1.Muhamed Emin Hadijahi Roen je 1837. godine u Sarajevu. Obrazovao se u Sarajevu i Istanbulu.

Postavljen je 1868. g. za uitelja za pravilnog uenja Kurana u Gazi Husrev-begovoj medresi. Umro je u
Sarajevu 20. aprila 1892. godine. List Vatan (Domovina) izlazio je na turskom jeziku 1 arapskim pismom,
s motivacijom da mnogi domai muhamedanci ne znaju itati moderna slova.

Poimanje domovine - U novom historijskom kontekstu-u vrijeme A-U okupacije i bez nostalgine iluzije
o povratku osmanskog suvereniteta nad Bosnom, on patriotizam poima iskljuivo kao bosanski
patriotizam. Govori o Bosni, o toj lijepoj zemlji, koja je naa sveta domovina. U aksiolokom poretku,
domovina i vjera su najvie vrijednosti i nalaze se u meusobnoj vezi. Rangirajui ove vrijednosti on e
pisati : Kako da ne ljubimo svoju domovinu, zar ima neto pree od vjere i domovine". Ona je prirodna
datost. U analogiji porodice i domovine one imaju isti status, prirodne su injenice, pa otuda govori:
Kao sto ovjek svoju djecu i familiju ljubi, tako treba da ljubi i svoju domovinu". Kao prirodna datost,
domovina je izvorite bioloke egzistencije: Kad smo se na svijet rodili najprije smo svoju domovinu
vidjeli". Kao prirodna datost, narod je jedna proirena familija, a domovina jedna kua. Ona je i socijalna
datost duhovno- kulturna stvarnost, ona je zajednica jezika i interesa- i obrazovanja. Domovina prua
egzistencijalnu sigurnost i zatitu ivota, imetka i moralnog digniteta, to su njene primarne svrhe.
Uitak u slobodi, privilegij ama, sigurnosti 1 zatiti, to su vrijednosti koje obiljeavaju domovinu.

Poimanje patriotizma - Domovina kao sinteza prirodne datosti i socijaino-kuiturne produkcije

proizvodi specifini kompleks osjeajnosti, onaj kojeg oznaavamo kao patriotizam. To je zagonetna
veza ljubavi izmeu ljudi, naroda i njihove domovine. U objanjenju patriotske ljubavi, Hadijahi
koristi bioloki diskurs, u modelu veza i odnosa izmeu majke i djeteta trai odgonetku patriotizma.
Osjeanja patriotizma su heterogena, himnine ode domovini produciraju radost i osjeanja ponosa, ali
u krizama, produciraju se osjeanja tuge.

Islam i patriotizam

Sam islam legitimira domovinski patriotizam. U preferenciji planetarnog ummeta, islam

ne trai indolenciju, spram domovinske svijesti. Naprotiv, za islam domovinski patriotizam je
vrijednost, pripada muslimanskim imperativima. Sa vjerskog stajalita, ...mi moramo radi
uvanja nae vjere, za kojom teimo ... svoju domovinu ljubiti i nju ne ostavljajui svom snagom
se truditi da ovdje svoju sreu i svoju budunost osiguramo".

Politiki konformizam i muslimansko iseljavanje

Iseljavanje muslimana iz Bosne i Hercegovine je najtraginija injenica njegovog vremena

to e u potresno dramatinom diskursu doivljavati i opisivati: Smatram da u iskuenju ovog
vremena ne moemo ni opisivati tako golemu nesreu kakva je naputanje domovine - bol zbog
naputanja domovine ne moe se niti na jedan nain usporediti ak ni sa smrtnim bolom. Smrtna
je bol jedanput, dok se odlazak iz domovine mjeri smrtnom boli svih tih ljudi pojedinano i ne
moe se opisati koliko tekih nesrea ukljuuje i iziskuje." Svi bitni elementi u njegovom
poimanju domovine i patriotizma sada istupaju kao kontraargumentacija politici iseljavanja_i
manifestira se konformistiki mentalitet spram Reima. Ako domovina osigurava mir, garantuje
sigurnost i zatitu, uva vjeru i moralni dignitet onda Bosna, i pod A-U vlau, ispunjava
odreenja domovinske zajednice, pa sa-tog stajalita Muslimani nemaju razloga za iseljavanje. Mi
moemo ivjeti u naoj vjeri, trgovini, zanatu i imanju bez napada i takav Reim ne prua razloge
za muslimansko iseljavanje iz Bosne. Iseljenici direktno ugroavaju opstanak islama u BiH, to je
islamski grijeh. U krajnjem, iseljavanje je protivno islamskom imperativu ouvanja islama i u BiH,
jer ako trend iseljavanja bude nastavljen, zgrada islamstva se moe do temelj sruiti. Bonjaci
trebaju odustati od iseljavanja i sa stanovita iste, domovinske, patriotske svijesti.
 2. SAFET-BEG BAAGI

Roen 06.05.1870.godine u Foi, od 1882.g. u Sarajevu gdje zavrava rudiju i Veliku gimnaziju.
Objavljuje pjesme u Vijencu, Nadi i Prosvjeti. U Beu zavrava studij filozofije i 1900 objavljuje Kratku
uputu u prolost Bosne. Iste godine u Sarajevu je postavljen za profesora arapskog jezika u Velikoj
gimnaziji uz puni aktivitet na svim poljima muslimanske kulture. Sa Mulabdiem i Hadiem pokree
list Behar (od 01.05.1900) i u inicijativnom je odboru za osnivanje Gajreta (1903) na ijem je elu do
1907.g.. Pokree Ogledalo 1907.g. Oizalo 13 brojeva). Promovisan 1910 u doktora filozofije islamskih
jezika, govorio arapski, perzijski, turski, njemaki, latinski i razumio francuski. Predsjednik
Sabora do 31.01.1919.g., kustos Zemaljskog muzeja, a od 1921.g. do penzije stalni slubenik. Umro
09.04.1934.g. u Sarajevu.

Politiku nije smatrao svojim ivotnim ciljem i pozivom, ve kao silu prilika kada ga banjaluki okrug
predloio za zastupnika u Zemaljskom savjetu, a njegovo bavljenje politikom je bila i njegova lina
greka jer je Vjekoslav Klai elio u Zagrebu otvoriti katedru za orijentalne jezike na kojoj bi predava
bio upravo Baagi. Ipak, politikom se svesrdno bavio i cijenio taj posao, a samu politiku je shvatio u
njenom smislu i moi kao rastegljiv pojam jer se politikom, demagoki i sofizmima, narodu i neprijatelj
moe nametnuti za vou i uitelja i tako ga voditi na krivi put, ali e je kasnije shvatiti u njenom
eksplicitnom znaenju kao autonomnu javnu djelatnost koncentrisanu na klasine aspekte politikog
angamana. Deklarisao se kao begovski aristokrata a po mentalitetu je bi demokrata, pri emu je cijenio
politiku etiku i racionalizam bez ikakvih denuncijacija i neasnih sredstava. Njegova politika misao
se ispoljava na tri plana:

1. Poima i primjenjuje politiku u konkretno-historijskom kontekstu i koja se, s jedne

strane,ispoljava kao imanentna politika prema a-u reimu i, s druge strane, kao nacionalna
bonjaka politika unutar reima;
2. Kao prikriveno, u itavom njegovom djelu i radu, krije se osvijetena politika misao
razumijevanja bonjatva u svim njegovim dimenzijama;
3. To Baagievo politiko se ispoljava i osvjedouje u istaknutim i uglednim politikim
rukopisima.
Politika kao kulturna politika. Najvie vrijednosti Baagieve aksiologije su prosvjeta,
domovina i islam, a muslimanska politika u a-u reimu je definisana kao kulturna politika sa
prosvjetiteljstvom na elu, jer je mo prosvjete i kulture neograniena, jer je slava i mo velikih naroda
bila i prola, ali su duhovni i kulturni spomenici nadivjeli te narode, a sve to nije uraeno pod
zastavom prosvjete...kao da nikada nije ni postojalo. Kulturna politika je zato egzistencijalno-
spasonosna politika za muslimansku zajednicu (u daljem tekstu MZ) u BiH. Uz pomenute vrijednosti, u
njegovu aksiologiju spadaju i line vrline, moralna i materijalna snaga na temeljima islamskih
vrijednosti i modernog znanja i nauke, i koji su izvor moi ljudi i naroda. U modernim vremenima i
preuvjet opeg civilizacijskog napretka. Zato se i konfrontira sa tradicionalnou shvatanja vojne moi
kao vrijednosti i znanja kao vjerskog i konzervativnog obiaja, te poruuje da se sada treba boriti
knjigom i prosvjetom, a ne orujem.

Sociologija MZ ili protosociologija bonjake nacije. Ova sociologija ima dva nosea uvida:

1) deskriptivno-dijagnostiki o jednom opem zastoju u njenom socijalnom razvoju tj. umnom,

ekonomskom i opekulturnom,
2) normativni - koji se oslanja sam na sebe, tj. o osloncu MZ na samu sebe, a to zahtijeva
uspostavljanje unutarmuslimanskog socijalnog, politikog, etnikog, kulturnog i mentalnog
homogeniteta, jer se muslimani nemaju na koga osloniti do na same sebe.
Svoju muslimansku etnosocijalnu psihologiju Baagi prikazuje kritiki kroz posebno pominjanje
njenih negativnih crta i priroenih mana koje nisu fatum i apriorne i koje se mogu otkloniti obnovom i

...zlo miljenje o svakome...sumnja u tue potenje...uhoenje i istraivanje tuih tajni, prislukivanje, virenje
preko oka, otuivanje od drugih jer se misli da su pametniji od ostalih...meusobna zavisnost...mrnja, prezir,
ljutnja...nismo braa nego krvni neprijatelji u privatnom i javnom ivotu
afirmacijom islamske etike i morala, a pozitivne crte prepoznaje u bonjakoj historiji, dok u novoj
muslimanskoj inteligenciji vidi aktera revitalizacije i javne afirmacije islamske etike, ali na temeljima
savremene organizacije MZ, jer je dunost svakog muslimana, u cilju opeg napretka, da utire put
modernoj organizaciji svog elementa. Drugim rijeima, kljuna pretpostavka za postizanje pomenutog
cilja jeste drutvena reafirmacija unutarmuslimanskog homogeniteta koji u sebi sadri nekoliko
elemenata:

punu afirmaciju muslimanskog udruivanja kao vjerske dunosti kroz ustanovu dume kroz koju se
razvijaju etike vrijednosti ljubavi i prijateljstva, te ljubav prema islamskoj opini i bratstvu, a ono
ukljuuje u sebe etiku dobra, altruizma, solidarnosti itd. Kroz potovanje svega toga se iskazuje i
patriotsko, rodoljubivo djelo u korist prosperiteta BiH kao domovine Muslimana.
Promocija muslimanskog aksiolokog odnosa prema sticanju materijalnog bogatstva i njemu kao
takvom, ali u novom, evropskom shvatanju kao bogatstvu kao pretpostavci razvoja MZ i koje se
legitimira Kuranom i hadisima bez pohlepnog egoizma, ime odnos prema bogatstvu oslobaa
averzije i predrasuda, jer je bogatstvo tijesno vezano sa blagostanjem i samosvijei svih
prosveenih naroda (slino kao Weberova protestantska etika). Pri tome bogatstvo ne treba
gomilati, ve pomagati blinje i osigurati potomke, initi dobra djela i slino. Pri svemu ovome
Baagi je svjestan diferenciranosti i heterogenosti MZ, istupa protiv unutarmuslimanskog
stranaarenja (u kontekstu konfrontacija muslimanskih politikih partija i njihovih partikularnih, a
ne opih interesa), nesloge, separisanje itd., iji su akteri narcisoidni ljudi, samozvane voe,
ambicionisti koji u svemu vide samo linu korist i elju da uu u elitu muslimanske politike,
ekonomske i trgovake moi. Muslimanski homogenitet se, pored etike islamskog bratstva, mora
zasnivati na islamskim demokratskim ustanovama, prije svega na dematu (vjerska optina ili
zajednica) unutar koga treba otkloniti priroene muslimanske pogreke i mane i reafirmirati
istinske pozitivnosti.
Koncepcija bonjatva. Baagi je svojevremeno isticao svoje, Starevievom ideologijom zanesen,
hrvatstvo, i to politiko hrvatstvo, to ga uvrtava u etnikonacionalno nesigurne individue tog
vremena, ali nigdje nije razvijao pojam etnikog hrvatstva. U svom ranom periodu Baagi govori o
bosanskom narodu pod kojim je podrazumijevao iskljuivo muslimanski element u BiH uz
suprotstavljanje autokroatizaciji i autosrbizaciji Bonjaka, pri emu je bio svjestan poistovjeivanja
teligije i nacije, tj. pravoslavni Srbi, katolici Hrvati i trai da Muslimani ostanu Bonjaci.
Samoidentifikaciju muslimana kao Srba ili Hrvata objanjava eljom tih pojedinaca za slavom i asti u
korist linih interesa, a ne kao lino uvjerenje. U bonjaki narodni individualitet u Baagievom
poimanju ulazi:

1. Bonjaka samosvijest o narodnoj posebnosti od Kulina-bana, tj. u zajednikom narodnom

sjeanju o ivotu pod jednim grbom i zastavom i nikakva represivna politika to bonjatvo ne moe
dovesti u pitanje (Deset puta-ne jednom umrijee/Al bonjatva odrei se nee).
2. Historijsko-genetska etnika osnova da su Bonjaci porijeklom Slaveni, ime se oni odvajaju
od etnikih Turaka, ali i od Srba i Hrvata. Ovaj narodni individualitet on historijski utemeljuje i to
na osnovu njegove historije u BiH, kao historiji bonjake slave, junatva, vitetva, mudrosti itd. sve
pozitivnosti karakterologije Bonjaka vidi u njihovoj historiji. To njegovo historijsko utemeljenje
velia i preferira ideju bonjakog kontinuiteta u tri aspekta:
- postoji historijski kontinuitet izmeu preislamske Bosne i Bosne pod osmanskom i a-u vladavinom.
Historija SVB je integralni dio bonjake historijske cjeline (liniju kontinuiteta SVB i islama
povezuje likovima Kulina-bana i H.K.Gradaevia) i oni batine kontinuitet od bogumila koji su iz
inata primili islam, a u tom kontinuitetu insistira na kontinuitetu sv bosanske aristokratije koja je
pristajala uz bogumilstvo i pod osmanskom vlau na moi i krvi formirane begovske elite
bonjake moi.

Manifestira Baagi tu recepciju, nakon saradnje sa listom Bonjak, potpisujui krajem jula 1894.g. koalicioni
pravako-obzoraki program koji sa pozicije etnikog pankroatizma hoe dokazati kako su Bosanski Muslimani
po krvi, rodu, plemenu i jeziku Hrvati, a BiH, i sa etnikog, i sa fiktivno zamiljenog dravno-povijesnog prava,
hrvatska zemlja. Jo jednom javno deklarie svoju identifikaciju u ovom ranom periodu tako to kao jedan od
malobrojnih Muslimana sudjeluje 1900.g. na sveanosti instalacije hrvatske zastave Trebevia, kulturno-
prosvjetnog hrvatskog udruenja, i na banketu posveenom ovom dogaaju
- Historijski kontinuitet u bonjakoj kulturnoj produkciji, posebno u knjievnosti jer je ona
najpostojanija i najvjerodostojnija. Pri tome Baagi, s notom superiornosti, velia kulturno-
duhovnu produkciju Bonjaka, a nasuprot degradirajuih stavova srpske i hrvatske historiografije
koje tu produkciju marginaliziraju, primitiviziraju i negiraju.
- Uvratvanje bosanskog jezika kao historijski sauvanim jezikom bonjakog narodnog
individualiteta i i identiteta, te, na kraju, kontinuitet u historijskoj misiji bosanskog
plemstva kao uvara domovinskih tradicija, sloge, nezavisnosti, etike i antiosmanskog prkosa, a
ulogu plemstva e transponirati i u tadanju savremenost.
Po pitanju agrarnih odnosa, kao glavni ideolog MNS, on je sa ovom strankom zastupao interese
begovskog stratuma. Ova je stranka u svom programu zastupala stav da kmetu treba dati zemlju
koliko mu je nuno za egzistenciju, ali prvenstveno dravnog zemljita, a tek poslije kmetske zemlje, i
to uz primjenu i valuti dostojnu odtetu koju treba sam seljak da plati. Stranka je odluan protivnik
naela da je zemlja boija i onoga koji je obrauje; neka zemlju posjeduje onaj ko je ne obrauje, isto
tako kao to posjeduje fabrikant svoj kapital. Stranka ne priznaje nikakve donesene propise, niti one koji
e biti doneseni, a tiu se slobodnih posjeda (begluka).

Domovina, patriotizam i islam. Baagi e 1909.g. i programski i deklarativno prihvatiti

pankroatizam, a indirektno i svoju hrvatsku jeziku identifikaciju koju ranije nije iznosio , a tada vie i
ne govori o svom poimanju bonjatva ve se pod pojmom domovine i domovinskog
patriotizma,domovina identificira sa narodom. Za njega domovina nije odreena dravnim
statusom, politikim reimom ili vladom, kulturnim razvojem, teritorijom i njenim obimom ili
geografskim poloajem, ve je domovina zajednica istovrsnog etnikog porijekla, identine
historijske sudbine, zajednica jezika, vrijednosti i kolektivne osjeajnosti. Domovinski fenomen
je za Baagia univerzalna prirodna datost, pa ljubav prema otadbini nije volja pojedinih ljudi, ve
sila prirode neto zajedniko svim ljudima, tj. domovina je historija individualnog razvoja bosanskog
bia ili ontogenetski fenomen ivog svijeta. (Baagiev naturalistiki, geografsko-organicistiki diskurs
poimanja domovine). U antropolokom smislu, ona je bioloka datost kao i porodica i tako i
funkcionie, ona je starotipski fenomen, prirodna datost, geografski individualizirana stvarnost svih
svojih osebujnosti. U aksiolokom kontekstu, domovina je najvia vrijednost i pripada svijetu
sakraliziranih normativiteta, ona je boije djelo i opa svojina i svtinja svih ljudi. Narodni odnos
prema domovini je patriotizam kao potvrena vrijednost koju odlikuje osjeanje zanosa, uzvieno
uvstvo, uzbuenje, srea, radost, ali i ponekad alost. U etikom smislu domovina je stvarnost zbog
koje zaboravljamo svoje vlastite interese, idol kome i ivot na rtvenik donosimo, kao uzviena
dunost, a ova hipostaza rtve za domovinu je supstancijalno odreenje patriotizma, a druga
supstancijalna dimenzija domovine je ta da je ona egzistencijalna pretpostavka samog narodnog
opstanka, dragi kamen na kojem je urezana prolost, sadanjost i budunost. U religijskom smislu
patriotizam je islamski imperativ i legitimirajui normativitet. Baagi je svjestan historijskog
patriotizma bosanskih muslimana, ali istovremeno i nedostataka istog u tadanjem vremenu, a uzrok
toga je nedostatak porodinog i kolskog odgoja, jer sami odgajatelji ne poznaju islamski moral, pa se
zato i zalae da mlade generacije slijede ideale straih Bonjaka i da, recipirajui bosanski patriotizam,
osiguraju budunost bosanskog naroda, a posebnu ulogu daje novoj muslimanskoj inteligenciji. Ovo
hipostaziranje patriotizma se deava u vrijeme uvoenja parlamentarizma, ustavnosti i viestranaja pa
on postaje izvorite tolerancije i konvergencije izmeu unutarbosanskih vjerskih, partijskih, interesnih i
drugih subentiteta. Baagi govori o jednom iznutra izdiferenciranom narodu kod kojeg e

Kao lan urednitva on e prihvatiti sljedee stanovite: Narod na naime u BiH kao i naa braa preko Save i
Dunava kao i ona preko Drine govore istim onim jezikom, kojim i mi piemo, samo ga zovu dvojakim imenom.
Prema tome postoje dvije knjievnosti, hrvatska i srpska. Knjievnici i saradnici koji preuzee da uz promjenu i
proireni program izdaju Behar, broje se u hrvatske knjievnike i rade na polju hrvatske knjievnosti. S toga, a
i jer treem imenu pored hrvatskog i srpskog ne moe nigdje biti mjesta, obnovljeni e Behar biti hrvatski
list...Behar e morati da sljubljuje i jedan narod raznih vjeroispovjesti.

Za na kuni odgoj moemo slobodno rei da ga nikako i nema, jer nema uslova, pod kojima se razvija u
drugih naroda. Naoj djeci u najboljim kuama puta se na volju, da se sami prema svojim prilikama razvijaju i
odgajaju.

Pri tome on zna za granice oktroiranog ustava za BiH i instaliranog saborskog parlamentarizma, zna, dakle, da
postoji irok i dubok jaz izmeu parlamentarne prakse i ruiaste teorije o parlamentu, zna da obje vlade u
monarhiji veu nam ruke i vie nego zasluujemo, zna kako je dugaak put do istinske samouprave u Bosni, a da
patriotizam u njegovom poimanju, kao zajednika vrijednost osigurati slonost, zajednitvo i bratstvo
za ope dobro naroda i BiH kao cjeline.

Najvia dunost muslimanske inteligencije je odbrana historijskih i prirodnih prava muslimana na BiH
kao vlastitu domovinu, uz moralni i materijalni napredak islamskog elementa, ureenje vakufsko-
mearifske autonomije i zatite prava starodrevnih batina i islamskih svetinja. Baagi zastupa ideju b-h
autonomije pa to provodi kroz pritiske na Muslimanski klub u bos. Saboru da brani tu ideju, bez obzira
na to u kakvom se god sklopu nalazila A-U Monarhija. Tokom I S.R. baagi e sa svojom grupom vidjeti
BiH sjedinjenu sa Hrvatskom gdje bi imala izvjesnu autonomiju. Provodio je politiku funkcionalnog
konformizma kroz kulturnu politiku prosvjeivanja u duhu modernih naunih i tehnikih znanja.

U literaturi se u nekim nijansama razlikuju interpretacije Baagievog poimanja autonomije

unutar Hrvatske. Purivatra e pisati: Predsjednik tadanjeg Sabora Baagi smatrao je da BiH
treba da dobije autonomiju ili da bude prisajedinjena Hrvatskoj, odnosno da se utjelovi u hrvatske
zemlje. Imamovi e pisati kao je uz erifa Arnautovia i Baagi vidio sredinom 1917.g. budunost
BiH unutar Maarske.

3. Mehmed - beg Kapeta110vi Ljubuak

Rodio se 1839. godine u Vitini kod Ljubukog. Poetne nauke zavrio je u svome rodnom mjestu, a
rudiju u Mostaru, gdje je dobio znanja iz turskog, arapskog i perzijskog jezika. Umro je nakon
teke bolesti 29. jula 1902. u Sarajevu.

Legitimnost vlasti i politiki komformizam - Smatra da vjera ne nalae da se ne potuje vlast. Svoje
komformistike stavove obrazlagae sa stanovita obiajnosti, ali i sa povijesnim argumentima. Istie da
su muslimani pod Osmanskom vladavinom iskazivali odanost i lojalnost dravi, pa iz toga proizilazi i
njegov komformistiki stav prema A-U. On istie da ne treba gajiti nadu da e osrnanlije vratiti Bosnu i
taj njegov argument oznaen je kao argument inverzibilnosti historije. Istie da su bonjaci pod A-U
vladavinom umnogome bolje nego pod osmanskom vladavinom. Nova vlast je legitimna, zato to nije
vodila kriarske ratove protiv muslimana u BiH. U tumaenju legitimnosti vlasti uvodi nove pojmove
dravljanske jednakosti i graanske ravnopravnosti. On opisuje jednakost kao dravno-politiku praksu.
Glavno i vrhovno naelo upravljanja zemljom:

I ravnopravnost
II vlada objektivna prema svim vjeroispovjestirna
III vlada priznaje potpunu ravnopravnost svim vjeroispovjestirna
IV radi vjere nesmiju se uskraivati dravljanska prava
V svi, dravljani bez, obzira na vjeru imaju pravo da uivaju dravnu zatitu

Bonjaka lojalnost novom reimu zasniva se na stvarnom i normativnom naelu

jednakosti, ravnopravnosti i osiguravanja opeg napretka. Poimanje pojma dravljanske nacije kao
politike nacije, kao politikog naroda, a ne etnikog naroda. Poloaj muhamedanaca komparira sa
poloajem muslimana u drugim evropskim zemljama gdje istie da je poloaj Bosanskih muslimana
najbolji. Legitimira A-U vlast ne samo graanski utemeljenim dravnim zakonima nego i samim
carskim autoritetom. U poimanju legitimnosti vlasti uvodi i pojam utilitarizma i interesnu

se samo slonim radom moe pripraviti tlo, da jednom doemo do sabora u najirem smislu rijei. Uvjeren je da
je u Bosni probuena svijest za ustavni ivot, da se afirmira parlamentarna svijest, da su zastupnici evropskoj
javnosti pokazali da znaju parlamentarno raditi. Ali, onaj raskorak izmeu teorije i prakse parlamentarizma
moe se prevazii tako to e se trijezno prosuivati izmeu onoga to je mogue danas postii i
maksimalistikih ideala, jer to se odmah ne moe postii ostavlja se za bolja vremena.

I u pristupnoj, pozdravnoj besjedi, nakon to je oficijelno prvi put izabran za predsjednika Sabora, na XXV
sjednici (25.10.1910.g.), Baagi insistira na bosanskom patriotizmu kao sreditu sinteze dobra cijelog naroda i
cijele domovine zasnivajui ga na vrijednostima opeg dobra, sporazumijevanja, zajednikog rada, ljubavi,
harmonije, etike bratstva i meusobne konvergencije.
konstelaciju. Podrka Bonjaka reimu gleda se kroz koristi koju on donosi za muslimansku
zajednicu.

Karakterologija i apologija Bonjaka i Islama - Muhamedanci su prema njemu superironi u odnosu na

ostale u svakom pogledu. Najsposobniji su za rad, nauku, trgovinu, on e kritikovati tradicionalne,
konzervativne, nostalgine crte bonjakog mentaliteta. Tako e podvrgavati kritici mentalni fanatizam,
ravnodunost, apatiju, spram novih mogunosti koje je donio reim. U novom vremenu Bonjaci treba
da razvijaju nove vrline, kao to su odlunost, odvanost, marljivost, okretnost, poslovni afirmitet,
sposobnost uenja. Jedina granica ovome svemu je da nije u suprotnosti sa islamom. Islam u sebe
ukljuuje kulturno-obrazovne i privredno-tehnike tokove.

Agrarni odnosi - U sferi agrarnih odnosa on brani status quo smatra neprikosnovenim privatnost
zemljoposjednikog vlasnitva koje je begovima i agama ostalo jo od ukuneda. Cjelinu bonjakog
narodnog dobra vee za odravanje njihove moi: Mi elimo da ima u Bosni sto vise veleposjednika i
bogatih domorodaca, jer to nas je vee u boljem stanju, to je naravno, da je bolje i po zemlju i po narod.

Kritika politike iseljavanja - Istupa protiv naputanja BiH od strane muslimana. Vjeruje u
veleposjedniku lojalnost novoj vlasti. Protivi se rasturanju zajednice koja je izdrala mnogo osvajanja, a
nije se rasula. Smatra da patriotizam ne postoji kod onih koji naputaju domovinu.

Koncepcija bonjatva - Smatra da patriotizam treba vezati iskljuivo za BiH, a ne za neku od buduih ili
prolih vladavina. On je prvi razdvojio pojam narodnosti i vjere, on tvrdi da u BiH egzistira jedan jedini
bosanski narod. On gradi svoju ideju o Bonjakoj narodnosti na historijskoj podlozi. Istie da su se
Bonjaci odrali i pod OC. Bonjaka elita, uvala je svijest o bonjakom etniko-obiajnom
individualitetu, kao, to je uvala svijest o Bosni kao dravmo-pravnoj i vojno-politikoj osebujnosti
unutar OC. Bonjaci za njega imaju svoje korijene u srednjovjekovnoj bogumilskoj vlasteli. Insistra na
slavensko-etnikom supstratu boniakog individualiteta. Boniaci - muslimani su autohtono
stanovnitvo Bosne, pa teze o etnikom turcizmu nemaju osnove. Odnosi, u BiH u kojoj postoji jedan
narod treba da se grade na etici i politici meuvjerske tolerancije.

Tolerancija nosi u sebi dvije ideje, ideju ravnopravnosti i ideju unutarbosanske konvergencije. On odbija
politiku diskriminacije, smatra da Srbi i Hrvati moraju muslimanima priznati njihovu narodnost te
omoguiti slogu i jednakost. Insistira na obnavljanju i afirmiranju maternjeg jezika, bosanskog jezika.
Sam prakticira bosanicu. Za njega obrazovni sistem treba da predstavlja sintezu islamskog i zapadnog
obrazovanja. Prema njemu je bosansko-muslimanska elita ekonomske i obrazovne moi nosilac
bonjake nacionalne samosvijesti. Begovat smatra nasljednikom srednjovjekovnog plemstva i
nosiocem bonjakog nacionalnog identiteta.

4. Osmaii Nuri-Hadi

Roen je u Mostaru 28. juna 1869. godine. Mekteb, rudiju i medresu zavrio je u Mostaru, a erijatsku
sudaku kolu u Sarajevu 1893. Odlazi u Be i Zagreb gdje zavrava Pravni fakultet, jedan je pokretaa i
osnivaa knjievnog lista Behar. Pie u listovima Prosvjeta, Nada i Vjenac. Bio je lan Dravnog savjeta
u Kraljevini Jugoslaviji. Umro je 23. decembra 1937. godine.

Aksioloki postulati: islam, domovina, narod - Islam je za Haia apsolutno sredite vrijednosti,
izvorite orijentiranja i percepcije svijeta ivota i njegove interpretacije. Nama je naa vjera najsvetija i
najuzviemja stvar, i nita na svijetu nije tako veliko 1 uzvieno, da bi se moglo usporediti s tom
svetinjom." Islam je otvoren ka recepciji modernog znanja, obrazovanosti, kulture, vrijednosti rada,
tehnike i kapitalistikog ethosa. Islam je vjera razuma,- u njegovim zasada ma sadrana su maela,
napredka, usavravanja i milosra. Islam i civilizacija dva su uzajamna pojma, dva nerazluiva faktora.
Vjera, domovina, narod - to su najuzvienije ideje, najsvetije stvari to ih ovjek moe imati, to su ideali
za koje svaki poten ovjek raditi mora. Islam u njegovoj percepciji, ne implicira indolenciju spram
dravno-domovinske egzistencije kao vrijednosti,.."ljubiti domovinu svoju dunost je vjerska." elimo li
se odrati i napredovati, mi moramo svi kao jedan proeti jednom milju, a ta je: da su BiH naa
domovina, da smo tu nikli i odrasli, da svaka stopa zemlje, krvlju pokrapana, govori o slavi, prolosti,
srei i nesrei naih predaka. Bio je konzistentni kritiar Dabievog pokreta i hercegovakog
separatizma. Kod Hadia se javlja neki oblik fenomena kao nesigurni ili kolebljivi identitet. Jo kao
student erijatske sudake kole, osobito je bio proet ideologijom Starevia. Bio je dobro poznat kao
Hrvat upoznavi hrvatsku nacionalnu ideju preko literature koju je dobijao od Esada ef. Kulovia i
Safvet-bega Baagla. Njegova fiks-ideja je spajanje BiH sa velikom Hrvatskom, gdje je prihvatio
kroatocentnnu ili panhrvatsku politiku s kojom se muslimani u BiH identifikuju kao etniki Hrvat. U
kontekstu tumaenja Baagievog dravno-pravnog miljenja, meritorni Bonjaci odgovaraju na tri
naina; grupa oko Baagia zagovara pripajanje BiH Hrvatskoj a grupa oko erifa Arnautovia predlae
pripajanje Maarskoj, dok trea grupa (Hamid Svrzo, dr. Mehmed Spaho kao i Osman Nuri Hadi) radi
na Jugoslavenskom ujedinjenju.

