoinom (npr. dolaziti do trgova), a u glagolskoj
perifrazi nije (*dolaziti do dahova). U glagolskoj perifrazi samo je glagol promjen-
ljiv po oblicima, npr. dolaziti do daha, dolazi do daha, doao je do daha, doi e do
daha, dolazila bi do daha i sl.
Meu punoznanim rijeima i/ili oblicima najvanije mjesto pripada oblicima gla-
gola, jer je njima svojstveno najvie gramatikih kategorija, zbog ega imaju i naji-
zraenija valentna svojstva, te ine sredite reenine strukture, u prvome redu pre-
dikate.
U pomenutome smislu posebno su vani lini glagolski oblici (npr. prodam, prodao
sam, prodaj). Pored kategorije lica tim oblicima redovno su svojstvene i kategorije
broja te kategorije vremena ili naina. Za razliku od njih nelinim glagolskim oblici-
ma (npr. prodati, prodajui, prodavi) te kategorije nijesu svojstvene. Lini glagolski
oblici jesu glagolska vremena: prezent, aorist, imperfekat, perfekat, pluskvamperfe-
kat, futur prvi, futur drugi te glagolski naini: imperativ, potencijal, potencijal im-
perfekta i optativ.
Vremena i naini mogu se javljati u apsolutnoj i u relativnoj upotrebi, tj. kao apsolu-
tivi i kao relativi. U tradicionalnoj gramatici terminu apsolutiv odgovara indikativ.
Neko se vrijeme javlja kao apsolutiv onda kad oznaava ono to je za njega primar-
no, kad npr. prezent oznaava da je radnja u reenici podudarna s vremenom govo-
renja (npr. Ovoga trena ede i piu), perfekat da radnja glagola prethodi vremenu
govorenja (npr. Jue je poetio prijatelja), a futur da se radnja vri poslije vremena
govorenja (npr. utra e padati kia).
Meutim pojedina vremena i naini ne koriste se samo u znaenjima koja su za njih
primarna no i u drugim znaenjima. Tako npr. prezent moe oznaavati i prolost
(npr. edimo jue u kafani i razgovaramo) ili budunost (npr. utra rano putujemo).
Osim toga pojedini glagolski oblik moe se odreivati ne samo prema vremenu go-
vorenja, nego i prema vremenu izraenome drugim glagolskim oblikom. Tako e npr.
prezent svrenih glagola znaiti predbudunost ako dolazi u zavisnoj klauzi uslovnih
(pogodbenih) reenica koje u glavnoj klauzi imaju futur prvi, npr. Ako padne kia,
sve e propasti. Tako upotrijebljene glagolske oblike nazivamo relativima.
172 SINTAKSA
GLAGOLSKA VREMENA
PREZENT
AORIST
IMPERFEKAT
Imperfektom se iskazuje prola nesvrena radnja, odnosno radnja koja se vrila na-
poredo s nekom drugom radnjom, npr. Jedni se igrahu, drugi razgovarahu, a trei
spavahu. U naunim, publicistikim i administrativnim tipovima tekstova gotovo se
ne susrijee. Razlog tome je ponajprije injenica da je imperfekat uvijek zamjenljiv
perfektom. U beletristikome i razgovornom stilu imperfekat je, naprotiv, i dalje iv
glagolski oblik.
Imperfekat se upotrebljava samo relativno:
1. kao pripovjedaki (istorijski) imperfekat, u beletristikome stilu, naroito u
jeziku usmene (narodne) knjievnosti, npr. Ali opet, Turci uzdahu se u svoju
jainu. Zaludu im prijeahu, zaludu im obeavahu dobro oni ostae isti;
Napomena: Posebna je vrsta pripovjedakoga (istorijskog) imperfekta u pri-
mjerima tipa Mi hoasmo doi i edi svaki dan kod njih. Takav imperfekat
tvori se od imperfekta glagola htjeti/eti i drugoga lica imperativa jednine
punoznanoga glagola. Upotrebljava se samo u pripovijedanju, naroito u
jeziku usmene (narodne) knjievnosti. Danas je taj oblik u izumiranju.
2. kao kvalifikativni imperfekat, kojim se kazuje neko stanje u prolosti ili rad-
nja koja se ponavljala, npr. Putnik mirno putovae, Trgovac slobodno trgo-
vae, Rabotnik svoju rabotu veselo rabotae, oban svoju stoku bez straha
pasijae i bogom blagoslovena tiina na sve strane prebivae;
3. kao gnomski (poslovini) imperfekat, npr. Kad se sinovac enjae, ni strica
ne pitae, a kad se raenjae, i strinu pripitivae.
174 SINTAKSA
PERFEKAT
PLUSKVAMPERFEKAT
Pluskvamperfekat oznaava radnju koja prethodi drugoj radnji u prolosti, npr. Kad
je uao, oni su ve bili zavrili glavni dio posla; Svi su bili izali iz dvorane i ekali
to e se dogoditi; Radio je upravo onako kako ga bijahu nauili. U savremenome
jeziku sve ga ee zamjenjuje perfekat.
Pluskvamperfekat se upotrebljava samo relativno. Pluskvamperfektom se moe
iskazivati i istovremenost s kojom drugom prolom radnjom, npr. Taman bijasmo
krenuli napolje kad nas oni pozvae.
FUTUR PRVI
Futur drugi uvijek je relativ jer oznaava buduu radnju koja prethodi drugoj budu-
oj radnji ili je (rjee) istovremena s njom. Stoga dolazi samo u zavisnim klauzama
sloenih reenica, posebno vremenskih i uslovnih (pogodbenih). Prethodnost se na-
176 SINTAKSA
elno izraava futurom drugim svrenih glagola, npr. Ako ga bude srio, pozdravi
ga.
Takav futur drugi u crnogorskome standardnom jeziku zamjenljiv je prezentom, npr.
Ako ga sretne, pozdravi ga.
Futur drugi nesvrenih glagola oznaava u prvome redu istovremenost s drugom
buduom radnjom, npr. Oni e astiti kad budu zavravali kuu. Takav futur drugi
nije zamjenljiv prezentom, upor. *Oni e astiti kad zavravaju kuu.
Futur drugi nesvrenih glagola oznaava i buduu radnju koja prethodi drugoj radnji,
npr. Ako budemo pametno radili, neemo imati problema. Takav futur zamjenljiv je
prezentom, npr. Ako radimo pametno, neemo imati problema.
GLAGOLSKI NAINI
IMPERATIV
POTENCIJAL
Potencijal u apsolutnoj upotrebi oznaava elju ili mogunost, npr. Popio bih neto
toplo; Rado bih poao s vama, ali nemam vremena; Morali bismo ga poetiti.
POTENCIJAL IMPERFEKTA
OPTATIV
178 SINTAKSA
Ima meutim i pasivnih konstrukcija u kojima se navodi i vrilac radnje (agens).
One se susrijeu uglavnom u tekstovima administrativnoga i publicistikoga stila i
u njima oznaka za vrioca radnje ima strukturu od + genitiv ili od strane + genitiv,
npr. Svi e oni biti odlikovani od predednika drave, Strogo su na to upozoreni od
strane meunarodne zajednice.
Ako oznaka za vrioca radnje u aktivnoj reenici nema znaenje aktivnoga vrioca,
nego uzronika radnje, onda ona u pasivnoj reenici moe imati oblik instrumentala,
upor. Poar je opet zahvatio djelove Primorja (aktiv) prema Djelovi Primorja opet
su zahvaeni poarom (pasiv).
Osim pasiva koji se gradi pomonim glagolom biti i trpnim glagolskim pridjevom,
a koji se katkad naziva pravim (pridjevskim) pasivom (npr. itan je, bio je itan,
bijae itan, bie itan, neka bude itan, bio bi itan i sl.), upotrebljava se i reflek-
sivni pasiv, koji se gradi povratnom zamjenicom se i aktivnim oblicima glagola, npr.
Oslobaaju se svi zatoenici, Rui se zgrada u Hercegovakoj ulici, Morae se vie
raditi.
Takav pasiv posebno je est u tekstovima naunoga i administrativnoga stila, npr. Ti
pravci sijeku se pod uglom od 90 stepeni, Upravni odbor bira se na dvije godine,
Poinilac toga djela kaznie se novanom kaznom do 500 eura.
INFINITIV
Infinitiv (neodreeni glagolski oblik), npr. itati, svanuti, rei, svojevrstan je hi-
bridni oblik izmeu glagola i imenice: njime se imenuje radnja (proces) ili rezultat
procesa, pa je po tome blizak glagolskim imenicama (npr. itanje, svanue), a od
glagola ima unutranje kategorije, tj. svojstva vida i (ne)prelaznosti. Infinitiv u spo-
jevima rijei i reenicama moe imati razliite slube:
1. za tvorbu sloenih (linih) glagolskih oblika, npr. futura prvoga (npr. Uskoro
e svanuti);
2. kao dopuna uz glagole:
modalne, npr. Treba priekati, Moramo biti sloni;
GLAGOLSKI PRIDJEVI
GLAGOLSKI PRILOZI
180 SINTAKSA
vu (upor. Kako su mislili da neemo doi, poeli su raspravu), doputenja, npr. Ni
radei dvostruko, nije uspio (upor. Iako je radio dvostruko, nije uspio) ili uslova
(pogodbe), npr. Ni dubei na glavi, ne bi to postigao (upor. Ni kad bi dubio na glavi/
ni da dubi na glavi, ne bi to postigao).
Glagolski prilog proli najee ima znaenje koje odgovara vremenskoj reenici sa
zavisnom klauzom koja oznaava prethodnost (anteriornost, prijevremenost), npr.
Proitavi, zastane (upor. Kad proita, zastane), ali mu isto tako mogu biti svojstve-
ne i nijanse uzroka, npr. etivi se prijatelja, odmah prie telefonu (upor. Budui da
se etio prijatelja, odmah prie telefonu), doputenja, npr. Ni poetivi ga, nijesi ni-
ta postigao (upor. Nijesi nita postigao iako si ga poetio) ili uslova, npr. Ni razbivi
mu nos, ne bi ga uvjerio (upor. Da mu i nos razbije, ne bi ga uvjerio).
Oblici imenskih rijei, tj. imenica, pridjeva, zamjenica i promjenljivih brojeva, funk-
cioniu kao glavne ili kao zavisne sastavnice spojeva rijei, npr. tamna ulica, vrata
dvorane, udarac glavom, nae komije, prvi snijeg, dvojica dobrih ljudi, traiti od-
mor, etati ulicom itd.
U reenici takvi oblici mogu funkcionisati kao samostalni (subjekat, objekat i pri-
loka odredba) ili kao nesamostalni lanovi reenine strukture (atribut i apozicija).
Koju e slubu pojedini od tih oblika imati bilo u spoju rijei bilo u reenici, zavisi
od njegovih gramatikih svojstava, posebno od padea. Stoga je u sintaksi uobia-
jeno govoriti o sintaksi padea, u kojoj se prouavaju znaenja i slube pojedinih
padenih oblika u veim sintaksikim jedinicama, osobito u spojevima rijei ili sin-
tagmemima i u reenicama.
Padei se obino dijele na nezavisne ili glavne i zavisne ili kose. Nezavisni nijesu
zavisni od drugih rijei u spoju rijei ili reenici, a zavisni se u spojeve rijei ili ree-
nice ne uvode samostalno, nego zavise od kakve druge sastavnice spoja rijei ili od
lana reenine strukture. U nezavisne padee svrstavaju se nominativ i vokativ, a u
zavisne svi ostali: genitiv, dativ, akuzativ, instrumental i lokativ.
NOMINATIV
Nominativ vrlo esto funkcionie kao glavna sastavnica imenskoga sintagmema, npr.
jedan primjer, teak poraz, dvojica prijatelja, kolega Perovi, drutvo knjievnika,
bjelina snijega, kua od kamena, lien imovine, pun razumijevanja itd.
Uz neke pridjeve nominativ (s rjecom kao) moe imati i slubu zavisne sastavnice
pridjevskoga skupa rijei (s poredbenim znaenjem), npr. uporan kao konj, mlad kao
rosa, edan kao zemlja.
Primarna sluba nominativa u reenici je sluba subjekta, npr. Mi smo zakasnili, Ko
je prvi doao?, Ulice su opuele, Nai planovi nijesu se ostvarili.
182 SINTAKSA
Osim toga nominativ esto ima i slubu imenskoga dijela predikata, npr. On je dobar
ovjek, To je la, Bio je vie puta predednik, a javlja se i kao dio priloke odredbe,
npr. Gladan je kao vuk. Takav nominativ moe se i sasvim osamostaliti pa funkcio-
nisati kao iskaz, npr. Panja! Vatra! La! i sl.
Naravno, uz imenske rijei u nominativu koje su u sastavu reenice dolaze i atributi,
odnosno apozicije, npr. Moj komija nije doao, Glavna mu je briga preivjeti, To je
velik uspjeh, I grad Berane ima svojih problema.
Izvan reenice nominativ vrlo esto slui za najrazliitije vrste imenovanja, npr. bi-
jelo vino, Sveti Petar, ptica selica, Ivan Petrovi, Hotel Bijela rua, Jadransko
more, Sjedinjene Amerike Drave.
VOKATIV
Nesamostalni (kosi) padei mogu imati razne slube. Mogu to biti razliiti reenini
lanovi (blii i dalji objekat, priloka odredba, dio predikata, atribut, apozicija), a
mogu biti i zavisne sastavnice razliitih spojeva rijei i razliitih reeninih lanova
(bliega i daljega objekta, priloke odredbe, nekongruentnoga atributa, apozicije).
Ove e se razmotriti razliite slube i znaenja kosih padea, i to i besprijedlokih
kosih padea i kosih padea s prijedlozima koji su uz pojedine od tih padea obini
GENITIV
Genitiv je pade ticanja. Od svih kosih padea on ima najire i najoptije znaenje.
On znai da je neki predmet (u irem smislu) u odnosu s nekim drugim predmetom.
Taj odnos moe biti prostorni ili vremenski, a moe biti i logiki sloeniji, tj. moe
znaiti udaljavanje predmeta od predmeta, pripadnost predmeta drugome predmetu,
svojstvo predmeta, dio predmeta, izuzimanje, poticanje, uzrono-posljedinu pove-
zanost meu predmetima ili dogaajima i dr.
S obzirom na konkretnija znaenja i slube moe se izdvojiti vie razliitih tipova
besprijedlokoga genitiva:
Prisvojni (posesivni) genitiv oznaava poednika (lat. possessor), tj. predmet (naj-
ee osobu) kojem to pripada, onoga koji to poeduje, i stoji uz imenske rijei
koje oznaavaju poedovano (lat. possessum), npr. sestra mojega prijatelja, kua
njezina brata, pjesme Vita Nikolia.
Takav genitiv po pravilu je dvolan (uz imenicu dolazi jo neka imenska rije: za-
mjenica, pridjev ili imenica). Ako je jednolan, preobliava se u pridjev, npr. sestra
prijatelja prijateljeva sestra, kua brata bratova kua, pjesme Nikolia
Nikolieve pjesme.
Subjekatski genitiv oznaava vrioca ili uzronika kakve radnje i stoji uz imenske
rijei koje oznaavaju tu radnju. Takve rijei po pravilu su deverbativne imenice, npr.
povratak ratnika, eanje mojega eda, izvjetaj predednika. Takav genitiv zove se
subjekatskim zato to je imensku sintagmu s takvim genitivom mogue preoblikova-
ti u glagolsku konstrukciju (reenicu) u kojoj zauzima poziciju subjekta, npr. Ratnici
se vraaju, Moj ed se ea, Predednik izvjetava. Ako je takav genitiv jednolan,
konstrukcija se takoe moe preoblikovati u prisvojni pridjev, npr. povratak ratnika
u ratnikov povratak, izvjetaj predednika u predednikov izvjetaj.
Objekatski genitiv oznaava predmet (objekat) radnje i stoji uz imenice koje ozna-
avaju radnju, po pravilu opet deverbativne, npr. gradnja bolnice, pisanje pisama,
sluanje muzike. Takav genitiv zove se objekatski zato to je imenike spojeve rijei
u kojima se javlja mogue preoblikovati u glagolske konstrukcije (reenice) u ko-
jima takav genitiv zauzima poziciju pravoga objekta (naravno, u akuzativu, a ne u
genitivu), npr. Grade bolnicu, Piu pisma, Sluaju muziku. Objekatski genitiv po
pravilu se ne preoblikuje u prisvojni pridjev. tovie, takvo preoblikovanje u naj-
veem broju primjera uopte ne dolazi u obzir, npr. prema gradnja kue ne dolazi u
obzir *kuna gradnja ni prema sluanje muzike *muziko sluanje.
184 SINTAKSA
Objasnidbeni (eksplikativni) genitiv slui za objanjavanje sadraja imenice na
koju se odnosi, npr. sadraj romana, znak dobre volje, raspored predavanja.
Dioni (partitivni) genitiv stoji uz rijei koje oznaavaju koliinu (obino imenice
i priloge), mjeru kakve materije (oznaava se imenicama) ili uz brojeve, npr. malo
vremena, mnotvo prolaznika, aa vode, litar mlijeka, dvoje ece, sedam pitanja.
Moe stajati i uz glagole. Tada oznaava neodreeni dio ega, obino kakve materi-
je, npr. zatraiti hljeba, dodati soli, pozajmiti novaca. Takav genitiv dolazi i u spoje-
vima rijei u kojima je glavni lan pridjev, npr. pun vrlina, eljan uspjeha, vrijedan
panje.
Posebna vrsta dionoga genitiva stoji uz rijei koje oznaavaju igre (igra, igranje,
igrati se i sl.), pa se takav genitiv naziva i genitivom igre, npr. igra aha, igranje
rukometa, igrati se make i mia.
Slovenski genitiv dobio je ime po tome to je svojstven slovenskim jezicima. Dolazi
u odrinim konstrukcijama na mjestu akuzativa u slubi pravoga objekta, npr. Dugo
nije vidio sestre, Ne gledao sunca, Ne treba nam hljeba. Takav je genitiv, osim uz
glagol nemati, u savremenome standardnom jeziku sve rjei.
Vremenski (temporalni) genitiv oznaava vrijeme zbivanja i po pravilu ima slubu
priloke odredbe, npr. Bilo je to prologa petka. Uz takav genitiv uvijek stoji pri-
djevska rije (nije mogue: *Bilo je to petka), npr. ove noi, svakog mjeseca, pro-
loga ljeta, godine devetstote.
Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv oznaava svojstvo (kvalitet) neotuivoga
predmeta ili dijela predmeta. Kao i vremenski, dolazi iskljuivo s pridjevskim rijei-
ma. Zato se npr. umjesto mladi duge kose ne moe rei *mladi kose. Glavni razlog
tome je u injenici da sam genitiv (bez pridjeva) ne bi bio dovoljno informativan.
U navedenome primjeru podrazumijeva se da mladi ima kosu, pa bi obavjetenje o
tome da je ima bilo sasvim izlino (redundantno). Da bi postala neizlina, mora joj se
dodati i informacija o kvalitetu kose. Primjeri: starica niska rasta, glumac osrednjih
mogunosti, ptica duga vrata. U tome znaenju pridjev se upotrebljava u neodree-
nome vidu.
Podvrstom kvalitativnoga genitiva smatra se i genitiv dobi, npr. mukarac srednjih
godina, eca ranoga uzrasta. U njemu se zapravo sastaju vremensko i kvalitativno
znaenje (pa je to zapravo kvalitativno-vremenski genitiv), u kojem se kvalitet, svoj-
stvo predmeta izrie vremenskim obiljejima.
Ablativni genitiv oznaava odvajanje, udaljavanje, liavanje koga ili ega i stoji uz
glagole kojima se imenuje udaljavanje od predmeta, odvajanje, liavanje ega i sl., i
to kao njihova dopuna (objekat), npr. osloboditi se treme, stieti se svojih postupaka,
uvati se prehlade.
GENITIV S PRIJEDLOZIMA
Uz genitiv ide najvei broj prijedloga, vie no uza sve ostale padee zajedno. To je
zato to je genitivno znaenje najire, pa ima i najvie razloga da se takvo znaenje
konkretizuje ili precizira. Upravo za to i slue prijedlozi.
Genitiv s prijedlogom od
Najtipiniji je i najblii osnovnome znaenju genitiva prijedlog od. Njegovo je
osnovno znaenje ablativno, tj. znaenje kretanja predmeta koji se udaljava od dru-
goga predmeta, znaenje odvajanja, poticanja, porijekla i sl., npr. Bjei od kue,
Odvojili su se od gomile, Oeao se dim od zgarita.
Slino je tome i znaenje otklanjanja, rastavljanja, liavanja, oslobaanja, npr. ivi
odvojeno od porodice, Oslobodili su grad od napasnika, Lijeena je od alergije. U
prostornome smislu to znaenje pretpostavlja mjesto od kojega poinje neka radnja,
a moe biti rije i o veoj ili manjoj udaljenosti predmeta od predmeta, npr. Taj obi-
aj proirio se od istoka do zapada, Od glave riba smrdi, Stajali smo na pukomet
od vojnika.
U vremenskome znaenju ablativnost se oituje kao poetak vremenskoga toka, tre-
nutak od kojega se neto poinje dogaati, npr. Tako se radi od pamtivijeka, ekahu
ih od ranoga jutra, Tu je opisan ivot jednoga slikara od roenja do smrti.
186 SINTAKSA
Prijedloko-padeni izrazi s prijedlogom od mogu imati i nainsko znaenje, po-
sebno u nekim ustaljenim i/ili frazeologizovanim konstrukcijama, npr. od glave do
pete, od nemila do nedraga, od sluaja do sluaja i sl., npr. Doerala se od glave
do pete.
Prijedloko-padeni izrazi s prijedlogom od mogu imati i uzrono znaenje, i to zna-
enje efektivnoga uzroka, tj. onoga koji direktno, efektivno izaziva posljedicu, npr.
Sva je premrla od straha, esto pati od glavobolje, Ne vidi se od magle.
Prijedlog od susrijee se i u spojevima rijei kojima se oznaava da se jedan predmet
po emu izdvaja iz skupa drugih predmeta. Tada je genitiv redovno u mnoini, npr.
Petar je jedan od najstarijih u selu, Vieli smo i neke od najpoznatijih glumaca,
Ona nije od onih zaboravnih. Slina je tome i upotreba prijedloga od u prijedloko-
-padenim izrazima sa znaenjem uporeivanja, kad stoji uz komparativ ili uz kakvu
drugu rije uporednoga znaenja, npr. Vi ste gori od tuina, Proveo je one vie od
godine dana, Ona se razlikuje od obine slukinje.
Genitiv s prijedlogom od esto se upotrebljava i u slubi atributa, obino s kvali-
tativnim znaenjem, npr. ljudi od pera, ovjek od ugleda, majstor od zanata, dok
je atributski genitiv kojim se oznaavaju mjesta, podruja, zemlje iz kojih ko potie
danas zastario, npr. duka od Mletaka, Nikac od Rovina.
Prijedlog od u slubi atributskoga genitiva javlja se esto i uz brojeve ili koliinske
izraze (tada iza prijedloga od ne mora doi samo genitiv, no moe stajati i akuzativ
mjere ili nepromjenljiva rije), npr. momak od nekih dvadeset godina, ulog od sto
eura, provalija od nekoliko metara. Atributskoga je karaktera i eksplikativni geni-
tiv, npr. udo od eteta, sila od ovjeka, ona nesrea od profesora.
S prijedlogom od upotrebljava se i prisvojni genitiv (npr. kapetan od lae, sestra od
ujaka, brat od strica, vrata od grada, Prokleta avlija od Iva Andria).
Genitiv s prijedlogom od, posebno kad se odnosi na ljude, esto oznaava tip abla-
tivnosti vezan za porijeklo, npr. On je od roda Petrovia, Starinom je od kukih
Drekalovia, Vujisi potie od morakih doseljenika.
Ablativne je prirode i genitiv materije, u kojem se oblikom genitiva s prijedlogom od
oznaava od ega je to nainjeno, npr. kua od kamena, aa od kristala, zavjesa
od dima.
Genitiv s prijedlogom do
Osnovno znaenje genitiva s prijedlogom do vezano je za blizinu dvaju predmeta,
s tim to je tome prostornom odnosu svojstveno kretanje jednoga predmeta prema
drugome kao granici kretanja (rije je o graninoj direktivnosti), npr. Doli smo do
ruba provalije, Buka se ula do neba, Lutali su od nemila do nedraga. Po tome je
prijedlog do antoniman prijedlogu od, a razlikuje se od njega i po tome to do moe
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 187
biti vezano i za znaenje mirovanja, statinosti (npr. edi do zida), a od ne moe (npr.
*edi od zida). Kako granica kretanja moe biti fiksirana i prijedloko-padenim
izrazom, prijedlog do esto stoji i uz takve izraze, npr. Popeli su se do na vrh brda,
Njihov smijeh uo se do iza kue, Dopratio ih je do pred kafanu.
