MEDONOSNO BILJE

Zahvaljujui klimatskim raznolikostima, Hrvatska ima veliki potencijal za proizvodnju specifinih sorti
meda. Prema Simiu (1980), u naoj zemlji ima oko 200 do 250 biljnih vrsta s kojih pele skupljaju
nektar. S navedenih biljnih vrsta, osim nektara, pele skupljaju pelud i propolis koji su takoer bitni za
normalno funkcioniranje pelinje zajednice. U povoljnim godinama, pele skupljaju i znaajne koliine
medljike u sastojinama crnogorinih (jela i smreka) i bjelogorinih (hrast, javor, lipa, bukva) vrsta
drvea koje zauzimaju velike povrine. Pored autohtonih u nau su floru unesene i odreene
alohtone biljne vrste. Neke su od njih (bagrem, amorfa, zlatnica) po koliinama izluenog nektara vrlo
znaajne. U klimatskom pogledu postoje vrlo jasne razlike izmeu kontinentalnog i primorskog
podruja Hrvatske, koje uvjetuju prirodnu rasprostranjenost biljnih vrsta. U kontinentalnom se
klimatu mogu razlikovati biljne vrste nizinskog i gorskog, a u primorskom, mediteranskog i
submediteranskog podruja.

Medonosno bilje kontinentalnog podruja

U veljai i oujaku, nakon zimskog mirovanja, prvi dragocjeni pelud i nektar za razvoj pelinjeg legla,
pelama osiguravaju sljedee biljne vrste:

Lijeska (Corylus avellana L.) je grm koji naraste 3 do 5 m, rjee kao nisko stablo do 7 m
visine. Mladi su izbojci obrasli crvenim ljezdastim dlaicama. Kod starijih je primjeraka kora debla,
sivkastouta i glatka te posuta lenticelama. Listovi su do 13 cm dugi i 5-9 cm iroki. Nalaze se na
kratkoj peteljci, preteno su okruglog oblika i pri bazi srcoliko urezani. Dvostruko su pilastog ruba, a s
donje su strane dlakavi i hrapavi Cvjetovi su jednodomni, razvijaju se prije listanja, ve od veljae.
Muki cvjetovi, obino 2-4 zajedno, tvore objeene ute rese s kojih
pele skupljaju prvi dragocjeni pelud, a enski se nalaze po 2 u
cvatovima u obliku zbijenih pupova iz kojih vire tamnocrveni uperci.
Na jednom grmu cvatnja traje tjedan dana. Raste oko uma i livada, po
ikarama, istinama, uz potoke i putove, u ravnici i po planinama.
Podruje rasprostranjena je gotovo itava Europa.
 Joha (Alnus glutinosa Mill.) listopadno je stablo do 25 m visine, s vitkim deblom. Listovi su
troredni, obrnuto jajoliki, 4-10 cm dugaki. Tamnozelene su boje, s gornje strane goli, a na donjoj se
strani u uglovima lisnih ila nalaze uperci utih dlaica. Muki su rese ljubiastosmee boje, duge 5-6
cm, po 3-4 na vrhu izbojaka, a
enske su rese sitnije i nalaze
se ispod njih, takoer po 3-4 u
pazuku listova. Cvate u veljai
i oujku prije listanja. Daju
pelama mnogo peluda. Raste
na vlanim i dubokim
humusnim, esto pjeskovitim
tlima. Pojavljuje se uz nizinske i
brdske potoke i rijeke.
Nalazimo je esto i u
mjeovitim umama.

Osim ovih biljnih vrsta, u rano proljee osim peludne pae pelama pruaju i nektarnu pau:

Visibaba (Galanthus nivalis L.) je najranija proljetnica. Naraste do 10-15 iznimno 30 cm

visoko. Iz lukovice se razvija okrugla zeljasta biljka s duguljastim kopljastim listovima, 8-9 cm dugaki i
0,4-0,7 cm iroki s jednim pognutim cvijetom. Zvonast vjeni tvori 6 latica rasporeenih u dva kruga.
Vanjske su latice bijele, duguljaste, a unutranje su krae, sa zelenom pjegom na vrhu. Daje mnogo
peluda i nektara. Cvate 2-3 tjedna, ali
paa esto propadne zbog nestalnog
vremena. Nalazi se u listopadnim,
mjeovitim i cmogorinim umama,
od poplavnih nizinskih uma pa do
subalpskog podruja. Raste na
svjeim, blago do umjerenim kiselim,
humusnim, ilovastim tlima.
 Drijen (Cornus mas L.) listopadni je grm, ili manje stablo, zaobljene kronje, 6-9 m visine s
tankom sivom ili ukastosivom ispucanom korom. Listovi su nasuprotni, jajasti, dugi 4-8 cm, itavog
ruba, zailjeni, s obje strane dlakavi, na kraoj peteljci. Cvjetovi se pojavljuju prije listanja (veljaa,
oujak). Sitni su i zdrueni u kuglaste titove. Latice su trokutasto-kopljaste, zlatnoute boje. Daje
pelama dosta peluda i nektara. Raste gotovo svuda, ali ponajvie po suhim, sunanim, kamenitim
stranama svijetlih listopadnih uma.

afran (Crocus vernus Hill. var. neapolitanus) niska je viegodinja biljka koja nakon snijega
izbija iz podzemnih lukovica. Ima linearne, uske listove Cvjetovi su gotovo prizemni. Zbog postojanja
veeg broja vrsta boja ocvjea varira od bijele do ljubiaste. Cvate do mjesec dana. Pele uglavnom
skupljaju pelud, dok ponekad lui nektar, meutim zbog
dubine ake pele ga ne iskoriste. Nalazimo ga u
listopadnim i mjeovitim umama i ikarama, uz rubove
uma, te na livadama od nizina do subalpskih i alpskih
podruja. Raste na svjeim, hranjivim tlima.

Jaglac (Primula vulgaris Huds.) je zeljasta

trajnica, obrasla dlaicama do 10 cm visoka.
Listovi su jajoliko duguljasti, dugi 3-6 cm, naborani
s tupo nazubljenim rubom, svijetlozelene boje,
skupljeni u prizemnu rozetu, Cvate odmah nakon
snijega lijepim, utim, peterolatinim cvjetovima
na prizemnim stapkama. Cvate do mjesec dana.
Daje pelud i neto manje nektara. Nalazimo ga na
sunanim suhim livadama i obroncima planina i na
svijetlim mjestima u umama.
 Bijela vrba (Salix alba L.) je oko 25 m visoko listopadno stablo. Kora je kod mladih grana
bjeliasta, dok je kod starijih primjerka tamnosivo smea. Listovi su naizmjenini do 10 cm dugi i 1,5
cm iroki. Dvodomna je biljna vrsta. Cvjetovi su zlatnoute boje, pri osnovi imaju dvije nektarije, a
nalaze se u mukim (dugim 4-5 cm) i enskim macama.

Vrba iva (S. caprea L.) listopadni je grm ili nisko stablo do 7 m visine. Kod mlaih je primjerka
kora zelenkastosiva, a kod starijih mreasto ispucana. Listovi su eliptini, dugi 5-10 cm i iroki 3-5 cm,
uiljenog ili tupog vrha i narovaenog ruba. S gornje su strane tamnozeleni i goli, a s donje sivozeleni
do bijeli. Nervatura je lista izraeno mreolika. uti su cvjetovi skupljeni u jajaste mace, a enski su
valjkasti sa sivom resastom osi.
 Krhka vrba (S. fragilis L.) je stablo ili grm do 14 m visine. Izbojci su tanki, goli, sjajni,
zelenkastosmei, na osunanoj strani crvenkasti. Starije su grane zelenkastosmee i lako se lome.
Listovi su uiljeni, goli, isprva Ijepljivi i na obje strane
sjajnozeleni. Cvjeta
za vrijeme ili odmah
iza listanja, muke
su rese ukasto-
zelene, a enske
zelene boje.

Pepeljasta vrba (S. cinerea L.) raste kao grm do 5 m visine. Kora je kod izboja siva. Listovi su
eliptini ili obrnuto jajoliki, 5-12 cm dugaki i 1,5-4,5 iroki. S gornje su strane listovi prljavozelene
boje i goli, a s donje sivi i gusto maljavi. Muke su mace duge 5, a enske 9 cm. Sve vrbe uglavnom
cvatu u oujku ili travnju,
istovremeno ili nakon listanja.
Cvatnja traje 20-ak dana.
Dobro mede i daju dosta
peluda. Ponekad unos moe
biti do 15 kg. Zanimljive su
pelama to se u rujnu moe
pojaviti medljika. Najee
rastu u rijenim dolinama, uz
rijene obale i poplavnim
podrujima. Trae dobra
nanosna tla s dovoljno vlage i
mnogo svijetla te ne podnose
kisela tla.

Bijela umarica (Anemone nemorosa L.) trajnica je koja raste iz trajnog podanka do 20 cm
visine. Stabljka je uspravana, gola ili obrasla rijetkim dlakama. Prizemni su listovi trodijelni, a ovojni se
listovi nalaze u prljenu od po 3 lista koji su duboko do osnove takoer trodijelni s nepravilno pilastim
rubom. Cvjetovi su pojedinani, bijeli, dok su kod ute umarice(Anemone ranunculoides L.) ute
boje. Cvatu od oujka do svibnja. Daju pelama dosta peluda. Pojavljuje se u listopadnim umama i
ikarama od nizinskog do gorskog pojasa.

Plunjak (Pulmonaria ofjlcinalis L.) viegodinja je zeljasta biljka s uspravnom i dlakavom

stabljikom koja naraste do 30 cm. Prizemni su joj listovi na dugim peteljkama, dlakavi, jajasti i
zailjeni, mutno zelene boje, esto s srebrnastim pjegama. Dugi su 4-12 cm, a iroki 2-5 cm. Listovi su
na stabljici nasuprotni, s posve kratkom peteljkom, znatno manji od prizemnih. Cvjetovi su skupljeni u
kratke, kovraste cvatove. Isprva su ruiastocrveni, a kasnije poprimaju Ijubiastoplavu boju. Obino
u jednom cvatu nalazimo razliito obojene cvjetove. Obilno lui nektar. Raste ponajee uz grmlje,
ivice i putove, po vlani dolinama te po listopadnim i mjeovitim umama.
 Za daljnji razvoj pelinje zajednice u travnju i svibnju, velike koliine
peluda i nektara pelama pruaju:

Bijela topola (Populus alba L.) je listo, padno stablo do 30 m visine. Kora je debla kod mladih
stabala bjelkastosive i glatka, a kod starijih primjerka uzduno raspucana. Listovi su jajoliki, tupo
nazubljenog ruba. S gornje su strane tamnozeleni, a s donje
bjelkasti. Muki se cvjetovi nalaze u 3-7 cm dugim resama sa
purpurnocrvenim pranicima. enski se cvjetovi takoer
nalaze u resama, koje su neto dulje i vitkije.

