1

C. J. Ssansom

TUALJKA GRENIKA
prijevod djela: Lamentation

GLAVNI LIKOVI
i njihov politiko-vjerski poloaj

Mnogi likovi u romanu su stvarne povijesne osobe, no njihov je

prikaz, dakako, plod mate.

Kraljevska obitelj
Kralj Henrik VIII.
Princ Edward, 8 godina, prijestolonasljednik
Lady Mary, 30 godina, izrazita tradicionalistica
Lady Elizabeth, 12 13 godina
Kraljica Katarina Parr

Obitelj Katarine Parr, svi reformisti (v. Obiteljsko stablo)

Lord William Parr, njezin stric
Sir William Parr, njezin brat
Lady Anne Herbert, njezina sestra
Sir William Herbert, njezin ogor

lanovi Krunskoga vijea

John Dudley, lord Lisle, reformist
 3

Edward Seymour, grof od Hertforda, reformist

Thomas Cranmer, Canterburyjski nadbiskup, reformist
Lord Thomas Wriothesley, predsjednik Gornjeg doma,
bez vrstog svrstavanja
Sir Richard Rich, bez vrstog svrstavanja
Sir William Paget, kraljev tajnik, bez vrstog svrstavanja
Stephen Gardiner, Winchesterski biskup, tradicionalist
Thomas Howard, vojvoda od Norfolka, tradicionalist

Ostali
William Somers, kraljeva luda
Jane, luda kraljice Katarine i lady Mary
Mary Odell, kraljiina osobna slukinja
William Cecil, kasniji tajnik kraljice Elizabete I.
Sir Edmund Walsingham
John Bale
Anne Askew (Kyme)

PRVO POGLAVLJE
NISAM ELIO prisustvovati spaljivanju. Nikad nisam volio ak ni
stvari poput borbi pasa i okovanih medvjeda, a ovo je trebalo biti
spaljivanje etvero ivih ljudi, od kojih je jedna bila ena jer su
nijekali da su krv i tijelo Kristovo prisutni u hostiji na misama. Do
takvog je vrhunca doao veliki lov na heretike u Engleskoj tijekom
1546. godine.
Bio sam u svom uredu u Lincoln's Innu kad su me pozvali da
 4

posjetim rizniara, gospodina Rowlanda. Unato mom statusu

vieg odvjetnika, to je znailo da sam na vrhu strukovne
hijerarhije, gospodin Rowland me nije volio. Mislim da mu se ponos
nije oporavio jo otkako sam prije tri godine prema njemu
opravdano bio neu- Ijudan. Preao sam Inn Square ije je
zidove od crvene cigle blailo ljetno sunce pozdravljajui se u
prolazu s drugim odvjetnicima u crnim haljama. Podignuo sam
pogled prema odajama Stephena Bealknapa, mog starog protivnika
na sudu i izvan njega. Kapci na njegovim prozorima bili su
zatvoreni. Bio je bolestan od poetka godine, i nitko ga tjednima
nije vidio. Neki su govorili da je na samrti.
Stigao sam do rizniarova ureda i pokucao na vrata. Otar glas
pozvao me unutra. Rowland je sjedio za stolom u svojoj prostranoj
sobi; zidovi su bili prekriveni policama s debelim pravnikim
knjigama, jasnim pokazateljem njegova statusa. Bio je star, imao je
vie od ezdeset; premda vrlo mrav, bio je vrst kao hrast, a usko
lice bjee mu naborano i namrteno. Duga sijeda brada bila mu je
razdvojena po trenutnoj modi; paljivo poeljana, sputala mu se
do polovice uskog svilenog prsluka. Kad sam uao, prestane
reckati novi iljak gujeg pera i podigne pogled. Prsti su mu, ba
poput mojih, bili puni crnih mrlja zbog dugih godina rada s tintom.
Dobro jutro, vii odvjetnie Shardlake, ree on svojim otrim
glasom i spusti no.
Naklonio sam se. I vama, gospodine rizniaru.
Pokazao je na stolac i mrko me pogledao.
Posao vam ide dobro? upitao je. eka vas dosta sluajeva za
jesenski kvartal?
Sasvim lijep broj, gospodine.
ujem da vie ne dobivate posao od kraljiina pravnog
zastupnika. Govorio je leerno. Niste ga dobili unatrag godinu
dana.
Imam mnogo drugih sluajeva, gospodine. Dosta sam zauzet i
predmetima na Parninom sudu.
Nagnuo je glavu. ujem da je Krunsko vijee ispitalo neke
 5

inovnike kraljice Katarine. Zbog heretikih stavova.

Tako se govori. No mnogo je ljudi bilo pod istragom ovih
posljednjih nekoliko mjeseci.
Odnedavno vas ee viam na misi u crkvi Lincoln's Inna,
osmjehne se Rowland cinino. elite pokazati uzorno ponaanje?
Mudro je to u ova nemirna vremena. Idi u crkvu, izbjegni
govorkanja i kontroverze, slijedi kraljeve elje.
Ba tako, gospodine.
Uzme svoje naotreno pero, pljune na njega da ga omeka, pa ga
protrlja o krpu. Pogleda me s novom ustrinom. uli ste da je
gospoa Anne Askew osuena da, zajedno s jo trojicom drugih,
gori na lomai sljedeega petka? esnaestog srpnja?
U Londonu se samo o tome i govori. Neki kau da su je nakon
presude muili u Toweru. udna stvar.
Rowland slegne ramenima. Ulina govorkanja. Ali ena je
napravila skandal u pogreno vrijeme. Napustila je mua i dola u
London zagovarati stavove koji su u jasnoj suprotnosti sa Zakonom
o est lanaka vjere. Odbila je porei svoje miljenje i javno se
svaala sa sucima. Zavrtio je glavom, pa se nagnuo naprijed.
Spaljivanje e biti pravi spektakl. Godinama nije bilo neeg takvog.
Kralj eli pokazati kamo hereza vodi. Pola Krunskog vijea bit e
ondje.
A kralj ne? Bilo je glasina da e i on biti prisutan.
Ne.
Sjetio sam se da je Henrik proljetos bio ozbiljno bolestan; otada
ga se jedva moglo vidjeti.
Njegovo Velianstvo eli predstavnike iz svih londonskih ceho-
va. Rowland zastane. I iz odvjetnikih komora. Odluio sam da
biste vi trebali predstavljati Lincoln s Inn.
Zapiljio sam se u njega. Ja, gospodine?
Preuzimali ste manje drutvenih i ceremonijalnih obveza no to
to zahtijeva va status, vii odvjetnie Shardlake. ini se da se za
ovo nitko ne eli dobrovoljno javiti, pa sam bio primoran odluiti.
 6

Mislim da je vrijeme da i vi doete na red.

Uzdahnuo sam. Znam da sam bio nemaran glede takvih du-
nosti. Preuzimat u ih vie, ako tako zahtijevate. Duboko sam
udahnuo. Ali, molim vas, ne i ovu. Bit e to uasno. Nikad nisam
gledao spaljivanje, niti to elim.
Rowland na moje rijei odmahne rukom. Odve ste osjetljivi.
udi me to za seljakog sina. Znam da ste ve vidjeli pogubljenja.
Kad ste radili za lorda Cromwella, pozvao vas je da gledate
odrubljivanje glave Anni Boleyn.
To je bilo strano. Ovo e biti jo gore.
Lupnuo je po papiru na svom stolu. Ovo je zahtjev da nekoga
poaljem. Potpisao ga je kraljev tajnik, Paget osobno. Veeras mu
moram dostaviti ime. ao mi je, vii odvjetnie, ah odluio sam da
ete ii vi. Ustao je, naznaivi da je razgovor zavren. I ja sam
ustao te se ponovo naklonio. Hvala vam to se elite vie ukljuiti
u komorine dunosti, ree Rowland, sada opet leerno. Pogledat
u koje nam se jo..., oklijevao je, ... aktivnosti mogu pojaviti.

NA DAN spaljivanja probudio sam se rano. Bjee zakazano za
podne, ali bio sam odve turoban i potiten da odem u ured. Toan
kao i uvijek, moj novi majordom Martin Brocket u sedam sati mi je
donio platnene runike i vr s vruom vodom; zaelio mi je dobro
jutro, pa rasprostro moju koulju, prsluk i ljetnu halju. Kao i
uvijek, nastup mu je bio ozbiljan, smiren, pokoran. Otkad su on i
njegova ena zimus doli k meni, kuanstvo je funkcioniralo kao
satni mehanizam. Kroz odkrinuta vrata uo sam kako Agnes od
sluge Timothyja trai da kasnije svakako donese svjee vode, a od
slukinje Josephine da pouri sa svojim dorukom kako bi se stol
mogao prostrijeti za mene. Glas joj je bio vedar i srdaan.
Jo jedan lijep dan, gospodine, osmjelio se Martin. Bio je u
etrdesetima, prorijeene plave kose i bezizraajnih, prosjenih
crta lica.
Nikome u kuanstvu nisam rekao da u prisustvovati
 7

spaljivanju. Jest, Martine, odvratio sam. Mislim da u ovo jutro

provesti u svojoj radnoj sobi, pa krenuti oko podneva.
U redu, gospodine. Va e doruak biti spreman vrlo brzo.
Naklonio se i izaao.
Ustao sam, trgnuvi se zbog gra u leima. Nasreu, toga je sve
manje budui da sam se strogo pridravao vjebi koje mi je pokazao
moj lijenik i prijatelj Guy. Volio bih da se mogu osjeati ugodno u
Martinovu drutvu. No, dok mi je njegova ena draga, u Martinovoj
hladnoj, upornoj formalnosti ima neto zbog ega sam uvijek
napet. Umivajui se i odijevajui istu platnenu koulju
namirisanu rumarinom, korio sam se zbog svoje nerazboritosti: ja
sam bio gospodar, i na meni je bilo da potaknem manje sluben
odnos.
Prouio sam svoje lice u elinom zrcalu. Jo novih bora,
pomislih. Tog sam proljea napunio etrdeset etiri. Izborano lice,
prosijeda kosa i grbava lea. Budui da su brade trenutno bile u
modi moj pomonik Barak nedavno je pustio urednu smeu
prije nekoliko mjeseci i ja sam pokuao s bradicom, no bijae
proarana sjedinama, ba kao i moja kosa, i smatrao sam da mi ne
pristaje.
Kroz prozor, razdvojen kamenim stupom, otvarao se pogled na
vrt. Dopustio sam Agnes da u njemu postavi konice i uzgoji
zainsko i ljekovito bilje. Vrt je bio ljepi, a bilje je, osim to je bilo
korisno, irilo slatkast miris. Ptice su pjevale, a pele zujale oko
cvijea. Sve je bilo puno svjeda i arenila. Kakav neprilian dan za
uasnu smrt mlade ene i trojice mukaraca.
Pogled mi skrene na pismo na nonom ormariu. Stiglo je iz
Antwerpena, u panjolskoj Nizozemskoj, gdje je ivio moj
devetnaestogodinji tienik Hugh Curteys, radei za engleske
trgovce. Hugh je sada bio sretan. Prvobitno je namjeravao studirati
u Njemakoj, no umjesto toga ostao je u Antwerpenu, gdje je
neoekivano otkrio interes za trgovanje tkaninama, a osobito za
pronalaenje i procjenu rijetke svile i novih materijala, poput
pamuka koji je pristizao iz Novoga svijeta. Hugh je u pismima
iskazivao veliko zadovoljstvo poslom, te intelektualnom i
 8

drutvenom slobodom velikoga grada: sajmovima, debatama i

itanjima u retorikim komorama. Premda je Antwerpen bio dio
Svetog Rimskog Carstva, katoliki car Karlo V. nije se sukobljavao
s brojnim protestantima koji su ondje ivjeli nije se usuivao
ugroziti bankarske poslove u Flandriji, kojima su se financirali
njegovi ratovi.
Hugh nikad nije spominjao mranu tajnu koju smo dijelili od
naeg prologodinjeg susreta; sva njegova pisma bila su pisana u
vedrom tonu. U ovome me, meutim, izvijestio da je u Antwerpen
stigao znatan broj engleskih izbjeglica. U bijednom su stanju,
trgovcima zanimljivi kao pripomo. Radi se o reformistima i
radikalima koji su se bojali da e se uhvatiti u mreu progona to ju
je, kau, biskup Gardiner bacio preko cijele Engleske.
Uzdahnuo sam, odjenuo halju i spustio se dolje na doruak.
Nisam vie mogao odgaati: ovaj grozan dan mora zapoeti.

LOV NA heretike poeo je u proljee. Tijekom zime se inilo da se
kraljeva prevrdjiva religijska politika okrenula na stranu
reformista; uvjerio je Parlament da mu dade ovlatenje da dokine
zadubine iz kojih su sveenici plaani da po posljednjoj volji
preminulih donatora slue mise zadunice. No vjerovao sam, kao i
mnogi drugi, da njegovi motivi nisu bili religijske, ve financijske
prirode potreba da pokrije goleme trokove rata s Francuskom;
Englezi su jo uvijek bili pod opsadom u Boulogneu. Njegovo
obezvreivanje kovanica se nastavilo, i cijene su rasle kao nikad
prije u povijesti. Najnoviji srebrni iling bio je tek bakar
presvuen tananim slojem srebra, koji se na vrcima novia ve
bio istroio. Kralj je imao novi nadimak: Stari Bakronos. Popusti
koje su trgovci zahtijevali zbog tih kovanica smanjili su im
vrijednost ispod est penija, no nadnice su i dalje bile isplaivane
prema njihovoj nominalnoj vrijednosti.
A onda, u oujku, biskup Stephen Gardiner kraljev
najkonzervativniji savjetnik po pitanju religije vratio se s
pregovora o novom sporazumu s vladarom Svetog Rimskog
 9

Carstva. Od travnja nadalje poela su govorkanja da se ljudi

posvuda privode na sasluanja zbog stavova glede svete mise, te
posjedovanja zabranjenih knjiga. Istraga je doprla i do kraljeve i
kraljiine svite; jedna od mnogih ulinih glasina bila je i da je Anne
Askew, najpoznatija od osuenika na smrt zbog hereze, imala veze
na kraljiinu dvoru, te da je zagovarala i promicala svoje stavove
meu njenim dvorskim damama. Nisam vidio kraljicu Katarinu jo
otkad sam je prole godine upleo u moebitno opasnu situaciju, i
znao sam, na svoju veliku alost, kako je malo vjerojatno da u opet
vidjeti tu dragu i plemenitu damu. No esto mi je bila u mislima i
strahovao sam za nju kad se lov na raikale pojaao; prologa je
tjedna izdan proglas u kojem se detaljno navodi dugaka lista
knjiga koje je zabranjeno posjedovati, i tog je istog tjedna dvoranin
George Blagge, kraljev prijatelj, osuen na lomau zbog hereze.
Vie nisam osjeao naklonost ni prema jednoj strani u toj religij-
skoj zavadi, katkad sam ak sumnjao u postojanje Boga, no u
prolosti sam se druio s reformistima, pa sam kao i veina ljudi
ove godine hodao sputene glave i drao jezik za zubima.
U jedanaest sam izaao iz kue, smjetene u blizini Lincoln's
Inna, malko uz Chancery Lane. Timothy mi je doveo mog
pouzdanog konja Genesisa pred ulazna vrata i kraj njega postavio
male pomine stube. Timothyju je sada bilo trinaest, bio je sve vii,
tanji i nezgrapniji. Svog prijanjeg mladog slugu, Simona, proljetos
sam poslao u egrte, da dobije ansu u ivotu, a isto sam planirao
napraviti i s Timothyjem kad navri etrnaest.
Dobro jutro, gospodine, stidljivo se osmjehnuo, pokazavi
rupu izmeu zuba, i pomaknuo zamrenu crnu kosu s ela.
Dobro jutro, mome. Kako ide?
Dobro, gospodine.
Zacijelo ti nedostaje Simon.
Da, gospodine. Spustio je pogled i stao nogom pomicati oblu-
tak. Ali ide nekako.
Ide ti dobro, ohrabrio sam ga. Ali moda bismo mogli poeti
razmatrati egrtovanje za tebe. Jesi li razmiljao ime bi se elio
 10

baviti u ivotu?
Zapiljio se u mene; u njegovim smeim oima odjednom se
pojavio strah. Nisam, gospodine... Ja... ja... mislio sam da u
ostati ovdje. Skrenuo je pogled prema cesti. Uvijek je bio tih
djeak, bez imalo Simonova samopouzdanja, i shvatio sam da ga je
pomisao na odlazak u svijet preplaila.
Nema urbe, rekao sam mu blago. Vidno mu je laknulo. A
sada moram krenuti..., uzdahnuo sam, ... na posao.

PROJAHAO SAM kroz Temple Bar, pa zakrenuo uz Gifford Street,
kojim sam stigao do prostranog Smithfielda. Mnogi su pranjavim
putem ili u istom smjeru, neki na konjima, ali veina pjeice i
bogatai i siromasi, mukarci i ene, pa ak i nekolicina djece. Neki
su bili ozbiljni, osobito oni u crnoj odjei, omiljenoj kod vjerskih
radikala, nekima su lica bila bezizraajna, a pojedinci su izgledali
nestrpljivo, kao da se vesele dobroj zabavi. Ispod svoje crne kape
nosio sam jo jednu, bijelu i usku nadodvjetniku, pa sam se na
vruini poeo znojiti. Razdraeno sam se sjetio da poslije podne
imam sastanak sa svojim najnapornijim klijentom, Isabelom
Slanning, iji je sluaj spor s njenim bratom o majinoj oporuci
bio jedan od najglupavijih i najskupljih na koje sam naiao.
Proao sam pokraj dva mlada egrta; nosili su svoje plave
prsluke i kape. Zato su to zakazali za podne? uo sam jednog
kako rogobori. Nee biti ni traka hladovine.
Ne znam. Valjda neko pravilo. Valjanoj gospoi Askew bit e jo
toplije. Guzica e joj i prije no to se smrai biti dobrano zagrijana,
zar ne?

SMITHFIELD JE ve bio krcat. Na otvorenom prostoru, gdje se
dvaput tjedno trgovalo stokom, mnotvo je sada gledalo u ograeno
podruje u sredini, koje su uvali straari u metalnim kacigama i
 11

bijelim ogrtaima s kriem svetoga Jurja. Mrka izraza lica, u

rukama su drali helebarde. Bili su spremni otro uzvratiti na bilo
kakav prosvjed. Tuno sam ili promatrao; kad god bih danas vidio
vojnike, sjetio bih se svojih prijatelja koji su bili poginuli, kako sam
umalo zavrio i sam, kad je tijekom odbijanja francuske invazije
potopljen veliki brod Mary Rose. Bilo je to, pomislih, prije gotovo
tono godinu dana. Proli je mjesec stigla vijest da se ratu blii kraj,
da je za nagodbu s Francuskom, a i kotskom, potrebno
ispregovarati jo samo koju pojedinost. Sjetio sam se neiskusnih
lica mladih vojnika, njihovih tijela kako padaju u vodu, pa sam
zatvorio oi. Mir je za njih stigao prekasno.
Visoko na konju imao sam bolji pregled od veine, bolji nego to
bih elio; usto, bio sam u blizini ograde jer je gomila one na konjima
gurala naprijed. U sreditu ograenog prostora tri su hrastova
kolca visoka dva metra bila zabijena duboko u pranjavu zemlju.
Svaki je kolac sa strane imao metalne obrue, kroz koje su
londonski redarstvenici provlaili eljezne lance. Lokotima su
povezali karike i provjerili rade li kljuevi. Bili su mirni i rutinirani.
Malo dalje ostali su redarstvenici stajali oko goleme hrpe prua
debelih snopova manjih grana. Bilo mi je drago da nije padala kia;
ako je drvo mokro, treba mu due da izgori i, kako sam imao prilike
uti, rtvama je patnja tako strahovito produljena. Suelice
kolcima nalazila se visoka drvena govornica, obojena bijelom
bojom. Na njoj e se prije spaljivanja odrati propovijed, posljednji
poziv hereticima da se pokaju. Sveenik bi trebao biti Nicholas
Shaxton, bivi salisburyjski biskup, radikalni reformist koji je bio
osuen na lomau s ostalima, ali se javno odrekao svojih uvjerenja
da si spasi ivot.
Na istonoj strani trga, iza niza lijepih, svijetlo obojenih novih
kua, ugledao sam visok stari toranj crkve svetog Bartola. Kad je
prije sedam godina rasputen samostan, njegovo zemljite prelo je
u ruke lana Krunskog vijea, sir Richarda Richa, koji je sagradio
nove kue. Prozori su im bili puni ljudi. Ispred starih samostanskih
dveri bio je podignut drveni podij, natkriven baldahinom u
kraljevskim bojama, zelenoj i bijeloj. Na dugoj klupi bijahu
rasporeeni debeli areni jastuci. Odatle bi spaljivanje trebali
 12

gledati gradonaelnik i lanovi Krunskog vijea. U mnotvu su, na

konjima, bili mnogi gradski slubenici; kimanjem glave pozdravljao
sam one koje sam poznavao. Nedaleko od konjanika stajala je mala
skupina sredovjenih mukaraca; izgledali su ozbiljno i
uznemireno. uo sam nekoliko njihovih rijei na stranom jeziku i
ustanovio da je rije o flamanskim trgovcima.
Svuda oko mene uborili su glasovi, a osjeao se i otar ljetni
smrad londonskog mnotva.
Kau da su je razapinjali sve dok konopi oko njenih ruku i nogu
nisu puknuli...
Nisu je mogli zakonito muiti nakon to je bila osuena...
I John Lassells e biti spaljen. On je kralju rekao za ljubakanja
Catherine Howard...
Kau da je i Katarina Parr u nevolji. Kralj bi mogao imati sedmu
enu prije no to ovo zavri...
Hoe li ih pustiti ako se pokaju?
Prekasno je za to.
Pokraj baldahina nastade komeanje. Glave se okrenu prema
skupini mukaraca u svilenim haljama i kapama, koji su pristigli
kroz dveri u pratnji vojnika; dobar dio njih oko vrata je nosio debele
zlatne lance. Polako su se stubama uspeli na podij vojnici su se
dotle postrojili ispred njih pa su sjeli u dugi red; popravili su
kape i lance, mrko i ukoeno gledajui u gomilu. Mnoge od njih
sam prepoznao: londonskog gradonaelnika Bowesa u njegovoj
crvenoj halji; vojvodu od Norfolka, starijeg i mravijeg no to je bio
kad sam ga susreo prije est godina na njegovom tatom,
strogom licu vidio se bahati prijezir. Pored Norfolka sjedio je
sveenik u bijeloj svilenoj reverendi prekrivenoj crnom albom;
njega nisam prepoznao, ali sam pretpostavio da se radi o biskupu
Gardineru. Imao je oko ezdeset godina; bio je zdepast i
crnomanjast, s markantnim orlovskim nosom i velikim tamnim
oima koje su kruile po gomili. Nagnuo se i neto promrmljao
Norfolku, koji kimne i cinino se osmjehne. Ta dvojica, govorili su
mnogi, vratili bi Englesku pod Rimsku vlast, samo da su mogli.
 13

Uz njih su sjedila jo trojica mukaraca. Svi su se uzdignuli za

Thomasa Cromwella, no kad je on pao, priklonili su se
konzervativnoj frakciji Krunskog vijea, licemjerno se povijajui
pod novim vjetrom. Najprije sam opazio Williama Pageta, kraljeva
tajnika, koji je poslao pismo Rowlandu. Iznad guste i upave smee
brade lice mu se irilo poput kakve kamene ploe, a tanke su mu
usne na jednoj strani otro skretale nadolje, tvorei uski usjek.
Govorilo se da sada nitko nije blii kralju od Pageta; zvali su ga
majstorom zanata.
Pokraj Pageta sjedio je Thomas Wriothesley, predsjednik
Gornjeg doma i pravosudni glavar; bio je visok i mrav, s isturenom
malom riom bradom. Posljednji lan te trojke bio je sir Richard
Rich, jo uvijek vii krunski vijenik, unato optubama za
korupciju otprije dvije godine. Njegovo se ime povezivalo sa svim
najgadnijim stvarima unazad petnaest godina. Bio je moj stari
neprijatelj, a pouzdano sam znao da je i ubojica. Nije mi mogao
nita samo zato to sam toliko znao o njemu, te zato to sam jo
uvijek uivao kraljiinu zatitu ako ta zatita sada ita vrijedi,
pomislio sam s nelagodom. Promatrao sam ga. Unato vruini,
nosio je zeleni talar s krznenim ovratnikom. Iznenadio sam se kad
sam mu na mravom, skladnom licu opazio nemir. Njegova duga
kosa ispod draguljima ukraene kape sada je bila ve poprilino
sijeda. Prkao je po svom zlatnom lancu, a onda je, promatrajui
gomilu, uhvatio moj pogled. Lice mu se zarumenjelo, a usne
ukoile. Na trenutak je zurio u mene, a onda se okrenuo, sluajui
Wriothesleyja koji se bio nagnuo prema njemu. Genesis je osjetio
moju tjeskobu i nervozno se pomaknuo. Umirio sam ga tapanjem.
Pokraj mene je proao vojnik, paljivo nosei koaru. Mjesta,
mjesta! Barut!
Bilo mi je drago to uti. Bar malo milosra. Kazna za herezu bila
je spaljivanje, ali katkad bi vlasti dopustile da se rtvama oko vrata
privrsti mala vrea baruta; kad bi plamen dohvatio zamotuljak,
eksplozija bi rtvama donosila trenutnu smrt.
Treba pustiti da izgore do kraja, prosvjedovao je netko.
Tako je, sloio se drugi. Vatreni poljubac, tako lagan i bolan,
 14

jezovito se zacerekao.
Okrenuo sam se prema konjaniku koji se probijao kroz gomilu i
zaustavio pokraj mene; nosio je, kao i ja, ljetnu odvjetniku svilenu
halju i crnu kapu. Bio je nekoliko godina mlai od mene, lijepa, no
pomalo kruta lica; nosio je kratku crnu bradu, a plave su mu oi
bile prodorno iskrene i otvorene.
Dobar dan, vii odvjetnie Shardlake.
I vama, brate Coleswyn.
Philip Coleswyn bio je odvjetnik u Gray's Innu, i moj protivnik u
onom nesretnom sluaju s oporukom obitelji Slanning. Zastupao je
brata moje klijentice, svadljivog i napornog svata poput njegove
sestre, no kao njihovi odvjetnici morali smo ukriati maeve. Uvidio
sam da je sam Coleswyn pristojan i estit; nije bio jedan od onih
odvjetnika koji e za dovoljno srebra ushieno voditi najgore
sluajeve. Pretpostavljao sam da mu je klijent iritantan kao i meni
moj. Bio sam nauo da je reformist ovih dana tema glasina bila je
samo vjera ali nije me bilo nimalo briga za to.
Ovdje ste kao predstavnik Lincoln's Inna? upita Coleswyn.
Da. Vas su izabrali za Gray's Inn?
Da. Protiv moje volje.
Tako je i sa mnom.
Okrutna je ovo stvar, izravno me pogledao.
Jest. Okrutna i strana.
Uskoro e biti protuzakonito tovati Boga. Glas mu je lagano
podrhtavao.
Odgovorio sam mu rezervirano, ali s cinizmom u glasu. Naa je
dunost da se molimo onako kako to odlui kralj Henrik.
Evo pred nama njegove odluke, odvrati tiho Coleswyn. Zavrtio
je glavom, pa rekao: Oprostite, brate, morao bih pripaziti to
govorim.
Da. Ovih dana moramo paziti.
Vojnik je oprezno spustio koaru s barutom u kut ograenog
 15

prostora. Preao je ogradu i sada s ostalim vojnicima, poprilino

blizu nas, gledao prema gomili. Potom opazim da se Wriothesley
naginje naprijed i prstom doziva jednog od njih. Mukarac otri do
pozornice s baldahinom, a Wriothesley stane pokazivati na koaru
s barutom. Kad mu vojnik odgovori, Wriothesley opet uspravno
sjedne na klupi, oigledno zadovoljan onim to je uo. Mukarac se
vrati na svoje mjesto.
to je to bilo? uo sam kako ga je upitao vojnik do njega.
Htio je znati koliko baruta ima. Bojao se da e eksplozija
odbaciti gorue grane do podija. Rekao sam mu da e im barut biti
privren oko vrata, dobrano iznad granja.
Njegov kolega se nasmije. Radikalima bi bilo drago da Gardiner
i polovica Krunskog vijea zavre u plamenu. John Bale bi o tome
mogao napisati dramu.
Osjetio sam da me netko promatra i opazim, malo nalijevo od
mene, odvjetnika u crnoj halji, uz kojeg su stajala dva mlada
gospodina u blistavim, skupocjeno obojenim prslucima i s biserjem
na kapama. Odvjetnik je bio mlad, u svojim dvadesetima, nizak i
mrav momak uskog, bistrog lica, buljavih oiju i rijetke brade.
Ustrajno je zurio u mene, a kad su nam se pogledi sreli, svrnuo je
glavu.
Okrenuo sam se Coleswynu. Poznajete li onog odvjetnika koji
stoji pokraj dva mlada kicoa?
On odmahne glavom. Mislim da sam ga nekoliko puta vidio na
sudovima, ali ne poznajem ga.
Nije vano.
Gomila zaubori od uzbuenja kad se iz smjera Little Britain
Streeta pojavi povorka. Vojnici su hodali oko trojice mukaraca
odjevenih u duge bijele koulje; jedan bjee mlad, dok su druga
dvojica bili srednjih godina. Lica su im bila ukoena, ali u oima im
se vidio divlji strah. A iza njih, na stolcu koji su nosila dva vojnika,
sjedila je privlana plavokosa ena u svojim dvadesetima. Kad se
stolac lagano zaljuljao, vrsto se uhvatila za naslone, a lice joj se
trgnulo od bola. Znai, to je bila Anne Askew, ena koja je ostavila
 16

mua u Lincolnshireu kako bi dola propovijedati u London, tvrditi

da je posveena hostija samo obian komad kruha, koji bi
popljesnivio kao bilo koji drugi kruh kad bi ga se ostavilo u
spremnici.
Nisam znao da je tako mlada, apnuo je Coleswyn.
Vie redarstvenika otralo je do prua i naslagalo nekoliko
snopova oko koleva, tridesetak centimetara u visinu. Promatrali
smo kako trojicu mukaraca vode onamo. Redarstvenici su,
nogama lomei granje, vezali lancima dvojicu mukaraca za jedan
kolac, lea o lea, a treeg za susjedni. Lanci su zveckali dok su ili
omatali oko njihovih glenjeva, pojasova i vratova. Vojnici potom
donesu do treeg kolca Anne Askew u njenom stolcu, a
redarstvenici je priveu za drveni stup omotavi joj lance oko vrata
i struka.
Dakle, istina je, ree Coleswyn. Razapinjali su je u Toweru.
Pogledajte, ne moe stajati.
Ali zato su to uinili jadnom stvorenju? Ve je bila osuena.
Bog e ga znati.
Jedan vojnik izvadi iz koare etiri smee vreice, veliine ovee
ake, i oprezno ih privee svakoj rtvi oko vrata. Sve etvero nagon-
ski se trznulo. Kroz stare dveri pristigao je redarstvenik s
upaljenom bakljom i, posve ravnoduan, zaustavio se pokraj
ograde. Svi su okrenuli glave prema plamenu. Nastade tiina.
Na govornicu se uspinjao postariji mukarac u sveenikoj
odori, sjedokos i rumen; strah mu je izobliio lice, i pokuavao se
primiriti. Nicholas Shaxton. Da se nije odrekao svojih uvjerenja, i
on bi bio privezan za kolac. Pojedinci u gomili ratoborno su
mrmljali, a onda je netko viknuo: Sram bilo vas koji elite spaliti
lanove Kristove crkve! Nastalo je kratko komeanje, i netko udari
mukarca koji se oglasio; dva vojnika ih poure razdvojiti.
Shaxton je zapoeo svoju propovijed, opirno razlaganje kojim je
pravdao drevnu doktrinu svete mise. Trojica osuenih mukaraca
utke su ga sluala jedan je sumanuto drhtao. Na licima i bijelim
kouljama izbio im je znoj. No Anne Askew povremeno je prekidala
 17

Shaxtona viui: Nije u tome stvar! On propovijeda bez Biblije!

Lice joj je sada bilo vedro i sabrano, i inilo se kao da uiva u tom
spektaklu. Upitao sam se je li sirota ena luda. Netko u mnotvu je
viknuo: Ponite ve jednom! Zapalite vatru!
Shaxton napokon zavri. Polako je siao s govornice, na to ga
povedu natrag prema dverima. elio je ui, ali vojnici ga zgrabe za
ruke i prisile da se okrene. Morao je ostati na ulazu i gledati.
Oko osuenika naslau jo trijea, koje im je sada dosezalo do
bedara. Potom im prie redarstvenik s bakljom i zapali lomae
jednu po jednu. Zaulo se pucketanje, a onda dahtanje, koje se
uskoro, kad je vatra dohvatila noge rtava, pretvorilo u vritanje.
Jedan od mukaraca neprestance je vikao: Kriste, uzmi me k sebi!
Kriste, uzmi me k sebi! uo sam dug jauk Anne Askew i sklopio
oi. Svuda oko mene mnotvo je promatralo u tiini.
Vriskovi i pucketanje prua kao da su trajali cijelu vjenost.
Genesis se opet nervozno pomaknuo i na trenutak sam imao
grozan osjeaj, est u mjesecima po potonuu Mary Rose, da se
ispod mene sve ljulja i naginje, pa sam morao otvoriti oi. Coleswyn
je mrko i netremice gledao ispred sebe, i naprosto sam morao
slijediti njegov pogled. Vatreni jezici dizali su se brzo, ustri i
prozirni na jakom srpanjskom suncu. Trojica mukaraca jo su
uvijek vritali i uvijali se; vatra im je dosegnula ruke i trupove, i
palila im kou krv je curila u usijani pakao. Dvojica su se
mukaraca naginjali naprijed u mahnitim pokuajima da zapale
barut, no vatra jo uvijek nije bila dovoljno visoka. Anne Askew
sjedila je klonuto u svom stolcu; inilo se da je izgubila svijest.
Pozlilo mi je. Pogledao sam prema nizu lica ispod baldahina; sva su
bila kruta i namrtena. Potom u gomili ugledah mravog mladog
odvjetnika kako me ponovo promatra. S nelagodom se upitah tko je
on i to eli od mene.
Coleswyn iznenada zajei i klone u sedlu. Uhvatio sam ga i
vratio u ravnoteu. Duboko je udahnuo i sjeo uspravno. Hrabrosti,
brate, rekao sam blago.
Pogledao me. Lice mu je bilo blijedo i puno kapljica znoja.
Jasno vam je da sada svatko od nas moe ovako zavriti? apnuo
 18

je.
Primijetio sam da su se neki ljudi u gomili okrenuli ustranu; ne-
koliko je djece plakalo, shrvano uasnim prizorom. Vidio sam da je
jedan njemaki trgovac izvadio mali molitvenik; drao ga je
otvorenog i tiho itao. No drugi su se ljudi smijali i alili.
Smithfieldom se, uz vonj gomile, irio i smrad dima, ali u zraku je
bilo i neega to je podsjealo na kuhinju: bio je to miris peenog
mesa. Prisilio sam se da ponovno pogledam prema lomaama.
Vatra je sada bila via; rtvama su donji dijelovi tijela bili zacrnjeni,
a mjestimice se nazirala bjelina kostiju; gornje dijelove tijela,
crvene od krvi, lizali su plamenovi. S uasom sam primijetio da se
Anne Askew osvijestila; ubogo je stenjala dok joj je vatra gutala
koulju.
Poela je neto izvikivati, ali tada je vatra dosegnula vreicu s
barutom i glava joj se rasprsne u eksploziji krv, kosti i mozak
odlete i pitei popadaju u vatru.

DRUGO POGLAVLJE
IM JE SVE DOLO KRAJU, odjahao sam s Coleswynom. Trojica
mukaraca na lomaama ekali su smrt due od Anne Askew. Kako
su bili vezani stojeke, a ne u stolcu, vatri je trebalo jo pola sata da
dosegne vreicu s barutom oko vrata posljednjeg od njih. Veinu
tog vremena proveo sam sklopljenih oiju; da sam bar mogao
zaepiti ui.
utke smo jahali Chick Laneom prema odvjetnikim komorama.
Napokon, Coleswyn prekine neugodnu tiinu. Odve sam
slobodno iznosio svoja miljenja, brate Shardlake. Znam da
moramo paziti.
Nije vano, odvratio sam. Teko je utjeti kad se gleda takvo
to. Sjetio sam se da je rekao kako svatko od nas moe tako
zavriti i upitah se je li povezan s radikalima. Promijenio sam temu.
Popodne imam sastanak s klijenticom Slanning. Obojica imamo
dosta posla prije no to sluaj u rujnu doe na raspravu.
Coleswynov ironian smijeh bio je nalik laveu. Itekako. Po
 19

njegovu pogledu znao sam da mu je stajalite o sluaju istovjetno

mojem.
Stigli smo do Saffron Hilla, gdje smo se trebali razdvojiti: on
prema Gray's, a ja Lincoln's Innu. Ali nisam se osjeao spremnim
za povratak na posao. Jeste li za kriglu piva, brate? upitao sam.
Coleswyn odmahne glavom. Hvala, ali ne mogu. Vraam se u
Inn. Pokuat u se izgubiti u poslu. Neka vam Bog podari dobar
dan.
I vama, brate.
Odjahao je malo nagnut u sedlu. Ja sam krenuo prema
Holbornu, usput skinuvi obje kape.

PRONAAO SAM tihu krmu pokraj crkve svetog Andrije; vjerojatno
e se napuniti kad mnotvo krene sa Smidifielda, no zasad je za
stolovima sjedilo samo nekoliko staraca. Uzeo sam kriglu svijetlog
piva i sjeo u osamljeni leut. Pivo je bilo loe i mutnjikavo; po njemu
je plivala pljeva.
U misli mi, kako je to esto bivalo, doe kraljica. Sjetio sam se
naeg prvog susreta, kad je jo uvijek bila lady Latimer. Moji njeni
osjeaji prema njoj nisu splasnuli. Rekoh si da je to smijeno,
glupavo, da matam; trebao bih si pronai enu svoga ranga prije
nego to budem prestar.
Nadao sam se da kraljica ne posjeduje knjige s novog popisa
zabranjenih naslova. Lista je bila dugaka Luther, Tyndale,
Coverdale i, dakako, John Bale, ija je skaredna nova knjiga o
starim redovnicima i opaticama, ini engleskih zavjetnika,
nairoko kolala meu londonskim egrtima. I ja sam posjedovao
stare primjerke Tyndalea i Coverdalea; jo tri tjedna vrijedila je
amnestija za predaju knjiga vlastima, no sigurnije ih je, pomislih,
spaliti u vrtu.
U krmu ue mala skupina mukaraca. Drago mi je da smo se
maknuli s onog smrada, ree jedan.
 20

Bolje to nego smrad luteranizma, zarei drugi.

Luther je mrtav i zakopan, a sad vie nema ni Askewice i
ostalih.
Jo mnogo njih vreba u sjeni.
Doi, popij neto. Imaju li ovdje pita?
Bilo je vrijeme za polazak. Iskapio sam kriglu i izaao. Propustio
sam ruak, ali pomisao na hranu izazivala mi je gaenje.

PROJAHAO SAM kroz velike dveri Lincoln's Inna, ponovno s obje
kape na glavi. Ostavio sam Genesisa u staji i otiao u svoje odaje.
Iznenadi me vreva u vanjskom uredu; sva tri moja zaposlenika
pomonik Jack Barak, pisar John Skelly i novi vjebenik Nicholas
Overton mahnito su pretraivah dokumente na stolovima i
policama.
Poasti Boja! vikao je Barak na Nicholasa; odvezao je vrpcu na
izvodu iz spisa, pa krenuo listati stranice. Zar se ne moe sjetiti ni
kad si je posljednji put vidio?
Nicholas svrne pogled s hrpe dokumenata koje je pretraivao;
pjegavo lice ispod nemirne svjetlocrvene kose bilo mu je potiteno.
Prije dva dana, moda tri. Dobivao sam jako puno predatnica na
pregled.
Skelly paljivo promotri Nicholasa kroz svoje naoale. Bio je to
blag pogled, no kad progovori, u glasu mu se osjeti napetost: Kad
biste se prisjetili, gospodine Overton, to bi nam malo suzilo
potragu.
to se dogaa? upitao sam s vrata. Bili su toliko zaokupljeni
mahnitim pretraivanjem da nisu vidjeli da sam stigao. Barak se
okrenuo prema meni; iznad nedavno putene brade lice mu se
crvenjelo od ljutnje.
Gospodin Nicholas izgubio je Carlingfordovu predatnicu! Jedini
dokaz da je Carlingford vlasnik svoje zemlje, koji treba podnijeti
sudu prvog dana kvartala! Glupi trkljavac, promrmljao je.
 21

eprtljavi idiot!
Nicholas me pogledao. Nisam htio, crvenio se.
Uzdahnem. Nicholasa sam angairao prije dva mjeseca na
zahtjev jednog prijatelja, odvjetnika kojem sam dugovao uslugu.
Sad sam dobrim dijelom alio zbog toga. Nicholas je bio sin
vlastelina iz Lincolnshirea. Kad je napunio dvadeset jednu, nije se,
po svemu sudei, uspio odluiti ni za kakav posao, pa je pristao
provesti godinu-dvije u Lincoln's Innu i uiti pravo kako bi lake
mogao voditi oevo imanje. Moj prijatelj mi je natuknuo da je bilo
odreenih nesuglasica izmeu Nicholasa i njegove obitelji, ali
odluno je tvrdio kako se radi o dobrom momku. Poput veine
takve mlade gospode, Nicholas je mnogo vremena provodio u
istraivanju londonskih lokacija poznatih po tjelesnim uicima; ve
je bio upao u probleme maevao se s drugim vjebenikom zbog
prostitutke. Kralj je tog proljea dao zatvoriti bordele u
Southwarku, zbog ega je sve vie prostitutki prelazilo rijeku i
dolazilo u grad. Veina vlastelinskih mladia znala je maevati;
status im je doputao da u gradu nose maeve, ali gostionice nisu
bile mjesta za razmetanje borilakim vjetinama. Otar ma bio je
najsmrtonosnije oruje, osobito u lakomislenim rukama.
Nicholas je bio visok i vitak, dugih udova. Opazio sam da mu je
zeleni prsluk ispod kratke studentske halje razrezan, i da kroz
prorez proviruje fina uta podstava od damasta. Bilo je to suprotno
pravilima Inna studenti su se morali odijevati decentno.
Nastavi traiti, ali smiri se, Nicholas, rekao sam. Jesi li nosio
predatnicu izvan ureda? upitao sam otro.
Nisam, gospodine Shardlake. Znam da to nije doputeno.
Govorio je otmjeno, s primjesom grlenog r, svojstvenog za
Lincolnshire. Na ojaenom licu isticao mu se dug nos i okrugla
brada.
Takoer nije doputeno nositi razrezani svileni prsluk. Zar eli
imati problema s rizniarom? Kad pronae predatnicu, otii kui i
obuci drugi.
Da, gospodine, odvratio je pokorno.
 22

A kad popodne doe gospoa Slanning, elim da bude prisu-

tan razgovoru i pravi biljeke.
Da, gospodine.
A ako predatnica jo ne bude pronaena, ostani dokasna i trai
je.
Je li spaljivanje zavreno? kolebljivo je upitao Skelly.
Jest. Ali ne elim govoriti o tome.
Barak digne pogled. Imam nekoliko vijesti za vas. Dobre su, ali
osobne.
Nee mi biti naodmet.
Tako sam i mislio, ree Barak suosjeajno.
Doi u ured.
Slijedio me u moju privatnu odaju, kroz iji se prozor, razdvojen
kamenim stupom, pruao pogled na Gatehouse Court. Zbacio sam
halju i kape i sjeo za stol. Barak zauzme mjesto u stolcu suelice
meni. Opazio sam nepravilne sijede mrlje u njegovoj tamnosmeoj
bradi. U kosi ih jo nije imao. Sada mu je bilo trideset etiri, deset
godina manje od mene. Nekad mravo lice mu se popunilo.
Onaj glupi mladi Overton e me izludjeti, ree. Kao da
pokuavam nadzirati majmuna.
Osmjehnuo sam se. Eh, nije on glup. Prolog tjedna mi je
napravio dobar saetak dokumenata za sluaj Bennett. Samo se
treba uhodati.
Barak je zagunao. Drago mi je da ste ga ukorili zbog odjee.
Volio bih da si ja mogu priutiti svileni prsluk.
Mlad je, i malo neodgovoran. Cinino sam se osmjehnuo.
Poput tebe kad smo se upoznali. Ali Nicholas bar ne psuje kao
koija.
Barak opet zaguna, pa me ozbiljno pogleda. Kako je prolo?
Spaljivanje, mislim.
Taj se uas teko moe opisati. Ali svi su odigrali svoju ulogu,
rekao sam gorko. Gomila, gradski slubenici i lanovi Krunskog
 23

vijea na svom podiju. U jednom je trenutku izbio mali sukob, ali

vojnici su ga brzo uguili. Ti su jadnici umrli uasnom smru, ali
asno.
Barak je vrtio glavom. Zato se nisu javno odrekli svojih
nazora?
Pretpostavljam da su smatrali kako bi zbog toga bili prokleti.
Uzdahnuo sam. Pa? Kakve su to dobre vijesti?
Evo prve. Dostavili su nam je jutros. Barak zavue ruku u
vreicu za pojasom i izvue tri sjajna zlatnika, uta poput maslaca;
stavi ih na stol zajedno s presavijenim papirom.
Promatrao sam kovanice. Zakanjeli honorar?
Moglo bi se rei. Pogledajte poruku.
Uzeo sam papir i rasklopio ga. Poruka je bila nadrljana iznimno
drhtavom rukom. Evo novca koji sam vam ostao duan za stan i
hranu kad sam ivio kod gospoe Elliard. Teko sam bolestan i bilo
bi mi drago da me posjetite. Va brat po pravu, Stephen Bealknap.
Barak se smjekao. Razjapili ste usta. Ne udi me, i ja sam tako
reagirao.
Dohvatio sam zlatnike i pogledao ih izbliza, naas pomislivi da
je rije o ali. No radilo se o pravim zlatnim kovanicama iz vremena
prije obezvreivanja, s mladim kraljem na jednoj strani i
tudorskom ruom na drugoj. Da ne povjeruje. Stephen Bealknap
bio je poznat ne samo kao ovjek bez skrupula, osobnih i
profesionalnih, ve i kao krtac za kojeg se govorilo da ima pravo
blago skriveno u krinji u svojim odajama, koje nou pregledava.
Bogatstvo je stekao svakojakim prljavim poslovima tijekom godina,
od kojih su neki bili na moju tetu, kao i neplaanjem obveza kad
god ih je mogao izbjei, to mu je priinjavalo posebno zadovoljstvo.
Prole su tri godine otkad sam, u napadaju nepromiljene
dareljivosti, platio prijateljici da se brine za njega dok je bio
bolestan, to mi nikad nije nadoknadio.
Da ne povjeruje. Mozgao sam. A opet, sjeti se, prole jeseni
na zimu, prije no to se razbolio, neko se vrijeme ponaao
neoekivano prijateljski. Priao bi mi u dvoritu i upitao kako sam,
 24

kako ide posao, kao da mi je prijatelj ili to eli postati. Sjetio sam
se kako mi je jednog blagog jesenjeg dana priao na unutarnjem
dvoritu; crna mu je balja leprala oko mrava tijela, dok mu je na
upalom licu treperio sladunjav ulagivaki osmijeh. iasta plava
kosa mu je, kao i obino, virila ispod kutova kape. Gospodine
Shardlake, kako ste?
Uvijek sam bio kratak s njim, rekoh Baraku. Nisam mu ni
najmanje vjerovao, naravno. Bio sam siguran da se iza njegove
panje neto krije. Mislim da je traio posao; sjeam se da mi je
rekao kako ga od starog klijenta vie ne dobiva u tolikoj mjeri.
Nikad nije spominjao novac koji mi je duan. Nakon nekog vremena
je shvatio poruku, pa me opet poeo izbjegavati. Namrtio sam se.
Ve je i tada izgledao umorno, nezdravo. Moe biti da je zato gubio
poslove; naputala ga je britkost.
Moda se doista kaje za svoje grijehe, ako je bolestan kako
priaju.
Izraslina u utrobi, je 1? Sad je bolestan ve, koliko, nekoliko
mjeseci? Nisam ga viao vani. Tko je donio poruku?
Neka starica. Rekla je da ga njeguje.
Majko Boja, izustim. Bealknap plaa dugove i trai da mu se
doe u posjet?
Hoete li otii do njega?
Mislim da moram. Iz milosra. Vrtio sam glavom u uenju. A
koja je druga vijest? Ako mi nakon ovog kae da iznad Londona
lete abe, ne bih se iznenadio.
Barak se ponovo osmjehne; vedrina mu omeka crte lica. Radi
se o iznenaenju, ne o udu. Tamasin je ponovo trudna.
Nagnuo sam se i zgrabio ga za ruku. To je dobra vijest. Znam da
ste htjeli jo jedno.
Da. Malog brata ili sestru za Georgieja. Rekli su nam da je
termin u sijenju.
Divno, Jack. estitam! Moramo to proslaviti.
Zasad jo nikome neemo rei. Ali pozivam vas na malu
 25

proslavu Georgiejevog prvog roendana, dvadeset sedmoga. Tada

emo obznaniti vijest. Biste li zamolili starog Moora da doe? Dobro
se brinuo za Tamasin kad je bila trudna s Georgiejem.
Guy veeras dolazi na veeru. Zamolit u ga.
Fino. Barak se, zadovoljna lica, nasloni u stolcu i sklopi ruke
na trbuhu. Njegovo prvo dijete s Tamasin je umrlo. Bojao sam se da
e ih oaj zauvijek razdvojiti, no prole je godine Tamasin rodila
zdravog djeaka. I sad ve oekuje drugo dijete. Barak je, pomislih,
sada staloen, drukiji od onog ludog momka kojeg sam upoznao
prije est godina, kad je za Thomasa Crormvella obavljao sumnjive
zadatke. Razveselio si me, rekao sam tiho. Moda se na ovom
svijetu ipak mogu dogaati i dobre stvari.
Jeste li duni izvijestiti rizniara Rowlanda o spaljivanju?
Da. Uvjerit u ga da moja prisutnost kao predstavnika Inna nije
prola neopaeno. Podignuo sam obrve. Izmeu ostalih, vidio me i
Richard Rich.
Sad i Barak podigne obrve. Taj nitkov je bio ondje?
Da. Nisam ga vidio godinu dana. Ali sjetio me se, dakako.
Opako me promotrio.
Samo to i moe. Znate previe toga o njemu.
Izgledao je zabrinuto. Pitam se zato. Mislio sam da mu u
posljednje vrijeme ide dobro, budui da se udruio s Gardinerom i
konzervativcima. Pogledao sam Baraka. Jesi li jo uvijek u
kontaktu s prijateljima iz doba kad si radio za Cromwella? Da nisi
uo kakve glasine?
Povremeno odem u stare krme, kad me Tamasin pusti. Ali
malo toga ujem. I, prije nego to upitate, nita o kraljici.
Glasine da je Anne Askew bila muena u Toweru pokazale su se
tonima, rekao sam. Morali su je nositi na lomau u stolcu.
Jadno stvorenje. Barak je zamiljeno gladio bradu. Pitam se
kako je ta informacija izala na vidjelo. Zacijelo preko nekog
potajnog radikala koji radi u Toweru. No jedino to ja ujem od
starih prijatelja jest da biskup Gardiner sada uiva kraljevu
 26

naklonost. To je javna tajna. Pretpostavljam da nadbiskup

Cranmer nije bio na spaljivanju?
Nije. Rekao bih da se sklonio na sigurnu udaljenost u
Canterbury. Vrtio sam glavom. udim se to je preivio tako
dugo. Usput, na spaljivanju je bio meni nepoznat mladi odvjetnik,
zajedno s nekom gospodom, koji je uporno zurio u mene. Nizak i
mrav, smeokos, male brade. Pitam se tko bi to mogao biti.
Vjerojatno va protivnik u nekom od sluajeva koji vas ekaju u
sljedeem kvartalu. Odmjeravao je neprijatelja.
Moda, igrao sam se kovanicama na stolu.
Nemojte misliti da vas svi imaju na zubu, ree Barak tiho.
Da, to bi bilo pogreno. No, zar bi bilo udno da i jest tako,
nakon ovih posljednjih nekoliko godina? uzdahnuo sam. Usput,
na spaljivanju sam susreo brata Coleswyna, prisilili su ga da
predstavlja Gray's Inn. Pristojan momak.
Za razliku od njegova i vaeg klijenta. Pravo budi onom dugonji
Nicholasu to e popodne morati sjediti uz tu Slanningicu, staru
vjeticu.
Osmjehnuo sam se. Da, zasluio je. Idi pogledaj je li pronaao
predatnicu.
Barak ustane. Razbit u ga ako nije, moe biti fin gospodin
koliko hoe...
Ostavio me da se igram kovanicama. Pogledao sam poruku.
Pitanje mi se nametnulo samo od sebe: to li Bealknap smjera?

GOSPOA Isabel Slanning stigla je u tri, tono na vrijeme.
Nicholas je sjedio pokraj mene s perom i papirom, sada odjeven u
manje napadan prsluk od crnkaste vune. Dok sam ja bio
razgovarao s Barakom, pronaao je, nasreu po njega, nestalu
predatnicu.
Skelly je pomalo zabrinuto uveo gospou Slanning. Bila je ona
 27

visoka i mrava udovica u pedesetima, no izgledala je starije zbog

izborana lica, tankih i nakubljenih usana, i svog uobiajenog
mrgoenja. Na sudskoj raspravi u prolom kvartalu vidio sam
njezina brata, Edwarda Cotterstokea, i ostao iznenaen koliko joj
slii u stasu i licu, izuzev male sijede brade. Gospoa Slanning
nosila je ljubiastu baljinu od fine vune, s pomodnim podignutim
ovratnikom koji joj je okruivao tanak vrat i etvrtastu kapuljau
ukraenu nizom malih bisera. Bila je bogata ena; njezin pokojni
mu bio je uspjean trgovac galanterijom, i kao mnoge bogate
trgovake udovice usvojila je autoritativno dranje, koje bi se
smatralo neprikladnim za enu nieg ranga. Hladno me pozdravila,
ignorirajui Nicholasa.
Kao i uvijek, odmah je prela na stvar. Pa, gospodine
Shardlake, to je nova? Pretpostavljam da ona mizerija Edward
opet pokuava odgoditi parnicu. Njezine velike smee oi su me
optuivale.
Ne, madam, sluaj je na rasporedu Kraljevskog suda u rujnu.
Ponudio sam joj da sjedne, ponovno se pitajui zato se ona i brat
toliko mrze. I sami su bili djeca trgovca, uspjenog prodavaa
itarica. Umro je prilino mlad, i njihova se majka ponovo udala;
ouh je preuzeo posao, no i on je iznenada umro godinu dana
poslije, nakon ega je stara gospoa Deborah Cotterstoke prodala
trgovinu i ostatak svog dugog ivota ivjela od tog znatnog utrka.
Vie se nije udavala, a umrla je prole godine, s navrenih
osamdeset, nakon paralitikog napadaja. Na samrtnoj postelji
sveenik joj je sastavio oporuku, koja je veim dijelom bila
jednostavna: novac je podijelila na dva jednaka dijela svojoj djeci;
velika kua blizu Chandlers Halla u kojoj je ivjela trebala se
prodati, a utrak se imao, opet, podijeliti na jednake dijelove.
Edward je, kao i Isabel, bio umjereno bogat bio je vii inovnik u
londonskoj Gradskoj vijenici i majina bi ga imovina, kao i
njegovu sestru, uinila jo imunijim. Problem je nastao jer se u
oporuci posebno navodilo kome e pripasti pojedini predmeti iz
kue. Sav namjetaj dobio je Edward. Meutim, sve zidne
draperije, tapiserije i slike svake vrste unutar kue, kakve god
prirode i gdje god i kako god bile postavljene pripale su Isabel. Bila
 28

je to neobina formulacija, no sveenik koji je sastavio oporuku,

kao i dvoje slugu stare dame koji su bili svjedoci, dali su mi o tome
iskaz pod zakletvom svi su nedvosmisleno ustvrdili da je
gospoa Cotterstoke, koja je unato blizini smrti bila zdrave
pameti, ustrajala ba na tim rijeima.
I tako smo doli do ove situacije. Prvi mu stare gospoe
Cotterstoke, otac klijenata, zanimao se za slike i druge umjetnine;
kua je bila puna iznimnih tapiserija, bilo je tu i nekoliko portreta,
te najbolje od svega veliki mural u salonu, naslikan izravno na
buku. Bio sam posjetio kuu, u kojoj je sada ivio samo stari sluga
kao uvar, i pogledao zidnu sliku. Cijenio sam slikarstvo i sam
sam crtao i slikao u mlaim danima a taj je mural bio osobito
lijep. Naslikan prije gotovo pedeset godina, za vladavine biveg
kralja, prikazivao je obiteljski prizor: mladu gospou Cotterstoke i
njenoga mua, koji je nosio slubenu trgovaku odjeu i visok eir
iz tog doba; sjedili su s Edwardom i Isabel, tada malom djecom,
upravo u toj prostoriji. Njihova lica, kao i ljetno cvijee na stolu, te
prozor s pogledom na londonsku ulicu, sve je to bilo naslikano
izvrsno; stara gospoa Cotterstoke redovito je odravala mural i
boje su bile posve jasne. Bila bi to prednost pri prodaji kue.
Budui da je nanijeta izravno na zid, slika je, pravno gledajui, bila
nepokretni kuni inventar, ali ona osebujna formulacija oporuke
znaila je, kako je zakljuila Isabel, da mural legitimno pripada
njoj, te da ga se treba struno skinuti, pa i rastaviti zid ako treba
to se, premda se nije radilo o nosivom zidu, praktiki ne bi moglo
uiniti bez usputnog oteenja murala. Edward je to odbio,
ustrajui da se radi o nepokretnom inventaru koji mora ostati u
kui. Sporovi oko nasljedstva koji su ukljuivali zemlju a kua je
potpadala pod zemlju
rjeavali su se na Kraljevskom sudu, dok je nasljedstvo
pokretnina
a Isabel je tvrdila da je mural pokretna stvar ostalo pod
starom crkvenom jurisdikcijom, i parnice su se vodile na
Biskupskom sudu. Tako smo se jadni Coleswyn i ja nali usred
rasprave o sudskoj nadlenosti prije no to smo uope doli do
predmeta oporuke. Prije nekoliko mjeseci Biskupski sud odluio je
 29

da je mural pokretnina. Isabel mi je odmah naloila da se obratim

Kraljevskom sudu, gdje su, eljni iskazati svoje prvenstvo nad
crkvenim sudovima, odluili da predmet potpada pod njihovu
nadlenost, te zakazali odvojeno roite za jesen. Tako su se
dobacivali predmetom kao teniskom lopticom, a dode se imovinom
iz ostavtine nije moglo raspolagati.
Moj brat e opet pokuati odgoditi parnicu, vidjet ete, ree
Isabel svojim uobiajenim samozadovoljnim tonom. Pokuava me
iscrpiti, ali nee uspjeti. Nee mu pomoi ni onaj prepredeni i
podmukao odvjetnik. Srdito je podignula glas, kao i obino nakon
nekoliko uvodnih reenica.
Gospodin Coleswyn je u ovoj stvari postupao sasvim estito,
odvratio sam otro. Da, pokuao je odgoditi sluaj, ali odvjetnici
tuenika to uvijek rade. Coleswyn mora postupati po nalozima svog
klijenta, ba kao ja po vaima. Pokraj mene, Nicholas je marljivo
pravio biljeke njegovi dugi, mravi prsti brzo su se pomicali po
papiru. Ako nita, zbog dobrog je obrazovanja imao pristojan
tajniki rukopis.
Isabel je ozlojeeno podignula glavu. Taj Coleswyn je prote-
stantski heretik, kao i moj brat. Obojica idu u crkvu svetog Jude
Tadeja, gdje su skinuli sve slike, a sveenik slui misu na golom
stolu. Bio je to jo jedan kamen spoticanja izmeu brata i sestre
ona je ostala ponosna konzervativka, dok je brat bio reformist. Tog
sveenika treba spaliti, nastavila je, kao onu Askewicu i njene
ortake.
Jeste li danas bili na spaljivanju, gospoo Slanning? upitao
sam tiho. Nisam je bio vidio.
Naborala je nos. Nikad ne bih gledala takav spektakl. Ali dobili
su to ih ide.
Opazih da je Nicholas stisnuo usne. Nikad nije govorio o religiji
bar je u tom pogledu bio razuman momak. Promijenio sam
temu. Gospoo Slanning, nikako ne moemo biti sigurni da e sud
o predmetu odluiti u nau korist. Ovo je vrlo neobian sluaj.
Pravda e pobijediti, rekla je odluno. A vae umijee mi je
 30

poznato, gospodine Shardlake. S razlogom sam za zastupnika

angairala vieg odvjetnika. Uvijek sam voljela tu sliku. U glasu joj
se pojavi trunka ganua. To mi je jedina uspomena na mog dragog
oca.
Moram vam najiskrenije rei da su vam anse pedeset-pedeset.
Mnogo toga e ovisiti o izjavama vjetaka. Na prolom roitu
postignut je sporazum da e svaka strana uzeti vjetaka s popisa
lanova Tesarskoga ceha, a oni e potom izvijestiti sud moe li se i
kako mural skinuti. Jeste li pogledali popis koji sam vam dao?
Odmahnula je rukom. Ne poznajem nikoga od tih ljudi. Morate
mi preporuiti ovjeka koji e procijeniti da se mural lako moe
skinuti. Zacijelo postoji netko tko bi to uinio za dovoljno visoku
naknadu. Cifra nije vana, platit u.
Traite svojevrsnog psa rata, odvratih bezbojno. Bilo je,
dakako, vjetaka koji bi se za dovoljno visoku naknadu zakleli da je
crno zapravo bijelo.
Ba tako.
Problem je s takvim ljudima, gospoo Slanning, to sud poznaje
vjetake, pa takvom ovjeku ne bi priznao vjerodostojnost. Bilo bi
nam mnogo bolje da uzmemo nekog tko je sudu poznat kao
poten.
A to ako donese procjenu koja nam ne ide u korist?
Onda emo smisliti neto drugo, gospoo Slanning.
Isabel se namrti, a oi joj se suze. Ako se to dogodi, unajmit
emo jednog od tih >pasa rata< udnovatog li izraza. Bahato me
pogledala, kao da sam ja predloio da prevarimo sud.
Podignuo sam sa stola svoj primjerak popisa. Predlaem da
uzmemo gospodina Jackabyja. Ve sam radio s njim, vrlo je
uvaen.
Ne, rekla je. Prouila sam popis. Na njemu je gospodin Adam,
nekadanji glavar ceha. Ako postoji nain da se mural skine a
sigurna sam da postoji on e ga pronai.
Mislim da bi nam gospodin Jackaby vie odgovarao. Ima
 31

parninog iskustva.
Ne, odvratila je ona odluno. Rekla sam gospodin Adam.
Molila sam za tu stvar i vjerujem da je on ovjek koji e mi donijeti
pravdu.
Pogledao sam je. Molila je za to? Zar misli da se Bog zanima za
pakosne sudske tube? No njen bahati izraz lica i vrsto stisnute
usne jasno su mi govorili da nee promijeniti miljenje. U redu,
rekao sam. Arogantno je kimnula. Ali zapamtite, gospoo
Slanning, on je va izbor. Ja o njemu ne znam nita. Dogovorit u
kojeg se datuma dvojica vjetaka mogu susresti u kui. I to to je
bre mogue.
Zar ne bi mogli doi odvojeno?
Sudu se to ne bi svidjelo.
Namrtila se. Sud ovo, sud ono... Bitan je moj sluaj. Duboko
je uzdahnula. Hja, ako izgubim na Kraljevskom sudu, alit u se
Sudu lorda kancelara.
to e vjerojatno uiniti i va brat ako izgubi. Jo se jednom
zaudim tolikoj gorini izmeu njih dvoje. Znao sam da sve to see
daleko u prolost; nisu razgovarali ve godinama. Isabel je prezrivo
spominjala kako joj je brat dosad ve mogao postati gradski
vijenik, samo da se potrudio. Ponovo sam se zapitao zato je
njihova majka ustrajala na takvoj formulaciji u oporuci. inilo se
kao da je eljela da joj se djeca sukobe.
Vidjeli ste moj posljednji trokovnik, gospoo Slanning? upitao
sam.
Da, i sve sam odmah platila, vii odvjetnice Shardlake, tato je
podignula glavu.
Govorila je istinu. Sve je raune namirivala odmah, bez ikakva
pitanja. Nije bila poput Bealknapa.
Znam, madam, i zahvalan sam vam na tome. Ali, ako se ovaj
sluaj nastavi i u iduoj godini, te doe na Sud lorda kancelara,
trokovi e biti sve vei i vei.
Onda morate natjerati Edwarda da ih sve plati.
 32

U ostavinskim predmetima trokovi se po pravilu namiruju iz

ostavtine. Imajte na umu da s opim obezvreivanjem novca pada
i vrijednost imovine vae majke. Ne bi li bilo razumnije i praktinije
da sada pokuamo doi do neke nagodbe?
Isabel se ljutito uspravi u stolcu. Gospodine, vi ste moj
odvjetnik. Trebali biste me savjetovati kako da dobijem sluaj, a ne
me ohrabrivati da okonam stvar bez jasne pobjede. Ponovno je
podignula glas, dok sam ja namjerno ostao tih.
Mnogi se ljudi nagode kad je ishod nesiguran ili povezan s
velikim trokovima. A takav je na sluaj. Malo sam razmiljao.
Jeste li ikad razmatrali da od Edwarda kupite njegovu polovicu
udjela u rezidenciji, a da prodate svoju kuu? U tom biste sluaju
mogli ivjeti u majinoj kui, i ostaviti zidnu sliku netaknutu, na
njenome mjestu.
Njakavo se nasmijala. Majina kua je odve velika za mene. Ja
sam udovica bez djece. Znam da je ona u kui ivjela sama s
poslugom, ali bila je budalasta; za enu samu to je odve veliko
zdanje. Dosta mi je da pomislim na one goleme sobe. Ne, skinut u
sliku i imati je za sebe. Preselit e je najbolji londonski obrtnici. Bez
obzira na cijenu. Prisilit u Edwarda da na kraju sve to plati.
Promatrao sam je. Imao sam u svojoj karijeri teke i nerazumne
klijente, ah tvrdoglavost Isabel Slanning i njezino gnuanje prema
bratu bili su neto posebno. No bila je inteligentna ena, a glupavo
se ponaala samo prema sebi.
Uinio sam to sam mogao. U redu, rekoh. Prvi nam je za-
datak da proemo kroz va posljednji iskaz pod zakletvom. Ima
nekih izraza koje bismo mogli popraviti. Pred sudom moramo
pokazati da smo razboriti. Nee nam pomoi ako brata budete
nazivali opakim nitkovom.
Sud mora znati kakav je.
To vam nee biti od pomoi.
Slegnula je ramenima, pa kimnula i popravila kapuljau na
sijedoj glavi. Dok sam ja vadio iskaz, Nicholas se nagnuo prema
meni i rekao: S vaim doputenjem, gospodine, mogu li estitoj
 33

dami postaviti pitanje?

Oklijevao sam, no dunost mi je bila da ga obuim. Ako eli.
Pogledao je Isabel. Rekli ste, madam, da vam je kua mnogo
manja od majine.
Kimnula je. Da. Ali zadovoljava moje potrebe.
Sobe su manje?
Da, mladiu, odgovorila je ona razdraljivo. Manje kue imaju
manje sobe. To je opepoznato.
No, kako sam shvatio, zidna slika u kui vae majke je u
najveoj prostoriji. Pa, ako je uspijete skinuti, gdje biste je stavili?
Isabel se zarumeni i ljutito zabaci glavu. To se tebe ne tie,
deko, odbrusila je. Tvoje je da uzima biljeke za svoga gazdu.
Sada se zacrvenio Nicholas; spustio je pogled na svoje papire.
No, bilo je to vrlo dobro pitanje.

SAT SMO vremena prolazili kroz dokumente. Uspio sam
nagovoriti Isabel da iz svog iskaza povue razliite uvredljive
primjedbe koje je dala na bratov raun. Kad smo zavrili, bio sam
posve izmoren. Nicholas je prikupio biljeke i, naklonivi se Isabel,
izaao iz ureda. Ona ustade, jo poprilino svjee, no lice joj bjee
namrteno; izgledala je ljutito sve od Nicholasova pitanja. Ustao
sam kako bih je ispratio, gdje ju je ekao sluga da je odveze kui.
No stala mi je suelice bila je visoka ena, i svojim odlunim,
napadnim oima pogledala ravno u moje. Gospodine Shardlake,
moram priznati da se katkad pitam je li vam uistinu stalo do ovog
sluaja. A tek onaj drski deko... Ljutito je zavrtjela glavom.
Madam, budite uvjereni da u va sluaj voditi najbolje to
mogu, odgovorio sam. No dunost mi je da s vama prouim sve
mogunosti, te da vas upozorim na trokove. Dakako, ako niste
zadovoljni sa mnom, i elite prenijeti sluaj drugom odvjetniku...
Smrknuto je odmahnula glavom. Ne, gospodine. Ostat u s
 34

vama, ne bojte se.

Predloio sam joj to ve vie puta; neobino, ali oni najnaporniji
i najratoborniji klijenti esto su se najtee odluivali za odlazak,
kao da su eljeli ostati i muiti vas iz inata.
Meutim... Oklijevala je.
Da?
Mislim da niste istinski spoznali moga brata. Lice joj na
trenutak poprimi izraz koji jo nisam vidio. Strah u to nije bilo
sumnje strah joj je iskrivio crte lica i dao mu nov, drukiji izgled.
Isabel je naas bila uplaena stara ena.
Da samo znate, gospodine, nastavila je tiho, da samo znate za
uasne stvari koje je poinio moj brat.
Kako to mislite? upitao sam. Uinio ih je vama?
I drugima, psiknula je otro. Gnjev se vratio.
Kakve stvari, madam? ustrajao sam.
No Isabel snano odmahne glavom, kao da iz nje pokuava istre-
sti neugodne misli. Duboko je udahnula. Nije vano. Nisu u vezi s
ovim sluajem. Okrenula se i brzo izala iz ureda. Njezina
platnena kapuljaa ljutito je utala za njom.

TREE POGLAVLJE
KUI SAM SE VRATIO IZA EST. Moj prijatelj Guy stie na veeru . u
sedam bit e to kasni obrok, ali obojica imamo dug radni dan.
Martin je, kao i obino, uo kako ulazim, i priekao me u hodniku
da uzme moju halju i kapu. Odluio sam otii u vrt i malo uivati u
veernjem zraku. Nedavno sam na rubu vrta dao postaviti malu
sjenicu sa stolcima, odakle sam mogao promatrati gredice s
cvijeem.
Sjene su bile duge, a nekoliko je pela jo uvijek zujalo oko
konice. Golubi grivnjai gukali su u kronjama stabala. Udobno
sam se smjestio u stolcu. Shvatih da tijekom razgovora s Isabel
Slanning nijednom nisam pomislio na spaljivanje toliko je
snana bila njena osobnost. Mladi Nicholas bistro ju je upitao gdje
 35

e staviti mural. Njen je odgovor bio daljnji dokaz da, bar njoj,
pobjeda u sporu znai vie od same slike, koliko god iskreno ona
bila vezana uz nju. Ponovo pomislim na njenu udnovatu opasku
na kraju, o uasnim stvarima koje je poinio njen brat. Tijekom
naih razgovora obino se zadovoljavala vrijeanjem i
omalovaavanjem brata, no taj iznenadni gr straha bio je neto
posve razliito.
Promiljao sam bi li se isplatilo potajice popriati s Philipom
Coleswynom o naim uvaenim klijentima. No bilo bi to
neprofesionalno. Naa je dunost bila da klijente zastupamo
najbolje to moemo.
U mislima se vratim na uas koji sam promatrao tog podneva.
Veliki podij i pougljenjeni kolci dosad su ve zasigurno
uklonjeni. Sjetim se Coleswynove primjedbe da svakog od nas moe
pogoditi sudbina tih etvero ljudi, pa se upitam ima li on sam
kakvu pogubnu vezu meu reformistima. Moram se rijeiti onih
svojih knjiga prije no to istekne amnestija. Pogledao sam prema
kui; kroz prozor blagovaonice vidio sam kako je Martin upalio
svijee od pelinjeg voska na zidnim svijenjacima, i sada na
platneni stolnjak pedantno, u ravnini, postavlja moju najbolju
srebrninu.
Vratio sam se u kuu i poao u kuhinju. A tamo vreva.
Timothy je na pei okretao veliku koko. Josephine je stajala na
jednom kraju stola i slagala salatu u tanjure u dopadljivom
aranmanu. Na drugom kraju, Agnes Brocket upravo je dovravala
krasan slatki od marcipana. Naklonile su se kad sam uao. Agnes
je bila punana ena u etrdesetima, tamnosmee kose ispod iste
i bijele uske kape. Imala je vedro lice, ali bilo je na njemu i tuge.
Znao sam da Brocketovi imaju odraslog sina s kojim se, iz nekog
razloga, nisu posjeivali; Martin je to spomenuo u razgovoru za
posao, ali nita vie od toga.
Ovo moe na svaku gozbu, rekao sam gledajui slatki.
Zacijelo si se mnogo naradila.
Agnes se osmjehne. Uivam u spravljanju delikatnih jela,
gospodine, ba kao kipar u dotjerivanju svojih skulptura.
 36

Plodovi njegova rada traju dulje. Ali tvoji donose vie

zadovoljstva.
Hvala, gospodine, odvratila je. Agnes je cijenila komplimente.
Josephine je pomogla. Zar ne, draga? Josephine kimne i nervozno
mi se osmjehne. Promatrao sam je. Njen otac, okrutni nitkov, bio je
moj bivi majordom; kad sam ga prije godinu dana doslovce izbacio
iz kue, Josephine je ostala sa mnom. Otac joj je godinama prijetio
i ulijevao joj strah u kosti, no otkad je otiao, postupno je bivala sve
manje stidljiva i uplaena. Poela je paziti i na svoj izgled; njena
rasputena plava kosa jasno se sjajila, a lice joj se zaokruilo
bila je lijepa mlada ena. Vidjevi moj pogled, Agnes se ponovo
osmjehne.
Josephine se veseli nedjelji, rekla je vragolasto.
Oh? A zbog ega?
Ptiica mi je rekla da e poslije mise ponovo izai s mladim
gospodinom Brownom, koji radi u jednom od kuanstava Lincoln s
Inna.
Pogledao sam Josephine. U kojem tono?
U kuanstvu gospodina Henninga, ree Josephine,
zacrvenjevi se. On ivi u komori.
Dobro, dobro. Poznajem gospodina Henninga, odlian je od-
vjetnik. Ponovo se okrenem prema Agnes. Moram se oprati prije
no to stigne moj gost. Premda bjee dobroudna, Agnes je katkad
znala biti pomalo netaktina, i nisam elio dovoditi Josephine u jo
veu neugodu. No bio sam zadovoljan; ve je bilo vrijeme da
Josephine ima mladia.
Na izlasku iz kuhinje nabasao sam na Martina. Naklonio se.
Stol je postavljen, gospodine.
Odlino. Hvala. Na trenutak sam opazio da ga je Josephine
mrsko pogledala. Ve sam to bio primijetio nekoliko puta i ostao
zbunjen; uvijek mi se inilo da je Martin dobar gazda nioj posluzi.

 37

GUY JE stigao nedugo nakon sedam. Moj stari prijatelj bio je

lijenik, koji je prije rasputanja samostana pripadao redu svetog
Benedikta. Bio je maurskog podrijetla; prola mu je ezdeseta, i
tamno mu je lice bilo izborano, a kovrava kosa sijeda. Kad je uao,
opazio sam da je sve pogrbljeniji, to se katkad dogaa visokim
ljudima u poznim godinama. Izgledao je umorno. Prije nekoliko
mjeseci rekao sam mu da je moda vrijeme da prestane raditi, no
on je odvratio da je jo uvijek u prilino dobroj formi i da, osim toga,
bez posla ne bi znao to sa sobom.
U blagovaonici smo oprali ruke vodom iz vra, stavili ubruse
preko ramena i sjeli. Guy je s divljenjem gledao po stolu. Na svjetlu
svijea tvoja se srebrnina ivahno sjaji, rekao je. Ovih dana sve u
tvojoj kui izgleda dobro.
Martin je pokucao na vrata i uao; postavio je na stol zdjele sa
salatom, zelene renjeve svjeeg lososa iz Temze. Kad je izaao,
rekoh Guyu: U pravu si, on i Agnes su pravo otkrie. Njihov bivi
gazda dao im je dobru preporuku. Ali, svejedno, nikako da se
opustim dok je on u blizini. Silno je suzdran i nedokuiv.
Guy se tugaljivo osmjehne. Sjeam se da smo u samostanu u
Maltonu imali takvog majordoma. Bio je dobar momak, samo to
su ga odgojili da vjeruje kako nikad ne smije biti drzak prema
svojim pretpostavlj enima.
Kako ide u Svetom Bartolu? upitah. Stara bolnica za siromahe,
jedna od nekoliko takvih u Londonu, bila je zatvorena kad je kralj
raspustio samostane, ali nekoliko dobrovoljaca ju je ponovo
otvorilo kako bi pruili bar kakvu-takvu pomo. Guy je bio jedan od
tih dobrovoljaca. S krivnjom se prisjetim da sam udovici Rogera
Elliarda, mog prijatelja koji je umro prije tri godine, obeao da u
nastaviti njegov rad na otvaranju nove bolnice. No onda je doao
rat, i svi su se nali na udaru poreza i pada vrijednosti novca, to se
nastavilo sve do danas, te nitko nije bio spreman donirati.
Guy je rairio ruke. inimo koliko moemo, ali to nije dovoljno.
Sire se glasine da gradske vlasti preuzimaju bolnicu uz pomo
kraljeve dotacije, ali to nikako da se dogodi.
U gradu je svakog dana sve vie siromanih.
 38

I siromanih i bolesnih.
Na trenutak smo utihnuli, a onda odluim popraviti
raspoloenje: Imam dobru vijest. Tamasin je opet trudna. Djetece
se treba roditi u sijenju.
Guy se iroko osmjehnuo, pokazujui zdrave i sjajne bijele zube.
Hvala Gospodinu. Reci joj da u je sa zadovoljstvom ponovo
posjeivati tijekom trudnoe.
Obojica smo pozvani na proslavu Georgeovog prvog roendana.
Dvadeset sedmoga.
Rado u doi. Pogledao me. To je drugi utorak. A sljedeeg
ponedjeljka bit e..., oklijevao je. Obljetnica...
Obljetnica potonua Mary Rose. Toliki su ljudi poginuli, a
umalo i ja s njima. Tuno sam zavrtio glavom. ini se da je
mirovni sporazum potpisan. Napokon.
Da. Kau da e kralj moi zadrati Boulogne, odnosno ono to je
ostalo od njega, sljedeih deset godina.
Slab rezultat za mnoge izgubljene ivote i toliko upropatenog
kovanog novca kojim je to platio.
Da, sloio se Guy. Ali to je s tobom? Uhvati li te jo uvijek
onaj osjeaj da ti se mie tlo pod nogama, ono to te muilo nakon
potonua broda?
Oklijevao sam, prisjeajui se onog trenutka na spaljivanju.
Sada vrlo rijetko. Guy me na trenutak pomno pogledao, a onda
vedrije ree: Mladi George je vedar mali vragolan. Novi brat ili
sestra e ga moda ozlojediti.
Kiselo sam se osmjehnuo. Braa i sestre, rekoh. Da, nisu
uvijek u dobrim odnosima. Ispriao sam Guyu, ne navodei
imena, poneto o sluaju Slanning. Pozorno je sluao dok se vani
sputao sve dublji mrak; tamne oi sjajile su mu na svjetlu svijea.
Dovravao sam: Mislio sam da ta ena, zapravo, uiva u mrnji
prema svom bratu. Ali nakon onog to je rekla popodne, drim
kako je mogue da tu ima jo neega.
Guy je izgledao tuno. ini se da ta svaa see daleko u
 39

prolost.
I ja tako mislim. Vagao sam bi li bilo dobro o svemu potajice
popriati s mojim suparnikom on je razuman ovjek i vidjeti
moemo li pronai nain da ili navedemo na nagodbu. No to bi bilo
neprofesionalno.
A moda ne bi ni pomoglo. Neke su svae tako duboke da ih je
nemogue zalijeiti. Tuga na Guyevu licu sada je bila jo
izraenija. Martin i Agnes donijeli su sljedee jelo pladnjeve s
piletinom i slaninom, te zdjele s raznolikim povrem.
Obino nisi tako pesimistian, rekoh Guyu kad smo ponovo
ostali sami. Sluaj, dobio sam maslinovu granicu od ovjeka koji
je valjda posljednji od koga bi se to moglo oekivati. Ispriao sam
mu sve o Bealknapovoj poruci i novcu.
Guy me pomno promatrao. Vjeruje mu? Sjeti se svega to je
radio u prolosti.
ini se da umire. Ali..., slegnuo sam ramenima, ... ne, ne
mogu se prisiliti da vjerujem Bealknapu, ak ni sada.
I umirua ivotinja moe napasti.
Veeras si crnohumorno raspoloen.
Jesam, rekao je polako. Razmiljam o onom to se danas
dogodilo na Smithfieldu.
Odloio sam no. Tijekom posljednjih mjeseci, za vrijeme
trajanja progona, izbjegavao sam s Guyom razgovarati o religiji jer
sam znao da je ostao katolik. No nakon kratkog oklijevanja ipak
sam poeo: Bio sam ondje. Od svega su napravili golemi spektakl.
Biskup Gardiner i polovica Krunskog vijea gledali su spaljivanje s
velikog natkrivenog podija. Rizniar Rowland prisilio me da idem;
tajnik Paget elio je predstavnika iz svakog Inna. I tako sam gledao
kako etvero ljudi gori u agoniji samo zato to im vjera nije bila
sukladna naredbama kralja Henrika. Ali bar su im objesili barut
oko vrata, pa su im glave naposljetku raznijele eksplozije. I da, kad
sam bio ondje, ponovno sam imao osjeaj da mi se mie tlo pod
nogama, kao da sam na palubi broda koji tone. Uhvatim se za elo,
i osjetim da mi se ruka malice trese.
 40

Neka im se dragi Bog smiluje, ree Guy tiho.

Otro sam podignuo glavu. to ti to znai, Guy? Misli da im
treba oprost samo zato to su javno iznosili svoje vjerske stavove?
Zato to su smatrali da sveenici ne mogu komadi kruha prevoriti
u tijelo Kristovo?
Da, ree Guy tiho. Mislim da su bili u krivu. Nijekali su
otajstvo svete mise istinu koju nas Bog i crkva ue stoljeima. To
je opasno za sve nae due. A takvi poput njih su posvuda po
Londonu, skrivaju se u svojim bijednim rupama: sakramentalisti i,
jo gore, ana- baptisti, koji ne nijeu samo misu, ve smatraju da bi
trebalo napraviti drutveni prevrat i uspostaviti zajedniko
vlasnitvo na svim dobrima.
U Engleskoj je bilo samo nekoliko anabaptista, neki odmetnuti
Nijemci. Stvorili su zloduhe od njih. uo sam razdraenost u svom
glasu.
Guy je odgovorio odrjeito: Askewica se hvalila da je sakramen-
talistica. Zapravo, uope se nije tako zvala; njeno udano ime bilo je
Kyme. Ostavila je mua i dvoje male djece da bi dola u London i
drala buntovne govore. Zar je to valjano ponaanje za jednu
enu?
Zurio sam u svog starog prijatelja, ija je najbolja osobina uvijek
bila blagost. Podignuo je ruku. Matthew, to ne znai kako
smatram da ih je trebalo ubiti na takav uasan nain. Ne, nikako.
Ali bili su heretici, i trebalo ih je utiati. A ako govorimo o
okrutnosti, sjeti se to su napravili radikali. Sjeti se to je
Crormvell prije deset godina radio onima koji su odbili prihvatiti
kraljevsku vrhovnu vlast redovnicima su u Tyburnu naivo
vadili utrobu. Guyevo lice sada je bilo preplavljeno osjeajima.
Dvije nepravde ne ispravljaju zlo.
To je istina. Mrske su mi okrutnosti obiju strana, ba kao i tebi.
Volio bih da tome doe kraj. Ali ne vidim ga. Na to sam mislio kad
sam rekao da su neke svae tako duboke da ih je nemogue
zalijeiti. Pogledao me u oi. Ali nije mi ao to nas je kralj poveo
natrag, na pola puta do Rima, i to podupire misu. Volio bili da nas
 41

odvede do kraja. Nastavio je gorljivo: A stare zlouporabe Katolike

Crkve se uklanjaju; ovaj Tridentski koncil, to ga je sazvao papa
Pavao III., popravit e mnogo toga. Ima ljudi u Vatikanu koji bi
pruili ruku protestantima i vratili ih pod krilo Crkve. Uzdahnuo
je. Svi govore da je kralj bolestan. Princ Edward nema jo ni devet
godina. Mislim kako je pogreno da vladar sam sebe postavi za
glavara kranske crkve, da proglaava kako je on, a ne papa, Boji
glas u provoenju crkvene politike. Kako mali djeak moe ostvariti
takvo vodstvo? Najbolje bi bilo da Engleska iskoristi priliku i vrati
se svetoj Crkvi.
Crkvi u kojoj Inkvizicija spaljuje ljude diljem panjolske i
Francuske, u mnogo veoj mjeri no ovdje? Osim toga, car Svetog
Rimskog Carstva Karlo zapoinje novi rat protiv svojih
protestantskih podanika.
Opet si postao radi kal? upita Guy.
Nisam! podigoh glas. Neko sam se nadao da e nova vjera,
utemeljena na Bibliji, jasno obznaniti Boju rije ljudima. Mrsko mi
je bilo brbljanje o podjelama koje je uslijedilo. Radikali su se vrsto
drali ulomaka iz Biblije, ustrajui na tome da su samo oni u
pravu, ba kao i papisti. No, kad vidim da mladu enu odvode na
lomau, da je nose na stolcu zato to je bila muena, i da je potom
ivu spaljuju ispred dravnih velikodostojnika, vjeruj mi da me ne
hvata enja za starom vjerom. Sjeam se Thomasa Morea,
nepokolebljivog papista, i ljudi koje je dao spaliti zbog hereze.
Kad bismo bar svi pronali sutinu istinske pobonosti
tovanje, milosre, jedinstvo, ree Guy tuno.
Takvo to je nemogue, odvratio sam. Ali, u jednome se
slaemo: u ovoj su zemlji podjele takve da nee biti rjeenja dok
jedna strana batinom ne pobijedi drugu. Bilo mi je muno ovog
popodneva gledati ljude koje je na vlast doveo Thomas Cromwell,
vjerujui da e iriti reformu, a koji sada skreu natrag kako bi
utaili osobne ambicije: Pageta, Wriothesleyja, Richarda Richa. I
biskup Gardiner bio je ondje. Ima iznimno prijetei pogled. Gorko
sam se nasmijao. ujem da ga radikali nazivaju nadutim papinim
praiem.
 42

Moda bi bilo dobro da vie ne raspravljamo o ovoj temi, ree

Guy tiho.
Moda. Na koncu, ovih dana nije sigurno otvoreno govoriti, a ni
itati ono to eli.
Na vratima se zaulo lagano kucanje. To Martin donosi slatki
od marcipana, no izgubio sam apetit. Nadao sam se da nije uo
nau raspravu. Ui, rekao sam.
Na vratima jest bio Martin, ali nije nosio jelo. Njegovo uvijek
bezizraajno lice sada je izgledalo pomalo uznemireno. Gospodine
Shardlake, imate posjetitelja. Radi se o odvjetniku. Poruio je da
hitno mora razgovarati s vama. Rekao sam mu da veerate, ali
ustrajan je.
Kako se zove?
ao mi je, gospodine, ali nije se elio predstaviti. Rekao je da
mora nasamo razgovarati s vama. Ostavio sam ga u vaoj radnoj
sobi.
Pogledao sam Guya. Prkao je po tanjuru, jo uvijek potiten
zbog nae rasprave. No potom se osmjehnuo i rekao: Idi popriati s
gospodinom, Matthew. Ja mogu priekati.
U redu. Hvala ti. Ustao sam i izaao. Ako nita, stanka e mi
dati vremena da se ohladim.
Bio je ve mrkli mrak. Tko bi dolazio u posjet u ovo doba? Kroz
prozor u hodniku vidjeh dvojicu mladih bakljonoa koji su
osvjedjavali put. Jamano su doli kao pratnja mom posjetitelju. S
njima je bio jo jedan mladi sluga u crnoj odjei, s maem za
pojasom. Znai, posjetitelj je vieg stalea.
Otvorio sam vrata radne sobe. Na svoje iznenaenje, ugledah
mladia koji me bio promatrao na spaljivanju. Jo je uvijek nosio
svoju dugu slubenu halju. Nije bio lijep obrazi su mu bili
nagreni madeima no lice mu je, unato mladosti, odavalo
snagu, a buljave sive oi bijahu mu pronicave i ispitivake.
Naklonio mi se. Dobra veer, vii odvjetnie Shardlake. Ispriavam
se to vam smetam kod jela, ali bojim se da je stvar vrlo hitna.
O emu se radi? Neki od mojih sluajeva?
 43

Ne, gospodine. Nakaljao se, iznenadno pokazavi uznemire-

nost. Dolazim iz Whitehalla, alje me Njezino Velianstvo kraljica.
Preklinje vas da je posjetite.
Preklinje me? odvratio sam iznenaeno. Kraljice ne preklinju.
Da, gospodine. Poruuje vam da je u velikoj nevolji, i moli vas za
pomo. Traila je da doem osobno, nije eljela svoju molbu poslati
pismeno. Zovem se William Cecil, i sluim kao mlai lan u
Pravnikom vijeu Njezinoga Velianstva. Potrebni ste joj,
gospodine.

ETVRTO POGLAVLJE
MORAO SAM SJESTI. Krenuo sam prema radnom stolu, pokazujui
Cecilu da sjedne ispred mene. Sa sobom sam donio svijeu, i
postavih je na stol izmeu nas. Plamen osvijetli mladievo lice;
sjene su naglaavale niz od tri mala madea na njegovom desnom
obrazu. Duboko sam udahnuo. Vidim da ste odvjetnik.
Da, u Gray's Innu.
Radite s Warnerom, kraljiinim pravnim zastupnikom?
Katkad. No gospodin Varner bio je jedan od onih koje su ispitivah
u vezi s heretikim izjavama. Trenutno pokuava, da tako kaemo,
to manje talasati. Ja sam osoba od kraljiina povjerenja; osobno
me zamolila da budem njezin izaslanik.
Rairio sam ruke. Ja sam samo odvjetnik koji radi po
sudovima. Kako to da kraljici hitno treba moja pomo?
Cecil se osmjehnuo. Pomalo tuno, pomislih. Obojica znamo,
vii odvjetnice Shardlake, da se vae umijee ne zaustavlja na
tome. Naalost, veeras od mene ne moete saznati vie
pojedinosti. Ako pristanete poi, kraljica e vas primiti u palai
Whitehall sutra ujutro u devet. Ona e vam rei vie.
Ponovno pomislim da kraljice ne preklinju niti mole da ih
podanici posjeuju one to nareuju. Prije no to se udala za
kralja, Katarina Parr mi je obeala da me, premda e mi
prosljeivati pravne predmete, nikad nee mijeati u politiku.
Ovdje se oito radilo o neem velikom i opasnom, pa mi je, prema
 44

formulaciji njene poruke, ponudila mogunost da se izvuem.

Mogao sam, ako sam tako htio, odbiti mladog Cecila.
Sada mi ne moete nita rei? pritisnuo sam ga.
Ne, gospodine. Samo vas molim, bez obzira na vau odluku, da
nikome ne govorite o mom posjetu.
Silno sam elio odbiti. Sjetih se emu sam svjedoio tog
popodneva vatri, vriskovima, krvi. A onda pomislim na kraljicu
Katarinu, na njenu hrabrost, plemenitost, blagost i duhovitost.
Nikad nisam upoznao otmjeniju i uzvieniju damu; prema meni je
uvijek postupala iskljuivo dobro. Duboko sam udahnuo. Vrlo
duboko. Poi u. U sebi si budalasto rekoh da u posjetiti
kraljicu, ali da u, ako tako odluim, jo uvijek moi odbiti njenu
molbu.
Cecil kimne. Imao sam osjeaj da ga se nisam osobito dojmio.
Vjerojatno je vidio tek sredovjenoga grbavog odvjetnika, kojeg je
duboko uznemirila mogunost da se nae u opasnosti. Ako je tako
mislio, bio je u pravu.
Doite cestom do glavnih vrata palae u devet sati, rekao je.
ekat u vas ondje i uvesti. Netko e vas sprovesti do kraljiinih
odaja. Budite odjeveni u svoju odvjetniku halju, ali nemojte nositi
nadodvjetniku kapu. U ovoj je fazi najbolje da privlaite to manje
pozornosti. Pomno me promatrao i gladio svoju rijetku bradu,
moda mislei da u kao grbavac ionako privui odreenu
pozornost.
Ustao sam. Onda do sutra u devet, brate Cecil.
Naklonio se. Do sutra, vii odvjetnice Shardlake. Sada se
vraam kraljici. Siguran sam da e joj biti drago zbog vaeg
odgovora.

ISPRATIO SAM ga iz sobe. Martin je izaao iz blagovaonice s jo
jednom svijeom, otvorio Cecilu vrata i naklonio se; uvijek je do
najsitnijeg detalja izvravao svoje majordomske obveze. Cecil je
 45

izaao na ljunani prilaz, gdje ga je doekao sluga, te dvojica

bakljonoa koji e mu poslije osvijediti put kui, gdje god to bilo.
Martin je zatvorio vrata.
Bio sam toliko slobodan i doktoru Maltonu posluio slatki od
marcipana, rekao je.
Hvala. Reci mu da u doi za tren, ali najprije poalji Timothyja
u moj kabinet.
Vratio sam se u radnu sobu, moj mali zaklon i utoite, gdje sam
drao svoju neveliku zbirku pravnikih knjiga, dnevnike i
godinama voene biljeke. Upitah se to bi Barak mislio o ovome.
Otvoreno bi mi rekao da bih trebao odbaciti svoje sentimentalno
matanje o kraljici i odmah izmisliti da sutra imam hitan sastanak
u Northumberlandu.
Stigao je Timothy, i navrljao sam poruku koju e odnijeti u
komoru. Zamolio sam Baraka da pripremi saetak jednog od mojih
vanijih sluajeva, to sam ga bio nakanio sastaviti sutradan. Oh,
prokletstvo! Barak mora juriti za onim papirima u Uredu est
inovnika... Promijenio sam poruku, poruivi neka Nicholas
obavi posao. Ako mladi sastavi i nekakav mi-ma, bit e to
polazna toka za dalje.
Timothy me promatrao; tamne oi bile su mu ozbiljne. Jeste li
dobro, gospodine? upitao je.
Jesam, jesam, odvratio sam razdraeno. Posao me mui.
Nema mira za mene na ovome svijetu. Bilo mi je ao to sam bio
tako otresit, pa sam mu na odlasku dao srebrnjak od etiri penija.
Potom se vratih u blagovaonicu, gdje je Guy bez volje jeo Agnesin
slastan slatki od marcipana.
Oprosti, Guy. Hitni poslovi.
Osmjehnuo se. I meni su prekidali objede kad bi se neki siroti
pacijent naao u krizi.
ao mi je ako sam prije bio grub. No obeshrabrilo me ono to
sam vidio popodne.
Razumijem. Ali, ako misli da svi koji se protive reformi
ukljuujui one od nas koji bi htjeli da se Engleska vrati u krilo
 46

rimske obitelji podravaju takve stvari, ini nam veliku

nepravdu.
Jedino to znam jest da se grmljavina ori posvuda oko
prijestolja, parafrazirao sam Wyattovu pjesmu. Potom se ponovo
sjetim Coleswynovih rijei na spaljivanju i zadrhtim. Sada svatko
od nas moe tako zavriti.

RANO sljedeega jutra Timothy je osedlao Genesisa, i zaputih se
Chanccry Laneom. Konj mi je stario; tijelo mu se zaokruilo, a glava
postala koatija. Bjee jo jedan ugodan srpanjski dan; bilo je
vrue, ali blagi, osvjeavajui povjetarac ljuljkao je zeleno granje.
Proao sam dveri Lincoln's Inna i nastavio jahati Fleet Streetom,
pomaknuvi se na rub ceste ovari su tjerali svoje stado prema
klaonici.
U gradu je ve bilo ivo; trgovine su bile otvorene, a na vratima
su stajali egrti i buno oglaavali svoju robu. Pokuarci su se sa
svojim pliticama tiskali po pranjavom putu, a u blizini se naao i
lovac na takore u kuti od grube vune. Pognuo se pod teinom dva
kaveza koji su visjeli na kolcu to ga je nosio preko ramena; oba su
kaveza bila puna sjajnih crnih takora. ena s koarom na glavi
izvikivala je: Vrui puding! Na jednom je zidu bio privren list
papira s dugim popisom knjiga koje je kralj zabranio nedavnim
proglasom, a koje moraju biti predane do devetog kolovoza. Nedco
je preko papira navrljao: Rije je Boja slava Kristova.
Na Strandu je bilo mirnije. Cesta je skretala na jug, prema
Westminsteru, slijedei tok rijeke. S lijeve strane uzdizale su se
otmjene bogatake dvokatnice i trokatnice; proelja ivih boja bila
su ukraena ornamentima, a na vratima su stajali straari u
livrejama. Preao sam veliki kameni Charing Cross, a zatim
skrenuo u iroki Whitehall. Ve sam mogao vidjeti visoke vrhove
palae pred sobom, kule i krunita bedema. Na svakom su se
tornjiu nalazili kraljevski grbovi, lavovi i jednorozi; bili su
pozlaeni, i na suncu su bljetali kao stotine zrcala, pa sam zbog
sjaja morao zatreptati.
 47

Palaa Whitehall izvorno se zvala York Place, i bila je londonska

rezidencija kardinala Wolseya. Nakon njegova pada, preuzeo ju je
kralj. U posljednjih petnaest godina stalno ju je proirivao; govorilo
se kako eli da bude najraskonija i najdojmljivija europska palaa.
S lijeve strane iroke Ulice Whitehall stajala su sredinja zdanja,
dok su s desne strane bile zgrade za razonodu, teniski tereni na
kojima je jednom igrao i kralj, veliko kruno borilite za pijetlove i
lovite u St. James Parku. Ulica Whitehall bila je nadsvoena
Velikim dverima, iza kojih je poinjala Kraljeva ulica. Dveri su
povezivale dva kraja palae; bila je to golema, trokatna straarnica
s kulama, koju je projektirao Hans Holbein. Kao i zidovi same
palae, straarnica je bila obloena crnim i bijelim kvadratnim
ploama, a bila je ukraena velikim krunim reljefima rimskih
careva izraenim od terakote. Ulaz u podnoju bio je zasjenjen
veliinom tog zdanja, no ipak je bio dovoljno irok da kroz njega
usporedo prou i najvea teretna kola.
Neto prije Velikih dveri liniju dvorskih zidina prekidala je
manja, no ipak prekrasna straarnica, koja je vodila do palae.
Ispred nje stajali su straari u zeleno-bijelim livrejama. Prikljuio
sam se kratkom redu. Iza mene su se zaustavila duga teretna kola
s etiri konja; bila su natrpana motkama za skele, bez dvojbe
namijenjenih gradnji novih odaja za kraljevu stariju ker, lady
Mary, dolje uz rijeku. Druga kola, to su ili ba provjeravali na
ulazu, bila su natovarena guskama za dvorske kuhinje, dok su
ispred mene bila tri mladia na konjima s bogato ureenim
sedlima; pratila ili je mala skupina slugu. Mlada gospoda nosila su
prsluke nadute i razrezane u ramenima pa se mogla vidjeti
ljubiasta svilena podstava zatim kape s paunovim perjem i
kratke plateve objeene na jedno rame, po novoj panjolskoj modi.
uo sam jednog kako govori: Nisam siguran da je Wriothesley
danas uope ovdje, a kamoli da je proitao Marmadukeovu molbu.
Ali Marmadukeov ovjek nas je stavio na popis; to e nas
dovesti sve do sobe za audijencije. Ondje moemo odigrati partiju
primera, a dco zna tko sve moe proi pokraj nas kad jednom
uemo.
Shvatio sam da mladii ele postati dvorjani. Vjerojatno su pri-
 48

padali vlasteli koja je bila u sporednoj vezi s nekim lanom osoblja

sir Tbomasa Wriothesleya; nadali su se kakvoj slubi, sinekuri,
poput mnogih drugih pijavica koje su stalno posjeivale palau. Na
tu su odjeu vjerojatno potroili polugodinji prihod, sve s nadom
da e ih opaziti neki velikodostojnik ili bar njegov osobni sluga.
Sjetih se naziva za one koji dolaze ovamo: dvorska ugroza.
Doao je red na mene. Straar je drao popis i malu pisaljku
kojom je oznaavao imena. Htio sam se predstaviti, kad iz alkovena
straarnice izae Cecil. Kratko se obratio straaru, koji oznai moje
ime i mahne mi da proem. Jaui ispod svoda straarnice, uo
sam kako se mladii svaaju sa straarom. Po svemu sudei, uope
nisu bili na popisu.
Sjahao sam iza straarnice, u blizini staja; Cecil se obratio
konju- aru, koji uhvati Genesisa za uzde i odvede ga.
Otpratit u vas do straarske odaje. Ondje e vas netko doeka-
ti i odvesti kraljici. Cecil je zvuao poslovno. Danas je nosio
drukiju odvjetniku halju; na prsima je imao priiven grb koji je
prikazivao glavu i ramena okrunjene mlade ene: bjee to sveta
Katarina, kraljiin osobni grb.
Kimnuo sam i pogledom preao po vanjskom dvoritu
poploenom kamenom. Ve sam nakratko bio ovdje u doba lorda
Cromwella. Desno su bili zidovi loe koja je okruivala kraljev
privatni vrt. Zdanja na druge tri strane bila su velianstvena; zidovi
su bili prekriveni crnim i bijelim kvadratnim ploama ili ukraeni
udnovatim ivotinjama i biljkama u crnom reljefu, koji se tako vie
isticao na bjelini zida. Onkraj kraljeva vrta, prema jugu, vidio se
dug niz dvokatnih zdanja koji se pruao sve do Velikih dveri; ondje
su, sjeao sam se, bile kraljeve privatne odaje. Ispred nas bjee
zdanje iju su prednju stranu podupirali bogato gravirani stupovi.
Novi straari stajali su na vratima ukraenim kraljevskim grbom, a
iza svega se visoko uzdizao krov kapele.
Dvorite je bilo puno ljudi, uglavnom mladih mukaraca. Neki
su bili bogato odjeveni kao ona trojica na dverima; nosili su
razrezane, jarko okiene haljetke i duge arape svih boja, te
pretjerano velike nakitnjake. Ostali su nosili crne halje viih
 49

inovnika; oko vratova su imali slubene zlatne lance, a pratili su

ih pisari s dokumentima. U mnotvu je bilo i sluga u kraljevskim
zeleno-bijelim livrejama, na ijim je prslucima bilo izvezeno HR,
dok su izmeu njih jurili kuhari i konjuari u svakodnevnoj odjei.
Pokraj mene je prola mlada ena u pratnji skupine slukinja.
Nosila je pomodnu, stoastu suknju na obru, izvezenu uzorcima
cvijea; u skutima je suknja bila iroka, no u struku nevjerojatno
uska. Ne bi li dobili njenu pozornost, nekoliko je mukaraca eljnih
dvorskog poloaja pred njom skinulo eire, ali ona ih nije ni
pogledala. inilo se da je posve zadubljena u svoje misli.
To je lady Maud Lane, ree Cecil. Kraljiina sestrina i njena
glavna pratilja.
Ne izgleda sretno.
U posljednje vrijeme mnogo je toga zaokuplja, ree Cecil tuno.
Pogledao je dvorane. Tragai za namjetenjem, ree. Lovci na
poloaje, oportunisti, pa ak i prevaranti. Cinino se osmjehnuo.
No, kad sam dobio potrebne kvalifikacije, i ja sam traio nekog na
visokom poloaju. Moj otac bio je odvjetniki pisar, pa sam i ja
zapoeo s vezama, kako se to ve mora.
I vi se nastojite uzdignuti? upitao sam ga.
Samo pod odreenim uvjetima, prema odreenim naelima.
Netremice me promatrao. Uz vjernost odreenim ljudima. Na
trenutak je utihnuo, a onda ree: Pogledajte. Gospodin tajnik
Paget. Mukarac kojeg sam vidio na spaljivanju prelazio je dvorite
iroko lice nalik kamenoj ploi, smea brada, i kutovi usana
iskrivljeni nadolje. Pratilo ga je nekoliko pomonika odjevenih u
crne halje; jedan od njih itao mu je neto s papira, naginjui mu se
prema uhu.
Pazite na njega, vii odvjetnie Shardlake, ree Cecil. Nema
osobe koja je blie kralju.
Mislio sam da je biskup Gardiner najblii kralju.
Cecil se suho osmjehne. Gardiner mu apue na uho. Ali
William Paget brine se da uprava funkcionira, raspravlja s kraljem
o politici i nadzire pravo na dodjeljivanje javnih slubi.
 50

Pogledao sam ga. Zvui kao da govorite o Cromwellu.

Cecil odmahne glavom. A, ne. Paget raspravlja s kraljem o
politici, ali nikad ne ide dalje od njegovih elja. Ne pokuava njime
upravljati. Tu su pogrijeili Cromtvell i Anne Boleyn, i platili
ivotom. Kraljevi velikodostojnici sada su pametniji. Duboko je
uzdahnuo. Ili bi barem trebali biti.
Poveo me preko kaldrme. Pokraj nas prou dva krupna
mukarca u kraljevskim livrejama; obojica su vrsto drala po
jednog djeaka u poderanoj odjei i vodila ih prema dverima, gdje
ih izbace van udarajui ih po glavi. Cecil prijekorno ree: Takvi
zamusanci stalno ulaze, tvrdei da slue sluzi nekog nieg
dvoranina. Nema dovoljno vratara da ih sve izbace.
Zar nema straara? upitao sam iznenaeno.
U vanjskom dijelu palae vrlo malo. No unutra... to je, vidjet
ete, ve druga pria.
Doveo me do vrata s kraljevskim grbom, pred kojima su stajala
dva gardista u prepoznatljivim crvenim prslucima, ukraenim
zlatnim tudorskim ruama; drali su dugake, otre helebarde.
Cecil prie jednom od njih i ree: Gospodin Cecil i odvjetnik za
lorda Parra. Gardist oznai imena na popisu i naemo se unutra.

ULI SMO u veliku odaju, gdje je straarilo nekoliko mukaraca.
Bili su odjeveni jo impresivnije od kraljevskih gardista nosili su
crne svilene plateve i kape s velikim crnim perjem; rubovi kapa
bijahu izvezeni zlatom. Oko vratova im je na lancu visio teak zlatni
grb. Svi su bili visoki i stameni, i nosili otre bojne sjekire. To su
zacijelo tjelohranitelji, kraljeva osobna pratnja.
Zidovi su bili ukraeni tapiserijama svijetlih boja, a ispod njih
stajale su arene drvene krinje. A onda ugledam, preko cijelog
jednog zida, sliku za koju sam bio uo; prole ju je godine izradio
jedan od uenika pokojnog majstora Holbeina: Kralj i njegova
obitelj. Slika je prikazivala unutarnju odaju palae, u ijem je
sreditu, ispod baldahina bogatog uzorcima, na svom tronu sjedio
 51

kralj kran, crvene brade i ozbiljan, u zlatno-crnom prsluku

irokih ramena. Jednu je ruku poloio na rame malog djeaka,
princa Edwarda, svog sina jedinca. S kraljeve druge strane sjedila
je Edwardova majka, ve dugo mrtva Henrikova trea ena Jane
Seymour; ruke su joj bile smjerno sklopljene u krilu. S jedne strane
kraljevskog para stajala je mlada ena, lady Mary, ki Katarine
Aragonske, dok je s druge strane bila lady Elizabeth, ki Anne
Boleyn. Objema je prije dvije godine bilo vraeno pravo nasljedstva.
Iza svake mlade ene nalazio se otvoren prolaz s pogledom na vrt. U
prolazu iza Mary vidjela se sitna ena praznog izraza lica, dok je iza
Elizabeth stajao nizak mukarac zgrbljenih lea, na ijim je
ramenu sjedio majmun u haljetku i kapi. Na trenutak sam samo
stajao, ushien velianstvenom slikom, no onda mi Cecil blago
dodirne ruku i poem za njim.
U sljedeoj odaji nalazio se poprilian broj bogato odjevenih
mladia; stajali su uokolo ili sjedili na krinjama. Pomislih kako im
nema kraja. Jedan od njih svaao se sa straarom koji je uvao
jedina unutarnja vrata. Bit e problema, gospodine, estio se,
ako danas ne doem do majordoma lorda Lislea. eli me vidjeti.
Straar ga je ravnoduno pogledao. Ako to eli, javit e nam.
Dotad prestanite raditi guvu u odaji kraljeve strae.
Prili smo mu, a straar se s olakanjem okrene prema nama.
Cecil tiho ree: Lord Parr nas oekuje.
Javili su mi. Straar me kratko proui. Nemate oruje?
upitao je. Bode?
Dakako da nemam, odvratio sam. esto sam nosio bode, no
znao sam da je u kraljevskim palaama oruje zabranjeno. Bez
ijedne nove rijei, krupni mukarac nam otvori vrata tek toliko da
se moemo provui unutra.

ISPRED NAS uzdizao se irok niz stuba prekriven debelom
rogoinom, koja je priguivala nae korake dok smo se uspinjali.
Divio sam se ukrasima na zidovima, njihovom izobilju boja i
 52

sloenim detaljima. Jarki titovi prikazivali su tudorske grbove i

heraldike ivotinje; izmeu titova ispreplitalo se naslikano lie,
a reljefaste oplate drvo izrezbarno da slii nabranoj dcanini
bile su u razliitim bojama. Na stubama su u pravilnim razmacima
straarila tjelohranitelji, ravnoduno gledajui pred sebe. Znao
sam da se pribliavamo kraljevskim odajama na prvom katu.
Naputali smo obian svijet.
Na vrhu stuba ekao nas je mukarac. Sam. Bjee ve u
godinama, irokih ramena, sa tapom u ruci. Na crnoj halji imao je
kraljiin grb, a oko vrata je nosio zlatni lanac iznimnoga sjaja. Na
glavi mu je bila draguljima ukraena kapa; kosa mu bijae posve
sijeda, ba kao i mala brada. Lice mu je bilo blijedo i izborano. Cecil
mu se duboko naklonio, pa isto uinim i ja. Vii odvjetnie
Shardlake, ovo je kraljiin komornik, njezin stric, lord Parr od
Hortona, upozna nas Cecil.
Lord Parr mu kimne. Hvala ti, Williame. Unato njegovoj dobi,
glas mu je bio dubok i razgovijetan. Cecil mu se opet nakloni i
krene natrag niz stube usred sve te raskoi bio je tek dotjerana
mala figura. Pokraj nas proe sluga, utke urei niz stube iza
Cecila.
Lord Parr pogleda me svojim pronicljivim plavim oima. Kad je
kraljiin otac umro mlad, ovaj je ovjek, njegov brat, bio glavna pot-
pora ucviljenoj udovici i njenoj djeci; u svojim mladim danima bio
je kraljev saveznik, i pomogao usponu obitelji Parr na dvoru. Sada
mu je zacijelo blizu sedamdeset.
Dakle, ree on napokon, vi ste odvjetnik kojeg moja neakinja
tako silno hvali.
Njezino Velianstvo vrlo je ljubazno.
Poznato mi je da ste joj bili od velike pomoi prije no to je
postala kraljica. Ozbiljno me pogledao. Sada trai novu uslugu.
Uiva li vau potpunu i neupitnu odanost?
U cijelosti i posve, rekoh.
Upozoravam vas da se radi o prljavoj, tajnoj i opasnoj stvari.
Lord Parr duboko udahne. Doznat ete podatke koji mogu biti
 53

kobni za onog koji njima raspolae. Kraljica mi je rekla da volite

ivjeti povueno, pa budimo odmah otvoreni. Nekoliko trenutaka
me promatrao. Znajui to, jeste li joj i dalje spremni pomoi?
Odgovorio sam smjesta, bez imalo oklijevanja. Jesam.
Zato? upitao me. Znam da niste religiozni, premda ste
jednom bili. Glas mu je postao strog. Kao i mnogi drugi u ovo
vrijeme, mlaki ste i ravnoduni, hinite stavove po pitanju vjere u
korist svog mira i sigurnosti.
Duboko sam udahnuo. Pomoi u kraljici jer je najvaljanija i
najasnija dama koju sam ikad upoznao, i svima je inila samo
dobro.
Je li? Neoekivano, lord Parr se cinino osmjehne. Jo me malo
promatrao, a zatim odluno kimne. Onda poimo u kraljiine
odaje.
Poveo me uskim hodnikom, pokraj velianstvene venecijanske
vaze na stolu prekrivenom crvenim orijentalnim platnom. Moramo
proi kroz kraljevu sobu za audijencije, a onda i kraljiinu. Tamo e
biti jo mladih dvorana koji ekaju da vide kraljevske
velikodostojnike, rekao je lord umorno. A onda se iznenada
zaustavi i podigne ruku. Stajali smo pokraj malog i uskog prozora s
okomitim stupom izmeu prozorskih krila, otvorenih zbog vrueg
dana. Lord Parr hitro pogleda ima li koga u blizini, a potom me
uhvati za ruku i tihim glasom uurbano ree: Brzo, dok imamo
priliku. Morate ovo vidjeti ako elite razumjeti sve to se dogodilo.
Pogledajte kroz prozor sa strane, ne voli da ga se vidi takvog. Brzo!
Provirio sam van. Ispod prozora se prostiralo malo dvorite
prekriveno kamenim ploama. Dva snana mukarca u crnim
haljama, tjelohranitelji, drali su golemog mukarca ispod ruku i
pomagali mu pri hodu; mukarac je bio odjeven u uzbibani kaftan
od ute svile, s ovratnikom od svijetlog krzna. Zaprepateno
shvatih da se radi o kralju. Izbliza sam ga vidio dvaput 1541.,
tijekom njegova Velikog hodoaa u York, kad je izgledao sjajno, te
ponovo prole godine, prilikom ulaska u Portsmouth. Ve sam tada
bio okiran njegovim propadanjem; bio je iznimno debeo i, inilo se,
iznuren bolovima. No sada je izgledao kao potpuna ruina od
 54

ovjeka. Njegove goleme noge, sada jo vee zbog zavoja, bile su

isturene ukoso kao u nekog divovskog djeteta; svaki mu je korak
bio polagan i bolan, svakim novim pokretom golemo mu se tijelo
klimalo i podrhtavalo ispod kaftana. Lice mu se svelo na veliku
nakupinu masnoe, mala usta i siune oi bili su gotovo skriveni
u naborima, a neko istaknut nos sad je bio irok i mesnat. Glava
mu je bila gola, i vidjeh da je gotovo elav; preostala kosa mu je
posijedjela, ba kao i rijetka brada. Lice mu je, pak, bilo crveno
poput cigle, i znojno od napornog hodanja po malom dvoritu.
Iznenada razdraeno podigne ruke, a ja nagonski odskoim od
prozora. Lord Parr se namrti i stavi kaiprst na usta. Ponovno sam
pogledao van; kralj je govorio onim udnovatim ciavim glasom koji
sam pamtio iz Yorka: Pustite me! Mogu sam do vrata, sagao vas
Bog! Straari se odmaknu i kralj sam napravi nekoliko nespretnih
koraka, a onda se zaustavi i pone vikati: Moja noga! Moj ir!
Pridrite me, tupani! Problijedio je od bola, i s olakanjem
udahnuo kad su ga mukarci ponovno uhvatili za ruke i poduprli
ga.
Lord Parr se odmaknuo i pokazao mi da ga slijedim. Eto ga.
Veliki Henrik, ree on tihim, bezvunim glasom. Nisam mislio da
e doi dan kad u ga aliti.
Moe li uope hodati bez pomoi? apnuo sam.
Samo nekoliko koraka. Malo vie kad ima dobar dan. Noge su
mu pune ireva i nateenih vena. Naoigled propada. Katkad ga po
palai moraju gurati u kolicima.
to kae njegov lijenik? upitam nervozno, sjetivi se da se
predvianje kraljeve smrti smatra izdajom.
U oujku je bio u vrlo tekom stanju, lijenici su mislili da e
umrijeti, ali je ipak nekako preivio. Ali kau da bi ga jo jedna
groznica ili zatvaranje velikog ira... Lord Parr pogleda oko sebe.
Kralj umire. Njegovi lijenici to znaju, kao i svi na dvoru. Pa tako i
on. Ali naravno, to ne eli prihvatiti.
Mili Boe.
Gotovo uvijek je u bolovima, vid mu je lo. Ne eli obuzdati
 55

apetit, kae da je uvijek gladan. Hrana mu je jedino preostalo

zadovoljstvo. Lord me izravno pogleda. Jedino zadovoljstvo,
ponovio je. Tako je ve neko vrijeme. Izuzev malo jahanja, koje mu
biva sve tee. I dalje je govorio tiho, gledajui ima li koga u blizini.
A princ
Edward nema jo ni devet godina. U Vijeu se razmilja samo o
jednome tko e preuzeti vlast kad kucne as. Jastrebovi su
poeli kruiti, vii odvjetnie Shardlake. To biste morali znati.
Krenimo sad, prije no to nas netko vidi pokraj prozora.
Poveo me dalje. Skrenuli smo i doli do jo jednih uvanih vrata.
Iznutra se ula potmula graja. Iza mene, kroz onaj otvoreni prozor,
dopro je kratak bolni vrisak.

PETO POGLAVLJE
STRAAR JE PREPOZNAO LORDA PARRA i otvorio mu vrata. Znao sam
da su kraljevske odaje u svakoj palai rasporeene po istom
naelu: izgraene su u nizovima, a u svaku novu bilo je sve tee
ui, i tako sve do kraljeve i kraljiine privatne odaje u sreditu.
Nijedna prostorija dosad nije bila tako ekstravagantna u
raznolikosti boja kao kraljeva soba za audijencije; jedan je zid bio
prekriven tapiserijom s prikazom Navjetenja Blaene Djevice
Marije svi su likovi bili odjeveni u rimsku nonju, a boje su bile
tako jarke da su me gotovo zaboljele oi.
Soba je bila puna mladih dvorana, kako je Parr bio i predvidio.
Razgovarali su u skupinama, naslanjajui se na zidove; tovie,
neki su sjedili za stolom s nogarima i kartali. Kad su ve doli tako
daleko uz mito ili veze, vjerojatno e ostati ovdje cijeli dan.
Podignuli su poglede prema nama; njihovi satenski rukavi ljeskali
su se na jakom svjetlu to se ulijevalo kroz prozore. Nizak
mukarac u zelenom haljetku s kapuljaom uao je iza mene i
krenuo preko sobe. Zahvaljujui slici u straarskoj odaji, u tom
malom ovjeku tuna lica, pogrbljenom poput mene, prepoznao
sam kraljevu dvorsku ludu, Willa Somersa. Na ramenu mu je sjedio
sitan majmun i vadio mu ui iz smee kose. Dvorani su promatrali
kako samouvjereno prilazi jednima od dvaju unutarnjih vrata, kroz
 56

koja ga odmah propuste.

Nema sumnje da je poslan kako bi lakrdijama razveselio kralja
kad se vrati s one patnike etnje, ree tuno lord Parr. Mi emo
kroz druga vrata, u kraljiinu sobu za audijencije.
Jedan od mladia odvoji se od zida i prie nam. Skinuo je kapu
i duboko se naklonio. Lorde Parr, u srodstvu sam s kraljiinim
roacima, Thro ck m o r to novima. Ako smijem pitati, bi li moja
sestra mogla nai mjesto kao dvorska dama...
Ne sad. Lord Parr odrjeito je odmahnuo rukom. Prili smo
vratima kraljiine sobe za audijencije, kroz koja nas straar
propusti uz naklon.
Nali smo se u novoj, neto manjoj inaici sobe za audijencije.
Zidove je ukravao niz tapiserija s prikazom Kristova roenja.
Ovdje se nalazilo tek nekoliko mladia eljnih mjesta na dvoru, uz
par gardista s kraljiinim grbom. Aspiranti se gorljivo okrenue
prema lordu Parru, no on se namrtio i odmahnuo glavom.
Odveo me do male skupine bogato odjevenih dama, koje su
kartale na stolu unutar velike prozorske nie. Naklonili smo im se.
Sve su bile iznimno dotjerane lica su im bila prekrivena olovnim
bjelilom, s rumenilom na jagodicama; nosile su svilene haljine na
obru, ije je prednje dijelove ukraavao vez ivih boja, dok su
veliki odvojivi rukavi bili bogato izvezeni kontrastnim bojama.
Svaka haljina kotala bi stotine funta u radu i materijalu, a
vjerojatno su bile vrlo neudobne po ovako vruem ljetnom danu.
Uokolo je etao panijel, nadajui se mrvicama kolaa sa stolova
pokraj dama. U njihovu razgovoru osjetih napetost.
Sir Thomas Seymour bio je neki dan u Whitehallu, ree jedna
dama. Zgodniji je no ikad.
Jeste li ule kako je u svibnju potukao one gusare u La
Mancheu? upita druga.
Sitna, lijepa ena u tridesetima lupnula je po stolu kako bi
privukla panijelovu pozornost. K nozi, Gardiner! pozvala ga je.
Pas zabrza prema njoj, daui s iekivanjem. Ona se okrene
prema drugoj eni, vragolasto se nasmijavi. Gardineriu, danas
 57

nita za tebe. Lezi i budi tiho. Shvatih da je pas, sprdnje radi,

dobio ime po biskupu Gardineru. Druga se ena nije nasmijala,
nego je, tovie, izgledala zabrinuto, a najstarija meu njima
zavrtjela je glavom. Vojvotkinjo Frances, je li prikladno tako se
rugati sveeniku?
Da, ako to zasluuje, lady Carew. Pogledao sam stariju damu.
To je zacijelo ena admirala Carewa, koji je s toliko drugih poginuo
na Mary Rose. Gledala je kako brod tone stojei na obali u drutvu
kralja.
No je li sigurno? Sada se javila kraljiina sestrina, lady Lane,
koju mi je Cecil bio pokazao u dvoritu.
Dobro pitanje, keri, ree odrjeito lord Parr.
Jedna od dama bahato me pogleda. Okrenula se lordu. Hoe li
sada i kraljica imati svoju grbavu ludu, kao i Njegovo Velianstvo?
Mislila sam da je zadovoljna s Jane. Jesu li nas zato poslali van iz
njene privatne odaje?
Ali molim vas, lady Hertford, prijekorno e lord Parr. Naklonio
se damama i poveo me prema vratima kroz koja je upravo proao
sluga. Drznice, promrmljao je. Da nije dugih jezika dvorskih
dama, moda sada ne bismo bili u ovoj nevolji. Straar se uspravi
u stavu mirno, a Parr mu se obrati tihim glasom. Ne putaj nikog u
kraljiinu privatnu odaju dok ne zavrimo posao. Straar se
nakloni i otvori vrata. Lord Parr me uvede.
Jo jedna velianstvena odaja. Na zidovima je visio niz tapiserija
s prikazima uda umnaanja kruha i ribe; i ovdje je bilo reljefastih
oplata nalik nabranoj tkanini, na nekoliko delikatno izrezbarenih
stolova stajale su vaze s ruama, dok na jednom bijae postavljena
kiena ahovska garnitura. Unutra je bilo samo dvoje ljudi. Kraljica
je sjedila na povienom stolcu ispod baldahina. Bila je odjevena jo
raskonije od svojih dama: ispod ljubiaste francuske haljine
nosila je tamnocrvenu suknju na obru; suknja je bila prekrivena
geometrijskim uzorcima, a kad je na nju palo svjetlo, vidio sam svu
sloenost veza; u stotine siunih krugova, trokuta i kvadrata bili
su naiveni zlatni listii. Prsluk se suavao prema struku, s kojeg je
visjela zlatna mirisna kugla; osjetio sam otro-slatku aromu
 58

narani. Prsluk je bio dekoltiran; oko kraljiina bijelog napudranog

vrata na zlatnom su laniu visjeli dragulji, a meu njima i
prekrasan biser u obliku suze. Francuska kapuljaa stajala je
daleko straga na njenoj crvenkastosmeoj kosi. No ispod sve te
divote i olovnog bjelila na profinjenom, umnom licu, vidjeh da je
Katarina Parr napeta. Bile su joj trideset i etiri, i prvi put otkako
sam je upoznao izgledala je sukladno svojim godinama. Duboko joj
se klanjajui, pitao sam se to joj se dogodilo, te zato je uz nju
nadbiskup Thomas Cranmer, ovjek za kojeg sam uo da se u
Canterburyju dri podalje od nevolja.
Uspravim se i zagledam u kraljicu. Ona nije dizala pogled, no
Cranmer se u tom smislu nije nimalo ustruavao. Preko crnog
prsluka nosio je svilenu mantiju, a na sijedoj kosi imao je
jednostavnu crnu kapu. Njegove velike, izraajne plave oi bile su
zabrinute.
Vii odvjetnie Sbardlake, ree Cranmer svojim tihim glasom.
Ima, rekao bih, tri godine od naeg posljednjeg susreta.
I vie, gospodine nadbiskupe.
Kraljica podigne pogled, alosno mi odmjeri lice, pa se krto
osmjehne. Tri godine i vie otkad ste mi spasili ivot, Matthew.
Uzdahnula je, mirnula, pa se okrenula lordu Parru. Je li
Elizabeth otila pozirati za portret?
Uz pokoju psovku. Smatra kako je nedolino da je se slika u
spavaoj sobi.
Neka je samo otila. Taj portret je vaan. Kraljica me opet
pogleda, pa tiho ree: Kako vam je prola ova godina, Matthew?
Prilino dobro, Vae Velianstvo, osmjehnem se. Bavim se
pravom, kao i obino.
A mladi Hugh Curteys?
I on je dobro. Radi za suknare u Antwerpenu.
Izvrsno. Drago mi je da je neto dobro izalo iz one grozne
stvari. Ugrizla se za usnu, kao da oklijeva nastaviti.
Nastupio je trenutak tiine, a onda se javi Cranmer. Kao to je
 59

kraljica napomenula, jednom ste joj spasili ivot.

Bila mi je ast.
Biste ii ga spasili opet?
Okrenuo sam se prema kraljici ponovo je bila oborila pogled.
Ta krotka osoba nije bila Katarina Parr koju sam poznavao. Zar je
do toga dolo? upitao sam tiho.
Bojim se da smo blizu tome, odgovori Cranmer.
Kraljica sklopi ruke. Sve sam ja kriva. Moja tatina i drskost...
Lord Parr je autoritativno prekine. Mislim da je najbolje da
ponemo od samoga poetka, i viem odvjetniku Shardlakeu
ispriamo to se sve dogodilo od proljea.
Kraljica kimne. Privucite stolce, sva trojica. Uzdahnula je.
Pria nije jednostavna.
Posluali smo je i posjedali u polukrug ispred trona. Okrenula
se stricu. Ispriaj sve, posve otvoreno. Poni s onim to je kralj
rekao u oujku.
Lord Parr me prodorno pogleda. Bit ete tek peta osoba koja zna
ovu priu.
Mirno sam sjedio, pokuavajui oputeno drati ruke na
koljenima. Shvatio sam da sam ovoga puta zagazio u doista
duboku vodu. Kraljica me promatrala oajnim pogledom, igrajui
se biserom ispod vrata.
Kralj je proljetos bio vrlo bolestan, zapone lord Parr.
Tjednima nije izlazio iz svojih odaja. Zvao bi kraljicu da mu pravi
drutvo; to mu je prualo veliku utjehu. Razgovor im je esto
skretao na pitanja religije, kako to ve obino biva s kraljem. U to
se vrijeme biskup Gardi- ner vratio iz inozemstva. Bio je izvrsnog
raspoloenja jer je uspio ispre- govarati novi sporazum s Karlom,
vladarom Svetog Rimskog Carstva.
I tada sam napravila veliku pogreku, ree kraljica tuno i tiho.
Tri godine mi je ilo sjajno, uvijek sam dobro pazila to u rei. No
svladao me grijeh tatine, zaboravila sam da sam i ja tek ena.
Ponovo je spustila pogled; podignula je biser na zlatnome laniu i
 60

netremice se zagledala u njega. Odve sam zduno raspravljala s

kraljem, pokuavala ga uvjeriti da ukine zabranu niim staleima
da itaju Bibliju. Rekla sam mu da Boja rije treba biti dostupna
za spasenje svih ljudi...
Naalost, ree lord Parr, Njezino Velianstvo je pretjeralo i
naljutilo kralja...
Kraljica se primiri i spusti biser. Najveu sam glupost napravila
kad sam jednom s kraljem na takav nain razgovarala u nazonosti
biskupa Gardinera. Nakon to sam otila, kralj je rekao
Gardineru... Oklijevala je. >Dakle, ene e postati sveenici, a
meni e supruga pod stare dane drati prodike.< U kutovima oiju
pojavile su joj se suze.
Cranmer pojasni. Te nam je rijei prenio jedan od kraljevih
komornika, koji ih je uo na vlastite ui. A znamo i da je Gardiner,
kao prava grabeljiva vuina, kralju rekao da su kraljica i njene
dame heretici; da su tijekom korizme u kraljiine odaje kao
propovjednike dovodile ljude koji su nijekali da vino i kruh na misi
postaju krv i tijelo Kristovo, i koji su s njima govorili o zabranjenim
knjigama. Gardiner je rekao da takvi ljudi nisu nita bolji od
anabaptista, koji e unititi kraljevsku vlast.
Kraljica je spustila glavu. Lord Parr je pogleda, pa nastavi. No
kralj je bio nepovjerljiv prema Gardineru. Jo od Cromwellova pada
uvao se onih koji mu na uho apuu o heretikim zavjerama. I
unato tome to se te veeri naljutio, i dalje voli kraljicu. Nikako je
ne bi elio izgubiti. Mora vjerovati u to, neakinjo, mora.
Ali radila sam opasne stvari, ree kraljica. Namrtio sam se.
Znao sam da je radikalna po pitanju religije, i s jezom se zapitah je
li uistinu postala sakramentalistica. Na trenutak ponovo osjetim
miris dima sa Smithfielda.
Va stric je u pravu, umiri je Cranmer. Kralj vas voli zbog vae
dobrote i utjehe koju mu donosite. Nemojte to nikad zaboraviti,
Kate. Nikad. Kate? Nisam znao da su kraljica i nadbiskup tako
bliski.
Lord Parr nastavi. Kralj je dopustio biskupu Gardineru da
 61

potrai dokaze, te da uz to naredi opu istragu o herezi u cijeloj

zemlji. Kralj je ve bio zabrinut zbog nezadovoljstva izazvanog
rastom cijena i ratom no, Bogu hvala, Njegovo Velianstvo je
uvidjelo da sklapanje mira ima smisla. Parr ponovo pogleda
neakinju. Kraljica ima vjerne prijatelje, koji su je upozorili da je u
tijeku istraga. Uklonio sam sve njene knjige, kao i knjige dvorskih
dama, koje bi Gardiner izvrtanjem mogao pretvoriti u dokaz o
podupiranju hereze. A ljudi koje su ispitivali o razgovorima u
kraljiinim odajama ostali su odani i nisu rekli nita to bi je
teretilo. Upitah se o kojim se knjigama radilo. No svaka knjiga s
makar blagom primjesom luteranizma mogla je dobro posluiti
Gardineru i njegovim ljudima.
Kraljica kao da mi je proitala misli. Nije bilo knjiga heretike
prirode, niti je ita zabranjeno reeno u kraljevim odajama. Premda
je Gardiner pustio svoje pse na moje prijatelje i dame, ostao je
praznih ruku. Znai, zato su dame izgledale napeto. Zato se lady
Carew zabrinula kad se vojvotkinja Frances izrugivala Gardineru.
Nije uspio premda su aspiranti u Krunskom vijeu postali njegovo
orue. Predsjednik Gornjeg doma Wriothesley, i ovjek kojeg dobro
poznajete, koji bi me rado vidio na lomai: Richard Rich.
U nelagodi sam se promekoljio na stolcu. Rich vam je postao
neprijatelj zato to ste me prole godine zatitili, rekao sam tiho.
Cranmer odmahne glavom. Ne, gospodine Shardlake. Rich i
Wriothesley uoili su priliku da se uzdignu pod okriljem biskupa
Gardinera i vojvode od Norfolka, koji je vrlo blizak s Gardinerom. I
tu priliku su obojica odluili iskoristiti. Kao stariji plemi, vojvoda
bi elio biti regent princa Edwarda, ako se neto dogodi kralju. No
ja se svaki dan molim Gospodinu da nam sauva kralja jo mnogo
godina. Sjetio sam se to sam vidio kroz prozor, i na Cranmerovu
licu, premda je bio ovjek od vjere, razaberem da ne gaji previe
nade da e mu molitve biti usliane.
Rije je ponovo preuzeo lord Parr. Vidite, kad bi Gardiner i
njegovi ljudi uspjeli sruiti kraljicu i one njene dame koje su
povezane s radikalizmom, to bi znailo kraj i za njihove mueve:
lorda Lislea, sir Anthonyja Dennyja, grofa od Hertforda ija je
 62

ena vani izrekla onu neugodnu primjedbu na va raun...

Kraljica ljutito podigne pogled. to je Anne Stanhope rekla ovog
puta?
Nije vano, Vae Velianstvo, protisnuo sam.
Bila je nezadovoljna zato to ste dame poslali van, rekao je lord
Parr.
Moe ona govoriti kao dobra kranka, ali nema u nje ljubavi
prema blinjemu, rekla je kraljica. Neu to trpjeti! Na trenutak je
ponovo zvuala kraljevski, i osjetih blago ushienje to ju je lo
postupak naspram mene tako raestio.
Lord Parr nastavi. Dakle, vidite, Gardiner i njegovi ljudi
nastojali su napasti reformiste u Vijeu preko njihovih ena. No,
kad istraga meu kraljiinim osobljem nije dala nikakvog rezultata,
kralj se razljutio; slutio je da se radi o podmukloj uroti kojom ga se
eli natjerati da promijeni svoju politiku. A ini se da su ga naljutile
i glasine da je Anne Askew muena.
To nisu bile samo glasine, rekao sam. Bio sam na spaljivanju.
Nije mogla stajati, pa su je pogubili u stolcu.
Bojimo se da su je muili kako bi iz nje izvukli tetne
informacije po kraljicu. Premda je Njezino Velianstvo nikad nije
susrelo, lady Hertford i lady Denny slale su joj novac dok je bila u
zatvoru...
Inae bi skapala od gladi! planula je kraljica. Radilo se o
milostinji, samo o milostinji. Gospoa Askew...
Gospoa Kyme, ispravi je blago Cranmer.
U redu, gospoa Kyme! Ako su je moda muili zbog mene, ja...
U kutovima oiju ponovno joj se pojave suze a uvijek je izvan-
redno vladala sobom. Upitah se kako je izdrala posljednjih
nekoliko mjeseci: znala je da je pod istragom, a nije smjela nita
rei; sve se vrijeme morala uobiajeno ponaati prema kralju. Vidio
sam da je na izmaku snaga, i da nije u stanju sama priu privesti
kraju.
Ne znamo je li to bio razlog. Lord Parr je dodirne svojom
 63

kvrgavom rukom. No, kako bilo, ini se da je kralju sada dosta.

Razljutilo ga je i to to je njegov prijatelj George Blagge osuen na
lomau. Pomilovao ga je.
Cranmer kimne u znak slaganja. Gardinerova urota je propala.
Kralj je odluio viknuti: >Dosta!< To je, dakle, uzrok Richeva
zabrinuta lica na Smithfieldu. A moda se iz istog razloga Cranmer
osjeao dovoljno sigurnim da se vrati na dvor. Zajedljivo se
osmjehnuo i dodao: I stoga je odluio lovce na heretike nauiti
lekciju koju nee zaboraviti. Pogledao je kraljicu, na to ona sklopi
oi.
Nadbiskup duboko udahne. Prije tri godine, kad mi je Gardiner
radio o glavi lovei heretike u mojoj dijecezi, kralj me pozvao u
posjet. Rekao mi je kako se sloio da me ispita Krunsko vijee.
Nadbiskup zastane, uzrujano trznuvi licem prisjetio se svog
straha. Ponovo je duboko udahnuo. No Njegovo Velianstvo mi je
reklo da u ja biti na elu istrage u svojoj dijecezi. Dao mi je svoj
prsten kako bih Krunskom vijeu mogao pokazati da imam njegovu
potporu. Meutim, prije toga me uplaio rekavi mi da sada zna tko
je najvei heretik u Kentu. Uplaio me i upozorio, no istodobno mi
pokazao da uivam njegovo povjerenje. Zastao je. A prolog je
tjedna istu strategiju primijenio i na Njezinom Velianstvu.
Cranmer usmjeri pogled prema kraljici.
Ona podigne glavu. Kralj me pozvao u svoju privatnu odaju.
Bilo je to prije gotovo dva tjedna, treeg ovog mjeseca. Ono to je
rekao me zapanjilo. Otkrio mi je, posve otvoreno, da su ga Gardiner
i njegovi prijatelji pokuali uvjeriti u opake lai o meni, no da im
nije povjerovao. Nije bio svjestan da znam to se dogaalo. A moda
je i on sve znao, samo nita nije rekao. Zna biti tako... Zastala je,
ponovo se igrajui biserom, a onda nastavi bezizraajnim glasom:
Rekao je da njegova ljubav prema meni nije umanjena, i zamolio
me da mu pomognem da Gardinera i Wriothesleya naui lekciju.
Dat e napisati optunicu protiv mene, i rei Wriothesleyu da me
uhiti i odvede u zatvor. No pretvarat emo se da je primjerak
optunice sluajno dospio u moje ruke. Ja u se toboe oajno
rasplakati, to e on uti i doi me utjeiti. Glas joj je na trenutak
puknuo. S mukom je progutala slinu. Pa smo tako i uinili. Srce
 64

mi je lupalo od bijesa zbog naina na koji ju je kralj izmanipulirao.

Potom sam sljedee veeri trebala svratiti u kraljevu odaju i
ispred njegove gospode se ispriati to sam otila predaleko u
raspravi o religiji. Sklopila je oi. Trebala sam rei kako znam da
je enina dunost sluati mua, te da sam mu samo pokuavala
skrenuti pozornost od bolova u nogama. Uinila sam to je traio i
odigrala svoju ulogu u predstavi. Primijetio sam gorinu u njenom
glasu, no brzo ju je potisnula.
Sutradan sam morala etati u vrtu s njim i svojim damama. Uz
prethodni dogovor s kraljem, trebao je doi Wriothesley s
pedesetero vojnika i uhititi me. Wriothesley je mislio da je
pobijedio, no kad je stigao, kralj mu je istrgnuo iz ruke nalog za
uhienje, nazvao ga, pred vojnicima i mojim damama, divljom
zvijeri i huljom, i naredio mu da ode. Tuno se osmjehnula. Otad
Njegovo Velianstvo pred svima pokazuje mnogo ljubavi i panje
prema meni. Dobit u nove dragulje. Zna da volim jarko drago
kamenje. Uvijek sam bila privrena grijehu pohlepe, ba kao i
tatini. Spustila je glavu.
Dakle... dakle, kriza je zavrena? rekao sam. Ono strano
spaljivanje i novi proglas o zabranjenim knjigama to je bio
posljednji in? Wriothesley i konzervativci su ponieni?
Da se bar radi o posljednjem inu! zavapila je kraljica.
Nedostaje mi jedna knjiga, najopasnija od svih, i to mojom
krivnjom!
Lord Parr je ponovo uhvati za ruku. Smiri se, Kate, smiri se.
Dobro se dri.
Cranmer je ustao i priao prozoru, s kojeg se pruao pogled na
vrt i rijeku, plavu na ljetnom suncu, naikanu bijelim jedrima
teretnih amaca i natkrivenih barki. Bio je to neki drugi svijet. S
mjesta gdje su se gradile nove odaje za lady Mary dopiralo je
udaljeno lupanje. Nadbiskup ree: Biskup Gardiner ispregovarao
je novi sporazum s Carstvom. A Paget je uspio sklopiti mir s
Francuskom. Lord Lisle i grof od Hertforda dali su tome svoj udio;
obojica su sada u inozemstvu, ali vratit e se sljedeeg mjeseca.
Njihovi uspjesi preokrenut e odnose u Krunskom vijeu u korist
 65

reformista. To, i kraljeva ljutnja na Gardinerovu frakciju, bit e

nam od pomoi. No ima tu jo neega, gospodine Shardlake.
Cranmer se okrenuo i osjetih svu snagu njegova prodornog
pogleda. Ne znamo o emu se radi, no vidimo da se vii vijenici
konzervativne frakcije Norfolk, Gardiner, Paget i ostali poput
njih i dalje smjekaju i razgovaraju po kutovima, a nakon svog
neuspjeha trebali bi se uuriti poput izbievanih pasa. Neki sam
dan nakon zasjedanja Vijea uo kako Paget mrmlja Norfolku neto
o posjetitelju iz inozemstva. Utihnuli su kad sam im se pribliio.
Ima tu jo neto. Neto skriveno. Imaju odigrati jo jednu kartu.
A ja sam im dala i drugu, ree kraljica sumorno. Dovela sam u
opasnost sebe i sve do kojih mi je stalo.
Ovog puta nisu je ni njen stric niti nadbiskup pokuali
ohrabriti. Kraljica se osmjehnula; no nije to bio onaj blag i vedar
smijeak koji joj se u sretnijim vremenima stalno pojavljivao na licu
sada je to bila tuna, ljutita grimasa. Vrijeme je da saznate to
sam napravila, rekla je.

ESTO POGLAVLJE
SVI SMO GLEDALI U NJU, i ona tiho nastavi. Prole zime se inilo da
kralj kree u smjeru reformi. Natjerao je Parlament da usvoji njegov
prijedlog zakona koji mu je davao kontrolu nad zadubinama; jo
jedna utvrda katolikih obreda je pala. Ljetos sam objavila Molitve i
razmatranja, i osjetila se sigurnom da napiem svoju novu knjigu,
da javno obznanim svoja uvjerenja, kako je to bila uinila
Margareta Navarska. I tako sam napisala svoju knjiicu. Znala sam
da bi mogla biti... kontroverzna, pa sam je pisala potajice, u svojoj
spavaoj sobi. Ispovijedala sam svoj ivot. Svoje grijehe, svoje
izbavljenje, svoje nazore. Usredotoeno me pogledala. U oima joj
se sada sjajila vrsta vjera. Zove se Tualjka grenika. U njoj
opisujem kako sam, dok sam bila mlada, zaglibila u idolatriji, puna
ispraznih elja za materijalnim; kako mi se Bog obratio, no ja sam
odbijala uti Njegov glas, i tek sam nakon dosta vremena prihvatila
Njegovu spasonosnu milost. Govorila je glasnije, sa zanosom.
Pogledala je lorda Parra i nadbiskupa, ali oni su spustili glave.
 66

Nastavila je neto tie: Bog mi je omoguio da shvatim kako je

udaja za kralja moja sudba. Sada je i ona spustila glavu, a ja se
zapitam razmilja li o svojoj staroj ljubavi, Thomasu Seymouru. U
Tualjci najjednostavnijim rijeima opisujem svoj stav da
izbavljenje dolazi kroz vjeru i prouavanje Biblije, a ne uzaludne
obrede. Sklopio sam oi. Bile su mi poznate takve knjige. U njima
su radikalni protestanti opisivali svoje grijehe i izbavljenje. Vlasti
su zaplijenile neke od njih. Bilo je budalasto od kraljice da pie
takvo to, ak i potajice, u ovo frakcionako vrijeme. Zacijelo je toga
bila svjesna i sama, no ovog puta su joj osjeaji nadvladah zdravu
politiku prosudbu. A njena nada da se vremena mijenjaju u korist
reforme opet se pokazala katastrofalno pogrenom.
Tko je sve vidio knjigu, Vae Velianstvo? upitao sam tiho.
Samo gospodin nadbiskup. Dovrila sam je u veljai, no u ouj-
ku su zapoeli problemi s Gardinerom. Stoga sam je potajno
sakrila u svoju krinju za dragocjenosti. Vidite, Matthew, rekla je
gorko, katkad sam jo uvijek razumna. Znao sam da je razapinju
suprotstavljeni osjeaji: eljela je iriti svoja uvjerenja meu
ljudima, no bila je duboko svjesna kakve bi to politike opasnosti
nosilo sa sobom, a k tome se jo bojala i za svoj ivot. Knjiga je
ostala zakljuana u mojoj krinji sve do prolog mjeseca, kad sam
odluila zatraiti nadbiskupovo miljenje. Doao je k meni, ovamo,
i jedne smo je veeri zajedniki proitali. Pogledala je Cranmera,
sjetno se smijeei. Posljednje tri godine mnogo smo razgovorali o
vjeri. To je poznato vrlo malom broju ljudi.
Nadbiskup je na trenutak izgledao kao da mu je nelagodno, no
onda ree sabranim glasom: To je bilo devetog lipnja, prije malo
vie od mjesec dana. Savjetovao sam Njenom Velianstvu da knjiga
ni pod koju cijenu ne smije doi meu ljude. U njoj nije bilo ni rijei
o misi, ali osuda glupih rimskih obreda i tvrdnja da su molitva i
Biblija jedini putovi do spasenja sve su to nai neprijatelji mogli
protumaiti kao luteranizam.
Gdje je rukopis sada? upitah.
Tu i jest problem, ree turobno lord Parr. Ukraden je.
Kraljica me pogleda ravno u oi. Ako nae put do kraljevih
 67

ruku, mene i ostale vjerojatno eka smrt.

Ali, ako ne osporava misu...
Knjiga je odve radikalna za kralja, ree ona. A to to sam je ja
napisala, to sam to tajila od njega... Glas joj zapne.
Kralj bi to protumaio kao izdaju, ree Cranmer tiho. A to je
najopasnije od svega.
Razumjela bih ga, ree tuno kraljica. Osjeao bi se
ranjeno.
Misli su mi se kovitlale. Spojio sam ruke u krilu i pokuavao se
usredotoiti, shvaajui da svi ekaju moju reakciju. Koliko ima
primjeraka knjige? upitao sam.
Samo je jedna, pisana mojom rukom, odgovorila je kraljica.
Pisala sam je u spavaoj sobi, potajice, iza zakljuanih vrata.
Koliko je dugaka?
Ima pedeset stranica sitnog rukopisa. Drala sam je na
sigurnom, u vrstoj krinji u spavaoj sobi. Samo ja imam klju, i
drim ga oko vrata. ak i dok spavam. Posegnula je pod prsluk i
izvukla mali klju. Kao i biser u obliku suze, visio je na lijepom
laniu.
Savjetovao sam Njenom Velianstvu da uniti knjigu, ree
Cranmer bez uvijanja. Predstavljala je opasnost ve sama po sebi.
Znai, to je bilo devetog lipnja? upitao sam.
Da, odgovorila je kraljica. S nadbiskupom se nisam, dakako,
mogla susresti u spavaoj sobi, pa sam je donijela ovamo. Tada je
jedini put bila izvan spavae sobe. Zatraila sam od svib dama i
slugu da izau kako bi na razgovor bio privatan.
I nikome niste rekli za sastanak?
Ne.
Sada su svi gledali u mene. Bio sam kliznuo u ispitivanje poput
pravog istranog odvjetnika. Vie nije bilo uzmaka. Ako ovo poe po
zlu, pomislio sam, i ja bih, kao i oni, mogao zavriti na lomai.
Gospodin nadbiskup mi je rekao da knjiga mora biti unitena,
 68

nastavila je kraljica. No opet, vjerovala sam, i jo uvijek vjerujem,

da takvo djelo, koje je napisala engleska kraljica, moe privesti
ljude istinskoj vjeri. Pogledala me moleivo, kao da eli rei: vidite,
to je moja dua, to je istina koju sam doznala, i morate je prihvatiti.
Bio sam dirnut, ali spustio sam pogled. Kraljica je sklopila ruke, pa
se zagledala u nas trojicu. Glas joj je sada bio tih i sumoran. U
redu. Znam. Pogrijeila sam, ree, pa umorno doda: Takva vjera u
moje vlastite snage i sama je znamen tatine.
Jeste li rukopis odmah vratili u krinju? upitao sam.
Da. Gotovo svakog dana bih ga pogledala. I tako cijeli mjesec.
Mnogo sam puta bila u iskuenju da te pozovem, strie.
Da me barem jesi pozvala, ree toplo lord Parr.
Da nije bilo ljeto, da je u kaminu koji put gorjela vatra, spalila
bili knjigu. No oklijevala sam, a dani su se pretvarali u tjedne. A
onda, prije jedanaest dana, samo dan nakon one scene s
Wriothesleyem, otvorila sam krinju, a knjige nije bilo. Nije je bilo.
Kraljica je vrtjela glavom. Shvatio sam koliki je ok bila pretrpjela.
Kad ste je posljednji put vidjeli? upitao sam blago.
Kad sam prije tih jedanaest dana u popodnevnim satima po-
novo itala rukopis, gledajui bih li mogla napraviti neke promjene
i uiniti ga sigurnim za objavljivanje. Rano uveer kralj me pozvao
u svoju odaju, gdje smo razgovarali i kartali skoro do deset sati.
Boljele su ga noge, i trebala mu je razbibriga. Kad sam se vratila u
spavau sobu, htjela sam izvaditi knjigu, pogledati je i pomoliti se,
ali nije je bilo.
Je li bilo tragova akanja po bravi?
Ne, odgovorila je. Ni najmanji trag.
to je jo bilo u krinji, Vae Velianstvo?
Neto mojih dragulja. Naslijedila sam ih od svog drugog mua, i
njegove keri, drage Margaret Neville, koja je umrla ovog proljea.
Licem joj prijee gr tuge.
Ti su dragulji prilino vrijedni, ree lord Parr. No ukraden je
samo rukopis.
 69

Malo sam promislio. Dakle, to je bilo dan nakon incidenta s

Wriothesleyem ?
Da. estog srpnja. Imam razloga da vrlo dobro pamtim nedavne
datume.
Neakinja me odmah pozvala, ree lord Parr. Bio sam zgroen
kad sam saznao za postojanje knjige, te injenicom da je
ukradena.
Pogledao sam starca. S obzirom na prirodu krae,
pretpostavljam da bi istraga meu ljudima s dvora bila...
nezgodna.
Parr je odmahnuo glavom. Ne usuujemo se nikome nita rei.
No ispitao sam straare koji su ulazili u kraljiinu spavau sobu
tijekom tih kljunih sati. Nije se dogodilo nita neuobiajeno: dva
su paa poistila sobu, osobna slukinja dola je pripremiti
kraljiin krevet. Dolutala je i Jane, kraljiina dvorska luda, da vidi
je li joj gospodarica unutra. Jane Bena smije svuda, ree Parr
Ijutito. No nema dovoljno razbora ni za krau jabuke.
Vano je otkriti tko je sve ulazio u kraljiinu odaju tijekom tik
sati, rekao sam. No netko je za knjigu mogao saznati prije, i onda
iskoristiti vrijeme koje je Njezino Velianstvo provelo s kraljem da
izvri krau.
Kako je itko mogao znati? upitala je kraljica. Pisala sam je
potajice, nikome nisam rekla za nju, a drala sam je zakljuanu.
Lord Parr kimnuo je u znale slaganja. Ne moemo shvatiti kako
je kraa izvrena. Nismo znali to uiniti. Bik smo paralizirani.
Kraljica sklopi oi, vrsto stiui biser ispod vrata. Zabrinuto
smo je promatrali, no naposljetku je pustila biser. Dobro sam.
Jesi li sigurna? upita je lord Parr.
Da, da. Ali sada ti nastavi s priom, strie.
Lord Parr me pogleda. Tada smo uli za ubojstvo kod katedrale
svetoga Pavla.
Za ubojstvo? upitao sam glasno.
Da, u svemu ovome imamo i ubojstvo. Knjiga je ukradena iz
 70

krinje tijekom veeri estoga srpnja. U sumrak desetoga srpnja,

prole subote, mali tiskar u Bowyer Roadu, u blizini katedrale
svetoga Pavla, ubijen je u svojoj radnji. Znate i sami koliko su se te
male trgovine oko katedrale namnoile u posljednjih nekoliko
godina to su tiskari i knjiari koji najee trguju nasitno u
klimavim kuicama.
Znam, lorde. A znao sam i da su mnogi tiskari i knjiari
radikali, i da su nekolicini u nekoliko posljednjih mjeseci pretresali
trgovine.
Tiskar se zvao Armistead Greening, nastavio je lord Parr.
Njegova radnja bila je jedna od tih klimavih kuica, sa samo
jednim tiskarskim strojem. Ve je i prije bio u nevolji zbog tiskanja
radikalne literature; proljetos je bio pod istragom, no nisu naeni
dokazi protiv njega. U posljednje je vrijeme tiskao udbenike.
Naveer prole subote je radio, kao i nekoliko oblinjih majstora;
uporno su tiskali do posljednjeg traka dnevnog svjetla kako bi
imali to veu korist od strojeva. Greening je imao egrta, koji je
otiao u devet.
Kako ste saznali sve te pojedinosti?
Od egrta, ali najveim dijelom od njegova prvog susjeda,
Geoffreyja Okedenea, vlasnika neto vee tiskare. Majstor Okedene
je oko devet zatvarao svoju radnju, kad je iz Greeningove kuice
zauo komeanje, viku i pozive u pomo. Bio je Greeningov
prijatelj, i otiao je izvidjeti to se dogaa. Vrata su bila zakljuana,
no i vrlo krhka, pa je samo upro ramenom i razvalio ih. Na tren je
ugledao dvojicu mukaraca kako istravaju van kroz druga, bona
vrata u tim tiskarama zna biti tako vrue i zaguljivo zbog
smrada tinte i drugih preparata, da ak i one najmanje imaju dvoja
vrata. Majstor Okedene nije poao za tom dvojicom; naime, bili su
pokuali podmetnuti poar u Greeningovoj tiskari. Zaliha papira
bila je razbacana i zapaljena, ali Okedeneu je uspjelo ugasiti vatru
toptanjem. Zamislite samo da se vatra uhvatila, takvo bi se
mjesto razgorjelo poput buktinje.
Istina. Vidio sam te jadne drvene kuice, sagraene uza zidove
katedrale ili na slobodnim parcelama u blizini, te uo glasne i
 71

ritmine tupe udarce koji su bez prestanka odjekivali iz njih.

Tek kad je ugasio vatru, Okedene je vidio iro tog Greeninga
kako razbijene glave lei na zemljanom podu. Greening je u ruci
stiskao ovo... Lord Parr posegne u dep svoje halje i izvadi uski
komadi skupocjenog papira, ispisanog elegantnim rukopisom i
naikanog smeim mrljama osuene krvi. Pruio mi je papir, i ja
proitam:

Tualjka grenika, u kojoj kraljica Katarina

oplakuje neukost svog jalova ivota.
Plemeniti kranski itatelju, ako izvjestitelji
potvruju sadraj vie no to sadraj jami za
izvjea, moram s pravom oplakivati nae
vrijeme, u kojem se o zlim djelima dobro govori,
a ona dobra zla postaju. No, kako je istina da
stvari nisu dobre zbog hvale, nego ih se hvali
zbog dobrote, ja ne...

Tu je stranica bila otrgnuta. Pogledao sam kraljicu. To je va

rukopis?
Kimnula je. To je uvod u moju knjigu Tualjka grenika.
Okedene je, dakako, ve iz naslova shvatio svu vanost tog
papiria, ree lord Parr. Hvala Bogu, radi se o dobrom reformistu.
Osobno je donio papiri u palau i pobrinuo se da ga dostave meni
u ruke. Odmah sam ga primio na razgovor. Tek nakon toga je
pozvao mrtvozornika. Rekao mu je sve to je vidio, no nije
spomenuo, prema mojoj uputi, da je pronaao papiri. Nasreu,
mrtvozornik podupire reformu, i obeao je da e me obavijestiti ako
to sazna. Dobro sam mu platio, priznao je otvoreno Parr. I
obeao jo.
Tad se javi kraljica, s primjesom oaja u glasu. No nita nije
saznao. Nita. Stoga sam predloila da se obratimo vama, Matthew.
Ne poznajem nikog drugog izvan dvora tko bi mogao provesti takvu
istragu. Ali samo ako to elite. Svjesna sam strane opasnosti...
 72

Obeao je, ree lord Parr.

Kimnuo sam. Jesam.
U tom sluaju, Matthew, najiskrenije vam zahvaljujem.
Pogledao sam otrgnuti papiri. Logian je zakljuak da je
Greening pokuao sauvati rukopis od uljeza. Ubojice su mu, tko
god bili, istrgnuli rukopis iz ruku, no pritom su poderali dio prve
stranice.
Da, ree lord Parr. I tko god ga je ubio, uo je kako majstor
Okedene provaljuje, pa odmah pobjegao. Ubojice su tako oajniki
eljele izbjei prepoznavanje da nisu htjele zastati kako bi iupale
komadi papira iz mrtvaeve ruke.
Vjerojatnije je da uljezi u tom trenutku nisu ni primijetili
papiri, rekao sam.
Lord Parr kimne. Morali biste znati da su Greeninga i prije
pokuavali ubiti. On je i ivio i radio u toj potleuici, u najveoj
bijedi. Nabrao je nos, pokazujui aristokratsku odbojnost prema
takvom ivotu. Kao to sam spomenuo, imao je mladog egrta. Pet
dana prije kobnog dogaaja, taj je momak rano ujutro doao na
posao i zatekao dvojicu mukaraca kako pokuavaju provaliti u
kuicu. Dignuo je uzbunu i mukarci su pobjegli. Prema njegovu
iskazu, nije se radilo o uljezima koji su nedugo potom napali i ubili
Greeninga.
Najprije smo pomislili, ree Cranmer, da je Greening dobio
rukopis kako bi prema njemu tiskao knjigu. Ali to nije imalo
smisla. Knjigu bi tiskao neki katolik, da je stavi u optjecaj na ulici i
tako upropasti kraljicu. No reformist to ne bi uinio.
Da. Promislio sam. Ako je rukopis pao u Greeningove ruke, a
nazori mu odgovaraju onome to ste rekli, uinio bi isto to i
Okedene vratio bi ga. Je li mogue da je Greening kriom bio
katolik?
Cranmer odmahne glavom. Naloio sam da se obavi diskretna
istraga. Greening je bio radikal, znan ovjek, cijeli svoj ivot. Kao i
njegovi roditelji. Znaajno me pogledao.
Znan ovjek. To je znailo da je Greeningova obitelj pripadala
 73

lolardima, staroj engleskoj sekti. Vie od stotinu godina prije

Luthera, lolardi su doli do slinih zakljuaka glede Biblije i njene
sredinje uloge na putu k spasenju, a bili su poznati po svojim
radikalnim nazorima o misi. Mnogi od njih naginjali su
najekstremnijem protestantizmu. Budui da su ih desetljeima
proganjali, nije im bilo nimalo strano da djeluju kao tajna
zajednica. Bilo je izvjesno da ne bi eljeli, kao ni bilo koji drugi
radikali, nauditi kraljici.
Postoji li jo neto u tekstu to bi moglo ukazati da je rije o
kraljiinu djelu? upitao sam.
Cijeli je tekst napisan kraljiinom rukom.
No bi li se djelo kao cjelina moglo odmah prepoznati? Ba kao i
uvodni ulomak?
ak i povrnim itanjem mogao bi se prepoznati autor. Lord
Parr pogleda kraljicu. Na koncu, radi se o osobnom ispovijedanju
grijeha i objavi spasenja. Sasvim je oito da je rije o kraljiinu
djelu. Zavrtio je glavom. Nemamo pojma kod koga je sada, niti
kako je dolo do Greeninga. Sudska istraga provedena je prije dva
dana, sa zakljukom da poinitelji nisu poznati.
Kraljica me pogledala. Kao zeevi ulovljeni u zamku, ekali smo
da se neto dogodi, da se knjiga pojavi na ulicama, no jedanaest
dana ni glasa o njoj. Nas troje smo se dan i no muili pitanjem to
uiniti, i na kraju odluili da se stvar mora istraiti, i da to mora
uiniti netko tko nije u bliskoj vezi s dvorom. Moleivo me
promatrala ravno u oi. I tako sam, oprostite mi, Matthew,
pomislila na vas. No i sada, ponavljam, samo pitam elite li mi
pomoi. Ne zapovijedam, to neu uiniti. Ve je dosta krvi na mojim
rukama zato to sam napisala tu knjigu; da nije bilo mene, siroti
Greening jo bi bio iv. Imala sam samo dobre namjere, zavravala
je tuno, ali ispravno stoji u Bibliji: Ispraznost nad ispraznou,
sve je ispraznost Malaksalo se naslonila u stolcu.
Mogao sam rei samo ovo: to elite da poduzmem?
Cranmer i lord Parr su se zgledali. Olakanje? Nada? Ili su se
pitali koliko je mudro bilo predati tu stvar u moje ruke? Lord Parr je
 74

naglo ustao i poeo etkati po sobi. Imamo plan, ali morate nam
rei vidite li u njemu kakvih mana. Stvar je hitna i mislim da joj se
mora pristupiti sa svih strana. to se tie Greeningova ubojstva,
nadbiskupovi posrednici razgovarali su s njegovim roditeljima
preko njihova vikara. Ne znaju nita o knjizi, naravno, ali ele da se
pronae ubojica. ive na Chilternsu, pa im nije jednostavno doi u
London.
Chilterns? Da, da. Znao sam da je to podruje odavno poznato
po lolardima.
Dali su vam punomo da ih zastupate. Zasad znaju samo to da
bogati prijatelji njihova sina ele otkriti tko ga je ubio, nita vie od
toga. Sad kad je sudska istraga zavrena, daljnje istrane radnje su
u rukama lokalnog redarstvenika Fletchera. ovjek je neumoran,
ali spor. Zacijelo znate, vii odvjetnie, da redarstvenici gube
zanimanje ako ubojica nije uhien u roku od etrdeset osam sati jer
su anse da ga se pronae slabe. Mislim da e Fletcheru biti drago
ako preuzmete posao od njega. Razgovarajte s Greeningovim
egrtom, s njegovim susjedima i kolegama, pretraite radnju. Ali ne
spominjite knjigu. Osim Okedeneu koji, Bogu hvala, zna drati
jeile za zubima. On je potpuno odan reformi i shvaa vanost ove
situacije. Lord Parr me prodorno pogledao.
Hou, moj lorde.
Drugi dio zadatka jest da otkrijete tko je ovdje na dvoru ukrao
rukopis. Sigurno se radi o nekome tko ima pristup kraljiinim
odajama. Morat ete ve danas prisegnuti kao pomonik u
kraljiinu Pravnikom vijeu. Dobit ete novu halju s priivenim
kraljiinim grbom. Nosite je kad istraujete u palai. Tijekom
potrage za Greeningovim ubojicama budite odjeveni u svoju
uobiajenu halju ne biste smjeli na vidljiv nain biti povezani s
kraljicom.
U redu.
Lord Parr kimne. Cranmer me pogleda, no brzo okrene glavu;
bio je to pogled saaljenja, pomislih, ili moda sumnje.
Lord Parr nastavi. Kad govorimo o istrazi u palai, opepoznato
 75

je da ste ve zastupali kraljicu u pravnim stvarima. Izmislit emo

priu da je iz kraljiine krinje za dragocjenosti ukraden vrijedan
prsten, koji je Velianstvu oporuno ostavila njena pastorka. Za
svaki sluaj, uzeo sam prsten i stavio ga na sigurno. Vrijedi malo
bogatstvo. I kraljiina bliskost s Margaret Neville je takoer
opepoznata; svi e razumjeti njenu veliku elju da prsten bude
pronaen. Bit ete ovlateni pitati kraljiine sluge tko je sve imao
pristup krinji. Sluajno se dogodilo da je prije nekog vremena
mladi pa ukrao dragulj jednoj od dvorskih dama. Nakon istrage je
uhvaen, ali je, na kraljiino uporno traenje, pomilovan zbog svoje
mladosti. Ljudi e se sjetiti tog sluaja. Parr me pogledao. Rado
bih sam proveo istragu, ali svima bi bilo vrlo neobino da netko na
mom poloaju osobno preuzme takav sluaj. Osim toga, na ovom e
mjestu stranac esto vidjeti stvari mnogo jasnije. Uzdahnuo je.
Dvorski je svijet incestuozan. Sretniji sam na svom imanju,
priznajem to, ali dunost mi je da sada budem ovdje.
Poznat sam kao neprijatelj odreenim ljudima u Krunskom
vijeu, rekao sam kolebljivo. Vojvodi od Norfolka, a ponajvie
Richardu Richu. A jednom sam naljutio i samoga kralja.
To je stvar prolosti, Matthew, ree Cranmer. Usto, vaa e
istraga biti ograniena na osobe iz kraljiina kruga. Ako otkrijete
da trag vodi dalje, mi emo se pobrinuti za to. Ja se ne vraam u
Canterbury dok ova stvar ne bude rijeena.
Oprostite mi, gospodine nadbiskupe, rekoh, ali Norfolk i Rich
bi ipak mogli doznati za ovo. Govorili ste o pijunima koji vas
izvjeuju o onome to Gardiner govori u kraljevoj privatnoj
odaji...
To su simpatizeri, a ne pijuni, prekine me Cranmer
prijekorno.
No moda bi se u kraljiinu krugu mogli nai oni koji
simpatiziraju protivnike reforme. Takvo to sugerira ve sama
injenica da je rukopis ukraden.
To je vrlo udno. Mi u kraljiinu krugu vrlo pomno uvamo
tajne. Cranmer pogleda kraljicu. Njezino Velianstvo nadahnjuje
nas na veliku odanost, koja je prola kunju lova na heretike. Ne
 76

moemo identificirati nikoga tko bi mogao ili elio napraviti

takvo to.
Nakon trenutka tiine, lord Parr ree: Ponite odmah, vii
odvjetnie Shardlake, pokuajte razmrsiti nit. Poslije podne otiite
do tiskarske radnje, a naveer se vratite ovamo. Prisegnut ete
preda mnom, dobiti halju i nove upute.
Ponovo sam oklijevao. Zar u raditi posve sam?
Mladi William Cecil moe biti od koristi, ima veze meu
radikalima, i vjeruju mu. Ali ne zna za Tualjku, i mislim da mu do
daljnjeg neemo govoriti o tome. Parr nastavi vedrije: Moete li
vjerovati da se Cecil ve dvaput enio, a ima samo dvadeset pet
godina? Njegova prva supruga umrla je pri porodu, i sada ima
drugu. enu s dobrim vezama. Mislim da e Cecil uskoro poeti
brzo napredovati.
to se tie tiskarova ubojstva, doda nadbiskup, moete za
pomonika uzeti vaeg ovjeka Baraka. Kako sam shvatio, u
prolosti vam je bio vrlo koristan.
Ali..., lord Parr podigne kaiprst kao znak upozorenja, ...
Barak smije znati samo da zastupate roditelje ubijenog. Ne
spominjite mu kraljicu ni Tualjku.
Bio sam neodluan. Barak je oenjen, ima jedno dijete, a i
drugo je na putu. Ne bih ga elio dovoditi u bilo kakvu opasnu
situaciju. Imam vjebenika, Nicholasa, ali on...
Lord Parr me prekine. Preputam to vaem nahoenju. Moda
vam moe pomoi u rutinskim stvarima. Bitno je samo da mu ne
kaete nita o Tualjci. Ponovo me prodorno pogledao.
Kimnuo sam, pa se okrenuo kraljici. Ona se nagne naprijed i
podigne biser na laniu. Znate li kome je neko pripadao?
upitala je tiho.
Ne, Vae Velianstvo. Iznimno je lijep.
Bivoj kraljici, Catherine Howard, koja je zavrila s glavom na
panju. Bra smrt od lomae. Uzdahnula je, duboko i oajno. I ona
je bila budalasta, samo na drugi nain. Ove skupocjene stvari koje
nosim zlatom protkane tkanine, svilene koprene i jarki dragulji
 77

veina toga prelazila je s kraljice na kraljicu. Vidite, sve se te

stvari uvijek vraaju na odjel kraljiine runice zbog uvanja ili
prilagodbe. Toliko su vrijedne da se ne mogu baciti, ba kao ni
velike tapiserije. Podignula je bogato izvezen rukav. Ovo je nekad
bio dio haljine Anne Boleyn. U svakom trenutku me neto podsjea
na dogaaje iz prolosti. ivim u strahu, Matthew, u velikom
strahu.
Uinit u sve to je u mojoj moi. Sve druge poslove u odloiti.
Kunem se.
Osmjehnula se. Hvala vam. Znala sam da ete mi pritei u
pomo.
Lord Parr je spustio glavu, naznaivi mi da moram ustati.
Naklonio sam se kraljici, na to se ona jo jednom tuno osmjehne,
a onda i Cranmeru, koji kimne. Lord Parr me ispratio van, do
prozora kroz koji smo promatrali kralja. Dvorite je sada bilo
prazno. Uvidjeli da je prozor u takvom leutu da nas se ne moe
vidjeti ni s jedne strane hodnika, to je bilo idealno za privatan
razgovor. Hvala vam, gospodine, rekao je Parr. Vjerujte mi, ne
podcjenjujemo potekoe i opasnosti. Poite sa mnom, otkrit u
vam jo pojedinosti o Greeningu i predati punomo njegovih
roditelja. Pogledao je u dvorite, promekoljio se, pa se nagnuo
prema meni. Vidjeli ste u kakvom je stanju kralj. Ali iz onog to
smo vam rekli jasno vam je da je njegov um jo uvijek, u veini
sluajeva, bridak i bistar. Te da je, kao i uvijek, ispunjen ljutnjom i
sumnjama.