Genitiv s prijedlogom do moe imati i vremensko znaenje, npr. Nijesmo zaspali do
jutra, Sve e biti gotovo do jeseni, Muio se sve do smrti. I vremenska granica moe
biti fiksirana prijedloko-padenim izrazom, pa do i u vremenskome znaenju esto
dolazi uz prijedloko-padene izraze, npr. ekali smo ih sve do pred mrak, Sad ima-
mo novaca do iza Boia, Veina je ostala do poslije ponoi.
Kad su predmeti koji se nalaze u odnosu granine direktivnosti osobe, onda se pret-
postavlja privremen boravak jedne osobe u blizini druge (po tome se razlikuje npr.
reenica Otii do majke od reenice Otii k majci ili majci), npr. Skoi do komije i
pozajmi egu, Svrati do mene na veeru, Mogli bismo odetati i do tvojih roditelja.
(Ne bi bilo korektno: Otii do brata i ostani stanovati kod njega.) Iz znaenja grani-
ne direktivnosti esto se razvija i znaenje naina, npr. Tome smo se smijali do suza,
Do grla si u dugovima, Trao je do iznemoglosti.
Genitivi s tim prijedlogom oznaavaju izuzimanje, npr. Nijesmo jeli nita do hljeba i
vode, Nema drugog imanja do te kolibice. Tako se moe iskazivati znaenje suprot-
no izuzimanju, tj. znaenje obuhvatanja, ukljuivanja (svega to dolazi u obzir, i to
do kraja), npr. Popili su sve do potonje kapi, Potroio je platu do posljednjega centa,
Sumnjivi su svi do jednoga.
S prijedlogom do javljaju se i genitivi sa specifinim uslovnim (pogodbenim) znae-
njem koje se razvilo iz znaenja ticanja, kakvo susrijeemo u primjerima tipa: Da je
do njega, oni bi se ve vjenali; Pokuali smo sve to je do nas.
Kao osobitost usmenoga narodnog stvaralatva (epskoga pjesnitva) obiljeeni su
prijedloko-padeni izrazi s prijedlogom do uz brojeve (obino dva ili tri). U njima
taj prijedlog zapravo funkcionie kao vrsta intenzifikatora, npr. On ponese do tri
vree blaga, Susrijeu ga do dva pobratima. U takvim izrazima prijedlog do esto
se i udvostruuje, npr. Pa ga eka do dva do tri dana.
Prijedlog do upotrebljava se, manje ili vie redovno, i uz glagole s prefiksom do- kao
to su doi, doetati, doteturati, dopuzati, dorasti, doerati, dogurati i sl., npr. ini
se da smo doli do zida, Nije se moglo doi do rijei, Doetao je do parka, Jedva
je doteturao do auta, Dijete je dopuzalo do pei, Pa doera cara do duvara, Taj e
sigurno dogurati do ministra. To vai i za neke druge glagole koji nemaju prefiks
do-, npr. drati ili biti (stalo), npr. Drala je do sebe, Nije njima do nauke, Oito mu
je stalo do te evojke.
188 SINTAKSA
Genitiv s prijedlogom iz
I genitiv s prijedlogom iz primarno je ablativnoga karaktera, samo to u njemu taj
prijedlog pretpostavlja da kretanje, odvajanje, poticanje ili sl. poinje iz unutra-
njosti drugoga predmeta, npr. Izili su iz skuptine, Zvali su me prijatelji iz Plava,
Pucali su iz mitraljeza, Otputen je iz slube.
Ablativno znaenje svojstveno genitivu s prijedlogom iz moe se odnositi i na vrije-
me, npr. Prie iz davnine, Ta mu je mana ostala iz etinjstva. To znaenje postoji i u
frazeologizovanim izrazima tipa iz dana u dan, iz godine u godinu i sl., npr. Svaali
su se iz dana u dan.
Genitiv s prijedlogom iz moe oznaavati i nain, npr. Sve se iz temelja izmijenilo,
Udarali su ga iz sve snage, Upinjao se iz petnih ila, i uzrok, npr. Danas se malo to
radi iz ljubavi, Ne ini on to iz uvjerenja, Neki su poteni iz straha.
Genitiv s prijedlozima
ispred i iza te izvan/van i unutar
Genitivom s prijedlogom ispred oznaava se predmet kojem se s prednje strane nala-
zi ili kree drugi predmet ili predmeti, npr. Okupili su se ispred crkve, Autobus kree
ispred pote, Bjeali su ispred vojnika.
Genitiv s prijedlozima
iznad, ispod, vie (povie) i nie
Genitiv s prijedlogom iznad oznaava predmet kojem se s gornje strane, i to u veini
sluajeva bez neposrednog kontakta s njim, nalazi ili kree drugi predmet ili pred-
meti, npr. magla iznad grada, Preleee iznad Durmitora, Iznad naeg stana vazda
je buno.
Genitiv s tim prijedlogom esto dolazi i u uporednome znaenju, npr. U svemu je
iznad prosjeka, Radi iznad svojih mogunosti.
Genitiv s prijedlogom iznad slian je genitivu s prijedlogom vie (povie), s tim da se
vie (povie) ne moe upotrijebiti u uporednome znaenju, npr. Vie kue je bunar,
Imaju i skakaonicu povie grada.
190 SINTAKSA
Prijedlog ispod antoniman je prijedlogu iznad. Genitiv s tim prijedlogom oznaava
predmet kojem se s donje strane nalazi ili kree drugi predmet ili predmeti, npr. Nali
su poruku ispod vrata, Mnotvo je ljudi ispod solitera, lzmie mu tlo ispod nogu.
I prijedlog ispod est je u uporednome znaenju, npr. Proosmo ispod oekivanja,
Dobio je ispod zasluenog.
Prijedlogu ispod slian je i prijedlog nie, koji, kao ni antonimni mu prijedlog vie,
nema uporedno znaenje, npr. Nie sela su movare, Pucao je nie mete.
Genitiv s prijedlozima
prije, uoi, poslije, nakon, za i tokom
Prijedlozi prije, poslije i nakon oznaavaju vrijeme. Prijedlog prije s genitivom
oznaava prijevremenost, prethodnost (anteriornost), npr. Probudili su se prije zore,
Pisala mi je prije roendana, Prije povratka u domovinu teko obolje.
Genitiv s prijedlogom prije upotrebljava se i u uporednome znaenju, npr. Stigao je
prije ostalih, On je u tome prije svih u razredu.
Poseban tip prijevremenosti (anteriornosti), koji je inae svojstven aoristu, ozna-
ava se genitivom s prijedlogom uoi. To znai da vremenski interval ili dogaaj
neposredno prethodi nekom drugome intervalu ili dogaaju, npr. No uoi Badnjaka
svi su bili na okupu, Predomislili su se dan uoi vjenanja, Uoi odluujue bitke
nikome se nije spavalo.
Prijedlozi poslije i nakon oznaavaju poslijevremenost (posteriornost), tj. dogaaj
koji se odvija iza vremena ili dogaaja oznaenoga genitivom, npr. Vieemo se po-
slije ljetnjih praznika, Poslije vjenanja otputovae na more, Nakon nekoliko dana
sve ve bijae drukije, Nakon veere malo popriasmo. I ti se prijedlozi, posebno
prijedlog poslije, katkad koriste u uporednome znaenju, npr. On je u koli prvi po-
slije direktora.
Prijedlog za s genitivom oznaava istovremenost dogaaja. On je u takvim izrazima
rezultat redukovanja prijedlokoga izraza za vrijeme (upor. za vrijeme Napoleona =
za Napoleona), npr. Za kraljevske vlade neke su stvari ipak krenule nabolje, Nasto-
jali smo doi jo za dana.
Prijedlog tokom (koji je poprijedloeni instrumental imenice tok) oznaava vrstu
istovremenosti u kojoj je posebno istaknuto proticanje vremena. Rije je o vremenu
ili dogaaju koji tee paralelno s vremenom ili dogaajem oznaenim genitivom.
Takvo je znaenje po pravilu izlino jer je vremensko proticanje svojstveno svako-
me vremenskom pojmu. Tako je npr. tokom veeri (umjesto uvee, veeras), tokom
prole godine (umjesto prole godine), tokom ove neelje (umjesto u ovoj neelji ili
ove neelje). Upotreba takvih prijedloga esta je naroito u administrativnome stilu,
Genitiv s prijedlozima
podno, nadno, udno i povrh, navrh, uvrh, svrh/savrh
Da se jedan predmet nalazi ili kree u donjemu dijelu drugoga predmeta, oznaava
se i genitivom s prijedlozima izvedenim od imenice dno, npr. To je selo podno Gar-
a, Nalij mi samo nadno ae, Udno razora odmarahu kosci.
Suprotno znaenje ima genitiv s prijedlozima izvedenim od imenice vrh. On dakle
oznaava kako se predmet nalazi ili kree u gornjemu dijelu drugoga predmeta, npr.
Plovi laa povrh vode, Popeo se navrh kue, edi uvrh stola, Skoi savrh stijene. U
istome znaenju danas se prilino rijetko upotrebljava i prijedlog vrh, npr. edi mu
vrh glave.
Prijedlog povrh upotrebljava se i u znaenju dodavanja, pribrajanja ega onome to
oznaava imenica u genitivu, npr. Taj smo novac dobili povrh plate; Oni se, povrh
svega toga, nijesu ni javili; Htjeli biste hljeba povrh pogae.
Genitiv s prijedlozima
elo, nakraj, krajem i potkraj
Prijedlog elo dolazi, danas rijetko, s genitivom u prostornome znaenju, a oznaava
da se predmet nalazi ili kree na poetnome ili gornjem dijelu drugoga predmeta,
npr. Domain je sio elo stola, elo glave koplje udarie.
Prijedlog nakraj koristi se u suprotnome znaenju, to znai da pretpostavlja odnos u
kome se predmet nalazi ili kree u zadnjem ili donjem dijelu drugoga predmeta, npr.
Stigli smo do nakraj sela, Sio je nakraj stola.
Prijedlog krajem (koji je porijeklom instrumental imenice kraj) upotrebljava se za
oznaavanje prostornih i vremenskih odnosa, npr. etali su krajem ume, Krajem
kue je cvijenjak, Mee su krajem imanja; Doi e tek krajem godine, Krajem
stoljea stvari su se promijenile, Ve krajem putovanja bila je uznemirena.
Vrlo slino znaenje prijedlogu krajem za iskazivanje vremenskih odnosa ima ge-
nitiv s prijedlogom potkraj, npr. Javie se potkraj godine, Potkraj mjeseca nestade
novaca, Potkraj ivota esto bolovae.
192 SINTAKSA
Genitiv s prijedlozima
sred (nasred, posred, usred)
Ti prijedlozi oznaavaju da se predmet nalazi ili kree u sredinjem dijelu drugoga
predmeta, npr. Ve smo bili sred puine, Udario ga je nasred igralita, Lupio me je
posred ela, ovjek se danas i usred grada mora bojati.
Prijedlog usred esto se koristi i u vremenskome znaenju i oznaava da je vrijeme
ili dogaaj koji je oznaen imenicom u genitivu u punom jeku, npr. To se dogodilo
usred bijela dana, Tu je svjee i usred ljeta, Prekinuo si nas usred razgovora.
Genitiv s prijedlogom
oko/okolo
Genitiv s prijedlogom oko/okolo oznaava predmet okruen s vie ili sa svih strana
drugim predmetima ili, uz glagole kretanja, kruno kretanje u njegovoj blizini, npr.
Okolo stola razbacane su knjige, Tre oko/okolo igralita, Svuda oko nas oea se
ugodan miris, Pala mu je oko vrata.
Prijedlog oko upotrebljava se i u vremenskome znaenju. Tada oznaava dogaaj
koji se odvija priblino u vrijeme oznaeno genitivom, npr. Stigli su oko Boia,
Vieemo se oko tvoga roendana.
Znaenje priblinosti svojstveno je i onim konstrukcijama u kojima iza prijedloga
oko stoje brojevi i druge koliinske rijei, npr. Bila je visoka oko metar i sedamdeset,
Do sela ima oko pet kilometara, Sastala se s njim oko devet sati.
Genitiv s prijedlogom oko slui i kao dopuna uz glagole kao to su pomagati (npr.
Pomagao mu je oko uzgoja stoke), brinuti se (npr. Niko se ne brine oko kolskog in-
ventara), raditi (npr. Radili su nekoliko godina oko utemeljenja stranke), a posebno
esto dolazi uz glagole i imenice koji oznaavaju svau, sukob, borbu, rat, raspravu.
Tada obino ima ciljno ili uzrono znaenje, npr. Svaali su se stalno oko imanja,
Bili smo u sukobu oko strunih pitanja, Borili su se bezuspjeno oko prava na pen-
ziju, Spremni su i za rat oko nuklearke, Ve se dugo vodi rasprava oko zakona o
izborima.
Genitiv s prijedlozima
blizu, kod, kraj (pokraj, ukraj), pored, nadomak, nadohvat, u i mimo
Zajedniko je svim tim prijedlozima da uz genitiv oznaavaju odnos meu pred-
metima kojem je svojstvena blizina, s tim da je jednima vie svojstveno mirovanje
predmeta koji se nalaze u prostornome odnosu, a drugima kretanje.
Genitiv s prijedlozima blizu, kod, kraj (pokraj, ukraj) i pored oznaava predmet u
ijoj se blizini nalazi ili kree drugi predmet (predmeti), npr. kola je blizu crkve,
194 SINTAKSA
Genitiv s prijedlozima
du i irom
Za oznaavanje kretanja paralelnog s izduenim predmetom specijalizovan je prijed-
log du, npr. etali su du obale, Dunav je plovan du cijeloga svoga toka.
Prijedlog irom s genitivom oznaava da se neto prostire po cijeloj irini ili po svim
djelovima (i irinom i duinom) predmeta oznaenog genitivom (a rije je obino
o veim prostorima), npr. Postao je poznat irom svijeta, Takve nonje ima irom
Bihora.
Genitiv s prijedlozima
umjesto i u ime
Genitiv s prijedlogom umjesto oznaava da se predmet nalazi na mjestu drugoga
predmeta ili uopteno zamjenjivanje, npr. Umjesto mene iae brat, Umjesto odgo-
vora postavio je pitanje, Umjesto zime doeka nas proljee.
Prijedlog umjesto moe se, kao i osim/lie, povezivati i s drugim padeima, prijed-
loko-padenim izrazima, nepromjenljivim rijeima te s klauzama zavisnosloenih
reenica, npr. Dao je njoj umjesto meni; Umjesto crvenom olovkom pie obinom;
Umjesto u Kotor otiao je u Tivat; Javila se danas umjesto jue; Umjesto da ue,
oni se igraju.
Isto znaenje ima i prijedloko-padeni izraz u ime, s tim da je u njegovu znaenju
prisutna i predstavljaka nijansa (nije rije samo o tome da jedan predmet zamjenjuje
drugi nego i o tome da drugi predmet predstavlja prvi, esto i kao njegov dio), npr.
Pozdravio je skup u ime Skuptine, Nastupaju u ime nezapoljenih i obespravlje-
nih, Taj novac prikupljen je u ime pomoi.
196 SINTAKSA
Genitiv s prijedlozima
putem, pomou i posredstvom
Osim genitivom s prijedlogom preko sredstvo se izraava i prijedlozima putem, po-
mou te posredstvom, nastalim od instrumentala imenica put, pomo i posredstvo.
Takav genitiv oznaava predmet koji slui kao sredstvo ili kao pomo pri obavljanju
radnje.
Prijedlog putem upotrebljava se obino onda kad kao sredstvo slui ustanova ili me-
dij saoptavanja i najei je u administrativnome stilu, npr. Traite naplatu putem
suda, Odluku ete dobiti putem pote, estitao im je putem radija, Anketa je spro-
vedena putem telefona.
Prijedlog pomou obino pretpostavlja predmet koji ne mora sluiti kao direktno
sredstvo, nego kao vrsta pripomoi za obavljanje radnje, npr. To je lake objasniti
pomou crtea, Zaposlio se pomou veza i vezica. U istome znaenju upotrebljava
se i prijedloko-padeni izraz uz pomo, npr. Pobijedio je uz pomo naih glasova.
Prijedlog posredstvom upotrebljava se kad ko ili to slui kao posrednik u obavljanju
radnje, npr. To smo dobili posredstvom naega poslanstva u Parizu, Lijek se moe
naruiti posredstvom doma zdravlja, Zaposlila se posredstvom direktora.
Genitiv s prijedlozima
izmeu i pomeu
Genitiv s prijedlogom izmeu, koji se naziva linearni interesiv (za razliku od akuza-
tivnoga i instrumentalnog prijedloga meu, koji se naziva grupni interesiv), oznaa-
va predmet ili predmete kojima se s dviju ili vie strana nalaze drugi predmeti. Ako
je genitiv u jednini, onda je nuno imenovati dva predmeta koji se nalaze s jedne i
druge strane predmeta oznaenog imenicom u genitivu (imenske rijei kojima se
imenuju ti predmeti povezuju se veznikom i, a drugi sastavni veznici u toj slubi ne
dolaze u obzir), npr. eela je izmeu stola i pei, Proli smo izmeu knjiare i piv-
nice, Izmeu njega i njegove ene nema veih nesporazuma. (Ne bi bilo gramatino
*eela je izmeu stola te pei ili *izmeu stola pa pei.)
Takav genitiv moe imati i vremensko znaenje, npr. To se dogodilo izmeu Nove
godine i Boia, Okupili smo se u noi izmeu petka i subote. U istome znaenju
upotrebljava se i genitiv s prijedlogom pomeu, npr. To se zbilo pomeu boi,
Paeni je dan pomeu ureva dne i Markova dne. Ta je upotreba danas prilino
zastarjela.
Ako je genitiv u mnoini, nije potrebno imenovanje predmeta koji okruuju drugi
predmet i kojih se pretpostavlja da je dva ili vie, npr. Izmeu nas je sve gotovo,
Izmeu tih prijedloga praktino i nema razlike.
Genitiv s prijedlozima
zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad)
Prijedlozi zbog i usljed specijalizovani su za oznaavanje uzroka, s tim to je zbog
opteuzroni prijedlog, a usljed uglavnom dolazi uz imenice koje oznaavaju neto
nepoeljno ili nepovoljno. Tako e biti sasvim obino npr. Nijesu mogli proi usljed
magle ili Izgubio je posao usljed mnogih nepovoljnih okolnosti, a nee biti obino
npr. *Svi su se dobro oeali usljed sunanoga vremena ili *Dobio je posao usljed
mnogih povoljnih okolnosti. (Ako je rije o emu povoljnome, upotrebljava se pro-
izvedeni prijedlog, poprijedloeni prilog sadanji zahvaljujui s dativom, npr. Dobio
je posao zahvaljujui mnogim povoljnim okolnostima.) Danas funkciju prijedloga
usljed u razgovornome stilu sve vie preuzima prijedlog zbog.
Genitiv s prijedlogom zbog najei je nain oznaavanja uzroka prijedloko-pa-
denim izrazom, npr. Sud ga je oslobodio zbog nedostatka dokaza, Zbog toga neo-
ekivanog uspjeha bio je van sebe od radosti, Vie je to govorio zbog nas no zbog
sebe.
Genitiv s prijedlogom radi ili njegovim varijantama rad, zarad, porad i sporad ozna-
ava cilj ili namjeru, npr. Sve bi uinio radi napredovanja u stranci, Sastali su se
prole neelje radi dogovora o gradnji pozorita, Tuio ih je zarad materijalne na-
doknade. Genitiv s tim prijedlogom esto se upotrebljava i u znaenju uzroka, npr.
Dao je ostavku rad sukoba u stranci, ali se takva upotreba ne preporuuje. Uzrok je
naime iri od cilja (namjere), pa je cilj zapravo samo poseban tip uzroka. U reenici
198 SINTAKSA
Sastali su se porad dogovora dogovor nije samo cilj sastanka nego ujedno i uzrok.
Prijedlog sporad danas je zastario, npr. Nemojte im to napraviti sporad Boga.
Genitiv s prijedlozima
prilikom i povodom
Genitiv s prijedlogom prilikom oznaava vrstu istovremenosti u kojoj se jedan in-
terval ili dogaaj na osnovu te istovremenosti povezuje s drugim. Ti dogaaji mogu
biti samo podudarni u vremenu, a moe se iz te podudarnosti razviti i uzrono-po-
sljedini odnos, npr. Prilikom otvaranja izlobe obratio nam se upravnik galerije,
Prilikom skuptinske rasprave bilo je burno.
Prijedlog povodom ima vremensko-uzrono znaenje. Tako su npr. u reenici Doao
je kui povodom boinih praznika boini praznici ujedno i vrijeme i uzrok (ra-
zlog) dolaska. Upor. jo i Sastali smo se povodom godinjice mature.
DATIV
DATIV S PRIJEDLOZIMA
Dativ s prijedlozima
k(a) i prema
Dativ s prijedlogom k(a) ponavlja uglavnom osnovno znaenje dativa, a to je usmje-
renost, okrenutost prema emu, pa je taj prijedlog uz dativ izlian i sve se rjee upo-
200 SINTAKSA
trebljava, npr. Svi su se okrenuli ka gradu, U potonje vrijeme rijetko zalazi k nama,
Dugo nije svraao k roditeljima.
U znaenju okrenutosti, usmjerenosti, kretanja prema emu prijedlog k(a) zamjenljiv
je prijedlogom prema, npr. Bijahu okrenuti prema everu, Zaputio sam se prema
izlazu iz dvorane, Nijesu se htjeli ni okrenuti prema nama. Iz tih primjera vidi se da
prijedlog prema ima znaenje okrenutosti ili kretanja prema emu, ali da se ne moe
upotrijebiti kad se oekuje i realizacija kretanja. Zato se umjesto Svraali su k nama
ne moe rei *Svraali su prema nama, a Ide k prijatelju ima drukije znaenje
nego Ide prema prijatelju.
Ako je meutim rije o okrenutosti, upravljenosti emu apstraktnome (to ima veze
s raspoloenjem, emocijama, intelektualnim odnosom ili stavom prema emu i sl.),
onda se u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljava iskljuivo prijedlog pre-
ma, npr. Tako se on ponaa prema svim gostima, Nuan je kritiki stav prema takvim
pojavama, Oeaju veliku ljubav prema romanskoj kulturi (u takvim primjerima
prijedlog prema nije nikad izlian).
Prijedlog prema moe dolaziti i u znaenju koje se pribliava istome odnosu,
tj. odnosu koji je svojstven npr. izrazu s obzirom na, u odnosu na ili se dativom s
tim prijedlogom oznaava na osnovu ega se to dogaa, npr. Popis je napravljen
prema mjestu stanovanja; Prema potrebi valja se obratiti i ljekaru; Sudei prema
sijedoj kosi, mogao bi imati preko ezdeset godina. Takva upotreba prijedloga prema
sinonimna je upotrebi prijedloga po uz lokativ (upor. Po potrebi valja se obratiti i
ljekaru).
Dativ s prijedlozima
nasuprot, uprkos i protivno
Prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno oznaavaju suprotstavljenost dvaju ili vie
predmeta, npr. Postupili su nasuprot njegovoj elji, Nasuprot njegovim silnim na-
stojanjima sve je ostalo isto, Uprkos velikoj vruini bili smo na igralitu, To bijae
protivno njegovoj volji.
AKUZATIV
Osnovno znaenje akuzativa jeste granina direktivnost, tj. odnos meu dvama pred-
metima u kojem jedan predmet, njegov dio ili prostor u njegovoj blizini slue kao cilj
kretanja ili kakve druge aktivnosti vezane za drugi predmet. Za razliku od znaenja
dativa, kod kojega drugi predmet slui kao orijentir, akuzativom se daje obavjete-
nje o tome da se taj cilj zaista dostie, da slui kao stvarna granica kretanju. Zato je
pogodan da bude pade pravoga objekta, tj. predmet na kojem se ili u vezi s kojim
se obavlja kakva radnja.
AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA
Akuzativ se slae s veim brojem prijedloga, od kojih neki stoje samo s akuzativom
(kroz, niz, uz), neki s akuzativom i instrumentalom (meu, nad, pod, pred, za), neki
s akuzativom i lokativom (na, o, po), a po jedan s akuzativom i genitivom (mimo)
te s akuzativom, genitivom i lokativom (u). Oni koji dolaze s akuzativom s jedne,
odnosno s instrumentalom ili lokativom s druge strane razlikuju se meusobno po
tome to su akuzativni vezani za kretanje i graninu direktivnost (dostizanje cilja),
a instrumentalni i lokativni za mirovanje, statinost, zadravanje u postojeim okvi-
rima i sl., npr. ii na ulicu prema biti na ulici ili izii pred kuu prema eeti pred
kuom.
Akuzativ s prijedlozima
kroz, niz i uz
Akuzativu s prijedlogom kroz osnovno znaenje je probijanje, prolazak jednoga
predmeta kroz drugi predmet, npr. Jutros prooe kroz grad, Vieli smo kroz prozor
to se dogaa, Dugo vozae kroz maglu.
