You are on page 1of 149

Esad Bajić

KRIŠKE
USPOMENA

KONJIC 2017.

1

Naziv knjige: Kriške uspomena
Autor: Esad Bajić
Izdavač: Fondacija “Lijepa riječ“ Konjic
Za izdavača: Esad Bajić
Urednik: Benjamin Mušinović
Recenzent: Aldina Medija
Lektor: Zehra Alijagić
Korektor: Esad Bajić
Štamparija: Sabah-print, Ilidža
Za štampariju: Anel Elezović
Tiraž: 100 primjeraka

2

IVERJE JUTRA

Da je život odustajao od mene onoliko puta koliko sam ja
od njega, ni tri mačija života mi ne bi dotekla.
Ima to, možda, i jednu dobru stranu - koliko god svikavao
na njega još uvijek doživim ona jutra kad se osjetim
početnikom u životu. I koliko god bio svjestan da sam biće
navike i šablona, opet, čini mi se da mi je najjača navika
da nemam navike. Bar ne u onom smislu mehaničkog
odsutnog činjenja nekih rutinskih stvari. Tako sam se
jutros probudio oko šest sati i pomislio: Vidi jest se dobro
probuditi! Odem uzet abdest, pa mi drago što ga uzimam,
sve kontam o Božijoj milosti da me i pored sve moje
smotanosti, nesmotrenosti i griješenja, časti tim lijepim
trenucima. Na vratima me dočeka studen i pogled na,
bjelinom mraza pokrivenu, nastrešicu. Priđoh joj bliže i
zastadoh. Mogao je Bog odrediti da mraz pada onako
bijelo, samo bijelo, bez šara, oblika, reljefa i sve one
raskoši oblika koje sam gledao u samo jednom metru
kvadratnom krova ukrašena mrazom. Da je neki insan-
umjetnik to šarao, gravirao, slagao, uobličavao, ne znam
bil' mu bilo dovoljna noć da to završi, samo taj kvadratić
koji je meni bio vidljiv, a Bog je dao da tim ukrasima budu
pokriveni kilometri i milioni kilometara zimom zahvaćenih
predjela. Produžio sam do džamije na sabah. Prolazeći
kroz harem nazvah selam biljezima ljudske prolaznosti
zamišljajući da duše onih čija imena jesu ispisana na

3

nišanima svjedoče mom selamu i odazivaju se na nj. Edin je jutros otišao u neku drugu džamiju pa nakon ezana stadoh sam da klanjam. te je grijem samo petkom. Često sam ga čuo u zadnjoj trećini noći da ustaje. Džamija inače nema svog džemata pa tako ni ljudi koji bi snosili troškove struje potrebne za stalno grijanje. Toplina iz naših dimnjaka učinila je svoje. To što hiljade takvih uresa ljudsko oko neće ni vidjet ni primijetiti Allahu ne predstavlja nikakav problem. da se sklopljenih kapaka upija. Nestalo je bjeline. Ostalim danima se trudim da mi se ne desi da jedan rekjat sklanjam stojeći na lijevoj a drugi na desnoj nozi jer hladnoća sanjiva insana umije ponijet u racionalizaciju topline. Pri ulasku u stan sjetih se jednog bivšeg komšije.. Ima ljepota to svojstvo da se skriva. Biće ih sutra ujutro. One koji katkad svrate u džamiju i požale se da je hladna tješim šalom da je takva temperatura idealna za očuvanje tradicije u ovim vremenima velikih klimatskih promjena. da se manifestuje iza zastora. 4 . da se rijetkim otkriva.. hiljada začudnih oblika. Po povratku iz džamije ponovo zastadoh kraj strehe. Nisam vidio ali sam siguran da je ustajao na noćni namaz. šara. Allah uresuje i ukrašava i Njemu ništa teško nije. da se veže samo za Onog Koji Je Ljepota i voli lijepo.

Crni dim.s.Znate li odakle dolazi ovaj smrad? Kad odgovoriše da ne znaju. dozvolih sebi malo pjesničke slobode i imaginacije. a trebalo bi? 5 . Kada bi na dimnjake naših domova izlazilo ono što se u njima čini ili što je nusproizvod onoga što se u njima ne čini. sretan što mi je Bog dao da dan hajirli počnem. MAGLENKE SRCA Zagledah se. upita prisutne: .. a. i ashaba iznenada dođe gadan smrad pa Poslanik.. nako. jutros nakon sabaha. ili hadis koji opisuje slučaj kada do Poslanika. Sam sa sobom.bezdim.Taj smrad je od onih što vjernike ogovaraju i ružne riječi pričaju.s. bijeli dim. sivi dim.. u dimnjake okolnih zgrada. a." Zapitah se kako bi izgledalo kada bi se ovim hadisom opisana unutarnja istinska stvarnost nas i naših dijela očitovala u ovoj dunjalučkoj stvarnosti? Kada bi mogli vidjeti sebe i ljude oko sebe u liku njihovog istinskog stanja.. on im reče: . Prisjetih se slikovitih predodžbi i usporedbi iz Poslanikovih hadisa poput onog koji ogovaranje predstavlja kao jedenje tijela mrtvog brata svoga. dočeka mi pogled.

pogled. potrese Allahov 'arš obavještava nas hadis.. teško se orijentirati.U magli se slabo vidi. mirise i svojstva onih ljudi i prostora u kom se krećemo? Ispuštamo li svi mi sagorijevajući u životu kroz svoje dimnjake dimove poput naših šporeta? Šta nam na njih izlazi svakako zavisi od onog čime se ložimo. pojavio se nered i na kopnu i na moru. zrak.? Ima li efekta nanositi miris na haljinku koja je viseći na štriku pokupila iz susjednog dimnjaka molekule uglja? Kupimo li i mi tako molekule. Možda se magla može doživjeti i kao uvid u naše stanje. Kur'an nas obavještava: "Zbog onoga što ljudi rade. teško se diše.." Nepravda nanesena jetimu -siročetu. Da li bi i gdje bi našli čista zraka i Sunca vidjeli kada bi Allah dao da ova isparavanja postanu vidljiva već na ovom svijetu i jesmo li sigurni da se ona ne manifestuju kroz prirodu? (Čovjekovi postupci koji nisu u skladu sa istinom izazivaju poremećaje ne samo u čovjeku i društvu nego i u prirodi i Svemiru.) Kako bi izgledali naši susreti i razgovori kada bi nam se otvorio taj unutarnji vid? Bi li se mogli skupiti na jutarnjoj kafi ili sijelu i pojest leš zajedničkog poznanika? Kako bi nam izgledao prizor na ulici kada bi se vidjeli u liku onog što ispunja naše srce? 6 .. Vidimo li ljepotu prirode u kojoj živimo i kad nema magle? Vidimo li mi jedni druge zaista i kad nema magle? Cijenimo li Sunce i kad nema magle. nakon koje on zaplače..

Bez lijepe riječi nema lijepog drveta čiji će listovi proizvoditi kiseonik. izduvnih gasova nafte i drugih 7 . "Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer .... a grane prema nebu.Bi li na tv-prenosima zasjedanja Parlamenta gledali kako fotelje sjede na foteljama.lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji. kako buntovi novčanica izlaze za govornicu. najvažnije za mene i za svakog ponaosob svakako je pitanje šta bi susreli u ogledalu kada se pogledamo? Da bi se disalo nama treba kiseonik. majmune prezrene.." Ibrahim 24. hijene. i taj svijet treba drveće koje daje kiseonik. tako je u svijetu kojeg vidimo a tako je i u ovom nutarnjem kojeg ne vidimo ali koji postoji .obznanjuje nam Kur'an nudeći nam odgovor za ona naša stanja kada nas i bez rolke opet nešto steže oko vrata. na ulici susretali akrepe.. Nemam dovoljno znanja o razlozima nastanka i karakteristikama magle no mislim da je ona u kojoj se nakupe čestice uglja.. Lijepa riječ i lijepo ophođenje nam je nužno potrebno da bi mogli disat. -A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka. kada dišemo a stislo nas da mislimo da ćemo izdahnut. da bi bilo kiseonika nama treba drveća koje ga proizvodi.

ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni. a ako se dobro sjećam i ugljen i nafta (manje više) nastali su od "iščupanog drveća" I bez magle znamo da nam je vid sužen a orijentacija skučena.. Mislim da je lijepa riječ i lijepo ophođenje maglenka koju treba naše srce.“ (El- Ankebut.) „Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od sadake koju prati vrijeđanje. Sve više trebamo maglenke i navigaciju. 263. 53.“ (El-Bekare..) „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način. To nam poručuje jedina istinska navigacija- Časni Kur'an: „Reci robovima mojim da govore samo lijepe riječi!“ (Al- Isra.) 8 .derivata ponajteža. 46.

Tako mi smokve i masline! Pa razmišljam koga bih našao da mi nabavi i posadi stablo masline u ovo isto dvorište. BOŽE. 9 . dok pipam po granama tražeći sočan zalogaj ja u stvari i ne razmišljam o toj vezi sunca i ploda nego. a dvije-tri nakon sabaha. Jedna pred sabah namaz. zavisi koliko ih se nađe da su dozreli. slijedim drhat zažiljene mističnosti u svojim grudima pa plodovima smokve prilazim vezujući njihovu sočnost sa zikrullahom koj do nje svakog dana dopire kroz prozor džamije nakon pet molitvi. zadovoljan što sam među onima koji dan dočekuju s jutarnjom molitvom u džamiji. također kune. Bog se kune smokvom i maslinom. U jutarnjoj nerazbuđenosti. koju u zadnje vrijeme počesto učim baš zbog ovog stabla u haremu džamije. DA SE SRCE SMIRI! Od kako su plodovi smokve u haremu čaršijske džamije počeli dozrijevati (a dozrijevaju čini mi se već skoro mjesec dana) prvi su mi jutarnji zalogaj. POKAŽI MI. Meni bi plod dala moja žeđ za mistikom. za Sinajskom gorom i gradom bezbjednim kojima se Bog u istoj suri u nastavku. nebitno ima li šanse u ovoj klimi plod svoj dati. U suri Et-Tin. Ne razumijem se u prirodu smokve osim što sam primijetio da broj zrelih plodova biva veći što su dani sunčaniji.

eto. Znam dan će donijeti dunjalučke obaveze. A volim. Lakše se u hladu smokve i zamišljene masline razvremenim u glavi. razkrajoličim.. tako. nakon sabaha. Podsvjesno. uzburkati misli. ujutro. a ja mislim da taj lik najljepši nje samo naš vanjski lik nego i onaj unutrašnji što se lakše skruši i pred znakovima Božijim poput ove smokve ljepšim učini. -Zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti.Gode mi znakovi koji mi misli u tom pravcu okreću u ranim jutarnjim časovima dok iščekujem prve zrake Sunca. čekajući Sunce da se otisnem stazama i krajolicima koji pamte tapat Musaova štapa. ušančiti im snagu u prolaznost koja traži svoje kao što i vječnost ima žeđ svoju. lakše se otisnem u prostore vremena u kojima nisam imao priliku biti i mjesta koja nisam ni pogledom ni nogom dosegao. koju. ovako. kao te prve misli. skrenuti im tokove. Isaovu lagani hod. Lakše osjetim u sebi mistični zrak Istoka pored smokve nego li pored bukve. 10 .kaže Uzvišen Gospodar u nastavku sure Et-Tin.. da će mi dan koji slijedi biti jednako sladak kao taj prvi zalogaj. onim još neiživljenim dijelom bivstva svakog jutra iznova se smiješeći pomisli jal' vjere jal sujevjerja. pojim pod krošnjom smokve u haremu čaršijske džamije.. mubarek Ahmedove stope. -Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem -.. kaže Uzvišeni Bog nakon ovih zakletvi.

gdje lahori lotos na vjetru tišine i brda se lome od Tvoje siline. da se srce smiri! Vođen pjesmom naja. Kako god težak dan došao. njih čeka nagrada neprekidna. Da nas Allah sačuva od njega! -Samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili. nastavak je riječi Gospodara u suri et-Tin koji bude zahvalnost.. I grudi se od jeze i straha skupe ko usne nakon zagriza u nedozrelu smokvu. u hladove drevne gdje još šapat piri. jačaju nadu i misli ponovo utapaju u vjerovanje kako su plodovi smokve dozreli na zikrullahu koji pet puta dnevno dopire kroz obližnji džamijski prozor..Strah se strese u meni. daleko od ljudi. Pokaži mi. nije poput onog koji čeka kušače plodova džehennem- skog Zekum drveta. moje noći pređašnje. Bože. potražit ću pute u doraslost ćudi. pomislim. kroz nemirne krošnje maslinovih grana 11 . moji dani minuli. Uhvatiću svjetlo sa nebeskih strana. Da potvrdim želju dozivam u sjećanje stihove kaside koju u sličnom okruženju napisah prije dvadesetak godina: U haljetku starom bos ću ove noći kroz dolinu Tuva ka Sinaju poći... Zagrizam i ubjeđujem se da ova smokva nije obična smokva niti su joj plodovi obični plodovi. izaći će preda me.

hodeći kroz haremsku kapiju dunjalučkoj kući. sebi jaranu svom. Izbrisat ću staze što ne vode Tebi. sebi iskušenju svom. sebi koriocu svom. tihim koracima sa suncem granulim u zatioku.. -Pa šta te onda navodi da poričeš onaj svijet. 12 . zar Allah nije sudija najpravedniji?! . napojit' se kapim' tek popale rose. sebi dušmanu svom.. sastaviti mora ljubavi u sebi i upregnut vjetre da me Tebi nose.zadnjim ajetima sure Tin obraćam se sam sebi.i nemani strasti u trenu će pasti od siline tapa Musaova štapa. nefsu svom.

MAJČINSTVO I MAĆEHINSTVO "Zašto se nisi poklonio kada Sam ti naredio?" .upita On. dosta će ljudi danas ugaziti u ilovaču našeg grada. zimskom obućom dubokih šara koje će u svojim šupljinama sakupiti gradivni materijal Ademovih potomaka. Očito je da Allah nije naredio melekima da učine sedždu ilovači. Kiša je nakvasila zemlju. JA i EGO na drugoj. 34. nevidljivoj golim očima. 13 . mene si od vatre stvorio. Površno je gledanje onoga koji prirodu gledanog svodi na jednu njegovu karakteristiku. već njegovoj unutarnjoj strani. ja bih. misli da je vatra plemenitija. iako je Adem stvoren od zemlje nije zemlja ta koja čini Adema. Bog i Božija volja na jednoj strani. oholost i neprihvatanje na drugoj.) Mnogo sam puta pročitao ovaj ajet i mnogo puta čitao tumačenja istoga. "Ja sam bolji od njega. No. pa mjereći vrijednost ilovače i vrijednost vatre.“ (El-E'araf. zavisno od broja posjeta danas.odgovori on. Pokornost i prihvatanje na jednoj strani. Da je šejtanov prigovor u navedenom ajetu tačan. On smatra da je vrijednost čovjeka u ilovači. a njega od ilovače" . imao jednog malog Adema za očistiti sa 23 stepenice od ulaznih vrata do kancelarije. Zanimljivo mi u ovom kišnom jutru bi osjetiti sopstvenu brigu za čistoću stepeništa koje vodi do prostorije u kojoj radim.

Prisjećanja kada sam gdje pao i kako sam se jako pri padu "ubio". a sklapanje korica ili kraj predavanja dočekivao sam s tugom kakvu imam kad se rastajem s nekim ko mi svojim prisustvom čini trenutke života sretnim. vi mu se poklonite!" (Sad. duhovno skrušeno otvarao i s “apetitom“ čitao vjerske tekstove do kojih sam mogao doći. U zadnje vrijeme. udaraju u glavu. a zelenim se častim. Crveni su oni koji me 14 . a da mi halale. Napajale su moju mladalačku žeđ za vjerskim poukama i naputcima. Prije 25 godina sam sa ushićenjem prihvatao. pa kad mu savršen oblik dam i udahnem u njega od Svoga Ruha. Svi ti pokazatelji da se učkur mog života razvezuje čine me opreznim spram poklonjenog vremena i upotrebe istog. svaki stav željenih informacija. zimski vjetrovi mi više ne pušu samo ispod strehe. svako slovo.I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriću čovjeka od ilovače. 71-72) A cijeli ovaj slijed misli krenuo je od tužnog osjećaja koji me prati zadnjih mjeseci izazivajući oprečne rekacije moga sjećanja i moje stvarnosti. duž kičme. pa sa usplahirenošću ponekad tek virnem u mnoge vjerske knjige i tekstove koji se nude. Crvene preskačem pod obavezno. nego i kroz kosti. nego se igra čudne igre prisjećanja u mojoj glavi. vaize sam obilježio žutom. Glas vaiza koje sam mogao slušati pretvarao u dijamantsku gramofonsku iglu puštajući da u slobodnu mi memoriju pamćenja ugravira svaku riječ. crvenom i zelenom. žute poslušam kad sam baš dobre volje. jugovina me ne miluje toplinom. kao nekad.

Glava im zabijena iza stijene. a posebice za borce ispred njih. Vjera mi nije nuđena kao nešto izvanjsko u što treba ući nego nešto unutrašnje pa samim tim bivanje u njoj il' povratak u nju nije bio uslovljen nikakvim drugim faktorima osim moje potrebe za njenim plodovima. Zeleni su mi baška. Prvo pogledaju. Usplahirenost kojom virnem u vjerske tekstove vezana je za moj osjećaj da riječi i termini velikog broja tekstova jesu vjerski ali im suština nije vjerska. pronaleženje svrhovitosti u mnogim životom nužnim padovima i usponima. Odmjereni su i usredsrijeđeni. Opasni su i po sebe. Redukuju informacije spram prostora u koji ih izlijevaju. a ne onom ko ih plaća.podsjećaju na dobro uplašene borce tokom rata. pa onda kažu. Kada govore više paze na slušaoce nego na to kako slušaoci paze njih. Ne kasne. ali ne žure. Izviđanje i taktika za njih je uglavnom gubljenje posla. žalosti i sreći. osmotrit . hamonija sa sobom i prirodom oko sebe. kada sam naučen da kao što moram uzeti abdest da bi stao na namaz isto tako moram donijeti i teobu prije nego se vjeri povratim (ako sam bio odlutao od njena puta). ruke s oružjem podginute iznad i rafalaju.samo tekbir i juriš. Žuti me podsjećaju na jakom pristigle vojnike iz nastavnog centra u Bradini. Govore onom ko ih sluša. Bar ne onakva kakvom sam ja zadojen u svom djetinjstvu kada mi je vjera ponuđena kao izba za očuvanje čistoće. Oni kad krenu nema stati. imanju i 15 . A plodovi vjere bili su mir. iskonske ljudske prirode.

Bili su odgovori koji su klikali u meni snagom i jasnoćom osvjedočenja. Bez obzira na različitosti dunjalučkih staza i ljudskih 16 . na početku teksta citiranog. tekstovi koji ružičnjake i miomirise ljepote islama koju sebi oživljavam kroz ponuđene džennetske opise.. površnog gledanja na formu uz zanemarivanje suštine. u trenucima malaksalosti.nemanju. skladu. Još u klupama Gazijine medrese sam čuo za slučaj beduina koji je Poslanika pitao hoće li u džennentu moći sijat pšenicu (il slično) pa je dobio potvrdan odgovor. Al je pogreška vezati krajnji ishod za njegovo jedno svojstvo. ne znajući pri tom. Njega nisu mnogo interesovale ni hurije ni rijeke meda i mlijeka iako su jednako potvrđene u džennetskim opisima. predanosti i pokornosti Bogu. u svom polazištu imaju preveliku dozu. miru. Tako na mene djeluju tekstovi koji islamske darove svode na formu. svode na slike koje više prizivaju džehennemske nego li džennetske opise. bojim li se više onog što ću čut ili sebe kakvim bi se zatekao kad bi sve što čujem uzeo zdravo za gotovo.. Meni od nekih ponuđenih ljepota prosto nije dobro pa ih i izbjegavam. Kakvu sliku dženneta ostavljam govoreći ljudima o putu ka njemu počesto se pitam? A islam je put ka džennetu. Nije rečena laž kada je konstatirano da je Adem stvoren od Zemlje. Danas mi se čini da mnogi govori i tekstovi o islamu. o ljepoti.

njene ruke što i kad te šipkom šibaju u stvari te grle. nudio smisao. i suza kojom te u tegobi umiva. priču o njemu i o stazi do njeg. 17 . Slijedom hadiskog kazivanja da je džennet pod majčinim nogama smješten. i uzdah kojim nad tvojom sudbinom amina. njene oči što uvijek te s ljubavlju gledaju. ja sam u svojoj intimi nužno vezao za majčinska osjećanja. riječi i postupke. u svim situacijama.sudbina islam je svojim sljedbenicima uvijek. pri porođajima i na samrtnim posteljama.. i na bojnim poljima i na mirnodopskim divanima. i noći njene besane u kojima te iščekuje i jutra u kojima te ispraća... olakšanje i blag miruh dženneta.. od prvog čuvenja ovog hadisa.

. I kad objave da će biti fino vrijeme obavezno uslijedi neka vijest da će zbog tog što je vrijeme fino sad ljeto biti jezovito i slično. od šta da živi? I Bog dao. Bog zna kakvo će ljeto bit? Pa dragi insanu. -Evo fino vrijeme a februar! -Ja. u bolje inače. na dan kada se porodila počeli dopremati humanitarnu avionima na to područje pa je hrane bilo iza svakog stabla.. nadu u bolje sutra. Ljudi su se dobrim dijelom navukli na taj način promišljanja. Šest dana prije poroda nije ništa jela i razmišljala je šta će bit s djetetom kad se rodi-šta će mu dat da jede.. ako Bog da.. AKO BOG DA Svidjela mi se tv emisija koja je objavila ispovijest jedne naše majke koja se prisjeća kako se u ratu danima trudna skrivala po šumi. Jutros čitajući vijesti o dešavanjima u zemlji i svijetu pade mi na um kako je sva ova mašinerija medija i društvene destruktivnosti u stvari uprla da u čovjeku ubije vezu s Bogom. 18 . biti fino kao i ova zima a i da ne bude zar ti se ispalti u ovim lijepim februarskim danima remetiti ljepotu crnim mislima od kojih nemaš nikakve koristi a štetu nosiš u sebi i siješ je okolo. ne znaš hoćeš li doživit sutra a kamo li ljeto i za tvoju informaciju ljeto će. doslovno je padala s neba.

