Esad Baji

KRIKE
USPOMENA

KONJIC 2017.

1
Naziv knjige: Krike uspomena
Autor: Esad Baji
Izdava: Fondacija Lijepa rije Konjic
Za izdavaa: Esad Baji
Urednik: Benjamin Muinovi
Recenzent: Aldina Medija
Lektor: Zehra Alijagi
Korektor: Esad Baji
tamparija: Sabah-print, Ilida
Za tampariju: Anel Elezovi
Tira: 100 primjeraka

2
 IVERJE JUTRA

Da je ivot odustajao od mene onoliko puta koliko sam ja

od njega, ni tri maija ivota mi ne bi dotekla.
Ima to, moda, i jednu dobru stranu - koliko god svikavao
na njega jo uvijek doivim ona jutra kad se osjetim
poetnikom u ivotu. I koliko god bio svjestan da sam bie
navike i ablona, opet, ini mi se da mi je najjaa navika
da nemam navike. Bar ne u onom smislu mehanikog
odsutnog injenja nekih rutinskih stvari. Tako sam se
jutros probudio oko est sati i pomislio: Vidi jest se dobro
probuditi! Odem uzet abdest, pa mi drago to ga uzimam,
sve kontam o Boijoj milosti da me i pored sve moje
smotanosti, nesmotrenosti i grijeenja, asti tim lijepim
trenucima. Na vratima me doeka studen i pogled na,
bjelinom mraza pokrivenu, nastreicu. Prioh joj blie i
zastadoh. Mogao je Bog odrediti da mraz pada onako
bijelo, samo bijelo, bez ara, oblika, reljefa i sve one
raskoi oblika koje sam gledao u samo jednom metru
kvadratnom krova ukraena mrazom. Da je neki insan-
umjetnik to arao, gravirao, slagao, uobliavao, ne znam
bil' mu bilo dovoljna no da to zavri, samo taj kvadrati
koji je meni bio vidljiv, a Bog je dao da tim ukrasima budu
pokriveni kilometri i milioni kilometara zimom zahvaenih
predjela. Produio sam do damije na sabah. Prolazei
kroz harem nazvah selam biljezima ljudske prolaznosti
zamiljajui da due onih ija imena jesu ispisana na

3
nianima svjedoe mom selamu i odazivaju se na nj. Edin
je jutros otiao u neku drugu damiju pa nakon ezana
stadoh sam da klanjam. Damija inae nema svog
demata pa tako ni ljudi koji bi snosili trokove struje
potrebne za stalno grijanje, te je grijem samo petkom.
Ostalim danima se trudim da mi se ne desi da jedan rekjat
sklanjam stojei na lijevoj a drugi na desnoj nozi jer
hladnoa sanjiva insana umije ponijet u racionalizaciju
topline. One koji katkad svrate u damiju i poale se da je
hladna tjeim alom da je takva temperatura idealna za
ouvanje tradicije u ovim vremenima velikih klimatskih
promjena.
Po povratku iz damije ponovo zastadoh kraj strehe.
Toplina iz naih dimnjaka uinila je svoje. Nestalo je
bjeline, ara, hiljada zaudnih oblika. Bie ih sutra ujutro.
Allah uresuje i ukraava i Njemu nita teko nije. To to
hiljade takvih uresa ljudsko oko nee ni vidjet ni primijetiti
Allahu ne predstavlja nikakav problem. Pri ulasku u stan
sjetih se jednog biveg komije. esto sam ga uo u
zadnjoj treini noi da ustaje. Nisam vidio ali sam siguran
da je ustajao na noni namaz. Ima ljepota to svojstvo da
se skriva, da se rijetkim otkriva, da se sklopljenih kapaka
upija, da se manifestuje iza zastora, da se vee samo za
Onog Koji Je Ljepota i voli lijepo...

4
 MAGLENKE SRCA

Zagledah se, jutros nakon sabaha, u dimnjake okolnih

zgrada. Crni dim, sivi dim, bijeli dim...bezdim, doeka mi
pogled.
Sam sa sobom, nako, sretan to mi je Bog dao da dan
hajirli ponem, dozvolih sebi malo pjesnike slobode i
imaginacije. Prisjetih se slikovitih predodbi i usporedbi iz
Poslanikovih hadisa poput onog koji ogovaranje
predstavlja kao jedenje tijela mrtvog brata svoga, ili hadis
koji opisuje sluaj kada do Poslanika, a.s., i ashaba
iznenada doe gadan smrad pa Poslanik, a.s., upita
prisutne:
- Znate li odakle dolazi ovaj smrad? Kad odgovorie da ne
znaju, on im ree:
- Taj smrad je od onih to vjernike ogovaraju i rune rijei
priaju."
Zapitah se kako bi izgledalo kada bi se ovim hadisom
opisana unutarnja istinska stvarnost nas i naih dijela
oitovala u ovoj dunjalukoj stvarnosti?
Kada bi mogli vidjeti sebe i ljude oko sebe u liku njihovog
istinskog stanja. Kada bi na dimnjake naih domova
izlazilo ono to se u njima ini ili to je nusproizvod onoga
to se u njima ne ini, a trebalo bi?

5
U magli se slabo vidi, teko se die, teko se orijentirati...
Moda se magla moe doivjeti i kao uvid u nae stanje.
Vidimo li ljepotu prirode u kojoj ivimo i kad nema magle?
Vidimo li mi jedni druge zaista i kad nema magle?
Cijenimo li Sunce i kad nema magle, zrak, pogled...?
Ima li efekta nanositi miris na haljinku koja je visei na
triku pokupila iz susjednog dimnjaka molekule uglja?
Kupimo li i mi tako molekule, mirise i svojstva onih ljudi i
prostora u kom se kreemo? Isputamo li svi mi
sagorijevajui u ivotu kroz svoje dimnjake dimove poput
naih poreta?
ta nam na njih izlazi svakako zavisi od onog ime se
loimo.
Da li bi i gdje bi nali ista zraka i Sunca vidjeli kada bi Allah
dao da ova isparavanja postanu vidljiva ve na ovom
svijetu i jesmo li sigurni da se ona ne manifestuju kroz
prirodu? (ovjekovi postupci koji nisu u skladu sa istinom
izazivaju poremeaje ne samo u ovjeku i drutvu nego i
u prirodi i Svemiru. Kur'an nas obavjetava: "Zbog onoga
to ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na
moru." Nepravda nanesena jetimu -siroetu, nakon koje
on zaplae, potrese Allahov 'ar obavjetava nas hadis.)
Kako bi izgledali nai susreti i razgovori kada bi nam se
otvorio taj unutarnji vid? Bi li se mogli skupiti na jutarnjoj
kafi ili sijelu i pojest le zajednikog poznanika? Kako bi
nam izgledao prizor na ulici kada bi se vidjeli u liku onog
to ispunja nae srce?
6
Bi li na tv-prenosima zasjedanja Parlamenta gledali kako
fotelje sjede na foteljama, kako buntovi novanica izlaze
za govornicu, na ulici susretali akrepe, hijene, majmune
prezrene... najvanije za mene i za svakog ponaosob
svakako je pitanje ta bi susreli u ogledalu kada se
pogledamo?
Da bi se disalo nama treba kiseonik, da bi bilo kiseonika
nama treba drvea koje ga proizvodi, tako je u svijetu
kojeg vidimo a tako je i u ovom nutarnjem kojeg ne vidimo
ali koji postoji , i taj svijet treba drvee koje daje
kiseonik...
"Zar ne vidi kako Allah navodi primjer - lijepa rije kao
lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema
nebu." Ibrahim 24.
Lijepa rije i lijepo ophoenje nam je nuno potrebno da
bi mogli disat. Bez lijepe rijei nema lijepog drveta iji e
listovi proizvoditi kiseonik.
-A runa rije je kao runo drvo: iupanom drvetu s
povrine zemlje nema opstanka- obznanjuje nam Kur'an
nudei nam odgovor za ona naa stanja kada nas i bez
rolke opet neto stee oko vrata, kada diemo a stislo nas
da mislimo da emo izdahnut...
Nemam dovoljno znanja o razlozima nastanka i
karakteristikama magle no mislim da je ona u kojoj se
nakupe estice uglja, izduvnih gasova nafte i drugih

7
derivata ponajtea, a ako se dobro sjeam i ugljen i nafta
(manje vie) nastali su od "iupanog drvea"
I bez magle znamo da nam je vid suen a orijentacija
skuena. Sve vie trebamo maglenke i navigaciju. Mislim
da je lijepa rije i lijepo ophoenje maglenka koju treba
nae srce. To nam poruuje jedina istinska navigacija-

asni Kur'an:
Reci robovima mojim da govore samo lijepe rijei! (Al-
Isra, 53.)
Lijepa rije i izvinjenje vrjedniji su od sadake koju prati
vrijeanje. (El-Bekare, 263.)
I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepi nain,
ali ne i sa onima meu njima koji su nepravedni... (El-
Ankebut, 46.)

8
 POKAI MI, BOE, DA SE SRCE SMIRI!

Od kako su plodovi smokve u haremu arijske damije

poeli dozrijevati (a dozrijevaju ini mi se ve skoro
mjesec dana) prvi su mi jutarnji zalogaj. Jedna pred sabah
namaz, a dvije-tri nakon sabaha, zavisi koliko ih se nae
da su dozreli.
Ne razumijem se u prirodu smokve osim to sam
primijetio da broj zrelih plodova biva vei to su dani
sunaniji. U jutarnjoj nerazbuenosti, dok pipam po
granama traei soan zalogaj ja u stvari i ne razmiljam o
toj vezi sunca i ploda nego, zadovoljan to sam meu
onima koji dan doekuju s jutarnjom molitvom u damiji,
slijedim drhat zailjene mistinosti u svojim grudima pa
plodovima smokve prilazim vezujui njihovu sonost sa
zikrullahom koj do nje svakog dana dopire kroz prozor
damije nakon pet molitvi.
U suri Et-Tin, koju u zadnje vrijeme poesto uim ba zbog
ovog stabla u haremu damije, Bog se kune smokvom i
maslinom.
Tako mi smokve i masline!
Pa razmiljam koga bih naao da mi nabavi i posadi stablo
masline u ovo isto dvorite, nebitno ima li anse u ovoj
klimi plod svoj dati. Meni bi plod dala moja e za
mistikom, za Sinajskom gorom i gradom bezbjednim
kojima se Bog u istoj suri u nastavku, takoer kune.
9
Gode mi znakovi koji mi misli u tom pravcu okreu u ranim
jutarnjim asovima dok iekujem prve zrake Sunca.
-Mi ovjeka stvaramo u skladu najljepem -, kae Uzvieni
Bog nakon ovih zakletvi, a ja mislim da taj lik najljepi nje
samo na vanjski lik nego i onaj unutranji to se lake
skrui i pred znakovima Boijim poput ove smokve ljepim
uini.
Lake osjetim u sebi mistini zrak Istoka pored smokve
nego li pored bukve. Lake se u hladu smokve i zamiljene
masline razvremenim u glavi, razkrajoliim, lake se
otisnem u prostore vremena u kojima nisam imao priliku
biti i mjesta koja nisam ni pogledom ni nogom dosegao.
A volim, tako, ekajui Sunce da se otisnem stazama i
krajolicima koji pamte tapat Musaova tapa, Isaovu lagani
hod, mubarek Ahmedove stope...
Znam dan e donijeti dunjaluke obaveze, uzburkati misli,
skrenuti im tokove, uaniti im snagu u prolaznost koja
trai svoje kao to i vjenost ima e svoju, koju, eto,
ovako, ujutro, nakon sabaha, pojim pod kronjom smokve
u haremu arijske damije.
Podsvjesno, onim jo neiivljenim dijelom bivstva svakog
jutra iznova se smijeei pomisli jal' vjere jal sujevjerja, da
e mi dan koji slijedi biti jednako sladak kao taj prvi
zalogaj, kao te prve misli...
-Zatim emo ga u najnakazniji lik vratiti- kae Uzvien
Gospodar u nastavku sure Et-Tin.
10
Strah se strese u meni, moji dani minuli, moje noi
preanje, izai e preda me...
I grudi se od jeze i straha skupe ko usne nakon zagriza u
nedozrelu smokvu. Kako god teak dan doao, pomislim,
nije poput onog koji eka kuae plodova dehennem-
skog Zekum drveta. Da nas Allah sauva od njega!
-Samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela inili, njih
eka nagrada neprekidna... nastavak je rijei Gospodara u
suri et-Tin koji bude zahvalnost, jaaju nadu i misli ponovo
utapaju u vjerovanje kako su plodovi smokve dozreli na
zikrullahu koji pet puta dnevno dopire kroz oblinji
damijski prozor.
Zagrizam i ubjeujem se da ova smokva nije obina
smokva niti su joj plodovi obini plodovi. Da potvrdim
elju dozivam u sjeanje stihove kaside koju u slinom
okruenju napisah prije dvadesetak godina:
U haljetku starom bos u ove noi
kroz dolinu Tuva ka Sinaju poi,
u hladove drevne gdje jo apat piri,
Pokai mi, Boe, da se srce smiri!
Voen pjesmom naja, daleko od ljudi,
potrait u pute u doraslost udi,
gdje lahori lotos na vjetru tiine
i brda se lome od Tvoje siline.
Uhvatiu svjetlo sa nebeskih strana,
kroz nemirne kronje maslinovih grana
11
i nemani strasti u trenu e pasti
od siline tapa Musaova tapa.
Izbrisat u staze to ne vode Tebi,
napojit' se kapim' tek popale rose,
sastaviti mora ljubavi u sebi
i upregnut vjetre da me Tebi nose.
-Pa ta te onda navodi da porie onaj svijet, zar Allah nije
sudija najpravedniji?! - zadnjim ajetima sure Tin obraam
se sam sebi, nefsu svom, sebi jaranu svom, sebi dumanu
svom, sebi koriocu svom, sebi iskuenju svom, tihim
koracima sa suncem granulim u zatioku, hodei kroz
haremsku kapiju dunjalukoj kui...

12
 MAJINSTVO I MAEHINSTVO

"Zato se nisi poklonio kada Sam ti naredio?" - upita On.

"Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega
od ilovae" - odgovori on. (El-E'araf, 34.)
Mnogo sam puta proitao ovaj ajet i mnogo puta itao
tumaenja istoga. Pokornost i prihvatanje na jednoj
strani, oholost i neprihvatanje na drugoj. Bog i Boija volja
na jednoj strani, JA i EGO na drugoj.
Zanimljivo mi u ovom kinom jutru bi osjetiti sopstvenu
brigu za istou stepenita koje vodi do prostorije u kojoj
radim. Kia je nakvasila zemlju, dosta e ljudi danas
ugaziti u ilovau naeg grada, zimskom obuom dubokih
ara koje e u svojim upljinama sakupiti gradivni
materijal Ademovih potomaka. Da je ejtanov prigovor u
navedenom ajetu taan, ja bih, zavisno od broja posjeta
danas, imao jednog malog Adema za oistiti sa 23
stepenice od ulaznih vrata do kancelarije.
No, iako je Adem stvoren od zemlje nije zemlja ta koja ini
Adema.
Povrno je gledanje onoga koji prirodu gledanog svodi na
jednu njegovu karakteristiku. On smatra da je vrijednost
ovjeka u ilovai, pa mjerei vrijednost ilovae i vrijednost
vatre, misli da je vatra plemenitija. Oito je da Allah nije
naredio melekima da uine seddu ilovai, ve njegovoj
unutarnjoj strani, nevidljivoj golim oima.
13
I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriu ovjeka
od ilovae, pa kad mu savren oblik dam i udahnem u
njega od Svoga Ruha, vi mu se poklonite!" (Sad, 71-72)
A cijeli ovaj slijed misli krenuo je od tunog osjeaja koji
me prati zadnjih mjeseci izazivajui oprene rekacije
moga sjeanja i moje stvarnosti. Prije 25 godina sam sa
ushienjem prihvatao, duhovno skrueno otvarao i s
apetitom itao vjerske tekstove do kojih sam mogao
doi. Glas vaiza koje sam mogao sluati pretvarao u
dijamantsku gramofonsku iglu putajui da u slobodnu mi
memoriju pamenja ugravira svaku rije, svako slovo,
svaki stav eljenih informacija. Napajale su moju
mladalaku e za vjerskim poukama i naputcima, a
sklapanje korica ili kraj predavanja doekivao sam s
tugom kakvu imam kad se rastajem s nekim ko mi svojim
prisustvom ini trenutke ivota sretnim.
U zadnje vrijeme, zimski vjetrovi mi vie ne puu samo
ispod strehe, nego i kroz kosti, du kime, udaraju u glavu,
jugovina me ne miluje toplinom, kao nekad, nego se igra
udne igre prisjeanja u mojoj glavi. Prisjeanja kada sam
gdje pao i kako sam se jako pri padu "ubio". Svi ti
pokazatelji da se ukur mog ivota razvezuje ine me
opreznim spram poklonjenog vremena i upotrebe istog,
pa sa usplahirenou ponekad tek virnem u mnoge
vjerske knjige i tekstove koji se nude, a da mi halale, vaize
sam obiljeio utom, crvenom i zelenom. Crvene
preskaem pod obavezno, ute posluam kad sam ba
dobre volje, a zelenim se astim. Crveni su oni koji me
14
podsjeaju na dobro uplaene borce tokom rata. Glava im
zabijena iza stijene, ruke s orujem podginute iznad i
rafalaju. Opasni su i po sebe, a posebice za borce ispred
njih. uti me podsjeaju na jakom pristigle vojnike iz
nastavnog centra u Bradini. Oni kad krenu nema stati,
osmotrit - samo tekbir i juri. Izvianje i taktika za njih je
uglavnom gubljenje posla. Zeleni su mi baka. Ne kasne,
ali ne ure. Prvo pogledaju, pa onda kau. Govore onom
ko ih slua, a ne onom ko ih plaa. Redukuju informacije
spram prostora u koji ih izlijevaju. Kada govore vie paze
na sluaoce nego na to kako sluaoci paze njih. Odmjereni
su i usredsrijeeni.
Usplahirenost kojom virnem u vjerske tekstove vezana je
za moj osjeaj da rijei i termini velikog broja tekstova
jesu vjerski ali im sutina nije vjerska. Bar ne onakva
kakvom sam ja zadojen u svom djetinjstvu kada mi je vjera
ponuena kao izba za ouvanje istoe, iskonske ljudske
prirode, kada sam nauen da kao to moram uzeti abdest
da bi stao na namaz isto tako moram donijeti i teobu prije
nego se vjeri povratim (ako sam bio odlutao od njena
puta). Vjera mi nije nuena kao neto izvanjsko u to
treba ui nego neto unutranje pa samim tim bivanje u
njoj il' povratak u nju nije bio uslovljen nikakvim drugim
faktorima osim moje potrebe za njenim plodovima.
A plodovi vjere bili su mir, hamonija sa sobom i prirodom
oko sebe, pronaleenje svrhovitosti u mnogim ivotom
nunim padovima i usponima, alosti i srei, imanju i

15
nemanju... Bili su odgovori koji su klikali u meni snagom i
jasnoom osvjedoenja.
Danas mi se ini da mnogi govori i tekstovi o islamu, o
ljepoti, skladu, miru, predanosti i pokornosti Bogu, u
svom polazitu imaju preveliku dozu, na poetku teksta
citiranog, povrnog gledanja na formu uz zanemarivanje
sutine. Meni od nekih ponuenih ljepota prosto nije
dobro pa ih i izbjegavam, ne znajui pri tom, u trenucima
malaksalosti, bojim li se vie onog to u ut ili sebe
kakvim bi se zatekao kad bi sve to ujem uzeo zdravo za
gotovo.
Nije reena la kada je konstatirano da je Adem stvoren
od Zemlje. Al je pogreka vezati krajnji ishod za njegovo
jedno svojstvo. Tako na mene djeluju tekstovi koji
islamske darove svode na formu, tekstovi koji ruinjake i
miomirise ljepote islama koju sebi oivljavam kroz
ponuene dennetske opise, svode na slike koje vie
prizivaju dehennemske nego li dennetske opise.
Jo u klupama Gazijine medrese sam uo za sluaj
beduina koji je Poslanika pitao hoe li u dennentu moi
sijat penicu (il slino) pa je dobio potvrdan odgovor.
Njega nisu mnogo interesovale ni hurije ni rijeke meda i
mlijeka iako su jednako potvrene u dennetskim
opisima.
Kakvu sliku denneta ostavljam govorei ljudima o putu
ka njemu poesto se pitam? A islam je put ka dennetu.
Bez obzira na razliitosti dunjalukih staza i ljudskih
16
sudbina islam je svojim sljedbenicima uvijek, u svim
situacijama, i na bojnim poljima i na mirnodopskim
divanima, pri poroajima i na samrtnim posteljama,
nudio smisao, olakanje i blag miruh denneta.
Slijedom hadiskog kazivanja da je dennet pod majinim
nogama smjeten, priu o njemu i o stazi do njeg, od
prvog uvenja ovog hadisa, ja sam u svojoj intimi nuno
vezao za majinska osjeanja, rijei i postupke... njene oi
to uvijek te s ljubavlju gledaju, njene ruke to i kad te
ipkom ibaju u stvari te grle, i noi njene besane u kojima
te iekuje i jutra u kojima te ispraa, i suza kojom te u
tegobi umiva, i uzdah kojim nad tvojom sudbinom
amina...