202 SINTAKSA
Akuzativom s prijedlogom kroz oznaava se i vrijeme, tj. koliina vremena koja tre-
ba da proe da bi se to dogodilo, npr. Kroz dva dana stii e i pismo, Kroz godinu
dana sve e se zaboraviti, Kroz nekoliko minuta i oni e nam se pridruiti. (U tome
se znaenju normativna prednost daje akuzativu s prijedlogom za, npr. Za neelju
dana stii e i pismo.)
est je akuzativ s prijedlogom kroz i u znaenju naina, npr. ea ga se kao kroza
san, Odgovorila je kroz pla, Sve gleda kroz sopstveni interes. Takav se akuzativ
esto i frazeologizuje, npr. Sad im je progledao kroz prste, Sve gleda kroz ruiaste
naoare, Proli smo kroz sito i reeto.
Akuzativ s prijedlogom niz oznaava usmjerenost kretanja ili kakve druge aktivnosti
od gornje strane predmeta prema donjoj, npr. Dugo smo etali niz rijeku, Niz lea
mu je tekao znoj, Jedva sam stigao pogledati niza se.
Akuzativ s prijedlogom uz ima znaenje suprotno od znaenja prijedloga niz, tj.
oznaava kretanje ili neku drugu aktivnost koja zapoinje od donje strane predmeta
prema gornjoj, npr. urio je uza stepenice, Penjali smo se uz okomitu stijenu, Oe-
am trnce uz lijevu nogu.
Prijedlog uz(a) moe imati i znaenje blizine (slino znaenju genitivnih prijedloga
(po)kraj ili pored), npr. Ili su uz vas bez rijei, Stajao je uza zid, Uz nau kuu sa-
graena je lijepa dvospratnica.
Iz toga znaenja lako se moe razviti i socijativno znaenje, znaenje povezanosti ili
nerazdruivosti, odnosno znaenje kojim se jedan dogaaj predstavlja kao propratna
okolnost drugoga dogaaja i sl., npr. Uvijek nosae pitolj uza se, Jeste li vi uz nas
ili protiv nas?, Nastaviemo razgovor uz kafu, Moda bi pristao na to uz dobru
novanu nadoknadu.
Nije rijetko ni nainsko znaenje, obino s manjim ili veim stepenom frazeologi-
nosti, npr. Uvijek mu ide uz dlaku, Borili su se rame uz rame.
Upotreba prijedloga uz(a) u vremenskome znaenju danas je rijetka i zastarjela, npr.
Ne valja se eniti uz posti.
Akuzativ s prijedlozima
na, o, po, u i mimo
Prijedlozi na, o, po i u uz akuzativ imaju znaenje blisko osnovnome akuzativnom
znaenju, a to je granina direktivnost, dolazak na cilj ili realizacija kakve aktivnosti
vezana za odreeno mjesto (u irem smislu).
Prijedlog na upotrijebljava se kad je cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti povrina
ili gornja strana predmeta, npr. Izili smo na ulicu, Doite na pozornicu, Svaki dan
ide na izvor, Bacali su se kamenjem na njih.
204 SINTAKSA
Akuzativ s prijedlogom po, koji inae ee dolazi s lokativom no s akuzativom,
oznaava u prvome redu razlog ili cilj kretanja, odnosno kakve druge aktivnosti, i to
obino s pretpostavkom da se predmet koji je cilj ili razlog kretanja ne samo dosti-
gne, nego esto i uzme (ili se na koji drugi nain ovlada njime) te vrati na polazite,
odnosno na mjesto na kojem se nalazi govornik ili onaj o kome je rije u reenici,
npr. Veeras e doi po vas, Poalji Ivana po hljeb i mlijeko, Mnogi su joj odlazili
po savjet.
Akuzativom s prijedlogom po izrie se i vrijednost, odnosno cijena neega (rije je o
svojevrsnom akuzativu mjere), npr. Kompjuteri su po hiljadu eura, Ne dam kuu ni
po koju cijenu; One se prodaje sve po deset eura.
Akuzativ s prijedlogom u oznaava graninu usmjerenost na unutranjost predmeta
ili cilj kretanja koji se nalazi u unutranjosti ega, npr. Ide svake neelje u bioskop,
To treba staviti u knjigu, Stalno mi upadaju u rije, Sve im to recite u lice.
Akuzativ s prijedlogom u vrlo esto oznaava i vrijeme, obino uz imenice koje zna-
e intervale to se stalno ponavljaju (djelovi dana, dani u neelji, broj sati, godinja
doba i sl.), npr. Vratili smo se tek u sumrak, Kree se u iduu subotu, Naimo se u
deset sati, Sije se u kasno proljee, Bilo je to u vrijeme kralja Vladimira, Moe me
zvati u svako doba dana i noi.
Akuzativom s prijedlogom u moe se izraavati i mjera (koliina) vremena. Tada
je obino u akuzativu imenica koja oznaava interval u kojem se to dogaa (mogu
to biti i brojevi ili koliinski izrazi), npr. Sve je pripremljeno u godinu i po dana,
Obavismo to u tren oka, U dva dana sve bijae gotovo. Umjesto prijedloga u u tome
sluaju esto se sinonimno upotrebljava i prijedlog za, npr. Sve bijae gotovo za dva
dana. Obavie to za tren oka.
Prijedlogom u s akuzativom oznaava se i nain, s veom ili manjom frazeologi-
nou, npr. ini se da su govorili u vjetar, Svi viu u jedan glas, Rade u dlaku
precizno.
Prijedlog mimo danas se upotrebljava i s genitivom, a s akuzativom je sasvim rijedak,
i to u prvome redu za oznaavanje kretanja pokraj predmeta oznaenog akuzativom,
npr. Upravo su proli mimo na vonjak, Projurio je mimo kolonu.
Prijedlog mimo s akuzativom upotrebljava se i u uporednome znaenju ili u znaenju
izuzimanja, npr. Ne moe mimo druge ljude, Nije dobro raditi mimo svijet.
Akuzativ s prijedlozima
meu, nad, pod i pred
Prijedlog meu (za razliku od izmeu, koji se slae s genitivom) s akuzativom ozna-
ava prostor ili predmet kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koji je okruen
Akuzativ s prijedlogom za
Prostorno znaenje prijedloga za suprotno je od znaenja prijedloga pred, to znai
da akuzativ s tim prijedlogom oznaava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge ak-
tivnosti koje se nalazi sa zadnje strane predmeta oznaenoga imenicom u akuzativu,
npr. Sunce zae za Neven, za goru, Maka se zavukla za ormar, Nemojte sijedati za
vrata.
esto za oznaava i dio predmeta ili taku na kojoj se dotiu, sudaraju ili povezuju
dva predmeta, npr. Zapela je za nogu od stola, Mai se rukom za dep, Trebao si ga
povui za ui, Odavno mu je zapala za oko.
206 SINTAKSA
Za s akuzativom moe oznaavati i smjer, pravac kretanja, obino vezan za puto-
vanja na vee udaljenosti, npr. utra putujemo za Dubrovnik, Najavljen je let za
London, To je voz za Bar.
Kad akuzativ s prijedlogom za oznaava vrijeme, obino je rije o svojevrsnoj vre-
menskoj namjeni, tj. oznaavanju vremena u kojem se povezuju vrijeme i cilj kreta-
nja ili kakve druge aktivnosti, npr. Svadba je zakazana za drugu subotu, Vjerovatno
e doi tek za Uskrs, Pokupovali smo sve to treba za godinji odmor.
Akuzativom s prijedlogom za moe se oznaavati i mjera, odnosno koliina vreme-
na (osim oblika akuzativa tada se mogu javljati i brojevi te koliinski izrazi), npr.
Za mjesec dana ponovo smo ove, Toliko nijesi zaradio za cijelu godinu, Bolovi
prestae za nekoliko minuta, a moe se oznaavati i mjera ega drugoga, obino uz
uporednu nijansu, npr. Vii je od nje za glavu, Za milimetar je promaio, To je dalje
bar za deset kilometara.
Vrstu akuzativa mjere ili koliinskoga akuzativa ini i onaj kojim se oznaava vri-
jednost ili cijena, npr. Kilogram penice mogao se kupiti za euro, Kupio sam auto za
hiljadu eura, Prodao je batinu za kartu do Amerike.
Tome znaenju, uz koliinsko, svojstveno je i znaenje zamjene (supstitutivno zna-
enje), kakvo se i inae esto moe susresti kad je rije o prijedlogu za i akuzativu (to
je znaenje po pravilu povezano i sa znaenjem namjene), npr. Dao bih sve medalje
za ovaj trenutak, Sad ti je vratio milo za drago.
Jedno od najeih znaenja prijedloga za s akuzativom jeste znaenje namjene, s
veim brojem razliitih nijansi, npr. Taj e krap posluiti za dobar ruak, Majka ije
za cijelu porodicu, Priprema se za ambasadora, Ima dar za pisanje, To je maina za
hemijsko ienje, Htio bih sto za etiri osobe.
Akuzativ s prijedlogom za oznaava takoe da se to ini ili preduzima u prilog ono-
me to se oznaava akuzativom (u tome je znaenju prijedlog za suprotan prijedlogu
protiv s genitivom), npr. Glasa uvijek za liberale, Predstavljaju se kao borci za ma-
njinska prava, Vazda je za dobro drutvo (upor. Glasa uvijek protiv radikala i sl.).
INSTRUMENTAL
Glavno znaenje instrumentala jeste sredstvo, tj. oznaavanje predmeta koji slui za
to da se njime ili uz njegovu pomo obavi radnja. Tome znaenju blisko je i znaenje
drutva, pa instrumental esto ima i to znaenje (u crnogorskome jeziku to znaenje
po pravilu se izraava prijedloko-padenim izrazima s prijedlogom s(a)). Osim toga
instrumental esto funkcionie kao dalji objekat (npr. Bavi se muzikom), kao prilo-
ka odredba, i to najee kao priloka odredba mjesta (npr. Vozi lijevom stranom),
vremena (npr. Prima subotom) ili naina (npr. Neko se pribliava trkom), a moe
208 SINTAKSA
Instrumental porijekla ili ablativni instrumental oznaava ono na osnovu ega se
govori o porijeklu koga ili ega, npr. On je rodom Durmitorac, Oni su porijeklom s
juga, Nenadovii su starinom Miljanii.
Instrumental osnovne osobine odreuje imenski pojam (obino subjekat) po oso-
bini, i to tako da to odreenje vezuje za predikat. Danas je takav instrumental, koji
je zapravo poseban tip imenskoga predikativa, rijedak i obiljeen kao arhaizam, npr.
evojkom je bila utljiva, inilo se da se rodio lovcem.
Pridjevski instrumental dolazi kao dopuna uz neke pridjeve, posebno uz pridjeve
bogat i siromaan, npr. bogat umom, siromaan duhom, krcat raznovrsnom
robom.
INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA
Instrumental s prijedlozima
pred(a) i za
Prijedlog pred(a) s instrumentalom oznaava da se predmet nalazi ili dogaaj odvija
s prednje strane drugoga predmeta, npr. Sreli su se pred pozoritem, Neko je bio pred
vratima, Sve gura pred sobom, Pred oima mi se maglilo, Ko je to pred vama?
Vremensku nijansu znaenja dobija takav instrumental kad se ono to je ispred pred-
meta (po pravilu osobe ili osoba) odnosi na neto to e se tek dogoditi, npr. Pred
njim je lijepa budunost, Pred naim je naratajem mnogo nerijeenih pitanja, Ve-
lika su uzbuenja pred nama.
Druga nijansa koja se javlja uz to prostorno znaenje (s tim da to znaenje obino ne-
utralizuje) jeste nijansa prisutnosti, npr. To si pred svima rekao, Bilo mu je neugodno
pred sudijom. Katkad se to znaenje jo i uoptava, pa se prijedlog pred pribliava
znaenju opteodnosnih prijedlokih sredstava tipa s obzirom na, u odnosu na, npr.
Svi su jednaki pred zakonom, Pred Bogom nema siromanih i bogatih (upor. Svi su
jednaki s obzirom na/u odnosu na zakon).
Rjee takav instrumental dobija i nijansu uslovnoga (pogodbenoga) znaenja. Tada
po pravilu pretpostavlja kretanje ili kakvu drugu aktivnost, npr. Bjee pred policijom,
Drhti pred nastavnikom, Skriva se pred zakonom (upor. parafrazu: Bjee ako se
pojavi policija ili sl.).
210 SINTAKSA
Instrumental s prijedlogom za oznaava da se to nalazi ili dogaa sa zadnje strane
predmeta ili neposredno uza nj, npr. Razgovaraju za kuom, Pritvorite vrata za so-
bom, Treba biti oprezan za upravljaem.
Uz glagole kretanja ili glagole koji oznaavaju usmjerenost prema cilju, odnosno
tenju (mogu to biti i imenice), instrumental s tim prijedlogom oznaava predmet
prema kojem se drugi predmet kree ili prema kojem je usmjereno kakvo nastojanje,
htijenje, elja, tenja i sl., npr. Krenite za nama, Opasno je trati za tramvajem,
Otili su za poslom, Ova kua vapi za obnovom, Prirodno je oeati elju za boljim
ivotom. Iz toga znaenja moe se razviti i uzrono znaenje (jer ono za im se ide
ili tei ujedno je i uzrok kretanju ili tenji), npr. Jo i danas tuguje za njom, Ne treba
aliti za izgubljenim, Danas mladi luduju za fudbalom.
lnstrumentalom s prijedlogom za oznaava se i vrijeme. Moe to biti vrsta istovre-
menosti kakvu susrijeemo u primjerima tipa To se dogodilo za veerom, Vieemo
se za dorukom, Za rukom se ne razgovara, u kojoj je rije o dogaajima koji
pretpostavljaju prisutnost vie predmeta (obino osoba) na istome prostoru (recimo
za istim stolom), a moe biti rije i o vrsti posteriornosti (poslijevremenosti), kad
instrumental stoji u ustaljenim, odnosno manje ili vie frazeologizovanim izrazima,
u kojima se esto ponavlja imenica (u akuzativu) kojom se oznaava vremenski in-
terval ili kakav dogaaj, npr. Za sukobom je uslijedilo primirje, Traio je dan za
danom, Gubio je godinu za godinom. U takvim iskazima ne mora biti rije samo
o vremenu, nego i o prostoru ili slijedu, izmjeni istovrsnih predmeta ili dogaaja,
npr. Mirno su ili jedan za drugim, Privoen je lopov za lopovom, Pili smo kafu za
kafom.
Instrumental s prijedlozima
nad(a) i pod(a)
Instrumental s prijedlogom nad(a) oznaava da se predmet nalazi ili da se dogaaj
odvija na nivou viem od onoga na kojem se nalazi predmet oznaen imenicom u
instrumentalu. Meu tim predmetima po pravilu nema neposredna kontakta, npr.
Ostao je bez krova nad glavom, Cijeli dan je nad svojim papirima, Nada mnom je
nebo zatvoreno.
Kako se instrumentalom s prijedlogom nad(a) oznaava da se predmet nalazi na
mjestu viem od drugoga predmeta, oekivano je da se takav instrumental esto ko-
risti, obino u iskazima s ponovljenom imenicom, i u uporednome znaenju, npr. U
tim stvarima pravo zajednice je nad pravom pojedinca, On je po darovitosti svakako
bio nad svojim vrnjacima, Kau da je lopov nad lopovima.
Takav instrumental dolazi i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao to su zamisliti
se (npr. Vrijedi se zamisliti nad takvim pitanjima), bdjeti (npr. Bdije nad njezinim
212 SINTAKSA
Upotreba interesiva meu onako kako se koristi interesiv izmeu, tj. tako da se (u
jednini) imenuju dva predmeta, danas je prilino zastarjela, a i ne preporuuje se,
npr. Meu bratom i sestrom nema nesuglasica, Dosta je slinosti meu Plavom i
Gusinjem.
LOKATIV
Lokativ s prijedlogom na
Taj prijedlog s lokativom oznaava mjesto, odnosno mirovanje predmeta ili kakvu
aktivnost na gornjoj povrini, u gornjemu dijelu, na poetku ili na kraju drugoga
predmeta, npr. Ima sat na ruci, Na pozornici nema nikoga, Nemojte se svaati na
ulici, edi na elu stola, Kua mu je na poetku sela.
Uz imenice koje oznaavaju uzvienje, uzdignut poloaj, ostrvo i sl. ili uz imenice
koje oznaavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u, npr. ivi na selu
(ali u gradu), Ljetovali smo na Svetome Stefanu (ali u Patroviima), Stanuje na
Starom aerodromu (ali u Podgorici), Radi na fakultetu (ali u koli).
Kad se s tim prijedlogom upotrijebe apstraktne imenice, one obino pretpostavljaju
prisutnost predmeta ili grupe predmeta (esto osoba) na nekom mjestu, npr. Uprav-
nik je na sastanku, Od utra sam na odmoru, U neelju e svi biti na okupu, Na
skuptini e biti burno.
Prijedlog na s lokativom upotrebljava se i u vremenskome znaenju, s tim da se u
lokativu ne mogu nai nazivi za vremenske intervale (npr. dan, no, petak, neelja,
godina i sl.), no samo nazivi za faze intervala ili dogaanja, npr. Obrauni su na
poetku godine. Na kraju ljeta mnogi su bez novaca, a mogu to biti i nazivi za same
dogaaje, npr. Upoznali smo se na putovanju, Vieemo se na proglaenju pobjed-
nika, Na povratku s izleta svi smo bili umorni. (Nije gramatino npr. Vieemo se
*na jutru, *na petku, *na ovoj neelji ili sl.).
Lokativ s prijedlogom o
Prijedlog o s lokativom rijetko se upotrebljava u prostornome znaenju; a i kad se
upotrebljava, to obino biva s glagolima tipa visiti, npr. o vratu joj je visila niska
dukata, Jedan je nosio puku o ramenu, ivot ti je visio o koncu.
Neto ee taj prijedlog s lokativom oznaava vrijeme, i to s nijansom priblinosti
i prigodnosti (u tome znaenju upotrebljava se i prijedlog oko s genitivom), npr.
Poetiu roditelje o Boiu.
Prijedlog o s lokativom upotrebljava se i u uzronome znaenju, npr. Nemojte bri-
nuti o mojim postupcima. Slino je i u znaenju sredstva, npr. Neka putuju o svome
troku, Ne ivi ovjek samo o hljebu i vodi.
Lokativ s tim prijedlogom upotrebljava se vrlo esto i kao dopuna glagolima, obino
glagolima govorenja i miljenja, ili (deverbativnim) imenicama slinoga znaenja,
npr. Govorilo se o mnogim aktuelnim pitanjima, O tome uopte ne razmiljam, Zna
pojedinosti o svima njima, eca vole prie o vjeticama, Za linu kartu potrebna je
potvrda o nekanjavanju, Nemam pojma o tim stvarima.
Lokativ s prijedlogom po
Lokativ s prijedlogom po ima ponajprije prostorno znaenje. Oznaava predmet ili
predmete koji su se razastrli ili se kreu po povrini, obino cijeloj, drugoga pred-
214 SINTAKSA
meta, npr. Igrake su razbacane po podu, Dobio je po nosu, Trai neto po dvoritu,
Cijeli dan etaju po gradu, Najradije putuje po svijetu.
Lokativ s prijedlogom po oznaava i vrijeme, i to posteriornost (poslijevremenost).
Oznaava dakle da se dogaaj odvija poslije vremenskoga intervala ili dogaaja
oznaenoga lokativom, npr. Probudili smo se u dva po ponoi, Po isteku ugovora
zavrili su na sudu, Po dolasku delegacije sve je sreeno.
Slino prijedlogu na i prijedlog po s lokativom moe imati znaenje u kojem se u
jedno stapaju znaenja prostora i vremena, npr. To se ne radi po kii, Ne moe se
igrati po takvoj hladnoi, Po noi moe biti opasno ii kroz grad. (Po kii znai i po
mjestu po kojem pada kia i u vrijeme dok, po tom mjestu, pada kia.)
Prijedlog po moe imati i znaenje koje je blisko znaenju istoga odnosa (ticanja).
Tad je esto zamjenljiv prijedlogom prema, npr. Svi e dobiti po zasluzi, Po dugoj
kosi reklo bi se da je ensko, Preglasan je po obiaju (upor. Svi e dobiti prema
zasluzi i sl.).
Iskazi toga tipa, kad se u njima javljaju uporedne rijei, dobijaju i nijansu uporedno-
ga znaenja. U tome sluaju imenica u lokativu oznaava kriterijum na osnovu koje-
ga se to uporeuje (tertium comparationis), npr. Po rezultatima je bolji od ostalih,
Uzoran je samo po ponaanju, Po prirodi je najveselija u svome drutvu.
esto lokativ s prijedlogom po oznaava i nain (takoe s manjim ili veim stepe-
nom frazeologizovanosti), npr. Sve tee po planu, Postupite po zakonu!, Reci po
dui zar nije tako?, Ne smije se raditi ni po babu ni po strievima.
Neto rjee susrijee se i znaenje sredstva, posebno uz glagole tipa (po)slati, npr.
Poruke smo vam slali po Aleksandru, Smijete li to poslati po meni?, Ba je tako
napisano u Jevanelju po Marku, te znaenje uzroka, obino vezano za imenice
tipa posao, zadatak i sl., npr. Morao je otputovati po hitnom poslu, Onamo smo bili
poslati po zadatku.
Lokativ s prijedlogom u
I lokativ s prijedlogom u primarno se odnosi na prostor, i to obino tako da se njime
oznaava predmet u ijim se granicama nalazi drugi predmet, npr. Danas sam bio u
bolnici; U naem selu sad nema nikoga; Sve je u vaim rukama; Ko nema u glavi,
ima u nogama.
Naravno, uz apstraktne imenice rije je o prostoru u prenesenome znaenju ili o
emu to se s prostorom u unutranjosti ega moe samo uporeivati, npr. U glasu
joj se oeala tuga, Nijesu svi uestvovali u pregovorima, Svi su se u udu pitali to
se dogaa.
216 SINTAKSA
SINTAKSIKE SLUBE PRIDJEVA
Zamjenice i brojevi spadaju ili u imenike (npr. ja, odnosno milion) ili u pridjevske
(npr. moj, odnosno prvi) ili u priloke rijei (npr. ove, odnosno jednom). Zato se
o sintaksikim svojstvima tih dviju vrsta rijei govori kad se govori o imenicama,
pridjevima ili prilozima. Treba ipak posebno upozoriti na to da zamjenike rijei
zbog nekih svojih specifinosti (prije svega pronominalnosti, tj. mogunosti da za-
mjenjuju druge rijei, i zbog forinosti, tj. znaenja upuivanja) imaju na sintaksi-
kom nivou vrlo vanu ulogu, posebno u organizaciji sintaksikih jedinica, naroito
reenica, i teksta, pa e se o nekima od njih govoriti kad se budu razmatrale pojedine
vrste reenica u kojima se javljaju zamjenice (osobito kao vezna sredstva) ili kad se
bude govorilo o strukturi teksta.
Neto slino vai i za brojeve, kojima je primarno svojstvo oznaavanje koliinskih
odnosa, i to koliinskih odnosa koji se razlikuju od onih to se izraavaju npr. kate-
gorijom broja. Naime po kategoriji broja sve ono to se kvantifikuje dijeli se u dvije
grupe. U prvoj je grupi jedan element kvantifikacije (npr. predmet), a u drugoj sve
ostale kombinacije (od dva nadalje). Ako je predmeta vie nego jedan, onda uz po-
mo kategorije broja (dakle oznakom za jedninu i/ili za mnoinu) ne moemo preni-
jeti precizno obavjetenje o broju, ve za to slue upravo brojevi (kao vrsta rijei).
218 SINTAKSA
SINTAKSIKE SLUBE PRILOGA
220 SINTAKSA
NEPUNOZNANE RIJEI I OBLICI
PRIJEDLOZI
VEZNA SREDSTVA
222 SINTAKSA
KONJUNKTORI
SUBJUNKTORI
U veznike zavisnosloenih reenica ili subjunktore spadaju rijei koje slue za po-
vezivanje predikatskih (npr. Ni eca nijesu to su nekad bila), subjekatskih (npr. Ko
umije, njemu dvije), objekatskih (npr. Ana javlja da nee doi), prilokih (npr. Dok
pie, razmilja) i atributskih reenica (npr. To je ovjek koji nas je traio) te pro-
izvedeni veznici (vezniki izrazi) koji imaju takve slube (npr. sve dok, kao to, prije
nego to, zahvaljujui tome to itd.). O pojedinim slubama i znaenjima takvih i ne-
proizvedenih i proizvedenih subjunktora bie vie rijei u vezi s pojedinim vrstama
zavisnosloenih reenica.
KONEKTORI
Konektori su vezna sredstva na nivou teksta. Njima se pojedine reenice (proste ili
sloene) povezuju u cjelinu koju ini tekst. Takva su vezna sredstva npr. tovie (npr.
