ZATITA PRAVA PUTNIKA U CESTOVNOM

PRIJEVOZU I ULOGA OSIGURANJA

Prof. dr. sc. Nikoleta Radionov Radenkovi * UDK 368.97

Izvorni znanstveni rad
Primljeno: svibanj 2007.

U lanku se analiziraju odredbe hrvatskog zakonodavstva koje ureuju od-

govornost prijevoznika za smrt, tjelesne ozljede i naruavanje zdravlja putnika
u cestovnom putnikom prijevozu. U prvom dijelu daje se pregled transportnog
zakonodavstva za domai i meunarodni prijevoz, ime se stvara okvir odredaba
o prijevoznikovoj odgovornosti na temelju ugovora o prijevozu putnika. U drugom
dijelu razmatra se uloga dobrovoljnog i obveznih osiguranja u prometu, koji omo-
guuju lake obeteenje stradalih putnika, titei ujedno i gospodarske interese
prijevoznika.
Kljune rijei: putnici, cestovni prijevoz, odgovornost prijevoznika, ZOO,
ZOOP, CVR, obvezno osiguranje, osiguranje odgovornosti, Grminal franak

1. UVOD

Dana 13. veljae 2007. u 4.20, na redovitoj autobusnoj relaciji Zagreb-

-Dubrovnik dogodila se teka prometna nesrea u kojoj su smrtno stradale tri
putnice, a pet je putnika zadobilo teke i osam lake ozljede. Do nesree je
dolo kad je voza autobusa na petlji kod Opuzena izgubio, zbog iznimno tekih
vremenskih prilika, kontrolu nad upravljaem te je dolo do slijetanja autobusa
s ceste i njegova prevrtanja. Predsjednik uprave velikog hrvatskog linijskog
prijevoznika kojem je vozilo pripadalo za tisak je isti dan dao priopenje, u
kojem se, izmeu ostalog, kae: Istrani sudac jo uvijek nije utvrdio kako
je dolo do tragedije, a ak i ako se sazna da je odgovornost na nama ili naim
vozaima, poduzet emo sve da pomognemo nastradalima. Ne bjeimo od od-

*
Dr. sc. Nikoleta Radionov Radenkovi, profesorica Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,
Trg marala Tia 14, Zagreb
392 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

govornosti i za sada mogu tvrditi da e svi putnici na temelju police osiguranja

dobiti odtete ili pomo za obitelji.1
Taj nas je tragini dogaaj, kao i izjava odgovorne osobe dana u povodu toga,
navela na razmiljanje o tome prua li - i ako da, koliko - transportno pravo
u Hrvatskoj zatitu putnicima, rtvama takvih i slinih nesrea u linijskom
prijevozu. Posebno bismo eljeli razjasniti koju ulogu igra spomenuta polica
osiguranja u ostvarenju zakonskih prava putnika i njihovih nasljednika na nak-
nadu tete te postoje li - pored prava iz ugovora o osiguranju - prava putnika
koja oni mogu legitimno ostvariti pred hrvatskim sudovima na temelju ugovora
o prijevozu. U cjelini, eljeli bismo ovim kratkim napisom izloiti strunoj, ali i
iroj javnosti koja prava i u kojem opsegu uivaju putnici u javnom cestovnom
prijevozu po hrvatskom pravu te time eventualno pridonijeti lakem i upue-
nijem ostvarivanju tih prava u mirnom ili sudskom postupku.
Motivaciju za izbor upravo ove teme nalazimo u drugom traginom
dogaaju koji se zbio nepunih mjesec dana prije navedene prometne nesree,
17. sijenja 2007., kada je iznenada, okantno, preminuo na voljeni mentor
i prijatelj prof. dr. sc. Velimir Filipovi. Njegova iskonska lantropija, dobrota
i irina duha s kojom je pristupao ljudima u stalnoj elji da im pomogne, da
shvati i unaprijedi meuljudske odnose i zadri harmoninost potujui ljudske
razliitosti, zaduila nas je daleko preko dosega ovog napisa. Ipak, ovaj skromni
prilog unapreivanju prava putnika u prijevozu posveujemo uspomeni na tog
istinski velikog i dobrog ovjeka, i upravo u toj lantropskoj noti izbora teme
nalazimo malu utjehu o prvoj obljetnici njegove smrti.

2. ODREDBE TRANSPORTNOG PRAVA O ODGOVORNOSTI

PRIJEVOZNIKA ZA TJELESNE OZLJEDE I SMRT PUTNIKA U
CESTOVNOM PRIJEVOZU

a) Domai putniki prijevoz

Izvor obveze prijevoznika na naknadu tete ozlijeenim i smrtno strada-

lim putnicima u opisanom dogaaju od 13. veljae 2007. predstavlja ugovor
o prijevozu putnika. Rije je, dakle, o ugovornoj odgovornosti prijevoznika
za ozljedu i smrt putnika koji nastanu tijekom izvrenja prijevozne prestacije

1
Jutarnji list, 14.2.2007., str. 4-5; Jutarnji list, 15.2.2007., str. 14-15.
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 393

kao glavne obveze prijevoznika iz ugovora o prijevozu putnika. Na navedeni

se pravni posao primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima iz 2005.
(ZOO 2005), sadrane u lancima 694.-698. koji ureuju ugovor o prijevozu
osoba.2 Primjena tog opeg propisa graanskog prava u transportnopravnoj
materiji specina je i postoji trenutano samo u materiji ugovora o prijevozu
cestom unutar Hrvatske (domai prijevoz). Predstavlja, naime, posljedicu
svojevrsne pravne patologije, jer od 2002., kada su izmjenama i dopuna-
ma Zakona o cestovnom prometu iz 1998. ukinute sve odredbe o ugovoru o
prijevozu,3 u Hrvatskoj vie ne postoji poseban propis cestovnog prava koji bi
uredio tu materiju kao lex specialis, kao to je to uobiajeno u ostalim granama
prijevoza.4 Navedene odredbe ZOO po svojoj su naravi openite i vrlo jezgro-
vite, i primjenjuju se podredno, tj. samo ako pojedino pitanje i podruje nije
ureeno posebnim propisom,5 to je u materijalnom transportnom pravu gotovo
beziznimno sluaj. Ipak, zbog trenutane pravne praznine na na e se primjer
autobusne nesree na relaciji Zagreb-Dubrovnik primijeniti upravo nove odredbe
ZOO 2005 o ugovoru o prijevozu osoba kao materijalno pravo. Te su odredbe
u odreenoj mjeri novelirane u odnosu prema prethodnom propisu, Zakonu o
obveznim odnosima iz 1978., koji je Hrvatska preuzela 1991. i primjenjivala,
uz mnogobrojne izmjene i dopune, sve do stupanja na snagu ZOO 2005.6
Prvo, cjelina odredaba o odgovornosti prijevoznika iz ugovora o prijevozu
putnika kogentne je naravi; prijevoznik ne smije opim uvjetima prijevoza ili
drugim opim aktom ni na koji nain smanjiti ili ublaiti svoju odgovornost u
odnosu prema zakonskim odredbama.7 Nadalje, prijevoznik na temelju ugo-
vora o prijevozu putnika odgovara za tri osnovne prestacije: izvrenje prijevoza
putnika na odreenoj relaciji za koju je ugovor sklopljen, i to onim prijevoznim

2
NN 35/2005.
3
l. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, NN
83/2002.
4
Materiju ugovora o prijevozu u pojedinim granama prometa ureuju: Zakon o ugovori-
ma o prijevozu u eljeznikom prometu, NN 87/96 (eljezniki prijevoz); Zakon o ob-
veznim i stvarnopravnim odnosima u zranom prometu, NN 132/98 (zrani prijevoz);
Pomorski zakonik, NN 181/2004 (pomorski prijevoz i unutranja plovidba).
5
l. 665. ZOO 2005.
6
Zakon o obveznim odnosima, Sl.l. SFRJ 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, NN 53/91, 73/91,
3/94, 7/96, 112/99.
7
U l. 697. st. 3. ZOO 2005. tako se kae: Nitetne su odredbe ugovora te opih uvjeta
prijevoza, tarifa ili kojega drugog opeg akta kojima se ta odgovornost smanjuje.
394 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

sredstvom koje je odreeno ugovorom i uz uvjete udobnosti i higijene koji se

prema vrsti prijevoznog sredstva i udaljenosti puta smatraju nunim,8 kao i
sigurno izvrenje takvog prijevoza, tj. bez oteenja zdravlja, ozljede ili smrti
putnika.9 Osim toga, prijevoznik je duan ugovoreni prijevoz izvriti na vrijeme,
tj. odgovara za zakanjenje, osim ako je do zakanjenja dolo iz uzroka koje nije
mogao otkloniti ni panjom dobrog strunjaka.10 Vana novela ZOO 2005 jest
odredba l. 697. st. 1., u kojoj se precizno denira opseg tete nastale povredom
sigurnosti tijekom prijevoza koju prijevoznik mora naknaditi povrijeenom put-
niku. Prema toj odredbi prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od poetka
do zavretka prijevoza, ukljuujui vrijeme izlaenja i ulaenja iz vozila, kako u
sluaju naplatnog, tako i u sluaju besplatnog prijevoza, te je duan naknaditi
imovinsku i neimovinsku tetu koja nastane oteenjem zdravlja, ozljedom ili
smru putnika () (kurziv N.R.R.). Period odgovornosti prijevoznika prote-
gnut je s perioda zikog kretanja vozila s putnicima i na ono vrijeme u kojem
putnik ulazi ili izlazi iz vozila, tj. stupa u odreenu vezu s vozilom s namjerom
da u njega ue ili iz njega izae. Stupanj te veze, tj. faktian trenutak poetka
ili zavretka perioda odgovornosti prijevoznika nije u teoriji sasvim jasan,
i procjena tog pitanja u eventualnom sporu ovisit e o injeninom stanju.
Naime, dvojbeno je odgovara li prijevoznik iz ugovora za putnike koji stoje
na peronu kolodvora spremni za ukrcaj kad na njih naleti ili ih na drugi nain
ozlijedi vozilo kojim je prijevoz trebao biti izvren, a prije no to su oni sami
stupili u ziku vezu s vozilom (npr. stupili nogom na stepenicu, primili se za
rukohvat, ukrcali prtljagu itd.).11 Za razliku od ZOO 2005, Zakon o obveznim