17
 AKO BOG DA

Svidjela mi se tv emisija koja je objavila ispovijest jedne

nae majke koja se prisjea kako se u ratu danima trudna
skrivala po umi. est dana prije poroda nije nita jela i
razmiljala je ta e bit s djetetom kad se rodi-ta e mu
dat da jede, od ta da ivi? I Bog dao, na dan kada se
porodila poeli dopremati humanitarnu avionima na to
podruje pa je hrane bilo iza svakog stabla, doslovno je
padala s neba...
Jutros itajui vijesti o deavanjima u zemlji i svijetu pade
mi na um kako je sva ova mainerija medija i drutvene
destruktivnosti u stvari uprla da u ovjeku ubije vezu s
Bogom, nadu u bolje sutra, u bolje inae... I kad objave da
e biti fino vrijeme obavezno uslijedi neka vijest da e
zbog tog to je vrijeme fino sad ljeto biti jezovito i slino.
Ljudi su se dobrim dijelom navukli na taj nain
promiljanja.
-Evo fino vrijeme a februar!
-Ja, Bog zna kakvo e ljeto bit?
Pa dragi insanu, ne zna hoe li doivit sutra a kamo li
ljeto i za tvoju informaciju ljeto e, ako Bog da, biti fino
kao i ova zima a i da ne bude zar ti se ispalti u ovim lijepim
februarskim danima remetiti ljepotu crnim mislima od
kojih nema nikakve koristi a tetu nosi u sebi i sije je
okolo.
18
Jo se sjeam definicije o Bogu od Aristotela koji je,
otprilike, Boga definisao kao nepokrentog pokretaa,
snagu koja je stvorila svijet i digla ruke od njeg. ini mi se
da se danas ulau veliki napori da se kod ljudi u njihovom
unutarnjem shvatanju i svijesti, ako se ve ne moe Bog
negirat, projicira ovakva slika i svijest ljudi svede na ravan
da ljudi (tj. oni-monici) dre sve u svojim rukama.
Ljudima se predstavlja da ni snijeg vie ne pada to mu se
pada nego je ljudska ruka umijeala prste, ni vrijeme vie
nije vrijeme nego ljudi baru po njemu.
Smatram da ovakve vijesti a i ljude koji ih rado prenose i
dosoljavaju treba izbjegavat. Bog je prisutan i Njegova
mo je prisutna. Naravno da postoje zakonitosti ovoga
svijeta ali mi nikad do kraja neemo otkriti sve puteve tih
zakonitosti kao ni puteve sudbine. Dat emo sto definicija
ekonomije i imetka ali nikad potpunu pravu definiciju
nafake i berieta zato to mi malo znamo a Bog sve zna i
nikad nae malo znanje nee obuhvatiti Boije sveznanje.
I kad nekom Bog da nafaku padae i iz neba ako treba.
Nije bilo davno kad smo bili i bez interneta i bez mobi-
tela. Nisam znao uvajui ovce na Humu ni ta se deava
u selu ispod mene a kamo li u dalekoj Indiji i Kilimandaru,
no znao sam da svakog trenutka mogu dignut ruke Bogu i
moliti ga: da naem zvono koje je zvonar izgubio, da
padne kia pa da ne moram ovce goniti na vodu, da mi za
vikend izau babo i majka, da naie neki drugi oban da
se ispriamo... i danas, kad zlokobne najave strane
sutranjice bubnjaju po raznim medijima ja ne klikam
19
email niti poseem za mobitelom da bih nazvao nekog da
me rijei tih problema, strahova, mogunosti, samo
dignem ruku, proapuem dovu a On Uzvieni spusti
olakanje... Ono nekad zavisno od potrebitosti u liku
draga prijatelja otvori vrata naspram mene, nekad dopre
kao topal glas kroz otvoren prozor u vidu poziva na kafu,
nekad zazvoni i kroz mobitel, nekad stigne i emailom,
nekad je to samo mir i tiina u kojoj oslukujem istinu da
On je Najvei, Vjeni, ivi i sve znanjem i moi Svojom
obuhvata, uvijek blizu da se odazove molbi molitelja...
Mislim da je sve to ovjek uje, sazna, a to uini da ovo
prije navedeno zaboravi, tetno znanje koje ga liava
jedinog istinskog mira i baca u ruke straha, nemira i
destruktivnosti.
I zaista mislim da u naem "ako Bog da" ima vie lijeka za
ljudski um i duu nego u svim klinikama svijeta koje ovu
istinu ne uzimaju u obzir.

20
 HALALI HUSO MATERI!

Skoro svaki dan umre neko, i skoro svaki dan u ovu moju
izbu svrati od tog nekog blinji neko da mu smrtovnicu
ispie. I u tim trenucima ja se osjetim ko siroti Mula
Mustafa Baeskija u onoj svojoj radnji u sjeni Sahat-kule,
pokraj Begove damije.
Oaloeni sjedne, ja podjelim sauee, na trenutak mu
se zagledam u lice da ga se mogu sjetit ako budem u
situaciji da i njegovu popunjavam za neko vrijeme, upitam
za ime umrlog, datum smrti, broj godina, mjesto denaze
i onda mi on pobroji najblie oaloene.
I dok osmrtnice provlae svoja tanka lea ispod prstiju
tonera ja se pitam je li to sve o tom insanu?
Ime, prezime, broj godina, mjesto denaze i nekoliko
oaloenih familija?
To je valjda ono najbitnije to se vee za ovjeka kad ve
umre. Pomislim ponekad kako je osmrtnica sa svojim
zelenim obrubom u stvari samo zadnja korica knjige.
Knjige koja bi mogla poet ba u Baeskijevom stilu:
-Godine gospodnje te i te, dva mjeseca po luinu u
srednjeg amilovog rodilo se zdravo muko dijete. ena
mu evka leala tri dana nakon poroda, a onda se pridigla
da devri i oko djeteta i oko mala u tali jer joj zaova Ema
ne mogave vie ostat na ispomoi zbog svojih obaveza...

21
A, u stvari, ono to ovjek jeste ne ostaje za njim, nego ide
skupa s njim. Idu dvije knjige rukom vjetih pisara pisane.
Onog s lijeve i onog s desne strane nae. Onaj desni pie
dobro a onaj lijevi loe koje inimo. Idu te dvije knjige ka
krajnjem sajmu ljudskog stvaralatva, gdje svaka e i
svaija, biti otvorena i pred Pravednim predoena.
Nismo svi za ovog ivota vjeti otisnuti skladne rijei na
hartiju, a opet, svako od nas, svakim trenutkom ivota,
ispisuje knjigu i svi smo mi pisci.
Zato ja kad pratim denazu ne traim duu umrlog to
negdje iznad tabuta, moda, tijelo svoje prati. Traim
ulijevo i udesno znak njegovih pisara, skupljam ui da
oujem kripu pera, uut listova...
Kad hoda pita: Hoemo li mu halalitI?, pomislim na tren
da e negdje iznad naih glava poet da se trune krajevi
gumice kojom pisar s lijeve strane brie hature koje je taj
insan uinio onima koji mu halaljuju - makar to halalivanje
na denazi i nije duboko, vie je trgovako, halali da bi ti
se halalilo. Oni koji nee halaliti nee doi ni na denazu,
osim ba da se uvjere da je umrli zaista umro.
Onda se prisjetim svih onih do kojih slovom svojim
doprem a da ih oima nikad vidio nisam i zapitam se: Hoe
li uti kad hoda za me bude pitao? Hoe li mi halaliti?
Pa tinta otea, misli se skupe, slova se smanje do
nevienosti... jesam li zahvalio onima preko kojih mi Bog
znanje darova, onima preko kojih mi nafaku alje, onima
preko kojih mi osmjehe tihe i besjedu lijepu daje???

22
Koliko je svaki dan velik a koliko je sjeanje malo, koliko
se novia u razne ardrvane baci uz lijepu elju, a koliko
tunih ljudskih srca eljnih rijei lijepe i osmjeha vedra
ostaje uskraeno... ?
I pitamo li se na denazama zatraismo li mi ikad halala od
onoga to je umro, jer on nama nee na denazu doi da
halali?

23
 PAZI! VISOK NAPON. OPASNO PO IVOT

Kau da je godine u kojoj sam roem "dola" struja u nae

selo. Ja i struja u ovoj injenici, bezbeli, nemamo nita
zajedniko, no, ako, nekad nekoj politikoj opciji u
budunosti bude odgovarala moja krhka misao za
ovladavanje masama, vrlo lahko bi ove dvije zasebne
injenice, struja i moje roenje, mogle da se iskoriste u
promicanje moje odabranosti te da se ova injenica koju
napisah, kae: Kada je roen dolo je svjetlo u njegovo
selo!
Struja i svjetlo prvotno su bili skoro sinonimi, pa ni ovako
kazana reenica ne bi bila netana, no, s pozicije
tumaenja, pogotovo onog kvaziduhovnog koje je danas
dosta popularno, vrlo brzo bi struja kao struja, elektrina
energija kao energija, izlapila, ostali bi ja i svjetlo. Na
predizobrnom bi skupu bio emitovan videospot koji u
poetku prikazuje moje rodno selo u potpunom mraku,
onda ide kadar u kom moja tetka urno zove nenu i govori
joj: Pouri Amina, poraa se! Slijedi krupni plan fenjerom
osvijetljenog majinog mi lica koji se pretapa sa zvunim
efektom mog prvog plaa... kamera se vrti u krug podie
u visinu a moje selo se prikazuje okupano svjetlima.
Ovako zamijenjenih teza pune su nam knjige, od onih
historijskih pa do ovih vjerskih. No, ne bih sad zalazio u
ove teme, htjedoh rei dvije-tri rijei o struji.

24
Struja je stigla u selo aluminijskim icama koje su
pridravali drveni stubovi koji bijahu svojevrsni spomenici
napretka i progresa. Svaka kua dobila je strujni sat koji je
oitavao potroenu energiju te na odreeni nain time
svjedoio koliko je prolo od poetka ere elektrifikacije.
Iza sata slijedila je kutija sa osiguraima koji su uvali kuu
od neeljenih efekata. Kad bi zagrmilo, sijevnulo, nebeska
s energija dotakla ove ljudske, znalo se desiti da osigura
crkne. Tad bi se po tavanu trailo tanke ute bakarne ice
da se metne u osigura i rijei problem. Obino bi se u
poetku za to zvao neko iz komiluka vian strujnim
zanimanjima, no, kasnije, kad se vidjelo, da to metanje
bakarne ice nije neki mudar in, meto bi ih ko stigne.
Tako se deavalo da na aparatu kojem treba osigura
velike osjetljivosti ovjek uprede, odoka, tri bakarne ice
pa izgori pola kue a osigura ne iskae. No, takvi
sporadini sluajevi nisu obeshrabrivali ljude i sve do
dananjih dana skoro je sramota u mukom svijetu rei da
ne zna zamijenuti osigura. Ja sam jedan od tih izroda
kojem je, budui da sam se pasao upkat po osiguraima,
svanulo kad su uvedeni ovi automatski kod kojih ne treba
nita gurat, samo ga podigne kad se "obori".
Helem, da se vratim temi, uz struju je u nae selo dola i
trafo-stanica. Metalna konstrukcija s velikim bijelim
ormarom u sebi koji je udno zujao. Bila je smjetena
tridesetak metara od nae kue i svaki dan sam se morao
susretati s njom, pogledom i uhom. Imala je na sebi veliki
limeni znak s mrtvakom glavom i natpisom:
25
PAZI! VISOK NAPON. OPASNO PO IVOT.
Sa trafo-stanicom se niko nije zafrkavao. Bila je potovana
k'o kakav totem. Prvo, svi su je se bojali, jer, struja u trafo-
stanici nije ko ona u utinici to te samo pecne i malo
povue usta u stranu, ova iz trafo-stanice je, kako su nas
uili, bila opasna i ubijala je na mjestu. Drugo, ispod onog
znaka s mrtvakom glavom bilo je, na drugom limenom
znaku ispisano da je svako diranje trafo-stanice strogo
zabranjeno po zakonu, lan taj i taj... to je u prevodu
znailo, ako te i ne ubije struja iz trafo-stanice, ubie te
milicija iz milicijske stanice.
Trafo stanicu su uredno po potrebi servisirali radnici
elektroprivrede i ne sjeam se da je ikad iko i na koji nain
dirao istu mada je u naem selu bilo dosta obinih
elektriara i mada smo nekad i dva-tri dana znali bit bez
struje dok ne dou ovi iz elektroprivrede
Struja i vjera imaju dosta zajednikih taaka. Od poetka
ljudskog postojanja ljudi se se vjerom koristili da osvijetle
mrane predjele svoga bivstvovanja, kako one okolo sebe
tako i one unutar sebe. Prve generacije Bonjaka
muslimana sjeale su se tano kad je i ko je u koje selo
donio svjetlo vjere. Pamtili su to i prenosili svojoj djeci da
da se trebaju odravat stubovi vjere, vodovi vjere, uvati
sat koji oituje svjetlo vjere, plaati zekjat za utroeno
svjetlo, da se treba poahkad platiti i bez rauna kao
preventiva da grom ne izbije osigura itd... Uili su djecu
da se ni u utinicu vjere ne smije gurat prst i svaka

26
generacija je, mislim, imala po jednog "skrenulog
pameu" na kog bi se pokazivalo pogledom kad se hoe
objasnit ta bude kad neuk gurne prst u tu utinicu.
-A od ta je poludio dedo, ta mu je bilo?
-Ma, pusti sine, lao se itaba za koje nije bio uen da ih
dira!
I svjetlo vjere kao i obino svjetlo ima svoju trafo-stanicu.
Mene je dedo uio da je ta trafo-stanica za nae selo na
hoda, on se napajao direktno s trafo-stanice, doli iz
grada, a svi ovi iz gradova sa glavne trafo stanice u
Gazihusrev-begovoj medresi u Sarajevu, a ovi opet, ako
sam dobro zapamtio s tih din-centrala u Istanbulu i one sa
Al-Ahzara.
Kao i za struju, i za vjeru je vrijedilo isto pravilo. Kune
osigurae je manje-vie mijenjao ko je htio. Bilo je ljudi
koji su na osigura vjere upredali toliko bakarnih ica da
im ni kad su mrtvi pijani nisu iskakali osigurai.
No trafo-stanice se nisu dirale, ni jedna ni druga. I na
jednoj i na drugoj, to vidljiv - to nevidljiv stajao je natpis:
PAZI! VISOK NAPON. OPASNO PO IVOT
Savremeni tunianski komentator Kur'ana Ibn 'Aur
objanjavajui razliku izmeu tefsira i ta'wila u tumaenju
Kur'ana kae:
"Ako Boije Rijei: 'Bog iz mrtvoga izvodi ivo! protumai
izlijeganjem ptice iz jajeta, onda se bavi tefsirom; a ako

27
ih protumai postajanjem vjernika od nevjernika, onda
se bavi ta'wilom.
Shodno ovom usputnom objanjenju, mislim, da bi dobro
bilo zarad zatite ivota mnogih, donijeti i zakon o zabrani
diranja trafo-stanica vjere. Na sve knjige koje o njima
govore metnuti ono upozorenje "Visoki napon! Opasno
po ivot (po vjeru).
To su stanice u iji rad se razumiju specijalci i njima to
treba prepustiti, ako pone svaki elektriar u selu akat
trafo stanicu, zadugo mi neemo imati struje, a kuni
osigurai, koliko god bakarnih ica upreli sagorie k'o
svijea od tih okova.
I, da, uvijek mi je zanimljivo bilo, da na ovim natpisima
koje spominjem nije pisalo: Pazi jaka struja, nego, visok
napon.
Mislim da je i u vjeri tako, vjera nije opasna, opasan je
visok napon!

28
 DRUGA STRANA PRIE O TAMNOM VILAJETU

Kazivanja o prolim dogaajima kazuju nam kako je Zul-

Karnejn odluio da krene u potragu za Izvorom ivota.
Prvo krenu na zapad do zemlje tmin, jer mu rekoe kako
se Izvor ivota tamo nalazi. Ko se njegove vode napije,
kazivalo se, nee umrijeti do Kijametskog dana.
Kad Zul-Karnejn stie do mjesta gdje Sunce zalazi, do
zemlje tmine, neko mu ree kako se Vrelo ivota nalazi u
njoj. Valjalo je nai rjeenje kako u njoj ne zalutat i izgubit
se. Upita koje jahalice najbolje vide u mraku. Rekoe mu
da su to konji. Upita ponovo koji konji? Rekoe mu -
kobile. Upita - Koje e od njih najbolje upamtit put da nas
izvedu natrag? Rekoe - One koje imaju mladunad.
Domislio se, mudar, da kobilama oduzme drjebad, da bi
ga one, matere konjske, idui za svojim konjskim
porodom, izvele natrag na svjetlo, nakon to obiu taj
udesni, nevidovni vilajet. Skupi Zul-Karnejn naznaene
kobile, i poe na njihovim sapima u zemlju tmine. Uoe
u tmine i putovae no i dan. Da bi lake pronali izvor
podjelie vojsku na dva djela, jednim je rukovodio on a
drugim Hidr. Pria kae da je Hidr pogodio Izvor napio se
njegove vode i u njoj se okupao, a Zul-Karnejn promai.
Nastavie dalje ii po sitnom kamenju za kojeg ne znadoe
kakvo je, pa upitae Zul-Karnejna a on im ree: Uzmite
od ovog kamenja koliko god moete. Onaj ko bude malo
uzeo kaja'e se, a i onaj ko bude mnogo uzeo kaja'e se.

29
Oni tako uzee tog kamenja i napunie njime konjske
bisage. Kad su izali (iz tmine) pogledae u bisage i
ugledae zelene smaragde. Svi se pokajae to nisu uzeli
jo vie..
Ovo je jedna od mnogih verzija prie o zemlji tmine koja
se u osmanskom periodu naeg pamenja prometla,
preimenovala, prevela u TAMNI VILAJET. Vilajet je
upravna jedinica Osmanskoga carstva kojoj je na elu
valija. Vilajet je u irem smislu pokrajina, a u prenesenom
jedan zaseban svijet.
Pria o zemlji tmine na kraju svijeta, o tamnom vilajetu,
duu je dala za dobra tumaa, literarnog, poetskog,
psihoanalitikog. Mogao bi se iz nje i roman napisat.
Devad Karahasan nas je poastio zbirkom pripovijesti
Izvjetaji iz tamnog vilajeta, Aljoa Puar, iskoristio je
ovu kovanicu za svoju knjigu U TAMNI VILAJET -
Kulturalni studiji liminalnosti. Tamnog vilajeta ima i u
Horozovievom romanu IMOTSKI KADIJA, mada ne u
samom naslovu. TAMNI VILAJET je serija jugoslovenskih -
srpskih antologija za anrovsku fantastiku, u okviru
beogradske izdavake etike Znak Sagite koje su poele
da se tampaju od 1988. godine. Ima sigurno jo bukadar
tamnog vilajeta u tematici priama, tekstovima,
izvjetajima
Tamnim vilajetom nazivano je Sarajevo, krajem
osamdesetih, u intelektualnim beogradskim tra maga-
zinima, u Dugi i Intervjuu, kada bi se govorilo o tekom

30
poloaju Srba u gradu, ili o strahovladi komunistikih
bosanskih voa, Pozderaca, Mikulia, Ituka, Munira
Mesihovia Kasnije, tamni vilajet uao je u govor
politiara, Miloevieve posluge drugog ealona, da bi u
mjesecima meusobnog prepoznavanja, naroito krajem
1991., kada je govor o Bosni i o muslimanima na
Pantovaku usklaen s govorom o Bosni i o muslimanima
na Dedinju, izraz tamni vilajet uao u govor hrvatskoga
tiska i televizije, elnika HDZ-a i ljudi bliskih Tumanu.
Ima Bosne kao tamnog vilajeta i u ranijim spisima, onim
to su iz Bosne noeni na osmansku Portu a jo ee u
onim to su se na Porti pisali, samo, tada nije Bosna uvijek
bila tamni vilajet to je crna, tamna, nikakva, nego to je
bila i na kraj svijeta sultanova.
Ima Bosne i danas kao tamnog vilajeta u mnogim spisima
koji se alju na neke druge kraljevske dvore, gdje jeste
tamna, jer je dahilijetom ispunjena, jer jo sunce
ispravne akide nije obasjalo sve njene krajeve i due
njenih u neznanju raanih i odgajanih dahila.
No, nigdje u tim imenovanjima Bosne kao zemlje tmine,
tamnog vilajeta, niko nee da se zapita ta je sa onim
zelenim smaragdima, kojima takva zemlja obiluje. Moda
je to zbog tog, to su podnosioci svih navedenih izvjetaja
po Bosni samo jahali i u vojnikim kundurama vrstog
ona gazili, pa nisu ni mogli osjetiti, taj prepoznatljiv oblik
dragog kamenja.

31
Da bi se ono u tmini moglo nai valja adet bosanskog
naroda potovati, izuvati se na njenom pragu i tek onda,
bose noge osjetiti tu dragocjenost kojom tamni vilajet
obiluje.
Kad muslimani istoka danas krenu stopama Zul-Karnejna
na zapad, Bosna im jeste zadnji vilajet u kojoj svoje
istovjernike u veem broju zatiu kao vlasnike zemlje.
Problem je to mjesta svoga polaska vide kao izvore
svjetla pa razdaljinu od njih do Bosne unaprijed uzimaju
kao nuan razlog manjka svjetla u Bosni. Tako njima
matematika kada dou u Bosnu kae da ovdje mora biti
tama a ne same oi. No, moda ima nade da se razvojem
znanosti i Bosna otrgne ispod svoje tmine, i da je pretvori
u svjetlo. Naime, nove teorije o postanku svemira, one o
Velikom prasku, kazuju nam da ako elimo vidjeti te prve,
iste ostatke Velikog praska, moramo teleskope okrenuti
ka rubovima naeg vidljivog svemira, gdje on, jo trajui,
gura izvorne estice poetka postojanja koje su starije i od
onog pitanja kad, jer vrijeme jo nije bilo ni zavladalo
svemirom. Po toj teoriji, naki tumaenoj, ono FE JEKUN
koje se deava nakon Boijeg KUN, prisutnije je u svojoj
izvornoj prirodi na krajnjim takama svemira nego li u
njegovom sreditu, u kom se usljed raznih procesa desio
niz galaksija, planeta, sistema, magnetnih, gravitacionih,
ovih-onih polja i svih drugih slinih bidata.
Vrijeme je da i mi u Bosni ponemo biti svjesni dragog
kamenja kojim smo darovani, ali i Vrela ivota koje se tu
negdje sakrilo.
32
Historijski gledano, Bonjaci su se nekad u njemu kupali,
moda i ne znajui da je to Vrelo ivota. To neznanje
sasvim je vjerovatno, jer ako nismo svjesni dragog
kamenja onda to bi bili Vrela ivota. Ono to ima u
pririodi i ne vidi uvijek nekom posebnom vrijednou kao
to vide oni koji dolaze iz mjesta gdje tog nema.
No, historija svjedoi da jesmo!
Jedino to moe objasniti da smo mi i danas ivi unato
svekolikim nastojanjima da se na ivot ugasi.
Nama predstoji jedan ozbiljan zadatak. Da se nauimo
prepoznavati dijamante i spoznavati njihovu vrijednost a
da isto vrelo ivota uvamo od raznoraznih, boletinama
napadnutih, lutalica koji mogu bahnuti i, ne daj Boe,
njegovu vodu zagaditi.

33
 KAD SE SJETIM I NA UM MI PANE

Ne sjeam se vie ni ko a ni kome je ukrao jagnje

i okrenuo ga na ranju, ostala mi je u pamenju samo
pjesma koja se nakon toga pjevala po sijelima:
"Kad se sjetim i na um mi pane
kad smo janjce skrivale pod granje!"
Za razliku od ovog opjevanog dogaaja u naem kraju koji
se desio dok sam jo bio osnovac, dobro se sjeam ko je i
kako u onim danima pred agresiju na BiH 1992. godine
priao o svojoj hrabrost, rjeenosti na borbu, planovima...
Jesmo li spremni stavit prst na obara, ehadet, dihad,
patriotizam... cijeli rafali izraza za koje tada nisam ba
najbolje znao ni ta znae. Zavidio sam tada tim ljudima
na hrabrosti i rijeenosti i potajno se nadao da u i ja
smoi hrabrosti i uiniti kakav hrabar gest da se ukljuim
u njihovu grupu. Nisam smio odmah govoriti da hou jer
sam pokupio odgojnu mjeru iz kue koja je dozvoljavala
da se o neem pria tek kad se to uradi.
Rat bio i rat proao a ja se podosta puta iznenadio uvi
kako su mnogi od tih vlasnika hrabrosti, njegove dane i
noi proveli daleko od Bosne. I o njima se pjevalo "Ja ti
odoh majko, Bosnu brani ti"
Danas, kada se opet uka tekom priom o moguem
ratu ponovo se pojavljuju neki gladni slatkog kajmaka
slave na prazno i sokole nas tekstovima, vazovima,
34
inspiracijama. Neki od njih ne pamte proli agaret pa
treba saekati da se vidi hoe li stati iza svojih rijei ili e
se osvjedoiti kolika je razlika izmeu teorije i prakse.
Drugi valjda misle da je 20 godina dovoljno vremena da
ljudi zaborave gdje je ko bio. Ponese ih ponekad i teoloko
znanje pa kad im neko u toku takve prie uleti klizei
pitanjem gdje si bio kad je bilo najgore odgovore: Allah
zna gdje je ko bio!
Da, Allah zna, i sam se esto time utjeim.
No, pitam se jesmo li mi kao narod trebali znati gdje je ko
bio. Jesmo li trebali napraviti kakvu mjeru vrijednosti?
Nakon zavretka ratnih aktivnosti promicala se pria da je
svaki Bonjak vaan, da treba zemlju obnoviti, da svaki
potencijal valja prihvatiti. Vrlo brzo su dola vremena
kada su bili vaniji oni to dolaze s vana s neto para u
depu od onih koji su bili unutra ali praznih depova.
Drava je obezvrijedila borce - svoje temelje a onda smo
se polahko, u borbi za ivot obezvrjeivali sami. Nadoli
kapitalizam je iskoristio nae ratne navike. Za grah i kutiju
cigareta ilo se u najtee bitke pa su mnogi novopeeni
kapitalisti najnormalnije oekivali i uspjeli u tome da,
kako smo u ratu za domovinu, tako kasnije za njih radimo
od zvijezde do zvijezde a zauzvrat da imamo za hranu,
pie i kutiju cigareta... Sad je dolo vrijeme kada smo
otkrili da su cigarete loe po zdravlje, jer, ako ih nastavimo
kupovati neemo imati za jesti, a ako ne jede, jasno -
zdravlje trpi i ivot se ugroava.

