MIRJANA GROSS

O IDEOLOKOM SUSTAVU FRANJE RACKOGA

Pod pojmom ideologija razumijem sustave vrednovanja i pri-

kazivanja povijesne zbilje koji potiu odreene drutvene zajedni-
ce, klase ili nacije, te pojedince na djelatnosti okrenute prema za-
jednikom idealu. Ideologija obuhvaa sva podruja ljudskoga
ivota, ona se gradi na iskustvima i mitovima prolosti i povezuje
ih s problemima, zadacima i ciljevima suvremene zajednice. Razli-
itim interpretacijama realne podloge, ideologije opravdavaju po-
stojeu drutvenu situaciju ili tenju odreenih grupa za njenim
mijenjanjem. Zato je ideoloka slika stvarnosti pojednostavljena,
jednostrana, vie ili manje deformirana, tj. ona uglavnom sadri
razne kombinacije realnih i iskrivljenih ocjena zbilje.
Nacionalno-integracijske ideologije u Hrvata bile su vana povije-
sna snaga pri konstituiranju hrvatske nacije od razdoblja i ideologi-1
je ilirizma do meuratnog vremena i ideologije seljakog pokreta.
Specifinost je integracije hrvatske nacije u 19. stoljeu da se jugosla-
vizam (uz ekskluzivni hrvatski nacionalizam) javlja kao nacionahio-
-integracijska ideologija u razliitim oblicima, u skladu sa stupnjem
povijesnog i drutvenog razvoja, s drutvenom sredinom, s mogu-
nostima i dostignuima politike, kulturne i ekonomske akcije, te
ulogom vanjskih utjecaja. Zato ne valja pod dosada upotrebljava-
nim pojmom jugoslavenska ideja shvatiti samo misao koja se
redovno vee uz linosti Strossmavera i Rakoga.
I onaj tip jugoslavenske ideologije, ije je osnovne sastavne dije-
love nesumnjivo formulirao i irio sam Raki, mnogo je obuhvat-
niji od njegova sustavai Sjeajui se svoga govora pri otvaranju
Jugoslavenske akademije, Raki je jednom prilikom izjavio: Ove
rijei nisu samo moja 2svojina; ja je izvadih iz uma i srdca cielokup-
ne inteligencije nae. Jugoslavenski ideoloki sustav, koji se raz-
vijao i djelovao u razdoblju izmeu ilirizma i moderne, doista je
djelo hrvatske graanske inteligencije. Bio je pokretaka snaga i op-
ravdanje djelatnosti u procesu stvaranja hrvatske graanske kultu-
1
M. Gross, Zur Frage der jugoslawischen Ideologie bei den Kroaten, Die
Donaumonarchie und die Siidslawische Frage von 1848 bis 1918. Texte des
ersten osterreichisch-jugoslavrischen Historikertreffens, Gosing 1976, Wien
1976, 1938.
2
Rad JAZU, 86,1887,154.
 Mirjana Gross

re i drutva. Razliiti elementi te ideologije javljaju se na svim po-

drujima aktivnosti i stvaralatva, ali ostaju ogranieni na inteligen-
ciju koja izraava interese i mentalitet bogatije buroazije, na samu
tu buroaziju i na znatni dio katolikog sveenstva.
Danas jo nije mogue cjelovito prikazati ideologiju Rakoga jer
ona8 dosada u historiografiji nije bila predmet sustavnog prouava-
nja. Temeljita ocjena njenih sastavnih dijelova i njene cjeline mo-
e biti samo rezultat dugotrajnih i opsenih istraivanja.
Kao i drugi ideolozi, Raki nije svoj ideoloki sustav predoio u
zaokruenom obliku. Historiar ga mora rekonstruirati iz njegovih
mnogobrojnih izjava te iz njegove djelatnosti kao organizatora zna-
nosti, historiara i politiara. Sam za sebe kae da je linost otvo-
reno izraenih naela koja su plod trajna razmiljanja.4 Bio je
zaista dosljedan i vrst u svojim uvjerenjima. Zato njegov ideolo-
ki sustav, koji je funkcionirao tridesetak godina: od osnovne for-
mulacije (18601862) pa sve do razdoblja smrti (1894), ne doivlja-
va s vremenom neke znatnije izmjene. Zanemarujui ovom prilikom
odreene nijanse i pojedinosti kao posljedice povijesnoga toka po-
litikih zbivanja, kulturnih dostignua i stupnjeva drutvenog raz-
voja, pokuat u, bez obzira na trenutak formulacije., prikazati one
sastavne dijelove te ideologije koje smatram bitnim.8

* U svom govoru na proslavi stogodinjice roenja Rakoga Slobodan Jo-

vanovi je prvi pokuao formulirati osnovne probleme u vezi s njegovim ideo-
lokim sustavom. Jovanovi je upotrijebio pojam ideologija koji kod njega
znai skup ideja. Zakljuio je da je Raki elio srpsko-hrvatsku zajednicu
koja bi bila jedinstvo sred raznovrsnosti. (Franjo Raki i jugoslavenska mi-
sao, u: Proslava stogodinjice roenja Franje Rakoga, Zagreb 1929, 3845;
Franjo enko prvi se pozabavio religioznim shvaanjima mladoga Rakoga
prije njegove kulturne i politike aktivnosti i zato dao vaan prilog pozna-
vanju uloge liberalnoga katolicizma u okviru njegova ideolokog sustava. Isti
je autor takoer postavio na dnevni red istraivako pitanje o narodnoj zna-
nosti u Rakoga koja je zacijelo osnovno sredstvo za postizavanje ideala
formuliranih u ideolokom sustavu Rakoga. (Franjo Raki kao filozofski pi-
sac i teoretik narodne znanosti, u: Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske
batine, 12, Zagreb 1975, 3774; Usp. i M. Gross, Ideja Jugoslovjenstva
Franje Rakoga u razdoblju njezine formulacije (18601862), Historijski zbor-
nik (Sidakov zbornik) XXIXXXX, 187677, 331345, Ruski historiar V. I.
Freidzon nije se dodue posebno bavio ideolokim sustavom Rakoga, ali je
ocijenio jugoslavensku ideologiju narodnjaka (hrvatski buroaski jugoslavi-
zam) kao uenje o zbliavanju ravnopravnih jugoslavenskih naroda i o nu-
nosti nadnacionalne federacije Junih Slavena. Pri tom je na svoj nain
uoio da je rije o hrvatskoj nacionalno-integracijskoj ideologiji, da je jugo-
slavizam zato slojevit, da sadri unutarnje protivrjenosti i da ga se ni u
kom sluaju ne moe svesti na unitarizam B. H. <E>peHH3OH, Eopta xopaaT-
CKoro Hapoffa sa HamK>HaJiBvJY cBofxwy, MocKBa 1970,116146.
' Rad JAZU, 86, 1887, 157.
1
Dakako, ideoloki sustav Rakoga u svojoj je cjelini identian s ideologi-
jom Strossmavera uz odreene razlike koje tek treba utvrditi. No Strossma-
yer, koji je zacijelo dao poticaj mnogim gleditima Rakoga, nije svoje misli
nikada tako precizno formulirao kao Raki. U okrunicama i govorima biskup
i propovjednik esto prikriva ideologa jugoslavenske pomisli. Dakako p ne-
kim dijelovima zajednikog ideolokoga sustava, prije svega o sjedinjenju
kranskih crkava, rekao je vie od Rakoga.
O ideolokom sustavu Franje Bakoga
t

Moda emo se najlake pribliiti sloenoj strukturi ideolokog

sustava Rakoga ako najprije razmotrimo njegov sredinji dio, na-
ime romantiko uenje o dui, duhu, biu ili geniju naro-
da, preuzeto od ilirizma i njegovih uzora te prilagoeno povijesnoj
akciji u postilirskom razdoblju.
Raki je polazio od pretpostavke da suvremeno povijesno kreta-
nje u Evropi ostavlja samo dvije alternative: ili potpunu izgradnju
nacija kao kulturnih i politikih osobnosti ili asimilaciju srednjo-
vjekovnih naroda unutar ve postojeih nacija s razmjerno visokim
kulturnim stupnjem i razvijenom dravnou. Bie nacije za Ra-
koga je duh naroda, to ga definira kao splet davnih predaja i
novih ideja 19. stoljea. Smatra da su osnovne osobine naroda
postojale jo prije kranstva, to pokuava ilustrirati na primjeru
Slavena i Junih Slavena. Kranska kultura nije prema Rakom
odbacila cijeli poganski temelj, nego samo nain ivota i vjerova-
nja koja su bila suprotna osnovnim kranskim zasadama. Ostala
predaja, koja je izvirala iz bia naroda, nala je svoje mjesto u
daljem razvoju naroda u kranskom duhu.6 Teistika koncepcija
katolikog sveenika je pobudila u Rakome vjeru u neposrednu in-
tervenciju Providnosti u povijesni tok. Bitno je pri tom shvaanje
da je Providnost usadila u narode due i odredila im posebne mi-
sije za dobro cijeloga ovjeanstva. Prirodni bi tok ljudske povije-
sti bio, da se naravne u duhovne jedinice preobraze i razviju; pak
da svaka doe do napona svojih sila, a sve da skladno djeluju na
spas cjeline, i napokon da tee k nadnaravnoj cieli onoj za koju su
stvorene.7
Raki je bio uvjeren da je osnovna zadaa pobornika narodne
ideje da spoznaju duu naroda u njezinim razliitim povijesnim
pojavama i da je izgrauju i usavravaju u skladu s njezinim od
Boga odreenim konstantama i njenim promjenama u uvjetima ra-
zliitih stupnjeva povijesnog kretanja. Prema Rakom dua naro-
da nije dakle statina. Ona je na udaru povijesnih zbivanja koja
mogu mijenjati i samu njenu bit, pa i unititi je. I prvobitna zajed-
nika dua Slavena doivjela je takvu sudbinu. Treba je dakle
preporoditi u skladu s duhom 19. stoljea, postepenom borbom
za izgradnju samosvijesti pojedinih slavenskih naroda i za skupnu
svijest slavenske uzajamnosti.
Temelj osjeaja narodnoga zajedinstva i naravni osnov narod-
nosti za Rakoga je narodni jezik i narodna ud, priroena ve-
ini pripadnika odreenoga naroda. Jezik i psicha su dakle osnov-
ni sastavni dijelovi due naroda koja se, meutim, bez obzira na
svoju prirodnu podlogu narodnosti u srednjem vijeku, moe odr-
ati samo visokim osjeajem svijesti koji pobuuje pojedince na
akciju. Skup ljudi jednoga jezika, jednih obiaja, jednoga ivotno-
ga oblika postaje narodom u pravom znaenju riei, kada doraste