Odnos prema Reimu: vlast, konformizam i kritika - Osman Nuri Hadi, pledira muslimansku
inkorporaciju u Poredak. Pri tome i on bonjako- muslimanski odgovor na Reim vidi u adaptaciji s
kojom e se recipirati mogunosti svenarodnog napretka to ih nosi u sebi poredak zapadnjakih
vrijednosti. Angman u apolitikoj sferi obrazovanja, kulture, rada i ekonomije, na jednoj strani i, na
drugoj kooperativna, konstruktivna participacija u sferi politike, tj. funkcionalna participacija unutar
birokratske administracije Reima.

Narod, masa i politika - Hadievo miljenje, kree se unutar jedne ire koncepcije ili predstave o
narodu, odnosno narodnoj drutvenoj zajednici, i to u onome to ona jeste i to bi trebala da bude.
Zamilja narod u organicistikom diskursu, kao neki oblik organizma u kojem cjelina i dijelovi
funkcioniraju harmonino. On traga da uzrocima dekadencije muslimanskog drutva, gdje je uvidjeo jo
jednu socioloku percepciju, a odnosi se na fenomen mase, kojeg Hadi interpretira unutar svoje kritike
Dabievog pokreta. Racionalna politika ne moe se voditi na demagokoj animaciji mase, gdje govori:
Narod se moe pretvoriti u masu, u prostu svjetinu i to podlim i zloinakim hukanjem."
Izmanipulisani narod i narod srozan na nivo mase i svjetine, ima svoje predstave i zamisli, a voe
demagogije svoje konspirativne interese: raskol izmeu naroda i voa je do kraja radikaliziran.

Kritika anatomija muslimanske zajednice - Polazeo od islama kao integralnog sredita vrednovanja-
miljenja-djelovanja, Hadi poduzima opsenu kritiku anatomiju muslimanskog drutva u BiH i to iz
prespektive sociolokog diskursa. Njegovoj kritikoj refleksiji izloene su sve relevantne dimenzije
drutvene egzistencije Muslimana. Kree se u toj kritici sistematski, logiki i metodski osvijeteno i
konzistentno. Na razini je dekripcija, dijagnoza, kauzalnih objanjenja i terapijsko-prognostikih
anticipacija. Na nivou deskripcije njegovi uvidi identificiraju vanjske manifestacije muslimanske
egzistencije. Na razini dijagnoza njegova misao identificira opu dekadenciju muslimanske dekadencije.
Sa stanjem straha uspostavljenog Okupacijom, Muslimani zapadaju u opu atmosferu indolencije i
dekadencije. Na nivou kauzalnih objanjenja njegova misao traga za uzrocima muslimanskog
zaostajanja i besperspektivnosti. Najopenitiji uzrok vidi u nedostatku monocentriki, organicistiki ili
mehanicistiki pojmljenih, zajednikih vrijednosnih orijentacija unutar kojih se definiraju ideali i ciljevi
muslimanske zajednice, jer mi nemamo pravih ideala o naoj,domovmi i o naem opstanku. On ulazi i u
identifikaciju posebnih uzroka muslimanske dekadencije. U njena dva glavna razlog uvrtava,
nepoznavanje vjere i narav naih ljudi. Pod naravi muslimana podrazumijeva obiajnost i mentalitet to
su se formirali jo u doba osmanske vladavine Bosnom. Radi se o naslijeenim mentalitetima te u takvo
naslijee spada averzija prema kolovanju, strah, od inovacija, nesposobnost prihvaanja kapitalizma i
sl. Nepoznavanje islama, njegov je glavni uzrok dekadencije muslimanske zajednice. Kako prije, tako se
i danas na svijet krije iza ustanove vjere, nepoznavajui uistinu ni vjeru ni onog, to ona doputa, to
trpi, to li zabranjuje". Glavni krivac muslimanskog nepoznavanja islama jeste ulema koju Hadi
radikalno i rigorozno kritikuje. Moralna dekadencija, egoizam, meusobni antagonizmi, ignorancija
uenja i rada, nostalgino oslanjanje na autoritet i intervenciju Turske - sve su to u njegovom kritikom
diskursu atributi najveeg djela bosanske uleme. Anatomiju muslimanske zajednice, Hadi zavrava
terapijskim projektom, njegova je formula jednostavna, a to je da unutar postojeeg A-U reima treba
raditi i uiti, uiti i raditi, nadoknaditi izostavljeno i udariti vrste temelje boljoj budunosti, jer za nas
muslimane (je) jedini spas u naoj domovini BiH. U centru tog prosvjetiteljskog rada treba da stoji
porodica i kola. Temelj i osnov kako pojedinca ovjeka tako i cijelog naroda jest kua i kola. Porodica i
kola najvaniji su faktori za odgoj pojedinaca i naroda te dok ovo dvoje nije ureeno, ne moe biti ni
govora, o napredku naroda.

Vakufsko i agrarno pitanje - Vakufsko pitanje uglavnom ostaje unutarmuslimansko, rjeava se na relaciji
s Reimom, dok agrarno ulazi u samo sredite politikih borbi izmeu etnikih reprezentacija toga
doba. U vakufskom pitanju Hadi u osnovi slijedi vladinu politiku te smatra racionalnim to to je
Reim preuzeo u svoju ingerenciju ureenje i odravanje vakufa. U agrarnom pitanju zauzima
samostalniji stav, prije svega, smatra da se u agrarnoj sferi ne radi o klasinim feudalnim odnosima
ovisnosti, nego da je rije o zakupniko-najamnim odnosima. Zemljoposjednici su vlasnici svog imanja
pa se suprostavlja svakoj nasilnoj eksproprijaciji njihova vlasnitva.

Kritika pansrbizma i panlcroatizma - Kritikuje takoe fenomene, pojave autosrbizacije dijela

muslimanske inteligencije kao i politici koja pledira srpsko-muslimansku saradnju u opoziciji spram
Reima. Kritika pansrbizma i velikosrpske politike stoji kao konstanta u njegovom miljenju i javnom
angamanu. Kritikuje srpsku intervenciju i srpsko uplitanje u vodstvo i u politiku orijentaciju
muslimanskog opozicionog pokreta za autonomiju. Muslimanskoj autosrbizaciji, tj. intelektualcima koji
prihvataju srpstvo kao svoju nacionalnu identifikaciju prigovara, prije svega, njihovu moralnu
odgovornost u devalviranju muslimanske narodne tradicije. Njihova srpska identifikacija je istovremeno
identifikacija sa idejom i politikom velikosrpstva, odnosno, sa politikom njegove ekspanzije prema B i H
kroz opsesivnu viziju Velike Srbije. Prihvatajui srpsku identifikaciju, a sa njom i politiku obnove
stvaranja Velike Srbije, ovi intelektualci prihvataju i srpsku mitologiju, epske fantazmagorije o srpskom
junatvu. Srpsko-muslimanski interesi, u njegovom uvida, su suprotni upravo zbog antagonistikog
odnosa izmeu aga i kmetova: srpski je interes da uniti zemljoposjednike. Ova saradnja nije realna
budui da srpska politika zavarava muslimane o tome kako je izvjesna restauracija sultanovog
suvereniteta u BiH. Srpska intervencija i upliv njihove politike mogu samo proizvesti unutar -
muslimansku neslogu i odvesti muslimansku zajednicu u radikalnu i neizvjesnu konfrontaciju sa
Reimom. Iz perspektive odbacivanja politike stvaranja Velike Srbije, on e definisati i svoj pogled na
dravno-pravni status Bosne i Hercegovine. Uinie to u kontekstu ideje o reviziji Berlinskog ugovora.
Tu ideju u srpskoj interpretaciji vidi kao formu aneksije Bosne Velikoj Srbiji", jer ta revizija u srpskoj
politici ne znai nita drugo, nego samoupravu ili pripojenje slobodnim" srpskim zemljama, a time bi
islamski narod potpisao sebi smrtnu osudu". Hadi ne vidi tu historijsku budunost Bosne i
Hercegovine u sastavu Velike Srbije. I pansrpski mentalitet i pankroatistika javnost, neprestano koriste
historiju, na jednoj strani, za produciranje meuvjerskih i meuetnikih konfrontacija, a sa druge
strane, proizvode njen antagonistiki potencijal tumaei je iracionalnom preparacijom, kao povijest
legendi, mitova i epskih halucinacija. Hadi pledira za ideju tolerancije i mirne koegzistencije, i
meuvjerske i meuetnike, gdje taj ethos formulie: ''radimo svaki za se, razvijamo se i napredujmo,
koliko koji moemo, potpomaimo jedan drugog, pak emo onda biti i jendi i drugi i trei, napredniji,
jai i sloeniji."

5. Salih Kazazovi

Roenje u Travniku 1873. a umro u Banja huci 1943. godine. Bio je uitelj u nekoliko bosanskih mjesta.
Angaira se na pokretanju asopisa iji bi zadatak bio da promovie srpsko-muslimansku saradnju i
slogu. Povezuje se s krugom oko Srbobrana". U 1891, 1895, 1896, 1899. godini u Bosanskoj vili i Nadi
objavljuje stihove. Od polovine decembra 1900. radi u Eksekutivnom odboru Pokreta u Budimpeti. U
to vrijeme intenzivno pie kritike tekstove usmjerene prema A-U vlasti u BiH. U to doba objavljenja
su tri njegove antiaustrougarske broure koje su se distribuirale irom BiH; Stradanje muhamedanskog
naroda u Herceg-Bosni, Najnoviji zulum u BiH, Proganjanje islamskog naroda u Heroeg-Bosni. U listu
Biser 1913. i 1918. objavljuje i svoja dva najvrednija i to apolitina teksta jedan iz oblasti filozofski
pojmljenje psihologije umjetnosti, a drugi iz oblasti recepcije modeme filozofije i njenih posebnih
likova. Prvi tekst nosi naziv Sredstva i dojmovi traginog izraavanja, a drugi Savremena filozofija i njeni
sustavi.
Estetika i psihologija traginog u umjetnosti - Raspravlja se o fenomenu traginog u umjetnosti.
Oznaava on svoju raspravu kao psiholoko istraivanje. Smatra psihologiju jednim dijelom filozofije.
Pod uticajem Niea i openhauera promilja svoje temeljno pitanje kako je to mogue da se mi u jedno
psihiko stanje jednog lica romanu ili drami prenesemo i da to stanje nae osjeaje, naa uvstva silom
zaokupi. On hoe svoju estetiku utemeljiti sa onu stranu filozofske i teoloke metafizike. Estetiku
utemeljuje na psihologiji koju poima i kao dio filozofije i kao dio prirodne znanosti. Kree se u glavnom
unutar tzv. asocijativne psihologije koja produkciju psihikih stanja, uglavnom, tumai tijesnim,
asocijativnim vezama, izmeu razliitih somatskih i psiholokih elemenata u ljudskoj duevnosti.

Drutveni smisao filozofije i Bonjaci - Njegova filozofska studija analizira, interpretira i koncizno izlae
modernu filozofsku misao koja, u njegovom uvidu, figurira, dominirajue u etiri sustava: pozitivizam,
materijalizam, naturalizam, idealizam. Moemo govoriti o -svojevrsnoj politici filozofije, odnosno o
kulturnoj politici koja bi trebala otvoriti smisao te afirmirajue otkriti potrebe i bonjakog naroda za
recepcijom moderne zapadnoevropske filozofske misli. Posebno je vano filozofiju izvesti iz elitizma i
kontemplacije pa spustit na tlo muslimanske narodne duhovnosti i osjeajnosti kako bi ona bila u funkciji
muslimanske emancipacije ispod svakovrsnog ropstva, ukljuivi i ono tradicionalizma, predrasuda i
svakog dogmatizma. Zasatupa unutar - muslimansko prosvjetiteljsko pregnue. Elementarno irenje
obrazovanosti, socijalizacije, i kulturnog uenja i to u folkloristikim, obiajnim i populistikim
medijima ili u religijskim diskursima.

6. ukrija Kurtovi

Roen je 1890. godine u Gacku, a umro u Sarajevu 1973. godine. U akim danima bio je i u
nacionalnom i u politikom smislu prosrpski orijentisan. Jedno vrijeme bio je urednik lista Gajret. U
ime glavnog odbora Gajreta na skuptini ovog drutva 14. septembar 1945. Podnosi prijedlog o
prestanku rada Gajreta i njegovu ulasku u novoformirano drutvo Preporod. Rukopis studenta ukrije
Kurtovia karakteriemo kao pradigmu osvjetenja ideologijske osmiljenosti muslimanske
autosrbizacije, dakle srpskonacionalne identifikacije.

Kritika vlasti - Prije svega uoava i kritizira temeljeno naelo austrijskog upravljanja Bosnom "...razdvoj
pa vladaj...". To je vlast koja muslimane reducira na vjersku skupinu. Ona ne sve naine spreava irenje
srpske nacionalne ideje meu muslimanima. Ona je tu svrhu instalirala novopeenu narodnost
bosansku narodnost. Ustavni statut i koncept izbora Sabora sankcioniraju takvu A-U politiku i
predstavljaju njen nastavak. Klerikalna i katolika Austrija ne moe biti prijatelj Islama. Muslimani se ne
mogu uzdati u bosansku vladu koja je nestalna, labava i opasna. Protivi se uvoenju njemakog i
maarskog jezika kao slubenog jezika u upravi i na eljeznicama, forisranom zapoljavanju stranaca,
tuinaca, kao i irenju eljeznike mree u skaldu s interesima vaba i Maara, a ne prema interesima
naroda sve tri vjere.

Muslimanska "karakterologija" - Muslimani su u njegovoj precepciji "... i antinacionalni...", oni "...nijesu

svijesni ni svog narodnog imena...", "...ne razlikuju narodnost od vjere...", ne poznaju nacionalne i
domovinske dunosti i intrese. Previe su vezani za Tursku, slijepo vjeruju u mo i silu Turske. Jo se
nalaze u mraku vjerskog fatalizma i u mraku neznanja, lutaju bez pravca i puta, slabog su morala i
opsjednuti materijalizmom bez ideala, kod njih realnih i razboritih misli nema. Odatle proistie povijesna
nunost prosrpske nacionalizacije muslimana. Na tlu ovih racionalnih pojmova definirae on i svoje
poimanje fenomena nacije.

Pojam inteiesa - .Motivi-su sadrani u zamisli da se interesno legitimira etnika srbizacija i eliminira
vjerska komponenta u etnikom definiranju muslimana BiH.

Konzekvence: muslimani nisu politiki narod - Rjeenje agrarnog pitanja ne moe jednako zadovoljiti i
agu i kmeta. Muslimani ne mogu biti sva u jednoj interesnoj grupi. Na tom tlu kreira predstavu o
izvornom pluralnom biu nacije. Narod nije mogue na tlu unutranje interesne stratifikacije
supsumirati pod jednu partiju ili jednu politiku. Mi nemarno nikakvih muslimanskih interesa, to bi nas
moglo udruiti u jednu klasnu i politiku partiju. Te se onda oni ne mogu ni konstituisati kao zasebni-
politiki individualitet - kao "politiki narod". Narod koji nije politiki, nije ni etniki, odnosno,
narod kao nacionalni entitet.

Interesi vjera i nacija - To ide u prilog definiranju Bonjaka muslimana BiH kao etnikih odnosno
nacionalnih Srba. Tako on stvara predstavu o jednom pansrbistikorn etnikom svesrpstvu koje je toliko
snano da u sebi doputa svoju unutarnju diferencijaciju na pravolsavne, islamske pa i katolike
subidentitete. Vjera ne moe dijeliti muslimane i Srbe budui da je ona irelevantna u poimanju etnikog
individualiteta. Na interesnom planu, ni vjera; ni agrarno pitanje, nisu smetnja da muslimani i Srbi
budu u jednoj interesnoj i politikoj zajednici.

Povijesno "utemeljenje" pansrbizma - Tvrdi da su stanovnitvo predosmanske Bosne inili etniki Srbi,
pa otuda ni Muslimani nisu u etnikom smislu nita drugo nego Srbi. Unutar ovakve predstave nema
mjesta ni za ideju bonjtva odnosno bosanstva. Smatra da tu ideju A-U vlada koristi da bi manipulirala
u spreavanju irenja srpske ideje meu muslimanima i sredstvo produkcije meuvjerskih
antagonizama. Na jezik je srpski znai da smo mi Srbi. Od Turske se niemu ne moemo nadati, mi s
Turcima nemamo nita zajednikog osim vjere.

Odreenje naroda i nacionalizma -Narodnost oznaava ovjeka kao lana jednog naroda: oznaava jezik
i obiaje i sve drugo to ini narod narodom, ona je sa svakim ovjekom ve roena, kod svakog je lana
jednaka i svakom pripada jednako pravo na nju, ona je apsolutno pasivna i bez aktivnosti. Nacionalizam
je svjesnost ovjeka da pripada jednoj narodnoj zajednici i svijest, da sa njom pada i die se, ona je
ljubav prema svomi rodu i pokazuje ovjeku kao faktora u narodu; on je protivno od narodnosti-
mobilan, aktivan i buntovan, ini sve da doe do svog cilja, on tei slobodi i ne da se sputavati; on nije
usaen u narodu i ne raa se sa ovjekom; on se stie u ivotu odgojem i kulturom i s stoga nije kod
svakoga naroda jednak; on nastaje u ovjeku i u narodu i znai pokret. Treba da odbacimo vjersko
djeljenje i vjersku borbu i da u zajednici sa ostalim sugraanima drugih vjera vodimo nacionalnu borbu.

Pojam interesa-Motivi su sadrani u zamisli da se interesno legitimira etnika srbizacija i eliminira

vjerska komponenta u etnikom definiranju muslimana BiH.

Konzekvence: muslimani nisu politiki narod- Rjeenje agrarnog pitanja ne moe jednako zadovoljiti i
agu i kmeta. Muslimani ne mogu biti svi u jednoj interesnoj grupi. Na tom tlu kreira predstavu o
izvornom pluralnom biu nacije. Narod nije mogue na tlu unutranje interesne stratifikacije
supsumirati pod jednmPartiju ili jednu Politiku. Mi nemamo nikakvih muslimanskih interesa, to bi nas
moglo udruiti u jednu klasnu i politiku partiju. Te se onda oni ne mogu ni konstituisati kao zasebni
politiki individualitet - kao "politiki narod". Narod koji nije politiki, nije ni etniki, odnosno, narod
kao nacionalni entitet.

Interesi, vjera i nacija- To ide u prilog definiranju Bonjaka muslimana BiH kao etnikih odnosno
nacionalnih Srba. Tako on stvara predstavu o jednom pansrbistikom etnikom svesrpstvu koje je toliko
snano da u sebi doputa svoju unutarnju diferencijaciju na pravolsavne, islamske pa i katolike
subidentitete. Vjera ne moe dijeliti muslimane i Srbe budui da je ona irelevantna u poimanju etnikog
individualiteta. Na interesnom planu, ni vjera, ni agrarno pitanje, nisu smetnja da muslimani i Srbi
budu u jednoj interesnoj i politikoj zajednici.

Povijesno "utemeljenje" pansrbizma-Tvrdi da su stanovnitvo predosmanske Bosne inili etniki Srbi, pa

otuda ni Muslimani nisu u etnikom smislu nita drugo nego Srbi. Unutar ovakve, predstave nema
mjesta ni za ideju bonjstva odnosno bosanstva. Smatra da tu ideju A-U vlada koristi da bi manipulirala
u spreavanju irenja srpske ideje meu muslimanima i sredstvo produkcije meuvjerskih
antagonizama. Nas jezik je srpski znaci da smo mi Srbi. Od Turske se niemu ne moemo nadati, mi s
Turcima nemamo nita zajednikog osim vjere.
Odreenje naroda i nacionalizma-Narodnost oznaava ovjeka kao lana jednog naroda: oznaava jezik
i obiaje i sve drugo to ini narod narodom, ona je sa svakim ovjekom ve roena, kod svakog je lana
jednaka i svakom pripada jednako pravo na nju, ona je apsolutno pasivna i bez aktivnosti. Nacionalizam
je svjesnost ovjeka da pripada jednoj narodnoj zajednici i svijest, da sa njom pada i die se, ona je
ljubav prema svom rodu i pokazuje ovjeku kao faktora u narodu; on je protivno od narodnosti-
mobilan, aktivan i bunotovan, ini sve da doe do svog cilja, on tei slobodi i ne da se sputavati; on nije
usaen u narodu i ne raa se sa ovjekom; on se stie u ivotu odgojem i kulturom i s stoga nije kod
svakoga naroda jednak; on nastaje u ovjeku i u narodu i znai pokret. Treba da odbacimo vjersko
djeljenje i vjersku borbu i da u zajednici sa ostalim sugraanima drugih vjera vodimo nacionalnu borbu.

Diskurs sile - On zna za dehumanizirajue dimenzije pansrbizma, prepoznaje njegovu spremnost na

destrukciju muslimanske egzistencije, a svaku konfliktnost i sukob sa srpskom politikom identificira
kao prijetnju samom muslimanskom opstanku. Prema njemu, muslimani stoje pred jedinom
alternacijom, ili e biti uniteni, ukoliko sebe hoe kao poseban politiki narod, ili e osigurati
budunost ukoliko se nacionalno srbiziraju. On pledira, da muslimani, prihvatajui nacionalno srpstvo
kao svoj nacionalni identitet, izbjegnu borbu sa Srbima i Hrvatima, koja neminovno mora doi, ako
pokuamo biti posebna grupa i posebni politiki narod, muslimansko bosanski, drski parazit u tuem
tijelu.

Metoe nacionaliziranja muslimana- Projekat nacionaliziranja muslimana, podrazumijeva, prije svega,

obustavljanje borbe izmeu hrvatske i srpske nacionalne struje za dominaciju meu muslimanima.
Glavni akter populariziranja srpskog nacionalizma treba da bude omladinska, srednjokolska i
studentska populacija. Nijedan dokument ni jedno drutvo, nijedan sastanak ne smije imati vjerski
karakter, sve treba da je zajedniko nacionalno. Politike metode nacionaliziranja muslimana moraju
favorizirati svijest o zajednikim interesima, a oni e probuditi svijest o narodnoj zajednici. To treba
provesti kroz uvoenje institucionalnog zajednitva.

Kritiki akcent- Vrijedni dometi njegovog miljenja dolaze iz prespektive interesne refleksije, ideja
konveregencne, potoni ideja razdvojenosti vjere j nacije kao pruucjp konstitucije modernih
nacija te ideja politikog naroda i nacionalne drave kao povijesno dominirajueg oblika politike
egzistencije modernih naroda.

7. Fadil Kurtagi

Roen je 6. januara 1889. u Kladnju, gdje je i zavrio osnovnu kolu, a zatim je zavrio pet razreda
gimnazije u Tuzli i jedan razred uiteljske kole u Sarajevu. Radio je u Zemaljskoj banci u Sarajevu od
1911. do 1922. godine. Godine 1919. izdao je knjigu pjesama Stihovi, a 1941. u Zagrebu knjigu novela Mali
ljudi iz velikih kola. Umro je 15. novembra 1958. godine u Sarajevu.

Poimanje naroda- Percepira fenomen naroda u geopolitikom diskursu. Dvije su temeljne ideje njegovih
geopolitikih predstava, kao narod u pojmu teritorijalne ekspanzije, te u ematskom pojmovnom paru
prijatelj-neprijatelj. Narod je ne samo teritorijalna zajednica koja hoe irenje u prostoru, nego je to i
zajednica istorodne krvi i istorodnog jezika. Za narodno diferenciranje i oblikovanje narodnog
individualiteta nisu vane vjerske identifikacije nego upravo krvno-etnika i jezika istorodnost.
Radikalni je kritiar politike, posebno katolike, koja poistovjeuje vjerske 1 nacionalne identifikacije,
gdje u prvom redu samo katolik moe biti Hrvat.

Poimanje politike i kritike bosanske politike - Kao to je ve rekao, politika se raa na tlu sukoba naroda
na emi prijatelj-neprijatelj, njeno je vodee naelo teritorijalna ekspanzija i prevencija strane invazije na
vlastiti ivotni prostor. U krajnjem, smisao politike je da uveava mo naroda i njegove unutarnje sile.
Nije on samo pristalica nego je i idolatrijski sljedbenik pravake ideologije i politike Ante Starevia.
Odani je pristalica i populizator iste hrvatske misli, hrvatske dravne ideje, hrvatskog nacionalizma,
ideje slobode i ujedinjenja hrvatskih zemalja. Kritikuje, katoliki klerikalizam, jer poistovjeuje vjeru i
narodnost, gdje se katolianstvom iskljuuju-- muslimani, zidovi i pravoslavni. Kritikuje, u tom
kontekstu, i tadlerovu klerikalnu politiku, taj, rnentalno-politiki dogmatizam katolikog klerikalizma
koji poistovjeuje katolianstvo i moralnost, pa izvan religioznosti ne doputa politiko miljenje i
djelovanje, te pie kako kierlkalci "...ne mogu zamisliti kulturna ovjeka, ako se ne vlada u okviru
njihova programa, ako svaki as ne moli krunicu...". Uz radikalnu kritiku protuislamske srpske,
slavosrpske politike prema muslimanima, bio je 1 estoki kritiar srbofilskih orijentacija u muslimanskoj
politici iji je razvoj, anacionalan, nemoralan i demagoki. Kritika bosanske politike, zavrava sa opom
ocjenom da je puna ahnormaliteta, diskreditirajui sve druge osim pravake politike, gdje zagovara,
homogenu, jedinstvenu, monolitnu hrvatskopravakupolitiku budui da je to preduslov boljeg, slobodnog
ivota naeg naroda.

Muslimani su Hrvati- On se deklarie kao apologet egzistencijalnih i historijskih interesa muslimana u

BIH. Na osnovu njegove ideologije "...jednokrvna braa: muslim a ni i katolici..." trebaju zajedniki
"...raditi u duhu hrvatskog narodnog programa." Svaka druga unutarbonjaka i unutarbosanska
politika opcija je egzistencijalna prijetnja njihovom historijskom opstanku. Starevi je najvei branitelj
nas muslimana ... od vlakih napadaja. Muslimani su u etnikom, narodnom smislu Hrvati, oni su jedan
istokrvni i istojezini narod. Prihvata uenje Ante Starevia o bosansldm muslimanima najie krvi
hrvatske.

Karakterologija Srba-Izlae veoma radikalnu, negativnu karakteroloku sliku Srba, koja je zasnovana na
konstantnoj predstavi o Srbima kao neprijateljima Hrvata i islamskog elementa, formulie upotrebom
termina slavosrpsko, bizantizam i bizantinci i vlasi koji imaju kod njega negativno, radikalno
peorativno znaenje. Karakterie negativne etniko-psiholoke crte koje su se ispoljile kroz unitenje
islama i muslimana na tlu Srbije. Oznaava to zvjerskim poslom, njeno prijestolje opisuje kao krvavo
prijestolje, taj simbol srbijanskog divljatva koji predstavlja rumen stida za itavu Evropu. Aksiom
muslimanskog rada morala bi biti injenica, da je napredak "srha" - nazadak muslimana. Muslimani i
"srbi" - su dva naroda velikih kulturnih opreka, "...sa najopreznijim ciljevima i interesima...".

Bosna u trijalistikom dravno-pravnom konceptu-Polazi od dva temeljna stajalita, prvo, Bosna i

Hercegovina nije zasebni i to organski historijsko- teritorijalni individualitet nego su to, dvije provincije.
Drugo, budui da su Muslimani "kao etniko puanstvo" etoikonacionalno Hrvati, to su BiH - nae
dragocjene zemlje. Kurtagi se pojavljuje kao radikalni kritiar politike bosanske autonomije. Budui da
joj je srpski politiki establiment uvijek davao srpsko nacionalno obiljeje, vidio je posredni put
aneksije Bosne zamiljenoj Velikoj Srbiji. I nezavisno od takve politike, bosanska autonomija, nije u
interesu muslimana, jer ne bi mogla osigurati njihov opstanak i razvoj.

Kao sljedbenik hrvatskog pravatva, on je bio za projekat trijalistikog dravno-pravnog preureenja

Monarhije. Trijalizam je okupljao zemlje na jugu monarhije, Bosnu, Hercegovinu, Dalmaciju, Hrvatsku i
Slavoniju u jednu cjelinu, kao treu monarhijsku tvorevinu.

Kritika Reima- Njegova nacionalpolitika koncepcija je vrijednosno tlo na kojem se vri kritika
austrougarskog reima i njegove empirijske politike. Kritizira sam zemaljski ustav, njegov karakter i
nain na koji je instaliran. To je "alosni ustav", on je paraliberalan i prestavlja "karikaturu konstitucije".
On ima apsolutistiki karakter i predstavlja tutorstvo austrijske i ugarske vlade nad Bosnom. Kritikuje
ustavno favorizovanje konfesionainosti kao osnove izborne konstitucije Sabora. Konfesionalna podjela
saborskih mandata je jedan unikum u ustavnom, konstitucionalnom svijetu.

8. Alija Hoti

Ne postoje podaci gdje je roen, i veoma se malo zna o njemu. Zna se da je poloio ispit zrelosti 1906.
godine, odnosno da je zavrio Prvu gimnaziju. U austrougarsko doba bio je stipendista Gajreta na
studiju filozofije u Zagrebu. Bio je glavni urednik lista Muslimanska svijest. Bio je gorljivi pristalica
Hrvatske stranke prava. Alija Hoti je tuma i popularizator pravake ideologije i njenih pogleda na
naciju, nacionalno pitanje, jugoslavenstvo, te etniki karakter i dravno-pravni status Bosne i
Hercegovine.

NAROD-ODREENJA I PERCEPCIJE

Kulturoloko definisanje naroda - Na tragu definicije naroda, koju je preuzeo od francuskog sociologa
Renana, socijalna, kulturna, gospodarska i politika udruenja, ukljuujui i narod i dravu, su nastala
uslijed potrebe samoodbrane, za zatitu ekonomskih i kulturnih interesa. Parafrazirajui ovu definiciju
rei e da narod predstavlja udruenje, dio ovjeanstva "...koji govori jedan te isti jezik, koji je spojen
itavim nizom istociljnih historikih injenica u jednu skladnu, harmoninu cjelinu, koji je svijestan te
zajednike pripadnosti. On e identificirati jo nekoliko vanih atribucija naroda-nacije. Izdvojie,
egzistenciju narodne due koja u sebe ukljuuje narodni karakter, narodni temperament. Historijski
proces sraivanja oznaava procesom kultiviranja narodne due, a on je uslovljen sa dvije pretpostavke;
prvo da narod bude toliko prosvjeen i duevno zdrav, da moe u konkretnim sluajevima shvatiti, ta je
za njega dobro, a ta ne, i drugo, da njegova vjera, tradicija i obiaji ne budu oprjeni kulturnim
zasadama.

Narod; vjera, politika-Kritikuje islamsku intelektualnu elitu i njihovo razumjevanje veze, izmeu naroda
i vjere, govori kako bi oni htjeli "...da vjera bude jaa od jezika, krvi i due narodne, i da samo vjera
klasificira ljude po grupama, a on im dokazuje suprotno, naime da vie naroda mogu biti iste vjere, a da
ipak ne budu jedno..'. Ovdje je jako bitno njegovo diferenciranje vjerskog i nacionalnog identiteta, s
obzirom na njegovo javno propagiranje muslimanske autokroatizacije, to se sepauranje, dogada kao
odvajanje bosanskohercegovakih muslimana od njihovog, navodnog, hrvatskog etniko-nacionalnog
identiteta. Bliska veza izmeu vjere i politike gdje i ovu vezu tretiramo elementom u njegovom
poimanju naroda. U njegovoj percepciji "...se vjera i politika naroda esto prepliu...elementi jedne
zadiru u sferu druge...".

Kulturne diferencije- Historiju naroda, vadi kao historiju borbe izmeu kulturno jaih i kulturno slabijih
naroda, jer historija je prostor gdje su u svako doba ivjele skupine ra zli i te kulturne snage i prema
toj snazi tvorili i razliite drutvene tipove. Iako ne pokazuje simptome rusofilstva, pozitivno govori o
Rusiji. Ruski narod je jedim od dananjih velikih naroda,, koji je navikao da ivi od vlastitog truda, a ne
od kolonija, koje su sa potenim nazorima socijalizma inkompatabilne.