8
Arg. iz l. 694. ZOO 2005.
9
Arg. iz l. 697. st. 1. ZOO 2005.
10
l. 696. st. 1. i 2. ZOO 2005.
11
Presudno za takvu ocjenu jest smatra li se sama volja putnika za izvrenjem prijevoza
(izraena kupnjom karte, zadravanjem na peronu u blizini mjesta ukrcaja itd.) dovolj-
nom za ulazak prijevoznika u sferu odgovornosti. Jakaa o tom pitanju navodi sljedee:
Vozar () odgovara dok se putnik nalazi u materijalnoj vezi s vozilom. Ta veza nastaje
poetkom ukrcaja a zavrava svretkom iskrcaja. Ukrcaj zapoinje asom kada se putnik
dohvati vozila u namjeri da se u njega ukrca, u svrhu prijevoza. Nije potrebno da stupi
nogom na vozilo. Npr. putnik se dohvati ruke na vratima vozila, a vozilo u tom asu
krene. Kada osoba koja je na ovaj nain stupila u vezu s vozilom ima putnu kartu ili je
inae zakljuila ugovor o prijevozu, treba neoborivo pretpostavljati da se namjeravala
ukrcati u vozilo u svrhu prijevoza. Inae ove okolnosti mora dokazivati zainteresirana
stranka. Za osobu koja je ve zakljuila ugovor o prijevozu nije () relevantno da se ona
u tom asu namjeravala samo privremeno ukrcati u vozilo. Npr., da smjesti svoju prtlja-
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 395

osiguranjima u prometu iz 2005. (ZOOP)12 detaljnije i ire denira pojam put-

nika, to moe pomoi i u tumaenju odredaba ZOO 2005. Prema ZOOP, koji
ureuje obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog
sluaja, putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom
od prijevoznih sredstava odreenih za obavljanje javnog prometa, bez obzira
na to jesu li ve kupile voznu kartu, a takoer i osobe koje se nalaze u krugu
kolodvora, pristanita i zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog
sredstva prije ukrcavanja, odnosno nakon iskrcavanja, koje su namjeravale
putovati odreenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba
koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu. Putnicima () se smatraju i osobe
koje imaju pravo na besplatnu vonju.13
Vezano uz opseg tete za koju prijevoznik odgovara, izriito zakonsko
utvrivanje obveze prijevoznika da naknadi svaku imovinsku, ali i neimovin-
sku tetu koja nastane putniku tijekom prijevoza, na koji se sluaj primjenjuju
odredbe o ugovoru o prijevozu, kvalitetan je napredak prema formulaciji iz
ZOO 1978, jer time postaje sasvim jasno da putnik uiva punu zatitu, tj. ima
pravo na naknadu cjelokupne tete (restitutio in integrum) kao i prema opim
odredbama obveznog prava.14
Prijevoznik za sigurnost i tjelesni integritet putnika u cestovnom prijevozu
odgovara strogo, po kriteriju objektivne odgovornosti, to je odraz postignu-
tog visokog stupnja zatite prava putnika u domaem kopnenom prijevozu.15
Iz sfere te stroge odgovornosti prijevoznik moe izai ako uspije s dokazom

gu. Zavretak iskrcaja nastaje u asu kada putnik potpuno prekine materijalnu vezu s
vozilom. Jakaa, B.: Komentar Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, Sveuilite u
Zagrebu, 1976., str. 55.
12
NN 151/2005.
13
l. 18. ZOOP. U l. 22., govorei o obveznom osiguranju vlasnika vozila od odgovorno-
sti za tete treim osobama, ZOOP ponovo govori o putnicima, ovaj put u vozilu kojim
je prouzroena teta. Naime, vlasnik motornog vozila duan je sklopiti osiguranje od
odgovornosti za smrt, tjelesnu ozljedu i naruavanje zdravlja koje upotrebom tog vozila
nastupi treim osobama i putnicima u vozilu. S obzirom na to da je ZOOP u materiji
osiguranja poseban propis (lex specialis) u odnosu prema ZOO, u sluaju dvojbe njegove
e odredbe derogirati one ZOO-a.
14
U l. 684. st. 1. ZOO 1978 navodi se da prijevoznik odgovara za sigurnost putnika
(), te je duan naknaditi tetu koja nastane oteenjem zdravlja, povredom ili smru
putnika.
15
V. l. 17. u vezi s l. 16. Zakona o ugovorima o prijevozu u eljeznikom prometu
(ZUPP), NN 87/96.
396 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

postojanja jednog od dvaju razloga osloboenja od odgovornosti, a to su: da je

teta posljedica radnje samog ozlijeenog putnika ili da je posljedica stranog
uzroka koji se nije mogao predvidjeti, izbjei ili otkloniti.16 Taj potonji klasina
je via sila, pri emu je za izlazak iz sfere odgovornosti potrebno da prijevoznik
dokae kako se radi o uzroku koji je na prijevozno sredstvo djelovao izvana,
dakle da se nije radilo o pogonskoj pogreki ili mani vozila (sluaju) za koje
prijevoznik odgovara (casus sentit domino). U konkretnom sluaju nesree na
relaciji Zagreb-Dubrovnik prijevoz se odvijao nou, dok je bjesnila oluja s kiom
i nevremenom. U novinskim se izvjetajima spominje i eventualna kopnena
pijavica, tj. snani zrani vrtlog koji moe odignuti vozilo i skrenuti ga s puta
te prevrnuti. Postojanje takvih vremenskih uvjeta, njihov intenzitet i mogu-
nost utjecaja na vozilo moraju u konkretnom sluaju biti dokazani, i u tom bi
sluaju prijevoznik potpuno izaao iz sfere odgovornosti na temelju ugovora o
prijevozu putnika za tetu koja je putnicima iz takvog dogaaja nastala.
Ako se prijevoznik ne uspije osloboditi svoje (stroge) odgovornosti, postavlja
se pitanje visine njegove odgovornosti, tj. iznosa na koji moe biti utuen za
tetu koja je nastala zbog smrti ili ozljede putnika, u naem sluaju tri smrtno
stradale putnice te petnaestak putnika s tekim i lakim tjelesnim ozljedama.
Od prijevoznika se u svakom od tih sluajeva moe potraivati naknada imo-
vinske i neimovinske tete,17 a postojanje i intenzitet pojedinih oblika svake od
tih teta dokazuju se svim uobiajenim dokaznim sredstvima (npr. fakturama,
medicinskom dokumentacijom, vjetaenjem). U okviru imovinske tete nastale
kao posljedica smrti putnika, lanovi njegove ue obitelji mogu traiti naknadu
obine tete i izmakle dobiti.18 Izmakla je dobit pravo na novanu rentu zbog
gubitka uzdravanja, ako je umrli uzdravao lanove obitelji, odnosno dobi-
tak koji se mogao osnovano oekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema
posebnim okolnostima, a ije je ostvarenje sprijeeno tetnikovom radnjom
ili proputanjem.19 U opisanoj nesrei stradale su tri osobe: mlade, srednje i