35
Naa domovina pomalo lii na djevojku koja ima ubhu
glede svoga izgleda. Kad je neko zavoli ko joj se svia bjei
od njega mislei da je saaljeva, a kada je zavoli neko ko
joj se ne svia bjei od njega jer joj se ne svia. Kad joj
neko i kae da mu se svia zbog izgleda ona bi da je voli
zbog njene due, a kad je neko voli zbog njene due ona
pomisli da joj time govori da fiziki nije neto...
Da bi se bilo ta voljelo mora postojati razlog za to. Ono
neto, makar i nedefinisano. Ono neto to onom ko voli
biva satisfakcija. Ima dodue i ona neobjanjiva ljubav na
prvi pogled. Desi se prije nego se jasno razloi razlog.
Jesmo li se mi pobrinuli da ljudi imaju razlog voljeti ovu
domovinu, boriti se za nju, ginuti za nju?
Nismo. Izdali smo najhrabrije sinove. Predali smo ih
manje vie u roblje kapitalizma i materijalizma. Malo je
racionalnih razloga koji bi nekog mogli nagnati da brani
ovakvu zemlju ako postoji ikakva alternativa u smislu
izbjeglitva i slino. Branie je, mislim, samo dvije
kategorije. Vjernici koji e to poimati vjerskom dunou
i aici koji su se zaljubili u nju kao Mednun u Lejlu, kojima
je ona sve i ne mogu zamisliti vot bez nje, pa e rae dat
svoj ivot da ivi ona nego li rtvovat njen da bi ivjeli bez
nje. Dosta ih je iz prve kategorije koje obuhvata i ova
druga.
Da, branie je oni koji su je branili i 1992. Siguran sam.
Pogotovo oni koji su je kao golobradi mladii branili tada.
Njima je ona bila prva prava ljubav. Oni je vole, oni su
36
zaljubljeni u nju. Poesto se svaaju, kritikuju, prepiru,
galame...ali ne mogu bez nje, a ni ona bez njih...
Moda bi dobro bilo da njeni staratelji konano prestanu
da je udaju zbog linih interesa za bjelosvjetske
hotaplere, ostraene starce i dokazane prevarante, a da
prednost daju istoj i vjernoj ljubavi.

37
 OPTIMIZAM

Mediji javili da je neki duevni bolesnik pokuao da se

zapali kraj asne Kabe, al nama malo, malo to da se zapali,
hajmo proturit vijest da je htio zapalit Kabu, to je estoko,
to je atrakcija, to se ita, to te pitam...
Jel istina, ako je i istina jel pametno rei svaku istinu?
Malo se gleda na to.
Postajemo edni loeg, kvarljivog, izopaenog, destruk-
tivnog. A ovjek je zavisan od onog ime se hrani.
Pesimizam, crnilo, beznae sve ee postaju tema naih
razgovora. Da li nam je lake zbog toga? Poboljavamo li
neto u stvarnosti? istimo li se tako ili stanje inimo jo
teim? Prizivamo li crnilom i destrukcijom bolje ili loije
dane?
Najvie su me u ivotu pogaale situacije u kojima sam se
naspram veine ili jake pesimistine jedinke pokuavao
izboriti za bar zraak optimizma. Od prvih pamenja see
ta moja bol izazvana neijom potporom runih stvari i
crnih predvianja.
uvam ovce i najdrau mi od njih, onu to uvijek doleti na
moj ispruen dlan kad je vabnem, ujede zmija.
Trim kui po nenu, nena iz podruma vadi provareni cvat
haptovine i uz pomo, Bog zna odakle joj, cucle iz flae ko
malo dijete pita ovcu.
38
Ja pitam hoe li biti dobro, nena klima glavom uz
obavezno ako Bog da!, onda naie neki oban i kae
daba ti je Amina zaljevat je, nee ti preivit. Moju je
tako neki dan ujela i nije preivila...!
A meni se srce cijepa, briga me za njegovu, nema pravo
moju jo ivu proglaavati mrtvom.
I poslije kad je ovca nakon dva-tri dana okoverala traio
sam ga oo cijeloj planini. Toliko me zabolilo njegovo crno
predvianje da sam naveer lijegao i zamiljo kako u
dotjerati ovce pred njegovu kuu i re: E evo, preivjela
je, crkni!
Ili kad se kosi trava, sui sijeno, pa se ukau oblaci, a mi
poletimo da sakupimo sijeno prije nego kia udari. Neko
naie i kae: teta to e se nalit, fino ste ga uredili!
...I tako dalje kroz ivot, do onih ratnih dana i crnjaka i
ljudi koji su gorljivo napadali svakoga ko je pokuavao
kazati da se moemo odbraniti da moemo neto uiniti
da ma kako situacija bila teka u ovjeku ima snage da je
promjeni na bolje uz Boga kao oslonac najbolji.
Nikad nisam uspio otkrit ta to jadno hranimo u sebi tim
pesimizmom i crnilom. Kakva je to avet u ljudima pa ih
tjera da im pred njima po dobru spomene nekog oni
vrte modane vijuge, prebiraju mu pretke do sedmog
koljena, ako treba, samo da naspram te tvoje jedne lijepe
rijei o njemu iznesu neku nakaradnu koja e potopit ono
to si ti rekao.

39
-Nema mu spasa.
-Gotov si.
-Daba ti se trudit.
-Vidjet e sutra belaja.
-Nema od tog nita.
-Jes danas fino ali iza petka e zahlaenje.
-Nikad nam nee biti dobro ovdje....
Ne volim to. Ne volim takve ljude. Plae me tom
potrebom i eu da sve stvari vide i opiu crnilom. Kvare
mi ljepotu ivota.
Volim svoju nenu za koju je postojalo samo: Bie dobro,
ako Bog da!
Volim ljude koji vole i priaju prie o uspjehu drugih i
njihovim poduhvatima. ene koje mahane drugih gledaju
samo kad poele da prosjenost svojih mueva podignu u
sopstvenim oima. Pisce koji ire optimizam i uivaju u
dananjem lijepom danu.
Volim Boga koji je gubitak nade dopustio samo
nevjernicima, Njegova Poslanika kojeg nije poslao da plai
nego da obraduje i usavri moralne udi kod ljudi,
sljedbenike njegove koji se vesele srei drugih ljudi i ire
optimizam i pozitivnu nadu...

40
 TREBA LI I NAMA HAGada

Hagada, oznaava knjigu kojom je ispriana pria o izlasku

Jevreja iz egipatskog ropstva. Hagada opisuje dogaaje
koji se odnose na jevrejski praznik Pesah, hronoloki
iznosei historiju dolaska izraelskih plemena u Misir,
njihovo oslobaanje iz ropstva i objanjava svrhu
pashalne rtve za vrijeme Drugog hrama. U njoj su
sadrani odlomci iz Biblije, Midraa, stare legende i
anegdote, molitve i pjesme zahvalnice, a zavrava se
popularnom pjesmom "Had gadja". Malo ko nije uo za
sarajevsku Hagadu.
Isto tako mislim da smo svi uli za grad HAG u
Nizozemskoj u kojem je smjeten Meunarodni sud za
ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije
osnovan je od Vijea sigurnosti UN-a 1992., a poeo je
djelovati 1993.g.
Des Graven Hage doslovno znai "Grofova ivica" ili
"Grofov privatni posjed" te nema veze sa hebrejskom
rijeju HAG u znaenju praznika. No, ja se, iako znam
ove injenice vrlo esto uhvatim u razmiljanju koje mi
povezuje HAG i HAGADU u onom simbolikom smislu koje
za nas Bonjake imaju i jedno i drugo.
Sarajevska Hagada je svjedoanstvo o tome da smo
prihvatili panske jevreje nakon njihovih progona u
paniji za vrijeme inkvizicije, a grad HAG zbog injenice da

41
je u njemu smjeten Meunarodni sud za ratne zloine
poinjene na podruju bive Jugoslavije jeste simbol
postojanja ili nepostojanja neke suhe pravde, koja kroz
sudski rijenik i postupak u pravnu regulativu pretae
nepretoiv i neopisiv zloin koji se deavao u BiH od 1992-
1996. godine.
Jevreje zbog onoga to danas ini Izrael prema
Palestincima neki vole manje ili vie ili nikako, no, ako
zakopiti Daiov kilafet na istoku sa ovakvim
karakteristikama kakve danas ima, slina osjeanja i
sudbina mogla bi da eka i nas muslimane.
Sud u Hagu e kroz svoje presude, pravedne, nepravedne,
vie ili manje i pravedne i nepravedne biti svjedoanstvo
onoga to nam se deavalo u periodu od 1992-1995.
godine, no, ne bi smio biti razlogom da mi kao narod
zaboravimo da zloin i genocid koji ovaj sud razmatra u
naznaenom periodu nije bio jedini koji nam se desio.
Historiari nam svjedoe o deset genocida nad naim
narodom. Zloini genocida nad Bonjacima dio su nae
historije koju ne poznajemo dovoljno. Oni traju preko tri
stoljea, a porijeklom su i sa istoka i zapada, zavisno od
toga o kojem se historijskom periodu radi. Uzroci
genocida nad Bonjacima su u naelu, ideoloki, ali iza
toga stajali su i drugi, prije svega borba za teritorije ( tlo )
kako su nacisti govorili borba za zivotni prostor
lebensraum , te unitenje naroda.

42
Zloini genocida imaju svoj historijski kontinuitet jo od
druge polovine 17. stoljea. Oni su pored genocidnih
radnji mletakih i austrijskih trupa uglavnom rezultat
kontinuirane srpske i crnogorske politike od poetka 17.
stoljea pa sve do danas.
No, mi, iako sami pamtimo, a historija nam to pamenje i
podastire u tolikom broju ponavljanja, ne govorimo ni
blizu dovoljno o tom kao preventivni in u borbi i
nastojanju da nas isto ne snae u budunosti.
Treba li Bonjacima svojevrsna HAGada, zbirka
svjedoanstava koju e itati sebi i svojim novim
naratajima povodom obiljeavanja Dana Armije RBiH,
povodom 7. maja, Dana damija, povodom Dana ehida i
posebice povodom obiljeavanja Genocida nad
Bonjacima u Srebrenici, to je Haki fakat?
Treba li nam glas, makar plastian i bezemiocionalan,
kakav je bio glas sudije juer u hakoj sudnici pri izricanju
jo jedne u nizu presuda ratnim zloincima, da nas
podsjea na patnje koje smo, kako to esto pogreno
kaemo, preivjeli?
Da, mi ih jesmo preivjeli, ali stotine hiljada nisu i to ne bi
nikad smjeli zaboraviti. Bolje bi bilo kazati da smo ih
djelimino preivjeli.
Ja mislim da nam treba. Ja mislim da nam treba knjiga sa
vie od 8000 imena i prezimena ubijenih u Srebrenici,

43
stotinu hiljada ubijenih u Prijedoru, Foi, Viegradu,
Sarajevu, Zvorniku, epi, Tuzli, Mostaru ... treba u kui.
To bi trebao biti jedan od naina odavanja poasti i
rtvama i herojima zadnjeg genocida nad nama, naa
pravda, na istinski Hag, naa HAGADA s novim
znaenjem...
Okupimo se na bajramskoj veeri i nakon namaza, prije
nego ponemo jesti, otvorimo nau knjigu i sjetimo se,
makar zakratko, onih najbliih koji ne jedu s nama...

44
 SVE IZGUBLJENE STVARI TRAIMO ONDJE GDJE
MISLIMO DA SMO IH IZGUBILI, OSIM SMISLA, NJEGA
UVIJEK TRAIMO NA NEKOM DRUGOM MJESTU...

Ovaj naslov ugledah na vrhu krhkog stabla jabuke pod

kuom na selu berui joj plodove.
Prije toga sam vozei se do sela kontao kako je to
finansijski neopravdan put jer sigurno je da troim 20 KM
goriva, a ta se moe ubrati nepoznanica je dok ne doe
pod samu jabuku.
A jabuka rodila. Iako je dosta plodova opalo, opet se
nabere pokoja vrea.
I dok sam tako sabirao koliko sam neupuen u osnove
duhovne ekonomije, shvatio sam, sejre s vrha kronje
kuu i bau ispod nje, da sam se s godinama odsustvo-
vanja od rodnog praga odrodio i sam od sebe, ili kako su
nai stari znali kratko rei - izgubio sam opanke.
Opanci su za neupuene ona gumena obua koja za
ljetnih dana kad dobro ugrije opravdava postojanje velike
rupe na arapama koju smo kao djeca skoro redom imali,
na peti uglavnom.
E sad, jesu li te rupe ba bilo zbog neimatine ili su nai
stari davno shvatili da koa treba imati mjesta za
disanje, ne bih sad polemisao. Uglavnom, u tim sam
vremenima, dolazei poahkad u Konjic, kolutao oima u
nevjerici gledaju kako se pred granapima prodaju ljive i
45
jabuke.
Koja e budala kupovati ljive i jabuke kad ih svugdje ima,
pitao sam se?
Jednoj od tih budala danas sam se sjetio imena. Moj joj
CIPS u propertisu.
U Konjic se nije moglo u opancima, pa bi mama vadila
cipele za poekad ispod kaua, kremala ih i odmrsivala
njure, onda bi negdje iz nekog paketa vadila i nove
arape jer u cipele za poekad nisu ile arape s rupom na
peti. Onda je tu obino ila koulja dugih rukava i
zakopavanje do pod vrat. Od tog kopanja smo po gradu
hodali "ponosno podignute glave.
Do polaska autobusa kojim bi se vraali nazad na selo ja
bih dopunjavao doivljaj grada i slagao ga u priu koju u
sutradan priat vrnjacima u selu. Ako se dobro
pripremim tri sam dana glavni.
"Ma ova ovdje naa Neretva je nita, da vidi kolika je u
Konjicu!"
A jabuka rodila. S jedne strane vrea, s druge strane,
sunanije, dvije
A zato ovo piem?
Zato to sam najprei da kazujem o mojoj jabuci, mojim
Ribarima, upi, Glavatievu. Zbog injenice da nije sve u
matematici. Nije isto kad kupi fiek jabuka u prodavnici i
ponese kao pee nekom i kad ubere sa svoje pa mu
pokui. Uz one iz prodavnice ne ide pria, ne ide emocija,
46
uz ove moje ide, vidi, ove crvene su mi s jabuke u mrginju
ispod kue, babo rahmetli joj sadnicu donio kad je radio
negdje u Hercegovini. Kasno sazore al' dugo mogu ostati
ako se fino uberu i za zime ostave. Na ovoj utoj sam se
uio kalemiti, kalem odree na klis pa ubode ispod kore,
vrsto stegne kakvim komadom tkanine pa zamae
voskom, ima krhke grane al sladak plod
U naim baama jo ive nai preci, pod orasima koje su
za nas sadili, pod jabukama, ljivama, u zemlji koju su za
nas ostavili, u meama na kojima su jedni s drugim
kahvenisali

47
 PUENJE UBIJA

Ne znam kome je palo na um da pakovanju ibica da ime

ZEBRA, al znam da e me vrlo brzo proi elja da njima
pripaljujem cigarete jer kresanje ibice izgleda jo samo u
mom sjeanju ima onaj fini omamljivi miris.
Dananje ibice nisu kao one nekad. Prvo, ukree svaka
peta. Drugo, miris skoro ne postoji (il je neto bilo s
mojim nosom). Tree, kutija se raspadne nakon 2-3 sata
provedena u mom depu.
Iz petog pokuaja pripaljujui cigaretu sjetih se neije
prie o nosiocu partizanske spomenice iz Drugog
svjetskog rata koji je, kao zasluan drug socijalistikog
sistema, postavljen na neku visoku stolicu.Pria kae da je
dotini drug negdje u lovu izgubio upalja pa mu voza
dodao svoje pakovanje ibica. Ovaj crto, kreso, jednu-
drugu-treu, al kvalitet ibice lo. Cvrljne i ugasi se. Pria
kae da je iznerviran time direktor uao u auto i naredio
vozau da ga vozi u fabriku koja je proizvodila te ibice.
Tamo je otpustio dikretora jer mu je slab kvalitet
proizvoda.
Pria moda i nije istinita ali ja se sa ovim slabim ibicama
osjeam prevaren i treba mi ovakva pria, istinita ili
neistinita, da u njoj dobijem satisfakciju.
Pripalio sam crveni Marlboro. Kupujem ga samo u rijetkim
prilikama. To mi je fle iz rata. Kad god je trebalo ii u
48
proboj, u neku estoku akciju, dijelili su nam crveni
sarajevski Marlboro.
-Popuit ete ga men se ini!- govorio bi magacioner
dijelei nam kutiju-dvije, zavisno od teine I planirane
duine akcije u koju bi potom ili.
U julu 1993. tutnuo mi je u ruke cijelu teku Marlbora, bez
rijei, tupo zure preda se. I njemu je to bilo previe da bi
se zezao. Cijela teka!? Neemo valjda na Banjaluku- ulo
su u amoru.
Uspio sam ispuiti pola teke, onu drugu polu, imam
osjeaj, puimo cijeli ivot.
Tad sam nekad upoznao i Muamera. Prijatelja kojeg, ako
sluajno ima neko da ga ne zna, moete vidjeti na
spotovima hora Sejfullah. Njegov glas vas tjera da
zamirite i prepustite se matariji kako ste raspupala
crvena rua koja pod nujom vrhova leptirovih krila lui
miris u dunjaluku stvarnost.
On mi je ispriao priu o dogaaju iz mladosti kada ga je
kao djeaka ena iz komiluka zamolila da proeta do prve
kafane i vidi je li joj ovjek gdjegod usput zavaljen u
snijegu.
Naao ga je mrtva pijana u smetu kraj puta, nekako
natovario na noge i doveo do njegove kue. ena je ekala
na vratima a on jo iz avlije, pijan i skoro nemoan, poeo
galamiti na nju:

49
-Kako te nije stid?! Ja tri sahata leim zavaljen u snijegu, a
ti si se tek sad sjetila da nekog poalje po mene!
Muamerova pria nema veze sa ibicama al ima
nostalgian miris.
...Sat na zidu kuca, ikindija iri ruke akamu. Razmiljam o
Marlboru. Polazei s nae linije u akciju na Treskavici,
prtei strah na lea, poeljeh ga malo zatomit dobrim
djelom pa izvadih kutiju da poastim borca na liniji.
Odbio je iako sam video da je pua.
Vjerovatno je to uinio iz neke obazrivosti, al ja se ne
sjeam da sam s veim strahom otiao i u jednu akciju.
Kontao sam, Bog zna na to udaramo kad se ovaj boji i
zapalit Marlboro.
Ne znam kako drugima, meni e, ini mi se, njegovo
pakovanje ostat simbol kuraa. Tad smo si znali govoriti
da emo ako preivimo svi puit Marlboro. Naravno,
nismo to govorili mislei da e se to desit zato to e i
Drina kotati kao i on, ve da e drutvo znati cijeniti svoje
odvane puae.
Tad je ovaj dananji natpis PUENJE UBIJA stvarno imao
smisla. Moda nas je i ubilo, moda je sve ovo poslije
samo dim iz jo neizgorjele cigarete - ili me ova ibica
natjerala da se zapitam, jesmo li mi kao to smo nekad
bili? Palimo li iz prve il' bi upalio tek svaki peti...?

50
 OBAN

im sam porastao do mjere da mi glava nadilazi

hercegovaki kr, postao sam oban. Kasnije u ivotu
nauit u da se to moe rei i pastir.
Ispoetka sam uvao janjce. Probude me ujutro, jako
rano, puste janjce iz tora i ja ih tjeram iza kose. Prije
mene je ustao dedo i iza neke druge kose otjerao ovce. To
se zove popasak. Nakon 2-3 sahata, tamo oko devet do
pola deset, dedo dotjera ovce do kolibe, nena ih muze,
onda izae na brijeg iznad kolibe i zove:
Potjeraj janjce, pomuzli smo ovceeee...!
Ja potjeram janjce koji se, ouvi blejanje ovaca, stute ka
kolibi uz nevienu bleku.
Nakon popaska svi pijemo vareniku.
Kad ono to ne popijemo nena razlije na drvene kipe da
se ukajmai, ja uzmem kaiku i grebem kotao u kom se
mlijeko kuhalo. Greba je bila slatka.
Planina na koju smo ljeti isprtljavali nije imala vode, tako
da ve oko podne imam obavezu da otjeram ovce na vodu
nekih sedam kilometara u podnoje planine, kad se
vratim ekaju me krave, koje isto tako treba otjerati na
vodu. Usput nosi bidon s pet litara vode za pie.
Kiu sam posebno volio. Kad pada kia, trava je rosna i
ovce ne treba goniti na vodu bar dan-dva.
51
im bi kia stala, trao sam na brijeg iznad nae kolibe da
provjerim kolika je rosnost trave. Ako bi opanci i donji dio
nogavice pantalona bili sasvim mokri nakon trka kroz
travu, rosnost je bila dobra, ako ne bi, ostajalo bi mi da
ekam dedu i njegovu procjenu.
Jednog od takvih dana sam bio oaran ljepotom nakon
kie tek raspuklih oblaka na kojima se ogledalo sunce. Bili
su nevjerovatno isti, bijeli. Kao da im se svo siviloi crnilo
ispralo s kiom. Mislio sam da gledam neto to niko
dotad nije vidio. Otrao sam kui i pitao dedu ko pravi
oblake. Rekao je: BOG.
Od tada volim Boga, Stvaraoca bijelih oblaka. Od tada jo
vie volim i svog dedu jer me upoznao sa Bogom.
ak sam u tim danima kada bi mi rosna trava kupila
slobodno poslijepodne pa nisam trebao goniti ovce na
vodu na istom onom brijegu iznad kolibe razgovarao s
Bogom. Bio mi je nekako blii od dede i nene. Razumio bi
sve to Ga pitam i nikad nije govorio: ta Me to pita?!
Puno smo priali, tih ljeta. Kasnije sam prestao biti oban,
koliba se sruila, brijeg zarastao. Prestao sam jedno
vrijeme priati i s Bogom, ali ON se uvijek javi. Nikad me
nije zaboravio. Kad sam sjetan, tuan, On se javi, utjei
me. Kad nemam poalje nekog da mi da. Kad sam
usamljen poalje nekog da me obie. Volim ljude, ali
priznat u, blii su mi oni koji priaju s Bogom. Mnogo
blii.