Crna topola (P. nigra L.) listopadno je stablo do 30 m visoko. Kora je na mlaim primjercima
glatka i sivobijela, dok je kod starijih stabala smekastocrna i duboko ispucana. Listovi su trokutasto
zaokrueni od 5-7 cm dugi i 3-6 cm iroki s pilastim rubom. Muke su rese krae (4-6 cm) od enskih
(10-15 cm).
 Jasika, trepetljika (P. tremula L.) kao i prethodne vrste listopadna su to stabla do 35 m visine.
Kora je isprva ukastosiva i glatka, a starenjem poprima tamnosivu boju i ispuca. Listovi su jajasti i
vrlo krupni, do 19 cm dugaki i do 13 cm iroki na 6-8 cm dugoj peteljci, zbog ega i kod najmanjeg
strujanja zraka listovi trepere. Muke su mace duge 6-11 cm i debele do 2 cm, obavijene gustim
dlakama, koje nakon cvatnje pocrvene, a enske su tamnosmee.

Sve vrste topole cvjetaju u oujku i travnju. Pele s njih iskljuivo skupljaju pelud. Zbog velikih
koliina biljnih smola, spadaju u one biljne vrste koje pelama pruaju vrlo znaajan izvor za
proizvodnju propolisa. Pojedinih se godina, kad su zadovoljeni uvjeti za razvoj lisnih ui, u srpnju i
kolovozu pojavljuje medljika. Najbolje se razvijaju na svjeim i bogatim tlima, a nalazimo ih na
vlanim terenima uz obale rijeka i potoka, najee u nizinskim umama.

Bijeli jasen (Fraxinus excelsior L.) listopadno je stablo do 40 m visine. Kora je isprva glatka i
zelenkastosiva. Kasnije, kod starijih stabala poprima tamniju boju i duboko uzduno i plitko popreno
se izbrazda. Listovi su krupni do 40 cm dugaki, sastavljeni od 9-15 listia podjednake veliine,
jajstoog oblika, uiljena vrha s pilastim rubom. Cvjetovi su skupljeni u guste, smee metliaste cvati
na vrhu grana, koji su isprva uspravni, a
kasnije se objese. Razvijaju se iz bonih
pupova na lanjskim izbojcima. Cvijeta
koncem travnja ili poetkom svibnja prije
listanja. Pelama pruaju prije svega
dragocjeni izvor peludi. Raste na dovoljno
vlanim bogatim tlima, najee u brdskim
i planinskim podrujima. Osim bijelog
postoji i crni jasen (F. ornus L.) koji je za
razliku od prethodne vrste puno nii.
Listopadni je to grm ili do 8 m visoko
stablo sa smedom ljuskavom korom. Listovi su do 30 cm
dugaki, sastavljeni iz 7-9 listia, duguljasto jajolikog oblika,
kratko uiljena vrha s nepravilno pilastim rubom. Bijeli
miriljavi cvjetovi razvijaju se poetkom svibnja u gustim, do
20 cm dugim metliastim cvatovima na kraju grana. Cvjeta u
isto vrijeme kada i bijeli jasen, Pele ga pohaaju iskljuivo
zbog velikih koliina zelenkastog peluda. Crni je jasen
preteno junoeuropsko drvo. Kod nas najee raste na
kru, po sunanim planinskim obroncima, pojedinano ili u
gustim skupinama s drugim umskim drveem i grmljem.

Hrast (Quercus spp.) Ima ih vise vrsta, a po biologiji su jednodomne anemofilne vrste.
Listopadna su to stabla do 35 m visine i s promjerom debla 1-3 m. Listovi su goli, 8-15 cm dugi,
nesimetrino krpastog ruba, na 2-10 mm dugim, dosta debelim peteljkama. Cvjetovi su jednospolni,
muki imaju oblik 2-5 cm dugih resa, a enski rastu pojedinano ili u
skupinama do pet. Od vrsta najznaajnije su lunjak (Q. robur L.),
kitnjak (Q. petraea Liebl.), cer (Q. cerris L.), medunac (Q. pubescens
Willd.) i sladun (Q. conferta Kit.). U svibnju su muki cvjetovi zanimljivi
pelama kao izdaan izvor peluda. Osim toga, pelama su u lipnju
zanimljivi i zbog pojave medljike. U podruju Poeko-slavonske
upanije zamijeeno da se svake godine s nejednakim intenzitetom
pojavljuje medljika na hrastu sladunu. Prema opaanjima uoeno je da
medljika ne nastaje uobiajeno, kao posljedica pojave kukaca (lisnih ili
titastih ui), ve kao fenomen gdje biljka tijekom vegetacijskog
razdoblja postupno odbacuje neoploene irove to je popraeno
obilnim izluivanjem slatkoga soka.

Hrast lunjak
Hrast kitnjak Hrast medunac

Hrast sladun Hrast cer

Grab (Carpinus betulus L.) listopadno je stablo do 25 m visoko. Jednodomna je anemofilna

vrsta. Kora je glatka, tanka, svijetlosiva, a kasnije malo ispuca. Mladi su listovi naborani, a stariji su
jajoliki do 12 cm dugaki na vrhu uiljeni. Muki se cvjetovi razvijaju iz krupnijih bonih, cvjetnih
pupova na
prologodinjim
granama, u vidu
okruglastih, viseih
4-6 cm dugih
crvenkasto
blijedozelenih resa.
enski se takoer
razvijaju iz
okruglastih, ali samo do 2 cm dugim resama. Cvatnja se dogaa krajem travnja i poetkom svibnja
kada ga pele pohaaju iskljuivo radi peluda.
Javlja se u brojnim umskim zajednicama od nizinskog do brdskog pojasa. Trai preteito
bogata i rahla tla.

Trenja (Primus avium L.) i vinja (P. cerasus L.) Trenja je listopadno stablo s dosta rijetkom
kronjom, koje naraste od 16 do 20 m visoko. Listovi su obrnuto jajasti, zailjeni, 6-12 cm dugi,
pilastog ruba. Lijepi i bijeli cvjetovi razvijaju se istodobno s listovima (u travnju i svibnju) u velikoj
mnoini, u obliku gustih titastih cvati (gronje). Osim obilnog luenja nektara, pelama je zanimljiva i
zbog peluda. Divlja trenja raste po naim umama, medu grmljem i ivicom, a dolazi veinom
pojedinano. Predstavlja ishodinji oblik mnogih kulturnih oblika trenje. Kao i kod trenje i kod vinje
su cvatovi gronje.
Vano je istaknuti
da osim cvjetnih
kod vinje postoje
i izvancvjetne
nektarije na
naliju lista.

Trenja Vinja

Divlja Jabuka (Malus silvestris Mill.) je do 10 m visoko stablo s kronjom razgranjenom u

irinu. Grane su tamnosmee i obrasle trnjem. Naizmjenini su listovi jajasti i kratko zailjeni s
nazubljenim rubom. Cvjetovi su pojedinani ili 2-3 zajedno. Latice
su iznutra bijele boje, a s vanjske ruiaste. Pranici su uti. Cvatnja
poinje oko polovice travnja, a zbog ranijih i kasnijih sorata moe
trajati do 20 dana.
Dobro medi i daje
peluda. Raste po
mijeanim
bjelogorinim
umama, pokraj
putova i polja, uz
okrajke uma i po
sunanim obroncima
planina. Voli svjetlija
mjesta i vapnenasto,
ne odvie vlano tlo.
Brojni oblici kulturne
voke, za razliku od
divlje, ne nose trnje, a plodovi su im znatno vei.
 Maslaak (Taraxacum ojficinale Weber) je viegodinja zeljasta biljka od 15 do 25 cm visine.
Stabljika je uspravan i uplja s mnogo mlijenog soka. Listovi su sloeni u prizemnu rozetu, naopako
jajasti do usko kopljasti i razliito perasto nazubljeni. Na vrhu stabljike nalaze se pojedinane cvjetne
glavice, koje su sloene od mnotva zbijenih jeziastih cvjetova ute boje. Cvjeta od travnja do
listopada, te postoje proljetni i jesenski oblici. Cvatnja traje 2-3 tjedna. Daje dosta peluda, a za lijepih
dana obilno medi. Rijetko se moe dobiti maslakov med jer veinu unosa pelinja zajednica iskoristi
za razvoj legla. Maslaak se ubraja u nae najrairenije livadne biljne vrste. Dolazi u vie podvrsta i
oblika. Raste u velikim koliinama po travnjacima, livadama, parkovima i vrtovima, uz putove i ivice.
Uspijeva i po visokim planinama, ali mu je tamo rozeta mnogo manja.

Bijela mrtva kopriva (Lamium. album L.) stabljika joj je etverokutna i uplja, 20-50 cm
visoka, pri vrhu dlakava i obino samo u donjem dijelu slabo razgranjena. Listovi su smjeteni
nasuprotno, a po obliku nalikuju pravoj koprivi. Do 7 cm su dugi,
jajasti i dugako zailjeni, dlakavi i
nejednolino otro nazubljeni. Cvjetovi
su prljavobijeli, sjedei, oko 2 cm dugi,
stoje u prljenastim cvatovima u
pazucima gornjih listova. Cvate od
svibnja do kolovoza, a esto i po drugi
put u jesenjim mjesecima. Raste
veinom u gustim skupinama uz jarke,
pruge, ceste i putove, na poljima i
livadama. ee se pojavljuje u brdskim
nego ravniarskim krajevima.
 Pjegava mrtva kopriva (L. maculatum L.) trajnica je koja naraste 20-80 cm visoko. Ima uspravnu,
dlakavu stabljiku. Listovi su 3-8 cm
dugi i 2-7 cm iroki, na 1-4 cm dugoj
peteljci, jajasto trokutasti, nazubljenog
ruba i ponekad s bjelkastom pjegom.
Po 6-14 purpurnocrvenih cvjetova je
skupljeno u prljenasto rasporeenim
cvatovima. Cvjeta od travnja do
studenog. Nalazimo je najee u
vlanim umama i ikarama, na
rubovima uma, uz putove, na
obalama rijeka i potoka i na
naputenim mjestima, od nizina do
brdskog pojasa.

Grimizna mrtva kopriva (L. purpureum L.) Grimizna mrtva kopriva vrlo slii obuhvatnoj
mrtvoj koprivi. Listovi su joj iljasti i ne obuhvaaju stabljiku, a prekriveni su i mekim dlaicama.
Stabljika naraste najvie do 20 do 30 cm. Zbog velike rasprostranjenosti esto se smatra korovom.
Stvara dosta nektara i peludi, a najbolju pau daje tijekom travnja. Cvjeta gotovo tijekom cijele
godine pri povoljnim uvjetima

Sve su mrtve koprive zanimljive pelama. Pruaju im obilje nektara i peluda, ali najmedonosnija od
njih je svakako bijela mrtva kopriva.

Ljubiasti gavez (Symphytum officinale L.) trajnica s uspravnom i upljom stabljikom od 30

do 90 cm visoka i u gornjem dijeiu razgranjena. Listovi su 15-20 cm dugi, hrapavo dlakavi i gusto
naborani od jako istaknute mree provodnih ila. Prljavoruiasti zvonoliki cvjetovi su objeeni i
smjeteni u pazucima listova na kraju stabljike. Cvjeta od svibnja do poetka kolovoza. Ponekad
dobro medi, ali nektar pele mogu skupiti nakon to su drugi kukci probili otvore na cvjetovima.
Osrednji je izvor peluda. Postoji i uti gavez (S. tuberosum L.) s blijedoukastim cvjetovima.
Nalazimo ih ponajee na vlanim livadama, zatim uz jarke, putove, potoke i obale rijeka, po
svijetlim umama i sjenovitim mjestima.