Nema vie razloga za ekanje. tovie trebalo je i prije uiniti ono to je uinjeno
sad), meutim, prema tome, u protivnom, drugim rijeima itd. O vrstama i znaenji-
ma pojedinih konektora bie vie rijei u poglavlju o strukturi teksta.
RJECE
224 SINTAKSA
NESAMOSTALNE RJECE
Upitne rjece
U upitne rjece spadaju li, zar i da. Rjeca li osnovno je gramatiko sredstvo grae-
nja upitnih reenica. Ta je rjeca enklitika i uvijek dolazi iza akcentovane rijei, po
pravilu iza glagolskoga oblika, koji moe biti potvrdan (npr. Jesi li umoran?, Spa-
vate li?, Hoe li im to uspjeti?) ili odrian (npr. Nije li bilo dosta?, Nee li biti bolje
odustati?, Nijesu li se o svemu dogovorili?).
Rjeca li dolazi i iza nekih drugih upitnih rijei (zamjenica i priloga). U takvim slu-
ajevima ima funkciju intenzifikatora, npr. Ko li im je to dojavio?, to li joj se moglo
dogoditi?, e li je sada?, Zato li su lagali?
Reenice u kojima li ima ulogu pojaivaa upitnih rijei katkad su kvaziupitne. U
tome sluaju one su zapravo uzvine, odnosno sastavni su dio retorskih pitanja, npr.
Kako li samo pjeva!, e li ga nae! Takvo li moe biti upotrijebljeno i bez upitnih
rijei, npr. Mudar li si!; Lijepa li je!; Ludo li je!; Pjeva li, pjeva!
Rjeca li dolazi, takoe kao vrsta intenzifikatora, i uz druge rjece ili vezna sredstva.
Tada se pie zajedno s rijeima iza kojih dolazi, npr. Bolje mi negoli oni; Nije ni
veina, a kamoli svi; Akoli nee, ne moraju.
Rjeca zar dolazi na poetku potvrdnih ili odrinih upitnih reenica i, uz pitanje,
izraava dodatno uenje, nevjericu, sumnju i sl., npr. Zar ti nije jasno?, Zar ba
mora biti tako?, Zar ste svi polueli?
Zar se katkad zdruuje s rjecom ne. Tada stoji na kraju iskaza (kao samostalna rje-
ca). Iza tako strukturiranih iskaza oekuje se potvrdan odgovor, npr. Svi smo tu, zar
ne?; Sad bi ipak bilo dosta, zar ne?
Osim li i zar upitna moe biti i rjeca da ili zajedno s li (npr. Da li im sve rei?)
ili bez li, i tada pitanju dodaje znaenje mogunosti, eventualnosti (obinije je u
odrinim iskazima), npr. Da ti nije muka?, Da mi ipak njih pozovemo?, Da se nijeste
posvaali?, Da oni moda nijesu ve otili kui?
226 SINTAKSA
Znaenje naglaavanja suprotnoga, odnosno dopusnoga znaenja imaju takoe rje-
ce opet i ipak, koje obino dolaze iza konjunktora pa, npr. Pisali su pet puta Skupti-
ni, pa opet nita; Gubili su s tri gola razlike, pa su se ipak izvukli.
U dopusnim reenicama rjece opet i ipak imaju slubu korelativnih rijei, npr.
Premda su dali sve od sebe, opet nijesu uspjeli; Iako su gubili s tri gola razlike, ipak
su se izvukli.
Podsticajne rjece
Meu podsticajnim rjecama posebno mjesto pripada rjeci neka, koja se tradicio-
nalno povezuje s imperativom 3. lica (npr. ona neka doe, oni neka dou).
Osim toga neka s glagolskim oblicima dolazi u reenicama u kojima ima dopusno
znaenje, odnosno znaenje molbe, zakletve, prijetnje i sl., npr. Neka samo proba!,
Neka radi to hoe, Neka zahvali doktoru to je ozdravio.
Neka moe imati i slubu subjunktora, i to u izrinim (npr. Ree mu neka ustane) i
namjernim reenicama (npr. Poalji ga neka kupi krtole). Tada se, naravno, i pribraja
subjunktorima.
Podsticajne rjece hajde, daj i de dolaze uz imperative i obiljeene su kao osobitosti
razgovornoga stila, npr. Hajde kreni ve jednom!; Daj, molim te, saberi se!; De uradi
to!
Podsticajne rjece mogu se i samostalno upotrijebiti, npr. Hajde, kreni ve jednom!;
Uradi to ve jednom, de!
Potvrdno-odrine rjece
Potvrdna rjeca je da, a odrina ne. Sintaksiki je vana razlika meu njima u tome
to da stoji iskljuivo kao samostalna rjeca, a ne moe biti i samostalna i nesamo-
stalna, npr. Ne radi se tako, Ne pitaj kako mi je, Stajali su ne usuujui se da prou.
Drugim rijeima, da se uvijek odnosi na cijelu reenicu, a ne se moe vezati i direk-
tno za predikat, kad dolazi neposredno ispred njega, a moe se i osamostaliti.
Evo najprije primjera za upotrebu rjece da: Jesu li se javili? Da!; Hoe li i oni
utra doi? Da! ili Da, doi e!; Misli li da je i on one? Da, one je!
Rjeca ne moe se upotrebljavati samostalno kao i da, npr. Jesu li se javili? Ne!;
Hoe li i oni utra doi? Ne, nee! ili Ne, nee doi!
Prezentativi
To su rjece evo, eto i eno. Njima su svojstveni uzvinost i pokaznost (upuivanje
na uesnike komunikacije), pa onda i vezanost za kategoriju lica (evo je vezano za
prvo lice, eto za drugo, a eno za tree). Nazivaju se prezentativima zato to upuuju
na predmete, procese ili dogaaje koji su prisutni (prezentni) u govornome inu, npr.
Evo kie!, Eto Ivana!, Eno naega potara!
Osim toga te rjece mogu upuivati i na radnju, npr. Evo idu!, Eno izlaze iz kafane!,
a mogu dolaziti i uz druge rijei, posebno upuivake, npr. Evo ove sam ga naao!,
Eno ti one to to trai!
Iza tih rjeca mogu stajati i klauze zavisnosloenih reenica, npr. Evo to ste na-
pravili!, Eto kako si dobro nauio!, Evo e se sakrila! Iza tih rjeca mogu dolaziti
i itave reenice. Tada one mogu funkcionisati i kao nesamostalne (npr. Eto ste i vi
pogrijeili na istome mjestu!) i kao samostalne rjece, posebno kad imaju i zakljuno
znaenje, npr. Evo, to je sve to sam htio rei!; Eto, uli ste cijelu priu!; Eno, jo
uvijek lutaju bez cilja!
Uz prezentative, osobito u razgovornome stilu, mogu dolaziti i dativ, odnosno aku-
zativ ili nominativ. Tada oni imaju obino znaenje blisko oblicima glagola dati, npr.
Evo vam novac; Evo vam boca, pa je zamotajte; Eto ti Mirsada, pa s njim to rijei.
Prezentativima se mogu smatrati i rjece gle i pogle, koje su glagolskoga porijekla
(u vezi su s glagolom gledati), npr. Gle uda!, Pogle ono!, Gle to brzo tri!, Gle
kako je visoka!
228 SINTAKSA
SAMOSTALNE RJECE (MODIFIKATORI)
Osim samostalne upotrebe, i to redovne, rjece da, odnosno zar ne (npr. Sve je u
redu, zar ne?), te mogunosti i takve upotrebe rjeca ne (npr. Jeste li uli? Ne! ili
Ne, nijesmo!), nekih podsticajnih rjeca (npr. Hajde, reci ta se dogodilo!) i prezen-
tativa (npr. Eto, to je sve!), a u nekim iskazima, posebno dijalokoga i/ili razgovor-
noga tipa, i nekih drugih razmotrenih rjeca, npr. zar (upor. Oni su ve doli. Zar?),
neka (upor. Dali smo im sve to su traili. Neka, neka!), ako (upor. Sve emo to
utra kupiti. Ako, ako!), ela (upor. Hou li im rei? Ela!) ili opet (upor. Lijeva
kia kao iz kabla. Opet?), treba posebno izdvojiti modifikatore, tj. modalne rjece
na nivou reenice, kojima je uvijek svojstvena samostalna upotreba. Istina, neki od
njih mogu se upotrijebiti i nesamostalno, ali tada nije vie rije o rjecama, nego o
prilokim rijeima koje su dio reenine strukture. Tako je npr. rije sigurno u re-
enici Ona je sigurno polagala vozaki ispit priloka odredba, a u reenici Ona je,
sigurno, polagala vozaki ispit samostalna rjeca, tj. modifikator.
RJECE
Nesamostalne Samostalne
1. Upitne: li, zar, da 1. Samostalna upotreba upitnih,
potvrdno-odrinih, podsticajnih
rjeca i prezentativa: zar ne,
zar, da, ne, neka, ako, ela, evo,
eto, eno
2. Pojaajne (intenzifikatori): i, ni, niti, pa, 2. Samostalne (modalne) rjece
samo, bar(em), makar, god, bilo (mu, vam) na nivou teksta (modifikatori):
drago, ak, ak i, opet, ipak moda, zar, valjda, vjerovatno,
3. Uporedne (gradacijske): mnogo, malo, vrlo, zaista, stvarno, uistinu, sigurno,
veoma, dosta, gotovo, skoro, jedva, jo, neto, nesumnjivo, bez sumnje,
previe, suvie, potpuno, sasvim, skroz, posebno, eventualno, uglavnom, naalost,
osobito, naroito, prilino, neobino itd. sreom, na svu sreu itd.
4. Potvrdno-odrine: da, ne
5. Podsticajne: neka, hajde, de, daj, da
6. Prezentativi: evo, eto, eno, gle, pogle
UZVICI
Uzvicima ili interjekcijama pripadaju rijei ili, rjee, skupovi rijei kojima se izraa-
va u prvome redu subjektivna modalnost, tj. odnos govornika prema sadraju iskaza,
i to u pravilu odnos emocionalne prirode. Njima se izraava ili posebno naglaa-
va zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, prihvatanje ili odbijanje neega, oduevljenje
Uzvici u uem smislu mogu izraavati divljenje (npr. Ah, to je predivno!), prijekor
(npr. Ah, nemoj ba tako!), sumnjiavost (npr. Ha, misli da je tako?), bol (npr. Jao,
kako to boli!), iznenaenje (npr. O, pa vi ste ve gotovi!), tekou ili muku (npr. Uh,
to je to gadno!), nemo (npr. Eh, to se tu moe!?), nestrpljenje (npr. Joj, jedva
ekam da se pojave!), strah (npr. Uh, to me prepade!), sumnjiavost (npr. Hm, zar
nema vie nita?), zluradost (npr. Aha, sad sam te ulovio!), veselje (npr. Ojha!), ne-
godovanje (npr. Ua, sudija!), odvratnost (npr. Pih, to mi se gadi!).
Uzvici u uem smislu po pravilu se ne povezuju s drugim rijeima; a kad se i po-
vezuju, to su obino oblici dativa kojima se precizira na koga se odnosi ono to je
izraeno uzvikom, npr. jao nama, kuku vama, joj meni i sl.
Prema uzvicima u uem smislu relativno se rijetko tvore druge vrste rijei, kao to
su glagoli ili imenice, npr. jaukati, hujkati, ojkati; jojkanje i sl.
230 SINTAKSA
ZAPOVJEDNI UZVICI
ONOMATOPEJE
U treu grupu uzvika spadaju onomatopeje, tj. uzvici kojima se oponaaju zvukovi
ili umovi u prirodi, posebno oni koji dolaze do izraaja u meuljudskoj komunika-
ciji, a nijesu jeziki znakovi (npr. pri jeanju, jaukanju, urlikanju, zvidanju, tuca-
nju, mljackanju, udaranju neim o neto i sl.).
S obzirom na to na to se onomatopeje odnose mogu se razlikovati:
one kojima se oponaaju razliite vrste udaranja predmeta o predmet ili razli-
ite vrste padanja predmeta (na tvrdo ili meko tlo, u blato, u vodu i sl.), npr.
bum, tras, tres, bup, pljas, bu, pljus, zviz i sl.;
one koje se odnose na ljudsko djelovanje, na zvukove ili umove koji dolaze
iz kakvih naprava, na obavljanje konkretnih poslova u kojima se javljaju
umovi, odnosno na prirodne zvukove ili umove, npr. fiju, pras, klik, krc,
kljoc, tu-tu, tika-taka i sl.;
one koji se odnose na razna ivotinjska glaskanja, npr. vau-vau, av-av (pas),
mu (govedo), ia-ia (magarac), mjau (maka), me(e) ili be(e) (bravi), kuku-
riku (kokot), ko-ko (kokoka), ku-ku (kukavica), piju (pile), gu-gu (golub),
kva-kva (patka) i sl.;
one koji se odnose na umove i zvukove to ih proizvode ljudi bilo kao para-
govorne bilo kao fizioloke manifestacije, npr. mljac, cmok, uke-uke, gr ili
gr-gr, gric, apiha, mrc, bla-bla itd.
Za razliku od drugih uzvika onomatopeje katkad mogu zauzimati i odreene pozicije
unutar reenine strukture, npr. A on onda pljas u vodu, Napravi krc i gotovo, Tika-
-taka budi aka, Ide av-av, Na kraju ona njega cmok u obraz, Uvijek su spremni za
bla-bla.
UZVICI
232 SINTAKSA
SPOJEVI RIJEI ILI SINTAGMEMI
Meu tagmemima koji ine sintagmeme mogua su tri razliita tipa gramatike veze:
kongruencija, rekcija i pridruivanje.
KONGRUENCIJA
REKCIJA
234 SINTAKSA
Ako je oblik zavisnoga tagmema predodreen leksiko-gramatikim svojstvima
glavnoga, govorimo o jakoj rekciji (npr. graditi kuu, gradnja k, bavljenje spor-
tom, pravo na odbranu); a ako je uslovljen samo leksikim znaenjem glavnoga
tagmema, govorimo o slaboj rekciji, npr. etati parkom, lutanje gradom, trema pred
nastup, stii na cilj.
Vana razlika izmeu jake i slabe rekcije sastoji se u tome to se u jakoj rekciji za-
visni tagmem ne moe prepriati, parafrazirati, izraziti drugaijim oblikom (umjesto
graditi kuu ne moe se rei *graditi k, *graditi kuom ili *graditi po kui), a u
slaboj rekciji to je naelno mogue (npr. umjesto etati parkom moe se rei etati
po parku, etati kroz park, etati u parku i sl.; umjesto ozlijediti se nepanjom saig-
raa moe se rei ozlijediti se zbog nepanje saigraa, ozlijediti se usljed nepanje
saigraa i sl.).
PRIDRUIVANJE
U spoju rijei mirno more zavisni tagmem (mirno) odreuje glavni (more) po svoj-
stvu, pa se odnosi prema njemu kao njegova odredba ili atribut. Iz navedenoga pri-
mjera (mirno more) vidi se da je odredbeni spoj rezultat kongruencije, to znai da je
za odredbene spojeve kongruentnost tipina. To meutim nikako ne znai da je sva-
kome odredbenom spoju svojstvena kongruentnost. Ima naime odredbenih spojeva
rijei koji su rezultat rekcije, npr. ovjek srednjih godina. Kongruencija je svojstvena
odredbenim spojevima rijei u kojima kao zavisni tagmem dolazi pridjevska rije,
npr. mirno more, na komija, prvi stepen, te odredbenim spojevima u kojima je u
U spoju rijei graditi kuu zavisni tagmem (kuu) funkcionie kao dopuna glavnom
tagmemu (graditi), tj. oznaava predmet zahvaen radnjom, odnosno predmet u vezi
s kojim se vri radnja. Takvi spojevi rijei rezultat su (jake ili slabe) rekcije i nazivaju
se dopunskima. Funkciju glavnoga tagmema u njima vri glagol, a zavisnoga imen-
ska rije u kosim padeima ili prijedloko-padeni izraz.
U neobiljeenome redu rijei zavisni tagmem stoji iza glavnoga, npr. kupovati cvi-
jee, ne podnositi vruine, osloboditi se straha, zahvaliti dobroiniteljima, klimati
glavom, baviti se gimnastikom, pucati iz puke, misliti na posljedice, ogrijeiti se o
zakon, druiti se s vrnjacima.
U spoju rijei govoriti glasno zavisni tagmem (glasno) funkcionie kao okolnost u
kojoj se vri glagolska radnja (nain), pa se takvi spojevi rijei nazivaju prilokima.
Priloki spojevi rijei mogu biti rezultat rekcije. Tada funkciju zavisnoga tagmema
ima imenska rije u kosom padeu ili prijedloko-padeni izraz, npr. ii korakom,
bjeati od kue, pasti s balkona, izbiti iz glave, nai se ispred kole, trati oko igra-
lita, stii nadomak sela, ploviti povrh vode, leeti preko Tivta, probuditi se prije
jutra, odmoriti se tokom praznika, voziti kroz maglu, kupovati na kredit.
Priloki spojevi rijei vrlo su esto i rezultat pridruivanja. Tada funkciju zavisnoga
tagmema ima prilog (ukljuujui i glagolske priloge, npr. govoriti edei, osloboditi
se pobjegavi). Ako prilozi oznaavaju kvalitet radnje, onda u neobiljeenome redu
rijei stoje ispred glavnih tagmema (glagola), npr. brzo odluiti, glasno vikati, teko
pogrijeiti, ludo voziti, ugodno razgovarati, dobro izgledati; a ako je oznaavanje
236 SINTAKSA
okolnosti vezano za prostor ili vrijeme, dolaze iza glavnih tagmema (glagola), npr.
gledati unatrag, uvjeriti se izbliza, skrenuti lijevo, sputiti se nie, probuditi se rano,
stii prekasno, sastati se uvee, lunjati nou, grijati se zimi.
238 SINTAKSA
U sintagmemima tipa takmienje veterana, povratak ratnika ili izvjetaj glavnoga
sekretara GT oznaava opredmeenu radnju, a ZT oznaava vrioca radnje. Rije je
o subjekatskome genitivu jer je takve konstrukcije mogue preoblikovati u reenice
u kojima imenica u genitivu stoji u nominativu i zauzima poziciju subjekta, npr.
Veterani se takmie i sl.
U sintagmemima tipa gradnja kue, vonja bicikla ili pranje novca GT takoe ozna-
ava opredmeenu radnju, a ZT predmet (objekat) ukljuen u radnju. Rije je o
objekatskome genitivu jer je takve konstrukcije mogue preoblikovati u reenice u
kojima imenica u genitivu stoji u akuzativu i zauzima poziciju objekta, npr. Grade
kuu i sl.
U sintagmemima tipa vijek ratova, no dugih noeva ili vrijeme obilnih kia GT
oznaava vremenski interval, a ZT predmete ili dogaaje koji su svojstveni tome
intervalu. Rije je o posebnoj vrsti vremenskoga genitiva.
U sintagmemima tipa koulja kratkih rukava, evojka plavih oiju ili roman toka
svijesti GT oznaava predmet, a ZT svojstvo, kvalitet predmeta. Rije je o genitivu
svojstva ili kvalitativnome genitivu.
U sintagmemima tipa mukarac srednjih godina ili evojica predkolskoga uzrasta
GT oznaava predmet (obino osobu), a ZT svojstvo predmeta s obzirom na vrijeme.
Rije je o genitivu dobi u kome se susrijeu vrijeme i kvalitet, tj. o vrsti kvalitativno-
-vremenskoga znaenja.
U sintagmemima tipa visina solitera, oduevljenje navijaa ili nemar naih ekologa
GT oznaava svojstvo (izraeno deadjektivnom imenicom), a ZT nosioca svojstva,
onoga na koga ili ono na to se svojstvo odnosi.
240 SINTAKSA
mima, npr. nositi naoare, pisati olovkom, razmiljati o budunosti, leati u bolnici,
gledati kroz prozor, lijegati kasno.
Sloenim sintagmemima nazivaju se oni kod kojih je bilo glavni bilo zavisni ta-
gmem proiren jo kakvom punoznanom rijeju ili prijedloko-padenim izrazom,
npr. naa kominica profesorica, neki udan predoeaj, drvena stolica bez naslona,
vrata male dvorane, ograda od kovanoga gvoa, poklon za tvoju babu, leati u
bolnici na kraju grada, lijegati kasno uvee.
Kako su sloeni sintagmemi proireni prosti, njima se naelno moe oduzeti element
kojim su proireni, pa onda postaju prosti (npr. naa kominica, neki predoeaj itd.),
ali ima i sloenih sintagmema koji se ne mogu preoblikovati u proste. To su prije
svega oni kojima je zavisni tagmem kvalitativni ili vremenski genitiv, odnosno aku-
zativ. Tako npr. sintagmemi ovjek dobre naravi ili doi idue godine ne mogu biti
preoblikovani u sintagmeme *ovjek naravi ili *doi godine. Takvi se sintagmemi
nazivaju obaveznosloenima.
S obzirom na to koja od (vrsta) rijei funkcionie kao glavni tagmem, spojevi rijei
(sintagmemi) dijele se na imenike, pridjevske, glagolske i priloke.
242 SINTAKSA
prasadi, sedmorica glumaca, polovina plate, milion problema) ili lina zamjenica u
genitivu mnoine (npr. njih etvoro, vas dvojica, nas troje).
Neki imeniki spojevi rijei strukturirani su i tako da imaju po dva, pa i po tri zavisna
tagmema. Tako ima spojeva rijei sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu,
npr. prijetnja igraa sudiji ili alba oteenih viem sudu. Ima ih sa zavisnim tagme-
mima i u genitivu i u dativu i u prijedlokome genitivu, npr. prodaja robe strancima
preko zastupnika, ili i u genitivu i u dativu i u lokativu, npr. izvjetaj predednika
vlade o stanju u zdravstvu. Mogu to takoe biti zavisni tagmemi i u genitivu i u
prijedlokome genitivu i u prijedlokome akuzativu, npr. pobuna radnika protiv po-
slodavaca za bolje uslove privreivanja.
Glagolski spojevi rijei dijele se na dopunske i priloke. Kod dopunskih spojeva ri-
jei zavisni tagmem dopunjuje u neemu radnju oznaenu glagolom, oznaava pred-
met ukljuen u radnju (u reenici takav zavisni tagmem odgovara objektu), a kod
prilokih zavisni tagmem oznaava okolnost u kojoj se vri glagolska radnja, npr.
prostornu, vremensku, nainsku i sl. (u reenici takav tagmem odgovara prilokoj
odredbi).
Dopunski sintagmemi
Kod dopunskih sintagmema u funkciji zavisnoga tagmema stoje besprijedloki i
prijedloki oblici kosih padea povezani s glavnim tagmemom (glagolom) jakom
rekcijom.
Posebnu grupu dopunskih sintagmema ine oni u kojima slubu glavnoga tagmema
vri prelazni glagol. Takvi sintagmemi imaju po pravilu dopunu u akuzativu, npr.
pisati pismo, praviti probleme, nositi kravatu, kupiti brod i sl.
U ostalim dopunskim sintagmemima funkciju zavisnoga tagmema mogu imati svi i
besprijedloki (osim akuzativa i, naravno, lokativa) i prijedloki oblici kosih padea.
Moe to dakle biti:
genitiv, npr. osloboditi se obaveza, etiti se imena, stieti se svoga postupka;
zazirati od javnih nastupa;
dativ, npr. pisati roacima, vjerovati svakome, predati se policiji; postupati
prema zarobljenima;
akuzativ, npr. misliti na budunost, vjerovati u uda, brinuti se za siro-
mahe;
instrumental, npr. upravljati helikopterom, baviti se trgovinom, hvaliti se
ocjenama; saoeati s rodbinom;
244 SINTAKSA
lokativ, npr. razmisliti o ponudi, uivati u planinarenju, zasnivati se na vr-
stim dokazima.
Priloki sintagmemi
U prilokim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema moe biti bilo koji glagol,
a u funkciji zavisnoga moe biti imenska rije u bilo kojem kosom padeu (bez
prijedloga ili s prijedlozima) ili prilog. Glavni i zavisni tagmem nalaze se u odnosu
slabe rekcije ili u odnosu pridruivanja.
Zavisni tagmem u obliku imenske rijei moe biti:
u genitivu, npr. doputovati ove zime, zaposliti se idue godine; proi pored
groblja, lagati iz straha, leeti poput ptice;
u dativu, npr. prii umi, otputovati roacima; okrenuti se k zidu;
u akuzativu, npr. raditi puno radno vrijeme, etati svaki dan; izai na ulicu,
gledati u nebo, trati uz brijeg;
u instrumentalu, npr. etati parkom, ekati godinama, primati utorkom; spa-
vati pod drvetom, pojaviti se pred publikom, ploviti nad gradom;
u lokativu, npr. zastati u udu, roditi se na selu, nai se u neprilikama.