SEDMO POGLAVLJE
S OSJEAJEM OLAKANJA projahao sam kroz dvorske dveri i polako
se zaputio prema Charing Crossu. Genesis je hrzao i trzao glavom
zbog praine koja se dizala iz ciglane u Scotland Yardu; ondje su
bez prestanka proizvodili materijal za ukraavanje i daljnju
izgradnju Whitehalla. Dan je bio vru i ulice su vonjale. Odluio
sam da u u tiskarsku etvrt sa sobom uzeti Nicholasa. Nee
koditi da uz mene bude netko mlad i visok.
 78

Na stubama prostranog Charing Crossa sjedilo je, kao i obino,

na desetke prosjaka. U posljednje dvije godine bilo ih je sve vie i
vie, kako zbog glavarine, tako i zbog smanjivanja nadnica
uzrokovanog padom vrijednosti kovanog novca. Bilo je ljudi koji su
tvrdili da su prosjaci pijavice koje liu znoj s ela onih koji
mukotrpno rade, no veina prosjaka neko su i sami bili radnici.
Kradto sam ih pogledao mukarci, ene i djeca u starim prljavim
krpama, crvenih i ogrubjelih lica zbog stalne izloenosti suncu;
neki su pokazivali rane i kraste kroz koje je curio gnoj kako bi
pobudili samilost kod prolaznika. Jedan je mukarac, s otkrivenim
batrljkom noge, nosio dronjke vojnike odore; nema sumnje da je
nogu izgubio u kotskoj ili Francuskoj tijekom dvije posljednje
ratne godine. No okrenuo sam glavu bilo je dobro poznato da e,
ukoliko uhvati pogled jednog od prosjaka, na tebe nahrupiti cijela
njihova horda. A imao sam mnogo toga na umu.
Upleo sam se u neto to je moda bilo pogibeljnije od svega u
emu sam prije sudjelovao. Sezalo je ravno u sredite kraljevskog
dvora, i to u vrijeme kad su intrige razliitih frakcija bile
najopasnije. Sjetivi se prizora s kraljem u dvoritu, shvatio sam
kako je sve ono to se dogodilo od poetka godine bio dio borbe za
vlast u dravi po kraljevoj smrti, kad na prijestolje doe dijete. U
ijim e rukama kralj ostaviti dravu? Hoe li sljednik biti Norfolk?
Edward Seymour? Paget? Kraljica?
Pristao sam na dugo razdoblje straha i napetosti. Bit u uvar
opasnih tajni koje nisam elio znati. No mudar ovjek zna kad
postupa kao budala, i ja sam, dakako, shvaao to su moji istinski
motivi. Svemu su uzrok bile moje dugotrajne ljubavne sanjarije o
kraljici. Bila je to beznadna budalatina sve starijeg mukarca, ali
tog sam jutra shvatio da su moji osjeaji prema njoj jo uvijek
duboki.
Opet, znao sam da kraljicu Katarinu moram promotriti
objektivno: vjerski radikalizam doveo je tu vrlo opreznu enu s
diplomatskim manirima do situacije u kojoj bi mogla izgubiti sve.
Ona je to nazvala tatinom, no zapravo se radilo o gubitku zdrave
prosudbe. Zabrinuto sam se zapitao primie li se moda fanatizmu,
kao mnogi drugi ovih dana. Ne, pomislih, pokuala je napraviti
 79

odmak pokoravajui se kralju, i traei Cranmerovo odobrenje za

Tualjku; opet, njezino odbijanje da se rijei knjige sad bi moglo
dovesti do katastrofalnih posljedica.
Bi li vrijedilo naprosto pustiti da se frakcije bore do istrebljenja?
Zar su radikali ita bolji od konzervativaca? No onda se sjetih da
kraljica nikome ne bi namjerno naudila. Ne bi niti Cranmer,
vjerovao sam. No za lorda Parra nisam bio siguran. Bio je star,
izgledao je bolesno, no vidio sam koliko je odan neakinji; usto,
osjetio sam da u sebi nosi okrutnost bio sam mu koristan, ali me
vjerojatno gledao samo kao potronu robu.
Predao mi je punomo za zastupanje Greeningovih roditelja.
Sada me ekao obilazak ulica oko katedrale svetoga Pavla, gdje
sam trebao razgovarati s redarstvenikom, zatim s Greeningovim
susjedom Okedeneom, te naposljetku s pokojnikovim egrtom, koji
je svjedoio prijanjem pokuaju provale. K tome, trebao bih
pokuati otkriti Greeningove prijatelje.
Lord Parr elio je da se vratim u palau do sedam naveer.
Vjerojatno u danima biti najdublje ukljuen u ovu stvar. Nasreu,
pravni kvartal jo nije poeo i sudovi nisu zasjedali. Morat u
zamoliti Baraka za dodatni pripremni posao u vezi sa sluajevima
koje sam vodio, te da nadzire Nicholasa i Skellyja. S nelagodom
shvatih da u morati lagati Baraku i Nicholasu; mogu im otkriti da
sam ukljuen u istragu tiskarova ubojstva, no samo u ime njegove
obitelji, a ne smijem rei nita o potrazi za kraljiinom knjigom.
Osobito mi je mrsko bilo to u lagati Baraku, ali nisam vidio drugu
mogunost.
Spontano zakrenem prema sjeveru, prema ulici s malim
kuama, gdje su ivjeli Barak i njegova ena, Tamasin. On je na
poslu, no ona je u ovo doba dana vjerojatno kod kue. I Barak i
Tamasin bili su moji stari prijatelji. Nas smo troje proli mnogo
toga, a sada sam imao izrazitu potrebu da razgovaram s nekim
jednostavnim, zdravog razuma, bez sklonosti intrigama. I da vidim
svoje malo kume. elio sam jedan obian, svakidanji trenutak,
moda posljednji za mnogo vremena.
Privezao sam Genesisa za stup ispred kue i pokucao na vrata.
 80

Otvorila mi je sluavka, gospoja Marris, krupna udovica u srednjim

godinama. Naklonila se prignuvi koljeno. Gospodine Shardlake,
nismo vas oekivali.
Bio sam u blizini, doao sam spontano. Je li gospoa Barak kod
kue?
Da, a i gazda je tu. Doao je na ruak. Ba sam kanila raistiti
stol. Tad sam shvatio da nisam nita jeo. Gospoja Marris odvela
me u dnevnu sobu s pogledom na mali vrt, koji je Tamasin
besprijekorno odravala. Kapci su bili otvoreni i soba je bila puna
mirisa ljetnog cvijea. Barak i Tamasin sjedili su za stolom, ispred
praznih tanjura i krigli s pivom. Jane je krenula skupljati tanjure.
Tamasin je izgledala dobro: na lijepom joj se licu vidjelo
zadovoljstvo i srea. Ovo je divno iznenaenje, rekla je. Ali
zakasnili ste na ruak.
Zaboravio sam da je vrijeme objedu.
To nije dobro za vas, zacoktala je jezikom.
Barak me pogledao. Vratio sam se kui na ruak. Procijenio
sam da e Skelly moi drati na oku mladog Nicka to kratko
vrijeme.
U redu je. Osmjehnuo sam se ugledavi djeaia u bijelom
haljetku i vunenoj kapi vezanoj manom. Ispuzao je ispod stola da
vidi to se dogaa. Pogledao me Barakovim smeim oima,
osmjehnuo se i rekao: ovjek!
To mu je nova rije, rekla je ponosno Tamasin. Vidite, poinje
govoriti.
Povoji su daleko iza njega, rekao sam, divei se Georgeovom
napretku dopuzao je do Baraka i, usredotoeno nabirui malo
elo, uspio nakratko stati, da bi se zatim vrsto uhvatio za oevu
dugu arapu. Smjekajui se svom uspjehu, podignuo je nogu i
udario oca u gleanj.
Barak ga podigne. Udara, ha, gospodiiu? upita on toboe
ozbiljno. I to pred svojim kumom? Vraiku besramni. George se
veselo zahihoe, a ja ga pomilujem po glavi. Nekoliko uvojaka,
plavih poput Tamasinih i glatkih kao svila, pobjegne mu ispod
 81

kape.
Svakim je danom sve vei, udio sam se. No jo uvijek ne
vidim kome vie slii.
Takvo to je nemogue iitati iz tog bucmastog lica, ree
Barak, lagano dodirujui sinovljev nosi.
ujem da ti treba estitati, Tamasin.
Ona se zarumeni. Hvala vam, gospodine. Istina, ako Bog da,
George e u sijenju dobiti malog brata ili sestru. Ovog puta se
oboje nadamo djevojici.
Osjea se dobro?
Da, izuzev laganih jutarnjih munina. ekajte, idem po kruh i
sir. Jack, ima graka u bradi. Izvadi to, molim te. Izgleda
odvratno. Barak izvadi graak iz brade, zgnjei ga meu prstima,
pa ga dade ushienom Georgeu.
Mislim da u pustiti onu dugaku ravastu bradu, kakve
mukarci danas nose. U nju bi mi padalo dovoljno hrane da pri ruci
uvijek imam neto prigristi.
Onda bi morao pronai novu kuu u kojoj e jesti, viknula je
Tamasin iz kuhinje.
Promatrao sam Baraka; udobno se ispruio na stolcu, dok mu
se djetece igralo pokraj nogu. Dobro je da sam odluio ne mijeati
ga u ovo. Jack, poeo sam, imam novi posao koji e me najvei
dio vremena drati izvan ureda, i to najmanje sljedeih nekoliko
dana. Zamolio bih te da preuzme odgovornost, i nadzire
Nicholasa i Skellyja. Premda, Nicholas e mi moda malo i trebati.
Ako stignem, susretat u se s vanim klijentima.
Na primjer, s gospoom Slanning? Znao sam da je Barak ne
podnosi.
Da, pozabavit u se s njom.
Barak me pronicavo pogleda. O kakvom se poslu radi?
U blizini katedrale svetoga Pavla ubijen je tiskar. Prolo je
tjedan dana, a krivcu ni traga. U mrtvozornikovu uredu su spori
kao i obino. Imam punomo za istragu od tiskarovih roditelja. ive
 82

na Chilternsu.
Oni su vas angairali?
Oklijevao sam. Sluaj sam dobio preko tree strane.
Vie se ne bavite takvim poslovima. Moglo bi biti opasno.
Osjeao sam dunost da preuzmem ovaj sluaj.
Izgledate zabrinuto, rekao je Barak na svoj izravan nain.
Molim te, Jack, odvratio sam pomalo razdraljivo. Neki
aspekti ovog predmeta moraju ostati povjerljivi.
Barak se namrti. Prije ga nikad nisam ostavljao izvan takvih
stvari. Kako elite, ree on pomalo mrzovoljno.
U meuvremenu, George se odmaknuo od oca i, klatei se,
napravio nekoliko koraka prema meni. Podignuo sam ga, a on je
spustio debeljukaste ruice na moju koulju i svu je zamrljao
zgnjeenim grakom. Spustio sam ga natrag.
Eh, usosio vas je, ree Barak. Oprostite, ali morate biti
oprezni kad ga podiete.
Tamasin mi donese tanjur s kruhom i sirom, te nekoliko
smeuranih jabuka. Prologodinje su, rekla je, ali dobro smo ih
uskladitili. Opazila je mrlje na mojoj koulji i promotrila Georgea.
Jack, tupane jedan, ukorila je mua. Nisi mu valjda dao graak?
Mogao se uguiti.
Kao to vidi, nije ga pojeo. Osim toga, taj je mali praskavac
prolog tjedna pokuao pojesti pua balavca iz vrta, pa mu nije bilo
nita.
Fuj, daj ga ovamo. Tamasin podigne sina, koji je zbunjeno
pogleda. Ohrabruje ga da srlja u nevolje.
Oprosti. Da, najbolje je drati se podalje od nevolja. Barak me
znakovito pogleda.
Ako si u mogunosti, odvratio sam. Ako si u mogunosti.

 83

ODJAHAO SAM kui kako bih, prije no to odem do Lincoln's Inna,

presvukao koulju. Poao sam u kuhinju. Ondje je stajala
Josephine u haljini koju jo nisam vidio: bila je izraena od
kvalitetne ljubiaste vune, s dugim bijelim ovratnikom. Agnes je
kleala pokraj Josephine i pribadaama popravljala donji dio
haljine. Kad sam uao, Agnes je uurbano ustala, i obje ene mi se
naklone prignuvi koljena.
Kako vam se ini Josephineina nova haljina, gospodine?
upitala je Agnes. Nabavila ju je za sutranji izlazak. Ja sam joj
pomogla da je izabere.
Josephine se, kao i obino, zacrvenjela. Haljina joj je dobro pri-
stajala, no naprosto mi nije moglo promaknuti da boja vune izgleda
blijedo i isprano u usporedbi s iznimno jarkim bojama koje sam
vidio posvuda po Whitehallu. Veina ljudi mogla si je priutiti samo
takvu odjeu.
Izgleda odlino, Josephine, rekao sam. Gospodin Brown e
sigurno biti zadivljen.
Hvala vam, gospodine. Pogledajte, imam i nove cipele. Malo je
podignula skute haljine i otkrila uglate bijele cipele od kvalitetne
koe.
Jako su lijepe, osmjehnuo sam se.
A haljina je od najbolje kendalske vune, rekla je Agnes. Trajat
e ti mnoge godine.
Gdje ete etati? upitao sam.
Po Lincoln's Inn Fieldsu. Nadam se da e vrijeme opet biti
lijepo.
Nebo je vedro. Uh, moram uriti. Agnes, treba mi nova koulja.
Raskrilio sam halju i otkrio zelene mrlje. Moje kume, rekao sam
snudeno.
Grozno! Pozvat u Martina.
Mogu uzeti jednu iz ormara, rekao sam, no Agnes je ve
zazvala muevljevo ime. Martin je doao iz blagovaonice, opasan
pregaom. Zacijelo je istio srebrninu jer je pregaa vonjala po
 84

octu.
Martine, molim te, bi li gospodinu Shardlakeu donio novu
koulju? Agnesin glas bio je pun potovanja, kao i uvijek kad je
razgovarala s muem. Njegovo malo kume mu je umrljalo ovu
koju ima na sebi. Osmjehnula se, no Martin je samo kimnuo.
Rijetko se smijao; inilo se da je jedan od onih ljudi koji su roeni
bez smisla za humor.
Otiao sam gore, u svoju sobu. Martin se s novom kouljom
pojavio za nekoliko minuta. Poloio ju je na krevet i ostao ekati.
Hvala, Martine, rekao sam, ali mogu se sam odjenuti. Umrljanu
koulju u ostaviti na krevetu. Uvijek je elio obaviti ba sve.
Izgledao je pomalo pogoeno, ali naklonio se i otiao.
Presvukao sam koulju i izaao iz spavae sobe. U podnoju stu-
ba, Josephine je nosila vr s vruom vodom; oprezno ga je drala
ispred sebe, pazei da njime ne dodirne svoju novu haljinu. Unijela
je vr u blagovaonicu, kroz ve otvorena vrata; u sobi je Martin jo
uvijek istio srebrninu.
Stavi ga na stol, rekao je on. Na onu krpu.
Da, gospodine Brocket. Okreui se, Josephine je Martinu
potajice uputila pogled pun mrnje i prezira. Slino ga je bila
pogledala i juer. Zbunilo me to. Martinovi hladni maniri zasigurno
ne mogu, sami po sebi, izazvati takav pogled dobrodune
Josephine.

OSTAVIO SAM Genesisa u staji i pjeice preao kratku udaljenost
do Lincoln's Inna. Barak se jo nije vratio, ali i Skelly i Nicholas bili
su za svojim stolovima, zaokupljeni poslom. Skelly je ustao i donio
mi pisamce; iza drvenih naoala oi su mu sjale od znatielje. Ovo
vam je maloprije donijela gopoa koja njeguje gospodina
Bealknapa.
Uzeo sam pisamce i prelomio peat. Unutra je bila poruka
napisana drhtavom rukom. Reeno mi je da u uskoro Bogu na
pravdu. Biste li mi uinili milost, pa me posjetili sutradan poslije
 85

mise? Stephen Bealknap.

Uzdahnuo sam. Na njega sam posve zaboravio. No na ovo se
nisam mogao ogluiti. Navrljao sam da u ga doi posjetiti poslije
mise, i naloio Skellyju da brzo odnese poruku preko puta. Kad je
otiao, okrenuo sam se Nicholasu. Danas je bio odjeven dolino, u
crnu kratku halju, sukladno propisima. Predao mi je snop papira.
To je moj saetak glavnih toaka onog sluaja s predatnicom,
gospodine.
Brzo sam pregledao saetak. Bile su to krabotine, ali inilo se
da su injenice dobro promiljene i logiki izloene. Moda e se
momak napokon srediti. Podignuo sam glavu prema njemu bio
je vii od sto osamdeset centimetara, i nije mi bilo druge nego
gledati prema gore. Njegove zelene oi bile su bistre i iskrene.
Imam novi sluaj, rekao sam. Radi se o povjerljivoj stvari koja
zahtijeva diskreciju. Naalost, najmanje nekoliko sljedeih dana
uglavnom u biti izvan ureda, pa e ti morati ostajati due. Ima li
volje za to?
Imam, gospodine, odgovorio je, no nije mi promaknula
nevoljkost u njegovu glasu. Moj je zahtjev znaio da e mu ostati
nekoliko sati manje za provod po krmama s drugom mladom
gospodom.
Nadajmo se da to nee potrajati. Takoer, u odreenim aspekti-
ma novog sluaja dobro bi mi dola tvoja pomo. Volio bih da
odmah poe sa mnom, da obavimo razgovor s nekim svjedocima.
Oklijevao sam, pa nastavio: Radi se o ubojstvu, a na zahtjev
rtvinih roditelja pomaem u istrazi. Razgovarat u s
redarstvenikom, a onda s jo nekoliko svjedoka.
Nicholas je uas ivnuo. Uhvatiti zlikovca astan je zadatak.
Odvratio sam mu ozbiljno: Ako te povedem sa sobom, sve to
uje mora drati u strogoj tajnosti. To nije tema za razgovor u
krmi. Takvo to bi i mene i tebe moglo dovesti u nevolju.
Znam da se o takvim sluajevima ne govori, gospodine, rekao
je on malice kruto. Svaki pravi gospodin dri do toga.
Nijedan sluaj nije povjerljiv kao ovaj. Imam li tvoju rije?
 86

Naravno, gospodine, ree on povrijeeno.

U redu. Poi e sa mnom do katedrale svetoga Pavla. Ubijeni
mukarac bio je tiskar. Pozorno sluaj dok ispitujem ljude, pa ako
se i sam sjeti nekog pitanja, i ini ti se razboritim, moe ga
postaviti. Kao juer gospoi Slanning, rekao sam. To je bilo dobro
pitanje.
Nicholas se razvedrio. Muilo me jesam li otiao predaleko, i
hoe li vam moda otkazati punomo.
To bi stvarno bila tragedija, odvratio sam ironino. Poimo
sada, rekoh, no uto se sjetim jo neega: Jesi li danas ponio svoj
ma?
Jesam, gospodine. Nicholas se zarumenio. Volio je nositi ma
kad je bio vani, epurei se i na taj nain.
Osmjehnuo sam se. Budui da ti je otac vlastelin, ti si gospodin
od statusa, a takva gospoda u javnosti nose maeve. Pa ako je ve
tako, moemo zakone protiv raskonosti okrenuti u nau korist.
Moda emo tako impresionirati ljude s kojima budemo
razgovarali.
Hvala vam. Nicholas dohvati ma u elegantnim konim kori-
cama, ukraenim uzorcima lia vinove loze. Pripasao je ma i
rekao: Spreman sam.

OSMO POGLAVLJE
POLI SMO STRANDOM, proli kroz Temple Bar, pa krenuli niz Fleet
Street. Dan je ve poodmaknuo, i bilo mi je drago to mi je Tamasin
prije dala kruh i sir. Nicholas je imao dug i brz korak, pa sam ga
morao upozoriti da malo uspori, usput ga podsjetivi da su
odvjetnici ljudi od poloaja, te da moraju hodati dostojanstveno.
Prelazei Fleet Bridge, morao sam zadrati dah zbog smrada koji se
irio iz rijeke. Jedna je svinja rujui za hranom pala u rijeku i sad
se bacakala u mulju. Njezin je vlasnik stajao do koljena u zelenoj,
pjenuavoj vodi i pokuavao je izvui.
Proli smo pokraj zatvora Fleet; zatvorenici su, kao i uvijek,
pruali svoje prljave ruke izmeu reataka traei milostinju bez
 87

donesene hrane, umirali bi od gladi. Sjetih se kako su dvorske

dame nosile novac Anne Askew u Newgate. Odande su mladu enu
odveli u Tower, gdje su je muili, a nakon toga je zavrila na lomai.
Zadrhtao sam.
Proli smo kroz Ludgate, dveri u gradskom bedemu, i pred nama
izroni golema katedrala svetoga Pavla, s drvenim iljastim tornjem
koji se uzdizao punih sto pedeset metara, plavom nebu pod oblake.
Nicholas ga je zadivljeno promatrao. U Lincolnshireu nema tako
krasnih zdanja, ha? upitao sam.
Linkolnska katedrala je prelijepa, ali vidio sam je samo dvaput.
Oevo imanje nalazi se na jugozapadu grofovije, u blizini
Trenta. Razaznao sam primjesu ljutnje u mladievu glasu kad je
spomenuo oca.
Iza Ludgatea protezao se Bowyer Row, prepun trgovaca i
njihovih muterija. Jedan je mesar postavio tezgu na kojoj je lealo
zelenkasto, naoko ilavo meso. Cijene su ovih dana bile tako visoke
da su zakupci tezgi mogli prodati ak i ueglo meso. Da privue
kupce, mesar je na rub tezge stavio kavez s puricom. Ljudi su
zastajkivali i zurili u tu neobinu pticu iz Novoga svijeta; sliila je
divovskoj kokoi, s golemom jarkom braduom.
Priao nam je stariji torbar s pliticom punom broura, nedavno
kupljenih od tiskara. Gledao nas je postrance, i to vrlo vragolasto.
Kupite moje tek tiskane balade, gospodo. Pune su nestanih rima.
Mljekarica i mladi pastuh, Kardinalove slukinje. Nicholas se
nasmije, a ja pokaem mukarcu da nas ostavi na miru. U vei kraj
koje smo prolazili stajao je jo jedan torbar; preko ramena je
prebacio staru vreu za strijele, sada punu debelog prua. Kupite
odline ibe! vikao je. Kupite londonske sjekue! Dobro su
natopljene u rasolu! Nauite ene i sinove pokornosti!
Prema nama je potrala skupina od sedmero-osmero djece, sve
bosi i poderani mangupi. Opazih da jedan djeak nosi otar no.
Depari, apnuo sam Nicholasu. Pripazi na svoj novac.
Vidio sam ih. Jednom je rukom ve vrsto uhvatio svoju torbu,
dok je drugom zgrabio drak maa. Gledali smo izravno u djeake,
 88

koji su tako shvatili da smo otkrili njihovu namjeru, pa se nisu

natiskali oko nas, nego su otrali ustranu. Grbavi vrae! viknuo je
jedan. Hravoglavi pisaru! dodao je drugi. Na ovo se Nicholas
okrene i korakne prema njima, no ja ga uhvatim za ruku. On zavrti
glavom i tuno ree: Dobro su mi ljudi govorili: London je divlje
more puno opasnih stijena.
iva istina. I to na razliite naine. Kad sam doao u London, i
ja sam morao uiti iz vlastitog iskustva. Ni danas nisam siguran da
sam se naviknuo na grad. Katkad sanjarim o povlaenju na selo, ali
i tamo bi se nastavilo s brigama. Pogledao sam ga. Moram ti
otkriti neto. Prijatelji ubijenog mukarca su vjerski radikali, to je
bio i on sam. Pretpostavljam da ti ophoenje s takvim ljudima nee
biti problem.
Molim se samo onako kako to zahtijeva kralj, rekao je
Nicholas, ponovivi formulu onih koji ele biti sigurni. Pogledao
me. Po tom pitanju elim jedino da me se ostavi na miru.
Dobro, rekoh. Sad skreni gore, najprije emo do redarstvenika
u Ave Maria Laneu.

AVE MARIA LANE bila je duga uska ulica s dvokatnicama,
neskladni spoj trgovina, kua i veih zdanja sa stanovima za
iznajmljivanje, sve to natkriveno strehama. Opazio sam nekoliko
knjiara, ispred kojih su, na tezgama, stajale izloene razne
publikacije; uvali su ih egrti u plavim kutama, a drvene palice u
njihovim rukama trebale su odvratiti lopove. Veina knjiga ciljala je
na kupce iz gornjeg sloja bili su tu latinski klasici i djela
francuskih pisaca ali meu njima se naao i primjerak Beconove
nove knjige, Kranska brana zajednica, u kojoj autor istie da
ene moraju biti tihe i poslune. Da nije bila tako skupa, moda bih
je iz ale kupio Baraku; Tamasin bi mu je bacila u glavu. Volio bih,
pomislih, da sam ranije tog dana mogao biti otvoren s njim.
Redarstvenik se zove Edward Fletcher, rekao sam Nicholasu.
ivi u kui sa znakom crvenog zmaja. Gle, eno je! Ako nije ondje,
 89

pokuat emo ga pronai na terenu.

Vrata nam je otvorio sluga. Rekao nam je da je gospodin
Fletcher unutra i uveo nas u malu dnevnu sobu, zatrpanu
gomilama papira. Za stolom je sjedio mrav mukarac od kojih
pedeset godina. Na sebi je imao crveni prsluk i kapu gradskog
redarstvenika. Izgledao je umorno i uznemireno. Prepoznao sam ga
bio je jedan od redarstvenika koji su juer nosili prue na
lomae.
Dobar dan, gospodine Fletcher, rekao sam.
I vama, gospodine, rekao je s puno potovanja. Nema sumnje
da je bio pod dojmom moje halje. Ustao je i naklonio se. Kako vam
mogu biti od pomoi?
Doao sam zbog prolotjednog ubojstva Armisteada Greeninga,
neka mu je pokoj dui. Koliko mi je poznato, mrtvozornik je vas
postavio na elo istrage.
Fletcher uzdahne. Da, tako je.
Ja sam vii odvjetnik Matthew Shardlake iz Lincoln's Inna. Ovo
je moj uenik, gospodin Overton. Roditelji gospodina Greeninga
bolno su pogoeni njegovom smru, i zamolili su me da pomognem
u istrazi, s vaim doputenjem. Imam njihovu punomo za
zastupanje. Predao sam dokument Fletcheru.
Sjednite, gospodo, molim vas. Maknuo je papire s dva stolca i
spustio ih na pod. Kad smo sjeli, ozbiljno me pogledao. Zasigurno
znate, gospodine, da su anse za uhienje ubojice male ako ga se
ne pronae u roku od dva dana, a identitet mu nije poznat.
Znam to jako dobro. Ve sam sudjelovao u ovakvim istragama,
i poznato mi je koliko su sloene. Bacio sam pogled na papire
nagomilane uokolo. I znam s kakvim se napornim obvezama ovih
dana suoavaju gradski redarstvenici. Suosjeajno sam se
osmjehnuo. Istraga brutalnog ubojstva samo je jo jedno breme.
Fletcher tuno kimne. Uistinu je tako. Malo se kolebao, pa
rekao: Ako preuzmete istragu, bit u vam zahvalan.
Kimnuo sam. Pravilno sam ga procijenio; mnogi londonski
redarstvenici bili su lijeni i potkupljivi, no Fletcher je bio savjestan
 90

i krajnje preoptereen poslom. A moda je bio i pogoen onim to je

morao initi juer na spaljivanju.
Naravno, obavjetavao bih vas o razvoju dogaaja, rekao sam.
Vi ete biti taj koji e mrtvozornilta izvjetavati o novim dokazima.
I preuzeti zasluge, dao sam mu naslutiti.
Fletcher je kimnuo.
Moda je najbolje da vas na poetku upitam to znate o
okolnostima ubojstva. Moj e uenik, ako dopustite, uzimati
biljeke. Nicholas uzme papir i pero iz svoje torbe. Fletcher mu
pokae da se poslui njegovom tintarnicom, a zatim se nasloni u
stolcu i sklopi ruke.
Uveer desetoga, neto iza devet sati, ba kad je danje svjetlo
poelo jenjavati, do mene je doao jedan od mojih nonih uvara.
Rekao mi je da je ubijen tiskar iz Paternoster Rowa, Armistead
Greening, a da je uzbunu podignuo njegov susjed, gospodin
Okedene, koji je pronaao tijelo. Poslao sam poruku mrtvozorniku i
otiao u Paternoster Row. Ondje me doekao Okedene. Bio je u vrlo
loem stanju. Rekao mi je da je, zajedno s pomonikom, radio
dokasna u svojoj tiskari, koristei posljednje dnevno svjetlo. Tada
je zauo glasni zov upomo iz Greeningove susjedne radnje, a zatim
lupu i uzvike. Gospodin
Okedene je prilino imuan ovjek, dok je Greening bio mali
obrtnik, s radnjom nalik obinoj daari.
Znai, nimalo sigurno mjesto?
Nimalo. Okedene je potrao vidjeti to se dogaa. Vrata su bila
zakljuana, ali on ih je silom otvorio, tono na vrijeme da vidi dva
krna, odrpana mukarca kako bjee na bona vrata. Starac koji
pomae gospodinu Okedeneu ostao je na vratima njegove radnje,
odakle je vidio tu dvojicu kako se penju preko zida sa stranje
strane kuice i bjee u vrt. Dobro ih je opisao. Gospodin Okedene bi
krenuo za njima, ali vidio je da je radnja zapaljena na hrpu
papira bio je baen fenjer.
Htjeli su spaliti kuicu? upitao je Nicholas.
Da je izgorjela, i da je u ostacima pronaeno pougljenjeno
 91

tijelo, rekao sam ja, Greeningova smrt moda bi bila pripisana

sluajnom poaru.
Fletcher kimne. To je bila i moja pretpostavka. Kako bilo,
gospodin Okedene vidio je vatru i pourio je ugasiti prije no to
zahvati jo papira, tintu i druge materijale koje koriste tiskari. Sve
je to vrlo zapaljivo, i vatra se lako mogla proiriti i na njegovu
radnju.
Kimao sam u znale slaganja. Vatra usred ljeta bila je jedan od
najveih londonskih strahova, a meu tiskarima je bojazan
vjerojatno bila i izraenija.
Okedene je potom vidio da gospodin Greening lei u lokvi krvi
pokraj svog stroja. Glava mu je bila razbijena. Redarstvenik se
namrtio. Gospodin Okedene me malo naljutio. Nakon to mi je
dao izjavu, nestao je na nekoliko sati. Tijekom sudske istrage rekao
je da je bio toliko uasnut onim to se dogodilo da je morao otii na
pie. Odlunjao je do jedne od onih krmi pokraj rijeke, koje ostaju
otvorene tijekom redarstvenog sata. Fletcher je slegnuo ramenima.
Ipak, prije no to je otiao, rekao mi je sve to zna, a znan je kao
poten ovjek. Nisam zaboravio da je tijekom tog vremena
Okedene, zapravo, bio u palai Whitehall.
Fletcher je malo oklijevao, pa nastavio: Morao bih vam rei da
sam ve imao naredbu da pazim na gospodina Greeninga. Bio je
poznat po ekstremnim vjerskim nazorima i radikalnim prijateljima.
Prije tri godine biskup Bonner ga je temeljito ispitao u vezi s nekim
knjigama Johna Balea, prokrijumarenih iz Flandrije. Bilo je
glasina da je Greening jedan od raspaavatelja. No nita nije
dokazano. Neobino je, meutim, kako je njegova mala radnja, sa
samo jednim strojem i jednim egrtom, uspijevala opstati vie
godina, a znate i sami koliko je tiskarski posao rizian.
Doista je tako. Treba vam novac koji ete uloiti u opremu. A
tiskanu knjigu morate prodati u mnogo primjeraka da biste se
namirili i ostvarili nekakav profit.
Fletcher je kimao glavom. A bio je mlad ovjek, imao je samo
trideset godina. K tome, mislim da mu roditelji nisu bogati.
 92

Sitni seljaci, koliko sam shvatio.

Redarstvenik me iznenada sumnjiavo pogleda. No unato to-
me mogu si priutiti vieg odvjetnika?
Povezani su s nekim kome dugujem uslugu.
Fletcher me pomno promatrao, a zatim nastavi: Ispitali smo sve
Greeningove znance, ukljuujui neke druge radikale koji su, po
biskupovoj naredbi, bili pod prismotrom. Svi su dokazali alibije, a
nitko nije imao motiv za ubojstvo. Greening u radnji nije drao
novac. ivio je ondje, spavao je na malom pomonom krevetu u
kutu. U njegovoj torbi ostalo je netaknuto nekoliko ilinga. Nije bio
oenjen, a ini se da nije imao ni djevojku.
Kakav je tono radikal bio? upitao sam.
Fletcher je slegnuo ramenima. Vjeruje se da je bio
sakramentalist, kao i njegovi prijatelji. Moda i to drugo. uo sam
da se govori kako su Greeningovi roditelji ve generacijama lolardi.
Stari lolardi danas bi mogli biti anabaptisti. No nikakav dokaz nije
pronaen. Fletcher me ponovo sumnjiavo pogleda, moda se
pitajui jesam li i sam radikal.
Na putu ovamo, zaponem vedro, moj je uenik rekao da bi se
trebalo moliti naprosto onako kako to naredi kralj.
Da, sloi se Fletcher. Tako je najsigurnije.
A Greeningov egrt?
Krupan i drzak momak. Ne bi me zaudilo da je i on radikal. No
u vrijeme ubojstva bio je kod kue s majkom i sestrama, a svi tvrde
da se dobro slagao s gazdom. Gospodin Okedene sada je uzeo
mladia pod svoje.
Zna li se to o dvojici mukaraca koje je vidio Okedeneov
pomonik?
Kao da su nestali s lica zemlje. Prema opisu, ne radi se o
ovdanjim ljudima. Moda bili zakljuio da se radi o nasuminom
napadu nekib prosjaka, koji su se nadali ukrasti neto papira jer i
on, naravno, ima odreenu vrijednost, ali ima neto...
O emu se radi?
 93

Redarstvenik se namrti. To nije bio prvi napad na Greeninga.

Odglumio sam iznenaenje, kao da to ujem prvi put. egrt, mladi
Elias, rekao mi je da je nekoliko dana prije napada rano doao na
posao i zatekao dvojicu mukaraca koji su pokuavali provaliti,
razbiti bravu. Poeo je galamiti kako bi probudio gospodina
Greeninga, koji je spavao u kuici. Vikao je: >Palice!< to je, kao to
znate, kolegijalni poziv u pomo svim egrtima u blizini. Dva su
mukarca odmah pobjegla. Prema opisu mladog Eliasa, nije rije o
ljudima koji su ubili Greeninga. vrsto se dri te tvrdnje. Fletcher
rairi ruke. I to je sve. Na temelju sudske istrage juer je donesen
zakljuak da se radi o ubojstvu. Od mene se trai da nastavim s
istragom, ali nemam novih tragova nemam to istraivati.
Imate li imena moebitnih radikala s kojima je Greening bio
povezan?
Da, trojica su. Fletcher je prekopao svoje papire, a onda
zapisao imena i adrese trojice mukaraca. Nicholas i ja nagnuli
smo se prema stolu, a redarstvenik je svako ime pokazivao prstom.
James McKendrick je kot, radi na dokovima. Bio je vojnik, ali se
preobrazio u radikalnog propovjednika od sorte koju koti tjeraju iz
svog kraljevstva. Andres Vandersteyn je trgovac dcaninom iz
Antwerpena. Kau da u London doprema zabranjene knjige isto
koliko i tkaninu. Trei je William Curdy, srednje imuan svjear.
Svi nedjeljom odlaze u crkvu, i paze to govore u javnosti, no
prijateljevali su s Greeningom i katkad se sastajali u njegovoj
radnji. A prijatelji su i s razliitim drugim radikalima.
Kako ste sve to saznali? upitao je Nicholas.
Od dounika, naravno. Mojih i biskupovih. Izmeu ostalog,
rekli su mi i da ta trojica u posljednje vrijeme nisu kod svojih kua.
Fletcher je podignuo obrve. Moda se dre podalje od dravnih
slubi.
udna skupina za zajednike sastanke, ree Nicholas.
Njemaki trgovac koji posluje s Nizinskim zemljama zacijelo je fin
gospodin, svjear je iz srednje klase, no siroti tiskar i luki radnik
su iz posve drukijeg sloja.
Neki radikali vjeruju da su drutvene podjele meu ljudima
 94

nepravedne, rekao sam. Osim toga, zajedniki sastanci nisu

prijestup.
Niti je prijestup biti njemaki ili kotski izgnanik, rekao je
Fletcher. Prava teta jer u oba se sluaja esto radi o radikalima.
Uzdahnuo je i zavrtio glavom zbog ogranienja koja ga sputavaju u
poslu, pa dodao: Ipak, biskupovi ljudi u travnju su pretresli
Greeningovu radnju...
Nisam to znao, nagnuo sam se naprijed.
Pretresli su nekoliko tiskara u potrazi za pamfletima Johna
Balea koji su se bili pojavili u Londonu. Tiskani su negdje u gradu.
Nita nije pronaeno.
A opet, najopasnija knjiga u kraljevstvu ipak je nekako pronala
put do te radnje. Kakvo je vae miljenje o svemu, gospodine
Fletcher? to se, zapravo, dogodilo? upitao sam.
Greening je oito imao neprijatelje koji su imali vrstu nakanu
da ga ubiju. No ini se kako nitko ne zna za njih. Moda je dolo do
svae s nekom drugom radikalnom skupinom ti e ljudi
meusobnu ljubav pretvoriti u mrnju zbog najsitnijih detalja svoje
doktrine. Prema opisima etvorice provalnika, nitko od njih nije
stanovnik ove etvrti, a ovdje su, naglaavam, svi tijesno povezani.
I sami moete zakljuiti zato istraga stoji na mjestu.
Suosjeajno sam kimnuo. Ako nemate nita protiv, elio bih
ispitati gospodina Okedenea i njegova pomonika. I egrta. Moda i
te Greeningove prijatelje. A volio bih pogledati i njegovu radnju.
Imate li klju?
Fletcher iz ladice stola izvadi mali klju. Stavio sam lokot. Klju
zasad moete i zadrati. Radnja ima znak bijelog lava. Sretno vam
bilo . Rukama je pokazao na razbacane papire. Kao to vidite,
optereen sam obvezama. Ove sam godine morao progoniti i
heretike i zloince, no ini se da je lov na heretike sada jenjao.
Pogledao me u oi. Vidio sam vas juer na spaljivanju, bili ste na
konju. Va se prijatelj gotovo onesvijestio.
Vidio sam i ja vas.
Moram izvriti zadae koje mi dodijeli gradonaelnik, rekao je
 95

on branei se. Naas je izgledao uznemireno.

Razumijem.
Hladno me pogledao. Zapamtite, morate me izvijestiti o svemu
to otkrijete. Na temelju mrtvozornikove ovlasti, sluaj je u mojoj
nadlenosti.
Znat ete sve, lagao sam. Usput, to je bilo s tijelom?
Nismo ga mogli ostaviti da lei na otvorenom i ekati da roditelji
stignu s Chilternsa. Ljeto je. Pokopali smo ga u zajedniku raku.

IZ AVE Maria Lanea uli smo u Paternoster Row, duu i iru
ulicu, koja je bila sredite engleskog tiskarstva malog, ali
rastueg obrta. Bilo je tu jo nekoliko knjiara, od kojih su neke na
katu imale tiskare, te nekoliko manjih tiskarskih radnji; kao to je
Fletcher rekao, neke od njih bile su tek obine daare naslonjene
na bone zidove veih zdanja ili su bile podignute na malim
unajmljenim parcelama. Pomislim na Greeningovu moebitnu
upetljanost u tiskanje zabranjenih knjiga Johna Balea. Neko
miljenik lorda Cromwella, Bale je danas bio najomraeniji radikal i,
nakon progonstva, skrivao se negdje u Flandriji.
to misli o Fletcheru? upitao sam Nicholasa.
Bio je na spaljivanju?
Da, izvravao je svoju zadau, rekao sam sumorno.
Radije bih umro nego izvrio takvu zadau.
Takvo to je lako rei imunom mladiu. Mislim da mu nije bilo
lako, napomenuo sam.
Moda nije. Vidio sam da su mu nokti izgrieni do krvi.
Ima dobro oko. Ja to nisam vidio. Detaljno zapaanje je
kljuno u ovom poslu, bit e od tebe jo dobar odvjetnik. A to ima
rei o ubojstvu?
Nicholas zavrti glavom. Kao to je Fletcher rekao, posrijedi su
dva napada, to vjerojatno znai da je Greening imao neprijatelje.
 96

Ili je moda u radnji imao neto dragocjeno, neto vrednije od

papira i tinte. Oprezno sam pogledao mladia. S tim se
zapaanjem odve pribliio istini, i osjetih nelagodu. Moda zlato,
nastavio je on, koje su lopovi uspjeli odnijeti prije no to su bili
prekinuti.
Ako ljudi imaju zlato, potroe ga ili ga pohrane na neko sigurno
mjesto. Samo ga krci gomilaju kod kue.
Kao va prijatelj Bealknap? ujem da je on takav.
On nije moj prijatelj, odgovorio sam odsjeno. Nicholas se
zacrvenio, a ja nastavim uljudnije: Ne ini mi se da je Greening bio
takav ovjek.
U pravu ste, ree Nicholas, pa doda: Redarstvenik je izgledao
premoreno.
Da. Odravanje reda u Londonu je dijelom vrlo dobro.
Redarstvenici i noni uvari sprjeavaju nasilje, i paze na
potivanje redarstvenog sata. Ako koja krma i ostane otvorena
nakon radnog vremena, progledaju vlasniku kroz prste, dokle god
gosti nisu nasilni. Pogledao sam Nicholasa podignuvi obrve. O
njegovu maevanju u krmi govorkalo se po Lincoln's Innu, to je
za mene bilo prilino neugodno. On se dodatno zacrvenio.
Redarstvenici provjeravaju, nastavio sam, potuju li ljudi
zakone protiv raskonosti u pogledu odjee koju pojedini stalei
smiju nositi, no i u tom sluaju progledaju kroz prste za manje
prekraje. Imaju i dounike koji ih izvjetavaju o zloinima i
vjerskim prijestupima. No, kad se radi o dugotrajnim i detaljnim
istragama ubojstva, kako je rekao i sam Fletcher, nemaju dovoljno
ljudi i sredstava.
Moram priznati da ne raspoznajem u cijelosti razliite skupine
radikala, ree Nicholas. Sakramentalisti, lolardi, anabaptisti... u
emu je razlika?
I to je dobro znati kad si u Londonu. Ali spusti glas, rekao sam
tiho. Opasno je otvoreno razgovarati o tim stvarima.
Sakramentalisti ne vjeruju da se vino i kruh na misi pretvaraju u
krv i tijelo Kristovo, ve ih smatraju samo spomenom na Kristovu
 97

rtvu. Prema zakonu, izraavanje tog vjerovanja je hereza. U veini

Europe takvo stajalite je novina, no u Engleskoj je John Wycliffe
iznio slinu doktrinu prije vie od jednog stoljea. Oni koji su ga
slijedili, lolardi, bili su proganjani, no ovdje-ondje su se uspjeli
odrati u manjim, tajnim skupinama. Dakako, lolardi su bili
oduevljeni kad je kralj prekinuo veze s Rimom.
A anabaptisti?
Oni su jedna od vjerskih sekti koje su se pojavile u Njemakoj
prije dvadeset godina. Vratili su se obiajima ranih krana.
Sakramentalisti su, a uz to vjeruju da je krtenje djece nevaljano,
da samo odrasli ljudi, koji su stekli spoznaje o Kristu, mogu biti
krteni. Stoga se i zovu anabaptisti.1 Takoer, to je najopasnije,
dijele stav ranih krana da drutvene razlike meu ljudima treba
ukinuti, i da sva dobra trebaju biti zajednika.
Nicholas je izgledao zapanjeno. Zar su rani krani doista imali
takve stavove?
Kimnuo sam. Ako gledamo Bibliju, lako bi se moglo dokazati da
jesu.
Nicholas se namrtio. uo sam da su anabaptisti preuzeli grad
u Njemakoj, da su upravljali njime prema svojim uvjerenjima, i da
je na kraju bilo krvi do koljena. Zavrtio je glavom. ovjek ne moe
opstati bez vlasti, zato Bog i jest odredio da vladari upravljaju
pukom.
Zapravo, anabaptisti su u Mnsteru bili pod opsadom.
Protestantski vladar udruio se s katolikim snagama kako bi
osvojio grad. To je bio pravi razlog krvoprolia. No uo sam, istina,
da je anabaptistika vlast unutar grada postala nasilna. Nakon
toga, meutim, veina ih se odrekla nasilja. Protjerani su iz
Njemake i Flandrije. Nekolicina njih je iz Flandrije, preko
Sjevernog mora, dola ovamo. Kralj je dao spaliti sve koje je uspio
pronai.
Znai, moglo bi ih biti jo?
Tako se govori. Ako ih ima, prisiljeni su se skrivati kao i lolardi.
Ovih se dana svakog ovjeka s njemakim imenom gleda
 98

poprijeko.
Kao onog Greeningova prijatelja kojeg je spomenuo
redarstvenik? Vandersteyna?
Da.
Nicholas je nabrao elo. Dakle, anabaptisti su se odrekli
nasilja, ali ne i stava da vladare treba liiti njihovih poloaja.
Tako se govori.
Onda ostaju velika opasnost, rekao je on ozbiljno.
Slue kao koristan bauk. Pogledao sam mladia. Evo, sad si
vidio kako zapoinje istraga ubojstva. Najee se radi o sloenim i
opasnim predmetima.
Nicholas se osmjehnuo. Ne bojim se.
Strah te dri budnim, promrsio sam. Zapamti to.

1Prema starogrkome anabaptizein: ponovo krstiti, ponovo uroniti

SVE TRGOVINE i tiskare u Paternoster Rowu na proelju su imale
mali znak: anela, zlatnu kuglu, crvenog pjetlia. Na prednjoj
strani jedne drvene prizemnice visjela je ploa na kojoj je nevjesto
bio naslikan bijeli lav; daara je izgledala jo jadnije zbog lijepog
zdanja koje se uzdizalo pokraj nje nema sumnje da se radilo o
Okedeneovoj kui. Kljuem sam otvorio lokot koji je redarstvenik
stavio na razbijena vrata i odgurnuo ih. Unutra je bilo mrano. Na
bonoj strani kuice nalazila su se druga vrata, s kljuem u bravi.
Naloio sam Nicholasu da ih otvori: vodila su na komad zemlje
zarastao u korov. Pogledao sam po kuici. Jedinom prostorijom
dominirao je golem tiskarski stroj u sreditu; prea je bila
podignuta na zavrtnju, dok je okvir za papir bio prazan. Na zidove
su bile pribijene jeftine police s papirom, tintom, otopinama u
bocama, te slovnim kalupima u kutijama. Zrak je bio proet oporim
 99

mirisom.
U jednom je kutu stajala hrpa otisnutih stranica, dok su se
druge suile na razapetim konopima. Pogledao sam papir na vrhu
hrpe: Velika francuska poetnica. Potom kratko pregledam stranice
koje su se suile: Je suis un gentilhomme de dAngleterre. Jhabite a
Londres... Sjetio sam se tih reenica iz svojih kolskih dana.
Greening je bio tiskao udbenik za djecu. U kutu se protezao
slamnati krevet s jastukom i pokrivaem. Pokraj kreveta su se
nalazili no i tanjur s neto ustajalog kruha i pljesnivog sira.
Greeningov posljednji obrok.
Nicholas, rekoh, virni ispod pree, u gornji okvir, i pogledaj
ima li u njemu koji slovni kalup. Nisam siguran da bi meni to
uspjelo. Ako u okviru ima kalupa, morat u zatraiti da ga momak
nekako odvoji od stroja kako bih pogledao radi li se o slovima koja
su koritena za tiskanje francuske poetnice ili moda za neto
drugo; je b se Greening spremao tiskati Tualjku?
Nicholas izvije svoje tijelo ispod pree i pogleda gore tako gipko
da osjetim zavist. Nema kalupa u okviru, gospodine. ini se da je
prazan.
Dobro, rekoh s olakanjem.
Nicholas se uspravio i pogledao uokolo. Kakvo jadno mjesto.
Zamislite da ovdje morate i raditi i ivjeti, usred ovog vonja.
Mnogi ive u jo mnogo gorim uvjetima. No Nicholas je bio u
pravu. ovjek koji je uspijevao odravati svoj tiskarski obrt morao
je biti dovoljno imuan da si priuti mjesto za stanovanje. Osim,
ako mu radnja nije propadala; moda nije bio dovoljno dosjetljiv za
ovaj kompetitivan posao. Lord Parr rekao je da su Greeningovi
roditelji siromani, pa otkud mu onda kapital da kupi tiskarski
stroj i drugu opremu potrebnu za pokretanje posla? Na podu
pokraj kreveta opazio sam tamnu mrlju. Ranjeni Greening tu je
krvario. Siroti momak, nije imao jo ni trideset, a sad trune u
zajednikoj raci.
Pokraj kreveta stajala je jednostavna drvena krinja. Bila je
otkljuana, no u njoj je bilo samo nekoliko umrljanih konih
 100

pregaa, nekoliko koulja i prsluka od jeftinog platna, te otrcani

Novi zavjet. Nije bilo zabranjenih knjiga. Greening je bio na oprezu.
Nicholas se nagnuo nad napola izgorenu hrpicu papira na podu.
Ovdje su pokuali zapaliti vatru, rekao je.
Priao sam mu. Ispod police s tintom. Da Okedene nije doao,
kuica bi izgorjela. Podignuo sam jedan od napola izgorenih
papira. ... le chat est un animalmechant... Stranica iz knjige koju je
tiskao, rekao sam.
Nicholas je preao pogledom po prostoriji. to e biti sa svim
ovim?
To sada pripada njegovim roditeljima. Punomo za zastupanje
mi daje pravo da u njihovo ime izvadim sudski prijepis oporuke.
Moda bi se ti i Barak mogli pozabaviti time. Autor knjige platio je
Greeningu tiskanje, pa mu se novac mora vratiti. Izuzev toga,
ostatak stvari bit e prodan, a utrak e dobiti Greeningovi roditelji.
Tiskarski stroj ima svoju vrijednost.
Pogledao sam papir na policama. Nije se radilo o velikoj zalihi,
no budui da je gotovo sav papir u Englesku dolazio iz uvoza, i ovaj
e neto vrijediti na tritu; kako je Fletcher bio natuknuo, vrijedilo
ga je ukrasti, ba kao i slovne kalupe. No teko da bi to bio uzrok
dva pokuaja pljake razliitih provalnika.
Priao sam bonim vratima i izaao, napokon izvan domaaja
neugodnih isparavanja. Mali komad korovom obrasle zemlje
zavravao je ciglenim zidom, visokim oko dva metra. Neeg sam se
sjetio. Morao sam nasamo razgovarati s Okedeneom, bez
Nicholasa. Osim mene, Okedene je bio jedina osoba izvan zidova
palae koja je znala za Tualjku.
Nicholas, pogledaj to ima onkraj zida, rekao sam.
Mladi se lako podignuo na vrh zida. Vrt, rekao je. U malo
boljem stanju nego zemlja na ovoj strani.
Popni se preko, molim te, i pogledaj kuda su oni mukarci
mogli pobjei nakon to su ubili Greeninga, jesu li moda ostavili
kakav trag. Nakon toga doi do mene u Okedeneovu kuu.
Nicholas je izgledao zabrinuto. to ako vlasnici vide da
 101

njukam po njihovom vrtu?

Izmisli neku izliku, osmjehnuo sam se. Dobar odvjetnik uvijek
mora biti u stanju brzo reagirati.

DEVETO POGLAVLJE
KUA GOSPODINA OKEDENEA imala je dva kata. U prizemlju je . bila
knjiara, ispred koje su na tezgi bile izloene raznolike knjige: od
Eliotove Utvrde zdravlja, do knjiica o astrologiji i bilju, te latinskih
klasika. Bilo je tu i nekoliko od vlasti odobrenih molitvenika,
knjiica malih poput dlana, praktinih za noenje. S kata dopre
mukao, klopotav zvuk: tintom prekriven slog stavljao se ispod
pree, koju se potom brzo sputalo zavrtnjem, nakon ega se
stranica vadila, a na njeno mjesto umetala nova. Na vratima kue
stajao je starac kvrgavih ruku, drei knjiaru na oku; izgledao je
suho i artritino. Oprezno me promatrao; zacijelo je bio vidio kako
Nicholas i ja ulazimo u Greeningovu daaru.
Osmjehnuo sam se. Dobar dan, gospodine. Ja sam odvjetnik,
zastupam roditelje pokojnog gospodina Greeninga.
Starac skine kapu, otkrivi elavu glavu. Neka mu Bog dade
pokoj vjeni. Hripavo se nakaljao.
Imam ovlatenje redarstvenika Fletchera da istraim predmet.
Jeste li vi onaj pomonik gospodina Okedenea koji je vidio dvojicu
mukaraca kako bjee iz daare?
Jesam, gospodine, odvratio je vedrije. John Hufikyn, stojim
na usluzi.
Ja sam Shardlake. Biste li mi rekli to se tono dogodilo?
On kimne, oito zadovoljan to moe jo jednom sve ispriati.
Bila je veer, pomagao sam gospodinu Okedeneu kod stroja. Tiska
knjigu o putovanjima u Novi svijet, s drvorezima tamonjih
udesnih stvorenja. Veliki ugovor. Radili smo sve dok je bilo danjeg
svjetla. Uzdahnuo je. Sad kad je gospodin Okedene uzeo onu hrgu
Eliasa za egrta, ja tijekom dana brinem o knjiari. Zastao je. No
trideset godina ovog posla istroilo je moje zglobove, a plua su
mi...
 102

Bila je veer..., vratio sam ga na bit stvari.

Upravo smo zavravali s poslom, vjeali smo stranice da se sue
preko noi. Prozori su bili otvoreni i uli smo komeanje u
susjedstvu. Viku, a onda i glasan poziv u pomo. Gospodin
Okedene i ja smo se zgledali. Znali smo katkad uti kako gospodin
Greening glasno raspravlja sa svojim prijateljima, ali sada se oito
radilo o nasilju. Brzo smo se spustili niz stube. Gazda je pojurio
susjedu, ali ja sam ostao na vratima. S mojim iskrivljenim udovima
i slabim pluima nisam mogao biti od velike pomoi... Izgledao je
posramljeno.
Razumijem, rekao sam obzirno.
S ovog sam mjesta sve vidio. Gospodin Okedene razbio je vrata,
a trenutak kasnije dvojica su mukaraca istrala odande. Pokazao
je na bona vrata Greeningove kuice. Kao to sam ve rekao u
sudskoj istrazi, obojica su bila u svojim dvadesetima, odjeveni u
prljave radne bluze od grube vune. Skitnice, rekao bih, ljudi bez
gazde. Iskrivio je lice. Obojica su nosila grdne palice. Bili su jake
grae. Jedan je bio visok i, unato mladosti, gotovo elav, a drugi
plavokos, s velikom bradavicom na elu; bila je vidljiva ak i na
tako slabom svjetlu. Obojica su imala upave brade.
Dobro opaate.
Ako nita, bar su mi oi jo zdrave. Bilo bi mi drago da ih mogu
prepoznati, pomoi da ih objese. Gospodin Greening bio je dobar
susjed. Znam da je bio radikal, no bio je tih, nije bio jedan od onih
koji zadravaju ljude i propovijedaju im, dovodei ih tako u
opasnost pred zakonom. Nikome nije uinio nita naao toliko
znam, rekao je starac, prodorno me promatrajui.
Nisam uo lou rije o njemu.
Kad su ona dvojica otila, nastavio je Huffkyn, otiao sam do
kuice jer sam osjetio miris paljevine. Gospodin Okedene gasio je
vatru, hrpu zapaljenih papira na podu, a siroti Greening leao je u
blizini. Uasan prizor tjeme mu je bilo razbijeno, a iz rane je tekla
krv s komadiima mozga. Zavrtio je glavom.
Hvala vam, gospodine Huffkyn. Dohvatio sam torbu i dao mu
 103

srebrnjak. A sada bih, ako smijem, popriao s vaim gazdom.

Mogu li ui?
Naravno. Radi s Ehasom na prvom katu.

PROAO SAM kroz knjiaru i poao uza stube. Ritmini udarci
sada su bih glasniji. Cijeli je prvi kat, ruenjem zidova, bio
pretvoren u jednu prostoriju, veu inaicu kue jadnoga
Greeninga. I ovdje je bilo polica s papirom i kemikalijama, hrpa
otisnutih stranica i jo njih objeenih na konope razapete preko
prostorije, poput rublja nakon pranja. Premda su kapci bili
otvoreni, bijae vrue, a zrak je bio ispunjen mirisom teke olovne
praine. Osjetih znoj na elu.
Na tiskarskom stroju radila su dva mukarca. Obojica su nosila
umrljane kone pregae. Visok, sjedokos, glatko obrijan
pedesetogodinjak ravnao je novi papir na donjem okviru. Iznad
gornjeg okvira, gdje su bila sloena tintom premazana slova, ruku
velikog zavrtnja drao je krupan, miiav mladi od kojih
osamnaest godina. Imao je bezvoljan, tuan izraz lica. Okrenuk su
se kad sam uao.
Ja sam Shardlake, rekoh tiho. Poslali su me da istraim
ubojstvo sirotog gospodina Greeninga.
Stariji mukarac kimne. Geoffrey Okedene, ree. Javili su mi
da ete doi. Poimo u knjigovenicu. Elias, vraam se uskoro.
Mladi me prvi put izravno pogleda. U smeim oima gorio mu je
gnjev. To je bio zao, bezboniki in, rekao je. Dobri krani ovih
dana vie nisu sigurni.
Ponaaj se prikladno, deko, mrko ga pogleda Okedene, a onda
me povede na najvii kat, gdje je za stolom sjedila sredovjena ena
i paljivo zaivala stranice za korice od debelog papira. Draga, bi li
mogla otii dolje u kuhinju na nekoliko minuta? rekao je Okedene.
Moram u etiri oka popriati s gospodinom pravnikom. Radi se o
ugovoru za novu knjigu. Moda bi mogla Eliasu odnijeti vr piva.
 104

ula sam da si ga maloprije izgrdio. Tog deka treba iibati

zbog njegova drskog jezika.
Snaan je i vrijedno radi, to je ono to je vano, duo. A gubitak
njegova biveg gazde teko ga je pogodio.
Gospoa Okedene je ustala i naklonila mi se prije no to je
izala. Tiskar zatvori vrata za njom. Moja ena ne zna nita o ovoj
stvari, rekao je tiho. Dolazite po nalogu lorda Parra? Rekao je da
e nekoga poslati.
Da. Dobro ste postupili one veeri, gospodine Okedene.
Sjeo je za stol i zagledao se u svoje ruke, ogrubjele od dugih
godina rada. Imao je ljubazno, iskreno lice, no bilo je na njemu i
bora koje su odavale brigu. Dobio sam poruku iz Whitehalla da e
me posjetiti odvjetnik. Rekli su mi da je spalim, pa sam to i
napravio. Duboko je udahnuo. Kad sam vidio rijei na papiru koji
je drao jadni Greening... Nisam sakramentalist, ali od poetka
sam podravao reformu. U doba lorda Crormvella, dobivao sam
posao i od njega. Kad sam vidio naslovnicu te knjige, znao sam da
se radi o osobnoj ispovijesti grijeha i obraenja kakve radikali
danas objavljuju, a to je moglo predstavljati opasnost za kraljicu,
koju svi reformisti duboko tuju zbog njene vjere i dobrote.
Kako ste dobili pristup Whitehallu?
Ovdje na ulici ivi mladi tiskarski egrt, poznat kao vatreni
radikal. Kao to je esto sluaj s takvim mladim ljudima, povezan je
s drugim radikalima meu poslugom na dvoru. Otiao sam do
njega i rekao mu da u posjedu imam neto o emu bi trebalo
obavijestiti kraljiine savjetnike. Rekao mi je za slugu kojem se
trebam obratiti u Whitehallu, i tako su me odveli do samog lorda
Parra. U udu je vrtio glavom.
Je li taj momak Eliasov prijatelj?
Ne. Elias se obiavao druiti samo s gospodinom Greeningom i
njegovim krugom ljudi. Preao je nadlanicom preko ela. Nije lako
odjednom se nai usred Whitehalla.
Suosjeajno sam se osmjehnuo. Nije.
Bilo je zastraujue. Pogledao me. Ah savjest mi je nalagala
 105

da uinim sve to je u mojoj moi.

Tako je. Lord Parr vam je zahvalan. Zamolio me da preuzmem
istragu ubojstva, koju je mrtvozornik praktiki obustavio. Svima
sam rekao ukljuujui redarstvenika i mog uenika kojeg sam
poslao da pretrai vrt iza Greeningove kuice da postupam u ime
Greeningo- vih roditelja. Bio sam toliko slobodan i ispitao
gospodina Huffkyna, a volio bih popriati i s Eliasom. Koliko znam,
osujetio je prijanji pokuaj provale.
Tako kae, a njemu se, premda je neposluan, moe vjerovati.
Njemu ni bilo kome drugome ne smijete spominjati knjigu.
Okedene znaajno kimne. Gospodina mi, dobro znadem da ova
stvar zahtijeva punu diskreciju. Dobri krani govore nevino poput
goluba, ali katkad moraju upotrijebiti lukavost guje. Nije li tako?
U ovoj stvari svakako. Biste li mi sada svojim rijeima opisali
to se dogodilo one veeri?
Okedene je zapoeo s onim to mi je ve bio rekao Huffkyn
zauli su viku i pourili van. Trei prema daari, uo sam
Greeninga da vie neka ga ostave na miru. Mislim da se tukao s
njima. Pokuao sam otvoriti vrata, no bila su zakljuana. Upro sam
ramenom i odmah su popustila.
Bila su zakljuana iznutra?
Da. Kao to znate, gospodin Greening je ondje i ivio, pa je nou
zakljuavao. Mogu samo nagaati to se dogodilo: napadai su
pokucali na vrata, ugurali Greeninga unutra kad je otvorio, pa
zakljuali za sobom.
Huffkyn mi ih je opisao.
Da, no ja sam ih vidio samo na tren.
Huffkyn ostavlja dojam bistrog starca.
Jadna momina, plua su mu u loem stanju, kao i mnogima
od nas u ovom poslu. alosno je to sam Greeningovu smrt
iskoristio kao priliku da zaposlim Eliasa, a Hoffkyna stavim na
laki posao.
Tako je vjerojatno najbolje za sve.
 106

Nadam se.
Kad ste uli, osim to ste na tren ugledali napadae, to ste jo
vidjeli?
Pogled mi je odmah privukla vatra. Morao sam je ugasiti.
Ozbiljno me pogledao. S obzirom na sav taj papir i supstancije za
tisak, vatra nam je u ovoj ulici stalna briga. Nasreu, hrpa papira je
tek poela gorjeti, i uspio sam je ugasiti nogama. A onda sam
ugledao jadnog Greeninga..., duboko je udahnuo, ... na podu.
Nadam se da vie nikad neu vidjeti takav prizor. U ruci mu je,
opazio sam, bio otrgnuti komad papira, i to najbolje kakvoe.
Proitao sam to pie na njemu, i shvatio da se tu ne radi samo o
ubojstvu. uo sam Huffkyna kako dolazi i ugurao papir u dep.
Mislite li da su ga ubili prije no to su uli da pokuavate ui?
Okedene odmahne glavom. Kad sam upro ramenom o vrata,
Greening je jo uvijek vikao. No onda je galama prestala, izuzev
groznog treska mislim da se Greening bio sruio nakon to ga je
jedan od napadaa udario palicom.
Potom su ugrabili knjigu iz njegovih ruku, razmiljao sam
naglas, no pritom su ostavili dio naslovnice. Vjerojatno je, urei
da izau, nisu ni primijetili. Zapalili su vatru i pobjegli.
Da, mislim da je bilo tako. Okedene tuno zavrti glavom.
Moda se napadai, da tada nisam provalio, ne bi uspaniili i ubili
ga.
Mislim da bi ga svejedno ubili u pokuajima da mu otmu knji-
gu. Okedene alosno kimne. Koliko dobro ste poznavali
Armisteada Greeninga? upitao sam.
Doao je u Paternoster Row prije pet godina. Rekao je da je
doao s Chilternsa govorio je naglaskom iz tih krajeva i da eli
otvoriti tiskarsku radnju. Bio je oenjen, priao mi je, ali su mu
ena i dijete umrli pri porodu, pa je otiao traiti sreu u London.
Siroti mladi, lice mu je esto bilo tuno. Parcelu zemlje na kojoj
stoji njegova daara unajmio je od Augmentacijskog suda
pripadala je malom samostanu iji ostaci stoje na zemlji iza
kuice. Iskrivljeno se osmjehnuo. Nije li to ironino, s obzirom na
 107

njegova vjerska uvjerenja? Daaru je podignuo uz pomo nekoliko

prijatelja. Sjeam se da mi je bilo drago to je u Londonu pronaao
prijatelje. Nisam ga dobro poznavao, bio je povuen, ali... uo sam i
vidio neke stvari, osobito u posljednje vrijeme. Oklijevao je.
Nita to mi kaete o njemu vie mu ne moe natetiti.
Gospodin Huffkyn ve je neto natuknuo.
Moglo bi natetiti Eliasu. Ako doe do Gardinera i njegovih
vukova.
Ja odgovaram samo lordu Parru i kraljici.
Okedeneove oi se raire. Kraljici osobno?
Da. Poznavao sam je jo dok je bila lady Latimer, dodao sam s
prizvukom ponosa u glasu.
Mislim da je Greening bio vrlo radikalan, ozbiljno me pogleda
Okedene. Znan ovjek.
Otro sam udahnuo. Bila je to ifra za stare lolarde i, sada,
anabaptiste. Okedene nastavi: Moete li mi jamiti da Elias nee
imati problema zbog onog to u vam otkriti o njemu? Govorio je
tiho, napeto, podsjeajui me koliko je opasno razgovarati o
radikalnoj vjeri.
Oklijevao sam. Znao sam da e, ako nitko, onda lord Parr biti
krajnje nemilosrdan ukoliko bude smatrao da samo tako moe
zatititi kraljicu. A svaki spomen anabaptista bio je ravan
eprkanju po osinjaku. O onome to bi moglo natetiti egrtu,
govorit u samo kraljici, rekao sam. Njezino milosre i estitost
svima su poznati.
Okedene ustade i kroz prozor pogleda Greeningovu kuicu.
Zidovi te klimave kolibe su tanki. Armistead Greening imao je
prijatelje i znance s kojima je glasno raspravljao o religiji. Katkad
bih ih uo kako razgovaraju, osobito ovog ljeta, kad su zbog vruine
svi imali otvorene prozore. Zapravo su se svaali, katkad odve
glasno, i tako se dovodili u opasnost. U toj bih galami razaznao tek
poneku frazu, ali i to bi bilo dovoljno da mi probode ui. Bila je to
neobina mjeavina ljudi, njih estero, katkad sedmero, no trojica
su uvijek bila prisutna Skot, Nijemac i Englez, svi poznati kao
 108

lokalni radikali.
McKendrick, Vandersteyn i Curdy.
Okedene kimne. Mislim da je gospodin Curdy prilino imuan
ovjek. Greening mi je rekao da mu je poslao jednog od svojih
pomonika da gradi daaru. I Skot je pomagao, sjeam se da sam
ga vidio. Krupan, snaan mukarac.
Znai, Greening ih je poznavao gotovo od svog dolaska u
London? Jeste li se vi znali s njima?
Samo bismo si kimnuli u prolazu. Drali su se suzdrano.
Zapravo sam Armisteada Greeninga poznavao samo kao susjeda i
kolegu tiskara. Katkad bismo razgovarali o poslu. Nekoliko puta
smo jedan drugome posudili papir kad smo usred narudbe bili na
izmaku sa zalihama.
to ste tono uli? Oko ega su se svaali gospodin Greening i
njegovi prijatelji? upitao sam. Oko priesti?
Ponovo se kolebao. Oko priesti, te jesmo li ve predodreeni za
raj i pakao. Dobro je, gospodine Shardlake, da nisam katolik, i da
John Huffkyn ne brine tuu brigu.
Bili su neoprezni.
Ovog su se ljeta doimali vrlo uznemireno. Stisnuo je usne.
Jedne sam ih veeri uo kako se svaaju oko pitanja treba li ljude
krstiti tek kad odrastu, te imaju li svi krteni krani pravo na
jednakost, pravo da uzmu dobra od bogatih i dre ih u zajednikom
vlasnitvu.
Dakle, Armistead Greening moda je bio anabaptist?
Okedene odmahne glavom i pone hodati amo-tamo. Iz naina
na koji su se njihove svae odvijale, zakljuio sam da im stajalita
variraju. Znate i sami da radikali proturjee jedni drugima jednako
kao i svojim protivnicima.
Znam. Posljednje desetljee bilo je doba promjena religijskih
uvjerenja, ljudi su prelazili iz katolianstva na luteranizam, pa na
radikalizam, i onda ponovo natrag. No bilo je oito da su Greening i
njegovi prijatelji u najmanju ruku istraivali krajnje granice
 109

radikalizma. Zapitao sam se gdje su sada ostala tri mukarca:

McKendrick, Vandersteyn i Curdy. Jesu li se negdje sakrili?
esto sam se pitao kako Armistead sklapa kraj s krajem, rekao
je Okedene. Znao sam da se neke knjige koje je tiskao nisu dobro
prodavale, a katkad mi se inilo da uope nema posla. Opet, nekad
je bio vrlo zaposlen. Pitao sam se je li upleten u nezakonitu
trgovinu knjiga i broura. Sjeam se da mu je prije nekoliko godina
dostavljena hrpa knjiga.
Ve tiskanih knjiga?
Da, dopremljenih iz Europe, moda protuzakonito, za daljnje
raspaavanje. Vidio sam ih u njegovoj daari kad sam ga doao
pitati eli li kupiti moj viak slovnih kalupa. Bile su u sanducima.
Jedan je bio otvoren, a on ga je bre-bolje zatvorio.
Da mi je znati o kakvim se knjigama radilo.
Tko zna, moda o Lutherovim djelima. Ili knjigama onog
Calvina, za kojeg kau da sada vodi novo previranje u Europi. Ili se,
pak, radilo o Johnu Baleu. Ugrizao se za usnu. Zamolio me da
nikome ne kaem za te knjige, i ja sam se zakleo da neu. Ali sada
je mrtav i to mu ne moe nauditi.
Hvala vam to mi vjerujete, gospodine Okedene, rekao sam
tiho.
Ozbiljno me pogledao. Da sam pogrenim ljudima prenio ono
to sam uo, Armistead Greening i njegovi prijatelji mogli su juer
zavriti na lomai zajedno s Anne Askew. Usne mu se iskrive u
naglom zgraanju. To je bilo bezbono, gnjusno djelo.
Uistinu je tako. Mene su prisilili da prisustvujem kao
predstavnik svog Inna. Bio je to uasan in zla.
Teko mi je, gospodine Shardlake. Osjeam naklonost prema
reformistima. Nisam sakramentalist, a jo manje anabaptist, ali ne
bih bacio svoje susjede u Gardinerove vatre.
Je li Elias bio lan te radikalne skupine? upitao sam tiho.
Da, mislim da jest. Ovog sam ljeta vie puta uo njegov glas iz
Greeningove daare.
 110

Morat u ga ispitati, no bit u oprezan.

Premda neotesan, bio je vjeran svom gazdi. eli da se ubojice
uhvate.
A poznata mu je i jedna vana okolnost. Osujetio je pokuaj
provale koji se odigrao nekoliko dana prije.
Da. On je bio jedini koji je tome svjedoio, no dignuo je veliku
galamu i ostali egrti su pristigli u trku. Okedene zastane.
Ispriat u vam neto neobino jer sumnjam da bi Elias to uinio.
Nekoliko dana prije prvog napada, gospodin Greening i njegovi
prijatelji, ukljuujui Eliasa, odravali su jedan od svojih veernjih
sastanaka. Tog su se puta svaali osobito glasno. Prozori su im bili
otvoreni kao i moji, i noni straar u prolazu lako ih je mogao uti
no u ovoj su etvrti ak i noni straari reformisti.
Znao sam da se u mnogim londonskim upama ljudi sve vie
grupiraju i stvaraju reformistike i tradicionalistike etvrti. Jesu
li svi u ovoj ulici reformistikog usmjerenja? Znam da veina
tiskara jest.
Da. No razgovor koji sam uo te veeri bio bi opasan u bilo kojoj
etvrti. Bio sam ljutit na njih jer da su ih uhitili, i ja bih bio ispitan,
a imam enu i troje djece. Glas mu je malo zadrhtao, i shvatio sam
koliko ga je uplaio nepromiljeni razgovor u njegovu susjedstvu.
Kako li se tek bojao kad se naao suelice lordu Parru usred White-
halla? Izaao sam s namjerom da im pokucam i kaem da bi
trebali imati vie obzira, kako zbog moje, tako i zbog vlastite
sigurnosti. No, kad sam doao do vrata, uo sam Nijemca imao je
karakteristian naglasak kako govori da u Englesku dolazi
mukarac koji radi za samog Antikrista, i koji je u stanju sruiti i
unititi kraljevstvo, te istinsku vjeru pretvoriti u pepeo. Spomenuo
je ime, strano ime. Nisam siguran da sam tono uo.
to ste uli?
Neto kao >Jurony Bertanoc<.
Ime zvui panjolsko ili talijansko.
Samo to sam uo. Zalupao sam na vrata, viknuo im da govore
tie i zatvore prozore ako se ne ele nai u Toweru. Nisu mi
 111

odgovorili, ali su se, Bogu hvala, stiali i zatvorili kapke. Prodorno

me pogledao. Ovo vam govorim samo zbog opasnosti u kojoj se
nalazi kraljica.
Istinski sam vam zahvalan.
No ima neto to me zbunjuje cijelo vrijeme, rekao je Okedene.
Zato bi radikali ukrali kraljiinu knjigu i doveli je u opasnost?
I ja se to pitam.
Nijednom nisam uo da netko spominje kraljicu, to sigurno. No,
kako sam ve rekao, izuzev one veeri kad sam nauo za Juronyja
Bertana, do mene su u veini sluajeva dolazile tek povremene
fraze. Uzdahnuo je. Ovih dana nigdje nije sigurno.
Ispred vrata zauju se koraci. Netko se tiho uspeo stubama, to
nam je bilo promaknulo. Okedene i ja se uznemireno pogledamo.
Vrata se otvore, a u prostoriju ue Nicholas sa samodopadnim
izrazom lica. Zato nisi kucao? upitao sam ljutito. Gospodine
Okedene, ovo je moj uenik, Nicholas Overton. Ispriavam se zbog
njegova ponaanja.
Nicholas je izgledao povrijeeno. Naklonio se Okedeneu, pa se
brzo okrenuo natrag prema meni. Oprostite, gospodine, ali
pronaao sam neto u vrtu.
Da bar to nije izbrbljao pred Okedeneom, za iju je sigurnost
bilo najbolje da zna to manje. Ali Nicholas je nastavio: Popeo sam
se preko zida. Vrt s druge strane je zarastao u visoku travu i
trnovito grmlje. Ondje je samo brani par prosjaka, sklonili su se u
ruevine kue koja izgleda kao naputeni samostan.
To i jest bio mali franjevaki samostan, deko, rekao je
Okedene. Nakon opeg rasputanja samostana, odande je
odneseno mnogo kamenja za novogradnje, a zdanje jo nitko nije
kupio. Trite zemljitem u Londonu jo je uvijek prezasieno.
Nicholas je nastavio brbljati. Iao sam provjeriti ima li u visokoj
travi jo uvijek vidljivog traga. Kia nije padala, a ja sam dobar
traga. Dobro sam se izvjebao lovei kod kue. I doista, naao sam
polegnutu travu, kao da su ljudi onuda trali. A u trnjaku je bilo
ovo. Izvadio je iz depa komadi tkanine, finu bijelu svilu izvezenu
 112

sitnim petljama i spiralama u crnom koncu. Bio je to djeli manete

s koulje kakvu si mogu priutiti samo bogata gospoda. Svila je
izgledala novo. Nicholas ponosno ree: Pretpostavljam da je
jednom ubojici, dok je bjeao, koulja zapela za trnje.
Okedene pogleda komadi manete. Izvrstan proizvod, rekao
bih da se radi o najboljoj svili. Ali u krivu si, deko, moj je
pomonik dobro vidio napadae. Nosili su radne bluze od grube
vune. Netko drugi je proao kroz vrt i razderao koulju.
Okretao sam komadi tkanine u rukama. Ali tko bi u tako
lijepom ruhu lutao po naputenom vrtu punom trnovita grmlja?
Odgovorio mi je Nicholas. Moda ljudi koji uope nisu
siromani, nego su preko koulja prebacili ekinjaste bluze kako ih
ljudi na cesti ne bi primjeivali.
Majko Boja, rekao sam. Nicholas, moda si u pravu. to bi
znailo da kradljivac Tualjke, tko god to bio, ima pristup do
najviih dvorskih sfera. Jesi li razgovarao s prosjacima?
Jesam, gospodine. Mali seljak iz Norfolka i njegova ena. Njihov
komadi zemlje ogradili su za ovce, pa su doli u London. Utaborili
su se u jedinoj prostoriji koja jo ima krov. Bili su se uplaili kad
sam doao. Mislili su da je netko kupio zemlju i poslao odvjetnika
da ih potjera. Prezrivo je govorio o njima, zbog ega se Okedene
prijekorno namrtio. Pitao sam ih jesu li one veeri kad se dogodilo
ubojstvo neto vidjeli. Rekli su mi da ih je probudio trk u vrtu.
Vidjeli su dvojicu krupnih mladih mukaraca s palicama. Jedan je
bio gotovo posve elav. Pobjegli su popevi se preko daljeg zida.
Znai, John Huffkyn je sve dobro vidio. Okedene pogleda
komadi svilene manete. Brinem se zbog ovog, gospodine.
Ubojstvo su moda izvrili ljudi iz visokog stalea.
Da, moda jesu. Dobro si to obavio, Nicholas. Molim vas,
gospodine Okedene, neka ovo ostane meu nama.
Okedene se gorko nasmije. Odmah vam se mogu zakleti da e
biti tako.
Stavio sam komadi tkanine u dep i duboko udahnuo. A sada
moram ispitati mladog Eliasa.
 113

KAD SMO uli, egrt je podignuo pogled s posloenog sloga koji je
upravo premazivao tintom. Gazda, rekao je Okedeneu, bit emo
u zaostatku...
Imamo veliku narudbu, objasnio je Okedene. Ali Elias, ova
gospoda istrauju Greeningovo ubojstvo u ime njegovih roditelja.
Moramo im pomoi.
Ispruio sam ruku. Ja sam Matthew Shardlake iz Lincoln's
Inna.
Elias Rooke. Mladi stisne oi. Gospodin Greening mi je rekao
da su njegovi roditelji siromani ljudi. Kako si mogu priutiti
odvjetnika?
Bijae to smiono pitanje za obinog egrta. Elias..., opomene
ga Okedene.
Elias, samo elim saznati istinu o onome to se dogodilo i
privesti pravdi ubojice gospodina Greeninga. Htio bih ti postaviti
nekoliko pitanja. Mladi me i dalje sumnjiavo promatrao. Koliko
sam shvatio, u noi ubojstva bio si kod kue, potaknuo sam ga.
Da, s majkom i sestrama. Svratio je i susjed. Sve sam to rekao u
sudskoj istrazi.
uo sam da si sprijeio prijanji napad na gospodina
Greeninga.
I o tome sam sve rekao. Jednog sam jutra ranije doao do
radnje ekalo nas je mnogo posla a ispred vrata su stajala
dvojica mukaraca i pokuavali su obiti bravu. Bili su vrlo tihi,
mislim da su znali da je gospodin Greening unutra.
Nije se radilo o istoj dvojici koja su ga napala poslije?
Ne. Stari Huffkyn rekao je da su mukarci koji su ubili mog
sirotog gazdu bili krupni i visoki. Ova dvojica uope nisu bili takvi.
Jedan je bio nizak i debeo, a drugi mrav i plavokos. Ovom drugom
je nedostajalo pola uha. Nije to bila velika rupa koja ostane od
pribijanja uiju za stup srama. inilo se kao da mu je taj komad
 114

netko odrezao maem.

Jesu li nosili oruje?
Imali su bodee za pojasovima, kao i veina mukaraca.
Kako su bili odjeveni?
Nosili su stare radne bluze od grube vune.
Znai, jeftina odjea?
A-ha. Elias se malo opustio, shvativi da samo ponavljam ve
utvrene injenice. Ali veina ljudi si danas moe priutiti samo to
jer su bogati otimai zemlje i bezbrojni dokoni plemii sve uzeli
sebi.
Ne budi drzak prema mom gazdi, prostaino, rekao je
Nicholas.
Podignuo sam ruku. Bio sam spreman pretrpjeti mladenaku
drskost ako bih tako doao do novih podataka. A inilo se da
momak ima radikalne drutvene nazore. Kad se tono dogodio prvi
napad? upitao sam. Nekoliko dana prije ubojstva, rekli su mi.
Oko tjedan dana prije. U ponedjeljak, petog.
Namrtio sam se, shvativi da je to bilo dan prije no to je
kraljici ukradena Tualjka. To nije imalo smisla. Jesi li siguran za
datum?
Elias me izravno pogleda. Peti srpnja je roendan moje majke.
to si uinio kad si ugledao mukarce?
Ono to bi uinio svaki dobar egrt. Vikao sam >Palice!< da
ostalim dekima iz ulice dojavim nevolju. Nekoliko ih je izalo, ali
nisu bili brzi bilo je rano, vjerojatno su se tek probudili. Ako mi
ne vjerujete, oni e vam potvrditi datum. Oni mukarci su ve
otili, pobjegli su preko zida iza daare gospodina Greeninga,
istim putem kao i druga dvojica. Neki deki su krenuli za njima, ali
su im umaknuli. Znai, bit e da su i ti mukarci prije napada
pretraili okolicu Greeningove kuice kako bi pronali najbolji
pravac za bijeg. Ja sam ostao kod daare da probudim gazdu.
Kako je gospodin Greening reagirao kad si mu rekao to se
 115

zbilo?
A to mislite? Bio je uznemiren, odgovorio je otresito Elias.
Nicholas ga opomene pogledom, ali on se ne obazre na to.
Je li tvoj gazda pretpostavljao tko bi mogli biti ti mukarci?
Mislio je da se radi o usputnim lopovima. Ali zasigurno su
povezani s mukarcima koji su doli poslije i ubili ga. Zar ne?
Glas mu je jedva primjetno zadrhtao; ispod svoje razmetljivosti,
Elias je bio istinski uplaen. Morao sam se zapitati zato je
Greening, ako je doivio pokuaj provale tjedan dana prije
ubojstva, naprosto pustio ubojice u kuu kad su ovi pokucali?
Moda ga je umirio kultivirani glas mukaraca onkraj vrata, od
kojih je jedan ispod kouha nosio svilenu koulju? Ponovo sam
pogledao Eliasa, upitavi se zna li za knjigu. Ako zna, u opasnosti
je. No nije se sakrio, kao to su to, po svemu sudei, uinila trojica
Greeningovih prijatelja, nego je prihvatio posao u susjednoj radnji.
to zna o prijateljima svoga gazde? upitao sam ga. Znam da se
zovu McKendrick, Vandersteyn i Curdy.
Upoznao sam ih. egrtove oi se suze. Sve dobri, poteni
ljudi.
Svi su detaljno naveli gdje su bili kobne veeri, umirio sam
egrta osmijehom. No ve nekoliko dana ih se nigdje ne moe
vidjeti.
Nisam ih sreo od ubojstva.
McKendrick je kotsko prezime, ree Nicholas bez uvijanja.
Donedavno smo bili u ratu s njima.
Elias se ljutito zapilji u njega. Papisti su protjerali gospodina
McKendricka iz kotske zato to je papinu duu nazvao smrdljivom
menstrualnom krpom. to ona i jest.
Elias! okomi se na njega Okedene. Ne doputam takve rijei u
svojoj radnji!
Pomirljivo sam podignuo ruku. Je li gospodin Greening bio
blizak s nekom enom? Tvoj je gazda jo uvijek bio mlad ovjek.
Ne. Otkad mu je umrla sirota ena, bio je posveen radu i
 116

sluenju Bogu.
Promiljao sam kako naeti pitanje Eliasove ukljuenosti u
religijske rasprave izmeu Greeninga i njegovih prijatelja, kad ga
Nicholas iznenada upita. A to je s onim Juronyjem Bertanom?
Nauo sam to ime kad sam se popeo na kat. Je li ga tvoj gazda
poznavao?
Eliasovo lice preplavi krajnji strah. Nestalo je njegove
mrzovoljne osornosti. Koraknuo je unatrag.
Kako znate za to ime? upitao je. Pogledao je Okedenea. Gazda,
ovi ljudi su agenti biskupa Gardinera! Prije no to je Okedene
uspio ita rei, Elias se, crven od straha i ljutnje, okrenuo prema
meni i viknuo: Ti gmizavi grbavi papistu! Odmah potom snano
me udario u lice. Dok sam ja teturao, bacio se na mene; onako
kran, ozbiljno bi mi naudio da ga Nicholas nije obuhvatio oko
vrata i odvukao. Mladi se izvijanjem oslobodio stiska i epao
Nicholasa, i obojica su, hrvajui se, pala na pod. Nicholas je
posegnuo za maem, no Elias ga je odgurnuo i pobjegao kroz
otvorena vrata radionice. Njegovi koraci tutnjili su stubitem, ulo
se kako je Okedeneova ena viknula: Elias!, a onda su se izlazna
vrata s treskom zatvorila.
Nicholas je ustao u trenu i potrao za njim niz stube. Okedene i
ja pogledali smo kroz prozor moj je uenik stajao nasred
prometne ulice i gledao gore-dolje, no Elias je ve nestao.
Vjerojatno poznaje ovdanje ulice i prolaze kao svoj dep.
Okedene je s nevjericom i uasom zurio u mene. Zato ga je to
ime toliko zgrozilo? Nikad jo nisam vidio da tako reagira.
Ne znam, rekao sam tiho, briui krv s obraza.
Nicholas se vratio na kat. Nestao je, ree. Jeste li ozlijeeni,
gazda?
Nisam.
Okedeneovo lice smrailo se od ljutnje. Elias je bio prestravljen.
Sumnjam da e se vratiti. Zapiljio se u Nicholasa. Sad u morati
pronai novog egrta, a usred sam posla. I to samo zato to ste vi
izbr- bljali ono ime. Gospodine Shardlake, uinio sam dovoljno. Ne
 117

elim vie imati posla s tom stvari. Imam radnju, i odgovoran sam
za svoju enu i djecu.
ao mi je, gospodine Okedene.
I meni je ao. A usto sam i grdno uplaen. Ponovno je pogledao
kroz prozor, teko diui. Idite sada, lijepo molim. I preklinjem
vas, ne mijeajte me vie u to.
Nastojat u se pobrinuti da vam vie nitko ne smeta. No, ako se
Elias vrati, biste li mi poslali poruku u Lincoln's Inn?
Okedene se nije okrenuo, ali je umorno kimnuo.
Hvala vam. ao mi je, ponovio sam i pogledao Nicholasa.
Idemo, rekao sam mu otro.

BRZO SAM koraao niz Paternoster Row. Osjeao sam marce u
udarenom obrazu. Uskoro u imati lijepu masnicu. Trebali bismo
otii do redarstvenika, rekao je Nicholas. egrt koji pobjegne
svom gazdi ini prijestup.
Jo uvijek ne znamo je li pobjegao, rekao sam. Nisam kanio
ukljuivati vlasti prije no to se posavjetujem s lordom Parrom.
Zaustavim se i pogledam Nicholasa: to ti je bilo? Zato si
spomenuo ono ime?
uo sam ga u razgovoru izmeu vas i gospodina Okedenea dok
sam prilazio vratima. inilo se vanim. Mislio sam da e biti dobro
malo poplaiti tog drskog deka, da spremnije odgovara na
pitanja.
Zar nisi primijetio strah ispod njegove osornosti?
Primijetio sam samo to da je govorio na nain koji si jedan
glupavi egrt ne bi smio dopustiti u ophoenju s ovjekom vaeg
poloaja.
Da, Nicholas, pun si svog poloaja i klase, pa te Elias naivcirao
i odluio si pokazati gdje mu je mjesto. Ja sam ga pokuavao
umiriti kako bih zadobio njegovo povjerenje. Zar ne zna da se
 118

konja u tricu ne smije podbadati vie no to je potrebno? Zbog tebe

smo upravo izgubili naeg najvanijeg svjedoka.
Nicholas se pokunjio. Rekli ste da mogu postavljati pitanja.
Samo nakon pomnog promiljanja. Ti nisi promislio, nego si
naprosto reagirao, a to je najgore to odvjetnik moe uiniti. Upro
sam prstom u njegov prsluk. Dok si u mojoj slubi, nee izigravati
nekakva robusnog kicoa.
ao mi je, rekao je ukoeno.
I meni je ao. I gospodinu Okedeneu.
ini se da je ovo ubojstvo povezano s najdelikatnijim religijskim
pitanjima, rekao je tiho.
Jo jedan razlog da i mi budemo delikatni, odbrusio sam. A
sad se vrati u Lincoln's Inn i pitaj Baraka to sve mora obaviti
ondje. Nemoj mu rei ni rije o ovome. Mislim da ak i ti shvaa
koliko je ova stvar povjerljiva. A sad te moram ostaviti. Imam posla
na drugom mjestu.
Okrenuh mu lea i poem prema rijeci, da uhvatim amac za
Whitehall.

DESETO POGLAVLJE
USKORO SAM STIGAO do stuba Thames Streeta. Mnogi su laari
ekali uz obalu i izvikivali: Na istok! i Na zapad!, naznaujui
tako plove li uzvodno ili nizvodno. Dozvao sam jednog koji je iao
uzvodno, i on spusti uporite za noge.
Proli smo mimo palae Whitehall zamolio sam laara da me
odveze malo dalje, do Westminsterskih stuba. Na javnim stubama
kod Whitehalla sluge su iz brodice istovarivale velike naramke drva
za ogrjev, koje je vjerojatno bilo namijenjeno dvorskim kuhinjama.
Opet se sjetim jueranjeg spaljivanja i zadrhtim. Laar me udno
pogledao. Spustio sam glavu, promatrajui ga kako vesla. Bio je
mlad ovjek, no ruke su mu ve bile grube i kvrgave. Znao sam da
stariji laari esto pate od bolnog artritisa, i da im ukoene ake
izgledaju kao stisnute pande. I sve to zato to su na eljena
 119

odredita prevozili bogatae poput mene.

Proli smo Kraljeve stube, prostranu kolonadu obojenu u zeleno
i bijelo; pruala se petnaest metara od obale i zavravala irokim,
natkrivenim pristanitem, uz koje se zaustavljala kraljeva paradna
brodica. Iza kolonade nairoko se protezalo prekrasno proelje
palae crvena cigla blago se sjajila na kasnom popodnevnom
suncu, na vrhu su se caklile razasute kule s brojnim visokim
prozorima, dok su se na junom kraju, gdje su se gradile nove odaje
za lady Mary, uzdizale skele. Platio sam laaru i uz zapadni zid
palae, Whitehall Roadom, krenuo natrag prema Velikim dverima.
U halji mi je bilo vrue. Bio sam pranjav, umoran i zabrinut.
Ovog me puta nitko nije doekao, no moje je ime bilo na popisu
i straar me propustio. Proao sam kroz Velike dveri, potom preko
dvorita, pa uz stube, sve do odaje kraljeve strae. Provjeravali su
moje ime na svakim vratima.
Popeo sam se do kraljeve sobe za audijencije. Pri ulasku sam se
gotovo sudario s uurbanim slugom u smeoj halji koji je nosio
srebrni vr s vodom. Pogledah uokolo. Moja prvotna fasciniranost
ve je malo izblijedjela, no bio sam vie nego svjestan tjelohranitelja
koji su stajali uza zidove, i njihovih velianstveno ukraenih odora.
Svi do jednog bili su krupni, s bojnim sjekirama u rukama. Sada je
u odaji bilo manje mladia, upornih pecaroa poznatih imena.
Pogled mi je privukla slika kraljevske obitelji, i kraljevo uglato i
vrsto tijelo potpuna suprotnost grotesknoj, otunoj figuri koju
sam vidio prije toga dana.
Dva mladia iz skupine pecaroa sjedila su i, za novac, bacala
srebrne kocke. Jedan naglo ustane i vikne: Vara! Trei put si
dobio peticu!
Sad je ustao i drugi, odmiui ustranu svoj kratki panjolski
plat kako bi oslobodio ruku. Pogana ti usta! Uvrijedio si me...
Dvojica tjelohranitelja odmah krenu naprijed i zgrabe kicoe za
ruke. Zaboravili ste gdje se nalazite, prostaine! viknuo je jedan
od njih. Zar ste mislili da na ovome mjestu moete revati kao da
ste u nekoj krmi? Gubite se! Kraljev komornik e uti za ovo! Svi
u odaji promatrali su kako tjelohranitelji odvode dvojicu kockara
 120

prema vratima.
Otro udahnem kad opazim dvojicu mukaraca u crnim
haljama, sa zlatnim lancima oko vrata upravo su se stubama bili
uspeli do odaje, pa se zagledali u bukae. Obojicu sam vidio na
spaljivanju. Jedan je bio glavni tajnik William Paget; na
namrtenom etvrtastom licu smea mu je brada, gusta i upava,
okruivala udnovate, nadolje iskrivljene usne. Drugi je bio sir
Richard Rich; njegova slabana graa bila je u opreci s krnim
Pagetom, a na mravu licu titrao mu je cinini smijeak. Nisu me
vidjeli. Brzo sam poao prema vratima kraljiine sobe za
audijencije i apnuo svoje ime straaru; on mi otvori vrata i ja
kliznem unutra. Ondje me novi straar u kraljiinoj livreji upitno
pogledao. Vii odvjetnik Shardlake, rekao sam bez daha. Imam
dogovoren susret s lordom Parrom.
Kraljiin stric ve me ekao u odaji; netko odozdo mu je zacijelo
bio dojavio da sam stigao. Meu svim sjajnim ukrasima, te
naspram raskone odjee nekoliko dvorana, lord Parr je u svojoj
crnoj halji izgledao vrlo jednostavno; bojom su odskakali samo
kraljiin grb na njegovim prsima i zlatni lanac koji mu je visio oko
vrata. Duboko sam se naklonio.
Doite u moj ured, gospodine Shardlake, ree on.
Poao sam za njim kroz druga vrata, pa niz hodnik. Zbog debele
rogoine koja je prekrivala pod od zida do zida, koraci su nam bila
neujni. Kroz otvorena vrata naas sam pogledao u kraljiinu sobu
za audijencije, i opazio samu kraljicu; odjevena u crveno, sjedila je
pokraj prozora i vezla. Drutvo joj je pravilo nekoliko dama koje su
bile prisutne i prije, a Gardiner, panijel vojvotkinje od Suffolka,
sjedio je na podu i igrao se kou.
Prelazimo u kraljiine privatne odaje, rekao je lord Parr. Tu je
i moj ured. Otkad me proljetos pozvala iz provincije, kraljica eli da
joj uvijek budem blizu. Otvorio je vrata malog, polumranog
ureda, iji je prozor gledao na drugo dvorite; papiri na krinjama i
nevelikom radnom stolu bili su posloeni u uredne hrpe. Lord Parr
podignuo je sa stolca pravniku halju od fine svile i pruio mi je.
Izvolite, ree. Presvucite se u to. Na prsa halje bio je priiven
 121

areni kraljiin grb svete Katarine. Prije no to je sjeo za stol, Parr

je zatvorio prozor. Pokazao mi je da sjednem.
Vie volim da je prozor tijekom ljetnih dana otvoren, rekao je
alobno. Ali ovdje se nikad ne zna tko moe prislukivati na
susjednom prozoru. Uzdahnuo je. Kao to ste vjerojatno uvidjeli,
dvor je mjesto puno straha i mrnje. Pravog prijateljstva nema
nigdje, ak ni unutar obitelji. Seymourovi se svaaju i grebu kao
make. Samo je obitelj Parr jedinstvena. Odani smo jedni drugima,
rekao je s ponosom. Tu je naa snaga.
Ovdje ste samo od proljea, lorde? dopustim si upitati.
Da. Posljednjih sam nekoliko godina uglavnom delegirao obveze
i ostajao na svojim posjedima. Ve sam star, ne osjeam se uvijek
dobro. Nisam vie onaj ovjek koji je sluio kralju. Sjetno se
osmjehnuo. I moj brat, kraljiin otac, sluio je kralju, a kraljiina
majka bila je dvorska dama Katarine Aragonske. Parrovi su dio
dvora ve dugo vremena. Kraljiina majka umrla je tik prije oluje
koju je podignuo kraljev razvod. Hja, bar je bila poteena svega
toga. Podignuo je glavu; pogled mu je, ispod sijedih obrva, ponovo
bio prodoran. Otad sam stajao in loco parentis1 za svoju neakinju.
Poduzet u sve da je zatitim. Kad me zamolila da se vratim na
dvor, odmah sam to uinio.
Razumijem.
Morate prisegnuti. Izvadio je Bibliju iz ladice, i ja sam se
sveano zakleo da u odano i estito sluiti kraljici. Lord Parr
kratko je kimnuo, vratio Bibliju u ladicu i upitao: Pa? Kakve su
vijesti?
Duboko sam uzdahnuo. Nisu dobre, lorde. Rekao sam mu da
se prvi napad na Greeninga dogodio prije no to je Tualjka bila
ukradena, da su vlasti odustale od sluaja, da se Greeningovi
prijatelji po svemu sudei skrivaju, i da su moda anabaptisti. Na
kraju sam mu rekao za Eliasov bijeg. Bio sam obeao da u samo
kraljici govoriti o onome to bi moglo ugroziti mladia, ali lord Parr
morao je znati za njegovu nepovoljnu situaciju. Nita od svega toga

1
Na mjestu roditelja (lat.)
 122

nije zvualo dobro. Rekao sam da je Nicholas neoprezno spomenuo

Bertanovo ime, te time silno uzrujao Eliasa, ali sam pohvalio
uenikov pronalazak komadia otrgnute svile. Bio sam ga ponio sa
sobom; izvadio sam ga i stavio na stol, a lord Parr ga stade
prouavati.
Odlian, skupocjeni proizvod, rekao je. Ukrasi u crnom koncu
su osebujni. Preokrenuo je svilu. Kraljiin vezmajstor Hal Gullym
cijeli je svoj ivot radio u kraljiinoj runici u dvorcu Baynard.
Poznaje sve najbolje londonske kouljare. Moda e moi ustanoviti
iji je ovo rad.
Samo na temelju komadia rukava?
Mogue, rad je vrlo kvalitetan. Parr se namrtio. Je li egrt
siguran da se prvi napad na Greeninga dogodio prije no to je
Tualjka nestala?
Siguran je. ao mi je to je pobjegao. Kad je spomenut Bertano,
prestravio se.
Ime mi je nepoznato. Kaete, Okedene je uo da se o tom
Bertanu govori kao o ovjeku koji e sruiti dravu radei za
Antikrista?
Da, posve je siguran da je to uo. A mislim da je Okedene iskren
ovjek. Nakon kratkog oklijevanja sam dodao: Zamolio je da ga
sada ostavimo na miru. Boji se za svoju obitelj.
Kao to se i ja bojim za svoju, odvratio je otvoreno lord Parr.
Jedanaest je dana prolo otkad je knjiga ukradena, a ni glasa o
njoj. Nita. Tko ju je mogao uzeti?
Vjerski radikal zasigurno ne.
No, da se radilo o papistu, knjiga bi dosad ve bila javna stvar,
i sam Bog zna to bi se dogodilo mojoj neakinji. Kralj nesmiljeno
gleda na sve to mirie na izdaju. Ugrizao se za usnu.
Trebali bismo pronai egrta, rekao sam.
Parr me otro pogledao. Nije vam smio pobjei.
U pravu ste, lorde.
Ona tri Greeningova prijatelja se skrivaju?
 123

Tako se ini. No moda su se samo nakratko pritajili.

Redarstvenik zna gdje ive. Ove ih je godine drao pod prismotrom
kao mogue sakramentaliste.
Lord Parr se srdito namrtio, a blijedi mu se obrazi zarumenjee.
Mili Boe, ti ekstremni radikali i njihove lude zamisli! Dovode u
pogibelj nas koji smo svjesni da se reforma mora traiti
diskretnijim sredstvima. Nemaju pojma to je realna politika. Taj
Bertano moda uope ne postoji, moda je to samo utvara njihovih
grozniavih umova! Duboko je udahnuo i malo se primirio.
Morate potraiti ta tri Greeningova prijatelja, razgovarati s njima i
otkriti to znaju. Onaj egrt se vjerojatno sklonio kod njih. Ponovo
se namrtio. A ako ponovo sa sobom povedete svog uenika,
nauite ga kad mora drati jeile za zubima.
Budite uvjereni da hou, lorde.
Pomislih kako ovo znai da me eka jo posla, i to s ljudima koji
mogu biti opasni prema onima koje smatraju svojim neprijateljima.
Sjetim se i posla u svom uredu koji ne mogu prepustiti
pomonicima pribliavao se pregled murala u sluaju Slanning
i na trenutak me uhvati panika. Imao sam dojam da se stolac
mie poda mnom, i vrsto se uhvatim za rukonaslone.
to vam je? upita otro lord Parr.
Oprostite, lorde, ja... Dan je bio dug, a juer sam bio na
spaljivanju. Kad sam umoran, katkad se osjeam udno, kao da se
sve ljulja...
Oekivao sam da e se okomiti na mene, rei mi da sam po-
kunjeni slabi, no na moje iznenaenje, obratio mi se tihim glasom:
Kraljica mi je rekla da ste bili na Mary Rose prole godine, kad je
brod potonuo. Bila je to golema tragedija. Premda se o tome na
dvoru ne smije govoriti, moram vam rei da je kralj osjeao veliko
ponienje zbog propasti svog najdraeg broda.
Izgubio sam dobre prijatelje, a i ja sam umalo poginuo. Kad
sam optereen... Oprostite mi, lorde.
Parr je zagunao. I ja se katkad osjeam loe. Ve dugo me
mue groznice, a postaju sve ee. Katkad sam toliko umoran...
 124

Slegnuo je ramenima, pa se lagano osmjehnuo. Ali moramo dalje.

Znate li kraljiin slogan?
Budi koristan u svemu to radi.
I mi ga se moramo drati. Znam da vam je ovo teko breme, vii
odvjetnie Shardlake.
Hvala, lorde, no pitam se je li plan da pronaem te ljude i
ispitam ih uistinu najbolje rjeenje. Radikali su sumnjiavi prema
svima. Sigurno e smatrati, poput egrta, da sam ljubopitljivi
odvjetnik u slubi nekog poslodavca koji bi im mogao nauditi.
Lord Parr se cinino osmjehnuo. Da, ljudi su sumnjiavi prema
odvjetnicima. Misle da e za naknadu sluiti bilo kome.
Moda bi bilo dobro da im najprije pristupi nedco drugi, netko
za koga se zna da im je sklon, i tko e ih uvjeriti da odvjetnik koji
dolazi nije neprijatelj. Nita vie od toga im ne mora rei.
Starac je kimnuo. U pravu ste. Sino ste upoznali mladog
Williama Cecila?
Da.
Poznato je da ima odreene... veze, recimo to tako. On je tek
poetnik u kraljiinu Pravnikom vijeu, no ve sam opazio da je
vrlo bistar i predan reformi. I prilino ambiciozan. Parr se opet
cinino osmjehnuo. Dobro. Naloit u mu da pronae te ljude, da
ih uvjeri kako ih naprosto elite ispitati o Greeningovu ubojstvu i
da im neete nanijeti zlo. Nita vie od toga gospodinu Cecilu ne
treba rei. On, dakako, ne zna za Tualjku.
To bi moglo pomoi naoj istrazi.
Parr je pogladio bradu. Rekli ste da je Greening u vrijeme
ubojstva tiskao samo neku francusku poetnicu?
Tako je. Temeljito sam pretraio radnju.
Kraljica, kao to pretpostavljate, ne surauje s takvim malim
obrtnicima. Njenu knjigu Molitve i razmatranja tiskao je John
Berthelet, kraljev tiskar. Zavrtio je glavom, pa odluno uhvatio
rukonaslone. A sada, rekao je, elim da ispitate neke kraljiine
sluge.
 125

Da, lorde.
Najprije pogledajte ovo.
Posegnuo je u svoju halju i izvadio mali klju na zlatnom
laniu. Nagovorio sam neakinju da mi ga povjeri. To je kljui
koji nosi oko vrata, a otvara njezinu krinju za dragocjenosti.
Pregledao sam klju imao je nekoliko zubaca razliitih
veliina. Mislim da ga nije jednostavno kopirati.
U pravu ste. to se krinje tie, premjestio sam je na sigurno
mjesto, gdje je moete i pregledati. Vratio je klju meu nabore
halje. Jeste li sada spremni ispitati sluge? Pozorno me promatrao.
Jesam, lorde. Oprostite mi, bio je to samo trenutak slabosti.
Dobro. Pogledao je papir na stolu. Pregledao sam slubene
biljeke i otkrio tko je te veeri bio na dunosti. Kraljica je cijelo
popodne bila u svojim odajama. Otila je u spavau sobu nakon
ruka i izvadila knjigu, ponovo u napasti da je se rijei. Potom je
neko vrijeme uila panjolski usavrava svoje znanje stranih
jezika kako bi u diplomaciji bila od najvee mogue koristi.
Tijekom popodneva je esto sama?
Ne. Ali, ako ima slobodno popodne, voli iskoristiti priliku da
bude malo sama to na ovome mjestu nije tako lako, rekao je
Parr iskreno. Potom ju je, kao to znate, u est sati pozvao kralj, a
u deset se vratila u sobu. Tualjka je ukradena tijekom ta etiri
sata. Prema straarima, tijekom tog vremena u kraljiine su odaje
ula samo dva paa, iji je zadatak bio ienje soba i galerije, te
hranjenje njezinih ptica i Riga, kraljiina panijela. Razgovarat ete
i s dvije ene koje imaju manje-vie slobodan pristup odajama. Prva
je Mary Odell, kraljiina osobna slukinja, koja za nju radi ve
godinama, i iji je zadatak pripremiti kraljiin krevet. esto spava s
njom u sobi. Druga je Jane, luda koju kraljica dijeli s lady Mary.
Jane je slaboumna. Navodno je te veeri dola u kraljiinu privatnu
odaju, gdje je tada bilo nekoliko dvorskih dama, i zahtijevala da vidi
moju neakinju, govorei da ima neto to e je zabaviti. Dame su
joj rekle da je kraljica kod kralja, ali ona im nije vjerovala. Budui
da Jane zna dignuti veliku galamu ako nije po njenom i kraljica
 126

i lady Mary odve su je razmazile straar ju je pustio u spavau

sobu da se uvjeri sama. Izala je za nekoliko minuta. I to je sve.
Koliko prostorija ima kraljiin stambeni prostor?
est ih je: kupaonica, spavaa soba, sobica za molitvu, radna
soba, blagovaonica, te iza njih kraljiina privatna galerija, kojom
esto eta. Usput, osobno sam pretraio svaki centimetar svake
prostorije, za sluaj da je knjiga skrivena negdje. Nita nisam
pronaao.
Dva paa moraju istiti svaki dan?
Parr se podrugljivo nasmijao. Jasno da ne moraju. No ovo je
kraljevsko domainstvo, i mnotvo slugu znak je kraljiina
velebnog poloaja. Ujutro iste druga dvojica paeva. Samo kralj
ima vie slugu.
Osoblje se izmjenjuje?
Da, postoji red deurstva. Vidim na to ciljate. Mislite da je neki
drugi sluga ve prije otkrio knjigu. Ali nisu mogli unaprijed
organizirati krau ba na taj dan jer nitko nije znao da e kralj
pozvati kraljicu k sebi.
No zacijelo je zove poesto.
Ne svakog dana. A posljednjih se veeri esto susretao s
vijenicima i veleposlanicima.
Dakle, ini se da je knjigu ukrao netko od tih etvero slugu,
osim ako se tko nije sakrio na kraljiinoj galeriji.
Nemogue. Ondje se nitko nije mogao sakriti. Straari na
vratima privatne odaje provjeravaju svakog tko ulazi i izlazi. Oni su
nepremostiva prepreka.
Malko sam razmislio. A sami straari? Moe li im se vjerovati?
Birala ih je kraljica osobno. I oni su na dunosti prema redu
deurstva, a ako bi koji od njih napustio svoje mjesto ispred vrata,
to bi netko odmah primijetio, osobito oni mladii eljni dvorskih
poloaja, koji ude pribliiti se njima zabranjenim mjestima. Ne,
dok kraljice nije bilo, ula su samo dva mlada paa, Mary Odell i
Jane Bena.
 127

Samo etvero ljudi.

Ve sam pozvao oba mladia i obje ene. elim da, uz izliku da
je ukraden prsten, istraite kretanje svakog od njih toga dana.
Recite im da je kraljica silno alosna zbog gubitka prstena. Dala
vam je ovlatenje da s Mary Odell razgovarate nasamo, no Jane
ete morati ispitati u njenoj nazonosti. Jane je tako budalasta da
bi se bojala kad biste je ispitivali nasamo. Moda bi se ak i
opirala. Parr se namrtio; oito je drao da je Jane grozna
gnjavatorica.
Kako elite, lorde.
Mary Odell je jedna od etiri sobarice. To je nia sluba, no
Mary je posebno bliska s kraljicom. Njih dvije su sestrine u
drugom koljenu. U kraljiinu domainstvu sada je mnogo daljih
roaka obitelji Parr, kao to je to neko bio sluaj s Boleynovima i
Seymourovima. Osim to su ovisni o kraljici, svi joj duguju svoja
namjetenja, tako da se na njihovu odanost moe raunati. No
Mary Odell je i kraljiina slukinja i njena bliska prijateljica. Budite
blagi prema njoj. to se tie Jane Bene... Nagnuo je glavu. Postoje
dvije vrste luda: one izvjetene za fine lakrdije, poput kraljevog
aljivine Willa Somersa, i one poput Jane, koje su glupave po
roenju. Jane je mnogo toga doputeno. Ali moe biti i vrlo
dosjetljiva. Lord Parr me pozorno promatrao. ovjek nikad ne zna
jesu li lude uvijek tako budalaste kakvima se ine, rekao je
mrano.
Jane slui kao luda i lady Mary, to znai da joj je odanost
podvojena, rekao sam.
Razmotrio sam to. Prolo je deset godina otkad je lady Mary
prestala s otporom i prihvatila kraljevsku vrhovnu vlast. Vjerski je
konzervativna, no cijelo je vrijeme potivala kraljeve elje. Kraljica
je nastojala povezati sve troje kraljeve djece, no iako Mary voli
malog Edwarda, lady Elizabeth nije joj draga. Parr je slegnuo
ramenima. Razumljivo, budui da je Elizabethina majka istisnula
njenu. Kraljica je uinila sve da se sprijatelji s Mary. Vrnjakinje
su, i esto provode vrijeme zajedno.
Ali Mary nije reformistica.
 128

Drala se podalje od svih kunih urota. Bezopasna je... A sada

vas moram napustiti. Ustao je. Paeve e vam poslati ovamo.
Kako sam vam ve bio rekao, privui emo manje pozornosti ako
ispitivanje, umjesto mene, provede lan kraljiina Pravnikog
vijea. Ja u se vratiti kasnije. Prsten koji je nestao je zlatan, s
velikim etvrtastim rubinom, a s unutarnje strane obrua
ugravirani su inicijali Margaret Neville, kraljiine pokojne
pastorke. Krenuo je prema vratima. Pripazite na paa Adriana
Russella, balavac zna biti drale. Poslije u vam pokazati krinju.
Usput, danas sam uo da se kralj sljedeeg mjeseca seli u palau
Hampton. Ve su poslali lovce na takore. Rijekom e onamo biti
prevezeni i ljudi i stvari iz kraljevskih odaja. Stoga je vano da, dok
jo moete, sve vidite onako kako je bilo u vrijeme krae.

STRAAR JE uveo prvog paa, mravog plavokosog mladia
nabusita dranja. Moglo mu je biti oko esnaest godina. Nosio je
kraljiinu crvenu livreju, s njenim grbom na prsima, te crnu kapu
koju je skinuo kad je uao. Strogo sam ga promatrao, kao da se
radi o suparnikom svjedoku na sudu.
Ti si Adrian Russell?
Da, gospodine, iz Kendala. Moj je otac dalji kraljiin roak, i
vlasnik je velikih imanja u Cumberlandu, govorio je pa ponosno.
Ja sam vii odvjetnik Shardlake, iz kraljiina Pravnikog vijea.
Istraujem krau prstena s rubinom iz krinje za dragocjenosti u
kraljiinoj spavaoj sobi. Jesi li uo za to?
Jesam, gospodine.
Prsten je nestao estog srpnja, izmeu est i deset naveer, dok
je kraljica bila s Njegovim Velianstvom. Ti si te veeri bio na
dunosti?
Russell me odvano pogleda. Jesam, gospodine. Garet Lynley i
ja smo doli u est. Donijeli smo nove svijee, oistili sobe i
namirisali ih svjeim biljem. Ja sam otiao u osam. Garet se ostao
pobrinuti za spavau sobu, rekao je.
 129

Jesi li uope ulazio u kraljiinu spavau sobu? upitao sam

otro.
Nisam, gospodine. U nju je ulazio samo Garet Lynley.
Doputeno je da samo jedan pa po veeri ulazi onamo, a tog dana
nije bio red na meni.
Svaki dan dva paa obavljaju navedeni posao po dva sata?
To nam je zadaa koju obavljamo prema redu deurstva.
Brinemo se i o kraljiinoj galeriji, hranimo ptice koje se nalaze
ondje. I kraljiina psa.
Nije mi se sviao mladiev arogantan ton. Moda koji put nisu
potrebna dva sata? upitao sam hladno. Moda koji put sjedne i
odmori se malo.
Sve sluge malo sjednu.
A mladii su skloni prkanju po tuim stvarima. Jedan je pa
ve bio ukrao neto od kraljice, moda se sjea. Osuen je na smrt
vjeanjem, ali ga je kraljica pomilovala.
Russell razrogai oi i pone se pravdati. Gospodine, ja nikad
ne bih uinio takvo to, nikad ne bih nita ukrao, kunem se. Ja
sam iz dobre obitelji...
Da, to si ve rekao. Jesi li vidio nekog drugog dok si bio u
kraljiinim odajama? Ili bilo to neobino?
Nisam, gospodine.
Promisli. Dobro promisli. Moda kradljivac nije ostavio sve na
svome mjestu, moda je neto pomaknuo.
Ne, gospodine. Kunem se, rekao bih vam da sam opazio da
neto nije na svome mjestu. Mladi Russell sada je zabrinuto
stiskao ruke; njegove djeje oholosti je nestalo. Nisam vjerovao da
bi taj nezreli momak mogao biti upleten u krau knjige. Blaim
tonom sam zatraio da mi izloi kuda se sve kretao, a onda sam mu
rekao da moe ii. S olakanjem je izjurio.
Drugi pa, Garet Lynley, bio je u strahu od samog poetka.
Odmah sam to uoio. Bio je Russellov vrnjak, visok i mrav,
uredno poeljane duge smee kose. Pokazao sam mu da sjedne i
 130

upitao ga o njegovim zadaama u kraljiinoj spavaoj sobi.

Namjestim nove svijee, stavim novu posteljinu na krinju,
onda promijenim cvijee i rasporedim po sobi svjee bilje i latice.
Nahranim Riga, kraljiina psa, ako je ondje. Ali te veeri ga nije
bilo. Ne diram krevet i odjeu Njezina Velianstva, naravno, to je
posao sobarica. Mislim da je te veeri na dunosti bila Mary Odell.
Kimnuo sam. Stavlja posteljinu na krinju. Zna li da su
unutra dragocjenosti?
Kunem se, gospodine, nisam nita dirao. Nikada. Mislim da je
krinja ionako zakljuana.
Jesi li je ikad pokuao otvoriti da provjeri?
Nikada, odgovorio je pa. Odan sam Njezinom Velianstvu...
U strahu je povisio glas.
Obratio sam mu se ljubaznije. Jesi li te veeri opazio to
nebino u sobi? Moda u vezi sa krinjom?
Ne, gospodine. Ve je bio sumrak. Nosio sam fenjer. Namrtio
se. Ali da neto nije bilo u redu sa krinjom, mislim da bih to
opazio. Stavljao sam posteljinu na nju svake veeri tog tjedna.
Jesi li ikad vidio ukradeni prsten?
Ne. Reeno mi je da ga kraljica katkad nosi, no uvijek joj se
moram duboko nakloniti, pa ga nikad nisam vidio.
U redu. Vjerovao sam mu, ah Garet Lynley nije se bojao samo
mog ispitivanja. U to sam bio siguran. Odakle si, mome? upitao
sam vedro. Ima sjevernjaki naglasak.
Pitanje ga je, inilo se, duboko uznemirilo. Iz Lancashirea,
gospodine. Oi su mu lutale. Moja majka nekad je bila osobna
slukinja Katarine Aragonske. Preko nje je mojoj obitelji dodijeljena
zemlja. Poznavala je majku sadanje kraljice, staru lady Parr.
Znai, tako si dobio ovo namjetenje? Preko svojih obiteljskih
veza s kraljiinom majkom?
Da, gospodine. Moja je majka u pismu lordu Parru upitala bi li
se za mene moglo nai kakvo namjetenje. Disanje mu se
primjetno ubrzalo.
 131

Jesu li ti roditelji jo uvijek ivi?

Otac nije. Mladi je oklijevao. Bio je zatoen u Toweru nakon
Sjeverne bune prije deset godina, i ondje umro.
Pomno sam razmotrio ono to sam uo. Radilo se o mladiu ija
je majka sluila Katarini Aragonskoj, i iji je otac sudjelovao u
Sjevernoj buni. Zbog povijesti tvoje obitelji neki bi se mogli zapitati
o tvojim vjerskim nagnuima, rekao sam polako.
Garet se u trenutku potpuno slomio. Kleknuo je, gotovo se
sruivi sa stolca, i stao kriti ruke. Nije istina, kunem se da
nisam papist! Odano slijedim kraljeve vjerske odluke. Stalno to
govorim ljudima. Da me bar puste na miru...
Ustani, rekao sam blago. Bilo mi je ao to sam ga tako
rastrojio. Sjedni. Nisam ovdje da ti naudim, dobro? O kojim to
ljudima govori?
On oajniki odmahne glavom. Niz obraze su mu se slijevale
suze.
Hajde, Garet. Ako ni u emu nisi pogrijeio, nita ti se nee
dogoditi. Ako jesi i to prizna kraljica e biti milostiva.
Mladi drhtavo uzdahne.
Nisam nita uinio, gospodine. Ali istina je to ste rekli zbog
moje obiteljske prolosti, ljudi misle da bih bio spreman uhoditi
reformiste. Premda lord Parr i kraljica znaju da moja obitelj eli
samo ivjeti u miru i odano sluiti. No otkad sam doao u palau...
Oklijevao je. Da?
Dvaput mi je priao neki ovjek i upitao me bih li, koliko to
mogu, motrio kraljicu, i o tome obavjetavao one koji slue, rekao
je, istinskoj vjeri. Odbio sam, kunem se... Zurio je u mene sav
kukavan, lica podbuhla od suza. U trenu sam postao svjestan kako
se osjeao kad je nevin stupio u ovu zlatom optoenu septiku
jamu.
Jesi li to prijavio svojim nadreenima? Lordu Parru?
Nisam, gospodine. Nisam se usudio. Taj ovjek... plai me.
Kad se to dogodilo?
 132

Jesenas, kad sam stigao ovamo. I onda ponovo u travnju, kad je

poeo lov na heretike.
Oba puta ti je pristupio isti ovjek?
Da. Ne poznajem ga. Rekao sam za to jednom pau, a on mi je
objasnio kako se zna dogoditi da ti, kad stigne na dvor, pristupi
netko s jedne ili druge strane, i da, ako eli sauvati kou, nikad
ne smije pristati na bilo kakve zahtjeve. Uvijek ti pristupi ovjek
koji je nepoznat na dvoru, izvanjski sluga nekog monika.
Kako se zove taj ovjek?
Nije mi elio rei. Prvi put mi je priao na ulici, a drugi me put
ekao ispred krme u koju zalazim. Ima neto na njegovu licu to
me uplailo. Mladi je spustio pogled, sramei se svoje slabosti.
Moe li ga opisati?
Mladi me ponovo pogleda. Znao je da sada mora ii do kraja.
Ima dvadesetak i neto godina. Mrav je, ali ilav i snaan. Nosi
jeftinu odjeu, ali govori kao gospodin. Sjeam se da nije imao
polovicu jednog uha, kao da ju je netko odsjekao u borbi. Garet je
zadrhtao.
Polovica uha nedostajala je i jednom od mukaraca koje je Elias
omeo u prvom pokuaju provale u tiskarsku radnju. Pokuao sam
prikriti uzbuenje. Garet je nastavio: Oba mi je puta rekao da u,
ako pristanem uhoditi kraljicu, zasluiti zahvalnost vrlo vane
osobe u kraljevstvu, koja e me nagraditi i omoguiti mi
napredovanje na dvoru.
To zvui vrlo primamljivo, primijetio sam.
Ne. Garet je estoko odmahivao glavom. Sada elim samo to
prije otii odavde.
Dobro je da si mi rekao za ovo. Nema se ega bojati, govorio
sam mu blago. Nakon to si i drugi put odbio tog ovjeka, jesi li ga
ponovo vidio ?
Nikad. Ako te ne mogu pridobiti, odustanu. Tako mi je kazano.
elim se vratiti kui, gospodine, svojoj obitelji, rekao je tihim
glasom. Bez degradacije.
 133

Mislim da se to moe urediti.

Garet obrie lice satenskim rukavom. Suosjeao sam s njim. Da
sam se u njegovoj dobi naao u istoj opasnosti, vjerojatno bih
reagirao poput njega. Pustio sam ga da ode, i ostao sjediti sam u
uredu lorda Parra. Napokon trag, pomislih.

JEDANAESTO POGLAVLJE
MARY ODELL BILA JE VISOKA, punana ena u ranim tridesetima.
Bila je odjevena u crnu svilenu livreju, a plavu kosu skrivala joj je
kapa s kraljiinim grbom. Crte lica bijahu joj blage i zraila je
neim majinskim, no nije nosila vjenani prsten. Zelene oi bile su
joj pronicave i oprezne. Ustao sam i naklonio se, te joj pokazao da
sjedne. Ona poslua i skupi ruke u krilu; gledala me znatieljno, a
rekao bih da su je hipoteze o onom to se dogaa pomalo i
zabavljale.
Ja sam vii odvjetnik Matthew Shardlake.
Znam, gospodine. Kraljica je govorila o vama. Smatra vas a-
snim i iznimno otroumnim ovjekom.
Osjetih kako se rumenim. Ispriavam se to vam smetam,
gospoo Odell, no moram ispitati sve koji su bili u kraljiinim
privatnim odajama one veeri kad je ukraden njen prsten.
Naravno. Njezino Velianstvo mi je naloilo da uinim sve to je
u mojoj moi da vam pomognem.
Lord Parr mi je rekao da ste ve due vrijeme kraljiina sobarica
i prijateljica.
U rodu smo. Poznajem je jo iz vremena kad nije bila kraljica.
Mary Odell lagano se osmjehnula, s naznakom skrivene ironije
koju je kraljica esto pokazivala u svojim sretnijim danima. Dalje
srodstvo dobro doe kad netko dosegne tako uzvien status.
Zastala je, a onda nastavila posve ozbiljnim glasom. No moja
odanost Njezinom Velianstvu daleko je dublja od zahvalnosti za
namjetenje. Iskazala mi je milost svojim povjerenjem i
prijateljstvom i, iskreno vam velim, umrla bih za nju. Gospoa
Odell duboko udahne. Mnogo mi je priala o onome to se
 134

dogaalo posljednjih mjeseci. O svojim... nevoljama.

Je li? Samo, o Tualjci kraljica nije govorila. To bi bilo
preopasno.
Gospoa Odell ispitivaki me pogledala. Kraljica se doima iz-
nimno uzrujanom zbog gubitka prstena. Voljela je dobru Margaret
Neville, ali ipak se ini da ju je kraa odve teko pogodila. Bilo mi
je jasno da je ova mudra ena shvatila kako je ovdje rije o neem
znaajnijem od krae prstena. No, dakako, nisam smio nita rei.
Kako sam shvatio, vi ste te veeri bili na dunosti kao sobarica.
A uo sam i da s kraljicom oprostite to sam slobodan katkad
zajedno spavate.
Da, katkad. Pravim joj drutvo kad se osjea usamljeno ili
nevoljno.
Biste li mi ispriali to se sve zbivalo kad ste te veeri doli
pripremiti kraljiinu spavau sobu? Sve to je bilo imalo
neuobiajeno, a to ste vidjeli ili uli, moe biti od pomoi.
Kimnula je, kao da odobrava to sam preao na stvar. Imam
dvosobni smjetaj pokraj Velikih dveri. Te veeri izala sam desetak
minuta ranije, neto prije devet. Bila sam umorna, pa sam htjela
to prije obaviti svoju zadau i povui se. Prela sam dvorite i ula
u kraljevske odaje. Uobiajeno je da paevi poiste sobe, a onda ja
pripremim krevet, provjerim je li u spavaoj sobi sve u redu, te
priredim kraljiinu spavaicu i etke za kosu.
Dakle, uvijek jedan od paeva najprije poisti sobu?
Tako je.
Jesu li paevi posluni? Mladii su skloni vragolijama.
Jednom ili dvaput sam ih uhvatila kako se kartaju na
kraljiinoj galeriji, i prijavila ih kraljevskom metru ceremonija. No
ne bi se oni usudili raditi ozbiljnije probleme u kraljiinim
odajama. Mladii koji su te veeri bili na dunosti obavili su dosta
dobar posao. Jedan od straara rekao mi je da je Njezino
Velianstvo s kraljem. Koji put, kad doe natrag, kraljica voli
popriati sa mnom, pa sam pri povratku u svoj stan rekla straaru
da u biti ondje ako me bude trebala. Moram vam rei, vii
 135

odvjetnie Shardlake, da je to bila vrlo obina veer. Nije se

dogodilo nita udno, nita neumjesno. Jedino... Nabrala je nos.
U spavaoj sobi slabo se osjeao neugodan miris. Tako slabo da ga
se jedva moglo razaznati.
Kakav tono miris?
Bio je to, oprostite mi, smrad izmetina. Pomislila sam da moda
dolazi s rijeke, pa sam zatvorila prozor. Potom sam i s fenjerom
pozorno pogledala po sobi, ali sve je bilo u redu. Kao to sam rekla,
miris je bio vrlo slab.
A je li sve bilo u redu s kraljiinom krinjom? Onom u kojoj je
bio prsten?
Pa je na nju stavio posteljinu, kao i obino. Nisam uoila
nikakvu nepravilnost. Zastala je. Voljela bih da vam mogu vie
pomoi u vezi s ovim, gospodine, osobito jer je kraljica vrlo
uzrujana. Sada je govorila vrlo osjeajno. Ali nisam nita opazila.
Jeste li ikad vidjeli unutranjost krinje?
Nekoliko puta, kad je kraljica vadila svoj nakit ili napola
dovreno pismo. Klju je uvijek drala oko vrata. Glas joj je
poprimio tunu notu. Ali posljednjih nekoliko mjeseci Njezino
Velianstvo nije bilo sklono pokazivati mi sadraj krinje.
Morao sam je odvratiti od tog tijeka misli, pa makar morao i
lagati. Kad je netko due vrijeme pod optereenjem a kraljica,
znadem, jest neki vaan dogaaj, poput gubitka prstena voljene
osobe, moe mu ozbiljno pokvariti raspoloenje.
Istina, kimnula je gospoa Odell, ali me pronicavo promotrila.
Dakle, posve ste sigurni da te veeri nije bilo nieg neuobia-
jenog?
Zamislila se, a onda kao da joj je neto sinulo. Izuzev vonja, koji
je uskoro nestao, bilo je jo neto, sitnica za koju nisam sigurna je
li vrijedna spomena.
to? Nagnuo sam se preko stola lorda Parra. I sitnica bi mogla
biti od pomoi.
Rekla sam vam da sam dola iz svog stana. Ve ste uvidjeli koli-
 136

ko uvanih vrata ovjek ovdje mora proi na ulasku u odaju

kraljeve strae, pa na ulasku u sobe za audijencije, privatnu odaju,
stambeni dio... Kad sam na dunosti, uvijek se nalazim na popisu
ljudi koje proputaju. Katkad me neki novi straar upita tko sam,
provjeri je li moje ime na popisu i oznai ga pisaljkom. Ne bunim se,
to im je dunost. No u kraljiinim odajama gotovo svi straari me
poznaju, i samo oznae moje ime kad prolazim. Te je veeri ispred
kraljiinih stambenih odaja straario mukarac koji je ve esto bio
na toj dunosti Zachary Gawger. Na moje iznenaenje, zaustavio
me i dignuo galamu jer nije mogao pronai moje ime na popisu.
Rekla sam mu da ne bude budalast, ali on je ustrajao na provjeri
imena, i nakon to je drugi put pregledao popis, napokon ga je
pronaao i propustio me. Govorio je glasno i nasilniki, to nije
prikladno obraanje dami mog statusa, Ijutnula se ona. Pitala
sam se je li moda pijan, no zapovjednik strae uvijek provjeri jesu
li svi straari trijezni i je li im oprema na mjestu, i tek ih onda puta
na dunost.
Da, to uistinu zvui udno, rekao sam. Popriat u o tome s
lordom Parrom. Ustao sam i naklonio se. Hvala vam na vaem
vremenu.
Gospoa Odell ustane. Naloeno mi je da vas sada odvedem u
kraljiinu sobu za molitvu. Ondje ete se susresti s Njezinim
Velianstvom. Koliko sam shvatila, razgovarat ete s Jane Benom.
Tako je.
Opet se pomalo ironino osmjehnula, poput kraljice Katarine
nekad. Sretno vam bilo s njom, gospodine.
Otvorila je vrata i ja pooh za njom.

HODALI SMO niz hodnik. Bogat miris rua i lavande irio se iz lati-
ca poloenih uz drvene oplate zidova. Kroz otvorena vrata na kraju
hodnika na asak sam ugledao iznimno dugaku kolonadu ivih
boja i visokih prozora; u kavezima su ljupko cvrkutale ptice pjevice.
Pretpostavio sam da se radi o kraljiinoj galeriji.
 137

Mary Odell pokucala je na bona vrata. Nije bilo odgovora, no

pokae mi da uem. Naao sam se u privatnoj sobici za molitvu.
Bila je ureena u istom tradicionalnom stilu: ive boje kao i u
cijeloj palai, oltar prekriven vezenim bijelim platnom, i upaljene
svijee u niama.
Kraljica se pobrinula da njena privatna kapelica ne odaje
nijedan znak reformizma jer bi njeni neprijatelji i to mogli iskoristiti
protiv nje.
Mary Odell okrenula se na vratima. Kraljica i Jane trebale bi
stii uskoro.
Hvala vam, gospoo Odell.
Iznenada mi se armantno osmjehnula. Znam da ete uiniti
sve to moete kako biste pomogli kraljici. Neka vam Bog bude na
pomoi, vii odvjetnie Shardlake.
Vrlo ste ljubazni.
Izila je uz utanje svilene haljine i ostavila me samog. Iz
daljine su dopirali slabani glasovi svakodnevni agor palae.
Napokon nekakav napredak, pomislih. Mukarac s polovicom uha,
koji je sudjelovao u prvom napadu na Greeninga, povezan je s
nekim iz vrha vlasti, a trebalo bi istraiti i neobinu epizodu Mary
Odell sa straarom. Valjalo bi promozgati ak i o onom udnovatom
vonju. A sada u ponovo susresti kraljicu. Pogledao sam jednu od
crvenih svijea koje su gorjele u kapelici, i na trenutak osjetih
neobino zadovoljstvo.
Rogoina je bila tako debela da nisam uo korake koji su se
pribliavali, pa sam se trgnuo kad su se vrata otvorila. Ule su
etiri ene, ali kraljice Katarine nije bilo meu njima. Dvije su bile
mlade, odjevene u raskone haljine s dugim rukavima. Druge dvije,
shvatio sam iznenaeno, bile su mi poznate s velikog portreta
kralja i njegove obitelji. Jedna je bila mala ena okrugloga lica,
prikazana u prolazu iza lady Mary. Druga je bila lady Mary sama.
Sitna ena, zasigurno Jane Bena, sa sobom je dovela ni manje ni
vie nego debelu bijelu patku; ivotinja se gegala pokraj nje na
konatom povodcu.
 138

Jane se isticala i razmjernom jednostavnou svoje odjee, no

njezina siva haljina s visokim ovratnikom i bijela uska kapa bile su
od najboljeg materijala. Plavim je oima zvjerala po kapelici, a onda
se tupo i uplaeno zagledala u mene. Pokraj nje stajala je jedva
neto via, no sjajno odjevena i kraljevski uznosita lady Mary.
Prouavala me. Srce mi je snano lupalo dok sam se klanjao gotovo
do poda.
Uspravite se, gospodine odvjetnie. Glas joj je bio mek i
iznenaujue dubok.
Gledao sam najstarije kraljevo dijete. Znao sam da je ki
Katarine Aragonske znatno starija od lady Elizabeth i princa
Edwarda; dvadesete je ostavila iza sebe, a zbog mravog, uskog lica
izgledala je jo i starije. Ispod okrugle francuske kapuljae
proarane dijamantima vidjela joj se crvenkastosmea kosa, a
zelena joj je haljina bila ukraena popularnim uzorcima nara, to je
bio i slubeni simbol njene ve dugo pokojne, odbaene majke.
Malim, elegantnim rukama igrala se sa zlatnom mirisnom kuglom
to joj je visjela o pojasu.
Oprostite mi, moja gospo, rekoh. Nisam znao da...
Kimnula je i ljubazno se osmjehnula, no tamne su joj oi bile
hladne i na oprezu. Unato staloenom nastupu, ostavljala mi je
dojam osobe koja je bila na oprezu cijeli svoj ivot. Odmahnula je
rukom. Oekivali ste kraljicu, znam. No moj ju je otac pozvao da
bude malo s njim. Jane je bila sa mnom kad je Mary Odell dola po
nju, pa sam rekla da u je ja otpratiti umjesto kraljice. Upitno me
pogledala. Koliko znam, od vas je zatraeno da istraite krau
kraljiina prstena.
Tono, moja gospo. Pozvao me lord Parr.
Mary jedva primjetno slegne svojim sitnim ramenima. Nisam
ula mnogo o tome. Posljednjih sam dana prilino zauzeta
nadzorom gradnje mojih novih odaja. U glasu joj se osjeti ponos.
Kao to vidite, dovela sam sa sobom svoje dvije dame, uljudnosti
radi. Nije ih predstavila, nego odmah nastavi: Iznenaena sam to
elite ispitati skotu Jane.
 139

Njeno je pogledala sitnu enu, koja joj uzvrati moleivim

piljenjem. Nisam napravila nita krivo, moja gospo, rekla je luda
visokim glasom.
Upitao sam se je li Jane istinski spora i zabrinuta ili se samo
pretvara. Nisam mogao pogoditi. Okruglo joj je lice bilo vrlo zago-
netno ili zbog udnih putova njenoga uma, ili zato to je bila
vjeta glumica. A moda je posrijedi bilo oboje.
Kraljica je to htjela jer je Jane..., inilo se da je obiaj ludu
zvati krsnim imenom, ... samo jedna od etki osobe koja je one
veeri kad je ukraden prsten ula u spavau sobu Njezina
Velianstva. Okrenuo sam se prema Jane. Ne sumnjii vas se
nizato. Zapravo bih samo elio znati jeste li primijetili da neto nije
u redu...
Lady Mary me prekinula; glas joj je uas postao otar.
Zahtijevam da Jane ispitujete posredstvom mene, gospodine, kao
to bi to, sigurna sam, traila i kraljica da je mogla doi. Ne elim
da je plaite. Neznatno se namrtila, to su odmah uinile i dvije
dvorske dame. Padca je natezala povodac, eljna istraiti
razbacano bilje u leutu sobice za molitvu.
Bih li vas onda mogao zamoliti, moja gospo, da upitate Jane
gdje je sve bila i to je vidjela od trenutka kad je estoga srpnja ula
u kraljiine stambene odaje?
Pa, Jane? obodri ludu lady Mary. Sjea li se iega?
Jane Bena kratko me pogleda, a onda se obrati svojoj
gospodarici. Htjela sam kraljici pokazati novi trik koji sam nauila
Paicu. Moe pronai bilje koje sam sakrila. Ali dame su me htjele
zadrati u privatnoj odaji, rekle su da kraljice nema. Na moje
iznenaenje, Jane udari nogom o zemlju poput djeteta i podigne
glas. esto me pokuavaju drati podalje od kraljice, ali samo ja je
mogu razonoditi kad je tuna. A u zadnje vrijeme je esto tuna...
Mary podigne ruku, i Jane smjesta utihne. Da, ree Mary.
Tuna je. A sad jo i sve to pretjerano uzrujavanje zbog jednog
nestalog prstena. Koliko god da je kraljica pokuavala sprijateljiti
kraljevu djecu, te i sama biti u dobrim odnosima s njima, ini se da
 140

s Mary nije imala osobitog uspjeha.

Prsten je imao veliku sentimentalnu vrijednost, promrmljao
sam. Moja gospo, bi li Jane mogla rei gdje je bila...
Mary ponovo pogleda Jane i strpljivo je upita: Kad si prola
pokraj dama i ula u stambene odaje, gdje si sve bila? Jesi li vidjela
to neobino?
Traila sam kraljicu u svim sobama, odgovorila je Jane. I kad
sam vidjela da je stvarno nema, vratila sam se u privatnu odaju. U
kraljiinim sobama nikoga nije bilo. Paevi su otili, a Mary Odell
jo nije dola.
Onda je sve u redu, rekla je Mary kao da zakljuuje ispitivanje,
i Jane Bena prostrijeli me pobjedonosnim pogledom.
No ja sam bio uporan. Je li uoila ita udno u kraljiinoj
spavaoj sobi? Moda u vezi sa krinjom u kojoj kraljica uva
dragocjenosti, i gdje je bio i prsten?
Ne, nita, rekla je Jane. Odve brzo, pomislih. Kraljica mi ne
doputa da se pribliavam krinji. Moja gospo, ovaj grbavac me
plai. Lae, pomislih, a po promjeni na licu lady Mary uvidio sam
da je i ona to opazila.
Kraljica e biti iznimno zahvalna na svakom podatku, usudio
sam se rei.
Lady Mary pogledala je Jane. Smiri se, draga. Zna da ja vidim
kad igra svoje igrice. Reci gospodinu sve to zna, i dajem ti svoju
rije da zbog toga nee nastradati.
Jane Bena se sva zarumenjela. Nadurila se poput djeteta i
ugurala prst u usta.
Jane... Glas lady Mary sada je imao otar prizvuk.
To je nepristojno, to je zloesto, izbrbljala je luda.
to to, Jane?
Tiina je trajala nekoliko dugih trenutaka, a onda Jane ree:
Kad sam ula u spavau sobu da vidim je li kraljica unutra...
Nagnuo sam se naprijed, a lady Mary potakne ludu: Da?
 141

Paica je bila sa mnom i...

Da...?
Pokakala se na pod.
Svata sam oekivao, ali to ne. Znai, odatle onaj vonj. Ostavila
je mali trag kakice na rogoini, nastavila je Jane. Bojala sam se da
e metar ceremonija maknuti Paicu s dvora. Uzela sam krpu,
umoila je u kraljiinu zdjelu s rainom vodicom i sve oistila.
Biljni mirisi u sobi bili su tako jaki da sam mislila da se smrad nee
osjetiti. Odmah sam otila i nikome nisam rekla za to. Naglo je
povukla uzicu na kojoj je drala patku, gotovo joj slomivi vrat, a
onda klekne i zagrli je. Patka je, nikakvo udo, izgledala
preplaeno. Nemojte da me grbavac oda, moja gospo, preklinjem
vas. Volim svoju Paicu.
Nitko te nee odati, Jane, rekla je lady Mary, pa me pogledala.
Usne su joj se malo trzale, i uvidjeh da ima osobinu koju prije
nisam opazio smisao za humor.
Je li sada dovoljno, gospodine odvjetnie? upitala je.
Dakako, moja gospo.
Doputam vam da paji grijeh prijavite lordu Parru, rekla je
ozbiljno. Ali samo pod uvjetom da Jane ne ostane bez patke.
Mislim da e se kraljica sloiti.
Dakako, moja gospo.
Dobro. Ostavljamo vas da radite svoj posao.
Jedna od dvorskih dama pomogla je Jane da ustane, a druga je
otvorila vrata lady Mary. Ponovo sam se duboko naklonio. Izale
su, a patka se gegala za njima na svojim opnastim utim nogama.
Dok sam se uspravljao, lady Mary se okrenula, pogledala me i
cinino se osmjehnula. Vrata su se zatvorila. Ostao sam stajati,
potresen neoekivanim i smijenim razvojem dogaaja.
Smijenim? Morao sam se zapitati jesam li bio rtva detaljno
razraene farse, i zna li Jane Bena vie no to je rekla. Ako jest
tako, onda se radi o vrsnoj glumici. No za to nisam imao dokaz, ni
jedan jedini. Pomislih na njeno djetinjasto ponaanje. Moda je
upravo time privukla kraljicu i lady Mary, dvije odrasle ene koje
 142

nisu imale djece, a vjerojatno ih nee niti imati. Moda im je bila

zamjensko dijete, i nita vie od toga. No Mary Tudor nosila je neto
u sebi, neto zbog ega me iznimno plaila mogunost da Tualjka
zavri u njenim rukama.

OSTAO SAM U sobici za molitvu, punoj mirisa svijea i tamjana.
Prolo je pola sata i dnevno svjetlo poelo je blijedjeti, kad se vrata
ponovno otvore i unutra ue lord Parr. Mrtio se. Rekli su mi da je
Jane Benu do vas otpratila lady Mary. Niste joj dali naslutiti nita
glede knjige? zabrinuto me promatrao.
Nita, lorde. Izvijestio sam ga o smijenom dogaaju s patkom,
o svemu to sam od Gareta Lynleya saznao o mukarcu bez pola
uha, te o razmirici izmeu Mary Odell i straara.
Parr je kimao glavom. Provest u diskretne istrage. ovjek s
polovicom uha slui vrlo vanom mukarcu u kraljevstvu...
Pa je spomenuo vrlo vanu osobu u kraljevstvu.
Parr me prouavao. Mislite na lady Mary? Smatrate da je na
koncu ipak ona poslala Jane Benu da one veeri ukrade knjigu?
Moramo biti apsolutno sigurni da kraljica nije pred Jane
natuknula neto o knjizi.
Lord Parr je odmahivao glavom. Jane se uvijek inila idiotom po
roenju.
Moda. No, premda djetinjast, njen je govor tean. A ljudi
katkad znaju biti... odve otvoreni pred budalama.
Parr je kimnuo, shvativi poantu, no ipak ree: Kraljica sigurno
nije bila odve otvorena. Ne u ovoj stvari. A kako sam vam ve
rekao, lady Mary cijelo je desetljee stroga konzervativka. Ipak,
popriat u s kraljicom o Jane, premda ak i ta teorija namee
pitanje kako je itko mogao otvoriti krinju bez tragova obijanja.
Uzdahnuo je. Hvala vam, gospodine Shardlake, moda smo
napravili korak naprijed. A sada, budui da je kraljica jo uvijek
kod kralja, iskoristit emo to vrijeme da pogledamo krinju.
 143

Doite.

KRALJIINA spavaa soba gledala je na rijeku. Bila je to golema,
enskom rukom ureena prostorija, bogato namirisana, s cvijeem
u vazama i velikim izvezenim jastucima razbacanim po podu,
predvienim za leanje i itanje. Sredinje mjesto zauzimao je
golem krevet s baldahinom. Bio je tu i radni stol, na kojem se
nalazila samo ureena tintarnica; na tom je stolu kraljica napisala
Tualjku grenika. Pokraj stola nalazila se masivna drvena krinja,
visoka tri etvrt metra, s crve- no-zlatnim orijentalnim sagom na
vrhu; sprijeda je bila rezbarija sa svake strane tudorske rue
stajala je po jedna nimfa. Na krinji nije bilo posteljine pa koji je
na dunosti veeras jo nije bio stigao.
Lord Parr spustio se na koljena, iznenaujue gipko za svoje
godine. Kleknuo sam do njega neto sporije. Parr udari u bok
krinje, i zauje se prazan odjek.
vrst, masivan hrast, rekao je. Sve kraljiine dragocjenosti su
izvaene.
Prouavao sam bravu. Bila je mala, ali vrlo vrsta, postavljena
duboko u drvo. Preao sam prstima preko nje. Nema ogrebotina po
metalu, niti po drvu. Netko ju je otvorio kljuem ili je to uinio vrlo
vjet bravar.
Dragocjenosti sam dao premjestiti na drugo mjesto, rekao je
lord Parr i paljivo otvorio krinju.
Pogledao sam praznu unutranjost, a onda se oprezno sagnuo
da prouim bravu iznutra. Bio je kraj dugog dana, i boljela su me
lea. Ni unutra nije bilo ogrebotina. Vidio sam mnogo kovega i
krinja za dragocjenosti, rekao sam. U mom sluaju, veinom se
radilo o pohrani dokumenata. Takve krinje esto imaju dvije ili tri
brave s vrlo sloenim unutarnjim mehanizmom.
Parr je kimnuo u znak slaganja. Da. No ovu je krinju kraljica
dobila od svoje majke, i vrlo je vezana za nju.
 144

Podignuo sam pogled prema njemu. Ali brava je zacijelo nova.

Tako je. Kad su proljetos poeli s lovom na heretike i ispitiva-
njem lanova kraljevskog domainstva, kraljica je dala zamijeniti
brave na svim svojim ormarima i kovezima. Pitao sam je eli li
sloeniju bravu za ovu krinju, no odbila je, kazavi da se boji kako
bi to moglo otetiti drvo. Sjeam se da mi je rekla: >Samo ja imam
klju, a nova brava je vrsta. krinja je sigurna.< Dakako, dodao
je Parr s ogorenjem u glasu, tada nisam znao to je unutra.
Onaj tko je izradio novu bravu mogao si je napraviti rezervni
klju, rekao sam.
Lord Parr odmahnuo je glavom. Primjedba ima smisla, ali ovu i
sve druge brave izradio je kraljiin osobni krinjar. On je ovjek od
povjerenja, bravar je razliitim kraljicama ve dvanaest godina, a
ne drite ovjeka na takvom mjestu ako nije pouzdan.
Jeste li ga ispitali?
Jo ne. Mislio sam kako je najbolje da to ostavim vama. No ne
smatram ga vjerojatnim sumnjivcem.
Ipak, okolnosti su takve da jest sumnjiv.
Radi u dvorcu Baynard. Moda biste u ponedjeljak mogli otii
onamo i ispitati ga, i usput popriati s vezmajstorom o onom
rukavu. Sutra je nedjelja, pa nijedan od njih nee biti ondje. To jest
smetnja, ali barem ete imati dan za odmor i razmiljanje. Iskreno
sam zahvalio starcu na obziru, no on potom nastavi: Treba nam
strunjak za brave. Netko izvan palae. Podignuo je obrve.
Poznato je da va pomonik Jack Barak ima iskustva u tim
stvarima. Jo iz dana kad je bio u slubi lorda Cromwella.
Duboko sam udahnuo. Dakle, lord Parr se raspitivao o Baraku,
ije se iskustvo u tim stvarima tijekom godina doista pokazalo
korisnim, ali... Ne bih ga elio ukljuivati u ovo, rekao sam tiho.
To bi pomoglo kraljici, pritisnuo me lord Parr. Barak ne mora
znati o emu se radi. Zapravo, ne smije znati. Drat emo se prie o
prstenu. A budui da je krinja sada prazna, mogu je poslati u
Baynard, gdje je Barak moe pregledati kad u ponedjeljak budete
ondje.
 145

Parr je kimnuo u znale slaganja. Da. No ovu je krinju kraljica

dobila od svoje majke, i vrlo je vezana za nju.
Podignuo sam pogled prema njemu. Ali brava je zacijelo nova.
Tako je. Kad su proljetos poeli s lovom na heretike i ispitiva-
njem lanova kraljevskog domainstva, kraljica je dala zamijeniti
brave na svim svojim ormarima i kovezima. Pitao sam je eli li
sloeniju bravu za ovu krinju, no odbila je, kazavi da se boji kako
bi to moglo otetiti drvo. Sjeam se da mi je rekla: >Samo ja imam
klju, a nova brava je vrsta. krinja je sigurna.< Dakako, dodao
je Parr s ogorenjem u glasu, tada nisam znao to je unutra.
Onaj tko je izradio novu bravu mogao si je napraviti rezervni
klju, rekao sam.
Lord Parr odmahnuo je glavom. Primjedba ima smisla, ali ovu i
sve druge brave izradio je kraljiin osobni krinjar. On je ovjek od
povjerenja, bravar je razliitim kraljicama ve dvanaest godina, a
ne drite ovjeka na takvom mjestu ako nije pouzdan.
Jeste li ga ispitali?
Jo ne. Mislio sam kako je najbolje da to ostavim vama. No ne
smatram ga vjerojatnim sumnjivcem.
Ipak, okolnosti su takve da jest sumnjiv.
Radi u dvorcu Baynard. Moda biste u ponedjeljak mogli otii
onamo i ispitati ga, i usput popriati s vezmajstorom o onom
rukavu. Sutra je nedjelja, pa nijedan od njih nee biti ondje. To jest
smetnja, ali barem ete imati dan za odmor i razmiljanje. Iskreno
sam zahvalio starcu na obziru, no on potom nastavi: Treba nam
strunjak za brave. Netko izvan palae. Podignuo je obrve.
Poznato je da va pomonik Jack Barak ima iskustva u tim
stvarima. Jo iz dana kad je bio u slubi lorda Cromwella.
Duboko sam udahnuo. Dakle, lord Parr se raspitivao o Baraku,
ije se iskustvo u tim stvarima tijekom godina doista pokazalo kori-
snim, ali... Ne bih ga elio ukljuivati u ovo, rekao sam tiho.
To bi pomoglo kraljici, pritisnuo me lord Parr. Barak ne mora
znati o emu se radi. Zapravo, ne smije znati. Drat emo se prie o
prstenu. A budui da je krinja sada prazna, mogu je poslati u
 146

Baynard, gdje je Barak moe pregledati kad u ponedjeljak budete

ondje.

DVANAESTO POGLAVLJE
ODVJETNICI I NJIHOVE ENE izlazili su iz crkve Lincoln's Inna
polako i jednolino, kao i uvijek poslije mise; oni u crnim haljama,
s crnim kapama na glavi, a one u svojim najboljim ljetnim svilenim
haljinama. Izaao sam na srpanjsko sunce; jutro je bilo svjeije no
inae jer se tijekom noi podignula grmljavinska oluja, koja me
budila iz nemirna sna. Kia e pomoi usjevima. A sada sam morao
ispuniti obeanje i posjetiti Stephena Bealknapa.
Hodao sam uz bonu stranu crkve, kad mi prie rizniar
Rowland s ishitrenim osmijehom na uskom licu.
Dobro jutro, vii odvjetnie Shardlake, rekao je vedro. Lijepa
sluba.
Da, gospodine rizniaru. Uistinu je bila lijepa.
Zapravo, jedva da sam ita sluao, premda je sutra obljetnica
potonua Mary Rose. Trebao sam moliti za due svojih prijatelja, i
za due stotine drugih koji su poginuli, premda vie nisam bio
siguran da postoji Bog koji bi me usliio. Ipak, unato vanosti ove
nedjeljne slube, nisam mogao prestati misliti na Tualjku.
Rowland nagne glavu ustranu poput radoznale vrane. inilo mi
se da ste tijekom mise bili pomalo napeti. Nadam se da to nije zato
to ste prisustvovali spaljivanju.
Trenutno imam mnogo predmeta, odvratio sam kratko.
U svakom sluaju, Inn vam je zahvalan to ste nas predstavljali
u petak. A moda ete biti pozvani da nas predstavljate i sljedei
mjesec, na novom javnom dogaanju.
Uistinu? odvratio sam zabrinuto.
Radi se o proslavi, a ne smaknuu, osmjehne se Rowland
krto. Sve je jo povjerljivo, no bit e to velianstven dogaaj.
Kimnuo je, kratko se naklonio i otiao. Gledao sam za njim.
Sljedei mjesec? Trenutno mogu misliti samo na sutra. Izbrisao
 147

sam njegove rijei iz glave.

POLAKO SAM hodao preko dvorita, zadubljen u misli. Iako sam
juer pronaao neke tragove, bile su to samo niti u velikom
zapletenom klupku. Zato je ovjek s unakaenim uhom
pokuavao provaliti u Greeningovu radnju prije no to je kraljiina
knjiga bila ukradena? Kako je netko uspio otvoriti krinju bez
ostavljanja tragova, a jedini klju visi kraljici oko vrata? Je li bravar
napravio rezervni klju? A pitao sam se i tko je taj Jurony Bertano,
kojeg se egrt Elias tako silno preplaio. inilo se da je ime
panjolsko ili talijansko; ako se odvaim, mogao bih o tome
priupitati Guya.
Gotovo sam se spotaknuo o oblutak koji se odvojio od leita i
Ijutito ga utnem nogom. Upitah se jesam li dobro postupio kad
sam pristao uplesti se u stvar koja bi lako mogla zavriti kobno.
Kroz glavu su mi brzo prolazile razliite slike; Garet Lynley,
uplakani pa, govori kako ga mukarac s odsjeenom polovicom
uha vrbuje da postane uhoda; Jane Bena vue na uzici svoju
patku; ozbiljno lice Mary Tudor. Ako se Tualjka pojavi u javnosti,
mogao bih se nai u opasnosti, ba kao i kraljica i lord Parr. A u
opasnosti bi se nali i oni koji rade za mene, primjerice Nicholas:
bio sam ga vidio da stoji na drugoj strani crkve, zajedno s ostalim
slubenicima, za glavu vii od veine njih; bio je pomalo mamuran,
kao i obino nedjeljom.
Najbolja zatita za moje pomonike bila je da im otkrijem to
manje injenica. No naredbu lorda Parra nisam mogao zanemariti,
pa sam prije mise bio otiao do Jacka i Tamasin.
Pustivi me u kuu, Jane Marris otila je na kat probuditi
Baraka i Tamasin, koji su bili ostali malo due spavati. Morao sam
s nelagodom sjediti u dnevnoj sobi i sluati kako, dok se oblae,
buno koraaju i nervozno mrmljaju. Jane je donijela Georgea
dolje. Cendrajui, uputio mi je tuan, suzni pogled. Jane ga potom
odnese u kuhinju i pone, uo sam, spremati doruak.
 148

Barak i Tamasin napokon sioe. Ustao sam. Oprostite to vam

smetam tako rano.
Tamasin se osmjehnula. Bilo je i vrijeme da ustanemo. Hoete li
dorukovati s nama?
Hvala, ve sam jeo. Kako si, Tamasin?
ini se da su munine prole, Bogu hvala.
Odlino. Neu dugo ostati, moram natrag do Lincoln's Inna, u
crkvu.
Mi ne idemo na misu ako ba ne moramo, rekao je Barak. Znao
sam da su oboje siti religije za cijeli ivot.
Ako se odve dugo ne pojavljujem u crkvi, to odmah netko
primijeti, rekao sam. Osim toga, obeao sam Bealknapu da u ga
posjetiti.
Trebali biste ga pustiti da istrune nakon sve tete koju vam je
nanio, rekao je Barak. Previe ste meki.
Tamasin je kimala glavom. Grozan je to ovjek.
Hja, priznajem da me zanima to mi eli rei.
Znatielja je ubila maku, ustrajala je Tamasin.
Zalobno sam se osmjehnuo. Make imaju devet ivota, a meni
je pokoji moda jo preostao. Jack, mogu li kratko popriati s
tobom? U vezi... s poslom.
Barak i Tamasin znaajno se pogledaju. Moda su i oni, poput
Rowlanda, vidjeli napetost na mom licu. Moram se pobrinuti za
Georgieja, rekla je Tamasin. Rastu mu zubii. Dat u mu da cucla
pileu kost.
Nakon to je otila, Barak me pronicavo pogleda. Mladi
Nicholas juer je popodne bio vrlo povuen. Nije elio otkriti gdje
ste bili, kazao je da ste mu vi naredili da ne smije nita rei. Imao
sam dojam da ste ga izgrdili. Nije da katkad to i ne zaslui.
ao mi je to sam toliko posla morao ostaviti tebi.
Samo nekoliko dana nee biti problem. Natjerao sam Nicholasa
da se poteno naradi. Kako sam rekao, bio je tih, a ne ivahan kao
 149

obino. Barak je podignuo obrvu. Bilo mu je jasno da se dogaa

neto ozbiljno.
Duboko sam udahnuo. Jack, bojim se da sam se upleo u vrlo...
delikatnu stvar. Po nalogu lorda Parra, kraljiina komornika.
Barak se namrtio. to vas to stalno vue onamo? upitao je to
zbunjeno, to ljutito. S obzirom na sve glasine koje posljednjih
mjeseci kolaju o kraljici, morali ste se drati podalje.
Sada je prekasno. Radi se o ukradenom komadu nakita. Eto,
izustio sam la.
Barak je na trenutak utihnuo, a onda tiho ree: elite moju
pomo? Nekad sam vam mogao biti na usluzi, ali sada... Pokazao
je glavom prema vratima. Da, pomislih. Tamasin, George, nova
beba.
Ugrizao sam se za usnu. U cijeloj stvari ima jedan detalj oko
kojeg bi tvoja strunost mogla biti od pomoi. Nisam ja to predloio,
ve se radi o zamisli lorda Parra. ao mi je.
Zar jo uvijek imam ugleda u visokim krugovima? Zvuao je
iznenaeno, ali u glasu mu se moglo nazreti i zadovoljstvo.
ini se da ima. Iz krinje u palai Whitehall ukraden je
vrijedan prsten. No postoji samo jedan klju, koji je vlasnica stalno
nosila oko vrata. K tome, nema tragova obijanja.
Vidjeli ste tu krinju?
Da. Dobar dio jueranjeg dana proveo sam u Whitehallu.
ija je krinja? upitao je Barak otvoreno. Kraljiina?
Ne smijem rei. krinju e odnijeti do kraljiine runice u
dvorcu Baynard, gdje emo je moi pregledati sutra u devet. Moe
li, za mene, otii onamo i obaviti to? Rei svoje miljenje?
Barak mi uputi dug, prodoran pogled. I to je sve to se trai od
mene?
Da.
to se mene tie, nema problema. No, ako Tamasin i na
trenutak pomisli da se ponovo izlaem riziku, bila bi..., vrtio je
 150

glavom, ... bila bi bijesna. I to s pravom. Uzdahnuo je. Ali, ako se

radi o naredbi kraljiina komornika...
Da, naredba je njegova. I obeavam ti da te neu uplitati
dublje.
im sam siao, po vaem sam licu vidio da e biti nevolja. I
Tamasin je to vidjela. Spomenuli ste devet majih ivota. Hja,
dosad ste ve sigurno stigli do broja devet. A i ja takoer, kad smo
ve kod toga.
Duan sam to kraljici.
Duni ste pronai ukradeni prsten? Barak me pogleda
postrance. Dobro, ako tako kaete. Kako bilo, doi u. Neu nita
rei Tamasin, premda mi nije drago to je obmanjujem.
Da, ovo mora ostati u tajnosti.
Barak je kimnuo, pa me jo jednom prodorno pogledao.
Zapamtite. Samo devet ivota.

LAI, same lai, mislio sam. Pribliavao sam se odajama
Stephena Bealknapa, koje su se, manje-vie, nalazile nasuprot
mojih. A onda iza lea zaujem da me netko doziva. Razdraeno se
okrenem. to je sad? Na moje iznenaenje, bio je to Philip
Coleswyn, odvjetnik koji zastupa brata Isabel Slanning. Bili smo se
vidjeli na spaljivanju. Skinuo sam kapu. Brate Coleswyn, dobro
jutro. Niste bili na misi u Gray's Innu?
Odlazim u svoju lokalnu crkvu, odvrati on pomalo ukoeno.
Pomislih da se zacijelo radi o crkvi iji je upnik sklon radikalima.
Nakon mise sam poao ovamo jer elim razgovarati s vama.
U redu. Poimo u moj ured, tu je preko. Premda, ve imam
jedan ugovoreni sastanak... Bacio sam pogled na Bealknapov
zatvoren prozor. Brzo u morati dalje.
Neemo dugo.
Otili smo do mog ureda. Otkljuao sam vrata i odveo
 151

Coleswyna do svoje sobe; zbacio sam halju i pokazao mu da sjedne.

On je nekoliko trenutaka utio, gledajui me svojim bistrim plavim
oima. Potom neodluno pone: Vii odvjetnie Shardlake,
povremeno mi se pojave sluajevi u kojima je... korisno popriati sa
zastupnikom druge strane. U povjerenju. Oklijevao je. Ukoliko
smatram da predstavnik druge strane, kao i ja, eli izbjei
nepotrebno sukobljavanje.
Mislite na sluaj oporuke gospoe Cotterstoke?
Da. Kad smo se, vii odvjetnie Shardlake, prekjuer sreli na
Smithfieldu, na onom uasnom dogaaju..., mirnuo je nekoliko
puta, ... uvidio sam da ste estit ovjek.
Hvala vam, brate. No strogo gledajui, estitost podrazumijeva
zastupanje interesa naih klijenata, koliko god bili neugodni. elje
klijenata moraju biti na prvome mjestu.
Znam to. Ali zar kranski duh ne nalae ljudima da pokuaju
rijeiti sukobe kad god je to mogue?
Ako jest mogue. Sjetih se Guyeve tvrdnje da se neke svae
nikad ne mogu okonati. Sjetio sam se i to je rekla Isabel: Da samo
znate za uasne stvari koje je poinio moj brat. Sasluat u to
imate rei, dodao sam. I obeajem da e to ostati izmeu nas.
Hvala vam. U srijedu nas eka pregled murala. Vi ete, dakako,
svog vjetaka uputiti da pronae nain da se slika ukloni bez
oteenja.
Dok e va vjerojatno rei da je sliku nemogue ukloniti.
Moj je vjetak poten ovjek, ree Coleswyn.
I moj je.
Ne sumnjam u to.
Osmjehnuo sam se. Opet, obojica strunjaka rade prema
nalogu, za honorar. Bojim se da je pat-pozicija najvjerojatniji
ishod.
Da, sloio se Coleswyn. Takav je sustav. Uzdahnuo je.
Trokovi vjetaenja bit e dodani na raune, pa e biti vie i
dugovanja i administrativnog posla.
 152

Znate kako se kae: >Mali predmet, dug spis<, naalio sam se.
Da. Coleswyn se stade smijati. Mislim da to nije elio, ve se
naprosto oslobaao napetosti. Njegovo dosad ozbiljno lice izgledalo
je djeaki. I ja sam se smijao.
Obojica smo prestali u istom trenutku, pogledavajui se s gri-
njom savjesti.
Ne moemo sprijeiti njihov sukob, rekao sam. Premda, rado
bih se rijeio svega toga. Recite mi, u povjerenju, mrzi li gospodin
Cotterstoke gospou Slanning u istoj mjeri kao i ona njega?
Coleswyn je tuno kimnuo. Edward Cotterstoke je najsretniji
kad mi pria koliko je njegova sestra zla, opaka i pakosna ena. Oh,
kae i da je izdajica, papi odana katolkinja koja potajice ide na
staru misu. Cotterstokea sam bio upoznao u svojoj crkvenoj
zajednici. Ba sam bio s njim. Podignuo je obrve. Pozvao sam ga
na kransku blagost prema blinjem, no nije bilo odjeka.
Suosjeajno sam kimnuo. A gospoa Slanning, pak, govori da
je njen brat heretik i da bi ga rado vidjela na lomai. Zastao sam,
pa dodao. I vas takoer, bojim se.
Coleswyn se namrtio. Oboje bi trebali paziti to govore u ova
vremena. Duboko je udahnuo, pa me pogledao. Edward
Cotterstoke ne eli se urazumiti. Znam da su ga ena i djeca
pokuala odgovoriti od ove borbe sa sestrom, ali bez uspjeha.
Isabel je udovica bez djece, no i da ima obitelj, sumnjam da bi je
itko mogao razuvjeriti. Recite mi, gospodine Coleswyn, imate li
ikakvu predodbu zbog ega se njih dvoje toliko mrze?
On pogladi svoju kratku bradu. Ne. Jedino to Edward kae jest
da je njegova sestra zlo stvorenje jo od vremena kad su bili djeca.
Ipak, unato tome to je uiva vrijeati, i premda smo ih obojica
vidjeli kako na sudu bijesno zure jedno u drugo, imam osjeaj da je
se Edward na neki nain boji. Zastao je. Izgledate iznenaeno,
brate.
Samo zato to je gospoa Slanning rekla neto zbog ega sam
pomislio da se ona boji njega. Jako neobino. Iako se radilo o
krenju povjerenja, sada sam bio siguran u Coleswynovu estitost,
 153

i odluio sam mu okriti to je Isabel rekla za svog brata za stvari

koje je poinio.
Kad sam zavrio, Coleswyn je zavrtio glavom. Ne znam to bi to
trebalo znaiti. Gospodin Cotterstoke je ugledan graanin.
Kao i gospoa Slanning. Jeste li uoili neobinu formulaciju
stariine oporuke? Konkretno upuivanje na zidne slike?
Jesam. Stara gospoa Cotterstoke kao da je eljela izazvati
svau izmeu svoje djece, pa im se smijati iz groba. Coleswyn je
zadrhtao.
Zacijelo je bila svjesna da se preziru. Moda se nisu samo dva
lana ove obitelji mrzila zbog tko zna kakve stare zamjerke. Moda
ih je bilo troje. I djeca i majka, zavrio sam tuno.
Mogue. Ali ne znam nita o njihovim ranim danima. Osim da
im je otac, gospodin Johnson, koji je takoer na muralu, umro
nedugo nakon to je slika dovrena. I da im se majka uskoro
ponovno udala, za gospodina Cotterstokea, koji je bio preuzeo
posao njenog pokojnog mua. Ali i on je uskoro umro, ostavivi sve
udovici. Nije bilo druge djece, a Edward i Isabel su uzeli ouhovo
prezime.
Sve se to podudara s mojim spoznajama, rekao sam. Ne ini
se da je ouh bio zao i potaknuo sve to.
Istina. Coleswyn ponovo pogladi bradu. Kad bismo bar mogli
otkriti to ih je dovelo do ovoga...
Ali kako? Jeste li primijetili da, premda se stalno vrijeaju,
uvijek ostaju na opim pojmovima? Nikad ne govore ni o emu
konkretnom.
Da, kimao je Coleswyn polako.
uo sam da je sat Lincoln's Inna otkucao podne. Brate, moram
na zakazani sastanak. Ali drago mi je to ste doli. Hajdmo svaki
razmotriti to se moe poduzeti. Ustao sam i pruio Coleswynu
ruku. Hvala vam to ste mi se obratili. Mnogi odvjetnici bi ovu
bezumnu stvar drage volje tjerali do Suda lorda kancelara, samo
zbog zarade. I Bealknap je spadao meu takve, samo to on ne bi
imao strpljenja za Isabelino sitniavo prigovaranje. Uvijek je vie
 154

volio nepotene poslove sa zemljom, gdje se sve odvija u mraku.

Coleswyn se skromno osmjehnuo. Da zapeatimo na mali
sporazum, biste li mi uinili ast i veerali sa mnom i mojom
enom? Moda u srijedu, nakon pregleda murala?
Pravila su zabranjivala da odvjetnici suprotstavljenih strana
raspravljaju o klijentima bez njihova znanja, no zajedniki objed
bio je doputen. to bi nam, u suprotnom, ostalo od drutvenog
ivota? Bit e mi drago. No imam jedan predmet koji mi trenutno
oduzima dosta vremena. Jesam li slobodan pristati, ali uz
mogunost da otkaem u posljednji trenutak?
Naravno.
Uzdahnuo sam. U usporedbi s tim drugim predmetom, sluaj
Cotterstoke izgleda... beznaajan.
Pa i jest beznaajan.
Tuno sam se osmjehnuo. Da. Naalost, ne i naim klijentima.
Ispratio sam ga van i kroz prozor promatrao kako, vitak i
snaan, odlazi prema dverima. Potom svrnuh pogled prema
Bealknapovim zatvorenim kapcima. Duboko sam uzdahnuo.

TRINAESTO POGLAVLJE
PRELAZIO SAM DVORITE, pribliavajui se kui u kojoj se nalazio
Bealknapov ured. U mislima mi je bilo njegovo udno ponaanje na
koncu prole godine, neoekivani pokuaji prijateljevanja, koje
sam morao odbiti jer mu se nije moglo vjerovati.
Na moje kucanje otvorio mi je vratar. Brat Bealknap pozvao me
u posjet, rekoh.
Vratar me sumorno promatrao. Po onome to kae
njegovateljica, lako je mogue da je ovo posljednji as za posjete.
Odvest u vas gore.
Penjali smo se uz duge drvene stube, prolazei pored drugih
ureda, praznih na dan poinka. Vrlo je malo odvjetnika ivjelo,
poput Bealknapa, u svom uredu. Godinama nisam bio kod njega, i
sjeao sam se tek da su sobe bile neuredne i pune praine. Prialo
 155

se da unutra dri svoju veliku krinju sa zlatom, i da nou zaranja

ruke u novie.
Vratar pokuca na vrata. Otvorila je postarija ena opasana
istom pregaom; preko sijede kose nosila je kratku usku kapu.
Ja sam vii odvjetnik Matthew Shardlake.
ena se naklonila prignuvi koljeno. Ja sam gospoa Warren.
Gospodin Bealknap me uzeo za njegovateljicu. Primio je vau
poruku . Nastavila je jednako hladnim, ravnodunim glasom: Ima
veliku izraslinu na elucu, lijenik kae da mu je ostalo malo
vremena. Jo dan-dva.
Zar nema nekog lana obitelji kojeg bi se moglo pozvati?
Ima, ali on to ne eli. Mislim da su se posvaali prije mnogo
godina. Kad sam ga upitala za to, rekao je da obitelj nije vidio jo od
vremena biveg kralja.
Tome ima gotovo etrdeset godina, pomislih. Bealknap je u to
doba bio tek mladi. Moda se radilo o jo jednoj staroj obiteljskoj
svai, nalik onoj o kojoj sam maloprije razgovarao s Coleswynom.
Stara ena me znatieljno promatrala. Vi ste jedini ovjek kojeg
je pozvao k sebi. Osim lijenika i zidara, nitko mu nije bio u
posjetu. Zidara? zaudih se. I sveenika, dodala je. Gospodin
Bealknap jutros je primio posljednju pomast. Smrt mu je, dakle,
istinski blizu. Odvest u vas do njega, povela me gospoa Warren
pranjavim hodnikom. Spustila je glas. Ne eli da rairim kapke,
ne znam zato. Upozoravam vas da mu u sobi jako smrdi.
Rekla je istinu. Kad je otvorila vrata polumrane sobe, snano
me zapuhnuo vonj neoprane koe i bolestan, truo zadah. Uao sam
za njom. Soba je bilo skromno namjetena: ormar za odjeu,
nekoliko drvenih stolaca, krevet i stol zatrpan bocama i
ljekarijama. Ako nita, krevet je bio golem i naoko udoban.
Bealknap je uvijek bio mrav, no njegova figura ispod pokrivaa
sada je bila nalik kosturu: koa lubanje bila mu je snano
zategnuta, ui i povei nos vrlo upadljivi, a ruke koje su mu leale
na plahti izgledale su poput bijelih panda.
Mislim da spava, ree tiho gospoa Warren. Nagnula se nad
 156

umirueg. Da, spava. Svaki put mislim da u ga nai mrtvog, ali

on jo uvijek die. Prvi sam put u njenom glasu uo prizvuk
ljudske suosjeajnosti. Blago je protresla Bealknapa za rame, i on
otvori oi, plave poput potonice. Pogled mu je uvijek lutao, nikad
nije bio posve izravan, no sada se Bealknap zapiljio ravno u mene,
pa se s naporom osmjehnuo, pokazujui ute zube.
Brate Shardlake. Gotovo da je aptao. Ah, znao sam da ete
doi ako vam poaljem zlatnike.
Privukao sam krevetu jedan od stolaca. Bealknap pogleda
njegovateljicu. Izai, Mary, rekao je kratko. Ona se nakloni i ode.
Treba li vam to donijeti? upitao sam.
On umorno odmahne glavom. Ne. Samo sam vas elio
posljednji put vidjeti.
ao mi je to vas nalazim u ovakvom stanju.
Nije vam ao, rekao je tiho. Budimo iskreni. Uvijek ste me
mrzili. I ja vas.
Nita nisam rekao. Bealknap je bolno i hrapavo udahnuo, a
onda apne, zapahnuvi me vonjem trulei: to e se sada
dogoditi?
Nitko od nas to ne moe sa sigurnou rei, brate Bealknap,
rekao sam s nelagodom. Moramo se nadati da e Bog imati milosti
prema naim duama...
I dalje je zurio u mene. Obojica dobro znamo da nije tako.
Mislim da je to jedina stvar oko koje se moemo sloiti. Ljudi
nemaju duu, isti su kao make i psi. Nema nieg nakon smrti.
Nieg. Samo tama i tiina.
Odmahnuo sam glavom. Nisam u to uvjeren poput vas. Ne
moemo biti sigurni. Ne znam to ili tko je Bog, ali... moda postoji.
Ne, uzdahnuo je Bealknap. Primio sam posljednju pomast, ali
samo zato to je to bilo nuno da moja posljednja volja bude
izvrena. Ponovo se osmjehnuo, a pogled mu postane sanjarski.
Sav svoj novac, sve svoje zlato, ostavio sam za gradnju velike
mramorne grobnice u crkvi Lincoln's Inna, pozlaene i oslikane. Na
 157

vrhu e u kamenu biti isklesan moj lik u halji. Reljef e biti

obrubljen zlatom, i sve budue generacije odvjetnika Lincoln's Inna
sjeat e se brata Stephena Bealknapa. Sve detalje ve sam
dogovorio s graditeljem. Slabano se nasmijao. Rizniara
Rowlanda trebalo je dugo uvjeravati, ali zlato je pobijedilo, kao i
uvijek.
Na trenutak nisam znao to bih rekao. Bealknap je zacijelo znao
koliko je svima mrzak. Je li naruivanje spomenika posljednji in
prkosa? Cjeloivotnu zaradu, pomislih tuno, potroit e na
promaenu stvar. No neto me zbunjivalo. Rekli ste kako ste
sigurni da nema ivota nakon smrti, ali ste me ipak upitali to e se
sada dogoditi.
Nasmijao se, duboko i bolno. Nisam mislio na sebe, Shardlake.
Upitao sam to e se dogoditi vama.
Ne razumijem vas.
elio sam poivjeti da vidim to e biti s vama. Drhtavo je
udahnuo. S vama, i vaom dobrom prijateljicom, kraljicom.
irom sam otvorio oi. Svi u Innu znaju da za kraljicu nisam
radio ve godinu dana. to bi onda Bealknap mogao znati? O emu
govorite? upitao sam otro, naginjui se nad njega. Bealknap me
zadovoljno pogleda, a onda zatvori oi. Sada sam bio ljutit,
shvativi da je odluio ustrajati sa svojim igrama sve do kraja.
Protresao sam ga, no ve je bio zaspao ni pomaknuo se nije.
Neko sam ga vrijeme promatrao, a onda poeh osjeati muninu;
nisam vie mogao podnijeti uasan smrad otiao sam do prozora
i irom otvorio kapke. Sunevo svjetlo obilato je palo na priliku u
krevetu, bijelu i izmodenu.
Vrata se otvore i u sobu ue njegovateljica. Prila je Bealknapu,
provjerila die li, a onda stane ispred mene. Izgledala je ljutito. to
to radite, gospodine ? On eli da kapci budu zatvoreni. Ako se
probudi i vidi da ste ih otvorili, jako e se buniti. Molim vas lijepo.
Pustio sam da gospoa Warren ponovo zatvori kapke. Pogledala
je Bealknapa. Morate poi, gospodine. Svaki napor ga posve
iscrpi.
 158

Moram ga neto upitati.

Onda se vratite malo kasnije. Poslije ruka. Poite sada, molim
vas. Uhvatila me za ruku, i pustih je da me odvede do vrata.
Bealknap je dvaput zagunao u snu. Prema tim zvucima, nije
sanjao nita lijepoga.

