^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XX 2011.

BROJ 101-102 CIJENA 40 KN

BEHAR
! ! ! !

Ned`ad
Ibri{imovi}
(1940. - 2011.)

POSLJEDNJI INTERVJU

U@ASAVAM
SE DRVE]A
KOJE JE @IVO,
A NE MO@E
DA HODA
IZ DJELA:
Ugursuz, Vje~nik, El-Hidrova knjiga,
Nakaza i vila, Ruhani i {ejtani inspiracija

O Ned`adu Ibri{imovi}u pi{u: Ferid Muhi}, Ervin Jahi}, Abdulah Sidran, Sanjin Kodri},
Danko Plevnik, Ratko Adamovi}, Asmir Kujovi}, Nadija Rebronja, Filip Mursel Begovi}
BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za SADR@AJ

kulturu i dru{tvena pitanja
UVODNIK
Nakladnik: Ned`ad Ibri{imovi} (1940. 2011.) 3
Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske
PREPOROD
OPRO[TAJ S NED@ADOM IBRI[IMOVI]EM
Glavni i odgovorni urednik:
Sead BEGOVI] Ferid Muhi}: Ka}uni i zahvalnost 4
Ervin Jahi}: Bio jednom jedan koji svoje srce nije po`urivao 6
Izvr{ni urednik:
Filip Mursel BEGOVI] Abdulah Sidran: Da bi krenuo sa mrtve ta~ke
u Bosni ~ovjek najprije mora da umre 8
Uredni{tvo:
Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI],
Sanjin Kodri}: @ivotna storija i knji`evna historija 11
Azra ABAD@I] NAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vra}aju

POSLJEDNJI INTERVJU (razgovarao Ervin Jahi})
Ned`ad Ibri{imovi}: U`asavam se drve}a koje je `ivo,
Adresa:
BEHAR
a ne mo`e da hoda 14
KDBH Preporod
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska EL-HIDROVA KNJIGA
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr Ned`ad Ibri{imovi} o El Hidrovoj knjizi 33
seadbegovic@yahoo.com
web: www.kdbhpreporod.hr
LIKOVNO OKNO
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, Sjenke i odrazi (kiparski radovi Ned`ada Ibri{imovi}a) 41
godi{nja pretplata 100 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godi{nja pretplata 20 KM. KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
Kunski `iro-ra~un: Asmir Kujovi}: Roman Vje~nik Ned`ad Ibri{imovi}a 45
ZABA 2360000-1101441490 Nadija Rebronja: Vje~ita snaga pisanja u romanu Vje~nik 60
Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: Danko Plevnik: Pisac koji `eli biti vje~an svojim slovima 62
703000-280-3755185 Ratko Adamovi}: Apoteoza pripoveda~koj imaginaciji 64
(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica NED@AD IBRI[IMOVI]: Izbor iz djela

Tisak: STAJER GRAF, Zagreb Ugursuz 65 Nakaza i vila 83
Vje~nik 71 Ruhani i
Tiskano uz financijsku potporu iz Dr`avnog
prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta El-Hidrova knjiga 78 {ejtani inspiracija 85
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182 POST SCRIPTUM

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
Filip Mursel Begovi}: Ned`adova pjesma muslimanka 94
nu`no i stavovi uredni{tva.
Na naslovnici: Ned`ad Ibri{imovi} (fotografirao Fuad Fo~o)

2 BEHAR 101-102

NED@AD IBRI[IMOVI]
17. {evvala 1432. po Hid`ri, ili 15. rujna 2011. po
Isau, alejhisselam, u Sarajevu, u 71. godini `ivota,
na ahiret je preselio bosanskohercegova~ki knji-
`evnik i kipar Ned`ad Ibri{imovi}. Behar je jo{
za njegova `ivota pripremao specijalni broj posve-
}en njegovu djelu, ali Allahovom, d`. {., odredbom
ne bi su|eno da ga on lista svojim rukama. Ne-
d`ad Ibri{imovi} bija{e neponovljiv pisac i ~ovjek!
U spomen na njega i zahvalnost za umjetnost ko-
jom nas je obogatio, ovaj broj Behara podsje-
}anje je na njega, na duboki trag koji je ostavio u
literaturi, kiparstvu i na{im srcima kao na{ prija-
telj. Uostalom, upravo u Beharu mo`ete pro~itati
njegov posljednji intervju. Skicu za portret ljudske,
spisateljske i intelektualne veli~ine. Neka je rah-
met lijepoj du{i na{eg had`ije Ned`ada!
NED@AD IBRI[IMOVI] ro|en je 20. oktobra 1940.
godine u Sarajevu. Osnovnu {kolu zavr{io je u
@ep~u. Srednju umjetni~ku {kolu, odsjek kipa-
rstvo, zavr{io je 1961. godine u Sarajevu. U Sara-
jevu je 1977. diplomirao na Filozofskom fakul-
tetu, odsjek filozofija. Bio je ~lan Dru{tva pisaca
Bosne i Hercegovine od 1964. godine i Udru`enja
likovnih umjetnika od 1982. godine. Bio je pred-
sjednik Dru{tva pisaca Bosne i Hercegovine od
1993. do 2001., a od 1955. do 1998., glavni i odgo-
vorni urednik ~asopisa za knji`evnost @ivot.
Autor je vi{e knjiga, pripovijesti, drama i romana
od kojih navodimo:
UGURSUZ. Roman. Svjetlost, Sarajevo, 1968;
ZLA KREV. Prelo`ila Milada Nedvedova. Odeon.
Praha, 1976; 3. izd. V. Masle{a, Sarajevo, 1982; -
OGURSEZI. Perkhteu Musa Ramadani, Prishti-
ne, Rilindija, 1988; UGURSUZ. Svjetlost, Saraje-
vo, 1984/1985; UGURSUZ. Svjetlost, Sarajevo,
1991; - UGURSUZ. Preporod, Sarajevo, 1996; -
UGURSUZ. Svjetlost, Sarajevo, 1997; - UGUR-
SUZ. Publishing, Sarajevo, 1999; - UGURSUZ.
Autorovo izdanje, Sarajevo, 2009.
Roman UGURSUZ nagra|en je [estoaprilskom
nagradom grada Sarajeva 1969.
KARABEG. Roman. Svjetlost, Sarajevo, 1971; -
drugo izd. Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985; -
KARABEG. El-Kalem, Sarajevo, 1996.
BEHAR 101-102
UVODNIK
(1940. 2011.)
Roman KARABEG nagra|en je Nagradom IP
Svjetlost 1971.
BRA]A I VEZIRI. Roman. V. Masle{a, Sarajevo,
1989; -BRA]A I VEZIRI, Autorovo izdanje, Sara-
jevo, 1991.
Roman BRA]A I VEZIRI nagra|en je Nagradom
IP V. Masle{a 1989.
KNJIGA ADEMA KAHRIMANA NAPISANA NE-
D@ADOM IBRI[IMOVI]EM BOSANCEM. Svjetlost,
Sarajevo, 1992. - KNJIGA ADEMA KAHRIMANA...
Dvojezi~no izdanje na bosanskom i engleskom,
Ljiljan, Sarajevo, 1994; - ELLIBRO DE ADEM
KAHRIMAN. Traduccion de Antonio Saborit y
Stephen Schnvartz, Breve Fondo Editorial,
Mexico, 2000; - KNJIGA ADEMA KAHRIMANA...
Trojezi~no izdanje na bosanskom, engleskom i
njema~kom. Dru{tvo pisaca Bosne i Hercego-
vine, Sarajevo, 2003; -KNJIGA ADEMA KAHRIMA-
NA... Connectum, Sarajevo, 2006.
KNJIGA ADEMA KAHRIMANA... nagra|ena je
Nagradom Dru{tva pisaca za 1992.
WOLAND U SARAJEVU. Drama. CZKIO, Te{anj,
2000. Nagrada za najbolji dramski tekst na
Festivalu doma}e drame u Zenici 2003.
IZABRANA DJELA U DESET KNJIGA. Svjetlost,
Svjetlost-komerc d.d., 2005.
Nagrada Skender Kulenovi} za izabrana djela
2005.
VJE^NIK. Roman. Svjetlost-komerc d.d., 2005.
(5 izdanja); - VJE^NIK. VBZ, Zagreb, 2007; -
VJE^NIK. Zalihica, Sarajevo, 2008, - VJE^NIK.
[ahinpa{i}, Sarajevo, 2008; - ETERNEE. Tran-
slated by Ahmed i Lejla Ananda. Acamedy of
sciences and arts of Bosnia and Herzegovina,
Sarajevo, 2010.
Nagrada Bo{nja~ke zajednice kulture Preporod,
2005.
Nagrada izdava~a Bosne i Hercegovine, 2005.
Nagrada Hasan Kaimija, 2005.
EL-HIDROVA KNJIGA. Roman. Vlastita naklada,
2011., Sarajevo.
3
OPRO[TAJ S NED@ADOM IBRI[IMOVI]EM
KA]UNI I ZAHVALNOST
Pi{e: Ferid Muhi}
Ned`ad i ja smo nekoliko godina proveli sasvim blizu
nije nas dijelilo vi{e od desetak kilometara. A ni-
smo ni znali jedan za drugog niti smo se za to vrije-
me sreli. Kada je u tre}oj godini `ivota ostao jetim
(babo mu preselio), majka je sa Ned`adom oti{la u
@ep~e. Te iste godine rodio sam se ja u Zavidovi}i-
ma. I kao {to smo od po~etka rasli u blizini jedan
drugoga, a nismo se vi|ali, tako je ovo mimoila`enje
potrajalo neobi~no dugo. Bivalo je da smo mjeseci-
ma u istom gradu, i ~ak da u~estvujemo na istim
simpozijumima, konferencijama i susretima, a da se
mimoi|emo ne vidjevi{i se, kao da na{e trajektorije
kontroli{e neki mo}an daljinski upravlja~. Tako se i
na{ poslednji susret desio; sreli smo se, a ni on ni ja
nismo znali da }e onaj drugi po}i na to nezaboravno
putovanje u Ka}une...
Na {ta prvo pomislite kad se sjetite odre|ene li~no-
sti?! Kad se sjetim Ned`ada Ibri{imovi}a, ja odmah
pomislim na ka}une i na zahvalnost! Ka}un je, bota-
ni~ki, biljka koju na{ narod naziva jo{ i salep. To je pla-
ninska biljka, iz familije orhideja sa dubokim kori-
jenom. Kad vidite ka}un taj ukras i pravu rijetkost me-
|u biljkama, kraljevske purpurne boje, kako se u pla-
ninskoj livadi izdvaja od svih ostalih biljaka i nadvisuje
ih, onda ste vidjeli i kraljevsku pojavu Ned`ada Ibri-
{imovi}a kako se izdvaja od svih ljudi, dok prolazi uli-
com prepunom pje{aka i nadvisuje ih gotovo za glavu.
A i prezime ti je, brate dragi, ba{ lijepo! Ibri{imovi} -
Ibri{im karanfil! A ~uj tek kako zvu~i i na latinskom:
Dionthus superbus! To sam mu spomenuo dok smo
sjedili u Ka}unima. Tada smo i otkrili da smo prvo
djetinjstvo proveli ne samo uz istu rijeku (Bosnu),
4 BEHAR 101-102
gledaju}i iste oblake i slu{aju}i iste gromove, nego
da smo i brojali iste vagone {to su na hiljade prola-
zile kompozicijama dugih teretnih vozova; razlika je
bila u tome da je Ned`ad prvi brojao one koji su i{li
prema sjeveru, iz Bosne, dok sam je prvi brojao one
koji su i{li prema jugu, u Bosnu! Iako djeca, zapazili
smo jo{ tada da je mnogo vi{e punih teretnih vago-
na odlazilo iz Bosne, nego {to je dolazilo u Bosnu; u
Bosnu su uglavnom pristizali prazni vagoni.
Ka}un Ned`ad Ibri{im Karanfil! Blijede i gube mo}
sve one pompezne titule rimskih imperatora, sak-
sonskih nadvojvoda, {panskih vice-kraljeva, step-
skih gospodara, hanova i sultana, mogula i mahara-
d`a! A i zar bi moglo biti druga~ije!? Nije to {to je
Ned`ad Ibri{imovi} pjesnik, dok bi oni mogli biti nje-
gov stih njegove pjesme; ni to {to je Ned`ad skulp-
tor, a oni bi mogli biti bista u njegovom ateljeu; ni to
{to je Ned`ad slikar, a oni bi mogli biti portret njego-
ve slike; ni to {to je on dramski pisac, dok bi oni mo-
gli biti tek neki lik njegove drame. To je zato {to Ne-
d`ad zna ne{to {to ni jedan od vladara, a malo ko od
ljudi, - zna! Zna {ta zna~i zahvalnost i zna kome du-
gujemo zahvalnost!
Sunce sija, mrak razgoni, svijet obasjava, grije nas, a
niko od ljudi ne vidi u tome ni{ta ~udno i ne pita se
kako je to mogu}e i za{to je to tako! Ali {ta god im i
najmanje zasmeta; bilo kakvo zlo, ili bol, glad, muka,
zujanje komarca, dje~iji pla~, dosadni tipovi - odmah
se po~nu ~uditi, `ale se na sva usta, tra`e obja{nje-
nje i pitaju {ta su Bogu zgrije{ili kad ih je to i to sna-
{lo. O vi, povr{ni ljudi! A nikada se ne pitate ~ime ste
zaslu`ili svoj `ivot, zdravlje, radost, zanos, ljubav, ra-
dost, kona~no: svoju jutarnju kahvu za koju je neop-
hodno da sve u kosmosu, i u na{oj galaksiji, i u sun-
~evom sistemu bude na svom mjestu, da ne spomi-
njemo koliko jo{ nu`nih uslova treba ispuniti za to
sitno zadovoljstvo!?
Samo sam od Ned`ada Ibri{imovi}a o tome ~uo pravu
rije~: Nikoga ne optu`ujem i nikoga ne krivim za
d`ehennem kroz koji sam prolazio cijeli `ivot, evo ve}
pedeset godina na svojoj rodnoj grudi, jer je tako Allah
odredio; ali nikome i ne zahvaljujem na sre}i, snazi,
zadovoljstvu i ushi}enju koje danas osje}am, I ovo mi
je rekao Ned`ad Ibri{imovi}, tamo u Ka}unima, i dugo
smo o tome razgovarali. Kakva je to suverenost du{e!
Jer, Ned`ad im time zapravo poru~uje: Nemojte ni
 FERID MUHI]

pomisliti da biste mogli stati izme|u mene i mog

osmjeha! Ne postoje du{mani toliko va`ni u
mom `ivotu, da bi me mogli u~initi nesre}nim! A
tek kad pomislim na ono {to slijedi! Zahvalnost!
Na filozofiju zahvalnosti! Isku{enja i stradanja,
primi mu{ki, upravo ljudski, kao udare sudbine!
Ne dolikuje ti kukati! Ne prekorijevaj vjetar, ne
optu`uj pljusak, ne proklinji grom! Ni{ta od toga
nije tebi ni bilo namijenjeno! Ali sre}a i snaga,
zadovoljstvo i ushi}enje jesu uvijek upravo na{i,
moji, li~ni, za nas namijenjeni, nama darovani!
To je po{iljka upu}ena ba{ na na{u adresu, to je
i milost i hedija i blagoslov. I zato na svakoj sre}i
i dobroti treba biti zahvalan.
Ponekad pi{em osje}aju}i da }u, ako kroz pisa-
nje ne ispraznim glavu od svega {to se u njoj
nakupilo, prosto poluditi! pri~a mi Ned`ad,
dok mi {etamo proplankom iznad Ka}una, a
pramenovi kose mu vijore na povjetarcu kao
resaste latice bijelog ibri{im karanfila. Nekim
gestom i iznenada okrenutim poluprofilom, pod-
sjeti me na D`ord`a Gordona Bajrona! Poslije
na|em sasvim sli~nu misao kod Bajrona. I shva-
tim: to je, preru{en u Bajrona, Evropom i
Balkanom nekada ve} {etao Ned`ad, a ono tada
u Ka}unima, preru{en u Ned`ada, usput za
kratko, ali da se upamti! to je nai{ao Bajron.
Poneko od ljudi postane vje~nik. Ne umre nika-
da, nego `ivi mijenjaju}i samo obli~je, kao {to
drugi mijenju odijelo! Ne zna se kako se biraju
oni koji }e to postati. Izgleda da su u konkuren-
ciji samo oni najbolji. I oni najgori.
Sopstvenom dostojanstvu nikako ne uspijevam
nametnuti ideju smrti! I to je rekao, skoro kao za
sebe, Ned`ad. Pa me pogledao i dodao: Ako
ikada nai|e{ na ne{to {to me optu`uje, znaj da je
istrgnuto iz konteksta! Nikada nisam na{ao
ni{ta {to bi optu`ivalo Ned`ada Ibri{imovi}a. Ne
bi se moglo ni na}i, makar mu sve istrgnuli iz
konteksta. Eto, taj ~isti duh, taj vje~nik odjenut u
Ned`ada Ibri{imovi}a, oti{ao je.
A sada, zauvijek Zbogom, dok um ne~ujnim zbo-
gom zida, Zbogom glasnije od jeke jerihonskih
truba, Zbogom sujeti i slavi i bogatstvu i mo}i,
igra~kama smrtnih ma{ina Zbogom!

Nadvisio sve oko sebe, u kraljevskom purpuru,

ka}un sa dubokim korijenom na proplanku. I
odmah zatim ona misao o zahvalnosti. Na to
dvoje pomislim kada se sjetim Ned`ada Ibri{i-
movi}a.

BEHAR 101-102 5
OPRO[TAJ S NED@ADOM IBRI[IMOVI]EM
Bio jednom jedan koji
svoje srce nije po`urivao
Pi{e: Ervin Jahi}
Bio jednom jedan {to ima{e jedan bunar u kojem bijahu
sve njegove re~enice, poznavao je njegovu tamu i njego-
vu dubinu.
A bio gotovo neprekidno, cio dan i cijelu no}, pisac, ~ak,
nekako, i ispod dana i ispod no}i
I bio sav od du{e, sav bio ~ista du{a.
A bio od bosanske zemlje, od trava mi{kaki, kahvaji,
mavi i turun|i boje.
Ruke mu bija{e sna`ne, kova~ke, hod uspravan, glas
dubok, ko iz bunara, hrapav, mu{ki i bez mahane.
Misao mu bila svijetla, istinita, duboka poput najdubljeg
oceana.
La` mu bija{e strana, taj ima{e snage i znanja izricati
stvari po istini.
A bio gord, uznosit bez oholosti.
I bio postojan drug.
I umio razgovarati s ljudima, i umio otrpjeti |ahkad
dokone, |ahkad smjerne.
Na{aliti se znao, zasmijati za svoj, a bogme i tu|i }eif.
A bio prema ljudima obziran, plaho uvi|avan.
A bio ponizan i zahvalan prema Tvorcu svome, a{ik
zaljubljeni.
I stalno se preispitivao, stalno isko uputu da upu}en
bude i da se Gospodaru svjetova omili.
I bio vazda budan, traga~.
Mrzak mu bio prostakluk, strana mu bila zavist.
Bio tako jedan {to zaistinski `ivlja{e umjetnost, {to ne
trati{e ni svoje ni tu|e vrijeme.
Bio ponizan u davanju, gospodstven u primanju.
Bio sav od najfinijih niti skrojen, nepatvoren plemi} duha.
Boljela ga pomisao da ljudi ne valjaju, `udio je za uljudbom.
A bio s ciljem da sve {to radi bude halal.
6 BEHAR 101-102
A bio isti taj i klonio se harama.
I po svu no} i po sav dan mislio i na Drugi svijet, hodiv{i
po tvrdoj zemlji.
A bio taj isti, rekosmo, pisac, i to da ti pamet stane, apo-
stol rije~i dugovjekih, nesmrtnih.
I bio time i sam nesmrtan, vje~nik.
Bio jedan {to svoje srce ne po`uriva{e, {to zna{e svoje
mjesto u svijetu, i bio zadovoljan imanjem i nemanjem.
Njegova mo}na rije~ moga{e da dr`i, di`e i odi`e
***
A bio jedan {to, kad mu vjera omili, za njega misli{e
hod`a petkom.
I dok bi d`ahil, vjeru je }utio, i dok bi sarho{, u dergjahu
svoga srca izgovara{e La illahe illallah, i tu istinu upot-
puni s Muhammedun resulullah.
Bio jedan {to se ~uvao tu|eg haka.
I {to ni~iju me|u nije pomjerao.
Bio jedan {to je sagradio Kabu u svom srcu.
I zna{e zahvaliti se Gospodaru svome i na sre}i i na tuzi.
I mnogo se uzda{e u Njega.
I sve {to imade, zna{e da je od Milostivog.
I da nikad nije sam.
Tako, po prilici, ide jedna od mogu}ih pri~a o rahmetli Ne-
d`adu Ibri{imovi}u, mo`da najautenti~nijem piscu kojeg
upoznah, a nesumnjivo, da je takve vage i instrumenata,
vidjelo bi se, du{i koja je odistinski tanjila razliku izme|u
osobe gra|anina i pisca. Jer on bija{e ~ovjek sav uronjen u
literaturu, sav od rije~i i ideja koje filtrira{e kroz vlastitu
mentalnu re{etku, da bi samo nekima od njih dao status
knji`evne javnosti. Jedan od malobrojnih posve}enika
umjetnosti, kojem je alternativni identitet bio kiparstvo i sli-
karstvo, nipo{to ne{to {to nema veze sa za~injavala{tvom i
izra`avanjem. Ne znam ispri~ati pri~u dostojnu spomena
na tog knji`evnog prvaka, velikana, El-Gigantea bosansko-
bo{nja~ke literature. Bog me nije obdario takvim pripovje-
da~kim darom pa da osjetite da je na ovaj papir pala bistra
suza. Ned`ad bija{e ponosit i otmjen ~ovjek. Potkraj `ivota
`ivje{e po strani, u dragovoljnom izgnanstvu od intriga i
sihirbaza mati~ne bosanskohercegova~ke kulture, u nekoj
vrsti unutarnjeg egzila jer mu je u vanjskom svijetu mnogo-
{to bilo naopako i ru`no. Prestravljivala ga je ru`no}a, a
posve mu stranima bijahu mr`nja i zavist. Kad bi, skrupulo-
zan kakav bija{e, osjetio nepravdu ili naslutio zlo u ljudima,
povla~io bi se u samo}u, zapadao bi u posve nemetafori~nu,
 ERVIN JAHI]

fizi~ku {utnju, nijemost, nevoljan da joj se otme i da je se mu spo~itava{e knji`evni kaplari i pigmeji duha, i rasple{e
kutari{e. I nije u tome bilo gega ili mimikrije, kako se nekovrsnu knji`evnu hobotnicu oko njega koje se ne bi
u~estilo kazivati ovih dana. To nipo{to ne zna~i da Ned`ad postidjeli ni socijalisti~ki prokaziva~i i atentatori literature.
nije bio majstor usmenog kazivanja, urnebesno duhovit i I ma koliko bio najdragocjeniji duh jedne male i, ruku na
iznimno tanko}utan verbalist. U Popovi}ima pokraj srce, minorne kulture, u tako maloj knji`evnosti tijesnoj
Sarajeva dogotovio je svoju knjigu `ivota koju zapo~e{e i ~a|avoj, uskogrudnoj i svadljivoj, maloj koja bi da je veli-
desetlje}ima prije, knjigu o prvim pitanjima `ivota o smrti, ka i velikoj samo u svom pogledu sve }e u~initi da ti
ili mo`da o njezinu odga|anju. Na hrvatskom izdanju te zgade `ivot, da te poremete, da te nasekiraju, da ti ne daju
knjige zapisah: Danas tobo`e umjetni~ki potro{en, nemo- dahnuti jer bi da si vaki i naki, ovo i ono. Ned`ad ne{}e da
deran i patrijarhalan motiv ljudske besmrtnosti u romanu bude ni ovo ni ono, ne pade mu na pamet da bude po nji-
ponajboljeg bosanskohercegova~kog pisca Ned`ada hovu kroju i arku, po njihovu tabijatu. Formiran na bosan-
Ibri{imovi}a Vje~nik i kao mitologem i kao poeti~ki djela- skoj zemlji, ponikao iz tradicije koja nije samo an-
tan pojam aboliran je i sa~uvan od ovodobnog (literarnog tagonirala i krvarila nego se i samjeravala i ogledala u
i kulturnog) zaborava. Vje~nik je, uvjetno re~eno, roman li- drugima, duboko po{tuju}i etni~ki kolorit i ne previ|aju}i
ka. Pisar Neferti (~as Imhotep, ~as Huan San~os Eskobar, pluralizam bosanske pro{losti i sada{njosti, Ned`adu
~as Abdullah Misri el-Bosnawi...), Ibri{imovi}u ni jedna novovjeka
naime, poku{ava otkriti tajnu mejhana od kulture, kojom su-
Formiran na bosanskoj zemlji, poni-
svoje dugovje~nosti i pritom vereno ravna{e nakaze i vilenja-
susre}e mitolo{ke i povijesne kao iz tradicije koja nije samo antago- ci, nipo{to nije mogla biti mje-
likove besmrtnih ili dugovje~nih nirala i krvarila nego se i samjeravala rom. Taj otmjeni i osobito gos-
ljudi. Vje~nik je, me|utim, tako|er i ogledala u drugima, duboko po{tuju- podstven ~ovjek ni jednom rije-
uvjetno, i metafizi~ki roman. Me- }i etni~ki kolorit i ne previ|aju}i plura- ~ju nije dao na znanje da se ljuti
tafizi~ki po svojoj vertikalnoj im- ili da ne halali. Ni kad im argu-
lizam bosanske pro{losti i sada{njo-
postaciji, ali i ideologiji: u njemu je menti bija{e da je Ned`ad previ-
Bog s pravom gore, a ljudi, tako- sti, Ne d`a du Ibri{imovi}u ni jedna {e musliman, to jest da on i nije
|er s pravom, dolje. U njemu se novovjeka mejhana od kulture, kojom ~ovjek nego musliman, kako
naveliko razgovara o du{i i njezi- suvereno ravna{e nakaze i vilenjaci, krivokletnici nakaradno ironizi-
nim mnogolikim manifestacija- nipo{to nije mogla biti mjerom. Taj ot- ra{e njegove rije~i. Dodu{e, Ne-
ma, o grijehu, smrti i `ivotu. Nji- d`ad je bio sr~an ~ovjek, zauzet i
mjeni i osobito gospodstven ~ovjek ni
me promi~u likovi Utnapi{tima, empati~an u pitanjima vjere.
Ahasvera, Ukletog Holandeza, jednom rije~ju nije dao na znanje da Gorio je da nadoknadi ono {to je
Pindole... koji svoju besmrtnost se ljuti ili da ne halali. Ni kad im ar- pola stolje}a bilo rupa na njego-
nose kao prokletstvo i kaznu. Je- gumenti bija{e da je Ned`ad previ{e voj du{i. Pedeset punih godina
dino Neferti alias Abdullah Misri musliman, to jest da on i nije ~ovjek tra`io je smirenje, te`io dosluhu
el-Bosnawi i El-Hidr, iako smrtni, s Gospodarom, i tek nakon tog
nego musliman, kako krivokletnici
sa svojom su dugovje~no{}u dugog lutanja Gospodar mu je
pomireni u Bogu, suglasni pod-
na ka radno ironizira{e njegove rije~i. otvorio svoju ku}u. A to ne bija{e
nijeti Bo`ji plan i odre|enje. ni ku}a bez vrata, ni ku}a zatvo-
Uvjetno re~eno, Vje~nik je i povijesni roman i roman s renih vrata, ve} ku}a sr~ane ispunjenosti. Kada paliku}e i
tezom. Sasvim je, me|utim, neprijeporno da je njegov pri- hulje zapali{e Bosnu, Ned`adova rije~ pobunila se protiv
povjeda~ poput postmodernog Orfeja koji se enciklopedijski zlo~ina. U tome bi i pretjerivanja, ali te{ko da ne stoje
sje}a svega po~etaka i krajeva svijeta i vremena, kultur- mnoge od tih njegovih rije~i ima li se na umu kontekst. I
ne historije, ali i doba me|upro`imanja razli~itih religija, ju~er i danas. Jer, ruku na srce, iskrenom vjerniku na sva-
mitologija i duhovnosti. Ibri{imovi} je erudicijom, stilskim koj stopi Zemlje, a nekmoli u Bosni, pretra`uju nutrinu,
majstorstvom, bezmalo starinskim sluhom za re~enicu, otimaju du{u da bi je iznova preoblikovali. Tom novovje-
imaginacijom i vje{tinom da nas oblikotvornom vjerodos- kom }udore|u insan se te{ko odupire. Jo{ ako je spisa-
tojno{}u i nesvakida{njom sugestivno{}u pro{eta kultur- teljska gromada poput Ned`ada
nom povije{}u svijeta od pamtivijeka do na{ih dana velik, Posve indiskretno, Had`ija, kako sam ga oslovljavao, u
mo}an i nezaboravan pisac. Pisac koji podi`e standarde ne mom je srcu sebi D`ennet sagradio. I zato dovim: O ti
samo unutar svoje mati~ne knji`evnosti. du{o smirena, had`i Ned`adova, vrati se svome Gospo-
daru zbrinuta i razraha}ena.
Vje~nik malo pred autorovu smrt dobi svoj nastavak u El-
Hidrovoj knjizi. Poput viso~kih piramida, taj epohalan i Bio jednom jedan koji svoje srce nije po`urivao.
ustvari te{ko usporediv roman, bi do~ekan na no`. I sva{ta Bio jedan Ned`ad, ni s kim usporediv.

BEHAR 101-102 7
OPRO[TAJ S NED@ADOM IBRI[IMOVI]EM

Da bi krenuo sa mrtve ta~ke

u Bosni ~ovjek najprije mora da umre
Valjda }e mi se sada napokon prestati
podsmjehivati kada ponovim: Ned`ad je
bio najve}i umjetnik ikada ro|en u Bosni
i Hercegovini.

Pi{e: Abdulah Sidran

Prestanak op}e opasnosti

(prilog biografiji Ned`ada Ibri{imovi}a)

Nisam upamtio ni{ta ovdje prirodno zavr{ava I ve} se vidjelo

od svega {to se zbivalo danas
trinaestog juna devedesetpete
hiljadu sto i ne znam kojeg
dana pod Opsadom
Samo mi pred o~ima
dok se uvodim u san
blista osmijeh
~iste djetinje radosti
na licu Ned`ada Ibri{imovi}a
u trenu kad mu umjesto poz-
drava
na bosanskom jeziku rekoh
Eselamu alejkum
Trista hiljada sarajevskih logora{a
znaju da ova pjesma
ali {ta sa cijelim Svijetom
u koga je davno struhlo srce?
Zato o Majstoru Ned`adu
dodajem jo{ ovo:
Njegova je du{a
zajedno sa tijelom
~etiri decenije gorjela
na loma~i vlastite
nesno{ljive darovitosti
Po sebe
i po druge opasan
takav je bio taj spoj
~ovjeka i njegovoga dara
Gdje god bi do|i
svirala Op}a Opasnost
kako u dim, prah i maglu
odlazi Majstor
i svako njegovo nadahnu}e
Prijatelji kriomice
posmrtne govore spremali
Tad u~ini samo jedan korak
- ni udesno ni ulijevo
ni naprijed ni natrag
nego udubinu u~ini korak
kojim se skloni
u ku}u i pod krov
revne i smjerne molitve
Sada nam otamo
na na{e pozdrave
dje~ijim osmijesima uzvra}a
(1995)

^esto je u sarajevskim knji`evnim krugovima bivala
izvrgavana podsmijehu moja nedokaziva tvrdnja da
Bosna nije rodila darovitijeg umjetnika od knji`evnika
Ned`ada Ibri{imovi}a. Takvo je moje uvjerenje vjero-
vatno zna~ajno podupirala vi{estrukost njegove daro-
vitosti: pisac koji neprekidno istra`uje i biva majstor u
najrazli~itijim knji`evnim formama, od kratke pri~e,
eksperimentalne radijske drame i novele, do klasi~ne
pripovijesti i modernog romana. Uz to, slikar-crta~, i
kipar, tvorac krajnje neobi~nih konstrukcija i formi u
najrazli~itijim materijalima: drvo, kamen, poliester,
`ica, bronza... I na kraju, a nimalo neva`no: umjetnik
neobi~nog filozofskog dara, naravno, ako filozofiju
razumijevamo ne kao skup ideja, teorijskih postavki i
sistema, nego kao nivo i na~in na koji mo`emo
raspravljati o bilo ~emu.
Ve} od 1964/5. godine, kad po~inje objavljivati svoje prve
ozbiljnije radove, bilo je sasvim o~igledno da se radi o
nesvakida{njem, veoma rijetkom i beskrajno poseb-
nom individualnom talentu: tada{nja uredni~ka

8 BEHAR 101-102

de`urna svijest nije mogla progutati defetisti~ki
naslov njegove prve knjige, bijahu to kratke pripovijetke,
Ku}a bez vrata, pa je knjiga izi{la pod malo veselijim
naslovom Ku}a zatvorenih vrata, ~ime se, naravno,
poni{tila jedna od va`nijih pi{~evih ideja. Roman
Ugursuz, 1968, ve} biva knji`evna senzacija, a njegove
prve re~enice... Jesam sluga Muzafer i gad - recituju
gimnazijalci po sarajevskim ulicama. Pisac dobija
[estoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Slijedi mo`da i
cijela decenija njegove opsesije povijesnim likom i feno-
menom Husein-kapetana Grada{~evi}a. Uz kratkotraj-
nu ekskurziju do Mostara, gdje u liku mostarskog muf-
tije Karabega, {to je i naslov romana, postavlja pitanje o
smislu borbe i otpora u istorijski beznade`nim okolno-
stima, te o prirodi i izgledima pojedina~ne svijesti i
razuma u sukobu sa pomahnitalom svije{}u kolektiva,
da ba{ ne ka`emo: rulje. Uz re~enu ekskurziju, ta je
decenija rezultirala brojnim knji`evnim formama
(dokumentarni zapis, propovijetka, drama, roman), a
sve na jednu temu: Husein-kapetan Grada{~evi}.
Krunsko djelo, veoma obiman roman Bra}a i veziri, kao
da nije dovoljno pa`ljivo recipiran. Pisan je iz jednog
daha, kao u jednoj jedinoj re~enici. Ono {to je izgledalo
pitko i bistro u ranim pripovijetkama iz ciklusa o [ami-
lima - tu se pokazalo te{ko prohodnim, kao da je pisac,
hotimice, pred doma}ega ~itaoca postavio zadatak
kakvome taj vjerovatno nije bio dorastao. Veoma su
va`na i zna~ajna Ibri{imovi}eva djela nastala u vrijeme
agresije na BiH, na prvom mjestu, svakako Knjiga
Adema Kahrimana... i drama Woland u Sarajevu ali je -
pa makar i kao kuriozum - potrebno zabilje`iti kako se
ba{ u tome nevaktu Ibri{imovi} oglasio i kao pjesnik! Uz
desetinu pjesama koje se zasnivaju na kakvoj zgodi,
po{alici, dosjetki, posre}ilo mu se (valjalo bi biti mnogo
pakostan pa kazati omaklo), da napi{e i neke od naj-
boljih i jednu pod nazivom Bosna, mo`da i ponajbolju
domoljubnu pjesmu u ovda{njoj na{oj knji`evnosti
Ostajem pri svojoj nedokazivoj tvrdnji da je Ned`ad
Ibri{imovi} najdarovitiji umjetnik {to ga je Bosna rodi-
la. Roman Vje~nik, zajedno sa svojim produ`etkom-
nastavkom, El Hidrova knjiga, `ivotno su djelo Ned`a-
da Ibri{imovi}a. U svega nekoliko godina nakon objav-
ljivanja Vje~nik je do`ivio desetak izdanja i u mjeroda-
vnim stru~nim krugovima ozna~en knji`evnim remek-
djelom. Filozof i publicist iz Hrvatske Danko Plevnik
objavljuje op{iran analiti~ki tekst i sa ushi}enjem us-
tvr|uje kako bi bosanski pisac Ned`ad Ibri{imovi}, da
je kojim slu~ajem pisao na francuskom, za svoje djelo
ve} dobio Nobelovu nagradu. Roman obuhvata vrije-
me od nekoliko hiljada godina, a jedinstveni pripovje-
da~ki subjekt, vje~nik na planeti Zemlji ve} pet hiljada
BEHAR 101-102
ABDULAH SIDRAN
^itamo i slu{amo ovih dana kako o njegovom
zna~aju, vrlinama, moralnoj i povijesnoj veli~i-
ni punih usta govore oni koji su praznih srca
godinama gledali kako se taj ~ovjek zlopati i
pre`ivljava na rubu bijede. Njima, koji su ude-
sili da u Federaciji BiH 25.000 ljudi (!?) - me|u
kojima nema niti jednog nau~nika ni kultur-
nog radnika - prima nekakve zaslu`ne, iznim-
ne, beneficirane penzije, njima dakle, vlasto-
dr{cima, bilo je normalno da veliki pisac, aka-
demik, ima poni`avaju}u penziju od dvije-tri
stotine KM i bilo im normalno da taj naciona-
lni bard, sa svojih 65 i 70 godina, po partijskim
kancelarijama i po kafanskim ba{tama tegli i
nosa i nudi i prodaje vlastite knjige.
godina, svoje vje~ni{tvo zapo~inje u starom Egiptu,
kao tada imenom Neferti, prvi pisar vrhovnoga sve}e-
nika Ahmozea u hramu Ptah i nastavlja, sve do XX. vi-
jeka u Sarajevu, kroz likove osu|enika na vje~nost,
vje~nika: Utnapi{tima iz mesopotamske, Aideneja iz
starogr~ke, Ahasfera iz jevrejske, Ukletog Holandeza
iz kr{}anske, El-Hidra iz islamske, El-Kaima iz islam-
sko-{iitske, te Pindole Baradva|e iz budisti~ke kultur-
ne tradicije. Ne postoji ili barem ja ne znam da u
savremenoj svjetskoj knji`evnosti postoji tako supe-
rioran knji`evno-jezi~ki zahvat i tako grandiozna izved-
ba jedne nadasve originalne filozofsko-literarne ideje.
Ibri{imovi} je Vje~nika pisao punih ~etrdeset godina.
Bio sam svjedokom tog procesa i pamtim da sam,
nakon prvih nekoliko fragmenata objavljenih u ~asopi-
sima Odjek i @ivot, a uvijek u razmacima od po nekoli-
ko godina, nepristojno radoznalo zapitkivao pisca za{-
to posao ide tako sporo. Nije se smjelo ni{ta pitati, tre-
balo je odmah znati: lako i brzo, izglave i napamet -
pi{u diletanti. Ozbiljan pisac, pravi pisac, onaj na koga
je Svevi{nji, podariv{i mu talenat, prenio dio svojih
nadle`nosti pi{e sporo, ne radi napamet i iz glave, i
uz njega su uvijek brojna pomagala: rje~nici i enciklo-
pedije, almanasi, kalendari, leksikoni i kuhari... Da bi
zapo~eo svoj roman, pisac Ibri{imov} je morao
prou~iti desetinu knjiga iz egiptologije. Da bi tek opre-
zno pristupio motivu Ukletog Holandeza, morao je
postati stru~njak za povijest brodogradnje. On zna da
9
OPRO[TAJ S NED@ADOM IBRI[IMOVI]EM

brzina, aljkavost i {lamperaj ni u kojem poslu nisu vrijeme i pogledajte istoga dje~aka, sad malo odraslijeg,
dopustivi, a da u spisateljskom poslu stvar stoji jo{ sad je to ve} mom~i}, eno ga u sarajevskoj srednjoj
te`e: u njemu, biti povr{an i aljkav, isto je {to i biti - {koli za primijenjenu umjetnost, eno, na {kolskim ~aso-
nemoralan. Talenat je svetost, svetost obavezuje. vima pravi papirnate ~amce i pu{ta ih da plove nevidlji-
A talenat - {ta je to? Otkuda dolazi? Mo`e se na{iroko vom rijekom izme|u klupa, eno ga, potom, na psihija-
govoriti o njegovim svojstvima, ali {ta kazivati o njego- trijskoj klinici, strogo je vrijeme, strogi su doktori, govo-
vome porijeklu? ^ovje~anstvo jo{ nije odgonetnulo re o mladala~koj {izofreniji, to im je najlak{e, {ibaju i
tajnu ljudske darovitosti i jo{ se moramo slu`iti prispo- tuku dje~aka elektro{okovima, on bje`i, bje`i, bje`i,
dobom o {koljci i biseru koji u njoj nastaje tek i samo sada ga gone i bolni~ari i policajci, on se sakriva u kana-
onda ako se i kad se na njenom organizmu stvori rana. lu Ko{evskog potoka, kod Alipa{ine d`amije i satima
Zamislite zato roman, jedan po svemu bosanski roman, ~eka da potjera mine... ^im se, u prvi sumrak, kad je
~ija nevesela radnja po~inje obi~nom, banalnom sve utihlo, uzverao uz podzidu, pravo im u ruke uletio...
nesre}om pri iskakanju iz voza na provincijskoj stanici Ne mo`e se ute}i od vlastite sudbine...
u @ep~u. Poginuo je mlad ~ovjek, otac porodice. Ostala Nikada ne}e biti napisan taj roman. Njegov junak i nje-
za njim mlada i lijepa udovica, sa dvoje djece, jedno gov nesu|eni pisac, Ned`ad Ibri{imovi}, oti{ao je od
mu{ko, drugo `ensko, dvije zla- nas. ^itamo i slu{amo ovih
tne jabuke, ne zna se koja je dana kako o njegovom zna~a-
ljep{a i sla|a, s imenima kao iz Ibri{imovi} je Vje~nika pisao pu nih ju, vrlinama, moralnoj i povije-
kakve bajke: Ned`ad i Nid`ara. ~etrdeset godina. Bio sam svjedo- snoj veli~ini punih usta govore
Zamislite sad kako prolazi vrije- kom tog procesa i pamtim da sam, oni koji su praznih srca godi-
me, kako prolazi neko nedugo nama gledali kako se taj
vrijeme, i kako rodbina lijepe nakon prvih nekoliko fragmenata ~ovjek zlopati i pre`ivljava na
udovice sjedne da vije}a i vije}a- objavljenih u ~asopisima Odjek i @i- rubu bijede. Njima, koji su
vije}a te izvije}a da udovici valja udesili da u Federaciji BiH
vot, a uvijek u razmacima od po ne-
na}i ~ovjeka. Ne}e biti te{ko, 25.000 ljudi (!?) - me|u kojima
udovica je ljepotica, i ne valja da ko liko godina, nepristojno radoz na lo nema niti jednog nau~nika ni
tako lijepa i tako mlada i jo{ uz zapitkivao pisca za{to posao ide ta- kulturnog radnika - prima ne-
to plaho sojli `ena `ivi bez kakve zaslu`ne, iznimne, be-
svoga ~ovjeka. Na{la se i prilika,
ko sporo. Nije se smjelo ni{ta pitati, neficirane penzije, njima da-
{tonoka`u spramnje, ali je trebalo je odmah znati: lako i brzo, kle, vlastodr{cima, bilo je nor-
prema tradiciji koja veoma brine izglave i napamet - pi{u diletanti. malno da veliki pisac, akade-
o pravu naslje|a po mu{koj lini- mik, ima poni`avaju}u penziju
ji udova u novi brak mogla od dvije-tri stotine KM i bilo im
dovesti samo `ensko dijete. Ono mu{ko - jok! Zamislite normalno da taj nacionalni bard, sa svojih 65 i 70
jedan takav bosanski roman i zamislite u tome romanu godina, po partijskim kancelarijama i po kafanskim
od majke otrgnutog desetogodi{njeg dje~aka koji se ba{tama tegli i nosa i nudi i prodaje vlastite knjige.
najednom obrete u zeni~kom domu ratne siro~adi! Kupio sam jednom od svoga drugara Ned`ada, u kafa-
Zamislite kako prolazi vrijeme, zamislite kako dje~ak ni [etali{te, dva primjerka njegovog Ugursuza. Pa se
bje`i prugom, preska~e i zapinje o pragove izme|u {ina, sageo i kazao mu {apatom, da niko drugi ne ~uje:
vidite li kako ga goni domski vaspita~, kako ga goni i Ned`ade, bolan, kako mo`e{? Mene bi bilo stid, a on
kako ga hvata za kragnu od ko{ulje... i vu~e natrag, u me u o~i gleda i veli: Stid je i mene. Ali - moram!
veliku spavaonicu, iz koje dje~ak voli pobje}i, gdje bilo, To je na{a Bosna. Srami se onaj koji ima i prava i raz-
gdje bilo... Pogledajte ga kako, svijen kao fetus, u drve- loga da se golemo uznosi i di~i, a ponose se i u prsa
nom ambala`nom sanduku od {e}era fabrike Crvenka, busaju oni koji bi se, sa hiljadu razloga, morali srami-
~ita D`eka Londona i Tomasa Mana. Mra~no je u san- ti. To je na{a Bosna. U njoj, da bi stvari do{le na svoja
duku i dje~ak pomjera knjigu naspram pukotine izme|u mjesta, ~ovjek najprije mora u grob. @iv ~ovjek, u Bos-
dasaka kroz koju prodire tra~ak svjetla od domske ni nema {ta da tra`i. Cio `ivot - u crnoj rupi poni`enja,
rasvjete... ^ita red po red, dva po dva reda - jer vi{e ne u mrtvoj ta~ki ignorancije. Da bi krenuo sa mrtve ta~ke
mo`e stati u svjetlosnu traku, dje~ak ~ita, {koljka lu~i u Bosni ~ovjek najprije mora da umre.
svoj ~arobni sekret, ra|a se i oblikuje dragulj-biser Govor odr`an na komemoraciji
bo`anske darovitosti. Sad pustite da opet pro|e neko u Akademiji nauka i umjetnosti BiH

10 BEHAR 101-102
 SANJIN KODRI]

@ivotna storija i knji`evna historija*

Knji`evno djelo Ned`ada Ibri{imovi}a, bez i najmanje sumnje
jedinstveno i u {irem ju`noslavenskom te evropskom kontek-
stu, jedna je od presudnih povijesnorazvojnih pojava u savre-
menoj bo{nja~koj i bosanskohercegova~koj knji`evnoj praksi,
u kojoj je, sa svom eksplozivno{}u nepatvorene samosvojno-
sti i novine, od samog svojeg po~etka funkcioniralo na na~in
cijele jedne istinske knji`evno-kulturne revolucije.
Pi{e: Sanjin Kodri}

Ju~er se promijenila historija, ova na{a bosanska,
knji`evna i kulturna. Ve} od danas kao ~injenica sta-
jat }e to da je Ned`ad Ibri{imovi}, jedna od najve}ih
figura u na{oj knji`evnosti uop}e, ro|en u Sarajevu
20. oktobra 1940. godine i da je umro u istom, rodnom
gradu 15. septembra 2011. godine, iznenada, u 71.
godini `ivota. U njegovoj, sad ve} zavr{enoj biografiji
stajat }e i to da je bio pripovjeda~, romanopisac, dra-
mati~ar, pjesnik, esejist te likovni umjetnik, ugledna
kulturna i dru{tveno priznata li~nost dobitnik broj-
nih nagrada, uklju~uju}i i [estoaprilsku nagradu
grada Sarajeva (iz daleke 1969), kao i ~lan Dru{tva
pisaca BiH (od 1964) i njegov predsjednik (19932001),
~lan Udru`enja likovnih umjetnika BiH (od 1982) te
~lan Akademije nauka i umjetnosti BiH (od 2008), kao
i jedan od utemeljitelja Bo{nja~ke akademije nauka i
umjetnosti (2011). Zavr{ena je i Ibri{imovi}eva biblio-
grafija, a u njoj posebno mjesto zauzimat }e izme|u
brojnih drugih knji`evnih i neknji`evnih radova auto-
rova prva pripovjeda~ka zbirka Ku}a zatvorenih vrata
(1964), potom njegov prvi roman Ugursuz (1968), a
nakon njega i ostali autorovi romani, pripovjeda~ke,
dramske i pjesni~ke knjige, me|u kojima posebno
romani Karabeg (1971) ili Bra}a i veziri (1989), sve do
Knjige Adema Kahrimana napisane Ned`adom
Ibri{imovi}em Bosancem (1992) i, kona~no, romana
Vje~nik (2005), temeljem kojeg ga je Dru{tvo pisaca
BiH kandidiralo za Nobelovu nagradu, te romana El-
Hidrova knjiga (2011), knjige koja jo{ uvijek miri{e po
novini, po svojem tek zapo~etom `ivotu, i knjige za
koju niko nije mogao ni slutiti da }e biti ona kona~na,
knjiga opro{taja.
* Izlaganje na Komemoraciji odr`anoj u Narodnom pozori{tu u Sarajevu 16. septembra 2011. godine.
Ispod ovih suhih, bio-bibliografskih ~injeni~nih reda-
ka, u koje samo naizgled, tek u prvi mah, stao je cije-
li jedan ljudski `ivot i golemi spisateljsko-umjetni~ki
rad, krije se, me|utim, jedna nesvakida{nja `ivotna
storija, ali i jedna od najva`nijih dionica historije
sveukupne novije bo{nja~ke i bosanskohercego-
va~ke knji`evnosti. U nju je, ba{ kao i u `ivot, Ned`ad
Ibri{imovi} u{ao na na~in koji je samo njegov, jedin-
stven i neponovljiv, i zato tako dragocjen, i zato takav
da ovaj trenutak, te`ak i bolan, jeste trenutak kad
nikad dokraja znana tajna smrti, te uvijek iznenadne,
ali ipak jedine ~ovjekove izvjesnosti, postaje i povije-
sni ~in nakon kojeg ni{ta ne}e vi{e biti isto, i to ne
samo u na{im li~nim, pojedina~nim `ivotima, ve} i u
na{em zajedni~kom, op}em `ivljenju, kojeg smo svi
mi dio. Jer, odlazak Ned`ada Ibri{imovi}a, odlazak
je i bri`nog mu`a i oca, i sr~anog prijatelja, i neiscr-
pnog, a pa`ljivog sugovornika u gotovo svemu onom
ka ~emu ~ovjekov duh mo`e na}i svojeg puta, i bur-
nog, neobuzdanog, strasnog mislioca cjeline `ivota
oko nas, ali je to i odlazak pisca koji je, nevi|enom
snagom svojeg spisateljskog postojanja, gotovo sva-
kim svojim tekstom mijenjao cjelinu na{e literature
i ukupne kulture, daju}i tako knji`evno-kulturnom
vremenu u kojem je `ivio svoj neizbrisiv trag i pe~at
i u~iniv{i ga tako kona~no (i) svojim, upravo (i)
ibri{imovi}evskim. Na`alost moram to re}i ~ini
mi se da to tek sad vidimo u potpunosti, {to me|utim
ne}e niti bi smjelo kazati i to da je sve ovo nu`no
i prekasno, jer bolje je i naknadno prepoznati vrijed-
nost nego nikad.

BEHAR 101-102 11
OPRO[TAJ S NED@ADOM IBRI[IMOVI]EM
***
Knji`evno djelo Ned`ada Ibri{imovi}a, bez i najma-
nje sumnje jedinstveno i u {irem ju`noslavenskom
te evropskom kontekstu, jedna je od presudnih povi-
jesnorazvojnih pojava u suvremenoj bo{nja~koj i
bosanskohercegova~koj knji`evnoj praksi, u kojoj je,
sa svom eksplozivno{}u nepatvorene samosvojnosti
i novine, od samog svojeg po~etka funkcioniralo na
na~in cijele jedne istinske knji`evno-kulturne revo-
lucije. To je ve} bio slu~aj i s prvom Ibri{imovi}evom
autorskom knjigom pripovjeda~kom zbirkom Ku}a
zatvorenih vrata (ili, izvorno, u prvoj svojoj naslovnoj
verziji, Ku}a bez vrata), koja }e ovog tad mladog
autora, u ranim dvadesetim i prakti~no tek na pragu
`ivota, najaviti kao pisca koji se ni po ~emu ne pre-
poznaje kao po~etnik, a pogotovo ne kao epigon eta-
bliranih knji`evnih pojava, ve} kao pisac u startu do
kraja osobenog autorskog knji`evnog svijeta, koji je
u slu~aju Ibri{imovi}eva knji`evnog djela i tad, ba{
kao i kasnije, sve do El-Hidrove knjige, njegova,
na`alost, posljednjeg djela, uvijek podrazumijevao
konstantu izrazite inovativnosti i krajnje oneobi~e-
nosti, pa ~ak i ono {to je sami estetski {ok. A kao ta-
kva ve} prva knjiga Ned`ada Ibri{imovi}a predstav-
ljat }e odlu~an raskid s postoje}om knji`evnom
matricom, i mada zasnovana jo{ krajem pedesetih
godina 20. st. povest }e bo{nja~ku i bosanskoher-
cegova~ku knji`evnost svojeg vremena putem osva-
janja novih literarnokreativnih prostora i mogu}no-
sti, sve to na na~in kad Ibri{imovi}, iako knji`evni
po~etnik, postaje jedan od predvodnika ~itave jedne
nove knji`evne generacije i jedne nove, druga~ije
knji`evne vrijednosti. Svojim nesvakida{njim knji-
`evnim svijetom i inoviranim knji`evnim postupkom,
koji su redovno iznevjeravali sve ono {to je kod nas
tad bio vladaju}i horizont recipijentskog o~ekivanja,
knji`evno{}u koja je, naime, predstavljala dotad kod
nas nevi|enu kreativnu provokaciju tad ve} okame-
njenim i ovje{talim literarnim kli{ejima klasi~ne
postrealisti~ke i modernisti~ke knji`evne prakse,
ve} prva Ibri{imovi}eva knjiga ispostavit }e se, dak-
le, kao paradigmageni~na, a {to }e postati jo{ o~itije
onog trenutka kad se Ibri{imovi}, svega nekolike
godine kasnije, javio i svojim prvim romanom ro-
manom Ugursuz, koji }e opet, naravno, predstavlja-
ti ~in dodatne inovacije na{e onovremene knji`evno-
sti i ponovo novi estetski {ok, zbog ~ega uostalom i
ne ~udi to da je upravo za ovaj, svoj prvi roman
Ibri{imovi} nagra|en presti`nom nagradom kakva je
[estoaprilska nagrada grada Sarajeva, i to sa svega
28 godina `ivota.
12
Ned`ad Ibri{imovi} svojim }e nevjerova-
tno istan~anim knji`evnim nervom nas-
taviti neke od ~vori{nih tematskih oku-
pacija novije bo{nja~ke i bosanskoher-
cegova~ke knji`evnosti uop}e, i to pono-
vo one koje pripadaju kompleksu povije-
snih raskr{}a i povijesnih trauma, ali sve
to, opet, ne na na~in ponavljanja knji-
`evne tradicije kao takve ve} na na~in
njezina izrazito inovativnog rekreiranja,
kojem u ovom smislu sve do danas i
nema istinskog pandana u na{oj savre-
menoj knji`evnoj praksi.
Kao prvi dio onog {to }e autor kasnije nazvati svojom
muslimanskom trilogijom, i Ugursuz je roman
povijesne teme ovdje konkretno, barem u okvir-
nom smislu, teme raspada tradicionalne porodice i
uop}e tradicionalnog svijeta u vremenu dramati~nih
povijesnih raskr{}a i povijesne zebnje, ba{ kao i
najve}i dio onovremene bo{nja~ke te bosanskoher-
cegova~ke pripovjeda~ko-romaneskne knji`evne
prakse, ali za na{u knji`evnost karakteristi~na pri-
~a o pro{losti ovdje se javlja u sasvim novom, pot-
puno druga~ijem vidu, kao onaj tip tzv. novohistorij-
ske proze koji je oti{ao ~ak i dalje negoli je to bio
slu~aj kod tad vode}ih, kanonskih autora kakvi su
o pripovijeci i romanu kad je rije~ bili prije svega
Ivo Andri}, Me{a Selimovi} ili Dervi{ Su{i}. Izrazito
amimeti~an, pa ~ak i antimimeti~an, metafori~an i
simboli~an, ovakav, pseudopovijesni Ibri{imovi}ev
svijet prestaje biti tek svijet pro{losti (kako }e to,
uostalom, mnogo godina kasnije na jednom mjestu
re}i i sam autor) i postaje kako pozornica univer-
zalne, vje~ite ljudske sudbine i ~ovjekove situaci-
je, tako i jo{ vi{e ono na {to }e Ibri{imovi} skre-
nuti pa`nju onda kad autopoeti~ki konstatira to kako
ga u historiji zanimaju primjeri za njegovo stanje
za ono {to sam ja sa svojim osje}anjem umjetni~-
BEHAR 101-102

kog, ~ime }e se kod ovog autora do kraja, jo{ izra-
zitije negoli u njegovoj prvoj knjizi, otvoriti upravo
onaj svijet koji je odre|en kao samo njegov, kao ibri-
{imovi}evski. Ovakvo {to bit }e slu~aj i u preostala
dva dijela autorove muslimanske trilogije roma- sve to u `elji da, kad kona~no do|e vrijeme smrti,
nima Karabeg i Bra}a i veziri, gdje }e, kao i u
Ugursuzu, Ned`ad Ibri{imovi} svojim nevjerovatno
istan~anim knji`evnim nervom nastaviti neke od
~vori{nih tematskih okupacija novije bo{nja~ke i
bosanskohercegova~ke knji`evnosti uop}e, i to po-
novo one koje pripadaju kompleksu povijesnih
raskr{}a i povijesnih trauma, ali sve to, opet, ne na
na~in ponavljanja knji`evne tradicije kao takve ve}
na na~in njezina izrazito inovativnog rekreiranja,
kojem u ovom smislu sve do danas i nema istinskog
pandana u na{oj savremenoj knji`evnoj praksi.
Va`nu prekretnicu u Ibri{imovi}evu i `ivotu i knji`ev-
nom djelu predstavljat }e Agresija na BiH i jo{ uvijek
u na{im sje}anjima `ivo prisutan nedavni rat, koji }e
bitno promijeniti Ibri{imovi}a i kao ~ovjeka i kao
pisca, kako to vrlo reprezentativno pokazuje i Knjiga
Adema Kahrimana napisana Ned`adom Ibri{imovi-
}em Bosancem, jedan od na{ih prvih zna~ajnih
knji`evnih odgovora na bezumlje mr`nje i krvopro-
li}a, a kojem }e se kako je to radio i s nekim dru-
BEHAR 101-102
SANJIN KODRI]
gim tekstovima Ibri{imovi} vra}ati i kasnije, sve
dok ova prvobitna nesvakida{nja pripovijetka o
naknadnom poku{aju spre~avanja zlo~ina koji se
ve} desio nije postala jo{ jedan osebujni i opet za
njega karakteristi~ni autorov roman. Ostaju}i vjeran
sebi, ali i potvr|uju}i onu istinu da je ~ovjek stalna i
nu`na promjena, ovim romanom, prvim za koji je
autor konstatirao da u potpunosti pripada onom {to
je nazvao ruhani inspiracijom, Ibri{imovi} je pri-
tom dokraja u{ao u podru~je koje i dalje ostaje, kako
i ranije, od njegove prve knjige pa nadalje, mjesto
potrage za kona~nom, savr{enom knji`evnom for-
mom, dakle i dalje mjesto poeti~ko-esteti~kog tra-
ganja, ali sad je to postalo i mjesto jo{ {ire otvoreno
za pitanja etike, {to }e, kona~no, biti va`na premo-
snica ka narednom i, na`alost, posljednjem krugu
glavnog toka knji`evnog rada Ned`ada Ibri{imovi}a,
onom koji ~ine romani Vje~nik i El-Hidrova knjiga.
A s Vje~nikom i El-Hidrovom knjigom Ibri{imovi} se
i u knji`evnom smislu najvi{e pribli`io smrti. Ona
kao jekin, kao sigurno saznanje, kao jedina izvjes-
nost ~ovjekova `ivota, postaje osnovni pokreta~
knji`evnog svijeta koji je autora opsjedao kako je
sam vi{e puta kazivao gotovo od samih njegovih
spisateljskih po~etaka, u ~udnovatom kazivanju o
~ovjeku koji, pod razli~itim imenima i s razli~itim
ljudskim sudbinama i `ivotnim pri~ama, `ivi vje~ni~-
ki `ivot, `ivot dug gotovo pet milenija, od pradavnog
vremena Starog Egipta, pa sve do prve polovine 20.
st. i bosanskog me|ura}a, nastoje}i `ivjeti i dalje,
umre ne mrtav, ve} `iv. Upravo ovakvim svojim
posljednjim romanima, posljednjim svojim spisatelj-
skim recima o bogougodniku Abdulahu Misriju El-
Bosneviju, metafori ~ovjeka koji bi, uprkos izvornom
ljudskom strahu pred tajnom smrti, na kraju trebao
i morao prona}i u sebi snagu da se, smiren i pomi-
ren, preda Apsolutu i tako pre|e u Onostranost
mrtav i prije smrti, ba{ onako kako to veli sufijski,
islamskomisti~ki nauk, Ned`ad Ibri{imovi} mae-
stralno je redefinirao ne samo cjelokupnu noviju
doma}u knji`evnu tradiciju, posebno romanesknu,
ve} je, isto tako, u potpunosti preokrenuo i poredak
vrijednosti u cjelini moderne evropske kulturne
povijesti, one u ~ijem antropocentri~nom sredi{tu
stoji ~ovjek, a ne Bog. Time je, na kraju, kao pisac
napravio jedinstveni zaokret u povijesti cjelokupne
suvremene evropske kulture, a kao ~ovjek, smiren i
predan, spremio se za svoj put u Vje~nost.
Govor odr`an na komemoraciji
u Akademiji nauka i umjetnosti BiH
13
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Snimio: Fuad Fo~o

14 BEHAR 101-102
 Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Intervju: NED@AD IBRI[IMOVI] Razgovarao: Ervin Jahi}

Ima tome godinu, s rahmetli Ne-

d`adom izvr{ni urednik Behara

U`asavam
Filip Mursel Begovi} i ja dogovo-
rismo razgovor za Behar, {tovi{e
temat o njemu i njegovu djelu. No
tek s po~etka ljeta, kada ga pos-

se drve}a
jetih u njegovim Popovi}ima pok-
raj Sarajeva, obe}ah mu da }u
mu uo~i Ramazana kona~no pos-

koje je
lati pitanja. I bi tako, uz napome-
nu da }emo razgovarati i o El-Hi-
drovoj knjizi koju jo{ ne do~itah.
Kao {to }ete uo~iti, po{tovani

`ivo, ~itatelji, posljednja dva Ned`ado-

va odgovora u ovom intervjuu
ostado{e tek naznaka, skica od-

a ne
govora. Objavljujemo ih zbog au-
tenti~nosti, ali i nedvojbenog pov-
jerenja u Ned`adovu misao, u

mo`e
njegov intelektualni integritet.
Ljubazno{}u njegove supruge Ni-
hade Ibri{imovi}, nekoliko dana
nakon Ned`adova preseljenja na

da hoda
ahiret, ustupljen mi je razgovor.
Behar ga objavljuje onakvim ka-
kav je u izvornome obliku, bez re-
daktorsko-jezi~nostilskih inter-
vencija. U spomen na velikoga pi-
sca i na{ega prijatelja.