Kod sintagmema s prilogom u funkciji zavisnoga tagmema valja razlikovati one koji
oznaavaju kvalitet (rjee i kvantitet) radnje i koji u neobiljeenome redu rijei stoje
ispred glagola, npr. lako shvatati, grubo prekinuti, brzo se izgubiti, slabo spavati,
dugo priati, od ostalih sintagmema u kojima prilozi u neobiljeenome redu rijei
dolaze iza glagola, npr. gledati onamo, prii zdesna, tumarati okolo; gladovati zimi,
sresti se ujutro.
Kao to pridjevi s rjecama (tipa vrlo dobar) ne ine posebne sintagmeme, tako ni
prilozi (uglavnom oni koji su izvedeni od pridjeva) ne ine sintagmeme ako im se
pridodaju rjece (po drugim klasifikacijama prilozi) koje oznaavaju intenzifikaciju
(pojaavanje) njihova znaenja, npr. vrlo loe (primiti), prilino grubo, previe jed-
nostavno, dosta brzopleto, jako pametno i sl.
Zato u funkciji zavisnoga tagmema prilokih sintagmema stoje imenske rijei u ko-
sim padeima ili prijedloko-padeni izrazi, npr. slino njima (postupati), drugaije
od kolega (razmiljati), brzo poput vjetra (nestati) itd.
Poseban tip spojeva rijei te vrste ine koliinski sintagmemi kod kojih funkciju
glavnoga tagmema imaju koliinski prilozi ili nepromjenljivi brojevi, a funkciju za-
246 SINTAKSA
REENICA I ISKAZ
JEZIK I GOVOR
U savremenome jezikoslovlju razlikuju se pojmovi jezik (fr. langue) i govor (fr. pa-
role). Pod jezikom se podrazumijeva uopteni sistem znakova, ono po emu su je-
zike jedinice strukturirane da bi se njima moglo komunicirati, a govor pretpostavlja
stvarno komuniciranje koje je strukturirano po zakonitostima jezika kao sistema.
Jezik se dakle poima kao mogunost (potencija), kao ono zahvaljujui emu se moe
komunicirati, kao model, a govor kao ostvarenje (realizacija) toga modela.
I pojedine jezike jedinice mogu se poimati bilo kao jedinice jezika bilo kao jedi-
nice govora. Tako se ve najmanja jezika jedinica fonem poima kao jedinica
jezika. Fonem /m/ npr. jeste jezika jedinica jer je apstraktne, uoptene prirode. Ona
podrazumijeva razliite realizacije, npr. u rijeima kao to su maka, tramvaj, oma
i sl. glas m ispred glasa a drukiji je no glas m ispred glasa v, glas m ispred glasa v
drukiji no glas m ispred glasa itd. Te razlike meutim zanemaruju se kad se govori
o fonemu /m/ kao o jezikoj jedinici. Drugim rijeima, fonem /m/ podrazumijeva
razliite realizacije (alofone), u navedenome sluaju uslovljene pozicijom, njegovim
mjestom u zvukovnome nizu. Razliitost izmeu pozicijskih varijanata toga fone-
ma, tj. alofona, pripada sferi govora, odnosno jedinicama koje nazivamo glasovima.
Jedna dakle jezika jedinica (fonem) podrazumijeva mnotvo razliitih realizacija
(glasova): [m1], [m2], [m3] itd.
Neto slino vai i za odnos izmeu spoja rijei (sintagmema) i sintagme. Tako spo-
jevi rijei mirno more ili graditi kuu podrazumijevaju razliite realizacije u viim
sintaksikim jedinicama, npr. Plovimo mirnim morem, Mirnoga mora niko se ne
boji ili Grade kuu tri godine, Gradie kuu na moru i sl. Zato smo spojeve rijei
kao jezike jedinice nazvali sintagmemima, a spojeve rijei ukljuene u reenicu ili
u tekst sintagmama.
Neto slino onome to je reeno o fonemu i o spoju rijei vai i za reenicu. I ona
se naime moe poimati bilo kao jedinica jezika bilo kao jedinica govora. Razmotri-
mo li npr. pomnije reenicu Na komija prodaje kuu pa se upitamo to ta reenica
Kad govorimo o jedinicama tipa Na komija prodaje kuu, operiemo zapravo je-
dinicama koje imaju znaenje, ali nemaju smisla. Znaenje je dakle neto to je
uopteno, to pripada sferi jezika, to pretpostavlja razliite mogunosti realizacije,
a smisao podrazumijeva konkretizaciju, realizaciju jedne od mogunosti koja se nudi
jezikom jedinicom. Ta razlika vai i za nie jezike jedinice, npr. za rijei. I rije
komija, kao to je ve pomenuto, ima znaenje (to je ono to o toj rijei moemo
nai u rjeniku), ali nema nikakva smisla ako nije dio jedinice ukljuene u kontekst,
odnosno u konkretnu govornu situaciju. Rije komija dakle kao jezika jedinica
podrazumijeva da ovjek o kojem je rije moe biti i visok i nizak, i mlad i star, i
Crnogorac i Albanac, i ljubazan i neljubazan, i bogat i siromaan itd. Tek kad se u
konkretnome govornome inu zbori o konkretnome ovjeku (koga npr. sagovornik
poznaje ili koji je prethodno opisan, koji je dakle poznat iz konteksta i/ili situacije),
ta rije dobija smisao. Tako i za cijelu reenicu Na komija prodaje kuu moemo
rei da ima znaenje, ali da nema smisla, da je dakle jezika, a ne govorna jedinica.
Tek kad se ta reenica upotrijebi u konkretnoj govornoj situaciji ili u kontekstu, npr.
Stanovah s roditeljima u jednoj od onih malih kua u Staroj varoi. I s jedne i s druge
strane ulice imasmo dobre i ljubazne komije s kojima bijasmo u vrlo dobrim odno-
sima, pa se esto i poeivasmo. Nedavno meutim saznadosmo da na prvi komija
prodaje kuu jer je kupio stan u Baru (...), onda ona dobija stvarni smisao.
248 SINTAKSA
Prema tome jedinice sa znaenjem pripadaju jezikim jedinicama i nazivaju se re-
enicama, a jedinice koje karakterie smisao, odnosno jedinice kojima se stvarno
komunicira, pripadaju govornim jedinicama, koje nazivamo iskazima. Reenice su
dakle uoptene, potencijalne jedinice, jedinice koje pretpostavljaju razliite naine
ostvarivanja u komunikaciji, koje su iskljuene iz konteksta ili iz govorne situacije.
Iskaz je s druge strane stvarna komunikacijska jedinica, jedna od moguih realizacija
reenice kao jezike jedinice.
RALANJIVOST REENICE
250 SINTAKSA
objekat i priloku odredbu, koji mogu stajati samostalno u reenici, nazivamo samo-
stalnim lanovima reenice.
OBAVJETAJNA SVRHA
252 SINTAKSA
Uzvine mogu biti i reenice koje su primarno izjavne, kao u navedenim primjerima,
ali i reenice koje su primarno upitne, pa je onda rije o posebnim upitno-uzvinim
reenicama, npr. Zar vam nije dosta?!; to se udite?!; Kako je to mogue!? Takve
reenice u pismu se oznaavaju kombinacijom upitnika i uzvinika (?!) ili uzvinika
i upitnika (!?).
Reenica koja je ukljuena u kontekst ili pretpostavlja govornu situaciju, a koju smo
nazvali iskazom, zavisno od konteksta ili situacije, moe imati raznoliku obavje-
tajnu strukturu. Tako reenica s istom gramatikom strukturom moe, kad postane
kontekstualno ukljuena, imati razliite varijante komunikacijskih jedinica (iskaza)
s obzirom na to prenosi li se novo obavjetenje cijelim iskazom ili novo obavjetenje
(s obzirom na kontekst) sadri samo dio iskaza. Ako npr. reenica Komija prodaje
kuu u Danilovgradu pretpostavlja pitanje O emu je rije?, onda e cijela jedinica
Komija prodaje kuu u Danilovgradu biti opteobavjetajni iskaz, u kome su svi
djelovi ravnopravni s obzirom na koliinu obavjetenja koju sadre (u tome sluaju
iskaz u cjelini prenosi novo obavjetenje). Ako meutim ista ta jedinica pretpostavlja
npr. pitanje Ko prodaje kuu?, onda je rezultat djeliminoobavjetajni iskaz, u kome
novo obavjetenje sadri samo sastavnica komija. Takvo novo obavjetenje zove se
rema ili novo. Preostali dio iskaza (prodaje kuu u Danilovgradu) nije novo oba-
vjetenje (rema ili novo), nego je obavjetenje poznato iz konteksta (u ovome sluaju
iz pitanja). Ono se zove tema ili dato. Ako ista ta jedinica pretpostavlja pitanje to
prodaje komija u Danilovgradu?, onda je rema ili novo samo kuu, a tema ili dato
U Danilovgradu komija prodaje. Ako pretpostavlja pitanje to to ini komija s ku-
om u Danilovgradu?, onda je rema ili novo prodaje, a tema ili dato U Danilovgradu
komija kuu. Ako pak pretpostavlja pitanje e komija prodaje kuu?, onda je rema
u Danilovgradu, a tema Komija prodaje kuu.
Da je to zaista tako, vidi se po tome to se na pitanja moe odgovoriti samo remom,
npr. Ko prodaje kuu? Komija; to prodaje komija? Kuu; to to ini komija s
kuom? Prodaje je; e komija prodaje kuu? U Danilovgradu. Iz toga se ujedno
vidi zato djeliminoobavjetajni iskazi mogu imati nepotpunu gramatiku struktu-
ru. Jednostavno zato to je u obavjetajnome smislu za komunikaciju dovoljna rema
(a tema je, budui da je poznata iz konteksta ili iz situacije, izlina ili redundantna,
pa se moe isputiti).
Iz navedenoga se takoe vidi da obavjetajno ralanjen moe biti samo iskaz, a ne i
reenica (kao jezika jedinica). Reenica naime nije obavjetajno ralanjena, nego
je obavjetajno ralanjiva, a to znai da pretpostavlja razliite mogunosti obavje-
tajnoga ralanjivanja ili, drugim rijeima, razliite iskaze. Reenica je dakle jedi-
nica koja pretpostavlja razliite mogunosti obavjetajnoga ralanjivanja, a iskaz
PREDIKATIVNOST
254 SINTAKSA
GRAMATIKA STRUKTURA REENICE
PREDIKAT
256 SINTAKSA
PREDIKATSKE KATEGORIJE
Kategorija lica
Kategorija lica slui za to da se predikatu pridrui ili oznaka osobe koja govori (1.
lice), npr. prodajem, prodajemo, oznaka osobe s kojom se govori (2. lice), npr. pro-
daje, prodajete, ili oznaka osobe o kojoj se govori ili predmeta o kojem se govori
(3. lice), npr. prodaje, prodaju. Ta je kategorija u pravome smislu rijei predikatska.
To onda znai i reenina, jer se ona zapravo ne odnosi na znaenje samoga glagola
u predikatu, nego se njome uspostavlja direktan odnos sa subjektom (kojem je svoj-
stvena kategorija lica, npr. prvo lice: Mi prodajemo, drugo lice: Vi prodajete, tree
lice: Oni/komije prodaju).
Drugim rijeima, kategorija lica jedna je od predikatskih kategorija kojima je bitna
funkcija da slue za povezivanje subjekta i predikata ili za ukljuivanje subjekta u
predikat, to posebno dolazi do izraaja u predikatima prvoga i drugoga lica, u koji-
ma se subjekti (line zamjenice) podrazumijevaju, pa su po pravilu i izlini. Dovolj-
no je prodajem, prodaje, prodajemo, prodajete. Suvino je ja prodajem, ti prodaje,
mi prodajemo, vi prodajete. (Suvino je ako nema posebnih razloga za uvrivanje
linih zamjenica na poziciju subjekta. Ti posebni razlozi mogu biti npr. isticanje oso-
be ili suprotstavljanje jedne osobe drugoj, npr. Ne prodajem ja, no prodaje ti.)
Kategorija broja
I predikatska kategorija broja, kao i kategorija lica, usmjerena je prema subjektu, a
ne prema onome to znai predikat, jer se njome ne daje obavjetenje o broju radnji
koje se izraavaju predikatom, nego o broju vrilaca radnje: predikat prodaje u odno-
su na predikat prodaju ne znai da je rije o jednome ili o vie prodavanja, nego da
je rije o jednome ili o vie vrilaca te radnje, o jednome ili o vie onih koji prodaju,
o jednome prodavcu ili o vie njih, npr. Komija prodaje prema Komije prodaju.
I ta je kategorija dakle izrazito predikatska, to opet znai reenina. (Ni ona nije
zapravo svojstvo samoga predikata, nego slui za uspostavljanje gramatike veze
izmeu subjekta i predikata, a uspostavljanje te veze nije nita drugo no stvaranje
reenice.)
Kategorija vremena
Predikatskom kategorijom vremena uspostavlja se vremenski odnos izmeu dogaa-
ja oznaenog reenicom (a ne samo radnje oznaene predikatom) i govornoga ina.
Kategorija naina
Predikatska kategorija naina (modusa) gramatiko je svojstvo predikata kojim se
oznaava odnos izmeu onoga o emu se kazuje reenicom i stvarnosti. U prvo-
me redu rije je o tome je li ono o emu se kazuje stvarno, mogue ili nestvarno,
odnosno o tome da se reenicom ne prenosi (samo) obavjetenje nego i zapovijest,
naredba, zahtjev, podsticaj da se neto uini, elja i sl.
Obino se razlikuje objektivna modalnost, pod kojom se podrazumijeva odnos pre-
ma stvarnosti u uem smislu (odnos stvarnoga, moguega i nestvarnoga), i subjek-
tivna modalnost, pod kojom se podrazumijeva odnos uesnika govornoga ina, po-
sebno govornika, prema onome o emu je u reenici rije (npr. elja, molba, zahtjev,
zapovijest i sl.).
Nainska znaenja primarno se izraavaju oblicima glagolskih naina, ali i drugim
sredstvima (npr. oblicima glagolskih vremena, imenskim konstrukcijama, nainskim
prilozima).
Kategorija vida
Za razliku od predikatskih kategorija lica i broja, kojima se uspostavlja odnos izme-
u predikata i subjekta, predikatska kategorija vida ili aspekta odnosi se na sam pre-
dikat ili, preciznije, na glagol u slubi predikata. Tom kategorijom naime uspostavlja
se razlika izmeu nesvrenih (imperfektivnih) i svrenih (perfektivnih) radnji, npr.
prodavati prema prodati, upor. Komija je prodavao kuu prema Komija je prodao
kuu. U prvome sluaju rije je o radnji u kojoj je naglaen sam proces, a u drugome
258 SINTAKSA
o cjelovitoj radnji, o rezultatu procesa, o izvrenju, o radnji kojoj nije svojstvena
procesualnost.
Cjelovitost radnje, koju pretpostavlja svrenost, ne mora obuhvatati radnju u cjelini,
od poetka do kraja, nego moe biti rije o cjelovitosti, izvrenosti samo poetka,
npr. poeti, zavikati, proraditi, ili samo zavretka neke radnje, npr. zavriti, dokraj-
iti, dopjevati.
Kategorija prelaznosti
Predikatskoj kategoriji prelaznosti, odnosno neprelaznosti (tranzitivnosti, odnosno
intranzitivnosti), kao i kategoriji lica i broja, svrha je uspostavljanje gramatikoga
odnosa izmeu reeninih lanova, ali tada ne izmeu predikata i subjekta, nego
izmeu predikata i objekta (dopune). U osnovi je te kategorije leksiko-gramatiko
svojstvo glagola u predikatu koje se sastoji u tome da taj glagol, na osnovi rekcije,
zahtijeva ili ne zahtijeva (kad je neprelazan) objekat u odreenom obliku (u akuza-
tivu, u kojem drugom kosom padeu ili u obliku prijedloko-padenoga izraza, npr.
Komija prodaje kuu, Komija se odrie kue, Komija razmilja o kui i sl.).
Kad slubu predikata vri glagolski oblik, takav se predikat naziva glagolskim; a
kad tu slubu vri kopulativni ili semikopulativni glagol s imenskom rijeju, takav
se predikat naziva imenskim. Glagolski predikati dijele se na proste i sloene, a
imenski su uvijek sloeni.
Ako je u slubi predikata oblik punoznanoga glagola, npr. Prodaje kuu, Kreemo
odmah, Ne zanosi se iluzijama, takav predikat naziva se prostim glagolskim predi-
katom.
Prostim glagolskim predikatima pripadaju i oni koji se izraavaju sloenim glagol-
skim oblicima, u kojima je pomoni glagol nosilac gramatikoga, a punoznani gla-
gol nosilac leksikoga znaenja, npr. Prodao je kuu, Rei emo odmah, U tom
sluaju komija bi vjerovatno prodao kuu i sl.
U takvim primjerima predikat je morfoloki, oblikom sloen (sastoji se od sloenoga
glagolskog oblika), a sintaksiki prost (sastoji se od jednoga oblika jednoga puno-
znanog glagola).
IMENSKI PREDIKAT
Kopulativni predikat
Kopulativni predikat ini neki od oblika kopulativnoga glagola biti i imenskoga dije-
la koji je nosilac leksikoga znaenja. Kopulativni glagol slui samo za povezivanje
subjekta i predikata (zato se i naziva kopulativnim), a imenski dio slui za identifika-
ciju subjekta ili za to da se onome to znai subjekat pripie neko svojstvo. U slubi
imenskoga dijela mogu biti:
imenice, npr. Maka je ivotinja, Mi smo bili samo posmatrai;
zamjenice, npr. Ko ste vi?, On je takav;
pridjevi, npr. Vesko je oprezan, Na kraju su svi bili zadovoljni;
brojevi, npr. Dileme su dvije, Petar je bio prvi;
prilozi, npr. To je glupo, utra e biti prekasno.
Imenski dio takvih predikata, ako pripada imenskim rijeima, po pravilu se slae sa
subjektom u rodu, broju i padeu, to znai da stoji u nominativu.
Osim u nominativu imenski dio kopulativnoga predikata moe imati i oblik:
besprijedlokoga genitiva, npr. Svi su istih godina, Bili smo dobre volje;
prijedloko-padenoga izraza, npr. Jedan je bio bez koulje, To nije iz uvje-
renja;
konstrukcije s rjecom kao, npr. Bili smo kao pokisli, Oni su kao mi.
Posebnom vrstom kopulativnoga predikata ili, bolje rei, kopulativnoga dijela pre-
dikata, moe se smatrati razlaganje modalnih glagola na kopulu i imenski dio, koji
obino ima oblik pridjeva ili prijedloko-padenoga izraza. Tako se npr. glagol moi
260 SINTAKSA
moe razloiti na sastavnice biti kadar, biti sposoban, biti u mogunosti, biti u sta-
nju; glagol morati na sastavnice biti duan, biti obavezan, biti prisiljen; glagol htjeti
na sastavnice biti voljan, biti spreman i sl., npr. On to nije sposoban da napravi,
Nijesu u stanju izdrati takvu napetost, Duni ste se odazvati pozivu, Voljni su da
plate koliko traimo.
Ako se glagol biti javlja u reenicama u kojima ne gubi leksiko znaenje (u koji-
ma znai postojati, boraviti ili sl.), onda nije rije o kopulativnome glagolu ni
o kopulativnome predikatu, npr. Komija je u Kotoru. Da je zaista tako, vidi se po
tome to navedenu reenicu moemo preoblikovati u reenicu Komija boravi u Ko-
toru, a reenicu s kopulativnim glagolom, odnosno s kopulativnim predikatom, npr.
Komija je prodavac, nikako ne moemo preoblikovati u reenicu *Komija boravi
prodavac, *Komija postoji prodavac ili sl.
Semikopulativni predikat
Semikopulativni predikat ini oblik nekoga od semikopulativnih glagola i imenski
dio. Semikopulativni glagoli slini su kopulativnome glagolu biti po tome to pove-
zuju subjekat i imenski dio predikata, ali se i razlikuju od njega po tome to ne gube
svoje osnovno leksiko znaenje, no je to znaenje takve prirode da mu je potrebna
dopuna. To su glagoli koji oznaavaju da se to (neki sadraj) pripisuje subjektu ili
objektu, ali ne prenose obavjetenje o tome to se pripisuje, ve je takvo obavjetenje
potrebno prenijeti imenskim dijelom predikata.
Semikopulativni glagoli (koji se mogu smatrati i vrstom modalnih glagola) ozna-
avaju da se to pripisuje subjektu ili objektu reenice. Oni semikopulativni glagoli
koji oznaavaju pripisivanje ega subjektu neprelazni su, a oni kojima se oznaava
pripisivanje neega objektu prelazni.
Meu neprelazne semikopulativne glagole idu postati / postajati, ostati / ostajati,
izgledati, ispasti / ispadati, praviti se / napraviti se, initi se / uiniti se, oetiti se /
oeati se, zvati se / nazvati se / nazivati se i sl. Imenski dio predikata s takvim se-
mikopulativnim glagolima dolazi u nominativu ili u instrumentalu, npr. Postali su
nerazumni, Polja e ostati pusta, Svi ispadamo smijeni, Ne pravi se lud; Oea se
prevarenim, Nazivao se predednikom.
U prelazne semikopulativne glagole spadaju smatrati, drati, zvati / nazvati / na-
zivati, prozvati / prozivati, imenovati, proglasiti / proglaavati, oznaiti / oznaa-
vati, prikazati / prikazivati, initi / uiniti i sl. Imenski dio predikata s prelaznim
semikopulativnim glagolima uvijek je u instrumentalu, npr. Smatraju ga varalicom,
Koga nazvaste lopovom?, Njega su prikazali potenim, Time ete ovo mjesto uiniti
nesigurnim.
PROIRIVANJE PREDIKATA
Osim slaganja predikata, o kojem je dosad bilo rijei, moe se govoriti i o nainima
proirivanja predikata. Do proirivanja predikata dolazi ili tako to se osnovnome
predikatu doda kakav imenski ili glagolski dio (dopunski predikativ) ili tako da se
punoznani glagol u slubi predikata ralani (dekomponuje) na sastavne djelove, i
to na perifrazni glagol i imenski dio.
262 SINTAKSA
u obliku konstrukcije s rjecom kao, npr. Vrati se iz rata kao bogalj.
STRUKTURA PREDIKATA
Naziv subjekat, kao i naziv predikat, dolazi iz latinskoga jezika (od rijei subiec-
tum, koja znai ono to lei pod im, to je podmetnuto pod neto drugo). Ve se
iz toga vidi da se subjekat shvatao kao svojevrsna podloga govorenja, kao predmet
od kojega polazi neka radnja ili kao predmet koji pokree radnju, kao pokreta rad-
nje, kao oznaka za ono o emu je rije u reenici.
Budui da slubu subjekta imaju prije svega imenske rijei, gramatika svojstva toga
reeninog lana jesu rod i broj, a to znai da je subjekat u mukome (npr. Komija je
prodao kuu), enskome (npr. Ona nije zdrava) ili srednjemu rodu (npr. Dijete je nji-
hovo), da je u jednini (npr. Selo e biti pusto) ili u mnoini (npr. Sela e biti pusta).
264 SINTAKSA
SUBJEKAT I VRSTE RIJEI
Budui da se subjekat po znaenju moe odrediti kao predmet o kojem je rije ili
kao pokreta radnje oznaene predikatom, prirodno je da se u slubi subjekta javljaju
prije svega imenice, jer one oznaavaju (gramatiku) predmetnost, koja se izraava
rodom, brojem i padeom, dakle onim gramatikim kategorijama koje su svojstvene
i subjektu. Meutim slubu subjekta mogu vriti i druge imenske rijei:
zamjenice, npr. Ti si na redu, to se dogaa?, To neemo vie trpjeti, Neto
se mora preduzeti, Taj nije normalan;
poimenieni pridjevi, npr. Stari su iskusniji, Mrtvi ne govore, Sit gladnome
ne vjeruje;
brojevi (brojevne imenice, zbirni brojevi i brojevni pridjevi), npr. Trojica
nedostaju, Pobjeglo je petoro, Samo e prvi postati slavan.
(Kad su u slubi subjekta pridjevske rijei (taj, stari, mrtvi, sit, prvi), one po pravilu
zastupaju cijele atributske sintagme, npr. taj stoji umjesto taj tip, stari umjesto stari
ljudi, prvi umjesto prvi takmiar i sl.)
Osim toga u slubi subjekta mogu biti:
neki vezani spojevi rijei, npr. Mnogo ljudi je dolo, Sedam dana nije malo,
Neki od najboljih nijesu se pojavili na startu i sl.;
infinitiv, npr. Misliti znai postojati, Biti oprezan nije uvijek pametno.
U posebnim okolnostima u slubi subjekta moe se pojaviti bilo koja rije, pa ak i
bilo koji oblik rijei, npr. Ispred je prijedlog, Ako je veznik, Danas je prilog, Ah je
uzvik, Komijom je instrumental, Prodajem je oblik prezenta itd. U takvim sluaje-
vima preko slube subjekta, tj. sintaksiki, opredmeuju se (tj. dobijaju svojstva
koja su inae karakteristina za imenice) rijei i oblici kojima nije svojstvena ni
gramatika ni leksika predmetnost.