Socijalna ideja i nacionalizam- Uoava maginu privlanost narodne ideje, ali vjeruje da i socijalna ideja
pravde i slobode moe imati istu privlanu snagu. Otuda, vjeruje "...da bi-se ovjek mogao odgojiti za
socijalnu ideju isto onako, kako je bio odgojen za nacionalnu", u smislu "ako je nacionalna ideja bila u
stanju da odgoji ljude, koji su u smrt srtali za nju, zato ne bi socijalna ideja mogla podgojiti ljude, koji
bi radili za nju i to ne samo iz osjeanja nude i dunosti nego i sa izvjesnim marom za taj na
pravednosti osnovani rad .

On zna, i za sukladnost, ah i za antagonizme izmeu socijalne i nacionalne ideje, te unutar te

diferencijacije razlikuje, defanzivni i agresivni nacionalizam. Defenzivni radi. na oslobaanju naroda od
vanjske dominacije. Ta d socijalno i na ci o na l n o osloboenje korespondiraju i figuriraju
kooperativno, ali, antagonizmi izmeu ideje socijalnog osloboenja i nacionalizma nastaju kad se
nacionalni proletarijat povezuje sa nacionalnim proletarijatima protivnikih, neprijateljskih, viadajuih
drava to onda producira kontrast-sa zbijenim nacionalistikim redovima u borbi za nacionalnu
emancipaciju. Razlikujui defanzivni i agresivni nacionalizam smatra da se ostvarenjem nacionalnog
ideala, sa oslobaanjem naroda, prestaje nacionalna borba, prestaje nacionalizam.

Meunarodno pravo- Izlae svoje antikolonijalno stajalite, "...kolonije i svjetsko gospodstvo ne

pripadaju pravno ..."ni jednoj dravi"... jer je taj snoaj ve sam po sebi povreda prava". Nad slobodom
naroda i nad njihovom imovinom ne moe se nikome priznati pravo. Ovo je stajalite u tijesnoj vezi
moguih odnosa izmeu sile i meunarodnog prava. Meunarodno pravo mora biti pravo discipline,
univerzalno primjenjivo, ne moe se smatrati "...gusarskom praksom, pa da jedno vrijedi za Evropu, a
drugo za Afriku.

U kontekstu etniko-pravnih naela u meunarodnom poretku preferira i pravo naroda na

samoopredjeljenje, ono ne moe biti aplicirano selektivno, ne moe se provoditi samo na raun
pobijeenih niti biti konsekvencija-politike volje monih. Samo lakovjerni mogu vjerovati da e svijet
imperijalistikih, kapitalistikih drava konzistentno provesti ovaj princip. Takoe, Hoti otvara
pitanje kolektivne odgovornosti za rat I ratne zloine, pri tome ne umanjujui odgovornost Njemake
za rat, on odbija koncept kolektivne odgovornosti njemakog naroda i predstave o njegovoj
predestinaciji za zloine.

Hrvati i Srbi- Srodno etniko porijeklo nije odluujue za nacionalni identitet, a posebno za hrvatski i
srpski nacionalni individualitet. "Snaga plemenske srodnosti, koliko god je jaka, ne moe uvijek da
nadvlada one tenje narodne due, koje je historija dugim nizom stoljea pisala u narodnoj dui,
kojima je ta historija dala jedan stalan, odmjeren pravac." Nije etnika srodnost nego historija
oblikovala Srbe i Hrvate kao dva posebna naroda. Srpsko-hrvatsko narodno jedinstvo nema
utemeljenje ni u kulturnim dimenzijama njihova individualiteta, jer, "...hrvatska kultura i srpska
kultura nisu jedno te isto, Bizant i Rim; pravoslavlje i katolicizam s islamom itd."

Srpski nacionalizam- Hoti identificira temeljne komponente srpskog nacionalizma, te se uputa u

deskripciju srpske etnike karakterologije. Ne prihvatajui tezu o homogenosti srpskog i hrvatskog
etnikog karaktera, on iznosi razlike o njima: "Dok je Hrvat otvorene i iskrene due, Srbin je prepredeni
zavijanac, do krajnosti nepovjerljiv i neiskren. Dok je Hrvat lakovjeran, dotle je Srbin lukav i oprezan."
Srpsku nacionalnu svijest karakterie to to Srbe "...samo vjera dri uz narodnu srpsku misao..." te
snaan osjeaj nacionalnog- individualiteta.

Identificira temeljna odreenja srpskog nacionalizma, to je dravni nacionalizam manifestan i

u srpsko-dravnoj aspiraciji ka dominaciji na junoslavenskim prostorima i na cijelom Balkanu. Zatim,
uvrtava i teritorijalne aspiracije - teritorijalni nacionalizam "...oni nikada ne prestaju otimati hrvatske
krajeve (Dalmaciju, Bosnu)..." Hoti smatra Bosnu hrvatskim krajem, to je konzistentna
konzekvencija njegovog pankroatizma, odnosno opredjeljenja za muslimansku autokroatizaciju.
Uvrtava i srpskonacionalni narcisizam manifestan u predstavi o srpstvu kao sreditu slobode. U bitne
elemente uvrtava poistovjeivanje srpstva i jugoslovenstva, ono je unutar srpskog nacionalizma
pojmljeno kao hegemonsko, asimilatorsko, pansrpsko, gdje je pojam srpski i jugoslovenski potpuno
identian, a narodno jedinstvo znai absorbiranje svih junih Slovena u srpsku narodnu kulturu. Kao
poslijednje obiljeje, uvrtava i njegovu nacionalnu, odnosno, pseudonaunu legitimaciju.

Hrvatstvo i junoslovensko ujedinjenje- Kritike interpretacije srpskog nacionalizma imaju jednu svrhu,
a to je da u skladu sa pravakom ideologijom Ante Starevia odbije koncept srpsko-hrvatskog etniko-
kulturnog jedinstva. Istupa ptotiv srpske demagogije o narodnom jedinstvu i pledira "...rad za narodne
ideale hrvatskog naroda...", odnosno, "...rad za slobodu hrvatskog naroda...". Odbija koncept stvaranja
nekog novog srpskohrvatskog ili jugoslovenskog naroda. Definie vlastito stanovite ekskluzivne
hrvatske nacionalistike misli. Po njemu, ne treba prvo stvarati jugoslovensku, nego hrvatsku dravu "...
u kojoj bi bila ogromna veina Hrvata...".

Hoti pod jugoslovenskim ujedinjenjem podrazumijeva prije svega "...ujedinjenje plemenskih

dua..." a poetni akt tog ujedinjenja treba da bude koncentrisan oko proizvodnje jedinstvene volje iji
objekt "...moe da bude samo zajedniki ivot plemena proetih spoznajom o svim onim prednostima,
koje on ima pred partikularnim nainom ivota." Najvanija pretpostavka njegovog projekta
junoslovenskog ujedinjenja proizilazi iz njegovog razumjevanja ideje koncepta socijalizma. Istinsko
ujedinjenje ima da se povede "...samo na socijalistikoj podlozi...", pa centralizam nee biti izvorite
meunacionalne dominacije i eksploatacije.
Autokroatizacija, islam i Muslimani- On se nedvosmisleno, kao sljedbenik pravakih
ideologijskih pogleda na Muslimane, osobno deklarie kao Hrvat, bosanski jezik naziva hrvatskim, te
pledira za muslimansku autokroatizaciju, a Bosnu i Hercegovinu smatra hrvatskim zemljama i pledira
njihovo ujedinjenje sa Hrvatskom. Otuda je rigorozni kritiar pansrpske teze o hrvatstvu u Bosni kao
proizvodu "sila prilika" i asistencije austrijske vlasti kao i stanovita po kojima u Bosni i Hercegovini
ivi samo srpski narod, tj. Srbi muhamedanske vere i katolici.
Temeljna teza je da se muslimasnki narodi nalaze u stanju ope dekadencije, kulturne,
ekonomske i politike- te traga za njenim uzrocima. Islam je za njega praktina i liberalna vjera. U
historijskom reinterpretiranom islamu, a ne u njegovoj autentinoj dogmatici vidi glavni uzrok
muslimanske dekadencije. U tim. revizijama glavni je protagonist bio fanatizam koji je onemoguio
svaki smisao za evoluciju, logiku i razbor. Reakcionarom fanatizam izobiiio je izvorni islam i
pervertirao odnose izmeu vjere i ovjeka. Reakcioni fanatizam donio je sa sobom vie vidova
reinterpretiranog izvornog islama. Prije svega, u njegovom uvidu, konzervativni, modernom vremenu
neadekvatni religijski odgoj kojim se zatupljuje i razum i srce i sveopu socijalnu degradaciju i
diskriminaciju muslimanki to direktno prouzrokuje stagnaciju javnog ivota kod muslimanskih
naroda.

KAPITALIZAM I SOCIJALIZAM

Militarizam, imperijalizam i rat- Kapital je "...pravi krivac i uzrok rata...", on "...je povod, veini
zloinstava, koji je pokrenuo i svjetski rat, a svi drugi motivi su tek obrazina." Kolonijalizam, odnosno
politika gospodarenja svijetom jest njegovo djelo. Militarizam i svjetski imperijalizam su njegovi
proizvodi. U osnovi svjetskog rata, stoji borba za ouvanje ostvarene podjele svijeta, irenje ozbiljnih
imperija i njihova preraspodjela. Odgovornost za rat snose sve kapitalistike drave i to "...vlastitim
narodima za sve nevolje, koje im ratom nanesoe...".

Militarizam nije samo specifino obiljeje njemakog razvoja nakon ujedinjenja, on je djelo i
proizvod kapitala i kapitalistikih drava uope. Militarizam je proizvod kapitalistike mobilizacije
svih narodnih sila u cilju ostvarenja imperijalne dravne politike. Dravna megalomanija inficira sve
socijalne slojeve, pa i one iji su interesi divergentni kapitalizmu. Militarizam propovjeda i aplicira
odricanje od individualnosti i osobnog dostojanstva. Njemaka odgovornost za ratne zloine proizilazi
iz prirode kapitalizma, odnosno, kapitalistikog-sistema kao dravnoj ideji "...koja sama po sebi i nije
drugo nego jedan protupravni princip, to se realizuje osvajanjem i upokoravanjem drugih-dakle
zloinom. Ne samo unitenje njemakog, nego unitenje militarizma uope, a to znai unitenje
njegovog izvom-kapitalizma, jest prema Hotievom uvidu, pretpostavka svjetske budunosti bez rata.
Demilitarizacija, odnosno razoruanje, a to znai prevladavanje kapitalizma: to je njegova projekcija
budunosti.

Druge dimenzije kapitalizma- On razvija, neku vrstu psihologije kapitalizma. "Psiholoka klica
kapitalizma lei u tenji ljudskoj za luksuzom...". U njoj pojedinac "...utapa oajnu dosadu uslijed
monotonije ivota." Duevni ivot je ispranjen od svega sto nije vezano za evo sticanje. ivi se u
praznini, vlada zaslijepljena pohlepa, smisao ivota se svodi na stieanje kapitala, a ono se pojavljuje kao
patoloka nuda. U kapitalizmu, materijalni uspjeh je glavni kriterij socijalnog ugleda, on je '"'...iskljuivi
ideal svih klasa i slojeva."

U sociolokom aiskursu, kapital "...predstavlja ranu na socijalnom organizmu...". Svi su

pojednei kapitala neproduktivni drutveni sloj, koji moraju drugi da hrane..." a potom kapital "...zakida
radnu snagu ... za proizvodnju luksuznih sredstava..." dok, na drugoj strani, ne postoje sredstva "ni za
normalne potrebe ljudske zajednice." Socijalna diskriminacija i antagonizam izmeu rada i kapitala su
dovedeni do vrhunca.
U kulturnom planu, kapital, svodi kulturu, umjetnost i znanost svodi pod puku robu.
Kapitalistika kola socijalizira u smislu podvostruenog, licemjernog morala: "Ona tu vi djeci ljubav,
dobrotu, istinu i pravdu, a istovremeno zagovara poredak, u kojem svuda nailazi na zavist, zlobu, la i
nasilje."

Teorijski aspekti socijalizma- On vjeruje da e nakon svjetskog rata povijest donijeti "...poraz
kapitalizma. Era koja nastaje je socijalitika.".." Sldon je recepciji ideje i koncepta evolucije. Ona e
dovesti do revolucije kapitalizma, ali bez rtava. U ovom kontekstu tumai izvore i prirode nacionalnog
karaktera ruske revolucije (ne moe se braniti krvava ruska revolucija, njen teror i uspostavljanje
diktature proletarijata). Problematizira pitanje: postoji li jedan univerzalni model socijalizma, postoji li
transhistorijski put prelaza ka socijalizmu, hoe li se taj prelaz dogoditi jednovremeno ili vremensko
sukcesivno.

Eksplicitan je i u uvjerenju da se reforma ka socijalizmu nee svuda jednovremeno provesti sto

e, izmeu ostalog, ovisiti od snoljivosti ekonomskih prilika, neprosvjeenosti masa i si. Ko su glavni
protivnici socijalistike reforme kapitalizma? Hoti odgovara da su to kapital, a onda i nacionalizam sa
svojim ludilom. Prelaz od 1 capitalizma ka socijalizmu poima kao prelaz vlasti na radnitvo, a taj prelaz
shvata kao "...trganje ispod prevlasti i podjelu vlasti. Ne radi se tu o diktaturi proletarijata naprotiv,
radi se s tim prelazom o tome "... da se ljudsko drutvo tako uredi, kako ne bi mogao ni jedan za rad
sposobni lan tog drutva ivjeti na raun tueg rada i da svako dijete kao nova lan zajednice nae u
istoj jednake uslove za ivot...".
Pragmatino gledajui, ruski proletarijat s obzirom na neprijateljsko okruenje, ne moe bez
diktature ostvariti svoje ideja "... nee se moi za dogledno vrijeme nigdje u cjelosti ostvariti, morae
podravati vojsku." U projktu socijalizma tematizira i problem privatne svojine. Socijalizam nosi sa
sobom tendenciju "...da se dokinuem privatne svojine nad onim stvarima, koje po svojoj prirodi
pripadaju zajednici, onemogui nagomilavanje." Ova deprivatizacija za njega znai izjednaavanje
uslova privrede za sve, i samim tim odbacuje stanovite da e deprivatizacija vlasnitva u socijalizmu
unititi privatnu inicijativu.
Ukljuuje u svoje refleksije o socijalizmu i poimanje njegova odnosa spram komunizma.
Socijalizam treba "...smatrati vie kao smjernicu drutvenog razvoja nego kao jedan ukoen drutveni
tip. Komunizam, u njegovoj anticipaciji, "...se ne razmee tek devizama jednakosti i slobode, on ih
ostvaruje stvarajui zakone, koji odgajaju jednake i slobodne ljude."

Projekat socijalistike tranzicije-Polazei, od ve apostrofiranog stanovita, da se prelaz socijalizmu

mora odvajati u skladu sa specifinim, konkretno-historijskim uslovima, a ne jednovremeno po
transhistorijskom modelu, Hoti se uputa u sadrinski detaljistiku projekciju socijalistike reforme u
osebujnim uslovima junoslovenskih zemalja, a to osebujno jest u tome to je rije o agrarnim i
kulturno neprosvjeenim zemljama, gdje on govori da smo poljodjelski i stoarski narod te da smo
agrana zemlja. U ovim okolnostima kapitalizam "...se mora odmah u prvoj etapi iskorijeniti i
onemoguiti mu razvoj na svim njegovim podrujima, a to su industrija, zemlja, trgovina, obrt i gotov
novac." Socijalistika reforma, odnosno provoenje socijalizacije treba poeti u junoslovenskim
uslovima sa socijalizacijom zemljita. Naelo te socijalizacije jest da je zajednica duna "...svakome lanu
osigurati jednak komad kulturnog zemljita." To se zemljite ne predaje u privatno vlasnitvo nego-
samo na doivotno. Ono se ne moe "...ni prodati, ni iznajmiti, ni pokloniti, ni opteretiti, jer bi se
jednom postignuta jednakost poremetila." Njegov koncept socijalizacije zemljita podrazumjeva i
provoenje kolonijalizacije kako bi se harmonizirao odnos izmeu zemljoradnikog i ostalog
stanovnitva.

Nadalje, govori da "...treba socijalizirati industrijama preuzea." Odbija koncept mjeovitog,

odnosno, istodobnog privatnog i. drutvenog vlasnitva nad preduzeima. Uz industriju, drutvo treba
preuzeti veletrgovin, veleobrte (banje, kafane itd.) zatim rudnike i ume. Socijalistikim reformama u
oblasti finansija privatni kapital e pruiti najvei otpor. U eliminisanju metalnog novca u obliku zlata
i srebra, i uvoenje u unutranjem prometu, iskljuivo dravnog papirnog novca, on vidi dugoroan
put prelaza ka socijalizmu u sferi finansija. Istovremeno, kamate i kamatne veresija bi prestala, a time
"...bi bila kapitalizmu prerezana ila kukavica."

9. Sakib Korkut

Roenje u Travniku 1884. godine. Nakon to je stekao osnovno i srednje obrazovanje u Travniku, 1904.-
1905. godine zavrava Serijatsku sudaku koJu. Od 1910. do 1913. godine aktivno radi u drutvu
Gcijret gdje obavija i dunost predsjednika Glavnog odbora I u organizaciji bosanskoherceqovake
Umije, (i to od njenog osnivanja 1912. pa do poetka I svjetskog rata) gdje obavlja funkciju
zamjenika sekretara 1 odgovornog urednika njenog lista Misbah. Poslije I svjetskog rata sudjeluje u
osnivanju jugoslovenske muslimanske organizacije, odgovorni je urednik Pravde, glasila JMO.

Autonomija-Nakon to je izborena i pravno regulisana, ova se autonomija smatra, dosegnutim

drutvenim i pravnim okvirom unutar kojeg musllimanska zajednica moe pod austrougarskim
reimom osigurati svoju egzistenciju i ekonomsko-kulturni prosperitet. Kritikujui, indolentan odnos
muslimanske vjerske, politike i akademske" elite spram Autonomije. Korkut e pisati:
Oivotvorenjem vjersko- prosvjetne autonomije otvoreno je nama muslimanima iroko polje rada i
dana prilika, da pokaemo ta moemo i umijemo. A Statut" kojim se regulie autonomija, sa
muslimanskim "...pravima i povlasticama..." jest "...vrsta zidina, iza koje-se moe uspjeno i sigurno
braniti njegova najvea svetinja..." a to je Islam i Domovina.

Pojam i preferencija kritike- Dravno-pravna pozicija autonomije sada postaje tlo za prakticiranje
kritikog diskursa. Njegovo je miljenje kritiko-polemiko miljenje pa u tome identificiramo
supstancijalno odreenje njegovog misaonog opusa u cjelini. On se kree u okvirima Poretka, njegova je
kritika misao u predmetnom sadrinskom smislu, sveobuhvatna. To je kritika koja nema
strahopotovanja, u svjetovnom kontekstu, ni pred kim i ne libi se da bilo koji vladajui autoritet ili
institucionalni, pa i personalni, centar menacije moi, oficijelno-reimske i opozicione,
unutarnacionalne, politike, ekonomske, meunarodne i sl., izloi polemikoj, odvanoj i, uz to,
riskantnoj, anatomiji i demistifikaciji. Korkut e kritikovati i reimsku, vladinu politiku, ureivake
koncepcije i promaaje muslimanskih i vanmuslimanskih novina i listova, ali i islamske autoritete i
islamske institucije tog doba kao i svjetovnu muslimansku inteligenciju, tj. one intelektualce koje on
naziva akademiarima. Njegova' kritika autonomija muslimanske zajednice, uosnovi, odnosi se na
Islamsku i akademsku elitu, a ne na muslimanski narod u njegovoj svakodnevnici.

U srediu njegove misli nalaze se empirijski, personalni, akademski, medijski, crkveni i politiki
protagonisti ideja, politike i prakse kroatizacije i srbizacije bosanskohercegovakih.muslimana, ah i
akteri katolikog prozelitizma i agresivne pravoslavizacije. Njegova kritika je unaprijed omeena i
predodreena, gdje stoji njegovo panislamsko stajalite. Ono je onaj apriorij unutar kojeg se onda i
provodi kritiki diskurs. On je zagovornik estite kritike", kritika koja treba da "...pomogne i popravi..."
!
a ne '...da nebratski navali i ublati." Istovremeno, kritika treba biti analitina, utemeljena na jasnim
pojmovima, precizno definisanim kategorijama, do kraja logika i konzistentna u konkluzljania, a to
podrazumijeva da kritiar posjeduje logiku, rasudnu mo, odnosno "...otro oko i zdravo
zakljuivanje''.

Panislamizam- Islam je neupitljivo sredite vrijednosnog orijentisanja, sveobuhvatni medij socijalne

percepcije, politike i kulturne kritike, apsolutno izvorite normativnih imperativa i povijesnih
anticipacija. Korkut je islamski mislilac pa ovdje i tretiramo njegovu publiciranu misao kao, legitimnu
paradigmu islamskog miljenja na bosanskohercegovakom .tlu. Jedna od glavnih i najvanijih osobina
Islama, jest to, to se ne brine samo ahiretskim potrebama svojih vjernika, nego isto tako veliku panju
posveuje njihovim materijalnim potrebama na ovom svijetu i upuuje ih kako e ivjeti i udovoljiti
svojim ovjeanskim dunostima. Islam ne poruuje da se ljudi "ne brinu za sutra...", on. naprotiv,
"...svojski zagovara rad, marljivost i nastojanje, da ovjek razvije sve svoje sposobosti i tako bude
koristan lan ljudske zajednice." Islam ne prihvata "trulu misa o" da su "... prilike i zeman 1a i od svjesne
vjere u pobjedu dobra a "...tu borbu I stavlja u dunost svakom pojenicu..."

Inteligencija-Korkutov kritiki diskurs na unutarmuslimanskom planu u videokrugu ima, izmeu

ostalog, akademiare, svjetovnu, posebno studentsku inteligenciju. Kritika se otrica uglavnom odnosi
na njihova politika opredjeljenja, na njihovu percepciju politike prosrpskog i prohrvatskog
nacionaliziranja Muslimana, podrku balkanskim ratovima protiv Turske, radikalnu evropeizaciju i sh
Njegova se kritika se odnosi na tumaenje veze i odnosa izmeu inteligencije i naroda. Kritiar je
njihove participacije u procesima vlastita separisanja i unutranjem cijepanju muslimanske zajednice.
Prema Korkutu, oni su svjetovni muslimanski intelekualci koji su faktiki izgubili vezu sa narodom.
 U njegov kritiki videokrug ulazi i vjerska inteligencija - stratum uleme. Nee se libiti
ekplicitne kritike:... treba velik dio nae kulturne zakrljalosti traiti ne u nesposobnosti rase, jer su
nai zemljaci drugih vjera od nas dobro odskoili; ne u vjeri i njenim principima, jer je Islam od
zaputenih Arapa za kratko vrijeme uinio svjetske uitelje i najkulturniji savremeni narod - nego u
nesposobnosti i nesavremenosti nae uleme, koja umjesto da bude Svjetlo ovom narodu, sve se vie
udaljuju od stvarnog ivota i trai selamet u kojekakvim starogrkim i perzijskim besmislicama, koje sa
islamom nemaju veze. Uz studij islamski nauka, ulema treba da stekne i svjetsku naobrazbu" kako bi.
se dobili ljudi ''...koji e moi shvatiti i prozreti situaciju u kojoj se nalazimo i moi udovoljiti uslovima,
koji se moraju stavljati i nalaziti kod ljudi koji e danas biti nosioci i branii islama i muslimana u ovim
zemljama.

Islam, demokrati]a i voe-Korkutova percepcija egzistencijalne i povijesne prosperitetne muslimanske

perspektive deducira se iz dva temeljna stajalita. Prvo, u vjerskoj i prosvjet.no-vakufskoj autonomiji
vidi izboreni drutveni i pravni okvir za onu perspektivu. Drugo, vidi je u osiguranju dravljanske
jednakosti muslimana i njihove zajednice kao autonomnog drutvenog individuuma. Ovdje je vano
otkrie i njegova apologija ideja dravljanstva i dravljanske jednakosti. Unutarmuslimanske odnose.
Korkut osmiljava na naelu demokratskog ethosa kojeg, na drugoj strani, izvodi iz izvorne biti islama.
Institucije Autonomije moraju biti jedinstvene, centralizirane, ali one su ograniene "...voljom naroda, i
najirih njegovih masa."

Kritiar je prakse vanzakonitosii, uzurpacije izbornih mandata, one prakse po kojoj "... vie
naginjemo apsolutizmu ..." i koja promovira birokratizam u funkcionisanju ustanova. Dematska
skuptina je ta temeljna institucija, "... divna demokratska i islamska ustanova" koja je i utvrena i
Statutom Autonomije. Ona je narodu najblii organ i preko nje narod treba da upravlja
muslimanskim ustanovama. Vjerski i akademski, muslimanski, intelektualni potencijal treba da se
koncentrie i objektivira upravo unutar ove temeljne islamske demokratske institucije. Demokratija
unutar islamske zajednice ne iskljuuje - insitueiju voe. Voa je ovjek znanja, no u islamu "...
vrijedi samo takvo znanje., koje je spojeno sa duevnom snagom, izdrljivou i ivotnom
ustrajnou. Islamske voe su ljudi snage i odlunosti, i "... akcije i energije to su ljudi borbenosti,
pouzdanja i izdrljivosti.

Kritika evropocentrizma-Korkut je kritiar recepcije evropskih vrijednosti i to onako kako se ona vri i
publicira unutar muslimanskih akademiara". Evropocentrizam se kultno promovira I u toj mjeri da
svaki kritiki odnos spram "evropejtine" zadobija javne etikete "reakcionarnosti" i "udaranjem na
kulturu". Otuda je "... uutkana gotovo svaka kritika, nekritike idol atrij ske muslimanske zajednice
uopte, posebno u sferi obrazovanja, pa je pravac naeg prosvjetnog rada haman sasvim zapadnjaki ..."
On upozorava "... na tetnost ovog pravca i zle poslijedice, koje e iz ovakvog rada neminovno slijediti."
Muslimani treba da se oslanjaju na uputu"... svete svoje knjige, koja je visoko iznad nadmudrivanja
zakukuljenih sadanjih politiara, mudraca i filozofa."

Misionarstvo -Fenomen nacionalnog misionarstava spada u najrelevantnije dimenzije Korkutovog

javnog diskursa, on zna za historijsku i savremenu egzistenciju tog fenomena. Fenomen nacionalnog
misionarstva se javlja kao predstava o ekskluzivnoj kulturnoj, civilizirajuoj, oslobodilakoj misiji Srbije,
Crne Gore, Bugarske i Grke. Rije je o predstavama po kojima "balkanske dravice" openito u formi
antiturskog rata, provode "... odano sluenje civilizaciji...", jer, u njihovoj ideolokoj preparaciji, na djelu
je navodna, "... borba protiv varvarstva i azijastva, uzvieni progon tiranije i sveta borba za slobodu i
prava ovjeka ...". Ove predstave kao misiji civiliziranja i oslobaanja, opravdano e konstatirati, da
potiu iz svijeta srednjovjekovnih fantazmagorija i iracionalizma. Narcistike predstave o nacionalnom
misionarstvu, sa svojim izlivima intolerancije, antihumanizma su sastavni dio "... srednjovjenog,
nazadnog i tjesnogrudnog balkanskog evrpejstva ...". Napokon, masovni zloini protiv muslimanskog
civilnog stanovnitva u balkanskim ratovima do kraja demaskiraju iluziju njihovih misionarskih
autopredstava. Njihov anticivilizacijski karakter pokazuje se i u oficijalnoj racionalizaciji balkanskih
ratova protiv Turske, kao ratova krsta protiv mjeseca.
Prozelitizam-Sakib Korkut zna ne samo za empirijske sluajeve-prakticiranja prozelitizma, to ga
naravno iritira i motivira na javni angaman on ga zna i kao historijski fenomen. Posmatra ga u
junoslovenskom i, primarno, u bosanskohercegovakom kontekstu-. Fenomen katolikog
prozelitizma, koji se neskriveno promovira i agitira u vrhovima katolike Crkve i kod Slovenaca i
kod Hrvata, (Korkut navodi, primjer, kako kod Slovenaca postoje kaice u koje vjernici ubacuju
novac, a na kojima pie: "Za pokrtenje bosanskohercehovakih muhamedanaca") stoji u ii
Korkutovog kritikog diskursa. Njegovi empirijski akteri u Bosni i Hercegovini su j'osip taler i
sljedbenici.
Stadlerov prozelitizam demonstrira suverenitet papinstva nad dravnim suverenitetom
to i teorijski i politiki Korkut kritizira i odbacuje. On zna da tadlerovski prozelitizam ima i
vanreiigijsku, dravno-poltiku dimenziju, a to znai, da on izraava "... njegovu elju
podravanja drave u dravi U- kontekstu muslimanskih odgovora 1 muslimanske vjerske" i
narodne" politike, promatra prozelitizam kao jedan od izraza njene benignosti i
naivnosti.'Navodi primjer, kako- muslimanska "vjerska" vlast nema adekvatnog odgovora na
strategiju, politiku 1 praksu prozelitizma, dok "... katoliki i pravoslavni sveenici smjestie u
Slavoniju na hiljade sirote djece ...", pa "... nam Slavonija hrani vie siroadi nego li ih je.u tzv.
"vakufskom" sirotitu ...", ulema-medlis ne poduzima nikakvu akciju kako bi sanirali mogue
prozeiitistike motive ovakvog altruizma".

Ljudska prava i meunarodni odnosi- Govori o ljudskim pravima u kontekstu identifikacije

bosanskohercegovakih Muslimana kao Evropljana, te sebe u osobnom individualitetu i
Muslimane u Bosni i Hercegovini, smatra "... ljudima i Evropljanima ...". On ne ignorie svijest o
bosanskohercegovakim muslimanima kao. jednom od evropskih naroda.- 1 istovremeno
muslimane u BiH smatra "... istinskim ljubiteljima snoljivosti i pravinosti...".

Nadalje, uz slobodu vjeroispovijesti, Korkut u ova prava uvrtava i pravo na pravnu,

odnosno dravljansku ravnopravnost i jednakost pred Zakonom. U tom smislu e i pisati: "Bez
ravnopravnosti svih graana pred zakonom nema i ne moe biti mira i poretka." Politika
hegenomije, neposredno ugroava ideju ravnopravnosti i pravne jednakosti graanskih individua.
Njegova recepcija ljudskih prava projektira se i na meunarodne odnose. Polazei od islamske
dogmatike, smatra da se novi meunarodni poredak ne moe uspostaviti bez "... pobjede prava i
pravice, sporazuma i obostranog prihvata ovjenijih principa uprave u meunarodnih odnosa".

Divergencija - pansrbizam i pankroatizam- Korkut polazi od konvencionalne predstave da su Srbi

i Hrvati jedan narod sa dva imena -"Srbi i Hrvati jedan su narod, sa dva plemenska naziva, pa
prema tome treba da im i budunost bude jedna." I muslimani u Bosni i Hercegovini su trei dio
tog naroda, te otada Korkut stalno govori o "... islamskom dijelu naeg naroda." Neovisno od ovog
identiteta, u Korkutovom uvidu, rije je ipak, o "... tri svijeta, tri razliita naziranja na cilj i svrhu
ivota i bivstvovanja - tri oprene narodne due sa posebnim osjeajima i posebnim obiajima i
pretenzijama."

Hrvatska reprezentacija, prihvatajui starevievsku ideologiju, fanatino zastupa koncept

tnijalistike rekonstrukcije Monarhije i integracije-ujedinjenja Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom.
Srpska reprezentacija, suprotne, odbijajui -apsolutno svaku trijalist'iku koncepciju .vidi Bosnu i
Hercegovinu u sastavu Srbije. Obje oprene pozicije ne poivaju na razlozima sluajnog, jednokratnog
ili perifernog karaktera. Naprotiv, konzekvencija su supstancijalnih antagonizama koji se koncentriraju
oko percepcija nacionalnog karaktera i budueg dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. I
napokon, uz sve ove antagonizme, dijele ove javno-meritalne i dravno-politike projekcije zajedniki
stav prema muslimanima: politiku dehumanizacije kao i politiku njihove prosrpske i prohrvatske
nacionalizacije. I tu je paradoks: to muslimane vie dehumaniziraju, to s pravom u njegovom uvidu,
vae insistiraju na njihovoj nacionalnoj srbizaciji i kroatizaciji.