Dat ćemo sto definicija ekonomije i imetka ali nikad potpunu pravu definiciju nafake i berićeta zato što mi malo znamo a Bog sve zna i nikad naše malo znanje neće obuhvatiti Božije sveznanje. oni-moćnici) drže sve u svojim rukama. I kad nekom Bog da nafaku padaće i iz neba ako treba. Čini mi se da se danas ulažu veliki napori da se kod ljudi u njihovom unutarnjem shvatanju i svijesti. snagu koja je stvorila svijet i digla ruke od njeg. da padne kiša pa da ne moram ovce goniti na vodu. da mi za vikend izađu babo i majka. projicira ovakva slika i svijest ljudi svede na ravan da ljudi (tj. Ljudima se predstavlja da ni snijeg više ne pada što mu se pada nego je ljudska ruka umiješala prste. da naiđe neki drugi čoban da se ispričamo.. Smatram da ovakve vijesti a i ljude koji ih rado prenose i dosoljavaju treba izbjegavat. Nisam znao čuvajući ovce na Humu ni šta se dešava u selu ispod mene a kamo li u dalekoj Indiji i Kilimandžaru.Još se sjećam definicije o Bogu od Aristotela koji je. i danas. ako se već ne može Bog negirat. no znao sam da svakog trenutka mogu dignut ruke Bogu i moliti ga: da nađem zvono koje je zvonar izgubio. Nije bilo davno kad smo bili i bez interneta i bez mobi- tela. ni vrijeme više nije vrijeme nego ljudi barču po njemu. Bog je prisutan i Njegova moć je prisutna.. Boga definisao kao nepokrentog pokretača. Naravno da postoje zakonitosti ovoga svijeta ali mi nikad do kraja nećemo otkriti sve puteve tih zakonitosti kao ni puteve sudbine. kad zlokobne najave strašne sutrašnjice bubnjaju po raznim medijima ja ne klikam 19 . otprilike.

20 . strahova.. mogućnosti. nemira i destruktivnosti. nekad dopre kao topal glas kroz otvoren prozor u vidu poziva na kafu. prošapućem dovu a On Uzvišeni spusti olakšanje. Ono nekad zavisno od potrebitosti u liku draga prijatelja otvori vrata naspram mene. I zaista mislim da u našem "ako Bog da" ima više lijeka za ljudski um i dušu nego u svim klinikama svijeta koje ovu istinu ne uzimaju u obzir.. a to učini da ovo prije navedeno zaboravi. nekad stigne i emailom. Živi i sve znanjem i moći Svojom obuhvata. samo dignem ruku.. nekad zazvoni i kroz mobitel. Vječni.email niti posežem za mobitelom da bih nazvao nekog da me riješi tih problema. uvijek blizu da se odazove molbi molitelja.. nekad je to samo mir i tišina u kojoj osluškujem istinu da On je Najveći. sazna. štetno znanje koje ga lišava jedinog istinskog mira i baca u ruke straha. Mislim da je sve što čovjek čuje.

a onda se pridigla da devri i oko djeteta i oko mala u štali jer joj zaova Emša ne mogavše više ostat na ispomoći zbog svojih obaveza. mjesto dženaze i nekoliko ožalošćenih familija? To je valjda ono najbitnije što se veže za čovjeka kad već umre. Ožalošćeni sjedne. ja podjelim saučešće. Pomislim ponekad kako je osmrtnica sa svojim zelenim obrubom u stvari samo zadnja korica knjige. i skoro svaki dan u ovu moju izbu svrati od tog nekog bližnji neko da mu smrtovnicu ispiše. broj godina.. Žena mu Ševka ležala tri dana nakon poroda. upitam za ime umrlog. pokraj Begove džamije. I u tim trenucima ja se osjetim ko siroti Mula Mustafa Bašeskija u onoj svojoj radnji u sjeni Sahat-kule.. dva mjeseca po lučinu u srednjeg Ćamilovog rodilo se zdravo muško dijete. HALALI HUSO MATERI! Skoro svaki dan umre neko. datum smrti. na trenutak mu se zagledam u lice da ga se mogu sjetit ako budem u situaciji da i njegovu popunjavam za neko vrijeme. mjesto dženaze i onda mi on pobroji najbliže ožalošćene. prezime. 21 . I dok osmrtnice provlače svoja tanka leđa ispod prstiju tonera ja se pitam je li to sve o tom insanu? Ime. Knjige koja bi mogla počet baš u Bašeskijevom stilu: -Godine gospodnje te i te. broj godina.

a opet. onima preko kojih mi nafaku šalje. Idu dvije knjige rukom vještih pisara pisane. Zato ja kad pratim dženazu ne tražim dušu umrlog što negdje iznad tabuta.. biti otvorena i pred Pravednim predočena.. Oni koji neće halaliti neće doći ni na dženazu. Tražim ulijevo i udesno znak njegovih pisara. Idu te dvije knjige ka krajnjem sajmu ljudskog stvaralaštva. Nismo svi za ovog života vješti otisnuti skladne riječi na hartiju. ispisuje knjigu i svi smo mi pisci. skupljam uši da očujem škripu pera. osim baš da se uvjere da je umrli zaista umro. slova se smanje do neviđenosti. misli se skupe. više je trgovačko. Onda se prisjetim svih onih do kojih slovom svojim doprem a da ih očima nikad vidio nisam i zapitam se: Hoće li čuti kad hodža za me bude pitao? Hoće li mi halaliti? Pa tinta oteža. pomislim na tren da će negdje iznad naših glava počet da se trune krajevi gumice kojom pisar s lijeve strane briše hature koje je taj insan učinio onima koji mu halaljuju .. Kad hodža pita: Hoćemo li mu halalitI?. tijelo svoje prati. možda. svakim trenutkom života. Onog s lijeve i onog s desne strane naše. Onaj desni piše dobro a onaj lijevi loše koje činimo. svako od nas. gdje svaka će i svačija. jesam li zahvalio onima preko kojih mi Bog znanje darova. onima preko kojih mi osmjehe tihe i besjedu lijepu daje??? 22 . ono što čovjek jeste ne ostaje za njim. nego ide skupa s njim. u stvari. šušut listova..makar to halalivanje na dženazi i nije duboko.A. halali da bi ti se halalilo.

a koliko tužnih ljudskih srca željnih riječi lijepe i osmjeha vedra ostaje uskraćeno. ? I pitamo li se na dženazama zatražismo li mi ikad halala od onoga što je umro... koliko se novčića u razne šardrvane baci uz lijepu želju.Koliko je svaki dan velik a koliko je sjećanje malo. jer on nama neće na dženazu doći da halali? 23 .

pogotovo onog kvaziduhovnog koje je danas dosta popularno. nekad nekoj političkoj opciji u budućnosti bude odgovarala moja krhka misao za ovladavanje masama. No. onda ide kadar u kom moja tetka žurno zove nenu i govori joj: Požuri Amina. kaže: Kada je rođen došlo je svjetlo u njegovo selo! Struja i svjetlo prvotno su bili skoro sinonimi. vrlo lahko bi ove dvije zasebne činjenice. od onih historijskih pa do ovih vjerskih. struja i moje rođenje. ne bih sad zalazio u ove teme. Na predizobrnom bi skupu bio emitovan videospot koji u početku prikazuje moje rodno selo u potpunom mraku. porađa se! Slijedi krupni plan fenjerom osvijetljenog majčinog mi lica koji se pretapa sa zvučnim efektom mog prvog plača. mogle da se iskoriste u promicanje moje odabranosti te da se ova činjenica koju napisah. nemamo ništa zajedničko. kamera se vrti u krug podiže u visinu a moje selo se prikazuje okupano svjetlima. htjedoh reći dvije-tri riječi o struji. pa ni ovako kazana rečenica ne bi bila netačna. električna energija kao energija. ako.. izlapila. no.. ostali bi ja i svjetlo. OPASNO PO ŽIVOT Kažu da je godine u kojoj sam rođem "došla" struja u naše selo. Ja i struja u ovoj činjenici. 24 . s pozicije tumačenja. PAZI! VISOK NAPON. vrlo brzo bi struja kao struja. bezbeli. Ovako zamijenjenih teza pune su nam knjige. no.

Tako se dešavalo da na aparatu kojem treba osigurač velike osjetljivosti čovjek uprede. pogledom i uhom. da to metanje bakarne žice nije neki mudar čin. No. svanulo kad su uvedeni ovi automatski kod kojih ne treba ništa gurat. Bila je smještena tridesetak metara od naše kuće i svaki dan sam se morao susretati s njom. odoka. takvi sporadični slučajevi nisu obeshrabrivali ljude i sve do današnjih dana skoro je sramota u muškom svijetu reći da ne znaš zamijenuti osigurač. Tad bi se po tavanu tražilo tanke žute bakarne žice da se metne u osigurač i riješi problem. Kad bi zagrmilo. meto bi ih ko stigne. kasnije. Ja sam jedan od tih izroda kojem je. kad se vidjelo. budući da sam se pasao šupkat po osiguračima. Metalna konstrukcija s velikim bijelim ormarom u sebi koji je čudno zujao. Svaka kuća dobila je strujni sat koji je očitavao potrošenu energiju te na određeni način time svjedočio koliko je prošlo od početka ere elektrifikacije. samo ga podigneš kad se "obori". Imala je na sebi veliki limeni znak s mrtvačkom glavom i natpisom: 25 . znalo se desiti da osigurač crkne. Obično bi se u početku za to zvao neko iz komšiluka vičan strujnim zanimanjima. da se vratim temi. no. sijevnulo. nebeska s energija dotakla ove ljudske. tri bakarne žice pa izgori pola kuće a osigurač ne iskače. Helem.Struja je stigla u selo aluminijskim žicama koje su pridržavali drveni stubovi koji bijahu svojevrsni spomenici napretka i progresa. uz struju je u naše selo došla i trafo-stanica. Iza sata slijedila je kutija sa osiguračima koji su čuvali kuću od neželjenih efekata.

Sa trafo-stanicom se niko nije zafrkavao.. Drugo.PAZI! VISOK NAPON. čuvati sat koji očituje svjetlo vjere... Što je u prevodu značilo. vodovi vjere. kako su nas učili. ubiće te milicija iz milicijske stanice. Prve generacije Bošnjaka muslimana sjećale su se tačno kad je i ko je u koje selo donio svjetlo vjere. bila opasna i ubijala je na mjestu. član taj i taj. OPASNO PO ŽIVOT. da se treba pođahkad platiti i bez računa kao preventiva da grom ne izbije osigurač itd. kako one okolo sebe tako i one unutar sebe. ispod onog znaka s mrtvačkom glavom bilo je. Bila je poštovana k'o kakav totem. jer. ova iz trafo-stanice je. struja u trafo- stanici nije ko ona u utičnici što te samo pecne i malo povuče usta u stranu. Pamtili su to i prenosili svojoj djeci da da se trebaju održavat stubovi vjere.. plaćati zekjat za utrošeno svjetlo. na drugom limenom znaku ispisano da je svako diranje trafo-stanice strogo zabranjeno po zakonu. ako te i ne ubije struja iz trafo-stanice. Od početka ljudskog postojanja ljudi se se vjerom koristili da osvijetle mračne predjele svoga bivstvovanja. svi su je se bojali. Učili su djecu da se ni u utičnicu vjere ne smije gurat prst i svaka 26 . Prvo. Trafo stanicu su uredno po potrebi servisirali radnici elektroprivrede i ne sjećam se da je ikad iko i na koji način dirao istu mada je u našem selu bilo dosta običnih električara i mada smo nekad i dva-tri dana znali bit bez struje dok ne dođu ovi iz elektroprivrede Struja i vjera imaju dosta zajedničkih tačaka.

a ovi opet. I na jednoj i na drugoj. šta mu je bilo? -Ma. -A od šta je poludio dedo. pusti sine. Bilo je ljudi koji su na osigurač vjere upredali toliko bakarnih žica da im ni kad su mrtvi pijani nisu iskakali osigurači. mislim. ako sam dobro zapamtio s tih din-centrala u Istanbulu i one sa Al-Ahzara. OPASNO PO ŽIVOT Savremeni tunižanski komentator Kur'ana Ibn 'Ašur objašnjavajući razliku između tefsira i ta'wila u tumačenju Kur'ana kaže: "Ako Božije Riječi: 'Bog iz mrtvoga izvodi živo! protumačiš izlijeganjem ptice iz jajeta. što vidljiv . ni jedna ni druga. on se napajao direktno s trafo-stanice. i za vjeru je vrijedilo isto pravilo. onda se baviš tefsirom. laćo se ćitaba za koje nije bio učen da ih dira! I svjetlo vjere kao i obično svjetlo ima svoju trafo-stanicu. Mene je dedo učio da je ta trafo-stanica za naše selo naš hodža. imala po jednog "skrenulog pameću" na kog bi se pokazivalo pogledom kad se hoće objasnit šta bude kad neuk gurneš prst u tu utičnicu.što nevidljiv stajao je natpis: PAZI! VISOK NAPON. a ako 27 . doli iz grada. a svi ovi iz gradova sa glavne trafo stanice u Gazihusrev-begovoj medresi u Sarajevu. Kućne osigurače je manje-više mijenjao ko je htio. Kao i za struju. No trafo-stanice se nisu dirale.generacija je.

da. onda se baviš ta'wilom“. ako počne svaki električar u selu čačkat trafo stanicu. koliko god bakarnih žica upreli sagoriće k'o svijeća od tih šokova. nego. da bi dobro bilo zarad zaštite života mnogih. To su stanice u čiji rad se razumiju specijalci i njima to treba prepustiti. donijeti i zakon o zabrani diranja trafo-stanica vjere. uvijek mi je zanimljivo bilo. da na ovim natpisima koje spominjem nije pisalo: Pazi jaka struja. Shodno ovom usputnom objašnjenju. Na sve knjige koje o njima govore metnuti ono upozorenje "Visoki napon! Opasno po život (po vjeru)“. zadugo mi nećemo imati struje. mislim.ih protumačiš postajanjem vjernika od nevjernika. Mislim da je i u vjeri tako. I. opasan je visok napon! 28 . a kućni osigurači. visok napon. vjera nije opasna.

Priča kaže da je Hidr pogodio Izvor napio se njegove vode i u njoj se okupao.One koje imaju mladunčad. jer mu rekoše kako se Izvor života tamo nalazi. a i onaj ko bude mnogo uzeo kaja'će se. da bi ga one. neće umrijeti do Kijametskog dana. izvele natrag na svjetlo. Rekoše mu da su to konji. Upita koje jahalice najbolje vide u mraku. pa upitaše Zul-Karnejna a on im reče: “Uzmite od ovog kamenja koliko god možete. DRUGA STRANA PRIČE O TAMNOM VILAJETU Kazivanja o prošlim događajima kazuju nam kako je Zul- Karnejn odlučio da krene u potragu za Izvorom života. Upita . matere konjske. i pođe na njihovim sapima u zemlju tmine. do zemlje tmine. a Zul-Karnejn promaši. neko mu reče kako se Vrelo života nalazi u njoj. mudar. Upita ponovo koji konji? Rekoše mu - kobile. Onaj ko bude malo uzeo kaja'će se. Valjalo je naći rješenje kako u njoj ne zalutat i izgubit se. Prvo krenu na zapad do zemlje tminā. Uđoše u tmine i putovaše noć i dan. nakon što obiđu taj čudesni. kazivalo se. jednim je rukovodio on a drugim Hidr. idući za svojim konjskim porodom. Kad Zul-Karnejn stiže do mjesta gdje Sunce zalazi. Ko se njegove vode napije.Koje će od njih najbolje upamtit put da nas izvedu natrag? Rekoše . nevidovni vilajet. Domislio se. Skupi Zul-Karnejn naznačene kobile. Nastaviše dalje ići po sitnom kamenju za kojeg ne znadoše kakvo je. Da bi lakše pronašli izvor podjeliše vojsku na dva djela. da kobilama oduzme ždrjebad.“ 29 .

Tamnog vilajeta ima i u Horozovićevom romanu IMOTSKI KADIJA. tekstovima. krajem osamdesetih. Vilajet je u širem smislu pokrajina. mada ne u samom naslovu.Oni tako uzeše tog kamenja i napuniše njime konjske bisage. u okviru beogradske izdavačke etike “Znak Sagite” koje su počele da se štampaju od 1988. o tamnom vilajetu. Priča o zemlji tmine na kraju svijeta. Kad su izašli (iz tmine) pogledaše u bisage i ugledaše zelene smaragde. a u prenesenom – jedan zaseban svijet. izvještajima… Tamnim vilajetom nazivano je Sarajevo. psihoanalitičkog.. Ovo je jedna od mnogih verzija priče o zemlji tmine koja se u osmanskom periodu našeg pamćenja prometla. u Dugi i Intervjuu. preimenovala. TAMNI VILAJET je serija jugoslovenskih - srpskih antologija za žanrovsku fantastiku. Mogao bi se iz nje i roman napisat. Dževad Karahasan nas je počastio zbirkom pripovijesti „Izvještaji iz tamnog vilajeta“. Vilajet je upravna jedinica Osmanskoga carstva kojoj je na čelu valija. Aljoša Pužar. u intelektualnim beogradskim trač maga- zinima. godine. Svi se pokajaše što nisu uzeli još više. literarnog. iskoristio je ovu kovanicu za svoju knjigu “U TAMNI VILAJET - Kulturalni studiji liminalnosti. Ima sigurno još bukadar tamnog vilajeta u tematici pričama. poetskog. prevela u TAMNI VILAJET. dušu je dala za dobra tumača. kada bi se govorilo o teškom 30 .

Možda je to zbog tog. nigdje u tim imenovanjima Bosne kao zemlje tmine. što su podnosioci svih navedenih izvještaja po Bosni samo jahali i u vojničkim kundurama čvrstog đona gazili. niko neće da se zapita šta je sa onim zelenim smaragdima. tamnog vilajeta. Ima Bosne kao tamnog vilajeta i u ranijim spisima. izraz tamni vilajet ušao u govor hrvatskoga tiska i televizije.položaju Srba u gradu. da bi u mjesecima međusobnog prepoznavanja. jer još sunce ispravne akide nije obasjalo sve njene krajeve i duše njenih u neznanju rađanih i odgajanih džahila. tamna. nego što je bila i na kraj svijeta sultanova. Munira Mesihovića… Kasnije. Mikulića. kojima takva zemlja obiluje. gdje jeste tamna. ili o strahovladi komunističkih bosanskih vođa. jer je džahilijetom ispunjena. tamni vilajet ušao je u govor političara. Ištuka. 31 . tada nije Bosna uvijek bila tamni vilajet što je crna. onim što su iz Bosne nošeni na osmansku Portu a još češće u onim što su se na Porti pisali. taj prepoznatljiv oblik dragog kamenja. nikakva. naročito krajem 1991. Miloševićeve posluge drugog ešalona. čelnika HDZ-a i ljudi bliskih Tuđmanu. Pozderaca. No. samo.. Ima Bosne i danas kao tamnog vilajeta u mnogim spisima koji se šalju na neke druge kraljevske dvore. pa nisu ni mogli osjetiti. kada je govor o Bosni i o muslimanima na Pantovčaku usklađen s govorom o Bosni i o muslimanima na Dedinju.

Da bi se ono u tmini moglo naći valja adet bosanskog
naroda poštovati, izuvati se na njenom pragu i tek onda,
bose noge osjetiti tu dragocjenost kojom tamni vilajet
obiluje.
Kad muslimani istoka danas krenu stopama Zul-Karnejna
na zapad, Bosna im jeste zadnji vilajet u kojoj svoje
istovjernike u većem broju zatiču kao vlasnike zemlje.
Problem je što mjesta svoga polaska vide kao izvore
svjetla pa razdaljinu od njih do Bosne unaprijed uzimaju
kao nužan razlog manjka svjetla u Bosni. Tako njima
matematika kada dođu u Bosnu kaže da ovdje mora biti
tama a ne same oči. No, možda ima nade da se razvojem
znanosti i Bosna otrgne ispod svoje tmine, i da je pretvori
u svjetlo. Naime, nove teorije o postanku svemira, one o
Velikom prasku, kazuju nam da ako želimo vidjeti te prve,
čiste ostatke Velikog praska, moramo teleskope okrenuti
ka rubovima našeg vidljivog svemira, gdje on, još trajući,
gura izvorne čestice početka postojanja koje su starije i od
onog pitanja kad, jer vrijeme još nije bilo ni zavladalo
svemirom. Po toj teoriji, naški tumačenoj, ono FE JEKUN
koje se dešava nakon Božijeg KUN, prisutnije je u svojoj
izvornoj prirodi na krajnjim tačkama svemira nego li u
njegovom središtu, u kom se usljed raznih procesa desio
niz galaksija, planeta, sistema, magnetnih, gravitacionih,
ovih-onih polja i svih drugih sličnih bidata.
Vrijeme je da i mi u Bosni počnemo biti svjesni dragog
kamenja kojim smo darovani, ali i Vrela života koje se tu
negdje sakrilo.
32

Historijski gledano, Bošnjaci su se nekad u njemu kupali,
možda i ne znajući da je to Vrelo života. To neznanje
sasvim je vjerovatno, jer ako nismo svjesni dragog
kamenja onda što bi bili Vrela života. Ono što imaš u
pririodi i ne vidiš uvijek nekom posebnom vrijednošću kao
što vide oni koji dolaze iz mjesta gdje tog nema.
No, historija svjedoči da jesmo!
Jedino to može objasniti da smo mi i danas živi unatoč
svekolikim nastojanjima da se naš život ugasi.
Nama predstoji jedan ozbiljan zadatak. Da se naučimo
prepoznavati dijamante i spoznavati njihovu vrijednost a
da čisto vrelo života čuvamo od raznoraznih, boleštinama
napadnutih, lutalica koji mogu bahnuti i, ne daj Bože,
njegovu vodu zagaditi.

33

KAD SE SJETIM I NA UM MI PANE

Ne sjećam se više ni ko a ni kome je ukrao jagnje
i okrenuo ga na ražnju, ostala mi je u pamćenju samo
pjesma koja se nakon toga pjevala po sijelima:
"Kad se sjetim i na um mi pane
kad smo janjce skrivale pod granje!"
Za razliku od ovog opjevanog događaja u našem kraju koji
se desio dok sam još bio osnovac, dobro se sjećam ko je i
kako u onim danima pred agresiju na BiH 1992. godine
pričao o svojoj hrabrost, rješenosti na borbu, planovima...
Jesmo li spremni stavit prst na obarač, šehadet, džihad,
patriotizam... cijeli rafali izraza za koje tada nisam baš
najbolje znao ni šta znače. Zavidio sam tada tim ljudima
na hrabrosti i riješenosti i potajno se nadao da ću i ja
smoći hrabrosti i učiniti kakav hrabar gest da se uključim
u njihovu grupu. Nisam smio odmah govoriti da hoću jer
sam pokupio odgojnu mjeru iz kuće koja je dozvoljavala
da se o nečem priča tek kad se to uradi.
Rat bio i rat prošao a ja se podosta puta iznenadio čuvši
kako su mnogi od tih vlasnika hrabrosti, njegove dane i
noći proveli daleko od Bosne. I o njima se pjevalo "Ja ti
odoh majko, Bosnu brani ti"
Danas, kada se opet šuška teškom pričom o mogućem
ratu ponovo se pojavljuju neki gladni slatkog kajmaka
slave na prazno i sokole nas tekstovima, vazovima,
34

pitam se jesmo li mi kao narod trebali znati gdje je ko bio. jer..svoje temelje a onda smo se polahko. jasno - zdravlje trpi i život se ugrožava. da svaki potencijal valja prihvatiti.. ako ih nastavimo kupovati nećemo imati za jesti. Za grah i kutiju cigareta išlo se u najteže bitke pa su mnogi novopečeni kapitalisti najnormalnije očekivali i uspjeli u tome da. piće i kutiju cigareta. No.inspiracijama. Jesmo li trebali napraviti kakvu mjeru vrijednosti? Nakon završetka ratnih aktivnosti promicala se priča da je svaki Bošnjak važan. Država je obezvrijedila borce . da treba zemlju obnoviti. i sam se često time utješim. Neki od njih ne pamte prošli agaret pa treba sačekati da se vidi hoće li stati iza svojih riječi ili će se osvjedočiti kolika je razlika između teorije i prakse. Ponese ih ponekad i teološko znanje pa kad im neko u toku takve priče uleti klizeći pitanjem gdje si bio kad je bilo najgore odgovore: Allah zna gdje je ko bio! Da. Sad je došlo vrijeme kada smo otkrili da su cigarete loše po zdravlje. Allah zna. Vrlo brzo su došla vremena kada su bili važniji oni što dolaze s vana s nešto para u džepu od onih koji su bili unutra ali praznih džepova. u borbi za život obezvrjeđivali sami. 35 . kako smo u ratu za domovinu. a ako ne jedeš. Drugi valjda misle da je 20 godina dovoljno vremena da ljudi zaborave gdje je ko bio. Nadošli kapitalizam je iskoristio naše ratne navike. tako kasnije za njih radimo od zvijezde do zvijezde a zauzvrat da imamo za hranu.