BEHAR 101-102 15
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
Ako ti nije mrsko, hajdemo povesti razgovor o `ivotu
kulture, o govoru svakodnevice, o prijeporima i dvojba-
ma bosanskohercegova~ke stvarnosti, o putu od etike
do estetike, o duhu vremena uop}e. Izuj obu}u kad
prelazi{/ Koranu, Glinu/ Savu i Drinu/ Operi noge u
rijekama/ Bosna je }ilimom zastrta, stihovi su iz tvoje
pjesme Bosna. Oni sugeriraju da je rije~ o svetoj
zemlji, bezmalo nestvarnom entitetu, ali ponajprije
mo`da o tvojoj emocionalnoj geografiji. Je li, u tom
smislu, Bosna dom, kona~i{te i odmori{te, ili jedan
izniman imaginarij ljudi, bi}a, energija usprkos neau-
tenti~noj zbilji oko nas? [to je njena mjera bivanja, a
{to bitak, ako mogu tako da ka`em?
Prije svega, ~asopis Behar u kojem razgovaramo je
ugledan ~asopis, a ti si, da to ne skrivamo, moj prija-
telj, a ja tvoj, iako ti `ivi{ u Zagrebu, a ja u Sarajevu,
meni je to daleko, ne volim da putujem i rijetko te vi-
|am. Kad sagledam tvoje kompaktno, mudro i dubo-
ko, mnogostruko pitanje, misaono i re~eni~ki napro-
sto kao iskovano u jednu besprijekornu, skladnu cjeli-
nu, koja, usto, nimalo ne zauzdava emaniranje spo-
rednih, usputnih silnica i, njime iskreno ponukan na
razmi{ljanje, vi{estruko uvi|am da mu nisam dora-
stao i da ne}u umjeti odgovoriti. [tavi{e, ovo tvoje pita-
nje zahtijeva cio studij, ili barem niz teza kakva studija
o kulturi i o Bosni, a ja, zapravo, nikad nisam ni
poku{avao da na osam pitanja, sadr`anih u ovom tvom
jednom jedinom, poku{am odgovoriti, dakako, najpri-
je samome sebi, a onda ni drugome. Iako se govor
svakodnevice iz tvog pitanja ~ini naoko najjednosta-
vnijim za razgovor, on me odvla~i do jedne re~enice iz
Vje~nika koja glasi: Svakodnevica, to su stepenice ka
D`ennetu, pa ni za taj dio tvoga pitanja ne bih umio
sakupiti i uredno poslo`iti hrpu svakodnevnih ~injeni-
ca iz `ivota kojim `ivim. Bilo bi mi, u najmanju ruku,
neprijatno, ~ak ako bih u tome i uspio, ili pogotovo
stoga ako bih u tome uspio! Najprije zato {to kroz
stvarnost svakodnevice prolazim u neprekidnom
oprezu da se ne ogrije{im o svoju vjeru, a s druge stra-
ne, kada se zagledam u sebe, ne nalazim nikakvih
posebnih osobina, zapravo, nemam ni{ta, tek prije
dvije-tri godine doktor mi je na{ao srce u prsima, jer
je oboljelo i sve te`e hodam i di{em. Ne nalazim u sebi
nikakvu li~nost, a jo{ manje kakvo slo`eno bi}e, ili
neke dubine duha i pameti, ili {ta ti ja znam... ja sam,
drugim rije~ima, ~ovjek bez svojstava, ne vidim u sebi
nikakvih finih njegovanih odlika, `iva du{a i to je sve, a
glad za kulturom utolim uglavnom ~itanjem knjiga,
koje opet, avaj!, vrlo brzo zaboravim, pa kao da ih
nisam nikako ni ~itao... Ne, ne!... Znam ja da tvoje pita-
nje ne zahtijeva ovakav pristup, ali ga ni ne prije~i, zar
ne? Hajdemo, ka`e{, povesti razgovor o `ivotu kulture.
16
Ja `ivim Bosanca, ali u isti mah ja sam i
sva svjetska povijest, dakako, onoliko koli-
ko je poznajem i shvatam, a osje}am i sva
stanja koja pro`ivljava savremeni svijet u
cjelini, jer se svi ti fenomeni i u moju ko`u,
|ah nje`nije, |ah grublje urezuju.
Bilo bi vrlo uputno, znakovito, pa mo`da i plodotvorno
pogledati gdje to danas `ive kategorije duha? Kakvog
je vida njihova stvarnost?
Najprije, u filozofiji kao da je zavladao muk, knji`ev-
nost je oti{la u povr{nost, a likovna umjetnost u per-
formans. Kao da se ~ovje~anstvo bli`i kraju svoga 5-
hiljadugodi{njeg braka s kulturom, hronolo{ki i u biti.
Kako li }e se zvati oblici brakorazvodne parnice? Po{to
se, u me|uvremenu, likovna umjetnost svela samo na
gledanje, istjerana je iz svog rama u performans i
mo`da je ba{ on najslikovitiji prikaz tog op}eg samoo-
svje{}enja. Umjetnost, dakako, nije bez golemih para-
doksa. Recimo, druga strana likovne umjetnosti danas
u svijetu je basnoslovna trgovina umjetninama.
Paradoksi u knji`evnosti, naro-
~ito u odnosu na film, io-
nako su vi{estruki, na-
ravno, zato {to se
mogu mijenjati i ra-
zarati forme i oblici,
ali sama umjetnost
ostaje `iva, posto-
je}a, netaknu-
ta u svojoj
sr`i.
Ervin Jahi} s
Ned`adom Ibri{imovi}em
BEHAR 101-102

Jezik je izgleda uvijek kod svoje ku}e, nigdje
ne ide, jer ne samo u bosanskom, nego i u
svim jezicima svijeta nedostaje hiljade razli~i-
tih rije~i za nostalgiju. Nostalgija uvijek, ma
gdje oti{ao, ostaje kod ku}e i jezik je ne pozna-
je, ni onaj koji si ostavio, ni onaj u koji si u{ao.
Mo`e biti dokinuta samo onako kako se dokida ljudska
du{a, nikako druga~ije, ~ak kad ne bi postojao nijedan
njen vid i nijedan njen pojavni oblik. Film nema svoje
osnove, film po~iva na knji`evnosti zadr`avaju}i sve
njene klasi~ne odlike, do~im sam scenarij nije literar-
no djelo, ni prije snimanja filma, a pogotovo poslije.
Obru{avanja u knji`evnosti, kakva su se dogodila u
likovnoj umjetnosti, po~ev{i s D`ojsom, Kafkom, Ka-
mijem i zavr{no s Beketom, i nadalje su u krilu knji-
`evnosti, umjetnosti, za razliku od nekih eksperime-
nata koji su zaista uspjeli u svojoj namjeri da ne u|u u
umjetnost, kao, naprimjer, romaneskno djelo Alen
Rob Grijea. Najve}i paradoks koji je antipisac Semjuel
Beket li~no do`ivio je pozori{ni uspjeh njegovog koma-
da, njegove antidrame ^e-
kaju}i Godoa. On o uspje-
hu svojih literarnih op-
servacija niti je mislio,
niti ih je pri`eljkivao,
literarni uspjeh je u
suprotnosti s njego-
vim knji`evnim pro-
sedeom. Pa on se
cijelim svojim
BEHAR 101-102
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
bi}em trsio da uvijek bude tamo, s druge strane sva-
kog pojma, ali izgleda da rije~, i kad se njome ni{ta ne
`eli re}i, zadr`ava svoja prava. Sve {to je u domenu
kulture, to je njeno i ona to ne da. Umjetnost je milo-
srdna mati kojoj su i kopilad njena draga djeca. Ali po
~emu je knji`evnica Jelinek zaslu`ila Nobelovu nagra-
du za knji`evnost, i posljednje desetlje}e ne samo
ona? Kakva je to recepcija knji`evnosti u svijetu ako je
P. Kueljo planetarno poznat pisac? Ta on nije pisac
krimi}a, njegove knjige imaju privid literarnog, a klasi-
ci su jo{ uvijek `ivi, od Homera i Mevlane do Tolstoja i
Flobera, zar ne? Imamo je ~ime samjeravati. (Usput,
odavno se na svijetu nije pojavila knjiga koju ne treba
samjeravati ni sa ~im!) Zna~i da je svijet potpuno
pobudalio. [to se pak ti~e etike, u svijetu vlada la` (dva
cara najve}eg savremenog svjetskog carstva, prvo
otac car, pa sin car, obmanu sav svijet izmi{ljotinama
i premo}nim oru`jem napadnu muslimansku zemlju
bogatu naftom da u nju nazor uvedu demokratiju,
nekoliko najmo}nijih svjetskih dr`ava raketama razo-
re jednu drugu muslimansku dr`avu bogatu naftom
samo zato {to im se nije dopadao njen dugogodi{nji
vladar, usput mu ubiju sinove i unuke, a UN to i
zvani~no odobri jer `eli, tobo`e, za{tititi do zuba
naoru`ane nedu`ne civile), a estetika je danas, o~ito,
kozmetika...
Ali {ta ima u Bosni? Pa vjerovatno, manje-vi{e, isto
ono {to i u Hrvatskoj i svuda u svijetu. Meni po{tar
svakodnevno donosi pozivnice za brojne kulturne
manifestacije. Kad bih se svakom pozivu odazvao, a svi
su iz domena kulture, bio bih profesionalni konzument
kulture i mogao bih se samo time i ni~im drugim bavi-
ti. Da li bih tada znao odgovoriti na tvoje pitanje? ^ini
mi se da ne bih znao ni tada. U svim gradovima u
Bosni i Hercegovini odr`avaju se kulturne manifesta-
cije s razli~itim sadr`ajima, ima mno{tvo pozori{nih i
filmskih festivala, nebrojene promocije knjiga, otvara-
ju se mnoge likovne izlo`be, ve~eri klasi~ne i zabavne
muzike, simpoziji i debate o temama iz filozofije, knji-
`evnosti i nauka, ali mene li~no ni{ta od svega toga ne
privla~i, sve mi je to dosadno i zamorno. I pored svega
toga {to se nudi, kao pisac osje}am zastra{uju}u
neman op}e knji`evne nepismenosti, a kao ~ovjek i
gra|anin nedostatak kulture i uljudbe svuda oko
sebe, te{ke vla`ne }erpi}e svakojakih zabluda,
haos u vrednovanju kulturnih tvorbi i ~inova, otvo-
rene la`i i gluposti, feudalna knji`evna interesna
lena i kapetanije, neuhvatljive mre`e skromnog
finansiranja kulture, op}u nebrigu dru{tva i tek
sporadi~no individualni napor i uzlet, koji opet svaki
put propada u jamu bez dna!
To {to ja ne mogu `ivjeti nigdje doli u Bosni, i to tamo
17
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

gdje su njena brda, jer ima gore

prema Savi i ravnice, za mene je i
mjera bivanja i bitak, bit Bosne i
njena su{tina. Bosna je za mene
zemlja i to {to osje}am svoju pot-
punu sraslost s njom neuporedivo
je ja~e od politi~kih sistema u njoj,
od razaranja, kidanja i prijetnji koji-
ma je neprekidno izlo`ena. Jezik je
izgleda uvijek kod svoje ku}e,
nigdje ne ide, jer ne samo u bosan-
skom, nego i u svim jezicima svije-
ta nedostaje hiljade razli~itih rije~i
za nostalgiju, rije~i za sve one niti i
spone kojima je ~ovjek vezan za
svoju rodnu grudu. Nostalgija uvi-
jek, ma gdje oti{ao, ostaje kod ku-
}e i jezik je ne poznaje, ni onaj koji
si ostavio, ni onaj u koji si u{ao.
Jedna {uma negdje u Hrvatskoj i
jedna {uma negdje u Bosni nisu
geografski tako daleko jedna od
druge, ali ja u bosanskoj {umi di-
{em punim plu}ima, u hrvatskoj se
gu{im. U kom jeziku, bilo govor-
nom, bilo nau~nom, postoje rije~i
koje bi opisale to moje stanje? Ni u
kakvoj zemlji ne mogu ostati du`e
od sedam dana. Nakon sedam
dana hvata me nesvjestica. I {to je
jo{ ~udnije, mo`e u toj zemlji biti
obilje hrane za mene, ali koliko god
da jedem, ja sam gladan. Samo ti
mene vrati mojoj ku}i! I nisam sa-
mo ja ovakav, ima jo{ ovakvih ljudi.
Ali ima i milion onih koji su, nedav-
no, napustili Bosnu i na{li dom
negdje drugdje. Ja to ne mogu
shvatiti nikako. Svaka im ~ast! Mo-
`da su to pravi ljudi, Dostojevski,
uostalom, i ka`e da je osnovna lju-
dska osobina mo} navikavanja. Ali
je i Nasrudin-ho`a navikavao svoga
magarca da ne pase, pa taman kad
ga je to nau~io, magarac mu kre-
pao od gladi. Nenad Veli~kovi} svo-
jim studentima knji`evnosti na Fi-
lozofskom fakultetu u Sarajevu te
stihove pjesme Bosna, koje si citi-
rao, tuma~i kao nacionalisti~ke i
rasisti~ke. Iako je takvo tuma~enje
za mene nepojmljivo, ipak me
@ivot osje}am kao u`as, u`asavam se {to je Voyager 1, lete}i
brzinom od pedeset i sedam hiljada kilometara na sat, jo{ ma-
ja 1988., pre{ao granicu solarnog i zvjezdanog vjetra, u`asavam
se buke svih vrsta motora, u`asavam se ne~ijeg filozofskog
pogleda na `ivot, u`asavam se svih me|uljudskih odnosa
duboko vrije|a i boli. M. Dushamp se da je po svoj Bosni prostrt }ilim
se davno upitao kako je mogu}e da raznolikih boja i {ara. Treba se
o umjetni~kom djelu svako mo`e popeti, recimo, na Vla{i} pa pod
donijeti kakav god ho}e sud, a nogama osjetiti debeli tepih trava,
nikome ne pada na pamet da cvije}a i ljekovita bilja. Krajnja je
donosi sudovi o kirurgiji, ili atom- bahatost po takvom }ilimu gaziti
skoj fizici? Ako se pak, doslovno krvavom ~izmom i blatnjavim kun-
shvati fraza Bosna od Une i Save durama ili, pjesni~ki re~eno, prlja-
do Drine, onda cijela Cazinska vim nogama. Ne vidim {ta je u tim
krajina, mo`da samo srce Bosne, stihovima nacionalisti~ko i rasis-
ostaje izvan Bosne. Pogledav{i ti~ko, }ilim je {arolik, nije jednobo-
zemljopisnu kartu, vidio sam da jan, a valjda i rasisti peru svoje sm-
rijeke Korana i Glina doslovno rdljive noge. Oti{av{i jedne godine
grani~e s Hrvatskom, pa mi se u Arabiju, za~udio sam se kako se
u~inilo logi~nim i prirodnim da stih tamo ~esto i u enterijeru i u ekste-
zapo~nem Koranom i Glinom, a rijeru mo`e vidjeti nehoti~an krst.
nastavim sa Savom i Drinom do- Onda sam shvatio da ga Arabljani
biv{i usto i sliv. Gledaju}i divlje bo- zapravo i ne vide, nemaju ga gdje
sanske travnjake, primijetio sam vidjeti u svojoj pustoj okolini. Ali za-
da svake sedmice, od snijega do to mome kolegi Nenadu Veli~ko-
snijega, na njima ni~e novi cvijet, vi}u, u njegovom demokratskom
neki ostane, neki uvehne, ali pro- komoditetu, sarajevske d`amijske
sje~no svakih sedam dana pojavi munare neprekidno bodu o~i, pa
se jo{ jedan, osobene boje, osobe- mu je i moja pjesama Bosna rasi-
na oblika, osobena mirisa. Osje- sti~ka i nacionalisti~ka...
}aju}i Bosnu domom, ukazalo mi Ja `ivim Bosanca, ali u isti mah ja

18 BEHAR 101-102

sam i sva svjetska povijest, dakako,
onoliko koliko je poznajem i shva-
tam, a osje}am i sva stanja koja
pro`ivljava savremeni svijet u cjeli-
ni, jer se svi ti fenomeni i u moju
ko`u, |ah nje`nije, |ah grublje ure-
zuju. Pa ipak, sve skupa, `ivot
osje}am kao u`as, u`asavam se
{to je Voyager 1, lete}i brzinom od
pedeset i sedam hiljada kilometara
na sat, jo{ maja 1988., pre{ao gra-
nicu solarnog i zvjezdanog vjetra,
u`asavam se buke svih vrsta moto-
ra, u`asavam se ne~ijeg filozof-
skog pogleda na `ivot, u`asavam
se svih me|uljudskih odnosa, neiz-
mjerno se u`asavam toga {to sam
ro|en, u`asavam se drve}a koje je
`ivo, a ne mo`e da hoda, a zamisli
da zna za sebe; a {ta da vatra zna
za sebe? U`asavam se rastoplje-
nog kamenja u utrobi zemlje, u`a-
savam se svake vrste pretjerano-
sti, naro~ito pretjeranosti u govoru,
u`asavam se pretjerane otvoreno-
sti, u`asavam se pretjerane zatvo-
renosti, u`asavam se vo|a, velikih i
malih, u`asavam se otvorenih la`i i
svakojakog nasilja danas u svijetu,
u`asavam se umiranja rije~i, vi{e
ni{ta ne zna~e, u`asavam se svake
vrste pameti, glupost svakako sve
zaustavlja, nikud ne ide, u`asavam
se svakog stava, u`asavam se sva-
kog komoditeta u raspravi, u`asa-
vam se bilo kakve rasprave, zapra-
vo se svega u`asavam, ali nemam
gdje pobje}i i, naravno, Bogu zah-
valjujem na svim tim zastra{uju-
}im, zapanjuju}im u`asima.
Ali ima, dakako, i pjesma (sevdalin-
ka, ilahija, kasida) koja jo{ uvijek na
dlanu dr`i moju bo{nja~ku du{u.
Usput, fascinantna mi je poetska
slika u istoj pjesmi kojom se majka
popne na brdo, mahne ma{inovo|i
a lokomotiva krisne. Lucidan spoj
vizualne i akusti~ne informacije
koji, mimo bilo kakve poznate mi
asocijacije, djeluje iskonski, kao
ne{to {to sam podsvijesno registri-
BEHAR 101-102
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
rao neko}, bilo kada, svejedno. bi iz sebe pun, sna`an vrisak, ~esto
Osim {to si skulptor, prozaik, da si samo kao izraz svog prisustva, kao
napisao samo ovu pjesmu, a autor izraz snage, zdravlja, vrisak je
si cijele stihozbirke, ti si i pjesnik. dolazio iskreno, nenadano, kao
Odri~e{ li to? rije~ koja se morala izre}i i na pri-
Odri~em. Ne ka`em da u mojim sutne je uvijek djelovao, iako
prozama nema poezije, to su drugi iznenadan i zastra{uju}i - osloba-
ve} odavno otkrili (~ak i Huan Rulfo |aju}e, relaksiraju}e, svima bi se s
u jednoj svojoj posveti na mom pri- usana otimao, upola zatomljen,
mjerku Pedra Parama), ali ja se ne smije{ak odobravanja, prihvatanja
bavim pjesni{tvom. To sam odga- i razumijevanja, ali danas se taj
|ao za duboku starost, a, eto, osta- specifi~an bosanski vrisak, na`a-
rio sam, a jo{ mi ne pada na pamet lost, vi{e ne ~uje. Mo`da si ga ne-
da se oku{avam u toj knji`evnoj kad negdje ~uo, pa ti je ostao u sje-
formi. Pjesma Bosna nastala je }anju. Ili ga osje}a{ negdje duboko
slu~ajno i kada je nai{la na op}e u sebi, ali u Zagrebu nema{ gdje
odobravanje i dopadanje, poku{ao krisnuti, boji{ se da visokim tonom
sam drugom pjesmom ponoviti svojih glasnica nekome ne polupa{
njen uspjeh, ali nisam uspio. prozor, ne!
Imam, dodu{e, stihozbirku, ali ne Kao skulptor uspio sam izvajati
dr`im do nje... nekoliko skulptura na kojima ne
Nekada bi ljudi po Bosni, u ovoj ili preovladavaju gre{ke i to smat-
onoj prilici, u kolu, u igri, pri kakvu ram svojim velikim uspjehom. I
veselju, u kakvu zanosu, pa i pri kad vajam i kad crtam i kad sli-
kolektivnom radu krisni, pu{tali kam i kad pi{em, uvijek i nehoti~no
U`asavam se rastopljenog kamenja u utrobi zemlje, u`asa-
vam se svake vrste pretjeranosti, naro~ito pretjeranosti u
govoru, u`asavam se pretjerane otvorenosti, u`asavam se
pretjerane zatvorenosti, u`asavam se vo|a, velikih i malih,
u`asavam se otvorenih la`i i svakojakog nasilja danas u
svijetu, u`asavam se umiranja rije~i, vi{e ni{ta ne zna~e
19
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
poku{avam izraziti, po svemu sude}i, jednu te istu
stvar, u likovnom to je sjenka i odraz, u pismenu
stvarno i privid, a {ta je to uistinu, jo{ uvijek ne
znam. A prozaik jesam i tu se osje}am komotno, kao
riba u vodi. Kad ne razmi{ljam o tome, pisac sam
odavno, od ro|enja, objavio sam prvu noveletu s tri-
naest godina, prvu ozbiljniju pri~u s osamnaest, bio
sam zvani~no najmla|i knji`evnik u Bosni 1964.
godine. Ali kad o tome malo razmislim, uvi|am
ne{to neobi~no, a to je da jo{ nisam odlu~io da li da
budem pisac! Ovako, mene je oduvijek stid zato {to
biti pisac izaziva mnogostruke vidove diskrepancije.
Na`alost, meni su se u po~etku desili nekoliki
knji`evni uspjesi koji su me odigli od zemlje, puh-
nuli pod krilca, poslije ~ega mi se bilo nemogu}e
vratiti. Sada za te uspjehe ka`em na`alost, a kada
su se doga|ali osje}ao sam ih kao neponovljiv ushit
i zadovoljstvo. ^ini mi se da je zet Thomasa Manna
skovao krilaticu koju je Mann prihvatio, da svakom
piscu s vremena na vrijeme treba dati da proguta
Vi{e volim biti mali musliman nego veliki
~ovjek. A mo`da sam mogao re}i i da vi{e
volim da budem malo musliman, nego puno
~ovjek. Postoje i d`ini, nevidljiva bi}a, od
kojih su neki muslimani, a neki nisu. Postoji
~ovjek koji bi htio da bude in`enjer, nije
zadovoljan samo time da bude ~ovjek...
* bo{nja~ki pisac.
Moja je `elja biti jedino musliman i ni{ta
drugo, sve drugo je efemerno. Svaka je dvoj-
ba vezana uz pojam ~ovjek, nemam nikakve
dvojbe vezane uz pojam musliman. Ja bih
~ovjeka volio ostaviti daleko iza sebe, iako
sam, na`alost, jo{ uvijek pre~esto ~ovjek.
* punktom likova. Do`ivjela je veliku slavu i priznanja i
Visoku razinu civilizacije ~ovjek je posljednjih
tri stotine godina dosegao odvojiv{i se od
crkve, u islamu nikad ni{ta, ni u nauci ni u
umjetnosti, nije nastalo odvajanjem od isla-
ma, sve je uvijek bilo sukladno s njim. Ali
posljednjih tri stotine godina u islamu ni{ta
nije ni nastalo.
20
vitamin p, vitamin pohvale. Ne znam {ta sve pisca
pokre}e da pi{e osim uro|enog dara, ali znam dvije
stvari koje ga na to tjeraju, a to su ta{tina i strah.
Alen Rob Grije ka`e da mu ne treba nijedan ~italac,
{to je ~ista besmislica. Biti pisac i pisati knjige koje
niko ne ~ita, biti pisac i objavljivati knjige koje se ne
prevode, biti pisac a ne biti svima znan i poznat, nije
li to besmislen trud, zalutalost. Takva pozicija ne
odgovara zvanju i pozivu pisca, iako je pisac u svojoj
biti zatomljena, sklonjena, posmatra~ka figura.
I, ina~e, baviti se umjetno{}u, a ne napraviti u najma-
nju ruku ~udo - poraz je i pad!
Jesi li ti muslimanski ili bo{nja~ki pisac i {to po tebi
zna~i jedno a {to drugo? Je li Dervi{ i smrt musliman-
ska knjiga?
[to se ti~e te sintagme muslimanski pisac, dr`im da
je gotovo neprimjenjiva. Ne znam da li u Hrvatskoj ima
pisac uz ~ije ime stoji katoli~ki pisac? Ta sintagma
najprije vu~e porijeklo iz vremena poslije stalnih ataka
na bosanske muslimane da se izja{njavaju kao Srbi,
kao Hrvati, ili kao Neopredijeljeni, i potom pogre{nog
narodnosnog odre|enja Muslimana kao naroda s veli-
kim M.
Kulturno dru{tvo Muslimana Preporod svojedobno je
zapo~elo ediciju Muslimanska knji`evnost u sto knjiga,
ali je potonja Bo{nja~ka zajednica kulture Preporod tu
ediciju preimenovala onako kako je jedino i mogu}e,
onako kako treba i kako je ispravno, u Bo{nja~ka
knji`evnost u sto knjiga, ~ija kola, od po pet knjiga, s
vremena na vrijeme, jo{ uvijek izlaze. Dakle, ja sam
[to se ti~e sintagme muslimanska knjiga, 1997.
godine napisao sam ~lanak pod naslovom Dervi{ i
smrt nije muslimanska knjiga. I, eto, tu je upotrijeb-
ljen taj pojam, jer mnogi muslimani dr`e da je Dervi{ i
smrt muslimanska knjiga, a nije. Tamo, na po~etku
toga ~lanka stoji: Roman Mehmeda Me{e Selimovi}a
(1910. 1982.) je, po op}em uvjerenju, najbolji roman
bo{nja~ke knji`evnosti. To je slo`ena i lijepa knji`evna
tvorba gra|ena kontrapunktnom re~enicom i kontra-
nai{la na velik odziv kriti~ara i ~italaca. Ali glavna
li~nost knjige, dervi{ Ahmed Nurudin, nije dervi{, a
naj~e{}e nije ni musliman. Kada se knjiga 1966. godi-
ne pojavila, muslimanima je zna~ila mnogo, jer je u
komunisti~kom miljeu spominjala islam, muslimane,
Kuran, dervi{ku tekiju, iako su i islam i muslimani i
Kuran i dervi{ka tekija bili i ostali samo spoljni okvir
knjige, njeno vanjsko ruho, a ne njena su{tina.
Svih {esnaest poglavlja romana imaju moto, kako
autor navodi, iz Kurana, ali pisac Kuran uvijek citi-
BEHAR 101-102
 Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

ra kao puko literarno {tivo, {to je sasvim blizu blasfe-

miji. U tom ~lanku (vidjeti: Ned`ad Ibri{imovi}:
Izabrana djela, Sarajevo, Svjetlost komerc, 2005.,
Ruhani i {ejtani inspiracija, strana 294.) ukazano je na
oko pedesetak mjesta u romanu Dervi{ i smrt koja
jasno pokazuju, ~ak kada se roman ~ita samo s povr{i,
da tu ustvari nema ni{ta muslimanskog, naprotiv, vi{e
ima kr{}anskog i hri{}anskog. Tu je islam predstav-
ljen u negativnom svjetlu kao puka ideologija,
poslu`iv{i piscu za osudu svake ideologije. I to je
uredu, mislim osuditi kakovu ideologiju koja u ime
tobo`e uzvi{enih stvari ljudima nanosi zlo. Ali islam,
pa pretpostavljam, ni bilo koja druga vjera u svojoj
su{tini, u svom poslanju i u svom postanju nisu ideo-
logije, {to ne zna~i da odre|enim ljudskim uplivom i
nasilnim nastojanjem ne mogu to postati i vjere su se
~esto koristile, a i dan-danas koriste, ili bolje re~eno,
zloupotrebljavaju, u tu svrhu. Ali pisac ovog romana
nije se poslu`io nekim, u povijesti islama odre|enim
izvitoperivanjem islama u ideologiju, pa to opisao i to
osudio, nego je svoju li~nu dramu i iskustvo razo~ara-
nog borca i ideologa komuniste i stvarnu egzekuciju
(strijeljanje) svoga brata komuniste od ideologa
komunizma, formalno preobukao u orijentalni ambijet
i muslimansko ruho, poslu`iv{i se islamom kao ideo-
logijom i to tako kao da se podrazumijeva da su islam
i dervi{ki redovi ideologije.
Sam pisac Me{a Selimovi} bio je prononsirani ateist,
islam mu nije bio ni na kraj pameti, iako mu je, kako
sam ~uo, rahmetli mati klanjala be{vakat. (Be{vakat
to je obavljanje svaki dan svih pet molitava cio `ivot.) {ta mu je pre~e izabrati? Ogromna ve}ina Bo{njaka i
Volio bih znati da li je pomislio na tu svoju mater kada ogromna ve}ina ljudi u Bosni nisu muslimani (prista{e
je oti{ao u Beograd i tamo srpskoj akademiji napisme- islama), mnogi su hri{}ani i kr{}ani, a ima i mnogo
no dao da je Srbin i da je srpski pisac? I da li bi bio onih, od sva tri naroda, koji ne vjeruju u Boga i njih se
ponosan {to }e se jedna ~eta ~etnika u Banjoj Luci za to mo`da i ne ti~e, osim ako ih ne zanima istina. Ali
vrijeme agresije zdru`ene vojske bosanskih Srba i kako to da se to malo muslimana nikad nije upitalo
transgrani~nih vojnih, paravojnih, policijskih i parapo- za{to roman Dervi{ i smrt zvani~no i zdu{no prihvata-
licijskih snaga iz Srbije na Bosnu i Hercegovinu 1992. ju ba{ Srbi, oni koji muslimane i islam ne}e i ne vole,
1995., zvati njegovim imenom? koji muslimane malo-malo pa ubijaju i progone, kako
Za mene je Me{a Selimovi} izdajica bo{nja~kog naro- je mogu}e da hvale, po{tuju i svojataju jednu knjigu
da, pa ma kakve god da su ga pobude nagnale na koja govori o Allahu, Kuranu, tekiji i islamu? Zato {to
takav ~in! se pisac Dervi{a islamom i muslimanima nije ni bavio,
I, evo, ve} ~etrdeset i pet godina roman Dervi{ i smrt zapravo se bavio povr{no, iz svojih literarnih pobuda i
je batina kojom muslimane tuku po glavi, a ogroman potreba nehoti~no napraviv{i bezbroj gre{aka i ne
broj njih to ne vidi. I sve do svoga vjerskog osvje{}enja pomi{ljaju}i da bi time mogao povrijediti istinu i uvri-
to nisam vidio ni ja. I {to je jo{ gore, mnogi muslimani jediti jedan dio svoga naroda kojega se najzad odre-
sami sebe tom knjigom udaraju po glavi, vrije|aju ono kao. Nije on to, dakle, u~inio namjerno i meni nije
jedino u sebi po ~emu jesu to {to jesu - muslimani. te{ko potvrditi da je Dervi{ i smrt najbolji roman
Jedan muslimanski u~enjak mi ka`e: Pa nemoj nam bo{nja~ke knji`evnosti, samo {to ja vidim {ta u njemu
dirati roman Dervi{ i smrt, pa to je na{a knjiga, {ta pi{e, a mnogi ne vide, a oni koji vide, a {ute, {ute zato
}emo bez nje...? Zar taj muslimanski u~enjak, bira- {to im je u interesu da je islam tako sna`no i tako lije-
ju}i izme|u Allaha i Kurana i Me{e i Dervi{a, ne uvi|a po literarno ocrnjen. Naravno, to nisu muslimani. A

BEHAR 101-102 21
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
musliman koji to dvoje, da je Dervi{ i smrt, iako anti-
muslimanski, najbolji roman bo{nja~ke knji`evnosti,
ne mo`e prihvatiti, pa {ta mu ja mogu, mada takvih,
haman, jo{ nema!... I na kraju, najve}i je nonsens kada
se pi{u knji`evno-teoretski radovi o islamskim tema-
ma inspirisani romanom Dervi{ i smrt! Gdje su ti pro-
fesori-muslimani da upute svoje studente kako
treba...? I ima li ih igdje?
I, eto, u ovom slu~aju je upotrijebljeno to musliman-
ska knjiga, ina~e ne vidim neki smisao u tome da se
knjige dijele na muslimanske i nemuslimanske, kao
uostalom ni ljudi.
Jedna tvoja izjava svojedobno je izazvala sablazan tzv.
intelektualne javnosti. Po prilici, ustvrdio si da nisi
~ovjek, nego musliman. Mo`e li se danas u Bosni biti
musliman?
Pa mo`e se re}i i tako, ali rekao sam, ~ini mi se, da
vi{e volim da budem mali musliman nego veliki
~ovjek. A mo`da sam mogao re}i i da vi{e volim da
budem malo musliman, nego puno ~ovjek, ili ne{to u
tom smislu. Ali bilo kako bilo, kao ~ovjek sam od Boga
dat, a kao musliman sam Bo`jom milo{}u zadat i u
tome je stvar. Postoje i d`ini, nevidljiva bi}a, od kojih
su neki muslimani, a neki nisu. Postoji ~ovjek koji bi
htio da bude in`enjer, nije zadovoljan samo time da
bude ~ovjek, postoji ~ovjek koji bi htio da bude jo{
Ni u kakvoj zemlji ne mogu ostati du`e od
sedam dana. Nakon sedam dana hvata me
nesvjestica. I {to je jo{ ~udnije, mo`e u toj
zemlji biti obilje hrane za mene, ali koliko
god da jedem, ja sam gladan. Samo ti me-
ne vrati mojoj ku}i!
22
ne{to osim to {to je ~ovjek... Ali kad ka`e{ vi{e volim
da budem musliman nego ~ovjek, to u prvi mah niko-
me ne ide u glavu.
Prije svega ne zna se {ta je to ~ovjek, a ono {to se zna,
nije ba{ za svaku pohvalu, a ako i jeste za pohvalu,
veoma je sumnjivo, nesigurno, promjenjivo i neuteme-
ljeno. Jo{ od djetinjstva pamtim ~esto izgovaranu
frazu dragog ruskog pisca i ~ovjekoljuba Maksima
Gorkog: ^ovjek, kako to gordo zvu~i! Danas bi te ri-
je~i, u najmanju ruku, zvu~ale komi~no, zar ne? Ali da
se na~as poslu`im rije~ima pametnijeg od sebe:
Sada{njost zahtijeva isto ono {to pro{lost nije uspje-
la: da ~ovjek samosvjesno i kriti~ki objasni ~ovjeka.
(R. D. Laing: Politika do`ivljaja ) To evropsko i ovovre-
meno ~ovjek vjerovatno ide od renesansnog okreta-
nje ~ovjeka od Boga ~ovjeku, u nas, posljednjih p sto-
lje}a, podr`ano jo{ komunisti~kom idejom i upravom.
Kad god je Allah u Kuranu pomenuo ~ovjeka, pome-
nuo ga je pokudno, s negativnim atributima, osim na
jednom mjestu, sad se ne mogu sjetiti u kojem sure-
tu, gdje se ka`e da je Allah ~ovjeka stvorio u najljep-
{em obliku, ~ak, koliko se sje}am, ka`e se u savr{e-
nom obliku, ali odmah potom slijede ajeti opomene
koje, interpretirani mojim rije~ima glase, da }e Allah
~ovjeka, ako ne bude dobar, ako ne bude valjo, ako ne
bude kako treba i u tom smislu, vratiti u najni`e nizi-
ne, bi}emo vra}eni, ako smijem tako re}i, do kambrij-
ske eksplozije, ili mo`da ~ak do stromatolita... ili ko
zna gdje.
Povod za taj moj sabla`njivi izri~aj bio je prili~no bana-
lan. Naime, ~esto sam slu{ao kako ljudi govore: Ma,
nije va`no koje si vjere, va`no je da si ~ovjek! i musli-
mani su, ~ini mi se, nasjedali na tu floskulu.
Moja je `elja biti jedino musliman i ni{ta drugo, sve
drugo je efemerno. Tako bih bio zadovoljan, naravno,
u nadi da }e i Allah biti zadovoljan mnome. Svaka je
dvojba vezana uz pojam ~ovjek, nemam nikakve dvoj-
be vezane uz pojam musliman. Ja bih ~ovjeka volio
ostaviti daleko iza sebe, iako sam, na`alost, jo{ uvijek
pre~esto ~ovjek. Dodu{e, jezik se ne mo`e li{iti rije~i
~ovjek i, dakako, {to bi je se li{avao, pogotovo, reci-
mo, rije~i ljudina!
Unutar ovako nazna~enog odnosa ~ovjek musliman,
razlika je u tome {to su u polju ~ovje{tva stvari rela-
tivizirane, a u polju muslimanstva stvari se ne
dose`u, pa u ovozemaljskoj, dunjalu~koj ravni, {to se
ti~e ljudskosti, niko izgleda, za sada, nema o~iglednu
prednost, ni ljudi ni muslimani. Visoku razinu civiliza-
cije ~ovjek je posljednjih tri stotine godina dosegao
odvojiv{i se od crkve, u islamu nikad ni{ta ni u nauci ni
u umjetnosti nije nastalo odvajanjem od islama, sve je
uvijek bilo sukladno s njim. Ali posljednjih tri stotine
BEHAR 101-102

godina u islamu ni{ta nije ni nastalo. ^ovjek danas `ivi
u svom paklenom raju u ovostranosti i ide ka samou-
ni{tenju, musliman se nada Bo`ijoj milosti u onostra-
nosti, jer zna da stvarnost nije ovdje.
[to se ti~e toga mo`e li se danas biti musliman, mo`e
se svuda biti musliman, ~ak i u Holandiji i u Americi,
ali je biti musliman svuda poku|eno, pa i u Bosni.
Humanisti~ka religija u temelju je fri{ke neoliberalne
dogme koja pjeva himnu ~ovjeku i zadrto se upinje ob-
ra~unati s Bogom u ljudskom svijetu (s Njim samim,
naime, ne mo`e jer nema kompetencije!). Rije~ je o
danas globalnoj ideolo{koj narud`bi koja solidnu radi-
jaciju ima i u ovim na{im kolonijicama nastalim rasa-
pom i ratnom demonta`om ne{to ve}e kolonijice. [to
o tome misli{?
Pa imam utisak da se humanisti~ka religija neoliberal-
ne dogme ne obra~unava toliko s Bogom u kr{}an-
skom svijetu, s Papom, crkvama i Isusom Kristom, ko-
liko s pojmom Allaha i postojanjem islama. Osnovni
pojam humanisti~ke religije neoliberalne dogme ljud-
ska prava je pogre{an, mo`e se re}i prava za sve ljude,
a ne mo`e se re}i ljudska prava jer bi onda trebalo da
su ostvarena (kao {to su ostvarene ljudske o~i, ili ljud-
ske ruke...); ljudska prava su samo jo{ jedan vid
pravde, pravi~nosti, presu|ivanja, samo jo{ jedan oblik
sudske prakse a samo u Bosni ima najmanje desetak
razli~itih sudova za ljudska prava, u svijetu dakako bez-
broj sva~ijih i svakakvih sudova za ljudska prava... de bo{nja~kom narodu u kolumnama Envera Kazaza
Zanimljivo je da je to zadrto upinjanje, koje pominje{
(agresivni, surevnjivi ateizam), jako prisutno, ~ak odre-
|uju}e ba{ u nas. I, dakako, daleko od svakog dijaloga
i time mogu}nosti za kreativne odnose. Ne mogu pro-
niknuti {ta to zna~i i za{to je tako, ali se nadam da }e
to jednom prestati. Na`alost, ovako, pod tim stalnim
frontalnim pritiskom islamofobije sa Zapada, koja ov-
dje u Bosni nalazi na raznoliko i plodno tlo (i Karad`i}
i Tu|man su se hvastali da su evropsko predzi|e isla-
mu prema Evropi), muslimani se nemaju kad samo-
kriti~ki okrenuti sami sebi. A tek bi tu bilo posla.
Hajdemo, molim te, malo progovoriti o sitne`i zbilje i
pra}akanju u prakti~noj stvarnosti. Gdje su danas
Bo{njaci, a gdje njihova kultura? Je li mogu}e da je
temeljni ton njihove socio-kulturne egzistencije u vla-
sti ideolo{kog mraka i nazadnja{tva? Enver Kazaz,
naprimjer, inzistira na njihovoj o~itoj etnofa{izaciji,
divljanju velikobo{nja~koga kompleksa, ali i }osi}iza-
ciji bo{nja~kih pisaca.
Pa, eto, ti si ve} u svom pitanju ocrtao program javnog
anga`mana knji`evnog teoreti~ara Envera Kazaza:
ideolo{ki mrak, nazadnja{tvo, etnofa{izacija, simisti~an, a jedan u svojoj poetici mo`e biti i mra~an.
BEHAR 101-102
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
Ne znam {ta sve pisca pokre}e da pi{e osim
uro|enog dara, ali znam dvije stvari koje ga
na to tjeraju, a to su ta{tina i strah I ina~e,
baviti se umjetno{}u, a ne napraviti u naj-
manju ruku ~udo - poraz je i pad!
divljanje velikobo{nja~kog kompleksa, kleronacio-
nalizam, klerofa{izam, arhaizirani identitet,
bo{nja~ke oligarhije ovog ili onog vida, }osi}izaci-
ja... Sve te zastra{uju}e definicije o Bo{njacima i
bo{nja~kim politikama, zapravo, sve te rigidne presu-
mo`da mogu poslu`iti kao opomena, ali detekcije
nisu. Sve su to, zapravo, Kazazove psovke, nekakve
umstvene, knji{ke psovke, bez sastavljanja je i be, ma-
da se, kako ~ujem, pred svojim studentima ne libi ni
toga. Neshvatljivo je da stvari, koje nam se obojici, i
meni i njemu, doga|aju pred nosom, vidimo tako
razli~ito.
Svi problemi u Bosni i Hercegovini kao dr`avi dolaze
od Republike Srpske, koja od svog nastajanja i
po~etaka, neprekidno, otvoreno, jasno, o~igledno i ne
skrivaju}i to, ru{i ovu zemlju. Ni{ta se u Federaciji
(drugom dijelu zemlje) {to ne valja, {to je lo{e i manj-
kavo, ne mo`e sagledati u pravom svjetlu svoje vlasti-
te negativnosti zbog neprekidnih ucjena te, nasiljem
stvorene srpske polovice Bosne. [to se pak ti~e
Hrvata u Bosni i njihovog, recimo, domovinskog rata,
~ovjek se stalno pita pa o kojoj se to domovini, napo-
kon, radi...?!
Bez obzira na to u kom dobu, u kakvom dru{tvu i u
kakvom politi~kom sistemu `ivjeli, uvijek se mo`e za-
te}i hrpa pjesnika raznih poetika, jedan je lirik, jedan
sklon misaonoj poeziji, jedan optimisti~an, jedan pe-
23
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
E, meni dr. Enver Kazaz li~i na ne-
kog mra~nog pjesnika upornog u
svom mra~nja{tvu i ~ak, kako se to
samo pjesniku mo`e i dogoditi,
zaljubljenog u svoje mra~nja{tvo.
On je lijevo orijentirani intelektua-
lac veoma ponosan na svoje lijevo
opredjeljenje i to njegovo lijevo op-
redjeljenje svega ga pro`ima i kao
li~nost, i kao knji`evnog teoreti~ara
i kao kolumnistu.
Za jednu tako veliku i tako
duboku knjigu kakvu sam
`elio napisati bio mi je
potreban cio svijet i svi
ljudi, sve {to ima na zem-
lji, a usto sam htio literar-
nim kazivanjem, knjigom,
pri~om, pokazati ne{to {to
ljudi neprekidno, oduvijek
`ive, a ne vide. Dakako,
onaj koji je jednom umro,
oslobo|en je smrti, `ivi
zauvijek. Onda bi trebalo
da `ivi i oduvijek.
24
Ima u Bosni izvrsnih analiti~ara
dru{tvene stvarnosti i mahom su
svi kao i Enver Kazaz lijeve orijen-
tacije, ali za razliku od Kazazovih
zastra{uju}ih definicija o svom
narodu, volim pro~itati njihove ~la-
nke. Bilo bi tako|e zanimljivo upo-
rediti osje}anje bo{nja~ke stvarno-
sti kako je do`ivljava Enver Kazaz i
osje}anje bo{nja~ke stvarnosti
kako je do`ivljava publicist Fatmir
Alispahi}. Fatmir Alispahi} je jedan
od rijetkih bosanskih intelektuala-
ca koji se posvetio demopediji, a ne
negativnim stereotipima svoga
naroda. (I, za~udo, od svakoga i sa
svih strana je napadan i, ~esto,
stravi~no, brutalno vrije|an. Ako ja
sam nemam hrabrosti, znanja i
talenta da pi{em kao on, barem
mu mogu odati otvorenu hvalu i ja
to uistinu uvijek, pa, evo, i u ovoj
prilici, i ~inim). Zanimljivo je da se
poslije svakog njegovog ~lanka
osje}am posti|en. I ina~e mi nije
jasno za{to se oni bosanski inte-
lektualci-muslimani, koji djelom,
~inom i rije~ju potvr|uju ljudske
vrline kao {to su vjera, identitet,
patriotizam, ljubav, strah i sa`alje-
nje za svoj stradali narod, i fizi~ki i
knji`evno izop}avaju iz dru{tva...
Da su sve te Kazazove metafore o
bi}u bo{nja~kog naroda nasilne,
govori i ~injenica da je u svoj izmi{-
ljeni, nezgrapni pojam }osi}izacije
bo{nja~kih pisaca jedva ugurao
jedan jedini roman jednog jedinog
bo{nja~kog pisca, a i o tome bi se
dalo polemizirati, ta, rije~ je o um-
jetni~koj tvorbi, a po Kazazu bi to
trebalo da bude pojava. Poslije
okon~anja agresije na Bosnu i He-
rcegovinu odnekuda se pojavila te-
za o tri iste strane i Kazaz svim
silama nastoji bo{nja~ki korpus
ugurati u jednu od te tri iste stra-
ne.
Zaista ne `elim, ili ako ho}e{,
nisam kompetentan raspravljati o
ovoj temi, usto veoma cijenim, i to
na jedan staromodan na~in, sva-
kog nau~nika, pa tako i dr. Envera
Kazaza. Ali zamisli da neki Hrvat, ili
neki Srbin ka`e: Ja nisam Hrvat,
ili: Ja nisam Srbin, ho}e li mu iko
povjerovati, pa da to ponovi i stoti-
nu puta? Ne}e. A zamisli da jedan
Bo{njak samo jednom izusti: Ja
nisam Bo{njak, ho}e li mu iko
povjerovati? Ho}e! Odmah }e mu
svi povjerovati, i Bo{njaci i nebo{-
njaci... Nije li to onda malo ~ud-
no?... Ili zamisli Ciganina kako na
sred ulice vi~e da je veliki romski
nacionalist!... Ne idu svi Bo{njaci u
d`amiju. Samo jedna mala skupina
Bo{njaka ide u d`amiju, svega
mo`da nekih desetak posto popu-
lacije, ostalih devedeset posto
Bo{njaka i Bo{njakinja su, zapravo,
Kazazovi drugovi i drugarice, oni su
ta demokratska ve}ina koja odlu-
~uje.
U Bosni vlada privid muslimanstva,
a onda je i taj privid hipertrofiran,
nakaradno izvikan, muslimani ne-
maju utjecaja ni na {ta, u knji`ev-
nosti pogotovo. I u vascijeloj Bosni
su neprekidno izvrgnuti vrije|anju,
napadanju, nerazumijevanju, zas-
tra{ivanju i takvim stvarima kako
ondje gdje su ve}ina, tako i ondje
gdje su manjina...
BEHAR 101-102

Bio bih najsretniji da mi se ~ini, ali
bojim se da je tome upravo tako:
Ivo Andri}, nedvojbeno formativan
pisac jedne epohe, s velikom odgo-
dom no ni u kojem slu~aju stihijski,
svakoga dana postaje sve o{trija
ideolo{ka razdjelnica, manipulati-
van simboli~ki kapital bosansko-
hrvatsko-srpske kulturne identi-
tarnosti, kojim se zatim testira
na{e gra|ansko pravovjerje. Ako,
primjerice, Bo{njaci iska`u stano-
vitu rezervu prema njegovim lite-
rarnim fikcionalizacijama (za{to ne
re}i i fantazmama) a vazda je i to
legitimno ako smo u polju knji-
`evnosti i ako ga se na silu ne gura
u historijske ~itanke u~as se di`e
galama i buka i zavr}u se {ije jer je
kobajagi posrijedi bo{nja~ka isklju-
~ivost i politikanstvo. [i}ar, me|u-
tim, od takve projekcije naravno
imaju mali ili veliki komesari lite-
rature, ali to u cjelini nema veze s
knji`evno{}u i pravom na interpre-
taciju, a jo{ manje istinito{}u
umjetnine.
Biblioteka Republike Srpske zab-
ranjuju upotrebu ({tampanje) An-
dri}a u Federaciji, on je samo srp-
ski. Vodi se sudski proces izme|u
hrvatskog nakladnika iz Sarajeva i
srpske zadu`bine Andri}eve u Be-
ogradu, jer je Andri} uvr{ten u bib-
lioteku hrvatskih pisaca u sto knji-
ga u Bosni.
Potpuno si u pravu i to je to, zapra-
vo, upravo to, historijska slika o bo-
sanskom muslimanu se samo po-
navlja, i kad Ivo Andri} u svojim dje-
lima pi{e o muslimanima i kada se
muslimanima spo~itava kako to
~itaju Andri}eva djela, to je uvijek
isti nepromijenjen pogled na bosan-
ske muslimane. Jer u tim polemi-
kama da li je Andri} tobo`e, ili je
uistinu ru`no pisao o muslimanima
Bosne, vi{e se ne radi o tome da
jeste, ili da nije, nego se radi upravo
o tome {to si i sam rekao, da je
nedopustivo {to muslimani primje-
}uju da ih Andri} mo`da vrije|a.
BEHAR 101-102
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
Autor si nekoliko novohistorijskih
romana. U njima, ~ini se, traga{ za
pojedina~nim i kolektivnim izviri-
ma, posve svjestan uvira u kojima
su se Bo{njaci ~e{}e nasukavali
negoli komotno `ivjeli. U njima eta-
blira{ potragu za identitetom poje-
dinca, jezika, svijesti, pam}enja i sl.
Neki, poput Muzafera u Ugursuzu,
podsvjesno osloba|aju zamukli,
izgubljeni glas vlastite, ali, doima
se, i narodne muke, izri~u velika
individualna i univerzalna pitanja i
`ude za odgovorima. Obo`avaju li
Bo{njaci izmi{ljenu pro{lost -
kako se pogre{no i nezgrapno pita
Kazaz zanemaruju}i da vjeruju}i
me|u njima mogu obo`avati samo
Boga - ili samo tra`e da im se
pro{lost vrati? To nipo{to, po mom
razumijevanju stvari, ne zna~i i
povratak u pro{lost.
Slika Muhammeda, alejhisselam,
koji se prije ~etrnaest stolje}a,
dakle, u pro{losti, jedne prilike,
nasmijao tako da su mu se vidjeli
svi zubi, i kutnjaci, je slika koja,
jasna, `iva i o~aravaju}a, potresna,
uputna i podu~avaju}a stoji ispred
mene na ogromnom, praznom i
nerazaznatljivo dubokom zidu
moje budu}nosti. Pro~itao sam u
jednom hadisu da se tako nasmi-
jao, pa iako do nas njegov lik nije
Vje~nika sam pisao dugo,
pa`ljivo, svim svojim bi}em.
Kada se u mojoj mladosti
(oko 1964. 24 godine mi je)
Vje~nik, otprilike i maglovi-
to, za~eo, nisam ga imao ni
kao ideju, ni kao temu, ni
kao misao, pogotovo ne kao
knjigu, samo sam ga sna-
`no osje}ao, naslu}ivao, a
jo{ nisam znao ni {ta }e biti,
ni {ta }e kazivati, ni kako;
osje}ao sam ga samo kao
svoju istinu, kao svoje izi-
stinsko srce, kao ono po
~emu jesam.
dopro niti }e, nije te{ko zamisliti
tamnoputa Arapina duge crne
kose, bijelih zuba... a za ovaj osmi-
jeh o kojem govorim nije mi potre-
bno ni to, uostalom, to je bio gro-
moglasan smijeh, a ne osmijeh. A
veliko je pitanje da li stotine hiljada
slika lika Isaa, alejhisselam, slika-
nih kroz stolje}a, uistinu do~arava-
ju lik Isaa, alejhisselam. Ali ako ja
25
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
sada imam pred o~ima taj smijeh
Bo`ijeg poslanika Muhammeda,
alejhisselam, {ta je tu pro{lost? Pa
ja njega upravo sada `ivim i volim!
[ta je tu pro{lo, {ta sada{nje, a {ta
budu}e?
Ne vidim {ta to ~ovjek ima osim
pam}enja i sje}anja! Davno sam se
jo{ usudio izre}i da pro{lost nije
pro{la, a da je historija jedna ne-
iscrpna, `iva, stvarna, fakti~ka,
pulsiraju}a storija i za onog koji
ho}e da pi{e i za onog koji ho}e da
~ita. I ko ka`e da je historija defini-
sana jednom za svagda? Zar su
zlo~ini u Srebrenici pro{li? Ako su
pro{li, zna~i li to da ih vi{e nema?
Ako ih nema, zna~i li to da ih nika-
da nije ni bilo?... Ni{ta nije pro{lo,
sve {to se dogodilo uvijek se i ne-
prekidno doga|a...
Nikad ne}u zaboraviti drasti~nu,
duhovitu i iznenadnu opasku prof.
dr. Kemala Zuki}a na promociji
njegovog djela Islamska arhitektu-
ra (2001.) u kojem se pominju i
brojna imena Bo{njaka slikara i
arhitekata za koja mi u Bosni nikad
nismo ni ~uli, niti ih znamo. Na{e
neznanje o nama je grandiozno!,
rekao je dr. Zuki}, upotrijebiv{i ba{
taj pojam grandiozno. I ja sam se
onda poku{ao sjetiti barem jednog
imena od preko pet stotina imena
pjesnika Bo{njaka koji su tokom tri
stolje}a pisali na turskom, perzij-
skom, arapskom i bosanskom jezi-
ku i nisam se sjetio nijednog. Za-
ista je bo{nja~ko neznanje o sebi,
ni manje ni vi{e nego grandiozno,
kako se izrazio dr. Kemal Zuki}. I to
da Bo{njaci obo`avaju izmi{ljenu
pro{lost, samo je jo{ jedna Kaza-
zova psovka. Mizernu zaradu dono-
si takva psovka...!
Ali iz utrobe zemlje, ili iz utrobe lju-
dske du{e, magma }e kadli-tadli
provaliti.
Roman Ugursuz pisan je potpuno
nesvjesno, zaista nisam znao {ta to
pi{em. Zavr{io sam ga kada sam
napunio dvadeset {est godina,
26
Ali ako ja sada imam pred
o~ima taj smijeh Bo`ijeg po-
slanika Muhammeda, alej-
hisselam, {ta je tu pro{lost?
Pa ja njega upravo sada `i-
vim i volim! [ta je tu pro{lo,
{ta sada{nje, a {ta budu}e?
Ne vidim {ta to ~ovjek ima
osim pam}enja i sje}anja!
Davno sam se jo{ usudio iz-
re}i da pro{lost nije pro{la,
a da je historija jedna neis-
crpna, `iva, stvarna, fak-
ti~ka, pulsiraju}a storija i za
onog koji ho}e da pi{e i za
onog koji ho}e da ~ita.
* dovskim duhovnim pustinjama
U Bosni vlada privid musli-
manstva, a onda je i taj pri-
vid hipertrofiran, nakaradno
izvikan, muslimani nemaju
utjecaja ni na {ta, u knji`ev-
nosti pogotovo. I u vascijeloj
Bosni su neprekidno izvrg-
nuti vrije|anju, napadanju,
nerazumijevanju, zastra{i-
vanju i takvim stvarima kako
ondje gdje su ve}ina, tako i
ondje gdje su manjina.
* izistinsko srce, kao ono po ~emu
^ovjek danas `ivi u svom pa-
klenom raju u ovostranosti i
ide ka samouni{tenju, mus-
liman se nada Bo`ijoj milosti
u onostranosti, jer zna da
stvarnost nije ovdje Mo`e
se svuda biti musliman, ~ak
i u Holandiji i u Americi, ali je
biti musliman svuda poku-
|eno, pa i u Bosni.
objavljen je kada sam imao dvade-
set osam (1968.), ali tek trideset
godina poslije shvatio sam {ta je to
iz njega provaljivalo. Muzafer koji
kao gluhonijema nakaza sve lucid-
nije otkriva svoj identitet, nakaza
koja je najzad progovorila, nakaza
koja je po`eljela da ponovo zanije-
mi!
Sla`e{ li se s mojom tvrdnjom da
tvojom romanesknom imovinom, a
ona je pogolema (Ugursuz, Kara-
beg, Bra}a i veziri, Knjiga Adema
Kahrimana napisana Ned`adom
Ibri{imovi}em Bosancem) vrhuni
Vje~nik? On je monumentalna saga
o dugovjekom hodu kroza vrijeme.
S ni~ime usporediva, barem koliko
je meni poznato, unutar ju`nosla-
venskih knji`evnosti. Usuprot tren-
kojima obiluje ne samo be-ha knji-
`evna ponuda, moglo bi se posi-
gurno dokazati da mu je prispodo-
biva ideja o knji`evnosti kao duhov-
nom entitetu.
Vje~nika sam pisao dugo, pa`ljivo,
svim svojim bi}em. Kada se u mo-
joj mladosti (oko 1964. 24 godine
mi je) Vje~nik, otprilike i maglovito,
za~eo, nisam ga imao ni kao ideju,
ni kao temu, ni kao misao, pogoto-
vo ne kao knjigu, samo sam ga
sna`no osje}ao, naslu}ivao, a jo{
nisam znao ni {ta }e biti, ni {ta }e
kazivati, ni kako; osje}ao sam ga
samo kao svoju istinu, kao svoje
jesam, jer sam znao da ovo mene
{to traje i istrajava nije ono pravo,
da sam negdje duboko skriven i da
taj skriveni ja otkriva Vje~nika. U
me|uvremenu napisao sam sve
svoje knjige ne znaju}i jo{ kako da
napi{em Vje~nika. Dok sam, reci-
mo, pisao Ugursuza, meni su pod
pero dolazile re~enice koje su se
tako lijepo i tako lahko uklapale i u
tkivo Ugursuza, ali ja sam ih pre-
poznavao kao Vje~nikove i jedno-
stavno sam ih brisao i odbacivao, a
BEHAR 101-102
 Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

nisam znao ni {ta je Vje~nik, ni gdje bi spadale te slanika, u ovom slu~aju Isaa, alejhisselam, i uskrsli
re~enice u Vje~niku, iako su se, eto, skladno nizale i u Lazar nisu mi mogli biti od pomo}i, to {to se dogodilo
Ugursuzu. Kada bi me ne{to u `ivotu zaboljelo, kada bi Lazaru je ~udo, a meni je bio potreban samo malo
mi bilo jako te{ko, a tako sam se dugo vremena druga~iji, ali iskustven, isku{an, od`ivljen pogled na
naj~e{}e i osje}ao, osamljivao bih se, koncentrisao i ljudsku svakodnevicu, ljudske odnose. Ovdje, s uskr-
ispisivao re~enice iz Vje~nika kojeg jo{ nije bilo ni po slim Lazarem, sam imao samo ekskluzivan fenomen.
zamisli, ni po imenu, ni po ideji. Osje}ao sam da te A ja sam `elio da moj junak, osim {to ima iskustvo s
re~enice pripadaju Vje~niku po zvuku, po iskrenosti, onu stranu `ivota, bude i `iv, da ponovo uistinu `ivi. A
po istinitosti, po tome {to potpuno nalije`u na ono o to ne mo`e mrtav. Kada je Lazar uskrsnuo, svi su
~emu govore, po neumoljivoj te`nji da budu jasne i mogli vidjeti i uvjeriti se da je u njegovim o~ima zaista
ta~ne, ali gdje spadaju, kad jo{ nisam imao ni nago- bilo usa|eno mra~no i stra{no iskustvo smrti, vi{e
vje{taj kakva sadr`aja koji pripada Vje~niku, nisam nikakve vedrine i radosti nije bilo u njegovom pogledu.
znao; prepisivao sam te pasuse istrgnute iz nekakvog A ja nisam htio to. Zapravo, i sada kada pomislim na
teksta koji nigdje jo{ nije postojao, prenosio ih na Vje~nika koji je, eno, za sada, barem u dvije knjige,
komade malo debljeg papira i vatrom nagorijevao ivice zgotovljen (Vje~nik i El-Hidrova knjiga), meni se ~ini
papira da izgleda kao da sam dio starog rukopisa spa- kao da sam jagodi-
sio iz nekog po`ara, a onda takve nagorjele papire com svoga prs-
dugo nosao po d`epovima i ponekad ih ~itao sebi za ta trebao do-
utjehu i izdaleka pokazivao ponekom prijatelju... Pa dirnuti jed-
ipak sam jednostavno znao da to pripada samo i jedi- nu jedinu
no proznom tkivu Vje~nika, iako ga jo{ nigdje nema. I, ta~ku na
te, takve, jednostavne a kompleksne re~enice su me nebeskom
sabirale, sa`imale, vra}ale zbilji, vra}ale u `ive, obna- svodu i ta-
vljale moju snagu, lije~ile moju du{u, osloba|ale me da bi se vra-
patnje, ulijevale ogromnu nadu da }e me jednog dana ta otvorila za
(takve re~enice) negdje izvesti, izvesti na selamet i kao Vje~nika i ja
~ovjeka i kao pisca. Ja sam tada zapravo kri{om, bih ga ugle-
samozatajno, dodu{e (i sre}om), samo knji`evno, te`io dao. Ali koja
savr{enstvu svom svojom snagom. I tako ~etrdesetak je to ta~ka na
godina. ogromnom
Odmah, od samoga po~etka, ideja Vje~nika je bila, nebu ponad mene,
dakako, smrt. [ta bi drugo bilo dostojnije mog kraj- a mogao sam je potra-
njeg zanimanja? I to ~ovjek koji je umro, pa o`ivjev{i `iti i darnuti samo jed-
`ivio. Zanimalo me je kako se vidi ovo {to ~ovjek `ivi iz nom? Oni koji igraju Bingo
vizure onoga koji je iskusio smrt, pa sve ponovo gleda. mogu oku{ati svoju sre}u
Trebao mi je samo jedan malo druga~iji, ali potpun svake sedmice, a ja sam imao
ugao gledanja; ~inilo mi se da se tu nalazi ne{to otkri- samo jednu priliku za cio svoj
vala~ko, ne{to {to nam je nadohvat ruke, a {to ne vidi- `ivot. I rekao sam, ako sve
mo, jer je mo`da preblizu. Odmah se, naravno, ukazao stavljam na jednu kartu, pa
Lazar koga je iz mrtvih uskrsnuo Isus Krist. I u prvi merak je i propasti. I ja sam tu
mah mi se ~inilo da je to - to. Lazar je uistinu imao to ta~ku na{ao i - darnuo je!
iskustvo umrlog. Ali to iskustvo Lazarovo bilo je pod Dugo, dugo gledao u
mojim perom te{ko iskustvo i nekako ograni~eno, nebo, ispru`io ru-
suvi{e li~no, kratkotrajno. ku i prstom
Onda se Lazar ugasio dotakao
sasvim, jer smrt je
ne{to s ~im se nije
igrati, smrt je defini-
tivna, ako se umre,
zaista se umre,
nema se kud! Mo}i
jednog Bo`ijeg Po-

BEHAR 101-102 27
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
nebeski svod. I zasada sam napi-
sao Vje~nika i El-Hidrovu knjigu... I
nije mi nikakav merak propasti, {to
se toga ti~e!
Za jednu tako veliku i tako duboku
knjigu kakvu sam `elio napisati bio
mi je potreban cio svijet i svi ljudi,
sve {to ima na zemlji, a usto sam
htio literarnim kazivanjem, knji-
gom, pri~om, pokazati ne{to {to
ljudi neprekidno, oduvijek `ive, a ne
vide. Dakako, onaj koji je jednom
28
umro oslobo|en je smrti, `ivi zau-
vijek. Onda bi trebalo da `ivi i odu-
vijek. Tako sam se obreo u drev-
nom Egiptu i to {to sam dalje i
dublje u pro{lost mogao, sve do u
2950. godine prije nove ere. Da
sam imao smjelosti, trebalo je da
odem do Atlantide. Ali suvi{e je
tanano i osjetljivo to {to se ljudska
osje}anja kroz povijest nisu u bit-
nom, osnovnom, izmijenila da bi
ostalo o ~emu bih pisao moglo biti
neta~no, ili izmi{ljeno. (Ljudska
povijest je ionako fantasti~na, pa i
kad je ta~na!) Tako se pojavio sta-
roegip}anin, pisar Neferti. Ali se
pojavio i pojam zamiranja. Neferti
je zamro, a nije umro, ali je njego-
vo zamiranje bilo iskustvo smrti.
Sada iz iskustva smrti mo`e da
ka`e {ta i kako vidi, a `iv je, za raz-
liku od Lazara koji gleda mrtav, jer
je dignut iz groba. Ali `ivot i smrt su
samo u Bo`ijim rukama, ako to
pisac ne zna, onda grije{i, ili pi{e
ne{to drugo, a ne ono {to treba, ne
istinu, ne ono {to je pravo i ta~no.
Usto, moralo se dogoditi i ovo:
kakvi su ljudi? Svakakvi, da ne ka-
`em, uglavnom, hr|avi... Ali niko i
ni{ta ne pori~e da se nekad negdje
mo`e roditi i sasvim dobar ~ovjek,
sasvim dobar i u dobrim prilikama.
I da mu se, dodu{e, barem za krat-
ka vijeka, ne dogodi ni{ta {to bi ga
obatalilo. A kada ka`em obatalilo,
ho}u da ka`em usmrtilo, psihi~ki
ubilo. To je Neferti. I ostaje samo
jo{ to da shvati da je smrt u gre{ki,
grijehu, i da se sklanja i povla~i ako
nije siguran da mo`e `ivjeti ~estito
i kako treba. A {ta zna~i ne grije{iti
zna odmah ~ak i dje~ija du{a, to
nije te{ko shvatiti. ^ovjek instink-
tivno osje}a kad grije{i i te se stva-
ri u ljudskim odnosima nisu promi-
jenile tokom ovih pet milenija povi-
jesti. Gubitak integriteta, gubitak
du{e ({to je jednako s ~ovjekom
psihi~kom smr}u) ~ovjek osje}a
jednako na svim meridijanima i u
svim vremenima. Ali mo`da je naj-
ve}e ~udo {to je Neferti ro|en kao
dobar ~ovjek, mo`da ve}e i od nje-
gove dugovje~nosti, jer kada nakon
zamiranja shvati da je kakva po-
gre{ka, njegova, a ~esto i tu|a,
korak smrti, on ve} stvari donekle
uzima u svoje ruke. On, dodu{e,
mo`e stolje}ima, ~uvaju}i se grije-
ha i pogre{aka, uzmicati smrti, ali
ne zna~i da je sasvim mo`e preu-
zeti iz Stvoriteljevih ruku. I on to
naslu}uje od samoga po~etka, jo{
BEHAR 101-102

u Egiptu, zna da nad njim neko
bdi. ^ovjek ima dvije smrti, jednu
koja je u Bo`ijim i jednu koja je u
njegovim rukama. Ona koja je u
Bo`ijim rukama Nefertija se ne
ti~e, nju ne mo`e ni odgoditi, ni
pomaknuti, ti~e ga se ova koja zavi-
si od njega. Jer ako mu Bog dadne
da `ivi dugo, stolje}ima, od
Nefertija zavisi ho}e li mu `ivjeti
biti te{ko, ili lahko. Bi}e mu lahko
ako ne bude `ivio gre{no, a bi}e
mu te{ko ako se oda zlu.
Za{to je Bog nekom ljudskom bi}u
podario dugovje~nost, ne moramo
znati ni mi, ni ~itaoci, ni sami Nef-
erti, bilo bi zanimljivo da znamo, ali
ne moramo. Ali tek kada se su-
o~imo s tom nevjerovatnom ~inje-
nicom Nefertijeve dugovje~nosti
(on je do sada, 2011., od`ivio oko
pet hiljada godina), shvatimo da
Feniks nije izmi{ljen! To je, kao {to
znamo, ptica koja se svakih pet
stotina godina ra|a iz vlastitog pe-
pela. Zna~i ima i to! Niti je mogu}e
da Neferti `ive}i tako dugo nikako i
nigdje ne pogrije{i, pa znao za to, ili
ne znao, niti je mnoge godine mo-
gu}e `ivjeti bolestan i star. I Neferti
zaista `ivi neprekidno svoju najbo-
lju `ivotnu dob. [ta se zbiva nakon
pro`ivljenih pet stotina godina?
Neferti stari onoliko dana koliko je
grijeha za to vrijeme po~inio. I ako
grijesi nisu veliki, on se ponovo
podmla|uje i nastavlja svoj hod iz-
bjegavanja du{evne smrti u svim
tim svojim raznolikim `ivotima u
ovoj, ili onoj zemlji, s ovim, ili onim
narodom. I, eto, sve je, izgleda,
postavljeno kako treba. Pa ipak,
Neferti je plod ma{te jednog pisca
Svom snagom sam htio i `elio da moje rije~i budu tako pot-
pune da kad napi{em ki{a, papir bude mokar. I ja sam
dolazio do zida savr{enstva; da, do zida, preko se nije
moglo. Bio je to ogroman, kao od svjetlije boje granita,
ugla~ani zid iza kojeg jeste bilo potpuno savr{enstvo.
BEHAR 101-102
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
Osnovni pojam humanisti~ke religije neoliberalne dogme
ljudska prava je pogre{an, mo`e se re}i prava za sve ljude, a
ne mo`e se re}i ljudska prava jer bi onda trebalo da su ostva-
rena (kao {to su ostvarene ljudske o~i, ili ljudske ruke).
iz Bosne, nema Nefertija na velikoj
mapi knji`evnosti. I pitanje je ho}e
li on na toj mapi postojati? Ne bi li
bilo nu`no predo~iti ~itaocu jo{ ko-
jeg dugovjekog iz riznica svjetske
kulture i knji`evnosti da se vidi da
Neferti nije usamljen, a prirodno bi
bilo da se Neferti s njima i upozna i
uporedi, hem ima vremena, hem
dugovjekih i besmrtnih i nema ba{
mnogo na spisku.
Prvo dugovjeko ljudsko bi}e koje je
pisar Neferti potra`io bio je
Utnapi{tim iz Epa o Gilgame{u.
Utnapi{tima je na{ao negdje u Me-
zopotamiji i s njim i s njegovom `e-
nom, na svoju veliku radost i zado-
voljstvo, proveo jedno vrijeme, `ivio
i dru`io se. Utnapi{timu je bila data
besmrtnost koja, dakako, zavisi od
besmrtnosti ljudskog roda, ali je i
takva u Nefertiju izazivala ogromno
~u|enje i znati`elju. Jer Neferti je
znao da, iako dugovjek, on sam
mo`e umrijeti svaki ~as. Na pisa-
revu `alost, to drugovanje s Utna-
pi{timom nije potrajalo, jer je veli-
ka razlika izme|u njega, Nefertija,
kao, da ipak ka`emo, obi~na ~ovje-
ka, i jednoga Utnapi{tima kome je
Ea podario besmrtnost. Razlike u
relacijama kojima je obdaren Ut-
napi{tim s relacijama kojima je ob-
daren Neferti su zaista velike, bez
obzira na ve} ostvarenu ~udesnu
dugovje~nost egipatskog pisara od
sedam stotina i petnaest godina tu
u dvadeset i drugom stolje}u prije
nove ere. (Vje~nik, str. 72., Zalihica,
2008.) Potom sam samo jedan jedi-
ni put u nekoj Hegelovoj knjizi, u
kojoj se na jednom mjestu ras-
pravljalo o gr~kom pojmu besmrt-
nosti, u jednoj fusnoti nai{ao na
podatak da se pominje neki Grk
koji je umislio da je besmrtan i ni-
kada vi{e, ni do dan-danas, i pored
upornih poku{aja, niti sam na{ao
tu knjigu, niti tu fusnotu, ali iz te
fusnote je nikao Aidenej. O Utnapi-
{timu je Neferti ~itao, a za Aideneja
~uo, ali je potra`io i na{ao obojicu.
Aidenej je izma{tan, taj lik je u cije-
losti plod moje ma{te, ali je Nefer-
tijev, odnosno tada ve} Abdullahov
susret s Ahasverom u [amu, pot-
krijepljen mno{tvom ~injenica, jer
o Ahasveru, Lutaju}em Jevrejinu,
znaju u svim zemljama Evrope, pa i
Amerike ve} nekoliko stotina godi-
na. I o njemu su razni pisci pisali na
razli~ite na~ine. U Vje~niku je jasno
predo~ena jedna bitna stvar za{to
je staroegipatskom pisaru ve}
milenijumima svaki dan `ivota is-
punjen zadovoljstvom i rado{}u, a
Ahasveru, ve} tih prvih osam stoti-
na godina `ivota, gor~inom i tere-
tom. Za{to staroegipatski pisar `eli
da `ivi zauvijek, a Ahasver ne `eli
da `ivi vi{e nijedan dan? Odgovor je
veoma nalik sebi: zato {to je Jevrej
u svom `ivotu i nehoti~no ~esto
grije{io, a Egip}anin, najprije neho-
ti~no, a onda i svjesno, nije grije{io
nikako (onoliko koliko je to, nara-
vno, obi~nom smrtniku uop}e
mogu}e). Du{evno umrlom ~ovje-
ku `ivot je nepodno{ljiv (vampir
29
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

ima druga rje{enja). Kao legenda Ukleti Jevrej je
mnogo odre|eniji nego Ukleti Holandez na ~ijem
brodu staroegipatski pisar, u {esnaestom stolje}u
nove ere, plovi gotovo sedam godina. Ahasvera se,
manje-vi{e, ni u ~emu nije moglo mijenjati. U
Holandeza, osim odre|enja da ga je Bog prokleo da
luta morima, moglo se promijeniti mnogo {ta, ~ak i
ime. Tako u Vje~niku Holandez okon~ava svoju sudbi-
nu u Jadranu, a ne, recimo, u nekom norve{kom fjor-
du. Za razliku od Egip}anina, i Jevrej i Holan|anin
svoju dugovje~nost nose i osje}aju kao te{ku, nepo-
dno{ljivu kaznu. Potom se pojavljuju Arapin El-Hidr i
Perzijanac El-Kaim. El-Hidr `ivi ko zna od kada i
`ivje}e ko zna do kada, jer se napio vode `ivota
(Hajata); El-Kaim, kao {iijski imam, nakon male, `ivi
veliku skrivenost. I El-Hidr i El-Kaim su sveti, bezgr-
je{ni ljudi i ne osje}aju teret vremena. Ni Indijac budi-
satva Baradva|a ne osje}a teret vremena, iako je
dugovjek poput Egip}anina, Mezopotamca, Jevreja,
Holan|anina, Arapa i Perzijanca, on osje}a samo teret
uskra}enosti paranirvane. I to je {est dugovjekih koje
glavni junak Vje~nika susre}e u svom dugom `ivotu i
~ije sudbine poredi sa svojom.
stavno rekla: ako me ho}e{ mora{ to. Pa ja to ne
znam. [ta me briga, tvoj problem!
Osim do zida savr{enstva dolazio sam i do jednog
dubokog bunara u ~ijoj tami bi na povr{ini vode s vre-
mena na vrijeme bljesnuli repovi i repi}i re~enica, kra-
jevi, posljednje rije~i re~enica, za~udo, nikad po~eci.
Hitro bih sunuo rukama dolje u taj bunar, hvatao
re~enice za repove, bacao o plafon iznad glave u svo-
joj sobi, one bi padale na papir ispred mene, a ja ih
hitro olovkom bilje`io dok nisu i{~ezle.
Svom snagom sam htio i `elio da moje rije~i budu tako
potpune da kad napi{em ki{a papir bude mokar. I ja
sam dolazio do zida savr{enstva; da, do zida, preko se
nije moglo. Bio je to ogroman, kao od svjetlije boje
granita, ugla~ani zid iza kojeg jeste bilo potpuno
savr{enstvo. Ali tamo za mene i, ina~e, za ljude, nije
bilo ni~ega, ni~im se nisi mogao okoristiti. [tavi{e,
morao sam se nekoliko koraka odmaknuti od zida,
ovamo, unazad, da bih mogao da pi{em. Ako bih se
primakao zidu, tamo je sve prestajalo i ja sam izbe-