Ljetopis JAZU, 4, 1889,

' Ljetopis JAZU, 5, 1890, 92.
 Mirjana. Gross

8
do sviesti svojega duhovnoga jedinstva, kada se osjea jednim.
Polazei s toga gledita, Raki je bio uvjeren da su u povijesti dje-
la duha (ili uma) mnogo vanija za razvoj naroda nego junaka
djela i da se narod s duevnim jedinstvom! moe odrati i napre-
dovati iako nema ine oblike jedinstvenoga ivota u dravnoj za-
druzi.* Duevno je jedinstvo, prema tome, uvjet za dravu. Zajed-
nica u knjizi kri put zajednici u zadruzi.10
Raki je dakako znao da se tekoe u vezi s ouvanjem, izgrad-
njom i usavravanjem due naroda ne javljaju samo u vezi s po-
vijesnim zaprekama nego i s postojanjem razliitih drutvenih ra-
zreda u kojih, barem do njegova vremena, nije mogla postojati je-
dinstvena svijest. Kao to emo vidjeti, to se odrazilo u njegovim
pogledima na problem drutvenih struktura.
Prema Rakom pokretai povijesti zacijelo su via promisao i
genij naeg naroda, ali samo uz svjesnu i odgovornu akciju osvi-
jetenog dijela nacije, dakako na elu s inteligencijom. Zato je bio
uvjeren da je bojom promisli pozvan u slubu narodne ideje
da obavi svoj dio zadatka u naem narodu, na slovjenskom jugu,
u slovjenskom svietu, u sveoboj prosvjeti ovjeanstva.11
Kad je rije o dui naroda, nuno je istraivako pitanje koji
narod obuhvaa ta dua: Slavene, June Slavene, Srbe i Hrva-
te kao jedinstvo, ili Hrvate, Srbe, Slovence i Bugare kao zasebne
osobnosti. Pri tom valja razmotriti kako Raki kao svijesni Hr-
vat, hrvatski historiar i politiar, tvorac ideologije koja pomae
integraciju hrvatske nacije, usklauje svoje hrvatstvo s jugoslaven-
stvom.
Podloga na kojoj Raki gradi svoju interpretaciju povijesne zbi-
lje u vezi s konstituiranjem junoslavenskih nacija i njihovih gra-
anskih drutava zacijelo je uenje o slavenskoj uzajamnosti.
Preuzeo ga je od Kolarove razrade Herderovih predodaba o Slave-
nima kao narodu budunosti koji je pozvan da moralno preporodi
svijet. Mislim da je na nain primjene toga nauka na Rakoga znat-
no utjecao eki historiar, politiar i ideolog Frantiek Palack^-
lako protestant i mnogo konzervativniji od Rakoga, on je prije
svega u svojoj Povijesti ekoga naroda iznosio ideoloke predo-
dbe koje nalazimo vrsto utkane i u ideoloki sistem Rakoga. Sma-
trajui da je vrijednost nacije u ideji koju zastupa kao doprinos
ovjeanstvu i da prema tome i male nacije mogu postii visoku
kulturnu razinu pa i prestii velike nacije, Palack^ je opravdavao
eko-njemake sukobe u prolosti i sadanjosti svojim naukom o
suprotnostima Slavena i Nijemaca koje toboe potjeu iz njihova
razliitog narodnog duha. S jedne strane slikao je osjeajne, mi-

Isto, 91.
Rad JAZU, l, 1867, 46; isto, 25, 1873, 229.
Rad JAZU, 13, 1870, 162.
Rad JAZU, 86, 1887, 228.
O ideolokom sustavu Franje Rakoga

roljubive i radine Slavene i njihov ivot na temelju demokratskih

slavenskih ustanova. S druge je strane prikazao Nijemce kao ratni-
ke i pljakae na elu s vojnikom kastom koja je kasnije stvorila
feudalno ureenje strano slavenskom duhu.12 Raki je tu tezu o
iskonskoj suprotnosti izmeu slavenstva, s jedne strane, te gennan-
stva ali i romanstva, s druge strane, razraivao na razne naine i u
svojim historijskim raspravama i u svojoj kulturnoj i politikoj
akciji.
Rakome je bitna, dakle, ideja slovjenske uzajamnosti iz koje
je crpio snagu u svojoj borbi za kulturno i politiko zblienje Ju-
nih Slavena i za duevni preporod Hrvata. elio je da osviete-
ni Juni Slaveni spoznaju da su lanom velikog plemena sa sjaj-
nom budunosti i da je zato duevno zajednitvo naroda toga ple-
mena nunost. Narod slovjenski, smatrao je Raki, postavljen
je od Providnosti na razmeu iztoka i zapada, svojima je leima
tolike vjekove titio umni rad sretnijega zapada. No velike rtve
naroda slovjenskog za obranu kranske civilizacije evropska
Klio nije uope uzela u obzir.13 Mit hrvatskoga feudalnog plemstva,
koje je sebe doivljavalo kao predzie kranstva, postalo je na
drugi nain sastavni dio ideolokog sustava Rakoga radi opravda-
nja zaostalosti Slavena i Junih Slavena nasuprot sretnijim Ger-
manima i Romanima i njihove kranske misije.
S obzirom na istono pitanje u njegovo vrijeme, borba protiv
islama bila je po njegovu miljenju bitni sastavni dio misije Sla-
vena i Junih Slavena. Pouen povijesnim iskustvom da se plemen-
ska ppcjepanost Slavena pokazala neplodnom i onesposobila ih za
takmienje s drugim narodima na popritu sveobe uljudbe, Ra-
ki je upozoravao da prvaci duevnih preporoda kod Slavena sada
openito istiu to ta plemena sjedinjuje i jaa. Uvjeren je da je
sve ono to spaja Slavene povezano s njihovim biem, dok su raz-
like i suprotnosti koje ih dijele samo vanjske posljedice odreenih
nepogodnih povijesnih zbivanja. Svijest o jedinstvu treba dakle
gajiti, a posebnosti, ukoliko su tetne, moraju se lieiti.14 Jedino
u toj spoznaji Raki je vidio spas i mogunost duevnog preporo-
15
da sudbinom skoro na smrt osuenih slavenskih plemena. Pro-
voenje ove ideje u praksi zahtijevalo je odlunu borbu za knji-
evnu uzajamnost slovjensku kao uvjet da se Slaveni osove na kul-
turni stupanj to su ga postigli Germani i Romani i da ih prestignu.
Raki nije imao u vidu kulturno jedinstvo Slavena nego samo ma-
ksimalno meusobno upoznavanje i zblienje. Znao je takoer da
kod Slavena nije rije o dravnom i politikom jedinstvu, jer je u

12
Joseph F. Zacek, Palacky, The Historian as Scholar and Natidnalist, The
Hague Pari 1970.
Rad JAZU, 5, 1868, 188; Rad JAZU l, 1867, 45; Knjievnik, l, 1864, 131.
14
Osvrt na 25-godinje djelovanje Jugoslavenske akademije znanosti i um-
jetnosti, Zagreb 1893, 5.
15
Rad JAZU, 77, 1885; Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 33, Zagreb 1969,
99.
 Mirjana Gross

pojedinih plemena slavenskih narodna osobina povijeu njihovom 16

tako razvijena da svako od njih eli ivjeti svojim ivotom. Ka-
rakteristino je za Rakoga da jamstvo za ouvanje i usavrenje
osobnosti slavenskih plemena ne vidi prije svega u njihovu oslo-
boenju od tue hegemonije, u uspjehu borbe za narodnu i dr-
avnu ravnopravnost Slavena u Habsburkoj Monarhiji ili u libera-
lizaciji u Rusiji, nego u pobjedi ideje. Poluga osposobljavanja
Slavena za njihovu misiju moglo je biti samo veliko pitanje pro-
svjetno, tj. puno osvjeivanje slavenskih plemena podizanjem
njihove naobrazbe i kulture.
Preuzevi od slavenskih preporoditelja i iliraca mit o misiji
Slavenstva unutar ovjeanstva, on mu je (zajedno sa Strossmave-
rom) dao novu dimenziju. Uvjeren da proces usavravanja ovje-
anstva nuno vodi prema obuhvaanju cijeloga ljudskog roda kr-
anstvom, smatrao je da je osnovni preduvjet za takvo povijesno
usmjerenje u ujedinjenju kranskih crkava. Upravo Slavenima
Providnost je, prema Rakome, namijenila zvanje da povezu is-
tonu i zapadnu crkvu. Svoje uvjerenje podupirao je odreenom
historijskom slikom. Upozoravao je da raskol izmeu istone i za-
padne crkve nisu proveli Slaveni nego Grci i Latini. Tvrdio je da
izmeu srednjovjekovnih samostalnih slavenskih balkanskih drava
i katolike crkve nije bilo sukoba i da su tek u vrijeme turskoga
gospodstva Grci i Latini izazvali vjerski razdor pa su se pripad-
nici jednoga te istoga naroda (Hrvati i Srbi) poeli mrziti zbog vje-
re. Religioznu nesnoljivost i suprotnost nisu nai oi posijali, nego
nam ga strana ruka nametnula, kae Raki.17 Religiozni dualizam
sa svim svojim razornim posljedicama nije prema tome sastavni
dio slavenske due, tovie on je u suprotnosti s njome. Raki se,

i
dakle, nadao da se ta dvojnost moe prebroditi, pogotovo zato to
je slavenska Rusija, koja se moe sporazumjeti s Vatikanom, posta-
~.a glavni oslon pravoslavlja.
Tenja za sjedinjenjem istone i zapadne crkve ima u ideolokom
sustavu Rakoga funkciju povezivanja njegovih osnovnih religioz-
nih uvjerenja s konkretnom situacijom prije svega na hrvatskom
i srpskom podruju. Ujedinjenje crkava, mislio je, oduzelo bi tlo
postojeem antagonizmu izmeu Hrvata i Srba i stvorilo uvjete za
provoenje u ivot njegove vizije.
Kada Raki upotrebljava pojam jedinstvo ili sjedinjenje, on
ne misli na potpuno stapanje Slavena, Junih Slavena ili kranskih
crkava u katolicizmu, nego na zblienje, na jedinstvo raznolikosti.
Raki nije htio da se ponove pokuaji iz vremena kriarskih ratova
kada se zapadna crkva nastojala nametnuti istonoj crkvi. Bio je
uvjeren da katolika crkva mora postupati u skladu s duhom vre-
mena, tj. povezivati kranska naela s narodnom idejom, dakle

Korespondencija RakiStrossmaver II, ur. F. ii, Zagreb 1929, 317.

" Isto, 323.

10
0 ideoloSkom sustavu Franje Rakoga
18
s borbom nacija za duhovnu i dravnu samostalnost. Svoj je
ideal u tom pogledu prebacio u prolost, pri emu su mu sveslov-
jenski apostoli tadanjega
19
probuenoga Slovjenstva iril i Me-
todije sluili kao uzor. Za ni oni su simbol ujedinjenja obiju kran-
skih crkava jer su znali uskladiti crkveno jedinstvo s narodnom
misli. Smatrao je da su iril i Metodije presadili autonomni na-
rodni karakter istonih narodnih crkava i meu zapadne Slave-
ne. U to obiljeje ne smije se, prema Rakome, dirati jer je ono sra-
slo s biem Slavena.20
U tom dijelu njegove ideologije izuzetno je vana injenica da su
1 Hrvati imali svoju narodnu tradiciju u crkvi, tj. narodnu- litur-
giju i glagoljsko pismo. Sam je Raki dokazao da je iril tvorac gla-
goljice.21 Za nj je mnogo znailo to to se glagoljica odrala upravo
u Hrvata. Uenici irila i Metodija usadili su Hrvatima naelo na-
rodnosti, kranstvom prosveene, a slavenska liturgija po rim-
skom obredu u Hrvata eka, prema Rakome, da u povoljnih okol-
nostih noena na krilih22 probuene narodne sviesti bude uzkrisnuta
u njekadanjem sjaju. Sjedinjenje kranskih crkava nije prema
tome smjelo i moglo ugroziti ni narodni znaaj srpske pravoslav-
ne crkve ni narodnu crkvenu i kulturnu tradiciju u Hrvata.
Dakako da je Raki morao spoznati upravo u asu proslave tisu-
ugodinjice smrti sv. Metodija da su Slaveni, taj golemi ogranak
ovjeanstva, tako podijeljeni u plemena, crkve i drave, pa su
im interesi toliko razliiti da se ni s obzirom na svoje zajednike
apostole ne mogu pribliiti. No zacijelo nije odustajao od svoga
uvjerenja izraenog povodom enciklike pape Lava XIII. 1880. u sla-
vu irila i Metodija. S obzirom na logiku u povijesti i na suvi-
slost u dogaajih svjetskih, to je za Rakoga bio izraz boje inter-
vencije u povijesti, njegova vjera u veliku budunost i svjetsku
misiju Slavenstva, prije svega u vezi sa sjedinjenjem kranskih
crkava, bila je nepokolebljiva.23
Idealizirajui Slavenstvo, Raki ipak nije mislio da su sve oso-
bine slavenske due dobre. Kao i svi preporoditelji koji su se

gledita na I. vatikanskom koncilu (s franjevake strane): Ivo Sivri, Blshpp

J. G. Strossmaver, New Light on Vatican I, RomeChicago 1975. Ve poznate
podatke iz dosadanje literature ponavlja Kota Milutinovi, trosmajer i
jugoslovensko pitanje, Novi Sad 1976.
1B
Vienac 12, 1885, 186. Rasprava Rakoga: Viek i djelovanje sv. Cyrilla
i Methoda slovjenskih apostolov (Zagreb 1857) bila je prema iiu prvo
modernim naunim metodom napisano historijsko djelo u naoj historiogra-
fiji ... Proslava stogodinjice, n. dj., 34.
50
Korespondencija II, n. dj., 321.
21
Slovensko pismo, Zagreb 1861; Knjievan rad sv. irila i Methoda, Ti-
sunica slovjenskih apostolah sv. irila i Methoda, Zagreb 1863.
22
Vienac 12, 1885, 187.
23
Korespondencija II, n. dj., 3234.