Ono nešto što onom ko voli biva satisfakcija. mislim. braniće je oni koji su je branili i 1992. oni su 36 . ginuti za nju? Nismo. Siguran sam. Predali smo ih manje više u roblje kapitalizma i materijalizma. Njima je ona bila prva prava ljubav. Da. Dosta ih je iz prve kategorije koje obuhvata i ova druga. a kada je zavoli neko ko joj se ne sviđa bježi od njega jer joj se ne sviđa. Desi se prije nego se jasno razloži razlog. pa će rađe dat svoj život da živi ona nego li žrtvovat njen da bi živjeli bez nje. Da bi se bilo šta voljelo mora postojati razlog za to. Jesmo li se mi pobrinuli da ljudi imaju razlog voljeti ovu domovinu. Izdali smo najhrabrije sinove.. Kad je neko zavoli ko joj se sviđa bježi od njega misleći da je sažaljeva. Kad joj neko i kaže da mu se sviđa zbog izgleda ona bi da je voli zbog njene duše. Ono nešto. Braniće je. Oni je vole. Vjernici koji će to poimati vjerskom dužnošću i ašici koji su se zaljubili u nju kao Medžnun u Lejlu. Ima doduše i ona neobjašnjiva ljubav na prvi pogled.. boriti se za nju. samo dvije kategorije. a kad je neko voli zbog njene duše ona pomisli da joj time govori da fizički nije nešto. Pogotovo oni koji su je kao golobradi mladići branili tada. Malo je racionalnih razloga koji bi nekog mogli nagnati da brani ovakvu zemlju ako postoji ikakva alternativa u smislu izbjeglištva i slično. makar i nedefinisano. kojima je ona sve i ne mogu zamisliti žvot bez nje.Naša domovina pomalo liči na djevojku koja ima šubhu glede svoga izgleda.

ostrašćene starce i dokazane prevarante.ali ne mogu bez nje. 37 . kritikuju.. Možda bi dobro bilo da njeni staratelji konačno prestanu da je udaju zbog ličnih interesa za bjelosvjetske hoštaplere. a ni ona bez njih.zaljubljeni u nju. a da prednost daju čistoj i vjernoj ljubavi. Počesto se svađaju.. prepiru... galame.

to je atrakcija. Jel istina. ako je i istina jel pametno reći svaku istinu? Malo se gleda na to. izopačenog. beznađe sve češće postaju tema naših razgovora.. to se čita. nena iz podruma vadi provareni cvat haptovine i uz pomoć.. Postajemo žedni lošeg. OPTIMIZAM Mediji javili da je neki duševni bolesnik pokušao da se zapali kraj časne Kabe. ujede zmija. al nama malo. A čovjek je zavisan od onog čime se hrani. crnilo. Čuvam ovce i najdražu mi od njih. hajmo proturit vijest da je htio zapalit Kabu. cucle iz flaše k’o malo dijete pita ovcu. Bog zna odakle joj. onu što uvijek doleti na moj ispružen dlan kad je vabnem. to je žestoko. Trčim kući po nenu. destruk- tivnog. kvarljivog. 38 . Pesimizam. Od prvih pamćenja seže ta moja bol izazvana nečijom potporom ružnih stvari i crnih predviđanja. to te pitam. Da li nam je lakše zbog toga? Poboljšavamo li nešto u stvarnosti? Čistimo li se tako ili stanje činimo još težim? Prizivamo li crnilom i destrukcijom bolje ili lošije dane? Najviše su me u životu pogađale situacije u kojima sam se naspram većine ili jake pesimistične jedinke pokušavao izboriti za bar zračak optimizma. malo to da se zapali.

I tako dalje kroz život.!” A meni se srce cijepa. briga me za njegovu. prebiraju mu pretke do sedmog koljena. preživjela je. onda naiđe neki čoban i kaže “džaba ti je Amina zaljevat je. pa se ukažu oblaci. Moju je tako neki dan ujela i nije preživila... nena klima glavom uz obavezno “ako Bog da!”. Toliko me zabolilo njegovo crno predviđanje da sam navečer lijegao i zamišljo kako ću dotjerati ovce pred njegovu kuću i reć’: “E evo. suši sijeno. Kakva je to avet u ljudima pa ih tjera da čim pred njima po dobru spomeneš nekog oni vrte moždane vijuge.. nema pravo moju još živu proglašavati mrtvom. fino ste ga uredili!” . neće ti preživit’.Ja pitam hoće li biti dobro.. 39 . crkni!” Ili kad se kosi trava. a mi poletimo da sakupimo sijeno prije nego kiša udari. do onih ratnih dana i crnjaka i ljudi koji su gorljivo napadali svakoga ko je pokušavao kazati da se možemo odbraniti da možemo nešto učiniti da ma kako situacija bila teška u čovjeku ima snage da je promjeni na bolje uz Boga kao oslonac najbolji. Neko naiđe i kaže: “Šteta što će se nalit’. samo da naspram te tvoje jedne lijepe riječi o njemu iznesu neku nakaradnu koja će potopit’ ono što si ti rekao. ako treba. I poslije kad je ovca nakon dva-tri dana okoverala tražio sam ga oo cijeloj planini. Nikad nisam uspio otkrit’ šta to jadno hranimo u sebi tim pesimizmom i crnilom.

Njegova Poslanika kojeg nije poslao da plaši nego da obraduje i usavrši moralne ćudi kod ljudi. Ne volim takve ljude.. -Džaba ti se trudit’. Ne volim to.-Nema mu spasa. sljedbenike njegove koji se vesele sreći drugih ljudi i šire optimizam i pozitivnu nadu. Kvare mi ljepotu života.. -Jes danas fino ali iza petka će zahlađenje. Plaše me tom potrebom i žeđu da sve stvari vide i opišu crnilom.. Volim Boga koji je gubitak nade dopustio samo nevjernicima. ako Bog da!” Volim ljude koji vole i pričaju priče o uspjehu drugih i njihovim poduhvatima. -Vidjet ćeš sutra belaja... Pisce koji šire optimizam i uživaju u današnjem lijepom danu. -Gotov si. -Nikad nam neće biti dobro ovdje. 40 . Žene koje mahane drugih gledaju samo kad požele da prosječnost svojih muževa podignu u sopstvenim očima. -Nema od tog ništa. Volim svoju nenu za koju je postojalo samo: “Biće dobro.

Hagada opisuje događaje koji se odnose na jevrejski praznik Pesah. Des Graven Hage doslovno znači "Grofova živica" ili "Grofov privatni posjed" te nema veze sa hebrejskom riječju HAG – u značenju praznika. označava knjigu kojom je ispričana priča o izlasku Jevreja iz egipatskog ropstva. Midraša. TREBA LI I NAMA HAGada Hagada. U njoj su sadržani odlomci iz Biblije. Sarajevska Hagada je svjedočanstvo o tome da smo prihvatili Španske jevreje nakon njihovih progona u Španiji za vrijeme inkvizicije. molitve i pjesme zahvalnice. Isto tako mislim da smo svi čuli za grad HAG u Nizozemskoj u kojem je smješten Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osnovan je od Vijeća sigurnosti UN-a 1992. iako znam ove činjenice vrlo često uhvatim u razmišljanju koje mi povezuje HAG i HAGADU u onom simboličkom smislu koje za nas Bošnjake imaju i jedno i drugo. stare legende i anegdote. njihovo oslobađanje iz ropstva i objašnjava svrhu pashalne žrtve za vrijeme Drugog hrama. a počeo je djelovati 1993. hronološki iznoseći historiju dolaska izraelskih plemena u Misir. a završava se popularnom pjesmom "Had gadja". Malo ko nije čuo za sarajevsku Hagadu. ja se.g. No. a grad HAG zbog činjenice da 41 ..

pravedne. godine. prije svega borba za teritorije ( tlo ) “kako su nacisti govorili borba za zivotni prostor – lebensraum“ . Uzroci genocida nad Bošnjacima su u načelu. godine. no. ideološki. ne bi smio biti razlogom da mi kao narod zaboravimo da zločin i genocid koji ovaj sud razmatra u naznačenom periodu nije bio jedini koji nam se desio. ako zakopiti Daišov kilafet na istoku sa ovakvim karakteristikama kakve danas ima. Oni traju preko tri stoljeća. no. Zločini genocida nad Bošnjacima dio su naše historije koju ne poznajemo dovoljno. slična osjećanja i sudbina mogla bi da čeka i nas muslimane. te uništenje naroda. ali iza toga stajali su i drugi. koja kroz sudski riječnik i postupak u pravnu regulativu pretače nepretočiv i neopisiv zločin koji se dešavao u BiH od 1992- 1996. Jevreje zbog onoga što danas čini Izrael prema Palestincima neki vole manje ili više ili nikako. zavisno od toga o kojem se historijskom periodu radi.je u njemu smješten Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije jeste simbol postojanja ili nepostojanja neke suhe pravde. više ili manje i pravedne i nepravedne biti svjedočanstvo onoga što nam se dešavalo u periodu od 1992-1995. Historičari nam svjedoče o deset genocida nad našim narodom. nepravedne. a porijeklom su i sa istoka i zapada. Sud u Hagu će kroz svoje presude. 42 .

No. mi ih jesmo preživjeli. Bolje bi bilo kazati da smo ih djelimično preživjeli. stoljeća. makar plastičan i bezemiocionalan. da nas podsjeća na patnje koje smo. povodom 7. Ja mislim da nam treba. a historija nam to pamćenje i podastire u tolikom broju ponavljanja. ne govorimo ni blizu dovoljno o tom kao preventivni čin u borbi i nastojanju da nas isto ne snađe u budućnosti. Dana džamija. ali stotine hiljada nisu i to ne bi nikad smjeli zaboraviti. maja. povodom Dana šehida i posebice povodom obilježavanja Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.Zločini genocida imaju svoj historijski kontinuitet još od druge polovine 17. Treba li Bošnjacima svojevrsna HAGada. Ja mislim da nam treba knjiga sa više od 8000 imena i prezimena ubijenih u Srebrenici. zbirka svjedočanstava koju će čitati sebi i svojim novim naraštajima povodom obilježavanja Dana Armije RBiH. kako to često pogrešno kažemo. 43 . kakav je bio glas sudije jučer u haškoj sudnici pri izricanju još jedne u nizu presuda ratnim zločincima. što je Haški fakat? Treba li nam glas. iako sami pamtimo. mi. preživjeli? Da. Oni su pored genocidnih radnji mletačkih i austrijskih trupa uglavnom rezultat kontinuirane srpske i crnogorske politike od početka 17. stoljeća pa sve do danas.

Sarajevu. otvorimo našu knjigu i sjetimo se.. naša pravda. 44 . Mostaru . prije nego počnemo jesti. makar zakratko.. onih najbližih koji ne jedu s nama... naša HAGADA s novim značenjem. Višegradu. Okupimo se na bajramskoj večeri i nakon namaza. Foči. naš istinski Hag. Žepi.stotinu hiljada ubijenih u Prijedoru. treba u kući.. Zvorniku. Tuzli. To bi trebao biti jedan od načina odavanja počasti i žrtvama i herojima zadnjeg genocida nad nama..

shvatio sam. Ovaj naslov “ugledah” na vrhu krhkog stabla jabuke pod kućom na selu berući joj plodove. sejreć s vrha krošnje kuću i bašču ispod nje. u tim sam vremenima. SVE IZGUBLJENE STVARI TRAŽIMO ONDJE GDJE MISLIMO DA SMO IH IZGUBILI. dolazeći pođahkad u Konjic.. OSIM SMISLA. Prije toga sam vozeći se do sela kontao kako je to finansijski neopravdan put jer sigurno je da trošim 20 KM goriva. I dok sam tako sabirao koliko sam neupućen u osnove duhovne ekonomije. da sam se s godinama odsustvo- vanja od rodnog praga odrodio i sam od sebe. opet se nabere pokoja vreća.. na peti uglavnom. ili kako su naši stari znali kratko reći .izgubio sam opanke. A jabuka rodila. ne bih sad polemisao. Uglavnom. kolutao očima u nevjerici gledajuć kako se pred granapima prodaju šljive i 45 . Opanci su za neupućene ona gumena obuća koja za ljetnih dana kad dobro ugrije opravdava postojanje velike rupe na čarapama koju smo kao djeca skoro redom imali. E sad. a šta se može ubrati nepoznanica je dok ne dođeš pod samu jabuku. jesu li te rupe baš bilo zbog neimaštine ili su naši stari davno shvatili da koža treba imati mjesta za “disanje”. Iako je dosta plodova opalo. NJEGA UVIJEK TRAŽIMO NA NEKOM DRUGOM MJESTU.

pa bi mama vadila cipele za pođekad ispod kauča. Onda je tu obično išla košulja dugih rukava i zakopčavanje do pod vrat. "Ma ova ovdje naša Neretva je ništa. Nije isto kad kupiš fišek jabuka u prodavnici i poneseš kao pešćeš nekom i kad ubereš sa svoje pa mu pokučiš. Od tog kopčanja smo po gradu hodali "ponosno podignute glave”.jabuke. Moj joj CIPS u propertisu. mojim Ribarima. onda bi negdje iz nekog paketa vadila i nove čarape jer u cipele za pođekad nisu išle čarape s rupom na peti. Ako se dobro pripremim tri sam dana glavni. Zbog činjenice da nije sve u matematici. kremala ih i odmrsivala šnjure. ne ide emocija. dvije… A zašto ovo pišem? Zato što sam najpreči da kazujem o mojoj jabuci. pitao sam se? Jednoj od tih budala danas sam se sjetio imena. Do polaska autobusa kojim bi se vraćali nazad na selo ja bih dopunjavao doživljaj grada i slagao ga u priču koju ću sutradan pričat vršnjacima u selu. Uz one iz prodavnice ne ide priča. sunčanije. 46 . S jedne strane vreća. s druge strane. Glavatičevu. Koja će budala kupovati šljive i jabuke kad ih svugdje ima. U Konjic se nije moglo u opancima. Župi. da vidiš kolika je u Konjicu!" A jabuka rodila.

uz ove moje ide, vidiš, ove crvene su mi s jabuke u mrginju
ispod kuće, babo rahmetli joj sadnicu donio kad je radio
negdje u Hercegovini. Kasno sazore al' dugo mogu ostati
ako se fino uberu i za zime ostave. Na ovoj žutoj sam se
učio kalemiti, kalem odrežeš na klis pa ubodeš ispod kore,
čvrsto stegneš kakvim komadom tkanine pa zamažeš
voskom, ima krhke grane al’ sladak plod…
U našim baščama još žive naši preci, pod orasima koje su
za nas sadili, pod jabukama, šljivama, u zemlji koju su za
nas ostavili, u međama na kojima su jedni s drugim
kahvenisali…

47

PUŠENJE UBIJA

Ne znam kome je palo na um da pakovanju šibica da ime
ZEBRA, al’ znam da će me vrlo brzo proći želja da njima
pripaljujem cigarete jer kresanje šibice izgleda još samo u
mom sjećanju ima onaj fini omamljivi miris.
Današnje šibice nisu kao one nekad. Prvo, ukreše svaka
peta. Drugo, miris skoro ne postoji (il’ je nešto bilo s
mojim nosom). Treće, kutija se raspadne nakon 2-3 sata
provedena u mom džepu.
Iz petog pokušaja pripaljujući cigaretu sjetih se nečije
priče o nosiocu partizanske spomenice iz Drugog
svjetskog rata koji je, kao zaslužan drug socijalističkog
sistema, postavljen na neku visoku stolicu.Priča kaže da je
dotični drug negdje u lovu izgubio upaljač pa mu vozač
dodao svoje pakovanje šibica. Ovaj crto, kreso, jednu-
drugu-treću, al’ kvalitet šibice loš. Cvrljne i ugasi se. Priča
kaže da je iznerviran time direktor ušao u auto i naredio
vozaču da ga vozi u fabriku koja je proizvodila te šibice.
Tamo je otpustio dikretora jer mu je slab kvalitet
proizvoda.
Priča možda i nije istinita ali ja se sa ovim slabim šibicama
osjećam prevaren i treba mi ovakva priča, istinita ili
neistinita, da u njoj dobijem satisfakciju.
Pripalio sam crveni Marlboro. Kupujem ga samo u rijetkim
prilikama. To mi je fleš iz rata. Kad god je trebalo ići u
48

proboj, u neku žestoku akciju, dijelili su nam crveni
sarajevski Marlboro.
-Popušit ćete ga men se čini!- govorio bi magacioner
dijeleći nam kutiju-dvije, zavisno od težine I planirane
dužine akcije u koju bi potom išli.
U julu 1993. tutnuo mi je u ruke cijelu šteku Marlbora, bez
riječi, tupo zureć preda se. I njemu je to bilo previše da bi
se zezao. Cijela šteka!? Nećemo valjda na Banjaluku- čulo
su u žamoru.
Uspio sam ispušiti pola šteke, onu drugu polu, imam
osjećaj, pušimo cijeli život.
Tad sam nekad upoznao i Muamera. Prijatelja kojeg, ako
slučajno ima neko da ga ne zna, možete vidjeti na
spotovima hora Sejfullah. Njegov glas vas tjera da
zažmirite i prepustite se maštariji kako ste raspupala
crvena ruža koja pod nujom vrhova leptirovih krila luči
miris u dunjalučku stvarnost.
On mi je ispričao priču o događaju iz mladosti kada ga je
kao dječaka žena iz komšiluka zamolila da prošeta do prve
kafane i vidi je li joj čovjek gdjegod usput zavaljen u
snijegu.
Našao ga je mrtva pijana u smetu kraj puta, nekako
natovario na noge i doveo do njegove kuće. Žena je čekala
na vratima a on još iz avlije, pijan i skoro nemoćan, počeo
galamiti na nju:

49

poželjeh ga malo zatomit dobrim djelom pa izvadih kutiju da počastim borca na liniji. Naravno. Vjerovatno je to učinio iz neke obazrivosti. već da će društvo znati cijeniti svoje odvažne pušače. a ti si se tek sad sjetila da nekog pošalješ po mene! Muamerova priča nema veze sa šibicama al’ ima nostalgičan miris. njegovo pakovanje ostat simbol kuraža. nismo to govorili misleći da će se to desit zato što će i Drina koštati kao i on. čini mi se. .-Kako te nije stid?! Ja tri sahata ležim zavaljen u snijegu. ikindija širi ruke akšamu.ili me ova šibica natjerala da se zapitam. Polazeći s naše linije u akciju na Treskavici. al ja se ne sjećam da sam s većim strahom otišao i u jednu akciju. Možda nas je i ubilo. Tad smo si znali govoriti da ćemo ako preživimo svi pušit Marlboro. Tad je ovaj današnji natpis PUŠENJE UBIJA stvarno imao smisla... možda je sve ovo poslije samo dim iz još neizgorjele cigarete . jesmo li mi kao što smo nekad bili? Palimo li iz prve il' bi upalio tek svaki peti.. Razmišljam o Marlboru. prteći strah na leđa.? 50 . Bog zna na što udaramo kad se ovaj boji i zapalit Marlboro.. Ne znam kako drugima. Kontao sam. Odbio je iako sam video da je pušač.Sat na zidu kuca. meni će.

Nakon popaska svi pijemo vareniku. Planina na koju smo ljeti isprtljavali nije imala vode. puste janjce iz tora i ja ih tjeram “iza kose”. kad se vratim čekaju me krave. nena ih muze. postao sam čoban.!” Ja potjeram janjce koji se. Kišu sam posebno volio. trava je rosna i ovce ne treba goniti na vodu bar dan-dva. koje isto tako treba otjerati na vodu. ČOBAN Čim sam porastao do mjere da mi glava nadilazi hercegovački krš. tamo oko devet do pola deset. 51 . To se zove popasak. Nakon 2-3 sahata. Ispočetka sam čuvao janjce. jako rano. pomuzli smo ovceeee. Probude me ujutro. Kad pada kiša. Kasnije u životu naučit ću da se to može reći i pastir.. dedo dotjera ovce do kolibe. Prije mene je ustao dedo i iza neke druge kose otjerao ovce. ja uzmem kašiku i grebem kotao u kom se mlijeko kuhalo. onda izađe na brijeg iznad kolibe i zove: “Potjeraj janjce. Usput nosiš bidon s pet litara vode za piće.. Greba je bila slatka. očuvši blejanje ovaca. Kad ono što ne popijemo nena razlije na drvene škipe da se ukajmači. tako da već oko podne imam obavezu da otjeram ovce na vodu nekih sedam kilometara u podnožje planine. stušte ka kolibi uz neviđenu bleku.

Bili su nevjerovatno čisti. Jednog od takvih dana sam bio očaran ljepotom nakon kiše tek raspuklih oblaka na kojima se ogledalo sunce. ostajalo bi mi da čekam dedu i njegovu procjenu. Otrčao sam kući i pitao dedu ko pravi oblake. ako ne bi. Ako bi opanci i donji dio nogavice pantalona bili sasvim mokri nakon trka kroz travu. trčao sam na brijeg iznad naše kolibe da provjerim kolika je rosnost trave. utješi me.Čim bi kiša stala. Nikad me nije zaboravio. Prestao sam jedno vrijeme pričati i s Bogom. koliba se srušila. ali ON se uvijek javi. Kad sam sjetan. tih ljeta. Volim ljude. ali priznat ću. bliži su mi oni koji pričaju s Bogom. Od tada još više volim i svog dedu jer me upoznao sa Bogom. Od tada volim Boga. Rekao je: BOG. Mislio sam da gledam nešto što niko dotad nije vidio. Stvaraoca bijelih oblaka. Kao da im se svo siviloi crnilo ispralo s kišom. bijeli. Čak sam u tim danima kada bi mi rosna trava kupila slobodno poslijepodne pa nisam trebao “goniti ovce na vodu” na istom onom brijegu iznad kolibe razgovarao s Bogom. Kad sam usamljen – pošalje nekog da me obiđe. On se javi. Kad nemam – pošalje nekog da mi da. tužan. 52 . Bio mi je nekako bliži od dede i nene. Razumio bi sve što Ga pitam i nikad nije govorio: “Šta Me to pitaš?!” Puno smo pričali. brijeg zarastao. Kasnije sam prestao biti čoban. Mnogo bliži. rosnost je bila dobra.