Ipak, za{to neki svoj dugi `ivot osje}aju kao kaznu, a

neki ne?
U samim po~ecima, kada se tek stao nazirati, Vje~nik
se zvao Jednodnevni (i{lo se na to da ~ovjek `ivi krat-
ko, kao vodeni cvijet simboli~no jedan dan, otuda
Jednodnevni, jednodnevni kada se uzme u obzir
Nefertijeva dugovje~nost i pet hiljada godina ljudske
civilizacije), a kako se htjelo pokazati fantastiku real-
nog u svim sferama ljudskog `ivota, vanjskim i unutar-
njim, knjiga je imala i jedno vrijeme radni naslov
A~ovjek, u smislu ne-~ovjek, ne u smislu ne~ovjek, ili
nad~ovjek, nego u smislu neke realne potpune izokre-
nutosti onoga {to je ljudsko bi}e. Po mom mi{ljenju,
najbli`i sam takvoj viziji u El-Hidrovoj knjizi, ako se u
njoj prate odnosi stvarnog i nestvarnog. Jedan od
Vje~nikovih radnih naslova bio je i Posljednja knjiga
ovoga svijetu. Pi{u}i Vje~nika i `ude}i napisati poslje-
dnju, potpunu, apsolutnu knjigu, poslije koje vi{e ne
bio bilo knjiga, nekoliko puta sam dolazio do zida
savr{enstva. (Da se pi{e posljednja knjiga odavno to
dokazuju D`ojs, Kafka, Beket i Borhes; a kada sve
nestane, pa i posljednja knjiga napisana rukom ~ovje-
ka, i kada Bog Zemlju ra{~erupa ko {aku vune, osta}e
jedino Tolstoj i Dostojevski!)
Zaista sam svom snagom `udio napisati potpunu knji-
gu daju}i joj sve {to je tra`ila, pa ~ak i onda kada je to
{to je tra`ila prevazilazilo moje znanje i nadilazilo mo-
ju pretpostavljenu spisateljsku vje{tinu. Ona bi jedno-

30 BEHAR 101-102

zumljen hvatao objema {akama
svoj pisa}i sto za kojim sam sjedio
pi{u}i Vje~nika, potom naglo usta-
jao od stola i kao bez glave bje`ao i
od pisanja i od ku}e i od svega.
Danima sam lutao uokolo i danima
mi je trebalo da se ponovo sabe-
rem. Pa ipak Vje~nik je napisan
kako je mogao i morao biti napisan
u devet poglavlja do 2005. godine, a
onda i u jo{ deset poglavlja El-
Hidrove knjige 2010. Vje~nik i{}e
jo{ jednu knjigu koja bi ovamo gle-
dala iz daleke budu}nosti, ali pita-
nje je da li }u imati snage da je
napi{em, jer odjek na koji su nai{li
Vje~nik i El-Hidrova knjiga nije ni
blizu mojim nadanjima i o~ekiva-
njima i to u meni ubija volju da
nastavim pisati...
Zar su zlo~ini u Sreb-
renici pro{li? Ako su
pro{li, zna~i li to da ih
vi{e nema? Ako ih ne-
ma, zna~i li to da ih
nikada nije ni bilo?...
Ni{ta nije pro{lo, sve
{to se dogodilo uvijek
se i neprekidno doga|a.
BEHAR 101-102
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
Poku{aji {lampavoga knji`evnokri-
ti~koga uni`avanja Vje~nikovih vri-
jednosti, me|utim, doga|ali su se
na dva fona estetskom, u smislu
kriti~arskih insinuacija da je glavni
protagonist Vje~nika Abdullah
Misri el-Bosnawi plo{an, plakatan
lik, i ideolo{kom da je Vje~nik
metafizi~ka bajka s tezom, verti-
kalno impostirana. U njemu je Bog,
naime, i stvarni i simboli~ki kapital.
Za{to bi to bio razlog za panjkanje
svjetonazora upakirano u tobo`e
knji`evnokriti~ku argumentaciju?
Uop}e, {to misli{ o (dis)kvalifikaci-
jama po kojima su duhovne istine
anakronizmi, a vjera patrijahalan
institut koji se ima protjerati iz
knji`evnosti? Ako i mal~ice pretje-
rujem, ne mo`e se odre}i da je u
recentnoj zapadnoj knji`evnosti
te{ko na}i naratora konstituiranog
na vjerskoj podlozi.
Nalazimo se u vremenu potpune
halabuke, potpuna sljepila, vreme-
nu u kojem je umjetnost uvreda,
kako neki dan re~e jedan poznati
savremeni doma}i dramski pisac.
Ti poku{aji {lampavoga knji`evno-
kriti~koga uni`avanja Vje~nikovih
vrijednosti uglavnom su rezultat
pogre{nih, neta~nih premisa o ro-
manu, a ponekad se romanu prila-
zilo i na krajnje surevnjiv, knji`ev-
nom vrednovanju neprimjenjiv na-
~in. Ponekad se romanu prilazilo
kao da se radi o piscu po~etniku.
Ali ~ini mi se da Vje~nika jo{ niko
nije kako treba pro~itao, ni oni koju
su mu prilazili s ljubavlju i dobro-
hotno, ni oni koji su mu prilazili s
mr`njom i predrasudama. Svima je
promaklo da pro~itaju ono {to pi{e!
Vje~niku su svi sudili i presu|ivali,
niko ga naprosto nije ~itao. [to se
ti~e samoga islama, od devet pog-
lavlja romana samo se jedno, i to
sedmo, bavi, uslovno re~eno, isla-
mom, jer sve vrijeme, uvijek pi{em
samo svoju pri~u, pa ipak kao da je
islam bio nepremostiva prepreka
da roman bude pro~itan. Iako se
to ne tvrdi ba{ eksplicitno, postoji u
ovom romanu neka vrsta musli-
manske samosvijesti zasnovane na
stavu da je islam superioran dru-
gim velikim monoteisti~kim religi-
jama jer zna vi{e od njih; u sebi
supsumira proroke i u~enja pret-
hodnih religijskih sustava. Islam, u
Ibri{imovi}evoj interpretaciji, ne
negira ni ne unizuje druge religije,
ali ukazuju}i im du`no po{tovanje,
on ipak polazi od postavke da tek
vjersko u~enje proroka Muhameda
nudi pravi, potpun i ispravan put do
Boga. (Velimir Viskovi}: Je li
Vje~nik doista postmodernisti~ki
roman?, Odjek, Sarajevo, 2007.)
Tako|er: Allah je ~vrsta to~ka o
koju je oslonjen svjetonazor nara-
tora, a i autora ovoga romana.
(Isto, V. Viskovi}, Odjek, Sarajevo,
2007.) Dosada{nji uvid u recepciju
govori mi da dio javnosti ovu knjigu
do`ivljava kao vrhunsko, dugo
i{~ekivano djelo koje mo`e imati
klju~nu ulogu u nacionalnom i vjer-
skom osvje{}ivanju Bo{njaka, dje-
lo koje im vra}a samopo{tovanje
nakon svih patnji i poni`enja kojima
su bili izlo`eni u posljednjem ratu,
koje ih vra}a religiji koja ~ini njiho-
vu ljudsku bit i tijesno je preplete-
na s bo{nja~kim etnicitetom. (Isto,
V. Viskovi}, Odjek, Sarajevo, 2007.)
Oni, pak, bo{nja~ki intelektualci
koji suvremenu Bosnu do`ivljavaju
kao sekularnu dr`avu, s ja~im os-
loncem na Europu i suvremenu za-
padnu umjetnost, zasigurno u Ibri-
{imovi}u ne}e prepoznati svojega
barda. (Isto, V. Viskovi}, Odjek,
Sarajevo, 2007.) Ja se g. Viskovi}u
zahvaljujem na zapa`anjima, ali
nijedna od navedenih implikacija
Vje~nika nije bila moja knji`evna
intencija. Usto sam, ako smijem
dodati, i to nimalo formalno, naj-
dubljeg uvjerenja da roman Vje~nik
po svemu pripada evropskoj knji-
`evnosti i savremenoj zapadnoj
umjetnosti, nadam se, oboga}uju}i
ih...
31
Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]
Za{to se kultura zaborava nametnula kao carinik
svemu {to se sje}a? Za{to je motiv ljudske dugovjeko-
sti/besmrtnosti ispao iz vremana, iz mode? Uostalom,
za{to on slobodarski duh, ako je uistinu slobodan,
uop}e `ivcira? Imam dojam da je pitanje grijeha, koje
obilato tematizira{, likvidirano iz knji`evnosti i da je i
ono tako|er uteg Vje~niku, {tovi{e jedan od klju~nih.
Da je ovo {to gledam, pjevam i ma{em rukama sve? Ja
u to ne mogu da vjerujem. U to ~ovjek, uostalom, nika-
da, od samoga svog po~etka, nije ni povjerovao. Nema
ni{ta od kazne, grijeh se mora ili sprije~iti, ili oprosti-
ti. Pa o ~emu se zapravo radi? Pa ni o ~emu, samo o
uljudbi. Pa i kad je Vje~nik u pitanju, radi se samo o
uljudbi. Do sada je bilo mnogo neuljudnoga u odnosu
na Vje~nika.
Knjiga Adema Kahrimana iz druk~ijeg je klju~a, iz
svjedo~enja neposrednog u`asa. Ona nastoji sprije~iti
ve} po~injeni zlo~in.
Februara mjeseca 1992. godine napisao sam ~lanak
pod naslovom Srpske du{e i ~etni~ki naum. Dozvoli
mi da ti citriram dvije-tri re~enice: Samo nikada
vi{e ne}u zaboraviti da je muslimanski narod protjeri-
van sa svoje hiljadugodi{nje zemlje, ubijan i satiran. I
sabijan u rije~ neopredijeljen. Vi{e nikada ne}u
zaboraviti da je 1991. godine jugoslovenska vojska
otvoreno stala na stranu samo Srba, iako su tu vojsku
pravili i pla}ali svi narodi Jugoslavije, i ne}u nikada
zaboraviti da srpska stranka u Bosni i Hercegovini
moju du{u rastavlja, pritiskaju}i me svakojako, od
du{a mojih prijatelja Srba. A da ne govorim napamet,
evo prizivam i pozivam ovih devet srpskih du{a.
Potom ~lanak pod inicijalima imena i prezimena devet
ljudi, Srba, koje sam znao i poznavao, opisuje njihove
Bez obzira na to u kom dobu, u kakvom
dru{tvu i u kakvom politi~kom sistemu `iv-
jeli, uvijek se mo`e zate}i hrpa pjesnika
raznih poetika, jedan je lirik, jedan sklon
misaonoj poeziji, jedan optimisti~an, jedan
pesimisti~an, a jedan u svojoj poetici mo`e
biti i mra~an. E, meni dr. Enver Kazaz li~i
na nekog mra~nog pjesnika upornog u
svom mra~nja{tu, ~ak zaljubljenog u svoje
mra~nja{tvo.
32
du{e. Evo ponovo inicijala tih ljudi: B. P., B. S., G. V., S.
T., M. ^., M. A., D. [., \. S. i D. [. Za neke od njih, dva-
deset godina nakon {to sam ~lanak napisao, ne znam
ni gdje su ni da li su `ivi, ali nijedan od njih niti je pri{ao
~etnicima, niti je oti{ao u ~etnike. Ponosan sam na tu,
pretpostavljam slu~ajnost! (Pogledati: N. Ibri{i-
movi}: Izabrana djela, Svjetlost komerc, Sarajevo,
2005., Ruhani i {ejtani inspiracija, str. 34.)
Kao {to namirem nad Bismillom kojom je Allah,
uzdam se trajno, pomilovao bosanska brda, isto tako
namirem i nad katoli~kim dahom i mirisom Bosne koji
kao p~ela matica oko sebe skuplja i emanira, recimo,
fra Mirko Majdand`i}, gvardijan Fojni~kog samostana.
Ka`em namirem, jer moja je snaga mala za ne{to pre-
gnantnije, snaga jednog jedincatog ljudskog bi}a.
I to su dvije sli~ice iz `ivota mene-Bo{njaka naspram
onoga {to se zove bosansko srpsko-pravoslavno i
naspram onoga {to se zove bosansko hrvatsko-kato-
li~ko u jedinoj mi zemlji i domovini. Dvije nemo}ne
sli~ice naspram u`asnog i krvavog bosanskog usuda.
Bo`jim odre|enjem ovdje se razgovor s Ned`adom
Ibri{imovi}em zavr{ava. Smrt ga je naprasno prekinu-
la. Kako rekoh, posljednja dva odgovora ostala su tek
skica. @elio sam, `eljeli smo Ned`ad i ja razgovarati
jo{ o mnogo~emu, osobito o El-Hidrovoj knjizi. Stoga,
kao nekovrsnu kompenzaciju za na{ nedovr{eni
posao, Behar objavljuje svojevrsni autopoeti~ki tekst
rahmetli Ned`ada o El-Hidrovoj knjizi. Kao satisfakci-
ju za El-Hidrovu knjigu i njezina autora, a mo`da
ponajprije na{u utjehu.
BEHAR 101-102

Ned`ad Ibri{imovi}
o El-Hidrovoj knjizi
Ovdje bi ponajbolje bilo opisati sadr`aj knjige, o ~emu se u njoj radi, mada mi
se to ~ini i te{ko i pogubno i ne znam na {ta }e iza}i. Ali, hajde da poku{am. Ono
{to bi me zavelo u op{irnost, nastoja}u izbje}i i presko~iti. Naravno, da je ne~ija
tu|a knjiga, ne bih smio ovako.
Dr`i se da je El-Hidr onaj ~ovjek iz Kurana kome je
Allah dao posebna znanja i da je to ~ovjek koga
Musa, a.s., susre}e i jedno vrijeme ide za njim ~u-
de}i se Hidrovim postupcima, jer ih ne razumije. El-
Hidrovo se ime u Kuranu ne pominje. ElHidr, dak-
le, `ivi ko zna od kada i `ivje}e ko zna do kada, ali se
rijetko kad i gdje obejani i kome poka`e. Abdullah
Misri el-Bosnawi, junak Vje~nika i El-Hidrove knjige,
`ivi tako|e dugo, gotovo pet hiljada godina i za tih pet
hiljada godina jedanaest puta je ugledao El-Hidra i
to svaki put sekundu-dvije, osim jednom kada mu
Hidr dolazi ku}i u Sarajevo 1530. godine, ostane s
njim svu no} od ikindije do sabaha i za to vrijeme
ve~era, klanja i napi{e ovu knjigu. Kako je Hidrova
knjiga keramet, to jest ~udo koje, ako bi se prokaza-
lo, odmah bi nestalo, jer evlije skrivaju svoja ~uda,
ne smije se znati da su oni ta ~uda izveli, Abdullah
~etiri stotine i tri godine ~uva tu knjigu i nikome je ne
pokazuje. On je knjigu bezbroj puta pro~itao i to
svaki put druga~ije, kako se knjige, uostalom, ina~e
i ~itaju ako se ~itaju ponovo, svaki put druga~ije!
Iako ima knjiga koje te ne vuku da ih pro~ita{ ni
drugi put, a kamoli nekoliko puta. Godine 1933.
Abdullah odlu~i da El-Hidrovu knjigu prevede na
bosanski i on je prevede, ali onaj rukopis na arap-
skom, koji je svojom rukom ispisao Hidr, nestane,
ispari... I ovo {to sada imamo u ruci to je ono {to je
Abdullah svojim skromnim mo}ima mogao od one
prave knjige da sa~uva. Sami Hidr mu ka`e da ako
bude prevodio njegovu knjigu bi}e to u najmanju
ruku blijeda kopija, a mo`da ~ak i krivotvorina njego-
BEHAR 101-102
EL-HIDROVA KNJIGA
ve knjige, ali Abdullah je uradio {ta je umio, znao i
mogao - to jest ja!
Kad Hidr posljednji put gurne Abdullaha u svoju knji-
gu, ka`e mu: Ne}e{ iz ove knjige iza}i onakav kakav
si u nju u{o, pa taman se naglavu nasadio. A to i ja
ka`em svakome onom koji pro~ita El-Hidrovu knji-
gu: da ne}e ostati isti kakav je bio kada je po~eo ovo
~itati i kada bude zavr{io. Ne}e biti isti onaj kakav je
bio kada zaklopi korice ove knjige, pa nek gleda,
neka vidi da li se u ~emu promijenio, o ~emu je po-
~eo razmi{ljati, ili {ta mu je u pamet po{lo dolaziti.
Hidr `ivi tako dugo zato {to se napio vode Hajata, Vo-
de @ivota, a na{em Abdullahu, obi~nom smrtniku,
sami Allah je od svoje volje dao da `ivi gotovo pet mi-
lenija i niko ne zna koliko }e ga pustiti jo{ da `ivi. I
Abdullah se ne boji toliko kada }e ga Allah uzeti sebi,
nego se najvi{e boji i od toga stalno preza i dan i no},
iz stolje}a u stolje}e, iz milenija u milenij, od zemlje
do zemlje, da mu du{a ne umre, pa da onda tako s
mrtvom du{om u prsima `ivi dok mu Allah, d`.{., ne
ka`e stani, dosta je. Abdullah se, gdje god bio, {ta
god radio, s kim god op}io, stalno ~uva da du{u svoju
ne isprlja i ne obatali, jer je svjestan toga da se s ta-
kvom du{om ne mo`e `ivjeti rahat ni dan a kamoli,
recimo, stotinu godina, bila bi to onda patnja nes-
nosna. Od Allaha, dakle, zavisi koliko }e `ivjeti, a od
njega sama kako }e `ivjeti. I nema tu nikakve nekak-
ve vje~nosti i u tom smislu. Imenica vje~nik, za raz-
liku od Vje~ni, {to bi pripadalo, odnosno pripada sa-
mo Uzvi{enom Stvoritelju, opisno je, posredno ime,
dugovje~nog svjedoka u Vremenu, kako to lijepo
33
NED@AD IBRI[IMOVI]
ka`e profesorica bosanskog jezi-
ka, g|a. Meliha Terzi}. I to je gla-
vna stvar i Vje~nika i El-Hidrove
knjige {to se ti~e kakove misli i
upute u tim mojim dvjema knjiga-
ma koje su tijesno sljubljenje
jedna s drugom. A ta uputa, kada
bi se skroz pojednostavila, bila bi
samo u tome da bi ljudi trebali {to
uljudnije da se pona{aju me|u
sobom. To izgleda k malo, ali
nije.
Svaka knjiga je od slova, pa i ova,
ali u El-Hidrovoj knjizi slova se
mogu i jesti i piti i udisati i, daka-
ko, ~itati. Da napi{em takvu knjigu
da rije~i i slova ne budu samo
odozgo od{tampana po stranica-
ma knjige nego da se slova i rije~i
mogu i jesti i udisati i da se mo`e
hodati po njima, palo mi je na pa-
met kada sam imao sedamnaest
godina, ali sam taj postupak pri-
mijenio tek u devetom, posljed-
njem poglavlju Vje~nika i onda ov-
dje, u El-Hidrovoj knjizi, dakle pe-
deset godina po{to mi je to naum-
palo. To jeste neobi~an postupak i
knji`evni eksperiment i ja sam se
malo pribojavao da }e taj eksperi-
ment, kao i svaki knji`evni ekspe-
riment, smetati ~itanju, {tr~ati u
knjizi, ali za~udo nije i u El-Hidro-
voj knjizi pokazao se veoma plodo-
tvornim i mada je dosljedno pro-
veden, kroz cijelu knjigu, sasvim
se djelotvorno uklopio i na koncu
konaca kao da se i ne primje}uje.
I meni je veoma drag i dragocjen.
I tu u El-Hidrovoj knjizi ima, ha-
man, veoma smjela re~enica koja
glasi: Zar ne zna{ da je ~itati i `i-
vjeti jedno te isto? Ka`em smjela
jer se uvijek govori otprilike ova-
ko: knjiga je jedno, `ivot je drugo,
ili: koliko ima `ivota u toj knjizi, ili:
to je knji{ki papirnato, nije `ivot-
no, i tako u tom smislu. Zanimlji-
vo je, ~ini mi se, da ima knjiga ko-
je, bile pod navodnicima `ivotne ili
ne, sam taj takozvani `ivot, pa ma
34
{ta se pod njim podrazumijevalo,
nikad nije prevazi{ao, one su u
svim vremenima, `ivotu i `ivotima
ostale `ive. Ali ne govorim o tome,
to je ne{to drugo, govorim o tome
da to {to se zove `ivot, za mene,
nije nikakav argument, jer ja sam
`ivot, ja `ivim, `ivot nije izvan
mene, kao ja sam vamo, a `ivot je
tamo, ja u ku}i, a on napolju i
obratno. Jer kako god neki tekst
`ivo i uvjerljivo opisao `ivot, to je
ipak samo tekst i samo tako i tada
`ivot, naravno, ako je dobar ne
kao `ivot nego kao tekst. Otuda
sam se vjerovatno i usudio napi-
sati onu re~enicu gore da je ~itati
i `ivjeti jedno te isto, dodijao mi je
taj par: {ta je `ivotno, {ta je knji{-
ko. Nije nikakvo opravdanje kada
neko pi{e ru`ne stvari, gadosti i s
psovkama, i to opravdava rije~ima
ta, takav je `ivot! Kao da je `ivot
upravu i kao da `ivot ne grije{i.
Drugi par koji mi je u knji`evnosti
tako|e dojadio je par borba dobra
i zla. Nema borbe dobra i zla. Ima
samo ono {to Euzubila ka`e: bje`i
od zla! Nema - sad }e{ ti {ejtana
za rep, pa o zid, pa dobru...! Od-
mah bje`i od zla dobru, nema{ se
ti {ta sa zlom baktati i hrvati.
I tre}a stvar, kad god se ~ovjek
filozofski, vjerski, osje}ajno, knji-
`evno, likovno, dramski ili bilo ka-
ko uhvati u ko{tac sa smr}u, uvi-
jek samu smrt dovla~i u `ivot i
presvla~i `ivotom, a ona, zapravo,
ostaje nedirnuta, tamo gdje je i bi-
la, van dosega njegovih ruku i nje-
govih mo}i. hr|e, ali se nekako na pozornici
Ali zato ima jedna druga smrt ko- nije vidjelo.
ja najve}ma zavisi od ljudi, i od E, sad, ovdje bi ponajbolje bilo
njihovih ruku i od njihovih mo}i, a opisati sadr`aj knjige, o ~emu se
to je psihi~ka, du{evna smrt, pa u njoj radi, mada mi se to ~ini i
se mo`e `ivjeti i umrijeti mrtav i - te{ko i pogubno i ne znam na {ta
`ivjeti i umrijeti `iv! I to je ono ~i- }e iza}i. Ali, hajde da poku{am.
me se bave i Vje~nik i El-Hidrova Ono {to bi me zavelo u op{irnost,
knjiga, a i roman Bra}a i veziri ob- nastoja}u izbje}i i presko~iti. Na-
javljen 1989. godine. Ima to skroz ravno, da je ne~ija tu|a knjiga, ne
provedeno i u mojoj drami Boja bih smio ovako.
BEHAR 101-102

Najprije, knjiga ima deset poglavlja. U prvom pog-
lavlju Abdullah se spu{ta niz redove, ulazi u El-Hid-
rovu knjigu. Sjedaju kobajagi u nekakvu ba{~u,
pri~aju i od tri puta ponovljenih rije~i sva{ta ne{to
nastanu tri sjajna srebrna ovala u kojima nema ni{ta
ni za jesti, ni za piti, ali to nije ni va`no. A od pomisli
na te rije~i sva{ta ne{to ne nastane oval, ali nasta-
ne njegova sjenka. El-Hidr Abdullaha malo ko zeza
{to to on toliko dugo `ivi, a i pipka, provjerava i dovo-
di u sumnju Abdullahovu dobrotu, jer Abdullah mora
hiljadama godina neprekidno biti dobar ako ho}e da
BEHAR 101-102
EL-HIDROVA KNJIGA
ne pati sve to dugo vrijeme svoga `ivovanja, a onda
se El-Hidr ne{to lecne i, napraviv{i smotak vremena
i smotak prostora (ne{to ko iskustvo crne jame u
svemiru), evlija ima te sposobnosti, u sekundi pre-
nese Abdullaha iz te 1933. godine u kojoj su bili, u
1530., i to u ru{evine drevnih staroegipatskih hra-
mova u Tebi u kojima ima i jedna d`amija, Abu Ha-
d`ad`ova d`amija izgra|ena 1243. godine. I to je
interesantno, d`amija usred mnogobo`a~kih starih
hramova, i danas ima ta d`amija, eno je i sad dolje u
Egiptu. Kako je bilo oko podneva, `ega, unaokolo
35
NED@AD IBRI[IMOVI]
nikoga, El-Hidr Abdullahu poka`e svu njegovu djecu
i njegove ro|ake koji su se ra|ali tokom pet mileni-
ja, ogroman broj njih, i svi oni kratko vrijeme o`ive, a
onda i nestanu. I tu, u tom poglavlju, je ona re~enica:
Zar ne zna{ da je ~itati i `ivjeti jedno te isto?
U drugom poglavlju Abdullah uvi|a da bi u El-
Hidrovoj knjizi smio i krasti i lagati, pa ~ak i ubijati,
ono {to nikako ne smije u svom stvarnom `ivotu, ako
ho}e da sa~uva du{u, a kako se divi ljudskom
umije}u u sva~emu, vje{tini ljudskih ruku, te kako
ljude nikako, zbog toga, a ionako, ne mo`e da osta-
vi, El-Hidr mu u dubini vremena poka`e mno{tvo
Staroegip}ana iz vremena kada se i Abdullah zvao
Neferti i rekne mu, eto idi tamo, ako `eli{, i dovedi
mi tog nekog ~ovjeka da ga i ja vidim, kad ljude toli-
ko cijeni{. Uto se za~uje ezan za podne-namaz i
Abdullah pita da ne zakasne na namaz, a Hidr mu
veli ne sekiraj se, brzo }e{ se vratiti i Abdullah po|e
ka onim svojim Egip}anima u daljini, ali se svi oni
pretvore najprije u harfove, pa onda i u hijeroglife. I
36
on za|e u ta slova, a to je ve} tre}e poglavlje.
E, sad u drugom poglavlju ima dosta stvari koje mi
se dopadaju, ali nisam ba{ siguran da ja, kao pisac
koji je to napisao, smijem govoriti koje su. Pa }u
pomenuti samo one stvari koje su, po mom mi{lje-
nju, va`ne. Najprije u tom drugom poglavlju ima
jedna re~enica koju je Abdullah (odnosno Neferti)
izgovorio jo{ u Vje~niku i koju je ovdje u razgovoru s
El-Hidrom samo ponovio. Ona glasi: Ta, smrt je
divan zavr{etak `ivota. Tu se misli na onu fakti~ku,
a ne na onu du{evnu smrt i po prilici zna~i to da ako
je ~ovjek svoj `ivot dobro i kako treba od`ivio, {to ba{
nije ni tako lahko ni tako ~esto, smrt mu do|e kao
ta~ka na i, kao ukras, kao ono konac djelo krasi.
Druga stvar koja mi se svi|a u drugom poglavlju je
kad Abdullah ka`e: Ali, da bude jasno, ja nikoga ne
spasavam, ne radim to, ali bi me bilo stid da spasa-
vam samo svoju ko`u, i to je sve. Meni je ta re~enica
va`na i zato je navodim, ali ne mogu sad obja{njava-
ti za{to, puno je, a i filozofi~no je.
U drugom poglavlju ima jo{ jedna interesantna
stvar. Tu se pominje dvanaest prizora iz Vje~nika
u kojima je Neferti, odnosno Abdullah, tokom
pet hiljada godina, negdje ne{to jeo i pio. Kada
opet tih dvanaest puta ho}e da jede sada, u
El-Hidrovoj knjizi, ne mo`e, ispada da nije
halal. I to mi se nekako svi|a, zadovoljan sam
kako je to knji`evno rije{eno zato {to je tu
domi{ljeno dvanaest poanti.
Eh, sad u tre}em poglavlju stvarno po~inje
El-Hidrova knjiga. Najprije Abdullah u
onom gusti{u harfova oko sebe na|e ona
tri srebrna ovala iz prvog poglavlja i uzme
ih, stisne ih pod pazuho. I tu sad sve zvoni
BEHAR 101-102
 EL-HIDROVA KNJIGA

i zveke}e, trese se, takoreku}, knjiga! U tim slovima be jasno vidi, Abdullahu sad da je da se vrati El-
Abdullah ugleda A{ait, mladu i lijepu slu`avku iz Hidru, da iza|e iz knjige, ali ne mo`e, nigdje oko
svoje rodne ku}e u Memfisu, pa po|u zajedno. Kada njega nema slova da ih ~ita da mu pomognu. Baca
su slova jeli, slova su imala ukus roga~a i pr`enih od sebe one pladnjeve, vjerna A{ait ih pokupi, a on
sjemenki lopo~a, a kad bi sastavi dlanove, slova su na jedvite jade sakupi {a~icu iskidanih, polomljenih
se pretvarala u vodu, pa su mogli ugasiti i `e|. Ab- slova iz pra{ine na putu, pa ih oproba ~itati. Ali smrt
dullah je bio pisar cijeloga `ivota, hiljadama godina, se nikad ne vra}a isprikom, glasi jedna re~enica u
i znao je ~itati i harfove i hijeroglife i sva druga pis- tom ~etvrtom poglavlju i ~ini mi se da je klju~na
ma. Tako su i{li naprijed. A{ait nije znala ~itati, pa je re~enica iz situacije novog trenutka du{evnog umi-
onako, iz dosade, jednom malom crnom zdjelicom ranja nastalog kada Abdullah, odnosno Neferti, na
koju je dr`ala u ruci stala razgoniti harfove oko sebe, trenutak, naglo ostavi i zaboravi A{ait, te je time
a onda ih hvatati i vezivati namotav{i ~itavo klupko. I nehoti~no povrijedi, mada to ona nije ni primijetila, a
{ta bih sada, za ovo tre}e poglavlje reko? Prvo svi|a kamoli da ju je zaboljelo. Ali, svjedno, ha si pog-
mi se kad A iz A{aitina imena priti{}e A iz Abdulla- rije{io, ha si nekoga povrijedio, odmah, ja~e ili slabi-
hova, jer se tu prvi put o~ituje du{evno umiranje. je, nahrupi smrt. Sve se to doga|a u aleji Abrak, aleji
Drugo, rekao bih to da se tu javlja i jedan neobi~an sfinga, sfinga s ovnujskim glavama koje predstavlja-
pojam, pojam hlapljenje vremena. Hlapljenje vreme- ju boga Amona, a cijelu aleju mno{tvo ljudi i `ena
na ljudi ina~e ne osje}aju zato {to `ive relativno krat- mete, pere i ~isti nakon velike lijepe dvadeset~etve-
ko, a Abdullah hlapljenje nekog doba osje}a, zna, rodnevne sve~anosti. Jedan stra`ar s batinom u ruci
pamti i prepoznaje zato {to `ivi jako dugo, pa mo`e {utne ona Abdullahova slova. Pogledav{i stra`ara
da poredi pro`ivljena vremena. Abdullah jed-
va ~eka da sva slova oko sebe pro~ita da vidi
gdje se to nalaze. I kad se slova najzad raz-
minu...
...po~inje ~etvrto poglavlje u kome po hla-
pljenju vremena Abdullah prepoznaje da
se nalaze u vremenu Ramesida za vlada-
vine faraona Setija Prvog, a to je nekih
1300. godina prije nove ere, odnosno
2800. godina od godine 1530. u kojoj je
ostao El-Hidr u Tebi. Ima u knjizi pre-
cizno koliko je to godina i kad je to.
Zaprepa{ten {to je tako daleko u
pro{losti u Egiptu i {to sve oko se-

BEHAR 101-102 37
NED@AD IBRI[IMOVI]
Abdullah, odnosno sve vi{e Neferti, zapanjen ugleda
da je stra`ar satkan sav od hijeroglifa, pa ga, presre-
tan, stane ~itati. Mladi stra`ar se zove Uta i
Abdullahu se veoma dopadne, ali kako iz predrasu-
de i potcjenjivanja, a pomalo i straha, u prvi mah nije
mogao povjerovati da je Uta tako divan, ona smrt ga
ponovo dotakne i nakine. Nadaju}i se da }e pomo}u
hijeroglifa, od kojih je Uta sav bio sazdan, iza}i iz
knjige i vratiti se El-Hidru, Abdullah, sada ve} podo-
bro Neferti, otima Utau {tap iz ruku, jer mu se ~ini
nedoli~nim da tako krasan mladi} bude faraonov
batina{. Abdullah napravi gu`vu u aleji i onesvijesti
se ne toliko od {aka i udaraca gomile koja se tu na-
jednom sjatila, koliko od spoznaje da je zaboravio
Kuranske ajete i da vi{e mo`da i nije musliman,
nego Staroegip}anin, d`ahil. I tako se dramati~no
zavr{ava to ~etvrto poplavlje, a nastaje...
...peto. Eh, u petom poglavlju ima sva{ta, a naj-
va`nije je ono {to je jo{ u prvom El-Hidr strogo
zabranio Abdullahu kada ga je gurnuo u slova
pro{losti. Naime, ako bi Abdullah, vrativ{i se u
Egipat, gdje je nekada `ivio, i hodaju}i tako po Egiptu
ponovo, slu~ajno na sebe naletio, nipo{to ne smije
sebi prilaziti i sa sobom onim razgovarati, jer }e tada
sve u hela} oti}i, i knjiga i on i sve drugo. U ovom
petom poglavlju Abdullah sve vi{e zagleda i begeni-
{e A{ait koja mu je plaho od koristi. Tu u nekada{-
njoj prijestonici Egipta, u Tebi, koja se po staroegi-
patskom sada zove Veset, nakon dan-dva vode
Abdullaha i A{ait na sud sudiji Merikareu Hornektiju.
Abdullah misli zbog izgreda u aleji, ali nije. Naime, u
Vesetu devete godine vladavine Setija Prvoga `ivi
Kad Hidr to posljednji put gurne Abdullaha
u svoju knjigu, ka`e mu: Ne}e{ iz ove knji-
ge iza}i onakav kakav si u nju u{o, pa
taman se naglavu nasadio. A to i ja ka`em
svakome onom koji pro~ita El-Hidrovu
knjigu: da ne}e ostati isti kakav je bio kada
je po~eo ovo ~itati i kada bude zavr{io.
Ne}e biti isti onaj kakav je bio kada zaklo-
pi korice ove knjige, pa nek gleda, neka
vidi da li se u ~emu promijenio, o ~emu je
po~eo razmi{ljati, ili {ta mu je u pamet
po{lo dolaziti.
38
pisar D`efai, a taj D`efai je, zapravo, Neferti, odno-
sno Abdullah, samo {to je to Abdullah bio potpuno
zaboravio, davno je to bilo. Kako su, dakako,
Abdullah i D`efai potpuno sli~ni, malo je re}i ko jaje
jajetu, to sudija misli da su bogovi nagradili Veset i
tebanske hramove jo{ jednim D`efaijem i ho}e to da
proslavi. Izvinjava se Abdullahu {to su ga stra`ar Uta
i gomila napali u aleji Abrak i nudi mu da ih sam
Abdullah zbog toga osudi i kazni, ali kada izvedu sve-
zanoga Utaa, Abdullah odmah zatra`i da ga dadnu
kobajagi njemu u slu`bu glume}i sada onog D`efa-
ija, jedva se sje}aju}i da je to on nekada{nji. Sad uz
Abdullaha stoje i A{ait i Uta i on ih ~vrsto dr`i uza se.
Kada sudija vikne da se pojavi onaj pravi D`efai,
Abdullah ugleda samoga sebe `ivog i kakav je bio i
onda i sada. Kud }e - {ta }e, sva se slova po~nu
mrviti i sve nestajati onako kako je El-Hidr bio i
zaprijetio da }e biti ako Abdullah sretne samoga
sebe, te ti Abdullah pogledav{i gdje ima najvi{e
slova i hijeroglifa, poleti, zajedno s A{ait i s Utaom,
na sudiju Merikarea. Za{to? Zato {to je vidio da su na
prsima Merikarea slova bila najgu{}a, gusta ko
katran, kako pi{e u knjizi. I Abdullah `urno ~itaju}i
ta slova na prsima sudije Merikarea proleti kroz
njega zajedno s A{ait i Utaom i odjednom se na|u u
Merikareovom Sje}anju. Izbjegne tako Abdullah
susret sa sobom, iako je, kada se je vidio, po`elio da
sa sobom progovori, ali dakako nije smio to sebi
priu{titi.
Ovo je ve} {esto poglavlje i ono dvoje i ne znaju gdje
se nalaze, ali Abdullah zna. A sje}anje jednog ~ovje-
ka ko sje}anje, ne~ega se ~ovjek sje}a dobro,
ne~ega slabo, sva{ta tu ima. Abdullah je ponosan na
sebe {to je, ~itaju}i slova na prsima sudije Merika-
rea, spasio i sebe i A{ait i Utaa, pa i samu knjigu da
se ne raspadne, ali Utau je sve to stra{no i zagone-
tno i odmah ho}e da iza|e odatle, da se vrati u Veset,
u onaj svoj pravi `ivot, a A{ait je poslu{na i njoj je
va`no da je njen gospodar Neferti tj. Abdullah, zado-
voljan, a njoj kako bude. Oni tu imaju svega, {ta god
po`ele; ako je Merikare zapamtio kakvu gozbu,
Abdullah, A{ait i Uta tu jedu {ta ho}e i koliko ho}e.
Ako je Merikare zapamtio kakvu lijepu no} za no}iti,
oni odu u tu no} i prespavaju. I tako. Abdullah misli
da je lahko iza}i iz Merikareova Sje}anja, ali se tu
grdno prevario, ne mo`e se iza}i sve dok Merikare
ne umre i dok mu se Sje}anje samo od sebe potpu-
no ne ugasi. Ali Abdullah to ne}e znati sve do samo-
ga kraja. Abdullahu se tu plaho svi|a, ulaze i izlaze
u kakav god ho}e doga|aj koji je Merikare upamtio,
imaju sve {to im treba, niko ih ne smeta i Abdullah,
BEHAR 101-102

kome se mlada i lijepa A{ait sve vi{e dopada, mo`e
s njom u toj ~udnoj Zemlji Merikareova Sje}anja pro-
voditi ljubav kako ho}e i dokle ho}e. Ali je Utau od
svega toga muka i stalno ga je strah, ne snalazi se,
jadan.
Tri puta u tri prilike Abdullaha je takla smrt u Me-
rikareji, ali da to sada ne razglabam, ima u knjizi. On
se sada od smrti mnogo i ne brani, jer ne `ivi vi{e
onaj svoj `ivot petohiljadugodi{njaka, nego ovaj
nekakav knji{ki `ivoti} u El-Hidrovoj knjizi, mada je i
on stvaran. Ali ko zna {ta mu to time El-Hidr ho}e da
ka`e i doka`e! To ne zna ni on, a te{ko da znam i ja.
A i ako znam, bilo bi to mu~no sada ovdje razglaba-
ti. Bilo kako bilo, siroti Uta slu~ajno otkrije da ako se
ne~emu, {to je Merikare upamtio, glasno ka`e:Ti si
Merikareovo sje}anje!, ono nestane. Nestane, iako
se poslije opet vrati. Tako se Uta prestane bojati
Zemlje Sje}anja, pa sam ode da tra`i kakva vrata,
kakvu rupu, kakav izlaz da se vrati svojima u Veset.
A Abdullah to jedva do~eka. On odmah s A{ait po~ne
punu i pravu ljubav sprovoditi kako nikad nije ni s
kojom za pet hiljada godina `ivota. A to je sedmo
BEHAR 101-102
EL-HIDROVA KNJIGA
poglavlje El-Hidrove knjige i mislim da je plaho
dobro za ~itat. I tu u sedmome ga smrt ho}e dva
puta, jednom iz polula`i, drugi put kada je na trenu-
tak njime ovladala ljubomora. Helem, tu sve bude
kako treba, Abdullah ho}e A{ait da izvede iz knjige i
da je poka`e El-Hidru, da ona bude to bi}e po koje ga
je poslao, gotovo da je i zaboravio i ko je i {ta je i oda-
kle je i da `ivi hiljadama godina, A{ait mu je sve i
svja. Uto ona i rodi. Rodi mu sina Abija i on sav sre-
tan ska~e po Merikareji, to jest u glavi sudije
Merikarea Hornektija iz Veseta. I El-Hidrova knjiga
se tu malo {ali, pa ima, pi{e: ako sudiju nikad u
`ivotu nije zaboljela glava, tada ga je zaboljela sigur-
no. (Neko mu urla i ska~e u glavi!)
A onda po~inje osmo poglavlje. Uta je ~etiri godine
poku{avao da iza|e iz Merikareovog Sje}anja, ali nije
uspio. I dalje to poku{ava. Sada i A{ait ho}e da iza|e
iz Merikareova sje}anja, u`eljela se pravoga `ivota, a
ne}e ni da joj sin Abi odrasta u nenormalnim okol-
nostima. Abdullah nerado pristaje, ali mu to nije
najve}i problem. On mora najzad re}i A{ait ko je i
odakle je on i ko je i odakle je A{ait. I on joj to ka`e.
39
NED@AD IBRI[IMOVI]
Ka`e joj da je ona umrla prije {esnaest stolje}a, da
on nije do{ao iz pro{losti iz Memfisa kao ona, nego
iz budu}nosti, nekih tri hiljade i dvije stotine godina,
ra~unaju}i od te dvanaeste godine vladavine faraona
Setija Prvog, da je do{ao iz Sarajeva i to iz 1933. Ako
ho}e pravu, iskrenu ljubav, Abdullah mora re}i isti-
nu, ljubav ne `ivi od la`i, a ako ka`e istinu, A{ait }e
se raspasti u prah. Sre}om A{ait u prvi mah misli da
se on {ali, {tavi{e, da je zamajava ne bi li jo{ ostali u
Merikareji. Ali iako to {to joj je dragi rekao nije
mogla pojmiti, povjerovala mu je srcem i potom se
zaista sasula u prah.
U devetom poglavlju Abdullah, o~ajan i tu`an zbog
gubitka voljene, zaboraviv{i i na Abija i na Utaa, po|e
da iza|e iz Merikareova Sje}anja i tek tada uvidi da
je to nemogu}e dok Merikare ne umre. Vra}a se i
sada po Merikareji tra`i samo smrt. Lahko je nalazi,
jer je ve} umro u ljubavi za A{ait. Mlada smrt se
useli u njega umjesto njegove du{e koju mu je odni-
jela mrtva A{ait. Ali smrt u Abdullahu ne}e da umre,
on je mora hraniti du{ama `ivih. A jedini `ivi, u pra-
vom smislu rije~i, u Merikareji su Uta i Abi, ostali
ljudi su manje-vi{e sjenke Merikareova Sje}anja. I
Abdullah im bez milosti zarobi du{e, i ro|enom sinu,
i prijatelju kome se divi, i nahrani svoju smrt. (Kako
se sve ono o smrti sla`e, iako je na prvi pogled
nevjerovatno!) Uto Merikare umre i Abdullah, Uta i
Abi se na|u u onoj dvorani iz koje su prije {est godi-
na utekli kroz sudijina prsa u njegovu glavu. Iza|u
odjeveni kako su i bili odjeveni kada su utekli, a
pored njih se na|e ono nekoliko stvari koje je vrije-
dna A{ait ~uvala i stalno nosila uza se: tri srebrna
Godine 1933. Abdullah odlu~i da El-Hid-
rovu knjigu prevede na bosanski i on je
prevede, ali onaj rukopis na arapskom, koji
je svojom rukom ispisao Hidr, nestane,
ispari... I ovo {to sada imamo u ruci to je
ono {to je Abdullah svojim skromnim mo-
}ima mogao od one prave knjige da sa-
~uva. Sami Hidr mu ka`e da ako bude pre-
vodio njegovu knjigu, bi}e to u najmanju
ruku blijeda kopija, a mo`da ~ak i krivotvo-
rina njegove knjige, ali Abdullah je uradio
{ta je umio, znao i mogao...
40
pladnja, hasure, mu{ke sandale, crna zdjelica i
klupko harfova. Sve {to je bilo Merikareja nestalo je,
pa i mla|ahna smrt iz Abdullahovih prsiju. Uta
odmah, bez rije~i, pobjegne svojoj ku}i, a Abdullah,
alijas Neferti, pokupi one stvari, uprti sina Abija, pa i
oni uteknu iz Veseta. Sre}om bila je no}, pa ih niko
nije vidio. Oni pobjegnu u selo Ti-Aki nedaleko
Veseta i jednoga dana Abdullah poka`e sinu Abiju da
ona tri srebrna pladnja, umjesto tri, bacaju ~etiri
sjenke {to malog plaho za~udi i obveseli. A kada se
klupko harfova koje je A{ait, ono spo~etka, namota-
la, slu~ajno odmota i padne na onu ~etvrti sjenku,
uka`e se kuranski tekst devet ajeta, od {ezdeseto-
ga do {ezdeset osmog iz sure El-Kehf, koji govore o
susretu Musaa, a.s., i El-Hidra. Ih, tome se sada i
za~udi i jo{ vi{e obraduje i Abdullah. To je, dakako,
bilo u doba faraona Setija Prvog, a susret Musaa i
Hidra }e se dogoditi tek za vrijeme faraona
Mernemptaha koji }e vladati za sedamdesetak godi-
na. Ali to je Abdullahu bilo kao da }e biti sutra. Eh,
eto, kad nikako druga~ije ne}e da se javi, gdje }e
do~ekati El-Hidra da ga izbavi i izvadi iz ove knjige,
tako je mislio Abdullah, a tako je i bilo.
Deseto, zavr{no poglavlje El-Hidrove knjige je jedna
vrsta reminiscencije na tih sedamdesetak godina
Abdullahova ~ekanja da se El-Hidr pojavi. Abi je za to
vrijeme ostario, a Abdullah nije. Abdullah, naime,
svakih petsto godina (poput Feniksa) ostari koji dan,
a onda se opet podmladi i petsto godina `ivi u punoj
mu`evnoj snazi.
Kad ih je El-Hidr vratio u Tebu (u 1530. godinu), oda-
kle je Abdullah i za{ao u pro{lost Egipta, Abdullah
za~uje ezan, pa obradovan ka`e: Ovako me je ezan
prije sedamdesetak godina ispratio u drevni Egipat,
a El-Hidr mu odgovori: To je isti onaj ezan, samo
{to je pri kraju. Rekao sam da }e{ se brzo vratiti.
Abdullahu je pro{lo vi{e od sedamdeset godina, jer
eto pored njega je stajao `iv starac, njegov sin Abi, a
El-Hidru svega minut-dva.
^im je El-Hidr Abdullaha prepoznao, odmah mu je u
daljini pokazao slova u kojima sultan Sulejman su-
neti svoje sinove i slova u kojima Francuzi la|om
prevoze jedan obelisk u Pariz i ponudio mu da i to
~ita, ali Abdullah odbije. Samo je htio da {to prije
iza|e iz knjige i da se vrati ku}i u Sarajevo. I kad se
vratio ku}i, stotinu godina nije pogledao nikakve
knjige. Prepo se i ogadilo mu se, {ta li? Pa ipak se
svoje A{at uvijek rado sje}ao.
I, eto, to je ko sadr`aj El-Hidrove knjige, samo {to je
sve to u knjizi mnogo ljep{e opisano i zapravo se sve
ovo samo u knjizi i broji. A ovo je onako.
BEHAR 101-102
 SJENKE I ODRAZI (kiparski radovi Ned`ada Ibri{imovi}a)

Sjenke i odrazi
(kiparski radovi Ned`ada Ibri{imovi}a)

BEHAR 101-102 41
SJENKE I ODRAZI (kiparski radovi Ned`ada Ibri{imovi}a)

42 BEHAR 101-102
 SJENKE I ODRAZI (kiparski radovi Ned`ada Ibri{imovi}a)

BEHAR 101-102 43
SJENKE I ODRAZI (kiparski radovi Ned`ada Ibri{imovi}a)

44 BEHAR 101-102
 KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A

ROMAN VJE^NIK
NED@ADA IBRI[IMOVI]A
Ako jedan knji`evni kriti~ar svijet Ibri{imovi}evog romana vidi kao teocentri~nu konstruk-
ciju i prigovara mu na tome, za{to nekom drugom ne bi bilo dopu{teno da druge romane
osu|uje zbog njihove neopaganske, ateisti~ke ili antropocentri~ne konstrukcije? Ako se
slo`imo da Vje~nik Ned`ada Ibri{imovi}a, jednako kao i roman Imotski kadija Irfana
Horozovi}a, mo`emo nazvati sufijskim pikarskim romanom, ne postoji nijedan relevantan
knji`evnokriti~ki kriterij po kojem bi Vje~nik spadao u monolo{ku tradiciju, a
Horozovi}ev roman ne, iz ~ega je jasno da se Kazaz slu`io pozitivisti~kim pristupom u ocje-
njivanju ova dva romana, izvode}i svoje zaklju~ke na osnovu biografija njihovih autora.

Pi{e: Asmir Kujovi}

I gendama o Gralu i krugom arturijanskih legendi) likovi ovoze-

Roman Vje~nik Ned`ada Ibri{imovi}a jedinstven je poduhvat
u novijoj bosanskohercegova~koj i evropskoj knji`evnosti u
kojem je maestralno ostvaren izraz one divovske borhesovske
te`nje da se cjelokupna kulturna ba{tina svjetske istorije
sveobuhvatno sa`me i objedini u jednoj knjizi. Jo{ od klasi~nog
epa o Gilgame{u, preko starogr~kog mita o Argonautima, pa
sve do srednjovjekovne gnosti~ke, ezoterijske i misti~ke lite-
rature, tema suo~avanja sa smr}u i potrage za besmrtno{}u
jedna je od klju~nih literarnih tema.
U Kuranu je zabranjeno rajsko drvo Adamu predstavljeno kao
drvo besmrtnosti, ili drvo vje~nog `ivota, iako se u staroza-
vjetnoj Knjizi postanka drvo `ivota spominje zasebno uz
drvo poznanja dobra i zla. U judeokr{}anskoj gnosti~koj
interpretaciji Adama je upravo ~e`nja za besmrtno{}u u~inila
smrtnim (iako mu je besmrtnost prethodno bila data a da je
on nije bio svjestan), jer ga je navela na grijeh nepokornosti
prema Bogu. Otuda je razumljivo da temu besmrtni{tva u
zapadnoj knji`evnoj tradiciji sre}emo ili kao prokletstvo, koje
je u dosluhu sa ovim gnosti~kim tuma~enjem praroditeljskog
grijeha, ili kao temu potrage i ~e`nje za postignu}em duhov-
nog savr{enstva koje bi vodilo ka metafori~koj besmrtnosti.
Gotovo svi klasi~ni mitovi o besmrtnosti i potrazi za eliksirom
vje~nog `ivota koji su nadahnuli srednjovjekovnu ezoterijsku i
alhemijsku literaturu iz ~ije je bogate tradicije ponikao i fau-
stovski motiv, koji je na razli~ite na~ine variran sve do Getea,
Dostojevskog, Tomasa Mana i Bulgakova, uzbudljive su i tra-
gi~ne pripovijesti o mrtvima koji jo{ uvijek `ive i `ivima koji su
umrli. U cjelokupnoj zapadnoj knji`evnosti (ukoliko iz nje izu-
zmemo tradiciju podzemne ezoterijske i okultisti~ke litera-
ture, uklju~uju}i i srednjovjekovno pjesni{tvo nadahnuto le-
mnih besmrtnika javljaju se gotovo redovno kao prokletnici:
od starogr~kog mita o Aideneju, Vje~nog @ida E`ena Sua,
Lete}eg Holan|anina Riharda Vagnera, pa sve do Borheso-
ve pripovijesti Besmrtnik; a pe~atom prokletstva obilje`eno
je i razmi{ljanje o fenomenu ~e`nje za besmrtno{}u u roma-
nima Besmrtnost Milana Kundere i Istorija svijeta u deset i
po poglavlja D`ulijana Barnsa. Uvode}i likove Lutaju}eg Jev-
rejina i Ukletog Holan|anina u svijet svog romana, Ibri{imovi}
samo dodatno nagla{ava, produbljuje, ogoljava i dramatizuje
crte koje je knji`evna tradicija ovim likovima ve} dala, a u nji-
hovom mu~eni~kom prokletstvu ima mitskog heroizma i tra-
gi~kog patosa u kojem oni poprimaju sveta~ke crte arhetip-
skih mitskih junaka koji svojom sudbinom utjelovljuju prokle-
tstvo Adamovog roda.
Ibri{imovi} svog junaka Nefertija vra}a u stanje Adama prije
nego je posegnuo da ubere plod sa zabranjenog drveta, smr-
tonosnog drveta besmrtnosti: on proni~e da je postignu}e
jednog od Bo`ijih imena ostvarivo jedino u odustajanju od tog
postignu}a, ukoliko se ono protivi Bo`ijem zakonu, te da je
jedini istinski `ivot i besmrtnost besmrtnost u Bogu, dok
ono {to mu se predo~ava kao `ivot, ukoliko je to `ivot koji ne
priznaje Boga - vodi u smrt. Smrt, kao i grijeh kojeg prati
pokajanje, zna~i zapo~injanje `ivota iznova, kao {to i drvo izno-
va zapo~inje svoj godi{nji ciklus ra|anja, rasta i umiranja
(odnosno zamiranja kako bi rekao Ibri{imovi}ev Neferti), pa
tako Adem i Hava, nakon ku{anja ploda sa zabranjenog drve-
ta besmrtnosti pokrivaju svoja stidna mjesta rajskim li{}em,
te je time njihov grijeh simboliziran seksualno{}u, kao {to je i
u drevnim svetim tekstovima iz hinduisti~ke tradicije smrt