11
 Mirjana. Gross

uvijek alili na nedovoljnu aktivnost svoje zajednice i na nedostatak

agresivnosti u nje, Raki je manifestacije krajnjeg oportunizma u
hrvatskoj i slavenskoj politici u Monarhiji pripisivao tobonjoj mi-
roljubivoj dui Slavena, njihovoj enskoj, golubinskoj, u a-
li i osalskoj udi.24
Kao ideolog slavenstva Raki je upirao svoje oi u slavensku Ru-
siju. Njegova razoaranja i nade u vezi s akcijama ruske slubene
politike na Balkanu i s oekivanjem da e se ona pribliiti ideji sje-
dinjenja kranskih crkava ovisili su dakako o politikim situacija-
ma. Prema miljenju Vatroslava Jagia, Raki je bio naivan jer ni-
je elio napustiti nadu u mogunost da se u Rusiji probudi interes
i za zapadne Slavene i da se napusti iskljuivo pravoslavna ideolo-
gija i politika.25 Uzalud je oekivao sustavnu suradnju ruskih znan-
stvenih institucija s Jugoslavenskom akademijom, tj. bratsku sve-
zu slavenske uzajamnosti, bez koje neima spasa, osobito manjim
slavenskim plemenom, ili barem neke iskaze simpatije.26 Veza Ra-
koga s pojedinim ruskim uenjacima i injenica da su ga oni cijenili
nije ga mogla utjeiti. Karakteristino je za Rakoga da nije bio
spreman osuditi ruske slavenofile koji su se u naelu protivili nje-
govim i Strossmaverovim stremljenjima, ne samo zato to su pota-
kli vojnu intervenciju Rusije na Balkanu. Za nj je uvijek bilo naj-
vanije buenje due naroda i njeno spaavanje od tuinskog
utjecaja. S obzirom na slabljenje dotadanje velike uloge stranaca
u ruskoj znanosti, on je pripisao slavenoruima zasluge za jaanje
samosviesti ruskoga naroda.27
Kada s vanjskoga slavenskog okvira ideolokog sustava Rakoga
preemo na razinu njegove jugoslovjenske ideje, moramo najpri-
je utvrditi da je Raki sebe i svoje istomiljenike smatrao nastav-
ljaima nedovrenoga duevnog preporoda to su ga proveli ilir-
ci. Od njih se nadahnuo idejom povijesne i narodne zajednice u
hrvatskoj, u28 hrvatsko-srpskoj, u junoslavenskoj u slavenskoj obi-
telji, rodu. Bio je na istu da je ilirizam posljedica velikoga op-
enitoga pokreta to ga je izazvala francuska revolucija iz kojeg
ni hrvatski narod nije mogao biti iskljuen upravo zato to nje-
gova veza sa zapadnom prosvjetom, prije svega njemakom i ta-
lijanskom, dakako samo 29
kod viih razreda hrvatskoga drutva,
nikada nije prekinuta.
Uz vanjske utjecaje, Raki je u spletu uvjetovanosti ilirizma isti-
cao prije svega neprekinutu knjievnu predaju u Hrvata. Najvie je

24
Korespondencija, n. dj., I, 221; H, 3.
** V. Jagi, Spomeni mojega ivota I, II, Beograd 1930, 1934. U veem broju
pisama, to su Lh izmijenili Jagi i Raki, rije je o Rusiji.
86
3apy6e*HHJe CnaBJaHe H POCCHH, floKVMeHrv apxnBa M. <E>. PaescKoro,
4080 roy XIX seica, MocKBa 1975, 391. O odnosu jugoslavista, a posebno
Rakoga, prema Rusiji pisao je Freidzon, n. dj., 146152.
27
I. S. Aksakov i M. N. Katkov, Vienac 23, 1881, 3624.
Pet stoljea, n. dj., 104.
Pet stoljea, n. dj., 101.

12
0 ideolokom sustavu Franje Rakoga

cijenio kod iliraca njihovu akciju buenja hrvatskog naroda iz

dugoga sna. Upotrebljavao je drastine izraze da oznai duev-
nu pustinju hrvatske zemlje u kojoj je poeo duevni preporod.
Za nj je ilirizam probio nadgrobnicu pod kojom je leala oba-
mrla sviest hrvatskog naroda ili obumrli osjeaj narodnog je-
dinstva Hrvata i Srba, odnosno Junih Slavena.30
Kada je zapoeo duevni preporod ilirizma, Hrvati i Srbi nisu
se meusobno poznavali a kamoli da bi se pribliili Slovencima i Bu-
garima. Nisu bili svjesni toga da su rascijepana i rasipana jedno-
rodna i jednokrvna braa, pa su im zemljopisna imena bila milija
od narodopisnih. Raki je elio ii stopama dostignua iliraca,
koji su otvorili vrata hrvatskoj graanskoj kulturi i stvorili jedin-
stvenu i istovjetnu knjigu na temelju jezika, i uloiti sve svoje sna-
ge da se otklone preostale zapreke za zblienje Hrvata i Srba, od-
nosno svih Junih Slavena.31 Ilirizam je bio temelj razmiljanja
Rakoga jer je proglasio misao o slavenskoj uzajamnosti i o
istovjetnosti hrvatskoga i srpskoga jezika, a tim i o istovjetnosti
obaju naroda kojima je samo zlokobna prolost podigla pokrajinske
pregrade.32 Raki je dakako bio nacistu da ilirizam nije vodio iz-
ravno prema stvaranju jedinstvene kulturne osobnosti Hrvata i Sr-
ba ili ak Junih Slavena. Osnovna misao iliraca ujedinjenje, jedin-
stvo narodno, tj. Hrvata i Srba, odnosno Junih Slavena, morala
je najprije izvesti preporod hrvatske knjige i po njoj hrvatskoga
naroda.33 Ravnopravno sjedinjenje Junih Slavena na kulturnom
podruju, bez diranja u njihove povijeu steene zasebne osobine
1 njihova imena, bila je sredinji postulat ideologije Rakoga nasli-
jeen od iliraca jo i snanije izraen.
Razliku izmeu napora iliraca i svojih stremljenja Raki je vidio
prije svega u ilirskom imenu, koje je izgubilo svoju funkciju ali je
bilo povijesno opravdano. Ilirci koji su eljeli hrvatsko i srbsko
ime u knjizi sjediniti i sljubiti u neutralnom 34imenu, imenu geogra-
fikom, podigoe stijeg ilirstva, kae Raki. No ime se moe mi-
jenjati a da sama misao ne prestane blagotvorno djelovati.86
Raki je takoer definirao pojam preporod u knjievnosti.
Pod pojmom knjievnost nije razumijevao lijepu knjievnost
(fikciju) kao to mi to inimo danas, nego napisane rezultate stva-
ralatva na svim podrujima ljudske aktivnosti. Gorostasni pre-
vrat, to ga je izveo duevni preporod iliraca, imao je prema
Rakome tri osnovna obiljeja u knjievnosti: starija hrvatska
knjievnost bila je mjesna i pokrajinska, a novija narodna; sta-

30
Isto, 93; Rad JAZU, 5, 1868, 188; Ljetopis JAZU 3, 1888, 98; Isto, 5, 1890,
92.
31
Rad JAZU, l, 1867, 47.
32
Pet stoljea, n. dj., 102.
33
Isto, 102.
34
Knjievnik, 2, 1865, 131.
36
Pet stoljea, a. dj., 103.

13
 Mirjana Gross

rija je knjievnost bila preputena sluaju, dok se novija knji-

evnost temelji na jasnim ljudskim i narodnim naelima i eli obu-
hvatiti sva ivotna podruja; starija se knjievnost nadahnula sa-
mo stranim uzorima, dok je nova knjievnost samonikla jer joj
je glavni zadatak da se bavi izrazima narodne due, njenim bu-
enjem i usavravanjem. Pojam preporod ne odnosi se u Rako-
ga samo na knjievnost na narodnom jeziku i prosvjetu. Bio je
nacistu da je ilirizam utjecao na sve drutvene odnose i da je po-
stavio temelje za buenje i jaanje duha zajednice u svim sloje-
vima drutva. Zacijelo je za nj bUo najvanije da je ilirizam pro-
budio misao i osjeaj narodne i plemenske skupnosti, tj. svijest
0 pripadnosti junoslavenskoj zajednici i hrvatsku nacionalnu svi-
jest. Na podlozi jedinstvene narodne naobrazbe pokrajinska se svi-
est prelieva u narodnu.86
Dok je Raii potpuno prihvatio i opravdavao ilirsku kulturnu
akciju, ocijenio je politiki program iliraca zastarjelim i tovie
opasnim u novim uvjetima. Smatrao je da su se ilirci pod pritiskom
ugarske drave i maarona i s obzirom na besvjesticu koja je tada
vladala morali zadovoljiti Vrlo skromnim politikim programom,
tj. odbijanjem maarskih napada i zahtjevom za pokrajinskom au-
tonomijom. Prema Rakom, ilirci su se podali iluziji da mogu spa-
siti narodno bie bez izgraene hrvatske dravnosti.37 Bila je to
tradicija koju nipoto nije elio slijediti, uvjeren da se kulturna i
politika akcija moraju nadopunjavati jer narodna prosvjeta ne
moe postii znatnije uspjehe ako je podvrgnuta politikom priti-
sku i neliberalnim institucijama. Najbolje uvjete za usavravanje
due naroda daje dakako samostalna domovina, tj. hrvatska
drava ili drava Hrvatska. Zacijelo se ne moe pretpostaviti da
je Raki vjerovao kako bi se maksimalni uvjeti za kulturno djelova-
nje mogli postii u Habsburkoj Monarhiji, pretvorenoj u federa-
ciju, prema kojoj je bila usmjerena njegova politika djelatnost,
ak i u sluaju provoenja u ivot hrvatske dravnosti. Idealni po-
litiki okvir njegovoj jugoslavenskoj pomisli mogla je biti samo
jugoslavenska dravna zajednica.
Imajui pred oima svoj cilj duevno jedinstvo najprije Hrvata
1 Srba, a zatim i ostalih Junih Slavena, Raki je uvijek polazio od
raskola kranstva koji je na narod podijelio u dvije dvjema
putima razilazee se pole, na istoni i zapadni ogranak. Dvije pro-
svjetne struje, grka i rimska, potekle do<lue iz istoga kransko-
ga vrutka, s vremenom
38
su probile prvobitno etnografsko jedin-
stvo Hrvata i Srba. Zadatak je dakle povezati obje struje u dui
naroda. Uvjeren je da je to mogue jer mu se ini da je na na-
rod kao dio Slavenstva predodreen da bude posrednik izmeu is-

M
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 6.
" Listovi jednoga Antiunioniste, Sisak 1870. 39V2. Pretampano u: J. J.
Strossmayer i F. Raki, Politiki spisi, Zagreb 1971.
"> Rad JAZU, 17, 1871, 1612.