BALKONI

U svakom životu dođe trenutak kad se zatvori krug i obruč
jasna pogleda škljocne u čovjeku. Kad vidi da je sve bilo
moguće i kad dotad nemoguće postane samo njegovom
greškom neiskorištena prilika.
Težak trenutak kad sirov čovjek opsuje.
Krhak se raskrivi.
Tužan se razboli.
Sretan unesreći.
Lud se nasmije a mudar brže bolje pobjegne u druga
razmišljanja.
To je onaj trenutak kad sudbina stane ispred čovjeka i i
odgovori mu na ono trajno pitanje: Ima li je ili je nema.
Jusufu je pedeset i osam godina. Ćamilu isto toliko.
Jusuf s balkona svoje kuće ne može da vidi Ćamila na
balkonu njegove kuće iako su im kuće jedna do druge.
Jusuf ima samo jedan balkon i samo jedan sprat kuće.
Ćamil ima tri balkona i četiri sprata.
Ćamil kahvu pije na najvišem spratu.
Obojica su u penziji, i obojica na svoj način zavide onom
drugom.
Hiljadu devet stotina sedamdeset i četvrte obojica njih
krenula su iz svog sela ka gradu, tu se našli s Osmanom
Nurkinim koji je već nekolike godine radio u Njemačkoj.

53

Po ranijem dogovoru prenoćili bi tu i vozom pošli na put
u obećanu zemlju gdje se krvavo radilo al dobro moglo
zaradit. Sa sobom su ponijeli snove o boljem sutra, o
kućama lijepim, o novcima i ugledu koji novac sa sobom
donosi.
Jusuf je imao nešto zemlje. Nije mogao reći da je gladan
dok je Ćamil bio go ko pištolj. I to ih je razlikovalo. Jusuf
se svako malo osvrtao na svoje livade a Ćamil neumoljivo
išao naprijed.
Drugovali su od prvih koraka. Poznavali se i voljeli jedan
drugog kao što brat brata voli. Jer tog pravog brata ni
jedan ni drugi nisu imali.
Trebali su krenuti već sutradan. I da jesu oba bi otišla to
su sigurno znali. No Osman Nurkin je imao da završi još
nekih poslova i odlazak odgodiše na tri dana. Tri dana koja
je Ćamil provodio hodajući po gradu a Jusuf ležeći u
prenoćištu sa svojim mislima.
Kad je došao dan polaska Jusuf Ćamilu steže ruku i zaželi
svako dobro.
-Ja se vraćam, ja ne mogu ostaviti roditelje, sve svoje i
otići u to nepoznato!
-Brate, pođi, dogovorili smo se! molio je Ćamil.
Nije pošao, dok je voz vijugavim tračnicama zamicao uz
Bradinu Jusuf je napuštao grad u povratku na selo.

54

Godišnja doba su se smjenjivala. Proljeća kišna, ljeta
topla, jeseni hladne i zime snježne. Jedan za drugom.
Pokajao se Jusuf dosta puta, ali oženi se, djeca posuše.
Nekako je ispravio nešto krivice smogavši snage i novca
da u gradu kupi nešto zemlje i sagradi kuću za svoju čeljad.
Ma zašto ne reći istinu. Nije smogao toliko. Zemlju je
kupio Ćamil i poklonio mu pola, da im kuće budu zajedno.
Gradili su, svak svoju prema svojim mogućnostima, kahvu
na nevidljivoj međi pili, međi koja je počela dobijati jasne
znakove kad je Jusuf stavio krov nakon drugog sprata i
time zasvodio svoju kuću a Ćamil iako ne imade muške
djece diže još dva sprata. Nije to bila međa na zemlji,
pojavila se negdje na po puta s balkona prvog sprata
Jusufove kuće i četvrtog Ćamilove.
Ne može Jusuf prigovorit Ćamilu ni na čemu. Zvao ga je
često na onaj svoj balkon na kafu... no njemu je ta kahva
teško padala. S Ćamilovog balkona mu njegova kuća i
život izgledaše još manji.
Osjećao je to i Ćamil pa mu jednog dana, gledajuć preda
se, tiho reče:
-Znaš, Jusufe, nisam ja ova četiri sprata dig'o da nekom
pokažem koliko mogu, nego da lakše i više vidim ono za
čim sam čeznuo pola života...

55

a bez šećera je ne bi ni pila – odgovara prateći pogled mojih očiju kojima pamtim naboranu kožu njenih ruku ispod koje se zelene ispupčene vene. svak’ će svoje breme nosit… A ljubav ti je bila riječ koja se nije izgovarala. svakako. ja nikom ništa dokazat ne mogu. Tako i Arif mi. -I ti bi da ti ja pripovidim kako se nekad ašikovalo? -O ljubavi nano. unatoč godinama ne drhti. na toj mehkoći ni spavat. tobe ja Rabbi. rahmet mu duši. Allahrahmetile. tu čovjeka šejtan sapne pa zna i na rani sabah prespat. k’o da je bezobrazna. a i davno je bilo… Nije k’o sad ‘vako. tako tad bilo. Ovo sad je. no ona sjedi na štokrili. NA KAHVI KOD NANE ĐULE Na drvenoj stolici koju zove “štrokrila“ sjedi nana Đula. živili smo i mi stari dosta u svom vaktu. Ruka joj je čvrsta. Tako lakše “krili“ kroz kuću kad nešto treba. Ima lijevo od sebe kauč. skoro nov i sad. sin joj kupio.Jaku kafu ne volim. ja nisam branila. . -Kako ste ašikovali? 56 . nešto stariji al’ u dobrom stanju. desno drugi. ne znam ti ja pripovjedat. Desnom rukom lagano kruži fildžanom i nakon svakog popijenog ponovo dosipa šećer. al’ eto ih tamo. moj efendija. hrv'o se s djecom dok je živ bio da mu ovo moderno na federe ne unose u kuću. Kad je umro. kako se nekad voljelo! -Eh moj sine đe si mene naš’o. -Ne volim ti ja. nek đeca rade šta se njima dopada.

ma k’o Zulfo Mehin što je bio u komšiluku. a i jesu. ne znam ti ja jadna ni šta priča al’ sve fino. Ni što je onizak ni plav. Allahrahmetile. Vako ti je to bilo. k’o eto da me pita bil se udala? Meni se noge odsjekle a jezik utrn’o. Omađija glas insana. u onaj vakat najviđeniji momak. Ništa mi nije smetalo. I nisu mi ni ze’re smetale. a on priča. curetak jakom zadjevojčen… Mjesečina bi prvu noć. K’o da ga sad čujem kad kaže. Za dva mjeseca meni doš’o babo. oborila pogled. Ja mlada bila. sudbina. k’o da sad čujem one piskove iz bašče povrh kuće i njegov glas… Da ti je moj rahmetli Arif živ on bi ti znao pripovidit. a kuriso se moj Arif. zna jadna dok gleda i ovog prvog da će je babo dat za drugog. jakih ruku. a pod prozor mi došo moj Arif. jes i dreknut.-Ah u moj vakat. a on baš tak’e nosio. umio je lijepo reć. Nisam ti ja do njeg mogla smislit muško u crnim vunenim čarapama. kršna momka. šta li… Kasnije opet doš’o po danu. muško k’o muško. od dva metra. ob’o da mu se noge manje znoje. al' umio je dok je mlađi bio i protepat… Ja na prozoru od zora nakva sva se saznojila samo šutim i za demir se držim. al' eto insan gleda. cura zagleda jednog babo je uda za drugog. ljeto na jesen naginjalo. plav. crne kose. davno je to bilo. -Jesu li i tebe tako udali? -Eto nisu. Allahrahmetile. sušta suprotnost Zulfi. Ja sam k’o zamišljala. ‘nako k’o curetak. Omalešan. na šćemliju ‘vako sjela da ne 57 . Eto do ponoći ispario Zulfo iz glave k’o da nikad i nije bio u njoj. valjda je to tako nešto u isnanu. godi mi. ma da je bez glave hod’o.

mrsko mu zar bilo gonit se sa mnom pa sam izađe… Ujutro zora svane. Ih. nije se imalo.panem. Allahrahmetile. nek su živa i zdrava. 58 . al’ živilo se u slozi… -I voljeli se? -Pa voljeli se i ne voljeli. pogotovo dok se ono mlađe bilo. znali smo po mjesec samo zelje jest i jaje jedno ‘nako po njemu razbit kad se imalo. ja se njemu Fatiha nauči. Đe ću reć babi da neću. Voljelo se nekad drukčije. nije to k’o sad. dan pane i sve isponove. k’o što je od Boga ostalo. šta precizno i fino nagodit. malo se voliš malo ne voliš. sve mi prsti bili pomodrili i počitavo ti nisam s njima mogla. A nije me vala. kad ga huja uhvati. Mog’o me je ćusegijom mlatit al’ kad vani izađeš. eto ja ga nadživjeh. gledaš u njeg k’o u drago Sunce – moj čo’ek. Al’ kako sam se držala rukama. Allahrahmetile. znala sam ja nekad kad prećeram i u divhani noćit a znao je i on. nikad ni udario. živili. Kad je rek’o da je u susjednoj sobi Arifov babo umal’ ti vrisnula nisam. ne treba dušu griješit. Hoće li ova čeljad meni? Kažu da hoće… Ko zna. I tako udala se… Nije se onda Bogme nešto fino živilo. danas je sve kroz interes. ‘vako sa štrokrilu. Odživjesmo skoro 65 godina. Jes’ sramota sjest pred babom al’ ako se unesvjestim ko će me – čekam da me lagum sastavi. Onda se volilo skroz i zaskroz.

samo se začudio da njegov babo rahmetli nije iza sebe ništa ostavio. a ono što je čuo u srce ga žignu. to ga je i nagnalo da dođe u amidže pitati ja brašna ja para. Šta bi rekao majci. Da je Hasan znao da Nihad još stoji pred vratima ušutio bi ili sačekao da ode pa onda svoju ženu Rukiju začuđeno pogledao i rekao: „Ne mogu vjerovati da burazer nije ništa ostavio iza sebe djeci!“ Nihad da je znao da će čuti te riječi svog amidže Hasana otišao bi ispred njegovih vrata makar i neobuven. pomisli Nihad kad je već bio na pola puta do čaršije gdje je kanio kupiti brašna. bez riječi pružio 500 maraka da može kupit vreću brašna. uvijek volio i pomagao kao što je i sad. UHVATI SE BABINA MUSHAFA Ponekad insan izgovori riječ koju i ne bi da je svjestan ko će je čuti. Kući nema praške brašna. Zadržaše ga vojničke kundure i na čvor u njima svezane pertle. nije amidža Hasan rekao ništa ružno. ženi. 59 . Na kraju krajeva. Čuo je. ili ako i jest nije stigao reći gdje je ostavio. šta da kaže samom amidži Hasanu? Fino ga je primio. a ponekad tako čuje ono što bi volio ne čuti. A nije. maloj Zineti. Pogleda u novčanicu od 500 njemačkih maraka koje mu je malo prije dao amidža Hasan i onako na prvu pođe da otvori vrata i vrati mu je. a onda stade.

I mjesec dana po njegovoj pogibiji preturali su po džepovima starih kaputa u ormaru. no. -Ako je babo šta i im'o on je to podijelio za ove dvije godine rata . onako. Takav je bio za života. Nihad se s odlaksom u vojsku oteo babi i babinim nazorima. nigdje ništa. Čitav život odan postećiji živio je od zemlje i hajvana. po tavanu... Volio je popit malo i više. Njegov babo Šaban bio je vjernik. Vrativši se iz JNA zaposlio se i živio kao i svi oko njega. Čuo je od saboraca da neki vojni policajac prodaje vreću brašna za 500 maraka i odlučio pozajmit od amidže i donijet je kući pa dokle bude. Kad se tog jutra vratio s linije majka mu reče da je ostalo još za dva hljeba. eto. nikad puno. Je li ih gdje ostavio. skoro godinu nakon što je zadnji put prebrao njegove džepove zapita se Nihad te večeri vraćajući se kući s vrećom brašna na ramenu. Popio bi pokoju i početkom nesretnog rata ali kad je vidio da će čeljad ostat gladna manuo se i boce i cigara.rekao je majci zadnji put kad su prebirali po kući tražeći eventualne pare. u granicama. daleko od tog da bude propalica. 60 . mislili su to manje više svi njihovi rođaci. Nije samo amidža Hasan mislio da je njegov babo ostavio iza sebe finih para. dočekao je da zajmi da bi kupio brašna. opet. Kroz te misli vratiše mu se i zadnji trenuci babina života. neki dolazili i da pozajme. ali vazda imao koliko treba. ali. onih haljinki u magazi.

61 . stajao je u vitrini u dnevnom boravku. promrmljao je ukočena pogleda kao da gleda u nekog mimo njega. No babo je utonuo u nesvijest i kad ga Nihad stegnu za ruku dozivajući ga: babo.. Dva-tri puta je Nihad prihmavao da uzme babin mushaf ali ili nije bilo vode da se abdesti ili nešto drugo.Ispušili su po jednu zajedno pod kućom i Nihad je s dvojicom komšija krenuo na liniju ispod sela. čuvajte se i čuvajte i nas! Nakon pola sata krenulo je jako granatiranje sela. Granata uletjela u dnevni boravak. a onda je krv prestala teći i njegov život se ugasio. -Doš'o vakat mrijeti. ondje gdje ga je on ostavio u njegovom rukom rezbarenoj kutiji. Po dolasku kući Nihad zavrnu rukave. sine. izu čarape i u banji uze abdest. -Allahimanet Šabane! -Allahimanet momci.. uglavnom. babo -samo je još jednom otvorio oči i jedva čujno promrmljao: Kad ti bude najteže uhvati se babina mushafa! To je bilo zadnje što je progovorio. Još je bio pri svijesti kad je Nihad stigao mada mu je krv klizila preko usana pri svakom dahu. -Bićeš dobro babo . a kad je minulo dotrčaše po Nihada da mu kažu da mu je babo ranjen. Još neko vrijeme je jedva čujno disao.sad će vojni ljekar samo što nije.reče mu Nihad .

Na tren se vrati u mektebske dane kod hodže Šerifa efendije. nego. KUR'AN. Kćerkica mu radoznalo zavuče prste u kutiju i podiže koricu. bilo se zametnulo. Nije ga uzimao sigurno 20 godina.. šaptala je njegova žena. šaputala je njegova majka gledajući kako vadi novčanice.govorio mu je amidža Hasan idućeg jutra kad mu je vraćao 500 maraka koliko je dan prije pozajmio. -Vazda je odnekle imao. amidža. Lagano otključa bravicu na njoj i ukaza mu se nekoliko puta na tvrdoj korici utisnuto KUR'AN. -Ala mu rahmetile. tepala je mala Zineta uporno pokušavajući da uzme ono što je njen babo slagao na stolu kraj kutije.. KUR'AN.Nije komentrisao upitan pogled kojim se pogledaše njegova majka i žena. nisam ti dao da mi vraćaš . Na narednim stranicama svako malo ponavljala se ista slika. Uzeo kutiju s mushafom i spusti je na sto. -Moje moje. 62 . hvala tebi. a pod njom se razlistilo desetak novčanica istih onih kakvu je on tog dana pozajmio od amidže Hasana.. eto. ostavio je meni moj babo. Do kraja mushafa Nihad izbroja 26 000 maraka. -Neka. pokupi u hodu u naramak svoju kćerku koja mu pruži ruke i otvori vitrinu. -Sine..

virdovima i raznim sličnim naputcima koji govore o tom kako kod sebe ostvarit evlijanske osobine i stepene. da tu obavi namaz. Zamišljao je da će se jednom na putu do džamije otvorit evlijanska vrata i da će kročit u sveti prostor ćabenskog harema. noćni namaz digo na 20 rekjata. U tom čekanju dočekao je i rat. stješnjena cijeli život među hercegovačkim brdima. Tri godine za redom ispostio učajluke. Jutrima odlazio na sabah u seosku džamiju čekajuć kad će umjesto nje ugledat Kabu. impresionirala ona o mogućnosti da u tren oka odu na drugi kraj svijeta ili neko drugo mjesto. EVLIJA RAMO Evlija Ramo imao je prezime koje je htio prometnut u osobinu. Evlija Ramo i prijavi se u najžešću jedinicu. Džihad je ono što mi fali. 63 . Istrajavao je uporno u svojim zikrovima i virdovima. saulis'o jezik i priklonio se ćutnji. kao što su ga obavljale mnoge evlije o kojima je slušao. no svakog ga je jutra čekala ista seoska džamija. Kad je stasao u mladića nabavio je. Naslušao se ko mali priča o evlijama i potiho u sebi mislio da je potomak istih takvih. zikrovima. Od svih evlijanskih osobina njega je. fin komplet knjiga o evlijama. kako bi drukčije njegov soj i nosio to prezime. pomisli. tu i tamo.

a niko ne zna šta. Tako dođe i ljetna uočividovdanska noć. njegovim pomoć ne stiže. dušmani brojniji. prsima i leđima. izvlače mrtve i ranjene. prebacit se. Uhvatila Ramu nervoza k'o i vazda pred bitku pa ode u šupu ukraj kasarne i leže da malo odahne. I usni on sebe u sred bitke. Zagrnu odjeću a po njem sve fleka do fleke. Njegovi se povlače. da se uveliko razdanilo. Ramo kojeg su svi po prezimenu zvali Evlija. Sav u crnom sa sabljom u rukama. iza njih i iznenadit dušmane. Kugle mu se lijepe na tijelo ali kožu ne probijaju. Valjala bi ta evlijanska osobina više od topa Sultana što pričaju da ima negdje na Igmanu. Udara Ramo do tad neviđenom snagom sabljom oko sebe. a Ramu nešto teško povlači u kovitlac. crvene masnice k'o od uboja il' 64 . preusmjerio svoj san sa ćabenskog harema na neprijateljsku pozadinu. Pod dejstvom sna opipa tijelo i preneražen napipa bolne tačke po trbuhu. Vidi njegovi uzeli liniju a dušmani navaljuju da je vrate. Da mu je kako u tren oka. da u kratku snu mir pronađe dok se komanda ne izda za pokret. onako evlijanski – brzo i nevidljivo. bitke i predasi. Prenuo se sav u znoju udišuć zrak kao da se duši. umjesto kroz linije... k'o nešto se sprema. Vojska se uskomešala. Gine se na obje strane. Lijevo i desno. dušmani u strahu i pometnji preplašeni njegovom pojavom pucaju al' metak ga neće. Čuje im udar k'o ujed komarca što osjeća.Nizali se ratni dani. Jedva se pribra i shvati da je u šupi.

ćutke krećući ka kuhinji. Izađe vani . Kuharica Raza se iznenadi kada ga ugleda. Bilo je dva sata do podne kad je otvorio kuhinjska vrata. Kamion s vojskom ulazio je u kasarnu.. A onda je uslijedio žestok protunapad. Zanesvjesta mu se u glavi i brzo izađe na dvorište ne odgovarajući ništa. i Hamida i Ferida. šta je prespavao.nigdje nikog. Cijeli dan je potrajala takva atmosfera u kasarni. -Tobe Ja Rabbi .govorio mu je Senad – k'o da ih je đavo zabavio o sebi.. a on se trže. S prvim znacima zore uspjela neopaženo prikrast se neprijateljskoj liniji i u brzom jurišu zauzet istu bez žrtava. al' prolazili su kraj njega kao i da nije tu. Osvrnu se po mjestu gdje ležao ali ne nađe ništa što bi moglo izazvat takve ozljede. Začuđen. -Evo. Gledao je saborce kako iznureni iskaču iz kamiona. pomoć nije stigla i morali su se povući.upita ga..upita ga začuđeno. Spasila ih je magla i neka čudna pometnja u neprijatelj- skim redovima koja je izbila tamam kad su trebali potpuno da ih okruže.žige. ne znajući šta drugo da odgovori. odjednom su počeli da pucaju jedni na 65 . Htjede upitat šta je bilo. Jedva je uspio saznat da je vojska netom nakon što je on zaspao krenula na proboj linije iznad grada. -Oklen ti prije? . reče on. Onda primjeti da je u kasarni tišina. gdje su bili. Nusret! Vidio ga je u svom snu kako pada. krenuvši ka kuhinji. -Jel' baš istina za Nusreta? . pokuša odredit koje je doba dana.

upita ga Nazif dok su se peli u kamion. u mozgu. iako se pročulo da je neprijatelj imao veliki broj žrtava koje su stradale od hladnog oružja. Ramo se stidio previše zapitkivat. Crvene fleke po njegovu tijelu poprimile su žućkasto plavu boju a pojavili su se i mali plikovi.Zovi me imenom. . i tok bitke. a narednu akciju dočeka probdivši noć budan.. Iako se uveliko počelo pričat o čudnoj pomoći koja je u presudnom momentu bitke pristigla od nepoznatog faktora. baš onde gdje je on sa sabljom napao. niti ga pitao što nije išao? Povukao se navečer nakon jacije opet u onu šupu u kraj kasarne i pri svjetlu lampe zagrnuo majicu. 66 .druge i umjesto da nas okruže počeli su bježat nazad. Ramino ime nije bilo pročitano među petnaestoricom nagrađenih.. tako smo se uspijeli izvuć. Bog ti dao! . Komanda za sedam dana priredi malu svečanost i dodijeli priznanje udarnoj grupi koja je zauzela liniju. -Što ne zaspa nimalo dragi Evlija? . u srcu. niko u pometnji nije vele ni primjetio da on nije išao. Ušuti se Ramo narednih dana. Je li bio ili nije bio? Je li samo sanjao ili nije sanjao? Sve se poklapa. Kao pokajnik koji je prespavao bitku uvede Ramo sebi četrdeset rekjata noćnog namaza umjesto dotadašnjih dvadeset.. Nusretovu pogibiju opisaše baš onako kako je on vidio.. Je li bio ili nije bio? Bubnjalo mu je u ušima.odgovori mu Ramo molećivo. u stomaku. U ušima mu je šumilo a neka čudna nervoza premetala mu je crijeva u stomaku. i maglu i njihovu pometnju.