VE VIE od jednog sata sjedio sam u svom uredu, pijuckajui
malo pivo. Pokuavao sam dokuiti to mi je Bealknap elio rei.
Zar je mogue da je on ukljuen u sve? Ali kako? Znao je da sam
bio radio za kraljicu, a zacijelo je uo govorkanja da se nala u
nevolji. No svima je bilo dobro poznato da sam prestao raditi za nju
jo prije godinu dana. Ne, pomislih, rije je naprosto o ovome:
Bealknap je znao da sam radio za Katarinu Parr, saznao je, kao i
mnogi drugi, da je u nevolji, te se ponadao da u propasti zajedno s
njom. Pogledao sam preko suncem obasjanog dvorita, prema sobi
u kojoj je leao. Kasnije u ponovno morati onamo u pokuaju da
od njega dobijem jo koji podatak. Zavrtio sam glavom. Bio je
pakostan do kraja. Pomislih na veliku grobnicu koju je zamislio, a
koja e postati predmet sprdnje u Lincoln's Innu. Nije bio u stanju
to predvidjeti. U mnogim stvarima bio je slijep.
Zauh da se otvaraju ulazna vrata ureda. Zakljuao sam ih kad
sam se vratio; zacijelo je Barak svratio po neto. Ustao sam i otvorio
vrata svoje sobe. Iznenadih se kad ugledam kako Nicholas nosi
dokumente na svoj radni stol. Pjegavo mu je lice jo uvijek izgledalo
umorno, a na halji je imao mrlju od piva. Zurio je u mene.
Nicholas? Nedjelja je, a ti si ovdje?
Izgledao je pomalo posramljeno. Juer su stigli neki zapisi sa
Suda za zahtjeve, radi se o predmetima za jesenski kvartal. Budui
da ste vi zauzeti, Barak je zatraio da napravim saetke. Bio sam u
Innu na misi, pa sam, kad sam ve tu, odluio obaviti dio posla.
Bilo mi je zabavno vidjeti kako mu je neugodno to sam ga uhvatio
na prekovremenom radu. Nije to bilo u skladu s dojmom koji je
elio ostavljati.
 159

Nicholas, rekoh. Juer sam bio odve otar prema tebi. egrtu
Eliasu ono si pitanje postavio u pogreno vrijeme, mora paljivije
prosuivati. Ali... morao sam imati razumijevanja za tvoju mladost
i neiskustvo. Ispriavam se.
On me iznenaeno pogleda. Hvala vam, gospodine.
Je li te pravo poelo privlaiti?
Priznajem da mi se isprva inilo... hja, dosadno, ali sada... i ne
toliko. Ima nekih sluajeva koji su zanimljivi.
Osobito ako ukljuuju potragu za ubojicom, ha?
Osmjehnuo se. Nije li tako pikantnije?
To je jedna strana prie. Kao to zna, pravo je rijetko kad toliko
uzbudljivo. Nuno je da ga upozna u cjelini ako se eli vratiti u
Lincolnshire da pomogne upravljati oevim posjedima.
Mladi se snudio. Nikad prije nisam ga vidio tunog. Sumnjam
da u se vratiti, gospodine.
Shvatio sam koliko malo znam o Nicholasu; sam gotovo nita
nije otkrivao o sebi. Kako to? upitali.
Pogledao me svojim tamnozelenim oima. Otac me poslao na
pravno naukovanje jer nije odobravao jedan moj postupak.
Oklijevao je. Ima veze sa enidbom.
Suosjeajno sam kimnuo. eli oeniti djevojku koja je ispod
tvog poloaja? Znao sam da su takvi sluajevi esti.
Nicholas je ustro odmahnuo glavom. Ne, gospodine.
Punoljetan sam i mogu se eniti po svojoj volji. Isturio je bradu, a u
oima mu bijesnu iznenadna ljutnja.
Naravno, umirio sam ga.
Oklijevao je. Ja sam oev sin jedinac, i stoga je vrlo vano koga
u oeniti. Nai posjedi, kao i mnogi drugi, pretrpjeli su tetu zbog
pada vrijednosti novca, prihodi od zakupnina su se smanjili, a
zakupci ne mogu plaati vie od onog to ve daju. Ako oenim
bogatu ker susjednog posjednika, s njom bi doao i vrijedan
miraz.
 160

Da. Znam da takvi dogovori mogu biti... nezgodni. to ono kau

meu vlastelom? Najprije se oeni, pa onda naui voljeti.
Nicholas se malko razvedrio. Vidim da me razumijete,
gospodine. Namjeravali su me oeniti bogatom kerkom velikog
posjednika pokraj naeg imanja u Codsallu.
Nije ti se svidjela? Ili se ti nisi svidio njoj? upitao sam. Obje
situacije su teke.
Nicholas stegne eljust. Sviali smo se jedno drugom. Ali nismo
se voljeli. Ja nisam osobito poeljan enik, a ruku na srce, nije ni
ona osobita udavaa, pa su mislili da emo se dobro sloiti, govorio
je Nicholas s gorinom. I tako su mi otac i majka predloili da je
oenim. No i Anys i ja elimo ui u brak iz ljubavi, kad Bog odlui
da je vrijeme. Vidjeli smo mnogo brakova iz interesa koji su zavrili
u razdoru. Stoga smo se ona i ja, tijekom jedne od naih
potaknutih etnji oevim vrtom, dok su nas svi promatrali s
prozora, dogovorili kako emo roditeljima rei da se neemo oeniti.
Moj je otac bio bijesan. Ve je ionako bio nezadovoljan zato to sam
odve vremena provodio u lovu i sokolarenju, umjesto da pomaem
na imanju, pa me poslao ovamo. Bila je to svojevrsna kazna, ali
meni je bilo drago to sam mogao otii sa sela i vidjeti London. A
Anys i ja jo si uvijek piemo prijateljska pisma. alobno se
omjehnuo. Evo, sad vam je jasno da sam uistinu neposluan
momak.
Zvui kao da biste ti i Anys mogli ivjeti prilino sretno.
To nije dovoljno.
Istina, rekoh. Mnogi se ne bi sloili, ali ja dijelim tvoje
miljenje. To nije dovoljno.
Siromanima je lake, rekao je Nicholas ogoreno. Oni se ene
iz ljubavi.
Tek kad si to mogu priutiti, a u posljednje vrijeme to je mnogo
kasnije no to bi eljeli. Tu su posljedice rata, porezi i
obezvreivanje kovanica... Hja, tvoj otac jo uvijek ima svoju
vlastelinsku kuu, ali njegovi siromani zakupci teko pronalaze
novac za rentu i hranu.
 161

Nicholas odluno odmahne glavom. Sad kad je rat gotov,

sigurno e se vratiti blagostanje. A da bi vladala opa sigurnost, svi
moraju ostati dio klase u kojoj su roeni. Inae emo imati
anabaptistiku anarhiju.
Opet oni zlodusi. to vie upoznajem ljude, sve vie vjerujem da
smo svi od istog soja, rekao sam.
Nicholas je nekoliko trenutaka razmiljao, pa rekao: Moja je
obitelj gospodska ve stoljeima. Jo otprije normanskog osvajanja
Engleske, kae moj otac. Jo otkad su se Vikinzi naselili u
Lincolnshireu. Vlast je naa batina.
Upravo ste osvajanjem postali visoka gospoda. Vikinzi su oteli
mnogo zemlje Englezima, ba kao i Normani. Tako je veina naih
obitelji postala bogata. Znam to, ja sam odvjetnik za nekretnine i
mnogo vremena provedem prevrui drevne povelje.
Zemlja se moe oduzeti asnim ratovanjem, gospodine.
Kao to su je Normani, bez sumnje, oduzeli vaim vikinkim
precima. Moda ste neko imali jo vie zemlje.
Pretpostavljam da je sad prekasno boriti se za nju. Prava teta,
osmjehnuo se Nicholas.
Sve mi se vie sviao. Znao je biti duhovit, a unato tome to se
drao svoje gospotine, ipak se opirao strogim konvencijama. S
dolaskom novog pravnog kvartala bit e prilike za razgovor o zemlji
i tko je posjeduje, rekao sam. Sada moram kui na ruale.
Ima li daljnjeg napretka u istrazi o ubojstvu tiskara? upitao je
Nicholas.
Nema. Podignuo sam kaiprst. Zapamti, nikome nemoj
govoriti o tome.
Jamim vam svojom au da neu.
Dobro. Pogled mi krene prema Bealknapovom prozoru. Nakon
ruka u prilei sat-dva potreban mi je odmor pa se onda
vratiti.

 162

POAO SAM kui. Dok sam hodao prilaznim putem, na vratima se

pojavila Josephine u svojoj novoj haljini; uz nju je stajao mladi u
nenapadnom prsluku. Agnes Brocket drala im je vrata i smjekala
se, dok je Timothy stajao na uglu kue i znatieljno ih promatrao.
Momak u Josephineinom drutvu bio je u ranim dvadesetima,
mrav, crnokos i relativno zgodan; zacijelo se radi o mladiu s
kojim e izai. Kad sam im priao, ona se zacrveni, a momak skinu
kapu i nakloni se.
Ja sam Edward Brown, gospodine. U slubi sam vaeg brata po
pravu, gospodina Petera Henninga.
Ah, da. Dobar ovjek. Raalostila me vijest o smrti njegove ene
bilo je to, kad, prije nekoliko mjeseci?
U prosincu, gospodine. Moja gazda to teko podnosi. Razmilja
o odlasku u mirovinu i povlaenju u Norfolk.
Nadam se da nee otii, odvai se Josephine.
Hvala vam to ste mi dopustili da izvedem Josephine u etnju,
rekao je mladi Brown.
Osmjehnuo sam se. Drago mi je to e malo izai. Kako sam
uo, idete do Lincoln's Inn Fieldsa. Danas bi ondje trebalo biti vrlo
lijepo.
Dobro je pazi, rekla je Agnes s praga.
Hou.
Okrenuo sam se Timothyju. Jesi li me neto trebao, mome?
Samo... samo sam vam htio rei da e Genesisu trebati jo
sijena.
Onda sutra idi po jo, rekla je Agnes. A sad brii.
Timothy odbrza, a Josephine i mladi Brown se pogledaju i
osmjehnu. Timothy je imao moje doputenje da kupi sijeno kad god
je potrebno. Bilo je oito da je doao pogledati Browna, kojemu je to
bilo zabavno, a ne iritantno, to mu je bio jo jedan plus.
Agnes i ja promatrali smo kako mladi par odlazi poljunanim
putom. A onda iz smjera Lincoln's Inna, gore uz cestu, zaujem
sporu zvonjavu. Niz kimu mi prou marci. Bilo je to posmrtno
 163

zvono, koje se oglaavalo kad bi neki lan Inna umro: ovog je puta
zacijelo zvonilo za Bealknapa. Sada neu imati priliku opet ga
ispitati. Uspio me prevariti ak i mrtav.
Lijepo je vidjeti Josephine tako sretnu, rekla je Agnes.
Osmjehnuo sam joj se. Istina.
Oklijevala je, pa rekla: Priala mi je malo o svojoj prolosti.
Mnogo vam duguje.
Iza nje se pojavi Martin; hodao je tiho kao i obino. Pogledao je
na put s kojeg su Josephine i mladi Brown upravo skretali na
cestu. Bio je to pogled pun prijekora. Znai, odbojnost izmeu
Martina i Josephine bila je obostrana. Upitao sam se to se krije iza
toga. Pusti ti njih, obratio se Martin otro svojoj eni. Jesi li rekla
gospodinu Shardlakeu da ima posjetitelja?
Agnes dlanom prekrije usta. Oh, ao mi je...
Mu je prekine. Mladi gospodin odvjetnik koji je bio ovdje
preksino ponovo je doao. I dalje se ne eli predstaviti. Martin se
namrti zbog takvog krenja pravila ponaanja. Rekao sam mu da
ete se vratiti zakratko, na ruak. eka vas u radnoj sobi.
Hvala. Brzo sam uao u kuu. U radnoj sobi sjedio je vitki
William Cecil; mravo lice bijae mu zamiljeno i zabrinuto. Ustao
je i naklonio mi se.
ao mi je to vam smetam na dan Gospodnji, hitro je rekao,
no dogodilo se neto vrlo ozbiljno.
Posjetili ste Greeningove prijatelje? Lord Parr je rekao da ete vi
to obaviti.
Jest, otiao sam do njih, ali ve su bili pobjegli. Sva trojica su
jednostavno nestali, i nitko ne zna gdje su. Cecil je teko
uzdahnuo. No doao sam zbog egrta Eliasa.
Pronali ste ga?
On ponovo duboko udahne, pa uperi svoje buljave oi u mene.
Njegove ostatke. Majka ga je pronala sino, u uliici pokraj
njihove kue. Leao je u krvi, izubijane glave. Cecilovim licem
proe gr.
 164

Kriste.
Prije no to je izdahnuo uspio je neto kazati. ensko ime.
Koje? Strahovao sam da u uti kako je egrt spomenuo
kraljicu.
No Cecil ree: Anne Askew. Uspio je kazati: >Ubili su me zbog
Anne Askew.<

ETRNAESTO POGLAVLJE
ELIASOVA MAJKA ivjela je u jednoj od uskih uliica izmeu
Paternoster Rowa i katedrale svetoga Pavla, iji je divovski toranj
bacao golemu sjenu na sirotinjske kue ispod njega. Cecil i ja smo
krenuli onamo.
Na putu mi je tihim glasom ispriao to se zbilo. Lord Parr mi je
naloio da razgovaram s trojicom Greeningovih prijatelja. Rekao mi
je za Greeningovo ubojstvo, da jo nema osumnjienika, ali da u
svemu ima delikatnih politikih konotacija, te kako eli da vi na
koncu ispitate tu trojicu. Koliko sam shvatio, vama je rekao vie
toga. Cecil me pogledao, a ja u njegovim velikim oima opazim
radoznali bljesak.
Malko vie no vama... Danas ste, znai, zatrpani poslom, rekao
sam suosjeajno.
Istina. Moja ena nije sretna to radim na dan poinka, ali
objasnio sam joj da je to nuno.
Jeste li osobno poznavali nekog od Greeningovih prijatelja?
upitao sam.
Ne, odgovorio je on malice otresito. Ali prijatelj iz moje
crkvene zajednice poznaje Curdyja, svjeara. ini se da bi Curdy
mogao biti sakramentalist. Obitelj mu pripada starim lolardima,
kao i Greeningova. Moda je ak i anabaptist, no to je vjerojatno
samo glasina. Cecil me netremice promatrao. Da budem jasan,
gospodine Shardlake, nikad nisam zagovarao sakramentalizam, a
prema tim anabaptistima osjeam iskljuivo prijezir. Ti bi ljudi
preokrenuli cijeli sustav vlasti, tumaei Bibliju prema svojim
 165

ludim fantazijama. Ako su se Greening i njegovi prijatelji poigravali

s takvim idejama, to ne znai, naravno, da su ih istinski slijedili.
Unato svojoj mladosti, Cecil je govorio kao stariji, mnogo iskusniji
ovjek.
Istina.
Svi Greeningovi prijatelji ivjeli su oko Paternoster Rowa i
katedrale. Jutros sam iziao vrlo rano, mislei da u ih najlake
uhvatiti prije mise. Prognani kotski propovjednik, McKendrick,
stanovao je u jeftinoj sobi koju je unajmio od Curdyja, udovca.
Curdy je navodno srdaan, veseo ovjek, zanatlija koji nema svoju
radnju, nego radi za druge svjeare. McKendrick je, pak, poznat po
svojoj osornosti. Krupan je, i k tome bivi vojnik, pa su ljudi nerado
ulazili u svae s njim.
Izgleda kako su ta dva Greeningova prijatelja vrlo razliiti ljudi.
to sugerira da imaju zajednike vjerske afinitete. Kako bilo,
kad sam stigao do Curdyjeve kue, u njoj nije bilo ni jednog ni
drugog. Prema Curdyjevoj domaici, nestali su prije gotovo tjedan
dana, preko noi. Jedva da su neto uzeli sa sobom.
Dakle, u bijegu su.
Bez sumnje. Trei Greeningov prijatelj, Nijemac Vandersteyn,
bavi se tkaninama. Konkretno, posreduje za flamanske kupce
vune. Ima svoju vlastitu lijepu kuu, no kad sam stigao onamo,
njegov majordom ispriao mi je istu priu: gazda mu je nestao
iznenada, uzevi sa sobom vrlo malo stvari.
Da se nisu uplaili da e zavriti kao Greening?
Moda. Ili su, ako su sakramentalisti, strahovali od nenadanog
posjeta Gardinerovih ljudi. Ako je tako, sam Bog zna gdje su.
Sjetih se pisma mladog Hugha u kojem mi javlja da u Nizinske
zemlje, u strahu od progona, pristiu izbjeglice. A Vandersteyn je iz
Flandrije.
Tada sam odluio posjetiti majku egrta Eliasa, nastavio je
Cecil, upitati je ima li kakvih vijesti. A moda se egrt i vratio,
mislio sam. Zatekao sam je vani, na koljenima. Mahnito je prala
krv sa zida u uliici.
 166

Mili Boe .
Ima dvije male keri. Mu joj je umro prole godine od gnojne
angine.
Moda je zato Elias prihvatio novi posao, umjesto da pobjegne
iz etvrti kao ostali.
Mogue. Cecil je duboko uzdahnuo. Eliasova majka rekla mi
je da je sino u kasnim satima zaula sina kako izvana doziva u
pomo. Dobra je majka i odmah je izjurila iz kue. Ponovo je
uzdahnuo i zavrtio glavom. Bio je nasmrt ranjen. Neka vam sama
to ispria. Odnijela je tijelo u kuu. Kriste, kad sam ga vidio,
okrenuo mi se eludac.
Je li javila vlastima?
Nije. Zbog onog to joj je Elias rekao prije smrti.
Da je ubijen zbog Anne Askew?
Da. Cecil je spustio glas. Tie, pogledajte onamo.
Prolazili smo Paternoster Rowom. Sve trgovine bile su zatvorene
jer je bila nedjelja. Meutim, sunanom je ulicom hodao ovjek u
crnom prsluku i virkao u izloge trgovina. Cecil se podrugljivo
osmjehnuo. Poznajem ga, to je jedan od uhoda biskupa Gardinera.
Jamano pokuava pronai kakav zabranjeni naslov, usput pazei
jesu li tiskari ugostili nekog sumnjivog.
Proli smo mimo uhode. Osvrnuo sam se prema njemu tek sa
sigurne udaljenosti i upitao Cecila: Radite li dugo za kraljiino
Pravniko vijee?
Samo dvije godine. Lord Parr je vrlo ljubazan i pogoduje mi.
Prvi razlog tog pogodovanja su Cecilove vjetine, pomislih; bio je
sposoban, u to nema sumnje. Drugi je razlog, vjerojatno, njegova
sklonost reformistima. Odakle ste? upitao sam. Mislim da sam
uo linkolnirski naglasak. Moj je uenik odande.
Dobro ste to pogodili. I ja i moja prva ena smo odande.
Naalost, Bog ju je uzeo k sebi nakon poroda, ali mi je ostavio naeg
sina.
Pogledao sam ga. Lice mu nije bilo ni po emu osobito, izuzev
 167

dojmljivih, buljavih oiju kojima je rijetko mirkao, i linije od tri

madea na desnom obrazu. Ipak, bio se oenio, obudovio, pa se
ponovo oenio, te postao osoba od povjerenja vrlo istaknutog
ovjeka, sve to do sredine svojih dvadesetih. Unato svom
prosjenom izgledu i suzdranom ponaanju, William Cecil
izdvajao se iz veine. Ovdje skreemo, rekao je naglo.
Uli smo u usku uliicu, tamnu zbog sjene katedrale koja se
uzdizala uz nju. Kokoi su kljucale po praini. Cecil stane ispred
vrata s kojih se ljutila boja. Pored vrata, gotovo zakrivi
pranjavu uliicu, stajala su kola na dva kotaa, preko kojih je bila
prebaena cerada. Cecil lagano pokuca na vrata: dvaput kratko pa,
nakon due stanice, jo jednom. Oito se radilo o unaprijed
dogovorenom znaku.

VRATA JE otvorila ena u etrdesetima, niska i mrava, nimalo
nalik Eliasu, koji je bio krupan i vrst. Nosila je bezoblinu sivu
haljinu, a na glavi nije imala kapu; crna joj je kosa bila povrno
vezana na zatiljku. Oi su joj, u uasu i strahu, bile irom otvorene.
Na posuvratcima je, opazio sam, imala crvene mrlje. Piljila je u
mene, a onda se zagledala u Cecila. Tko je ovo? upitala je
plaljivo.
Gospodin Shardlake. Odvjetnik. Kao i ja, ni on nee proganjati
ljude zbog njihova miljenja. Moemo li ui, gospojo Rooke?
Ramena su joj bespomono klonula. Kimnula je, i uvela nas u
siromano namjetenu dnevnu sobu, gdje su za stolom sjedile dvije
mrave djevojice od osam-devet godina. Mlaa je bila sitna poput
ptiice, kao i majka, dok je starija imala krupnije lice i tijelo, poput
Eliasa. Obje su nas uplaeno promatrale. Na podu je stajalo vjedro,
etka za ribanje, te odbaena, krvlju zamrljana smotana pregaa.
Cure, rekla je blago gospoja Rooke. Idite na kat i ostanite u
spavaoj sobi. Zakunite se da neete ulaziti u bratovu sobu.
Kunem se, rekla je starija djevojica, i uzela sestru za ruku.
Postrance su prole pokraj nas. Koraci su im jeali na drvenom
 168

stubitu. Gospoja Rooke je sjela.

To nije prizor za njegove sestre, rekla je. Ni za njegovu majku,
dodala je. Glas joj je pucao.
Znaju li djevojice to se dogodilo? upitao je Cecil blago.
Samo da je Elias ozlijeen, ne i da je preminuo. Morala sam se
svojski potruditi da ih sino zadrim u spavaoj sobi. Vukla sam
Eliasovo tijelo uz stube, a djevojice su zapitkivale to se dogaa.
Na trenutak je oslonila elo na drhtavu ruku, a onda nas oajniki
pogleda. Ne znam to mi je initi, gospodo.
Nastojat emo vam pomoi, rekao je Cecil. Biste li najprije
ovom gospodinu ispriali to se dogodilo?
Ako vam nije preteko, rekao sam ja suosjeajno.
Nakon onog to sam prola, govoriti o tome je sitnica, rekla je
ona turobno, i duboko uzdahnula. Mu mi je umro prole godine.
Elias je, sreom, imao posao kod gospodina Greeninga. Ali provodio
je ondje previe svog slobodnog vremena, u razgovorima s
gospodinom Greeningom i njegovim prijateljima. Neke stvari o
kojima su priali..., brzo je pogledala Cecila i mene, ... bile su
opasne.
Rekli ste mi da su raspravljali, pomogne joj Cecil, jesu li vjera
i Biblija jedini kljuevi Boje milosti, te je li ba Bog ustanovio
drutveni poredak.
ena kininu. Bila sam ljuta na Eliasa zato to o tim stvarima
govori pred sestrama. Otac bi ga istukao. A opet..., glas joj se
smekao, ... moj sin bio je mlad, bijesan zbog nepravde koju je
vidio oko sebe, i pun novosteenih ideja. Bio je dobar deko, nije
pio ni banio, a svojim nadnicama nas je sve uzdravao. Prola je
prstima kroz kosu. Ne znam to e sada biti s nama. Djevojice...
Vidjet u to se moe uiniti, rekao je Cecil blago.
to se tono dogodilo sino? upitao sam nakon kratke stanke.
Pogledala me. Bilo je oko deset sati. Djevojice su, hvala Bogu,
ve bile u krevetu, a i ja sam se spremala na poinak. Bila sam
zabrinuta jer se Elias no prije nije vratio kui. Sve od ubojstva
 169

sirotog gospodina Greeninga bio je mrzovoljan i rastresen. A onda

sam ula kako izvana dovikuje: >Pomo! Majko!< Oajniki je
zavrtjela glavom. Bile su mu to, manje-vie, posljednje rijei, a i
one su dole prekasno. Mislim da se bio vrzmao oko kue,
provjeravajui je li dovoljno sigurno da se vrati. Progutala je slinu.
Odmah sam otvorila vrata. Dva mukarca bjeala su iz uliice.
Jedan je nosio batinu. Proli su pokraj mene, pokraj kola, i onda
nestali. Pogledala sam u uliicu. Ondje je leao moj sin. Njegova
glava... vrsto je zatvorila oi. Krvi... krvi je bilo posvuda. No jo
uvijek je bio iv. Stisnuo mi je ruku i rekao: >Reci im, reci mojim
prijateljima, da su me ubili zbog Anne Askew.< I potom je... umro,
rekla je slomljeno. Ne znam odakle mi snaga, ali odvukla sam ga u
kuu, pa na kat, i polegla ga u njegovu sobu. Trebala sam otii do
redarstvenika, znam, ali nakon onog to je rekao... nakon tog
imena... Poela je aptati. Anne Askew. Ona koju su spalili u
petak. Pogledala nas je obojicu. Elias je elio ii na spaljivanje,
izvikivati poruke ohrabrenja sirotim duama. No mislim da su ga
prijatelji uspjeli uvjeriti da e tako i sam zavriti na lomai. U
oima joj se pojavio gnjev. Ne bi bio prvi mladi egrt koji bi bio
spaljen. Bilo je takvih sluajeva posljednjih nekoliko godina.
Istina, ree Cecil. No oni, kao i Elias, sada se nalaze u
Kristovim rukama, i zatieni su od svih zala ovoga svijeta. Te su
rijei moda zvuale banalno, ali Cecil ih je izgovorio posve iskreno.
to mi je initi, gospodo? opet je zdvajala gospoja Rooke.
Cecil duboko uzdahne. Nemojte nita rei mrtvozorniku, ne jo.
Ako vas ljudi budu pitali za Eliasa, recite da se jo nije vratio.
Da laem vlastima?
Da. Zasad. Imamo mone prijatelje i moemo vas zatititi od
bilo koje nevolje. Do daljnjeg nas nemojte nita pitati, ali budite
uvjereni da emo uhvatiti Eliasove i Greeningove ubojice.
Kratko sam pogledao Cecila. Moda se radi o istim ljudima.
Moete li ih opisati, gospojo Rooke?
Bio je mrak, nisam ih jasno vidjela, govorila je gospoja Rooke
umrtvljeno. Bili su odjeveni vrlo jednostavno, kao skitnice. Oba su
 170

mlada i snana, ali jedan je gotovo elav. Na tren me pogledao,

udnovato i mahnito. Jeza me prola. Taj je nosio palicu. Jadna
ena zarila je lice u dlanove i cijela zadrhtala. Potom se malko
sabrala i pogledala na kat, prema kerima. Zatitite ih, molim
vas, apnula je.
Cecil je kimnuo.
Ona kola vani, rekao sam. Znate li moda ija su?
ena je odmahnula glavom. Sino sam ih prvi put vidjela.
Cecil i ja se zgledamo. Greeningove ubojice a iz opisa gospoje
Rooke bilo je oito da su upravo oni ubili i Eliasa moda su
saznali da je mladi nestao, pa su ekali u blizini uliice da se vrati,
prije toga pripremivi kola za prijevoz tijela. Da mladi nije uspio
viknuti, nikad ne bi bio pronaen.
Pobrinut u se da netko doe po Eliasovo tijelo, rekao je Cecil.
Gospoja Rooke prvi nas je put gledala neprijateljski. Zar moj sin
nee imati valjan pokop?
Ovako je sigurnije, vjerujte mi. Za vas i vae keri.
Kao to smo vam rekli, dodao sam ja, Eliasova smrt nee
ostati nekanjena.
ena je pognula glavu.
Cecil je uzme za ruku. Bi li gospodin Shardlake sada mogao
pogledati Eliasovo tijelo? Pomolit emo se za njega.
Gospoja Rooke me pogledala. U oima joj se ario gnjev. Vidjet
ete to su uinili mom jadnom sinu. Okrenula se Cecilu. Jesu li
ga ubili zbog njegovih uvjerenja? Jesu li iz istog razloga ubili
gospodina Greeninga?
Zasad ne znamo. No mogue je.
Gospoja Rooke je utihnula. Znala je da je preputena nama na
milost i nemilost.
Doite, gospodine Shardlake, rekao je tiho Cecil.
Ne dajte da moje keri to vide, zavapila je za nama gospoja
Rooke. Ako ujete da su dole pred Eliasovu sobu, poaljite ih
 171

dolje. Ne smiju to vidjeti.

ELIAS JE leao poleice na slamarici u maloj spavaoj sobi.
Popodnevno sunce jasno mu je obasjavalo okrvavljeno lice. Ubojica
ga je bio udario u desnu jagodicu tako snano da ju je smrskao;
odlomljeni komadii bijele kosti izbijali su kroz tamnu kau
njegova lica. I tjeme mu je bilo razbijeno, a kosa puna usirene krvi.
Prozorski kapci bili su otvoreni, i muhe su mu slijetale na glavu. U
napadu gnjeva otjeram ih rukom.
Rane na glavi obilato krvare, primijetio je mirno Cecil, drei se
nekoliko koraka od kreveta.
Ubijen je udarcima u glavu, kao i Greening, rekao sam. A ona
kola i cerada su gotovo sigurno pripremljeni kako bi tijelo bilo
odvezeno. Ubojice nisu htjele dizati galamu. Ponovo sam pogledao
tijelo. Sjetih se Bealknapa u njegovu krevetu. No on je bio truo od
bolesti, spreman na smrt, dok je Elias imao samo osamnaest
godina, i bio pun ivota. Okrenuo sam se Cecilu. Vjerujete li doista
u ono to ste rekli? Da je Elias sada siguran u Kristovim rukama?
Mladi odvjetnik izgledao je povrijeeno. Naravno. Hoete li da se
sada pomolimo, kao to sam obeao njegovoj majci? upitao je
hladno.
Ne, odgovorim, pa otvoreno upitam: to ete uiniti s tijelom?
Lord Parr ima svoje veze. Mislim da e urediti da se tijelo
pokopa u lambetskoj movari.
Pogledao sam ga. I lord Cromwell je to obiavao raditi s tijelima
koja su predstavljala problem. Dobro se toga sjeam.
Cecil me prodorno pogleda svojim buljavim oima. U visokoj
politici, vii odvjetnie Shardlake, uvijek ima ljudi koji rade u tami.
Trebali biste to znati. elite li pomutnju zbog ubojstva dva tiskara
koji su bili radikalni protestanti? I koji su moda bili povezani s
kraljicom? Veza zacijelo postoji jer se lord Parr inae ne bi mijeao
u to, zar ne?
 172

Nevoljko sam kimnuo, svrnuvi pogled s Eliasove smrskane

glave. A tri Greeningova prijatelja, gospodine Cecil? to ako su i
oni mrtvi?
Odmahnuo je glavom. Dokazi upuuju na to da su svi pobjegli
iz svojih domova. Moda su saznali da su dvojica Greeningovih
ubojica u blizini.
Kimnuo sam u znak slaganja. Zvualo je tono. elim da se
neto uini za ovu sirotu enu.
Kako sam rekao, zamolit u lorda Parra za pomo.
I kraljica bi to eljela, dodao sam. Poaljite nekog to prije.

OSTAVILI SMO izmuenu gospoju Rooke za njenim stolom i izali.
Pregledali smo drvena kola; bila su jeftina, a cerada stara. No nisu
bila bezvrijedna, i nije bilo vjerojatno da bi ih netko samo tako
ostavio u ovoj etvrti.
Polako smo krenuli natrag prema Paternoster Rowu. Zato
Elias nije pobjegao s ostalima? upitao je Cecil.
Zato to mora izdravati majku i dvije sestre. Nije ih mogao
napustiti.
Cecil je kimnuo u znak slaganja. Sada u o svemu izvijestiti
lorda Parra. Vjerojatno e eljeti razgovarati s vama kad sutra
ujutro s pomonikom doete u kraljiinu runicu. Va je
pomonik, znadem, radio za lorda Cromwella. Cecil me
ljubopitljivo pogledao.
Cromwell je bio otar i nemilosrdan ovjek. No imao je svoja
uvjerenja. Zgrozio bi se kad bi vidio u to su se pretvorili oni koje je
promicao. Paget, Rich, Wriothesley, svi oni pomau Gardineru da
se bori protiv onog u to je Cromwell vjerovao. Zavrtio sam glavom.
Odnos snaga u Krunskom vijeu e se promijeniti. Lord
Hertford i lord Lisle uskoro se vraaju iz Francuske s osiguranim
mirovnim sporazumom. Njihov uspjeh dobro e se odraziti kod
kralja.
 173

Hoe li se mir odrati?

Oh, mislim da hoe. Kovanice su nam tako devalvirale da vie
nitko u Europi nema povjerenja prema engleskom novcu. Njemaki
bankari, koji su kralju posudili goleme svote za financiranje rata,
prestali su s kreditiranjem. Tuno se osmjehnuo. Engleska je
bankrotirala.
Da, uistinu smo propali, rekao sam potiteno.
No, ako rijeimo ovaj sluaj i kraljica ostane sigurna, reformisti
bi mogli preokrenuti stvari. Lice mu je bilo bezizraajno,
suzdrano, no shvatio sam da William Cecil znade mnogo toga.
Ponovo me prodorno pogledao svojim napadnim oima, a onda
skine kapu i nakloni se. Neka vam Bog dadne ugodno popodne,
gospodine Shardlake. Okrenuo se i zaputio prema rijeci da
pronae amac za Whitehall.

PETNAESTO POGLAVLJE
HODAO SAM KUI mirnim ulicama, duboko u svojim mislima. Dva
mukarca su mrtva, trojica su pobjegla, a ja nisam nita blii
odgovoru na pitanja tko je i zato ukrao kraljiinu knjigu. Osjeao
sam se izolirano. Cecilu nisam smio otkriti previe, on za nestalu
knjigu nije znao. Jedini ljudi s kojima sam mogao iskreno
razgovarati bili su lord Parr i kraljica.
Stigao sam do Chancery Lanea i skrenuo u Lincoln's Inn. Morao
sam se uvjeriti je li ona zvonjava uistinu bila za Bealknapa. Vratar
je stajao na suncu ispred dveri. Naklonio se. Dobar dan, vii
odvjetnice Shardlake.
I vama. Neto prije sam uo crkvenu zvonjavu.
Vratar nato pobono ree: Umro je gospodin Stephen Bealknap,
Bog nek mu dade spokoj dui. ena koja ga je njegovala odmah je
naruila lijes. Pokazao je glavom prema dvoritu. Ba su ga
donijeli. Tijelo e odnijeti mrtvozorniku, da ostane ondje do
pokopa, budui da gospodin Bealknap nije imao obitelji.
Da, jasno.
 174

Vratar zakilji. Rekao bih da vam nee jako nedostajati. Znao

je za sve to se zbiva u Innu, pa tako i za moje dugo neprijateljstvo
s Bealknapom.
U smrti smo svi isti, odvratio sam. Kad se proiri vijest o
grobnici koju je Bealknap dao izgraditi, vratar e imati obilje
materijala za ogovaranje. Krenuo sam prema Bealknapovim
odajama. Kapci su sada bili raireni. Zauh buku na ulazu u kuu;
dva su mukarca nepaljivo iznosila jeftin lijes.
Lagan je, a? ree jedan.
to ti vrijedi kad je tako vrue, odvrati drugi.
Odnijeli su lijes kroz dveri. Suncem obasjano dvorite bilo je
prazno. Bio je obiaj da, kad netko od lanova Inna umre, njegovi
prijatelji izau ispratiti lijes. No za Bealknapom nitko nije doao
alovati.
Poao sam dalje, prema svojoj kui. Bio sam gladan; ponovo
sam propustio ruak. Otvorivi vrata, uo sam Martina kako vie u
kuhinji: Odgovara meni, Josephine, a ne mojoj eni. Mene
izvjetava gdje si bila.
Stao sam na kuhinjski prag. Martin je bijesno zurio u
Josephine; njegovo inae bezizraajno lice sada je bilo crveno.
Sjetio sam se kako je djevojku maltretirao njen otac, zbog ega bi se
sva skutrila i tresla. Bilo mi je drago to sada nije bila zastraena
uporno je piljila u Martina, a on se jo vie crvenio. Agnes je stajala
pokraj njih i krila ruke, a Timothy je bio pokraj prozora, trudei se
da bude nevidljiv.
Ne, Martine, rekao sam strogo. Josephine odgovara meni. Ona
je u mojoj slubi, ba kao i ti. Martin me pogledao. Bilo je gotovo
smijeno gledati kako mu lice poprima uobiajen pokoran izraz.
Zato si se tako otro obruio na djevojku? upitao sam.
Moja je ena..., pokazao je rukom na Agnes, ... dala
doputenje Josephine da popodne izae s mladiem a da mene nije
pitala. A djevojka je i zakasnila. Rekla je Agnes da e se vratiti do
tri, a sada su gotovo etiri.
Slegnuo sam ramenima. Danas je Josephinein dan odmora.
 175

Moe se vratiti kad hoe.

Ako se via s mladiem, ja o tome trebam biti obavijeten.
I bio si obavijeten. Rekla ti je ena. Uostalom, vidio sam te da
gleda Josephine kako odlazi.
Ali pristojno je da se vrati kad je obeala, ljutio se opet Martin.
Odrasla je osoba i moe se vratiti kad eli. Zapamti ovo,
Josephine: ako e izlaziti s mladim Brownom na svoj slobodni
dan, dovoljno je da o tome obavijesti Martina, Agnes ili mene, i
moe se vratiti bilo kad, sve do redarstvenog sata.
Josephine se nakloni prignuvi koljeno. Hvala, gospodine,
ree, pa uputi Martinu kratak pobjedonosni pogled.
I bez takvog vikanja, dodao sam. Ne elim svae u mojoj kui.
Josephine, bi li mi donijela malo kruha i sira? Propustio sam
ruak.
Izaao sam. Ne prilii dati podrku mlaoj slukinji protiv
majordoma u njegovoj prisutnosti, ali Martin me uzrujao. Da mi je
bar znati to je na stvari izmeu njega i Josephine. S prozora sam
vidio kako je Timothy izaao iz kuhinje i preko dvorita poao
prema staji. Spontano sam krenuo za njim.

MOMI JE sjedio na svom uobiajenom mjestu na
preokrenutom vjedru pokraj Genesisa. Neto je tiho govorio konju,
to je esto znao initi. Nisam mogao razabrati njegove rijei. im
mi je sjena pala preko praga staje, on podigne glavu, stresavi crnu
kosu s lica.
ini se da se gospodin Brocket prilino naljutio na Josephine,
rekao sam leerno.
Jest, gospodine, odmah se on sloio.
Je li i prije znao tako vikati na nju?
On... on voli da se drimo reda. Gledao me zbunjeno, kao da
eli rei da je to normalno stanje stvari.
 176

Postoji li neki razlog neprijateljstva izmeu njih dvoje? Hajde,

znam da ti je Josephine draga. Ako postoji neki problem, pomoi u
joj.
Timothy je odmahnuo glavom. Doista se ini da se ne vole,
gospodine, ali ne znam zato. Isprva nije bilo tako loe, no
posljednjih nekoliko mjeseci ona ga stalno mrko gleda, a on
iskoristi svaku priliku da je prekori.
udno. Namrtio sam se. Jesi li porazmislio o onome to sam
ti bio spomenuo ? U vezi s tvojim moebitnim odlaskom na
egrtovanje?
Timothy se naglo zaari. Radije bih ostao ovdje, gospodine. S
Genesisom. Ulice su nesigurne... Zavrtio je glavom.
Veinu svojih ranih godina, dok ga nisam susreo, Timothy je
proveo kao ulini deran bez prebijene pare. Moja kua bilo mu je
jedino okrilje za koje je znao. No nije bilo u redu da mladi momak
ne poznaje nikoga svojih godina. Ne bi ti bilo kao prije, dok nisi bio
ovdje, rekao sam blago. Pobrinuo bih se da dobije dobrog gazdu i
naui zanat. Momi je uplaeno zurio u mene irom otvorenim
smeim oima. Nastavio sam malice mrko: Za deka tvojih
godina nije dobro da stalno bude sam.
Sam sam zato to ste Simona poslali odavde, rekao je
obrambeno.
Poslao sam ga odavde da bih mu osigurao budunost, kao to
elim osigurati i tvoju. Malo mladia dobiva takvu priliku.
Da, gospodine. Pognuo je glavu.
Uzdahnuo sam. Priat emo jo o tome.
Vie nita nije rekao.

OTIAO SAM U svoju sobu gdje mi je Josephine ostavila kruh, sir i
slaninu, te kriglu piva. Sjeo sam za stol i objedovao. Vrt iza kue bio
je zelen i osunan; na njegovoj daljoj strani mala ljetna sjenica
pruala je ugodnu hladovinu. Bit e to dobro mjesto da dovedem u
 177

red svoje ratrkane misli.

Opazih da je na stolu novo pismo Hugha Curteysa. Prelomio
sam peat. Hugh je bio unaprijeen, itao sam. Dobio je stalno
namjetenje u jednoj engleskoj trgovakoj tvrtki, i sad razmilja da
mu to postane zvanje. U nastavku pisma izvijestio me o najnovijim
dogaanjima u Antwerpenu:

Prekjuer sam u krmi upoznao Engleza kojem je

bilo drago to je pronaao nekog tko zna njegov
jezik. Nekoliko godina bio je privatni uitelj u
Wiltshireu, kod obitelji s monim vezama. Vjerski je
radikalan, i obitelj je, premda bez zamjerki na
njegov rad, bila u strahu da bi im povezanost s njim
u ovo vrijeme mogla nakoditi. Dali su mu neto
novaca i osigurali prelazak ovamo. udim se,
gospodine, onome to se dogaa u Engleskoj. Ne
sjeam se da je ikad bilo tako. Nadam se da niste u
opasnosti.

Upitao sam se jesu li tri Greeningova prijatelja takoer krenula

prema Europi. Lord Parr trebao bi organizirati strae u lukama, no
sumorno pomislih da je moda ve prekasno. Proitao sam ostatak
Hughova pisma:

Juer su mi u uredu kod pristanita skrenuli

pozornost na ovjeka u crnoj halji, koji je u manjem
drutvu promatrao brodove. Imao je dugu sijedu
bradu, a bistro i oprezno lice bilo mu je puno
prijezira. Rekli su mi da je to sam John Bale, pisac
drama protiv pape i mnogih drugih. Da ga kralj
Henrik uhvati, zavrio bi na lomai. Inkvizicija se ne
usuuje pretjerano intervenirati u Antwerpenu zbog
trgovine, premda su sve Nizinske zemlje pod
panjolskom vlau. No reeno mi je da se Bale
 178

ionako ne pokazuje u javnosti odve esto. Moda je

dogovarao izvoz jo zabranjenih knjiga u Englesku.
Bilo mi je drago kad sam vidio da se okree i odlazi.

Spustio sam pismo. Johna Balea zvali su uljivi Bale. Doista,

bio je on velik trn u oku za Gardinera i njegove ljude. Dobro za
njega da je potraio sigurnost u inozemstvu.
Poao sam u vrt, nosei pero, tintu, papir i vr s vinom. Sjeo sam
u hladovinu sjenice. Premda su sjene bile ve duge, zrak je jo
uvijek bio topao i bilo bi divno da sam mogao sklopiti oi. No morao
sam srediti misli.
Krenuo sam biljeiti kronologiju nedavnih dogaaja, zapoevi s
kraljiinim pisanjem Tualjke tijekom zime. U lipnju je, kako je
rekla, u svojoj privatnoj odaji pokazala dovreni rukopis
nadbiskupu Cranmeru, i ula u prepirku s njim kad joj je rekao da
ga treba unititi.
Potom se petog srpnja dogodio prvi napad na Greeningovu
radnju, emu je svjedoio Elias. Napad su izvela dva priprosto
odjevena mukarca; jednom od njih bila je odsjeena polovica uha.
estog srpnja kraljica je otkrila da je rukopis nestao, da ga je netko
ukrao dok je ona bila s kraljem, negdje izmeu est i deset sati te
veeri. Nitko nije unaprijed mogao znati da e je kralj pozvati k
sebi, to znai da je netko vrebao svoju priliku s pripravnom
kopijom kljua. Zadrhtao sam od pomisli da je netko u kraljiinu
domainstvu motrio i ekao prigodu da je izda.
Ponovo sam usmjerio misli na klju. Kraljica ga je uvijek nosila
oko vrata, pa nema sumnje da kopija jest postojala. Izradio ju je ili
njen bravar ili netko tko je bio u posjedu prvoga kljua prije no to
ga je dobila ona sama. Glede toga, bit e vrlo vaan sutranji
odlazak u dvorac Baynard.
Naslonio sam se u stolcu, razmiljajui o svima koje sam ispitao
u Whitehallu. Nisam vjerovao da bi paevi ili Mary Odell mogli uzeti
knjigu. No za Jane Benu nisam bio toliko siguran. Imao sam dojam
da nije tako glupa, da se pretvara, no to samo po sebi nije bio dokaz
 179

krivnje. Meutim, sluila je i lady Mary i kraljici. Sjetih se i kako je

Mary Odell govorila o neobinom ponaanju jednog straara one
veeri kad je rukopis ukraden. Vidjet u to je lord Parr otkrio u
vezi s tim.
Pogledao sam zelenu kronju velikog starog brijesta koji se
uzdizao pokraj sjenice. Lie je treperilo na povjetarcu s rijeke,
stvarajui na podu sjenice kaleidoskop lijepih uzoraka. Svrnuo
sam pogled prema kui i zavrtio glavom. Najvanije pitanje ostajalo
je bez odgovora: kako je itko mogao saznati da Tualjka uope
postoji ?
Zapisao sam sljedei vaan datum. Desetog srpnja ubijen je
Armistead Greening. Ukradeni rukopis Tualjke otela su mu iz
ruku dva mukarca koja su ga ubila i potom pokuala sakriti
nedjelo paleom. Nisu to bili mukarci koji su petog srpnja izveli
prvi napad, no i ovi su bili mladi i priprosto odjeveni. Jedan od
napadaa je po svemu sudei nosio koulju s izvezenim rukavima,
to je bilo obiljeje fine gospode. Sjetio sam se to je Elias rekao o
mukarcu iz prvog para, onom kojem je nedostajala polovica uha.
Nije to bila velika rupa koja ostane od pribijanja uiju za stup
srama. inilo se kao da mu je taj komad netko odrezao maem.
Dakle, vjerojatno je nastradao u maevanju, a samo je gospodi
poput Nicholasa bilo doputeno nositi maeve. Je li mogue da su
oba napada izveli ljudi vieg drutvenog poloaja, a da su bili
odjeveni kao puani samo zato da ne privlae pozornost? Je li
mogue da sva etvorica napadaa rade za istu osobu? No i to
ostavlja nerijeenim sredinji problem u vrijeme prvog napada,
Tualjka jo nije bila ukradena. Jesu li moda oba para napadaa
traila neto drugo, a Tualjku otkrila posve sluajno ?
Nakon Greeningova ubojstva, njegovi su prijatelji, izuzev Eliasa,
pobjegli. Prije toga ih je ispitao redarstvenik, i svi su imah alibije.
Jesu li otili zato to su bili u strahu od religijskih progona ili iz
nekog drugog razloga? Samo je siroti Elias ostao zato to su ga
trebale majka i sestre, a ivota su ga liili isti oni ljudi koji su ubili
Greeninga.
A zatim, tu je i nova zagonetka: rijei koje je Elias na samrti
 180

uputio majci. Ubili su me zbog Anne Askew. Upitah se je li

Greeningova skupina bila nekako povezana s njom prije no to su
je uhitili?
Jo sam malo promislio o Greeningovim prijateljima. Prema
Okedeneu, izuzev samog Greeninga i Eliasa, na sastanke je
povremeno dolazilo tek jo nekoliko ljudi, a jezgra male druine
uvijek su bila tri mukarca koja su nestala. Zapisao sam;
McKendrick, kotski vojnik. Curdy, svjear. Vandersteyn, njemaki
trgovac. Vjerski radikali koju se se sastajali zbog moebitno
opasnih rasprava. Mogue je da su sakramentalisti, pa ak i
anabaptisti. A Tualjka je, eto, nekako dospjela u Greeningove
ruke.
Bilo je opepoznato da se lanovi radikalnih skupina esto
prepiru i razilaze. Okedene ih je uo kako se glasno svaaju. to
ako su oni nekako ukrali rukopis s namjerom da ga tiskaju, kao
dokaz da je kraljica sklona vjerskim radikalima? Moda su mislili
da bi to potaknulo mase da podre njihove stavove, toliko je kraljica
bila omiljena. Dakako, bila je to luda ideja jedini rezultat takve
akcije bio bi kraljiina smrt. No vjerski radikali esto su bili neuki i
naivni kad se radilo o politikoj zbilji.
Ustao sam i krenuo hodati amo-tamo. Sve je to isto nagaanje.
Uostalom, neposredno prije Greeningova ubojstva radikali se nisu
svaali zbog kraljice, uo je Okedene, nego zbog onog tajanstvenog
Juronyja Bertana, kojeg su zvali zastupnikom Antikrista i koji bi
uskoro trebao stii, no o kojem na dvoru nitko nita nije znao.
Fonetski sam zabiljeio njegovo ime jer nisam bio siguran kako se
pie, odluivi da u upitati Guya moe li mu odrediti nacionalnost.
A onda sam zapisao jo jedno, posljednje ime: Bealknap. Ono to
je bio rekao bilo mi je krajnje zagonetno i vrlo uznemirujue. inilo
se kako je siguran da i kraljicu i mene eka zla sudba. No potom
sam mu precrtao ime: njegove samrtne rijei zasigurno su se
odnosile na lov na heretike i njegovu nadu da e poivjeti do dana
kad emo kraljica i ja biti uhvaeni.
Odloio sam pero i zagledao se u vrt, koji je sada gotovo sav bio u
sjeni. Razmiljao sam o kraljici. Zbog svog evangelizma i silne elje
 181

da iri svoju vjeru zaboravila je na svoj uobiajeni oprez i

zdravorazumsko razmiljanje. Sada je alila zbog toga i bila puna
krivnje. Sama Tualjka, strogo uzevi, moda nije bila heretika, no
piui je potajice izdala je Henrika. A on to ne bi samo tako
oprostio. Kad je Gardiner pokuao optuiti kraljicu bez dokaza,
kralj to nije dopustio. No, kad bi doao u posjed tog rukopisa ili, jo
gore, kad bi rukopis bio tiskan i dospio u javnost... Vrtio sam
glavom, mislei na sudbinu koja bi tada snala kraljicu.

ESNAESTO POGLAVLJE
SUTRADAN, u PONEDJELJAK, Barak je rano doao do mene. Kao i
moj Genesis, i njegova crna kobila Sukey ve je malo ostarila,
opazio sam dok smo jahali Fleet Streetom, ispod gradskih zidina.
Nebo je poprimilo onu mlijenobijelu boju koja je znala biti
predznak ljetne kie.
Bealknap je juer umro, rekao sam.
Taj je otiao ravno u pakao.
Rekao mi je da ne vjeruje u ivot poslije smrti. I bio je neugodan
do posljednjeg trenutka.
Jesam li vam rekao?
Da, bio si u pravu.
A to se tie ovog posla, te krinje... to se krije iza toga?
Baraka je svladala znatielja. Oklijevao sam, no i shvaao da u je
jednom morati bar malo zadovoljiti. Iz krinje je ukraden prsten.
Bolje je da ne zna vie od toga.
Upravo smo bili proli ispod Londonskog mosta, kad se konji
trznue na klopot lonaca i tava. Sredovjena ena, odjevena samo u
dugaku koulju, bila je posjednuta na konja licem prema repu; na
glavi joj je bila iljasta kapa s izvezenim slovom S. Pognula je glavu
i plakala. Mukarac stroga lica vodio je konja, a mala skupina djece
trkarala je uz ivotinju, udarajui tapovima po loncima i tavama;
prikljuilo im se bilo i nekoliko odraslih ljudi.
Vode jeziaru u klade, ree Barak.
 182

Da, suci biskupa Bonnera ne vole kad si ene previe

doputaju.
Istina, ree Barak. A to su joj sigurno susjedi. Kako je malo
potrebno da se ljudi okrenu jedni protiv drugih.

DOJAHALI SMO do Thames Streeta, gdje se uz rijeku uzdizao
dvorac Baynard. Bilo je to staro zdanje, koje je, kao i sve kraljevske
nekretnine, Henrik dao obnoviti i proiriti. Dvorac sam s rijeke
vidio mnogo puta; njegove visoke trokatne kule izdizale su se ravno
iz Temze. Od vremena Katarine Aragonske, dvorac je bio slubena
kraljiina rezidencija, a ujedno i runica u kojoj se uvala i
popravljala garderoba koja je pripadala njoj i lanovima njezina
domainstva. U njemu je sada ivjela sestra Katarine Parr, Anne,
zajedno sa svojim muem, sir Williamom Herbertom, viim
slubenikom u kraljevom domainstvu. Svi Parrovi napredovali su
ovih posljednjih nekoliko godina; kraljiin brat, koji se, kao i njegov
stric, zvao William, bio je lan Krunskoga vijea.
U dvorac Baynard s ceste se ulazilo kroz velike dveri, na kojima
su stajali brojni straari unutra je bilo mnogo dragocjene robe
u kraljiinim livrejama. Nakon to smo sjahali, proli smo provjeru
imena na popisu, a konje su nam odveli u staju. Dvorite dvorca
Baynard inilo se jo krcatije zaposlenim ljudima od onog u
Whitehallu. Dva su se trgovca glasno prepirala oko bale tkanine
koju su drali izmeu sebe, dok je nekoliko mukaraca istovarivalo
teke krinje s kola.
Svi su u dvoritu utihnuli kad kroz dveri dojae skupina jahaa
dvojica bogato odjevenih mukaraca i jedna ena, te njihova
esterolana pratnja. Jahali su prema nadsvoenom prolazu koji je
vodio do unutarnjeg dvorita. Vidjeh da je ena vrlo slina kraljici i
shvatim da se radi o Anne Herbert. Mukarac koji je jahao uz nju,
crnobradi etrdesetogodinjak vojnikoga dranja, zacijelo je bio sir
William. Visok i vitak mukarac u njihovu drutvu imao je mravo
upalo lice i kraticu crvenkastosmeu bradu. Zbog slinosti s
kraljicom prepoznah u njemu Williama Parra, grofa od Essexa.
 183

Trojka je bahato promatrala ljude u dvoritu svi smo skinuli

kape. Sve troje bili su poznati kao radikali, i zasigurno bi pali
zajedno s kraljicom.
Uto se otvore vrata u sredinjem dvoritu, i na njima se pojavi
lord Parr. Nosio je svoju crnu svilenu halju i kapu, te slubeni
zlatni lanac. Anne Herbert mahne mu i dozove ga sa svog konja.
Mala svita se zaustav, i lord Parr polako prie konjanicima. Danas
si je pri hodu pomagao tapom. Neak i neakinja ga pozdrave i
razmijene s njim nekoliko rijei; iskoristio sam priliku da iz torbe
izvuem svoju halju s kraljiinim grbom.
Barak je tiho zazvidao. Znai, sada ste prisegnuti lan njenoga
domainstva?
Samo za vrijeme trajanja ove istrage.
Lord Parr pozdravio se s roacima, koji nastave jahati k
unutarnjem dvoritu, a on krene prema nama.
Ne izgleda ba dobro, apnuo je Barak.
Ne. Blii se sedamdesetoj, i mislim da ga posao iscrpljuje.
Taj posao oko ukradenog... to-ti-ja-znam-ega? odvratio je
sumnjiavo Barak. Nisam mu odgovorio. Duboko smo se naklonili
lordu Parru.
Vii odvjetnie Shardlake, stigli ste na vrijeme, pohvalio me. A
ovo je zacijelo gospodin Barak, znalac za kljueve i brave.
Pokuat u pomoi najbolje to mogu, lorde. Barak je znao kad
treba pokazati puno potovanje.
Odlino. krinja je unutra. Dao sam da je donesu ovamo pod
izlikom da je treba popraviti. No najprije, gospodine Shardlake,
moram s vama popriati nasamo. Stavio mi je ruku oko ramena i
odveo me podalje od smetenog Baraka.
William Cecil mi je javio to se zbilo s mladim egrtom. Lord
Parr mrko je pogladio sijedu bradu.
Mislio sam da e Cecil danas biti ovdje.
Parr je odmahnuo glavom. to manje ljudi koji se raspituju, to
bolje. Slubeno, ovdje sam kako bih objedovao s neakinjom i
 184

neakom... Pa, kakvo je vae miljenje o egrtovoj smrti?

Iznio sam mu svoja promiljanja iz vrta. Greening, Elias i ostala
trojica svi su imali razloga da strahuju od pogibelji. Ali ne znam
je li itko od njih, izuzev Greeninga, bio u kakvoj vezi s Tualjkom.
Pitam se, lorde, je li gospoa Askew bila povezana s kraljicom i je li
mogla znati za njenu knjigu. Je li, zapravo, muena upravo zato da
otkrije neto o kraljici?
On je odmahnuo glavom. Kraljica i Anne Askew nikad se nisu
srele. Gospoa Askew poznavala je neke manje istaknute dvorane,
i arko je eljela propovijedati pred kraljicom, no moja neakinja i
ja bili smo oprezni i nismo to dopustili. Vodio sam rauna da se
Anne Askew nikad ne priblii njenom domainstvu.
No morao je postojati razlog zbog kojeg su je muili. Usput,
vijest o muenju zasigurno je procurila od nekog iz Towera. Postoji
li mogunost da otkrijemo tko je to mogao biti?
Lord Parr je promislio. Kad je na spaljivanju postalo oito da su
ulina govorkanja o muenju Anne Askew tona, mislio sam da e
se u Toweru propeti da pronau onog tko je pokrenuo te glasine.
Netko je, kako kaete, zacijelo progovorio. No nisam uo nita.
Naborao je elo. Upravitelj Towera, sir Edmund Walsingham, moj
je prethodnik na mjestu kraljiina komornika. Prijatelji smo.
Raspitat u se. U meuvremenu, elim da sutra doete u palau i
ispitate straara koji je bio na dunosti one veeri kad je ukraden
rukopis, onog za kojeg je Mary Odell rekla da se udnovato
ponaao. Ujutro e opet biti na dunosti.
Hvala, lorde. Kljuno je ispitati i tri bjegunca: Curdyja,
McKendricka i Nijemca. Pitam se je li mogue da su oni uzeli
kraljiinu knjigu, pokuavajui ostvariti neki svoj nerazumni plan.
Moda su se i posvaali oko svega, pa je jedan ubio Greeninga i
pobjegao s knjigom.
Lord Parr stegne eljust. U tom sluaju imamo posla s luacima
i budalama, a ne s neprijateljem na dvoru. Zavrtio je glavom. Ali,
kako bi se takvi ljudi uope mogli dokopati knjige?
Ne znam.
 185

Kako bilo, moramo ih pronai.

Slaem se... Razmiljao sam o tiskaru Okedeneu, i bi li se
bjegunci sada mogli okomiti na njega.
Ve nam je rekao sve to zna.
Ipak, njegova sigurnost...
Parr se uzrujao. Nemam neogranien broj ljudi koje mogu
zaposliti u ovoj stvari. Zapravo, nemam nikoga kome mogu posve
vjerovati, izuzev Cecila. Nemam mreu uhoda poput vaeg starog
gazde Cromwella ili tajnika Pageta, rekao je zajedljivo. Naloio
sam Cecilu da dobro otvori oi. Mogu urediti da potkupi nekog u
carinarnici. Sam je Cecil to predloio. Tako bismo mogli saznati je li
netko tko po opisu odgovara bjeguncima kupio kartu za brod.
Moda bi Cecil mogao platiti nekom lukom radniku da dri
strau.
Sjetih se Hughova pisma. Mnogi radikali ovih dana odlaze u
inozemstvo, rekao sam.
Lord Parr je zagunao. Pod uvjetom da se radi o sitnim ribama,
vlasti mire na to. Drago mi je to ih se rjeavamo.
Onda su moda ve otili. No, ako ih se uoi, je li ih mogue
zadrati? Recimo, zbog sumnje da su ukljueni u krau prstena.
Da, to je dobra ideja. Rei u Cecilu. Podignuo je kaiprst. No
zapamtite, gospodine Shardlake, moj je utjecaj ogranien. Kraljica i
dalje mora paziti na svaki svoj korak. Uzdahnuo je. Da se bar
mogu vratiti na selo. Zavrtio je glavom. Prola su gotovo dva
tjedna otkad je Tualjka nestala, a jo ni glasa o njoj.
A dva su ovjeka ubijena.
Teko da u to smetnuti s uma. I jo uvijek nita nisam uo o
onom mukarcu bez pola uha, koji radi za nekog s dvora.
Odjednom, ispod lijepog ruha i nakita, preda mnom je stajao
zbunjen i uplaen starac. Nalazimo se usred pogubne rabote. Dva
napada na Greeningovu radnju zacijelo su povezana. Opet, kad se
dogodio prvi napad, Tualjka jo nije bila ukradena. Dovraga sa
svime! Govorio je mrzovoljno, udarajui tapom po kaldrmi. Potom
se pribere i pogleda Baraka. Hoe li vam on biti desna ruka u
 186

ovome?
Ne, lorde. ao mi je, ali bojim se da njegove obiteljske obveze...
Parr je nestrpljivo zagunao. Nije dobro da budete odve meki s
ljudima koji rade za vas. To vam samo smeta u poslu. Kako bilo,
uredit u da se egrtovoj majci, kad budu odnosili mladievo tijelo,
dade neto novaca. Uz savjet da napusti London.
Hvala vam, lorde.
Ponovno je zagunao. Imao bih problema s Njezinim
Velianstvom da sam odbio pomoi toj eni. A izvan poprita
dogaanja je sigurnija... Jeste li donijeli komadi izvezene tkanine
koji je pronaao va momak?
Da, u torbi mi je.
Dobro. Vezmajstoru ete poi nakon razgovora s gospodinom
Barwicom, drvodjeljom i bravarom. I vezmajstoru moete ispriati
priu o ukradenom prstenu. Zove se Hal Gullym.
Radi li dugo za kraljicu?
On nije stari namjetenik kao Barwic, krinjar. Zaposlen je na
dvoru prije tri godine, kad je osnovano kraljiino domainstvo. Kao
i svi u dvorcu Baynard, on je dio domus providentiae sluga je,
zanatlija. I ima snaan motiv da bude odan i pokoran. Zaposlenje
na dvoru stavlja ga u vrh njegova zanimanja. Svi obrtnici iz
londonskih cehova ude raditi ovdje. Govorio je svisoka, imao je
aristokratski preziran pogled na ljude koji za ivot zarauju
rukama. Dakle, Hal Gullym e vam rado pomoi. A sada... Lord
Parr iz svoje halje izvadi kraljiin klju, jo uvijek na zlatnom
laniu, i preda mi ga. Dobro ga uvajte.
Hou.
uvaru s plavom bradom stoji ispred onih vrata preko
rekao sam da dolazite istraiti krau prstena. On e vas voditi i
ekati dok pregledavate krinju. Njemu ete poslije predati klju, a
on e ga vratiti meni. Moe mu se vjerovati. Potom e vas odvesti
Barwicu i Gullymu. Ako otkrijete bilo to vano, poaljite poruku u
Whitehall. U suprotnom, doite do mene sutra ujutro u deset.
Okrenuo se i dozvao Baraka. Ovamo, mome, va gazda je dobio
 187

sve upute. Potom je othramao prema unutarnjem dvoritu, da se

prikljui svojoj obitelji.

ZDANJE U koje nas je uveo straar nije bilo nimalo nalik
Whitchallu, unato lijepim tapiserijama koje su ukraavale zidove.
Ovaj dio dvorca Baynard bio je tekstilna manufaktura: vezmajstori
i krojai radili su za stolovima u dobro osvijetljenoj dvorani.
Posvuda je svjetlucala svila, a s odjee su se irili bogati miomirisi.
Sjetih se to mi je rekla Katarina Parr: najskupocjenija odjea
prelazi s kraljice na kraljicu.
Barak je na taj prizor zavrtio glavom. Svi ovi ljudi rade na odjei
za kraljiino domainstvo?
Osoblje broji na stotine ljudi. Odjea, posteljina, ukrasi, sve
mora biti najbolje kakvoe i u dobrom stanju. Kimnuo sam
straaru, a on se nakloni i povede nas prema jednim od brojnih
pokrajnjih vrata. Hodnikom smo doli do velike prostorije s
nekoliko prea za odjeu, u kojima su stijenjeni leali steznici i
suknje. Kraljiina krinja stajala je na stolu odmah sam
prepoznao karakteristinu crveno-zlatnu tkaninu na njenom vrhu.
krinja je bila od hrastovine, a na svim stranama bjee obloena
vrstim eljeznim kutnicima. Barak je obie, opipa drvo, pogleda
bravu, pa podigne poklopac i zaviri unutra. Bio je to sada prazan
drveni sanduk, izuzev ladica namijenjenih sitnim dragocjenostima.
Dobar, vrst proizvod. Moe se obiti samo sjekirom, rekao je
Barak. krinja je stara, ali brava je nova. Nagnuo se i lupnuo po
bonim stranama i dnu. Nema skrivenih pretinaca.
To je stara obiteljska batina.
Barak me pronicavo pogleda. Pripada kraljici?
Da. Proljetos je dala postaviti novu bravu, ona prije bila je...
istroena.
Barak se sagnuo i izbliza pregledao bravu, izvana i iznutra.
Najbolje e biti da pogledam klju, rekao je potom. Vidio sam da
 188

vam ga je lord Parr dao.

Nita ti ne promakne, ha?
Da nije tako, ne bih vie bio meu ivima.
Predao sam mu klju. Da me bar nije pitao za kraljicu. No, ako
ograniim njegovo uplitanje na krinju, zasigurno e biti izvan
opasnosti. Paljivo je prouavao sloene zupce na kljuu, a zatim
ga umetne u bravu i dvaput vrlo oprezno otvori krinju.
Naposljetku je iz torbe izvadio metalni tapi i ugurao ga u bravu;
okretao ga je amo-tamo, oslukujui kljocanje. Konano ustane.
Nisam najvei strunjak u Engleskoj, ree Barak, ali mogao
bih se zakleti da je ova krinja otvarana samo kljuem. Da ju je
netko pokuao obiti metalnim tapiem poput ovoga, sumnjam da
bi uspio. Brava je vra nego to izgleda, a bilo bi i nekakvih
tragova, ogrebotina.
Kraljica je rekla da klju uvijek nosi oko vrata. Znai da nitko
nije imao priliku napraviti otisak u vosku i izraditi kopiju. Mislim
da mora postojati jo jedan klju.
A jedina osoba koja ga je mogla izraditi je bravar, zar ne?
Barak je podignuo obrve.
ini se da je tako.
Barak je protrljao ruke. Bilo je vidljivo da mu se vratio stari
istraivaki ushit. Hajdmo onda do njega. Osmjehnuo se
straaru, koji nas je ravnoduno promatrao.

DRVODJELJSKA radionica nalazila se pri dnu hodnika. Bila je to
velika, dobro opremljena prostorija, puna mirisa smole i piljevine.
Nizak, snaan mukarac pravilnih crta lica, koje se vidjelo tek
napola kroz bujnu crvenu kosu i bradu, pilio je dasku. Njegov
mladi egrt, koji je kao i gazda nosio bijelu pregau ureenu
kraljiinim grbom, na susjednom je stolu blanjao komad drva. Kad
smo uli, prestali su s poslom i naklonili se. Na stalku u stranjem
dijelu radionice nalazio se komplet bravarskog alata.
 189

Gospodin Barwic? upitao sam.

Ja sam. Izgledao je malo zabrinuto kad je ugledao moju
odvjetniku halju s kraljiinim grbom. Vjerojatno zna za krau, i da
je moda pod sumnjom.
Ja sam Matthew Shardlake, vii odvjetnik. Po nalogu lorda
Parra istraujem nestanak prstena koji pripada kraljici, i do kojeg
joj je jako stalo. Okrenuo sam se sitnom i mravom egrtu,
potpunoj suprotnosti sirotom Eliasu. Pomae li vam momak u
bravarskom poslu? upitao sam.
Ne, gospodine. Strogo je pogledao momka. Ve i to to ga
moram uiti drvodjeljskom zanatu zadaje mi sasvim dovoljno
problema.
Pogledao sam momka. Moe ii.
Barwic je ustao drei ruke na stolu i, dok je momak urio iz
sobe, malko se namrtio. uo sam za nestanak prstena,
gospodine. Mislim da je netko ukrao klju.
Odmahnuo sam glavom. To je nemogue. Kraljica je klju
stalno nosila oko vrata. Vidio sam kako mu se oi ire nije to
znao. Doite, rekoh. elim da pogledate krinju.
Ovdje je?
U jednoj od susjednih prostorija.
Odveli smo Barwica u preaonicu, gdje je pomno pregledao
krinju. Da, ja sam proljetos izradio ovu bravu i ugradio je u
krinju. Dao sam mu klju, i on ga proui. Da, to je to.
I niste napravili nijednu kopiju? upitao je Barak.
Barwic se namrtio, oito ozlovoljen to mu je pitanje postavio
pomonik. Tako je naredila kraljica, odgovorio je. Bilo je to
neobino, ali Njezino Velianstvo je tako htjelo. krinju su donijeli
u moju radionicu. Brava je bila stara koliko i krinja, ali
upotrebljiva. Izradio sam novu bravu i klju, isprobao ih, pa klju i
krinju osobno odnio u Whitehall, kako mi je bilo i naloeno. Klju
sam predao ravno u ruke lorda Parra.
Inae napravite i rezervni klju, za sluaj da se jedan izgubi?
 190

Da, i oba poaljem komorniku. Mirnoa ga je napustila, i

malko je podignuo glas: Naprosto sam uinio kako mi je bilo
nareeno, gospodine.
Moram ispitati sve koji su bili u dodiru sa krinjom, rekao sam
blago.
Ja sam vii zanatlija, pribrao se malo Barwic. Prole godine
bio sam na elu drvodjeljskog ceha, odgovoran za nae
sudjelovanje u svim sveanostima i procesijama, te za podizanje
ratnih trupa.
Polako sam kimnuo. asna dunost... Znate li to se nalazilo u
krinji?
Rekli su mi. Nakit i osobne stvari. Gospodine, ako me
optuujete...
Ne optuujem vas ni za to, dini gospodine Barwic.
Da, hja, nisam naviknuo da me ovako ispituju. Rairio je ruke.
Moda je netko napravio otisak kraljiina kljua. Ako je prema
otisku paljivo izradio kopiju, mogao je otvoriti krinju. Netko u
onom mravinjaku od kraljiina domainstva. Zasigurno ga nije ba
stalno imala oko vrata. Ja sam poten ovjek, govorio je Barwic.
Pitajte sve koji me poznaju. Jednostavan drvodjelja u svojoj
radionici.
Kao sam na Gospodin, ree Barak bezizraajno.

BARAK ME pratio natrag u dvorite. Straar je hodao malo iza nas.
Kriste, ree Barak. Sve to da bi se obuklo nekoliko ena.
Mislim da je brojka neto vea. Damama se odjea dodjeljuje,
no popravke plaaju same.
Barak je zastao i zaljuljao se na petama. Onaj krinjar je
izgledao napeto.
Istina. A prole je godine bio na elu svog ceha. I sam je rekao
da je to skup posao.
 191

Ovdje sigurno dobro zarauje.

No, ipak mu je to bio znatan troak. S obzirom na pad vrijed-
nosti novca i ratne poreze koje treba platiti ove godine, svi moraju
biti na oprezu. Moda mu nedostaje novca. Usporio sam. Je li
mogue da je kopiju napravio za nekog drugog? Nije znao da
kraljica jedini klju stalno nosi oko vrata. Promislio sam. Mislim
da emo ga pustiti da se malo znoji.
Okrasti kraljicu opasna je stvar. Zavrio bi s omom oko vrata.
Obojica znamo koliko su ljudi spremni riskirati zbog novca.
Osobito oni koji su stekli vii status i ele ga zadrati.
Barak me sumnjiavo pogledao. Rekli ste da emo ga pustiti da
se malo znoji?
Omaknuo mi se jezik, oprosti. Kao to sam rekao, tvoja pomo
trebala mi je samo u vezi sa krinjom i bravom.
Barak je pogledao po dvoritu. Istovarivala su se nova kola.
Kriste, rekao je ponovo, sve to da bi plemenite dame nosile finu
odjeu. Dobro da nismo poveli Tamasin. Ne bismo je mogli odvui
odavde.
Nemoj zaboraviti da ne zna da si ovdje. I da ne bi bila zadovoljna
da to sazna.
Neu zaboraviti... Zato elite razgovarati s vezmajstorom?
Uzdahnuo sam. Barak se sada zainteresirao i nee me lako
pustiti na miru. Idem za tragom komadia finog svilenog rukava
koji je pronaao Nicholas, odgovorio sam. Moda je povezan sa
sluajem. Vezmajstor bi mi mogao pomoi, ukazati iji je to rad.
Ako vam otkrije tog ovjeka, trebat e vam netko da ga posjeti.
Mislim da je to posao za Nicholasa. Na koncu, on je pronaao
komadi rukava.
Barak je izgledao razoarano, no onda ipak kimnuo. U pravu
ste, to je posao za poetnika.
A sada moram do vezmajstora.
Barak je gladio bradu, ne elei otii. No, kad sam podignuo
 192

obrve, slegnuo je ramenima i rekao: U redu. Brzim koracima

poao je prema dverima.

KIMNUO SAM straaru, i on me povede natrag u hodnik. Pokucao
je na jedna od bonih vrata i uao. Unutra je za stolom, uz sam
prozor zbog boljeg svjetla, mukarac vezivao uzorke cvijea na
tkaninu. Uzorci su bili tako sitni da je morao gledati kroz veliko
povealo na stalku. Na moje iznenaenje, bio je to krupan i
crnobrad ovjek, no prsti su mu bili dugi i profinjeni. Kad sam
uao, ustao je, pritom se malko lecnuvi. Za ovjeka njegove visine,
cjeloivotno grbljenje bilo je recept za bolna lea.
Gospodin Gullym? upitao sam. Kraljiin glavni vezmajstor?
Ja sam. Imao je velki, pjevajui naglasak.
Matthew Shardlake. Istraujem krau kraljiina prstena.
Da, uo sam neto o nestalom prstenu. Gullym je zvuao
radoznalo i, za razliku od Barwica, nimalo zabrinuto. Naravno, on
nije bio pod sumnjom. Izvadio sam komadi otrgnute svile i poloio
ga na stol. Mislimo da bi ovo moglo dovesti do kradljivca. Moete li
nekako ustanoviti tko je to izradio?
Gullym podigne komadi svile. Bio je ve prljav, pa vezmajstor s
gaenjem nabora lice. ini se da se radi o engleskom uzorku,
rekao je. Elegantno, skupocjeno. To je rad nekog iz vezmajstorskog
ceha, jamim vam. Paljivo je odmaknuo njenu svilu na kojoj je
radio i pod povealo stavio komadi manete. Da, uistinu sjajan
posao.
Kad bi mi majstor koji je to izvezao rekao tko je naruitelj,
uvelike bi mi pomogao. Kraljica bi mu bila vrlo zahvalna, rekao
sam.
Gullym kimne. Mogu vam sastaviti popis. U Londonu je desetak
vezmajstora u stanju izraditi takvo to. K tome, rekao bih da je to
bilo nedavno jer su uzorci sitnih vitica u modi od ove godine.
Hvala vam.
 193

Polaganim, opreznim koracima Gullym krene prema stolu,

ponovo se lecajui. Uzeo je pero i papir, ispisao niz imena i adresa,
pa mi predao popis. Mislim da su ovo svi ljudi koji vam mogu biti
od pomoi. Samodopadno se osmjehnuo. U cehu sam trideset
godina, otkad sam stigao u London. Sve ih poznajem.
Pogledao sam popis. Netko e morati obii sve te londonske
trgovine.
Hvala, gospodine Gullym, rekao sam. Usput, primijetio sam
da imate problema s leima.
To je posljedica ovog posla, gospodine.
I ja imam istih problema, kao to ste vjerojatno uoili.
Gullym obzirno kimne.
Poznajem lijenika koji mi je mnogo pomogao. Radi u
Bucklersburyju. Doktor Guy Malton.
Ve sam i sam razmiljao o posjetu lijeniku. Popodnevima mi
je stanje osobito teko.
Iskreno vam preporuujem doktora Maltona. Recite mu da sam
vas ja poslao.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE
TOG SAM DANA NAKON VEERE krenuo u Bucklersbury posjetiti
Guya. Prije tri dana nismo se rastali u najboljem ozraju, i elio
sam da izgladimo stvari. Takoer, nadao sam se da e mi znati rei
togod o prezimenu Bertano.
Oblaci su tijekom popodneva nestali, i ponovo se pojavilo sunce,
koje je sada ve zalazilo i bacalo duge sjene na niz ljekarni. Guy je
izvorno bio iz panjolske, a za lijenika se izobrazio na velikom
francuskom sveuilitu u Louvainu; zbog svog statusa stranca
bio je Maur i biveg redovnika, morao se dugo boriti da ga
prihvate u lanstvo Lijenikog zbora. Sve dotad bavio se
ljekarnitvom. Premda je sada imao mnogo pacijenata, a priznato
mu je i pravo graanstva, te se mogao preseliti u veu kuu, drae
mu je bilo ostati ovdje: dijelom zbog starog redovnikog zavjeta
 194

siromatva, a dijelom zato to je bivao sve stariji, i vie je volio

ivjeti u poznatoj okolini.
Sjahao sam ispred njegove kue. Privezujui Genesisa za
ogradu, pomislim kako su svi moji prijatelji i znanci, izuzev Guya,
ili reformisti ili ljudi koji se ele drati izvan religijskih borbi. Ali
znao sam da u Londonu, a jo vie na selu, ima mnogo ljudi koji bi
s veseljem pozdravili povratak Katolikoj crkvi.
Na moje kucanje vrata mi je otvorio Francis Sybrant, punani
sjedokosi mukarac od ezdesetak godina, koji je trenutno bio
glavni Guyev pomonik. Francis mi je bio drag; prije je radio u
susjednoj ljekarni, a kad je prole godine propala, preselio se
Guyu. Bio je zahvalan to je u svojim godinama pronaao novi
posao. Kao veseo ovjek, bio je dobra protutea obino
melankolinom Guyu.
Gospodine Shardlake, naklonio se.
Dobra veer, Francis. Je li gospodin Guy kod kue?
Jest, u radnoj je sobi. ita svoje knjige, kao i obino naveer.
Poveo me uskim hodnikom i lagano pokucao na vrata Guyeve
radne sobe. Guy je sjedio za stolom i itao Vesaliusa, knjigu punu
jezivih anatomskih crtea; na svjetlu svijee, usporeivao je opis na
stranici s bedrenom kosti koju je drao u ruci. Paljivo je odloio
kost i ustao. Matthew. Ovo je pravo iznenaenje.
Nadam se da ti ne smetam.
Ne. Oi su mi ve umorne. Kratko stegne hrbat nosa. Francis
kae da bih trebao nabaviti naoale, ali nekako se ne mogu suoiti
s tom milju.
ao mi je to sam te u petak morao onako naglo ostaviti samog
nakon to smo se..., oklijevao sam, ... porjekali.
On se tuno osmjehnuo. Takve svae danas odjekuju po cijeloj
Engleskoj, zar ne?
Tog dana nisam bio posve svoj.
Razumijem te. Jo uvijek izgleda umorno. Jesi li za au
ljekovitog likera?
 195

Dobro bi doao. Imao sam naporan dan.

Guy pozove Francisa, koji nam donese dvije krigle toplog
zainjenog vina. Neko sam vrijeme utke sjedio i gledao u pie, a
onda rekao: Moj stari protivnik Stephen Bealknap je umro.
Izraslina u utrobi.
Guy se prekrii. Nek mu se smiluje dragi Bog.
alobno sam se osmjehnuo. Nije on elio Boju milost. Bio sam
s njim neto prije smrti, rekao mi je da nema vjere. Sav svoj novac
ostavio je za izgradnju vlastitog spomenika u crkvi Lincolns Inna.
Nije imao obitelj?
Ni obitelj, ni prijatelja, ni Boga.
Tuno.
Da. Ponovo pogledam svoje vino, pa se usredotoim. Guy,
elio bih neto saznati o jednom stranom imenu. Ja govorim jo
samo latinski i neto malo francuskog, i ti bi mi, s obzirom na
iskustvo sa stranim jezicima, moda mogao pomoi.
Rado, ako budem znao.
U strogom povjerenju.
Naravno.
Ime se pojavilo u predmetu na kojem trenutno radim. Saznao
sam za njega iz druge ruke. Zvui strano, i moda u ga pogreno
izgovoriti, ali moda e ti pogoditi odakle je.
Da ujem.
Jurony Bertano. Da nije panjolsko?
Guy se osmjehnuo. Ne, talijansko je. Ime se izgovara Gurone.
G-U-R-O-N-E.
Bilo je blizu.
Je li to netko iz talijanske trgovake zajednice u Londonu?
Moda. Ozbiljno sam ga pogledao. Ne mogu ti govoriti o tome.
Razumijem. Pravilo povjerljivosti.
Nevoljko sam kimnuo. Nekoliko je trenutaka vladala utnja, a
 196

onda sam rekao: Prije no to sam uao u tvoju kuu, pomislio sam
kako meu prijateljima imam vrlo malo katolika i tradicionalista.
Posljednjih godina veina se ljudi povukla u jedan ili drugi krug,
zar ne? esto bez pretjeranog razmiljanja.
Naalost, da. Zbog vlastite sigurnosti. Imam malo pacijenata
meu radikalima i reformistima. Prvi pacijenti koje sam imao
pripadali su ako smijem tako rei mojoj strani. Oni su mi
upuivali svoje prijatelje, i tako se nastavilo. Vjerojatno je vrlo
slino i kod tebe.
Istina. Usput, preporuio sam te jednom mukarcu koji, kao i
ja, ima problema s leima. Vezmajstor je na kraljiinu dvoru.
Guy se osmjehnuo. Znai, sklon je reformistima.
Ne bih znao. Pogledao sam ga. Posumnja li ikada, Guy, da
tvoje gledite o Bogu nije ispravno?
Sumnje me mue cijeli moj ivot, rekao je ozbiljno. Jedno sam
se vrijeme pitao, kao to sam ti ve rekao, postoji li Bog uope. No,
ako se vjera i sumnja bore u ljudskoj dui, ta e dua zbog toga
postati snanija i valjanija.
Moda. No ovih je dana u meni mnogo vie sumnje no vjere.
Oklijevao sam. Zna, uvijek sam smatrao da su najopasniji oni
ljudi koji su vrsti u svojoj vjeri, bez obzira na stranu. No
odnedavno se pitam je li to pogreno, jesu li, zapravo, najgori ljudi
oni koji mijenjaju strane kako bi ostvarili svoje ambicije.
Primjerice, poput nekih najviih dvorskih velikodostojnika
Wriothesleyja i Richa.
U to si se sada upleo, Matthew? upitao je Guy tiho.
U neto o emu moji prijatelji, zbog svoje sigurnosti, ne smiju
nita znati, odgovorio sam ustro.
Guy je nekoliko trenutaka utke sjedio, a onda ree: Ako ti
mogu pomoi, u bilo koje doba...
Doista si pravi prijatelj. Ali prijatelj kojega savjest smjeta na
stranu suprotnu Katarini Parr, pomislih. Promijenio sam temu.
to pokuava nauiti iz te stare kosti? Zasigurno neto mnogo
korisnije ljudskom rodu od onog ime se bave odvjetnici i krunski
 197

vijenici.

SLJEDEEG SAM jutra ranije poao od kue kako bih, prije no to
odem u palau Whitehall, navratio u ured. Svi su ve bili ondje i
Barak, i Nicholas, i Skelly i radili. Bio sam im zahvalan. John
Skelly oduvijek je bio vrijedan i odan radnik, a Nicholas je dobro
reagirao na povjerenje koje sam mu bio ukazao. Barak je, pak,
uivao u poloaju gazde. Ulazei, ugledao sam kako Nicholasu daje
hrpu predmetnih dokumenata koje je trebalo posloiti na police.
Nemoj opet izgubiti neku predatnicu, rekao je veselo.
Svima sam im zahvalio to su doli tako rano. Nicholas, rekao
sam potom, imam za tebe poseban posao. Predao sam mu popis
koji je juer sastavio vezmajstor Gullym, zajedno s komadiem svile
paljivo umotanim u papir. Dodao sam k tome i nekoliko ilinga iz
svoje torbe; na kraljevu nosu bakar je ve provirivao kroz srebro.
elim da posjeti vezmajstore s popisa i provjeri moe li koji
prepoznati komadi svile. Izvezao ga je vjerojatno netko od njih.
Reci im da sam se posavjetovao s gospodinom Gullymom. On je
jedan od najvanijih lanova njihova ceha. Nemoj im otkriti o emu
se radi. Hoe li moi? Upotrijebi svoj gospodski arm.
Barak se brektavo nasmije. arm? Otkud arm tom dugonji?
Nicholas se ne obazre na njega. Svakako, gospodine
Shardlake. Ve ovog jutra, molim te.
Odmah. Nicholas uzme hrpu dokumenata sa svog stola i
buno ih spusti na Barakov. Bojim se da ovo ipak moram
prepustiti vama, vedro se osmjehnuo.

OVOG SAM se puta amcem zaputio do javnih stuba za palau
Whitehall. Kad smo se pribliili cilju, odjenuo sam svoju halju s
kraljiinim grbom. Na stubama su laari istovarivali potreptine za
palau, mimoilazei se sa slugama i posjetiteljima. Straar u slubi
 198

je, kao i obino, provjerio jesam li na popisu, i uputio me prema

odaji kraljeve strae. Poao sam hodnikom koji je graniio s velikim
kuhinjama. Kroz otvorena vrata nakratko sam mogao vidjeti
kuhare i njihove pomonike kako pripremaju obroke za nekoliko
stotina ljudi koji su imali pravo jesti u velikoj dvorani i stambenim
odajama. Na jeftinoj platnenoj odjei nisu nosili slubene grbove, a
s obzirom na srpanjsku vruinu, neki su radili goli do pasa.
Nastavio sam kroz veliku dvoranu s velianstvenim lunim
krovitem, to se uzdizalo na isturenim bonim potpornjima, i tako
stigao do dvorita.
Bio je dan za milodare, i crkvenjaci su na dverima dijelili pakete
s hranom gomili prosjaka, koje su straari budno motrili. Ostaci
dvorskih obroka a svaki je sadravao mnogo vie no to ovjek
moe pojesti u pravilu su se svakoga dana slali bolnicama i
dobrotvornim ustanovama, no dvaput tjedno ostaci mesa i ostale
hrane dijelili su se na dverima kao znak kraljeve velikodunosti.
Veina ljudi u dvoritu nije se obazirala na taj prizor; kao i
obino, svatko je iao za svojim poslom. No dva su mukarca
promatrala prosjake. Obojica su prije etiri dana bila na
spaljivanju. Prvi je bio biskup Stephen Gardiner, odjeven u svilenu
reverendu, sa smeom krznenom stolom oko vrata. Ovako izbliza,
njegovo strogo lice izgledalo je uistinu zastraujue: guste
namrtene obrve, gomoljasti nos i iroke, mesnate usne. Uz njega
je stajao William Paget, kraljev tajnik. Kao i obino, nosio je smeu
halju i kapu; halja je imala irok ovratnik od debelog snjenobijelog
hermelina s crnim pjegama. Paget je etvrtastim prstima njeno
prelazio preko krzna, kao da miluje ljubimca.
uo sam Gardinera kako govori: Pogledaj onu enu kako se
besramno gura pokraj mukaraca i grebe pandama po hrani. Zar
spaljivanje na Smithfieldu nije bilo dovoljno da ene u ovom gradu
shvate gdje im je mjesto?
Moemo im opet pojasniti ako bude potrebno, rekao je Paget.
Nisu se trudili govoriti tiho. tovie, bili su zadovoljni to ih ljudi
mogu uti. Gardiner je nastavio mrko promatrati prosjake; inilo se
da je ljutito zurenje nain na koji je taj Boji ovjek gledao na svijet.
 199

Paget je, pak, bio samo djelomice zainteresiran za prosjake.

Prolazei pokraj njih dvojice, uo sam ga kako govori: Thomas
Seymour vratio se iz rata.
ovjek tatog soja, odvratio je Gardiner prezrivo.
Paget se osmjehne. Iznad guste brade pojavi mu se tanka linija
bijelih zuba. Uvalit e se taj u jo nevolja prije no to skona.
Nastavio sam dalje. Sjetio sam se kako su dvorske dame priale
o Thomasu Seymouru u kraljiinoj privatnoj odaji. Bio je brat
vodeeg reformistikog vijenika, Edwarda Seymoura, sada lorda
Hertforda, a Katarina Parr udala bi se za njega nakon smrti svog
drugog mua da se nije umijeao kralj. Znao sam da kraljicu i
Seymoura otad pomno dre podalje jedno od drugog i da njega
esto alju u mornarike ili diplomatske misije. Ve sam imao posla
s njim, i to ne ba ugodnog. Paget je bio u pravu. Seymour je
budalast i opasan ovjek, i na teret svom ambicioznom bratu.
Upitah se kakvi e biti kraljiini osjeaji kad uje za njegov
povratak.
Uao sam u odaju kraljeve strae, pa se stubama uspeo do sobe
za audijencije. I dalje me, gdje god bih zastao, zapanjivala divota i
sjaj palae. Iznova sam bio pod dubokim dojmom sloenih i
raznolikih ukrasa jarkih boja; pogled bi mi se naas zaustavio na
nekom motivu naslikanom na potpornom stupu, zamrenom
uzorku vinove loze, a ve u sljedeem trenu odlutao bi prema
tapiseriji na susjednom zidu, koja je vatrometom boja prikazivala
neki klasian prizor. Pogled mi je ponovo privukao portret kralja i
njegove obitelji; iza Mary stajala je Jane Bena. Nitko se nije
obazirao na mene grbavi odvjetnik iz kraljiina Pravnikog vijea
je, bez sumnje, doao zbog pitanja povezanih sa zemljom Njezina
Velianstva.
Nakon provjere, straar me pustio u kraljiinu privatnu odaju. I
danas je skupina dama sjedila u prozorskoj nii i vezla. Lady
Hertford, ena Edwarda Seymoura, ponovo me bahato pogledala.
Kad me panijel vojvotkinje od Suffolka opazio, kratko je zalajao.
Vojvotkinja ga izgrdi. Tiho, Gardineru, budalice jedna! To je samo
onaj odvjetnik udnog izgleda.
 200

Unutarnja vrata se otvore i lord Parr me rukom pozove da uem.

LORD Parr stao je pokraj kraljice. Ona je sjedila ispod baldahina,
u svom stolcu podstavljenom zagasitocrvenim barunom. Danas je
nosila grimiznu haljinu s duboko izrezanim prslukom, iji je
prednji dio bio ukraen stotinama siunih tudorskih rua.
Smijala se lakrdiji Jane Bene koja je pred njom, sva u bijelom,
trapavo plesala maui bijelim prutom. Lord Parr i ja kratko smo se
pogledali. Jane se nije obazirala na nas i dalje je plesala, visoko
podiui noge. udilo me to se inteligentne osobe, i to najvii
dravni velikodostojnici, mogu smijati takvim prizorima, no onda
shvatim kako je kreveljenje lude, usred silnih dvorskih formalnosti
ispunjenih beskonanim vaganjem svake rijei i pokreta,
dobrodolo oputanje.
Kraljica nas pogleda i kimne ludi. Dosta zasad, draga. Moram
razgovarati sa stricem i ovim gospodinom.
Ovim gospodinom, oponaala je Jane kraljicu, i prenaglaeno
mi se naklonila. Taj grbavi gospodin me preplaio. Htio je da mi
uzmu Paicu.
Nita nisam rekao. Znao sam da je vrijeanje i ruganje dio
ludine uloge. No kraljica se ipak namrtila. Bilo je dosta, Jane.
Zar ne smijem zavriti svoj ples? Mala ena se nadurila. Samo
jo jednu minutu, preklinjem Njezino Velianstvo.
U redu, ali jo samo minutu, odvratila je kraljica nestrpljivo.
Jane Bena nastavila je plesati, da bi odjednom, neoekivanom
tjelesnom vjetinom, napravila stoj na rukama haljina joj je
spala, te otkrila platneno donje rublje i kratke debele noge.
Namrtio sam se. Ovo je doista previe.
Zauo sam da netko ulazi u prostoriju kroz unutarnja vrata.
Okrenem se i ugledam prekrasno odjevenu lady Elizabeth, kraljevu
drugu ker. Lord Parr joj se duboko nakloni, a odmah potom isto
uinim i ja. Elizabeth sam upoznao prije godinu dana; bila je u
drutvu kraljice, s kojom je vrlo bliska. Otada je narasla imala je
 201

gotovo trinaest godina, bila je visoka, a ispod prsluka nazirali su joj

se obrisi propupalih grudi. Gornji dio haljine bio je divan spoj
grimiza, cvjetnog uzorka te, sprijeda i na podrukavima, zlatne i
bijele boje. Na svjetlokestenjastoj kosi Elizabeth je imala francusku
kapuljau ukraenu draguljima.
I njezino dugo, bistro lice takoer je sazrelo; unato bljedilu,
opazio sam da slii svojoj majci, Anne Boleyn, koja je bila pala u
kraljevu nemilost i ve dugo nije meu ivima. Elizbeth i po dranju
vie nije sliila nespretnoj djevojci, ve odrasloj eni. Svisoka je i
prijekorno gledala na Janeinu lakrdiju.
Kraljica je bila iznenaena to je vidi. Mila, mislila sam da si jo
uvijek s gospodinom Scrotsom.
Elizabeth se okrene pomajci. Satima sam stajala mirno bez
ijednog prekida, odvratila je ona mrzovoljno. Traila sam stanku.
Zar ta slika nikad nee biti dovrena? Moja je pratilja Kat Ashley
zaspala!
Jako je vano da ima svoj portret, dijete, blago je rekla
kraljica. Pomoi e ti da uvrsti svoj poloaj. Priale smo o tome.
Jane Bena je, durei se, sjela na pod, oito ljutita na lady
Elizabeth jer joj je oduzela kraljiinu pozornost. Elizabeth je kratko
pogleda, pa se ponovno okrene prema kraljici. Bi li rekla Jane Beni
da ode? Nepristojno je da tako mae svojom velikom stranjicom.
Jane se munjevito poali kraljici, sva nevina i povrijeena. Vae
Velianstvo, zar ete dopustiti da dama tako govori o meni, a samo
sam vas htjela zabaviti?
Elizabethino lice se smrai. Mili Boe! viknula je srdito. Mene
ne zabavlja! Izlazi!
Idi sada, Jane, rekla je bre-bolje kraljica. Jane je na trenutak
izgledala uplaeno, a onda je podignula svoj prut i otila bez ijedne
rijei.
Odmah nestade ljutnje s lica lady Elizabeth. Osmjehnula se
lordu Parru. Moj estiti lorde, drago mi je to vas vidim. Potom se
okrenula prema meni. Duboko se naklonim, a kad sam se
uspravio, u tamnim joj oima opazim smetenost. No, ve u
 202

sljedeem trenutku pogled joj se razbistri. Poznajem ovog

gospodina. Da, da. Gospodine Shardlake, vi i ja smo jednom
ugodno razgovarali o pravu. Dugo sam razmiljala o tome.
Iznimno mi je drago to vam je razgovor bio zanimljiv, moja
gospo. No iznenauje me to se toga sjeate.
Bog me blagoslovio dobrim pamenjem. Samozadovoljno se
nasmijala. Tijelom je odrasla tek dopola, no po umu i ponaanju i
vie od toga. Ipak, neobino dugim prstima nemirno se igrala
bisernom niskom vezanom oko struka.
Rekli ste mi da su odvjetnici duni, ak i kad zastupaju
pokvarene klijente, otkriti pravdu u njihovu sluaju i iznijeti je pred
sudom.
Jesam.
I da je takvo postupanje kreposno.
Da, moja gospo. Iznenada se sjetih sluaja Slanning. Pregled
murala zakazan je za sutra. Je li moje postupanje u tom sluaju
kreposno?
Lady Elizabeth je nastavila: No, da bi takvo to bilo mogue, u
predmetu mora biti bar malo kreposti.
Da, moja gospo, u pravu ste. A u sluaju Slanning, shvatio
sam, nema kreposti ni na jednoj strani. Samo mrnja. Premda je
bila tako mlada, Elizabeth je pogodila u sr stvari.
Elizabeth, rekla je blago kraljica, bi li se vratila gospodinu
Scrotsu? Zna i sama da je portret pri kraju. A ja ovdje imam posla.
Da doe opet za, recimo, sat vremena?
Elizabeth kimne, toplo se osmjehujui kraljici. U redu. ao mi
je to sam vikala na Jane Benu. No bojim se da, za razliku od tebe
i moje sestre, meni nije zabavna. Kratko mi je kimnula.
Gospodine Shardlake. Lorde Parr.
Obojica smo se naklonili, i ona izae kroz unutarnja vrata.
Kraljica je na nekoliko trenutaka sklopila oi. Oprostite mi zbog te
scene. ini se da ak ni ljude u svojim privatnim odajama ne mogu
drati pod kontrolom. Na licu joj se jasno vidjelo koliko je napeta.
 203

Ispriao sam ti, obrati joj se lord Parr, to je gospodin

Shardlake rekao za Jane Benu. One je veeri bila u tvojim odajama,
a i bliska je s lady Mary.
Kraljica je odluno odmahnula glavom. Ne. Jane Bena nije
znala nita o mojoj knjizi, niti ima dovoljno razbora da je ukrade.
Moda lady Mary ima.
Mary mi je prijateljica, nikad to ne bi uinila. Tuno se
namrtila, pa dodala: Ili mi bar nije neprijateljica. Nesrea njene
majke, Katarine Aragonske, davno je iza nas.
No dobro. Lord Parr mi se osmjehne i protrlja svoje mrave
ruke. Vjerujem da smo na tragu nekim odgovorima. Zapovjednik
strae razgovarao je s vojnikom koji je one veeri kad je ukradena
knjiga straario pred kraljiinim stambenim odajama. Pazite ovo:
nije bio deuran Zachary Gawger, ije je neobino ponaanje
prijavila Mary Odell, nego drugi vojnik, Michael Leeman. ini se da
su se zamijenili. Zapovjednik je Gawgera stavio u pritvor, no
naloio sam mu da ga jo ne ispituje. Leeman je trebao biti
priveden kad je danas ujutro doao na dunost. To je bilo u est,
to znai da je i on dosad ve u pritvoru. Naredio sam da ih obojicu
zadre dok ih vi ne ispitate, gospodine Shardlake. Parr se
pobjedonosno osmjehnuo kraljici. Mislim da smo na pragu
rjeenja.
Nadam se, rekla je kraljica sumnjiavo, na to se lord Parr
nervozno namrti. Kraljica se okrene prema meni. Najprije bih
voljela, gospodine Shardlake, da pretresemo ostale dogaaje. Stric
mi je sve ispriao, ali ja bih to eljela uti od vas, iz prve ruke.
Pourite, promrmljao je Parr.
Brzo sam saeo sve to se dogodilo od mog posljednjeg susreta s
njom: Eliasovo ubojstvo, nestanak tri Greeningova prijatelja,
Bealknapove neobine posljednje rijei, moju sumnju da drvodjelja
Barwic neto taji. Dodao sam da je zagonetno prezime Bertano
talijanskog podrijetla, i rekao da bi se valjalo raspitati je li netko
meu talijanskim trgovcima u gradu uo za njega.
Ja u to srediti, ree lord Parr. Diskretno. No prvo hajdmo uti
 204

to straari imaju rei. Ako nakon toga ostane visjeti neko pitanje
koje bi se doticalo drvodjelje, poi u s vama u dvorac Baynard i
osobno razgovarati s tim ovjekom.
Ali, lorde Parr, mislio sam da elite na najmanju moguu mjeru
svesti svoje uplitanje u istragu.
I elim. Ali osoblje u dvorcu Baynrad pripada naem
domainstvu, odgovorni su meni, pa me se i plae. Usiljeno se
osmjehnuo. to se tie pristanita, Cecil je uspio nagovoriti jednog
slubenika carinarnice da nas izvijesti ako koji od trojice
Greeningovih prijatelja pokua pobjei brodom. Sve osobe i sva
dobra koja ulaze i izlaze iz zemlje moraju proi onuda. Takoer,
jedan luki radnik pazit e na sve to se dogaa na dokovima. Cecil
mu je obeao lijepu sumu u zlatu ako ti kradljivci nakita budu
uhvaeni. Cinino se osmjehnuo.
Jadni egrt, rekla je kraljica. Ne razumijem zato je rekao da
je ubijen zbog Anne Askew. Pazila sam da se ona i ja nikad ne
sretnemo. Tuno je pogledala strica. Bar sam u tom pogledu bila
dovoljno oprezna.
Lord Parr je kimnuo. Razgovarao sam sa sir Edmundom
Walsinghamom, svojim starim prijateljem, rekao je. Sutra idem u
Tower. Opravdat u posjet izmiljenim dvorskim poslom. Okrenuo
se prema meni. I vi ete sa mnom. Pokuat emo iskopati kako je
procurila vijest o muenju gospoe Askew. Ali sada straari.
No inilo se da kraljica jo ne eli da odem. Taj Bealknap, rekla
je. Kojoj je vjerskoj opciji pripadao?
Nijednoj. No bio je povezan s Richardom Richem.
Rijei koje vam je uputio... Jesu li zvuale kao upozorenje ili
prijetnja?
Ni jedno ni drugo, Vae Velianstvo. Bilo je to samo njegovo
posljednje likovanje, nada da e me vidjeti optuenog za herezu. I
vas takoer.
Jamano se radilo o tome, rekao je odluno lord Parr.
Bealknap nije mogao biti umijean u krau, rekao sam.
Tjednima je leao bolestan u svojoj postelji.
 205

Onda ga zaboravite, rekao je ustro lord Parr. Okrenuo se

kraljici. Ona je progutala slinu, steui rukonaslone svog stolca.
Stric je utjeno uhvati za ruku, pa svrne pogled prema meni.
Zapovjednik strae, gospodin Mitchell, vas oekuje, rekao je.
Ispitajte njegove zatvorenike. Nasamo, dakako.

OSAMNAESTO POGLAVLJE
STRAARSKA SOBA NALAZILA SE, bilo mi je reeno, s druge strane
sobe za audijencije. Krenuo sam onamo, no put mi preprijei
debeljukasti sredovjeni mukarac, koji se znojio u krznom
podstavljenom ogrtau. Skinuo je kapu s perom i naglaeno mi se
naklonio. Dini gospodine odvjetnie, rekao je milozvuno, vidjeh
da izlazite iz kraljiine privatne odaje. ao mi je to vas ometam, ali
ja sam stari prijatelj pokojnog lorda Latimera. U posjetu sam
Londonu. Moj sin, odlian momak, elio bi sluiti na dvoru...
Ja se time ne bavim, rekao sam odsjeno. Ostavio sam ga da
neutjeno gnjei kapu i brzo priao vratima na koja su me bili
uputili. Lord Parr poslao me gospodinu Mitchellu, rekao sam
gardistu s helebardom. On otvori vrata malog predvorja, gdje su
dva straara u crnim ogrtaima bacala kocke, i povede me na
drugu stranu prostorije, do jo jednih vrata. Pokucao je. Naprijed,
zauo se dubok glas. Gardist se nakloni, i ja uem u skueni ured.
Za radnim stolom sjedio je plavokosi mukarac snane grae.
Nosio je crni ogrta i kapu s kraljiinim grbom. Obeshrabrio sam se
kad je podignuo glavu; po tmurnom izrazu njegova lica shvatio sam
da nema dobre vijesti.
Vii odvjetnik Shardlake? Rukom je pokazao na stolac.
Sjednite, molim vas. Ja sam David Mitchell, zapovjednik kraljiine
strae.
Dobro jutro. Vjerujem da vam je lord Parr rekao da elim
ispitati Michaela Leemana, koji je bio na dunosti one veeri kad je
kraljiina k... odnosno, kad je ukraden kraljiin prsten. Opsovao
sam u sebi. Gotovo sam rekao knjiga. Ta jedna rije, izgovorena
pogrenoj osobi, mogla bi sve upropastiti.
 206

Mitchell je izgledao kao da mu je neugodno; premda krupan,

inilo se da je sav usukan u svoju odoru. Zachary Gawger je ovdje
u pritvoru, rekao je tiho. Ali, naalost, ne i Michael Leeman.
Uspravio sam se u stolcu. to?
Mitchell se s nelagodom nakalje. Juer popodne sam provjerio
red deurstava, im je to lord Parr zatraio. estog su srpnja
obojica, i Gawger i Leeman, bila u veernjoj smjeni. Leeman je bio
zaduen da straari ispred vrata kraljiinih stambenih odaja. No
prema Mary Odell, ondje je stajao Gawger. On je sino bio na
dunosti i odmah sam ga stavio u pritvor. Leeman je dunost
trebao preuzeti danas ujutro u est, no nije se pojavio. Naredio sam
da ga dovedu, ali njegova soba u straarskom krugu bila je prazna.
Nema ni njegovih stvari.
Naas sam sklopio oi. Kako se to moglo dogoditi?
Bilo je neobino vidjeti kako se zapovjednik strae, vojnik
znatnog autoriteta, migolji u stolcu. ini se da je jedan vojnik vidio
da je Gawger odveden u pritvor. Rairio je vijest, a bit e da je
ukanje u vojnikoj blagovaonici uo i Leeman. Nisam bio
dovoljno brz. Narednik kojeg sam poslao da ga uhiti zakasnio je
vjerojatno tek nekoliko minuta. Pogledao me. Lord Parr e jo
ovoga jutra imati moju ostavku.
Ima li ikakvih naznaka kamo je Leeman otiao?
Prijavio se na izlasku iz palae sino u osam. Rekao je da e
veer provesti u gradu. esto je to inio i nitko mu zbog toga nije
prigovarao, no deurni straar juer je primijetio da nosi veliku
torbu. Nema sumnje da je u njoj bio kraljiin prsten, rekao je
gorko zapovjednik.
Zapiljio sam se u strop. Nestao je i etvrti ovjek. Ponovno sam
pogledao Mitchella. Nije bilo smisla da se ljutim na njega. Lord Parr
e vrlo vjerojatno prihvatiti njegovu ostavku.
Najbolje e biti da mi Gawger kae sve to zna, rekao sam.
Da. Glavom je pokazao prema vratima na bonoj strani ureda.
Unutra je. Tako mi svega, ovo mu je posljednje jutro u Whitehallu!
naglo je planuo zapovjednik. Taj e nitkov ve veeras biti u
 207

zatvoru Fleet.
Pogledao sam ga. O tome e odluiti lord Parr.
Mitchell je polako ustao, otvorio vrata i u ured dovukao mladog
mukarca, odjevenog samo u potkoulju i duge arape; smea
kosa i kratka brada bile su mu raupane, a na jednom je obrazu
imao modricu. Bio je visok i snane grae, kao i svi straari, ali
sada je izgledao bijedno. Mitchell ga baci uza zid. On se sav objesi,
plaljivo me promatrajui.
Reci kraljiinom istraitelju sve to si rekao meni, naredio mu
je Mitchell. Ja u ekati vani. Gledao je mladia s ljutitim
gaenjem, a onda se okrene prema meni. Moram vam rei,
gospodine Shardlake, da sam Gawgera tijekom godine dana, koliko
je radio ovdje, morao kanjavati zbog pijanevanja i kockanja. On je
jedan od onih mladih budalaa sa sela kojima je dvor zamutio
pamet. Ve sam razmiljao da ga otpustim. Da bar jesam. Bijesno
se zapiljio u Gawgera. Ispljuni cijelu priu, seljaino!
Mitchell se okrene i izae iz ureda. Mladi se i dalje stiskao uza
zid. Duboko je udahnuo, a onda s mukom progutao slinu.
Pa? rekao sam. Bolje ti je da kae cijelu istinu. Ako kapetana
Mitchella izvijestim da imam sumnji, moda opet bude grub prema
tebi. Nisam lagao.
Gawger ponovno duboko udahne. Prije otprilike tri tjedna,
poetkom mjeseca, u straarskim odajama pristupio mi je jedan od
vojnika. Michael Leeman. Nisam ga dobro poznavao nije ba
omiljen. Radikal je, i uvijek nam je govorio da moramo oplemeniti
nae due.
Je li? Sa zanimanjem sam se nagnuo naprijed.
Rekao je da su vojnici u palai ogrezli u grijehu, i da e, kad
odslui rok, otii svojim novim, pobonim prijateljima.
Zna li o kome se radi?
Gawger odmahne glavom. Nisam siguran. Ali mislim da ive
negdje u blizini katedrale svetoga Pavla. U svoje slobodno vrijeme
Leeman je uvijek odlazio onamo... Ja izbjegavam razgovarati o
religiji. Opasno je. Zastao je. Sada je brzo disao, moda shvaajui
 208

da se izlae pogibelji. Pravila koja su ureivala instituciju kraljiine

strae bila su stroga i bilo je vjerojatno da e Gawger svojim
priznanjem poiniti izdaju. Duboko sam udahnuo.
Gawger je nastavio, sada plaljivo i oajniki. Imao sam... imao
sam novanih problema, gospodine. Kartao sam s nekim svojim
kolegama. Izgubio sam dosta novaca. Mislio sam da ga mogu
povratiti, ali samo sam izgubio jo. Obratio sam se svom ocu. Prije
mi je pomagao, ali je rekao da sada vie ne moe odvojiti ni novia.
Znao sam da e izbiti skandal ako uskoro ne vratim novac, da u
izgubiti ovo namjetenje i biti prisiljen osramoen se vratiti kui...
Iznenada se mahnito nasmijao. Ali to nije nita prema onome to
me eka sada. Zar ne, gospodine? Ovim sam bacanjem sve stavio
na kocku, i izgubio.
A kakvo je to tono bacanje Leeman od tebe traio?
Bio je usred dvotjednoga veernjeg deurstva. Rekao mi je da
ljubaka s jednom slukinjom, i da je na kraljiinoj galeriji ostavio
rukavice s monogramima, po kojima mu se moe ui u trag. Tu je
djevojku bio odveo na galeriju kad nikoga nije bilo ondje. Da netko
pronae rukavice, oboje bi bili otputeni.
Podignuo sam obrve. On da tako postupa? Jedan takav
bogobojazan ovjek?
I ja sam bio iznenaen, gospodine, ali esto se ispostavi da ljudi
koji vatreno ude za religijom osjeaju i snanu tjelesnu poudu,
zar ne? Ponovno je progutao slinu, pa nastavio: Leeman mi je
pokazao vreicu s deset starih, posve istih zlatnika. Oi mu naas
bijesnu. Rekao je da e mi ih dati ako ga na samo nekoliko minuta
zamijenim ispred vrata kraljiinih stambenih odaja, dok on ode po
rukavice. Obojicu nas je ekalo viednevno deurstvo u sobi za
audijencije, i mogli smo zamijeniti mjesta kad kraljice i njenih
slugu nije bilo. Rekao je da to treba obaviti to prije. No prolo je
dosta vremena dok nismo uhvatili pravu priliku.
Znai, zamijenili ste se estoga?
Da, gospodine.
Naslonio sam se u stolcu. Sve se poklapalo. Leeman je nekako
 209

saznao za Tualjku i, iz jo nepoznatog razloga, odluio je ukrasti.

Trebao mu je suuesnik, kojeg je pronaao u oajnom Gawgeru, i
estog je srpnja iskoristio priliku koja mu se ukazala. Vjerski je
radikal. Ima prijatelje koji ive oko katedrale svetoga Pavla. Je li bio
lan Greeningove skupine? Pogledao sam Gawgera. Tako mladog
ovjeka lako je primamiti obeanjem da e dobiti zlato. A k tome,
Leemanova pria bila je uvjerljiva; noenje ukraenih svilenih
rukavica obiaj je na dvoru ak i u srpnju bio je to jo jedan
statusni simbol. No, kako je Leeman saznao za knjigu? Zato ju je
ukrao? I kako je nabavio klju za krinju?
Kako je Leeman mogao sa sigurnou znati u koje e doba
kraljiine odaje biti prazne? upitao sam Gawgera.
Na ovom se mjestu sve dogaa prema ustaljenom redu,
gospodine. Naveer sluge stiu i odlaze u tono odreeno vrijeme.
Ako kralj pozove kraljicu k sebi, a to se naveer esto dogaa, njena
pratnja ide s njom i neko vrijeme u njenim odajama nema nikoga.
Bio sam na dunosti, ali vie kao priuva. S Leemanom sam se bio
dogovorio da u ostati u straarskoj sobi to je prostorija kroz
koju ste uli ovamo i da e me on hitro obavijestiti ako kraljica
ode. Ja u zauzeti njegovo mjesto na nekoliko minuta dok on bude
unutra. To nikome ne bi bilo udno; uvijek je netko u priuvi za
sluaj da je straar bolestan ili se mora olakati. U to veernje
vrijeme, ako je kraljica kod kralja, i soba za audijencije je prazna.
Tako je bilo i te veeri.
Nastavi.
Gawger duboko udahne. Malo prije devet, Leeman je doao u
straarsku sobu. Unutra sam bio sam. Sjeam se da mu je lice bilo
vrlo napeto. Kimnuo mi je, to je bio na signal. Obojica smo poli do
kraljiinih stambenih odaja. Ja sam zauzeo straarsko mjesto
ispred vrata, a on je mugnuo unutra. Moram kazati da sam bio
sav u znoju.
Jesi li prije pio? upitao sam.
Samo aicu, gospodine, za hrabrost... Stajao sam ondje tek
minutu, kad je stigla gospoa Odell. Pokuao sam je zadrati...
 210

Znam, rekao sam. Lagao si da ne vidi njeno ime na popisu,

no ona je bila ustrajna. Kad si joj napokon otvorio vrata, glasno si
rekao da sve mora biti po propisu, jamano kako bi upozorio
Leemana. Mary Odell mi je sve rekla. Tada sam prvi put posumnjao
da neto nije u redu.
Gawger je spustio glavu. Leeman se zasigurno negdje sakrio
dok Mary Odell nije prola pokraj njega. Potom je izaao.
Je li to nosio?
Nisam nita vidio.
Pomislih kako je rukopis nevelik i da ga je Leeman lako mogao
sakriti pod svoj veliki ogrta. Odjednom osjetim gnjev. to ako je
Leeman poremeen? to bi bilo da je planirao ubiti kraljicu? A
zakleo si se da e je tititi. to bi bilo onda, gospodine kockaru?
Gawger je ponovo spustio glavu. Nemam odgovora na to,
gospodine, rekao je beznadno.
Poao sam prema vratima. Mitchell je ekao vani. Pustio sam ga
unutra i prenio mu sve to mi je Gawger bio rekao; obojica su,
dakako, vjerovala da se radi o ukradenom prstenu. ini se da
imate rjeenje, vii odvjetnie Shardlake, rekao je Mitchell
sumorno.
Volio bih da sam mogao sasluati i Leemana, odgovorio sam
odsjeno. Sada u o svemu izvijestiti lorda Parra. Gawgera jo
nemojte javno optuivati. Moete li ga negdje zadrati?
Pa sada mu zasigurno slijedi zatvor i suenje zbog sudjelovanja
u krai i ugroavanju kraljiina ivota.
To je do lorda Parra, rekao sam odluno.
Mitchell je ustao, zgrabio izgubljenog straara i bacio ga natrag
u sobiak. Potom ponovo sjedne za stol, sav izmoden.
elim da ovo drite u tajnosti do daljnjih zapovijedi, rekao sam.
Stavljam se u kraljiine ruke. Ja sam odgovoran za Leemanov
bijeg, vrtio je glavom Mitchell. No teko je to. Prisiljen sam uzimati
u slubu mladu seosku gospodu jer su im oevi utjecajni. Usto,
posljednji su mjeseci bili uasni. Sve te glasine... Odano sam sluio
 211

kraljici tri godine, ali od proljea sam u stalnoj neizvjesnosti hou li

je morati uhititi.
Ostao sam utjeti. Nisam mogao imati suosjeanja za njega.
Koliko god straarski sustav bio organiziran, koliko god vojnici bili
disciplinirani, dovoljna je jedna pogreka ovjeka na kljunom
mjestu da doe do pucanja temelja. Recite mi neto vie o
Leemanu, zatraio sam naposljetku.
Otac mu je zemljoposjednik u Kentu. U daljim je rodbinskim
vezama s Parrovima preko Throckmortonovih; netko od njih predao
je molbu za Leemanovo namjetenje. Na razgovor za posao doao je
prole godine. Ocijenio sam da je prikladan za mjesto straara: kao
mladia iz dobre obitelji, obuili su ga za borbu, a uz to je bio i
krupan, naoit i vrste grae. No, ve tada sam stekao dojam da je
prilino ozbiljan. I poboan. Rekao mi je da ga najvie zanima
izuavanje religije. Hja, pripadanje reformistima tada nije bilo
nikakva smetnja. Uzdahnuo je. Gotovo dvije godine bio je dobar i
odan straar. S njim nije bilo nikakvih nevolja, osim to sam ga
dvaput upozorio zbog propovijedanja meu straarima, kojima je
iao na ivce. Poetkom ove godine rekao sam mu da takvi govori
postaju opasni. Mitchell se nagnuo naprijed. On je posljednji od
koga bih oekivao kovanje plana za krau kraljiina prstena.
Leeman nije bogat. Obitelj mu je siromana, i tek u vrlo dalekom
srodstvu s kraljicom. Bili su prezadovoljni to imaju sina na
takvom mjestu. Kako je uspio doi do ak deset zlatnika koje je
ponudio Gawgeru?
Ne znam.
Mitchell je progutao slinu. Pretpostavljam da sada slijedi
potraga za Leemanom.
O tome e odluiti kraljica i lord Parr, tiho sam rekao i ustao.
Do daljnjeg drite Gawgera u pritvoru. I nikome ni rijei. Naklonio
sam se i izaao.

VRATIO SAM se u kraljiinu privatnu odaju. Lord Parr hodao je
 212

amo- tamo. Kraljica je jo uvijek sjedila ispod baldahina, igrajui se

biserom koji je nekad pripadao Catherine Howard. Njen panijel
Rig leao joj je pokraj nogu.
Prenio sam im sve to sam doznao od Mitchella i Gawgera.
Znai, ree lord Parr sumorno, zahvaljujui vama sada znamo
tko, ali ne znamo kako i zato. A zahvaljujui budali Mitchellu,
Leeman je pobjegao.
Glede pitanja kako, mislim da je potreban novi razgovor s
drvodjeljom. Osobito sada, kad znamo da je Leeman mogao mahati
novcem pred ljudima. A zato? Poinjem se pitati je li u sve
upletena cijela skupina radikalnih protestanata, od Leemana do
tiskara Greeninga. No to me vraa na poetak. Zato bi oni ukrali
knjigu?
I kako su uope znali da postoji, rekao je lord Parr.
Iznenada zauti svila: kraljica se bila nagnula naprijed i
briznula u pla. Sva se tresla od glasnih jecaja. Stric joj prie i
uhvati je za ruku. Kate, Kate, umirivao ju je. Moramo ostati
pribrani.
Kraljica je podignula glavu. Lice joj je bilo puno straha, a suze
su razmazale olovno bjelilo na njenim obrazima. Srce mi se
stegnulo to je gledam takvu.
Pribrani?! uzviknula je. Kako? Zbog krae su ubijena ve dva
ovjeka! A tko god da bili ljudi koji su ukrali moju knjigu, ini se da
ih je netko progonio i uzeo im je! I sve to zbog mog grijeha tatine,
zato to nisam posluala savjet nadbiskupa Cranmera i unitila
rukopis! Tualjka! Ba je ispala tualjka! Drhtavo je udahnula, a
onda nas oajniki pogledala. Znate li to je najgore od svega? U
knjizi pozivam ljude da se okane napasti i trae spasenje, a ak i
sada, kad su ti siroti ljudi mrtvi, ja ne mislim o njima, ne mislim o
svojoj obitelji i prijateljima koji su u opasnosti, ve o sebi! Bojim se
da ne zavrim u vatri kao Anne Askew! Zamiljam kako me veu za
lomau, ujem pucketanje zapaljenog prua, osjeam miris dima i
dodire plamena. Mahnito je podignula glas. Bojim se toga jo od
proljea! Nakon to je kralj ponizio Wriothesleyja, mislila sam da je
 213

tome kraj, ali sada... Udarila je akom po haljini. Sebina sam,

uasno sam sebina! A mislila sam da me Gospod podario
vrlinama... Sada je ve vikala. panijel pokraj njenih nogu
plaljivo je zacvilio.
Lord Parr snano je uhvati za ramena i zagleda se u njeno
podbuhlo lice. Budi vrsta, Kate! Izdrala si posljednje mjesece,
nemoj se sada slomiti. I ne vii. Glavom je pokazao na vrata.
Straar bi te mogao uti.
Kraljica je kimnula i vie puta duboko, grevito udahnula.
Postupno se sabrala i prestala drhtati. Pogledala me i lagano se
osmjehnula. Pretpostavljam, Matthew, kako niste oekivali da ete
svoju kraljicu vidjeti u takvom stanju. Potapala je strievu ruku.
Dobro je, mili moj Boe, dobro je. Opet sam svoja. Moram se umiti
i pozvati slukinju da me naminka prije no to izaem.
Iznimno me alosti to vas gledam tako ojaenu, Vae
Velianstvo, rekao sam tiho. A tad se neega sjetim. Lorde Parr,
rekli ste kraljici da bi straar mogao uti njenu viku.
Kraljica je uplaeno rairila oi. Lord Parr je potapa po ruci.
Pretjerao sam da je umirim. Vrata su debela, kraljica mora imati
svoju privatnost. Straar moe uti viku, ali ne moe razabrati
rijei.
to ako je ovdje vikao mukarac? upitao sam. Mukarac
snanog, dubokog glasa? Propovjednik koji je izvjeban da ga se
daleko uje?
Lord Parr se namrtio. Nitko se ne bi usudio doi ovamo i vikati
na kraljicu.
No kraljica se, stiui rupi, nagnula naprijed; oi su joj bile
irom otvorene. Nadbiskup Cranmer, rekla je. One veeri kad
smo raspravljali o Tualjci, i kad sam se opirala njegovim
argumentima... Vikala sam, a... a i on je vikao. Progutala je slinu.
Dobri smo prijatelji i ve mnogo puta smo raspravljali o pitanjima
vjere. Silno se bojao da e stvari poi po zlu ako objavim Tualjku.
Koliko li je samo puta u posljednjih desetak godina strahovao da e
sam zavriti na lomai. Sada shvaam da je bio u pravu. Ponovo
 214

me pogledala. Da, nema dvojbe da je straar pred vratima mogao

razabrati rijei koje je ovdje izvikivao nadbiskup. Upozoravao me da
kraljev bijes vjerojatno nee imati granica ako sada pokuam
objaviti Tualjku.
Lord Parr se namrtio. On nema prava da...
Rekli ste mi da je to bilo poetkom lipnja? upitao sam.
Kraljica je kimnula. Da. Namrtila se. Mislim da je bio deveti.
Okrenuo sam se lordu Parru. Lorde, znate li koje je veernje
radno vrijeme straara?
Od etiri do ponoi.
Bilo bi zanimljivo saznati tko je bio na dunosti ispred kraljiine
privatne odaje za vrijeme rasprave. Kapetan Mitchell sigurno vodi
evidenciju.
Znai, pone kraljica zgranuto, Leeman je mogao biti vani kad
smo nadbiskup i ja raspravljah?
Govorio sam tiho, ali vrlo usredotoeno. Da, i moda je uo za
knjigu, pa isplanirao kako e je ukrasti. Trebala mu je kopija
kljua. Sve se svodi na to. Lorde, predlaem da najprije otkrijemo
tko je od straara bio na dunosti. Nakon toga bismo ponovno
trebali ispitati drvodjelju.

MITCHELL JE potvrdio da je te veeri na dunosti bio Leeman.
Sada je stvar bila gotovo sigurna: igrom sluaja, Leeman je uo
Cranmera i saznao za Tualjku. Potom je skovao plan, ekao i
podmiivao. Ali otkuda mu novac, pitao sam se. Bio sam siguran
da nije radio sam.
Lord Parr i ja ostavili smo izbezumljenog kapetana i manjom od
dvije kraljiine barke krenuli prema dvorcu Baynard. Laar u
livreji brzo je veslao Temzom, a truba na pramcu signalizirao
drugom brodovlju da se makne s puta. Kraljica je u svoje privatne
odaje bila pozvala Mary Odell, koja je sada ve zasigurno ureuje za
izlazak u javnost.
 215

Lord Parr i ja sjedili smo ispod baldahina, suelice jedan

drugom. Na suncu je izgledao sukladno svojim godinama blijeda
koa bila mu je izborana, a oi umorne. Lorde, je li Njezino
Velianstvo esto bilo... u takvom stanju? odvaim se upitati.
Nakratko me pogledao ravno u oi, a onda se nagnuo prema
meni i tiho rekao: Nekoliko puta posljednjih mjeseci. Nemate
pojma koliko se mora kontrolirati, biti sabrana. Ta je samokontrola
uvijek bila jedna od najveih vrlina moje neakinje. Ispod povrine,
ona je vrlo osjeajna ena, osobito otkad joj je ojaala vjera. No od
proljea su poela ispitivanja njoj bliskih ljudi, progoni, i shvaa da
bi se kralj mogao okrenuti protiv nje... Da, ve se bila tako slomila.
Preda mnom, Mary Odell i svojom sestrom. Sretna je to ima
nekoga kome moe vjerovati. Zastao je i prodorno me pogledao.
I meni moe vjerovati, lorde, rekao sam tiho.
Iskrivio je lice. Da puanin vidi kraljicu u takvom stanju... Hja,
u svakom sluaju, vi ste prvi. I, nadam se, posljednji. Sjeo je
uspravno i pogledao preko mog ramena. Stiemo, stube za dvorac
Baynard su ispred nas.

DOGOVORILI SMO pristup, nain na koji emo izmamiti priznanje,
ukoliko je Barwic kriv. Nismo imali vremena za gubljenje. Lord Parr
je, stroga lica, dugim koracima proao kroz dvorite, a zatim i
sredinju dvoranu. Straari su redom salutirali kraljiinu
komorniku. Stigavi do drvodjeljske radionice, lord snano
odgurne vrata. Barwic je upravo blanjao komad hrastovine u
rioj bradi imao je trunke piljevine dok je njegov pomonik
brusio drugi komad. Obojica su odmah podignula glave
pomonik zaueno, a Barwic u strahu.
Lord Parr zalupio je vrata i prekriio ruke. Glavom je pokazao na
egrta. Odlazi, deko! naredio je. Momak se brzo naklonio i
pobjegao. Barwic se okrenuo prema nama.
Kradljivac je otkriven, rekao sam bez uvijanja. Michael
Leeman. I njegov suuesnik Zachary Gawger.
 216

Barwic je nekoliko trenutaka samo bezizraajno stajao; sa

svojom upavom crvenom kosom i bradom, koja je usto bila posuta
piljevinom, izgledao je gotovo smijeno. A onda je, poput lutke,
polako klonuo na koljena, spustivi glavu i sklopivi radom
ogrubjele ruke. S poda je odignuo pogled prema kraljiinu
komorniku. Sklopljene ruke su mu drhtale.
Oprostite mi, lorde. Isprva sam kopiju kljua napravio za sluaj
da prvi bude izgubljen. Nije dobro da krinja s dragocjenostima ima
samo jedan klju.
Znai, potajice ste napravili jo jedan i zadrali ga? upitao sam.
Gdje ste ga drali?
Na sigurnom, lorde, na sigurnom. U zakljuanoj krinji za koju
samo ja imam klju. Sve vrijeme Barwic nije skidao pogled s lorda
Parra.
Jeste li to radili i prije?
Barwic me pogleda, pa se ponovo okrene lordu Parru. Jesam,
lorde, oprostite mi. Kad god su me traili da napravim bravu sa
samo jednim kljuem, napravio sam i kopiju. Mogu vam pokazati
gdje ih sve drim, sve kljueve. Bilo je to samo zbog sigurnosti,
kunem se. Samo zbog sigurnosti.
Kako je onda Leeman doao do kljua? upitao sam.
Ustani kad odgovara, prostaino! okomio se na drvodjelju
lord Parr. Ne elim te gledati dolje, ukoit e mi se vrat!
Barwic je ustao, i dalje krei ruke. Doao je do mene, prije
otprilike tri tjedna. Nisam ga poznavao, ali nosio je odoru kraljiine
strae. Rekao mi je da je klju kraljiine krinje izgubljen, i da je
uo da bih mogao imati kopiju. Ja... mislio sam da je doao u
kraljiino ime... vidite, ja...
Lord Parr snano je udario rukom po radnom stolu jedna
daska tresnula je o pod. Ne lai, ogavna kukavico! Dobro zna da
vojnici iz kraljiine strae nisu ovlateni zatraiti kljueve! A kako
bi itko i traio kopiju kad si je izradio potajice?
Kukavni mukarac uzrujano proguta slinu. Dao sam do znanja
odreenim ljudima da izraujem kopije kljueva. Neslubeno, ali
 217

vidite... ako je tko izgubio klju, mogao sam mu osigurati

zamjenski.
Za odreenu cijenu?
Sav jadan, Barwic kimne.
Koliko dugo to radite?
Otkad sam prije dvanaest godina postao kraljiin drvodjelja i
bravar. Ukupno sam pet ili est puta dao zamjenski klju za krinje
ili sanduke, u pravilu damama koje su izgubile svoj. Ali samo
onima kojima sam vjerovao, gospodine. Nijednom nita nije bilo
ukradeno. Nijednom.
Lord Parr vrtio je glavom. Mili Boe, kraljiinu domainstvu
nedostaje nadzora.
Da, sloio sam se. A Michael Leeman mu je, kladim se,
pronaao sve slabe toke. Koliko vam je platio, Barwic?
Deset zlatnika, gospodine. Nisam... nisam mogao odoljeti.
Sjetih se da je Leeman istim iznosom podmitio i Gawgera. Rekao
mi je da je kraljica izala, i da mu je klju koji mu je ostavila na
uvanje pao u rupu izmeu podnih dasaka. Nije ih elio podizati.
I ti si mu povjerovao? prezrivo je upitao lord Parr.
Nisam bio siguran, lorde. Rekao sam mu da se vrati sutradan.
U meuvremenu sam se raspitivao o njemu kod prijatelja u
Whitehallu je li dugo ondje, je li estit. Rekli su mi da je poznat
kao poten i poboan ovjek. Ne bih dao klju bilo kome,
gospodine, kunem se.
Lord Parr ga podrugljivo pogleda. Znam da ne bi, zbog straha
da ne zavri na vjealima. Ali Michael Leeman je kradljivac. I zato
si u gadnoj nevolji. Pogledao me. Zasad u drvodjelju zatoiti u
svojoj rezidenciji... Poi e s nama, Barwic. Stavit u te pod
straarsku pasku kao osumnjienika za urotu kojoj je cilj bio
opljakati kraljicu. I da nikome nisi rekao za kljueve. Leeman i
njegov suuesnik su otkriveni, ali je Leeman pobjegao i drat e
jezik za zubima sve dok ne bude uhvaen.
Barwic ponovno klone na koljena. Glas mu je drhtao. Hou li...
 218

hou li visjeti, gospodine? Molim vas, biste li rekli kraljici da bude

milosrdna? Imam enu, djecu... Sve je to zbog trokova koje sam
imao kao cehovski glavar, pa zbog ratnih poreza...
Lord Parr nagnuo se prema njemu. Ako se mene bude pitalo,
visjet e, rekao je bezobzirno. A sada doi.

LORD Parr predao je uplakanog Barwica straaru, koji ga je
poveo preko bajnardskog dvorita. Barwic je bio jo jedan ovjek
iji je ivot sada uniten. Mukarci koji su istovarivali bale svile s
kola okrenuli su se prema zatvoreniku on se, jecajui, udaljavao
pod straarskom pratnjom.
Daleko ste nas odveli, vii odvjetnie Shardlake, rekao je tiho
lord Parr. Znamo cijelu priu o krai kako i tko. Ali jo uvijek ne
znamo zato, niti kod koga je sada taj prokleti rukopis. I zato
kradljivci ute o njemu?
Ne znam, lorde. Moj mladi pomonik pokuava pronai
vezmajstora koji je izradio rukav iji smo otrgnuti komadi pronali
pokraj Greeningove tiskarske radnje. Drugih tragova zasad nema.
Moramo uhvatiti Greeningove prijatelje.
Lord je cipelom zastrugao po zemlji, podignuvi prainu. Poslat
u Cecilu detaljan Leemanov opis, dobit u ga od kapetana
Mitchella. Moe ga dodati na popis onih koje treba vrebati.
Vjerojatno e pokuati pobjei pod lanim imenima.
Pa naravno, rekao je lord nestrpljivo. Ali u carinarnici imaju
opise i, ako se bilo tko od njih pokua ukrcati na brod, bit e
uhien i zadran sve dok ga ja ne ispitam. Zavrtio je glavom. No
moda e pokuati otii preko Bristola ili Ipswicha.
Jo uvijek nam ostaje istraga u Toweru, razmiljao sam
naglas. Moda otkrijemo da je istinu o Anne Askew odao neki
radikal, povezan s ostalima.
Lord Parr je polako kimnuo. U svakom sluaju, sve smrdi na
radikalistiku urotu. Da mi je znati o emu se tono radi.
 219

O emu god da se radilo, izvorna skupina je napadnuta i

raskomadana. Pogledao sam Parra. Sve zbog unutarnjih
razmirica, ali mogue je i da je netko u skupini bio pijun
konzervativnog tabora.
Lord Parr irom otvori oi. Mili Boe, moda ste u pravu. Tajnik
Paget igra glavnu ulogu u upoljavanju pijuna koji vrebaju na
unutarnje razmirice. No i ostali moda rade isto, za vlastiti raun.
Moda netko tko voli spletkarenje. Pogledao me.
Na koga tono mislite? upitao sam. Na sir Richarda Richa?
Vrlo je revan u lovu na heretike.
Zastao sam, pa rekao: Lorde, zabrinut sam za Greeningova
susjeda, tiskara Okedenea.
Parr je spustio glavu. Mislim da smo iz njega izvukli sve to smo
mogli.
Mislio sam na njegovu sigurnost. Dvoje ljudi ve je ubijeno.
Pitam se je li i Okedene u opasnosti, hoe li ga nai neprijatelji, tko
god bili, pokuati zauvijek uutkati.
Rekao nam je sve to zna. Vie nam nije od koristi.
Svejedno, mnogo mu dugujemo. Ne biste li mogli srediti neku
vrstu zatite? Moda poslati straara u njegovu kuu?
Zar ne moete shvatiti?! raspali se lord Parr. Ve sam vam bio
rekao da nemam dovoljno ljudi! Ne mogu mu pomoi! Ostao sam
utjeti, ne usuujui se dodatno ga izazivati. Na redu je Tower.
Da, lorde.
Sve do nedavnog povlaenja, sir Edmund Walsingham bio je
kraljiin potkomornik i moj neposredno podreeni slubenik u
njenom domainstvu. Usto je ve dvadeset pet godina upravitelj
Towera.
Istodobno je bio na obje dunosti? zaudio sam se.
Oba su posla vie ceremonijalne no izvrne prirode. Upravitelj,
sir Edmund, moj je stari prijatelj. Zapravo, gotovo smo vrnjaci.
Kiselo se osmjehnuo. Jasno, jako dobro zna kako stvari u Toweru
funkcioniraju. Dogovorio sam se da u ga posjetiti sutra u
 220

jedanaest. Nastojao sam dobiti raniji termin, ali nije ilo. Pogledao
me. Ovako emo. Pod izlikom da su nam potrebni podaci za neki
pravni predmet, pokuat emo dobiti uvid u raspored smjene
strae koji pokriva razdoblje kad je muena Anne Askew od
dvadeset osmog lipnja, kad je odvedena onamo, do drugog srpnja,
kad su se glasine o muenju poele iriti Londonom. Nee biti lako.
Pretpostavljam da e uprava biti vrlo suzdrana glede onog to se
dogodilo. Moj neak William, grof od Essexa, rekao mi je da
Krunsko vijee nije naredilo istragu, to je vrlo udno. Kako bilo,
dobar ruak i dobro vino mogu razvezati jezik meu prijateljima.
Jedanaest sati. Bar u imati vremena da sutra ujutro obavim
pregled murala u sluaju Cotterstoke. Pogledao sam lorda Parra;
starevo lice ivnulo je na pomisao o novim spoznajama. No ja
nisam imao elju ponovo posjetiti Tower. Prije pet godina, zbog
urote izmeu Richa i Bealknapa, krae sam vrijeme ondje bio
zatoen. Upitah se zna li lord Parr za to. No onda sam sebe
podsjetim da vjerojatno zna ba sve o meni. Upitno me pogledao.
Ima li problema?
Oprostite mi, lorde, ali broj ljudi koji znaju da je kraljica
okradena sve je vei. Vijest bi mogla doi i do kralja. Namee mi se
pitanje... hja, ne bi li za kraljicu bilo najbolje da mu sve prizna?
Zasigurno e biti milosrdniji no da sazna ukoliko se knjiga pone
prodavati po ulicama kako ju je skrivala pred njim.
Lord Parr smjesta se okomi na mene dvorite je bilo puno i
morao je govoriti tiho, ali glas mu je bio srdit. Vi niste pozvani da
savjetujete Njezino Velianstvo u takvoj stvari. Sjetite se da joj i
dalje prijeti velika opasnost. U Krunskom vijeu svi znaju da se jo
uvijek neto dogaa. Paget, Gardiner i kralj potajice se o neemu
dogovaraju. Moj neak William, kraljiin brat, izvan je tog kruga,
ba kao i veina vijenika, no neto se sprema im je Gardiner,
unato propalom progonu, tako samouvjeren, im se zagonetno
smjeka svaki put kad William prolazi pokraj njega.
No knjiga nije heretika, rekao sam. A na dvoru se, ujem,
uskoro oekuju sir Edward Seymour i lord Lisle. Obojica su
reformisti, i udrueni s Parrovima bit e dovoljno snani...
 221

Za kraljicu je opasno da o tome govori kralju. Starev glas

drhtao je od ljutnje, a miii lica bili su mu prenapregnuti.
Prekoraili ste granicu, gospodine! Jeste, tako mi svega!
Saveznitvo izmeu Parrovih i Seymourovih vas se nimalo ne tie.
Ne znate nita ni o tome, niti o dvorskim spletkama. Spustio je
glas. No nakon svih ovih godina ve ste trebali shvatiti da kralj
nee trpjeti bilo kakvu izdaju.
Samo sam elio pomoi, lorde.
Onda ne gurajte nos u stvari koje su daleko iznad vaeg
poloaja. I zapamtite, gospodine Shardlake, odgovarate samo meni.
Budite sutra u jedanaest ispred sredinjih toverskih dveri, s
konjem i u halji. Rekavi to, lord Parr se okrene i odepa.
Gledao sam ga kako odlazi. Jako sunce arilo mi je glavu, a kad
i ja krenem, odmah se spotaknem. Uspravio sam se, no tlo pod
mojim nogama i dalje se ljuljalo, kao onomad kad je potonula Mary
Rose. Sklopio sam oi. Meutim, u mislima mi nije bio prizor
prevrtanja velikoga broda, prizor ljudi koji padaju u vodu preda
mnom je bila Anne Askew na lomai, u trenutku kad joj se glava
rasprsnula u eksploziji.

DEVETNAESTO POGLAVLJE
SLJEDEEG SAM JUTRA ponovo rano ustao. etiri posljednja dana
prola su strelovito, no za pronalazak kraljiine knjige vrijeme i jest
bilo od kljune vanosti. Sino sam poslao poruku Okedeneu; bio
sam zabrinut za njega. Upozorio sam ga da su Greeningove ubojice
jo na slobodi i potaknuo ga da poduzme mjere zatite. Nisam imao
ovlatenje lorda Parra za takvo upozorenje, no osjeao sam da mi je
to dunost.
Josepbine mi je u prizemlju posluila doruak. Opet su mi na
pamet pali njeni problemi s Martinom Brocketom, no danas se
inila prilino vedrom.
Vani je ponovo bilo toplo i sunano. Sjetio sam se da imam
dogovorenu veeru kod Coleswyna. Kasnije moram u Tower, i
pomislih da bili mogao otkazati veeru, no ipak sam odluio da u
 222

ii. Nakon Towera bit e dobro objedovati u normalnom drutvu.

Najprije sam svratio u ured. Barak i Skelly ve su radili, kako
svoj, tako i moj posao. Nicholas je ve otiao u obilazak
vezmajstora, rekao mi je Barak, jer juer, oito, nije imao sree.
Glas mu je bio pomalo ojaen Barak doista nije volio da ga se
dri podalje od akcije. Rekao sam da idem na vjetaenje murala, a
da me nee biti ni popodne.
Zato naprosto ne kaete onoj Slanningici neka se gubi, i da si
uzme drugog odvjetnika jer ste vi odve zauzeti?
Ne mogu, ne bez dobrog razloga, odgovorio sam nepopustljivo.
Preuzeo sam sluaj, i moram ga dovesti do kraja.
Premda vam je stalno na umu ona druga stvar?
Da.
Ostavio sam ga, sav nespokojan.

KUA Cotterstokeovih nalazila se u Dowgateu, na drugom kraju
grada, pa krenuh jahati Cheapsideom. Radnje su se upravo
otvarale, a trgovci su postavljali svoje tezge. Sjetih se svog
posljednjeg razgovora s Coleswynom, naeg dogovora da emo ovaj
sluaj pokuati privesti dolinom razrjeenju. Bilo mi je palo na um
da se u cehu trgovaca galanterijom diskretno raspitam o povijesti
obitelji Cotterstoke, no to ne bi bilo profesionalno, a i nisam imao
vremena.
Ispred sebe ugledam odvjetnika u crnoj hKalji; jahao je sporo,
sputene glave, kao da je zadubljen u misli. Bio je to Philip
Coleswyn. Ubrzo ga dostignem.
Dobro jutro, brate Coleswyn.
I vama. Jeste li spremni za vjetaenje?
Moj klijent bit e ondje. A va?
Gospodin Cotterstoke? Oh, nema sumnje da e doi. Coleswyn
se ironino osmjehne, pa doda: Moja se ena veseli veeranjem
 223

susretu s vama. Oko est, ako nije prekasno?

Taman. Popodne jo imam nekog posla.
Nastavili smo jahati. Coleswyn, zaokupljen mislima, jedva da je
ita govorio. A onda, na poetku uliice kraj koje smo prolazili,
naiemo na komeanje. Dva krupna mukarca iznosila su
namjetaj iz jedne od kua pomoni krevet, stol, nekoliko
klimavih stolaca i tovarili ga na kola. Sve je to sa strane gledala
ena u jeftinoj odjei od grube vune i nekoliko djece koja su joj se
privila uz haljinu. Lica su im bila skamenjena. Sredovjeni
mukarac glasno se prepirao s krnim ovom koji je, s palicom za
pojasom, nadzirao iseljenje.
Kasnimo s najamninom samo mjesec dana! Unutra smo
dvanaest godina! Posao mi ide loe, to da radim?!
To nije moj problem, gospodine, odvratio je bezosjeajno krni
mukarac. U zakanjenju ste s plaanjem i morate van.
Ljudi ove godine ne ele graevinske popravke, bilo je previe
ratnik poreza. A rast cijena... Mukarac se okrenuo prema gomilici
koja se okupljala. uo se amor podrke.
Deloacija, ree tiho Coleswyn.
Ove ih je godine bilo mnogo.
Graevinareva ena naglo krene naprijed i vrsto ukvati krinju
koju su dva mukarca donijela iz uliice. Ne! viknula je. To je
muev alat!
Sve vam moramo oduzeti kako bismo naplatili dugove, rekao je
krni mukarac.
Graevinar je stao do ene. Glas mu je bio mahnit. Bez toga ne
mogu raditi! Imam pravo zadrati svoj alat!
Ostavite tu krinju! prijetei je viknuo mukarac koji se upravo
prikljuio okupljenim ljudima. Krupni ovjek s palicom
vjerojatno predstavnik kuevlasnika uzrujano se ogledao;
promatraa je bilo sve vie.
U pravu je! viknuo je Coleswyn. Smije zadrati alat koji mu
treba za obavljanje zanata! Ja sam odvjetnik!
 224

Gomilica se okrene prema nama. Mnogi su nas promatrali

neprijateljski, premda je Coleswyn nastojao pomoi odvjetnici
nikad nisu bili obljubljeni. No mukarcu s palicom kao da je
laknulo. U redu! viknuo je. Ako je takav zakon, ostavite krinju.
Poslije e svom gazdi moi objasniti da se u sve umijeao odvjetnik.
Nosai spuste krinju na tlo. ena sjedne na nju, i okupi djecu
oko sebe. Slobodni ste, krabala! doviknuo nam je netko.
Olakali ste si savjest, je li?
Nastavili smo jahati. Siromasi su u velikom iskuenju da
sumnjaju u Boju providnost, rekao je Coleswyn tiho. No, kad
jednog dana budemo imali nabonu dravu, bit e pravde za ljude
svih slojeva.
Tuno sam odmahnuo glavom. Neko sam i ja vjerovao u to.
Mislio sam da e utrak od samostana biti iskoriten da se
pomogne siromanima, da e kralj, crkveni poglavar, imati obzira
prema njima, da e biti drukiji od bive Crkve. No sav je taj novac
otiao na proirenje Whitehalla i drugih palaa ili je spiskan na rat.
Nikakvo udo da su neki ljudi krenuli u radikalne vode.
Ti bi nam ljudi donijeli samo anarhiju, rekao je Coleswyn u
tihom oaju. Ne, nama treba asno, ureeno, nabono
kraljevstvo.

STIGLI SMO do kue. Bilo je to povee zdanje, izgraeno s drvenim
kosturom, kao i veina londonskih kua. Proelje je gledalo na
prometni Dowgate Street. Kroz zasvoeni prolaz doli smo do
stranjeg dvorita, ispred staje. Privezali smo konje i, stojei na
ljetnom suncu, promotrili stranji dio kue. Kapci su bili zatvoreni,
i premda je kua bila odravana, sve je odisalo tugom i samoom.
Lagani povjetarac pranjavim je dvoritem nosio suhu slamu,
preostalu iz vremena kad su Cotterstokeovi ovdje drali svoje
konje.
Ovo bi mjesto postiglo dobru cijenu, ak i u ova vremena,
primijetio je Coleswyn.
 225

Istina. Glupo je da zbog razmirice kua stoji prazna i

neprodana. Zavrtio sam glavom. to vie razmiljam o neobinoj
formulaciji oporuke, sve vie vjerujem da je starica s namjerom
uzrokovala svau meu djecom.
Ali zato?
Samo sam odmahnuo glavom.
Obili smo kuu i zakucali na prednja vrata. S druge se strane
zaulo povlaenje nogu po podu, i uskoro nam vrata otvori sitan
postariji mukarac. Bio je to, sjetio sam se, Patrick Vowell, sluga
koji je ostao uvati kuu nakon smrti stare gospoe Cotterstoke.
Imao je sreu. Ostale sluge su otputene ukljuujui svjedoke
oporuke stare Deborah Cotterstoke to je bio uobiajen
postupak u sluaju smrti vlasnika kue.
Vii odvjetnik Shardlake i gospodin Coleswyn, rekao sam.
Sluga je imao vodenaste plave oi, velike tamne podonjake i
tuan pogled. Gospoa Slanning ve je ovdje. eka u salonu.
Poveo nas je preko malog predvorja, gdje je visjela velika
tapiserija s prikazom Posljednje veere; ve i sama tapiserija
vrijedila je mnogo. Elegantno namjeten salon kao da nije bio ni
dirnut nakon mog prvog dolaska; bit e da je stajao netaknut jo od
smrti stare gospoe Cotterstoke. Stolci i stol bili su prekriveni
prainom. Na jednom od stolaca leao je napola dovren vez. Kapci
na prozoru koji je gledao na ulicu bili su raireni; kroz staklo se
vidjela ulina vreva. Svjetlo je padalo na Isabel Slanning, koja je
stajala suelice prekrasnoj slici to je prekrivala cijeli suprotan zid.
Sjetih se da je Nicholas rekao kako bi sliku bilo teko smjestiti u
manju kuu. Ne bi to bilo teko, pomislio sam, nego nemogue.
Slika je bila uistinu iznimno realistina: tamnokosi mukarac u
svojim tridesetima odjeven u crnu slubenu halju, s visokim
eirom na glavi promatrao nas je ponosno, kao ovjek kojem ide
dobro u ivotu. Sjedio je pokraj prozora koji sada proputa svjetlo
na sliku, jednako sunanog dana na samom poetku stoljea. Imao
sam udan osjeaj da gledam u zrcalo, ali u prolost. Na drugoj je
strani sjedila mlada ena, blijeda i vrlo ljupka, no bilo je na njenom
 226

licu i neke strogosti. Uz nju su stajali djeak i djevojica; moglo im

je biti devet ili deset godina. Oboje su bili vrlo slini majci, izuzev
istaknutih oiju, koje su naslijedili od oca. Na slici su se maleni
Edward i Isabel Cotterstoke drali za ruke: bili su zadovoljan,
bezbrian par djece.
Isabel okrene svoje izborano lice prema nama. Skuti njene plave
svilene haljine utali su u dodiru s trskom kojom je bio prekriven
pod. Lice joj je bilo ukoeno i hladno, no kad je uz mene vidjela
Coleswyna, gnjev joj navre u svijetle, gomoljaste oi. Bila je molila
krunicu privezanu za pojas, na to se posljednjih godina nije
gledalo s odobravanjem. Ispustila je krunicu, i zrnca lagano udare
jedna o druge.
Vii odvjetnie Shardlake, zar ste ovamo ili sa svojim
suparnikom? upitala je optuivaki.
Sreli smo se na putu, gospoo Slanning, odvratio sam
nepokolebljivo. Jesu li vjetaci ve ovdje? Ili va brat?
Ne. Brata sam prije nekoliko minuta vidjela s prozora. Bio je
pokucao, ali sam Vowellu naloila da ga ne puta unutra sve dok vi
ne stignete. Pretpostavljam da e se uskoro vratiti. Naas je ljutito
pogledala Coleswyna. Ovaj ovjek nam je neprijatelj, a vi jaete s
njim.
Madam, ree Coleswyn tiho, od odvjetnika koji su suparnici
na sudu oekuje se da se izvan njega ponaaju uljudno, poput
prave gospode.
To je samo jo vie razljutilo Isabel. Okrenula se prema meni,
mravim kaiprstom pokazujui Coleswyna. Ovaj mi se ovjek ne
bi smio obraati. Zar nije pravilo da sa mnom smije komunicirati
samo preko vas, gospodine Shardlake? Bila je u pravu, i Coleswyn
se zarumenio. Pravi gospodin, ba! Frknula je nosom. ujem da
je heretik, kao i moj brat.
Bilo je to grozno ponaanje, ak i za Isabel. Implicirati da
Coleswyn nije gospodin ve je samo po sebi bila velika uvreda, no
rei mu da je heretik znailo je optuiti ga za zloin koji se
kanjavao smru. Coleswyn je stisnuo eljust i okrenuo se prema
 227

meni. Strogo uzevi, vaa klijentica je u pravu. Ne bih smio izravno

razgovarati s njom. Stoga radije neu. ekat u u predvorju dok ne
stignu ostali. Izaao je i zatvorio vrata. Isabel me pobjedonosno
pogledala. Sva se ustoboila od silne pakosti.
Heretici, rekla je otro, puna sebe. Ovih dana dobivaju ono to
su zasluili. Vidjevi izraz mog lica, smjesta se namrtila. Moda
se zapitala o mojoj pravovjernosti, no poznavajui je, zasigurno je
bila dovoljno oprezna i, prije no to me unajmila, provjerila jesam li
ako nita neutralan po pitanju religije.
Pogled joj privue kretnja izvan kue. Pogledala je kroz prozor i
naas kao da se uvukla u sebe, a onda joj se na lice vrati
nepopustljiv izraz. Zaulo se kucanje na vratima, i minutu kasnije
Vowell u salon uvede Coleswyna i trojicu drugih mukaraca.
Dvojica od njih bila su sredovjena gospoda; razgovarali su o
razliitim metodama za pretvaranje malih samostanskih zdanja u
kue za stanovanje. Pretpostavio sam da se radi o vjetacima. Trei
mukarac bio je Isabelin brat, Edward Cotterstoke. Ve sam ga
vidio na sudu, ali ovako izbliza njegova slinost sa sestrom bila je
jo dojmljivija: isto mravo lice s izraenim crtama nezadovoljstva i
ljutnje; napadne, izboene oi i visoko, vitko tijelo. Poput svih
prisutnih mukaraca, i on je nosio halju kako je bio zaposlenik
Gradske vijenice, bila je tamnozelena, s grbom Grada Londona na
prsima. On i Isabel razmijenili su pogled pun mrnje inio se jo
intenzivnijim jer je trajao samo sekundu nakon ega su oboje
okrenuli glave ustranu.
Dvojica vjetaka, gospoda Adam i Wulfsee, predstave se
okupljenima. Adam je bio nizak i vrst, debeljukast mukarac, sa
stalno pripravnim smijekom. Razvukavi usne od uha do uha,
vrsto mi je stisnuo ruku. Hja, gospodine, rekao je, ovo je uistinu
udnovat posao. Kratko se nasmijao. Juer sam proitao svu tu
zanimljivu dokumentaciju. Hajdmo vidjeti moemo li pronai
rjeenje, a?
Iz njegova ponaanja odmah sam uvidio da je Isabel odabrala
pogrenu osobu. Bilo je oito da Adam nije vjetak kojeg bi se
moglo nazvati psom rata nego obian ovjek, nenaviknut na
 228

svjedoenje, koji cijelu ovu stvar vjerojatno doivljava kao neobian

odmak od jednolinog svakodnevnog posla. S druge strane, vjetak
Edwarda Cotterstokea, Wulfsee, bio je visok mukarac ozbiljna
nastupa i otra pogleda. Za njega sam uo da e se, u vezi sa
strunim pitanjima, do posljednjeg daha boriti za svog klijenta, ali
da u raspravi nikad nee lagati.
Edward Cotterstoke, leima okrenut sestri, mrko me promatrao.
Pa, gospodine odvjetnie? rekao je hladnim, hrapavim glasom.
Hoemo li vie obaviti tu stvar? Otiao sam s posla u Gradskoj
vijenici zbog ove... besmislice. Isabel se bijesno zapiljila u njegov
potiljak, ali nita nije rekla.
Vjetaci priu zidnoj slici i ponu je struno pregledavati. U
salon je bio uao i sluga Vowell, i nenametljivo stao pokraj vrata,
izmeu Edwarda i Isabel. Izgledao je nesretno. Padne mi na pamet
da on o povijesti ove obitelji vjerojatno znade vie od bilo koga.
Dvojica su mukaraca svojim iskusnim rukama paljivo prelazili
preko slike i susjednih zidova. Tiho su razgovarali. Jednom su
suglasno kimnuli, zbog ega se i Edward i Isabel uznemire. Adam
kleknu da pregleda daani pod, a kad je ustao, otrese svoje duge
arape i upita: Moemo li pogledati susjednu sobu? Coleswyn i ja
se zgledamo i kimnemo. Dvojica mukaraca izau. Iz susjedne sobe
uli smo mrmor njihovih glasova. U salonu je vladala potpuna
tiina; Isabel i Edward i dalje su bili okrenuti leima jedno drugom.
Edward je sada s tugom u oima promatrao zidnu sliku.
Wulfsee i Adam vratili su se za nekoliko minuta. Pripremit emo
pismene izvjetaje, no mislim da smo se gospodin Adam i ja sloili,
rekao je Wulfsee. Oi su mu se pobjedonosno caklile. Ova se zidna
slika ne moe skinuti bez trajnog oteenja. U susjednoj je sobi
vidljivo da se buka stisnula, te je zbog toga na sredini zida nastala
uoljiva raspuklina. S ove strane raspuklina je jedva vidljiva, no
moete je razabrati ako pogledate izbliza. Kad bi se poprene grede
u podu i stropu maknule, buka bi se naprosto uruila. Slaete li
se, gospodine Adam?
Adam me pogledao, kratko se kolebao, a onda rairi ruke kao da
se ispriava: Ne vidim da bi itko upuen u graevinu mogao
 229

donijeti drukiju odluku. uo sam kako je Isabel otro udahnula,

dok se na Edwardovu licu pojavi zloban smijeak.
Doite, pokazat emo vam, ree Wulfsee.
Svi smo poli u susjednu sobu, iz koje se na zidu vidjela izraena
raspuklina. Vrativi se u salon, ispod boje smo paljivim
promatranjem uoili tananu liniju. Edward se osmjehnuo. Eto
ga, rekao je zadovoljno. Stvar je rijeena.
Ponovno sam pogledao zid. Koliko sam vidio, Wulfsee je imao
pravo. Vjetak koji bi iz svega nastojao napraviti svau sad bi stao
galamiti i vrdati, ali Adam nije bio takav. Coleswyn se okrene
prema meni i ree: Doista se ini da je tako, vii odvjetnie
Shardlake. Zidna slika otpoetka je predviena za ukraavanje
same konstrukcije kue, i moe postojati jedino kao takva. Stoga se
mora definirati kao nekretnina.
Volio bih paljivo prouiti izvjetaje vjetaka kad budu gotovi,
rekao sam kako bih kupio vrijeme. No znao sam da je ovo ovdje bilo
odluujue. Ustrajui da uzme vjetaka po vlastitom izboru, Isabel
je upropastila svoj parnini zahtjev. Svi smo je promatrali, ak i
Edward. Skamenjeno je zurila u zidnu sliku staru, prekrasnu i
krhku u taj davnanji prizor njenih roditelja, brata i nje same.
Zbog odluke vjetaka bila je posve problijedjela, no sada joj je inae
suho lice poprimalo jarko crvenu boju. Kaiprstom je pokazala
sirotog Adama. U koju crkvu odlazite? okomila se na njega.
Zbunjen, Adam se namrtio. Mislim da vas se to ni najmanje ne
tie, madam.
Zar vas je strah priznati? Glas joj je bio otar poput sjeiva.
Edward se odluio umijeati. Podignuo je svoju mravu ruku i
rekao: Ne odgovarajte joj, gospodine, nije pri zdravoj pameti.
Izabel se uspravi koliko god je mogla, i dalje bijesno zurei u
Adama. Ne elite odgovoriti, gospodine, ali doputate mom bratu
da vam daje naredbe, premda biste trebali zastupati mene.
Vjerujem da ste i vi heretik, ba kao i moj brat i njegov odvjetnik!
Svi ste vi povezani!
Edward je u trenu izgubio kontrolu. Ti si luda, Isabel! izbilo je
 230

iz njega. Istinski si luda, jo otkad si bila dijete, i kad si me prisilila

da...
Vowell brzo krene prema sredini sobe, maui rukama, pa se svi
okrenusmo prema njemu. Gospodine! Gospoo! Sjetite se svoje
majke i oca... Samo to nije plakao. Edward je, sada vrsto
zatvorenih usta, piljio u njega. I Isabel je neko vrijeme utjela,
duboko diui, a onda nastavi neto tie, no i dalje vrlo ljutito:
Saznat u, gospodine, otkrit u jeste ii povezani s hereticima.
Pokazala je na Coleswyna. Vi i moj brat ste heretici. Znadem da je
biskup proveo istragu nad vaim sveenikom. Govori se kako je
nijekao da je tijelo Kristovo prisutno na svetoj misi!
Nita mu nije dokazano, odgovorio je Coleswyn
dostojanstveno, no glas mu je drhtao od ljutnje. Stojim uz sve to
je izjavio.
Edward je zabrinuto pogledao Coleswyna, a Isabel je to
primijetila. Stisnula je oi. Saznat u to je izjavio, budite sigurni u
to.
I Wulfsee i Adam izgledali su uznemireno zbog ovakvog tijeka
razgovora. Adam se javi tjeskobnim glasom: Idem u crkvu svete
Marije u Aldgateu, madam, i molim se Bogu onako kako to
zahtijeva kralj. Svi to znaju.
Zlico, bijesno je sestri rekao Edward Cotterstoke. A svata bih
mogao iznijeti o tebi...
Isabel prvi put izravno pogleda brata. I ja o tebi, psiknula je.
Brat i sestra gnjevno su se gledali u oi, a onda se Isabel okrene i
otrim korakom izae iz kue, zalupivi pritom vratima. Pogledao
sam slugu. Krio je ruke, i dalje na rubu suza.
Wulfsee i Adam bre-bolje se naklone Coleswynu i meni, pa i
sami hitro krenu van. uo sam Adama kako u hodniku govori:
Blaena Bogorodice, nisam imao pojma u to se ovdje uputam.
I ja bih trebao poi, rekao je Edward. Hvala vam, gospodine
Coleswyn, zahvalno se naklonio svom odvjetniku. inilo se da ga
je sukob sa sestrom silno uznemirio. Izaao je u pratnji Vowella, s
kojim ni brat niti sestra cijelo vrijeme nisu razmijenili ni rije.
 231

Coleswyn i ja ostali smo sami.

Mislim da niste trebali kazati ono o svom sveeniku, rekao sam
tiho.
Coleswyn je izgledao potreseno. Nikad me nitko nije tako
isprovocirao. Oprostite mi. To nije bilo profesionalno.
Bilo je to opasno, gospodine. Je li va sveenik... Utihnuo sam
jer Vowell se vratio.
Molim vas, gospodo, rekao je zabrinuto stari sluga, mislim da
je najbolje da i vi odete.
Otpratio nas je do vrata. Hvala vam, gospodine Vowell, rekao
sam.
A nekad je ovo bila sretna obitelj, mirkao je on suznih oiju.
Potom se naklonio i zatvorio vrata.
Coleswyn i ja smo na trenutak stajali na prometnoj ulici, pod
vrelim suncem, a onda krenemo oko kue, prema staji. Moj
sveenik nije rekao nita protiv mise, rekao je Coleswyn tiho.
Nakon kratke stanke, dodao je: Ne javno.
Nisam upitao: A privatno? nego se zagledah pred svoje noge, u
prainu, gdje su se dva velika ohara borila glavom o glavu.
Poput naih klijenata, ree Philip.
Da, sloio sam se. Napadaju jedno drugo, no oboje su
zatieni oklopom.
Ali ispod oklopa su meki, ranjivi. Nije li tako? Nisu kruti
skroz-naskroz.
ohari nisu. Ali za neke ljude nisam tako siguran.
Nakon ovog to se dogodilo, razumjet u ako ne elite doi na
veeru, rekao je Coleswyn tiho.
Ne, doi u. Bilo bi neprikladno i kukaviki sada odbiti njegov
poziv, osobito nakon uvreda koje je pretrpio od moje klijentice.
Odluio sam ostati pri svojoj odluci i zato to nisam elio da ta
opaka ena odreuje s kim u se druiti. Niste rekli nita to bi bilo
zakonski kanjivo, umirio sam ga. Samo da se slaete sa svojim
 232

sveenikom. Gospoa Slanning naprosto je traila batinu kojom e

vas mlatnuti. Istina.
A sada bih se morao vratiti u svoj ured.
Ja u do klijenta koji ivi pokraj rijeke.
Jaui odande, zapitao sam se je li Coleswynov sveenik uistinu
rekao neto opasno pogrenoj osobi ili je Isabel naprosto ponovila
naklapanja. Podsjetih se da je sveenik bio pod istragom, ali da nije
optuen.

JAHAO SAM prema Lincoln's Innu, putajui Genesisa da lagano
kaska. Sa sve koatijom glavom i sve guim dlakama na gubici,
poinje sliiti na sitnog starca, milostivog i dobroudnog.
Sjetih se kako su Isabel i Edward vikali da mogu iznijeti
svakojake stvari jedno o drugom. Na to su tono mislili? Opet se
prisjetim onog to mi je Isabel rekla u uredu: Da samo znate za
uasne stvari koje je poinio moj brat. Vowell, sluga na kojeg se
oboje nisu obazirali, umijeao se kao da ih eli sprijeiti da ne
otkriju previe. Edward je za sestru rekao da nije pri zdravoj
pameti, no ni on se nije ponaao posve trezveno. Nadao sam se da
e moja klijentica sada prihvatiti gubitak parnice, no bilo je to malo
vjerojatno.
Ne bi me udilo da me doekala u uredu, spremna za svau, ali
sve je bilo tiho. Barak je pravio biljeke za nove predmete koji e biti
na rasporedu Suda za zahtjeve u jesenskom kvartalu.
Kako je proao pregled? upitao je sa zanimanjem.
Vjetaci su se sloili da bi svaki pokuaj uklanjanja murala
doveo do uruavanja buke.
Znai, to je to? Vie nikad neemo vidjeti mrzovoljno lice one
ene?
Oh, vjerujem da hoemo. Bijesno je izjurila iz kue, ali mislim
da je uskoro moemo oekivati ovdje, vjerojatno ve danas.
 233

Barak glavom pokae na Nicholasa, koji je prepisivao

predatnicu. Momak ima vijesti za vas. Ne eli mi rei o emu se
radi. Izgleda jako ponosan na sebe.
Nicholas je ustao. Doista, na mladievu pjegavu licu titrao je
samodopadan izraz. Doi, rekoh, i Nicholas poe za mnom u
ured. Primijetio sam da se Barak namrtio, dok se Skelly kriomice
smjekao. inilo se da je Barak istinski ljubomoran zato to sam
uenika ukljuio u zadatak, a njega iskljuio iz igre. Naas me to
zasmetalo. Pa samo sam ga titio; i sam je znao da bi ga Tamasin
ivog oderala da posumnja kako sam ga ponovo ukljuio u dvorsku
politiku.
Zatvorio sam vrata. O emu je rije? upitao sam Nicholasa.
Ima novosti o rukavu?
Tako je, gospodine. Dugakom, mravom rukom paljivo je
izvadio svilu iz depa i spustio je na stol. Drugi vezmajstor kojeg
sam danas posjetio odmah je prepoznao vlastiti rad. Saio je
koulju za stalnu muteriju. Spomen gospodina Gullyma urodio je
plodom, vezmajstor ga poznaje. Pogledao je u svoje poslovne knjige.
Koulju je saio za gospodina Charlesa Sticea. Dao mi je njegovu
adresu. ivi kod Smithfielda.
Dobro si to obavio, rekoh.
Ima jo. Primijetio sam da je vezmajstor namrekao nos kad je
govorio o Sticeu, pa sam ga upitao o kakvom se ovjeku radi. Rekao
je da je Stice jedan od onih mladia koji dou do novca ili na
poloaj, pa se razbahate. Nicholas je teko skrivao uzbuenje u
glasu. A sad ujte ovo, gospodine. Charles Stice visok je i
smeokos mladi, kojem nedostaje pola uha. Vezmajstor je rekao
da je to vjerojatno ozljeda od noa ili maa koju je Stice zadobio u
borbi. Ponovno sam pogledao otrgnuti komadi svile. Znai, svila
nije ostala iza ljudi koji su ubili Greeninga, nastavio je Nicholas,
nego iza onih koji su pobjegli u vrt nakon to ih je mladi Elias
zatekao u ranijem pokuaju provale. Pobjegli su istim putem.
Taj Charles Stice je, uz to, ovjek koji je pokuao podmititi
mladog Gareta, kraljiina paa. Uistinu si to dobro obavio,
Nicholas. Iznimno dobro. Ozbiljno sam ga pogledao. Ali sada stvar
 234

ostavi meni. Taj je ovjek opasan.

Nicholas je izgledao razoarano. Hoete li se pobrinuti da ga
pronau?
Ve ovog popodneva. Moram o tome obavijestiti lorda Parra.
Zauje se lagano kucanje. Vrata se otvore i u ured ue Skelly.
Imate posjet, rekao je kao da se pravda. Ne eli ekati. eli vas
smjesta vidjeti.
Kiselo sam se osmjehnuo Nicholasu. Gospoa Slanning?
Ne, gospodine. Mukarac po imenu Okedene. Kae da je tiskar,
da vas poznaje, i da se radi o pitanju ivota i smrti.

DVADESETO POGLAVLJE
SKELLY JE UVEO OKEDENEA. Tiskar je nosio lagani vuneni prsluk, a
lice mu je bilo rumeno i znojno kao da je trao. Dok je Skelly
zatvarao vrata za njim, primijetili da nas Barak radoznalo
promatra. Ustao sam. Gospodine Okedene, o emu se radi?
Prolazili su me trnci jeze je li, kako sam se i bojao, netko napao
tiskara ili njegovu obitelj ?
Okedene je polako dolazio k sebi. Tiskarski zanat traio je od
njega neprestanu tjelesnu aktivnost, da bude u kondiciji, no nije
vie bio mladi. Gospodine Shardlake, doao sam k vama zbog
poruke koju ste mi poslali, da vam kaem da odlazim iz Londona,
govorio je on brzo. Prodat u radnju, a utrak uloiti u bratovu
farmu u Norfolku. Bojim se za enu i djecu jo otkad je ubijen siroti
Armistead. Namrtio se Nicholasu, zasigurno zato to se sjetio da
je suodgovoran za Eliasov bijeg. Nije znao da je njegov bivi egrt
mrtav.
ao mi je, rekoh, primijetivi koliko su se bore na Okedeneovu
napetom i zabrinutom licu produbile od naeg posljednjeg susreta.
Podignuo je ruku. Pustite sad to, rekao je. Nema vremena.
Nema vremena za to? upitao je Nicholas.
Na putu ovamo svratio sam na au piva. Vru je dan, bio sam
edan. Uao sam u veliku gostionicu sa znakom Bakusa, u blizini
 235

katedrale svetoga Pavla...

Unutra su mi pogled privukla dva mukarca za stolom pokraj
prozora. Siguran sam da su oni ubili Armisteada, premda su danas
bili obueni kao gospoda. Bakus je pristojno mjesto. Opet je
duboko udahnuo. Otkako mi ih je moj stari pomonik Huffkyn
opisao, stalno su mi bili pred oima. Dva momka, obojica krupni i
visoki, jedan plavokos, s bradavicom na elu, a drugi gotovo elav,
unato mladosti. Stalno sam strahovao da u naii na njih...
Prljave ubojice, govorio je ogoreno. Samo su mirno sjedili
naoigled svih i pijuckali pivo. Svrnuo je pogled s mene na
Nicholasa, pa podignuo ramena. Dovde sam cijelim putem trao.
Ako budemo ili brzo, stii emo do gostionice za manje od etvrt
sata.
Nicholas zapone: Vlasti...
Nema vremena, deko! odbrusi mu Okedene. Moramo ih
zgrabiti prije no to odu. Graansko uhienje! Vidio sam da je
eljan iskoristiti priliku da sam uhvati Greeningove ubojice, ime bi
moda odagnao mrane oblake od svoje obitelji. Gospodine
Shardlake, imate li ovdje jo ljudi koji bi nam mogli pomoi?
upitao je. Moda onaj bradati mukarac u pisarnici?
Uzdahnuo sam. Okedene je bio u pravu, ovo nam je moda
jedina prilika. No radilo se o ubojicama, mladim i izdrljivim
mukarcima, spremnim na nasilje. Nicholas bi se vjerojatno dobro
drao, no Okedene nije bio mladac, dok bi od mene u borbi bilo
malo koristi. Kao i od Skellyja. Ostao je Barak, a zakleo sam se da
ga neu uplitati dublje. No bila je ovo prilika da uhvatim ubojice i
sam ih predam lordu Parru. Dok sam ja mozgao, Nicholas i
Okedene nestrpljivo su me promatrali. Potom sam priao vratima i
pozvao Baraka da nam se prikljui. On ustane, a na licu mu
bljesne neobian spoj gorljivosti i kolebanja.
Objasnio sam mu da je gospodin Okedene svjedok ubojstva koje
istraujem, te da je upravo vidio ubojice u gostionici Bakus. To su
opasni ljudi, rekao sam. Sumnjam da ih moemo uhvatiti bez
tebe. Nemam te pravo pozvati s nama i, ako odbije, razumjet u.
Barak duboko udahne. Je li to povezano s onom drugom stvari,
 236

zbog koje smo ili u dvorac Baynard?

Polako sam kimnuo. Ovo bi mogla biti jedina prilika da rijeimo
oba sluaja.
Barak se ugrize za usnu. Preko koulje je opipao staru oevu
idovsku mezuzu, koju je stalno nosio oko vrata, kao kraljica svoj
klju. Jesmo li dovoljno naoruani? upitao je potom. Mladi Nick
doao je na posao sa svojim maem, epirei se kao i obino. Ja
imam dobar no.
I ja, ree Okedene.
Moj je tu negdje, rekoh.
Onda krenimo, ree Barak. Neko sam vrijeme bio izvan igre,
ali nisam se zaboravio boriti.

ZAJEDNO SMO bili vrlo neskladna etvorka. Krenuli smo Fleet
Streetom po vrelom kasnojutarnjem suncu, pa proli kroz Newgate,
dveri u gradskim zidinama. Na odlasku, Skelly je bio ostao zuriti za
nama; Barak mu je vedro rekao da ljubazno zamoli gospou
Slanning, u da svrati, neka gurne glavu u lonac s vruom vodom i
dobro je skuha.
Nicholas je grabio dugim koracima, s rukom na mau i sjajem u
oima bilo je oito da se veseli okraju. Njegovo oruje ulijevalo
mi je odreenu sigurnost, to vie to sam znao da se Nicholas dobro
brine da ma uvijek bude otar. No mukarci s kojima emo se
suoiti su opasni, i strepio sam da se Nicholasu ili Baraku neto ne
dogodi. Barak je stupao odlunim korakom, stisnute eljusti i
budna pogleda. Okedene i ja smo morali pouriti da dostignemo
njega i Nicholasa.
Kako izgleda unutranjost gostionice? upitao je Barak
Okedenea.
S ulice se ulazi u veliku prostoriju sa stolovima. Iza prozoria
za posluivanje nalazi se kuhinja. Posluuju i hranu i pie. Straga
jedna vrata vode u mali vrt s jo stolova.
 237

Negdje se nalaze i kuhinjska vrata, ree Barak. Gdje sjede ova

dvojica?
Za stolom u prozorskoj nii.
Odlino, ree Nicholas. Moemo ih opkoliti i onemoguiti im
bijeg.
Barak je kimnuo. Dobar prijedlog, mome.
Moj uitelj maevanja dvadesetih je godina bio vojnik u
ratovima s Francuskom. Uvijek je govorio da je u borbi kljuno
dobro poznavati teren.
Bio je u pravu.
Okedene je radoznalo pogledao Baraka. Mnogo znate o tim
stvarima za jednog pravnikog pisara.
Barak me okrzne pogledom. Nisam oduvijek pravniki pisar,
zar ne?
Stigli smo do Bakusa. Bila je to pristojna londonska gostionica,
u kojoj su odsjedali putnici, i gdje su obitelji srednje klase
vikendom dolazile na rukove i proslave. Kapci su bili raireni, i
smjesta smo opazili dvojicu mukaraca za velikim okruglim stolom
pokraj prozora; nagnuti jedan prema drugom, ivo su razgovarali.
Kao to je Okedene bio rekao, savreno su odgovarali Huffkynovom
opisu. Obojica su nosila lijepu odjeu razrezane prsluke i koulje
s ipkastim ovratnicima. Poput Sticea kod prvog napada na
Greeninga, i ova su se dvojica pretvarala da su siromasi kad su
krenuli na svoj ubojiti pohod.
Bilo je, za gostionicu, mrtvo doba dana, i za stolovima je sjedilo
jo samo nekoliko ljudi prema njihovu izgledu, radilo se o
trgovcima koji su razgovarali o poslu.
Jeste li sigurni da su to oni? upitao sam Okedenea.
Huffkynov opis mi se urezao u pamenje.
Jeste li vidjeli imaju li maeve? upitao je Barak.
Nisam nita vidio. Nisam ih elio odve dugo promatrati. Maevi
su moda pod stolom.
 238

Odjeveni su kao gospoda, primijetio je Nicholas. Imaju pravo

nositi maeve.
Barak ga ozbiljno pogleda. Onda e moda biti prisiljen
upotrijebiti svoj, Nicky. A premda su ta dvojica lijepo obuena, u
borbi se nee ponaati kao gospoda. Jesi li spreman?
Spreman i sposoban, odvratio je Nicholas ponosno.
Sumnjam da e se ostali gosti mijeati, rekao je Barak. Usrat
e se od straha.
Duboko sam udahnuo i opipao no za pojasom. Krenimo onda.