52
 BALKONI

U svakom ivotu doe trenutak kad se zatvori krug i obru

jasna pogleda kljocne u ovjeku. Kad vidi da je sve bilo
mogue i kad dotad nemogue postane samo njegovom
grekom neiskoritena prilika.
Teak trenutak kad sirov ovjek opsuje.
Krhak se raskrivi.
Tuan se razboli.
Sretan unesrei.
Lud se nasmije a mudar bre bolje pobjegne u druga
razmiljanja.
To je onaj trenutak kad sudbina stane ispred ovjeka i i
odgovori mu na ono trajno pitanje: Ima li je ili je nema.
Jusufu je pedeset i osam godina. amilu isto toliko.
Jusuf s balkona svoje kue ne moe da vidi amila na
balkonu njegove kue iako su im kue jedna do druge.
Jusuf ima samo jedan balkon i samo jedan sprat kue.
amil ima tri balkona i etiri sprata.
amil kahvu pije na najviem spratu.
Obojica su u penziji, i obojica na svoj nain zavide onom
drugom.
Hiljadu devet stotina sedamdeset i etvrte obojica njih
krenula su iz svog sela ka gradu, tu se nali s Osmanom
Nurkinim koji je ve nekolike godine radio u Njemakoj.

53
Po ranijem dogovoru prenoili bi tu i vozom poli na put
u obeanu zemlju gdje se krvavo radilo al dobro moglo
zaradit. Sa sobom su ponijeli snove o boljem sutra, o
kuama lijepim, o novcima i ugledu koji novac sa sobom
donosi.
Jusuf je imao neto zemlje. Nije mogao rei da je gladan
dok je amil bio go ko pitolj. I to ih je razlikovalo. Jusuf
se svako malo osvrtao na svoje livade a amil neumoljivo
iao naprijed.
Drugovali su od prvih koraka. Poznavali se i voljeli jedan
drugog kao to brat brata voli. Jer tog pravog brata ni
jedan ni drugi nisu imali.
Trebali su krenuti ve sutradan. I da jesu oba bi otila to
su sigurno znali. No Osman Nurkin je imao da zavri jo
nekih poslova i odlazak odgodie na tri dana. Tri dana koja
je amil provodio hodajui po gradu a Jusuf leei u
prenoitu sa svojim mislima.
Kad je doao dan polaska Jusuf amilu stee ruku i zaeli
svako dobro.
-Ja se vraam, ja ne mogu ostaviti roditelje, sve svoje i
otii u to nepoznato!
-Brate, poi, dogovorili smo se! molio je amil.
Nije poao, dok je voz vijugavim tranicama zamicao uz
Bradinu Jusuf je naputao grad u povratku na selo.

54
Godinja doba su se smjenjivala. Proljea kina, ljeta
topla, jeseni hladne i zime snjene. Jedan za drugom.
Pokajao se Jusuf dosta puta, ali oeni se, djeca posue.
Nekako je ispravio neto krivice smogavi snage i novca
da u gradu kupi neto zemlje i sagradi kuu za svoju eljad.
Ma zato ne rei istinu. Nije smogao toliko. Zemlju je
kupio amil i poklonio mu pola, da im kue budu zajedno.
Gradili su, svak svoju prema svojim mogunostima, kahvu
na nevidljivoj mei pili, mei koja je poela dobijati jasne
znakove kad je Jusuf stavio krov nakon drugog sprata i
time zasvodio svoju kuu a amil iako ne imade muke
djece die jo dva sprata. Nije to bila mea na zemlji,
pojavila se negdje na po puta s balkona prvog sprata
Jusufove kue i etvrtog amilove.
Ne moe Jusuf prigovorit amilu ni na emu. Zvao ga je
esto na onaj svoj balkon na kafu... no njemu je ta kahva
teko padala. S amilovog balkona mu njegova kua i
ivot izgledae jo manji.
Osjeao je to i amil pa mu jednog dana, gledaju preda
se, tiho ree:
-Zna, Jusufe, nisam ja ova etiri sprata dig'o da nekom
pokaem koliko mogu, nego da lake i vie vidim ono za
im sam eznuo pola ivota...

55
 NA KAHVI KOD NANE ULE

Na drvenoj stolici koju zove trokrila sjedi nana ula.

Ima lijevo od sebe kau, sin joj kupio, skoro nov i sad,
desno drugi, neto stariji al u dobrom stanju, no ona sjedi
na tokrili. Tako lake krili kroz kuu kad neto treba.
-Ne volim ti ja, moj efendija, na toj mehkoi ni spavat, tu
ovjeka ejtan sapne pa zna i na rani sabah prespat. Tako
i Arif mi, rahmet mu dui, hrv'o se s djecom dok je iv bio
da mu ovo moderno na federe ne unose u kuu. Kad je
umro, Allahrahmetile, ja nisam branila, nek eca rade ta
se njima dopada, ivili smo i mi stari dosta u svom vaktu.
Desnom rukom lagano krui fildanom i nakon svakog
popijenog ponovo dosipa eer.
- Jaku kafu ne volim, a bez eera je ne bi ni pila
odgovara pratei pogled mojih oiju kojima pamtim
naboranu kou njenih ruku ispod koje se zelene
ispupene vene. Ruka joj je vrsta, unato godinama ne
drhti.
-I ti bi da ti ja pripovidim kako se nekad aikovalo?
-O ljubavi nano, kako se nekad voljelo!
-Eh moj sine e si mene nao, ne znam ti ja pripovjedat,
a i davno je bilo Nije ko sad vako. Ovo sad je, tobe ja
Rabbi, svakako, al eto ih tamo, ja nikom nita dokazat ne
mogu, svak e svoje breme nosit A ljubav ti je bila rije
koja se nije izgovarala, ko da je bezobrazna, tako tad bilo.
-Kako ste aikovali?

56
-Ah u moj vakat, davno je to bilo, cura zagleda jednog
babo je uda za drugog, zna jadna dok gleda i ovog prvog
da e je babo dat za drugog, al' eto insan gleda, valjda je
to tako neto u isnanu.
-Jesu li i tebe tako udali?
-Eto nisu, a i jesu. Vako ti je to bilo. Ja sam ko zamiljala,
nako ko curetak, krna momka, od dva metra, crne kose,
jakih ruku, ma ko Zulfo Mehin to je bio u komiluku, u
onaj vakat najvieniji momak, a pod prozor mi doo moj
Arif. Omalean, plav, suta suprotnost Zulfi. Ja mlada bila,
curetak jakom zadjevojen
Mjeseina bi prvu no, ljeto na jesen naginjalo, ko da sad
ujem one piskove iz bae povrh kue i njegov glas Da
ti je moj rahmetli Arif iv on bi ti znao pripovidit, umio je
lijepo re, jes i dreknut, Allahrahmetile, muko ko muko,
al' umio je dok je mlai bio i protepat Ja na prozoru od
zora nakva sva se saznojila samo utim i za demir se drim,
a on pria, ne znam ti ja jadna ni ta pria al sve fino, godi
mi. Eto do ponoi ispario Zulfo iz glave ko da nikad i nije
bio u njoj, a kuriso se moj Arif. Nita mi nije smetalo. Ni
to je onizak ni plav, ma da je bez glave hodo. Omaija
glas insana, sudbina, ta li Kasnije opet doo po danu.
Nisam ti ja do njeg mogla smislit muko u crnim vunenim
arapama, a on ba take nosio. Ko da ga sad ujem kad
kae, obo da mu se noge manje znoje. I nisu mi ni zere
smetale.
Za dva mjeseca meni doo babo, Allahrahmetile, ko eto
da me pita bil se udala? Meni se noge odsjekle a jezik
utrno, oborila pogled, na emliju vako sjela da ne

57
panem. Jes sramota sjest pred babom al ako se
unesvjestim ko e me ekam da me lagum sastavi. e
u re babi da neu.
Kad je reko da je u susjednoj sobi Arifov babo umal ti
vrisnula nisam. Al kako sam se drala rukama, vako sa
trokrilu, sve mi prsti bili pomodrili i poitavo ti nisam s
njima mogla, ko to je od Boga ostalo, ta precizno i fino
nagodit.
I tako udala se Nije se onda Bogme neto fino ivilo, nije
se imalo, znali smo po mjesec samo zelje jest i jaje jedno
nako po njemu razbit kad se imalo, al ivilo se u slozi
-I voljeli se?
-Pa voljeli se i ne voljeli, ivili, nije to ko sad, malo se voli
malo ne voli. Onda se volilo skroz i zaskroz. Ih, znala sam
ja nekad kad preeram i u divhani noit a znao je i on,
Allahrahmetile, kad ga huja uhvati, mrsko mu zar bilo
gonit se sa mnom pa sam izae Ujutro zora svane, dan
pane i sve isponove. Odivjesmo skoro 65 godina. Voljelo
se nekad drukije, danas je sve kroz interes. Mogo me je
usegijom mlatit al kad vani izae, gleda u njeg ko u
drago Sunce moj oek, pogotovo dok se ono mlae bilo.
A nije me vala, ne treba duu grijeit, nikad ni udario.
Allahrahmetile, eto ja ga nadivjeh, ja se njemu Fatiha
naui. Hoe li ova eljad meni? Kau da hoe Ko zna, nek
su iva i zdrava.

58
 UHVATI SE BABINA MUSHAFA

Ponekad insan izgovori rije koju i ne bi da je svjestan ko

e je uti, a ponekad tako uje ono to bi volio ne uti.
Da je Hasan znao da Nihad jo stoji pred vratima uutio bi
ili saekao da ode pa onda svoju enu Rukiju zaueno
pogledao i rekao: Ne mogu vjerovati da burazer nije nita
ostavio iza sebe djeci!
Nihad da je znao da e uti te rijei svog amide Hasana
otiao bi ispred njegovih vrata makar i neobuven.
Zadrae ga vojnike kundure i na vor u njima svezane
pertle. uo je, a ono to je uo u srce ga ignu. Pogleda u
novanicu od 500 njemakih maraka koje mu je malo prije
dao amida Hasan i onako na prvu poe da otvori vrata i
vrati mu je, a onda stade. Kui nema prake brana, to ga
je i nagnalo da doe u amide pitati ja brana ja para. ta
bi rekao majci, eni, maloj Zineti, ta da kae samom
amidi Hasanu? Fino ga je primio, uvijek volio i pomagao
kao to je i sad, bez rijei pruio 500 maraka da moe kupit
vreu brana. Na kraju krajeva, pomisli Nihad kad je ve
bio na pola puta do arije gdje je kanio kupiti brana, nije
amida Hasan rekao nita runo, samo se zaudio da
njegov babo rahmetli nije iza sebe nita ostavio. A nije, ili
ako i jest nije stigao rei gdje je ostavio.

59
I mjesec dana po njegovoj pogibiji preturali su po
depovima starih kaputa u ormaru, onih haljinki u magazi,
po tavanu... nigdje nita.
-Ako je babo ta i im'o on je to podijelio za ove dvije
godine rata - rekao je majci zadnji put kad su prebirali po
kui traei eventualne pare.
Njegov babo aban bio je vjernik. itav ivot odan
posteiji ivio je od zemlje i hajvana. Nihad se s odlaksom
u vojsku oteo babi i babinim nazorima. Vrativi se iz JNA
zaposlio se i ivio kao i svi oko njega. Volio je popit malo i
vie, ali, onako, u granicama, daleko od tog da bude
propalica. Popio bi pokoju i poetkom nesretnog rata ali
kad je vidio da e eljad ostat gladna manuo se i boce i
cigara, no, eto, opet, doekao je da zajmi da bi kupio
brana. Kad se tog jutra vratio s linije majka mu ree da je
ostalo jo za dva hljeba. uo je od saboraca da neki vojni
policajac prodaje vreu brana za 500 maraka i odluio
pozajmit od amide i donijet je kui pa dokle bude.
Nije samo amida Hasan mislio da je njegov babo ostavio
iza sebe finih para, mislili su to manje vie svi njihovi
roaci, neki dolazili i da pozajme. Takav je bio za ivota,
nikad puno, ali vazda imao koliko treba.
Je li ih gdje ostavio, skoro godinu nakon to je zadnji put
prebrao njegove depove zapita se Nihad te veeri
vraajui se kui s vreom brana na ramenu.
Kroz te misli vratie mu se i zadnji trenuci babina ivota.

60
Ispuili su po jednu zajedno pod kuom i Nihad je s
dvojicom komija krenuo na liniju ispod sela.
-Allahimanet abane!
-Allahimanet momci, uvajte se i uvajte i nas!
Nakon pola sata krenulo je jako granatiranje sela, a kad je
minulo dotrae po Nihada da mu kau da mu je babo
ranjen. Granata uletjela u dnevni boravak. Jo je bio pri
svijesti kad je Nihad stigao mada mu je krv klizila preko
usana pri svakom dahu.
-Do'o vakat mrijeti, sine, promrmljao je ukoena pogleda
kao da gleda u nekog mimo njega.
-Bie dobro babo - ree mu Nihad - sad e vojni ljekar
samo to nije... No babo je utonuo u nesvijest i kad ga
Nihad stegnu za ruku dozivajui ga: babo, babo -samo je
jo jednom otvorio oi i jedva ujno promrmljao: Kad ti
bude najtee uhvati se babina mushafa!
To je bilo zadnje to je progovorio. Jo neko vrijeme je
jedva ujno disao, a onda je krv prestala tei i njegov ivot
se ugasio.
Dva-tri puta je Nihad prihmavao da uzme babin mushaf
ali ili nije bilo vode da se abdesti ili neto drugo,
uglavnom, stajao je u vitrini u dnevnom boravku, ondje
gdje ga je on ostavio u njegovom rukom rezbarenoj kutiji.
Po dolasku kui Nihad zavrnu rukave, izu arape i u banji
uze abdest.

61
Nije komentrisao upitan pogled kojim se pogledae
njegova majka i ena, pokupi u hodu u naramak svoju
kerku koja mu prui ruke i otvori vitrinu.
Uzeo kutiju s mushafom i spusti je na sto.
Lagano otkljua bravicu na njoj i ukaza mu se nekoliko
puta na tvrdoj korici utisnuto KUR'AN, KUR'AN, KUR'AN.
Nije ga uzimao sigurno 20 godina.
Na tren se vrati u mektebske dane kod hode erifa
efendije.
Kerkica mu radoznalo zavue prste u kutiju i podie
koricu, a pod njom se razlistilo desetak novanica istih
onih kakvu je on tog dana pozajmio od amide Hasana...
Na narednim stranicama svako malo ponavljala se ista
slika... Do kraja mushafa Nihad izbroja 26 000 maraka.
-Ala mu rahmetile, aputala je njegova majka gledajui
kako vadi novanice.
-Vazda je odnekle imao, aptala je njegova ena.
-Moje moje, tepala je mala Zineta uporno pokuavajui
da uzme ono to je njen babo slagao na stolu kraj kutije.
-Sine, nisam ti dao da mi vraa - govorio mu je amida
Hasan idueg jutra kad mu je vraao 500 maraka koliko je
dan prije pozajmio.
-Neka, amida, hvala tebi, ostavio je meni moj babo,
nego, eto, bilo se zametnulo.

62
 EVLIJA RAMO

Evlija Ramo imao je prezime koje je htio prometnut u

osobinu. Nasluao se ko mali pria o evlijama i potiho u
sebi mislio da je potomak istih takvih, kako bi drukije
njegov soj i nosio to prezime.
Kad je stasao u mladia nabavio je, tu i tamo, fin komplet
knjiga o evlijama, zikrovima, virdovima i raznim slinim
naputcima koji govore o tom kako kod sebe ostvarit
evlijanske osobine i stepene. Tri godine za redom ispostio
uajluke, noni namaz digo na 20 rekjata, saulis'o jezik i
priklonio se utnji. Jutrima odlazio na sabah u seosku
damiju ekaju kad e umjesto nje ugledat Kabu. Od svih
evlijanskih osobina njega je, stjenjena cijeli ivot meu
hercegovakim brdima, impresionirala ona o mogunosti
da u tren oka odu na drugi kraj svijeta ili neko drugo
mjesto.
Zamiljao je da e se jednom na putu do damije otvorit
evlijanska vrata i da e kroit u sveti prostor abenskog
harema, da tu obavi namaz, kao to su ga obavljale mnoge
evlije o kojima je sluao.
Istrajavao je uporno u svojim zikrovima i virdovima, no
svakog ga je jutra ekala ista seoska damija. U tom
ekanju doekao je i rat.
Dihad je ono to mi fali, pomisli, Evlija Ramo i prijavi se u
najeu jedinicu.

63
Nizali se ratni dani, bitke i predasi. Ramo kojeg su svi po
prezimenu zvali Evlija, preusmjerio svoj san sa abenskog
harema na neprijateljsku pozadinu. Da mu je kako u tren
oka, umjesto kroz linije, prebacit se, onako evlijanski
brzo i nevidljivo, iza njih i iznenadit dumane. Valjala bi ta
evlijanska osobina vie od topa Sultana to priaju da ima
negdje na Igmanu...
Tako doe i ljetna uoividovdanska no. Vojska se
uskomeala, k'o neto se sprema, a niko ne zna ta.
Uhvatila Ramu nervoza k'o i vazda pred bitku pa ode u
upu ukraj kasarne i lee da malo odahne, da u kratku snu
mir pronae dok se komanda ne izda za pokret.
I usni on sebe u sred bitke. Sav u crnom sa sabljom u
rukama. Vidi njegovi uzeli liniju a dumani navaljuju da je
vrate. Gine se na obje strane, dumani brojniji, njegovim
pomo ne stie. Udara Ramo do tad nevienom snagom
sabljom oko sebe. Lijevo i desno, dumani u strahu i
pometnji preplaeni njegovom pojavom pucaju al' metak
ga nee. Kugle mu se lijepe na tijelo ali kou ne probijaju.
uje im udar k'o ujed komarca to osjea. Njegovi se
povlae, izvlae mrtve i ranjene, a Ramu neto teko
povlai u kovitlac.
Prenuo se sav u znoju udiu zrak kao da se dui. Jedva se
pribra i shvati da je u upi, da se uveliko razdanilo.
Pod dejstvom sna opipa tijelo i preneraen napipa bolne
take po trbuhu, prsima i leima. Zagrnu odjeu a po
njem sve fleka do fleke, crvene masnice k'o od uboja il'
64
ige. Osvrnu se po mjestu gdje leao ali ne nae nita to
bi moglo izazvat takve ozljede. Onda primjeti da je u
kasarni tiina. Izae vani - nigdje nikog. Zauen, krenuvi
ka kuhinji, pokua odredit koje je doba dana. Bilo je dva
sata do podne kad je otvorio kuhinjska vrata. Kuharica
Raza se iznenadi kada ga ugleda.
-Oklen ti prije? - upita ga zaueno.
-Evo, ree on, ne znajui ta drugo da odgovori.
-Jel' ba istina za Nusreta? - upita ga, a on se tre. Nusret!
Vidio ga je u svom snu kako pada, i Hamida i Ferida....
Zanesvjesta mu se u glavi i brzo izae na dvorite ne
odgovarajui nita. Kamion s vojskom ulazio je u kasarnu.
Gledao je saborce kako iznureni iskau iz kamiona, utke
kreui ka kuhinji. Htjede upitat ta je bilo, gdje su bili, ta
je prespavao, al' prolazili su kraj njega kao i da nije tu.
Cijeli dan je potrajala takva atmosfera u kasarni. Jedva je
uspio saznat da je vojska netom nakon to je on zaspao
krenula na proboj linije iznad grada. S prvim znacima zore
uspjela neopaeno prikrast se neprijateljskoj liniji i u
brzom juriu zauzet istu bez rtava. A onda je uslijedio
estok protunapad, pomo nije stigla i morali su se
povui.
Spasila ih je magla i neka udna pometnja u neprijatelj-
skim redovima koja je izbila tamam kad su trebali
potpuno da ih okrue.
-Tobe Ja Rabbi - govorio mu je Senad k'o da ih je avo
zabavio o sebi, odjednom su poeli da pucaju jedni na

65
druge i umjesto da nas okrue poeli su bjeat nazad, tako
smo se uspijeli izvu.
Ramo se stidio previe zapitkivat, niko u pometnji nije
vele ni primjetio da on nije iao, niti ga pitao to nije iao?
Povukao se naveer nakon jacije opet u onu upu u kraj
kasarne i pri svjetlu lampe zagrnuo majicu. Crvene fleke
po njegovu tijelu poprimile su ukasto plavu boju a
pojavili su se i mali plikovi. U uima mu je umilo a neka
udna nervoza premetala mu je crijeva u stomaku. Je li
bio ili nije bio? Je li samo sanjao ili nije sanjao? Sve se
poklapa, Nusretovu pogibiju opisae ba onako kako je on
vidio, i tok bitke, i maglu i njihovu pometnju, ba onde
gdje je on sa sabljom napao...
Uuti se Ramo narednih dana. Je li bio ili nije bio?
Bubnjalo mu je u uima, u mozgu, u srcu, u stomaku...
Komanda za sedam dana priredi malu sveanost i dodijeli
priznanje udarnoj grupi koja je zauzela liniju. Iako se
uveliko poelo priat o udnoj pomoi koja je u
presudnom momentu bitke pristigla od nepoznatog
faktora, iako se proulo da je neprijatelj imao veliki broj
rtava koje su stradale od hladnog oruja, Ramino ime
nije bilo proitano meu petnaestoricom nagraenih.
Kao pokajnik koji je prespavao bitku uvede Ramo sebi
etrdeset rekjata nonog namaza umjesto dotadanjih
dvadeset, a narednu akciju doeka probdivi no budan.
-to ne zaspa nimalo dragi Evlija? - upita ga Nazif dok su
se peli u kamion.
- Zovi me imenom, Bog ti dao! - odgovori mu Ramo
moleivo.
66
 ARIF SE UIPIO

Iznad visoke kupole damije podizala se vitka munara

osvjetljena ramazanskim kandiljima. Gore iznad njenog
alema strujao je topao ljetnji vjetar koji je u visinama
gubio snagu jer su rijetki bjeliasti oblaci skoro
nepomino stajali na dobroudnom nebu putajui
bljetav mjesec, koji e za koji dan dobiti svoju puninu, da
nesmetano posipa srebrenu prhut po tamnim krovovima,
baama, putevima i rijeci iji ubor je odgovarao uboru
krvi u grudima tek iftarenih postaa u damiji.
U mihrabu ukraenom rezbarenim drvetom vjetih
konjikih drvorezbara mladi softa, Gazinovac podavijao je
desnu nogu okreui se nakon selama prema demat-
lijama.
Dedo Arif ga je nianio strogim pogledom iz prvog safa, i
bez obzira to je veina dematlija nakon predavanja
selama sjedala kako im je lake, on je, za svaki sluaj
zadrao namaski poloaj. Skoro je dvije hefte u ovom
dematu i nauio je da nauka koju je donio iz kole ima
mjesta samo tamo gdje nestane Arifove nauke.
Arifova nauka potjecala je od njegovog rahmetli amide
koji je dva mjeseca pohaao staru konjiku medresu, a
ostala znanja stjecao usput. Poesto je tamo gdje je
Gazina nauka bila stroga Arifova bila popustljiva, a tamo
gdje je Gazina bila popustljiva Arifova je softe slala nazad
babi im i majci prije odraene prakse.
67
-Zna li ti da se din moe izgubit ako se bez kape za sofru
sjeda? - kazao mu je Arif odmah prvu veer i pruio kapu
bjelicu, istu ovu to u njoj namaz predvodi. Bio je on ponio
jednu ljepu, crnu kapu, al' tu je mjesec dana da ta zaradi
i potpis u kolu ponese pa je ocjenio nepotrebnim
iskuavati Arifov stav o bojama.
Uspravio je kimu koliko moe na sjedenju i nakon tespiha
poeo uiti dovu. Kako se imam u mihrabu okree udesno
nakon predavanja selama i okretanja prema klanjaima
tako je Arif koji je uvijek stajao iza imama desno u saf
ostajao dovoljno ulijevo, da se prilikom uenja dove moe
slobodnije bacit pogled dublje u damiju, tamo iza mukih
safova, do oka gdje uz nenu Muliju klanjala Arifova
unuka Badema. Njezin pogled postao mu je ogledalo
privlanosti. Imala je u sebi neto od dede Arifa, al' ne ono
strogo, tvrdoglavo, starako i namorsko, nego ono
prostoduno, neizvitopereno, prirodno.
-Ja da sam muko i da sam tako zgodna k'o ti nikad ne bi
otila za hode rekla mu je ve tree noi nakon
dolaska.
Komplimente je izricala prirodno kao to je priala o
gradu, o koli, o brdima oko grada. Nije se pri tom stidjela
niti krila pogled kao druge djevojke u slinim situacijama.
Stidjela se jedino kad bi je on kroz prste podignutih ruku
u dovi uporno gledao. Crvenila bi se i obarala pogled. To
je bilo istinsko aikovanje. Van damije mogao joj je re
ta hoe, gledat kako hoe, ona je bila ista. Nasmijana,

68
prostoduna, jendostavna, bez poezije, bez hemije, bez
akcije i rekacije.
-A to se crveni kad te pogledam nakon namaza? - pitao
je jednom dok su kruili gradom da lake provedu zadnji
sat posta.
-Ma stid me i strah, sve kontam ako Bog tebi ne opali
voku to me gleda dok Njega moli, da ne opali meni.
Iako je stanovao kod njenog dede, to je znailo i kod nje,
nije joj smetalo da mu prenese impresije nekih drugih
djevojaka i ponudi da iste zovne na sijelo ako on hoe.
Arif se, zaudo, nije bunio da omladina sijeli mada mu nije
bilo pravo ako nakon dugih sijela njegov softa po sabahu
otpovrne do podne.
-Ne valja podbuho pred narod, jo se malo ispljuskaj
vodom! - govorio bi mu tada ekaju ga s pekirom u ruci
ispred kupatila.
Imao je Arif i dobrih strana. Ako je poahkad bio
nezgodan bar je gledao da bude jedini nezgodan. Druge
dematlije su mogle da se ale, ako su imale na ta, samo
Arifu i on ih je redovno uutkavao istom reenicom.
-Tamam, idue godine ti dovedi hodu, daj mu ie i pie,
platu kad zavri pa mu diriguj, mom nee!
Tako softa nije imao potrebu da spominje ime. Bio je
softa, za upuene Arifov softa. Arifa sluaj po njegovom,
a ostale po Boijem.