U mihrabu ukrašenom rezbarenim drvetom vještih konjičkih drvorezbara mladi softa. on je. a tamo gdje je Gazina bila popustljiva Arifova je softe slala nazad babi im i majci prije odrađene prakse. da nesmetano posipa srebrenu prhut po tamnim krovovima. Gore iznad njenog alema strujao je topao ljetnji vjetar koji je u visinama gubio snagu jer su rijetki bjeličasti oblaci skoro nepomično stajali na dobroćudnom nebu puštajući blještav mjesec. za svaki slučaj zadržao namaski položaj. Dedo Arif ga je nišanio strogim pogledom iz prvog safa. 67 . Skoro je dvije hefte u ovom džematu i naučio je da nauka koju je donio iz škole ima mjesta samo tamo gdje nestane Arifove nauke. ARIF SE UĆIPIO Iznad visoke kupole džamije podizala se vitka munara osvjetljena ramazanskim kandiljima. Arifova nauka potjecala je od njegovog rahmetli amidže koji je dva mjeseca pohađao staru konjičku medresu. putevima i rijeci čiji žubor je odgovarao žuboru krvi u grudima tek iftarenih postača u džamiji. Počesto je tamo gdje je Gazina nauka bila stroga Arifova bila popustljiva. i bez obzira što je većina džematlija nakon predavanja selama sjedala kako im je lakše. koji će za koji dan dobiti svoju puninu. a ostala znanja stjecao usput. baščama. Gazinovac podavijao je desnu nogu okrećući se nakon selama prema džemat- lijama.

o brdima oko grada. da se prilikom učenja dove može slobodnije bacit pogled dublje u džamiju. staračko i namćorsko. Bio je on ponio jednu ljepšu. Uspravio je kičmu koliko može na sjedenju i nakon tespiha počeo učiti dovu. Njezin pogled postao mu je ogledalo privlačnosti. gledat kako hoće. Komplimente je izricala prirodno kao što je pričala o gradu. nego ono prostodušno. al' ne ono strogo. tvrdoglavo. Imala je u sebi nešto od dede Arifa. Crvenila bi se i obarala pogled. o školi.kazao mu je Arif odmah prvu večer i pružio kapu bjelicu. crnu kapu. Stidjela se jedino kad bi je on kroz prste podignutih ruku u dovi uporno gledao. tamo iza muških safova. 68 . Nije se pri tom stidjela niti krila pogled kao druge djevojke u sličnim situacijama. Kako se imam u mihrabu okreće udesno nakon predavanja selama i okretanja prema klanjačima tako je Arif koji je uvijek stajao iza imama desno u saf ostajao dovoljno ulijevo. -Ja da sam muško i da sam tako zgodna k'o ti nikad ne bi otišla za hodže – rekla mu je već treće noći nakon dolaska. prirodno. To je bilo istinsko ašikovanje. Van džamije mogao joj je reć šta hoće. do ćoška gdje uz nenu Muliju klanjala Arifova unuka Badema. ona je bila ista.-Znaš li ti da se din može izgubit ako se bez kape za sofru sjeda? . neizvitopereno. istu ovu što u njoj namaz predvodi. al' tu je mjesec dana da šta zaradi i potpis u školu ponese pa je ocjenio nepotrebnim iskušavati Arifov stav o bojama. Nasmijana.

samo Arifu i on ih je redovno ušutkavao istom rečenicom. Arif se. bez poezije. još se malo ispljuskaj vodom! . jendostavna. bez akcije i rekacije. Druge džematlije su mogle da se žale. 69 . sve kontam ako Bog tebi ne opali čvoku što me gledaš dok Njega moliš. a ostale po Božijem. -A što se crveniš kad te pogledam nakon namaza? . -Tamam. Arifa slušaj po njegovom. Iako je stanovao kod njenog dede. iduće godine ti dovedi hodžu. da ne opali meni. začudo. za upućene Arifov softa. Imao je Arif i dobrih strana. daj mu iće i piće.prostodušna. Ako je pođahkad bio nezgodan bar je gledao da bude jedini nezgodan.govorio bi mu tada čekajuć ga s peškirom u ruci ispred kupatila. nije joj smetalo da mu prenese impresije nekih drugih djevojaka i ponudi da iste zovne na sijelo ako on hoće. Bio je softa. bez hemije. -Ma stid me i strah. platu kad završi pa mu diriguj. ako su imale na šta. mom nećeš! Tako softa nije imao potrebu da spominje ime.pitao je jednom dok su kružili gradom da lakše provedu zadnji sat posta. -Ne valja podbuho pred narod. što je značilo i kod nje. nije bunio da omladina sijeli mada mu nije bilo pravo ako nakon dugih sijela njegov softa po sabahu otpovrne do podne.

prijateljima babo ispiše neku poruku ali je mene bilo stid da ga molim da napiše tvoje ime ionako me počeo zvat hodžinicom! Hemijska se nije mogla štrokat. nakon dužeg vaza o Bedru i borbi na Božijem putu.kratko odgovorio: Halali. nije znao. Jel zbog njenog imena koje se stakalo s Bedrom. -Eto. -Znaš. da nisi hodža mogao si je poljubit. Vrh joj je je kroz mesingani omot virio kroz kuglu a s druge strane je bila oznaka kalibra 7. on je ostao s Bedrijom i nakon Lejletul-kadra. proašikovao je s Bedrijom.reče mu Badema koja je njihov rastanak gledala sa desetak metara čekajući da hodžu na vrijeme vrati dedi Arifu koji ga je trebao za pola sata smjestiti na autobus za Sarajevo. Babo joj je radio u Igmanu i na rastanku mu je poklonila hemijsku izrađenu od čahure metka.Badema je bila mlađa od njeg i to je bio jedini razlog što nije prihmavao da baš proašikuju. no otpratio je do kuće i bez ikakva zazora pred sehur prošao kraj ljutog Arifa. Na Arifovo pitanje: Što nisi rekao da ćeš neđe ostat? . Sedamnaestu večer. jašmaka koji joj je spado svako pet minuta. zaboravio! Iako ga je Badema pred Lejletul-kadr zafrkavala govoreći da će mu nabacit Lejlu. stariju rodicu. što Arif plaho gotivi. 70 .62. il' osmijeha u koji su se mogli smjestiti svi ašiklijski alfabeti Fejze softe.

Arif se ućipio. hedija! Jedva je čekao da autobus krene. pa da zaviri u kovertu koju mu je Arif zadio u džep košulje. Čuo je od drugih koliko su mu skupili za bajram. od mene i od naroda.. reci babi da si bio fin! .reče mu Arif.eto nako..-Poselami roditelje. - Pismo za školu ću ti ja sam odnijet a evo. ali u koverti je bilo više od duplo više. ovo ti je. 71 .

72 .

ona radi po kući. kad je ovako hladno kao sad. Moj babo i mama imaju prijatelje i oni nam nekada dođu na sijelo i donesu nešto slatko za mene i brata. po čitav dan kliže majki po živcima. majka. ali mi ih većinu kupi babo. a moram i dobro učiti da bi kad odrastem kao babo mogo imati dobar posao i zaraditi dovoljno para da mogu djeci kupiti šta žele. Trebam biti dobar s drugovima i drugaricama jer su prijatelji važni u životu. Kuha ručak. loži vatru. Babo je najstariji i svaki dan ide na posao. volio da imaš para pa da mi kupiš onu igračku iz izloga! . Jednom sam ja i babo šetali gradom i ja sam u izlogu vidio jednu finu igračku. Nekad neko od njih donese i neku igračku.rekao sam babi jer nam je jednom i 73 . brat i sestra. Ja idem u školu i moram se u školi fino ponašat da ne rekne učiteljica da me majka nije fino odgojila. hrani seku i mjenja joj pelene. On je još mali i ne shvata da ne može vani kada je hladno. Mama ne ide na posao. -Kako bi ja. Ja idem u školu a mlađi brat ne ide nego se. Pismena vježba: ŠTA ĆU TRAŽIT OD DJEDA MRAZA Ja živim u porodici koju čine babo. babo.

rekao si da sve želje treba govoriti. jer Bog prije da dobroj djeci ali prvo moraš tražiti. Babo je pitao koju igračku želim i ja sam mu je pokazao u izlogu. Nakon namaza sam gledao u babu. Ja sam se rastužio jer sam znao da mi je ne može kupit. poljubio u čelo i rekao mi: -Babo. fino se ponašat. Samo trebaš da ga zamoliš. sad nema para da ti kupi ovu igračku. Tad me pomilovao po glavi. -Sad ćemo sine otić na podne u džamiju. -Znam.meni i bratu i mami rekao da moramo svoje želje izgovarati jer on ne zna naše misli. on čuje i u sebi kad tražiš. a on mi je 74 . sine. trebaš biti dobar. -Ne znam. Ja sam se obradovao i odmah pito babu možemo li otić kod njega da ga zamolim da mi da para da kupim igračku. Bila je puno para jer je babo skupio oči i nabrao čelo. -Tako je sine.pit'o sam ga. Samo kad tražiš od Boga ne moraš glasno. ako Bog da. kad klanjamo i kad hodža počne učiti dovu i ti digni ruke Bogu i traži da ti da babi para za igračku. Babo me na to opet sa smješkom pomilovao po glavi i pokazao na džamiju. I ja sam tražio od Boga da mom babi da para da mi kupi igračku. ali ima neko ko puno voli djecu i može im ispuniti sve fine želje. -Hoće li odmah? . možeš i u sebi.

Mislio sam da će opet trebat nekoliko dana ali Bog je babi dao pare odmah jer su nam idućeg jutra radnici s kombijem dotjerali veš-mašinu ispred našu zgradu i pitali gdje stanuje moj babo da je iznesu. Bog ispunjava samo dobre želje. kopačke i da se sviđam Naidi iz prvog C ali mi te želje Bog nije ispunio jer. plej-stejšn. kako mi je rekao babo. Kasnije su njih dvoje veselo pili kafu a ja sam se s bratom igrao u hodniku. Kasnije sam tražio od Boga puno stvari. Kad nam je nakon toga crkla veš-mašina i kad je mama rekla babi da će morat negdje pozajmit jer se toliko veša ne može oprat na ruke ja sam čim sam čuo ezan otišo u džamiju i tražio od Boga da mom babi da para da kupi veš- mašinu. Ja sam kasnije zaboravio na svoju želju al' babo je nakon nekoliko dana došao s posla i u ruci donio onu igračku.rekao da se strpim. Mama ga je pogledala k'o što mene gleda kad uradim nešto što nije dobro i spomenula neki tepih. A ja sam kasnije kad je Naida nakon dva dana rekla da joj Orhan više nije simpatija shvatio da je bolje što mi nije ispunio želju jer bi tako i mene ostavila čim joj ne bi mogao kupiti dvojni C na velikom odmoru. 75 . naplatio sam nešto što sam mislio da neću nikad i mislim da je ovo njegova nafaka. a on joj je rekao: Biće ako Bog da i za to. Razrogačio sam oči od sreće i ljubio babu.

nije dobro da zahmetim čovjeka. a mama je pocrvenila i otišla u kuhinju.Kad dođe Nova godina neki moji prijatelji iz razreda imaju novogodišnje želje i pišu Deda Mrazu da im ih ispuni. 76 . Jednom me čak zamolila da i njenu želju za novom peglom tražim pa sam tražio i kad sam navečer rekao babi šta sam taj dan tražio od Boga on se veselo nasmijao. Ja ne pišem jer mi je babo rekao da Deda Mraz opet mora tražiti od Boga. Mama mi je rekla da od svih u kući meni Bog najbolje ispunjava želje. a kako ja to znam i mogu i sam tražiti od Boga.

ona koju si ti napisao kad si bio dječak. ja bih volio da pišeš.odgovorio sam. On je klimnuo glavom i rekao mi da zna. Kad nešto poteče iz čista srca ono dopre i do srca onih koji to slušaju il' čitaju i njima se to svidi. PRIČA O UČITELJIMA Rekao sam babi da se moja pismena vježba "ŠTA ĆU TRAŽIT OD DJEDA MRAZA" mnogima dopala i da bih želio da napišem još jednu. -Tako je. a nekima ne svidi. samo ne bih volio da se razočaraš ako ne bude prihvaćena kao prva. Onda me je pozvao k sebi i pitao: -Znaš li koja je ilahija babi najdraža? -Znam. Tako da i ti trebaš biti spreman kad napišeš drugu priču da se možda neće svidjeti tolikom broju ljudi koliko se svidjela prva. -A kako znaš da neće? 77 . -Znači da ne pišem? -Ne. a kad poteče iz glave ono završi u glavama ljudi. "Kome sedždu činiš brate" . A znaš li što je to tako? -Što? -Zato što je pisalo srce dječaka još čisto od velikih grijeha. pa se nekima svidi. bila je prva pjesma koju sam ikad napisao i poznatija je i danas od svega što sam kasnije ikad napisao.

Prvu si pisao iz srca. a možda će to prepustiti ljudima jer je radi njih. sad pored toga što imaš želju da napišeš lijepu priču imaš i želju da se ljudima svidi. da se ne izgubimo u priči. al' budi iskren. da napišeš lijepu priču jer to je nijet u ime Boga. -Imam i sad nijet da napišem finu priču. Možeš li mi ti zadat neku temu? -Mogu sine. a ono što je radi ljudi Allah će ti. Imao si nijet da napišeš finu priču i Bog ti je ispunio želju. 78 . reci mi o čem si mislio pisati? -E pa ne znam to sam mislio pitati tebe. možda. ako Bog da. -E sad će tebe Allah pomoć. nisi o tom uopšte razmišljao. -Znači imaš samo želju da napišeš lijepu priču.-Ne znam. u školi nam učiteljica zada temu. ali hajmo biti iskreni. donesi mi onu svesku s crnim debelim koricama iz stalaže za knjige. -Hoće. Bog će mi ispuniti želju. jelde? -Jeste. baš tu. nisi razmišljao hoće li se nekima svidjeti ili neće. pomoć. -Onu što mi djeca ne smijemo čeprkat po njoj? -Ja. No. nemaš temu? -Nemam. ako Bog da.

-To je jedna dobra žena kojoj nisam znao ime kad sam ovo pisao. Babo je otvorio na prvoj stranici i pokazao mi da sam pogledam. pa babina tetka Aiša. -Ne znam ko je Hajdaruša . pa Hajdaruša.Ta sveska sa još nekoliko sličnih starija je od mene. -Jel znaš šta je ovo? -Imena. -Koje je prvo ime? -Amina. -Znaš li ko je ona? -Jel pranena rahmetli? -Jeste! -A drugo? Pročitao sam i drugo ime. Baš mi je bilo super što je odlučio nešto važno otvorit preda mnom.moja nena Sala. Kad sam naučio sve sure koje su mi znali kazat dedo i nena poslali su me kod nje da mi ona kazuje one iznad Ved-duha. -A šta ti znače sva ova imena? 79 .rekoh babi postiđeno. samo je i meni i bratu zabranjeno da je uzimamo jer tu su neke babine važne stvari. U stalaži je do kad znam za sebe. pročitao sam. treće je bila babina majka . Jedva sam čekao da vidim šta je u njoj tako važno. i odmah sam znao da je to rahmetli pradedo. Ahmet. rekao sam vidjevši neka poznata i neka nepoznata imena napisana jedno ispod drugog. samo nadimak po djevojačkom prezimenu kojom su je zvali u selu.

pa gdje ti je efendija koji te uči u mejtefu? Ja sam od tog nabrajanja bio malo nervozan. -Zar je rahmetli pranena bila učiteljica? -Pa nije u školi al' meni jeste. nena te naučila prve korake i ona je tvoja učiteljica.. Evo piši.. 80 . -Pa dobro sad . ko te naučio hodati.reče babo – al' ko te naučio prvu riječ. Rekao sam to babi a on ustade do druge sobe i vrati se sa jednom manjom praznom sveskom. -Mama te naučila prvu riječ i ona je tvoja prva učiteljica. -To ti je dobra tema za tvoju priču.pa tete u vrtiću. Naciljao sam olovku na prvi list ali on mi podiže ruku i previ prvi list. moj babo ima običaj nekad da bude preopširan da mu i majka umije nekad reći dok razgovaraju "de skrati malo. To nisam znao i gledao sam u babu da mi kaže. samo mi reci koje ćeš ime prvo napisat? -Pa učiteljica Seada. ja imam samo jednu učiteljicu. Boga ti!" Čekao sam nestrpljivo da završi i počne mi diktirat. I ja poželjeh da imam svesku i da u nju napišem ime svoje učiteljice. i on je tvoj učitelj. -Počni s drugog reče mi! -Zašto? pitao sam. dedo te naučio da voziš bicikl.-Tu sam sine pisao i sad pišem svoje učitelje.

Ponekad bi podizao ruke u dovu pa sam ga pitao šta radi. on će ti. ako Bog da. ako Bog da.priznao sam mu. napisati svog najvećeg učitelja. -Kad si ti babo počeo pisati imena svojih učitelja i je li i tebi tvoj babo pomagao? .-Zato što ćeš na taj prvi kad uzrasteš . a.. babo je već bio ala rahmetile. nego Muhammed. Babo mi je pomagao i uzgred čitao onu svoju svesku. jer vama čitateljima neće biti komplikovano k'o men 81 . -Ne mene sine. -Meni je to babo komplikovano za shvatit.Nije sine. .pitao sam sa smješkom jer mi je bilo krivo što je maloprije bio skroman i sebe zaboravio. opskrbu i slično. Počeo sam jedne noći čitajući predaju o čovjeku koji je puno znao na dunjaluku.s. a on se nasmiješio i rekao mi da tačno vako zapišem u ovu priču. -Učim Fatihu onima koji nisu živi. biti najveći uzor i učitelj u životu. -Misliš tebe? . puno klanjao i Boga spominjao a koji će doći na Sudnji dan i bit će mu rečeno da uđe u vatru jer je nezahvalan! Tražit će da mu se objasni kako je nezahvalan a toliko je zikrio i Boga spominjao pa će mu biti rečeno da je bio zahvalan Gospodaru ali nije onima preko kojih mu je Gospodar spustio znanje. Ispisao sam cijelu jednu stranicu imena i bilo mi je pravo čudno šta ih ima.

MEVLUD DOK ČEKAMO 82 .

Iza velikih zvijezda pojavljuju se još veće zvijezde a još nedukočive dubine svemira nagovještavaju da kraja tim usporedbama i nema. dubina i širina. Krije u sebi zvijezdu čiju toplinu osjećam sobom.. Gospodara svih svjetova Koji nas upućuje da gledamo dokaze Njegove u prostranstvima svemir- skim. dospijeva do svjetlosnim godinama dalekih prostranstava svemira. jedna je ipak posebnija od drugih. čiji sjaj gledam običnim okom i zahvaljujući čijoj svjetlosti vidim sve što vidim. Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim. To je naše Sunce.. dok im ne bude sasvim 83 . a i u njima samim. a žive na toploj kori zemljinoj. savijam misao uz riječ Tvorca njihova. Na tim mislima nejak i sićušan pod predstavama tih prostranstava. MEVLUD DOK ČEKAMO Snagom nauke čovjekov pogled posredno. Među hiljadama. a i u nama samima. stotinama hiljada galaksija. Nauka će na tren reći da bez njeg nema života. Milijarde zvijezda i drugih nebeskih tijela slažu se u objašnjenja alima vičnih astronomiji čineći sićušnost čovjeka još sićušnijom naspram svekolikog Božijeg stvaranja. a onda će zaroniti u najdublje dubine zemaljskih okeana i pronaći bića koja Sunce vidjelo nije i koji Sunca vidjeli nisu. fizički.

A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (Fussilat. 53) Njemu je samo znana sva veličanstvenost stvaranja koje je ON Uzvišeni pokrenuo riječima KUN – Budi i sve ovo što vidim. u Njegovim riječima je FE JEKUN. Fe jekun! U bivanju je smješten i onaj trenutak kada od ustajale ilovače Bog čovjeka stvori i u nj udahnu od ruha svoga. on od Omera ibn el-Hattaba da je Božiji Poslanik. o čemu učim. velik za čovjeka. razmišljam. Bejheki i Ibn Asakir preko Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema prenose da je čuo od svojega oca. Bi Adem. Ko će objasniti natpis na stubovima Arša u koji Adem nakon što je Bog u nj od Svog duha udahnuo pogleda i vidje napisano: 'Nema boga osim Allaha. velik kao svemir što je velik.I ONO BIVA. rekao je: 'Gospodaru moj! Tako ti Muhammeda. No. je li tu sve počelo. molim Te da mi oprostiš. rekao: ''Kada je Adem učinio grijeh.jasno da je Kur’an istina. I bi trenutak velik. prvi čovjek i bi Hava. a on od svojega djeda.' Allah ga 84 . sallallahu alejhi ve sellem. prva žena. Muhammed je Allahov poslanik.' Hakim. ko će do li riječ Božija uputit čovjeka u tajne koje svjedoka u čovjeku i nisu imale. naslućujem.

ne bih ni tebe stvarao. jednog od njih. ja sam podigao glavu i na stubovima Arša ugledao natpis: 'Nema boga osim Allaha. kojeg oni kod sebe. “a milost Moja obuhvata sve. 30. u Tevratu i Indžilu. a od odvratnih odvraćati ih. i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali. str. već sam ti oprostio. 129. djelo izdato od strane Aktivne islamske omladine BiH u Zenici 1417/1997. reče On. ''Kazivanja o vjerovjesnicima''. jer Ti si. pošalji im poslanika. Muhammed je Allahov poslanik.' (Hafiz Ibn Kesir. On mi je najdraže stvorenje. a još ga nisam ni stvorio?' Adem je odgovorio: 'Gospodaru moj. zapisana nalaze.' Allah je na to rekao: 'U pravu si. uistinu. onima koji će slijediti Poslanika.je na to upitao: 'Otkud ti znaš za Muhammeda. koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih. koji neće znati čitati ni pisati. pa pošto si Me njime zamolio. silan i mudar!“ (El-Bekare. vjerovjesnika. Ademe. koji će od njih tražiti da čine dobra djela. kad si me Svojom rukom stvorio i u mene od Svoga duha udahnuo. dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali.' Znao sam da ćeš Ti uz Svoje ime spomenuti samo onoga ko Ti je najdraži od svih stvorenja. koji 85 . Da nije Muhammeda.) Ko će proniknuti u znanja i deredže Ibrahima Halilullaha koji Boga zamoli: „ Gospodaru naš.) Ko će primiti nagovještaje Musau u Tevratu date i radosnu vijest s kojom je došao Isa sin Merjemin: “Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću”.

vijesti radosne. I drhtim putevima mekanskim i drhtim putevima okolnim dok srećna majka hodi noseći u utrobi čedo na čije rođenje samo ljudsko stvaranje i postojanje čeka. reče: O sinovi Israilovi..”(El-A‘raf. koji će doći poslije mene”. dubinama mora. 86 .. kroz znanja data o prošlosti. Najavljena noć. koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili . drhtim u lijepom iščekivanju veličine. (Es. vijekove. godine. 6. Blagoslovljena noć. ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljen Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed. koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. 156–157 ) “Kad Isa.. Tiha i mirna noć. Najljepša noć. I bliži se noć.će im lijepa jela dozvoliti.Saff. momenta tog kad milost svih svjetova kanut će voljom Božijom u utrobu majke Amine da se u dječaka začme. trajanju ljudske historije. Zato će oni koji budu u njega vjerovali..) I sažimam sve misli o širini svemira. sin Merjemin. mjesece. Promičem kroz dane. a ružna im zabraniti..postići ono što budu željeli. Ah kakva noć..