16
l. 697. st. 1. ZOO 2005.
17
S obzirom na to da l. 697. st. 1. ZOO 2005 propisuje obvezu prijevoznika na na-
knadu ukupne tete nastale kao posljedica smrti ili tjelesne ozljede, sva ostala pitanja
utvrivanja obujma i visine tete za koju oteenik moe traiti naknadu ureuju odred-
be l. 1085.-1106. ZOO 2005 koje se odnose na popravljanje imovinske i neimovinske
tete kod izvanugovornih obveza.
18
U obinu imovinsku tetu spadali bi npr. trokovi: sprovoda, bolnikog lijeenja prije
smrti, crnine, izrade grobnice itd. l. 1089. st. 1. ZOO 2005.
19
l. 1089. st. 3. ZOO 2005.
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 397

starije ivotne dobi. Renta koju mogu potraivati lanovi njihove ue obitelji,
ako dokau izgubljenu dobit, uvelike e se razlikovati. Ovisno o sluaju, rente
dosuene nasljednicima mogle bi dosegnuti iznimno visoke iznose. Pored smrt-
no stradalih, tome treba pribrojati i takve i sline zahtjeve teko ozlijeenih
putnika, od kojih neki moda vie nee biti sposobni za rad i privreivanje
kao prije tetnog dogaaja. Ukupnost tih zahtjeva za isplatom rente mogla bi,
u ovom ili u nekom slinom hipotetinom sluaju, dosegnuti viemilijunske
iznose, za isplatu kojih direktno odgovara prijevoznik. Cjelini obveze na isplatu
tih imovinskih teta valja pribrojiti posebnu odgovornost za neimovinske tete,
tj. povredu prava osobnosti,20 za koje se moe traiti pravina naknada. Iznosi
koji se mogu ostvariti mogu se odrediti u skladu s odlukom Graanskog odjela
Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., tzv. Orijentacijskim kriterijima,21
i to za razliite oblike povrede prava osobnosti, poput zikih bolova i straha
te duevnih boli zbog smanjenja ivotne aktivnosti, naruenosti, smrti bliskog
srodnika22 i naroito tekog invaliditeta bliskog srodnika.23 Za duevne boli zbog
gubitka djeteta ili branog druga mogue je, primjerice, ostvariti minimalni iznos
naknade tete od 220.000 kn, iznos jednak onome koji moe ostvariti dijete
za duevne boli zbog gubitka roditelja kod kojeg se nalazi na skrbi. Isti iznos
moe se potraivati i za osobito teki invaliditet branog/izvanbranog druga i
djeteta. Taj je iznos, dakle, tek jedan u nizu ostvarivih na osnovi neimovinske
tete jedne od osoba ovlatenih na obeteenje zbog smrti ili tjelesne povrede
jednog od putnika koji su stradali u navedenoj nesrei. Ukupnost svih teta
za koje prijevoznik po tom tetnom dogaaju odgovara mogao bi dosegnuti
viemilijunske iznose, daleko vie od ukupnog kapitala koji (osobito manji)
prijevoznik unosi u posao. Drugim rijeima, takav tetni dogaaj i zahtjevi
na naknadu tete na osnovi ugovorne odgovornosti usmjereni izravno protiv
prijevoznika lako mogu dovesti do njegova steaja, ako ne postoje odreeni
zatitni mehanizmi, zakonski ili ugovorni, koji mogu prijevozniku olakati
takvu sumornu sliku.
Zakonski, prijevozniku suoenom s takvom odgovornou stoji na raspola-
ganju pravo na ogranienje odgovornosti po putniku i putovanju. Takvo pravo
uvedeno je kao novina u ZOO 2005 i sadrano je u odredbi l. 697. st. 2., u

20
l. 1046. ZOO 2005.
21
Crni, I.: Neimovinska teta, Organizator, Zagreb 2006., str. 319-324.
22
Branog i izvanbranog druga, djeteta, gubitka ploda, roditelja, brata ili sestre.
23
Brani i izvanbrani drug, dijete.
398 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

kojem stoji da ako tetu nije prouzroio namjerno ili krajnjom nepanjom,
prijevoznik je duan naknaditi tetu do iznosa predvienog zakonom ili
meunarodnim ugovorom. Iznos nije predvien odredbama ZOO 2005 te ga
valja traiti, smatramo, u meunarodnoj konvenciji koja obvezuje Republiku
Hrvatsku i ureuje ugovore o meunarodnom prijevozu putnika. O tim e
rjeenjima biti rijei pod b), infra. Ako, pak, ne postoji relevantan meunarodni
ugovor u istoj grani prava, valjalo bi takav iznos potraiti u domaem propisu
ili meunarodnom ugovoru druge grane prijevoza koja je najslinija onoj u
kojoj je teta nastala, tj. analognom primjenom drugog propisa. Uporite za
takvo razmiljanje nalazimo u oitoj elji zakonodavca da uvede u odredbe
ZOO 2005 pravo prijevoznika na ogranienje odgovornosti po visini za sve
tete za koje odgovara, tj. da se odstupi od graanskopravnog naela restitutio
in integrum u pitanju konanog iznosa koji putnik ili lan(ovi) obitelji mogu
u konanici ostvariti. Takav institut u transportnom pravu slui zatiti eko-
nomskih interesa prijevoznika, jer njegovu izloenost odgovornosti za tetu ini
unekoliko razmjernom koristi koju ostvaruje naplaivanjem cijene prijevoza, tj.
predvidljivom i time osigurljivom. Osvrnimo se jo samo na prvi dio citirane
odredbe l. 697. st. 2. ZOO 2005, u kojem se kae da e prijevoznik izgubiti
pravo na ogranienje odgovornosti ako je tetu prouzroio s namjerom ili iz
krajnje nepanje. Iz te je odredbe jasno da ZOO i u dijelu o transportnom poslu
slijedi naelo rimskog prava culpa lata dolo equiparatur, kod koje je za gubitak
prava na ogranienje odgovornosti prijevoznika dovoljno da ozlijeeni putnik ili
druga ovlatena osoba dokae kako prijevoznik-profesionalac nije u konkretnom
sluaju uloio onu panju koju bi svaki prosjeno sposobni prijevoznik u takvoj
situaciji morao uloiti kako bi izbjegao tetnu posljedicu koje nije bio svjestan
niti je elio njezino nastupanje, iako ju je, prema okolnostima sluaja, morao
biti svjestan. Prema Filipoviu, namjerno je ono ponaanje kod kojeg poinitelj
djeluje s direktnom namjerom da prouzroi tetni uspjeh (dolus specialis), kada
djeluje bezobzirno u znanju da e teta nastupiti (dolus principalis) te konano
kada djeluje sa spoznajom o moguem nastupanju tetne posljedice s ijim se
moguim ostvarenjem tetnik pomirio (dolus eventualis).24 Za razliku od namjere,
nepanja postoji ako tetnik djeluje u uvjerenju da djeluje ispravno, pri emu
ne ulae dunu panju koja se od njega u prometu zahtijeva. Pri tome je razlika

24
Filipovi, V.: to nam novo donosi Pomorski zakonik u institutu globalnog ogranienja
brodarove odgovornosti, Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja, 1-4/94,
str. 98-99.
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 399

izmeu krajnje nepanje (culpa lata, njem. grobe Fahrligkeit) i lake nepanje
(culpa levis, njem. leichte Fahrligkeit) samo u stupnju nepanje koja postoji na
strani tetnika, koja se dokazuje u svakom pojedinom sluaju s obzirom na
subjektivne inioce. U tome je osnovna razlika prema deniranju namjere, jer
nepanja (pa i krajnja!) denira se kao propust u prometu uobiajene panje.
Bitna razlika izmeu nepaljivog i namjernog ponaanja je spoznaja prijeteeg
ostvarenja stvarnog stanja dogaaja, pa dok kod namjere postoji uvijek spoz-
naja o ostvarenju dogaaja (iako se moe stajati i ravnoduno prema uspjehu),
dotle kod onoga kojemu se predbacuje nepanja postoji uvjerenje da je ispravno
postupao, a njemu se prigovara da je trebao i mogao spoznati da se nepaljivo
ponaao. Kod dolusa eventualisa ili zna da se krivo ponaao ili mu je sasvim
svejedno hoe li predvidiva posljedica nastupiti. () Bitno je da kod krajnje ne-
panje ili grube nemarnosti nema spoznaje o nastupu mogue tete.25 Tijekom
izrade ZOO 2005 predloeno je da se na ovom mjestu odstupi od naela culpa
lata dolo equiparatur te da se prijevozniku oduzme pravo na koritenje povlasti-
com ogranienja odgovornosti tek ako se ponaao bezobzirno i sa znanjem da
bi teta mogla nastati, tj. tek za dolus eventualis. U tom bi sluaju prijevoznik
izgubio to pravo ako mu se uspije dokazati svijest o moguem nastupanju tete,
iako on takvu tetnu posljedicu u danom sluaju nije elio. S obzirom na to
da je to mnogo tei dokaz za oteenika, prijevoznik bi ipak u veini sluajeva
mogao zadrati prava iz instituta ogranienja odgovornosti, gotovo jedinog
(osim mogunosti za osloboenjem odgovornosti) koji titi njegove interese.
Naalost, takav prijedlog nije usvojen.

b) Meunarodni putniki prijevoz

Malo je poznato da materiju ugovora o meunarodnom prijevozu putnika

i prtljage cestom u Hrvatskoj od 1994. godine ureuje Konvencija o ugovoru
o meunarodnom prijevozu putnika i prtljage cestom (CVR), donesena jo