ULI SMO u gostionicu, gdje nas doeka miris piva i variva.
Nekoliko ljudi bacilo je pogled na moju odvjetniku halju, koju sam
zadrao kako bi naa skupina dobila na vanosti. Smjesta smo
poli prema prozorskoj nii, gdje su dva mladia za stolom i dalje
ivo razgovarala. Srce mi je lupalo. Obojica su imala maeve
spremljeni u korice, leali su na klupama pokraj njih. Pribliivi se
nii, pomislih da ujem kako elavi mladi spominje ime Bertano.
Prekinuli su razgovor i otro nas pogledali; lica im bijahu
osorna, neprijateljska. elavi je bio u kasnim dvadesetima,
krupan, miiav i lijep, no s jasnom primjesom okrutnosti oko
mesnatih usana. Plavokosi mladi s bradavicom na elu imao je
usko lice nalik hrtu, hladno i usredotoeno ba poput lovakog
psa.
Zapoeo sam dovoljno glasno da bi me uli svi gosti: Gospodo,
ovo je graansko uhienje. Postoji sumnja da ste desetog ovog
mjeseca ubili Armisteada Greeninga.
Plavokosi se sav napne i stisne oi. elavi nas je, pak,
promatrao svojim velikim, smeim, neitljivim oima, da bi se na
kraju nasmijao. Zar ste ludi? upitao je.
Vjerujte da nismo, rekao je Okedene podiui no. Vieni ste
kako bjeite s krvavom palicom iz radnje Armisteada Greeninga
nakon to ste ga ubili.
 239

S ostalih stolova dopre amor. Nekoliko gostiju ustane i urno

izae.
Vi niste predstavnici vlasti, zareao je plavokosi.
I ne moramo biti, odvratio je Nicholas, spustivi ruku na ma.
Ne za graansko uhienje.
elavi se nasmijao. Po tvom haljetku reklo bi se da si student
prava. Zar da nas uhiti pjegavi pisar?
Ja sam Matthew Shardlake, vii odvjetnik, rekoh. rtvina
obitelj me ovlastila da, pod nadzorom mrtvozornika, istraim
ubojstvo.
Mladii se zgledaju, a ja se najeim, shvativi da znaju moje ime.
Promatrali su nau malu skupinu, odmjeravajui nas. Plavokosi je
daljom rukom kliznuo prema mau, no brzo je povue Nicholas
je isukao svoj ma iz korica i uperio ga prema mladievu grlu;
sjeivo otro poput britve bljesnulo je na suncu. Da se nisi
maknuo, prostaino, ili u te zaklati, rekao je Nicholas. Ruke na
stol. Znao sam se upitati je li Nicholasova hrabrost samo
razmetanje ili bi takav bio i kad doe do okraja. Sada sam dobio
odgovor.
Plavokosi je nepomino sjedio i prodorno me gledao ravno u oi.
Za vas je najbolje da nas pustite, rekao je vrlo tiho, ili e vam oni
iznad nas prirediti grdne probleme. Nemate pojma s kim imate
posla, grbave.
Mogu pretpostaviti, rekoh, mislei na Richarda Richa. Kako
bilo, uhieni ste.
Sada su me promatrala obojica. Barak desnom rukom hitro
posegne ispod stola na elavevoj strani, dok je lijevom drao no
na stolu. Uzet u ti ma, prijatelju, rekao je.
No tada, prebrzo za moje oi, elavac trgne no iz pojasa i zabode
ga u Barakovu lijevu ruku, ispod kaiprsta i srednjaka, pribivi je
za stol. Barak krikne i ispusti svoj no. Nicholas se nagonski
okrenuo, i mladi s uskim licem jednom mu rukom odgurne
desnicu, a drugom zgrabi svoj ma s klupe i zamahne njime prema
Nicholasu.
 240

Oba nitkova kretala su se munjevito, i na trenutak uasnuto

pomislih da je s Nicholasom svreno, no moj je uenik na vrijeme
podignuo svoj ma i odbio udarac. U meuvremenu, Barak je
dohvatio no koji mu je prikovao ruku za stol i izvukao ga, ponovo
kriknuvi. Iz ruke mu navre krv. U istom trenutku elavi mladi
posegne za svojim maem, no Okedene mu zabije no u rame, sve
do drka. Brzo sam izvukao svoj no i stavio elavcu otricu pod
grlo. Barak je sve to vrijeme mogao tek stiskati ranu na ruci.
Nekoliko sam trenutaka mislio da smo ih svladali jer je Nicholas
drao plavokosog mukarca u nepovoljnom poloaju, tjerajui ga
da se mauje iza stola. No plavokosi uto slobodnom rukom dohvati
rub stola bio je mrav, ali snaan, i uspije mu prevrnuti stol
ravno na nas; kositreni vrevi za pivo popadaju na pod, a Nicholas
zatetura unatrag i ispusti ma. Plavokosi zamahne maem prema
njemu, i iz Nicholasovih prsiju izbije krv. Okedenea je bio dohvatio
stol i sruio se uz krik. Plavokosi je skoio iz nie, a njegov prijatelj,
drei se za rame, slobodnom rukom posegne prema podu i
podigne Nicholasov ma.
Obojica su krenuli prema vratima. Plavokosi je maem
zamahnuo prema konobaru, koji je razjapljenih usta bio promatrao
to se dogaa konobar mahnito odskoi, a neka ena vrisne. Dva
mladia okrenu se na vratima, prijetei nam maevima. Lice
elavca bilo je blijedo od bola; Okedeneov no virio mu je iz ramena.
Potom se okrenu i potre. Mogao sam samo gledati za njima sam
nita nisam mogao poduzeti. Barak i Nicholas bili su ozlijeeni
ne teko, hvala nebesima a Okedene je ustao tek sada, posrui
i stenjui, sav blijed.
Priao nam je gostioniar, u pratnji dvojice pomonika, od kojih
je svaki nosio batinu. Koji se vrag ovdje dogaa? upitao je ljutito.
Gotovo ste se poubijali u mojoj gostionici! Pozvat u vam
redarstvenike!
Zar niste uli da smo pokuali uhititi par ubojica?! upitao sam
s iznenadnom estinom. Duboko sam udahnuo i progutao slinu.
Ono to se zbilo zasigurno je uasnulo i osoblje i goste. Dohvatio
sam torbu i izvadio zlatnik jedan od onih koje mi je dao
 241

Bealknap. Visoko sam ga podignuo.

Ovo bi trebalo biti vie nego dovoljno da vam ublai
neugodnost. Gostioniar je pohlepno gledao kovanicu. Zlatnik je
va ako mi odgovorite na nekoliko pitanja. Jesu li ta dvojica ve
svraala ovamo?
Nekoliko puta posljednjih tjedana. Uvijek bi naruili neto za
jelo, pa sjeli i razgovarali u tom kutu. A znam i kako se zovu jer je
ovamo jednom prigodom doao glasnik s porukom za njih. Pitao je
jesu li ovdje gospoda Daniels i Cardmaker. Rekao je da se radi o
hitnoj stvari. Potom ih je opazio u nii i poao k njima. Nisu mi se
sviali. Gostioniari znaju koji im gosti mogu donijeti nevolje. I,
tako mi svega, bio sam u pravu, rekao je gorko, pa pogledom
preao preko prevrnutog stola, prolivenog piva i puste prostorije.
Nekoliko prestraenih lica iz vrta je virilo unutra.
Duboko sam udahnuo. To to smo saznali njihova imena bila je
uistinu sretna okolnost, ali i slaba utjeha pobjegli su nam, a
Barak i Nicholas su ozlijeeni. Upitah se tko je poslao onog
glasnika.
Hvala vam, rekoh. Sada emo poi. Barak je, blijedoga lica,
sjedio na podu i vrsto zavijao ruku rupcem. Nicholas je otkopao
koulju, otkrivi bijeli, ali miiavi torzo. Na moje olakanje, vidjeh
da je zadobio samo povrinsku posjekotinu. Okedeneu se vraala
boja u lice.
Smjesta moram tebe i Nicholasa odvesti Guyu, rekao sam
Baraku.
Kako u, jebemu, ovo objasniti Tammy? rekao je muklo.
Pomogao sam mu da doe do vrata. Na ulici se okrenem
Okedeneu. elite li poi s nama?
Tiskar je odmahnuo glavom. Ne, gospodine Shardlake. Vie ne
elim imati posla s time. Uope nisam smio otii do vas. Pourit u
s prodajom svoje radnje. Hvala vam na brizi i onoj poruci, ali molim
vas da nas sada ostavite na miru. Ponovno je pogledao moje
ranjene prijatelje, pa polako otiao.
 242

DVADESET PRVO POGLAVLJE

NASREU, GUY JE BIO KOD KUE. Francis, njegov pomonik,
zapanjio se kad me ugledao na pragu s dvojicom mukaraca koji su
obilno krvarili. Napali su nas razbojnici, lagao sam. Francis nas je
brzo odveo do ordinacije, gdje je Guy upravo mijeao bilje. Draga
Bogorodice! viknuo je. to se dogodilo?
Zabrinuto sam promatrao kako pregledava Nicholasa i Baraka.
Nicholas je trebao samo nekoliko avova na prsima; dobro je,
grizui jezik, podnio ivanje. Guy potom paljivo pregleda
Barakovu lijevu ruku. Hvala Bogu to je no bio uzak, rekao je, i
proao kroz meso, izmeu dugakih kosti tvojih prstiju. No
potrebno je ivanje, te lavanda i druga ulja kako se rana ne bi
zatrovala.
Nicholas se namrtio. Mislio sam da je rane najbolje oistiti
vinom.
Lavanda je bolja, premda pee. A trebat e i zavoj. Guy ozbiljno
pogleda Baraka. Zavoj e morati nositi tjedan dana, i redovito ga
mijenjati. Denjak si, zar ne?
Da, ree Barak. Mili Boe, kako ovo boli.
I jo e boljeti. Ali uz malo sree, ne bi trebalo biti posljedica,
osim male ukoenosti.
Barak se okrene Nicholasu i meni. Obojica ete vidjeti Tamasin
za nekoliko dana, na Georgeovom roendanu. Neto u izmisliti.
Poslije emo porazgovarati o detaljima, da se posve usuglasimo.
Rei u joj da sam se ozlijedio na poslu. Ne bih elio da vas uhvati u
lai.
Jeste li sigurni da e vam ena povjerovati? rekao je
iznenaeno Nicholas.
To je pravo pitanje, mome.
Ovo nije prvi put, zapone Guy, da mi je tvoj gazda doveo
Jacka Baraka da ga zakrpam nakon jednog... nasilnog incidenta,
recimo to tako. A Jack je, pak, dovodio tvog gazdu, govorio je
strogo Guy, a Nicholas me pogleda s novim potovanjem.
 243

Mogu li ih ostaviti s tobom, Guy? upitao sam. ao mi je, ali

imam vaan sastanak, i bojim se da bih mogao zakasniti. Na putu
ovamo, na jednom sam crkvenom satu vidio da se blii jedanaest.
Guy je kimnuo. No, molim te, Matthew, htio bili s tobom malo
popriati. Ispratit u te. vrsto je stiskao usne, a tamno mu je lice
bilo zabrinuto i ljutito.
Kad smo izali, tiho je rekao: Znai, nije bilo razbojnitvo.
Zavrtio je glavom. Ponovno mi dovodi Jacka nakon opasnog
okraja, a ima trudnu enu i dijete. Ne samo Jacka nego i tog
deka.
Istraujem ubojstvo, odvratio sam. Par nitkova, koji su
nasmrt izbatinali dvoje nevinih ljudi, vieni su u jednoj gostionici.
Oevidac mi je s tom vijeu doao u Lincoln's Inn. Bila je to prilika,
moda jedina, da ih uhvatimo. Jack i Nicholas bili su svjesni
opasnosti.
Jeste li uhvatili ubojice?
Ljutito sam odmahnuo glavom. Nismo. Vjeti su borci. Pobjegli
su nam.
Matthew, uvijek si se izvrgavao opasnostima, rekao je Guy. Ali
ovaj momak i Jack... Jack vie nije tako mlad, i naviknuo je na
mirniji ivot.
Preao sam rukom preko ela. Znam, znam. Ali bila mi je to
jedina prilika da dvojicu ubojica privedem pravdi. Prkosno sam se
zagledao u starog prijatelja. I da moda sprijeim nova ubojstva.
Za naeg posljednjeg susreta dao si mi do znanja da si se upleo
u neku povjerljivu stvar, i kako bi za druge bilo opasno da im
iznosi detalje o tome.
Da.
Guy glavom pokae prema vratima ordinacije. Jesi li Jacka i
mladia upoznao s tim detaljima?
Odmahnuo sam glavom.
Onda ih nisi smio uplitati, rekao je Guy. ao mi je, ali to je
moje miljenje. Prodorno me pogledao. Je li sluaj povezan s
 244

kraljicom?
Zato to misli?
Po tvom izrazu lica vidim da se radi o tome. Znam da si prema
kraljici oduvijek osjeao neumjerenu naklonost. Primijetio sam
koliko si zabrinut posljednjih mjeseci, da teko podnosi njene
muke. Ali ne smije se zbog toga dovoditi u opasnost, a jo manje
sa sobom povlaiti ljude koji rade za tebe.
Zato? odvratio sam otro. Zato to je smatra heretikom?
Ne, odbrusio je on. Zato to je rije o kraljici, i zato to se,
kako si sam rekao, grmljavina ori posvuda oko prijestolja. A nema
sumnje da gromovi udaraju posvuda oko ovoga kralja, rekao je
gorko. Nisam odgovarao. Je li u sve upleten onaj Bertano za koga
si me pitao?
Sjetih se da su Daniels i Cardmaker u gostionici spominjali
Bertana. uvaj to ime za sebe, Guy, ako eli ostati siguran,
rekao sam ozbiljno.
On se kiselo osmjehnuo. Vidi, ak si i mene malko upleo.
Razmisli o onom to sam ti rekao, Matthew. Ne bih elio osobito
ne zbog tee rane ponovo lijeiti Baraka ili Nicholasa... Ili tebe,
dodao je blaim glasom.

URIO SAM prema Toweru, glave pune sukobljenih misli. Guy je
bio u pravu: na ovaj su me put gurnuli moji osjeaji prema kraljici
za mojim se stopama vukla opasnost kao to loe raspoloenje
slijedi bolest. No sada nisam mogao odstupiti, ak i da sam htio.
Ona dva mukarca u gostionici znala su moje ime.
Ispred mene uzdignuo se Tower Hill, gdje su umrli lord
Cromwell i mnogi, nebrojeni drugi. A iza se nalazio londonski
Tower: opkop, visoki bijeli bedemi, te sredinji dio, pravokutni
White Tower, u ijim sam uasnim tamnicama prije pet godina bio
kratko zatoen, sve zbog urote izmeu Richa i Bealknapa.
Vidjeh da lord Parr, na svom konju, ve eka ispred dveri Middle
 245

Towera. Na moje iznenaenje, na konju pokraj njega bio je mladi

William Cecil, a dvojica slugu u kraljiinim livrejama drali su im
uzde. Cecil je nosio svoju odvjetniku halju, a lord Parr lagani
zeleni prsluk, razrezan u ramenima, gdje se vidjela grimizna
svilena podstava. Kako bi ublaio smrad iz opkopa, pomirisao je
aromatinu kuglu to mu je na zlatnom lancu visjela oko vrata.
Matthew! Bilo je to prvi put da me pozdravio po imenu, a glas
mu je bio daleko uljudniji no za naeg posljednjeg susreta. Poveo
sam sa sobom gospodina Cecila kako bismo mogli razmijeniti
novosti.
Lorde, ao mi je to kasnim, ali maloprije sam imao okraj s
ljudima koji su ubili Greeninga...
Parr se nagnuo naprijed u sedlu. Jesu li uhvaeni? upitao je
nestrpljivo.
Ne, ali Barak i moj uenik su ranjeni u borbi. Morao sam ih
odvesti lijeniku.
Ispriajte mi to se tono dogodilo.
Kratico sam pogledao Cecila.
William je upoznat sa svime, rekao je lord Parr. Zna ak i za
Tualjku. Kraljica i ja smo se sloili da mu moemo vjerovati, i ve je
organizirao istrage meu radikalima, te postavio uhode na dokove.
Pogledao sam Cecila. Uistinu mu se moe vjerovati, pomislih.
Ispriao sam im sve o okraju s Danielsom i Cardmakerom, da mi
se ini kako su znali moje ime, te da su, bio sam siguran,
spomenuli Bertana. Rekao sam im i da je Nicholas otkrio da
otkinuti komadi rukava pripada ovjeku po imenu Charles Stice,
koji je, po opisu njegova osakaenog uha, sudjelovao u prvom
napadu na Greeninga i pokuao podmititi mladog paa Gareta.
Bojim se da ja nisam toliko toga saznao, rekao je Cecil. Ni
traga trojici nestalih Greeningovih prijatelja i straaru Leemanu. I
premda sva etvorica imaju prijatelje meu vjerskim radikalima,
nitko nije pripadao nekoj poznatoj skupini. Mislim da su Greening
i ostali imali svoj vlastiti mali krug.
To bi moglo biti tono, rekao sam.
 246

Lord Parr je zagunao. Tih je skupina uistinu ve previe.

Osnivaju ih Gardineru pred nosom. Moda ima ak i anabaptista.
Znamo da je jedan od odbjeglih Nijemac, a ti nesretnici dolaze ba
iz Nizinskih zemalja i Njemake.
Ima li to nova o Bertanu? upitao sam lorda Parra.
Ime nije poznato u talijanskoj trgovakoj zajednici. Svi oni
moraju biti registrirani, a to ime nije na popisu.
Moda je potajice uao u zemlju, napomene Cecil.
Mogue, rekao je lord Parr, pa zavrtio glavom. A moda uope
nije u Engleskoj. Pogledao je prema Toweru. E pa, Matthew,
moramo unutra. Konja e mi preuzeti na dverima. Ve prilino
kasnimo. Okrenuo se Cecilu. Williame, uli ste. Shardlake je
saznao tri nova imena koja trebate istraiti: Daniels, Cardmaker,
Stice. Nagnuo je glavu prema njemu. Budite neprimjetni.
Mladi odvjetnik se vano naklonio, pa odjahao. Lord Parr je
pogladio bradu. Bistar momak, rekao je tiho. I diskretan.
Sve ste mu rekli?
Da, kraljica je to odobrila nakon susreta s njim. Jako joj se
svidio. Apsurdno, ali osjetih alac ljubomore. Lord Parr promatrao
je sve dalji Cecilov obris. Ambiciozan je. Ako uspijemo, bit e mu to
odskona daska. Jasno, njemu su vana i vjerska naela. No, ako
ne uspijemo, dodao je sumorno, i objavljena knjiga doe u
kraljeve ruke, svi bismo se mogli nai u gadnim nevoljama.

STRAAR na toverskim dverima salutirao je lordu Parru. Njegova
konja odveli su u staju, i pjeice smo krenuli preko Tower Greena.
Dakle, o Tualjci ni glasa? upitao sam.
Ne, a prolo je ve vie od dva tjedna otkako je ukradena.
Govorim kraljici kako je vjerojatnost da e se knjiga pojaviti na
ulicama svakim novim danom sve manja, ali ona mi ne vjeruje.
Hrapavo se nasmijao. Da budem iskren, ni ja ne vjerujem u to...
Jedan od mukaraca s kojima ste se sukobili kazao je da nemate
 247

pojma s kim imate posla. Time je natuknuo da se radi o nekom na

visokom poloaju. A vi ste bili rekli da bi u sve mogao biti umijean
sir Richard Rich.
Moda.
Mnogo je mogunosti: Norfolk, Gardiner, Paget. Mogu djelovati
samostalno ili udrueno. A moda je posrijedi netko drugi...
Odmahnuo je glavom. Ali ne Paget, on ne. Uvijek se strogo dri
kraljevih naredbi.
Jeste li sigurni, lorde? Wolsey i Cromwell su isprva takoer
sluali kraljeve naredbe, ali onda...
Parr je nakubio usne. U pravu ste. U ovim turbulentnim
vremenima ne moemo biti sigurni ni u to.
Lorde, i dalje se brinem to je Jane Bena na ispitivanje dola u
pratnji lady Mary.
To vam je bila samo zla srea.
Pitam se je li u tome ipak bilo i namjere. Je li Jane doista
slaboumna ili se samo pretvara, skriva da je, zapravo, bistra.
Lord Parr odmahnuo je glavom. Ona je pravi idiot, u to sam
posve siguran. Ne mogu si zamisliti da je glede toga uspjela
prevariti svoju gospodaricu. Znate i sami koliko je kraljica
pronicava. U svakom sluaju, kraljica nije doputala Jane da se
priblii rukopisu.
ini se da lady Elizabeth ne voli Jane Benu.
Parr je frknuo nosom. Lady Elizabeth ne voli mnoge ljude.
Osobito one koji je zasjenjuju pred kraljicom.

PRIBLIAVALI SMO se White Toweru. Lord Parr je usporio, a ja
opazim da mu se elo malko sjaji od znoja. Podsjetih se da je ve u
godinama, i da mi je rekao kako nije najboljeg zdravlja. Pogledao
me i s nelagodom rekao: ao mi je to sam za naeg posljednjeg
susreta bio otresit prema vama. Ovaj je posao veliko optereenje za
 248

mene.
Shvaam, lorde. Hvala vam. Bilo mi je jasno da je ovjeku
takvog ranga i temperamenta teko izgovoriti ispriku svom
podreenom.
Kratko je kimnuo i pogledao prema Toweru. Kao to sam vam
rekao, sir Edmund Walsingham, moj stari prijatelj, bio je kraljiin
potkomornik. Pomislih kako se dravni velikodostojnici svi
meusobno poznaju, te su ili prijatelji ili protivnici. Rei u mu da
ste zastupali obitelj moje ene, i da vam slijedi sluaj u kojem
svjedok tvrdi da je bio ispitivan u Toweru izmeu odaberimo
due razdoblje dvadesetog lipnja i petog srpnja. Rei emo kako
ne vjerujete da je taj mukarac uope bio u Toweru nego je u to
vrijeme negdje drugdje radio tetu.
Razumijem, rekoh s nelagodom jer nije mi bilo drago to u
tako izravno lagati upravitelju Towera.
Rei emo da elite pogledati imena ljudi koji su bili zatoeni u
tom razdoblju, nastavio je lord Parr. Posljednjih je mjeseci mnogo
zarobljenika ulazilo i izlazilo iz Towera i, ako budem jamio za vas,
mislim da e vam sir Edmund dopustiti da pogledate zapise. Moe
li tako? Potom pokuajte otkriti tko je bio na strai kad su muili
Anne Askew. To je bilo oko tridesetog lipnja. Vijest o muenju
procurila je istog dana.
U redu. Iznenada se sjetim deloacije kojoj smo Coleswyn i ja
svjedoili toga jutra. Mogao bih rei da si taj svjedok pokuava
osigurati alibi jer je bio dio skupine koja je deloirala stanara bez
propisnog postupka.
Kuevlasnik? Da, vi radite na Sudu za zahtjeve, zar ne? upitao
je pomalo prezrivo. U redu. No nikako ne smijete spomenuti Anne
Askew. Ne elim da sir Edmundu damo misliti o tome.
Zauje se glasna rika iz toverske menaerije. Vjerojatno lav.
Lord Parr se osmjehnuo. ujem da su dovezli novog stvora iz
Afrike, ivotinju pomalo nalik konju, ali s nevjerojatno dugim i
tankim vratom. Moda zamolim sir Edmunda da mi je pokae.
 249

ULI SMO u White Tower. Straar nas je proveo kroz golemo
predvorje, u kojem su vojnici, kao i obino, stajali ili sjedili,
razgovarajui i kartajui. Na drugoj strani predvorja uoim vrata
koja vode u tamnice.
Straar nas je poveo na kat, pa hodnikom prekrivenim
rogoinom, koja je priguivala nae korake, da bi nas na koncu
uveo u prostranu prostoriju. Mukarac neto mlai od lorda Parra,
sjedokos, izborana lica i dugake iljaste brade, ustao je da nas
pozdravi. Pokraj radnog stola stajao je poneto mlai mukarac,
prosijede kose i brade, i vojnikoga dranja. Dok se lord Parr
rukovao s njima, ja im se duboko naklonim.
Sir Edmunde, rekao je lord Parr vedro. Nisam vas vidio
mjesecima. Dobar dan i vama, sir Knevet, zamjenie upravitelja.
Dobar dan, lorde. Mukarac vojnikog dranja lupnuo je snop
papira ispod svoje ruke. Ispriajte me, ali moram podnijeti
izvjetaj gospodinu tajniku Pagetu u Whitehallu.
U redu, neemo vas zadravati, rekao je Walsingham malice
razdraeno.
Knevet se nakloni i ode, a Walsingham nam pokae da
sjednemo. Lord Parr zapone: Zanima me nekoliko sitnica iz
vremena kada ste vi upravljali kraljiinim domainstvom. Poslao
bih vam pismo, ali sam odluio iskoristiti priliku i posjetiti vas, sad
kad je dvor u Whitehallu.
Drago mi je to vas mogu ugostiti. Posljednjih nekoliko mjeseci
ovdje u Toweru stalno neto radim. Walsingham je znakovito
podignuo obrve.
Zar nije sir Anthony Knevet zaduen za veinu svakodnevnih
dunosti?
Da, no krajnja odgovornost lei na meni. A sir Anthony je
nekoliko puta gurao nos tamo gdje nije smio... Sir Edmund se
prekine, odmahne rukom, pa promijeni temu. Kako stoje stvari u
 250

domainstvu Njezina Velianstva?

Odnedavno sve bolje, odgovorio je oprezno lord Parr. Kako
vaa obitelj? Va bistar neak Francis?
Sada je na Cambridgeu, ree Walsingham, pa alobno doda:
Brzo raste, to me podsjea da sam ja sve stariji. Posljednjih
mjeseci osjeam svoju dob.
I ja, rekao je lord Parr suosjeajno. U starosti se tjelesni sokovi
mijenjaju i kolaju sporije, zar ne? Nastavio je leerno: Sir
Edmunde, usrdno u vas zamoliti za malu uslugu. Vii odvjetnik
Shardlake radi na Sudu za zahtjeve, a zastupao je i moju enu. U
jesenskom kvartalu dolazi mu na red sluaj u kojem bi toverska
evidencija mogla rasvijetliti jednu pojedinost.
Walsingham me pogleda. Je li?
Lord Parr ispripovijedao je priu o izmiljenom svjedoku. Sir
Edmund pogledao me svojim umornim, ali pronicavim malim
oima. Izmeu dvadesetog lipnja i petog srpnja, kaete?
Zagunao je, ne skidajui pogled s mene. Znate li tko je u tom
razdoblju bio ovdje?
Nekoliko sam trenutaka utio, kao da se pokuavam prisjetiti.
Anne Askew?
Tako je. Nije bilo mnogo drugih zatoenika, redarstveni pritisak
je dotad jenjao. Nacerio se. No ona je ostala u aritu. Pogledao je
lorda Parra. Vi jamite za njega?
Da.
Walsingham se ponovo okrene prema meni. Kako se zove taj
svjedok?
Rekao sam prvo ime koje mi je palo na pamet. Cotterstoke.
Edward Cotterstoke.
Sir Edmund odmahnuo je glavom. Ne sjeam se tog imena. No
budui da lord Parr jami za vas, moete otii dolje do elija i
pogledati evidenciju. Iznenada se nasmijao. Ne gledajte me tako,
gospodine odvjetnie. Neu vas zadrati tamo dolje.
I lord Parr se nasmije, pa mi prijekorno ree: Sir Edmund vam
 251

ini uslugu, Matthew. Slubeno, ti dokumenti nisu dostupni

javnosti.
Oprostite, sir Edmunde. Zahvalan sam vam.
Upravitelj se podrugljivo smijao. Hja, vidi se da ve zbog samog
spomena toverskih tamnica ljude hvata strah. No zato su, jednim
dijelom, i izgraene. Brzo je navrljao nalog i zatresao zvonce to je
stajalo na stolu. U sobu ue straar, i sir Edmund mu ree: Odvedi
odvjetnika do tamnica. Pregledat e evidenciju zatoenika koji su
bili dolje izmeu dvadesetog lipnja i petog srpnja. Pazi da nita ne
zapisuje. Pogledao me s podsmjeljivim prijezirom. I pobrini se da
nakon toga sretno stigne natrag.

STRAAR ME povede niz stube, pa preko velikog predvorja. Bijae
on krupan momak u tridesetima. Izraeno je epao. Moje tjeskobno
zurenje u vrata tamnice bilo mu je neto uobiajeno, po emu je bio
jednak sir Edmundu.
Traite neko odreeno ime, zar ne, gospodine? upitao je.
Da. Svjedok u jednom predmetu tvrdi da je bio ispitivan u
Toweru. Mislim da lae.
udna neka la.
Vjerojatno je smatrao da to neu moi provjeriti.
Straar se lecnuo. Mogu li nakratko stati, gospodine ? Noga me
jako boli.
Naravno.
Francuski vojnik ju je probo kratkim kopljem prole godine u
Boulogneu.
ao mi je. Znam da je boj bio estok.
Nakon toga sam dobio ovaj posao. Vie neu u vojsku... Sada
mogu nastaviti, gospodine. Hvala vam.
Vrata je otvorio drugi straar, i krenuli smo niz jezive kamene
stube, koje su ispod razine rijeke postale klizave, pune zelenih algi.
 252

Vonjalo je po dimu jer su prostor obasjavale baklje. Na dnu stuba

nalazila su se reetkasta vrata kojih sam se odmah prisjetio. Moj
pratitelj vikne, i iza reetki se pojavi grubo, neobrijano lice.
Da?
Ovaj gospodin ima doputenje da pogleda u zatvorski dnevnik,
rekao je epavi straar i gurnuo sir Edmundov nalog izmeu
reetaka. Mukarac s druge strane paljivo proita nalog, zatim
pomno pogleda mene, pa se ponovo okrene mom pratitelju.
Vi ete ekati i odvesti ga natrag?
Da.
Zauje se zveket kljueva i teka se vrata otvore. Uao sam u
smradnu i vlanu dugaku komoru prastarih kamenih zidova, du
koje su se pruale elije s reetkastim prozorima. Bilo je hladno
ovdje dolje, ak i usred ljeta. Primijetio sam udnovato je to sve
ovjek opazi u ovakvim situacijama da se izgled komore
promijenio: radni stol, jedini komad namjetaja, bio je vei no prije
pet godina, i stajao je uza zid kako bi vie ljudi moglo prolaziti
pokraj njega; bio je pun papira, a za njim je sjedio mukarac. Vidio
sam i velik, otvoren zatvorski dnevnik.
Straar koji me pustio unutra odmjerio me od glave do pete.
Zbog ega ste ovdje, gospodine? upitao me tiho, ali ne osobito
uljudno.
Ja sam Matthew Shardlake, vii odvjetnik, predstavio sam se i
iznio mu priu o sumnjivom svjedoku. Nije mi bilo lako lagati pod
njegovim osornim, budnim pogledom.
Hja, dobro, ako se sir Edmund sloio, rekao je on nevoljko. Ali
ne smijete nita zapisivati. Samo brzo potraite ime koje vas
zanima.
U redu.
Ja sam Ardengast. Zapovijedam ovdje.
Bez ijedne druge rijei poveo me prema stolu. Sredovjeni
krupni mukarac koji je ondje sjedio imao je neurednu, raupanu
bradu, a nosio je kratak koni kaput. Kad smo mu prili, uspravio
 253

se u stolcu. Ardengast ree: Howitsone, ovaj ovjek je doao

pogledati dnevnike zapise od dvadesetog lipnja do petog srpnja.
Trai jednog svjedoka.
ovjek u konom kaputu se namrtio. Ima li to veze s...
Ne, radi se o nekoj pravnoj stvari, odmahnuo je rukom
Ardengast, i ponovo pogledao Walsinghamov nalog. Svjedok se
zove Edward Cotterstolce. Ne sjeam ga se.
Ni ja.
U tome i jest stvar, rekoh. Mislim da je lagao da je bio ovdje.
Ardengast se okrenuo prema meni. Ostavit u vas s
Howitsonom, imam drugog posla. Otiao je do vrata na drugoj
strani komore, otkljuao ih i izaao. Negdje odande dopre udaljeni
krik. Pogledah kroz tamne reetkaste prozore na vratima elija.
inilo se da u njima nema nikoga, ali tko zna kakve sirote due i
slomljena tijela lee unutra. Pomislih na Anne Askew, samu i
uasnutu na ovom groznome mjestu.
Howitson privue k sebi veliki zatvorski dnevnik. Na stranicama
su se nizala dva stupca: u prvom su stajala imena zatvorenika, te
vrijeme njihova dolaska i odlaska, dok su drugi, ui stupac, inili
potpisi deurnih straara. Sve je bilo navrljano, i dok mi je
dnevnik stajao naopako, nita nisam mogao proitati. Howitson je
prelistao nekoliko stranica, povremeno zastajui da bi liznuo
tintom zamrljan palac. Potom se naslonio u stolcu.
Ovdje nema tog Cotterstokea, gospodine. Tako sam i mislio,
zadovoljno se osmjehnuo.
Odlino, rekoh. Pretpostavljao sam da svjedok lae. Meutim,
morat u sam pogledati dnevnik. Sudska pravila trae od mene da
osobno vidim ono o emu u svjedoiti. Kad bih naprosto ponovio
ono to mi je netko rekao, bilo bi to svjedoenje po uvenju, to je
nedopustivo.
Howitson se namrtio. Ne poznajem pravnu proceduru, ali ovaj
dnevnik je povjerljiv.
Znam. No ja u svjedoiti da konkretno ime nije na popisu,
nita drugo. Straar je i dalje izgledao sumnjiavo. Takav je
 254

zakon, rekoh. Sir Edmund je kazao da mogu pogledati dnevnik.

Ovdje dolje imamo svoje vlastite zakone, gospodine. Drsko je
naglasio posljednju rije i prijetei se osmjehnuo.
Razumijem, gospodine. Ako elite, zatrait u sir Edmunda da
bude konkretniji u svom nalogu, tako da budete zadovoljni.
Howitson je zagunao. No dobro, ali budite brzi. Nemojte
zastajkivati kod imena. Ve je previe podataka procurilo odavde.
U redu.
Vratio se nekoliko stranica unatrag, pa dnevnik okrenuo prema
meni. Brzo sam prelazio pogledom preko zapisa iz kasnog lipnja. Ti
me nisu zanimali. No primijetio sam da su kod upisivanja
zatoenika uvijek prisutna dva straara: jedan je obino bio
Howitson, a drugi, po svoj prilici, onaj koji je tog dana bio deuran.
Od dvadeset osmog lipnja poeo se, za popodnevnih smjena,
pojavljivati itljiviji potpis. Thomas Myldmore. On je bio na
dunosti kad je u dnevnik svojim udanim imenom Kyme
uvedena Anne Askew.
Howitson spusti svoju veliku, teku ruku na dnevnik. To bi bilo
to, gospodine, nametljivo je rekao.
Hvala vam. Vidio sam sve to sam htio.
Odmaknuo sam se od stola. Uto se ponovo otvore vrata na
drugoj strani komore i unutra uu dva mukarca: jedan stariji, s
pregaom punom tamnih mrlja od tko zna ega, a drugi mlad,
nizak i mrav, tamnoplave kose i ovalnog lica, zbog kojeg mu
iljasta brada nije pristajala. Primijetih da su mu ramena ovjeena.
Stariji mukarac stao je otkopavati pregau, ne obazirui se na
mene, no kad me mladi vidio kako stojim u blizini dnevnika, sive
oi malko mu se raire. Priao je stolu. Howitson je zatvorio
dnevnik uz mukli udarac, i ljutito pogledao pridolicu.
Odjavljujem se s posla, gospodine Howitson, rekao je mladi
iznenaujue dubokim glasom.
Zahvali sir Anthonyju Knevetu to uope ima posao s kojeg se
moe odjaviti, promrsio je Howitson.
 255

Mladi je gledao moju odvjetniku kapu i halju. Ima li kakvih

problema s dnevnikom? kolebljivo je upitao.
To nije tvoja briga, Myldmore, rekao je Howitson. Da se ne
sjea moda nekog Cotterstokea koji je bio ovdje krajem lipnja ili
poetkom srpnja?
Ne, gospodine.
Eto vidite, rekao mi je Howitson slavodobitno.
Hvala vam, gospodine, rekoh i lagano se naklonim. Pogledao
sam Myldmorea; njegove irom otvorene oi bile su zaarene i
uplaene. Ostajte zdravo, mome, rekao sam, i krenuo prema
izlaznim vratima. Ondje je vojni veteran stajao oslonjen na vanjski
zid, lagano masirajui nogu.

VETERAN ME odveo natrag u sobu sir Edmunda. On i lord Parr
razgovarali su i smijali se, pijui vino. uo sam sir Edmunda kako
govori: Kad sam prvi put vidio enu u haljini na obru, jedva da
sam mogao povjerovati. Struk joj je bio tako stisnut korzetom da mi
se inilo kako bih ga mogao obuhvatiti jednom rukom. A tek onaj
iroki donji dio sa svim tim obruima ispod...
Da, kao bava... Kad sam uao, lord Parr se osvrnuo, smjesta
na oprezu. Jeste li pronali svog ovjeka, Shardlake?
Njegovo ime nije bilo na popisu, lorde, ba kao to sam i
pretpostavljao. Hvala vam, sir Edmunde.
Walsingham je sada bio oputen. Hoete li ostati na ai vina?
Bojim se da ne mogu, eka me mnogo posla. Ali iznimno sam
vam zahvalan.
Moda bi bilo dobro da poem s vama, Shardlake, rekao je lord
Parr. elio je doznati to sam otkrio.
Ne, ne, prosvjedovao je sir Edmund. Lorde, tek ste stigli...
Lord Parr nas pogleda obojicu. Bilo mi je jasno kako smatra da
bi bilo sumnjivo da ode tako rano. Onda jo jednu au,
 256

Edmunde, rekao je. Ali, oprostite mi, najprije u morati na zahod.

Gospodine Shardlake, biste li mi pomogli? Pretvarao se da ne moe
stajati bila je to prava predstava.
Ne moete vie podnijeti malo kapljice, lorde, bocnuo ga je sir
Edmund.
im su se vrata za nama zatvorila, lord Parr pokazao je svoje
ive reflekse. Pa? upitao me nestrpljivo.
Straar koji je najee bio na dunosti dok je Anne Askew bila
ovdje zove se Myldmore. Vidio sam ga. Izgledao mi je zabrinuto, a
ini se da je mrzak mukarcu za prijamnim stolom.
Lord Parr je kimnuo i osmjehnuo se. Jo jedno ime koje Cecil
treba istraiti. Pitam se je li povezan s ostalima. Potapao me po
ramenu. Dobar ste vi momak, gospodine Shardlake, unato
smrknutom licu i... ma nema veze. Iznenada je govorio s puno
ara. Uhvatit emo ih, okonati ovu igru skrivaa, i otkriti tko se
nalazi iza svega. Javit u vam se uskoro. Bili ste jako dobri.
Poao je niz hodnik, a ja sam, to sam bre mogao, krenuo
prema izlazu i toverskim dverima.

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

POLAKO SAM HODAO KUI. Dan je bio naporan, ak i po mjerilima
prologa tjedna. Bio sam posve iscrpljen. Jo je bilo popodne, no
sjene su se ve izduile. Gledajui du uske ulice koja je vodila do
rijeke, opazih ribara u amcu; bacio je u Temzu dugaku mreu
koja je zasrebrila vodu i potjerala labudove na obalu. Pitoma
svakodnevica. Sjetio sam se Guyevih rijei. Zato se stalno
uputam u opasne situacije, i povlaim druge sa sobom? U ovaj
sam se sluaj ukljuio zbog svojih osjeaja prema kraljici, no riziku
sam bio sklon i prije no to sam je sreo. Preko svog poznanstva s
Thomasom Cromwellom doao sam u vezu s dravnim
velikodostojnicima koji su, kao i sam Crormvell, nastojali iskoristiti
moje vjetine i tvrdoglavo odbijanje da odustanem od onog to sam
zapoeo. Ako se provuem kroz ovo, pomislih, moda bi bilo dobro
da se odselim iz Londona. Mnogi su to ve uinili. Mogao bih raditi
 257

u jednom od gradova u provinciji: moda Bristolu, ili Lichfieldu, u

kojem sam roen, i gdje jo imam roake. No godinama nisam bio
ondje. Lichfield je malo mjesto, a iz njega imam i loih uspomena.
To razmiljanje podsjetilo me na mladog Timothyja i njegovu
nevoljkost da krene dalje. Moram razgovarati s Josephine, djeak
joj je jako drag. Odluih i da u je izravno upitati to je na stvari
izmeu nje i Martina Brocketa. Moj se majordom ne doima kao
nasilnik, ali nisam u mogunosti pratiti sve to se dogaa u kui.
Nijedan gazda to ne moe.
Kad sam stigao kui, bilo je ve blizu pet. Vrata mi je otvorio
Martin, pokorna lica kao i uvijek. Rekao mi je da nije bilo poruka za
mene. Pomislih da bih mogao posjetiti Baraka, no onda se sjetim
kako je najbolje da ga pustim neka prvo smisli priu za Tamasin.
Proklete bile sve te lai.

JOSEPHINE JE bila u dnevnoj sobi; brisala je prainu, pomno kao i
obino. Ustala je i naklonila mi se. eznutljivo sam pogledao kroz
prozor, prema mom malom odmoritu u vrtu, no budui da sam
Josephine naao samu, morao sam iskoristiti priliku i popriati s
njom. Zapoeo sam prijateljski: Josephine, u posljednje vrijeme
nisam imao mnogo prilike razgovarati s tobom. Kako si?
Jako dobro, gospodine, odgovorila je.
Htio sam s tobom popriati o Timothyju. Zna da sam predloio
da, kad napuni etrnaest, ode na egrtovanje, kao i Simon.
Mislim da bi to bilo dobro za njega, gospodine.
No on je nesklon odlasku.
Natmurila se. Prije no to je doao ovamo, nije mu bilo lako u
ivotu.
Znam. No otad su prole tri godine.
Pogledala me svojim bistrim plavim oima. Mislim da vau
kuu doivljava kao utoite. Zacrvenjela se. Kao i ja. No
vjerojatno nije dobro predugo se skrivati od svijeta.
 258

Slaem se. Zastao sam. to ti misli, Josephine? to bih

trebao uiniti?
Zaueno me pogledala. Traite odgovor od mene, gospodine?
Da.
Oklijevala je, pa rekla: Na vaem bih mjestu ila oprezno.
Polako.
Da, mislim da si u pravu. Osmjehnuo sam se. A ti, Josephine?
Hoe li se uskoro opet sresti s mladim gospodinom Brownom?
Ponovo se zacrvenjela. Ako vam je to prihvatljivo, gospodine,
opet bih proetala s njim u nedjelju.
Ako je to prihvatljivo tebi, onda je i meni.
Hvala vam, gospodine.
Ako se dobro sjeam, upoznali ste se na svibanjskim
sveanostima na Lincoln's Inn Fieldsu.
Da. Agnes me nagovorila da idem s njom, i da stavim cvjetni
vjeni koji je napravila. Gospodin Brown je stajao pokraj nas i
rekao da je vjeni lijep. Pitao nas je gdje radimo, a onda nam
otkrio da i on slui u odvjetnikoj kui.
Pravo je uvijek bilo dobro za sklapanje prijateljstava. Pomislih
na Philipa Coleswyna. Je li mi on prijatelj ? Moda i jest. Mislim da
je gospodin Brown prvi mladi s kojim si izala, rekao sam
Josephine blago.
Ona je spustila glavu. Da, gospodine. Otac mi nije doputao
da...
Znam. Nastupila je neugodna tiina, a onda rekoh: Ponaaj se
kako dolikuje pravoj dami, Josephine, to je sve to u rei. Mislim
da ti to nee biti teko.
Osmjehnula se, pokazavi bijele zube. On od mene i ne trai
nita vie, gospodine, rekla je, pa brzo dodala: Va blagoslov mi je
vrlo vaan.
Oboma nam je bilo malko nelagodno, i nekoliko smo trenutaka
utjeli. Dobro se slae s Agnes, rekoh potom.
 259

Oh, da, odvratila je vedro. Savjetuje me oko odijevanja. Nikad

prije nisam imala enu koja bi mi pomagala oko toga.
Agnes je dobra osoba... Pretpostavljam da Martin nije iao s
vama na svibanjske sveanosti.
Josephine je namrekala nos. Nije, gospodine. Njemu su takve
stvari besmislene.
No prema tebi je pristojan?
Da, gospodine, odgovorila je ona kolebljivo. Pristojan je.
Odluih je blago pritisnuti: Josephine, osjetio sam nekakvu...
napetost izmeu tebe i Martina.
Spustila je krpu na stol. Potom je duboko udahnula i podignula
glavu. Ve sam htjela razgovarati s vama, gospodine, ali nisam
znala bi li to bilo u redu... Agnes Brocket je tako dobra prema
meni...
Reci mi to je posrijedi, Josephine.
Izravno me pogledala. Kad sam jednom prigodom prije dva
mjeseca ula u vau radnu sobu da bih obrisala prainu, zatekla
sam Martina Brocketa kako kopa po ladicama vaeg pisaeg stola.
Agnes je bila negdje vani, pa je moda mislio da je sam kod kue.
Znam da drite novac u zakljuanoj ladici stola, gospodine.
To je bilo tono, u njoj sam drao novac i najvanije dokumente.
Martin je imao veinu kljueva, no ne za tu ladicu i krinju u
spavaoj sobi, u kojoj sam drao osobne stvari. Nastavi, rekao
sam.
Otro je rekao da neto trai za vas i naredio mi da izaem. Ali,
gospodine Shardlake, imao je izraz krivca uhvaenog na djelu. Sve
otad mui me savjest.
Hvala nebesima to nisam imao nita napismeno o Tualjci; ak
sam i biljeke iz vrta unitio. Premda prije dva mjeseca rukopis jo
nije bio ni ukraden, od ovog to sam uo proli su me trnci. Koliko
li je samo puta Martin njukao, a da ga Josephine nije vidjela?
Nikad nisam traio Martina da mi donese neto iz ladica mog
stola, rekao sam. Hvala ti to si mi rekla za to, Josephine. Ako ga
 260

vidi da opet radi takvo to, obavijesti me.

Novac mi nije bio nestao. Ali, ako nije rije o tome, za ime je
onda Brocket tragao? Dobro si uinila, Josephine, no neka to
zasad ostane meu nama. Osmjehnuo sam se s nelagodom. I
zapamti: ako se takvo to ponovi, odmah mi reci.
Otpoetka mi se nije sviao, gospodine, ali Agnes mi je, kako
sam ve rekla, divna prijateljica. On ponekad grubo razgovara s
njom.
Naalost, muevi znaju biti takvi.
A kad je doao ovamo, prole zime, stalno se raspitivao o vama.
O vaim prijateljima, navikama, klijentima.
Hja, majordom mora znati te stvari. Bila je to istina, ali
svejedno sam osjetio nemir.
Da, gospodine, i raspitivao se samo na poetku. No iz nekog
razloga nikad nisam imala povjerenja u njega.
Moda zato to grubo razgovara s Agnes, koja ti je draga?
Josephine je odmahnula glavom. Ne, ima tu jo neto, ali nisam
sigurna to.
Kimnuo sam. I ja sam osjeao isto.
Gospodine, moda ne bih smjela pitati..., rekla je Josephine
kolebljivo.
Samo izvoli.
Ako smijem rei, posljednjih ste dana... prilino zaokupljeni i
zabrinuti. Imate li kakvih nevolja?
Bio sam dirnut. Samo poslovni problemi, Josephine. Ali hvala ti
na brizi.
Osjeao sam se tjeskobno. Mislio sam na svoje knjige, one koje
su bile zabranjene nedavnim proglasom. Bile su skrivene u krinji;
amnestija je jo vrijedila, i imao sam dva tjedna da ih predam
vlastima. No, ako to uinim, moje bi se ime bez sumnje nalo na
popisu sumnjivaca. Bolje da knjige potajice spalim u vrtu.
Usto, odsad u budno motriti na gospodina Martina Brocketa.
 261

TOG me dana ekala veera kod Philipa Coleswyna.
Stanovao je u Little Britain Streetu, nedaleko od Smithfielda.
Donde sam hodao pokrajnjim uliicama kako bih izbjegao ponovni
pogled na Smithfield. Njegova kua nalazila se u nizu lijepih starih
zdanja s izboenim katovima. Nekoliko pokuaraca i trgovaca
stokom, svi u radnim bluzama, guralo je svoja teretna kola natrag
prema gradu sa smitfildske trnice. inilo mi se da nisu mnogo
toga prodali, i upitah se hoe li nevolje zbog kraljeva obezvreivanja
kovanica ikad zavriti. Mali kudravi pas mjeanac hodao je ulicom
amo-tamo, cvilei i pogledavajui ljude. Imao je ogrlicu zacijelo je
bio stigao na Smithfield s nekim trgovcem ili kupcem, pa se
izgubio. Valjda e ga vlasnik pronai.
Pokucao sam na vrata Coleswynove kue; iznad trijema, bio me
uputio, nalazila se izrezbarena grifonova glava. Osobno me uveo
unutra. Trenutno nemamo poslugu, ispriao se. Veeru nam
kuha moja ena. Jest emo slasnog kopuna.
Zvui odlino, rekao sam, skrivajui iznenaenje to ovjek
njegova poloaja nema poslugu. Uveo me u ugodnu dnevnu sobu;
zlatno i srebrno posue izloeno u niskom ormariu svjetlucalo je
na ranoveernjem suncu. Privlana ena u ranim tridesetima
sjedila je za stolom s dvoje djece, djevojicom i djeakom od kojih
sedam i pet godina, i uila ih slovkati njihova imena. Izgledala je
umorno.
Moja ena, Ethelreda, rekao je Coleswyn. Moja djeca, Samuel
i Laura.
Ethelreda Coleswyn je ustala i naklonila se prignuvi koljeno, a
djeai se blago pognuo. Djevojica se okrenula majci i ozbiljno
rekla: Mama, vie mi se svia ime Bogobojazna.
Njezina me majka nervozno pogleda, pa ree djetetu: elimo da
koristi svoje drugo ime, kao to smo ti rekli. A sada oboje u krevet.
Adele vas eka. Pljesnula je rukama, na to djeca priu ocu koji
se sagne i poljubi ih za laku no a onda posluno odu.
 262

Moja je sestra dola iz Hertfordshirea kako bi nam pomogla oko

djece, objasnio je Coleswyn.
Moram se pobrinuti za jelo, ustala je Ethelreda i izala iz sobe.
Coleswyn mi natoi vino i sjednemo za stol.
Ujutro smo kod Cotterstokeovih imali pravu scenu, rekao je.
Moja se klijentica nesnosno ponaala prema vama. Ispriavam
se.
Niste vi odgovorni za njeno ponaanje, brate Shardlake.
Oklijevao je, pa dodao: Jeste li je danas ponovo vidjeli?
Ne, nisam se vraao u ured. Ako je dolazila popodne, bilo je to
uzalud. Ne sumnjam da u sutra dobiti njenu poruku.
Coleswyn se kiselo osmjehnuo. Ne prestajem misliti na ona dva
ohara koja su se borila ispred staje. Zato Edward i Eabel trebaju
oklope, i to je ispod njih?
To samo Bog zna.
Preao je prstima po stalku svoje ae. Nedavno sam sreo
jednog starog lana trgovakog ceha, gospodina Holtbyja. Povukao
se iz posla. Ima vie od sedamdeset godina. Sjetio se Isabelina i
Edwardova oca, Michaela Johnsona.
Osmjehnuo sam se. Sreli ste se sluajno ili planski?
Ne ba pukim sluajem, osmjehnuo se Coleswyn ironino.
Rekao je da je Michael Johnson u svojim danima bio ovjek koji je
mnogo obeavao. U poslu je bio lukav, uspjean i ustrajan, no
posveen svojoj obitelji.
Sve te osobine vide se na slici.
Istina. Posao je naslijedio od svog oca i proirio ga. No umro je
ve 1507. To je bila jedna od godina kad je London pogodila bolest
znojenja.
Dobro sam znao to je bolest znojenja zaraznija i
smrtonosnija ak i od kuge, moe ubiti rtvu u roku od jednoga
dana. Sreom, ve dosta godina nije bilo nove epidemije.
Coleswyn je nastavio. Prema starom gospodinu Holtbyju,
 263

obitelj je bila slomljena. No godinu dana kasnije, gospoa Johnson

se ponovo udala, opet za trgovca, mlaeg mukarca po imenu Peter
Cotterstoke.
Uobiajeno je da si udovica, ostavljena sama, pronae novog
mua istoga zvanja. Razborit potez.
Mislim da su djeca tada imala oko dvanaest godina. Gospodin
Holtby ne sjea se da je bilo ikakvih problema izmeu njih i ouha.
Djeca su preuzela njegovo prezime i zadrala ga. No godinu dana
poslije i siroti je Cotterstoke umro.
Kako?
Utopio se. Bio je na dokovima, obavljao je neki posao u vezi s
brodskim teretom, i pao u vodu, milostiv mu bio Bog. Uskoro
nakon toga, na ope iznenaenje, gospoa Cotterstoke je prodala
trgovinu. Sve do smrti ivjela je samo od utrka. Time je, zapravo,
liila nasljedstva svog sina Edwarda, koji bi za godinu-dvije poeo
egrtovati u ouhovu poslu. Gospodin Holtby rekao mi je da
izmeu majke i djece nije bilo ljubavi.
Ali zato?
To mu nije poznato. No rekao je da je stara gospoa Cotterstoke
bila vrsta i odluna ena. Iznenadilo ga je to je prodala trgovinu.
Bio je oekivao da e posao voditi sama, kao jo neke udovice. Ali
ne, naprosto je ostala ivjeti sama u toj kui. Edward je uskoro
poeo raditi u Gradskoj vijenici, a Isabel se udala, i to, mislim, vrlo
mlada.
Malo sam promislio. Znai, neka je svaa rastavila sve troje.
Sloili smo se da je stara gospoa Cotterstoke formulacijom
oporuke eljela nahuckati jedno dijete na drugo, osveujui se tako
iz groba.
Ali zbog ega?
Odmahnuo sam glavom. Takve obiteljske zavade mogu se
izroditi iz sitnice i trajati sve dok svi upleteni ne umru.
Moda e se ova zavada okonati nakon dananjeg pregleda?
rekao je Coleswyn nesigurno.
 264

Podignuo sam obrve. Poznavajui Isabel, to je bilo malo

vjerojatno. Coleswyn je kimnuo u znak slaganja.
to kaete na njihova slugu? upitao sam. Onog kojeg su
ostavili da brine o kui.
Imao je tuan pogled, ree Coleswyn. Bilo je udno vidjeti
kako je skoio kad su Edward i Isabel poeli vikati da e svata
iznijeti jedno o drugom. I on vjerojatno ima mnogo toga rei. No,
dakako, nijedan od nas dvojice ne smije ga ispitati bez ovlatenja
naih klijenata.
Osobno, samo elim to prije zavriti s time. Ta zagonetka nije
moja briga.
Coleswyn se igrao komadiem kruha. Usput, eni nisam rekao
nita o onome to se danas dogodilo. One sulude optube za herezu
bi je uzrujale. Isabel Slanning nije lagala o naem sveeniku, doista
je bio pod istragom prije ove godine. Lice mu se smrailo. Moja
ena je iz Ipswicha. Obiteljski je povezana s Rogerom Clarkeom.
Ime mi nije poznato.
Clarke je spaljen u Ipswichu prije nekoliko mjeseci zbog
poricanja mise. enin brat bio mu je sudrug. I on je bio ispitivan.
Javno se odrekao svojih uvjerenja i rekao da priznaje prisutnost
krvi i tijela Kristova na misi. Iskrivljeno se osmjehnuo. Znate kako
kau bolje mijena nego lomae sijena. Sjetih se Godfreyja, svog
starog prijatelja otprije dosta godina bio je odvjetnik koji je,
postavi radikalni protestant, napustio pravnu slubu kako bi
propovijedao na ulicama. Vie nikad nisam uo za njega; da su ga
gonili zbog hereze, cijeli Lincoln's Inn bi brujao o tome, to znai da
je umro na cesti ili otiao u Europu. No on nije imao ni enu ni
djecu.
Znam da me u Gray's Innu otad dre na oku. Biskup Gardiner
ima svoje dounike meu odvjetnicima. A Ethelreda misli da nam
katkad motre i kuu. No ja sam odvjetnik i znam biti obazriv. Nikad
nisam govorio protiv mise, niti imam tu namjeru.
Nekoliko sam trenutaka utio, a onda rekoh: ini se da su
progoni zavrili. U posljednje vrijeme nitko nije zatoen.
 265

Sve je poelo iznenada, rekao je Coleswyn. Mii pokraj desnog

oka mu je titrao. Tako moe poeti ponovo. Iz tog sam razloga
otpustio dvoje naih slugu. Nisam bio siguran da im mogu
vjerovati.
No moramo uzeti novu poslugu. U mojoj crkvenoj zajednici
preporuili su mi jednog mukarca. Kuanstvo bez posluge je, kod
ljudi naeg stalea, sumnjiva stvar. Takoer, mislimo kako je
razumno uiti nau ker, kojoj je krsno ime Bogobojazna, da koristi
svoje drugo ime, Laura.
Vrtio sam glavom. Iskreno govorei, nisam mogao znati jesu li
krv i tijelo Kristovo prisutni na misi, niti me za to bilo odve briga.
No bilo je gnusno tjerati takav strah u kosti obinim ljudima.
Coleswyn je tiho nastavio: Kad je krajem prole godine
Parlament usvojio zakon o dokidanju zadubina, na je sveenik
pomislio da se srea okrenula u njegovu korist i rekao je neke...
hja, nepromiljene stvari. Pogledao me svojim bistrim plavim
oima. Ispitali su ga, a lanovi zajednice bili su pod prismotrom.
Duboko je udahnuo. Je li vas tko pitao za mene?
Nitko. Nisam nita uo, izuzev dreke Isabel Slanning.
Kimnuo je. Nemojte se ljutiti to sam vas to pitao, ali ena mi je
zabrinuta. Ah... Glas mu se odjednom razvedrio. Evo je. Sad ete
se uvjeriti da Ethelreda sjajno kuha.

JEO SAM i bolje od toga; kopun je bio malko prepeen, povre
kaasto, ali ja sam, dakako, hvalio Ethelredino kuhanje. Coleswyn
i ja smo nastojali razgovarati o vedrim temama, no njegova je ena
bila zaokupljena svojim mislima; jela je bez volje, pristojno se
smjekajui naim poalicama o ivotu u udruenjima odvjetnika.
Ve ste dosta vremena vii odvjetnik, rekao je Coleswyn.
Moda vas uskoro nagrade sudakim mjestom. To je sljedei
korak.
Mislim da sam stekao previe neprijatelja za takvo to. A i nikad
 266

nisam pokazivao dovoljno konformizma ni vjerskog, ni bilo kojeg

drugog.
Biste li voljeli biti sudac? Mislim da biste bili pravedni.
Ne. Ljude bih ili oslobaao, ili ih osuivao na prestroge kazne.
Ozbiljno govorei, ne bi mi bilo drago gubiti sve to vrijeme na
praznu lasku i ceremonije.
Neki bi dali desnu ruku za sudako mjesto.
Osmjehnuo sam se. Kako ono stoji u Bibliji? >Ispraznost nad
ispraznou, veli Propovjednik, sve je ispraznost<.
Da, i jest tako, rekla je Ethelreda tiho.
Danje svjetlo poelo je blijedjeti. Buka se s ulice stiala
pribliavao se redarstveni sat; kroz otvoren prozor uo sam kako
izgubljeni pas cvili, lutajui amo-tamo.
Ve dosta dugo nismo imali ovako ugodno ljeto, primijetio
sam. Toplo je, ali ne odve vrue.
A ima i sasvim dovoljno kie, pa usjevi nee usahnuti,
suglasno e Coleswyn. Sjeate li se prologodinjih olujnih tua? I
kako su brojne mukarce povukli s polja jer su mislili da e nas
Francuska napasti?
Naalost, svega se i predobro sjeam.
Mislite li da e se ovaj mir odrati?
Pridaju mu veliku vanost.
Mir, ree Ethelreda s nekakvim bezbojnim oajem. Mir s
Francuskom e se moda odrati. No to je s mirom meu nama?
Protrljala je elo. Philip kae da vam se moe vjerovati, vii
odvjetnie Shardlake... Pogledajte samo nae kraljevstvo. Prolog je
Boia kralj u Parlamentu govorio kako se meusobno nazivljemo
papistima i izdajicama, kako se o rijei Bojoj klepee u pivnicama.
No u posljednjih deset godina on nema postojani stav o religiji. to
god nova njemu bilo na umu, mi ga moramo slijediti. Jedne godine
lord Cromwell izvri istinsku reformu, sljedee ga kralj smakne.
Jedan mjesec kralj dokine zadubine zbog ispraznosti papistikih
obreda, a ve sljedeeg biskup Gardiner svom estinom posvuda
 267

trai sakramentaliste, ak i, kau neki, meu kraljiinim ljudima.

U dananje je vrijeme opasno imati bilo kakvo stalno miljenje. Ne
moete vjerovati svojim susjedima, posluzi... Naglo je zastala.
Oprostite mi, vi ste na gost...
Njezin mu isprui ruku preko stola i uhvati je za rame.
Ne, madam, rekao sam tiho. Dobro govorite.
Slijede jagode sa slatkim vrhnjem, rekla je, prisilivi se zvuati
bezbrino. Idem po njih. enino je da radi, a ne da dri
predavanja.
Kad je otila, Philip se pokajniki okrene prema meni.
Oprostite. O takvim temama opasno je govoriti u obinom
drutvu, pa kad naie netko od povjerenja, govori se uglavnom o
tome. ovjek se malko oslobodi napetosti. Ali ne bismo smjeli biti
nametljivi.
Sve je u redu. Ne volim veere na kojima se zbog straha
razgovara samo o banalnostima. Oklijevao sam. Usput, mislite li
da ovih dana u Londonu ima anabaptista?
Coleswyn se namrtio. Zato vas to zanima?
To je pitanje izniknulo iz jednog mog sluaja. Anabaptistika
vjerovanja su vrlo neobina valjano se mogu krstiti samo odrasli
ljudi, Krist nije bio ovjek, a zemaljske vlasti se moraju zbaciti kako
bi svi ljudi mogli zajedniki dijeliti dobra.
Coleswynovo lice iskrivi se od gaenja. To su nasilni luaci. U
Njemakoj iza sebe ostavljaju krv i rasulo.
uo sam da se veina njih odrekla nasilja kao naina za
postizanje svojih drutvenih ciljeva. Uvijek ima drugih naina,
pomislih, koliko god bili nerazumni, ukljuujui objavljivanje
radikalne kraljiine knjige ako bi to, koliko god bilo pogreno,
posluilo ostvarenju eljene politike svrhe.
Oni koji su otkriveni zavrili su na lomai, rekao je Coleswyn.
Ako ih jo ima, ive u tajnosti. Mislim da su neki od njih stari
lolardi, a oni imaju mnogo iskustva u skrivanju.
No moda i anabaptisti, kad su u drutvu, dolaze u napast da
 268

govore nerazborito, rekao sam obzirno. Na koncu, i oni su samo

ljudi kao i svi mi.
Coleswyn je izgledao zabrinuto. Svejedno, s tim ljudima
najbolje je ne imati posla.
Da, rekao sam iskreno. U pravu ste.
Ethelreda se vratila s desertom, no vie nismo razgovarali o
politici. Coleswyn me upitao odakle sam nije mogao odrediti moj
naglasak pa sam im rekao za Lichfield, i ispripovjedio nekoliko
zabavnih pria iz siromane redovnike kole u kojoj sam dobio
osnovno obrazovanje. Bilo je sve mranije, i domaini su zapalili
svijee. Neto prije devet osjetio sam umor odjednom sam jedva
drao oi otvorene, i rekao da moram poi. Coleswyn me otpratio do
izlaza i na trijemu smo se rukovali. Hvala vam to ste doli,
gospodine Shardlake. Nemojte zamjeriti to mi je ena tako
tjeskobna, ali vremena su...
Znam, osmjehnuo sam se.
Hvala vam to ste nas sasluali. Mislim da ste istinski poboan
ovjek.
Mnogi se ne bi sloili s vama.
Prouavanje Biblije i molitva, to je put, promatrao me ozbiljno,
jedini put do spasenja.
Moda. Kako bilo, oekujem da vi i vaa draga ena uskoro
doete k meni na veeru. Vidio sam da su se Coleswynovi osamili
zbog svojih strahova, to nije bilo dobro za njih.
To bi bilo sjajno. vrsto mi je stisnuo ruku. Laka vam no.
I vama, gospodine Coleswyn.
Zovite me Philip.
Onda vi mene zovite Matthew.
Hou.
Zatvorio je vrata, a ja sam ostao stajati, ekajui da mi se oi
priviknu na tamu. Mjesec je izaao, no zbog isturenih streha
okolnih kua, nebo je bilo tek uska pruga. Poao sam prema staji.
 269

Uto ispred sebe, pri tlu, opazim kretnju. Trznuo sam se, no
odmah potom shvatim da je to onaj izgubljeni pas koji je jo uvijek
lutao amo-tamo u potrazi za vlasnikom. Preplaio sam jadnika i
on otri prema vei na drugoj strani ulice.
Zauje se tup udarac i cvile pas doleti iz vee pred moje noge;
leao je beivotno, jezivo svinute glave. Udarac mu je slomio vrat.
Skoio sam unatrag, posegnuvi prema nou. Zurio sam u
mranu veu i sjene koje su se ondje micale. Bio sam odve
neoprezan. Ako su to Daniels i Cardmaker, uas e me ubiti. No
tada, na moje iznenaenje, na ulicu stupi Isabel Slanning. Slijedila
su je dvojica slugu; jednog sam mukarca odmah prepoznao jer ju
je pratio na dogovore u Lincoln's Inn. Stala je ispred mene, zurei
mi ravno u lice; mjeseina je udnovato iskrivljavala njen lik, a
goleme oi su joj svjetlucale.
Promatrala me pobjedonosno. Tako znai, gospodine
Shardlake, zlobno je psiknula. Bila sam u pravu! Ne samo da
putujete s gospodinom Coleswynom, nego s njim i veerate. Rekao
je da ste poboan ovjek, znai da ste saveznici...
Madam, zapoeo sam, svjestan da mi glas drhti od
zaprepatenja. Ve ste imali priliku uti da su odvjetnici uljudni
jedni prema drugima. Nisu proeti slijepom mrnjom poput vas!
Iza nje opazim bljesak bijelih zubi jedan se sluga osmjehnuo.
Isabel je zabacila glavu. Mene, gospodine Shardlake, zanima
pravda! Ja sam ena koja se sama mora boriti protiv udruenih
heretika! Sada sam sigurna da je i onaj takozvani arhitekt, koji me
jutros doao zastupati, u savezu s mojim bratom!
Vi ste ga izabrali!
To je sve urota moga brata. Uperila je mravi kaiprst u moje
lice. Ali imam vremena, i svim u silama traiti pravdu! Ovo nije
prvi put da sam naveer ekala ispred kue tog ovjeka kako bih
saznala tko mu dolazi. I koga veeras vidim? Vas! viknula je ona
optuivaki. Ponovo pomislim kako je Isabel Slanning istinski luda.
Osmjehnula se. Nikad prije nisam vidio njen osmijeh, niti bih ga
elio vidjeti ponovo irokom grimasom bila je rascijepila lice i
 270

pokazala duge ute zube. Bilo je u tom osmijehu neeg surovog. E

pa, vii odvjetnice Shardlake, povisila je glas, vie me neete
zastupati! Pronai u odvjetnika koji e asno voditi moj predmet,
bez heretikih zavjera! A upravu Lincoln's Inna pismom u
obavijestiti to ste uinili!
Najradije bih se nasmijao. Rijeio sam se Isabel, bilo je to sjajno.
A zbog pritube o prijestupu utemeljene na takvim dokazima ak e
se i rizniar Rowland cerekati za svojim stolom. Gospoo, ako mi
se va novi odvjetnik javi, rekao sam, drage volje u mu predati
dokumentaciju i odgovoriti na sve njegove upite. A sada bih morao
kui.
Vrata Philipove kue se otvore. On i njegova vidno prestravljena
ena zbog galame su izali vidjeti to se dogaa. Philip je u udu
zurio u Isabel. Brate Shardlake, to se dogaa?
Sve je u redu, rekao sam. Sa zadovoljstvom mogu rei da me
gospoa Slanning upravo otpustila. Gospoo Coleswyn, va je mu
rekao kako sumnjate da vam netko motri kuu. Da, bila je to ova
luda vjetica.
Isabel ponovo uperi kaiprst u mene; drhtao je. Sredit u vas!
Sredit u vas sve! Okrenula se i otila u pratnji slugu.
Ethelreda Coleswyn poela je plakati. Dobro je, ljubavi, dobro
je, rekao je Philip. To je samo ona jadna luakinja.
Nee se vratiti, ohrabrio sam je i ja. Ipak, pogled mi padne na
psa slomljenog vrata. Zacijelo se radilo o strahovitom udarcu. A
Isabel je u vei stajala ispred svojih slugu.
Ona ga je ubila.

DVADESET TREE POGLAVLJE

TE SAM NOI SPAVAO dubokim snom, no probudio sam se rano,
ispunjen strahom i nemirom. Sjetih se zvjerskog bijesa Isabel
Slanning; bio sam siguran da mi eli slomiti vrat kao i onom
nesremom psu.
Zaulo se kucanje na vratima, i u sobu ue Martin nosei
 271

runike i vruu vodu. Lice mu je, kao i uvijek, bilo posve

bezizraajno. Dobro jutro, gospodine, rekao je. Evo nam jo
jednog lijepog, toplog dana.
Dobro jutro, Martine. Neka se samo tako nastavi. Dok je
sputao vr na stol, gledao sam u njegova vrsta lea, pitajui se
to se zbiva u toj kratko oianoj plavokosoj glavi. to je bio traio u
mom radnom stolu? Josephine je rekla da se isprva stalno
raspitivao o mojim prijateljima i klijentima. Pokuavao je eprkati
po mom ivotu. No, ba kako sam rekao Josephine, Martin i jest
morao znati sve o meni kako bi mogao ispunjavati svoje
majordomske obveze. Od bivega gazde, takoer odvjetnika, dobio
je sjajne preporuke; Martin i Agnes bili su s njim deset godina, a
rastali su se samo zato to se odvjetnik povukao iz posla i otiao na
selo. Nije mi ostavio novu adresu, pa mu se nisam mogao javiti.
Martin se okrenuo prema meni i usiljeno se osmjehnuo.
Trebate li jo to, gospodine?
Ne. Ne ovoga jutra, Martine.

NAKON DORUKA, pjeice sam poao prema Lincoln's Innu,
pitajui se u kakvom su stanju Barak i Nicholas, i jesu li uope
doli na posao. Juer sam, pomislih, morao posjetiti njih, a ne
Coleswyna.
Barak je bio za radnim stolom i nespretno zbog debelog zavoja
na lijevoj ruci listao neke dokumente. Skelly ga je radoznalo
promatrao kroz svoje naoale. Nicholasa nigdje.
Mladi Overton nije ovdje? upitao sam glumljenom vedrinom.
Jo ne, odgovorio je Barak. Kasni.
Skelly je podignuo glavu. Gospoa Slanning bila je ovdje ve u
rano jutro. Izgledala je vrlo... uznemireno. Rekla je da odlazi
drugom odvjetniku.
Da, i mislio sam da e se to dogoditi.
Da joj poaljem raun?
 272

Svakako. U suprotnom e misliti da priznajemo krivnju za

prijestup. Ako bude sree, vie je neemo morati gledati.
Rekla je da e sluaj prepustiti gospodinu Dyricku. S njim ste
imali posla prole godine. Skelly me znatieljno promatrao.
Dyricku? Hja, ako eli da netko taj beznadean sluaj vodi s
puno elana, i da joj to zadovoljstvo naplati, nije mogla izabrati
boljeg od Vincenta Dyricka. Okrenuo sam se Baraku. Jack, poi
sa mnom, molim te.
Doao je za mnom u ured, i pokaem mu da sjedne.
Opet Dyrick, ha? uspio se kiselo osmjehnuti. Hja, pau si.
Drago mi je to sam se izvukao iz toga. Ne vjerujem da e je
Dyrick poticati da mi pravi probleme. Sjeti se, znam podosta o
njemu. Duboko sam udahnuo. Jack, ne mogu ti rei koliko mi je
ao zbog onog juer.
Znao sam u to se upliem.
Obiao bih te sino, ali mislio sam kako je najbolje da te pustim
da objasni Tamasin... da joj kae...
Hrpu lai, dovrio je Barak sumorno. Da, u pravu ste. Zasad
misli da sam doivio nesreu ovdje u komori. Noem sam toboe
pravio rupu u snopu papira, da priveem cedulju, ali mi je ruka
skliznula. Tammy je bila puna suosjeanja, zbog ega je sve bilo jo
gore. ujte, kad stigne Nick, sva se trojica moramo okupiti kako
bismo uskladili priu. Sljedeeg tjedna vidjet ete se s Tamasin na
Georgeovom roendanu. Molim vas.
Da, dogovorit emo se. Naas sam sklopio oi. Jo jednom
ao mi je.
Probo me pogledom. Da bar znam o emu se radi.
Odmahnuo sam glavom. Ne, sigurnije je za tebe da ne zna.
Kako ruka?
Boli ko sam vrag. Ali moram to prikriti pred Tamasin, zato sam
danas i doao na posao. Preivjet u.
Ima li kakvog glasa od Nicholasa?
 273

Zadobio je samo povrinsku ranu, rekao je Barak nimalo

suosjeajno. Usput, rizniar Rowland vam je poslao poruku. eli
da ga posjetite prije deset, tada ima zakazan sastanak.
Idem odmah. Ve mi je bio spomenuo da ima novu zadau za
mene. Ustao sam. Mili Boe, nadam se da nije nita slino onom
na to me natjerao prologa tjedna.

ROWLAND je sjedio za svojim stolom i neto pisao. Podignuo je
glavu. Mravo lice bilo mu je hladno. Slino je izgledao kad sam ga
izvjetavao o spaljivanju Anne Askew, kad me pohvalio to sam na
Smithfieldu pronaao mjesto gdje sam bio uoljiv. Dakako, nisam
mu rekao da je Rich bijesno zurio u mene. Gledajui njegovu sijedu
kosu i dugaku bradu, poelim da se i on povue s posla, kao bivi
gazda Martina Brocketa. No on je bio od vrste koja je uivala u
moi, i vjerojatno e umrijeti za radnim stolom.
Vii odvjetnie Shardlake, rekao je. Sjednite. Koatim,
tintom umrljanim kaiprstom lupnuo je po papiru na stolu.
Poznavali ste pokojnog brata Bealknapa. Koliko se sjeam, imali
ste vie nego jedan okraj s njim.
U pravu ste.
Upravo sastavljam obavijest o njegovu pogrebu koju u
razaslati po Innu. Moram sve organizirati sam; izvritelj oporuke to
ne eli, a obitelji nije imao. Pogreb e biti za dva dana, dvadeset
etvrtog, u naoj crkvi. Sumnjam da e doi mnogo ljudi.
Istina. Ja sigurno neu nakon one Bealknapove pakosti na
samrtnoj postelji.
ujte ovo, bit e vam zanimljivo, rekao je Rowland. Bealknap
je ostavio golem novac za gradnju svojevrsnog mauzoleja u crkvi
Lincoln's Inna. Bila bi to grobnica s njegovim likom isklesanim u
mramoru, zajedno s ukrasima, pozlatom i tko zna kakvim sve ne
udima. Dao je Innu dosta novaca da dobije dozvolu za to.
Rekao mi je. Vidjeli smo se na dan njegove smrti.
 274

Rowland podigne svoje sijede obrve. Majko Boja, zar doista?

Pozvao me u posjet.
Samrtniko pokajanje? Rowland je napregnuo oi,
promatrajui me sa zlobnom radoznalou.
Ne. Uzdahnuo sam. Nita od toga.
Sjeate li se glasina da u svojim odajama dri veliku krinju sa
zlatom? Bila mi je dunost da odem onamo i pogledam je li to istina.
krinja uistinu postoji, u njoj je nekoliko stotina zlatnika. Ali nije
se nalazila u njegovim odajama. Bealknap je bio dovoljno razborit, i
sigurnosti radi pohranio ju je kod jednog zlatara. Prema zlataru,
Bealknap je obiavao naveer dolaziti k njemu i sjediti pokraj
krinje.
Bio je udnovat ovjek.
U krinji je sasvim dovoljno novca za izgradnju mauzoleja.
Meutim, mnogi lanovi komore su protiv toga. Ruku na srce,
Bealknap nam nije sluio na ast, a grobnica se stilski ne uklapa u
crkvu, i lanovi glatko odbijaju dati privolu. No to sam bio i
predvidio kad sam sklapao pogodbu s Bealknapom. Neka lei ispod
mramorne ploe u crkvi kao i svi drugi razumni ljudi. Na sebi
svojstven nain, Rowland se cinino osmjehne izgledao je
umorno od ivota, ali i okrutno ponosan to je nadmudrio
umirueg ovjeka.
Ali, ako mu to stoji u oporuci...
Rowland je rairio ruke, i njegova crna svilena halja zauti.
Ako se lanovi komore ne slau, oporuku nije mogue izvriti.
Tko je izvritelj?
Sir Richard Rich. Prodorno sam ga pogledao. Oporuka je
stara. Pouzdano znam da Bealknap nije zastupao Richa ve vie od
godinu dana. Kad se razbolio, Rich ga vie nije unajmljivao. Upitah
se je li mi zbog toga Bealknap onako ulagivaki priao krajem
prole godine. Nadao se da u mu pribaviti kakav posao? Sjetio
sam se da mi je rekao kako od jednog klijenta vie ne dobiva posla
kao prije. Zacijelo se radilo o Richu. Rowland je malko pognuo
glavu. Pozorno pratim koji dravni velikodostojnici uzimaju
 275

odvjetnike iz Lincolns Inna. Takvu suradnju smo imali izmeu

kraljice i vas. U vezi sam s Richevim tajnikom, a on mi veli da sir
Richarda nije briga za taj mauzolej. Slegnuo je ramenima. A u
oporuci je izriito navedeno da roaci nemaju pravo odluivanja.
Dakle, grobnica se nee izgraditi, a sve Bealknapovo zlato bit e
bona vacantia.2 Kako nasljednika nema, njegovo bogatstvo pripast
e... Zastao je iekujui odgovor, kao da sam student prava.
Kruni, rekoh.
Tono! Ciavo se nasmijao. Rich e se moi hvaliti da je
skupio jo nekoliko stotina funti za kraljevu potronju. Sada sam
ve poeo aliti pokojnog Bealknapa. Kad smo ve kod kralja i
potronje, nastavio je Rowland veselo, zacijelo se sjeate kako ste
obeali da ete preuzeti jo neke obveze za Inn. E pa, sljedeeg
mjeseca stie nam jo jedan veliki dogaaj. Na licu mi se zacijelo
vidjelo koliko sam se snudio jer je Rowland bre-bolje nastavio:
Nita slino spaljivanju. Upravo suprotno, radi se o najveem
slavlju u Londonu posljednjih godina, neki kau jo od krunidbe
Anne Boleyn.
to se slavi? upitao sam zbunjeno.
Mir s Francuskom. Bit e to velika viteka parada. Dobio sam
novo pismo od tajnika Pageta. Navodno e admiral koji je prole
godine vodio morsku invaziju stii Temzom u pratnji francuskih
brodova, ukljuujui neke koji su se borili protiv nas. U Toweru i
palai Hampton odrat e se cijeli niz sveanosti, a prisustvovat e
im tisue ljudi: kraljevska obitelj, plemstvo, predstavnici gradskih
cehova i odvjetnikih komora. Paget eli da vii odvjetnik iz
Lincoln's Inna bude na raspolaganju za sveanosti, i ja sam se
sjetio vas. To vam je svojevrsna nagrada za... onu manje ugodnu
prigodu od prologa tjedna.
Ravnoduno sam ga promatrao. Rowland je, dakako, znao da ne
volim ceremonije. Ponovo je pokazivao svoju mo. Kralj i kraljica e
biti na veini proslava, rekao je on, a mislim da e prvi put biti
ukljuen i mali princ Edward.

2 Dobra bez vlasnika (lat.)

 276

Gospodine rizniaru, poeo sam tiho, kralj je u prolosti bio

nezadovoljan sa mnom. Moda nije uputno da ja budem prisutan.
Oh, jamano mislite na ono u Yorku. Rowland je odmahnuo
rukom. Od toga su prole ve godine. A sve to e se od vas traiti
jest da stojite u masi, u svojoj najboljoj odjei, i kliete kad vam to
budu rekli.
Da kliem admiralu d'Annebaultu, koji je vodio francusku flotu
u bitci tijekom koje je potonula Mary Rose? Vitetvo je, pomislih,
doista udno.
Ne znam kad ete tono biti pozvani, nastavio je Rowland, ali
bit e to u posljednjoj treini kolovoza, za mjesec dana. Obavijestit
u vas na vrijeme.
Nije imalo smisla raspravljati. Osim toga, imao sam drugih
briga. U redu, gospodine rizniaru, rekao sam tiho.
Sam Bog zna koliko e sve to kotati. Nasmijao se. Hja, kralj
e sada imati i Bealknapov novac za pokrie dijela trokova.

IZAAO SAM na unutarnje dvorite. Naoblailo se. Bili su to oni
niski, svijetli ljetni oblaci, koji kao da su ogradili i pojaali toplinu.
Hodajui natrag u ured, opazio sam da nedaleko od mene
nesigurno postajkuje mladi mukarac nosio je lijep crni prsluk i
iroku zelenu kapu. Pogledavi ga pomnije, ostao sam zuriti.
Njegovo sam lice vidio juer na svjetlu baklji ispred elija u Toweru
bio je to tamniar Myldmore, koji je, po svemu sudei, imao
problema sa svojim nadreenim. Opazio me i kolebljivo krenuo
prema meni. Oi su mu bile irom otvorene i uplaene, kao i u
Toweru. Gospodine Shardlake, rekao je drhtavim glasom. Moram
razgovarati s vama. U povjerenju. O... o jednom rukopisu.

DVADESET ETVRTO POGLAVLJE

UVEO SAM MYLDMOREA u ured i poveo ga u svoju sobu. Barak i
Skelly pratili su ga radoznalim pogledima. Pokazao sam mu da
 277

sjedne, to je i uinio, nemirno pogledavajui oko sebe. Biste li

popili au piva? rekao sam ljubazno, pokuavajui ga opustiti.
Ne, gospodine, hvala. Oklijevao je, poteui svoju malu
vlaknastu bradu. Bio je on momak koji izgledom nije ulijevao strah,
no kao tamniar u Toweru zasigurno je vidio a moda i poinio
mnoge grozne stvari. Koliko znam, istraujete ubojstvo tiskara
Armisteada Greeninga, rekao je naglo.
Tako je.
Slubeno? Pogledao me to prodorno, to tjeskobno. Kau da
zastupate njegove roditelje.
Od koga ste to saznali? upitao sam blago.
Od prijatelja. Kazali su mi da ih je posjetio ovjek od povjerenja,
William Cecil, koji im je rekao da se s vama moe suraivati. Cecil
pokuava ui u trag trojici Greeningovih prijatelja koji su nestali.
Nestao je i njegov egrt. Pomnije sam promotrio Myldmorea. Oi su
mu vrludale izbjegavao je moj pogled. Ako sve to zna, sigurno je
u vezi s vjerskim radikalima. Iznenada pogleda ravno u mene.
Gospodine, zato ste juer bili u Toweru?
Kratko sam razmislio, pa rekao: Odgovorit u vam. No, molim
vas, budite uvjereni da su vai prijatelji u pravu. Ne radim ni za
jednog protivnika reformacije.
Stisnuo je oi. Smatrate da postoji veza izmeu Greeningove
smrti i... Towera?
Zapravo, smatram da je Greening na neki nain bio povezan s
Anne Askew. Njeno se ime pojavilo u istrazi. Nisam smio
spomenuti Eliasove samrtne rijei. Myldmore nije znao ni da je
egrt mrtav.
Na elu mladog tamniara pojavila se graka znoja. Onda vam
moram vjerovati, govorio je vie za sebe. Ne razumijem zato me
ve nisu uhitili. Ne bi imali milosti. Zavrtio je glavom. Osobito ako
su saznali za knjigu.
Stegnuo sam naslone stolca, pokuavajui sakriti osjeaje.
Jeste li poznavali gospodina Greeninga? upitao sam, nadajui se
da zvuim leerno.
 278

Myldmore sklopi svoje mrave ruke. Jesam. Bio sam na

nekoliko sastanaka u njegovoj radnji. S onim drugim ljudima.
Duboko je udahnuo, pa drhtavim glasom rekao: A ono to sam u
Toweru uinio za Anne Askew potaknulo je moje saaljenje i
savjest. No na dolazak k vama potakao me strah. Spustio je glavu.
Mislim da mi imate rei vrlo vane stvari, mladi gospodine
Myldmore. Vidim da vas to silno mui. Uzmite si vremena. Rei u
svom pomoniku da nas ne ometaju.
Ustao sam. Myldmore je kimnuo. inilo se da mu je malo
laknulo, to se ljudima zna dogoditi kad odlue priznati neku
vanu tajnu. Otiao sam u vanjski ured. Nicholas jo uvijek nije
stigao. Priao sam Baraltovu stolu i brzo navrljao poruku lordu
Parru, u kojoj ga izvjetavam da je Myldmore u mom uredu, te ga
molim da poalje ljude koji e se, ako nita, pobrinuti da ne
pobjegne. Barak je bio zbunjen, no stavio sam prst na usta, te
apnuo: Bi li hitno odnio ovu poruku u palau Whitchall,
kraljiinu komorniku?
Hoe li me pustiti unutra?
Reci im da radim u kraljiinu Pravnikom vijeu, na
neodgodivom poslu za lorda Parra. Budi brz. Zapeatio sam pismo
i dao ga Baraku. Pogledao me postrance, a onda ustao i pohitao
van, neujno zatvorivi vrata za sobom. Naloio sam Skellyju da
strankama kae da me nema, i vratio se Myldmoreu. Obmanjivao
sam ga zbog mog dolaska u Tower pogreno je zakljuio da
slijedim trag koji je doveo do njega. No morao sam mu lagati, kao i
mnogim drugima posljednjih dana. Nisam imao izbora. Na koncu,
radilo se o dvostrukom ubojstvu.

MYLDMORE je potonuo u stolac i praznim pogledom pratio
odvjetnike koji su prolazili ispred prozora. Sjeo sam za stol. Sad
imamo vie nego dovoljno vremena, osmjehnuo sam se, a on tupo
kimne. Odluio sam poeti s jednostavnim pitanjem. Ime vam je?
Thomas, gospodine.
 279

Koliko dugo radite u Toweru, Thomas ?

Dvije godine. I moj je otac ondje bio tamniar. Naao mi je
mjesto. Najprije sam bio vanjski straar, a kad je prole godine otac
umro, ponudik su mi da ga zamijenim. Izravno me pogledao. Oi
su mu se arile. No posao mi se nije sviao, osobito otkad sam
pronaao Boga i krenuo putem spasenja. A kako je ove godine
uhieno mnogo Boje eljadi, u meni je sve poelo previrati.
Dakle, kao tamniar radi od prole godine. Vjerojatno nije elio
to mjesto, no takav je posao teko dobiti, a i jamio mu je da nee
biti unovaen. Tada je u Toweru trajalo mirno razdoblje. Dravni
velikodostojnici bili su usredotoeni na pobjedu u ratu, te su
suprotstavljene frakcije i vjerski privrenici privremeno stavili svoje
sukobe na stranu. No kad je u proljee rat priveden kraju, sve je
poelo iznova.
Strano me muila savjest, gospodine. Myldmore je govorio
kao da vjeruje kako u ga shvatiti; oito je mislio da sam i ja
reformist, to je vjerojatno proirio Cecil. U svojoj crkvi, preko
sveenika, shvatio sam da je Krist jedini put spasenja, a da je jedini
put do Njega Biblija. Nastavio je gotovo apui: Dvojio sam je li
Gospodovo tijelo uistinu prisutno na misi. Sada me zabrinuto
pogledao, premda onim to je rekao, zapravo nije zanijekao misu.
Samo sam suosjeajno kimnuo. Moj je sveenik rekao da sam
otiao predaleko. Nijekati misu je protivno kraljevim odredbama, a
kralj je crkveni poglavar postavljen od Boga. A onda sam, nedugo
nakon toga, upoznao gospodina Curdyja.
Svjeara, Greeningova prijatelja koji je nestao.
Da, gospodine. On i moja majka bili su znanci. Umrla je
poetkom ove godine. Razgovarali smo nakon pogreba, i pozvao me
na pie.
Skrenuo je razgovor na religiju. Uen je ovjek, samouk, vrlo
ugodan i simpatian. Kad smo se ponovo sreli, rekao mi je da odlazi
na sastanke skupine istomiljenika i da bi me to moglo zanimati.
Myldmoreovo lice bilo je blijedo i ispijeno. Bio je on usamljen,
zabrinut, smeten mladi, vjerojatno nimalo omiljen zbog svog
 280

posla, i kao takav bio je idealan da ga reformatori vrbuju za svoje

ciljeve. Bilo mi je zanimljivo to su svi poznati lanovi skupine
samci. Uz mogunost da Vandersteyn moda ima suprugu u
Flandriji, nije bilo ena i djece koji bi im odvraali pozornost s
njihova cilja. I prihvatili ste poziv?
Da, na prvi susret otiao sam u travnju. lanovi su se uvijek
sastajali u radnji gospodina Greeninga. Moglo se prisustvovati
samo na poziv, a svi smo zamoljeni da nikome ne govorimo o tome.
Naglo zastane, ugrizavi se za usnu. Svi koje sam tamo upoznao
sada vie nisu ovdje. Gospodin Greening je mrtav, a ostali su
nestali. Pitam se ijom voljom. egrt Elias, gospodin Curdy, kotski
propovjednik McKendrick, Nijemac Vandersteyn, Michael Leeman
koji je sluio kraljici u Whitehallu...
Uspravio sam se u stolcu. Leeman je bio s vama? Bio sam se
pitao postoji li veza Leemana i skupine, i eto mi potvrde.
Da, bio je s nama. Myldmoreove oi se raire. Niste to znali?
to je s njime?
Znam samo da je i on nestao. Duboko sam udahnuo. Dakle,
Leeman je ukrao Tualjku i dao je Greeningu. To je sada bilo jasno.
A i Myldmore je spomenuo rukopis. No moram biti taktian.
Myldmore me ponovo zabrinuto promatrao. Molim vas da me
shvatite, gospodine, rekao je. Nikad nisam bio punopravan lan
njihove skupine. Postupali su prema meni s velikim oprezom, pitali
me za moja uvjerenja, pogledavali se kad sam odgovarao. Kao da su
me... kao da su me provjeravali.
Da, mislim da vas shvaam. Zvualo je kao da nisu bili
skupina radikala, nego urotnici.
Myldmore je nastavio: Imao sam dojam da im se nije svialo to
jo dvojim oko mise. Premda su imali vrste argumente i govorili da
se misa ne spominje u Bibliji... Naglo se prekinuo. Jo uvijek mi
nije posve vjerovao.
Uope ne moramo razgovarati o tome, umirio sam ga. Vjerujte
mi, vae miljenje o misi je potpuno nevano za moju istragu.
Laknulo mu je. Ostale stvari koje su spominjali ili dali naslutiti
 281

nisam razumio ili se s njima nisam slagao. Isticali su da se ljudi ne

smiju krstiti kao djeca, ve kad odrastu, poput Ivana Krstitelja i
njegovih uenika. Kad sam rekao da je kralj crkveni poglavar
postavljen od Boga, to ih je razljutilo. Govorili su da je zabrana
Biblije siromasima isto to i otimanje Boje rijei, i hvalili su
nebesa to John Bale i ostali iz Europe alju svoja djela o
evanelju. Premda, govorili su da Bale ne shvaa potrebu da
vladajui budu svrgnuti.
To su govorili? Ba tim rijeima?
Da, gospodine. I rekli su da kraljevska krv ne vrijedi ni piljiva
boba, da smo svi mi potomci Adama, naeg zajednikog oca.
Snano je zavrtio glavom. To su izdajnike rijei. Rekao sam im da
to ne bi smjeli govoriti. Duboko je udahnuo. Nedugo nakon toga,
rekli su mi da sam odve razliit od njih, i da ne mogu ostati u
skupini. I tako sam otiao, zaklevi se da nikome neu rei za njih.
Moram priznati da mi je bilo drago. Bili su mi sve vei teret.
Vodili su vas u opasne vode.
Moda. Ne znam. Ponovo je poeo vrdati i izbjegavati moj
pogled. Myldmore je bio mlad i neiskusan, ali nije bio glup. Zacijelo
je shvatio, ba kao i ja, da se naao unutar skupine koja se, prema
zagovaranju krtenja odraslih i estokoj kritici drutvenog poretka,
u najmanju ruku slae s revolucionarnim anabaptistima. A ako su
sami bili anabaptisti i planirali nekakav ekstremistiki in, novi
pristalica koji radi u Toweru uz jednog ve sigurnog lana iz
kraljiina domainstva mogao im je biti vrlo koristan.
Uvjeren sam da ste postupili ispravno, vagao sam ja rijei.
Silno sam elio da prijeemo na knjigu, ali nisam ga elio odve
pritiskati. Usto, morao sam Baraku dati vremena da dostavi
poruku, i lordu Parru da reagira. No zacijelo ste bili tuni to se
morate rastati od tih ljudi, a tek ste ih poeli upoznavati.
Myldmore je uzdahnuo. Nije bilo lako s njima. Ali Curdy je bio
vrlo pristojan. Pitao bi me kako se snalazim, sada kad sam ostao
sam. I premda je uspio u svom poslu i imao novaca, uvijek se
odijevao jednostavno. Mislim da je potpomagao Skota, kao i
Greeningovu radnju. Iz onog to je gospodin Curdy govorio,
 282

zakljuio sam da su njegovi preci stari lolardi, koji su iitavali

Bibliju potajice prevedenu na engleski. Bio je velikoduan,
provodio je u djelo svoje teze o diobi imovine. Myldmore me
pogledao i iznenada upitao: Jesu li ivi, gospodine?
Mislim da jesu, no moram ih pronai. Ne kako bih im naudio,
ve da ih sprijeim da nehotice ne naprave kakvu ludost.
Miroljubivi su, rekao je Myldmore. Govorili su da je nasilje zlo
i odrekli ga se, iako su esto nastupali vrlo estoko... alobno se
osmjehnuo. Elias je govorio da bi sve bogatae trebalo zbaciti s
njihovih poloaja i natjerati ih da rade u polju kao i obini ljudi.
Sjetih se da je Okedene rekao kako ih je, osobito nedavno, uo
da se glasno svaaju u Greeningovoj kuici. Jesu li se meusobno
sukobljavali?
Myldmore je kimnuo. esto, no obino oko pitanja koja su meni
bila nejasna. Primjerice, treba li nekoga tko je bio krten kao dijete
prilikom ponovnog krtenja potpuno uroniti u vodu.
A pitanje drutvenog poretka? Je li se tko suprotstavljao
Eliasovom stavu da bogatae treba zbaciti?
Ne. U vezi s tim su se svi slagali.
Sad sam se i ja osmjehnuo. estoki borci za pravdu?
Da. No Greening je bio blag i ljubazan ovjek, sve dok ne bi
krenuo priati o religiji. Nijemac je bio najgori; nekad bi ga zbog
naglaska bilo teko razumjeti, no to ga nije spreavalo da vam, ako
se niste slagali s njim, kae da ste >slijepi tupan< ili >glupi grenik
predodreen za pakao<. On je najee spominjao Johna Balea.
Upitah se je li Yandersteyn poznavao engleske izgnanike. Budui
da je bio Nijemac ukljuen u trgovinu preko La Manchea, to je bilo
lako mogue.
Myldmore je nastavio: I Skot je bio gnjevan ovjek. Mislim da je
bio ogoren jer su ga izgnali iz njegove zemlje. Onako krupan i mrk,
znao je izgledati zastraujue. Mislim da su u kotskoj gadno
postupali s njim. Znam da je ondje ostavio enu.
A Leeman?
 283

Gospodin iz Whitehalla? Osjeao sam da smo duhovna braa

jer se mnogo muio pitanjem, kao i ja, je li ga Bog izabrao za
spasenje. Kao i svi oni, Leeman je stalno govorio kako se, prema
proroanstvu iz Otkrivenja, pribliava smak svijeta, kako e
Antikrist uskoro doi i da moramo biti spremni na Boji sud. Nisam
to posve razumio.
Dolazak Antikrista proreen u Otkrivenju jo je jedno vjerovanje
svojstveno anabaptistima i drugim radikalnim protestantima.
Okedene je s tim u vezi spomenuo Bertana, a to su ime juer u
gostionici izgovarali i Greeningovi ubojice. Mnogi poistovjeuju
Antikrista s konkretnom osobom, rekao sam najleernije to sam
mogao. Je li tko iz skupine ikad spominjao odreeno ime?
Myldmore je izgledao istinski zbunjeno. Ne, gospodine.
Moda neko talijansko ime?
Mislite na papu? Njega su spominjali samo kad bi ga
proklinjali.
Ako su lanovi skupine smatrali da je taj Bertano Antikrist, ne
bi to govorili nekome u koga nisu imali puno povjerenje. Svi oni
sad su nestali, rekao sam tiho. to mislite, zato se to dogodilo?
Mii na Myldmoreovu licu je zatitrao. Moda su pobjegli zbog
knjige.
Promatrao sam ga onako tjeskobnog i zabrinutog, a onda
odluih preuzeti rizik: Mislite na knjigu koju je ukrao Michael
Leeman?
Tupo je zurio u mene. Leeman? Ne, ja sam prokrijumario
knjigu iz Towera i predao je Greeningu. Radi se o tekstu u kojem je
Anne Askew prikazala svoje sasluanje.
Misli su mi se uskovitlale. Netremice smo gledali jedan u
drugog. Priajte mi o knjizi gospoe Askew, Thomas, rekao sam,
pokuavajui zvuati pribrano.
On se namrtio. Zar ne znate o emu se radi? Mislio sam da ste
zbog te knjige juer doli u Tower. Promekoljio se u stolcu, i na
trenutak pomislih da e se izbezumiti i pobjei.
 284

U pravu ste, lagao sam. Istraujem knjigu Anne Askew. Ali

nisu mi tono kazali tko ju je dao Greeningu. Nastavio sam
jednako mirno. Ve ste mi mnogo toga rekli, Thomas. Najbolje e
biti da mi otkrijete i sve ostalo. Kunem vam se, nisam neprijatelj.
Ponovo me pogledao, pa spustio glavu. ini se da nemam
izbora.
Nita nisam rekao.
Duboko je udahnuo, pa tihim glasom ispripovijedao ostatak
svoje prie. Rijetko je podizao glavu kako bi me pogledao. Glas bi
mu povremeno zadrhtao, i tada sam se morao nagnuti kako bih ga
uo.

DVADESET PETO POGLAVLJE

BILO JE TO ZADNJEG UTORKA U lipnju, prije tri tjedna. A ini mi se
kao da je prola cijela godina. Dan prije u Gradskoj su vijenici na
smrt zbog hereze osudili Anne Askew i ona tri mukarca. Svi su
priali o tome. Oekivali smo da e biti zatvorena u Newgateu, kao i
ostali, sve do spaljivanja. Tog sam popodneva ja bio deuran u
Toweru. Obilazio sam zatvorenike u tamnicama i davao hranu
onima koji su imali pravo na nju. Poslije sam o njihovu stanju
izvijestio gospodina Howitsona juer ste ga upoznali.
Da, sjeam ga se.
Dok sam stajao uz njegov stol, zauo sam korake. Nekoliko
ljudi sputalo se u tamnice. Vanjska vrata su se otvorila, i uao je
gospodin Ardengast, vii uvar, u pratnji dvojice straara koji su
vodili mladu enu. Nosila je plavu haljinu od fine tkanine, ali joj je,
na moje zaprepatenje, lice skrivala prljava vrea navuena preko
glave. Bila je silno uplaena i teko je disala, sirotica. Grozno je
vidjeti takvo postupanje sa enom. Iza njih su ula dvojica
mukaraca koji su nosili velik koveg. Gospodin Ardengast rekao je
Howitsonu i meni da e ena biti utamniena, ali da nitko od
ostalih zatvorenika ne smije znati da je tu. Takoer, rekao nam je
da moramo odraditi dvostruku smjenu kako bi to manje ljudi
znalo za njen dolazak.
 285

Myldmore je sada gotovo aptao. Moda biste pomislili da je

takvo to vrijedno negodovanja, ali ovjek se na tom mjestu
navikne i na gore stvari. A ja sam samo slabo i grjeno stvorenje.
Rekao sam tek: >Da, gospodine.< enu su odveli u tamnicu koju
zovemo >posebna elija< jer je namijenjena zatvorenicima
plemenita roda, te je namjetena bolje od ostalih. Ali nalazi se u
blizini prostorije s ljestvama rastezaama i drugim spravama za
muenje. Podignuo je glavu prema meni. Vidio sam ih.
I ja, pomislio sam, ali nita nisam rekao.
Nakon toga svi su pridoli straari otili, ostavivi Howitsona i
mene da zurimo jedan u drugoga. Zaustio sam upitati tko je ta
ena, ali Howitson je rekao da ne smijemo razgovarati o tome.
Nastavio sam obavljati svoje dunosti, a onda je, nakon nekoliko
sati, ponovo doao gospodin Ardengast, zajedno sa zamjenikom
upravitelja Towera, sir Anthonyjem Knevetom, i jo dvojicom
mukaraca u otmjenim svilenim haljama, sa slubenim zlatnim
lancima i kapama ukraenim draguljima. Jedan je bio mrav,
rumenog lica i male isturene crvene brade. Njega nisam prepoznao,
ali drugog sam viao kad bi poslovno dolazio u Tower. Bio je to
kraljev savjetnik, sir Richard Rich.
Zurio sam u Myldmorea. Prema njegovu opisu, prvi je mukarac
bio Wriothesley, predsjednik Gornjeg doma, koji se na spaljivanju
brinuo da eksplozije baruta oko vratova osuenika ne odbace
gorue grane na vijenike. Bio je tu i Knevet, na kojeg njegov
pretpostavljeni, sir Walsingham, nije gledao osobito blagonaklono.
A, kao to sam i sumnjao, Richard Rich bio je duboko upleten u sve
to.
Myldmore me uplaeno pogledao. Da nastavim, gospodine?
Mislim da se bojao kako u mu, kad ujem ta imena, narediti da
prestane, da u se ostaviti svega. No rekao sam samo: Nastavite.
Meni i Howitsonu se nisu obraali, ali Rich se namrtio kad je
vidio da sam ga prepoznao. Poli su prema eliji u kojoj je bila
zatvorena ona ena.
Tada jo niste ni slutili tko je ona?
 286

Ne. U glas mu se uvukla primjesa gnjeva. No znao sam da je

gospoa Askew osuena, i da zakon zabranjuje muenje nakon
presude.
Tako je.
Myldmore prijee rukom preko ela. Vratili su se tek nakon tri
sata. Rich i Wriothesley izgledali su ljutito. Richu se lice sjajilo od
znoja, kao da je obavljao neki teak rad. Sir Anthony Knevet
izgledao je zabrinuto. Sjeam se da je Rich rastegnuo svoje male
bijele ake, i lecnuo se, kao da ga je to zaboljelo. Zastali su kod
stola. Sir Anthony grubo nam je rekao: >Vas dvojica nikad niste
vidjeli ovu gospodu, razumijete? Sjetite se svoje prisege kralju.< Svi
su izali i krenuli uza stube. uo sam Richa kako ljutito govori:
>Jo samo sat, Knevet, i slomio bih je.<
Zastao je. Na unutarnjem dvoritu razgovarala su dvojica
odvjetnika, vjerojatno o nekom zabavnom dogaaju na sudu jer su
se obojica smijala. Sunce je obasjalo Myldmoreovu glavu, koju je
ponovo bio pognuo. Nastavio je: Te sam veeri opet morao dati
hranu zatvorenicima. Howitson mi je rekao da eni odnesem zdjelu
s varivom. Otiao sam do njene elije i pokucao, za sluaj da nije
odjevena. Pozvala me da uem. elija je imala stol, stolce, krevet s
dobrim prekrivaem, te krinju. Odmah sam prepoznao Anne
Askew jer sam je dvaput bio vidio kako propovijeda na ulicama.
Nezgrapno je sjedila na tlu, leima oslonjena na zid, nogu rairenih
preko kamenoga poda. Izgledala je pomalo... prostaki. Myldmore
se zarumenio, a ja pomislih da je odve mlad i nevin da bi sluio u
toj vujoj jazbini.
Opazio sam da joj je haljina poderana. Bila je zbacila kapu, i
plava znojna kosa visjela joj je poput upredenih niti. Lijepo lice bilo
joj je mirno, izuzev irom otvorenih oiju kojima je zurila u mene.
Zatresao je glavom, kao da se pokuava rijeiti te uasne slike.
Unato svemu tome, obratila mi se ljubaznim, blagim glasom.
>Molim vas da spustite posluavnik na pod, gospodine
tamniaru<, rekla je. >Ja ne mogu ustati.< Znam to ljestve
rastezae naprave ljudima. Gledao sam to, nek mi se smiluje dragi
Bog. Zatvorenik je rastegnut na oborenim ljestvama, s rukama
 287

iznad glave; zapea i glenjevi su mu vezani konopima koji se

namotavaju, sve dok mu miii i zglobovi ne popucaju. Uasnut, u
trenu sam shvatio da su ti ljudi lanovi Krunskoga vijea
upravo muili Anne Askew. Spustio sam posluavnik i licu na pod
pokraj nje. Nagnula se kako bi podignula licu, no bolno je zajeala
i naslonila se natrag, teko diui. Myldmore me pogledao i
progutao slinu. Bilo bi teko vidjeti mukarca u tom stanju, a
kamoli enu... Zavrtio je glavom. Mislim da me izraz lica odao.
Upitala me znam li tko je ona. >Znam, madam. Vidio sam kako
propovijedate<, odgovorio sam i upitao je: >to su vam uinili?<
Osmjehnula se. Plemeniti vijenici Njegova Velianstva eljeli bi
sruiti kraljicu, njene dvorske dame i njihove mueve. Pitali su me
kakvog sam posla imala s groficom od Hertforda, lady Denny i
vojvotkinjom od Suffolka. Htjeli su da kaem kako su sve
krivovjernice koje nijeu misu. No ja sam im rekla istinu nikad
nisam srela nijednu od njih. Stavili su me na ljestve kako bi dobili
eljene odgovore. Sir Anthony Knevet odbio me muiti, pa su
konope zatezali Rich i Wriothesley.< Pogledala me uarenim oima.
>Briga me tko zna za to. elim da se vijest proiri.<
Myldmore je progutao slinu i pogledao me. Uplaio sam se,
gospodine, nisam elio znati za to. Ali gospoa Askew je nastavila,
dok su joj bolni grevi potresali tijelo: >Prola sam veliku muku, i
eka me jo patnje kad me budu spaljivali. No znam da je sve to
nagovjetaj blaenstva koje slijedi nakon toga.< I onda se ponovo
osmjehnula. Mladi tamniar u udu je vrtio glavom.
Upitao sam gospou Askew: >Znai li to da vjerujete kako ste
spaeni?< Odgovorila je: >Iskreno vjerujem da je u mom srcu Boja
milost Oi su joj bile plave i sjajne, kao da je iz njih izbijala neka
unutarnja svjedost. Bio sam duboko ganut, gospodine.
Myldmoreovo lice nakratko je podrhtavalo, a onda je nastavio:
Kleknuo sam pred nju i rekao: >Izdrali ste muku kao i Krist. Da
mi je bar imati vau hrabrost i vrstu vjeru< Oi su mu sada bile
vlane. Zatraila je da s njom izgovorim dvadeset trei psalam. I
jesam. Myldmore je proaptao: Pa da mi je i dolinom smrti proi,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom... Nije mogla sama jesti, pa me
zamolila da zagrabim varivo i prinesem joj licu. Mogla se pomicati
 288

jedino uz uasne bolove. Zastao je, pa tiho dodao: uo sam da je

na kraju bila vrlo hrabra.
Jest, rekao sam. Bio sam ondje.
Kimnuo je. Vi ste bili jedan od onih pobonih ljudi koji su je
doli tjeiti.
Nisam ga ispravio. Duboko je udahnuo. Otiao sam nakon to
sam je nahranio. Howitson mi je rekao da e je sutradan
premjestiti iz Towera u kuu nije kazao iju gdje e ostati da
se oporavi. Podsjetio me da moram drati jezile za zubima. Nadali
su se da e se dovoljno oporaviti da moe sama hodati do lomae...
Nikad u ivotu nisam bio ljutit kao tada, gospodine.
Jeste li vi taj koji je rairio vijest da su je muili?
Da, stisnuo je on eljust. U njemu se probudio otpor. I znali
su to... Bio sam tako gnjevan da sam iste veeri svojoj gazdarici
rekao da je Anne Askew muena u Toweru. No nisam imao
hrabrosti spomenuti Wriothesleya i Richa. Moja gazdarica je
valjana reformistica, ali i velika tra-baba. elio sam da to kae
svima. Te veeri nisam razmiljao o svojoj sigurnosti... Sutradan je
to bila glavna vijest na ulicama. alobno je dodao: Priznajem, kad
sam uo da se posvuda pria o muenju, opet me uhvatio strah.
Uzdahnuo je. I doista, gospodin Ardengast uskoro je proveo
istragu. Samo oni koji su vidjeli Anne Askew u Toweru, i u kui u
koju je odvedena, mogli su znati da je muena. Ispitivao me osobno
sir Anthony Knevet. Odmah sam priznao. Bio sam toliko uplaen
da sam se pomokrio u gae... Anne Askew se nije pomokrila, rekao
je s gaenjem prema samome sebi.
Rijetki su ljudi poput nje, rekoh.
Bio sam siguran da e me uhititi, ali mi je sir Anthony samo
rekao da nadalje nikome nita ne govorim. ega sam se i
pridravao, sve dok juer nisam ugledao vas. Ne razumijem zato
me nisu uhitili. Sir Anthony je bio vrlo blag prema meni, a po
Toweru kolaju glasine da ga je Richev i Wriothesleyev postupak
toliko muio, da je o svemu privatno izvijestio kralja. No to su samo
glasine.
 289

Razmiljao sam. Moda se Myldmoreu nita nije dogodilo jer bi

suenje zbog odavanja tajne o muenju Anne Askew bilo javno
priznanje da se ono uistinu zbilo.
Je li vas sir Anthony Knevet upitao za vae pobude? Za vau
vjersku zajednicu?
Da. Pitao me za moju crkvu i prijatelje. Ali nisam mu rekao za
gospodina Greeninga i njegovu skupinu. To bi zavrilo kobno za
mene zbog... zbog knjige. Ni o tome mu nita nisam rekao.
Mislim da je vrijeme da kaete meni, gospodine Myldmore.
Spustio je pogled na svoje ruke, a onda opet podignuo glavu.
Onog dana kad sam prvi put razgovarao s gospoom Askew,
poslali su me, kasno naveer, da joj odnesem jelo i pogledam u
kakvom je stanju. I dalje je bila na podu, no uspjela se odvui na
drugu polovicu elije. Bog zna koliko joj je to bilo bolno. Bili su joj
donijeli svijeu. Nespretno je sjedila pokraj otvorene krinje, a na
krilu joj je leao snop papira i tintarnica. Pisala je, sva znojna,
trzajui se od napora. Podignula je pogled prema meni. Nekoliko
trenutaka vladala je tiina, a onda je progovorila s nekakvom
udnovatom, nepokolebljivom vedrinom: >Gospodine tamniaru!
Zatekli ste me u pisanju.< Spustio sam zdjelu s varivom tik uz nju
i pritom vidio o emu pie: >... zamjenik upravitelja tada me skinuo
s ljestava. Smjesta sam izgubila svijest, ali sam se povratila.. .<
>To pismo neete moi poslati, madam, previe toga otkrivate<,
rekao sam joj.
>teta<, rekla je. >Sve u njemu je istina.<
Upitao sam je bi li htjela da je ponovo nahranim. Pristala je.
Naslonila se leima na krinju, a ja sam je hranio i brisao joj bradu
kao bespomonom djetetu. Rekla mi je da sam dobar ovjek i
kranin. >Da bar jesam<, odvratio sam joj, na to me ona upitala:
>Hoete li obavijestiti sir Anthonyja Kneveta o mojem zapisu?<
Nisam odgovarao, a ona je netremice gledala u mene bolno, ali
i... nepopustljivo. >Ovo je prikaz mojih sasluanja od prvog
uhienja prole godine<, rekla je. >Posljednji dio napisala sam ovog
popodneva, unato stranom bolu u ruci. udno, ali nikad nisu
 290

pretraivali moju odjeu, gdje sam skrivala ovo svjedoanstvo.<

Osmjehnula se. >Kraljevi vijenici rastrgat e dami tetive i
zglobove, no obini tamniari nee se odvaiti da joj pretrae donje
rublje.<
>Rijetko kad su ovdje zatoene ene<, rekao sam, a ona mi
dodirne ruku i zapone: >Sigurna sam da e netko uskoro
pretraiti krinju i pronai zapise. Vi ste prvi koji ste ih vidjeli,
nisam imala snage brzo ih skloniti kad sam ula klju u bravi. Moja
sudbina je u vaim rukama, gospodine, i ako osjeate da imate
obvezu odnijeti moj dnevnik sir Anthonyju Knevetu, onda to i
uinite.< Netremice me promatrala; plave su joj oi svjetlucale na
svjetlu svijee. >No budui da traite spasenje, molim vas da sada
uzmete moje zapise i nekako ih objavite. To bi podignulo pravu
oluju. Jeste li to u stanju uiniti?< Odmah sam se sjetio Greeninga,
ali sam uzmaknuo. >Madam, traite od mene da stavim svoj ivot
na kocku<, rekao sam. >Ako me uhvate...<
>Va ivot, gospodine?< Lagano se osmjehnula i s naporom me
uhvatila za ruku. >ivot proe u trenu, a s one nas strane eka
Boji sud i vjenost.< Upitala me kako se zovem. >Obznaniti svijetu
kakvo je nedjelo uinjeno u kraljevo ime bio bi znamen milosti,
Thomasu, veliki korale prema vaem spasenju. <
Iznenada sam osjetio ljutnju prema Anne Askew. Obeanje
spasenja iskoristila je kao oruje protiv Myldmorea, kao svojevrsnu
ucjenu.
Izgledao je zamiljeno, no onda me zaareno pogledao. Rekao
sam joj da u uzeti zapise. Njeno Sasluanje, kako ih je ona
nazivala. Tekst nije bio dugaak. Sakrio sam ga ispod kouha i te
ga veeri iznio iz elije. Javio sam se gazdarici, pa otiao ravno u
Greeningovu radnju. Bio je sam. Pozdravio me oprezno, no kad
sam mu rekao za rukopis i pokazao mu ga, preplavila ga je radost.
>Mogao bih to poslati Baleu<, rekao mi je, >i za nekoliko mjeseci
prokrijumariti natrag u Englesku petsto kopija.< Sjeam se da je
kazao: >To bi podignulo veliku galamu.<
Brzo sam raunao u sebi. To je bilo, kad... dvadeset devetog
lipnja?
 291

Iznenaeno me pogledao. Da. Znao sam da to moram uiniti

iste veeri jer sam ve osjeao da mi ponestaje hrabrosti. Ali mislim
da mi je Gospod dao snage, on me potaknuo da to uinim.
Naslonio sam se u stolcu. Znai, nije posrijedi jedna, nego dvije
knjige. Myldmore je Greeningu donio Sasluanje Anne Askew, dok
mu je Leeman kasnije predao kraljiinu Tualjku. Znali su da
Greening knjige moe prokrijumariti do Balea. Da, obje bi knjige
uistinu podignule veliku galamu. Moda su ti ljudi na svoj
djetinjasti nain smatrali da e kraljiino priznanje vjere i obznana
muenja gospoe Askew razgnjeviti puk, koji e potom podignuti
bunu i svrgnuti vlastodrce. Nisu u potpunosti shvaali koliko su
ljudi na vlasti moni i nemilosrdni. Anne Askew vie nitko nije
mogao nauditi, no objavljivanjem Tualjke kraljica bi se nala u
velikoj opasnosti, a njen pad samo bi iao u prilog najgorim
protivnicima reformacije.
Moete li pretpostaviti to im se dogodilo, gospodine? upitao je
Myldmore. Mislim, lanovima Greeningove skupine. Zato je
Greening ubijen? Moda zato... zato to sam im donio knjigu?
Ne znam, odgovorio sam iskreno. Ali mislim da tu ima jo
neega.
ega? Gospodine, sve sam vam rekao. Vjerovao sam vam. No
osjeam da znate vie od mene.
I znam, ali zasad vam to ne mogu otkriti. No budite sigurni da
vam ne elim zlo... to ete sada? upitao sam. Vraate se u
Tower?
Opet sam na dunosti u ponedjeljak. Vrtio je glavom. Drhtim
od straha svaki put kad idem na posao. Osjeam da me promatraju
i vrebaju. Strano se bojim da e prije ili poslije saznati za knjigu...
S druge strane vrata zauju se brojni koraci. Myldmore se
trgnuo i kratko me pogledao razrogaenih oiju. Vrata se otvore i u
ured uu Barak i namrgoeni William Cecil. Uz Cecila su stajala
dva krna momka ruke su im bile na drcima maeva. Pomislio
sam da e Myldmore pokuati pobjei, no samo je ustao i, krotak i
drhtav, ostao stajati pokraj stolca. Ponovo me pogledao i s tihim
 292

uasom rekao: Izdali ste me.

Ne, rekoh. Upravo suprotno. Sada ete biti zatieni.
Pogledao sam Cecila, no lice mu se nije smekalo.

DVADESET ESTO POGLAVLJE

KASNIJE TOG POPODNEVA ponovo sam stajao u uredu lorda Parra .
u palai Whitehall. S nama su bili William Cecil i nadbiskup
Cranmer, ija se bijela misna koulja isticala naspram Cecilove i
moje crne odvjetnike halje. Na stolu je leao velik papir s mojim
biljekama, plod dugog razmiljanja od tog popodneva. S
iekivanjem smo gledali u vrata.
Sastanak s lordom Parrom bio je zakazan u etiri, bio me
obavijestio Cecil kad je sa svojim ljudima odvodio Myldmorea iz
mog ureda. Prestravljenom mladom tamniaru rekao je da radi za
prijatelje na dvoru, koji e se pobrinuti da bude siguran, te ga do
daljnjeg negdje sakriti. Toverski slubenici primit e poruku da je
Myldmore bolestan, kako bi se dobilo na vremenu.
Myldmore je bio silno uplaen, preklinjao je da ga puste, no
Cecil mu je odsjeno odgovorio da su Greeningove ubojice jo na
slobodi, te da sam se ja nedavno sukobio s njima, to sam mogao
samo potvrditi. Dok su ga odvodili, Myldmore me preko ramena
pogledao oima punim tuge i gnjeva ogolio je duu preda mnom,
a ja sam sve vrijeme pripremao teren da ga uhvate. Stojei u uredu
lorda Parra, sjetio sam se tog pogleda. No Myldmore je bio sigurniji
u nekom skrovitu osim u sluaju kraljiina pada, kad bi bio
samo jo jedan koji e stradat zajedno s nama.

NAKON TO SU odveli Myldmorea, ostao sam jo dva sata u svom
uredu. Zatvorio sam kapke, dohvatio papir i pero, i stao mozgati o
datumima, ljudima, te nestanku ne jedne, ve dvije iznimno
delikatne knjige. Pokuao sam ukalupiti Myldmoreovu priu u ono
to sam ve znao. Sve se opet svodilo na Greeninga i njegovu
skupinu tko su, zapravo, i to ele? Izgubio sam osjeaj za
 293

vrijeme, i kad je sat Lincoln's Inna otkucao tri, shvatio sam da

moram krenuti. Uzeo sam papir na kojem sam bio zapisao kljune
injenice i zaputio se prema rijeci da uhvatim amac do javnih
stuba palae Whitehall. U amcu sam se, i ovaj put, presvukao u
drugu halju. Straari u palai ve su me zapamtili, i neki od njih bi,
oznaavajui moje ime na popisu, s potovanjem kimnuli glavom.
Tlocrt palae bio mi je sve poznatiji zbijeni niz raznolikih
udesnih zdanja prekidala su mala skrivena dvorita, meu kojima
mi se isprva bilo vrlo teko snai. Naviknuo sam se ak i na sjaj i
ljepotu unutarnjeg prostora; mogao sam prolaziti hodnicima ne
zastajkujui neprestano pred divnim kipovima, slikama i
tapiserijama.
U ured lorda Parra stigao sam malo prije etiri; lord je doao
odmah poslije mene. Kad sam stigao, u uredu je ve bio William
Cecil i, na moje iznenaenje, nadbiskup Cranmer. Izgledao je
odsutno i zabrinuto. Duboko sam mu se naklonio. Lord Parr rekao
mi je da e nam se uskoro pridruiti kraljica.
Pokuao sam dokuiti kamo su nas dovele injenice koje smo
doznali od Myldmorea, rekao sam dok smo ekali.
I? Jeste li to dokuili, Matthew? upitao me tiho nadbiskup.
Mislim da smo sada neto blii vjerojatnom razvoju dogaaja.
Zaulo se kucanje, i uredska vrata se otvore. Na pragu je stajala
lady Anne Herbert, kraljiina sestra, koju sam bio vidio prije
nekoliko dana u dvorcu Baynard. Naklonila se, a za to je vrijeme u
ured ula sama kraljica u velianstvenoj haljini od zlatne svile;
prednji dio haljine i rukavi bili su bijeli i prekriveni sitnim uzorcima
zlatnih jednoroga. Kraljica je izgledala mirno i sabrano. Iza nje
stajala je Mary Odell. Svi smo se duboko naklonili.
Mary, Anne, moete se vratiti u moje odaje, rekla je kraljica.
Dame su nam kratko kimnule i otile. Kraljica je pogledala nas
etvoricu i duboko udahnula; njene pribranosti naas kao da je
nestalo, i kad se okrenula stricu, izgledala je izmodeno. Poruio si
mi da ima novosti. Jesi li pronaao moju knjigu?
Nisam, Kate, ali gospodin Shardlake saznao je neke stvari.
 294

Glavom je pokazao na mene.

Dobre vijesti? odmah je upitala, sva napeta.
Nisu loe, Vae Velianstvo. Stvar je vrlo sloena, odgovorio
sam.
Uzdahnula je, pa se okrenula Cranmeru. Hvala vam to ste
doli, nadbiskupe. Znam da vas moj stric obavjetava o svemu to
se dogaa.
Bio sam ovdje na zasjedanju Krunskoga vijea.
Da, sad kad Gardiner i njegovi ljudi nisu vie u napadu, rekao
je lord Parr s primjesom prijezira u glasu. Nesumnjivo, ciljao je na
Cranmerovu sklonost da izbjegava zasjedanja Vijea kad su stvari
izgledale opasno.
Kraljica je otro pogledala strica. Samo nas petero znamo da je
Tualjka ukradena, rekla je. No, da najprije ujemo kakve nam
vijesti donosite s Vijea, gospodine nadbiskupe.
Uglavnom se razgovaralo o dolasku francuskog admirala
sljedeega mjeseca. Bit e to velike sveanosti. Wriothesley je
prigovorio da e zbog silnih poreza koji dospijevaju ove godine
sveanosti izazvati gunanje meu pukom, ali kralj je svejedno
ostao pri svojoj odluci o velikom slavlju. Osmjehnuo se. A vi ete
biti u prvom planu, Vae Velianstvo.
Znam. Kralj mi je rekao za nove haljine i nakit koji emo dobiti
moje dame i ja... A cijelo ovo vrijeme ga obmanjujem, rekla je
drhtavim glasom. Sva ta lijepa odjea i nakit, pomislih, nestali bi u
trenu da se Tualjka odjednom pojavi u javnosti. Sjetio sam se
Myldmoreova opisa Anne Askew u Toweru i suspregnuo drhtaj.
Nadbiskup je nastavio u vedrom tonu ne bi li ohrabrio kraljicu.
Va brat, kao grof od Essexa, doekat e izaslanika i projahati s
njim kroz London. I on e na sveanostima biti u prvom planu...
Gardiner i Norfolk su tijekom vijeanja bili tihi. Njihov lov na
heretike je propao, madam, to je svakoga dana sve jasnije.
Osim ako ga neto ne oivi. Kraljica se okrenula prema meni.
Stric mi je rekao da su dva vaa pomonika ranjena. ao mi je.
 295

Nijedan nije ozbiljno ozlijeen, Vae Velianstvo.

A taj Myldmore... smjestili ste ga na sigurno? upitala je kraljica
lorda Parra.
Da, zajedno sa straarom i drvodjeljom koji su pomogli
Leemanu.
Sve bi ih se moglo optuiti za izdaju, napomenuo je Cecil.
Lord Parr je odmahnuo glavom. Ako uspijemo srediti ovu stvar,
moramo se pobrinuti da svu trojicu potajice izvedemo iz Londona i
smjestimo ih negdje daleko u provinciju.
Myldmore nee moi dugo glumiti bolest, rekao sam. Doi e
do istrage.
Nee ga moi povezati s nama. Mislit e da je pobjegao.
Ve je mnogo nestalih, rekla je tiho kraljica. A dva ovjeka su
mrtva. Sve zbog mene.
I Anne Askew je u tome imala svoju ulogu, rekao je odsjeno
lord Parr. Dao Bog da propadne njeno ludo krivovjerje.
Cranmer se zabrinuto ugrize za usnu, pa ree: S vaim
doputenjem, Velianstvo, gospodin Shardlake bi nam pokazao
svoje zakljuke. Pokazao je papir na stolu.
Kraljica me pogledala i kimnula. Ponovo sam joj se naklonio.
Cecil donese stolce za nadbiskupa i kraljicu, pa stane pokraj
lorda Parra. Ispred njih nalazio se popis s imenima i datumima:

Armistead Greening ubijen 10. srpnja

James McKendrick nestao 11./12. srpnja
William Curdy nestao 11./12. srpnja
Andres Vandersteyn nestao 11./12. srpnja
Elias Rooke pobjegao 17. srpnja, ubijen 18. srpnja
Michael Leeman novcem podmitio drvodjelju Barwica
i straara Gawgera, i gotovo sigurno 6. srpnja odnio
Tualjku grenika Greeningu; pobjegao iz Whitehalla 19.
 296

srpnja
------------------
Thomas Myldmore 29. lipnja odnio Greeningu zapise
Anne Askew

Ta su sedmorica inila radikalnu skupinu koja se sastajala u

radnji Armisteada Greeninga, rekao sam.
Cranmer je pokazao na papir. Zato je Myldmore odvojen od
ostalih?
Zato to ga nikad nisu istinski primili u skupinu. Moda je bilo
jo onih ije se lanstvo razmatralo, no ovih prvih estero je jezgra.
Vandersteyn je moda bio povezan s anabaptistima, dok je
dobrostojei Curdy moda dao novac Leemanu kojim je ovaj
podmitio bravara Barwica i straara Gawgera. Greening je gotovo
sigurno bio povezan s Johnom Baleom u Antwerpenu, i po svoj
prilici krijumario je zabranjene knjige iz Flandrije. Myldmoreovo
svjedoenje pokazuje da se nije radilo tek o skupini za razmjenu
miljenja. Zanos lanova ukazuje na svojevrsnu anabaptistiku
sektu. Preao sam pogledom po prisutnima. Mislim da je skupina
pokuavala pridobiti ljude koji obavljaju povjerljive poslove
povezane s visokim ili tajnim slubama a straar Leeman i
toverski tamniar Myldmore primjer su toga. Myldmore, meutim,
nije mogao prihvatiti njihove stavove o drutvenom poretku i misi, i
zatraili su da vie ne dolazi na sastanke. No, kad je poslije vidio to
se dogodilo Anne Askew, osjetio je da mora neto poduzeti. Njenu
knjigu, logino, odnio je Greeningu. A Greening ju je namjeravao
poslati Johnu Baleu.
Svi su utjeli. Kraljica je uznemireno dotaknula biser ispod
vrata, Cranmer je zabrinuto zurio u mene, a William Cecil je polako
kimao glavom. A onda je Greening ubijen, nastavio sam. to se
ostale petorice tie, trojica su nestala odmah: McKendrick, Curdy i
Nizozemac. Prstom sam prelazio preko imena na popisu. Straar
Leeman ostao je obavljati svoju slubu ovdje u Whitehallu, a Elias
je poeo raditi za svog susjeda Okedenea.
 297

Ako su prva trojica pobjegli kako ne bi bili ubijeni, zato Elias i

Leeman takoer nisu otili? upitao je Cecil.
Razmiljao sam o tome. Leeman je vjerojatno smatrao, budui
da je radio u Whitehallu, da je siguran. Ovdje je imao smjetaj.
Ostao je sve dok nije saznao da je pod istragom, i tek je onda
nestao. to se tie egrta Eliasa, sjetite se da su vremena teka, a
on je osiguravao jedini prihod svojoj obudovjeloj majci i sestrama.
Uzdahnuo sam. Bio je tvrdoglav i vjerojatno je odbio savjet ostalih
da im se prikljui u bijegu. Kad sam razgovarao s njim, stekao sam
dojam kako misli da su se ubojice namjerile samo na Greeninga. A
s obzirom na njegovu mladost i manjak iskustva, ostali mu
vjerojatno nisu povjerili da su doli do Tualjke. No vjerujem kako
je znao da je Greening dobio zapise Anne Askew.
Zato to je na samrti rekao da su ga ubili zbog nje, pripomene
Cecil.
Tako je.
Siroti momak, promrsila je kraljica. Ostao je zbog svoje majke
i sestara i zbog toga stradao. Naglo je prila prozoru i sputene
glave ostala gledati na malo dvorite.
A preostala etvorica? Jesu li jo uvijek ivi? upitao je lord
Parr.
Ne znam. injenica da je ubijen i Elias daje mi naslutiti da su
ubojice progonile cijelu skupinu. Jesu li ih pronali ili ne, to jo ne
znamo.
Lord Parr pogladio je svoju sijedu bradu. Tko god da je ubio
Greeninga i Eliasa, vjerojatno dri i kraljiinu knjigu i zapise Anne
Askew.
Je li mogue da je netko moan Wriothesley ili Gardiner,
Rich ili Paget u skupinu ubacio svog uhodu? upitao je Cecil. Je
li uhoda bio netko od nestale etvorke? Kako bi inae itko izvana
mogao saznati da Greening ima Tualjku?
Da, mogue je da je netko iz skupine radio za neprijatelja,
rekao sam. Mislim da Leemana moemo iskljuiti. Ako je radio za
Gardinera, svakako ne bi odnio Tualjku Greeningovoj skupini.
 298

Ostaju nam trojica: Curdy, Vandersteyn i McKendrick. Ali, ako je

jedan od njih bio pijun koji je radio za Gardinera ili nekog drugog,
te ubio Greeninga i uzeo Tualjku i rukopis Anne Askew, zato se ni
za jednu knjigu jo nije ulo? Rukopis Anne Askew je moda
uniten jer tereti Wriothesleyja i Richa, no pijun bi, ako je doista
postojao, Tualjku zasigurno odnio ravno kralju.
Cranmer je kimnuo. Da. Norfolk i Gardiner znali su da se lord
Hertford i lord Lisle uskoro vraaju u Krunsko vijee, i da je progon
heretika propao. Nedavno sam uvidio kako je razborito da se i sam
vratim u Vijee. Bilo bi smisleno da su se, to se Tualjke tie,
odmah latili posla.
Da, gospodine nadbiskupe, slaem se, rekao sam.
Kraljica se okrenula i pogledala me. U oima joj se iskrila nada.
Znai, smatrate kako je mogue da nisu Gardinerovi ljudi ubili
Greeninga i uzeli Tualjku?
Da, mogue je. No teorija gospodina Cecila o douniku unutar
skupine vrlo je uvjerljiva.
Smeteno je zavrtjela glavom. Netko je iznutra radio protiv
skupine pobonih ljudi? Pretvarajui se da je jedan od njih? Kako je
itko mogao podnijeti teret takve izdaje?
Za Boga miloga, neakinjo, uzrujao se lord Parr, kada e
shvatiti da nije svima dua ista kao tebi?
Kraljica se zapiljila u njega, pa se jetko nasmijala. Moja dua
nije ista. Da jest, ne bih morala pisati knjigu koja se zove Tualjka
grenika. Uspjela bih pobijediti svoju grenu tatinu unitila bih
knjigu, kako mi je to valjano savjetovao gospodin nadbiskup, i
sprijeila sve ovo... Ne bih obmanjivala svog mua, zavrila je
gorko.
Kratko sam je pogledao. Njene bi rijei zvuale kao pretjerano
samosaalijevanje da nije govorila s puno iskrene tuge. Na trenutak
zavlada tiina, a onda se Cecil okrene prema meni: Nain na koji
su Greening i Elias ubijeni, i va opis dvojice ubojica, kazuje mi da
je u sve ukljuen netko vrlo moan, netko tko si moe priutiti
iskusne krvnike.
 299

Pogledao sam ga. Cecil je bio odve mlad za ovakvo savjetovanje.

Opet, bio je i otrouman i staloen. Lord Parr je dobro izabrao.
Slaem se, rekoh. Ali to ne odgovara na pitanje zato netko jo
uvijek skriva knjigu. Promijenio sam poloaj jer sam ve dugo
stajao i boljela su me lea. Lorde Parr, gospodine nadbiskupe,
Vae Velianstvo: s vaim doputenjem, pokazao bih vam to sam
napisao na poleini papira. Radi se o kronologiji koja bi mogla
dodatno razjasniti stvari. Kraljica je kimnula, ponovo dodirnuvi
biser Catherine Howard. Nikad je jo nisam vidio tako krotku.
Nagnula se nad stol zajedno s ostalima, a ja sam okrenuo papir:

9. lipnja Leeman je uo glasnu raspravu o Tualjci

izmeu kraljice i nadbiskupa; sa
skupinom je skovao plan o krai knjige
29. lipnja Anne Askew je dovedena u Tower i ondje
muena
29. lipnja Myldmore je odnio Greeningu zapise Anne
Askew
5. srpnja Elias je omeo dva mukarca u pokuaju
provale u Greeningovu radnju; jednom
mukarcu je nedostajala polovica uha
(vjerojatno se radi o ovjeku koji je prije
pokuao pridobiti kraljiina paa Gareta)
6. srpnja prethodno podmitivi drvodjelju Barwica i
straara Gawgera, Leeman je ukrao
Tualjku; logino je pretpostaviti da ju je
odnio Greeningu
10. srpnja dva mukarca (ne radi se o napadaima iz
prvog sluaja) ubila su Greeninga i ukrala
Tualjku (a moda i zapise Anne Askew)
11./12. srpnja nestali su McKendrick, Curdy i
Vandersteyn
16. srpnja spaljena je Anne Askew
17.srpnja ispitao sam Eliasa, koji je pobjegao na
 300

spomen prezimena Bertano (prema

Okedeneu, skupina povezuje to prezime s
Antikristom)
18.srpnja ubijen je Elias
19.srpnja saznavi za moju istragu, pobjegao je
straar Leeman
21. srpnja sukobio sam se s dva mukarca koja su
ubila Greeninga (ne radi se o ljudima koji
su prije pokuali provaliti u njegovu
radnju); znali su moje ime i spominjali su
Bertana

Svi su prouavali kronologiju. Redoslijed dogaaja doputa da

su u sve ukljuene dvije skupine ljudi, rekao sam. Jedna je ciljala
na zapise Anne Askew, dok je druga eljela doi do Tualjke.
Cecil je odmahnuo glavom. No zasigurno je postojao samo
jedan uhoda. Nije li vjerojatnije da je dounik rekao Gardineru ili
Norfolku, ili Richu, ili Wriothesleyju, ili ve kome za Sasluanje
Anne Askew nakon to je Myldmore dvadeset devetog lipnja odnio
tekst Greeningu, nakon ega su plaenici dobili zadatak da zapis
ukradu, ali ih je omeo Elias? Potom, estog ili sedmog srpnja,
Greening dobiva Tualjku, a onaj tko stoji iza svega alje dva nova
mukarca da ga ubiju i ugrabe obje knjige, u emu su i uspjeli,
izuzev komadia otrgnute stranice koji je ostao stisnut u
Greeningovoj ruci?
Mogue. Ali ne bi li bilo smislenije poslati dva ista mukarca i u
drugi pohod? razmiljao sam naglas.
Lord Parr iznenada je planuo: Moemo li bar u neto biti
sigurni?
Zasad ne, lorde. tovie, postoji jo jedna mogunost. Duboko
sam udahnuo prije no to sam nastavio: to ako su nakon prvog
napada lanovi skupine imali podijeljena miljenja o koracima koje
trebaju poduzeti ? Neki su moda htjeli poslati knjige u inozemstvo
radi objavljivanja, dok su drugi, razumniji, shvatili da bi objava
 301

Tualjke samo tetila kraljici. Sjetite se da su ti ljudi, kad govorimo

o razumijevanju politike, vrlo naivni. to ako je veina odluila da
nee objaviti Tualjku, a oni koji su ubili Greeninga, zapravo su
radili za nekog u skupini koji jest elio objavu?
Znamo da su ekstremne sekte izrazito sklone cjepkanju i
unutarnjim svaama, rekao je Cranmer.
Ukljuujui ubojstva? upitao je Cecil.
Da, ako je u pitanju dovoljno velik ulog, odgovorio je Cranmer
tuno. Ako nita, moramo to uzeti kao jednu od mogunosti.
Zavladala je tiina, a onda je kraljica umorno kimnula i rekla:
Sad bar znam tko je bio izdajnik u mom domainstvu: straar
Leeman. Tuno mi se osmjehnula. Matthew, bili ste u krivu kad
ste sumnjiili Jane Benu i lady Mary.
Istina, Vae Velianstvo. No bila mi je dunost da razgovaram
sa svim osumnjienicima.
Ponovo je kimnula.
to sada? upitao je Cranmer.
Okrenuo sam se Cecilu. Prije svega, kao to sam bio rekao, ne
bismo smjeli odbaciti mogunost da je jedan od trojice nestalih
mukaraca uzeo knjige zbog svae oko strategije, te ih sada eli
prokrijumariti iz zemlje. Kakvu ste tono strau postavili na
dokove?
Na carini sam diskretno dogovorio temeljito pretraivanje
brodskih tereta na odlasku. Dakako, carinici najvie truda ulau u
pretraivanje robe koja ulazi u zemlju, s osobitim naglaskom na
zabranjenu literaturu. Knjige znaju biti skrivene u balama tkanine
ili, omotane nepromoivim platnom, u bavama s vinom...
to e biti ako ili pronau? ubacio sam se.
Dostavit e ih meni. Cecil nesvjesno dodirne jedan od madea
na licu. Lord Parr bio je ljubazan i dao mi dovoljno zlata da
podmaem taj kanal.
Ali to ako knjige u inozemstvo krenu iz Bristola ili Ipswicha?
upitala je kraljica. Ili iz kakvog zatona, skrivene na nekoj brodici?
 302

U tom sluaju ne moemo nita uiniti, rekao je bezbojno lord

Parr. Okrenuo se prema meni. Jasno mi je da bi radikalna skupina
poslala zapise Anne Askew u inozemstvo Baleu ili nekom njemu
slinom da ih ondje tiskaju i prokrijumare natrag u Englesku.
Ali Tualjku? Pa oito je, i nakon malo razmiljanja, da bi tiskanje i
raspaavanje Tualjke samo nakodilo kraljici.
Ve sam imao posla s esktremnim fanaticima, rekao sam. Ti
ljudi predano su vrbovali pristae na mjestima gdje se moe doi do
povjerljivih informacija ba zato da ih objave. Moda su ak i
shvaali da mogu prouzroiti tetu Njenom Velianstvu, ali nije ih
bilo briga jer su vjerojatno smatrali da e svojim djelovanjem
podignuti ljude na bunu.
U prostoriji opet zavlada tiina. Tiho sam nastavio: Jo uvijek
imamo dva kljuna traga koja nismo ispitali do kraja. Dvoje ljudi.
Tko je Stice, mukarac s odrezanom polovicom uha, i za koga radi?
I tko je, pobogu, taj Gurone Bertano?
Prezime Bertano mi je potpuno nepoznato, rekao je Cranmer.
Meutim, kao to znate, neto se zbiva, postoji neki plan, koji
ukljuuje samo vjerske tradicionaliste bliske kralju. Je li u sve
upleten i taj ovjek, doista ne znam. No moe biti da je Greeningova
skupina nekako otkrila i treu poverljivu stvar Bertanovo ime i
njegove namjere. Ali od koga?
Kako bilo, ime je prestravilo Eliasa.
Ne usuujemo se istraivati odve otvoreno, gospodine
nadbiskupe, rekao je lord Parr. Ako je taj Bertano ukljuen u
tajne spletke konzervativaca, a ja javno iznesem njegovo ime, od
mene e se traiti da otkrijem gdje sam ga uo.
Od paa smo saznali, ree Cecil, da onaj drugi mukarac, onaj
s odrezanim uhom, radi za nekog na dvoru, nekog tko je traio
podatke protiv kraljice i bio umijean u prvi napad na Greeninga.
Kad bismo bar mogli nai tog ovjeka, rekao sam. On je moda
klju cijele urote.
Lord Parr poeo je hodati amo-tamo, sav napet od frustracije.
Svi dravni velikodostojnici imaju golema domainstva i pijune.
 303

Jo uvijek mi je udno to Myldmore nije bio uhien odmah

nakon to se saznalo kako je upravo on razglasio da je Anne Askew
muena, rekao je Cecil.
Sada se uzbuenim glasom javi kraljica: Matthew, iz onog to
ste rekli mom stricu, shvatila sam da sir Anthony Knevet nije bio
zadovoljan to su sirotu enu protuzakonito muili. tovie,
navodno je rekao da e sve prijaviti kralju?
Tako je, Vae Velianstvo.
Duboko je udahnula. Prije otprilike tri tjedna veerala sam s
kraljem, kad nas je prekinuo glasnik. Rekao je kralju kako ga sir
Anthony usrdno moli za razgovor u vezi s nekom povjerljivom
stvari. Kralj je bio ljutit, rekao je da eli veerati u miru, ali glasnik
je ustrajao, govorei da je stvar vrlo vana. Ja sam napustila odaju,
a sir Anthony je uao kralj te veeri nije bio sposoban napraviti
ni koraka. Jo je jednom udahnula, pokuavajui se umiriti.
Nakon nekog vremena sir Anthony je otiao, a kralj me pozvao
natrag. Nije mi rekao nita o razgovoru, no izgledao je...
uznemireno, pomalo rastrojeno.
Datumi se poklapaju, rekao je lord Parr. A o emu bi drugom
Knevet elio tako urno razgovarati?
U jedno sam sigurna, nastavila je kraljica. Ako su Rich i
Wriothesley muili Anne Askew na svoju ruku ili po nalogu nekog
na viem poloaju Gardinera ili Norfolka ako su postupili tako
svirepo i protuzakonito prema jednoj eni, kraljev osjeaj asti bio
bi silno povrijeen. Platili bi za to. Zapravo, nedugo nakon toga
kralj i jest smislio plan s lanom optunicom protiv mene i ponizio
Wriothesleya kad ju je donio.
Drala se ukoeno, kao da pokuava sputati zapameni strah.
Ve sam dugo znao da na Henrika gleda popustljivo i s ljubavlju, no
za mene je kralj bio derutna zvijer. Ipak, bilo je poznato da kralj
iznimno cijeni tradicionalne viteke vrijednosti takav um moe
biti zgranut muenjem ene, ali mu je posve prikladno da dama
iva zavri na lomai. To objanjava zato je Myldmore proao bez
posljedica, rekao sam zamiljeno. A sjeam se da je Rich na
spaljivanju izgledao nekako zaokupljeno, zabrinuto. Zajedljivo
 304

sam se osmjehnuo. Moda nije samo Wriothesley osjetio kraljev

gnjev.
Lord Parr kimnuo je u znak slaganja. Da, moj neak me
izvijestio da su u to vrijeme Rich i Wriothesley na zasjedanjima
Krunskog vijea bili pokunjeni. No, kako sam rekao, sada su ve
bolje volje.
Ali bi li se onda, s obzirom na okolnosti, usudili naloiti
ubojstvo tiskara i krau knjiga? upitao je Cecil.
Moda i bi, rekao sam zamiljeno. Ako su imali dounika u
anabaptistikoj sekti i saznali za knjige. Podastiranjem Tualjke
kralju ponovo bi uvrstili svoje poloaje.
Svi su u tiini razmiljali o ovoj teoriji. A onda se trgnemo na
iznenadno kucanje. Nervozno smo se zgledali moda nije bilo
najmudrije da nas sve zajedno vide s kraljicom. Lord Parr prie
vratima i otvori ih. Na pragu je stajao jedan od kraljiinih straara.
Duboko se naklonio kraljici i rekao: Gospodin tajnik Paget je vani,
lorde. eli razgovarati s vama i Njezinim Velianstvom.
U redu, ree lord Parr. Daj nam koji trenutak, pa ga uvedi.
Kad je straar zatvorio vrata, Cranmer tiho ree: Bilo bi dobro
da odem. Najbolje preko kraljiine galerije.
U redu, gospodine nadbiskupe, sloio se lord Parr.
Nadbiskup je otvorio vrata i urno iziao. No odmah potom iz
hodnika dopre dubok glas: Gospodine nadbiskupe! Bili ste u
posjetu kraljici?
Da, gospodine tajnie.
Moda biste mogli ostati jo koji trenutak. Doao sam na
dogovor oko doeka francuskog admirala.
Cranmer se, pomalo namrten, vratio u ured, a nakon njega
uao je i tajnik Paget. Bio je sam. Naklonio se kraljici, pa
samosvjesno pogledao prisutne, kao ovjek koji zna da sve vrsto
dri u svojim rukama. Jo od spaljivanja mi je u pamenju ostalo to
uglato, kameno lice, i nadolje okrenut prorez izmeu dugih brkova
i neposlune ravaste brade. Paget je danas nosio sivu halju i
 305

kapu, razmeui se samo slubenim zlatnim lancem. Ispod ruke je

drao snop papira. Imate sastanak s kraljiinim Pravnikim
vijeem, lorde? upitao je vedro. Kako bismo samo upravljali
naom zemljom bez odvjetnika i umakanja pera u tintu? Hja, i ja
sam nekad bio odvjetnik. Nadam se da niste odve zagnjavili
Njezino Velianstvo, rekao je zlobno, hladno piljei u lorda Parra.
Naas sam pogledao kraljicu bila se uspjela smiriti u trenu, i
sada je zraila kraljevskom mirnoom: podignula je bradu i
ramena, i malko ukrutila tijelo. Moji vijenici pojednostavljuju
stvari za moj skroman enski um, rekla je veselo.
Paget se opet naklonio. Bojim se kako vas i ja moram zamoliti
da mi podarite vae uveno strpljenje, no siguran sam da se radi o
mnogo ugodnijoj temi. Kralj je naloio da se nabavi nova odjea za
dame koje e vas pratiti na sveanostima za francuskog admirala.
eli da vaa pratnja izgleda sjajno.
Njegovo Velianstvo je velikoduno kao i uvijek.
Znam da do sveanosti imamo jo mjesec dana, no mnogo toga
se mora prirediti. Moemo li porazgovarati o organizaciji? Nakon
toga, gospodine nadbiskupe, mogli bismo se dotaknuti vae uloge,
koja e takoer biti vana.
Iza Pagetovih lea, lord Parr je pogledao Cecila i mene, pa
glavom kratko pokazao prema vratima. Nasreu, bili smo odve
niskog statusa da bi nas predstavio gospodinu tajniku. Naklonili
smo se kraljici i iskrali se van. uli smo Pageta kako govori: U
dvorcu Baynard na ivanje e dobiti najbolju takninu...
Cecil i ja utke smo koraali hodnikom sve dok nismo stigli do
diskretno smjetenog prozora s pogledom na dvorite, s kojeg sam
pri svom prvom dolasku vidio kralja. Dvorite je ovog popodneva
bilo prazno, izuzev para mladih dvorana koji su ljenarili oslonjeni
na zid. Sjene su se ve produile.
Tajnika Pageta vidio sam na spaljivanju, rekao sam tiho.
Da, bio je tamo.
On je tradicionalist, zar ne?
Na dvor je doao pod zatitom biskupa Gardinera, ali vie nije
 306

povezan s njim.
Ne?
Sada je iskljuivo kraljev ovjek. Kralj je tjelesno slab, i sve vie
svojih poslova daje Pagetu u ruke. No tajnik pazi da ne prekorai
granice svojih ovlatenja.
Da, uo sam kako je tu lekciju nauio od Wolseyja i Cromwella.
Cecil je kimnuo. Kako god vjetar puhao, Paget e slijediti samo
kraljeve elje. Ako i ima vlastitih naela, dobro ih je sakrio.
Bolje se prignuti nego ostati bez glave.
Ba tako.
Ali... moemo li biti sigurni u to, budui da je Paget vjerski
tradicionalist i u dobrim odnosima s Richem i Wriothesleyjem? ini
se da su ta dvojica muila Anne Askew bez prethodnog
savjetovanja s kraljem. A moda je i Paget spreman preuzeti stvar u
svoje ruke sada kad je kralj tako bolestan. Uostalom, nije li tajnik
odgovoran za sve slubene uhode i potkazivae?
Za slubene svakako, odgovorio je Cecil. No kao to je lord
Parr maloprije kazao, svi dravni velikodostojnici imaju i osobne
pijune. to se kraljeva zdravlja tie, tijelo mu otkazuje, ali um i
volja su mu, iz onog to ujem, ustri kao i uvijek.
Promatrao sam mladog Cecila: bio je uobiajeno bistar, smiren i,
vjerovao sam, spreman zaboraviti na skrupule. No ipak se bez
oklijevanja javno priklonio kraljici. Duboko je uzdahnuo, a ja
shvatih da i on zacijelo osjea napetost zbog svega ovoga. Je li ga
strah sada kad je namirisao dim? to dalje? upitao sam ga blago.
Stvar je u rukama lorda Parra. A do daljnjeg i u mojim. Pazit u
na dokove, pokuati pronai mukarca bez polovice uha i rijeiti
zagonetku zvanu Bertano. Neoekivano mi je dodirnuo ruku.
Zahvalni smo vam, gospodine Shardlake. U razgovoru ste mnogo
toga razjasnili... Zastao je. Ah, pogledajte tamo dolje.
Pogledao sam kroz prozor. Dva pridola mukarca koraala su
preko dvorita i srdano razgovarala. Dva mlada besposliara
odmaknu se od zida i duboko im se naklone. Prvi pridolica bio je
 307

kraljiin brat, William Parr, grof od Essexa, visok i mrav, koata

lica i podrezane crvenkastosmee brade. Drugi mukarac, o ijem
sam povratku u Englesku douo od dvorskih dama, bio je
nekadanja kraljiina ljubav: sir Thomas Seymour. Prezirao sam
ga. Nosio je kratki zeleni ogrta, a bijele duge arape od svile
isticale su njegove skladne noge. Crvenkastosmeu kosu
prekrivala mu je iroka ravna kapa s labudovim perom. Gladio je
svoju kestenjastu bradu, dugu kao i u Pageta, ali pomno
zaeljanu.
Saveznitvo Parr-Seymour na djelu, apnuo je Cecil sa ivim
zanimanjem politikog znalca. Dvije glavne reformistike obitelji
sada su zajedno.
Nije li sir Thomas odve svojeglav za vodee mjesto?
Istina. Ali njegov brat, lord Hertford, zasad je jo uvijek u
inozemstvu, i sir Thomas vodi igru. No lord Hertford vraa se vrlo
skoro. Imam veze u njegovu domainstvu. Cecil mi se naas tato
osmjehne, pa se nakloni. A sada vas ostavljam, gospodine
Shardlake. Pozvat emo vas kad bude kakvih novosti. Hvala vam
jo jednom.
Promatrao sam ga kako odlazi niz hodnik svojim brzim,
samouvjerenim korakom. Zbog tog posljednjeg osmijeha sam se
zamislio: i Cecil e jednog dana biti politiar ve sada je
zakoraio na prvu stubu. Misli mi potom skrenu na saveznitvo
Parrovih i Seymourovih. Zasad su ujedinjeni protiv vjerskih
konzervativaca. No kad kralj umre, obje e obitelji imati pravo
zahtijevati upravu nad kraljevstvom u ime malodobnog Edwarda:
Parrovi kao obitelj njegove pomajke, a Seymourovi kao obitelj
njegove prave, mrtve majke. Koliko e tada potrajati saveznitvo?

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

KORAAJUI HODNIKOM prema bogato ukraenim javnim odajama,
zauo sam neobinu buku: onkraj zida dopirali su kripanje i
tropot, te zvuk koji je sliio zveketu lanaca. Pogledao sam uokolo i
opazio vrata koja dotad nisam vidio. Za razliku od ostalih, ova vrata
 308

nisu imala prekrasno ureen okvir, ve su bila postavljena u razinu

sa zidom, s istom reljefastom oplatom nalik naboranoj tkanini.
Imala su malu kljuanicu, ali ne i kvaku. Svladan znatieljom,
lagano sam ih gurnuo; arke su bile nauljene i vrata se, na moje
iznenaenje, odmah otvore.
Unutra se nalazila iroka etvrtasta platforma, obasjana
bakljama privrenim na zidove. Platforma je okruivala stube
koje su vodile u prizemlje. Zaprepastim se kad u jednom kutu
ugledam etvoricu mukaraca u crnim odorama kraljeve gospode
umirovljenika: s naporom su okretali golemo vitlo, teglei uza stube
nekakav teret iz prizemlja. Odozdo sam zauo sipljiv uzvik: Pazite,
budale, ljuljam se! Mukarci ponu snanije namatati uad, i u
mom se vidokrugu pojavi krupan mukarac u masivnim kolicima,
privezan za njih konim remenom preko golemog struka; glava mu
je bila gotovo elava, imao je veliko, crveno, okruglo lice, a iznad
ovratnika od kaftana drhtali su mesnati nabori napola skriveni
rijetkom bradom. Kraljevi golemi obrazi grili su se od bola.
Uto me opazio straar, krupan bradati momak. Pourio je prema
meni, vrsto mi dlanom prekrio usta i izgurao me natrag u hodnik.
Neujno je zatvorio vrata, a onda me zgrabi za suvratke halje: Tko
ste vi? upitao je tiho, no jarosno. Kako ste uli onamo?
uo... uo sam udne zvukove onkraj vrata. Gumo sam ih i
lako su se otvorila...
Za ime Boje, trebala bi uvijek biti zakljuana iznutra... ut e
me Hardy, ostat e bez muda zbog ovoga. Izraz lica naglo mu se
promijenio: nije me vie gledao gnjevno, nego prijezirno. Tko ste vi,
grbave? Promotrio je moju halju. Vidim da nosite kraljiin grb.
Ja sam novoimenovani lan kraljiina Pravnikoga vijea.
Pustio me. Onda nauite, i to brzo, da u Whitehallu ulazite
samo onamo gdje vas pozovu. Posljednje je rijei naglasio
udarajui me kaiprstom u prsa, a onda je uznemireno pogledao
preko ramena. Mukli zveket s druge strane vrata znaio je da su
kolica dovuena na platformu. Idite, rekao je straar, i zahvalite
nebesima to vas nije vidio. Mislite da je Njegovu Velianstvu drago
da ga gledaju kako ga vitlom dovlae gore? Nestanite! Odmah!
 309

Okrenuo se i uao natrag u prostoriju, a ja sam pojurio odatle to

sam bre mogao. Znao sam da kralj hoda na jedvite jade, ali nikad
se nisam zapitao kako dolazi do svojih odaja na prvome katu. Ve
sama nepokretnost dovoljno je poniavajua za tog nekad uvenog
atletu, i zasigurno ne eli da ga gledaju dok ga ovako tegle...
Zadrhtim, shvativi da sam imao sree. Da je naas podignuo glavu
i prepoznao me...

PONOVO je nastupilo kratko zatije. Nekoliko dana iz Whitehalla
nisam dobivao nikakve vijesti. Vratio sam se na posao, ali ovog mi
je puta bilo tee sabrati se i odmoriti.
U subotu dvadeset etvrtog srpnja, kasno ujutro, doao sam u
ured. Nicholasa nije bilo.
Moda je dokasna banio po krmama, negodovao je Skelly.
Juer je rekao da ga bole prsa, rekao je Barak. Ako ne doe,
otii u do njega za vrijeme ruka da provjerim je li sve u redu.
Kimnuo sam.
Skelly prijekorno ree: Bio je doao onaj svjedok u sluaju na
Parninom sudu, kako je bilo i dogovoreno. Trebali ste uzeti njegov
iskaz, ali morao sam mu rei da ste otili po urnom poslu. Budui
da nisam znao gdje ste, gospodine, zavrio je on zajedljivo.
ao mi je, rekoh, ozlovoljen jer sam zaboravio na to. Tako dalje
nee moi.
Ovo je stiglo za vas. Skelly mi je pruio nekoliko pisama.
Hvala.
Odnio sam pisma u svoju sobu i sljedeih sam nekoliko sati
radio. Bile su to uobiajene stvari, izuzev slubene obavijesti
rizniara Rowlanda da je moja biva klijentica, Isabel Slanning,
podnijela pritubu protiv mene. Zatraio je da doem do njega u
ponedjeljak. Uzdahnuo sam. Hja, to se moglo oekivati. Pritube u
se lako rijeiti, no Rowland e bez sumnje uivati u pokuaju da me
posrami.
 310

Bio sam malko zabrinut za Nicholasa. Barak je rekao da e ga,

ukoliko se ne pojavi u uredu, posjetiti za vrijeme ruka. to ako ga
je pronaao u loem stanju, inficirane rane, pa ga odveo Guyu? No
poznavao sam Baraka: da se dogodilo neto vano, poslao bi mi
poruku. Moda je otiao kui; rekao sam mu da moe otii doma na
ruak dok je Tamasin trudna. Vratio sam se poslu koji me ekao na
stolu.
Nedugo potom zaulo se kucanje na vratima. Ponadao sam se da
se vratio Barak, no bio je to Skelly. Doao je odvjetnik Dyrick,
gospodine. U vezi sa sluajem Slanning.
Uvedi ga. Namrtio sam se i odloio pero. Zacijelo je doao
preuzeti predmetne dokumente; leali su na pultu pokraj mog
radnog stola. No oekivao sam da e poslati svog pisara. Vincent
Dyrick i ja sukobili smo se prije godinu dana, i o njemu sam znao
stvari zbog kojih mu je bilo u interesu da me ne provocira previe.
Ipak, bio je on ovjek koji je volio borbu. Isabel Slanning zasigurno
je traila najratobornijeg odvjetnika, nekog kome nije vano to je
klijent naporan, a sluaj beznadan, sve dok dobiva visoku
naknadu. Dyrick je bio upravo takav. Iz iskustva sam znao da e
nesmiljeno pokuavati izvui neto iz tog predmeta; vjerojatno e
ak uvjeriti samoga sebe da je Isabel u pravu.
Dyrick je uao svojim samouvjerenim, vrstim korakom; imao je
lijepo mravo lice, prodorne zelene oi, a ispod uske kape virili su
mu tanki uvojci crvene kose. Kratko mi se naklonio, pa se cinino
osmjehnuo.
Dobar dan, brate Shardlake.
I vama, brate Dyrick. Izvolite sjesti.
Prihvatio je i sjeo, sklopivi ruke u krilu. Nastavio sam uljudno,
ali bez osmijeha: Dakle, preuzeli ste sluaj gospoe Slanning?
Pripremio sam dokumentaciju.
Fino. Predmet je vrlo zanimljiv.
Mislim da je beznadan. Ali unosan.
Istina, osmjehnuo se on ponovo. Brate Shardlake, znam da
imamo razloga drati se podalje jedan od drugoga, ali... hja...
 311

ponekad emo se u nekoj parnici, pukim sluajem, nai na

suprotnim stranama.
Moje sudjelovanje u ovoj parnici je zavreno. Jeste li vi naveli
gospou Slanning da upravi Inna podnese prigovor protiv mene?
upitao sam britko. Ta prituba nema nikakvoga smisla.
Pogledao me u oi. Kad me ve pitate ne, nisam je ja naveo na
tubu. Rekao sam joj da se mora usredotoiti na svoj predmet. No
bila je uporna.
Da, gospoa Slanning je uistinu uporna. Pomislih kako glede
toga zacijelo govori istinu. to se sluaja tie, prituba im nee
donijeti nikakvu korist, i premda bi me Dyrick volio vidjeti u
neprilici, znao sam da tu stvar nee gurati predaleko.
Jako je nezadovoljna vaim voenjem postupka, rekao je
glumei prijekor.
Znam. Gurnuo sam snop predmetnih isprava prema njemu.
Ovo je dokumentacija, nadam se da ete uivati.
Stavio je papire u krilo. Mnogo je mesa na ovoj kokoi, rekao je
zahvalno, a onda me pogleda s negodovanjem. Gospoa Slanning
mi je rekla da ste se vi i odvjetnik njenoga brata, gospodin
Coleswyn, urotili protiv nje. Posjetili ste ga u njegovoj kui. Nadalje,
tvrdi kako ste je naveli da za struno miljenje o zidnoj slici, koja je
u sreditu ovog sluaja, izabere vjetaka koji joj nije bio sklon.
Tvrdi da je taj ovjek, Adam, bio u dosluhu s vama i Coleswynom.
Molim vas, kao njen zastupnik, da mi odgovorite na te optube.
Na trenutak sam bio spreman reagirati grubo, poput Baraka, no
ipak sam zadrao mirnou. Uvidjet ete da je gospoa Slanning
sama izabrala vjetaka s popisa koji sam joj dao. Nije me ak
zatraila ni savjet.
Dyrick je malo nagnuo glavu. Gospoa Slanning kae da ste
ekstremni vjerski radikal, poput Coleswyna i njenog brata.
Naalost, ustrajna je da to pitanje, unato mom protivljenju,
potegne na rujanskom roitu. Eto, da znate.
Dyrick me netremice promatrao svojim hladnim zelenim oima.
Odgovorio sam neto ustrije: Dobro vam je poznato da nisam
 312

vjerski radikal.
Slegnuo je ramenima. Kako god da bilo, mene se to ne tie. No
takva optuba ovih se dana ne iznosi u javnosti. Moram vas
upozoriti da ju je stavila i u prigovor koji je podnijela Lincoln's
Innu.
U pravu ste. Ovih dana nije razborito nabacivati se optubama
za vjerski ekstremizam. Nitko nije siguran, opomenuo sam ga.
Dyrick je u sebi nosio crtu lakomislenosti, manjak zdrave
prosudbe, i uivao je izazivati probleme sebi za volju.
Ponovo je nagnuo glavu. Mislio sam da je lov na heretike
zavren.
ovjek nikad ne zna.
Hja, moda ste upueniji nego ja. Sjeam se da imate veze na
dvoru.
Brate Dyrick, zaponem, zacijelo ste svjesni da je ovaj sluaj
besmislen, i da su miljenja vjetaka jasna i konana. Moj
suparnik, gospodin Coleswyn, za sluaj da pokuavate saznati
neto o njemu, mudar je i razuman ovjek. Po mom miljenju,
jedini cilj Isabel Slanning i Edwarda Cotterstokea jest da naude
jedno drugom. Oboma bi bilo u interesu da se to prije nagode.
Dyrick podigne obrvu. Brate Shardlake, i vi i ja dobro znamo da
gospoa Slanning nee pristati na nagodbu. Nikada. Bio je u
pravu. Preda mnom se pojavi Isabelino lice: izborano, uljivo,
neumoljivo.
Dyrick ustane, stavi spis pod ruku i samozadovoljno ga potapa.
Kao to rekoh, na ovoj je kokoi mnogo mesa. Doao sam vam
kazati da u se otro boriti, ali neu ohrabrivati gospou Slanning
da se nabacuje optubama za herezu. Svjestan sam koliko je to
opasno. to se tie njene pritube Innu, to ete morati rijeiti
sami.
Kimnuo sam. Bilo mi je drago uti da ipak ima bar malo
razboritosti.
A sada me eka okraj s bratom Coleswynom. Veselim se tome.
Naklonio se i izaao.
 313

SJEDIO SAM neko vrijeme u tiini, vie uzrujan no ljutit zbog
povratka Vincenta Dyricka u moj ivot. Gledite da je sluaj
Slanning povezan s vjerskom urotom bilo je smijeno. No, ako
Isabel nastavi s ludim optubama, bit e to briga vie za Philipa
Coleswyna. Moda ga dovede i u opasnost. Morao bih ga upozoriti.
Naposljetku uzdahnem i vratim se poslu. Sada vie nije bilo tako
vrue, sunce se primaknulo obzoru, a vani na Gatehouse Courtu
sve je utihnulo. Neto prije sedam zaulo se kucanje na vratima;
opet sam se ponadao da je stigao Barak, moda ak i Nicholas, no
bio je to Skelly koji me doao pozdraviti i predati mi poruku. Ovo je
netko maloas gurnuo ispod vrata, rekao je. Bio je to preklopljeni
papir, adresiran na mene nespretnim tiskanim slovima, i
zapeaen bezoblinom grudicom voska.
Kad je Skelly otiao, prelomio sam peat i rasklopio papir.
Poruka je bila nepotpisana i, kao i adresa, ispisana tiskanim
slovima, meni posve nepoznatim rukopisom.

GOSPODINE SHARDLAKE,
UHVATILI SMO MLADOG NICHOLASA OVERTONA. AKO
GA ELITE PONOVO VIDJETI, DOITE VEERAS U DEVET
U KUU SA ZELENIM KAPCIMA U NEEDLEPIN LANEU,
DRUGA VRATA OD ZNAKA ZASTAVE. DOITE SAMI.
NEMOJTE NITA JAVLJATI U PALAU,
ONDJE IMAMO SVOJEG DOUNIKA. AKO NE DOETE,
POSLAT EMO VAM MLADIEVU GLAVU.

DVADESET OSMO POGLAVLJE

MALO HODAJUI, MALO TREI, urio sam prema Barakovoj kui,
udaljenoj nekoliko ulica. Prolaznici su me radoznalo pogledavali.
Bio me obuzeo strah da je Barak pronaao slinu poruku u
Nicholasovoj unajmljenoj sobi i da ga je sam otiao traiti. Govorio
 314

sam si da on ne bi reagirao nagonski, ne u ova vremena, ali bio sam

istinski uplaen za obojicu i iznova se proklinjao zbog nevolja koje
sam svima oko sebe donio svojim uplitanjem u potragu za
Tualjkom.
Kad sam stigao i pokucao na vrata, bio sam sav znojan i
zadihan. Shvatio sam da mi je posljednjih mjeseci tjelesna sprema
dola na niske grane po cijele sam dane sjedio u uredu, a kod
kue uivao u dobroj kuhinji Agnes Brocket.
Vrata mi je otvorila Jane Marris. Naklonila se prignuvi koljeno,
a onda se zagledala u moje lice. Zar ste trali, gospodine
Shardlake? Napola. Dolazim iz svog ureda.
Neoekivano se osmjehnula. Sve je u redu, gospodine.
Gazdarica se uplaila, ali ispostavilo se da nije nita. Doktor
Malton je s njom.
Namrtio sam se, ne znajui o emu govori. Teko diui,
zabrinuto sam je slijedio niz kratak hodnik. U urednoj maloj
dnevnoj sobi Tamasin je sjedila na jastucima. Bila je blijeda. Na
moje golemo olakanje, na stolcu pokraj nje sjedio je Barak; sada
odmotanu ruku drao je u njenom krilu. Guy je, u svojoj dugoj
lijenikoj kuti, sjedio nagnut nad stolom i mijeao bilje u zdjelici.
Odozgo je dopirao pla maloga Georgea.
Jane, poi k djetetu, molim te, rekla je Tamasin. Zna da neto
nije kako valja.
to se dogodilo? upitao sam kad je Jane otila.
Barak je podignuo glavu. Bila je topla ljetna veer, i nosio je
samo koulju i duge arape. Na zlatnom laniu oko vrata visjela
mu je, kao i uvijek, drevna oeva mezuza. Tamasin je jutros
osjetila bolove u trbuhu. Kad sam stigao kui na ruak, bilo joj je
jo gore. Bojala se da neto nije u redu s bebom. Otiao sam po
Guya.
Sve je u redu, mirno je rekao Guy. Muili su je vjetrovi.
Tamasin posramljeno pogleda ustranu.
Zabrinuo sam se, rekao je Barak, a Tamasin pomiluje njegovu
urednu bradu. Nemojte mi zamjeriti to se nisam vratio na posao,
 315

pogledao me. Subota je, dan za sreivanje papira. Kako ste znali
da sam ovdje?
Nisam... nisam bio siguran. No elio sam s tobom popriati o
jednoj hitnoj stvari, pa sam doao.
ao mi je to sam vam na smetnji, rekla je Tamasin.
Tvoja crijeva imaju smetnje, vragolasto joj se naceri Barak.
Sram te bilo, Jack, crvenjela se ona.
Guy je ustao. Pomijeaj ovo bilje s malo piva i popij nakon jela,
uputi on Tamasin. Ta smjesa moe biti od pomoi kod... tvojih
problema. Osmjehnuo se. Sve drugo je u redu.
Tamasin ga uhvati za ruku. Jako ste dobri prema nama, rekla
je. Samo, zabrinuti smo jer...
Znam, rekao je Guy. Njihovo prvo dijete rodilo se mrtvo.
Ispratit u vas, rekao je Barak.
Hvala. Guy me na odlasku pozdravio vrlo suzdrano. Slubeno
mi se naklonio, to me povrijedilo vie nego da me opsovao. Barak
ga je poveo van, ostavivi me samog s Tamasin. Naslonila se na
jastuke.
Zabrinula sam se rekla mi je tiho.
Razumijem te. U tvom stanju zbog svake... nelagode strahuje
da se neto dogaa s djetetom.
Istina. Izgledala je eznutljivo. Nadam se da e ovoga puta biti
ki. Djevojica koju u odijevati u haljinice i izraivati joj krpene
lutke.
Moda i bude tako.
Kratko se osmjehnula, pa rekla: Guy je pogledao Jackovu ruku.
Dobro zacjeljuje. No nije slino Baraku da bude tako neoprezan, a i
nije mi jasno kako je mogao zadobiti takvu gadnu povredu od
obinog noa za papir. Malko je napregnuta oi, a ja sam se silom
prestao mekoljiti. Znao sam koliko je bistra.
Drago mi je da rana dobro zacjeljuje, odvratio sam
neodreeno.
 316

Barak se vratio. Po mom izrazu lica shvatio je da se dogaa

neto ozbiljno. Tammy, gazda i ja emo popriati u spavaoj sobi,
rekao je. Sigurno ne eli sluati o pravnim zavrzlamama.
Nije problem.
Posluaj Guyev savjet, eno, i odmori se, ree Barak toboe
strogo, pa me uz malo stubite odvede do njihove spavae sobe.
Sjeo je na krevet. to se dogodilo? upitao je tiho jer je Jane Marris
bila s Georgeom u susjednoj sobi.
Jesi li danas otiao do Nicholasa?
Da, kako sam i rekao. U vrijeme ruka, prije no to sam otiao
kui. Studenti s kojima dijeli taj svinjac rekli su mi da je izaao
juer naveer i da se nije vratio. Misle da je vjerojatno ostao spavati
kod neke kurve.
Nije. Proitaj ovo. Pruio sam mu poruku. Netko je to gurnuo
ispod uredskih vrata prije manje od pola sata.
Nakon to je proitao poruku, Barak je na trenutak zatvorio oi,
a onda se ljutito zapiljio u mene.
Hoete li mi, pobogu, rei to se dogaa? upitao je, i dalje tiho.
Ne mogu ti sve otkriti. Zakleo sam se na utnju...
Jebe utnju! podignuo je glas. Neto veliko je posrijedi, zar
ne? Uposlili ste mene i Nicholasa da vam u tome dijelom
pomognemo. Ukraden kraljiin prsten u dvorcu Baynard, ubijeni
tiskar ije roditelje navodno zastupate, oni mukarci koji su nas
napali u gostionici, uplaeni mladi kojeg ste ispitivali u uredu...
sve je to povezano, nije li? Poslali ste me u palau s porukom, i cijeli
je odred smjesta odveo tog jadnika. Bio je prestravljen. A onaj mladi
odvjetnik koji je doao s vojnicima, onaj pun madea, zasigurno
radi za kraljicu, zar ne?
U pravu si.
Po njegovu dranju i kroju halje vidio sam da je dvorski
odvjetnik. Nije mi to moglo promaknuti, dovoljno dugo sam radio
meu takvim ljudima. A vas poznajem est godina, i znam da
postanete nervozni i razdraljivi kad se dogaa neto opasno!
 317

Bocnuo me kaiprstom. Kraljica vas je opet upetljala u neto, nije

li? Netko je zbog toga oteo Nicka, i sad elite da vam ga pomognem
osloboditi! E pa, najprije mi sve otkrijte! Sve!
Podignuo sam ruke. Spusti glas ili e te ene uti. Oklijevao
sam. Ako mu sve otkrijem, prekrit u zakletvu i izloiti ga
spoznajama koje mogu biti vrlo opasne. No, ako elim pomoi
Nicholasu, treba mi Barakova pomo, i to odmah. Stoga sam mu
iznio cijelu priu: od poziva koji sam dobio od kraljice i nestale
Tualjke, preko dvojice ubijenih i skupine nestalih mukaraca, do
Myldmoreova priznanja i zapisa Anne Askew. Govorio sam tiho, a
Barak me nekoliko puta prekinuo pitanjima, takoer priguenim
glasom.
Kad sam zavrio, Barak se dao u razmiljanje. I dalje je izgledao
ljutito. Zar vam ne mogu pomoi kraljiini ljudi? gladio je bradu.
U poruci stoji da otmiari u palai imaju dounika.
Moda lau.
Ne usuujem se riskirati.
Zar ne moete poruku dostaviti kraljici osobno? Vi, koji biste
sve uinili za nju? upitao je nestrpljivo.
Odmahnuo sam glavom. Nemamo vremena. Sjeti se, moram
biti ondje u devet veeras. A ve je dobrano prolo sedam.
Ako idoista imaju dounika u Whitehallu, nee vas pustiti da to
razglasite neete ivi izai iz te kue, a Nick jo manje.
elim samo da ode onamo sa mnom i sakrije se u blizini dok
ja budem unutra. To ti ide od ruke, rekao sam tiho i duboko
udahnuo. Ako ne izaem za dvadeset minuta, pokuaj o svemu
obavijestiti odvjetnika Williama Cecila. Time se ne izlae
opasnosti.
Barak je vrtio glavom; odjednom je izgledao umorno. Umrli
biste za kraljicu?
Bih, odgovorio sam kratko.
Ushodao se sobom, pa rekao: Sranje. Poi u s vama. Premda,
mislim da je Tamasin ve sumnjiava zbog moje ruke.
 318

Hvala ti, Jack, rekao sam smjerno. Ne mogu ni opisati koliko

sam ti zahvalan.
I trebate biti jebeno zahvalni. ekajte me ovdje. Pozdravit u se
sa enom i rei joj da hitno moramo nekom svjedoku. Ne elim da
ponovo vidi to vae zabrinuto lice. Pozvat u vas.
Imamo sat i pol, rekao sam.
Dovoljno da pronaemo neku krmu i sve dobro isplaniramo.