Muslimani: nacionalna indiferencija i koegzistencija- Ovaj se pojam kod Korkuta razumijeva i prakticira
u kontekstu aktuelne politike izvanjske, nasilne etnike srhizacije, I isto tako, vanjske agresivne
kroatizacije muslimana u Bosni, i Hercegovini. Rije je o politikama koje plediraju "nacionalizaciju''
muslimana u smisli njihove navodno, prosvijetene identifikacije sa etniko--nacionalnim hrvatstvom ili
srpstvom. Korkut konzistentno odbija ove politike i stoji na stanovitu da muslimani u BiH i u odnosu
na pansrbizam i u odnosu na pankroatizam treba da .stoje, na neutralnom terenu. "Naem narodu nije
do 'srpstva' i hrvatstva'." Tu prohrvatsku i prosrpsku indiferenciju "... nalae zdrav razum ... Je oji
racionalno zna za "... zasebni poloaj ..." muslimana u konkretno-historijskoj konstelaciji drutvenih
odnosa.

Empirija one politike divergencije od muslimana, ukoliko bi se kroatizirali ili srbizirali, ne

samo da bi od njih uinila dodatni izvor produbljavanja radikalnih srpsko-hrvatskih konfrontacija nego
bi unijela i antagonistiki razdor unutar muslimana, jer, ukoliko bi muslimani prihvatili politiku
autokroatizacije, a s njom 1 ujedinjenje BiH sa Hrvatskom unutar Monarhije na konceptu
trijalistikog ureenja, onda bi se om izloili "... nepotrebnoj borbi sa Srbima, koji su odluni
protivnici takvog ujedinjenja. Sto bi se i isto dogodilo u sluaju autosrbizacije.
Muslimanska Autonomija koja je eksteritorijalna i figurira na cijelom prostoru Bosne i
Hercegovine, ne podrazumijeva samo samostalnost u odnosu na dravna prisezanja, nego i u odnosu
na srpsko-hrvatske intervencije. Zastupa meusobnu suegzistenciju utemeljenu na praksi i obiaju
nemijeanja, uvaavanja autonomnih suvereniteta i si. 1 kod muslimana se moe razvijati domovinska
svijest, radei unutar one strategije muslimanska inteligencija e "... pomagati svoju najbliu brau i
uiti ih da ljube domovinu prema islamskoj zapovjedi "Hubbu-l-vatani mine-el-imani" (hjubav prema
domovini je dio vjere) postanu vrijedni stupovi i branioci te domovine. Otuda stalno govori o
"...odgovornosti prema svom narodu i domovini:.." kao islamskom imperativu.

Turkofilstvo - Stanovite osobnog turkofilstva Korkut eksplicitno formulie: "... nae (su) simpatije na
strani Turske, zato to je nepravedno napadnuta, jer uva svoje, jer je nositeljica hilafeta i jer je to pravi
osjeaj islamskog naroda u ovim zemljama." Omanlijski vladar, ujedno je 1 Halifa svih muslimana na
zemlji. Korkut, istovremeno insistira i na vraanju digniteta "Meihatu novog Halife", kako bi doao "...
do svoje prave uloge u islamskom svijetu." U analogiji sa papinstvom, smatrae "... da su njegovi
zastupnici nuni isto tako, kao i zastupnici papizma, pa da se barem postavi defanzivna organizacija za
zatitu Islama i njegovih principa."

10. RISTO RADULOVI

Roen u Mostaru 1880.g. umro u konc logoru Arad 1915.g. Godine 1897 biva izbaen iz mostarske
gimnazije zbog uea u antireimskim demonstracijama, pa gimnaziju nastavlja u Sremskim
Karlovcima, Suaku i Slavonskoj Poegi. U Beu i enevi tudira romanistiku i germanistiku, 1906.g.
se bolestan vraa u BiH i od poetka 1907.g. postaje glavni urednik mostarskog "Naroda", pa se preko
tog lista sukobljava sa vlastima i biva zatvaran. Teko oboljeva i odlazi u vicarsku na lijecenje 1908.g. a
nakon aneksije BiH putuje u Pariz i Petrograd traei sa srpskim politiarima ponitenje aneksije. U
maju 1909.g. se vraa u Sarajevo i postaje saradnik "Srpske rijei" i "Pregleda" iji e urednik postati
1910.g. Od kraja 1910g. postaje urednik "Naroda" i ureuje kalendare "Prosvjete". Poslije sarajevskog
atentata reim ga progoni u Mostar, gdje ga hapse i progone u konc logor Arad gdje e i umrijeti, a
posmrtni ostaci su pokopani u Mostaru poetkom 1922.g.

Kao mnogi srpski intelektualci tog doba i Radulovi e biti paradigmatina linost kritike reima sa
kojim e ulaziti u direktne sukobe. Za njega je to reim koji dri pod policijskom prismotrom i
kontrolom sve ustanove, prosvjetne i ekonomske, i koji hoe da im udari "biljeg", reim koji ima jaku
apsolutistiku upravu i birokratski aparat. To je dvostruki imperijalizam Bea i Pete koji izaziva haotino
stanje u BiH i u njemu se nalazi ope zlo za narode BiH i koji nije u interesu "nae domovine", pa zato on
nije nikakva kultumo-civilizacijska zemlja ve kolonijalna i imperijalistika, a BiH je samo jedna obina
kolonija neslobodnog naroda unutar nje. Donoenje Ustava BiH je samo floskula kojom su narodu
oduzeta prava i ozakonjen apsolutistiki parlamentarizam koji provod svoju politiku na raun jednog b-h
naroda koji je "pocijepan" na tri vjere i ona (A-U) provodi neomakijavelistiki koncept politike provoenja
vlasti i autoriteta, ali ne u interesu naroda, ime je BiH dovedena u situacij "biti ili ne biti". Radulovi se
 zato zalae za novi sistem vladavine na ideji narodnog suverenitet, a njega ne mogu uspostaviti nikakve
reforme, ve samo radikalna opoziciona antivladina politika i borba za ustavna, parlamentarna i
graanska prava, kako bi se suzbila tetna politika reima. To je prevratnika politika za emancipacij
BiH od -u reima.

Pored kritike reima, on kritikuje i patoloku egzistenciju unutarbosanske politike iza koje stoji
objektivno historijsko naslijeeno stanje nekulturnosti, kao opeg stanja u dravi i drutvu koje je
obiljeeno umalou i primitivizmom. S jedne strane, tu je fanatizam i fatalizam. na drugoj ropski duh i
pomanjkanje nacionalnih i graanskih vrlina, a na treoj servilnost, puzanje i poniznost, a to je sve
skupa rezultat reima i historijske tradicije b-h drutva. Ta siika drutva je "neista i smrdljiva kao
kakva orijentalna kasaba" pa u njoj mogu rasti samo peurke i "otrovne gljive". Tu je na sceni i
konformistika, funkcionalna i prougarska politika uslunosti prema reimu, a u njegovu kritiku ulazi i
odnos nacionalno-religiiskih reprezentacija i njihov konformizam prema reimu. Posebno se bavio
kritikom tadlerovog klerikalizm jer je za njega tadler glavni nosilac apsolutistikog reima sa
glavnim ciljem njihove politike poistovjeivanja katolianstva sa hrvatstvom. Za Radulovia, u Saboru
muslimani i katolci bez skrupula i bez unutranie grie savjesti se identificiraiu sa vladinom politikom,
dok joj se pravoslavni odupiru-poputanjem. Ovdje je u ii kritike hrvatsko-muslimanski proaustrijski
stav ili tzv. vladinovci, ali tu je i kritika srpske politike u Sabora, politika verbalizma, a u prvom redu
politika Petra Koica i lista "Otadbina" i oko lista "Srpska rije" kao i drugi koji su provodili
konformistiku, epigonsku politiku oficijelnog reima. Glavni nedostatak srpske politike je
neorganizovanost i politiki nemoral.

Nema se osjeaja za cjelinu, nema ideala, drutvo je rascjepkano i individualizirano, nacionalno

dezorganizovano, borbe se vode protiv linosti a ne za principe, privatno i partikularno je iznad opeg,
ne postoji pravi nacionalizam, drugim rijeima, srpska saborska politika u to vriieme doivljava i ivi u
krajnjoi dekadenciu pa i njih svrstava u "vladinovce".

U kritici Sabora Radulovic je radikalan pa ga naziva "leglom bezdunosti", a sabornici su lutke koje
unose u Bosnu tuu vlast i tui despotizam, oni su sjenke koji "vode novi moral i nove aristokrate", oni
su mumije i pekulanti i lakrdijai vladine veine, a ove sudove istie povodom rasprava o agrarnom
pitanju, a odnose se i na nekoliko ljudi "skupljenih s koca i konopca", to se naziva zvunim imenom
"srpskom narodnom organizacijom".

Iz recepcija teorija o prirodnim zakonima historije Spensera i Gumplovia, Radulovi e razviti

vlastitu ontologij i antropologiju. Prihvatajui Spenserovu diferencijaciju i interakcij shvatit e da je
razumljiva nejednakost medu Ijudima i narodima, a Gumplovievu bezobzirnu borbu masa razmijeva
kao podreenost i gonjenje pojedinih grupa od strane drugih - ugnjetaa i ugnjetavanih, pa su ova dva
prrodna zakona duboko usadena u ljudima. On prihvata i antropoloke teorije o nepromjenjivosti
ljudske prirode kao i predestiniranost rasa da se ukrtaju i mijeaju sa drugima pri emu one ipak
zadravaju svoju stabilnost, ali vjeruje i u mogunost da ljudi mogu pospjeiti prirodni tok, ime ulazi u
inkonzistenciju jer ako vrijede prirodni zakoni onda nema mjesta ljudskoj intervenciji i slobodi.

Normativni pojam politike tj. za Radulovica je ona ono ta treba da bude, i karakteriu je:

politika je vjetina koja u sebe inkorporira sociologiju, psihologiju, finansije, ekonomiju i pravo;
kritikuje realnu politiku, kao pozitivistiko, deskriptivno poimanje politike jer je ona za njega
samo uvrivanje postojeeg stanja i borba za vlast;
preferira moralnu politiku jer ne prihvata makijaveliziranje politike.
Idealne vrijednosti koje bi politika morala imati, za Radulovica su:

- politika nije fenomen svoje vrste (sui generis), ve epifenomen koji je proizvod zdravih ekonomskih i
kulturnih prilika koje posreduje fenomen slobode i koncentrisana je oko slobode, pa takva politika
pretpostavlja harmoniju jake tradicije i jake kulture, a slobodu, tek kao normativitet, treba unijeti u
narodnu svijest;
- politika mora teiti istoti ideala, koji jedino daju dovoljno snage i vjere u preduzete akcije;
- politika koja se vodi viim nacionalnim idealima a ne oportunizmom i utilitarizmom;
- politiki moral je u tijesnoj vezi sa srpskim nacionalnim moralom pri emu odbacuje makijavelizam i
kritikuje ga. On brani individualni moral, ali i javmi moral i moralnost politike i javnog ivota uope.
 Idealni politicar bi morao posjedovati, u ovakvom kontekstu shvatanja politike, strpljivost,
izdrljivost, obrazovanost i potkovanost, okretnost i prisebnost, morao bi biti lien doktrinarstva,
imobilnosti i demagogije, imati jak karakter, biti dentlmen i visoko moralno cijenjen u drutvu kao i
jake etnike principe.

U sadrajnom smislu u poimanie politike ulazi i recepcija liberalno-demokratske aksiologije

kao sastavnog dijela njegove evropeizacije koja za sobom treba ostaviti svaki ovinizam, klerikalizam,
vizantijski menatlitet i uskogrudnost, s tim da ne prihvata tadanje socioloke teorije i ideoloke
diskvalifikacije demokrati]e Le Bona, Niea, Tokvila itd. (Gustav Le Bon je, u njegovom uvidu, smatrao
demokratiju kao povratak primitivnosti i divljastvu, vladu slabijih nad jaim, bolesnih nad zdravim,
glupavijih nad pametnijim. Tokvilje, takoer, smatrao demokratiju nunim zlom. Demokratija
mijenja prirodu drutvenih odnosa pa i karakter obrazovanja i vaspitanja. U demokratskom kontekstu
kola vie primarno ne razvija intelekt i misao, ona zahtijeva vaspitanje i obrazovanje volje karaktera, koji
podstie na akciju. Akcija, energija i inicijativa treba da su osnovna naela moderne nastave i modernog
vaspitanja. Naravno da u toj promjeni stradae linost, potpuna linost: specijalista i praktini radenik
davae ton.). Radulovic dalje preferira graanske i politike slobode, ideju narodnog samoopredjeljenja,
narodnog suvereniteta, konstitucionalnost i ope izborno pravo, parlamentarizam, ideju jednakosti i
ravnopravnosti svih ljudi, kult individue i individualizam, politiki pluralizam i slobodnu kritiku i
javnost i debate bez cenzurisanja, ali iskljuuje sposobnost seljatva iz poimanja demokratije (U tom
smislu pie: "Interesantno je istaknuti da smo mi Srbi prvi poeli uvoditi seljake kao poslanike, jer to
zahtijeva demokracija. Koliko tu ima lanog i licimjemog ne treba naroito isticati. Prava demokracija mora da
bude selekcija-aristokratska-da upotrijebimo jedan paradoks, i to samo na prvi pogled-ili ona je vladavina
najsitnijih i najprimitivnijih strasti. Do tog uvjerenja doli su ne protivnici demokratizm, nego njegovi najvei i
najbolji predstavnici.).

Radulovic je rodonaelnik osvijetenog promatranja i ocjenjivanja politikih partija tadanje

savremenosti, pa ih dijeli na:

Konzervativne - stranke posjednika, plemstva, gospodstva koji hoe povratak na feudalizam,

bliske su klerikalizmu jer se protive sekularizaciji, ali zna da je konzervativizam historijski
prevladan i anahron;
Liberalne - kao produkt srednjeg graanskog stalea i javijaju se sa engleskim
parlamentarizmom, proglasile jednakost i ravnopravnost svih ljudi, kao odgovor na
konzervativne stranke. On je na stanovitu da u liberalizmu "drava ne smije nikoga pomagati,
niti mu zapreka praviti", odbacuje potpomaganje sirotinje, veterana, ena i djece. Kritiku
liberalistike ideologije Radulovic izraava: ("Meutim, principima liberalnih stranaka mora se
primijetiti izmeu ostalog da svaki kupac nije potpuni poznavalac robe i zbog toga solidni produkti
moraju dravom biti zatieni od nesolidne konkurencije. U moralnom smislu moraju biti zatieni
dravni veterani, siromasi, ene jer od njih zavisi razvoj zdravih i jakih dravnih graana, zatim
uvoenje i zatitu putem carina...zato i smatra da sa liberalnom promocijom ovjeanskih prava,
jednakosti ljudi i graanskih sloboda nisu ukinute ekonomske posljedice, koje e imati nagomilani
plemiki kapital u slobodnoj konkurenciji individua. Radulovic upozorava da e se na tlu ovih
proturijenosti liberalnog svijeta pojaviti ideje i teorije socijalizma.)
Radulovic odbacuje Hegelovo poimanje drave jer se po njemu iz takvog shvatanja razvija vojna ili ista
socijalistika drava, ali i darvinistiko shvatanje drave sa biolokog aspekta gdje se drava svodi na
obian policijski organ /u smislu samoodranja i borbe/ (U njegovom uvidu, Hegel stavlja na mjesto
prava linosti dravu-za njega drava nema cilj da slui ovjeanstvu, nego je cilj sama sebi. Ona nema cilja da
slui crkvi, niti da se cijepa od crkve; naprotiv, modema drava treba daje izvor kako religioznog, tako i
sekulamog autoriteta. Jednom rijeju, ne postoje granice za njezin autoritet ni za njenu odgovornost. Pri tome
istie kako se Marx ne moe identificirati sa Hegelom, iako mu je on duhovni otac, kao sto se Spenser ne moe
poistovjetiti sa Stirmerom ili Kropotkinom, a diferencije i slinosti izmeu njih se uspostavljaju upravo u
poimanju drave. Na

osnovu Darvinove teorije selekcije, oni su unijeli u sociologiju bioloki princip i proglasili borbu za ivot kao
osnovu drutvenog napretka, unitenje slabijih kao dobro za odranje i ouvanje rase.). Izmeu ovih
shvatanja drave e doi do kompromisa jer moderna demokratija eli izmiriti pravo sa principom
 opeg naunog dobra, ali ne kao drava egalitarizma, jer nee nikada doi do nivelacije izmeu elita i
okoline i njihova e se udaljenost uvijek smanjivati u drutvu, ali nikada nee biti anulirana.

Glavne komponente socijalistike teorije, po

njemu,su:

- to je kritika teorija jer vri kritiku kapitalizma,

- vri kritiku socijalnog klasnog uredenja koje je pod okriljem drave,
- ona ima svoje ideale - ravnopravno drutvo sa ukidanjem drave gdje bi svakom bilo zagarantovano
jednako pravo na isti razvoj kao i meusobna jednakost izmeu ljudi.
U kritici socijalistike teorije zapaa kontradikciju kod Marksa u njegovom miljenju historije i
prrode, jer ovaj kae da je klasna organizacija i historijski i prirodni bioloki proces, a posebna kritika
je na stajalitu Marksa da je historija neprestano mijenjanje i razvijanje ljudske prirode koje Radulovic
odbacuje jer se po njemu, u ovakvom shvatnju zanemaruje etnoloki momenat, jer historijske razlike
izmeu ljudi nisu kvalitativne nego kvantitativne prirode i sloboda individua i naroda nije stvar
intuicije vec borbe i oprobanosti snage koja je u biti ovjeka. On dalje odbacuje i socijalistiku teoriju
drutva i historije koja ne vidi rezultate brojnih generacija drutva koje su prole kroz historijski razvoj
usljed kojih tenja za vlau i lakim ivotom uvijek ostaju glavni pokreta civilizacije. No, on ipak
ostaje u uvjerenju da je pobjeda radnitva nad kapitalizmom neminovnost, a drava je tu da obezbijedi
zakonima ope izborno pravo glasa i sprijei eksploatacij. Interesi pojedinaca i interesi drave se ne
mogu nikada izmiriti jer je historija pokazala daje ona ispunjena stalnom borbom jaeg i slabijeg. U
tom kontekstu on kritikuje i SDP BiH kao stranku koja je praktino-politike prrode i nema
koncepcijskog programa, osim po pitanju nacionalizma, pa su u praksi zaboravili na principe slobode i
jednakosti, utonuli u pragmatizam i korisnost, zaboravljaju hrvatski klerikalizam, pa ak zbog linih
koristi napadaju i Srpstvo. Radulovic nastupa sa pozicija srpskog etnocentrizm, pa srpski nacionalni
interes treba da ini sredite u koje se utapaju sve srpske akcije i tenje. Nacija-drutvo figuriraju, s
bioloko-organicistikog stajalita, kao prirodni organizam u kojem svaki lan ima svoju funkciju -
poboljavanje cjelokupnog rada organizma. Nacija jeste i treba da bude upravo organska cjelina u kojoj
postoji jedinstvo i razlikovanje dijelova. Otuda recipira i socijaldarvinizam, tj. prirodni odabir,
adaptaciju i borbu za opstanak nacije. Naciju poima u spiritualistiko-kulturolokom aspektu,
protivijeno naturalizmu-rasi, pa govori o "narodnoj dui": nacija je i individualizirana dua koja ima
svoje vanjske, materijalne manifestacij -jezik, pismo, zastave, heraldiku i svoj unutranji sadraj koji je
nerazdjeljiv.

Nacionalizam je za njega nuan i cjelishodan i odgovara duhu prirodnih zakona, a za srpski

nacionalizam uzima kao uzor italijanski koji je liberalan, posveen veliini domovine, nije
optereen antisemitizmom, knjievni, intelektualni, liberalan i doktrinaran. Nacionalista je ovjek koji
osjea ponos svoje rase i svoje kulture, i pripravan je da je brani od stranaca. Nacionalizam u sebe
ukljuuje i pojam slobode, jer je on borba roba da postane sam svoj gospodar, da sam svoju sudbinu
opredjeljuje i dade joj svoj peat". Uvodi pojam zdravog i pravog nacionalizma koji je podloga za
opstanak kako pojedinca tako i naroda, on je normativni ideal i tek se treba razvijati u srpskoj svijesti
kroz uniformiranje srpske psihe, sa demokratskom o snovom i 's ciljem jedinstva naroda (Srpska psiha
ujednauje se, postaje jedna, nerazdjeljiva i nerazluna, kraj svih pokrajinskih diferencija koje su proizvod fizikih i
politikih prilika.). Sredstva tog demokratskog nacionalizma su rad, organizacija i moralno preporodenje, a
cilj jedinstvo naroda. Tu je dalje borbenost i vjera u budunost, etika samortvovanja uz poseban odnos
prema etici prava i etici dunosti, pri emu vjeruje u superiornost srpske nacionalne snage. I on barata
pojmom nacionalnog egoizma kao sredstva za jaanje dravnog i narodnog nacionalizma, jer
bez tog egoizma nema ni uspjeha u stvaranju velike nacije sa svim svojim odlikama i vrlinama.
Nosioci srpskog nacionalizma treba da budu srednja graanska klasa i njena inteligencija, ali ne govori
o inteligenciji u normatvnom smislu, ve se to odnosi na srednji stale. Ali, Radulovic je svjestan da
srpski nacionalizam nema srednjeg stalea, da je inteligencija dezorjentisana pa treba raditi na
obrazovanju mladih generacija koje e stvoriti taj pozitivni srpski nacionalizam. Ni u ovom aspektu
seljatvo ne moe igrati neku odreeniju ulogu, pa seljaki stratum ne moe biti subjekt nacionalne
politike, jer su mu na prvom mjestu lini ispred opih interesa i ne zna ih razgraniiti. U pravi
nacionalizam dalje ubraja svesrpstvo u smislu ujedinjavanja i prevladavanja lokalizama,
provincijalizama i regionalizama, potom eliminacija srpskog stranakog pluralizma, svenacionalna
solidarnost,
 Za Radulovica u BiH ivi jedan narod koji je religiozno izdiferenciran, ali je jednog jezika i jedne
krvi, pa se proces nacionalisanja nee brzo i lako izvesti. U tom kontekstu i zagovara politiku
konvergencije. Po Radulovicu, jo od srednjeg vijeka prava religioznost nije bila osobina Bosanaca, kao
uopte cijelog srpskog plemena. U njegovom uvidu u pogledu vjerskih identifikacija Srbin je, a osobito
Bosanac, povran i formalistican. Ovaj formalizam je u historiji bio plat pod kojim se se vodile bitke i
borbe potlaenih i povlatenih, a iza religijske identifikacije su se krile socijano-klasne identifikacije i
sukobi. Na drugoj strani, ovi sukobi izmeu socijalno i politiki gospodareeg i potinjenih stratuma
stvarali su drutvene antagonizme koji su poprimali formu religijskih sukoba unutar jednog religijski
izdiferenciranog naroda sa istim jezikom, obiajima i svjetonazorom. U doba osmanske vladavine
vjerska pripadnost nije bila identina sa nacionalnom pripadnou nego sa socijalno-klasnim
stratumima, a i katolici i pravoslavci su se osjeali Bonjacima, pa je, po Radulovicu, vjerska
netrpeljivost i novijeg datuma, ali, moe se rei i izvjetaena i vjetaki stvorena zbog razliitih
interesa i pretenzija prema BiH. Divergencije dakle imaju noviji datum i rezultat su antagoniziranih
politika i politikih programa i koncepcija na tlu BiH. Zato Radulovi i preferira politiku konvergencije i
sekularizma uz potpuno ista prava za sve tri konfesionlne zajednice na tlu BiH i za njihovu potpunu
autonomiju, bez mijeanja drave u te poslove. I borba protiv klerikalizma se promatra iz te perspektive,
jer su klerikalci protiv demokratije, slobodoumnosti i protiv nacionalnih ideja, pa borbu za
emancipaciju naroda oni ne mogu voditi.

Stvaranje nacionalne kulture je postalo prema Radulovicu u isti mah i cilj i izraz savremenog
ljudskog drutva i sredstvo za odravanje takvog poimanja veza i odnosa izmeu kulture i nacije, pa zato
on zastupa kulturno jedinstvo cjelokupnog Srpstva, a ne samo Srba u BiH. Svaka kultura i narod ive na
granicama drugaijih razliitih kultura, kulture Istoka i Zapada, a granica izmeu ta dva svijeta nije
nigdje tako otro izraena kao u zemljama gdje ivi srpski narod. Nacionalna kultura je jedan od puteva
narodnog osloboenja, a kultura i knjievnost treba da budu izraz patriotizma i nacionalne kulture.
Knjievnost mora da bude stvarana na narodnom jeziku. Roena na tradiciji i iz tradicije, ona na toj
tradiciji ivi i s njome evoluie, ali on zagovara i nacionalizacij i dragih duhovnih produkcij-
drutvene, humanistike i prrodne nauke. Srpski jezik je visoko rangiran kod Radulovica i to kao
standardni jezik onako kako ga je definirao Vuk Karadi i on je vana pretpostavka kasnijeg srpsko-
hrvatskog ujedinjenja. Zato i poazi od injenice, kontekstualno oko saborskih rasprava o jeziku i pismu,
da su irilica i zastave amblemi srpske narodnosti i srpske kulture, pa negiranje irilice razumijeva kao
negiranje srpstva i ornalovaavanje srpske tradicije i kulture. Zato i poruuje srpskim politiarima da
pribave irilici ono potovanje i ono mjesto koje joj pripada prema broju Srba pravoslavnih (Pri tome se
poziva i na povijest SVB smatrajui da su svi dokumenti pisani na irilici, a u doba osmanske vlasti su
izdavani listovi Bosna i Cvjetnik na irilici. Oigledno on, bez obzira na sve slinosti, ne razlikuje srednjevjekovno
bosansko pismo-bosansicu od srpskog pisma-irilice.), uz suprotstavljanje uvoenja njemakog jezika u
unutranji saobraaj na eljeznicama.

lako Radulovic govori o jednom narodu sa tri konfesije, kod njega se to odnosi na relaciju Srbi-Hrvati
kao dijelovi istog naroda, oni su jedinice naeg naroda, to je jedan narod sa dva imena koji treba da
dovede nacionalizmom do ujedinjenja. U logici diferencijacija, smatra da su vjerske razlike proizvod
ukrtanja politikih interesa drava unutar kojih su ivjeli srpski i hrvatski identitet. Na te identitete su
djelovali i socioloki zakoni imitacije ostalih nacionalno svjesnih naroda Evrope, kao i zakon
sugesbiliteta sa strane politikih faktora, pa se pod uticajem tih sociolokih zakona u s-h odnosima je
prevladalo naelo borbe, ali e se oba ova entiteta ipak kulturno i politick integrarati.(To vai i za Bosnu:
"Ni ovdje u Bosni za nas ne znae ta imena posebne etnike grupe. No, istie kako priznaje hrvatsko ime ne
samo onima koji sebe nazivaju Hrvatima nego rado doputamo da e se sve one do sada ogromnom veinom
nacionalno nesvjesne katolke mase tog naeg zajednikog b-h, slavenskog kontigenta nazvati Hrvatima.). U
projektu politike i kulturne integracije Srba i Hrvata primarno je ujednaavanje narodnog jedinstva
kao sadraja zajednike due, uz ve stvoreni Vukov srpski jezik koji je dao podlogu za jae kulturno
zbliavanje pravoslavnog dijela s-h narodne mase. Druga pretpostavka takoder postoji i to preko
Ljudevita Gaja koji kae da je srpski jezik primio i katoliki dio slovenske mase, ali je u svemu tome
najvea zapreka katoliki klerikalizam (Stadler), ali i injenica da ni Srbi nisu u BiH nisu ostvarili
jedinstvo naroda u kulturno-nacionalnom pogledu, pa se to ujedinjenje moe rijeiti samo rjeenjem
srpskog pitanja u BiH. Muslimani su "samo jedan element naeg naroda", jedan dio tog naroda, ali su u
odnosu na s-h odnose ipak na marginama svih politiko-kultumih interesa. Ipak, politikom
konvergencije, uz stereotipne predrasude o krivici islama za zaostajanje muslimana u svakom pogledu,
izraava nadu da e i oni podii "svoj dio naeg naroda i proeti ga demokratinocu i liberalizmom.
Kritikuje njihovu nacionlnu indolenciju i nedostatak srpskog ili hrvatskog nacionalnog osjeaja, pa
potencira nacionalizovanje muslimana u bilo kojem smislu, a muslimansko politiko djelovanje treba
da izgubi vjerski znaaj kroz nacionaliziranje u bilo kom pravcu i da se izjednae sa sredinom u kojoj
ive. Muslimanski fanatizam shvata kao razdraeno stanje vjerskog osjeaja, kao bolesnu pojavu, a
muslimanske voe optuuje za odbijanje komunikacija sa zapadnim kulturama i civilizacijom, ime se
vri kulturno i drugo osiromaavanje Muslimana i njihovo degenerisanje nostalgijom za Turskom.
Radulovic je svjestan antisemitizma unutar reima, ali iz toga iskljuuje Srbiju jer tamo Jevreji imaju sva
prava kao i drugi ljudi i lino ne stoji na antisemitskom stavu. (U velikom broju drava postoje itave organizovane
partije antisemita koji kao najglavniju taku svog programa istiu borbu protiv Jevreja. Ima drava kao Rusija i
Rumunija koje svojim podanicima Jevrejima ne daju graanskih prava kao i ostalim graanima, dok ih neke ne
priputaju izvjesnim pozivima, kao sto ih Austrija nipoto ne priputa veim sudakim mjestima. Prema srpskom
shvacanju demokratske drzave, oni su u Srbiji potpuno ravnopravni dravljani i mogu, ako se inae pokazu
sposobni, da dou do visokih mjesta. I mi Srbi u BiH potpuno smo liberalni u pogledu svog ponaanja prema
Jevrejima i ne pokazujm ni najmanjeg znaka kakve rasne mrnje ili vjerske netolerancije. Potencira srpske
zasluge za jevrejsku politiku promociju pa, npr. pie da samo uz pomoc Srba advokata Jevreji su dobili
mjesto predsjednika advokatske komore u Saboru). Unato ovakvim miljenjima o Jevrejima, ipak ih
opisuje u negativnoi karakterologiji, piui o njima da se ne obaziru na pravila drutvenog morala, ne
obaziru se na zakone samo ukoliko mogu zaraditi, a da se pri tome ne otkrije njihova mutna radnja, a to
i doprinosi njihovom sve veem materijalnom bogaenju, ali im s druge strane donosi veliki broj
neprijatelja i protivnika. Prigovara Jevrejima konformistiki odnos prema reimu jer su oni uvijek uz
Vladu, a svoje bezuslovno pristajanje uz vladu imaju naplatiti i u politickom i u privrednom pogledu, pa
imaju privilegije, najunosnije poslove u dravi, a uz sve to Jevreji vode antisrpsku politiku.(Pa kako nam
vracaju Jevreji ovo preliberalno nae ponaanje prema njima?. Otvorenm i bezobzirnim napadanjem na nas.
Kad god u naoj borbi sa vladom Jevreji dodu u poloaj da nam mogu nakoditi, oni to na mig vlade izvre brzo i
energino.). Zato zagovara naputanje takvog srpskog tolerantnog i proliberalnog stava prema
Jevrejima i totalnu ekonomsku blokadu Jevreja (Ali ima neto to ne moemo da odobrimo u naem
ponaanju prema Jevrejima, jer nam donosi veliku tetu: mi smo prema njima i vie nego liberalni, pa ne
odgovaramo ni na njihova izazivanja i napade istom mjerom ni onda kad nam je to veoma lako. Srbi, budui da su
najbrojniji, jesu glavni potroai svega onoga s cime Jevreji trguju, pa kao sankcija, treba da uslijedi bojkot
jevrejske trgovine, tj. da Srbi prestanu kupovati kod jevreja. Ekonomsku blokadu treba provesti i oslobaanjem
od jevrejskih kredita tako to e Srbi mali trgovci kupovati iskljuivo kod Srba velikih trgovaca, gradskom
stanovnitvu glavne muterije moraju biti srpsko seosko stanovnitvo i slino.). Ali, Radulovic e u ovakvoj
karakterologiji Jevreja prei i granice BiH i jevrejstvo percipirati u pejoratvnom smislu. S-H sukobe on
tumai kao sukobe dvije protivnike politike stranke a ne b-h subentiteta i to prvenstveno po pitanju
rjeenja agrarnog pitanja, pa poziva da se o tom rjeenju izjasni sam narod kako bi i age i begovi i
kmetovi bili zadovoljni.(U pitanju agrara na djeluje radikalna divergencija: "Jer danas cijeli duh politike tei
jednom, da se Srbi doguraju do zida, da dou do oajanja. Katolci i muslimani vjerno i bezobzirno provode skovani
plan. Poznato je da se manjine u Austriji stalno potpomau. U Bosni feudalci neogranieno su gospodari, radini
elemenat predmet je progona i sumnjienja.). On vienje rjeenja vidi U obliku obligatornog osloboenia
kmetova, kao i svi drugi srpski intelektualci, pa su zato svi neprijatelji Srba po tom pitanju koji
zagovaraju drugaije rjeenje. Novi reim nije donio nista novog u BiH jer je kmet ostao kmet, a raja-
raja, drugim rijeima Srbi su i dalje pod jarmom i "turskim zakonima i nepravdama i podvrgnuti raznim
zlima i zlim djelima, pa po njemu, pravda nije zadovoljena. I Hrvate opisuje u negativnoi karakterologiji
zbog raznih nesuglasica i meusobnih sukoba na relaciji Srbi-Hrvati i njihovu indolenciju po nekim od
tih pitanja (Hrvati preko 30 g. pokazuju prepotentnost i agresivnost, pokazuju drzovne i bolesne pretenzije,
uvijek su mezimad vlade. Iz historije proizilazi da su Srbi sposobni i za kulturni i za dravni ivot. Kroz cijelu
srpsku istoriju prevladava neodoljiva volja za nezavisnou i slobodom, to je potpuno strano hrvatskoj istoriji.
No, vjerujuci u izjednaavanje srpske i hrvatske psihe, u pobjedu jugoslovenske ideje, dijagnostirajui i
zbilju divergencije u s-h odnosima, pisae: "Bice izmeu brace jo trzavica, trvenja, nesporazuma, ali
ipak sama ideja nee se dati ugasiti, ona e jaati i snaiti i kao djelotvornija nunost ivota pobijedie u
toj borbi.").

lako Bosnu i Hercegovinu smatra kao dvije pokrajine, iz njegovih radova se da zakljuiti da Radulovic
stoji na stanovitu b-h -patriotizma i ouvania BiH koju smatra "naom domovinom" kao povijesnog
individualiteta, ali kao i drugi intelektualci stoji na pozicijama pansrbizma pa i za Bosnu govori kao
srpskoj zemlji, Bosna i Hercegovina su dvije najljepe srpske zemlje(U srpske zemlje ubraja Staru Srbiju,
Makedoniju, one su ule pod skriptar ponosnog bijelog dvoglavog orla, iako je Makedonija zahvaljujuci
sentimenatlnom bratstvu Srba iz Srbije skoro sva pobugarena, da je nestalo srpske svijesti koja je bila
prije mnogo jaa od Bugarske, a C. Gora je srpska zemlja, ona je slobodna srpska kneevina.). No i pored
svega toga za Radulovica BiH mora imati svoju autonomiju, pri emu u potpunosti odbacuje tadlerove
politike pretenzije, a posebno koncepciju trijalizma. Radulovic propagira ideju jugoslovenstva, uz
pozitivnu karakterologiju slovenstva i slovenskih naroda, a posebno Rusije kao prirodnog predstavnika
Slovena. Zalae se za zdravu jugoslovensku ideju, jugoslovensku solidarnost, stvaranje jedinstvene JU
kulture, a u Jovanu Skerliu vidi apostola jugoslovenske ideje. Afirmaciju ideje jugoslovenstva vee za
prethodno rjeenje srpskog pitanja: "Problem jedinstva Srba i Hrvata, kao i problem jugoslovenski,
smatramo kao prirodnu posljedicu pravilnog rjeenja srpskog pitanja.", a kroz sve se proteze i motiv i
predstava srpskog mesijanizma. Svoje politicko i koncepciisko djelovanje bazira na svesrpskoj
nacionalnoj politici koja se bazira na doktrini o ugroenosti srpskog naroda kroz itavu njegovu
historiju, zatim na strahu od germanizacije Bosne i Evrope, pa izrie svoju maksimu "neka nam je
najuzvieniji zakon spas nacije", a sve opet kroz par prijateli -neprijatelj.