BEHAR 101-102 45
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
povezivana sa gubitkom sjemena, jer je, kao i u okultisti~kim
u~enjima o transmutaciji, seksualno{}u metafori~ki ozna~eno
ponovno ro|enje, odnosno zapo~injanje novog `ivota u dru-
gom bi}u. Neferti u svojoj ispovijesti na vi{e mjesta aludira na
ovo zna~enje: kada izbjegava da o bilo ~emu zna sve jer se pri-
bojava da bi od toga mogao zaista umrijeti, kada ustanovi da
se smrt skriva u kikotu kojeg izaziva radost za~eta u erotskom
zanosu, kada uvidi da svojom ljubavlju prema Utnapi{timu
ubrzava njegovo i{~eznu}e, te kada od Ahasvera sazna kako je
on umirao i nestajao u onima koje je volio i mrzio.
U interpretaciji @aka Lakana pojam libida je shva}en upravo
kao ~isti nagon `ivota, odnosno besmrtnog `ivota, `ivota
kojem nije potreban organ, pojednostavljenog i nerazorivog
`ivota, onog koji je oduzet `ivom bi}u onda kada je ono
pot~injeno ciklusu spolnog razmno`avanja. Placenta na pri-
mjer, kako ka`e Lakan predstavlja taj dio samog individua
koji on gubi pri ro|enju, a koji mo`e poslu`iti za simboliziranje
najdubljeg izgubljenog predmeta. Odnos prema Drugome je
upravo to {to za nas uzrokuje pojavu onoga {to predstavlja
lamelu, koju Lakan defini{e kao organ ~ija je glavna osobina
da ne postoji, a koji je sam libido ne seksualni polaritet,
odnos mu{kog prema `enskome, ve} odnos `ivog subjekta
prema onome {to gubi zbog toga {to radi razmno`avanja
mora prolaziti kroz spolni ciklus. Time je nagla{en bitni afini-
tet svakog nagona prema podru~ju smrti, i izmiruju se dva lica
nagona nagona koji ujedno uprisutnjuje spolnost nesvjesnog
i predstavlja u svojoj biti smrt.1 Metafori~ki kazano, libido
shva}en kao besmrtni `ivot, jest utjelovljenje izgubljenog raja.
Adem i Hava zapo~inju `ivot iznova, ali sa znanjem o po~inje-
nom grijehu, odnosno sa svije{}u o vlastitoj smrtnosti i pro-
laznosti, koja je ono {to Hajdeger naziva bitak k smrti. Sa
druge strane, grijeh koji ne vodi ka poznanju dobra i zla, gri-
jeh kojeg ne prati pokajanje i grijeh koji se ne priznaje jeste
`ivot u smrti, i on je samo `ivljenje smrti. Neferti }e za
Aideneja re}i da je samog sebe `ivog sahranio da bi postigao
besmrtnost, a za Ahasvera, lutaju}eg Jevrejina, da je, ne
znaju}i to, stolje}ima `ivio vlastitu smrt. Prema Hajdegeru
smrt je kona~ni horizont, stanje u kojem tubitak vi{e nije tu.
Ako tubitak jest tu, on je orijentisan prema svojim budu}im
mogu}nostima, no kako su to budu}e mogu}nosti, on jo{ nije
sav tu, nepotpun je, tako da tek njegova smrt nadilazi tu
nepotpunost - jer vi{e nema budu}ih mogu}nosti koje bi pro-
jektovao.2
Hajdeger poima smrt kao jedan od mogu}ih na~ina bitka
govore}i o smrti unutar `ivota. Jer ako Tubitak jest svoje ne-
jo{, onda je njegova smrt jedno od tih ne-jo{, te je ona ne{to
{to on mora `ivjeti, budu}a mogu}nost koja je dio njegovog
1 Jacques Lacan, XI seminar ^etiri teljna pojma psihoanalize, Naprijed, Zagreb 1986., str. 211.
2 Danilo Pejovi}, Suvremena filozofija Zapada, Filozofska hrestomatija IX, urednik Vladimir Filipovi}, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb,
1979., Martin Haidegger, str.152.
46
sada{njeg bitka. Kao {to }e re}i narator u filmu Bernarda
Bertolu~ija ^aj u Sahari, zato {to ne znamo kada }emo
umrijeti `ivot nam izgleda kao nepresu{ni izvor, premda se
lako mo`e izra~unati da izvjesne pojave kao {to je pun Mjesec
tokom `ivota mo`emo vidjeti na nebu samo ograni~en broj
puta. Smrt je za Hajdegera na~in da se bude, a u tom smislu i
za Ibri{imovi}evog Nefertija, koji }e o tajni svoje dugovjekosti
re}i samo to da on izbjegava smrt i uklanja se od nje, te se
mo`e zaklju~iti kako ga upravo intenziviranje svijesti o vlasti-
toj smrti vodi ka punijem `ivotu i potpunijem znanju o njego-
vim istinskim vrijednostima. Neferti na jednom mjestu i ka`e:
Onoliko koliko te umre, toliko }e te `ivjeti, a mo`e se re}i i
onoliko koliko te umre toliko te ne}e `ivjeti. U ovome je uje-
dno sadr`ano i zna~enje smrti prije smrti u sufijskoj tradici-
ji, koje je u dosluhu sa drugim ro|enjem o kojem govori Isus
u kanonskim jevan|eljima: onaj ko se pokajao za svoje grije-
he, onaj pred ~ijim o~ima su skinute koprene, i onaj koji je u
svom duhovnom pro~i{}enju upotpunio svijest o ni{tavnosti
svog ovozemnog bi}a, mora simboli~ki umrijeti da bi iznova
zapo~eo svoj onostrani `ivot u ovostranosti. Otuda se u jednoj
`ivoj metafori~koj slici zavoji, u koje se umotavaju mumije i
}efini mejta, preko Hidrovih rije~i preobra`avaju u ihram
had`ije koji hodo~asti Sveti Hram u Meki.
Nefertijevo zamiranje po~inje sticanjem svijesti o rascjepu
izme|u ozna~itelja i ozna~enog, stvari najednom po~inju da se
isklju~uju iz simboli~kog registra zbilje i Neferti ih posmatra
kao da su tajanstvene i za~udne. Ozna~itelji se prazne od
zna~enja, nazivi predmeta se odbijaju od njih, i poredak
stvarnog se odvaja od simboli~kog i imaginarnog, zato da bi
poredak simboli~kog nakon zamiranja po~eo da se iznova
uspostavlja. U kabalisti~koj tradiciji Drvo `ivota, koje je u kazi-
vanju iz Kurana poistovje}eno sa zabranjenim rajskim drve-
tom, nosi na svojim granama dvadeset dva lista kojima odgo-
varaju dvadeset dva slova iz hebrejskog pisma (Bog je stvorio
svijet slu`e}i se hebrejskim alfabetom, a svakom slovu u
hebrejskom pismu, sli~no kao i u arapskom, odgovara odre-
|ena broj~ana vrijednost, {to je jasna metafora o pravilnoj
matemati~koj zakonitosti u gra|i elementarnih ~estica od ko-
jih se sastoji sva materija), te je i u ovoj svetoj (misti~koj) sim-
bolici rije~ tvora~ki logos koji imenovanjem tvori i istodobno
usmr}uje, time {to ovje~uje i ~ini besmrtnim, tako da
ozna~eno ostavlja nepromjenljivim u zauvijek datom i odre|e-
nom zna~enju. Stoga kada Neferti saziva poznata mu bo`an-
stva, ona samim tim sazivanjem nestaju iz njegovog `ivota, a
Imhotep na jednom mjestu ka`e: Dogledaj piramidu i ona }e
se smanjiti i nestati, ne ti. Prema mi{ljenju koje spada u
naslije|e Sosirovih istra`ivanja iz strukturalne lingvistike, sam
jezik kojim se slu`imo reprodukuje vrijednosti vladaju}ih ideo-
BEHAR 101-102

logija, i sadr`i natalo`ene slojeve koji
izra`avaju preovla|uju}e kulturne vri-
jednosti iz minulih epoha, pa je i jezik
samim tim ne~ist i nedostatan. Na
kraju Ibri{imovi}evog romana harfovi
Hidrove knjige }e se pobiti i pomije{ati u
nekom neodgonetljivom rasporedu, da
bi uspostavili jedan novi poredak u
nekom nepoznatom jeziku na kojem
jedino i mogu biti izra`ene istine koje su
neizrecive.
Nepovratnost izgovorene i, u odre|e-
nom smislu, napisane rije~i, metafori~-
ka je ina~ica ireverzibilne prirode vre-
mena, a prema islamskom eshatolo{-
kom u~enju ~ovjek na Sudnjem danu
svoj `ivot sagledava kao knjigu koja mu
je predo~ena, knjigu koju je melek nje-
gove du{e neprekidno ispisivao od nje-
govog ro|enja. Hidr ponovo ispisuje
knjigu Nefertijevog `ivota, sa svije{}u da
svaki novi trenutak uspostavlja u pam-
}enju novi raspored doga|aja njegove
li~ne istorije, sa nastojanjem da u tom
rasporedu otkrije novu i jedinstvenu
muzi~ku kompoziciju (jer muzika i nije
ni{ta drugo do arhitektura u vremenu).
Hidrova knjiga ~itavu istoriju Misrijevog
produ`enog `ivota preobra`ava u novu
cjelinu, prema drugom muzi~kom
klju~u, kako bi ona bila prekodirana u
poredak koji bi bio u savr{enom skladu
sa Bo`anskim poretkom. Unutar te knji-
ge, ~ije ispisivanje jeste izraz ~e`nje za
Sudnjim danom, Misri pripovijeda
Isusovu poznatu parabolu o najamnici-
ma kao da se njemu dogodila, aludira-
ju}i na to da je ~itava pri~a njegovog
`ivota ustvari jedna razra|ena parabola.
U toj novoj Nefertijevoj povijesti ~itava
poglavlja su zgurana na bjelinu margine
(njegova prva `ena Nitagrit {e}e se bje-
linom izme|u redova), dok u sredi{tu
pa`nje ostaju samo u~injena te{ka
dobra djela, koja su u stanju da pomi~u
stijene i otvore izlaz mladi}ima koji du`e
od trista godina spavaju u pe}ini Kehf.
Ovom pri~om u zadnjem poglavlju
Ibri{imovi} daje neku vrstu metafori~-
kog tuma~enja poznate pripovijesti iz
Kurana o putovanju hazreti Hidra i
Muse a.s., koja je opet sama za sebe
BEHAR 101-102
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
Ibri{imovi}ev Vje~nik pru`a,
dakle, dovoljno argumenata i
za postmodernisti~ke inter-
pretacije. ^ak bi se, nezavis-
no od intencija samog autora,
moglo postaviti pitanje da li je
Vje~nik nesvjesno postmo-
dernisti~ki roman? Problem
kojim se bavi Viskovi} u
svome tekstu Je li Vje~nik
doista postmodernisti~ki ro-
man? jeste kako to da Ibri{i-
movi} upravo maestralnom
upotrebom postmodernisti~-
kih sredstava posreduje pre-
dstavu o svijetu koja preten-
duje na apsolutnu istinitost i
univerzalnu va`nost?
* ispovijesti daje potpuno novo zna~enje,
Ibri{imovi}evog Vje~nika
vrijedi ~itati kao savremeni
danteovski poduhvat jedne
totalne knjige, knjige koju
dopisuju junaci Borhesovih
Ma{tarija i Ki{ove Enciklo-
pedije mrtvih.
* s njim, iako se u tekstu Jevan|elja ka`e
Tema Vje~nika se i ne mo`e
razmatrati izvan konteksta
zapadnoevropske knji`evne
tradicije, a naro~ito ako se
uzme u obzir i uplitanje moti-
va iz staroegipatske paganske
ezoterije i gr~ke mitologije.
parabola o Bo`ijem sudjelovanju i upra-
vljanju tokovima svjetske istorije. Otuda
u Nefertijevoj ispovijesti nagrade, kazne,
dove i dobro~instva mogu imati svoj
u~inak i retroaktivno i na kredit: Ne-
ferti u dvadesetom stolje}u svojim dob-
ro~instvima spa{ava mladi}e koji su `iv-
jeli u Efesu u ranokr{}anskom periodu,
a lutaju}eg Jevrejina ka`njavaju oni koji
}e se roditi tek kroz hiljadu i dvjesto ili
vi{e godina.
U ovoj izmjeni narativnih planova u
posljednjem poglavlju skrivena je aluzi-
ja na protivurje~nost izme|u fantasti~-
kih legendi o hazreti Hidru iz knji`evne
tradicije, u kojima on sti~e vje~ni `ivot
na putovanju sa vladarom Zulkarnej-
nom, li~no{}u iz Kurana ~iji je identitet
prema preovla|uju}em i vjerodostojni-
jem mi{ljenju vezan za perzijskog cara
Kira II, sa kojim on zajedno polazi u po-
tragu za vodom `ivota, u odnosu na
kazivanje iz Kurana prema kojem je Hi-
dr bio `iv jo{ u vrijeme Musaa a.s., {to
zna~i barem osamsto godina ranije. Sa
druge strane, pisac ujedno Nefertijevoj
jer Neferti u Hidrovoj knjizi boravi zajed-
no sa usnulim mladi}ima u pe}ini Kehf,
te se tako otkriva kako sav njegov `ivot
ispripovijedan u prethodnim poglavljima
pripada svijetu snova koji su odsanjani
tokom tri stotine i devet godina ~udesne
uspavanosti. Ibri{imovi} se neupadljivo i
na drugim mjestima poigrava sa zna~e-
njima Nefertijeve dugovjekosti, kao re-
cimo kada Neferti za sebe tvrdi da su ga
hazreti Merjema, k}i Imranova, i `ena
poznata kao Marija Magdalena zatekle u
praznom Isusovom grobu i razgovarale
da su njih dvije u grobu zatekle jednog
an|ela, {to je opet aluzija na ukazivanje
an|ela u ljudskom liku u kuranskim i
biblijskim pripovijestima o Ibrahimu
a.s., Lutu a.s. i Merjeminom susretu sa
an|elom D`ibrilom. Tako|er, u pojedi-
nim scenama nakon Nefertijevog zami-
ranja, drugi likovi se ponekad spram
njega odnose kao da je rije~ o duhu umr-
log koji prebiva u svijetu `ivih, kao {to je
to slu~aj i nakon njegove iznenadne
47
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
pogibije u Hidrovoj knjizi u posljednjem poglavlju, gdje se
ostavlja prostor ~ak i za mogu}e tuma~enje da Nefertijev duh
pro`ivljava simboli~ke reinkarnacije preko svojih brojnih poto-
maka, u ~emu je sadr`ana aluzija na retke iz Mojsijeve Knjige
ponovljenih zakona gdje se ka`e da Bog ka`njava i nagra|uje
ljude na njihovim potomcima, sve do ~etrdesetog, odnosno do
hiljaditog koljena.
Ako je Nefertijeva ispovijest san koji je odsanjan u pe}ini Kehf,
ili san koji je sanjan za vrijeme boravka du{e u kaburu, onda
time obuhva}eno i poetsko opravdanje za oniri~ku fantazma-
gori~nost pripovijesti o plovidbi na brodu Ukletog Holan|a-
nina, putovanju sa Hidrom do ostrva na kojem boravi Imam
Mehdi, susretu sa arhatom Pindolom, te svadbi Ukletog
Holan|anina. Stoga su Hidrove rije~i koje obavijaju Nefertijevu
glavu kao plamen ({to je aluzija na uobi~ajeno predstavljanje
likova poslanika i svetaca u tradiciji islamskog slikarstva,
kojom je ovdje sugerisano zna~enje da Hidrove rije~i Neferti-
jev duh na trenutak u~ine svetim, prosvijetljenim), poput onih
bitnih rije~i koje ~ujemo u snu pa ih se kasnije ne sje}amo,
jer registar u kojem su one izgovorene pripada drugom regi-
stru zbilje. Ovdje se radi i o nesaop{tivosti misti~kih spoznaja:
rije~i koje Neferti jasno shvata onda kada su izgovorene, ne
shvata poslije, jer njegova du{a za vrijeme razgovora otvara
{koljke s biserima koji tamne u ovostranosti, a ono {to je u
tim trenucima saznao pa kasnije zaboravio, kako ka`e, drago-
cjenije je od onog {to nedvosmisleno zna. Tako i u prvom
poglavlju Neferti roba Hedit-Ku{a natjera da sav svoj `ivot
sa`me u jednu jedinu rije~ rije~ koju ne}e mo}i da izusti i
koje se kasnije ne}e sje}ati.
Misri u Hidrovoj knjizi iznova zapo~inje svoj `ivot kao njen ~ita-
lac. Hidrove rije~i su te koje omogu}uju pristup stvarnom
zna~enju Misrijevog `ivota, a te rije~i po~inju da gube zna~enje
na mjestu gdje bi trebao zapo~eti Misrijev istinski `ivot u ono-
stranosti. Hidr ne}e za{utjeti u skladu sa zavr{nom re~eni-
com znamenitog Vitgen{tajnovog Tractatusa O ~emu se samoprijegora morali da se potvrde juna~kim djelima kako bi
Ibri{imovi} svog junaka Nefertija vra}a u stanje
Adama prije nego je posegnuo da ubere plod sa
zabranjenog drveta, smrtonosnog drveta
besmrtnosti: on proni~e da je postignu}e jed-
nog od Bo`ijih imena ostvarivo jedino u odusta-
janju od tog postignu}a, ukoliko se ono protivi
Bo`ijem zakonu, te da je jedini istinski `ivot i
besmrtnost besmrtnost u Bogu, dok ono {to
mu se predo~ava kao `ivot, ukoliko je to `ivot
koji ne priznaje Boga - vodi u smrt.
48
ne mo`e govoriti o tome se mora {utjeti shodno empiris-
ti~kom na~elu verifikacije iz logi~kog pozitivizma, nego }e se
njegova slova pomije{ati u nerazmrsivoj zbrci. I sam
Vitgen{tajn je tvrdio da je nemogu} idealan jedinstveni jezik
koji odslikava svijet, te da sam jezik nije jednozna~an ve} vi{e-
zna~an, i da se ve} prema jezi~kom svijetu mijenja i smisao ri-
je~i. Odnosno da ne postoji jednostavno sam jezik kao takav,
ve} prema raznim podru~jima `ivota u kojima se rije~i upot-
rebljavaju postoje u jedinstvu jezika i djelatnosti razli~ite je-
zi~ke igre sa razli~itim uigranim pravilima igre. Nema nikak-
vog op}eg kriterija za smislenost jezika, a iskazi o posljed-
njim stvarima na koje nas Hidrova pripovijest priprema, pre-
ma ovom mi{ljenju, svode se na jezi~ke igre posebne vrste.
Pasusi u kojima Abdulah Misri poku{ava da svojim tijelom za-
posjedne od{tampane retke prijevoda Hidrove knjige, unutar
kojih je zarobljeno zna~enje njegove sudbine, metafori~ki se
koherentno nadovezuju na zaklju~ke poznate Lakanove teori-
je u kojoj je otu|enje subjekta postavljeno u registar jezika, i
prema kojoj jezik ima ulogu blokiranja identiteta, tako da pri-
jelaz organizma kroz jezik i u jezik uvodi ideju gubitka, manj-
ka i odsutnosti. Abdulah Misri na taj na~in spoznaje da je drvo
besmrtnosti ustvari drvo spoznaje dobra i zla, jer je zabra-
njeno rajsko drvo samim time {to je bilo zabranjeno postalo
ozna~iteljem ve} unaprijed izgubljenog Raja. Stoga je Bo`iji
duh udahnut u figuru od ilova~e za Adema ve} unaprijed bio
manjak i ono {to nedostaje, jer je, odre|en zakonom kojim je
Bog samome sebi propisao pravednost, u Ademovom ne-
znanju i Iblisovom iskrivljavanju poruke shva}en kao porica-
nje samog sebe.
Za razliku od Jasona iz starogr~kog mita koji je na putu za
Kolhidu na svoju la|u morao povesti i Herkula i Orfeja da bi
slu`e}i se lukavstvom, obmanom i prijevarom ukrao zname-
nje besmrtnosti, ili za razliku od Parsifala i drugih slavnih sre-
dnjovjekovnih vitezova koji su na putu punom odricanja i
dospjeli do Grala (koji }e im pomo}i da olovo svoga srca preo-
braze u zlato i time postignu besmrtnost), Neferti svoju dugo-
vjekost u`iva kao zadovoljni obi~ni smrtnik koji ni sam nije
pouzdano siguran ~ime ju je zaslu`io. Hazreti Hidr }e u svom
obrednom odgonetanju Nefertijevu dugovjekost pripisati
drevnoj staroegipatskoj bludnji, odnosno tradiciji alhemij-
skih u~enja, s obzirom da sama rije~ alhemija u svom arap-
skom korijenu ozna~ava ono {to pripada zamlji Kema, Egiptu,
iz ~ije tradicije mnogostruko ispreplitanih, raznovrsnih, izmi-
je{anih i razgranatih u~enja vodi porijeklo najve}i broj pozna-
tih mitova i drevnih legendi o besmrtnicima i potrazi za bes-
mrtno{}u, koji su slu`ili kao gra|a i nadahnu}e u oblikovanju
Vje~nika.
U mitotvara~ki razigranoj ma{tovnosti Ibri{imovi} prikazuje
plovidbu Misrija i El Hidra ka ostrvu na kom boravi Skriveni
BEHAR 101-102

Imam, kroz kapije od raznobojnih ogledala, ~iji slijed boja evo-
cira simboliku svjetlosti i boja u Suhravardijevoj i{raqi filozofi-
ji, a ~iji dramatur{ki obrazac opona{a i predanje o Mirad`u,
~udesnom no}nom putovanju Muhammeda a.s. iz Meke u
Kuds, Jerusalem (koje je poslu`ilo kao nadahnu}e i za Dante-
ovu Bo`anstvenu komediju), kao i kuransku pripovijest o
Hidrovom putovanju sa Musaom a.s. iz mjesta na kojem se
sastaju dva mora. Opis ovog putovanja sadr`i iznimno brojne
kulturolo{ke aluzije i asocijacije koje prizivaju poznata mjesta
iz svjetske knji`evnosti i mitologije razli~itih kultura, a prepoz-
natljivo je i preoblikovanje i smje{tanje u novi kontekst pojedi-
nih alegorijskih motiva iz Rumijeve Mesnevije, te iz sufijske
poezije Feridudina Atara. Pred Misrija se iznose {krinje
dobrota koje njemu samom ostaju nevidljive, jer je stupanj
njegovog znanja i upu}enosti jo{ uvijek neznatan, a dobro ne
mo`e ni pred kim stajati, dobro valja raznositi, kako ka`e Hidr.
Izme|u dva otkucaja srca Skrivenog Imama izbija jedno pose-
bno vrijeme, i to je vrijeme koje je darovano Abdulahu Misriju;
metafori~ki kazano, Misri `ivi ono {to je Imam Mehdi mogao
biti, sve one mogu}e `ivote koje je Imam Mehdi propustio zato
da bi bio taj koji jeste, Gospodar Vremena, Skriveni, vo|eni.
Procjepi, manjkovi i odsutnosti u `ivotu svrgnutog halife, kra-
lja svijeta koji u skrivenosti priprema svoj ponovni dolazak na
prijesto, jesu onaj vi{ak od kojeg je sa~injen `ivot Abdulaha
Misrija, koji na taj na~in do`ivljava svoje misti~no
poistovje}enje i sjedinjenje sa bi}em Imama Mehdija. Vrijeme
kojeg obuhvata Misrijeva `ivotna istorija je onaj jo{ ne`ivljeni
`ivot Skrivenog Imama, jer je u Misrijevoj prostodu{noj pokor-
nosti Bogu sadr`ana svijest da je svaki ~ovjek stvoren da bi
bio, prema rije~ima iz Kurana, Bo`iji zastupnik na Zemlji.
Zanimljivo je da Misri, i prije nego bude sreo budisti~kog
sveca-prokletnika arhata Pindolu, kao da intuitivno poznaje
misti~ke prakse iz drugih kulturnih tradicija, pa tako u pretho-
de}em zikru sa Hidrom opisuje silazak u ponor ni{tavila vla-
stitog bi}a, koji je sli~an sugestivnoj sabranosti u postupcima
transcendentalne meditacije: Odricao sam se svojih usta: to
nisu moja usta, svoga tijela: to nije moje tijelo, pa ~ak i svoje
du{e: to nije moja du{a, nastojao sam viknuti: ja sam prah i
pepeo. I premda Vje~nik, po mnogim svojim odlikama,
sadr`i elemente popularnog `anra epske fantastike, to
naro~ito dolazi do izra`aja u scenama koje opisuju susret sa
Imamom Mehdijem i arhatom Pindolom, ~ija oniri~ka fantaz-
magori~nost slijedi za~udne dramatur{ke obrasce i logiku
razvijanja pri~e u snu. Nadmetanje u kerametima izme|u El
Hidra i arhata Pindole po neo~ekivanoj ma{tovitosti zorno pri-
kazanih slika umnogome podsje}a na nadmetanje izme|u
dobrih i zlih ~arobnjaka (odnosno ~udotvoraca) u poznatim fil-
movima nau~ne i epske fantastike, kao {to su Ratovi zvije-
zda, Gospodar prstenova i Matriks.
Legendarni lik Lete}eg Holan|anina, kojeg je Rihard Vagner
proslavio u svojoj operi, svojom kainovskom uspravno{}u i
BEHAR 101-102
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
Iz brojnih slavnih mitova o potrazi za besmrt-
no{}u, Ibri{imovi} bira samo one likove koji su
dugovje~nost ve} dosegli (ili su na nju osu|eni),
pa tako Misri sre}e Utnapi{tima ali ne i
Gilgame{a, putuje sa Hidrom, ali ne i sa Zul-
karnejnom, te je jasno da pisac svjesno zaobilazi
one legendarne li~nosti iz ezoterijske i misti~ke
tradicije, poput Nikole Flamela recimo, koje su
besmrtnost smatrale trofejem za koji se treba
izboriti mukotrpnim samousavra{avanjem,
asketskim samoprijegorom, sticanjem znanja i
duhovnom disciplinom.
ponosom sa kojim nosi dosu|eno prokletstvo posjeduje auru
tragi~kog romanti~arskog heroja, i poglavlje o Misrijevoj plo-
vidbi na njegovom brodu svakako spada u estetske vrhunce
ovog romana. Kapetan Jan van der Eken je istodobno i tragi~ki
~ovjek fatuma, nepokolebljiv u svojoj ustrajnosti da i u palo-
sti svoga bi}a poka`e snagu i veli~inu, onaj koji spada u red
buntovnih izgubljenih `estokih du{a, koje se ni samom |a-
volu ne uklanjaju, ali i arhetipski pustolov, probisvijet i mor-
nar, gladan novih obala, pu~ina i obzorja. Monolog u kojem
Holan|anin opisuje kako njegov brod plovi kroz nebrojene
ljudske du{e, kroz oblake i sazvije`|a, kroz dim i vatru
loma~a, te kako se na njegovom brodu ~uje istovremeni
uzdah mno{tva dama, princeza i kontesa, doziva u pam}enje
Pijani brod Artura Remboa, kao simbol ~e`nje za pristiza-
njem u nepoznate luke, za osvajanjem nepoznatih djevi~an-
skih svjetova, ~e`nje da se iskusi i do`ivi ono jo{ neisku{ano i
nedo`ivljeno. Svjestan da ga je njegova prokletni~ka sudbina
u~inila ~udovi{tem, on tu svoju ~udovi{nost bri`ljivo njeguje,
hrane}i du{u svojim sopstvenim otrovima. Utnapi{tim dolazi
na svadbu Ukletog Holan|anina isisan iz dubina vremena
snagom iskrenosti djevoja~kog srca i tek u zagrljaju An|ule
D`amanji}, on od nakaze postaje dostojanstven ~ovjek, a
njena ljubav poprima ono zna~enje koje u kr{}anskoj mistici
ima poljubac gubavcu Franje Asi{kog. An|ula prepoznaje
ono {to ~ini svjetovnu svetost njegovog prokletstva, te je
njena ljubav tolika da negladna njome ne bi nahranila i napo-
jila. Da nisam bio takva olupina mo`da bi me moja mlada
`ena i ostavila!, re}i }e Holan|anin u pismu Misriju.
Iz brojnih slavnih mitova o potrazi za besmrtno{}u, Ibri{imovi}
bira samo one likove koji su dugovje~nost ve} dosegli (ili su na
nju osu|eni), pa tako Misri sre}e Utnapi{tima ali ne i
Gilgame{a, putuje sa Hidrom, ali ne i sa Zulkarnejnom, te je
jasno da pisac svjesno zaobilazi one legendarne li~nosti iz
49
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
ezoterijske i misti~ke tradicije, poput
Nikole Flamela recimo, koje su
besmrtnost smatrale trofejem za
koji se treba izboriti mukotrpnim sa-
mousavra{avanjem, asketskim
samoprijegorom, sticanjem znanja i
duhovnom disciplinom. Pri~u o dru-
`enju Hidra i Abdullaha Misrija, kao i
zagonetni zavr{etak Hidrove knjige,
mo`emo ~itati i kao izokrenutu verz-
iju legende o Gralu i Parsifalu, {to je
svojevrsno oneobi~avanje simbola iz
ovog mita, koji je Eliotu poslu`io kao
tematski okvir za Pustu zemlju.
Kao {to je poznato, Parsifal je djevi-
~anski stanovnik {ume koji ni{ta ne
zna o dvorskom `ivotu i nakon
mnogih nespretnih pogre{aka ko-
na~no postaje vitez Okruglog stola
kralja Artura. U sredi{njem prizoru
ovog mita Parsifala u Gralski dvorac
pozove Kralj Ribar, koji je tajanstve-
no ostao nepokretan od ozljede na
nogama. Parsifal bude poslu`en na
gozbi, a zatim se pred njim pojavi
povorka: prvo mladi} koji nosi koplje
koje krvari, a za njim dvije djevojke
od kojih jedna dr`i draguljima
opto~en pehar, odnosno Gral, a dru-
ga srebrni poslu`avnik sa hranom.
Premda je radoznao, Parsifal se ne
usudi da upita kakvo je to koplje i
koga se tako slu`i. Njegova odluka
da od{uti stra{na je gre{ka, jer da je
postavio pitanje koje se o~ekivalo od
njega, Kralj Ribar bio bi izlije~en, a
bila bi skinuta i kletva zbog koje je
zemlja Grala postala neplodna.
Njegova nevinost, neznanje i nemo}
metafora je odgovora za koje nije
bilo postavljeno pitanje. Na svome
putovanju sa Musaom a.s. koje je
opisano u Kuranu, Hidr ne dopu{ta
Bo`ijem poslaniku da mu postavlja
pitanja, jer je svjestan da djela koja
}e po~initi prevazilaze mo} ljudskog
moralnog rasu|ivanja. Na drugoj
strani, Hidr Misriju spremno odogo-
vara na postavljena pitanja, ali ti
odgovori moraju ostati nepotpuni i
zavr{iti u zbrci i nerazumljivim rije-
~ima. Kao znalac istorije i njenih
kultura Ibri{imovi} mitske simbole
50
Neferti u Hidrovoj knjizi boravi
zajedno sa usnulim mladi}ima u
pe}ini Kehf, te se tako otkriva
kako sav njegov `ivot ispripovije-
dan u prethodnim poglavljima
pripada svijetu snova koji su od-
sanjani tokom tri stotine i devet
godina ~udesne uspavanosti.
* teksta simboli~ke postupke, igre, pas-
Hidr samim svojim stavom
prema Pindoli Baradvaji ukazuje
na to da islamski pogled na svi-
jet u sebi uklju~uje i sadr`i i bu-
disti~ke predstave o onostra-
nom, ali se ne ograni~ava na nji-
hovo jednostrano poimanje. Sto-
ga Hidr upozorava Pindolu da ne
vodi Misrija u nirvanu, jer je on
musliman.
* stranog u ovostranosti: prokleti besmr-
Name}e se dakle pitanje ko je
~italac kojeg stvara Ibri{imovi}
u svome romanu Vje~nik, i da
li bi on nu`no morao dijeliti is-
lamski pogled na svijet sa nje-
govim naratorom? Zadnje pog-
lavlje Ibri{imovi}evog romana
implicira i tezu teorije recepcije
o ~itaocu kao autoru, jer se u
paraboli~kom iskazu smisao
Misrijevog putovanja kona~no
uobli~ava tek u ~itao~evoj svije-
sti, odnosno ~italac postaje pra-
vi autor Hidrove knjige, jer je
klju~ romana u njegovom razu-
mijevanju Nefertijeve sudbine.
oneobi~ava dovode}i ih u novi kontekst,
i otkriva u njima nova zna~enja. To {to
Isus Ahasveru upu}uje iste rije~i koje se
u tekstu jevan|elja odnose na u~enika
Ivana, kao i to da je Neferti bio prisutan
u getsimanskom vrtu, osvjetljava sveto
predanje, ali i sam Nefertijev lik iz jed-
nog novog ugla. Zasnivaju}i svoju reto-
riku na modelima biblijske parabole Ib-
ri{imovi} svoje amblemske poeti~ke
zamisli organizuje kao domi{ljate afo-
rizme, mudrosti, zagonetke i svjedo-
~anstva, upisuju}i u strukturu svoga
ti{e.
Kada je rije~ dakle o knji`evnim liko-
vima besmrtnika u svjetskoj knji`e-
vnosti, moglo bi se govoriti o dvije tradi-
cije: na jednoj strani su likovi osu|enika
na vje~ni `ivot (Ahasver, Ukleti Ho-
lan|anin, Pindola Baradvaja), a na dru-
goj oni koji tragaju za besmrtno{}u, koji
`ude da je dosegnu (Gilgame{, Jason iz
starogr~kog mita o Argonautima u onoj
interpretaciji koju je ovom mitu pripisa-
la srednjovjekovna ezoterijska literatu-
ra, Aidenej, Zulkarnejn i Hidr, Parsifal).
Ali u oba slu~aja rije~ je o iskustvu ono-
tnici pro`ivljavaju muke vje~nog Pakla
na ovom svijetu, dok tragaoci za vodom
`ivota i eliksirom ~eznu za ovoze-
maljskim Rajem. Name}e se analogija
sa jednom re~enicom iz romana
Kontrapunkt Oldosa Hakslija - da lju-
dska sre}a ne mo`e biti sama za sebe
cilj, ve} da je ona nusprodukt, poput
koksa koji se dobija pri proizvodnji
ugljena, odnosno da ~ovjek treba imati
neki uzvi{eniji cilj koji bi zna~io njegovo
duhovno samousavr{avanje, dok bi sre-
}a bila samo nusprodukt njegovih na-
pora ka ostvarenju tog cilja. Nefertijev
odnos prema vlastitoj dugovje~nosti je
upravo takav, on ne `udi za besmrtno-
{}u, ve} je posjeduje kao dar, odnosno
nusprodukt svoje ~e`nje za Bo`ijom
milo{}u.
Ono {to svakom od poglavlja Vje~nika
zasebno daje izvanrednu literarnu
upe~atljivost jeste bri`ljiva i sabrana
BEHAR 101-102

vjerodostojnost u izno{enju istorijskih, kulturnih i civilizacij-
skih ~injenica vezanih za razli~ita podneblja i epohe, zadivlju-
ju}e prodorna uvjerljivost i stilski rafinman u prikazivanju i
opisima vremenski i prostorno udaljenih kultura, zrelost duha
i istan~ana preciznost u izra`avanju najfinijih tonova misli i
osje}anja, koja u skladnom jedinstvu sa poetski razigranom
ma{tovno{}u palimpsestnog ispisivanja i dekonstruisanja
drevnog mita posjeduje duh one sveobuhvatnosti i univerzal-
nosti kakvu poznajemo iz nekih klasi~nih spjevova, kakvi su -
Danteova Bo`anstvena komedija, Vergilijeva Enejida i Ho-
merova Odiseja.
II
Pozivaju}i se na Bahtinovu teoriju polifonije Enver Kazaz u
svome ogledu Roman izvan romaneskne tradicije3 Ibri-
{imovi}ev roman naziva monologi~nim i prigovara autoru na
tome {to nastoji totalitetno obuhvatiti svijet, ali ne na na~in
romaneskne tradicije koja je insistirala na njegovoj procesual-
noj, promjenjivoj, nikad dovr{enoj polikontekstualnosti, ve}
na na~in mitolo{ke totalitetnosti naracije koja insistira na
apriornoj cjelovitosti svijeta sadr`anoj u njegovoj teocentri~noj
konstrukciji. Kazaz pri tome ve} u samom tendencioznom
naslovu svoga teksta zaboravlja na pasuse iz svoje studije
Bo{nja~ki roman XX vijeka gdje, citiraju}i Bitijev Pojmovnik
suvremene knji`evne teorije navodi kako Bahtinova teza
isklju~uje cijelu jednu bogatu tradiciju koja vodi od gr~kog
preko vite{kog pa idili~nog, pastoralnog, sentimentalnog kao
i odgojnog prosvjetiteljskog romana 18. stolje}a i avanturisti~-
kog romana 19. stolje}a, sve do Tolstoja i Henri D`emsa, i
naprimjer savremenog trivijalnog romana.4 Kazaz tako|er ne
uzima u obzir tradiciju unutar koje je roman vjeru, odnosno
teocentri~ni koncept svijeta, izostavljao iz slike `ivotne zbilje
stoga {to ju je smatrao neupitnom, a kojoj prema T.S. Eliotu
pripadaju i Defo, i Filding, i Dikens i Tekeri, a mogu joj se pri-
dru`iti i neki od klasika ruskog realizma. Vrijedi se pozvati i na
veliku knji`evnu tradiciju, kojoj pripada i Danteova Bo`an-
stvena komedija, i Hiljadu i jedna no}, kao i klasi~na djela
francuskih dramati~ara Korneja i Rasina, ali i roman Dervi{ i
smrt Me{e Selimovi}a naprimjer, u ~ijim djelima jedan reli-
gijski svjetonazor predstavlja onaj podrazumijevani duhovni
obzor ili kontekst unutar kojeg se na drugom (poetskom)
planu, odnosno kroz dramu likova, odvija i ta bitijevski shva-
}ena polikontekstualizacija svijeta. Osim toga, Kazaz samo-
me sebi protivurje~i na jo{ jednom mjestu u svome tekstu,
kada ka`e da je Vje~nik roman s tezom pribli`no sli~no kao
{to su to romani Fjodora Dostojevskog, a poznato je da Bahtin
izvori{te polifonijskoj strukturi romana nalazi upravo u roma-
nima Dostojevskog.5 Pri tome je indikativno da autor glavno
3 Enver Kazaz, Roman izvan romaneskne tradicije, ~asopis Odjek,
broj 1, Sarajevo, prolje}e 2007.
4 Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene knji`evne teorije, Matica hrvat-
ska, Zagreb, 1997., str. 348.
BEHAR 101-102
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
upori{te svome kriti~kom stavu nalazi u tezama kojima su se
kasniji teoreti~ari o{tro suprotstavljali, koje su dovodili u pita-
nje, opovrgavali ili nadi{li.6
Primjer Selimovi}evog romana Dervi{ i smrt otvara pitanje
onih romana koji samo prividno i na razini doslovnog iskaza
naratora pripadaju monolo{koj tradiciji o kojoj govori Kazaz.
Veliki ruski pisac dvadesetog stolje}a Andrej Platonov u svo-
jim romanima Iskop, ^evengur i D`an ukupnu pojavnost
`ivotne zbilje tuma~i u klju~u ideolo{kih dogmi i lenjinovske
interpretacije marksizma, ali je jasno da je rije~ o postupcima
o~u|enja i metaforizaciji naracije putem kojih ih pisac istovre-
meno izvrgava podsmjehu i daje njihov ironi~ni komentar.
Umije}e aludiranja i asocijativnog poigravanja u postupcima
poetizacije naracije po~iva na ~itavom nizu podrazumijevanja i
ra~una na ~itao~evu sposobnost njihovog prepoznavanja. U
suprotnom, u jednom druga~ijem tipu romana, kakav je reci-
mo Fama o biciklistima Svetislava Basare, ~italac ne bi bio
u stanju doku~iti da pisac kroz ironijsku razgradnju teolo{kih
dogmi i njihovo neprestano podvrgavanje o{troj satiri, istovre-
meno ispisuje duboko pronicljivu studiju koja se zapravo
zala`e za njihovu istinsku afirmaciju. Jedan istori~ar knji`ev-
nosti trebao bi uzeti u obzir da metaforizacija i simbolizacija
naracije kakvom se slu`i Ibri{imovi}, nosi sa sobom onu vi{e-
zna~nost i otvorenost koja pru`a mogu}nosti za razli~ita tu-
ma~enja.
Jer ako bi Ibri{imovi}ev roman bio ideolo{ki u onom smislu
kako to Kazaz interpretira u svome tekstu7, on bi kao takav bio
neprihvatljiv, iz prostog razloga {to bi i glavni junak Abdullah
Misri kao li~nost, sa stajali{ta islamske teologije, bio neprih-
vatljiv. Prema jednom vjerodostojnom hadisu poslanika
Muhammeda nijedan ~ovjek koji je bio `iv u njegovo doba nije
mogao ostati u `ivotu i nakon sto godina, pa je samim tim i
Misri kao musliman, u jednom plo{nom i doslovnom ~itanju,
nemogu} lik. Ako bi se tema Vje~nika interpretirala na takav
jednostran i povr{an na~in, bili bi isto tako neprihvatljivi i liko-
vi Ahasvera i El-Hidra. Ahasvera zato {to prema Kuranu Isus
nije bio razapet na krstu, a Hidra zato {to nijedna vjerodostoj-
na predaja niti sam tekst Kurana ne pru`a potvrdu o dugovi-
jekosti ovog vjerovjesnika, ve} je ona predmet legendi i hagio-
grafske fikcije iz tradicije sufijskog pjesni{tva. U svom autore-
ferencijskom sloju Ibri{imovi}ev roman, me|utim, pru`a
obja{njenje i za ove nedosljednosti, kada {ejh Muhasibi
obja{njava Ahsveru da su ga kaznili oni koji se nisu ni rodili,
odnosno kada Hidr Misrija dovodi u stanje svijesti pri kojem
mu se otkriva da je porijeklo njegove dugovijekosti u ma{ti
jednog muslimana. Zbog svega ovoga tema Vje~nika se i ne
5 Vladimir Biti, nav. djelo, str. 348.
6 Vladimir Biti, nav. djelo, str. 349.
7 Enver Kazaz, nav. djelo, str. 23, 24.
51
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
mo`e razmatrati izvan konteksta zapadnoevropske knji`evne
tradicije, a naro~ito ako se uzme u obzir i uplitanje motiva iz
staroegipatske paganske ezoterije i gr~ke mitologije. U klju~u
takvog razumijevanja, i sam naslov Ibri{imovi}evog romana
ne mo`e se odnositi na njegovog glavnog junaka Misrija, ve}
isklju~ivo na Boga, pa se tako i Misrijeva ispovijest uspostav-
lja kao metafori~ko putovanje ka postizanju, odnosno spoz-
navanju jednog od devedeset i devet Bo`ijih imena (Vje~ni), u
skladu sa onim zagonetnim hadisom koji ka`e da }e ~ovjek
koji postigne ova imena u}i u d`ennet.
Posebno pitanje koje se ovdje name}e ticalo bi se preispitiva-
nja diskursa doma}e kritike kada je rije~ o djelima iz savre-
mene knji`evnosti. Za{to romane nobelovca Fransoe Morijaka
i @or`a Bernanosa istori~ari francuske knji`evnosti nazivaju
katoli~kim romanima, dok kada je rije~ o jednom djelu koje
bi se (uslovno) moglo nazvati muslimanskim romanom, do-
ma}a kritika upotrebljava isklju~ivo sintagmu ideolo{ki ro-
man? Za{to se romani Andre Malroa, ili recimo Tvrtka Kule-
novi}a, ne bi tako|er mogli ~itati kao ideolo{ki romani, ako
znamo da su marksizam, odnosno humanisti~ki racionalizam
tako|er ideologije? Ako jedan knji`evni kriti~ar svijet Ibri{i-
movi}evog romana vidi kao teocentri~nu konstrukciju i pri-
govara mu na tome, za{to nekom drugom ne bi bilo dopu{te-
no da druge romane osu|uje zbog njihove neopaganske, atei-
sti~ke ili antropocentri~ne konstrukcije? Ako se slo`imo da
Vje~nik Ned`ada Ibri{imovi}a, jednako kao i roman Imotski
kadija Irfana Horozovi}a, mo`emo nazvati sufijskim pikar-
skim romanom, ne postoji nijedan relevantan knji`evnokriti~ki
kriterij po kojem bi Vje~nik spadao u monolo{ku tradiciju,
a Horozovi}ev roman ne, iz ~ega je jasno da se Kazaz slu`io
pozitivisti~kim pristupom u ocjenjivanju ova dva romana, izvo-
de}i svoje zaklju~ke na osnovu biografija njihovih autora.
U svom eseju Religija i knji`evnost T. S. Eliot isti~e da knji-
`evna kritika mo`e biti samostalna u onoj mjeri, u kojoj u ne-
kome dobu postoji op{te slaganje oko eti~kih i teolo{kih pita-
nja.8 Ocjenjivanje knji`evnih djela sa stajali{ta morala izvodi
se isklju~ivo prema moralnom kodeksu {to ga usvaja svaka
generacija, bez obzira `ivi li ona u skladu s tim kodeksom ili
ne. I u vezi s tim Eliot postavlja pitanje da li su ~itaoci u stanju
da shodno svojim religioznim uvjerenjima ~itaju romane raz-
li~itim pregradcima svoga duha? Na Eliotovo mi{ljenje nado-
vezuje se Vejn But u svojoj Retorici proze, kada govori o ulozi
koju igraju uvjerenja u proznom djelu. But podsje}a da je
Flober od romanopisca tra`io objektivnost koja podrazumije-
va neutralan stav prema svim vrijednostima, kakvoj bi uzor bio
stav nau~nika. Flober tvrdi da ~ak i umjetnik koji spoznaje
neophodnost obilja ideja, ne smije imati ni vjeru, ni domovinu,
ni dru{tvena ubje|enja. Sad ve} svi znamo da }e pa`ljivo ~ita-
nje ma kojeg iskaza u odbranu umjetnikove neutralnosti
8 T.S. Eliot, Religion and Literature, Selected Prose of T.S. Eliot, ed.
Frank Kermode, London, Faber and Faber Ltd., 1961.
9 Vejn But, Retorika proze, Nolit, Beograd 1976., str. 92.
52
razotkriti anga`ovanost; uvijek postoji neka dublja vrijednost u
odnosu na koju se neutralnost smatra ne~im dobrim, pri-
mje}uje But polemi{u}i sa ovim stavom. ^ak }e i komentar
pisca najbli`i neutralnosti otkriti neku vrstu anga`ovanja.9 Iz
Floberove biografije je poznato da je i on sam svoj najslavniji
roman Gospo|u Bovari smatrao samo vje`bom za nedvo-
smisleno anga`iranu temu do koje mu je intimno bilo stalo
koju }e obraditi u romanu Isku{enje svetog Antonija. Knji-
`evnost podrazumijeva pretpostavke, uvjerenja i simpatije s
kojima je neophodno slagati se u velikoj mjeri da bi se knji`ev-
nost ~itala kao knji`evnost, a ne kao ne{to drugo.10 But pod-
sje}a da pisac stvara svog ~itaoca, a prema Hjumovom mi{lje-
nju idealni ~italac bi trebao da sebe smatra ~ovjekom
uop{te i da zaboravlja, ako je mogu}e, svoje individualno bi-
}e i svoje konkretne `ivotne okolnosti. Knjiga koju odbacu-
jemo kao lo{u ~esto je naprosto knjiga u ~ijem la`nom ~itao-
cu otkrivamo osobu kakva odbijamo da postanemo, masku
koju odbijamo da stavimo, ulogu koju ne}emo da igramo.
Da li je odista ta~no, pita se But na jednom mjestu, da ozbi-
ljan katolik ili ateist, ma koliko mogao biti osjetljiv, trpeljiv,
marljiv i dobro obavje{ten o Miltonovim uvjerenjima, u`iva u
Izgubljenom raju u onoj mjeri koja je mogu}na za jednog od
Miltonovih savremenika i suvjernika podjednake inteligencije i
osjetljivosti? Mo`e li pobo`ni protestant, ili Jevrejin, koji se
gnu{a sve{teni~kog celibata, u`ivati u Hopkinsovoj Navici sa-
vr{enstva koliko pobo`ni katolik, sa podjednakom knji`ev-
nom senzibilno{}u i iskustvom? Kako stvari stoje, zaklju~uje
But, ~ak i najve}e knji`evno djelo radikalno zavisi od poduda-
ranja uvjerenja pisca i ~itaoca: Zamislite jednu divno napisa-
nu tragediju ~iji je junak ubje|eni nacista-esesovac, a njegova
tragi~na gre{ka sastoji se u privremenom i fatalnom poigra-
vanju bur`oaskim demokratskim idealima. Postoji li ijedan
me|u nama, bez obzira na na{u anga`ovanost za objektivnost,
koji bi mogao ozbiljno tvrditi da slaganje ili neslaganje sa
pi{~evim idejama u takvom djelu nema nikakve veze s na{im
prihvatanjem ili odbacivanjem njegove umjetnosti?11
Name}e se dakle pitanje ko je ~italac kojeg stvara Ibri{imovi}
u svome romanu Vje~nik, i da li bi on nu`no morao dijeliti
islamski pogled na svijet sa njegovim naratorom? Zadnje
poglavlje Ibri{imovi}evog romana implicira i tezu teorije
recepcije o ~itaocu kao autoru, jer se u paraboli~kom iskazu
smisao Misrijevog putovanja kona~no uobli~ava tek u
~itao~evoj svijesti, odnosno ~italac postaje pravi autor Hidrove
knjige, jer je klju~ romana u njegovom razumijevanju
Nefertijeve sudbine. Zavr{na re~enica upravo dovodi u pitanje
~itao~evu kompetenciju. Ibri{imovi}ev roman uspostavlja se
kao intertekstualna metafizi~ka bajka koja je po svojoj struk-
turi najbli`a poznatom romanu Mihaela Endea Baskrajna
pri~a, s tom razlikom da je kod Endea rije~ o bajkovitoj fan-
10 Vejn But, nav. djelo, str. 155.
11 Vejn But, nav. djelo, str. 159.
BEHAR 101-102

tasti~noj pri~i u kojoj se stapaju palipse-
stno obra|eni motivi iz razli~itih mitolo-
gija i religijskih predaja, dok Ibri{imovi}
u svom romanu poznate mitove i legen-
de iz svjetske kulturne ba{tine dekon-
strui{e. Naravno da {iroko razgranata
intertekstualnost ovog djela od ~itaoca
zahtijeva onu smije{nu koli~inu erudi-
cije o kojoj govori Eliot u svom eseju
Tradicija i individualni talenat, odno-
sno podrazumijeva da je ovaj
obavije{ten o likovima kakvi su Utnapi{-
tim, Imhotep, Ukleti Holandez, Aidenej,
Ahasver, arhat Pindola i El-Hidr. Svaka-
ko da je estetsko u`ivanje u ~itanju zna-
tno umanjeno ukoliko ~itaocu nisu poz-
nati razli~iti konteksti u kojima se Hidr
kao lik pojavljuje recimo na stranicama
Mesnevije D`elaludina Rumija. Mo`e-
mo se poslu`iti i analogijom iz jedne po-
pularne umjetnosti kakva je film: gleda-
lac mo`e u`ivati prate}i pri~u filma
Pakleni {und Kventina Tarantina, ali
}e mu svi slojevi njenog zna~enja izma}i
ukoliko ne zna da je njen narativni obra-
zac preuzet iz filma Tajanstveni voz
D`ima D`armu{a, a da je njen osnovni
zaplet parodija pri~e iz gangsterskog
epa Lice sa o`iljkom Brajana de Pal-
me.
Da Vje~nik ne pripada monolo{koj tra-
diciji romana kako to Kazaz izri~ito tvrdi
svjedo~i ve} sama ~injenica da se on
konstitui{e kao svojevrstan odgovor
na druga knji`evna djela (Ep o Gilgame-
{u, Vje~ni @id, Ukleti Holandez itd.), te
preko brojnih motiva, epizoda i slika vodi
`iv dijalog sa univerzalnom kulturnom
ba{tinom ~italac }e prepoznati brojne
nenametljivo utkane citate, reminiscen-
cije i aluzije na anti~ke filozofe, drevna
duhovna u~enja i motive iz klasi~ne poe-
zije. Ibri{imovi}ev pristup temama iz
islamske tradicije je dvostruk i ostavlja
mogu}nost za razli~ita tuma~enja: on ih
obra|uje i kao prevladanu mitologiju u
kojoj istra`uje univerzalne simbole da bi
njihovim izmje{tanjem u drugi kontekst
u njima otkrivao nova zna~enja, ali isto-
vremeno uklju~uje i stanovi{te da je ri-
je~ o prototekstu koji posreduje iskustvo
svetog, koji je neupitna Bo`ija rije~ i pre-
tenduje na apsolutnu istinitost i univer-
BEHAR 101-102
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
Ako bi Ibri{imovi}ev roman
bio ideolo{ki u onom smislu
kako to Kazaz interpretira u
svome tekstu, on bi kao takav
bio neprihvatljiv, iz prostog
razloga {to bi i glavni junak
Abdullah Misri kao li~nost, sa
stajali{ta islamske teologije,
bio neprihvatljiv. Prema jed-
nom vjerodostojnom hadisu
poslanika Muhammeda nije-
dan ~ovjek koji je bio `iv u nje-
govo doba nije mogao ostati u
`ivotu i nakon sto godina, pa je
samim tim i Misri kao musli-
man, u jednom plo{nom i do-
slovnom ~itanju, nemogu} lik.
*
Svakako da je estetsko u`iva-
nje u ~itanju znatno umanjeno
ukoliko ~itaocu nisu poznati
razli~iti konteksti u kojima se
Hidr kao lik pojavljuje recimo
na stranicama Mesnevije
D`elaludina Rumija.
* Ja nisam nikoga u pla~ natjerivao.
Za{to romane nobelovca Fra-
nsoe Morijaka i @or`a Berna-
nosa istori~ari francuske knji-
`evnosti nazivaju katoli~kim
romanima, dok kada je rije~
o jednom djelu koje bi se (us-
lovno) moglo nazvati musli-
manskim romanom, doma}a
kritika upotrebljava isklju~ivo
sintagmu ideolo{ki roman?
zalnu va`nost. Kako to primje}uje i
Muhidin D`anko u svome tekstu Ro-
maneskna Bosna ili [krinja dobrote12,
Nefertijev moralni kodeks nije samo
kodeks jednog muslimana, ve} kodeks
svih religija i op{teljudskog morala:
Ja nisam lagao.
Ja nisam bio nepravedan.
Ja nisam nikog pla{io.
Ja nisam obmanjivao.
Ja nisam nikome ni{ta oteo.
Ja nisam nikoga zlostavljao.
Ja nisam krao.
Ja nisam ubijao.
Ja nisam na mjeri zakidao.
Ja nisam krao stvari koje neterima pri-
padaju.
Ja nisam silom tu|a dobra prisvajao.
Ja nisam hr|ave rije~i govorio.
Ja nisam nikome hranu uzimao.
Ja nisam svoje srce jeo.
Ja nisam ni~iju me|u pomjerao.
Ja nisam krao `ivotinje koje neterima
pripadaju.
Ja nisam dopu{tao da oranice opuste.
Ja nisam ni u ~emu {tetu pravio.
Ja nisam svoja usta ni protiv koga otvorio.
Ja nisam dopu{tao da iz mene gnjev
provali bez razloga.
Ja nisam ~inio blud i nisam ~inio skoto-
lo{tvo.
Ja nisam sebe opoganio.
Ja nisam ukaljao `enu drugog ~ovjeka.
Ja nisam dopu{tao da mi usta srd`bom
zbore.
Ja nisam bio gluh na rije~i pravde i istine.
Ja nisam netere psovao.
Ja nisam bio plahovit.
Ja nisam svoje srce po`urivao.
Ja nisam svoju ko`u probadao i tako se
neterima svetio.
Ja nisam govorio vi{e nego {to je bilo
potrebno.
Ja nisam prevare ~inio i na zlo pogledao.
Ja nisam psovao ono {to je kod mene, a
{to neterima pripada.
Ja nisam teku}u vodu mutio.
12 Muhidin D`anko, Romaneskna Bosna ili
[krinja dobrote, ~asopis Odjek, broj 1, pro-
lje}e 2007.
53
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A

Ja nisam svoj glas podizao. |anja i njegovog fantasti~nog osvjetljenja proizvod svjesne
Ja se nisam drsko pona{ao. poetizacije pripovjeda~a-junaka, koja ra~una na prepoznava-
Ja nisam bio pristrasan. nje i tra`i sau~esni{tvo ~itala~ke ma{te. Nefertijeva svijest o
Ja se nisam bogatio na tu| ra~un. vlastitoj pro{losti pro`eta je onim {to ~italac saznaje tek u
Ja nisam ometao netere pri izlascima njihovim. (str. 55, 56) zavr{nom poglavlju da on svojim `ivotom metafori~ki utje-
lovljuje poruku koja je potvrda nadnaravnih, teolo{kih istina, te
U svome ogledu Problemati~an identitet pripovjeda~a u ro- da upravo stoga mora ostati takav kakav jeste: superioran a
manu Vje~nik Ned`ada Ibri{imovi}a13 Jasmina Ahmetagi} obi~an, ni heroj, a ni mu~enik. Zaklju~no sa metafikcionalnom
prigovara autoru da je njegov pripovjeda~ Neferti nedovoljno igrom u kojoj se zavr{ava El-Hidrova knjiga, Misrijeva ispovi-
definiran kao lik, pridru`uju}i se primjedbama Envera Kazaza jest uspostavlja se kao zagonetna parabola, ~iji se razli~iti ele-
i Velimira Viskovi}a da Neferti ostaje nepromijenjen od menti mogu protuma~iti u jedinstvenom idejnom klju~u, ali
po~etka do kraja romana, te da izostaje prikaz unutra{nje pisac nam tako|er ostavlja mogu}nost i da bude shva}ena
drame duhovnih transformacija kroz koje prolazi. Neferti se, kao paradoks, da ostane vi{ezna~na i ezoteri~na. U tom smi-
me|utim, savr{eno uklapa u sliku sufijskog pikara, s obzirom slu jasno je da narator i pisac ovog romana ne podrazumije-
da sadr`inu pikarskog romana predstavlja niz pustolovina vaju istog ~itaoca: dok se Misri kao pripovjeda~ obra}a ~itao-
koje jedino povezuje prisustvo glavne li~nosti, te su oni naj- cu koji dijeli njegova uvjerenja i koji je temeljito upu}en u te-
~e{}e napisani fragmentarno, bez ~vrste konstrukcije i olo{ka pitanja islama, pisac uzima u obzir i ~itaoca koji je u
odre|enog plana. U vezi sa ovim pitanjem, kada su francu- stanju da u poetizaciji, metaforizaciji i osimboli~avanju Misri-
skog pisca i nobelovca Fransou jeve ispovijesti prepozna i otkrije i druga
Morijaka upitali zbog ~ega on u svojim zna~enja, koja su izvan nedvosmislenog
romanima obra|uje uglavnom intimne Kao znalac istorije i njenih kul- teolo{kog klju~a. Misrijevo pripovijeda-
drame grje{nika, pokajnika i moralno tura Ibri{imovi} mitske simbole nje odvija se u stalnom asocijativnom
posrnulih i pometenih duhova, on je tkanju, aluzivnom poigravanju, gdje su
dao jednostavan odgovor: zato {to oneobi~ava dovode}i ih u novi
na djelu postupci oneobi~avanja koji
dobri ljudi, odnosno ispravni kr{}ani, kontekst, i otkriva u njima nova podrazumijevaju obaranje mentalnog
nemaju svoju istoriju. Ibri{imovi}ev nivoa - narator kao da je nesvjestan
zna~enja.
Misri je upravo lik koji, u smislu ovih poezije koju izgovara, ili je pak svjestan
Morijakovih rije~i, nema svoju istoriju. samo jednog od mogu}ih aspekata zna-
Sa istim problemom hrvao se i Dostojevski pi{u}i svoj roman ~enja. Kazaz, me|utim, svoje zaklju~ke izvodi podrazumijeva-
Bra}a Karamazovi, koji je u po~etku bio zami{ljen kao ju}i da je ono {to nam se u romanu saop{tava u metanarativ-
roman o Aljo{i i trebalo je da sadr`i jo{ jedan zavr{ni dio nim komentarima identi~no sa onim {to posreduje sama pri-
posve}en ovom junaku, da bi pisac na kraju od te zamisli odu- ~a. Kako primje}uje i Muhidin D`anko u svome tekstu, uvo|e-
stao. Nefertijeva ispovijest jeste sumiranje pet milenijuma du- njem El-Hidrove knjige kao knjige u knjizi, Ibri{imovi} je
gog `ivotnog iskustva, ali iz perspektive koja je bitno odre|ena Vje~nika u~inio vi{estruko simboli~kim romanom koji pru`a
njegovim duhovnim stanjem u trenutku kada zapo~inje svoju efekat izostavljene pri~e koju treba i mo`e dopisati svaki
pri~u, tako da je usmjerena na potragu za odgonetanjem tajne ~italac ovisno o svom knji`evnom senzibilitetu. El-Hidrova
dugovje~nosti. Otuda se Neferti zadr`ava samo na onim mje- knjiga aludira na knjigu `ivota spomenutu u Kuranu, koja }e
stima iz vlastite pro{losti koja sa najdublje ti~u ove teme, ~ovjeku biti predo~ena na Sudnjem danu, pa se time i smisao
odnosno na susretima sa drugim legendarnim dugovje~nim knji`evnoumjetni~kog stvaranja odnosi na prizivanje kona~-
ljudima. Tako se on kao li~nost vi{e otkriva u uzgrednim poet- nog Suda, moralnog ocjenjivanja cjelokupnog ljudskog isku-
skim opservacijama koje sabiraju i tuma~e njegova raznovr- stva, ali i pru`anje odgovora na posljednja pitanja.
sna `ivotna iskustva, negoli na nivou same fabule.
Sama ne~itljivost Hidrove knjige jedna je vi{ezna~na metafora
Neferti kao pripovjeda~ o sebi govori posredno, kroz optiku
koja ostavlja prostor za tuma~enja u razli~itim idejnim klju~e-
poetske za~udnosti, gdje su postupci oneobi~avanja i simbo-
vima. Nefertijevo zamiranje koje po~inje tako {to se u njegovoj
li~ke narativne tehnike suptilno i nenametljivo utkane u reali-
svijesti predmeti razdvajaju od svojih naziva aludira na Hajde-
sti~ki prosede. Vrijedi naglasiti da je Vje~nik ispovijedni ro-
gerovu misao da jezik daje bitak bi}ima, te da smrt ozna~ava
man, roman unutra{njeg monologa, te da se Nefertijevo unu-
razdvajanje bi}a od njegovog bitka. Na jednom mjestu se
tra{nje putovanje kroz povijest gradi na intertekstualnom
doslovno ka`e da Utnapi{tim nije Bo`iji poslanik Nuh, te njego-
povezivanju svijeta knjiga sa autenti~no{}u istorijskih i stvar-
vo tajanstveno i{~ezavanje nedvosmisleno upu}uje da pisac
nosnih ~injenica, te da je uskla|enost izme|u zbiljskog doga-
govori o Nuhovom a.s. sada{njem `ivotu u onostranosti. Bora-
13 Jasmina Ahmetagi}, Problemati~an identitet pripoveda~a u romanu ve}i zajedno sa mladi}ima koji su prema kuranskom kaziva-
Vje~nik Ned`ada Ibri{imovi}a, ~asopis Odjek, broj 1, prolje}e 2007. nju ostavljeni da spavaju u pe}ini du`e od trista godina, Neferti

54 BEHAR 101-102
 KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A

zapravo sanja svoje mogu}e budu}e `ivote, te je njegovo `ivo- tura koji intertekstualnom memorijskom gestom nastoji obno-
tno putovanje kroz povijest slika unutra{njeg doga|anja viti sistem kulturnih naracija koje se ~ine zaboravljenim, ili,
spasa kojeg du{a pro`ivljava u grobu, ~ekaju}i na kona~no pak, marginaliziranim unutar antropocentri~no definiranog
pro`ivljenje, koje je ovdje simbolizovano izlaskom iz pe}ine, modela kulture na{eg doba.15 Ovo se jasno mo`e pokazati na
pred kapije onostranog. Ahasverova ispovijest tako|er asoci- primjeru Ibri{imovi}evog uvo|enja lika arhata Pindole
ra na `ivot kojim du{a `ivi u kaburu, s obzirom da ovaj junak Baradvaje iz budisti~ke duhovne tradicije. Iako je islamska teo-
neprestano iznova pro`ivljava u sje}anju sav svoj `ivot i propi- logija u o{troj suprotnosti sa budisti~kim (kao i hinduisti~kim)
tuje neostvarene mogu}nosti vlastitog bi}a isklju~ivo iz perio- u~enjem o reinkarnaciji, Hidr ne dovodi u pitanje vjerodostoj-
da prije nego je proklet. Vanjska stvarnost transformi{e se nost Pindoline pojave.
kroz specifi~ni fokus Misrijevog duhovnog sredi{ta, {to podra- Ibri{imovi} u ovoj epizodi pru`a nagovje{taje za neku vrstu
zumijeva neprestanu tehniku o~u|enja, razbijanje automatizo- islamske interpretacije budisti~kog u~enja o nirvani i reinkar-
vane percepcije stvarnosti. Sam efekat poetske za~udnosti naciji njegov Misri }e do`ivjeti misti~no sjedinjenje s Bogom,
proishodi iz stalnog smjenjivanja ta~ki gledi{ta i udvajanja per- simbolizovano kroz poistovje}enje El-Hidrove knjige sa njego-
spektiva. Ibri{imovi} dakle na nivou samih simboli~kih zna~e- vom ispovije{}u, ali tek nakon {to ga arhat Pindola povede u
nja teksta ne stvara ~itaoca koji bi morao dijeliti uvjerenja sa nirvanu. [ta me|utim pojam nirvane zna~i junaku koji svoje
njegovim naratorom, brojna zao- uvide u stvarnost zasniva na
bila`enja i podrazumijevanja sa- islamskom religioznom uvjere-
mo prividno po~ivaju na pre{ut- Ibri{imovi}ev pristup temama iz islamske nju? U Platonovom u~enju o naj-
nom sporazumu sa ~itaocem da tradicije je dvostruk i ostavlja mogu}nost vi{im rodovima bi}a dokazuje se
oni dijele isti pogled na svijet, dok za razli~ita tuma~enja: on ih obra|uje i kao nu`nost bitka nebi}a kao drugo-
on od njega zapravo tra`i jednu sti ili razli~itosti obuhva}ene sa-
prevladanu mitologiju u kojoj istra`uje uni-
naro~itu otvorenost i {irinu duha, mim pojmom bitka.16 Hegel
te poznavanje tradicije islamske verzalne simbole da bi njihovim izmje{ ta - argumentaciju svoje logike za-
duhovnosti i kulture koja bi bila od njem u drugi kntekst u njima otkrivao nova po~inje pretpostavkom da je Ap-
one vrste kakvu je, recimo, posj- solutno ~isti bitak, odnosno da
zna~enja, ali istovremeno uklju~uje i sta-
edovao Borhes kada je pisao ono prosto jeste, a da mu ne pri-
Averroesovu potragu, ili Amin novi{te da je rije~ o prototekstu koji pos- pisujemo nikakve osobine. Ali
Maluf u svom romanu Baltaza- reduje iskustvo svetog, koji je neupitna Bo- ~isti bitak bez ikakvih osobina
rovo putovanje. Pri tome je i to o`ija rije~ i pretenduje na apsolutnu istini- nije ni{ta i stoga dolazimo do
ostavljanje prostora drugim antiteze: Apsolutno je Ni{ta. Od
zna~enjima u slu`bi teolo{ke isti- tost i univerzalnu va`nost. ove teze i antiteze prelazimo na
ne na jednom vi{em nivou: Kuran sintezu: spajanje Bitka i Nebitka
poziva ~ovjeka da razmi{lja o Bogu, ali mu nedvosmisleno je Postajanje, i tako ka`emo: Apsolutno je Postajanje. Apso-
stavlja do znanja da njegova spoznaja Boga (na ovozemaljskom lutna Ideja prema Hegelu je ~ista misao koja misli o ~istoj
svijetu) mora biti nepotpuna. Nema istine osim cijele istine, misli.17 Vrijeme je samo iluzija koju stvara na{a nesposobnost
kako bi rekao Hegel.14 Ova spoznaja se u romanu ostvaruje da vidimo Cjelinu. Um je, prema Hegelu, izvjesnost da je on
kroz Misrijevo misti~no sjedinjenje s Bogom, koje je simbolizi- sav realitet. U svojoj odvojenosti jedna osoba nije sasvim real-
rano preobra`ajem njegove ispovijesti u knjigu koju ispisuje El- na, ali ono {to je u njoj stvarno je njeno sudjelovanje u Stvar-
Hidr, ~ime je knji`evni stvaralac poistovje}en sa oru|em nosti kao cjelini. Tako se osnovna islamska maksima - La
Stvoritelja, odnosno prenosiocem bo`anskih poruka. Sa druge illahe ilallah u klju~u Hegelovog mi{ljenja mo`e protuma~iti
strane, samo nagla{avanje nepotpunosti i nedore~enosti kao izjava da Bog jeste, a da sve drugo nije, odnosno da sve
Nefertijevih spoznaja i otvorenosti za razli~ita tuma~enja poka- drugo jeste samo onoliko koliko u~estvuje u Bo`ijem bi}u, od-
zuje da ovaj roman nadilazi okvire takozvane monolo{ke tradi- nosno koliko je u stanju da postigne od Bo`ijih imena - atri-
cije u koju ga svrstava Kazaz. U ovom kontekstu upitna je i buta. Kao {to Hegel tvrdi u svojoj Logici, istinito i la`no nisu ta-
Kazazova teza o tome da narativni glasovi drugih dugovje~nih ko o{tre suprotnosti kao {to se obi~no pretpostavlja, jer mi
likova u romanu rezultiraju teocentri~nom kulturalnom poli- mo`emo znati na na~in koji je pogre{an, a to se doga|a kada
fonijom, koja, paradoksalno, ne ostvaruje dramatski dijalog pripisujemo apsolutnu istinitost nekom izdvojenom dijelu
kultura, nego njihovu naporednost, te namjesto polikontek- obavje{tenja.18 Na prirodu bilo kog dijela univerzuma tako du-
stualnog Vje~nik realizira polikulturalni svijet naporednih kul- boko uti~u njegovi odnosi sa drugim dijelovima i sa cjelinom,
14 Bertrand Rasel, Istorija zapadne filozofije, Hegel, Narodna knjiga hrvatske, Zagreb, 1989., str. 226.
17 Bertrand Rasel, nav. djelo, str. 661.
Alfa, Beograd, 1998., str. 667.
15 Enver Kazaz, nav. djelo, str. 24. 18 Bertrand Rasel, nav. djelo, str. 660.
16 Vladimir Filipovi}, Filozofijski rje~nik, Ni{ta, Nakladni zavod Matice