POLI SMO prema sreditu grada, pa skrenuli k rijeci. Barak je
preko kuulje odjenuo stari kouh, a i meni je dao jedan stavio
sam ga preko prsluka; ne bi bilo pametno isticati se odjeom u
siromanom dijelu grada, kamo smo se zaputili. Greeningove
ubojice to su dobro znali.
Imate li to zlatnika u torbi? upitao me Barak.
Da. I pokoji srebrnjak.
Puno je bolje imati zlato.
Iz St. Peter's Streeta skrenuli smo u Thames Street. Nismo
mnogo govorili. Na jugu su se vidjele dizalice na molovima, te
rijeka, sva bijela od jedara. Na zapadu je zalazilo sunce. Barak
nijednom nije usporio; cijeli je ivot proveo u gradu i poznavao je
svaku ulicu i prolaz. Zaustavio se tek ispred naoko pristojne
gostionice na krianju Thames Streeta i uliice koja je vodila prema
rijeci; neke od uskih, ruevnih kua bile su nagnute pod udnim
kutovima tijekom desetljea utonule su u Temzinu ilovau. Malo
nie niz uliicu nalazila se jo jedna gostionica; bila je zaputena, a
na proelju je bio naslikan znak svetog Jurja: crveni kri na bijeloj
podlozi. Bio je to znak zastave spomenut u poruci.
Needlepin Lane, rekao je Barak. Uglavnom jeftine kue za
iznajmljivanje. Hajdmo sjesti u ovu krmu, negdje pokraj prozora.
Unutra je bila guva; gosti su uglavnom bili trgovci i radnici koji
su na kraju dana doli popiti pie. Barak nam uzme dvije krigle
piva, pa sjednemo uz prozor s pogledom na uliicu. Veer bijae
 319

topla i kapci su bili irom otvoreni, te je u gostionicu ulazio

zaguljiv i pranjav gradski zrak. Tek to smo sjeli, Barak ustane.
Ispred prozora je prolazio snaan mukarac u crvenoj odori
londonskih redarstvenika; nosio je fenjer, a na desno je rame
naslonio palicu. Kasnije e obilaziti ulice, i provoditi u djelo
odredbu o redarstvenom satu. Barak se nagnuo prema meni.
Dajte mi svoju torbu. Brzo!
Dao sam mu torbu, a on jurne van. Vidio sam kako razgovara s
redarstvenikom. Posve mu je primaknuo glavu. U jednom se
trenutku redarstvenik okrenuo prema prozoru i kratko me
pogledao, a onda krenuo dalje Thames Streetom. Barak se vratio u
gostionicu.
Stvar je sreena, sjeo je. Potplatio sam ga.
Nisam vidio da si mu dao novac.
Vjet je u neprimjetnom primanju kovanica. A ja u davanju.
Rekao sam mu da smo u slubenoj potrazi za ukradenim nakitom,
i da emo se u devet, druga vrata odavde, nai s cinkaroem.
Zamolio sam ga da, ako uje kako viem, doe do kue s
pojaanjem.
Sjajno. Nisam poznavao nikog tko bi to tako dobro obavio;
Barakove reakcije uvijek su bile izvanredne.
Pitao sam ga zna li tko ivi ondje. Rekao je da povremeno dolazi
neki mukarac, mogue i dvojica, ali da je kua uglavnom prazna.
Moda se radi o gnijezdu u koje neki gospodin dovodi svoju
djevojku, ali ako i jest tako, redarstvenik je nije vidio. Siromaniji
ste za etiri ilinga, ali isplatilo se. Zastao je. Lako je mogue da
kua pripada nekom dvoraninu, i da se ondje dogovaraju prljavi
poslovi. Lord Cromwell je imao takve kue. Pretpostavljam da
kraljiini ljudi na slinom mjestu dre onog tamniara iz Towera.
Utihnuo je jer je stolu priao djeak koji nam je upalio svijeu. Vani
je bilo sve mranije. Barak je otpio gutljaj piva i ustao. Malo u
proetati uliicom da vidim jesu li u kui upaljena svjetla. Ponovo
je otiao, pa se vratio ve za nekoliko minuta. Kapci su zeleni, kao
to pie u poruci. Zatvoreni su, no vidio sam svjetlucanje vatre iza
rebrenica u prizemlju. Podignuo je obrve i osmjehnuo se. Ostaje
 320

nam samo ekati da crkvena zvona otkucaju redarstveni sat,

rekao je i potegao dug gutljaj piva.
Hvala ti, rekao sam tiho. Sam se ne bih sjetio sve to obaviti.
Kimnuo je. Zapravo sam uivao nagovarajui redarstvenika da
nam pomogne i pazi na kuu. Uivao sam, da budem iskren, ak i u
onom maevanju u gostionici, unato ozljedi ruke. Starih se navika
teko rijeiti. Iznenada se namrtio. No vie nisam brz i snaan
kao neko. Imam dobru enu, dobar posao, jedno dijete i drugo na
putu. Na trenutak se zapiljio u prazninu, a onda nastavi: Lord
Cromwell me, kao djeaka, izvukao iz blata. Uivao sam radei za
njega. Trebao mi je otar um, a katkad i otar no. No to je posao za
mlade ljude i za one koji nemaju to izgubiti.
Sjetio sam se redaka iz Biblije: Dok sam bio dijete, govorio sam
kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Poto sam postao
odrastao ovjek, odbacih to mi je bilo djetinje.5
Nikad nisam imao mnogo prilike za djetinjarije. Barak ponovo
otpije gutljaj piva, pa me prodorno pogleda: Stara vremena...
Volim one uzbudljive situacije kad mora misliti i opaati hitro, u
hodu. Veeras sam to ponovo shvatio. Zamislio se, pa me pogledao
i tiho rekao: Prije nekoliko mjeseci u prolazu sam vidio svoju
majku.
Zapiljio sam se u njega. Znao sam da se Barakova majka, nakon
smrti njegova oca, brzo preudala za mukarca kojeg je mrzio. Od
dvanaeste godine ivio je sam na ulici. Stara je, pogrbljena. Nosila
je naramak granja za vatru. Ne znam to je s njim. Nadam se da je
mrtav.
Jesi li razgovarao s njom?
Odmahnuo je glavom. Ila je prema meni, odmah sam je
prepoznao i zastao. Nisam znao bih li joj se javio ili ne. Osjetio sam
saaljenje. No samo je prola. Ona mene nije prepoznala. I to je bilo
to. Tako je najbolje.
Kako bi te prepoznala? Niste se vidjeli vie od dvadeset godina.
Dobra majka bi prepoznala svoje dijete, odvratio je on
tvrdoglavo.
 321

Jesi li rekao Tamasin za to?

Odluno je odmahnuo glavom. Tlaila bi me da je idem traiti. A
ja to ne elim. Stisnuo je eljust.
ao mi je.
Natrag se ne moe, ree on, pa promijeni temu. Zacijelo vam je
jasno da Nick moda nije u toj kui. Moda vie nije ni iv. Ti ljudi
ele vas, ele otkriti to znate. I nee biti blagi. Kad doznaju to
ele, ni vi ni on vie im neete biti potrebni.
Pogledao sam ga u oi. Znam. No, ako me kane ispitivati, to e
potrajati. Zato si mi potreban ti da dri strau. Ako ne izaem za
dvadeset minuta, pozovi redarstvenika, svog novog prijatelja.
Mislio sam ti rei da ode u Whitehall, no ovako e biti bre i bolje.
U redu. Hladno je zurio u mene svojim smeim oima. Morate
prekinuti veze s kraljicom, rekao je ozbiljno. Svaki put kad se
pribliite toj septikoj jami koju zovu kraljevskim dvorom, naete
se u opasnosti.
Ona je u opasnosti.
Po onom to ste mi rekli, sama si je kriva.
Kralj umire, apnuo sam.
Da, uo sam glasine.
To nisu samo glasine. Dvaput sam ga nakratko vidio. Stanje u
kojem se nalazi... mislim da nee izdrati vie od nekoliko mjeseci.
to e se dogoditi poslije?
Ako prevladaju reformisti, kraljica bi mogla biti jedna od onih
koji e vladati u ime princa Edwarda. Moda bude i namjesnica,
kao onomad prije dvije godine kad je kralj vodio svoju vojsku u
Francuskoj. No, ako knjiga dospije u pogrene ruke, to bi je moglo
stajati ivota.
Barak je nagnuo glavu prema meni. Ako i preivi, ako reformisti
pobijede, Seymourovi e htjeti preuzeti vlast. Uostalom, oni su
krvni srodnici princa Edwarda. Ako dou na vlast, kraljica bi se
mogla ponovo udati. Stisnuo je oi. Vjerojatno jo jedan politiki
brak s nekim dvorskim monikom.
 322

Kiselo sam se osmjehnuo. Jack, moda mi time eli neto

natuknuti, no vjeruj mi da za sebe nikad nisam gajio ama ba
nikakve nade. Katarina Parr po svom je poloaju bila daleko iznad
mene jo i prije no to se udala za kralja. Uvijek sam bio svjestan
toga.
Onda neka vam ovo bude posljednji posao za nju, ustro e
Barak.

U DEVET sati je kroz sve dublju tamu odjeknulo crkveno zvono i
oznailo redarstveni sat. Gostionica se ispraznila. I mi smo izali.
Na uglu je stajao redarstvenik s upaljenim fenjerom, a uz njega
krupan mladi.
Upravo kreem u obilazak, gospodine, redarstvenik je
znaajno rekao Baraku, koji mu kimne. Ostavili smo ih i krenuli
Needlepin Laneom do gostionice sa znakom zastave i ovdje su se
gosti razilazili po kraju radnog vremena. Bili su to mlai, siroviji
ljudi, a meu njima je bilo i nekoliko egrta. Barak je glavom
pokazao na vrata pokraj gostionice. ekat u ondje, rekao je. Tek
da ne budem u vidokrugu.
Duboko sam udahnuo. Dvadeset minuta.
Odbrojavat u. Sretno.
Hvala, rekoh, pa krenem dalje. Noge su mi pomalo drhtale.
Proao sam pokraj prozora s otvorenim kapcima unutra je obitelj
u poderanoj odjei jela kasnu veeru na svjetlu jeftine svijee.
Sljedea kua bila je ona sa zelenim kapcima. Kao i Barak, i ja sam
kroz sputene rebrenice vidio svjetlo. Pogledao sam prema prvom
katu. I ondje sam naas opazio slabano svjetlo; netko je motrio na
ulicu, no iz tog kuta nije mogao vidjeti Baraka.
Pokucao sam na drvena vrata. Odmah sam zauo teke korake.
Vrata je otvorio nizak, snaan mukarac u umrljanoj koulji.
Zapiljio se u mene. U jednoj je ruci drao svijeu, a drugu je poloio
na drak bodea za pojasom. Eliasov opis napadaa koji su prvi put
pokuali provaliti u Greeningovu radnju nije bio posve odreen, ali
 323

ovaj bi mukarac mogao biti jedan od njih. Bio je u kasnim

dvadesetima; imao je gustu upavu crnu kosu, etvrtastu eljust,
te grube, ljutite crte lica, koje su odavale njegovu narav.
Ja sam Shardlake, rekao sam. Primio sam poruku.
Mukarac je kratko kimnuo i maknuo se ustranu. Uao sam u
prostoriju iji je pod bio prekriven rogoinom, a jedini namjetaj bio
je stol s nogarima na kojem se nalazio velik svijenjak i stolci
poredani oko njega. Na kat je vodilo trono stubite. Na jednom je
stolcu sjedio Nicholas; ruke su mu bili svezali na lea, a oko usta je
imao pritegnutu krpu. Na jednom je oku imao masnicu, a krpa i
njegova zamrena kosa bile su umrljane skorenom krvlju. Iza njega
je stajao visok i gospodski odjeven mladi nosio je fini zeleni
prsluk i koulju izvezenih rukava i ovratnika. Imao je pronicavao,
lukavo lice. Plava brada bila mu je uredno podrezana. Nedostajala
mu je vanjska polovica lijevog uha; netko mu ga je glatko prerezao,
i sada je na tom mjestu imao sjajno oiljno tkivo. Nicholas me
mahnito gledao jer mu je mladi drao ma na grlu.
Mukarac koji me pustio unutra zatvorio je vrata.
Gower, nisi vidio nikog drugog? kultiviranim ga je glasom
upitao kompanjon bez polovice uha.
Ne, gospodine Stice. A i gazda odozgo pazi na ulicu. Pokazao je
glavom prema stubama.
Drugi mladi kimne, ne odvajajui ma od Nicholasova grla.
Otkrili su mi svoja imena, pomislih. To ne sluti na dobro. Stice je
svrnuo pogled na mene i stao me prouavati svojim hladnim, sivim
oima. Polako je odmaknuo ma od Nicholasova grla i osmjehnuo
se.
Dakle, doli ste, gospodine Shardlake. Mislili smo da se neete
usuditi, ali na je gazda bio drugog miljenja. Kae da ste i hrabri i
odani.
Gower mi se priblii, gledajui me svojim gnjevnim oima.
Moda vam se deko svia, ha, grbave? Kako izgledate, sigurno
nemate previe sree sa enama. No ovjek bi pomislio da si moete
nai boljeg od ovog trkljavca.
 324

Ostavi ga na miru, Gower, otrese se Stice na njega. eka nas

posao, nema vremena za poalice.
Prijezirno sam pogledao Sticea. Zato ste tukli Nicholasa?
Morali smo ga onesvijestiti da ga dopremimo ovamo. A kad se
probudio, nije bio spreman na suradnju. Gower ga je morao
poduiti ponaanju.
Doao sam kao to ste i traili. Oslobodite ga.
Stice je kimnuo. Dobit ete ga, no Leonard bi uivao da je imao
prilike poslati vam njegovu glavu. Pokazao je na Gowera. Pun je
zabavnih primisli taj Leonard. Evo, smatra da ste sodomist. Ja se
ne bih usudio tako izazivati Gowera, no ovaj je to oito trpio od
Sticea, koji posegne iza Nicholasove glave i odvee krpu, a zatim
maem preree konop kojim je bio vezan. Gower odmah stane
pokraj Nicholasa, znakovito spustivi ruku na drak bodea.
Nicholas izvadi krpu iz usta i ree hrapavim glasom: Jako mi je
ao, gospodine.
Ja sam kriv, rekao sam tiho. Gurnuo sam te u opasnost.
Sino sam bio u krmi, nastavio je Nicholas promuklo. Na
povratku kui, onesvijestili su me udarcem u potiljak. Probudio
sam se ovdje. Gdje smo?
U kui pokraj rijeke. Okrenuo sam se Sticeu. No? Zar ga
neete pustiti da ode?
Odmahnuo je glavom. Jo ne. Gazda eli razgovarati s vama.
Ako bude zadovoljan, pustit emo vas obojicu. Dok vi razgovarate,
Leonard e odvesti Nickyja otraga. Stice se naslonio na zid i dalje s
rukom na mau. ekao je.
Nicholas je jo uvijek sjedio. Za Boga miloga, mogu li dobiti
malo vode? zavapio je. S mukom je progutao slinu i iskrivio lice od
bola.
Jadno djetece, rekao je Stice i podrugljivo se nasmijao.
Manjka vam samokontrole za jednog gospodina. Gower, daj mu
donesi malo vode iz bave.
Gower izae kroz vrata u stranjem dijelu kue, a Nicholas
 325

nesigurno ustane. Zauo sam kripanje podnih dasaka na katu.

Da, u kui je jo jedan ovjek. Unutra sam pet minuta. Jo etvrt
sata i u pomo e nam stii Barak i redarstvenik sa svojim
pojaanjem. Dotad se moram vjeto pretvarati. Nicholas se
protezao i opipavao masnice. Stice ga je podsmjeljivo promatrao; i
dalje je bio oslonjen o zid, s rukom na drku maa.
Iznenada, Nicholas jurne na Sticea; u trenu je preao tih
nekoliko koraka i zgrabio Sticea za zapee prije no to je ovaj
stigao potegnuti ma. Uhvaen nespreman, Stice ljutito vikne, no
Nicholas ga je ve epao za drugo zapee i pribio uza zid, pa ga
koljenom snano udario u meunoje. Stice krikne i pogrbi se.
Nicholas, stani! viknuo sam. Tunjava nam sada nikako nije
trebala. Nismo ih mogli svladati. U tom se trenutku vratio Gower s
vrem punim vode. Viknuo je i ispustio vr na pod, pa se odmah
maio bodea visoko ga je podignuo, spremajui se zariti ga
Nicholasu u lea. Skoio sam na njega i izbacio ga iz ravnotee, no
nije pao, nego je okrenuo bode prema meni, ba kad je Stice uspio
odgurnuti Nicholasa i isukati ma. Lice mu je bilo bijelo od bijesa.
Uto se na stubama zauju brzi koraci. Prestanite s tom
suludom tunjavom! zaula se naredba, ne odve glasna, ali vrlo
otra. Prepoznao sam taj glas. Gower se smjesta ukipio, a i Stice je
zastao. Samouvjereni koraci sada su ve odjekivali sobom.
Okrenuo sam se odjeven u jednostavnu crnu balju, s crnom
kapom, silno namrtena mravoga lica, preda mnom je stajao
krunski vijenik sir Richard Rich.

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

RICH SE NIJE PRESTAJAO MRTITI. Bio je najsitniji u sobi, ali je
odmah sve preuzeo u svoje ruke. Skinuo je crnu kapu i njome
udario Sticea po licu. Mladieve oi naas su bljesnule, no spustio
je ma. Rich se okomio na njega: Rekao sam ti da im ne smijete
nauditi. S dekom ste bili grublji no to sam elio...
Napao me kad se probudio..., usudio se rei Gower.
Zavei, prostaino! uutka ga Rich, pa se okrene prema meni.
 326

Shardlake, ne elim nasilje, rekao je tihim, ozbiljnim glasom.

Oteo sam momka jer sam znao da e vas to dovesti ovamo, a
moramo razgovarati. Da sam ikako drukije pokuao stupiti u vezu
s vama, odmah biste o tome lelekali pred kraljiinim ljudima, a ono
to vam kanim rei mora ostati tajna. Moda emo ovoga puta ak
biti od koristi jedan drugome.
Zurio sam u njega.To je bio onaj zabrinuti Richard Rich kojeg
sam vidio na spaljivanju Anne Askew. Duga prosijeda kosa stajala
mu je nahero, skladno mravo lice bijae mu smrknuto, oko usta
imao je nove bore, a njegove obino hladne, nepomine, sive oi
sada su lutale po sobi.
utio sam. Naprosto nisam znao to bih rekao. Nicholas je
zaprepateno zurio u krunskog vijenika koji se tako iznenada
naao meu nama. Richova dva plaenika budno su nas motrila.
Uto se zauje kucanje na vratima. Svi smo skoili, izuzev Richa,
kojemu se na licu pojavi njemu svojstveniji prepredeni smijeak.
Otvori vrata, Gower, rekao je. Nae drutvance jo nije potpuno.
Gower ode otvoriti vrata. Na pragu su stajali redarstvenik i
njegov pomaga; izmeu sebe su drali Baraka bio je sav bijesan,
a vidjeh da za pojasom nije imao bode. Gurnuli su ga unutra. Rich
glavom pokae na Baraka, pa se obrati Sticeu i Goweru. Dobro
pripazite na njega, taj je opasan... Gospodine Barak, nasilje nee
pomoi ni vama ni vaem gazdi. Rich prie redarstveniku, koji mu
se duboko nakloni. Nije bilo vie nikog? upitao je.
Ne, gospodine, samo on.
Odlino. Ti i tvoj ovjek bit ete nagraeni. I zapamtite, drite
jezike za zubima.
Da, sir Richarde.
Redarstvenik se ponovo nakloni, pa rukom pokae pomagau da
izae. Kad su otili, Rich zatvori vrata i okrene se prema nama.
Vrtio je glavom, a cinini smijeak otkrivao je njegove pravilne male
zube. Barak, ovjek bi oekivao da e se pokazati u boljem
svjetlu. Zar nisi uzeo u obzir da u, ako se ve koristim ovom
kuom, najprije podmititi lokalnog redarstvenika? Kao to znade,
 327

moe ih se kupiti, a ja dobro plaam.

Barak nije odgovarao. Rich slegne ramenima. Sjedni za stol. I ti,
deko. elim popriati s vaim gazdom i, ako razgovor zavri dobro,
sve u vas pustiti. Jesmo li se razumjeli?
Barak i Nicholas su utjeli, no nakon to sam im kimnuo,
dopustili su Sticeu i Goweru da ih odvedu do stola. Svi su sjeli. Ne
skidajte pogled s Baraka, rekao je Rich. Taj zna vie majstorija od
majmuna. Priao je stubitu i kaiprstom me zapovjedniki pozvao
da ga slijedim. Doite, gospodine Shardlake.
Nisam imao izbora. Na katu me Rich uveo u sobu koja je, kao i
ostatak kue, bila vrlo oskudno namjetena u njoj se nalazio tek
stol sa svijenjakom i nekoliko stolaca. Rich mi je pokazao da
sjednem, pa me u tiini promotrio, ponovo vrlo ozbiljna lica. Na
svjetlu svijea inilo se da mu mravo lice ima jo vie bora i
udubljenja. Sive oi sada su mu bile samo svijetle toke. utke sam
ekao. Bio je rekao da bismo mogli biti od koristi jedan drugome.
Neka kae to je tono mislio.
Upitah se zna li za nestalu Tualjku. Nikako ne smijem biti prvi
koji e je spomenuti.
Ponovo radite za kraljicu, rekao je. Bila je to tvrdnja, a ne
pitanje. No ve iz njegove poruke bilo je jasno da mu je to poznato.
Da, rekao sam. I ako nestanem, imat ete dodatnih problema.
Sjetite se to sve Njezino Velianstvo znade o vama. Dodatni
problemi bili su samo moje nagaanje, no Rich je stisnuo oi.
Primjerice, nee joj biti drago kad sazna da je va plaenik Stice
pokuao podmititi njenog paa. Pouzdano znam da se to dogodilo.
Rich se namrtio. Je li doista tono da, kako ste napisali u poruci,
imate dounika u njenom domainstvu?
Rich je slegnuo ramenima. Ne. Ali opazio sam vas u Whitehallu
prije nekoliko dana. U straarskoj odaji.
Mislio sam da me niste vidjeli, odvratio sam, sada jo vie
uznemiren.
Rich se nagnuo naprijed. Malo toga meni promakne, rekao je
to prijetei, to tato. Znao sam kako je malo vjerojatno da ste
 328

doli u posjet kralju, pa sam zakljuio da ponovo, nakon dosta

vremena, radite za kraljicu. Pitao sam se to je posrijedi, no odmah
nakon toga zapoeli ste istragu o ubojstvu tiskara Armisteada
Greeninga.
Samo u ime njegovih roditelja.
Nemojte raditi budalu od mene, Shardlake, rekao je
razdraeno. U toj stvari radite za kraljicu. Nisam odgovarao. On je
kratko promislio, pa rekao: Dajte da pogodim to ste sve otkrili.
Greening je bio pripadnik male skupine religijskih fanatika,
vjerojatno anabaptista. Jedan od lanova, Vandersteyn, njemaki
je trgovac, a znamo da anabaptizam jo uvelike truje njegovu
zemlju. Pripadnik skupine je i trgovac Curdy, koji potjee iz stare
lolardske obitelji a znamo da su mnoge od njih pridobili
anabaptisti. Podignuo je mravu ruku i poeo na prste nabrajati
lanove skupine: Vandersteyn, Curdy, Elias Rooke, egrt,
McKendrick, kotski vojnik koji je postao propovjednik i..., nagnuo
se naprijed, ... Leeman, ni manje ni vie nego pripadnik kraljiine
strae. Naposljetku..., duboko je udahnuo, ... ini se da je meu
njima i tamniar iz Towera po imenu Myldmore. estorica
mukaraca koji kao da su nestali.
Duboko sam udahnuo. Premda mu je mnogo toga bilo poznato,
nije znao da je Elias ubijen i da lord Parr dri Myldmorea
zatoenog. Nisu nestala estorica, nego etvorica mukaraca.
Znai, i vi traite Greeningova ubojicu? upitao sam.
Rich je spojio dlanove i nagnuo se naprijed. Ne, rekao je
odluno. Knjigu traim. Knjigu vrlo vanu meni, a moda i
kraljici.
Knjigu. Jednu knjigu. No od Myldmorea sam saznao da, uz
Tualjku, postoji i druga knjiga Sasluanje, u kojoj Anne Askew
otkriva kako ju je Rich muio. to ako on uope ne zna za
Tualjku? Traite knjigu Anne Askew? okuao sam sreu. O
njenom zatoenitvu u Toweru?
Rich se naslonio u stolcu. Drago mi je to smo stavili karte na
stol, rekao je. Da, traim zapisane lai i lupetanja te bijedne ene.
Kako ste doznali za knjigu?
 329

Razgovarao sam sa egrtom Eliasom prije no to je nestao, i on

mi je rekao za nju. Da je kod Greeninga, lagao sam. Recite mi,
jesu li zbog te knjige vai ljudi pokuah provaliti u Greeningovu
radnju prije no to je ubijen?
Rich se namrtio. Odakle vam taj podatak? Ah, valjda od egrta
Eliasa. Da, ova dvojica dolje pokuali su provaliti i uzeti zapise
Anne Askew, no netko ih je omeo. Nedugo potom netko drugi je
ubio Greeninga.
Kako ste vi znali da Greening ima knjigu, sir Richarde?
Tamniar Myldmore, koji je sada i sam nestao, saznao je, nije
vano kako, odreene stvari o zatoenitvu Anne Askew u Toweru.
Naredio sam svom ovjeku da ga slijedi.
Sticeu?
Goweru. Ne biste nikad rekli po njegovu izgledu, ali briljira u
tajnom praenju ljudi. Izvijestio me da je Myldmore otiao do
Greeninga nosei malu torbu na ramenu, punu kad je ulazio u
radnju, a praznu kad je izlazio.
A tako...
Rich se promekoljio u stolcu. Ponovo sam ispitao Anne Askew
tada je ve bila izvan Towera, u privatnoj kui pod mojim
nadzorom, gdje je ostala sve do spaljivanja. Spremno je priznala da
je napisala klevetniki prikaz svog tamnovanja u Toweru u
kojem je mene i Wriothesleya optuila, izmeu ostalog, da smo je
muili te da je zapise prokrijumarila van. Nije eljela rei tko joj
je pomogao i u ijim su rukama zavrili. No nije ni trebala tajno
praenje Myldmorea dalo mi je odgovor na to pitanje. Rich se
namrtio, a mii na eljusti mu zatitra. Smijala mi se u lice i
pobjedonosno kokodakala da njeni zapisi vie nisu u Toweru. Glas
mu je postao hrapav od gnjeva. Oh, Anne Askew je vie od svega
voljela da njena bude posljednja. Pitao sam se hoe li rei neto
nezgodno na spaljivanju. U jednom trenutku mi se uinilo da hoe,
ali onda...
Zastao je, a ja dovrim reenicu. Onda je eksplodirao barut.
Sjeam se.
 330

Da, vidio sam vas ondje.

ega se tono bojite, sir Richarde? to je to mogla rei ili
napisati? upitao sam tiho.
Neke stvari o meni. I drugima. Sve su to lai, ali u dananje
vrijeme, kad bjesni heretika propaganda...
Zato niste uhitili Greeninga kad ste saznali da ima zapise?
Myldmorea takoer?
Bilo je bolje da to rijeim na osobnoj razini, odgovorio je
kratko. O tome se radi, pomislih, u tome je sr njegova straha. Kralj
je ve ljutit na njega jer je muio Anne Askew kako bi dobio
spoznaje o kraljici, i Rich se boji da bi, ako to postane opepoznato,
njegova karijera bila unitena. Bilo je oito da ne zna nita o
Tualjci, hvala nebesima.
U Richev se glas vratilo samopouzdanje. Brinem se, dakako,
hoe li zapisi Anne Askew biti objavljeni, no ista stvar budui da
vas je angairala zacijelo brine i kraljicu. Moda je Anne Askew
pisala o svojim vezama s Njezinim Velianstvom ili njenim
radikalnim prijateljima. Odmahnuo je rukom. No kraljica mi sada
nije vana.
Teko da mogu povjerovati u to, sir Richarde. Vi i Wriothesley
ste je posljednjih nekoliko mjeseci pokuali uhvatiti u klopku, i to,
nesumnjivo, po nalogu biskupa Gardinera.
Gardinerov plan je propao, rekao je Rich otvoreno. Morali smo
pronai dokaze protiv kraljice, ali nismo uspjeli, to zasigurno
znate. Kralj nas je odmah upozorio da mu moramo pruiti vrste
dokaze. ivciralo ga je to mu kraljica dri prodike, no jo uvijek je
voli. Sad je ljutit na sve nas koji smo u tome sudjelovali, a ona je
opet u njegovoj milosti. Vie me ne zanima je li heretik ili ne.
Dakle, za vas je vano da otkrijete zapise Anne Askew, rekao
sam. elite sauvati svoj poloaj, moda i kou.
Tko ne bi htio sauvati svoju kou? upitao je prijetei. Kraljica
to sigurno eli. A kako je u sve ukljuila vas, nagaam da se u
zapisima Anne Askew nalaze stvari koje ju mogu ugroziti.
Nisam odgovarao. Rich je uzdahnuo, pa umorno nastavio:
 331

Samo bi ljudi poput Askewice i Gardinera stavili ivot na kocku

zbog pitanja o prirodi mise. Uperio je kaiprst u mene. Svakom
razumnom ovjeku na prvom je mjestu da se zatiti od opasnosti. U
pravu ste, gospodine Shardlake, elim se pobrinuti za svoju
sigurnost, ba kao i kraljica. U potrazi za tim nestalim ljudima
zaao sam u slijepu ulicu. A vjerujem i vi. Imam uhodu na
dokovima, i on mi kae da ima i drugih koji budno motre hoe li tko
pokuati prokrijumariti knjigu u inozemstvo. Pretpostavljam da
ostale uhode rade za kraljicu. I dalje sam utio. Imam ogranien
broj ljudi, kao i vi, nastavio je razdraeno. Moj je prijedlog da
kraljica i ja zajedno pokuamo doi do knjige Anne Askew. Gorko
se nasmijao. U posljednjih petnaest godina bilo je i udnijih
saveznitava.
Ne mogu zaboraviti kako je zavrila naa posljednja pogodba,
oglasio sam se napokon. Pokuali ste me ubiti.
On slegne ramenima. elio bih da ste mrtvi, ne sumnjajte u to.
Ali ovdje se radi o vanijim stvarima. Nudim vam ogranienu
suradnju za konkretan cilj. Uostalom, uivate izravnu kraljiinu
zatitu.
Naslonio sam se u stolcu. Trebat e mi malo vremena da
promislim. U meni se sve kovitlalo: prema Richu sam osjeao
mjeavinu gaenja, prijezira i potpunog nepovjerenja. Ipak, bilo mi
je i drago to sam prvi put s njim razgovarao ravnopravno, i to
znadem vie od njega. Zdravorazumski gledajui, bio je u pravu.
Njegov je prijedlog imao smisla. Nadalje, suraujui s njim bit u u
prilici sprijeiti ono najgore mogunost da se Rich, tragajui za
zapisima Anne Askew, usput dokopa i Tualjke, istinski
eksplozivnog teksta. Ovoga u puta ja s njim igrati dvostruku igru.
Zapravo, elite kazati da vam treba vremena da se posavjetujete
s kraljiinim ljudima, rekao je on. U redu, razumijem vas.
Jasno vam je da je knjiga Anne Askew moda ve
prokrijumarena u inozemstvo kako bi ondje bila tiskana? Isto
vrijedi i za Tualjku, pomislio sam.
Mislim da nije. Rich se ponovo nasloni u stolcu i ispreplete
prste. Znate li za Johna Balea? Trenutno ivi u izgnanstvu u
 332

Antwerpenu.
Znam ga po uvenju.
On je glavni nakladnik heretikih tekstova na engleskome. Po
tome, njemu bi se trebalo dostaviti ono smee od knjige, zar ne?
Istina.
Kraljevi pijuni ve ga neko vrijeme dre pod prismotrom. Za to
je zaduen tajnik Paget, no ja sam jedan od krunskih vijenika koji
dobiva izvjetaje o uhoenju. eljeli bismo da car Karlo uhiti i spali
Balea, kao i Williama Tyndalea prije deset godina. No carska vlast u
Antwerpenu trenutno je vrlo slaba, i zasad ga moemo samo
promatrati. Poznato nam je da Bale oekuje poiljku. Prije dva
dana, kad smo dobili posljednje izvjee, jo nije stigla.
To je bilo u skladu s onim to mi je pisao Hugh Curteys. Kakvu
ulogu u svemu ovome ima predsjednik Gornjeg doma Wriothesley?
Njegova je uloga da sav teak posao preputa meni. Naviknuo
sam na to od ljudi.
Tko predvodi vae plaenike na terenu? Stice?
Da. On je jedan od one bezbrojne mlade gospode koja temeljem
dalekih rodbinskih veza trai svoje mjesto na dvoru. Izmeu njih
izabirem one bistre, kojima usto nije problem zaprljati ruke. Gower
je jedan od Sticeovih slugu.
Gower se ini malo... nestabilan.
Stice me uvjerava da mu je potpuno odan, a ini se da doista
jest tako. ovjek mora bar donekle vjerovati svojim podreenima
jer bi inae poludio, zar ne?
Istina.
Za sluaj da pronaemo knjigu Anne Askew, elim da oko jedne
stvari postignemo suglasje: knjiga mora biti unitena prije no to je
itko proita. Govorio je polako i razgovijetno, kao da eli sprijeiti
bilo kakav nesporazum.
Kimnuo sam. Nemam nita protiv takvog dogovora. Tu sam bio
u prednosti pred Richem znao sam da u knjizi nema nieg to bi
ukazivalo na kraljicu, i nije me bilo briga to e na kraju biti s
 333

rukopisom. Ve sam bio odluio da u kraljici preporuiti ovaj

privremeni sporazum s Richem. No stalno u ga imati na oku. Da
nisam doao na sastanak, zasigurno bi ubio Nicholasa. A ja nikad
ne bih saznao tko je poinitelj.
Razmotrit u va prijedlog s kraljiinim ljudima.
Tako sam i mislio, kimnuo je on.
Mrko sam se osmjehnuo. Ne ide vam ba najbolje posljednjih
nekoliko godina, sir Richarde. Optuuju vas za korupciju tijekom
rata, kad ste upravljali financijama. A sada, nakon to ste
mjesecima pomagali Gardineru i Wriothesleyju da srue kraljicu,
sve je zavrilo potpunim neuspjehom. Uinilo mi se da vam je na
spaljivanju nedostajalo one vae samouvjerenosti.
Dotad je bio pristojan, obraao mi se kao stranci u pregovorima.
No sada mu se u oima pojavio bijes. Mravim je kaiprstom
zamahnuo prema meni: Kraljica je moda preivjela ovu oluju,
Shardlake, ali nemojte biti uvjereni da e odsad sve tei kako
reformisti ele. Nudim vam suradnju na konkretnom problemu, i
na odreeno vrijeme. Recite to vaim nalogodavcima. I molim vas,
kad razgovarate sa mnom, nemojte zaboraviti da imate posla s
krunskim vijenikom. Namrtio se. Izbacio sam ga iz takta i vidio
da mu nije drago zbog toga. Kad je rekao da nee sve tei kako
reformisti ele, zasigurno je mislio na novu tradicionalistiku
urotu, koju je bio spomenuo lord Parr, o emu god da se radilo. Bila
je to urota u koju je moda ukljuen Bertano, tko god on bio, no
nisam se usudio govoriti o tome.
Ustao sam i podsmjeljivo se naklonio. Kako da ponovo stupim
u vezu s vama?
Poaljite poruku u ovu kuu i doi e do mene. Stice e do
daljnjeg ivjeti ovdje, premda smatra da to ne odgovara njegovu
poloaju.
Jo samo jedna stvar, sir Richarde. Zacijelo vam je poznato da
je Stephen Bealknap umro.
Da. Ja sam izvritelj oporuke.
Njegov plan da si podigne spomenik Lincoln's Inn je odbio.
 334

Rich je slegnuo ramenima. uo sam.

Sir Richarde, jeste li vi jesenas naloili Bealknapu da mi se
dodvori?
Rich je izgledao istinski zbunjeno. Zato bih mu to naloio?
Uostalom, dotad sam ve prestao suraivati s njim. Zbog bolesti je
postao nepouzdan.
Promatrao sam ga. Doista je izgledao iznenaeno. to god da je
Bealknap pokuavao, to nije, po svemu sudei, bilo povezano s
Richem. No opet, Rich je bio savreni laljivac.
Molim vas da mi se javite ve sutra, gospodine Shardlake.
Nemamo mnogo vremena. Sada je i on ustao. Pokupite onog
propalicu Baraka, zajedno s onim trkljavim mladim jadnikom, i
nestanite.

POD paskom Sticea i Gowera, nas trojica izali smo iz kue. Znao
sam da je za Nicholasa, a vjerojatno i Baraka, takav pokoran
odlazak zacijelo ravan porazu. Ja sam, pak, razmiljao kako to
prije stii u Whitehall.
Hodali smo Thames Streetom. Trajao je redarstveni sat, i grad je
bio pust. No bijae topla, i prozori kua bili su otvoreni; uokvirena
svjetla svijea treperila su u mraku. Mimo nas proao je gradski
slubenik odjeven u halju; pranjavi put osvjetljavali su mu mladi
bakljonoe.
Onog redarstvenika zacijelo su potkupili golemom svotom,
rekao je Barak ljutito. Takvo to si mogu priutiti samo ljudi poput
Richa. Milosti mi Boje, ako se jo jednom naem s onim Sticeom,
odrezat u mu jaja. Dosjetke su mu rugalake. Rich mu je kazao da
sam neko radio za lorda Cromwella, pa me pitao je li stvarno istina
da je Cromwell sve svoje ljude prikupljao s ulice, umjesto da uzme
pravu gospodu.
A dosjetke one seljaine Gowera su uvrnute, rekao je Nicholas.
to li je sve izgovorio...
 335

Promotrio sam Nicholasa. Lice mu je bilo puno masnica. ao mi

je, rekao sam tiho. Nisam znao da imamo posla s Richem. On
nema nikakvih obzira.
Nicholas me pogleda. To je uistinu bio on? Krunski vijenik?
Da, ree Barak gnjevno.
Znao sam da je na loem glasu.
I u prolosti smo se sukobljavali s njim, rekao je Barak. Ve
su ga trebali objesiti bar deset puta. Okrenuo se prema meni, pa
ustro upitao: Kojeg je vraga htio od vas?
Gorko sam se nasmijao. Vjerovao ili ne, predloio je da radimo
zajedno. Nicholas, ne bih smio o tome pred tobom. Opasno je.
to? Zar bih naprosto trebao prihvatiti da mi je ivot visio o
koncu? odvratio je Nicholas usijano. Zar neu imati priliku
uzvratiti tim nitkovima? Nepromiljen je, pomislih, ali i istinski
hrabar kad nakon zastraujueg zatoenitva nastupa na takav
nain.
Ima deko pravo, promrmljao je Barak.
Nicholas, kad bih ti rekao vie o ovome, prekrio bih zavjet.
Osim toga, ne elim ti otkrivati stvari koje mogu biti opasne po
tebe. Ve sam Jacku rekao vie no to sam smio. Oklijevao sam,
pa dodao: Jesu li te teko ozlijedili?
Mislite, osim to su me mlatnuli po glavi? Onaj Gower me tukao
kad sam im se, nakon to sam se probudio, pokuao oduprijeti. Pa
kakav bih ovjek bio da im u toj situaciji nisam uzvratio? No potom
su mi rekli da mi nee nauditi ako budem ekao u miru. Nisam
imao izbora. Glas mu je malo zadrhtao, i shvatio sam da se bio
uplaio vie no to to eli priznati. Recite mi bar ovo: jesu li
iskoristili moj ivot za pogaanje? Jesu li vas natjerali da im dadete
neto zauzvrat?
Ne, Nicholas, moe biti siguran da te Rich iskoristio samo kao
mamac da doem k njemu. A ja sam u tom susretu proao bolje.
Hajde, bar neto.
Kako rana na tvojim prsima?
 336

Dobro zacjeljuje. No morao bih oprati ove nove posjekotine.

Onda se odmah vrati u svoj stan. Duboko sam udahnuo.
Nicholas, kad si doao raditi za mene, zasigurno nisi oekivao da
e te napadati i zatoiti nitkovi spremni na ubojstvo. Moda bi bilo
najbolje da te poaljem drugom odvjetniku. Uz najbolje preporuke,
naravno.
Na moje iznenaenje, Nicholas se nasmijao. Ovo je mnogo
zanimljivije od prava!
Vrtio sam glavom. Neki dobrostojei mladii naprosto su
oboavali borbu jer su ih uili da se radi o plemenitakom inu.
ak ni nakon ovog posljednjeg iskustva Nicholas se nije oslobodio
takvih razmiljanja. Razdvojili smo se na poetku Thames Streeta.
Pa? O emu ste razgovarali s Richem? upitao je Barak kad se
Nicholas udaljio.
Sve sam mu ispriao. Barak je pogladio svoju bradu, pa rekao:
Ovo je prava igra skrivaa. to ete sada?
Idem u palau. Kasno je, ali pokuat u doi do lorda Parra.
ovjek bi pomislio da vam je za danas dosta.
Moram im odmah javiti za Richa, rekao sam, pa dometnuo:
Ono to sam kazao Nicholasu vrijedi i za tebe, Jack. Mislim da
biste se obojica sada trebali povui.
Odmahnuo je glavom. Poslije ovoga nema anse. Bijesan sam.
Prije bih rekao da ti je povrijeen ponos. No zar se ne sjea to
si govorio prije? to je s Tamasin?
Namrtio se. Ona mi je ena, ne gospodarica.
Jack...
elim dovriti ovaj posao. Osim toga, dodao je smirenije,
trebate imati nekoga uz sebe. Nemate nikoga kome moete
vjerovati. Briga one ljude na dvoru za vas. Uostalom, to e biti s
mojim poslom ako vas ubiju?
Kraljica..., pokuao sam prosvjedovati, no Barak mi se smjesta
usprotivio:
 337

Njoj su na prvome mjestu njena obitelj i kralj, premda ga se

boji. Potrebni su vam ljudi kojima moete istinski vjerovati.
Siguran sam da moete vjerovati i Nicku. A i koristan je. Razmislite
o tome.
Okrenuo se i poao kui. U njegovu koraku sada je bilo poleta.
Bio je rastrgan izmeu sadanjeg i biveg ivota, a ovaj je dogaaj,
shvatio sam, preokrenuo tezulju na drugu stranu. Pobijedila je
Barakova sklonost pustolovini, ba kao i kod Nicholasa. Zavrtio
sam glavom, pa krenuo prema rijeci, da pronaem amac koji e
me odvesti do Whitehalla.

TRIDESETO POGLAVLJE
PONOVO SAM SJEDIO u UREDU lorda Parra. Bilo je kasno, pono je
ve dobrano prola. Palaa Whitehall utonula je u tamu i tiinu. Svi
su spavali, izuzev straara koji su neprestano koraali hodnicima.
Obasjani samo slabim svjetlom svijea, svi prekrasni ukrasi bili su
skriveni u sjenama.
Kad sam stigao, lord Parr je jo uvijek radio. Ured mu je bio pun
svjetla koje su bacale debele svjetloute svijee, a kapci su bili
zatvoreni. Dao je pozvati Williama Cecila, koji je stigao za nekoliko
minuta; bit e da boravi u palai. Nakon to sam im rekao za susret
s Richem, lord Parr je poslao po kraljicu. Te je veeri bila s kraljem,
no ve se vratila u svoju spavau sobu. Moramo se posavjetovati s
njom, naglasio je lord Parr. Ovo je se izravno dotie.
Kraljicu je ekao za svojim radnim stolom. Izgledao je iscrpljeno.
Richard Rich, ha? Zavrtio je glavom i umorno se osmjehnuo;
starom dvoraninu u njemu moda je ovakav tijek politikih
dogaaja bio zabavan.
Bio sam pomislio da Rich stoji iza svega, da je kriv za ubojstva i
krau knjige, rekao sam. No ini se da ovoga puta ovjek iz sjene
ipak nije on.
No ako se doepa Tualjke..., zapoeo je Cecil.
Da, prekinuo ga je lord Parr. Iskoristit e je. Kampanja protiv
kraljice mogla bi ponovo poeti. Zagledao se u mene i Cerila. Hja,
 338

znate kako se kae: drite prijatelje blizu, a neprijatelje jo blie.

Neka nam Rich bude blizu, hajdmo raditi s njim.
Zaulo se slabano kucanje. Mary Odell i kraljiina sestra, lady
Herbert, stajale su na pragu, sa svijeama u rukama. Pomaknule
su se ustranu, propustivi kraljicu unutra. I ona je, kao i njene
pratilje, bila odjevena neslubeno, u zlatno-zeleni kaftan; nije bilo
vremena za dugotrajan posao s pribadaama i korzetom, koji je
inae uobiajen dio njene odjee. Crvenkastosmea kosa bjee joj
svezana na potiljku, ispod pletene kapuljae. Na njenom licu,
urno prekrivenom olovnim bjelilom, jasno se vidjela napetost.
Naklonili smo joj se; lea su mi se, nakon dugog dana, bila ukoila.
Kraljica je otpravila svoje dame i poela bez uvoda:
to je nova? Recite mi da ste pronali knjigu, molim vas.
Jo nismo, neakinjo, rekao je lord Parr blago. Dogodilo se
neto drugo. Dolo je do... komplikacija. ao mi je to sam te morao
pozvati u ovo doba noi, no stvar je hitna.
Kimnula mi je, i ja jo jednom ispriam cijelu priu, ovoga puta
izostavivi Sticeovu prijetnju o slanju Nicholasove glave. Rich ne
zna za Tualjku, privodio sam priu kraju. Smatra da zapisi Anne
Askew sadre navode koji bi mogli ugroziti i vas i njega.
Rich ne zna ni da drimo Myldmorea, dodao je lord Parr.
Shardlake ga je nadmudrio.
Nitkov je to, nitkov. Kraljica proe pokraj mene, prema
prozoru. Daak njenog mirisa kao da je izronio iz utanja svile.
Jako je toplo. Htjela je otvoriti kapke, ali lord Parr bre-bolje ree:
Nemoj, Kate. Nikad ne zna tko promatra izvana.
Kraljica se okrenula prema nama. Oko usana joj je titrao gorak
smijeak. Da. Na trenutak sam zaboravila da ovdje ovjek mora
paziti na svaki svoj pokret. Duboko je udahnula, pa sjela i sve nas
redom pogledala. Moramo li suraivati s Richem?
Moramo se bar pretvarati da suraujemo, odgovorio je lord
Parr. Radit emo s njegovim ljudima, ali i motriti svaki njihov
korak. Da, bilo bi korisno imati jo nekoliko ljudi na dokovima.
Okrenuo se prema meni. Onaj podatak o Baleu takoer nam je od
 339

pomoi.
Ali tko ima knjige? upitao je Cecil. Nestala etvorka?
McKendrick, Curdy, Vandersteyn i onaj bijedni straar Leeman? Ili
su kod nekog drugog? Ne znamo ni jesu li nestali mukarci jo
uvijek ivi. Tko je unajmio Greeningove ubojice? Sada znamo da
Rich nije imao veze s tim.
Mislim da su etvorica nestalih mukaraca radikali koji iz
zemlje ele prokrijumariti obje knjige, rekao sam. Iz dogaanja u
Njemakoj znamo na to su sve anabaptisti spremni, unato tome
to su se neki od njih sada odrekli nasilja. Greeningove ubojice
moda su bili njihove pristae, koje su iskoristili nakon unutarnjeg
raskola. Kao to sam ve bio kazao, da su Tualjku ukrali
konzervativci, bilo bi im dovoljno da jedan primjerak pokau
kralju. Kraljica se umah lecnula, no morao sam to jo jednom
spomenuti. Mislim da je rjeenje povezano s Curdyjevim ljudima
unutar radikalne skupine.
Lord Parr je vrtio glavom. Sada znamo da je Rich u sve
umijean samo do odreene mjere, no mogue je da neki kraljiin
neprijatelj na dvoru, nakon to je ubacio pijuna u skupinu, jo
uvijek skriva knjigu. Ponovo je zavrtio glavom. Ako sam u pravu,
taj neprijatelj je zasigurno lan Krunskoga vijea. Ali tko tono? I
gdje je knjiga?
O tome jo uvijek moemo samo nagaati, rekao je Cecil.
Lord Parr duboko je udahnuo. U redu. Shardlake, odravajte
vezu s Richem preko tog Sticea. Vi i Cecil ete u suradnji s njegovim
ljudima tragati za nestalim mukarcima i motriti na dokovima.
Prignuo se i neto navrljao na papir. Ovo su nai ljudi na carini.
Dajte to Sticeu, a on neka vama zauzvrat dade imena njihovih
dounika. Naim ljudima nismo rekli nita konkretno o zapisima
koje krijumari ele iznijeti iz zemlje.
Cecil je izgledao nemirno. U sve su upleteni ubojice. Moglo bi
biti nevolja. Moda e nestali mukarci pokuati pobjei, pa emo
morati izai na kraj s njima, a ako nas Stice bude zazvao, trebat e
nam pomo. Ako Tualjka bude pronaena, moda emo se morati
obraunati s veim brojem Richevih ljudi. Koliko sposobnih
 340

mladia imate na raspolaganju?

U mojem domainstvu su etvorica kojima dovoljno vjerujem,
odgovorio je Parr. Naravno, neu im rei za Tualjku.
Ne elim nasilje, rekla je kraljica.
Vjerojatno neemo imati izbora, neakinjo, rekao je alosno
lord Parr. Shardlake i Cecil e se moda morati braniti, i zato im
treba pojaanje. Pozorno me pogledao. Koliko o svemu znade va
ovjek Barak?
Sada zna sve. Lord Parr podignuo je obrve. Morao sam mu sve
rei jer sam ga trebao za straara u Needlepin Laneu, objasnio
sam.
Lord Parr kratko je promislio, pa rekao: Onda nam i on moe
pomoi. A va uenik? Onaj kojeg su oteli?
On jedva da neto zna. Pokazao se hrabrim, ali je jo vrlo mlad.
A Barak je odgovoran za svoju obitelj. Ne bih nijednog elio izlagati
novim opasnostima.
ele li oni pomoi?
Oklijevao sam. Da. Dobri su ljudi.
Onda su nam potrebni.
Baraka znam, ukljuio se Cecil, ali taj deko, taj...
Nicholas.
Moe li mu se uistinu povjeriti ova stvar? Kome slui?
Malo sam promislio. Samo meni.
Biste li na temelju toga jamili za njega?
Da, naravno.
Kakvo mu je podrijetlo? I kakva su njegova vjerska uvjerenja?
Pripada vlastelinskoj lozi iz Lincolnshirea. Nema rodbinskih
veza ni s kime na dvoru. to se vjere tie, jednom mi je rekao da eli
moliti samo onako kako to zahtijeva kralj, a ostalima, smatra, treba
ostaviti slobodu izbora.
ak i papistima? upitao je Cecil s poneto prijekora u glasu.
 341

Rekao je samo to. Drim kako nije umjesno da istraujem

vjerska uvjerenja ljudi koji rade za mene.
Lord Parr netremice me promatrao; oi su mu bile krvave i
umorne, ali i dalje pronicave. Ukljuite i mladia, odluio je
naposljetku. Ispriajte mu cijelu priu. Pokazao se korisnim. No
ovo je za njega posve nova odgovornost. Neka prisegne da e to to
zna o kraljiinoj knjizi drati u tajnosti. Vrijedi i za Baraka.
ini mi se da taj Nicholas nije ba osobiti vjernik, rekla je
kraljica tuno.
Odgovorio sam joj neuobiajenom smjelou. Kao to sam
rekao, Vae Velianstvo, nisam procjenjivao njegovu duu. Nemam
pravo na to. Niti imam pravo njega i Baraka izloiti novim
opasnostima.
Blago se zarumenjela. Lord Parr se namrtio i zaustio me
prekoriti, no kraljica je bila bra. U redu je. Matthew ima pravo na
svoje miljenje. No htjela bih rei... ako on i Cecil krenu u tu akciju,
vei broj ukljuenih ljudi zasigurno e smanjiti rizik od
stradavanja. Pogledala me. Nevoljko sam kimnuo.
Dakle ovako, zapone odrjeito lord Parr. Rich zna da je lov na
heretike zavren, ali vjeruje da reformisti jo nisu pobijedili.
Kraljiin brat danas je bio na sastanku Krunskoga vijea. Rekao mi
je da su se Gardiner, Wriothesley i Paget ponovo doaptavali.
Mrmljali su o neijem skoranjem dolasku u London.
Da nisu razgovarah o Bertanu? upitao sam. To nam se ime
stalno pojavljuje u istrazi.
Nemam pojma, odvratio je uznemireno lord Parr. Ali, ako
Paget zna za to, onda zna i kralj. Okrenuo se neakinji. Je li ti
veeras neto rekao o tome?
Kraljica je mrko pogledala strica. Govorio je samo o
pripremama za doek admirala dAnnebaulta. Potom su doli
svirai, pa sam mu malo pjevala. Jako ga je boljela noga. Pogledala
je ustranu. Nerado je izvjetavala o svojim razgovorima s kraljem.
No posljednjih mjeseci trebala je saveznike.
Lord Parr je ustao. U redu, Shardlake. Prenesite poruku Richu.
 342

Cecil e popriati s naim ljudima na carini. A meni je sad vrijeme

za spavanje. Naklonio se kraljici.
Hvala ti, strie, rekla je tiho. I vama, gospodine Cecil.
Gospodine Shardlake, vi ostanite. eljela bih razgovarati s vama.
Moemo malo proetati mojom galerijom. Pridruit e nam se Mary
Odell. Gorko se osmjehnula. Kad god nasamo razgovaram s
nekim mukarcem koji mi nije rod, iz sigurnosnih razloga moram
imati pratilju. Lord Parr otro me pogledao; znao sam da eli da svi
povjerljivi podaci putuju preko njega. Ipak, on i Cecil su nas
ostavili, duboko se naklonivi kraljici. Dok su izlazili, opazih da su
Mary Odell i kraljiina sestra jo uvijek vani. Kraljica je izala i, dok
sam ja ekao u uredu, porazgovarala s damama. Brzo se vratila.
Poite s nama, rekla je.
Krenuo sam za njom i odmah uvidio da je lady Herbert otila, a
Mary Odell ostala. Matthew, zasigurno se sjeate Mary, rekla je
tiho kraljica. Proli tjedan ste je ispitivali.
Sjeam se, dakako. Dobra veer, gospoo. Ono to ste mi kazali
bilo je od velike pomoi.
Mary Odell je kimnula. Njeno punano lice bilo je zabrinuto. Oni
koji su sluili kraljici iz neposredne blizine, poput nje, lako su
mogli naslutiti da se sprema nova opasnost.
Kraljica nas je povela niz hodnik, pokraj njenih privatnih odaja,
do golemog predvorja u kojem su po dvojica vojnika straarila na
svakim od etiriju izlaznih vrata. Salutirali su kraljici, koja je pola
prema vratima na suprotnoj strani. Straari ih otvore, i naemo se
na velianstvenoj galeriji, dugoj vie od pedeset metara; bilo je
mrano, no s jedne se strane kroz visoke staklene prozore jasno
vidjela rijeka. Jedan od straara skinuo je baklju sa zidnog draa
u predvorju i, kad mu je Mary Odell dala znak, pone urno paliti
svijee na stolovima prekrivenim raznobojnim orijentalnim
platnima. Unutranjost galerije polako se otkrivala u polutami:
prekrasan strop bio je proaran zlatnom i plavom bojom, na
zidovima su se nizale slike s biblijskim i klasinim prizorima, a
nekoliko zlatom protkanih tapiserija odraavalo je svjetlucanje
plamiaka. Na drvenim stupovima stajali su veliki kavezi za ptice,
 343

sada prekriveni tkaninom. Straar se naklonio i otiao, a kraljica s

olakanjem uzdahne vidljivo se opustila. Okrenula se Mary
Odell.
Hodaj malo iza nas, Mary. Moram porazgovarati s gospodinom
Shardlakeom.
Da, Vae Velianstvo.
Polako smo krenuli niz galeriju. Nie koje su se redale u
pravilnim razmacima bile su ispunjene rijetkim dragocjenostima,
izloenim na stolovima ili kamenim stupovima: bila je tu krinja sa
zlatnicima i srebrnjacima neobinih uzoraka, zatim areni dragulji
i minerali, te nekoliko ureenih satova, ije je kuckanje pratilo na
hod. Kraljica je zastala ispred stola na kojem je leala otvorena
knjiga i nekoliko listova papira ispisanih njenim rukopisom. Ostao
sam piljiti, a ona se tuno osmjehne. Ne brinite se, Matthew. Uim
panjolski. Odvraa mi pozornost, a posluit e mi na
diplomatskim sastancima. To su moje biljeke, nita drugo. Prela
je pogledom preko galerije. Ovo je moje omiljeno mjesto u
Whitehallu. Ovdje mogu neometano etati i odmarati oi na
dragocjenostima.
Galerija je puna ljepota.
Satovi me podsjeaju da, ma koliko dvorani mahnito spletkarili
iza zatvorenih vrata, vrijeme i dalje neumitno tee. Izravno me
pogledala svojim svjetlosmeim oima. Tee, i vodi nas Bojem
sudu.
Ptica u kavezu pokraj nas, probuena glasovima, uzvrtjela se i
zacvrkutala. Kraljica prie kavezu i podigne prekrivku: iza
reetaka, u nas je gledao lijepi uti kanarinac. teta ga je vidjeti
zatoenog, usudih se primijetiti.
Kraljica je promatrala kanarinca. Svi smo mi zatoenici u
tamnici ovog zemaljskog svijeta, Matthew. Nisam odgovarao, pa je
nastavila: Voljela bih da poete putem spasenja, Matthew.
Sigurna sam da vas je Bog pozvao.
Ne ujem Ga, Vae Velianstvo. Oklijevao sam. Nedavno sam
upoznao odvjetnika, zove se Philip, koji je radikal. Dobar je ovjek,
 344

ali po nekim pitanjima kao da je... zaslijepljen.

Zar su slijepci oni koji trae vjeru, i oni koji su je pronali?
Moda sam odve tvrdoglav i muiav da bih spoznao vjeru
kako je doivljavate vi i on... to mislite, znai li to da sam proklet?
upitao sam tiho.
Zateena, kraljica je ostala nepomino stajati, blijeda lica na
svjetlu svijea. Potom mi blago ree: Samo Bog na kraju puta daje
odgovor na takva pitanja. No On prua radost istinske vjere onima
koji to ele.
Zaista? Naalost, ostajem sumnjiav.
Zato onda inite ovo za mene? Neprestano traim sve vie i
vie. Vas i vama drage ljude dovodim u veliku opasnost. Maloprije
sam vidjela koliko ste zabrinuti za ljude koji rade za vas.
Doista jesam. Nicholas je mlad i sklon pustolovinama, a
Barak... Uzdahnuo sam. Hja, on vie nije mlad, no i dalje je sklon
pustolovinama. Ne moe si pomoi.
Pozorno me motrila. Zar sve ovo radite samo zato to sam ja to
zatraila?
Radim to zbog vas, kao va vjerni podanik, odgovorio sam tiho.
I zato to se nadam da e ljudi, ako pobijedi vaa strana, imati
veu slobodu misli i vjeroispovijesti, da egrti, obrazovane dame i
ostarjeli sveenici nee biti ivi spaljivani zbog svojih osobnih
uvjerenja, dok ljudi poput Richa i Gardinera promatraju sa strane.
Kraljica je spustila pogled i apnula: Mislite da je to mogue tek
kad moj mu umre, zar ne?
Rijei su odjednom samo tekle iz mene. Ljudi su istinski
uplaeni, Vae Velianstvo. Boje se da e ih njihova vjera, koja je
trenutno moda doputena, ve za koji tjedan odvesti na lomau.
Time su prisiljeni na pravovjernost punu opreza i straha, a ona je,
to god da bila, daleko od iskrene vjere. Svi se boje tamnice i
lomae.
I ja se bojim lomae, rekla je kraljica. Posljednjih sam mjeseci
katkad bila toliko uzdrmana i proeta uasom, da sam jedva mogla
 345

ustati iz kreveta. A zamislite onda kako mi je bilo teko razgovarati

i ponaati se sukladno mom poloaju. Zadrhtala je.
U tom sam je trenutku silno elio dodirnuti i utjeiti je, no nisam
imao hrabrosti za to. Nekoliko smo trenutaka utke stajali
nasuprot velikog ukraenog kamina; iznad reetke isticale su se
isklesane heraldike zvijeri. Nekoliko metara od nas stajala je Mary
Odell, ruku smjerno sputenih ispred sebe.
Napokon, kraljica duboko udahne i tiho ree: Moja se obitelj
nada da bih jednog dana mogla postati namjesnica princa
Edwarda. Ako se to dogodi, nee vie biti progona i spaljivanja.
Zakoni o crkvi bit e promijenjeni, a smrtna kazna ukinuta.
Cinino se osmjehnula. Ali Seymourovi, kao Edwardovi ujaci,
smatraju da imaju vea regentska prava od mene. Opet, sigurna
sam da bi i oni htjeli ublaiti zakone. Trenutno smo ujedinjeni
protiv Gardinera i njegovih ljudi, no budunost je u Bojim
rukama. Glas joj je sada bio pun ara. To me tjei, da je
budunost u Njegovim rukama. Naa je dunost da na ovoj ubogoj
zemlji budemo Njegove sluge. Ponovo je spustila glavu. No u toj
sam dunosti poklekla kad sam, zbog tatine, zadrala knjigu
suprotno nadbiskupovu savjetu.
A moja je dunost da uzvienoj dami vratim ukradenu svojinu i
privedem pravdi dvojicu ubojica. To je sve to vam mogu obeati,
Vae Velianstvo. Samo to, ne i potragu za vjerom.
I to je ve vie no to bi veina ljudi uinila za mene.
Osmjehnula se i spontano podignula ruku, elei me dodirnuti. No
zaustavila se. Kad je ponovo progovorila, glas joj je bio bezbojan,
ak pomalo i sluben. Jako je kasno, Matthew. Mary e vam
pronai sobu u vanjskom dijelu palae, pa onda ujutro krenite.
Znam da vas eka mnogo posla.

SMJESTILI SU me blizu dveri, u veliku sobu s udobnim krevetom i
rogoinom na podu. Dobro sam spavao i probudio se prilino
kasno; sunce je ve bilo visoko, i izvana, sa irokog dvorita,
 346

dopirali su glasovi. Bila je nedjelja, i crkvena zvona odjekivala su

kako unutar zidina palae, tako i onkraj njih. Sjetio sam se da je
juer sahranjen Bealknap; bio sam zaboravio na to. Upitah se je li
mu itko doao na pogreb. A ono njegovo udnovato likovanje na
samrtnoj postelji? Ta je zagonetka moda pokopana zajedno s njim.
urno sam se odjenuo morao sam prenijeti poruku Sticeu, a
elio sam i razgovarati s Nicholasom. Izaavi van, vidjeh da se na
tri strane dvorita, naspram odaje kraljeve strae, okupilo mnotvo
ljudi. Sluge, dvorani, slubenici svi su bih okupljeni u gomilu. U
blizini opazim Williama Cecila; kroz guvu se probijem do njega i
pozdravim ga.
Brate Shardlake? ree on. Bili ste ovdje cijelu no?
Da. Bilo je vrlo kasno, pa sam dobio sobu za noenje.
I ja esto moram noiti ovdje. Ali nedostaju mi ena i djeca.
alosno se osmjehnuo, pa me ljubopitljivo pogledao. Razgovarali
ste s kraljicom?
Da. Uglavnom o vjeri.
Zacijelo eli da svi vide svjetlo koje je vidjela ona.
Istina. Promijenio sam temu. ini se, gospodine Cecil, da
emo blisko suraivati, a moda se ak i zajedno suoiti s
opasnostima.
Ozbiljno je kimnuo. Da. Nisam predvidio da e stvari otii tako
daleko.
Ni ja. Radoznalo sam pogledao oko sebe. Zato su se svi
okupili ovdje?
Zar ne znate? Kad kralj boravi u Whitehallu, nedjeljom ujutro
uvijek odlazi u crkvu u javnoj povorci.
S kraljicom?
Da. Pogledajte.
Skupina vojnika iznutra je otvorila ureena vrata odaje kraljeve
strae i zauzela mjesto pred ulazom. Potom je marevskim
korakom van izala skupina gospode umirovljenika, u crnim
livrejama ukraenim zlatom, s helebardama u rukama. A onda su
 347

izali kralj i kraljica. Zbog kraljeva golema tijela, s mjesta na kojem

sam stajao mogao sam vidjeti tek jarke boje kraljiine haljine, i to
samo na asak. Ljudi su poskidali kape i zapone glasno klicanje.
Promatrao sam Henrika. Danas je nosio slubeno ruho:
dugaku ukasto-bijelu satensku halju iroko podstavljenih
ramena, obrubljenu kuninim krznom. Izgledao mi je malo manje
gojazan no kad sam ga vidio proli put, i upitah se nosi li u javnosti
korzet, kao to se pria. Na krupne, zavijene noge navukao je duge
crne arape. Drao se ukoeno, u hodu se naslanjajui na debeli
tap sa zlatnim vrhom, dok ga je pod drugom rukom drao jedan od
gospode umirovljenika.
Krenuo je dvoritem, pa se osmjehnuo gomili. U jednom je
trenutku ak skinuo svoju crnu kapu ukraenu sitnim
dijamantima. No vrsto je stiskao usne, a na rumenom elu i
obrazima jasno mu se vidio znoj. Morao sam se diviti njegovoj
hrabrosti i elji da svojim podanicima pokae kako jo moe hodati.
Zasigurno je trpio velike bolove. Jo je jednom skinuo kapu, dok su
njegove male oi lutale po dvoritu. Naas sam pomislio da mu se
pogled zaustavio na meni. Polako je nastavio preko druge strane
dvorita i uao u veliku dvoranu. Slijedili su ga vii slubenici i
vijenici: u povorci sam opazio mrko, bradato lice tajnika Pageta,
mravog i riobradog Wriothesleya, te vojvodu od Norfolka,
odjevenog u crvenu halju.
Uinilo mi se da me na trenutak pogledao, apnuo sam Cecilu.
Nisam primijetio. Mislim da mu je bilo vano samo da se odri
na nogama. im se makne iz vidokruga, stavit e ga u njegova
kolica. Cecil je alosno vrtio glavom.
Koliko dugo jo moe izdrati? upitao sam.
Cecil se namrti, pa se nagne prema meni. Nemojte zaboraviti,
gospodine Shardlake, da se pretkazivanje kraljeve smrti, na bilo
koji nain, smatra izdajom.

CECIL I JA smo se dogovorili da u mu se javiti im obavim
 348

razgovor sa Sticeom. amcem sam se vratio do Temple Stairsa,

zavidei ljudima koji su, nakon mise, isplovili u barkama kako bi
uivali na suncu. Pjeice sam stigao do uskih uliica Amen
Cornera, gdje je stanovao Nicholas.
Na kucanje mi je otvorio neki mladi, vjerojatno i sam student.
inilo se da mu nije ba drago to samo doao posjetiti Nicholasa.
Vi ste njegov mentor? upitao me.
Da.
Nick se juer potukao, rekao je oprezno. Ne eli rei to se
dogodilo, ali siguran sam da nije on kriv...
Sve znam. I u pravu ste, nije kriv.
Mladi me stubama odvede na kat i pokuca na vrata. Nicholas
ubrzo otvori. Koulja mu je bila razvezana, pa se vidio zavoj kojim
su mu bila omotana prsa. Masnice na njegovu licu poprimile su
utu i crnu boju. Izgledao je uistinu jadno.
Kako si? upitao sam.
Izgleda gore nego to jest, gospodine. A prsa dobro zacjeljuju.
Poao sam za njim u neurednu sobu prekrivenu prainom. Na
stolu su leali neoprani tanjuri, a pravnike knjige bile su
razbacane uokolo. To me vratilo dvadeset pet godina u prolost, u
moje studentske dane, premda sam ja ipak bio neto uredniji. Bilo
je oito da Nicholas nema sluge, kao to ga nisam imao ni ja. No,
dok moj otac nije bio dovoljno bogat da mi ga plaa, Nicholasov otac
nije ga elio plaati; radilo se, nesumnjivo, o jo jednoj osuujuoj
gesti. Nicholas mi pokae da se smjestim na jedini stolac, a on
sjedne na nenamjeten krevet. Pomno sam ga promatrao. Bio je
inteligentan i odvaan, ali se, kao i svi mladii, svojom hrabrou
lakoumno razmetao. Meutim, bio je iznimno pouzdan, u to sam
sada bio posve siguran.
Nicholas, juer si vidio da se sluaj u koji sam ukljuen tie
najviih dravnih velikodostojnika, rekao sam. Osoba za koju
radim po svom je poloaju ak i iznad Richa.
Razrogaio je oi. Radite za kralja?
 349

Ne, tako visoko nije... Nicholas, kad smo jednom razgovarali o

vjerskim sukobima koji unitavaju ovu zemlju, rekao si mi da ih
kani izbjegavati, da eli mir i sebi i drugima. To je i moja elja. No
ono na emu sada radim u vezi je s borbom na dvoru. Na jednoj su
strani oni koji bi zadrali misu, moda ak i vratili papu, a na
drugoj oni koji bi ukinuli svaki preostali trag katolikog obreda.
Uplitanje u tu borbu moe zavriti muenjem, ubojstvom i
spaljivanjem. Neki su to ve i iskusili.
utio je. Vidio sam da su ga se moje rijei dojmile. Jo uvijek mi
niste rekli za koga radite, rekao je naposljetku.
To ti i ne mogu rei, osim ako ne prisegne da e uvati tajnu.
Hoe li Jack raditi s vama?
Da. Ustrajan je.
No treba vam jo pomagaa?
Da.
Tuno se osmjehnuo. Jo me nitko nikada nije traio za
pomo.
Moram najiskrenije rei kako bi za tebe bilo najbolje da se ne
mijea u to. Ne zato to sumnjam u tvoju hrabrost i vjernost, nego
zbog opasnosti. Kao to sam rekao sino, mogu ti srediti da radi za
drugog odvjetnika. Nicholas, mora sagledati iru sliku. Sjeti se
svojih roditelja, onog to treba naslijediti i tvoje budunosti kao
zemljoposjednika. Osmjehnuo sam se, mislei kako e to djelovati
na njega vie nego ita drugo.
No njegova me reakcija iznenadila. U trenu je postao ogoren.
Moji roditelji?! Moje nasljedstvo?! Rekao sam vam, gospodine,
zato sam doao u London. Moji otac i majka htjeli su da oenim
djevojku koju nisam volio. Znate da sam odbio...
Da, pa su te poslali u London da studira pravo. No siguran
sam da e tvoji roditelji, kad zavri studij, prijei preko svega.
Nee se vie ljutiti, nego e osjeati potovanje prema tvom
uspjehu.
To se nikada nee dogoditi, rekao je Nicholas s gorinom. Otac
 350

mi je kazao da e me liiti nasljedstva ako se ne oenim prema

njegovoj elji. Poslao me na studij prava da me vie ne mora gledati.
Majka je po tom pitanju jo ea. Kazala je da neu biti valjan
ovjek ako se odbijem oeniti po njihovu odabiru, da vie neu biti
njen sin. I tako sam ostao bez nasljedstva. Raspaljeno me
pogledao.
Da, teko je sve to. Ali ono to kaemo u ljutnji...
Nicholas je odmahnuo glavom. Sve to su rekli doista su i
mislili. Vidio sam to na njihovim licima. Dobro se sjeam kako sam
klonuo duhom kad sam shvatio da me ne vole. Rijei su mu naas
zapele u grlu. Nakaljao se. Ve su unajmili odvjetnike kako bi
pronali nain da me iskljue iz ostavine. Sve kane prenijeti na mog
bratia, mladog kicoa koji bi oenio i jednonogu patuljicu ako bi
bila dovoljno bogata. Da, gospodine Shardlake, njihove namjere su
ozbiljne. Spustio je pogled i zagladio plahtu na nenamjetenom
krevetu. Ja sam njihovo jedino dijete. I meni i njima to je golem
teret.
Ni ja nemam brae i sestara. Da, to moe opteretiti ovjeka, ali
nikad nisam nosio breme teko poput tvog.
Nicholas pogleda po neurednoj sobi, po pravnikim knjigama.
Katkad mi je pravo zanimljivo, ali esto mi se sve to ini kao
besmisleno klanje. Taj sluaj Slanning...
Osmjehnuo sam se. Nasreu, takvi sluajevi su rijetki. Koji
predmeti su ti zanimljivi?
Oni u kojima odvjetnik moe suosjeati s klijentom, u kojima se
ispravlja nepravda. Osmjehnuo se. Zanimaju me uzbudljivi
predmeti.
Uzbudljivi predmeti su i opasni. to se ostalih tie, odvjetnik
nije u mogunosti zastupati samo one klijente s kojima se slae.
Kako bilo, u jesenskom kvartalu mi moe pomagati na Sudu za
zahtjeve.
Nicholas je iskrivio lice. Tamo gdje puani tue plemie, svoje
vladare po prirodnim zakonima?
Zar ne bi svi trebali imati jednako pravo na sudovanje, ba kao
 351

i na svoja religijska uvjerenja?

Nicholas slegne ramenima.
Moda bi drukije gledao na stvari kad bi radio na tim
predmetima.
Ne znam. Trenutno elim aktivan ivot, potragu za asnim
ciljem. ak i ako bih opet bio otet. Osmjehnuo se. Velike zelene oi
su mu blistale.
eli neto smisleno?
Kratko je oklijevao, pa rekao: Da. Potreban mi je... smisao.
Shvaao sam da Nicholas tei pustolovinama dijelom zato to
eli zaboraviti postupke svojih nedolinih roditelja. Sjetih se kako
se prialo da se maevao zbog prostitutke. Ako ne pronae eljeno
uzbuenje u poslu sa mnom, onda e ga, pomislih, traiti negdje
drugdje, i zavriti s maem u utrobi. Ako ostane uz mene, moda
bih ga mogao voditi i obuzdati taj samoruilaki nagon koji sam
otkrio u njemu. Misli da je cilj kojem ja teim pravedan? upitao
sam.
Ako dovede do prestanka progona koje gledam otkad sam
doao u London, onda jest pravedan, odgovorio je on ozbiljno.
Prije no to ti kaem za koga radim i otkrijem detalje o sluaju,
mora se zakleti svojom gospodskom au da nikome, ba nikome
nee rei nita o tome.
Ovdje nemam Bibliju...
Bit e dovoljna tvoja rije.
Onda se zaklinjem.
Radim za uzvienu damu, Njeno Vekanstvo kraljicu Katarinu.
Nicholas je razrogaio oi. Skelly mi je rekao da ste nekad
obavljali pravne poslove za nju.
Poznajem je iz vremena kad jo nije bila kraljica. Ona je asna
dama.
Mnogi kau da je bila u nevolji.
Bila je. I jo uvijek jest. No nikoga ne progoni.
 352

Onda u vam pomoi.

Hvala ti... I molim te: budi oprezan i postupaj prema mojim
uputama. Nema junaenja.
Vidio sam kako se rumeni ispod masnica. U redu.
Pruio sam mu ruku. Hvala ti.

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

OD NICHOLASA SAM KRENUO ravno u Needlepin Lane. Uska je ulica
na danjem svjetlu izgledala jo jadnije; sa starih je kua popadala
buka, a po sredini se protezao smrdljivi odvodni kanal. Premda je
bila nedjelja, na suncu ispred krme sa znakom zastave stajali su
mukarci i pijuckali pivo iz drvenih kupica. Meu njima sam opazio
i nekoliko djevojaka s napadnom minkom; nosile su haljine s
dubokim izrezima. Kralj je proljetos naredio da se bordeli u
Southwarku zatvore. Nakon toga mnoge su kurve dole sjeverno od
rijeke, premda je prostitucija u gradu bila zabranjena i povlaila sa
sobom kaznu bievanjem. Opazivi da je promatram, jedna pijana
djevojka mi dovikne: Ne gledaj me tako mrko, grbave, ja sam
pristojna dama! Ljudi se zapilje u mene. Neki se i nasmiju. No
nisam obraao pozornost na njih, nego pokucam na vrata kue sa
zelenim kapcima. Stice je odmah otvorio. Brzo ste se vratili.
Imam poruku za vaega gazdu. Pokazao sam glavom preko
svog ramena. Bilo bi dobro da uem. Privukao sam pozornost ljudi
ispred krme.
Svagdanji prostaci. Uvijek dovikuju prolaznicima. Pomaknuo
se ustranu i ja uem u oskudno namjetenu sobu. Nagonski sam
stisnuo drak svog noa kad je Stice, zatvorivi vrata, krenuo
prema stolu. Sjeo je, drsko se osmjehujui. Ma kojim je sino
gotovo ubio Nicholasa leao je na stolu upravo ga je latio. Na
otrom sjeivu bljesnula je zraka sunca. Na stolu je stajao i vr s
pivom, te nekoliko kositrenih krigli. Ne ljutite se valjda, gospodine
Shardlake? rekao je Stice. Obojica samo sluimo svojim
gospodarima. Potom otrije upita: Imate poruku za gazdu?
Da. Moji nalogodavci sloili su se da zajedno s vama traimo
 353

nestale mukarce i zapise Anne Askew. Ja u vam biti veza. Imamo

ovjeka, odvjetnika Williama Cecila, zaduenog za dokove. Ovo su
ljudi kojima je platio da paze hoe li tko prokrijumariti zapise
izvan zemlje. Predao sam mu prijepis Parrove liste.
Stice je pogledao listu i kimnuo. Meu nama, mislim da smo mi
ve pokrili dokove i carinarnicu.
Koliko ljudi imate ondje?
Dajemo novac dvojici slubenika. Zapisao je dva imena pri dnu
papira, otkinuo taj dio i predao mi ga.
Sir Richard je bio kazao da Bale oekuje poiljku, rekoh.
Nadajmo se da nismo zakasnili.
Dao Bog da nismo.
Imamo jedan vaan uvjet, gospodine Stice. Tko god uje neto o
teretu, mora odmah obavijestiti drugu stranu.
Pa naravno, osmjehnuo se Stice, irei ruke. Usput, ako doe
do borbe recimo s ostatkom Greeningovih ljudi, ako se pojave
koliko boraca moete dati?
Dvojicu sasvim sigurno. I vjerojatno jo nekoliko njih.
Jesu li prva dvojica Barak i onaj mladi?
Da.
Stice je zadovoljno kimnuo. Obojica su vrlo vjeti.
Cecil e ih vjerojatno prikupiti jo.
Ja imam uvijek spremnu trojicu, ukljuujui Gowera, kojeg ste
upoznali juer. Sada je na dokovima, uva strau... Siguran sam da
e gazdi biti prihvatljivo sve to ste rekli. Nasmijao se. Tko bi,
nakon onog sino, pomislio da emo raditi zajedno? Sjednite, pa da
popijemo pivo.
Iako nevoljko, sjeo sam nasuprot njemu. Dodue, dobro je da
to vie znam o tim ljudima: da se doepa Tualjke, Rich bi nas,
nisam dvojio, odmah izdao.
Stice mi je natoio pivo, pa se zavalio u stolcu. Imao je,
procijenio sam, oko dvadeset pet godina. Lijepo se odijevao iz
 354

rukava prsluka ponovo su mu virile svilene manete koulje, poput

one koju je poderao nakon osujeene provale u Greeningovu
radnju. Premda grubo, lice mu je bilo privlano, no nagrivalo ga je
osakaeno uho. udilo me to ne nosi dugu kosu kako bi ga sakrio.
Stice je opazio da zurim, pa dlanom prekrije uho. Ne moe ga se
previdjeti, ha? Privlai poglede kao i, pretpostavljam, vaa lea. Ne
sramim se. Uho sam izgubio u potenom dvoboju sa ugavim psom
koji je osporavao moje podrijetlo. Osim toga, u poslu koji katkad
obavljam za gospodina Richa, takvo uho daje ljudima do znanja da
me moraju uvaavati.
Koliko dugo radite za Richa?
Dvije godine. Doao sam iz Essexa, gdje sir Richard ima mnoge
posjede. Jedan od njih granii s imanjem moga oca, koji me poslao
na dvor da okuam sreu. Sir Richard je traio mladog vlastelina
koji nema obveza i eljan je pustolovina. Ponovo se osmjehnuo.
Jo jedan mladi gospodin koji je, poput Nicholasa, u potrazi za
pustolovinama. No pretpostavljao sam da je Stice spreman na sve,
ukljuujui ubojstvo, kako bi se uzdignuo u Richevoj slubi. Zbog
toga ga je, uostalom, Rich i izabrao.
Nasmijao se. Milosti mi Boje, gospodine, imate nevjerojatno
mrk pogled. Sir Richard mi je ve rekao da se ponaate poput
licemjernih luterana, ali da ne dijelite njihovu vjeru.
Zaobiao sam te rijei. Nadate se da ete napredovati kod
Richa? upitao sam.
Da. Sir Richard je odan onima koji mu slue. To je opepoznato
Nasmijao sam se. Ne bih rekao da je odanost prava rije.
Stice je odmahnuo rukom. Vjerojatno mislite na njegove
poslove na kraljevu dvoru. Velikodostojnici nikad nisu istinski
odani jedni drugima. No znano je da sir Richard ne mijenja svoje
pomonike i da ih dobro nagrauje. Stisnuo je oi i potegnuo
gutljaj piva. Nadam se da isto vrijedi za kraljicu i njene ljude. Za
koga tono radite? Sir Richard mi je rekao da vam je nalogodavac
vjerojatno lord Parr, kraljiin stric.
Nisam se dao navui na razgovor o tome. Spustio sam kriglu i
 355

naglo ustao. Obavijestit u vas ako bude novih dogaaja. Ako vi

to saznate, doite k meni kui. ivim u Chancery Laneu.
Stice rugalaki digne kriglu. Znam ja gdje vi ivite.

ODLUIO SAM obavijestiti Philipa Coleswyna o najnovijem razvoju
dogaaja u sluaju Slanning, no bit e najbolje da to uinim nakon
to sutra s rizniarom Rowlandom popriam o Isabelinoj pritubi.
Poao sam kui. Ostatak nedjelje imao sam za sebe morao sam
obaviti jo nekoliko stvari.
Najprije sam otiao u radnu sobu i napisao pismo Hughu.
Upoznao sam ga s uobiajenim novostima i mojom ulogom u
skoranjem sveanom doeku admirala dAnnebaulta. Potom sam
mu napomenuo da je John Bale opasan ovjek kojeg mora
izbjegavati, i upozorio ga da mi vie ne pie o njemu. Eto, ako nita,
bar Hugha nisam uvukao u sve ovo. Zapeatio sam pismo i stavio
ga u svoju torbu. Poslat u ga sutra iz Lincoln's Inna.
Spustio sam se u prizemlje. U kui se nije uo ni glas. Prema
dogovoru, Josephine je opet izala u etnju sa svojim mladiem, pa
sam znao da nje nema. U kuhinji nije bilo nikoga; na stolu je gorjela
votanica kojom e se poslije zapaliti vatra za kuhanje. Otiao sam
do staje, koju je Timothy, upirui iz sve snage, upravo istio; hrpa
stare slame i konjske balege ve je stajala pokraj vrata.
Dobar dan, gazda, rekao je.
I tebi, Timothy. Nemoj zaboraviti da balega treba gospoi
Brocket za povrtnjak.
Neu. Daje mi etvrt penija za dobru hrpu.
Jesi li razmislio o odlasku na egrtovanje? Mogu upitati glavnog
konjuara u Lincoln's Innu ima li mjesta meu podkivaima.
Djeakovo lice se smrai. Ipak bih radije ostao kod vas.
Hja, volio bih da malo pomnije razmisli o tome.
Da, gospodine, odvratio je on sputene glave, nimalo
 356

oduevljeno.
Uzdahnuo sam. Zna li gdje su gospodin i gospoa Brocket?
Otili su u etnju. Gospoa Brocket me zamolila da pazim na
svijeu u kuhinji i da na njoj zapalim novu ako dogori.
Dobro. Dakle, kua je prazna. Nije bilo nieg protuzakonitog u
onom to sam nakanio uiniti, ali nisam elio da me itko vidi.
Jutros im je glasonoa donio pismo, rekao je Timothy. Bio
sam u kuhinji s njima. Ne znam od koga je pismo stiglo, ali oboje su
se uzrujali. Poslali su me van iz kuhinje, a malo kasnije su otili u
etnju. Gospodin Brocket je izgledao turobno, a mislim da je jadna
gospoa Brocket plakala.
Namrtio sam se, pitajui se o emu je rije. Timothy, moram
obaviti jedan posao. Moe li se pobrinuti da me nitko ne
uznemirava sljedeih sat vremena? Ako netko doe, reci da me
nema.
U redu, gospodine.
Hvala ti.
Otiao sam na kat i otkljuao krinju u svojoj spavaoj sobi.
Tuno sam pogledao knjige koje su bile unutra; neki naslovi
nalazili su se na novom popisu zabranjenih knjiga i morali su biti
predani vlastima u Gradskoj vijenici do devetog kolovoza. Nakon
tog datuma, posjedovanje knjiga s popisa povlait e za sobom
otre kazne. Teka srca izvadio sam Tyndaleov prijevod Novog
zavjeta i neke eseje o Lutheru stare dvadesetak godina. Te su mi
knjige bile dobri prijatelji u mojim reformistikim danima; jednu od
njih dao mi je Thomas Cromwell osobno. S obzirom na moju
trenutnu slubu za kraljicu, a da ne spominjem nevolje s Isabel
Slanning, odluio sam kako je mnogo bolje da ih potajice spalim
nego da ih predam vlastima i tako se izloim opasnosti da mi se ime
pojavi na popisu onih koji su posjedovali zabranjene knjige.
Ponio sam knjige u prizemlje, u kuhinji zapalio novu svijeu, pa
izaao na Agnesin uredno odravan povrtnjak iza kue. Ondje se
nalazio i veliki eljezni eravnik u kojem se spaljivao korov i drugi
vrtni otpaci. Bio je napola pun; smee u njemu bilo je smee i,
 357

nakon toliko sunca, posve suho. Izvadio sam granicu iz eravnika,

zapalio je na svijei i bacio je natrag unutra. Vatra se brzo
rasplamsala i zapucketala. Pogledam uokolo kako bih se uvjerio da
me nitko ne promatra, a onda s uzdahom uzmem prvu knjigu.
Kidao sam stranice i bacao ih u plamen, gledajui kako se crna
gotica, koju sam neko pomno itao, uvija od vruine. Sjetih se
Anne Askew, njene koe koja se nabirala u vatri, i zadrhtim.

SUTRADAN ujutro otiao sam u ured vrlo rano i odradio neke
zaostatke. Kad je stigao Barak, rekao sam mu za svoj razgovor s
Nicholasom i susret sa Sticeom. Trenutno nismo mogli nita
poduzeti preostalo nam je samo da ekamo novosti od Sticea ili
Cecila.
Kako je Tamasin? upitao sam.
Govori samo o sutranjem roendanu. Svi susjedi e doi.
Znate kakve su ene. Prepredeno me pogledao. Mislim da je
zaboravila na sumnje oko mojih poslova. Nadajmo se da e ostati
zaboravljiva. Podignuo je ruku. Vie nije nosio zavoj, a i konci su
mu bili izvaeni. Spreman sam za akciju, rekao je.

KASNIJE tog jutra preao sam suncem obasjani Gatehouse Court
i pokucao na vrata rizniara Rowlanda. Starac je, kao i obino,
sjedio za svojim radnim stolom; uredski kapci bili su pritvoreni.
Pozdravio me kratkim kimanjem glave.
Oekivao sam vas na Bealknapovu pogrebu u subotu. Mislio
sam da biste mogli doi.
Da vam budem iskren, zaboravio sam na to.
I svi drugi su zaboravili. Bili smo samo ja i sveenik. Hja, brat
Bealknap sada lei u crkvi ispod kamene ploe jednake svim
drugima. Na njoj je uklesano njegovo ime, te datumi roenja i
smrti. Nije zasluio mauzolej.
 358

Jadni Bealknap, rekoh.

O, nikako, rekao je Rowland. Bogati Bealknap. I eto kako mu
je to na kraju bilo od koristi. Nita nisam rekao, pa je spustio
pogled na hrpu papira na stolu. Ljudi tajnika Pageta poslali su mi
nove detalje o posjetu francuskog admirala sljedeeg mjeseca. Bit
e to jo vei dogaaj no to sam mislio. Pokazat u vam prepisku.
No prije toga, glas mu je postao dublji, morat emo troiti vrijeme
na ovu glupariju. Izvukao je pismo iz hrpe na stolu i dobacio mi ga.
Bila je to Isabelina prituba, dvije stranice ispisane njenim
urednim sitnim rukopisom. Kao to sam i oekivao, optuila me da
sam zajedno s Philipom Coleswynom, njenim bratom i vjetakom
Adamom radio protiv nje, i to iz iste pakosti, zato to je ona
valjane vjere, dok smo svi mi ostali heretici.
To je besmislica, rekao sam. Sama je izabrala arhitekta.
On je radikal?
Ne. Optube za herezu kojima se gospoa Slanning razbacivala
tijekom vjetaenja silno su ga uplaile. Kao to rekoh, sve je to
besmislica.
Rowland se nasmijao. Zvualo je to kao da mu se u grlu pomiu
zahrale arke. Vjerujem vam, brate Shardlake. Prole su mnoge
godine od vaeg druenja s radikalima, a i nedavno ste mi rekli
kako ste vrlo oprezni u vezi s tim. Ipak, juer niste bili na misi.
Imao sam hitan posao. Doi u sljedeu nedjelju.
Naslonio se u stolcu i, gladei dugu bijelu bradu, pomno se
zagledao u mene. Prsti su mu bih puni crnih mrlja, kao i moji, jer je
cijeli ivot radio s tintom. ini se da, premda to ne elite, privlaite
nevolje, vii odvjetnie Shardlake. Kako ste uope postali
zastupnik te luakinje?
Zla srea. Svaki odvjetnik ima slinih klijenata.
Istina. Drago mi je da sam izvan takvih budalatina... A to je s
tim Coleswynom, je li on radikal?
Na glasu je kao reformist.
Rowland me otro pogleda. Gospoa Slanning navodi da ste bili
 359

na veeri kod njega.

Jednom. Sprijateljili smo se jer smo obojica bili frustrirani
ponaanjem naih klijenata. Brat gospoe Slanning je neugodan
parniar kao i ona sama. A gospoa je saznala za moj posjet
Coleswynu jer katkad provodi veeri pijunirajui oko njegove
kue. To vam pokazuje o kakvoj se eni radi.
Tvrdi da je njen brat upoznao Coleswyna jer obojica idu u istu
radikalnu crkvu.
Uobiajeno je da se odvjetnici i klijenti upoznaju i na takav
nain.
Rowland kimne u znak slaganja, pa spoji vrhove prstiju. Tko je
sada zastupa? Znamo li to?
Vincent Dyrick iz Gray's Inna. Prolog je tjedna doao po
dokumentaciju.
Rowland se namrtio. Na loem je glasu. Pokuat e iskoristiti
tu teoriju urote na sudu. Vjerojatno je ba on inicirao pritubu.
Rekao je da nije, da je sve Isabelina zamisao. Zapravo, ak mu i
vjerujem. No nee je moi sprijeiti da takve stvari izjavljuje na
sudu.
Mislite li da bi se mogla poaliti Gray's Innu zbog Coleswyna?
Nema pravo na to. On nije njen zastupnik.
Rowland malo promisli. U redu. Pokuat u to rijeiti. Pismom
u obavijestiti gospou Slanning da nema dokaza kojima bi mogla
potkrijepiti svoju pritubu, te je upozoriti na propise o kleveti. To bi
je trebalo uplaiti, rekao je samozadovoljno, ali ja sam se bojao
kako e takvo pismo samo jo vie razgnjeviti Isabel. A vi,
gospodine Shardlake, nastavio je Rowland, sada zlovoljno, drite
se podalje od tog sluaja. Budui da sljedeeg mjeseca
predstavljate Inn na sveanostima, ne elim da budete umijeani u
vjerske svae.
Ako elite, svoje mjesto na sveanostima mogu prepustiti
nekom drugom, rekao sam krotko.
Rowland se osmjehne, krto i neugodno, pa odmahne glavom.
 360

O, ne, brate Shardlake, vi ete svoju dunost obaviti. Ve sam im

poslao vae ime... Pogledajte malo ovo, pruio mi je snop papira.
To su detalji o mirovnim sveanostima.
Pregledavao sam dokument, prisjeajui se razgovora Pageta i
kraljice o draguljima naruenim za nju, te novim haljinama za
kraljiine dame. Unato tome, ostao sam iznenaen razmjerima
onoga to se sprema. Admiral e dvadesetog kolovoza doploviti
Temzom u pratnji desetak galija. Kraljevi brodovi, koji su se prije
tono godinu dana sukobili s istim tim galijama, bit e poredani na
Temzi od Gravesenda do Deptforda u znak dobrodolice. Kralj e
admirala primiti u Greenwichu. Sljedeeg dana gost e Temzom
otploviti do Towera, a nakon toga projahati gradskim ulicama.
Londonski vijenici i lanovi cehova, te mnogi drugi, ukljuujui
vie odvjetnike iz Innova, bit e poredani na ulicama u svojoj
najboljoj odjei i klicati povorci. Na trenutak sam zatvorio oi,
prisjeajui se kako sam prije godinu dana stajao na palubi Mary
Rose i promatrao kako francuske galije pucaju na nau flotu.
Neto posebno, zar ne? upitao je Rowland. ak je i on zvuao
pomalo udivljeno.
Istina, gospodine rizniaru.
Nastavio sam itati. Admiral e u Londonu ostati dva dana, pa
dvadeset treeg odjahati u palau Hampton. Njegov dolazak
pozdravit e princ Edward, lordovi, plemii i tisuu konjanika.
Sljedeeg dana objedovat e s kraljem i kraljicom, a predviene su i
velebne sveanosti. I tamo sam duan doi i biti u pozadini, kao i
stotine drugih.
Odloio sam papire. U sutini, treba impresionirati admirala.
Kralj je uvijek volio velike sveanosti. Sve to e se od vas traiti
jest da se lijepo odjenete i stojite otraga, poput svojevrsnog dekora.
Imate li zlatni lanac za takve prilike?
Ne.
Onda si nabavite jedan prije no to ih rasprodaju.
Bit u spreman.
Odlino, rekao je Rowland. A ja u pisati gospoi Slanning.
 361

Napravio je biljeku, pa podignuo pogled prema meni i umorno

rekao: Pokuajte izbjegavati nevolje, gospodine Shardlake.

USPRKOS Rowlandovu upozorenju, tog sam popodneva otiao
kui po Genesisa, odjahao do Gray's Inna i potraio Philipa
Coleswyna. Njegov vanjski ured, koji je dijelio s drugim
odvjetnikom, bio je u savrenom redu, to me podsjetilo da moj
poslovni prostor poinje izgledati kao svinjac. Uveli su me u
Coleswynovu sobu, koja je takoer izgledala besprijekorno svi su
dosjei bili uredno umetnuti u pretince. Coleswyn je odloio pero i
ustao da me pozdravi.
Brate Shardlake, iznenadili ste me, ali ba mi je drago to vas
vidim. Ve znadem da vas je gospoa Slanning otpustila. Jutros
sam dobio pismo od njenog novog zastupnika, brata Vincenta
Dyricka.
Da. Podignuo sam obrve. Poznajem Dyricka.
I ja, po uvenju. Uzdahnuo je. Obavijestio me da e gospoa
Slanning na sudu iznijeti onu besmislicu o heretikoj zavjeri nas
dvojice, njenog brata i gospodina Adama. Napisao mi je i da je
gospoa Slanning Lincoln's Innu podnijela pritubu protiv vas.
Jutros sam glede toga imao sastanak s rizniarom. Doao sam
vam kazati kako uvia da je prituba budalatina. No takoer,
elim vas upozoriti na Dyricka uporan je i beskrupulozan.
Moda se brat Dyrick nada kako e objavljivanjem tvrdnji o
heretikoj uroti preplaiti mene i gospodina Cotterstokea, i tako
nas privoljeti na nagodbu. Philip je odmahnuo glavom. No vi i ja
znamo da tog brata i sestru nita na ovome svijetu ne moe
natjerati da se nagode.
Rizniar Rowland naredio mi je da se drim podalje od tog
predmeta, osobito zato to sljedeeg mjeseca imam malu ulogu u
sveanom doeku francuskog admirala.
Onda sam vam jo vie zahvalan to ste me doli posjetiti.
 362

Juer sam s Edwardom Cotterstokeom razgovarao o posljednjim

optubama njegove sestre. Ne eli odstupiti ni pedlja. tovie, silno
se naljutio kad je uo za najnoviji sestrin manevar. Rekao je neto
neobino: da e je, u sluaju najgoreg, unititi onim, to znade o
njoj.
Na to je tono mislio?
Samo Bog zna. Rekao je to u ljutnji, i nije elio pojanjavati.
Samo je ustvrdio kako to nema nikakve veze sa sluajem i brzo
promijenio temu.
A Isabel je jednom rekla kako je njen brat poinio uasne stvari.
O emu se radi? Zato se njih dvoje tako mrze?
Ne znam, rekao je Coleswyn i ponovo zavrtio glavom.
Zasigurno se sjeate kako se Vowell, stari obiteljski sluga,
uzrujao zbog njihova ponaanja na vjetaenju. Je li on jo uvijek u
kui?
Da. Ali, gospodine Shardlake, trebali biste posluati svog
rizniara i vie se ne mijeati u taj predmet.
Ali i dalje u biti umijean ako se optube za urotu pojave na
sudu. U njima se spominje i mene.
Vi niste radikalni reformist. Nemate se ega bojati.
A vi? upitao sam otvoreno. Nita nije rekao, pa sam nastavio:
Isabel Slanning izazivat e nevolje na sve mogue naine. to ako
vas bude zatraila, preko Dyricka, da na sudu prisegnete kako
vjerujete da se vino i kruh na misi pretvaraju u krv i tijelo
Kristovo?
Sumnjam da bi sud to dopustio.
No to ako dopusti?
Coleswyn se ugrize za usnu. Nisam siguran da bih to mogao.
Toga sam se i bojao, rekao sam tiho. Molim vas da dobro
promislite, Philipe. To bi bilo priznanje hereze. Zamislite samo
kakve bi vas posljedice mogle snai. Ne samo vas nego i vau enu
i djecu. Sve koji su povezani s vama. ak i mene.
 363

Coleswynovo lice se trzalo. Zar mislite da ve nisam razmiljao

o tome ? Strano me to mui. Stalno molim, pokuavajui otkriti
kakvu mi je sudbu Bog namijenio.
Gledao sam njegovo iskreno, zabrinuto lice. Shvatio sam da je
Philip Coleswyn, unato svojim vrlinama, ovjek koji bi mogao
druge izloiti opasnosti kako bi on je to tako vidio spasio svoju
duu. Pokuajte otkriti to je Bog namijenio i nama ostalima,
rekao sam mu blago.

NI TOG ni sljedeeg dana nisam dobio nikakve vijesti od Sticea.
Roendanska proslava malog Georgea zakazana je za poslijepodne.
Vrijeme se mijenjalo; bivalo je sve hladnije, a sa zapada su polako
pristizali oblaci. Pribliavala se etva, i seljaci se kii sigurno vesele,
no Tamasin zasigurno ne znao sam da proslavu kani odrati u
vrtu.
Stigao sam nedugo nakon etiri. Jo uvijek je bilo suho, no nebo
je postajalo sve mranije. Mala kua bila je savreno ista. Stol u
dnevnoj sobi bio je prekriven bijelim platnenim stolnjakom; na
njemu su stajali vrevi s pivom, neto vina, te kositrene krigle.
Vani, u malom urednom vrtu, bio je postavljen stol s kolaima.
Petnaestak ljudi,veinom tridesetih godina, stajalo je oko stola i
razgovaralo; odjeveni u svoje najbolje ruho, bili su to susjedi, pisari
i odvjetnici iz Lincoln's Inna sa svojim enama. Naalost, nije bio
prisutan nitko od obitelji. Otac je napustio Tamasin dok je bila
dijete, a majka joj je umrla. Sjetih se da mi je Barak rekao kako je
svoju majku vidio na ulici, no vie to nije spominjao. Malo podalje
od stola stajao je Guy i pijuckao pivo.
Goste su sluili Barak i Jane Marris. Nosili su vreve amo-tamo,
pazei da krigle budu pune. Barak se inio pomalo nesiguran u toj
novoj, za njega nepoznatoj ulozi. Nicholas je bio doao u svom
najsvjetlijem prsluku, a njegove masnice, sad ve manje izraene,
privlaile su poglede nekolicine gostiju. Tamasin je stajala s
Georgeom u naruju. Djetece je imalo bijeli haljetak i eiri, a
gosti su mu prilazili i divili se, usput estitajui Tamasin na
 364

trudnoi, koja je oito ve bila obznanjena. Sama Tamasin nosila je

svoju najbolju haljinu od ute svile. Natoio sam si kriglu piva i
iziao. Tamasin se osmjehnula i pruila mi ruku.
Gospodine Shardlake, pozdravila me slubeno, pa ponosno
nastavila: Dragi prijatelji, ovo je gazda mog mua, vii odvjetnik na
kraljevskim sudovima. Svi me pogledaju, i ja se zarumenim.
Tamasin je bila draga, ali pomalo i snob, zbog ega mi je katkad
znalo biti nelagodno. Iza nje, vidio sam kako Barak gurka
Nicholasa i namiguje. Sagnuo sam se prema Georgeu koji je
nezainteresirano gledao u mene. Sretan roendan, momiu,
pomilovao sam ga po punanom obrazu.
Hvala vam to ste doli, rekla je Tamasin tiho. I na svemu to
inite za nas svih ovih godina.
Kako si? upitao sam. Je li stanje bolje?
Jest. Dobro sam i duhom i tijelom. Pogledala je uokolo,
zadovoljno se smijeei. Imamo lijepu malu proslavu.
Sjetih se kako je Barak i ja obmanjujemo, i pecne me savjest.
Idem do Guya, sam je.
Dobra zamisao.
Priao sam starom prijatelju i pozdravio ga.
Gle-gle, pa to je Matthew, rekao je, no osjetio sam suzdranost
u njegovu glasu.
Tamasin kae da se osjea bolje.
Da, sve ide kako treba. A kako stvari stoje kod tebe? pogledao
me prodorno.
Dosta dobro.
Jackova ruka je zacijeljela. I posjekotina na mladievim prsima.
Obojica su prola bez infekcije.
Znam.
Guy tiho nastavi: Onaj posao koji je doveo do njihovih ozljeda...
je li to sad sreeno? Oklijevao sam. Nisam mu elio lagati. Tako
sam i mislio, Jack se neobino ponaa, rekao je. Pozorno
 365

promatram ljude etrdeset godina, to je dio mog posla. Mislim da je

Tamasin bila sumnjiava kad je vidjela Jackovu ozljedu, no ini se
da je sada mirna. Ali, Matthew, trudna je, a ve je izgubila jedno
dijete. Ako se to dogodi Jacku...
Brzo sam se zaario. Guy, ovjek koji put preuzme obvezu,
prisegne da e je izvriti, a da bi to ostvario, katkad mu treba...
pomo.
Matthew, znam da si duboko odan jednoj osobi, i da te samo to
moe natjerati da izloi opasnosti i sebe i druge. Mislio sam da se
kraljica izvukla iz nevolja u koje je bila upala, no moda sam bio u
krivu. Premda ne dijelim njene ideale, slaem se da ovjek mora
ispuniti svoju moralnu obvezu. Ali, ako su u to uvueni i drugi,
treba biti obziran prema njima.
Guy...
Brinem se za svoju pacijenticu.
Osjetih neto na ruci. Spustio sam pogled i shvatio da mi je dlan
poprskan vodom. Sve vie tekih kapi padalo je iz sivoga neba. Svi
unutra, rekao je Barak. Hajde, eno, odnesi Georgea unutra.
Svi smo pobjegli pljusku koji se ubrzo spustio. Tek je nekoliko
ena pomagalo Jane da spasi kolae. U dnevnoj sobi sam pogledom
potraio Guya, no vie ga nije bilo.

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

NI JA NISAM OSTAO mnogo due. Vani je kia neumoljivo lupkala
po tlu, a onda se zaula i grmljavina. Guyev odlazak nije proao
nezamijeeno. Rekao sam Tamasin da se nije osjeao dobro. Otiao
sam nedugo poslije. Oluja je prola, i hodajui kui, udisao sam
vlaan i neuobiajeno svje zrak, ali sam, s druge strane, ljapkao
po odvratnom smeem kanalizacijskom mulju i smeu.
Stigavi kui, uo sam ensko jecanje u kuhinji. Josephinein
mladi, Edward Brown, stajao je u predvorju. inilo se da mu je
nelagodno u ruci je guvao kapu.
to se dogaa? upitao sam otro. Smatrao sam ga pristojnim
 366

mladcem. Ako ju je neim uzrujao...

To je gospoja Brocket, gospodine, rekao je bre-bolje Brown.
Kad smo se Josephine i ja vratili, pronali smo je izbezumljenu u
kuhinji. Oprostite mi to ekam u vaem predvorju, gospodine, ali
Josephine me poslala van.
U redu. Uao sam u kuhinju. Agnes Brocket sjedila je za
stolom, bez kape, dlanovima prekrivajui lice. Josephine je sjedila
pokraj nje. uvi da sam uao, Agnes je podignula glavu. Uvojci
tamnosmee kose padnu joj preko lica.
Kakvo se zlo dogodilo? upitao sam.
Odgovorila je Josephine. Gospoa Brocket dobila je
uznemirujue obiteljske vijesti, gospodine. Pronala sam je kako
plae kad sam se vratila s Edwardom. Bit e ona dobro, ja u
pripaziti na nju.
Agnes ponovo podigne glavu. Oprostite mi, ja sam samo luda
ena...
Gdje je Martin?
Otiao je u grad, gospodine. Agnes se s naporom malko sabere.
Izvadila je rupi i obrisala oi. Nije zadovoljan s kruhom koji je
dostavio gospodin Dove, pa mu je otiao prigovoriti. Molim vas,
gospodine Shardlake, nemojte mu rei da ste me vidjeli ovakvu.
Volio bih znati to se dogodilo, Agnes.
Duboko je uzdahnula i okrenula se Josephine, koja je izgledala
kolebljivo. Potom tiho ree: Imamo sina, gospodine. Johna. To
nam je jedinac. U velikoj je nevolji. Posao mu je poao po zlu i sada
je u dunikom zatvoru u Leicesteru.
ao mi je to to ujem.
Zavrtjela je glavom. A bio je tako zgodan, armantan mladi.
Imao je velike planove da se uzdigne, da postane netko.
Sjeo sam suelice njoj. Nema u tome nita loe.
Prvi put otkad sam je upoznao Agnes se namrtila, Martin se ne
bi sloio s vama. On smatra da se svatko treba drati svog mjesta
na drutvenoj ljestvici. Uvijek je bio strog prema Johnu. Mislim da
 367

je sin ba zato rano otiao od kue. Brzo je podignula pogled. Ali

ne elim rei da je moj mu zao, gospodine. Unato strogosti, uvijek
je jako volio Johna.
Zbog ega tono vam je sin u zatvoru, Agnes? Kao odvjetnik,
moda vam mogu nekako pomoi.
Tuno je odmahnula glavom. Prekasno je, gospodine. John je
uspio uvjeriti neke ulagae u Leicesteru da mu posude novac za
kupnju zemlje koja je pripadala nekadanjim samostanima. Kanio
je zadrati zemlju dok joj cijene ne narastu.
Posudili su mu novac bez pokria? upitao sam iznenaeno.
Agnes se alobno osmjehne. Kad to eli, John vas svojim
armom moe pridobiti za bilo to. Lice joj se ponovo snudi. No
cijene zemljita nastavile su padati, i tuili su ga zbog dugova.
Posljednju godinu proveo je u lesterskoj tamnici, gdje e ostati sve
dok ne vrati dug. Martin i ja slali smo mu novac zatvorenici se na
tom uasnome mjestu sami moraju snalaziti za hranu i odjeu ili
umiru od gladi i hladnoe... John pokuava otplatiti dugove,
malo-pomalo. Ali radi se o dvadeset funti. Sada nam je pisao kako
ono to mu aljemo ne pokriva ni kamate, a njegovi kreditori kau
da mu je dug vei no ikad. Zavrtjela je glavom. Bojim se da e
umrijeti u zatvoru. Zimus je imao upalu plua, i jo jedna zima u
tamnici... Naas je utihnula. Molim vas, gospodine, nemojte rei
Martinu da sam razgovarala s vama. Stvar je sramotna, a on je vrlo
ponosan ovjek, i ne eli da drugi znaju za nae brige...
Podignuo sam ruku. Kako eli, Agnes. No moda bih mogao
neto uiniti...
Ne, gospodine, molim vas. Ve smo se posavjetovali s
odvjetnikom. Rekao nam je da se nita ne moe napraviti. Nemojte
rei Martinu, preklinjala je ona. To bi ga jako... uzrujalo.
U redu. No promisli o onome to sam rekao. Spreman sam
pomoi koliko god mogu.
Hvala vam, gospodine. No po njenom glasu znao sam da nee
nita rei muu.
 368

SUTRADAN sam se vrlo rano spremio za ured jer su me ekali
zaostaci. Ponovo je bilo sunano i toplo. Martin Brocket me, kao i
uvijek, dvorio nakon ustajanja. Na licu mu nisam opazio nita
neuobiajeno. Kao to sam i pretpostavio, Agnes mu nije rekla za
na razgovor.
Prije odlaska, Josephine me zamolila za kratak razgovor. Odveo
sam je u dnevnu sobu. Agnes Brocket vam zahvaljuje na vaoj
jueranjoj ljubaznosti. Zamolila me da vam se ja obratim u njeno
ime jer ona je... posramljena.
Nije to njezina sramota.
Ona smatra da jest. A Martin bi se naljutio kad bi saznao da je
nekome rekla. Ponos bi mu bio povrijeen, rekla je pomalo
prijezirno.
Hja, znao sam se upitati kako to da Brocketovi tako rijetko
izlaze, osim u etnje.
K tome, Agnes nikad ne kupuje novu odjeu.
Sav novac zacijelo alju sinu. Josephine, sve to daje mi ponovo
misliti o onome to si mi rekla da si zatekla Martina kako kopa
po mom radnom stolu. Pitam se je li, u trenutku oaja, razmiljao o
krai.
I ja sam juer pomislila isto, gospodine.
To bi moglo biti valjano objanjenje. No meni nita ne
nedostaje, a ti smatra da vie nije pokuavao takvo to.
Nije, gospodine. Motrila sam ga. Lagano se osmjehnula.
Mislim da je svjestan toga, pa mu se zato i ne sviam.
Hja, ako se radilo o trenutku ludila, onda nema problema. Ali
ne smije se ponoviti. Ti i dalje dri oi otvorene, molim te. Trenutno
imam drugog posla, ali im uhvatim malo vremena, morat u
odluiti to da radim s Martinom.
Josephine se osmjehnula, zadovoljna zbog ukazane
 369

odgovornosti. Moete se pouzdati u mene, gospodine.

U UREDU su svi ve radili Barak i Skelly za svojim stolovima,
dok se Nicholas bavio ve prijeko potrebnim arhiviranjem. Izuzev
Skellyjevog tihog negodovanja zbog Nicholasova nateenog lica, bio
je to obian radni dan. Osoblje i ja pripremali smo predmete za
jesenski kvartal.
No mir nije dugo potrajao. U podne je Barak uao u moju sobu i
zatvorio vrata za sobom. Izgledao je vrlo ozbiljno. Evo nam Sticea.
Odloio sam pero. Ovdje je?
Da. Kae da ima novosti. elite da ga uvedem?
Da. Dovedi i Nicholasa.
Stice je samouvjereno uao u sobu. Bio je lijepo odjeven kao i
uvijek, s maem na boku. U svakom je pogledu ostavljao dojam
mladog vlastelina. Nisam ga pozvao da sjedne, pa je stojeke
pogledom preao preko nas trojice, cinino se smijeei.
Svi ste ponovo na okupu, ha? Svrnuo je pogled na Nicholasa.
Lijepe su ti masnice.
Sve su bljee. Moje e lice za koji dan izgledati normalno. Tvoje
nee nikada.
Stice se nasmije, ali se ipak uhvati za uho. Okrenuo se prema
meni. Drim se svog dijela pogodbe. Imam novosti iz carinarnice.
Neke ptiice mogle bi uskoro uletjeti u nau zamku.
Nestali mukarci? upitao sam, ne mogavi sakriti ar u glasu.
Bar njih etvorica, rekao je Stice. Barak i ja smo se zgledali.
Samo su etiri lana Greeningove skupine i preivjela, no Stice to
nije znao.
Nastavio je: Juer je iz Antwerpena stigao mali jedrenjak koji je
donio svilu za mirovne sveanosti. Posada je njemaka. Sada na
brod tovare vunu s kojom e sutradan otploviti natrag. No e
provesti na vezu u pristanitu Somers Key. A moj ovjek na carini
 370

obavijestio me da su se danas ujutro ondje pojavila etiri mukarca

rezervirali su mjesta na tom brodu, tvrdei da imaju nekog posla
u Antwerpenu. Jedan Nijemac, jedan Skot i dva Engleza. Tako stoji
u pijunovoj poruci. Mukarci po opisu odgovaraju Vandersteynu,
McKendricku, Curdyju i Leemanu iz kraljiina domainstva.
Sticeovo mravo lice zasjalo je od uzbuenja. Naravno, dali su
lana imena. Od Myldmorea i onog egrta ni glasa. Na carini su
mukarcima rekli da se mogu ukrcati veeras u deset. Osmjehnuo
se. Vidite, doli smo do lovine bre od vaeg ortaka Cecila.
Ovo nije natjecanje, mirno sam odvratio. Ako je dolazak te
etvorke zabiljeen na carini, ne sumnjam da e i nai ljudi danas
saznati za to.
Nije li deset naveer neuobiajeno vrijeme za ukrcaj? upitao je
Nicholas.
Stice je izgledao zadovoljan samim sobom. Rekao sam svom
ovjeku na carini da im kae kako e tek u deset biti gotovi svi
papiri. Bit e mrak i lake emo ih pohvatati. Sve to moramo
uiniti jest da veeras ekamo na pristanitu Somers Key. Bit e
mirno, svi radovi ve e biti obavljeni. Uz malo sree, sve emo ih
epati. Nadajmo se da e ispovijest Anne Askew biti u njihovoj
prtljazi ili, to je vjerojatnije, zataknuta za neiji pojas. Moda za
neijim pojasom bude i Tualjka, pomislio sam. Srce mi zalupa.
Zato ste nas obavijestili o tome? upitao je Barak. Mogli ste ih
uhvatiti sami.
Zato to sir Richard dri svoju rije, mome. Stice se
osmjehnuo, pa slegnuo ramenima. Uostalom, kao to ste rekli,
vai e ljudi danas ionako saznati za to. K tome, ako ih uhvatimo
na pristanitu, moda bude nevolja. Rekao sam carinicima da se ne
mijeaju, da se radi o privatnom poslu sir Richarda, no posadi onog
njemakog broda moda se nee svidjeti to im hvatamo putnike,
osobito ako su svi heretici.
Posada e se vjerojatno opijati u gradu, rekao je Barak.
Bar nekoliko mornara ostat e na brodu, otpovrnuo je Stice.
Da dre strau i pomau putnicima pri ukrcaju. A naa etvorka
 371

moda e sa sobom nositi i oruje.

Morao sam se sloiti. Da, jo uvijek ne znamo koja su dva
ovjeka ubila tiskara.
Nee li borba u pristanitu privui pozornost ljudi? upitao je
Nicholas.
Mogue je, ree Barak. No, ako bude maevanja, i to izmeu
veeg broja ljudi, teko da e se netko htjeti umijeati.
Slaem se, rekao je Stice. Uz Gowera, veeras sa sobom mogu
dovesti jo dvojicu pomagaa. Vas trojica moete doi?
Nicholas i Barak su kimnuli. Nicholas je gledao Sticea ravno u
oi.
Poslat u poruku Cecilu, rekoh ja. Moda i on moe nekoga
dovesti.
Stice se na trenutak zamisli. Moda ga je muilo to e njegova
strana, u naem moguem sukobu, biti nadjaana ako Cecil
dovede jo ljudi. Potom se ponovo osmjehnuo. Budite u tamnoj
odjei. Mislim da nas eka uzbudljiva veer.
Dobio sam naredbu da te ljude uhvatim ive, rekao sam jer
palo mi je na pamet kako bi Rich moda elio da se svi koji neto
znaju o zapisima Anne Askew trajno uklone.
Naravno. Sir Richard i va prijatelj Cecil nesumnjivo e ih htjeti
sve ispitati. No moda ne preive ako e izigravati junake i boriti se.
Nemojte zaboraviti da se radi o fanaticima. Stice se sada drao
ozbiljno.
Da, sloio sam se. Ako uzvrate, mogli bi stradati.
U pristanitu Somers Key trebali bismo biti u devet. Danas sam
ve bio ondje i platio lukom kapetanu da premjesti gomilu praznih
baava nasuprot njemakom brodu. ekat emo iza baava, nema
boljeg mjesta da ih iznenadimo. Naimo se u Needlepin Laneu u
osam, tako da se do devet stignemo sakriti u pristanitu. Veeras je
mlaak pa e biti mrano. Nee ni znati to ih je snalo.
Sve ste vrlo dobro organizirali, rekao sam nevoljko.
Stice se naklonio preko mjere i ponovo pogledom preao preko
 372

nas trojice. Barak ga je promatrao hladno, a Nicholas ljutito. No,

molim vas, gospodine, predbaci mu Stice. Bilo pa prolo, kako
sam ve rekao gospodinu Shardlakeu. Pokazali ste se u dobrom
svjetlu, premda ste tek stigli sa sela.
U ravnopravnoj borbi, gospodine Stice, jedan na jedan, moda
bih se pokazao jo boljim.
Tko to zna? No sada smo na istoj strani.
Zasad, rekao je Nicholas tiho.

TE VEERI Barak i ja zajedno smo doli do Nicholasa, nakon ega
smo sva trojica krenuli u grad. Veer je bila prekrasna. Sunce je
polako zalazilo, a na tamnoplavom nebu plovili su lagani bijeli
oblaci. Sa zapada je puhao osvjeavajui povjetarac. Pogledao sam
svoje pomonike. Barak je izgledao gorljivo i budno, a Nicholasovo
lice resila je hladna odlunost. Tiho sam mu rekao: Nemoj se
junaiti. Ne smije si dopustiti da te Stice uzruja. I ne izlai se
nepotrebnoj opasnosti.
Neu vas iznevjeriti, gospodine, rekao je Nicholas, pa nakon
stanke dodao: Znam koliko je ovo opasno. I da saveznike moramo
motriti jednako dobro kao i neprijatelje.
Ako su uope neprijatelji. Jo nismo sigurni da dre Tualjku.
Moramo to otkriti.
I hoemo.
Kimnuo sam. Bilo mi je silno drago to su on i Barak sa mnom;
nije mi se nimalo sviala pomisao da ostanem sam izmeu skupine
vjerskih fanatika i opora Richevih ljudi. Cecil mi je javio da e nam
se prikljuiti u Sticeovoj kui s dvojicom snanih mukaraca iz
Parrova domainstva. Pretpostavljao sam da e Cecil biti od slabe
koristi u borbi, ba kao i ja, to je znailo da e i Sticeova i naa
strana dati po etiri borca.
Skrenuli smo u Needlepin Lane, proli pokraj krme ispred koje
je opet stajala skupina gostiju, i pokucali na vrata Sticeove kue.
 373

On sam nam je otvorio vrata. Ljudina Gower sjedio je na stolu. Uz

njega su sjedila dva mukarca, krupni mladii s maevima.
Izgledali su, kako bi to Barak rekao, korisno.
Stice je bio vedar i ivahan. Predstavio nas je dvojici novih
pomagaa podrugljivo se naklonivi. Ovo je vii odvjetnik
Shardlake. Zastupa jednu uglednu linost kojoj je takoer u
interesu da se vrljotine gospoe Askew unite. A ovo su njegovi
ljudi, Barak i gospodin Overton. Gower i Overton su prije nekoliko
dana imali okraj, to se moe vidjeti na licu mladoga gospodina.
Nicholas ga je bezizraajno pogledao. Ve ste mi dosadili s tim
vaim podbadanjem, gospodine. Nije vrijeme za glupe igrice.
Tono, sloio sam se.
Stice je slegnuo ramenima. Samo se malo alim.
Zauje se kucanje na vratima i Stice ih ponovo otvori. U kuu
ue William Cecil u pratnji dvojice stamenih mukaraca, neto
starijih od onih koje je doveo Stice. Poput nas ostalih, i oni su nosili
crnu odjeu. Cecil duboko udahne i mirno promotri okupljene, kao
da gleda kolege odvjetnike. Stice mu se naceri. Mladi gospodin
Cecil! Nedavno su mi vas istaknuli kao ovjeka koji se uspinje u
slubi kod jedne vane osobe.
Cecilov odgovor bio je hladan i jasan. A vi ste Stice, rekao bih,
sir Richardov ovjek. Rekli su mi da izgledate... osebujno. Stice se
namrti, ali i kimne, na to Cecil upita: Svi ovdje idemo do
pristanita Somers Key?
Da. Stice pogleda kroz prozor. Ve se poprilino smrailo. Doi
emo onamo do devet, sakriti se iza baava i ekati. Kad stignu,
nagrnut emo na njih i dovesti ih ovamo, zajedno s prtljagom.
Dodue, vea je vjerojatnost da e zapisi koje traimo biti uz nekoga
od njih, a ne u prtljazi. U blizini pristanita eka moj ovjek s
velikim teretnim kolima natkrivenim ceradom. Na putu ovamo
svezat emo ih i zaepiti im usta, da budu tiho. Ako treba,
onesvijestit emo ih.
Morat emo biti brzi i raditi zajedniki, rekao je Barak.
Tako je. A ako nas neki noni straar bude pitao to radimo,
 374

pokazat u mu sir Richardov peat. Stice pogleda Cecila. No, ako

se budu borili, pa nekoga od njih ubijemo, to nee biti naa krivnja.
Takoer, jamano se slaete da nije nikakva teta ubiti tiskarove
ubojice. Za sluaj da dou.
Slaem se, odgovorio je hladno Cecil, pa pokazao na prazan
kamin. Ako uz njih pronaemo bilo kakav zapis, odmah emo ga
spaliti u tom kaminu. Slaemo li se i oko toga? Stice je oklijevao,
no Cecil teno nastavi: Mislim da bi vaem gazdi bilo drago da
nitko ne vidi ono to pronaemo. Za sluaj da ga to tereti. Pogledao
je Sticea u oi. Divio sam se njegovom mirnom prosuivanju.
Tono, Rich ne bi elio ni da njegovi vlastiti ljudi vide navode kako
su on i Wriothesley muili Anne Askew. Nema sumnje da bi Richu
bilo drago kad bi meu zapisima Anne Askew pronaao neto
tetno za kraljicu ostavio sam ga u uvjerenju da takve
optuujue tvrdnje moda i postoje no to mu, kako mi je rekao,
trenutno nije u prvom planu. Cecil se, dakako, nadao da emo biti
u prilici odmah spaliti sve pronaene zapise, ukljuujui Tualjku,
ako se ispostavi da je preivjeli lanovi Greeningove skupine imaju.
A kako je Greening otkinuo djeli naslovne stranice kad su ga bili
napali, nadao sam se da letiminim pogledom nee biti vidljivo tko
je autor rukopisa.
Jeste li spremni? upitao je Barak.
Da, ree Stice.
Onda krenimo.

TRIDESET TREE POGLAVLJE

NAS DESETORICA HODALI SMO Thames Streetom, svi u crnoj odjei,
veina s maevima. Redarstveni sat upravo je zapoeo; na ulicama
je bilo vrlo malo prolaznika, koji su se odmah sklanjali s puta naoj
oevidno opasnoj skupini. Noni straar nam je priao i, pomalo
uznemireno, upitao to spremamo, na to je Stice izvadio zlatni
peat i otro rekao: Obavljamo posao za sir Richarda Richa,
krunskog vijenika. Straar je podignuo fenjer da pogleda peat,
pa nas ponizno pustio da proemo.
 375

Hodali smo pokraj London Bridgea. Na prozorima trokatnica

izgraenih po duini mosta palile su se svijee. Plima se tek poela
povlaiti; uo se huk vode koja se valjala izmeu irokih kamenih
stupova mosta. Prolazak izmeu njih za brodove je bio vrlo opasan,
pa su pristanita koja su se bavila meunarodnom trgovinom bila
smjetena nizvodno, u neposrednoj blizini. Redala su se na
izgraenoj obali izmeu mosta i Towera, i za velikog prometa, kao
sada, niz jarbola bio je dugaak gotovo pola kilometra. Iza dokova
pruala su se skladita. Kosturoliki krakovi visoke dizalice u
pristanitu Billingsgate ocrtavali su se na ve gotovo crnom nebu.
Iza posljednjeg pristanita, poput kakve prikaze, uzdizao se Tower,
siv na posljednjem danjem svjetlu.
Skrenuli smo u Botolph Lane, prema obali. Hodajui tiho, tu i
tamo bismo se spotaknuli jer nismo nosili fenjere. Iz pojedinih kua
ulo se banenje, premda je bio redarstveni sat bijahu to ilegalne
toionice i bordeli, koji su nou stajali na raspolaganju mornarima,
na to su organi vlasti obino zatvarali oi.
Stigli smo na obalu, do dugakog niza brodova. Nakon one buke
iz okolnih ulica, ovdje je bilo tiho. Uinilo mi se da sam neto uo
kao da je netko, na poedtu uliice iz koje smo upravo doli, nogom
udario kamen. Brzo sam se okrenuo, no mrana uliica bila je
prazna. Barak i ja se pogledamo. I on je neto uo.
Stice nas je poveo prema poploanom pristanitu, drei se
skladita. S druge su se strane brodovi blago ljuljali na plimnim
valovima niski i masivni trgovaki jedrenjaci s jednim ili dva
jarbola, postavljeni bono uz obalu, privezani tekim konopima za
velike kamene bitve, vrsto smotanih jedara. Iz nekoliko brodskih
kabina dopiralo je mutno svjetlo svijea. Budui da je trgovina sa
kotskom i Francuskom ponovo zapoela, te da se za admiralov
posjet uvozila luksuzna roba, pristanita su tijekom dana uistinu
bila vrlo prometna. Iza brodova, rijeka je bila posuta svjetlom,
odsjajima fenjera s amaca.
Stigli smo do iroke i visoke hrpe baava povezane konopima. A
sada tiho, apnuo je Stice. Svi iza baava.
Jedan po jedan kliznuli smo u mrak. unuo sam pokraj Cecila
 376

i Sticea, pa se zagledao izmeu dviju baava iz kojih se irio jak

miris vina. Nasuprot nas bio je usidren jedrenjak s dva jarbola,
nizak i teak brod za prijevoz robe po Sjevernom moru; mogao je
imati kojih tridesetak tona. Na boku mu je bilo ispisano
Antiver'pen. Na palubnoj kuici prozori su bili otvoreni. Dva
mukarca u platnenim kouljama sjedila su unutra i kartala na
svjetlu fenjera; bili su sredovjeni, ali snani.
Cecil je izgledao mirno i usredotoeno. Inae se ne bavi ovakvim
poslovima, te se upitah skriva li se ispod te sabranosti strah od
mogueg nasilja. Mislim da sam neto uo na poetku uliice kad
smo stigli do dokova, apnuo sam mu. Kao da je netko nogom
pomaknuo kamen.
Sada me zabrinuto pogledao. Mislite da nas je netko slijedio?
Ne znam. I Barak je to uo. Proeo me neki udan osjeaj.
Stice se, s moje druge strane, okrenuo Baraku koji je bio zauzeo
mjesto pokraj njega. I vi ste to uli?
Barak je potvrdnuo kimnuo.
Sticeove oi bljesnule su u tami. Jednom ili dvaput mi se
uinilo da kuu u Needlepin Laneu netko motri. No nisam uspio
nikoga uhvatiti na djelu.
Nikad nismo ustanovili jesu li Greeningove ubojice uistinu
povezane sa skupinom anabaptista, rekao je Cecil. to ako je u
sve umijean netko trei? Netko o kome nita ne znamo?
Hja, moda nam se veeras sve razjasni, odvratio je Stice. A
sad tiho. Prestanite razgovarati, samo motrite.
uali smo ondje gotovo sat vremena. Boljela su me koljena i
lea, i stalno sam morao mijenjati poloaj. U jednom smo se trenut-
ku trgnuli jer smo zauli korake i glasove odmah smo posegnuli
za maevima i bodeima. No bila su to samo dvojica mornara koji
su, pijani, krivudali pokraj dokova. Uspeli su se na neki brod
podalje od nas. Izuzev povremene udaljene vike iz krmi, sve je bilo
tiho. ulo se samo kako voda oplahuje brodove.
A onda se ponovo zauju koraci, ovoga puta tihi i jednolini. U
uskoj ulici s nae lijeve strane ugledam uzljuljano svjetlo fenjera.
 377

Svi se stanemo doaptavati. etvorica su, rekao mi je Stice na

uho. ini se da su to oni koje ekamo. Vi i gospodin Cecil ostanite
u pozadini, ostavite to nama koji smo vjeti u borbi.
Uz fijuk maeva isukanih iz korica, svi osim Cecila i mene istre
iz zaklona od baava. Nas dvojica poli smo za njima, pripremni
izvui bodee.
Mukarci su bili posve zateeni. Podignuti fenjer osvijetlio je
njihova zaprepatena lica. Odgovarali su opisima koje sam
zapamtio: visok, snaan mukarac etvrtasta lica, tridesetih
godina, zacijelo je kotski sveenik McKendrick, sredovjeni
debeljko je trgovac Curdy, a plavokosi dugonja Nijemac
Vandersteyn. etvrti mukarac, star dvadeset i neto, visok, kran
i crnokos, zasigurno je Leeman, kraljiin straar koji je bio
pobjegao. On je uvjebani borac, a sjetio sam se da je i McKendrick
nekad bio vojnik. Izuzev Curdyja, ije je okruglo i mlohavo tijelo
ukazivalo da je imuan trgovac, svi su izgledali poput ljudi koji bi
mogli pruiti dobar otpor.
Sva etvorica u trenutku se skupe, pa i sami izvuku maeve.
Borit e se. Curdy je odloio fenjer. Od cijele etvorke, samo je
plavokosi mukarac imao prtljagu, veliku torbu koju je ispustio na
kaldrmu. No morali su se boriti protiv osmorice: bili su tu Stice i
njegovi ljudi, dva Cecilova ovjeka, te Barak i Nicholas. Rairili su
se ukrug oko etvorice mukaraca, koji su pogledavali, kao i ja,
prema brodu iz Antwerpena. Dvojica mornara ve su bili izili iz
palubne kuice stajali su na ogradi i gledali to se dogaa. Iz
potpaluplja im se prikljuio jo jedan mukarac.
Spustite maeve! viknuo je Stice. Vie nas je! Uhieni ste zbog
pokuaja krijumarenja izdajnike literature!
Plavokosi mukarac dovikne neto na njemakome mornarima
na brodskoj ogradi. Jedan od Sticeovih ljudi nasrne na njega
maem, no on odbije udarac. U tom trenutku trojica mornara
okretno preskoe ogradu, svaki s maem u rukama. Obuzelo me
maloduje broj boraca sada je bio gotovo izjednaen.
Jedan od Cecilovih ljudi okrenuo se prema mornarima i
podignuo oruje, no zaboravio je na plavog Nijemca koji mu odmah
 378

probode lea. Mukarac krikne, a ma mu zazvei na kaldrmi.

Vandersteyn se potom okrene prema nama i, zajedno sa svoja tri
sudruga, pone se polako povlaiti prema brodu. Pogledao sam
palog mukarca; sada vie nije bilo nikakve dvojbe ovo nisu
nekakvi diletantski fanatici, nego po ivot opasni ljudi.
Presijecite im put! viknuo je Stice. Trenutak kasnije poeo je
estok okraj maevima, ija su sjeiva bljeskala na svjetlu fenjera.
Koraknuo sam naprijed, no Cecil me uhvati za ruku. Ne! Moramo
ostati ivi i doi do knjige.
Pokraj broda ve se vodila prava bitka. Sjeiva su zveala i
svjetlucala, i na ogradama okolnih brodova pojave se deurni
mornari, u udu promatrajui borbu. Curdy, najslabiji od
bjegunaca, nespretno je nasrnuo na Gowera koji mu,
zaboravljajui na na dogovor da mukarce treba uhvatiti ive,
zaree vrat takvom silinom da mu je gotovo odsjekao glavu. Obliven
krvlju, beivotni Curdy muklo se srui na kaldrmu.
Koliko sam mogao vidjeti u toj guvi, preivjeli bjegunci
uspjeno su odbijali nae napade i polako uzmicali prema
Antwerpenu. Nismo im smjeli dopustiti da se ukrcaju na brod! Malo
sam se pribliio, no na slabom svjetlu fenjera vidio sam tek obrise
koji su se brzo micali, blijeda lica i bljeskove metala. Stice je imao
posjekotinu na elu i krv mu se slijevala niz lice, no nastavio se
boriti jednom od mornara zario je ma u trbuh. Jo sam jednom
koraknuo naprijed, no Cecil me opet povukao k sebi. Samo bismo
smetali! Pogledao sam ga; i dalje je izgledao hladnokrvno, no po
njegovu ukoenu dranju znao sam da se boji. Promatrao je mrtvog
slugu lorda Parra, koji je leao licem na kaldrmi dok se oko njega
irila lokva krvi.
Nicholas i Barak muili su se sa straarom Leemanom, koji je
bio uistinu estok borac. Pokuavao ih je odmaknuti od najvee
guve, prema uliici iz koje smo bili doli.
Neto ipak mogu uiniti! rekoh, pa jurnem prema
Vandersteynovoj torbi, ostavljenoj na tlu. Podignuo sam je i
dobacio je Cecilu. uvajte je! Potom isuem no i potrim prema
Leemanu koji je, i dalje vjeto viajui maem, potiskivao Baraka i
 379

Nicholasa prema uliici. Snano je zamahivao, pritom odbijajui

svaki njihov udarac; zbog godina vjebe, inilo se da to radi s
velikom lakoom. Cilj mu je oito bio da odvoji Baraka i Nicholasa
od ostalih, i tako omogui McKendricku i Vandersteynu da se
dokopaju broda. Pokraj Antwerpena borba je i dalje bjesnjela, a
zveket eljeza odjekivao je u noi.
Podignuo sam bode kako bih ga straga zario u Leemanovo
rame. uo me da dolazim i napola se okrenuo. Nicholas mu maem
odmah okrzne nadlakticu, dok Barak okrene svoj ma i snano ga
udari u potiljak. Leeman se poput vree stropota na ulazu u
uliicu, a Barak i Nicholas otre natrag u borbu.
Sada je omjer snaga bio sedam protiv etiri; od protivnika su
ostali Vandersteyn, McKendrick i dva preivjela njemaka
mornara. Nadao sam se da se ostatak posade opija po krmama.
Odjednom, jedan od mornara uspije skoiti na palubu. Ispruio je
ruku Vandersteynu koji, unato rani na nozi, skoi za njim,
ostavivi za sobom samo Skota i jednog mornara.
Na palubi, Vandersteyn i drugi mornar maevima su prerezali
konope kojima je brod bio privezan za bitvu. Mornar potom dograbi
dugaku motku i odgurne brod od obale. Smjesta uhvaen u tok
rijeke, glomazni Antwerpen odmicao je od pristanita. ao mi je,
brao! viknuo je Vandersteyn dvojici ostavljenih mukaraca.
Imajte vjere u Boga!
Zaustavite ih! viknuo je Stice, no bilo je prekasno -Antwerpen
je ve plovio. Tok rijeke brzo ga je nosio nizvodno, divlje ga
ljuljajui. Vandersteyn i mornar s mukom su upravljali brodom,
umalo prevrnuvi amac koji im se izmaknuo u posljednji
trenutak. Niz psovki odjekivao je ponad vode dok se brod udaljavao
prema sredini rijeke. Vidio sam da podiu jedro.
McKendrick i preostali Nijemac sada su bili okrenuti leima
prema rijeci. Shvativi da su u beznadnoj situaciji, spustili su
maeve. Bacite ih na tlo! viknuo je Stice. Posluali su i metal
zvonko udari o kaldrmu. Stice svojim ljudima pokae da i oni
spuste oruje. Pogledah etiri tijela koja su leala u pristanitu:
njemaki mornar, Curdy, Cecilov ovjek i, malo podalje, Leeman,
 380

koji je na ulazu u uliicu bio optuen potrbuke. Mrtav je, rekao je

glasno Barak.
Na susjednim brodovima deurni su mornari i dalje piljili u nas,
ivo razgovarajui na stranim jezicima. No Barak je bio u pravu:
nisu se htjeli mijeati u maevanje tako velike skupine ljudi. Jedan
od njih nam dovikne neto na panjolskome, ali nismo se obazirali
na njega. Ipak, jo bi mornara moglo doi iz krmi. Promotrio sam
Nijemca i McKendricka. Uzvrativi mi pogled, Nijemac progovori na
engleskome s jakim naglaskom: Ja sam dravljanin Flandrije. Ne
podlijeem vaim zakonima. Pustite nas obojicu.
Dovraga s time! viknuo je Stice. Jo veeras emo baciti vaa
tijela u rijeku! Lice i ramena bili su mu prekriveni krvlju iz rane.
Na svjetlu fenjera izgledao je poput demona iz kakvog mirakula.3
Njemaki mornar inio se potresenim, no McKendrick je
odvratio hrabro, zvonkim propovjednikim glasom s izraenim
kotskim naglaskom: Izgubili ste! Gospodin Vandersteyn ima
knjigu Anne Askew. Nosio ju je sa sobom, nije bila u torbi. Zato
smo htjeli da se ukrca na brod. Izgubili ste! ponovio je
pobjedonosno.
Stice se mahnito okrenuo prema Cecilu. Moramo presresti taj
brod!
to bismo naveli kao razlog? odvratio je Cecil otrim,
zapovjednikim tonom. Krijumarenje heretike literature u
inozemstvo? Za nekoliko dana cijela bi javnost znala za knjigu.
Osim toga, presretanje stranog trgovakog broda moe dovesti do
diplomatskih problema, a to nam sada nikako ne treba.
Stice je obrisao lice krvavim rukavom, pa pogledao torbu koju je
Cecil i dalje drao. Moda lae! Moda je knjiga unutra! Istrgnuo
je torbu iz Cecilovih ruku, istresao njenu sadrinu na tlo, pa
privukao fenjer da bolje vidi to je sve ispalo. Ja sam mu pomagao
u pretrazi, no bila je tu samo rezervna odjea, Biblija na
njemakom i kesa s kovanicama. Stice baci kesu na tlo i ustane
psujui na sav glas.

3
Religiozna scenska predstava.
 381

Pretraite ih! viknuo je, rukom pokazavi na McKendricka i

Nijemca. Odmah ih dohvate dvojica njegovih ljudi i stanu ih grubo
pretraivati. Cecil i ja pozorno smo motrili, no pomonici su na
kraju pronali samo dvije kese. Nita osim ovoga! okrenuli su se
svom gazdi.
Pogledajte to je unutra!
Pomonici odrijee kese i zavire u njih. Iskoristivi taj trenutak
nepanje, Skot naglo skoi naprijed i dograbi svoj ma. Gower, koji
je stajao pokraj njega, ostao je zateen, i McKendrick mu zarije ma
duboko u trbuh. Gower je kriknuo i zateturao unatrag, izbacivi iz
ravnotee mukarca koji je stajao iza njega, a Skot, iznenaujue
brzo za tako krupnog ovjeka, potri prema uliici, preskoivi
pritom Leemanovo tijelo. Sticeovi ljudi krenu za njim, nestajui u
tami.
Za Boga miloga! viknuo je Cecil. Po prvi put sam ga vidio
bijesnog. Nije nam ostao nijedan! Priao je Nijemcu i, na moje
iznenaenje, obratio mu se na flamanskom. Razgovor je potrajao
vrlo kratko. Jedva da neto zna, rekao je Cecil gnjevno. Svi
pripadaju istoj heretikoj zajednici u Antwerpenu. Doli su ovamo
jer je njihov prijatelj Vandersteyn elio prebaciti natrag neku vanu
knjigu. Jo dva lana posade, kae, uskoro e se vratiti iz krme. A
ne smijemo si dopustiti da ovo pretvorimo u diplomatski incident.
Sada je ve zvuao oajno. Pogledao je etiri opruena tijela, a
zatim Gowera on je bio pao na koljena i, hvatajui zrak, stiskao
ranu na trbuhu; izmeu prstiju tekla mu je krv.
Dvojica koja su bila potrala za McKendrickom vratila su se
neobavljena posla. Pobjegao nam je. U tim uliicama mrano je
kao u rogu. Vrag zna gdje je.
Ne! Svi smo se okrenuli prema Nijemcu, koji je opet progovorio
na engleskom s jakim naglaskom. Bog zna gdje je. On je Boji
sluga, za razliku od vas, papinih elavaca. Stice i njegovi ljudi
prijetee ga pogledaju. Vjerojatno bi ga pretukli, da ih Cecil nije
zaustavio otrim povikom. Pustite ga! rekao je i pogledao
mornara. Bjei dok jo moe!
Nijemac je nestao u uliicama. Pretraite Leemanovo i
 382

Curdyjevo tijelo, rekao je Cecil. Brzo, nemamo mnogo vremena.

emu? upitao je Stice. Bio je izvadio rupi i sada njime brisao
lice.
Cecil glavom pokae prema mjestu gdje se Nijemac izgubio u
tami. Za sluaj da je ovaj lagao, i da jedan od njih ima knjigu uza
sebe.
Barak i Nicholas odu do uliice i stanu pretraivati Leemanovo
tijelo, dok je jedan od Sticeovih ljudi pretraivao Curdyja. Cecil i ja
stajali smo u blizini za sluaj da rukopis bude pronaen. No uz
tijela nije bilo niega, izuzev jo dviju kesa punih kovanica za nov
ivot u Europi. Uzdahnuo sam. Gower je sad ve leao na tlu i
kaljao. Stice mu prie i klekne pokraj njega. Odvest emo te
lijeniku, rekao je iznenaujue blago.
Pogledao sam tijelo Cecilova ovjeka. Je li imao obitelj? upitao
sam.
Cecil je vrtio glavom. Ne znam. Siroti momak. Radio je u
domainstvu lorda Parra. Okrenuo se drugom mukarcu koji je
doao s njim. Jesi li ga poznavao?
Povrno, gospodine. Znam da je bio oenjen.
to emo s tijelima? upitao je Nicholas tiho.
Bacite ih u rijeku, ustao je Stice. Sa sobom nemaju nita po
emu ih se moe prepoznati, a uz malo sree, tok e ih odnijeti
daleko odavde prije no to isplivaju na povrinu. Ostatak posade
vidjet e da je brod nestao i saznati za borbu od mornara kojeg smo
pustili taj e sigurno potraiti ostale. No kako su se bavili
protuzakonitim poslom, svi e oni drati jezik za zubima. Na trag
bit e zameten. Bacite ih u vodu, odmah.
Ne i mojeg ovjeka, rekao je Cecil odluno. uli ste, imao je
enu. Moj drugi ovjek i ja amcem emo ga prevesti natrag u
Whitehall. Toliko mu dugujemo. Rei emo da su ga ubili
pljakai.
Stice je duboko udahnuo. Moramo Gowera odvesti lijeniku.
Nee biti lako odnijeti ga do kola.
 383

S nedalekog broda mornar nam je opet neto vikao na

panjolskom po tonu, reklo bi se da postavlja pitanja. Stice se
okrene prema njemu i vikne: Odjebi!
U redu, Stice, ree Barak ustro. Rijeit emo se ostalih tijela.
U pravu ste, ako ostanu leati ovdje, bit e pitanja.
Stice je kimnuo u znak slaganja, pa se, skupljenih ramena,
okrenuo prema meni. Nismo uspjeli, gospodine Shardlake. Sir
Richard Rich trait e da mu poloimo raune.
Jo e netko traiti polaganje rauna, rekao je Cecil.
Stice je naloio dvojici svojih ljudi da ponesu ranjenoga Gowera i
poao s njima. Barak je vrtio glavom. Ima teku trbunu ranu.
Sumnjam da e preivjeti.
Istina, rekoh. Nicholas, odlino si se borio s Leemanom. Bio je
izniman borac.
Barak se osmjehnuo. Nije bio. Jest. Doite i pogledajte.
Ponesite fenjer.
Cecil, Nicholas i ja zbunjeno smo ga slijedili do mjesta gdje je
leao Leeman. Nicholas ga preokrene. Rana na ruci vie mu nije
krvarila. Barak mu stavi dlan ispred nosnica. Evo, die. Samo sam
ga onesvijestio. Smijeei se, pogledao je mene i Cecila.
Rekli ste mi da je mrtav! iznenadio se Nicholas.
Treba znati gdje udariti ovjeka u glavu. Pomislio sam da bi bilo
korisno pretvarati se da je mrtav. Sad kad je Stice otiao, moemo
ga privesti i sami ispitati. Ponovo si je dopustio smijeak. Bojao
sam se da e se osvijestiti i zastenjati. No jo uvijek spava.
Nicholas je pogledao Baraka s novim potovanjem, a Cecil se
sumnjiavo nagnuo nad Leemana. Jeste li sigurni da e biti
dobro?
Posve sam siguran. Uskoro e se osvijestiti.
Gledao sam u nepomino lice mladoga straara. Zapisi Anne
Askew su nam izmaknuli. No to se Tualjke tie, on je prvi koji bi
mogao znati gdje je.
Malko umiren, Cecil se osmjehne. Istina. Obavili ste odlian
 384

posao, Barak.
Moda nee htjeti nita rei, promrmljao je Nicholas.
Cecil kruto pogleda mladia svojim velikim oima. Progovorit e
on, ovako ili onako. Osvrnuo se oko sebe. Mornari na brodovima i
dalje su nas promatrali, no jo se nitko nije vraao iz krmi. U
redu, rekao je. Bacite ta tijela u rijeku. Brzo!

TRIDESET ETVRTO POGLAVLJE

HITRO SAM rupcem omotao Leemanovu ozlijeenu ruku.
Nasreu, Nicholas ju je samo okrznuo i posjekotina, premda
dugaka, nije bila duboka. Cecil i preivjeli ovjek lorda Parra
stajali su sa strane, dok su Barak i Nicholas kotrljali Curdyja i
njemakog mornara prema Temzi. panjolci na oblinjem brodu
uasnuto su promatrali to se dogaa. Trgnuo sam se kad sam uo
kako su tijela pljusnula u vodu. Leeman je i dalje bio u nesvijesti.
Bojao sam se da ga je Barak udario odve snano i da e kraljiina
knjiga na kraju odnijeti jo jednu rtvu. Ba prava tualjka,
pomislio sam gorko dok su nam se Barak i Nicholas pribliavali.
Barak je izgledao mrko i nepopustljivo, a Nicholas se inio malko
potresenim. U vodi opazili tijelo koje se preokree dok ga tok rijeke
brzo nosi dalje bio je to Curdy, zakljuio sam po njegovu okruglu
obrisu.
Barak je kleknuo i pregledao Leemana. Moramo ga nekamo
odnijeti i ispitati kad doe k sebi.
Kamo? upitao sam.
U Whitehall nikako, rekao je Cecil odluno.
Moja unajmljena soba nije daleko, rekao je Nicholas. A moje
kolege sada su vani, slave prijateljev roendan. To e potrajati,
moda se vrate tek ujutro.
Propustio si proslavu da bi nam se pridruio? ree Barak.
Poaeni smo.
Doista jesmo, rekao sam ozbiljno. Bio si od velike pomoi. A
zadaa je bila vrlo teka.
 385

Nicholas se nesigurno nasmije. Jo nikad nisam svjedoio

maevanju do smrti.
Cecilov glas bio je hladnokrvan, no u velikim mu se oima
vidjelo iznenaenje. Odnesite Leemana kod deka.
Moemo ga nositi izmeu sebe, rekao je Barak. Ako nas netko
pita za njega, rei emo da nam je prijatelj koji je treten pijan.
Cecil spusti pogled na ubijenog slugu iz Parrova domainstva. A
ovog emo jadnika odnijeti ravno u Whitehall i o svemu obavijestiti
lorda Parra. Gdje tono ivi, mome? Kasnije emo poslati ljude da
preuzmu Leemana. Moda e nam trebati nekoliko sati. Dobro ga
uvajte.
Moramo biti oprezni, rekao sam. Imam osjeaj da su nas
slijedili. uo sam da je netko u onoj uliici sluajno pomaknuo
kamen. Siguran sam u to.
I meni se tako ini, ree Barak. uvajte nam lea. Nick, dri
ruku na mau.
Barak i Nicholas podignu Leemana i prebace njegove mlohave
ruke preko svojih ramena. Cecil je sve promatrao irom otvorenih
oiju, na to mu se Barak turobno osmjehne. Ne brinite, uskoro e
doi k sebi. Cecil je zavrtio glavom, kao da se pita je li se sve ovo
uistinu dogodilo, a onda pokae drugom Parrovom ovjeku da mu
pomogne podignuti le.

Do NICHOLASOVE unajmljene sobe stigli smo bez potekoa. Put
smo si osvjetljavali fenjerom koji je ostao iza urotnika. Pozorno sam
oslukivao slijedi li nas tko mranim ulicama, ali nita nisam uo.
Kad smo stigli do Nicholasove sobe, Leeman je jo uvijek bio u
nesvijesti. Barak i Nicholas poloili su ga na krevet kojem je odavno
trebalo promijeniti posteljinu. Morao sam se nakaljati zbog silne
praine. Zar nema nikoga da ti malo poisti? upitao sam.
Imali smo spremaicu, ali joj je Stephen, vrata do mojih,
dosaivao snubljenjem, pa je otila. Jo nismo nali novu.
 386

Pogledao sam Nicholasovu policu s knjigama i opazio, uz

pravnike naslove te odve dobro ouvan Novi zavjet, i nekoliko
knjiga o gospodskom ophoenju, kao i Knjigu o lovu.
Gladan sam, rekao je Nicholas. Imam neto kruha i masti od
svinjske peenke. Mislim da se mast jo nije pokvarila. Ispod
splasnulih masnica bio je blijed. I Barak je izgledao umorno i
tmurno. Svi smo bili iscrpljeni. Pozorno se zagledam u Leemana,
ispruenog na krevetu. Bio je mlad, visok i kran, crne kose,
uredno podrezane brade i lijepog lica s istaknutim orlovskim
nosom. Bio je odjeven u haljetak od parheta, to je bilo daleko od
finog ruha koje se nosilo na kraljiinu dvoru. Paljivo sam mu
dodirnuo potiljak i napipao veliku kvrgu.
Barak i Nicholas sjedili su za stolom i halapljivo gutali kruh i
mast koje je Nicholas bio izvadio iz ormaria. Doite, rekao mi je
Barak. Pojedite neto. Moda neemo tako brzo odavde.
Prikljuio sam im se, no i dalje sam pogledavao Leemana. Imat
u neko vrijeme da ga ispitam prije no to stignu Parrovi ljudi.
Osjeao sam da bi Leeman, poput Myldmorea, mogao progovoriti
ako ga uvjerimo da smo na reformistikoj strani. Vrijedilo je
pokuati. Sjetio sam se to sam bio rekao Nicholasu kad je Elias
pobjegao: konja u trku ne smije se podbadati vie no to je
potrebno. Oajniki sam elio otkriti sve to Leeman zna, a blai
pristup moda je pravi nain za to. Sjetih se i Cecilove opaske da e
Leeman na kraju progovoriti ovako ili onako, i u trenu si predoim
mukle udarce aka u zamraenoj prostoriji.
Malo kasnije Leeman zastenje i pone se pomicati. Barak u
kanti namoi krpu i iscijedi je po njegovu licu. Leeman se nakalje
i uspravi, vrsto se drei za glavu. S bolnom grimasom pogledao je
zamotanu ruku.
Ja sam vas posjekao, rekao je Nicholas. Ali rana je samo
povrinska.
Leemanovo blijedo lice naglo se smrailo. Gdje sam? upitao je.
Zvuao je ljutito, ali u glasu mu je bilo i straha.
Ustao sam. Zarobljeni ste, gospodine Leeman. Moda vam
 387

nismo prijatelji, ali svakako nismo ni neprijatelji, kako ste moda

pomislili.
Leeman pogleda po sobi, postupno uoavajui studentski nered.
Ovo nije zatvor, promucao je zbunjeno.
U pravu ste, odvratio sam blago. Jo niste uhieni, no po vas
e uskoro doi drugi ljudi. Ja sam Matthew Shardlake, odvjetnik.
Za vas e svakako biti najbolje da najprije razgovarate sa mnom.
Ako vi pomognete meni, moda u ja biti u mogunosti pomoi
vama.
Leeman je samo bijesno zurio u mene. Vi ste pijuni Juronyja
Bertana, Antikristova emisara.
Opet to ime, ree Nicholas.
Privukao sam stolac krevetu i sjeo suelice Leemanu. To smo
ime u posljednje vrijeme mnogo puta uli, gospodine Leeman,
rekoh. Ali kunem vam se da ne znam tko je Bertano. Biste li mi vi
to mogli otkriti ? Na tren sam se zamislio. Kad kaete Antikrist,
vjerojatno mislite na papu?
Da, na zvijer iz Rima, potvrdio je Leeman, paljivo
promatrajui kako emo reagirati.
Osmjehnuo sam se. Uvjeravam vas da nitko od nas nije papin
prijatelj.
Za koga onda radite?
Izvadio sam kraljiin peat koji sam dobio kad sam imenovan u
njenu slubu i pokazao mu ga. Radim za Njezino Velianstvo.
Daleko od oiju javnosti. Pokuavam doznati to se dogodilo s
jednom knjigom.
Leeman se namrtio. Odvjetnici i dvorani, svi ste vi isti. Uzimate
kruh iz usta siromasima.
Zapravo, ja sam odvjetnik na Sudu za zahtjeve, i veinom
zastupam siromane stranke. Leeman me prijezirno pogleda.
Jamano nije volio bogatako milosre. No bio sam uporan.
Veeras smo traili rukopis koji ste, kako vjerujemo, s prijateljima
pokuali prokrijumariti u inozemstvo. Takoer, traimo i ubojice
 388

Armisteada Greeninga.
On je sad u raju, izvan svake opasnosti, gledao me Leeman
prkosno.
Nestao je jo jedan rukopis. Napisala ga je gospoa Askew, koju
su, sirotu, spalili na Smithfieldu.
Izmaknuo vam je. U Leemanovu se glasu osjeala slast
pobjede. Bio je kod Vandersteyna. Zastao je. Bio je sve bljei.
Curdy... Vai ljudi su ga ubili. A asni McKendrick... njega sam
vidio kako tri. Jeste li ga uhvatili pa i njega ubili?
Pobjegao je. A Curdyja nismo ubili mi, nego ljudi s kojima smo
prisiljeni suraivati. Njima je od vanosti da pronau zapise Anne
Askew, ali nama ne. Govorio sam polako i oprezno. Primijetio sam
da me paljivo slua. Mene zanima samo drugi rukopis, za koji oni
uope ne znaju. Rukopis koji je ukraden kraljici. Nagnuo sam se
naprijed. Ako ta knjiga bude objavljena, reformistikim ciljevima
bit e nanesena velika teta. Ba kad se inilo da se Njezino
Velianstvo rijeilo nevolja i da je biskupu Gardineru srea
okrenula lea, vi ste je ukrali. Zato, gospodine Leeman?
Nije odgovarao nego je, gledajui me stisnutim oima,
promiljao kako e dalje. Blijedi obrazi blago su mu se zacrvenjeli, i
ja se upitah je li se sjetio da je prekrio svoju prisegu kraljici.
Nastavio sam tihim glasom: Uao sam vam u trag preko straara
Gawgera kojeg ste potkupili, i drvodjelje koji vam je dao rezervni
klju za krinju.
Mnogo toga ste otkrili.
Ali jo uvijek nedovoljno. Gdje je knjiga sada?
Ne znam. Bila je kod Greeninga. Onaj tko ga je ubio, uzeo je
knjigu.
A tko je ubojica? Leeman nije odgovarao, no osjetio sam da
neto zna. Pogledao me, pa me iznenadio podrugljivim pitanjem:
Dakle, vi smatrate da e se kraljica rijeiti opasnosti ako dobije
natrag knjigu koju sam uzeo?
Tako se ini. Nedavno sam bio na dvoru, gospodine Leeman.
 389

U krivu ste, rekao je on. Umor u njegovu glasu izmjenjivao se s

prijezirom. Kako ste saznali za Bertana, a ne znate tko je on?
Greeningov susjed, Okedene, uo vas je kako glasno
raspravljate u Greeningovoj radnji. Bilo je to kratko prije no to je
Greening ubijen. Okedene je uo da spominjete Bertana kao
Antikristova emisara.
Leeman polako kimne. Da. Kraljica je moda dobra ena, i u
dubini due vjerojatno je svjesna kako je misa blasfemian obred,
ali zbog Bertana je ipak osuena na propast. Kralj e uskoro primiti
tajnog izaslanika iz Rima, a to moe znaiti samo jedno: ponovo e
se pokoriti papi. Mnogi e tada pasti, a Katarina Parr meu
prvima.
Proela me jeza. Bertano je slubeni papin izaslanik, protisnuo
sam.
Bila to istina ili ne, rekao je Nicholas ljutito, prekrili ste svoju
prisegu da ete uvati i tititi kraljicu.
I ona je tek dio jalova plemikog opora, tog smea
ovjeanstva. Leeman je govorio tako jarosno, da se ponovo
zapitah pee li ga savjest.
Nicholas se namrtio. Mili Boe, on doista pripada
anabaptistima, tim ludim otpadnicima od vjere. Zasigurno bi htio
poubijati sve plemie i njihovu imovinu podijeliti svjetini.
Okrenuo sam se prema Nicholasu i otro ga pogledao, a Leeman
bijesno ree: Vama sam na milosti. Znam da u uskoro biti mrtav.
Progutao je slinu. Njegov gnjev u sebi je nosio prkos muenika, ali
glas mu je ipak malo drhtao. Da, u strahu je. Kao i svi, i on se boji
vatre. Istina, nastavi on. Ja sam anabaptist, kako to kae deko.
Smatram da se ljudi smiju krstiti tek kad istinski spoznaju Boga. I
ba kao to je papa Antikrist koji mami ljudske due iz raskoi u
kojoj ivi, tako su i zemaljski vladari i njihovi privjesci tek lopovi
koje treba zbaciti ako krani ele ivjeti kako Biblija zapovijeda!
Govorio je sve glasnije. Sva dobra trebaju biti zajednika i koristiti
se istinski milosrdno! Jer, svi emo se mi pretvoriti u prah i duni
smo na vjernost samo naem Gospodinu Isusu Kristu! Hvatajui
 390

zrak, nagnuo se natrag i prkosno se zapiljio u nas.

To je bila prava propovijed, rekao je Barak ironino.
Dakle, zapoeo sam tiho, vi elite zbaciti kralja koji je, tvrdi se,
po Bojoj volji glavar Engleske Crkve?
Da! viknuo je Leeman. Znam da sam tim priznanjem poinio
izdaju, i da me mogu odvui do Tyburna, pa me objesiti i
raetvoriti. Znam da me mogu spaliti zbog heretikog stava o
misi. Drhtavo je uzdahnuo. Bolje da sada sve izbacim iz sebe.
Umrijeti mogu samo jednom. To je moja vjera, i zbog nje u, kad me
ubijete, zavriti u raju.
Ve sam vam rekao, Leeman, da nismo nuno vai neprijatelji.
Ako nam pomognete da doemo do kraljiine knjige, moda i mi
vama moemo pomoi. Pomno sam ga pogledao. Vlastelinskog ste
roda, u to ne sumnjam, jer inae ne biste bili imenovani u visoku i
povjerljivu slubu. Tko vas je onda pridobio za vaa sadanja
uvjerenja?
elite da optuim druge? Leeman jo jednom duboko udahne.
To neu uiniti.
I ne morate. Gospodin Myldmore ve nam je sve rekao o vaoj
skupini. Drimo ga na sigurnom. Znamo sva imena. Trojica iz
skupine veeras su doli u pristanite zajedno s vama: Curdy je
ubijen, Vandersteyn se dokopao broda, a McKendrick je pobjegao u
grad. Gospodin Greening i egrt Elias ubijeni su prije.
I Elias je mrtav? zaprepastio se Leeman.
Da. A prema opisu i metodama ubojica, ini se da su i njega i
Greeninga glave doli isti ljudi.
Ali mi smo mislili... Zastao je, pa apnuo: Onda je Elias,
milou Bojom, ve u raju.
Nastavio sam ga pritiskati. Takoer, Myldmore nam je priznao
na koji je nain vaa skupina dola do Sasluanja Anne Askew. A
moja istraga na dvoru otkrila mi je da ste vi ukrali kraljiinu
knjigu.
Leeman klone u leei poloaj. Myldmore, rekao je oajniki.
 391

Znali smo da mu se ne moe vjerovati. Tog je ovjeka zaveo

Mamon.
A i nije bio vrsto protiv kraljevske vrhovne vlasti.
Da, rekao je Leeman. Nismo mu mogli povjeriti nae tajne.
Gospodin Greening nije poputao po tom pitanju. Zavrtio je
glavom. Greening me priveo istini, on i ostali. Neka mu Bog dade
pokoja.
Htjeli bismo pronai njegove ubojice, rekoh. Pomognite nam,
molim vas.
Leeman je utke leao i razmiljao. Gorio sam od elje da
saznam to vie, no bio sam uvjeren da je blago uvjeravanje, kao i
kod Myldmorea, najbolja taktika. Istina, Leeman se inio daleko
tvrim i mudrijim ovjekom.
Kad je ponovo progovorio, zvuao je krotkije. Budui da ve
toliko toga znate, nee biti tete ako vam kaem i ostalo... Istina je
da sam roen i odgojen u vlastelinskoj obitelji. Dolazim iz Tetburyja
u Cotswoldsu. To je ovarsko podruje, a moj otac vlasnik je
brojnih stada. Obogatio se trgujui vunenom tkaninom i preko
svojih veza pronaao mi je mjesto kraljiina straara na dvoru.
Tuno se osmjehnuo. Moj je otac zemljoposjednik, ali je, ako nita,
bar prihvatio novu vjeru, ba kao i ja. No kralj se uporno vraa
starim uvjerenjima. Uskoro e to biti jo vidljivije.
Mislite da e se vratiti u okrilje Rima? Barak je zamiljeno
pogladio bradu.
Da. Moj me otac upozorio da u u Londonu vidjeti stvari koje mi
se nee svidjeti, no da moram, kako bih napredovao, drati jezik za
zubima i ekati bolja vremena. Moram se usredotoiti na
napredovanje, samo na napredovanje. Stisnuo je aku. Put
prema bogatstvu i moi, a ne prema Bogu, jedino je to ispunjava
isprazne dvorske due. Moj otac to nije mogao vidjeti, govorio je
Leeman s tugom. Vidio je samo dio onog to Krist trai od nas, kao
da gleda kroz zamagljeno staklo. Okrenuo se prema meni. Vidjeli
ste palau Whitehall, gospodine Shardlake?
Jesam.
 392

Velianstvena je, zar ne? A jo uvijek se gradi. Svakim danom je

sve vea.
Neki kau kako kralj eli da Whitehall bude najvea palaa u
Europi.
Leeman se cinino nasmije. Svrha joj je da kod svakog
posjetitelja izazove strahopotovanje. Svaki kamen svjedoi o
kraljevoj moi i bogatstvu, svaki kamen kao da vie: >Pogledaj, divi
se i strepi!< A unutar zidina, nastavio je gorko, traje kraljeva
prljava i prepredena igra, zbog koje nitko nije siguran.
Slaem se s vama, rekao sam. Osobito glede kraljeve
prepredene igre.
Leeman me prodorno pogledao, iznenaen mojom reakcijom.
Mislim da me htio potaknuti da ustanem u obranu kralja i njegova
dvora. Nastavio je: Mrzim tu veliku palau, mrzim svaki njen
kamen natopljen znojem siromaha. Tik pored njenih bedema vlada
bijeda i iri se smrad. Moj vikar u Tetburyju, ovjek koji je uvidio
ispraznost mise, povezao me s prijateljima u Londonu, ljudima od
vjere. Zamiljena pogleda, Leeman je na trenutak zastao. I dobro
je da jest. Sluba na dvoru esto dovodi ovjeka u iskuenje
nude se razvrat, tatina svih vrsta, lijepa odjea i dragulji. Oh, kako
li su dragulji primamljivi. Sama je kraljica to napisala u svojoj
knjizi.
Proitali ste je?
Da, kad je bila kod gospodina Greeninga.
Pomisao da je itao ukradeni rukopis naglo me razljutila, no
prisilio sam se zadrati otvoren i ljubazan izraz lica. Uz pomo
prijatelja izvan palae napredovao sam dalje prema Bogu i
pravilnom razumijevanju naeg pokvarenog drutva, nastavio je
on. Ponovo me pogledao u oi. Vjera mi je bila sve dublja, iao sam
iz jedne debatne skupine u drugu, i prole sam godine upoznao
gospodina Greeninga.
Mogao sam si predoiti kako se to dogodilo: bio je osjeajan i
savjestan mladi s radikalnim nagnuima; sjaj dvora dovodio ga je
u iskuenje, ali bio je svjestan zla koje se krije ispod povrine. Kako
 393

se kretao u sve radikalnijim krugovima, tako mu se produbljivala

vjera, i na kraju je doao do Armisteada Greeninga. Dakle, primili
su vas u malu Greeningovu skupinu, oprezno sam rekao. Za
razliku od gospodina Myldmorea. No i on je, naglasio sam, imao
pristup tajnim podacima.
Leeman se nasmijao. I mislio sam da ete to povezati. Gospodin
Vandersteyn je takoer imao svoja poznanstva. Ne ovdje, nego na
dvorovima u Francuskoj i Flandriji. Ti su mu ljudi odavali
povjerljive stvari. Njegova je zamisao bila da ovdje okupi slinu
skupinu, istinske vjernike koji su u mogunosti doznati tajne koje
bi mogle nakoditi i papistima i velikodostojnicima, odnosno
potaknuti narod da se pobuni protiv njih.
Tako dakle. Kljuna figura bio je Vandersteyn, koji sada plovi
prema Sjevernom moru.
Upoznao je gospodina Greeninga prije dvije godine, kad je
poslom doao u London, i tada je nastala naa mala skupina.
McKendrick je dotad ve bio spoznao istinu, no kad su papisti
poeli njukati oko njega, morao je pobjei iz kotske. Imao je niu
slubu na kotskom dvoru, na ijem je prijestolju djevojica Mary, i
znao je za sve spletke i svae izmeu tamonjih suprotstavljenih
velmoa.
A gospodin Curdy? Ne ini mi se da je on bio ovjek s vanim
poznanstvima.
Istina. No bio je ovjek od vjere, i imao nos da otkrije u koga se
moemo istinski pouzdati.
Dakle, zapone Barak bezbojno, bili ste mala skupina
anabaptistikih pijuna koji su nastojali pronai i razotkriti
dravne tajne.
Leeman ga je prkosno pogledao. I jesmo ih pronali. ak se i
Myldmore, kojeg smo odbacili jer nije spoznao pravu vjeru, vratio k
nama sa zapisima koje mu je povjerila Anne Askew. Znali smo da
e njena pria o protuzakonitom muenju koje su poinila dva
dravna vijenika, ako bude tiskana u inozemstvu i
prokrijumarena u Englesku, dignuti narod na noge. Tiskari u
 394

Engleskoj su pod stalnom prismotrom, i teko je to obaviti ovdje.

Ali knjigu emo na kraju objaviti, rekao je izazovno. Ovdanja
vlast ima svoje pijune u Flandriji, no ljudi gospodina
Vandersteyna znaju ih vjeto izbjei.
Tako vi zborite... Duboko sam udahnuo. Hja, ve sam vam
rekao da nas ne zanima knjiga Anne Askew. One ostale jest
zanimala, a bilo je nuno da neko vrijeme suraujemo s njima.
S Richardom Richem? upitao je Leeman. To je hulja.
Kimnuo sam glavom. to se vas tie, znam kako ste saznali za
Tualjku. Jedne ste veeri, dok ste bili na dunosti, sluajno uli
kako kraljica i nadbiskup Cranmer glasno raspravljaju o knjizi.
Leeman zastenje, lecnuvi se od naleta boli. Vjere mi,
gospodine, bistar ste ovjek.
Ponovo sam duboko udahnuo. Pretpostavljam da ste potom
ostalim lanovima skupine rekli za Tualjku, te je odlueno da je
ukradete, premda bi njeno objavljivanje moglo zapeatiti kraljiinu
sudbinu. Vjerovali ste, naime, da kraljici ionako nema spasa, te da
e objavljivanjem knjige narod bar doznati kako je bila radikalnih
uvjerenja prije no to je svrgnuta... Smatrali ste da joj je sudbina
zapeaena zbog Bertana?
Da. Ostalim lanovima skupine pokuao sam dokazati kako bi
najbolje bilo javno razotkriti Bertana jer bi vijest o njegovu dolasku
istinski uzbunila narod. No neki se nisu slagali. Govorili su da nam
nitko nee vjerovati, i da je ionako prekasno da sprijeimo njegov
dolazak.
Tko je bio takvog miljenja?
Gospodin Curdy i kapetan McKendrick.
A kako ste saznali za Bertana?
Rekao sam vam, Vandersteyn ima dounike u Europi.
Ukljuujui nieg slubenika na francuskom dvoru. Dovoljno je
rei kako je njegova zadaa, izmeu ostalog, i briga o smjetaju
stranih posjetitelja, to mu je otvaralo mogunost da, poput mene,
oslukuje razgovore. Tako je saznao da u Francusku dolazi Gurone
Bertano, papin izaslanik koji je neko ivio u Engleskoj, i koji je
 395

poslan da pregovara o sporazumu izmeu pape i kralja Henrika. Na

kraljev zahtjev.
Barak odluno odmahne glavom. Kralj nikad ne bi predao svoju
vlast natrag Rimu.
Da, i gospodin Vandersteyn bio je zaprepaten kad mu je njegov
glasnik iz Flandrije donio tu vijest, rekao je Leeman. Hladno me
pogledao svojim crnim oima. No njegovim ljudima moe se
vjerovati. Bertano je trenutno na francuskom dvoru, a ovamo e
doi kroz nekoliko dana. Sve je obavijeno velom tajne, samo
nekoliko ljudi na dvoru zna za to, no nitko od onih koji imaju
sklonosti prema reformi. Kraljica, naravno, ne smije nita znati.
Pogledao sam Baraka. Gladio je bradu i mrtio se. Bila je to
udnovata, nevjerojatna pria, no bila je u skladu s onim to mi je
ispriao lord Parr unato tome to nisu uspjeli unititi kraljicu i
s njom povezane dvorane, ljudi iz konzervativne frakcije nisu
poniknuli nego su se ponaali kao da skrivaju kartu u rukavu. A
ako je to njihov adut, onda ulog nikad nije bio vei.
Kad je stigla vijest o Bertanu? upitao sam.
Nedugo nakon to sam skupini otkrio da sam uo kraljiinu i
Cranmerovu raspravu o Tualjci. I svi smo se sloili: ako se kralj
odlui vratiti pod okrilje Rima, kraljica e zacijelo biti zamijenjena.
Papa bi ustrajao na tome. No kad bi Tualjka bila objavljena, narod
bi shvatio da je kralj pogubio dobru i estitu enu.
Ustao sam i priao prozoru. Bio sam prestravljen. Ako su
Leemanove tvrdnje o Bertanu tone, kraljica je u smrtnoj opasnosti
s jo jedne strane bila je samo pijun u mnogo veoj igri. Bilo mi je
to teko prihvatiti, no ako nita, inilo se da je Greeningova
skupina veinom glasova odluila da nee objaviti Tualjku prije
kraljiina pada, nego da e je uvati u Greeningovoj radnji. Mislili
su da e ondje biti na sigurnom.
Barak bez uvijanja ree Leemanu: Objava da e kralj primiti
tajnog papinog izaslanika zasigurno bi razgnjevila narod. Moda bi
ak dovela do otkazivanja posjeta.
Da, kimao je glavom Nicholas. Reformisti bi bili strano
 396

ogoreni.
To sam i ja govorio kad smo unutar skupine raspravljali o
Bertanu, rekao je Leeman. Danima smo se prepirali oko toga.
Vratio sam se do njega i ponovo sjeo. Curdy i McKendrick bili
su protiv? Gospodine Leeman, mislim kako je mogue da je netko iz
vae skupine bio pijun za drugu stranu. Ne znam tko. Usput,
prilino sam siguran da nas je veeras netko slijedio do pristanita
i promatrao sve to se ondje dogaalo.
Leeman je tuno kimnuo. I mi smo zakljuili da smo pod
prismotrom nakon to je gospodin Greening ubijen, a Tualjka
nestala. Zato smo svi i pobjegli. Zapisi Anne Askew bili su kod
Vandersteyna, i mogli smo ih odnijeti u inozemstvo. Ako nita,
ubojice bi ostale bez njih. Poslije smo shvatili da je meu nama
zacijelo bio pijun jer nitko osim nas nije znao to radimo. Zavrtio
je glavom. Mislili smo da je pijun Elias jer samo on nije elio
napustiti zemlju.
Niste mu rekli za Tualjku, bio je premlad za takvu tajnu, ali
moda je...
Moda je sluajno uo kako govorimo o njoj. I mi smo to poslije
pomislili. A elio je ostati jer mu je trebao novac da izdrava obitelj.
Leeman je zavrtio glavom. Jadni Elias.
Da, ako je meu vama bio pijun, to nije bio Elias. Brzo sam
promislio. pijun je mogao biti Curdy, koji je mrtav, Vandersteyn,
koji je otplovio, i McKendrick. No Vandersteyn je bio najmanje
sumnjiv; bilo je poznato da je ve dugo radikal, a bio je i okosnica
urote. Ostaju Curdy i McKendrick, koji su ivjeli u istoj kui i
protivili se razotkrivanju Bertana prije njegova dolaska. Zato
Curdy i McKendrick nisu htjeli da se Bertanov posjet odmah objavi
javnosti? upitao sam.
Curdy je rekao da nemamo vrst dokaz i da e pria, ako je
rairimo, naprosto biti opovrgnuta, nakon ega bi se pregovori
svejedno odrali. McKendrick se slagao s tim. Tvrdio je da nam
treba vri dokaz. Primjerice, o mjestu gdje e se pregovori odrati
i ljudima s kojima e se Bertano susresti. Rekao je kako je u
 397

kotskoj nauio da se glasine brzo ire, ali da ljudi istom brzinom

zaborave na njih ako im se ne podastru dokazi. Predloio je da
Vandersteyn pokua doi do jo informacija iz Europe, pa da tek
onda vrlo detaljno objavimo vijest, kad Bertano bude ovdje. Znali
smo samo da dolazi poetkom kolovoza. Na koncu smo se svi sloili
da emo priekati, a Vandersteyn je poslao ifrirana pisma svojim
prijateljima u inozemstvu, traei od njih da mu jave jo koju
informaciju.
Je li dobio kakav odgovor?
Nije, uzdahnuo je Leeman. Vandersteynovi pijuni vie nita
nisu mogli otkriti... A onda je ubijen gospodin Greening. Pobjegli
smo, skrivajui se po kuama dobrih prijatelja. Drali smo se
odvojeno, mijenjali boravita, dok je gospodin Vandersteyn
dogovarao dolazak broda koji nas je trebao odvesti u Flandriju.
Znali smo da nas trae. Jednu od kua u kojoj se skrivao gospodin
McKendrick napala je skupina lupea nedugo nakon to je otiao
odande. Leeman me pogledao. Nadam se da nita od toga niste
organizirali vi ili vai saveznici.
Nismo.
Kako ste znali da emo veeras biti u pristanitu?
Nije bilo teko dokuiti da ete pokuati pobjei u inozemstvo, a
usput moda i prokrijumariti obje knjige. Imali smo uhode na
dokovima. Niste smjeli ii preko carine, to je bilo odve smiono.
Trebali ste se potajice ukrcati na brod.
Leeman se ugrizao za usnu.
Hajdmo malo saeti stvari, ree Barak. Bili ste lan male
skupine anabaptista koji su htjeli promijeniti ne samo slubenu
religiju, nego i cijelo drutvo...
Jednog dana emo i uspjeti! U Bibliji jasno stoji...
Tu je skupinu, prekinuo ga je Barak, osnovao Nijemac
Vandersteyn, koji se u Europi kree u istim krugovima, i iji je
konkretan cilj bio da doe do podataka koji bi mogli potaknuti
narod na pobunu.
Tako je. Pape i velmoe obmanjuju narod svojim laima. Ali
 398

vjernici poput nas bit e kvasac promjena. Leeman je to rekao kao

da izgovara molitvu.
Ali zato to niste uvidjeli da meu sobom imate pijuna,
zapoeo sam ljutito, netko koga nesumnjivo plaa vodea osoba
konzervativne strane doepao se kraljiine knjige, i spreman ju je
po dolasku papinog izaslanika predoiti kralju kako bi ga ponovo
okrenuo protiv kraljice! Leeman je spustio glavu, a ja nastavih:
Trebao vam je novac za mito i tiskarski materijal kako biste ukrali
i objavili knjigu. Znatan novac. Odakle vam?
Gospodin Curdy imao je novaca. Dobro je poslovao.
Leemanove oi ponovo se zaiskre. Vidite, gospodine Shardlake, mi
na vlastitom primjeru pokazujemo svoje stavove. Sva nam je
imovina bila zajednika.
Uzdahnuo sam, pa se okrenuo Baraku i Nicholasu. Moram
nasamo popriati s vama. Nicholas, donesi svijeu, molim te.
Ponovo pogledam Leemana. Nemojte ni pomiljati na bijeg, bit
emo u blizini. Leite ovdje i razmiljajte malo o posljedicama svoje
ludosti. Izali smo, ostavivi ga u tami.