25
Filipovi, V.: Osnovna naela odgovornosti prijevoznika u buduem hrvatskom Zakonu
o ugovorima o prijevozu stvari cestom, Pravni fakultet u Zagrebu, str. 28-29 (neobjavlje-
ni materijal). V. isto: Oeynhausen, H.: Art. 29. CMR: Grobe Fahrlssigkeit - dem Vorsatz
gleichstehendes Verschulden?, TranspR 1984, str. 62; Filipovi, op. cit. u bilj. 24, str. 99;
Tuma, O.: Art. 29 CMR - Die unendliche Geschichte?, European Transport Law 1998,
str. 649-697, Zapp, M.: Grobe Fahrlssigkeit und Artikel 29 CMR, TranspR 1994, str.
143.
400 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

davne 1973.26 Konvencija nije bila stupila na snagu sve do 1994. godine zbog,
pretpostavlja se, preniskih iznosa ogranienja odgovornosti prijevoznika, koje
je veina drava smatrala nedostatnim s obzirom na standarde usvojene u po-
druju zatite prava putnika u drugim granama prijevoza te injenicu da opi
uvjeti poslovanja mnogih prijevoznika sadravaju znatno povoljnije odredbe
u korist putnika.27
Bez obzira na te razloge, CVR u svojem originalnom tekstu iz 1973. godine
predstavlja pozitivno hrvatsko pravo u podruju meunarodnog cestovnog prije-
voza putnika, ali - kako smo izloili supra - i izvor prava za pitanje ogranienja
odgovornosti prijevoznika u domaem cestovnom prijevozu zbog upuivanja
odredbe l. 697. st. 2. ZOO 2005 na analognu primjenu zakona ili meunarodne
konvencije. Razmotrimo ukratko osnovna obiljeja odredaba ove konvencije o
odgovornosti prijevoznika za tjelesne ozljede i smrt putnika.
Odredbe CVR kogentne su naravi.28 Prijevoznik odgovara za gubitak ili
tetu nastalu zbog smrti, tjelesne ozljede ili druge povrede zikog ili psihikog
zdravlja putnika koji su nastali kao posljedica nezgode povezane s prijevozom
nastale tijekom boravka putnika u vozilu ili tijekom ukrcavanja ili iskrcavanja
iz njega. Opseg tete za koju prijevoznik odgovara procjenjuje se u skladu s
nacionalnim zakonodavstvom suda koji vodi postupak (lex fori), kao i osoba

26
Convention relative au contrat de transport international de voyageurs et de bagages par
route, NN-MU 12/93 i Sl. l. SFRJ-MU, 8/77. Ta je konvencija donesena 1973. godine, i
raticirale su ju samo etiri zemlje: Luksemburg, DR Njemaka, ehoslovaka i Jugosla-
vija. S obzirom na to da se u l. 25. Konvencije trai pet ratikacija za njezino stupanje
na snagu, Konvencija nije stupila na snagu iduih dvadesetak godina te ju se smatralo
neuspjenim pokuajem unikacije meunarodnog putnikog prijevoza cestom. Ipak,
raspadom nekih drava stranaka na vie neovisnih drava poetkom 90-ih godina 20.
st. i njihovo pristupanje tom ugovoru dovelo je do (zakanjelog) stupanja na snagu CVR
12. travnja 1994. Drave koje se u relevantnim izvorima navode kao stranke CVR tako
su danas: Bosna i Hercegovina, Njemaka, Hrvatska, ehoslovaka, eka, Latvija, Luk-
semburg, Srbija i Crna Gora, Slovaka, Ukrajina i Jugoslavija. Oito je djelomino prek-
lapanje starih i novih drava, to valja smatrati tehnikom pogrekom u postupku
pristupanja i otkazivanja meunarodnih ugovora. V. International Transport Treaties,
Suppl. 29 (November 2006), Survey of Conventions-168, Kluwer Law International,
2006.
27
Marin, J.: Ugovori o prijevozu putnika i prtljage morem, Sveuilite u Zagrebu, Pravni
fakultet, Zagreb, 2005, str. 120.
28
l. 23. CVR.
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 401

ovlatenih potraivati naknadu tete.29 U Hrvatskoj bi to, primjenom relevant-

nih odredaba ZOO 2005, znailo mogunost naknade punog opsega nastale
tete, tj. naknadu imovinske i neimovinske tete.
Takve se odgovornosti prijevoznik moe osloboditi ako dokae da je nezgoda
nastala zbog okolnosti koje prijevoznik, unato tome to je uloio onu panju
koja se u konkretnom sluaju zahtijevala, nije mogao izbjei i posljedice kojih
nije mogao sprijeiti. Valja uoiti da ovdje nije rije o klasinom pojmu vie sile
u naem pravnom poretku, jer se ne trai element izvanjskosti nuan da bi se
neki dogaaj mogao kvalicirati kao via sila. Moe se, dakle, raditi i o uzroku
unutar pogona (sluaju) koji je, unato uloenoj profesionalnoj panji, doveo
do tete koja je za prijevoznika bila neizbjena i nije ju mogao sprijeiti, to je
razliito od rjeenja istog pitanja po ZOO 2005, kako je izloeno supra. lankom
17. stavcima 1. i 2. CVR predvia se podijeljena odgovornost prijevoznika i
ozlijeenog putnika, tj. odgovornost prijevoznika umanjuje se u onoj mjeri u
kojoj je teta posljedica namjere ili nepanje putnika, kao i njegova ponaanja
koje odstupa od normale. Ako je nastanku tete djelatno pridonijelo isto takvo
ponaanje neke tree osobe, prijevoznik je duan sam snositi ukupnu tetu
putniku, uz pravo regresa prema treoj osobi u onoj mjeri u kojoj je trea osoba
dokazano pridonijela teti.30
Za nesreu koja je uzrokovana nekim zikim ili psihikim nedostatkom
vozaa ili druge osobe koja radi za prijevoznika prijevoznik odgovara kao za
svoja vlastita djela.31
Ukupna svota koju je prijevoznik duan isplatiti po putniku i tetnom
dogaaju ne smije prijei 250.000 Grminal franaka, pri emu svaka drava
stranka moe odrediti viu granicu, ili uope ne odrediti granicu odgovornosti
(restitutio ad integrum). Upravo izraun te granice odgovornosti prijevoznika,
primjenjive i u domaem i u meunarodnom prijevozu u Hrvatskoj, danas
moe biti najvei problem. U nastavku teksta nastojat emo objasniti mogue
metode izrauna.

29
l. 12. CVR.
30
Konano, prijevoznik se oslobaa odgovornosti ako je teta uzrokovana nuklearnim in-
cidentom, kad i ako (prema nacionalnom pravu drave ugovornice) za takve tete odgo-
vara vlasnik ili korisnik nuklearnog ureaja. l. 17. st. 3. CVR.
31
l. 11. CVR.
402 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

1. Izraun vrijednosti Grminal franka putem burzovne cijene zlata

Grminal franak je zlatni franak teine 10/31 grama istoe 0,9000,32 tj. 1
Grminal franak iznosi oko 0,323 grama 24-karatnog zlata. Krajem 70-ih godina
20. stoljea obraunske jedinice u zlatu bile su sustavno zamijenjene u svim
transportnim konvencijama modernijom obraunskom jedinicom posebnog
prava vuenja (eng. Special Drawing Right - SDR).33 S obzirom na to da je zlato
postalo tek roba koja kotira na burzi a njegova vrijednost dnevno uktuira, a
da vie nije zlatna podloga valuta, njegova vrijednost nije vie mogla sluiti kao
vri i trajniji temelj za dugorono ksiranje i projekciju iznosa odgovornosti
prijevoznika na due razdoblje. Takvu funkciju trebao je preuzeti SDR, kojeg
je nain (dnevnog) izrauna trebao udovoljiti upravo tom zahtjevu: dugorono
stabilnoj vrijednosti.34 S tim ciljem donesen je Protokol CVR 1978.35 godine
kojim se umjesto zlatnog Grminal franka u Konvenciju uvodi SDR. Ipak, vrlo
slaba recepcija same Konvencije CVR utjecala je porazno i na broj ratikacija
Protokola CVR, pa ga je do danas raticirala samo jedna drava.36 Posljedino,
taj protokol nije nikada stupio na snagu, pa se danas u Hrvatskoj, kao i osta-
lim dravama strankama CVR-a, postavlja pitanje kako izraunati ogranienja
prijevoznikove odgovornosti, tj. kako izraunati vrijednost Grminal franka.
Prema miljenju Meunarodne transportne unije (IRU), koje je dostavljeno Eko-
nomskom i socijalnom vijeu Ujedinjenih naroda (ECOSOC) i proslijeeno svim
dravama lanicama, vrijednost Grminal franka treba raunati prema dnevnoj