69
Badema je bila mlaa od njeg i to je bio jedini razlog to
nije prihmavao da ba proaikuju. Sedamnaestu veer,
nakon dueg vaza o Bedru i borbi na Boijem putu, to Arif
plaho gotivi, proaikovao je s Bedrijom. Jel zbog njenog
imena koje se stakalo s Bedrom, jamaka koji joj je spado
svako pet minuta, il' osmijeha u koji su se mogli smjestiti
svi aiklijski alfabeti Fejze softe, nije znao, no otpratio je
do kue i bez ikakva zazora pred sehur proao kraj ljutog
Arifa. Na Arifovo pitanje: to nisi rekao da e nee ostat?
- kratko odgovorio: Halali, zaboravio!
Iako ga je Badema pred Lejletul-kadr zafrkavala govorei
da e mu nabacit Lejlu, stariju rodicu, on je ostao s
Bedrijom i nakon Lejletul-kadra.
Babo joj je radio u Igmanu i na rastanku mu je poklonila
hemijsku izraenu od ahure metka.
-Zna, prijateljima babo ispie neku poruku ali je mene
bilo stid da ga molim da napie tvoje ime ionako me
poeo zvat hodinicom!
Hemijska se nije mogla trokat. Vrh joj je je kroz
mesingani omot virio kroz kuglu a s druge strane je bila
oznaka kalibra 7,62.
-Eto, da nisi hoda mogao si je poljubit- ree mu Badema
koja je njihov rastanak gledala sa desetak metara ekajui
da hodu na vrijeme vrati dedi Arifu koji ga je trebao za
pola sata smjestiti na autobus za Sarajevo.

70
-Poselami roditelje, reci babi da si bio fin! - ree mu Arif. -
Pismo za kolu u ti ja sam odnijet a evo, ovo ti je...eto
nako, od mene i od naroda, hedija!
Jedva je ekao da autobus krene, pa da zaviri u kovertu
koju mu je Arif zadio u dep koulje.
uo je od drugih koliko su mu skupili za bajram, ali u
koverti je bilo vie od duplo vie.
Arif se uipio.

71
72
 Pismena vjeba:
TA U TRAIT OD DJEDA MRAZA

Ja ivim u porodici koju ine babo, majka, brat i sestra.

Babo je najstariji i svaki dan ide na posao. Mama ne ide
na posao, ona radi po kui. Kuha ruak, loi vatru, hrani
seku i mjenja joj pelene. Ja idem u kolu a mlai brat ne
ide nego se, kad je ovako hladno kao sad, po itav dan
klie majki po ivcima.
On je jo mali i ne shvata da ne moe vani kada je hladno.
Ja idem u kolu i moram se u koli fino ponaat da ne
rekne uiteljica da me majka nije fino odgojila, a moram i
dobro uiti da bi kad odrastem kao babo mogo imati
dobar posao i zaraditi dovoljno para da mogu djeci kupiti
ta ele.
Trebam biti dobar s drugovima i drugaricama jer su
prijatelji vani u ivotu. Moj babo i mama imaju prijatelje
i oni nam nekada dou na sijelo i donesu neto slatko za
mene i brata. Nekad neko od njih donese i neku igraku,
ali mi ih veinu kupi babo.
Jednom sam ja i babo etali gradom i ja sam u izlogu vidio
jednu finu igraku.
-Kako bi ja, babo, volio da ima para pa da mi kupi onu
igraku iz izloga! - rekao sam babi jer nam je jednom i
73
meni i bratu i mami rekao da moramo svoje elje
izgovarati jer on ne zna nae misli.
Babo je pitao koju igraku elim i ja sam mu je pokazao u
izlogu. Bila je puno para jer je babo skupio oi i nabrao
elo. Ja sam se rastuio jer sam znao da mi je ne moe
kupit. Tad me pomilovao po glavi, poljubio u elo i rekao
mi:
-Babo, sine, sad nema para da ti kupi ovu igraku, ali ima
neko ko puno voli djecu i moe im ispuniti sve fine elje.
Samo treba da ga zamoli.
Ja sam se obradovao i odmah pito babu moemo li oti
kod njega da ga zamolim da mi da para da kupim igraku.
Babo me na to opet sa smjekom pomilovao po glavi i
pokazao na damiju.
-Sad emo sine oti na podne u damiju, kad klanjamo i
kad hoda pone uiti dovu i ti digni ruke Bogu i trai da ti
da babi para za igraku.
-Hoe li odmah? - pit'o sam ga.
-Ne znam, ako Bog da, treba biti dobar, fino se ponaat,
jer Bog prije da dobroj djeci ali prvo mora traiti.
-Znam, rekao si da sve elje treba govoriti.
-Tako je sine. Samo kad trai od Boga ne mora glasno,
moe i u sebi, on uje i u sebi kad trai.
I ja sam traio od Boga da mom babi da para da mi kupi
igraku. Nakon namaza sam gledao u babu, a on mi je
74
rekao da se strpim. Ja sam kasnije zaboravio na svoju elju
al' babo je nakon nekoliko dana doao s posla i u ruci
donio onu igraku. Razrogaio sam oi od sree i ljubio
babu.
Mama ga je pogledala k'o to mene gleda kad uradim
neto to nije dobro i spomenula neki tepih, a on joj je
rekao: Bie ako Bog da i za to, naplatio sam neto to sam
mislio da neu nikad i mislim da je ovo njegova nafaka.
Kasnije su njih dvoje veselo pili kafu a ja sam se s bratom
igrao u hodniku.
Kad nam je nakon toga crkla ve-maina i kad je mama
rekla babi da e morat negdje pozajmit jer se toliko vea
ne moe oprat na ruke ja sam im sam uo ezan otio u
damiju i traio od Boga da mom babi da para da kupi ve-
mainu. Mislio sam da e opet trebat nekoliko dana ali
Bog je babi dao pare odmah jer su nam idueg jutra
radnici s kombijem dotjerali ve-mainu ispred nau
zgradu i pitali gdje stanuje moj babo da je iznesu.
Kasnije sam traio od Boga puno stvari, plej-stejn,
kopake i da se sviam Naidi iz prvog C ali mi te elje Bog
nije ispunio jer, kako mi je rekao babo, Bog ispunjava
samo dobre elje. A ja sam kasnije kad je Naida nakon dva
dana rekla da joj Orhan vie nije simpatija shvatio da je
bolje to mi nije ispunio elju jer bi tako i mene ostavila
im joj ne bi mogao kupiti dvojni C na velikom odmoru.

75
Kad doe Nova godina neki moji prijatelji iz razreda imaju
novogodinje elje i piu Deda Mrazu da im ih ispuni. Ja
ne piem jer mi je babo rekao da Deda Mraz opet mora
traiti od Boga, a kako ja to znam i mogu i sam traiti od
Boga, nije dobro da zahmetim ovjeka.
Mama mi je rekla da od svih u kui meni Bog najbolje
ispunjava elje. Jednom me ak zamolila da i njenu elju
za novom peglom traim pa sam traio i kad sam naveer
rekao babi ta sam taj dan traio od Boga on se veselo
nasmijao, a mama je pocrvenila i otila u kuhinju.

76
 PRIA O UITELJIMA

Rekao sam babi da se moja pismena vjeba "TA U

TRAIT OD DJEDA MRAZA" mnogima dopala i da bih elio
da napiem jo jednu. On je klimnuo glavom i rekao mi da
zna. Onda me je pozvao k sebi i pitao:
-Zna li koja je ilahija babi najdraa?
-Znam, ona koju si ti napisao kad si bio djeak, "Kome
seddu ini brate" - odgovorio sam.
-Tako je, bila je prva pjesma koju sam ikad napisao i
poznatija je i danas od svega to sam kasnije ikad napisao.
A zna li to je to tako?
-to?
-Zato to je pisalo srce djeaka jo isto od velikih grijeha.
Kad neto potee iz ista srca ono dopre i do srca onih koji
to sluaju il' itaju i njima se to svidi, a kad potee iz glave
ono zavri u glavama ljudi, pa se nekima svidi, a nekima
ne svidi. Tako da i ti treba biti spreman kad napie drugu
priu da se moda nee svidjeti tolikom broju ljudi koliko
se svidjela prva.
-Znai da ne piem?
-Ne, ja bih volio da pie, samo ne bih volio da se
razoara ako ne bude prihvaena kao prva.
-A kako zna da nee?

77
-Ne znam, ali hajmo biti iskreni. Prvu si pisao iz srca, nisi
razmiljao hoe li se nekima svidjeti ili nee, nisi o tom
uopte razmiljao. Imao si nijet da napie finu priu i Bog
ti je ispunio elju.
-Imam i sad nijet da napiem finu priu, Bog e mi ispuniti
elju.
-Hoe, ako Bog da, al' budi iskren, sad pored toga to ima
elju da napie lijepu priu ima i elju da se ljudima svidi,
jelde?
-Jeste.
-E sad e tebe Allah pomo, ako Bog da, da napie lijepu
priu jer to je nijet u ime Boga, a ono to je radi ljudi Allah
e ti, moda, pomo, a moda e to prepustiti ljudima jer
je radi njih. No, da se ne izgubimo u prii, reci mi o em si
mislio pisati?
-E pa ne znam to sam mislio pitati tebe.
-Znai ima samo elju da napie lijepu priu, nema
temu?
-Nemam, u koli nam uiteljica zada temu. Moe li mi ti
zadat neku temu?
-Mogu sine, donesi mi onu svesku s crnim debelim
koricama iz stalae za knjige.
-Onu to mi djeca ne smijemo eprkat po njoj?
-Ja, ba tu.

78
Ta sveska sa jo nekoliko slinih starija je od mene. U
stalai je do kad znam za sebe, samo je i meni i bratu
zabranjeno da je uzimamo jer tu su neke babine vane
stvari. Ba mi je bilo super to je odluio neto vano
otvorit preda mnom. Jedva sam ekao da vidim ta je u
njoj tako vano.
Babo je otvorio na prvoj stranici i pokazao mi da sam
pogledam.
-Jel zna ta je ovo?
-Imena, rekao sam vidjevi neka poznata i neka
nepoznata imena napisana jedno ispod drugog.
-Koje je prvo ime?
-Amina, proitao sam.
-Zna li ko je ona?
-Jel pranena rahmetli?
-Jeste!
-A drugo?
Proitao sam i drugo ime, Ahmet, i odmah sam znao da je
to rahmetli pradedo, tree je bila babina majka - moja
nena Sala, pa babina tetka Aia, pa Hajdarua.
-Ne znam ko je Hajdarua - rekoh babi postieno.
-To je jedna dobra ena kojoj nisam znao ime kad sam ovo
pisao, samo nadimak po djevojakom prezimenu kojom
su je zvali u selu. Kad sam nauio sve sure koje su mi znali
kazat dedo i nena poslali su me kod nje da mi ona kazuje
one iznad Ved-duha.
-A ta ti znae sva ova imena?

79
-Tu sam sine pisao i sad piem svoje uitelje.
-Zar je rahmetli pranena bila uiteljica?
-Pa nije u koli al' meni jeste.
I ja poeljeh da imam svesku i da u nju napiem ime svoje
uiteljice. Rekao sam to babi a on ustade do druge sobe i
vrati se sa jednom manjom praznom sveskom.
-To ti je dobra tema za tvoju priu. Evo pii, samo mi reci
koje e ime prvo napisat?
-Pa uiteljica Seada, ja imam samo jednu uiteljicu.
-Pa dobro sad - ree babo al' ko te nauio prvu rije, ko
te nauio hodati.
To nisam znao i gledao sam u babu da mi kae.
-Mama te nauila prvu rije i ona je tvoja prva uiteljica,
nena te nauila prve korake i ona je tvoja uiteljica, dedo
te nauio da vozi bicikl, i on je tvoj uitelj...pa tete u
vrtiu, pa gdje ti je efendija koji te ui u mejtefu?
Ja sam od tog nabrajanja bio malo nervozan, moj babo
ima obiaj nekad da bude preopiran da mu i majka umije
nekad rei dok razgovaraju "de skrati malo, Boga ti!"
ekao sam nestrpljivo da zavri i pone mi diktirat.
Naciljao sam olovku na prvi list ali on mi podie ruku i
previ prvi list.
-Poni s drugog ree mi!
-Zato? pitao sam.

80
-Zato to e na taj prvi kad uzraste , ako Bog da, napisati
svog najveeg uitelja.
-Misli tebe? - pitao sam sa smjekom jer mi je bilo krivo
to je maloprije bio skroman i sebe zaboravio.
-Ne mene sine, nego Muhammed, a.s., on e ti, ako Bog
da, biti najvei uzor i uitelj u ivotu.
Ispisao sam cijelu jednu stranicu imena i bilo mi je pravo
udno ta ih ima. Babo mi je pomagao i uzgred itao onu
svoju svesku.
Ponekad bi podizao ruke u dovu pa sam ga pitao ta radi.
-Uim Fatihu onima koji nisu ivi.
-Kad si ti babo poeo pisati imena svojih uitelja i je li i
tebi tvoj babo pomagao?
- Nije sine, babo je ve bio ala rahmetile. Poeo sam jedne
noi itajui predaju o ovjeku koji je puno znao na
dunjaluku, puno klanjao i Boga spominjao a koji e doi
na Sudnji dan i bit e mu reeno da ue u vatru jer je
nezahvalan! Trait e da mu se objasni kako je nezahvalan
a toliko je zikrio i Boga spominjao pa e mu biti reeno da
je bio zahvalan Gospodaru ali nije onima preko kojih mu
je Gospodar spustio znanje, opskrbu i slino.
-Meni je to babo komplikovano za shvatit, - priznao sam
mu, a on se nasmijeio i rekao mi da tano vako zapiem
u ovu priu, jer vama itateljima nee biti komplikovano
k'o men

81
MEVLUD DOK EKAMO

82
 MEVLUD DOK EKAMO

Snagom nauke ovjekov pogled posredno, dospijeva do

svjetlosnim godinama dalekih prostranstava svemira.
Milijarde zvijezda i drugih nebeskih tijela slau se u
objanjenja alima vinih astronomiji inei siunost
ovjeka jo siunijom naspram svekolikog Boijeg
stvaranja. Iza velikih zvijezda pojavljuju se jo vee
zvijezde a jo nedukoive dubine svemira nagovjetavaju
da kraja tim usporedbama i nema.
Meu hiljadama, stotinama hiljada galaksija, jedna je ipak
posebnija od drugih. Krije u sebi zvijezdu iju toplinu
osjeam sobom, fiziki, iji sjaj gledam obinim okom i
zahvaljujui ijoj svjetlosti vidim sve to vidim. To je nae
Sunce. Nauka e na tren rei da bez njeg nema ivota, a
onda e zaroniti u najdublje dubine zemaljskih okeana i
pronai bia koja Sunce vidjelo nije i koji Sunca vidjeli nisu,
a ive na toploj kori zemljinoj...
Na tim mislima nejak i siuan pod predstavama tih
prostranstava, dubina i irina, savijam misao uz rije
Tvorca njihova, Gospodara svih svjetova Koji nas upuuje
da gledamo dokaze Njegove u prostranstvima svemir-
skim, a i u nama samima.
Mi emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima
svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim

83
jasno da je Kuran istina. A zar nije dovoljno to to je
Gospodar tvoj o svemu obavijeten? (Fussilat, 53)

Njemu je samo znana sva velianstvenost stvaranja koje

je ON Uzvieni pokrenuo rijeima KUN Budi i sve ovo to
vidim, o emu uim, razmiljam, nasluujem, u Njegovim
rijeima je FE JEKUN- I ONO BIVA.
Fe jekun!
U bivanju je smjeten i onaj trenutak kada od ustajale
ilovae Bog ovjeka stvori i u nj udahnu od ruha svoga.
Bi Adem, prvi ovjek i bi Hava, prva ena.
I bi trenutak velik, velik kao svemir to je velik, velik za
ovjeka.
No, je li tu sve poelo, ko e do li rije Boija uputit ovjeka
u tajne koje svjedoka u ovjeku i nisu imale. Ko e
objasniti natpis na stubovima Ara u koji Adem nakon to
je Bog u nj od Svog duha udahnuo pogleda i vidje
napisano: 'Nema boga osim Allaha, Muhammed je
Allahov poslanik.'
Hakim, Bejheki i Ibn Asakir preko Abdurrahmana ibn
Zejda ibn Eslema prenose da je uo od svojega oca, a on
od svojega djeda, on od Omera ibn el-Hattaba da je Boiji
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
''Kada je Adem uinio grijeh, rekao je: 'Gospodaru moj!
Tako ti Muhammeda, molim Te da mi oprosti.' Allah ga
84
je na to upitao: 'Otkud ti zna za Muhammeda, a jo ga
nisam ni stvorio?' Adem je odgovorio: 'Gospodaru moj,
kad si me Svojom rukom stvorio i u mene od Svoga duha
udahnuo, ja sam podigao glavu i na stubovima Ara
ugledao natpis: 'Nema boga osim Allaha, Muhammed je
Allahov poslanik.' Znao sam da e Ti uz Svoje ime
spomenuti samo onoga ko Ti je najdrai od svih stvorenja.'
Allah je na to rekao: 'U pravu si, Ademe. On mi je najdrae
stvorenje, pa poto si Me njime zamolio, ve sam ti
oprostio. Da nije Muhammeda, ne bih ni tebe stvarao.'
(Hafiz Ibn Kesir, ''Kazivanja o vjerovjesnicima'', djelo
izdato od strane Aktivne islamske omladine BiH u Zenici
1417/1997, str. 30.)
Ko e proniknuti u znanja i derede Ibrahima Halilullaha
koji Boga zamoli:
Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji
e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i oistiti
ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar! (El-Bekare, 129.)
Ko e primiti nagovjetaje Musau u Tevratu date i radosnu
vijest s kojom je doao Isa sin Merjemin:
Kaznom Svojom Ja kanjavam koga hou, ree On, a
milost Moja obuhvata sve, dat u je onima koji se budu
grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nae
budu vjerovali, onima koji e slijediti Poslanika,
vjerovjesnika, koji nee znati itati ni pisati, kojeg oni kod
sebe, u Tevratu i Indilu, zapisana nalaze, koji e od njih
traiti da ine dobra djela, a od odvratnih odvraati ih, koji
85
e im lijepa jela dozvoliti, a runa im zabraniti, koji e ih
tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi. Zato e oni
koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podravali i
pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postii ono
to budu eljeli.(El-Araf, 156157 )
Kad Isa, sin Merjemin, ree: O sinovi Israilovi, ja sam
vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene
objavljen Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o
poslaniku ije je ime Ahmed, koji e doi poslije
mene. (Es.Saff, 6.)
I saimam sve misli o irini svemira, dubinama mora,
trajanju ljudske historije... Promiem kroz dane, mjesece,
godine, vijekove, kroz znanja data o prolosti, drhtim u
lijepom iekivanju veliine, vijesti radosne, momenta tog
kad milost svih svjetova kanut e voljom Boijom u utrobu
majke Amine da se u djeaka zame...
I drhtim putevima mekanskim i drhtim putevima okolnim
dok srena majka hodi nosei u utrobi edo na ije
roenje samo ljudsko stvaranje i postojanje eka...
I blii se no,
Ah kakva no,
Najljepa no,
Tiha i mirna no,
Blagoslovljena no,
Najavljena no,
86
Iekivana no,
Neuporediva no...

No odabrana meu milijardama noi zemaljskih da

porodi zoru u kojoj e voljom Boijom, najavljeni poslanik
udahnuti dah zemaljski.
Sretan li je svemir koji je to doekao, srena li je naa
galaksija u kojoj se rodio, sretno li je Sunce to e ga
grijati, sretna li je majka koja e ga na grudi svoje priviti,
sretna li je Mekka, sretna li je Arabija, sretan li je ljudski
rod...
MUHAMMED SE RODIO!
I etrdeset godina e protei kao to su protekle i hiljade,
stotine hiljada, Allah samo zna, koliko godina, dok je
pojavnost ekala Muhammeda, da u tiini peine Hira
primi prvu RIJE Boiju...
Rije koja e ovjeanstvo uputiti na znakove u
prostranstvima nebeskim, ali i u nama samima.
Rijei IKRE, UI, ITAJ
UI, ITAJ u ime Gospodara Tvoga koji stvara...
itaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara ovjeka
od ugruka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pouava
peru, koji ovjeka pouava onome to ne zna. (El-Alaq, 1-
5.)

