Professional Documents
Culture Documents
V Abramovic Obaranje Ajnstajnove Specijalne Teorije Relativnosti PDF
V Abramovic Obaranje Ajnstajnove Specijalne Teorije Relativnosti PDF
Velimir Abramovi:
tB tA = tA tB .
tA tB tA tA tA+ t tA + 2t tA + 3t
t t t t t
Jasno se vidi da vreme pokretnog sistema t, to jest vreme zraka svetlosti, nije nita
drugo nego modul. ta je modul? To je ostatak celobrojnog deljenja, i ako je taj ostatak
za bilo koja dva susledna broja u nizu - isti, to znai da je brojni razmak medju svim
suslednim brojevima jednak modulu; na primer, u nizu N prirodnih brojeva to je
jedinica. I prema tome, odnos
tB tA t
1 nedvosmisleno ukazuje da je u pitanju modularni niz od tri
t ' A tB t
lana tA, tB ,tA sa t kao modulom, gde su prvi lan modularnog niza tA i modul t,
medjusobno nezavisni.
tB tA = tA tB = t .
t t
A (modulo n)
t t
A (modulo 0), jer tA t = 0, to je uslov podudarnosti identian
Galilejevom relativizmu,
11 1 0 (modulo 12),
I.3. Kako je Ajnstajn ratelovao svoj sat, odvojivi vreme skazaljke od vremena
brojanika
tA tA tA tA tA tA brojanik,
t t t t t t skazaljka,
tA t tA t tA t tA t tA t tA sat,
i respektivno, sukcesija na Ajntajnovom satu je
5
0t 0tA 1t 1tA - (3/2, umesto samo 2/2, kao na obinom satu, gde je
aritmetiko-geometrijska korespodencija ispravna, 1:1).
Oigledno je da ovakav Ajntajnov sat ne moe da radi tano jer nule brojanika
i skazaljke nisu dovedene u isti geometrijski poloaj.Zato? Po Ajntajnovoj sukcesiji,
skazaljka i brojanik jednog te istog sata ne mogu imati zajedniki vremenski ciklus, jer
skazaljka ima dilatirano vreme, pa nijedan Ajntajnov sat ne moe sam sa sobom da se
sinhronizuje, osim u Galilejevom banalnom sluaju tA = t. Ali, s obzirom da nepokretni
sistem brojanika ne meri vreme i da cifre na njemu nisu nezavisne, nego potiu od
skazaljke i samo pasivno opisuju njeno kretanje, Ajntajnov problem relativistikog
ujednaavanja intervala u stvarnosti i ne postoji.
uveni ogled sa satom u Zemljinoj orbiti koji su naunici nakon dve godine
uporedili sa satom na zemlji i ustanovili razliku u vremenu, to jest ustanovili da
orbitalni sat kasni, nije nita drugo nego uporedjivanje dva klatna, jednog koje je
postavljeno na morsku obalu sa drugim, postavljenim na planinu. Za razliku u brzini
oscilovanju ova dva klatna, kada ih za isti ugao izvedemo iz ravnotenog poloaja - znalo
se jo u sedamnaestom veku, (Ruer Bokovi, Teorija Prirodne Filosofije, opirno
poglavlje Relativnost prostora i vremena). Ali, za razliku od savremenih naunika,
Bokovi nije iz navedenog primera izveo pogrean zakljuak po kome navedena klatna
6
Uoivi da skazaljka sata t, kad god je u poziciji neke cifre tA, zapravo miruje, jer
tada uitavamo nepokretnu cifru na nepokretnom brojaniku, Ajntajn je potpuno
pogreno zakljuio da jednu te istu cifru koju ita na satu treba da rauna po dva sistema -
nepokretnom (brojaniku), i pokretnom (skazaljci). Ovo ga je dalje odvelo do isprazne
intelektualne igre u kojoj je ak pretpostavio da se voz koji ide brzinom c saima u
odnosu na okolinu, (kontrahuje mu se duina), dok mu se vreme - rastee (dilatiraju mu
se vremenski intervali). U isti mah s okolinom se deava obrnuto, njene duine se
izduuju, a njeno vreme se skrauje i protie bre. Zaista veoma dramatini i krupni
dogadjaji, koji na kraju ne ostavljaju ni na vozu, ni na predelu, nikakvog traga.Sve u
svemu, posle nepotrebno komplikovanih izraunavanja, voz neskraen stie iz A u B, po
najobinijem voznom redu, kao da se ni jedna od navedenih fantastinih relativistikih
promena nije ni dogodila.