14
O ideolokom sustavu Franje Rakoga

toka i zapada. Tragove tog posredovanja on nalazi u srpskim i hr-

vatskim
39
spomenicima koji sadre elemente bizantskog i romanskog
stila. Raki zamilja da bi se plemenske osebine moda bile spo-
jile u narodnu zajednicu, nosioca samostalne prosvjete i drav-
noga ivota, da kulturni razvoj nije bio prekinut turskim osvaja-
njem i da hrvatski narod nije izgubio samostalnu dravu.
Jugoslavenstvo Rakoga u svakom je sluaju jedinstvo raznoliko-
sti. Posebna plemenska imena Junih Slavena i velike razlike u
njihovoj povijesti ne bi, prema njegovu uvjerenju, smjele biti za-
preka zajednikoj djelatnosti za postizavanje duevnog jedinstva.
Srodna plemena na slavenskom jugu sjedinjuje njihovo bie, a
sve to ih dijeli nametnuto je izvana kasnijim povijesnim tokom.
Prema tome Raki u naelu upire oi u narod na u cjelini njego-
voj, podignuvi se iznad asovitih ograda, koje su prolazne okolno-
sti, bile one koliko dugovjene, u njem podigle.40 Zato je nuna
radnja duha, koju potie Raki, da bi se na slavenskom jugu raz-
vila samostalna historino-kulturna osebnost koja e se oslanjati
na ostale Slavene.41 Isticao je esto da jugoslavensko ime ne dira u
plemenske osebine, ne vriea plemenskih osjeaja i da upravo za-
to moe biti zastava oko koje se na osnovu narodnoga jedinstva
mogu sakupiti pobornici narodne prosvjete. Taj ideal postaje ka-
men spoticanja samo protivnikom nae narodne zajednice i tjes-
nogrudnim plemenskim zanesenjakom.42 Prema tome, povijesna je
misija Rakoga da svojom kulturnom djelatnou ubrzava proces
sjedinjenja duevne moi pojedinih junoslavenskih plemena,
kako bi se postiglo knjievno jedinstvo slovjenskoga juga.43
U borbi za junoslavensku historiko-kulturnu osebnost osnov-
no je Rakome postii zblienje Hrvata i Srba. Sloe li se oni, pri-
druit e im se Slovenci i Bugari. Istiui najee da su Hrvati i
Srbi jedan narod, dakle jedinstvena etnografska cjelina, razdvo-
jeni povijeu na svim podrujima religioznoga, dravnoga, drutve-
noga i prosvjetnoga ivota, elio je prije svega pomoi da se pre-
brodi ta povijesna dvojnost i da se zapadna i istona polovica nae-
ga naroda spoje u duevnu zajednicu. Vjerovao je da je to mo-
gue izmeu ostaloga i zato jer vie nisu postojala dva izvora pro-
svjete (bizantski i latinski) kao u srednjem vijeku, nego samo jed-
na zapadna kultura, koja se irila po cijeloj Evropi. Smatrajui
da je znanost ve dokazala kako su Hrvati i Srbi jedan narod, da
njihova imena imaju za podlogu narodnost etniki jednu, Raki
je dakako odluno osuivao nametanje jednoga ili drugoga imena.44
Obzorje znanstvene i prosvjetne djelatnosti ne smije biti zastrto

M
Vienac, 51,1876, 839.
Rad JAZU, 33, 1875, 228.
Rad JAZU, 17, 1871, 161.
12
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 6.
Rad JAZU, l, 1867, 51.
Rad JAZU, 86, 1887, 1545.

15
 Mirjana Gross

uskim plemenskim granicama. Radnja na duevnom polju

mora se, prema Rakome, kretati u okviru jugoslavenske pomisli
u kojoj e Hrvatstvo i Srpstvo nai jednako dino mjesto. Taj
razvoj mogu dnevne i prolazne zadjevice pomutiti ali ne odkloni-
ti
Na temelju romantikoga uenja da je glavni izraz due naroda
jezik, to ga je prihvaao i Raki, polazio je od pretpostavke da se
duevna zajednica Junih Slavena moe provesti u ivot samo na
temelju jedinstvenoga knjievnog jezika. Ta je dakako morao biti
hrvatski ih' srpski jezik koji je ve imao iste slovnike forme za-
hvaljujui Karadiu i Gaju. Raki je dakle vjerovao da bi Slovenci
i Bugari mogli prihvatiti hrvatski ili srpski knjievni jezik u daljoj
budunosti. No dok se to ne dogodi, smatrao je da je potrebno po-
dupirati kulturnu djelatnost na slovenskom i bugarskom jeziku.48
Zacijelo je Raki imao na umu takvu mogunost, sjeajui se ilira-
ca, koji su se odrekli svoga materinskoga kajkavskog narjeja za
volju tokavtine. Nije, meutim, pomiljao na to da veina Hrvata
govori tokavskim narjejem dok Slovenci i Bugari nemaju s time
nikakve veze.
Raki je s obzirom na veliki napredak jezikoslovja i povijesni
razvoj isticao da valja hrvatsko-srpsku knjievnost smatrati za
jednu ter istu, razdvojenu jedino azbukom. Ako se ta knjievnost
jo ne doivljava kao jedinstvena pojava, razlozi lee izvan nje sa-
me, zacijelo u politikim odnosima. Polazei s toga gledita, podvr-
gao je kritici afafikovu klasifikaciju jugoslavenskih knjievnosti,
koja je nastala uoi i na poetku ilirskoga pokreta, ali je u obliku
knjige izala tek 1865. u redakciji K. Jireeka.
Raki je dakako odbacio afankovo shvaanje da je knjiev-
nost na tokavskom narjeju srpska, a kajkavska da je hrvatska,
pri emu bi kajkavtina bila slovensko narjeje, a prvobitni stanov-
nici Hrvatske (nekadanje Slavonije) Slovenci. Prema afafiku
jezik pravih Hrvata tokavaca i akavaca bio bi samo varijanta
srpskoga jezika. Raki je pokazao u kakve je protivrjenosti pao
Safafik jer nije bio kadar da ovo naelo primijeni u svom prikazu
hrvatske i srpske knjievnosti. U suprotnosti sa spomenutim gledi-
tima, on je tokavske i akavske latinike pisce svrstao u ilirsku
knjievnost, a kajkavske u hrvatsku. U svojoj kritici Raki je osu-
dio afarika to je pisce koji su rodom pravi Hrvati pa su pisali
hrvatskim jezikom, tj. istim jezikom kao i Srbi, ubrojio u ilirsku
knjievnost, a tobonje Slovence u kajkavskoj Hrvatskoj u hrvat-
sku knjievnost. Maruli i Zorani, koji su svoj jezik nazivali hrvat-
skim i mnogobrojni ostali renesansni knjievnici neidu u nijednu

Vienac, 22, 1877, 350. Priajui o svom posjetu Stojanu Novakoviu u

Beogradu, Raki kae da su razboriti pripadnici hrvatskog i srpskog ple-
mena na udu to naravni sporazumak dnevna pitanja iznebuke poreme-
aju. Vienac, 4, 1886, 62.
Pet stoljea, n. dj., 42.

16
0 ideolokom sustavu Franje Rakoga

inu poviest knjievnu ovoga svieta, osim u hrvatsku. Ako je hrvat-

ska knjievnost pisana istim jezikom kao i srpska, zato bi onda sa-
mo ona bila ilirska a ne i srpska knjievnost, pita Raki. Onda
bi kao srpska knjievnost preostala samo slavenosrpska knjiev-
nost, iji jezik zacijelo nije blii pukom 'ilirskomu' i srbskomu
jeziku od kajkavtine.
Karakteristino je za Rakoga da nije mogao ostati samo pri osu-
di jednoga djela koje je ugroavalo duevno jedinstvo Hrvata i
Srba. Osjetio je obavezu da objasni odakle potjeu afafikove ne-
loginosti. Pripisivao ih je prije svega pogledu iz sadanjega sre-
dita austrijskoga srbstva (Novi Sad) u godinama 1830-35. na
srpstvo i hrvatstvo. Srbi su tada ve imali na pol neodvisnu dra-
vu, a srpska je knjievnost zaslugom Vuka i drugih pisaca poela
cvasti. Dok su dakle Srbi sticali slavu doma i u inostranstvu pod
stiegom imena srbskoga, na zemljitu hrvatskom vladalo je mrt-
vilo, kae Raki. U Dalmaciji i Dubrovniku pisalo se ilirski, a u
Slavoniji slavonski ili ilirski. Zagrebaki su rodoljubi prihvatili
jezik genetikih Hrvata, kako to smatra afafik, dakle tokavti-
nu. Nu misle da e jim poi za rukom hrvatsko i srbsko ime u
knjizi sjediniti i sljubiti u neutralnom imenu, imenu geografikom,
podigoe stieg ilirstva, dok se u Srba vijala zastava sa srpskim ime-
nom. Prema tome, afafikovo je gledite izraz tadanjega poloaja
1 miljenja ak i kod samih hrvatskih pisaca iliraca. Raki je dakle
smatrao da nije bilo dobro upotrijebiti ilirsko ime, ali je punim sr-
cem odobravao tenju iliraca da se sjedini duevno razciepani na-
rod.47
Izglaivanje zapreka duevnoj zajednici Hrvata i Srba, to ga
je Raki smatrao svojom glavnom zadaom, posebno se odrazilo u
njegovu odbacivanju miljenja da su irilica i latinica nacionalne
oznake srpske odnosno hrvatske kulture. Isticao je da su latinica i
irilica djelo tue, latinske i grke prosvjete, a ne tvorevina Hrva-
ta i Srba, i da je samo glagoljica slavensko pismo ali se ono nije proi-
rilo na cijeli hrvatski i srpski narod. Te dvije azbuke smatrao je ne-
sreom koja je razdvajala umove i prijetila stvaranjem dviju razli-
itih knjievnosti. Poznavanjem obiju pisama u svim drutvenim
48
slojevima, nadao se prevladavanju te dvojnosti.
Karakteristino je za Rakoga da je do kraja ivota smatrao kako
je hrvatska prosvjeta jaa od srpske.49 Kao predsjednik Jugosla-
venske akademije i glavni animator hrvatske znanosti, on je zapra-
vo imao pred oima hrvatsku renesansnu predaju i stanje u vrijeme

Knjievnik, 2, 1865, 128132. (Paul J. afafik, Geschichte der sudslawi-

schen Literatur, II Illvrisches und kroatisches Schriftenthum, III Da serbi-
sche Schriftenthum, Prag 1865).
48
Isto, 128; Pet stoljea, n. dj., 434; Raii: Srbski predlpg od 18. lipnja.
Pozor, 150, 1884. (Izvadak pretampan u: V. Novak, Antologija jugoslovenske
misli i narodnog jedinstva (13901930), Beograd 1930, 43336.
49
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 8.

2 HISTORIJSKI ZBORNIK 17
 Mirjana Gross

osnivanja Akademije i nije bio nacistu s velikim napretkom srpske

kulture u toku vremena. Kao tvorac ideolokog sustava koji je po-
ticao irenje hrvatske nacionalne svijesti, to se vrlo polagano iri-
la, a uvijek ju je smatrao izrazom slavenske due, Raki je osu-
ivao to to su Srbi prekomjerno isticali svoju narodnu svijest i
plemensku iskljuivost
50
i nisu htjeli nita rtvovati za jugoslaven-
sku zajednicu.
Sada ve znamo da hrvatstvo Rakoga poiva na irokoj slaven-
skoj i junoslavenskoj podlozi. Odbacivao je pravaku ideologiju
iskljuivog hrvatstva kao fanatizam Bez svoga slavenskoga okvira
i oslona, hrvatstvo se ne bi moglo odrati. Bilo bi preslabo da se ob-
rani ak i od Maara. tovie, smatra Raki, ni duevni preporod
hrvatskoga naroda ne bi uspio da se nije temeljio na ideji slaven-
ske uzajamnosti.51 Osjeaj slabosti i manje vrijednosti, koji potjee
iz tekoa nacionalnog buenja kod Hrvata i straha za njihovu
budunost, vidljiv je u Rakoga i u izrazima mali prezreni hrvat-
ski narod, prezreno pleme ili nejako djetece meu evropskim
narodima 52koje se jo nije popelo na vii duevni stupanj dosto-
jan nacije.
Kao i bivi ilirci, koji u vrijeme pokreta nisu isticali hrvatsko
plemensko ime, i Raki je bio uvjeren da je srpsko odbijanje
ilirskoga, odnosno jugoslavenskoga imena, koje ne bi brisalo poseb-
no ime i osobnost Hrvata i Srba ali bi izraavalo njihovu duevnu
zajednicu, bilo53 povod da se i u Hrvata pone snanije naglaavati
hrvatsko ime. U isticanju hrvatstva i definiranju njegova odnosa
prema jugoslavenstvu lei nova kvaliteta ideologije Rakoga s obzi-
rom na ilMzam.
alei to ne postoji jedinstvo naroda slovjenskih na jugu i to
se oni nisu duevno upoznali i spoznali da imaju isti cj, a to vri-
jedi i za sveslovjensku sviest, Raki je izveo zakljuak: to smo
dakle inei? Budimo najprije sviest narodnu pojedinih plemena;
uznastojimo, da prije svega prelistaju pojedine grane tada e
prolistati i cielo staolo.64 Zato je Rakome duevno i knjiev-
no jedinstvo Hrvata bilo kategoriki imperativ. esto je isticao
da je jugoslavenska misao uskrsnula hrvatski narod, da Jugosla-
venska akademija ima dodue zadau da podie znanost na cijelom
slavenskom jugu, ali da slui prije svega hrvatskom narodu i hr-
vatskoj domovini i da tovie ima sielo u dui Hrvatstva, a ovo je
za sada meu junoslavjenskimi plemeni 55najrazvijenije sa stogo-
dinjim! prosvjetnimi predajami i savezi.