U srpsku etnopsiholoku karakterologiju ulazi smisao za altruizam, tenja ka optoj jugoslovenskoj

solidarnosti, jaka tradicija, ali slaba kultura, prirodna nestalnost srpskog javnog mnjenja, velika
kritinost u odnosu na stvaralatvo, egoizam u najgorem smislu te rijei.

Srpsku nacionalnu politiku e percipirati kao politiku koja se razvija iz prirodnih zakona borbe,
nacionalni ideali su borba za slobodu i misija stvaranje slobodne otadbine te da srpska nacionalna
politika u cjelini mora osigurati da i "mi Srbi u BiH budemo bolji i kulturniji, portvovanji i idealniji, i
u tom znaku emo pobijediti." Ona mora biti voena idjom velikog epohalnog prevrata unutar b-h
drutva, mora imati svoju svenacionalnu dobru organizaciju, jednu jedinstvenu politicku partiju (dakle,
protiv je politikog i partijskog pluralizma jer se tako razbija homogenost nacionalne ideje) Smatrajci
da politike stranke mogu figurirati tek unutar ustavnog poretka i parlamentarnog politikog reima, on smatra
d e treba vetaki stvarati politike, partije unutar srpskog, naroda jer bi to znailo proizvoenje strasti,
najgore vrste i najeeg stanja. Odbija stranako struktuiranje unutar srpske nacionalne politike zato to bi
cijepanjem na stranke, koje nisu moralne i kulturne, iri se nemoral u masu i mi svi na taj nain gubimo svoje
glavno uporite, jer na nacionalizam, nae prosvjetne i kulturne zahtjeve moe ostvariti samo jedan moralan
i organizovan narod."

11. VASO PELAGI

Roen u Gornjim abarima kod Gradaca 1838.g., umro u Poarevcu 1898.g. Niu gimnaziju i
bogosloviju zavrio u Beogradu, a 1860-1863 uitelj srpske osnovne kole u Brkom gdje osniva prvu
bosansku srpsku itaonicu. U Rusiji boravi dvije godine i u Moskvi slua predavanja istorije, medicine i
politike ekonomije. Godine 1866 postaje upravitelj srpsko-pravoslavne bogoslovije u Banja Luci u kojoj
nastoji vaspitati borce za politike slobode i narodna prava, a tamo osniva i srpsku itaonicu. Poetkom
1869.g. zbog sukoba aka sa turskom vojskom i njihovih postupaka protiv njih, krajem te godine osuen
u Sarajevu i prognan u Malu Aziju gdje provodi godinu dana, a iz progonstva bjei u Srbiju 1871.g.
Izabran za predsjednika Skuptine i lana odbora Ujedinjene srpske omladine (1871), a nakon zabrane
rada Skutine odlazi na Cetinje gdje uestvuje u osnivanju Druine za osloboenje i srpsko ujedinjenje,
nakon ega odlazi u Vojvodinu odakle je protjeran 1873.g. i ivi u Trstu, Gracu i Cirihu, a tamo se
upoznaje sa socijalistikim idejama i sam postaje socijalista. Aktivni uesnik bosanskog ustanka (1875),
nakon ega ga austrijske vlasti interniraju u Mikolc, ali je ve 1878.g. meu ustanicima i postaje otar
kritiar a-u vlasti. Od tada postaje i zauzima istaknuto mjesto u razvoju socijal-demokratije u BiH, zbog
ega je vie puta osuivan, a posljednje dane provodi u poarevakom zatvoru, gdje i umire. Od 1867.g.
napisao je i objavio mnogobrojna djela iz raznih oblasti koja su prevoena na strane jezike i koja su za
njegova ivota tampana u preko 250.000 primjeraka, ne raunajui lanke i napise u tampi i raznim
listovima. Poznatija djela su: Istorija b-h bune, Odgovor na etiri drutvena pitanja, Socijalizam ili
osnovni preporoaj drutva, Nauka i radni narod, mnoge knjige o kolstvu i obrazovanju, u narodu
poznat kao Narodni uitelj, po najpopularnijem Pelagievom djelu objavljenom 1879.g. i koje je do
1894.g. tampano u etiri izdanja u tirau od 18.000 primjeraka. Ako ne prvi, onda meu prvim
zagovornicima ateizma u BiH (djela o tome: Umovanje zdravog razuma, Koliko nas kota bog i
gospodar, Poslanica bogu ili predlog pobonom narodu, zbog ega je javno rainjen u Sabornoj crkvi u
Beogradu 1895.g.). Jedna od najmarkantnijih linosti socijalizma na ex-JU prostorima i estoki borac
protiv reakcionarnih reima, a za ideje socijalizma zbog ega i zavrava u poarevakom zatvoru.

I Koncepcija socijalizma. U HSiPM BiH zauzima istaknuto mjesto zbog svog propagiranja ideja
socijalizma, posebno na tlu BiH, ali i ire. Nakon progonstva u Malu Aziju, svoj pansrbizam ustupa
mjesto socijalistikim idejama, mada on ostaje u Pelagievom miljenju. U koncepciji i percepciji
socijalizma, on e razlikovati vie historijskih oblika: patrijarhalni, antiki, bogoslovski, utopijski,
dravni, revolucionarni, komunistiki, anarhistiki i nauni ili radniki socijalizam sa Marksom kao
pretpostavkom.

- patrijarhalni socijalizam ilustruje slavenskom i srpskom porodinom zadrugom;

- antiki se manifestira zahtjevima za jednakost u posjedu i kolovanju, za ravnopravnou ena i sl.
Nalazi ga kod Aristotela, Platona, Sokrata, Protagore i zakonodavca Likurga;
- bogoslovski socijalizam pronalazi u njegovim formulatorima, od Konfuija preko Hrista do
Moravske brae koji su pod firmom boga i vjere traili politiki i ekonomski prevrat i preporod u
korist ravnopravnosti svih ljudi;
- utopijski socijalizam sa Tomasom Morom, Sen-Simonom, Furijeom, Robertom Ovenom koji su
zamiljali drutvo koje e poivati u srei, miru i ljubavi;
- dravni socijalizam prepoznaje u Luj Blanu, Blanki, Ferdu, Lasalu, ali i Bizmarku koji ubjeuju
vlasnike drave, crkve i novca da im je dunost da rade, da ostvaruju ivotne potrebe radnog naroda
putem reformi provedenih i podnesenih za cijeli radni narod. Po njemu, drava treba da se umijea
u sva pitanja i da postupno bar socijalizira dravu, drutvo, te tako otkloni krvavu revoluciji;
- revolucionarni socijalizam trai da se silom socijalne revolucije obori sve to smeta i to
ugnjetakim i nasilnim nainom sizbija primjenjivanje socijalizma u sve drutvene uredbe, zakone,
odnose i poslove;
- komunistiki je bio manifestiran u proglasu Parike komune 1871.g. i koji je proklamirao jednaka
prava i jednake dunosti za cijeli privredni narod;
- anarhistiki socijalizam hoe da goni silu silom, nasilje nasiljem, da vraa oko za oko, zub za zub,
krv za krv i da rui sadanji drutveni red i poredak bombama, dinamitom, noem,
nitroglicerinom i drugim ubilakim sredstvima;
- nauni ili radniki socijalizam revolucionie sve i svakoga da ostvari svoja naela putem
obavjetavanja, udruivanja, organizacije, izbora i zakonodavstva. Istovremeno, u njegovom
uvjerenju, zasniva se na spoznajama sociologije, statistike, ekonomije, naunog morala,
matematike, fizike, kozmografije, hemije, embriologije, antropologije, psihologije, anatomije,
fiziologije, higijene, pedagogije i slino.
Socijalizam kao nunost. Za Pelagia je socijalizam historijska nunost koji, zbog svega to se deava
u svijetu nepravdi, izrabljivanja i sl. se pojavio kao nauka i ugnijezdio se u svim civiliziranim i kulturnim
dravama i pokrajinama. Po njemu, zakoni nunosti, zakoni prirodnih i humanistikih nauka gone ljude
i narode u socijalizam i u tabor socijalista, jer samo on moe ukazati na naine kako ivjeti sreno i
solidarno, on moe utvrditi prave istine i istinske pravde zasnovane na jednakosti svih ljudi na svim
razinama, a jednakost je vrhunski ideal socijalizma. Temeljni zakon prirode i drutva je zakon napretka
koji se ostvaruje dugotrajnim radom, prilagoavanjem i usavravanjem. Socijalizam je izraz prirodnih i
historijskih zakona i on e nuno dovesti do drutva u kome e radni narod postati tvorac svih zakona i
uredbi, , uprave i presude, a svi koji to ne prihvataju treba ih bestraga otjerati. Socijalizam nije
sluajno otkrie ve rezultat borbe ugnjetivaa i ugnjetavanih, on je izraz istine, pravde i razumnosti, on
je izraz vjenih ljudskih potreba i tenji, on obuhvata i prirodu i ljudsko drutvo, on rui staro ureenje i
stvara novo.

Socijalizam i privatna svojina. To staro drutveno ureenje se temelji na privatnoj svojini i kapitalu i
kapitalizmu, profitu, izrabljivanju i sl. to se stavlja na pijedestal sakramentalnih vrijednosti, a privatno
vlasnitvo je uzrok svih antimoralnosti, dekadencije drutva i neovjenosti. Zbog kapitala se ine
mnoga zla koja nemaju granica, on je postao velesila i bog bogova, a njegovo postojanje raa zloine,
prestupe, nepravde, nesree, bune i razvrat (Dananja dravna, crkvena, prosvetna i novana gospoda
sastavljaju veliki tabor i svtu alijenciju samo zato da se odre u gospodstvu, sili ili vlasti, i da zgrnu to
vie gotovine, kapitala, u ruke svoje i svojih privrenih). Tako se stvara drava alijansi koja sa
prezrenjem gleda i dri itav narod u potinjenosti i stvara elite moi. Samo nauni socijalizam moe
prevladati i nadvladati mo kapitala, kapitalizma i kapitalistike elite i to ujedinjenjem u meunarodnoj
razmjeri i tako svoriti jednaka prava za sve.

Socijalizam, revolucija ili evolucija. Da li socijalizam uspostaviti revolucijom ili evolucijom,

zavisi od konkretno-historijskih okolnosti, prirode drave, stanja unutar naroda, a u
srbijanskom kontekstu, Pelagi preferira metodu reformi, tj. mirnim putem, knjigom, rijeju,
1
organizacijom, jer revolucija i nasilje koja ona osobno nosi, nisu izvorne aspiracije socijalista.
Pelagi navodi pet faktora koji stvaraju revoluciju i revolucionare:
1. religija i njeni predstavnici Historija priznaje i to da niko nije prolio vie nevine krvi
ovjeanstva od crkve i njenih mantijaa, pa bilo to svojom rukom, ili posredstvom vlada i
opasnih vlasnika. Popovtina je i najmanji pokret i polet ideja, i najmanji umni napredak
ovjeanstva zalivala krvlju ljudskom i pokrivala narodnim leinama, onih koje su oni
satrli i satamanili;
2. plemstvo Ono je sa monarhizmom inilo strahote i uase, koji natjerae Francuze da
podignu veliku francusku revoluciju, tu jasnu zoru ljudskog osloboenja i preporoaja;
3. drava i njeni zakoni U sadanjem vremenu mnoge su drave najkrupniji uzrok koji
razvija, raa i podie bunu-revoluciju; ali ne zato to eli revoluciju, nego zato to ona
nezasitno trai robove i nezasluena bogatstva i priznanja;
4. monarhizam i dinastijizam Srpska je istorija puna primjera ovih uzroka buna- revolucija;
s njima se trae promjene monarha ili monarhije ili promjena dinastije;
5. kapital i kapitalizam Nepravde koje donosi kapitalistika eksploatacija izazivaju kod
radnog naroda gnev, suze i osvetu, a to troje raa revoluciju i umnu i krvavu.
Revolucija je, po Pelagiu, odbrana od tiranijskog nasilja nad socijalistima i idejom
socijalizma, tada se na silu i teror odgovara na isti nain, umjesto reformi nastupa revolucija.
Historijska alternativa je ili pobjeda socijalizma ili historijska propast, ali je Pelagi ubijeen u
pobjedu socijaldemokratije, mirnim ili revolucionarnim putem.
Idolatrijska slika socijalista. Socijalizam i socijaliste Pelagi opisuje religijskim pojmovima jer je on u
duhu sekularizma i ateizma apsolutna, vjena istina, socijalisti su apostoli apostola, oni su zemljine soli,
svjetlo okje osvjetljava sve mrane puteve ivota i ljudskog rada, tvorci nove nauke i ljudi i novih
drutvenih odnosa i poslova (Socijaliste esto naziva apostolima socijalizma, pa i sebe naziva apostolom
socijalizma, pa e rei: Za mene je najvea ast raditi i umrijeti u slubi istine i pravde-u slubi
socijalistike propovijedi i nauke.). socijalizam brie nejednakost polova, on je najkrasnija,
najnaprednija, najpravednija i najmoralnija drutvena nauka.

Jedan ili nacionalni socijalizmi. Svojim razmiljanjima o metodama uspostavljanja socijalizma,

Pelagi eli legitimirati nacionalne socijalizme, pri emu odbacuje tezu da se socijalizam moe javiti
samo u razvijenim -kapitalistikim zemljama u kojima su antagonizmi dovedeni do maksimuma, ve
brani stajalite da se on moe javiti i u manje kulturnim ili nekulturnim zajednicama, industrijskim i
2
neindustrijskim zemljama, kao npr. u Srbiji i zemljama Orijenta.

1
U tom smislu Pelagi govori: Socijalisti rade na djelu socijalizma-na djelu ekonomskog i
politikog oslobaanja i zbratimljavanja svega radnog naroda, bez razlike vjere i narodnosti:
besjedom, knjigom, novinom, udruenjem, javnim dogovorom, zborom, organizacijom, pa ak i
zakonodavnim putem u parlamentima i optinama. Oni samo u krajnjem sluaju hoe da odbiju
silu silom, tiraniju revolucijom.
2
Zato i pie o mogunostima socijalizma u Srbiji i na Orijentu, tj. o srpskom socijalizmu i
socijaliziranju Bigarske, Hrvatske, Rumunije, Maarske, grke i drugih slinih zemalja i naroda. U
tom smislu e rei: Mada se zna da u svetu postoji samo jedan meunarodni-internacionalni
socijalizam, ali pak, kad se udeava program, trebnik socijalistiki prema prilikama nekog naroda i
neke drave, onda moe da se kae: socijalizam srpski, nemaki, ruski, bugarski, hrvatski, francuski,
engleski, grki itd.
Socijalizam i uloga ideja u historiji. Uloga ideje nema ogranienja i ona se javlja u svim drutvima,
bez obzira kakvo je stanje tog drutvenog konteksta, pa tako i ideja socijalizma koja nije proizvod
fantazija individualnog genija, ve su one proizvod historijsko-socijalnih uslova, pa kapitalizam nije
iskljuivi kontekst pojave socijalizma, ona se javlja /ideja/ na tlu patologije drutva.

Socijalizam i politike partije. U sam vrh njegove politike aksiologije ulazi sloboda politikog
udruivanja, ali u kontekstu drutvenih meupartijskih zbivanja u Srbiji, on zagovara transpartijsko
ujedinjenje, odvanost i dobru organizaciju radnog naroda zajednikim udruivanjem, pri emu nije
vano koje boje e zastava biti (Crvena zastava esto kodi djelu socijalizma, jer mranjaci zbog nje
rasturaju zbor i prekrate sveanost. Doputa Pelagi da socijalistike organizacije upotrebljavaju
narodne, tj. nacionalne simbole, ukljuivi i narodnu zastavu.).

Socijalizam i liberalizam. U ideji socijalizma kod Pelagia je inegrirana i ideja

zapadnoevropskog liberalno demokratskog miljenja koju formulira kao sastavni dio svoje
vizije socijalizma u Srbiji, ali ulaze te vrijednosti i u njegov projekt socijalizacije zemalja
Orijenta. Pledira stvaranje bratskog i slobodnog saveza svih balkanskih i podunavsko-posavskih
naroda. Tu je najprije ideja ustavnosti, ali u socijalistikom kontekstu (a takav ustav treba da
garantuje politiku, prosvjetnu i ekonomsku jednakost za sve lanove drutva i to je njegov
nosei stub. Istovremeno, to je ustav socijalne drave koja treba da bude zatita, potpora i spas
svakom iznemoglom, postradalom i unesreenom lanu naroda), ime se odbija bilo koji drugi
oblik vladavine (U tom smislu pie: Mi ne uvodimo nikoga u gospodsku, salonsku i dinastiko-
monarhistiku politiku. I ustavnim reformama Srbije zahtijeva ukidanje monarhizma i
institucije dinastije. Smatra kako su dinastika prava-ustanove protivne napretku nauke,
protivne zakonu prirode ljudske, protivna pravima i interesima naroda.). U ideju socijalizma
dalje ulazi ideja apsolutnog suvereniteta opepredstavnikog tijela-skuptine (Nju niko ni u
kojem sluaju ne moe raspustiti ni odloiti prije nego kad to ona sama rijei. Zagovara ovaj
suverenitet i trai da se u srbijanskim ustavnim reformama ujami neogranieni suverenitet,
nezavisnost i zakonodavna vlast velikoj i obinoj Narodnoj Skuptini.). dalje, tu su slobodni
izbori zasnovani na opem pravu glasa (Zakonom ove ustavne, socijalistike drave treba
osigurati opte ravnopravno i neposredno izborno pravo glasanja i biranja za sve punoljetne
(20 godina) lanove naroda, po kome e svaki imati pravo da bira i bude izabran, ne gledajui
da li je on platio porez ili nije.). pravo referenduma, takoer, ulazi u Pelagievu ideju
socijalizma (To je pravo graana da referendumom oduzmu poslaniki status kada poslanici ne
rade po poloenoj zakletvi), izvrna vlast je podreena zakonodavnoj, a sudska je izborna i
nezavisna (Sudije moraju biti izborne sudije i moraju besplatno suditi), ukidanje vjerskih
sudova i obaveza plaanja vjerskih trokova crkci i crkvenim organizacijama i institucijama, pri
emu komunu (u smislu lokalne samouprave) shvata kao vlast samog naroda. (Komuna hoe
samo da udesi u narodu pravednu i pametnu organizaciju rada i pravinu nagradu za rad,
dajui time svakome pravo da bude slobodan, srean i izuen u svim korisnim radovima i
naukama). Uspostavljanje sistema narodne odbrane umjesto stajae vojske, ukidanje
obavjetajnih slubi i smrtne kazne uz institiranje na drutveno korisnom radu, te na kraju, u
ideju socijalizma spada i sloboda tampe (Mora se zakonom zagarantirati potpuna i
neograniena sloboda tampe i rijei. Za nju se nikakvi zakoni i paragrafi ne smiju vezati, njoj
se ne smije uiniti nikakvo ogranienje.)
Zadruni socijalizam. Mogunost socijalizma na Orijentu Pelagi vidi u patrijarhalnoj srpsko-
slavenskoj zadruzi kao paradigmi socijalizma (Socijalizam kada se prevede na srpski znai drutvenost,
zadrugarstvo, zajedniarstvo. Socijalizam dolazi od rijei socijalizirati i socijalizam neto i nekoga, npr.
narod, ovjeka, drutvo, dravu, optinu itd., dakle, to znai uoptavati, udruivati pojedince i
pojedinosti u zajednicu, u zadrugarstvo), i to u nastojanju utemeljenja nacionalnih socijalizama,
baziranog na kolektivnoj socijalistikoj imovini, jer socijalistiki kolektivizam hoe da svakom
zadrugom upravljaju i rasporeuju sami radnici. Sva zarada njihova odreuje se voljom samih radnika
na uivanje sviju zadruga ravnopravno. Temeljno naelo funkcionisanja ovog socijalizma je naelo
jednakosti, tj. jednaka prava na sve i jednake dunosti u svemu. Na osnovu toga, svakom lanu zadruge
bie ujameno sve ono to trae za svakog ovjeka, njegove ivotne potrebe, tj. fizioloke i psiholoke
potrebe.

II Narodnost, nacionalizam i crkvena religija

Kritika naela narodnosti i nacionalizma Pelagi je rigorozni kritiar predstava o naelu
narodnosti, nacionalizma i patriotizma, koje proistiu iz zanosa i religijskog i nacionalnog
fanatizma, dok su naelo narodnosti i patriotizma djelo drutvenih obiaja pa je uzdignuto na
nivo idilopoklonstva. On smatra da su narodnost, patriotizam i religija potpuno nejasni i
suhoparni pojmovi. Po Pelagiu, patriotizam je tit raznim varalicama i podlacima, pa
podrava sve one koji negiraju religiju, crkvu, narodnost, patriotizam, monarhiju i dinastiju i
zastupa zabranu prouavanja i zborenja o narodnosti u nastavi, pri emu ipak prema drugim
narodima pokazuje toleranciju, a ne nikakav vid averzije ili mrnje. Zato i naziva saveznicima
kapitalizma svaki vid religioznog ili nacionalnog fanatizma i ovinizma, pa je socijalizam jedini
koji e sve to otkloniti iz drutva.
Kao svoju percepciju socijalizma apologirat e ateizam tj. jedinu idealno-normativnu ali i
irelevantno poimanje Boga, koji treba uiniti da postoji jedna vjera bez ikakvih bogomolja,
jedan jezik i pismo, jedan kalendar, a sve se to moe prenijeti na poimanje ateizma i vjere u
socijalizmu.
O srpstvu i svesrpskom ujedinjenju Jo u svom ranom djelovanju je bio opsjednut idejom
svesrpskog osloboenja i ujedinjenja, a posebno srpsko-bosanskog naroda, pod jedan krov
majke Srbije (Mada e ponegdje govoriti o premiloj nam ponosnoj Bosni, identifikacija sa
Srbijom je dominantna te se esto u ovo vrijeme potpisuje sa Sin majke Srbije ili Prijatelj
majke Srbije. I kasnije e govoriti o majki Srbiji i naoj dragoj Srbiji).
U svojoj osnovi to je zapravo etniki pansrbizam, jer za njega postoji samo jedan-srpski narod koji se
drugaije zove i koji je administrativno-teritorijalno odvojen te ga treba ujediniti. Ali, za vrijeme
bosansko-hercegovakog ustanka (1875-1878) nee zagovarati prisajedinjenje BiH Srbiji, niti e prihvatiti
proklamaciju ustanika o tome, jer smatra da nije narodni interes jedan reim zamijeniti drugim (turski
srpskim), i da to nije cilj socijalistike revolucije.

O antisemitizmu i islamu U pitanju dravno-pravnog poloaja BiH, ne zagovara nikakvo apriori

prisajedinjenje Srbiji. Ono je poeljno i nuno, ali je shvaeno samo uslovno, aposteriorno, zavisno od
karaktera samog srbijanskog reima: njegova pronarodna reforma pretpostavka je njegove stvarne
objektivacije. Proglas ustanika koji Pelagi odbija potpisati budi hrvatske pretenzije prema BiH, ali u
njegovom uvidu ova proklamacija falsificira motive i ciljeve ustanike borbe na jednoj strani, i na
drugoj, proizvodi prohrvatske pretenzije, ali Pelagi je odbija i zbog spoljnopolitikih razloga, tj.
imperijalnih ambicija Austrije i Rusije. I dalje e braniti projekat pansrpske drave koja bi treabala
sklopiti bratske odnose sa svim prijateljima Srbije i srpstva, pa to ujedinjenje vidi samo u socijalistikoj
Srbiji u kojoj nigdje iskazano, se nalazi i BiH. Iako je zagovornik internacionalizma ipak zapada u
tadanje stereotipije i predrasude o Ciganima i Jevrejima koje ak poziva na odricanje od Talmuda i
prelazak na pravu vjeru, tj pravoslavlje i slika ih u negativnim karakterologijskim karakteristikama i
stereotipijama. Kroz takve stereotipije Jevreja, kritikovae i pravoslavno svetenstvo kao lopove, lihvare i
slino. Islam u potpunosti poistovjeuje sa Turskom i njenom vladavinom, sa Kuranom kojeg se oni
nikada nee odrei, oni su varvari, a pozitivno je to to potuju i vole svoje vladare, pa i Bibliju naziva
sumanotom i varvarskom knjiurinom.

Nihilizam spram crkvene religije Pelagi zapravo krajnje radikalno negira i obesmiljava
religiju i ljudska religijska osjeanja, kritikuje historijsko-socijalnu funkciju religije i odnosi se
sa krajnjim nihilizmom prema crkvenoj religiji i crkvenim dunosnicima koji su kroz historiju
uspostavljali i ouvavali vladalake reime, privatnu svojinu, kapital i kapitalizam i
eksploatisanje i ponaali se po maksimi Narodi, pokoravajte se vlastima, jer je svaka vlast od
boga poslata i Pelagi zagovara oslobaanje od svake vjere i autoriteta, tj. boga i gospodara. U
njegovu kritiku ulazi i crkvena politika megalomanska ekonomija, svetenike naziva
posebnom nemoralnom kastom, zatim, u njegovim percepcijama, antikulturnu i
antiprosvjetiteljsku funkciju crkvene religije pozivajui se na marksizam i darvinizam i na
kraju obesmiljava samu egzistenciju Boga i religijsku dogmatiku (ist razum vidi i veli da je
tako zvano Sveto pismo skup, zbornik mantijakih izopaenih i glupih izmiljotina i da vie
vrijedi za ovjeanstvo jedan tabak fizike, fiziologije, kemije, no sve crkvene i bogoslovske
knjige, to su od iskona do danas napisane. Sveto pismo je svto kao kupus u proljee. Ljudima
ista razuma i potena srca udno izgleda kako se moe zvati Svetim pismom jedna knjiurina
koja je ispunjena najkrupnijim lagarijama od poetka do kraja.). Prema Pelagiu, religija je u
biti privatna stvar, a u skladu sa odlukama socijalistike internacionale, ali i svog poimanja
scientizma u prirodnim naukama.
Pelagi recipira i bogumilsku religijsku dogmatiku kojoj imputira socijalistike ideje. O njoj
pie: Bogumilska nauka ila je da narodima jo jasnije prikae one uzor-istine i pouke koje su
propovijedali Buda, Konfuije, Laoe, Mene, Zatoastar, Hristos i drugi prijatelji ugnjetavanjih
i zavaenih naroda-istine koje glase: Svi su ljudi braa i po zakonu prirode jednaki; ljubi
blinjeg svog kao sama sebe...Ne ini drugome ono to nisi rad da ti drugi ljudi ine...da niko
nikome nije duan biti rob niti podvlastan; da zemlja treba da pripada samo onima to je
svojim rukama obrauju; da su spahije i bogatai vjeite i bezbone pijavice naroda; da vladari
i vlasnici nisu od boga nego od avola; da su popovi varalice naroda i izdajuce boga i morala; da
bog nema i ne treba nikakvih namjesnika i advokata-mantijaa; da bog ne trai nikakvih
molitava, vjera i crkvi; da su bogomolje popovski duani gdje vode bezbonu trgovinu sa
imenom boga i morala; da su zvona avolske trube; da su ikone varvarski idoli; da bog ne trai
od ljudi nikakve rtve itd. Bogumili su priznavali Boga i Hrista kao uzviene ideale koje treba
drati u mozgu ovjekovu, a ne u bogomoljama, molitvama i ceremonijama mantijakim.
Zanimljivo je kako on apostrofira kako su bogumili bili proganjani od strane pravoslavne
hijerarhije, preciznije od vizantijske, grke i bugarske gospotine, ali su se, uz sve progone,
proirili pod imenom patarena, albigonaca i sl. u Italiji, vajcarskoj, paniji, Francuskoj,
Engleskoj, Njemakoj, ekoj i sl."