Uljana repica (Brassica napus var. oleifera DC.) je jednogodinja ili dvogodinja zeljasta
biljka. Stabljika je uspravna od 50-150 cm visoka, razgranjena s votanom prevlakom. U donjem je
dijeiu ponekad odrvenjela. Na sebi ima vise izmjenino rasporeenih sivozelenih listova i mnogo
cvjetova skupljenih na vrhu stabljike u zbijenim grozdovima. Donji su listovi s debelim peteljkama,
manje ili vise u rozeti. Cvjetovi su dvospolni, svijetloute boje. Vrlo je znaajna medonosna biljka i
mnogo doprinosi razvoju pelinje zajednice. Prva je paa s koje pele mogu skupiti znatne koliine,
kako nektara, tako i peluda. Cvate oko 20 dana. Jake pelinje zajednice mogu skupiti dnevno i do 5 kg
meda.
 Crveni glog (Crategus oxyacantha L.) je listopadni grm ili do nisko stablo 4 m visine. Kora je
kod starijih primjeraka sivkastosmea, a kod jednogodinjih izbojaka zelenkastosmea. Listovi su do
4 cm dugi, obrnuto jajasti i nejednoliko nazubljeni. Odozgo su sjajni i zagasitozeleni, a na naliju
plavkastozeleni i uz ile dlakavi. Po 8-10 bijelih ili svijetloruiastih cvjetova sa 5 okruglastih latica i
mnogo pranika stoje u uspravnim titovima. Cvjeta u svibnju i lipnju, a cvjetovi intenzivno miriu.
Pele ga pohaaju zbog peluda i neto manje zbog nektara. Raste medu drugim grmljem, ivicom i
ikarom, kraj putova i uz rubove uma i polja u ravnici i po planinama. Javlja se i u svijetlim umama,
u divljem stanju veinom pojedinano. Mnogo se sadi za ivicu, uz polja i ceste.

Osim crvenog postoji i bijeli glog (C. monogyna Jacq.) koji je takoer listopadni grm ili manje
stablo do 8 m visine. Kora mu je pepeljastosiva do 1 cm debela, a na mladim je izbojima zelenkasta i
glatka. Od crvenog se gloga razlikuje neto dubljim urezima na listovima i dlakavim drcima cvjetova,
a i cvjetovi su neto manji. Cvate 14 dana kasnije i ima bijele latice i crvene pranike.

Gorski ili bijeli javor (Acer pseudoplatanus L.) je do 40 m visoko i snano stablo. Ima jake
grane, razgranjenu i bujnu kronju i glatku koru, koja se kod starih primjeraka raspuca i ljuti. Listovi,
su nasuprotni, 10-20 cm dugi i isto toliko iroki, pri dnu srcoliki s grubo pilastim rubom. S gornje su
strane tamnozeleni i sjajni, a s nalija plavkastozeleni i du ila dlakavi. Cvjetovi su sakupljeni u
zelenkastoute visee metlice smjetene na vrhu ovogodinjih izbojaka. Raste po umama esto
pomijean s bukvom, a vie uspijeva u planinskim krajevima negoli u ravnici. Voli duboko, rahlo i
humusno tlo.

Poljski javor, klen (A. campestre L.) listopadno je stablo do 20 m visoko. Kora je svijetlosiva,
hrapava, ljuti se mreasto. Listovi su sitni, dugi 4-7 cm, po obliku su slini gorskom javoru, stoje na
crvenkastoj, vie ili manje dlakavoj peteljci.
ukastozeleni cvjetovi oblikuju u svibnju
uspravne titaste cvatove koji se kasnije
objese. Cvjeta za vrijeme listanja ili
neposredno nakon njega. Raste najvie u
mjeovitim i hrastovim umama, a voli
vapnenasto tlo.

Planinski javor (A. obtusalum Kit.)

listopadno je stablo visoko 15-25 m. Kora je kod
mladih izbojaka crvenkasta, a kod starijih
primjeraka ispuca i ploasto se ljuti. Listovi su
dugi oko 10 cm, a iroki 12 cm nalaze se na
crvenkastoj peteljci. Cvjetovi su svijetlouti i
skupljeni u viseim metliastim cvatovima.
Vrijeme cvatnja je u svibnju, paralelno s
listanjem.
 Mlijeni javor (A. platanoides L.) listopadno je drvo d 20 m visoko s dosta gustom kronjom.
Kora je tamnosmea, uzduno i
mreasto izbrazdana. Na 4-20 cm
dugim, tankim, crvenim peteljkama
nalaze se listovi dugaki 8-20 cm i
9-25 cm iroki. Iz prekinutih peteljki
i lisne nervature kaplje bijeli
mlijeni sok po emu je ova vrsta
javora dobila ime. Cvjetovi su
utozelen i nalaze se na uspravnim
cvatima. Za razliku od bijelog
javora, mlijeni javor ima optimum
u niem podruju hrastovih i
brdskih bukovih uma. Trai bogata
i rahla tla.

estik, estikovina (A. tataricum L.) listopadni je grm ili stablo nepravilno razgranate kronje
8-12 m visoko. Listovi se nalaze na 2-5 cm dugoj peteljci, dvostruko i nepravilno nazubljena ruba.
Cvjetovi su zelenkastobijeli i smjeteni na
uspravnim 5-10 cm dugim metlicama. Raste u
ravniarskim i breuljkastim podrujima na
vlanim i dubljim, hranjivim tlima. Svi su javori
medonosni, a uz to daju i dosta peluda. U lipnju
je mogua pojava i medljike.

Prava krkavina (Rhamnus catharticus L.) listopadni je

grm, rastresite, nepravilne kronje koji izraste do 3 m visoko.
Kora je kod mladih izbojaka svijetlosiva, sjajna glatka, kasnije
posmei i ljuti u trake. Listovi su naizmjenini, 4-7 cm dugaki, i
3-5 cm iroki eliptini, obostrano uiljeni, na rubu narovaeni i
goli. Cvjetovi su etverodijelni, utozelene boje i nalaze se po 3-5
zajedno u pazucima listova na novim izbojcima. Cvjeta u svibnju
i lipnju. Spada u red dobrih medonoa, a daje i dosta peluda.
Raste preteno u umama hrastovog pojasa, a javlja se u raznim
zajednicama. To su uglavnom stanita na toplim i prisojnim
padinama na vapnencu sa dosta siromanim tlom.
 Svibovina (Cornus sanguinea L.) listopadni je grm oko 3-5 m visok sa ibolikim dugim
granama. Kora je smeda i uzdu i poprijeko ispucana. Listovi su
eliptini do jajoliki, 4-8 cm dugi i oko 3 cm iroki na peteljci
oko 1 cm dugoj, imaju 3-4 para srpasto povijenih ila. Kao to
joj i samo ime kazuje cvate u svibnju nakon listanja. Cvjetovi
su mali,
bijele
boje i
nalaze se
u 6-8 cm
irokim
titastim
cvatima
pri vrhu ovogodinjih izboja. Daje obilje peluda i
neto manje nektara. Najee se javlja na
svjeim tlima nizina, u razliitim tipovima
hrastovih uma.

Bagrem (Robinia pseudacacia L.) je do 25 m visoko stablo s glatkim, lomljivim i trnovitim

granama i dosta rijetkom kronjom. Listovi su mu do 30 cm dugi, neparno perasti, sastavljeni od 9-17
jajastih listia itavog ruba. Poinje cvasti prije listanja. Bijeli miriljavi cvjetovi razvijaju se u velikim
objeenim 10-20 cm dugim grozdovima sredinom svibnja. Cvate
oko 10-15 dana. Zahtjevi bagrema prema tlu osebujne su
prirode. On oduzima tlu mineralne sastojke u velikoj mjeri, pa
bismo ga u tom pogledu mogli usporediti s vrstama drvea koje
prema tlu stavljaju
visoke zahtjeve. Unato
tome bagrem raste i na
najsiromanijim tlima
kao to su suhi pijesci.
Ne odgovaraju mu teka
glinasta tla. Trai tople
poloaje. Prema
koliinama nektara koje
se mogu skupiti s
bagrema bez premca mu
pripada prvo mjesto. Jake zajednice mogu skupiti po 50 kg
nektara, a nisu rijetki unosi 10-20 kg nektar dnevno.
Prosjeno se prinos kree od 20, iznimno u dobrim godinama
do 40 kg meda po konici.
 Esparzeta, grahorka (Onobrychis viciifolia Scop.) viegodinja je zeljasta biljka, uspravne
stabljike od 40 do 80 cm visine, jako razgranjena, ljebasta ili uglasta i slabo dlakava. Listovi su
izmjenino rasporeeni i sastavljeni od 6-14 pari lisaka. Cvjetovi su ruiasti, skupljeni u jajastim do 9
cm dugim grozdovima. Cvate u svibnju 20-40 dana. Vrlo je medonosna. Jake zajednice mogu dnevno
skupiti do 4 kg meda. Rasprostranjena je u brdskim livadnim zajednicama.

Veliki trputac (Planlago major L.) trajnica od 10 do 40 cm visine s oko 10 cm irokim i isto
toliko dugim prizemnim listovima na peteljci koja je jednako duga kao i plojka. Na vrhu se stabljike
razvijaju od lipnja do listopada neugledni i sitni ukastobijeli
cvjetovi zbijeni u duguljasti klas. Ovaj se trputac ubraja medu
najrairenije biljne vrste. Nalazimo ga svuda, uz putove, ljudska
naselja, po livadama, poljima, panjacima, kako u nizini tako i u
planinama.
 Suliasti trputac (P. lanceolata L.)
trajnica sa 10-20 cm dugim, iljatim, sa 3-5 ila
uzdu ispruganim listovima, koji se postupno
suzuju u posve kratku peteljku, a sloeni su u
prizemnu rozetu. Stabljika sa 2-3 cm dugim
smekastim klasastim cvatovima na vrhu
naraste do 50 cm visine. Cvjeta od svibnja do
rujna. Raste uz putove i po suhim livadama.
Voli hranjivo i pjeskovito tlo. Uspijeva i na
visokim planinama.

Srednji trputac (P. media L.) je od 15-50 cm visoka

trajnica. Svi su joj listovi sloeni u prizemnu rozetu. iroko su
eliptini i postupno se suzuju u iroku peteljku. Po obliku se
listovi nalaze izmeu velikog i suliastog trpuca, itavog su
ruba i obrasli kratkim dlakama, sa 4-8 uzdunih ila. Od
svibnja do lipnja na vrhu se cvjetne stabljike razvijaju bjelkasti
i miriljavi klasasti cvatovi sa svijetloljubiastim pranicima.
Raste na livadama, na kamenjarskim travnjacima i obroncima,
preteno u gorskom i pretplaninskom podruju. Svi trputci
spadaju u one biljne vrste s kojih pele iskljuivo skupljaju
samo pelud. Zbog svoje rairenosti u livadnim sastojinama, a i
zbog duge cvatnje vaan su izvor bjelanevinaste
komponente za razvoj pelinjih zajednica tijekom cijele
sezone.