I prema tB tA = tA tB :
Obini sat: t = tA , 0t prethodi 0tA, jer merenje nuno poinje kretanjem, to jest svi
intervali su jednaki nuli, 0t-0tA, 1t-1tA, 2t-2tA 12t-12tA (Sl. 2)
Ajntajnov sat radi tano samo u obrnutom sluaju, to jest samo kad je tA=t, jer
on merenje poinje od nepokrertnog sistema tA, to jest brojanikom meri skazaljku, tako
da za tA t, imamo Ajntajnov ratelovani, to jest netano-tani sat, netaan za tA t, a
taan za tA=t (Galilejeva relativnost) i tA=0,( pokretni i nepokretni sistem sinhronizovani
9
preko zajednike jedinice prirodnih brojeva n=tA=t). Ajntajn isto verbalno odrie ovaj
sluaj tA=0, i bez pravih filozofsko-naunih argumenata tvrdi da vreme nikad ne moe
biti jednako nuli:uvek, u svakoj taki porostora je neko vreme.. Dakle, posluajmo
Ajntajna i konstruiimo prvo sat na principu tA>0, tako da je tA=t, i pod uslovom da se
skazaljka t kree, tj. da je t=1:
Broj tA pozicija ne sme biti vei od broja t pozicija, to jest n tA = nt Const., inae sat nije
taan; najzad, i u sluaju kada odbrojavanje vremena ponemo vrednou t A = 0,
10
tB tA = tA tB t = t,
Diskusija: Ako uporedimo cikluse 12tA i 12t i posmatramo njihov brojni odnos,
vidimo da i Ajntajnov sat, kao i bilo koji drugi, moe tano da radi iskljuivo prema
uslovu t = tA , jer ako su tA i t osnovne jedinice raznih veliina, nema jednostavnog
sabiranja tA + t = tB , to na kraju znai da Ajntajn sve mora svesti na 1=1 i raunati na
Galilejev nain, t=t=1=1, ali due i komplikovanije. Ako ozbiljno govorimo, relativisti
se kvazi-nauno ponaaju, jer vrei potpuno nepotrebna izraunavanja glume da ne
znaju da su relativna brzina, prostor i vreme nepokretnog sistema brojno ekvivalentni
brzini, prostoru i vremenu pokretnog sistema. Pogledajmosada i geometrijsko poreklo
ove prirodne brojne ekvivalencije:
Umesto 1 + 2 = 3, Ajntajn pie 1(tA) + 2(t) = 3(tB), ili, za neke druge vrednosti,
3(tA) + 4(t) = 7(tB), ili, 5(tB) + 4(t) = 9(tA), ali to ne treba da nas zbunjuje, jer je sigurno
da se ovo sabiranje moe izvriti, ako, i samo ako vai osnovna ekvivalencija 1(tA) = 1(t)
= 1(tB) =1(tA). Ukoliko merimo sportskim satom, iji nepokretni brojanik poinje
nulom, tA = 0, onda je tB =t Const., i tA= 2t Const. i ovaj satni sistem se prirodno
sinhronizuje po n+1, kao svaki obian sat.
13
su pomerene i zato razmaknute u prostoru, to sigurno nije tano, tako da ne moe biti
tana ni dilatacija vremena). Ova besmislica Ajntajnovog namerno ratelovanog sata je
oigledna, ali je zanimljivo upitati se iz kog tano njegovog previda proistie ova greka?