32
l. 19. CVR.
33
Taj je trend bio uzrokovan slomom burzi poetkom 70-ih godina 20. stoljea i injeni-
com da zlato vie nije bilo podloga valuta.
34
Za nain izrauna SDR v. www.imf.org. Iako danas iroko prihvaena, obraunska je-
dinica SDR nije imuna na realnu promjenu svoje vrijednosti. Nain njezina izrauna
omoguuje zatitu od promjene vrijednosti pojedinih svjetskih valuta, ali je ona iznimno
osjetljiva na realni pad vrijednosti vie (ili svih) valuta koje sudjeluju pri njezinu iz-
raunu zbog globalne recesije u duem razdoblju. Upravo je to dovelo, prema nekim po-
kazateljima, do realne deprecijacije SDR od vremena njegova uvoenja do danas od oko
70%, to potie raspravu o potrebi revizije iznosa ogranienja odgovornosti prijevoznika
u pojedinim transportnim konvencijama. V. Rapport explicatif actualis - CIM, Bulletin
des transports internationaux ferroviaires, 5/1999, str. 397.
35
Tekst Protokola v. International Transport Treaties, IV-74, Kluwer Law International,
2006.
36
To je uinila Njemaka. Ibid., Survey of Conventions - 223.
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 403

cijeni zlata na jednoj od meunarodnih burza robe.37 Prema tom miljenju,

da bi se saznao ekvivalent vrijednosti zlatnog franka u nacionalnoj valuti koji
je odreen Konvencijom CVR, potrebno je znati ima li nacionalna valuta svoj
temelj u zlatu ili ne. U sluaju (danas vrlo rijetkom) da je nacionalna valuta
utemeljena na zlatu, treba se referirati na slubeni paritet zlata i valute, koji su
odredile mjerodavne vlasti. U sluaju drava kojih se valute ne temelje na zlatu
(dominantna veina drava), zlatni franak odgovara vrijednosti zlata koju taj
franak sadrava, izraunan prema cijeni trita zlata.38 Pokuajmo iskoristiti
tu metodu danas za izraun ogranienja odgovornosti prijevoznika za smrt i
tjelesnu povredu putnika prema CVR, kako bismo doli do iznosa do kojeg
danas prijevoznik u hrvatskom cestovnom pravu moe odgovarati.39
Kako smo prije ustvrdili, jedan Grminal franak iznosi oko 0,323 grama
zlata istoe 0,9000 (24-karatno zlato). Vrijednost jednog grama zlata te istoe
iznosi oko 15,59 eura, i u stalnom je trendu porasta.40 Za izraun vrijednosti
Grminal franka valja vrijednost jednog grama zlata pomnoiti s teinom
zlata Grminal franka, tj. 15,59 eura x 0,323 g =5,03557 eura. Ogranienje
odgovornosti prijevoznika za smrt i tjelesnu ozljedu putnika iznosi 250.000
Grminal franaka, stoga valja pomnoiti taj iznos s utvrenom vrijednou za
jedan franak, tj. 250.000 x 5,03557 = 1, 258.892,5 eura. Preraunavanjem eura
u hrvatske kune prema srednjem teaju Narodne banke Hrvatske, dolazimo do
iznosa od 9,191.456,911 kuna,41 koji bi predstavljao iznos do kojeg prijevoz-
nik danas u putnikom cestovnom prijevozu odgovara za sve dokazane tete
po putniku i jednom tetnom dogaaju, uz primjenu metode izrauna prema
burzovnoj cijeni zlata, to praktino znai nepostojanje prava prijevoznika na
ogranienje odgovornosti.

37
Harmonisation des prescriptions applicables aux operations de transport internation-
al par route et facilitation de ces operations, Revision de la Convention relative au
contrat de transport international de voyage et de bagages par route (C.V.R.), Con-
seil Economique et Social des Nations Unies, Commission economique pour lEurope,
TRANS/SC.1/2000/17 de 5 septembre 2000, str. 1-3.
38
Ibid., str. 2.
39
Taj je izraun priblian i slui samo u informativne svrhe. Vrijednosti se odnose na po-
datke s Interneta za dan 9. srpnja 2007.
40
Podaci prema: http://goldprice.org/gold-price-euros.html (9.5.2007).
41
Podaci prema: http://www.hnb.hr/tecajn/htecajn.htm (9.5.2007).
404 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

2. Izraun vrijednosti Grminal franka putem vrijednosti SDR

Kada je Protokol 1978 nastojao izmijeniti zlatne Grminal franke u SDR,

iznosi predvieni Protokolom bili su vrijednosno adekvatni onima iz CVR. Za
tjelesne ozljede i smrt putnika tako Protokol CVR predvia 83.333 SDR po
putniku i putovanju,42 to bi danas, prema slubenom izraunu MMF-a, iznosilo
samo oko 680.000 kuna po putniku i putovanju.43 Upravo takav neslueni
skok cijene zlata danas ponovo potie raspravu i poziv dravama na ratikaciju
Konvencije CVR, s obzirom na to da je - sam od sebe - nestao glavni problem
koji je prijeio njezino ire prihvaanje. Apeli za raticiranjem CVR s takvom
argumentacijom naalost ostaju gotovo bez ikakvog odjeka, no u raspravi o tom
pitanju javljaju se i neki drugi argumenti koji nude drugi pogled na problem
izrauna ogranienja odgovornosti prema CVR u nacionalnu valutu, i zavreuju
panju. Ekonomska komisija za Europu ECOSOC-a tako u dokumentu iz
2001. poziva drave lanice te europske asocijacije da razmotre ratikaciju
CVR ili da predloe nune izmjene koje bi uinile Konvenciju prihvatljivijom
za raticiranje. Odgovorile su samo vicarska i Njemaka. vicarska a limine
odbija ratikaciju sve dok u njoj postoji bilo kakvo ogranienje odgovornosti
prijevoznika za tete poinjenje putnicima u prijevozu. Njemaka pak, iako
stranka CVR, smatra da promjena cijene zlata ni na koji nain ne utjee, niti
treba utjecati, na motivaciju za pristupanje tom ugovoru zbog navodnog sko-
ka iznosa ogranienja odgovornosti prijevoznika. Razlog za takvo stajalite
Njemaka nalazi u injenici da su zlatni franci uvedeni u starije transportne
konvencije upravo iz razloga stabilnosti te su se konvencijski limiti temeljili
na slubenom, monetarnom paritetu zlata. Upravo je svrha te jedinice bila da
sprijei utjecaj spekulativnih uktuacija cijene zlata na tritu na promjenu
visine odgovornosti prijevoznika. Nakon kolapsa tzv. Bretton-Woods sustava
i s tim vezanih problema konvertibilnosti valuta u zlatu, otpada i svaka mo-
gunost konverzije zlatnih franaka u iznos u nacionalnoj valuti putem cijene
zlata. Protokol CVR upravo je nastojao ukloniti tako nastali problem uvodei
SDR kao obraunsku jedinicu, s time da je umjesto 250.000 Grminal franaka
predvieno 83.333 SDR, koji iznosi su tada bili, a i sada su, ekvivalentni.
Izraun vrijednosti ogranienja danas je, prema tom stajalitu, jedino mogu

42
l. 2. st. 1. Protokola CVR.
43
1 SDR=1,52174 USD. 1 USD =5,355161 kn. 83 333 x 1,52174 x 5,355161 = oko
679.094,175 kn. Podaci prema www.imf.org.(9.7.2007), ibid.
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 405

putem vrijednosti SDR-a i uz primjenu ogranienja iz Protokola CVR, bez obzira

na to to on nije stupio na snagu. Pristupanje novih drava CVR-u treba stoga
vezati uz Protokol CVR, no uza sve to, postavlja se problem daleko preniskih i
neadekvatnih iznosa ogranienja odgovornosti u oba ta izvora. Njemaka stoga,
zakljuno, smatra da se daljnji pomak na planu ireg prihvaanja ove vane
konvencije i njezina protokola ne moe oekivati dok se znatno ne podignu
iznosi ogranienja odgovornosti.44
To nam stajalite daje drugu, vrlo dobru metodu za izraun iznosa ogra-
nienja prijevoznika danas u Hrvatskoj, i to i u domaem (upuivanjem odre-
daba ZOO 2005 na CVR) i u meunarodnom prijevozu putnika (izravnom
primjenom CVR). Dakle, drugom metodom iskoristili bismo iznos ogranienja
odgovornosti iz Protokola CVR (iako nije na snazi) jer predstavlja ekvivalent
vrijednosti zlatnih franaka iz CVR. Daljnji izraun objanjen je pod 1., supra,
a iznos koji bismo tako dobili vie je od 13 puta nii od iznosa koji dobivamo
primjenom metode izrauna putem burzovne cijene zlata. Primjena te metode
znaila bi prepoznavanje prava prijevoznika na ogranienje odgovornosti, jer bi
tek iznimno ukupno dokazane (imovinske i neimovinske) tete po pojedinom
putniku iz prometne nezgode u hrvatskim uvjetima prelazile oko 680.000 kuna,
a bila bi i (smatramo) primjerenija jer bi uzela u obzir teleoloko tumaenje
hrvatskih propisa. Prepoznala bi, naime, cilj koji je zakonodavac elio postii
pristupanjem Konvenciji CVR i uvoenjem prava prijevoznika na ogranienje
odgovornosti za putnike u ZOO 2005, a to je odreena zatita prava prije-
voznika unutar sustava prava putnika koji prijevoznikov trino teak poloaj
ine gotovo katastrofalnim u sluaju veih nezgoda poput one ovogodinje, na
relaciji Zagreb-Dubrovnik.
Na kraju, CVR u l. 18. st. 2. predvia i mogunost da prijevoznik izgubi
pravo na osloboenje ili ogranienje odgovornosti, i to ako je tetu uzrokovao
namjerno ili iz krajnje nepanje.