Malina (Rubus idaeas L.) listopadni je grm 1-2 m visine s

puzeim podankom iz koga tjeraju duge povaljene ili uspravne stabljike
zelenkastosive boje obrasle sitnim trnjem. Listovi su neparno perasti i
sastoje se od 3 do 5 jajastih,
otro i nejednako nazubljenih
listia. S gornje su strane
zeleni glatki, a s donje obrasli
bijelim dlaicama. Cvjetovi su
pravilni sa 5 bijelih latica i
skupljeni su u grozdaste
cvatove. Cvjeta u svibnju i
lipnju, a cvatnja traje oko 20
dana. Vrlo je medonosna, a osim nektara pelama je
izdani izvor i peluda. Dobra paa moe dati po dva vrcanja, ukupno do 40 kg po konici. Raste u
velikoj mnoini po umskim istinama, krevinama, meu grmljem i ivicom, a rairena je po svim
planinskim podrujima nae zemlje.

Facelija (Phacelia tanacetifolia Benth) jednogodinja je

zeljasta biljka, koja naraste do 80 cm. Cvjetovi su plavoljubiaste
boje skupljeni u cvjetovima (15-20). Biljka cvjeta postupno od
osnove prema vrhu, cvatnja zapoinje 30 dana nakon nicanja i
traje oko 4 tjedna. Spada medu najznaajnije medonosne vrste.
Po hektaru daje 250-1 000 kg nektara i 30 -90 kg peluda. Prije
svega se uzgaja kao pelinja paa.

Obina grahorica (V. sativa L.) jednogodinja ili

dvogodinja zeljasta biljka s tankom i uglatom stabljikom
visine 30-80 cm. Listovi su perasti, preko 10 cm dugi, pri
bazi s 3 mm dugim i 1,5 mm irokim streliastim palistiima,
na donjoj strani esto sa smeim nektarijima, a na vrhu
nose vitice. Cvjetovi su na kratkim stapkama, po dva rjede
vise njih u pazucu listova. Oni su 1,5-2,5 cm dugi,
ljubiaste, ruiaste, bijele ili plavkaste su boje. Raste po
livadama, poljima i svijetlim umama.

Ptiija grahorica (V. craca L.) trajnica je s jednostavnim ili

razgranjenim, bridastim stabljikama visine od 20 do 150 cm. Listovi
su perasti, dugi 5-15 cm, sa 10 do 12 pari
sjedeih liski i razgranjenim viticama.
Liske su jajasto kopljaste, duge 1-3 cm, a
iroke do 0,5 cm. Po 20 do 50 modro do
crvenoljubiastih cvjetova smjeteno je
u grozdaste cvatove i svi su okrenuti na
jednu stranu. Cvjeta od travnja do
kolovoza. Sve su grahorice medonosne.
Od glavnih medonoa, koje pelama osiguravaju kasnu proljetnu pau u
lipnju, mogu se izdvojiti:

Nabrana kupina (Rubus plicatus Weihe et Nees) je od 1 do 2 m visok grm, kojemu

dvogodinje, dugake tanke, savinute i bodljikave grane rastu povaljene i isprepletene, a esto se
penju i po drugom grmlju i drveu. Listovi su perasti, a sastoje se od 3-5 nazubljenih, jajastih, do 7 cm
dugih listia na bodljikavoj peteljci. Cvjetovi su bijeli ili
crvenkastobijeli, sa pet latica. Cvate u lipnju, a cvtanja traje
oko 20 dana. Raste uz ume, ivice i putove, po ikarama i
svijetlim umama. Modrosiva kupina (R. caesius L.) niski do 40
cm grm s uspravnim stabljikama koje kasnije polegnu.
Okruglog su presjeka, gole, rijetko neznatno dlakave. Listovi
su sastavljeni od 3, rijetko 5 listia, koji su pilasti s obje strane.
Cvjetovi su bijeli, 3 cm iroki smjeteni u bodljikavim
gronjama. Cvjeta u
srpnju i kolovozu.
Raste na vlanim
mjestima, uz ume i
rijeke. Navedene
vrste pele dobro
pohaaju, kako zbog
nektara, tako i zbog
peluda.

Svilenasta bjeloglavica, lipica (Dorycnium germanicum Rikli) je polugrm visine 15-45 cm, s
brojnim razgranjenim stabljikama, koje su polegle, u donjem su dijelu drvenaste, a u gornjem obrasle
poleglim dlakama. Listovi su mali i uski,
kopljasti obrasli svilenastim dlakama.
Cvjetovi su bijele boje, po 5 do 14 njih
skupljeni u cvatovima na 2-8 cm dugim
stapkama. Cvjeta od lipnja do kolovoza.
Pelama prua znaajne koliine nektara
i neto manje peluda. Karakteristina je
krka biljka. Raste na kamenjarskim,
krkim travnjacima od obalnog do
pretplaninskog podruja.
 Amorfa (Amorpha fruticosa L.) je grm je do 2 m visine. Izbojci su joj iboliki s glatkom i sivom
korom, debeli 2-3 cm. Listovi su do 30 cm dugaki, sastavljeni od 11-25 jajolikih listia. Cvjetovi su
tamnoljubiasti, skupljeni u uspravne, 7-15 cm dugake grozdove na vrhu grane. Cvjeta poetkom
lipnja oko 15 do 20 dana i to odmah iza bagrema. Pele se nje skupljaju nektar, ali to je najvanije
ova biljka daje puno kvalitetnog peluda. Raste na vlanim stanitima i umama pored rijeka. U
Hrvatskoj je ima dosta uz rijeku Odru i Savu (od Novske do Okuana i Jasenovca do Stare Gradike).

Velelisna lipa (T. platyphyllos Scop.) listopadno je

stablo do 40 m visoko sa irokom kronjom. Kora je u odraslih
primjeraka debela, sivocrvenkaste boje i uzduno grubo
ispucana. Listovi su vei od listova sitnolisne lipe, dimenzija su
preko 8 cm i nalaze se na 3-6 cm dugim peteljkama. Na lieu su
obino goli ili vrlo slabo dlakavi, tamnozeleni, dok su na naliju
svjetliji i sjajni s upercima bjelkastosivih dlaica u kutovima
lisnih ila. Cvatovi su visi i s manjim brojem, tj. veinom 2-3 (-
6) bijeloutih miriljavih cvjetova. Trai hranjiva, blago
humusna tla u podrujima s visokom vlagom zraka.

Sitnolisna lipa (T. cordata Ehrh.) je nie stablo

(25-30 m) u odnosu na krupnolisnu lipu, sa irokom i
gusto razgranjenom, duguljasto jajolikom kronjom. Kora
je u mladih stabala glatka, a u starijih uzduno
izbrazdana i crnosivkaste je boje. Listovi su oko 4-7 cm
dugi i isto toliko iroki. Plojka je razmjerno debela, s lica
tamnozelena i gola, a s nalija modrozelena s upercima
rastih dlaica u kutovima ila. U cvatu je vei broj
ukastozelenih cvjetova, veinom 5-7 (-11). Cvate 14 dana kasnije od krupnolisne lipe, a cvatnja traje
15 do 20 dana. Nije naroito izbirljiva u pogledu kakvoe tla. Preteno je zastupljena u zoni bukovih
uma.

Srebrnolisna lipa (T. tomenlosa Moench) je stablo do 30 m visine. Kora je tamnija od

prethodnih vrsta. Odlikuje se srcolikom zailjenim listovima, koji su po rubu otro i pravilno pilasti,
osim pri osnovi, gdje su cjeloviti. Lice je
tamnozelene boje s rijetkim zvjezdastim
dlaicama, a nalije srebrnasto. Cvjeta kasnije i
od sitnolisne lipe. Sa svih vrsta lipe pele
skupljaju velike koliine nektara i neto manje
peluda. Takoer je mogua pojava medljike u
svibnju i lipnju. U Hrvatskoj su najznaajnija
stanita na potezu od Daruvara do Virovitice.
Medenje je lipe pojedinih godina sporno, a
pogoduju mu stanita u kotlinama. Takoer su
potrebni topli dani s dovoljno vlage u zraku.
Prinosi s 1 ha istog zasada je oko 1 000 kg.

Pitomi kesten (Castanea saliva Mill.) jednodomna je biljna vrsta s 20-30 m visokim stablom i
bujnom kronjom. Kora je u mladih primjeraka glatka i maslinastosmea, a kasnije postaje smeesiva
i uzduno ispuca. Listovi su duguljasti, krupno nazubljeni, 8-16 cm dugi i 3-6 cm iroki, na licu goli, a
na naliju dlakavi. Muki su cvjetovi smjeteni u skupinama od po 3 i vise u uspravnim 10-30 cm
dugim resama, a pri njihovoj se osnovi nalaze enski cvjetovi. S mukih cvjetova pele skupljaju obilje
peluda, a sa enskih nektar. Najprije daje pelud, a za 5 dana poinje izluivati nektar. Cvatnja
pojedinog stabla traje 10 dana, a kako sva ne poinju cvasti istovremeno cvatnja se produi na 20
dana. Medenju odgovara toplo vrijeme s dovoljno vlage u zraku. Dnevni se unosi kreu oko 5 kg.
Medu svim biljkama zanimljivim za pele s kestena pele mogu skupiti
najvee koliine peludi ak i do 15 kg. U lipnju je takoer mogua pojava
medljike. Uspijeva na izrazito kiselim tlima. Kod nas raste na izoliranim
podrujima u Istri
(Oprtalj, Pazin) i
kvarnerskom dijelu Istre
(Lovran). Najznaajnije
se sastojine nalaze na
Zrinjskoj i Petrovoj gori.
Takoer ga ima u okolini
Karlovca, Hrvatskom
Zagorju, na Zagrebakoj
gori i Poekoj kotlini.
 Livadna zeina, crveni razliak (Centaurea. jacea
L.) je trajnica, 30-80 cm visoka. Stabljika je uspravna,
uglasta i dlakava s naizmjence rasporedenim listovima.
Listovi su eliptini, dlakavi, prizemni se nalaze na dugim
peteljkama, dok su oni na srednjem dijelu stabljike
cjeloviti i sjedei. Ljubiastocrveni cvjetovi su skupljeni u
glavice promjera 2-3 cm. Cvjeta od srpnja do listopada.
Pojavljuju se kao korov na oranicama i livadama. Pelama
daje dosta nektara i peluda.

Velika zeina (C. scabiosa L.) je trajnica, visoka 50-130

cm, s tankom, uspravnom, izbrazdanom i hrapavom stabljikom.
Listovi su perasto iscijepani, s obje strane vie ili manje
ekinjasto hrapavi. Cvjetne glavice stoje pojedinano na
vrhovima ogranaka u kuglastoj aki obrasloj dlakavim listiima
s cvjetiima koji su u sredini kratki i crnkasti, a na rubu znatno
dui, ruiasti i zrakasto rasporeeni. Cvjeta od lipnja do
listopada. Raste na suhim livadama i panjacima. Voli rastresito
i uglavnom vapnenasto tlo.