Iako mu je bilo jasno da nepokretni sistem brojanika ne meri vreme, nego to ini samo
pokretni sistem skazaljke, Ajntajna je oito zbunile to nepokretne cifre zagonetno rastu
za po jedan na takodje nepokretnom brojaniku. U tom, za njega arobnom porastu n+1,
on je video apsolutno kretanje relativno nepokretnog sistema, i to ga je toliko zanelo da
je na tome izgradio celokupnu teoriju i uzviknuo: A sada oduzmimo Etru njegovo
poslednje mehaniko svojstvo, oduzmimo mu nepokretnost! (Leiden 1920, Predavanje
o Etru).
{A, A + n, A + 2n ...}.
1. tA, tA + t, tA + 2t tA+ nt
Dakle, ako Z/nZ A/tA tA /nt i kada n 0, tA /nt ima |n| elemenata, i moe se
zapisati kao:
n|1]n }.
interpretacija tog sluaja, onda se radi o jedinom vremenu ljudskog iskustva, odnosno
jedinom realnom fizikom vremenu konstantnoj i nemerljivoj sadasnjosti, ali ovaj
zakljuak neu ovde dalje razradjivati, jer je on dublji od celokupnog Ajntajnovog
opusa).
Medjutim, treba ovde strogo napomenuti da temporalni izomorfizam nije prenosiv
na prostor. U toj velikoj pogreci Ajnstajn je samo sledio Minkovskog, koji je
matematiki pobrkao prostor i vreme, i, kao to sam ve vie puta upozorio, neosnovano
temporalizovao prostor, izraavajui ga pomou neprostornih taaka. Nesvestan ove
suptilne, ali fundamentalne razlike, Ajntajn Definicijom simultanosti pretpostavlja isto
to i Minkovski, tj. matematiki tvrdi da je vreme prostor , to je i matematika i fizika
besmislica, koja, na primer, kao fiziku posledicu neprecizne aritmetike, ima nule
prostora razmaknute, i onda kada nema putovanja iz A u B, to jest za 0A , 0B = 0 i 0t=
0, sve to zajedno nije nula, nego i po Minkovskom, i po Ajntajnu, preostaje prostor koji
postoji nezavisno od vremena, atemporalni prostor. Po njima nule prostora ne padaju
ujedno, nego liene i svakog vremena veeg od nule, i dalje ostaju na raznim pozicijama,
razmaknute
koji ostaje na zemlji, mladji od brata koji se vratio posle putovanja svetlosnom raketom,
to ne samo demantuje tvrdnje relativista da se u prolost uopte ne moe putovati, nego
demantuje i celu specijalnu teoriju relativnosti.
(uoimo u emu je trik: blizanci se rastaju u 1 sat, ali blizanac, koji putuje raketom brzine
c, putuje duze od 1 sat) Ajntajnov fizicki zakljucak: blizanac, koji je putovao
svetlosnom brzinom c, po povratku je mladji od brata za jedan sat, jer je t tA = n, tj. 2-1
=1; dodatno, on zakljuuje da je putovanje u prolost, tA - 2t = tA Const., svakom
razumnom ocigledno je da brzina svetlosti c nije uzrok podmladjivanja jednog od
blizanaca, nego slui zamajavanju, da odvue panju od Ajntajnovog pravog mehanizma
razmiljanja, a to je Gausova modularna aritmetika)
(kao to se vidi, moj blizanac na zemlji otputovao je u prolost; iz ovog fizikog kontra-
primera koji direktno sledi iz Ajntajnove definicije i njegove jednaine, jasno je da
brzina c nema niti moe imati ikakvog uticaja na vremenske intervale, tako da i za
Specijalnu teoriju relativiteta i dalje vai neizmenjen zakljuak Svetog Avgustina,
vreme je nezavisno od kretanja tela, Ispovesti)
tA tA+t tA + 2t
t t
I. AJNSTAJN, 1 5 9 9 5 = 4 stariji 3 g
t > tA 4 4 9 8 = 1 ne stari
III. ABRAMOVI
t < tA
4 7 10 10 7 = 3 mladji 1g
3 3 10 6 = 4 ne stari
c 2m = a Const.