TRIDESET PETO POGLAVLJE

SILI SMO STUBAMA u pranjavo malo predvorje. Stavio sam
svijeu na zidni dra. S ulice je dopirao tek poneki zvuk. Izgubio
sam osjeaj za vrijeme zacijelo je odavno prola pono. Da mi je
znati kad e doi Parrovi ljudi.
Kakvo je tvoje miljenje? upitao sam Baraka. Najprije u vezi s
priom o Bertanu.
Barak je pogladio bradu. Ako to jest istina i, ako izae na
vidjelo, Leeman je u pravu bit e nemira na ulicama. Nee doi
do revolucije, ali nereda e svakako biti. Skupini se mora priznati
da im je taktika sa pijunima na osjetljivim mjestima bila dobra.
Ali..., zagleda se pomno u Nicholasa i mene, ... ako elite imati
vrsto voenu skupinu u kojoj se otkrivaju tajne, morate biti
sigurni da su svi lanovi potpuno pouzdani. Opet, one mahnitije
radikale lako je nasamariti. Slegnuo je ramenima. Ako pijun kao
 399

papiga ponavlja prave fraze, pretpostavljam da e takvi radikali

rado povjerovati kako je iskren. Da, sloio sam se. Ali rekao si
ako to jest istina.
Barak je zagunao. Nemojte zaboraviti da sam ve est godina
izvan politikih voda. Ipak, jasno mi je da kralja, nakon to je Anne
Boleyn ubijena, vie nita nije spreavalo da se vrati pod okrilje
Rima. No on to nije uinio. Cinino se nasmijao. Odve uiva u
moi koju mu donosi poloaj crkvenog poglavara, a novac koji je
dobio od samostana da ne spominjem. Ali ima tu jo neto.
Naborao je elo, i na licu mu se, pod slabim svjetlom svijee, pojave
sjene. Lord Cromwell je govorio da se nikad ne smije zaboraviti da
kralj istinski vjeruje kako ga je sam Bog odredio za poglavara
Engleske Crkve. Tvrdio je da je to klju za razumijevanje kraljeve
osobnosti. I zato, kad god kralj promijeni svoje miljenje o doktrini,
svi moraju krenuti istim putem ili slijedi kazna. Odluno je
odmahnuo glavom. Budui da vjeruje kako je svu tu mo dobio
izravno od Boga, ne bi je samo tako vratio papi.
A to e biti kad Henrik umre? upitao je tiho Nicholas.
Pomislih na ono to sam vidio u Whitehallu kralj se pretvorio
u gegavu olupinu od ovjeka, u jecavu priliku koju vitlom dovlae
na kat. Vrhovnitvo e prijei na njegova sina.
Barak se sloio. Henrika nitko ne bi mogao odgovoriti od
njegova prava odnosno, po njemu, dunosti da prenese
vrhovnitvo na princa Edwarda.
Ali, kako djeak koji jo nije sposoban za razumno
prosuivanje moe odluivati o ispravnom vjerskom putu? upitao
je Nicholas.
Edward e do punoljetnosti imati regenta ili regentsko vijee,
odgovorio sam. Kralj e vjerojatno u oporuci odluiti tko e biti na
vlasti. A ako kraljica padne, pomislih, to zasigurno nee biti
Parrovi. Vijee e donositi odluke o vjerskim pitanjima u
Edwardovo ime dok on ne napuni osamnaest godina. Teoloki
gledano, radi se o besmislici, ali da, to e im biti posao... Barak je u
pravu. Ako taj Bertano uistinu dolazi, nee dobiti Henrikovu
prisegu na vjernost papi. Malo sam promislio. No ujem da se u
 400

Europi dogaaju svakojake stvari. Govori se da papa pokuava

pokrenuti dijalog s pojedinim protestantima na Tridentskom
koncilu. Moda Henrik smatra da je mogu nekakav kompromis.
Kakav kompromis? upita Barak nervozno. Vrh Crkve priklonit
e se ili kralju ili papi. Polovinog rjeenja nema. Da ga ima, ve bi
ga netko predloio godinama unatrag.
Nicholas je odmahivao glavom. Kralj moda smatra da ipak
postoji vjerojatnost za kompromis koji ne bi ukljuivao njegovu
vjernost papi. Moda Bertano dolazi da izvidi tu mogunost. Na
koncu, kralju je ove godine izuzetno stalo da sklopi mir na svim
podrujima...
Da, zato to zna da umire, pomislih. Kimnuo sam. Moda si u
pravu, Nicholas. Dobro si to primijetio.
Nema anse ni za kakav kompromis, rekao je Barak
podrugljivo.
No tko je bio pijun u njihovoj skupini? upitao sam. I koga je
izvjetavao?
Leeman sigurno nije bio pijun, ree Barak. Ako postoji
istinski vjernik, onda je to on. Ni Myldmore nije pijunirao. Nije
znao nita o Bertanu i kraljiinoj knjizi. Greening i Elias su ubijeni.
to se Vandersteyna tie sumnjam. Otplovio je prema Sjevernom
moru likujui jer je odnio zapise Anne Askew. Ostaju Curdy, kojeg
vie ne moemo ispitati, i Skot McKendrick, koji je nekamo
pobjegao.
A McKendrick je stanovao kod Curdyja. Nicholas je spojio
obrve. Jedan od njih dvojice bio je pijun. Moda i obojica.
Ako je to bio McKendrick, ree Barak, zacijelo ve tri svom
gazdi na dvoru. Tko god on bio.
Gazda je netko tko radi za konzervativnu frakciju, rekao sam.
Ali tko? Tajnik Paget upravlja slubenom pijunskom mreom. No
svaki dvoranin ima svoju mreu, pa tako i vojvoda od Norfolka, i
Rich i Wriothesley. Svi oni su se upregnuli u Gardinerova kola.
Mislite da je Rich upleten u krau Tualjke? upitao je Nicholas.
 401

Uzdahnuo sam. Rich je tragao za zapisima Anne Askew, i ini

se da nije znao nita o Tualjci. Ali toj zmiji nije vjerovati.
Tko god da dri Tualjku, ree Barak, vjerojatno ju je spreman
pokazati kralju kad doe Bertano. Da dojam bude snaniji. To
objanjava zbog ega knjiga jo nije objavljena.
Odmahnuo sam glavom. Siguran sam da bi ti ljudi ve objavili
knjigu kako bi dodatno okrenuli kralja protiv reformista i pogurali
ga prema dogovoru s Bertanom. eljeli bi to prije iskoristiti knjigu
da nanovo okrenu tijek stvari.
Pa gdje je onda knjiga? ogoreno je upitao Barak. Tko je dri?
Vrag nek je nosi, ne znam! preao sam rukom preko ela.
Da nije kod McKendricka? upitao je Nicholas zamiljeno. Ako
je on bio pijun i, ako su mu kradljivci dali knjigu, onda moda,
budui da je bjeao s ostalima, nije imao vremena predati knjigu
gazdi.
Ali prolo je gotovo mjesec dana, rekao je Barak.
To mi se ne ini vjerojatnim, rekoh. No sve je mogue. Morat
u sve to razmotriti s lordom Parrom.
Ili... zapone Nicholas.
Da?
to ako je pijun obmanjivao obje strane? to ako je
McKendrick pod pretpostavkom da je on pijun doista radio
za nekoga na dvoru, ali je zadrao svoja uvjerenja i pobrinuo se da
Tualjka ne padne u pogrene ruke? Moda je naloio da je ukradu,
ali ju je zadrao za sebe.
Ta je teorija pomalo nategnuta, no i to je mogue. Hvala,
Nicholas. Mladi je izgledao zadovoljno. Jack, kasno je. Nicholas i
ja ostat emo ovdje, ali ti se mora vratiti Tamasin. Kako si
opravdao veeranji izlazak?
Rekao sam joj da idem na pie sa starim prijateljima.
Krme su ve dugo zatvorene. Zasigurno je zabrinuta, rekoh.
Kad se bude vraao, nemoj zaboraviti da je onaj par ubojica jo
na slobodi, te da nas je veeras netko slijedio. Budi oprezan.
 402

Nicholas, bi li ostao sa mnom uvati Leemana dok ne stignu

Parrovi ljudi?
Raunajte na mene. Zavrtio je glavom. Leeman je obina hulja
i lopov.
Uzdahnuo sam. Radio je ono to je smatrao ispravnim.
I to opravdava sve njegove postupke? odvratio je zaareno
Nicholas. Izdaju, mito, svu ovu... zbrku? Opasnost u koju je doveo
kraljicu kraom njene knjige?
Barak se okrene prema njemu i popustljivim glasom ree: Nick,
gospodin Shardlake zna biti mekan, takav je. Pogledao je uza
stube. No ipak bi bilo dobro da tom istinskom Bojem poslaniku
zaveemo ruke, a i usta. Mogao bi poeti vikati kad se studenti
vrate. Pomoi u vam.
Taj Nijemac Vandersteyn, zapone Nicholas to udivljeno, to
zgroeno, u Europi je imao uhode koji su saznali za Bertana, a za
to je vrijeme u Londonu vrbovao fanatike koji bi mogli pijunirati
ljude na visokim poloajima.
Znao je da u Engleskoj kljua lonac krcat zavjerama i vjerskim
nezadovoljstvom, rekao je Barak. Stoga je odluio doi i promicati
revoluciju.
Pronaao je Leemana, pa Myldmorea, rekao je Nicholas, ljude
s pristupom rukopisima koji mogu uzrokovati velike nemire.
Zavrtio je glavom. Zacijelo smatra da to Bog djeluje kroz njega.
Barak frkne nosom. Posreilo mu se. Dvaput. Ali, je li doista
tako ? ini se da zapisi Anne Askew mogu nakoditi samo
Wriothesleyu i Richu, a oni nisu ljudi sa samoga vrha. K tome,
objava Tualjke radikalnim bi ciljevima nanijela vie tete nego
koristi. No neki u Vandersteynovoj skupini bili su odve tvrdoglavi
da bi to uvidjeli. Hja, da su pronali dokaz kako je Gardiner,
recimo, spavao s nekim djeakom iz crkvenog zbora, to bi se ve
moglo nazvati pravom sreom.
Vandersteyn se u Europi vjerojatno ve godinama bavi ovakvim
spletkama, rekao sam. Vjet je u prebiranju radikala koji bi mu
mogli biti od koristi.
 403

No nedovoljno vjet da uoi pijuna u vlastitim redovima,

rekao je Barak.
Istina, kimnuo sam.

LEEMAN je sjedio na rubu kreveta. Zatreptao je zbog svjetla
svijee. Ve su doli po mene? upitao je tihim, malko drhtavim
glasom. Vrijeme koje je proveo sam u tami nahranilo je njegov
strah.
Nisu, odgovorio sam.
to e napraviti sa mnom?
Do daljnjeg e vas odvesti na neko sigurno mjesto. Rei u im
da ste u potpunosti suraivali.
Leeman me pronicavo pogledao. Mislim, kako je mogue da u
sebi imate dar, odvjetnie, da vidite svjetlo.
Je li? odvratio sam mrko.
Moda. Kao i ja, i vi ste odgajani na laima. Mislim da to
uviate. itajte Novi zavjet, itajte Otkrivenje. Ovo su posljednji
dani prije Kristova povratka. Tako je predodreeno.
Da itam Otkrivenje, kaete? Vi i vai ljudi pronali ste klju za
taj tekst? U meni je proradio bijes. Trebali biste znati, Leeman, da
sam jednom otkrio ubojicu koji je poklao nekoliko nevinih ljudi, a
vjerovao je da ga je nadahnulo ba Otkrivenje! Volio bih da vidite
trag krvi i muenja koji je ostavio za sobom.
Leeman je nekoliko trenutaka utio, a onda upita: Hoete li
kraljiinim slubenicima rei za Bertana?
Hou.
Onda e, ako nita, bar znati da dolazi.
Pogledao sam ga. Slubenici e vas sigurno dodatno ispitati.
Leeman je progutao slinu. Muit e me, a onda ubiti. Moram
biti spreman.
 404

Prekrili ste prisegu koju ste dali kraljici. Unato tome, zamolit
u je da vam potedi ivot. Ni sam ne znam zato.
Nick e vas do daljnjeg drati na oku, prijatelju, rekao je Barak
suhoparno. Ispruite ruke, svezat u ih. Nemojte se opirati jer
emo upotrijebiti silu. Leeman isprui ruke, i Barak ih vrsto svee
trakama tkanine koje mu je otkinuo s koulje. Moram vam vezati i
usta, premda volite brbljati. Nicholasovi kolege uskoro bi se mogli
vratiti.
Mogu li najprije na zahod? Leeman se zarumenio od neugode.
Mui me eludac.
Barak me pogleda. Zato ne? rekoh, na to Barak u udu
podigne obrve. Ne treba nam ovdje jo vei nered, rekao sam
nervozno. Gdje je zahod, Nicholas?
Otraga u dvoritu. Leeman, ne pokuavajte nas prevariti. Da
niste ni zucnuli ili ete opet u zemlju snova.
Svi emo van s njim, a onda ga vraamo unutra, rekoh. Jack
e onda kui, a ti i ja... Pogledao sam Nicholasa i duboko
udahnuo. Ti i ja emo s njim ekati Parrove ljude.

PONOVO smo krenuli niz stube. Barak i Nicholas drali su
Leemana izmeu sebe. Bio je tek neto nii od Nicholasa, no irih
ramena svi pripadnici kraljevske strae bili su krne grae.
Meutim, nije se opirao. Kad smo se nali u prizemlju, crkveni
zvonik negdje u daljini odcucao je jedan.
Jo nema tvojih prijatelja, rekao sam Nicholasu s olakanjem.
Ove noi se vjerojatno nee ni vratiti. Lee pijani u nekom
kutu.
Sjeam se tih studentskih roendanskih proslava. Bile su
odve burne za moj ukus.
udi me to, rekao je vedro Barak.
Otvorili smo kripava vrata malog dvorita. U leutu neurednog
 405

vrta, oslonjena na kameni zid susjednog dvorita, stajala je trona

drvena kuica. Sudei po mirisu, septika jama ispod nje odavno je
trebala biti ispranjena. Kad je Nicholas otvorio drvena vrata, zbog
smrada smo svi koraknuli unatrag.
Hajde, ulazi, rekao je Barak Leemanu.
Smrad je bio tako ogavan da je Leeman oklijevao na pragu.
To ga je oklijevanje stajalo ivota. U susjednom je dvoritu
iznenada bljesnulo i zauo se gromoglasni prasak. Prije no to se
Leeman sruio na tlo, vidio sam, na svjetlu fenjera, da mu je olovo
raznijelo polovicu glave. Ostali smo zaprepateno stajati nekoliko
trenutaka, a onda me Nicholas gurne na zemlju, tik prije novog
bljeska i praska. U zraku se osjeao miris dima. Pogledao sam
ustranu i Barak se bio bacio na zemlju, prevrnuvi fenjer koji je
nosio. Svjetlo se ugasilo i nali smo se u gotovo potpunoj tami.
Namirisao sam barut.
Brzo natrag unutra, apnuo je Barak, prije no to stigne
iznova staviti naboj. Nick, ti zna put po mraku.
Pomaui si rukama, Nicholas ustane i, pognuvi svoje dugo
tijelo, krene prema mranom obrisu stranjeg dijela zgrade. Iza
njega hodao je Barak, a zatim ja; grizao sam usnu, osjeajui gr u
leima. Uto oruje ponovo bljesne i odjekne prasak, a olovo pogodi
zid ispred nas. Odmah potom vrata se uz kripu otvore, a Nicholas
me nimalo uglaeno gurne unutra. Barak ue iza nas i nogom
zalupi vrata. Vani se sada uo lave pasa, a neki probueni susjed
viknuo je: Hej! to se to dogaa?!
Nicholas nas je poveo prema prednjem djelu kue, gdje smo se
zaklonili iza stuba. Stajali smo u tami, teko diui. Koji je to
vrag..., protisnuo sam.
Puka kremenjaa, odvratio je Nicholas. Arkebuza. Vidio sam
da se koriste u lovu. Ubojite su, ali potrebno je mnogo vremena da
se nanovo nabiju... to je s Leemanom?
Mrtav je, odgovorio je Barak bezbojno. Ostao je bez polovice
glave. Dakle, netko nas je doista slijedio. Netko s arkebuzom.
Lukavo je ekao u susjednom dvoritu prije ili poslije morali smo
 406

na zahod. Odlina metoda za ubojstvo iz daljine. Moda ih sprijeda

ima jo. Oprezno je priao izlaznim vratima i provirio kroz
kljuanicu. Ne vidim nikoga. Pretpostavljam da su vrebali
Leemana. Htjeli su ga sprijeiti da nam ita kae.
U tome nisu uspjeli, rekao je Nicholas prkosno.
Idemo natrag gore. Bogu hvala to nismo otvarali kapke u tvojoj
sobi.
Vratili smo se u Nicholasovu sobu. Gospodine Shardlake,
obratio mi se on ozbiljno, za Jacka bi bilo opasno da sada izlazi.
Moda na ulicama ima jo ubojica.
Barak je odmahnuo glavom. Vjerojatno su pobjegli sad kad smo
se sklonili na sigurno. Ali u pravu si. Svi bismo trebali priekati
ovdje dok iz Whitehalla ne stignu Parrovi ljudi.
Ali zato nisu uli za nama kad smo stigli? upitao me Nicholas.
Moda su mislili da je kua puna studenata koji e pruiti
otpor.
Tamasin e biti izvan sebe, rekao je Barak. No nita ne
mogu... Zastao je i zagledao se u moj vrat. Opipam ga pa
odmaknem prste bili su prekriveni ljepljivom crveno-sivom sluzi.
Isprva sam pomislio da sam ranjen, no odmah potom shvatim o
emu se radi: gledao sam u ostatke Leemanova mozga.

TRIDESET ESTO POGLAVLJE

SLJEDEEG JUTRA sunce je ve bilo visoko na vedrom nebu
hodao sam s lordom Parrom velikim vrtom u Whitehallu. Sjaj
bijelog ljunka na stazama smetao je mojim umornim oima, pa
sam skrenuo pogled prema irokim etvrtastim travnjacima, u
ijim su sreditima plamtjeli cvjetnjaci; svaki je bio zasebno ureen
raznolikim ljetnim cvijeem. Vrtlari u radnim haljetcima neumorno
su odstranjivali korov i podrezivali travu. Na zavoju svake staze
uzdizali su se stupovi s heraldikim zvijerima, a iz velike fontane u
sreditu vrta dopirao je umirujui um vode. etai, mukarci i
nekoliko ena, hodali su du staza odjeveni u fino ruho. Veliki vrt
bio je uobiajeno mjesto za etnju dvorana i sluinadi na viim
 407

poloajima, no i svojevrsna golema ekaonica na otvorenom za

mladie eljne dvorske slube, koji jo nisu imali pristup kraljevoj
privatnoj galeriji. Ovdje su etali i ekali, nadajui se da nee pasti
kia. Na jugu su se gradile nove odaje za lady Mary, a neprestana
lupnjava bila je neobina opreka umu fontane. Na sjevernoj strani
vrt je bio omeen kraljevom galerijom i privatnim odajama.
Uznemireno sam pogledao u tom smjeru.
Moda nas sada promatra, rekao sam s nelagodom.
Lord Parr me pokuao umiriti osmijehom. Ne vjerujem da kralj
uope zna da ste lan kraljiina Pravnikoga vijea, niti da tragate
za tim nedohvatljivim prstenom. A i pobrinuo sam se da u
kraljiinu domainstvu cijela stvar ne izgleda odve vano. I on
pogleda prema dvokatnoj privatnoj galeriji proelje prekriveno
crnim i bijelim kvadratnim ploama bilo je iroko stotinjak metara,
a zavravalo je Holbeinovim dverima, koje su bile dvostruko vie od
galerije i protezale se preko javne ceste, spajajui kraljeve odaje sa
sportskim krilom palae na zapadu. U svojim mlaim danima kralj
bi kroz dveri odlazio na tenis ili viteke dvoboje, no to je bila davna
prolost. Osim toga, dodao je lord Parr, uo sam da je Njegovo
Velianstvo ovoga jutra u svojoj radnoj sobi u Holbeinovim
dverima. Tijekom rada voli odatle gledati svoje podanike kako
prolaze cestom.
Nisam znao da ima takav obiaj. Ponovo osjetim nelagodu.
to se konkretnih stvari tie, ak da nas netko i vidi ovdje, ne
moe nas uti.
Zaustavio se na uglu, ispod stupa obojenog tudorskim zelenim i
bijelim prugama. Ponad zlatnog lava na vrbu stupa nalazila se
engleska zastava koja je, ba kao i sijeda brada lorda Parra,
leprala na povjetarcu s rijeke. Lord se svom teinom naslanjao na
svoj tap. Na jutarnjem svjetlu njegovo je mravo lice bilo blijedo, a
imao je i tamne podonjake. Bio ga je probudio Cecil, koji je u
palau doao oko ponoi. Otkad sam stigao i ja s Leemanovim
tijelom, u tri ujutro, imao je pune ruke posla. Nakon to sam mu
ispriao sve to se dogodilo, pobrinuo se da opet dobijem sobu u
palai kako bih ugrabio nekoliko sati sna. No od tekih misli nisam
 408

mogao zaspati. Sino je ubijeno jo etvero ljudi, ukljuujui slugu

lorda Parra, a na vidjelo je izala i nova prijetnja za kraljicu, ako je
pria o Bertanu tona. U devet ujutro lord Parr poslao je po mene i
predloio mi etnju u velikom vrtu.
Zatvorio je oi i udisao mirise biljaka zasaenih uz stazu.
Mogao bih ovdje lei i odmah zaspati, rekao je tiho. A i vi, sudei
prema vaem izgledu.
Lecnuo sam se zbog gra u leima. Istegnuo sam mii kad me
Nicholas sino gurnuo na tlo, no time mi je spasio ivot.
Velika je teta to je Leeman ubijen, nastavio je lord Parr, pa
podignuo ruku. Ne, gospodine Shardlake, ne krivim vas. No volio
bih da sam imao priliku sam ispitati tog nitkova. Snano je
stisnuo srebrni drak svoga tapa. Anabaptist, smee kuno.
Radilo se o maloj skupini. Koliko sam shvatio, i u Europi ih je
ostalo vrlo malo.
Oni su poput takora. Dovoljno je da ih u kanalizaciji ispod
ulica bude samo nekoliko. Mnoe se, i kad nastupi neka nesrea ili
nemir, ima ih na tisue. Svima nama mogu donijeti vatru i smrt.
Ljutito je odmahnuo slobodnom rukom. Treba ih istrijebiti.
Jeste li kraljici rekli to nam je otkrio Leeman? upitah.
Da. Rano sam je probudio kako bih joj priopio novosti. Odluio
sam da je tako najbolje. Plakala je i tresla se. Silno je uplaena.
Bojala se da neemo pronai knjigu, a sada je u jo veem strahu
zbog Bertana. Ali..., zastao je i pogledao me u oi, ... hrabra je
ona, i dobro uvjebana da se dri mirno i dostojanstveno, bez
obzira na trenutne osjeaje.
Utihnuo je jer su pokraj nas prolazila dva slubenika u crnim
haljama s kraljevim grbom. Naklonili su nam se. I ja sam nosio
svoju halju; bio sam poslao po nju kad sam stigao u Whitehall, i
Timothy mi ju je jutros donio. Takve stvari ovdje su vrlo vane.
Dvojica slubenika nastave dalje, kratko zastavi kako bi s
divljenjem promotrili pauna koji je, irei svoj areni rep, prelazio
preko travnjaka.
Imam jednog slugu manje, nastavio je staloeno lord Parr.
 409

Dunmor, ovjek koji je sino stradao, bio je dobriina i uvijek od

velike pomoi.
Nisam znao ni njegovo ime.
Tko je iza svega? Lord Parr udario je tapom po bijelom
ljunku. Tko je isplanirao krau kraljiine knjige i unajmio dvojicu
mukaraca kojima ne moemo ui u trag da ubiju sve lanove
anabaptistike skupine? Ne vjerujem u teoriju da e onaj koji je
uzeo knjigu Greeningu ekati Bertanov dolazak kako bi je objavio.
Nee ekati ako poznaje kralja. Odmah bi mu je pokazao, elio bi da
kraljev bijes prema kraljici i reformistima bukne to prije. Kralj bi
tako bio prijemljiviji za prijedloge tog bijednog papinog izaslanika,
kakvi god oni bili.
Zar bi uistinu reagirao tako loe?
Kralj jo uvijek voli kraljicu, u to sam siguran, rekao je Parr
tiho. No njena bi ga izdaja zbog toga samo jo vie razgnjevila. I
povrijedila. A kad ga netko povrijedi... Zavrtio je glavom. Knjiga je,
sama po sebi, manji problem. Cranmer kae da nije heretika,
premda nije ni daleko od toga.
Nita nisam rekao. Jo nikad nisam uo lorda Parra da tako
otvoreno govori o kralju.
Njegovo Velianstvo uvijek je bilo povodljivo i tato, nastavio je.
Slua beskonana aputanja, osobito ako se radi o vjernosti
nekoga tko mu je vaan. A kad jednom odlui da je iznevjeren,
hja...
Kako ga slui zdravlje?
Svakim tjednom je sve loije. Na trenutak je utihnuo, moda
pomislivi da je rekao vie no to je smio, a onda plane: Zato je
skrivaju gotovo mjesec dana, Shardlake? Ni ja ni Cecil to ne
moemo shvatiti.
Ne mogu ni ja, lorde. Vi o dvorskoj politici znadete daleko vie
od mene.
Moramo pronai tog Skota, trunuo u paklu...
Uhvatio sam ga za ruku kako bih ga utiao. Namrtio se na tu
 410

moju drskost, no njegove ostarjele oi nisu vidjele ono to sam

opazio ja: pribliavala su nam se dva mrava mukarca s dugim
bradama. Prvi je bio Edward Seymour, lord Hertford, ujak princa
Edwarda i vodea figura meu reformistima u Krunskom vijeu. Uz
bok mu je koraao njegov mlai brat, sir Thomas, kraljiin prosac
prije no to se udala za kralja. Dakle, eto nam lorda Hertforda
natrag u Engleskoj.
Braa se zaustave ispred nas. Bili su potiho raspravljali dok su
nam se pribliavali, no sada se sir Thomas netremice zagledao u
mene svojim velikim smeim oima. U prolosti smo se bili
sukobili.
Ve sam ih, prije dosta godina, vidio zajedno, i nanovo pomislim
koliko su slini, ali ipak razliiti. Iznad svjetlosmee brade, ovalno
lice lorda Hertforda bilo je blijedo i ne odve lijepo, a zbog spojenih
obrva izgledao je kao da stalno potiskuje uznemirenost i bijes.
Odisao je snagom, ali ne i autoritetom, bar ne u dovoljnoj mjeri. Bio
je moan i opasan politiar, no govorilo se da ga u tim poslovima
ometa ena koja ga dri pod papuom. Nosio je dugaku smeu
halju s krznenim ovratnikom i raskoan zlatni lanac, prikladan
njegovu statusu vieg krunskog vijenika. Sir Thomas Seymour bio
je neto krnije grae, takoer ovalnog, ali pravilnoga lica; imao je
hipnotike smee oi i dugu bakrenastu bradu. Dok je lord
Hertford bio odjeven u jednostavnu halju, sir Thomas je nosio
zeleni prsluk od najfinije svile; razrezi na ramenima i rukavima
otkrivali su bogatu naranastu podstavu. I on je oko vrata nosio
zlatni lanac, no neto manji od bratova.
Skinuli su draguljima ukraene kape i naklonili se, zazveavi
lancima. Uzvratili smo naklon.
Gospodine Shardlake, ree pomalo podrugljivo sir Thomas
svojim punim, dubokim glasom. ujem da ste prisegnuli za lana
kraljiina Pravnikoga vijea.
Istina je, gospodine.
Lord Hertford prekine na razgovor obrativi se lordu Parru.
Nadam se da je kraljica dobro, lorde.
 411

Jako je dobro. Ovog prijepodneva pregledava novi portret lady

Elizabeth, prije no to ga pokau kralju. Gospodin Scrots izradio je
odlinu sliku.
Sjajno. Lady Elizabeth i treba imati svoj portret, to pristaje
njezinom visokom drutvenom poloaju. Na trenutak je znaajno
pogledao prema dijelu palae gdje su se gradile nove odaje za lady
Mary. Siguran sam da e Njegovo Velianstvo biti jako zadovoljno
portretom.
Nema sumnje. Kralj voli obje svoje keri, naravno, ali Elizabeth
raste i treba joj vie... izlaganja.
Prepoznao sam pravi smisao tog ifriranog razgovora. Lord Parr i
lord Hertford bili su reformisti, a i Elizabeth, kralju najmanje drago
dijete, bila je odgojena u reformistikom duhu, za razliku od
tradicionalistice Mary, koja je odgajana kao katolkinja jo prije
prekida veza s Rimom.
inilo se da je sir Thomasu taj razgovor dosadan. Ponovo se
okrenuo prema meni. Shardlake, vidio sam da ste pozvani na
doek admirala dAnnebaulta.
Tako je, sir Thomas.
Imam znaajnu ulogu u odboru za organizaciju sveanosti,
rekao je uobraeno. Mnogo toga treba napraviti. Admiral e sa
sobom dovesti tisuu ljudi. Osmjehnuo se. Bit e to velianstvena
proslava mira nakon asne vojnike borbe.
Nita nisam rekao. Opet sam pomislio na svoje prijatelje vojnike
koji su stradali prilikom potonua Mary Rose, i na sve ostale
poginule u tom promaenom, nepotrebnom ratu.
Seymour je podignuo obrve. Zar se ne slaete? Hja..., nasmijao
se i izravnao svoja iroka ramena, ... neki od nas graeni su i
sposobni za rat, drugi ne. Napadno je pogledao moja lea.
Bila je to grozna uvreda. No s obzirom na svoj poloaj, sir
Thomas mogao si je to dopustiti, a ja nisam odgovarao. Brat ga je
ljutito promatrao, no on se samo okrenuo prema lordu Parru i
podrugljivo rekao: uvajte se gospodina Shardlakea, lorde, odve
je bistar. Uskoro bi mogao vrebati va poloaj.
 412

Ne vjerujem u to, sir Thomas. Lord Parr bijesno je zurio u

njega.
Hertford se okomio na brata: Uvijek si spreman na ale i
bockanje, Thomas. Jednog e dana netko poteno bocnuti tebe.
Sir Thomas se smrknuo. Lord Parr mu se cinino osmjehne, pa
se okrene njegovu bratu.
Lorde, kao vijenika vas trenutno sigurno zaokupljaju vanjski
poslovi. Moj neak William rekao mi je da su sporazumi s
Francuskom i panjolskom uglavljeni.
Hertford je vano kimnuo. Da, no posljednjih nekoliko mjeseci
poteno smo se naradili. Pogledao je prema Holbeinovim dverima.
eka me susret s kraljem u njegovoj radnoj sobi. Ne smijem
zakasniti. Kimnuo mi je s nelagodom, naklonio nam se obojici, pa
nastavio dalje s bratom. Lord Parr promatrao ih je kako odlaze.
Thomas Seymour je budala i nasilnik, rekao je. Ali lord
Hertford nam je saveznik. Njegovim i Lisleovim povratkom odnos
snaga u Vijeu okrenuo se u korist reformista. A i Cranmera se
posljednjih dana moe sve vie vidjeti na dvoru.
A sir Thomas? upitao sam. Kakva je njegova uloga?
Lord Parr me obzirno pogledao. Neakinja mi je rekla da ste
jednom radili zajedno s njim, ali da niste ostali u dobrim odnosima.
Nisam iznenaen. Thomas Seymour je isprazni razmetljivac poput
onog pauna ondje. U ratu se nije istaknuo. Mjesto u odboru za
organizaciju ovih sveanosti bit e test njegovih sposobnosti.
Gorko se nasmijao. Kad se proljetos vratio, glumio je da je u La
Mancheu pobjegao nekim piratima. Nije prestajao s tom priom, i
postao je opi predmet sprdnje. Ironino se osmjehnuo. eli
jednaku mo koju njegov stariji brat ima u Krunskom vijeu.
Budui da je i on brat Jane Seymour i ujak princa Edwarda,
smatra da mora imati jednake ovlasti.
No nedostaje mu otroumnost i sposobnost prosuivanja. Zna
samo glumatati i prazno se razmetati. Kralj je svjestan toga. U
Vijee bira iskljuivo sposobne ljude. Thomas je samo smetnja
svom bratu.
 413

Kakvo je njegovo stajalite o reformi?

Lord Parr slegnuo je ramenima. Mislim da on uope nema stav.
Neki kau da je ateist. Uistinu je neobino da ga je kraljica neko
voljela, a tako su karakterno suprotni.
Da, uistinu neobino.
Parr je vrtio glavom. Nikad ne bih pomislio da Kate moe privui
takav mukarac, ali ve ste vidjeli da je vrlo... osjeajna. ene su
takve, zakljuio je s uzdahom.
Vratio sam se na stvar. Pretpostavljam da nitko na
reformistikoj strani Vijea nema motiv za krau Tualjke?
Ne, odmahnuo je Parr glavom. Reformistiku skupinu na
dvoru, kao i svaku drugu frakciju, povezuju obiteljski interesi. U
ovom sluaju to su interesi Parrovih, Seymourovih i, na kraju,
Dudleyevih, ija je najistaknutija figura John Dudley, lord Lisle.
Kad za odreeno vrijeme Bog pozove kralja k sebi, paljivo je lord
naglaavao posljednje rijei, razliiti obiteljski interesi mogli bi se
nai u sukobu. No zasad nas ujedinjuje naa vjera. Ako Henrik
doista pristane da se Engleska vrati pod papinsku vlast, svi emo
se nai u opasnosti. Morat emo brzo dohvatiti svoje krunice ili nas
eka surova smrt. Uzdahnuo je, odjednom poprilino uzrujan.
Kad se sjetim toga, hvalim Boga to sam star i bolestan ovjek.
utjeli smo nekoliko trenutaka, a onda zamiljeno ponem: No,
ako je sir Thomas jedan od onih bez vjere, a mo je jedino emu
tei, moda smatra da e mu koristiti ako pokae Tualjku kralju...
Lord Parr me namrteno pogleda. Samo zbog astohleplja?
Da, ali moda i zato to se udvarao kraljici prije no to se udala
za kralja, a ona ga je odbila. Tati ljudi tee osveti. Otkriem
Tualjke kod kralja bi napokon stekao poloaj za kojim ezne.
Lord Parr se na trenutak zamislio. Poetkom ljeta malo ljudi
zna za to bilo je pokuaja da se reformistika i tradicionalistika
frakcija ujedine putem braka izmeu keri vojvode od Norfolka i
Thomasa Seymoura. Pregovori su propali, dijelom zato to
vojvodina ki nije htjela sir Thomasa.
To samo pokazuje da je spreman na sve kako bi se dokopao
 414

moi.
Lord Parr odluno je odmahnuo glavom. Ne. Thomas Seymour
nema ni mozga ni sredstava da alje pijune meu radikalne
skupine. Gospodine Shardlake, odbojnost koju osjeate prema
njemu, ma koliko ona bila opravdana, utjee na vau prosudbu.
Mogue, priznao sam nevoljko. No tko onda na dvoru ima
motiva i novaca da to uini?
Tajnik Paget, dakako. No da je imao pijuna u anabaptistikom
taboru Curdyja, McKendricka ili moda obojicu bila bi to
slubena mjera. im bi pijun doao do zapisa Anne Askew ili
kraljiine knjige, Paget bi morao uhititi sve lanove skupine i o
svemu izvijestiti kralja. A siguran sam da tajnik ne pripada
nijednoj frakciji. Taj je majstor zanata preivio sve dosad zato to je
sluao iskljuivo kralja. No mogue je da su ostali dvorani
Gardiner i njegovi plaenici Wriothesley i Rich douli za
anabaptistiku skupinu i ubacili nekoga u nju. Imaju sredstava za
to. Upravo je u takvim poslovima Rich najvjetiji. No, kako je
saznao za anabaptiste? ini se da mu se posreilo samo s knjigom
Anne Askew uspio je doznati da je kod tamniara Myldmorea
i ni sa ime vie. Osim ako vam nije lagao, rekao je Parr polako,
okreui se prema meni.
I dalje mislim da Rich ne zna nita o Tualjci.
Moramo pronai tog Skota, rekao je Parr odluno. Vrlo
vjerojatno je on bio pijun.
Promislio sam. Moj pomonik natuknuo je da se moda radilo o
dvostrukom pijunu koji je radio za svog gazdu na dvoru, ali nije
odustao od svojih anabaptistikih uvjerenja. Takav bi ovjek
vjerojatno elio sauvati Tualjku na sigurnom.
Sve je mogue. Tek kad pronaemo McKendricka, rijeit emo
tu zagonetku.
to se Richa tie, ako mu je jedini interes bila knjiga Anne
Askew, koja je sada izgubljena, on zasigurno vie nee troiti
sredstva da pronae McKendricka.
Da, to bi mu doista bilo uzaludno.
 415

Pogledao sam ga. No, ako jest zainteresiran da pronae

McKendricka, to bi znailo da ga zanima jo neto moda
Tualjka.
Lord Parr se zamisli, pa kimne. Da, ima smisla. Cinino se
osmjehne. Kako bilo, Rich e se kupati u znoju, strepei od dana
kad e se tiskani zapisi Anne Askew pojaviti u Londonu,
prokrijumareni iz Flandrije.
Istina. Htio-ne htio, osjetio sam zadovoljstvo.
Poite sada i dogovorite sastanak s Richem, ree lord Parr.
Ispitajte stanje stvari. Ja moram do kraljice, da vidim kako je.
Naklonio se i, po svom obiaju, okrenuo se na mjestu. Polako je
hodao prema kraljiinim odajama, oslanjajui se na tap. Duboko
sam udahnuo. Nedaleko od mene zauo se smijeh. Dvije dame
bacale su sjemenke paunu.

KASNIJE tog dana ponovo sam krenuo prema kui u Needlepin
Laneu morao sam do Sticea. Zamolio sam Nicholasa da poe sa
mnom. Hodajui Thames Streetom, zahvalio sam mu to mi je
spasio ivot. Neu to zaboraviti, rekao sam.
Odvratio je neuobiajenom ozbiljnou: Drago mi je to sam vas
spasio, gospodine Shardlake. Previe je ljudi poginulo u ovom
poslu. I Leeman... Sino su me razgnjevili njegovi ludi stavovi i
poeo sam previe govoriti, zar ne?
Da. S njim je trebalo blago.
Dobro se sjeam da sam svojim rijeima natjerao Eliasa u
bijeg, rekao je Nicholas tiho. A poslije je i on bio ubijen. Osjeam
grinju savjesti zbog toga.
Ne mora. Svi smo u ovome napravili poneku pogreku.
Zavrtio je glavom. Znao sam da u Londonu ima nasilja i
ubojstava, ali ovo...
To inae nije moj posao. No tijekom godina su me odreeni ljudi
na visokim poloajima vie puta angairali za takve stvari.
 416

Njezino Velianstvo? upitao je Nicholas nakon kraeg

oklijevanja.
Da. Krzmao sam. No i drugi prije nje. Cranmer i Cromwell.
Nicholas je bio zadivljen. Upoznali ste sve engleske velikane.
To moe imati i svojih mana.
Sva ta imena, kolebljivo e Nicholas, na istoj su vjerskoj
strani.
I ja sam bio na toj strani, pa su moje veze, nakon podjele u
kraljevstvu, ostale ondje. No moja odanost vjerskoj frakciji...
Slegnuo sam ramenima. Vie je nema.
Siguran sam da je dovoljno naprosto vjerovati.
Pogledao sam ga. Vjeruje li ti, Nicholas?
S nelagodom se nasmijao. Skoro. U svom srcu znam da elim
spaavati ivote, a ne ih unitavati. Va ivot sam drage volje
spasio. Zarumenio se.
Hvala ti, Nicholas. Sada je i meni bilo pomalo nelagodno. Takve
pripravnikove rijei upuene uitelju mogle su zvuati ulizivaki,
no Nicholas u sebi nije nosio nita od takve dvolinosti. Da vidimo
jesu li ti nitkovi kod kue, rekao sam ozbiljno.

VRATA NAM je otvorio Stice. Na elu je imao zavoj. Vi? mrko nas
je pogledao. Doli ste popriati o neredu koji ste sino napravili?
Svi smo podbacili.
Moj gazda je ovdje. Spustio je glas. Nije zadovoljan.
Kako je Gower?
Na rubu je smrti.
ao mi je.
Boli vas guzica za njega.
Poveo nas je na kat. Sir Richard Rich sjedio je za stolom. Kapci
 417

su bili zatvoreni zasigurno nije elio da ga ljudi izvana vide pa

je u sobi bilo zaguljivo. Ljutito nas je pogledao. Nesretnici! Ono
sino je bila prava klaonica!
Bili su dobri borci, rekoh. Nismo mogli sprijeiti Vandersteyna
da pobjegne.
Dali smo sve od sebe, dodao je Stice. Svi odreda.
Zavei, psu ugavi! ene bi bile bolje od vas! A lijenik kae da
u se uskoro morati pobrinuti za Gowerovo bezvrijedno tijelo!
Bijesno je zurio u Sticea. Kvragu sa svime, bolje bi bilo da si u
onom okraju izgubio cijelu glavu, a ne samo polovicu uha!
Pokazao je Sticeovu nagrdu. Lijep ures za jednog gospodina. Stice
je utio, vrsto stiui eljust.
Rich je svrnuo svoj prijetei pogled prema meni. A vi ste,
pretpostavljam, ve bili u Whitehallu i izvijestili kraljiine udvorice
da smo ostali bez knjige Anne Askew. Sad je ve zasigurno nasred
Sjevernog mora. Prodorno me promatrao svojim malim sivim
oima. Hja, oekujem da e lai koje je Askew napisala o meni u
dogledno vrijeme izbiti na povrinu. Rekao je to samosaaljivo, no
ne vjerujem da se nadao mojem suosjeanju.
Skot je jo uvijek tu, rekao sam.
Ah, taj licemjerni anabaptistiki luak. Nadam se da e ga
uhvatiti i spaliti. Rich je ljutito uzdahnuo. Nae saveznitvo je
gotovo, Shardlake. Ne znam zato sam uope pomislio da ete mi
vi, grbavo piskaralo, biti od koristi. Nestanite! mahnuo je svojom
mravom rukom na kojoj bljesne prsten.
Promatrao sam ga. Lordu Parru rekao sam da e Richevo
pomanjkanje zanimanja za McKendricka znaiti da mu je od
vanosti bila samo knjiga Anne Askew. No njegov olujni bijes inio
mi se pomalo teatralnim. Opet, moda se doista radilo samo o
ljutnji i strahu da e ono to je uinio uskoro biti objavljeno. Kako
bilo, za McKendrickom je mogao tragati i sam. Varke i protuvarke
na sve strane.
Hoete li se i dalje koristiti ovom kuom? upitao sam.
Brinite svoju brigu! Lice mu se smrailo. Odlazite ili u
 418

narediti Sticeu da jo malo izbatina vaeg momka, a i vi biste mogli

zaraditi koju masnicu! Udario je akom po stolu. Gubite se, i da
vas vie nikad nisam vidio!

TRIDESET SEDMO POGLAVLJE

KASNIJE TOGA DANA podnio sam izvjetaj lordu Parru. U njegovoj
radnoj sobi bio je i Cecil. Mladi odvjetnik izgledao je napeto, a imao
je i velike podonjake. Zacijelo jo nije doivio nita slino onoj
borbi u pristanitu. Opisao sam im razgovor s Richem i rekao da ne
vjerujem kako zna za Tualjku, no da ne mogu biti posve siguran u
to. Lord Parr otkrio mi je da e nekolicina mukaraca iz kraljiina
domainstva traiti McKendricka po londonskim ulicama. Skot
sada, pritisnut nevoljom, moda negdje prosi, no isto je tako
mogue da je ve pobjegao iz grada. to se tie prie o Bertanu, lord
Parr saznao je samo to da su vojnici kraljeve strae postavljeni
ispred kue u blizini Charing Crossa, u kojoj odsjedaju diplomatski
predstavnici. To je slutilo na zlo, no preostalo nam je samo da
ekamo.

PROLO JE tjedan dana... Doao je kolovoz, nakon kratkog kinog
razdoblja vratilo se toplo vrijeme, a prvi tjedan novog mjeseca
proao je bez vijesti iz Whitehalla. Svakog sam dana strahovao da
u uti kako je sklopljen novi sporazum s papom, i da su kraljica i
njeni radikalni saveznici uhieni. No pokuavao sam se
usredotoiti na posao. Nicholasove masnice su izblijedjele; doimao
se pomalo nemirnim, no i on je prionuo na posao. S velikim
iekivanjem je govorio o predstojeem sveanom doeku
francuskog admirala; navodno je u Tower dopremljen dodatni top
za veliku kanonadu dobrodolice u ast dAnnebaulta. Rekao sam
Nicholasu da sam i ja ukljuen u sveanosti. Zavidio mi je, no
priznao sam mu da bih najradije izbjegao tu zadau. Barakova
ruka posve je zacijeljela, i osjeao sam da je sretan to se vratio
uobiajenom ivotu.
 419

Kod kue sam i dalje pomno motrio Brocketa, no nije napravio

nijedan pogrean korak, i Josephine me nije imala o emu
izvijestiti. Brocket i Agnes doimali su se vedrije, pa sam zakljuio
da su stvari s njihovim sinom krenule nabolje, ali nita nisam
pitao. I Josephine se inila zadovoljnom. Redovito se viala sa
svojim mladiem i zraila je novim samopouzdanjem. Katkad je ak
i pjevuila po kui, na to bih se uvijek osmjehnuo pomisao da
sam Josephine pruio dom i osigurao joj budunost tjeila me u
ovo nevoljama bremenito vrijeme. Timothy je, s druge strane,
izbjegavao razgovor sa mnom, moda se bojei da u opet potegnuti
pitanje njegova egrtovanja.
Pobrinuo sam se da za admiralov doek imam prikladno ruho
kupio sam novi crni prsluk i koulju sa sloenim vezom na
ovratniku i manetama. No nisam elio troiti novac na zlatni
lanac; ratni porezi ve su mi dovoljno ispraznili novanik.
Petog kolovoza dobio sam Hughovo pismo u kojem me izvjetava
o uobiajenim poslovnim novostima i razonodi u Antwerpenu. No
spomenuo je i da je u grad iz smjera Engleske nedavno doplovio
mali teretni brod, i da je neki Englez u luci doekao vlasnika,
antverpenskog trgovca. Provjerio sam datum, i za mene nije bilo
dvojbe: radilo se o Antwerpenu, pristigli trgovac bio je Vandersteyn,
a doekao ga je John Bale.
Dakle, Bale sada moe tiskati zapise Anne Askew. Hja, to gore za
Richa.

U PETAK estog kolovoza cijelo sam jutro bio zauzet papirologijom
napokon sam poeo stizati zaostatke. Nakon to sam ruao u
zajednikoj odvjetnikoj blagovaonici gotovo pustoj zbog ljetnog
odmora odluio sam izai na zrak. Malo odmora bilo mi je prijeko
potrebno. U sljedeem pravnom kvartalu ekao me spor o
granicama nekih imanja u Gloucestershireu. Odvjetnik druge
strane, lan Gray's Inna, imao je kartu u boji s ucrtanim
granicama. Takve su se karte uvijek prilagale ispravama. U skladu
s obiajima, imao sam pravo napraviti svoj primjerak. To je, u
 420

pravilu, bio inovniki posao, no Barak i Nicholas nisu imali dara

za crtanje, a ja jesam, i uivao sam u tome. Odluio sam da u sam
precrtati kartu, premda sam za taj posao mogao zaraunati samo
inovniku pristojbu.
Razmiljajui o Gray's Innu, sjetio sam se Philipa Coleswyna.
Nisam ga sreo jo otkad sam ga bio upozorio na Isabelinu pritubu,
o kojoj od rizniara Rowlanda vie nita nisam uo. Otpjeaio sam
do svoje kue i otiao po Genesisa. I njemu je trebalo zraka. Mladi
Timothy bio je u staji s konjem; itao je neko tivo, no kad sam
uao, brzo ga je sakrio ispod koulje i sav se zacrvenio. Natjerao
sam ga da ide u kolu kako bi se, ako nita, nauio bar potpisati.
Zacijelo je itao neku brouru s lascivnim stihovima. Svakakvih je
udesa tiskana rije dala ljudima, pomislih cinino, pa zamolim
djeaka da mi osedla konja.
Bilo mi je ugodno jahati meu ivicom oko koje su zujale pele,
izmeu polja s tustom stokom sjajne dlake. Bio je to jedan od onih
vruih kolovokih dana koji je posvuda irio omamu; krave i ovce
lijeno su pasle, a iznad pranjave ceste blago je titrao usijani zrak.
Veselio sam se precrtavanju karte; prije, dok sam razvrstavao
boice s tintom u boji koje e mi trebati za taj posao, sjetio sam se
svojih slikarskih dana. Zato sam zapustio tu lijepu razbibrigu?
Ostavio sam Genesisa kod vratara u Gray's Innu i preao preko
sredinjeg dvorita. Stabla kao da je prekrila praina. Jo uvijek
sam razmiljao o svojoj slikarskoj prolosti, kad sam, zakrenuvi
za ugao, nabasao na dvoje ljudi koje nikako nisam elio vidjeti
Vincenta Dyricka i Isabel Slanning. On je nosio halju i kapu, a
sunce mu je malko opalilo lijepo orlovsko lice. Isabel je imala
tamnoplavu ljetnu haljinu i trokutastu kapuljau; mravo lice bilo
joj je ispijeno i, po obiaju, zlovoljno. Dyrick se mrtio i morao sam
se upitati je li, unato njegovu iskustvu s napornim klijentima,
Isabel Slanning prevelik zalogaj ak i za njega.
Zateeni, sve troje smo se na trenutak ukipili. Potom sam
skinuo kapu i naklonio se. Dobar dan, brate Dyrick. I vama,
gospoo Slanning.
Dyrick se takoer nakloni. Dobar dan, brate Shardlake, rekao
 421

je neoekivano uljudno.
elio sam ih zaobii, no Isabel me, ukopana na mjestu,
netremice promatrala svojim elinim pogledom.
Gospodine Shardlake, jeste li u posjetu bratu Coleswynu kako
biste razmotrili moju pritubu ili da biste se s njim ponovo urotili
protiv nekog estitog vjernika koji prihvaa udo misnog slavlja?
Govorila je glasno i kretavo, i podsjetila me na no kad smo se
sukobili ispred Coleswynove kue.
Na moje iznenaenje, Dyrick je uhvati za ruku. Doite, gospoo
Slanning, rekao je tiho. Otpratit u vas do dveri.
Otrgnula se od njega i, ne skidajui s mene elini pogled,
zaprijetila mi koatim kaiprstom: Zapamtite, gospodine
Shardlake, znam sve o uroti: ukljueni ste bili vi, moj brat i
Coleswyn. Svi ete skupo platiti. Samo ekajte. Osmjehnula se s
puno zlobe, pokazujui zube bili su to dobri zubi za enu njenih
godina. Moj odvjetnik bi vas potedio, glavom je pokazala na
Dyricka, kojem je oito bilo nelagodno. Ah ja neu, zavrila je
pobjedonosno.
Pomaknula se i dopustila Dyricku da je povede dalje. Zurio sam
za njima. Isabel se ponaala smijeno, gotovo neuravnoteeno. No
Dyrick je izgledao zabrinuto, i s tjeskobom se zapitah to ta ena
ima na umu.

SAT VREMENA proveo sam crtajui kopiju karte u uredu
suparnikog odvjetnika. No bilo mi se teko usredotoiti jer i dalje
me muio bizaran susret s Isabel. Odluio sam vidjeti je li
Coleswyn u svom uredu.
Njegov pisar mi potvrdi da je tu, i jo jednom se naem u
njegovom sreenom, istom uredu. Odmah mi je pruio ruku.
Nikad ga jo nisam vidio tako oputenog i srdanog. Matthew,
kako ide?
Prometno ljeto. Kako ste vi, Philipe?
 422

Moja ena i ja zadovoljni smo to je lov na heretike zavren.

Tuno je zavrtio glavom. Juer sam vlastima predao neke knjige,
dok jo traje amnestija. Dobre knjige, iji su autori istinski vjernici,
ali koje su sada zabranjene. Odgaao sam to jer sam bio jako vezan
za njih, ali amnestija istjee u ponedjeljak.
I ja sam imao takvih knjiga. Spalio sam ih jer nisam elio da mi
se ime pojavi na popisu onih koji su ih posjedovali.
Amnestija je javna i mnogi su ljudi predali knjige. Moda ak i
neki iz Whitehalla. Nasmijao se s nelagodom. Progon onih koji su
iskoristili amnestiju bio bi protuzakonit. Bilo bi to besprimjerno
izigravanje povjerenja. Gledao je kroz prozor, u unutarnje dvorite,
i tuno se osmjehivao. Predaja tih knjiga velik je gubitak za mene,
ali na vikar kae da moramo ekati jer moda dolaze bolja
vremena.
Bilo mi je drago to ne zna za Bertana. Danas sam u Gray's Inn
doao zbog novog posla, ali maloprije sam imao neobian susret s
Isabel Slanning i bratom Dyrickom. Pa je red da vam to i kaem.
Coleswyn se uozbiljio. to je pak sada? Dyrick me neprestano
gnjavi u vezi s tim sluajem, ispituje me o iskazima danim pod
zakletvom i drugim stvarima. Ponaa se agresivno, kao i uvijek. Ali
nije spominjao onu glupost o uroti. Nadao sam se da e odgovoriti
Isabel od toga. Ja bih pokuao da sam na njegovu mjestu. Sud nee
blagonaklono gledati na tu stvar.
Mislim da je nastoji odgovoriti. Kad sam maloprije nabasao na
njih, Dyrick je, za divno udo, bio uljudan, i pokuao ju je na
brzinu odvui od mene. No opet mi je rekla da zna kako smo se ja,
vi i njezin brat urotili protiv nje, i da emo to skupo platiti.
Dyrick je nije podrao?
Ni najmanje, to je vrlo neobino za njega. Sve sam uvjereniji da
je Isabel poremeena osoba. No Dyrick je izgledao zabrinuto i pitam
se to Isabel smjera.
Vie nije bilo ni traga Coleswynovoj vedrini. Ima li kakvih
novosti o pritubi koju je protiv vas podnijela Lincoln's Innu?
upitao je zabrinuto.
 423

Ne. Ali rizniar Rowland rekao je da e joj napisati otar

odgovor. Ve sam trebao dobiti kopiju, ali jo nita. Otii u do
njega.
Coleswyn se na trenutak zamisli, pa ree: Doznao sam neto
novo. Duboko je udahnuo. Prije nekoliko dana, za rukom u
zajednikoj blagovaonici, sreo sam prijatelja iz drugog ureda, koji
zna da vodim sluaj Cotterstoke u Grays Innu uvijek se apue
o Dyrickovim predmetima. Upoznao me s jednim umirovljenim
odvjetnikom. Gospodin ima vie od sedamdeset godina, ali
pamenje ga jo dobro slui. Kad je bio mlad, prije etrdesetak
godina, zastupao je Edwardovu i Isabelinu majku.
Pogledao sam ga sa zanimanjem. Je li?
Oklijevao je. Strogo gledajui, premda je Deborah Cotterstoke
mrtva, gospodin i dalje ima obvezu uvanja odvjetnike tajne. No
znate i sami da stari momci vole brbljati, a ja sam, dakako, elio
saznati jo poneto o toj obitelji. Namrtio se. Vjerojatno vam ne
bih smio govoriti o tome.
Blago sam se osmjehnuo. Coleswyna sam cijenio, izmeu
ostalog, i zbog njegova potenja. Vie ne zastupam Isabel. Osim
toga, obeavam da nitko nee saznati. Nagnuo sam glavu prema
njemu. A ako bivi klijent prijeti odvjetniku, kao Isabel maloprije
meni, mislim da odvjetnik ima pravo istraiti sve okolnosti sluaja.
Pretpostavljam da pria starog kolege ide u tom smjeru. Zar ne,
Philipe?
Da, promrsio je. Ali ne izravno. Meutim, i vi i ja smo se pitali
odakle ta meusobna mrnja, a moda i strah, izmeu Edwarda
Cotterstokea i Isabel Slanning.
Da. Svakako se radi o neem vrlo neuobiajenom.
Od starog trgovca s kojim sam onomad bio razgovarao saznao
sam da je Edwardov i Isabelin otac umro mlad, da im se majka
ponovo udala, no da joj je i drugi mu umro. Trgovac je rekao da su
otada majka i djeca bila u stalnom sukobu. Coleswyn se nagne
naprijed u stolcu. Gospoa Deborah Johnson, kako se tada zvala,
obratila se naem umirovljenom odvjetniku jo 1507., za vrijeme
 424

bivega kralja. Bila je privlana udovica u tridesetima, s dvoje

djece.
Edwardom i Isabel.
Da. Gospodin Johnson, Deborin prvi mu, upravo je bio umro
od bolesti znojenja. Sjeate se, bolest je toga ljeta bjesnjela
gradom.
Sjetio sam se slike na zidu: samouvjerenog mladog oca s visokim
eirom, njegove lijepe ene i dvoje male djece. Ma koliko dobro
ovjeku ilo, moe biti pokoen u trenu.
Isabelina i Edwardova majka naslijedila je njegov posao i
postala prilino bogata. Nedugo prije na Sudu lorda kancelara
vodio se spor o pitanju moe li ena naslijediti i voditi posao, i biti
lanica ceha. Stari odvjetnik potvrdio joj je da je to mogue. Pamti
je kao vrlo monu enu.
Sjeam se njenog lica na slici. Lijepo je, ali otro i kruto. Isto lice
ima njena ki.
Da. Godinu dana poslije gospoa Johnson ponovo se obratila
starom odvjetniku. Namjeravala se preudati za mukarca u istom
poslu, Petera Cotterstokea, ali bojala se da sva njena poslovna
prava brakom ne prijeu na mua.
I prela bi. Po snazi zakona.
Philip je kimnuo. Takav savjet je i dobila. Odvjetniku je rekla da
se njeni sin i ki tada im je bilo jedanaest, odnosno dvanaest
godina boje da e ostati bez nasljedstva. No vrsto je odluila da
e se udati za gospodina Cotterstokea, pa je tako i uinila. On se
pokazao asnim ovjekom. Deborah Cotterstoke nekoliko mjeseci
poslije trei je put dola odvjetniku, sada zajedno s novim muem.
Gospodin Cotterstoke dao je ovjeriti oporuku po kojoj e udruene
trgovine njegova i ona pokojnog Johnsona pripasti Deborah
ako on umre prije nje. Zapeatio je stvar posvojivi Edwarda i
Isabel pa bi, ak i da je Deborah umrla prva, oni ipak naslijedili svoj
dio. Deborah je u to vrijeme bila trudna, i par je mislio kako je
najbolje da sve to su dogovorili stave na papir.
Poeao sam se po obrazu. Dakle, Cotterstoke je bio dobar
 425

ouh. Djeca su zadrala njegovo prezime, to zasigurno ne bi

uinila da im se nije sviao... Je li vam stari kolega znao rei togod
o svai unutar obitelji?
Ne, ree Coleswyn. Znao je samo da se nedugo poslije jadni
gospodin Cotterstoke utopio. To nam je ve bilo poznato, no odluio
sam potraiti mrtvozornikov izvjetaj.
Uspravio sam se u stolcu.
Prema tom izvjetaju, nastavio je Coleswyn, jedne nedjelje,
nedugo nakon to je posvojio djecu i ovjerio oporuku, gospodin
Cotterstoke poao je iz svog doma, odmah iza Aldgatea, prema
dokovima. Ondje je upravo pristao brod s robom koju je kupio u
inozemstvu. Sa sobom je poveo i dvoje djece, a uz njega su bila i
dvojica slugu, to je bilo uobiajeno za gospodina njegova stalea.
Jedan od slugu bio je Patrick Vowell, starac koji se danas brine o
kui.
Zaista? upitah. Moje zanimanje bilo je sve vee.
Obojica slugu poslije su posvjedoila da je gospodin
Cotterstoke tog dana bio dobre volje. I on i djeca. Veselio se dolasku
novog djeteta. Sa slugama se rastao kod carinarnice. Rekao im je
da ne zna koliko dugo e se zadrati i da ga ekaju onkraj ulaza.
Potom je s djecom otiao u pristanite. Bila je nedjelja, i na
dokovima je bilo vrlo tiho. Nedugo poslije jedan je luki radnik
zauo dozivanje i krikove iz vode. Isprva je mislio da se radi o
galebovima, no vrlo brzo je shvatio da su krikovi ljudski. Potrao je
prema vodi i opazio da na povrini pluta neije tijelo. Bila je plima,
i tko god da je pao s mola, odmah bi se naao u dubokoj vodi.
Radnik je pozvao kolege da mu pomognu izvui tijelo na obalu, ali
bilo je prekasno. Bio je to gospodin Cotterstoke. Plua su mu bila
puna vode. Nije bilo sumnje da se utopio. Navodno je bio maglovit
jesenski dan. Ako je hodao po rubu mola, lako mu se mogao
dogoditi pogrean korak.
Istina.
Oba djeteta dala su iskaze u sudskoj istrazi. Rekli su da je ouh
obiao brod, te da im je kazao kako e malo proetati do drugih
 426

pristiglih brodova da vidi kakve sve robe ima. Njima je naloio da se

vrate slugama, to su i uinik. Uobiajeno je da trgovci nedjeljom
tako obilaze brodove, no tog dana navodno na dokovima nije bilo
prometno.
Je li stari odvjetnik bio ukljuen u istragu?
Ne. Ali jo je jednom sreo Deboru Cotterstoke kad je, nakon
pogreba, doao u njenu kuu zbog potvrivanja pravovaljanosti
oporuke. Sjea se da je bila slomljena, to nije bilo nikakvo udo jer
je u malo vie od dvije godine izgubila dva mua. Djeca su takoer
izgledala potreseno.
I vie mu se nikad nije obratila za pomo?
Coleswyn je odmahnuo glavom. Pismom ju je upitao eli li
sastaviti novu oporuku, no nije mu odgovorila. Poslije je uo da je
izgubila dijete koje je tada bila nosila. Opet nikakvo udo s obzirom
na tragine okolnosti koje su je snale. Philip je uzdahnuo.
Katkad je nju i djecu viao u gradu. Ona je poslije prodala
trgovinu, a njezin sin, moj klijent Edward, odluio je potraiti drugo
zanimanje.
Nikad se vie nije udavala?
Ne. Navodno si je dala u zadau da ostatak ivota nosi crninu.
Malko sam razmislio. Da ne mislite moda kako je netko skrivio
smrt gospodina Cotterstokea? Zadrao sam dah. Moda jedno od
djece? Mrtvozornik je imao tek njihovu rije da im je ouh bio iv
kad su poli slugama. Namrtio sam se. Je li mogue da je stara
gospoa Cotterstoke djecu smatrala odgovornom za smrt svoga
mua? Sve govori da ih je oboje zamrzila. Ve smo zakljuili da je
oporuku, po svemu sudei, sastavila sa eljom da ih zavadi.
Pogledao sam Philipa. Sve to zvui uasno.
Istina. Ali s obzirom na oporuku gospodina Cotterstokea, ni
djeca ni Deborah nisu imali razloga da ga mrze ili sumnjaju u
njega. Ozbiljno me pogledao. Borim se sa svojom savjeu. Naime,
elio bih otii popriati sa starim slugom, gospodinom Vowellom,
ali nemam ovlatenje svog klijenta...
Tuno sam se osmjehnuo. eljeli biste saznati to je u temelju
 427

tog ludila.
Pitam se je li smrt njihova ouha povezana s tvrdokornom
mrnjom izmeu njih. I Edward i Isabel rekli su da mogu silno
nakoditi jedno drugom.
Sjeam se kako se stari Vowell sav smeo kad su se Edward i
Isabel posvaali tijekom vjetaenja, rekoh. Bilo je oito da ga je
njihovo ponaanje jako uzrujalo.
Svejedno, mislim kako ga nemam pravo ispitati.
Vidjeli ste mrtvozornikovo izvjee. A budui da Eabelino
trenutno ponaanje predstavlja moguu opasnost za vas i mene...
Podignuo sam obrve.
To su prazne prijetnje jedne luakinje. Teko je uzdahnuo.
Matthew, dajte mi malo vremena da razmislim o svemu.
elio sam da odmah poe prema kui Cotterstokeovih i povede
mene sa sobom, ali nisam imao pravo navaljivati. Ustao sam.
Javite mi to ste odluili. I dajte da jedan drugog obavjetavamo
o svim novim spoznajama glede ovog sluaja, osobito ako utjeu na
nas osobno.
Podignuo je glavu i netremice se zagledao u mene svojim bistrim
plavim oima. Svakako. Obeavam.

TRIDESET OSMO POGLAVLJE

KASNIJE TOGA DANA otiao sam do rizniara Rowlanda, no bio - je
na sastanku. Kad sam u ponedjeljak ponovo otiao do njega, pisar
mi je rekao da ga nema, no pri dolasku, prolazei pokraj njegova
prozora, kroz napola otvorene kapke bio sam primijetio njegovu
visoku figuru u crnoj halji, pognutu nad radnim stolom. Na
odlasku sam vidio da su kapci zatvoreni i s nelagodom pomislim da
me rizniar Rowland izbjegava.
Tog sam dana u zajednikoj blagovaonici ruao s odvjetnikom
kojeg sam slabo poznavao. Rekao mi je da sutra namjerava
unajmiti amac i s obitelji otploviti do Greenwicha i dalje. Kako mi
je Rowland rekao prolog mjeseca, praktiki svi kraljevi brodovi,
 428

njih pedesetak, doplovit e na Temzu i napraviti niz od Gravesenda

do Deptforda, a pokraj njik plovit e admiralovi brodovi. Kraljeva
flota ve je pristizala. Kau da je Great Harry ve usidren u
Deptfordu, rekao je kolega. Doplovit e svi brodovi koji su prole
godine u Portsmouthu odbili Francuze.
Mary Rose nee doploviti.
Ratna rtva, brate Shardlake, rekao je kolega ponosno. Ratna
rtva.

U UTORAK desetoga, na kraju radnog dana, pozvao sam Baraka i
Nicholasa na kriglu piva u vanjskom uredu. Skelly je ve otiao
kui. I dalje sam neprestano razmiljao u nestaloj Tualjci, pa sam
procijenio da bi mi razgovor s njima mogao pomoi da si bolje
predoim situaciju. Barak me upitao ima li kakvih vijesti iz palae.
Ne. Ve tjedan dana nita.
Zavrtio je glavom. Netko jo uvijek dri tu knjigu. Ali tko? I
zato je ne pokae kralju ako eli nakoditi reformistima?
Volio bih to znati.
A ako je Leeman govorio istinu, Bertano je zacijelo ve ovdje,
ree Nicholas. Ve smo duboko u kolovozu. Uzdahnuo je, a
njegove zelene oi na trenutak su izgledale zamiljeno. Leemanovo
tijelo uklonili su Parrovi ljudi, s kojima sam nakon kobne none
pucnjave otiao u palau. Nasreu, studenti su se vratili tek ujutro.
Bio sam siguran da Nicholas, ba kao i ja, nikad nee zaboraviti
kako je olovo iznenada, ispred naih oiju, raznijelo Leemanovu
glavu.
Sada znamo da knjigu dre anabaptisti, rekao sam. Leeman je
bio u pravu jedan od njih bio je uhoda. Nitko osim njih nije znao
za Tualjku. Zacijelo se radilo o Curdyju, koji je mrtav, ili
McKendricku, koji je pobjegao. A moda su pijunirali zajedno. No
tko god da bio, zasigurno je radio za nekoga na dvoru.
Za nekog velikodostojnika, sloio se Barak. No i dalje ne
 429

znamo tko je nalogodavac, i zato jo nije otkrio karte. Upitno me

pogledao. Rich vam i dalje nije sumnjiv?
Rich je uvijek sumnjiv. Ali o kome god da se radilo, ekanje mu
se moe obiti o glavu. Onaj tko je doao u posjed takve knjige bio je
obvezan odmah je odnijeti kralju. A ako kradljivac eli razljutiti
Henrika i tako pridonijeti uspjehu pregovora s Bertanom, najbolje
bi mu bilo da knjigu preda kralju to prije.
Ako taj Bertano doista postoji, rekao je Barak. Nismo sigurni
ak ni u to. A ako i postoji, i dalje sam uvjeren da se kralj ne bi
odrekao svog vrhovnitva.
Lord Parr smatra kako je dolazak nekog poput Bertana u
skladu s nedavnim ponaanjem odreenih vijenika. A znamo da
kuu kod Charing Crossa, namijenjenu diplomatima, uva kraljeva
straa.
Ako je tako, ree Nicholas, najbolji trenutak za razotkrivanje
knjige doista je ve proao, kako ste i sami primijetili. Osim toga,
ujem da e kraljica imati istaknutu ulogu na sveanostima u ast
francuskog admirala. To je zasigurno znak da je opet u kraljevoj
milosti.
Barak je zagunao. Thomas Cromwell bio je na vrhuncu moi
kad je pao. Dobio je titulu grofa od Essexa, a nekoliko tjedana
poslije odvukli su ga u Tower i pogubili.
Nicholas je vrtio glavom. to je to s kraljevim umom? upitao je
tiho, unato sigurnosti koju je pruao moj ured.
Dobro pitanje, odvratio sam. Lord Parr i ja razgovarali smo o
tome. Kralj je povodljiv, sumnjiav, a kad se okrene protiv nekoga,
postaje okrutan i nemilosrdan. Smatra da je uvijek u pravu, a
vjeruje samo u ono to mu je po volji. Gotovo sam siguran da bi
kraljiino skrivanje knjige i tajenje krae ocijenio izdajom. No opet,
jo uvijek je voli i ne eli je izgubiti. Gardinerovi ljudi morali su
platiti ceh zato to su je bez dokaza prozvali heretikom.
No nita od toga ne odgovara na pitanje tko dri knjigu, ree
Barak.
U pravu si, sloio sam se.
 430

A moja teorija o dvostrukom pijunu? upitao je Nicholas.

Netko je svojim gazdama rekao za knjigu, da bi je onda, prije no to
su je se doepali, uzeo za sebe, pritom ubivi Greeninga.
S kojim ciljem? upitao je Barak.
Moda ju je elio prokrijumariti u inozemstvo.
Ako je po tvojem, rekoh, knjiga je sada kod McKendricka. Gdje
god on bio.
Svi se trznemo kad se iznenada zauje kucanje na vratima.
Nakon mog poziva, u prostoriju je, na nae golemo olakanje, ula
Tamasin.
Ustali smo. Nakon meusobnih naklona, Tamasin nam se
osmjehnula, pa rekla Baraku: Dakle, ovako ti nastoji proniknuti
u tajne pravnikog zanata. Barak i ja smo se nasmijali, dok se
Nicholas malko namrtio, oito smatrajui da si je previe
dopustila. No Tamasin, slobodna u nastupu kao i uvijek, bila je
moja stara prijateljica.
Barak odvrati toboe strogo: Malo se oputamo nakon
napornog radnog dana. A onda doe radoznala ena i pone nas
koriti.
Moda ste i zasluili. A sad ozbiljno, Jack, ako si popio, poi sa
mnom do trnice Eastcheap da vidimo ima li jabuka.
Kasno je. Osim toga, zna da jabuke jo nisu dozrele. Ima samo
ostataka od prologodinje slabe berbe. Te su suhe i naborane, ali
vrlo skupe.
Jako mi se jedu. Posramljeno je pogledala Nicholasa. Sad opet
trgujemo s Francuskom, moda ih je netko uvezao.
Boe, uvaj moj novanik, ree Barak, ali odloi kriglu.
I ja bih trebao krenuti, rekoh. Priekajte da uzmem neke
papire iz ureda, moram ih ponijeti kui. Onda u zakljuati.
Hvala vam, ree Tamasin, pa se okrene mom ueniku. Kako
ste, gospodine Nicholas?
Dosta dobro, gospoo Barak.
 431

Jack mi je rekao da vie ne gubite dokumente i ne ruite stvari

kao nekad, rekla je vragolasto.
Pa nisam ni prije, odvratio je Nicholas malice kruto. Bar ne
stalno.
Na radnom stolu posloio sam papire koji su mi bili potrebni.
Kad sam ponovo otvorio vrata vanjskog ureda, Nicholasa vie nije
bilo, a Tamasin je sjedila za Barakovim stolom. On je na kaiprst
njeno omotavao uvojak njene plave kose koji joj je virio ispod kape
i tiho joj govorio: Temeljito emo pretraiti trnicu. Ali elja za
jabukama e te uskoro proi. Tako je bilo proli put.
Nakaljao sam se, nakon ega smo svi izali. Gledao sam ih
kako odlaze u kasno ljetno popodne; kao i obino, miroljubivo su se
peckali. Njihov intimni trenutak na koji sam bio nabasao stiskao
me oko srca bio sam bolno svjestan da u mom votu nema nieg
slinog. Izuzev fantaziranja o engleskoj kraljici, kao da sam jedan
od zelenih mladia u Whitehallu.

KOD KUE sam mirno veerao ukusnu hranu koju su spravile
Agnes i Josephine. Posluivao me Martin, umjeno i pokorno kao i
uvijek. Pogledao sam njegov uredan profil. to je traio onog dana
kad ga je Josephine nala kako kopa po mom radnom stolu? S
nelagodom pomislim kako Josephine nije ba lakonoga, i da e
Martin sljedei put, ako opet bude radio neto nedoputeno, biti
paljiviji i s lakoom je uti. No onda pomislih kako je naprosto bio
popustio trenutnom iskuenju i pokuao pronai novac za sina.
Kako bilo, zbog tog iskuenja jo nita nije ukrao paljivo sam
prebrojio novac i usporedio raune, i ni novi nije nedostajao.
Poslije veere, budui da je jo bilo danjeg svjetla, dokumente
koje sam donio iz ureda odnio sam u vrtnu sjenicu. Radilo se o
jesenskom predmetu na Sudu za zahtjeve, sporu izmeu malog
seljaka i vlasnika zemlje oko seljakova prava na berbu plodova s
odreenog broja stabala. Kao i u svim takvim predmetima,
zemljoposjednik je bio bogat, dok je seljak bio bez prebijene pare i
 432

Sud za zahtjeve bio mu je jedini izlaz.

Podignuo sam pogled. Martin mi se neujno pribliavao preko
travnjaka, s papirom u ruci. Naklonio se.
Neki je djeak ovaj tren donio poruku za vas.
Pruio mi je papir preklopljen, ali bez peata.
Hvala, Martine, rekoh. Moje ime bilo je napisano tiskanim
slovima. S nelagodom se sjetim poruke Nicholasovih otmiara.
Da vam donesem pivo, gospodine?
Ne sada, kratko sam odgovorio. ekao sam da mi Martin
okrene lea i tek onda rasklopio papir. Iznenaeno, ali i s
olakanjem, shvatih da se radi o Guyevom sitnom iljastom
rukopisu.
Matthew,
piem ti na brzinu iz bolnice svetog Bartola, gdje
obavljam dobrovoljnu slubu. Prije dva dana u bolnicu su
donijeli Skota s tekim ranama od noa. Blizu je smrti. U
bunilu je, i izgovorio je mnoge udnovate stvari. Izmeu
ostaloga, spomenuo je i tebe. Moe li doi to prije?
Guy
To je zasigurno McKendrick, anabaptist koji je poslije borbe u
pristanitu pobjegao u grad! Netko ga je nakon toga napao i to,
kako izgleda, nedavno. Odmah sam ustao i krenuo prema staji,
uzgred shvativi da se Guy na kraju poruke samo kratko potpisao.
Inae je ispred imena uvijek stavljao iskrenu frazu: Tvoj odani
prijatelj.

UZJAHAO sam Genesisa i otiao do Smithfielda. Nisam bio ondje
tri tjedna, od spaljivanja Anne Askew. Ve sam tada primijetio da
su nove kue koje je dao izgraditi Rich sakrile ono to je bilo ostalo
od samostana svetog Bartola.
Na Smithfieldu trni je dan bio pri kraju. Odnosili su se torovi za
 433

stoku, a djeaci s metlama istili su kravlji izmet. Seljaci i trgovci

stajali su pred vratima krmi i uivali u veernjem povjetarcu.
Djeca u dronjcima motala su se svuda uokolo; uvijek su se
okupljala na trnici, nadajui se da e zaraditi koji peni. Uasan
prizor kojem sam svjedoio prolog mjeseca dogodio se upravo
ovdje. ovjek bi pomislio da e ostati neki odjek, bljesak vatre ili
fantomski vrisak oajnika. Ali, dakako, nije bilo niega.
Nikad nisam bio u ovdanjoj bolnici; nastavljala se izravno na
otvoreni prostor Smithfielda. Vezao sam Genesisa za ogradu, dao
peni jednom bosonogom deranu da ga uva i uao unutra. Veliko
staro zdanje bilo je u tronom stanju; boja i buka ljutile su se sa
zidova prolo je sedam godina od rasputanja samostanske
bolnice.
Mukarca bez potkoljenice, koji je vjebao hodanje na takama,
upitao sam gdje mogu pronai doktora Maltona. Usmjerio me
prema sredinjoj sobi, golemoj prostoriji s dvadesetak kreveta u
dva dugaka reda. Svi su kreveti bili zauzeti. Otiao sam na drugi
kraj sobe, gdje je Guy, u svojem lijenikom ogrtau, upravo
obraivao pacijenticu. Uz njega je bio pomonik, stari debeljko
Francis Sybrant.
Primijetili su da im prilazim. Mlada djevojka na krevetu tiho je
plakala dok joj je Guy zavojem omatao potkoljenicu, uz koju su bile
privrene dvije drvene udlage; Francis joj je paljivo drao nogu u
zraku.
Hvala ti to si doao, Matthew, rekao je Guy tiho. Priekaj jo
trenutak, molim te. Promatrao sam kako vee zavoj. Francis je
zatim polako spustio djevojinu nogu na krevet, a Guy joj ree: Ne
smije je pomicati.
Boli me, gospodine.
Znam, Susan, ali kost e zarasti samo ako bude mirovala.
Sutra u te opet pogledati.
Hvala vam, gospodine. Mogu li dobiti svoju krunicu, da mi bre
proe... Zastala je i uznemireno me pogledala.
Dat e ti je gospodin Francis, rekao je Guy. Okrenuo se svom
 434

pomoniku. Poslije joj daj jo malo napitka koji sam joj prepisao.
Ublait e joj bol.
Hou, doktore Malton.
Guy se odmakne od njih. Mukarca kojeg sam ti spomenuo u
poruci stavio sam u odvojenu sobu.
Poao sam za njim. to se dogodilo djevojci?
Pomagala je na stonoj trnici za nekoliko penija. Uplaena
krava pritisnula ju je uz ogradu i slomila joj nogu.
Hoe li zarasti?
Hoe, ako bude pazila. Kost joj nije probila kou, i poslije ne bi
trebala epati... Volio bih da zaboravi da je traila krunicu. Ima
onih koji jo uvijek smatraju da bolnica ima vonj po staroj vjeri.
Usput, Francis je ovdje neko bio redovnik. I dalje pomae, vodi ga
kransko milosre.
Iznenaeno sam gledao Guya. No, zapravo, ne bi mi trebalo biti
udno to mu je pomonik bivi redovnik u Engleskoj ih je sad
na tisue. Namrtio sam se. Zna da nikome ne bih spomenuo
krunicu tog djeteta.
Nije naodmet da te podsjetim kako ovih dana svi, a ne samo
radikali, moraju paziti to rade i govore.
Nisam to smetnuo s uma.
Hladno me pogledao. to se mene tie, ne obazirem se na
bezbonike i radikalne rijei svojih pacijenata. U to e se uskoro
i sam uvjeriti.
Uzdahnuo sam. Moj prijatelj nikako da se smeka.

ODVEO ME U malu pokrajnju prostoriju, takoer slabo
opremljenu. Bio je to sobiak s prozoriem, pomonim krevetom
sa starim tananim pokrivaem, te stolcem. Prozor je bio otvoren
zbog prozraivanja, i unutra je dopirao slabaan amor sa
Smithfielda.
 435

Odmah sam prepoznao mukarca na krevetu: bio je to

McKendrick, kojeg sam posljednji put vidio kad je bjeao iz
pristanita. Inae tjelesno snaan i dokazano estok borac sada je
izgledao posve drukije: etvrtasto lice, bijelo poput krede, bilo mu
je ispijeno i prekriveno znojem. Nemirno se bacakao po kripavom
krevetu i neto delirino mrmljao. Guy je zatvorio vrata i tiho rekao:
Donijeli su ga prekjuer.
Neobina pria: skupina egrta besposliarila je ispred jedne od
krmi u blizini Cripplegatea, ve se bliio redarstveni sat, kad je
meu njih iz oblinje uliice dotrao ovaj mukarac, sav obliven
krvlju. Mladii su naas opazili dva progonitelja. Tko god da bili,
okrenuli su se kad su ugledali egrte, koji su mukarca dopremili
ovamo. Pravo je udo da je preivio, ima tri ubodne rane. Zacijelo se
borio s napadaima i uspio im pobjei. Ali stanje mu se pogoralo i
nee jo dugo. Mislim da e umrijeti ve ove noi. Guy je paljivo
podignuo pokriva; mukareva bolnika koulja bila je razdrljena
i ugledah tri iroke rane na njegovim prsima i trbuhu. Bile su
zaivene, ali dvije rane bile su nateene i crvene, dok je trea bila
ukasta.
Mili Boe, protisnem.
Guy je briljivo spustio pokriva, ali je time dodatno uznemirio
McKendricka, koji pone glasnije mrmljati. Bertano... Antikrist...
papin demon...
Guy me ozbiljno pogledao. Kad sam uo to sve govori,
premjestio sam ga ovamo. Tako je bilo sigurnije za njega, ali i
druge.
Znai, spomenuo je i mene?
Da. I druge. Ukljuujui, kako si upravo uo, i Bertana, o ijem
si me imenu bio ispitivao. U svom deliriju najveim dijelom govori
besmislice, ali uo sam da spominje i samu kraljicu Katarinu. Bilo
je to nepovezano prianje o uhodama i izdajicama na engleskom
dvoru, uglavnom bez ikakva smisla, a i teko mi je razumljiv njegov
kotski naglasak. No ipak sam razabrao dovoljno da bih shvatio
kako zna opasne stvari, i da je vjerski radikal. Jednom je prokleo
misu i rekao da je to samo mukanje krava. Drugom je prilikom
 436

govorio o svrgavanju cijelog plemstva. Guy je kratko oklijevao, pa

dodao: Vidim da ga poznaje.
Sreo sam ga samo jednom, no traio sam ga tjednima.
Tko je on?
Pogledao sam ga u oi. Ne mogu ti rei, Guy, zbog tvoje
sigurnosti. Molim te da ga i dalje dri odvojenog od ostalih
pacijenata. On doista znade opasne stvari. Je li imao to kod sebe
kad su ga donijeli? upitao sam s nadom. Moda... knjigu?
Imao je Tyndaleov zabranjeni Novi zavjet, sa svojim imenom
unutra, i vreicu s nekoliko kovanica.
Nita drugo?
Nita.
Pogledao sam utihnulog McKendricka. Disao je vrlo plitko.
elio sam ovo sprijeiti, Guy. Nadam se da mi vjeruje.
Da, vjerujem ti, odvratio je Guy. Ali upleten si u neto vrlo
opasno, zar ne?
Da. Opet sam pogledao McKendricka. Smijem li ga ispitati ?
U bunilu je.
Bi li me ostavio s njim da pokuam? Ne elim da bude ovdje
zato to bi mogao uti neto to bi moglo ugroziti tvoju sigurnost.
Ne kanim i tebe uvui u ovaj glib.
Guy je oklijevao, pa kimnuo. Ostani nakratko s njim. Ali nemoj
ga izmuiti. Iziao je, tiho zatvorivi vrata. Privukao sam stolac
McKendrickovu krevetu. Vani se hvatao mrak, Smithfield se
praznio i mrmor glasova bio je sve tii.
Lagano sam prodrmao McKendricka. Otvorio je oi. Bio je u
groznici i pogled mu je lutao.
Gospodin McKendrick? upitao sam.
Pastor McKendrick, apnuo je on. Ja sam pastor. Uitelj i
propovjednik.
Pastore, tko vam je ovo uinio?
 437

Isprva nisam bio siguran da je uo moje pitanje, no onda, vrsto

zatvorivi oi, umorno ree: Bila su dvojica. Dvojica. Oprezan sam,
ali su me iznenadili. Iskoili su iz neke vee i izboli me. Dvojica. Ubo
sam jednog u rame i pobjegao. S mukom se osmjehnuo. Pobjegao
sam u uliice. Dobro sam upoznao londonske uliice u proteklih
godinu dana. Iste su kao one u Stirlingu. I onda bje, samo bje od
papinih i plemikih slugu. Ali bio sam slab, izgubio sam mnogo
krvi. Uzdahnuo je. Bje, samo bje.
Nagnuo sam glavu prema njemu. Pastore, jesu li vam napadai
bili poznati?
Umorno je odmahnuo glavom.
Da to nisu bila dva visoka mladia? Jedan plavokos, s
bradavicom na elu, a drugi gotovo elav?
Da, to su bili oni. Pogledao me, prvi put posve usredotoeno.
Tko ste vi?
ovjek koji eli kazniti vae napadae. Daniels i Cardmaker
podcijenili su snagu i brzinu biveg vojnika, i uspio im je pobjei do
okupljenih egrta. No, po svemu sudei, ipak nije bio dovoljno brz
da si sauva ivot.
Izvukao je ruku ispod pokrivaa i vrsto me uhvatio za zapee.
Koa mu je bila tvrda i gruba bila je to ruka radnika i vojnika,
sada vrua i ljepljiva. Jesu li oni ubili gospodina Greeninga?
upitao je.
Da. I njegova egrta Eliasa.
Stisnuo me jo vre i irom otvorio plave oi, odjednom bistre.
Netremice me promatrao. Eliasa? Mislili smo da je izdajnik.
Ne, izdajnik nije bio on. A ni ti, pomislih.
McKendrick mi pusti ruku i, stenjui, utone u krevet. Onda nas
je izdao Curdy. A svi smo mislili da je William Curdy valjana dua.
Da, izdajnik je mogao biti samo Curdy, pomislih. No mrtav je, ubio
ga je Richev ovjek, i vie nam ne moe otkriti tko mu je bio gazda.
McKendrick me pogledao. Jeste li vi jedan od nas? upitao je.
Na koga tono mislite?
 438

Na svoju brau, onu koja vjeruju u novo nebo i novu zemlju.

Neprijatelji nas zovu anabaptistima.
Ne, nisam jedan od vas.
Umirui mukarac klone u ramenima, a onda me gorljivo
pogleda. Doivjeh je meu snovienjima koje ovdje imam.
Uzvienu viziju budue drave u kojoj svi jednako dijele obilje kojim
raa priroda, i u miru tuju jednoga Krista. Nema plemia, nema
zaraenih drava, svi ljudi ive u slozi. to mislite, je li to san ili
sam vidio raj?
Mislim da je to bio samo san, pastore, odvratio sam tuno. Ne
znam.
Nekoliko trenutaka poslije McKendrick je, plitko diui, ponovo
izgubio svijest. Koljena su mi zakripala dok sam ustajao. Doznao
sam sve to sam htio i polako se vratih u sredinju sobu. Guy je
sjedio straga za stolom i neto zapisivao.
Ponovo je bez svijesti, uzdahnuo sam. ili ga je svijest odvela u
neku udesnu zemlju. Nita ne moe uiniti za njega?
Guy je odmahnuo glavom. Mi lijenici znamo prepoznati
dolazak smrti.
Istina. Sjetih se da mi je Cecil rekao kako su kraljevi lijenici
kazali da Njegovo Velianstvo nee jo dugo. Hvala ti to si me
pozvao, Guy... Samo jo neto. Kad taj mukarac... kad umre, bilo
bi dobro za bolnicu da ga pokopate pod drugim imenom. Vlasti ga
trae zbog povezanosti s moebitnom izdajom.
Guy me promotri, pa ree tiho, ali sa arom: Svake veeri molim
da ta grozna stvar u koju si se upleo, o emu god da se radilo, to
prije zavri.
Hvala ti.
Izaao sam iz bolnice. Od kue sam poslao poruku lordu Parru;
obavijestio sam ga da je Skot pronaen, ali da on nije izdajnik. Vrlo
rano sljedeega jutra Brocket me probudio donijevi mi dvije
poruke koje su stigle s prvim danjim svjetlom: jedna je bila na
skupocjenom papiru, s kraljiinim peatom u crvenom vosku, a
druga je bila Guyeva, opet ispisana na presavijenom komadiu
 439

papira. U prvoj poruci je stajalo da me tog jutra oekuju u palai

Whitehall, a u drugoj da je McKendrick umro tijekom noi. Guy se
ponovo potpisao samo imenom.

TRIDESET DEVETO POGLAVLJE

I TAKO SAM amcem krenuo prema palai Whitehall. Nisam imao
nikakvih novih vijesti za lorda Parra glede kraljiine knjige. Bilo mi
je jasno da e nam sudbina Tualjke, sada kad smo ostali bez svih
lanova Greeningove skupine, moda ostati nepoznanica.
Prije toga, na putu do Temple Stairsa, svratio sam do ureda da
kaem Baraku kako u tog dana biti odustan s posla, i da ne znam
kad u se vratiti. Barak je bio sam Nicholas i Skelly jo nisu stigli
i pozvao sam ga u svoju sobu.
Whitehall? upitao je.
Da. Juer sam pronaao McKendricka. Rekao sam mu to se
zbilo u bolnici.
Znai, pijun je bio pokojni gospodin Curdy.
Tako izgleda. Uzdahnuo sam. Doao sam u slijepu ulicu.
Onda sad sve ostavite politiarima, ree Barak ustro. Uinili ste
sve to ste mogli.
Imam osjeaj da sam iznevjerio kraljicu.
Uinili ste sve to ste mogli, ponovio je Barak uznemireno.
Ugrozili ste svoj ivot.
Znam. Ne samo svoj, ve i tvoj i Nicholasov.
Onda zavrite s time. Kraljica Katarina napravila je ludost i,
ako padne, bit e si sama kriva.

SPREMAO SAM se za ulazak u palau, opet javnim stubama. Laar
se izborio za svoje mjesto na molu izmeu brodica koje su
dopremale bale fine svile i svjee zaklane labudove za kraljevski
stol. Mol se protezao daleko u vodu, pa se istovar mogao obaviti i za
 440

oseke. No plima se tek poela povlaiti, i prljava siva voda

oplakivala je najnie kamene stube. Na trenutak se sjetih sirotog
Petera Cotterstolcea, koji je onog hladnog jesenskog dana pao u
rijeku. Izaavi iz amca, ogrnuo sam se haljom i popravio kapu, pa
pogledao uzvodno, prema kraljevskim stubama. Ispred dugog
crvenog proelja palae strala je uska, jarko obojena
jednokatnica. Zavravala je prekrasnim kamenim spremitem za
plovila, sagraenim iznad vode. Prema spremitu se pribliavala
barka, iji je vesla dobrano zapeo protiv struje. Na krmi je sjedio
mukarac u crnoj halji, s kapom na glavi. Odmah sam prepoznao
njegovo iroko lice s ravastom bradom: bio je to tajnik Paget,
gospodar pijuna, i jedan od onih koji su pouzdano znali je li papin
izaslanik Bertano uistinu u Londonu.
Krenuo sam u labirint izmeu kraljevskih zdanja, zbijenih oko
malih unutarnjih dvorita. Neki straari ve su me poznavali po
izgledu, no na kljunim bi mjestima, kao i uvijek, provjerili je li
moje ime na popisu. Na sve unutarnje ljepote palae ve sam se
naviknuo i bez zastajkivanja sam prolazio pokraj velianstvenih
slika i skulptura kako ne bih zakasnio. Dva su kamenoresca na
zidu jednog hodnika izraivala delikatni ukrasni vijenac. Sjetih se
kako je Leeman rekao da je svaki kamen palae natopljen znojem
siromaha. Znao sam da se obrtnicima za posao u palai plaa
manja nadnica, s obrazloenjem da radom za kralja dobivaju na
ugledu.
Ponovo sam se naao u kraljiinoj sobi za audijencije. Neki
mladi mukarac, jedan od bezbrojnih podnositelja molbi za mjesto
na dvoru, svaao se s ravnodunim straarom u crno-zlatnoj
livreji. Ali moj otac je porukom obavijestio lorda Parra da danas
stiem iz Cambridgea. Diplomirao sam kanonsko pravo. Znam da
se upraznilo jedno mjesto u kraljiinu Pravnikom vijeu.
Niste na popisu, rekao je straar ravnoduno.
Tko odlazi iz Pravnikog vijea? Moda ja, sad kad sam zavrio
posao?
U nii s prozorom koji je gledao na rijeku sjedile su, kao i obino,
kraljiine dvorske dame. Odloile su vezove na krilo i promatrale
 441

Jane Benu kako vjeto plee. Mary Odell, unato svom niem
statusu, sjedila je zajedno s plemkinjama. Lijepa mlada vojvotkinja
od Suffolka, s psiem Gardinerom na koljenu, sjedila je izmeu
Mary Odell i lady Anne Herbert, kraljiine sestre, koju sam bio vidio
u dvorcu Baynard. Iza njih stajao je visok i mrav mladi uskog,
orlovskog lica i pramenaste brade; nadmeno je promatrao plesnu
predstavu.
Jane se zaustavila ispred mladoga gospodina i naklonila mu se.
Jeste li vidjeli, lorde Surrey? rekla je. Moete me povesti u palau
Hampton kao partnericu za ples u ast admirala. Znai, to je
Surrey, najstariji sin vojvode od Norfolka; navodno je bio reformist
i vjet pjesnik. Zimus se naao u nevolji jer je bio kolovoa
razuzdane gradske pijanke.
Pleem samo s plemkinjama, gospoo Bena, odsjeno je
odvratio Surrey. Ispriavam se, moram na sastanak s ocem.
Ne budite grubi prema Jane, rekla je vojvotkinja od Suffolka jer
se ludino okruglo lice zacrvenjelo.
No uto Jane opazi kako stojim malko podalje od njih. Evo zato
je kraljica otila u sobu lorda Parra! uperila je prst u mene.
Odvjetnik ju je opet doao zamarati zbog nekog posla! Pogledajte
ga, ima grbava lea kao Will Somers! Cijelo drutvance se
okrenulo prema meni, a Jane je nastavila: Htio mi je oduzeti
Paicu! Ali lady Mary mu nije dala! Zna ona tko su joj pravi
prijatelji! Po svjetlucanju u njenim oima napokon sam shvatio da
Jane nije maloumna. Sve te gluposti izgovorila je namjerno, sa
eljom da me ponizi.
Mary Odell je bre-bolje ustala i prila mi. Njezino Velianstvo i
lord Parr vas ekaju, gospodine Shardlake.
Laknulo mi je kad sam s njom krenuo prema kraljiinoj
privatnoj odaji.

KRALJICA je opet sjedila na visokom stolcu ispod crvenog
baldahina. Danas je nosila svjedozelenu haljinu, na kojoj su
 442

razmjerno bili naiveni cvjetovi, lie, pa ak i komuke graka s

grmljem. Uinilo mi se da sam joj u crvenkastosmeoj kosi, ondje
gdje je nije pokrivala francuska kapuljaa, naas vidio sjedine.
Lord Parr stajao je pokraj nje u svojoj uobiajenoj crnoj halji, sa
zlatnim lancem oko vrata, a s druge joj je strane bio nadbiskup
Cranmer, odjeven u bijelu mantiju. Duboko se klanjajui kraljici,
na oblinjem stolu opazim njenu ahovsku garnituru. Pomislih
kako i uz kraljicu stoje figure: jedna crna, i jedna bijela.
Sve troje promatralo je portret u prirodnoj veliini koji je stajao
na slikarskom stalku ispred njih. Svjee boje bile su tako jarke da
su privlaile pogled ak i usred raskoi Whitehalla. Pozadina slike
prikazivala je tamnocrveni baldahin iznad kreveta, dok se sprijeda
nalazio stalak s otvorenom Biblijom, i pokraj njega odmah sam
je prepoznao lady Elizabeth. Nosila je istu crvenu haljinu u kojoj
je bila onog dana kad sam je vidio bila se alila to mora tako
dugo pozirati pokraj kreveta.
Njezin trud se isplatio jer je portret bio uistinu vjeran.
Elizabethine propupale grudi bile su u opeci s njenim njenim,
djejim ramenima. U rukama je drala malu knjigu, a lice joj je bilo
sabrano, budno i autoritativno, unato njenoj mladosti. Shvatio
sam poruku slike: evo djevojke koja samo to nije postala ena,
obrazovana je, ozbiljna i plemenita; krevet u pozadini podsjeao je,
pak, da e uskoro biti spremna za udaju.
Kraljica, koja je dotad pozorno promatrala sliku, naslonila se u
stolcu. Sjajna je, ree.
Poruuje sve to je potrebno, sloio se Cranmer. Okrenuo se
prema meni. uo sam za vae posljednje spoznaje, Matthew,
rekao je tiho. U skupini je djelovao pijun, koji je sada mrtav.
Njegov nalogodavac je vjerojatno netko na vrlo visokom poloaju,
moda lan Krunskoga vijea, no to jo ne znamo.
Da, gospodine, rekoh. ao mi je.
Uinili ste sve to ste mogli, ponovio je on Barakove rijei.
Pogledao sam kraljicu. Sada se doimala zabrinuto. Drala se
malko ukoeno, to je, ve sam nauio, bio znak napetosti. Nita
 443

nije govorila.
Bar smo se rijeili tih anabaptista, rekao je lord Parr. Sve bih
ih dao spaliti!
Moramo u inozemstvo poslati tamniara Myldmorea i straara
kojeg je podmitio Leeman, rekao je odluno Cranmer. Zbog
sigurnosti sviju nas.
Treba ih spaliti, gospodine nadbiskupe, nema potrebe da ih
selimo, reao je lord Parr.
Samo ako ih iskrena propovijed ne oslobodi njihove hereze,
ree Cranmer neto ustrije. Ne elim spaljivati ljude.
Matthew, Leemanovi navodi o Bertanu su nam od velike
pomoi, rekla je blago kraljica.
Je li to o Bertanu istina? upitao sam.
Lord Parr kratko je pogledao Cranmera, a zatim i kraljicu. Ona
kimne. Ovo je samo za vae ui, Shardlake, zapone strogo Parr.
Bit emo otvoreni jer ste nam prvi spomenuli Bertana, i zato to
bismo htjeli uti va pogled na stvar. Samo nas etvero znamo za
Bertana. Nita nismo rekli ak ni kraljiinu bratu i sestri. Dvojac
koji radi za vas mora drati jezik za zubima, zaprijetio je.
Znamo da njih dvojica uivaju vae puno povjerenje, dodao je
Cranmer blago.
Reci mu, neakinjo, kazao je lord Parr.
Oklijevajui, kraljica zapone: Prologa tjedna Njegovo
Velianstvo je u svojoj privatnoj odaji primilo gosta. Bilo je to
tijekom dana. Sve sluge morale su izai. Kralj mi obino otkrije tko
mu dolazi iz inozemstva, ali taj put, no prije, rekao mi je da je to
njegova stvar i da se moram drati svoje strane palae. Spustila je
pogled.
Nastavi, potakne je paljivo stric.
Znam da susret nije proao dobro. Nakon to je gost otiao,
kralj je htio da mu sviram, to obino trai kad je tuan i
depresivan. Bio je ljutit. ak je udario po glavi svoju ludu, Willa
Somersa, i rekao mu da ode. Nije mu bilo do lakrdije. Upitno sam
 444

ga pogledala jer jadni Somers niim nije zasluio udarac. >Netko

eli ovlasti koje mi je dodijelio Bog<, rekao je. >Usudio ih se
zatraiti od mene, Kate. Dobit e odgovor kakav zasluuje Potom je
tako estoko udario naslon svog stolca da mu se cijelo tijelo
zatreslo, i strahovito ga je zaboljela noga. Kraljica je duboko
udahnula. Nije traio da prisegnem na tajnost onog to mi je
rekao. I premda sam, strogo gledajui, postupila neasno prema
svom muu zbog stranih nevolja koje su nas sve snale, povjerila
sam se stricu i nadbiskupu.
A sada ste i vi sve uli, rekao je odsjeno lord Parr. to
kaete?
Teza da je ono to je Vandersteyn doznao u Europi tono time
dobiva na teini. Netko je od kralja traio ovlasti dodijeljene od
Boga. To se moe odnositi samo na vrhovnitvo nad Crkvom, a
takvo to bi zahtijevao jedino papa.
Lord Parr kimnuo je u znak slaganja. I mi smo takvog miljenja.
Ako je Bertano papin izaslanik, ini se kako je cijena pomirenja
kraljevo odricanje od vrhovnitva nad Engleskom Crkvom.
Dakle, kralj e papi poslati odgovor?
Mislim da ga je ve poslao, rekao je Cranmer. A ako jest, iao
je preko Pageta. Sumorno se osmjehnuo. Juer je Paget na
zasjedanju Krunskoga vijea rekao da e kralj i kraljica nakon
d'Annebaultova posjeta otii na kratto ceremonijalno putovanje
samo do Guildforda i objavio koje je lanove Vijea izabrao da
pou s njima. Svi su pobornici reforme. S druge strane, Gardiner,
Norfolk i Rich nai neprijatelji bit e prisiljeni ekati u
Londonu i baviti se upravnim poslovima. S kraljem e biti oni koji
uivaju njegovu naklonost. Nai saveznici.
Lord Parr rairio je ruke. Sve kockice su se posloile.
Cranmer se ponovo osmjehnuo, sada manje turobno. Oni koji
su na Vijeu uli da e ostati u Londonu izgledali su pogoeno.
Bertanova misija propala je ve u zaetku. U Cranmerovu glasu
uli su se zadovoljstvo i olakanje.
Ali i dalje nam ostaje problem s Tualjkom, rekoh.
 445

U vezi s knjigom vie se nita ne moe uiniti, rekao je lord Parr

bez uvijanja. Ostaje nam nadati se kako e onaj koji ju je ukrao
shvatiti da je katolika ideja poraena i da je potratio svoju priliku,
te da e, oprosti mi Kate, knjigu unititi. Zastao je pa dodao: Kralj
vie nee mijenjati svoju politiku.
Cranmer je naglaeno zavrtio glavom. S kraljem se nikad ne
zna. No slaem se da emo teko pronai knjigu.
Pogledao sam kraljicu. Vjerujte mi, Vae Velianstvo, pristao
bili na sve, samo da sam je mogao pronai. ao mi je.
Oh, mili Boe, rekao je odmah lord Parr. Niste do kraja bili
uspjeni, ali ste uinili sve to ste mogli. Ostaje vam dunost da
nikome nita ne govorite.
Imate moju rije, lorde.
Vai napori u sluenju Njezinu Velianstvu nee biti
zaboravljeni, rekao je Cranmer.
Znao sam da su me time otpravili. Malko sam se pomaknuo u
mjestu kako bih se mogao bezbolno nakloniti; jo se nisam
oporavio od onog pada kad me Nicholas gurnuo na tlo i spasio od
napadaa s arkebuzom. No kraljica je ustala i rekla: Matthew,
htjela bih opet malo porazgovarati s vama. Doite, proetat emo
po mojoj galeriji. Vidjeli ste je, ali ne i na danjem svjetlu. Mary Odell
e nam praviti drutvo. Kimnula je Cranmeru i lordu Parru. Oba
mukarca joj se duboko naklone, a ja poem prema vratima,
pratei utanje kraljiine svilene haljine.

NA DANJEM svjetlu, koje se ulijevalo kroz visoke prozore,
velianstvene boje kraljiine privatne galerije dolazile su do punog
izraaja. Ptiice u kavezima skakutale su i cvrkutale. Kraljica je
polako ila naprijed, ja sam se uljudno drao korak-dva iza nje, dok
je Mary Odell, dozvana iz predvorja, bila na zaelju. Izraz Maryna
punana lica nije se mogao proitati, no oi su joj, opazih kad sam
se osvrnuo, bile budne.
 446

Kraljica se zaustavila ispred nie u kojoj je na mramornom

stupu stajala krinja ukraena draguljima. krinja je bila puna
zlatnika i srebrnjaka s reljefnim portretima davno umrlih kraljeva i
careva. Neki su novii bili gotovo posve izlizani, dok su se drugi
sjajili kao da su upravo iskovani. Kraljica kaiprstom proe kroz
njih. Drevne kovanice su mi uvijek bile zanimljive. Podsjeaju nas
da smo tek zrnca praine usred vjenosti. Paljivo je uzela jedan
zlatnik. Ovo je lik Konstantina, rimskog cara koji je priznao
kranstvo. Novi je pronaen prije nekoliko godina u blizini
Bristola. Podignula je glavu i pogledala kroz prozor plima se
povlaila, i obala Temze ispred palae sada je bila posve vidljiva.
Slijedio sam kraljiin pogled i na koncu se zapiljih u hrpu otpadaka
iz dvorca baenih u mulj: bilo je tu ostataka povra, kostiju, i jedna
svinjska glava. Galebovi su se obruili na nju, kljucajui i kriei.
Kraljica se okrenula. Da probamo sa suprotnim prozorom, rekla
je.
Preli smo na drugu stranu galerije. Suprotni prozor gledao je
na malo travnato dvorite okrueno dvorskim zdanjima. Dva
mukarca odmah sam ih prepoznao hodala su dvoritem i
razgovarala. Jedan je bio zdepasti biskup Gardiner, crven u licu,
odjeven u bijelu svilenu mantiju. Mlai mukarac uz njega
kran, crnobrad i mrk bio je John Dudley, lord Lisle, koji je
prole godine zapovijedao kraljevim mornarikim snagama u
Portsmouthu. Njegova obrambena strategija uvelike je pridonijela
odbijanju invazije. Dakle, i drugi vii krunski vijenik naklonjen
reformistima vratio se iz inozemstva. Sve ahovske figure sada su
bile na svome mjestu. Gardiner je neto ivo govorio, a izraz
njegova masnog lica, posve neuobiajeno, bio je uljudan. Po
dranju dvojice mukaraca dalo se zakljuiti da se Gardiner brani.
Lord Lisle prignuo je glavu. Ovako, pomislih, monici vode svoje
igre: razgovorima po kutovima i vrtovima, slijeganjem ramenima,
kimanjem i prigibanjem glava. Nita ne smije ostati zapisano.
Kraljica stane uz mene. Ugledavi Gardinera, na licu joj se
pojavi izraz gaenja i straha, no brzo ga potisne.
Lord Lisle se vratio, primijetih.
 447

Da. Jo jedan saveznik. Pitam se o emu razgovaraju.

Uzdahnuvi, odmaknula se od prozora. Zatim me pogleda i ozbiljno
zapone: elim da znate, Matthew, da sam vam najdublje
zahvalna na pomoi. Slutim da vam nije bilo lako. Moj stric ne zna
pokazati zahvalnost, ali sve to radi je u mom interesu.
Znadem to.
ini se da moja knjiga nikad nee biti pronaena. Rastuuje me
pomisao da je negdje u smeu, premda je tako moda sigurnije. Ta
je knjiga bila svjedoenje moje vjere, priznanje da sam grenik kao
i svi ostali. No kroz molitvu i Bibliju pronala sam put do Krista.
Uzdahnula je. Ipak, ak me ni moja vjera nije sauvala od uasnog
straha koji sam osjeala proteklih mjeseci. Ugrizla se za usnu,
kratko oklijevajui. Moda sada mislite da sam nevjerna jer ste
maloprije uli kako prenosim kraljeve rijei. Ali... morali smo otkriti
to znai taj posjet iz inozemstva.
Odvaim se na osmijeh. Vae Velianstvo, ako je sastanak
uistinu proao loe, moda se srea napokon okrenula u vau
korist.
Moda. Nekoliko je trenutaka utjela, a onda ree s nenadanim
arom: Ne znate koliko kralj pati. Neprestano trpi bolove, katkad je
na rubu nesvjestice. Ali uvijek, ba uvijek mora glumiti da je sve u
redu.
Kao i vi, Vae Velianstvo, usudili se rei.
Da. Moram skrivati svoj strah. Nervozno je progutala slinu.
Sjetih se to je lord Parr rekao o moguoj kraljevoj reakciji na
izdaju. Premda je kraljica duboko tovala svog mua, njezin strah
pred njim posljednjih joj je mjeseci zacijelo bio uasan teret. Srce
mi zatreperi toliko me cijenila da je preda mnom olakala duu.
Teko mi je i zamisliti koliko vam je bilo teko, Vae Velianstvo,
rekoh.
Namrtila se. I uvijek, uvijek su tu ljudi koji e trovati kralja
svojim zlim aputanjima...
Uto nam prie Mary Odell, moda zabrinuta to je kraljica tako
otvorena. Vae Velianstvo, rekli ste mi da vas podsjetim da
 448

morate odnijeti naoale kralju. Pronali su ih pokraj stolca u

njegovoj privatnoj odaji. Iz nabora na haljini izvukla je naoale s
drvenim okvirom i pruila ih kraljici.
Ah, da. Hvala, Mary, rekla je kraljica i okrenula se prema meni.
Kralju trebaju naoale za itanje, a stalno ih gubi. Tutnula je
naoale u haljinu, pa ponovo krenula niz galeriju. Sljedeeg tjedna
dvor se seli iz Whitehalla, rekla je vedrije. Francuski admiral
najprije e biti primljen u Greenwichu, a zatim u palai Hampton.
Sve treba preseliti. Rukom je pokazala po galeriji. Sve ovo treba
spakirati, prevesti brodom, pa nanovo postaviti. I Krunsko vijee e
se sastajati u novoj odaji. Sada s Lisleom i Hertfordom, rekla je s
primjetnim zadovoljstvom.
Kad sam proli put bio ovdje, vidio sam lorda Hertforda i nje-
gova brata, sir Thomasa Seymoura.
Da, i Thomas se vratio. Pogledala me u oi. Znam da vam je
mrzak.
Bojim se njegove naglosti, Vae Velianstvo.
Kraljica odmahne rukom. On je samo ovjek snanih osjeaja,
nije nagao.
Nita nisam rekao. Nastupila je kratka, neugodna tiina, a onda
kraljica promijeni temu. Matthew, razumijete se u slikarstvo.
Kakvo je vae miljenje o portretu moje pastorke?
Sjajan je. Pokazuje nadolazee bogatstvo njene linosti.
Kimnula je. Da, i princ Edward je jo dijete, ali je vrlo napredan
za svoje godine. Moja se obitelj nada da u, kad on jednog dana
zauzme tron, biti postavljena za namjesnicu, kao i prije dvije
godine, kad je kralj otiao u Francusku. Ako se to dogodi, pokuat
u postupati valjano prema svima.
Siguran sam da hoete. No znao sam da e joj se Seymourovi i
tradicionalisti suprotstaviti na tom putu.
Kraljica se zaustavila. Uskoro stie francuski admiral, a nakon
toga, kako ste uli, kralj i ja odlazimo na putovanje. Ozbiljno me
pogledala. Moda nam je ovo posljednja prilika za razgovor.
 449

Neki mladi u sobi za audijencije kazao je da se u vaem

Pravnikom vijeu upraznilo jedno mjesto, rekao sam tiho. elite
li da podnesem ostavku?
Nije se upraznilo vae mjesto, nego Cecilovo. Izrazio je elju da
se povue. Ono to je doivio u pristanitu bilo je previe za njega.
Nije kukavica, ali boji se da e, ako mu se to dogodi, njegova ena
i djeca ostati sami. Lord Hertford ponudio mu je savjetniko
mjesto. Dala sam svoju suglasnost. Gospodin Cecil je vrlo pouzdan
ovjek i nikome nee spominjati Tualjku. to se vas tie, Matthew,
moda bi najbolje bilo da se i vi povuete.
Da. Na koncu, veina ljudi smatra da sam postavljen samo
kako bih pronaao ukradeni prsten. Osmjehnuo sam se. K tome,
doista izgleda, naalost, kako je malo vjerojatno da bismo pronali
vau knjigu. Bilo bi razborito da se sada povuem.
I moj stric tako misli, a ja se slaem. Umorno se osmjehnula.
Premda, i dalje bih vas rado imala za savjetnika.
Ako vam opet zatreba moja pomo...
Hvala vam. Pogledala me, naas oklijevala, pa zduno rekla:
Jo neto, Matthew. I dalje me mui to nemate vjere. Izjest e vas
to iznutra, i ostat e samo ljutura.
Tuno se upitah je li prava svrha ovog razgovora jo jedan
kraljiin pokuaj da me privede vjeri. Odgovorio sam posve iskreno:
Traio sam Boga, ali nisam ga pronaao ni u jednoj kranskoj
frakciji.
Molit u da se to promijeni. Promislite o onom to sam vam
rekla, preklinjem vas. Gledala me ravno u oi.
Vae su mi rijei uvijek u mislima, Velianstvo.
Tuno se osmjehnula, a onda kimne i okrene se prema Mary
Odell. Trebale bismo se vratiti i malo posjediti s damama. Mislit e
da ih zanemarujemo.
Krenuli smo natrag du galerije. Kraljica se zaustavi nedaleko
od vrata, ispred stola na kojem je stajao divan zlatni sat visok
tridesetak centimetara. Tiho je kuckao. Vrijeme, ree kraljica.
Jo jedan podsjetnik da smo tek zrnca pijeska u pustinji
 450

vjenosti.
Mary Odell ode do vrata i pokuca. Otvorio nam je straar s druge
strane, i naemo se u dobro uvanom predvorju, ija su brojna
vrata vodila u kraljiine i kraljeve odaje, te prema kraljevskim
stubama. U tom trenutku drugi straar otvori vrata privatne
kraljeve odaje, iz koje izau dva mukarca. Jedan je bio
crvenobradi predsjednik Gornjeg doma, lord Wriothesley, a drugi
kraljev tajnik Paget, koji je pod rukom drao konu mapu punu
papira. Vjerojatno se vraaju sa sastanka s kraljem.
Ugledavi kraljicu, duboko su se naklonili. Ja se, pak, naklonim
njima, a kad sam se uspravio, vidjeh da su se obojica zapiljili u
mene. Zasigurno su se pitali zato je taj grbavi odvjetnik s
kraljiinim grbom etao galerijom s Njenim Velianstvom. Osobito
prodorno me promatrao Wriothesley, i tek kad je opazio da pokraj
vrata stoji Mary Odell, pogled mu se malko smekao: dakle, kraljica
ipak nije etala sama s mukarcem koji joj nije bio u rodu.
Kraljiino lice u trenu poprimi vladarski izraz: izgledala je
staloeno, spokojno i malice umiljeno. Ovo je vii odvjetnik
Shardlake iz mog Pravnikog vijea, rekla je.
Wriothesley se opet pomnije zagleda u mene. I Paget me
prodorno promatrao svojim velikim smeim oima, ni jednom ne
trepnuvi, da bi se potom, oborivi pogled, okrenuo prema kraljici i
milozvuno rekao: Ah, da, to je odvjetnik postavljen kako bi vam
pomogao pronai va ukradeni prsten.
Znate za taj nemio sluaj, gospodine tajnie?
Da. Raalostilo me kad sam uo za krau. Ako se ne varam,
prsten je bio dar vae pokojne pastorke, Margaret Neville, Bog neka
joj dade pokoj dui.
Tako je.
Uoio sam ime vieg odvjetnika Shardlakea na popisu lanova
vaeg Pravnikog vijea. A, kako sam vidio, mladi William Cecil
otiao je u slubu lorda Hertforda. Time ste na gubitku, Vae
Velianstvo. Cecil je prepoznat kao vrlo sposoban mladi. Paget je,
dakako, znao za sve promjene u kraljevskom domainstvu. Nema
 451

sumnje da je pregledavao sve popise kako mu nita vano ne bi

promaknulo. Nauio je to od Thomasa Cromwella, koji nam je
nekad obojici bio gazda.
Vii odvjetnik Shardlake takoer naputa moje Vijee, rekla je
kraljica. Unato njegovu velikom trudu, prsten nije pronaen, a
ini se kako to vie nije ni mogue.
Paget se ponovo netremice zagleda u mene i pogladi svoju dugu
ravastu bradu. teta to lopov nije uhvaen i objeen, rekao je s
primjesom prijekora u glasu. Potom je potapao svoju debelu
konu mapu. Ispriajte nas, Vae Velianstvo. Kralj je upravo
potpisao neka vana pisma koja smjesta moraju biti poslana.
Naravno, ree kraljica i rukom otpravi Wriothesleya i Pageta.
Obojica joj se duboko naklone, pa prou kroz mala vrata koja su
vodila u dvorski labirint. Kraljica, Mary Odell i ja ostali smo stajati
pokraj nepominih straara. Zbog njihove nazonosti kraljiino je
lice bilo neitljivo, vladarski bezizraajno. Niim nije odavala kako
se osjea zbog nenadanog susreta s Wriothesleyem i Pagetom. A
znala je da bi je Wriothesley ako ne i Paget bacio u vatru.
Slubeno se osmjenula i rekla: Onda zbogom, Matthew. Hvala
vam jo jednom.
Duboko sam se naklonio i blago joj usnama dodirnuo
nadlanicu. Osjetih miris ljubiica. U skladu s pravilima ponaanja,
ostao sam pognut sve dok kraljica u pratnji Mary Odell nije ula u
svoju odaju. Tek kad su se za njima zatvorila vrata, bolno sam se
uspravio.
Svoju halju s kraljiinim grbom ostavio sam kod jednog od
straara, pa otiao iz Whitehalla. Olakanje koje sam osjeao
mijealo se s tugom.

ETRDESETO POGLAVLJE
SLJEDEEG JUTRA ZA DORUKOM mrzovoljno sam prouavao
tiskanu okrunicu iz Pagetova ureda, koju mi je poslao Rowlandov
pisar. U njoj su se detaljno navodile dunosti onih koji e na
ulicama doekati admirala dAnnebaulta tijekom njegova sveanog
 452

prolaska Londonom. Predstavnici Innova e zajedno s gradskim

dostojanstvenicima zauzeti mjesta pokraj katedrale svetoga Pavla i
klicati francuskom admiralu i njegovoj pratnji. Takoer, bit emo
prisutni na doeku pokraj palae Hampton dva dana kasnije, kad
e admirala primiti princ Edward, te na velikoj gozbi dan poslije.
Nisam se veselio niemu od toga. Jo uvijek sam bio alostan jer
sam od kraljice otiao neobavljene zadae. Bio sam grub prema
Martinu dok me posluivao; okomio sam se na njega jer je maslac
ve bio malo pokvaren. On je reagirao kao i obino, pokorno i bez
pokazivanja osjeaja: ispriao se i otiao po novi maslac.
Ubrzo se vratio i stavio svje maslac na stol.
Oprosti to sam maloprije bio otar, Martine, rekao sam. Bili
ste u pravu, gospodine, rekao je ljubaznim glasom. Trebao sam
provjeriti maslac. Premda, priredila ga je Josephine. Namrtio sam
se. Nije mogao odoljeti da je ne prekori. Doao vam je posjetitelj,
rekao je Martin potom. Gospodin Coleswyn iz Gray's Inna.
Philip? Zamoli ga da prieka. Doi u vrlo brzo.
Martin se naklonio i otiao. Je li se Philip moda predomislio i
sada ipak eli istraiti priu o Isabelinu i Edwardovu ouhu?
Obrisao sam usne ubrusom i otiao u dnevnu sobu. Philip je kroz
prozor promatrao vrt, bljetav na kolovokom suncu. Njegovo lijepo
lice bilo je zamiljeno. Okrenuo se i naklonio.
Matthew, nemojte mi zamjeriti na ovom ranom posjetu. Dobro
jutro.
I vama. Drago mi je da vas vidim.
Imate prekrasan vrt.
Da, ena mog majordoma uloila je mnogo truda u njega. Kako
vaa obitelj?
Dobro. Lake je sada kad su dravna pitanja... rijeena.
Pozvao sam ga da sjedne. Spojio je dlanove, pa ozbiljno poeo:
Od naeg prolotjednog razgovora preispitivao sam svoju savjest i
muio se pitanjem to da radim s Edwardom Cotterstokeom.
Razmatrao sam svoje dunosti prema Bogu.
Da? potaknuo sam ga da nastavi.
 453

Odluio sam da ne mogu ostaviti sve po strani. Ako je moj

klijent na neki nain umijean u smrt svog ouha, utnja o tome
bila bi zloin protiv Boga i ovjeka. Ne samo da ga ne bih vie
mogao zastupati, nego bih o svemu, u najmanju ruku, morao
obavijestiti naeg vikara, koji brine o dobrobiti i moje i njegove
due. Duboko je udahnuo. Prole nedjelje, nakon mise,
razgovarao sam s Edwardom. Rekao sam mu da sam doznao za
priu o smrti njegova ouha i upitao ga je li taj tragian dogaaj
nekako povezan s njegovim osjeajima prema Eabel.
Kako je reagirao?
Vrlo ljutito. Kazao je da stari odvjetnik s kojim sam razgovarao
nije imao pravo otkrivati stvari koje mu je povjerila njegova majka,
pa makar to bilo i prije tolikih desetljea, i da ne bih trebao sluati
takve brbljarije.
Strogo govorei ima pravo.
Philip se nagne naprijed i znaajno me pogleda. Da. Ali estina
kojom je Edward reagirao... hja, trebali ste to vidjeti. Bio je ljutit, ali
i uznemiren. Ima tu neto skriveno, Matthew, neto vrlo loe.
To sam i ja znao pomisliti dok mi je Isabel bila klijentica,
rekoh, pa nakon krae stanke upitam: to kanite poduzeti?
Moram razgovarati sa starim slugom Vowellom. Bit e to, bez
Edwardova doputenja, krenje pravila, no vjerujem da mi je to
dunost. Naas je stisnuo usne. Danas u otii do njega.
Mogu li s vama?
Oklijevao je, a onda kimnuo u znale slaganja. Pritom se,
neobino za njega, usiljeno osmjehnuo. Moete sa mnom, bit e mi
drago. Uostalom, zato ne bih svog biveg protivnika poveo sa
sobom? Pravilo e biti prekreno ovako ili onako. Duboko je
udahnuo. Poimo odmah. Dovde sam dojahao. Moemo i onamo
na konjima.
Naloio sam Timothyju da osedla Genesisa, a onda ga poslao u
ured s porukom da u zakasniti.
 454

JAHALI SMO prema kui Cotterstokeovih u Dowgateu. Jo je bilo
rano, i grad se tek budio. Povremeno bih pogledao oko sebe, to mi
je od none borbe u pristanitu postala navika. No, ako me netko
jo uvijek pratio, to je bilo malo vjerojatno, radio je to vrlo vjeto.
Naposljetku, veina lanova Greeningove skupine je mrtva,
Vandersteyn je u bijegu, i vie nema potrebe da budem pod
prismotrom.
Projahali smo pokraj mrave starice u poderanoj odjei koja je
obilazila kue. Ima li to iz kuhinje, slukinje? izvikivala je. Bila je
jedna od onih koji su skupljali otpatke iz kuhinja da bi ih kasnije
prodavali za nekoliko penija, kao kompost za londonske
povrtujake. Bila je prestara za tako teak, prljav posao. Gledajui
njeno umrljano lice, sjetih se kako mi je Barak rekao da je na ulici
vidio majku. Ova starica lako bi mogla biti ona. Da, mune su te
obiteljske svae.
Proli smo pokraj velikog dovodnog kanala u Eastcheapu.
Slukinje i gospoe s vjedrima ekale su u redu da uzmu vodu.
Neki od prosjaka koji su se stalno vrzmali oko kanala prestanu
dosaivati enama i potre prema nama. Jedan je prosjak gotovo
dodirnuo gubicu Philipova konja, i ivotinja se poplai.
Oprezno, prijatelju! viknuo je Philip, s naporom primirivi
konja. Udarit e te ako ne bude pazio! Nastavili smo jahati, a
Philip doda: Mili Boe, kakav smrad je irio taj ovjek. Zar se ne
moe oprati kad ve besposliari pokraj dovodnog kanala?
Teko je biti ist ako mora prosjaiti tijekom ljeta.
Philip je kimnuo. Va je prijekor na mjestu. Moramo biti
milosrdni prema onima koji u ivotu nemaju sree. To je
kranski.
Naravno. No moda im ne bismo trebali prepustiti upravljanje
dravom, rekao sam u poluali, kako bi to htjeli anabaptisti.
Philip se malko uzrujao. Dobro znate da ne podravam takve
heretike stavove. Uzdahnuo je. Ve je uobiajeno da papisti
 455

optuuju reformiste da su anabaptisti, no udi me da i vi vjerujete

u takve besmislice.
Ne vjerujem. Oprostite.
Anabaptisti nisu Boji odabranici, rekao je Philip mrko.
Vjerujete da su ljudi podijeljeni na izabrane i proklete? upitao
sam ozbiljno.
Da, odgovorio je Philip samouvjereno. Neke je Bog
predodredio za spasenje, dok e nevjernici gorjeti u vjenom ognju.
itajte svetog Pavla.
Ta mi se doktrina uvijek inila odve otrom.
Boja pravda moda nam je neshvatljiva, ali je sveta i
nepovrediva. Philip me iskreno pogleda. Prihvaanjem vjere,
Matthew, ovjek potvruje svoje mjesto u raju.
I doznaje kako ispravno ivjeti. Primjerice, shvaa da mu valja
razotkriti je li njegov klijent umijean u ubojstvo.
Hladno me pogledao. Obojica smo pomislili na tu mogunost.
Kimnuo sam u znak slaganja. Tako je. Saznajmo je li sumnja
opravdana.

KUA Cotterstokeovih je, kao i prije vjetaenja, bila obavijena
tiinom, kapci su bili zatvoreni, a stranje dvorite i staja,
preplavljeni jutarnjom sparinom, bili su prazni. Bilo je teko
zamisliti da se nalazimo u sreditu velikoga grada. Stara gospoa
Cotterstoke, pomislih, ivjela je ovdje vie od pedeset godina.
Privezali smo konje, a kad smo izali na sunce, iz Philipa je opet
progovorio praktini odvjetnik: Trebali bi prodati kuu. Vrijednost
novca sve vie pada. Ali nijedno od njih nee napraviti ni koraka u
tom smjeru sve dok spor ne bude rijeen.
Proli smo ispod dvorinog svoda, vratili se na ulicu i pokucali.
Iznutra se zauje potezanje nogu po podu, i uskoro nam stari
Vowell otvori vrata. Ugledavi nas dvojicu u slubenim haljama,
 456

razrogaio je svoje vodenaste plave oi. Brzo se naklonio. Gospodo,

nisam znao da dolazite, nisam dobio nikakve upute. Odrat e se
jo jedno vjetaenje?
Iz njegovih rijei shvatio sam da ne zna kako vie ne zastupam
Isabel. Philip mu ljubazno ree: Ne, gospodine, ali bit e nam od
pomoi ako odgovorite na nekoliko pitanja.
Vowell neodluno zavrti glavom. Ne znam to bih vam tono
mogao rei. Bio sam sluga pokojne gospoe Cotterstoke cijeli njen
ivot, ali nisam znao nita o njenim poslovima. Moja jedina dunost
je da uvam kuu.
Nas dvojica arko elimo doznati moe li se ova razmirica
nekako rijeiti prije nego to doe na sud, rekoh.
To je malo vjerojatno, ree Vowell tuno. Ali uite, gospodo.
Odveo nas je u salon. Opazih da je napola dovren vez stare
dame jo uvijek na stolcu nasuprot zidnoj slici i upitah se je li ita u
ovoj kui pomaknuto otkad je umrla. Zagledao sam se u mural.
Uistinu sjajno djelo. Jeste li bili ovdje kad je slika nastala?
Jesam, gospodine. Tada sam tek izaao iz djeatva, no sjeam
se kako sam procijenio da je slika vrlo vjerna. Moja pokojna
gazdarica, njen prvi mu i njihovo dvoje male djece pogoeni su u
dlaku. Rastuim se kad sliku pogledam danas. Gazdarica je mrtva,
a djeca posvaana. Pogledao nas je, no sada s oprezom.
uo sam priu o smrti njihova ouha. Tuan dogaaj, ree
Philip i prepria ono to mu je rekao stari odvjetnik. Sluajui ga,
stari sluga se pokunji, a u oima mu se pojave suze. Kad je Philp
dovrio, upita nas smije li sjesti.
Naravno, ree Philip.
Vowell sjedne i zapone: Dakle, doznali ste za tu staru priu. I
mislio sam da e, s ovom novom svaom, kad-tad izai na
povrinu. Stisnuo je ake i zagledao se u rogoinu na podu, a onda
kao da je donio odluku. Nastavio je: Gospodin Edward tada je
imao jedanaest godina, a gospoa Isabel dvanaest. Kao djeca nisu
bili bliski. Oboje su bili oholi, htjeli su da uvijek bude po njihovu, i
esto su se svaali. Moram kazati da je majka esto bila otra
 457

prema njima. No bila je dobra gazdarica. Mislila je na mene kad je

sastavljala oporuku...
Oporuka najprije mora biti potvrena, rekao sam. Sve dotad
Vowell nee moi dobiti svoj dio nasljedstva.
Stari sluga je kimnuo i nastavio: Djeca su voljela svog oca. Kad
je umro, bila su silno tuna. Sjeam se da sam ih pronaao kako
plau zagrljeni. Tada i nikad vie. Podignuo je pogled prema nama.
Kad je gazdarica umrla, poela je ova svaa oko slike, a ja nisam
znao to da uinim. Bio mi je to teak teret, gospodo...
Onda dopustite da vam pomognemo, ree Philip tiho.
Vowell duboko uzdahne. Gopoa Johnson, kako se tada zvala,
moda se odve brzo preudala, samo godinu dana nakon smrti
gospodina Johnsona. No bilo joj je teko samoj voditi posao, neki
ljudi nisu eljeli trgovati sa enom, a djeca su bila jo premala da joj
pomognu. Njen novi mu, gospodin Cotterstoke, bio je dobar
ovjek. Gazdarica je to znala. No djeca...
Moda su to doivjeli kao izdaju, rekao sam tiho, prisjetivi se
Baraka i njegove majke.
Vowell je podignuo glavu. Da. Nije bilo ugodno gledati ih u to
vrijeme. Sjedili su zajedno po kutovima, smijuljili se, aputali i
radili..., oklijevao je, ... rune stvari.
Kakve stvari? upitao je Philip.
Gospodin Cotterstoke imao je lijepu knjigu rimskih pjesama,
prekrasno ispisanu i ukraenu sve runi rad, poput veine
tadanjih knjiga, za razliku od ovih dananjih, tiskanih, sa
zbijenim reenicama. Ta je knjiga pjesama nestala. Sve su se sluge
bacile u potragu, ali nitko je nije naao. Sjeam se kako su nas
djeca gledala dok smo je traili, izmjenjujui osmijehe. Nakon toga
poele su nestajati i druge gazdine stvari. Mislim da su djeca bila
odgovorna. No gospodin Cotterstoke i gazdarica, ona osobito,
smatrali su da je odgovorna nemarna posluga. Uvijek smo mi bili
krivi, rekao je Vowell gorko. Gazdarica i gospodin Cotterstoke u to
su vrijeme bili zaokupljeni jedno drugim. Gazdarica je zatrudnjela.
Djecu jedva da su i primjeivali. Zavrtio je glavom. Njih je to jo
 458

vie naljutilo. Mislim da su Edward i Isabel, sjedinjeni zajednikom

srdbom, postali mnogo blii. Jednom sam ih sluajno uo kako
razgovaraju na stubama. Gospodin Edward govorio je da e oboje
biti lieni nasljedstva, da e sve dobiti novo dijete, da ih majka vie
i ne gleda... I onda...
Nastavite, blago sam ga potaknuo.
Gospodin Cotterstoke znao je popodne raditi kod kue.
Pregledavao je raune. Volio je sredinom poslijepodneva pojesti
tanjur variva. Kuharica bi pripremila jelo i odnijela mu ga na kat.
Jednom mu je prigodom nakon variva bilo vrlo muno, a loe se
osjeao jo i nekoliko dana poslije. Lijenik je ustvrdio da je pojeo
pokvarenu hranu. Oporavio se. No ujte ovo. Jedna od mojih
tadanjih zadaa bila je unitavanje tetoina. Imali smo vreicu
otrova, kupljenog od pokuarca, koji je bio odlian za ubijanje
mieva. Sjeam se da sam nedugo nakon to se gospodin
Cotterstoke razbolio iz upe izvadio otrov kako bih ga rasporedio po
staji. Odmah sam primijetio da vreica nije bila puna kao dotad.
Mislite da su ga djeca eljela otrovati? upitao je Philip
uasnuto.
Ne znam, ne znam. Ah kuharica mi je rekla da su se djeca
kobnog dana vrzmala po kuhinji.
Trebali ste to prijaviti, ree Philip strogo.
Vowell ga je zabrinuto pogledao. Nije bilo dokaza, gospodine.
Djeca su se esto vrzmala po kuhinji. Gospodin Cotterstoke se
oporavio. A ja sam bio samo jadni sluga. Takva optuba mogla me
stajati namjetenja.
Kako su djeca reagirala kad se gospodin Cotterstoke razbolio?
upitao sam.
Primirila su se. Nakon tog dogaaja majka ih je gledala
drukije, kao da je i ona sumnjala na njih. A kad je ve tako, mislio
sam, ako ih i ona sumnjii, onda e paziti na mua i nema smisla
da ja neto govorim. No ipak me pekla savjest to nita nisam
rekao. Osobito nakon... nakon sljedeeg dogaaja, rekao je
alosno. Opet se pogrbi i zagleda u noge.
 459

Mislite na utapanje? upitao sam.

Mrtvozornik je utvrdio da se radilo o nesretnom sluaju.
No vi niste vjerovali u to? upita Philip otro.
Vowell ga pogleda. Mrtvozornik je sve pomno ispitao. Nije na
jednom slugi da mu proturjei. U glasu mu se sada mogla osjetiti
srdba. Ve i tada je bilo mnogo nezaposlenih slugu koji su
tumarali ulicama.
Nismo vas doli koriti, umirio sam ga. Samo elimo otkriti
uzrok svae. Koliko smo shvatili, gospodin Cotterstoke je toga dana
poslom otiao do pristanita. Iao je s djecom, a u pratnji ste im bili
vi i jo jedan sluga. Vi ste ostali kod carinarnice, a nakon nekog
vremena donde su dola djeca, rekavi da imaju ekati s vama dok
se ouh ne vrati.
Da, sve ste tono naveli. Tako sam i ja dogaaj opisao
mrtvozorniku.
Kako su se djeca ponaala kad su se vratila?
Bila su malko povuena. Samo su rekla da ouh eli pogledati
robu na brodovima koji su upravo pristigli.
Opet pomislim kako se cijela pria temelji samo na djejoj rijei.
A tko zna to se dogodilo kad su djeca ostala nasamo s
Cotterstokeom. Da, mogla su gurnuti ouha u vodu. Tada im je bilo
etrnaest i trinaest godina.
Je li gospodin Cotterstoke bio krupan ovjek? upitao sam
Vowella.
Ne, bio je nizak i mrav. Jedan od onih sitnih i ivahnih,
brzomisleih ljudi. Nije bio nimalo slian mom prvom gazdi.
Zagledao se u zidnu sliku s koje nas je promatrao Edwardov i
Isabelin otac, dotjeran i s visokim eirom, pun aristokratske
samouvjerenosti.
Kakvi su bili odnosi u obitelji nakon utapanja? upitao je Philip.
Stvari su postale drukije. Pretpostavljam da su djeca saznala
na koji je nain ouh raspodijelio imovinu da je imetak ostavio
eni, odnosno svoj djeci na jednake dijelove ako ona umre prva.
 460

Kako god bilo, Edward i Isabel su se promijenili. Bili su bliski dok je

gospodin Cotterstoke ivio u kui. Nakon njegove smrti nisu se
vratili svaama, no jesu se... izbjegavali. Oh, kako su se bijesno
znali pogledavati. Odnos gospoe Cotterstoke prema njima takoer
se promijenio, ak i prije no to je izgubila dijete koje je nosila. Prije
je s njima bila otra, no sada se praktiki nije obazirala na njih.
Prodala je trgovaki obrt i, samo nekoliko mjeseci poslije, pronala
Edwardu slubeniki posao u Gradskoj vijenici, to je znailo da
se momak mora iseliti iz kue.
Dakle, Edward ipak nije naslijedio obrt.
Ne. K tome je gazdarica nastojala to prije udati Isabel, premda
je djevojka tada imala samo petnaest godina. Stalno je pozivala
mogue enike u kuu. No, kao i uvijek, gospou Isabel nije se
moglo prisiliti da napravi neto protiv svoje volje. Vowell se tuno
osmjehne, a onda zavrti sijedom glavom. U kui je vladalo grozno
ozraje sve dok Isabel napokon nije pristala na udaju za gospodina
Slanninga i otila s njim. Nakon toga, gospoa Cotterstoke kao da
se, ne znam, povukla u sebe. Jedva da je izlazila iz kue. Vowell
pogleda prazni stolac. Dobar dio vremena provodila je vezui u tom
stolcu. Vezla je i vezla. No domainstvo je vodila strogom rukom.
Sluge su uvijek morale dati sve od sebe. Duboko je udahnuo i
podignuo pogled prema nama. Nije li udno to se, unato svemu
loem to se dogodilo ovdje, nikad nije odselila, ak ni kad je ostala
sama u kui prevelikoj za nju?
Pogledao sam mural. Moda zato to se ivo sjeala kako je
neko ovdje bila sretna. Vidim da je stolac okrenut prema slici.
Da. Tu je sjedila kad ju je pogodila kap. Znate, Edward i Isabel
rijetko su je posjeivali, i to nikad zajedno. No gazdarica ili nije ni
poticala da dolaze. Rastuilo me kad sam vidio kako se na
vjetaenju ponaaju jedno prema drugom. A onda i ta udnovata
oporuka... Zavrtio je glavom. Moda vam nisam smio ispriati sve
ovo. Kakvo dobro iz toga moe izai? Sve se dogodilo prije mnogo
godina. to god da je bilo, popraviti se ne moe.
Philip, gladei bradu, zamiljeno ustane. Vowell se oajniki
nasmije. to sad slijedi, gospodine? Hou li do smrti ostati uvar
 461

ove kue? Nije mi ugodno samom biti ovdje, ree Vowell, pa

bre-bolje doda: Katkad nou, kad zakripi drvo...
Bilo mi je ao starca. Pogledao sam Philipa. Mislim da smo
doznali sve to smo htjeli, brate Coleswyn.
Da, jesmo. Philip pogleda Vowella. Trebali ste to prijaviti.
Gospodin Vowell je u pravu, rekao sam. Nita dobroga ne
moe izai iz prekapanja po moguem ubojstvu, sluaju koji se
dogodio prije toliko desetljea, bez ikakvih dokaza s kojima bi ga se
moglo ponovo otvoriti.
Philip je ostao utke razmiljati.
to ete poduzeti, gospodine? upitao ga je Vowell drhtavim
glasom.
Philip je odmahnuo glavom. Ne znam.

OTILI SMO U staju po konje. Moda su djeca doista, ili bar jedno
od njih, gurnula gospodina Cotterstokea u vodu, rekoh. Gospodin
Vowell oito smatra da se dogodilo upravo to.
A sada je jasno i zato je njihova majka sastavila onakvu
oporuku. eljela je zapoeti novu svau. Bila je to njena osveta.
Ali i dalje nema novih dokaza koji bi mogli oboriti
mrtvozornikovo rjeenje.
Da, no ja ipak smatram da su djeca kriva.
I ja. Brat i sestra tugovali su za ocem, a usto su bili uvjereni da
e ih majin novi mu razbatiniti...
Posve pogreno uvjerenje, otro je rekao Philip.
To nisu znali. Moda je sve krenulo s malim nepodoptinama,
nakon ega su se poeli meusobno ohrabrivati na daljnje korake.
A budui da su se osjeali odbaeno i izdano, i neprestano govorili o
tome, moda su jedno drugo natjerali u svojevrsno... ludilo.
to mislite, tko je od njih dvoje gurnuo gospodina Cotterstokea
 462

u vodu?
Odmahnuo sam glavom. Ne znam.
Tko god od njih to uinio, time je postao ubojica.
Sve je to samo nagaanje, naglasio sam. Vjerojatno jest bilo
tako, ali ne moemo biti sigurni. Utapanje gospodina Cotterstokea
mogla je biti i nesrea. Starac je u pravu. Tko bi mogao imati koristi
od otkrivanja tog sluaja nakon etrdeset godina? Osim toga,
nemojte zaboraviti da vas vee dunost uvanja klijentove tajne.
Moete je prekriti samo ako smatrate da se klijent sprema poiniti
zloin, a to je malo vjerojatno.
Philip stegne eljust. To je pitanje pravde. Izravno u upitati
Edwarda to se zbilo. A ako ne bude uklonio moje sumnje, prestat
u ga zastupati i o svemu obavijestiti naeg vikara. U pravu ste to
se tie dokaza, nema ih, ali ako su nae sumnje opravdane, mora
mu se ukazati na stanje njegove due. Kako bi ovjek koji je uinio
takvo nedjelo mogao biti Boji odabranik? Na vikar mora znati za
to.
A Isabel? Nema smisla sve ovo ispriati Dyricku. Ne bi ga bilo
briga. Dobro ga poznajem.
Philip me pogleda. Ostavili biste me da sam kopam po ovoj
stvari?
Kratko sam razmislio, pa odgovorio: Da, bih. U ovom sluaju
bih.
Philip je otro zavrtio glavom. Ne. Ubojstvo ne smije ostati
nekanjeno.

ETRDESET PRVO POGLAVLJE

SLJEDEEG DANA PONOVNO SAM krenuo zamoliti rizniara
Rowlanda prijepis pisma koje je poslao Isabel Slanning, te ga
priupitati je li to odgovorila. Mnogo sam razmiljao o onome to je
stari Vowell rekao Philipu i meni. inilo se vrlo vjerojatnim da su
prije etrdeset godina Isabel ili Edward, moda i oboje, ubili svog
ouha. Ponovo se sjetih to mi je prije vie tjedana Isabel rekla za
 463

Edwarda: Da samo znate za uasne stvari koje je poinio moj brat.

No kakva korist da ih sada, bez novih dokaza, suoavamo s time?
Znao sam da e Philip razgovarati s Edwardom. Moda je to ve i
uinio. Imao sam neugodan osjeaj da e se posljedice te davne
tragedije nanovo uzburkati.
Osjeaj nelagode jo se i pojaao kad mi je Rowlandov pisar
rekao da rizniar nee biti dostupan sve do ponedjeljka. Uinilo mi
se da pisar neto skriva, no dogovorio sam sastanak za
ponedjeljak. Bilo je to za tri dana, ali se bar radilo o vrstom
dogovoru.

KASNIJE tog jutra u uredu sam krenuo prouavati jedan
presedan iz godinjaka kako bih, kad sljedeeg mjeseca zapone
novi kvartal, imao sve pripremljeno. Uto mi na vrata pokuca John
Skelly. Uavi, prijekorno me pogleda kroz debela stakla svojih
naoala, kao i mnogo puta u posljednjih mjesec dana. Ne samo da
sam esto izbivao iz ureda i putao da se posao gomila, nego smo
Barak, Nicholas i ja oigledno dijelili neku tajnu o kojoj Skelly nita
nije znao. I bolje da nita ne zna, tako je sigurnije za njega,
oenjenog mukarca s troje djece. No bilo mi je jasno da se osjea
izopeno. Moram popriati s njim, zahvaliti mu za sav dodatni
posao koji je obavio i dati mu prikladnu nagradu.
Osmjehnuo sam se. to je, Johne?
Doao vam je posjetitelj. Gospodin Okedene, tiskar koji je ve
bio ovdje.
Odloio sam godinjak. to eli? upitao sam pomalo zabrinuto,
sjetivi se kako smo nakon njegova prolog posjeta zavrili u onoj
krmi, borei se s Danielsom i Cardmakerom.
Kae da se doao oprostiti s vama.
Rekao sam mu da ga uvede. Okedene je izgledao starije i
mravije, kao da su mu brige izjele njegovo snano, vrsto tijelo.
Pokazao sam mu da sjedne.
 464

Pisar mi je rekao da ste se doli pozdraviti.

Tuno me pogledao. Da, gospodine. Prodao sam obrt. Selimo na
farmu mog brata u Istonoj Angliji.
Bit e to velika ivotna promjena.
Da. No od Greeningova ubojstva i Eliasova nestanka moja
obitelj nije imala mira. uo sam da Elias nije pronaen, a ni oni
drugi koji su dolazili gospodinu Greeningu.
Istina, rekao sam nakon kraeg oklijevanja.
Otro me pogledao, slutei da znadem vie no to elim rei.
Upitah se kakve sve glasine kolaju meu radikalima. Okedene je
protrljao elo svojom jakom, etvrtastom rukom, pa nastavio:
Nisam svojoj obitelji rekao za sukob u krmi s Armisteadovim
ubojicama. No ti su ljudi jo uvijek na slobodi i posve mi je jasno da
nismo sigurni. Moramo misliti na svoju djecu. Ostaci Greeningove
radnje i mene i enu stalno podsjeaju na to.
Ostaci? Kako to mislite? uspravio sam se u stolcu.
Niste uli? U noi prije dva tjedna Greeningovu tiskaru
progutala je vatra. Unutra je bio uao mladi par, besposleni
prosjaci. Prevrnuli su svijeu. Sjeate se da je kuica bila sva od
drva. Brzo je izgorjela.
Vatra je posve unitila Armisteadov tiskarski stroj, jedinu
vrijednu stvar. Okviri sa slovnim kalupima pretvorili su se u
beskorisne komade olova. Da ja i ostali susjedi nismo pourili
ugasiti vatru, lako se mogla proiriti na moju kuu. I dalje.
Okedene je ve bio spominjao koliko se tiskari boje vatre. I ja
sam bio svjestan da se poar tijekom ljeta vrlo brzo moe proiriti
gradom. Stanovnici Londona oprezno rukuju svijeama tijekom
vrueg i suhog razdoblja kao to je ovo.
One ubojice jedan plavokos, a drugi crnomanjast jo
uvijek su u Londonu, rekao je Okedene.
Uspravio sam se u stolcu. Daniels i Cardmaker? Vidjeli ste ih?
Da. Nadao sam se da su otili iz grada, ali prolog sam tjedna
obojicu vidio u krmi u blizini Cripplegatea. Bio sam u prolazu.
 465

Kako je bio trni dan i velika guva, nisu me opazili. No ja sam

odmah prepoznao ta lica. Pomislio sam da bih vam trebao javiti, ali
nakon onog to se dogodilo proli put, nisam se vie elio mijeati.
Razumijem. Od okraja nita nisam uo o njima. Opet se sjetih
kako mi se u pristanitu uinilo da je netko nogom pomaknuo
oblutak, i da nas netko slijedi.
Sve je ureeno. Putujemo sljedei tjedan, rekao je Okedene
odluno. Radnju sam prodao drugom tiskaru. No odluio sam vas
posjetiti i rei vam da sam vidio ubojice. I ujedno vas priupitati ima
li kakvog napretka u istrazi o ubojstvu Armisteada Greeninga. One
propalice rade za nekog drugog, nije li tako? Okedene me
netremice promatrao. Za nekog na visokom poloaju? Za nekog
tko ih, moda, jo uvijek titi? Jer, kako bi se inae usudili zalaziti
po krmama?
Ugrizao sam se za usnu. Mnogo toga sam saznao od prvog
susreta s Okedeneom: tko je Bertano, kako je ukradena kraljiina
knjiga, kako su zavrili lanovi Greeningove skupine. Ali nisam
znao odgovor na najvanije pitanje, ono koje mi je Okedene upravo
postavio: tko se krije iza svega?
Mislim da ste u pravu, rekao sam. Danielsa i Cardmakera
uposlio je netko na visokom poloaju. No tko god to bio, dobro je
sakrio svoje tragove.
Okedene me gledao ravno u oi. A ona knjiga? Tualjka
grenika?
Nismo je pronali, ali... Oklijevao sam. Ali bar je nitko nije
iskoristio da naudi kraljici.
Okedene je vrtio glavom. Sve je to uasno. Uasno. Zapee me
savjest jer u posljednje vrijeme jedva da sam i pomislio na
Okedenea. Bio je obian ovjek iji se ivot zbog svega ovoga
okrenuo naglavce. Bojim se da nas ekaju jo vee nevolje, unato
tome to je lov na heretike okonan, dodao je on. Ljudi kau da
kralj nee jo dugo, a tko zna to nam slijedi onda.
Kiselo se osmjehnem. ovjek mora paziti kad govori o tome.
Predvianje kraljeve smrti smatra se izdajom.
 466

Danas je valjda sve izdaja, naglo se raestio Okedene. Da,

mojoj e obitelji biti bolje na selu. Zarada od ljetine vjerojatno e
biti mala, vrijednost kovanica svakim je mjesecom sve manja, ali
bar neemo biti gladni.
ao mi je to zbog moje istrage imate toliko problema, rekao
sam tiho.
Okedene je odmahnuo glavom. Ne, krivnja je na onima koji su
ubili mog sirotog prijatelja. Ustao je i naklonio se. Hvala vam,
gospodine, i zbogom. Poao je prema vratima, a onda zastao i
okrenuo se. Mislio sam da u dobiti bar nekakvu poruku zahvale
od lorda Parra zato to sam mu osobno iao rei to se dogodilo one
noi.
Lord nije poznat po svojoj zahvalnosti, rekao sam potiteno.

KASNIJE tog jutra ponovo sam neoekivano prekinut u poslu.
Ne! dopro je Nicholasov glas iz vanjskog ureda, a zatim se zauo
zveket kovanica.
Izjurio sam iz sobe. Barak i Skelly zaprepateno su promatrali
Nicholasa koji je, drhtav i crven u licu, piljio u pismo u svojoj ruci.
Ispred svojih nogu opazim zlatnik od pola funte, a jo ih je bilo
razbacano po uredu.
to se dogodilo? upitao sam.
Upravo su mu dostavili pismo, rekao je Skelly.
Nicholas me pogledao i progutao slinu, guvajui pismo u ruci.
Skelly je ustao od svog radnog stola i poeo skupljati razbacane
zlatnike.
Ostavite ih, Johne, molim vas, rekao je Nicholas hladno. Ili ih
ubacite u crkvenu krabicu ovdje u Innu. Ja ih neu uzeti.
Nicholas, doi u moju sobu, rekao sam.
Kolebao se, ali na koncu polako poe za mnom, sav nespretan i
ukoen. Pokazah mu da sjedne, a ja zauzmem mjesto za svojim
 467

radnim stolom. Prazno je zurio u mene. Njegovo crveno lice polako

je blijedjelo. Bilo je oito da je doivio ok. to se dogodilo?
Usredotoio je pogled i rekao: Sve je gotovo. Razbatinili su me.
Spustio je pogled na pismo. Lice mu se trzalo, i pomislih da e se
slomiti, no samo je duboko udahnuo i vrsto stisnuo eljust.
Oprezno sam posegnuo prema pismu, no on ga stisne jo jae. to
se dogodilo? ponovo sam upitao. Zato si pobacao zlatnike?
ao mi je zbog tog ispada, rekao je hladno. Nee se ponoviti.
Nicholas, ne budi takav prema meni. Zna da u ti pomoi ako
budem mogao.
Lice mu se ponovo trne. Znam. Oprostite. Utihnuo je i zapiljio
se kroz prozor, u unutarnje dvorite. Potom, ne gledajui me,
napokon ree: Bio sam vam kazao da su mi roditelji zaprijetili da
e me razbatiniti u korist mog bratia. Samo zato to nisam elio
oeniti djevojku koju nisam volio.
To je beutno.
Moji roditelji su beutni ljudi. Nisu... nisu me mogli
podvrgnuti svojoj volji, pa su nali nekog poslunijeg. Tuno se
osmjehnuo. Dvoboj je bila kap koja je prelila au. Jo vam nisam
rekao za to. Pogledao me. Izgledao je to bijesno, to oajno.
Kakav dvoboj?
Oporo se nasmijao. Dok me moj otac pokuavao uvjeriti da
oenim tu jadnu djevojku protiv moje i njene volje, uinio sam
pogreku i povjerio se prijatelju koji je ivio u blizini. Zapravo,
mislio sam da je prijatelj ili bar fini gospodin. Posljednje dvije
rijei, koje su njemu tako mnogo znaile, Nicholas je izgovorio s
velikom gorinom. Momak je previe troio i obitelj mu je prestala
davati novac. Rekao mi je da mu moram dati dva zlatnika od funte
ili e mom ocu rei da nemam namjeru oeniti djevojku.
to si uinio?
Izazvao sam prostaka na dvoboj, naravno, rekao je Nicholas s
emernim ponosom. Maevali smo se, i posjekao sam mu ruku.
Ponovo je stisnuo pismo. Da sam mu bar odsjekao polovicu uha,
pa da izgleda kao ona propalica Stice. Njegovi su roditelji vidjeli da
 468

je ozlijeen i doli su se poaliti mojima. Kad su me moji pozvali na

red, rekao sam im zato sam se maevao i da neu oeniti
djevojku. Duboko je udahnuo i dlanom preao preko lica. Tada su
odluili poslati me na studij prava, usput mi zaprijetivi da e me
razbatiniti. Nisam mislio da e prijetnju provesti u djelo.
to pie u pismu? Mogu li ga vidjeti?
Ne, odvratio je Nicholas tiho. No zadrat u ga da me podsjea
kakvih sve roditelja ima. Moj otac kae da sam neposluan i
neobuzdan, da sam im dvobojem i odbijanjem udavae koju su mi
namijenili potkopao poloaj u okrugu. Ni on ni majka vie me ne
ele vidjeti. Otac mi je pismo poslao po posebnom glasniku, zajedno
s pet funti. Kae da e mi svake godine slati isti iznos. Naas je
ponovo utihnuo, a onda uvjereno ree: Smatram da su postupili
okrutno. I pogreno. Na licu mu se pojavi gnjev. to vi mislite,
gospodine, tko je ovdje vie pogrijeio?
Oni , odgovorio sam bez oklijevanja. Kad si mi prvi put priao
o toj djevojci, i ja sam mislio da e ih ljutnja proi. No bio sam u
krivu.
Znao sam da bi Nicholas sada najradije bijesno urlao, no ostao
je pribran. Jo je nekoliko puta duboko udahnuo, i sa
zadovoljstvom primijetim da mu se u lice vraa boja. Ve sada mi
manjka novaca da vam plaam mentorstvo, rekao je tuno.
Mislim da vas moram napustiti.
Ne mora, rekoh. Mnogo si nauio i vrlo si blizu tome da sam
zarauje za ivot. Pogledao me. Bilo mi je jasno kako zna da to
nije istina. Bio je samo uenik, i jo bi trajalo da korist od njegova
rada postane vrednija od vremena koje bih troio na njegovu
poduku. U svakom sluaju, taj trenutak nije daleko, osobito ako i
dalje bude vrijedan kao ovih tekih posljednjih tjedana.
Osmjehnuo sam se. Znaenje tvoje pomoi prelazi uobiajene
granice.
Ne elim vam biti na teret, ljutito je rekao. Odsad u se sam
brinuti za sebe.
Tuno sam se osmjehnuo. Biblija nas ui, Nicholas, da pred
 469

padom ide uznositost, a pred slomom oholost. Nemoj otii od mene,

od nas, zbog uznositosti. Nemoj napraviti tu pogreku.
Nicholas je spustio pogled na zguvano pismo. Bio sam zabrinut
jer sam znao da bi mladi, ako e jarosno slijediti svoj ponos,
mogao loe zavriti. Imao je crtu samounitenja u svom karakteru.
Kratko je vrijeme vladala tiina, a onda se zauje kucanje i u sobu
ue Barak. Nije paradirao, ve se drao vrlo suzdrano. I on je imao
neto u ruci. Priao je stolu i na njega spustio posloenu hrpicu
zlatnika. Nicholas ga pogleda.
Uinili su to, ha? upitao je Barak izravno. Mislim, tvoji
roditelji.
Da, odgovorio mu je Nicholas muklo, mrko ga gledajui.
Toga sam se i bojao. Eh, ti roditelji... Mogu uiniti mnogo toga
loeg. Nicholas je utio, pa Barak nastavi: Znam sve o tome. No
znam i jo neto. Novac je novac, bez obzira od koga je. A za ovu
svotu pet siromaaka mora raditi cijelu godinu. Uzmi novac i
potroi ga. Pokai roditeljima rogove.
Nicholas ga pogleda u oi, a onda kimne i posegne za novcem.
Ostaje? upitam ga.
Da, gospodine. Do daljnjega.
Barak ga potapa po ramenu. Tako valja. Doi, imamo posla,
ree on praktino i umorno se osmjehne. Mladi mu za koji
trenutak uzvrati osmijeh.

U SUBOTU JE, nakon dugo vremena, stigla i jedna dobra vijest,
premda su mi i u tom sluaju osjeaji bili pomijeani. Sjedio sam u
dnevnoj sobi, razmiljajui bih li sljedeeg tjedna pozvao Guya na
veeru. Bio sam ohrabren sitnim koracima ka pomirenju koje smo
napravili u bolnici, no i dalje sam se bojao da bi mogao odbiti poziv.
Uto se zaulo kucanje i u sobu je ula Agnes Brocket. Potiskivala je
uzbuenje, i upitah se donosi li dobre vijesti o svom sinu. No nije se
radilo o tome. Doao je gospodin Brown, Josephinein mladi. elio
 470

bi razgovarati s vama.
Odloio sam pero. O emu?
Agnes je sklopila ruke i koraknula blie. Moda vam to ne bih
smjela rei, gospodine, ali smatram kako je dobro da nas vane
stvari ne ostave zateenima. Pa onda, u povjerenju: gospodin
Brown eli zamoliti vae odobrenje da oeni Josephine.
Zapiljio sam se u nju. Brown mi se sviao; bilo mi je drago to je
Josephine pronala udvaraa bila je sretnija i imala vie
samopouzdanja. Ali ovo je bilo neoekivano. Nije li to odve naglo?
rekoh. Da Josephine nije...
Agnes se zarumeni od nelagode. Oh, ne, gospodine, nije to u
pitanju.
Svejedno, ne viaju se jako dugo, zar ne?
Sada e biti etiri mjeseca, gospodine.
Ve toliko? Tko bi rekao.
Mislim da se ne namjeravaju odmah eniti, rekla je Agnes
malice prijekorno. Ali vjerujem da su iskreno zaljubljeni i ele se
zaruiti.
Osmjehnuo sam se. Onda uvedite gospodina Browna.
Mladi je bio uzbuen, ali uvjerio me u iskrenu nakanu o
estomjesenim zarukama. Rekao je da e njegov gazda sa
zadovoljstvom primiti Josephine u svoj dom, osobito stoga to
trenutno uope nema slukinju. Gazda koncem godine odlazi u
mirovinu, govorio je Brown. Cijelo svoje domainstvo preselit e
na obiteljski posjed u Norwich. Ve nas je oboje pozvao da poemo
s njim.
Dakle, nakon Boia vjerojatno vie nikad neu vidjeti
Josephine. Nedostajat e mi. Brown, uvijek ste mi se inili
pristojnim mladiem. I znam da vas Josephine jako voli.
I ja nju.
Ozbiljno sam ga pogledao. Znate li to joj se dogaalo u ivotu?
Uzvratio mi je jednakim pogledom. Da. Kad sam je zaprosio, sve
 471

mi je ispriala. Znao sam da joj je otac bio nasilan i surov ovjek, ali
ne i da ju je oteo od obitelji tijekom jedne kraljeve invazije na
Francusku.
Da, bio je nesmiljen i okrutan.
Josephine vam je jako zahvalna to ste je spasili od njega i dali
joj dom.
Njoj je prije svega potrebna njenost, gospodine Brown. Mislim
da se to nikada nee promijeniti.
Jasno mi je to, gospodine. Vi ste joj posljednjih godinu dana bili
obziran gazda, a ja u joj biti takav mu. Lice mu je zrailo
iskrenou.
Da, vjerujem da hoe. Ustao sam i pruio mu ruku. Dajem
vam svoj pristanak, gospodine Brown. Rukujui se s njim, osjeao
sam radost to je Josephineina budunost osigurana, ali i tugu
zbog njezina odlaska. Sjeam se da me, kad je tek dola u kuu,
ivcirala njena nespretnost i plaljivost. No uvidio sam da je
izmuena, prepoznao njenu dobrotu, i odluio da u biti blag.
Lice mladog Browna rumenjelo se od zadovoljstva. Mogu li joj
rei, gospodine? eka u kuhinji.
Da, prenesi joj dobru vijest.

KASNIJE sam im se u kuhinji i ja prikljuio kako bih, zajedno s
Brocketovima i Timothyjem, popio neto u njihovu ast. Timothy je
izgledao zapanjeno i uznemireno. Taj je deko uistinu mrzio svaku
promjenu. Brinulo me to. Agnes je preuzela ulogu pipniarke i
toila vino koje je, na moju zamolbu, donijela iz podruma. ak se i
Martin donekle oslobodio i poljubio Josephine u obraz. No mislim
da je primijetio, kao i ja, da se Josephine malko trznula, i dok smo
svi vedro razgovarah, Martin se drao malo po strani.
Josephine se na koncu rasplakala i mladi Brown ju je privukao
k sebi. Obrisala je suze i osmjehnula se. Trudit u se da ne budem
jedna od onih ena koje stalno plau.
 472

Siguran sam da e biti najbolja i najpokornija ena, rekao je

tiho njen zarunik. A ja u pokuati biti najbolji mu.
Osmjehnuo sam se. Josephine nije bila nalik na Tamasin, ija je
snana osobnost zahtijevala ravnopravan odnos s muem, unato
povremenom negodovanju okoline. Josephine je bila odgojena da
bude posluna, i s tugom pomislih da e joj u ivotu bilo to osim
podreene uloge biti zastraujue. No imao sam predosjeaj da e
biti dobra majka i da e joj to davati snagu. Podignuo sam au.
Neka vam brak bude sretan i blagoslovljen djecom.
I svi ostali dignu ae da nazdrave paru, a sretna Josephine me
zahvalno pogleda.
Odluio sam da u ipak pisati Guyu.

Po MENE su doli u zoru. Tako to obino rade. Jo sam bio u
krevetu kad me probudilo snano udaranje po ulaznim vratima.
Ustao sam i u nonoj koulji iziao iz sobe. Nisam bio preplaen
nego ljutit: tko se usuuje tako lupati po vratima u ovo doba?
Spustivi se stubama do odmorita, ugledah da Martin, i on u
nonoj koulji, ve povlai zasun na vratima. Evo me! rekao je
razdraeno. Prestanite lupati, probudit ete cijelu...
Zastao je kad je, otvorivi vrata, ugledao lokalnog redarstvenika
Henryja Leacha, krnog mukarca u etrdesetima. Uz njega su
stajala dva pomonika s palicama; obrisi su im se ocrtavali na
jutarnjem svjetlu. Krenuo sam dalje niz stube moja se ljutnja
pretvorila u strah, i noge su mi poele drhtati. Leach je u rukama
drao papir. Uvijek je bio pun potovanja i naklonio bi se kad bismo
se sreli na ulici, no sada se mrtio i vano podignuo papir da ga
mogu vidjeti. Odmah sam opazio svjetlocrveni peat. Nije bio
kraljiin nego kraljev.
Gospodine Matthew Shardlake, obratio mi se Leach smrtno
ozbiljno, kao da sam stranac.
O emu se radi? Uspio sam primijetiti da su Agnes i Josephine
takoer ustale, i da stoje iza mene, a onda iza kue dotri Timothy,
 473

koji je zacijelo timario konje. Naglo se zaustavio jer ga je jedan od

redarstvenikovih pomonika prijetee pogledao. Duboko sam
udahnuo svje zrak vedrog ljetnog jutra.
Leach je nastavio: Krunsko vijee mi je naloilo da vas uhitim
zbog optube za herezu. Vijenici e vas sasluati sutra, a dotad
ete biti zadrani u Toweru.

ETRDESET DRUGO POGLAVLJE

LEACH MI JE REKAO da se odjenem. Nareeno mi je da izvidim
imate li u kui zabranjenih knjiga. Imam nalog, podignuo je on
drugi dokument.
Nemam takvih knjiga.
To je nareenje.
Njegov pomonik drao je Timothyja za ovratnik, no djeak se
posve neoekivano otrgnuo i potrao prema redarstveniku,
poseui za nalogom. Ne! Ne! To je la! Moj gazda je dobar ovjek!
Leach je drao dokument iznad Timothyja, izvan njegova
dohvata. Pomonik opet uhvati djeaka za ovratnik i podigne ga u
zrak. Djeak pone krkljati, pa ga pomonik spusti, sada ga vrsto
drei za ruku. Nemoj to opet pokuavati, deko, ili u te uguiti!
Pogledao sam svoju poslugu. Agnes i Josephine stiskale su se
jedna uz drugu prestraenih oiju. Mislila sam da je ovakvo
hvatanje ljudi u njihovim domovima zavreno, apnula je Agnes.
Martin je, pak, ravnoduno pratio to se dogaa.
Provest u izvid dok se vi odijevate, rekao mi je Leach. Glas mu
je i dalje bio jednolian, sluben, prijekoran. Osjeao sam da uiva
to ima priliku poniziti nekog iz mog stalea. Nije me gledao u oi.
Pustio sam ga unutra. Bar se zbog zabranjenih knjiga nisam
morao plaiti: sve sam ih spalio. Osim toga, u kui nisam imao
nikakav dokument koji bi otkrio da sam tragao za Tualjkom. Leach
je poslao jednog pomonika na kat da straari dok se odijevam.
Prsti su mi drhtali dok sam se zakopavao i vezao cipele.
Pokuavao sam se smiriti i razmisliti o svemu. Tko je ovo naredio, i
 474

zato? Je li ovo dio neke nove urote protiv kraljice Katarine? Kad
sam prije pet godina bio zatoen u Toweru zbog izdaje koju je
izmislio Richard Rich, spasio me nadbiskup Cranmer. Moe li me
sada spasiti kraljica? Odjenuo sam ljetnu halju koju mi je sino,
kao i obino, pripremio Martin i izaao iz sobe.
Moja posluga jo je uvijek stajala u predvorju. Josephine je grlila
uplakanog Timothyja. Spontano sam se okrenuo prema njoj, a ne
prema svom majordomu. vrsto sam je uhvatio za ruku i uurbano
rekao: Otii smjesta do Jacka Baraka i reci mu to se dogodilo.
Sjea se gdje ivi? Ve si mu nosila poruke.
I njene su se ruke tresle, ali ipak se nekako sabrala. Otii u
odmah, gospodine.
Hvala ti. Okrenuo sam se redarstveniku i pokuao sauvati
bar malo dostojanstva. Krenimo, prijatelju. Pretpostavljam da
emo pjeaki.
Tako je, odvratio je Leach strogo, kao da sam ve osuen.
Uto se oglasio Martin Brocket. Gospodin Shardlake bi trebao
jahati, prigovorio je. ovjeka njegova statusa ne biste smjeli voditi
londonskim ulicama kao da je obian graanin. To nije prikladno.
inilo se da ga daleko vie brine krenje pravila ponaanja nego
samo uhienje.
Dobili smo upute da ga sprovedemo pjeice.
Nema tome pomoi, Martine, rekao sam blago, pa se okrenuo
Leachu. Poimo.
Gradske ulice, sreom, jo nisu bile pune ljudi, no ono malo
prolaznika sa strahom je promatralo nau etvorku: Leach je, u
svojoj odori gradskog redarstvenika, stupao na elu, dok su krupni
i naoruani pomonici koraali uz mene. Uhienje vieg odvjetnika
bila je rijetkost, i nije bilo naodmet da javnost to vidi. Ljude je
trebalo podsjetiti da je svatko, bez obzira na svoj drutveni poloaj,
podreen kralju.