BEHAR 101-102 55
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
da se ne mo`e na~initi nijedna istinita tvrdnja o bilo kom dije-
lu, osim da mu se odredi njegovo mjesto u cjelini. Po{to nje-
govo mjesto u cjelini zavisi od svih ostalih dijelova, istinska tvr-
dnja o njegovom mjestu u cjelini bit }e istovremeno odre|iva-
nje mjesta svakog drugog dijela u cjelini. Tako ni{ta nije pot-
puno stvarno osim cjeline, jer svaki dio, kada se izdvoji, mije-
nja svoju prirodu time {to se izdvaja, i zato se vi{e ne pojavlju-
je sasvim onakav kakav je u stvari.
S druge strane, kada se dio posmatra u odnosu na cjelinu, on
se vidi tako kao da nije samo-dovoljan, i kao da je nesposoban
da postoji, osim kao dio upravo one cjeline koja je sama istin-
ski realna. Sve postoji onako kako Ti to vidi{, kako ka`e Hor
Kanterberijki u drami Ubistvo u katedrali T. S. Eliota.19 Na-
dovezuju}i se na Hegelovo mi{ljenje, mogli bi re}i: ako je Bog
Apsolut, onda je on neograni~eno pojmovno ozbiljenje apso-
lutnog bogatstva svih mogu}nosti, kako je Alfred N. Vajthed u
svome djelu Proces i realnost definirao ono {to naziva prvo-
bitnom prirodom Bo`ijom20; pa ipak, kao {to znamo iz
Kurana, Bog je samome sebi propisao ograni~enja, i parado-
ksalno, On se potvr|uje kao Apsolut upravo kroz ograni~enja
koja je sebi odredio. U svojim zaklju~nim antitezama matema-
ti~ar Vajthed tvrdi da je jednako istinito re}i da je Bog prije svi-
jeta i da je svijet prije Boga. Pri tome je svijet onaj dio prvobi-
tne prirode21 koje se Bog odrekao u svom bi}u. Lai~ki kazano,
ako je Bog oduvijek dobri, pravedni i milostivi Bog, onda je
sama mogu}nost da On bude nepravedan ili da prosto ne bude,
bila oduvijek odba~ena, tako da bi i svijet koji sadr`i zlo morao
biti prije Boga. Srednjovjekovni mistici ozna~avali su kao
Ni{ta misti~ki isku{enu Bo`ju beskona~nost, misle}i pri tome
na ono {to Vajthed naziva prvobitnom prirodom Bo`jom, na
koju se odnosi i Budina definicija nirvane kao utrnu}a `ivotne
`e|i i stanja ni bitka, ni nebitka, ni bitka-i-nebitka, ni ni-bitka-
ni-nebitka22, odnosno svijesti koja je s one strane dobra i
zla. Misri svoje putovanje u nirvanu opisuje ovim rije~ima:
Iako sam se pred El-Hidrom snebivao kada bih se, ne hote}i,
sjetio kakve neprili~nosti koju sam nekad, u svojim prija{njim
`ivotima, po~inio, pred Pindolom Baradvajom nikakvom svojom
gre{kom, glupo{}u, ili grijehom, nisam bio posti|en, neprekidno
sam osje}ao neku djetinju milost i prijaznost, u po~etku otvore-
no ni{ta ne `ele}i i ni{ta ne snuju}i. () Potom je i{~ezlo i sve
drugo, te uskoro postadoh, na osobit na~in, samo budan i pri-
bran; zatim se, bez ikakva `aljenja, oslobodih svake sre}e i zado-
voljstva i za|oh u punu ravnodu{nost, a onda i u ~istu sabranost
i smirenost, kao da sam u makamima poput zuhda, samta,
haufa, ili rad`e i to istovremeno, sve dok se nisam obreo u
beskrajnom prostoru kosmosa. Potom za|oh u ~isto ni{tavilo.
U ovom opisu stanje nirvane prikazano je kao do`ivljaj sjedinja-
vanja sa onim transcendentalnim ja koje je kod Huserla izje-
dna~eno sa apsolutnim bitkom. Iako u ovoj epizodi zaista
19 T.S. Eliot, Ubojstvo u katedrali, Kr{}anska sada{njost, Zagreb,
1990., str. 52.
20 Hans Kung, Postoji li Bog?, Bog u procesu: Alfred N. Whitehead,
Naprijed, Zagreb, 1987., str. 164.
56
nema izravnog dijaloga izme|u dviju razli~itih duhovnih tradi-
cija i kultura, dijalog je zapravo sadr`an u onome {to se
pre{u}uje, u nizu posrednih aluzija koje upu}uju na podrazu-
mijevani kontekst ~itao~evih znanja, odnosno ve} u samoj
~injenici da El-Hidr i Misri ni~im ne dovode u pitanje vjerodo-
stojnost Pindoline pojave i njegovu svetost, iako je budisti~ko
vjerovanje u osnovi neprihvatljivo i suprotno vjeri jednog musli-
mana (dok je u islamskoj teologiji Bog apsolut i sami bitak,
budizam je ateisti~ka i nihilisti~ka religija23 posve upu}ena na
suprotno: na ne-apsolut, ne-bitak, na nirvanu, prazninu, ~ak
na apsolutno ni{ta). Hidr samim svojim stavom prema Pindoli
Baradvaji ukazuje na to da islamski pogled na svijet u sebi
uklju~uje i sadr`i i budisti~ke predstave o onostranom, ali se
ne ograni~ava na njihovo jednostrano poimanje. Stoga Hidr
upozorava Pindolu da ne vodi Misrija u nirvanu, jer je on musli-
man. Za japanskog filozofa Kitara Ni{idu, koji je promi{ljao
budizam u svjetlu novovjekovne zapadne filozofije, apsolutno
ni{ta zna~i zapravo prazni, od svih pojmova, kategorija, pred-
stava i slika oslobo|eni, apsolutni bitak24. Prava bit Bo`ja osta-
je skrivena, nepristupa~na ljudskom umu, i to je ono mjesto
koje je zajedni~ko i islamskom i budisti~kom poimanju ono-
stranog. Otuda Hidr u Ibri{imovi}evom romanu priznaje i ne
osporava Pindolinu svetost. Njih dvojica se me|usobno razu-
miju preko misti~kog iskustva koje je zajedni~ko svim religija-
ma: Boga nije mogu}e pojmiti nikakvim pojmom, dokraja izre}i
nikakvim iskazom, On je svemu transcendentan i nadilazi sve
pojmove, iskaze, definicije, a ipak nije odijeljen od svijeta i
~ovjeka. On je beskrajno dalek a ipak bli`i nama nego {to smo
mi samima sabi, nedoku~iv i u do`ivljenoj prisutnosti, prisutan
i u do`ivljenoj odsutnosti; On obuhva}a svijet a ipak nije s njim
identi~an: tako da se u Bogu transcendencija i imanencija
podudaraju. Dosljedna mistika skida sa predstave o Bogu sve
li~ne atribute, dok ne stigne do gole i ~iste beskona~nosti. U
svjetlu ovakvog razumijevanja postaje jasan i Nefertijev blago-
naklon stav prema staroegipatskim i starogr~kim bo`anstvi-
ma, s obzirom da on niti na jednom mjestu ne izra`ava sumnju
u njihovo postojanje, iako se to mo`e shvatiti i kao svjesno
pre{u}ivanje onog {to se samo po sebi podrazumijeva. Pojam
ni{tavila ovdje je zanimljiv i zato jer upu}uje na temu besmr-
tnosti, s obzirom da je u Kuranu ni{ta iz kojeg Bog stvara svi-
jet (analogno biblijskom creatio ex nihilo) na vi{e mjesta poi-
stovje}eno sa onim {to je mrtvo (On iz mrtvog izvodi `ivo, a iz
`ivog ne`ivo). Kao u slu~aju Nefertijevog zamiranja, mrtvo je
ono {to se odvojilo od svog imena. Ovo je u dosluhu sa
Hajdegerovom mi{lju da imena utvr|uju bi}a i ~uvaju ih,
odnosno da jezik imenuju}i sve {to jest daje bitak bi}ima. Ime-
novanje je za Hajdegera odno{enje, dr`anje skupa, dodjelji-
vanje svrhe (jezik govori nas, a ne obratno, i izgovara sva
druga bi}a; jezik je zaslu`an za izvorno sabiranje jer dr`i na
21 Hans Kung, nav. djelo, str. 164.
22 Vladimir Filipovi}, nav. djelo, Nirvana, str. 226.
23 Hans Kung, nav. djelo, str. 549.
24 Hans Kung, nav. djelo, str. 552.
BEHAR 101-102

okupu ~etvorstvo neba, zemlje,
bo`anstva i smrtnika). Tako se prividno
povla~enje Boga iz Njegove prvobitne
prirode, koja kao {to smo vidjeli u sebi
pomiruje pojam nirvane, a koje simbo-
li~ki odgovara Isusovom prividnom
raspe}u, doga|a u jeziku sli~no kao u
obja{njenju Deridinog pojma differance
- zna~enje pojedinih Bo`ijih imena biva
odgo|eno zna~enjima drugih.
Kuranska pripovijest o putovanju Hidra
i Musaa a.s. govori i o relativnosti poj-
mova dobra i zla: ono {to nam izgleda
kao o~igledno zlo preobra`ava se u dob-
ro, ali i obratno ono ~ega se Bog odre-
kao iz svoje prvobitne prirode kao mo-
gu}nosti vlastitog bi}a nazivaju}i sebe
uzvi{enim imenima (Dobro, Pravda, Is-
tina, Svrha, Svemo}, Apsolutni gospo-
dar), obuhva}eno je tim imenima tako
da ona budu potvr|ena na jednom
vi{em stupnju; u Kuranu je drvo besmr-
tnosti poistovje}eno sa drvetom pozna-
nja dobra i zla, te je sam po~etak stva-
ranja predstavljen slikom odjeljivanja
svjetla od tame, odnosno odre|ivanjem
granice Bo`ijih imena ono {to je od-
ba~eno od Njegovog bi}a i nije obuhva-
}eno Bo`ijim imenima mora biti ponovo
pro`ivljeno i postati dijelom Njegovog
bi}a kroz ku{nju, iskupljenje, Sud, pa-
kao i raj. U Nefertijevom susretu sa
Aidenejem iz gr~kog mita ogledaju se
Isusove rije~i iz Novog zavjeta: Ko bude
tra`io `ivot, izgubi}e ga, a ko ga se
odrekne, taj }e ga na}i. Prema Hajde-
geru tubitak je orijentisan prema svojim
budu}im mogu}nostima, tako da jo{
nije sav tu, nepotpun je, i tek u smrti na-
dilazi svoju nepotpunost, budu}i da vi{e
nema budu}ih mogu}nosti koje bi pro-
jektirao, ali tada ga vi{e nema. U sta-
roindijskom tekstu Veda reinkarnacija
je simboli~ka, ~ovjekov duh se otjelov-
ljuje u njegovim potomcima. Budisti~ko
u~enje o reinkarnaciji ozna~ava nemo-
gu}nost kona~nog upotpunjenja u
smrti, dok Pindolina kazna nagla{ava
zna~enje smrti kao raspolo`ivosti za
ponovno zapo~injanje `ivota u novom bi-
25 Vahidin Preljevi}, Dijalog s besmrtno{}u: autorstvo, pismo i kulturno pam}enje u
mitopoeti~kom diskursu romana Vje~nik Ned`ada Ibri{imovi}a, ~asopis Odjek, broj 1, pro-
lje}e 2007., str. 21.
BEHAR 101-102
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
U svome ogledu Problemati~an identitet pripoveda~a u romanu
Vje~nik Ned`ada Ibri{imovi}a Jasmina Ahmetagi} prigovara autoru
da je njegov pripovjeda~ Neferti nedovoljno definiran kao lik,
pridru`uju}i se primjedbama Envera Kazaza i Velimira Viskovi}a da
Neferti ostaje nepromijenjen od po~etka do kraja romana, te da izo-
staje prikaz unutra{nje drame duhovnih transformacija kroz koje
prolazi. Neferti se, me|utim, savr{eno uklapa u sliku sufijskog pika-
ra, s obzirom da sadr`inu pikarskog romana predstavlja niz pustolo-
vina koje jedino povezuje prisustvo glavne li~nosti, te su oni naj~e{}e
napisani fragmentarno, bez ~vrste konstrukcije i odre|enog plana.
}u. Tako Pindolina kazna u ovom roma- stualnom ili bolje re~eno autoreflek-
nu sadr`i zna~enje univerzalne Bo`ije sivnom impetusu ni izbliza se ne iscrp-
kazne, ona je izvedenica prvobitnog gri- ljuje kompleksnost Nefertija kao nara-
jeha koji je simboliziran seksualno{}u, tivnog koncepta, ali u tome je, ~ini mi se,
odnosno `eljom za ponovnim zapo~inja- jedna od njegovih klju~nih dimenzija. On
njem `ivota u drugom bi}u. Nefertijeva na neki na~in predstavlja fiktivno otjelov-
dugovje~nost postaje znak bo`anske ljenje medija pisma kao takvog, struje
postojanosti u proticanju i proticanja u tradicije, koja izvan samog akta zapisiva-
postojanosti postojanost iziskuje pro- nja odnosno manje-vi{e vrijednosno
ticanje kao svoje ispunjenje, dok proti- neutralnog pam}enja kao pohranidbe-
canje iziskuje postojanost kao svoje nog sredstva povijesti zapravo i ne po-
ispunjenje. Ni ja ne znam sve, ta od- sjeduje svijest u psiholo{kom smislu. Tu
mah bih od toga umro, ka`e Neferti. tezu bih potkrijepio i ~injenicom da u Ab-
Zanimljivo tuma~enje Nefertijevog lika dulahovu zapisivanju zapravo i ne djeluje
daje Vahidin Preljevi} u svom ogledu njegova volja, ve} da je ono ne{to {to se
Dijalog s besmrtno{}u: autorstvo, pis- doga|a, takore}i, izvan njega: Zaista
mo i kulturno pam}enje u mitopoeti~- onaj koji zapisuje ne zapisuje samo {to
kom diskursu romana Vje~nik Ned`ada on ho}e! Ne{to ho}e da bude zapisano, a
Ibri{imovi}a25: Sve govori u prilog to- ne{to ne}e i moja ruka tek pridr`ava
me da Neferti zapravo uop}e nije lik, ba- pero dok nesaglediva bjelina papiru
rem ne u uobi~ajenom smislu rije~i. On govori murekefu kojim rije~ima da osta-
se prije mo`e shvatiti kao radikalna va- vi, a kojim rije~ima da ne ostavi trag.
rijacija tipa sveznaju}eg pripovjeda~a, (Vje~nik, str. 248). Pisarevo izbjegavanje
eksperiment otjelovljenja jedne narativ- smrti zapravo je njegovo pripovjedno
ne svijesti od pamtivijeka do dana{njih pam}enje, a njegova ~esto apostrofirana
dana beskona~nog sje}anja, {to je ljubav prema `ivotu, jest akt tog preda-
nedosanjani san sveg pripovijedanja. nog zapisivanja, koje se uistinu ovdje
Pripovijedanje ili graditeljstvo za ovo inscenira kao neka vrsta stvaranja:
prvo znamo to od Hiljadu i jedne no}i a pismo i tijelo ovdje ulaze u nerazmrsivu
za drugo upravo od Imhotepa i jeste simbiozu. Ina~e je zanimljivo {to je ovdje
poku{aj odlaganja smrti. Upravo to ~ini tjelesnost, a ne sama du{a, izolirana od
pisar Neferti alias Abdullah: dok zapisu- nje, klju~ni poetski mitologem du-
je, doslovno ili neizravno, on je `iv, on govje~nosti. Upravo u tome pored os-
time zapravo odla`e smrt, ili kako ka`e talog krije se tajna naizgled beskrajno-
Neferti: izbjegava je. U ovom metatek- ga Nefertijevog `ivota. Jer njegovo tijelo
nije ni{ta drugo do upravo to pismo. ^ini
se da se u ovom uistinu jedinstvenom
eksperimentu mo`e nazrijeti originalan
57
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
Ibri{imovi}ev doprinos polemici protiv Barthesovo-Foucaltove
teze o smrti autora. Iz ovoga vidimo da je Ibri{imovi} zaista
ponudio mno{tvo mogu}nosti za razli~ita tuma~enja Misrijevog
unutra{njeg putovanja kroz povijest. Ako je Utnapi{tim nevidljiv
za druge ljude ali ne i za Nefertija, te se opisani doga|aji zbiva-
ju u onostranosti, onda se i Nefertijev `ivot odvija u literarnoj
onostranosti, kako }emo to saznati od Hidra, u kojoj `ivi
neostvarene mogu}nosti svih drugih `ivota, da bi do{ao do
spoznaje Boga, te je i to razlog za{to kroz ~itave milenije osta-
je gotovo isti onaj koji je bio u starom Egiptu smjerni i skrom-
ni pisar koji voli `ivot i dr`i se pravila o umjerenosti i vrlini.
U svome ogledu An|eo i mistik. Linearna i prostorna koncep-
cija vje~nosti u dva romana Ned`ada Ibri{imovi}a26 Davor
Beganovi} literarnoj obradi teme vje~nosti u Vje~niku
suprotstavlja Ibri{imovi}ev ranije objavljeni roman Karabeg,
~iji je narator d`in, te je tako poetski za~udnom perspektivom
pripovijedanja iz pozicije vje~nosti i sveznanja otvoren prostor
za metaforizaciju i simbolizaciju povijesti. Beganovi} me|utim
u svome tekstu zanemaruje ~injenicu da se jedan od uvodnih
pasusa ~etvrtog poglavlja Vje~nika otvara onom istom apel-
ativnom strukturom kakvu pamtimo iz Karabega: pripovje-
da~ se obra}a ~itaocu u drugom licu i propisuje moduse ~itan-
ja istovremeno ih potkopavaju}i. Tehnika o~u|enja kojom se
Ibri{imovi} slu`i u ovim pasusima u toj mjeri je identi~na onoj
sa po~etka romana Karabeg da se ~italac ne mo`e oteti
dojmu da pisac svjesno aludira na svoj ranije objavljeni roman,
kako bi ostavio prostora i za tuma~enje da je Nefertijeva pozi-
cija dugovje~nog ~ovjeka ustvari pozicija d`ina. A na osnovu
poetskih i simboli~kih narativnih tehnika kojima se Ibri{imovi}
slu`i u Vje~niku, mo`e se zaklju~iti da ovaj roman sublimira
i sadr`i u sebi sve prethodne romane ovog pisca.
I ovdje je povijesno vrijeme dato kroz vizuru personalne, egzis-
tencijalne situacije knji`evnog junaka kao i u Ugursuzu i
Bra}i i vezirima. I dok je u Ugursuzu bilje`enje kroz optiku sumiranja nagla{en je i u prikazivanju neposredne `ivotne
poetske za~udnosti27 uslovljeno inferiornom pozicijom men-
talno zaostalog i nijemog sluge Muzafera, ono je u Vje~niku
prizvod svjesne poetizacije jednog superiornog posmatra~a
kakav je Neferti (~iji poziv pisara nedvosmisleno asocira na
one ajete u Kuranu gdje se an|eli nazivaju uva`enim pisari-
ma), koja ra~una na prepoznavanje i sau~esni{tvo ~itala~ke
ma{te. Nasuprot Muzaferovoj su`enoj svjesnosti koja podra-
zumijeva neprestanu tehniku o~u|enja, razbijanje automati-
zovane percepcije stvarnosti, u Nefertijevoj pro{irenoj svjes-
nosti poetska za~udnost ostvaruje se u stalnom udvajanju
perspektiva i smjenjivanju razli~itih ta~ki gledi{ta, asocija-
tivnom tkanju i aluzivnom poigravanju. Vje~nik je, tako|er
kao i ovi prethodni Ibri{imovi}evi romani, ispovijedni roman,
roman unutra{njeg monologa, roman simboli~kog i u osnovi
subjektiviziranog iskaza. Nefertijeva sudbina ne slijedi uobi~a-
jene obrasce moralisti~kih pri~a poznatih jo{ od Starog zavje-
26 Davor Beganovi}, An|eo i mistik. Linearna i prostorna koncepcija
vje~nosti u dva romana Ned`ada Ibri{imovi}a, ~asopis Odjek, broj
1, prolje}e 2007.
58
ta (raj isku{enje palost iskupljenje ponovo ste~eni raj),
pripovjeda~eva pozicija je pozicija privilegovanog pouzdanog
svjedoka, ademovska pozicija izabranika koji nije svjestan svr-
he svoje izabranosti. Likovi u romanu Ugursuz slute zlo i
zbog toga `ure da ga po~ine, pa je njihova slutnja izraz svijesti
o neautenti~nosti vlastitog postojanja, isklju~ivanju samih se-
be iz ontolo{ki istinitog jedinstvenog sopstva koje zna~i prih-
va}anje uloge zastupnika Bo`ijeg na zemlji date prvom ~ov-
jeku Ademu. Neferti pripovijeda onako kako se prirodno i spo-
ntano evociraju i izla`u sje}anja, sa svim onim digresijama,
skretanjima u raznim pravcima, zastojima i vra}anjima una-
trag, tipi~nim recimo za ispovijedanje bliskom sagovorniku,
prisnom istomi{ljeniku. Povijesne ~injenice mijenjaju svoj
smisao u skladu sa optikom kojom se posmatraju i kontek-
stom u koji su uvedene.
U stalnom op{tenju starog i novog, prizori iz istorijske i kul-
turne pro{losti ogledaju se u aktuelnom istorijskom trenutku,
sa ~ijim se zabludama i predrasudama narator obra~unava
blagim tonom, a njegovo mi{ljenje nosi pe~at jedne suverene
i samosvjesne zrelosti duha. Mi{ljenje pripovijednog Ja posje-
duje onu {irinu duha kakvu poznajemo iz klasi~ne knji`evnos-
ti, saop}eno je autoritativnim glasom mudraca i duhovnog
u~itelja, onog ~ijim ste dru{tvom po~a{}eni i ~ije se rije~i upi-
jaju da bi bile citirane, jer su dragocjeni plod jednog posve}e-
nog i strasnog intelektualnog istra`ivanja. Neferti sa izvanred-
nom sposobno{}u uo~ava i iz svoje intimne povijesti izdvaja
samo one privilegirane trenutke i detalje u kojima se zrcale
pitanja od univerzalne va`nosti, one koji mu slu`e kao idejni
okida~i u daljem promi{ljanju i novim sintezama, suptilno
utkanim u nizu gotovo uzgrednih poetskih opservacija. Sje-
}anje uspostavlja melodiju spajaju}i razli~ita iskustva u nov
muzi~ki raspored, tako da pro{lost mijenja obrazac i nije vi{e
prosto niz, kako bi rekao T. S. Eliot. Taj osobeni vid poetskog
stvarnosti, kojom su obi~no zahva}eni oni vr{ni trenuci, do-
ga|aji i prizori koji svojom naro~itom evokativnom snagom
sabiraju naj{iri plan li~nog iskustva. U sveobuhvatnom sa`i-
manju i objedinjavanju raznolikih `ivotnih, ~itala~kih i kultur-
nih iskustava, pripovjeda~eva svijest u ovom romanu doima se
poput nekog divovskog mlina, koji je u stanju da ~itave biblio-
teke pro~itanog {tiva samelje, preradi, upije i preto~i u re~e-
nice koje sadr`e onaj njihov najbitniji idejni supstrat.
Pripovjeda~eva svijest se u svom prepletu sje}anja ~esto
zaka~i za neki uzgredni detalj, koji je ponekad samo trivijalni
detalj iz svakodnevnice, da bi se, nadovezuju}i se sa jedne
asocijacije na drugu, razvio ~itav niz rafinirano upletenih poet-
skih opservacija. Tako u svijesti naratora uvjerljivo do~arani
povijesni ambijent postaje samo paraboli~ki okvir, odnosno
prostor za metaforizaciju izraza. Mogu}nosti iz pro{losti nisu
izgubljene, i narator pomno istra`uje i isku{ava njihovu mo} u
27 Enver Kazaz, Bo{nja~ki roman XX vijeka, Slutnja zla i narativno
putovanje ka identitetu. Romaneskni opus Ned`ada Ibri{imovi}a,
Naklada ZORO, Zagreb Sarajevo, 2004., str. 319.
BEHAR 101-102

aktuelnom trenutku, otkrivaju}i nam ona mjesta u kojima se
bezvremeno sije~e sa vremenom. Pro{lo iskustvo probu|eno
u zna~enju nije iskustvo samo jednog `ivota, ve} mnogih
pokoljenja28, kako ka`e T. S. Eliot.
U svome spjevu Bo`anstvena komedija Dante Aligijeri dao je
sintezu cjelokupne srednjovjekovne duhovnosti i kulture. Da je
poduhvat jedne takve totalne knjige mogu} i u modernom
vremenu, potvr|uje primjer poeme Cantos Ezre Paunda,
bez obzira {to je ona od strane kritike ~esto bila ocjenjivana
kao jedan veli~anstveni proma{aj. Paund se u svojim
Cantos, jednako kao i T. S. Eliot u Pustoj zemlji, koju kriti-
ka smatra najzna~ajnijom pjesni~kim djelom dvadesetog sto-
lje}a, nadmo}no i maestralno slu`e svim onim tehnikama i
postupcima koje su teoreti~ari tek znatno kasnije odredili kao
postmodernisti~ke. U vezi sa primjedbom Velimira Viskovi}a
da Vje~nik nije postmodernisti~ki roman29, vrijedi podsjetiti
na mi{ljenje Linde Ha~n koje ona iznosi u svojoj knjizi Politika
postmodernizma30 da postmodernisti~ko isticanje ideolo{ke
uslovljenosti proizvodnje zna~enja i razumijevanja vodi ka
zaklju~ku da je i svako umjetni~ko prikazivanje svijeta su{tin-
ski odre|eno istorijskim, dru{tvenim i ideolo{kim kontek-
stom: budu}i da se ne mogu izmjestiti izvan tog konteksta,
pripovjeda~i ga smi{ljeno isti~u i na razne na~ine opisuju kako
ih on odre|uje. Rije~ je, dakle, o posebnom vidu oneobi~ava-
nja, ~iji je cilj da se prika`e zavisnost na{ih predstava o svije-
tu i nama samima od hijerarhijskih, ideologiziranih odnosa
mo}i u dru{tvu. Linda Ha~n tvrdi da odnos izme|u povijesti i
pripovijesti presudno odre|uje {ta je postmodernizam u knji-
`evnosti. Kada se za jedan pogled na svijet ka`e da pretendira
na op}e va`enje, onda se to, smatra Linda Ha~n, prvenstveno
odnosi na shvatanje sada{njosti i pro{losti, te upravo istorija
predstavlja osnovni model razumijevanja svijeta i pripisivanja
smisla pro{lim doga|ajima. Postmodernisti~ka proza, koju
Linda Ha~n naziva istorigrafskom metaprozom, preispituje
pretpostavke istoriografije skretanjem pa`nje na sli~nosti
izme|u narativnog (u u`em smislu) i istoriografskog diskursa,
problematizovanjem referencijalne funkcije kako knji`evnosti
tako i istoriografije, podrivanjem predstave o cjelovitom i auto-
nomnom subjektu koji je u stanju da sa jednog stanovi{ta
koherentno pove`e bilo fiktivne, bilo istorijske doga|aje i da im
smisao. Uslovljenost predstava o svijetu u neposrednoj je vezi
sa uslovljeno{}u poimanja subjekta, to jest istorijskog, nara-
tivnog ili na{eg vlastitog ja. Linda Ha~n opisuje postmoderni-
sti~ko narativno ja kao necjelovito i nesamostalno. Takvo ja
posljedica je svijesti o istorijskoj, dru{tvenoj i ideolo{koj pre-
dodre|enosti predstava o subjektivitetu.31
Junaci postmodernisti~ke proze referiraju i na svoju fikciona-
lnu prirodu: oni znaju da su proizvod knji`evnih konvencija i da
je njihovo postojanje rezultat primjene odgovaraju}ih knji`ev-
28 T. S. Eliot, Izabrane pesme, Draj Salvejd`iz, ^etiri kvarteta, BIGZ,
Beograd 1979., str. 138.
29 Velimir Viskovi}, Je li Vje~nik doista postmodernisti~ki roman?,
~asopis Odjek, broj 1, prolje}e 2007.
BEHAR 101-102
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
nih postupaka. Ibri{imovi}ev Vje~nik pru`a dakle dovoljno
argumenata i za postmodernisti~ke interpretacije. ^ak bi se,
nezavisno od intencija samog autora, moglo postaviti pitanje
da li je Vje~nik nesvjesno postmodernisti~ki roman? Prob-
lem kojim se bavi Viskovi} u svome tekstu Je li Vje~nik doista
postmodernisti~ki roman? jeste kako to da Ibri{imovi} upra-
vo maestralnom upotrebom postmodernisti~kih sredstava
posreduje predstavu o svijetu koja pretenduje na apsolutnu is-
tinitost i univerzalnu va`nost? Nema sumnje da je Danteova
Bo`anstvena komedija vrhunski kr{}anski spjev nenadma{-
nog jezi~kog savr{enstva, pa ipak su ga knji`evni istori~ari
minulih epoha radije tuma~ili kao Danteovu li~nu pjesni~ku
viziju nadnaravnog poretka, negoli kao apologiju teolo{kih
dogmi; jednako kao {to su se pomije{ani svjetovi iz cjelokup-
ne kulturne ba{tine ~ovje~anstva u Paundovim Cantos na{li
u nerazmrsivom kovitlacu, kao na Stra{nom sudu, ali je taj
Stra{ni sud ipak djelo jedne subjektivne pjesni~ke vizije, a ne
objava samog Boga. Eliotovi Horovi iz Stijene, ^ista srije-
da, Ubistvo u katedrali i ^etiri kvarteta djela su koja nisu
proizvod neke specifi~ne i usko ograni~ene religiozne svijesti,
ve} se u njima o~ituje sveobuhvatna svijest koja sve poetske
sadr`aje obra|uje u duhu istine Bo`ije rije~i. Tako i Ibri{imo-
vi}evog Vje~nika vrijedi ~itati kao savremeni danteovski po-
duhvat jedne totalne knjige, knjige koju dopisuju junaci Bo-
rhesovih Ma{tarija i Ki{ove Enciklopedije mrtvih.
Mudri Heraklit je smatrao da se sve, poput plamena iz vatre, ra-
|a umiranjem ne~eg drugog (kao {to i Platon u Fedonu So-
kratu pripisuje rije~i da smrt ra|a `ivot, kao {to `ivot daje smrt).
Smrtni su besmrtni, a besmrtni smrtni, prvi postaju `ivi smr}u
drugih, a smrt drugih je `ivot prvih, ka`e Heraklit. Njegovo
razmi{ljanje o jedinstvu svijeta dove{}e ga do vizije `ivota kao
neprestanog o`ivljavanja: Ni{ta ne postoji, sve postaje. Kao
{to i u savremenim neognosti~kom mi{ljenju koje se razvija pod
uticajem modernih prirodnonau~nih teorija, naro~ito kvantne
fizike, nailazimo na paradoksalne tvrdnje, poput one da smo
`ivi od postanka svijeta, ili da je ovaj svijet stvoren upravo ovog
trenutka. U orfi~kim u~enjima, koja su nadahnula Platona,
duhovno o~i{}enje ozna~ava razdvajanje du{e od tijela, odno-
sno simboli~ku smrt, jer je istinski `ivot `ivot u onostranosti,
dok je `ivot u materijalnom svijetu smrt i neprekidno umira-
nje, o ~emu, kroz razra|enu metaforizaciju pripovijedanja,
govore i Ibri{imovi}evi junaci. I kao {to se u Misrijevom alter-
egu Imhotepu, graditelju, u~enjaku i ocu medicine, stje~u Tot i
Hermes Trismegistus, bo`anstva magije, pisanja, tajnih znanja
i alhemije, a preko njih i ~itave raznorodne tradicije gnosti~kih,
neoplatonisti~kih, ezoterijskih, te judeokr{}anskih i islamskih
misti~kih u~enja, tako i Vje~nik, svojom univerzalno{}u, pod
okriljem islamske kulture, sveobuhvatno objedinjuje najva`nije
tradicije Istoka i Zapada.
30 Linda Hutcheon, The Politics of Postmodernism, London and New
York: Routledge.
31 Dejan Ili}, Ispod dobra i zla: iskustvo praznine i iskustvo svetog u prozi
Svetislava Basare, Sarajevske sveske broj 13, 2006., str. 229-230.
59
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A

Vje~ita snaga pisanja

u romanu Vje~nik
Glavni junak romana Vje~nik u bo{nja~koj a i u svjetskoj knji`evnosti postao je sam
za sebe simbol magijske, metafizi~ke, vje~ite snage pisanja i zapisivanja, koji govo-
ri da rukopisi ne gore, ne umiru, da ono {to je zapisano, ne nestaje, da je besmrtno.
Pi{e: Nadija Rebronja

^ini se da je vje~nost, besmrtnost bezbroj puta dotaknu-
ta kroz umjetni~ko djelo, jer umjetnost je od ovozemalj-
skih stvari ono {to se najvi{e pribli`ava vje~nosti. Svijest
o smrti je temeljna, ona defini{e ~ovjeka kao svjesno bi}e
a besmrtnost vje~ita knji`evna i umjetni~ka tema. Roman
Vje~nik je dekonstrukcija sveukupnog historijskog iskust-
va, dekonstrukcija razli~itih religijskih saznanja. On je
poput Borhesovog Alefa, u toj te`nji da se makro sa`me u
mikro, Vje~nik je knji`evni mikrokosmos.
Radnja romana po~inje u Starom Egiptu, a zavr{ava se u
Bosni izme|u dva svjetska rata. Glavni junak, ne znaju}i
razlog svog eterniteta, tokom romana mijenja identitete,
mjesto `ivljenja, mijenja imena, nacije, religije ali kroz sve
identitete ostaje pisar. Veza izme|u pisma, pisanja, zapi-
sivanja i besmrtnosti, ideja o snazi pisanja prisutna je u
svim svjetskim kulturama, bilo da ih ovaj roman temats-
ki obuhvata ili ne. Postoje zapisi koji govore o legendi da
je izumitelj pisma kralj Uruk Gilgame{1, a to je upravo
onaj Gilgame{ koji je tragao za travom besmrtnosti. Kada
bi ova legenda bila istinita, to bi zna~ilo da je Gilgame{
ipak prona{ao besmrtnost. Neferti jedan dio svog `ivota
provodi u Uruku i sre}e Gilgame{ovog Utnapi{tima.
Prometej koji u Eshilovoj drami govori: Smrtniku ne dah,
da unaprijed vidi smrt //, U njemu nadu slijepu ti udo-
mih ja2, po gr~kom mitu dao je ljudima pismo i sposob-
nost da stvaraju umetni~ka dela.3 Po kabalisti~kom vjero-
vanju pismo prkosi smrti, o`ivljava, ako se na ~elo kipa
napi{e emet, {to zna~i istina, on }e o`ivjeti i postati
Golem. Na jednom hri{}anskom srednjovjekovnom spisu
pisar je na margini ostavio zapis o vje~itosti: Ruka koja
pi{e klena je. Voland u Majstoru i Margariti ka`e da
rukopisi ne gore, kao {to Ibri{imovi} poru~uje da je onaj
koji pi{e dugovje~an, besmrtan. U [elijevoj poemi
Ozdimandijas pismo prekrajava cara. Kod Borhesa je Alef
ta~ka koja sadr`i ~itav svijet, a alef je prvo slovo svetog
alfabeta koje simbolizuje bezgrani~nost, beskona~nost.
Slovo kod Borhesa dakle sadr`i ~itav svijet, a taj Alef je i
alfa i elif, kao {to je u Vje~niku ~itav svijet i ~itava vje~nost
simbolizovana snagom klinova, slova, harfova. U svim
politeisti~kim i paganskim religijama, me|u njima i u slo-
venskim narodnim vjerovanjima, mo} pisma je magijska.
Zapis je hamajlija, pismom kao oblikom bestjelesnog se
vra~a, gata, baja, pismo mo`e biti sredstvo bestjelesnog
da djeluje na tjelesno. Pero u islamu je univerzalni inte-
lekt, esencija, koji ispisuje sudbinu. Po islamu je prije
svega ostalog od svjetlosti stvoreno pero, kalem.
Pero se u egipatskoj tradiciji dovodi u vezu s Ozirisom.
Ovo bo`anstvo je uvijek prestavljeno sa perom, perima
istine meri du{u.4 Egip}ani su vjerovali da je Oziris
bo`anstvo koje daruje besmrtnost, koje je savladalo smrt
i dokazalo mogu}nost uskrsnu}a.5 O ovim Ozirisovim
osobinama govori se u Vje~niku kada Neferti citira stiho-
ve posve}ene Ozirisu: Ti postaje{ mlad kad ti to `eli{, / Ti
postaje{ mlad kad ti to ho}e{. Veza izme|u Ozirisa koji
savladava smrt i pisanja postoji i u zbornicima posmrtnih
tekstova, tzv. Knjigama mrtvih koje se stavljaju u grobni-
ce. O Ozirisovim sudu se govori u ~uvenoj 125. glavi
Knjige mrtvih koja sadr`i tzv. ispovijest poricanja s
kojom Vje~nik korespondira kada Neferti izgovara rije~i:
Ja nisam lagao, / Ja nisam bio nepravedan, / Ja nisam
nikoga pla{io, / Ja nisam obmanjivao, / Ja nisam nikome
ni{ta otimao6 itd. Neferti nabraja dugi spisak grijeha,
pori~u}i da ih je u~inio, kao {to je to uobi~ajeno u posmr-
tnoj ispovijesti poricanja, iako ne}e umrijeti, iako je
besmrtan. Ovim pisar Neferti ~ak i knjigu mrtvih pretva-
ra u knjigu `ivog, besmrtnog.

1 Stanislav Preprek, Na tragu rane kulture, u: Gilgame{, Veselin tej, u: Re~nik gr~ke i rimske mitologije, Srpska knji`evna zadruga,
Masle{a, Sarajevo, 1961, 36. Beograd, 1987, 363.
2 4 D`. K. Kuper, Ilustrovana enciklopedija simbola, Prosveta-Nolit, 1986, 129.
Eshil, Okovani Prometej, preveo Koloman Rac, http://hr.wikisour-
5 M. J. Matje, Staroegipatski mitovi,89
ce.org/wiki/Okovani_Prometej_(Eshil)
3 6 Ned`ad Ibri{imovi}, Vje~nik, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2006, 55.
Dragoslav Srejovi}, Aleksandrina Cermanovi}-Kuzmanovi}, Prome-

60 BEHAR 101-102

Knjigu `ivota, svoje sudbine, kosmos slova svog `ivota
glavni junak koji se tada zove Abdullah Misri el-Bosnawi,
dobija na kraju romana od El-Hidra. El-Hidr vodi
Abdullaha kroz knjigu, kao {to Vergilije vodi Dantea kroz
Pakao a D`ibril Muhammeda na Mirad`. Abdullah ulazi u
El-Hidrovu knjigu, metafizi~ki se spaja s njom. Spajanjem
s napisanim spoznaje sebe i svoju su{tinu, ponire do svo-
jih dubina, doti~e vlastiti ego, razla`e svoju bit na najsit-
nije dijelove - na slova. Ovdje je slovo i atom koji kombi-
nuju}i se s drugim atomima tvori materijalno, pa
Abdullah sjeda na {iljteta napunjena mehkim harfovima,
jede hljeb od harfova, ali slovo tvori i nematerijalno i uje-
dno mo`e biti i veznik koji materijalno i nematerijalno
spaja. Knjiga nije do kraja ~itljiva jer je ona keramet, a
kerameti se ne razotkrivaju.
El-Hidrova knjiga pi{e i o sedam spava~a a kada ih opisu-
je govori da se po slovima iz njihovih imena vidi kako oni
izgledaju, ali i kakve unutra{nje osobine imaju, po slovu M
u imenima se vidi da imaju grgurave kose, po slovu T u
imenu jednog od njih da ima ravnu kosu, po slovima L, H,
K, T i D da su ponosni, uspravni, ali i nadmena hoda.7
Slova su, dakle, ~ak i genetski kod koji odre|uje ljudske
osobine. Ovde je sadr`ano i kabalisti~ko vjerovanje o
magijskoj snazi slova, ali i islamsko vjerovanje da ljudi
poprimaju osobine zna~enja svog imena, a zna~enje rije~i
u semitskim jezicima sadr`ano je u konsonantima. Slova
se na kraju El-Hirove knjige potuku, pomije{aju se i stvo-
re nerazumljiv tekst, kao da njihova snaga tada kulminira,
kao da dobijaju svoju volju, po Bartovom stavu ~ine tekst
koji `ivi sam za sebe, ili mo`da slova potpuno zasebno od
onoga koji pi{e, slijede neku drugu, Uzvi{enu volju. Pisar
Abdullah tokom romana spoznaje da: // zaista onaj koji
zapisuje ne zapisuje ono {to on ho}e! Ne{to ho}e da bude
zapisano, a ne{to ne}e i moja ruka tek pridr`ava pero dok
nesaglediva bjelina papira govori mukerefu kojim rije~ima
da ostavi, a kojim rije~ima da ne ostavi trag.8 Pisanje je
za Abdullaha (Allahovog roba) milost od Boga. On je samo
pokorni rob kome je data milost da vje~no `ivi i zapisuje,
sam sebi i svom zapisivanju ne daje nikakav zna~aj. A da li
je Ibri{imovi}ev junak samo pisar ili i pisac? Za sebe ka`e
da nije nikakav poeta, da pi{e kako mu {ta naumpadne i
kako se ~ega sjeti, sem ako se mo`da nekada ne preobra-
zi u pisatelja.9 Na po~etku govori da je pro~itao ogroman
broj knjiga iz svih mogu}ih biblioteka, {to odgovara
po~etku umjetni~kog stvaranja, jer je svaki pisac prije
svega ~italac. Time li~i na jedan zapis asirskog kralja
Asurbanipala, prona|en na jednoj desetostranoj prizmi,
gdje ovaj kralj na sli~an na~in opisuje koje je sve knjige iz
7 Ned`ad Ibri{imovi}, Vje~nik, 372-373.
8 Isto, 235.
9 Isto, 6.S
10 Stanislav Preprek, Na tragu rane kulture, 42.
11 Ned`ad Ibri{imovi}, Vje~nik, 56.
BEHAR 101-102
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
kojih sve biblioteka pro~itao.10 Glavni junak na po~etku
romana dalje nagla{ava da ljude koje je sreo ne}e mo}i
opisati u svojoj knjizi, niti da }e se u knjigu mo}i stisnuti
ki{a, snijeg, predjeli, planine, brda. Ovim je umanjen
zna~aj pisca a istaknuta duhovnost, jer pisac je samo zapi-
siva~ i ne mo`e nikad potpuno opisati ono {to stvara
Stvoritelj, on pi{e samo ako mu je data milost, kao {to je
Abdullahu data milost da vje~no `ivi i zapisuje, a umjetnik
je samo ako od Boga ima nadahnu}e, po sufizmu ilham.
U romanu se na trenutke doti~e i veza izme|u vizuelnog i
pisanog izraza, kroz Nefertijevu neobi~nu povezanost s
graditeljem piramida Imhotepom: Ti si bio ja, ja }u biti ti
u tvojim o~ima // jer zar nisam ja graditelj \oserove
piramide i Sanaktove i zar papirusi sa crte`ima nisu i moji
papirusi?11 Imhotep koji doti~e besmrtnost kroz vizuel-
no, kroz piramide koje gradi, Nefertijeva je dvojna li~nost,
alter ego. Time mo`da Ibri{imovi} preispituje sopstveni
umjetni~ki identitet, jer je sem {to je pisac i vajar. Veza
izme|u vizuelnog i pisanog izraza sre}e se i u samoj
strukturi romana. Muhidin D`anko primje}uje da roman
ima piramidalnu strukturu, {to je jo{ jedan na~in da se
uka`e mogu}nost pisanog da gradi.
Glavni junak kroz sve identitete sre}e dugovjeke i besmr-
tne, Ahasvera, Lutaju}eg Jevrejina i Ukletog Holandeza,
ali oni su ukleti, lutaju, i jedini cilj im je da tra`e smrt. Ono
{to Nefertija razlikuje od njih je to {to Abdullah, Bo`ji rob,
pokorno prihvata svoju sudbinu i to {to on ima zadatak,
ima cilj da zapisuje. Ra|a se kao Neferti u Memfisu, na
granici izme|u Gornjeg i Donjeg Egipta. Kako nas Ibri{i-
movi} upu}uje u rje~niku na kraju knjige, simbol Gornjeg
Egipta je lotos, lokvanj, a simbol Donjeg je papirus.
Me|utim, osim {to simbolizuje Gornji Egipat, lotos u sta-
roegipatskoj kulturi simbol je po~etka razvoja `ivota ili
pojavljivanja `ivota, stvaranja, ponovnog ro|enja, besmrt-
nosti.12 Ibri{imovi} ~itaoca u rje~niku dalje upu}uje da je
lotos uvijek stilizovan u ~a{ku, u zvono pa su pehari ~esto
u obliku stilizovanog lokvanja. Zvono kao op{ti simbol,
zapravo kretanje zvona i tu~ka, vezuje se za kretanje
izme|u smrti i besmrtnosti.13 ^a{a i pehar, u skoro svim
kulturama, opet ozna~avaju `ivotni napitak i besmrtnost,
vezuju se i za Sveti gral.14 Ra|anjem u mjestu koje spaja
energije ova dva simbola, koje spaja besmrtnost i pisanje,
zapisuju}i kroz vjekove, kroz razli~ite civilizacije, glavni
junak romana Vje~nik u bo{nja~koj a i u svjetskoj
knji`evnosti postao je sam za sebe simbol magijske,
metafizi~ke, vje~ite snage pisanja i zapisivanja, koji govo-
ri da rukopisi ne gore, ne umiru, da ono {to je zapisano,
ne nestaje, da je besmrtno.
12 Endru T. Kamings, Sve o simbolima, Narodna knjiga-Alfa, Beograd,
2004, 203-204.
13 Isto, 227.
14 Isto, 231.
61
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
Pisac koji `eli biti
vje~an svojim slovima
(o El-Hidrovoj knjizi)
Ibri{imovi} pi{e jezikom male nacije {to je po mom mi{ljenju jedan od glavnih razlo-
ga da za ovo svoje nesvakida{nje metafizi~ko romansijerstvo, koje se u harmonizira-
ju}oj ti{ini promi{ljanja obra}a onom posebnom, a univerzalnom u svakom ~ovjeku,
{to je tako pomiruju}e i ujedinjuju}e daleko iznad svake nacije, svakog podneblja i
svake kulture, nije dobio Nobelovu nagradu.
Pi{e: Danko Plevnik
Pro{log sam mjeseca bio u Sevilji i posjetio znameni-
tu La Giraldu, zvonik koji je 1184. godine na rimskim
temeljima bio podignut kao munara, na ~iji je vrh
mujezin stizao ja{u}i konja. Jedan topos, a toliko
razli~itih civilizacijskih duhova. Kako mi uspinjanje ba{
i ne ide, ne samo radi toga {to po prirodi nisam kari-
jerist, nego i {to sve te`e skrivam uspuhanost, zastaj-
kivao sam svako malo do 36-te eta`e, hrabre}i se
Vje~nikom i El-Hidrovom knjigom akademika Ned`a-
da Ibri{imovi}a, misle}i na raznovrsne mogu}nosti
konceptualiziranja vje~nog, na Ibn Ru`da koji je 1169.
u ovom gradu postao kadija, a kome su u rodnoj Kor-
dobi, kako svjedo~e Ibi{imovi}evi svjedoci u El-Hidro-
voj knjizi, knjige palili i muslimani i kr{}ani.
Mada je u Andaluziji izvr{ena najve}a anihilacija i pro-
tjerivanje muslimana u Europi, njihova se prisutnost
jo{ itekako osje}a, mo`da i kao potvrda Ibn Ru`dove
teze o kolektivnoj besmrtnosti. Osje}a se, ne samo u
estetici i arhitekturi, koje odra`avaju ideju neuni{tivo-
sti jedne veli~anstvene kulture, ve} i u izgledu stano-
vnika. Jer, kako pi{e u El-Hidrovoj knjizi, ve} odavno
znam da je ljudsko lice cio ~ovjek, a ne samo lice, ne
vidi se lice po licu! DNK nalikuje na tu besmrtnu
du{u, za kojom od egipatske mitologije do bosanskog
islama pomno traga Ibri{imovi}, budu}i da u nukleoti-
dima utjelovljuje su{tinu `ivota koja pre`ivljava smrt,
prenose}i se iz tijela u tijelo, iz nara{taja u nara{taj.
U ~ovjekovom `ivotu postoje dva najva`nija pitanja.
Prvo, mo`e li na{ vlastiti `ivot imati smisla i drugo,
kako da takav `ivot u~inimo vje~nim? Na ta pitanja,
62
posebice ovo drugo, strasnije je poku{avao odgovoriti
europski roman negoli europska filozofija. Dapa~e,
ona ga je, ignoriraju}i njegove humane korijene, gura-
la u sferu religije i teologije. Sretna je koincidencija da
je Ibri{imovi} po obrazovanju i vokaciji filozof, pa je uz
nesvakida{nji dar za si`e stvorio izuzetan roman, El-
Hidrovu knjigu.
Kao galerija na{ih vlastitih antropolo{kih potencijala
roman je pogodan humus za razvoj mi{ljenja o neza-
mislivom, o tome kako je to mogu}e biti vje~an ili vje-
~nik. Roman je oblik duhovne akumulacije i tim se nje-
govim svojstvima Ibri{imovi} obilato slu`i, struktural-
no potpomognut svojom polihistorijskom erudicijom.
Za razliku od pikarskih, realisti~kih, naturalisti~kih,
socijalnih, psiholo{kih i drugih romana, ovaj roman po
spoznajnim intencijama ide uz bok Mjese~ara Herma-
na Brocha kao zna~ajni gnoseolo{ki roman. Jer tjera
na spoznaju druga~ije epistemolo{ke realnosti i u
shva}anje `ivota uvodi neke nove momente.
Premda je svojim sadr`ajem ve}inom naslonjen na
islamsku kulturu, on zbog toga nije vi{e orijentalan
negoli okcidentalan roman, upravo po toj osvje{}enoj
volji za shva}anjem neshvatljivog. Edmund Husserl je
definirao europsku duhovnost kao strast spoznava-
nja. Po tom je obilje`ju El-Hidrova knjiga prvoklasni
europski roman, koji se u svojoj genezi narativnog mo-
`e povezati s ocem europskog romana Cervantesom i
njegovim traganjem za izvrstnijim `ivotom kroz lik Don
Quijotea. Ili, zavirimo malo u ovu knjigu, kada Ibri{i-
movi} pi{e da I je koplje, O vojni~ki {tit, onda nam u
BEHAR 101-102

europsko knji`evno pam}enje dolaze Rimbaudovi sti-
hovi o samoglasnicima, gdje I je rujno, O je plavo.
Zbog toga se zna~aj ovog djela nikako ne mo`e redu-
cirati samo na ulogu koju bi zbog pi{~eva porijekla i
jezika trebao igrati i imati u Bosni i Hercegovini, a {to
bi Milan Kundera nazvao terorizam malog kontek-
sta, pa niti ga svoditi na srednji, regionalni bilo bal-
kanski bilo bliskoisto~ni kontekst. Budu}i daje El-
Hidrova knjiga stvar knji`evna, da doprinosi temat-
skom razvoju knji`evnosti uop}e, da nije puka stvar
samo jednog naroda i njegova duhovnog folklora, mo-
ra je se u~iti gledati u okviru velikog konteksta i povi-
jesti svjetske knji`evnosti. To je knji`evnost za knji`ev-
nike, knji`evnost ostvarena kao duhovna potraga, a ne
zabavljanje dokonih.
@idovi, koji su zajedno s Arapima protjerani iz [panjol-
ske, dio tih Sefarda zavr{io je i u Sarajevu, prvi su vizio-
narski zamislili Europu kao kulturu, o ~emu je potom
razmi{ljao i otac Europske unije multikulturalni Robert
Schuman, a ne kao teritorij. Moglo bi se kazati da veliki
kontekst ili Europu na sli~an na~in shva}aju i Bo{njaci.
Zbog toga je tom egipatskom Bo{njaku, glavnom liku
El-Hidrove knjige, Abdullahu Misriju mo`da lak{e trpje-
ti besmrtnost i bitisati kao duhovni panpatrid.
Ovo je roman koji je zami{ljen da bi ga se mislilo, a
~italo da bi ga se `ivjelo. Ta duhovna fantastika ovog
sarajevskog Borgesa Ned`ada Ibri{imovi}a savr{eno
je zapo~eta kaskadom slova, koja su zapravo njen tajni
glavni junak. El-Hidrova knjiga nastavak je Vje~nika i
mo`da prethodnik nekog budu}eg romana jer vjeru-
jem da }e njegovo literariziranje vje~nosti, kao i
Brochovi Mjese~ari, zavr{iti kao trilogija. Poput svakog
`ivog bi}a i vje~ni ~ovjek se razvija, {to je odmak od
platonizma, odakle dolazi uvjerenje, preuzeto kasnije i
od monoteisti~kih religija, da kakvom ste osobom
postali do smrti, takvom }ete osobom ostati kroz
~itavu vje~nost. Supstancija ovog oprezno odmatanog
djela ne izgleda definitivno profilirana, budu}i da
Ibri{imovi}eva imaginacija vje~nog, iz romana u
roman, dobiva sve ve}u jezi~nu snagu i sve profinjeni-
ji, da se poslu`im sintagmom Friedricha Schleierma-
chera, ukus za beskona~no. Sve {to je Ibri{imovi}
zamislio, u~inio je svojim pisanjem realnim, tako da se
ponekad ~ini da ~itamo povijesni roman. Ali on odbija
puko opisivati pro{lost, ve} je nastoji posada{njiti te
pomo}u vje~nosti dose}i cjelinu `ivota.
Intelektualno je izazovna i njegova metafora o knjizi
kao rodnoj ku}i, parabola o rije~ima koje valja uzima-
ti kao da su ljudi, oda osvje{}enog panletrizma, hom-
mage slovima, pomo}u kojih se ulazi iza slova, njiho-
vom pretvaranju iz arapskih u demotska pismena, nji-
BEHAR 101-102
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A
hovoj raznovrsnosti, pro{losti i jestivosti, te alegorija
`ivljenja od sje}anja pi{~eva lika, ~ijom smr}u vje~ni
`ivot prelazi na ~itaoca. Jer, kako tvrdi Milan Kun-
dera, `ivot prolazi, ~itanje ostaje. Ibri{imovi} je svoj
roman pisao na nekoliko razina {to je polifonijska odli-
ka svakog dobrog romana, a jedna od njih je da se on
mo`e i{~itavati upravo i kao nenadma{na apologija
smisla knjige i perspektive ~itanja. Nad`ivjeti druge,
zna~i nad~itati ih. Po Stpahaneu Mallarmu svijet
postoji da bi se zavr{io jednom knjigom. Mo`da El-
Hidrovom knjigom? Ili sli~nom nadknjigom?
Vje~nost Abdullaha Misrija zasnovana je na eti~kom
odnosu prema budu}nosti, na bje`anju od zla, pa bi se
moglo zaklju~iti: koliko mo`emo biti dobri, toliko }emo
biti besmrtni. U toj se poanti ovaj roman razlikuje od
drame Karla ^apeka Makropulosova stvar iz 1922.,
nastale kao polemi~ka protute`a drami Natrag k
Metuzalemu Georgea Bernarda Shawa iz 1921. Naime
^apekova vje~nica Elina Makropulos, koja kasnije
postaje Emilija Marty, pa Ellian MacGregor, uvijek
zadr`avaju}i ove inicijale EM, postaje besmrtna na
jedan umjetan na~in, pomo}u eliksira koji je izumio
njezin otac, dvorski lije~nik jednog europskog kralja u
16. stolje}u. U dobi od svega 342 godine, njen joj je
`ivot postao zamorno dosadan, indiferentan i hladan,
pa odbija ponovno uzeti eliksir vje~nosti, ~ime je uni{-
tena i formula besmrtnosti. Vrlina Misrijeve besmrt-
nosti ne dolazi iz epruvete niti s neba, ve} od etike za-
dovoljstva svojim `ivotom nakon svake epizode stare-
nja. Misriju je svako njegovo ponovno postojanje prae-
mia vitae, nagrada `ivota, koju si sam dodjeljuje.
Ibri{imovi}ev prethodnik, engleski romanopisac David
Herbert Lawrence je u eseju Dobar ~ovjek ustanovio
da je neprilika s tim dobrim ~ovjekom to {to je on sa-
mo stoti dio ~ovjeka. Ipak, ~itav Ibri{imovi}ev opus jest
nastojanje da se taj postotak dobroga u ~ovjeku, ba-
rem kao ~itaocu, pove}a jer ljubav ne `ivi od la`i, ka-
ko je napisao u El-Hidrovoj knjizi. Iako kao knji`evnik
nesumnjivo pripada velikom kontekstu, {to je vidljivo i
iz ovako velikog broja poveznica s knji`evno-povijes-
nim, kulturolo{kim i duhovnim pred{asnicima i ostva-
renjima, Ibri{imovi} pi{e jezikom male nacije {to je po
mom mi{ljenju jedan od glavnih razloga da za ovo svo-
je nesvakida{nje metafizi~ko romansijerstvo, koje se u
harmoniziraju}oj ti{ini promi{ljanja obra}a onom po-
sebnom, a univerzalnom u svakom ~ovjeku, {to je tako
pomiruju}e i ujedinjuju}e daleko iznad svake nacije,
svakog podneblja i svake kulture, nije dobio Nobelovu
nagradu. Ali bosanski je jezik mnogo trajnija i ve}a
nagrada za pisca koji `eli biti vje~an svojim slovima.
Bo{nja~ki institut, Sarajevo, 22. o`ujka 2011.
63
KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A

Apoteoza pripoveda~koj imaginaciji

(o El-Hidrovoj knjizi)
Da nam je ovakva knjiga stigla, tek prevedena, iz nekih indijskih starina, iz mitskih nordijskog kazi-
vanja, da je otkrivena pod zidinama Alhambre kao prastari svitak nepoznatih mudraca, ~itali bismo
je kao veliki dar, izu~avali i radovali se otkri}u, stalno se vajkaju}i nad duhom opustelih godinama
21. veka i nekom svojom ukletom periferijom. A desila nam se danas, perom autora koji svu svoju
knji`evnost ispisuje na rizi~noj ravni pomerene stope.
Mogu se zabilje`iti mnogi doga|aji, upamtiti datumi i imena
i sve to zorno nacrtati i zapisati, ali hlapljenje nekog doba ne mo`e nikako.

Pi{e: Ratko Adamovi}

Pripoveda se ovih dana, po Sarajevu, s pravom, da je Ned`ad
Ibri{imovi}, objavio ~udesnu, izuzetnu knjigu, koja svojom sna-
gom i dubinom zbunjuje i raduje, ali ostavlja i u ~udu prilje`nog
~itaoca.
[ta u~initi s knjigom koja svojom zapanjuju}om imaginacijom
skoro obesmi{ljava ve} uspostavljeno, prihva}eno i slavljeno
stanje sveop{te brbljivosti i prepri~avanja profanog (a knji`ev-
nost obitava u pripovedanju)? Gledati je popreko? Ne gledati je?
Pre}utati je? Prika~iti joj neku zgodnu rugalicu? Gledati je kao
uznemiruju}u anomaliju u satiru}em cunamiju osrednjosti koji
uveliko zagu{uje duboku, istinsku knji`evnost i sve~anost
ma{te i obesmi{ljava teorijsku analiti~nost dela. U ovom nao-
pakom vremenu, treba je uzimati kao dar.
Gde `ivi i {ta radi junak Ibri{imovi}evog roman? On je prvi pisar
hrama boga Ptaha u Memfisu. @ivi ve} pet hiljada godina, a obi-
tava i kre}e se kroz sam tekst El-Hidrove knjige prastarog
mudraca nepojamne starosti i trajanja. Da nam je ovakva knji-
ga stigla, tek prevedena, iz nekih indijskih starina, iz mitskih
nordijskog kazivanja, da je otkrivena pod zidinama Alhambre
kao prastari svitak nepoznatih mudraca, ~itali bismo je kao
veliki dar, izu~avali i radovali se otkri}u, stalno se vajkaju}i nad
duhom opustelih godinama 21. veka i nekom svojom ukletom
periferijom. A desila nam se danas, perom autora koji svu svoju
knji`evnost ispisuje na rizi~noj ravni pomerene stope. Treba se
samo setiti Ibri{imovi}evog nezaobilaznog Ugursuza.
Ako pisar Abdulah `ivi hiljadama godina u El-Hidrovoj knjizi, poi-
gravaju}i se do u beskraj sa vremenom, mestima i stanjima, a
oni su u stvarnosti, na stotine kilometara i vekova udaljeni gra-
dovi, hramovi i zbivanja, u Hidrovoj knjizi su tu, na dohvat ruke,
Abdulahov na~in opstanka je stalno is~itavanje teksta knjige u
kojoj `ivi. I ne samo is~itavanja; slova mnogih pisama starine se
i jedu, koriste kao prekriva~ i putokaz i tuma~enje i spoznaja i,
opet, hrana. Sve i jeste i nije, jer je po sredi rukopis, ali je sve opi-
jaju}i mogu}e, iskazano ne~uvenim slavljem imaginacije, a nije
bajka, nije mit, ve} sam `ivot, smrt i ljubav i porod i prijateljstva
i ve~ita bolna spoznaja ~ovekovog su{tastva.
Dramati~an i nezaboravan je prizor kada El-Hidr u~ini da veliki
pisar Abdulah ponovo vidi, posle vekova i vekova, sve svoje `ene
i svu decu, a onda i stotine hiljada potomaka. Potpuni je stra-
nac medu njima. Ta masa `ena i potomaka ga ne prepoznaje,
ne mari za njega i ne prime}uje. Zna da je mnoge voleo, ali se
toga, na granicama ravnodu{nosti nekoga ko `ivi hiljade godi-
ne, jedva i se}a.
Kroz svoj dugoveki `ivot stalno se opominje sureta sa Holan|a-
ninom lutalicom i Ukletim Jevrejinom, ve~ito paze}i da ga ne
zadesi njihova sudbina, jer su, kako veli autor, oni `ivi mrtvi, a
on sav `iv. Posle mnogih lagodnih, skokovitih lutanja, punih
spoznaja i neobi~nosti, kroz vremena faraonskih vladavina,
gradnje mnogih hramova i piramida, bitaka, najve}a drama, ali
i neverovatno pripoveda~ko ostvarenje, doga|a se kada se Ab-
dulah zadesi u pam}enju, u se}anjima sudca Merikare Hor-
nektija, jednog od vrhovnih sve{tenika starje{instva Tebe. Uz
Abdulaha je njegova slu{kinja iz minulih vekova A{ait i mladi}
Uta, koga sre}u u Tebi.
Tek u krhkom svetu ne~ijih se}anja Abdulah do`ivljava nesa-
merljivu, mitsku ljubav sa A{ait. Tu se Ibri{imovi} penje do
neslu}enih knji`evnih visina i ume}a, protistavljaju}i sve veko-
ve i milenijume Abdulahovog `ivljenja, bezbri`nosti i spoznaja,
snagu ljudske, istinske, nepatvorene ljubavi. Tu se otvara svo
ljudsko bi}e u svojoj su{tini, jer, u ~asu kad posumnja da bi
A{ait mogla da nestane, da se saspe u ni{tavilo, tu u tom krh-
kom svetu ne~ije glave i se}anja, u kojem su se, bez ikakvog
napora kretali od u`itka do rasko{nog u`ivanja gozbi i sve~a-
nosti mo}nika, Abdulah je spreman da, istog ~asa, menja sav
svoj hiljadugodi{nji `ivot i svu budu}u dugovekost, za nekoliko
godina u stvarnom svetu, sa A{ait. Ali, put iz ne~ijeg se}anja
nije mogu}, izlaz je tek smrt mo}nog Merikarea.
Razgovor Abdulaha sa smr}u nosi dubinu iskaza koja zaslu`uje
posebnu i opse`nu analizu. Jer, dok gleda pogibije i stra{na
ljudska stradanja, smrt mu veli: Ne optu`uj mene, ni ja to ne
volim. Ja volim da obitavam u `ivom ~oveku. To {to gleda{,
~ovek ~oveku ~ini, to nema veze samnom, ja sam u grudima i
srcu `ivih.
U svoj svojoj dubokoj predanosti knji`evnom usudu, veoma sam
retko bio u situaciji da, kao vrednosni sud, za neku knjigu
ka`em, remek-delo. Evo, ovoga puta se usu|ujem.