87
I potei e vrijeme zadnjeg zemaljskog poslanstva, Allah
e objavu Svoju peatom opeatiti, milost, lijek i
objanjenje ljudima spustit, kroz peat poslanstva, uzor
naljepi, rahmet svim svjetovima...
MILOST SVJETOVIMA
NALJEPI UZOR
OBVESELJITELJ ONIMA KOJI DOBRO ELE I DOBRO INE
OPOMINJATELJ ONIMA KOJI ZABORAVLJAJU
MIR ONIMA KOJI MIR I BLAGOSLOV NA NJEG TRAE
Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O
vjernici, blagosiljajte ga i vi i aljite mu pozdrav! (El-
Ahzab, 56)
Sljedbenici njegovi u vodi koju im Bog kao milost s neba
sputa, abdest uzimaju, halje zemaljske iste, glas ezana
ekaju...
Od Medine i hazreti Bilala do kraja svijeta i naih dana,
svakog trenutka na mrvi ovoj kosmoskoj to je Zemlja
zovemo glas ljudski Boga svjedoi i Poslanika naeg,
voljenog...
Ehedu en la ilahe illallah!
Ehedu en la ilahe illallah!
Ehedu enne Muhammeden resulullah!
Ehedu enne Muhammeden resulullah!

88
Smiujem u mislima sva prostranstva svemirska, sve
dubine okeana, sve irine i tjeskobe zemaljske... sve je tu
i sve e jednom nestati, samo e ostat dijelo dobro, put
dobar, staza dobra, rijeka dobra, ljubav dobra...
Ostae ljubav kojoj nas je poduio, ljubav koju je zemlja
ekala, rod ljudski, ljubav i milost to je u noi mevludskoj
na Zemlju kanula...
Doi sine, doi keri, doite da vas zagrlim kako je on
Hasana i Husejna, bosiljke svoje grlio, doite da se
poigram kako se on s djecom igrao, doite da blag i
milostiv budem kakav je on prema svima bio... doite da
salavat uimo da istinu uimo, da svrhu stvarnosti u
ljubavi istoj dokuimo...
Boe moj, blagoslovi Muhammeda
i rod Muhammedov,
kao to si blagoslovio
Ibrahima i rod Ibrahimov.
Zaista si Ti hvaljen i slavljen.
Boe moj, obaspi blagodatima
Muhammeda i rod Muhammedov,
kao to si obasuo blagodatima
Ibrahima i rod Ibrahimov.
Zaista si Ti hvaljen i slavljen.
Doi da Bogu na seddu pa'nemo,
Na daru dina islama zahvalimo,

89
Na daru pripadnosti ummetu najodabranijem da
zahvalimo,
Doite brate i sestro, komija, prijatelju, poznanie,
prolaznie...
Doite, da s vrela najljepeg pijemo, da mrnji lea
okrenemo, da plau atore sapnemo, da milosti i ljubavi
prostranstva pruimo
Muhammeda poslanika da slijedimo
Muhammeda poslanika da slijedimo
Muhammeda poslanika da slijedimo...
EHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH VE EHEDU ENNE
MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU.

90
 APAT MEVLUDA

Koga eli Allah Sebi uputi

Za islamom njemu srce otvori
Koga eli u zabludi ostavi
I srce mu za Istinom zatvori1
Zato vjernik prvo Boga spomene
I Njemu se na darovim zahvali
Pa selame , salavate donese
Na Resula to nam Kur'an prenese
Kur'an asni jasno nama svjedoi
Da Bog dragi i meleci Njegovi
Salavate na Resula donose2
I na one to ih slijede u tome3

1
Onome koga Allah eli da uputi on srce prema islamu raspoloi, a
onome koga eli da u zabludi ostavi On srce njegovo stegne i
umornim uini kao kad ini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah
one koji ne vjeruju bez podrke ostavi. (Al-Anam, 125)
2
Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici,
blagosiljajte ga i vi i aljite mu pozdrav! (Al-Ahzab 56)
3
''Na onoga ko donese jedan salavat na mene, Allah e donijeti deset
salavata!'' (Muslim)
91
 Uvod
Adem mu je prvi ime vidio
I u dovi Gospodaru spominj'o
Ne bi li se Allah njemu smilov'o
I oprost mu dugo traen spustio4
I Ibrahim Boga dovom zamoli
Da potomke od nesree izbavi
Poslanikom, jednom od njih, koji e
Da ih knjizi i mudrosti poui5
I Musau u Tevratu Bog dragi
vijest o njemu narodima objavi6

4
Hakim, Bejheki i Ibn Asakir preko Abdurrahmana ibn Zejda ibn
Eslema prenose da je uo od svojega oca, a on od svojega djeda, on
od Omera ibn el-Hattaba da je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
''Kada je Adem uinio grijeh, rekao je: 'Gospodaru moj! Tako ti
Muhammeda, molim Te da mi oprosti.' Allah ga je na to upitao:
'Otkud ti zna za Muhammeda, a jo ga nisam ni stvorio?' Adem je
odgovorio: 'Gospodaru moj, kad si me Svojom rukom stvorio i u mene
od Svoga duha udahnuo, ja sam podigao glavu i na stubovima Ara
ugledao natpis: 'Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov
poslanik.' Znao sam da e Ti uz Svoje ime spomenuti samo onoga ko
Ti je najdrai od svih stvorenja.' Allah je na to rekao: 'U pravu si,
Ademe. On mi je najdrae stvorenje, pa poto si Me njime zamolio,
ve sam ti oprostio. Da nije Muhammeda, ne bih ni tebe stvarao.'
(Hafiz Ibn Kesir, ''Kazivanja o vjerovjesnicima'', djelo izdato od strane
Aktivne islamske omladine BiH u Zenici 1417/1997, str. 30.)
5
Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e im
ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i oistiti ih, jer Ti si,
uistinu, silan i mudar! (El-Bekare, 129.)
6
Uzvieni Allah kae: Kaznom Svojom Ja kanjavam koga hou,
ree On, a milost Moja obuhvata sve, dat u je onima koji se budu
92
 I Isau u Indilu naloi
Vijest radosnu da ljudima saopi7
O Ahmedu8 poslaniku koji e
Nakon njega biti poslan ljudima
Kao milost svim svjetovim doi e
Kur'an asni Allah njemu spustit e.

Od kako je Bog Adema stvorio

I s Havom ga On na Zemlju spustio
Bolji insan njome nije hodio
Nit se bolji od njeg nama rodio

grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nae budu

vjerovali, onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nee
znati itati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indilu, zapisana
nalaze, koji e od njih traiti da ine dobra djela, a od odvratnih
odvraati ih, koji e im lijepa jela dozvoliti, a runa im zabraniti, koji
e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi. Zato e oni koji
budu u njega vjerovali, koji ga budu podravali i pomagali i svjetlo
po njemu poslano slijedili - postii ono to budu eljeli.(El-Araf,
156157)
7
Radosnu vijest od Isaa, alejhis-selam, Uzvieni spominje u ajetu: A
kada Isa, sin Merjemin, ree: O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov
poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam
donesem radosnu vijest o poslaniku ije je ime Ahmed, koji e
poslije mene doi i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoe:
Ovo je prava vradbina! (Es-Saff, 6)
8
Ahmed je jedno od imena naega Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, kako se biljei u vjerodostojnom hadisu u kojem Poslanik
kae: Ja imam pet imena: ja sam Muhammed, i ja sam Ahmed, i ja
sam El-Hair, onaj oko ijih nogu e se okupiti ljudi na Sudnjem danu,
i ja sam El-Mahi, onaj kojim Allah brie nevjerstvo, i ja sam El-
Akib. (Buhari)
93
 Iz zahvale Gospodaru svjetova
to smo i mi od njegova ummeta
Kroz stihove sjeamo se momenta
Kad no blaga njegov mevlud doeka

NO MEVLUDSKA

Mekka spava nad njom zvijezde sijaju

Trunci noi zrake zore ekaju
Ponedjeljak9 kad svanut je hotio
Poslanik se odabrani rodio
Amina je sretna majka roenog
Njoj je sreu i blagodat dao Bog
Da ponese i da rodi vjesnika
to rod ljudski na njeg eka od v'jeka
...

O znakovim' koje vidje te noi

Amina nam ba ovako svjedoi
Danima je tren radosni ekala
A kad doe boli nije imala
Svjetlost ista sa njime se porodi
Dvorce ama sjaj joj njezin razvidi

9
Muslim je zabiljeio predaju od Ebi-Katadeta u kojoj se navodi da je
Poslanik, a.s., upitan o postu dana ponedjeljka, pa je rekao: To je dan
u kome sam roen i dan u kome sam poslan kao Poslanik.... (Biljei
Muslim)
94
 I prije je od kad ga je zanijela
Iz visina glas udnovat sluala
Zanijela si ti prvaka ummeta
Kad ga rodi moli Boga za njega
Moli Boga da ga od zla sauva
Zavidnosti zavidljivca svakoga!10
Po roenju svoga sina, Amina
Poruke se ovog glasa sjetila
Gospodaru dragome zahvalila
I zatitu za djeaka traila

Potom posla vijest do djeda njegova

Obradujte dobrog Abdul Mutaliba
Bog je dragi unukom ga darov'o
Allah mu se dragi vazda smilov'o
I djed njegov jo u ali za sinom11
Na grudi je svog unuka primio
S njim do Kabe u dvorite oti'o
Bogu dragom ukur za njeg inio

10
Ibn Hiam, ''Poslanikov ivotopis'', str. 31.
11
Muhammedov, a.s., otac Abdullah, Abdul Muttalibov sin, nije
doivio roenje svoga sina. Ostavivi trudnu enu, Abdullah je otiao
na slubeni put u Siriju, ali se na putu za povratak teko razbolio i
karavan ga je ostavio u Medini, na brigu bliim roacima po majinoj
liniji. Kada je saznao novost o Abdullahovoj bolesti, Abdul Muttalib je
poslao sina Harisa da ga dovede u Meku, ali je bilo prekasno. Haris se
vratio sa tunom vijesti da mu je brat preminuo i kako bi se cijela kua
pripremila na alost. Abdullah je imao tek dvadeset i pet godina.
Njegov stari otac ga je njeno volio jer je na njega i fiziki i duhovno
najvie liio od sve druge djece.
95
 A kada se se sa njim doma vratio
Sna se jednog jo otprije sjetio
Ovo dijete bit e mnogo hvaljeno
Ime mu je sa nebesa javljeno12
Kad to ree majci srce zaigra
Sjetila se jo dok ga je nosila
Glas nepoznat, kao da je sa neba
Zborio je: Ti nosi Muhammeda

12
Prema nekim predajama, tom prilikom mu je Abdulmuttalib
nadjenuo ime, a nadahnue je dobio kroz jedan san to ga je usnio
malo ranije. U tom snu je vidio veliki srebrni lanac kako izlazi iz
njegove kime, jedan kraj se gubio u nebeskim prostranstvima, drugi
je bio zariven duboko u zemlju, jedan se gubio na istonom horizontu,
a drugi na zapadnom. Iz lanca je izraslo veliko drvo sa gustom
kronjom i plodovima koji su sijali poput zvijezda na nebu. Uskoro su
poele dolaziti nepregledne mase ljudi i sa istoka, i sa zapada,
pribliavajui se tom drvetu i pokuavajui dosegnuti njegove
svijetlee plodove. Tumaenje sna bilo je da e se iz njegova
potomstva roditi mubarek dijete koje e hvaliti i voljeti i stanovnici
nebesa, i stanovnici Zemlje, i sa istoka i sa zapada (to je vjerovatno
sinonim za sve etiri strane svijeta, jer Arapi, kako se nama ini,
termin ''od marika istoka do magriba zapada'' koriste u smislu
svih strana svijeta, a dragi Allah najbolje zna). Zbog toga je svom
unuku i nadjenuo ime sa znaenjem ''Hvaljeni'' tj. ''Muhammed''. Da
li je Muhammedu, alejhisselam, ime nadjenula njegova majka ili
njegov djed, to dragi Allah najbolje zna, ali ono to je bitno uoiti u
obje ove verzije je to da je ime Resulullahovo bilo odreeno ''na
nebu'' tj. da onaj ko mu je dao ime, bila to Amina ili Abdulmuttalib,
nije odabrao ime po vlastitoj volji, ve je bio nadahnut sa neba.
96
 U kuu tuge radost je dola
Rodbina bliska oblazi edo
Muko je djete svi se vesele
Najvie majka i sijedi dedo
Sve poe rei al' onda uuti
Od rijei svake udni su puti
Unue gleda bez zebnje, straha
Lii na babu, mog Abdullaha

DJETINJSTVO

U svojoj brizi majka Amina

Ne skida oi s voljenog sina
Prolaze dani i tihe noi
Rastanak sa njim skoro e doi
Adet je bio da muku djecu
Jo kao bebe u drugom mjesecu
Na dojenje daju enam sa sela
Da bi se priroda s prirodom srela
Skromna Halima iz pustinje vrele
Ruke mu svoje pod uzglavlje stere
Ko svoga ga sina grli i hrani
U njenom mu domu svanjuju dani

Od prvog dana svjedoi ona

Djeak je izvor svakoga dobra
S njim je u kuu beriet stig'o
Nevolju svaku Bog nam je dig'o
97
 Prolaze ljeta, jeseni zime
Halima s tugom grli djeaka
Valja se rastat, dole u Mekki
Majka ga eljna, s ljubavlju eka

Sretna Amina doeka sina

Blaeni osmijeh ispuni dom
Lake e nosit breme ivota
Sada kad uz nju tu je i on

Da li je utila u svome biu

Gdje ljudske misli sudbinu spliu
Da ni njen ivot nee oduit
Da e se kratko sa sinom druit?

MAJINA I DEDINA SMRT

Jednoga dana odlui majka

Povest djeaka u grad Medinu
Da vidi mezar svojega babe
Daidu svoga i drugu rodbinu

Na putu nazad u mjestu Ebva

Majku Aminu skolie boli
S tugom u srcu gleda Muhammed
Smrt majke koju toliko voli

98
 Kraj majina mezara plakati poe
Niz nurli lice suze se toe
Nakon to nikad ne zovnu oe
U estoj godini osta siroe13
Abdul Mutalib s ljubavlju punom
Unue primi u okrilje svoje
Da smiri tugu, djetinje boli
Da voli onako kako djed voli
Ugledan bjee meu prvacim
Kraj Kabe asne poasno mjesto
Sa sinom svoga sina Abdullaha
Mimo sve djece dijelio je esto
Al' i ta radost k'o no je ljetnja
Do bliskog mjesta lagana etnja
Sudbine klupko vreteno prede
Osta Muhammed bez svoga dede
Muhammed opet siroe postade
Al' Bog mu dragi zatitu dade
U kui amide ebu Taliba
I njegove dobre ene Fatime
Od tog e doba pa do svog groba
etrdeset ljeta to ih Sunce gleda
Zatitnika ruka ebu Talibova
U dobru i zlu titit Muhameda

13
Zar (ti Muhammede) siroe nisi bio, pa ti je On utoite pruio, i za
pravu vjeru nisi znao pa te na Pravi put uputio. (Ed-Duha, 6-7)
99
 MLADOST

Ebu Talib bjee dua od ovjeka

Al bogastva nisu zemaljska mu data
Puno gladnih usta na nafaku eka
Valjalo je radit gdje je prilika data
I Muhammed poe od svog osmog ljeta
Na proplancim Mekke uvat tua stada14
Na djetinjstvo rano budila se sjeta
Ko pastir je bivo kod Halime tada.
Kad je s dvanaest godina stas'o u mladia
Ebu Talib na put povede bratia
Razborit je bio-nek iskustvo gradi
Do dalekog ama -trgovine radi
Zastadoe malo, ba nadomak ama
U mjestacu Busra, pokraj samostana
Kad izae monah imenom Behira
Zamiljen je mnogo, sijedu bradu dira
Jedan oblak bijeli iznad karavane
Ide nebom sa njom i sa njome stane
Koga prati, kome Bog tu milost daje
Monah mora vidjet dok ne krenu dalje

14
Tog perioda Poslanik se sjeao i kasnije, a u hadisu koji biljei
Buharija u Sahihu, rekao je: Allah nije poslao nijednog poslanika a da
on nije uvao ovce. (Ma bea'sellahu nebijjen illa ve kad re'a el-
ganem).
100
 Prie karavani slave dragog Boga
Ugleda Muhammeda kraj amide svoga
Na njemu su znaci uenima znani
Nema sumnje to je Resul obeani

Ebu Talib slua Behira mu ape:

I zli ljudi neki njega prepoznae
Ne smije ga vodit u am meu ljude
Strah je mene da mu oni ne naude

ENIDBA SA HAZRETI HATIDOM

Godine su tekle Muhammed je rast'o

U mladia snanog i estitog stas'o
U mladosti zrele kroio je dane
S vrlinama koje krase odabrane

Me' prvacim Mekke bila je i ena

Po ednosti svojoj daleko uvena
Trgovac na glasu, od rijei, potena
Bogata a skromna, u svem' odmjerena

Imala je svoje kue, karavane

Prosce mnoge, redom odabrane
Ali srce eala je njeno
Muhammedom da bude voljeno

101
Blag i skroman-tih i nenametljiv
Njenom oku posto je zamjetljiv
ist karakter, moralne vrline
Njenom srcu bile su visine

Mubarek su brano gnijezdo svili

Jedno drugom vrst oslonac bili
Bit e prva kom e vjeru kazat
Bit e prva koja e ga slijedit

Od djece im dva umrijee sina

et'ri keri poivjee due
Meu njima hazreti Fatima
Kaplja rose sa dennetske rue

PRVA OBJAVA

U istom srcu misao ista

Stvorenog svijeta znakove lista
Muhammed trai zaklon samoe
o svrsi svega promislit hoe

Penje se esto peini Hira

Mislima svojim traei mira
Pogleda iz nje ka Kabi dole
Gdje narod slavi svoje idole

102
 Zar moe kamen, obina stijena
Nad suncem sjajnim da ima moi
Zar neko drvo i komad koe
ovjeku iim pomoi moe?

Ko je Gospodar to nebom vlada

Pustinjom cijelom vjetrovim' njenim
Ko bilju raznom daje da nie
Ko nou vlada, jutrom da svie?

Tek hurmom kojom on tijelo hrani

Snaei postom misao svoju
Prolaze noi, prolaze dani
Pitanja bezbroj u udnom roju

Doe ramazan zadnja treina

U tami peine Muhammed stima
Mladia lijepog to tu se stvori
Ikre Muhammed! Njemu govori

Ja ne znam uit, Muhammed ree

A mladi prie i snano ga stisnu
Ui Muhammede - ponovo ree
U ovoj noi blagoslov tee

Ui u ime Tvog Gospodara

Koji ovjeka od ugruka stvara
Ui! Plemenit je Gospodar tvoj

103
koji ovjeka poduava peru i onom to ne zna
Kada Muhammed ponovi rijei
udni ga mladi ostavi sama
U tom trenutku obuzet strahom
On poe kui bore se s dahom
I dok se sputao stazom u Mekku
Na nebu vidje udnog mladia
Ni nalik iem od ivih bia
Dibril se ukaza u svome liku

Ti si Muhammede poslanik Boiji

Na oba svijeta blagoslovljen si
A ja sam Dibril, melek snani
to objavu Boiju ljudima nosi

OBZNANA ISTINE

Tako su potekle objave rijei

Kur'ana asnog to srca lijei
Uputa jasna, ko Boga trai
Za srce i razum ajeti snani

Hatida vjerna sumnjala nije

Dogaaj udni istinu krije
Gospodar Jedan nad svima bdije
I njemu nita skriveno nije
104
 I druga eljad njihove kue
Istinski srcem Objavu u'e
A rijei iste koje ne blijede
Uskoro e mnogi da slijede

Ustat e protiv sluge idola

Nanijeti vjernim muke i bola
Neja e muit, ivote gasit
Al ' plamen vjere nee ugasit
Trinaest e godina u rodnoj Mekki
Poslanik Boije primati rijei
Brai i sestrama u dinu islamu
Prenosit govor to srca lijei

U tom e vaktu uz nedae druge

U godini zvanoj Godina tuge
Ostat bez svoje supruge vjerne
Hatide iste, uzorne ene
Murici Mekke nude Resulu
Zemaljska blaga da'emo tebi
A on im veli: Sunce i Mjesec kad bi mi dali
Ja vjeru islam napustio ne bi

105
DOMOVINA

106
 SREBRENICA JUER, DANAS, SUTRA

Juer
Mjesec je juli, 1995.godina Imam nepunih 20 godina.
etiri posljednje sam vojnik. U rovu sam na Treskavici.
Pogled mi je uprt u daljinu, u nove neprijateljske rovove
koje emo, s Boijom pomoi, zauzeti. Do mene je moj
saborac Asim. Ima dugu crnu kosu na zatioku svezanu u
konjski rep. On ima mali radio-aparat. Sluamo vijesti.
Nino ati izvjetava iz Srebrenice koja pada u etnike
ruke.
Poginuli i ranjeni neprestano se dovlae u bolnicu.
Nemogue je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna
projektila padaju na ovaj grad. U bolnicu je trenutno
dovezeno sedamnaest poginulih, pedeset sedam tee i
lake ranjenih. Da li iko u svijetu moe doi da vidi
tragediju koja se deava Srebrenici i njenim
stanovnicima!? Ovo je neuven zloin koji se izvodi nad
bonjakim stanovnitvom Srebrenice! Populacija u ovom
gradu nestaje! Da li iza svega stoji Akai, Butros Gali ili
neko drugi, bojim se da za Srebrenicu nee vie biti
bitno!...
Godinu dana prije nego to sam postao vojnik, kao uenik
Gazijine medrese bio sam u jednom srebrenikom selu na
ramazanskoj praksi. U glavi mi se smjenjuju slike dragih i
estitih insana kod kojih po kuama zapoavah i s iftarom

107
se mrsih slavei Gospodara. Danas sam ovdje, a osjeam
da bih trebao biti tamo. Nisam jedini. Vojska iz susjednih
rovova pria isto. Upuujemo poglede ka Bjelanici i
Igmanu oekujui da vidimo malu crnu taku i ujemo
zvuk helikoptera koji e nas, kao i mnogo puta do sad,
pokupiti i prebaciti tamo gdje je najpotrebnije.
Da nas hoe makar do Tuzle prebaciti, kae Asim.
Il' do Kladnja, odgovara Miralem.
Ja utim. Kundakom puke oslonjen sam na kamen kraj
rova. Otkako je otac devedeset druge postigao ehadet -
ne plaem. Vojnik sam i ratujem. S dumanima po
bosanskim brdima, sa ejtanom u sebi. I sad ratujem s
njim. Nisam ja na ramazanskoj praksi bio samo u
Srebrenici, bio sam i u Viegradu, i isto ovako sluao na
radiju imena mojih dragih dematlija koje su dumani
poklali.
Tada sam u ruci imao drugu puku, a u rovu do sebe
rahmetli babu da mu na ramenu oplaem drage insane
ija su imena itana. Imao sam babu da se za nj od bola i
straha zaklonim. Koliko e danas srebrenike djece ostati
bez svojih baba, koliko sutra, koliko e nas prekosutra u
ovoj krvavoj Bosni biti bez suza. a suza eljnih? Moda bih,
da imam starijeg brata, i sad plakao, moda bih da imam
mlaeg popustio pred bolom i na njeg prenio emanet
naeg babe, ovako ne mogu. I najstariji sam i najmlai.
Jedinac sam. Stojim u rovu gdje je moj otac stajao,
spreman da poginem da bi neki drugi otac i neki drugi sin
108
mogli ivjeti. Ako ja poginem naa loza e nestati, rekoe
mi nakon oeva ehadeta.
Neka!, velim. Moda e nestati loza ali nee zemlja, a
dok bude zemlje, dok bude dina naeg, bit e i moje loze.
Ni otac mi se nije kitio imenima krvnih predaka, nego s
blagou, ponosom i najveim potovanjem sjeao se i
nadahnjivao asnim i hrabrim Boijim lavovima o kojima
je, kao o uresima dina, vazio na dobri hoda Smajil.
Radio uti u Asimovoj ruci, a ja bismilom gasim plamen
panike. Uinilo mi se na tren da je sve nestalo.
Ustajem i okreem se ka Igmanu.
Gdje je taj helikopter, ta naredba, ako nisam mogao za
Viegrad, da se borim za Srebrenicu?!
Danas
Okreem glavu u stranu i suznih oiju izbjegavam odgovor
na sinovo pitanje: Zato babo plae?
Spremam mu ruksak za put (a najrae bih pao po podu i
ljubio mu stopala).
Stavljam sendvie, vodu, neto slatka, da mu se nae za
puta.
Osnovac je. Izrastao maaAllah! Sa uiteljem i djecom iz
razreda prvi put ide u Srebrenicu.
Svata bih mu jo u ovaj ruksak stavio. Svata mu ispriao.
Nervozno vitlam misli pitajui se ima li jo neto da mu

109
nisam rekao a da je vano za put na koji ide, na mjesto
koje e hodoastiti.
-Da ide s abdestom? - to sam mu ve rekao.
-Da bude skruen i tih? - tako sam ga odgojio, ako Bog da.
-Da pomiluje s bismilom desnom rukom niane ehida? To
nisam.
-Ali, sine, kad proui Fatihu, dlanom desne ruke pomiluj
vrh niana ispred sebe.
-Zato to, babo?
-Ne znam, sine, ne znam, ali tako je inio moj rahmetli
dedo kad bi mom rahmetli babi na mezar odlazio, pa i ti
tako uini.
-A vjerouitelj u koli kae da se ne mora imati abdest kad
se ide u Srebrenicu.
-Ne mora sine, nije farz, ali je farz roditelja posluati, a ja
sam ti rekao da sa abdestom poe i sa abdestom u
Potoare da kroi.
-Dobro, babo, je li to sve? Zakasniu...
-Jeste sine, mislim da jeste.
Na izlazu iz kue stiem mu glavu i ljubim ga meu oi.
Kada su one na dunjaluku trepnule moje su dobile izun da
mogu zaplakti, i esto, jako esto plau.
Odlazi, a mene sjecnu u srcu.