 475

U TOWER smo uli na glavna vrata. Redarstvenik me predao

dvojici toverskili straara u crvenim odorama; sjeiva helebardi bila
su im naotrena poput britvi, a na ulatenom eliku njihovih
kaciga svjetlucalo je ranojutarnje sunce. Sjetih se grevitog straha
koji sam osjetio kad sam prije nekoliko tjedana s lordom Parrom
doao ovdje u posjet Walsinghamu. Sudbina od koje su svi
strahovali, da zavre ovdje kao zatoenici, nanovo me snala. Tlo
kao da se ljuljalo pod mojim nogama dok su me preko uredno
podrezanog travnjaka unutarnjeg dvorita vodili prema White
Toweru. Iz toverske menaerije dopirala je udaljena rika i tektanje;
upravo su hranili ivotinje.
Malo se priberem i okrenem najbliem straaru, nevjerojatno
visokom i snanom mladiu, ija je plava kosa izvirivala ispod
eline kacige. Kamo me vodite? upitao sam.
Sir Edmund vas eli vidjeti.
Osjetih blagu nadu. Walsingham je prijatelj lorda Parra. Moda
preko njega mogu lordu poslati poruku.
Sproveli su me kroz veliko predvorje, a zatim uza stube. Sir
Edmund je bio zauzet, pa sam morao gotovo sat vremena ekati u
zakljuanoj sobi iz koje se pruao pogled na osunani travnjak.
Sjedio sam na tvrdoj klupi i pokuavao sabrati misli. Naposljetku
se pojavio novi straar i osorno rekao da je sir Edmund spreman.
Stari upravitelj Towera sjedio je za svojim radnim stolom. Strogo
me promatrao, gladei vrh svoje sijede brade.
ao mi je to je do naeg novog susreta dolo pod ovakvim
okolnostima, gospodine Shardlake, rekao je.
Sir Edmunde, ja nisam heretik, odvratio sam. Ne znam to se
dogaa, ali moram obavijestiti lorda Parra da sam ovdje.
Lord Parr ne moe posredovati u ovome, rekao je Walsingham
uznemireno. Ni on, ni bilo tko drugi. Privedeni ste po nalogu
Krunskoga vijea zbog sasluanja. Lord Parr nije lan Vijea.
Ali kraljiin brat, grof od Essexa, jest, rekao sam oajniki. A
prije samo etiri dana razgovarao sam s kraljicom. Nisam kriv ni za
kakav zloin.
 476

Sir Edmund je uzdahnuo i odmahnuo glavom. Pozvao sam vas

k sebi iz uljudnosti da vam kaem gdje ete provesti ovaj dan i
sljedeu no, a ne da sluam vae albe. Ostavite to za Vijee. Ja
radim po njihovu nalogu i peatu tajnika Pageta. Naas sam
sklopio oi, a Walsingham blae doda: Najbolje e biti da se
saberete i pripremite za sutranje ispitivanje pred Vijeem. to se
tie vaeg boravka ovdje, stavit emo vas u udobnu eliju, zajedno s
drugom optuenom dvojicom.
Smeteno sam ga pogledao. S drugom dvojicom? Tko su oni?
Sir Edmund pogleda papir na stolu. Philip Coleswyn, odvjetnik,
i Edward Cotterstoke, slubenik.
Dakle, Isabel stoji iza ovoga. Ali njezino buncanje zasigurno nije
bilo dovoljno da nas sve privedu pred Vijee. Potom se, meutim,
sjetih Philipova straha da je ve pod sumnjom, te da je Edward
Cotterstoke takoer radikal.
Moete si naruiti hranu i pie, rekao je Walsingham. Samo
mi recite koga da pozovemo.
Ve sam obavijestio svog pomonika da sam... odveden.
U redu, rekao je Walsingham bezbojno. Za vae se dobro
nadam da ete se sutra uspjeno obraniti. Neto je zabiljeio na
papir i kimnuo straaru, koji me odvede van.

SPROVELI SU me natrag kroz veliko predvorje, pa niz stube u onu
vlanu podzemnu komoru. Opet sam sluao glasan zveket tekih
kljueva, isto kripanje reetkastih vrata, nakon ega su me za
ruku odveli u sredinju prostoriju gdje je Howitson, krupan
mukarac s neurednom, raupanom bradom, sjedio za svojim
prevelikim stolom. Straari su mu rekli kako se zovem i ostavili me
njemu na brigu. Pogledao me i zbunjeno podignuo obrve jer, eto,
nedavni se posjetitelj vratio kao zatvorenik, no lice mu brzo poprimi
strog izraz od maloprije. Sjetih se straara Myldmorea koji e
uskoro, po onome to je rekao lord Parr, biti potajno prebaen u
inozemstvo. Upitah se to Howitson misli o nestanku svog
 477

podreenog.
Zazvao je dva tamniara koji uskoro pristignu iz smjera elija.
Ovo je gospodin Shardlake. Drat emo ga do sutra ujutro, kad e
biti odveden pred Vijee. Smjestite ga zajedno s ostalima u eliju za
zatvorenike od statusa.
Znao sam tko je jo nedavno bio u toj eliji, Myldmore mi je sve
ispriao.
Anne Askew.

ODVELI su me kroz kratak, kamenom poploan hodnik. Jedan je
straar otvorio reetkasta vrata elije, a drugi me uveo unutra.
elija je odgovarala Myldmoreovu opisu; bio je tu stol s dva stolca,
no sada su unutra, umjesto jednog, bila ak tri pristojna kreveta s
vunenim pokrivaima. Tamniari su zacijelo unijeli dva dodatna
kreveta kad su uli da dolaze trojica zatvorenika. No u eliji se
osjeao smrad vlage svojstven tamnicama, a svjetlo je ulazilo samo
kroz visok reetkasti prozor. Spustim pogled na gole kamene ploe
na njima je gospoa Askew nakon muenja leala u agoniji.
Dvojica mukaraca dotad su utke leala na krevetima. Philip
Coleswyn odmah je ustao. Bio je u svojoj halji; ovratnik koulje
iznad prsluka bio mu je odvezan, a inae uredna smea kosa i
brada sad su mu bile raupane. Edward Cotterstoke me pogledao,
ali nije ustao. Na vjetaenju murala primijetio sam njegovu
slinost sa sestrom, ne samo tjelesnu, ve i karakternu: oboje su
bili bahati i raspaljivi. No danas je izgledao uplaeno, pa ak i
izmueno. Nosio je samo koulju i hlae. Izgubljeno je i beznadno
zurio u mene svojim izbuljenim plavim oima, tako slinim
Isabelinim. Iza mene vrata su se s treskom zatvorila i ulo se
kljocanje kljua u bravi.
Mili Boe, Matthew! rekao je Philip. uo sam da e vas
privesti. Ovo nam je priredila Isabel Slanning...
to su vam rekli?
 478

Samo da e nas sutra ispitati Krunsko vijee zbog optubi za

herezu. Jutros me priveo redarstvenik, kao i gospodina
Cotterstokea.
Isto je bilo i sa mnom. Ali to nema smisla. Ja nisam heretik.
Philip sjedne na krevet i obrie elo. Znam. Ali ja... Spustio je
glas. Ja sam imao razloga strahovati. Premda, uvijek sam pazio da
ne iznosim heretike stavove u javnosti. Edward takoer.
A va vikar? Je li on bio oprezan?
Koliko je meni poznato, jest. Da nije, i on bi zasigurno bio
uhien.
Kimanjem potvrdim njegovu prosudbu. Jedina stvar koja
povezuje nas trojicu jest onaj nesretni spor.
Isabel nas je sve upropastila, rekao je Edward tiho sa svog
kreveta, a onda, na moje iznenaenje, skvri noge i sav se sklupa,
poput djeteta. Bilo je udno vidjeti odraslog ovjeka u takvom
poloaju.
Philip je vrtio glavom. Bojim se da vas je ovo snalo jer su ve
sumnjali na mene i Edwarda.
Ali Isabelina optuba za urotu je smijena i lako se moe pobiti!
Zasigurno nas ne bi dovukli pred Vijee samo na temelju njene
tvrdnje. Osim ako... Duboko sam udahnuo. Osim ako njenu
pritubu nije iskoristio netko drugi, netko tko me eli unititi.
Philip se namrtio. Tko?
Ne znam... Philipe, bio sam umijean, mada to nije bilo
najpametnije, u dravne poslove. Imam neprijatelje u Krunskom
vijeu. Ali i prijatelje, mone prijatelje. Zato bi me tko napao?
Misli su mi se kovitlale. Je li onaj tko dri Tualjku napokon odluio
pokazati je javnosti? I ispitati me o potrazi za njom? S kraljicom i
lordom Parrom nikad nisam razgovarao o sudbini knjige za sluaj
da je pronaemo. No bio sam uvjeren da bi je lord Parr unitio kako
bi bio siguran da je kralj nikada nee vidjeti.
Uhvatio sam Philipa za ruku. Jeste li ikada pred nekim tko vas
je mogao prijaviti nijekali prisutnost krvi i tijela Kristova na misi?
 479

Govorio sam tiho, plaei se da straari ne prislukuju na vratima.

Philip rairi ruke. Nakon svega to se dogaalo ovog ljeta?
Naravno da nisam.
A vi, gospodine? Okrenuo sam se Edwardu, koji je i dalje leao
sklupan na krevetu. Jeste li javno iznosili opasne tvrdnje? Jeste li
posjedovali zabranjene knjige?
Pogledao me. Nisam iznosio heretike tvrdnje, a knjige sam
predao prolog mjeseca. Govorio je umorno, kao da se ne radi ni o
emu vanom.
Okrenuo sam se Philipu. Onda se toga moramo drati i rei
Vijeu da su optube protiv nas lane. Ako tko pokuava iskoristiti
Isabelin prigovor kako bi se obruio na mene, moramo im pokazati
da se radi o besmislicama. Maloduno se sjetim kako je rizniar
Rowland izbjegavao susret sa mnom, ne elei dalje raspravljati o
Isabelinim optubama. Je li tko utjecao na njega?
Edward se uspravi u sjedei poloaj i iscrpljeno se, kao da mu je
tijelo od olova, nasloni na poploani zid. Ovo je Gospodova osveta,
rekao je. Isabel je njegovo orue. Sve je to predodreeno. S
obzirom na ono to sam uinio, ne mogu biti spaen. Moja dua je
prokleta. Cijeli je moj ivot prijevara. ivio sam oholo i u
neznanju...
Pogledao sam Philipa. O emu to govori?
Prije dva dana sam ga suoio sa sumnjama sluge Vowella,
rekao je Philip tiho. Priznao mi je da je ubio svog ouha i smatra da
ga je sada sustigla Boja kazna.
Znai, istina je.
Philip alobno kimne.
Uto se svi trgnemo na kljocanje kljua u bravi. Straar otvori
vrata, a u eliju, na moje ushienje, ue Barak. Uz njega je, nosei
veliki zaveljaj, koraala Josephine. Izgledala je prestravljeno. S
njima je dola i Coleswynova ena, Ethelreda, koja nam je bila
pripremila veeru onog kobnog dana kad me zaskoila Isabel. I ona
je nosila zaveljaj. Lice joj bijae smrtno blijedo, a kapuljaa joj je
stajala nakoso. Imate deset minuta, rekao je straar i zalupio
 480

vratima.
Barak je odlunim nastupom elio prikriti brigu koju sam mu
vidio na licu. I tako ste vi opet zavrili ovdje. Josephine je
navaljivala da poe sa mnom. I Nicholas je elio doi, ali mu nisam
dopustio. S obzirom na stanje u kojem se nalazi, vjerojatno bi se
slomio i poeo plakati kao djevojica.
Da te uje, krenuo bi maem na tebe, rekoh. Usred sveg ovog
uasa, Barak me naas uspio nasmijati. Okrenuo sam se
Josephine. Hvala ti to si dola, mila.
Progutala je slinu. Htje... htjela sam.
Jako sam ti zahvalan.
Navaljivala je, ree Barak. Donijela vam je hrpu hrane.
Jesi li rekao Tamasin to se dogodilo?
U njenom stanju? Pa vi se alite. Kad je Josephine dola do nas,
bila je, hvala Bogu, dovoljno razborita i zatraila da nasamo
razgovara sa mnom. Tammy misli da je posrijedi neka kriza u
uredu. Nego, koji se vrag dogaa?
Ne znam. Isabel...
Prekinuo me Ethelredin ljutit glas. Nagnula se nad Edwarda
Cotterstokea i grdila ga. Odgovorite mi, gospodine. Zato ste
toverskim slubenicima rekli da vas ena i djeca ne smiju posjetiti
ni pod kojim okolnostima? Vaa je gospoa kod mene doma. Plae
bez prestanka. To je vrlo okrutno od vas.
Tako je najbolje, odgovori Edward kukavnim glasom. Ne elim
da me moja ena i djeca vie ikada vide. Ja sam sramotan stvor.
Etbelreda je piljila u njega, a onda pogleda mua. Zar je
poludio?
Philip alosno pogleda svog klijenta. Ostavi ga, ljubavi. Sjeo je
na krevet i povukao enu do sebe. Stisnuli su se jedno uz drugo.
Sluaj, Jack, uurbano sam rekao. elim da ode u Whitehall
i obavijesti lorda Parra o ovome.
Upravo sam stigao odande, rekao je Barak nervozno. Ukrcao
 481

sam se na amac im mi je Josephine javila to se dogodilo. Znam

da biste to zatraili od mene. Ali nisu me pustili unutra. Na javnim
stubama je pravi mete. Stvari iz Whitehalla brodovima se prevoze
u Greenwich, za kraljev susret s admiralom, i u palau Hampton,
gdje se svi sele nakon toga. Nisu mi ak htjeli rei ni je li lord Parr
ondje.
A kraljica...
Pokuao sam i to. Ali straari ni da uju. Sve to su rekli bilo je:
>Kraljica nije ovdje. Kraljica ide u palau Hampton.< Uzdahnuo je.
ini se da su vas vai prijatelji na visokim poloajima napustili.
Krivo! odvratio sam ustro. Lord Parr moda, ali ne i kraljica.
Osim toga, i oni bi mogli biti uvueni u ovo. Ima li kakvih glasina o
kraljici ? Da joj se nije to dogodilo? upitao sam zabrinuto.
Nita nisam uo.
Dobro. Napisat u poruku. Odnijet e je kraljiinoj slukinji,
Mary Odell, govorio sam grozniavo. Saznaj je li u Whitehallu ili je
ve u palai Hampton. Reci straarima da e imati problema s
kraljicom ako poruka ne doe do nje.
Barak je, predvidjevi moj zahtjev, donio pero i tintu. Na brzinu
sam napisao to se dogodilo i adresirao poruku na Mary Odell.
Zapeati je u uredu, rekao sam Baraku. Straari vole vidjeti
peat. I, molim te, budi brz.
Pokuat u, rekao je Barak, ali u glasu mu nije bilo previe
nade. Straar je otvorio vrata. Vrijeme je isteklo, rekao je osorno.
Barak, Josephine i Ethelreda izali su iz elije. Ethelreda je
plakala, i Josephine ju je pridravala, premda je i sama drhtala.
Vrata se s treskom zatvore.

SJEO SAM na krevet pokraj Philipa i pogledao Edwarda. Plailo
me stanje u kojem se nalazio svata bi mogao izbrbljati pred
Vijeem. Sada je sjedio, no duboko sputene glave.
Rekao vam je da je ubio ouha? apnuo sam Philipu.
 482

Philip alobno kimne. Premda sam aptao, Edward me uo i

podignuo glavu. Lice mu je i dalje imalo oajniki izraz.
Da, ubio sam ovjeka koji nikome nita nije skrivio i sad zbog
toga moram odgovarati pred Bogom. Skrivao sam istinu pred
sobom i svijetom punih etrdeset godina, za sve sam krivio Isabel,
no sada je sve izalo na vidjelo i moram odgovarati za nedjelo
zajedno s njom. Duboko u sebi znao sam da e jednog dana za to
kucnuti as.
to se zbilo tih davnih dana, gospodine Cotterstoke? upitah.
Morao sam doprijeti do tog potresenog i skrhanog ovjeka.
Nekoliko trenutaka je utio, a onda ree: Na je otac bio dobar
ovjek. Isabel i ja stalno smo se svaali majka jedva da je
obraala pozornost na to, no na bi nas dragi otac uvijek izmirio.
On je bio naa stijena. Kad je preminuo, tuga koju smo Isabel i ja
osjeali... Zavrtio je glavom i utihnuo.
Potom se vaa majka ponovo udala, potaknuo sam ga.
Da, a otac nije leao u grobu ni godinu dana. U glasu mu se
sada osjeao traak staroga gnjeva. A onda, nakon jo nekoliko
mjeseci, ve je imala trudniki trbuh. Puzala je pred Peterom
Cotterstokeom, a zanemarivala Kabel i mene. Oh, kako smo ga
mrzili. Pogledao me. Imate li brae ili sestara, gospodine?
Ne, ali ve sam viao obitelji koje je razorila mrnja. I to previe
puta.
Edward je tuno vrtio glavom. Djeca... njihovi umovi znaju biti
silno opaki, izopaeni. Bili smo uvjereni, iako nismo imali dokaza,
da e Peter Cotterstoke sve dati svom djetetu, a nas razbatiniti.
Nije prestajao vrtjeti glavom. Poeli smo sa sitnicama. Krali smo
njegove stvari i unitavali ih. Nekad bih stvar izabrao ja, no ee
Isabel... Bili smo sve drskiji. U polju smo spalili knjigu koju je jako
volio. Plesali smo oko male vatre, ubacujui u nju jednu po jednu
iluminiranu stranicu. Bili smo zli, vrlo zli.
Bili ste samo djeca, rekoh.
Sumorno me pogledao. Pokuali smo ga otrovati. Nismo ga
htjeli ubiti, tada jo ne. eljeli smo da mu pozli. No jako se razbolio.
 483

Mislili smo da e nas otkriti, ali nije posumnjao na nas, rekao je

Edward s puno tuge.
No vaa je majka posumnjala na vas, pomislih ja, i otad je pazila
na svog mua. Samo, nedovoljno dobro.
Isabel i ja pred njim smo uvijek glumili privrenu djeicu,
nastavio je Edward jednolino. Nije nas prozreo, i smijali smo se
njegovoj naivnosti. A onda je Isabel dola na zamisao da ga ubijemo
kako bismo osigurali nasljedstvo i osvetili se jer nas je elio liiti
kako smo sami sebe uvjerili onog to nam pripada. Sklopio je
oi. I zato to nije bio na dragi otac, ije mjesto nitko nije mogao
zauzeti. Suza klizne niz Edwardov izborani obraz.
U njihovoj kui, pomislih, jedini podsjetnik na njihova pravog
oca bila je ona zidna slika. Nije bilo vie nikoga kome su vjerovali, s
kime bi mogli razgovarati. Neka djeca se sprijatelje s poslugom, no
Edward i Isabel nisu bili od te sorte. Polako i postojano tjerali su
jedno drugo u neku vrstu ludila.
Razmatrali smo svakojake planove za ubojstvo, ali nismo se
mogli dosjetiti nieg praktinog, nastavio je Edward. Iskreno
vjerujem kako nikad nisam namjeravao prijei s rijei na djela, no
Isabel moda jest. I onda smo se jednog dana nali u pristanitu
Peter Cotterstoke gledao je prema rijeci, stojei na samom rubu
mola, a Isabel mi je apnula da je to naa prilika. Voda je bila
duboka i hladna, i znali smo da ne bi uspio isplivati. Bio sam
krupan djeak, visok za svoju dob, i bilo je dovoljno da ga samo
jednom gurnem s lea. Spustio je glavu. udno, ali tek smo
poslije shvatili to smo napravili. Bilo je to ubojstvo... Isabel je
preuzela stvar u svoje ruke, odluila je da emo kazati kako smo
ouha ostavili u pristanitu.
Nitko nije mogao dokazati suprotno, rekao je Philip.
A onda... onda smo saznali da nas nije namjeravao
razbatiniti. Edward je dlanovima prekrio lice. Glas mu je bio
jedva ujan. Majka je sumnjala na nas. Nije nas vie mogla smisliti
i pobrinula se da to prije odemo iz kue. Nije ju zanimala moja
obitelj, ni unuci. A ona njena oporuka... Zastao je.
 484

To je bila njena osveta, rekao sam.

Da, to mi je sada jasno. Edward je zavrtio glavom. Nikad
nisam pomislio da Vowell sluti to se dogodilo, ak ni na dan
vjetaenja, kad se jako uzrujao. Bio sam slijep, sve ove godine bio
sam slijep. akom se udario po elu.
Sve ove godine, rekao sam tiho, vi i Isabel krivili ste jedno
drugo. To je bilo lake od suoavanja s istinom.
Edward je tupo kimnuo. Bila je to odve teka istina da bi je se
moglo podnijeti.
Vas ste dvoje sve ove godine i dalje bili u svojevrsnoj zavjeri.
Oboje ste nastojali izbjei svoj dio krivnje. Bio je to udnovat,
obrnut pogled na stvar.
Poslije sam je krivio to me nagovorila na nedjelo, ali ona je
tvrdila da nije htjela da ga doista gurnem, da se samo pretvarala.
Prestali smo razgovarati. Naravno, zgrijeili smo oboje. Kad sam
pronaao istinsku vjeru, skrivao sam taj grijeh i pred samim
Gospodom. No On je znao, i sada se pravedno sveti.
Nita nisam rekao. Po zakonu, i Edward i Isabel krivi su za
ubojstvo. Priznanje makar i jednog od njih znailo bi smrt
vjeanjem za oboje, ak i danas. Pomislih na njihovu majku; sve je
te godine sumnjala na svoju djecu, no nita nije mogla dokazati, i
preostalo joj je samo da ih mrzi. Uzdahnuo sam. to kanite
napraviti, gospodine Cotterstoke?
Priznat u. Bog to zahtijeva od mene.
Zacijelo vam je jasno, poeo sam smotreno, da vae privoenje
pred Krunsko vijee nema nikakve veze s vaim ouhom. Ovdje je
rije o herezi. A ako niste iznosili heretike tvrdnje, moe biti da e
vas i brata Coleswyna iskoristiti zbog napada na mene.
Zurio je u mene istinski zbunjeno. Mislio sam da je ovo
uhienje nekako povezano s onim... s onim to smo uinili. Ali,
istina, spomenuli su herezu. Opet, nikako nisam mogao shvatiti
zato smo dovedeni ovamo, zato je u sve ukljueno Krunsko
vijee. Namrtio se. Zato bi se Vijee zanimalo za vas,
gospodine? S olakanjem primijetim da vie ne izgleda samo
 485

zbunjeno, ve i da pozorno eka to u rei. Vratio sam ga u

stvarnost, bar zasad.
Zato to sam bio upleten u... politika zbivanja, rekoh oprezno.
Vjerojatno sam stekao neprijatelje meu tradicionalistima.
Hulje! Moda sam sada izgubljen i proklet, no jo uvijek nisam
pao tako duboko da ne bih prezirao te neprijatelje vjere. Na licu
mu se pojavio ljutiti ponos.
Gospodine Cotterstoke, onda vas zbog svih nas molim da sutra,
kad vas pred Vijeem budu upitali jeste li ikada javno govorili
protiv mise, odgovorite istinito da niste.
Nisam javno, ali to jest moj stav.
Na lomai moete zavriti samo zbog onog to izgovorite. Vau
vjeru drite skrivenu u svom srcu, preklinjem vas.
Philip je kimnuo. Da, Edwarde, gospodin Shardlake je u pravu.
Ali ono to smo uinili Isabel i ja...
Neka najprije proe sasluanje, Edwarde. Ostavite to za
kasnije.
Edward se zamislio. Lice mu se trzalo. Ako me budu pitali o
ouhovom ubojstvu, rekao je napokon, morat u rei istinu. U
suprotnom neu rei nita. Prodorno je pogledao Philipa. No
poslije toga moram platiti za svoje grijehe.
Bio je nepokolebljiv ovjek, pomislih, krut i tvrdoglav, kao i
njegova sestra. Uostalom, za takvo etrdesetogodinje meusobno
svaljivanje krivnje doista je bila potrebna udnovata, izopaena
snaga uma.

NAKON TOGA sati su protjecali vrlo sporo. Philip je nagovorio
Edwarda da moli zajedno s njim, i mnogo su vremena proveli
mrmljajui u kutu, traei Boga da im dade snage. Poslije su
razgovarali o mogunosti spasenja za Edwarda ako javno prizna
svoj zloin. U jednom su trenutku preli na Isabelinu odanost
 486

staroj vjeri. Edward je podignuo glas, nazvavi sestru svojevoljnom

enom zlobnoga srca. Glas mu je imao kreposnu i samosaaljivu
notu, tako poznatu iz doba kad sam zastupao Isabel. Ako Edward
prizna, pomislih, i Isabel je propala.
Kroz reetkasti prozor iznad nas u eliju je prodirala etvorina
svjeda. Polako se pomicala preko zidova, oznaavajui prolazak
popodneva. Edward i Philip zavrili su svoj razgovor. Philip nas je
nagovorio da pojedemo neto od hrane koju su nam donijeli nai
posjetitelji.
Stigla je veer, i etvorina svjetla brzo je blijedjela. Uto se pojavio
straar s porukom za mene. Philip i Edward promatrali su kako
nestrpljivo rasklapam papir. Poruku mi je poslao Barak.

Vratio sam se u Whitehall i uspio uvjeriti straare da me

puste do kraljiine sobe za audijencije. Kraljica je otila u
palau Hampton s veinom svojih slugu, ukljuujui, ini se,
i gospou Odell. Radnici su upravo skidali tapiserije.
Promatrala ih je neka lakrdijaica, enska luda s patkom
na uzici. Straar ju je upitao zna li gdje je gospoa Odell.
Odvratila je da je u palai Hampton. A kad joj je rekao da
sam donio vau poruku, okrenula se prema meni i poela se
kreveljiti. Uvjerio sam straara da proslijedi pisamce. ao
mi je, ali to je sve to sam mogao uiniti.

Barak je susreo samo Jane Benu, koja me bila svojski uzela na

zub. Spustio sam papir. Nita nova. Ali moja poruka je
proslijeena... vanoj osobi.
Edward me tupo promatrao, kao da se sve ovo dogaa nekom
drugom; ponovo se povukao u sebe. Philip je samo utke spustio
glavu.

BILA JE to duga, duga no. Spavao sam na mahove, nekoliko
 487

puta se posve razbudivi. Grizle su me buhe i ui iz posteljine.

Mislim da je i Philip loe spavao. Negdje usred noi uo sam ga da
tiho moli, pretiho da bih razabrao rijei. Edward je, kad sam se prvi
put probudio, glasno hrkao. No drugi put sam vidio svjetlucanje
njegovih oiju oajniki je zurio u tamu.

ETRDESET TREE POGLAVLJE

SJEDILI su u DUGOM NIZU, za stolom prekrivenim zelenim
barunom est lanova Krunskoga vijea, vrhovnog upravnog
tijela koje je odgovaralo kralju. Svi vijenici nosili su najfinije halje,
zlatne lance i kape ukraene draguljima. Philip Coleswyn, Edward
Cotterstoke i ja sjeli smo suelice njima, a trojica toverskih straara
koji su nas sproveli stali su iza nas. Srce mi je lupalo ovdje su
unatrag nekoliko mjesci, uz Anne Askew, sjedili i mnogi drugi
optuenici za herezu.
Sir Thomas Wriothesley, predsjednik Gornjeg doma, mahao je
oprstenjenom rukom ispred nosa. Za Boga miloga, kako li samo
smrde po toverskim tamnicama. Zar doista ne mogu oprati
zatoenike prije nego ih dovedu ovamo? Gledajui ga, sjetih se
kako se na spaljivanju Anne Askew bojao da barut oko vratova
osuenika pri ekploziji ne ozlijedi dravne velikodostojnike. A
nisam zaboravio ni da je zajedno s Richem muio gospou Askew.
Primijetio je da ga promatram i zbog te se drskosti bijesno zapiljio u
mene svojim hladnim zelenim oima, nalik malim oblucima.
Svi su vijenici pred sobom imali dokumente, no sir William
Paget koji je, odjeven u crnu svilenu halju, sjedio u sredini
pred sobom je imao cijelu hrpu papira. Njegovo etvrtasto blijedo
lice iznad duge crne brade odisalo je hladnoom. vrsto je stiskao
svoje tanke usne.
Pagetu slijeva sjedio je Wriothesley, a onda Richard Rich.
Richevo lice bilo je bezizraajno; spojio je jagodice svojih mravih,
blijedih prstiju i gledao u stol, napola sklopivi zelene oi. Pokraj
njega, u reverendi i sa stolom oko vrata, sjedio je biskup Stephen
Gardiner, Richeva potpuna suprotnost. Krupan i markantna lica,
isijavao je silom i ratobornou. Poloio je iroke, dlakave ruke na
 488

stol, nagnuo se naprijed i pomno nas promatrao svojim jarosnim,

duboko usaenim oima. Gardiner je bio vodei tradicionalist u
Vijeu, dok su Wriothesley i Rich bili njegovi pobornici. Upitah se je
li znao da su muili Anne Askew.
Dva preostala vijenika sjedila su Pagetu zdesna. Jedan je,
nadao sam se, bio prijatelj: Edward Seymour, lord Hertford, visok i
mrav, koata lica i tijela. Sjedio je uspravno. Osjetio sam da
oprezno potiskuje ljutnju. Ako ta ljutnja izae na vidjelo, valjda e
to biti u nau korist. Uz Seymoura je sjedio mravac kratke brade,
crvenkastosmee kose i upadljivog nosa. Ve sam ga bio vidio u
dvorcu Baynard bio je to kraljiin brat, William Parr, grof od
Essexa. Srce mi je poskoilo svoje mjesto u Vijeu dugovao je
sestri, pa zasigurno ne bi bio ovdje da je ona u kakvoj nevolji.
Njegova prisutnost dijelom je nadoknadila izostanak ovjeka kojem
sam se ovdje najvie nadao nadbiskupa Cranmera, koji bi bio
protutea Gardineru. No Cranmer, iji je dolazak na Vijee, govorilo
se, uvijek bio taktike prirode, danas je odluio ostati po strani.
Paget podigne prvi dokument s hrpe i prodornim pogledom
prijee preko nas. Lice mu je i dalje bilo bezizraajno. Ponimo,
rekao je.

Do WHITEHALLA SU nas prevezli brodicom. Krunsko se vijee selilo
s kraljem po njegovim posjedima, pa sam mislio da e nas odvesti u
palau Hampton. No Vijee je jo uvijek zasjedalo u Whitehallu.
Tog smo jutra nas trojica bili prva toka dnevnog reda; crvenih
oiju, raupani i, kako je to primijetio Wriothesley, smrdljivi,
ukrcani smo na brodicu i odvezeni uzvodno.
Na javnim je stubama vladala velika guva, ba kako je Barak
opisao sluge su iznosile sve stvari iz dvorca. Mala povorka
natovarenih brodica ve je plovila uzvodno prema palai Hampton.
Na jednu su brodicu upravo ubacivali goleme lonce i badnjeve iz
kraljevske kuhinje, i iznad vode je odjekivao zveket. Istodobno,
petorica slugu paljivo su podignuli dugu tapiseriju omotanu
tkaninom i utovarili je na drugu brodicu. Na vrhu pristanita
 489

stajao je pisar u crnoj halji i kriao ukrcane predmete na popisima

privrenim za malu radnu plou koja mu je visjela oko vrata.
Jedan od naih uvara rekao je laaru: Idi na kraljevske stube.
Ovdje je odve prometno.
Pogledao sam drugu dvojicu zatoenika. Philip je sjedio
sabrano, s rukama u krilu. Primijetio je moj pogled. Hrabrosti,
brate, kratko se osmjehnuo. To sam ja njemu rekao kad je klonuo
na spaljivanju Anne Askew. Zahvalno sam mu kimnuo. Edward
Cotterstoke izgubljeno je zurio u golemo proelje puno blistavih
prozora. Bio je blijed poput krede. inilo se kao da je tek sada
postao posve svjestan ozbiljnosti situacije u kojoj se naao.
Brodica je pristala na vrhu kraljevskih stuba, uz dugi paviljon
na ijem su krovu leprale zeleno-bijele tudorske zastave. Uspeli
smo se kamenim stubama prekrivenim prljavo zelenom rijenom
mahovinom. Straar nam je otvorio vrata paviljona, i uveli su nas u
dugaku galeriju koja je spajala spremite za plovila i palau.
Zidovi su bili ureeni tapiserijama s prizorima rijeke. Gurali su nas
cijelom duinom paviljona, pokraj novih slugu koji su nosili
predmete iz kraljevskog domainstva, i tako sve do palae. Nali
smo se u ve mi poznatom predvorju prostoriji koja je kraljevske
stube spajala s trima dvokrilnim vratima. Sva su vrata bila pod
straom. Sjeao sam se da jedna vode u kraljiinu galeriju, druga u
kraljiine privatne odaje, a trea u kraljeve. Straari su nam otvorili
ba trea vrata. Sluga koji je odatle nosio oslikanu vazu, gotovo
veu od njega samog, zamalo se sudario sa mnom, na to ga je
jedan on naih uvara opsovao. Brzo su nas sproveli do malih
vrata, ija je gornja greda bila ukraena sloenim spiralnim
rezbarijama. Rekoe nam da emo ekati u toj sobi dok Vijee ne
bude spremno. Soba je bila prazna, bez ikakvog namjetaja, no iz
nje se pruao prekrasan pogled na vrtove.
Vrlo brzo otvorila su se unutarnja vrata i pozvani smo u odaju
Krunskoga vijea.

 490

PAGET JE od nas najprije zatraio da potvrdimo svoj identitet, te

da se na Bibliji zakunemo da emo govoriti istinu pred Bogom, kao
da smo na sudu. Krunsko vijee imalo je tu snagu. Kad je Paget
nastavio, u glasu mu se osjeao naglaeni prijekor; time nas je,
znao sam to iz dugogodinjeg iskustva sa sucima, elio zastraiti:
Svi ste optueni za herezu, za nijekanje prisutnosti krvi i tijela
Kristova na misi, prema Zakonu iz 1539. Izjasnite se o krivnji.
Gospodo, ja nisam heretik, rekao sam, iznenaen snagom
svoga glasa.
Philip je odgovorio odvjetnikom preciznou: Nikad nisam
prekrio Zakon.
Edward Cotterstoke je zamirio, i pomislih da e se skljokati. No
odmah potom je otvorio oi, pogledao ravno u Pageta i tiho rekao:
Nisam ni ja.
Biskup Gardiner nagnuo se preko stola i uperio svoj debeli
kaiprst u mene. Gospodin Shardlake koristi se rijeima slinim
onima koje je njegov nekadanji gospodar, Thomas Cromwell,
izgovorio kad je bio uhien ba za ovim stolom. Dobro se toga
sjeam. Prijezirno se nasmijao. Parlament nije dijelio njegovo
miljenje. A slinu bi odluku mogao donijeti i londonski sud ako
ovu trojicu odluimo poslati onamo!
Paget pogleda Gardinera i podigne ruku. Mrtei se, biskup se
nasloni u stolcu, a Paget s manje otrine ree: Gospodine
Shardlake, imamo nekoliko pitanja koja se tiu samo vas.
Kimnuo je Wriothesleyu, koji se nagne naprijed, ratoborno
isturivi malu crvenu bradu. Koliko mi je poznato, nedavno ste
prisegnuli za lana kraljiina Pravnikog vijea.
Da, predsjednie Gornjeg doma. Za privremenog lana.
Koji je bio razlog?
Duboko sam udahnuo. Istraivao sam krau dragocjenog
prstena iz kraljiinih odaja. Njezinom Velianstvu prsten je
oporuno ostavila njena pastorka Margaret Neville. Bila je to ista
la, ali da sam rekao istinu i otkrio to sam, zapravo, traio, doveo
bih ostale u smrtnu opasnost. Pogledao sam lorda Hertforda i
 491

Williama Parra. Nisu mi uzvratili pogled. Progutao sam slinu. Srce

mi je lupalo sve bre. Bojao sam se da bi se tlo poda mnom svakog
asa moglo zaljuljati.
Rijedak i dragocjen predmet, rekao je Wriothesley s porugom u
glasu. Ali niste ga pronali?
Nisam, lorde. Stoga sam odstupio sa svoje dunosti.
Wriothesley je kimao, a mala crvena brada mu je poskakivala.
uo sam da je u kraljiinu domainstvu nekoliko ljudi iznenada
napustilo svoju slubu. Dvojica stalnih straara, drvodjelja i
gospodin Cecil, koji je sada u slubi grofa od Hertforda. Jako
neobino. Slegnuo je ramenima. Nije mi bilo jasno pokuava li
neizravno doznati neto vie ili je naprosto uoio te promjene, pa se
naas zapitao moe li to uistinu biti obina sluajnost.
Tada se javio Richard Rich. Nije gledao u mene nego u svoje
spojene prste. Predsjednie Gornjeg doma, stvari koje se tiu
kraljiina domainstva nisu predmet optube. Gospodin Shardlake
bio je kraljiin pravni savjetnik nekoliko godina. Pogledao je
Wriothesleya, a ja s olakanjem shvatim da ima namjeru pomoi mi
u ovom sasluanju. Wriothesley je bio zbunjen njegovim
uplitanjem.
Gardiner je, skupivi svoje guste crne obrve, mrko gledao Richa.
Ovaj ovjek..., mahnuo je prema meni, ... i njegovi ortaci
optueni su za herezu, i svaka poveznica s Njezinim Velianstvom
od interesa je ovome Vijeu.
Naglo se javio lord Hertford. Ne bismo li najprije trebali utvrditi
jesu li uope krivi, rekao je otro, a onda se okrenuti temama koje
Njegovo Velianstvo ionako eli privesti kraju? Naslonio se na stol
i naglasio svoje rijei uzvrativi na Gardinerov bijesan pogled istom
mjerom.
Biskup je bio spreman na svau, no Paget je podignuo ruku.
Lord Hertford je u pravu. Kad smo raspravljali treba li ovaj
predmet ukljuiti u dananji dnevni red, sloili smo se da emo
optuenike pitati samo jesu li prekrili Zakon. Dokazi pred nama
odnose se iskljuivo na to pitanje.
 492

Klimavi su to dokazi, rekao je William Parr. Ne shvaam zato

smo uope prihvatili taj predmet.
Promatrao sam ih. Netko je elio da optuba za herezu protiv
nas bude stavljena na dnevni red Vijea. Ali tko? I zato? Da me
uplai? Procijeni? Da me vidi osuenog? Da preko mene pokua
doprijeti do kraljice? Koji me od njih optuuje za herezu? Gardiner
je bio najoitiji sumnjivac, no znao sam da je mrea neprijateljstava
i saveznitava u Vijeu postala vrlo sloena. Bacio sam brz pogled
na svoje suoptuenike. Philip je i dalje bio sabran, no vrlo blijed.
Edward je sada sjedio uspravno i paljivo sluao to se govori, a u
lice mu se vratilo neto boje. Spomen kraljice vjerojatno ga je
podsjetio na ono to sam mu govorio u Toweru da se ova istraga
vodi zbog borbe religijskih frakcija u Vijeu. Bar u tom pogledu,
kako god bile uzburkane njegove misli, Edward e pokuati biti od
koristi radikalnim ciljevima.
Onda prijeimo na stvar, rekao je Gardiner nevoljko. Prvo, je li
itko od vas posjedovao knjige koje je kralj zabranio svojim
proglasom? Gospodine Coleswyn?
Philip ga pogleda. Posjedovao sam ih, gospodine biskupe, ali
sve su predane sukladno uvjetima milostive amnestije Njegova
Velianstva.
Vi, gospodine Cotterstoke?
Takoer, odgovorio je Eward tiho.
Gardiner se okrenuo prema meni. Ali vi, gospodine Shardlake,
vi niste predali knjige. Dakle, bio sam u pravu: imali su popis ljudi
koji su predali knjige vlastima.
Nisam ih ni imao, rekao sam mirno. Kad sam juer ujutro
uhien, izvrena je pretraga moje kue. Nita nije pronaeno.
Gardiner se zlobno osmjehne, i naas se uplaim da su mi u
kuu podmetnuli kakvu zabranjenu knjigu. Takve stvari su se ve
dogaale. No Gardiner samo upita: Jeste li ikad posjedovali knjige
koje su zabranjene proglasom?
Jesam, gospodine biskupe. Unitio sam ih prije isteka
amnestije.
 493

Eto ga, likovao je Gardiner. Priznao je da je posjedovao

heretike knjige koje nije predao. Gospodine Shardlake, ja znam da
ste spaljivali knjige u svom vrtu.
Zurio sam u njega istinski zaprepaten. Tog je dana kod kue
bio samo Timothy, koji je k tome, dok sam ja spaljivao knjige, bio u
staji. A da me i vidio, nikad me ne bi prijavio. Sjetih se kako je
pomahnitao kad su me juer uhitili.
Praktinije mi je bilo da ih unitim, rekao sam tiho. U
proglasu je stajalo da e posjedovanje knjiga s popisa nakon
proteka amnestije biti protuzakonito, nita vie od toga. A ja i prije
isteka roka nisam vie imao nijednu zabranjenu knjigu.
Wriothesley me pogledao. To to knjige niste predali nego ih
spalili jasno pokazuje vau nesklonost da vlastima otkrijete svoje
stavove.
To je puko nagaanje. Nikad nije reeno da e se voditi popis
ljudi koji su predali knjige.
Paget se suzdrano osmjehne; i on je bio odvjetnik i znao je
cijeniti dobru poantu. No Gardiner podrugljivo ree: Odvjetniko
vrdanje. Smrknuto je zurio u mene. Upitah se emu ta estoka
nasrtljivost. Je li otkrivala da oajniki eli pronai heretika
povezanog s kraljicom?
Lord Hertford ponovo se nagne naprijed. Ne, gospodine
biskupe, nije to vrdanje. To je zakon.
William Parr snano je kimao glavom. Zakon.
Pogledao sam ih sve redom: neprijatelji su se nalazili Pagetu
slijeva, a prijatelji, nadao sam se, zdesna. Sam Paget bio je neitljiv.
Mislim da gospodin Shardlake u ovome ima pravo, rekao je on.
Krenimo sada na glavnu stvar. Iz hrpe ispred sebe izvadio je nove
dokumente i po tri papira pruio preko stola svakome od nas.
Naas me izravno pogledao svojim prodornim oima. lanovi
Vijea imaju kopije ovih pisama. Predmet prepiske je prituba bive
klijentice gospodina Shardlakea, gospoe Isabel Slanning, sestre
ovdje prisutnoga gospodina Cotterstokea. Gospoa Slanning
pozvana je na sasluanje kao svjedokinja. Okrenuo se jednom od
 494

straara. Uvedite je.

Straar izae, a Edwardovo lice naas se zastraujue, patniki
iskrivi. Gardiner je u tome vidio krivnju, pa izmijeni okrutni
osmijeh s Wriothesleyem.
Pregledao sam papire. Bile su to kopije triju pisama: Isabelina
prva prituba Rowlandu, kojom me optuuje da sam se udruio s
Edwardom i Philipom s ciljem da njih dvojica dobiju parnicu; drugo
pismo bio je Rowlandov kratak i otar odgovor, kakav sam i
oekivao, u kojem navodi da ne postoje nikakvi dokazi za urotu, te
naglaava da su neosnovane optube za herezu ozbiljna kleveta.
No tree je pismo Isabelin odgovor bilo opasno. Datirano
prije tjedan dana, bilo je, za nju, vrlo kratko.

Gospodine rizniaru,
primila sam Vae pismo u kojem tvrdite da sam bez
dokaza optuila gospodina Shardlakea, gospodina
Coleswyna i svog brata za urotu protiv mojih pravednih
zahtjeva. No imate krivo, moja optuba je utemeljena, a
hereza tih ljudi vie je nego oita. Na vlastite sam ui ula
gospodina Shardlakea dok se pozdravljao s gospodinom
Coleswynom nakon veere u njegovoj kui. Rekao je da do
spasenja vode molitva i Biblija, a ne misa. Kopiju ovog
pisma aljem Krunskom vijeu Njegova Velianstva kako bi
se hereza tih ljudi detaljno ispitala.

Znai, zato me Rowland izbjegavao. Nije elio imati nikakve veze

s optubom za herezu ako postane slubena. S pravom me muilo
je li Isabel ula to je Coleswyn rekao nakon veere. No krivo je
zapamtila ili namjerno izvrnula tko je to rekao: Philip je meni
usrdno preporuio da molim i prouavam Bibliju jer da je to jedini
put do spasenja. Ja se nisam konkretno oitovao. Usto, ni on ni ja
nismo spominjali misu. Ono to je Philip rekao odavalo ga je kao
radikalnog reformista, ali ne i heretika. Isto je tako i kraljica po
svojim stavovima iz Tualjke, prema onome to su mi rekli o knjizi,
 495

bila radikalna reformistica. Bilo je opasno iznositi takve stavove, no

nije se radilo o herezi. Namrtio sam se. Pagetov ured zacijelo
svakoga tjedna dobiva desetke pisama koje iz iste pakosti piu
posvaani lanovi obitelji, bivi ljubavnici, poslovni suparnici.
Najvie to podnositelj pritube u takvim sluajevima moe postii
jest da ga o predmetu ispita neki slubenik Krunskoga vijea.
Uistinu, zato je takva glupost uope dospjela pred Vijee?
Otvore se vrata s druge strane i u prostoriju ue Isabel, odjevena
u svoju uobiajenu raskonu odjeu. Iza nje je uao njen visoki
odvjetnik Vincent Dyrick. Nosio je slubenu crnu halju, a na licu
mu se vidjela nelagoda.
Edward se duboko zapiljio u sestru, a Isabel, koja je na ulasku
izgledala oholo, sada kao da se malko prepala velikodostojnika
pred sobom. Pogledala je brata, koji je samo bezizraajno zurio u
nju. Potom se naklonila prignuvi koljeno. Dyrick se takoer
naklonio, pa uplaenih, stisnutih oiju stao procjenjivati mukarce
za stolom.
Hertford bez uvijanja ree: Nije uobiajeno da osobe koje
pristupe Vijeu imaju odvjetnike.
Dvojica optuenih su i sami odvjetnici, ree Paget odluno.
Pod tim okolnostima opravdano je dopustiti svjedokinji da ima
svog pravnog zastupnika.
Pogledao sam tajnika, kraljeva majstora zanata. I dalje mi je
bilo nemogue otkriti na ijoj je strani. No netko se preraunao ako
je mislio da e Vincent Dyrick pomoi Isabel. Bilo je oito da je
ovamo doao pod pritiskom. Nije bio ovjek koji bi svojevoljno stao
pred ovako monu skupinu ljudi i zagovarao kojekakve besmislice.
Paget se obratio Dyricku: Poeli smo raspravljati o
korespondenciji. Imate li kopije pisama?
Imam. A gospoa Slanning praktiki ih zna napamet. Da,
nikakvo udo.
Paget neto promrsi, pa pogleda Isabel. Naveli ste da su se ova
trojica mukaraca urotila kako bi vas prevarila, a da su ih na to
potaknuli njihovi heretiki stavovi. Je li tako?
 496

Isabel se okrene prema Dyricku, no on tiho ree: Morate

odgovarati sami, gospoo.
Ona proguta slinu, pa pone odgovarati, isprva neodluno, no
potom sa sve vie samopouzdanja. Gospodin Coleswyn i moj brat
odlaze u istu crkvu, iji je sveenik poznati radikal. Coleswyn i
gospodin Shardlake veeraju zajedno, a nakon jedne veere ula
sam kako iznose heretike tvrdnje. A gospodin Shardlake svjesno je
za pregled moje slike izabrao vjetaka koji me trebao potkopati.
Sada je ve govorila vrlo brzo. Je li mogue da vjeruje u sve to? Iz
iskustva sam znao da ljudi znaju iskriviti injenice kako bi
odgovarale onome u to ele vjerovati, no ovo je bio odve opasan
skup za takvu samoobmanu. Edward bi uinio sve da dobije
parnicu protiv mene, nastavila je. Zao je, vrlo zao...
Nita vie no ti, rekao je Edward tiho.
to bi to trebalo znaiti? otro ga je pogledao Paget.
Odgovorio je Philip. To konkretno znai da je sukob izmeu
mog klijenta i njegove sestre vezan za dogaaje koji su se odigrali
jo u njihovu djetinjstvu. Isabelino lice preplavi strah shvatila je
da je Philip neizravno spomenuo nedjelo koje su Edward i ona
poinili prije gotovo pola stoljea, i da bi o tome moda mogao
progovoriti i posve otvoreno. Problijedjela je, a naborani obrazi kao
da su joj se uvukli. Bila je istinski prestravljena.
to mi moete rei o spomenutom vjetaku? pogledao je Paget
Dyricka.
Zove se Simon Adam i strunjak je za graevinu. Moja klijentica
kae kako ima glasina da je sklon radikalima.
To nisu samo glasine, ree Isabel drsko. Prijateljica mi je rekla
da njena slukinja poznaje njegovu obitelj...
Rije je o naklapanjima iz tree ruke, rekao sam bezbojno.
Isabel se okrenula Dyricku, traei njegovu podrku. No on je
ostao utjeti. U razgovor se tada ukljui Edward Seymour:
Gospodin Shardlake vam je dao savjet da izaberete tog Adama?
Isabel je oklijevala, a onda nevoljko rekla: Ne, ali zatraila sam
od njega popis vjetaka. Taj je ovjek bio prvi na popisu. Sigurna
 497

sam da ga je stavio prvog kako bih izabrala ba njega.

Gospoa Slanning ustrajala je da joj pribavim popis vjetaka, a
gospodina Adama izabrala je suprotno mom savjetu. Je li uistinu
toliko toga pogreno upamtila i zaboravila? Gledajui je sada,
shvatio sam da je to lako mogue.
A onda je William Parr, grof od Essexa, uinio neto to je
promijenilo dotadanju ravnoteu u sasluavanju. Nasmijao se.
Razuman izbor, rekao je. Adam je oduvijek prvi, jo od nastanka
svijeta.
Hertford i Rich takoer su se nasmijali, a i Paget se ledeno
osmjehnuo, lagano podignuvi kut usana. Isabel je bila blijeda
poput krede.
Gardiner je udario akom po stolu. Ovaj predmet ne doputa
neozbiljnost, rekao je. Kakve su heretike tvrdnje iznosili ovi
ljudi?
Philip mirno i razgovijetno ree: Gospodo, nije bilo hereze. A
rijei koje je u svom pismu navela gospoa Slanning nije izgovorio
gospodin Shardlake, ve ja, dok smo se pozdravljali pred mojim
vratima. Zahvalno sam ga pogledao. Uto, nisam spominjao misu
niti prisutnost krvi i tijela Kristova, a kamoli je pobijao.
Dakle, madam? Je li to tono? upitao je otro Edward
Seymour.
Isabel je izgledala istinski zbimjeno. Mislila sam... mislila sam
da je gospodin Shardlake govorio o Bibliji, ali mogue je da je to
ipak bio gospodin Coleswyn. Da, da, mislim da je to bio gospodin
Coleswyn. Naas kao da joj je bilo malo neugodno, no brzo se
pribrala. Kako bilo, tono sam prenijela to se govorilo.
A misa? upitao je Paget.
Mislila sam... mislila sam da su je spomenuli. Sigurna sam...
mislila sam...
Usplahireno je pogledala Dyricka, no on samo bezbojno ree: Vi
ste bili ondje, madam, ne ja.
Isabel ga je i dalje promatrala. Bila je bespomona, valjda prvi
 498

put u ivotu. Poela se tresti. Bilo je poznato da e Dyrick zastupati

bilo koga, to bolje ako je klijent nerazuman i ratoboran. No Isabel
Slanning pokazala se odve nepredvidivom ak i za njega.
Samo gubimo vrijeme na ovu enu, prezrivo je rekao Richard
Rich.
Gardiner ga mrko pogleda, a onda upita Philipa: No jeste li rekli
da je prouavanje Biblije i molitva pravi put vjere?
Jesam. No to nije hereza.
Gardiner sada goropadno nastavi: Svi znaju da kralj ne voli te
beskonane razgovore o religiji. Sve je o tome kazao u svom govoru
u Parlamentu prologa Boia: premda je rije Boja na
engleskome doputena, ljudi neka se njome koriste samo kako bi
prosvijetlili svoju savjest.
Upravo to smo radili gospodin Shardlake i ja prosvjeivali
smo svoju savjest. Philip je pogledao Isabel. No gospoa Slanning
je ta koja se lakoumno koristi rijeju Bojom da bi produbila svoje
osobne sukobe.
Philip je dobro govorio, i nekoliko je trenutaka vladala utnja.
Potom Wriothesley ree: Zaklinjete li se obojica da tijekom vaeg
susreta niste nijekali prisutnost krvi i tijela Kristova na misi?
Ja nisam, odvratio sam.
Nisam ni ja, ree Philip.
Paget pogleda Isabel. Gospoo Slanning, to ste te veeri radili
pred kuom gospodina Coleswyna? Pretpostavljam da niste bili
pozvani na veeru.
Isabel proguta slinu. Smatram da je moja dunost motriti ljude
koje sumnjiim za herezu. I o svemu obavijestiti vlasti.
Uhodili ste ih, rekao je bezbojno lord Hertford.
Paget se nagne naprijed i otro ree: A unato tome niste o toj
navodnoj heretikoj uroti obavijestili vlasti sve dok rizniar
Lincoln's Inna nije odbacio vae optube.
Isprva... isprva nisam razmiljala o tome. Bila sam jako ljuta
to bratov odvjetnik kuje urotu s mojim... Pogledala je Edwarda
 499

koji je netremice, ali posve tupo, piljio u nju.

Zar nije sasvim oito, pone William Parr, da je ova ena samo
zlobna parniarka koja sve ovo navodi iz iste pakosti, i da ovi ljudi
nisu krivi ni za to?
Lord Paget nas pogleda, pa kimne glavom. Da, mislim da ste u
pravu. Gospoo Slanning, vi ste pokvarena gnjavatorica. Samo ste
nam tratili vrijeme. Isabel izgubi dah, borei se da ostane
pribrana. Paget se okrenuo prema nama. Gospodo, lanovi Vijea
jo e malo pretresti ovu stvar meu sobom. Priekajte vani dok ne
zavrimo. Dao je znak straarima da nas izvedu.

VRATILI SU nas u sobu u kojoj smo bili ekali pri dolasku. im se
vrata zatvore, srdano se obratim Philipu: Bili ste dobri, hvala
vam. Odlino ste odgovarali.
Kad je u pitanju vjera, poeo je on alobno, ovjek mora biti
mudar poput zmija i bezazlen kao golubovi. To su rijei Isusa
Krista. Pogledao me. to mislite, hoe li nas sada osloboditi?
Nadam se. Isabel je napravila budalu od sebe. Sretni smo to
imam prijatelje u Vijeu, a Rich ima svoje razloge da mi ne naudi. I
Paget se, po svemu sudei, priklonio naoj strani.
Da. Philip se namrtio. Gardiner i Wriothesley bi zasigurno
iskoristili priliku i detaljnije nas ispitali o naoj vjeri, to bi, bar u
mom sluaju, bilo zabrinjavajue.
Edward je sjeo na prozorsku dasku i dlanovima prekrio lice. Iza
njegovih lea irio se prekrasan pogled na rijeku.
I vi ste se dobro drali, gospodine, rekao sam mu.
Podignuo je glavu. Izgledao je iscrpljeno i izmueno kao i juer,
kao da ga je ponovo napustila sva snaga. Rekli ste mi da moram
biti vrst kako Vijee ne bi iskoristilo Isabeline optube protiv
kraljiinih prijatelja, tiho je rekao. No to je sada gotovo, i na redu
je moje i Isabelino nedjelo. Pogledao je Philipa. Moram platiti za
njega.
 500

Prije no to je Philip stigao odgovoriti, vrata se otvore i u sobu

ue Richard Rich. Pogledao je Philipa i Edwarda, koji je bre-bolje
ustao. Vas dvojica van, otro je rekao Rich. ekajte u hodniku sa
straarima. elim razgovarati sa Shardlakeom.
Philip i Edward ga posluaju. Rich zatvori vrata za njima i
okrene se prema meni. Izraz lica bio mu je neobian: odavao je
ljutnju, ali i potovanje. Izvukli ste se, gospodine Shardlake. Uz
moju pomo. Za mene je to bila udnovata odluka. Sjedio sam
izmeu Wriothesleya i Gardinera koji su, znajui to je bilo izmeu
nas, mislili da vas elim vidjeti na lomai. Neveselo se nasmijao.
udnovat osjeaj.
Mirno sam ga promatrao. Nije zasluio zahvalu jer je, kao i
Dyrick, samo elio sauvati vlastitu kou. Sir Richarde, tko je elio
da se ovaj predmet pojavi na Vijeu? tiho sam upitao. I zato?
Takve smijene optube u normalnim okolnostima zasigurno ne
dolaze do vas. Da to nije povezano s kraljicom? Gardiner je rekao...
Rich je odmahnuo rukom. Gardiner se koristi svakom prilikom
da napadne kraljicu, no samo gubi vrijeme. Dosad je ve trebao
shvatiti da je taj brod otplovio. Skinuo je kapu, otkrivi gustu
sijedu kosu. Ali u pravu ste, optube su bile smijene, i pokuao
sam otkriti tko je taj sluaj pogurao na dnevni red. Mene nitko
nita nije pitao. O tokama dnevnog reda u pravilu odluuje Paget,
prema savjetima s razliitih strana, no nisam se usudio previe
ispitivati. Lice mu naas prekrije briga izgledao je kao onomad
na spaljivanju Anne Askew. Zacijelo stalno strepi da se njena
knjiga ne pojavi na ulicama.
Znai, mogao je biti bilo tko?
Gardiner, Wriothesley, vojvoda od Norfolka, premda on danas
nije bio na vijeanju... bilo tko. Ljutito je podignuo glas. Moda
ak i lord Hertford. Znam da su on i njegov brat Thomas juer bili
kod Pageta. Iz ureda se ula galama.
Ali Hertford je na strani reformista. Pomogao mi je.
Tako se inilo, to vam priznajem. Ali moe se dogoditi da
vijenici jedno govore u javnosti, a drugo privatno. Richard je sada
 501

ljutito aptao. I Parrovi i Seymourovi htjeli bi biti regenti za malog

Edwarda kad kralj umre, a Seymour i njegov brat stalno se
svaaju. Sir Thomas Seymour smatra da bi trebao biti lan
Krunskoga vijea, no nema sposobnosti za to, to kralj dobro zna.
Stvari se svakim tjednom sve vie zaotravaju. Rich me pogleda s
mnogo mrnje. to se tie mojih osobnih stavova, znajte da vam
neu opet pomoi, grbave. Osim ako od toga ne budem imao
koristi. Doista bih vas elio vidjeti na lomai. S uitkom bih gledao
kako gorite.
Cinino sam se osmjehnuo. I ne sumnjam u to, sir Richarde.
Drago mi je da se razumijemo, rekao je on, naglasivi svaku
rije. Vijee je odluilo da moete otii, straa e vas izvesti.
Zelene oi su mu gorjele. Posluila vas je srea. Ako imate imalo
razbora, drat ete se podalje od dravne politike. Nemojte misliti
da je kriza gotova. Na kraju doda posve tiho, vie za sebe: U
posljednje vrijeme i ja esto poelim da mogu bjeati brzo poput
zeca.

ETRDESET ETVRTO POGLAVLJE

STRAARI su NAS ODVELI do javnih stuba. Oni su se ukrcali na
svoju brodicu, a nas ostavili usred mnotva slugu koji su selili
stvari. etvorica mukaraca teglila su golem, bogato ukraeni
ormar. U jednom trenutku iz ormara ispadne ladica, a iz nje na mol
iskoi mi; na trenutak je nepomino stajao usred ume nogu, ne
znajui kamo da pobjegne, a onda ga netko opazi i utne u rijeku.
Uspio sam rukom dozvati amac u prolazu. Laar nas je poveo
nizvodno, daleko od Whitehalla. Nadao sam se da se vie nikad
neu vratiti onamo. Nas trojica, bivi optuenici, utke smo sjedili
u amcu, jo uvijek se oporavljajui od nevolje koja nas je bila
snala. Opazio sam suze na Edwardovu obrazu neujno je
plakao. Laar nas je znatieljno promatrao.
Moete li se pobrinuti za Edwarda? tiho sam upitao Philipa.
Odvest u ga svojoj kui. Uinit u sve to mogu. Philip je alosno
pogledao svog klijenta. Edwarde, hoete li poi sa mnom?
 502

Edward ga pogleda. Hou, apnuo je. Znam to sada moram

uiniti. Tjeskobno je zavrtio glavom. Bit e to sramota, velika
sramota za moju enu i djecu.
O tome to Bog trai od vas moemo kasnije, kad se odmorite.
Edward je ustro odmahnuo glavom. Vie se nikad neu odmarati.
Nisam to zasluio.
Ja u do svoje kue, rekao sam Philipu. elio sam razgovarati s
Timothyjem. Nisam mogao ni zamisliti da me izdao, ali morao sam
provjeriti.
Oplovili smo okuku rijeke. U daljini, izmeu obalnih kua i
dokova, ugledao sam uglati obris golemog Towera. Svrnuo sam
pogled.

TIMOTHYJA sam pronaao na njegovu uobiajenome mjestu u
staji. Sjedio je na preokrenutom vjedru i jeo kruh i sir. Kad sam
uao, zaprepateno je skoio. Na licu mu se vidjelo olakanje.
Gospodine! Hvala Bogu da ste se vratili! Mislili smo da ste...
Zastao je.
Naas sam ga samo promatrao, onako umoran i raupan, a
onda mu tiho rekao: Oslobodili su me.
Nitko od nas nije znao zato...
Ispitivalo me kraljevo Krunsko vijee. Zna li koliko je to
ozbiljno?
Svi to znaju, proaptao je djeak.
Radilo se, izmeu ostalog, o optubi da posjedujem zabranjene
knjige.
Timothy ustukne razrogaenih oiju, a ja razoarano pomislim
da me djeak ipak izdao. No nisam podizao glas. Sjea li se
popodneva prije otprilike tri tjedna, kad su Martin, Agnes i
Josephine bili vani? Rekao sam ti da posjetiteljima kae da me
nema jer sam trebao neto obaviti.
 503

Timothy se pomakne jo korale unatrag, sve do zida. Mrav,

izgledao je vrlo krhko; ruke i noge bile su mu nalik tananim
granama. Genesis pogleda iza sebe, osjeajui da se neto udno
dogaa. Jesi li me motrio tog popodneva, Timothy? upitao sam ga.
Jesi li vidio to sam radio u vrtu?
Sav jadan, djeak kimne. Spaljivali ste nekakve knjige,
gospodine. Gledao sam vas iz kue, s prozora. Znam da nisam
smio, ali... ali zanimalo me zato ste tako tajnoviti.
Svijet je prepun tajni, rekoh, sada ve ljutito. A mladi
konjuari koji uhode svoje gospodare mogu prouzroiti velike
nevolje. Jesi li uo za kraljev proglas?
Timothy je izgledao preplaeno. Kakav proglas, gospodine?
Znam samo da svi moraju sluati kraljeve zapovijedi.
Nedavno je izdao proglas kojim zabranjuje posjedovanje
odreenih knjiga. Ja sam imao neke od njih, pa sam ih toga dana
spalio u vrtu.
Nisam... nisam znao da su zabranjene, gospodine.
Saalio sam se nad djeakom. Pa samo mu je trinaest godina, a
trinaestogodinjaci vole zabadati nos u tue stvari. Kome si rekao,
Timothy? upitao sam ga vrlo tiho.
Objesio je glavu. Nikome, gospodine, nikome. Samo... Kad su se
gospodin i gospoa Brocket vratili, gospoa Brocket je rekla da je
neto gorjelo u povrtnjaku i da izgleda poput papira. Gospodin
Brocket je izaao i prekopao paljevinu, pa se vratio s nekoliko
neizgorenih stranica. Bio sam u kuhinji. Vidio sam ga. Znao je da
sam bio sam kod kue tog popodneva i upitao me tko je spaljivao
papire. Rekao je da e me udariti ako budem lagao, pa sam mu
rekao istinu, da ste ih palili vi.
Dakle, Martin, rekao sam sumorno. Josephine je otpoetka
imala pravo u vezi s njim. No nije bio samo lopov, nego mi je elio i
nauditi. Razoarao si me, Timothy, rekao sam strogo. Jo emo
razgovarati o ovome. No najprije moram popriati s Martinom,
zavrio sam mrko.
Nisam mislio da e vam se neto dogoditi, gospodine, kunem
 504

se! viknuo je Timothy za mnom. Da sam znao da e vas uhititi...

Sada se ve derao, ali ja sam bez zastajkivanja hodao prema kui.

MARTIN BROCKET latio je srebrninu u blagovaonici upravo je
krpom prelazio preko velike zdjele koja je neko pripadala mom
ocu. Kao i obino, suzdrano me pogledao i pokorno se osmjehnuo.
Dobar dan, gospodine. Oito je odluio snishodljivo zaobii moje
uhienje.
Spusti to, Martine, rekao sam hladno. On odloi srebrnu
zdjelu na stol, a lice mu se, moda zbog straha, naas promijeni.
Razgovarao sam s Timothyjem. Navodno ti je rekao da me vidio
kako spaljujem knjige u vrtu.
Primijetio sam samo kratko oklijevanje. Ve u sljedeem
trenutku Martin mirno odgovori: Istina, gospodine. Agnes je
vidjela spaljene papire, pa sam upitao Timothyja o emu se radi.
Mislio sam da je izveo neku pakost.
Netko jest bio pakostan, odgovorio sam bezbojno. Jutros su
me na Krunskom vijeu ispitivali o tim spaljenim knjigama.
Martin je stao kao ukopan, ne isputajui krpu iz ruke. Nitko nije
znao to sam uinio, izuzev prijatelja koji je bio ispitan zajedno sa
mnom. Martin je i dalje bio nepomian. utio je kao zaliven. Kome
si rekao? upitao sam otro. Kome si me izdao? I zato?
Spustio je krpu na ormar za posue. Ruka mu je poela drhtati.
Problijedio je. Smijem li sjesti? upitao je.
Smije, odgovorio sam odsjeno.
Uvijek sam bio vjeran sluga svojim gospodarima, rekao je tiho.
Upravljanje kuanskim poslovima asno je zanimanje. Ali moj
sin... Lice mu se trne. On je u... tamnici.
To mi je poznato. Jednom sam prilikom zatekao Agnes kako
plae i sve mi je rekla. Martin se na to namrtio, no nastavio sam
ga pritiskati: Kakve to ima veze s onim to si uinio?
Duboko je udahnuo. Znam da je moj sin John vucibatina, ali
 505

svejedno... Bojao sam se da e, ako mu ne budem poslao novac,

umrijeti u toj tamnici, u tim jadnim uvjetima. A izvui sam ga
mogao samo ako isplatim njegove vjerovnike. Bol i strah zacaklili
su mu oi.
Nastavi.
Bilo je to ranoga travnja, nedugo nakon to smo Agnes i ja doli
raditi kod vas. Bili smo ludi od brige jer je John zimus na tom
oajnom mjestu dobio upalu plua i gotovo umro.
Mogli ste mi se obratiti za pomo.
Moja je dunost da se brinem za Agnes i Johna. Moja! Martin je
ponosno podignuo glas. Nisam elio trati vama, svom gazdi,
premda sam vidio da ste blagi prema Josephine i djeaku. U glasu
sam mu osjetio prijekor. Dakle, zato sam mu bio mrzak: imao je
vrlo stroge stavove o domainstvu i odnosima izmeu gospodara i
slugu. Radije me izdao no zatraio pomo.
Sabrao se i ponovo spustio glas. Skrpio sam neto novaca i
zamolio trgovca iz Leicestera, ovjeka koji stalno putuje odande do
Londona, da ga odnese Johnu u tamnicu. Duboko je udahnuo.
Kad sam naputao njegov londonski ured, priao mi je neki
mukarac. Mladi plavokosi gospodin u skupom ruhu.
Zurio sam u njega. Je li mu moda polovica jednog uha bila
odrezana?
Martin se zapanjio. Poznajete ga?
Naalost, da. Kako je rekao da se zove?
Crabtree.
To mu nije pravo ime. to je htio od tebe?
Rekao je da je trgovev znanac, da je uo za nevolje u kojima se
naao moj sin, i da bi mi moda mogao pomoi. Ostao sam
zbunjen. Znao sam da u gradu ima mnogo prevaranata, no ovaj je
ovjek bio rjeit i lijepo odjeven, pravi gospodin. Otili smo u
krmu, gdje mi je rekao da zastupa osobu koja bi dobro platila
informacije o vama.
Nastavi, rekao sam. Martin je sklopio oi, i ja viknem:
 506

Nastavi!
elio je da ga izvjetavam o vaem kretanju, osobito ako budete
dolazili u doticaj s ljudima iz kraljiina domainstva. Ili radikalnim
reformistima. Pognuo je glavu.
To je bilo u travnju? bio sam ustrajan.
Da. Dobro se sjeam toga dana, rekao je Martin gorko. Prvi je
put izgledao posramljeno.
Proao sam prstima kroz kosu. Stice, sluga Richarda Richa s
kojim sam bio prisiljen suraivati, uhodio me jo od proljea. Kad
sam malo promislio o svemu, kockice su se poele slagati. U
travnju se bio zahuktao lov na heretike povezane s kraljiinim
domainstvom. Rich je znao da sam radio za nju. Da je otkrio
kakvu vezu izmeu mene i religijskih radikala, i kraljicu je mogao
optuiti za istu stvar zbog povezanosti sa mnom, to bi se dobro
uklopilo u njegovu i Gardinerovu kampanju za unitenje Njezina
Velianstva. No dakako, Rich nita nije otkrio. Potom, nakon to je
u srpnju propala kampanja protiv kraljice, a Rich shvatio da traim
Greeningove ubojice i, kako je mislio, knjigu Anne Askew vie
me nije elio pijunirati, ve konkretno iskoristiti.
No stvar nije bila logina: knjige sam spalio tek koncem srpnja,
kad smo Stice i ja ve suraivali, a ako je Rich doista bio taj koji je
pogurao ovo pitanje do Krunskoga vijea, zato mi je onda danas
pomogao i tako na sebe navukao Gardinerov bijes ? Opet, putovi
kojima je iao Rich bili su vrlo zavojiti, i sve bi to jo uvijek mogao
biti dio nekog veeg plana. Mislio sam da je jutros bio iskren, no
Richu se nikad, ba nikad ne smije vjerovati. Moram o ovome
temeljito popriati s Barakom.
Martin je zurio u mene. Kut usana mu je podrhtavao. Crabtree
mi je davao novac kojim sam poeo otplaivati dugove. No davao mi
ga je malo-pomalo, a za to vrijeme kamate su se samo poveavale.
Agnes je bila na rubu ivaca.
Znam.
Crabtree nije prestajao traiti informacije. Brocket me
oajniki pogledao, traei razumijevanje. Drao me u aci. U
 507

svakom je trenutku mogao otkriti to sam napravio.

Da, to je problem svih pijuna. Gdje ste se sastajali?
U jednoj bijednoj, slabo namjetenoj kui. Mislim da je nekad
sluila kao radnja.
U Needlepin Laneu?
Martin je odmahnuo glavom. Ne, gospodine, kod Smithfielda,
nedaleko od bolnice svetog Bartola.
Gdje tono?
U uliici pokraj Griffin Streeta, trea kua spoetka. Ima plava
vrata i tudorsku ruu iznad trijema.
Nije me iznenadilo to Rich ima vie od jednog mjesta za tajne
sastanke. Bio je vlasnik polovice kua oko bolnice.
Pretpostavljam da Agnes i ja sada moramo otii, rekao je
Martin tiho.
Ona vjerojatno nita nije znala o svemu.
Tako je, gospodine. Ne bi mi to dopustila. Jako bi se uzrujala i
svaala sa mnom... ene... Ne shvaaju one na to sve ivot natjera
mukarce. Pokuao mi se osmjehnuti, kao mukarac mukarcu,
oekujui da emo se sloiti, ako nita, oko enske udljivosti. No
samo sam hladno zurio u njega. Bio je svjestan svog neasnog
postupka, ali jo se nije ispriao. Usto, nisam zaboravio da mu
otpoetka nisam bio drag, kao ni on meni.
Zbog svega toga lake sam izgovorio sljedee rijei: Jo nee
otii, Martine. Igra jo nije gotova. Igra u kojoj sudjeluju najvii
dravni velikodostojnici i u koju si se svojom izdajom upleo i ti. Kad
si se posljednji put susreo s Crabtreejem?
Na licu mu se opet pojavi briga. Prole srijede. Sastajali smo se
jednom tjedno u toj kui u blizini bolnice. Prenio bih mu sve to
sam saznao od posljednjeg sastanka. U hitnim sluajevima trebao
sam mu u oblinjoj krmi ostaviti poruku da ga elim vidjeti, to
sam i napravio kad sam otkrio da ste spaljivali knjige. Imao je
dovoljno pristojnosti da spusti pogled.
Zasad nita nee poduzimati. Postupat e kao da se nita nije
 508

promijenilo. Moda u te poslati u krmu s porukom. Vidjet emo.

Sada je ve izgledao uznemireno. Moemo li Agnes i ja naprosto
otii?
Ne. Ako ode prije no to ti dopustim, pobrinut u se da vie
nigdje ne dobije posao... A sad moram poslati poruku u palau
Hampton. Martin je izgledao uplaeno. Zacijelo je bio shvatio da je
Stice povezan s lovom na heretike, da se radi o politici, no oito mu
je bilo drae da se time ne zamara. Jesmo li se razumjeli? upitao
sam otro.
Da, gospodine. Uinit u kako ste zatraili. Uzdahnuo je, a
onda mu lice prekrije njegova uobiajena bezizraajna maska.
Ustao je, pomalo nesigurno, i dohvatio srebrnu zdjelu.

VE SU bila skoro dva sata, dogovoreno vrijeme za moj sastanak
s Rowlandom. eludac mi je kruljio od gladi, no izaao sam iz kue
i pjeice krenuo prema Lincoln's Innu.
Rizniara sam zatekao, kao i obino, za njegovim radnim
stolom. Osmjehnuo mi se bez imalo srama. Dakle, Krunsko vijee
vas je oslobodilo, brate Shardlake?
Da. Vijenici su uvidjeli da su optube gospoe Slanning obine
gluposti.
Rowland malko pogne svoju orlovsku glavu i stane gladiti dugu
bradu. Fino. Onda je ta stvar zavrila i to bez sramoenja Lincoln's
Inna. Tajnik Paget mi je poslao poruku u kojoj je zatraio da vas
primim tek danas. Osmjehnuo se. Tako to oni rade, pobrinu se da
ljudi koje e dovesti pred Vijee unaprijed nita ne saznaju.
Ljutnja mi se zacijelo vidjela na licu jer je odmah potom dodao:
Pazite to ete rei, brate Shardlake. Ne elim da me ponovo
vrijeate. Sjetite se tko sam.
Vrlo dobro znam tko ste, gospodine rizniaru, rekao sam tiho.
Zurio je u mene svojim nesmiljenim oima. Budui da je predmet
Slanning ovime okonan, nastavio sam, uzet u da vie nemamo o
 509

emu razgovarati. Pretpostavljam da e, s obzirom na moje

uhienje, netko drugi prisustvovati sveanom doeku admirala
kasnije ovog tjedna.
Rowland je odmahnuo glavom. Pogreno pretpostavljate, brate
Shardlake. Tajnik Paget mi je poruio da vam zamjenu naem
samo ako nakon sasluanja pred Vijeem budete uhieni. U
suprotnom, i dalje ste obvezni prisustvovati doeku. Organizatori
ele da doe netko od viih odvjetnika, a vi ste jedini u gradu,
izuzev starog gospodina Wellsa, koji je ve senilan i vjerojatno e se
pojaviti pogrenog dana. Dakle, doite kako je bilo planirano,
poevi s paradom kroz grad u petak. Pretpostavljam da imate
potrebno ruho i lanac.
Ruho da, lanac ne. Tko si u dananje vrijeme moe priutiti
zlatni lanac?
Rowland se namrtio. Nabavite lanac, vii odvjetnie, zbog
Lincoln's Inna. Ta, bit ete na predstavnik.
Morao sam biti bar malo drzak. Moda bi mi komora mogla
osigurati lanac. Na koncu, Inn je nedavno dobio ostavtinu
pokojnog brata Bealknapa. Zasigurno imate njegov lanac.
Odnesen je u toversku kovnicu gdje e biti rastaljen kao i
ostatak njegova zlata, otro je odgovorio Rowland i odmahnuo
rukom. Dosta je bilo, brate. Uperio je u mene mrav, tintom
umazan kaiprst. Nabavite lanac. I obrijte se. Izgledate grozno.

TREBAO sam to prije izvijestiti lorda Parra o Brocketu, no bio
sam gladan i iscrpljen. Hodajui unutarnjim dvoritem prema
zajednikoj blagovaonici, primijetih da su mi obje ake vrsto
stisnute. Razgnjevila me Timothyjeva glupost, Brocketova izdaja i
Rowlandova nepristojna leernost.
Nakon objeda osjeao sam se neto bolje. Otiao sam u ured i
pozvao Baraka i Nicholasa u svoju sobu. Po izrazu Nicholasova lica,
shvatio sam da mu je Barak rekao za uhienje. Kad su se vrata za
nama zatvorila, Barak ree: Hvala Bogu to ste slobodni.
 510

Ima li odgovora na poruku koju si odnio?

Jo nita.
Sjeo sam. Boljelo me to su me oni kojima sam sluio napustili.
Osobito se to odnosilo na kraljicu. Moram poslati novu poruku u
palau Hampton, rekoh. Jo se neto dogodilo. Najbolje je da lord
Parr izravno primi poruku.
Moda bi bilo dobro da je ovog puta odnesem ja, rekao je
Nicholas. Mogue je da su tamonji straari dobili naredbu da ne
putaju Jacka u palau. U tom sluaju drugi e glasnik lake ui.
Pogledao sam ga. inilo se da se sabrao nakon oka koji mu je
otac priredio onim pismom. Ipak, u njegovu glasu osjeao sam
neku novu tugu i ozbiljnost.
Barak je kimnuo u znak slaganja. Mili Boe, Nick, brzo e se
izvjetiti za politiku. Objeenjaki je pogledao mladia. A moda
samo eli dobro promotriti dame u palai.
Nakon onog to se upravo dogodilo gospodinu Shardlakeu,
najradije bih se klonio kraljevske palae, odvratio je Nicholas tiho.
Hvala ti, Nicholas, rekoh. Odanost u uredu je bila na visini, to
mi malko popravi raspoloenje.
to se dogodilo na Vijeu? upitao je Barak.
Izvijestio sam ih o sasluanju pred Krunskim vijeem, Richevoj
neoekivanoj pomoi, Martinovoj izdaji i sastanku s Rowlandom.
Da nema koji od vas dvojice rezervni zlatni lanac? upitao sam
potiteno.
Rowland je upak, ree Barak. Kako li je samo prevario
Bealknapa. Gotovo da mi je ao starog nitkova. Pogledao je
Nicholasa. Ako se bude bavio pravom, nemoj postati poput njih
dvojice.
Nicholas je ostao utjeti. Prouavao sam ga. to e uiniti kad za
nekoliko mjeseci doe kraj njegovu naukovanju kod mene?
Najbolje bi mu bilo da pobjegne glavom bez obzira. No nadao sam
se da nee tako odluiti.
Znai, jo ste uvijek duni prisustvovati sveanom doeku?
 511

upitao je Barak. Tamasin i ja emo u petak otii pogledati

admiralov dolazak u Greenwich. Navalila je.
I ja bih to volio vidjeti, rekao je Nicholas.
Da su barem sve te sveanosti ve gotove, rekoh ja. Pogledao
sam Nicholasa. Napisat u poruku, a ti daj sve od sebe da je
dostavi. Sada moemo dogovoriti sastanak Brocketa i Sticea. Ako
epamo Sticea, moda saznamo to tono Rich smjera.
Barak je podignuo obrve. Kako? Stice nee svojevoljno izdati
svoga gospodara. Nije on nekakav mladac koji se, poput
Myldmorea i Leemana, spetljao s ludim anabaptistima.
Ostavit u lordu Parru da se pozabavi time, rekao sam mrko.
Barak me sumnjiavo pogledao. Moram se sloiti, ali od vas
sam oekivao da budete osjetljiviji na tu stvar.
Te mi je stvari preko glave.
Kakve su, zapravo, Richeve namjere? Svi smo mislili da je
promijenio smjer nakon to je lov na heretike okonan, a knjiga
Anne Askew odnesena. Da vam pomae. Ali izgleda da je ba on, uz
pomo Sticea i Brocketa, prijavio da ste spalili one knjige.
Richu se nikad ne smije vjerovati. Opet, ne shvaam zato bi
me sada prijavljivao Vijeu. Bilo bi to riskantno, mogao sam odati
istinu o Anne Askew.
Rich se uvijek okree kako vjetar pue, zar ne?
Da. Poeo je kao Cromwellov ovjek.
to ako je posrijedi dvostruka varka? to ako je Rich progurao
vae spaljivanje knjiga i pritubu gospoe Slanning na dnevni red
jer je znao da va postupak nije bio protuzakonit, i da su optube
gluparija?
Ali zato bi to uinio? upitao je Nicholas.
Zato to sada vjetar pue u jedra reformistima, pa se okrenuo u
tom smjeru, ustreptao je Barak. Moda je sve smislio kao
predstavu kojom e pokazati da sada stoji na strani lorda Hertforda
i kraljiina brata.
 512

To zvui odve zaplotnjaki da bi bilo vjerojatno, rekao je

Nicholas sumnjiavo.
Nita nije odve zaplotnjaki za te dvorane, rekao sam
odrjeito. Meutim, Rich nije znao za sluaj Slanning. Nije znao da
Isabel nee imati dokaze i da e napraviti budalu od sebe. Usto,
nakon zasjedanja je izgledao istinski zabrinut. Uzdahnuo sam.
Samo lord Parr moe to razrijeiti. I zato ga moram obavijestiti o
svemu.
Kraljiin brat e mu prenijeti to se dogodilo, rekao je Barak.
Ali ne i cijelu priu.
Kakvu ulogu u svemu ima tajnik Paget? upitao je Nicholas.
Kau da je on kraljev najblii savjetnik.
Ne, on je njegov najblii sluga. Razlika je znaajna. On slua i
gleda za kralja, predstavlja svojevrsnog metra ceremonije, ako
tako hoe. Po onome to ja znadem, Paget nikad ne prigovara
kraljevim politikim odlukama. Predobro se sjea Wolseya i
Cromwella. Cinino sam se osmjehnuo. On je majstor zanata, ali
ne onog politikog.
Budunost mu je zacijelo neprestano na umu, trenutak kada
kralj vie nee biti meu ivima.
Tono tako, sloio se Barak. Pazit e na svoje interese.
Jamano e se odmah prikljuiti frakciji koja bude imala vie
izgleda za pobjedu.
On je poput svih ostalih, rekao sam ljutito. Spreman je na sve.
A ljudi poput mene su samo pijuni, korisni u igri, ali lako
zamjenjivi... Nick, malo se uredi. Dotle u ja napisati pismo.

OSTATAK popodneva nita nisam radio. Nakon to je Nicholas
otiao s porukom, sjeo sam vani na klupu, u sjenu ispod stare
bukve. Povremeno bih kimnuo kolegama u prolazu. Hvala Bogu,
nitko nije znao da sam po drugi put zavrio u Toweru, no saznat e
se za to prije ili poslije, kao i uvijek. Iscrpljen, sklopio sam oi i
 513

zadrijemao. Nakon nekog vremena uo sam da je neto palo na

klupu pokraj mene. Otvorio sam oi i opazio list, suh i ut. Jesen e
brzo zakucati na vrata.
Netko me zazvao. Okrenem se i ugledam kako prema meni tri
John Skelly. Ustao sam. Bilo je prerano za odgovor iz palae
Hampton. Doao je gospodin Coleswyn, rekao je Skelly kad mi je
priao. Doima se vrlo uzrujanim.
Uzdahnuo sam. Evo me za koji asak.
Mislio sam da vie ne zastupate gospou Slanning, gospodine.
Mislio sam da je za vas taj sluaj gotov.
Pitam se, Johne, hoe li taj sluaj ikad zavriti, rekao sam
snudeno.
No zavrio je. I to zauvijek.

ETRDESET PETO POGLAVLJE

PHILIP JE EKAO U mojoj sobi. Izgledao je smodeno.
to se dogodilo? upitao sam bez daha. Ne valjda nove
optube?
Odmahnuo je glavom, no vie je to nalikovalo drhtaju. Ne, ne
radi se o tome, rekao je i progutao slinu. Edward Cotterstoke je
mrtav.
Sjetih se oajnog Edwardova lika tog jutra u amcu. Nije bio
mlad, a u posljednjih nekoliko dana cijeli mu se ivot preokrenuo.
Kako je umro?
Philip duboko udahne, a onda pone ridati. akom je stisnuo
usta, trudei se sabrati. Sam si je oduzeo ivot. Odveo sam ga
kui, dao mu da neto pojede, pa ga stavio u krevet jer se inilo da
je na izmaku snaga. Vjerojatno je sa sobom uzeo no iz kuhinje.
Otar no. Philip je zadrhtao cijelim tijelom. Prije dva sata otiao
sam ga pogledati. Pronaao sam ga razrezanog vrata, od uha do
uha. Potegnuo je svom snagom. Krvi ima posvuda, no to je
najmanji problem. Njegova dua, njegova dua... Duboko je patio,
ali takav grijeh... Philip je beznadno vrtio glavom.
 514

Sjetih se Cotterstokeovih rijei u amcu. Govorio je o sramoti

koja e pogoditi njegovu obitelj ako prizna ouhovo ubojstvo. Rekao
je da zna to mora uiniti. Smatrao je da zbog svog nedjela
zasluuje smrt, rekoh. Bio je uvjeren da je ve ionako proklet. Nije
elio da mu obitelj pati.
Philip se mahnito nasmije. Tek sada e patiti.
Samoubojstvo je uasna sramota, odvratio sam tiho, ali ne
kao ubojstvo. Njegova obitelj nee ga vidjeti na vjealima, niti e mu
vlasti zaplijeniti imovinu.
Bilo je drugih naina. Mogli smo razgovarati o tome, popriati s
naim vikarom. Ovo to je uinio nije... nije razumno.
Nakon onog to mu se dogodilo, svatko bi mogao izgubiti
razum. Moda e Bog to uzeti u obzir.

PORUKA IZ palae Hampton stigla je ba kad sam se spremao na
spavanje. Donio mi ju je Martin, pokorna lica kao i uvijek. Dobro
sam pregledao kraljiin peat u privatnosti svoje sobe,
provjeravajui da nije prelomljen, pa tek onda otvorio pismo.
Poslao mi ga je lord Parr:

Mattheiv,
oprostite mi to nisam odgovarao na vae prijanje
poruke. Imao sam mnogo posla. Preselili smo se u palau
Hampton, pripremamo se za doek francuskog admirala, a
bio sam i bolestan. Uza sve to, Jane Bena rekla je
straarima da vaa prva poruka nije hitna. Mislim da je to
uinila da vam napakosti. Pobrinuo sam se da zbog toga
bude poteno kanjena, unato tome to su kraljica i lady
Mary meke prema njoj.
Ni ja ni kraljica nismo znali da ete biti sasluani pred
Krunskim vijeem. Paget je to drao za sebe, no kraljiin
brat mi je poslije vijeanja rekao to se dogodilo. Ne znamo
 515

tko je to progurao pred Vijee. Hvala nebesima to je

Slanningica napravila budalu od sebe, i to je Rich imao
razloga da govori u vau korist.
to se tie vaeg nelojalnog majordoma, slaem se s
vaom odlukom: zasad ga zadrite u slubi. No nemojte
nita poduzimati. Kuu koju ste mi spomenuli u pismu
stavit u pod tajni nadzor.
Uskoro u vam opet pisati, a moda se i sretnemo na
sveanostima.
Usput, mladi glasnik kojeg ste mi poslali odlino je
obavio svoj posao. Bio je uglaen i pristojan, to se ne moe
uvijek rei za vaeg drugog pomonika.

Laknulo mi je. Duh pisma bio je prijateljski, a primjedba o

Baraku izmamila mi je osmijeh na lice. Dakle, kraljica i njen stric
ipak me nisu napustili. A postupak Jane Bene sliio je na nju.
Upitah se, ne prvi put, je li ona doista budalasta ili se naprosto radi
o eni koja je nala unosan posao u izigravanju lude.

SLJEDEI DAN bio je sedamnaesti kolovoza. Jo samo tri dana i
admiral e stii u Greenwich, a ja jo uvijek nisam imao zlatni
lanac. Otiao sam do jedne od manjih radnji u zlatarskoj etvrti.
Ispred radnje straario je krupan mukarac upadljivo naoruan
palicom.
Pratio me Barak. Raspitujui se prije uokolo, otkrio je ovu
radnju i osobitu uslugu koju prua.
U radnji je, pokraj unutarnjih vrata, stajao jo jedan straar.
Vlasnik, postariji debeo mukarac, odmah mi je priao i naklonio
se. Dobar dan, gospodine.
I vama. Treba mi zlatni lanac za subotnju sveanost u ast
francuskog admirala.
Ah, da, admiral e u povorci proi kroz grad. Njegov dolazak
 516

dobro utjee na moj posao. Struno me odmjerio. Vi ste pravnik,

gospodine? Je li vam to na glavi kapa vieg odvjetnika?
Dobro zapaate.
U prirodi je mog posla da procjenjujem tko su mi muterije. Vi
biste svakako trebali kupiti kvalitetan dugaki lanac s debelim
karikama. Dodvoriki se osmjehnuo.
elim ga samo uzeti u zakup na tjedan dana.
Mukarac se zapilji u mene. Zakup? Odmahivao je glavom.
Takva sveana prigoda trai da ljudi nose vlastite lance, i to u
veliini sukladnoj njihovu statusu. Ako se prouje da ste lanac
samo zakupili, vae kolege bi to mogle ocijeniti sramotnim.
Istina, sloio sam se. Ba sam zato od svog slubenika
zatraio da mi pronae zlatara koji lance u zakup daje diskretno.
Najbolje e biti da izvadite jedan i utedite nam vrijeme, ree
Barak vedro. Znam da ih dajete u zakup za dobru cijenu.
Na te se rijei zlatar napokon pokrene. Otiao je u stranju
prostoriju i donio teak lanac s velikim, masivnim karikama. Lanac
je bio malo uprljan, no zlato se lako isti. Napisao sam potvrdu o
preuzimanju, ostavio predujam od pola zlatne funte i zamolio
Baraka da spremi lanac u svoju torbu.
Zar ga neete nositi? upitao je Barak eretski.
Tek kad u na to biti prisiljen.

DOGOVORIO sam se da u na doek admirala dAnnebaulta u
Greenwichu ii s Barakom, Tamasin i Nicholasom. Admirala e
pozdraviti kralj, nakon ega e prenoiti u palai Greenwich.
Sutradan, u subotu, u sveanoj e povorci krenuti kroz London.
Odlazak na doek pomoi e mi da se naviknem na ono to me
eka, pa u poslije lake odigrati svoju, nadam se, malu ulogu.
Nas etvero sastalo se kod Temple Stairsa. Ve je mnogo ljudi
ekalo da ih amci i natkrivene barke prevezu nizvodno dan je
 517

proglaen praznikom i najvema se radilo o cijelim obiteljima,

odjevenima u najbolju odjeu. Neki mladi stajao je sam, smrtno
ozbiljan; imao je samo jednu nogu i oslanjao se na take. Moda
vojnik koji se nedavno vratio iz rata.
Uskoro smo i mi doli na red. Niz prometnu rijeku povezla nas je
brodica s bijelim baldahinom koji nas je titio od sunca. ak je i
laar bio lijepo odjeven kapu mu je krasio cvjetni vijenac.
Tamasin je sjedila ispod baldahina s Barakom, a Nicholas i ja na
dasci nasuprot njima. Nicholas je nosio eir sa irokim obodom
koji ga je titio od sunca. Ja sam bio u svojoj halji, ali nisam nosio
zlatni lanac.
Tamasin je veselo gledala ponad smee vode. Pitam se hoemo
li se uspjeti dovoljno pribliiti da vidimo kralja. U gradu su se
dijelili leci s pojedinostima doeka. Kralj e biti na svojoj paradnoj
brodici tik nizvodno od Greenwicha. Admiral e se zaustaviti uz
nju, ukrcati se i pozdraviti s kraljem.
Promatrao sam je. Munine su bile iza nje i sada je naprosto
cvjetala. Nosila je utu haljinu s Georgeova roendana, te eiri s
vrpcom ispod brade. Na grudima je imala mali crveni bro. Opazila
je moj pogled, pa se nagnula prema meni i uhvatila me za ruku.
Znam da vam ovo, nakon onog to se zbilo prole godine, nije
nimalo lako. Nemojte mi zamjeriti na oduevljenju. Rijetko viam
ovakve spektakle.
A ja ih, pak, viam previe. Sve je u redu, Tamasin, samo
uivaj.
Rijeka je zakrenula na jug, pokraj Otoka pasa. Put koji je vijugao
po otoku bio je krcat ljudima iz niih stalea koji su pjeice ili na
admiralov doek. Iza blatnjavog puta irilo se movarno tlo puno
stabala, naikano povrtnjacima koje su zasadili seljaci, s
daarama u sredini. Vezani psi uvari divlje su lajali na sve
prolaznike.
Pred nama se ubrzo pojave velianstveno proelje i iljasti
tornjevi palae Greenwich, koju je kao simbol nove tudorske
dinastije izgradio kraljev otac. amci su se zaustavljali na obje
rijene obale. Putnici su se iskrcavali i pjeice nastojali doi to
 518

blie palai. Pristali smo uz lijevu obalu. Vidjeh da je pokraj palae

usidrena velika paradna brodica, jarko obojena u tudorsku
zeleno-bijelu kombinaciju; na pramcu je leprala golema engleska
zastava. U lai je sjedilo desetak veslaa u livrejama, koji su
kratkim zaveslajima pazili da ostanu plutati na istome mjestu.
Brodica je imala dugaku kabinu ureenu zlatom i srebrom.
Grimizne zavjese bile su razvuene, i bilo je oito da je netko
unutra. No bili smo predaleko da bismo razabrali o kome se radi.
Tamasin se nagnula preko ruba prometne staze, izlaui se
opasnosti da padne u blato, pa je Barak povue natrag. Kontroliraj
se, eno.
Neko se vrijeme nita nije dogaalo. Stajali smo usred gomile
koja je mrmorila u iekivanju. Iza paradne brodice, du june
obale, bio je usidren niz monih ratnih brodova. Bila je to kraljeva
flota koju sam vidio prole godine u Portsmouthu. Raznobojne
uske zastave, neke dugake i po trideset metara, visjele su s jarbola
i lagano vijorile na blagom rijenom vjetru. Dobro sam se sjeao tih
golemih, velianstvenih brodova i njihovih jarko obojenih paluba.
No jednog nije bilo: kraljev omiljeni ratni brod, Mary Rose, sada je
leao na dnu Solenta.
Odjednom, vrataca za topove na bokovima brodova poela su
se buno otvarati. Pojavili su se topovi i zauju se plotuni. Nisu,
dakako, ispaljivali kugle, no bilo je mnogo dima, a eksplozije su bile
dovoljno glasne da dobrano prodrmaju ljude na stazama. Poelo je
klicanje. Nicholas se prikljuio veselju oduevljeno maui
eirom. Neke su ene vriskale zbog pucnjave. Tamasin me, pak,
samo alobno pogledala.
A onda su se pojavili Francuzi. Brzo su napredovali uzvodno: na
elu je bio ratni brod iji su topovi s obje strane ispaljivali nizove
plotuna, a slijedilo ga je desetak elegantnih galija, brzih borbenih
brodova, dugih i uskih. Svaka je galija bila obojena drukijom
bljetavom bojom, a njihovi topovi na pramcima skladno su
uzvraali na englesku kanonadu. Najvea galija, cijela prekrivena
bijelim baldahinom ureenim zlatnim ljiljanima, pristala je uz
kraljevu paradnu brodicu.
 519

Bilo je to previe za mene: galije koje su prole godine pucale na

Mary Rose, dim, topovska paljba koja je potresala tlo... Uhvatio
sam Baraka za rame. Idem odavde, rekoh.
On me zabrinuto pogledao. Mili Boe, izgledate jako loe. Ne
smijete ii sami. Nick, zaustavi neki amac.
Ne treba! odvratio sam tvrdoglavo. Bit e mi dobro, samo vi
ostanite.
Nicholas i Tamasin takoer su zurili u mene. Tamasin me
uhvatila za ruku. Jeste li sigurni? Maloprije sam vidjela da vam
ovo teko pada.
Bit u dobro. Sramio sam se svoje slabosti.
Nick, ree Barak zapovjedniki, poi natrag s gazdom.
Mladi korakne prema meni. Zaustio sam prosvjedovati, no
onda samo slegnem ramenima.
Doite poslije do nas, ree Tamasin.
Kimnuo sam. Hou.
Krenuo sam se probijati kroz gomilu to sam bre mogao.
Nicholas je valjda prvi put morao za mnom pruiti svoj dugi korak.
Bezbrojni plotuni naglo su prestali. Admiral se zacijelo ukrcao
na kraljevu barku.
Pripazite malo! viknuo je na mene mukarac kojeg sam umalo
sruio. Nicholas me vrsto uhvatio za ruku.
Pijan je, grbavac stari, ree drugi mukarac.
Istinu govorei, doista sam se osjeao pijano. Tlo poda mnom
pomicalo se i izmicalo mi poput brodske palube.

AMAC nas je odvezao do stuba pokraj Steelyarda. Kad smo se
iskrcali, osjeao sam laganu vrtoglavicu.
Da vas otpratim kui? upitao me Nicholas. Bilo mu je
nelagodno. U amcu jedva da je neto rekao.
 520

Ne. Idemo u ured.

Kako je bio praznini dan, a mnotvo ljudi otilo u Greenwich,
grad je bio pust kao da je nedjelja. Vratila mi se ravnotea i hodao
sam bez problema, no s obnovljenom sam se tugom prisjeao
prijatelja koji su stradali na Mary Rose. Njihova lica prolazila su mi
ispred oiju... A onda se konano, duboko u sebi, pozdravim sa
svima njima, i dio teine padne mi sa srca.
Neto ste rekli, gospodine? upitao me Nicholas.
Zacijelo sam mrmljao. Ne. Ne, nita. Pogledao sam oko sebe.
Nalazili smo se u Lothburyju. Blizu smo kue Cotterstokeovih,
rekao sam. U njoj se nalazi zidna slika.
to e sada biti s njom?
Edwardova polovica majine ostavtine pripast e njegovoj
obitelji. S obzirom na okolnosti, pretpostavljam da e se Edwardova
ena rijeiti kue to je prije mogue, a da je slika nee zanimati.
Dakle, na kraju e moda sve ispasti kako je htjela gospoa
Slanning.
Da, moda.
Nakon kraeg oklijevanja, Nicholas upita: Hoe li gospodin
Coleswyn otkriti eni Edwarda Cotterstokea zato si je njen mu
oduzeo ivot? Hoe li joj rei za ono davno ubojstvo?
Nee. Siguran sam da nee.
Sjetih se da stari sluga Vowell jo ne zna za Edwardovu smrt.
Moda bi bilo dobro da mu javim to se zbilo i usput ga uvjerim da
nikome nita ne govori.

STARA je kua, kao i uvijek, bila uronjena u tiinu. Oblinji brija
otvorio je radnju, no nije bilo prometa, pa je potiteno stajao
naslonjen na zid kraj prugastog tapa. Sjetih se da mi je Rowiand
rekao kako se moram obrijati za sutranju dAnnebaultovu
povorku londonskim ulicama. Otii u do brijaa nakon to
 521

popriam s Vowellom. Pokucao sam.

Otvorio je vrlo brzo. Izgledao je uznemireno. Iznenaeno se
zapiljio u nas, a onda se nagnuo prema meni i proaptao drhtavim
glasom: Oprostite, poslao sam po gospodina Dyricka. Namrtio
se. Nisam mislio da ete doi vi kao zamjena. Ovdje, gospodine,
niste sigurni.
I ja sam spustio glas. O emu priate, prijatelju? Nije me poslao
Dyrick. Duboko sam udahnuo. Doao sam vam rei da je siroti
Edward Cotterstoke mrtav.
Znam, ubio se, krio je Vowell ruke. Jedan od njegovih slugu
prenio je vijest mom znancu. Proklete babe traare, ve svi znaju.
Gospoa Slanning...
I Isabel zna?
Zna, gospodine, i upravo je ovdje. Kratko pogleda iza lea,
prema polutamnom hodniku. Nikad nisam vidio ikoga u takvom
stanju. Htjela je unutra po svaku cijenu. Ima no, gospodine, veliki
no koji je uzela iz kuhinje. Bojim se da bi mogla uiniti isto to i
brat...
Podignuo sam ruku jer je uplaeni starac poeo govoriti glasnije.
Gdje je?
U salonu, gospodine. Samo stoji i gleda u sliku, s noem u ruci.
Ne mie se, ne odgovara mi...
Pogledao sam Nicholasa. Ide sa mnom? apnuo sam.
Da.
Uli smo u kuu, zaobiavi Vowella. Vrata salona bila su
otvorena. Tiho sam uao, Nicholas odmah za mnom. Isabel nam je
bila okrenuta leima. Nosila je jednu od svojih elegantnih
satenskih haljina, danas svjetlosmeu, no kapuljau je bila bacila
na pod. Duge vitice njene sijede, srebrnaste kose padale su joj po
leima. Nepomino je piljila u zidnu sliku, a u desnoj je ruci, kako
je Vowell i rekao, drala no dugake i iroke otrice. Stiskala ga je
tako vrsto da su joj se svi zglobovi na prstima bijeljeli. Njeni majka
i otac, mali Edward i ona sama kao dijete, piljili su natrag u nju.
Naslikani likovi u tom su mi se zastraujuem trenutku inili
 522

uvjerljivijima no ikad.
ini se kako uope nije bila svjesna da smo uli. Vowell je ostao
vani; iz hodnika je dopiralo njegovo teko disanje.
Nicholas neujno korakne naprijed, no zaustavio sam ga.
Gospoo Slanning, rekao sam tiho. Neobino, ali ak si ni u
takvoj krajnosti nisam mogao dopustiti slobodu da je zovnem po
imenu.
Nisam mislio da bi joj se tijelo moglo dodatno napeti, no posve se
ukoila. A onda je polako okrenula glavu i zapiljila se u mene. Plave
su joj oi, tako nalik bratovima, bile mahnite, a obrve skupljene.
Gospodin Shardlake? rekla je zbunjeno. to vi radite ovdje?
Doao sam razgovarati s Vowellom. Rei mu da je va brat
mrtav. Malice sam pomaknuo desnu ruku prema njoj. Gospoo
Slanning, molim vas, dajte mi taj no. Nita nije rekla. Brzo je
soptala, kao da pokuava zadrati dah. Molim vas, preklinjao sam
je, samo vam elim pomoi.
Zato biste mi pomogli? Pokuala sam unititi i vas, i Edwarda,
i onog odvjetnika Coleswyna. Nazvala sam vas hereticima. A to i
jeste. Jo je vre stisnula no i malko ga podignula.
Mislim da niste bili sasvim pri sebi. Molim vas, gospoo, dajte
mi no. Koraknuo sam naprijed i ispruio ruku.
Ona stane podizati no prema grlu.
Ne! viknuo je Nicholas tako glasno i gorljivo da je Isabel
zaustavila no tik ispred vrata na kojem su ispod naborane blijede
koe vidljivo pulsirale arterije. Nije vrijedno toga! nastavio je
Nicholas zduno. to god da ste uinili, madam, to god da je vaa
obitelj uinila, to nije vrijedno toga!
Isabel ga je nakratko netremice promatrala. Potom je spustila
no, ali sada je njegov vrh okrenula prema nama. U strahu da e
nas napasti, podignuo sam ruku da se zatitim. Isabel je bila
mrava i ve postarija ena, no oaj daje snagu i najslabijima.
Meutim, nije napala nas. Okrenula nam je lea i krenula noem
na obljubljenu sliku; zarezivala ju je snanim udarcima, i uskoro je
 523

otpao komad buke, tono pokraj raspukline u zidu koju su

vjetaci bili primijetili. Nastavila je divlje udarati, isputajui
oajnike grlene glasove, a boja i buka mrvile su se sa zida. U
jednom joj se trenutku no oklizne i zaree je po drugoj ruci krv
joj brzo promoi haljinu. Bila se trgnula zbog neoekivane boli i
ispustila no. Stiui ranjenu ruku, sruila se na pod i poela
plakati. Leala je i beznadno jecala, izmuena tugom i krivnjom
koje su se gomilale cijeli njen ivot.
Nicholas brzo krene naprijed, podigne no i odnese ga u hodnik
Vowellu. Stari je sluga kroz otvorena vrata uasnuto promatrao
Isabel i sliku, koja je sada bila prekrivena bezbrojnim brazdama, a
na mjestima gdje je otpala buka vidjele su se letve. Niz sliku je
sipila tanana pruga vapnene praine. Isabel je najee nasrnula
na lice svoje majke, i taj dio slike bio je gotovo potpuno uniten.
Pogledao sam Nicholasa bio je blijed i teko je disao. Potom
kleknem pokraj Isabel. Gospoo Slanning? Lagano sam joj
dodirnuo rame. Trgnula se i skvrila, kao da se eli utisnuti u pod.
Drala se za ranu. Gospoo Slanning, porezali ste se, rekao sam
blago. Moramo vam poviti ruku.
Prestala je plakati i pogledala ozlijeenu ruku. Na licu joj se
vidio oaj, kosa joj je bila raupana, i svatko bi se saalio nad
njom. Podignula je glavu i kratko me pogledala u oi, no odmah je
zadrhtala i svrnula pogled. Ne gledajte me, molim vas, apnula je.
Nitko me sada ne bi trebao gledati. Plano je uzdahnula. Na
ouh bio je nevin, dobar ovjek. No Edward i ja prekasno smo to
shvatili. Majka je bila okrutna. Napisala je oporuku s namjerom da
nas posvaa, to mi je sada jasno. Znala je da Edward i ja
oboavamo tu sliku. Majka nije htjela da joj dolazimo u posjet, ali ja
bih katkad dola da vidim sliku. Da ponovo vidim naeg oca.
Pogledam prazni stolac njene majke, okrenut prema ostacima
murala. Vez je i dalje leao na sjeditu.
Na je otac umro nenadano. Zato nas je ostavio? Zato? Isabel
je ponovo plakala. Bile su to suze izgubljenog djeteta. Siroti
Edward! Ja sam ga natjerala na nedjelo. Sve ove godine mogla sam
to priznati. Po staroj vjeri dovoljno je da se ovjek pokaje i oprataju
 524

mu se svi grijesi, no Edwardova vjera ne priznaje takvo to. Ali...,

poela je aptati, ... moje je srce otvrdnulo i nisam htjela priznati.
A oboje smo poinili nedjelo. Oboje!
Trznuh se zbog snanog kucanja na ulaznim vratima. uo sam
kako Vowell razgovara s doljakom, a onda u salon teatralnim
koracima ue Vincent Dyrick crna halja lelujala je za njim, a
suho orlovsko lice bilo mu je bijesno. Pogledao je Nicholasa i mene,
zatim uplakanu Isabel na podu, a onda se zablene u uniteni
mural.
Shardlake! to ste uinili? Zato je moja klijentica u ovakvom
stanju?
Polako sam ustao. Koljena su mi zakripala, a osjetih i jaku bol
u leima. Isabel je Dyricka promatrala zbunjeno i prazno, kao da
ne shvaa tko je to. Isti takav pogled imao je Edward u Toweru.
Pitajte je sami, rekao sam sumorno.
Dyrick se ponovo zapiljio u sliku. Vjerojatno je zakljuio da mu
bezbrojni honorari u vezi s ovim sluajem izmiu kao vapnena
praina koja je jo uvijek sipila s unitenog zida. Tko je ovo
uinio?
Isabel, bojim se.
Za Boga miloga! Dyrick pogleda svoju klijenticu. Isabel se i
dalje kutrila. Bila je tako posramljena da nas nije mogla ni
pogledati. U groznom je stanju, protisnuo je Dyrick, pa uperio
kaiprst u mene. Ja nisam odgovoran za njene postupke! Ona je
uporno traila da kopiju pritube poaljem Krunskom vijeu!
Pokuavao sam je odgovoriti!
Znam. Brate Dyrick, budui da je Isabel vaa klijentica, pa e
sve ostati povjerljivo, neto u vam otkriti. Ona i Edward su se prije
gotovo pola stoljea urotili i ubili svog ouha. Edward je poinio
samoubojstvo, a i Isabel bi se moda ubila da se mi nismo pojavili.
Pogledao sam mural. Sve ovo je velika tragedija, Dyrick. Zlo se
dodatno produbilo u zbrci parnice, ba kako je njihova majka i
htjela. Moja nastojanja da s bratom Coleswynom postignem
nagodbu samo su otkrila o kakvom se uasu radi.
 525

Umorno sam krenuo prema vratima. Dyrick je gledao Isabel, no

onda se okrene prema meni. ekajte! Ne moete me ostaviti s njom
u ovakvom stanju...
Vowell e vam pomoi da joj povijete ranu. Iskreno vam
savjetujem da nakon toga pozovete njenog sveenika. Pazite da ne
doe netko drugi. Ona je od stare vjere i to joj je vrlo vano. Moda
joj on pomogne. Okrenuo sam se Nicholasu. Promatrao je lice
Isabelina oca, koji je, usred ostataka slike, i dalje izgledao
dobrohotno, samouvjereno i aristokratski. Idemo, mome, rekao
sam. Proli smo pokraj Dyricka i starog Vowella, te izali na
kolovoko sunce.
Spasio si je, rekao sam Nicholasu.
Imala je dobrog oca punog ljubavi, a ipak je zavrila ovako,
rekao je on tiho. S jezom shvatim da je zbog pisma svojih roditelja i
Nicholas razmiljao o samoubojstvu. Sreom, odbacio je te misli, a
upravo zbog tog iskustva nastupio je onako gorljivo prema Isabel.
to e sada biti s njom? upitao je.
Ne znam.
Moda je za tu jadnu enu prekasno, uzdahnuo je Nicholas, pa
me ozbiljno pogledao svojim zelenim oima, no za mene nije.

SUTRA rano poslije podne stajao sam u prvim redovima velikog
mnotva koje se okupilo ispred crkve St. Michaelle Querne. Proelje
crkve gledalo je na otvoreni prostor uz zapadnu stranu Cheapsidea,
du kojeg se naguralo jo svjetine. Upravo je tom ulicom uskoro
trebao proi admiral dAnnebault. Gradonaelnik Bowes, kojeg
sam posljednji put vidio na spaljivanju Anne Askew, bio je sam na
malom podiju. Ja sam stajao u dugakom redu gradskih vijenika i
drugih londonskih uglednika. Svi smo oko vrata nosili zlatne lance.
Kao i na spaljivanju, na provizornoj je govornici stajao sveenik u
bijeloj halji. Danas mu je zadatak bio da na francuskome poeli
admiralu dobrodolicu. uo se mrmor mnotva i uborenje vode u
kanalu pokraj crkve.
 526

Admiral je tog jutra brodom doao iz Greenwicha u Tower,

zajedno sa svim galijama. Ja sam sino s Nicholasom otiao u
posjet Baraku i Tamasin. Proveli smo mirnu veer igrajui karte.
Nisam im rekao to se dogodilo s Isabel Tamasin u svom stanju
nije smjela sluati takvo to. Potom sam se vratio kui i spavao do
kasnog jutra. Probudili su me plotuni toverskih topova u ast
admiralova dolaska. Snani udari ak su i u Chancery Laneu tresli
prozore. Iz Towera e d'Annebault krenuti kroz grad u drutvu
kraljiina brata, Williama Parra, i drugih dravnih
velikodostojnika. Odredite povorke je crkva St. Michael.
Martin mi je pomogao da odjenem svoje najbolje ruho. Stavio
sam i zlatni lanac koji je prole veeri oistio. Nismo progovorili ni
rijei. Potom sam se zaputio prema crkvi. Pri odlasku sam vidio
Timothyja kako potiteno viri kroz poluotvorena stajska vrata.
Morao sam popriati s njim o Martinovoj izdaji, no i dalje je vrijedila
moja prisega na tajnost lordu Parru i djeaka sam tek strogo
pogledao. Moda i prestrogo, ali jo uvijek me muio njegov
postupak, kao i sve ono to sam doivio proteklih dana.
Kraljevski slubenik nas je poredao, nareujui gradonaelniku
i vijenicima kao da su djeca. Sunce je prilo, i bilo je silno vrue
ispod naih dvostrukih kapa. Karike zlatnih lanaca jarko su
svjetlucale. Na stupovima su lagano vijorile dugake zastave,
engleske zajedno s francuskim ljiljanima. Jarke su tkanine visjele i
s gornjih prozora kua i radnji. A samo prije godinu dana
francuskim ljiljanima bile su omotane lutke na kojima su regruti
vjebali gaanje stotine unovaenih mukaraca mariralo je u
Portsmouth iz Londona zbog obrane zemlje od invazije koja je tada
prijetila.
Pokraj mene ponosno je stajao vii odvjetnik Blower iz Inner
Templea. Uvukao je golemi trbuh i isturio prsa. Imao je pedeset i
neto. Kratka brada bila mu je uredno podrezana. Slabo sam ga
poznavao; bio je odve umiljen za moj ukus. Govorilo se da bi ga
Wriothesley mogao imenovati za suca.
Ba lijep dan za doek admirala, rekao je. Ovakve sveanosti
nije bilo jo od krunidbe Anne Boleyn. Podignuo sam obrve,
 527

sjeajui se kako je taj radosno pozdravljen brak zavrio. Hoete li

biti prisutni na sutranjem susretu princa Edwarda i admirala?
upitao je Blower. I na sveanosti u palai Hampton?
Da, predstavljat u Lincolns Inn.
I ja u biti tamo, rekao je on s ponosom. Iskosa je pogledao moj
lanac. Imate ga dugo? Po mirisu octa rekao bih da ste ga dali
istiti.
Nosim ga samo u iznimnim prilikama.
Doista? ini se da je malko izgreban. Blower tato pogleda
debele, sjajne karike svog lanca. Potom se nagne prema meni i tiho
ree: Zar niste nali vremena za britvu, brate? Takve su bile upute.
Brada vam je crna i vidi se da se niste obrijali.
Imao sam jako puno posla, brate Blower.
Za vrijeme praznika?
Imam nekoliko vrlo tekih predmeta.
A tako. Kimnuo je, pa izgovorio staru pravniku poslovicu:
Teki predmeti stvaraju loe pravo.
Istina.
Blower me postrance pogledao. Upitah se je li ve procurilo da
sam sasluan pred Krunskim vijeem. Sluge u Whitehallu, gradu i
Innovima stalno prenose vijesti izmeu sebe.
Cheapsideom pone odjekivati vatreno klicanje. Ljudima je bilo
nareeno da glasnom dobrodolicom pozdravljaju dAnnebaulta.
Blower jo vie uvue svoj veliki trbuh.
Evo ga, rekao je gorljivo, pa iz sve snage viknuo: Hura!

ETRDESET ESTO POGLAVLJE

NAKON DOEKA OTIAO SAM KUI. Bio sam iscrpljen, a jo su me
ekale sveanosti u ponedjeljak i utorak. Unato svom jadnom
dranju u bitci u Solentu prole godine, admiral Claude
dAnnebault stigao je do crkve St. Michael na impresivan nain: bio
je krupan i zgodan mukarac u pedesetima, dojahao je na
 528

prekrasnom bojnom konju, a uz njega je jahao grof od Essexa. Bilo

mi je drago to je kraljiin brat dobio tako istaknutu ulogu bio je
to jo jedan znak da je obitelj Parr sigurna.
Nakon pozdravnoga govora, gradonaelnik je ponudio admirala
ljekovitim likerom u velikim srebrnim vrevima, slatkiem od
marcipana i hrskavim kolaima da se malko okrijepi. Ve sam dugo
stajao i boljela su me lea, pa sam se neopazice udaljio to sam
prije mogao i pjeice krenuo kui. Ostatak dana htio sam provesti
sam i u miru.
Uavi u kuu, uo sam kako Josephine i Agnes u kuhinji veselo
razgovaraju o vjenanju, ve uglavljenom za sijeanj. Jadna Agnes,
pomislih. Jo uvijek nita ne zna o izdaji svoga mua. Uskoro e
otii zajedno s njim.
Iz blagovaonice izae Martin, uobiajeno pokorna dranja. U
ruci je imao pismo. Ovo je stiglo za vas dok ste bili vani,
gospodine. Hvala. Prepoznao sam rukopis Hugha Curteysa.
Gospodine, ima li kakvih vijesti glede... onoga? upita Martin tiho.
Hou li morati u onu kuu? Premda mu je lice ostalo
bezizraajno, po malo stisnutim oima i usnama opazio sam da je
napet.
Zasad nita, Martine, odvratio sam hladno. Rei u ti im
dobijem upute.
Hoe li to biti uskoro?
Nadam se. Ne znam. Javit u ti im neto saznam, rekoh, pa
dodam: Sam si kriv za nevolju koja te snala.

U SVOJOJ sobi otvorio sam Hughovo pismo. ini se da je car
Charles odluio ograniiti neovisnost flandrijskih gradova: Ovdje i
u drugim dijelovima Flandrije uhieni su mnogi domai reformisti.
Vrlo je vjerojatno da e zavriti u tamnicama ili na lomai. Neki
Englezi i drugi stranci preli su u Njemaku. Upitah se je li granicu
preao i Bale, skrivajui u prtljazi knjigu Anne Askew. Vjerojatno
jest. Ve se naviknuo na brze selidbe otkad je, nakon pada svog
 529

zatitnika Cromwella, pobjegao iz Engleske. To e zasigurno

odgoditi objavljivanje knjige.
U pismu je dalje stajalo: Mnogi ljudi iz engleske trgovake
zajednice su zabrinuti. Ako ozraje u gradu postane jo loije, bojim
se da u i ja biti prisiljen razmisliti o odlasku u Njemaku.
Uzdahnuo sam. Bio sam mislio da je moj tienik pronaao
sigurno utoite, no ini se da sam bio u krivu. Sjetih se da sam
upravo u parnici za Hughovo starateljstvo prvi put ukrstio maeve
s Vincentom Dyrickom. Pomisao na Dyricka dovede me do Isabel:
to e sada biti s njom? Sada, kad je cijeli teret onog to je uinila,
kao i Edwardova smrt, na njenim leima? Sjetih se kako je
mahnito, posve duevno rastrojena, zarezivala sliku za koju se
onako fanatino borila. Spontano uzmem pero i napiem poruku
Guyu:

Nismo se vidjeli jo otkad sam doao posjetiti onog

sirotog ovjeka u bolnici svetoga Bartola, ali stalno si u
mojim mislima. Klijentica koju sam zastupao u jednom
alosnom obiteljskom predmetu trenutno prolazi kroz velike
duevne patnje. Pripada staroj vjeri, i zamolio sam njenog
odvjetnika da joj pozove sveenika. No i dalje sam zabrinut
za nju. Bi li je, ako nae vremena, mogao posjetiti? Moda
bi je mogao utjeiti.

Dodao sam Isabelino ime i adresu, te u potpisu poruke stavio

tvoj odani prijatelj. Osuio sam tintu i zapeatio pismo. Eto, Guy
e vidjeti da nemam nita protiv religijskog savjetovanja meu
pripadnicima stare vjere. Moda doista uspije pomoi Isabel.
Meutim, strahovao sam da se njen um vie ne moe oporaviti.

UJUTRO U ponedjeljak, dvadeset treeg kolovoza, opet sam
odjenuo svoje najbolje ruho i spustio se do staje. Danas je na redu
bilo sveano sprovoenje admirala dAnnebaulta u palau
 530

Hampton. Sve e poeti pet kilometara od palae, pokraj rijeke,

gdje e admirala pozdraviti mali princ Edward. Bila je to prva
djeakova javna dunost. Oni koji su, poput mene, dolazili iz grada,
morali su se onamo zaputiti konjima. Utjeno mi je bilo to u
tijekom sveanosti ostati u sedlu. Juer sam otiao brijau i obrazi
su mi bili glatki, pa mi Blower danas nee moi prigovarati.
Preko Martina sam naloio Timothyju da dobro oetka Genesisa
i da mu od grive napravi pletenice. Uavi u staju, sa zadovoljstvom
uoim da je djeak valjano obavio zadatak. Spustio je pomine
stube pokraj konja, nijednom me ne pogledavi u oi. No, kad sam
stavio stopala u stremene, podignuo je glavu i nervozno se
osmjehnuo, otkrivi rupu izmeu zuba izbili su mu dva sjekutia
dok je jo bio ulino siroe.
Gospodine, rekli ste mi da emo jo razgovarati o... o spaljenim
knjigama.
Hoemo, Timothy. Ali ne sada. eka me vana sveanost.
vrsto je uhvatio uzde. Ali, gospodine... Htio sam rei da je
vjerojatno Martin drugim ljudima rekao za knjige. Ja to nikad ne
bih uinio. A Martin je jo uvijek u slubi. Sino je sa mnom bio
grub kao i uvijek. Zarumenio se i malko podignuo glas: To nije
pravedno, gospodine. Nisam vam elio uiniti nita naao.
Duboko sam uzdahnuo. Zadrao sam Martina iz osobnih
razloga, rekoh, pa nastavim otrije: Njegov postupak smeta mi
manje od tvog uhoenja. Vjerovao sam ti, Timothy, a ti si me
iznevjerio. Djeakove oi ispune se suzama, pa rekoh smirenije:
Razgovarat emo sutra, Timothy. Sutra.

ZA MJESTO doeka izabrana je iroka vritina pokraj rijeke. Kad
sam stigao, ve su gotovo svi bili ondje. Oko tisuu gardista bilo je
pozvano ba za ovu priliku; nosili su nove livreje u kraljevim
bojama. Gradske slubenike i nas, predstavnike Innova, opet su
postavili u prve redove pokraj puta. Neto podalje od nas, na
konjima su, okrueni straom, ekali dravni velikodostojnici. Svi
 531

koje sam vidio na zasjedanju Krunskoga vijea bili su ovdje.

Gardiner je, onako krupan, sjedio na konju irokih lea. Rich i
Wriothesley bili su jedan uz drugoga. Paget je gladio dugu ravastu
bradu i svojim hladnim pogledom odmjeravao ljude u blizini; na
etvrtastom licu danas je imao ak i malo boje. Grof od Hertforda
drao se ozbiljno i dostojanstveno, dok se pokraj njega naoiti
Thomas Seymour radosno smjekao; crvenkastosmea brada bila
mu je poeljana, a vjerojatno i namirisana. Bili su tu i ostali: lord
Lisle, koji se prole godine kod Portsmoutha pokazao boljim
zapovjednikom od dAnnebaulta, te drugi lordovi, svi u najboljem
ruhu, i s kapama ija su pera lelujala na rijenom povjetarcu. Plava
voda se svjetlucala, odraavajui vedrinu neba.
Ispred svih velikodostojnika na omanjem je konju sjedio djeak,
nasljednik kralja Henrika. Nije mu bilo jo ni devet godina. Nadzor
nad princom Edwardom, koji treba uspostaviti po kraljevoj smrti,
bio je u sreditu svih spletki mukaraca iza njega. Princ je nosio
grimizni prsluk irokih ramena i razrezanih rukava, i crnu kapu
ukraenu dijamantima. Pokraj odraslih mukaraca bio je tek
siuna figura, no u sedlu je sjedio vrsto i uspravno. Bio je visok
za svoju dob, a mravo mu je lice bilo kruto i pribrano. Taj ozbiljan
izraz lica i mala brada podsjetili su me na njegovu pokojnu majku,
Jane Seymour, koju sam vidio na velikom muralu u Whitehallu.
alio sam djeaka zbog tereta koji e mu uskoro pasti na plea. A
onda se sjetim Timothyja bio sam odve grub prema njemu.
Ljudi ne bi smjeli biti kivni na djecu. Razgovarat u s njim im se
vratim.
I ovog su me puta smjestili pokraj Blowera. Krupni vii odvjetnik
mi je kimnuo, no malo je govorio. Neprestano se naginjao naprijed,
gledajui prema drutvu okupljenom iza princa Edwarda. Pokuao
je uhvatiti pogled Thomasa Wriothesleya, predsjednika Gornjeg
doma, koji mu je mogao dodijeliti ueno sudako mjesto.
Wriothesley ga jest vidio, no na njegovo kimanje i smijeak uzvratio
mu je mrtenjem, kao da je elio rei: Ne ovdje. Sjetih se stare
uzreice: Velike buhe imaju male buhe.
U daljini opazih da nam se uz rijenu obalu polako pribliava
dAnnebaultova povorka, skupina od tristotinjak ljudi. Znao sam
 532

da je dAnnebault iz Francuske sa sobom poveo njih barem dvjesto.

Iz engleske gomile istupe glasonoe i odjeknu trube.
Admiral, opet u pratnji grofa od Essexa, dojae do princa
Edwarda i nakloni mu se u sedlu. Princ je, visokim djejim glasom,
zapoeo s govorom dobrodolice. Nijednom nije zastao, a francuski
mu je bio sjajan. Po zavretku govora, jedan vojnik povede
admiralova konja naprijed.
Princ i admiral se zagrle.

NAKON TOGA francuski gosti i veina engleskih lordova krene na
konjima prema palai Hampton. Na elu su bili princ Edward i
admiral. Uzde prineva konja drao je visoki vojnik. Oni koji su
ostali, kao i obino u takvim prilikama, odmah su se opustili:
poelo je rastezanje, uli su se duboki udisaji, a i poneki prijateljski
razgovor prije povratka u London. Odluio sam da u, iz iste
uljudnosti, u London poi zajedno s nezadovoljnim Blowerom, ali
ba kad sam mu se nakanio obratiti, osjetih da me netko uhvatio
za ruku. Bio je to lord Parr. Stajao je pokraj Genesisa s dvojicom
slugu; jedan od njih drao je uzde njegova konja.
Lorde, nisam vas vidio u prinevoj pratnji, rekoh.
Da, kraljiino domainstvo nije ukljueno u ovo, no ja sam ipak
doao. Rado bih popriao s vama.
Naravno. Promotrio sam starca. U poruci mi je napisao da je
bio bolestan. I jest izgledao krhko. Cijelim se tijelom naslanjao na
tap. Kimnuo je svojim slugama jedan mi pomogne da sjaem, a
drugi uhvati Genesisove uzde. Blower je iznenaeno promatrao
lorda Parra; nije, dakako, znao da se poznajem s takvim
velikodostojnikom. Naklonio mu se i odjahao, sada ve silno
mrzovoljan.
Lord Parr me poveo do rijeke, podalje od guve. Jeste li dobili
moje pismo?
Jesam. Razgovarao sam sa svojim majordomom. Uinit e sve
 533

to mu naredim. Preko volje, dodue.

Jo uvijek pokuavam otkriti tko je pogurao onu toku na
dnevni red Vijea. Zasad nita nisam saznao. Paget je vrlo tajnovit.
Na zasjedanju je bio pravian, napomenuo sam. inilo se
kako je iskreno zainteresiran da se otkrije prava istina o
optubama.
Hja, moda. Lord Parr duboko je uzdahnuo. Ve sam umoran
od svega toga. Nakon to admiral sljedeeg tjedna ode, kralj i
kraljica e se zaputiti na krae putovanje do Guildforda, pa i ja
moram ponovo seljakati svoje stare kosti. Nakratko je pogledao
rijeku, pa tiho nastavi: Kralj nee sa sobom povesti nijednog
vijenika tradicionalista. Ni Gardinera, ni Wriothesleyja, ni
Norfolka. Ali lord Hertford i lord Lisle idu s njim. Gorljivo me
pogledao svojim zakrvavljenim oima. Srea se okree u nau
korist. Kralj nije ponovo primio Bertana, ostavio ga je da eka
negdje u Londonu. Sve vie ljudi zna za dolazak papina izaslanika.
A ako uspijem dokazati da je Rich igrao nekakvu dvostruku igru,
da je pokuao nauditi kraljici preko vas, kralj e biti gnjevan, a
kraljica na dobitku. Obitelj Parr takoer. Kratko zastane. No prije
no to ita poduzmem u vezi s onim Sticeom, moram znati vie o
svemu. Pretpostavljam da jo uvijek nema traga ljudima koji su
ubili Greeninga?
Mislite na Danielsa i Cardmakera? Tiskar Okedene ih je vidio u
gradu, ali ja ne.
Za koga li su samo ukrali kraljiinu knjigu? Zasigurno ne za
Richa, on bi Tualjku odmah iskoristio.
Bi li njena objava jo uvijek nakodila kraljici?
Mislim da bi. Naas je utihnuo. vrsto je stisnuo koatu aku
i zavrtio glavom. Kralja bi najvie naljutilo to to je skrivala knjigu
pred njim.
Nevjera bi mu smetala vie od teolokih stavova iznijetih u
knjizi?
Tako je. Premda, njezino isticanje da se do spasenja dolazi
samo vjerom teko da bi pomoglo. Uza sve to, kralj je teko
 534

bolestan, to ga ini nepredvidljivim. Nikad se ne zna kojim e

smjerom krenuti. Lord Parr na tren se zaljulja, i ja ispruim ruku
da ga pridrim. No odmah se uspravio, duboko udahnuvi.
Gospodine Shardlake, dajte mi nekoliko dana da pokuam
iskopati jo kakav podatak. Kuu u kojoj se Stice sastaje s vaim
majordomom stavit u pod nadzor.
Poli smo natrag prema konjima.
Javit u vam se uskoro, rekao je lord kad smo uzjahali. Dobro
pazite na majordoma. Jeste li ga poteno uplaili?
Mislim da jesam.
Fino. Ve sam napola okrenuo Genesisa, kad lord doda:
Gotovo sam zaboravio. Kraljica vas najljepe pozdravlja.

SPORO SAM jahao prema gradu i preao tek djeli puta kad mi se
priblii drugi jaha. Na moje iznenaenje, bio je to mladi William
Cecil. Lice mu je, kao i uvijek, bilo vrlo ozbiljno.
Brate Cecile, nisam mislio da emo se vidjeti tako brzo, rekao
sam malice prijekorno. Prije je bio od velike pomoi i lordu Parru
je zacijelo teko pao njegov odlazak.
Dobar dan, brate Shardlake. Zbog mog tona lagano je ukrutio
svoje tanke usne.
Kako vam je u slubi kod lorda Hertforda?
Dobro, hvala. Oklijevao je. Njegov tajnik uskoro e u
mirovinu, i postoji mogunost da doem na njegovo mjesto.
Prignuo sam glavu. Onda ste povukli odlian potez.
Cecil zaustavi svog konja, pa i ja stanem. Mladi odvjetnik
prodorno me promatrao svojim velikim i vrlo pronicavim plavim
oima. Brate Shardlake, ao mi je to sam napustio kraljiinu
slubu. No otvorila mi se prilika za veliko napredovanje i naprosto
sam je morao prihvatiti.
Da, veina ljudi bi tako postupila.
 535

Takoer, priznajem da sam se nakon onog metea u pristanitu

ozbiljno zamislio. Postavio sam si pitanje koliko sam sposoban za
neke stvari. Ja nisam borac, a moram misliti i na obitelj, svoju
djecu. Moje vjetine, ono malo to ih posjedujem, najbolje dolaze do
izraaja za stolom. Ondje mogu sluiti reformistikim ciljevima.
Vjerujte mi, iskreno to govorim, kao to je iskrena moja ljubav i
potovanje prema kraljici.
Ali sada su vam na prvome mjestu Seymourovi, a ne Parrovi,
drznem se rei.
Obje obitelji podravaju reformu. Brate Shardlake, slijedio sam
vas jer vam elim neto rei. Lord Parr je sve slabijeg zdravlja. Kad
sam odlazio, nisam znao da je tako bolestan. Stoga, ako nastavite
raditi za kraljicu a znam da ste bili sasluani pred Krunskim
vijeem morate znati da ete se uvelike morati oslanjati na
vlastitu prosudbu. Ozbiljno me pogledao.
Upravo sam vidio da mu je stanje loe, rekoh tiho.
Pod pritiskom je, i jo sve ovo... Cecil rukom pokae iza sebe, u
sve dalju povorku jahaa. Ima mnogo obveza u palai Hampton jer
e kraljica igrati vanu ulogu u tamonjoj sveanosti.
Znam. I ja u sutra biti ondje. Nije bilo potrebe da jae za
mnom kako bi mi to rekao. Hvala vam, brate Cecile.
Ako saznam neto to bi moglo biti od koristi vama ili kraljici,
javit u vam.
to mislite, gdje je zavrila kraljiina knjiga?
Lord Parr smatra da je unitena, ree Cecil.
A vi?
Ne znam. Meutim, jasno mi je da su je konzervativci prije
mogli puno bolje iskoristiti. Vjetar sada pue na drugu stranu.
Moda je onaj tko je knjigu ukrao to shvatio, pa ju je unitio.
Zavrtio je glavom. No vjerojatno nikad neemo saznati pravu
istinu.
Nastavili smo jahati, razgovarajui o sveanostima i jesenskom
putovanju kraljevskog para koje e uslijediti nakon toga. ini se da
 536

je nedaleki Guildford odabran zbog kraljeva loeg zdravlja, a

boravak e trajati samo nekoliko tjedana.
Rastali smo se na poetku Chancery Lanea.
Ova zagonetka jo nije razrijeena, rekoh. Ako uistinu neto
saznate, molim vas da mi javite.
Hou, kunem se.
Da, hoe, pomislih jaui Chancery Laneom, ali samo ako to
bude od koristi i Seymourovima.

ETRDESET SEDMO POGLAVLJE

ZAKRENUO SAM OKO SVOJE KUE, jaui prema staji. Znoj mi je
slijepio potkapu za elo. Imao sam namjeru odmah popriati s
Timothyjem, ali djeaka nije bilo. Bit e da su mu Martin ili Agnes
dali neki zadatak. Umorno sam sjahao, skinuo obje kape i uao u
kuu.
Odmah sam zauo enski pla u kuhinji. Bila je to Agnes
Brocket; potresali su je oajniki jecaji. Tad sam zauo i Josephine,
neto je tiho rekla, a onda je Martin ljutito viknuo: Tijela mi
Kristova, djevojko, ostavi nas na miru! Ne zuri u mene tim kravljim
oima, glupao! Izlazi!
Josephine je izala u hodnik. Obrazi su joj se arili.
to se dogaa? upitao sam tiho.
Gospodin i gospoa Brocket...
Zastala je jer je u hodnik, uvi moj glas, izaao i Martin.
etvrtasto lice bilo mu je gnjevno. No pribrao se i tiho me upitao:
Gospodine, mogu li razgovarati s vama?
Kimnuo sam. Doi u dnevnu sobu.
Kad smo se nali iza zatvorenih vrata, upitao sam ga: to je,
Martine? Rekao si Agnes da si me uhodio?
Ne! Nije to! Nervozno je odmahnuo glavom, pa tie rekao: Radi
se o naem sinu.
to je s Johnom?
 537

Dobili smo pismo od tamniara iz Leicestera. John se opet

razbolio. U pluima mu se gomila krv. Pozvali su lijenika koji je
rekao da e vjerojatno umrijeti. Gospodine, moramo k njemu.
Agnes ustraje da krenemo ve danas.
Pomno sam ga promatrao. Po oaju u njegovim oima shvatio
sam da e Agnes, bez obzira na posljedice, otii k svome sinu. A
Martin je, unato svim svojim manama, volio svoju enu. Sigurno
e poi s njom.
Kad je pismo poslano? upitao sam ga.
Prije tri dana. Brocket je beznadno vrtio glavom. Moda je ve
prekasno. Agnes bi to ubilo. utio sam, i on nastavi, odjednom
prkosno: Ne moete nas zaustaviti. Napravite to vas volja.
Napiite mi lou preporuku, rairite glas po Londonu o onome to
sam uinio. Recite sve kraljiinim ljudima. Ne marim, mi danas
kreemo.
ao mi je to vas je to snalo, kazao sam.
Sada on nita nije rekao. Samo je piljio u mene tim oajnikim
pogledom. Kratko sam promislio, pa poeo: Nagodit emo se,
Brockete. Odnijet e jo jednu poruku u onu krmu, i to odmah.
Napisat e da ima vane vijesti i da e u kui pokraj Smithfielda
biti sutra u devet naveer.
Duboko je udahnuo. Kreemo danas, ponovio je, sada neto
otrije.
Ne oekujem od tebe da sutra ode na sastanak. Ima tko e ii.
No, da se stvar pokrene, mora dostaviti poruku. Osobno,
napisanu vlastitom rukom.
A to u dobiti zauzvrat? upita on drsko.
Zauzvrat e dobiti preporuku u kojoj u pohvaliti tvoje
majordomske vjetine i marljivost. No neu napisati da si dostojan
povjerenja. To nisi zasluio.
Cijelog sam ivota bio poten, sve dok me Johnovi postupci
nisu doveli do ovoga, rekao je Martin drhtavim glasom, a onda
zlobno dodao: Moda ne bih ni pristao na ulogu uhode da sam vas
imalo potovao, gospodine grba... Zastao je, shvativi da bi otiao
 538

predaleko.
Nisam ni ja potovao tebe, Martine, odvratio sam tiho. Odve
si tat i uskogrudan. Ima enu koja je predobra za tebe.
Stisnuo je ake. Ja barem imam enu.
U tiini koja je uslijedila ponovo sam zauo kako Agnes
neobuzdano plae. Martin se lecnuo.
Poi sa mnom u radnu sobu, rekoh. Napii poruku i dostavi
je. Za to vrijeme ja u sastaviti preporuku. Dobit e je kad se
vrati. A onda moe otii.

U RADNOJ SOBI sam razmislio o poruci koja bi Sticea, a moda i
Richa, sigurno namamila u kuu. Na koncu sam rekao Martinu da
napie: Imam hitne vijesti koje se tiu posjeta talijanskoga
gospodina. To bi trebalo biti dovoljno. Lord Parr mi je rekao da su
se glasine o Bertanovu dolasku ve poele iriti. Rich e biti ivo
zainteresiran da sazna o emu se radi. Rekao sam Martinu da
doda: Molim vas da budemo sami. Stvar je vrlo povjerljiva.
Provjerio sam to je Martin napisao i pustio ga da ode u krmu.
Potom sam, uz grinju savjesti, napisao preporuku za njega.
Upitah se hoe li negdje na putu naprosto baciti poruku. Dodue,
prije no to je otiao, podsjetio sam ga da su u sve upleteni vrlo
visoki dravni dunosnici. Takoer sam osjeao da e ga ponos
prisiliti da ipak ispuni to posljednje obeanje. Josephine je odvela
Agnes na kat da spremi stvari za put. Ja sam stajao uz prozor u
dnevnoj sobi i, pun alobnih misli, promatrao osunani travnjak...
ena... Da mi je barem kraljica ena... Upitah se jesam li i ja malko
lud, kao sirota Isabel?
Zaulo se kucanje na vratima i u sobu ue Agnes. Izgledala je
iznureno. Lice joj bijae umrljano suzama. Je li vam Martin sve
rekao, gospodine?
O Johnu? Jest, rekao mi je. ao mi je.
Hvala vam to nas putate. Vratit emo se im uzmognemo.
 539

Martin je otiao obaviti zadnji posli. Beskrvno se osmjehnula.

Dakle, Martin nije rekao eni da se ne vraaju. Ne sumnjam da
e poslije izmisliti neko objanjenje. Sirota Agnes bila je estita,
vrijedna i dobrohotna ena. No mu je obmanjuje, a sin joj je u
zatvoru. Malo sam promatrao vrt, rekoh blago. Mnogo si truda
uloila u njega. I u kuu.
Hvala vam, gospodine. Uzdahnula je, pa rekla: Nije uvijek lako
s mojim muem, znam to, ali ja sam bila ta koja je ustrajala da
Johnu idemo danas. Krivnja je na meni.
Nisi ni za to kriva. Jasno da eli vidjeti sina. Posegnuo sam
za svojom torbom koja je leala na stolu. Uzmi neto novaca,
trebat e vam na putu. Dao sam joj zlatnik od pola funte.
vrsto ga je stisnula i spustila glavu, a onda oajniki pokuala
zazvuati vedro: Pazite da Timothy i Josephine ne upadnu u kakvu
nevolju, gospodine.
ekao sam da se Martin vrati i potvrdi da je dostavio poruku.
Predao sam mu preporuku. Nisam elio gledati kako odlaze, pa
sam iziao iz kue i pjeice poao prema Lincoln's Innu. Htio sam
se posavjetovati s Barakom i Nicholasom.

STIGAVI U ured, obojicu sam pozvao u svoju sobu i ispriao im
to se upravo dogodilo. To znai, rekoh na kraju, da je Stice na
redu ve sutra.
Na temelju ega e biti uhien? upitao je Barak. Nije uinio
nita protuzakonito, i Rich e biti ljutit.
Neka lord Parr razmisli o tome. Potrait u ga sutra po podne na
velikoj gozbi u palai Hampton. Ta je gozba posljednji zadatak koji
obavljam za rizniara Rowlanda. Prema uputama koje sam dobio,
samo u morati stajati uokolo sa stotinama drugih ljudi. Govorio
sam s gorinom. Moramo pokazati dAnnebaultu kako u Engleskoj
ima mnogo bogataa koji mogu objesiti zlatni lanac oko vrata. A
zapravo, veina prisutnih s mukom e platiti ratne poreze, dok se
 540

na tisue onih koje admiral nee vidjeti bori za golo preivljavanje.

Barak je podignuo obrve. Zvuite kao jedan od onih ekstremnih
radikala.
Samo sam slegnuo ramenima. Kako bilo, ondje u razgovarati s
lordom.
to ako ga u tom mnotvu ne pronaete?
Pronai u ga. U tom trenutku iz mene izbije sav gnjev koji se u
meni gomilao posljednjih nekoliko dana. Snano sam udario
akom po stolu staklena tintarnica je poskoila i tinta trcne
uokolo. Saznat u to Rich i Stice smjeraju. Prokleti bili!
Mjesecima su me uhodili, oteli Nicholasa, prisilili me da suraujem
s njima. Neu to vie trpjeti! Dojadilo mi je da me iskoritavaju bez
kraja i konca!
Rijetko kad sam tako gubio kontrolu. Barak i Nicholas se
zgledaju.
Ne bi li bilo najbolje, zapone Nicholas oprezno, da se ostavite
svega toga? Va nevjerni majordom odlazi. Knjiga Anne Askew je u
inozemstvu. Kraljiina knjiga je nestala, a nije ju ukrao Stice.
Nema traga ljudima koji su ubili Greeninga i ostale iz njegove
skupine.
Niti ikakvog dokaza da su povezani s Richem, sloio se Barak.
Upravo suprotno.
Uvijek je u sve bio upleten netko trei, netko tko je uposlio onu
dvojicu ubojica, rekoh. Ali nismo uspjeli doznati o kome se radi.
Richevo i Sticeovo uhoenje a pratili su me dobrano prije no to
je knjiga ukradena moda uope nema veze s Tualjkom, ali ima
s kraljicom. Brocketu je reeno da osobito motri imam li kakvih
doticaja s njom. Moram rijeiti ovo zbog nje. Ali i zbog sebe sama!
Nicholas me ozbiljno pogledao. elite li da i ja sutra odem do te
kue?
Barak ga pogleda i kimne. Nema jamstva da e Stice biti sam.
Lord Parr stavit e kuu pod nadzor. Znat e se tko dolazi i
odlazi.
 541

Svejedno, netko bi trebao biti s vama, ustrajao je Nicholas.

Pogledao sam ga. Pjegavo lice bilo mu je iskreno, no nije bilo
sumnje da se opet probudila njegova mladalaka sklonost
pustolovinama.
Hja, ako ide on, ree Barak, onda moram i ja, da pripazim na
obojicu.
Oklijevao sam. Ne, obojica ste ve uinili dovoljno. Siguran sam
da u uvjeriti lorda Parra da poalje jo ljudi.
Ali, ako ne uspijete u tome... Barak je podignuo obrve.
Promatrao sam ih. Sve otkako sam poslao Brocketa s porukom,
bilo mi je jasno da obojicu elim zamoliti da pou sa mnom. A svoju
su mi pomo ponudili prije svega zbog odanosti prema meni. Grlo
mi se stegnulo. Vidjet emo, rekoh.
Nicholas je vrtio glavom. Da mi je bar znati tko stoji iza one
dvojice koji su ukrali kraljiinu knjigu.
Barak se nasmijao. Mnogo toga si eli, dugajlijo. Vjerojatno se
ne radi o Richu, ali nije nemogue da je posrijedi ba on. Moda je
iza svega Wriothesley ili pak obojica rade po naredbama biskupa
Gardinera.
Da, rekoh. Tko e ga znati. ak bi i lady Mary mogla biti
upletena, zajedno s tobonjom ludom Jane, premda mi je to sada
malo vjerojatno. Ili Seymourovi, koji moda rovare protiv Parrovih.
Barak podigne ruku kao da dri au. Nazdravljam kralju i
cijeloj njegovoj obitelji, svim njegovim uzvienim vijenicima i
velikom admiralu dAnnebaultu. Cijelom tom prokletom oporu.

Kui SAM se vratio umoran i s grinjom savjesti. Nadzor sam bio
izgubio zbog osjeaja da me iskoritavaju, no nisam li i ja sam
iskoritavao Baraka i Nicholasa?
Kua je bila tiha, a kasno popodnevno sunce svjetlucalo je na
prozorskim staklima. Bila je to kua imunog ovjeka po
mnogim sam pitanjima bio sretnik. Pomislih na Martina Brocketa i
 542

jadnu Agnes, koji sada zasigurno punom brzinom jau prema

sjeveru, s rupcima preko usta da ih tite od praine. Ako nita,
novac koji sam dao Agnes bit e im dostatan da pristojno ive
nekoliko mjeseci. Dok ne pronaem novog majordoma, morat u se
osloniti na Josephine i Timothyja.
Josephine je u kuhinji pripremala veeru.
Otili su? upitao sam.
Jesu, gospodine. Vidio sam da je plakala. Malo se kolebala, pa
dodala: Prije no to su otili, gospodin Brocket otiao je do staje da
se oprosti s Timothyjem. Namrtio sam se. Martin nikad nije imao
obzira prema djeaku. tovie, mislio je da sam odve blag prema
njemu. Ne znam to mu je rekao, no poslije sam vidjela da je
Timothy uzrujan. Plakao je, ali nije htio rei zbog ega. Otrao je
natrag u staju. Teko e mu pasti Agnesin odlazak... U posljednje
vrijeme... nije ba svoj.
Imao sam razloga da budem, hja, nezadovoljan Timothyjem.
Danas sam nakanio porazgovarati s njim. Idem odmah do njega.
Josephine je laknulo. Mislim da je to dobra ideja, gospodine,
rekla je, pa bre-bolje dodala: Ako to smijem rei.
Osmjehnuo sam se. Smije, Josephine. Ti si sada zaduena za
domainstvo. Njene oi se raire to od zadovoljstva, to od
bojazni pred odgovornou.
Krenuo sam prema staji. Iznutra sam uo kako se Genesis
pomie. Duboko sam udahnuo i otvorio vrata. Timothy, rekao
sam tiho. Mislim da bismo trebah porazgovarati o onom...
No u staji je bio samo Genesis u svom pregratku. Na
preokrenutom vjedru, gdje je djeak obino sjedio, ugledam
poruku adresiranu na Gospodina Shardlakea. Podignuo sam je i
zabrinuto rasklopio.
ao mi je to sam vas onaj dan pijunirao. Bio sam
zloest. Nisam vam htio nakoditi, gospodine. Kunem se
Isusom Kristom. Gospodin Brocket mi je rekao da on i
gospoa Agnes odlaze, i da sam ja kriv za to, da odlaze
zbog onog to sam napravio. Ne zasluujem ostati u vaoj
 543

kui i idem na put, grenik u lamentaziji.

Grenik u lamentaziji. Ta pogreno napisana rije me potresla.
Danas se esto koristi u zemlji je bilo sve vie onih koji misle da
su teko zgrijeili i da o tome moraju lamentirati pred Bogom.
Spustio sam poruku, shvaajui da su moji vrlo turi prigovori
upueni djeaku doveli do nevolje koju nisam mogao ni zamisliti.
Martin je dostavio poruku u krmu, u to sam bio siguran, ali onda
je svoj gnjev i ogorenost istresao na dijete. Podli grubijan.
Zguvao sam poruku, pa potrao prema kui. Josephine,
Timothy je otiao! Moramo ga pronai!

ETRDESET OSMO POGLAVLJE

JOSEPHINE JE OTILA po svog zarunika, mladog Browna. Bio je
sretan to moe pomoi u potrazi za Timothyjem. On i Josephine
krenuli su na jednu, a ja na drugu stranu. Pretraio sam sve
oblinje ulice, bio i onkraj Newgatea, ali premda je Timothy otiao
prije najvie sat vremena, nisam ga uspio pronai. S potragom sam
prestao tek kad se smrailo. Vratio sam se u pustu kuu, zapalio
svijeu i turobno se zapiljio u kuhinjski stol. Proklinjao sam
Brocketa, koji je namjerno ponizio djeaka. Shvatio sam da sam
Timothyja poeo doivljavati kao vlastitog sina, ba kao to sam
Josephine zavolio, na neki nain, poput keri. Moda sam ba zato
bio toliko povrijeen Timothyjevim postupkom, pa sam ja zauzvrat
povrijedio njega, doputajui svojoj srdbi da se razgori. Bio sam
budalast, vrlo budalast. Sve bi ispalo bolje da sam ga gledao kao
obinog slugu.
Sjedei tako za stolom, u nadi da e se Josephine i Brown vratiti
s Timothyjem, sjetih se da me Belknap na samrtnoj postelji upitao
to e biti sa mnom. Kao da je predvidio sve teke nevolje koje e
me snai.
Otro sam udahnuo. Opet sam se sjetio da mi se Bealknap
prole jeseni nenadano pokuavao pribliiti. Neko vrijeme stalno se
vrzmao oko mene, kao da eli stei moju naklonost. A onda se teko
razbolio, negdje poetkom godine, ba kad sam uzeo Martina u
 544

slubu. Mislio sam da je Martinovo uhoenje povezano s lovom na

heretike. Ali, to ako me i Bealknap pokuavao uhoditi ? Moda je
Stice najprije vrbovao njega, no kako Bealknap nije uspio stei
moje povjerenje, a potom se i razbolio, Stice je potraio novog
uhodu i pronaao ga u majordomu s novanim problemima.
Drhtavom rukom proao sam kroz kosu. Ako me Bealknap
uistinu uhodio, to bi objasnilo njegove rijei sa samrtne postelje. Ali
kome bi bilo u interesu da me prati jo od prole jeseni? Lov na
heretike jo nije zapoeo, niti sam radio za kraljicu.
U razmiljanju me prekine zveket kuhinjske brave. U kuhinju
uu Josephine i Brown. Izgledali su iscrpljeno. Brown je
odmahnuo glavom, a Josephine se skljokala na stolac nasuprot
meni.
Nismo ga mogli pronai, gospodine, rekao je Brown. A
posvuda smo se raspitivali i obili sve trgovine.
Josephine me pogleda. Timothy je lijepo odjeven. Osim toga,
svatko bi se sjetio rupe izmeu njegovih prednjih zubi.
Mladi Brown joj spusti ruku na rame. Na ulicama je mnogo
bezube djece.
Ali samo Timothy ima onako lijep smijeak. Josephine brine u
pla.
Ustao sam. Hvala vam oboma na pomoi. Idem do Jacka
Baraka. On bi mogao znati to dalje. Bio sam siguran da e
Baraku neto pasti na pamet. I sam je neko bio dijete s ulice. Ako
va gazda to dopusti, gospodine Brown, nastavit emo s potragom
im se razdani.

PONUDITE NAGRADU, odmah je predloio Barak. Sjedio sam s
njim i Tamasin u njihovoj dnevnoj sobi i pijuckao pivo. Kao i uvijek,
vladalo je ugodno obiteljsko ozraje: mali George spavao je na katu;
Barak je popravljao drvenog lutka kojeg je maleni slomio; Tamasin,
iji se trudniki trbuh ve mogao nazrijeti, mirno je vezla na svjetlu
 545

svijee.
Da, hou. Sutra ujutro, kad opet krenemo u potragu, dat u
svima do znanja da je nagrada pet funti.
Barak podigne obrve. Pet funti! Ljudi e vam na vrata dovesti
svu izgubljenu londonsku siroad.
Nema veze.
Barak je vrtio glavom, a Tamasin upita: Kako je ime
Josephineinom zaruniku? Uvijek ga oslovljavate po prezimenu.
Edward, ime mu je Edward. No ini se da si ga mogu predoiti
samo kao mladog Browna.
Tamasin se osmjehne. Moda zato to vam odvodi Josephine?
Ne, ne, dobar je on momak. Sjetih se njegove spremnosti da mi
veeras pomogne, i oite ljubavi prema Josephine. Nije mogla proi
bolje. Opet, moda je bilo i istine u onome to je rekla Tamasin.
Sutra ujutro doi u do vas s gospoom Marris, ree Tamasin.
Moemo pretraivati grad po etvrtima.
A ne, ti ne moe, ubaci se Barak. Ba ti treba da tumara
ulicama i smrdljivim prolazima! Ne moe. Odloio je lutka.
Razgovarat u s nekim ljudima. Mnogo niih odvjetnika i njihovih
slugu rado e se za pet funti dati u potragu za djeakom. U glasu
mu se jo uvijek osjealo uenje zbog svote koju sam bio spreman
dati kao nagradu. Jeste li platili posljednje rate poreza? upitao me
on.
Jo ne. Ali sjeti se da imam Bealknapove etiri funte. Lagano
se namrtim jer opet sam se sjetio njegovih rijei sa samrtne
postelje.
Potrudi se da pronae djeaka, rekla je Tamasin muu, ili u
se prekosutra i ja ukljuiti u potragu. Okrenula se prema meni.
Zar sutra ne morate biti u palai Hampton?
Da, ali tek u pet po podne. Dotad u traiti Timothyja.

 546

SLJEDEEG JUTRA Barak je krenuo pozivati ljude da se prikljue

potrazi. Josephine, mladi gospodin Brown i ja ponovo smo bih na
ulici. Njih dvoje krenulo je na istok da otkriju je li djeak moda
napustio London. Ako jest, bit e ga nemogue pronai. No cijeli je
ivot proveo u gradu. Zasigurno je tu negdje.
U Fleet Streetu se okupila gomilica ljudi, kao i uvijek kad je bilo
zakazano vjeanje. Ljudi su eljeli vidjeti osuenike koje su kolima,
s omama oko vratova, vozili prema velikim vjealima u Tyburnu.
Neki od okupljenih osuenicima su dovikivali uvrede, dok su im
drugi dobacivali neka umru hrabro. Premda sam se uvijek grozio te
predstave, zaustavio sam se i upitao ljude jesu li vidjeli Timothyja.
No nisam imao sree.
Krenuo sam Cheapsideom, ulazei u sve trgovine. Nosio sam
halju i obje kape, ne bih li ostavio bolji dojam na trgovce. No neki
su zacijelo mislili da sam lud; postavljao sam niz pitanja, koja su
uskoro zvuala poput jednolinog crkvenog pjeva: Traim mladog
konjuara... pobjegao je juer po podne... trinaest godina, srednje
visine, neuredne smee kose, nedostaju mu dva prednja zuba...
Da, pet funti... Ne, nita nije ukrao... Da, znam da mogu lako nai
drugog...
Raspitao sam se i kod prosjaka pored velikog dovodnog kanala u
Cheapsideu. im su spazili da im se pribliava bogata, odmah su
se sjatili oko mene. Smrad je bio nepodnoljiv. Djeca meu njima
bila su prljava, neka u ranama, a zvjerala su oima poput
podivljalih maaka. Bilo je i ena, odve propalih ili ludih da bi se
bavile prostitucijom; nosile su tek dronjke. Neki su mukarci bili
sakati, udova izgubljenih u nesreama ili ratovima. Svi su bili
opeeni suncem, ispucanih usana i zamrene kose.
Vie ih je reklo da su vidjeli Timothyja. Pruali su ruke
oekujui nagradu. Svakom sam dao etvrt penija da ih potaknem
na traenje, rekavi im da ih eka velikih pet funti ako pronau
djeaka. Pravog djeaka, naglasio sam. Jedan je momi, bilo mu je
oko dvanaest godina, ponudio sebe umjesto Timothyja, pa otkrio
mravu stranjicu da mi pojasni to je tono mislio. Jedna od ena
koje su kod kanala ekale na vodu viknula je: Sramota! No nije
 547

me bilo briga to tko misli. Samo da pronaem Timothyja.

PREOSTALA SU mi jo jedna vrata na kojima sam mogao zatraiti
pomo. Guy i Timothy sreli su se vie puta u mojoj kui. Djeaku se
Guy svidio. tovie, ako mu se to dogodilo, moda se pojavi u
bolnici svetoga Bartola. Unato tome to smo se udaljili, bila mi je
potrebna Guyeva pomo.
Vrata mi je otvorio njegov pomonik Francis Sybrant. Gazda je
kod kue, rekao je, radoznalo me promatrajui jer sam bio
prekriven ulinom prainom.
Guya sam ekao u njegovoj ordinaciji, ispunjenoj ugodnim
mirisima sandalovine i lavande. Na zidovima su visjele karte s
oznaenim dijelovima ljudskoga tijela.
Kad je Guy uao, opazio sam da se ve pomalo vue, poput
starca. Njegovo ueno smee lice ispod rijetkih sijedih kovra bilo
je ljubazno.
Matthew, kanio sam ti danas pisati o gospoi Slanning. Drago
mi je to si mi javio za nju.
Kako se dri?
Ne ba dobro. Njen sveenik je razgovarao s njom. Rekla mu je
to su brat i ona uinili i dopustila mu da sve prenese meni. No
onda se ponovo slomila. Prepisao sam joj napitak za spavanje. Ima
dobrog majordoma koji e paziti, koliko god je to mogue, da ne
poe stopama svoga brata. Moda uskoro, ako bude u stanju sve
priznati, dobije odrjeenje grijeha.
Misli da e ispovijed donijeti spokoj njenoj dui?
Guy alobno odmahne glavom. Mislim da vie nikad nee imati
spokoja. Ali ipak e joj biti malo lake.
Guy, treba mi tvoj savjet glede neeg drugog, rekoh. Odmah
sam opazio oprez na njegovu licu, pa brzo dodam: Nema nikakve
veze s dravnim velikodostojnicima.
 548

Rekao sam mu da je Timothy otiao, na to mi je spremno

ponudio da e ga potraiti u bolnici. Meutim, u Londonu je na
tisue djece beskunika, tuno je dodao. Svakog tjedna ih je sve
vie. Siroad, djeca izbaena iz svojih kua ili ona koja dolaze sa
sela. Mnoga od njih ne poive dugo.
Znam... Za Timothyjev bijeg sam dijelom kriv i ja.
Ne razmiljaj o tome. Siguran sam da si u pravu, djeak je jo
uvijek u gradu, a nagrada koju nudi bit e od velike pomoi u
potrazi. Utjeno me uhvatio za ruku.

VRATIO sam se kui tik uoi ruka. Doekao me Barak. Rekao je
da trenutno najmanje petero ljudi trai Timothyja. Onima koji su se
priljuili potrazi kazao je da pozovu jo ljudi, s obeanjem da e
svatko od njih dobiti dio nagrade ako pronau djeaka. irimo
posao, nakesio se. Rekao sam i Nicku da se dade u potragu jer u
uredu smo rijeili sve zaostatke.
Hvala ti, rekoh. Barak je bio uinkovit kao i uvijek.
Mislim da sada trebate ostati kod kue kako biste predali
nagradu ako netko pronae djeaka. Kada morate biti na gozbi?
U pet. Moram krenuti najkasnije u tri.
Nakon toga u ja preuzeti stvar. Pogladio je bradu, urednu kao
i obino. Tamasin ju je redovito podrezivala. Potrait ete lorda
Parra?
Svakako, rekao sam sumorno.
Nemojte zaboraviti da smo vam Nick i ja veeras na
raspolaganju. Ako bude potrebe.
Ali Tamasin...
Pustite sad Tamasin. Bili biste ludi da sami idete onamo.
Istina. Nadam se da e lord Parr poslati svoje ljude, ali ti nakon
potrage za Timothyjem dovedi Nicholasa ovamo. ekajte me. Za
svaki sluaj... Hvala ti, rekao sam opet, premda obina zahvala u
 549

ovom sluaju nije bila dovoljna.

ETRDESET DEVETO POGLAVLJE

DO TRI SATA NA VRATA mi je dolo nekoliko odrpanih djeaka, sami
ili u neijoj pratnji. No Timothyju i dalje nije bilo ni traga. Ostavio
sam Baraka i amcem se zaputio uzvodno prema palai Hampton.
Prije odlaska sam se svojski potrudio oistiti londonsku prainu s
halje. Zakupljeni zlatni lanac nosio sam u torbi da ne bih dovodio u
iskuenje uline pljakae. Bio sam umoran, boljela su me lea, i
najradije bih legnuo, umjesto da sjedim na tvrdoj dasci u amcu.
Idete na proslavu u ast francuskog admirala? upitao me
laar. Da.
Prole godine su me unovaili i poslali u Hampshire. Ali moja
skupina nije se ukrcala na kraljeve brodove. Poslali su nas kuama
nakon to je francuska flota otplovila. Nisam dugo radio i izgubio
sam dosta novaca.
Barem ste se vratili ivi.
Jest. Nisu svi bile te sree. A sad moramo doekivati tog
Francuzia kao nekakvog junaka. Okrenuo je glavu i pljunuo u
rijeku.
U daljini su se pojavili visoki cigleni dimnjaci palae Hampton.

JEDAN od brojnih straara na pristanitu odveo me do velikog
dvorita ispred palae, irokog travnjaka ispod visokih zidina.
Usred bedema nalazile su se velike dveri, koje su vodile do
unutarnjeg dvorita i sredinjih zdanja, ija su se ciglena proelja
blago crvenjela na popodnevnom suncu. Palaa Hampton bila je
splet golemih, meusobno spojenih prostora, potpuna suprotnost
naikanim tornjevima i malim dvoritima Whitehalla bila je
grandioznija, premda ne tako slikovita.
Na velikom dvoritu uzdizale su se dvije provizorne
blagovaonice, podignute posebno za ovu prigodu. Vjeto obojene,
 550

izgledale su kao da su izgraene od cigle. Iznad njihovih krovova

leprale su duge trokutaste zastave Engleske i Francuske.
Blagovaonice su bile goleme; ak i u manju od dvije moglo se
smjestiti barem stotinu ljudi. U dvoritu je bilo podignuto i
nekoliko kraljevskih atora stvarali su ivopisnu sliku svojim
raznolikim i jarkim bojama. Na irokom travnjaku stajalo je i
razgovaralo na stotine mukaraca, premda nije manjkalo ni ena.
Svi su bili odjeveni u svoju najbolju odjeu. Sluge su urile
amo-tamo, nosei srebrne ae s vinom i nudei kolae s
posluavnika. uo se neprekidni amor glasova.
Metar ceremonija oznaio je moje ime na listi dakako da je
postojala lista, i tko se ne pojavi, poslije e uti svoje i rekao mi
da e u est sati kralj i kraljica izai kroz velike dveri zajedno s
admiralom dAnnebaultom i lanovima svojih domainstava, prijei
veliko dvorite i ui u provizorne blagovaonice. Kasnije e biti
glazbe i plesa. Kad se oglase trube, svi prisutni duni su glasno
klicati. Dotad se trebam druiti s ostalim uzvanicima.
Uzeo sam au s vinom od posluitelja i krenuo se probijati kroz
mnotvo, traei lorda Parra. Njega nisam vidio, no prepoznao sam
mnoga druga lica. Bio je tu stari vojvoda od Norfolka, odjeven u
grimiznu halju koja je, unato vruini, bila ukraena bijelim
krznom. Uz vojvodu je stajao njegov sin, grof od Surreya, kojeg sam
onomad bio vidio s damama u Whitehallu, u kraljiinoj sobi za
audijencije. Obojica su promatrali gomilu s aristokratskim
prijezirom. U jednom je kutu biskup Gardiner, u svojoj bijeloj
misnoj koulji, ozbiljno razgovarao s lordom Wriothesleyem.
Obojica su izgledala ljutito. Edward Seymour, lord Hertford,
samouvjereno je etao dvoritem i prepredeno promatrao gradske
dostojanstvenike i dvorsku vlastelu. Pod ruku je vodio mravu
enu; nosila je zelenu haljinu na obru i eir ukraen perjem.
Odmah sam je se sjetio. Prilikom mog prvog posjeta kraljici u
Whitehallu, pitala je jesam li ja nova grbava luda. Kraljica se zbog
toga uzrujala. Bilo je to prije samo pet tjedana, a kao da je prola
itava vjenost. Mnogi su govorili da je Hertfordova ena Anne
rospija koja ga dri pod svojom izmom, i da je zasluna za sav
njegov uspjeh kao vojnika i politiara. Kako god da bilo, imala je
 551

mrzovoljno, kiselo lice.

Vino je bilo vrlo jako. Zbog alkohola i graje osjetio sam laganu
vrtoglavicu. Opazih sir Williama Pageta kako, odjeven u svoju crnu
halju, eta sa enom koja je, unato raskonoj odjei i nakitu,
izgledala ljubazno i srdano. Neto je rekla i Paget se okrene prema
njoj; mrko lice odjednom mu se smekalo.
Sjetih se kako je laar pljunuo u rijeku. Sav ovaj sjaj za
dAnnebaulta, francuskog izaslanika. Upitah se gdje je sada papin
izaslanik, Bertano. Ovdje zasigurno nije, njegov je zadatak jo
uvijek povjerljiv. Moda je ve napustio Englesku.
Polako sam hodao uokolo, pogledom traei lorda Parra. Zlatni
lanac bio mi je sve tei, a sunce me ve dobrano zagrijalo. Odluio
sam na trenutak stati u sjenu jednog od golemih hrastova pokraj
vanjskih zidina.
Osjetih tapanje po ramenu i okrenem se. Bio je to sir Thomas
Seymour, odjeven u srebrni prsluk; s jednog mu je ramena visio
kratki uti ogrta, a na glavi mu se krivila kapa usklaene boje.
Opet vi, gospodine Shardlake, rekao je podsmjeljivo. Ovdje ste
kao lan kraljiina Pravnikoga vijea?
Ne, sir Thomas. Ovdje sam kao vii odvjetnik Lincoln's Inna.
Vie nisam u kraljiinoj slubi.
On podigne obrve. Je li ? Nadam se da niste izgubili naklonost
Njezina Velianstva.
Nisam, sir Thomas. Zadatak koji mi je dala kraljica doao je
svome kraju.
Ah, da, nestali prsten. Strano mi je pomisliti da e se sluga koji
je ukrao predmet od takve vrijednosti za kraljicu izvui nekanjeno.
Trebalo ga je pronai i objesiti. Malko je stisnuo svoje smee oi.
Je li se doista radilo o prstenu?
Da.
Seymour polako kimne, gladei dugu i sjajnu crvenkastosmeu
bradu. udno, udno... Hja, dobro, sada moram pronai brata. Na
gozbi emo sjediti za kraljevim stolom. Ponovo se osmjehnuo,
samozadovoljno se epirei. Ti tati glupane, pomislih. Nikakvo
 552

udo da te ni vlastiti brat ne eli u Krunskome vijeu.

Miljenje o njemu mi se zacijelo vidjelo na licu jer se Seymour
namrtio. teta to vas nee biti za veerom. Samo najvii
velikodostojnici imaju mjesto za stolom. Zacijelo vam je teko
ovako stajati. Evo, ak se i sada premjetate s noge na nogu.
Znao sam da Thomas Seymour nikad ne odlazi bez uvrede.
Nisam odgovarao, i on se nagne prema meni. Pripazite, gospodine
Shardlake. Stvari se mijenjaju, stvari se mijenjaju. Kimnuo je,
pakosno se osmjehnuo i otiao.
Gledao sam za njim, u taj smijeni ogrta, pitajui se to mi je
tono elio poruiti. A onda malko dalje opazim Mary Odell. Nosila
je tamnoplavu haljinu i kapu s kraljiinim grbom. Razgovarala je s
mladiem u naranastom prsluku. inilo se da se dosauje. Priao
sam joj, skinuo kapu i naklonio se. Zlatne karike mog lanca su
zazveale.
Gospodine Shardlake, rekla je ona s olakanjem.
Mladi je bio naoit, ali proraunata pogleda. Izgledao je pomalo
uvrijeeno. Okretao je stalak svoje srebrne ae. Ispriavam se,
gospodine, rekao sam, ali moram s gospoom Odell popriati o
jednom poslu.
Mladi se kruto naklonio i otiao. Hvala vam, gospodine
Shardlake, rekla je gospoa Odell s primjesom dobrohotnog
humora u glasu. To je jo jedan od mladia koji streme dvorskoj
slubi i gore od elje da razgovaraju s nekim tko je blizak kraljici.
Iskrivila je lice.
Drago mi je to sam bio od pomoi, osmjehnuo sam se, pa
ozbiljnije dodao: Morao bih hitno razgovarati s lordom Parrom.
Nadao sam se da u ga pronai ovdje.
Mary Odell pogleda iza nas, prema velikim dverima. Lord je u
unutarnjem dvoritu palae, zajedno s kraljicom i njenim damama.
ekaju da izau kralj i admiral.
Biste li mogli otii po njega? ao mi je to vas gnjavim, ali stvar
je vrlo hitna. Danas svakako trebamo razgovarati.
Mary Odell se uozbiljila. Znam da me to ne biste traili zbog
 553

beznaajne stvari. Priekajte, pokuat u ga pronai.

Pola je prema velikim dverima; skuti njene haljine utali su na
kaldrmi. Straari je odmah propuste u unutarnje dvorite.
Uzeo sam jo vina i malo ueerenog voa. Prelazei pogledom
po mnotvu, ugledam vieg odvjetnika Blowera u drutvu nekoliko
gradskih vijenika. Glasno su se smijali nekoj poalici. Nedaleko od
mene proao je William Cecil, zajedno s privlanom mladom
enom, zacijelo suprugom. Kimnuo je, ali nije mi priao. Potom,
malo podalje, opazim Wriothesleya kako sada povjerljivo razgovara
sa sir Richardom Richem. Osvrnem se prema dverima. Ukrasno
perje na straarskim elinim kacigama lepralo je na povjetarcu s
rijeke. Sunce je bilo ve nisko.
Na velikim dverima uto se pojavio lord Parr. Iskrivio je vrat,
pokuavajui me pronai u mnotvu. Izgledao je umorno. Priao
sam mu.
Gospodine Shardlake, rekao je on pomalo razdraeno.
Trebaju me unutra. Kralj, kraljica i admiral izai e za desetak
minuta.
ao mi je, lorde. Ne bih vam smetao, no ve veeras moramo
neto poduzeti u vezi sa Sticeom. Bit e u kui pokraj bolnice
svetoga Bartola u devet. Ima li kakvih novosti? Je li tko bio u kui?
Starac se s nelagodom promekolji. Moj ovjek kae da je Stice
juer svratio u kuu, ali da je brzo otiao.
Sam?
Da.
Biste li veeras mogli onamo poslati nekoliko svojih ljudi?
upitao sam uurbano. I ja u doi. Moramo ispitati Sticea. ak ako
i nemamo razloga za...
Ne, rekao je odluno lord Parr.
Kako molim?
Stvari su se promijenile, gospodine Shardlake. Ne smijemo
dirati Charlesa Sticea.
Ali... zato?
 554

Nagnuo se prema meni. Ovo je povjerljivo, Shardlake. Obratio

mi se Richard Rich, i to osobno. Iz vie je razloga u nemilosti
biskupa Gardinera. To to je na Vijeu govorio u vau korist nije
pomoglo njihovu odnosu. Ponudio je pomo Seymourovima i
Parrovima u sukobu protiv Norfolka i Gardinera. Ponovo je
promijenio stranu, sukladno situaciji.
Zaueno sam ga pogledao. Kraljica e sada suraivati s
Richem? Ali ona ga prezire.
Da, suraivat e s njim, odvratio je lord odsjeno. Zbog obitelji
Parr i reformistikih ciljeva. Rich je lan Vijea, vaan je ovjek.
Kralj ga moda ne cijeni kao osobu, ali priznaje mu da je sposoban.
Ja takoer.
Ali... zato me uhodio? I nije li on ovjek koji bi mogao znati to
je s Tualjkom?
Lord Parr tvrdokorno je odmahivao glavom. ak i da je ukrao
knjigu, a ne vjerujem da jest, Rich vie niim nee ugroziti
reformiste.
Ako je sada va saveznik, zato ga ne upitate je li ju ukrao?
U starev glas uvukla se ljutnja. Prema naem dogovoru, sve
Richeve aktivnosti od ovog proljea i ljeta ostat e zastrte velom
tajne. Nita od toga nee biti predmet naih razgovora, ukljuujui
njegovo postupanje prema Anne Askew. to se tie vas i uhoenja,
dodao je uljudnije, u dogledno vrijeme, kad bude pravi trenutak,
pitat u ga za to.
Zapanjeno sam piljio u njega. On se zarumeni, a onda se
nervozno obrui na mene: Za miloga Boga, ovjee, razjapili ste
usta kao som. To vam je politika, drukije ne ide. Richa i njegove
ljude ostavit emo na miru.
Rekavi to, kraljiin komornik mi okrene lea i krene natrag
prema velikim dverima.