Gorska zeina (C montana L.) ima iroke, nerascjepane

dlakave listove itavog ruba i plave cvjetne glavice.
 Livadna kadulja {Salvia pralensis L.) trajnica je iz koje
tjeraju 3-4 stabljike koje narastu do 60 cm visine. Stabljika je
etverobridna, uplja, a zbog brojnih ljezdastih dlaka je Ijepljiva.
Prizemni su listovi na dugim peteljkama, ovalnog su oblika i
nepravilno nazubljenog ruba, dugi su 10-15 cm. Listovi su na
gornjem dijelu stabljike unakrsno rasporeeni i mnogo su manji
od prizemnih. Cvjetovi su plavi ili tamnoljubiasti na oko 2 mm
dugim stapkama, skupljeni po 4-6 u razmaknutim prljenima koji
ine 10-30 cm duge prividne klasove. Cvjeta od svibnja do
kolovoza. Vrlo dobro medi, a daje i peluda.

Puzajua ivica (Ajuga reptans L.) viegodinja je zeljasta biljka visoka 7-35 cm. Imaju i kratku
stabljiku. Listovi su loptasti, prizemni su skupljeni u rozetu, a oni na stabljici su unakrsno rasporeeni.
Dugi su 4-8 cm, a iroki 1-3 cm, narovaenog ruba. Plavi su cvjetovi skupljeni u prljene koji su pri
vrhu gui i zavravaju u klasastom cvatu. Pelama je zanimljiva iskljuivo radi nektara. Zastupljena je
uglavnom na vlanim livadama. Cvjeta od travnja do kolovoza.

Divlja mrkva (Daucus carota L.) dvogodinja je biljka 50-80 cm visoka. Stabljika joj je
uspravna, razgranjena i uplja. Listovi su dvostruko do
etverostruko perasto izrezani, tamnozelene boje.
Brojni bijeli cvjetovi stoje na velikim i sastavljenim
titovima. U sredini se cvata nalazi tamna mrlja od
nekoliko crnkastoljubiastih cvjetova. Uglavnom je
nalazimo na livadama. Pelama daje velike koliine
nektara i peluda. Javlja se u velikoj mnoini po
livadama, travnjacima i poljima. Zatim, uz putove,
njive, ivice, uz obale rijeka i na svijetlim mjestima u
umi.
 apika (Heracleum sphondylium L.) je
dvogodinja ili viegodinja zeljasta biljka.
Stabljika joj naraste 50-180 cm visoko, uspravna
je, uplja, uzduno izbrazdana, ekinjasto
dlakava i razgranjena. Listovi mogu biti
promjenljivog oblika. Razliito su krpasto ili
perasto
nazubljeni,
donji su
esto vrlo
veliki, i do
60 cm
dugi, a gornji manji s jako odebljalom, ljebastom peteljkom.
Veliki sastavljeni titovi jaka mirisa stoje na vrhu stabljike,
promjera su oko 20 cm, a sastoje se od 15 do 30 malih titaca
na nejednako dugim drcima, s bijelim, ukastim ili
zelenkastim, rjee plavkastim ili crvenkastim cvjetiima. Cvate
od lipnja do rujna i daje preteno nektar. Cvatnja traje oko 20
dana. Raste po vlanim dolinama i livadama, uz umske ceste i
putove, kraj rijeka i potoka, u ravnici i po planinama.

Poljski osjak (Cirsium arvense L.) je trajnica uspravne i bridaste stabljike 30 -150 cm visoke.
Listovi su eliptini, cjeloviti, nazubljeni i trnovitog ruba. S gornje su strane goli, a s donje strane sivo
do bijelo prstenasti. Cvjetne su glavice duge 1,5-2 cm, pojedinane ili po 2do 3 skupljene u grozd.
Cvjetovi su ljubiastocrvene, rjee svijetlocrvene ili bijele boje. Raste u skupinama na kamenitim i
ilovastim mjestima, na njivama kao korov, zatim uz putove, u jarcima i na krevinama.
 Zeljasti osjak (C. oleraceum L.) trajnica, koja naraste 50-150 cm visoko. Stabljika joj je
uspravna, iznutra uplja, ponekad pri vrhu razgranjena. Listovi stoje na stabljici naizmjenino u veim
razmacima. Donji su obino vrlo veliki i perasto iscijepani, a gornji jajasti, nazubljeni i sjedei. Cvjetne
glavice, koje stoje na vrhu stabljike ukasto su bijele, rjee crvenkaste, 2,5-4 cm duge, ovijene
velikim bodljikavo nazubljenim eliptinim listovima. Nalazimo ga po vlanim livadama, uz rijeke,
potoke i ikare, po movarnim i jako zasjenjenim mjestima. Obje vrste pelama daju znaajne koliine
nektara i manju koliinu peluda.

Vodopija (Cichorium inthybus L.) viegodinja je 30-150 cm visoka biljka. Stabljika joj je
uspravna, vrsta, uzdu izbrazdana, u gornjem dijelu razgranjena. Donji su listovi duguljasti i perasto
izrezani, a gornji su manji, nazubljeni i naizmjenino poredani. Brojni, svijetloplavi (rjee ruiasti ili
bijeli) zvjezdasti cvjetovi razvijaju se na posve kratkim stapkama. Cvate od lipnja do rujna. Uz to to je
medonosna pele je pohaaju i zbog peluda. Raste uz putove, pruge, ivice, po livadama, poljima i
pustim, neobraenim mjestima.
 Crvena djetelina (Trifolium.
pratense L.) trajnica je do 50 cm visoka s
jako razvijenim podzemnim dijelovima i
razgranjenim, uspravnim ili pridignutim
stabljikama. Listovi su trodijelni, na duoj
peteljci, obino s bjelkastim pjegama.
Sitni grimiznocrveni cvjetovi sloeni su u
guste glaviaste cvatove. Cvjeta od
svibnja do rujna.

Puzava djetelina, bijela djetelina (T. repens L.)

viegodinja trajnica puzave, razgranjene stabljike duge
od 5 do 40 cm. Listovi su na 7-20 cm dugim peteljkama,
sastavljeni od tri obrnuto jajolike liske. Cvjetovi su
skupljeni po 20-40 u bijele kuglaste glavice. Takoer
cvjeta od svibnja do kolovoza.

Odrezana djetelina, inkarnatka (T.

incarnatum L.) jednogodinja do dvogodinja
zeljasta biljka. Stabljika je 10-50 cm visoka,
uspravna, nerazgranjena ili samo u donjem
dijelu slabo razgranjena, obrasla prileglim
dlakama te izmjenino rasporeenim listovima.
Donji listovi dolaze s duim, gornji s kraim
peteljkama. Liske su 8-25 mm duge, obrnuto
jajaste, prema vrhu fino nazubljene, s obje
strane dlakave. Crveni, ponekad ruiasti ili
bjelkasti cvjetovi su skupljeni u velikim
pojedinanim glavicama na dugim cvjetovima
stapkama. Glavice su 2-5 cm duge,
duguljastojajaste do cilindrine i uspravne. Za
pelarstvo, navedene su vrste djetelina
najznaajnije. Pele s njih skupljaju velike koliine, kako nektara. tako i peluda. Za puzavu (bijelu) se
djetelinu moe rei da je medu medonosnim biljkama livada najzastupljenija.
 Ljekoviti otrolistac, bora
(Borago officinalis L.)
jednogodinje je 30-60 cm visoko
biljka, uspravne, debele, uplje i
razgranjene stabljike. Jajasti su
listovi naizmjenino poredani,
donji su pri bazi jako produeni i
sueni. Rub im je valovit, itav ili
slabo nazubljen. Biljka cvate
plaviastim pelerolatinim
zvjezdastim cvjetovima. Cvate od
lipnja do rujna. Pelama je
podjednako zanimljiva obzirom na
nektar i pelud.

Bodljasti striak (Carduus.

acanthoides L.) dvogodinja je biljka
obrasla bodljama. Naraste 30-100 cm
visoko. Listovi su duguljasto kopljasti,
imaju mekane bodlje, odozdo djelomino
dlakavi. Grimoznocrvene cvjetne glavice,
promjera 1-1,5 cm su na vrhovima grana,
pojedinane ili po nekoliko njih imaju
okruglasti ovoj obrastao mekano
bodljastim streim listiima, koji mogu
djelomino biti svinuti unatrag. Cvate od
lipnja do rujna. Raste uz putove i na
zaputenim mjestima, opcenito na
suhom, toplom i hranjivom tlu. Pelama daju obilje nektara i peluda.
 U srpnju, kolovozu i rujnu, ljetnu i jesensku pau s kojih pele skupljaju
dovoljne koliine peluda i nektara, kojeg spremaju za zimu, osiguravaju
sljedee biljne vrste:

Bundeva (Cucurbita maxima Duch.) jednogodinja je zeljasta biljka. Stabljika je do 8 m duga,

promjera 1,5-2 cm, puzava, rjede grmolika. Listovi su s
10-20 cm dugim peteljkama, izmjenini, veliki, 25-40
cm, srcolikog ili trokutastog oblika, s obje strane plojke
ekinjasto dlakavi. U pazuku se listova nalaze
razgranjene vitice i cvjetovi. Cvjetovi su jednospolni,
vrlo veliki, promjera 7-10 cm, zlatnoute boje. Muki se
cvjetovi nalaze na dugim i tankim, a enski na kratkim i
vrlo debelim stapkama. Cvjeta rano u zoru i cvijet
ostaje otvoren do 11 sati i nakon toga se zatvara. Svaki
dan cvjeta drugi cvijet. U povoljnim uvjetima izluuje
mnogo nektara. Ovom rodu pripada i bua (C. pepo L.),
koja je po morfolokim odlikama slina bundevi, ali je
manjih dimenzija.

Smiljkita, svinjdua (Lotus

comiculatus L.) viegodinja je zeljasta biljka
do 40 cm visoka s uspravnom ili prilegnutom
stabljikom. Listovi su peterodijelni,
sastavljeni od duguljasto jajastih, na vrhu
iljastih listia. Tri do est utih cvjetova
sloeno je u titasti cvata na dugakoj stapci.
Pele je pohaaju u tijeku cijelog dana.
Izluuje obilje nektara i neto manje peluda.
Raste veinom po livadama i uz putove.
 irokolisna graholika (Lathyrus latifolius L.) je trajnica sa stabljikom dugom 6-30 cm. List je
sastavljen od jednog para lisaka i zavrava razgranjenom viticom s kojom se biljka prihvaa za travu ili
jedna za drugu. Cvjetovi su tamnocrveni, rjee bjeliasti i nalaze se na kraim stapkama po 5 do 15
njih skupljeni su u grozdove koji se nalaze u pazucima listova. Cvjeta od svibnja do lipnja. Preteno je
rasprostranjena na hranjivim, kamenitima tlima. Livadna graholika (L. pratensis L.) je takoer trajnica,
ali joj je stabljika vea od prethodne, visoka je 30-60 (120) cm. Listovi se nalaze na 2 cm dugim
peteljkama sastavljeni od 1 para lisaka, na vrhu s razgranjenim ili jednostavnim viticama. Cvjetovi su
uti i skupljeni po 3-12 u grozdove u pazucu listova. Cvjeta u lipnju i srpnju.