44
Economic and Social Council of the UN, TRANS/SC.1/2001/14 of the August,1 2001,
str. 1-3. V. http://www.unece.org/trans/doc/2001/sc1/TRANS-SC1-2001-14e.pdf (9.7.
2007).
406 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

3. ULOGA OSIGURANJA U ZATITI PRAVA PUTNIKA U

PRIJEVOZU

a) Dobrovoljno osiguranje odgovornosti iz prijevozne djelatnosti

Suoen s tako ozbiljnom odgovornou za tjelesni integritet putnika koje

svakodnevno prevozi, profesionalan i poslovno mudar prijevoznik svakako bi
trebao osigurati odgovornost kod jednog od osiguravajuih drutava koja nude
takve police osiguranja. Ne postoji dunost prijevoznika na sklapanje takvog
osiguranja; osiguranje odgovornosti za tetu nastalu kao posljedica obav-
ljanja profesionalne djelatnosti dobrovoljne je naravi. Prijevoznik moe
osigurati odgovornost na svotu koja je istovjetna iznosu ogranienja kako je
predvien materijalnim propisom (CVR) ili na niu svotu, ovisno o procjeni
rizika i visini premije koju je voljan platiti. U sluaju da je sklopljeno osiguranje
od odgovornosti prijevoznika, osiguratelj odgovara za tetu nastalu osiguranim
sluajem samo ako putnik, kao trea oteena osoba u odnosu na ugovor o
osiguranju, potrauje naknadu tete.45 Ako je prijevoznik sklopio dobrovoljno
osiguranje odgovornosti, putnik moe utvreni iznos naknade tete potrai-
vati izravno od osiguratelja do iznosa osigurateljeve obveze (actio directa), i to
stoga to ima vlastito pravo na naknadu iz osiguranja.46 Prava iz tog ugovora
o osiguranju tite ponajprije interese prijevoznika, a tek posredno i interese
putnika. Prijevoznik odgovara za tetu nastalu kao povreda ugovora o prijevozu
u cijelosti; ako je sklopio ugovor o osiguranju odgovornosti iz profesionalne
djelatnosti, nee itav iznos ili dio iznosa naknade tete morati isplatiti sam,
ve e to, ovisno o uvjetima iz ugovora o osiguranju, umjesto njega uiniti
osiguratelj. Ako, pak, nije sklopio takvo osiguranje, itavu e tetu iz ugovora
o prijevozu ozlijeenom putniku ili putnicima morati nadoknaditi sam. U
tom smislu valja razumjeti smisao sklapanja takvih osiguranja odgovornosti za
prijevoznike: oni ih tite od sigurne nancijske propasti u sluaju ozbiljnijeg
tetnog dogaaja koji je prouzroio smrt i/ili tjelesne ozljede (veeg broja)
putnika. Putnicima, pak, sklopljeno osiguranje odgovornosti iz profesionalne
prijevoznike djelatnosti daje mogunost potraivanja naknade tete izravno
od osiguratelja, ime se proiruje krug subjekata od kojih putnik moe namiriti
svoju trabinu. S obzirom na nancijsku solventnost prijevoznika, s jedne, i

45
l. 964. ZOO 2005.
46
l. 965. ZOO 2005.
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 407

osiguravajuih drutava, s druge strane, to znatno poboljava izglede putnika

i lanova njihovih obitelji na naplatu.

b) Obvezno osiguranje autoodgovornosti (AO)

Novim hrvatskim Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) iz

2005. godine47 cjelovito je ureena materija obveznih osiguranja u svim granama
prijevoza. Specino za cestovni prijevoz predviaju se dva razliita obvezna
osiguranja: osiguranje vlasnika ili korisnika cestovnog vozila od odgovor-
nosti za tete nanesene treim osobama uporabom vozila (osiguranje od
automobilske odgovornosti - AO) i osiguranje putnika u javnom prometu od
posljedica nesretnog sluaja. Osiguranje od nesretnog sluaja, poput obveznog
osiguranja putnika, treba razlikovati od osiguranja odgovornosti. Prema Jakai,
kod osiguranja od nesretnog sluaja, ako ugovara i osiguranik nisu jedna
te ista osoba, radi se o osiguranju u korist treega i kod nastupa osiguranog
sluaja pravni zahtjev prema osiguratelju pripada osiguraniku, tj. osobi koju
je zadesio nesretni sluaj odnosno onoj koja iz toga izvodi svoje pravo. Kod
osiguranja odgovornosti osiguranik je osoba koja je odgovorna onome koga je
zadesio nesretni sluaj, i ona ima neposredni zahtjev prema osiguratelju, ako
propisi to pravo ne daju i unesreenome.48 Drugim rijeima, osigurani sluaj
kod osiguranja osoba od nesretnog sluaja sam je nastanak ozljede ili smrti
osobe zbog takvog dogaaja (npr. prometne nezgode), dok je kod osiguranja
odgovornosti osigurani sluaj odtetni zahtjev tree oteene osobe protiv osi-
guranika na temelju osiguranikove odgovornosti za tetu nastalu zbog smrti
odnosno tjelesne ozljede.
Razmotrimo koja prava ozlijeeni putnici iz autobusne nesree na relaciji
Zagreb-Dubrovnik imaju na temelju obveznih osiguranja i koji je poloaj tih
osiguranja u cjelokupnom sustavu obeteenja iz tog tetnog dogaaja.

47
NN 151/2005. Cjelovito zakonsko ureenje obveznih osiguranja u prometu praksa je
mnogih drava lanica EU, koju Hrvatska donoenjem ZOOP prati. Donoenje ZOOP
posljedica je liberalizacije trita usluga osiguranja u Hrvatskoj. Fiksiranjem osnovnih
pravila obveznog osiguranja tite se iri javni interesi i spreava se dogovaranje opih
uvjeta osiguranja meu vodeim osigurateljnim drutvima, koji bi mogli biti tetni za
interese korisnika osiguranja i oteenika.
48
Jakaa, B.: Pravo osiguranja, Informator, Zagreb, 1972., str. 355.
408 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

Policu osiguranja od automobilske odgovornosti (AO) mora sklopiti vlasnik

vozila deniranih u l. 3. st. 1. t. 9-11. ZOOP prije uporabe prijevoznog sredstva
u prometu. Tijelo nadleno za izdavanje prometne dozvole smije izdati dozvolu
vozilima koja podlijeu registraciji samo uz predoenje prethodno sklopljenog
osiguranja koje je prema ovome Zakonu obvezno. Tom je iznimno znaaj-
nom odredbom ZOOP osigurana provedba obveznog osiguranja u praksi.49 Rije
je o imovinskom osiguranju s karakterom naknade tete svim osobama koje s
ugovorne ili izvanugovorne osnove pretrpe tetu zbog upravljanja cestovnim
vozilom. Ratio uvoenja AO lei u shvaanju da su prometna sredstva, osim
broda, opasne stvari od koritenja kojih prijeti poveana opasnost okolini. Vlas-
nici takvih vozila stoga moraju pruiti garanciju obeteenja svim potencijalnim
oteenicima prije poetka koritenja tih vozila, upravo sklapanjem police
osiguranja od odgovornosti.50 Vrlo je vano uoiti vezu, ali i razliku, izmeu
odgovornosti tetnika za tetu i osiguranja takve odgovornosti. Osiguratelj
je, naime, u obvezi naknaditi tetu po polici AO oteenoj osobi ako postoji
odgovornost tetnika (njegova osiguranika), ali samo do iznosa osigurateljnog
pokria. Drugim rijeima, ako se prijevoznik oslobodi odgovornosti za tetu,
nema ni obveze osiguratelja po polici AO. Tako urkovi navodi da obvez-
no osiguranje nije zamiljeno kao pokrie sveukupne odgovornosti tetnika.
Primjerice, obvezno osiguranje ne pokriva sve tete (iskljuene: namjerno uzro-
kovane tete, tete koje prelaze osigurane iznose, tete na stvarima primljenim
radi prijevoza, tete osoba koje nisu tree osobe, iste imovinske tete i sl.).
Obvezno osiguranje i odgovornost mogu se razilaziti u pogledu vrste, obujma i
visine pokrivene tete. U pravilu je odgovornost tetnika ira od odgovornosti
osiguratelja. Naposljetku, tetnikova odgovornost za tetu postavlja krajnje
granice odgovornosti osiguratelja.51 Ako se, dakle, utvrdi postojanje odgovor-
nosti autobusnog prijevoznika za teku nesreu 13. veljae 2007., njegovo e
osiguravajue drutvo biti duno isplatiti ozlijeenim putnicima i ovlatenim
lanovima obitelji poginulih putnika utvreni iznos odtete do granice osi-
gurateljnog pokria, tj. osigurane svote. Minimalne osigurane svote iz AO
propisane su u l. 26. ZOOP: za tetu zbog smrti, tjelesne ozljede i oteenja