I) tB tA (modulo t) tB tA = t
I.a) tB t (modulo tA) tB t = tA
Za tB t tA t
A ,, to takodje ne moe biti.
Za n n t
t , i, tA
tA to nikako ne moe biti i nije tano ni u
jednom sluaju, tako da i u prirodi i u teoriji neprotivreno vai samo tA= t , odnosno, po
Galilejevoj notaciji, to je sluaj t=t.
t tA (modulo n),
za t tA = 0, nedvosmisleno i dvosmerno jednoznacno sledi tA= t , iz prostog razloga to
se
privid neprestane promene prostora, pa nam povratno izgleda da i vreme ima tok, da se
i samo vreme kree. U stvari je sve vrlo jednostavno: nejednake delove prostora
poimamo kao nejednovremene dogadjaje, koji se kretanjem sinhronizuju sa osnovnom
fizikom realnou, a to je vena sadanjost - jedinstveni kosmiki inercioni sistem.
Sukcesija je zapravo vremensko ime za kretanje, a sadanjost je vremensko ime za
mirovanje (Svet nije postao u Vremenu, nego od Vremena, Ispovesti ).
Ajntajn u potpunosti previdja sadanjost i nulu i nesvestan je njihove prirodne
fiziko-matematike podudarnosti, na koju neposredno ukazuje Sv. Avgustin, najvei
temporalni mislilac posle Pitagore : Sadanji trenutak je nemerljiv (Ispovesti). Ideja
ovog tvrenja je da nula i sadanjost imaju iste osobine, jer Nula je broj, ali nije mera, i
Sadasnjost je vreme, ali nije interval vremena. Ili, Nula je broj ali nije kvantitet (nije
koliina), Sadanjost je vreme, ali nije mera vremena
Moe se rei da, i po pretpostavci, i po fizikim zakljucima, Specijalna teorija
relativnosti ne spada u domen egzaktnih naunih teorija, ve je to matematiko-fizika
poezija, liena dublje loginosti, oblik modernistikog miljenja s poetka dvadesetog
veka, istorijski oslonjen na prethodnog velikog pesnika elektromagnetike Dejmsa Klerka
Maksvela; Maksvelove jednaine su poezija, niemu mi ne slue u eksperimentima, N.
Tesla. ,
tA tB tA tA tA+ t tA + 2t tA + 3t
t t t t t
1 (modul).
substancijalna i nije ulno spoznatljiva, jer nije materijalna u smislu, na primer, fotona,
atoma i molekula.
tA tB tA tA tA+ t tA + 2t
t t t t
I prema tA+ nt :
(tA+ t) tA= (tA+ 2t) (tA+ t) , odakle direktno slede tri rezultata:
U ovoj poslednjoj reenici Ajntajn nam saoptava da su sat kao fiziki sistem i
merenje vremena kao fiziki dogadjaj zapravo jedno te isto (sva materija je, po Ajntajnu,
prostorno-vremenski dogadjaj), ali to tako nespretno formulie da ostaje nedoreeno,
i ako je tano. Da je bio logian i dosledan u razmiljanju, on bi samo iz tog istinitog
stava izveo shvatanje vremena mnogo dublje od puke relacije sinhronosti. Ovako je
ostao neodluan izmedju primitivno bukvalne slike sata, na nivou ulne precepcije,
(obian stacionarni sat stavljen na kraj krute ipke, koja se kree) i idealizovane slike sata
(sat kao nepokretan fiziki sistem, koji uprkos svojoj nepokretnosti ipak meri vreme,
tA>0). Na Ajntajnovom stacionarnom satu kree se skazaljka, to Ajntajnov model
nepokretnog sata ini pokretnim, odnosno protivrenim, odnosno netanim.