Hrist i socijalizam No, Pelagi e odreene socijalistike zahtjeve kontekstualno izvlaiti iz Kristovih
rijei i religijske terminologije, pa tako ukidanje privatne svojine tumai rijeima iz Evanelja Ko ima
dvije haljine, neka jednu da onome ko nema, Pastir duu polae za svoje dobro u smislu kako bi ljudi
trebali tako da se odnose prema socijalizmu. Socijalistiki moral je najsavreniji kao i Kristov uzor
muenja, socijalna pravda je u tom smislu da se imanje razdijeli i krene za Kristom i njegovim putem,
meunarodno bratstvo => blinji je svaki ovjek na svijetu; ideja kozmopolitizma => Krist je
propovijedao da je spasitelj svijeta; ideja mira => propovijedao je mir meu ljudima; narodne zablude
o socijalizmu => Krist je pratao, jer ne znajui ta rade ljudi su skretali sa puta, itd. Socijalizam opisuje
jezikom religijske dogmatike, ali u sekularnom obliku. Socijalizam nije bezbonitvo, percipira
socijalizam kao sekularnu vjeru pa umjesto crkvenog Boga i njene dogmatike socijalizam uspostavlja
vjeru u naeg boga pravde i istine, naa je vjera-naelo i nauk socijalizma, naa crkva je narodno i
ovjeansko bratstvo i blagostanje, na je moral ekonomska i politika jednakost svih ljudi i naroda i
svih korisnih i nunih i privrednih drutvenih lanova, a na je gospodar razlog nauke uopte, a naroito
razlog i zahtjev fiziologije i humanitarnih nauka. U tom smislu e pisati: Naa vjera, crkva i pobonost
prava, istinita, razumna i sreonosna za sve ljude i narode, za sve vijekove i pokrajine. Ona ne trai ni
bogomolje ni bogomoljaca, ni crkava ni damija, ni manastira ni sinagoga, ni popova ni kaluera, ni
hoda ni fratara, ni papa ni patrika, niti ikakavih trokova i izmotacija sadanjih.

III Socijalizam i svjetski mir

Antimilitarizam. U temeljne ciljeve socijalizam uvrtava izgradnju svijeta bez ratova, vojske, oruja.
Otuda kritizira politiku naoruavanja uopte, a posebno srbijansku vojnu obuku koja se svodi na
sticanje vjetine ''da svaki zna to bolje i bre napadati i ubijati ljude. Trait se radikalnu,
antimilitaristiki, utemeljenu vojnu reformu. Ona iskljuuje eliminiranje stajae vojske, ukljuivanje
vojnika u zadrugarsku privredu, ukidanje svih vojnih zvanja, zabranu upotrebe vojske protiv graana.
Antimilitarizam i pacifizam, svrstavamo u njegova temeljna politika stajalita. U tom smislu pie i
trai, molij od Boga ''da se ljudi i narodi urede i ponaaju tako da prestane jednom zauvijek u svijetu
ratovanje i ratno oruje i oruanje. No, njihova objektivacija podrazumijeva na jednoj strani,
emancipaciju ljudi i naroda od triavih autoriteta boga i gospodara, od ''boije i gospodareve
tiranije'', ispod boga i gospodara. Na drugoj strani, ona je objektivacija, a s njom i ona emancipacija,
mogua tek sa socijalizmom. On treba da srui drutveni poredak koji ''odobrava i upranjava princip
varvarskog ratovanja, oruanja. Sa socijalistikom svijeu mogue e biti da narodi ''budet ubijanja
budet oruja i sramnog ratovanja, preobrate na izraivanje ... namirnica, nunih potreba narodnih i
ljudskih.
Mir i meunarodni odnosi. U nacionalizmu, ovinizmu i pervertiranom patriotizmu, odnosno u
religioznom fanatizmu, on vidi izvore ratova, rei e glavnog meunarodnog ubicu u modernom
svijetu. Kada se svijet reformira po naelima socijalizma tek e meu ljudima i narodima biti mira i
ljubavi, pravde i istine, razumnosti, blagostanja, sree. Njegov idel se sastoji u tome da se na osnovu
socijalistikog preobraaja drutva u cijelom svijetu izgrade odnosi koji e omoguiti ljudima da ive u
''blagostanju, u miru i ljubavi as svim ostalim ljudima beza rata i oruja. Meunarodni mir je jedna od
najviih vrijednosti u njegovoj politikoj aksiologiji. On kae dok se ne dovri socijalistiki preobraaj
drutva predlae formiranje meunarodne komisije koja treba za zareene strane izmiri i presudu im
izda. Uz njih idu i vrijednosti internacionalne tolerancije, meunarodne solidarnosti i meunarodnog
zbratimljenja.

Politika mira (antimilitaristika politika) je temeljna preferencija socijalizma, trai

eliminisanje stajae vojske, izvoenje vojnih vjebi, ukidanje vojnih zvanja, upotrebu vojske
protiv graana, pa i pacifizam je temeljna preferencija Pelagievog socijalizma, meunarodni
mir i meunarodni odnosi (Socijalizam podrazumijeva i izgradnju svjetskog drutva koje e
poivati na meunarodnoj solidarnosti svih ljudi i naroda.)

12. Vladimir Gainovi

je roen u selu Kanju, Meka Gruda kod Bilee, 1890. godine. Nakon osnovne kole u Bilei, od 1901. do
1907. uio gimnaziju u Mostaru, gdje je neko vrijeme uestvovao u radu tajnih akih drutava. Godine
1907. Upisao se u bogosloviju u Reljevu, kod Sarajeva, koju je napustio i poslije neuspjelog pokuaja da
nastavi redovno kolovanje u Sremskim Karlovcima neko vrijeme je radio u mostarskoj redakciji lista
Narod. Godine 1910. maturirao je u Beogradu i zapoeo studije kao Skerliev ak. Poetkom 1911.
nastavlja studije u Beu. 1912. godine kao dobrovoljac uestvuje u opsadi Skadra, a 1913. preko Italije
stie u vajcarsku i u Lozani studira socijalne nauke, kreui se u drutvu ruskih revolucionara. Godine
1913 -14. uestvuje u revolucionarnoj akciji Mlade Bosne na pripremi atentata. Neposredno poslije
sarajevskog atentata 1914. Godine iz vajcarske bjei u Belgiju, a po izbijanju rata iz Brisela prelazi u
Pariz i javlja se kao dobrovoljac u francusku ratnu mornaricu zajedno sa Tinom Ujeviem, s kojim
uestvuje u pokuaju francuske pomorske intervencije u Jadranskom moru. Godine 1915 1916. Ponovo
se nalazi na studijama u Lozani, a u ljeto iste godine s Perom Slijepeviem boravi u SAD radei na
skupljanju priloga za porodice postradalih bosanskohercegovakih rodoljuba. Po povratku iz SAD,
odbija poziv ruskih revolucionara da s njima putuje u Rusiju i u ljeto 1917. zavrava studije u Friburgu
diplomskim radom o Gijou. Nekoliko dana nakon poloenog ispita, pod sumnjivim okolnostima od
trovanja, iznenada obolijeva i umire 11. avgusta 1917. u Friburgu.

Vladimir Gainovi pripada najrelevatnijim idejnim formulatorima i praktinim akterima srpskog

politikog pokreta koji se artikulirao u okvirima ''organizacije Mlada Bosna. Interpretacije njegovog
knjievnog rukopisa, njegovih politikih ideja kao i politikog angamana pojavljuju se jo u ranoj
mladosti, u 1908. godini. Unutar srpskog graanskog kruga, odmah nakon njegove smrti, vrijednosno je
percipiran kao najbolji predstavnik cijele Bosne i Hercegovine. On je bio pristalica najljue nacionalne
borbe i revolucije. Pripadnik je jednog velikog narataja nacionalnih revolucionara, bio je od krvi onih
koji su dizali bune na dahije, bili bitke na Crnim Potocima i etovali po nevesinjskim planinama. I
kasnije, nakon II svjestkog rata, dominirajue interpretacije identificirale su Vladimira Gainovia i
pripadnike Mlade Bosne kao ''revolucionare'', ''demokrate'', ''jugoslovene''. Iako rijetka, ipak je mada
nema injeniko utemeljenje, budui da je bio i po vlastitom samorazumijevanju srpski pokret,
provokativna predstava po kojoj je pokret Mlade Bosne bio svebosanskohercegovaki, internacionalan,
svenacionalan, dakle, djelo inteligencije sva tri naroda Bosne i Hercegovine.

Ekspanzivni pansrbizam - Dva su temeljna politika pitanja to ih je historija, postavila u Bosni i

Hercegovini pod austrougarskom vladavinom, nacionalno pitanje i pitanje dravnopravnog i politikog
statusa, ne samo unutar Monarhije, nego i u projekcijama budunosti, ispod austrougarske vladavine
osloboene, Bosne i Hercegovine. Postavlja se pitanje kako Gainovi, odgovara na ova dva historijski
supstancijalna pitana. Odgovor se kree unutar Gainovieve ire politike koncepcije i unutar
tradicionalnih predstava o povijesnom identitetu i individualitetu Bosne i Hercegovine. Temeljnu
komponentu tih koncepcija i predstava ini stanovite etnikog pansrbizma. Formulira ga, Bosna je
stara sprska zemlja, po svojoj psihologiji, kulturi, cijelom ivotu. On recipira vladajuu politiku
koncepciju unutar srpske obrazovane i politike elite toga doba, i one u Srbiji, i one u Bosni i
Hercegovini, posebno populariziranoj u Bosanskoj vili. Njegova koncepcija pansrbizma e rezultirati
negacijom dravno pravnog individualiteta BiH pa e rjeenje njenog statusa nakon osloboenja
vidjeti u aneksiji Srbiji.

Dezindividualizacija Bonjaka muslimana Sa pozicija etnikog pansrbizma, formulirae radikalno

nacionalno stanovite koje treba da stoji u politikom programu srpske inteligencije. Bitne komponente
srpske inteligencije: prvo, ono e zastupati kooperaciju omladine srpske: pravoslavnih u muslimana, a
prema Hrvatima stajae u pasivi, drugo, ono e propovjedati kult nacionalne dogme, nacionalizam kao
religiju, kao najveu tendenciju ivota, tree, ovaj nacionalizam bie ekspanzivan, primae nedovrene
elemente (muslimane), etvrto, zajednikim mjeanjem stvarati novi tip ljudi srpskih. Sastavni dio i
konzekvenca ovog stanovita jest misao i politika nacionalne dezindividualizacije Bonjaka muslimana
BiH i njihove srbizacije, odnosno asimilacije u srpski nacionalni korpus. Muslimani su u njegovoj
percepciji neosvjeteni u svojoj srpskoj identifikaciji, i oni su nacionalno nedovreni element, pa se zato
linosti poput Osmana ikia kao lijepog srpskog tipa, srpskog nacionaliste pokree veliki talas meu
muslimanima kao dijelu srpskog naroda. Tako unosi u muslimansku sredinu koja je anacionalna,
apatina sredina prosrpsko osvjetavanje, odnosno borbeni srpski nacionalizam.

Rasna teorija nacije Kod njega nacionalizam, odnosno srpski nacionalizam poiva na recepciji rasne
teorije nacije. Tako govori o slovenskoj rasi i o rasnosti srpskoj. On vjeruje u vrijednost nae mlade
burne rase, govori o tome kako su u Bosni izmjeane tue daleke rase, pie i o novoj srpskoj generaciji
koja je pred stvaranjem nove rase i umiranjem stare, a za jednu generaciju mladih Bosanaca kae nije
imala primitivnih osjeanja, koja vezuju dijelove jedne rase, a u alosnom ivotu srpskih studenata vidi
opadanje rase, fiziko, umno i moralno. Ovdje rasa hoe da identificira zbiljsku bit nacije. Nacija je u
njegovoj percepciji prirodna datost koje u sebi ukljuuje nacionalni individualitet krajolika i totalnu
''nacionalizaciju'' prirode i geografije. Kao rasno bioloka datost, nacija i nacionalno osjeanje su i
neto misteriozno, poivaju na identifikaciji nacije i zemlje. Pa nacija zasnovana na tom rasnom
ekskluzivitetu, na ''zemlji i krvi'', jest i duhovno kulturni i moralni entitet. Kako je nacija jedan rasni
individualitet, to ona, kao organski individuum mora imati i ope, zajednike atribute. U toj sintezi u
njegovoj percepciji nacije figuriraju sklonosti ka etnikim stereotipijama.

Elita i mase U njegovu percepciju srpske nacije ulaze jo dva vana elementa, kao rasno kulturna
datost, nacija se moe ne samo preoblikovati, nego se moe stvarati novi tip ljudi srpskih, i drugo,
recipira ideju mesijanizma, odnosno ekskluzivne srpske misije. Ideja stvaranja novog srpskog tipa
proizilazi i iz podjele nacije na elite i mase. Njegov rukopis ima dosta predstava o dekadenciji koja
proima sprske gomile i srpske mase. I seljaki stratum, percipira se u negativnim konotacijama. U
centru kritike i ovih opih degradirajuih predstava stoji srpska graanska klasa i njena politiko
kulturna reprezentacija. Tako se na nju odnosi, bitna karakteristika naih dana to je materijalistiko
nastrojenje duhova, lino uivanje. Tu je sva slava i sva radost uskog naeg vremena. Uticaj religija u
ivotu naroda i pojedinaca vie su nego duboki i sudbonosni. Ova rigorozna kritika, iza sebe krije
odbacivanje legalizma i institucionalizma u javnom angamanu i preferira vanpravne oblike politikog
aktiviteta, to e u Mladoj Bosni biti prihvaeno kao temeljna forma i metoda njenog djelovanja.

Kult heroja- Srpski nacionalizam moe da se uzdigne kultu inteligencije i kultu nacionalnog heroja. On
ustvari, i jest protagonist srpskog mesijanizma. Odatle, razvijajui kult nacionalnog heroja, Gainovi u
njegovoj deskripciji, upotrebljava jezik religije. Tako sudbinu srpskog naroda vee za pojavu heroja. Oni
su nai apostoli, tvorci i krstonosci novih religija i novih srca, oni e spasiti srpsku duu od raspada i
poroka. Oni poput Ljubomira Jovania, rade apostolskim arom, poput Bogdana erajia, oni uzimaju
predodreeni poloaj vjesnika novih ideja, novog rada i novih akcija, propovijedaju stvaranje novog
ivota na najiroj nacionalnoj osnovici, novi svijetliji moral umiranja za ideju, slobodu i okovani narod.
Otuda je i kult rtve supstancijalno odreenje ove mistine vizije nacionalnog Heroja. Srpski nacionalni
heroj rukovodi se samo jednim naelom koje pripada ''boanstvu i religiji'', kult rtve tom boanstvu je
apsolutan. Nacionalni heroj, odnosno, ''srpski revolucionar'', mora biti, umjetnik i konspirator, imati
talenta za borbu i stradanje, biti muenik i zavjerenik, ovjek zapadnih manira i hajduk, koji e zaurlati
i povesti boj za nesrene i pogaene. Nacionalni heroji, znaju za diferenciju izmeu mase i elite, ali,
oslanjaju se na rasni instinkt mase gomile, pa vjeruju, Revolucija nikada ne dolazi iz oajanja, kao to
se pogreno misli, nego iz revolucionarne misli koja raste u narodnoj duevnosti, koji stoje u mistinoj
psihologiji gomile. Nacionalni heroj, pripremajui revoluciju, opsjednut je stvaranjem novog tipa srpstva
i srpskih ljudi i nove istorije. Tako nema ljudskih prava, ostaju samo mitoloki pojmljene vrijednosti
dunosti i rtve za Naciju. Zato je sklon mistifikaciji jednonacionalnih drava, a sve multinacionalno mu
je dekadentno. On je omamljujuom retorikom, literarnom imaginacijom, raskonim jezikom emocija i
pobuivanja, pisao je buntovne, nacionalistike lanke vjere i portvovanja.

Na tlu takvih teorijskih i politikih predstava Gainovi sudjeluje, kao najuticajnija linost, u profiliranju
politike, osloboenja srpskog naroda i srpskih oblasti Austrije. To osloboenje, je vodea ideja njegovog
ukupnog angamana. On i njegovi sljedbenici su bili uvjereni da je mogue samo stranom borbom
osloboditi narod i spasiti srpstvo.

13.Dimitrije Mitrinovi

je roen u Donjem Poplatu kod stoca 1888. godine u uiteljskoj porodici. Osnovnu kolu zavrio je u
Blagaju, a gimnaziju u Mostaru, gdje je jo kao ak 1905. godine objavio svoj prvi rad o Hoze Marija de
Herediji u Pregledu Male Biblioteke. Po oevoj elji porodica se rasturila, a Dimitrije Mitrinovi otiao je
od kue. Nije se enio i nije imao djece. Od 1906. godine redovan je saradnik Bosanske vile i Brankovog
kola. Poslije mature 1907. godine studio je filozofiju, psihologiju i logiku u Zagrebu, i neto kasnije, u
Beogradu. Neko vrijeme je studirao u Beu i Minhenu, a 1914. Godine, uoi samo rata, apsolvirao u
Tibingenu. Za vrijeme studija, kao neumorni nacionalni i politiki radnik, putovao je po svim
jugoslovenskim zemljama i aktivno radio na okupljanju omladinskih snaga. Pisac je poznate Prve
redakcije opteg programa za Omladinski klub Narodno ujedinjenje, koja je, u razliitim varijantama,
sluila koa osnova za okupljanje napredne omladine pod Austro Ugarskom vladavinom u
jugoslovenskim zemljama. Pored obimne saradnje u naprednim politikim i knjievnim asopisima
jedno vrijeme nalazio se u urednitvu Bosanske vile i svojim linim ueem znatno doprijnijeo
modernizaciji toga asopisa. Mnogo je putovao izmeu ostalog u zemlje kao Italije, Njemake, Austrije,
vajcarske, Francuske, Holandije itd. Poetak prvog svjetskog rata zatekao ga je u Tibingenu, odakle se
ilegalno, bez dokumenata, preko vajcarske prebacio u Pariz, odakle je krajem 1914.godine preao u
London, gdje je proveo cio prvi svjetski rat radei jedno vrijeme u srpskom poslanstvu i na
organizovanju Metrovieve izlobe u Londonu. Nakon zavretka rata nije se vratio u otadbinu i lana
Za Jugoslaviju, objavljen u 1914. godini je bio njegov zadnji lanak na srpskohrvatskom jeziku. U
Engleskoj, gdje u kraim prekidima iveo sve do smrti, uestvovao je u pokretanju asopisa New Age
gdje je pisao uvodne lanke i iz koga se razvio asopis New Europe. 1937. Ista grupa pokrenula je i
asopis New Atlantis. Umro je 28. avgusta 1953. godine u Rimondu kod Londona.

Kako se to faktografski tano utvruje, kao pjesnik, knjievni i likovni kritiar, filozof, nacionalni
revolucionar Dimitrije Mitrinovi je respektiran kao najumnija linost Mlade Bosne. Iz njegovog
knjievnog filozofskog rukopisa, objavljenog do 1914. godine, preferira se ono to ima relevanciju za
njegovo politiko miljenje, Ono je dato u kontekstu njegovih estetikih pogleda na knjievnost gdje je
bio najdosljedniji programski iracionalist srpske pozicije prve decenije vijeka i gdje je razvijao aktivizam.
Ovdje interperatacija njegovog estetskog iracionalizma ovdje izlazi izvan predmetnog okvira. Medij
knjievnosti ulazi u vidokrug u mjeri u kojima se probija Mitrinovieva misao o centralnim pitanjima
kojima su se bavili sudionici Mlade Bosne. Tu je rije o fenomenu nacije, nacionalizma i konceptualno
politikim odgovorima na autrougarski apsolutizam. Razumijevanje ovih fenomena je tako razliito u
odnosu na Gainovievu i Jevtievu teoriju nacije i uope u odnosu na etabliranu srpsko graansku
misao toga vremena.

Individualizam i liberalizam Dimitrije Mitrionovi ne recipira Gainovievu i Jevtievu patrijarhalnu,

plemensku vrijednosno misaonu poziciju u razumijevanju nacije i nacionalizma to e mu, onda.
Otvoriti, mogunosti za novi misaoni iskorak, za recepciju ideje jugoslovenstva. On se ne kree, kao oni
na terenu naturalistikog miljenja, pa otuda ne iskuava zablude rasne teorije nacije i totalitarizama
izvedenog iz predstave o mistici nacionalnog organicizma. On naprotiv, formulira jednu liberalnu
misaonu poziciju koja uva smisao za etiki personalizam i individualizam, pa sa njenog stanovita
pokuava u sintetikom obliku dovesti u vezu individuu i naciju, i to u aspektu njihove slobode. On to
ini kroz analizu tradicije i moderne na tlu knjievnosti. Pod individualizmom Mitrinovi ne
podrazumijeva nikakav osobni i grupni egocentrizam ili difuzni individualizam amorfnih masa. U
njegovoj misli individualizam ne znai nita drugo do etiki personalizam koji preferira vrijednosti
linosti kao linosti naspram svakog sociocentrizma, posebno onog nacionalistikog, patrijarhalnog,
rasnomistinog kolektivizma.

No etiku personalizma situira u iri kontekst recepcije demokratskog i liberalnog ethosa kao bitne
oznake moderne. Nae doba karakterie se crtom svog individualizma i liberalizma, ono je vijek udnje
za jainom i punoom sopstvenog, pojedinanog ivota. Dakle u genetskoj i sadrinskoj vezi nalaze se
ideje vrijednosti individualizma i liberalizma.

Poimanje moderne U kocepcijama recepcije etike personalizma, ethosa demokratije i liberalizma,

razvija i svoju predstavu moderne.

Ona, najprije, sadri u sebi kritiku predrasuda prema moderni. One figuriraju i ulaze u svijest gomile
naih dobriina iz buroazije, kojima je modernost istovjetna sa bezboznou i bezobraznou ili
mentalitet gomile snobovskih buroaskih sinova, koji svu modernost nalaze u udno zafrknutim
kravatama, u visokim petama od cipela i sa nekim poznavanjem stranih jezika.

On demaskira i strah od modernosti koja bi u ovoj predstavi, vodila srpskoj denacionalizaciji, odnosno
porazu srpskoetnike individualnosti. Istupa protiv konzervativnog narodnajtva i populizma te razbija
strah prema Zapadu. Pa tako mi ne smijemo biti neosjetljivi prema bujnom i svestranom ivotu
modernog zapada, jer e nas, nekulturne i nemoderne, taj bujni zapada pregaziti silom svoje kulture.

Pored etike personalizma, aksiologije liberalizma, demokratije i recepcije zapanih vrijednosti, u

Mitrinovievu predstavu moderne ulazi i njegov kosmopolitski diskurs, dakle miljenje koje dopire od
stanovnitva cijelog ovjeanstva. Pa tako kae da pojedinac nije samo lan jednog naroda nego i lan
ljudskog roda.

Unutar ovog diskursa koji misli i vrednuje rodnu, antropoloku supstanciju ljudskog ivota, on e
odredititi i vlastitu predstavu umjetnikog u umjetnosti, knjievnog u knjievnosti. ''ovjek svuda i
vazda'' to je predmet umjetnosti, prvenstveni i vjeni predmet njen. Ono to je bitno i to je vjeno u
ovjeku, ono to ovjeka ini ovjekom, to je predmet i velike umjetnosti, a ono to je specifino kod
jednog naroda i kod jednog ovjeka to nije bitno. Prema tome pripadati moderni u kulturi znai, u
krajnjoj liniiji, u Mitrinovievom diskursu, recipirati ideju etikog personalizma, odnosno aksiologiju
koja preferira vrijednost linosti individue kao individue.

U tome se ne iscrpljuje njegova predstava o moderni, jer ona, sa te ope antropoloke razine, silazi i u
konkretni bosansko hercegovaki kontekst i tu dobija posebna odreenja. Tako je u ovom vremenu
demokracije i liberalizma, moderan onaj ko osjea apsurdnost anahronistikog reima, ko osjea glad i
bespravnost nae jedne mase i ko trai hljeba i slobode itavom jednom ogoljelom i izgladnjelom
narodu. Ova sinteza univerzalnih vrijednosti u pojmu moderne je mogua zbog toga to on modernu ne
shvata logikom statinosti, kao metafiziku datost, pa se ona uz one univerzalne vrijednosti, ispunjava
dinamikom sadrinom figurirajuom na konkretno historijskom tlu ovog ili onog vremena ili
poretka.

Nije vano kakvo stanovite zauzima dananji ovjek prema problemima naeg doba, moe neko i biti
socijalist, i anarhist, i individualist, i spriritist, i teosof, i budistiki metafiziar, ali glavno je da osjea
nau bol i trzanje u naim problemima. I ko, osjeajui svu nervoznost naeg doba, trai spasa toj
nedai, on je moderan, bez obzira na njegovo miljenje u emu je spas. Modernost uope ne poima iz
perspektive preferencije bilo kojeg misaonog sistema ili praktinog stava. Na modernu se moe
alternativno, iz pluralnog diskursa odgovarati, ali pritom je vano da je to odgovaranje suvremeno,
moderno.

Moderna i nacionalni individualitet U vrijednosnim i pojmovnim koordinatama pripremljeno je tlo za

uvid u Mitrinovievo poimanje naroda, odnosno nacije i nacionalizma. Tu nema vie mjesta ni za
mistiku rasnog individualiteta naroda, ni za totalitarno poimanje nacije kao medija desubjektivizacije i
depresonalizacije. On se pojavljuje kao kritiar srpskog nacionalistikog ovinizma, srpske
etnocentrine iskljuivosti i etnikih predrasuda. Dijelei ipak neke zablude svog vremena, kad sa nivoa
teorijskih uvida, sie na empirijsko tlo srpskohrvatskih odnosa, on ne moe do kraja provesti svoju
antinacionalistiku liberalnu poziciju kao temeljnu vrijednost koju slijedi i iz koje misli.

Narod e poimati, u jednoj naturalistikoj kategoriji, kategoriji organicizma, smatrajui da je narod

jedan prirodni organizam, da je narodno ono to je u prirodi jednog naroda organski spojeno sa ostalim
njegovim osobinama pa je ono svaki proizvod prirodnog razvitka narodnog. Mitrinovi uvodi povijesni
diskurs u razumijevanje onog narodnog u narodu. U jednoj tanoj interpretaciji vidi se iz onog
prvobitnog, prirodnog narodnog homogeniteta, kroz povijest, zapravo, raa smisao za posebnost i
otkriva svijet subjektivnosti, da bi s modernom, na graanskom Zapadu, trijumfirala aksiologija
individualnosti. Tako hodom kroz istoriju narod se razvija i napreduje, iri se njegov misleni obzor,
pojedinci se zbog procesa diferenciranja, svojom duom odvajaju iz ope due narodne. Ovakav
povijesni razvoj ka otkrivanju i prisvajanju etike individualizma redefinira i bit umjetnikog u
umjetnosti i bit knjievnog u knjievnosti, u tom individualizovanju lei osnov umjetne poezije. Ali
respekt ove aksiologije individualizma nikako ne implicira i denacinalizaciju, unitenje nacionalne
individualnosti, pa tako modernost nije udovite koje koi drutveni progres i demoralizuje narod u
kome se pojavi i ona nije nikakva opreka narodnom ivotu i narodnoj knjievnosti. Kako se ustvari
moe ostvariti sinteza narodne individualnosti i liberalno intonirane etike personalizma. Tako strani
uticaj treba da bude nacionalizovan, modificiran prema naim silama i prilikama i da od stranog treba
unositit samo ono to je dovoljno kozmopolitsko, ope, da bi se kod nas moglo dobro i prirodno sroditi
s naom narodnom duom.

Nauka za narod i normativno poimanje politike Opim prosvjetiteljskim manirom svoga vremena
Mitrinovi stoji na poziciji unoenja moderne svijesti ili svijesti o moderni u srpske mase. Taj imperativ
e formulirati normativnom sintagmom, za demokratizaciju nauke i filozofije. Ono se podrazumijeva i u
kontekstu razrjeavanja odnosa izmeu elite i mase. Mitrinovi ga savladava tako to insistira na
prosvjetiteljskoj intervenciji u figurirajuu nacionalnu duevnost. Tako i smatra da se svim silama
zauzmemo za to da nau masu uzdignemo na vii intelektualni nivo, da u narod unesemo znanja i
svjetlosti, da demokratizujemo nauke, naroito drutvene i prirodne. Ovdje je ustvari rije o insistiranju
na recepciji viih sfera znanja, nauke i filozofije.

Ova zamisao prosvjeivanja, ne ostaje samo unutar kulturnog angamana, ona treba da bude i temelj
drugaije srpske nacionalne politike. Iz te vizije politike mogu se deducirati neke Mitrinovieve ope
odrednice politike kao normativnog idealiteta. Tako politika treba da bude zasnovana na umnim
naelima, ona treba da zamijeni politiku kao podruje instiktivnog, stihijskog, slijepih, jednokratnih
reakcija ili dnevnih utilitarizama. On formulira i neku vrstu poznanstvljivanja politike. Sa ovakog
poimanja politike kao normativne on e biti i radikalni kritiar oficijelne srpske politike svoga vremena.
Uz kritiku nerefleksivnosti, neumnosti, nemislenosti empirijske srpske politike, uz kritiku nedostatka
njenog principijelnog, koncepcijskog, osvijetenog utemeljenja, ide i kritika duha autoritarizma u
srpskoj politici. U nas jo uvijek u politici vlada neki autoritativni duh, te naa politika najee i nije
politika razloga i mudrosti nego politika autoriteta i krilatih rijei, pa su tako rijetki politiari i novinari
sa irokim duevnim horizontom, koji sve to rade, rade samo za princip i iz principa, a ne iz sitnih
motiva linih i partizanskih. Nestale su vrijednosti savjesti, intelektualnog potenja, a u javnosti i
urnalizmu vlada surovi, rekli bi makijavelizam podvaljivanja, klevetanja i lai. Izgubio se kriterij
vrijednosti i smisla ivljenja i djelovanja.

Intelektualizacija javnog ivota u formi demokratizacije nauke i filozofije ne ostaje na razini

prosvjeivanja masa nego ona zagovara i redifinicije srpske politike uopte. Iz te kritike, onda, proizilaze
i pozitivne, vrijednosti normativno poeljne politike, dakle, poimanje politike kao politike. Uz
prethodne kritike ''nemislenosti'', ''nedostatka misli'', principa, i politikog naela i autoritarizma u
politici, ide i njegova kritika tradicionalistikog, plemenskog, etnocentrinog srbovanja. Ono je u
kontesktu recepcije vrijednosti moderne, profanisanje srpske misli. A u kontekstu prosvjetiteljstva,
moderne nauke, filozofije i liberalno demokratskog ethosa, Bosanska vila svoje srpstvo treba dokazati
radom, dokumentima i uspjesima u srpskoj politici, srpskoj prosvjeti, srpskoj knjievnosti. To srbovanje
ne podrazumijeva odricanje od bosanskog od bosasnkog identiteta, Vila kao srpski list treba da bude i
bosanski knjievni list i treba da dokae da Bosna s Hercegovinom i svojom knjievnou vrijede neto
za Srpstvo koje se jo nije stvorilo i koje tek ima da se ostvari. Pa tako neovisno od ovog ogranienja, a
na tlu njegovog liberalnog ethosa, etike personalizma i recepcije prosvjetiteljskih intencija moderne
nauke i filozofije, vidimo da se kod Mitrinovia gubi ono mitsko srpstvo, nestaju narcizam i arogancija
tradicionalnog srpskog etnocentrizma, izblijedio je osjeaj nacionalistiki doivljene superiornosti, a
predstave o ekskluzivnom srpskom mesijanstvu nisu u vidokrugu. Ovdje se srbovanje percipira tek na
vlastitoj vesternizaciji, odnosno recepciji zapadnih, graansko liberalnih i demokratskih vrijednosti.
Tako Mitrinovi ostaje strano tijelo unutar Mlade Bosne i atipina linost unutar onodobne srpske
inteligencije.