Sretan li je svemir koji je to dočekao. stvara čovjeka od ugruška! Čitaj. u ime Gospodara tvoga.. srećna li je naša galaksija u kojoj se rodio. sretna li je Mekka. Allah samo zna.) 87 .. da u tišini pećine Hira primi prvu RIJEČ Božiju. najavljeni poslanik udahnuti dah zemaljski. koji stvara. Neuporediva noć.. ali i u nama samima. UČI. stotine hiljada. koji poučava peru. ČITAJ UČI. Čitaj. plemenit je Gospodar tvoj. sretan li je ljudski rod. (El-Alaq. dok je pojavnost čekala Muhammeda. MUHAMMED SE RODIO! I četrdeset godina će proteći kao što su protekle i hiljade. koliko godina. Noć odabrana među milijardama noći zemaljskih da porodi zoru u kojoj će voljom Božijom. 1- 5. Riječ koja će čovječanstvo uputiti na znakove u prostranstvima nebeskim. sretno li je Sunce što će ga grijati...Iščekivana noć... sretna li je majka koja će ga na grudi svoje priviti. koji čovjeka poučava onome što ne zna.. ČITAJ u ime Gospodara Tvoga koji stvara. Riječi IKRE. sretna li je Arabija.

abdest uzimaju. blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav! „ (El- Ahzab. rahmet svim svjetovima. Ešhedu en la ilahe illallah! Ešhedu en la ilahe illallah! Ešhedu enne Muhammeden resulullah! Ešhedu enne Muhammeden resulullah! 88 . halje zemaljske čiste.. MILOST SVJETOVIMA NALJEPŠI UZOR OBVESELJITELJ ONIMA KOJI DOBRO ŽELE I DOBRO ČINE OPOMINJATELJ ONIMA KOJI ZABORAVLJAJU MIR ONIMA KOJI MIR I BLAGOSLOV NA NJEG TRAŽE „ Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. voljenog. kroz pečat poslanstva.. svakog trenutka na mrvi ovoj kosmoskoj što je Zemlja zovemo glas ljudski Boga svjedoči i Poslanika našeg. uzor naljepši.. O vjernici..I poteći će vrijeme zadnjeg zemaljskog poslanstva.. 56) Sljedbenici njegovi u vodi koju im Bog kao milost s neba spušta. lijek i objašnjenje ljudima spustit.. glas ezana čekaju. Od Medine i hazreti Bilala do kraja svijeta i naših dana. milost. Allah će objavu Svoju pečatom opečatiti.

ljubav i milost što je u noći mevludskoj na Zemlju kanula. Bože moj. samo će ostat dijelo dobro. dođite da vas zagrlim kako je on Hasana i Husejna. ljubav koju je zemlja čekala. Bože moj. ljubav dobra. dođite da blag i milostiv budem kakav je on prema svima bio.. kao što si blagoslovio Ibrahima i rod Ibrahimov.. sve širine i tjeskobe zemaljske. rod ljudski..Smićujem u mislima sva prostranstva svemirska. put dobar.. Zaista si Ti hvaljen i slavljen. sve je tu i sve će jednom nestati. Zaista si Ti hvaljen i slavljen. rijeka dobra.. Dođi sine. staza dobra. blagoslovi Muhammeda i rod Muhammedov.. dođi kćeri. Ostaće ljubav kojoj nas je podučio. kao što si obasuo blagodatima Ibrahima i rod Ibrahimov. dođite da salavat učimo da istinu učimo. Dođi da Bogu na sedždu pa'nemo. bosiljke svoje grlio. Na daru dina islama zahvalimo. obaspi blagodatima Muhammeda i rod Muhammedov. dođite da se poigram kako se on s djecom igrao. da svrhu stvarnosti u ljubavi čistoj dokučimo... sve dubine okeana. 89 ...

da milosti i ljubavi prostranstva pružimo Muhammeda poslanika da slijedimo Muhammeda poslanika da slijedimo Muhammeda poslanika da slijedimo.Na daru pripadnosti ummetu najodabranijem da zahvalimo. da s vrela najljepšeg pijemo. Dođite. poznaniče.. da mržnji leđa okrenemo.. Dođite brate i sestro.. EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ‘ABDUHU VE RESULUHU.. prijatelju. da plaču šatore sapnemo. 90 . komšija. prolazniče.

125) 2 Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. salavate donese Na Resula što nam Kur'an prenese Kur'an časni jasno nama svjedoči Da Bog dragi i meleci Njegovi Salavate na Resula donose2 I na one što ih slijede u tome3 1 Onome koga Allah želi da uputi – on srce prema islamu raspoloži. a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. (Al-An‘am. O vjernici. Allah će donijeti deset salavata!'' (Muslim) 91 . ŠAPAT MEVLUDA Koga želi Allah Sebi uputi Za islamom njemu srce otvori Koga želi u zabludi ostavi I srce mu za Istinom zatvori1 Zato vjernik prvo Boga spomene I Njemu se na darovim zahvali Pa selame . tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. Eto. blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav! (Al-Ahzab 56) 3 ''Na onoga ko donese jedan salavat na mene.

30. ja sam podigao glavu i na stubovima Arša ugledao natpis: 'Nema boga osim Allaha. On mi je najdraže stvorenje.' Allah ga je na to upitao: 'Otkud ti znaš za Muhammeda. koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih. jer Ti si. Ademe. jednog od njih. koji će Da ih knjizi i mudrosti pouči5 I Musau u Tevratu Bog dragi vijest o njemu narodima objavi6 4 Hakim. već sam ti oprostio. molim Te da mi oprostiš.) 6 Uzvišeni Allah kaže: “Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću”. pa pošto si Me njime zamolio.' (Hafiz Ibn Kesir. silan i mudar!“ (El-Bekare.) 5 “ Gospodaru naš. dat ću je onima koji se budu 92 . jednom od njih. pošalji im poslanika. str. rekao: ''Kada je Adem učinio grijeh. 129. uistinu. Da nije Muhammeda. rekao je: 'Gospodaru moj! Tako ti Muhammeda. djelo izdato od strane Aktivne islamske omladine BiH u Zenici 1417/1997. on od Omera ibn el-Hattaba da je Božiji Poslanik.' Allah je na to rekao: 'U pravu si.' Znao sam da ćeš Ti uz Svoje ime spomenuti samo onoga ko Ti je najdraži od svih stvorenja. a on od svojega djeda. Muhammed je Allahov poslanik. ''Kazivanja o vjerovjesnicima''. Bejheki i Ibn Asakir preko Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema prenose da je čuo od svojega oca. “a milost Moja obuhvata sve. Uvod Adem mu je prvi ime vidio I u dovi Gospodaru spominj'o Ne bi li se Allah njemu smilov'o I oprost mu dugo tražen spustio4 I Ibrahim Boga dovom zamoli Da potomke od nesreće izbavi Poslanikom. a još ga nisam ni stvorio?' Adem je odgovorio: 'Gospodaru moj. reče On. sallallahu alejhi ve sellem. ne bih ni tebe stvarao. kad si me Svojom rukom stvorio i u mene od Svoga duha udahnuo.

koji neće znati čitati ni pisati. koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili . onaj kojim Allah briše nevjerstvo. 6) 8 Ahmed je jedno od imena našega Vjerovjesnika. sin Merjemin. Zato će oni koji budu u njega vjerovali. u Tevratu i Indžilu. ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed. kojeg oni kod sebe. Od kako je Bog Adema stvorio I s Havom ga On na Zemlju spustio Bolji insan njome nije hodio Nit se bolji od njeg nama rodio grijeha klonili i zekat davali. a od odvratnih odvraćati ih.”(El-A‘raf. onaj oko čijih nogu će se okupiti ljudi na Sudnjem danu. 156–157) 7 Radosnu vijest od Isaa. i ja sam El- Akib. i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali. a ružna im zabraniti. reče: ‘O sinovi Israilovi. kako se bilježi u vjerodostojnom hadisu u kojem Poslanik kaže: “Ja imam pet imena: ja sam Muhammed. oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina!’ (Es-Saff. i ja sam El-Mahi. Uzvišeni spominje u ajetu: “A kada Isa. i ja sam Ahmed. sallallahu alejhi ve sellem. vjerovjesnika. koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. koji će od njih tražiti da čine dobra djela. alejhis-selam. I Isau u Indžilu naloži Vijest radosnu da ljudima saopći7 O Ahmedu8 poslaniku koji će Nakon njega biti poslan ljudima Kao milost svim svjetovim doći će Kur'an časni Allah njemu spustit će.” (Buhari) 93 . koji će poslije mene doći” – i kad im je on donio jasne dokaze.postići ono što budu željeli. i ja sam El-Hašir. koji će im lijepa jela dozvoliti. zapisana nalaze. onima koji će slijediti Poslanika.

.. pa je rekao: To je dan u kome sam rođen i dan u kome sam poslan kao Poslanik. O znakovim' koje vidje te noći Amina nam baš ovako svjedoči Danima je tren radosni čekala A kad dođe boli nije imala Svjetlost čista sa njime se porodi Dvorce Šama sjaj joj njezin razvidi 9 Muslim je zabilježio predaju od Ebi-Katadeta u kojoj se navodi da je Poslanik. a. (Bilježi Muslim) 94 .s. upitan o postu dana ponedjeljka... Iz zahvale Gospodaru svjetova Što smo i mi od njegova ummeta Kroz stihove sjećamo se momenta Kad noć blaga njegov mevlud dočeka NOĆ MEVLUDSKA Mekka spava nad njom zvijezde sijaju Trunci noći zrake zore čekaju Ponedjeljak9 kad svanut je hotio Poslanik se odabrani rodio Amina je sretna majka rođenog Njoj je sreću i blagodat dao Bog Da ponese i da rodi vjesnika Što rod ljudski na njeg čeka od v'jeka ...

11 Muhammedov. 95 . a. otac Abdullah.s. Ostavivši trudnu ženu. Abdul Muttalib je poslao sina Harisa da ga dovede u Meku. 31. ''Poslanikov životopis''. Amina Poruke se ovog glasa sjetila Gospodaru dragome zahvalila I zaštitu za dječaka tražila Potom posla vijest do djeda njegova Obradujte dobrog Abdul Mutaliba Bog je dragi unukom ga darov'o Allah mu se dragi vazda smilov'o I djed njegov još u žali za sinom11 Na grudi je svog unuka primio S njim do Kabe u dvorište otiš'o Bogu dragom šukur za njeg činio 10 Ibn Hišam. Abdul Muttalibov sin. Njegov stari otac ga je nježno volio jer je na njega i fizički i duhovno najviše ličio od sve druge djece.. ali se na putu za povratak teško razbolio i karavan ga je ostavio u Medini. I prije je od kad ga je zanijela Iz visina glas čudnovat slušala “Zanijela si ti prvaka ummeta Kad ga rodiš moli Boga za njega Moli Boga da ga od zla sačuva Zavidnosti zavidljivca svakoga!“10 Po rođenju svoga sina. Abdullah je otišao na službeni put u Siriju. Abdullah je imao tek dvadeset i pet godina. str. ali je bilo prekasno. Haris se vratio sa tužnom vijesti da mu je brat preminuo i kako bi se cijela kuća pripremila na žalost. Kada je saznao novost o Abdullahovoj bolesti. nije doživio rođenje svoga sina. na brigu bližim rođacima po majčinoj liniji.

alejhisselam. jedan se gubio na istočnom horizontu. drugi je bio zariven duboko u zemlju. A kada se se sa njim doma vratio Sna se jednog još otprije sjetio Ovo dijete bit će mnogo hvaljeno Ime mu je sa nebesa javljeno12 Kad to reče majci srce zaigra Sjetila se još dok ga je nosila Glas nepoznat. i sa zapada. a drugi na zapadnom. već je bio nadahnut sa neba. tom prilikom mu je Abdulmuttalib nadjenuo ime. U tom snu je vidio veliki srebrni lanac kako izlazi iz njegove kičme. 96 . kako se nama čini. kao da je sa neba Zborio je: Ti nosiš Muhammeda 12 Prema nekim predajama. Iz lanca je izraslo veliko drvo sa gustom krošnjom i plodovima koji su sijali poput zvijezda na nebu. ali ono što je bitno uočiti u obje ove verzije je to da je ime Resulullahovo bilo određeno ''na nebu'' tj. Zbog toga je svom unuku i nadjenuo ime sa značenjem ''Hvaljeni'' tj. da onaj ko mu je dao ime. Tumačenje sna bilo je da će se iz njegova potomstva roditi mubarek dijete koje će hvaliti i voljeti i stanovnici nebesa. ''Muhammed''. a nadahnuće je dobio kroz jedan san što ga je usnio malo ranije. ime nadjenula njegova majka ili njegov djed. termin ''od mašrika – istoka do magriba – zapada'' koriste u smislu svih strana svijeta. jedan kraj se gubio u nebeskim prostranstvima. Da li je Muhammedu. nije odabrao ime po vlastitoj volji. jer Arapi. približavajući se tom drvetu i pokušavajući dosegnuti njegove svijetleće plodove. a dragi Allah najbolje zna). Uskoro su počele dolaziti nepregledne mase ljudi i sa istoka. to dragi Allah najbolje zna. bila to Amina ili Abdulmuttalib. i stanovnici Zemlje. i sa istoka i sa zapada (što je vjerovatno sinonim za sve četiri strane svijeta.

U kuću tuge radost je došla Rodbina bliska oblazi čedo Muško je djete svi se vesele Najviše majka i sijedi dedo Sve pođe reći al' onda ušuti Od riječi svake čudni su puti Unuče gleda bez zebnje. mog Abdullaha DJETINJSTVO U svojoj brizi majka Amina Ne skida oči s voljenog sina Prolaze dani i tihe noći Rastanak sa njim skoro će doći Adet je bio da mušku djecu Još kao bebe u drugom mjesecu Na dojenje daju ženam sa sela Da bi se priroda s prirodom srela Skromna Halima iz pustinje vrele Ruke mu svoje pod uzglavlje stere Ko svoga ga sina grli i hrani U njenom mu domu svanjuju dani Od prvog dana svjedoči ona Dječak je izvor svakoga dobra S njim je u kuću berićet stig'o Nevolju svaku Bog nam je dig'o 97 . straha Ličiš na babu.

s ljubavlju čeka Sretna Amina dočeka sina Blaženi osmijeh ispuni dom Lakše će nosit breme života Sada kad uz nju tu je i on Da li je ćutila u svome biću Gdje ljudske misli sudbinu spliću Da ni njen život neće odužit Da će se kratko sa sinom družit? MAJČINA I DEDINA SMRT Jednoga dana odluči majka Povest dječaka u grad Medinu Da vidi mezar svojega babe Daidžu svoga i drugu rodbinu Na putu nazad u mjestu Ebva Majku Aminu skoliše boli S tugom u srcu gleda Muhammed Smrt majke koju toliko voli 98 . dole u Mekki Majka ga željna. jeseni zime Halima s tugom grli dječaka Valja se rastat. Prolaze ljeta.

pa ti je On utočište pružio. djetinje boli Da voli onako kako djed voli Ugledan bješe među prvacim Kraj Kabe časne počasno mjesto Sa sinom svoga sina Abdullaha Mimo sve djece dijelio je često Al' i ta radost k'o noć je ljetnja Do bliskog mjesta lagana šetnja Sudbine klupko vreteno prede Osta Muhammed bez svoga dede Muhammed opet siroče postade Al' Bog mu dragi zaštitu dade U kući amidže ebu Taliba I njegove dobre žene Fatime Od tog će doba pa do svog groba Četrdeset ljeta što ih Sunce gleda Zaštitnička ruka ebu Talibova U dobru i zlu štitit Muhameda 13 Zar (ti Muhammede) siroče nisi bio. Kraj majčina mezara plakati poče Niz nurli lice suze se toče Nakon što nikad ne zovnu oče U šestoj godini osta siroče13 Abdul Mutalib s ljubavlju punom Unuče primi u okrilje svoje Da smiri tugu. (Ed-Duha. i za pravu vjeru nisi znao pa te na Pravi put uputio. 6-7) 99 .

MLADOST Ebu Talib bješe duša od čovjeka Al bogastva nisu zemaljska mu data Puno gladnih usta na nafaku čeka Valjalo je radit gdje je prilika data I Muhammed poče od svog osmog ljeta Na proplancim Mekke čuvat tuđa stada14 Na djetinjstvo rano budila se sjeta Ko pastir je bivo kod Halime tada. rekao je: Allah nije poslao nijednog poslanika a da on nije čuvao ovce. a u hadisu koji bilježi Buharija u Sahihu. baš nadomak Šama U mjestašcu Busra. Kad je s dvanaest godina stas'o u mladića Ebu Talib na put povede bratića Razborit je bio-nek iskustvo gradi Do dalekog Šama -trgovine radi Zastadoše malo. (Ma bea'sellahu nebijjen illa ve kad re'a el- ganem). sijedu bradu dira Jedan oblak bijeli iznad karavane Ide nebom sa njom i sa njome stane Koga prati. pokraj samostana Kad izađe monah imenom Behira Zamišljen je mnogo. kome Bog tu milost daje Monah mora vidjet dok ne krenu dalje 14 Tog perioda Poslanik se sjećao i kasnije. 100 .

karavane Prosce mnoge. od riječi. redom odabrane Ali srce žeđala je njeno Muhammedom da bude voljeno 101 . u svem' odmjerena Imala je svoje kuće. Priđe karavani slaveć dragog Boga Ugleda Muhammeda kraj amidže svoga Na njemu su znaci učenima znani Nema sumnje to je Resul obećani Ebu Talib sluša Behira mu šapće: I zli ljudi neki njega prepoznaće Ne smiješ ga vodit u Šam među ljude Strah je mene da mu oni ne naude ŽENIDBA SA HAZRETI HATIDŽOM Godine su tekle Muhammed je rast'o U mladića snažnog i čestitog stas'o U mladosti zrele kročio je dane S vrlinama koje krase odabrane Međ' prvacim Mekke bila je i žena Po čednosti svojoj daleko čuvena Trgovac na glasu. poštena Bogata a skromna.

Blag i skroman-tih i nenametljiv Njenom oku posto je zamjetljiv Čist karakter. moralne vrline Njenom srcu bile su visine Mubarek su bračno gnijezdo svili Jedno drugom čvrst oslonac bili Bit će prva kom će vjeru kazat Bit će prva koja će ga slijedit Od djece im dva umriješe sina Čet'ri kćeri poživješe duže Među njima hazreti Fatima Kaplja rose sa džennetske ruže PRVA OBJAVA U čistom srcu misao čista Stvorenog svijeta znakove lista Muhammed traži zaklon samoće o svrsi svega promislit hoće Penje se često pećini Hira Mislima svojim tražeći mira Pogleda iz nje ka Kabi dole Gdje narod slavi svoje idole 102 .

Zar može kamen. prolaze dani Pitanja bezbroj u čudnom roju Dođe ramazan zadnja trećina U tami pećine Muhammed stima Mladića lijepog što tu se stvori Ikre Muhammed! Njemu govori Ja ne znam učit.ponovo reče U ovoj noći blagoslov teče Uči u ime Tvog Gospodara Koji čovjeka od ugruška stvara Uči! Plemenit je Gospodar tvoj 103 . jutrom da sviće? Tek hurmom kojom on tijelo hrani Snažeći postom misao svoju Prolaze noći. Muhammed reče A mladić priđe i snažno ga stisnu Uči Muhammede . obična stijena Nad suncem sjajnim da ima moći Zar neko drvo i komad kože Čovjeku ičim pomoći može? Ko je Gospodar što nebom vlada Pustinjom cijelom vjetrovim' njenim Ko bilju raznom daje da niče Ko noću vlada.

melek snažni Što objavu Božiju ljudima nosi OBZNANA ISTINE Tako su potekle objave riječi Kur'ana časnog što srca liječi Uputa jasna.koji čovjeka podučava peru i onom što ne zna Kada Muhammed ponovi riječi Čudni ga mladić ostavi sama U tom trenutku obuzet strahom On pođe kući boreć se s dahom I dok se spuštao stazom u Mekku Na nebu vidje čudnog mladića Ni nalik ičem od živih bića Džibril se ukaza u svome liku Ti si Muhammede poslanik Božiji Na oba svijeta blagoslovljen si A ja sam Džibril. ko Boga traži Za srce i razum ajeti snažni Hatidža vjerna sumnjala nije Događaj čudni istinu krije Gospodar Jedan nad svima bdije I njemu ništa skriveno nije 104 .

uzorne žene Mušrici Mekke nude Resulu Zemaljska blaga da'ćemo tebi A on im veli: Sunce i Mjesec kad bi mi dali Ja vjeru islam napustio ne bi 105 . živote gasit Al ' plamen vjere neće ugasit Trinaest će godina u rodnoj Mekki Poslanik Božije primati riječi Braći i sestrama u dinu islamu Prenosit govor što srca liječi U tom će vaktu uz nedaće druge U godini zvanoj Godina tuge Ostat bez svoje supruge vjerne Hatidže čiste. I druga čeljad njihove kuće Istinski srcem Objavu ču'će A riječi čiste koje ne blijede Uskoro će mnogi da slijede Ustat će protiv sluge idola Nanijeti vjernim muke i bola Nejač će mučit.

DOMOVINA 106 .

1995. bojim se da za Srebrenicu neće više biti bitno!.godina Imam nepunih 20 godina. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima!? Ovo je nečuven zločin koji se izvodi nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice! Populacija u ovom gradu nestaje! Da li iza svega stoji Akaši. U rovu sam na Treskavici. Četiri posljednje sam vojnik. U bolnicu je trenutno dovezeno sedamnaest poginulih. Slušamo vijesti. zauzeti. Do mene je moj saborac Asim. DANAS. Ima dugu crnu kosu na zatioku svezanu u konjski rep. u nove neprijateljske rovove koje ćemo. kao učenik Gazijine medrese bio sam u jednom srebreničkom selu na ramazanskoj praksi. pedeset sedam teže i lakše ranjenih. U glavi mi se smjenjuju slike dragih i čestitih insana kod kojih po kućama zapošćavah i s iftarom 107 . s Božijom pomoći. SREBRENICA JUČER.. Pogled mi je uprt u daljinu. Nemoguće je opisati. Godinu dana prije nego što sam postao vojnik. SUTRA Jučer Mjesec je juli. Nino Ćatić izvještava iz Srebrenice koja pada u četničke ruke. Butros Gali ili neko drugi.. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padaju na ovaj grad. Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. On ima mali radio-aparat.

kao i mnogo puta do sad. možda bih da imam mlađeg popustio pred bolom i na njeg prenio emanet našeg babe. a osjećam da bih trebao biti tamo. Nisam ja na ramazanskoj praksi bio samo u Srebrenici. Ja šutim.“ odgovara Miralem. „Il' do Kladnja. Tada sam u ruci imao drugu pušku. pokupiti i prebaciti tamo gdje je najpotrebnije. i sad plakao. Jedinac sam. Vojnik sam i ratujem. bio sam i u Višegradu. Imao sam babu da se za nj od bola i straha zaklonim.se mrsih slaveći Gospodara. ovako ne mogu. Stojim u rovu gdje je moj otac stajao. Otkako je otac devedeset druge postigao šehadet - ne plačem. a u rovu do sebe rahmetli babu da mu na ramenu oplačem drage insane čija su imena čitana. Vojska iz susjednih rovova priča isto. spreman da poginem da bi neki drugi otac i neki drugi sin 108 . „Da nas hoće makar do Tuzle prebaciti“. I najstariji sam i najmlađi. Upućujemo poglede ka Bjelašnici i Igmanu očekujući da vidimo malu crnu tačku i čujemo zvuk helikoptera koji će nas. kaže Asim. Nisam jedini. Koliko će danas srebreničke djece ostati bez svojih baba. S dušmanima po bosanskim brdima. i isto ovako slušao na radiju imena mojih dragih džematlija koje su dušmani poklali. da imam starijeg brata. I sad ratujem s njim. Kundakom puške oslonjen sam na kamen kraj rova. Danas sam ovdje. koliko će nas prekosutra u ovoj krvavoj Bosni biti bez suza. sa šejtanom u sebi. koliko sutra. a suza željnih? Možda bih.