" Obzor, 41,1886. (Zablude srpske politike). Pretampano u: Politiki spisi,

n. dj., 476.
61
Obzor, 31, 1881. (Stranka prava); Politiki spisi, n. dj., 4256.
B
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 9; Korespondencija I, 75.
Obzor, 41,1886. (Zablude, n. dj.).
* Knjievnik, II, 1865, 139. Kritika lista Slavische Blatter Abela Lukia.
M
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 8.

18
O ideolokom sustavu Franje Rakoga

Hrvatski je narod, prema Rakome, uz velike tekoe uspio odr-

ati svoje bie. Od ilirizma bitka se dakle vodi za to da se hrvat-
ski narod dovine do duhovnoga jedinstva; da se osjea ne samo po
porjetlu i jeziku nego i po prosvjeti, po nadorganikimi svojstvi,
jednini: da bude narodan u etikom znaenju. Zato je prije svega
potrebno da se prevlada dvojnost njegova duhovna bia u Dal-
maciji i Posavini.5*
U okviru ovih pretpostavki i elja Rakome je bilo vrlo vano da
istakne kulturni kontinuitet u Hrvata, ali je smatrao da kontinuitet
u institucijama hrvatske dravnosti ne postoji. Tvrdio je da se pre-
i nisu odmetnuli od knjige ni u najteim ratnim trenucima i da bi
oni bili ravnopravni kulturni partneri zapadne Evrope da ih u to-
me nije sprijeio islam.57
Mislim da sam ve iznijela dovoljno podataka o uvjerenju Ra-
koga da osobnost odreene nacije ini njezino duevno jedinstvo,
dok je dravna samostalnost nuan okvir da se duh naroda mo-
e do kraja izraziti. Suprotstavljajui se pravakoj ideologiji, koja
je hrvatsko dravno pravo proglasila temeljem odranja i napretka
hrvatske nacije, Raki je isticao da ono ne ima neprekidnosti prav-
ne i da je stiglo do njegova narataja osakaeno, raskidano, ras-
klimano. Zato je bio uvjeren da je pravo naravno, narodno jae
od povijesnoga prava. Pisano pravo, nastalo u toku povijesnih
zbivanja nepovoljnih za hrvatski narod, dapae je esto i suprotno
s njegovim prirodnim pravom. Velike suvremene promjene u Evro-
pi nisu se, po uvjerenju Rakoga, dogaale u skladu s povijesnim
pravom a esto i protiv njega.58 Raki dakle nije naelno polazio od
dravnoga prava, shvaajui da je ugarsko dravno pravo nadvla-
dalo hrvatsko historijsko pravo, da ugarsko dravno pravo ima kon-
tinuitet i da hrvatska politika akcija ne moe uspjeti ako se po-
slui iskljuivo historijskom predajom. Zato mu se splet naravno-
ga i dravnoga prava (pri emu je naravno pravo uvijek na pr-
vom mjestu) crnio jedinom mogunou u politikoj borbi protiv
opasnosti da Maari odvoje hrvatsku naciju od ostalih Junih Sla-
vena i da ona na taj nain izgubi svoju duu.
Dakako da je za Rakoga sastavni dio prirodnoga prava bila slo-
boda svakoga naroda, plemena i ovjeka, priroena ovje-
jem biu. Individualne i graanske slobode, slobodoumna na-
ela u svim granama dravnoga ivota na temelju nauka francuske
revolucije, mogu se, prema Rakome, razviti do kraja jedino u sa-
mostalnoj dravi. Slobodoumne uredbe nutrnje nuno bi odstra-
nile skrbnitvo ugarske drave nad hrvatskom kraljevinom.59 Dvo-
struka djelatnost Rakoga kao historiara i organizatora znanosti

5
Ljetopis JAZU, 5, 1890, 92.
Rad JAZU. l, 1867, 47.
58
Obzor, 30,1881. (Stranka prava); Politiki spisi, n. dj., 4212.
59
Listovi jednoga Antiunioniste, n. dj., 31. Politiki spisi, n. dj., 387.

19
 Mirjana Grois

te kao politiara trebala je zacijelo skladno spojiti prirodno i dr-

avno pravo te pruiti vanu motivaciju za sudjelovanje pojedinaca
u nacionalnom pokretu.
U interpretaciji srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske Rakome
je bilo bitno da istakne narodni, slavenski znaaj njena dravno-
ga bia. Pozvana da posreduje izmeu istoka i zapada te da
izmiri plemenske osebnosti na slavenskom jugu sa zapadnom
kulturom, hrvatska se drava, prema Rakome, iznevjerila svojoj
misiji kada je hrvatska kruna stavljena na glavu ugarskoga kralja.
Tada su otvorena vrata svim onim pritiscima i zaprekama koje su
ugroavale i slabile hrvatsku dravnu samostalnost. Zvonimirova
kruna nestala je u ugarskoj kruni, dok je ugarska drava postepeno
unitavala bitne osobine hrvatske dravnosti.60 U ovoj je svezi hr-
vatska drava utonula, hrvatski se narod onesviestio, te se evo blizu
pol stoljea muimo, da ga k sviesti privedemo.61 Zlo nije bilo sa-
mo u tome to su bie hrvatske drave, a time i dua hrvatskog
naroda bili stoljeima teko ugroeni. Zato to je prestao biti samo-
stalni dravni inilac, hrvatski je narod u novom poloaju svojem
okrenuo lea onoj naravnoj zajednici, tj. duevnoj i dravnoj
zajednici Junih Slavena. Pored turskoga gospodstva, Raki je up-
ravo svojim hrvatskim pradjedovima pripisao povijesnu krivnju
to nije nastala junoslavenska duevna zajednica i dravna za-
druga, iako je shvaao da bi se plemenska sviest i bez toga mo-
gla podrediti dravnoj zajednici samo s velikim tekoama.82
Svojim slavenskim biem hrvatska drava bila je, prema Ra-
kome, kao stvorena da bude vaan inilac u procesu stvaranja ju-
noslavenske dravne zadruge. U njoj se izrazio demokratski sla-
venski duh jer je, prema Rakome, bila organizirana na slobodo-
umnim naelima, uz podjelu vlasti izmeu vladara i naroda, i na
slavenskom plemenskom sustavu utemeljenom u upama, tj. krvne
su sveze bile jae od zemljinih.8 Tek u ugarsko-hrvatskoj dravnoj
zajednici pojaan je proces pretvaranja slavenskih demokratskih
uredbi u germanske feudalne suprotne slavenskoj dui.64 Izu-
mre vladalake porodice, taj dogaaj hrvatske prolosti koji po
dobi pripada davnoj davnini, a u svojih zamanih posljedicah do
nas dosie, urodilo je uz ostalo i dualizmom izmeu posavske i
primorske Hrvatske. Hrvatski plemi u Posavini postao je feudal-
nim vlastelinom s kmetovi i neslobodnjaci, dok se na podruju pri-
morske Hrvatske stvorilo sasvim drugo drutveno ureenje na elu

* Isto, 9. Borba Junih Slovena za dravnu neodvisnost u XI vieku, Rad

JAZU, 31, 1873, 239. Pretampano u: Novak, Antologija, n. dj., 3938.
* Listovi jednoga Antiunioniste, n. dj., 38.
a
Raki tvrdi da zametak Nagodbe lei u grijehu to su ga poinili nai
pradjedovi kada su ugarske kraljeve podigli na hrvatsko prijestolje.
" Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stoljea. Rad JAZU 57, 1881, posebno
str. 130. i d.
" Rad JAZU. 17. 1871. 162.

20
O ideolokom sustavu Franje Rakoga
65
s gradskim plemstvom. Umne i crkvene veze prekinute su. Bilo
narodnoga ivota prenijelo se izvan njegovih granica. Hrvatska
postala je tielo bez vlastitoga sredita gravitacije, tielo izloeno ja-
oj privlanoj sili.66
Veliki duevni pokret renesanse, kao staroklasina naobrazba
oploena kranskim idejama, mogao je uhvatiti korijena samo u
Dalmaciji. Kulturni uspon Dubrovake Republike, koja je postigla vi-
e nego Trojednica u osam stotina godina, bio je za Rakoga dokaz
to je sve hrvatska drava i sav slavenski jug mogao stvoriti da nije
izgubio dravnu samostalnost.67 Jedina misao koja je spajala oba ra-
stavljena dijela hrvatskoga naroda bila je, prema Rakome, potreba
obrane kranstva od islama. No iz naravnoga osnova narodnosti
ipak je izala mogunost da se Posavina postavi na elo narod-
nostnoga pokreta (tj. u ilirskom pokretu) i da od obumrle Dal-
macije primi njenu renesansnu kulturu i stvori prosvjetno ognji-
te na kojem se grije obumrli osjeaj narodnoga jedinstva.88
Iz logike njegovih ocjena osnovnih povijesnih tokova jasno izlazi
opravdanje za uvjerenje i konkretnu djelatnost Rakoga da najpri-
je treba svladati hrvatski dualizam, tj. stvoriti duevno jedin-
stvo hrvatskoga naroda i obnoviti njegovu dravnost ujedinjenjem
sjeverne Hrvatske i Dalmacije. Zato jugoslavenska ideologija Ra-
koga i jest hrvatska nacionalno-integracijska ideologija. Duevno
jedinstvo hrvatskoga naroda bilo bi dakako uvjet za ravnopravno
prevladavanje dualizma izmeu Hrvata i Srba, a zatim za du-
evnu i dravnu zajednicu Junih Slavena. Redoslijed toga povijes-
nog kretanja bio je za Rakoga unaprijed odreen.
Svjestan da Hrvate i Srbe dijeli njihova dravna tradicija, Raki
je znao da se oba plemena ili naroda ne mogu zbliiti na teme-
lju historijskoga prava, nego samo u vezi s njihovim zajednikim
ivotnim interesima.69 To je pretpostavljalo jaanje srpske i bugar-
ske drave i politiku akciju za hrvatsku dravnost u prvoj fazi u
okviru Habsburke Monarhije. Svaka od tih drava, smatrao je, ja-
a cijelo jugoslavenstvo. alostilo ga je to srpska politika nakon
Nagodbe nije u hrvatskoj dravi pomagala hrvatsku narodnu po-
litiku u njenoj borbi za zemljinu cjelokupnost
70
i dravnu samo-
stalnost nego je suraivala s Maarima. Uvijek je alio to su na

Ljetopis JAZU, 5, 1890, 857.

Isto, 86.
87
Listovi jednoga Antiunioniste, n. dj., 267; Vienac, 13, 1875, 213 (Du-
brovnik).
Ljetopis JAZU, 5, 1890, 912.
U praksi to je gledite posebno dolo do izraaja u njegovu i Strossma-
yerovu dranju u vezi s bosansko-hercegovakim ustankom jer su Bosnu i
Hercegovinu smatrali zajednikim srpskim i hrvatskim teritorijem i zato za-
jednikom brigom. Usp. Dragutin Pavlievi, Odjek bosanskog ustanka (1875
1878) u Sjevernoj Hrvatskoj, Institut za hrvatsku povijest. Radovi, 4, Zagreb
1973.
70
Obzor, 42, 1886. (Zablude srpske politike).