110
-Ali, sine!
-Kai, babo!?
-Kad proui Fatihu i pomiluje nian rukom, apni tiho u
sebi: Halalite, helikopter nije doao!
- Koji helikopter?
- ... Nita, sine, nita, zaboravi da sam ovo rekao, samo
onako kako smo se dogovorili.
- Allahimanet, babo!
- Allahimanet, sine!
Sutra
Prolo je dosta godina od oruane agresije na moju zemlju
ali ja jedva da sam kroio van teritorije koju je tada uvala
i ouvala naa Armija.
- Malo je ljudi da u sebi ne nose neki strah, bie da je strah
od zarobljavanja iz rata ostao u tebi i u poratnim
godinama poprimio oblik podsvjesne fobije, ree mi
doktor kada se poalih na svoj problem.
- Obzirom na dob u kojoj si preivio ratne strahote moe
biti sretan pa te je samo to snalo! - zakljui.
Uvijek me ova rije preivio uzdrma, potrese.
Zato mi govore da sam preivio? Kao da je sve bilo i
prolo, kao da je gotovo. Kao da me tom rijeju odvajaju
od hiljada, stotina hiljada onih koji nisu ivi? Kako sam
preivio kad ja to i sad ivim? Kako sam preivio kad ja
sutra polazim u pohode skoro deset hiljada nepreivjelih
111
Srebreniana? Za deset hiljada dua je ova Bosna
uskraena. Ko e mi rei da sam preivio ako nisu
preivjeli Ademovi Hariz, Hodi ahin, Kuduzovi Hasan,
Mujanovi Sabrija, Osmanovi Faruk, Salki Mevlid, Zuki
Fikret i hiljade drugih to ih iz godine u godinu
pronalazmo po masovnim grobnicama i 11 jula sputamo
u mezarje u Potoarima. I stotine i hiljade drugih u
Prijedoru, Kljuu, Zvorniku, Bjeljini
Nisam preivio, ja i sad ivim a ovjek dok je iv treba da
se bori.
Sutra u zakoraiti u svoj strah. Svoju tugu. Svoju bol.
Svoju manjkavost. Zakorait u polahko, korak po korak,
svakom stopom kojom su Srebreniani traili spas ispred
dumanskih kama.
Zakorait u iz Bosne u Bosnu. Sastavit u mora strahova
u sebi, s bismillom udariti Musaovim tapom po njima i
ona e se rastaviti. Bonjak e Bosnom do Bosne
Srebrene poi.
U busenu zelenom naeg seoskog harema bijeli se
mermer bosanskog ehida. Mog rahmetli oca. Poelio
sam ga obii pred put. Put za hiljade obian, a za mene
velik k'o Sirat uprija. Uim mlaeg sina da pomiluje
dlanom desne ruke vrh babinog niana, i molim Uzvienog
da ne dozvoli dumanima da potaru u ovoj zemlji Bosni
nae dlanove. Sve dok bude onih to Fatihe ue i niane
dlanom miluju bie i svrhovitosti samih naih niana.

112
 DNEVNIK UMIRANJA

Dragi babo,
Ti zna da se obraam tebi u svom dnevniku svaki put kad
nisam naisto sa sobom. Dugo sam jutros poslije sabaha
ostao zagledan u ehidsko mezarje. Pokuao sam kao
nekad priati na tom posebnom mjestu sam sa sobom,
onako, u mislima kao to imam obiaj, no ne naoh
sugovornika. Nadam se da ti je ipak stigao hajr moje dove
koju prouih i da si u lijepom poloaju kod naeg
Gospodara. Poeo sam ti uz Fatihu uiti i dovu, dodue na
bosanskom jeziku jer drugi ne znam, jer ovdje je sad takvo
stanje da vie ne znamo imate li tamo fajde od Fatihe ili
nemate. Stigli su neki estoki alimi pred kojim bi se i asni
pejgamber za vjeru poboj'o. Vas ehide jo niko ne
napada otvoreno, al', iskreno, intimno da ti povjerim,
mogue je da ti i nisi ehid. Akida ti je bila neispravna,
brada premala, a nogavice preduge. To da si volio
Homeinija i Gadafija ne smijem ni spomenuti jer
vjerovatno bi te premjestili u neko drugo mezarje, a od
ehadeta ti ne bi ostalo ni slovo .
Prvo to sam jutros proitao i to me u ovaj behut i bacilo
bila je izjava da nam je reisu-l-ulema mutav. Javno ovjek
naeg duhovnog vou naziva mutavim a niko se vele nije
nasekirao niti reagovao. Hiljadu i neto imama u Bosni i
Hercegovini olahko prihvataju da im se vjerski poglavar,
glava, naziva mutavom i ne reaguje. Kau, pusti budalu!
113
Kad neko bilo kome od nas, obinih imama, kae da je
mutav, tri ga hutbe pilimo sa minbere da ugasimo svoj
rezil nefs, a kad dira glavu glavnog ne smeta, jo mi govore
da gledam i itam medije u kojima se toj istoj osobi daje
prostor. Moe li ovjek bez glave, moe li zajednica bez
poglavara, kakva je zajednica koja podnosi da joj je
poglavar mutav?
Neki dan sam tako proitao i da je naa slavna Armija u
kojoj smo se borili i pod njenim imenom i znamenjem
umirali takozvana, pa nikom nita. Kad dou izbori,
primaknu nam se ovi sa vlasti pa viu glasajte za nas inae
e nestati i Bosne i islama i mi glasamo. Onda u toj istoj
Bosni donose zakone da muslimanka ne moe sa alom
u' u sudske institucije pa se nama veli ustajte, hodajte,
borite se za svoja prava. Ne znam ta sam glasao za njih
ako u za svako svoje normalno prirodno pravo ustajat i
hodat po raskru. Eto, piem ti a sve me strah da ne bi
trebao, no strah me i ako se uutim da mi se nee vratiti
sugovornik za moje razgovore sa samim sobom. Strah me
da gubljenjem sebe ne izgubim i tebe. Nadani susret s
tobom, milou Gospodara, u baama denetskim gdje
ehidi obitavaju, svjetlost je koja me grije. Stid me 'vaki ti
se na oi pomolit. Strah me da bi te postidio u tvom
drutvu. Ovu su zemlju odbranili hrabri poput tebe, danas
je mi iz kukaviluka prodajemo za sitne interese. Iako ja
svoj kukaviluk poesto pravdam tvojim savjetom da ne
ispravljam krivu Drinu, svjestan sam da ne reagujem ni
kad mi Neretvom brkaju. Ponestane mi hrabrosti pa me
114
strah da e mi ponestati svjesnosti o njoj. U onaj zadnji
vakat u kom si otiao sa ovog svijeta govorila se rije iza
koje je valjalo stati, iza koje je njenu snagu valjalo pred
metkom potvrditi, danas su rijei postale jeftine, ideali su
proglaeni glupou a tradicija zaostalou. Fali nam onih
naih starih p'jana koji su urijetko ulazili u damiju ali bi
onom ko se drzno re runu rije hodi i damiji opalili
amar prvom prilikom.
Halali ti meni to evo 25 godina svako malo poseem za
tobom i tvojim mezarom. Treba mi. Treba mi otac da
znam iji sam i mezar tvoj da znam odakle sam i gdje
idem. Treba mi ovaj dnevnik i njegova slova da znam da
svi ovi dani nisu nita drugo do li eljezne halke na sidimu
koji me uva da ne odem tamo gdje nije moje i ne dam
drugom ono to je nae. Treba mi i na dobri efendija
Salko esir, ja ljepeg islama nisam uio od kako sam iz
njegovog mekteba kroio. Rahmet ti dui, babo, rahmet i
dui efendije Salke. Dok mi ivi ne shvatimo ta je ivot
moraemo se uzdati u snagu vas mrtvih. Moda ste vi
najivlje to trenutno imamo.

115
 KRATAK SPOMEN NA MALOLJETNE DOBROVOLJCE
ARMIJE RBIH

Nezavisnost Bosne i Hercegovine ouvana je ivotima i

djelima stotina hiljada Bosanaca i Hercegovaca. Meu
njima ponajvie linog ivota u njeno postojanje utkali su
maloljetni dobrovoljci RBiH. Dali su joj dane svoga
djeatva, godine mladosti, kolske klupe zamijenili
rovovima na prvim linijama odbrane, k'o na kolsko zvono
ekajui naredbu da krenu naprijed. I malo ko e ovu i
ovakvu Bosnu i Hercegovinu voljeti vie od njih, malo
kome je ona ba sve, i ivot, i sjeanje, i strah i nada.
Danas, kada pune svoje etrdesete i dalje u sebi nose ive
oiljke bitaka, a imendane i roendane ove zemlje
doivljavaju jae od svojih sopstvenih. Iako su u odbrani
zemlje nerijetko bili prevaga za mnoge dobijene bitke,
nakon rata su ostali malobrojni za priliku, al' ne i za
spomen. Svaki od njih, pamenjem tih mladalakih
emocija i dan danas na leima nosi ranjenika il' ehida,
babu, brata, vjenog prijatelja... i zasluuje spomen, jednu
priu, pjesmu da u njoj nastavi ivjeti svoju prekinutu
mladost.
I JEDNA RIJE UVIJEK JE BILA - ELHAMDULILLAH
Zadrhti mi ahkad u sjeanju mladost
htjela bi neko da je priupita
kako je bilo u golobradim sedamnaestim
abdestiti se zorom u rovu to na mezar lii
116
kako je bilo babino krilo
toplo od krvi ehidske
u zemlju odloit
na majino rame ruku poloit
na sestrine dvanaeste zakletvu donijet:
Nee vas niko ni robit ni silovat, dok ja sam iv!
Htjele bi osamaneste, devetneste, dvadesete
da ih se nekad vrli pitci sjete
Kako je bilo kad ljudi bez krila
pod jekom topova kroz vazduh lete
i tekbir zbore u hrabrom juriu
boje' se jedino da strah ih ljudski ne savlada
i odvede na stazu kukaviluka
Htjele bi dvadeset pete
da neko s iviluka skine onaj zaveljaj nade
i ponosa to putem sunneta krau'
u nikah odaje ugazie
i pla djeiji
to jedan je drugog doziv'o
i glas tihi zrela mukarca
to u jastuk duboke noi rahmetli babi je kaziv'o:
Raamo se babo, ummet nam se iri
najmlaem mi evo
tvoj pramen iz kose viri!
Htjele bi tridesete to najbre lete
da im neko tor za pravdu oplete
dulaf u zidu za istine teke

117
kad se mladost sazuje i njeni konji sveu
a put se nastavi, onako, pjeke
Kad postane godinu stariji od oca
i osmotri put preen bez povodca
shvati da i sjede proelavu vrijede
i ma kako dua to ponekad htjela
ne moe se brada metnut iznad ela
I nek mladost vrije u godinama svojim
i nek zrelost zrije u svom zrelom dobu
ne bih nita mijenj'o ni za jednu bobu
ostala je istina kakva je i bila
pod uzglavljem Bosna
na usnam Bismilla
a u srcu apat:
elhamdulillah.

118
 MOJOJ JEDINOJ DOMOVINI

Ne znam od kad si i
Ne znam do kad si
Al znam da moja si

Od Kulina Bana
I ranijih dana
Na obrvam' rijeka
U dlanu planina
Topla i mehka
Moja domovina

Od Boga dna
Bosnom si zvana

***
Rodih se u tebi
pod sabljom, tapom i mlaakom,
k'o znak potinjenosti miru
i naum lijepa nijeta.

Pod uzglavlje mi stavie jabuku,

oprae vodom,
da budem k'o moji preci,
da vjerujem i da znam
na kojoj mi je zemlji ivjeti,
119
 s koje mi je esme piti,
pod kojim mi je kamenom mrijeti,
da pamtim k'o svoje ime,
ako me sudbina siroetom uini,
da sam iz Bosne
i da mi je Bosnom hoditi,
u njoj tugovati,
u njoj se veseliti,
i da mi se Bosnom zvati,
htio ostati,
ili se odseliti!

***

Moja si jedina domovina

u tebi su svi moji tragovi,
sva moja padanja i ustajanja,
osmjesi i jecaji,
moje juer,
moje danas,
moje sutra...

Pod tvojim su ledinama moji preci

na tvojim stazama moji potomci.
Svakom si putu mjesto vraanja,
svakom sjeanju mjesto konaenja.

120
DAN NEZAVISNOSTI

29. februara i 1. marta 1992. godine, u Republici Bosni i

Hercegovini je odran referendum o nezavisnosti
Republike Bosne i Hercegovine od Socijalistike
Federativne Republike Jugoslavije.
Referendumsko pitanje je glasilo: "Jeste li za suverenu i
nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravu ravnopravnih
graana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba,
Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj ive?" Na
referendum je izalo 64,31 % biraa s pravom glasa, a za
suverenost Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99,44 %.
Pamtim prola obiljeavanja Dana nezavisnosti po posjeti
optinskih i drugih struktura vlasti ehitskom mezarju
koje se igrom sudbine nalazi pod mojim prozorom.
Doe pedesetak ljudi, pola od njih, vjerujem, jer im je to
u opisu posla a pola da obie mezare svojih najdraih.
Onog to nema, a ja bih volio da ima prilikom ovakvih
obiljeavanja jesu naa djeca i naa omladina. Volio bih
imati priliku rei im da:
Ne volim rat.
Rat ubija sinove.
Ljubav ih raa.
No, nikad neu zaboravit nau odbranu.
Ne bih je zvao ratom.
RAT je kad napada,

121
kad eli nekom uzeti njegovo pravo,
neto to tebi puno manje treba nego njemu,
to je rat...
Kad se brani,
to je molitva,
to je oda svemiru,
to je zov Bogu!
Kad ima 17 godina
stoji na rodnom pragu
s pukom u ruci
a srce ape
hvala ti Boe to sam iv,
hvala ti to sam ponosan na svoj ivot,
hvala ti to imam hrabrosti nedati nikome
da dira ovaj tvoj hram,
ovaj osmjeh koji uveseljava lice moje drage,
ove oi zbog kojih ona drhti
i nju, zbog koje se ja ne bojim biti ovdje.
Zbog svega ovoga ja nikada neu dozvolit da prihvatim
kako 4 godine branjenja ove zemlje i mene u njoj nisu
neto. Nikad neu pristati da je to neto prolazno, epizoda
koju treba zaboraviti.
Ne prihvatam to, ne mogu to.
To su moje sedamnaeste,
osamnaeste, devetnaeste, dvadesete,
moje godine kada sam trebao uiti,
godine kada sam trebao voljeti,

122
kada sam se trebao nadati,
kada sam trebao na suncu mladosti ruditi,
kada sam trebao od starijih uiti...
Ja nemam te godine,
ne traim ih, jer niko ih ne moe vratiti,
kao to niko ne moe vratiti sva ova imena s bijelih
baluka pod mojim prozorom,
ali isto tako ne dam da to neko uini mome djetetu,
da njemu ukrade njegovu mladost.
Ne dam da me neko natjera da sve to smatram "onako".
ivot prekratko traje da bih sve prihvatao "onako".
Biti nezavisan znai razumno shvatiti i prihvatiti o komu i
emu zavisi. A, ja zavisim o Bogu i tu zavisnost svjedoim
ehadetom vjere dok moja pripadnost precima i
potomocima, moje ta sam i gdje sam zavise od ove
zemlje, zato je volim, zato je svojom zovem, zato u njoj
jesam i zato bez nje biti spreman nisam.
U jednom vjerskom kontekstu prenosi se od hazreti Alije
da je rekao kako je svaki dan u kojem ovjek ne zgrijei
BAJRAM za tog ovjeka pa tako isto mislim da je svaki dan
u kome vjerujem u svoju zemlju u kojem sam spreman i
ivotom je braniti kao i prije 20 godina dan i moje i njene
NEZAVISNOSTI.

123
NENA EMINA

Ostalo lice zapameno

kao mjesec u sjaju punom
Raireno krilo i cvjetni dezen dimija
Toplina sjeanja
Naborana jaka bluze
I dodir denetske hurije
Glas to pred spavanje
ape iz svakog jastuka
Tune oi
Srean pogled
to navikom iskustva
kao pepeo na ognjitu
usegijom odgoja
spree kahare due
Zategnuta koa na rukama
zeleni potoii vena poskoili pod njom
limena olje tanke kafe
i uzreica kenje jedan
Najlon kesa puna krema za iijas
Reumu,
uboj
i pamenje koji joj je sin koju kupio
Za duu
Ovu mi je Ibro iz Iraka donio
Boe mu zdravlje
Ovo Mujo iz Saraj'va
124
Allah mu se smilovao
A ovu ti je rahmetli babo, Allah mu Dennet podario
naruio od Mehe Alina kad je ono i'o za Tursku
Ovaj mehlem mi je od Aie, Bog joj svaku sreu dao
A ovu mi doktor dao kad me nedavno obilazio
Ne valja nita
U ranom mi djeijem sjeanju
upkaju janjci travke popaska
Obijesno trkaraju zabacajui glavu
Moj pogled snen
Tijelo strukom omotano
ekam nenino dozivanje od kolibe
Pui janjce pomuzli smo ovce!
Janjei trk
Bleka
Miris vune i tek pomuena mlijeka
Crno bakreni koto
Vatra na ognjitu
I hurdenjaci na policam u dimu
- Neno
Kad odrastem
Kupiu ti kat haljina
- Hoe jata e!
im odraste
Zaboravi'e nenu
K'o i svi ostali.
- Neno kad odrastem
Kupi'u auto

125
 i vozit te tvojima u aricu.
- Hoe kenjca
Ja povraam i na drvetu kad vjetar puhne
A kamo li u autu!
- Neno kad odrastem...
- De, ne naprduj sine
Dodaj mi tu emliju
trebam ovu joltu oprat
a ti hajde
dok ne budem vakat ovcam'
poigraj se s djecom
Samo se ne kre'te k'o juer
fino se udarajte...
Nevina obeanja na verigama djetinjstva
i al na podlaku starosti...

Neno, kad odrastem

Napisau ti pjesmu
Pjesmu o tebi neno!
Da te se moja djeca sjeaju
Rahmet nazivaju
Dovu ine

Zajedno sa mnom
Suzu puste...