Kad slubu subjekta vre rijei koje nijesu promjenljive po rodu, a predikata sloeni
glagolski oblici kojima je svojstven rod, ti oblici imaju oznaku srednjega roda, npr.
Mnogo ljudi je dolo. Tako e biti i u drugim sluajevima u kojima su u slubi su-
bjekta rijei bez roda, npr. ovo ispred, ovo ako, ovo danas, ovo ah. (Od
toga se odstupa samo onda kad se uz takve rijei pretpostavljaju imenice u mukome
rodu, npr. ovaj ako ili ovaj ah kad se pretpostavlja ovaj veznik ako ili ovaj
uzvik ah.) Prema tome ako rije u slubi subjekta nema roda, a predikat ima oblik
koji je promjenljiv po rodu, taj predikat imae oznaku srednjega roda.
Nepromjenljive rijei u slubi subjekta (npr. ispred, ako, danas, misliti i sl.) nemaju
ni broja. No to se tie kongruentnosti s predikatom, one se ponaaju kao rijei u
jednini. Mnoinska kongruentnost ne dolazi u obzir ni onda kad je znaenjski izvje-
sno da je rije o veem broju predmeta oznaenih rijeju ili rijeima koje su u slubi
subjekta. Tako npr. ne dolazi u obzir *Mnogo ljudi su doli iako na znaenje mnoine
upuuje i prilog mnogo i oblik genitiva mnoine ljd.
Neto slino moe se rei i za rijei koje nijesu promjenljive, tj. za rijei ili oblike
koji nemaju padea. Naime sve ono to se mijenja po padeima, a u slubi je subjekta
dobija oznaku nominativa; ali se, kao to je reeno, u toj slubi mogu nai rijei i
oblici koji se ne mijenjaju ni po padeima (npr. mnogo, ispred, ako, misliti i sl.), pa
se i one na neki nain nominativiziraju (to znai da bi bile u nominativu kad bi
ga imale).
Osim toga ve je bilo rijei o tome da se katkad dogaa, iz metrikih razloga, u
usmenome narodnom pjesnitvu, da se subjekat nae i u vokativu, npr. Knjigu pie
knee Vujadine.
266 SINTAKSA
KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA
KONGRUENTNOST PO RODU
268 SINTAKSA
KONGRUENTNOST VIELANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM
Sloene reenice ili niz reenica s razliitim subjektima esto se ostvaruju i kao jed-
na reenica s vie subjekata, npr. Marko i Ivan dolaze utra. U takvim sluajevima
vae posebna pravila o kongruentnosti subjekata s predikatom, jer subjekti mogu biti
razliita roda i broja, pa se javljaju kolebanja. Tih pravila ima est. Prva etiri odnose
se na subjekte u jednini, a ostala dva na subjekte u mnoini:
1. Subjekti mukoga roda slau se s predikatom istoga roda u mnoini, npr.
Komija i njegov sin otputovali su jutros rano.
2. Subjekti enskoga roda slau se s predikatom istoga roda u mnoini, npr. Ana
i njezina prijateljica otile su na ples.
3. Subjekti srednjega roda slau se (i to iskljuivo!) s predikatom mukoga roda
u mnoini, npr. Sunce i ljeto jo nijesu stigli (ne dolazi u obzir *Sunce i ljeto
jo nijesu stigla).
4. Subjekti razliita roda slau se s predikatom mukoga roda u mnoini, npr.
Komija i Ana otili su ranije, Majka i dijete dobro su se oeali, Vo i tele
mirno su pasli.
5. Subjekti istoga roda u mnoini slau se s predikatima istoga roda u mnoini,
npr. Sastali su se aci i profesori, One su bile majke i eri, Opuela su
sela i polja.
6. Uza subjekte razliita roda u mnoini predikat je onoga roda kojega je blii
(ili najblii, ako ih je vie od dva) subjekat, npr. Presuile su rijeke, jezera i
izvori; Presuili su izvori, jezera i rijeke; Presuila su jezera, izvori i rijeke;
Srueni su gradovi i sela; Sruena su sela i gradovi; Zaboravljena su brda
i doline; Zaboravljene su doline i brda.
OBJEKAT
I naziv objekat potie iz latinskoga jezika (od rijei obiectum, koja znai ono to
je pred ime, to je izloeno, to je stavljeno nasuprot postavljenome, nasuprot
emu drugome). Rije je o lanu reenine strukture koji stoji nasuprot subjektu
i oznaava u toj strukturi tzv. drugi predmet. Pritom se pod prvim predmetom podra-
zumijeva subjekat kao predmet o kojem je u reenici rije, a pod objektom predmet
koji biva zahvaen glagolskom radnjom, predmet u vezi s kojim se ta radnja vri.
Naziv dopuna ima neto ire znaenje. Pod njim se naime moe podrazumijevati
i predmet koji ne mora biti lan reenine strukture. Tako u reenici Prodavi kuu,
komija je preselio u stan oblik kuu dopuna je glagolskome prilogu prolom (pro-
davi), koji nema slubu predikata.
270 SINTAKSA
(Kad se izboru akuzativa ili genitiva u takvim konstrukcijama pridruuje razlika u
znaenju, onda je ona u prvome redu vezana za kategoriju odreenosti, pa npr. re-
enici Dodajte mi hljeba moe biti svojstvena neodreenost, a reenici Dodajte mi
hljeb odreenost. U prvome sluaju rije je o dijelu materije, a u drugome se moe
podrazumijevati da je rije o odreenome paretu hljeba koje se nalazi na stolu pred
uesnicima govornoga ina.)
Nepravi objekat stoji u ostalim kosim padeima (ukljuujui i akuzativ), koji mogu
biti besprijedloki, npr. Zahvaljujemo svim dobroiniteljima, ili prijedloki, npr.
Uiva u brzoj vonji. I nepravi objekat oznaava predmet zahvaen glagolskom rad-
njom, ali to ne mora biti predmet na kojem se vri glagolska radnja, bez kojega te
radnje nema, no predmet u vezi s kojim se ta radnja vri. Tako u navedenome pri-
mjeru Zahvaljujemo svim dobroiniteljima nepravi objekat (svim dobroiniteljima)
ne oznaava predmete (u ovome sluaju osobe) koji su direktno ukljueni u radnju
glagola zahvaljivati, koji uestvuju u samoj radnji ili mijenjaju njezinu prirodu, nego
predmete na koje se radnja odnosi, kojima se ona namjenjuje, u vezi s kojima se vri.
Drugim rijeima, radnja prelaznoga glagola prodavati nezamisliva je bez onoga to
se prodaje, a u samu radnju neprelaznoga glagola zahvaljivati nijesu, ili bar ne mo-
raju biti, direktno ukljueni oni kojima se zahvaljuje.
Na nivou iskaza pojava ili izostanak objekta mogu biti uslovljeni i kontekstom, od-
nosno stvarnom govornom situacijom. To znai da mogu biti u vezi s informativnom
strukturom iskaza. Ako je npr. iskaz Ana je pisala molbu odgovor na pitanje to je
Ana pisala?, onda je objekat neizostavljiv (odgovor e biti: Ana je pisala molbu,
Pisala je molbu ili samo Molbu). Ako je meutim rije o odgovoru na pitanje Ko je
pisao molbu?, objekat moe biti izlian (odgovor moe biti Ana je pisala ili samo
Ana).
To pogotovo vai za eventualne odgovore na pitanja Kad je Ana pisala molbu?, e
je Ana pisala molbu? i sl., u kojima je informativno sredite usmjereno na okol-
nosti (mjesto ili vrijeme) u kojima se odvijala radnja, a ne na predmet radnje, pa
u odgovorima takoe nee biti objekta, npr. Pisala je prole neelje ili Pisala je u
sekretarijatu.
Veliki broj glagola uopte ne otvara mjesto objektu, to znai da ima i reenica u ko-
jima objekta nema niti ga moe biti. Takvi su svi oni glagoli koji oznaavaju radnje
to se ne odvijaju na predmetu ni u vezi s predmetom. To su prije svega glagoli stanja
i glagoli koji znae kretanje. Glagoli stanja oznaavaju radnje bez aktivnosti vrioca,
pa onda i bez predmeta koji bi bio ukljuen u aktivnost; a kod glagola sa znaenjem
kretanja aktivnost se svodi na kretanje vrioca, za koje u naelu nije potreban nika-
kav predmet. Takvi su npr. glagoli leati, stajati, eeti, mirovati; ii, koraati, puto-
vati, lutati i sl. Prema tome radnja glagola kao to su prodavati ili popravljati nije ni
zamisliva bez predmeta koji bi se prodavali ili popravljali, a radnja glagola leati ili
koraati iskljuuje predmet koji bi bio dio radnje. Prodavati i popravljati nije dakle
ni zamislivo bez onoga to se prodaje ili popravlja, a onoga ,,to bi bilo leano ili
onoga ,,to bi bilo ieno nema niti moe biti.
272 SINTAKSA
OBLICI OBJEKTA
Po obliku objekti mogu biti u svim kosim padeima bez prijedloga (naravno, osim
lokativa koji ne moe ni dolaziti bez prijedloga). Mogu dakle biti:
u genitivu, npr. Oslobodite se nepotrebnih stvari, Komija se odrekao kue,
Najeo se bunike;
u dativu, npr. Vesele se estitkama, to mu se dogodilo?, Rado pomae
svima;
u akuzativu: Komija prodaje kuu, eca beru jabuke, Neto sam te pitao;
u instrumentalu: Trguju svaim, Slijee ramenima, Zaprijetili su mu za-
tvorom.
Objekti mogu imati i oblike prijedloko-padenih izraza. Takvi objekti nazivaju se
prijedlokima. Oni mogu biti:
u genitivu, npr. Odustao je od kandidature;
u dativu, npr. Odnosi se prema njoj pokroviteljski;
u akuzativu, npr. Ne razumijem se u klasinu muziku;
u instrumentalu, npr. Ne edoe saraivati s nama;
u lokativu, npr. Nijesmo ni sanjali o takvome uspjehu.
PRILOKA ODREDBA
274 SINTAKSA
spavao kod prijatelja, ali i u iskazima u kojima se uopte ne javljaju glagolski oblici,
npr. Prole neelje stalno magla.
Druga razlika izmeu objekta i priloke odredbe jeste direktna posljedica prve.
Naime objekat, jer se u reeninu strukturu uvodi po gramatikim i leksikim svoj-
stvima glagola, postaje i sastavni dio radnje koju taj glagol oznaava (npr. popravlja-
ti cipele i popravljati tekst dvije su sasvim razliite radnje). Nasuprot tome priloka
odredba ne postaje sastavni dio same radnje, nego je manje ili vie spoljna okolnost
u kojoj se vri radnja. Tako npr. izmeu reenica Piemo u koli, Piemo kod kue,
Piemo ujutro, Piemo po podne, Piemo uredno, Piemo bez prekida nema, odno-
sno ne mora biti, razlike s obzirom na prirodu same radnje.
I trea je razlika izmeu objekta i priloke odredbe u direktnoj vezi s prvom razli-
kom. Objektu je naime, jer se u reeninu strukturu uvodi po glagolu, unaprijed
odreen oblik, a prilokoj odredbi nije. Zato se ono to je reeno objektom ne moe
rei drugaije. Ono pak to je reeno prilokom odredbom moe se prepriati (para-
frazirati), rei i na drugi nain. Tako se umjesto Piemo pisma ne moe rei npr. *Pi-
emo pismima, *Piemo oko pisama, *Piemo po pismima i sl. No umjesto Piemo
kod kue ili Piemo bez prekida moemo rei Piemo doma; Piemo u (svojoj) kui;
Piemo neprekidno; Piemo ne prekidajui; Piemo, a da ne prekidamo i sl.
etvrta razlika izmeu objekta i priloke odredbe sastoji se u tome to je objekat
naelno obavezan lan reenine strukture, a priloka odredba naelno neobavezan
(fakultativan) lan. Tako se npr. u reenici Komija je prole neelje prodao kuu
ne moe isputiti objekat, a da reenica i dalje bude informativno potpuna, upor.
Komija je prole neelje prodao. Priloka odredba, naprotiv, moe se isputiti, upor.
Komija je prodao kuu.
Reeno ipak ne znai da je objekat uvijek obavezan niti da je priloka odredba uvijek
neobavezna. Naime, kao to je reeno pri razmatranju stepena obaveznosti objekta,
ima i objekata koji nijesu obavezni, to zavisi od konkretnosti ili uoptenosti radnje
koja se oznaava glagolom. Tako npr. u reenici Pjeva ve tri godine uopte nema
objekta, uprkos tome to je u poziciji predikata prelazni glagol, koji inae zahtijeva
pravi objekat u akuzativu.
Ni priloka odredba nije uvijek neobavezna. Kad su u slubi predikata glagoli koji
oznaavaju provoenje odreenoga vremena (obino duega) na kakvu mjestu, npr.
ivjeti, stanovati, boraviti, prebivati, onda je i priloka odredba obavezna. Tako pri-
loku odredbu na kraju ulice u reenici Komija je stanovao na kraju ulice ne mo-
emo izostaviti, a da reenica bude i dalje informativno potpuna, upor. Komija je
stanovao.
Takvi primjeri ipak pokazuju da priroda i status priloke odredbe mogu biti zavisni
i od prirode glagola koji su u slubi predikata. Osim uticaja na obaveznost ili neo-
276 SINTAKSA
postigao? bila bi dakle rije o okolnosti u kojoj se odvija radnja glagola postii, o
nainu vrenja te radnje, upor. Postigao je to teko ili lako ili sl.).
278 SINTAKSA
drutva, npr. Ila je s nama na tenis, edi s drutvom u kafani, Oni su stajali
uz nas;
koliine, npr. Mnogo ih je zaduila, Previe su usporili itd.
(Priloke odredbe zamjenikoga tipa, npr. zato, zbog toga, uprkos tome i sl. slue (i)
kao konektori.)
ATRIBUT
Naziv atribut dolazi od latinske rijei attributum, koja znai ono to se pridijeva,
to je prieveno, to je pridodato emu drugom. To je dakle rije koja se pridi-
jeva, pridodaje imenskoj rijei da bi je po emu odredila (prije svega po svojstvu).
Zavisno od toga kakvim se rijeima oznaava, razlikuju se kongruentni i nekongru-
entni atribut.
Kongruentni atribut
Kongruentnim atributom naziva se atribut izraen pridjevskom rijeju, koja je po
svojoj prirodi kongruentna s imenskom rijeju uz koju stoji, tj. slae se s njom u
rodu, broju i padeu. To znai da slubu kongruentnoga atributa moe imati ne samo
pridjev, npr. Komijina kua nije prodata, no i:
280 SINTAKSA
Obavezni kongruentni atribut
Atribut je nesamostalni, sekundarni lan reenine strukture (lan jednoga od osnov-
nih lanova), ali ipak u nekim sluajevima moe biti i obavezan, tj. neizostavljiv.
Obaveznost kongruentnoga atributa moe biti uslovljena sintaksiki ili semantiki.
Sintaksiki je kongruentni atribut obavezan u reenicama (i u konstrukcijama):
s vremenskim genitivom ili vremenskim akuzativom, npr. Javiu se iduega
mjeseca, Otputovala je iste noi (nije gramatino: *Javiu se mjeseca niti
*Otputovala je noi), Javiu se idui mjesec, Otputovala je istu no;
s kvalitativnim genitivom ili genitivom svojstva, npr. Bio je to ovjek ni-
ska rasta, Hodala je sputenih ramena (nije gramatino: *Bio je to ovjek
rasta);
s kvalitativnim instrumentalom, npr. Trai se igra s dugim rukama, Govo-
rila je promuklim glasom (izvan konteksta nije gramatino: Trai se igra
s rukama).
Semantiki kongruentni atribut obavezan je kad dolazi uz imenice s uoptenim zna-
enjem kao to su:
nain, npr. S njim treba razgovarati na drugi nain (nije gramatino: *S
njim treba razgovarati na nain);
stvar, npr. Moramo razgovarati o (jednoj) vanoj stvari (van konteksta nije
gramatino: Moramo razgovarati o stvari);
pitanje, npr. Nastavili smo raspravu o drugim pitanjima (van konteksta nije
gramatino: Nastavili smo raspravu o pitanjima);
sluaj, npr. Ove nije rije o tekom sluaju (van konteksta nije gramatino:
Ove nije rije o sluaju);
APOZICIJA
Naziv apozicija dolazi iz latinskoga jezika od rijei appositum, koja znai ono
to je priloeno, ono to je dodato, ono to je postavljeno uza to, ono to je
stavljeno uz neto to je ve postavljeno. Rije je, kao i u sluaju kongruentnoga
atributa, o nesamostalnome, sekundarnome lanu reenine strukture. Od kongru-
entnoga atributa razlikuje se po tome to slubu apozicije ne vre pridjevske rijei,
nego imenice naelno kongruentne s imenskim rijeima na koje se odnose, a od ne-
kongruentnoga atributa razlikuje se po tome to je naelno kongruentna s imenicom
na koju se odnosi (a nije s njom u rekcijskome odnosu).
I apozicija, kao i atribut, moe biti uvrtena:
i uz (imenski) predikat, npr. Ovo je komija Petar;
i uz subjekat, npr. Komija Petar prodaje kuu;
lz navedenih primjera bilo je vidljivo da kongruentni atributi stoje ispred imenskih ri-
jei na koje se odnose (npr. kamena kua), a nekongruentni atributi iza tih rijei (npr.
kua od kamena). Tako je uvijek u neobiljeenome redosljedu rijei. Izmjena toga
redosljeda izaziva stilsku obiljeenost, npr. kua kamena ili od kamena kua. Izuzi-
maju se samo sluajevi u kojima je pridjev dio vlastitog imena, npr. Petar Veliki, kad
je atributski skup obiljeen pripadnou biblijskome stilu, npr. Majka Boja, krinja
zavjetna i sl. te neke terminologizovane, ustaljene i/ili frazeologizovane konstrukcije,
npr. ipak pitomi, na vrbi groe, Na Drini uprija, Matica crnogorska i sl.
284 SINTAKSA
to se tie apozicije, ona naelno stoji ispred imenice na koju se odnosi, npr. Kom-
ija Petar prodaje kuu, ali moe dolaziti i iza imenice na koju se odnosi. Tada se u
pismu naelno odvaja zarezom, npr. Ovo je Petar, (na) komija. Takav redosljed
moe biti stilski obiljeen. No nije stilski obiljeen onda kad se apozicija proiruje
(atributom, drugom apozicijom, odnosnom reenicom i sl.), npr. Ovo je Petar, na
prvi komija; Stigao je komija Petar, vlasnik kue; Javi se Petru, komiji koji pro-
daje kuu.
Budui da reenice kao jezike jedinice mogu biti meusobno vrlo raznolike, razvr-
stavaju se u grupe po razliitim kriterijumima. Jedan od tih kriterijuma jeste i sastav.
Po tome kriterijumu sve reenice dijele se na dvije grupe i vie podgrupa. Prvu grupu
ine proste, a drugu sloene reenice.
PROSTE REENICE
286 SINTAKSA
stan blizu kole. Svi ti samostalni lanovi reenine strukture mogu se proiriti ne-
samostalnim lanovima, pa se tako subjekat moe proiriti apozicijom, npr. Hvali-
savac komija kupuje stan blizu kole, objekat atributom, npr. Hvalisavac komija
kupuje veliki stan blizu kole, imenica u sastavu priloke odredbe takoe atributom,
npr. Hvalisavac komija kupuje veliki stan blizu osnovne kole. Moe se nadalje pro-
iriti i predikat, izmeu ostaloga i uvoenjem modalnoga glagola, npr. Hvalisavac
komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole; a mogu se dalje proirivati i
ve proireni osnovni lanovi reenine strukture, npr. proireni subjekat atributom,
npr. Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole, pa na
isti nain i ve proireni objekat, npr. Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki
trosobni stan blizu osnovne kole, te ve proirena priloka odredba, npr. Na hva-
lisavac komija odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu klievske osnovne kole
itd. To postupno irenje ralanjene proste reenice moe se prikazati ovako:
Komija kupuje
Komija kupuje stan
Komija kupuje stan blizu kole
Hvalisavac komija kupuje stan blizu kole
Hvalisavac komija kupuje veliki stan blizu kole
Hvalisavac komija kupuje veliki stan blizu osnovne kole
Hvalisavac komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole
Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole
Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne kole
Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu klievske osnovne kole itd.
Svi djelovi kojima se proiruje reenica nalaze se u odnosu ili s predikatom ili sa
subjektom. Djelovi koji se nalaze u odnosu s predikatom pripadaju predikatskome
skupu, a djelovi koji se nalaze u odnosu sa subjektom subjekatskome skupu. Tako
npr. dio reenice odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu klievske osnovne kole
ini predikatski skup, a dio na hvalisavac komija subjekatski skup.
288 SINTAKSA
sastoji se u tome to pasivizirane reenice imaju (ili mogu imati) subjekat, a u obe-
zliene, kako je reeno, subjekat nije uvrstiv.
Bezlinost se katkad, u razgovornome stilu te, posebno esto, u tekstovima kulinar-
skoga tipa, moe izraziti ne samo oblicima 3. lica jednine nego i oblicima 1. lica
mnoine, npr. Mrkvu oistimo, operemo, izreemo na kolutie i stavimo na ulje. (Da
je tu zaista rije o bezlinosti, odnosno o svojevrsnoj neutralizaciji lica, vidi se po
tome to u takvim reenicama ne moemo upotrijebiti zamjenicu mi, a da se znae-
nje ne promijeni, upor. Mi mrkvu oistimo...)
U slinim kontekstima mogu, posebno u obraanju jednoj osobi, za izraavanje bez-
linosti sluiti i oblici 2. lica jednine, npr. Ide pravo do pozorita, a onda skrene
lijevo; Mrkvu oisti, opere, izree na kolutie i stavi na ulje.
Katkad se bezlinost, posebno kad se ima u vidu vie vrilaca radnje, a oni nijesu
poznati ili se iz nekih razloga ne ele imenovati, moe izraavati i oblicima 3. lica
mnoine, npr. Rugali su mu se zbog klempavih uiju, Na televiziji govore uglavnom
loe i sl. (ni tu se ne moe upotrijebiti lina zamjenica, a da se znaenje ne promijeni,
upor. Na televiziji oni govore uglavnom loe i sl.).
U nekim situacijama bezlinost moe biti izraena i leksiki, i to najee imenicom
ovjek, npr. ovjek od njih ne moe doi do rijei, odnosno ljudi, npr. Ljudi svata
pokuavaju kad teko obole.
SLOENE REENICE
Sloenim reenicama nazivaju se sintaksike jedinice koje sadre niz jedinica s obi-
ljejem predikativnosti u binarnom odnosu. Takve jedinice nazivaju se klauzama.
Tako se npr. sloena reenica Digli smo se i naputili sastanak jer vrijeme bijae
poodmaklo sastoji od dva dijela koja su rezultat sklapanja u jednu jedinicu:
1. dio: Digli smo se i naputili smo sastanak.
2. dio: Vrijeme bijae poodmaklo.
Ti djelovi sklopljeni su u jednu cjelinu, i to tako da klauze iz prvoga dijela ne zavise
jedna od druge, a drugi dio je sklopljen u sloenu reenicu tako da zavisi od obje
klauze iz prvoga dijela. Drugi dio se prema prethodnima odnosi kao to se priloka
odredba odnosi prema predikatu. Zato je i moemo preoblikovati u priloku odredbu
uzroka: Digli smo se i naputili sastanak zbog poodmaklog vremena.
290 SINTAKSA
IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOENE REENICE
292 SINTAKSA
I pomenuti uzrono-posljedini odnos moe se dodatno eksplicirati uzronim ili po-
sljedinim zamjenikim prilogom, npr. Vrlo je hladno, pa smo se zato dobro obukli.
U sastavnim reenicama klauze se mogu nizati jedna za drugom, tako da je svaka od
njih u meusobnom binarnom odnosu. Osim toga u njima se vrlo esto kombinuje
asindetska i sindetska veza. Kad klauze ine niz, onda se sastavni veznik po pravilu
pojavljuje samo izmeu dviju posljednjih klauza i ima funkciju zatvaranja toga niza,
npr. Putovali su dobro, doli u zakazano vrijeme, uli u dvoranu, posijedali oko veli-
koga dubova stola i zapoeli pregovore.
294 SINTAKSA
vili), dok veznik ni, osobito onda kad povezuje pojedine lanove reenine strukture,
ba pretpostavlja odrine predikate, npr. Nijesu se javili ni jue ni danas. I po tome
se vidi da on primarno slui kao odrina pojaajna rjeca.
Veznik niti u takvoj se slubi ne upotrebljava.