21
 Mirjana Gross

slavenskom jugu nastale tri drave umjesto jedne dravne zadru-

ge. No kada je ve bilo tako, trebalo je srpsku i bugarsku dravu
uvrstiti a hrvatsku dravu stvoriti kako bi se one mogle ravnoprav-
no spojiti u dravnu zajednicu.
Zato Raki nije pretpostavljao da bi se Juni Slaveni mogli sku-
piti oko srpske drave kao sredita. On je dakako pripisivao srpskoj
dravi veliku ulogu u oslobaanju Junih Slavena od turskoga gos-
podstva i kao politikoj snazi. No morao je osuditi slubenu Srbi-
ju, koja od Nagodbe pa sve do smrti Rakoga nije vodila jugosla-
vensku akciju. Odricao joj je ulogu Piemonta koji je bio sredi-
te talijanske, a ne pijemontske djelatnosti, dok je slubena srpska
politika imala, po njegovu miljenju, osvajake namjere iskljuivo
u korist srpstva. igosao je zablude, koje su bile temelj srpske
slubene politike, a sastojale su se, kako kae, u negaciji postojanja
hrvatskog, bugarskog i slovenskog naroda. Smatrao je tu politiku
besmislenom jer srpski narod nema fizike i moralne snage da iz-
vri asimilaciju ostalih junoslavenskih plemena.71
Raki je znao da pitanje budueg centra jugoslavenstva smeta
zbliavanje Hrvata i Srba. Zato je vjerovao da e se s vremenom
stvoriti naravsko sredite, a ne umjetno sastavljeno koje e biti
izraz zajednike batine Hrvata i Srba 72te ostalih Junih Slavena i
njihovih posebnih povijesnih tradicija. Bilo bi pojednostavnjeno
pretpostaviti da je Raki smatrao kako Srbi treba da prednjae u
politikoj akciji jer imaju dravu, a Hrvati na kulturnom podruju
jer imaju kulturnu tradiciju od renesanse i centar narodne znano-
sti u Jugoslavenskoj akademiji. Mislim da emo se najvie pribli-
iti pravom uvjerenju Rakoga ako pretpostavimo da je mislio ka-
ko u razliitim situacijama, prema mogunostima, treba da pred-
njae jednom Hrvati, drugi put Srbi. Bugare i Slovence, na perife-
riji junoga slavenstva, ne bi zacijelo zapala, takva zadaa. No oi-
gledno su i oni kao ravnopravni inioci trebali u jugoslavensku du-
evnu i dravnu zajednicu unijeti svoju tradiciju i svoje osebine.
Van svake je sumnje da je jugoslavenska dravna zajednica po
uvjerenju Rakoga povijesna nunost koja jedina moe osigurati
zvanje Junih Slavena. Njihova slabost zapravo potjee iz toga
to nemaju dravne zadruge. Poznato je da je politika akcija
Rakoga i Strossmavera bila usmjerena prema federalizaciji Habs-
burke Monarhije i stvaranju uvjeta za razvoj hrvatske dravnosti
i u njenu okviru za izgradnju duevnoga jedinstva hrvatske naci-
je. Bila bi to etapa na putu prema junoslavenskoj dravnoj zadru-
zi. Jugoslavenstvo Rakoga, koje ne ukljuuje nestanak narodnih
osobina jugoslavenskih plemena, nego tovie njihovu izgradnju
kao uvjet za njihovu duevnu zajednicu i uvrenje njihove dr-
avnosti, ne pretpostavlja stvaranje jedinstvene drave, nego za-
druge. Prema Rakome na Balkanu ... federativno jedinstvo jest

71
Obzor, 41, 1886. (Zablude srpske politike).
71
Gross, Idea Jugoslovjenstva, n. dj., 3389.

22
0 ideolokom sustavu Franje Rakoga

ne samo mogue nego i jedino spasonosno i on osuuje slubenu

politiku Srbije u vrijeme njena sukoba s Bugarskom to ne zastupa 73
taj cilj nego gaji osvajakih aspiracija naprama svomu bratu.
U vezi s istraivakim pitanjem na kojoj je razini slavenstva du-
a naroda, vano je obratiti panju upotrebi pojmova pleme i
narod u Rakoga. Jedan i drugi pojam javljaju se u njega kao oz-
naka na svim razinama slavenstva, tj. za Slavene, June Slavene, Sr-
bohrvate i pojedine junoslavenske nacije. Pojam pleme ponekad
oznaava skupinu naroda istoga porijekla (slavensko pleme) ili za-
jednicu koja nosi u sebi elemente za izgradnju due nacije (jugo-
slavenska plemena). Pleme takoer znai iskljuivo porijeklo.
Maari su narod drugoga sasma plemena ili narodi slavenskog
plemena. Pojmovi pleme i narod esto se upotrebljavaju kao
sinonimi, pa Raki tovie govori o njemakom i maarskom ple-
menu.74 On te termine ponekad naprosto brka. U njega se nalaze
izrazi kao sviest narodna pojedinih plemena i sasvim obratno
plemenske osobine ... jugoslavenskih naroda.75 Jednom upo-
trebljava pojam narod za June Slavene, drugi put za Hrvate i
Srbe, trei put za svaku junoslavensku naciju. Jednom govori o ju-
goslavenskim plemenima, a drugi put o narodima (narodi slov-
jenski na jugu).76 Uza sve isticanje da Hrvati i Srbi imaju narod-
nost etniki jednu i estu upotrebu izraza kao to su zapadna
odnosno istona polovica naega naroda, Raki je govorio o Hr-
vatima i Srbima i kao o dva dodue istovjetna naroda.77 Kao
historiar, istraivao je povijest hrvatskoga naroda, a i u politi-
koji praksi upotrebljava pojam hrvatski narod. O nejasnoama
u vezi sa strukturom junoslavenskih nacija govori i esto upotreb-
ljavani izraz nainac, nainstvo, naki u prvih desetak godina
funkcioniranja ideologije Rakoga.
Zacijelo nesigurnost i nedosljednost u upotrebi pojmova pleme
1 narod u Rakoga i u svih hrvatskih pisaca, koji prihvaaju i i-
re jugoslavensku ideologiju,78 govori o nejasnoama u vezi s razinom
na kojoj je locirana nacija. Vidjeli smo da je Rakome kriterij za
naciju njena dua, ali da ona postoji na svim razinama slavenstva,
tj. u Slavena, Junih Slavena, Srbohrvata i pojedinih junoslaven-

" Obzor, 41, 1886. (Zablude srpske politike). Raki kritizira dravne insti-
tucije Srbije koje se kolebaju izmeu birokratskog apsolutizma i slobodnja-
koga radikalizma, nenaelnu borbu politikih stranaka za vlast te unoenje
nazora sa Zapada koji u pastirskoj i ratarskoj zemlji ne imadu smisla,
kano to npr. socijalistike teorije.
74
Listovi jednoga Antiunioniste, n. dj., 24; Knjievnik, 2, 1865, 139; Obzor,
287 i 288,1883. (Na Raspuu), Politiki spisi, n. dj., 446, 451.
Knjievnik, 2, 1865, 139; Rad JAZU, 13, 1870, 162.
76
Isto.
77
Rad JAZU, 86, 1887, 154; Pet stoljea, n. dj., 102.
78
I novi jugoslavenski ideoloki sustavi nakon smrti Rakoga nisu bili li-
eni tih dilema. Stjepan Radi i Frano upilo deklarativno se izjanjavaju da
su Hrvati i Srbi jedan narod, ali svoju aktivnost posveuju izgradnji indi-
vidualnosti hrvatske nacije.
23
 Mirjana Gross

skih nacija. Svoje iskonske osobine dua nacije zacijelo dobiva iz

slavenstva, ali se njena obiljeja najjasnije naziru u pojedinih ju-
noslavenskih plemena ili naroda, dok na razinama srbohrvat-
stva odnosno junoga slavenstva prevladavaju posljedice zasebnih
povijesnih tokova koji su razdvojili prvobitnu zajedniku slavensku
duu Junih Slavena. Zato ideal moe biti samo ono jedinstvo
koje e u sebi harmoniki spojiti te raznolikosti.
Valja imati na umu da je Raki formulirao svoj ideoloki sustav
kao hrvatsku nacionalno-integracijsku ideologiju u razdoblju kada
jo ni jedna junoslavenska nacija nije bila do kraja konstituirana.
Nakon tridesetak godina funkcioniranja njegove ideoologije nacio-
nalna integracija bugarske, srpske, hrvatske i slovenske nacije bila
je uglavnom zavrena ili se u razliitim ritmovima primicala svom
kraju. Je li njemu organizacija junoslavenskih nacija tada posta-
la jasnija? Da li, prema tome, njegovo toliko prieljkivano duev-
no jedinstvo vodi prema stvaranju jedinstvene junoslavenske na-
cije putem ravnopravnoga spajanja povijesno izgraenih plemen-
skih osobina? Ili e junoslavenska zajednica biti nadnacionalna
i moi e harmonino uskladiti posebne osobine, povijesno nasta-
le imetke jer se temelje na zajednikoj batini slavenske du-
e? Hegemonija jednoga od plemena pri stvaranju junoslaven-
ske zajednice nije za Rackoga dolazila u obzir. U svakom je sluaju
krajnji cilj bio jo vrlo daleko.
Osnovna motivacija ideolokog sustava Rackoga sastojala se u
poticanju kulturne i politike akcije za duevno jedinstvo hrvat-
ske nacije i njen dravni okvir koji je potreban za postizavanje to-
ga cilja. Razumljivo je dakle da je isticanje hrvatskoga imena bilo
za nj sastavni dio njegove jugoslavenske ideje. Osuujui dalma-
tinske narodnjake (1866) to se u njih navlatice izbjegava ime hr-
vatsko, on kae: Varamo se, da e se oni, koji se plae hrvatske
zastave 78a
boriti za narodna prava pod zastavom 'ilirskom' ili 'slovin-
skom'. Smatrao je zacijelo da bez hrvatstva ne moe biti ni ju-
goslavenstva. Naelo i praksa su morali biti u skladu sa sredinjim
dijelom ideolokoga sustava, s uvjerenjem da se hrvatska nacija
ne moe razvijati i usavriti i da mora propasti ako se ne bude
izgraivala na junoslavenskoj i slavenskoj podlozi i ako se prekine
proces koji vodi prema uvrenju slavenske uzajamnosti i zbli-
avanju Junih Slavena na prosvjetnom i znanstvenom podruju.
Budunost hrvatske nacije ovisila je dakle o djelatnosti njezinih
sinova, ali i o uspjesima duevnog preporoda i svijesti o sla-
venskoj uzajamnosti kod drugih slavenskih nacija.
Osnovna poluga da se postigne duevno jedinstvo Hrvata, za-
tim Hrvata i Srba i najzad Junih Slavena za Rackoga je narodna
prosvjeta. Samo prosvjeivanjem svih drutvenih slojeva na svim
ivotnim podrujima od materijalne proizvodnje do obrazovanja i

"k Korespondencija Mihovila Pavlinovia, ur. A. Palavri B. Zeli, Split

1962, 58.

24
 O ideolokom sustavu Franje Rakoga

moralnog usavravanja mogue je, prema Rakom. skratiti put

koji vodi do narodne samosviesti. To je smisao popularnoga gesla
Prosvjetom k slobodi! i intelektualne djelatnosti koja se nadahnji-
vala Strossmaverovom harizmatinom linosti. Meutim, narodna
prosvjeta sama za sebe ne moe postii svoj cilj. Po svojoj prirodi
ona mora krenuti od najviih dostignua ljudskoga uma koja, uz
svoj opeovjeanski sadraj, uvijek nose obiljeja due odree-
noga naroda. Prema tome narodna prosvjeta zaostalih slavenskih
naroda ne smije mehaniki upijati kulturu romanskih i germanskih
naroda jer bi izgubila svoju duu. Ona mora primati svoje obilje-
je i usmjerenje od vlastite narodne znanosti, koja usklauje op-
a kulturna dostignua sa slavenskom duom, a prije svega istra-
uje oblik i sadraj genija naroda na svim podrujima na kojima
se izraava njegovo stvaralatvo.
Bez narodne znanosti narodna knjiga bila bi vie snimka tu-
ih misli negoli narodnih tenja, a a nai umni plodovi nisu ino
ve slovjenski stereotipi njemakoga ili talijanskoga duha.79 Po
Rakome narodna znanost je glavno sredstvo i jamstvo za slo-
bodni razvoj80 historiko-kulturne osebnosti Hrvata odnosno Ju-
nih Slavena. Prema tome stroga znanost ili via, odnosno
znanstvena knjievnost prethodi narodnoj prosvjeti, ona ubr-
zava proces njene djelotvornosti popularizacijom svojih rezultata
u svim razredima drutva. Narodna znanost za Rakoga je glav-
na brana koja spreava asimilaciju Junih Slavena s kulturno ja-
im nacijama i zato joj se posvetio kao organizator Jugoslavenske
akademije i historiar.
Raki je redovno isticao velike tekoe u vezi sa stvaranjem na-
rodne znanosti u narodu nerazvijenu s prekinutom kulturnom
tradicijom, bez oslona na domau knjigu, a nasuprot tome velika
dostignua monih narodnih i dravnih zadruga romanskih i ger-
manskih naroda. Cilj narodne znanosti bio je dakle da dostigne
najvii suvremeni kulturni stupanj.
Taj ideal se, prema Rakome, ne bi mogao provesti u ivot dje-
latnou iskljuivo u okviru pojedinih junoslavenskih nacija. ... U
ovo doba gajiti na slovenskom jugu plemensko u knjizi samovanje
znamenovalo bi njegove narode pripravljati za plien onim ogrom-
nim izobraenim zadrugara.81 Narodna znanost trebala bi dakle
analizom i sintezom zdruiti ono to je prolost rastavila, pri emu
bi morala postii jedinstvo raznolikosti. ... Knjievno sblienje
jugoslavenskih naroda nevriea im plemenskih osobina .. .82 Pre-
ko narodne znanosti i njena utjecaja na narodnu prosvjetu,
svijest zajednice trebala bi obuhvatiti cijeli ivot Junih Slavena
i sprijeiti da se plemena ... uzprkos svojem srodstvu, meu

"> Pet stoljea, n. dj., 43.