64 BEHAR 101-102

1.
Jesam sluga Muzafer i gad. I za mene znaju ljudi
po okolnim brdima kao za pse}eg ~ovjeka jer
gospodaru slu`im u lovu svojim izvrsnim njuhom
i sklono{}u da neprekidno skaku}em. Gledam
svijet kako gori u svjetlu. To na konju je Ihtar
Abazovi}, gospodar Herdekovca i najstariji sin
Zulhubena Abazovi}a, onaj koji se odvojio od
brata Abida, od sestre Mulije, od brata Sadika,
od ostalih koji se od njega odvoji{e. Rob sam mu
u lovu zabavi i u lovu. A niko ne zna da sam
progledao i da za~injem misao o ozdravljenju.
2.
Prekratki su trenuci moje svijesti. I da nisam
ovo ja, nego voda koja je sebe pomislila, pono-
vo bih potonuo kao mulj, a `ivot bi tekao iznad
mene u svojoj nesvijesti. A na~uo sam, iako ne
znaju da je Zulhuben upitao: ^ije je ovo? dok
sam ja bahuljao u slami. I da sam mu se
dopao. Ko mu je bri`na mati? Ho}u da vidim
ima li mojih crta da je takve rije~i izgovarao
u svome neznanju, pa kako se niko nije ogla-
sio, dao da dovedu `ene. Ali nijedna nije pusti-
la krik i nijedna se nije odala srcem kada me je
polo`io ljutim psima, neprekidno ih, dodu{e,
dr`e}i na oku. ^ak su `ene, i grije{ne i nevine,
slute}i nesre}u u koju bi ih gurnuo uzvik sami-
losti, sa smije{kom pratile prizor. Tada je sra-
mota na Herdekovcu bila ja~a od mudrosti i
materinske ljubavi bez korijena. Oti{ao je ljutit
i rekao da me ostave u pa{~ari Kuja ga rodila
kuje neka ga i hrane. Jesam Muzafer, ali
nisam Abazovi}. Du`nost mi je da na svaku
glasno izgovorenu rije~ padnem i ~ekam.
Slu`im samo kada nema nikoga.
3.
Kle~im na ~istom }ilimu, odupiru}i se palcima
svojih golemih, ispucalih stopala, jedva dodiru-
ju}i tlo. Najradije bih da visim u vazduhu dok
ovo ne pro|e. Povla~im se natra{ke i svojski
otirem tragove iza sebe.
Konja! ka`e Ihtar.
Iza|oh i na|oh samo bi~. Seiz privede konja.
Iako bih ukrio svoju odgonetku da stvari vidim
jasnije, ne{to me nagoni da mu ka`em.
Pru`am bi~, a jednom rukom navla~im lanenu
ko{ulju sebi na glavu.
Pogn! re~e i sjede u sedlo.
Po ciliku kand`ije poga|am da udarac nije
namijenjen konju, nego meni. Ope~e me i vatra
se razli tijelom. Tako mu rekoh.
BEHAR 101-102
Ugursuz
(ulomak)
Snovi Ihtara Abazovi}a; Muzafer se
prisje}a svog i tu|ih ra|anja; za-
mi{lja da su mu bra}a bra}a, a da
mu sestra nije sestra. Mrtva Nizama
ga gleda. Dolazak ajana Abdurah-
mana na Herdekovac. Ljubavne
tajne ajanove k}eri. Musi Dizdaru,
skeled`iji, viri glava iz planinskog
jezera. Pojava slutnje.
4.
Nikad nisam du`e gledao dan. Ihtar Abazovi} je
moj gospodar i njemu je data beskrajna blago-
dat da vidi stvari, a samo u snu, ponekad, da
mu se pomute. Ali on ~uva i ono {to ne vidi:
obi~aje koje mu ostavi{e mrtvi i vjeru u ljekovi-
tost kisele vode podno Herdekovca. Moje je da
gledam i da tek doku~im ono {to je njima dato.
Vidim i znam: gore je nebo ja sam na zemlji.
^ujem bubnjeve. Ono je Nizama, druga `ena
bega Ihtara, ona {to no}u zanosi tijelom i Svadbu sam ~uo: nerado me pokazuju svijetu.
~udno iste`e i gr~i bokove e da bi za~ela plod i
u svemu bila bolja od Altune, prve `ene, koja je
prido{la. A Altuna je rodila sina D`afera i on je
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
najstariji. A Nizama je rodila sina Kemala.
Altuna je rodila sina Malika i k}er Fatmu. A
Nizama je rodila onaj prelahki cvijet \ulsu.
5.
D`afer je bio doveo Zejnebu, a izgubio tovar
ko`a i konje. I uve~e je u nijemom krugu svoje
bra}e i sestara izgovarao pokajni~ke rije~i i
skru{eno molio za oprost {to je rekao: Ne
bij!, {to je rekao: Ne mogu!, {to je umjesto
u Kamenicu oti{ao po Zejnebu Hasibi}evu i
skriven u mutvaku u kojem poluciganka Nurka
pripovijeda izvodio nedoli~nu i zabranjenu igru
od koje se muti pamet. Hvatao se za noge i pri-
tiskao glavu govore}i da ga to ve} sti`e kazna,
jer je Zejnebi grizao usne. Vidio sam, bio je
rekao Ihtar i smijao se, a niko mu se nije usu-
dio pridru`iti. D`afera su sakrili u mutvak da ga
se Zejnebini ne dokopaju i da ga ne ubiju, a i
da ga ne kazne. On izgubi strah i na|e slado-
stra{}e. Zateko{e ga preobra}ena i odvedo{e
ocu. Ihtar ga je gledao izopa~ena i poboja se da
ga ne izgubi. Tada je moja pamet bila tanahni-
ja od pau~ine, a znam da su bra}a zazirala od
njega i da su sestre i od jedne i od druge mate-
re dugo pazile da ih u hodu ne okrzne. I dozi-
vam se da je Ihtar Abazovi} zagldao pokrete
djevoja~kih ruku po Kamenici, a da ni na jednoj
nije na{ao znak u kojem bi prepoznao biljeg
svoga sina. Kada je uvidio da ne tra`i `enu si-
nu, nego sebi, ponovo je obi{ao sve, a istan~a-
lo strpljenje popusti pred navalom grube smiju-
rije i od prosidbe na~ini lakrdiju. I dozivam se
da ni to nije bilo dovoljno mome gospodaru, ne-
go je razvezao jezik i izrugivao se.
6.
I D`afer, sin Altunin, dovede k}er trgovca Bi-
saha Ismailovi}a Rabiju, koje se otac odre~e.
Nije samo Ihtar pratio D`aferovu tegobnu lju-
bav; kada sin prebi volu ki~mu, otac re~e:
Dovedi je.
Dovede je iste no}i namamiv{i je lijepom
rije~ju, a no`em prisili da zaja{e konja. Vidio
sam. Ne sa~eka ni da se popne na brijeg, nego
je razgoliti na potoku i razo~ara se. Vidio sam.
Kopao je rukama po njoj i bio je {akama zauvi-
jek okru`en sumnjom. Ali ne otjera je, jer je nje-
gova stra{na ljubav bila osu|ena da postoji.
I Rabija rodi D`aferu sina Ekrema, ve} sada
surova. A onda je iza{ao na dan, kada je, kako
i spada, za to do{lo vrijeme njegov brat Atif.
65
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
I sestra koju ne vidim, pa znam da je u sje}anju
kao prazan dan. Ihtar ih je podsticao, zaoku-
pljen rastom svoga plemena.
Ni{ta ne tra`im od `ena za moje sinove, osim
da budu rotkinje.
Onda mu je pogled pao na Malika. Naredio mu
je da sam na|e `enu, ali da je ne tra`i ni pre-
dugo, niti da je dovodi prebrzo. I re~e mu jo{ da
je proba. Malik, sin, obe}a kroz osmijeh,
znaju}i da mo`e proku{avati ljubavne igre kod
mnogih i svaki put dolaziti s rije~ima da nije
na{ao onu koja bi odgovarala njegovom tijelu,
pa tako ostati svoj i slobodan do neizvjesnosti.
Ali prva koju je oku{ao bila je neshvatljivo
podobna, te je odmah dovede ocu. Ihtar je
odbijao sumnje o ludilu svoga sina. A on je zai-
sta bio izgubio glavu i Kadiru pokazivao svima
{to su dolazili kao ~udo.
Uvi|ali su njene vrline, ali su kri{om govorili da
nije ni bez mahana. Pa te mahane nabrajahu.
Poneka rije~ pokude dopirala je i do Malikovih
u{iju. On je govorio: Svaka njena rije~ mi
doti~e du{u, a progovaram tek na njen podsti-
caj.
Iz bijesnih zagrljaja za~e se `ensko dijete koje
}e biti ka`njeno ljepotom. Ihtar je rekao da mu
se d ime Zanaida i da je od silne sinovljeve lju-
bavi o~ekivao bar troje. Ali Zanaida nema ni
bra}e ni sestara.
7.
Prve Fatmine prosce bra}a Kemal i D`afer otje-
ra{e, a potom su se materama hvastali da su
ljude, sve~ano odjevene i naki}ene koji su do{li
da odvedu njihovu Fatmu, jurili sve dotle dok se
nisu umorili. Altuna ih prokaza Ihtaru. Znam,
zbog milosti koja je slu~aj, da sam i sm te
no}i ~ekao Ihtarev smijeh koji je bio znak da se
golema bakrena tepsija mo`e podi}i.
Kemal, rekao je Ihtar kada se podigo{e.
Kemal ostade. D`afer, rekao je. D`afer osta-
de. Gledao sam kako se ostali pomi~u i tri
prsta moga gospodara kojima se osloba|ao
mesa izme|u zuba. Udari Kemala! rekao je
Ihtar, i D`afer udari. Udari ja~e! a Kemal
udari. Onda su se bili i nisu ~uli smijeh moga
gospodara. Ljubite se, ljubite se, govorio je.
Pa su se ponovo tukli i ponovo ljubili.
Znate li za{to se bijete? pitao je.
Jer smo potjerali Fatmine prosce.
Znate li za{to se ljubite?
Odgovarali su s pritajenom mr`njom da se
ljube jer su bra}a.
66
8.
Pojavi{e se i drugi Fatmini prosci, a njih odbi
obi~aj da udava~a ne smije napustiti Herde-
kovac. Pojavi{e se tre}i, nedoli~ni...
9.
Musu Dizdara, skeled`iju i rogobatna ~ovjeka,
dovede na brijeg Ihtar i ne pomi{ljaju}i da bi mu
mogao biti zet. A bi mu zet. On je zaprosio
\ulsu, nemirnu, svu od nedovr{enih pokreta,
~as vedru, ~as tu`nu Nizaminu k}er. Vidim. Kada
je Ihtar razabrao iz Musinih izlomljenih, glomaz-
nih rije~i da mu i{te \ulsu, a ne Fatmu, odbi ga.
Iz obojice provali smijeh, a Musa re~e: Ve} godi-
nu, koliko sam na Herdekovcu, otimam se toj
bolesti nikako da joj se otmem. Ihtar odgovo-
ri: Pamtim da si mi spasio tovar iz Bosore tu
je Musa kleknuo i tri puta udario dlanom po
zemlji izraziv{i negodovanje. Da si dokazao
svoju snagu kada si se oteo vodi, pokazao ljubav
prema zemlji, ali ti k}er \ulsu ne}u dati sve
dotle dok ona ne napuni bar petnaest godina...
I vi{e od godinu dana Musa je obarao stabla u
Op{eni~kim {umama i nijedanput ne kro~i na
Herdekovac. I za to vrijeme je tri puta sreo Ihta-
ra, ali nijedanput ga ne pogleda.
\ulsa rodi Semiza, dijete koje }e kao ~ovjek
imati goleme ~eljusti i divovsku snagu.
10.
A Kemal, ah, Kemal... On, ajan Abdurahman
Karak, o kome sada {u{kaju glasovi, preko
dou{nika i ljudi na usluzi, pustio je glas da je
njegovu k}er ~uvenu po skromnosti, Safiju
imenom, zaprosio Ihtar Abazovi}, beg i gospo-
dar Herdekovca, a taj la`ni glas doprije svuda
pa b kao da je gotovo. Ihtara su pitali, a on je
{utio. Pitali su za kojeg sina, a znalo se.
A kad su oti{li ajanu, sve~ano i u velikom broju,
reko{e da dolaze po drugi put. Jedino tada je
Ihtar svladao svoj smijeh, kao mahanu. Ka`u
da je bio prkosan na Abida, svoga brata, i na
ostale, uznose}i se rije~ju da }e Herdekovcu
privesti Kamenicu. Bi sjajna svadba, a Kemal
otkri tijelo svoje `ene i na|e neveliku grbu, kra-
tak vrat i za~u mukao smijeh. Oca }u ti ubiti,
bio je rekao, a Safija ga je udarala sitnim
{akama po licu, grebla noktima i siktala. Nagu
je izvukao na dan i ko je bio, mogao je da vidi
da je smjerno sagnula glavu i kosom pokrila
sve {to je mogla da pokrije. A Kemal, ~vrsta
koraka, s no`em u ruci po|e Kamenici. Vidim.
Ihtar mu je preprije~io put, pljunuo no` i {aku
koja ga je stezala, vratio ga, a slugama naredio
da ga sve`u.
Od njih nema poroda, jer Kemal ne doti~e svoju
`enu.
11.
Ko je mene donio na svijet? ^iji sam ja sin?
Dr`e li me samo stoga {to slu`im u lovu lakr-
diji? Napa{}u svaku `enu usput i u pogodnom
trenu, i sazna}u.
12.
Sad znam gdje sam u svojoj drzovitosti koju ne
primje}uju. Napajam usnulog Ihtara, po
rije~ima D`afera najstarijeg, gutljajima kozijeg
mlijeka. Jo{ ne vidi da le`i pod nogama svojih
sinova i svoga zeta, koji su tobo`e zavr{ili ob-
red gladi, a svoje snove ~vrsto dr`ali u pameti.
Ihtar dolazi sebi, a ko ima o~i da vidi, vidi na
licu iznurenom od nesanice izraz bla`enstva.
Me|utim, pokreti su mu u`urbani i gr~eviti;
hvata me za ruku i gu`va ponjavu pod sobom.
Sabiraju se sile protiv njegova mjesta i
obi~aja...
Oporavljen, gleda svoj pad. Bjesni pri svome
bu|enju zbog maglovitih slika nogu sinova, ~ak
slugu, i sre}a da kle~im i da mi drhtanje tijela
odaje strah. Urli~e, jer osje}a pobunu. D`afer
ga tje{i rije~ju i odri~e sramotu. Ihtar se miri
zaokupljen svojim snovi|enjem. Uvidio je pad i
znam da }e surovo postupati i s ljudima i sa
`ivotinjama. Pogled mu je zao i oprezan: niko-
me ne opra{ta svoju slabost. Izaziva gnjev;
sinovi {ute. Jo{ je jutro.
Govori svoj san s ushi}enjem i strahom; preki-
da tra`e}i da mu se dovede Harun Ri{im, kadi-
ja i tuma~ snova iz Kamenice. Ne `elim bilo {ta
da doti~em, moje je samo da gledam, ali nisam
izbjegao dodir straha zbog {utnje sinova.
Slu{aju ga u ko{maru svojih misli i ~u|enja, a
on ne primje}uje ni{ta ponesen svojim snom.
Nevje{t sam da predo~im {ta mi se javi.
Govori, a rije~i lebde u zraku, prepli}u se i lede.
Ne tjeraju me; a osjetio sam da nekome svojim
prisustvom izmamih pakosnu misao koju zato-
mi u sebi o gospodarevom padu do moje ble-
savosti.
Ne znam kako i ne znam ko.
13.
D`afera!? Tra`e njegova usta. ^ak ni u
obuzetosti ne zaboravlja da odr`ava ravnote`u
izme|u dva sina, od dvije matere.
BEHAR 101-102

Usta. Gledam i pratim. Posuvra}eno meso pre-
svu~eno tankom crvenom ko`om s okomitim
rezovima, jer se razvla~e i pomjeraju. Kod
nekog rje|e, kod nekog ~e{}e. Od samoga
po~etka D`afer pogleda usta svoje `ene i njen
rijedak osmijeh. Otima one koji su upu}eni dru-
gima. Sve se vidi. A samo iz straha od batina,
koje on nosi u rukama, Rabija ne pljuje i ne
vri{ti. Zatvara je i tra`i da mu se osmjehuje.
I mada ~uje urlanje Ihtarevo i boja`ljivu lupu
(seizi se hitro odvajaju od vrata bje`e}i do
D`aferova bijesa), on i dalje kopa po du{i svoje
`ene i kupi ono {to }e ostati djevoja~ka dob i
tajna iskustva. Ne nalazi klju~ kojim bi otvorio
stid i narav hladne krvi.
Skaku}em. Gledam. D`afer sjedi oborene
glave.
Zove ga otac ka`e seiz, kome ne vidim
lice, te ustuknu.
Po seizu me poziva! viknu D`afer kao
probu|en.
14.
Sve gubi svoje obrise i svoje ime. [iroko otva-
ram o~i i tra`im stvar za koju bih se uhvatio.
Nijedna mi ne izgleda dovoljno ~vrsta. Nikada
ne znam kada }e me dota}i skut tame i povu}i
u svoj ponor. Ne znam koliko }e da traje i da li
}e ikada prestati. Moja jedina nada je moj
pogled... Vidim glavu bika crnih rogova i slijepog
pogleda kako mi juri u susret, ali ne u mene i ne
da me napadne. Samo to i nije bik, nego od raz-
nobojna gvo`|a na~injen beslovjesan ogromni
lik i najednom okruglih staklenih o~iju.
Uo~avam mu `valje tvrda, nepomi~na oblika,
koje znam, no koje ne bih umio pokazati
prstom: Ovo su... A to i nije bik od gvo`|a, no
stra{ilo gonjeno iz sebe bukom i praskanjem.
Otimam se zagonetki. Ne mogu da je razja-
snim. I u `urnom upinjanju da je se oslobodim,
uvi|am da joj nigdje nije mjesto i da ne spada
u red stvari. A znam da je samo jedan put za
moju pamet, pa se u`asnut batrgam i vra}am
sa ovoga i tragam za pravim. Drvo... konj...
~ovjek...
15.
Svuda su i na svakom mjestu samo zbog sebe.
Istina, rije~i o rastu plemena pripada samo Ihta-
ru. Za{to me dr`e kada u svakom pogledu vidim
da je svaki dan, dan u kome me protjeruju?
Nizama prilazi Ihtaru. Ako bih je napao negdje
u osami, `derao joj dimije i zavukao ruku u taj-
BEHAR 101-102
nu njenog tijela, vidio bih da li je moja mati, ili
nije. Prizna}e strahom da je ne ima sin i tako
odati tajnu koja me progoni, a kojoj naslu}ujem
razrje{enje. Mo`e me i ne primiti kao sina da
odagna stid i svoju kaznu. Tijelo joj nije istro-
{eno i dojmi}u je svojom mu{ko{}u, ako nije.
Ako me odbije gestom koji ne mogu da predvi-
dim? Pripremi}u se i predskazati.
A gdje da na|em mir kada je sve protiv mene?
Miris sijena me o{amu}uje. Sretni su ljudi
po{te|eni ove nakazne osobine, a kao da `ele
ono na {to sam ja osu|en: zanose se nejasnim
Nurkinim pripovijedanjima, udi{u mirise bilja.
Kada bih smio i mogao, neprekidno bih bio u
osami. Vrijeme bih provodio s mrtvima, ili
pored drve}a koje je nepomi~no. Ljudima ne
bih prilazio.
Sumnjaju da mogu ljubavno napasti i o tome
`ene tajno {apu}u svojim poganim jezicima.
Kakav bi urnebes izazvala vijest o mome sinu i
porodu, da se dogodi. A dogodi}e se; samo da
obdr`im pamet. I da me ne doti~u i da ih ne
doti~em. Grije{i}u kada me uzima u lov. Dok
stvarni psi kev}u i bruje {umski glasovi i dok je
pogled moga gospodara nakazno jak. Pokazuje
me muftijama i muderisima, te serdaru i sahibi-
jama kada ih vodi u Op{eni~ka lovi{ta. Gubim
glavu, a kako iz mene ne}e glas, po~injem i
sam da opona{am no}ne zvukove svojim pokre-
tima, njima na zabavu, a sebe da oslobodim.
Gledaju me kao i ostale lude koje `ive za njiho-
vu pozornost. A ne znaju da mi preobilje, iskida-
no u uzajamnostima, napada svijest i da se bra-
nim. Grije{i}u kada mi ve`u o~i i natjeraju da
omiri{em svakoga od uglednih lovaca i od
slugu, i od pratnje, i da ih po mirisu njihove
odje}e, ili po smradu njihovih tijela odredim i da
se naklonim. Gubim se zbog buke koja nastaje
i zbog pozornosti koju svra}am na sebe ne
nalaze}i oslonac. Moja kob je moja li~nost u
o~ima drugih i ja sam samo luda, a kada im ne
trebam za igru, u samo}i priberem se i ponovo
~inim ono {to me jedino i spa{ava od toga da se
ne odvojim od stvari i svijeta: upirem pogled i
pamtim sve {to me okru`ava, pa ponekad znam
vi{e nego oni, a kada bih imao dar govora, zani-
jemjeli bi od ~u|enja. No, nemam.
16.
Pseto me nju{i i kratkim dahtanjima grije stopa-
lo, nemirno kao i ja, ne shvata da se ne igram s
njim, pa ~as prilazi, ~as bje`i. A moje tijelo,
gonjeno nemirom, neprekidno se trza i trese.
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
17.
Mo`da me Altuna donijela u svojoj utrobi,
do{av{i na brijeg. Ne bih bio Ihtarov sin, ali bih
bio Malikov brat.
Tr~im mu ususret po plitkom snijegu s tankom
korom. Ne idem stazom da mu ne zasmetam.
Iskre}em glavu i vrtim njome i tako pomjeram
njegovo lice, uvijek nepomi~no. Sve je bli`e, ja
tr~im, on `uri. Upijam prebiranje svjetlosti po
naborima njegove odje}e. Sazna}u tajnu sre}e
koju nosi svima vidljivu. Ne pokazuje da je vidio
moje iskretanje i kreveljenje. Ugodno mi je u
njegovoj blizini jer ga obavija ne{to od ~ega
zaziru psi: i oni znaju da nema ~ovjeka koji je
sretan. A ljude za koje vrijedi rije~ o njihovoj
dobroti prepoznaju i ne laju na njih s bijesom.
Ponekad, kada je s bra}om, kao da ukriva
svoju dobit. A kada se izgubi, druga~ije di{u i
pogldaju za njegovim tragom s jasnom sum-
njom. I govori se kao u ~udu tamo gdje se za to
tek ~uje, a ovdje se zna da je Malik ~ovjek
kome je ukazana puna milost. Ihtar blago
postupa s njim.
A govori se i o Malikovoj pomahnitalosti tre}i
dan po{to je doveo Kadiru [ubejrovi}. U tom
pripovijedanju nedostaje rije~ koju ne mogu
da na|em. Nije mahnitao kao {to mahnitaju
oni kada ugledaju `enu punu oblina i mehkih
kretnji. Lomatao je rukama, smijao se kao
luda, vriskao, urlao, grlio svakoga, ~ak i
mene, samo {to u tome nije bilo svesrdnosti,
kao {to je ne bi bilo ~ak i da mu jesam brat.
Nije to bio znak njegove la`ne ushi}enosti,
nego razbora. Da me je grlio i cjelivao kao
Musu Dizdara, to bi bio znak pomahnitalosti
i gubljenja najgore vrste. Ali u tome cjelivanju
kojim je mene udostojio nije bilo predavanja i
usrdnosti kojom je nagradio ~ak i sluge. Ocu
je pri{ao ra{irenih ruku, ali umjesto da ga
zagrli, pade mu pred noge. Rekao je da je
na{ao `enu s kojom je sjedinjen kako nikada
niko nije bio sa `enom sjedinjen i razborito
dodao da takvo sjedinjenje nikada niko nije
spomenuo, ni zapisao; da je neko zapisao,
ljudi bi znali. Zahvaljivao je ocu {to je ro|en i
sudbini koja ga je nagradila. I od tada ~ekaju
dan u kome }e nastati zamor i osvje{}enje,
ali do sada se to nije dogodilo.
18.
Ne znam da li im Ihtar pripovijeda san, ili ih pri-
prema za dolazak ajana Abdurahmana Karaka,
koji je pao u nemilost.
67
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA

Ponovo me obilazi ker, a zbog hoda i pregiba-

nja tijela misli da se poigravam s njim. Promi~u
pored mene u`urbani i osje}am da se ne{to
doga|a. @mirim da ne opa`am. ^ujem vrisku i
smijeh djece koja me prate. ^ujem glas koji
ka`e da tr~e dva psa. Jedan pas to sam ja,
drugi pas to je pas. Gledam nebo da mi se
pamet primiri i sredi, pa se oprezno okre}em
sjeveru, ka brijegu koji ima glavu bika. Odatle
kre}em nani`e prethodno kru`e}i pogledom po
sedam puta vi{im planinskim obrisima nje`nih
boja, jasnih, neporeme}enih oblika, kakve odu-
vijek znam. Od njih po~injem svoje smirenje.
Postepeno se okre}em i jo{ uvijek ne znam da
li ko prati moju naviku.
Kru`im pogledom sve ni`e; hrabrost mi nije
kao u jastreba, koji zavr{ava svoj let strmogla-
viv{i se. Njegov zavr{etak i cilj moj je po~etak,
jer lahko je pamtiti obris planine i oblinu brije-
ga, ali {to se ide nani`e u uvale, usjekline,
{ume, neopisivi su oblici i podsje}anja; moram
stostruko vi{e da se napre`em.
Spu{tam pogled. Pas je i{~ezao. Smiren gle-
dam Bosoru kako vijuga ispod brda od Kame-
nice i ljeska samo jednim dijelom svoga toka.
Sunce zimi izlazi na jugu.
Oprezno lije`em na snijeg da mu ne polomim
koru i to mi uspijeva poslije malo pomicanja, jer
je moje tijelo krhko i lahko. Ipak, propadam;
ustajem, lije`em da utisnem svoje tijelo da
ostane trag. Djeca se okupljaju i opona{aju
me. Prepoznajem ih, mada jo{ ne `elim i njima
da optere}ujem pam}enje. Zanaida, k}i sretno-
ga, koju obavija tanka prozirna skrama budu}e
ljepote kao ~udo {to obavija njenoga oca,
ne{to {to samo u trenu privu~e pogled koji
onda propada i trijezan, kratko, po~iva na njoj,
zaboravljaju}i svoj po~etak. Semiz, bos.
Ekrem, sin D`aferov, koga otac u~i surovosti. I
djeca kojoj ne znam imena ni porijekla. Gledam
o{tre kristale snijega slo`ene od bezbroj listi}a.
Djeca vri{te. ^ujem topot i prskanje snijega
pod kopitama konja, njegovo dahtanje.
Kemal mi pokazuje da ustanem i da ne le`im
tu na snijegu, ali ne da se ne prehladim, nego
{to mi tu nije mjesto. Tako sam i za njega, kao
i za sve druge ljude ~ak do Kamenice, samo
pse}i ~ovjek.
Slijedim ga; bol me grije. Osvr}e se, zna da to
~inim po svome obi~aju i natjeruje konja na me-
ne. Lice mu nosi suzdr`an smijeh u kome drhti
pakost. Nisam siguran da me ne bi zgazio, pa
uzmi~em. Opet sam iza njega i on to zna. O~e-
kujem s pritajenom zebnjom njegovo lukavstvo i

68 BEHAR 101-102

on ga ~ini. Propinje konja da me upla{i, a iz me-
ne izbija cikot, smijeh koji mi je jedino dat, ina~e
rijedak. I samo on, Kemal, Nizamin sin, umije
grubim {alama, koje se iznenadno{}u i pose-
bno{}u izdvajaju od onih koje drugi izmi{ljaju
sebi na zabavu, da ga istjera iz moga tijela.
Ne pokazuje ~emer koji godinama nosi zbog
Safije, k}eri ajanove iz Kamenice, koji je danas
najavio dolazak. A jurio sam kao mahnit ~ak na
brijeg, ~as niz brijeg kada je potegao no` na
Ihtara i vukao sam sluge da sprije~e zlo~in. Iz
nejasnosti o svojoj snazi tada Kemal ne uze
ni{ta, ali drugi put uze pa se osvjedo~i o sebi,
pa tre}i put ~ak pohita da uzme, i tako je i{ao
do same mr`nje. Otac mu je kri{om namirivao
stra{ni dug pu{taju}i ga Demirovi}a k}eri.
Tajnu i sramotu su krili i od sebe, a kamoli od
ljudi. I ~esto su se savladavali.
19.
Evo je, izlazi i vidljivo je da nije osjetila mu{ki
dodir. Grba joj je nevelika, ali ipak dovoljna da
~ovjeku zagor~i `ivot. Surovi Karak najavljuje
svoj dolazak s isprikom da je na~uo glas o
nedoli~nom opho|enju s njegovom k}eri.
Kemal dovikuje s konja:
Katulferman za tvoga oca. Katulferman...
Zna se.
Stoji postranice i gleda o~ima u kojima nema
straha. Okre}e se kada ja u svome skakutanju
stajem izme|u nje i Kemala i odlazi lahkih
kretnji.
Ja imam slutnju, ona ima sumnju, Kemal ima
strah. Iz nje izbija sila dovoljno jaka da na
nepredvi|en na~in potisne trag tjelesnog nedo-
statka. I ne boji li se Kemal zbog njenog strplje-
nja kojim podnosi kaznu da ga jednom ne obu-
zme te da do`ivi sramotu i zavoli nakazu?
20.
Ulazim za njim ne bez straha zbog svoje drsko-
sti. Mra~no predsoblje sa }upovima pored zido-
va, sabljama na zidovima... Pri otvaranju vrata
Ihtarova halvata uo~ih njegov osmijeh, gostima
i putnicima uvijek neobi~an, nikome upu}en: ni
D`aferu, koji sjedi, ni Kemalu, koji ulazi, ni
meni, koga ne vidi. Mangala nasred sobe i
otvoren Kuran na postolju. Neopreznim pogle-
dom upih bogate vezove, {arenu prostirku...
Kada sam ponovo o}utio smrad svoga tijela,
ugledah i druge da se skupljaju i odlaze gospo-
daru. Moram da znam {ta se zbiva da spreman
do~ekam doga|aj; a nije obi~aj da izlaze pred
Ihtara u ovo doba dana; vra}aju kmetove koji
BEHAR 101-102
su do{li na Herdekovac i ve} nikome ne daju da
pri|e. @ene su u`urbane, pouzdan znak da
sti`e gost. Kemal, otima se o~evoj volji, kao da
je izaslat da nekoga do~eka i doprati.
Skaku}em podalje. Mo`da mi ne `eli zlo, ali
sve me ~ini nesigurnim. Niko ne mo`e da d
pouzdan odgovor, ni sebi, ni drugome za{to
boravim na Herdekovcu i ~iji sam sin. Ili mo`e?
Ako sam niko, za{to mi ne daju da odem u
Kamenicu i za{to me kriju od pogleda? Navika
koju sam stvorio svojim prisustvom nije dovolj-
na da im remetim sjaj i dostojanstvo. Suvi{e su
mo}ni da bi im ugursuz Muzafer kvario ugled?
Kemal me zadr`a pogledom i u jednom trenu
sjedinih svoje tijelo. I to pro|e, pa sam osje}ao
samo onaj dio sebe koji bih gledao i o kome bih
mislio.
Da sam njegov brat, on bi me ubio.
21.
^u~im u Nizaminoj odaji i uzimam iz zemljane
pe}i `ar. Praznina u mome sje}anju. Nemam
{ta da dam, ali bih dao da je bar poslije mogu
popuniti. Moram da mirujem. ^ekam da mi
dadne znak {ta da ~inim sa vatrom koju sam
nakupio. Smeten sam pred njenim pogledom,
mada jo{ nije vrijeme za moju objavu. Zavr{ila
je molitvu, podigla serd`adu pa okrenuta meni
izgovara posljednje rije~i zanesena i odsutna...
Jasno sam shvatio da `ar odnesem u gospoda-
revu sobu i da je stavim u mangalu. ^udim se
tolikoj neopreznosti: vatra bi mogla ispasti iz
mojih drhtavih ruku i progorjeti }ilim; i ispade
mi kada sam presipao `i{ke jednu po jednu
golim prstima. Gledali su, a u tome nema ni{ta
vi{e osim malo vje{tine, kao {to ni u njihovom
divljenju nema ni{ta ljudsko, jer luda mo`e sve.
Bacih ovnaka u `ar i izvi se gust, mirisan dim.
Tek tada primijetih da je Harun Ri{im sa
sid`ilima na koljenima upirao prstom na moje
bose noge i ~uh da re~e:
Sluga ti bos...
Ihtar se smijao ni smislu ni besmislu njegovih
rije~i; glavom pokaza na njegova koljena.
Kadija pro~ita da je kmet Joakim Semni~anin
sa njegova }ifluka u vrijeme vr{idbe 1813. godi-
ne ubio i da je, iako nemusliman, su|en u ovoj
sobi po {erijatu.
Blago ka`njen re~e.
Ne pratim mrtve rije~i Haruna Ri{ima, nego `iv
pogled Ihtarov, upu}en Kemalu: tvoj tast, biv{i
serdar grada Kamenice Abdurahman Karak, a
sada ajan u nevolji, dolazi prvi put a bez prijet-
nje i mo}i. Pu{tam te na probu i isku{enje.
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
Prividno slu{a kadiju, a meni dade znak te se
izvukoh napolje.
Vidim tri konjanika kako upinju uz brijeg, pa
skaku}em kao sumahnut. Seizi iza|o{e da
prihvate konje.
Namah sam prepoznao ajana, vi{e po }udi {to je
izbijala iz njega i bila istovjetna }udi njegove
k}eri, a manje po odori. Sjaha{e emin i tapu-
memur i to im nije bilo prvi put da se uspenju.
Njuh mi je dovoljan da ih prepoznam i razdvojim.
Niko ne iza|e da ih do~eka, samo je Kemal sta-
jao ispred doksata nijem i nepomi~an.
Abdurahman se osvrtao za~u|en {to ne vidi
k}er, sada jedinu oazu u pustinji neda}e.
Zazirem od prizivanja njegovog pada. Onaj koji
je jednom imao mo} jednom mo`e da je i obno-
vi. Pribojavam se da odbijanje su}uti i Kemalov
bijes ne budu nesmotrenost. Slutim da }e moja
preuska glava imati golem posao, ali da je i vri-
jeme za odgonetku moga ro|enja na pomolu.
Silni i ovdje i u Kamenici treba da iskajavaju
svoje osionosti. Sre}a da je gospodar
Herdekovca razborito upravljao onim {to je bilo
njegovo i da nije odrekao poslu{nost onome
~ije je carstvo posjed. Ali za{to }e tu lice tapu-
memura, ispijeno i blijedo kao pergament na
kome su zabilje`eni posjedi Abazovi}a mnogo
nejasnije nego {to ih Ihtar vidi?
Jutro je sun~ano, iako dan ne}e dugo trajati.
Sunce se zimi samo uspne i vrati istom puta-
njom.
22.
Ponovo sluge vra}aju kmete koji nadiru, a ja
imam brigu kako da odskaku}em za dvojicom
kada ne idu istim putem. D`afera ne sti`em da
optr~im, po svome obi~aju. Drugoga ne
po{tujem: dodvorio se slabosti Ihtarevoj da
prihva}a nakaradan smijeh i uzeo previ{e. Zna
da mu nije mjesto me|u uglednima, pa se
povla~i u Op{eni~ke {ume i rasipa svoju suro-
vost; ili Bosorom vitla veslima kao da su
peru{ke kojima hladi svoju mladu `enu.
On je posljednja gre{ka Ihtara Abazovi}a.
Tapkam u mjestu da zbrojim koliko ih ima: beg,
kadija Harun Ri{im, ajan Abdurahman Karak,
tapumemur, emin, sretni Altunin sin Malik, naj-
stariji Altunin sin D`afer, Nizamin Kemal, Musa
Dizdar deveterica. Griju ruke na mojoj vatri...
23.
Dvije su `ene preda mnom. To Nizama odvodi
Nurku. Da imam mo} saop}avanja, objavio bih
tu sramotnu naklonost hanume i smjerne
69
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
Ihtareve `ene ka grozovitim pripovijestima.
Ja sam mu{karac od koga se `ene na Herde-
kovcu ne kriju; misle da nemam mo} poimanja,
ni mo} sagledavanja drugoga, ni mo} ljubavnu,
ni bilo koju drugu odliku ~ovjeka. Pritajim se i
slu{am Nurkin izmijenjen glas. Nizama je
op~injena kada poluciganka u`urba glas do
reskosti, kada sve li~i na bujicu upola
suzdr`anih, pakosnih kletvi. Slugama i djeci
pripovijeda kratko i obi~no. Ne jedanput sam
bio svjedokom da se Nizama obeznanila i stro-
po{tala. Nemo}no moli pripovjeda~icu da pre-
stane, a znam da ba{ to i{te i o~ekuje, kao {to
neko tra`i opojno pi}e, ili kakvu drugu omamu.
Uvijek potom je tiha, a proklinjanje Kemalove
tvrdoglavosti nimalo pokudno; te{ke rije~i
neprekidno upu}ivane sinu lahke i gubljive. I
pre~esto se zabezekne na iznenadan {um. Da
mogu, protjerao bih Nurku, onu koja uzima
pola du{e jednoj od Ihtarevih `ena.
@udim za otkrovenjem i da izvedem svoju ljuba-
vnu igru, pa sve izgubio, pa i ubile me sluge i
bra}a.
Ako mi bude mati, tra`i}u da se protjera i Musa
Dizdar: dvije budale na jednom mjestu previ{e
je i za mo}no pleme.
Bojim se da nemir koji osje}am ne poremeti
moju nakanu da u Nizami otkrijem svoju mater.
Vra}am svoju `udnju zami{ljanjem da joj prila-
zim u osami i skidam dio po dio moje oskudne
odje}e. Treba hitno obaviti svla~enje da me ko
ne zatekne i ne nadadne dreku. A njoj }e poja-
va moga tijela biti izazov i prilika da se poigra
s ludom koja ne umije ni{ta re}i i od koje se
lahko odbraniti. Takva igra lahko }e je odati
ako nije moja mati. Pri}i }e mi i pozvati me u
skrovitu odaju. Prekinu}u igru i zatra`iti nago-
vje{taj puta koji me mo`e odvesti na trag moga
ro|enja. Ona zasigurno zna. Rasteretio bih i
pogled i pamet i lak{e se hvatao za stvari i
ljude u svome bijegu od ludila. To je glas koji
odr`ava moju slaba{nu svijest od potpunog
gubljenja u nejasnost. Ako na zemlji izgubim
mo} zapa`anja, ne zna se ho}u li na onom svi-
jetu i{ta vidjeti od ~udesnih blagodeti, bistrih
rijeka, mirisnih plodova i umilnih `ena.
Tresu me strah i bojazan, znak da je moja odlu-
ka potpuna; i ne treba mi no}.
24.
Idem na ~istinu da pogledam nebo i u sebi
na~inim mir i red. I kada budem ulazio, za`mi-
ri}u. Smiren kru`im pogledom po svijetlom ob-
70
zorju od tijela i glave bika, sve ni`e i ni`e. Spu-
{tam pogled zemlji i vidim da me s ozbiljno{}u
koju ostala djeca ne pokazuju opona{a Semiz,
Dizdarev sin. A bolje bi bilo da je pas, jer mi je
njegovo dru{tvo prijatnije od ovoga kopileta,
koje sa ~etiri godine mo`e da obori svako dije-
te na Herdekovcu. Uskoro }e i mene za zabavu
drugih bacati i lomiti mi kosti. Kako je takvu
rugobu mogla da rodi \ulsa, cvijet Ihtarovog
plemena? Krivo je sjeme Muse Dizdara, koje joj
je danima izgrizalo utrobu.
Ste`e me iz obijesti i svoje nakazne sklonosti
da uvijek na svemu isprobava snagu: na saha-
nu u kome mu je potureno jelo, iskrivljuju}i mu
zubima rubove, na komadu drveta koji mu
dadnu da ga stavi u vatru, na mojoj ruci.
I bos je. ^ak me i tako opona{a.
Seizi pale vatre, jer se hladan zrak, mo`da s
Bivoljeg brda, ili s povr{ine Bosore, odlijepio i
obavio brijeg.
Bol {to mi zadaje dijete Semiz nepodno{ljiv je,
pa `urno skaku}em Dizdarevoj ku}i. Ne posto-
ji na~in kojim bih se oslobodio djetinjeg stiska:
ne mogu ga ni udariti ni otjerati. Lupam po
doksatu. Vidim joj kosu, trepavice, sjene na
licu, sjaj u o~ima, tanku skramu pljuva~ke na
usnama, prste, ne krije se od moga pogleda.
Uze sina, brzo i grubo.
25.
Samo ljudi mogu da zgusnu vrijeme. Ovo jutro,
o{tar vazduh ispunjen svjetlo{}u, o~i{}eni su
prisutno{}u onih koji me mogu uni{titi. Ve}
sam u onom dijelu avlije koji je odre|en za
`ene i u koji rijetko stupa mu{ka noga. Ne-
zaustavljiv sam ba{ kao da imam dojaviti
neodoljivu vijest. Poluciganka i{~eznu kao
zate~ena. Ne smijem da oklijevam. Nizama je
poljuljanih nutarnjih sprega, pa je ~as u kome
}e najmanje da prikriva istinu. Zazire od mene
i posmatra me u ~u|enju i i{~ekivanju. [to
du`e, to pretvornije. Ne treba da oklijevam.
Ne}e izdr`ati neizvjesnost: naslu}ujem li {ta, ili
stojim u svojoj blesavosti ne znaju}i {ta ho}u.
Pru`a mi prvi znak odvode}i me u pokrajnju
odaju i ja se pokoravam ve} obuzet vrtoglavi-
com. Uzima ne{to s police tobo`e da se okrije-
pi i ~ini se kao da me nije ni povukla. Skidam
gornji dio svoje odje}e. Gleda me neznatno
za~u|ena, kao da je zaboravila da nemam dar
govora. Ne `eli da se otkrije. Potiskuje zabrinu-
tost u i{~ekivanju; pita pokretom glave za{to
sam do{ao, a pomno prati {ta radim. Dr`i me
u nedoumici. Unosi mi se u lice. Ne mogu jasno
da razlu~im da li je smije{ak u njenim o~ima
smije{ak `ene, ili matere. Bacam i drugi
komad odje}e njoj pod noge, i nastojim da
svoje lice zapalim ljubavnim sjajem kako bih je
omamio i razoru`ao. ^ini se nevje{ta pa zaviru-
je i zagleda mi naga le|a ne}e li se ukazati
rane od bi~a na koje se mo`da tu`im. U nedou-
mici je. I u svojoj nadmo}noj `enskoj igri ukri-
vanja jo{ jedanput pogleda moje tijelo, malko
me uhvativ{i za mi{icu.
Prinosi usnama lijek za okrepu. Prsti mi hitro
odmotavaju pas, a u o~ima i dalje upaljujem lju-
bavni zanos. Lagahno polazim dok se ona i
dalje ukriva pod maskom za~u|enosti i
uzmi~e. Viku, ili pad, kakvi je ~esto spopadaju,
ne o~ekujem. Ako sam joj sin, nema ~ega da
se boji, a `ena jest, pa joj ova igra mo`e samo
goditi. Poo{travam pogled, jer mi se, gledaju}i
ga iz sebe, ne ~ini dovoljno jak. Vrijeme je da se
odigra istina me|u nama. Oprezna je, a ja ne
poznajem dovoljno `ensku }ud u neposrednim
dodirima i sve jo{ uvijek traje. Mo`da se boji
ku{nje. ^inim korak naprijed i svakog trenutka
o~ekujem da me ili svu~e, ili ogrne. Jo{ se
brani, ali ne mo`e da zatomi zaprepa{}enje
stoga {to uvi|a da u njoj slutim mater. Potpuno
sam nag. Pokazujem joj svoju mu{kost i da
sam obilje`en po obi~aju, da joj se, ako je
samo `ena, ne gadi dodir moje izrasline. Nema
vi{e gdje da uzmakne i trenutak je da se razja-
sni moja tajna. Hvata rukama samu sebe.
Je li to pala obuzeta bolom {to vidi sina u svoj
mu`evnoj ljepoti, ili je pala od dodira lude...?
Bje`im da su~uvam preostale konce svijesti.
Previ{e sam htio, a ni{ta predvidio. Ostao bih
nag pored nje da sam saznao i do~ekao one
koji bi me sasjekli, prekinuv{i mi uzdanje da }u
se vratiti sebi, ako sam ja ikada bio onaj koji je
sa sobom. Ali ne toliko sila `ivljenja koliko strah
da ne umrem nedomi{ljen, goni me da poku-
pim svaki komadi} svoje odje}e i uzmaknem.
Skakutanje mi je umorno, a saznanje o Nizami-
noj smrti blijedo. Zamutio sam svoje porijeklo,
pa ipak me obuzima olak{anje, du{u hranim
~udovi{nim ~uvstvom. Trgnut sam, izazvana je
moja priroda.
Drve}e je jasnih o{trih obrisa, a na granama
nataknuti pramenovi lahke, blje{tave magle.
@urim da Ihtaru dojavim vijest o smrti njegove
`ene.
Svjetlost Sarajevo,
Muslimanska knji`evnost XX vijeka,
1991., str. 27. 50.
BEHAR 101-102

7,2. Gazi Husrev-begu, namjesniku bosanskom
i mome dobrotvoru, prvi put sam poljubio ruku
prije bitke na Moha~u u ljeto 1526. na uzvisini
s koje je sultan gledao boj, ondje na onom
istom mjestu na kojem je poslije, u ~ast pob-
jede, budimski beglerbeg Miri-i alem Hasan-
pa{a iskopao bunar i sagradio ljetnikovac, a
onda, u oktobru 1529., nakon opsade Be~a, bi
mi re~eno da idem u Bosna-saraj i da, izme|u
ostaloga, nadgledam gradnju d`amije u koju
}u, kada se zamorim ispisuju}i ove redove,
oti}i klanjati namaz na koji prispijem; podne je
minulo, pa }e to biti ili ikindija, ili ak{am, ili jaci-
ja. Od tada pa do sada proteklo je ~etiri stotine
i jedna godina. Husrev-begova d`amija dovr{e-
na je 1530., a ja sam u zimu te godine po~eo
zamirati po deveti put u svom `ivotu. To moje
stanje nagle, duboke starosti, prekinuto je i
okon~ano ~im sam ugledao hazreti Hidra.
Znam dobro, pamtim, a imam i zapisano, da se
to dogodilo 20. rebiul-ahira 937. po Hid`ri, ili u
nedjelju 11. decembra 1530. po miladu, ne{to
malo prije ikindije. Ponovo mi se dogodilo ono
{to mi se, kao starcu, i to uvijek ba{ u samrt-
nom ~asu, i do tada ve} osam puta doga|alo
ukazao mi se hazreti Hidr!
Gledam, hodam, spavam i jedem tako dugo, a
da mi to nije ni dojadilo ni oteretilo, a tokom
~etiri i po hiljade godina `ivota bio sam darivan
i iskustvom starca i saznanjima umiru}eg. A
da sam za sve to vrijeme samo jednom vidio
Hidra, ta, vrijedilo bi `ivjeti toliko, iako bi El-Hidr
uvijek odnekud iznikni i ostani samo nakratko,
svaki put svega po nekoliko trenutaka. Pa ipak,
isto tako kao {to ne znam kada }u umrijeti, isto
tako ne znam ho}u li ga, ~ak i ako budem
zamirao deseti put, ikad vi{e opet vidjeti.
Te sam godine kupio ku}u od jedne sirote, obu-
dovjele, ali `ivahne starice mu{kog imena
Hazbeg, koja se jadala {to joj je ku}a u klancu,
na osami, podalje od {ehera, a meni je ba{ to
tada odgovaralo.
Ku}a je bila mala, stisnuta uz jednu strmu liticu
u gustoj {ikari ponad Miljacke i omanjeg
kamenog mosta na jedan luk, s bujnom
ba{~om i strmom kaldrmisanom avlijom kroz
koju je proticao poto~i} ne {iri od ra{irene
{ake, zidana od }erpi}a, pokrivena {indrom, sa
svega dvije prostorije, poluotvorenim tavanom,
tijesnim hamamd`ikom i sku~enim podrumom
vi{e nalik na trap, ali okre~ena, ~ista, pa iako
oronula, kao da je svuda, i izvana i iznutra,
neprekidno rukama milovana i tek onda takva
BEHAR 101/102
Vje~nik
(ulomak)
meni dopanula.
20. rebiul-ahira 937., kada je moje ognji{te
pokrivao samo hladan pepeo, potok u avliji,
upola zale|en, tekao jedva ~ujan, i kada mi se
~inilo da se pocrnjelo drveno {i{e vi{e moje
glave spu{ta sve ni`e i ni`e, najednom me
zabljesnu jarka svjetlost, nad mene se neko
nadnese i u taj prvi mah nisam znao je li to po
moju du{u do{ao Azrail, ili me opet zijareti
hazreti Hidr.
Esselamu alejkum! re~e prilika i ja raz-
abrah da je to El-Hidr, a ne melek smrti.
Alejkumu selam odgovorih samo dahom i
usnama.
Hajde, Abdullahu Misri, ustani... ! re~e El-
Hidr.
Ali ja sam bio tako slab da se nisam mogao ni
glasnuti, ni pridi}i, a kamoli se cio osoviti na
noge.
Uto El-Hidr zau~i ezan takva mekama da mi se
sve kosti i ko{~ice stado{e rastavljati, suze
navrije{e od ganu}a i ja se polahko stanem
pridizati; Hidr nije ni zavr{io ezan, a ja sam ve}
bio napolju i bosim stopalima gazio cjelac po
avliji. Do{av{i do potoka, udarcem pete razbi-
jem tanku skramu leda, te hu~no, vrela tijela,
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
sav u pari, uzmem abdest, vratim se u ku}u,
stanem na po koraka iza hazreti Hidra i tako
otklanjamo ikindiju.
Nakon toga ~ekao sam da on ode, nestane, ali
on osta, a domalo re~e:
Ako me prima{ na sijelo, o Abdullahu, onda
potakni malo tu vatru i do~ekaj gosta onako
kako je red.
Odmah stanem pribirati suho li{}e, gran~ice i
lu~, te kresati kremen o kremen da iskrom
zapalim trud i potpalim vatru, a to mi, za~udo,
lahko po|e za rukom: plamen suknu, obasja
sobu, o~as ubi studen u zraku, a domalo i nas
dvojicu, i mene i El-Hidra, raskravi i ogrija.
Sijeli}emo sve dok sijelo potraje, a sijelo se ne
prekida, ono se osipa, nije li tako? re~e El-
Hidr i dodade:
Sijeld`ija nekoliko puta najavljuje svoj odlazak
i dugo se opra{ta tako da nijednu od du{a, koje
su se srodile i zbli`ile tokom sijela, ne zaboli
rastanak. Sjedi}emo dogod budemo `eljeli, ako
treba i do sabaha, pa nemoj srkletiti, nego sad,
kad si zapalio vatru, prostri bo{~u, obori siniju
i iznesi ne{to da prezalogajimo!
I ja ga u svemu odmah hitro poslu{ah.
Te{ko je pogledom obuhvatiti Hidra. Njegov
zeleni burnus s kapulja~om najprije je lebdio i
njihao se kao sjenka kakva gusta zimzelena
grma; kao da je svje`e zelenilo nahrupilo u
moju pustu i siroma{nu izbu. I, u po~etku, dok
sam bio usredsrije|en na namaz, imao sam
osje}aj da sam klanjao u hladu drveta
rasko{nih grana mlada li{}a i jaka mirisa, koje
je povremeno, ~as ja~e ~as slabije, njihao blag
i ugodan povjetarac. A onda, kao da je zeleno
platno, u koje je El-Hidr bio umotan, ote`alo,
slije`u}i se kao gusta mahovina i po njemu i po
serd`adi na kojoj je jo{ uvijek sjedio.
Cijela soba zamirisa ba{ kao da je bila posuta
miskom, a jezi~ci u saksijama po zale|enim
prozorima, koji su ostali iza starice Hazbeg, a
koje ja nisam ni zalijevao ni njegovao,
razlista{e se, ozelenje{e i procvjeta{e u svim
bojama kao usred ljeta.
Podstaknem vatru, oka~im kotli} s vodom da
pristavim ~aj, `urno zamijesim tanku poga~u i
gurnem je pod sa~, a domalo se osmjelim da
kakogod osmotrim i lice hazreti Hidra koje je
bilo potpuno zaklonjeno u sjeni kapulja~e kao
u duboku zelenu fi{eku, strahuju}i da }e on
svaki ~as nestati; za sve to vrijeme on je mirno
disao tik do mene, a ja sam samo povremeno,
s trenutka na trenutak, mogao uo~iti njegovu,
71
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
kao od pamuka gustu bradu, iskri~av pogled,
snje`nu ~isto}u bionja~a, zagonetan osmijeh,
vla`nu skramu puna~kih usana, biseran blje-
sak zuba... ne{to od njegova lica.
U po~etku sam u sebi ovako {aputao (kao da
on i nije bio tu): Vidi, opet mi se hazreti Hidr
ukazao, eto, `ivje}u jo{, pa: vidi, on to sa
mnom govori, pa: vidi, to on sa mnom ostaje
dulje nego dosad, pa: vidi, jede li on uistinu, ili
to tek tako ka`e...? Pije li, jer Ibn Asakir navodi
od Hi{ama ibn Halida, on od El-Hasana ibn
Jahja el-Ha{enija, a on od Ibn Ruvada, da je
rekao: Ilijas i Hidr svaki ramazan poste u El-
Kudsu, svake godine obave had`d` i napiju se
vode zemzem, {to im je dovoljno do sljede}e
godine.
Zar }e Hidr ostati sa mnom...?, pitao sam se
u ~udu, potpuno nespreman za takav susret, te
zbunjen i ushi}en iznosio i trpao na sofru sve
{to god sam imao u mutvaku. A sre}om, te
godine, bio sam se dobro snabdio za dugu i
studenu bosansku zimu.
I ja u hitnji iznesoh svega od svoje zimnice ne
gledaju}i i ne biraju}i, i suhoga mesa i oraha i
suhih {ljiva i kiselih taki{a i meda i bestilja i
sira i luka, i sve to bez reda zgomilah na sofru
kao da iznosim za desetericu, a ne za dvojicu.
Onda domalo, a sve u {utnji i kri{om, stanem
gledati kako to El-Hidr jede, jer me je ba{ to
zanimalo. I vidjeh, kako god ja odlomim komad
vru}e poga~e, tako ga odlomi i on, i kako god
ja no`em odsije~em komad suhoga mesa, tako
i on no`em odsije~e komad suhoga mesa, kako
god ja umo~im poga~u u bestilj, tako i on
umo~i poga~u u bestilj i sve ruku iskre}e da se
ne pokapa, kako god ja izvadim ko{picu iz
{ljive, tako isto i on nekako izvadi ko{picu iz
{ljive, kako god ja zdrobim orah, zdrobi ga i
hazreti Hidr, ali kad sam malo bolje pogledao,
svaki zalogaj koji bi El-Hidr uzeo i prinio ustima
nestajao bi me|u njegovim prstima i prije nego
{to bi zinuo. A ne bi se reklo da je zalogaje ba{
oblaporno gutao! A ja sam pak jeo s takvim
tekom kao da do tada nikad u `ivotu ni{ta oku-
sio nisam i svaki zalogaj mi je bio sladak da
sla|i ne mo`e biti.
Za sve, {to bi sa sofre uzeo, Hidr je pitao: A
{ta je ovo?
I ~im bi dobio odgovor, podrobno bi, biranim
rije~ima, hvalio odlike tog nimeta.
A kada ga, naposljetku, ponudih ~ajem, on ga
najprije omirisa, srknu, a onda upita:
Ovo je ~aj od nekoliko vrsta trava! Od kojih...?
72
E, to ti ne}u re}i... ! El-Hidr se nasmija.
Da nije od drveta vispubi{? upita.
Po bosanskim brdima raste mno{tvo raznovrs-
nog ljekovitog bilja, a ja sam kao dobar pozna-
valac toga bilja, pou~en svojim dugim iskust-
vom, umje{no spravljao ukusne, razgaljuju}e
~ajeve.
Ne}e{ da ka`e{? upita Hidr ponovo.
Ne}u...!
E, onda da ja ka`em tebi! re~e i svejed-
nako se smiju}i pogodi od kojih sam trava
skuhao ~aj, kako se koja trava u nas zove,
kada cvjeta, kada se bere, kakav joj je list, a
kakav korijen, kako se su{i, pa ~ak i to koje su
s bosanskih, a koje s hercegova~kih obronaka,
a ispru`iv{i dlan i {etaju}i palcem po stisnutim
prstima, pokaza ta~no koliko sam koje trave
uzeo, sasuo u bakra~ i prelio vrelom vodom.
Iako je {utnja, koja je potom nastala, bila tako
ugodna da mi ne bi bilo mrsko da je potrajala
zauvijek, hazreti Hidr odmah dometnu:
Nemamo mi {ta kriti jedan od drugoga i ti se,
o Abdullahu, ne boj svojih misli. Odmori malo
svoje srce ako ti se umorilo.
Ne znam je li ti iko dorastao i u ~emu rekoh
i htjedoh ga osloviti imenom, ali se obuzdah,
nisam se usudio a kamoli ja rekoh a to
znam i po tome {to mi svaka rije~ koju zaustim
zapne u grlu i prije nego {to je izgovorim. A ion-
ako onaj koji te susretne ni{ta te ne smije ni
upitati...!
Ba{? za~udi se El-Hidr, ali tako kao da se to
{to rekoh ne odnosi na njega, nego na nekoga
drugoga.
Pa zar nisi rekao Musau a.s.: uzdr`i se dok ti ja
ne ka`em...?!
To je bilo! najednom }e El-Hidr vedro, i pri-
jaznim rije~ima odbi od sebe tu tvrdnju, te me
oslobodi svake bojazni, svakog kolebanja i
ustezanja. I ja sam potom s njim govorio o
svemu, o ~emu sam god htio bez ikakva stra-
ha i ikakve nelagode. I tako je bilo sve do
ak{ama. A zapo~eh ovako:
Onaj ko te vidi po~a{}en je mimo ostalih ljudi i
to nikada ne mo`e zaboraviti. Velika je i
~udesna nagrada vidjeti te samo jednom, a
mene je to zapalo devet puta... Ali vidi rekoh
kad god bih zamiru}i doticao sama vrata
kabura i kada sam mislio da se s du{om rasta-
jem, ti si dolazio i vra}ao me u `ivot!
Nisam ja... odvrati Hidr i, u~ini mi se, nekako
preko zalogaja, kao punih usta...
Ali kako druga~ije objasniti to da se ne pojavi{
ni prije ni poslije...?
Pa, tako... odgovori El-Hidr neodre|eno i
dodade:
Ta, vidio si me i onda kada si s onim
Jevrejinom napustio ku}u {ejha Harisa al-
Muhasibija, a nisi stario... A ako ho}e{ da
ka`em kad je to bilo, evo, re}i }u: bilo je to u
petak, 24. septembra 846. godine po miladu
negdje izme|u podne i ikindije... Je li tako...?
Ne znamo mi kako je ko za ~iju sudbinu vezan
i kada, i bolje je i za tebe i za mene da o tome
odvi{e ne naga|amo...
Nije li ovo, {to si ovako sa mnom ve~eras,
ovako dugo, znak da se vi{e nikada ne}emo
vidjeti? upitah.
Ne...
A da to nije mo`da znak da }u najzad i ja umri-
jeti...?
Ne... odgovori hazreti Hidr.
A kako sad mo`e{, na tako krupne stvari o koji-
ma te pitam, tako olahko odgovarati?
To {to si me pitao, to za mene nisu krupne
stvari...! re~e El-Hidr. I jo{ ga koje{ta upitah
kako sam najbolje znao i umio i sasvim umiren
njegovim odgovorima, nastavim ovako:
Hafiz ibn Asakir navodi jednu predaju od Ed-
Darekutnija...
Ali u to El-Hidr ponovo zau~i ezan i, kada otk-
lanjasmo ak{am, ja opet rekoh:
Hafiz ibn Asakir navodi jednu predaju od Ed-
Darekutnija u kojoj stoji: Pri~ao nam je
Muhammed ibn el-Feth el-Kalanisi da je njemu
pri~ao El-Abas ibn Abdullah er-Rumi, a njemu
Revad ibn el-D`erah, a da je od Ed-Dahaka ~uo,
da je Ibn Abbas rekao: Hidr je ro|eni Ademov
sin.
I ti si Ademov sin! Svi smo mi Ademovi sinovi...
@ivot ti je produ`en da bi razotkrio Ded`alovu
la`...?
Mo`da }e{ to i ti do~ekati...
Neki ka`u da ti je Ilijas brat... ?
I tebi je Ilijas brat. Zar ti i ja nismo bra}a...?
odgovori El-Hidr i prou~i nekoliko ajeta iz
Kurana kojima to potkrijepi.
Da li si se doista napio vode `ivota...?
A zar ti za sebe mo`e{ tvrditi da se nikad nisi
napio vode `ivota... ?
Kad malo bolje promislim rekoh mo`da
sam je i ja pihnuo i to ponajprije, ~ini mi se,
onda...
Ali me El-Hidr naglo prekide:
Ne izreci! Znam! re~e nekako uznemiren.
Ne reci, jer ja sam u tvojoj ku}i, a ne ti u mojoj!
BEHAR 101-102

Kad ti bude{ do{ao meni u pohode, onda }emo
i ~initi i govoriti sve onako kako se ~ini i govori
u mene, a dok smo kod tebe, onda }emo
ovako; Bolje je da propadne selo nego obi~aj...
je li tako?
Tako je rekoh, iako, niti sam znao kada sam
se to ja napio vode `ivota, ja sam to, zato {to
`ivim od pamtivijeka, samo slikovito naga|ao,
niti sam ikad ~uo da hazreti Hidr ima igdje
ikakvu ku}u i dodadoh:
Sve {to sam, otkako znam za sebe, ~inio, sve
{to sam sabirao i u sebi i oko sebe i sve u {ta
sam upirao `udnjom, pregnu}em i nadom sad,
kad ti ~ujem glas, i sad, kad te vidim, u prvi
mah: malo-malo pa se obradujem, a odmah
potom sve to moje ~ini mi se nedostatno, a sav
taj moj `ivot gotovo ni{tavan...
A zapravo sam htio kazati ne{to sasvim drugo:
da i ja, uz njega, skoro sav svoj `ivot osje}am
hidrovski, iako samo kao jednu mrvu, {to je
opet, naravno, i krupno i podatno, i da tako {to
nikad do tada nisam osjetio, niti sam znao da
je to pri meni.
Svagda se ti dr`i onoga {to ti u prvi mah du{u
obrahati i ne stru`i po tome dalje i ne ~eprkaj
po tome dublje... nasmija se El-Hidr.
Ibn Abas veli... po~eh ja, ali me hazreti Hidr
ponovo prekide:
Ibn Abas! re~e i dodade:
Pusti to!
Dobro rekoh kad je tako, onda mi ti reci
kako to da `ivi{, a ne umire{?
I tek kad sam to rekao, ugrizoh se za jezik, jer
mi se te rije~i ote{e i izgovorih ih gotovo na
surevnjiv na~in. Eto za{to sam propio
Utnapi{timov pe~at! sinu mi u glavu, iako ne
znam za{to sam se ba{ toga sjetio i otkud mi
je ba{ to naumpalo. I ina~e, El-Hidr bi govorio,
a meni bi do|i u pamet ne{to sasvim neo~eki-
vano, ne{to {to uop}e nisam `elio, ne{to ~esto
sasvim neprimjereno i neprikladno, iz dubina
vremena, iz moga izblijedjela sje}anja i naj-
dubljeg zaborava. I povremeno sam se osje}ao
veoma nelagodno, jer sam znao da to El-Hidr
zna. Mnogi moji grijesi i neuspjesi navirahu sve
jedan za drugim kao da se utrkuju. Eto kakav
musliman sjedi s El-Hidrom, ~uo sam nekakav
podrugljiv glas. I tek tu, tada, otkrijem i do
kraja uvidim kolike su uistinu slabosti moga
nefsa. Me|utim, El-Hidr mi nekako najednom
oslobodi du{u tjeskobe, a da mi ni{ta ne
spo~itnu i ne prekidaju}i na{ega razgovora, i
moje srce se opet mirno poradova tom rijetkom
BEHAR 101-102
rado{}u koja se mo`e osjetiti samo u njegovom
prisustvu i ni u ~ijem vi{e. Najednom mi se
stade ukazivati i ona strana moga `ivota kada
sam ostavljao ovaj, a okretao se onom svijetu,
te obradovan i zadovoljan, ostadoh podugo u
ugodnu halu, istim ovim o~ima gledaju}i i istim
ovim u{ima slu{aju}i evliju, koji je iznenada
do{ao u moju ku}u i sjedio za mojom sofrom
da su nam se koljena dodirivala.
A na ono {to sam ga upitao, on ovako odgov-
ori:
Ibn D`erir tvrdi da sam `ivio od vremena
Efridona ibn Esfijana, pa do vremena Musaa
a.s. Kad je ikad Musa a.s. preselio, a ja evo
nisam. Iako Ibn D`erir tvrdi da jesam. Ebu Tahir
Musau a.s. podario jedno znanje, meni drugo,
ibn el-Gubari, opet, tvrdi da ja vi{e nisam `iv
nikako. Ni jedan ni drugi nikad me nisu vidjeli.
Kada sam {ejha Abdul Kadira Gejlanija, nakon
{to je jedanaest godina proveo u ru{evinama
tvr|ave u mjestu [ustar, dvadeset dana hoda
od Bagdada, poslao Ebu Saidu el-Muharemiju
u Babul-Ezd`, {ejh me je vidio. I on je oti{ao
Ebu Saidu u Babul-Ezd`. [ta bi rekao {ejh? [ta
on veli...? Ili {ta bi rekao Musa a.s.? Ili {ta bi
rekao ti? Ili mnogi drugi... [ta bi rekao Ibrahim
el-Havas koji je u svome halvetu odbio ~ak i
razgovor sa mnom, moje prisustvo...? Neki
alimi i neki arifi govore da se skrivam po
zabitim mjestima, putujem pustinjama i
dalekim krajevima i sastajem se s ljudima od
kojih je ve}ina nepoznata i otkrivam im tajne
mimo ostali svijet. I, samo naoko oni pravo gov-
ore. Allah im je otkrio moju narav, ali im nije
otkrio moje ime, pa ipak oni (ti alimi) govore o
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
meni kao da to ne znaju. A Allah obdaruje koga
ho}e, s ~im ho}e, kad ho}e i kako ho}e! To nji-
hovo tuma~enje, krivo je tuma~enje re~e El-
Hidr i ja se u tome s njim u svemu, do u naj-
manju sitnicu, rado saglasih.
Ebu Hatim Sehl ibn Muhammed ibn Osman
es-Sid`istani nastavi Hidr ka`e da je od
Ebu Ubejda i drugih ~uo da govore da je moje
pravo ime Hudrun ibn Kabil ibn Adem. Ismail
ibn Ebu Uvejs ka`e opet da je moje ime El-
Muammer ibn Malik ibn Abdullah ibn Nasr ibn
el-Ezd. A ima jo{ imena kojima me nazivaju.
Tvoje je ime, o ~asni had`i hafize, Abdullah
Misri el-Bosnawi, a ranije si se i ti druga~ije
zvao. Pita{ me {to to ja ne umirem? Pa i ja bih
tebe mogao upitati, a {to to ti ne umire{?
Uostalom, u mom `ivotu i nije proteklo vi{e od
dvadeset i pet vakata, {to i nije mnogo, te se
rahat mo`e re}i da smo ti i ja vr{njaci, ako ti
nisi ~ak i ne{to stariji od mene kad se sabere
koliko si na ovom svijetu ti, a koliko ja...! A
vidim da si dobrog zdravlja i neprekidno u
punoj mu`evnoj snazi, ni{ta ti ne fali; nijedno
tvoje starenje nije trajalo dugo i samo si jed-
nom, ako se ne varam, stario hiljadu i jedan
dan i hiljadu i jednu no}... ? Ta mahom si uvi-
jek u onoj svojoj `ivotnoj dobi u kojoj te je
zateklo prvo zamiranje jo{ onomad u Egiptu,
mahom si neprekidno u d`ennetskim godina-
ma, nije li tako...? Ali kao {to je Allah d`.{.
a tebi tre}e, ni mi nismo vr{njaci na isti na~in,
ti si na svoj na~in pro`ivio vrijeme koje si
pro`ivio, ja sam na svoj na~in pro`ivio vrijeme
koje sam pro`ivio... A sjeti se, ni Utnapi{tim
nije mogao ostati dugo, providio se, nestajao i
nestao, tako je i sa mnom, jer ja prelazim iz
stvarnoga svijeta u svijet privida i iz svijeta
privida u stvarni svijet... Ali, mogu li i ja tebe
ne{to upitati, o Abdullahu? Ja to jedva
do~ekah, a Hidr re~e:
Ti si s Muhammedom a.s. pravio }erpi}e za
d`amiju u Medini, dao mu prisegu na
Hudejbijji, ~uo kuranske ajete iz njegovih usta,
za{to mu nisi razotkrio svoje godine?
Nije mi ni naumpadalo da mu to ka`em! Stidio
sam se toga pred njim! Na kraju krajeva, do
tada su sve te moje godine pro{le, nije ih bilo.
Uostalom, kao i sada, nema ih! Ne nosim ih u
zave`ljaju na le|ima, nisu u onom okovanom
sanduku pod pe~atom, nisu u ovoj kesi koju
dr`im za pojasom, ne mogu ih pohvatati svojim
prstima, ni u {aku stisnuti, ~ime da se pohval-
73
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
im? Da sam mogao samo jedan dan svoga
`ivota nekako presko~iti, zaobi}i, ili trenut
svoga `ivota nekud skrajnuti, da ga nema, da
ga nije ni bilo, to bih mu rekao, time bih se
pohvalio, i njemu i tebi, ali ne, takvo {to nika-
da mi nije po{lo za rukom, a nisam to ni
poku{avao... ! I, {to se ti~e mojih godina,
nisam imao {ta isticati pred Muhammedom
a.s.!
A {to mu nisi rekao da si vidio Nuhovu
sjenku, ili barem faraonovu `enu Asiju koja se,
jo{ u ono doba, nije klanjala nikome osim
Allahu d`.{.
Da je to zbog bilo ~ega trebalo re}i, ja to
posigurno ne bih pre{utio. Ali {to tebe moram
u to uvjeravati? Kad god sam vidio Muha-
mmeda a.s. pa i izdaljeg, a kamoli izbliza, ta to
mi je bilo i dra`e i pre~e od bilo ~ega drugog pa
i od toga {to me pita{...
A {to mu nisi rekao da si bio u ku}i Jusufa
a.s.?
Pa i to bi bilo neprikladno, a ~ini mi se da ni pri-
liku za to nisam imao.
A {to mu nisi rekao da si bio u dru{tvu s Isaom
a.s. i njegovim havarijunima... ?
A {to me ne pita{ najednom mi izletje{e rije~i
same od sebe {to mu nisam rekao rekoh
da sam i tebe, hazreti Hidra, vidio jo{ u doba
faraona Asosija?
Na {to El-Hidr u{utje i prestade me dalje o
tome propitivati. Kako je zimski dan kratak, to
je i jacija ubrzo iza ak{ama, te El-Hidr opet
zau~i ezan.
I htjedoh ga potom upitati kako to mo`e
istovremeno klanjati dvije d`ume, jednu u El-
Aksi u El-Kudsu i jednu u Revda-mutahheri u
Medini Munevveri, ali dobro se sje}am, gleda-
ju}i ga i jo{ dr`e}i svoje pitanje pod jezikom,
meni se odgovor nadade sam od sebe; a pitan-
je nisam ni izustio, niti mi je El-Hidr glasno na
njega odgovorio; a odgovorio mi je; i tada, ja
sam znao {ta mi je rekao i kako mo`e klanjati
dvije d`ume istovremeno. Ali koliko god je taj
odgovor bio o~it, jednostavan i jasan, toliko je
bio i neuhvatljiv i ja sam ga potom zauvijek
zaboravio. Tada jo{ ne, dok je El-Hidr bio sa
mnom ne, ali poslije ga se nikako nisam
mogao potpunoma sjetiti. I mno{tvo drugih
stvari o kojima sam ga pitao, ili ono od onoga
{to mi je on sam otkrio, bilo mi je odmah
blisko, razumljivo, ali samo dok sam bio s njim,
a poslije, sve {to sam saznao rasplinulo se i
nestalo i to ba{, ~ini mi se, zbog te nekakve
74
lahko}e El-Hidrova govora koja obi~noj ljudskoj
pameti neprekidno izmi~e; on je nekako
premetao rije~i, izgovarao ih, da tako ka`em,
neo~ekivanim obrtima, uzme tri rije~i pa im, ne
znam kako, zamijeni red, one bljesnu smislom,
a da ti to ne mo`e{ nikako zapamtiti ni nau~iti;
ne znam ti to, sinko, druga~ije objasniti. Pa
ipak, to {to sam znao pa zaboravio i dan-danas
mi je dragocjenije od onoga {to ve} dugo ned-
vosmisleno znam, poznajem, pamtim i umijem.
A bilo je i rije~i koje sam to ve~e ~uo iz usta haz-
reti Hidra koje i ne smijem, i ne mogu, i ne `elim
zapisati ni ovdje ni igdje, a i takvih koje se ne
usu|ujem izre}i da ih nehoti~no ne izreknem
pogre{no i krivo; a bilo je koje~ega {to sam
shvatio tada, ali nisam poslije, i onoga {to
nisam shvatio tada, a jesam poslije, a bilo je i
koje~ega {to nisam shvatio ni tada, ne shvatam
ni sada, a ~ini mi se ne}u shvatiti nikada.
Tako El-Hidr najednom re~e kako ga od svega
najvi{e zanosi izobilje i zbunjuje raznovrsnost
stvari oko mene, mada nikakvog raznovrsja ni
obilja ja nisam vidio, niti ga je oko mene bilo;
ta ja sam tada u Sarajevu, kao Gazi Husrev-
begov divan-katib, `ivio uistinu skromno; ni to
nisam razumio.
A onda, osje}aju}i da se primi~e zora i da }e El-
Hidr vjerovatno nestati te da se lahko mo`e
desiti da ga vi{e nikad ne vidim, srca punog
zebnje, stanem iskati da mi kakogod ka`e, ili
makar samo nagovijesti za{to sam i ja dugov-
jek, ali El-Hidr odbi da o tome govori.
Ti, Abdullahu, opet ti ka`em, mo`e{ sa mnom
pri~ati o ~emu god ho}e{, a jedino {ta me ne
treba pitati jeste upravo to {to me pita{ re~e.
A to je ba{ ono {to bih, kad je to ve} tako sa
mnom, svakako htio da znam! rekoh.
^udi me da ne zna{ da to nikako ne mo`e{
znati? re~e hazreti Hidr i stade, a onda se
sav okrenu meni.
I ja se opet sjetim Musaa ibn Imrana, Allahova
poslanika koji se nije umio uzdr`ati kako je to
od njega tra`io El-Hidr kada ga je susreo tamo
na mjestu gdje se sastaju dva mora i poslije
kada je po{ao s njim i vidio kako Hidr bu{i la|u,
ubija dje~aka i popravlja polusru{eni zid u selu
gdje su bili neljubazno do~ekani. Ne}e{ se
mo}i suzdr`ati sa mnom! bio je rekao Hidr
Musau a.s. .
Ako je tvoj `ivot keramet, zar se keramet smije
razotkriti... ?
Ali to }emo znati samo ti i ja. A ti to ve}, zapra-
vo, zna{! Ta, ti si El-Hidr! Ako je moj `ivot ker-
amet, to je tebi ve} odavno razotkriveno, samo
meni nije. Samo ja to jo{ ne znam! gotovo
zavapih. Pa da je tvoj `ivot keramet i ti bi to
znao! osmjehnu se El-Hidr i upita: A bi li ti
volio da je tvoj `ivot keramet... ?
Ne, ne bih... rekoh razmisliv{i. Ipak vi{e
volim da je ovako...
Dobro osmjehnu se na to El-Hidr. Ali ~uj,
uskoro }e{ vidjeti Imama Sahibu-z-Zemana
(Gospodara Vremena), onoga koji nakon {ez-
deset i sedam godina male skrivenosti (gajbeti
sugra), evo ve} pet stotina devedeset i tri
godine `ivi u velikoj skrivenosti (gajbeti kubra).
Potom }u te upoznati s ~ovjekom koji je ve}
dvije hiljade godina li{en smrti zato {to je
otvoreno pokazivao mo} svojih kerameta.
Mla|i je od tebe nasmija se El-Hidr ali sve-
jedno `ivi gotovo ~etiri puta du`e od Imama. On
je arhat, zove se Pindola, `ivi u Indiji, a kaznio
ga je njegov u~itelj Goutama Buda. Eto i oni
`ive du`e nego drugi ljudi. Razgovaraj s njima,
mo`da ti oni mogu pomo}i. Otkini ne{to od nji-
hove tajne za se, gledaj od njih saznati ne{to o
sebi, a nemoj samo mene o tome propitivati...
Ja sam davno, jo{ od Utnapi{tima, tra`io
odgovor za{to je vrijeme od moga ro|enja do
moje smrti du`e nego kod svih drugih ljudi i on
je rekao da ne zna, a ti nisi rekao da ne zna{,
nego da mi to zbog ne~ega ne}e{ da ka`e{...!
Nije da ne}u, ~estiti moj divan-katibe had`i
hafiz efendija Abdullahu Misri el-Bosnawi, nego
dr`im da od toga ne}e biti nikakve koristi...
Ti svoje znanje o meni izreci, izreci ga kako
bilo, kako god ho}e{, a nemoj brinuti {ta }e
poslije toga biti ...
Samo }e{ se badava izmu~iti...!
Pa daj mi onda neki znak, neku slutnju, kakav
nagovje{taj...
Ako ti {ta i ka`em, ti to ne}e{ mo}i izdr`ati...
Kako ne}u mo}i izdr`ati...? El-Hidr je {utio.
Pa {ta bi to bilo sa mnom... ? upitah. El-Hidr
je {utio.
[ta }e mi se to desiti, ako zaista, kako ka`e{,
ne izdr`im tvoj odgovor? upitah ponovo.
Ne}e{ izdr`ati, Abdullahu...
Ne}u valjda presvisnuti dok mi bude{ govo-
rio...?
Ne}e{ presvisnuti, ne daj Bo`e. Pa nisam ja
do{ao ovdje kod tebe da te ubijam... Zanije}e
te i zaluta}e{, eto...
Ho}e li mi se razum od toga pomutiti?
Ho}e!
Zauvijek?
BEHAR 101-102