GRADACIJSKE REENICE
296 SINTAKSA
U reenicama korelativnoga tipa suprotni odnos prelazi u gradacijski uz pomo re-
striktivne rjece samo, koja umanjuje komunikacijsku vanost elementa ispred ko-
jega stoji, a time i relativizuje odrinu tvrdnju u prvoj klauzi, te pojaajne rjece i,
koja u drugoj klauzi ima suprotnu funkciju (istie element ispred kojega stoji i time
mu poveava komunikacijsku vanost). Funkciju slinu onoj koju u korelativnim
gradacijskim reenicama ima rjeca samo u nekorelativnim gradacijskim reenica-
ma ima i rjeca kamoli. To se vidi i po tome to je a kamoli zamjenljivo (u vrlo sli-
nom znaenju) sa a ne samo, npr. Lijepa je i danas, a ne samo u mladosti.
298 SINTAKSA
ZAVISNOSLOENE REENICE (SUBORDINACIJA)
PREDIKATSKE REENICE
300 SINTAKSA
Osim supstitutivnih veznih sredstava u predikatskim reenicama dolazi i veznik da,
koji takoe moe biti korelativne prirode, npr. Kua mu je (takva) da je nema u
okolini.
SUBJEKATSKE REENICE
OBJEKATSKE REENICE
302 SINTAKSA
Zavisnoupitne objekatske reenice
Zavisnoupitne su one objekatske reenice kojima zavisna klauza ima oblik upitne
reenice zavisan od oblika glagola koji oznaava pitanje, zahtijevanje, govorenje,
miljenje i sl.
Takve reenice po znaenju mogu biti:
opteupitne (u njima stoje upitni veznici li ili da li te upitne zamjenice ko,
koji, iji, to i sl.), npr. Recite jeste li se odmorili, Dvoume se da li da dou ili
ne dou, Zna li ko je sad na redu, Zaboravio sam koji je dan danas, Pitajte
ije je to maslo, Jo ne shvata to se dogodilo;
mjesne (vezna sredstva: upitni prilozi e, kuda, dokle, odakle i sl.), npr. Pi-
tajte ih e su bili, Nijesu rekli kud su proli, Zapamtite dokle ste doli, Ne
znamo odakle su;
vremenske (vezna sredstva: upitni prilozi kad, otkad, dokad i sl.), npr. Nijesu
javili kad e doi, Pitaj otkad je upis, Ne znam dokad mi vai paso;
nainske (vezna sredstva: upitni prilog kako), npr. Jo nijesmo saznali kako
se to dogodi;
kvalitativne (vezna sredstva: upitni pridjev kakav, kakva, kakvo), npr. Da
ujemo kakvo e utra biti vrijeme;
koliinske (vezna sredstva: koliinski upitni prilog koliko), npr. Znate li ko-
liko je sati;
uzrone (vezna sredstva: uzroni upitni prilozi ili prijedloki izrazi: to, za-
to, zbog ega i sl.), npr. Ne shvatam to ba to uinjeste, Ne razumijem zato
ste zakasnili, Ne znam zbog ega je tako neraspoloena.
304 SINTAKSA
Kao vezna sredstva u mjesnim reenicama slue odnosni prilozi kao to su:
e, npr. Neka ednu e hoe, Stanite (ove) e i ja stojim, Naimo se (one)
e je mirno, Nai ete ih (one) e ste ih i ostavili;
kud(a), npr. Neka putuju kud ele, Proi (ovuda) kuda sam i ja proao, Voze
ba (onuda) kuda je zabranjeno;
otkud(a), npr. Knjiga mora biti (one) otkud si je i uzeo, Otili su (onamo)
otkud su i doli;
odakle, npr. Vrati se (onamo) odakle si i poao, Poalji mi (odatle) odakle
alje i drugima;
dokle, npr. Putovaemo (donde) dokle je potrebno, lstrauj samo (dotle) do-
kle see tvoje podruje.
Uz te odnosne priloge moe doi i rjeca god koja mjesne reenice ini habituelni-
ma, tj. oznaava da se proces oznaen glagolom u osnovnoj klauzi odvija bez obzira
na mjesto, odnosno da se odvija na bilo kojem mjestu ili na (bilo kojem) mjestu koje
ima u vidu, koje odabere vrilac radnje, npr. Neka ednu e god hoe, Neka putuju
kud god ele, Trimo dokle god moemo itd.
306 SINTAKSA
osnovne, da se te dvije radnje istovremeno zavravaju (tj. da traju jednako dugo),
da se radnja zavisne poinje odvijati kad je ve u toku radnja osnovne, da se radnja
zavisne poinje odvijati kad se zavri radnja osnovne i sl. Takve reenice zbog toga
bi se mogle nazvati terminativnim (graninim) vremenskim reenicama.
Najbrojnije su meu njima one kod kojih se daje obavjetenje o tome da se radnja za-
visne klauze poinje odvijati istovremeno s radnjom osnovne. U takvim vremenskim
reenicama upotrebljavaju se veznici:
otkad(a), npr. Otkad je uao u godine, sve ee pobolijeva;
otkako, npr. Tako radimo otkako znamo za sebe.
(U istom znaenju javljaju se i veznici kako i da, npr. Prolo je mnogo vremena
kako su potonji put bili u Grkoj ili Ima ve deset godina da se nijesmo vieli, ali
takve reenice podrazumijevaju rijei, odnosno imenske ili priloke spojeve rijei
u osnovnoj klauzi, pa se zavisne klauze prema takvim rijeima ili spojevima rijei
odnose kao atributi.)
Posebnost takvih vremenskih reenica sastoji se u tome da im je radnja osnovne, pa
onda i radnja zavisne klauze vezana za prolost (bez obzira na to jesu li u klauzama
oblici preteritalnih vremena ili prezenta). Zato se u takvim reenicama ne mogu
pojaviti oblici futura (ni prvoga ni drugoga), pa nijesu gramatiki korektne npr. re-
enice *Otkad e ui u godine, sve e ee pobolijevati ili *Tako emo raditi otkad
budemo znali za sebe.
Drugi tip terminativnih vremenskih reenica jesu one kod kojih je u prvome pla-
nu zavrni dio intervala. U njima se naglaava da radnja zavisne klauze traje isto
onoliko koliko i radnja osnovne ili da se radnja zavisne klauze poinje odvijati kad
prestane odvijanje radnje u osnovnoj klauzi, a veznici su:
dok, npr. ekali smo dok se nijesu pojavili;
dokle, npr. Ove ostajemo dokle hoemo.
U klauzama s veznikom dok obino se javljaju odrini predikati s glagolima svreno-
ga vida, kao u primjeru ekali smo dok se nijesu pojavili (ili ekasmo dok se ne
pojavie; ekaemo dok se ne pojave; ekamo dok se ne pojave i sl.). Negacija tu
zapravo oznaava da se radnje osnovne i zavisne klauze vremenski ne podudaraju,
no se radnja osnovne odvija kad se ne odvija radnja zavisne i obratno. Drugim ri-
jeima, radnja zavisne klauze poinje se odvijati onda kad se vie ne odvija radnja
osnovne.
Reenice toga tipa s potvrdnim predikatima mogu imati isto takvo znaenje (npr.
ekali smo dok su se pojavili ili ekali smo dok se pojavie ili ekali smo dok se
pojave), ali mogu znaiti i to da su radnje istovremene i da zavravaju u isto vrije-
me, npr. ekali smo dok napie pismo (tu radnja ekanja i radnja pisanja jednako
310 SINTAKSA
Uzrone (kauzalne) reenice
Uzronim (kauzalnim) reenicama nazivaju se priloke reenice u kojima se zavisna
klauza odnosi prema osnovnoj kao priloka odredba uzroka prema predikatu, to
znai da se zavisnom klauzom oznaava uzrok vrenja radnje u osnovnoj klauzi. Te
su reenice vrlo este, a klauze im se povezuju veim brojem proizvedenih i nepro-
izvedenih veznika.
Veznici jer, budui da i s obzirom na to da
Najei je veznik jer, koji ima opteuzrono znaenje. Upotrebljava se u obinome
redosljedu reenica, tj. onda kad zavisna klauza dolazi iza osnovne, npr. Prekinuli
smo ljetovanje jer su poele kie.
U istome znaenju u starijoj crnogorskoj knjievnosti upotrebljavao se i veznik e,
koji je danas odlika razgovornoga stila, npr. Radite sami e vam ne mogu pomoi.
Veznik budui da ne razlikuje se od veznika jer po znaenju (i njemu je svojstveno
opteuzrono znaenje), ali dolazi ponajprije u inverziji, tj. onda kad zavisna klauza
prethodi osnovnoj, npr. Budui da su poele kie, prekinuli smo ljetovanje.
Proizvedenim veznikom s obzirom na to da najee se izrie takozvani uzrok razlo-
ga (to je pasivni tip uzroka koji posljedicu ne izaziva direktno, no pomae njezinu
pojavljivanju), npr. S obzirom na to da ove godine ima mnogo peuraka, esto ide-
mo u umu.
Veznik to
Opti uzrok oznaava se i veznikom to, npr. ale se to se nijesmo javili. Veznik
to u uzronome znaenju, rjee i veznik da, javlja se i u razliitim proizvedenim
veznicima kao to su zato to, stoga to, zbog toga to, usljed toga to, zahvaljujui
tome to, po tome to, na osnovu toga to, na temelju toga to, tim prije to.
Veznik zato to obino se upotrebljava u opteuzronome znaenju, npr. Obolio je
zato to je previe jeo, dok izrazi stoga to i zbog toga to mogu takoe oznaavati
opti uzrok, ali jo ee i tzv. uzrok razloga (poput veznika s obzirom na to da).
Proizvedeni veznik usljed toga to oznaava uzrok koji je obino vezan za negativnu
i/ili nepoeljnu posljedicu, npr. Morali smo stati usljed toga to je bio prolom obla-
ka. (Nije potvrena npr. reenica *Kupio je punu kesu treanja usljed toga to ih
jako voli.) Nasuprot tome proizvedeni veznik zahvaljujui tome to oznaava obino
uzrok koji se povezuje sa pozitivnom i/ili poeljnom posljedicom, npr. Uspio je za-
hvaljujui tome to je bio uporan. Upotreba tih veznika odlika je administrativnoga
i naunoga stila.
314 SINTAKSA
umu kako bi nabrali peuraka). Zato ne bi bile gramatiki ispravne namjerne re-
enice u kojima bi se u zavisnim klauzama pojavljivali drugi glagolski oblici. To je
zato to je namjera po svojoj prirodi neizvjesna (hipotetina), pa se onda izraava
onim glagolskim oblicima kojima se inae izraava neizvjesnost, pretpostavljenost
(a to su ba prezent, posebno prezent svrenih glagola, i potencijal).
Da u zavisnim klauzama namjernih reenica ne mogu biti oblici preteritalnih vre-
mena, sasvim je oekivano (jer se namjera i prolost logiki iskljuuju); ali je manje
oekivano to ne dolaze ni oblici futura. Oni ne dolaze zbog toga to su futurski
oblici u crnogorskome jeziku stvarni, oznaavaju neto to e se u budunosti zaista
dogoditi, a hipotetini su samo onoliko koliko je hipotetina svaka budunost. Dru-
gim rijeima, namjera je hipotetinija od morfoloki (tj. oblikom futura) izraene
budunosti.
Namjerne reenice razlikuju se od ostalih zavisnosloenih reenica (posebno od po-
sljedinih) i po tome to u njima ne stoje niti mogu stojati korelativne rijei zamje-
nikoga tipa. Nije npr. ovjereno *Otili su u umu tako da naberu peuraka ili sl.
Veznici namjernih reenica jesu da, kako, eda, li i neka. Veznik da najei je veznik
namjernih reenica. Zavisne klauze u kojima se on upotrebljava mogu biti bilo u pre-
zentu svrenih (npr. Otili su u umu da naberu peuraka) bilo u prezentu nesvrenih
glagola (npr. Otili su u umu da beru peurke).
Veznikom kako izrie se dodatna neizvjesnost (hipotetinost). Zato se on upotre-
bljava samo s potencijalom (npr. Otili su u umu kako bi nabrali peuraka), a ne s
prezentom (upor. *Otili su u umu kako naberu peuraka ili *Otili su (ili ili su) u
umu kako beru peurke).
Veznikom eda, koji se sve rjee upotrebljava, neizvjesnost se posebno istie (nerijet-
ko to moe biti pretpostavka o postojanju prepreka za vrenje radnje), npr. Silno su
se trudili eda bi ubrali koju peurku.
S veznikom li upotrebljava se takoe iskljuivo potencijal, i to uvijek samo odrini,
to znai da je i taj veznik obiljeen kao izrazito hipotetian (odricanje unosi u ree-
nicu dodatnu neizvjesnost), npr. Trenirali su cijelo ljeto ne bi li proli kvalifikacije
(nije potvreno *Trenirali su cijelo ljeto bi li proli kvalifikacije niti *Trenirali su
ili treniraju cijelo ljeto prolaze li ili prou li kvalifikacije).
Nasuprot veznicima kako, eda i li, koji se upotrebljavaju iskljuivo s potencijalom,
veznik neka ide iskljuivo s prezentom, ali pod uslovom da se u osnovnoj klauzi
nae imperativ ili kakav drugi glagolski oblik zahtjevnoga znaenja, npr. Poalji ga
u umu neka nabere peuraka ili Poslae ga u umu neka nabere peuraka (nije
meutim potvreno *Otili su u umu neka naberu peuraka).
316 SINTAKSA
nesigurnost u ostvarenje uslova sadranoga u zavisnoj klauzi, pa onda i u ostvarenje
radnje oznaene osnovnom klauzom.
Veznici moguih uslovnih reenica jesu ako, ukoliko i kad, s tim to su u zavisnim
klauzama obavezni oblici potencijala i/ili futura drugog. Ako je u zavisnoj klauzi
potencijal, i u osnovnoj klauzi upotrebljava se samo potencijal, npr. Ako/ukoliko/kad
bismo imali vremena, doli bismo.
Ako je u zavisnoj klauzi futur drugi, onda se u osnovnoj klauzi upotrebljava futur
prvi ili prezent (relativni), npr. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena, doi emo;
Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena, dolazimo.
Mogue uslovne reenice, osobito one s veznikom kad (koji i inae oznaava vei
stepen neizvjesnosti nego veznici ako i ukoliko), mogu po svom sadraju biti i ne-
stvarne (irealne). Mogu naime oznaavati i uslov koji nije ostvariv, npr. Kad bi po-
stojali vukodlaci, svijet bi izgledao drugaije.
Nestvarne (irealne) uslovne reenice
Nestvarnim uslovnim reenicama oznaava se da je uslov sadran u zavisnoj klauzi
neostvaren ili neostvariv, pa je onda neostvareno ili neostvarivo i ono o emu je rije
u osnovnoj klauzi.
U njima se zavisna klauza uvodi veznikom da. U osnovnoj klauzi takvih uslovnih
reenica uvijek se upotrebljava potencijal, a u zavisnoj prezent ili neki od glagolskih
oblika kojima se oznaava prolost. Prezent obino dolazi kad je uslov neispunjiv,
npr. Da postoje vukodlaci, svijet bi izgledao drugaije; a kad je uslov neispunjen,
obino dolaze oblici za prolost, npr. Da sam znao kakav je, ne bih ga nita pitao.
318 SINTAKSA
Uslovnodopusne reenice
Uslovnodopusne reenice mogu se, kao i uslovne, podijeliti na realne (stvarne), po-
tencijalne (mogue) i irealne (nestvarne), pa se onda moe govoriti:
1. o realnodopusnim reenicama, npr. I ako je umoran, dolazi na sastanke; I
ako je umoran, doi e na sastanak; I ako je bio umoran, doao je na sasta-
nak; I ako bude umoran, doi e na sastanak; I ako bude bio umoran, doi e
na sastanak; I ako si umoran, doi na sastanak;
2. o potencijalnodopusnim, npr. I ako bi bio umoran, doao bi na sastanak; I
kad bi bio umoran, doao bi na sastanak;
3. o irealnodopusnim reenicama, npr. I da je umoran, doao bi na sastanak; I
da je bio umoran, doao bi na sastanak.
Kao to je vidljivo iz navedenih primjera, u realnodopusnim reenicama upotreblja-
va se veznik ako, u potencijalnodopusnima veznici ako i kad te u irealnodopusnima
veznik da, s tim da je svima njima svojstvena pojaajna rjeca (intenzifikator) i/ni.
Vidljivo je takoe da se u realnodopusnim reenicama upotrebljavaju vremenski
oblici ili oblici imperativa (slino kao i u uzronodopusnim reenicama, s tim to
se u njima ne upotrebljavaju oblici futura drugog), u potencijalnodopusnima dolaze
oblici potencijala i u osnovnoj i u zavisnoj klauzi, a u irealnodopusnim dolaze u za-
visnoj klauzi, i to obavezno, oblici potencijala, a u osnovnoj oblici prezenta, perfekta
ili futura drugog.
Uslovnodopusne su i reenice s razliitim proizvedenim veznicima koji se sastoje od
pojaajnih rjeca ma ili god i zamjenikih priloga ili pridjeva (i tada se u zavisnim
klauzama upotrebljavaju oblici optativa), i to:
ma kako, npr. Ma kako postupio, uvijek je neko nezadovoljan;
ma koliko, npr. Ma koliko bio umoran, doao bih na sastanak;
ma to, npr. Nee im biti lako ma to preduzeli;
ma kakav (kakva, kakvo), npr. Ma kakvu varijantu izabrali, crno im se pie;
kako god, npr. Kako god postupio, uvijek je neko nezadovoljan;
koliko god, npr. Koliko god bio umoran, doao bih na sastanak;
to god, npr. Nee im biti lako to god preduzeli;
kakav (kakva, kakvo) god, npr. Kakvu god varijantu izabrali, crno im se
pie.
ATRIBUTSKE REENICE
320 SINTAKSA
Atributske reenice koje se uvode po znaenju antecedenta (tj. po znaenju imenske
rijei po kojoj se uvode zavisne klauze) dijele se na izrine i zavisnoupitne. U izri-
nima u slubi veznih sredstava mogu biti veznici:
da, npr. Sloili smo se s miljenjem da treba ponovo pokuati;
neka, npr. Dajte zapovijest neka se svi okupe.
U zavisnoupitnim atributskim reenicama, koje pretpostavljaju imensku rije (ante-
cedent) upitnoga znaenja u osnovnoj klauzi, u slubi veznih sredstava stoje upitne
zamjenice ili upitni prilozi:
ko, npr. Postavlja se pitanje ko je prvi poeo;
to, npr. Postavlja se pitanje to bi bilo bolje uiniti;
koji (koja, koje), npr. Postavlja se pitanje koje ponude treba odabrati;
iji (ija, ije), npr. Postavlja se pitanje iji je uticaj vei;
kakav (kakva, kakvo), npr. Postavlja se pitanje kakvi su to ljudi;
kako, npr. Postavlja se pitanje kako rijeiti taj problem;
e, npr. Postavlja se pitanje e su oni sad;
kuda, npr. Postavlja se pitanje kuda putovati itd.
Atributske reenice kojima se zavisna klauza uvodi po imenici ili imenskoj rijei
(antecedentu) pripadaju odnosnim ili relativnim reenicama, a to su one zavisno-
sloene reenice kod kojih vezna sredstva nijesu samo povezivai osnovne i zavi-
sne klauze nego i zamjenjuju, zastupaju dio reenine strukture osnovne klauze (u
ovome sluaju imenske rijei). Zato se moe initi da su sve odnosne reenice ujed-
no i atributske. Atributskima pripadaju samo one odnosne reenice u kojima vezno
sredstvo (odnosna zamjenica ili prilog), pa onda i itava zavisna klauza, zamjenjuje
atribut, a ne pripadaju, naravno, one odnosne reenice u kojima vezno sredstvo ili
cijela zavisna klauza zamjenjuje:
subjekat, npr. Koji ne ele poi, ne moraju;
objekat, npr. Dobro pamtimo koju ste nam poslali;
imenski dio predikata, npr. Ti si koji je zvao.
S druge strane atributske reenice koje se uvode po znaenju antecedenta nijesu
odnosne, npr. Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviela. U njima se naime
ne susrijeu vezna sredstva zamjenjivakoga tipa, tj. odnosne zamjenice i prilozi.
Prema tome treba imati na umu: niti su sve odnosne reenice atributske niti su sve
atributske reenice odnosne.
Odnosna zamjenica koji (npr. Ovo je kolega koji e nam se pridruiti) opte je i naj-
ee vezno sredstvo atributskih reenica odnosnoga tipa.
322 SINTAKSA
Poetio je mjesta u kojima je nekad boravio;
Sad se do njih ne putuje preko Krnova, preko kojega se nekad putovalo;
Popeli smo se na vrh brijega s kojega se mnogo bolje vidi;
Bilo je perioda u kojima se nige nije mogla smiriti;
Teko je otkriti nain na koji mu to uspijeva.
RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I
NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REENICE
324 SINTAKSA
U tim reenicama podrazumijevaju se glagoli ili opisni glagolski izrazi sa znaenjem
(u ovome sluaju) percipiranja. Upor.:
Zavirio je u depeu i vidio: one je zbilja stajalo njegovo ime;
Otvorismo prozor i ustanovismo: zima ve bijae tu.
Meu reenice toga tipa mogu se svrstati i konstrukcije s upravnim govorom, koje se
odreuju kao osnovni nain prenoenja tzv. tuega govora. Taj tui govor sadran
je u zavisnoj klauzi, a osnovna klauza sadri obavjetenja o govorniku ili govornici-
ma i o prirodi izjavne manifestacije (npr. kazivanje, pitanje, odgovaranje, zapaanje
i sl.), npr.
Nakon kraeg vremena Petar je dodao: To vam neemo zaboraviti;
Vidite kako je nama tiho se jadao Petar;
Kod Zogovia itamo: I gledam; o, pjesme moje, o stihozraka tkiva!
I konstrukcije s upravnim govorom mogu biti kompresovane, npr. Petar pocrvenje
i skoi: Zabranjujem vam da tako govorite! (upor. Petar pocrvenje, skoi i uzvi-
knu: Zabranjujem vam da tako govorite!).
326 SINTAKSA
dijela prethodne reenice u sljedeoj (kakav je u navedenome primjeru sluaj s pri-
lokom odredbom na more/na moru).
Raznolike jezike jedinice koje slue kao vezna sredstva na nivou teksta nazivaju se
konektorima. S obzirom na to jesu li forine prirode ili nijesu, konektori bi se mo-
gli podijeliti na upuivako-zamjenjivake (deiktino-supstitutivne), npr. onamo,
tamo, tada, prema tome i sl., i na nezamjenjivake (nesupstitutivne) konektore,
npr. meutim, jedino, tovie i sl.
Upuivako-zamjenjivakim konektorima svojstveno je da zamjenjuju manje ili
vee tekstne cjeline i upuuju na njih. Tako se konektorom zato u primjeru:
Pregovori traju ve godinama i njima se jo nita nije postiglo. Zato treba
pokuati drugim sredstvima.
zamjenjuje cijeli prethodni dio teksta i upuuje na njega, pa bi taj konektor, kad bi se
eksplicirao, zapravo znaio: Budui da pregovori traju ve godinama i da se njima
jo nita nije postiglo...
328 SINTAKSA
Takvi konektori po pravilu su anaforinoga, rjee i anaforinoga i kataforinoga
tipa.
U slubi konektora mogu se javiti i rijei koje su formalno iste kao i konjunktori (tj.
veznici nezavisnosloenih reenica), npr. i, a, ali, ili i sl., npr. Vrijeme ve odavno
bijae isteklo. Ali svi jo bijahu na svojim mjestima ili: I ree Bog: Neka bude svje-
tlost! I bi svjetlost. I vie Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame
(...) I ree Bog: Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda! I bi tako.
(Biblija: Knjiga Postanja) Takvo i naziva se biblijsko i.
S obzirom na znaenja konektori se (i upuivako-zamjenjivaki i nezamjenjivaki)
mogu podijeliti na:
suprotne (konfrontativne): a, no, ali, meutim, naprotiv, nasuprot tome, za
razliku od toga i sl., npr. Vrijeme ve odavno bijae isteklo. No svi jo bijahu
na svojim mjestima;
prostorne (spacijalne): ove, tu, one, ovamo, tamo, onamo, odavde, oda-
tle, odande, na tome mjestu i sl., npr. Uli su u jednu sobicu na kraju hodni-
ka. One nije bilo niega;
vremenske (temporalne): tad(a), onda, zatim, potom, poslije toga, nakon
toga, prije toga i sl., npr. Nekako smo ih uspjeli nagovoriti da pou s nama.