Gdje je taj helikopter. „Neka!“. Radio šuti u Asimovoj ruci. velim. ta naredba. da se borim za Srebrenicu?! Danas Okrećem glavu u stranu i suznih očiju izbjegavam odgovor na sinovo pitanje: „Zašto babo plačeš?“ Spremam mu ruksak za put (a najrađe bih pao po podu i ljubio mu stopala). Nervozno vitlam misli pitajući se ima li još nešto da mu 109 . a ja bismilom gasim plamen panike. Ustajem i okrećem se ka Igmanu. bit će i moje loze. vodu. Svašta bih mu još u ovaj ruksak stavio. rekoše mi nakon očeva šehadeta. Izrastao mašaAllah! Sa učiteljem i djecom iz razreda prvi put ide u Srebrenicu. Ni otac mi se nije kitio imenima krvnih predaka. Ako ja poginem naša loza će nestati. da mu se nađe za puta. vazio naš dobri hodža Smajil. dok bude dina našeg.mogli živjeti.“ Možda će nestati loza ali neće zemlja. ponosom i najvećim poštovanjem sjećao se i nadahnjivao časnim i hrabrim Božijim lavovima o kojima je. Svašta mu ispričao. nego s blagošću. Učinilo mi se na tren da je sve nestalo. ako nisam mogao za Višegrad. nešto slatka. a dok bude zemlje. Osnovac je. kao o uresima dina. Stavljam sendviče.

babo? -Ne znam. ali je farz roditelja poslušati. ako Bog da. je li to sve? Zakasniću. -Ali. 110 . -Da ide s abdestom? . Kada su one na dunjaluku trepnule moje su dobile izun da mogu zaplakti. Odlazi. pa i ti tako učini. -Zašto to... babo. sine. mislim da jeste. -Ne mora sine. -Da bude skrušen i tih? . -Dobro. a mene sjecnu u srcu. a ja sam ti rekao da sa abdestom pođeš i sa abdestom u Potočare da kročiš. jako često plaču.tako sam ga odgojio. -Da pomiluje s bismilom desnom rukom nišane šehida? To nisam. sine. i često. ali tako je činio moj rahmetli dedo kad bi mom rahmetli babi na mezar odlazio.to sam mu već rekao. -Jeste sine. na mjesto koje će hodočastiti. nije farz. dlanom desne ruke pomiluj vrh nišana ispred sebe. ne znam. kad proučiš Fatihu. -A vjeroučitelj u školi kaže da se ne mora imati abdest kad se ide u Srebrenicu.nisam rekao a da je važno za put na koji ide. Na izlazu iz kuće stišćem mu glavu i ljubim ga među oči.

Allahimanet. biće da je strah od zarobljavanja iz rata ostao u tebi i u poratnim godinama poprimio oblik podsvjesne fobije.-Ali.zaključi.. samo onako kako smo se dogovorili. Zašto mi govore da sam preživio? Kao da je sve bilo i prošlo. Kao da me tom riječju odvajaju od hiljada. sine.Koji helikopter? . Ništa. Uvijek me ova riječ “preživio” uzdrma. stotina hiljada onih koji nisu živi? Kako sam preživio kad ja to i sad živim? Kako sam preživio kad ja sutra polazim u pohode skoro deset hiljada nepreživjelih 111 . babo! . zaboravi da sam ovo rekao.Allahimanet. sine! Sutra Prošlo je dosta godina od oružane agresije na moju zemlju ali ja jedva da sam kročio van teritorije koju je tada čuvala i očuvala naša Armija. .Malo je ljudi da u sebi ne nose neki strah.Obzirom na dob u kojoj si preživio ratne strahote možeš biti sretan pa te je samo to snašlo! . . babo!? -Kad proučiš Fatihu i pomiluješ nišan rukom. ništa.. . helikopter nije došao!“ . sine! -Kaži. šapni tiho u sebi: „Halalite. potrese. kao da je gotovo. reče mi doktor kada se požalih na svoj problem..

Sutra ću zakoračiti u svoj strah. a za mene velik k'o Sirat ćuprija. Sve dok bude onih što Fatihe uče i nišane dlanom miluju biće i svrhovitosti samih naših nišana. Zakoračit ću polahko. korak po korak. I stotine i hiljade drugih u Prijedoru. Učim mlađeg sina da pomiluje dlanom desne ruke vrh babinog nišana. Ko će mi reći da sam preživio ako nisu preživjeli Ademović Hariz. Salkić Mevlid. i molim Uzvišenog da ne dozvoli dušmanima da potaru u ovoj zemlji Bosni naše dlanove. Zvorniku. ja i sad živim a čovjek dok je živ treba da se bori. Svoju bol. svakom stopom kojom su Srebreničani tražili spas ispred dušmanskih kama. Svoju tugu. Zakoračit ću iz Bosne u Bosnu. Ključu. Mog rahmetli oca. s bismillom udariti Musaovim štapom po njima i ona će se rastaviti. Sastavit ću mora strahova u sebi.Srebreničana? Za deset hiljada duša je ova Bosna uskraćena. Hodžić Šahin. Zukić Fikret i hiljade drugih što ih iz godine u godinu pronalazmo po masovnim grobnicama i 11 jula spuštamo u mezarje u Potočarima. Poželio sam ga obići pred put. Put za hiljade običan. Svoju manjkavost. Bjeljini… Nisam preživio. U busenu zelenom našeg seoskog harema bijeli se mermer bosanskog šehida. 112 . Mujanović Sabrija. Osmanović Faruk. Bošnjak će Bosnom do Bosne Srebrene poći. Kuduzović Hasan.

DNEVNIK UMIRANJA Dragi babo. doduše na bosanskom jeziku jer drugi ne znam. al'. a od šehadeta ti ne bi ostalo ni slovo „š“. onako. Počeo sam ti uz Fatihu učiti i dovu. glava. Dugo sam jutros poslije sabaha ostao zagledan u šehidsko mezarje. Stigli su neki žestoki alimi pred kojim bi se i časni pejgamber za vjeru poboj'o. Akida ti je bila neispravna. Pokušao sam kao nekad pričati na tom posebnom mjestu sam sa sobom. Nadam se da ti je ipak stigao hajr moje dove koju proučih i da si u lijepom položaju kod našeg Gospodara. intimno da ti povjerim. pusti budalu! 113 . naziva mutavom i ne reaguje. Kažu. Hiljadu i nešto imama u Bosni i Hercegovini olahko prihvataju da im se vjerski poglavar. brada premala. Prvo što sam jutros pročitao i što me u ovaj behut i bacilo bila je izjava da nam je reisu-l-ulema mutav. no ne nađoh sugovornika. To da si volio Homeinija i Gadafija ne smijem ni spomenuti jer vjerovatno bi te premjestili u neko drugo mezarje. Vas šehide još niko ne napada otvoreno. a nogavice preduge. jer ovdje je sad takvo stanje da više ne znamo imate li tamo fajde od Fatihe ili nemate. u mislima kao što imam običaj. Javno čovjek našeg duhovnog vođu naziva mutavim a niko se vele nije nasekirao niti reagovao. iskreno. moguće je da ti i nisi šehid. Ti znaš da se obraćam tebi u svom dnevniku svaki put kad nisam načisto sa sobom.

običnih imama. no strah me i ako se ušutim da mi se neće vratiti sugovornik za moje razgovore sa samim sobom. milošću Gospodara. kakva je zajednica koja podnosi da joj je poglavar mutav? Neki dan sam tako pročitao i da je naša slavna Armija u kojoj smo se borili i pod njenim imenom i znamenjem umirali „takozvana“. Onda u toj istoj Bosni donose zakone da muslimanka ne može sa šalom uć' u sudske institucije pa se nama veli ustajte. Strah me da gubljenjem sebe ne izgubim i tebe. Iako ja svoj kukavičluk počesto pravdam tvojim savjetom da ne ispravljam krivu Drinu. a kad dira glavu glavnog ne smeta. tri ga hutbe pilimo sa minbere da ugasimo svoj rezil nefs. još mi govore da gledam i čitam medije u kojima se toj istoj osobi daje prostor. Ne znam šta sam glasao za njih ako ću za svako svoje normalno prirodno pravo ustajat i hodat po raskršću. kaže da je mutav. svjestan sam da ne reagujem ni kad mi Neretvom brčkaju. svjetlost je koja me grije. danas je mi iz kukavičluka prodajemo za sitne interese. u baščama dženetskim gdje šehidi obitavaju. Kad dođu izbori. pišem ti a sve me strah da ne bi trebao. može li zajednica bez poglavara. Ponestane mi hrabrosti pa me 114 . hodajte. borite se za svoja prava. Može li čovjek bez glave. pa nikom ništa. Eto. Nadani susret s tobom. Strah me da bi te postidio u tvom društvu. Stid me 'vaki ti se na oči pomolit. primaknu nam se ovi sa vlasti pa viču glasajte za nas inače će nestati i Bosne i islama i mi glasamo. Ovu su zemlju odbranili hrabri poput tebe.Kad neko bilo kome od nas.

115 . Možda ste vi najživlje što trenutno imamo.strah da će mi ponestati svjesnosti o njoj. U onaj zadnji vakat u kom si otišao sa ovog svijeta govorila se riječ iza koje je valjalo stati. babo. danas su riječi postale jeftine. Fali nam onih naših starih p'jana koji su urijetko ulazili u džamiju ali bi onom ko se drzno reć ružnu riječ hodži i džamiji opalili šamar prvom prilikom. ideali su proglašeni glupošću a tradicija zaostalošću. Treba mi ovaj dnevnik i njegova slova da znam da svi ovi dani nisu ništa drugo do li željezne halke na sidžimu koji me čuva da ne odem tamo gdje nije moje i ne dam drugom ono što je naše. iza koje je njenu snagu valjalo pred metkom potvrditi. Treba mi i naš dobri efendija Salko Ćesir. Halali ti meni što evo 25 godina svako malo posežem za tobom i tvojim mezarom. Treba mi otac da znam čiji sam i mezar tvoj da znam odakle sam i gdje idem. Treba mi. rahmet i duši efendije Salke. ja ljepšeg islama nisam učio od kako sam iz njegovog mekteba kročio. Dok mi živi ne shvatimo šta je život moraćemo se uzdati u snagu vas mrtvih. Rahmet ti duši.

Svaki od njih. I JEDNA RIJEČ UVIJEK JE BILA . Iako su u odbrani zemlje nerijetko bili prevaga za mnoge dobijene bitke. a imendane i rođendane ove zemlje doživljavaju jače od svojih sopstvenih. i život. školske klupe zamijenili rovovima na prvim linijama odbrane. al' ne i za spomen. I malo ko će ovu i ovakvu Bosnu i Hercegovinu voljeti više od njih. brata. godine mladosti.. k'o na školsko zvono čekajući naredbu da krenu naprijed. kada pune svoje četrdesete i dalje u sebi nose žive ožiljke bitaka. i zaslužuje spomen. i sjećanje. Dali su joj dane svoga dječaštva. Danas. vječnog prijatelja. Među njima ponajviše ličnog života u njeno postojanje utkali su maloljetni dobrovoljci RBiH.ELHAMDULILLAH Zadrhti mi đahkad u sjećanju mladost htjela bi neko da je priupita kako je bilo u golobradim sedamnaestim abdestiti se zorom u rovu što na mezar liči 116 .. nakon rata su ostali malobrojni za priliku. KRATAK SPOMEN NA MALOLJETNE DOBROVOLJCE ARMIJE RBIH Nezavisnost Bosne i Hercegovine očuvana je životima i djelima stotina hiljada Bosanaca i Hercegovaca. pjesmu da u njoj nastavi živjeti svoju prekinutu mladost. jednu priču. malo kome je ona baš sve. pamćenjem tih mladalačkih emocija i dan danas na leđima nosi ranjenika il' šehida. babu. i strah i nada.

dvadesete da ih se nekad vrli pitci sjete Kako je bilo kad ljudi bez krila pod jekom topova kroz vazduh lete i tekbir zbore u hrabrom jurišu bojeć' se jedino da strah ih ljudski ne savlada i odvede na stazu kukavičluka Htjele bi dvadeset pete da neko s čiviluka skine onaj zavežljaj nade i ponosa što putem sunneta kračuć' u nikah odaje ugaziše i plač dječiji što jedan je drugog doziv'o i glas tihi zrela muškarca što u jastuk duboke noći rahmetli babi je kaziv'o: Rađamo se babo. devetneste. ummet nam se širi najmlađem mi evo tvoj pramen iz kose viri! Htjele bi tridesete što najbrže lete da im neko tor za pravdu oplete dulaf u zidu za istine teške 117 . dok ja sam živ! Htjele bi osamaneste.kako je bilo babino krilo toplo od krvi šehidske u zemlju odložit na majčino rame ruku položit na sestrine dvanaeste zakletvu donijet: Neće vas niko ni robit ni silovat.

118 . pješke Kad postaneš godinu stariji od oca i osmotriš put pređen bez povodca shvatiš da i sjede proćelavu vrijede i ma kako duša to ponekad htjela ne može se brada metnut iznad čela I nek mladost vrije u godinama svojim i nek zrelost zrije u svom zrelom dobu ne bih ništa mijenj'o ni za jednu bobu ostala je istina kakva je i bila pod uzglavljem Bosna na usnam Bismilla a u srcu šapat: elhamdulillah. onako.kad se mladost sazuje i njeni konji svežu a put se nastavi.

Pod uzglavlje mi staviše jabuku. da vjerujem i da znam na kojoj mi je zemlji živjeti. opraše vodom. k'o znak potčinjenosti miru i naum lijepa nijeta. da budem k'o moji preci. štapom i mlađakom. MOJOJ JEDINOJ DOMOVINI Ne znam od kad si i Ne znam do kad si Al’ znam da moja si… Od Kulina Bana I ranijih dana Na obrvam' rijeka U dlanu planina Topla i mehka Moja domovina Od Boga dāna Bosnom si zvana *** Rodih se u tebi pod sabljom. 119 .

ako me sudbina siročetom učini. ili se odseliti! *** Moja si jedina domovina u tebi su svi moji tragovi. Svakom si putu mjesto vraćanja. da pamtim k'o svoje ime. u njoj se veseliti. i da mi se Bosnom zvati. htio ostati. moje sutra. s koje mi je česme piti. moje jučer. moje danas. 120 .. Pod tvojim su ledinama moji preci na tvojim stazama moji potomci. osmjesi i jecaji.. sva moja padanja i ustajanja. svakom sjećanju mjesto konačenja. pod kojim mi je kamenom mrijeti. u njoj tugovati. da sam iz Bosne i da mi je Bosnom hoditi.

Onog što nema. marta 1992. Ne bih je zvao ratom.31 % birača s pravom glasa. Dođe pedesetak ljudi.44 %. u Republici Bosni i Hercegovini je održan referendum o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?" Na referendum je izašlo 64. Referendumsko pitanje je glasilo: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. nikad neću zaboravit našu odbranu. februara i 1. Volio bih imati priliku reći im da: Ne volim rat. naroda Bosne i Hercegovine . a za suverenost Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99. jer im je to u opisu posla a pola da obiđe mezare svojih najdražih. 121 . godine. RAT je kad napadaš. Pamtim prošla obilježavanja Dana nezavisnosti po posjeti opštinskih i drugih struktura vlasti šehitskom mezarju koje se igrom sudbine nalazi pod mojim prozorom. Srba. državu ravnopravnih građana.DAN NEZAVISNOSTI 29. a ja bih volio da ima prilikom ovakvih obilježavanja jesu naša djeca i naša omladina. Ljubav ih rađa. No. Rat ubija sinove. pola od njih. vjerujem.Muslimana.

hvala ti što imam hrabrosti nedati nikome da dira ovaj tvoj hram. to je zov Bogu! Kad imaš 17 godina stojiš na rodnom pragu s puškom u ruci a srce šapće hvala ti Bože što sam živ. Ne prihvatam to. to je oda svemiru. devetnaeste.. 122 . to je molitva.. epizoda koju treba zaboraviti.kad želiš nekom uzeti njegovo pravo. hvala ti što sam ponosan na svoj život. nešto što tebi puno manje treba nego njemu. ove oči zbog kojih ona drhti i nju. ovaj osmjeh koji uveseljava lice moje drage. dvadesete. Kad se braniš. godine kada sam trebao voljeti. ne mogu to. To su moje sedamnaeste. moje godine kada sam trebao učiti. Zbog svega ovoga ja nikada neću dozvolit da prihvatim kako 4 godine branjenja ove zemlje i mene u njoj nisu nešto. to je rat. zbog koje se ja ne bojim biti ovdje. Nikad neću pristati da je to nešto prolazno. osamnaeste.

zato je volim. U jednom vjerskom kontekstu prenosi se od hazreti Alije da je rekao kako je svaki dan u kojem čovjek ne zgriješi BAJRAM za tog čovjeka pa tako isto mislim da je svaki dan u kome vjerujem u svoju zemlju u kojem sam spreman i životom je braniti kao i prije 20 godina dan i moje i njene NEZAVISNOSTI. kao što niko ne može vratiti sva ova imena s bijelih bašluka pod mojim prozorom. kada sam trebao na suncu mladosti ruditi. ja zavisim o Bogu i tu zavisnost svjedočim šehadetom vjere dok moja pripadnost precima i potomocima. jer niko ih ne može vratiti. moje šta sam i gdje sam zavise od ove zemlje.. kada sam trebao od starijih učiti. ali isto tako ne dam da to neko učini mome djetetu.. Život prekratko traje da bih sve prihvatao "onako". zato u njoj jesam i zato bez nje biti spreman nisam. Biti nezavisan znači razumno shvatiti i prihvatiti o komu i čemu zavisiš. Ne dam da me neko natjera da sve to smatram "onako". A. da njemu ukrade njegovu mladost.kada sam se trebao nadati. 123 . ne tražim ih. zato je svojom zovem. Ja nemam te godine.

NENA EMINA Ostalo lice zapamćeno kao mjesec u sjaju punom Rašireno krilo i cvjetni dezen dimija Toplina sjećanja Naborana jaka bluze I dodir dženetske hurije Glas što pred spavanje Šapće iz svakog jastuka Tužne oči Srećan pogled što navikom iskustva kao pepeo na ognjištu ćusegijom odgoja spreće kahare duše Zategnuta koža na rukama zeleni potočići vena poskočili pod njom limena šolje tanke kafe i uzrečica “kenjče jedan“ Najlon kesa puna krema za išijas Reumu. uboj i pamćenje koji joj je sin koju kupio Za dušu “Ovu mi je Ibro iz Iraka donio Bože mu zdravlje Ovo Mujo iz Saraj'va 124 .

Hoćeš jašta ćeš! Čim odrasteš Zaboravi'ćeš nenu K'o i svi ostali. Bog joj svaku sreću dao A ovu mi doktor dao kad me nedavno obilazio Ne valja ništa U ranom mi dječijem sjećanju Čupkaju janjci travke popaska Obijesno trčkaraju zabacajući glavu Moj pogled snen Tijelo strukom omotano Čekam nenino dozivanje od kolibe “Pušći janjce pomuzli smo ovce!“ Janjeći trk Bleka Miris vune i tek pomužena mlijeka Crno bakreni koto Vatra na ognjištu I hurdenjaci na policam u dimu . Allah mu Džennet podario naručio od Mehe Alina kad je ono iš'o za Tursku Ovaj mehlem mi je od Aiše.Neno kad odrastem Kupi'ću auto 125 .Neno Kad odrastem Kupiću ti kat haljina . .Allah mu se smilovao A ovu ti je rahmetli babo.

.. ne naprduj sine Dodaj mi tu šćemliju trebam ovu joltu oprat a ti hajde dok ne budem vakat ovcam' poigraj se s djecom Samo se ne kreć'te k'o jučer fino se udarajte. Nevina obećanja na verigama djetinjstva i žal na podlačku starosti....Neno kad odrastem.. i vozit te tvojima u Šaricu. Neno.Hoćeš kenjca Ja povraćam i na drvetu kad vjetar puhne A kamo li u autu! .. kad odrastem Napisaću ti pjesmu Pjesmu o tebi neno! Da te se moja djeca sjećaju Rahmet nazivaju Dovu čine Zajedno sa mnom Suzu puste. .De. 126 .. .

amidžino. tetkino Za sinijom okruglom Ćasom limenom Pitom sirnicom I čorbom grahovačom Učio bismillah I elhamdulillah U kršu humskom prohodao U škripu plač sakrio 127 .DEDINO ZVONO Sredinom sedamdeset četvrte jeseni Stoljeća prošlog. iza iftara dvadeset prvog ramazanskog dana Na dlan babice ispuzao K’o osmjeh na lice majke kanuo Plačem novorođenčeta Okadio sobu Što devedeset i druge Pet tenkovskih granata izdržaće Prije nego raspe duvare svoje U cvjetnom krilu neninih dimija S krajem jamenije među sitnim prstima Upijao šehadet I adete predaka Puzao u krilo babino. dedino. majkino.

Mirsadu učitelja Žarka i razrednika Mirsada Zbrajao brojeve i nizao slova Učio Ćopića i Andrića i Darvina U mektebu hodže Salke Ćesira usnio snove o toplim hodnicima Gazi Husrev-begove medrese Baščaršijskom kaldrmom utiskao u sjećanja Šesnaestogdišnjaka prva sarajevska pamćenja Učio tečno izgovarat harfove. Editu. imao druga Nedžada drugaricu Dijanu. sure Historiju. rastao Ilmihal pod pazuhom nosio K nebu dlanove pružao Čobanske dane nizao Rosna jutra blagosiljao Međ' otkosim otkivajući kosu Ispunjao šare na serdžadi pamćenja Najljepšim pričama o pejgamberima Među kojim svijetlješe ime Muhammedovo Kao što imena njegovih najbližih svjetlješe među Drugim ljudima Imao druga Zorana. ajete. gradove. rastao.Bijeloj kocki šećera Osmijeh poklonio Rastao. alime 128 .

Nusreta. Turčina Mehmeda 129 . Naila.I nježna imena vršnjakinja Iz ženske medrese Trunio dane u noći Noći slovima Sitnim rukopisom u dnevnik meć'o Bježao od glasova o ratu I prve stihove u sebi sprećo Na putu kući devedeset i druge Poplašen Bijeljinom Zaobišao barikade Uskoro babin osmjeh tražio u škrtom sjećanju A tijelo pod kamenim nišanom Oblazio Učeć Fatihe I moleć Boga da majčino srce Ne prepukne nad njegovim Šaptao Neretvi da ga čuva Vlašićkom snijegu Treskavičkim vrhovima I sanjao slobodan put Do strehe Gazi Husrev-begove džamije Da sedždom sastavi krug I oko sebe i onaj u sebi Imao braću Bošnjake Muju. Sanela...

gaziju Na ulicama Teherana Medine i haremu Kabe Dodirivala ga muslimanska ljubav rukama srca Jednog vrtlara iz Širaza Keramičara iz Afganistana Trgovca iz Medine I taksiste iz Meke Te stotine drugih iz tavafske rijeke Oko kuće Božije Vratio se majci S nadom Da ponovo joj je U čistoći rođen Sazorilo stoljeće U novo Proljeća i ljeta prošla Jesen se nadvila Na golo tjeme I sijede vlasi u zatioku Kaharan zalogaj u grudima Neisplakana suza u oku 130 .Arapa Mutesima dugu iransku pušku čvrst nijet da učini hadž i lijepu naviku da svrati u tekiju Dodirivali ga devedeset šeste k’o sveto biće.