uti kokotac (Melilotus officinalis L. Lam.) dvogodinja je

biljka s razgranjenom, uspravnom do 1 m visokom stabljikom. Listovi
su sastavljeni iz 3 otro nazubljena, duguljasto eliptina listia.
Cvjetovi su, po 30 do 70 njih, sloeni jedan do drugog u uspravne
grozdove, koji stoje u pazucima listova i ute su boje. Cvjeta od
svibnja do kolovoza. Srodnik je ovoj vrsti bijeli kokotac (M albus
Medik.), iji su cvjetovi bijele boje i cvate kasnije, od srpnja do
rujana. Rastu na suhim i kamenitim travnjacima, uz putove, zatim
njive, vinograde i rijeke, po ruderalnim mjestima, osobito na tlu
bogatom vapnom. uti je kokotac redovito sastavni dio flore kra, i
to od obalnog podruja do viih gorskih predjela. Pele s njih
skupljaju znaajne koliine nektara i peluda. Purpurna vrbica
{Lythrum salicaria L.) trajnica je s drvenastim podzemnim dijelovima
iz kojih izrastu stabljike do 200 cm visoke. Listovi su sjedei. Donji su
eliptini i manji za razliku od gornjih koji su kopljasti do jajasti, dugi
do 12 cm i iroki do 2,5 cm. Na glavnoj su stabljici modroljubiasti
cvjetovi skupljeni u jednostavni ili sloeni cvat nalik na debeo klas. Cvjeta od lipnja do rujna.
Uglavnom raste na vlanim stanitima. Dobra je medonoa, dnevni se unos znadu kretati do 4 kg po
konici. Pelama daje i obilje peluda.
 Suncokret (Helianthus annuus L.) jednogodinja je zeljasta biljka sa vrstom, 1-2,5 m
visokom, uspravnom, grubo dlakavom manje ili vise drvenastom stabljikom. Listovi s dugim
peteljkama su cjeloviti, izmjenini. Plojke su 10-30 cm duge, iroko -ovalne, pri bazi srcolike, prema
vrhu iljaste, na rubovima pilaste, s obje strane otro dlakave i tamnozelene. Cvjetovi su skupljeni u
velikim viseim glavicama.
Glavice su promjera 7,7 -
35,5 cm sa po 600-1200
cvjetova. U glavici su
sredinji cvjetovi cjevasti i
plodni, a obodni jeziasti
su neplodni. Cvatnja traje
oko 20 dana. Cvatnji
pogoduje lijepo vrijeme s
dosta vlage u zraku. Kad
suncokret procvate,
najprije se otvore i mede
krajnji cvjetovi, a sredinji
za 5 do 6 dana. Medi
najbolje ujutro, poslije podne popusti, a pred veer se medenje nastavlja. Prosjeno se sa suncokreta
moe izvrcati oko 35 kg.

Vodena metvica (Mentha aquatica L.) je trajnica, visoka 20-80 cm. Listovi su jajasto eliptini i
nazubljeni. Stabljika je dlakava, obino crvenkaste boje. Cvjetovi su skupljeni u svijetloljubiaste ili
svijetloruiasti odozgo okruglaste cvatove, a razvijaju se od srpnja do listopada. Dugolista metvica
(M longifolia Huds.) trajnica je 20-100 cm visoka, po aromatinom mirisu slina prethodnoj vrsti.
Stabljika je uspravna i tupo bridasta, a u gornjem je dijelu fino dlakava. Listovi su jajasti vise ili manje
sjedei, otro nazubljenog ruba, dugi 5-10 cm i iroki 1,5-3 cm. Odozgo su gotovo goli, a s donje su
strane obrasli gustim sivobijelim dlakama. Svijetloljubiasti ili ruiasti cvjetovi sloeni su u iljaste
prividne klasove, a javljaju se od srpnja do rujna. Cvatnja traje oko 20 do 30 dana. Najei se prinosi
na metvici kreu od 20 do 30 kg po konici. Vano je istaknuti da s nje pele mogu dati vrcanje i dobro
se pripremiti za zimu. Rastu po movarnim livadama, uz potoke, openito na vlanom i hranjivom tlu.
Dugolista se metvica penje i do 1 500 m
nadmorske visine. Majina duica (Thymus
serpyllum L.) trajni, do 30 cm visoki, ponajee
puzei grmi s brojnim izdancima i vrijeama.
Stabljike su okrugle, prilegnute ili se uzdiu.
Listovi su okruglasto jajasti, nasuprotni, sitni,
svega 0,5-1,5 cm dugi, itava ruba, goli ili obrasli
dlakama. Sitni svijetloruiasti cvjetovi stoje u
zbijenim okruglastim cvatovima na vrhovima
ogranaka. Cvate od poetka srpnja i cvatnja traje
oko 30 dana. Raste po suhim i sunanim
mjestima, na livadama, panjacima i
kamenjarima, uz rubove uma i putova.
 Obina zlatnica, zlatoipka (Solidago virgaaurea
L.) trajnica je koja naraste od 30 do 100 cm. Stabljika je
uspravna i okruglasta. Listovi su rasporeeni
naizmjenino. Donji su jajasti, a gornji kopljasti, cjelovitog
ili pilastog ruba. Cvjetne su glavice malene, 10-15 mm u
promjeru, sastavljene od jeziastih cvjetova ute boje.
Cvjeta od srpnja do rujna. Zastupljena je od nizinskog do
brdskog podruja, na humusnim, pjeskovitim i slabo
ilovastim tlima. U naoj flori postoji podvrsta S. virgaaurea
subsp. alpestris Gaudin, koja je zastupljena u planinskim
krajevima i to preteito na kiselim tlima. Odlikuje se puno
manjim rastom (10-30 cm). No najzanimljivija za
pelarstvo je svakako velika zlatnica S. gigantea Aiton. Od
zlatnica ova je biljna vrsta najvea, moe narasti i do 2 m.
U gornjem se dijelu nalaze ute grozdaste cvati. Veoma je
znaajna medonosna biljka jer daje obilje nektara i peluda
krajem ljeta.

Brljan (Hedera helix L.) drvenasta vazdazelena penjaica, moe dostii visinu i do 30 m. Pri
penjanju se privruje adventivnim (zranim) korijenjem za podlogu. Listovi su naizmjenini,
koasti, na licu tamnozeleni, sjajni, na naliju utozeleni, dok su mladi obrasli su dlaicama kasnije su
goli. Cvjetovi su sitni zelenkastobijele boje sloeni u guste poluloptaste grozdove. Cvate od rujna do
studenog. Pele ga masovno posjeuju zbog nektara i peluda.
Medonosno bilje mediteransko i submediteranskog podruja

Bajam (Amygdalus communis L.) je listopadno od 3 do 10 m visoko stablo s kronjom

piramidalnog oblika. Kod starijeg je debla kora svijetlosiva i ljuskava, dok je kod mladih grana
sivozelena i glatka. Listovi su kopljasti i naizmjenino su rasporeeni. Cvjetovi su bijele ili ruiaste
boje smjeteni pojedinani ili po 2-4 u skupini na vrlo jakim peteljkama. Cvatnja prethodi listanju i
dogaa se u veljai ili oujku. Pele s njega mogu skupiti znaajne koliine nektara i neto manje
peluda. Meutim, zbog nestalnih vremenskih uvjeta u doba njegove rane cvatnje, paa se samo
djelomino iskoristi.

Rumarin (Rosmarinus ofjicinalis L.) vazdazeleni je odrvenjeli grm sa ibljastim ograncima,

koji naraste do 2 m visoko. Listovi su mu vrlo uski, gotovo igliasti 2-3 cm dugi i 2-4 mm iroki
podvijena ruba i nasuprotno rasporeeni. Lice im je zeleno i glatko, dok je nalije sivkastobijelo od
dlaka i lijezda s eterinim uljem. Cvjetovi su ljubiastomodri, rijetko kada bijeli, oko 1 cm dugaki
smjeteni u prljenima listova. Cvjeta uglavnom od rujna, pa do svibnja, iako ga tu i tamo moemo
nai u cvatu tijekom cijele godine. Spada u red vrlo medonosnih biljaka (> 500 kg/ha), dok kao izvor
peluda nije toliko znaajna. Boja peluda je
tamnosmea. U godinama s kinim kolovozom
poinje cvjetati u drugoj polovici rujna, tako da u
listopadu moe dati dobru pau. Pojedinih godina,
zbog otre zime na otocima, procvjeta poetkom
oujka, pa ako se ustali lijepo vrijeme, mogu se
ostvariti vei prinosi nego u jesen. Cvatnja u proljee
traje preko 40 dana, no pau najee ometaju
vjetrovi te je zbog toga rumarinova paa dobra, ali
vrlo nesigurna. Najvie ga ima na otocima Visu,
Hvaru, edru, olti, Koruli, Lastovu i djelomino na
poluotoku Peljecu. Zatim na otoku irju, Dugom
otoku i Olibu. U Istri ga ima oko Limskog kanala.
 Lemprika (Viburnum tinus L.) je vazdazeleni, dosta razgranat grm piramidalnog oblika, do 3
m visok. Kod starijih je grana i debla kora siva, a kod izbojaka crvenkastosmea, sa smeim
lenticelama. Listovi su koasti, jajoliki, dugi 4-12 cm i 2-5 cm iroki i cjelovita ruba. Nasuprotno su
razmjeteni, obostrano dlakavi, s lica sjajni, a s nalija mutno svijetlozeleni i sa upercima dlaica u
uglovima ila. Cvjetovi su bijeli, izvana crvenkasti, mirisavi i smjeteni su u gronjaste cvatove. Cvjeta u
veljai ili oujku. Cvatnja traje oko 30 dana. Pelama prua zadovoljavajuu nektarnu i dosta slabiju
peludnu pau. Rasprostranjena je u umama crnike i makiji na cijelom podruju jadranske obale,
naseljava kamenite terene. Takoer se esto, kao dekorativna vrsta, uzgaja u parkovima.

Agrumi (Citrus L.). Od agruma kod nas je najznaajnija mandarinka (Citrus reticulata Blanco),
te na manjim povrinama narana (C. aurantium L.). Mandarinka je vazdazeleno do 3 m visoko stablo
uglavnom s glatkom korom. Kod mladih se izbojaka u pazucima listova nalazi po jedan tanak trn, dok
su stare grane esto bez trnja. Listovi su naizmjenini, okruglasti i na vrhu malo zailjeni. Cvjetovi su
bijele boje, nalaze se na kratkim stapkama, dolaze pojedinano ili u kratkim grozdovima i vrlo su
mirisavi. Cvate u oujku ili travnju. Medonosna je (50 kg/ha), osim nektara pele s nje skupljaju i
manje koliine peluda. Takoer se u travnju i svibnju moe pojaviti medljika. Povoljnih se godina
mogu postii prinosi i do 30 kg meda po konici. Znaajne se povrine nalaze na potezu Metkovi-
Opuzen-Ploe.
 Lovor (Laurus nobilis L.) vazdazeleni je grm ili do 12 m visoko stablo sa irokom i gustom
kronjom. Kora je pepeljasta, glatka, dosta tanka, kod starijih je stabala crna i hrapava. Listovi su
izmjenini, duguljasto-eliptini, 5-10 cm dugi, koasti, tamnozeleni, tvrdi i sjajni, na oba kraja uiljeni i
ispresavijana ruba. Dvodomna je biljka. Cvjetovi su ukastobijele boje skupljeni u uperke u
pazucima listova. Muki cvjetovi sadre 12 pranika, a enski imaju tuak s nadraslom plodnicom i 4
sterilna pranika koji izluuju nektar. Cvate od oujka do travnja. Pele ga rado pohaaju prije svega
zbog peluda (naranaste boje), no mogu skupiti i znatne koliine nektara, kojeg uglavnom iskoriste za
razvoj zajednice. Rasprostranjen je du cijele jadranske obale, gdje raste pojedinano ili u skupinama
s ostalim vazdazelenim grmljem. Ima ga u Istri, na Loinju, Rabu, Pagu, Brau, Hvaru, Visu i Peljecu.