KORAKNUO SAM unatrag, kao da me netko udario u trbuh. Dakle,
 555

Rich je konano preao na drugu stranu. Lord Parr je u pravu,

pomislio sam umorno. To je politika, i drukije ne ide. Zato bi
ikoga bilo briga to mi je Rich sve napravio? Pogledao sam prema
njemu i Wriothesleyu, ije je lice bilo crveno. Svaali su se. Njihovo
saveznitvo, temeljem kojeg su muili Anne Askew, sada je bilo
okonano.
Oglasila se truba, najprije jedna, a zatim i druga. Straari na
velikim dverima stali su u stav mirno. Mnotvo je utihnulo. Svi su
se okrenuli prema dverima, na kojima se uskoro pojavi kralj
zajedno s admiralom. Kralj je bio odjeven raskonije no ikad: njegov
uti ogrta s krznenim ovratnikom bio je podstavljen u ramenima,
ukasto-bijeli prsluk bio mu je posut draguljima, a na glavi je
imao iroku kapu ukraenu perjem. iroko se osmjehivao. Jednom
se rukom oslanjao na draguljima ureen tap, dok mu je druga
poivala na ramenu nadbiskupa Cranmera. Bilo mi je jasno da bez
Cranmera ne bi mogao stajati. Na njegovu sreu, provizorne
blagovaonice bile su vrlo blizu. Kraljica je hodala s dAnnebaultove
druge strane, ruku pod ruku s njim. Nosila je haljinu tudorskih
boja, zeleno-bijelu, a crvenkastosmea kosa sjajila joj se ispod
zelene kape. Lagano se smjekala i naprosto blistala. Znajui to je
sve mui, opet sam se morao diviti njenoj pribranosti.
Iza njih hodali su mukarci iz kraljeva domainstva i kraljiine
dame odjevene u nove, jarke i osebujne haljine. Ispred dama
koraao je lord Parr. Mnotvo u velikom dvoritu razdvojilo se kako
bi propustilo kraljevsko drutvo, koje je polo prema veoj
blagovaonici. Kao i svi ostali, podignuo sam au. ulo se
pljeskanje i uzvici: Boe, uvaj kralja!
U tom trenutku nii lanovi domainstava se zaustave, pa krenu
prema manjoj blagovaonici. Straari su otvorili vrata oba
provizorna zdanja, i naas ugledam stolnjacima prekrivene duge
stolove. Votanice na zlatnim svijenjacima ve su gorjele jer se
bliio prvi sumrak. Najvii dravni velikodostojnici Norfolk,
Gardiner, Paget, braa Seymour i ostali napuste mnotvo i
krenu za kraljem, kraljicom i dAnnebaultom u veu blagovaonicu.
Iznutra se zauju lutnje.
 556

Sada se na dverima pojavi i lady Mary u pratnji svoje svite. S

njom je bila i Jane Bena izvodila je lakrdije i plesala oko Mary,
koja joj, smijui se, naredi da prestane. I oni se zapute u kraljevsku
blagovaonicu.
Mnotvo se napokon opusti, a nova kolona slugu izae kroz
dveri. Nosili su velike pladnjeve s hranom pripremljenom u
kuhinjama palae Hampton. Iza njih iz unutarnjeg dvorita izae
skupina straara s bakljama postave ih u drae na vanjskim
zidinama i deblima okolnih stabala. Sluge su nudile hladno meso i
jo vina, i neki su se ljudi ve ponapili. Dvojica mukaraca u
drutvu vieg odvjetnika Blowera lagano su se njihala. Bio sam
dijete pijanca, i taj mi je prizor bio odvratan.
Gledajui sve te bogatae, sjetih se Timothyja; sada je negdje
sam na cesti. Pomislih da moda ipak ima neeg valjanog u
anabaptistikoj tenji za svijetom u kojem nee biti jaza izmeu
malobrojnih bogataa i mase siromaha. Svijet u kojem bi paunovi
poput Thomasa Seymoura i vieg odvjetnika Blowera nosili odjeu
od grube vune i jeftine koe moda uope ne bi bio loe mjesto.
Odmahnuo sam rukom slugi koji je u jednoj ruci nosio tanjure,
a u drugoj srebrnu zdjelu s labuim peenjem. Jo uvijek sam bio
zaprepaten onim to je rekao lord Parr.
Spustio se sumrak, i povjetarac je postao hladan. Boljela su me
lea. Obavio sam svoj zadatak; sad moram poi i javiti Baraku i
Nicholasu da ih neu trebati.
Rich i Wriothesley i dalje su se svaali. Bit e u nevolji ako
uskoro ne zauzmu svoja mjesta u kraljevskoj blagovaonici. A onda
ugledam jo jedno poznato lice. Sticea. Uzmaknuo sam u ve
duboku sjenu stabla. Stice je nosio skupocjeni sivi prsluk na ijoj
su prednjoj strani stajali reljefasti inicijali RR. Prolazio je
nedaleko od mene, i vidjeh kako mu je baklja obasjala sjajno oiljno
tkivo na uhu. Zbunjivale su me njegove kretnje. Kriom je hodao
prema kraljevskoj blagovaonici, neprestano traei zaklon,
skrivajui se iza ljudi koji su stajali izmeu njega i gazde. Nije bilo
nikakve sumnje: Stice je elio izbjei Richa. Wriothesley i Rich jo
uvijek su se otro svaali. Rich je tako estoko odmahnuo slugi da
 557

je ovaj ispustio posluavnik s aama vina. Sluga je, praen

smijehom uzvanika, stao skupljati ae, a Rich ga je ljutito grdio
premda je sam bio kriv za nezgodu. Stice je iskoristio priliku i hitro
priao straarima na vratima kraljevske blagovaonice. Jedan od
straara isprui ruku i zaustavi ga.
Stice iz torbe za pojasom izvadi nekakav predmet i pokae ga
straaru. Nisam dobro vidio, no vjerojatno se radilo o peatu,
znamenu nekog dravnog velikodostojnika. Nije to bio peat
Richarda Richa koji je i dalje stajao pokraj Wriothesleya i mrko
zurio u nesretnog slugu jer bi Stice pokazao prema njemu. Dok
je straar pregledavao peat, Stice brzo preko ramena pogleda
Richa. Straar potom klimne, i Stice ue u provizornu
blagovaonicu.
Srce mi je lupalo. Shvatio sam da je Stice, ba poput uhode
Curdyja, radio za dvije strane. ovjek Richarda Richa nadmudrio je
svoga gazdu. Stice je iskoristio peat da se uvue na kraljevsku
gozbu, a razlog urbe je zacijelo poruka o talijanskom gospodinu
koju je Brocket ostavio u krmi. Stice je o tome morao izvijestiti
svog drugog gazdu. No tko je to od svih velikodostojnika mogao
biti? Tko god bio, naredio je Sticeu da me uhodi, to je trajalo ve
mjesecima. Rich je, dakle, govorio istinu. Zurio sam kroz otvorena
vrata, ali mogao sam razabrati tek jarka odijela dvorana koji su
zauzimali svoja mjesta.
Rich i Wriothesley shvatili su da kasne. utke su, dugim
koracima, krenuli prema blagovaonici. Straari ih propuste
unutra. Hoe li Rich sada vidjeti Sticea?
Nije ga vidio. Za koji trenutak ugledam Sticea kako brzo hoda
uza zid blagovaonice, saginjui se ispod prozora. Zacijelo je izaao
kroz stranja vrata. Drei se stabla, promatrao sam Sticea kako
urno gazi prema rijenim stubama i nestaje.
Skupina glazbenika doetala je do sredita velikog dvorita.
Zasvirali su na svojim instrumentima, a mnotvo je klicalo i poelo
plesati na uas osloboenom prostoru. Zavijore se ogrtai i haljine.
Pomislih da bi lordu Parru morao rei za Sticea, osobito sada, kad
je Rich na njegovoj strani. No lord je u kraljevskoj blagovaonici.
 558

Vidio sam da Stice nije samo tako uao unutra, a ja vie nisam
imao kraljiin peat. Vratio sam ga zajedno s haljom oznaenom
njezinim grbom.
Stice je ve vjerojatno u amcu za London i uri na, kako on to
misli, sastanak s Brocketom. Stisnuo sam ake. U meni je bujala
svojeglava ljutnja. Sticea doista eka sastanak i to sa mnom,
Barakom i Nicholasom. Bit emo trojica protiv njega. Lako emo ga
svladati i napokon dobiti neke odgovore.

PEDESETO POGLAVLJE
BARAK I NICHOLAS ekali su me u mojoj kui, pijuckajui pivo u
kuhinji.
Bio sam brzo dozvao amac na stubama pokraj palae
Hampton. Laari su u dugom nizu ekali da poslije gozbe odvezu
ljude natrag u London, a ja sam krenuo prije. Upitao sam laara
jesam li prvi koji odlazi. Rekao mi je da je jedan njegov kolega
preuzeo putnika samo nekoliko minuta prije mene. Zaplovili smo
nizvodno, i uskoro sam neto ispred nas ugledao drugi amac; u
njegovu stranjem dijelu sjedio je mukarac u sivom prsluku, s
kapom na glavi. Rekao sam laaru da malo uspori kako bih mogao
uivati u svjeem veernjem zraku, a zapravo sam, dakako, elio
pustiti Sticea da odmakne. Na rijeci je bilo vrlo mirno; vesla su
pravila valie koji su svjetlucali na zalazeem suncu, a nad vodom
su zujali kukci. Upitao sam se postupam li ispravno. No pitanje je
bilo suvino jer upravo je Sticeov pravi gazda naruio ubojstva
anabaptista i krau Tualjke. Bio sam siguran u to. Moda na
kraju ipak doemo do kraljiine knjige.

KOD KUE nije bilo nikakvih novosti o Timothyju. Barak, koji je
cijelo popodne proveo u kui, primio je nekoliko posjetitelja koji su
tvrdih da znaju gdje je djeak, ali su prvo htjeli isplatu nagrade
Barak ih je sve odmah otpravio. Nicholas se bio vratio iz potrage.
Obojici sam zahvalio na trudu. Sljedeih nekoliko sati moram
 559

zaboraviti na Timothyja.
Gledajui Baraka i Nicholasa, opet sam se zapitao postupam li
ispravno. Sve sam to preuzeo u svoje ruke zbog kraljice i ubijenih
ljudi, ali i zbog sebe. elio sam odgovore. Barak i Nicholas bili su
opremljeni za akciju: Nicholas je imao ma za pojasom, a i Barak je
uzeo svoj. Obojica su dobro znala kako ih upotrijebiti.
Rekoh im da sam vidio Sticea u palai Hampton, a onda im
priopim i to mi je kazao lord Parr. Potom ih jo jednom upitam:
Jeste li sigurni da elite sudjelovati u ovome?
Sada jo i vie, rekao je Barak. Brocket je otiao, i ovo nam je
jedina prilika.
to si rekao Tamasin?
Barak se nelagodno promekoljio. Da emo veeras nastaviti
potragu za Timothyjem.
Drago mi je to u imati priliku uzvratiti prostaku koji me oteo,
rekao je Nicholas. Ali, gospodine, ako ga uhvatimo, to emo s
njim? Ne moemo ga odvesti u moju unajmljenu sobu kao
Leemana, kolege su mi ondje.
Mislio sam na to. Drat emo ga u kui pokraj Smithfielda do
jutra. Ispitat emo ga, pa odvesti lordu Parru.
Iupat u ja odgovore iz njega, hladno je rekao Barak. Imam
iskustva u tome. O nekim stvarima koje je Barak radio za
Cromwella nikad nismo razgovarali, ostale su povjerljive. I bolje je
tako.
Jeste li sigurni da e Stice biti sam? upitao je Nicholas.
Rekao sam Brocketu da mu napie neka doe sam. A ovjek
lorda Parra koji motri kuu rekao je da je Stice ondje bio samo
jednom, i to sam.
Jednom od mukaraca koji su mi pomagali u potrazi za
Timothyjem, zapone Barak, rekao sam da proe tom ulicom i javi
mi to je vidio. Nisam htio ii osobno jer me Stice poznaje. To je
kratka ulica s malim, nedavno izgraenim kuama. Mnogo bolje
mjesto od Needlepin Lanea. Veina kua ima duboke trijemove.
 560

Moemo se sakriti pod jedan i ekati do devet. Moda vidimo Sticea

kad bude dolazio.
Dobra ideja. Pogledao sam kroz prozor. Ve se gotovo posve
smrailo. Na velikom dvoritu palae Hampton ljudi sada pleu na
svjetlu baklji, a iz kraljevske blagovaonice uje se glasno banenje.
U sljedeih nekoliko dana odrat e se jo nekoliko gozbi, a
planiran je i zajedniki lov. Kraljica e prisustvovati svim
dogaanjima. Onda se ponovo sjetim Timothyja ve drugu no
provest e sam na opasnim londonskim ulicama.
Morao sam se pribrati.
Poimo, rekoh. I sjetite se da je Stice ovjek koji ne preza ni
pred ime.
Srea prati pravedne i asne, rekao je Nicholas.
Da bar, otpovrnuo je Barak.

MIRNIM SMO ulicama stigli do Smithfielda. Nasreu, nije bio trni
dan i veliki otvoreni prostor bio je tih i pust. Krenuli smo Litde
Britain Streetom, pratei zid bolnice svetog Bartola, a onda
skrenemo u iroku i kratku ulicu, s dva niza lijepih, novih
jednokatnica, od kojih je veina imala trijemove, te staklene
prozore umjesto kapaka. Na veini prozora treperilo je svjetlo
svijea, no naiemo i na jednu kuu utonulu u tamu. Barak nas
rukom pozove na trijem. Nadao sam se da se vlasnik nee uskoro
vratiti. Pomislit e da ga elimo opljakati.
Barak pokae na kuu s druge strane, malo nie niz ulicu. To je
ta kua. Na luku iznad trijema ima veliku tudorsku ruu, ba kako
je spomenuo Brocket. Vidi se, ali jedva.
Slijedio sam njegov pogled. Kapci kue bili su zatvoreni. Sve je
bilo tiho.
Stajali smo i motrili. Iz oblinje kue izala je slukinja s
vjedrom prljave vode. Izlila ju je u kanal na sredini ulice.
Trgnemo se kad na poetku ulice opazimo plamen baklje. uli
 561

su se i glasovi. No bio je to samo mladi bakljonoa koji je

osvjetljavao put maloj obitelji, iji su lanovi vedro razgovarali,
oito se vraajui iz gostiju. Uli su u jednu od kua nie niz ulicu.
Koliko je sati? upitao je Nicholas tiho. Mora biti blizu devet.
U pravu si, ree Barak. Ali ini se da Sticea jo nema.
Moda je ve unutra, apnuo sam. U stranjem dijelu kue.
Barak stisne oi. U redu, priekajmo da odzvone satovi. Stice si
ne bi dopustio da zakasni na sastanak. Ta iao je sve do palae
Hampton samo da se posavjetuje sa svojim gazdom.
Jo smo kratko vrijeme ekali. Kad su satovi odzvonili devet,
Barak duboko udahne. Idemo, apnuo je. Nasrnite na njega im
otvori vrata.

POURILI SMO preko ulice. Bacio sam pogled na tudorsku ruu na
vrhu trijema, a Barak je ve snano kucao na vrata. On i Nicholas
drali su ruke na drcima maeva. I ja sam se uhvatio za svoj no.
Zauli su se brzi koraci. inilo se da uistinu dolaze iz stranjeg
dijela kue. Kroz rebrenice sam opazio svjetlucanje svijee. im se
s druge strane ulo okretanje kvake, Barak upre rame u vrata i
nagrne unutra. U kui je vladala polutama na svijenjaku na
stolu gorjelo je samo nekoliko lojanica. Vidjeh kako Charles Stice
posre unatrag, poseui za maem koji mu je visio za pojasom. No
Barak i Nicholas ve su uperili svoje maeve prema njemu.
Imamo te, rekao je Nicholas pobjedonosno.
Uto na rubu svog vidnog polja, s obje strane, opazim brze
kretnje iz svojih skrovita pokraj vrata izala su dva mukarca s
isukanim maevima. Odmah su poli prema Baraku i Nicholasu,
koji se uas okrenu. Unato slabom svjetlu, prepoznao sam snane
mladie: jedan bijae plavokos, s bradavicom na elu, dok je drugi
bio gotovo posve elav. Greeningove ubojice, Daniels i Cardmaker.
Barak i Nicholas bili su hitri i uspjeli su odbiti udarce. Dotle
sam ja izvukao no i skoio naprijed, htijui zariti sjeivo u elavev
 562

vrat. No on je bio bri. Premda se borio s Nicholasom, uspio se

napola okrenuti i opaliti me laktom posred lica zateturao sam
unatrag sve do zida. No ta smetnja bila je dovoljna da Nicholas
stekne prednost i prisili elavca na uzmak.
Barak se za to vrijeme borio s drugim mukarcem, no Stice mu
je ve bio iza lea. Prije no to se Barak uspio okrenuti i koraknuti
ustranu kako bi se suoio s obojicom, Stice je podignuo svoj ma i
iz sve snage zamahnuo prema Barakovoj desnici. Uasnuto sam
promatrao prizor koji nikad neu zaboraviti: sjeivo otro poput
britve prerezalo je Barakovu ruku u zapeu. Kriknuo sam.
Barakova aka, iji su prsti i dalje stiskali drak maa, odletjela je i
udarila o pod.
Barak je zaurlao. Okrenuo se, drei se za ruku iz koje je trcala
krv.
Stice mu u tom trenutku zarije ma u lea. Barak se okrene
prema meni. Izgledao je zaueno. Upitno me promatrao, kao da
eli da mu objasnim to se dogodilo. Potom mu noge popuste, i
potrbuke se srui na pod. Nije se micao. Iz batrljka mu je liptala
krv.
Lud od gnjeva, pojurim na Sticea s podignutim noem. Moj je
potez bio neoekivan, i Stice nije imao vremena maem mi
zaprijeiti put. Ciljao sam mu grlo, no on se malo sagne i sjeivo
noa mu zaree obraz, od usta do uha. Kriknuo je, ali nije ispustio
ma, nego ga podigne do moga grla i pribije me uza zid.
Dosta s borbom! viknuo je. Ne moete nas svladati!
Pogledao sam ustranu. Ostala dvojica opkolila su Nicholasa.
elavac je viknuo: Baci ma, deko! Nicholas je stisnuo eljust, ali
ga poslua, i njegov odbaeni ma glasno zazvei. Potom zgroeno
pogleda Baraka koji je leao licem na podu.
Stice odmakne ma od moga grla i iz depa izvadi rupi. Morao
je zaustaviti snano krvarenje iz obraza. Kroz njegovu ranu na tren
opazim bjelinu kosti.
Barak kratko zastenje. Jo je bio iv. Malo je podignuo glavu, no
onda njome udari o pod i ostane nepomino leati. Krv mu je i dalje
 563

liptala iz batrljka, ali i iz rane na leima. Tamna mrlja na njegovoj

koulji bila je sve vea.
Jo je iv, ree elavac ravnoduno.
Nee jo dugo, ree Stice. Ako nita, brzo e iskrvariti. Po ruci
kojom je drao rupi na obrazu kapala mu je krv. To je neko bio
poznati borac, rekao je s ponosom.
Gnjevno sam promatrao Sticea. Usne su mi bile nateene, ali
mogao sam govoriti. Sad ete imati oiljak na licu, da vam bude u
skladu s uhom.
Hladno me pogledao, pa se nasmijao. Dakle, otkrili ste
Brocketa, ha?
Ja sam vam poslao poruku.
Stice se osmjehnuo. Mislio sam da je Brocket otkrio neto vrlo
vano. Htio sam ga odvesti svom gazdi, pa sam pozvao i pomo, da
sve proe u redu.
Svi vi od poetka radite zajedno?
Tako je. Svi smo ista vesela druina koja radi za istoga gazdu.
Znai, bit e zadovoljan? upitao je plavokosi mladi. I dalje je
drao ma na Nicholasovu grlu. Uhvatili smo veliku ribu, a i ovu
giricu ovdje.
Stice je sjeo na rub stola. Da. Sigurno e ga ivo zanimati zato
je Shardlake spomenuo Talijana. Lecnuo se od boli. Mili Boe,
moram ovo dati zaiti. Ali najprije emo Shardlakea predati gazdi. I
deka takoer. Veite im ruke, pa emo na konje. U Whitehallu e
mi srediti ranu. Gazda je tamo.
U Whitehallu? Ali kraljevska obitelj, zajedno sa svim
vijenicima, preselila se u palau Hampton.
Poeo je redarstveni sat, rekao je plavokosi mukarac. to ako
nas vidi koji redarstvenik?
Kad vide moj peat i saznaju kome ih vodimo, nee nam
stvarati probleme.
Odjednom odjekne udarac po pregradnom zidu izmeu kua.
 564

Zauo se muki glas: to se dogaa? Kakva je to buka? Glas je bio

kultiviran, a osim ljutnje, u njemu se osjeao i strah.
Imamo zabavu! vikne Stice. Odjebi! Sticeovi kompanjoni se
nasmiju, a mukarac iz susjedne kue utihne. Spustio sam pogled
prema Baraku. Leao je posve nepomino. Iz batrljka mu je i dalje
tekla krv, ali sada manje obilno. Kratko sam pogledao njegovu
odsjeenu aku, pola metra dalje. Prsti su jo uvijek stiskali drak
maa.
U redu, ree Stice odluno. Vrijeme je da krenemo.
Tko vam je gazda? upitao sam. Richard Rich zasigurno nije.
Bio sam u palai Hampton i vidio da ga izbjegavate. Za koga,
zapravo, radite?
Stice se namrtio. Saznat ete uskoro, gospodine grbave.
elavac glavom pokae na ispruenog Baraka. to emo s
njim?
Ostavit emo ga da iskrvari, odvratio je Stice.
Ostavit ete ga da umre ovdje? upitao sam oajno. Da netko
nae tijelo u ovoj kui? Susjed je ve sada zabrinut. Sutra e viriti
kroz prozore. Uslijedit e mrtvozornikova javna istraga. Trait e se
i vlasnik ove kue. Govorio sam brzo jer sam znao da je ovo
posljednji traak nade da spasim Barakov ivot, ako ve nije mrtav.
Svi znaju da Jack Barak radi za mene. Ne znam to smjerate sa
mnom, ali ovo je ubojstvo i nee proi bez temeljite istrage, osobito
kad kraljica uje to se dogodilo. Ona to nikad ne bi dopustila.
Na gazda e lako zaustaviti mrtvozornikovu istragu,
podrugljivo je rekao elavac. No Stice se namrtio i pogledao
Baraka, ije je lice, koliko sam uspio vidjeti, bilo nepomino i
blijedo. Da, moda je ve mrtav. Sjetih se trudne Tamasin. Ja sam
ga doveo ovamo.
Grbavac je moda u pravu, rekao je uznemireno Daniels.
Dobro, sloio se Stice. Gazda bi htio da budemo oprezni.
Moramo rupcem podvezati Barakovu ruku ili e nas zakrvaviti.
Znam gdje ga moemo ostaviti. elavac se zahihoe. Ovamo
 565

sam doao sporednim putovima. Dvije ulice odavde je prazno

graevinsko zemljite koje su ovdanji ljudi pretvorili u smetlite.
U redu, rekao je Stice. Veite sada ovu dvojicu.
Cardmaker iz torbe za pojasom izvadi konop. Zacijelo ga je donio
za Brocketa. Noem je prerezao konop na dva dijela i priao meni i
Nicholasu. Ruke na lea.
Nismo nita mogli uiniti. Dok su nam vezivali ruke, oajniki
sam promatrao Baraka. Stice mu je rupcem vrsto podvezao ruku
da smanji krvarenje. Jo jednim rupcem mu je omotao batrljak.
Svjetlo- crvena krv odmah je poela izbijati kroz platno.
Daniels, prebaci ga preko svog konja, rekao je Stice potom.
Ovu dvojicu emo staviti na konja kojeg smo doveli za Brocketa.
Zaveite im noge ispod konjeva trbuha. Ako nas na putu do
Whitehalla netko zaustavi, rei emo da se radi o uhienim
izdajicama. Pogledao je Barakovu odrezanu aku koja je,
obavijena oko drka maa, leala u lokvi krvi. Mili Boe, kakav
svinjac! Morat emo se vratiti i poistiti. Gazda esto dolazi ovamo.
Izveli su nas kroz stranja vrata. Iza kue se nalazila staja;
unutra su ekala tri konja. Bilo mi je uasno gledati kako
Cardmaker podie nepominog Baraka ispod ruku i baca ga konju
preko lea kao vreu kupusa. Barak je sada krvario mnogo manje,
ali je neto krvi ipak palo na zemlju. Bilo mi je jasno da, ak ako i
jest iv, nema jo mnogo vremena. Iskrvarit e za najvie etvrt
sata.
Stice me promatrao drei rupi na licu. U oima mu se sjajilo
divljako zadovoljstvo. Gazda e odluiti hoete li vas dvojica ostati
ivi. Iznenadit e se. Oekuje samo prestraenog majordoma.

PEDESET PRVO POGLAVLJE

JAHALI SMO ULIICOM IZA STAJA. Nicholas i ja bili smo vezani na
istom konju, on sprijeda. Unato mjeseini, teko je bilo vidjeti uski
put izmeu ograda novih kua. Potom smo skrenuli u drugu
uliicu i nastavili jahati uz stranja dvorita novog niza kua.
Negdje na polovini uliice nalazilo se kvadratno zemljite na
 566

kojem iz nekog razloga nita nije bilo izgraeno. Kao to je rekao

Cardmaker, sluilo je kao smetlite. Vidio sam stari okvir kreveta,
slomljene stolce, razne otpatke iz domainstava, te golemu hrpu
trave koju su sluge ovdje gomilale nakon konje vrtova. Trava se
truljenjem pretvorila u meki zeleni kompost. Sa smetlita se irio
smrad.
Zaustavili smo se. Sticeovi ljudi su sjahali, skinuli Baraka s
konja i naglavake ga bacili u kompost. Posljednjih sam dana
rijetko kad molio ak da Bog i jest postojao, bijah siguran da je
gluh. No sada sam oajniki molio da moj prijatelj nekim udom
preivi.
Vratili smo se do glavne ulice. Teko sam odravao ravnoteu na
konju. Osjeao sam bolno pulsiranje na licu gdje sam dobio udarac
laktom. Sticeovi kompanjoni hodali su uz naeg konja, svaki s
jedne strane. Stice je jahao ispred nas, vodei konja na kojem je
Barak prebaen do smetlita; jo uvijek je rupiem tapkao po
obrazu.
Doli smo do Smithfielda i proli ispred bolnikih vrata. Je li
Guy sada unutra?
Kod Newgatea nas je zaustavio redarstvenik i podignuo fenjer.
Vidjevi da smo Nicholas i ja vezani, te Sticeovo okrvavljeno lice,
otro je upitao to se dogaa. Stice je smjesta izvadio peat i gurno
ga redarstveniku pod nos: Slubeni posao, odbrusio je. Vodimo
dvojicu izdajnika u Whitehall na ispitivanje. Po mom licu vidite da
su pruali otpor.
Londonski redarstvenici znali su raspoznati peate svih
dravnih velikodostojnika, bio je to dio njihove obuke.
Redarstvenik ne samo da je uzmaknuo, ve se i naklonio.

JAHALI smo pustim ulicama, pa preko Charing Crossa krenuli
prema Whitehallu. Zato nas vode onamo, a ne u palau Hampton?
U Whitehallu su zasigurno, izuzev straara, ostale samo
malobrojne sluge da odravaju palau. No takva pitanja bila su
 567

nevana u usporedbi s onim to se dogodilo Baraku.

Onako vezanom na konju, lea su me strano boljela. Lice mi
nije prestajalo pulsirati. Na koncu me preplavi malaksalost i
klonem na Nicholasova lea. On je spremno prihvatio moju teinu.
Nemojte zaspati, gospodine, ili ete pasti, rekao je preko ramena.
Samo da se malo odmorim na tebi, rekoh, pa dodam: ao mi
je, jako mi je ao. Nicholas vie nita nije rekao. to god se bude
sad dogodilo, moram spasiti bar njega.

KAO to sam i oekivao, palaa Whitehall doekala nas je
obavijena tamom. Na prozorima se vidjelo tek pokoje slabano
svjetlo. No straar na dverima oito je znao da dolazi Stice. Priao
nam je, a Stice se prigne prema njemu. Nakon kratkog mrmljanja,
uo sam straara kako govori: eka vas u odaji Krunskoga vijea.
Dojahao je s proslave u palai Hampton prije pola sata.
Jo dvojica vojnika izau iz straarnice. Stice je sjahao i brzo
navrljao poruku, i jedan od straara pohita s njom u palau. Stice
je, nema sumnje, elio obavijestiti svoga gazdu da nije doveo
Brocketa, nego mene.
Dvojica straara pratila su nas preko dvorita. Konjska kopita
glasno su udarala o kaldrmu. Uskoro stigosmo do irokih vrata
kraljeve straarske odaje. Stice je sjahao i prerezao konope kojima
smo bili vezani. Nicholas mi je pomogao da sjaem. Malko drhtav,
stajao sam u podnoju stuba. Stice se, pritiui zakrvavljeni
rupi na obraz, okrenuo prema Danielsu i Cardmakeru.
Gospodo, hvala vam na svem poslu koji ste obavili u posljednja
dva mjeseca. Va novac eka vas u straarnici. Napustite London
na neko vrijeme, svoju plau potroite u krmama i bordelima u
nekom drugom gradu. Ali javite gdje ste, za sluaj da vas opet
budem trebao.
Ubojice se naklone i pou, nijednom nas ne pogledavi.
Promatrao sam ih kako odlaze. Bili su to ljudi koji su ubili
Greeninga i Eliasa, a broj njihovih rtava tu se nije zaustavljao. Te
 568

plaene ubojice sada su veselo odlazile pokupiti svoju nagradu.

Pogledao sam Sticea, koji je bijesno zurio u mene. I ja u vas
napustiti, gospodine Shardlake. Moram zakrpati vau rukotvorinu
na svom licu. Tjei me to odavde vjerojatno neete izai ivi. No
ako preivite, uvajte me se. Krenuo je prema straarnici, za
svojim pomagaima. Nicholas i ja ostali smo s dvojicom straara.
Jedan je helebardom pokazao na vrata straarske odaje. Unutra,
rekao je osorno.
Pogledao sam Nicholasa. Progutao je slinu.
Prvi straar nas povede uza stube. Drugi je stupao iza nas.

VELIANSTVENE stube koje su vodile do kraljeve straarske odaje
bile su vrlo slabo osvijetljene. Na vrhu su stajala samo dva
straara. Unutra, baklje u niama obasjavale su prazne zidove
slike su bile odnesene u palau Hampton. Jedan od straara s vrha
stuba rekao je da e nas odvesti u odaju Krunskoga vijea, u kojoj
sam prolog tjedna strepio i znojio se. Sir jo nije spreman, moete
ekati u kraljevoj privatnoj odaji. Njegovo Velianstvo sada ne
stoluje ovdje pa je prazna.
Poveli su nas kroz niz polumranih soba, sve dok nismo stigli do
goleme privatne odaje, iji su zidovi takoer bili gotovo posve goli.
Sve je preneseno u kraljevu privatnu odaju u palai Hampton.
Naredili su nam da ekamo; jedan je straar ostao s nama.
Pogledam na suprotni zid. itav je, od stropa do poda, bio pre-
kriven predivnim muralom. Bilo ga je nemogue maknuti jer je bio
naslikan izravno na buku, kao i portret obitelji Cotterstoke. uo
sam za Holbeinov veliki mural, i sada sam ga napokon, na
treperavom svjetlu svijea, imao prilike i vidjeti. Drugi mural koji
sam ovdje ve bio vidio prikazivao je sadanjeg kralja i njegovu
obitelj. Ovo je, pale, bio velianstven prikaz dinastijske vlasti. U
sreditu se nalazio pravokutni kameni spomenik ispisan latinskim
tekstom koji, s mjesta gdje sam stajao, nisam mogao razabrati.
Bivi kralj, Henrik VII., stajao je na pijedestalu, mravom rukom
 569

oslonjen na spomenik; lice mu je bilo bistro i prepredeno. S druge

strane spomenika stajala je punana ena preklopljenih ruku.
Zasigurno se radilo o kraljevoj majci. Ispod nje, na donjoj stubi,
stajala je kraljica Jane Seymour. Princ Edward, pomislih, uistinu
je bio slian svojoj majci. Muralom je dominirao sadanji kralj,
naslikan ispod oca. Bio je to njegov prikaz otprije kojih pet godina:
premda krupan, irokih ramena, kralj tada jo nije bio debeo. S
desnom rukom na boku, vrsto je stajao na rairenim, snanim
nogama. Pretjerano velik nakitnjak strao mu je ispod donjeg dijela
prsluka.
Ta je slika kralja bila umnaana bezbroj puta i visjela je u
mnogim slubenim zdanjima i privatnim dvoranama, no original je
imao ivotnost i snagu koju nitko nije mogao ponoviti. Kraljeve
prodorne, ljutite, male plave oi dominirale su slikom, ija je
pozadina bila u tmastim bojama. Moda je ba to bila svrha cijelog
murala: da oni koji ekaju vidjeti kralja steknu dojam kako ih on
ve motri i prosuuje.
Nicholas je zurio u mural otvorenih usta, a onda apnuo: Kao
da gledam ive ljude.
Uto pristigne novi straar i obrati se onom koji je ekao uz nas.
Potom nas grubo uhvati za ruke i provede kroz dvije goleme odaje,
sve do hodnika koji mi je bio poznat: vodio je do odaje Krunskoga
vijea, pred ijim se vratima zaustavimo. Straar koji je ondje
stajao ree: Naredio je da momak ostane vani. Smjesti ga negdje
dok ne bude znao treba li ga ispitati.
Doi ovamo, ree prvi straar i povue Nicholasa za ruku.
Samo hrabro, gospodine Shardlake, glasno e Nicholas.
Straar pred odajom pokuca na vrata, a iznutra dopre otar,
poznati glas: Uite!
Straar me povue unutra, izae i zatvori vrata. U dugakoj
odaji nalazio se samo jedan ovjek. Sjedio je na stolcu za sredinom
stola, pokraj svijenjaka s votanicama. Prodorne oi, lice nalik
kamenoj ploi i ravasta brada. Gospodin tajnik Paget.
Gospodine Shardlake, uzdahnuo je umorno. Zadali ste mi
 570

mnogo posla, vrtio je glavom, a imam tako malo vremena.

Piljio sam u njega. Dakle, vi ste krivi za sve, rekao sam tiho.
Glas mi je zvuao muklo i prigueno. Lice mi je na mjestu udarca
bilo nateeno.
Pagetov izraz lica nije se mijenjao. Za to sam kriv?
Odgovorio sam ne marei za opasnost i bez uobiajenog
potovanja: Za ubojstva anabaptista. Za krau... rukopisa. Vi ste
me uhodili cijelu prolu godinu. Ne znam zato, niti me briga. Glas
mi je pucao i hvatao sam zrak ponovo sam vidio Baraka
odbaenog na smetlite.
Paget je zurio u mene. Bio je u stanju sjediti mirno i
usredotoeno poput make koja motri plijen. Kakva ubojstva?
opomenuo me prijekornim glasom. Ti su ljudi bili heretici i
izdajice. Bili su spremni ubiti mene i kralja. Ubili bi i vas, kad smo
ve kod toga, samo kako bi ostvarili svoje izopaene zamisli.
Zasluili su mnogo goru smrt. Trebali su biti spaljeni... Bili su
glupavi. Kad su me moje uhode meu radikalima upozorile na
anabaptistiko gnijezdo u Londonu, moj ovjek Curdy lako se
ubacio meu njih. Bio je lojalan sluga. Njegova smrt moe se
nazvati ubojstvom. Paget se namrti skupivi obrve.
Curdy je ubijen u borbi.
Da, ubio ga je Richev ovjek. Paget prijezirno odmahne rukom.
Rich je elio doi do teksta koji je Anne Askew napisala prije
spaljivanja. Mislim da su ti zapisi sada kod Johna Balea. Paget se
prvi put nasmije, a usred guste smee brade bijesnu mu
iznenaujue bijeli zubi. To bi jo moglo stvarati znatne probleme
sir Richardu.
Podmitili ste Richeva slugu.
Paget se udobnije namjesti u stolcu. Motrim ljude koji rade za
dravne velikodostojnike. Neki od njih su vrlo poduzetni. Mogu ih
uvjeriti da dodatno rade za mene, i tako zarauju dvije plae.
Dodue, isprva sam mislio da je nadzor nad vama glupost, da time
samo tratim Sticeove vjetine. Nita nismo otkrili, sve do...,
nagnuo se naprijed i namrtio, pa nastavio prijeteim glasom:
 571

...sve do prolog mjeseca. Zastao je, i opreznije dodao: Maloprije

ste spomenuli rukopis.
Nita nisam rekao. Zato sam uope spominjao rukopis ? Morao
sam se sabrati. ekao sam Pagetovo pitanje, no on se samo cinino
osmjehnuo i rekao: Tualjka grenika, djelo Njezina Velianstva,
kraljice Katarine. U udu sam otvorio usta. Da, gospodine
Shardlake, nastavio je on, ja sam organizirao da se rukopis otme
heretikom tiskaru Greeningu. Curdy mi je javio da ju je
Greeningova skupina dobila od onog prijezira vrijednog straara.
Na trenutak sam zatvorio oi. A onda, nemajui to izgubiti,
rekoh: Uzeli ste ga kako biste ostvarili svoje ciljeve u borbi za mo.
Jeste li ekali, poput Richa, da vidite u ija e jedra puhnuti vjetar?
Jeste li drali Tualjku u priuvi, htijui najprije vidjeti hoe li
kraljica pasti, i hoe li Bertanova misija uspjeti? uvajte se,
gospodine tajnie. Kralj bi mogao saznati da ste rukopis skrivali od
njega.
Bile su to drske rijei, opasne po mene. Pripazite kako mi se
obraate, gospodine odvjetnie, odbrusio mi je Paget. Sjetite se
tko sam i gdje se nalazite. Zurio sam u njega, teko diui. On
nagne glavu. Da, kralj je milostivo primio izaslanika rimskog
biskupa, no ini se da Njegova Svetost, kako sam sebe naziva, kao
uvjet za mir trai da mu kralj prepusti vrhovnitvo nad Engleskom
Crkvom vrhovnitvo koje mu je dodijelio sam Bog. Bertano je jo
uvijek ovdje, no mislim da je vrijeme da se vrati svom gazdi. Kako
ste znali da je u Londonu? upitao me Paget otro.
Anabaptisti su bili preglasni, odgovorio sam tiho. Nitkove.
Pokosili ste tolike ljude samo kako biste zadovoljili svoje ambicije.
Moje ambicije, kaete? ree Paget hladno.
Dobro ste uli.
Na moje iznenaenje, Paget se mrko nasmije i ustane. Vrijeme
je da vam otkrijem ono to sami nikad ne biste ni naslutili, vi bistri
odvjetnie. ak ni Stice nije znao za to. Podignuo je svijenjak s
votanicama i proao pokraj mene. Slijedite me, zapovjedniki je
mahnuo rukom i otvorio vrata. Dok sam ja polako ustajao, Paget je
 572

straaru rekao da poe s nama.

Straar je koraao uz mene, a Paget otvori vrata na drugoj strani
hodnika. Nali smo se u polumranoj galeriji ispunjenoj
prekrasnim mirisima. Sliila je na kraljiinu galeriju, no bila je ira
i dvaput dua. Hodali smo neujno po debeloj rogoini, a svijee u
Pagetovoj ruci nakratko su obasjavale tapiserije i slike impresivnije
no bilo gdje u palai. Prolazili smo pokraj mramornih stupova i
postolja na kojima su stajale divovske vaze, prekrasni modeli
brodova i draguljima optoene krinje, koje su skrivale tko zna
kakva udesa. Shvatio sam da se nalazimo u kraljevoj privatnoj
galeriji, no nije mi bilo jasno zato sve te stvari nisu odnesene u
palau Hampton. Proli smo pokraj velike vojne zastave ukraene
ljiljanima. Nema sumnje da se radilo o francuskoj zastavi
ugrabljenoj kad je Henrik osvojio Boulogne. Bila je prekrivena
tamnim mrljama. Krv. Pred oima mi se opet pojavi Barakova
odrezana aka.
Trznem se kad neka ivotinjica protri uza zidnu oplatu. takor.
Paget se namrti i vikne na straara: To treba srediti! Neka se
jedan lovac na takore vrati iz palae Hampton!
Napokon smo stigli na drugi kraj galerije gdje su ispred golemih
dvostranih vrata stajala dva straara. Pogledao sam kroz oblinji
prozor. Bili smo tono iznad zidina palae. Onkraj zida nalazila se
iroka Kraljeva ulica kojom je upravo prolazila skupina mlade
gospode. Bakljonoe su im osvjetljavale put.
Gospodine tajnie, jedan od straara naklonio se Pagetu i
otvorio vrata. Zmirnem zbog svjetlosti koja je doprla iznutra, a onda
uem za Pagetom.
Bila je to iroka, prekrasno namjetena odaja, jarko osvijetljena
mnotvom debelih svjetloutib votanica u srebrnim svijenjacima.
Zidovi su bili prekriveni policama s lijepo ukorienim starim
knjigama. Izmeu polica visjele su divne slike, uglavnom klasinih
prizora. Prozor je gledao ravno na ulicu. Shvatih da smo unutar
Holbeinovih dveri. Na irokom stolu ispod prozora nalazilo se
mnogo razbacanih papira, zdjela s ueerenim voem i zlatni vr s
vinom. Na papirima su leale naoale ija su stakla svjetlucala na
 573

svjetlu svijea.
Kraljev budala, mali grbavi Will Somers, stajao je pokraj stola.
Nosio je svoj areni prsluk, a na ramenu mu je uao majmuni.
Iz golemog stolca pokraj Somersa u mene je prodorno i divlje
kao na Holbeinovim portretima piljio ovjek ije su plave oi
sada bile tek prorezi na blijedom debelom licu. Kralj.

PEDESET DRUGO POGLAVLJE

ODMAH SAM SE NAKLONIO to sam dublje mogao. Nakon onog to se
dogodilo Baraku, Pagetu nisam iskazao duno potovanje, no
kralju sam se pokorio smjesta, posve spontano. Prije naklona
stigao sam tek uoiti da nosi dugaki kaftan, kao onog dana kad mi
ga je lord Parr pokazao s prozora, te da na sijedoj, proelavoj glavi
nema kapu.
Nastupi kratka tiina. Krv mi je navirala u glavu, i pomislili da
u se onesvijestiti. No nitko nije smio podignuti glavu i pogledati
kralja u lice, sve dok mu se on ne obrati. uo sam ga kako se smije,
s naporom i ciavo, ime me podsjetio na rizniara Rowlanda.
Zatim je progovorio, istim onim neobino visokim glasom koji sam
pamtio iz naeg kratkog susreta u Yorku. U tom je glasu sada bilo
jo grlatijeg piskutanja. Moj majstor zanata uhvatio je plijen, ha?
Netko ga je udario u lice. Opet ciav smijeh.
Vae Velianstvo, mislim da je bilo borbe prije no to ga je Stice
doveo ovamo, rekao je Paget.
Jeste li mu to rekli?
Ne, Vae Velianstvo. Rekli ste da vi to elite uiniti.
U redu, ree kralj tiho, no sada u njegovu glasu osjetih i
prijetnju. Uspravite se, vii odvjetnie Matthew Shardlake.
Posluao sam ga. Osjeajui pulsiranje u nateenom licu,
polako upravim pogled prema kralju. Naduto blijedo lice bilo mu je
izborano, izmueno i umorno. Sijeda brada mu je, poput kose, bila
tanka i blijeda. Njegov golemi trup bio je stisnut izmeu satenskih
naslona stolca, a noge ovijene debelim zavojima ispruio je ispred
 574

sebe.
No unato bijednom, grotesknom izgledu njegova tijela,
Henrikovo zurenje i dalje je bilo zastraujue. I dok je s murala
promatrae plaio svojim oima, uivo je to inio malim zategnutim
usnama, ravnim i krutim, pravim sjeivom izmeu dva debela
obraza. Te su usne jasno odavale ljutnju i okrutnost. Naas mi se
zavrti u glavi. inilo mi se da nita od ovoga nije stvarno, da imam
nonu moru. Nisam mogao povezati misli, osjeao sam se
oamueno, i ponovo mi se uini da u se onesvijestiti. Uto pred
oima ugledam Barakovu aku kako oblivena krvlju pada na pod, i
tijelom mi proe grevit trzaj.
Kralj me jo nekoliko trenu taka gledao u oi, a onda se okrene i
domahne Somersu. Wille, napuni mi au, a onda straar i ti
izaite. Previe su mi dva grbavca odjednom.
Somers je natoio kralju vino iz vra. Majmuni mu se
uvjebano drao za rame. Kralj podigne au do usta, a ja naas
opazim njegove sive zube. Mili Boe, promrmljao je, nikad kraja
toj ei.
Somers i straar izau, tiho zatvorivi vrata za sobom. Okrznuo
sam Pageta pogledom. On mi uzvrati bezizraajnim piljenjem. Kralj
me opet gledao ravno u oi. Gospodine Shardlake, rekao je
glasom punim tihe prijetnje, ujem da dosta vremena provodite s
mojom enom.
Ne, Vae Velianstvo, nikako! uo sam paniku u svom glasu.
Samo sam joj pomagao u potrazi za, za...
Za ovime? Kralj s naporom posegne prema stolu iza sebe i
zaudno njenim prstima dohvati snop papira. Prevali se natrag i
podigne papire u zrak. Prepoznao sam kraljiin rukopis. Prva je
stranica bila poderana ondje gdje ju je Greening bio zgrabio dok
je umirao.
Tualjka grenika.
Osjetih da se tlo poda mnom ljulja i da mi opet prijeti
nesvjestica. Hvatao sam zrak. Kralj je zurio u mene iekujui da
neto kaem. Stiskao je svoja mala usta. S boka zaujem Pagetov
 575

glas: Gospodine Shardlake, im sam od svog pijuna u onoj

anabaptistikoj skupini saznao da je ukradena knjiga koju je
napisala kraljica, o tome sam, razumije se, obavijestio kralja.
Njegovo Velianstvo naredilo je da mu donesemo knjigu i unitimo
sektu. Knjiga je sve ovo vrijeme kod kralja.
Tupavo sam zurio u rukopis. Tjedni tjeskobe, straha, i uas koji
je veeras snaao Baraka sve to, a rukopis je cijelo vrijeme bio
kod kralja. Trebao sam biti bijesan, no u kraljevoj prisutnosti jedini
mogu osjeaj bio je opet strah. Uperio je kaiprst u mene i rekao
otrim glasom: Gospodine Shardlake, prole godine, kad smo
kraljica i ja dolazili u Portsmouth, vidio sam vas u prvim redovima
okupljenog mnotva. Iznenaeno sam podignuo pogled. Da,
sjeam vas se, kao i svih onih na koje ne gledam s milou. Ovo nije
prvi put da niste uspjeli pronai ukradeni rukopis. Va prethodni
neuspjeh zbio se u Yorku prije pet godina. Nije li tako?
Progutao sam slinu. Kralj me tada uvrijedio u javnosti. No ne bi
bio stao samo na tome da je znao da sam uspio pronai spomenuti
rukopis, i da sam ga unitio zbog buntovnog sadraja. Gledao sam
u njega, nerazumno strahujui da tim ispitivakim oima prodire u
moj um, da e uvidjeti to sam uistinu uinio u Yorku, te saznati za
moje popodnevne izdajnike pomisli o anabaptistikoj vjeri.
Kraljev glas postao je jo otriji: Za ime Boje, prostaino,
odgovorite svom kralju!
ao... ao mi je to vam nisam udovoljio, Vae Velianstvo,
rekao sam plaljivo, bijedniki.
I treba vam biti ao... Znao sam da prole godine niste imali
zato biti u Portsmouthu, pa sam naredio Pagetu da istrai o emu
se radi. Saznali smo da ste posjetili moju enu u dvorcu
Portchester, i da obavljate pravnike poslove za nju. Nisam se tome
usprotivio, gospodine Shardlake, jer znadem da ste joj jednom
prigodom, prije no to sam je oenio, spasili ivot. Polako je
kimnuo. O, da, Cranmer mi je kasnije rekao za to. Glas mu je
omekao, i shvatio sam da jo uvijek voli Katarinu Parr. No ipak ju
je sve ove mjesece koristio kao orue za svoje politike spletke, zbog
kojih je strahovala za svoj ivot.
 576

Ne volim da mi ena prima posjetitelje bez moje privole,

nastavio je on, sada opet grublje. Stoga sam, vrativi se iz
Portsmoutha, naredio da vas stave pod nadzor. Soptavo se
nasmijao. Nisam, dakako, sumnjao da moja Kate ljubaka s runim
grbavcem poput vas. U posljednje sam vrijeme motrio sve ljude koji
su pokazali odve veliko zanimanje za one koje volim... Nisu me
ene jednom izdale, rekao je ogoreno. Moja ena ne zna da
pratim neke njene muke znance. Paget je izvrstan u pronalaenju
diskretnih ljudi sposobnih za pijuniranje. Je li tako, sir Williame?
Kralj se dijelom okrenuo i udario Pageta po ruci. Glavni tajnik
mirne i malko se zaljulja, ali ne uzmakne ni koraka, dok se cijelo
kraljevo golemo tijelo zatreslo. Oito da ispod kaftana nije nosio
korzet.
Progutao sam slinu. Vae Velianstvo, iznimno cijenim kraljicu,
ali samo kao njen zaposlenik. Kao podanik, divim se njenoj
usrdnosti, njenoj uenosti...
A njenoj vjeri? otro me prekine kralj.
Duboko sam udahnuo. O toj sam temi s Njezinim Velianstvom
razgovarao vrlo malo. Lagao sam, dakako. Dobro sam se sjeao
razgovora s kraljicom na galeriji. No kralj je izgledao vrlo prijetee, i
otkrivanjem istine ugrozio bih kraljicu. Srce mi je lupalo, i jedva
sam uspijevao zadrati mirnou glasa. Kad sam razgovarao s
njom, u Londonu i Portsmouthu, uvijek je netko bio s nama
jedna od dama, Mary Odell ili neka druga... Praktiki sam mucao.
Rijei su mi se spoticale jedna o drugu.
Paget me prijezirno promatrao. Zahvaljujui Sticeovim
pijunima, odvjetniku Bealknapu, a kasnije majordomu Brocketu,
znali smo da due vrijeme niste suraivali s kraljicom i njenim
domainstvom. Zatije je trajalo godinu dana, a onda ste prolog
mjeseca posve iznenada postali prisegnuti lan kraljiina
Pravnikoga vijea. Zadatak vam je bio tako se govorilo da
pronaete nestali prsten. No majordom Brocket uo je jedan va
razgovor s Williamom Cecilom, ovjekom lorda Parra, i saznao da
ste, zapravo, u potrazi za Tualjkom grenika. Ta vas je potraga
dovela do saveza s Richardom Richem koji je, pak, bio u lovu na
 577

besmislice to ih je zapisala Anne Askew.

Sjetio sam se Cecilova posjeta nakon Eliasova ubojstva.
Spomenuli smo Tualjku. Onaj nitkov Brocket zasigurno je
prislukivao na vratima. Ako kralj i Paget sve to znaju, nema
potrebe da laem o ukradenom prstenu. Uasnuto shvatim da je
nevolja u kojoj sam se naao i dublja no to sam mislio. Osjetila
kako mi se nateeno lice trza.
Kralj se ponovo oglasi, sada udnovato tihim glasom: Anne
Askew. Nisam elio da je mue. Wriothesleyju sam dao doputenje
samo za stroge mjere, nita vie od toga. Promekoljio se u stolcu,
pa strogo dodao: To je njegova i Richeva pogreka. Ako njeni zapisi
budu objavljeni, neka snose posljedice. Pogledao me, pa osorno i
hladno nastavio: Ali kraljica mi je morala rei za svoj rukopis,
morala mi je rei da je ukraden, a ne na svoju ruku organizirati
potragu zakrivenu laima o nestalom prstenu. to vi imate rei na
to, odvjetnie?
Progutao sam slinu, odluivi da u odgovoriti proraunato, s
namjerom da zatitim kraljicu, da otklonim od nje moguu
optubu za izdaju. U suprotnom, sve je bilo uzalud. Duboko sam
udahnuo. Kad me lord Parr pozvao u palau, nedugo nakon to je
rukopis ukraden, vidio sam da je kraljica smetena i vrlo uplaena...
nedavnim dogaajima. Zastao sam, znajui da u sljedeom
reenicom moda samog sebe osuditi na smrt: Ja sam joj ponudio
da potajice traim rukopis, sluei se lanom priom o ukradenom
prstenu.
Sutra u ispitati lorda Parra, rekao je Paget tiho.
Osjetih olakanje. Znao sam da e kraljiin stric, unato svojim
manama, uiniti sve da preuzme odgovornost za njene postupke.
No htio sam biti siguran da e nam se prie poklapati. Lord Parr se
sloio da potajice pokuamo pronai rukopis, rekoh.
Tko je sve znao za to? upitao je kralj otro.
Samo nadbiskup Cranmer. Kraljica je znala da bi njena knjiga
mogla biti ocijenjena odve radikalnom. Upitala je nadbiskupa za
miljenje, a on joj je rekao da rukopis ne bi smio biti objavljen. No
 578

prije no to gaje kraljica unitila, rukopis je nestao. Ukrao ga je

straar, ve znate koji, usudih se rei. Dakle, kraljica vas nije
obmanula, Vae Velianstvo. Namjeravala je odmah unititi
rukopis kako vas ne bi naljutila.
Kralj je neko vrijeme utke borao elo. Malko je pomaknuo noge,
lecajui se od bola. Kad me ponovo pogledao, pogled mu je bio dru-
gaiji. Kraljica se bojala? upitao je tiho.
Da, Vae Velianstvo. Kad je otkrila da je rukopis nestao, bila je
zaprepatena, zbunjena...
To mi je jasno. Gardiner i njegove ulizice ve su me mjesecima
prije toga pokuavali okrenuti protiv nje. Govorio je sve glasnije,
no njegova ljutnja, bar do daljnjeg, nije bila usmjerena prema
meni. Gardiner mi je rekao da je kraljica heretik i da nijee misu.
To bi mi ponovo slomilo srce! Naslonio se u stolcu. Ali znao sam
na to je sve Gardiner spreman, te da je Kate vjerna i iskrena,
jedina takva ena nakon Jane. Stoga sam Gardineru rekao da neu
nita poduzeti bez vrstog dokaza. A nije mi podastro niti jedan.
Niti jedan! Lice mu je sada bilo rumeno i znojno. Nitkovi! Htjeli su
me okrenuti protiv Kate i vratiti pod okrilje Rima! Prozreo sam ih,
platit e oni...
Njegov uljiv govor zavrio je napadajem bolnog kalja, a lice
mu je poprimilo crvenkastosmeu boju. Tualjka u njegovu krilu
poela je kliziti prema podu. Spontano sam se sagnuo, no Paget me
mrko pogleda, pa sam doda rukopis kralju. Potom mu bre-bolje
napuni au vinom. Henrik je ispije do dna, te se sopui nasloni u
stolcu.
Vae Velianstvo, promrmljao je Paget, moda nije dobro da
previe toga kaete pred ovim ovjekom...
Ne, ovo treba uti, ree kralj i pogleda me. Kad su mi donijeli
rukopis, strahovao sam to u sve u njemu proitati. Dobro sam ga
prouio. Posve neoekivano, ukoeno se osmjehne. Izneseni
stavovi su poneto lakomisleni, ali..., odmahnuo je rukom, ...
kraljica je samo ena. Osjeajna ena. Nije napisala nita protiv
mise. Knjiga nije heretika. Glas mu je sada bio pompozan, kao da
donosi presudu, ba kako prilii ovjeku kojeg je sam Bog ovlastio
 579

u to je Henrik iskreno vjerovao da odluuje u takvim

stvarima. Kate je odve plaljiva, zakljuio je.
Kraljevo raspoloenje brzo se mijenja, pomislih, a osjeaje
iskazuje vrlo otvoreno. Ako se odlui na to. Jer, posljednjih je
mjeseci pokazao da moe biti vrlo hladan i tajnovit. Kako bilo,
njegove posljednje rijei zvuale su dobro za kraljicu.
Moda je sada pravo vrijeme da joj kaete da je rukopis kod
vas? ree Paget kolebljivo.
Ne, rekao je kralj, ponovo otro. Ovih dana je najbolje da to
vie toga zadrim za sebe, sigurnije je. Shvatio sam da je rukopis
drao u svom posjedu jer je, sve dok Bertanova misija nije propala,
postojala mala mogunost da krene protiv reformistike frakcije. U
tom sluaju bi mu kraljica protestantica smetala, a Tualjka bi
nekome mogla posluiti kao oruje. Volio je kraljicu, ali ba kao i
svi koji su ga okruivali, i ona je na koncu bila samo pijun na
njegovoj ahovskoj ploi. Ubio bi je da smatra kako je to nuno, ma
koliko mu to bilo mrsko. A za sve bi, dakako, kriv bio netko drugi.
Ponovo me prouavao pogledom. Dakle, vi ste nagovorili
kraljicu da taji krau rukopisa? U glasu mu se osjeala
nedoumica. Sjetih se da mi je lord Parr rekao kako je kralj vrlo
povodljiv, da vjeruje u ono to mu odgovara, te da mu je nevjera
najvei od svih grijeha. Sada sam bio siguran da eli vjerovati kako
tajenje krae nije bila kraljiina zamisao. Drae bi mu bilo da
krivnja padne na mene prezirao me, a k tome nisam imao ba
nikakvu politiku vanost. Moda me ve odabrao za rtvenog
jarca, moda mi je ba zato ispriao toliko toga. No nakon svega
onog to se veeras dogodilo, vie me nije bilo briga.
Da, Vae Velianstvo, odgovorio sam, znajui da si moda ve
drugi put sam piem smrtnu presudu.
Kralj je malo promislio, pa razdraljivo rekao: Ali kraljica me
svejedno obmanjivala...
Duboko sam udahnuo. Govor mi je opet bio tean, kao da zastu-
pam stranku na sudskom sasluanju. Ne, Vae Velianstvo. Ja
sam tragao za Tualjkom iza vaih lea.
 580

Kralj se s mukom uspravi u stolcu. utio je, pokuavajui

dokuiti kakva je bila uloga njegove ene u svemu tome. A onda se,
napokon donijevi odluku, nagnuo naprijed. Njegove oi i usta
odavale su krajnju nesmiljenost. Vi ste drska grbava prostaina
najniega roda. Rekao je to tiho, ali osjeao sam njegov gnjev.
Ljudi poput vas su prokletstvo ove zemlje. Usuujete se sami
odluivati o religiji i sigurnosti kraljevstva, a odgovorni ste meni!
Ponovo je podignuo glas. Meni, svom kralju! To je izdaja! Izdaja!
Pogledao me tako osvetoljubivo da sam nehotice koraknuo
unatrag.
Da se niste usudili pomaknuti dok vam ja to nisam dopustio!
grmio je kralj.
Oprostite, Vae Velianstvo.
Vidjevi moj ponizni strah, kralj je opet promijenio raspoloenje.
Okrenuo se Pagetu i prijezirno rekao: Kako sam uope mogao
pomisliti da bi mi ovaj jadni mlakonja mogao predstavljati ikakvu
prijetnju?
Istina, mislim da vam od njega ne prijeti nikakva opasnost,
odvratio je tajnik tiho.
Kralj se kratko zadubio u misli. Rekli ste mi da je jedan od
dvojice Shardlakeovih ljudi mrtav?
Dosad je ve sigurno umro, rekao je Paget posve ravnoduno.
A drugi? Onaj kojeg su doveli ovamo zajedno s njim?
Gotovo pa djeak. Paget si dopusti smijeak. Mladi dugonja
crvene kose, slian Vaem Velianstvu u mladosti. No nije ni blizu
tako naoit.
Kralj se osmjehne na tu lasku. Shvatio sam da Paget pokuava
ublaiti njegov gnjev. Ali zato? Nekoliko trenutaka kralj je u tiini
razmiljao, a onda odmahnuo glavom. Ovaj je ovjek naveo
kraljicu da bude neiskrena prema meni. To je izdaja. Ponovo me
pogledao. Njegove male plave oi ukopane u nabore koe jo uvijek
su bile prodorne i nemilosrdne. Rijeit u se tog kunog
dosadnjakovia.
Spustio sam glavu. Proela me hladnoa. Srce mi je lupalo sve
 581

sporije. Izdaja. Konjem e me odvui do Tyburna. Ondje e me

drati na vjealima dok me posve ne iscrpe. Krvnik e me potom
sasjei i izvaditi mi utrobu. Bit u gol, pomislih, posve gol. Tek
nakon toga odrubit e mi glavu. Mogu li sve to muenje podnijeti
hrabro kao neki prije mene? Sumnjam. A kad umrem, hou li
zavriti u paklu? Hou li gorjeti u vjenom ognju zato to nisam
imao vjere? Za Philipa Coleswyna o tome ne bi bilo dvojbe.
Stajao sam pred kraljem, u njegovoj radnoj sobi, posve
nepomian. Pred oima mi se ponovo pojavio Barak, njegovo tijelo
na hrpi smea.
Paget, koji je stajao pokraj mene, duboko udahne. Vae
Velianstvo, polako je poeo, zbog suenja za izdaju pred porotom
nedavni bi problemi u vezi s kraljicom postali poznati javnosti.
Ukljuujui smrt onih anabaptista. A ne elimo da se to prouje. Ne
u ovom trenutku.
Neka ga osudi parlament putem Zakona o gubitku graanskih
prava.
Time bismo cijelu stvar jo vie izloili oima javnosti.
Henrik odmahne rukom, kao da se radi o triariji, no po izrazu
njegova lica vidjelo se da uvia vanost Pagetovih rijei. Tajnik jo
jednom duboko udahne, pa zaokrui svoju poantu: ak kad bismo
se Shardlakea rijeili potajice, za to bi se saznalo, a taj bi potez neki
protumaili kao korak protiv protestantske frakcije. Nova politika
ravnotea jo je uvijek vrlo osjetljiva. Zato bismo je nepotrebno
ugroavali?
Utihnuo je. Kralj ga je mrko promatrao. Ta se scena izmeu
Henrika i zabrinutih glavnih tajnika zasigurno odigravala mnogo
puta u posljednjih trideset sedam godina: kralj je ljutito zahtijevao
otre mjere, a njegovi su ga savjetnici pokuavali upozoriti na
mogue tetne posljedice.
Kralj je sjedio i razmiljao, na koncu se oglasivi udnovatim
gunanjem punim razoaranja; nalikovalo je to skvianju svinje.
Divlje me pogledao. Ali zato ga ne bismo potajice ubili?
Vae Velianstvo, ne osjeam ni najmanju naklonost prema
 582

ovom ovjeku, vjerujte mi. No svjedno mislim da to ne bi bio mudar

potez. Parrovi bi naroito bili zabrinuti kad bi Shardlake nestao.
Kralj je uzdahnuo. Tvoji su savjeti uvijek iskreni, Paget, ak i
kad mi je to mrsko uti.
Hvala vam, Vae Velianstvo.
Henrik ga otrije pogleda. A i dobro zna kome se treba
pokloniti. Uvijek me podupire, i nikad ne ide svojim putem,
poput Wolseya i Cromwella.
Paget se duboko nakloni. Ja sam tu da provodim politike
odluke Njegova Velianstva.
Ipak bih se rado rijeio ovog ovjeka, ponovio je kralj. Gledao
me netremice poput zmije, i znao sam da su moj i Nicholasov ivot
na tezulji. inilo mi se da je protekla cijela vjenost prije no to je
kralj opet progovorio: Paget je u pravu. Vi ste vii odvjetnik, a
poznato je i da ste radili za kraljicu. Zbog vaeg bi se nestanka
dignula galama. Duboko je udahnuo. Pustit u vas, gospodine
Shardlake. I vas, i vaeg pomonika. Razlozi su iskljuivo politike
prirode. Nagnuo se naprijed i podignuo glas: No zapamtite ovo:
nikad se vie ne smijete pribliiti kraljici, niti bilo kojoj kraljevskoj
palai. Niime ne smijete privui moju pozornost. Jeste li me
razumjeli ? Nikad vie ne elim uti za vas, a jo manje vas vidjeti. A
ako mi doete blizu, vjerujte da neu gledati vaa pogrbljena lea,
nego glavu! Samo glavu! Posljednje rijei kralj je popratio
udarcima po naslonima stolca. Potom se zavali natrag, teko
diui. Paget, odvedite ga odavde. I poaljite mi Willa Somersa.
Potrebno mi je malo razonode.
Gospodin tajnik se nakloni i, pozvavi me rukom, krene
natrake prema vratima. Bilo je zabranjeno okretati lea kralju.
Krenuo sam natrake za Pagetom, strahujui da me kralj ne
zaustavi. Paget pokuca na vrata. Straari nam ih izvana otvore, i
tajnik i ja napokon izaemo.
Will Somers, s majmuniem na ramenu, stajao je pokraj
straara. Paget mu glavom otro pokae prema vratima. Somers i
straar koji je bio s kraljem hitro uu unutra. Zvuk zatvaranja
 583

vrata preplavi me olakanjem.

Paget me povede natrag niz galeriju. Osjetim kako mi se tlo pod
nogama ljulja, i oslonim se o zid, teko diui. Paget me
bezizraajno promatrao. Za dlaku ste izbjegli smrt, rekao je
hladno. Imali ste sree, gospodine Shardlake.
Polako mi se vraala ravnotea. Hoe li me... bi li me... mogao
pozvati natrag?
Ne. Donio je odluku, ree Paget, pa nevoljko doda: S obzirom
na situaciju, dobro ste se snali. Malko je pognuo glavu. Jeste li
doista vi uvjerili kraljicu da vam dopusti potragu za rukopisom?
Nisam odgovarao, i Paget se lagano osmjehne. Hja, to sada ionako
vie nije vano.
Zahvalno sam ga pogledao, unato svemu. S obzirom na sve to
se dogodilo, bilo je paradoksalno da me upravo Paget na kraju
spasio. Bez njegova uplitanja ve bih bio na putu u Tower zajedno s
Nicholasom, koji ne bi bio prva nevina rtva uhvaena u kraljevu
mreu. Duboko sam udahnuo. Kralj je iz palae Hampton doao
samo zbog ovoga?
Paget se tiho, podrugljivo nasmije. Ne laskajte si, odvjetnice. On
i admiral dAnnebault sutra e zajedno loviti u St. James Parku.
Doao je ovamo neslubeno kako bi mogao provesti veer u miru.
Umoran je, danas je mnogo vremena proveo na nogama. eli se
malo odmoriti od svih. Paget pogleda kroz prozor, na Kraljevu
ulicu, koja je u ovo doba bila pusta. Radna soba uvijek je spremna
za njega. U njoj se odmara, obavlja papirologiju i kroz prozor gleda
to mu rade podanici. Zastao je, pa tiho dodao: Nije lako biti
kralj. Nisam se usuivao bilo to rei, i Paget nastavi neobino
mirnim glasom: Vaa potraga za Tualjkom ovih posljednjih
nekoliko tjedana moda je spasila kraljicu.
Zapiljio sam se u njega. Doista?
Pogladio je svoju dugu ravastu bradu. Da. Kad sam kralju
donio knjigu, Bertano jo nije bio doao. Kralj u Tualjci uistinu
nije pronaao dokaze za herezu rukopis ponegdje plee na rubu,
ali kako je kralj sam rekao, misa nigdje nije zanijekana. No kraljica
 584

mu je zatajila postojanje knjige, i to ga je ozbiljno izjedalo.

Nevjera, promrmljao sam.
Tako je. Sve je moglo loe zavriti po kraljicu, i to vrlo brzo.
Nekoliko dana je promiljao hoe li je uhititi. No onda mu je
pozornost privukla vaa potraga za Tualjkom, kao i ona Richeva za
zapisima Anne Askew, pa mi je naredio da pustim neka se stvari
odvijaju same. Dakakao, anabaptisti su ipak morali umrijeti.
Curdy je bio va pijun.
Da. A kad sam proitao optube one Slanningice, odluio sam
vas privesti pred Krunsko vijee kako bih se sam uvjerio jeste li
uistinu heretik.
Dakle, svi smo bili poput lutaka na koncu, rekao sam gorko.
Budite sretni to je bilo tako, dobili ste na vremenu. Bertanova
misija je propala, a kralj je napokon vrsto odluio da e se
okrenuti protiv konzervativaca.
Gledajui njegovo etvrtasto lice, shvatio sam da uiva u ovome.
Priklonio bi se bilo kojoj strani i radikalima i konzervativcima
samo da zadri poloaj. Jo jedan od velikodostojnika koji se okree
kako vjetar pue.
Dakako, ree Paget strogo, morate zaboraviti sve to ste
veeras uli, a osobito da se kralj izlanuo za Anne Askew, o strogim
mjerama koje je dopustio.
Duboko sam udahnuo. Naravno, gospodine tajnie.
Stisnuo je oi. uli ste to vam je kralj poruio. Nemojte mu
vie stvarati probleme. Takoer, drite se podalje i od mene. A sad
poite po svog pomonika i nestanite odavde. I da se, kako je rekao
kralj, vie nikad niste vratili.

PEDESET TREE POGLAVLJE

PAGET JE RUKOM DOZVAO straara i bez daljnjeg razgovora poveo
me niz kraljevu galeriju, sve do sobe za audijencije. Preao je na
drugu stranu sobe i kratko porazgovarao s jednim od straara koji
su stajali ondje. Ponovo sam promatrao Holbeinov mural, i kralja u
 585

naponu snage kako se epiri; na krutom etvrtastom licu isticale

su se okrutne male oi i usta. Svjetlo svijea obasjavalo je i lice
Jane Seymour: izgledala je smjerno i spokojno. Paget se vratio u
pratnji straara. Odvedi ga pomoniku, a onda ih obojicu izvedi iz
palae. Brzo. Gospodin tajnik potom se okrene i ode, nijednom se
ne osvrnuvi. Nije mi ak ni kimnuo u znak pozdrava. Duga crna
halja utala mu je izmeu nogu. Sa mnom je zavrio. Um
kraljevog majstora zanata vjerojatno je ve zaokupljen novim
spletkarenjem.
Nicholas je sjedio uuren u kutu prazne sobice za primanje.
Duge je ruke ovio oko koljena. Kad je ustao, na njegovu prsluku
opazih mrlje krvi. Barakove krvi. Doi, Nicholas, rekao sam tiho.
Slobodni smo, ali moramo to prije otii.
Straar nas je vodio mranim hodnicima do straarske odaje, pa
niz stube i preko poploanog dvorita, sve do dveri. im smo se
nali na ulici, Nicholas ree: Mislio sam da smo gotovi.
I ja. No vjerujem da smo sada sigurni, dokle god se ne budemo
vraali ovamo. Pogledao sam uvis, prema prozorima Holbeinovih
dveri, pitajui se promatra li nas sada kralj. Bre-bolje skrenem
pogled. Bilo je opasno ak i gledati u tom smjeru.
Stice i njegovi ljudi su...
Slobodni kao ptiice, rekao sam gorko. Nicholas je izgledao
zabrinuto. No nemoj me traiti da ti kaem vie od toga.
Nicholas proe prstima kroz svoju crvenu kosu, pa se usiljeno
nasmije. Prije no to sam doao u London, priali su mi o raskoi
kraljevskih palaa. Sada sam se uvjerio da su mi govorili istinu.
Opet, unutra vrebaju strah i smrt, ak i vie no meu obinim
svijetom.
Zalobno sam se osmjehnuo. Vidim da poinje uiti.
Da, osjeti se unutra zadah smrti. Progutao je slinu. to emo
sada? Jack...
Smjesta moramo po njega, rekao sam. Zapitah se u kakvom
emo ga stanju nai, i proe me jeza.
 586

U ULIICU pokraj Smithfielda stigli smo oko sat vremena kasnije.
Gradske ure upravo su otkucale jedan. Lako smo pronali
smetlite. Gotovo da sam udario u hrpu otpadaka, strahujui od
prizora koji e nas doekati. No onda se u trenu zaustavim. Baraka
nije bilo.
Gdje je? upitao je Nicholas zapanjeno. Nije valjda... ustao?
To je nemogue. Netko ga je odnio. Mahnito sam pogledao po
tami, no nita nisam mogao vidjeti.
Ali kamo?
Promislio sam. Ako ga je netko pronaao, moda su ga odnijeli
u bolnicu svetoga Bartola. U blizini je. Doi, najprije emo
pogledati ondje.
U bolnicu smo stigli za desetak minuta: Nicholas ne samo da je
ubrzao svoj dugaak korak, nego je morao i trati kako bi me
pratio. Vrata su bila zatvorena, ali uvar s fenjerom otvorio je na
nae kucanje.
Je li veeras ovamo dovezen ranjeni mukarac? upitao sam
urno. Proboden je maem... i odrezana mu je jedna aka.
uvar je stisnuo oi. Vi ste ga ostavili ondje? Mukarac s
takvim ozljedama pronaen je na smetlitu.
Ne, nismo ga mi ostavili ondje. Mi smo njegovi prijatelji.
Stari Francis Sybrant ga je pronaao i dovezao ovamo. uvar
nas je i dalje sumnjiavo promatrao.
Je li... je li iv? upitao je Nicholas.
Da, ali jedva. Ne budi se iz nesvijesti.
Je li pozvan lijenik? Doktor Malton?
uvar je odmahnuo glavom. Lijenik dolazi samo jednom
dnevno.
Odmah pozovite doktora Maltona, ree Nicholas. Doktor je
 587

prijatelj moga gazde, pokae on na mene, i mukarca kojeg je

dovezao Francis Sybrant.
Pogledao sam Nicholasovo lice obasjano fenjerom. Mogao bih se
zakleti da je od dananjeg popodneva dobio nekoliko bora.
Posegnuo sam u svoju torbu i pruio uvaru dva ilinga. Uzmite.
Pobrinite se da netko ode po doktora Maltona, a onda nas odvedite
do Baraka.
uvar se zapilji u kovanice na dlanu, a onda opet pogleda mene.
Tko je Barak?
Mukarac kojeg je dovezao Sybrant. Pourite, molim vas.
uvar odbrza, ostavivi nas same u predvorju. Nicholas se
kiselo osmjehne. Dijelite jako puno novaca, gospodine. Nita vam
nee ostati.
Bila je to prilino drska primjedba, pomislih. Mladi ima sve vie
samopouzdanja. Onda se sjetim Timothyja. Jesam li izgubio i
njega? Zbog borbe u kui i one muke u Whitehallu posve sam
zaboravio na djeaka.
uvar se vratio sav pokoran. Odvest u vas do vaeg prijatelja.
Sybrant je uz njega. Nalazi se u sobi za bolesnike kojima bi mogla
biti potrebna posljednja pomast.

BARAK JE leao u sobi u kojoj je umro anabaptist McKendrick. Na
istom krevetu. Na stolcu pokraj kreveta gorjela je jeftina svijea.
Skinuli su mu odjeu, a pokriven mu je bio samo donji dio tijela.
Koa njegova snanog trupa punog oiljaka bila je blijeda kao da je
ve mrtav. Leao je na boku, a ubodna rana na leima bila mu je
omotana krvavim zavojem. Batrljak njegove desne ruke, nadebelo
zavijen, leao je na jastuku. Dlanom sam prekrio usta.
Vrata male sobe se otvore i ue mukarac s fenjerom. Bio je to,
odmak sam ga prepoznao, Guyev pomonik Francis Sybrant.
Ugledavi me, naborao je elo.
Vi, gospodine? Ve ste jednom bili ovdje. Doli ste vidjeti onog
 588

mukarca koji je stradao u napadu...

uvar nam je rekao da ste dovezli Baraka. Kako ste...
Ove veeri sam ranije iao u slubu. Uvijek dolazim stranjim
uliicama. esto naiem na bolesne prosjake, katkad na ljude koji
su ozlijeeni ili naputeni, ali nikad nisam pronaao nekoga u
takvom stanju. Otro nas je pogledao. Vi ste ga tamo ostavili?
Ne! Bili smo zarobljeni, nita nismo mogli uiniti. Hvala Bogu,
naili ste na njega u zadnji as. Jesu li moje molitve ipak bile
usliane? To je na dobar prijatelj, moete li nam rei... Glas mi je
zadrhtao. Hoe li preivjeti?
Sybrant nas je neodluno pogledao. Ranu na leima je zaradio
u maevanju?
Da.
Koliko sam uspio vidjeti, ubod nije otetio vitalne organe. No
zbog te rane i odrezane ake izgubio je mnogo krvi. Bojim se da e
teko preivjeti.
Snaan je.
Sybrant je odmahnuo glavom. Trebao bi biti doista iznimno
snaan da preivi ovakvo to. Ima li obitelj?
Izmijenim bolan pogled s Nicholasom. Dotad nisam elio raz-
miljati o Tamasin. Ima enu i dijete, rekao sam krzmajui. ena
mu je trudna.
Moda je najbolje da joj nita ne javljamo dok ne doe lijenik,
ree Nicholas.
Poslali smo po doktora Maltona, ree Sybrant.
U pravu si, Nicholas, rekoh. ekat emo Guya.
Nicholas se okrene Sybrantu. Moemo li nekako pomoi?
Starac pogleda blijedu figuru na krevetu. Moete moliti,
gospodo. Samo moliti.

 589

GUY JE uskoro stigao s velikom torbom objeenom preko

ramena. Izgledao je zaprepateno, izbezumljeno. Poznavao je
Baraka i Tamasin gotovo jednako dugo kao i ja.
Najprije je pogledao nas, a zatim Baraka. Otro je udahnuo. to
mu se dogodilo?
Maevanje. Uboden je u lea, i odrezana mu je aka.
Kriste! Guy je sada izgledao gnjevno. Je li to maevanje
proizalo iz one tvoje misije?
Spustio sam pogled. Da.
Bio si ondje?
Jesam. Ali bili smo zarobljeni. Oslobodili su nas prije kojih sat
vremena.
Guy prie krevetu. Jeste li javili Tamasin?
Odluio sam priekati s time dok ga ne pregleda.
Nita nije rekao. Nagnuo se nad Baraka, opreznim mu
pokretima skinuo zavoje s lea i paljivo prouio ranu. Potom mu
odmota jeziv batrljak koji je jo uvijek lagano krvario; usred
prerezanog mesa bijeljele su se kosti. Zatvorio sam oi.
Guy je paljivo omotao Barakove rane novim zavojima. Gledao
me mrko kao nikad prije. Rane se nisu inficirale. Zasad. Mora ih se
temeljito istiti. No takav gubitak krvi veina ljudi ne preivi.
ustro se uspravio. Mora dobiti mnogo tekuine.
Hoe li preivjeti?
Vjerojatnije je da e umrijeti, rekao je Guy otvoreno. Bilo mi je
jasno da mu je izuzetno teko lijeiti kobno ozlijeenog pacijenta
koji mu je usto i prijatelj. Znao sam da e se dogoditi ovako neto!
Znao sam! Hoe li mi dovoditi jo mrtvih i osakaenih ljudi zbog
tog tvog zadatka? Bio je bijesan.
Neu, odvratio sam tiho. Gotovo je. Veeras je sve privedeno
kraju.
Promatrao me kamena lica. Je li bilo vrijedno ovoga, Matthew?
Glas mu je drhtao od ljutnje. Odgovori mi!
 590

Mislim da smo spasili jednu osobu. enu.

Koju? Ne, ekaj, mislim da znam. Podignuo je ruku. Nemoj mi
vie nita rei.
Gazda nije htio da se ovo dogodi, rekao je Nicholas.
U to ne sumnjam, rekao je Guy blae. Gospodine Nicholas,
biste li odjahali po Barakovu enu?
Ali njezino stanje to ne doputa, prosvjedovao sam.
Jack e vjerojatno umrijeti ove noi, rekao je Guy tiho. to bi
Tamasin rekla kad bismo joj uskratili priliku da bude s njim na
kraju puta?
Onda pusti mene da odem po nju.
Mladi e biti bri. Osim toga, radije bih da si ovdje. Ako
Francis bude morao k drugim pacijentima, moda e mi trebati
tvoja pomo. Okrenuo se Nicholasu. Gospoi Barak recite samo
da se dogodila nesrea. I da sam ja uz njega.
Nicholas je utueno kimnuo. U redu.
Pourite. Uzmite mog konja, vani je pred vratima. I recite
Francisu da mi doe pomoi.
Nicholas me pogleda. Kimnuo sam, i on izjuri van.
Moe li je pogledati u oi? upitao me Guy tiho.
Moram.
Guy se sagnuo i otvorio svoju torbu.
Barak je i dalje nepomino leao.

PROLO JE gotovo sat vremena prije no to se Nicholas vratio s
Tamasin. Guy je cijelo to vrijeme, vjeto i u tiini, istio Barakove
rane. Ja sam sjedio u stolcu pokraj kreveta. Bio sam toliko
iscrpljen da sam zaspao, unato uasnim okolnostima. Probudio
sam se uz trzaj, gotovo se sruivi sa stolca.
Na svjetlu fenjera koji je drao Sybrant vidio sam da Guy ponovo
 591

zamata Barakov batrljak. Guyevo tamno lice bilo je usredotoeno;

samo Bog zna kakve je sve osjeaje potiskivao. Zastao je i pogledao
me. Spavao si gotovo pola sata.
Pogledao sam Baraka. Disao je nepravilno, isprekidano.
Pokuao sam ga prisiliti da neto popije, rekao je Guy. Ulio
sam mu malo soka od jabuke u usta. Naas se probudio i ispljunuo
sok.
Je li to dobar znak?
Nita nije progutao. A mora uzeti neto hrane kako bi mu tijelo
obnovilo izgubljenu krv.
Uto izvana zaujem korake. Nicholasov brz i teak hod, te lagane
korake iza njega. Nicholas je otvorio vrata i pridrao ih dok je
Tamasin ulazila: disala je duboko i brzo, irom otvorenih oiju. Kad
je ugledala mua, pomislih da e se onesvijestiti ili zavritati, no
samo je pogledala Guya. Je li iv? upitala je drhtavim glasom.
iv je, Tamasin, no ozljede su mu vrlo teke.
Ustao sam i pokazao na stolac. Sjedni, Tamasin, molim te.
Sjela je nijednom me ne pogledavi. Pomaknula je s lica nekoliko
uvojaka plave kose to su joj virili ispod kape. Dlanom je prekrila
trbuh, kao da eli zatititi dijete od prizora na krevetu. Ponovo se
obratila Guyu: Nicholas mi je rekao da je Barak teko ranjen. Nije
mi htio rei to se dogodilo, no navaljivala sam, pa mi je otkrio da je
stradao u maevanju. Rekao je da je Jack izgubio aku... Mili Boe,
nisam htjela vjerovati da je to istina. Glas joj je i dalje drhtao.
Stiskala je ake, trudei se da ostane prisebna.
Doktore Malton, ustrajala je da joj sve kaem, rekao je
Nicholas.
Guy je kimnuo. Da, stradao je u maevanju.
Tamasin me bijesno pogleda. Zato? Zato je Jack sudjelovao u
tome? Zato ste ga nagovorili da mi lae gdje e biti veeras?
Trebala mi je pomo, rekoh. Uskoio je kao i uvijek.
Ogoreno je vrtjela glavom. Mislila sam da se ostavio takvih
stvari. Ve tjednima sam sumnjala da se neto dogaa, makar sam
 592

se uvjeravala da se vie nee dovoditi u opasnost, i da ga vi neete

izlagati nevoljama. Zaplakala je. E pa, ovo je bilo posljednji put.
Sad vie ne moe obavljati prljave poslove za vas, nije li tako? ak i
ako preivi... Ako ostane iv, ja u se pobrinuti da vie nikad ne
radi za vas!
Tamasin, ne mogu ti rei koliko mi je ao. U pravu si. Ja sam
kriv. Ali ako... kad se oporavi, moe se vratiti k meni, raditi u mom
uredu...
Kako e raditi? upitala je Tamasin mahnito. Kakve e poslove
obavljati kad vie ne moe pisati?
Sredit u neto... sigurno nee biti na gubitku... to se tie
novaca... ja u se pobrinuti za tebe...
Ustala je, stiui ake na bokovima. Vidim kako ste se
pobrinuli za moga mua! Ostavite nas na miru! Ne elim vie znati
za vas! Nicholas je pokua umiriti, no ona odgurne njegovu ruku.
Pustite me! viknula je na njega, pa se opet okrenula prema meni.
Izaite sada! Van! Dlanovima je sakrila uplakano lice i sjela.
Mora otii, Matthew, rekao je Guy. I vi, mladiu. Idite, molim
vas.
Kolebljivo sam krenuo prema vratima. Nicholas je poao za
mnom. Uto se s kreveta zauje jecaj. inilo se da se Barak budi,
moda zato to je uo enin glas ili naprosto zbog galame. Pogledao
sam Tamasin drala je ruku na Barakovu ramenu. Koraknuo
sam natrag prema njima, no Tamasin me gnjevno oinula
pogledom. Odmah sam, zajedno s Nicholasom, izaao iz sobe.

KRENULI SMO mojoj kui. Nicholas je nosio fenjer koji je dobio od
bolnikog uvara. Vidio je da sam posve iscrpljen i obzirno je utio.
Nekoliko me puta uhvatio za ruku kad sam zateturao.
Jack se probudio, rekoh prije no to smo stigli. Misli li da e
preivjeti?
Da, siguran sam da hoe, rekao je, no osjetio sam nesigurnost
 593

u njegovu glasu.
Ispratio me stazom do mojih vrata. Josephine je odmah otvorila.
Samo je jo ona ostala u mom kuanstvu. Opazio sam da se
smjeka.
Edward i ja smo ga pronali. Bio je na onom jezercu u Coney
Garthu gdje je katkad odlazio na ribarenje. I sada je pecao, bio je
gladan. Napokon je primijetila moj izraz lica. Sirom je otvorila oi.
Gospodine, to se dogodilo?
Proao sam pokraj nje i zaputio se u kuhinju. Timothy je, sav
prljav, sjedio za stolom pokraj Edwarda Browna. Vidjevi me,
nervozno se osmjehnuo, pokazavi veliku rupu izmeu zuba.
Josephine mi je rekla da se vie ne ljutite na mene, gospodine,
rekao je drhtavim glasom.
Ne ljutim se, Timothy. Glas mi je pucao. Pogrijeio sam, nisam
smio tako dugo biti kivan. A Martin Brocket je lagao. Ti nisi kriv za
njegov odlazak. Jesi li dobro?
Jesam, gospodine. Promotrio je najprije mene, a zatim i
Nicholasa, koji je stajao na kuhinjskom pragu. Gospodine, to
vam se dogodilo? upitao me.
Sve je u redu. Uhvatio sam Timothyjevu mravu, prljavu ruku.
Bar njega nisam izgubio. Od svih ljudi koji su stradali u klopci koju
su postavili kralj i Paget, Timothy je bio najmanje vaan.
Najmanje vaan njima... Ali ne i meni.

EPILOG
VELJAA I547., EST MJESECI POSLIJE
MNOTVO SE NAGURALO ispred palae Whitehall. Ljudi su stajali s
obje strane ceste do Charing Crossa, a zatim du Cockspur Streeta.
Poslije se govorilo da su se redali ak do Windsora. Svi su odjenuli
svoje najtoplije ruho; unato vedrom nebu, bila je cia zima sive
lokve bile su zamrznute, a s istoka je puhao otar vjetar. Oni iz
niih stalea, odjeveni u kouhe i otrcane kapute, grbili su se i
tresli na hladnoi. No nisu odlazili kuama silno su eljeli vidjeti
 594

veliku predstavu.
Ja sam nosio svoju zimsku halju podstavljenu krznom, ali ne i
zlatni lanac. Vratio sam ga zlataru jo koncem kolovoza. Za ovu
kraljevsku prigodu nije trebalo ostaviti dojam na sredinju osobu.
Kralj Henrik VIII. je umro, a njegov sprovod samo to nije poeo.

BILO JE poznato da je kralj u rujnu, tijekom kratkog
ceremonijalnog putovanja u Guildford, ponovo zapao u vrlo teko
stanje i da se vie nije dokraja oporavio. Zdravlje mu se ponovo
pogoralo u prosincu, i krajem sijenja je preminuo. Tijekom tih
posljednjih mjeseci imalo se o emu aputati u Innovima. Kao i
uvijek, teko je bilo razluiti istinu od pukog naklapanja, no veina
se slagala da su tijekom jeseni religijski radikali odnijeli konanu
pobjedu. Lord Lisle je na zasjedanju Krunskog vijea oamario
biskupa Gardinera, a kralj je prije smrti odbijao primiti biskupa.
Bilo je u tome logike: konzervativna frakcija svoje je uloge stavila
na kraljiinu krivnju za herezu i uspjeh Bertanove misije. Oba
uloga su propala i kralj se, znajui da umire, okrenuo onima koji e
osigurati da vrhovnitvo nad Crkvom bude sauvano za njegova
sina.
U prosincu su vojvoda od Norfolka i njegov sin, grof od Surreyja,
iznenada uhieni. Grof je optuen da je protuzakonito sjedinio svoj
i kraljevski grb. Parlament ih je temeljem Zakona o gubitku
graanskih prava obojicu osudio zbog izdaje. Mladi grof pogubljen
je u sijenju, a Norfolk, glavni konzervativac, i sam bi zavrio s
glavom na panju da dan prije predvienog pogubljenja kralj nije
preminuo. Meni je njihova osuda zvuala kao namjetaljka kralj
se ve sluio takvim metodama da se rijei Anne Boleyn i Thomasa
Cromwella. Stari vojvoda zasad je ostao iv. Zatoen je u Toweru.
Govorilo se da je kralj, ve na samrti, pozvao u Whitehall
nadbiskupa Cranmera. Kad je Cranmer stigao, Henrik vie nije bio
u stanju govoriti. Nadbiskup ga je zatraio da mu znakom dade do
znanja da umire s vjerom u Krista, na to mu je Henrik uspio tek
stisnuti ruku. Kralj se tako nije ni ispovjedio, niti je dobio
 595

posljednju pomast. Umro je moda stjecajem okolnosti

sukladno protestantskom tumaenju vjere. Zanimljivo je,
meutim, da je u oporuci naloio da mu se slue tradicionalne mise
zadunice. Kao i za ivota, Henrik je i u smrti bio nedosljedan.

VIVE LE ROI7 Edward VI.! Tako su glasnici objavljivali da zemlja
ima novoga kralja, tog mravog, visokog djeaia. Bivi kralj je u
oporuci sastavljenoj tik pred smrt imenovao novo Krunsko vijee,
koje je trebalo vladati zemljom do Edwardove punoljetnosti. Veina
lanova prihvaala je protestantsko uenje. Bili su tu lord Lisle i
grof od Essexa, brat Katarine Parr, ali i oni koji su se povijali kako
vjetar pue. Paget je ostao glavni tajnik, a svoje mjesto u Vijeu
imali su i Wriothesley i Rich. Svi su prihvatili kraljevu posljednju
promjenu puta. No biskupa Gardinera nije bilo. Kralj ga je ostavio
da nemono kipti postrance. Govorilo se da uskoro slijedi radikalna
vjerska reforma.

7 ivio kralj (franc.)

U taboru reformista Seymourovi su nadvladali Parrove. Katarina

Parr, unato svojim nadama, nije postala namjesnica. Bila je tek
kraljeva udovica, a Vijee je odmah imenovalo Edwarda Seymoura,
lorda Hertforda, za zatitnika mladoga kralja. Upravo je lord
Hertford sada zauzimao glavno mjesto za vijenikim stolom. Za
lana Vijea imenovao je i svog brata Thomasa.
aputalo se da je kraljeva oporuka krivotvorena nakon njegove
smrti. Navodno se lord Hertford urotio s karijeristima i u oporuku
ubacio toku o nepodijeljenim kraljevim povlasticama prema
kojoj je Vijee svoje lanove moglo nagraivati titulama,
osiguravajui tako njihovu vjenu lojalnost. U svakom sluaju,
novih plemikih naslova nije manjkalo, pa je tako Richard Rich,
primjerice, postao lord Rich od Leesa u Essexu. No nitko sa
sigurnou ne zna to se tono dogodilo tih prvih dana nakon
 596

kraljeve smrti. Moda to zauvijek ostane nepoznanica.

VLASTI su poticale ljude da dou na pogreb, ali nazonost nije
bila obvezatna. Mislim da je veina ljudi, ba poput mene, dola
svjedoiti zavretku jedne epohe. Oni mlai u mnotvu nisu ni
znali za drugog vladara, dok sam se ja samo mutno sjeao bilo
mi je tada sedam godina kako mi draga majka govori da je kralj
Henrik VII. umro i da je novi Tudor naslijedio prijestolje.
Zadrhtao sam i protrljao ruke utopljene rukavicama. Nasuprot
mnotvu, palaa Whitehall bila je prazna, obavijena tiinom.
Pogrebna povorka krenut e junije, iz crkve u Westminsterskoj
palai.
Uz mene su, svaki s jedne strane, stajali Philip Coleswyn i
Nicholas.
Da, ba je hladno, ree Coleswyn. Ali moda nam sad
predstoji vrijeme prave vjere.
Predstoji nam vrijeme pravog snijega, promrljao je Nicholas,
sudei po ovom vjetru. Njegov linkolnirski naglasak duljio mu je
samoglasnike.
Mislim da si u pravu, sloio sam se.
Posljednjih mjeseci mladi je bio moja stijena. U uredu je radio
poletnije i vjetije, preuzevi vei dio Barakova posla. Dodue,
trebao je nadzor, a katkad je bio bahat prema Barakovim
prijateljima iz niih stalea, pisarima i pomonim odvjetnicima.
Brzo je uio, no i dalje je grijeio. Postao je pomalo i drzak, to je
est sluaj s onima koji su naglo unaprijeeni, pa sam ga trebao
blago opominjati. No uvidio sam da se ispod njegove razmetljivosti i
jeziavosti krije stamena osobnost. Nisam znao koliko dugo e
ostati kod mene, niti zato je tako odan: moda je, nakon one svae
s obitelji, elio negdje pustiti korijenje. Kako god, bio sam mu silno
zahvalan i pozvao ga da danas zajedno idemo na pogreb.
Pred Whitehallom, sjeverno od velikih Holbeinovih dveri, bila
 597

nas je doekala velika skupina odvjetnika. Njihov status davao im

je pravo da budu u prvim redovima okupljenog mnotva. Nosili su
svoje crne halje, a veina je zbog hladnoe navukla i kapuljae. Na
trenutak mi se uinilo da gledam skupinu redovnika.
Svi su se okretali prema meni. Kao to sam i predvidio, vijest o
mom uhienju i sasluanju pred Krunskim vijeem isplivala je na
povrinu, i postao sam predmet ogovaranja. Znao sam da se
apue o Barakovu odlasku. Jack je u Lincoln's Innu bio poznat po
svojoj duhovitosti i drskosti.
Znancima sam slubeno kimao glavom. Rizniar Rowland, nosa
crvenog od hladnoe, prijekorno me promatrao. Vincent Dyrick, u
pratnji ene i troje djece, samo me kratko pogledao, pa okrenuo
glavu. Ispred svih njih stajao je William Cecil. Podignuo je ruku i
kimnuo mi. Uzvratio sam pozdrav. Cecilu ide vrlo dobro; tajnik je
grofa od Hertforda i ve je sad, unato mladosti, prilino utjecajan.
Uto se poznati mukarac probio kroz gomilu odvjetnika i glasno
me pozdravio. Philipa Coleswyna nisam vidio od ljeta, no radosno
sam prihvatio njegovu ruku. Poveo je Nicholasa i mene u prve
odvjetnike redove. Pitao sam ga za obitelj. Kazao je da su svi
dobro. Izgledao je oputeno i zadovoljno. Uasni strahovi koji su ga
muili tijekom ljeta bili su iza njega. Upitao me za zdravlje. Samo
sam kratko rekao da je sve u redu. Premda sam imao potkapu, te
navuenu kapuljau kao i veina ostalih odvjetnika, Philip je
pogledom pokuao pronai moju kosu. Moda mu je netko rekao da
sam nakon one kolovoke noi posve posijedio. Isprva mi je kosa
bila bijela samo u korijenu, pa sam izgledao kao jazavac, no kako je
rasla, tako je bivala potpuno sijeda. Ve sam se naviknuo na to.

KASNE, primijetio je Nicholas, topui na mjestu.
Mnogo se toga trebalo organizirati u Westminsteru, rekao je
Philip. U Windsor ide oko dvije tisue ljudi, to pjeice, to na
konjima. Svatko od njih mora biti na svome mjestu.
Ba njih briga to obini ljudi ekaju, ljutito sam rekao. Philip
 598

me pogledao, iznenaen mojim ogorenjem. Moram paziti to

govorim jer e ljudi misliti da sam postao anabaptist, a novoj vlasti
e naelo o jednakosti meu ljudima biti jednako neprihvatljivo kao
i staroj, ma kako radikalne bile vjerske promjene koje e uslijediti.
Pogledam prozor iznad irokog svoda Holbeinovih dveri. Ondje se
nalazila kraljeva radna soba u koju me bio pozvao one uasne noi.
Nikad vie s tog prozora kralj nee gledati svoje podanike.
Odjednom se osjetih posve slobodnim.
Pretpostavljam da ne znate to je s gospoom Slanning, ree
Philip.
Zapravo, znam. Guy mi je javljao novosti o njoj. One kolovoke
noi bio je bijesan na mene, i to s pravom, no u tjednima koji su
uslijedili, kad sam zapadao u mrana raspoloenja, pomagao mi je
svojim savjetima. Njegovo suosjeanje nadvladalo je gnjev, na emu
sam mu bio vjeno zahvalan. Pogledao sam Philipa, pitajui se
kako e prihvatiti ono to mu imam rei. Gospoa Slanning je u
Francuskoj. Ljudi nakon sklapanja mira opet mogu putovati
onamo. Vratila se katolikoj vjeri i otila u samostan, negdje u
provinciji.
U samostan? Philip je zvuao zaprepateno.
Ne znam je li ve poloila koji zavjet. Pripreme za redovnitvo su
dugotrajne. Upitah se je li se napokon ispovjedila. Mislim da je
tako najbolje za nju. Teko bi se suoila sa svijetom oko sebe. Svu
svoju imovinu predala je redovnicama. Edwardov dio od prodaje
kue pripast e njegovoj obitelji. Iza Isabel ne ostaje nitko.
Philip je s negodovanjem spustio glavu. Moda su joj papisti
pruili udobno pribjeite, ali time je izgubila svaku priliku za
spasenje.
Nicholas ga pomno pogleda. Dakle, vi drite da e gospoa
Slanning, kad umre, zavriti u vatri ba kao i gospoa Askew?
Samo to e u njenom sluaju lomaa gorjeti cijelu vjenost?
Boji zakoni ovjeku nisu shvatljivi, mladiu, odvratio je
Coleswyn odsjeno.
Ako su Boji zakoni takvi, rekoh tiho, onda ih doista nije
 599

mogue shvatiti. Sjetih se Hugha Curteysa, svog tienika. Kad se

prole jeseni u Antwerpenu pootrio progon protestanata, Hugh se
preselio u Hamburg. Sada je radio unutar Hanze, saveza
njemakih trgovakih gradova.
Zbog te velike borbe izmeu protestanata i katolika posvuda po
Europi, svatko je mogao postati izbjeglica i zatvorenik. Ili mrtvac.

POGREBNA povorka jo nije bila na vidiku. No dravni slubenici
poeli su se uurbano vrtjeti oko Holbeinovih dveri kroz koje e
povorka proi. Jedan od njih drhturio je u mantiji.
Sjetih se kako je mjesni vikar kasnio na nemjerljivo manji obred
prije mjesec dana kad su se oenili Josephine i Edward Brown.
Vjenanje se odralo u maloj Brownovoj upnoj crkvi. Doli su
njegovi roaci, prijatelji iz Inna, te gazda. Josephine nije imala
nikog od obitelji, i ja sam je odveo do oltara. Bio sam ponosan na
svoju ulogu, no Josephine e mi silno nedostajati. Prolog tjedna
par se preselio u Norwich. Unajmio sam starog gunavog momka
po imenu Blaby da se brine o mojem kuanstvu dok ne pronaem
novog majordoma. Uz njega, u kui smo sada ivjeli jo samo
Timothy i ja. Vrlo oprezno sam nagovarao djeaka da, kad navri
etrnaest, ode na egrtovanje potkivau u Innu. Obuku u
financirati ja. Djeak mora dobiti priliku u ivotu.
A onda ih ugledam, prvi put u posljednjih est mjeseci. Stajali
su malo podalje od nas, odmah iza prvih redova. Barak i Tamasin.
Ona je nosila debeli kaput s kapuljaom, no bila je blijeda. Guy mi
je javio da je prije dva tjedna, one noi kad je umro kralj, rodila
zdravu djevojicu. Jo ne bi smjela izlaziti na ovakvu hladnou, no
pretpostavio sam da je ustrajala.
Barak je jo uvijek izgledao loe. Lice mu je bilo naduto.
Udebljao se. Srce mi se stegne kad ugledam kako mu desni rukav
kaputa pri vrhu zjapi prazan. Podignuo je glavu i pogledi nam se
sretnu. I Tamasin me ugledala lice joj se smjesta ukoi.
Dolaze! vikne netko. Gomila se uskomea i zamrmori. Mnogi
 600

stanu izvijati vratove prema Holbeinovim dverima. Onkraj njih u

zimskoj se studeni uo molitveni pjev. No i dalje se nitko nije
pojavljivao. Ljudi su se vrpoljili i toptali nogama, a neki su i potiho
rogoborili.
Osjetih da se ljudi u blizini pomiu. Okrenem glavu i ugledam
Baraka kako se postrance probija prema nama. Tamasin je ostala
na svome mjestu. Bijesno je zurila u mene.
Barak lijevom rukom uhvati Nicholasa. Kako si, Nick? Nisam te
vidio od one noi. Jesi dobro?
Da... jesam. A vi? Nicholas je zvuao iznenaeno, to me nije
udilo. Jedne veeri u listopadu otiao je posjetiti Baraka, no
Tamasin mu je zalupila vrata u lice. Novac koji sam joj slao preko
Guya vraao se bez ikakve poruke.
Kako postupaju s tobom? Barak glavom pokae na mene.
Ima puno posla?
Da, imam... Nedostajete nam u uredu.
Barak se okrene prema meni. A kako ste vi? Njegove oi ba
kao i naduto lice jo su uvijek odraavale bol i teko stanje kroz
koje je proao.
Dosta dobro. Volio bih da sam znao to se dogaa s tobom...
Sluajte me, ree on tiho. Moram biti brz. Tammy nije drago
to razgovaram s vama. Samo sam vam htio javiti da sam dobro.
Dobio sam ponudu da se, kad jo malo prizdravim, prikljuim
skupini niih odvjetnika. Razgovarat u s klijentima, pronalaziti
svjedoke i slino. Radit u ono za to mi ne trebaju obje ruke.
Dakle, ne morate se brinuti.
Neopisivo mi je ao, Jack, neopisivo, rekoh. Tamasin je u
pravu, sve je to moja krivnja.
Glupost! odvrati mi Barak s poneto stare ustrine. Ja sam
odluio da u se ukljuiti u tu stvar, ja sam obmanjivao Tamasin.
Zar me vie ne smatrate sposobnim da donosim vlastite odluke?
Ljutiti gr prijee mu preko lica, a ja shvatim da on sam sebe vie
ne doivljava sposobnim, potpunim mukarcem. Nita nisam
rekao.
 601

Kako je djetece? upitao je Nicholas. uli smo da ste dobili

ker.
Slubenicima Lincoln's Inna nikad nita ne promakne, ha?
naali se Jack, ba kao nekad. Da, zdrava je, ivahna i glasna kao
majka. Zvat e se Matilda.
estitam, Jack, rekoh tiho.
On preko ramena pogleda Tamasin. Bolje mi je da se vratim.
Javit u vam se kad ponovo ponem raditi. to se ovoga tie,
pokazao je na prazan rukav, batrljak je zacijelio i Guy mi izrauje
nekakav nadomjestak. Nee biti ni blizu aci, no bolje ita nego
nita. A Tammy... Samo joj dajte vremena. Radim na tome. ujte,
lake joj je svaliti krivnju na vas nego na mene.
Bilo je istine u tome. Opet, imala je puno pravo optuivati me
zbog Baraka. Ni sam se nisam prestajao kriviti to je ostao sakat.
Barak mi je kimnuo i poao natrag eni. Vidjela je da smo
razgovarali i sad me promatrala oajniki, poraeno. Srce mi se
stegnulo od boli. Svrnuo sam pogled.
Vie nije bilo amora, mnotvo je opet utihnulo. Onkraj
Holbeinovih dveri molitveni pjev uo se sve glasnije. Povorka se
pribliavala. Ljudi su skidali kape i kapuljae. I ja sam spustio
svoju. Kroz potkapu sam osjeao nalete ledenog vjetra. Dvojica
slubenika na konjima projahali su kroz dveri i provjerili je li cesta
prohodna. Potom ispod irokog svoda pjeice ponu prolaziti
sveenici i zbor kraljevske crkve. I dalje su pjevali. Slijedilo ih je
tristotinjak ljudi u novim crnim haljama, s bakljama u ruci. Bili su
to siromasi koji su, po tradiciji, predvodili pogrebne povorke
velikodostojnika. Hja, u Engleskoj sada imamo mase siromaha.
Nikad prije nije ih bilo toliko.
Iza njih, s kraljevim gardistima na bokovima, jahalo je na
desetke stjegonoa, dravnih velikodostojnika bili su, dakako,
suta suprotnost siromasima. Naas bih spazio neko poznato lice
Cranmera, Wriothesleya, Pageta. Spustio sam glavu pretvarajui
se da alujem.
Nakon to su svi proli, pojave se velika mrtvaka kola.
 602

Odvjetnik iza mene nagnuo se pokraj Nicholasa. Makni se,

dugonjo, rekao je nestrpljivo. Pusti me da vidim.
Mrtvaka kola vuklo je osam velikih konja s crnim prekrivkama.
Jahali su ih mladi kraljevi paevi sa zastavama. Kola su bila bogato
ureena, a golemi lijes bio je natkriven zlatom protkanim
baldahinom. Na lijesu je leala zauujue vjerna votana figura
kralja Henrika. No nije to bio kralj kojeg sam pamtio od prolog
ljeta, ve onaj s Holbeinova murala: u naponu snage, crvene kose i
brade, vrstog i snanog tijela. Figura je bila odjevena u draguljima
ukraen barun, a na glavi joj je bila crna kapa za spavanje.
Votano lice bilo je staloeno i spokojno. Sumnjam da je Henrik
ikad tako izgledao.
Poela je zvonjava. Ljudi su spustili glave, a uo sam i nekoliko
jecaja. Gledao sam votanu figuru kako prolazi i upitao se to je
Henrik uistinu postigao. to nam je donijela njegova osebujna
vladavina? Misli mi zaokupe dogaaji od posljednjih deset godina:
drevni samostani su uniteni, redovnici umirovljeni, a sluge
baene na cestu; ljudi su proganjani i spaljivani zadrhtim kad se
sjetim kako je glava Anne Askew eksplodirala; imali smo veliki rat
kojim nita nismo ostvarili, a zemlja je osiromaena ukoliko se
siromatvo nastavi iriti, bit e problema: obini ljudi vie nee
moi podnositi glad. Uza sve to, pod Henrikom se stalno, ba stalno
ivjelo u opasnosti od sjekire. Sjetih se svih onih koji su stradali od
nje, a osobito ovjeka kojeg sam nekad davno dobro poznavao:
Thomasa Cromwella.
Evo, i tome je doao kraj, ree tiho Philip Coleswyn.

DVA tjedna kasnije u ured mi je stigla poruka; glasnik je dojahao
iz Chelseaja kroz gusti snijeg koji je padao ve danima. Henrik je
dotad ve bio pokopan, a mali kralj Edward okrunjen. Prialo se da
je jedne noi, dok je pogrebna povorka stajala na putu za Windsor,
Henrikovo tijelo eksplodiralo i da je iz njega iscurila neka smrdljiva
tvar koja je odmah privukla pse time bi bilo ispunjeno
proroanstvo jednog starog redovnika da e psi lizati Henrikovu
 603

krv, kao to su u Bibliji lizali Ahabovu. No sve to zvualo mi je

odve promiljeno, i nisam vjerovao da se uistinu dogodilo.
Kad je glasnik stigao, radio sam u svojoj sobi. U vanjskom uredu
Skelly je pripremao predmet za sud, dok se Nicholas, sav umrljan
tintom, svojski trudio oko jednog iskaza. Odmah sam prepoznao
peat. Pisala mi je kraljica. Tonije, kraljeva udovica. Otvorio sam
pismo bljetavilo snjenog dvorita ulijevalo se u sobu i dodatno
istaknulo krasopis na bijelom papiru. Pismo je bilo kratko, napisao
ga je njen tajnik. Pozvala me da je sutra popodne posjetim u palai
Chelsea.
Odloio sam pismo. Nisam oekivao da e mi se Katarina Parr
ikad vie javljati. Od onog suoenja s kraljem pokuavao sam,
koliko god sam mogao, ne misliti na nju. No kraljeva naredba da joj
se ne pribliavam prestala je njegovom smru. Bilo mi je ao to
Katarina Parr nije, kao to se nadala, postala Edwardova
namjesnica, no s veseljem sam sluao prie da je kralj u svojoj
oporuci bio velikoduan prema njoj, ba kao i prema lady Mary i
lady Elizabeth: svaka od njih sada je bila vrlo bogata i samostalno
uivala visok status. Govorilo se da bi se Katarina Parr s vremenom
mogla ponovo udati, a spominjalo se ime Thomasa Seymoura.

SAM SAM na konju krenuo u Chelsea. Genesis se polako probijao
iz Londona jer put je bio prekriven zbijenim snijegom i ledom.
Palaa Chelsea bila je divna nova rezidencija od crvene cigle,
podignuta na rijenoj obali usred irokih vrtova, koji e u proljee
biti prekrasni. Procijenio sam da u palai moe ivjeti dvjestotinjak
ljudi. Straari na ulaznim dverima i dalje su nosili kraljiinu
livreju. Propustili su me, i majordom me povede kroz palau. Sluge
su tiho hodale amo-tamo, ali na vratima, za razliku od Whitehalla,
nije bilo straara, a u kutovima nisu stajali politiari. Majordom me
doveo do vrata u stranjem dijelu rezidencije i pokucao. Poznat glas
pozvao ga je unutra.
Uao sam za njim u golemu odaju. Odmah sam uoio neke
predmete koje sam bio vidio na kraljiinoj galeriji: ukraenu uru i
 604

krinju s kovanicama, koja je stajala na stolu pokraj ahovske

garniture. Kraljeva udovica stajala je leima okrenuta velikom
prozoru u nii. Njena crnina, ukljuujui tamnu trokutastu
kapuljau, bila je u opreci sa snjenim travnjacima. Duboko sam
se naklonio, a ona otpravi majordoma.
Matthew, mjesecima se nismo vidjeli, rekla je.
Istina, Vae Velianstvo.
Blijedo joj je lice bilo lijepo i pribrano kao i uvijek. Po njezinu
dranju shvatio sam da je oputenija i odlunija no prije. ao mi je
to su vai napori da mi pomognete zavrili loe, rekla je blago.
Znadem tko je imao Tualjku, i to se dogodilo vama i vaem
sirotom pomoniku.
Zna li i da sam zbog nje lagao kralju? Na njezinu licu to nisam
mogao proitati, a takvo to je nisam smio upitati. Vratili su vam
rukopis?
Da, dobila sam ga od namjesnika. Osjetio sam da ju je malo
zasmetalo to je morala spomenuti ovjeka koji je zauzeo poloaj
kojem se nadala ona. Kanim ga objaviti ove godine, dodala je.
Iznenaeno sam je pogledao. Vae Velianstvo, nije li to...
opasno?
Sada vie nije. Gospodin Cecil se ponudio da napie predgovor.
Kao i ja, i on smatra da bi Tualjka grenika mogla pomoi nekoj
ispaenoj dui da pronae put do spasenja. Cecil je ostao moj
dobar prijatelj.
Drago mi je. On je vrlo sposoban mladi.
A vi ete dobiti potpisani primjerak.
Oh... hvala vam.
Koraknula je prema meni. Opet naglaavam da znadem koliko
vas je stajala potraga. Svojim svjedosmeim oima gledala je ravno
u mene, i postalo mi je jasno kako zna da sam lagao kralju zna
da sam mu rekao da sam osobno predloio potragu za rukopisom,
umjesto da ga ona obavijesti o krai. S time se, kazao sam tada
pred kraljem, sloio njen stric. Paget je rekao da e lorda Parra
 605

ispitati sutradan; zacijelo je i lord na sebe preuzeo dobar dio

odgovornosti.
Bit u vam zahvalna do smrti, rekla je.
Hvala vam, Vae Velianstvo. Uslijedila je nelagodna tiina.
Morao sam je prekinuti. Kako je lord Parr? upitao sam.
Vratio se na selo, odvratila je ona tuno. Samo kako bi umro,
bojim se. Prologodinje vrijedno slubovanje za mene bilo mu je
odve naporno. Ve je ionako bio bolestan.
ao mi je to to ujem.
Iskreno me pogledala. Ako je ikad bio grub prema vama, bilo je
to zato to me silno voli.
Osmjehnuo sam se. To mi je uvijek bilo jasno.
Prila je ahovskoj garnituri. Figure su bile postavljene za novu
partiju, i naas sam pomislio da e me pozvati da igramo. No samo
je podignula jednog pijuna i odmah ga spustila natrag. Poslala
sam po vas zato to vam mnogo dugujem. Osmjehnula se. Da vam
ponudim posao, ako ga elite.
Nisam odgovarao. Ne valjda neto u vezi s politikom? ak bih i
njoj odbio takvu ponudu.
Kraljeva udovica spojila je dlanove. Moja situacija uvelike se
promijenila. Udovica sam i slobodna ponovo se udati. Za neko
krae vrijeme. Zarumenjela se i brzo spustila pogled, kao da je
znala da je ja i mnogi drugi u tome ne bismo podrali. Bit e da su
glasine tone. enik e biti Thomas Seymour. Kakva teta, pomislili
maloduno. Nije ni najmanje nje dostojan.
Mislim da me izraz lica odao jer je duboko udahnula i rekla:
Ako doe do toga, bojim se da vas vie neu moi zaposliti, niti se
viati s vama. Da, svaka dvojba je uklonjena: njen odabranik je
Seymour, ovjek s kojim me vee samo obostrani prijezir. No o
kakvom se zaposlenju radi?
Zasigurno ste uli, nastavila je, za promaknua koja su
uhvatila maha nakon kraljeve smrti.
uo sam samo glasine, rekao sam oprezno.
 606

Tuno se osmjehnula. Ne brinite se, Matthew. Otkrit u vam

neto povjerljivo, ali samo zato to je u vaem interesu da to znate.
Oprostite mi, Vae Velianstvo, rekao sam tiho, ali tajne me
vie ne zanimaju. Ne elim znati nijednu.
Ova se tie Richarda Richa, gledala me u oi. Baruna Richa,
kako ga sada moramo zvati.
utke sam grizao usnu. Kraljeva udovica spustila je pogled na
ahovsku garnituru. Rich je na vrijeme promijenio stranu.
Promaknut je, a bojim se da e uskoro biti i na jo viem poloaju.
Usredotoeno me promotrila. I Thomas Wriothesley je sada
plemi, no od svih ljudi, ba njega mui savjest, pa prigovara lordu
Hertfordu zbog nekih ovlasti koje si je prisvojio. Wriothesley nee
jo dugo biti predsjednik Gornjeg doma. Tako sam ula, a svom
izvoru vjerujem. Izvor je Thomas Seymour, pomislih, namjesnikov
brat. Naslijedit e ga Rich.
Duboko sam udahnuo. Rich godinama udi za tim poloajem.
Knjiga Anne Askew ve je prokrijumarena u Englesku iz
Europe, i istina o Richu uskoro e biti objavljena. Namjesniku je
sve to se dogodilo ve poznato. Namrtila se, a onda se nagne nad
ahovsku plou i pomakne naprijed konja. Unato tome,
namjesnik eli da Rich bude predsjednik Gornjeg doma. Rich je
lukav i iskusan odvjetnik, dobro poznaje politiku. Usto,
uzdahnula je, ljudi ga se boje.
Ako Rich bude predsjednik Gornjeg doma, pravosudni glavar,
bit e u mogunosti unititi moju karijeru. Zavrtio sam glavom.
Moda je dolo vrijeme da se povuem. Ve sam o tome razmiljao
prolog ljeta, prije no to su otpoele nevolje. No onda tvrdoglavo
pomislih kako ne elim da me bilo tko otjera. Volim svoj posao, a
morao sam misliti i na Timothyja, Nicholasa i, dakako, Baraka.
Uostalom, kamo bih otiao? to bih radio?
ao mi je, Matthew. Kraljeva udovica isprui ruku prema meni,
kao da me eli dotaknuti, no onda je spusti. Bojim se da bi vae
mjesto vieg odvjetnika na Sudu za zahtjeve uskoro moglo pripasti
nekom drugom.
 607

Da. No Rich ne bi stao samo na tome. Moda bi uslijedila nova

optuba za zlouporabu dunosti, koja ovog puta ne bi bila
odbaena. Siguran sam da bi rizniar Rowland rado suraivao s
njim.
Kraljeva udovica tuno je kimnula. To je lako mogue, ree, pa
nastavi odlunim glasom: No nita vam se nee dogoditi ako
budete imali slubu kod osobe visokog ranga.
Zbunjeno sam je pogledao. Ali, Vae Velianstvo, maloprije ste
rekli da ete se...
Nisam mislila na sebe.
Nego na koga?
Osmjehnula se. Zasigurno jo ne znate da sam postala
skrbnica lady Elizabeth. ivjet e ovdje sa mnom, zajedno sa svojim
uiteljem i osobljem. Otac joj je ostavio mnoga imanja, i Elizabeth
je sada vrlo bogata mlada dama. Kao i lady Mary koja se, ako
prihvati vjerske promjene koje dolaze, moe udati. to se tie naeg
mladog kralja..., rastegnula je osmijeh, ... on je dobar momi,
zdrav i bistar. Ako poivi dugo poput oca, moe vladati pola
stoljea. Vidio sam da je sretna to je njena strana pobijedila,
unato tome to obitelj Parr nije zasjela na sam vrh. Lady
Elizabeth daleko je od prijestolja, nastavila je. Nema sumnje da e
se u dogledno vrijeme udati za nekog visokog plemia. No sada joj
je tek trinaest godina i do daljnjega je pod mojom brigom. Uskoro
emo osnovati vijee koje e se baviti njezinim nekretninama. Ve
po prirodi stvari, to e traiti i mnogo pravnikog posla. Za poetak
posjedi koje je naslijedila moraju se prenijeti na njeno ime.
Duboko je udahnula i ponovo se osmjehnula. eljela bih da vi
vodite sve pravne poslove u vezi s njenim imanjima. Bila bi to
stalna sluba. Izvjetaje ne biste podnosili meni, nego rizniaru
lady Elizabeth, sir Thomasu Parryju. On bi vam davao konkretne
pravne zadatke. Ured mu nee biti ovdje, nego u blizini sudova.
Zastala je, pa dodala: Razgovarala sam s lady Elizabeth. Sjea se
susreta s vama i rado je prihvatila moj prijedlog.
Razmiljao sam. Elizabeth je najmanje vano kraljevo dijete, no
stalna sluba koju bih obavljao za njeno domainstvo pruala bi mi
 608

zatitu pred neopravdanim Richevim progonima. A moja sluba na

Sudu za zahtjeve, istina je, zasigurno nee potrajati. Ovo novo
imenovanje donijelo bi mi stalan priljev poslova, i to u podruju
zemljinoknjinog prava, to je moja najua struka.
Novi poetak za nas oboje, Matthew, rekla je kraljeva udovica.
Kolebljivo se osmjehnula, kao da se ispriava.
Pogledavi je, opet se zapitah kako je mogue da se ta
profinjena, prekrasna i duboko moralna ena udaje za mukarca
poput Thomasa Seymoura? Moda Katarina Parr, nakon toliko
godina obveza, sada naprosto eli sama izabrati enika. Ako nita
drugo, Seymour je zgodan.
Hoete li prihvatiti slubu? upitala je.
Pogledao sam je i kimnuo. Hou.
Lady Elizabeth trenutno nije ovdje nego u palai Richmond.
Molim vas, poite sada onamo i prisegnite joj na vjernost. Poslala
sam poruku da biste danas mogli doi. Moja barka vas eka.
Osmjehnuo sam se. Znali ste da u pristati.
Znala sam da ete mi dopustiti da vam uinim tu uslugu.
Polako sam kimnuo. Hvala vam.
Ona me znaajno pogleda. Elizabeth jo nema ni etrnaest
godina, no po mudrosti i odlunosti ve je odrasla osoba. Rekla je
da svima koji e raditi za nju kaem jednu stvar, neto to bi bilo
djeje razmetanje da se ne radi o Elizabeth.
Da ujem.
Kraljeva udovica potiteno se osmjehne. Moji psi e nositi moje
ogrlice.
Da, rekoh tiho. Mogu je zamisliti kako to govori, i da je pritom
posve ozbiljna.
Kraljeva udovica koraknula je prema meni. Ovoga puta doista
mi je stisnula ruku, i to vrlo vrsto. Zbogom, Matthew. Nikad neu
zaboraviti to ste uinili, niti iskreno potovanje koje ste mi
pokazali. Vjerujte mi da sam ga svjesna i iznimno ga cijenim.
 609

Pogledala me u oi, pa se odmaknula. Bio sam preplavljen

osjeajima i nisam joj mogao odgovoriti. Mislim da je to shvatila
zatresla je zvonce, pozivajui majordoma da me odvede do barke.
Duboko sam joj se naklonio, pokuavajui sakriti suze u oima.
Majordom mi je u hodniku s puno potovanja rekao da e se
pobrinuti da Genesisa vrate u Chancery Lane. Izali smo. Zagrnuo
sam se kaputom i slijedio ga stazom koja je vodila izmeu snijegom
prekrivenih travnjaka. Na molu mi je pomogao da uem u barku, u
kojoj su ve ekala dva veslaa u livrejama.
Barka se polako otisnula sivom Temzom. Kratko sam se osvrnuo
prema palai Chelsea, a onda se okrenem veslaima. Plovio sam
nizvodno, prema Elizabeth.
zavretak

POVIJESNA BILJEKA
Posljednja godina ivota Henrika VIII. bila je jedno od
najburnijih politikih razdoblja njegove vladavine: dogodio se veliki
lov na heretike i napad na kraljicu, dolo je do korjenitih promjena
u vanjskoj politici i pokuaja pomirenja s papom, a koncem 1546. i
do promjene u nadzoru nad Krunskim vijeem radikali su
nadvladali vjerske tradicionaliste i ostali na vlasti u Engleskoj
nakon Henrikove smrti. Naalost, povijesni izvori su vrlo oskudni,
te dogaaji ostaju otvoreni vrlo raznolikim tumaenjima.
Povjesniar Glyn Redworth s pravom je napisao da priroda
interpretativnih eseja nuno zahtijeva sva gledita.
Moje tumaenje dogaaja iz 1546. pozadina je fabule u Tualjci
(izuzev injenice da Tualjka grenika Katarine Parr u stvarnosti
nije ukradena). Stoga u najprije izloiti dijelove prie koji poivaju
na nedvojbenim injenicama, a onda krenuti na za one koje to
bude zanimalo vlastiti smioni pokuaj interpretativnog eseja o
burnim dogaanjima tijekom posljednjih mjeseci Henrikova ivota.
 610

TE 1546. GODINE engleska vladajua elita i obini graani
(osobito u Londonu) bili su podijeljeni na pristae i protivnike
religijske reforme. Nisu to svi pokazivali. Mnogi su ljudi hodali
sputene glave i izbjegavali nevolje, dok su oni vladajui, ovisno u
kojem je smjeru puhao vjetar, mijenjali strane kako bi ostvarili
politike probitke. A vjetar je sredinom tudorskog razdoblja puhao
4 uistinu estoko: Henrik VIII. je, nakon to se 1532. 1533.

raziao s Rimom, desetljee i pol vagao izmeu tradicionalne i

radikalne religijske politike.
Veina reformista nisu bili i drutveni radikali, izuzev
anabaptista, od kojih su tradicionalisti napravili pravog zloduha. U
Nizozemskoj i Njemakoj od Lutherovih su se reformista izdvojile
razliite sekte, a anabaptisti (ili odrasli baptisti) eljeli su se vratiti
obiajima ranih krana. To je ukljuivalo zajedniku imovinu, a
time i zbacivanje feudalaca. O tadanjem uzdizanju trgovake
klase, pak, imali su podvojene stavove. Kad su 1534. preuzeli
njemaki grad Mnster, lokalna protestantska vlast udruila se s
katolicima kako bi ih unitila. No anabaptisti su nastavili postojati
u sjeverozapadnoj Europi kao progonjena manjina. Vrlo mali broj
njih pobjegao je u Englesku, gdje su moda uspostavili veze s
preostalim lolardima, ali brzo su uhvaeni i spaljeni. Ostala ih je
tek nekolicina, no dovoljna da nizozemski anabaptist u Londonu
1546. okupi manju skupinu istomiljenika.
Dakako, ta bi skupina, poput one u Tualjci, bila podlona
infiltraciji dravnih pijuna, kojih je bilo mnogo. Londonsko
tiskarstvo bilo je tada u nastajanju (veina knjiga uvozila se iz
Europe), a vlast ga je strogo nadzirala. Naime, tiskari su esto bili
reformisti, od kojih su neki bih povezani s izgnanim engleskim
polemiarima u Njemakoj i Nizozemskoj vlast je najvie
strahovala od Johna Balea, religijskog, ali ne i drutvenog radikala.
Gospou Anne Askew, koja se 1546. skrivala u Londonu,

Redworth, G., U obranu Katolike Crkve: ivot Stephena Gardinera (1990.)

4
 611

uhvatili su dounici. Kasnije su je u Toweru muili Wriothesley i

Rich. Ona je bila jedna od mnogih koji su tijekom lova na heretike
1546. dovedeni na sasluanje pred Krunsko vijee. to se radnje
romana tie, Shardlake s pravom primjeuje da bi klimava optuba
Isabel Slanning teko dospjela pred Vijee.

LONDON JE 1546. bio uzburkano, nasilno, sektako i
osiromaeno mjesto. Samo je godina dana prola otkad je
Francuska ozbiljno zaprijetila invazijom. Zbog kraljeva rata s
Francuskom, Engleska je doslovce bankrotirala europski
bankari odbijali su Henriku posuditi jo novaca, i obezvreivanje
kovanica nastavilo se velikom brzinom, zbog ega je osobito
osiromaila najnia klasa. ini se da je etva 1546. bila bogata, to
je za elitu vjerojatno bilo dobro. Loe etve koje su uslijedile kasnije
tog desetljea uvelike su pridonijele masovnim bunama.

PALAA WHITEHALL, smjetena na rubu grada, bila je posve drugi
svijet. Henrik VIII. je zdanje oduzeo kardinalu Wolseyu, te ga
znatno proirio i uljepao. No proirenje je imalo svoje granice na
istoku je to bila Temza, a na zapadu Ulica Whitehall i Kraljeva
ulica, koje su vodile od Londona do Westminstera. Problem je
rijeen izgradnjom sportskog krila palae na zapadnoj strani
javnog puta, premotenog velianstvenim Holbeinovim dverima,
gdje je Henrik imao svoju radnu sobu. Dvije velike slike spomenute
u romanu jedna prikazuje Henrika i Jane Seymour, te kraljeva
oca Henrika VII. i njegovu enu, a druga Henrika, Jane Seymour
(dotad ve dugo pokojnu), troje Henrikove djece, te mukarca i
enu u pozadini koji su, vjeruje se, bili dvorske lude Will Somers i
Jane bile su najznaajniji ukrasi prekrasno ureene palae.
Scrotsov portret mlade princeze Elizabethe naslikan je u to doba, a
moe se vidjeti u Nacionalnoj galeriji portreta u Londonu.
Dvorac Baynard, kao i palaa Whitehall, vie ne postoji. U
 612

Baynardu se 1546. nalazila kraljiina runica, a bio je i dom njene

sestre Anne i njenog ogora Williama Herberta.

ELITA koja je upravljala Engleskom na kraju vladavine Henrika
VIII. bila je podijeljena religijom, ali i rodbinski. Katarina Parr, kao
i sve Henrikove kraljice, postavila je lanove obitelji na vana
mjesta u svom domainstvu, primjerice lorda Parra i Mary Odell,
dok je njezin ogor William Herbert bio vaan lan kraljeve privatne
komore. Njezin brat William Parr dobio je mjesto u Krunskom
vijeu, kraljevu izvrnom tijelu, a postao je i grof od Essexa.
Danas bismo to nazvali nepotizmom, no u doba Tudora na takve
se stvari gledalo drukije bilo je posve uobiajeno da se
lanovima obitelji izlazi ususret. No to je neminovno proizvelo
mnotvo pijavica, daljih roaka koji su obilazili kraljevski dvor u
nadi da e dobiti kakvu slubu, ba kako sam i opisao u knjizi.
Svi Parrovi bili su reformisti, a obiteljska povezanost meu
njima, ini se, bila je iznimno vrsta, svakako vra nego kod
njihovih reformistikih saveznika i moguih politikih suparnika
Seymourovih, obitelji kojoj je pripadala majka princa Edwarda
Jane Seymour. Thomas Seymour bio je teret svom bratu Edwardu,
sada lordu Hertfordu, koji je ipak, kao prilino vjet politiar, bio
blizak kralju. No, kad je nakon Henrikove smrti zasjeo na sam
politiki vrh, pokazao se nedoraslim za takve visine. Prije toga,
tijekom 1546., kraljev tajnik William Paget je od tienika biskupa
Gardinera postao saveznik lorda Hertforda.

U ISTO JE vrijeme mladi po imenu William Cecil zapoeo svoju
politiku karijeru. Izmislio sam njegovu slubu u kraljiinu
Pravnikom vijeu, no sigurno je da su on i Katarina bili prijatelji.
tovie, Cecil je napisao predgovor Tualjci grenika, objavljenoj
1547. Tijekom te godine Cecil se prvi put javlja u slubenim
zapisima, i to kao tajnik Edwarda Seymoura. Time zapoinje njegov
 613

meteorski uspon, koji kulminira 1558., kada postaje glavni

savjetnik kraljice Elizabethe I.
Edmund Walsingham, pak, bio je stric Francisa Walsinghama,
budueg slavnog Elizabethinog obavjetajca.

INJENICA DA SU se svi ti ljudi meusobno poznavali samo
pokazuje koliko je malobrojna bila tudorska elita u sutini,
radilo se o skupini zemljoposjednika s plemikim titulama. No
skupina se sve vie otvarala dobrostojeim posjednicima bez titule i
trgovakoj klasi, iji su pripadnici traili mjesto na dvoru kako bi
zgrnuli jo vee bogatstvo i, poput Richa i Pageta, stvorili vlastita
velika imanja. Paget i Rich bili su odvjetnici graanskog podrijetla,
no vrlo sposobni. U slubu ih je primio jo Thomas Cromwell. est
godina nakon njegove smrti dobar dio politike elite, kako to
primjeuje Shardlake, i dalje ine ljudi koje je postavio upravo on.
Gospodski status, pak, mnogo je znaio mladiima poput
Nicholasa Overtona, i ljubomorno su ga uvali. Bilo im je
doputeno nositi maeve i ivopisnu odjeu od kvalitetnog
materijala, to obini ljudi nisu smjeli. Odgojeni u tom svjetlu,
doivljavali su se drugaijima od ostalih.

POSJET ADMIRALA dAnnebaulta u kolovozu 1546. opisao sam
vjerno slijedei kratki prikaz u Kronici Charlesa Wriothesleya.
itajui o doeku admirala, shvatio sam da se radilo o
sveanostima uistinu golemih razmjera. Henrik je bio u prvom
planu, no to je bilo njegovo posljednje pojavljivanje u javnosti. Pet
mjeseci kasnije je umro. Pozdravljanje admirala dAnnebaulta u
blizini palae Hampton bilo je, pak, prvo javno pojavljivanje princa
Edtvarda.

 614

Katarina Parr i politika Henrika VIII. pred kraj njegova

ivota interpretativni esej
Povjesniare su dugo zbunjivali veliki preokreti u engleskoj
politici tijekom posljednjih mjeseci ivota Henrika VIII. Izvori su
fragmentarni, uglavnom je rije o rasprenoj korespondenciji i
izvjetajima veleposlanika, a pouzdanost jednog od glavnih izvora o
Katarini Parr, Knjiga muenika Johna Foxea, dovodi se u pitanje.
Povjesniari su podijeljeni oko Foxea, radikalnog protestanta koji je
vrlo polemiki pisao o patnjama protestantskih muenika prije
dolaska na vlast Elizabethe I. Neki su tvrdili da je Foxe odve
pristran da bi bio vjerodostojan, dodajui da je o Katarini Parr
pisao sedamnaest godina nakon to se sve odigralo. Drugi su
uzvraali da je Foxe nastojao pedantno iznijeti sve injenice, i da
njegovi komentari na to nisu imali utjecaja. Ja sam sklon sloiti se
s onima koji tvrde da je Foxe bio iskren i marljiv skuplja razliitih
svjedoanstava, ali prihvaam i rasprostranjeno miljenje da je
njegova kronologija nepouzdana, o emu vie kasnije.
Ako pogledamo politike dogaaje iz 1546., odmah se izdvajaju
dvije stvari. Prva je veliki lov na heretike, koji je tijekom proljea
pokrenut s dvora. Na meti su bili ljudi koji su nijekali
transsupstancijaciju, doktrinu po kojoj se tijekom mise vino i kruh
pretvaraju u stvarnu krv i tijelo Kristovo. Mnogi protestanti s tim se
nisu slagali. Henrik VIII. upravo je na tom pitanju 1539. povukao
jasnu crtu. U Zakonu o est lanaka vjere od te godine nijekanje
transsupstancijacije (ili sakramentalizam) definirano je kao hereza.
Bilo je doputeno jedno javno odricanje. Odbijanje odricanja ili
drugi po redu prijestup bili su kanjivi spaljivanjem na lomai.
Lov na heretike 1546. uzeo je maha, te je Vijee ispitalo ak i
mlaeg sina vojvode od Norfolka (zbog prisustvovanja potencijalno
podrivakim propovijedima u kraljiinoj odaji tijekom korizme),
kao i Henrikova dvoranina i prijatelja Georgea Blaggea. Bilo je
jasno, kako emo vidjeti, da je u opasnosti i sama kraljica. Lov na
heretike dosegnuo je vrhunac 16. srpnja, kad su na Smithfieldu
spaljeni Anne Askew i trojica ostalih osuenika. (Opis spaljivanja u
romanu temelji se na Foxeovu prikazu tog dogaaja.)
 615

Za to je vrijeme donesena odluka (za koju je i u Henrikovu krugu

znalo vrlo malo ljudi) da e kralj u kolovozu u Londonu primiti
papinog izaslanika Guronea Bertana, kako bi se utvrdilo je li nakon
trinaest godina raskola mogue zbliavanje s Rimom.
Na temelju ovoga stjee se dojam da je dravnom brodu kojim je
upravljao Henrik a koji je godinama skretao amo-tamo: od
potpore tradicionalnoj katolikoj praksi (ali bez pape) do korjenite
reforme u prvim mjesecima 1546. napokon odreen stabilan
smjer. Brod je sve bre plovio k unitenju protestantske hereze i
pobjedi tradicionalista, a moda ak i nekakvom dogovoru s
papom.
A onda odjednom, negdje krajem srpnja, dravni se brod okree
i jo bre plovi u sasvim suprotnom smjeru. Lov na heretike tog je
mjeseca zaustavljen, a neki optuenici su potiho osloboeni.
Georgea Blaggea pomilovao je kralj osobno.
Bertano je stigao poetkom sljedeeg mjeseca. S kraljem se prvi
i jedini put sastao treeg kolovoza. Ne znamo kako je tekao
razgovor, ali sastanak je oito bio neuspjean. Henrik je poslije
papi napisao pismo, na koje mu ovaj nikad nije odgovorio. Bertano
je, ignoriran od kralja, ostao u sigurnoj kui do kraja rujna. Tad
se poela iriti vijest o njegovu dolasku, te mu je nareeno da
napusti Englesku.

TIJEKOM JESENI kralj je svojim imaginarnim dravnim brodom sve
bre plovio prema protestantima. Otiao je na ceremonijalno
putovanje u Guildford, koje je trebalo biti kratko. No produeno je,
vjerojatno zato to se ozbiljno razbolio, i na povratku je vie od
mjesec dana ostao u Windsoru. Tijekom tog razdoblja, kao i obino
za ceremonijalnih putovanja, Krunsko vijee bilo je podijeljeno na
dva dijela: jedan dio lanova iao je s kraljem, dok su ostali
obavljali dravnike poslove u Londonu. Uvijek je bilo vanije biti
uz kralja, a vijenici koje je Henrik odabrao da budu s njim sve do
kraja listopada, kad se vratio u London, bili su ili radikali ili oni koji
e se povijati kako vjetar pue.
 616

BISKUP GARDINER, vodei konzervativac, tijekom studenog je
marginaliziran. Kralj ga je odbijao primiti. Potom, u prosincu, drugi
vodei tradicionalist, vojvoda od Norfolka, te njegov sin, grof od
Surreyja, iznenada su uhieni i optueni za izdaju. Dotad se
kraljevo zdravstveno stanje silno pogoralo. Zatvorio se u palau
Whitehall sa svojim najbliim savjetnicima, te krajem prosinca
napisao oporuku. U njoj je imenovao esnaest lanova Vijea koji
e upravljati Engleskom do punoljetnosti njegova tada
devetogodinjeg sina. Svi imenovani lanovi bili su protestanti ili
centristi.

U PROLJEE 1546. dogodio se, uz lov na heretike, i potpuni
preokret u vanjskoj politici. Dvogodinji rat s Francuskom bio je
katastrofalan i skup promaaj. Englezi su okupirali Boulogne, no
bili su pod opsadom. Oruje i hrana onamo se dostavljala
brodovima preko La Manchea, ali po veliku cijenu jer trebalo se
oduprijeti estokim udarima francuskih brodova. Unato tome to
su ga njegovi savjetnici tijekom zime 1545. 1546. usrdno molili
da okona rat, Henrik je to odbijao uiniti.
Odnosi sa Svetim Rimskim Carstvom, koje je bilo u sukobu s
protestantima unutar svojih granica, u to su doba bili promjenjivi i
neizvjesni. Engleska je i dalje bila u formalnom ratu sa kotskom,
a papa je bio nepomirljivi protivnik. U oujku 1546. uvijek
ratoborni Henrik napokon je posluao savjete i odluio da se ta
uasna zbrka mora razrijeiti. Otpoeli su pregovori s Francuskom,
i u lipnju je postignut mirovni sporazum. Admiral dAnnebault, koji
je prije godinu dana vodio francusku flotu, bio je pozvan da u
kolovozu posjeti Englesku. Organizirane su velike sveanosti, to je
svakako bio znak da Henrik eli ostvariti dugotrajan mir.
U isto vrijeme Henrik je postigao novi mirovni sporazum sa
Svetim Rimskim Carstvom, jo jednom europskom katolikom
 617

silom. Mir sa kotskom bio je ukljuen u sporazum s Francuskom.

NAJZAUDNIJE od svega bio je dolazak (preko Francuske) papinog
izaslanika Bertana. Prethodne je godine papa Pavao III. sazvao
Tridentski koncil, ija je svrha bila, izmeu ostalog, da ispita moe
li doi do pomirenja izmeu protestantskih vlastodraca i Svete
stolice. Upravo to je, drim, pozadina Bertanova posjeta trebalo
je ustanoviti moe li doi do sporazuma izmeu Engleske i pape,
moe li se pronai formula koja e Henriku dopustiti da zadri
vrhovnitvo nad Crkvom (koje mu je, iskreno je vjerovao, dodijelio
sam Bog), a da se istodobno postigne nekakav prijateljski dogovor s
papom. Teoloki gledano, kraljevo vrhovnitvo bilo je nepomirljivo s
papinom crkvenom ulogom. Na ovoj diplomatskoj bojinici Henrik
nije uspio.

ZATO JE oujak 1546., kako se ini, bio kljuan za promjene u
domaoj i stranoj politici? Mislim da se pravi odgovor na to pitanje
naglo pogoravanje Henrikova zdravlja esto zanemaruje.
S ove vremenske udaljenosti nije mogue tono utvrditi kakvih
je sve zdravstvenih problema Henrik imao do 1540-ih, no neke su
injenice ipak pouzdane. Stara teorija da je kralj bolovao od sifilisa
odavno je osporena dokaza nema, a mnoge injenice govore
protiv toga. ini se da je sr Henrikovih problema bila njegova
slaba pokretljivost. David Starkey je u svojoj knjizi est ena:
kraljice Henrika VIII. (2004.) iznio teoriju da je Henrik 1528. na
vitekom turniru slomio lijevu nogu. Premda je zacijeljela, komad
odlomljene kosti ostao mu je u listu, koji je trunuo i dijelom se
pretvorio u velik i bolan ir. Kako bilo, Henrik je postupno
odustajao od dotadanjeg aktivnog vjebanja i s godinama postajao
sve manje pokretan. Na portretima je vidljivo da se znatno
udebljao, osobito u razdoblju od 1537. do 1540., u svojim kasnim
etrdesetima, izmeu brakova s Jane Seymour i Anne od Clevesa.
 618

Mjere za njegov oklop iz 1544. otkrivaju da mu je obujam struka

bio 137 centimetara. Ako se do 1546. jo malo udebljao, struk mu
je zacijelo bio irok oko 147 centimetara. Premda je bio visok ak
188 centimetara, po takvom struku znamo da je bio patoloki
gojazan. Zato si je ovjek koji se tako ponosio svojim izgledom
dopustio takvo to? Najvjerojatnije objanjenje jest da je zbog
nepokretnosti i poetnog debljanja, osobito uzevi u obzir tudorsku
prehranu bogatu mesom i slatkiima, patio od dijabetesa tipa dva,
koji je tada bio jo nepoznata bolest. Ako je doista bilo tako, bolest
je podmuklo pridonijela daljnjoj nepokretnosti i novom debljanju
jer Henrik je zbog nje stalno bio gladan i edan.
Do 1546. ve i kratko hodanje kralju je bilo bolno. U palaama
se katkad vozio u kolima (svojevrsnim invalidskim kolicima), a
posebnom napravom su ga podizali i sputali s gornjih katova.
Zbog svoje patoloke gojaznosti i nepokretnosti vjerojatno je bio
izloen jo jednom zdravstvenom problemu dubokoj venskoj
trombozi u nogama. Zapisano je da su mu u to vrijeme obje noge
bile pokrivene irevima, to odgovara dijagnozi dijabetesa. Mogue
je da su se krvni ugruci iz njegovih nogu odvajali i putovali do
plua, te tako izazvali plunu emboliju. Ako se ugruci ne razbiju,
ishod za pacijenta je fatalan. Po opisima Henrikova tekog
zdravstvenog stanja iz 1541., ini se da je patio od niza plunih
embolija, od kojih ga je posljednja, u sijenju 1547., i ubila. Opet,
bio je podloan i modanom i sranom udaru svi njegovi organi
bili su pod tekim optereenjem.
Ako je patoloki debeo Henrik oko 1540. doista postao
dijabetiar, mogue je da je bio i impotentan. Njegove prve tri ene
lako su ostale trudne, no nijedna od tri posljednje nije zaela.
Katarina Parr bila je prilino udan izbor za estu enu. Bilo joj je
vie od trideset, a iza sebe je imala dva braka bez djece (muevi joj,
suprotno proirenom vjerovanju, nisu bili prestari da imaju djecu).
Henriku je bio prijeko potreban drugi muki nasljednik. Princ
Edward (takoer suprotno proirenom vjerovanju) nije bio
boleljivo dijete, no smrtnost djece u tudorskoj Engleskoj bila je
visoka, i da je umro, Henrik bi se vratio na poetak ostao bi bez
mukog nasljednika. Usprkos tome, 1543. oenio je Katarinu, enu
 619

ija je plodnost bila vrlo upitna. Ona nije zatrudnjela tijekom tri i
pol godine braka s Henrikom, no jest tijekom svog sljedeeg braka s
Thomasom Seymourom. Dakle, mogla je imati djecu, no Henrik, po
svemu sudei, za to vie nije bio sposoban.
Kralj, dakako, nije bio kriv za ono to mu se dogaalo. Ako je
moja teorija tona, Henrik nije mogao pronai izlaz iz stranog
kruga boli, nepokretnosti i neumjerene gladi. ini se da mu tijekom
1544. i 1545. ivot nije bio u neposrednoj opasnosti. Meutim, u
oujku 1546. zapao je u vrlo teko zdravstveno stanje (moda je
posrijedi bila upravo embolija), ali se nakon nekoliko tjedana
oporavio. Nova kriza poela je u rujnu, uz itav niz popratnih
zdravstvenih problema, to je kulminiralo kraljevom smru u
sijenju 1547. No smatram da je ve njegovo stanje iz oujka bilo
dovoljno teko da njegovi lijenici (koji moda nisu znali kako
spasiti ivot, ali jesu znali prepoznati znakove skore smrti),
vijenici, pa i on sam, shvate da vjerojatno nee jo dugo ivjeti.
Trebalo je obaviti sve potrebne predradnje da princ Edward
naslijedi tron. Takoer je kralj morao konano odluiti izmeu
radikalne i konzervativne frakcije u Vijeu, te razrijeiti krizu u
vanjskoj politici.
Mahnita diplomatska i politika aktivnost koja je poela tada i
potrajala cijelu godinu bila je potaknuta, smatram, Henrikovim
tekim zdravstvenim stanjem iz oujka.

SLIJEDI moj pokuaj tumaenja urote protiv Katarine Parr.
(Mislim da se radilo samo o jednoj uroti, a ne dvije, kako neki tvrde,
te da je trajala nekoliko mjeseci.) Recentna historiografska djela
Susan James, Linde Porter i Janel Mueller dala su nam mnogo
jasniju sliku kraljice Katarine. Bila je lijepa i profinjena ena, koja
je odrasla nadomak sredita dvorskih zbivanja (obitelj Parr je
tijekom njenog djetinjstva imala manju ulogu u kraljevskom
domainstvu), te je vjerojatno godinama poznavala kralja. Nakon
smrti svog drugog mua, lorda Latimera, u pismu Thomasu
Seymouru izrazila je elju da se uda za njega, no kralj je ve bacio
 620

oko na nju. Vjerovala je kako ju je sam Bog pozvao da se uda za

Henrika kako bi utjecala, koliko god bude mogla, na njegovu
vjersku politiku. Iz spomenutog pisma, naime, dade se zakljuiti
kako je, kad se udala za Henrika, ve bila reformistica.
Katarina, inae vrlo otmjena ena, iznimno je uspjeno i
suptilno obavljala svoje dvorske ceremonijalne zadae, ukljuujui
zabavljanje stranih veleposlanika. Takoer, ini se da je bila i vrlo
topla osoba: vjerna, pouzdana i, primjeivalo se, s dobrim smislom
za humor.
Za razliku od veine tudorskih ena, Katarina je bila dobro
obrazovana. Uiteljica joj je bila njena majka, lady Maud Parr. Kao
djevojica uila je latinski. Ve ga je bila zapustila, no kad je
postala kraljica, obnovila je znanje. Uila je i druge jezike
posljednjih mjeseci Henrikove vladavine pozornost je posvetila
panjolskome, tada korisnom u diplomaciji. Imala je irok spektar
interesa, skupljala satove i novie, i openito bila sklona stjecanju
novih znanja. Bila je vrlo inteligentna, no panja joj je bila
razvuena na mnoge strane, i po tom nedostatku usredotoenosti
bila je slina Henriku.
Religijski utjecaji na Katarinu prije njene udaje za kralja 1543.
bili su proturjeni. U obitelji su reformisti bili njen brat, sir William
Parr, njen stric, lord William Parr (nakon rane smrti njenoga oca,
lord je bio najutjecajniji muki lan obitelji), te njena sestra Anne i
ogor, sir William Herbert. Meutim, njena majka, lady Maud Parr,
bila je dvorska dama i prijateljica Katarine Aragonske. Umrla je
1529-, jo prije no to je Henrik svoju prvu enu uklonio s dvora.
Boroughovi, obitelj Katarinina prvog mua, bili su reformisti, ali
njen drugi mu, lord Latimer (ini se kako je u tom braku bila
sretna) bio je tradicionalist. Kako god, njeno kasnije pismo
Thomasu Seymouru ukazuje nam da je do 1543. ve ila
reformistikim putem. A tim smjerom e i nastaviti.

KATARINA PARR nije bila, niti je to tvrdila, ozbiljan teolog. Njezina
knjiica Molitve i meditacije, objavljena 1545-, posve je pravovjerna.
 621

Meutim, Tualjka grenika, vjerojatno napisana tijekom zime

1545. 1546., pokazuje nam vjernicu koja gorljivo razmilja o
spasenju do kojeg se, tvrdi, moe doi samo itanjem Biblije i, prije
svega, vjerom u Krista. Slini ispovjedni zapisi bili su esti u to
vrijeme, ali nije bilo uobiajeno da ih piu kraljice.
Katarina navodi kako zbog svoje sklonosti svjetovnim
zadovoljstvima dugo vremena nije mogla spoznati boansku milost,
ali da se napokon predala Gospodinu. Njena religioznost u knjizi
estoka je i samokritina, i slina onovremenim ispovijedima i
tualjkama. Tradicionalisti su u Tualjci mogli nai dovoljno
temelja za podozrivost prema Katarini, osobito zbog njenoga stava
da se spasenje ostvaruje osobnim odnosom s Kristom i
prouavanjem Biblije, a ne vrenjima slubene Crkve. Meutim, a
to je kljuno, kraljica u Tualjci uope ne spominje misu.
Svejedno, pisati takav tekst bilo je vrlo riskantno, unato tome
to je kralj tijekom zime 1545. 1546. povukao jo jedan
radikalan potez protiv stare religije: prisvojio je zadubine za mise
zadunice. Ipak, treba rei da se na taj korak odluio vjerojatno
zato to mu je hitno trebao novac, a zadubine su bile vrlo izdane.
Katarina, pak, s poetkom 1546. kao da vie nije marila za oprez.
Javno se druila s reformistima i, prema Foxeu, otvoreno se s
kraljem prepirala o religiji.

PREMA FOXEU, za vrijeme bolesti, on (Henrik) je odustao od
uobiajenog dolaska i obilaska kraljice: stoga je ona obilazila njega,
nakon ruka ili veere. Ovaj zapis smjeta odnosni dio prie u
oujak ili travanj 1546. (premda e veina strunjaka dodati jo
nekoliko mjeseci) jer samo je tada, prije jeseni, kralj bio u tako
tekom stanju. Foxe pie da je kraljica uzela pouavati Henrika o
religiji. Jedne je veeri bila neoprezna i o vjeri govorila pred
biskupom Stephenom Gardinerom, vodeim konzervativcem, koji
se u oujku (opet taj kljuni mjesec) vratio iz dugog izaslanstva i
brzo stekao kraljevu naklonost. Prema Foxeu, Gardiner je poslije
imao to rei kralju:
 622

... opasno je i pogibeljno, kao to je uvijek i bilo, da kralj mora

trpjeti takve drske podanike rijei: kraljiina religija, to je se tako
vrsto dri, ne samo da je odbacila i razdvojila kraljevu politiku i
vlast, ve pouava ljude da bi sve stvari trebale biti zajednike;
stoga, kakve god boje takvi toboe uzimaju, njihova su miljenja
tako smradna i za kraljeve posjede tako pogibeljna... (da ih) po
zakonu treba kazniti smru.
Gardiner je potom, prema Foxeu, uvjerio kralja da pokrene
istragu protiv radikalnih vjernika, kako u kraljiinu domainstvu,
tako i drugdje. Pritom je Henrika uplaio, izmeu ostalog, i
spomenom anabaptista, ljudi koji streme zajednikom vlasnitvu
nad svim stvarima. No Katarinina (a i Foxeova) uvjerenja bila su
vrlo daleko od anabaptizma.
Ako sam taj dogaaj pravilno datirao u oujak ili travanj, u
vrijeme kraljeva oporavka, bilo bi to u skladu sa zapisima o
uhienjima i istrazi koja je zapoela u travnju i trajala do srpnja. Ali
zato bi se vjerski konzervativci fokusirali na kraljicu Katarinu
Parr, pitali su se neki. Meni se ini da im je ona bila logina meta
bila je u sreditu skupine plemenitakih dama koje su se, tijekom
korizme 1546., sastajale kako bi sluale propovijedi i razgovarale o
religiji. Izmeu ostalih, u skupini je bila kraljiina sestra Anne
(ena sir Williama Herberta), lady Denny (ena elnika Henrikove
privatne komore, sir Anthonyja Dennyja) i, moda najvanija, Anne
Bourchier (ena lorda Hertforda). Da je Katarini bila dokazana
hereza, Henrik ne samo da bi se osjeao izdanim od ene koju je
volio (nema nikakvih dokaza da se 1546. elio rijeiti Katarine Parr,
upravo suprotno), ve bi vjerojatno stradale sve ene iz njezina
kruga, a s njima (to je bilo kljuno) i njihovi muevi. Katarina Parr
je, dakle, bila svojevrsni kamen temeljac trebalo ga je izbaciti i
cijela bi se reformistika piramida uruila.
Lov na heretike trajao je tri mjeseca. Proljee i rano ljeto 1546.
zacijelo su bili uasno vrijeme za Katarinu, ali uspjela je ostati
sabrana i ponaati se mirno. Svi u njenom krugu drali su se
zajedno, to nije iznenaujue uruavanje piramide dohvatilo bi
sve njih. Lako je mogue da je pretraeno i samo kraljiino
domainstvo, a posve je sigurno da je Katarina u travnju neke svoje
 623

knjige (moda i Tualjku grenika) dala na uvanje lordu Parru.

Do srpnja nije pronaeno nita protiv nje. Ispitivanje
osumnjienih dotad je najveim dijelom bilo okonano. Nije
pronaen nijedan dokaz protiv ljudi na dvoru (izuzev Henrikova
prijatelja Georgea Blaggea), niti protiv dama u kraljiinu krugu.
Ako su Thomas Wriothesley i Richard Rich doista traili heretike u
ime biskupa Gardinera (a zakulisno moda i za vojvodu od
Norfolka), do srpnja su ve sigurno bili oajni.

NA PRIJELAZU lipnja u srpanj zbila se strana epizoda s Anne
Askew, iji su memoari, Sasluanje Anne Askew, prokrijumareni
u Flandriju, a sljedee ih je godine objavio John Bale. Anne Askew,
udana Kyme, bila je ena zemljoposjednika iz Lincolnshirea, tada
stara oko dvadeset pet godina. Prema ondanjim je mjerilima njeno
ponaanje bilo vrlo neuobiajeno. Bila je radikalna protestantica
koja je otvoreno nijekala prisutnost krvi i tijela Kristova na misi.
Napustila je svog mua (vjerskog konzervativca) i njihovo dvoje
djece, i 1545. dola propovijedati u London, gdje je imala roake
(svakako jednu sestrinu), a bila je povezana i s niim dvoranima.
Ubrzo je privedena pred Gradsko sudsko vijee, no zanijekala je da
je heretik. Meutim, godinu dana poslije opet je zavrila na sudu.
Ovoga je puta, unato poetnom izbjegavanju odgovora,
naposljetku priznala dovoljno toga da bude kriva za herezu. Odbila
se odrei svojih stavova, pa je dovedena pred Krunsko vijee, gdje
ju je, izmeu ostalih, ispitivao i Gardiner. Krajem lipnja Vijee je
odluilo da e ona i jo tri mukarca 16. srpnja biti javno spaljeni.
Nema dokaza da su se Katarina Parr i Anne Askew ikad susrele
ili dopisivale. Moda su imale zajednike znance, no to nije
iznenaujue s obzirom na malobrojnost tudorske elite. Osuena
Anne je, prema zakonu, trebala biti zadrana u jednom od zatvora
do izvrenja smrtne presude. Meutim, poetkom srpnja odveli su
je u Torver, gdje su je, prema njezinim memoarima, ispitivali Rich i
Wriothesley. Ovoga su ih puta zanimale njene veze s damama u
domainstvu Katarine Parr. Rich i Wriothesley nisu je samo
 624

ispitivali, ve su je i osobno muili, na uas zamjenika upravitelja

Towera, koji je bio prisutan. Kad su je upitali o povezanosti s
damama iz kraljiina kruga, Anne je priznala da je dobivala novac
od ljudi koji su se predstavili kao sluge vojvotkinje od Suffolka i
lady Hertford, no zanijekala je izravnu povezanost s njima i
kraljicom. Nije bilo protuzakonito zatvorenicima davati novac za
hranu bez takve pomoi bi umrli.
Mislim da nema razloga sumnjati u zapise Anne Askew.
Ponaanje Richa i Wriothesleyja zvui kao posljednji, oajniki
pokuaj vjerskih konzervativaca da pronau neki dokaz kojim bi
mogli nakoditi kraljici. Doista se radilo o oajnikom inu jer
muenje ve osuene osobe (i to ene iz vlastelinskog sloja) nije bilo
samo protuzakonito, ve skandalozno, to vie to je Wriothesley
predsjednik Gornjeg doma, najvii pravni dunosnik u Engleskoj
sam rastezao ljestve. Bilo je to previe za zamjenika upravitelja
Towera, koji je odmah otiao i o svemu obavijestio kralja. Henrik je
bio zgroen. Dodue, neki su tvrdili da je upravo on potajice
naredio muenje, no nema nikakvih dokaza za takvu optubu.
Vjerojatnije je da je kralj bio istinski gnjevan jer se muenjem
eljelo doi do optube protiv kraljice, unato tome to
viemjesena istraga nije dala nikakav rezultat.
Henrik je dotad ve bio kivan na konzervativce. Izjavio je da su
uhienjem Georgea Blaggea doli odve blizu njegove osobe.
Pomilovao je Blaggea, a s obzirom na taj potez, nije teko zakljuiti
koliko ga je razljutilo muenje kojim se, na koncu, eljelo nakoditi
kraljici.

PREMA Foxeu, protiv kraljice je skovana i druga urota. Izdan je
nalog za Katarinino uhienje, ija je kopija ostavljena u njenoj
blizini, tako da joj doe u ruke. Taj dogaaj Dakota Hamilton i
ostali vrlo uvjerljivo smjetaju u srpanj 1546. Foxe pie da je
kraljica smjesta pourila kralju kako bi ga uvjerila da ga nije eljela
pouavati o religiji, ve mu samo svrnuti misli od bolnih nogu. Foxe
navodi da je manevar uspio. Henrik je prihvatio Katarinino
 625

oitovanje pokornosti, i kad je sutradan predsjednik Gornjeg doma

Wriothesley stigao s nalogom za uhienje, Henrik ga je izvrijeao,
oamario i naredio mu da ode. Drugim rijeima, javno ga je ponizio.
Meni sve to slii na kraljevu smicalicu, a ne na spontani slijed
dogaaja, kako su to Foxeu poslije opisale dvije Katarinine dame
(njima se moda inilo da sve jest autentino). Prije svega, po kojoj
bi zakonskoj osnovi kraljica mogla biti uhiena? Opsena istraga
nje i njenih dama nita nije otkrila. Da je se kralj istinski elio
rijeiti, lako je mogao neto smisliti, kao u sluajevima Anne
Boleyn i Thomasa Cromwella, te (u skoroj budunosti) vojvode od
Norfolka.
U ovom kontekstu vrijedi spomenuti da je kralj tri godine prije
toga, kad je Gardiner optuio nadbiskupa Cranmera za herezu,
potukao konzervativce vrlo slino njihovim vlastitim orujem.
Sloio se da Cranmer bude pozvan pred Krunsko vijee, ali mu je
prije toga dao svoj prsten. Bio je to znak vijenicima da Cranmer i
dalje uiva kraljevu podrku. Rezultat je bio vrlo zanimljiv Vijee
je imenovalo komisiju koja je trebala ispitati Cranmera, a na
njenom elu bio je sam Cranmer! Ova je taktika bila vrlo praktina
kralj je jednu stranu ponizio (u oba sluaja to su bili vjerski
konzervativci), dok je drugu (prvo Cranmera, a zatim Katarinu)
podsjetio tko je gazda. S obzirom na to da je lov na heretike propao,
bilo je svojstveno za Henrika da tako ponizi Wriothesleya, a da
Katarinu prisili, kao prije Cranmera, da igra ulogu u obmani. Usto,
kralj je elio da Katarina javno prizna kako je enino da od mua
ui, a ne da ga poduava.
Stoga smatram da je nalog za uhienje bio tek namjetaljka
osmiljena da kralj ponizi Wriothesleya, te da ukae kako je lov na
heretike zavren i da je kraljica i dalje u njegovoj milosti. Katarina
je vjerojatno dobila naredbu da se ukljui, a svime je dirigirao sam
Henrik.
Do kraja srpnja, kad su narueni novi dragulji koje e kraljica
nositi na predstojeem doeku admirala dAnnebaulta, svima je
bilo vrlo jasno da Katarina Parr uiva golemu kraljevu naklonost.
Njezin brat, grof od Essexa, u kolovozu je jahao uz admirala u
 626

njegovoj povorci kroz London. I na kraju, moda najvanije, u

listopadu je Katarinin ogor, lord Herbert, promaknut u zamjenika
komornika. Bila je to sluba od kljune vanosti u kraljevim
posljednjim danima. Parrovi su uspjeno prebrodili oluju.

OSTAJE NAM Bertanov posjet, koji je, kako sam ve napisao, bio
potpuni promaaj. Nakon dolaska papina izaslanika poetkom
kolovoza, odmah se pokazalo da nema nikakve nade u sporazum s
Rimom. Otada se kralj poeo nanovo, i to vrlo ustaljeno,
pribliavati reformistima. Vjerojatno se bojao da bi Gardiner i
Norfolk, ako budu upravljali kraljevstvom do punoljetnosti njegova
sina, mogli povesti Englesku natrag prema Rimu a kralju je od
svega najvanije bilo da svoje vrhovnitvo prenese na Edwarda.
Njegova bojazan nije bila bez temelja: desetljee poslije Gardiner je
bio glavni savjetnik Henrikovoj keri Mary I., koja je kratko vratila
Englesku pod okrilje Rima.

NAKON propasti Bertanove misije, Henrik se ponovo usredotoio
na odnose s Francuskom. Mnogo se pozornosti posvetilo
pripremama za sveani doek admirala dAnnebaulta u Londonu
krajem kolovoza. U zemlji financijski unitenoj Henrikovim ratom,
obimne sveanosti su se dobrim dijelom ignorirale. Takvog doeka
strancu nije bilo jo od dolaska zlosretne Anne od Clevesa 1539.
Tajnik nadbiskupa Cranmera, Ralph Morice, poslije je kazivao da je
Henrik, na jednoj od gozbi za dAnnebaulta u palai Hampton,
stajao izmeu admirala i Cranmera, obojicu grlei (bio je to znak
naklonosti, no mogue je da Henrik tada vie nije mogao stajati bez
potpore), i pritom zapanjio prisutne rekavi da e francuski kralj i
on uskoro ukinuti misu i ustanoviti zajedniku priest. To, dakako,
nije bilo ni priblino ostvarivo (francuski kralj Francis I. vrsto se
drao katolike vjere), no ak da se radilo i o ali, kralj je jasno
oitovao svoje radikalne nakane, to je jo prije nekoliko tjedana
 627

bilo nezamislivo.

POVRATKOM iz inozemstva grofa od Hertforda i lorda Lislea, odnos
snaga u Krunskom vijeu opet se promijenio u korist reformista.
Takoer su uglavnom reformisti poetkom rujna pratili kralja na
njegovom ceremonijalnom putovanju. Putovanje je trebalo trajati
neuobiajeno kratko, samo nekoliko tjedana, a odredite je bio
nedaleki Guildford. No Henrik je zapao u teko zdravstveno stanje.
Iz Guildforda je otiao u Windsor gdje je, na pola puta natrag, ostao
do kraja listopada. Tijekom tog razdoblja konzervativci u
Krunskom vijeu uglavnom su bili u Londonu i obavljali rutinske
poslove, dok su radikali (i Katarina Parr) bili s Henrikom.
Henrik je tih jesenskih mjeseci vjerojatno planirao svoje
konane, odluujue poteze. Moda mu je posljednji napadaj
bolesti dao naslutiti da je smrt uistinu blizu. U studenom i
prosincu Gardiner je udaljen iz sredita aktivnosti; na jednom
zasjedanju Vijea lord Lisle ga je oamario Lisle je proao bez
kazne, premda se radilo o ozbiljnom prijestupu a kralj ga je vie
puta odbio primiti. A onda su u prosincu Norfolk i Surrey uhieni i
zbog izdaje osueni na smrt. Navodni razlog je Surreyevo
sjedinjenje njegova i kraljevskoga grba, no sve ipak slii na
izmiljenu aferu s ciljem da se ukloni Norfolk koji je, kao vii
plemi, smatrao da treba imati nadzor nad kraljevim nasljednikom,
mladim Edwardom. Ve sam naveo da se Henrik i prije koristio
nategnutim optubama za izdaju kako bi se rijeio Anne Boleyn i
Thomasa Cromwella. Surrey je pogubljen devetnaestog sijenja
1547., a njegov je otac na stratitu trebao zavriti za desetak dana,
dvadeset osmoga. No kralj je toga dana rano ujutro umro, to je
Norfolka spasilo. Sljedeih est i pol godina amio je u Toweru.
Poetkom prosinca Henrik je imao napadaj od kojeg se nije
oporavio. ini se da je posljednja dva mjeseca ivota proveo
iskljuivo u Whitehallu, i razdvojen od kraljice, to neki
povjesniari smatraju politiki znakovitim. Ali, premda je istina da
kraljica nije, kako se nadala, dobila namjesnitvo, te da je Boi
 628

provela u palai Richmond, a ne s kraljem, sredinom sijenja u

Whitehallu su pripremljene odaje za njen dolazak. Odmah nakon
toga Henrika je bolest konano prikovala za krevet, a nije poznato
je li kraljica u to vrijeme uistinu bila u Whitehallu. Meutim,
njihova razdvojenost ovdje nije najvanija treba naglasiti da je
kralj posljednjih mjeseci ivota primao samo tajnika Pageta i,
znakovito, svoja dva najvia dvorska komornika.
Sve vrijeme Henrikove vladavine, njegovi komornici, koje je sam
izabirao, uvijek su mu mogli pristupiti, a imali su ozbiljnu politiku
mo. Dva vodea komornika tijekom veeg dijela 1546. bili su
Anthony Denny, radikal, i njegov zamjenik William Browne,
konzervativac. U listopadu je na Browneovo mjesto doao nitko
drugi nego William Herbert, kraljiin ogor i reformist. Time je
postalo sasvim jasno da je kralj nakon lova na heretike ostao
naklonjen Parrovima.
Uz Henrika su, dakako, stalno bili njegovi lijenici. Njegov
dugogodinji glavni lijenik, reformist William Butts, umro je
1545-, a naslijedio ga je njegov zamjenik, Thomas Wendy, jo jedan
radikal, koji je bio sluio i kao kraljiin glavni lijenik. tovie, neki
tvrde da je upravo Wendy u srpnju dostavio kraljici kopiju naloga
za njeno uhienje potajice ili, to je vjerojatnije, kao posrednik u
sklopu kraljeva plana da ponizi Wriothesleya.

S TIM LJUDIMA oko sebe, kralj je koncem prosinca napisao
oporuku, koja je izazvala mnoge kontroverze. Posljednjih godina
Henrikova ivota s obzirom na to da je bio loeg zdravlja, a morao
je potpisivati brojne dokumente uveden je u uporabu suhi ig,
odnosno peat s faksimilom kraljeva potpisa. Kad bi Henrik
odobrio neki dokument, na papir bi bio utisnut ig na koji se poslije
nanosila tinta. To je najee radio tajnik Paget. Oekivalo bi se da
e kralj potpisati bar svoju oporuku, no i za nju je upotrijebljen
suhi ig. Takoer je oporuka u registar dvorskih dokumenata
unesena tek mjesec dana nakon potpisivanja, kad je Henrik ve bio
mrtav.
 629

Ne ulazei preduboko u te prijepore, treba rei da lanak

oporuke po kojem e do Edwardove punoljetnosti zemljom
upravljati preteno reformistiko Vijee esnaestorice gotovo
sigurno odraava Henrikove namjere iz prosinca. Meutim, lako je
mogue da je Paget krivotvorio klauzulu o kojoj mu se kralj
navodno detaljnije povjerio u etiri oka, a po kojoj ima pravo
priznavati nepodijeljene povlastice. Nakon kraljeve smrti
dvadeset osmog sijenja 1547., Paget i Edward Seymour brzo su
preuzeli inicijativu: obilno su dijelili plemike titule i novac
lanovima Vijea, tumaei da se radi o povlasticama iz oporuke,
a Vijee je lorda Hertforda imenovalo namjesnikom.

HERTFORD JE neko vrijeme bio svojevrsni diktator. Poela se
provoditi nova vjerska politika radikalnog protestantizma. Misa je
ukinuta, crkve su iznutra obijeljene, uveden je novi molitvenik. Je
li Henrik VIII. elio ita od toga vrlo je dvojbeno, no ostvario je svoj
glavni cilj sauvao je vrhovnitvo nad Crkvom za Edwarda VI.
Ve koncem 1552., kad je mladi kralj imao petnaest godina, bili su
uoljivi njegovi radikalni, prilino otri reformistiki nazori. Da je
ivio dugo kao otac, a nitko nije imao razloga misliti da nee,
vjerojatno bi proveo korjenite reforme i uspostavio vrst
protestantski poredak, kao to se to dogodilo u kotskoj 1560-ih.
No igrom sudbine, Edward 1553. umire od tuberkuloze, nekoliko
mjeseci prije svog esnaestog roendana.
Prijestolje je tada naslijedila Henrikova starija ki Mary, koja je
posve preokrenula politiku: vratila je Englesku pod okrilje Rima,
odrekla se kraljevskog vrhovnitva, ponovo uspostavila samostane,
te se udala za katolika, panjolskog princa (poslije kralja) Philipa.
No 1558., nakon samo pet godina vladavine, i Mary je umrla,
vjerojatno od raka, a prijestolje je naslijedila Elizabeth, koja se
vratila protestantskoj politici, premda umjerenoj.
esto se tvrdi da su protestantska i katolika frakcija na
Henrikovu dvoru bile motivirane eljom za vlau, a manje
vjerskim uvjerenjima.
 630

Doista, mnogi su vijenici Paget, Rich, Cecil i drugi uspjeli

zadrati poloaje i za Edwarda i za Mary, a mlai vijenici nastavili
su sluiti i Elizabeth. No Edwardovi vii vijenici, koji su provodili
radikalni protestantizam, uglavnom su bili bivi Henrikovi radikali,
dok su Maryni vii vijenici bili bivi Henrikovi konzervativci.
Dakle, premda su mnogi sveenici i vijenici bili motivirani eljom
za vlau i bogatstvom, pogreno bi bilo misliti da su sami Tudori
religiju shvaali olako.

POSLJEDNJE dvije godine ivota Katarine Parr bile su tragine. Na
svoje razoaranje, nije postala namjesnica. Potom je ta sposobna i
obino pronicava ena odluila slijediti svoje srce, a ne razum, i
brzo se udala za svoju staru ljubav, namjesnikova brata Thomasa
Seymoura. Posljedice su bile katastrofalne. Preselila se k njemu u
dvorac Sudeley (prije je s njima ivjela i mlada Elizabeth).
Tridesetpetogodinja Katarina tada je ve, po prvi put, bila trudna.
Thomas Seymour oenio ju je vjerojatno zbog njena statusa
kraljeve udovice. Tijekom Katarinine trudnoe Seymour je bio
zaokupljen seksualnim zlostavljanjem etrnaestogodinje
Elizabeth. Kad je Katarina saznala za to, otpravila je iz domainstva
svoju pastorku, s kojom je bila vrlo bliska pune etiri godine.
U rujnu 1548. Katarina je rodila ker, no nedugo nakon poroda,
kao mnoge tudorske ene, umrla je od infekcije maternice. U
deliriju u koji je zapala posljednjih dana ivota govorila je da ju je
mu iznevjerio i izrugivao joj se.
Seymour, kojeg je duevno zdravlje oito naputalo, elio je u
veljai 1549. pokrenuti sumanutu urotu: pokuao je oteti svog
mladog neaka Edwarda VI. i, ini se, zamijeniti svog brata na
mjestu njegova namjesnika. Nije imao nikakvu potporu, odmah je
uhien i u oujku 1549. smaknut zbog izdaje. Nakon njegova
smaknua, Elizabeth je kazala: Danas je umro ovjek dosjetljiva
uma, ali slabog rasuivanja. Kao i esto nakon toga, vrlo tono je
saela bit stvari.
Katarinino dijete, Mary Seymour, ostalo je siroe, te je predano
 631

na brigu njenoj prijateljici, udovici vojvode od Suffolka. No Mary

nakon 1550. nestaje iz svih zapisa. Vjerojatno je umrla u najranijoj
dobi, kao mnoga tudorska djeca. Pria o Katarini Parr nije mogla
zavriti tunije.

AUTOROVA BILJEKA
POJEDINOSTI O RELIGIJSKIM RAZILAENJIMA U Engleskoj tijekom
esnaestog stoljea moda se danas ine nevanima, no 1540-ih
su, doslovce, bile pitanje ivota i smrti. Henrik VIII. odbacio je
papino vrhovnitvo nad Engleskom crkvom (1532. 1533.), no
tijekom ostatka svoje vladavine kolebao se izmeu ostanka uz
tradicionalnu katoliku praksu i kretanja prema protestantskoj.
Oni koji su htjeli zadrati tradicionalne obiaje a neki od njih
eljeli su ponovo potpasti pod Rimsku Crkvu nazivani su
konzervativcima, tradicionalistima, pa ak i papistima. Oni koji su
htjeli preuzeti luteransku praksu, kasnije kalvinistiku, nazivani
su radikalima i protestantima. Izrazi konzervativne i radikal tada
se jo nisu povezivali s drutvenom reformom. Bilo je mnogo onih
koji su u razdoblju od 1532. do 1558. mijenjali strane ili zbog
iskrenog neslaganja, ili iz oportunizma. Neki vjerski radikali,
nikako svi, smatrali su da drava mora uiniti vie po pitanju
smanjenja siromatva; no i radikali i konzervativci bih su jednako
uasnuti idejama anabaptista. Premda ih je bilo vrlo malo,
anabaptisti su uznemiravali politiku elitu; vjerovali su kako
istinsko kranstvo znai da sva dobra moraju biti zajednika.
Mjerilo za prihvatljivu vjeru 1546. bilo je ustrajanje uz
tradicionalnu katoliku doktrinu transsupstancijacije (vjerovanje
da se vino i kruh sveenikim posveenjem na misi pretvaraju u
krv i tijelo Kristovo). Bilo je to tradicionalistiko vjerovanje od kojeg
Henrik nikad nije odstupio; prema njegovom Zakonu o est lanaka
vjere iz 1539., nijekati tu doktrinu bila je izdaja kanjiva
spaljivanjem na lomai. Njegovo drugo temeljno vjerovanje bilo je
kraljevo vrhovnitvo Bog je namijenio vladarima, a ne papi, da
na svom teritoriju budu vrhovni autoriteti glede doktrine.
 632

POLITIKI dogaaji u Engleskoj tijekom ljeta 1546. bili su
dramatini i bez presedana. Anne Askew jest bila osuena zbog
hereze, muena i spaljena na lomai, te je doista ostavila zapis o
svojoj patnji. Londonske proslave u znak dobrodolice admiralu
dAnnebaultu uistinu su se odrale, i prikazane su tono. Pria o
Bertanu je istinita. Tradicionalisti se jesu urotili kako bi svrgnuli
Katarinu Parr, koja je doista napisala Tualjku grenika. No
rukopis, bar koliko je poznato, nije bio ukraden.

PALAA Whitehall, koju je Henrik oduzeo kardinalu Wolseyu i
znatno je proirio, zauzimala je prostor koji danas ugrubo omeuju
Scotland Yard, Downing Street, Temza i suvremena Avenija
Whitehall, ukljuujui sportske dvorane sa zapadne strane. Palaa
je 1690-ih izgorjela do temelja u dva sluajna katastrofalna poara;
jedino zdanje koje je preivjelo jest Banqueting House, koje u doba
Tudora jo nije bilo izgraeno.

NEKE engleske rijei iz doba Tudora danas imaju drukije
znaenje. Izraz Dutch koristio se za stanovnike dananje
Nizozemske i Belgije. Izraz Scotch koristio se za kote.

IME Catherine pisalo se na vie razliitih naina Catherine,
Katharine, Katryn i Kateryn; kraljica se potpisivala posljednjom
inaicom, no ja sam se koristio onom uobiajenom, suvremenom
Catherine.