Jok!
Nadugo?
Jok!
Nakratko!
Jah!
Ho}e li tebi biti pri~injena kakva {teta i nevolja?
Ne}e!
Pa onda mi reci! Reci za{to sam dugovjek, a
nisam niko i ni{ta, samo jedan pisar davno
potekao iz naroda Kema?...
Hazreti Hidr je dugo {utio, a onda re~e opom-
inju}i, gotovo rastu`en:
Ne}e od ovoga biti nekakva hajra kad ti
ka`em... !
Ti samo govori, to je pitanje na koje zaista
`elim odgovor... rekoh. Jer ako mi ti na to
ne odgovori{, nikad mi niko, do Dana pro`iv-
ljenja, na to odgovoriti ne}e!
Ne}e{ da se strpi{... ! Dobro kad si toliko
navalio, ali upozorio sam te... ! Sad se odmakni
malo od sofre, smiri se i opusti, polo`i ruke u
krilo, gledaj u mene i slu{aj...
El-Hidr najprije prou~i 34. i 35. ajet 21. sure,
25. ajet 53. sure, 8. ajet 62. sure, 2. ajet 67.
sure i 8. ajet 69. sure, pa onda stade u~iti
ne{to u sebi; potom opet glasno prou~i 9. i 26.
ajet 18. sure, onda opet stade u~iti ne{to u
sebi; zatim prou~i 53. ajet 54. sure i 145. ajet
3. sure, pa opet za{aputa, samo su mu se usne
micale; onda prou~i jo{ i 95. ajet 6. sure, a
potom stade iz mene isisavati vrijeme; osje}ao
sam kako vrijeme isisava iz mojih kostiju, iz
moga tijela, iz moje glave i iz moga mozga, iz
mog sje}anja, iz moje du{e, a da nisam razaz-
nao kako, kojim to rije~ima, a odmah potom
vidjeh da se raspolutih nadvoje i takav udvojen
po~eh tonuti u nekakav dubok bunar; kao da
sam istovremeno, u isti ~as, bio uranjan i u
vatru i u led; i tu, u tom mraku, kao s jednom
rukom u vatri, a kao s drugom rukom u vodi,
ugledah dvije Hidrove rije~i, poput dvije {arene
guje, kako na u`arenoj bakrenoj tepsiji sastav-
ljaju moj po~etak i moj kraj; i kako onom lede-
nom i onom vrelom rukom poku{avam uhvatiti
te dvije {arene rije~i; onda se one moje
polovice sastavi{e, potom nestadoh, ni{ta
nisam vidio sve dok ne ugledah sebe kao
Egip}anina s bijelom prega~om oko bedara i
kao Indiosa s Haitija, a odmah potom samo
kao golu, u`arenu sr~iku papirusa; i u taj tren
izbi iz mene takav krik da sam samome sebi
zaledio krv u `ilama, a nisam znao da sam to
kriknuo ja; i tada vi{e nisam bio u`arena
BEHAR 101-102
101
papirusova sr~ika nego samo taj jedan jedini
neponovljivi jezivi krik; tako kriknuti ljudsko
bi}e mo`e samo jednom u svom `ivotu i nikad
vi{e, pa makar `ivjelo pet milenija; onda, kao
da mi je cijelo tijelo bilo naglo zaronjeno u gust,
mlak i mirisan mehlem, te ~uh prodoran pla~
gladna i napu{tena sisan~eta. Jesam li to bio
ja?! Je li to bio moj pla~?! A potom ugledah
puno isto takve djece koja polahko, ali uz pla~
i povike, nesta{e u dubinama tame oko mene.
Gledaj Neferti, Amenemhebov sine..., ~uo
sam glas iz dubina, ali kao da je dolazio iz grot-
la vulkana, a ne iz djetinjeg grla; glas koji me je
dozivao mojim imenom koje sam ve} odavno
bio zaboravio; svega me pro`e{e nekakvi
jezoviti `marci i kao tanke savitljive igle izbi{e
svuda po mojoj ko`i; osuh se kao je` gustim
bodljama koje su izbijale ~ak i s unutra{nje
strane mojih o~nih kapaka, a onda sam dugo
bio umotavan u zavoje u koje se umotavaju
mumije, potom u }efine, kojima se nikako nije
nazirao kraj, a onda i u ihrame i to prvo na
jednu, pa na drugu stranu; i oba puta, i kad
sam bio umotavan i kad sam bio odmotavan i
u zavoje i u }efine i u ihrame, svaki put sam
gubio svijest.
Pa ipak, niti sam ~uo, niti razumio {ta je to El-
Hidr govorio, samo znam da su mi njegove
rije~i povremeno obavijale glavu kao plamen,
silovito rasvjetljavale, a onda odmah potpuno
zamra~ivale um. A ne znam, niti sam se ikada
poslije mogao sjetiti na {ta su bile nalik sve te
Hidrove rije~i, {ta mi je to govorio. A od svega
upamtio sam samo nekoliko iskidanih rije~i
koje ni{ta ne govore, koje mi ni{ta ne otkrivaju
i koje su, zapravo, blijede i ni{tavne (prema
onome {to sam iskusio). ...drevna staro-egi-
patska bludnja..., to sam ~uo, ...ma{ta
jednog muslimana..., i to sam ~uo, rije~i, za
me bez ikakva smisla, koje su tamo, kao i
mnoge druge, koje nisam zapamtio, bezbroj
puta jekom ponavljane.
Nekamo su me ti nekakvi glasovi, ti nekakvi
zvuci i krici odnosili i dugo sam tonuo iz jedne
praznine u drugu i u tim prazninama se na
desetine puta rastakao. Kao da sam svaki ~as
ostajao bez tijela i kostiju i vas cepte}i, povre-
meno se rasipao u vrtloge crnog i bijelog
praha, i {to sam vi{e drhtao, to sam se vi{e
osipao, ali vidi, taj prah ~e`njivo je gledao u
mene, iako nema o~iju, dozivao me, iako nema
usta i ne{to mi je govorilo da }u stradati ~im se
sasvim ospe, raspe i saspe, a nisam znao kako
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR RUBRIKA
IZ DJELA
da ga zadr`im i odr`im na okupu.
Poku{avao sam dozvati El-Hidra, ali od svih
jezika kojima sam dotad govorio nisam vi{e
znao nijedan; o~ajan, naprezao sam se da
makar izmislim kakvu rije~, pa kad ni to nisam
uspio, htjedoh opona{ati `ivotinje: lajati kao
pas, kukurijekati kao pijetao, kreketati kao
`aba i domalo ~uh lajanje, kukurijekanje i
kreketanje, ali samo kao jeku koja je dolazila
odnekud iz ponora u koji sam propadao. A
svaka bi se rije~, koju bih, uz krajnji napor,
o~ajno sretan, samo naslutio, odmah pretvar-
ala u gvozdenu halku koja bi mi bolno bu{ila
usne i zatvarala usta. Prstima nisam mogao
napipati ni usne ni halke, a uop}e nisam znao
ni gdje su ti moji prsti, ni gdje su te moje usne.
Nisam ni trepnuo, a ve} me je te`ak lanac
vukao u ponor. Odricao sam se svojih usta: to
nisu moja usta, svoga tijela: to nije moje tijelo,
pa ~ak i svoje du{e: to nije moja du{a, nasto-
jao sam viknuti: ja sam prah i pepeo, ali su se
samo nove halke ka~ile jedna na drugu.
Pritajivao sam se, nastojao potpuno umuknuti,
ali i pri najmanjem pokretu, udisaju i izdisaju,
onaj kovitlac bijelog i crnog praha, u koji sam
se bio pretvorio, je nestajao, a lanac me vukao
u tamu, nani`e. Najzad, potpuno klonuo i
pomiren s nestankom, izgovorih {ehadet, {to
mi, za~udo, lahko sa|e s usana; oni te{ki lanci
se otkido{e i ja ugledah nekakva otvorena
vrata na koja nahrupi jarko svjetlo i svje` zrak.
I samo {to sam koraknuo prema tim vratima
~vrstim, pouzdanim korakom, osjetih El-
Hidrove ruke na ramenima i ~uh jo{ da ka`e i
ovo, prijatnim, preporo|uju}im, ali nekako i
izmijenjenim, pjevnim, jednoli~nim glasom:
...lijevak kroz koji sipi vrijeme. A od ~ega je
iskovan taj tvoj lijevak? Od grijeha. Za{to su
tanki zidovi tvoga lijevka vremena? Zato {to su
skovani od grijeha koje si po~inio u snu, a ne
od grijeha koje si po~inio budan...
Ako nisi razabrao sve ono {to sam govorio,
ho}e{ li da ti to ponovim? upita El-Hidr
drmusaju}i me i blago prelaze}i rukama preko
moga lica.
Na {ta ja odgovorih:
Nema te stvari na svijetu, ni te tajne, ni te
istine, koju bih `elio doznati na ovakav na~in...
Eto, jesam li ti govorio da od toga ne}e biti
nikakve koristi, a ti navalio: reci, pa reci... Je li
sad zna{ za{to `ivi{ tako dugo?
Ko god se nada susretu s Bogom neka zna da
je Bo`iji obra~un blizu... rekoh.
75
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
I nemoj sumnjati da ti nisam rekao sve {to
znam.
Ne sumnjam rekoh.
A odmah potom, sav nekako ustreptao od
brige za mnom, tako mi se to barem tada
u~inilo, vidno uznemiren, isto onako uznemiren
kao kada sam rekao da sam mo`da i ja pihnuo
vode `ivota, uze ibrik koji je mjestimi~no bio
ulubljen i odavno ~a|av i crn, pa nasu ~aja i
meni i sebi, jer se ja jo{ nisam sasvim sabrao
ni rashavijestio, ali kada ga je opet spustio,
ibrik je blistao o~i{}en i nov (kao da je tek
ispod ~eki}a).
I na moje o~i Hidr stade uzimati, doticati i
pogledati stvari oko sebe i kojoj je god ne{to
nedostajalo on bi joj to odmah nadomjestio i
sve je popravljao i u red dovodio; ako je bar-
daku otpao grli}, ili ru~ka, eto grli}a, eto ru~ke;
gdje god je u ku}i bio zakovan kakav klin, pa ga
hr|a nagrizla, zabijao se nov; ~uh cvilenje i
{kripu klinova kao da ih neko klije{tima ~upa i
ugledah kako se sve oko mene obnavlja;
odje}a na meni se zate`e; ~oha mojih ~ak{ira
dobi svoju prva{nju boju, platno moje ko{ulje
na meni obijeli, i sva odje}a na meni zamirisa
onako kako je mirisala kada je bila tek
sa{ivena; ne{to oru`ja {to sam imao po
bud`acima zazvecka; odavno ve} pokidane i
izvu~ene zlatne i srebrne `ice s kadife u kojoj
je bila matara izniko{e i zatego{e se istim
nekada{njim vezom, moje papu~e od `ute ko`e
s kojih je boja odavno opala za`utje{e se kao
`umance, a pohabani kaftan vas obnovi; s
dr{ke han`dara, iz koje je srma poispadala,
istom se sva srma vrati, umetnu i zablista; sve
oko mene je {kripalo, pomjeralo se, treslo,
pucketalo, lomilo i obnavljalo; tako se i sinija
zaljulja, a njeni klimavi nogari u~vrsti{e, daske
izravna{e i sljubi{e; no` krnjav i tup istom zab-
lista; bakra~i i sve bakarno posu|e okalajisa se
i iznutra i izvana, {to sam imao srebra sve
pobijeli i zablista, a i kuke obli njihova boja, pa
koje su bile plavi~aste tako, a koje su bile
kovane u vatri lijepom crnom bojom; ~uh kako
se krov na ku}i lomi, vidjeh truhle {indre kako
lete po avliji, napukle grede srastaju, kamenje
u ognji{tu pomjera i zbija; kao da je neko
duga~kim prutom provukao ispod }ilima najpri-
je uzdu`, pa poprijeko, preletje osnova, pa
potka, a onda i sve {are nanovo `ivnu{e, otpale
rese se same na{i{e; vuneno {iljte poda mnom
omek{a, odi`e me i sve {to je bilo u ku}i, na
ku}i i oko ku}e obnovi se, i sve stvari poprimi{e
76
svoj prvotni izgled kao kad su bile nove. Hidr
me dota~e rukom i re~e: Ovo mene, Abdullahu,
srklet hvata i ja ovo od srkleta radim, a ako
ho}e{ da ti sve ostavim onako kako je bilo,
reci, jer ja sam ti i divit pozlatio i pera za{iljio i
murekef namirisao, da zna{...
Nema vala nijedne stvari za koju bih volio da
ostane onakva kakva je bila, samo ako }e sve,
kad ti ode{, ostati ovakve kakve su sad...
rekoh za~udo ve} sasvim pribran i oporavljen
poslije onog ponora u koji su me bacile El-
Hidrove rije~i.
Ho}e, ne beri brige... ^im mene po~ne srklet
hvatati, to zna~i da sam predugo u ovoj la|i
privida. U ovoj Nuhovoj la|i! dodade osmje-
huv{i se. U tvojoj ku}i nema se vi{e {ta ni
popraviti ni dovesti ured, nego, daj mi pribor za
pisanje, jer }u se izgleda samo tako mo}i jo{
malo ovdje zadr`ati...! Ah, {to se vrijeme kod
tebe preme}e i isprepli}e...! re~e.
Br`e-bolje pripravih to {to je zatra`io, sav svoj
pribor za pisanje i desetak araka najbolje egi-
patske hartije gla~ane morskim {koljkama,
koju sam odavno ~uvao i sklanjao i sakrivao i
od sebe, te vidjeh kako hazreti Hidr savi noge
poda se, uze pero i murekef i zadubi se u
pisanje, a ja se suzdr`ana daha, gotovo ne
di{u}i, skrajnuh ustranu da mu ne smetam.
Ovo ja o tebi knjigu po~injem! re~e Hidr ne
di`u}i pogleda. Mo`da }e ti valjati... Meni,
zapravo, i ne treba, kud bih s njom... ? Ko bi je
~itao...? A vodim te u pe}inu Kehf da i one
mladi}e vidi{. Ali svejedno je {ta pi{em, jer i
ovo je, moj Abdullahu, od te moje muke i
nelagode. Privid, u kojem ti tako dobro istraja-
va{, mene bi jo{ malo pa progutao, iako je sve
to ovdje tako mehko, tako magli~asto, tako
lagahno, tako prozirno... re~e. I ni{ta nije
dovr{eno i sve se tek obnavlja... promrmlja
sebi u bradu.
I sve do sabaha ~uo sam {kripu El-Hidrova
pera; za to vrijeme tiho sam podsticao vatru i
strahovao ho}e li svjetiljki ulja dote}i i mo`e li
gorjeti do zore i povremeno pogledao oko sebe
nehoti~no se dive}i tome kako mi je evlija svu
ku}u obnovio i uljep{ao...
Eh, evo, knjiga je gotova! re~e El-Hidr.
Mo`da sam se odmah mogao pisanjem kakve
pjesme vezati za dunjalu~ko vrijeme i tako
zauzdavati svoj srklet, a mo`da ti ku}u i stvari
u ku}i nisam trebao ni dirati... ? Ostavi sad to,
~ita}e{ kada odem! re~e, jer sam ja s
velikom znati`eljom pregledao rukopis i
odmah, samo {to sam letimi~no ujagmio pro-
~itati koji red, knjiga mi se u~ini neobi~na i ni
nalik ni na jednu drugu knjigu koju sam ikada
do tada u `ivotu vidio. Ali bila je to knjiga
koju je napisao El-Hidr! Ne znam pisara, a
upoznao sam mnoge i to izvrsne, koji bi tako
brzo mogao ispisati toliko redova tako
istan~anom kaligrafijom, tako lijepim pismom
kao {to je to tada u~inio on.
Nego, vakat je sabahu, pa da klanjamo... De
sad ti budi imam! iznebuha predlo`i moj
~udesni gost. Skanjivao sam se, skanjivao, ali
on osta uporan, te najzad moradoh pristati.
Kako sam otklanjao taj rani sabah ne znam, a
poslije upitah:
Smijem li ja ikome kazati da je hazreti Hidr za
mnom klanjao sabah?
Smije{, Abdullahu, kome god ho}e{! nasmi-
ja se El-Hidr i iza|e iz ku}e.
I dok sam ja sa `udnjom i golemom znati`eljom
ponovo, jo{ malo premetao one papiruse, ~uh
kako me El-Hidr s avlije doziva: Hajde, had`ija,
{ta ~eka{...? i ja iza|oh za njim. Ali se vratih...
Da samo jo{ jednom bacim pogled na onu
tvoju knjigu! rekoh razdragan i sasma zado-
voljan i otvoriv{i vrata svoje ku}e, vidjeh na tre-
nutak kako hladan vjetar spolja podi`e listove i
rasipa ih po }ilimu.
I kad krenusmo niz avliju, po|em korak-dva iza
njega, a onda prisko~ih pa ga povukoh za
pe{eve njegovog burnusa, ba{ kao onomad
kada sam od dragosti obgrlio i poku{ao odi}i
Utnapi{tima. I kada sam ga objema {akama,
kao da me je neki {eret }u{nuo s le|a i rekao:
De!, dokopao za haljinku i povukao, podugo
ne popu{taju}i, cijelo tijelo mu se postranice
ocrta, ukaza i nabi u burnusu, od pete do tje-
mena. A ne znam {to mi bi da uradim ne{to
tako ~udnovato, neprimjereno i djetinjasto. I jo{
dok sam ga dr`ao i vukao ve} sam se bio pos-
tidio i odmah za`alio zbog toga. Eto, mislio
sam, nisam ni krenuo s hazreti Hidrom, a ve}
sam na~inio glupost odmah sprva i bez ikakva
povoda!
Ta Musa a.s. je bio spreman da od stotinu i
dvadeset godina, koliko je `ivio, i osamdeset
godina traga za hazreti Hidrom; i kada ga je
na{ao, bio je uljudan, suzdr`an i sabran koliko
je god mogao ne bi li saznao ne{to od znanja
koja su data samo Hidru. El-Hidr se okrenu,
nasmija i re~e:
Reci mi, Abdullahu, {ta si ti: Misirac, Tur~in, ili
Bo{njak? upita.
BEHAR 101-102

Ne znam ni ja sam! rekoh nevoljko.
Ti si Bo{njak! na to }e Hidr. Jer ni Tur~in,
ni Misirac nikad me ne bi povukao za haljinku,
a Bo{njo bi!
Zaista ne znam za{to sam to u~inio...! rekoh
uistinu se kaju}i.
Sjetio sam se sjenke Nuha a.s. koja me je jed-
nom davno obrahatila vi{e nego iko od ljudi.
Kad sam ugrabio zgodu, obujmio sam je i od
dragosti htio odi}i, ali nisam mogao bila je
te`a od olova. A ti si me obrahatio jo{ i vi{e
nego ona! Mo`da zato, ne znam... halali mi ako
ikako mo`e{ zavapih.
Halalim ti! odgovori El-Hidr vedro i nastavi:
Bolje je pak da samo ide{ za mnom i gleda{
kud te vodim, ono {to }u ti pokazati i ono {to
}e{ vidjeti. I od sad vi{e ne pitaj mnogo, jer
ili }e ti se sve samo kazati, ili }u ti ja sam re}i
BEHAR 101-102
ono {to treba, ali se i ne `esti na sebe i ne
prekorijevaj se previ{e. Kada se Musa ibn
Imran, poslanik me|u odabranima, nije mogao
uzdr`ati i biti strpljiv sa mnom, za{to to ti
o~ekuje{ od sebe? Ali da te pitam dodade El-
Hidr misli{ li da sam i ja sjenka?
Ne, jasno sam vidio obrise tvoga tijela pod tvo-
jom zategnutom odje}om! rekoh `urno i
iskreno.
Hajde ti, Abdullahu, evo, pri|i mi sasvim i zagr-
li me! na to }e dobri El-Hidr i ja mu se
skru{eno primakoh.
Stani na moja stopala! Ne, ne boj se, ne}e{ me
o~epiti... Stani, kad ti ka`em! ^vrsto me obuj-
mi i ne pu{taj...! Sad se uhvati za me! Sad
{~epaj moju odje}u! Sad povuci i zategni moj
burnus, vidi{ da to malo~as nisi ni morao
~initi... re~e i sma~e onu {iljatu kapulja~u s
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
glave, a kao vuna bijela, kratka i kovr~ava kosa
mu zaiskri i zapucketa.
Ja u~inih sve onako kako je rekao, desnim
stopalom nagazih upoprijeko na njegovo lijevo
i svojim lijevim na njegovo desno, obujmih ga
objema rukama oko pasa, podbratkom pritis-
nuh njegovo rame i dok je on nabirao smotak
vremena i smotak prostora, samo jedan tren
ugledah brda i ba{~e, ku}e i d`amije, hanove i
hamame, mostove i mlinove Saraj-Bosne pod
snijegom, a onda stadosmo u pijesak na obali
nekakvog okeana ~ije vode nisu bile da ka`em,
plave, nego potpuno bijele, bjelje od mlijeka.
Vje~nik, V.B.Z.,
Zagreb, 2007., str. 147. 171.
77
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA

El-Hidrova knjiga
prezirali i nisu se s njima mije{ali. Ali @idovima
je bilo dobro i oni su bili zadovoljni `ivotom u
Misiru. Nakon {to se Egipat oslobodio
stopedesetogodi{nje vladavine Hiksa i nakon {to
su ih Egip}ani protjerali iz svoje zemlje, faraoni
(ulomak) su prijestonicu iz Veseta preselili u Deltu, u
* polusru{eni Auaris, i nazvali je Pi-Ramzes. @eljeli
I, tako, sve je bilo, zapravo, gotovo. Jest da je su da nova prijestonica ni u ~emu ne zostaje za
trebalo ~ekati, ali to ~ekanje ispalo je kao dari- Vesetom, pa ~ak da bude i ve}a i ljep{a. Nadigli
vanje, a nikako kao teret i kazna, bila je to, da su i natjerali cio `idovski narod da pravi cigle od
ka`em, nekakva dare`ljivost plemenite El- ilova~e su{ene na suncu, od kojih su gradili
Hidrove knjige. Kao {to Alah, d`. {., ka`e: Ne bedeme, pilone i hramove, ku}e i palate. @idovi
volite ne{to, a ono mo`e biti dobro za vas; su bili `ilav i izdr`ljiv narod pa su se i pored
ne{to volite, a ono ispadne zlo po vas. te{ka rada i dalje mno`ili. @reci i savjetnici
(Kuran, 2: 216.) faraona Setija Prvog su tvrdili da bi tako jak
Onako kako mi je srce zaigralo kada sam na narod mogao jednog dana zavladati Egiptom
`utom pijesku u modroj sjenci nepostoje}e sre- kao {to je zavladao i narod Hiksa, te su predlo`ili
brne plitice pro~itao tekst koji se odmotao iz da se ubijaju sva `idovska mu{ka
A{aitina klupka harfova, tako mi igra i sada novoro|en~ad. Ali faraon nije `elio da se li{i
svaki put kad pomislim da je to, zapravo, devet tolikog broja radnika, te je odlu~eno da se
ajeta od {ezdesetoga do {ezdeset i osmog, mu{ka `idovska novoro|en~ad ubijaju svake
sure El-Kehf uzvi{ene Alahove knjige, Kurana druge godine.
~asnog. Kada sam se ponovo na{ao u Tebi, u Majka Musaova ve} je rodila k}er Merjemu i
hiljadu petsto i tridesetoj, i{~upan iz drevnog sina Haruna, a Musaa je rodila ba{ one godine
ramesidskog Egipta u dru{tvu sa sinom Abijem, kada su `idovska mu{ka djeca ubijana.
tada ve} starcem, za~uv{i ezan i pav{i koljeni- Ona ga je jedno vrijeme krila i dojila po
ma u pijesak nadomak Abu Had`ad`ove bud`acima svoje ku}e, me|utim, kako je Musa
sam {ta u selu kupovao za to srebro. Bilo je i bio jako i zdravo dijete, njegov pla~ daleko se
d`amije, kada su mi se prsa stala nadimati i
drugih na~ina da se pripremimo i ponesemo ~uo. Kud }e - {ta }e, u strahu da ga Egip}ani
podizati i kada je dini-islam ponovo potekao
sve {to je trebalo za put. I Abi je uprtio svoj, a ne na|u i ne ubiju, mati na~ini ko{aru, oblijepi
mojim `ilama, prostrujao mojim bi}em i ispunio
ja svoj zave`ljaj. Put je potrajao mnogo du`e je voskom, u nju polo`i Musaa i ko{aru pusti
moje srce, i kada su mi usne same od sebe
nego {to je trebalo jer se nismo mogli ukrcati niz rijeku. Kako sama nije imala srca gledati da
stale {aputati te ajete koje sam u Egiptu sasvim
ni u kakvu la|u koja je i{la pravo za Deltu, pa joj voda odnosi sina, re~e Merjemi, svojoj k}eri,
zaboravio, bilo je to ne{to najljep{e i
smo bili primorani promijeniti dosta raznih da ide niz obalu rijeke i gleda za korpom dokle
najuzvi{enije {to sam do`ivio i tu preobrazbu,
plovila i brodova i ~amaca i splavova, a i{li smo god bude mogla. Voda ponese ko{aru i zanese
to obnavljanje svoga bi}a, ne}u zaboraviti ni za
i pje{ke, sve dok, nakon vi{e od trideset dana, je u papirusovo {ipra`je nedaleko od mjesta na
hiljadu godina. Kako sam se divno osje}ao! Ja
nismo ugledali prijestonicu. U{li smo u Pi- kojem se voljela {etati, kupati i odmarati jedna
sam se divno osje}ao ~im sam se izbavio
Ramzes, taj mnogoljudni grad s bezbroj novih od k}erki faraona Setija Prvog. Ona i njene
Merikareje, jo{ ljep{e kada sam se obreo u rib-
hramova, palata i ulica, te onih koji se tek `ivo drugarice za~uju pla~ djeteta i slu`avke br`e-
arskom selu Ti-Akiju, pa jo{ ljep{e kada sam u
i ubrzano grade i podi`u, nastanili se i `ivjeli u bolje donesu korpu. Princeza je odmah vidjela
Pi-Ramzesu dvadeset i {est godina drugovao s
njemu mirno i ne sje}am se da smo za sve to da je dje~ak @idov, ali joj se, svejedno, jako
Musaom, i jo{ ljep{e kada sam ugledao El-
vrijeme zapali i u kakvu nevolju. dopao pa ga je ponijela u svoje odaje. Sve je to
Hidra, i jo{ ljep{e kada me je El-Hidr najzad vra-
Kako je bila petnaesta godina vladavine Merjema, sestra Musaova i Harunova, izdaleka
tio u Tebu odakle sam i u{ao u slova drevnog
faraona Setija Pr vog, jo{ je trebalo dugo ~ekati vidjela i sve {to je vidjela kazala majci.
Egipta, a najljep{e kada sam svim svojim bi}em
na susret s El-Hidrom. Kako to da sam znao da Princeza stane tra`iti dojilju, ali je mali Musa
osjetio da sam ponovo musliman, ono {to sam
je izabrani ~ovjek koji }e se susresti s Musaom neprekidno plakao i okretao glavu od grudi
trinaest stolje}a do tada i bio. Dr`im da je i to
El-Hidr, ne znam; a onda sam se sjetio i cijelog svake `ene koja je do{la. Iznesu ga napolje, na
dar plemenite El-Hidrove knjige. A {to sam u
Musaovog `ivotopisa, i ne slute}i da je on, sajam, gdje je sve vrvilo od ljudi, ne bi li se
njoj `ivio i do`ivio, `ivio sam i od`ivio, to je
Musa ibn Imran, Bo`iji poslanik, toliko je moj kako na{la dojilja. Merjema to rekne materi i
samo moje. Bilo, pa pro{lo.
zaborav islama bio potpun. ona otr~i na sajam. Musa halapljivo pri{}api
Abi i ja nismo po{li na put ba{ odmah. Dugo i
@idovi su ve} nekoliko stotina godina `ivjeli u materinu sisu. Princeza, dakako, nije znala da
kri{om sam isijecao jo{ jedan trokut srebra, pa
isto~nom dijelu Delte, uglavnom u pokrajini je dojilja Musaova majka, pa joj plati da doji
taj trokut isitnio u vi{e komadi}a, ali nijedan
Go{en. Bili su pastiri, a pastire su Egip}ani dje~aka dok malo ne oja~a. Nakon tri godine
komadi} nisam izvadio ni pokazao nikome, niti

78 BEHAR 101-102

opet ga uzme sebi na dvor. Ali se faraon Seti
Prvi, ponukan savjetima svojih proroka, obrati
k}eri ovim rije~ima: Ti zna{ da te ja volim i da
}u ti dati sve {to `eli{, ali za{to ho}e{ ba{ to
`idovsko dijete koje mi mo`e do}i glave? A
k}er mu odgovori: Tebi ne mo`e nauditi
obi~an ~ovjek! I re~e: Ako je dijete, a ona
mu je ve} nadjenula ime Musa, mimo obi~ne
djece, da}u ti ga da ga ubije{, ako nije, ostavi
mi ga. I naredi da se na jednu tacnu stavi
dragulj koji je sijao kao vatra, a odmah uz
dragulj komadi} `eravice. I Musa ru~icom uze
`eravicu i turi je u svoja usta vi{e oprljiv{i jezik
nego prsti}e. Eto, vidi{, re~e princeza ocu,
ovo je dijete obi~no, ni{ta ne zna i nikada ti
ne}e biti nikakva prijetnja. Neka ti bude!,
odgovori faraon. I Musa je, kao princezin
ljubimac, rastao na dvoru. Bilo mu je ~etrnaest
godina kada smo Abi i ja do{li u Pi-Ramzes.
Sigurno je da su tada mnogi zna~ajni doga|aji
pro{li mimo mene, a da ja na njih nisam ni
obratio pa`nju, propustio sam ih, ili iz
neznanja, ili nehaja. Za pone{to od onoga {to
sam tada vidio i do`ivio odmah sam znao da }e
biti zapisano i pam}eno, a tek kada sam pot-
puno iza{ao iz El-Hidrove knjige, shvatio sam
da se mnogo~emu nisam mogao dosjetiti
smisla, svrhe, zna~aja i zna~enja. I to je, u
neku ruku, bilo uredu, kako bih, ina~e, sve to
izdr`ao, sve to ~emu sam bio svjedokom? Tada
su se, uistinu, zbivale krupne stvari o kojima je
poslije napisano na hiljade knjiga, a hramovi
faraona Setija Prvog i Ramzesa Drugog mogu
se i dan-danas vidjeti u Egiptu. Ali, ne treba
smetnuti s uma, da sam ja tada `ivio kao i svi
ostali ljudi toga doba, mislio i osje}ao {to i oni.
Jedina razlika izme|u mene i njih bila je u
tome {to sam znao da }u ih nad`ivjeti; i tada,
u Pi-Ramzesu, ~esto sam ih u sebi molio da mi
oproste. Ne znam za{to, ranije to nikad nisam
~inio. A i {to bih? Niko ni~iji vijek ne mo`e
produ`iti, ni oni moj, ni ja njihov, ali, eto, ja
sam, ipak, tada molio da mi oproste. Mo`da
zato {to oni ostaju, a ja odlazim, znao sam da
}u od njih zauvijek oti}i. Moj jedini cilj je bio da
me El-Hidr izvu~e iz ove knjige, pa makar je
ovaj put i ne pro~itao do kraja. Uostalom, za
~etiri stotine i tri godine pro~itao sam je
bezbroj puta. Znao sam ono {to mi je trebalo i
to je bilo dovoljno, ostalo, pa bilo za nekoga
sveto ili sudbonosno, nije me se ticalo.
Nije bilo pretjerano te{ko u Pi-Ramzesu saznati
za mladi}a s faraonova dvora po imenu Musa.
BEHAR 101-102
101
Dakako da mu odmah nisam mogao pri}i i u
po~etku sam ga vi|ao samo izdaleka, u mimo-
hodu, kada bi projurio, stoje}i na lahkim
pozla}enim kolima u koja su bila upregnuta
dva gizdava konja, ili kada bi se zabavljao u
dru{tvu plemi}a, plesa~ica i svira~ica na svojoj
ukra{enoj la|i koja je, poput kakve ogromne
krcate trpeze, lagano klizila vodama Nila.
Otkriv{i u odre|enoj mjeri, ne ba{ skroz, svoje
pisarsko umije}e i svekoliko znanje o bogovima
egipatskim, a to je bilo podrobno znanje, priml-
jen sam u hram boga Seta. Dobro sam pazio da
mi slu~ajno kakva rije~ o budu}em ratu boga
Seta i boga Amona, koji }e se dogoditi za stot-
injak godina, ne izleti iz usta ma ni kao nagov-
je{taj. Ko zna koliko i kako bi tim glasno
otkrivenim djeli}em egipatske budu}nosti ova
knjiga bila razorena, {ta bi se sve u njoj stum-
balo i isprevrtalo i da li bih onda, uop}e,
do~ekao Hidra. U hram je, s vremena na vri-
jeme, na poduku, dolazio i mladi Musa. Tako
smo se upoznali i zbli`ili. Nerado je govorio, jer
je mucao i te{ko izgovarao rije~i, mo`da zato
{to se opekao onom `eravicom kada je bio
dijete, a, onako, bio je lijep, pristao mladi}. I jed-
nom re~e, da jo{ otkako zna za se, ~eka da
upozna ~ovjeka kome su data znanja kakva
nisu data nikome. Morao sam se dobro potrudi-
ti da prikrijem silnu radost koju sam osjetio
kada mi je to rekao. @idovi su sve te`e podnosili
kuluk nametnut od faraona, naime, Ramzes je
podizao i Pitom, jo{ jedan grad, grad `itnica i
vojnih magacina ju`no od Pi-Ramzesa.
Musa se nije mogao tako lahko odre}i svega na
{ta se navikao kao dvorjanin i on jo{ nije suos-
je}ao sa patnjama svoga naroda. Uskoro }e to
osjetiti, i htio sam tu promjenu spreman
do~ekati. Iako se u svetom tekstu ni njegovo
ime, kao ni Hidrovo, ne pominje, znao sam da
se sluga koji je pratio Musaa, zvao Ju{e ibn
Nun, pa sam odmah, po dolasku u Pi-Ramzes,
ponosno razglasio da se zovem Ju{e ibn Nun.
Zaista sam imao vremena da se pripremim za
klju~nu, presudnu ulogu u svome `ivotu. Nije mi
bilo zazorno, kao ostalim Egip}anima, sjediti i
jesti sa @idovima, nisam se zbog toga osje}ao
ne~istim, i njima je to bilo drago; zalazio sam im
u ku}e, pamtio navike i obi~aje, a kako sam i
sam, ko zna od kada, bio obrezan, dao sam da
se i Abi obre`e i u tu ~ast priredio gozbu. Kao
pisara u hramu boga Seta ponekad bi me
zapala du`nost da s nadglednicima obilazim
ogromna radili{ta gdje su @idovi pravili }erpi~. I
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
brane}i ih i {tite}i koliko sam mogao i smio, sti-
cao sam njihovo povjerenje.
Kad god sam bio u prilici da s Musaom progov-
orim nasamo, a nisam se libio da to u~inim ni
kada je bio u dru{tvu sve}enika ili svoje
dvorske svite, uvijek sam nastojao da izgleda
da je on i pametniji i bolji od mene i stalno sam
gledao da mu u~inim kakvu uslugu. U tome
sam bio vje{t i dosljedan, i slobodno se mo`e
re}i da zapravo i nisam bio prijetvoran. Musa je
bio isuvi{e dragocjen jamac za moj spas da bih
mu u svemu rado i bez kolebanja dao svaku
prednost. Ali za razliku od njega, ja sam znao
sve {ta }e mu se dogoditi. I za dvadeset i {est
godina poznanstva i povremenog dru`enja,
Musa me je zavolio i u mene stekao veliko pov-
jerenje. Onda je {akom oborio i nehoti~no ubio
jednog Egip}anina koji je nasrnuo na @idova pa
je morao pobje}i daleko, preko Sinaja, ~ak u
Madijan. ^etrdeset godina sam ga ~ekao u Pi-
Ramzesu. Znao sam da }e se vratiti.
Sje}aju}i se Pi-Ramzesa, sada kada je sve
okon~ano, vidim sebe kao sjenku, iako mi se
onda ~inilo da `ivim punim `ivotom; sve je bilo
upe~atljivo i stvarno u svoj svojoj mno-
gostrukosti i rasko{i i nisam bio porozan, prozi-
ran kako sam sebi, sada, odavde, nakon svega,
izgledam; po{to sam iza{ao iz Merikareje meni
je ponovo omiljelo `ivjeti; a ljude sam gledao s
dubokim suosje}anjem. Mo`da sam ih trebao
tako gledati uvijek, ne znam; oboga}en
iskustvom Merikareje, htio sam ih podrobno
popamtiti tako da barem u mom sje}anju nikad
ne poumiru. Mnogo sam se vi{e nego bilo kada
bojao da koga ne povrijedim, ili mu u~inim {ta
na`ao; svi ti ljudi, nakon sablasnih ljudi
Merikareje, koji `ive u dobu koje }u uskoro
napustiti, ostaviti, bili su mi dragocjeni, gotovo
sveti, duboko sam ih po{tovao, s pomnjom ih
pratio u njihovoj svakodnevnici, namirao nad nji-
hovim sudbinama; bio sam veoma uznemiren i
tu`an ako onima kojima je trebala utjeha i
pomo} nisam mogao pomo}i; mo`da zato {to se
u Merikareji nedvosmileno potvrdio moj vje~ni
oprez spram smrti i ljudskog umiranja, a upoz-
nav{i Utaa, uvjerio sam se i u to da ljudsko bi}e
mo`e dosegnuti zavidan stupanj sklada tijela i
kaa, iba i haata, a da toga uop}e nije svjesno; s
druge strane, desilo se ne{to neobi~no, mnogo
vi{e sam volio ru`ne, negoli lijepe ljude; mo`da
zato {to ih je bilo lak{e pamtiti, crte lica lijepih
uvijek su bile neodre|ene, blage, nje`ne i
varljive; i bilo mi je drago da je ru`nih mnogo
79
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
vi{e; ali bilo mi je drago i to da ru`ni za sebe
nikad nisu tvrdili da su ru`ni; i odobravao sam
to; kada bih ~uo da neko za nekoga ka`e: On
ne valja..., i to sam odobravao, osje}ao sam
neku djetinju veselost; meni su se svi dopadali i
to sam neprekidno osje}ao s onom posebnom
rado{}u koja se javlja kada se odnekud nagov-
je{tava istina; a kada bi se pojavio lijep ~ovjek, ili
kada bi se pojavila lijepa `ena, za mene je to bilo
ne{to zastra{uju}e, ne{to {to nisam dobro razu-
mio, ne{to {to nisam mogao shvatiti; sre}om,
nije ih bilo puno, i lijepe ljude i lijepe `ene nisam
vi|ao ba{ ~esto.
I {ezdeset i sedam godina, neprekidno pri
punoj snazi i mladosti (~udo kojim me je dragi
Bog obdario), osje}ao sam ponovo silnu
privla~nu snagu `ene, ali je mnome sve vrijeme
vladao nekakav stid kojeg nisam mogao da se
oslobodim; stid da koju ne povrijedim punim
dodirom, potpunom blisko{}u, bio je toliko jak
da ni sa jednom nisam stupio u nje`an, prisan
odnos; nisam mogao od tog nekakvog stida i
nekakva straha pripustiti sebi `enu sasvim.
Iako je sve to oko mene nesumnjivo bivalo, i ja
u to nisam sumnjao, bivala je i moja ljubav sa
A{ait, i ja vi{e niti sam je tra`io niti vjerovao da
je mogu na}i, toliko je ona uistinu bila. I bilo mi
je dovoljno da je bila, `ivio sam u toj ljubavi,
`ivio od toga punog saznanja da je bila. Pa i
sada je tu i bi}e uvijek, mo`da ba{ zato {to
znam da je nemogu}e da A{ait ponovo jo{ jed-
nom vidim. Na to, uostalom, da je vidim, nisam
vi{e ni pomi{ljao. Ako sam u Pi-Ramzesu tu i
tamo i zagrlio neku `enu, zagrlio sam je kao
neko drugi, a ne kao ja, i to je bilo sve. Osim
toga, da se opet o`enim, moglo bi mi se na}i
jo{ koje dijete, a morao bih ih sve zauvijek
ostaviti; jer po naputku Hidrovom u Tebu u hil-
jadu petsto i tridesetu mogao sam izvesti samo
jednu osobu. Bio sam spreman i moliti i prek-
linjali El-Hidra, kada ga na|em, da me izbavi
ove knjige; a to poglavlje njegova rukopisa u Pi-
Ramzesu ~itali su i svi Egip}ani i svi @idovi oko
mene, i pismeni i nepismeni, jer je to bilo `ivo
~itanje `ivih znakova `ivota, ni{ta drugo. Zaista
ovakva knjiga nikad nije napisana, barem je ja
nisam vidio, ni dr`ao u rukama i {teta je {to se
sva ne mo`e doslovno prevesti i prepisati.
Neprekidno ispunjen i zadovoljan izvjesno{}u
susreta s El-Hidrom, unaprijed sam u`ivao u
tome da }e mo`da i on biti iznena|en kada me
vidi, i meni je, uostalom, ukupno gledano, bilo
dobro.
Abi je odrastao i sada smo izgledali kao blizan-
80
ci, i jedno vrijeme niko nije vjerovao da sam mu
otac. I, za~udo, ponekad mi nije ni smetalo {to
toliko li~i na mene. Povremeno sam osje}ao da
sam ja A{ait i da je moj pogled na Abija njen
pogled na mene. To joj zaista nisam `elio
uskratiti! Dok je Abi bio dijete ljudi bi odmah
vidjeli da smo otac i sin, kada je Abi poodras-
tao dr`ali su da smo blizanci, a kada je Abi
ostario, svi su mislili da mi je on otac.
I onu sjenovitost i neodre|enost vidio sam tada
pri Abiju, ali ne i na sebi; kod njega je ona bila
nekako priro|ena, sastavni dio njegova bi}a,
stopljena s njim. Abi je bio miran, tih i zadovol-
jan i ni na {ta se nikad nije tu`io; kako je ras-
tao, postajao je sve ti{i i nezamjetljiviji, bio je
vedre, prijatne naravi, svemu {to ga je zanima-
lo prilazio je s krajnjim obzirom, ni{ta ga nije
previ{e uzbu|ivalo, bio je blagonaklon, zado-
voljan, nikad ni{ta nije iskao, a sve {to bi se od
njega tra`ilo, davao je lahko i bez razmi{ljanja;
stvari je gledao sa znati`eljom, pa i djevojke
kada je za to do{lo vrijeme, ali se nikad nije
o`enio; ni u {ta nije zalazio dublje, ~esto je ono
~ega bi se prihvatao ostavljao nedovr{enim;
u~e}i ga pisarskom umije}u to me je kod njega
ponekad jedilo; kada bi nai{ao na kakvo zlo,
uklanjao se i onda na to odmah zaboravljao;
ostario je, a da nikad nisam ~uo da se naljutio,
ogor~io, ili podigao glas. Ti si ~ovjek-uspome-
na, rekao bih mu ponekad, u {ali, a da njemu
nije ni naumpadalo da pita {ta to zna~i, ili {ta
sam time htio da ka`em.
Abi je vidio ~etiri svijeta, svijet Merikareje u
kome je ro|en, svijet ramesidskog Egipta u
kojem je `ivio, tebanski svijet iz hiljadu petsto i
tridesete u koji sam ga izveo, i sarajevski u hil-
jadu devet stotina trideset i tre}oj u koji sam ga
doveo. I sve je podnio na svoj abijevski na~in.
Kad god bi ko u Sarajevu rekao da mi je Abi
otac, ja sam {utio, a {utio je i Abi. Njemu osta-
je da vidi jo{ jedan svijet, onaj najbolji, a meni
samo to da ga na najljep{i na~in ispratim. I jo{
je, hvala Bogu `iv, iako je odavno prevalio
sedamdesetu.
Ezan za podne-namaz ~uo sam odmah, istog
onog trena, kada sam vra}en u Tebu.
^uj, Hidre - rekao sam - ezan ba{ kao prije
sedamdeset i tri godine kada sam kroz
magline slova u{ao u drevni Egipta.
Nije to ezan od prije sedamdeset i tri godine,
had`i hafize Abdulahu el-Bosnevi - rekao je El-
Hidr - to je onaj ezan koji si ~uo kada si i u{ao u
slova, to je isti onaj ezan, isti je to onaj dan i isti
onaj ~as... Rekao sam da ne}e{ okasniti, samo
ezan je pri kraju, pa pohitajmo u d`amiju...
Povjerovao sam mu odmah, iako mi nije moglo
u pamet, ni tada ni ikada; pored mene je sta-
jao Abi, starac od sedamdeset i dvije godine, a
Hidr ka`e da se okon~ava onaj ezan za podne-
namaz koji me je ispratio u drevni Egipat. Pa to
zna~i da sam samo u{ao i odmah iza{ao iz
slova. Kad se onda rodio i ostario Abi? Ali nije
li El-Hidr ve} jednom napravio smotak vremena
i smotak prostora kada me je odveo u Perziju
El-Kaimu i u Indiji arhatu Pindoli?
Iako duboko potresen, bio sam pribran, bistre
glave, najednom sam osjetio puno}u svoga
vlastitog bi}a i gusto}u vremena; zato mi vri-
jeme tamo nije bilo teret, zato sam ga onako
lahko iznio i podnio, nije, dakle, samo stoga {to
sam bio zaokupljen izvjesno{}u susreta sa El-
Hidrom. Vrijeme u Pi-Ramzesu bilo je lak{e,
tananije, tanu{nije, ispranije, mada ga ja tada
takvim nisam osje}ao. Vrijeme u Merikareji bilo
je druga~ije od vremena u drevnom Vesetu, vri-
jeme u Vesetu druga~ije od vremena u ovovre-
menoj Tebi, vrijeme u Tebi druga~ije od vreme-
na u Sarajevu. Ali kako se mo`e dogoditi da
pro`ivim sedamdeset i tri godine za manje od
po ezana?
Toliko je, dakle, trebalo da se Abi rodi, odraste
i ostari, toliko je trebalo da od`ivim ljubav sa
A{ait, toliko je trebalo da se u mene potpuno
useli i iz mene potpuno iseli smrt, toliko je tra-
jalo {est bolnih godina Utaove patnje u
Merikareji, toliko je trebalo da Musa ibn Imran
od`ivi dvadeset i {est godina u Pi-Ramzesu i
~etrdeset godina u Madijanu. Jedan treptaj!
Kada me je El-Hidr posjetio u mojoj ku}i u Sa-
rajevu, pri mom devetom starenju 20. rebiul-
ahira 937. po Hid`ri, {to pada u nedjelju 11.
decembra 1530. po miladu, on je nakon ve~ere i
jacije-namaza, napisao ovu knjigu. Kako njegov
odgovor na moje pitanje za{to sam dugovjek
nisam razumio, sutradan ujutro odveo me je
dugovjekom El-Kaimu da to i njega pitam, pa
kako ni od El-Kaima nisam dobio odgovor, odveo
me je dugovjekom budisti~kom sve}eniku
Pindoli Baradva|i. Sje}am se da sam jako `elio
pro~itati barem dva-tri reda njegove knjige, ali je
on rekao: ^ita}e{ kada se vrati{. Vidio sam
kako listovi padaju i rasipaju se po }ilimu kada
sam otvorio vrata. Stao sam mu na stopala,
zagrlio ga, a on me je prenio i u Perziju i u Indiju,
gdje sam dugo razgovarao i sa Imamom El-
Kaimom i sa Arhatom Pindolom, i kada je sve to
pro{lo, jo{ uvijek sam stajao pred od{krinutim
vratima svoje ku}e, gledao kako propuh odi`e
BEHAR 101-102

listove knjige i nije mi bilo jasno da li vrata
otvaram da u|em, ili ih zatvaram, da po|em.
Bilo je ~udo {to sam u Egiptu zaboravio da sam
musliman, bilo je ~udo {to sam {est godina
`ivio u glavi jednog ~ovjeka, bilo je ~udo {to
sam tamo do`ivio ljubav, bilo je ~udo {to mi se
rodio sin, bilo je ~udo {to se u Ti-Akiju odmo-
tao kuranski tekst, bilo je ~udo {to sam
postao sluga Musaa ibn Imrana Ju{e ibn Nun,
bilo je ~udo {to sam na{ao El-Hidra, bilo je
~udo {to mi se islam vratio i otvorio u prsima
kao latice lopo~a u rano jutro, bilo je ~udo {to
me je isti ezan ispratio i do~ekao. Iako El-Hidr
ka`e da njegova knjiga pripada svijetu ljudskog
umije}a, ipak je ovo knjiga jednog evlije, a ona
ne mo`e biti ni{ta drugo do ~udo. Zato, evo,
zauvijek i nestaje...
^ekaju}i da se Musa vrati, osim na du`nost
pisara u hramu boga Seta, najvi{e snage,
opreza i usredsrije|enosti tro{io sam na to da
mi se niko od ljudi odvi{e ne pribli`i da ne pad-
nem u kakvu zamku iz koje ne bih umio na vri-
jeme iza}i. Usto sam godinama radio jo{ dvije
stvari, ku}u za Peptu i pla{t izvinjenja za Utaa.
Svakodnevno sam, usput, svako ba~eno, i
najiskrzanije slovo, sve rije~i, i zga`ene i
polomljene, skupljao svuda po Pi-Ramzesu, po
putevima, po gradili{tima, po smetlji{tima, po
hramovima, a onda od njih gradio rukopis
male, skromne, ali ~iste i ~vrste ku}e namjesto
napu{tene, polusru{ene kolibe u Vesetu u kojoj
smo A{ait i ja probdjeli prvu no} nakon mog
dolaska u Egipat. Gradio sam je i sastavljao
nekoliko godina. Kad je ku}a bila zavr{ena, od
rije~i koje su pretekle, a i od rije~i koje sam jo{
podugo namicao, istkao sam prekrasan ogrta~
ponizne molbe za oprost koji sam namijenio
Utau. Isjekao sam jo{ srebra iz svojih plitica,
platio pouzdana posrednika i poslao ga u
Veset. Kada se vratio, on re~e: Taj Pepta je
le`ao bolestan. Pokazao mi je gdje je bila koli-
ba. Od nje vi{e nije bilo ni traga. Na tom mjes-
tu napravljena je ku}a kakvu si tra`io. Pepta se
u nju uselio, a onda me odmah iz nje jarosno
istjerao. Iako bolestan, volio je da se {ali. [to
se ti~e Utaa, on je ogrta~ primio s divljenjem i
zahvalno{}u. Da ti bogovi podare dobro zdravl-
je, rekao je, ali je poru~io i to da ne `eli da te
vidi. ^uo sam da je u slu`bi vrhovnog mjera~a
`ita hrama boginje Mut i da se svi seljaci u
okolini Veseta boje Utaove batine.
Kada se Musa, Bo`ijim odre|enjem, vratio u Pi-
Ramzes da izvede svoj narod iz Egipta, vi{e se
nisam odvajao od njega, vjerno sam mu slu`io.
BEHAR 101-102
On je mene pamtio i prihvatio me je s povjeren-
jem i bez pogovora. Znao sam da je Bogu gov-
orio da Mu ne zna ime i da mu je Bog rekao
Svoje ime, po`alio se Bogu da ne govori dobro,
da muca, pa mu je Bog odredio brata Haruna
da govori ono {to Musa treba da ka`e narodu;
bojao se te{ke zada}e koju mu je Bog nato-
vario na le|a tako da je tih dana `elio {to prije
na}i El-Hidra, ~ovjeka koji je obdaren znanjima,
da ga pou~i, ne bi li mu i to kako pomoglo u
poslanju zbog kojeg se, nakon ~etrdeset godi-
na, iz Madijana vratio u pokrajinu Go{en. Musa
je sada bio u osamdesetim, sijede kose, bujne
dvodijelne brade, lica i bora spe~enih suncem i
vjetrom, odjeven u dugu vunenu pastirsku
odje}u i sa drvenim {tapom koji je imao ~udo-
tvorne mo}i.
Ali ja nisam vidio kada se Musaov {tap pretvo-
rio u zmiju koja je upla{ila faraona
Merneptaha, niti ono kada je njegov {tap
progutao sve ~arolije faraonovih ~arobnjaka.
Mi smo po{li u potragu za El-Hidrom prije tih
doga|aja. Poslije susreta sa El-Hidrom, Musa
je oti{ao Merneptahu da ga moli za spas svoga
naroda i faraon je deset puta slagao Musaa da
}e @idove pustiti iz su`anjstva. Zato je na
Egipat palo deset po{asti: najprije su se vode
Nila pretvorile u krv, zatim su zemlju preplavile
`abe, onda va{ke, pa bube, pa su `ivotinje
krepavale od bole{tina, pa su skakavci opus-
to{ili polja, onda su se okrastali ljudi, pa je grad
uni{tio svu `etvu u cijelom Misiru, potom je
zavladala takva tama da niko nikoga nije vidio,
i na kraju su svi prvoro|enci u Egip}ana poumi-
rali; tad su @idovi pobjegli iz Egipta. Bje`e}i,
nai{li su na more Sirbonis. Musaov {tap je pre-
polovio more pa je {est stotina `idovskih
porodica, oko dvadeset i pet hiljada du{a, sa
svojim stadima i sa blagom koje su ponijeli iz
Egipta, pre{lo po morskom dnu na drugu
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
stranu, a kada je faraon Merneptah pojurio za
njima, more se sklopilo i nad njim i nad svom
njegovom vojskom. @idovi su krenuli dalje kroz
pustinju gdje su jeli slatke bijele bobice mane i
prepelice koje su padale s neba. Ali ja to nisam
vidio, Abi i ja smo ve} bili u Sarajevu kada se
sve to dogodilo, to je ostalo iza nas, duboko u
vremenu, i o tome znamo samo po ~uvenju, mi
sve to sami nismo ni vidjeli, ni do`ivjeli.
I kada ono jutro Musa re~e:
Idemo na malo du`i put, ispeci nam ribu da
imamo za u`inu - ja to sve obavim kako treba,
ispe~em ribu, omotam li{}em i turim u torbu.
Ali u torbu, drhtavih ruku od uzbu|enja,
pohranim i crnu A{aitinu zdjelicu, a stavim i tri
srebrna pladnja. Pladnjevi su ve} odavno bili
iskrivljeni i zrakasti, jer sam za ~etrdeset godi-
na isjekao svaki trokuti} iz njih koji sam
mogao, a da im pritom sa~uvam obrise. Ponio
sam sve {to sam imao, jer sam znao da se vi{e
nikada ne}u vratiti. Potom zovnem Abija.
Za{to si i oca poveo? - upita Musa.
Nije mi to otac - rekoh.
Nego...?
To mi je sin.
Musa ni{ta na to ne re~e i mi po|osmo.
Pa ~ak ako se tu i zadesi, nikakav tekst nikada
ne upi{e nikoga koga ne treba, a pogotovo
sveti tekst, i to je znao Musa, a znao sam i ja,
Abi ne}e smetati.
Dugo smo i{li sve dok nismo do{li do obale
mora. Dan se bli`io kraju. Musa sjede uz jednu
stijenu da se odmori i odmah zaspa.
- Lezi i ti - rekoh Abiju i on le`e podalje od
Musaa zaklonjen onim kamenom tako da ga
nisam vidio.
Dok su starci spavali, uzmem ribu iz torbe, pa
za|em stijeni od pu~ine. Do stijene je jedva dopi-
rao pokoji talas, a ondje gdje je stijena izbijala iz
pijeska, u udubini, mre{kala se bistra voda. Sve
81
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
je bilo kako pi{e, Musa je malo prispao, a meni
je riba skliznula u more. Ali {ta ako pustim da mi
mrtvu ribu odnesu talasi? [ta ako ovo nije
mjesto gdje se sastaju dva mora? Gdje je ovdje
Hajat? Nigdje u blizini ne vidim Izvor @ivota, a
trebalo bi da je uz samu obalu. Da je takne
samo kap vode Hajata, odmah bi o`ivjela, mis-
lio sam, ~vrsto dr`e}i svoju pr`enu ribu u ruka-
ma. I onda, onako, vi{e se igraju}i, smo~im
prste u onoj vodi pod stijenom i popr{}em ribu.
Riba odmah od glave bijesnu, ra{iri {krge i zinu,
sva joj se skliska krlju{t niz tijelo s perajima i
repom obnovi, izmigolji mi iz {ake, i pra}aknuv{i
se na mokrom pijesku, odsko~i u more i nesta.
@urno se vratim do svoje torbe, tamo na ono
mjesto gdje sam sjedio, misle}i: Kako sada
ovo da zaboravim...?
Uto se Musa probudi, usta i mi krenusmo dalje.
On je sve vrijeme gledao u talase ne bi li kako
ugledao gdje se sastaju dva mora, a onda re~e:
- Umorili smo se, daj nam na{u u`inu.
Stanem, tobo`e, kopati i horvati po torbi, a
onda rekoh:
Kada ste ono vi malo~as prilegli, riba mi je iskl-
iznula i oti{la u more...!
Eh, to je ono {to tra`imo! - re~e Musa, pa se
sve trojica vratismo na ono mjesto.
Kad tamo, stoji El-Hidr.
Musa odmah stane govoriti ma{u}i rukama
kad god bi zamucao, a El-Hidr na mene i Abija
nije ni pogledao. Ionako, u taj prvi mah, od
silna uzbu|enja, ne bih ni znao {ta bih.
- Ne}e{ se mo}i strpiti - re~e El-Hidr Musau.
Znao sam da }e El-Hidr na Musaove o~i potopi-
ti ribarima la|u, ubiti dje~aka D`isora, prezidati
i popraviti polusru{eni zid u selu u kojem }e biti
neljubazno do~ekani i da se Musa nijednom
ne}e mo}i strpiti.
Onda reknem prepukla glasa: Vrati me... ho}u
da iza|em...
A ko si ti...? - upita El-Hidr.
Skamenio sam se od u`asa, pa on je mene
potpuno zaboravio! Tresu}i se kao prut na
vjetru, posegnem rukama za onim pladnjevima
i tresnem ih El-Hidru pred noge. On odmah
re~e:
- A, had`i hafiz Abdulah Misri el-Bosnevi,
Sarajlija! Boga ti, kako si me na{ao...?
I to je bilo drugi put da sam se prema Hidru
nedoli~no ponio. Prvi put ono kada sam
objema rukama zategao njegovu galabiju da se
uvjerim ima li tijelo, i sada, kada sam se, na
njegovo pitanje kako sam ga na{ao, drsko
82
proderao:
- Volim ~itat...!
- De, ne ljuti se... - otpovrnu Hidr, i pokazuju}i
glavom na Abija, upita:
A ovo ho}e{ oca da mi poka`e{...?
To mi je sin.
Oni pladnjevi su se ve} topili i nestajali u
pijesku, ba{ kao {to je i onu sablju, koju je El-
Hidr isukao pred Pindolom, orosiv{i je, pro-
gutala trava.
- Malo me po~ekaj - okrenu se El-Hidr Musau, i
mi se sve trojica, Abi, ja i El-Hidr, na|osmo u
Tebi. Za~uv{i ezan, osjetio sam kako mi se
ko`a zate`e, a du{a puca od ushita. I Abi i ja
smo ve} bili odjeveni u galabije. Ne{to me je
pod odje}om `uljalo i u prvi mah sam pomislio
da je to zato {to sam predugo nosio samo
prega~u oko bedara, pa mi se sada na ovo
dugu halju valja naviknuti, ali opipav{i se,
napipam ne{to okruglo i sav sretan shvatim
daje to A{aitina zdjelica, te je odmah ~vrsto
prigrlim i stisnem uza se.
Ezan me ispratio, ezan me do~ekao... - rekoh.
To je onaj isti ezan koji te je ispratio - odgovori
El-Hidr.
On se ve} `urno uputio ka Abu Had`ad`ovoj
d`amiji i ja pohitam za njim.
Kada smo se vratili iz d`amije, zatekosmo Abija
kako jo{ uvijek sve i na sebi i oko sebe
znati`eljno zagleda. Onda El-Hidr re~e:
- Danas, 12. decembra 1530. po miladu, bio si
u Egiptu i, eto, doveo si sina...
S tobom sam u ba{~i
koju si zasadila cvije}em
i svim vrstama mirisavog bilja.
Divan je bazen
koji si svojom rukom iskopala.
U svje`ini sjevernog vjetra
lijepo je mjesto gdje se {etamo
kad je tvoja ruka u mojoj.
Moje srce prepuno je radosti
zato {to smo zajedno.
I kada to El-Hidr re~e, meni se o~i orosi{e
suzama. Bila je to pjesma koju mije A{ait
pjevala. ^vrsto sam stiskao njenu zdjelicu pod
svojom galabijom.
- A pogledaj tamo - nastavi Hidr i pokaza rukom
ka oblaku dima u pustinji - samo 168 dana
ranije, 27. juna ove, 1530. godine, uprili~eno je
sune}enje ~etverice sinova sultana sultana,
vladara vladara, Bo`ije sjene na zemlji,
gospodara Bijelog i Crnog mora, Rumelije i
Anadolije, Kurdistana, Perzije, Damaska,
Alepa, Kaira, Meke i Medine, Jerusalema, cijele
Arabije, sultana Sulejmana Hana Veli-
~anstvenog. Proveseli se, nau`ivaj se i nagledaj
~uda na toj gozbi koja }e trajati danima i koju
nikad ne}e{ mo}i zaboraviti...
A jesu li u onom oblaku slova?
Jesu.
E, ja `elim okon~ati ~itanje ove knjige.
El-Hidr pokaza rukom ka Nilu nad ~ijim vodama
su se lelujali pramenovi magle i re~e:
- Za svega trista godina, dvadeset i ~etvrtoga
oktobra hiljadu osam stotina i tridesete, zbi}e
se ono {to tamo vidi{. Kud to oni ljudi odnose
jedan od ona dva obeliska ispred pilona
Ramzesa Drugog? I kako }e ga onolikog
odnijeti? Mnogo ih je tamo oko tako zahtjevna
i neobi~na posla, a eno i goleme la|e usidrene
uz obalu, jer obelisk, nakon tri hiljade godina
nepomi~nog stajanja, ide na dalek put, u Pariz,
pa i tamo mo`e{ sebi na}i kakvu djevu, tamo
ima cura na pasja preskakala...
Jesu li one magle slova?
Jesu.
E, ja ho}u da okon~am ~itanje ove knjige -
rekoh.
- Dobro - re~e Hidr. - Ako te grijesi, pri tvom
desetom starenju, a to, ~ini mi se, pada dvije
hiljade pedeset i ~etvrte godine po miladu, ne
svuku u grob, vidje}emo se opet. ^eka me
Musa ibn Imran...
I to rekav{i, Hidr nestade, a Abi i ja se istog tre-
na na|osmo u Sarajevu. Bila je, kako i spada,
zima hiljadu devet stotina trideset i tre}e.
Hidrove knjige vi{e nema. Moj prijepis i prijevod
je negdje u sanducima s drugim knjigama, a svi
su sanduci pod klju~em u podrumu. Od Hidrove
knjige znam napamet njene posljednje rije~i: i
ganj z tro~i bu pu{is otoborlonu ~i u ziadu {e
kud, a as ki tu ribiju ze bi ka i dabiruzi o{otrok-
ja se kud bi san zu bi se, a pamtim ih samo zato
{to ni{ta ne zna~e, jer ovo ~itanje El-Hidrove
knjige osje}ao sam kao najve}i grijeh u svome
dugom `ivotu. Stotinu godina ne}u se usuditi
otvoriti kakvu knjigu, pa ni najbezazleniju.
Za`mirio bih svaki put kada bih ugledao kakvo
slovo. Ali bih A{aitinu zdjelicu, koja je stajala na
vidnom, sigurnom i bezbjednom mjestu,
pogledao svaki put kada bih tuda nai{ao.
El-Hidrova knjiga, vlastita naklada, Sarajevo,
2011., str. 157. 170.
BEHAR 101-102