Rad JAZU, 17, 1871, 162.
' Rad JAZU, 13, 1870, 162; Novak, Antologija, 3545.
82
Isto.

25
 Mirjana Gross
83
sobom taru. Prema tome narodna znanost morala bi izravnati
suprotnosti meu Junim Slavenima, podrediti njihovu svijest vi-
oj misli narodne zajednice, povezati prolost sa sadanjou, za-
roniti u osjeaj due naroda.
Na tom je putu nuna kulturna akcija najprije u okviru pojedi-
nog plemena ali uvijek s gledita budue junoslavenske zajed-
nice i slavenske uzajamnosti. Raki je mnogo puta isticao da je
poticaj za Jugoslavensku akademiju potekao iz due hrvatstva i
da je kao prosvjetno sredite nae Hrvatske ona svoje osnovne
rezultate dala prije svega u istraivanju izraza te due.84 Isto tako
opravdavao je injenicu to je mali broj junoslavenskih uenjaka
izvan Hrvatske suraivao u Akademiji izjavama da su oni vezani
na ue zaviajno zemljite, koje jim valja ponajprije u korist za-
viaja a tim i za zajednicu obraivati.85
Rakome nije bio samo cilj da se na narod oslobodi duev-
noga ropstva od susjednih razvijenih nacija nego i da se osposobi
za doprinos kulturnoj riznici ovjeanstva. Naukom u duhu vlastite
osebnosti i Juni Slaveni prikljuit e se skupini naroda s raznim
jezicima i osobinama i pomoi da se stvara divno suglasje u div-
nom svietu, koje stojei pod zakonom slobode tiem jest divnije i
uzvienije od sklada u raznolikoj naravi.86 Ta se harmonija mora,
dakako, temeljiti na kranstvu koje ne moe biti u suprotnosti sa
znanou, ono mu je zapravo temelj. Kranski i narodni sadraj
prosvjete Rakome su zacijelo jedinstvo.87
Prema svojoj prirodi, narodna znanost se mora iriti iz sobe
uenjaka i zahvatiti u sva ivotna podruja naroda. Ona promie

Rad JAZU, 33, 1875, 22.

M
Dakako da je raHatafc narodne znanosti bio da ispita duu svakoga
pojedinog junoslavenskoga plemena ili naroda. U svojoj kritici Glasnika
drutva srbske slovesnosti (XVII, 1863) Raki je istaknuo da Glasnik u tom
broju nije obavio svoju dunost da izobrazi srbski jezik, razpita i razjasni
prolost srbskoga naroda i suvremena pitanja srpske kneevine jer je poao
u tuu njivu objavivi samo priloge koji nemaju veze sa srpskom proble-
matikom. Knjievnik, 1,1864, 440-441.
Rad JAZU, 86, 1887, 154; Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 8.
Rad JAZU, 21,1872,190.
87
Kao katoliki sveenik, Raki se, uz Strossmavera, suprotstavljao novim
kretanjima koja su ugroavala kransko utemeljenje kulture. Osuivao je
uitelje koji su eljeli da se crkvi oduzme nadzor nad kolom (Skender Fab-
kovi i Ivan Filipovi), da su poli tragom ifutskonjemakoga liberalizma
(Korespondencija I, 176) i bio je vrlo rezerviran prema Mauranievoj kol-
skoj reformi, koja je rastavila kolu od crkve, iz straha od bezvjerske ko-
le. On se takoer suprotstavljao sveuilinim profesorima i akademicima koji
su bili religiozno indiferentni ili ateisti, te prodiranju utjecaja pozitivistikih
uenja. Posebno je osuivao naturalistiko shvaanje u historijskoj znano-
sti i njegovo uenje da je ovjeanstvo neslobodni dio prirode, koje se raz-
vija na temelju prirodnih zakona, i uope zablude pukoga materijalizma
u svim znanostima (Korespondencija III, 239242; Ljetopis JAZU, 3, 1888,
95 i d.). Bio je dakako protivnik klerikalizma (jezuitizma) i svakog poisto-
vjeivanja hrvatstva i katolianstva. Usp. i Korespondencija M. Pavlinovia,
n. dj., 178180.

26
O ideolokom sustavu Franje Rakoga
88
sve slojeve naroda, preobraaje i oivljuje sve javne odnoaje.
Zato joj negotovo drutveno i dravno stanje u Hrvata i Junih
Slavena silno smeta. Iz uenja o narodnoj znanosti izlazi dakle i
motivacija za politiku akciju jer ... samo slobodan narod, koj si
sauva jezik, obiaje, misli i uvstva, i svoje drutveno i dravno
bie sposoban je da stvori narodnu znanost koja e moi prera-
diti steevine 89ljudske kulture u skladu sa svojim kulturno-histori-
kim tipom.
Kao organizator Jugoslavenske akademije Raki je elio da na-
rodna znanost uzme pod svoje okrilje i uspomene prolosti i
ideale budunosti.90 Kao historiar imao je posebnu zadau da
uspostavi tu vezu. Svojini istraivakim radom nastojao je pokazati
kako narodna znanost treba da djeluje. Pouni i odgojni zadatak
njegova rada kao historiara morao se kretati po zakoniti povjestne
kritike. elio je biti i kritiki i narodni povjestnik.91 Kap na
prvi metodiki obrazovani historik nauenjak, Raki je pripadao
Rankeovoj koli i slijedio je njen idealizam i njezine metodoloke
norme.92 U vezi sa spletom uvjetovanosti na slavenskom jugu i s
njegovim moralnim zasadama kao katolikog sveenika, i on je u
povijesti vidio samo kretanje ideja. Dakako njegov idealizam nije
polazio od same drave kao najviega etikoga dostignua kao u
Rankeovoj koli, nego od starijega romantikog uenja kojemu je
cilj duevno ujedinjenje nacije a drava mu je potreban okvir.
Osim toga, Raki se nije bavio samo politikim injenicama kao
Rankeova kola. Traei duu naroda na svim podrujima povije-
snoga ivota, on je nastojao obuhvatiti povijesno gradivo mnogo
ire. Kritizirajui Hrvatsku povjestnicu Ivana Tkalia kao jedno-
stranu kroniku ratova, napisao je: ivot naroda neoituje se u sa-
mih krvavih ratovih; s toga nesmije ni poviest koja ima predoiti
sliku narodnoga ivota biti zgolnja poviest vojena. Ako rat nije
posljedica borbe ideja, on je samo klanje divljih opora. ivot
naroda, ko to pojedinca neprekinuta je borba, ali ivot naroda
prosveena jest borba za duevni napredak, za duevnu ili dravnu
slobodu, jest borba narodnoga duha proti materijalnom svietu u
knjizi i umjetnosti, jest borba93proti nutrnjim i vanjskim preponam
na stazi narodnoga razvitka. Historijska znanost mora se, prema
Rakome, baviti i crkvenim te dravnim institucijama, knjievno-
u i umjetnou. Historijska kronika, tj. prepriavanje dogaaja

> Rad JAZU, 17, 1871, 160.

88
Isto, 163.
80
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 10.
91
Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku poviest srednjega vieka I,
Knjievnik, I, 1864, 35; Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i poetkom
XV. stoljea, Rad JAZU, 2, 1868, 69.
82
Proslava stogodinjice, n. dj., 32 (ii); O Rankeovoj koli usp. M. Grpss,
Historijska znanost, Razvoj, oblik, smjerovi. Institut za hrvatsku povijest,
Posebna izdanja, 3, Zagreb 1976, 9498.
M Knjievnik, I, 1864, 1334.

27
 Mirjana Gross

odnosno izvora, nije za Rakoga dolazila u obzir. Povjestni pragma-

tizam i reflexije, koje bi pripoviedane ine subjektivizovale, ita-
oca povukle na duevno sudjelovanje i cielom ivotu dale njeki uz-
let, 94Rakome su potrebna podloga prezentacije znanstvenih rezul-
tata.
Dakako, djelatnost narodnoga i kritikoga povjesniara nije
uvijek bilo lako uskladiti. Unosei svoje ideoloke predodbe u istra-
ivanje povijesnih injenica, Raki je bio sklon da suvie moderni-
zira ona svoja objanjenja koja su bila najpogodnija za odgoj
hrvatske inteligencije. Funkcija ideolokog sustava u njegovim hi-
storijskim istraivanjima bila je znatna i zato to je nuno morao
graditi na vrlo skromnim ili nikakvim temeljima za stvaranje hr-
vatske historijske znanosti.
S druge strane Rakoga je stroga historika kritika upuivala na
veliku opreznost pri zakljuivanju. Znao je da sakupljanje i objav-
ljivanje historijske grae prethodi svakom solidnom utvrivanju
injenica i esto se alio da autori nisu skloni tome mukotrpnome
poslu. Takoer je bio nacistu da treba najprije istraiti pojedinane
povijesne injenice, a tek onda pristupiti njihovu uopavanju. Po-
slije takovih monografija moe se tek misliti na kritiku historiju
hrvatsku.95 Raki dakle nije elio napisati pregled hrvatske povi-
jesti bez utvrenih bitnih injenica, tj. samo pragmatiki kriterij
bez erudicijske znanstvene podloge za nj nije dolazio u obzir. Za-
poslen znanstvenoorganizacijskim i politikim poslovima, nije imao
dovoljno vremena da sakupi najnuniju dokumentaciju za sintetiku
historiju hrvatskoga naroda i nije je nikada napisao iako je elio
da Hrvatima bude ono to je esima bio Palacky.96
Upravo uenje o narodnoj znanosti dobro pokazuje da je ideo-
loki sistem Rakoga mogao utjecati samo na bogatije graanstvo,
njegovu inteligenciju i na sveenstvo. Popularizacija znanstvenih
rezultata irenjem narodne prosvjete nije bila mogua zbog velikih
tekoa pri stvaranju graanskoga drutva i u procesu integracije
hrvatske nacije. Sam je Raki elio da se narodna prosvjeta pro-
iri na sve slojeve. Samo tako moglo bi se na povijesnim temeljima
izgraditi duevno jedinstvo hrvatske nacije. Zato je takoer raz-
miljao o drutvu i pokuavao prilagoditi tipina shvaanja liberalne
buroazije etici katolicizma.
Ve sam istakla da je Raki vidio osnovna obiljeja slavenskoga
duha isto hrvatskoga drutva u razdoblju narodne dinastije u
njegovoj demokratinosti, u plemenskom utemeljenju plemstva, u
ogranienosti vladarske vlasti i da je tvrdio da su neslobodne in-
stitucije ropstva i feudalne ovisnosti, unesene izvana, protivne sla-

" Knjievnik, III, 1866, 596. Kritika knjige ivot Nikole Zrinskog od Ma-
tije Mesia.
K
Korespondencija 1,162.
Jagi, Spomeni, n. dj.. I, 349, II, 100.