49
l. 4. st. 1. i 2. ZOOP. Detaljnije v. urkovi, M.: Obvezna osiguranja u prometu, Ine-
njerski biro, Zagreb, 2007, str. 77.
50
O povijesnim razlozima uvoenja i razvoju AO v. urkovi, M.: Obvezna osiguranja u
prometu, Inenjerski biro d.d., Zagreb, 2007, str. 12 i dalje.
51
urkovi, ibid., str. 116.
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 409

zdravlja nanesenu autobusom iznosi 6.500.000,00 kuna po jednom tetnom

dogaaju. To je, dakle, minimalni iznos koji stoji na raspolaganju ozlijeenim
osobama na osnovi police AO (ako prijevoznik nije ugovorio viu osiguranu
svotu po polici AO) iz tog tetnog dogaaja. Pri tome treba naglasiti da je to
ukupni iznos koji iz osiguranja moe biti maksimalno isplaen za sve tete u
pokriu proizale iz jednog tetnog dogaaja. U stvarnoj nesrei koju uzimamo
kao primjer nastradalo je troje putnika smrtno, a pet je zadobilo teke ozljede.
Iznos od oko 900 000 eura vjerojatno e dostajati za namirenje svih teta iz
tog nemilog dogaaja, emu se iskreno nadamo. Ipak, razmotrimo hipotetini
sluaj: autobus je bio pun (50 putnika), desila se teka prometna nesrea i svi
su putnici ili smrtno stradali ili zadobili teke tjelesne ozljede s posljedicom
tekog invaliditeta. Utvrene tete u takvom katastrofalnom sluaju zacijelo
bi prelazile taj iznos te bi se prava oteenih osoba prema osiguravajuem
drutvu razmjerno smanjila.52 Dijeljenjem minimalne osigurane svote po ZOOP
s maksimalnim brojem putnika u prosjenom autobusu (900.000 eura/50) do-
lazimo do priblinog i paualnog iznosa od 18.000 eura po putniku, plativog
po polici AO zbog povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi. Takav bi iznos,
vrlo vjerojatno, bio tek mali dio teta za koje prijevoznik odgovara putniku,
ali bi samo do tog iznosa osiguratelj bio obvezan prema oteeniku po polici
AO. Ako nije sklopljeno dobrovoljno osiguranje odgovornosti iz prijevoznike
djelatnosti (v. 3. a), supra), razliku do punog iznosa dokazane tete, ili do iznosa
ogranienja odgovornosti prijevoznika ako se prijevoznik poslui tim pravom,
snosio bi sam prijevoznik.

c) Obvezno osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica

nesretnog sluaja

Radi osnaivanja poloaja putnika u sredstvima javnog prijevoza, ZOOP

predvia i obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica
nesretnog sluaja. Prema prije citiranoj odredbi l. 4. st. 2. ZOOP, vlasnik
vozila mora predoiti dokaz o sklopljenom obveznom osiguranju po obje osnove
(AO i obvezno osiguranje putnika) kako bi registrirao vozilo. Ipak, obvezno
osiguranje za putnike postoji samo za ona vozila koja se koriste u javnom prije-
vozu pa se to osiguranje vee (teoretski) uz dozvolu za obavljanje djelatnosti

52
l. 26. st. 3. ZOOP.
410 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

javnog putnikog prijevoza cestom. Tek ako neki prijevoznik ima takvu dozvolu,
postaje i obveznik sklapanja obveznog osiguranja za putnike. To osiguranje
spada u osiguranje osoba, i to osiguranje od posljedica nezgode ugovoreno u
korist tree osobe - putnika.53 Pravo na potraivanje osigurnine od osiguratelja
ima izravno putnik, jer on i jest osiguranik u ovom sluaju, tj. osiguranje je
sklopljeno u njegovu korist (actio directa).54 To pravo ostvaruje ve na temelju
injenice da mu se tijekom prijevoza ili u vezi s prijevozom dogodio osigurani
nesretni sluaj koji moe, ali ne mora kolidirati s prometnom nezgodom, pa
stoga to osiguranje nema karakter naknade tete. Iz toga slijedi druga vana
karakteristika ovog osiguranja, tj. zabrana subrogacije. Naime, prema l. 972.
ZOO, u osiguranju osoba osiguratelj koji je isplatio osigurani iznos ne moe
imati ni po kojoj osnovi pravo na naknadu od tetnika. Pravo na naknadu od
tetnika pripada osiguraniku, odnosno korisniku nezavisno od njegova prava na
osigurani iznos. To pravilo o zabrani subrogacije izriito se odnosi na osiguranje
putnika od nezgode, ali ne i AO, kod kojeg je subrogacija doputena, s obzirom
na to da je kod potonjeg rije o osiguranju odgovornosti. Upravo zbog razliite
pravne prirode tih dvaju ugovora o obveznom osiguranju, putnik prema izriitoj
odredbi l. 20. st. 2. ZOOP ima pravo potraivati osigurninu po obje osnove
- i po polici AO i po polici osiguranja putnika u javnom prometu, tj. izriito je
doputena kumulacija prava po obje osnove.55 Najnia osigurana svota prema
ZOOP koju putnik ili drugi ovlatenik moe ostvariti u sluaju smrti iznosi
40.000 kuna, a u sluaju trajnog invaliditeta 80.000 kuna, osim ako ugovorom
o osiguranju putnika nije predviena via osigurana svota.56

53
Druga vrsta osiguranja osoba su ivotna osiguranja; l. 966. ZOO. Detaljnije o osigu-
ranju od posljedica nesretnog sluaja v. urkovi, M.: Obvezna osiguranja u prometu,
str. 274 i dalje.; Jakaa, B.: Pravo osiguranja, str. 355 i dalje; urak, M.- Jakovevi, D.:
Osiguranje i rizici, RRiF, Zagreb, 2007, str. 142 i dalje.
54
l. 20. st. 1. ZOOP.
55
To je pravo uvedeno nakon dugih teorijskih i praktinih rasprava o (ne)opravdanosti
suprotnog stajalita koje je donedavno postojalo u naem pravu osiguranja. Naime, takav
pristup motivira korisnike na sklapanje osiguranja i pozitivno se reektira na rezultate
poslovanja osiguravajuih drutava te su stoga apeli za doputanjem kumulacije upravo
i stizali iz osigurateljne industrije. V. urkovi, M.: Ugovori o obveznom osiguranju u
cestovnom prometu, Croatia osiguranje, Zagreb, 1989, str. 132-133.
56
l. 19. st. 2. ZOOP.
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 411

4. ZAKLJUAK

Ugovor o prijevozu putnika cestom danas u Hrvatskoj ureuju dva pravna

izvora: ZOO 2005 za domai prijevoz i Konvencija CVR za meunarodni. Niti
jedan, niti drugi nisu zadovoljavajue rjeenje sa stajalita modernog transport-
nog prava. Domai prijevoz valjalo bi urediti posebnim propisom o ugovori-
ma o prijevozu cestom, kako je uobiajeno i u drugim prijevoznim granama.
Noveliranje prava za meunarodni cestovni prijevoz kompleksnije je pitanje i
zahtijeva dublju analizu i pomno razmiljanje o moguim rjeenjima. Osnovni
je problem u injenici da je CVR u svojim rjeenjima zastarjeli izvor prava,
koji nije zaivio u irem krugu drava stranaka. Stoga ne postoji mjerodavna
sudska praksa te nije lako nai odgovor na neka praktina pitanja, poput onog
o izraunu iznosa ogranienja odgovornosti izraenog u Grminal francima.
Do trenutka kada sazriju uvjeti za neku novu meunarodnu unikaciju tog
podruja prava, valja primijeniti pozitivne pravne propise u konkretnom sluaju.
Pri tome smatramo da se u tumaenju propisa treba prvenstveno voditi ciljem
odredbe te smislom nekog instituta, traei pritom ravnoteu izmeu legitimnih
interesa ozlijeenih putnika i lanova obitelji smrtno stradalih putnika, ali i
gospodarskih i trinih interesa prijevoznika koji je sa svakim novim prijevoz-
nim poslom realno suoen s mogunou steaja.
Na primjeru tragine nesree koja se dogodila poetkom 2007. godine
tijekom prijevoza na liniji Zagreb-Dubrovnik pokuali smo pribliiti stvarni
opseg prava putnika i odgovornosti, ali i prava prijevoznika koja proizlaze iz
tog dogaaja, primjenom pozitivnog hrvatskog prava. Slijedi da se na reeni
sluaj primjenjuju odredbe ZOO 2005 o ugovoru o prijevozu putnika, na te-
melju kojih prijevoznik odgovara objektivno, uz taksativno navedene sluajeve
u kojima e se moi takve odgovornosti osloboditi. Jedan od njih, primjenjiv
i za taj primjer, jest dokaz postojanja vie sile, shvaene kao izvanjski dogaaj
koji prijevoznik nije mogao predvidjeti i posljedice kojeg nije mogao sprijeiti.
Ako uspije s tim dokazom, prijevoznik bi se u cijelosti oslobodio odgovornosti
za sve tete iz tog dogaaja na temelju odredaba ZOO 2005. Nadalje, ako ne
bi postojala odgovornost prijevoznika, njegov osiguratelj po polici AO, kao i po
eventualno sklopljenoj polici dobrovoljnog osiguranja profesionalne odgovor-
nosti, ne bi bio obvezan isplatiti osigurninu po tim policama. Bez obzira na to,
oteenici bi zadrali pravo na isplatu osigurnine na temelju police osiguranja
putnika od posljedica nesretnog sluaja, i to do iznosa od 40.000 kuna za smrt
i 80.000 kuna za trajni invaliditet. Ti iznosi, dakle, ne predstavljaju naknadu
412 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