1) Ako B = A, onda A = B.
2) Ako A = B i A = C, onda i B = C, i prema tome, ako su tA, tB, tA tri
susledna broja A, B, C, koje odvaja isti broj t = 0,1,2,3n, onda za A = B = C
tA = tB = tA t= 0, to jest, prema ve pokazanoj Ajtajnovoj shemi, a to je:
Diskusija:
a) Ima putovanja, t > 0, sledi da nema tranzitivnosti, (B) tB (A) tA (C) tA;
b) Nema putovanja, t = 0, sledi da ima tranzitivnosti, (B) tB = (A) tA = (C) tA ,
i kako isto t ne moe u isti mah imati dve razne brojne vrednosti, stavovi:
24
se medjusobno iskljuuju : ili vai a ili vai b. I tako, na prvi pogled, imamo formalnu
ontoloku protivrenost, na nivou postoji - ne postoji, tj. ima putovanja - nema
putovanja. Medjutim, Ajntajn ima skriveni rezultat, 0=0, po kome se njegova
celokupna jednaina tB tA = tA tB na kraju svodi na ekvivalenciju nula i zato on
gornju protivrenost smatra prividnom, jer za 0tA= 0t, naravno, imamo optu
tranzitivnost 0A=0B=0C=0D==0n. Upravo zbog ovoga Ajntajn smatra da je
formalno u pravu kada kae da je njegova tranzitivnost univerzalna. Medjutim, ako
ontoloki pogledamo, Ajntajnova univerzalna tranzitivnost 0=0=0=0==0n,
zapravo je odricanje postojanja ne samo krutih tela i pokretnih i nepokretnih satova, nego
je to opte matematiko ukidanje postojanja broja jedan, kao i samih prostora i materije.
Za mene lino nula nije problematian krajnji ontoloki rezultat, nego je to aritmetika
sadasnjost od koje moje razmiljanje o pravoj prirodi vremena tek poinje.
Ovo to sam ovde pokazao ostalo je potpuno nejasno Bertrandu Raselu, koji je u
svom delu pod karakteristinim naslovom A,B,C teorije relativnosti pisao o
univerzalnoj tranzitivnosti kao o Ajntajnovoj namerno pogrenoj suprotnoj
pretpostavci, kojom se jo vie logiki pojaava fizika injenica asinhronosti pokretnih
i nepokretnih sistema.
tA = tA (+ t0)
tB = tA+ t
tA= tA+ 2t, i zamenom jedinica tAi t, u
tB tA = tA tB, dobija se
3) 2tA 2tA= 2t 2t
tA tA= t t
0=0
(nepokretni i pokretni sistem simultani su u optem slucaju, bez obzira na
vrednost i odnos jedinica tA i t, to jest,
25
tA tB tA tA tA+ t tA + 2t
t t t t
a b c a a+m a + 2m
m m m m
tB tA = tA tB , isto je sto i b a = c b
1) m = m (skraceno a)
2) a = a (skraceno m)
3) 0 = 0 ( sva a na levu stranu, sva m na desnu stranu)
26
tA , tB ,tA = 1, 1, 1 ; t = 1
1 1 1 1 1 + 1 1 + 2
1 1 1 1
tB tA = tA tB 1 1 = 1 1
1 = 1 + 0
1 = 1 + 1
1 = 1 + 2
(1 + 1) 1 = (1 + 2) (1 + 1)
1) 1 = 1 (skraceno 1)
2) 1 = 1 (skraceno 1)
tA 1 2 3 4 5 6 7
t 1 2 3 4 5 6 7
tA . 2 4 6 3 6 9
t . 2 2 3 3
27
tA= t tA tB = tA 2t = tA
to jest za tA= t = 1 1 1 = 1 2 1 = 1
tB tA = tA tB 1 1 = 1 1
II