28
0 ideolokom sustavu Franje Rakoga

venskom duhu.971 u drutvenim su se odnosima odrazile zlokobne

posljedice saveza izmeu Ugarske i Hrvatske. Za razliku od staroga
hrvatskoga plemstva koje je dobro razlikovalo hrvatsko i ugarsko
dravno pravo, feudalno plemstvo, ta tua biljka, pogotovu na-
kon pogibije Zrinskoga i Frankopana, vie nije imalo nikakve veze
s duhom naroda koji se odrao samo u puku. Zato je Raki osu-
ivao i hrvatsko plemstvo po rodu i stranu, naseljenu aristokraciju
to su pretvorili puk u misera plebs i sprijeili njegov razvoj.98
Kada su prevladala naela francuskoga prevrata i obuhvatila
dravu i cielo drutvo, pojedinac je poeo traiti u drutvu pri-
kladne oblike za izraz svojih misli i osjeaja, potisnuti slojevi
drutva zapoeli su borbu za vei utjecaj, a narodi su nastojali
postii odgovarajui okvir svom duhu, kae Raki. Istiui da su
se pojavile nove sile: graanstvo i seljatvo, i priznajui graanstvu
prvenstvo u drutvu, Raki je upravo tom gorostasnom preokre-
tu pripisao kao posljedicu prevladavanje 99narodnoga jezika, obiaja
1 predaje u opini, dravi, drutvu i nauci. Za razliku od feudalnoga
drutva, graansko drutvo kao takvo nije prema Rakome u su-
protnosti ni s kranskom ni sa slavenskom duom, ono je tovie
prikladna podloga za njeno buenje i usavravanje.
Prihvaajui ideologiju liberalne buroazije, Raki je dobro vidio
veliki jaz izmeu pojedinih drutvenih slojeva i u hrvatskom dru-
tvu. Znao je da je drutvo sastavljeno od razliitih razreda. Taj
pojam oznaava klase, slojeve i profesionalne grupe. Osnovni su mu
razredi, hotvole, tj. plemstvo, buroazija i seljatvo, a prostori
irenja narodne prosvjete su velikake, odnosno plemike dvo-
rane, graanske sobe (ili krov) i obrtnika radionica. Znanje
koje daju prirodne nauke treba da na razliit nain prodre u sve
razrede naroda, da dospije do vlastelina, trgovca, obrtnika i ratara.100
Prema Rakome drutvo se dijeli na tri razreda, odnosno na etiri
razreda kada kao posebni razred izdvaja sveenstvo. To su puk,
srednji i izobraeni razred. Osim o puku, Raki govori i o
niim razredima kada je rije o masi. Pojam srednji razred
zacijelo je identian s pojmom graanstvo, koje je prema svojem
povijesnom porijeklu stajalo izmeu plemstva i puka, tj. izmeu
najvieg i najnieg stalia. Izobraeni razred zacijelo je inteli-
gencija i bogatije graanstvo. Preradu znanstvenih rezultata u po-
pularnom obliku Raki je smatrao nunom za181 razrede: puk i
graanstvo, ali na razliitim stupnjevima. Izriito govori o
srednjoj i pukoj102 knjievnosti, koje bi trebale crpiti iz znan-
stvene knjievnosti.

' Nutarnje stanje, n. dj., Rad JAZU, 70,1884.

68
Listovi jednog Antiunioniste, n. dj., 1923.
99
Pet stoljea, n. dj., 956.
100
Pozor, 233, 1861 (Slike iz sabora Trojedne kraljevine. Pretampano u:
Politiki spisi, n. dj., 351; Rad JAZU, 5, 1868, 189; Rad JAZU, 9, 1869, 1889.
101
Pet stoljea, n. dj., 44, 556.
102
Rad JAZU, 50, 1879, 199200.
29
 Mirjana Gross

Dijelei narodno itateljstvo na etiri razreda prema estima

naega drutvenoga ivota, Raki je isticao veliku kulturnu ulogu
sveenstva, a neaktivnost i ravnodunost plemstva prema narodnoj
prosvjeti i znanosti. Izjavio je da je Jugoslavenska akademija naila
na odziv vie u dolnjih negoli u visokih slojevih, tj. u graanstvu,
a ne u plemstvu.13 Dakako, Raki je bio nacistu da kod Slavena,
a pogotovu kod Hrvata, jo nema strogo narodnoga graanstva,
kao moralnoga tiela, dok oduevljenje pojedinaca brzo nestaje pod
razliitim pritiscima. Smatrajui graanstvo glavnom pokretakom
snagom modernoga drutva, Raki je narodnoj znanosti dao os-
novnu zadau odgajati narodno graanstvo.104 Istina, isticao je
nunost puke prosvjete i tekoe stvaranja osvjetenoga puka
koji je zbog feudalnih drutvenih odnosa zaostao. Znao je da se
dua naroda. ne moe razvijati bez puka, koji je u svom srcu
sauvao narodni jezik, i da su upravo tvorine puka, koje valja
prouavati u -narodoslovnoj i narodopisnoj grai, temelj za
upoznavanje due naroda.19* No u praksi Raki se mogao posvetiti
samo odgoju graanstva. Njegov nauk nije prodirao u na dobri
puk, kako se izraavao Strossmaver, tj. u seljatvo i sitno graan-
stvo.
Kako je bogatija buroazija i njena inteligencija bila samo tanak
sloj u nerazvijenom hrvatskom malograansko-seljakom drutvu,
u asu smrti Rakoga nije bio postignut ni ideal duevnog jedin-
stva hrvatske nacije, a kamoli Hrvata i Srba te ostalih Junih Sla-
vena.
Izraavajui iskljuivo interese i mentalitet bogatijega graanstva,
jugoslavenska ideologija bila je klasno ograniena i nije imala orua
da prodre u ire slojeve. Trebalo ju je prethodno demokratizirati
u skladu s novim stupnjevima drutvene strukture, integracije hr-
vatske nacije, ideolokih i politikih kretanja. Na mjesto ideolokoga
sustava Rakoga stupili su od devedesetih godina novi tipovi jugo-
slavenske ideologije koji su veinom prekinuli s njegovim roman-
tizmom i tradicionalizmom i formulirali nove sadraje prikladne za
odgoj drutvenih slojeva iz kojih su potekli. Npr. Stjepan Radi
bio je kao mladi pod neposrednim utjecajem Rakoga, a Etbin
Kristan, tvorac jugoslavenske ideologije u socijalistikom pokretu
kod Slovenaca i Hrvata, poeo je u Zagrebu kao obzoraki novinar
oduevljen za jugoslavensku tradiciju u duhu Rakoga i Strossma-
yera.
Ogranieno dodue na tanak drutveni sloj, djelo se Rakoga na-
stavilo u novini tipovima hrvatske jugoslavenske ideologije sa irom
drutvenom podlogom. Njegova vizija stvorena od matanja, pre-
dpdaba, mitova i trijeznih ocjena zbilje na slavenskom jugu u post-
ilirskom razdoblju morala je u promijenjenim uvjetima prepustiti

' Ljetopis JAZU, 5, 1890, 83.

1M
Pet stoljea, n. dj., 56.
" Rad JAZU, 41,1877, 228; Ljetopis JAZU, 4, 1889, 47 i d.

30
O ideolokom sustavu Franje Rakoga

mjesto novim shvaanjima. Njegov ideoloki sustav sastavljen od

dijelova u tono odreenim odnosima, razgraivali su drugi ideolozi,
ali su kretali dalje upravo na temelju rezultata njegova stvaralatva.
Kao svaki znaajni ideoloki sustav, uenje Rakoga doivjelo je
svoje dezinterpretacije u okviru drugih ideologija. Koriteno je s
jedne strane kao opravdanje unitarizma u staroj Jugoslaviji, ali i
kasnije, dok je s druge strane osuivano kao toboe protuhrvatsko.
U svakom sluaju jugoslavenska tradicija u Hrvata, koju je u njenim
osnovnim dijelovima oblikovao Raki, ima jo i danas svoju funk-
ciju i zato predstavlja izazov historiaru da je temeljito istrai.

31
 MIRJANA GROSS

t)BER DA IDEOLOGISCHE SVSTEM F. RACKIS

Die Vf. versucht die Struktur des ideologischen Systems Rakis

als eine Phase der jugoslavvischen Variante der kroatischen nationa-
len Integrationsideologie zu erklaren, Es handelt sich um eine Ideo-
logie, die sich zwischen dem Illvrismus und der Moderne entvrickel-
te. Ihr Kernstiick wird im Vernaltnis des Jugoslawismus zum Kro-
atismus gesehen.
Auf Grund der Lehre vom Volksgeist betonte Raki die see-
lische Gemeinsamkeit der Slawen und daher auch die Notwendig-
keit ihrer literarischen Wechselseitigkeit, wobei er die von Gott ge-
wollte Mission der Slawen, besonders der Siidslavven, im Kampf fiir
die Wiedervereinigung des westlichen und des ostlichen Christen-
tums ah. Seine jugoslawische Idee solite, als Erbe und Moderni-
sierung des Illyrismus, zur gleichberechtigten Vereinigung der Siid-
slawen fiihren. Dabei miissten die geschichtlich gewachsenen Tra-
ditionen der einzelnen siidslawischen Stamme erhalten bleiben.
Diese Einheit der Verschiedenartigkeiten konnte in einer siidslawi-
schen Staatsgemeinschaft venvirklicht werden. Raki lehnte daher
die Ausdehnung der nationalen Namen der Serben oder der Kroaten
und deren Staatstraditionen auf da ganze siidslavvische Gebiet ent-
schieden ab, war aber iiberzeugt, dass die Annaherung aller Siid-
slavfen (d. h. der Kroaten, Serben, Slowenen und Bulgaren) vorerst
vom Verhaltnis der Kroaten und der Serben abhange und sich in
fernerer Zukunft auch auf ihrer Literatursprache griinden miisste.
Die kiinftige kulturelle und auch staatliche Vereinigung der Siid-
slavven setzte nach Raki die Starkung der Nationaleigenschaften
sowie der kulturellen und der staatlichen Traditionen der einzelnen
siidslawischen Nationen voraus. Obwohl fiir ihn da Naturrecht im-
mer vor dem historischen Staatsrecht tand, glaubte er am besten
fiir die kiinftige Vereinigung der Siidslawen wirken zu konnen, wenn
er sich als Politiker fiir die Vereinigung Nordkroatiens mit Dalma-
tien und den Ausbau der traditionellen kroatischen Staatlichkeit in
moderner Form einsetzte, und als Historiker des kroatischen mittel-
alterlichen Staates zur Mobilisierung der Kroaten im Kampfe um
ein freies politisches Leben beitrug. Aus demselben Grunde wollte
er als Historiker und Organisator der vrissenschaftlichen Forschung
im Rahmen der Jugoslawischen Akademie die Entvvicklung der na-
32
 O ieoloSkom sustavu Pranje Rakoga

tionalen Bildung der Kroaten fordern und ihnen ihre nationale

Wissenschaft als bedeutenden Antrieb zur Erhaltung und Vervoll-
kommung ihrer nationalen Identitat schaffen.
Rakis System war daher die Forderung der seelischen Einheit
der kroatischen Nation und ihres staatlichen Rahmens als Mittel zu
diesem Ziel. Darum erklart Vf. da System Rakis als kroatischo
nationale Integrationsideologie. Naturlich war Rakis kroatisches
Prinzip und seine kulturelle und politische Praxis im Einklang mit
seinem Jugoslavrismus. Er lehrte, dass der Geist der kroatischen
Nation ein slawischer sei und dass sie daher wegen der Gefahr, die
von ihren starken Nachbarn drohte, zugrunde gehen miisste, wenn
sie sich nicht durch slawische Wechselseitigkeit und besonders durch
die kulturelle Annaherung der Siidslawen erhalten und vervollkom-
men konnte. '
Die Raki-Ideologie umfasste nur da kroatische Bildungsbiirger-
tum und den mit ihm verbundenen Klerus. Sie entwickelte eine Ge-
sellschaftsinterpretation, durch den Versuch, die Lehren des Ube-
ralen Biirgertums mit den christlichen Normen zu verbinden. Der
enge Klasseninhalt zusammen mit den veranderten Verhaltnissen in
der Habsburgermonarchie und auf dem Balkan war teilweise der
Grund, dass diese Ideologie in den achtziger Jahren nicht mehr funk-
tionieren konnte. Sie wurde am Ende des Jahrhunderts durch neue
Varianten demokratisiert und verandert.

3 HISTORIJSKI ZBORNIK 33