Ideja jugoslovensta Iako je njegova misao koncentrirana na reflektiranje o srpstvu, ak na jednom

mjestu kae ''preslavljenom Srpstvu, budui da nam treba zbiljski kulturnih i modernih Srba, njegov
teorijski i aksioloki diskurs vodi ga na tlo koje se uobliava van usko, etnocentriki pojmljenog
''srpskog pitanja''. Vodi ga recepciji ideje jugoslovenstva, i to promiljanoj kroz prizmu srpsko
hrvatskih odnosa u kulturi i mjestu Bosne i Hercegovine u njenoj buduoj objektivaciji. Ovdje zastupa
koncept srpskohrvastkog ujedinjenja. Iritira ga i smatra ga apsurdnim, to to unutar jednog a
dvoimenog naroda, unutar dvoimenog naroda a jednog jezika paralelno, figuriraju dvije knjievnosti, pa
zato treba raditi na unificiranju tih dviju knjievnosti, odnosno na knjievnom i kulturnom ujedinjenu
naeg naroda. Raspravljajui o odnosu, srpskog patriotizma prema hrvatskom, smatra da Bosansk vila
treba da ostavi svoju nacionalistiku iskljuivost, koja je donedavno bila potreba, zatim treba da
hrvatski narod smatra ne bratskim nego svojim narodom, i hrvatsku literaturu svojom literaturom. Daju
se Bosanskoj vili nove zadae, ruenje ovinistikih predrasuda o srpsko hrvatskom narodnom
jedinstvu, koje pored momenata politikih i istorijskih, smetaju jedinstvu nae literature. Iz ovog
koncepta srpskohrvatskog nacionalnog identiteta jedinstva, jednog ali dvoimenog naroda, recipirae i
ideju jugoslovenskog ujedinjenja na emu posebnu povijesnu ulogu treba da ima Bosna i Hercegovina.
Tako Bosanska vila, oekuje da se radom na junoslovenskom ujedinjenju napravi jedno malo i lijepo
jugoslovenstvo u Sarajevu.

14.URO KRULJ-

Po prezentaciji da utemelji tijesnu vezu izmeu biologije, sociologije i politike, u naem uvidu, Uro
Krulj, zauzima specifino mjesto u historiji socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini. Tu
interakciju nalazi u pojmu i nauku rasne higijene i njegovoj poddisciplini nacionalnoj eugenici. U
njihovom diskursu mislie fenomen politike, drave i nacionalizma.

Socijaldarvinistika slika historije Tu stoji njegova recepcija socijaldarvinizma i rasistikog

biologizma u tumaenju drutva i hisorije. Tako iz perspektive socijaldarvinizma historija mu se
pojavljuje kao supstancijalna borba ljudi, rasa, naroda i drava. A u toj borbi trijumfira rasna
superiornost. U silnoj i velikoj borbi ovjeka sa ovjekom, ovjeka protiv prirode, drave protiv drave,
naroda sa narodom i rase sa rasom pobjeivali su i pobjeivae uvijek oni, koji su tjelesno i duevno bili
krepi, snaniji. Tako da je borba naroda, drava i rasa svrila pobjedom onoga, koji je bio tjelesno i
duevno jai. Historija nije nita drugo nego neprestana borba za ''hegemoniju'', za poziciju
superiornosti i dominacije, za ''pokoravanjem'' i ''zadobijanjem nad-moi''. Historija jest historija
pobjednika i pobjeenih, onih koji se uzdiu i onih koji padaju, to je historija prijatelja i neprijatelja,
snanih i slabih, monih i hendikepiranih. To su temeljne kategorije unutar kojih Krulj misli i tumai
historiju. Na tlu ovakve socijaldarvinistike i rasistiki pojmljene historije, pojavljuje se egzistencijalni
fenomen rasne kulture uopte, a njen je nosei stub nacionalna rasna higijena. Historija kao borba za
ivot i smrt, potom nagon za samo-dranjem naroda kao cjeline kao i tenja za usavravanjem i
hegemonijom ispostavljaju rasno kultivisanje nacije po zahtijevima rasne higijene. Ona je unutar
socijaldarvinistike i rasistike slike historije, ''najjae orue u borbi naroda, jer je s jedne strane
snano odbranbeno sredstvo, a s druge strane dobra podloga za suzbijanje i pokoravanje drugih naroda.

Rasna higijena i nacionalna eugenika Nakon to je fenomen rasne kulture i nacionalne rasne
higijene utemeljio u socijaldarvinistikoj slici historije, u kombinaciji sa biolokim rasizmom i pojmio
njihovu egzistencijalno-povijesnu svrhu, u sadrinskom smislu definira sam pojam rasne higijene. On
ima svoju osnovu u biolokom zakonu ''prirodnog odabiranja''. On govori kako se i sama priroda
pobrinula za usavravanje i zdravlje rasa odbacivanjem neophodnih, a umnoavanjem krepkih
individua. Krajnji smisao ''prirodnog odabiranja'' jeste ienje rase. Rasna higijena je zasnovana na
''teoriji o nasljeu'' i hoe da racionalno podupre taj bioloki zakon prirodnog odabiranja, da svjesno
sprovodi kultivisanje rase. U uem smislu, rasna higijena se bavi fenomenom ''rasnih bolesti'' koje nisu
nita drugo nego uroene bolesti koje se prenose s koljena na koljeno. Rasna higijena ima zadatak da
ispituje i spreava te rasne bolesti. On ima tri zadatka i to prvo da se u budue to manje ili nikako ne
raaju ljudi sa tjelesnim i duevnim nedostacima, drugo da se postojee rasne bolesti istrijebe i tree da
preduhitri postanak novih rasnih patolokih stanja odnosno rasnih bolesti. U krajnjemu, svrha je rasne
higijene ienje i kultura rase. Nacionalna eugenika je novi ''ogranak biologije'' i sastavni dio rasne
higijene. Pod njom se podrazumijeva ''higijena rasploavanja'', sprijeiti raanje individua sa bolestima i
nedostatcima tjelesnim i duevnim, a podupirati raanje vrlih i krepkih individua. Nacionalna eugenika
ima da djeluje u dva pravca, u negativnom i u pozitivnom. Negativni pravac se sastoji u tom, da se
smanji odnosno odnosno sprijei raanje bolesnih i nepodobnih lanova drutva, a pozitivni pravac
sastoji se u mnoenju sposobnih lanova i u usavravanju njihovu. Glavno teite rasne higijene lei u
nacionalnoj eugenici.

Biologija i politika U kakvoj vezi stoji biologija i politika, prirodni zakon odabiranja i ljudska
intervencija, nacija i priroda, drava i rasna higijena. Popravljanje i usavravanje rase treba da bude
jedna od najuzvienijih i najvanijih zadataka drutva. Pa tako ono to priroda ini nesvjesno i sporo,
ovjek treba da preuzme racionalno, svjesno. Ta racionalna intervencija u bioloki svijet dogaa se,
primarno preko dravnog aktiviteta, a potom kroz rasno vaspitanje i kultiviranje nacije. Socijalno
zakonodavstvo i poreska politika jesu dva najvanija vida angamana drave na rasnoj higijeni i
nacionalnoj eugenici. U ovim oblicima drava se involvira u individualnu mentalnu i javnu, socijalnu
higijenu, a one i jesu kljune dimenzije rasne higijene. Pravnom regzulativom ogranienja i zabrana
braka drava treba da afirmira naela i smisao nacionalne eugenike. No, naela rasne higijene i
nacionalne eugenike trebaju postati, mehanizmi socijalnog uenja i kultiviranja, interiorizirana, tako
da jesu dio obiajne socijalizacije, svakodnevne svijesti i sastavni dio nacionalnih dunosti. Moraju i
postati i sastavni dio opeg obrazovanja dravnika i politiara.

Nacionalizam i patriotizam Tu se uspostavljaju veze izmeu biologije, nacionalizma i patriotizma.

Naela i svrha nacionalne eugenike treba da prodru u nacionalnu svijest naroda i svakog pojedinca. To
treba da bude jedan dio nacionalnih dunosti, sastavni dio modernog patriotizma. Nacionalna eugenika
treba tako da prome jedan narod, da postane, kako to Galton divno veli, njegovom nacionalnom
religijom. Zato naela nacionalne eugenike i njenih zahtjeva koji se odnose na sklapanje brakova treba
da prodru u nacionalnu svijest pojedinca i isto tako da prodru u rasnu i nacionalnu svijest pojedinca.
Temeljni sadraj nacionalizma sastoji se u osvijeenoj recepciji imperativa rasnog kultiviranja.
Nacionalizam kao jedan od glavnih inilaca dananjeg doba i drutva, zagovara rasno kultivisanje nacije
po zahtjevima rasne higijene. Patriotirzam se sastoji u tome to e pojedinci osvjeeno recipirati naela
rasne higijene i nacionalne eugenike i doivljavati ih intimno a ne pod presijom. On smatra da se
dananje razvie ljudskog drutva nalazi u fazi nacionalizma i da su nacije drutvene jedinice na koje je
podijeljeno i u kojima je okupljeno dananje kulturno drutvo. Nacionalizam se tumai u diskursu
socijalizamdarminizma: kako u njegovoj osnovi stoji prirodni zakon borbe za samoodranje, a egoizam
je njegov glavni faktor.Nacionalni egoizam uzima unutar modernih nacija oblik patriotizma;
patriotizam je nacionalni egoizam. Patriotizam je sredstvo nacionalizma. Nacionalizam i patriotizam
imaju jedinstven zahtjev, da jedna nacija postigne jedinstvo i slobodu, da zadri svoje osobine, da cijeli
narod povede kulturnom progresu i savrenstvu. Patriotizam razlikuje sentimentalni, formalistiki i
formalistiki pravi, moderni patriotizam.Pod modernim patriotizmom Krulj podrazumijeva patriotizam
koji dovodi u vezu lini interes s nacionalnim dunostima gdje se nain ivota pojedinaca dovodi u
sklad sa napretkom nacije. U odnosu na formalistiki i sentimentalni patriotizam koji moe da odvede
naciju u propast, moderni patriotizam vodi samo jaanju ,veliini i savrenstvu nacije. On razvija i
usavrava etike i moralne sposobnosti, gaji sve vrline ovjenosti, hrabrosti, asti i potovanosti.

Kritika ''pseudohumanizma'' Uro Krulj se pokazuje kao rigorozni kritiar modernog drutva u
njegovoj socijalnoj dimenziji. Njime vlada pseudohumanost, koja je mnogo doprinijela, to su
pojedine dananje rase odnosno nacije oslabile i istanale. Naela rasne higijene i nacionalne eugenike
se ignoriraju a ona se ne mogu sloiti sa lanom humanou dananjeg drutva. Tako je dananje stanje
unitilo prirodno odabiranje, koje vri ienje rase. Socijalni poredak dananjeg drutva omoguava
rasno bolesnim, nesposobnim oploavanje i mnoenje isto tako, i lake, nego li najsposobnijim i
najzdravijim. On ne zastupa nikakve ''drakonske mjere'', ali smatra da je izraz lanog humanizma to to
moderne drave raanje djece smatraju kao privatnu stvar. Takvu humanost treba reformisati. Osjeaj i
dobroinstvo se mora svesti u granice razvia rasne snage, a ne smije voditi nacionalnom opadanju i
degenerisanju.
 15.JEFTO DEDIER,

eograf. Roen u epelica, Hercegovina, 1880. a u umro u Sarajevu 1918. Gimnaziju uio u Mostaru,
studirao na Velikoj koli u Beogradu i na Univerzitetu u Beu, gdje je doktorirao 1907. Bio je zaposlen u
Zemaljskom muzeju u Sarajevu do aneksije BiH 1908., a 1910. je izabran za docenta geografije na
Univerzitetu u Beogradu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata izbjegao je Francusku, i preao u vajcarsku.
Po zavretku rata se vratio u zemlju, gdje je umro od epidemije panskog gripa. Dedijer je poeo da
prouava sela prema Upustvima J. Cvijia. U geografskom zavodu u Beogradu izradio je svoj rad Bileke
Rudine, a kasnije antropogeografski rad Hercegovina. Dao je i manje radove: Stare seoske porodice
u Hercegovini, Vrste nepokretne svojine u Hercegovini i Stoarske zone u planinama dinarske
sisteme. Interesovao se i za geomorfoloke probleme i dao je iz te oblasti: Prilozi geolokoj istoriji
Neretve i glacijalno-morfoloke studije: Glacijalni tragovi na Zelen-Gori, Tavornici i Magliu i
Traces glaciares en Albanie et en Nouvelle Serbie. Dao je i vie informativno-strunih lanaka:
Porijeklo bosansko-hercegovakog stanovnitva i Srbi i Bugari, Stara Srbija i veu knjigu Nova
Srbija.

Socijalna j politika misao Jefte Dedijera posredovana je etnolokom strukom etnografskim

diskursom. No, neovisno od ove mimikrije, mogue je rekonstruirati njegove temeljne politike ideje.
Njegova etnografija nije ista znanost, ona ima vannaune svrhe, a one se odnose na vaspitnu,
prosvjetiteljsku, preobraavalaku ulogu nauke u nacionalnoj politici.

Retoriki pledira za srpsku otvorenost ka recepciji evropskih kulturnih i moralnih vrednota. Na tlu
politikih vrijednosti koje osobno preferira, Dedijer, u osnovi, recipira liberalno-demokratske
vrijednosti. Tu je, prije svega, kao vrijednost, preferirana ideja nacionalne drave, nacionalizma,
odnosno patriotizma, graanskih prava, lokalne samouprave, osobnih i socijalnih sloboba. On zna za
ove vrijednosti i javno ih hipostazira.

Etniki pansrbizam Do vrhunca dolaze one inkonzistencije onda kad se sueli njegova verbalno
prizivana demokratska ideologija i znanost politika etnikog pansrbizma. Nastranu to ovaj
pansrbizam nije historijski utemeljen i to se Dedijer u njegovom utemeljenju kree unutar predrasude,
etnocentrike historiografije koja unaprijed hoe da kvaziznanstveno dokae ideologiju i politiku
pansrbizma. Antidemokratizam i antihumanizam njegove politike misli na tlu ove protivrjenosti
upravo dolaze do ekstremnog izraza. Sva demokratska retorika pokazuje se kao iluzija pred injenicom
da etniki pansrbizam, i u njegovoj interpretaciji, na jednoj strani, vodi totalitarnoj, agresivnoj negaciji
bosanske samosvojnosti i bonjako muslimanskog povijesnog individualiteta. Na drugoj strani,
priprema on, u pseudoznanstvenom, etnografskom diskursu, s recepcijom etnikog pansrbizma
legitimaciju imperijalnoj politici svesrpstva ija se, tradicionalno, idejna motivacija i racionalizacija
traila i u opsesijama srpskim nacionalnim mesijanstvom. Ne samo kao konzekvencija nego i kao
konstitutivni element njegove recepcije etnikog pansrbizma jest i poricanje bosanskog povijesnog
individualiteta i bonjako muslimanskog identiteta. Bosna i Hercegovina je i u njegovoj
etnografskoj percepciji etniki srpska zemlja, a Muslimani u Bosni i Hercegovini su faktiki, budui da
su srpsko pravoslavnog porijekla, etniki Srbi. Uz to, percipira ih iz perspektive predrasudnih, do kraja
averzinih predstava o orijentalnom. Nasilje nad bonjako-muslimanskim individualitetom, masovno-
narodnih bonjako-muslimanskih otpora, u emu drugaija pozicija malobrojne bonjake
intelektualne elite ne igra nikakvu ulogu, i u publiciranom rukopisu Jefte Dedijera neskriveno figuriraju.

Politika i njene determinacije. Politika je jedan superobjektivizirani apriorij utemljen na

geografizmu, etnogenezi i nacionalnoj psihologiji. Nije, dakle, pojmio ovu protivrjenost izmeu
historijskog objektivizma i demokratskih vrijednosnih preferencija koje otvaraju prostor za
indeterministiku subjektivnost uopte, i u politici, posebno. Nije pojmio nepremostivu inkonzistenciju
izmeu pozicije koja brani apriorij moi geografije i stanovnitva koje pledira ljudsku slobodu u
historiji. Paradigmatina je u tom smislu, a u kontekstu elaboracija, ambicija da srspka drava izae na
more pa tako on kae da ''se ne moe zamisliti velika kopnena drava bez mora i kopnene sile'', a i
bugarsku nacionalnu politiku odreuje to to se Bugarska ''danas ne nalazi na putu nijednom osvajau
izvan Balkanskog poluostrva. U onaj apriorij koji determinira politiku on uvrtava i karakter
etnogeneze, odnosno, etnikorasni sastav ovog ili onog naroda. U etnografskoj historiji naroda, data je
ona apriorna determinacija i politike historije i moderne politike uopte. Napokon, ona apriorna
determinacija nacionalno-dravne politike data je i u etnikoj psihologiji odnosno u nacionalnom
karakteru. Samo politika koja uspijeva da u sebi same cjelinu nacionalne duevnosti jest historijski
produktivna. Takva je i srpska radikalna politika. Jer je radikalna stranka sjedinila u sebi razne
psiholoke osobine naeg naroda, borbenost i organizatorski duh.

Partije i politike borbe. Neovisno od toga to njegove empirijske analize politike odravaju
konkretno povijesni kontekst, one istovremeno, sadre u sebi i jedan normativitet. Percepcija politike
kao zbilje utemeljene na emi prijatelj neprijatelj. On se pojavljuje kao analitiar srpskih i politikih
borbi i individualiteta politikih partija u Srbiji. U tim analizama, provjerava njegovo ne samo
deskriptivno nego i normativno shvatanje politike. Ono je utemeljeno na etnografiji, a objektivno
empirijski, u njegovoj recepciji, u srpskom radikalizmu koji se predstavljao kao ''rusofilska,
austrofobska, panbalkanska i pansrpska stranka''. Srpsku nacionalnu politiku u njenom deskriptivnom i
normativnom obliku e diferencirati u kategorijama prijatelj neprijatelj. On istupa protiv politike koja
se zasniva na ''kultu linosti'' koja na osnovu tog kulta postaje inadijska, lina, osjetljiva. Tako politike
partije zasnovane na toj patologiji postaju zlo, teret drutveni jer se ne vode borbe za principe i metode
ve za linosti. Ne podraava previe borbene energije i protivnik je personalnih koncesija, ''zastupanja
privatnih interesa i previe dominacije ''stranakih linosti'' u politici i upravi. Iza ovih kritika stoji
njegov poredak politike vrijednosti. Na vrhu je nacionalna drava. Dalje ustavnost, demokratija,
autonomija pojedinca, graanska prava, line i socijalne slobode. U politike vrijednosti on uvrtava i
tijesnu vezu izmeu pravoslavnog svetenstva i nacije. Najvaniji je izvor osvijetene nacionalne politike
u spoznaji i orijentirajuoj aplikaciji etnike due i nacionalnog karaktera.

Nacionalni karakter. Unutar etnografskih istraivanja uputa se Jefto Dedijer u deskripciju i sintetiki
prikaz, prije svega, srpskog nacionalnog karaktera. S jedne strane, nacionalna karakterologija je tu da
demonstrira opu poziciju etnikog pansrbizma to ukljuuje i ekspanzionistiko stanovite prema B i H
kao '' srpskim zemljama''. S druge strane, ona je tu da podupre opu predstavu o Srbima kao
superiorumu sa mesijanskim poslanjem. Dedijer u deskripciji srpskog nacionalnog karaktera identificira
pozitivne i negativne osobine. Srpsku nacionalnu individualnost karakteriziraju: ''pozitivna osnova
sposobna za odbranu, progres i stvaranje te borbenost, vanredna bujnost i momentalna snaga. On izlae
i mane naeg nacionalnog karaktera koje ometaju na napredak. Tu ubraja: sklonost ka voenju borbe
radi borbe same, kult linog interesa koji ignorira nacionalnu cjelinu, preferira, ne socijalizaciju i
nacionalizaciju, nego goli individualizam. S obzirom na prostornu rasprenost srpskog etnosa, Dedijer
govori i o regionalnim osebujnostima ''srpsko-etnike due''. Taj regionalizam se ispoljava npr. na tlu
Bosanske krajine, a Krajinici imaju ''karakter sviju graniara, ljuti su, s energijom od momenta, prijeke
udi i jednostavne pameti. I to je jedan od najnacionalnijih krajeva nae otadbine. Spoznaja pozitivnih i
negativnih osobina treba da stoji u temelju nacionalne politike. A ona se treba dizati i usavravati i u
tome je vanost naeg opteg nacionalnog preobraenja i vaspitanja. Ono mora biti voeno idejom
snage, superiornosti, nadmoi nad ''neprijateljima''. U kontrapuktu sa srpskim nacionalnim karakterom,
Dedijer opisuje i bugarski nacionalni karakter. Pa su tako Bugari skloni ''velikim skokovima'' u razvoju,
naklonjeni su harizmama, lete za veliinom teritorije i teritorijalnim osvajanjem. Taj narod pati od toga
da ne znaju za odmaranje i osvjeavanje narodne mase i ima veliku psiholoku manu, jako pohotljivi i
prevrtljivi. Iz srpske etnogeneze proizilazi, srpska inklinacija ka demokratiji, a iz bugarske etnogeneze
proizilazi sklonost ka azijskom despotizmu. On etnogenezu i etniku psihologiju uzima za osnov i
izvorite djelatne politike.

Srpski nacionalni mesijanizam. A u okrutni imperijalizam zapada svaka dravna politika koje se
utemeljuje i na halucinatnim predstavama o nacionalnom mesijanstvu pa i Dedijerova prestava o
srpskom nacionalnom poslanju pripada fundusu retrogradnih, konzervativnih, hegemonistikih ideja
etablirane sprske misli onoga vremena. Iracionalnost tih predstava dolazi iz njihovog utemeljenja u
etnografiji tzv. planinskih naroda. Znai planinski narodi, a njima pripadaju i Srbi, po svojoj prirodi,
navodno, preuzimaju na sebe egzistencijalne vitalnosti, civilizacijsku nadmo i mesijansko pronoenje
povijesnog napretka. U odnosu na koncepcijska utemeljenja ideologije nacionalnog mesijanstva na
evropskom Zapadu, deducirana iz etnologije planinskih naroda, atipina je njegova percepcija izvora,
karaktera i aspiracija srpskog nacionalnog mesijanstva.

16.IVO PILAR

Iako Ivo Pilar nije porijeklom, rodom iz Bosne i Hercegovine (Zagreb, 1874. Zagreb, 1933.) uvrtavamo
njegovu misao u historiju socijalne i politike misli Bosne i Hercegovine i zbog toga to je veliki dio svog
politikog aktiviteta u doba austrougarske vladavine Bosnom, kao vodei ideolog Hrvatske narodne
zajednice, koja je uz tadlerovu Hrvatsku katoliku udrugu, predstavljala reprezentativnu politiku
portiju bosanskih Hrvata prakticirao ovdje u Bosni i to je tim agilnim aktivitetom participirao u
oblikovanju bosanskog politikog javnog mnijenja onog vremena. Tako se i u tematskom pogledu
njegova drutvena i politika misao uveliko bavi problemima Bosne i Hercegovine pa to uzimamo kao
jedan od razloga onog uvrtvanja. U Sarajevu je objavio 1918. godine jedno od svojih najznaajnijih djela
pod naslovom ''Politiki zemljopis hrvatskih zemalja''.

Prirodni zakon historije On zastupa stanovite da u historiji vladaju prirodni zakoni. Rije je o
optim zakonima ivog svijeta. Oni odreuju povijesnu sudbinu naroda i drava. Meu prirodnim
zakonima temeljni je ''kruti zakon o prostoru i vremenu''. Rije je o prirodnom zakonu irenja ivih
organizama u prostoru. Postoji prirodni zakon da svaki organizam unutar prirodom odreenih granica
nastoji da zauzme to vie prostora i da postane to vei. Taj zakon vrijedi i za narode. Po tom zakonu
svi narodi ele postati veliki. U politici teritorijalnog irenja naroda diktira prirodni zakon. Koncept
Velike Srbije jest nasilje nad tim zakonom. On diktira prostorno irenje samo u okviru ''prirodom
odreenih granica. Koncept i politika svesrpstva, odnosno Velike Srbije, ne pozna granice svom
prirodnom razvoju. Zato je svesrpstvo, i izraz nasilja nad prirodnim zakonom. Svaka moderna politika,
racionalna politoloka analiza kao i politika futurologija moraju se zasnivati na recepciji i tumaenju
svrhe i moi ovog prirodnog zakona.

Geopolitika U tijesnoj vezi sa njegovom teorijom prirodnog zakona, a ona je tu da asistira u

tumaenju historije uope, i na junoslovenskom tlu, stoji i njegov geopolitiki diskurs. Geopolitika i
jest, dijelom, spoznaja i objektivacija tog prirodnog zakona, a njene prisile same djeluju
determinirajuom snagom prirodnih zakona. Tako Ivo Pilar, bez kritike samorefleksije o ovom pojmu,
prakticira geopolitiki diskurs. Tako cjelokupni kasniji razvoj Srba e tumaiti i geopolitkim, odnosno,
geografsko prostornim poloajem prvobitne jezgre srpskog naroda. Radikalna diferencijacija u srpkom
i hrvatskom nacionalnom karakteru, i u njihovim politikih i historijskom ciljevima, proizvod je i razlika
njihovog ''zemljopisnog poloaja i time uvjetovanih vanjskih upliva. Tako povijesna sudbina Bosne,
Hercegovine, Hrvatske, Dalmacije i Slavonije je odreena geopolitikim razlozima, to je prolazno
podruje izmeu zapadnog dijela srednje Europe i Balkanskog poluotoka. Pa tako i kroz historiju
nastojanje da velike sile, klasini i papski Rim, Mleci i Italija zauzmu ove zemlje kako bi doprlo preko
nje do prednje Azije. Pa tako i geopolitka Bizanta, Osmanlijskog Carstva i Velike Srbije uzimaju ove
zemlje za svoju ekspanzije. Bosan i Hecegovina je bila rtva svog geopolitikog poloaja i svjetskih
geostrategija, pa i velikosrpske geopolitike. Iz geopolitkog razloga, zakljuuje Pilar Bosni ne preostaje
nita drugo do da ue u buduu hrvatsku dravu.

On ne hipostazira monodeterministiki geopolitiku nego je kombinira i sa drugim pvojesnim,

kulturnim, ekonomskim, vjerskim i politikim diskursima. Ne smatra ga povijesno prevladanim i
anahronim i geopolitiku smatra jednim od temeljnih orijentira moderne politike uopte.

Rasa Fenomen rase dolazi do izraza u njegovom poimanju historije. A ona je borba izmeu naroda i
rasa. U toj borbi trijumfiraju zakonito autohtoni narodi i rase.Tako kae da je autohtonost jedan od
najjaih imbenika koji treba raunati svaki politiar koji znanstveno misli. U ovom kontekstu rije je o
Hrvatima koji su preli na bogumilstvo i oni su autohtona rasa u Bosni. Oni su uz to bili snana i
politiki aktivna rasa.

I ''rasne sklonosti'' su bitno utjecale na povijesnu proizvodnju zasebnog srpskog i hrvatskog

nacionalnog tipa. On e u tumaenju srpskog nacionalnog tipa koristiti rasni duskurs smatrajui da su
mnogi njegovi atributi proizvod srpskog rasnog supstrata. On nije u konceptualnom smislu razvio
pojam rase i supstancijalnih veza izmeu rasnog supstrata i narodnog individualiteta. On ni rasnost ne
tumai monodeterministiki i ne izdie je na rang apsolutne determinacije u historiji. Ali ni rasnost nije
povijesno anahrona, nije samo figurirala kroz historiju, nego se i dalje probija pa i u modernom svijetu
na koju politike moraju raunati i s kojom moraju u svojim futuristikim anitcipacijama operirati.

Drava, narod i vjera Uz naturalistike determinacije, ljudsku historiju, svijet politike ali i politiku
budunost u bitnome posreduje vanprirodni entitet, dakle, ljudsko kutlurni proizvod, fenomen
drave. I on je u supstancijalnom smislu, odreen kroz povijest onim prirodnim faktorima zakonima
ivota, geopolitikim individualitetom i rasnim kvalitetima naroda. Ni ovdje Pilar ne razvija
konceptualno osmiljenju i sistematski razvijenu teoriju drave. Njegovo je poimanje ovog fenomena
posredovano historiografijom tek mjestimice on e se upustiti u sinteze, uoptavanja i konceptualna
odreenja. Drava nije proizvod subjektivne volje. One se ne mogu umjetno stvarati, one moraju uvijek
imati svoju povijesno razvojnu prolost. Ona je u tijesnoj vezi i s narodom i njegovom politikom
voljom. Pojava i egzistencija drave ne iskljuuju voljni momenat kao i recepciju same misli o dravi.
Tako drava predstavlja egzistenciju naroda, osvijetenu dravnu misao, volju za dravom i snagu
potrebnu za njeno ouvanje. Nijedan od ovih elemenata se moe stvarati po volji i ne moe se oivljavati
samovoljnim ljudskim kombinacijama.

On i fenomen religije, odnosno Crkve, ukljuuje u svoje poimanje prirode drave. On priznaje mo i
snagu drave, ali kae da nedostatak apsolutne moi, kompenzira Crkvom, njoj je potreba mo Crkve. S
jedne strane, drave figuriraju u kontekstu tijesnih veza izmeu naroda i religije. Narod hoe i treba
vjeru i tako svaki narod hoe da ima svoju vjeru i svog Boga koji mu pomae u njegovim potekoama.
Svaki narod hoe Bogu sluiti na svoj nain. S druge strane, narodna potreba za religijom proizilazi iz
biti ljudske prirode pa je religija, zapravo, transhistorijska, vjena stvarnost. Sada se uspostavljaju veze
izmeu drave, naroda i Crkve. Drava se u cilju uveavanja svoje moi, oslanja na onu antropoloku
dimenziju ljudstva i na narodnu potrebu za Crkvom. U povijest su se formirala dva tipa odnosa izmeu
drave i Crkve: pravoslavni i katoliki. Moemo doi do zakljuka da je pravoslavna drava caeteris
paribus politiki mnogo aktivnija, jaa i sposobnija za ivot od katolike drave. U zapadnoj tradiciji
crkva nije mogla savladati dravu, a u bizanskoj tradiciji drava je savladala crkvu.

Ivo Pilar e posmatrati i tumaiti povijesno porijeklo, karakter i povijesne perspektive junoslovenskog
pitanja.

Pancroatizam Temeljno politiko stanovite iz ega Pilar rekonstruira jugoslovensku povijest

oznaavamo kao stanovite pancroatizma. Bosna i Hercegovina ga motivira, inspirie i preokupira
budui da njegov pancroatizam jeste koncepcija unutar koje se hoe definitivno razrijeiti zagonetka
junoslovenskog pitanja: dravno-pravni status Bosne i Hercegovine. Priznaje da nije naao rjeenje
postanka dananjih etnikih prilika u Bosni i Hercegovini i da je u nizu junoslovenskih problema
najtee rijeiti bosanski problem.Hrvatsko-Srpski odnosi su osovina junoslovenskog pitanja, a u
sreditu tih odnosa je sukob oko Bosne i Hercegovine. BiH su za njega dvije povijesne pokrajine, a ne
zaseban individualitet hrvatske zemlje, a njihovi stanovnici su etniki hrvati. On odbija etniki
pansrbizam i srpske pretenzije na BiH, jer nemaju povijesnu osnovu, jer su Srbi poeli nastajati u Bosni
1463.g.nakon to su Bosnu osvojili Turci.

On e upotrijebiti etniko naelo: stanovitvo BiH od doseljenja Slavena ine etniki Hrvati. Bosna je od
naseljenja Slavena, pa sve do XII stoljee Hrvatska zemlja. U savremenosti Hrvti imaju pravo na Bosnu,
kao svoju etniku zemlju.

Koristi geopolitiki diskurs koji se reducira iz geografskog oblika Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. To je
zemlja nemogueg oblika, pa se izvodi zakljuak da postojanje jednog naroda na podruju Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije naprosto je geopolitiki i antropoloki nemogue ako se tom podruju ne doda i
Bosna.

Sa povijesnog i dravno-pravnog stajalita Bosna je i u suvremenosti hrvatska zemlja. Hrvatskoj dravi je

pripadala i Bosna. Da je Bosna prvobitno bila u Hrvatskoj dravi, navodno pokazuje i to to je Ugarska
stekla Bosnu kao sastavni dio Hrvatske drave.