pretrpljene tete, ve klasinu osigurninu plativu u sluaju nastupanja osigura-

nog sluaja, u ovom primjeru povrede tjelesnog integriteta putnika u vozilu iz
bilo kojeg razloga. U takvom scenariju putnici i lanovi njihove obitelji ostali
bi gotovo bez ikakve satisfakcije, to u konkretnom primjeru nije iskljueno,
jer se reena nesrea - prema prvim dostupnim informacijama - i bila dogodila
za trajanja estoke oluje.
U drugom sluaju, povoljnijem za putnike, prijevoznik bi odgovarao za sve
tete - imovinske i neimovinske - koje su posljedica oteenja zdravlja, ozljede
i smrti putnika, na temelju ugovora o prijevozu. Takve bi tete mogle dosegnuti
iznimno visoke iznose po svakom ozlijeenom putniku. Ukupnost zahtjeva
iz tog tetnog dogaaja (16 ozlijeenih putnika) dosegnula bi iznose koje ni
prosjeno veliko prijevozniko drutvo ne bi bilo kadro isplatiti. Situacija bi
bila jo mnogo gora u hipotetinom sluaju, u kojem bi u nezgodi sudjelovao
autobus pun putnika, tj. gdje bi se radilo o 50-ak povrijeenih i/ili smrtno
stradalih putnika. Zahtjevi iz takvog dogaaja zacijelo bi unitili prijevoznika.
Ipak, ZOO 2005 predvia pravo prijevoznika (opeprihvaeno u komparativ-
nom transportnom pravu) na ogranienje odgovornosti do odreenog iznosa, ali
samo ako tetu nije uzrokovao namjerno ili iz krajnje nepanje. U ovom sluaju
taj iznos ogranienja nee biti sasvim jednostavno utvrditi. Naime, ZOO 2005
upuuje na primjenu relevantnih odredaba zakona ili meunarodne konven-
cije o tom pitanju. Smatramo da bi se ovdje mogle argumentirano primijeniti
odredbe CVR o ogranienju odgovornosti prijevoznika do 250.000 Grminal
franaka. Preraunavanje tog iznosa u kune mogue je na dva naina: prvim,
putem burzovne cijene zlata, kojim se dolazi do ogromnih iznosa (preko milijun
eura po putniku), i praktino se dokida pravo na ogranienje, i drugim, putem
vrijednosti SDR i iznosa ogranienja predvienih u Protokolu CVR. Problem
s tom potonjom metodom jest to Protokol CVR nije nikada stupio na snagu
te ne postoji valjana formalnopravna osnova za primjenu njegovih odredaba u
praksi. Ipak, ovdje bi trebalo primijeniti teleoloko tumaenje propisa i prepoz-
nati aktualni trenutak u kojem prijevoznika industrija ivi i radi. Propisima je
priznato pravo prijevoznika na ogranienje odgovornosti, ne kao mrtvo slovo
na papiru, ve kao slamka spasa u sluaju izloenosti katastrofalno visokim
iznosima odtetnih zahtjeva. Primjena tog prava zahtijeva, s obzirom na vrlo
ozbiljnu manjkavost propisa o toj materiji, punu angairanost i suca i stranaka
u pronalaenju putova za oivotvorenje tog prava.
Ozlijeeni putnici i druge ovlatene osobe mogu naknadu utvrene tete
zahtijevati izravno od osiguravajueg drutva koje je osiguralo prijevoznikovu
Zbornik PFZ, 58, (1-2) 391-414 (2008) 413

odgovornost po polici AO kao obveznom osiguranju. Time se prijevoznikov

poloaj olakava, ali samo u sluajevima, poput nesree od 13. veljae 2007., gdje
je teko stradao relativno mali broj putnika. S obzirom na to da je minimalni
iznos osigurane svote u ovom sluaju 6.500.000,00 kuna za sve putnike po
jednom tetnom dogaaju, mogue je da e dostajati za namirenje svih zahtjeva.
U protivnom, da je stradao vei broj putnika, takav iznos ne bi ni priblino
dostajao za namirenje te bi prijevoznik za ostatak iznosa ostao eksponiran u
odgovornosti prema oteenicima. U svakom sluaju, ozlijeeni putnici i ostali
ovlatenici imaju pravo kumulirati prava po polici AO s pravom po polici osi-
guranja putnika od posljedica nezgode u prometu. Uz to, ako osigurana svota
po polici AO ne bi dostajala za namirenje svih teta (ali do iznosa na koje prije-
voznik ima pravo ograniiti odgovornost), imali bi pravo istaknuti zahtjev na
naknadu preostalog iznosa direktno od prijevoznika. Sasvim paualan izraun
moguih iznosa odtetnih zahtjeva iz nesree u kojoj je sudjelovao pun autobus
putnika jasno upuuje na to da bi prijevoznik sam odgovarao za vei dio tog
iznosa, osim ako nije sklopio policu dobrovoljnog osiguranja odgovornosti iz
prijevoznike djelatnosti. Upravo taj oblik osiguranja prua potpunu zatitu
putniku, jer mu jami mogunost ostvarenja punog iznosa odtete, ali je od
neprocjenjive vanosti i za prijevoznika. Izmeu manjkavih propisa, primjena
kojih ne jami upotrebu pravnih instituta koji tite njegove gospodarske intere-
se, i vrlo kompetitivne situacije na tritu, bilo bi, smatramo, mudro razmisliti
o prihvaanju dobre poslovne prakse dobrovoljnog osiguranja odgovornosti
prijevoznika u javnom cestovnom prijevozu, preko granice osigurane obvez-
nim AO osiguranjem odgovornosti. Vijesti iz osigurateljne prakse pokazuju
da se prijevoznici u Hrvatskoj na to jo ne odluuju, pouzdajui se, moda, u
sudbinu iroke ruke. Vijesti s naslovnica trae da se takvo stajalite jo jednom
preispita, u interesu sviju nas.
414 Nikoleta Radionov Radenkovi: Zatita prava putnika u cestovnom prijevozu i uloga osiguranja

Summary

Nikoleta Radionov Radenkovi *

PROTECTION OF THE RIGHTS OF PASSENGERS

IN ROAD TRANSPORT AND THE ROLE OF INSURANCE

Domestic road transport of passengers in Croatia is regulated by the provisions of the

Obligations Act of 2005 providing for the contracts of passenger transport, since, so far,
there is no lex specialis applying to road transport. Among other things, these provisions
recognise carriers rights to the limitation of liability for property and non-property
damages suffered by passengers, such as death, bodily injury or impairment of health.
However, information regarding the amounts can be found in other acts or international
conventions. According to the CVR Convention providing for the international transport
of passengers, the specic amounts of limitation are expressed in Germinal francs which
can be calculated in two ways: through the stock-exchange price of gold or through the
value of a special drawing right (SDR). In the case of the latter method, the limitation
amounts in SDRs, envisaged in the CVR Protocol of 1978 (still not effective), must be
applied. The amounts calculated by the rst method practically annul the right of carriers
to any limitation, whereas the amounts calculated by the second method are more than
ten times smaller and constitute a realistic and acceptable possibility of limiting liability
with respect to the achievable amounts for similar events in Croatia. Such liability of
carriers is covered by compulsory insurance of auto-liability up to the minimum premium
provided in the law. This amount (about EUR 900,000) is far from sufcient to cover
big accidents involving an average-sized coach full of passengers (50 passenger seats). For
the remaining amount of damage, the carrier is liable alone. In this paper, it is recom-
mended to contract voluntary insurance against liability arising from transport activity,
or to contract auto-liability insurance of a higher amount. In addition, according to the
new Compulsory Insurance in Trafc Act, every passenger, cumulatively with this right
arising from a transport contract, exercises his or her right to a premium on the basis of
the compulsory insurance of passengers in public transport amounting to a range from
EUR 5.5 - 11,000 for every injury in the vehicle, regardless of the cause.
Key words: passengers, road transport, carriers liability, OA, ACTI, CVR, com-
pulsory insurance, liability insurance, Germinal francs

*
Nikoleta Radionov Radenkovi, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Zagreb,
Trg marala Tita 14, Zagreb