126
DEDINO ZVONO

Sredinom sedamdeset etvrte jeseni

Stoljea prolog,
iza iftara dvadeset prvog ramazanskog dana
Na dlan babice ispuzao
Ko osmjeh na lice majke kanuo
Plaem novoroeneta
Okadio sobu
to devedeset i druge
Pet tenkovskih granata izdrae
Prije nego raspe duvare svoje

U cvjetnom krilu neninih dimija

S krajem jamenije meu sitnim prstima
Upijao ehadet
I adete predaka
Puzao u krilo babino, majkino, dedino, amidino, tetkino
Za sinijom okruglom
asom limenom
Pitom sirnicom
I orbom grahovaom
Uio bismillah
I elhamdulillah
U kru humskom prohodao
U kripu pla sakrio

127
Bijeloj kocki eera
Osmijeh poklonio
Rastao, rastao, rastao
Ilmihal pod pazuhom nosio
K nebu dlanove pruao
obanske dane nizao
Rosna jutra blagosiljao
Me' otkosim otkivajui kosu
Ispunjao are na serdadi pamenja
Najljepim priama o pejgamberima
Meu kojim svijetljee ime Muhammedovo
Kao to imena njegovih najbliih svjetljee meu
Drugim ljudima
Imao druga Zorana, imao druga Nedada
drugaricu Dijanu, Editu, Mirsadu
uitelja arka i razrednika Mirsada
Zbrajao brojeve i nizao slova
Uio opia i Andria i Darvina
U mektebu hode Salke esira
usnio snove o toplim hodnicima
Gazi Husrev-begove medrese
Baarijskom kaldrmom utiskao u sjeanja
esnaestogdinjaka prva sarajevska pamenja
Uio teno izgovarat harfove, ajete, sure
Historiju, gradove, alime

128
I njena imena vrnjakinja
Iz enske medrese
Trunio dane u noi
Noi slovima
Sitnim rukopisom u dnevnik me'o
Bjeao od glasova o ratu
I prve stihove u sebi spreo
Na putu kui devedeset i druge
Poplaen Bijeljinom
Zaobiao barikade
Uskoro babin osmjeh traio u krtom sjeanju
A tijelo pod kamenim nianom
Oblazio
Ue Fatihe
I mole Boga da majino srce
Ne prepukne nad njegovim
aptao Neretvi da ga uva
Vlaikom snijegu
Treskavikim vrhovima
I sanjao slobodan put
Do strehe Gazi Husrev-begove damije
Da seddom sastavi krug
I oko sebe i onaj u sebi
Imao brau Bonjake
Muju, Naila, Nusreta, Sanela...
Turina Mehmeda

129
Arapa Mutesima
dugu iransku puku
vrst nijet da uini had
i lijepu naviku
da svrati u tekiju
Dodirivali ga devedeset este ko sveto bie, gaziju
Na ulicama Teherana
Medine i haremu Kabe
Dodirivala ga muslimanska ljubav rukama srca
Jednog vrtlara iz iraza
Keramiara iz Afganistana
Trgovca iz Medine
I taksiste iz Meke
Te stotine drugih iz tavafske rijeke
Oko kue Boije
Vratio se majci
S nadom
Da ponovo joj je
U istoi roen
Sazorilo stoljee
U novo
Proljea i ljeta prola
Jesen se nadvila
Na golo tjeme
I sijede vlasi u zatioku
Kaharan zalogaj u grudima
Neisplakana suza u oku
130
Drhtave ruke bi da
Grle i ljube
One to ga nekad ko sveto bie dirae
U nekom nemiru
Puti izmeu brae
Eksplodirae
Osta u dui pender tekijski
S pogledom na minber voljene damije
Ostae prsti djeiji
Stiui krajeve amije
Pod dlanovim otra kosa
Milog evlada
Bosna
Arabija
Perzija
I jedno teko SADA
Kad zvonar stada naega
Izgubi zvono sa svoga vrata
Dedo se u namazu uspravi
I nakon dva rekjata
Oslonjen na Boiju uputu
Nae ga u haptovini
Ispod Prolomljene bukovine
Ko da ga je svojom rukom
U nju ostavio

131
Volio je, ala rahmetile
to je Muhamed Ali boksovao nou
Manje je u tom tekom vaktu
morao skrivat radost to je musliman

Zato, i ja, ponekad tako

Ustanem nou
Manje me strah da e neko vidjet
Kad nakon dva rekjata
Podignem ruke i zamolim Boga
Da ja i eljad moja
U ovoj prolomljenoj stvarnosti
Ne izgubimo svoje zvono

132
 KRIKE USPOMENA

Kao Nil Armstrong stupajui na Mjesec, izrekoh sebi,

stupajui na Konjiku upriju jutros iza sabaha, neujnu
misao: Svijet ini drutvo, a grade ga pojedinci. ta je
Nilov korak na Mjesecu znaio za ovjeanstvo znaju
milioni ljudi, ta je znaio za njega samoga mnogo
manje. Da nije bilo Nila, drutvo bi nalo nekog drugog,
veliki korak za ovjeanstvo ne bi izostao, no on je bio taj
koji se u kalkulacijama hiljada mogunosti sloio kao
najbolje rjeenje. Ba kao to bi neko sagradio i upriju u
Konjicu da nije ovaj ije ime pie na njenom
portalu. Drutvo, civilizacija, dunjaluk, ima svoj tok, svoj
izvor, svoje strmine, nizine, obale, okuke, ue i more
svoje. Svaki njegov poetak obiljeen je imenom,
ovjekom, nekim ko izmeu niza mogunosti u datoj
slagalici dogaanja bude onaj svodni kamen po kom se
desi to se desiti moralo.
U tom ivotu drutva, u vremenu to ga doivljavamo kao
jedinstveno vrijeme i trajanje, proima se nekoliko
milijardi pojedinanih ivota i pojedinanih vremena.
Svako vrijeme sa sobom nosi mogunosti i iskuenja,
potencijal i tegobe. Meu onima koji se u tom vremenu
raaju stoji prilika da ga se domognu, spram njihove elje,
snage, umijea i spram ruke sudbine, koja, koliko god mi
matematiki tano proraunavali putanje zvijezda,
planeta, kometa, vidljivo povlai poteze. A ti potezi
133
sudbine opet su duboko zaronjeni u tastvo svakog
pojedinca i karakter drutva od tih pojedinaca sainjen.
Hladan zrak to uvijek struji preko nae Konjike uprije
dovoljno je ivahan da razbudi pospana i na misli nagna
gladnog. kole, banke, kafane... otvoriti e se tek oko
osam, jer narodu nije urba ni za znanjem, ni za novcem
ni za sjednicom, bitno je da pekare rade od rane zore.
- Dvije tople hrenovke i jedno slatko lisnato s vinjom,
molim!
Prije trideset godina, bez ove uvodne filozofije, ja sam
ustajao u isto doba. Vrijeme prolazi, ovjek se mijenja ali
rani sabah je hiljadama godina uvijek na ovaj dan u isto
vrijeme. Prisjeam se tog vremena.
Na drvenom stoliu prostrta kuhinjska krpa koja je
dolazila uz pakovanje faksa. Na njoj bijela olja s crvenim
arama. U njoj domae kravlje mlijeko pomjeano s neto
crne kahve koju su netom prije popili dedo i nena. Kraj
olje velika krika domaeg hljeba s kvasom, rezana na
klis. Preko nje razmazan dobro upren bestilj. Kad pone
jesti odnos bestilja i hljeba na poetku na klis odrezane
krike je ravnomijeran. Iskustvo te ui da tada manje
pripija mlijeko iz ae, jer kasnije e debljina krike biti
sve vea, odnos hljeba i bestilja neravnomjerniji i da bi se
to sava-kalo i zadrala slast trebae vie mlijeka.
Znao sam ja ve tada da se u nekim kuama hljeb ree na
krike jednake debljine, da ima onih to im je namaz na
kriki veliine same krike. Al znao sam da je to balahanje
134
isto kao to sad znam - da ako jede krike na klis jednom
e zasigurno posegnuti za filozofijom. Jer ta krika je
svojevrsna metafora ivota. U poetku je zalogaj sladak,
lahko se zagriza i lahko u slast vae a kasnije, to si blie
kraju mora vie otvarat usta, jae gristi. Odnos tijesta i
namaza je neravnomijeran i ako se ne navikne pravilno
pripijat doi e u situaciju da ostavi onaj najdeblji i
najtvri dio krike, a tad ti slijedi uka iza uiju i hiljadu
puta podcrtano pravilo: Snaga je ba u tom zadnjem,
najdebljem, najtvrem zalogaju. Probao sam ja par puta i
okrenut situaciju.
Poimao bi jesti od najdebljeg i najtvreg dijela s milju
kako u na kraju imat tanak ugriz i sladak
zalogaj. Problem je nastao kad su me ukuani vidjeli u
tom pokuaju i onda sam sluao podcrtavanje drugog
vanog ivotnog pravila: Niko tako ne jede! Ne moe
ivjeti mimo svijet.
Poslije je slijedilo uljanje jabuke, jer, da se razumijemo,
karijesa je bilo koliko hoe, ali mi etkice za zube nismo
imali. Zubi su se istili jedenjem jabuke.
Nakon jela pokupi knjige u torbu, sjuri niz Brijeg kraj
Halilove kue, pored Bajia glavice, niz toilo do iine
esme pa poprijeko na Vukovu glavicu gdje je bila
etverorazredna kola u Ribarima. Pred kolom shvati da
si grekom nazuo neke stare opanke prokinute pete kroz
koju iz poderanih arapa viri gola peta tvog stopala.

135
Nije ta kola nikad vizuelno lijepo izgledala, ali je bila
dovoljno zabaena da sam za tri godine promijenio
dvanaest uitelja i uiteljica. Tu je predavao ko nije imao
gdje drugdje dok se ne bi snaao. Nisam to tada znao, ali
danas znam.
Dakle, nije tu bilo neke svijetle izgledne budunosti za nas
pedesetak uenika u zajednikoj uioniic razvrstani od
prvog do etvrtog razreda. Stizali smo iz desetak okolnih
sela udaljenih i vie od 10 kilometara. Taj jutarnji doging
do kole, nas Titovih pionira porodie kasnije nekoliko
dobrih trkaa. No, sva ova pria potaknuta je neim to se
desilo nakon to sam ja jutros s dvije hrenovke i slatkim
lisnatim od vinje doao u Klub knjige, napravio sebi aj i
pojeo doruak. Doeka me na fb poruka u kojoj pie: Ipak
nije Senad obi'o najvie svijeta!, i u produetku link
osobe koja jeste. Naravno, poruku sam dobio
od prijatelja s kojim sam se juer priajui dotakao teme
ko je od nae generacije iz ribarske kole najvie svijeta
obiao, pa je zakljuak bio da je to Senad Biber koji je
takoer u istu kolu iao od prvog do etvrtog i mnogo
podue pjeaio nego ja i ovaj moj sugovornik. Ne znam
je li se Senadu tucalo u to vrijeme dok smo razgovarali,
no mi smo ga sasvim pozitivno spominjali u kontekstu tih
podavnih sjeanja te prisjeajui se gdje sve znamo da je
Senad bio, na odreeni nain i mi putovali svijetom.
Proradi onaj stari seoski mentalitet, svi za jednog Senad
za sve, pa je tako Senad u razgovoru brzo postao na i
njegova putovanja samim time naa putovanja.
136
Link koji sam dobio vodio je do fotografija na profilu
Senadove sestre Sehije. Kad to shvatih, na trenutak mi u
sjeanju kroz borovinu ispod kole u Ribarima kroz prozor
uionice na drugom spratu sjeknu prvo jutarnje sunce i
jasno vidim u prvoj klupi drugog reda kako uurena
pokraj Senada Sehija prebacuje piljak iz ruke u ruku
pomalo kiljei da se zatiti od sunevih zraka.
Tako je to bilo prije trideset godina. Jutros gledam Sehiju
na fotografi-jama vie svjetskih gradova i znamenitih
lokacija nego ih ja znam nabrojati. Moda nema veze to
je u prve razrede osnovne kole pjea-ila 3-4 kilometra u
jednom pravcu. A moda i ima! Moda oni koji su vie
pjeaili imaju priliku kasnije vie svijeta obii? A moda i
nema!
Moda sam zaboravio ono to je vanije i od kilometara a
i od debljine jutarnje krike hljeba: I Senad i Sehija su
uvijek dobro uili.

137
 POD VISAK

Moj rahmetli babo je u depu

Plave radne koulje
S natpisom IZGRADNJA KONJIC
Nosio suhu plosnatu olovku
Pisao je njome
Po zidovima
Gredama
Armaturi
Pulevima
Daskama
Crijepu
Limu...
Rijei su bile kratke
Najee samo linije
No iza tih linija
Stajale su kue
Due od pamenja
Artiljerac iz one vojske
Napamet je znao '92 koje ploe u gradu
Ne moe probity granata
kao to nije probila ni nau
dok joj tenkom nisu
prili sa strane
Njegovom olovkom
Na treem omotu utog papira vree mekinja od 50 kg
Napisao sam svoju prvu pjesmu

138
Uz suhu plosnatu olovku imao je mistriju i fanglu
Libelu i visak.

Sve je moralo biti pod visak

Veeras u pola koraka preko kue

Pade mi na um
Da odavno nisam
Na elo prislonio visak.
Nemam ga
Kao i mnoge druge oteale uspomene
Odnijele ga godine
Okom zidareva sina
A po liniji hoda
Rekao bih da se naginjem udesno.

139
 EERLUK NA SVAGDANJI

Sadanjost je najkrai trenutak postojanja. Sadanjost je

poput otvora na posudi iz koje budunost tee u prolost.
Kako god je definisali, kratkoa je zagarantovana, a opet,
sadanjost se moe motriti i mnogo dublje uzimajui u
obzir onaj DAN koji e, po vjerovanju nas muslimana,
nastupiti kad budunost dunjaluka svaka i svaija iscuri -
Dan suda, Dan vjere, kada e itav na ivot biti smjeten
u jedan dan, biti sadanjost u kojoj e se kristalno jasno
vidjeti i dobro i loe koje smo inili.
Stoga, kad razmiljam o ivotu, trudim se u istu ravan
jednog, trenutka unijeti sve one prole dane, svu svoju
prijanjost, svjestan, uvjeren, da je nosim sa sobom na
desnom i lijevom ramenu svom u neupitnim spisima
kiramen katibina ali i u svom pamenju, sjeanju, sebi
ukupnom. Nadati se da je neto prolo znai mi ne
vjerovati da u se s njim susrest, a ja vjerujem da hou u
Danu spomenutom susrest se ponovo sa svakim djeliem
sebe, svog ivota, djelovanja, namjera svojih i dijela
svojih.
U svakom novom danu sa mnom svanu sve hiljade mojih
prolih dana. Od onog prvog plaa dunjalukog do ove
trenutne kapije svijesti preko koje se neodivljeno
prelijeva u odivljeno. I ma kako kao ovjek bio okrenut
tome da gledam u pijesak koji tek treba preda me iz
pjeanog sata sudbine da iscuri ja znam da izvjesno je

140
samo ono to je iscurilo. Onaj prah koji se proso, koji tako
olahko pokuavamo smentuti iz svojih misli ispaljujui
nesmotrene strijele budunosti lukom nade. Budunosti
o kojoj ne znamo nita i koja nikom osigurana nije.
Zato moje bavljenje prolou nije moj bijeg nego moje
pristajanje uza se. Zato se trudim u svakom novom danu
oivjeti bar deset onih u sebi sloenih, prisjeajui ih se,
produit tu tanku nit sadanjosti u iri i dublji vid
postojanja.
Srea, ta teko definisana udnja ovjeka, po meni, krije
svoje bivstvo ba u takvom nastojanju. Nositi u svaki novi
trenutak poklonjenog ivota itavu svoju prolost moda
je, na oko, teak in, al je kada je u pitanju dosezanje
sree, neminovan.
ovjek u svom shvatanju i prihvatanju stvarnosti ima
potrebu za usporedbom, jedno poredi s drugim i
ocjenjuje ta je bolje - jedno ili drugo. Tako nastaje dobro
i loe, runo i lijepo. Tako su nastali dobar, bolji i najbolji
ba kao i njihove suprotnosti.
ovjek pri tom nerijetko zaboravi da njegova usporedba
ne zavisi samo od kakvoe poreenog nego i od njega
samog, koji se u svakom danu iznova mijenja i time tas
kojim vaga jedno i drugo ini razliitim, a tu razliitost
zaboravi unijeti u ukupnost svojih ivotnih zakljuaka.
Razlozi za nae nezadovoljstvo u ovom danu mogu biti
spram naih elja i potreba.

141
Ako zaboravim prolost ja u uza se imati samo trenutne
porive due i potrebe materijalne. One e nerijetko
doprinijeti da zaboravim blagodati i uronim u
nestrpljivost ekanja eljenog.
Neko e provesti dan tuan to nema stotinu maraka da
neto kupi. Neko e provesti dan nesretan to nije na
nekom drugom mjestu gdje misli da bi sretniji bio, s
nekom osobom ija blizina mu sreu priinjava.
Neko e provesti dan tuan to ne sjedi na spratu vie u
fotelji pravom koom postavljenom iza vrata koja uva
budna sekretarica direktora firme.
Neko e.... Koliko ljudi toliko rijei NEKO.
Meu tih nekoliko milijardi NEKA ima i onih to e
buenjem privezati prolost za nadolu sadanjast.
Okrenuti svjetlu zahvalie Bogu na dobru koje imaju pri
sebi, zamolit za otklanjanje onog to ih titi i koraat u
svoju neodiv-ljenost sa svakim danom proivljenosti.
Nosei i one sretne i manje sretne trenutke u stalnoj brizi
spram njihova suodnosa, stalnom strahu od onog Dana
suda i neupitnoj vjeri u Boiju milost.
Moda u ovom trenutku nemam novca da platim sve
raune koji ekaju na naplatu. Moda nemam naina da
ugodim svima oko sebe kojima bi po boji svojih emocija
rado ugodio ugaajui tako prije svega sebi. Moda mi
temperatura nije ba najnagodnija, moda mi glavobolja
remeti misli, moda mi drutvo nije ba po volji, ali, ako
142
ovaj trenutka zamjenim s jednim iz 1993. godine kad sam
uvlaio glavu meu ramena, i edan i gladan, prestraen i
prestravljen ekao eksploziju ispaljenih plotuna iji su
prethodnici padali tik ispred mene, svjestan da od ovih
koji lete zavisi hoe li naredni uopte biti bitni za moj
ivot, onda, kad usporedim, odvagam, pruim ruku ka olji
kafe, pogled ka mirnom lijepom gradu to se nudi iza okna
prozora, protegnem se i nakaljem bez straha od
sopstvenog glasa, ne mogu da ne budem sretan. Spram
ovih proivljenih trenutaka ovo moje sad je denet
zemaljski.
Tako ja suzbijam tugu, nelagodu, nestrpljivost i
prolaznost... Tako ja plaam neplaene raune jasnom
svijeu da onaj ko je platio prethodne platie i naredne s
Boijom pomoi, tako ja sapinjem elju za blizinom onih
kojima trenutno blizu nisam onim davno zapisanim
stihom: ako sad nije tu, ne znai da nije bio. Sve ono to
smatramo i zovemo svojim ivotom je prolost.
Sadanjost je samo rupa na toj prolosti kroz koju se njen
volumen poveava do trenutka kada e Azrail voljom
Boijom zaepiti istu. Onda e krug ponovo da potee, sve
to to danas vidimo kao prolo bit e nae budue od kog
e zavisiti poloaj istinske vjenosti. Ba kao da je na
ivot balon u koji se pue zrak nae sudbine, odreenja i
sopstvenog opredjeljenja do roka odreenog, i onda na
Danu vjere taj se zrak ispue iz njeg, na osnovu
ukupnosti Boijeg sveznanja, pravednosti, milosti,
samilosti... Pokae se ta jesmo, koji je ljudski sastav na i
143
spram tog i mjesto nae. Neki su spojevi lahko zapaljivi, a
neki postojani u svim uvjetima.
Ako nismo zadovoljni slatkoom kafe koju trenutno
pijemo posegnemo za eerom, promijeamo. Isto je i sa
ivotom, ako nisam zadovoljan sa onim to nosi dananji
dan pretvoriu ga u eer, sasuti u gorinu noenoga i
sutra, ako mi bude podareno, promijeati zadovoljniji
slatkoom nego sam danas bio.

144
 POVRATNIKA HAREMSKA LIRIKA

Da pogled koraa kao to tijelo ini nosei svoju teinu na

kratkim umornim nogama mnogi horizonti ostali bi nevieni. Da
misao nije beztjelesna Hiljadu i jedna no bila bi samo izajacijski
uzdah. Da je Zemlja glatka lopta Nermin ne bi morao da se
sputa sa autobuske stanice do Neretve a onda opet brdu do
sela. Da je glatka moda bi i Nerminova dua imala jasnu glatku
povr bez hridina, litica, uvala i vrtaa. Lake bi disao uz puteljak
od Neretve ka selu i ne bi bilo gute u vratu koja se pue svakom
milju i svakim sjeanjem.
Svijet je obiao, veinu godina proveo putujui od mjesta do
mjesta, a opet, tu ga na poljima djetinjstva najvie ima. Kao da
se ovjek ondje gdje se rodi u stvari rasprsne u hiljade
komadia, pa onaj jedan, najvei, odlazi, putuje, ivi, sanjari a
svi ostali, tu u zaviaju kete i ekaju ispod uvijek zelenog
kukurijeka, pod liem duba, u kori jabuke, u ravi kljena i
grozdu sitnog divljeg groa.
Lijevo na izlazu iz polja je ulica koja nikad nije bila ulica nego
potocima ishrdan konjski put, desno je harem. Pravo ispred je
betonski zid i davno podignut, sad ve struho plot.
Nermin zastade!
Volio bi odmah do svoje kue, al' to znai da e sutra svratiti na
harem. Ako sutra svrati na harem, nije siguran da e imati snage
da produi do autobuske stanice.

145
Moda je bolje da odmah ode na harem. Kua e upitomit krik
njegovih grudi. Darovati mir rodnog praga. Izmiriti ive i mrtve,
prolost i sadanjost i brina, strepljiva lica mahnut razbijenim
prozorima ispraajui ga ponovo u svijet. Harem nee. Harem
e ga vratit kui.
Put iz kue ide u harem, s harema kui.
Luilite zbilje i utvare, jasnih izvjesnosti i maglina iz svijeta
zamiljanja i elja.
Iako su seoske kue ve izdaleka vidno zaputene, harem ima
novu kapiju. Metalnu. Zelenu.
Ljudi su odselili, pronali nove zemlje, nove kue i stanove.
Harem nisu. Svjei niani s goditima njegove generacije.
Stoji. Gleda. Ne trepe. Klika pogledom listajui stranice
Deadbook-a.
Cijeli harem kao knjiga, kao kitab. Niani bijeli stranice knjige
mrtvih.
Pradedo, dedo, babo i prazno mjesto pri kraju reda.
Rahmet im dui! Fatiha straha za dram nade i postojanost
ivota.
Nigdje ivot nije tako postojan kao na haremu.
Nigdje ovjek nije tako miran kao na haremu.
Nigdje misao nije manja nit srce stisnutije kao na haremu.
Nigdje prolost kraa a budunost neizvjesnija kao na haremu.

146
Nigdje te nema vie nego na haremu ako te ivot bez evlada
ostavi.
Jedno malo smrtno mjesto na kraju reda bie taka nad
njegovim okom.
Ode li, umre li, sahranjen bude mimo ovog harema, ta taka
nee nikad biti stavljena i cijela pria o njegovim precima imae
gramatiku greku.
-Surutka i poneki sitan komadi sira smo mi! - ree mu, tugom
za zaviajem iskopnjen Gaanin u Salt Lake City-ju, sedam dana
prije njegova povratka.
-Nas je vrijeme opljevilo, Nermine!,- nastavio je njegov
sagovornik vidno uzbuen vijeu da e Nermin obii rodni kraj.
-Kajmak je pao za Turske carevine, pavlaku nam uzela Austro-
ugarska, najbolje iz mlijeka Kraljevina Srbija. Ona nas je i bez
kipa ostavila. Komunisti oduzeli vime... zadnji rat panjake...
Samo surutka s pokojim komadom sira i klimav rasuen kabo.
Curimo i hlapimo na sve strane i divljamo kao to nam oevina
neobraena divlja u korov, crni trn i kamen. A kamen se tii
Nermine ako ga ljudska noga ne gazi... Tii se bolan ko ova moja
bolest. Svakim danom to je mene manje, nje je vee. A opet,
vidi, kraj je u mojim rukama, mene kad nestane i nje e nestat,
tamam kad najvea bude. I rek'o sam eci:
- Samo jedno traim. U moj me harem sahranite, a ja sam
utedio za trokove!
Treba ukrast od kamena. Svaki se mezar otravi, nikad ne
okameni...
Na izlazu iz harema, frika humka s drvenim nianom. Da je
po'o dva dana ranije stigao bi Avdi na denazu. Ili su zajedno
u osnovnu kolu...
147
 SADRAJ

IVERJE JUTRA 3
MAGLENKE SRCA 5
POKAI MI, BOE, DA SE SRCE SMIRI! 9
MAJINSTVO I MAEHINSTVO 13
AKO BOG DA 18
HALALI HUSO MATERI! 21
PAZI! VISOK NAPON. OPASNO PO IVOT 24
DRUGA STRANA PRIE O TAMNOM VILAJETU 29
KAD SE SJETIM I NA UM MI PANE 34
OPTIMIZAM 38
TREBA LI I NAMA HAGada 41
IZGUBLJENE STVARI 45
PUENJE UBIJA 48
OBAN 51
BALKONI 53
NA KAHVI KOD NANE ULE 56
UHVATI SE BABINA MUSHAFA 59
EVLIJA RAMO 63
ARIF SE UIPIO 67
TA U TRAIT OD DJEDA MRAZA 73
PRIA O UITELJIMA 77
MEVLUD DOK EKAMO 83
SREBRENICA JUER, DANAS, SUTRA 107
DNEVNIK UMIRANJA 113
KRATAK SPOMEN NA MALOLJETNE DOBROVOLJCE
ARMIJE RBIH 116
148
 MOJOJ JEDINOJ DOMOVINI 119
DAN NEZAVISNOSTI 121
NENA EMINA 124
DEDINO ZVONO 127
KRIKE USPOMENA 133
POD VISAK 138
EERLUK NA SVAGDANJI 140
POVRATNIKA HAREMSKA LIRIKA 145

149