I u kontekstu isto politikog diskursa Bosna je Hrvatska zemlja. Srednjovjekovna bosanska drava,
bosanska ustanova bana nije bosanska, nego je hrvatskog porijekla. Bosanski ban je hrvatski izborni
knez, pa je jasno da je takva zemlja pripadala hrvatima.

Ukljuuje i kulturno-historijsku argumentaciju u prilogu svom konceptu pancroatizma argumentirajui

sa jezikim identifikacijama.U katolika i muslimana postoje zajednike crte u jeziku, a dok se
pravoslavni u tom pravcu razlikuju.U povijesti preko bosanskih bogumula koji su preli na islam,
hrvatski jezik se udomaio kao drugi dravni jezik na Osmanlijskom dvoru. Pa se i sa jezikog stajalita
posebno pokazuje kako su Bosna i Hercegovine Hrvatske zemlje.
Figurira i vjersko-historijska argumentacija koja se svodi na tezu o etniko-hrvatskom karakteru
bogumula, odnosno pripadnika bosanske crkve. Bogumili su zapravo etniki Hrvati. Bogumilstvo je
prihvatilo i autohtono hrvatsko bosansko plemstvo. Bogumili su potomci tvrdoglavog starog hrvatskog
plemstva.Hrvatsko bosansko plemstvo prelo je u bogumilstvo, jer je u bogumilstvu nalo najpovoljniji
izraz svojem raspoloenju. Kako su bogumili etniki Hrvati masovno preli na Islam, to su i Muslimani
Bosne i Hercegovine faktiki etniki Hrvati.Sa tog stajalita Bosna i Hercegovina su hrvatske zemlje.

Ukljuuje i antropoloki diskurs na osnovu statistikih podataka o tjelesnim osobinama i to: boja oiju i
kose, kao i obim lubanja, zakljuit e: i antropoloke osobine slau sa istraivanjem, da naime katolici i
muslimani u Bosni pripadaju istom plemenu, dok se Srbi od njih mnogo razlikuju te su veinom nekog
drugog tamnog tipa. Hrvati katolici i Muslimani su svijetli nordijski tipovi-svjetlokosi, plavookosi i
visokog uzrasta.

Denacionalizacija Bonjaka U kontitutivne dimenzije njegovog pancroatizma ulazi predstava o

Muslimanima Bosne i Hercegovine, kao etnikim Hrvatima. U drugim dimenzijama se prepoznaje
ignorancija muslimanske zbilje i razliitih oblika njenog otpora croatizaciji i srbizaciji.Da bi muslimane
croatizirao on ih mora prethodno dehumanizirati, a vladajua formula te dehumanizacije bila je njegova
denacionalizacija. 1917.godine priznaje da su Srbi nacionalno najsvjesniji i da narodne svijesti nema u toj
mjeri kod katolikih hrvata, Pilar smatra da te nacionalne svijeti nema pogotovo kod Muslimana, jer oni
nemaju jo izgraene narodne svijesti i oni nemaju jo nikakove nacionalne svijesti. Odsustvo hrvatske
nacionalne samosvijesti kod bosanskih muslimana, u Pilarovom uvidu, ponajrpije proizilazi iz prirode
osmasnke drave. Bosanskim muslimanima nije bilo omogueno razvijanje svoje hrvatsko etnike
samosvijesti.

Onaj dedostatak proizilazi i iz same prirode islama, i ne treba zaboraviti da su oni kako on veli bez
nacionalnog osjeanja, jer islam iskljuuje svako nacionalno osjeanje. Tako on poznaje islam samo kao
narodnost, kojoj pripada kalifat i prema drugoj nacionalnoj misli on je neprijateljski raspoloen.

Nadalje, austrougarska politika onemoguavala je prohrvatsko nacionaliziranje muslimana budui da je

vodila antihrvatsku politiku pa muslimani nisu kao praktini politiiri, koji misle na istonjaki nain s
takvom politikom mogli prihvatiti svoje nacionalno hrvatsko jer bi mu ono pogoralo ukupni socijalni
poloaj.

I agresivna politika katolikog klera odvraala je muslimane od autocroatizacije. Pilar smatra da su

katoliki Hrvati Bosne uklonili s puta jednu zapreku, prohrvatske nacionalizacije muslimana, izborivi
se u ogorenoj protiv nadbiskupa Stadlera za naelo da katoliki kler u Bosni ne smije nastupati
agresivno spram muslimana.

Muslimanska inteligencija, u njegovom uvidu, pokazuje tek poetke ''narodnog osjeaja'', uz to, ona je
podijeljena budui da jedan njen dio, naginje Hrvatima, a drugi Srbima, premda preteni dio muslimana
simpatizira s Hrvatima.

Muslimanima Pilar priznaje tek dvije vrijednosti, jednu vojniku budui da je taj vojniki toliko vrijedan
element za Monarhiju, i drugu kulturnu budui da su se bosanski muslimani u svojim oblicima ivota,
svojim duhovnim ivotom, kulturom asimilirali arapsko osmanlijskom kulturnom krugu.

Svesrpstvo- U svom pancroatistikom stajalitu Ivo Pilar ne vidi nita problematino, anahrono,
agresivno prema Bonjacima dehumanizirajue. On e poduzeti napor da demistificira porijeklo i
karakter posrbljavanja Bosne i Hercegovine. On e se upustiti u anatomiju velikosrpske politike.On
uvodi pojam svesrpstvo.Pod ovim pojmom podrazumijeva mentalitet, obiajnost, tradiciju,kulturu i
politiku teritorijalnog irenja kao i osvajanja i srbizacije drugih. Zato on pie da jezgro dananjeg
junoslavenskog problema sastoji se u tome to srpstvo eli savladati Bugare i Hrvate, postati prvom
silom na Balkanom, te zatim unititi Hrvate i Bugare i tako osvojiti i posrbiti itav slavenski Balkan.U
svesrpstvu on vidi kako su elja za proirivanjem silno razvijeni u srpskom narodu. Bosna i Hercegovina
je polazna taka srpskog nastojanja za proirenjem.Srpska pravoslavna crkva ja postala srpskom
krilaticom i ona je povijesno opinjavajua. Crkva zastupa ko pripada pravoslavnoj crkvi, jeste istodobno
i etniki Srbin. Srpstvo je radilo u pravcu irenja pravoslavlja, a pravoslavlje u pravcu irenja srpstva.
Koncepcijsku formulaciju svesrpstva dali su slovaki afarik i posebno Vuk Karadi.
Nacionalne karakterologije Ivo Pilar se uputa u konstrukciju nacionalnih karaktera. Tako govori o
srpskom i hrvatskom ''nacionalnom tipu'' kao antipodima, kao dva naroda sa ''oprenim licima''. Tako je
lice Srba lice pravoslavlja, a lice Hrvata lice katolianstva, islama i bogomilstva. On tvrdi da je
pravoslavlje stvorilo danjanje Srbe. Jo radikalnije narod i drava je kod Srba proizvod narodne Crvke,
dok je drava i narod Hrvata proizvod narodnog plemstva. Tako su Hrvati i Srbi dva naroda sa razliitim
oblicima i ne smiju se mijeati. Povijesno znaenje i znaaj naroda, u komunikaciji sa drugim
povijesnim faktorima, odreuje karakter nacionalnih tipova. Srbi na najvii vrijednosni rang stavljaju
svoje unutarnje jedinstvo i jaku solidarnost, posjeduju nacionalni osjeaj, karakterizira ih nadmona
lukavost, posjeduju politiku nadarenost. Sljedei biransku tradiciju srpski nacionalni tip obiljeava i
afinitet prema politici i diplomatiji, a to znai ka smicalicama, prevarama i lukavstvima.Istovremeno
Srbi su neosporno najbolji trgovci meu Slavenima. Njih obiljeava falsificiranje povijesti, a to je
osobina Bizantinaca, da ne mogu vidjeti istine, nego samo ono to odgovara njima.

Hrvati su katolici i zapadni Evropljani, to je stari ilavi narod. U istoriji su morali biti silni ljudski rod,
jer su istokrvna arijska rasa. Hrvati su stari dravni narod, pa njihov mentalitet oznaava snana
narodna i dravna svijest. Hrvatski nacionalni tip karakterizira i to to su Hrvati bili sposobni vojnici i
to je to jedan od najboljih vojnikih naroda na svijetu, ali nikada nisu bili napadai. Njihov nacionalni
tip karakterizira konzervatizam, slabija nacionalna svijest u odnosu na Srbe jee podlijeu stranim
kulturama i ekonomsko nazadovanje. Hrvati su najkutiviraniji junoslavenski narod sa svojim
plemikim tradicijama, svojim ovjenim idealima.

Politika futurologija Pilar ima ambiciju da prui spoznaju budueg vremena i da kroz prolost
pronae najbolji oblik konstrukcije budunosti. On eli biti skroman pa priznaje da njegovo razlaganje
moe imati samo teoretsku vrijednost, jer niko ne smije tvrditi da svojim duhom vlada tokom budue
povijesti. Njegovu futurologiju odreuje njegova austrofilska opsesija, on vjeruje da e i nakon svjetskog
rata opstati konstrukcija budunosti kao budunosti monarhije.Njegova se povijesna anticipacija
zasniva na odbijanju ilirizma.Pilar sljedi politiku koncepciju Ante Starevia koji je pobijao ilirski
humanizam i projektirao veliku Hrvatsku. Nadalje odbacuje ideju jusolovenstva i zamisli stvaranja
jugoslovenske drave. Prema njegovoj teoriji drave jugoslovenstvo ne moe biti osnova za formiranje
drave.On odbacuje koncepcije koje govore o egzistenciji Srba i Hrvata kao jednog naroda sa dva imena
ili o srbo hrvatskom narodu kao narodu u nastajanju. Njegova slika budunosti poiva na odbacivanju
politikih koncepata nacionalnog bosanstva. U obzir ne dolazi ni politika koja hoe autonomiju Bosne i
Hercegovine. U Pilarevoj futuristikoj percepciji jeste formiranje hrvatske drave sastavljene od
pokrajina Hrvatske,Dalmacije,Slavonije,BiH.Po njemu rjeenje junoslovenskog pitanja nije mogue bez
stvaranja jedne junoslovenske drave u okviru monarije. Dalje on odbija i trijalistike politike
koncepcije i ostaje unutar ustavnog dualistikog koncepta vjerujui u futuristikom diskursu, da e
nakon rata kretati cjelokupni razvoj dualistikog ureenja drave, u pravcu evolucije do zajednice obiju
drava. Unutar tako reformiranog dualizma nova hrvatska drava pripada istovremeno i Austriji i
Ugarskoj kao njihov ''zajedniki posjed''. Hrvatska drava bi, dakle bila jedna autonomija, jedan
kondominij. Ali, u hrvatskoj dravi nema mjesta za srpsko pravo na samoodreenje, na ravnopravnosti i
slobodu. Odnosi u hrvatskoj dravi treba da se zasnivaju na naelu, ''odbrana bez progona'', a to znai
da Hrvati, ne elei prakticirati nasilje nad Srbima, imaju slobodu da se brane od srbskog osvajanja.
Povijesno poslanje se sastoji:

- prvo to je poslanje konanog rjeenja junoslovenskog pitanja, drugo, s tim u tijesnoj vezi, jest
poslanje spasavanje povijsnog opstanka Monarhije: budua hrvatska drava bie spas ugroenih
probitaka cjelokupne Monarhije i tree njena je misija da bude glavno uporite suzbijanja
imperijalnih tenji bizantijsko pravoslavnog svesrpstva: Espanzija i osvajanje je bitno u
pravoslavlju i srbstvu, da bez toga ne mogu ivjeti. Ako im se sprijei uspjena ekspanzija i
osvajanje, itava ta sablast nestaje sama od sebe.

Ne samo da je stvaranje hrvatske drave u okviru Monarhije za nju ''jedini spas'' i ''jedini izlaz'', nego je
ono relevantno i za povijesnu budunost Evrope uope, i Srednje Evrope, posebno. Hrvatska drava
unutar Monarhije ima misiju da bude jugozapadni mostobran onog velikog pojasa bedema, u kome bi
kraljevina Poljska tvorila sjevernoistoni mostobran.

17.JOSIP TADLER
je jedan od istaknutih ''kroatiziranih stranaca''Dobar dio hrvatske graanske plemike klase koji su
stvarali hrvatsku nacionalnu svijest regrutirao se iz kruga kroatiziranih stranaca, kao to su Pavao Ritter,
Ljudevit Gaj, Josip tadler i dr.

Kao dugogodinji nadbiskup Katolike crkve u Bosni i Hercegovini tadler je snano oblikovao njen
javni ivot za vrijeme austrougarske vladavine. Sa stanovita katolike crkve njegove su velike zasluge za
njen materijalni i organizacioni razvoj nesporne, jer je on kako kae trosmajer, ''gotovo iz niega
stvorio u Bosni tolika zamjerna djela. Sa stajalita njegovih sljedbenika, napravio je od misijske Bosne
jednu katoliku pokrajinu, kao vatren rodoljub i Veliki Hrvat, on je probudio nam u puku hrvatsku
narodnu svijest.

Njegova vizija Hrvata katolika, bila je ujedno jedna nova i globalna vizija, koju Bosna do tada nije
poznavala, i ta vizija je bila odlunija i dalekosenija od dotadanjih hrvatski ponuda. Ta vizija Bosne i
Hercegovine na osnovu temelja hrvatskog dravnog prava, koja rjeenje na jugu Monarhije vidi u
trializmu, ravnopravnosti Zagreba s Petom i Beom, a Herceg Bosne sa Dalmacijom, Istrom,
Hrvatskom i Slavonijom. Josip tadler je uveo u javni diskurs u Bosni i Hercegovini. Politiki katoliki
klerikalizam, i s njim u vezi, tumaenje veza i odnosa izmeu religije i nacije, katolianstva i hrvatstva,
kao i ideju i praksu religijskog prozelitizma.

Religija i nacija Jedno od centralnih pitanja koje je bilo u javnom, politikom diskursu ovog vremena
jest pitanje o odnosima izmeu religijske i nacionalne pripadnosti i znaaj religije u nacionalnim
individualitetima. Za tadlera i njegove sljedbenike nije bilo kad je rije o ovim pitanjima nikakve
neizvjesnosti, katolika i hrvatska identifikacija su u supstancijalnoj istovjetnosti. Biti katolik znai
isotvremeno biti hrvat i obrnuto. Izraava stajalite, ''Mi smo Hrvati i Katolici, i to hoemo da budemo''.
Pripadnost katolikoj vjeri i jeste apriorni uvjet hrvatskog patriotizma. Pa tako nema prave ljubavi
prema domovini, gdje nema naspram svetoj vjeri. Onda ova percepcija, odbija u to doba javno
propagiranu, politiku kroatizacije drugih, ovdje bonjako muslimanskog naroda, te se ne pristaje na
njihovu inkorporaciju u hrvatstvo. tadler u vezama izmeu religije i nacije, daje primat katolianstvu.
Konstatira da je katolikom narodu na prvom mjestu njegova vjera, a tek u drugom planu nacionalnost.
Samim tim to je hrvatska narodnost stavljena na drugo mjesto, ona nipoto ne gubi svoj ar i pokretne
snage. tadler tvrdi da su njegovi politiki protivnici digli nacionalnu misao na rang odlunog inioca u
politikom i javnom ivotu. No, prema koncepcijama katolikog klerikalizma, pretjerani nacionalizam,
kojemu je narodnost idol, koji vjeru zapostavlja narodnosti promiui narodne koristi i u opreci sa
zakonima Kristovog evanelja, treba osuditi. Ideolozi katolikog klerikalizma zakljuuju, da katolici u
Bosni i Hercegovini jesu Hrvati, i treba da se bore za svoju nacionalnu samosvojnost, za jedinstvenu
Hrvatsku, i za kraljevstvo Boje. Tako stoji politiko klerikalna ambicija da Crkva preuzme voenje
hrvatske nacionalne politike. Hrvatska narodna zajednica se nikako ne poistovjeuje s hrvatskom
politikom dr. tadlera ukoliko unosi u hrvatsku narodnu politiku i katoliku vjeru. Hrvatski
interkonfesionalni nacionalizam ne smije se pomijeati s anacionalnom i internacionalnom katolikom
vjerom. Znai neopravdano je od tadlera da uvlai nacionalnost u vjeru.

tadler, Muslimani i Srbi tadler naziva bosanskohercegovake muslimane braom muhamedancima,

odnosno braom muhamedovcima. Tako je pisao, da i nekatolici mogu biti dobri Hrvati, ali katolici to
moraju biti, jer su Hrvati po vjeri, a drugi su samo to po prirodnom zakonu. Ovakvi statovi, bili su
odogor na politiku srbizacije muslimana, a ona je dijelom bila i reakcija na tadlerov ekskluzivni
katoliki klerikalizam. Naa je elja bila da se organiziraju katoliki Hrvati za sebe, a muslimani Hrvati
neka bi se opet za sebe organizirali, pa emo onda kooperirati u svim zajednikim tokama. Poto
hrvatska nacionalna i politika ideja meu muslimanima nije toliko dozrela, pa se s nama udruiti u
jedinstvenu zajednicu Hrvata katolika i muslimana. Njegovo je stanovite da su bosanski muslimani
uglavnom hrvatskog porijekla te da su i nacionalno Hrvati.U odnosu prema muslimanima stoji i
anohrono katoliko poimanje islama. Njegovo poimanje islama koji govori o Muhamedu i islamu je
preteno negativno. Cilj ovoga je pokazati da je samo kranska vjere boanskog porijekla. Hrvat je za
njega, kao i za veinu hrvatske inteligencije ne samo katolik, ve i musliman.Srbi su oni grko-istonjaci
koji su se uselili u Bosnu i Hercegovinu iz susjedne Srbije ili Crne Gore.tadler doputa i politiku
asimilacije pribavljanja i predobivanja bosanskih muslimana i grko-istonjaka u nacionalno hrvatstvo.
Prozelitizam nenasilno prelaenje na katolianstvo. Uz jaanje katolike crkve u BiH tadler definira i
drugi cilj svoje klerikalne politike, koji je bio pokatoliavanje muslimana. tadler je tokom svog
djelovanja u Bosni bio u procjepu izmeu zbilje i zanosa velikokatolika Zagreba, Pete i Bea.
Naglaavao je da katolika crkva sa svoje strane nikada nije upotrijebila ni fizika, ni moralna sredstva
prisile da bi sprijeila neko obraanja s katolianstva na bilo koju drugu vjeru, to dravne vlasti
redovno ine, kad neko odlui postati katolik. U BiH muslimani su se od hrvata odbili to su ih straili
sa tadlerom, s katolikom propagandom, s pokrtavanjem itd. Na agresivnu tadlerovu politiku
konverzije reagovali su austrougarske vlasti iz straha da e se u Bosni formirati antidravni
muslimansko-pravoslavni blok. tadler je sudjelovao u vjerskim konverzijama prije svega muslimana.
Ova tadlerova politika konverzije, bez obzira to su joj na ruku ile austrougarske naredbe o konverziji,
nije imala veeg uspjeha.

Politiki katoliki klerikalizam Identifikacija katolianstva i hrvatstva predstavlja tadlerovu politiku

koja se oznaava kao politika katolikog klerikalizma, a koja se podudara s jaanjem politikog
klerikalizma u Austriji, jugoslovenskim zemljama Monarhije, a naroito u Sloveniji. Religija i politika se
ne mogu odvojiti u zasebne stvarnosti. Takvim stavovima su se suprotstavljali bosanski franjevci i akteri
liberalno graanske politike. U osnovi njegovog koncepta katolikog klerikalnog pokreta u BiH stoji
stanovite koje moemo oznaiti kao teomonocentrizam, odnosno kao cristocentrizam. Sve vrijednosti
pa i hrvatstvo imaju uporite u katolicizmu. Osnovno teite tadlerovog programa sastojalo se u tome
da on primjereno crkvenoj filozofiji pokuava poistovjetiti postojeu crkvenu organizaciju s tim
stajalitima. U skladu s tim trai da se crkvi kao instituciji osigura utjecaj i nadzor u socijalnom,
obrazovnom, filozofskom, kulturnom,knjievnom, politikom i gospodarskom ivotu.

Drava i Crkva Kao katolika sila Monarhija je morala da ojaa u BiH katoliku crkvu.Samo uzdizanje
katolicizma nad ostale religije pod zatitom Austrijske vlade moglo je svjetovnom sveenstvu osigurati
poloaj kakav je sveenstvo imalo u drugim zemljama. No on je osim u pragmatinom smislu, ovdje
primarno razumijevao odnose izmeu Crkve i Drave. On ne prihvaa koncept razdvojenosti Drave i
Crkve tako da bi one figurirale kao dva neovisna i suverena etiteta. On polazi od toga da su i dravna i
crkvena vlast od Boga i da se odnose na iste graane pa odatle ne mogu te dvije vlasti biti tako
neodvisne. tadler ne prihvaa formulaciju, Drava i Crkva, svaka u svom djelokrugu jest suverena,
jedna od druge neodvisna. tadler e argumentirati kako crkva vie puta osuuje naine i sredstva,
kojima se drava slui u postizanju svojih svrha. On pledira da Drava i Crkva sklapaju ugovore, kako bi
obje vlasti ivjele zajedno sporazumno ne spreavajui jedna drugu u postizanju posebnih svrha. Tako
govori da Crkva i Drava trebaju sporazumno raditi i za sreu vremenitu, da ne izgube dobra vjenih.

Kranska demokratija Ideolozi katolikog klerikalizma zastupali su i stanovite kraske demokratije.

Ona se sastoji u tome da se iri puki slojevi osvijeste, te duevno i materijalno njihovo stanje pobolja,
da im se izbori vei utjecaj na javne prilike u dravi i u drutvu.Tako katoliki klerikalizam, pledirajui
demokratski diskurs, stoji na stanovitu da ove procese treba kontrolirati i usmjeravati iskljuivo sa
stanovita crkvenih interesa, katolici su duni ove zakone uvaavati, ali samo unutar granica koje je
crkva odredila kransko demokratskom pokretu. Pri tome katoliki pokret, unutar sebe doputa
razne socijalne, literarne, gospodarske i osobito politike struje. Poimanje kranske demokratije, nosi u
sebi diskurs i totalitarni mentalitet ekskomunikacije. Iskljuuje ona ne samo ateizam, nego i vjerski
indiferentizam kao i graanski liberalizam. Eskokomunicira ona i protagoniste ''modernistikog
demokratizma'' kao i aktere ''zakanjelog ilirizma''. U tok kontekstu i u ii njihove kritike stoji sama
ideja i empirijska politika socijalistikog pokreta i Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. No,
uz sva nastojanja na politikoj katolizaciji radnitva klerikalni radniki pokret nije uspio dominirati.

Politike partije Josip tadler nije formulirao neku posebnu teoriju politikih partija. Ono je zapravo,
deducirano iz njegove ope koncepcije katolikog politikog klerikalizma. On e smatrati da u Bosni i
Hercegovini politike partije moraju biti konstituirane na monokonfesionalnom naelu. Radikalno
odbacuje svaku ideju multikonfesionalne, odnosno multinacionalne konstitucije politikih partija. Tako
e biti rigorozni kritiar Socijaldemokratske partije u Bosni i Hercegovini kao multinacionalne partije
kao i politike ukljuivanja Hrvata u druge transnacionalne organizacije. Insistirat e da Hrvati budu
okupljeni unutar samo jedne partije Hrvatske katolike udruge.Uz ovaj, politiki, a kasnije u diskursu
militaristikog mentaliteta pojmljeni monocentrizam, koji implicira i politiki totalitarizam, ide i
njegovo poimanje klerikalne partije, ona je tu da se sa stanovita katolicizma infiltrira u sve pore drutva
i da ga do kraja posreduje iskljuujui bilo koju drugu svjetonazorsku alternativu. Pritom kritizira
programsku orijentaciju Hrvatske narodne zajednice i govori kako ne bi mogao nikada dopustiti da se
katoliki narod odgaja drugaije nego u katolikom duhu i po katolikim naelima. Suprostavljajui se
naelima Hrvatske narodne zajednice tadler e promovirati katolianstvo kao totalni, i monokratski
svjetonazor, budui da je svrha katolikog djelovanja, promicanje, podizanje i unapreenje tjelesnih i
duhovnih probitaka katolikog naroda, vjera treba da je u svakom drutvu podloga i temelj svim
njegovim ustanovama. Monokonfesionalno naelo, ne znai samo promociju ekskluzivnog, kod
tadlera, katoliko hrvatskog prinicpa konstitucije politikih partija. Ono implicira i totalitarizam
jednog svjetonazora, a on se transformira u totalitarnu politiku ideologiju. Sekularne partije su
radikalno anatemizirane. No, tako pojmljene politike partije u sebi nose refleksije opeg tadlerovog
poimanja same prirode politike.

Bit politike: militarizam i neprijateljstvo U njegovo poimanje politike ulaze dva momenta. Politika se
na jednoj strani, promatra u paradigmi militarizma. Politika se razumijeva u jeziku, duhu i logici vojnog,
odnosno militantnog mentaliteta i njemu korespondirajueg ustroja. Na drugoj strani, u tadlerovim
koncepcijskim i empirijskim predstavama svijet politike jest svijet odnosa izmeu prijatelja i
neprijatelja. Percepcija politike u militaristikom diskursu deducira se iz tadlerove militaristike
predstave o unutarnjem ustrojstvu i hijerarhijskim odnosima unutar same katolike crkve. Papin glas
naprimjer, glas je vrhovnog voe katolike vojske. Papa ne obiava proglaavati nove dogme, nego njima
daje pouke i naputke za boj protiv neprijatelja Boga i Kristove crkve, propisuje bojnu taktiku, oruje
koje valja upotrijebiti, bodri sile katolikih vojnika. Otuda, konana pobjeda zavisi o striktnom
izvravanju taktinih odredbi koje dolaze od vieg zapovjednika. tadler smatra da katolici sainjavaju
vojsku s rimskim Papom kao vrhovnim voom i biskupima kao generalima na elu.

Iz militaristiki pojmljene hijerarhijske strukture i svrhe katolike crkve vidi se kako tadlerov katoliki
klerikalizam, zapravo, zbiljski socijalni svijet ivota poima u logiki disjunkitvnom diskursu onog ili
ili, a to u politikom kontekstu znai u kategorijalnom paru, ili prijatelj ili neprijatelj. Mi se sastasmo iz
cijele Hrvatske da usred nasrtaja neprijatelja sauvamo svoje svetinje i unapredimo to nam je najdrae
na svijetu, Dom svoj i Vjeru svoju. Neprijatelji su oni koji Gospodina Isusa ne priznavaju. Neprijatelji su
i oni koji se ponose, to znaju najglasovitije mueve staroga i novoga vijeka, a ne stide se kazati, da ne
poznaju Isusa ni njegove rijei ni njegova djela. Nae doba nastoji svakog pojedinca potpuno duhom i
tijelom naoruati protiv utjecaja katolike religije. Slobodan um i slobodna savijest, slobodna znanost i
slobodna umjetnost, eto duha to je naperio svoje plemenite moi i svoje plemenite teevine protiv
ckrve. Neprijatelj je bio prije svega svaki onaj koji se nije slagao s pokretaima akcije katolikog pokreta
i njihovom orijentacijom u elji da se osigura politiki nadzor vrhova Katolike crkve kao institucije u
svim podrujima javnog ivota. Neprijatelji su i oni koji ne daju, da se zovemo Hrvati, a drugi hoe da
krate, da smo Katolici. Katoliki i hrvatski narod je u B i H malobrojan, i teko mu se otprijeti tolikim
neprijateljima. Pa tako su i neprijatelji Srbi koji hoe samo druge da posrbe i muslimani koji hoe da
druge poture.

Tu borbu prijatelja i neprijatelja moe uspjeno voditi samo Katoliko crkva sama militaristiki
ustrojena, hijerarhizirana i disciplinirana. Od nas se iziskuje da smo djetinjom ljubavlju odani crkvi i
njoj podloni.

Dravno pravni status Bosne i Hercegovine Nakon ujedinjenja Stranke prava i Neovisne narodne
stranke, one u zajednikom programu od 14. aprila 1894. godine o dravno pravnom statusu B i H, i to
sa stanovita, navodnog, hrvatskog dravnog i narodnog prava, kau, Hrvatska sjedinjena opozicija,
stojei na temelju dravnog prava i narodnog naela, radit e svim sredstvima, da se narod hrvatski, koji
stanuje u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, Bosni, Hercegovini, sjedini u jedno samostalno dravno tijelo,
u okviru Habzburke monarhije. Kae da je aneksija Bosne i Hercegovine, prema uvjerenjima svih
elemenata u zemlji koji su odani monarhiji, postala neminovna i neodgodiva. Ako uope treba jo neto
biti od Bosne, sada se mora dogoditi ujedinjenje.Treba da se B iH smjesta ujedini s Hrvatskom. On e
neto kasnije saopiti molbu Franju Josipu, iznosi mu vruu molbu Hrvata Bosne i Hercegovine, da se
Bosna i Hercegovina to prije sjedine s materom zemljom Kraljevinom Hrvatskom i sa Slavonijom, da se
majka i ki u svome domu zagrle u krilu Monarhije. Kasnije e ova projekcija postati oficijelni
programski imperativ Hrvatske katolike udruge. On e jo jednom rei, da zahtijevamo sjedinjenje
onih zemalja, na koje se hrvatsko dravno pravo protee, naime Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, B i H te
hrvatske Istre u jedno politiki i financijalno autonomno, sa Habsburkom monarhijom kao cjelinom
nerazdruivo spojeno dravno tijelo. U cjelini gledajui tadler je stajao na pankroaticistikom
stanovitu koje je izraavao i frazom o naoj miloj hrvatskoj Bosni i Hercegovini. I 1915. godine u vrijeme
I svjetskog rata on zastupa ovo stajalite. Josip tadler i sljedbenici ostat e, za razliku od drugih
hrvatskih politikih reprezentacija, i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, privreni ovim projekcijama i
nee prihvatiti Majsku deklaraciju (30. maj 1917) pa rjeenje dravnopravnog statusa B i H nee vidjeti u
formi stvaranja jugoslavenske drave. On e potpisati Promemorij koji ga njegovi izaslanici u avgustu
1917. godine uruiti caru Karlu. Kae da Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna i Hercegovina treba da
postanu jedno jedinstveno upravno podruje, kome bi se eventualno prikljuila Istra i Kranjska. Ono bi
nosilo naziv Kraljevina Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Herceg Bosne. Josip tadler, je bio protiv
junoslavenskog pandravnog ujedinjenja pa tako najistaknutiji iritelji politike junoslavenske
uzajamnosti ili unitarizma u Hrvatskoj bili su poetkom 20. stoljea mladi intelektualci, studenti
Prakog sveuilita koji su bili opijeni idejom sveslavenstva. tadler e jo jednom u svojoj Izjavi
pubilicirao koncept, i to zahtijevamo sjedinjenje onih zemalja, na koje se hrvatsko dravno pravo
protee, naime Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, B i H te hrvatske Istre u jedno politiki i financijalno
autonomno, sa Habsburkom monarhijom kao i cjelinom nerazdruivo spojeno dravno tijelo.
Insistirajui na stvaranju Kraljevine Hrvatske, tadler, istovremeno Brai Slovencima obeava pomo u
njihovoj borbi za samoodranje i za naknadno sjedinjenje s Hrvatskom. No kako razvoj dogaaja nije
iao u njegov prilog on e prihvatiti odluke Narodnog Vijea o proglaenju samostalne Draave
Slovenaca, Hrvata i Srba. Njegovi stavovi i u suvremenosti, pogotovo nakon iskustva sa disolucijom SFR
Jugoslavije, brane njegovu velikohrvatsku projekciju, ali njegovi planovi za podizanje hrvatstva i jaanju
katolianstva u B i H te njegove nade u sjedinjenje B i H s maticom Hrvatskom su ostale neostvareni
san, jedna draga utopija, koja u sebi niti je klerikalna niti liberalna, ve neprekinuta hrvatska svijest
hrvatskog dravnog prava na Bosnu i Hercegovinu.