Trlja (Pistacia lentiscus L.) vazdazeleni je grm ili nisko

stablo, do 5 m visine. Kora je zelenosiva, glatka, a kasnije
ispuca na sitne Ijuske i tamnozelene je boje. Listovi su koasti,
sjajni, dugi 5-10 cm, na licu tamnozeleni, a na naliju svjetliji.
Imaju karakteristian miris. Dvodomna je biljna vrsta sa
mukim, sitnim i zbijenim te enskim vitkim, tamnocrvenim
cvjetovima u resastim cvatovima, koji se razviju na mladim
granama u pazucima listova. Cvate od oujka do svibnja, a
pele s nje iskljuivo skupljaju pelud.

Smrdljika (Pistacia terebinthus L.) je za razliku od trlje listopadni grm ili do 10 m visoko drvo
u mladosti glatkom, a kasnije mreasto ispucanom, tamnosmeom korom. Listovi su izmjenini,
neparno perasti, 9-16 cm dugi, a sastoje se od 6-10 cm dugih listia, koji su odozgo tamnozeleni i
sjajni, a na naliju svjetliji. Dvodomna je biljka. Cvjetovi su ukastozeleni, u 5-15 cm dugim
grozdastim cvjetovima, a cvjetaju od kraja travnja. Kao i prethodni srodnik, pelama je iskljuivo izvor
peluda. Ulaze u sastav makije, ali su zastupljeni i na sunanim, stjenovitim stanitima.
 Tilovina (Petteria ramentacea Sieber) Listopadni grm do 3 m visine, gustih, uspravnih i
bridastih izbojaka. Kora je kod starijih grana prljavosiva, dok je kod debla crnosive boje i mreasto
izbrazdana. Listovi su trodijelni i nalaze na 4 cm dugoj peteljci. Listii su obrnuto jajoliki, 2-6 cm dugi.
Na licu su goli, a na naliju su uz glavnu ilu dlakavi. Srednji je listi neto vei od ostalih. Cvjetovi su
uti i mirisavi do 2 cm dugi, skupljeni u jajaste i duguljaste, uspravne grozdaste cvatove, duge do 8
cm. Poinje cvasti poetkom travnja i traje 30 dana. Vrlo je medonosna te se pojedinih godina moe
ostvariti prinos do 20 kg meda po zajednici. Rasprostranjena je u submediteranskom dijelu Dalmacije
juno od rijeke Cetine, a naroito u podruju Neretve.

Crnika (Qurcus ilex L.). Vazdazeleno stablo ili grm sa irokom i okruglastom kronjom.
Dostigne visinu oko 20 m. U mladih je primjeraka kora siva i glatka, a kasnije postaje tamnosiva, te
ispuca na sitne tamne Ijuske. Listovi koasti oko 3-8 cm dugi, 2-4 cm iroki, iljati, na kratkoj peteljci.
Rub je plojke cjelovit, valovit ili tupo do bodljasto nazubljen. Odozgo su tamnozeleni i sjajni, a odozdo
prekriveni ukastobijelim dlaicama. Jednodomna je biljna vrsta. Muki se cvjetovi nalaze u resama,
dugim do 7 cm, a enski su pojedinani ili po 2 zajedno. Cvate od travnja do svibnja. Pelama prua
velike koliine peluda, a u lipnju je i mogua pojava medljike. Rasprostranjena je du cijele jadranske
regije. U Istri i Dalmaciji se uz grmolike forme pojavljuju i stablaice, dok u Hrvatskom primorju raste
samo grmasto. Najljepe se sastojine nalaze na otocima Rabu, Brau, Hvaru, Koruli i Mljetu.

Maslina (Olea europaea L.). Vazdazeleno stablo

nepravilnog oblika i esto zakrivljenog debla oko 10 m visine.
U mladih je primjeraka kora glatka i sivkaste boje, kasnije
potamni te ispuca u tamne Ijuske. Listovi su duguljasti,
koasti, cijelog i podvijenog ruba, s lica su tamnozeleni, a s
nalija srebrnosivi. Bijeli su cvjetovi skupljeni u rahlim
grozdovima i nalaze se u pazucu listova. Cvatnja se dogaa u
travnju. Pele s nje iskljuivo skupljaju pelud. Rasprostranjena
je na otocima i priobalju, rijetko prodire dublje u kontinentalni
dio. Ljekovita kadulja (Salvia officinalis L.). Viegodinji
odrvenjeli vazdazeleni polugrm iz kojeg izraste po vise
etverobridnih mladica do 70 cm visokih. Korijen je jak, vrlo
ravast i drvenast. Iz njega tjera po vise razgranjenih, u
donjem dijelu veinom polegnutih odrvenjelih stabljika.
Listovi su 3-8 cm dugi i 1-4 cm iroki, nasuprotno rasporeeni,
ovalno do izdueno kopljastog oblika s nazubljenim rubom. Iz pazuaca listova obino tjeraju kratki
izdanci. Svi su listovi obrasli gusto isprepletenim bijelim dlaicama, to cijeloj biljci daje posebnu
sivkastozelenu boju. Mladi su izdanci svijetlozeleni. Prve su godine neplodni, a druge godine razvijaju
cvjetnu stabljiku, nakon ega izdanci propadaju. Cvjetovi su skupljeni u klasove. Cvat je na vrhovima
ogranaka prividno klasast, a zauzima gotovo polovicu gornjeg dijela stabljike. U prljenastim
nakupinama smjeteni su usnati ljubiasti cvjetovi. Prvi se cvjetovi najprije otvaraju na donjem dijelu
cvati i pomiu prema gore. Rana kadulja poinje cvjetati koncem travnja ili poetkom svibnja. Najprije
cvate blie moru, pa se pomie sve dublje u unutranjost prema viim predjelima, gdje cvatnja
zavrava oko polovine lipnja. U povoljnim godinama kadulja izluuje velike koliine nektara pa se zato
ubraja meu najmedonosnije biljne vrste (200 kg/ha). Rasprostranjena je u zemljama oko
Sredozemnog mora. Pradomovinom kadulje smatra se Balkanski poluotok otkuda se irila prema
zapadnom Sredozemlju. Ljekovita je kadulja u svojoj prirodnoj rasprostranjenosti strogo ograniena
na sredozemno podruje istono
jadranskog primorja, i smatra se
izrazitim predstavnikom flore kra. Na
sjeverozapadu ne prelazi rijeku Sou,
a na jugoistoku se sputa gotovo do
Otranta, ali je sredite njezine
rasprostranjenosti ogranieno u
prvom redu na dio Hrvatskog primorja
od otoka Krka i Cresa na sjeveru do
planine Biokova na jugu (Trinajsti,
1992).

Buinac, buin (Cistus spp.) Ima ih vise vrsta, a

najznaajniji su ruiasti i ljepljivi buinac. Ruiasti
buinac (Cistus villosus L.) vazdazeleni je grm do I m
visine. Mladi su izbojci dlakavi i sive boje, dok je kod
starijih grana kora smea i uzduno ispucana. Listovi su
eliptini 3-6 cm dugi s gornje strane oskudno, a s donje
gusto maljavi i sivkaste boje. Cvjetovi su ruiasti do
grimiznocrvene boje, po 3 -5 smjeteni na vrhu granice.
Cvatnja se dogaa od lipnja do srpnja. Sve biljne vrste iz
ovog roda ne mede, ali ih pele iznimno pohaaju zbog peluda. Ljepljivi buinac (C monospeliensis L.)
je neto je vii grm od prethodne vrste, naraste do 1,5 m. Mladi su izbojci dlakavi i ljepljivi. Listovi su
linearni s 3 uzdune ile, 2-5 cm dugi, ljepljivi i mirisavi. Cvjetovi su bijele boje. Kod nas ga ima u Istri i
okolici Zadra, te makijama gotovo svih dalmatinskih otoka.

uti katanac (Reseda lutea L.) dvogodinja je ili viegodinja biljna vrsta od 30 do 60 cm
visine, uspravne i razgranjene stabljike. Donji su listovi nerazdijeljeni i duguljasti, dok su gornji dvo ili
trorenjasti do dvostruko perasti. Cvjetovi su zelenkastoute boje na kratkim stapkama smjeteni u
mnogocvjetni grozdasti cvat. Cvjeta od svibnja do rujna. Pelama je zanimljiv, kako zbog nektara, tako
i zbog peluda.
 Drvolika pucalina (Colutea arborescens L.) listopadni je do 5 m visok grm. Na mladim je
izbojcima kora zelenkasta i prekrivena bijelim dlaicama, dok je na starijim granama sivkasta i ljuti
se. Listovi su neparno perasti i
sastavljeni od 7-13 eliptinih listia dugih
1,5-3 cm, cjelovitog ruba i na vrhu plitko
urezani. Lice im je golo, a nalije
neznatno maljavo. Cvjetovi su prilino
krupni, dugi oko 2 cm, zlatnoute boje u
uspravnim grozdastim cvjetovima
smjeteni na 2-3 cm dugakoj stapci.
Cvate od svibnja do srpnja. Pelama
prua nektar i pelud. Kod nas se
pojavljuje u dalmatinskim makijama i
submediteranskim umama, zatim u
kamenjarima na vapnenastim tlima.

Draa (Paliurns spina-christi Mill.) je bodljikavi listopadni grm oko 3 m visok. Izbojci su
najprije dlakavi, a kasnije ogole i crvenkastosive su boje. Listovi su jajasti, cijelog ili blago nazubljenog
ruba, 2-4 cm dugi i 1-1,5 cm iroki, rasporeeni spiralno. Zeljasti i dlakavi palistii kasnije odrvene i
preobraze se u trnove savijene prema bazi izbojka. Cvjetovi su graeni na osnovi broja 5, skupljeni u
sitne zlatnoute grozdaste cvatove, smjetene u pazucima listova. Cvate u svibnju i lipnju. Pelama
je zanimljiva prije svega zbog nektara, ali s nje mogu skupiti i poneto tamnoutog peluda. Raste na
kamenitim mjestima, uz putove, meu ikarom, grmljem. Kod nas je ima u Istri, Hrvatskom primorju i
u Dalmaciji, ali u makijama je prilino rijetko nalazimo. Primorska kupina (R. ulmifolius Schott. ). Raste
kao vazdazeleni grm, s jakim dlakavim stabljikama koje su obrasle bodljama iroke baze. Listovi se
sastoje od 3 do 5 listia otro pilastih. S gornje su strane tamnozeleni i goli, a s donje strane bjelkasti.
Cvjetovi su ruiastocrveni, zbijeni u metlicama obraslim kukastim bodljama. Kod nas je ima u
dalmatinskim makijama.