Drhtave ruke bi da Grle i ljube One što ga nekad k’o sveto biće diraše U nekom nemiru Puti između braće Eksplodiraše Osta u duši pendžer tekijski S pogledom na minber voljene džamije Ostaše prsti dječiji Stišćući krajeve šamije Pod dlanovim oštra kosa Milog evlada Bosna Arabija Perzija I jedno teško SADA Kad zvonar stada našega Izgubi zvono sa svoga vrata Dedo se u namazu uspravi I nakon dva rekjata Oslonjen na Božiju uputu Nađe ga u haptovini Ispod Prolomljene bukovine K’o da ga je svojom rukom U nju ostavio 131 .

i ja. ponekad tako Ustanem noću Manje me strah da će neko vidjet’ Kad nakon dva rekjata Podignem ruke i zamolim Boga Da ja i čeljad moja U ovoj prolomljenoj stvarnosti Ne izgubimo svoje zvono 132 .Volio je. ala rahmetile Što je Muhamed Ali boksovao noću Manje je u tom teškom vaktu morao skrivat radost što je musliman Zato.

dunjaluk. veliki korak za čovječanstvo ne bi izostao. KRIŠKE USPOMENA Kao Nil Armstrong stupajući na Mjesec. Društvo. svoje strmine. planeta. umijeća i spram ruke sudbine. A ti potezi 133 . koja. snage. ima svoj tok. a grade ga pojedinci. vidljivo povlači poteze. spram njihove želje. Svaki njegov početak obilježen je imenom. šta je značio za njega samoga mnogo manje. svoj izvor. kometa. društvo bi našlo nekog drugog. civilizacija. ušće i more svoje. koliko god mi matematički tačno proračunavali putanje zvijezda. nizine. obale. prožima se nekoliko milijardi pojedinačnih života i pojedinačnih vremena. čovjekom. okuke. Da nije bilo Nila. no on je bio taj koji se u kalkulacijama hiljada mogućnosti složio kao najbolje rješenje. stupajući na Konjičku ćupriju jutros iza sabaha. U tom životu društva. izrekoh sebi. potencijal i tegobe. nečujnu misao: Svijet čini društvo. nekim ko između niza mogućnosti u datoj slagalici događanja bude onaj svodni kamen po kom se desi što se desiti moralo. Među onima koji se u tom vremenu rađaju stoji prilika da ga se domognu. Baš kao što bi neko sagradio i ćupriju u Konjicu da nije ovaj čije ime piše na njenom portalu. Šta je Nilov korak na Mjesecu značio za čovječanstvo znaju milioni ljudi. u vremenu što ga doživljavamo kao jedinstveno vrijeme i trajanje. Svako vrijeme sa sobom nosi mogućnosti i iskušenja.

Na njoj bijela šolja s crvenim šarama. Hladan zrak što uvijek struji preko naše Konjičke ćuprije dovoljno je živahan da razbudi pospana i na misli nagna gladnog. Kraj šolje velika kriška domaćeg hljeba s kvasom. Preko nje razmazan dobro upržen bestilj. Prisjećam se tog vremena. jer narodu nije žurba ni za znanjem.. jer kasnije će debljina kriške biti sve veća. U njoj domaće kravlje mlijeko pomješano s nešto crne kahve koju su netom prije popili dedo i nena. . ja sam ustajao u isto doba. ni za novcem ni za sjednicom.sudbine opet su duboko zaronjeni u štastvo svakog pojedinca i karakter društva od tih pojedinaca sačinjen. rezana na klis. Vrijeme prolazi. Škole. Kad počneš jesti odnos bestilja i hljeba na početku na klis odrezane kriške je ravnomijeran. kafane. da ima onih što im je namaz na kriški veličine same kriške. Na drvenom stoliću prostrta kuhinjska krpa koja je dolazila uz pakovanje faksa. otvoriti će se tek oko osam. Al’ znao sam da je to balahanje 134 . bez ove uvodne filozofije. Znao sam ja već tada da se u nekim kućama hljeb reže na kriške jednake debljine. Iskustvo te uči da tada manje pripijaš mlijeko iz čaše. odnos hljeba i bestilja neravnomjerniji i da bi se to sažva-kalo i zadržala slast trebaće više mlijeka. banke. čovjek se mijenja ali rani sabah je hiljadama godina uvijek na ovaj dan u isto vrijeme. bitno je da pekare rade od rane zore. molim! Prije trideset godina.Dvije tople hrenovke i jedno slatko lisnato s višnjom..

135 . Jer ta kriška je svojevrsna metafora života. Odnos tijesta i namaza je neravnomijeran i ako se ne navikneš pravilno pripijat doći ćeš u situaciju da ostaviš onaj najdeblji i najtvrđi dio kriške. Probao sam ja par puta i okrenut situaciju.isto kao što sad znam . ali mi četkice za zube nismo imali. niz točilo do Ćišine česme pa poprijeko na Vukovu glavicu gdje je bila četverorazredna škola u Ribarima. lahko se zagriza i lahko u slast žvaće a kasnije. Problem je nastao kad su me ukućani vidjeli u tom pokušaju i onda sam slušao podcrtavanje drugog važnog životnog pravila: Niko tako ne jede! Ne možeš živjeti mimo svijet. Nakon jela pokupiš knjige u torbu. najdebljem. jer. Poslije je slijedilo žuljanje jabuke. Počimao bi jesti od najdebljeg i najtvrđeg dijela s mišlju kako ću na kraju imat tanak ugriz i sladak zalogaj. Zubi su se čistili jedenjem jabuke.da ako jedeš kriške na klis jednom ćeš zasigurno posegnuti za filozofijom. jače gristi. što si bliže kraju moraš više otvarat usta. a tad ti slijedi ćuška iza ušiju i hiljadu puta podcrtano pravilo: Snaga je baš u tom zadnjem. da se razumijemo. karijesa je bilo koliko hoćeš. sjuriš niz Brijeg kraj Halilove kuće. pored Bajića glavice. najtvrđem zalogaju. U početku je zalogaj sladak. Pred školom shvatiš da si greškom nazuo neke stare opanke prokinute pete kroz koju iz poderanih čarapa viri gola peta tvog stopala.

No. Ne znam je li se Senadu štucalo u to vrijeme dok smo razgovarali. sva ova priča potaknuta je nečim što se desilo nakon što sam ja jutros s dvije hrenovke i slatkim lisnatim od višnje došao u Klub knjige. Naravno. ali danas znam. Proradi onaj stari seoski mentalitet. na određeni način i mi putovali svijetom. pa je zaključak bio da je to Senad Biber koji je također u istu školu išao od prvog do četvrtog i mnogo poduže pješačio nego ja i ovaj moj sugovornik.Nije ta škola nikad vizuelno lijepo izgledala. Stizali smo iz desetak okolnih sela udaljenih i više od 10 kilometara. Dakle. ali je bila dovoljno zabačena da sam za tri godine promijenio dvanaest učitelja i učiteljica. Taj jutarnji džoging do škole. i u produžetku link osobe koja jeste. Nisam to tada znao. nas Titovih pionira porodiće kasnije nekoliko dobrih trkača. Dočeka me na fb poruka u kojoj piše: Ipak nije Senad obiš'o najviše svijeta!. nije tu bilo neke svijetle izgledne budućnosti za nas pedesetak učenika u zajedničkoj učioniic razvrstani od prvog do četvrtog razreda. napravio sebi čaj i pojeo doručak. Tu je predavao ko nije imao gdje drugdje dok se ne bi snašao. 136 . svi za jednog Senad za sve. pa je tako Senad u razgovoru brzo postao “naš” i njegova putovanja samim time “naša putovanja”. poruku sam dobio od prijatelja s kojim sam se jučer pričajući dotakao teme ko je od naše generacije iz “ribarske” škole najviše svijeta obišao. no mi smo ga sasvim pozitivno spominjali u kontekstu tih podavnih sjećanja te prisjećajući se gdje sve znamo da je Senad bio.

Možda nema veze što je u prve razrede osnovne škole pješa-čila 3-4 kilometra u jednom pravcu.Link koji sam dobio vodio je do fotografija na profilu Senadove sestre Sehije. Jutros gledam Sehiju na fotografi-jama više svjetskih gradova i znamenitih lokacija nego ih ja znam nabrojati. A možda i ima! Možda oni koji su više pješačili imaju priliku kasnije više svijeta obići? A možda i nema! Možda sam zaboravio ono što je važnije i od kilometara a i od debljine jutarnje kriške hljeba: I Senad i Sehija su uvijek dobro učili. Tako je to bilo prije trideset godina. 137 . Kad to shvatih. na trenutak mi u sjećanju kroz borovinu ispod škole u Ribarima kroz prozor učionice na drugom spratu sjeknu prvo jutarnje sunce i jasno vidim u prvoj klupi drugog reda kako šćućurena pokraj Senada Sehija prebacuje piljak iz ruke u ruku pomalo škiljeći da se zaštiti od sunčevih zraka.

Riječi su bile kratke Najčešće samo linije No iza tih linija Stajale su kuće Duže od pamćenja Artiljerac iz one vojske Napamet je znao '92 koje ploče u gradu Ne može probity granata kao što nije probila ni našu dok joj tenkom nisu “prišli” sa strane Njegovom olovkom Na trećem omotu žutog papira vreće mekinja od 50 kg Napisao sam svoju prvu pjesmu 138 . POD VISAK Moj rahmetli babo je u džepu Plave radne košulje S natpisom IZGRADNJA KONJIC Nosio suhu plosnatu olovku Pisao je njome Po zidovima Gredama Armaturi Pulčevima Daskama Crijepu Limu...

139 . Nemam ga Kao i mnoge druge otežale uspomene Odnijele ga godine Okom zidareva sina A po liniji hoda Rekao bih da se naginjem udesno.Uz suhu plosnatu olovku imao je mistriju i fanglu Libelu i visak. Sve je moralo biti “pod visak” Večeras u pola koraka “preko kuće” Pade mi na um Da odavno nisam Na čelo prislonio visak.

Kako god je definisali. nastupiti kad budućnost dunjalučka svaka i svačija iscuri - Dan suda. Sadašnjost je poput otvora na posudi iz koje budućnost teče u prošlost. Od onog prvog plača dunjalučkog do ove trenutne kapije svijesti preko koje se neodživljeno prelijeva u odživljeno. a opet. namjera svojih i dijela svojih. kratkoća je zagarantovana. Stoga. ŠEĆERLUK NAŠ SVAGDAŠNJI Sadašnjost je najkraći trenutak postojanja. sjećanju. I ma kako kao čovjek bio okrenut tome da gledam u pijesak koji tek treba preda me iz pješčanog sata sudbine da iscuri ja znam da izvjesno je 140 . po vjerovanju nas muslimana. biti sadašnjost u kojoj će se kristalno jasno vidjeti i dobro i loše koje smo činili. djelovanja. U svakom novom danu sa mnom svanu sve hiljade mojih prošlih dana. kad razmišljam o životu. trenutka unijeti sve one prošle dane. Dan vjere. trudim se u istu ravan jednog. uvjeren. svog života. a ja vjerujem da hoću u Danu spomenutom susrest se ponovo sa svakim djelićem sebe. svjestan. Nadati se da je nešto prošlo znači mi ne vjerovati da ću se s njim susrest. da je nosim sa sobom na desnom i lijevom ramenu svom u neupitnim spisima kiramen katibina ali i u svom pamćenju. sebi ukupnom. svu svoju prijašnjost. sadašnjost se može motriti i mnogo dublje uzimajući u obzir onaj DAN koji će. kada će čitav naš život biti smješten u jedan dan.

ta teško definisana žudnja čovjeka. bolji i najbolji baš kao i njihove suprotnosti. Zato se trudim u svakom novom danu oživjeti bar deset onih u sebi složenih. al’ je kada je u pitanju dosezanje sreće. prisjećajući ih se. Onaj prah koji se pros’o.samo ono što je iscurilo. produžit tu tanku nit sadašnjosti u širi i dublji vid postojanja. Tako nastaje dobro i loše. Sreća. neminovan. Čovjek pri tom nerijetko zaboravi da njegova usporedba ne zavisi samo od kakvoće poređenog nego i od njega samog.jedno ili drugo. na oko. koji tako olahko pokušavamo smentuti iz svojih misli ispaljujući nesmotrene strijele budućnosti lukom nade. ružno i lijepo. krije svoje bivstvo baš u takvom nastojanju. Tako su nastali dobar. po meni. jedno poredi s drugim i ocjenjuje šta je bolje . Zato moje bavljenje prošlošću nije moj bijeg nego moje pristajanje uza se. Nositi u svaki novi trenutak poklonjenog života čitavu svoju prošlost možda je. koji se u svakom danu iznova mijenja i time tas kojim vaga jedno i drugo čini različitim. a tu različitost zaboravi unijeti u ukupnost svojih životnih zaključaka. Čovjek u svom shvatanju i prihvatanju stvarnosti ima potrebu za usporedbom. 141 . težak čin. Razlozi za naše nezadovoljstvo u ovom danu mogu biti spram naših želja i potreba. Budućnosti o kojoj ne znamo ništa i koja nikom osigurana nije.

Okrenuti svjetlu zahvaliće Bogu na dobru koje imaju pri sebi. ako 142 . Koliko ljudi toliko riječi NEKO. stalnom strahu od onog Dana suda i neupitnoj vjeri u Božiju milost. Među tih nekoliko milijardi NEKA ima i onih što će buđenjem privezati prošlost za nadošlu sadašnjast.. Možda u ovom trenutku nemam novca da platim sve račune koji čekaju na naplatu. One će nerijetko doprinijeti da zaboravim blagodati i uronim u nestrpljivost čekanja željenog. ali. Možda mi temperatura nije baš najnagodnija. Neko će provesti dan nesretan što nije na nekom drugom mjestu gdje misli da bi sretniji bio. Neko će provesti dan tužan što nema stotinu maraka da nešto kupi. Možda nemam načina da ugodim svima oko sebe kojima bi po boji svojih emocija rado ugodio ugađajući tako prije svega sebi. možda mi glavobolja remeti misli..Ako zaboravim prošlost ja ću uza se imati samo trenutne porive duše i potrebe materijalne. s nekom osobom čija blizina mu sreću pričinjava. Neko će. Neko će provesti dan tužan što ne sjedi na spratu više u fotelji pravom kožom postavljenom iza vrata koja čuva budna sekretarica direktora firme. Noseći i one sretne i manje sretne trenutke u stalnoj brizi spram njihova suodnosa.. zamolit za otklanjanje onog što ih tišti i koračat u svoju neodživ-ljenost sa svakim danom proživljenosti. možda mi društvo nije baš po volji.

ovaj trenutka zamjenim s jednim iz 1993. samilosti. Sve ono što smatramo i zovemo svojim životom je prošlost. onda.. sve to što danas vidimo kao prošlo bit će naše buduće od kog će zavisiti položaj istinske vječnosti. godine kad sam uvlačio glavu među ramena. koji je ljudski sastav naš i 143 . prestrašen i prestravljen čekao eksploziju ispaljenih plotuna čiji su prethodnici padali tik ispred mene. Baš kao da je naš život balon u koji se puše zrak naše sudbine. i onda na Danu vjere taj se “zrak” ispuše iz njeg.. Sadašnjost je samo rupa na toj prošlosti kroz koju se njen volumen povećava do trenutka kada će Azrail voljom Božijom začepiti istu. Tako ja plaćam neplaćene račune jasnom sviješću da onaj ko je platio prethodne platiće i naredne s Božijom pomoći. određenja i sopstvenog opredjeljenja do roka određenog. nelagodu. na osnovu ukupnosti Božijeg sveznanja. kad usporedim. pogled ka mirnom lijepom gradu što se nudi iza okna prozora.. ne znači da nije bio. tako ja sapinjem želju za blizinom onih kojima trenutno blizu nisam onim davno zapisanim stihom: ako sad nije tu. Tako ja suzbijam tugu. Spram ovih proživljenih trenutaka ovo moje sad je dženet zemaljski. svjestan da od ovih koji lete zavisi hoće li naredni uopšte biti bitni za moj život. pravednosti. milosti. protegnem se i nakašljem bez straha od sopstvenog glasa. pružim ruku ka šolji kafe. Pokaže se šta jesmo.. ne mogu da ne budem sretan. odvagam. i žedan i gladan. nestrpljivost i prolaznost. Onda će krug ponovo da poteče.

ako nisam zadovoljan sa onim što nosi današnji dan pretvoriću ga u šećer. Isto je i sa životom. 144 . sasuti u gorčinu nošenoga i sutra. ako mi bude podareno. a neki postojani u svim uvjetima.spram tog i mjesto naše. promiješati zadovoljniji slatkoćom nego sam danas bio. promiješamo. Ako nismo zadovoljni slatkoćom kafe koju trenutno pijemo posegnemo za šećerom. Neki su spojevi lahko zapaljivi.

desno je harem. pod lišćem duba. Svijet je obišao. sad već struho plot. Pravo ispred je betonski zid i davno podignut. odlazi. u kori jabuke. tu u zavičaju kete i čekaju ispod uvijek zelenog kukurijeka. većinu godina proveo putujući od mjesta do mjesta. uvala i vrtača. litica. Kao da se čovjek ondje gdje se rodi u stvari rasprsne u hiljade komadića. sanjari a svi ostali. Ako sutra svrati na harem. nije siguran da će imati snage da produži do autobuske stanice. Da je Zemlja glatka lopta Nermin ne bi morao da se spušta sa autobuske stanice do Neretve a onda opet brdu do sela. u račvi kljena i grozdu sitnog divljeg grožđa. tu ga na poljima djetinjstva najviše ima. Nermin zastade! Volio bi odmah do svoje kuće. živi. al' to znači da će sutra svratiti na harem. pa onaj jedan. a opet. POVRATNIČKA HAREMSKA LIRIKA Da pogled korača kao što tijelo čini noseći svoju težinu na kratkim umornim nogama mnogi horizonti ostali bi neviđeni. Da je glatka možda bi i Nerminova duša imala jasnu glatku površ bez hridina. najveći. Lijevo na izlazu iz polja je ulica koja nikad nije bila ulica nego potocima ishrdan konjski put. putuje. Lakše bi disao uz puteljak od Neretve ka selu i ne bi bilo gute u vratu koja se puše svakom mišlju i svakim sjećanjem. Da misao nije beztjelesna Hiljadu i jedna noć bila bi samo izajacijski uzdah. 145 .

s harema kući. Put iz kuće ide u harem. Iako su seoske kuće već izdaleka vidno zapuštene. Nigdje prošlost kraća a budućnost neizvjesnija kao na haremu. Svježi nišani s godištima njegove generacije. babo i prazno mjesto pri kraju reda. Harem neće. nove kuće i stanove. harem ima novu kapiju. pronašli nove zemlje. Ne trepće. kao kitab. jasnih izvjesnosti i maglina iz svijeta zamišljanja i želja. Darovati mir rodnog praga. Nišani bijeli stranice knjige mrtvih. Klika pogledom listajući stranice Deadbook-a. Zelenu. Gleda. dedo. Nigdje čovjek nije tako miran kao na haremu. Nigdje život nije tako postojan kao na haremu. Lučilište zbilje i utvare. Cijeli harem kao knjiga. Metalnu. Ljudi su odselili. prošlost i sadašnjost i brižna. Rahmet im duši! Fatiha straha za dram nade i postojanost života. strepljiva lica mahnut razbijenim prozorima ispraćajući ga ponovo u svijet. Stoji. Kuća će upitomit krik njegovih grudi. Nigdje misao nije manja nit srce stisnutije kao na haremu.Možda je bolje da odmah ode na harem. Izmiriti žive i mrtve. Harem nisu. Harem će ga vratit kući. 146 . Pradedo.

zadnji rat pašnjake. Ode li. 147 . Da je poš'o dva dana ranije stigao bi Avdi na dženazu..Samo jedno tražim.. Komunisti oduzeli vime.. -Kajmak je pao za Turske carevine... Nermine!.. sedam dana prije njegova povratka. friška humka s drvenim nišanom. Na izlazu iz harema. nje je veće. crni trn i kamen. Curimo i hlapimo na sve strane i divljamo kao što nam očevina neobrađena divlja u korov. U moj me harem sahranite. a ja sam uštedio za troškove! Treba ukrast od kamena. I rek'o sam đeci: . Samo surutka s pokojim komadom sira i klimav rasušen kabo. Svakim danom što je mene manje.Nigdje te nema više nego na haremu ako te život bez evlada ostavi. -Nas je vrijeme opljevilo.reče mu.. Ona nas je i bez škipa ostavila.nastavio je njegov sagovornik vidno uzbuđen viješću da će Nermin obići rodni kraj. -Surutka i poneki sitan komadić sira smo mi! . tamam kad najveća bude. sahranjen bude mimo ovog harema. Tići se bolan k’o ova moja bolest. Svaki se mezar otravi. umre li. A opet. A kamen se tići Nermine ako ga ljudska noga ne gazi. najbolje iz mlijeka Kraljevina Srbija... nikad ne okameni. Jedno malo smrtno mjesto na kraju reda biće tačka nad njegovim čokom. vidiš. pavlaku nam uzela Austro- ugarska. kraj je u mojim rukama. tugom za zavičajem iskopnjen Gačanin u Salt Lake City-ju. ta tačka neće nikad biti stavljena i cijela priča o njegovim precima imaće gramatičku grešku.. Išli su zajedno u osnovnu školu.. mene kad nestane i nje će nestat.

DANAS. SUTRA 107 DNEVNIK UMIRANJA 113 KRATAK SPOMEN NA MALOLJETNE DOBROVOLJCE ARMIJE RBIH 116 148 . OPASNO PO ŽIVOT 24 DRUGA STRANA PRIČE O TAMNOM VILAJETU 29 KAD SE SJETIM I NA UM MI PANE 34 OPTIMIZAM 38 TREBA LI I NAMA HAGada 41 IZGUBLJENE STVARI 45 PUŠENJE UBIJA 48 ČOBAN 51 BALKONI 53 NA KAHVI KOD NANE ĐULE 56 UHVATI SE BABINA MUSHAFA 59 EVLIJA RAMO 63 ARIF SE UĆIPIO 67 ŠTA ĆU TRAŽIT OD DJEDA MRAZA 73 PRIČA O UČITELJIMA 77 MEVLUD DOK ČEKAMO 83 SREBRENICA JUČER. BOŽE. SADRŽAJ IVERJE JUTRA 3 MAGLENKE SRCA 5 POKAŽI MI. DA SE SRCE SMIRI! 9 MAJČINSTVO I MAĆEHINSTVO 13 AKO BOG DA 18 HALALI HUSO MATERI! 21 PAZI! VISOK NAPON.

MOJOJ JEDINOJ DOMOVINI 119 DAN NEZAVISNOSTI 121 NENA EMINA 124 DEDINO ZVONO 127 KRIŠKE USPOMENA 133 POD VISAK 138 ŠEĆERLUK NAŠ SVAGDAŠNJI 140 POVRATNIČKA HAREMSKA LIRIKA 145 149 .