Poslije toga sve je ilo mnogo lake;
nainske (modalne): ovako, tako, time, na taj nain i sl., npr. Obilazio je
pogon triput dnevno. Tako je mogao imati uvid u sve to se dogaa;
uzrono-posljedine (kauzalno-konsekutivne): zato, zbog toga, usljed
toga, s obzirom na to, na osnovu toga i sl., npr. Svi su ve bili potpuno is-
crpljeni. Zbog toga smo se morali odmoriti;
namjerne (finalne): radi toga, s tom namjerom, s takvim ciljem, u tu svrhu i
sl., npr. Hoahu da obiu sve glavne gradove june Evrope. S tom namjerom
krenue na put krajem prole neelje;
uslovne (kondicionalne): u tome sluaju, u takvome sluaju, inae i sl., npr.
Ljekove nikako ne smijete prestati uzimati. U tome sluaju bilo bi uzaludno
sve to smo dosad napravili;
dopusne (koncesivne): uprkos tome, ipak, svejedno, uza sve to i sl., npr. Za
ispit iz matematike spremao se tri mjeseca. Uprkos tome izgubio je godinu;
zakljune (konkluzivne): prema tome, dakle, sve u svemu, ukratko i sl., npr.
Na bolovanju je ve nekoliko mjeseci. Prema tome ne vjerujem da ete ga
utra sresti;
330 SINTAKSA
REDOSLJED SINTAKSIKIH JEDINICA
Predikat moe biti glagolski i imenski. Kao glagolski predikat moe imati objekat.
Tada e redosljed lanova biti ovakav: subjekat (S) + predikat (P) + objekat (O):
Petar (S) + ita (P) + knjigu (O). Kada uz direktni objekat (DO) bude prisutan i in-
direktni objekat (IO), direktni objekat prethodie indirektnome: Petar (S) + donosi
(P) + knjige (DO) + studentima (IO).
S atributima e redosljed biti ovakav: Na (A) + Ivan (S) + ita (P) + zanimljivu (A)
+ knjigu (O), a s apozicijom ovakav: Brat (AP) + Ivan (S) + ita (P) + roman (AP) +
Hajka (O). Svaka takva apozicija moe imati atribut: Na (A) + brat (AP) + Ivan
(S) + ita (P) + poznati (A) + roman (AP) + Hajka (O).
To je tako kad predikat ini glagol. No predikat moe initi i imenska rije (imenica,
pridjev, zamjenica i redni broj) s pomonim glagolom biti. Tada pomoni glagol biti
ima ulogu kopule (K) s imenskom rijeju (IR). U takvoj reenici subjektu i imenskoj
rijei mogu biti pridrueni atribut i apozicija. Redosljed lanova takve reenice bie
ovakav: subjekat (S) + pomoni glagol biti (PG) + imenska rije (IR). Upor.: Ivan
(S) + je (K) + uenik (IR), Na (A) + Ivan (S) + je (K) + marljiv (A) + uenik (IR),
Uenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + majstor (AP) + pjeva (IR), Na (A) + uenik (AP)
+ Ivan (S) + je (K) + na (A) + majstor (AP) + pjeva (IR).
Priloke odredbe odgovaraju na pitanja kako?, kad?, e?, kud?, odakle?, dokle?,
s kojim razlogom? i s kojom svrhom? Priloke odredbe koje odgovaraju na pitanje
kako? pripadaju prilokim odredbama naina (PON), priloke odredbe koje odgova-
332 SINTAKSA
luiti znaenjem je iri od glagola poeti, glagol poeti iri od glagola uiti, a glagol
uiti od glagola voziti. To je uslovilo njihov navedeni redosljed u reenici.)
Atributi mogu biti iskazani pridjevom (ili pridjevskom rijei), pridjevom i imenicom
u kosome padeu te prijedlogom s imenicom uz koju moe biti pridjev (ili pridjevska
rije).
Atribut iskazan pridjevom (ili pridjevskom rijeju) dolazi ispred subjekta, objekta,
imenskoga predikata i priloke odredbe iskazanih imenicom (Na Ivan ita, Ivan
ita zanimljivu knjigu, Ivan je marljiv uenik, Ivan e doi sljedee neelje), a atri-
but iskazan imenicom i pridjevom (ili pridjevskom rijei) i imenicom u kosome
padeu te prijedlogom i imenicom s pridjevom (ili pridjevskom rijei) iza subjekta,
objekta i imenskoga predikata (Uenici prvoga razreda odlaze na izlet, Uenici iz
Pluina dolaze u Kotor, Ivan e doekati uenike prvoga razreda, Ivan e doekati
uenike iz Pluina, Ivan je uenik prvoga razreda, Ivan je uenik iz Kotora).
Atribut i priloka odredba mogu biti iskazani istim izrazom (a, naravno, razliitim
sadrajem). Tada e, u skladu s onim to je reeno, atribut pratiti imenicu (u ulozi
subjekta, objekta, imenskoga dijela predikata i priloke odredbe), a priloka odredba
glagol (u ulozi predikata): Uenici iz Pluina (A) odlaze iz Pluina (PO).
REENINA INTONACIJA
Budui da intonacija igra bitnu ulogu u obavjetajnoj strukturi reenice, rei emo
najprije nekoliko rijei o njoj.
Intonacija je dizanje i sputanje glasa radi izraavanja razlika u znaenju poruke i
stepenima oeaja izraenih porukom.
Njezini su parametri melodija, akcenat i pauza. (Budui da je rije o fonologiji ree-
nice, to treba shvatiti kao reeninu melodiju, reenini akcenat i reeninu pauzu.)
REENINA MELODIJA
REENINI AKCENAT
Reenini akcenat zahvata onaj dio reenice koji slijedi kao odgovor na pitanje, a
to je obavjetajni predikat, koji tad moe biti i bez dijela reenice zahvaenoga pita-
njem, tj. bez obavjetajnoga subjekta:
(a) S ekspl. dijelom: (A: Doi e Marko.) B: (Ne) Doi e Ivan, ne Marko.
(b) Ivan!
Primjer (a) odgovara kontekstu:
A: Doi e Marko. B: Ne, nee doi Marko, nego Ivan. Ivan, ne Marko.
Primjer (b) odgovara takoe kontekstu:
A: Doi e Marko. B: Ne, nee doi Marko, nego Ivan. Ivan!
ali s jakim intenzitetom na Ivan. Zato (b) prati uzvinik.
334 SINTAKSA
Reenica (b) liena obavjetajnoga subjekta moe biti kontekstualizovana i na ova-
kav (ili njemu stian) nain:
A: Doi e Marko. B: Ne Marko, nego Ivan! Ivan!
A. Doi e Marko. B. to ti je?! Ivan!!!
REENINA PAUZA
b) Ivan e upisati etvrtu godinu, ako (naravno) poloi sve uslovne ispite.
338 SINTAKSA
5. s mjesnim zavisnim dijelom:
(e e Ivan uiti?)
Kad god doe u Pljevlja (OP), Ivan poeti svoga prijatelja Marka (OS).
Po naelu (uske) znaenjske povezanosti zavisnoga i glavnoga dijela zavisnosloene
reenice zavisni dio ne bi se odvajao zarezom. To se meutim ini iz tradicionalnih
razloga.
U kontekstu Kad Ivan poeti svoga prijatelja Marka? obino se dio uslovljen njime
(obavjetajni subjekat) izostavlja (jer je izlian, tj. obavjetajno nebitan):
(Kad Ivan poeti svoga prijatelja Marka?)
Kad god doe u Pljevlja.
Kako vidimo, i redosljed i sastav lanova obavjetajne strukture reenice (obavje-
tajnoga subjekta i obavjetajnoga predikata) zavisi od konteksta. Budui da je oba-
vjetajni subjekat lan koji izlazi iz konteksta, koji je kontekstom uslovljen, logino
je da njegovo mjesto bude ispred obavjetajnoga predikata.
(Kad ete doi?) Doi emo (OS) kad budemo slobodni (OP).
340 SINTAKSA
Iz istoga konteksta izai e i sloena reenica Kad budemo slobodni, doi emo! s
obavjetajnim subjektom na drugome i obavjetajnim predikatom na prvome mjestu
(s redosljedom OP + OS):
(Kad ete doi?) Kad budemo slobodni (OP), doi emo (OS).
Bez strukturno izraenoga obavjetajnoga subjekta (on je i ove izlian) reenica
kad budemo slobodni glasie ovako:
342 SINTAKSA
FUNKCIONALNI STILOVI
CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA
348 SINTAKSA
Njemu je svojstveno i to da mijenja rekciju prijedloga. Tako umjesto izraza u vezi
s(a) + instrumental upotrebljava izraz u vezi + genitiv (u vezi toga umjesto u vezi s
time).
Jednostavnosti radi administrativno-poslovni stil ujednaava gramatike oblike. On
ukida razliku izmeu neodreenoga i odreenoga vida pridjeva u korist odreenoga.
(To ini i terminologinosti radi. U njegovim nominalnim anrovima naime, kao
i u naunome stilu, preteu termini.) U skladu s time ukida i razliku izmeu pro-
mjene po tipu neodreenih i promjene po tipu odreenih vidova pridjeva u korist
promjene po tipu odreenih vidova pridjeva. U njemu se i pridjevi na -ov()/-ev()
i -in() mijenjaju kao odreeni vid pridjeva: Stankovog/Arminovog/Njegoevog po-
stupka umjesto Stankova/Arminova/Njegoeva postupka. Tako pristupa i prisvojnim
zamjenicama na -ov() i -in(): njegovog/njezinog pristupa umjesto njegova/njezina
pristupa. Isto tako i s pokaznim i neodreenim zamjenicama na -av(): takvog/ne-
kakvog pristupa umjesto takva/nekakva pristupa. Jednostavnosti radi ukida i razliku
izmeu oblika genitiva jednine -oga i oblika genitiva jednine -og: (samo) Stankovog/
Arminovog/Njegoevog pristupa. Tako ini i s dvojnima i trojnima oblicima dativa
i lokativa jednine mukoga i srednjega roda -om/-em//-emu//-ome u korist oblika na
-om/-em: prihvatljivom (pristupu) ne i prihvatljivome (pristupu) te prihvatljivijem
(pristupu) ne i prihvatljivijemu (pristupu). Isto to ini i s dvojnim oblicima dativa,
lokativa i instrumentala mnoine -im i -ima u korist oblika -im: prihvatljivim (pristu-
pima) ne i prihvatljivima (pristupima). U njemu se ne upotrebljava crnogorskoga
standardnog jezika i crnogorskome standardnom jeziku; u njemu se upotrebljava
samo crnogorskog standardnog jezika i crnogorskom standardnom jeziku. To ini
i zato jer nominalni anrovi administrativno-poslovnoga stila ne trpe stilsku obilje-
enost.
I u administrativno-poslovnome stilu, kao i u naunome, reenica slijedi misao, pa
obavjetajni subjekat redovno prethodi obavjetajnome predikatu. Uz to je, kao i u
naunome stilu, strukturno potpuna, tj. dekontekstualizovana.
U kulinarskome anru administrativno-poslovnoga stila u reenicama tipa Zatim
doda papra (...), Zatim dodamo papra (...) i Zatim dodate papra (...) iza lica ti,
mi i vi ne stoje osobe koje ona inae pretpostavljaju (lice ti osobu s kojom se
govori, lice mi osobe u ime kojih se govori i lice vi osobu ili osobe s kojima se
govori). Zato za takve reenice kaemo da su depersonalizovane. One znae ono to
znai reenica Zatim se doda papra (...). U tome su smislu i one dekontekstualizo-
vane (apstraktne).
NOVINARSKO-PUBLICISTIKI STIL
350 SINTAKSA
Jedna od specifinosti novinarsko-publicistikoga stila jesu naslovi. Oni mogu biti
nominalni, informativni i reklamni. Nominalnima se imenuje sadraj, pa u njima
jednu od glavnih uloga imaju nominalne (imenske) rijei (imenice i pridjevi). Gla-
goli se vrlo esto obezglagoljuju, tj. liavaju i radnje i vremena. To se ini tako da
se ili iskljuuju iz njih ili se pretvaraju u (glagolske) pridjeve (bilo radne bilo trpne).
Upor.: Najuspjeniji Francuzi, Talijani i panci; Do gradskih groblja bez automo-
bila; Penzioner nestao iz doma u Risnu; Pala iroka koaliciona vlada premijera
arona.
Informativnim naslovima prenosi se sadraj, pa u njima glavnu ulogu imaju glagoli,
glagolski oblici, glagolska vremena, upitne rijei i naini prenoenja vijesti o sadr-
aju reeninom intonacijom. Upor.: Ko e nezapoljene zatititi od poslodavaca;
Ko je napisao prvi crnogorski roman?; No vjetica bez maskiranja? Primjeri Ko e
zapoljene zatititi od poslodavaca i Ko je napisao prvi crnogorski roman? pokazuju
da reenini znak (iza reenice) u naslovima nije obavezan.
Reklamnim naslovima nudi se sadraj, pa u njima glavnu ulogu imaju imperativi i
podsticajna (sugestivna) sredstva izraavanja (s uzvinicima, upitnicima i sl.): Vje-
rujte u tradiciju!; Doi, uvjeri se i izaberi!; Doi, kupi, osvoji!
Naslovima je dato da budu izazovni. Zato u njima ima snanih i upadljivih rijei,
parafraza, poslovica i izreka, ironije, kontrasta, paradoksa itd. Upor.: Lako je rei
suivot, ali aj ga ti ivi; Je li Podgorika banka jo uvijek podgorika?; ovjek je
ivotinji ovjek; Kako razlikovati liberale od liberala itd.
U naslovima se iz tih razloga zna iskoristiti i zamjena rijei. Upor.: Zato trgovci
pitaju kupce za brano stanje (zamjena pridjeva brano od brak pridjevom brano
od brano) i ovjek koji je suvie zao (umjesto znao).
U svakome funkcionalnom stilu pojavljuju se ustaljeni izrazi po kojima se prepo-
znaju, pa tako i u novinarsko-publicistikome funkcionalnom stilu. Takve ustaljene
izraze u administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu nazivamo kancelarizmi,
u naunome funkcionalnom stilu scijentizmi, u novinarsko-publicistikome funkci-
onalnom stilu urnalizmi, a u razgovornome funkcionalnom stilu kolokvijalizmi.
Evo nekoliko iz novinarsko-publicistikoga funkcionalnog stila: zahladnjeli odnosi,
nerijeeno pitanje, pod prijetnjom sankcija, kockarska igra, dosegnuti kritinu ta-
ku, kuloarski razgovori, strateko pitanje, drati situaciju u rukama, dobro informi-
sani (obavijeteni) izvori, nepobitne injenice itd.
Novinarsko-publicistiki funkcionalni stil voli internacionalne rijei. Naveemo
samo neke: publikovati, komunicirati, ratifikovati, diferencirati, denuncirati, revidi-
rati, likvidirati, privilegovati, blamirati, afirmisati, dominirati, plasirati, kulminira-
ti; monarhizam, vandalizam, radikalizam, urnalizam, pluralizam, senzacionalizam,
militarizam, voluntarizam, anahronizam, kosmopolitizam; likvidacija, konsolidacija,
denuncijacija, ratifikacija, participacija, kompenzacija, civilizacija, egzistencija.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 351
I njemu je, kao i administrativno-poslovnome stilu, svojstveno nivelisanje grama-
tikih oblika.
To novinarsko-publicistiki funkcionalni stil ini i kad umjesto svoj upotrebljava
va (posebno pri slanju poruke televizijom i radijom). Upor.: Ispravnost vae od-
luke moi ete provjeriti za dva dana (umjesto: Ispravnost svoje odluke moi ete
provjeriti za dva dana).
Od novinarsko-publicistikoga funkcionalnog stila oekuje se da bude jeziki i stilski
raznolik, da sinonimno sueljene rijei upotrebljava u skladu sa zahtjevom anra
(jedne u jednome, druge u drugome anru), da gramatike oblike ne izjednaava
onako kako to ini administrativno-poslovni funkcionalni stil. Savremeno crnogorsko
novinarstvo i publicistika meutim pokazuju da se njihov jezik i njihov stil vrlo esto
podudaraju s jezikom i stilom administrativno-poslovnoga funkcionalnog stila.
KNJIEVNOUMJETNIKI STIL
352 SINTAKSA
Tako opirno govorili smo o jeziku kao sistemu i o jeziku kao standardu zato da
bismo uspostavili pravi odnos izmeu pravilnosti jezika kao sistema i pravilnosti
jezika kao jezika umjetnike knjievnosti, odnosno izmeu pravilnosti jezika kao
standarda i pravilnosti jezika kao jezika umjetnike knjievnosti.
Jezik umjetnike knjievnosti je individualan. U njemu je individualna sloboda pot-
puna, neograniena. Zato se jeziku knjievnoumjetnikoga stila ne moe pristupiti
s gledita jezika kolektivnih normi, tj. s gledita jezika kao standardnoga jezika,
kao to se pristupa jeziku ostalih funkcionalnih stilova. (To je i razlog to neki knji-
evnoumjetniki stil ne smatraju injenicom standardnoga jezika, nego injenicom
samostalnoga jezika.)
Knjievnik ne radi po sociolingvistikim, nego po lingvistikim pravilima. On ne
radi po naelu kako treba ili kako se mora raditi, kako to izlazi iz sociolingvistikih
pravila (pravila jezika kao standarda), no po naelu kako se moe raditi, kako to izla-
zi iz lingvistikih pravila (pravila jezika kao sistema). Jedino mu pravila jezika kao
sistema (dakle lingvistika pravila) omoguavaju da bude potpuno slobodan.
Budui da (naelno) ne radi po pravilima jezika kao standarda, nije mu ni podloan.
Zato se za njega ne moe rei da grijei protiv standarda.
Pravila jezika kao standarda odvajaju istoriju jezika od (savremenoga) stanja jezi-
ka. Ona postavljaju granice izmeu staroga i novoga u jeziku. Ona starome ne daju
pristupa u standardni jezik. Za njih oblici poput kami nemaju pravo ui u standardni
jezik. Takve oblike ona proglaavaju arhaizmima. U jeziku pak umjetnike knjiev-
nosti oblik kami koegzistira s oblikom kamen.
Pravila standardnoga jezika postavljaju granice izmeu domaih i stranih rijei.
Strane rijei onda utvruju kao prihvatljive i neprihvatljive. Pritom neprihvatljive
proglaavaju varvarizmima. U jeziku pak kao sistemu, pa onda i u jeziku knjiev-
noga djela, nema stranih rijei. U njemu svaka, pa tako i strana, rije prenosi estetsku
poruku.
Tako je i s dijalekatskim rijeima. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice i
izmeu dijalekatskih i nedijalekatskih rijei. Pritom dijalekatske rijei proglaava-
ju dijalektizmima, dakle standardnojeziki neprihvatljivima. Takve granice pravila
jezika umjetnike knjievnosti ne postavljaju. Za njih dijalekatskoga u jeziku umjet-
nikoga djela nema. U jeziku umjetnike knjievnosti nema dijalektizama.
Knjievnik ima pravo upotrijebiti u istome tekstu i netuejeziko i tuejeziko i
nedijalekatsko i dijalekatsko.
Ponekad se kae da knjievnik radi protiv gramatike i protiv pravopisa ili uprkos
gramatici i pravopisu. No to nije tano. Na primjer, obiljeavanje zajednikih ime-
nica velikim poetnim slovom nije uprkos pravopisu, no u skladu s pravopisom ako
RAZGOVORNI STIL
354 SINTAKSA
Dakle razgovorni funkcionalni stil prirodan je i neusiljen nain komuniciranja o sva-
kodnevnim ivotnim problemima.
Na emocionalno-ekspresivan karakter razgovornoga stila upuuju rjece evo, eto,
eno, gle itd.: Eto, tako to treba uradit!; Gle, pa ti zna i svirat! itd. Na takav karakter
upuuju i brojne uzvine reenice (praene eliptinou): Ne!, Da!, Ne daj Boe!,
Ma nemoj!, Kamo sree!, Boe mili! itd. U tome smislu u suvremenome razgovor-
nom jeziku uestalo se upotrebljava izraz Super!: A. Je li bilo dobro? B. Super!;
A. Kakvi su ti prijatelji? B. Super! itd.
Ekspresivnost razgovornoga stila postie se i karakteristinim eliptinim reenicama
poput Kaplju rakije?, Pola (recimo hljeba) dovoljno?, S mlijekom? (kafu, na pri-
mjer), Jo neto?, Nita vie?
Neusiljenost i familijarnost razgovornoga stila postiu se nestandardnim izrazima
poput O kej! i Konta? Upotreba takvih naina izraavanja zavisi od socijalne pri-
padnosti skupini onih koji ih upotrebljavaju, od njihova obrazovanja, od njihova
zvanja, od njihova zanimanja itd.
U razgovornome jeziku esto se dogaa da se rijeima daje znaenje koje im inae
ne pripada. Tako se pridjevu bitan daje znaenje pridjeva vaan, pa se kae Naj-
bitnije je to... (a pridjev bitan se ne komparira). Tako se i pridjevu znaajan daje (i)
znaenje znatan: Znaajan dio stanovnitva... umjesto: Znatan dio stanovnitva...
Razgovorni jezik, kao i administrativno-poslovni, rado nivelira (bilo koju) strukturu
jezika. Razgovorni stil i ispred konsonanata koji nijesu s, , z, i konsonantske grupe
Ks, K, Kz, K (K znai konsonant) upotrebljava sa: sa vama (umjesto s vama),
sa prijateljima (umjesto s prijateljima) itd. On ukida i razliku u znaenju prijedloga
zbog i radi, ponajvie pod uticajem administrativno-poslovnoga stila. Isto tako izjed-
naava nain izraavanja instrumentala drutva s nainom izraavanja instrumentala
sredstva. I jedno i drugo znaenje izraava prijedlogom s(a): Doao sam s vama i
Doao sam s vozom (umjesto: Doao sam vozom).
Kao u administrativno-poslovnome, tako i u razgovornome stilu rijei doivljavaju
novu rekciju (novu valentnost). Tako glagol koristiti gubi rjecu se i umjesto s instru-
mentalom uspostavlja vezu s akuzativom (koristiti se ime mijenja u koristiti to),
izraz biti zadovoljan dobija prijedlog s(a) kojega prvobitno nema (biti zadovoljan
rjeenjima mijenja u biti zadovoljan sa rjeenjima), glagol brinuti se gubi povratnu
esticu se i umjesto s lokativom uspostavlja vezu s akuzativom brine za (brine za
ecu) umjesto brine se o (brine se o eci) itd.
Isto je tako naputio i upotrebu infinitiva sa zavrnim i: Idem malo odmorit (umjesto
Idem se malo odmoriti).
356 SINTAKSA
LITERATURA
1. Bari, Eugenija & Lonari, Mijo & Mali, Dragica & Pavei, Slavko &
Peti, Mirko & Zeevi, Vesna & Znika, Marija: Gramatika hrvatskoga jezi-
ka, 2. izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1990.
2. Brabec, Ivan & Hraste, Mate & ivkovi, Sreten: Gramatika hrvatskosrp-
skoga jezika, VI, neizmijenjeno izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1965.
3. irgi, Adnan: Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji, Matica, br.
34/35, Matica crnogorska, Cetinje - Podgorica, 2008, str. 1360.
4. urovi, arko L.: Crnogorski jezik u Gorskom vijencu, Izdavaki centar
Cetinje, Cetinje, 2002.
5. Kristal, Dejvid: Enciklopedijski renik moderne lingvistike, Drugo izdanje,
Nolit, Beograd, 1999.
6. Nikevi, Milorad: Fonemi , , , , u crnogorskom standardnom jeziku,
Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vo-
jislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 2540.
7. Nikevi, Vojislav P.: Crnogorski jezik, Matica crnogorska, Tom I i II, Ceti-
nje, 1993. & 1997.
8. Nikevi, Vojislav P.: Gramatika crnogorskoga jezika, Dukljanska akademi-
ja nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001.
9. Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Zbornik radova s meunarodnoga
naunog skupa, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005.
10. Sili, Josip & Pranjkovi, Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb, 2007.
11. Sili, Josip: Nikevieva Crnogorska gramatika, Lingua Montenegrina, br.
3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje,
2009, str. 513.
12. Simeon, Rikard: Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Tom I i II, Ma-
tica hrvatska, Zagreb, 1969.
13. Stanoji, ivojin & Popovi, Ljubomir: Gramatika srpskoga jezika, esto,
preraeno izdanje, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1999.
14. Stevanovi, Mihailo: Gramatika srpskohrvatskog jezika za vie razrede gim-
nazije, Obod, Cetinje, 1960.
15. tokavski knjievni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika, Zbornik
radova s meunarodnoga naunog skupa, Crnogorski PEN centar, Dukljan-
ska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2004.
16. uanj, Jelena: Dekomponovanje leksema i birokratizacija jezika na pri-
mjerima iz crnogorskih dnevnih novina, Lingua Montenegrina, br. 5, Insti-
tut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2010,
str. 346.
CIP -
,
811.163.4'36
,
Gramatika crnogorskoga jezika / Adnan irgi,
Ivo Pranjkovi, Josip Sili. - Podgorica :
Ministarstvo prosvjete i nauke, 2010 (Podgorica :
Pobjeda). - 360 str. ; 24 cm