Obini dubaac (Teucrium chamaedrys L.) polegli je vazdazeleni polugrm visine do 25 cm.
Izbojci su okrugli i obrasli mekanim dlakama. Listovi su eliptini , dugi 2-4 cm i iroki 1-2 cm
narovaenog ruba. Cvjetovi su crvenoljubiaste boje, na dugim stapkama, veinom po 4 u vrnim
grozdastim, prljenasto rasporeenim cvatovima. Cvijeta od srpnja do rujna. Pele ga iskljuivo
posjeuju zbog nektara. Nalazimo ga u Istri, podno Velebita, ibenskom zaleu, podruju Neretve,
Peljecu i Dubrovakom primorju, te na otocima Krku, Rabu, Brau, Visu, Hvaru i Koruli.
Trava iva (T. montanum L.) vazdazeleni je polegli polugrm s uspravnim izbojcima visine do 30 cm.
Izbojci su sivosmee boje i vrlo razgranjeni. Listovi su duguljasti, manje-vie podvijena ruba, dugi 0,5-
2 cm i iroki 2-4 mm. Po 1 do 3 cvjetova bjelkastoute boje u pazucima najgornjih listia, skupljeni su
u polukuglaste glavice.
Cvijeta od lipnja do
kolovoza. Kao i
prethodna biljna vrsta
znaajna je pelinja
paa. Rasprostranjena
je u Istri, podruju
Velebita, zadarskom i
ibenskom zaleu, te
Dalmatinskoj zagori.
Takoer je ima na Krku
i otocima ibenskog
arhipelaga.
 Mirta (Myrtus communis L.) je vazdazeleni grm ili stablo do 5 m visoko. Kora je crvenkasta, a
kasnije poprima pepeljastosivu boju. Listovi su koasti, jajolikog oblika, prema vrhu sueni, 1-3 cm
dugi i 0,5-1 cm iroki. Gusto su nasuprotno smjeteni, na lieu su tamnozeleni, a na naliju svjetliji i
sjajni. Cvijeta u lipnju i srpnju brojnim, bijelim ugodno aromatinim cvjetovima na dugakim
stapkama smjetenim u pazucima listova oko 20 dana. Osim to je vrlo medonosna, pelama prua
izobilje peluda. Raste po toplim i sunanim obalnim podrujima. Kod nas je rasprostranjena na
zapadnoj obali Istre i u Dalmaciji juno od Trogira, a na otocima je najvie rairena na Loinju, Mljetu,
Lastovu, Hvaru, Visu i Lokrumu.

Lavanda (Lavandula spp.) Ovaj rod obuhvaa 48 poznatih vrsta. Najstarija i najpoznatija
uzgojena vrsta je lavanda {Lavandula angusiifolia Mill.) sinonimi - (L. officinalis Chaix., L. vera DC).
Viegodinja je to biljka koja raste u obliku poluloptastog
grma 40-60 cm visine i promjera 80-120 cm. Drvenast vrlo
ravast korijen prodire duboko u tlo. Stabljika je kratka,
debela, drvenasta, i od samog vrata korijena vrlo
razgranata. Listovi su nasuprotni, uski, cjelovitog ruba,
dugi 3-5 cm, iroki 0,2-0,5 cm, sivozelenkasti, na naliju
dlakavi. Cvjetovi su sitni, Ijubiastomodri, mirisavi,
skupljeni u vrnim prljenastim, 3-6 cm dugakim
klasovima na stapkama 5-15 cm dugakim. Cvatnja se
dogaa u
lipnju i
srpnju i traje
oko 30 dana.
Spada medu najmedonosnije biljke. Pored neobino
dobrog medenja, lavanda ima jednu lou osobinu. Za
vrijeme pae matica potpuno prestane nesti i zajednica
redovito oslabi. Lavanda odlino medi, ali nema peluda.
Za razliku od lavande, hibridna lavanda (L. hybrida
Reverchou) je nastala krianjem (L. angustifolia Mill, x L.
lalifolia Vill.). Zbijeni je to grm visok 80-100 cm, promjera vise od 150 cm. Cvjetne su stabljike
razgranate, duge 60-90 cm. Listovi su zeleni, slabo dlakavi, dugi 5-7 cm i iroki 0,8-1 cm. Cvjetovi su
jednake boje prethodnoj vrsti.

Otrolisna paroga (Asparagus acutifolius L.) vazdazelena je penjaica s izbrazdanom,

drvenastom stabljikom do 1 m visine. Listovi su ljuskavi i koasti, a u pazunima se nalaze otri
filokladiji (prividni listovi) pomou kojih se biljka penje. Cvjetovi su zelenkastouti i cvjetaju od srpnja
do kolovoza. Pele je jako posjeuju
zbog nektara, ali i zbog blijedoutog
peluda. Rasprostranjena je na cijelom
naem priobalju i otocima. Tetrljan
(Marrubium incanum Desr.) je trajna
je polugrmolika biljka s uspravnim i
dlakavim stabljikama visine 30 do 40
cm. Listovi su srebrnobijeli, pokriveni
gustim bijelim dlakama. Cvjetovi su
bijele boje i zbijeni u kuglaste cvatove,
iroke oko 2 cm. Cvate od lipnja do
rujna. Pelama prua izvrsnu nektarnu
pau (390 kg/ha). Rasprostranjena je
na kamenitim i sunanim obroncima
obalnog podruja.

Primorski vrijesak, bijeli vrisak (Satureja montana L.)trajni je odrvenjeli grmi do 40 cm

visine. Izbojci su okrugli, prekriveni dlaicama. Listovi su nasuprotni, duguljasti, cjelovita ruba, dugi 1-
2 cm, a iroki 2-3 mm. Cvjetovi su dugi
1 cm. Po 3-7 bijelih cvjetova
smjeteno je u metliastim cvatovima.
Vrlo je medonosna paa, ali je zbog
este sue i bure dosta nesigurna.
Cvate u kolovozu i rujnu. Planinski
vrijesak, klasoliki vrisak (S. subspicata
Vis.) polegli je ili poluuzdignuti
polugrm visine 8-20 cm. Stabljike su
izrazito etverobridne i glatke. Listovi
su koasti i ljezdasto tokasti. Po 2-5
ljubiastih se cvjetova nalazi u kratkim
i gustim cvatovima poput klasa. Cvate
u isto vrijeme kao i prethodna vrsta.
Zastupljen je na viim poloajima
Dinarskog kra. Preteito naseljava vjetru izloena mjesta od 200 do 1 800 m n.v.
 Veliki vrijes (E. arborea L.) je vazdazeleni
do 4 m visok grm. Kora je crvenkastosmee boje i
sitno izbrazdana. Listovi su zailjeni i podvijena
ruba do 5 mm dugaki. U prljenu se nalaze 3-4
lista. Cvjetovi su bijeli i mirisavi, a pojavljuju se
obino u oujku. Pelama prua, kako nektarnu,
tako i znaajnu peludnu pau. Pojedinih se godina
moe izvrcati do 20 kg meda po konici. Kod nas
raste u makijama u priobalju od Istre do
Dubrovakog primorja i na veini naih otoka.
Mnogocvjetni vrijes (E. multiflora L.) vazdazeleni
je polugrm do 1 m visine. Listovi su do 1 cm
dugaki i 1 mm iroki. S gornje su strane plitko, a s
donje duboko izbrazdani, a u prljenu se nalazi 5-
6 listova. Cvjetovi su ruiaste boje skupljeni u
vrne titaste cvatove. Cvate u rujnu i listopadu.
Uglavnom je rasprostranjen je na Visu i Hvaru
Prljenasti vrijes (E. manipuliflora Salsib.)
vazdazeleni je do 1,5 m visok grm. Izbojci su bjelkastosive boje. Listovi su 4-6 mm dugi, a u prljenu su
3 lista. Cvjetovi su ruiaste boje , a cvatnja se odvija u razdoblju od kolovoza do listopada. Sastavni je
dio makije, a vee se sastojine nalaze na Brau, Hvaru, Koruli, Visu, Stonu, Peljecu i Dubrovakom
primorju. Prljenasti i mnogocvjetni vrijes vrlo su medonosne biljne vrste, tako da se pojedinih godina
mogu ostvariti prinosi od 40 kg po konici. Osim nektara pele s navedenih vrijesova skupljaju velike
koliine ljubiastog peluda.

Planika (Arbutus unedo L.) vazdazeleni je grm ili nie stablo, koje moe narasti do 10 m
visoko. Kora je izbojaka crvenkastosmee boje i ljuti se u uskim uzdunim ljuskama. Listovi su
jajoliki, 6-8 cm dugi i 2-3 cm iroki, koasti, sjajni, na vrhu uiljeni i s nazubljenim rubom. Bijeli do
svijetloruiasti cvjetovi razvijaju se u 5 cm dugakim grozdastim cvatovima od listopada do prosinca.
Kod nas je ima u Istri i na Loinju, dok se masovnije pojavljuje na otocima zadarskog arhipelaga,
ibenskom zaleu, na otocima Brau, Hvaru, Visu, Koruli te na Peljecu i Dubrovakom primorju.
OPRAIVANJE BILJA

Pele su vrlo uinkoviti specifini opraivai bilja. Opraivanje pomou medonosnih pela je
vana agrotehnika i/ili pomotehnika mjera u poveanju poljoprivredne proizvodnje. U opraivanju
bilja uestvuju osim medonosnih pela, solitarne pele, bumbari, muhe, druge ivotinje, vjetar i voda.
Primjena pesticida, prvenstveno insekticida u zatiti bilja, uvelike smanjuje broj prirodnih opraivaa.
Poveanjem povrina pod monokulturama smanjuju se stanita za prirodne opraivae. Ne
samo da se smanjuju stanita, nego nestaju povrine na kojima nalaze hranu za rani razvoj do
dovoljnog broja, do trenutka kad su potrebni za opraivanje kultiviranih povrina.
Pele tokom jednog dana posjeuju cvjetove samo jedne biljne vrste, prema tome su
monoflorne sve dok cvjetovi izluuju nektar. Nakon toga pele trae drugu biljnu vrstu, i tada ih
smatramo poliflornim.
Pela medarica je prvi, brz, marljiv, pouzdan i danas najjeftiniji opraiva. Posebno je vano
da pele prezimljuju u velikim zajednicama. U proljee dok je jo brojnost drugih insekata opraivaa
neznatna, uslijed pojedinanog prezimljavanja jedinki (poinju razvijati svoje zajednice), pelinja
zajednica moe s velikim brojem jedinki sakupljati nektar i pelud, a time i vriti kvalitetno opraivanje.
Da bi napunila medni mjehur nektarom pela mora posjetiti 80 - 150 cvjetova i za prosjeno 12 izleta
tijekom dana oprai oko 1.000 cvjetova. Ako u srednje jakoj zajednici ima oko 15.000 sabiraica,
mogu u jednom danu opraiti oko 15.000.000 cvjetova.
S druge strane, pelarstvo omoguuje neophodnu primjenu pesticida jer se s pelama moe
manipulirati to s prirodnim opraivaima nije mogue. Pod pojmom "manipulirati" smatramo
dovoenje konica na povrinu, zatvaranje konica ili njihovo pravovremeno preseljenje.
Do nedavno su nai pelari plaali paarinu. U posljednjih nekoliko godina se situacija mijenja
tako da je paarina ukinuta, a danas ve agronomi obavjetavaju o tonim lokacijama i povrinama
zasijanim industrijskima biljem kako bi privukli pelare. Svugdje u svijetu se naplauje opraivanje i u
prosjeku to iznosi 10 kg meda pao konici.