Nakaza i vila
BIO JEDNOM JEDAN
Bio jedan car i bio car i ni{ta vi{e.
A bila jedna ljepotica, bila lijepa, bila prelijepa i
- ni{ta vi{e.
A bio jedan prosjak, samo prosjak i ni{ta vi{e.
A bio jedan bogat, samo bogat, i ni{ta vi{e.
A bio jedan pehlivan, bio samo pehlivan.
A bio jedan darovit da darovitiji ne mo`e biti,
darovit i ni{ta vi{e.
A bio jedan mudrac, bio samo mudar.
A bio jedan sa`aljiv.
A bio jedan du{evan.
A bio jedan samo jak, samo jak i ni{ta vi{e.
A bio jedan za d`abe.
A bio jedan onako.
I bio jedan.
***
Onog cara skinulo s prijestolja.
Ona ljepotica ostarjela.
Onaj prosjak ostao prosjak.
Onom bogata{u sve bogatstvo pusto ostalo.
Onaj pehlivan pao sa `ice.
Onaj daroviti ni{ta nije napravio.
Onaj mudrac svakoga savjetovao
samo sebe nije mogao da nasavjetuje.
Onaj sa`aljivi plako.
Onaj du{evni du{evno obolio.
Onom jakom se tobo`e divili.
Onaj {to je bio za d`abe i umro je za d`abe.
Onaj {to je bio onako, mogo je i da ne bude.
Onaj {to je bio, bio je, ali nije ostao.
***
A bio jedan po{ten, samo mu bilo dosadno.
A bio jedan pokvaren i nije mu bilo dosadno,
stalno
strahovao da ga ne uhvate.
A bio jedan u zatvoru. Puste ga, a on malo-
malo,
pa opet u zatvor.
A bio jedan oti{ao u tu|u zemlju i za njega se
vi{e nikad ni{ta nije ~ulo. Njegovi misle da je
`iv.
BEHAR 101-102
A bila jedna samo iz bardaka vodu pila.
A bio jedan pa bi {ta god bi kome {ta dobra
u~inio
gledao bi da ga makar malo ponizi.
A bio jedan pa u~inio ne{to {to je bolje i ne
kazivati,
ne{to od ~ega se ~ovjek prosto skameni.
A bio jedan malo na svoju ruku, ali dobar.
A bila jedna starica, nikli joj tre}i zubi, samo
sitni i o{tri.
A bio jedan ~ija je mati vile vi|ala.
A bio je u @ep~u, prije, Zeleni ^ovjek koji je
`ivio
u vodi.
A bio jednom jedan ~ovjek jako bolestan,
na{ao
neki korijen u svojoj avliji i sutradan odmah
ozdravio.
Eno ga i sada hoda.
A bio jedan pametan pa umro.
A bio jedan onako.
I bio jo{ jedan.
***
A bio jedan nikad `enu u usta nije poljubio,
jest drugdje,
ali u usta nije.
Bio jedan volio pse, a mrzio ljude.
Bio jedan pa nije volio da gleda da mu `ena po
ku}i radi, nego `ena poradi dok njega nema, a
onda
sjedi i ne mi~i.
A bio jedan svega ga bilo stid; drugi go, a njega
stid; jeo kri{om.
Bila jedna svemu se ~udila; jutrom ustani pa
reci:
Ah, vidi mene, ja ustala!
Druge `ene je od toga odvra}ale.
Bio jedan sve mu moralo biti zatvoreno, zaklo-
pljeno,
zaklju~ano i zavezano: nikako nije mogao da
gleda ni{ta
otvoreno, nepoklopljeno, otklju~ano i odveza-
no.
A bio jedan volio kape.
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
A bio jedan svakome u o~i gledao.
A bila jedna sve otirala i sa sebe i sa drugih i
kod sebe i kod drugih.
A bio jedan policajac, koga god uhvati, on ga
pusti;
najposlije slu`bu izgubio.
Bio jedan muhanat, {ta god bi mu ko reci, a on
veli:
Nije tako!
Mo`da je i u pravu.
Bio jedan omrzlo mu govoriti.
Bila jedna djevojka pa mrzila momka kad je
pored nje, a voljela ga kad nije pored nje.
A bila jedna pa joj bilo dosadno s mu`em,
a bilo joj dosadno i bez mu`a. A mo`da je to
jedna te ista.
A bila jedna pa se zaljubila u nekakvog i mada
je on nekud oti{ao,
ona nikako da ga zaboravi. I kad se za drugog
udala, neprekidno je
na onoga mislila. Gotovo da nije ni krila.
A bilo jedno dijete godinu dana samo mu{mule
jelo.
Bio jedan prosjak kusur vra}ao. Neko mu
da dinar, on mu vrati poli}, i sve tako.
A bio jedan dobar ~ovjek, svak mu se `iv
~udio.
I bio jo{ jedan.
83
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
SIJELO MUDRACA
Na|u ti se jednom neki, pa stanu govoriti o
tome koje su ljudske osobine ponajbolje.
Prvi re~e da je najve}a ljudska osobina hra-
brost, ali, re~e, ni~im se hrabrost ne da opisa-
ti i jedino {to se uz hrabrost mo`e re}i i dodati
jest to da hrabre sre}a prati.
Te ti taj stane hrabrost uzdizati {to je god
mogao i znao bolje i vi{e.
Drugi, opet, re~e da je najbolja ljudska osobina
biti dobar. Da se samo dobrim zlo mo`e pobije-
diti.
Te dobro uzdigne do neba, a da je mogao, i
vi{e bi.
Tre}i re~e da je najbolja ljudska osobina te`nja
za ljepotom, da je ljepota ne{to ama-ha, i da }e
svi ljudi, kad-tad, pred ljepotom, {to od svoje
volje, {to onako - nikom poniknuti.
84
Te ti taj stane ljepotu u visine uzdizati. Uzdizo,
uzdizo, pa stao.
^etvrti re~e da je najbolja ljudska osobina pri-
jateljstvo, a peti re~e da nije prijateljstvo nego
drugarstvo.
[esti, opet, re~e da je najbolja i najpo`eljnija
ljudska osobina juna{tvo, pa stane kititi pri~e o
junacima i juna~kim djelima da ga je milina bilo
slu{ati.
Sedmi re~e da je najbolja ljudska osobina
dare`ljivost.
Osmi da je to po{tenje.
Deveti da je to ljubav. Da je ljubav nenadma{na
ljudska vrlina koju pjesnici svih naroda hvale
od davnina i da }e je hvaliti dok je svijeta i vije-
ka. Jer ljubav pro`ima sve, i bilje i `ivotinje i sav
ljudski rod.
Deseti re~e da je za njega domoljublje najbolja
~ovjekova osobina. I njega je bilo milina slu{ati.
Jedanaesti, opet, pote`e ~ast i ponos, pa to
dvoje stane u zvijezde okivati, mnogi mu rije~ju
prisko~i{e u pomo}.
Dvanaesti re~e da sve pomenute osobine
zaslu`uju svaku hvalu i podr{ku, ali da je za
njega najvrijednija ljudska osobina - vedra
narav.
A trinaesti me|u njima bio nekakav dedo, te on
re~e da je za njega najvrijednija ljudska osobi-
na - skromnost.
[ta bi to ko bila skromnost? - upita{e ga, a
dedo tiho otpovrnu:
Skromnost je znati gdje ti je mjesto, jer jedan
pored drugog mogu stajati i car i prosjak, pa da
ih obojicu resi ista ta vrlina.
Ali se s dedom niko nije mogao slo`iti te nasta-
ne takva graja da su i sijelo morali obataliti.
VILA I NE@ENJA
Bio jednom jedan postariji momak, nikako da
se o`eni. Koja god - nijedna nije za njega. Sve
je on imao {to `iv ~ovjek treba da ima, i preko
toga, ali svakoj curi mahanu nalazio.
Gledala to vila, pa joj se ne{to ra`alilo. Opremi
ti se ona ko kakva cura, pa si|e tu, u tu kasa-
bu u kojoj je bio taj momak i poka`e mu sve.
Njemu ona odmah zapne za oko, pa ti rekne
svojima da bi tu, ba{ tu curu, o`enio. Oni nje-
govi se tome ve}ma obraduju, pa odmah odu
da je tra`e i prose, a vila se poka`e ko sirota
bez oca i majke i igdje ikog svog, ba{ onako
kako je onom momku odgovaralo. I jo{ rekne
da se zove tako i tako, te mu i tim ugodi.
Isprose je, to svadbu uzdurisali vanjtakvu, a
kad je mlado`enja sutradan iza{ao pred ku}u,
vila za to malo vremena svu ku}u pospremila i
jo{ mu ~orbu, upravo onakvu kakvu on voli,
skuhala za doru~ak.
I sve tako.
On i ne zazine da ne{to izvoli, a ona mu to stvo-
ri. Najposlije od ljepote i bonluka i svega pota-
man, taj ~ovjek, gluho i daleko bilo, pame}u
poremetio, pa je onako rahat od pameti tuma-
rao po svijetu.
A vila kako do{la tako i oti{la.
MATERINO SRCE
Bio jednom jedan pa se skroz u jednu zaljubio.
- Bi l po{la za me?
- Bih, ali da mi materino srce na dlanu done-
se{.
Ode momak ku}i, `ivo srce materi iz njedara
i{~upa, pa poteci djevojci. Uto se spota~e i
pade, a maj~ino srce pro{aputa:
- Jesi li se udario, sine?
BUNAR
Bio negdje dubok bunar ali se nije znalo ima li
u njemu vode pa ti sve`u jednog konopcem oko
pasa da ga spuste u bunar da vidi ima li vode.
Ovaj re~e:
- Mene je, ljudi, strah. Mo`e mi dolje, u bunaru,
a`daha glavu otkinuti.
A ovi mu reko{e:
- Ni{ta se ti ne boj. Ako ugleda{ a`dahu, ti
cimni konopac a mi }emo te izvu}i.
Tako i bi. Spustili toga u bunar. Kad vide kono-
pac se cima, te oni br`e-bolje izvuku onoga na
konopcu.
Kad tamo, a on nema glavu.
Onda jedni reko{e da onaj nije ni imao glave te
ti tu udare u prepirku. Najzad se slo`e da odu
njegovoj `eni. Te odu njegovoj `eni:
- Ama, Boga ti, reci nam je li tvoj ~ovjek imao
glavu?
A `ena odvrati:
- Haman je imao jer je neki dan i{ao da kalufi-
ra fes!
Nakaza i vila Sedamdeset sedam pri~a,
Biblioteka DANI, Sarajevo, 2004.
BEHAR 101-102

Ruhani i {ejtani inspiracija
Ina~e, musliman ne mora, po mom is-
kustvu i osje}anju stvari razbijati samo
svoju glavu kada treba da rije{i ne{to
{to ga mu~i u `ivotu. Za{to? Zato {to
musliman ima Kuran. A u Kuranu su
odgovori na sve {to nas mu~i i priti{}e.
Htio sam danas govoriti o {ejtani i ruha-
ni-inspiraciji. Inspiracija je, vi znate,
nadahnu}e; kada ja pi{em - mene ne-
ma, (mogu govoriti samo ono {to sam
li~no do`ivio), ja sam samo sluga rije~i,
medij, ja sam samo nekakav provodnik
kroz koga, u potpunoj usredsrije|eno-
sti, prolaze neke misli i rije~i odnekuda,
ja sam samo onaj koji ih hvata i bje`i a
ni to ne mogu u~initi onda kada ja to
ho}u, to moram o~ekivati, nadahnu}e
do|e nekako samo od sebe.
Pomenuo sam {ejtani-inspiraciju i ru-
hani-inspiraciju. [ejtan, zna se {ta je!
[ejtan nije dobar, on nas stalno
isku{ava i na zlo navra}a, Allah je d`e-
le {anuhu dobar. Ruhani, to je rije~
koja dolazi od arapske rije~i ruh {to
zna~i du{a, duh. Kada jedan bosanski,
sarajevski, na{ knji`evnik, koji se zove
Sead Fetahagi}, napi{e u novinama
da musliman pet puta dnevno praktici-
ra fiskulturu, onda je to {ejtani inspira-
cija, jer to nije ta~no, muslimanu je od-
re|eno da pet puta dnevno vr{i namaz,
a ne fiskulturu, a neznanje, nepri-
stojnost ili nevoljkost kojima je pro-
govorilo pero na{eg knji`evnika, kada
je to napisao, jeste u znaku {ejtani-
inspiracije. On nije svjestan da je sluga
{ejtanov! Mnogi na{i knji`evnici tokom
posljednjih pedesetak godina nisu bili
svjesni da su pod {ejtani-inspiraci-
jom(...)
BEHAR 101-102
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
SLOVO ^ITAOCU
(augusta 1990)
Sino} je u @ep}u obijena knji`ara iz koje je ukradena jedna moja knjiga. Sumnja
je pala na oba ~itaoca. Istraga je u toku... Kada su me priveli u stanicu milicije,
legitimisali i upitali jesam li ja taj pisac, nisam priznao. Da ne bih dobio vaspitnu
palicu po le|ima.
Sje}am se divnih starih `ena, rahmetli Almas-hanume, Numan-efendinice, moje
strine \ulse, hanuma koje nisu ni ~itale ni pisale a bile pravedne, mudre, dosto-
janstvene, vedre i diskretne dame ba{~i, avlija, sokaka i kom{iluka, onih koje su
jednom rukom mijesile kruh, a drugom odr`avale moralnu ravnote`u ku}e i poro-
dice. Allah im se smilovao i d`ennet im podario! One su imale samo jednu
Knjigu. ^ak mo`da samo jedan ajet.
Ogromno ljudsko blago le`i mrtvo pohranjeno po na{im bibliotekama kao {to
nepojamna ljepota bosanskih brda neprekidno, dan i no}, u svim svojim mijena-
ma promi~e pred na{im o~ima. Silnu {tetu ~inimo sebi, a sve nam je nadohvat
ruke.
Kada su svojevremeno Seobe Milo{a Crnjanskog prevedene na francuski, jedan
tamo{nji novinar je izjavio: Ja znam da je Seobe napisao genijalan pisac, ali
znam isto tako i to da Rat i mir nije napisao niko!.
Na stotine je knji`evnih nagrada za pisce, meni nije poznata nijedna nagrada za
~itaoca. Jer dobar ~italac je rijedak isto tako kao i dobar pisac.
Me{a Selimovi} je pisac samo jedne dobre knjige, kakvih u Srbiji i Hrvatskoj ima
na desetine, a u svijetu odavno ve} na stotine.
Gargantua literature Miroslav Krle`a, da je `ivio i hiljadu godina, ne bi mogao
barokom svoje re~enice prikriti osrednjost svog knji`evnog dara.
Veliki pisac Ivo Andri} tu|im, konzulskim o~ima gleda nas, bosanske muslima-
ne i tako i pi{e o nama u svojim knjigama.
Pa ipak, to su tri teretli imena od kojih ni pisci ni ~itaoci ne mogu ni da dahnu u
ovoj zemlji.
U Jugoslaviji ima vi{e knji`evnika nego u Kini, a samo u Bosni i Hercegovini pola
miliona nepismenih. Sve su knjige ve} napisane, samo ih niko ne ~ita. Pa i oni
koji ~itaju ne znaju da ~itaju! Eno Kuran, rije~i od Boga, sve slovo do slova ko
krila meleka, pa ih mnoge ljudske o~i ne vide.
Ja sam bosanski musliman terorisan takozvanom svjetskom knji`evno{}u, i sve
su moje knjige, da mi Allah oprosti, manje-vi{e {ejtani, a ne ruhani inspiracije.
^ime je moju du{u trovala {kolska lektira: apsurdom Alberta Kamija, literarnim
jednoumljem @an Pol Sartra, knji`evnim gr~em {ejtana koji se mu~io da posta-
ne ~ovjekom - Francom Kafkom, Samjuilom Beketom, parazitom i le{inarom na
zdravom stablu lijepe knji`evnosti, sve samim ~ita~ima Dostojevskog.
A moju du{u bla`e knjige kao {to su: Pisma iz mog mlina Alfonsa Dodea, Ba{ta
sljezove boje Branka ]opi}a i duh islama u makar samo jednoj jedinoj pjesmi
nepoznata pjesnika.
Nikoga ne optu`ujem i nikoga ne krivim za d`ehennem kroz koji sam prolazio
cio svoj `ivot, evo, ve} pedeset godina na svojoj rodnoj grudi, jer je tako Allah
odredio, ali nikome i ne zahvaljujem na sre}i, snazi, zadovoljstvu i ushi}enju koje
danas osje}am, osim Allahu d`ele{anuhu!
85
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA

MOJA MUSLIMANSKA ne{to naknadno, ne{to {to se dogodilo mimo

U Jugoslaviji ima vi{e knji`evnika moga nadzora i da je to nekada i nagrada za
TRILOGIJA moj trud.
(decembra 1990) nego u Kini, a samo u Bosni i Slu`io sam se razli~itim knji`evnim postupci-
Hercegovini pola miliona nepi- ma: Ugursuza pripovijeda gluhonijema nakaza,
Ja sam gotovo neprekidno, cio dan i cijelu no}
smenih. Sve su knjige ve} napi- Karabega pripovijeda d`in, a roman Bra}a i
pisac, ~ak, nekako, ~ini mi se i ispod dana i
sane, samo ih niko ne ~ita. Pa i veziri napisan je u jednoj jedinoj re~enici; uvje-
ispod no}i da sam pisac, veoma ~esto zaborav-
oni koji ~itaju ne znaju da ~itaju! ren sam da mogu kazati i to da sam time
ljam da imam tijelo, da sam u njemu, da ga
ure|ivao okoli{ za svoj glavni drum; oduvijek
pokre}em, da se njime slu`im i, kad ovo Eno Kuran, rije~i od Boga, sve sam `elio da pi{em izistinski, onako kako uisti-
ka`em, naro~ito su mi s uma smetnuta le|a i slovo do slova ko krila meleka, pa nu osje}am da treba pisati, ali sam ranije nai-
potiljak; a o tome da sam takozvani ~ovjek koji
ih mnoge ljudske o~i ne vide. lazio na neprobojan granitni zid i u`asnut
ve`e i razvezuje snopove vlastitih vrlina to je,
bje`ao od pisa}eg stola. Toga zida vi{e nema,
kako izgleda, ponajvi{e potisnuto jer me gru-
sada imam bunar u kojem su sve moje
bost nu`de da zaradim kruh svagdanji ve}ma
ka`em muslimanska trilogija bivam zasut re~enice. Ja poznajem njegovu tamu i njegovu
pritiska; uz to, pitanje je da li bih mogao biti
nebrojenim pomislima o tome kakve }e sve pri- dubinu.
vrlovit u dodiru s mno{tvom ljudi koje ne poz-
misli imati na{ ~italac? Sve tri knjige se`u u pro{lost, u istoriju Bosne i
najem i koji mene samo vide kako prolazim i,
Zasut primislima, nemam volje da tu sintagmu Hercegovine sto, sto i pedeset godina unazad i
da li imam snage da budem bolji od onih s koji-
domislim, a pou~en spisateljskim iskustvom sve tri se trude da po{tuju istorijske ~injenice
ma vezem goblen odnosa, onih kojima oprezno
da se prilago|avam jedino svojoj savjesti, onda onako kako su i onoliko koliko su doprle do
pru`am ruku trse}i se da je prihvatim tako da
kada pred sobom budem vidio blago, dobroho- nas. To su zadaci i ograde! Riznica gotovih
je vi{e nikad ne ispustim; ali ovo posljednje
tno lice, njemu }u rado, s ljubavlju i ne {tede}i fabula? Podastrte teme? Patina vremena!
nekako ne spada u ovo malo pismeno.
o toj sintagmi govoriti. Sloboda pi{~eve interpretacije!
Iako i ~itam i pi{em od svoje {este godine
[ta je to ono od onoga {to bih ja mogao sada Moje povjerenje u sopstvenu re~enicu je veliko,
`ivota, iako sam prvu noveletu objavio kada
re}i, kojih se rije~i rado prihvatam kada ho}u moja re~enica je mehlem za moj bol, moja
sam imao trinaest godina (U bostanu, Plavi
usmeno da ka`em {ta sam ja to `elio da re~enica je odgovor na sva moja pitanja. Ja
vjesnik, 1953.) a prvu pri~u s osamnaest
napi{em? Re}i }u prihvatljivo: Ugursuza sam mogu misliti da je vukodlak ono o ~emu
(Posjeta, Oslobo|enje, 1958.), tek sada kada
pisao ne znaju}i {ta pi{em, Karabega sam mislim, ali re~enica mi uzvra}a da je `ivot
su iza{la Bra}a i veziri (Veselin Masle{a, 1989.)
pisao znaju}i {ta pi{em, a Bra}u i vezire sam ne{to vi{e i obuhvatnije i od nje i od vukodlaka.
pristajem na to da se nazovem piscem,
pisao i znaju}i i ne znaju}i {ta pi{em. Znam i Zato u nju imam puno povjerenje. Sve mi daje
knji`evnikom.
ovo: u Ugursuzu sam pisao o slutnji, o tome da i nadaje a jedino {to od mene i{te je potpuna
Kako li veliki pisci gledaju na male pisce? Da li
ljudi slute zlo i ne mogav{i da ga i{~ekaju, sami usredsrije|enost; i tu nema moga imena, ni
onako kao {to general gleda na vojnike? Ili
ga sebi ~ine prije nego {to samo do|e, da {to mojih ~italaca, ali u tom kolopletu, u toj mre`i
bogata{ na siromahe? Ili onako kao {to ljepoti-
prije do|e da ga se rije{e; u Karabegu sam blista dar koji me odozdo zapahnjuje sjajem,
ca gleda?
`elio da ~itatelj obljubi Umihanu i ubije di`e glavu i moje ushi}enje dugo struji mojim
Roman Bra}a i veziri stavljam uz prethodna
Karabega, ali je ~itatelj obljubio Umihanu, ali `ilama.
dva romana, Ugursuza, 1968. i Karabega,
nije ubio Karabega; a u Bra}i i vezirima sam Kojim rije~ima da obuhvatim to {to pi{em, jer
1970. i dr~no ih u sebi imenujem svojom musli-
pisao o tome da onaj kome je neko du{u uzeo, ovdje se okon~ava prostor koji mi je ljubazno
manskom trilogijom.
du{u od drugoga uzima. To. dat za ovu priliku i za ovu namjenu,
Potpuno jasno vidim ovaj dio stranice
Ja `ivim uporedo sa svojim u`asima, nekako zadr`avaju}i za se svoje sumnje i nedoumice,
Oslobo|enja koji mi je dat da iska`em svoju
ravnopravno i mirno. a ~itaocu nude}i gotovu, nesmrvljenu istinu,
poetiku romana i on je za mene dragocjen; na
O svojoj vlastitoj knjizi mogu misliti jedno, a istinu stisnutu u {aku, istinu u jednom koma-
ovom prostoru ja mogu iskreno da iska`em isti-
neko drugi ne{to drugo. du?
nu svoga maglenog iskustva, ali za{to, kada
^ak i kada `ivi svoju knjigu, pisac se njome
ogra|uje. Nije li onda slava i poznatost spisate-
ljev paradoks? A tek ono drugo?
Na stotine je knji`evnih nagrada Sarajvo! Re}i }u prihvatljivo: Ugursuza
za pisce, meni nije poznata nije- Eto {ta zna~i rije~! Zna~i - to joj je! sam pisao ne znaju}i {ta pi{em,
Mo`da je pisanje kao disanje?! U svakom
dna nagrada za ~itaoca. Jer slu~aju kao ~italac svojih sopstvenih knjiga
Karabega sam pisao znaju}i {ta
dobar ~italac je rijedak isto tako znam da se ponad njih stvara neko neuhvatlji- pi{em, a Bra}u i vezire sam pisao
kao i dobar pisac. vo zra~enje kojima te knjige di{u, a {to ja i znaju}i i ne znaju}i {ta pi{em.
nisam izri~ito namjeravao da bude, da je to

86 BEHAR 101-102
 Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA

NARE\UJEM!
(decembra 1992)

^uh malo~as na radiju da je negdje, haman u

Konjicu, ka`e: vijest iz Mostara, a o Konjicu, da
je, helem, neko, e ne ~uh dobro ko, uhapsio
Jovu Divjaka zato {to je tobo`e {vercovao
municijom i kobajagi prodavao zarobljene
~etnike za marke-pare. Evo sjedim uz `i`ak,
nikakvih podataka ni o ~emu nemam osim {to
~ujem vijesti na radiju i to jedva jer stanica
{umi, zuji, pucketa i {u{keta pa ipak znam da
je hap{enje Jove Divjaka nepravedan {amar
Armiji Republike Bosne i Hercegovine!
Kako ja to mogu znati?
Znam zato {to di{em onako kako Bosna di{e.
Ne treba za to nikakva posebna pamet.
Zato ja, Ned`ad Ibri{imovi}, borac III ~ete V
bataljona V brdske dobrinjske brigade i bosan-
ski pisac nare|ujem da se Jovo Divjak odmah
pusti, a sve Bosance bez razlike na vjeru koji
vole dr`avu i Republiku Bosnu i Hercegovinu i
bore se za nju upozoravam da ljude, ma ko oni
bili, koji su uhapsili Jovu Divjaka dr`e na oku i
pru`e im priliku da se poprave.

GRANICE SOPSTVENE KO@E

(juna 1993)

Kada sam 1971. godine bio u Parizu, jeo sam

pe~ene patke u sosu od gljiva, zelenu salatu s
orasima i kri{ke crnog i bijelog hljeba, ali se u
moj stomak uskoro uvukla neobi~na i nepozna-
ta glad: bio sam sit, a gladan; nakon tri mjese-
ca provedena u Parizu vratio sam se ku}i u
Bosnu; u vozu za Bosnu jedna Bo{njakinja jela
je svoju pitu; dala mi je komad te svoje pite i
sva mi je ona glad najednom i{~ezla.
Jutro je, tek sam ustao, i drhtavom rukom pi{em
ove rije~i piscima svijeta. Jer, otkako jedem hu-
manitarnu hranu mogu da mislim i hodam sa-
mo do podne. (Na tome, naravno, svijetu zahva-
ljujem.)
Ja sam Bo{njak, moja zemlja je Bosna, a
zvani~no joj je ime Bosna i Hercegovina; grani-
ce Bosne osje}am kao granice sopstvene ko`e.
Srbija, Crna Gora i Hrvatska ho}e da podijele
Bosnu i Hercegovinu, a moj narod da uni{te. Ni
Vije}e sigurnosti UN, ni KEBS, ni Evropska
zajednica, ni peterica ministara, ni Konferencija
islamskih zemalja, ni Vens-Ovenova komisija...
ne znaju ni da pi{u ni da ~itaju svoje rezolucije.
Svaka nam se njihova rezolucija o glavu razbila.
Umjesto da nam pomognu, postali su sau~esni-
ci u zlo~inu, a UN nam ne daju ~ak ni to da se
sami branimo. Ljudi ka`u da su nas vlade
evropskih zemalja, Rusije i Amerike prepustile
zlo~incima samo zato {to smo muslimani.
Pozivam sve pisce svijeta koji imaju snage
svoje pero do kraja spustiti na hartiju da bace
pogled na Bosnu, ne da pi{u bosansku knjigu
istine, nego da ~itaju ognjenu, krvavu srpsku
izmi{ljotinu ba~enu na na{a gola prsa.
A mi Bo{njaci nemamo dvije domovine, imamo
samo jednu - Bosnu - koju smo oduvijek branili
od svakoga ko nas je napadao, pa bio to gene-
ral feldmar{al princ fon Hildburghausen 1737., ili
veliki sadrazam serasker sultana Mahmuda
Drugog Re{id-pa{a od tri tuga, 1832.
Danas Srbi granatiraju Tad`-mahal, a Hrvati
d`amiju u Kordobi! Nadam se da to jo{ uvijek
nije opomena samo muslimanima.
Sve knjige koje sam napisao bile su, zapravo,
pisma ljudima, a ovo je pismo piscima; na poli-
cama oko mene stoje knjige mnogih pisaca
mnogih zemalja i nijedne ne `elim da se li{im.
Za{to bi svijet bio siroma{niji za jedan narod?
Gledao sam predmete izva|ene iz
Tutankamonove grobnice i divio se djelima
ljudskih ruku, ponosan da i sam imam takve
ruke; kada se Armstrong popeo na Mjesec i
koraknuo korakom ~ovje~anstva, svi su ljudi
planete Zemlje s pravom sebi pripisali taj
korak. Pa ako je to tako, za{to sada svijet
okre}e glavu dok u Bosni na najsvirepiji i naj-
nepravedniji na~in nestaju dobri Bo{njani?

BEHAR 101-102 87
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
HARAM VAM BILO
(novembra 1993)
U listu Muslimanski glas (direktor Ismet
Velad`i}, glavni urednik Had`em Hajdarevi}) od
9.XI 1993. objavljen je napis o Ratnom kongre-
su Dru{tva pisaca Bosne i Hercegovine (odr`an
30.X 1993). U napisu, izme|u ostaloga, stoji i
ova re~enica: ...ako se uzme u obzir da je
predsjednik Dru{tva pisaca g. Ibri{imovi}
posljednih godina has-musliman.
Samo Allah d`ele {anuhu zna otkada sam ja
musliman i kakav sam ja musliman, a ne zna
Muslimanski glas! Muslimanski glas se ne
smije rugati ni~ijoj sed`di! Za srce ste me ujeli!
Haram vam bilo!
LJUBAV
(aprila 1994)
Isa a. s. je rekao: ljubav, a za ljubav je potrebna
snaga. ^ovjek bi htio naprijed, a ljubav ga baca
nauznak.
Ja ne znam {ta je ljubav. Je li to kada se okean
giba i kada velika riba guta manju ribu?
On ka`e: ljubi bli`njeg svoga kao {to ljubi{
samoga sebe. Ja ne ljubim samoga sebe. Ja
ne znam {ta je to ljubav.
Kad mi neko ka`e: volim te - ja to ne vidim.
Samo kada ja ka`em: volim te - to vidim.
Rekoh: ljudi nema. Rekoh, ima samo miris
dunja i ima nakostrije{en vrabac. A ljudi nema.
Ima ~ovjek u namazu. Ima Allah, d`ele {anuhu.
Zemlja ko plo~a je sjenka. A Zemlja kao plavo-
bijela kugla u Svemiru? Kada je gledam s
Mjeseca, onda pomislim da mo`da na njoj ima
ljudi. A kada si|em na zemlju, ugledam ljudska
lica kojih se u`asavam.
Ne volim {to je ~ovjekova du{a u njegovom
savr{enom tijelu. Tamo uvijek po~iva smrtna
uvreda za drugoga ~ovjeka.
Samo se Allaha bojmo!
A zlo~in zgu{njava na Zemlji, u Zemlju propa-
da, a i ona mu je mehka! Dolazi do njena
u`arena sredi{ta i tamo se topi d`ehennemsko
gorivo!
Isa, a. s. ka`e: ljubav. Za{to? Zato {to insan
nije drvo nepomi~no uglavljeno korijenjem u
zemlju. Zato {to insan nije hajvan na ~etiri ili
na dvije noge. Ka`e: ljubav! Zato da bi ljudi
oja~ali i nadja~ali smrt. On ka`e ljubav zato {to
je u ljudima zapretana silna snaga. On ka`e lju-
88
bav zato da bi se osmjehnuo zlu!
Nije istina da smo mi ljudi niotkuda!
On ka`e ljubav zato {to volim samo ja i tako
samo ti i tako samo on i tako svako od nas.
A, haman hazreti Omer veli da }e se mo`da
jednoga dalekoga dana i D`ehennem ugasiti!
Ali ljubav! [ta je ljubav? Da to nije ono kada ja
po Bosni hodam?
Ja volim starice i djevoj~ice. O, kako da se vra-
tim na po~etak? Koga da prevarim kada mi
niko od ljudi moje grijehe ne}e da halali.
A {ta ako bi namaz bio pet puta po petsto puta
na dan?
Bio bi to divan po~etak. Tada ne bi bilo djevoja-
ka koje me ne bi vidjele. Nado{li bi mirisi i ja
bih mogao da biram. Izabrao bih onu koja ima
najvi{e sifata d`ennetske hurije.
Posijao bih `ito da nikne, s p~elama bih podije-
lio med i rekao joj: rodi!
U mojoj ku}i bio bi pod, bio bi krov, bila bi
postelja, a iznad postelje svjetiljka i Kuran.
Tako bismo mogli da idemo kud god ho}emo:
ja, moja `ena i ono {to je rodila.
Za ljubav ne treba snaga - ona je snaga!
Ja sam Bo{njak, moja zemlja je
Bosna, a zvani~no joj je ime Bo-
sna i Hercegovina; granice Bosne
osje}am kao granice sopstvene
ko`e.
* nom Sarajevu ja sam ku}i donio jedno jaje.
Kad mi neko ka`e: volim te - ja to
ne vidim. Samo kada ja ka`em:
volim te - to vidim.
Rekoh: ljudi nema. Rekoh, ima
samo miris dunja i ima nakostri-
je{en vrabac. A ljudi nema. Ima
~ovjek u namazu. Ima Allah,
d`ele {anuhu.
* oni Romi koji su ostali u Sarajevu, tako|er,
Ali ljubav! [ta je ljubav? Da to nije
ono kada ja po Bosni hodam?
IDENTITET INSPIRISAN
MELEKOM ILI [EJTANOM
(marta 1996)
Latinska rije~ identitet na bosanskom jeziku
zna~i istovjetnost, ali tu moja pamet najednom
gasne; jer jednoj rije~i kao {to je, recimo, ta -
identitet - lahko je, mnogo lak{e nego meni - ta
rije~ ne{to ka`e i tako za~ara stvar da ja tu vi{e
ni{ta ne mogu u~initi. Jer ja nisam ~arobnjak.
A i da jesam, jednu ~aroliju mogu pretvoriti
samo u neku drugu ~aroliju.
Za~aranost je ne{to {to je skriveno i zadr`ano
u ne~emu drugome, mo`da nepomi~no; nevi-
dljivo svakako; i ja ne znam ni da li je to tamo
`ivo, ni da li je to tamo mrtvo. Ono se ot~arava
ne~im drugim, podvigom nekog junaka,
ne~ijom velikom ljubavlju...
I pjesnik Abdulah Sidran je Bo{njak iz Bosne,
ali nas dvojica, iako obojica Bo{njaci, nismo
istovjetni.
On je, recimo, jedno jutro 1990. godine zatra`io
da mu `ena zgotovi ~imbur od sedam jaja.
Najeo se, ali mu je ne{to bilo sumnjivo, pa je
upitao: @eno, koliko si jaja ubila u ~imbur?
Osam!, odgovorila je `ena.
Velika ve}ina Bo{njaka jede ~imbur od dva jaja
pa je tako velika ve}ina Bo{njaka istovjetnija
mnogim drugim narodima koji tako|er, uglav-
nom, jedu ~imbur od dva jaja nego Bo{njaku
Abdulahu.
Uzgred da ka`em i jednu zanimljivost iz svoga
`ivota. Tek potkraj prve godine agresije na
Bosnu i Hercegovinu (1992. -1996.) u opkolje-
Moji uku}ani su ga dugo gledali, jer godinu
dana nisu ni vidjeli, a kamoli pojeli jaje. Ne
sje}am se {ta je bilo s njim. Vjerovatno je poje-
deno. Ali kako smo ga pojeli, ja se toga vi{e ne
sje}am.
Srbi koji su opkolili Sarajevo htjeli su da
Bo{njaci u Sarajevu pomru od gladi. Ti Srbi su
htjeli da od gladi umru i oni Srbi koji su ostali u
Sarajevu; htjeli su da od gladi umru i Hrvati koji
su ostali u Sarajevu; htjeli su da umru od gladi
i Jevreji koji su u Sarajevo do{li 1492. a koji su
te 1992. godine ostali u Sarajevu; htjeli su da
umru od gladi.
Ali su Srbi najvi{e `eljeli da od gladi pomru
Bo{njaci. I od `e|i. I od studeni. I od metaka. I
od granata. Za{to? Zato {to Bo{njaci nemaju
drugu zemlju doli Bosnu, a Srbi ho}e zemlju;
BEHAR 101-102
 Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA

zemlju Bosnu, ili komad zemlje Bosne. Zato {to

Srbi ho}e da pro{ire Srbiju. Da su Srbi za ove
~etiri godine uspjeli Bo{njake pomoriti gla|u,
oni bi onda zemlju Bosnu, u najboljem slu~aju,
podijelili s Hrvatskom popola.
A da su i Srbi i Hrvati to htjeli i `eljeli ve} oda-
vno, vidi se po tome {to su sve Bo{njake, uz
pomo} raznih ~arolija, bili za~arali, otprilike,
stotinu {ezdeset godina, od 1832. do 1992.
1832. godine sam Bo{njak se za svoju Bosnu
pobio sa svojim ro|enim ocem - sultanom,
Turskom. (Pobio bi se on i sa ro|enim djedom
da mu djed ve} nije bio umro.) ^im je Bo{njo
vidio da je njegov ro|eni otac, sultan, Milo{u
Obrenovi}u dao Srbiju kao nasljednu
kne`evinu, on se odmah sa sultanom `estoko
potukao tra`e}i i za sebe Bosnu. Da je bogdom
znao, da je na lijep i mudar na~in zatra`io,
mo`da bi mu je otac i dao. Ovako, ~ak i mimo
o~eve volje ali, ipak, s o~evim pristankom (mati
se nikada ni{ta nije pitala), 1878. godine Bosna
je pripala Austro-Ugarskoj koja je u Bosnu u{la
s pritajenom nadom da }e sve Bo{njake za sto-
tinu godina pokrstiti, pa je prvo, budu}i da je
bila mnogo ve}i ~arobnjak od Bo{njaka
Bo{njaku oduzela ~aroliju identiteta - ime, a 4.
oktobra 1907. zabranila mu da svoj jezik imenu-
je onako kako ga je do tada i imenovao - bosan-
skim jezikom. Kako Islam nije nikakva ~arolija,
a sam islam zabranjuje ~aranje, vjeru mu, ipak,
nije mogla oduzeti.
U Bosni se tada pojavljuju ~arobnjaci iz Srbije s
gr~kim, a iz Hrvatske s rimskim kapama na
glavi, te bosanske katolike i bosanske pravo-
slavce za~aravaju hrvatskim i srpskim ~aro-
lijama identiteta, a mnogi ra{~arani i
razgoli}eni Bo{njaci, da bi umakli svom vlasti-
tom stidu, ostavljaju domovinu i odlaze u
Tursku. Bilo je to bolno u toj jednoj ljudskoj
dimenziji i bit }e bolno zauvijek. Nije se moralo
toliko puta potom ponoviti. I sada ove poslje-
dnje ~etiri godine na nastravi~niji na~in. Tako je
uvijek bilo kada se protiv ~arobnja{tva nije
na{la velika ljubav i pravi junak.
Potom je srpski kralj Jugoslavije ~arobnim
rije~ima agrarna reforma bosanskim begovi-
ma oduzeo svu zemlju, {ume, pa{njake i orani-
ce. Agrarnu reformu je trebalo, tobo`e, provesti
i u Hrvatskoj i u Vojvodini, ali je agrarna refor-
ma provedena samo u Bosni. Bo{njak je ostao
bez imena, imenovanja jezika (ku}e bitka) i bez
zemlje. Kada je nakon Kraljevine Jugoslavije
do{la ateisti~ka komunisti~ka Jugoslavija, oti-
mana mu je i vjera.

BEHAR 101-102 89
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
Tako sam se ja 1940. godine rodio s neobi~-
nom rije~ju za identitet - Neopredijeljen - ne da
ne{to jesam, nego da ne{to nisam. (Moja, pak,
slavenska mater mi je, da mi Bog oprosti, po-
nekad veoma ~udnovata, ~ak, mo`da neura-
~unljiva).
Kada sam tako Neopredijeljen napunio dvade-
set i {est godina, u{ao sam jednom prilikom,
sje}am se, u jednu kafanu i glasno i izazovno
upitao prisutne: Ima li ovdje Neopredijelje-
nih?! - na {to su dvojica-trojica Neopredijeljenih
sko~ila da me zadave. To je te{ko objasniti. Bio
sam Neopredijeljen - zvani~na (~arobna) rije~
komunisti~ke Jugoslavije za cio jedan autohto-
ni narod - sve do 1971. Paradoksalno (ali,
zapravo, uop}e i nije) ~arobnjak-bezbo`nik od
1971. godine Bo{njaku dopu{ta da umjesto
Neopredijeljen s malim n, bude Musliman s
velikim m. Njegovo pravo iskonsko ime nije
mu bilo dopu{teno.
Posljednji genocid nad Bo{njacima (od ukupno
desetak za posljednjih tri stotine godina) na
prostorima biv{e Jugoslavije, izvr{en od strane
Srba, a potom i prvi put od Hrvata s blagoslo-
vom Zapada u agresiji na Bosnu i Hercegovinu
1992., vratio mi je ono {to mi nije ni moglo biti
oduzeto, jer se podrazumijeva, moje narodno
ime, ali sam se ja li~no sukobio s novom oso-
benom pote{ko}om o kojoj do sada ni od koga
ni{ta nisam ~uo, niti sam o njoj mogao {ta
pro~itati u knjigama. Ali prije nego {to imenu-
jem taj svoj problem, treba da ka`em jo{ {ta se
krije iza ~arobne rije~i inspiracija, jer je to
druga rije~ u naslovu ovoga teksta.
Rije~ inspiracija prevedena na bosanski zna~i
nadahnu}e. Meni, kao knji`evniku, poznata i
bliska kao ro|ena sestra. Ali, na`alost, bosan-
ska narodna poslovica ka`e: Sestra bratu uvi-
jek rada, a brat sestri kadno-kada!
Pote{ko}a s kojom sam se suo~io jeste takve
naravi da je ja nikome ne bih smio re}i osim
vama, jer u nju, prije svega, treba povjerovati.
Naime, kada sam sam pa - sjedim, gledam,
mislim - odjednom uvi|am da ja, zapravo, i
nemam nikakvih osobina! Ako bih to rekao lite-
rarno, mogao bih kazati ovako: nisam nikakav
lik. Pri naprezanju da doku~im neku svoju oso-
binu, naro~ito neku duboku i slo`enu, uvijek
mi, u najboljem slu~aju, najkarakteristi~nija
moja osobina ispadne to da sam - pu{a~ (oko
~etrdeset komada cigareta dnevno). Mo`da mi
je zato toliko i draga ta osobina {to mi se ~ini
da je jedina. Iako bi se, dabome, mogla ozna~iti
kao porok. Sve drugo, to {to spavam, jedem,
90
hodam i tome sli~no, ne ~ini mi se da su oso-
bine vrijedne pomena.
Ako bih odbacio pu{enje, ~ini mi se da bih
onda bio bez i jedne jedine osobine. Ali isku-
stvo knji`evnika mi govori da knjigu u kojoj liko-
vi nemaju razli~ite osobine uop}e ne mogu niti
pisati niti napisati, a iskustvo ~itaoca mi govo-
ri da knjigu u kojoj nema likova s mnogo raznih
osobina ne mogu ~itati, ona mi je dosadna.
Melek i {ejtan su posljednje dvije rije~i u naslo-
vu ovoga ~lanka. Melek je nevidljivo, ~isto i
bezgrje{no bi}e, a {ejtan je nevidljivo, prljavo
bi}e koje ~ovjeka navra}a na zlo i svakakve
druge nevaljal{tine: na apsurd, egzistencijali-
zam, komunizam, fa{izam, nacionalizam, kubi-
zam, poentilizam, drogu, blud, kocku.
To {to sam Bo{njak, to je dar mojih predaka i
Prije osam stolje}a [ejhul-l-Ekber (Ibn Arebi)
re~e: namaz je i{aret vida, post je i{aret okusa,
Zato ja, Ned`ad Ibri{imovi}, bo-
rac III ~ete V bataljona V brdske
dobrinjske brigade i bosanski pi-
sac nare|ujem da se Jovo Divjak
odmah pusti a sve Bosance bez
razlike na vjeru koji vole dr`avu i
Republiku Bosnu i Hercegovinu i
bore se za nju upozoravam da
ljude, ma ko oni bili, koji su uhap-
sili Jovu Divjaka dr`e na oku i
pru`e im priliku da se poprave.
moga naroda, to {to sam Bosanac to je dar
moje zemlje, a {to sam musliman to je dar
Allaha Uzvi{enoga i sve troje sam na neki na~in
u sebi zatekao. Inspiracija kojom se nadahnju-
jem dolazi iz tih tamo za~aranih dubina, nevi-
dljiva je, samo bljesne i iz tih tamo dubokih
bunarova mogu je, dakle, iznositi samo ona
dva nevidljiva bi}a. Kako u tom kratkom blje-
sku prepoznati darove koje donosi melek, a
kako prepoznati darove koje nudi {ejtan?
Ako `elim ne{to kupiti, ili negdje otputovati, za
to na Zemlji ima i vremena i prostora, ali ako
pobrojim osobine koje ne}u: lagati, krasti,
ru{iti, ili osobine koje ho}u: plemenitost, hra-
brost, dobrotu, ljubav, onda ni pedlja zemlje ni
djeli} vremena ne nalazim za njih.
Mogu poku{ati i nastojati da budem identi~an
samo onome ne~emu [to se ne da imenovati i
za~arati, a to je da budem jedan neprekidno
`ivi ajet (znak) koji slavi i veli~a ime Allaha
Uzvi{enoga.
HAD@D@
(aprila 1996)
Bismillahir-rahmanir-rahim
I oglasi ljudima had`d`, dolazi}e ti pje{ke
i na kamilama iznurenim; dolazi}e iz mjes-
ta dalekih!
(Kuran, El-Had`d`, 27.)
Gori moja svijest, gori moje pero, ja sam
had`ija!
Kada se krene na had`d` put pod nogama
tvrdne, staje{ ~vrsto objema nogama na
zemlju, ali du{a sve vi{e mek{a i suze naviru
na o~i.
zekjat je i{aret dodira, a had`d` je i{aret sluha,
te ti ja, Ned`ad lbri{imovi} - duhand`ija, nani-
jetim da odem na had`d`, tako obavim peti
islamski {art, a i da vidim {ta }u ~ut.
Allahovom milo{}u darovanjem kralja Fahda
bin-Abdul-Aziza nas pet stotina Bo{njaka dru-
goga dana mjeseca Zu-l-hid`d`e 1416. godine
hid`retske u|emo u avion i odemo u Saudijsku
Arabiju.
Do te, 1416. godine hid`retske ~etrdeset i ~etiri
mjeseca u Bosni se bio boj. Iako su lica
Bo{njaka bila lijepa u boju, kada je boj prestao,
ja vi{e nisam vidio nijednog ~ovjeka i mislio
sam da mi je Allah d`. {. oduzeo ili vid ili ljude.
Ali na putu za Mekku ugledam pet stotina
Bo{njaka nurli-lica i zato {to su bili muslimani
kao i ja stanem ih gledati s ljubavlju i rado{}u
sasvim izbliza i bez ikakva snebivanja. Sigurno
su na dobitku oni koji su ljudska lica cio `ivot
gledali tako.
Do{av{i u Mekku ugledam jo{ zaista mnogo
ljudi koji su do{li sa svih strana svijeta da
obave had`d` pa mi se tako ispuni dova da
makar neko vrijeme svuda oko mene budu
samo muslimani.
Dvije stvari da ka`em odmah, jednu o svom
stanju prije nego {to sam krenuo na had`d` i
jednu o svom stanju kada sam se vratio s
had`d`a.
Kada sam saznao ~as i dan polaska na had`d`
(deset sahata dvadesetoga aprila hiljadu devet
stotina devedeset i {este godine) sav sam pre-
trnuo, na trenutak sam bio du{a bez tijela, a
moje bi}e nijemo je rastvorilo svoje latice
BEHAR 101-102

poput kakva golema cvijeta u spremnosti da
izvr{i jednu obavezu i primi jednu odliku musli-
mana - had`d`. Trebalo je od tada to stanje
spremnosti za obavljanje had`d`a, nakon duga
nijeta odr`avati pomno paze}i da ne{to
nepo`eljno ni veli~ine truna, grje{no, tu|e ili
strano samome had`d`u, ne pane u raskrilje-
nost srca. Obuzela me je jedna vrsta zanosa i
pune spremnosti za sveti put i odlu~nost da se
i zapretenim snagama u sebi koje jo{ nisam ni
takao ni rabio, svijetla obraza i uzdignuta ~ela,
ponesem sa svakom pote{ko}om i neo~ekiva-
no{}u na putu za Mekku.
Ali sve se, hajrom hajirli, dobro okon~alo.
Borave}i u Mekki i Medini prvi put u svom
`ivotu nisam `udio da se vratim ku}i, niti sam
pomi{ljao na dan povratka.
A kada sam se vratio s had`d`a i nakon duga i
naporna puta prepoznao svoju postelju,
sa~ekao no}, legao da spavam, prvo i jedino
{to sam sanjao bio je - had`d`. I drugu no}
sam legao da spavam i opet usnio had`d`. I
tre}u. I tako sedam no}i zaredom. Legnem da
spavam, sanjam had`d`, opet do|e no} i vrije-
me za po~inak i ponovo sanjam had`d`. San ko
san, niti ga mogu dozvati, niti ga mogu, kad
nastupi, odagnati, ja nad njim nisam gospodar,
ali sedam puta zaredom u mojim snovima se
prepli}u Kjaba, Arefat, Muzdelifa, Mina, obrisi
Arabije i bijeli mramor Mesd`idu-l-Harama,
mehak kao poste}ija, a da ni jedan jedini put
svetost had`d`a nije bila ni~im nakinuta ili
natrunjena. Moja du{a je uistinu bila
ope~a}ena had`d`om i ja sam sedam dana
zaredom bio had`ija i u snu i na javi!
Sada tih sedam had`ijskih snova dr`im u svom
pam}enju poput no}ne niske crnih bisera, pa
ma {ta o tome rekao Sigmund Frojd.
Ali kako da opi{em had`d` kada sam ja gledao
samo svoje Bo{njake, nagledati ih se nisam
mogao. Ja jesam u svojim {akama, kao malo
vode na dlanu, donio Kjabu ku}i, ali sva je moja
du{a izre{etana licima mojih Bo{njaka sa koji-
ma sam i{ao na had`d`. Ja sam, zapravo,
hodo~astio u Bosnu! Pet stotina ljudi iz Bosne
i Hercegovine i me|u njima ja - duhand`ija! To
je bogatstvo moga had`d`a. Ja sam morao
oti}i u Mekku da bih na{ao Bosnu u tim ljudi-
nama!
Ta to su moji muslimani, ta to su moji Bo{njaci,
ta to su moji zemljaci! Kako sam to ja do tada
gledao ljude? Ta to su najbolji, ta to su najoda-
braniji, ti Bosanci, ti Hercegovci, ti ljudi, ti
borci, ti junaci i o~evi {ehida iz Grada~ca, iz
BEHAR 101-102
Cazina, iz Bu`ima, iz @epe, iz Gora`da iz svih
krajeva Bosne... znam im damar, znam im
rije~, znam im drhat du{e u prsima. Nismo i{li
u boj, i{li smo na had`d`; nismo i{li u njivu
kopat, i{li smo na had`d`; nismo i{li na sijelo,
i{li smo na had`d`; nismo i{li na teferi~, i{li
smo na had`d`; svako sa svojim nijetom, svako
sa svojom mukom, svako sa svojim dovama
Uzvi{enom i Milosnom Allahu d`ele{anuhu
kojem smo se odazivali telbijom: Lebbejke
Allahume lebbejk... Odazivam ti Allahu, odazi-
vam! Odazivam Ti se. Nema{ sudruga.
Odazivam Ti se! Zahvala, blagodati i vlast pri-
padaju samo Tebi. Ti nema{ sudruga. I odmah,
sprva puta su se pokazali dostojni svoga
bo{nja~kog imena.
Nakon had`d`a ne samo da vidim ljude,
nego slu{am muziku ljudskog lica
Sa nama Bo{njacima koji smo po{li na had`d`
bilo je i desetak ljudi ro|enih u raznim islam-
skim zemljama, ali koji su ve} kra}e ili du`e vri-
jeme u Bosni (neki i po desetak godina) i koji
su se s Bosnom srodili i orodili. Hrvati puste da
svi Bo{njaci pre|u granicu Hrvatske, ali na{oj
arapskoj bra}i preprije~i{e put. Tad Bo{njaci
reko{e: Ako ne pustite njih, nemojte ni nas!
Te ti tu, nakon vi{e od pet sahata sabura,
Hrvati popuste i sve nas puste, a Bo{njaci time
~asno potvrde svoj uhuvet {to moje pero s
ponosom bilje`i.
Sudar moga bi}a s Bo`jom Ku}om, jer gromo-
vit je to udar u srce mumina, prvi put vidjeti
Kjabu, pustiti da ti pogled iz neposredne blizi-
ne, u neizmjernom blje{tavim svjetala
Mesd`idu-l-Harama, potone u njen tamni
pokrov i kuran-ske ajete na njemu izvezene
zlatnim koncem, taj sudar, taj prvi susret s
Kjabom i ti prvi koraci moga tavafa iziskri{e i
prosu{e puno, od ~ega se mo`da mo`e imeno-
vati troje:
jednost i jedno}a Bo`ja
da je u meni du{a dje~aka i
dare`ljiva jasno}a smisla {to mi je jedna `arka
dova, razbiv{i se
Bo`jom Milo{}u o zidove Kjabe, raznesena u
parampar~ad.
Onda su slijedili drugi krug obilaska, tre}i,
~etvrti, peti, {esti i sedmi sa hiljadama musli-
mana i muslimanki svih rasa i naroda svijeta.
Tavafio sam u grupi sa svojima glasno izgova-
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
raju}i dove u zanosu a{ka, a svaka ~ista i miri-
sna bijela kamena plo~a oko Bejtulaha na koju
smo bosim nogama stali ~inila nam se kao da
je pend`er du{e bosanskih {ehida. To su bili i
njihovi koraci.
Po{to smo klanjali sabah i iza{li iz Haremi
{erifa na nas se sru~i Bo`iji rahmet u vidu obil-
ne ki{e ~emu se veoma za~udimo i
obra|ujemo.
Nakon nekoliko dana, sasvim pri{av{i Kjabi, pri
jednom namazu izgovaraju}i: Allahumme salli
ala Muhammedin ve ala ali Muhhamed, kema
sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahim, inneke
hamidun med`id... Kjaba i ja se srodimo
sasvim, a du{a mi se potrese tako jako, da su
se u isti mah vidno potresli i oni koji su klanja-
li desno i lijevo u istome safu.
Ali najljep{i namaz bio je jedan ak{am-namaz
koji sam klanjao u Medini Munnevveri d`amiji
Muhammeda alejhi-sselam nakon obavljanja
had`d`a, skidanja ihrama i svih zabrana.
Munare Muhammedove s.a.v.s. d`amije u
Medini no}u izgledaju kao da su isklesane i
izrezbarene iz deset golemih stubova svjetla, a
danju kad sunce u`e`e, to svjetlo munara
naprosto pobijeli. Imao sam osje}anje da su
me mele}i spu{tali na sed`du i dizali sa
sed`de. Mo`da zato {to sam bio tako blizu
Revda el-Muttahhera jedne od Allahovih
d`ennetskih ba{~i. Zar je jedan bosanski
had`ija - duhand`ija uistinu hiljadu puta kla-
njao taj ak{am?!
Pa ipak najvi{e {to sam ponio sa had`d`a ~ini
mi se da je jo{ jasnija svijest o neizmjernoj
Allahovoj milosti koju sam osjetio u jednom
trenu dok sam obavljao saj.
U pustoj, goloj, crnoj pustinji, pod vrelim sun-
cem, potpuno sama Had`era s tek ro|enim
djetetom koje le`i na pijesku ide i tr~i nepreki-
dno tamo i ovamo od stijene Safe do stijene
Merve, jer ne zna {ta da radi od sebe bez kapi
vode. I kada pored djeteta voda najednom silno
pokulja Had`era se prepane i iz nje izbiju rije~i:
Zem-zem! Stani-stani! Da nije rekla zem-zem,
danas bi to bila velika rijeka u sred pustinje
Arabijskog poluotoka. Do{av{i u Sarajevo
po|em Ferhadijom i ugledam neprekidno
mno{tvo onih na ~iju sam hrabrost i dostojan-
stvo tokom opsade Sarajeva sasma ponosan,
ali na njihovim licima ne opazim ni traga svije-
sti o neizmjernoj snazi Allahove milosti i dobro-
te. Zaista je pro{lo vrijeme da se na to ponovo
navikavam.
91
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
Dotakao sam Kjabu i vidio je sa svih stra-
na i ona }e uvijek, kad god to budem
po`elio, biti tik ispred moga ~ela, a
nakon had`d`a ne samo da gledam ljude
bez snebivanja, nego sam sposoban
slu{ati i muziku ljudskih lica, muziku
kojoj ne sudim ja nego Allah d`elle
{anuhu.
Pa ipak da bi ovaj provizorni zapis moga
had`d`a uistinu sasvim ponio klicu isti-
ne, za kraj navodim stihove perzijskog
pjesnika Mula D`amija kao da su moji:
Srce u ruku uzmi (pripazi ga, budi pa`ljiv
prema njemu)
jer to je Veliki Had`d`
Jedno srce
bolje je od hiljadu Kjaba
Kjaba je zgrada Halila (tj. Ibrahima a.s.)
Azerovog (sina)
a srce - to je mjesto
u koje Uzvi{eni D`elil (Allah) gleda.
MOJ BABO [ABAN
I MAJKA NAFIJA HANUMA
Ro|en sam u Sarajevu, a `ivio u @ep~u.
Kad meni neko ka`e da me voli, ja ti se
onda i nogama i rukama odgurujem od
toga, jer ja to dobro ne razumijem.
Jedino razumijem kad ja ka`em da ja
nekoga volim. Ali, valja i to savladati.
Sam taj pojam ljubavi meni je prili~no
slo`en i zagonetan, iako imam uputu o
tome {ta je ljubav u jednoj od Bo`ijih knji-
ga, a to je Ind`il u kojoj ima ~uvena
Pjesma o ljubavi... ljubav je dobrostiva,
sve vjeruje, svemu se nada, nikad ne pre-
staje, ne hvali se, ne tra`i svoje... To je
dakle jedna pjesma o ljubavi u kojoj se
ta~no govori {ta je ljubav. Ali, ako se
nogama i rukama odgurujem kad ~ujem
da mene neko voli, onda ja smijem da
ka`em da volim Allaha d`elle {anuhu i
Muhammeda alejhiselam i moj bo{nja~ki
narod.
Babo moj, rahmetli [aban, pogino je kad
sam imao tri godine, tako da ja nemam u
svome sje}anju ni njegovu rije~, ni njegov
gest. Imam samo njegove fotografije.
Mogu re}i da sam svoga babu na neki
na~in sakupljao mo`da cio `ivot. Svuda
92
sam ga skupljo. Mislim da je jako va`no
da dijete, da ~ovjek zna svoga roditelja,
majku i oca i da je na neki na~in dovolj-
no da ima u pam}enju makar neku nje-
govu rije~, neku sliku ili neki gest. Volio
bih jako da se sje}am u`ivo svoga oca,
makar po nekom malom detalju koji bi
mi bio dovoljan da izgradim neki oslonac
u svome `ivotu. Tako ja prosto zavidim
~ovjeku koji je svoga oca mogao da
gleda godinu dana, a kamo li da ne
ka`em da je mogao svoga oca gledati 30
ili 40 godina. Zavidim ~ovjeku koji je
svoga oca gledao jedan dan, jer ja svoga
oca nisam vidio ni sekunde `ivog i to mi
je cio `ivot nedostajalo.
Moj otac [aban bio je visok, jak ~ovjek.
Bavio se sportom, studirao je pravo i bio
je otpravnik vozova na `eljezni~koj stani-
ci u Sarajevu, a rodio se u ^eli}u. Moja
majka, rahmetli Nafija hanuma, bila je
jedna izuzetna `ena i nije nikom dozvolja-
vala da je zove Nafo, nego samo Nafija
hanuma. I uspjela je da ubijedi sve svoje
kone i ljude da je zovu Nafija hanuma.
Ona je govorila: Allahu dragi, daj mi
lahku smrt i da nikome ne budem
muhta~. I njoj je Allah dragi usli{io te
njene `elje. Sama je, sve do 74. godine
`ivota brinula o sebi. Umrla je s cigarom
i s kahvom ispred sebe i s pletivom u
ruci. Allah d`.{. joj podario milost i
d`ennet.
@ep~e u kojem sam odrastao je za mene
uvijek bilo dragocjeno. Kada se zape-
tljam u misli iz kojih nisam mogao da se
raspetljam, onda bih oti{ao u @ep~e,
pogledao brdo Orlovik, oti{ao na Bosnu
ili pod Bosnu, kako smo mi govorili.
[etao bih poznatim krajolicima i posma-
trao poznata mjesta i ponovo raspetlja-
vao ono {to mi nisu mogli raspetljati ni
knjige ni ljudi. Posljednjih desetak-pet-
naest godina znao sam od svojih brda u
@ep~u uzimati snagu. Iza|em u veliko
{iroko `epa~ko polje, pa gledam Bukovik
i Orlovik i onda sa njih skidam u svoja
prsa snagu. Dojim se snagom, i onda
opet odlazim u bijeli svijet koji je zaista
bio po onoj Hobsovoj odredbi, da je
~ovjek ~ovjeku - vuk i onoj staroj Gr~koj,
da je vuk mjera svih stvari. Dakle, svijet
vampirski svijet, i onda bih se opet
BEHAR 101-102

vra}ao u @ep~e, kad bi mi nedostajalo
snage.
Izvadak iz intervjua SORO[ MI JE PRIZNAO DA
JE SAMO BIZNISMEN, april 1996
LA@NI PJESNIK
Poeziji, a ona mora uvijek biti u formi pje-
sni{tva, pjesme, s lahko}om se pridodaju
epiteti: uzvi{ena, tajanstvena, zanosna,
~udesna, i poezija sve to zaista mo`e i biti.
Poeziji i pjesmi, pa bilo da se ~ita, recitira,
ili pjeva, ljudska du{a je sklona i otvorena i
poezija }e u ljudskoj du{i uvijek na}i odziv.
Iako su mnogi pjesnici svjetsku, neprolaznu
slavu stekli u svojoj mladosti, francuski
pjesnik Rembo je napisav{i svoje pjesme do
dvadeset i prve godine, odlo`io svoje pero i
ostatak `ivota proveo kao putnik i trgovac,
ja sam pisanje poezije odgodio za starost. I
jo{ je odga|am. Objavio sam samo jednu
zbirku metafora pod naslovom Bosna je
}ilimom zastrta. Ostale moje knjige su
pri~e, drame, romani... Zanimljivo je da je
pod starost, takore}i pred smrt i veliki
bosanskohercegova~ki romansijer i rasni
pripovjeda~ ]amil Sijari} napisao pregr{t
veoma uspjelih pjesama koje su objavljiva-
ne u knjizi pod naslovom Lirika. Samo u
posljednjih desetak godina do ruku mi je
do{lo bezbroj stihozbirki, uglavnom, mladih
ljudi.
Ali moja namjera nije da se u ovom ~lanku
bavim ovim ili onim problemom poezije, bilo
u Bosni, bilo uop}e, nego je moja namjera
da u ovome ~lanku iznesem ne{to {to me je
beskrajno za~udilo i prenerazilo, jedan
fenomen za koji nikada nisam ni ~uo da
postoji, a to je fenomen la`nog pjesnika.
Da i takav se pjesnik pojavio. Gledao sam
agresijama razorenu, a potom minama raz-
gra|enu i zagra|enu Bosnu i gledao kako u
tako zapu{tenoj zemlji raste i ni~e sve i
sva{ta, kako u biljnom tako i u `ivotinjskom
carstvu i, izme|u svega {to je nicalo i niklo,
vidim nikao i la`an pjesnik.
U ljudskoj historiji nije rijedak slu~aj pojava
la`nog proroka, la`nog cara, la`nog dokto-
ra, falsifikatora novca, ali da zemlja mo`e
okotiti la`nog pjesnika to je svakako veoma
neobi~no. A takav se rodio u Bosni, znam
ga, `iv je, znam i kako se zove i gdje radi i
BEHAR 101-102
Ned`ad Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA
gdje stanuje a u svojoj biblioteci imam i
skoro sve njegove objavljene knjige.
Ima knjiga tako lijepih da ih uvijek iznova
i{~itavam, ili ima knjiga tako lijepih da ih
~itam po dva puta, po tri puta, ili ima knjiga
tako lijepih da jedva ~ekam da ih malo
zaboravim kako bih ih ponovo ~itao, ali ima
i knjiga, mahom dodu{e neobjavljenih, a to
znaju recenzenti, urednici izdava~kih ku}a i
redaktori, koje ljudsku du{u tako gorko
smu}uju da je to nepodno{ljivo. Ima i veli-
kih, cijenjenih i objavljenih knjiga koje su
dobre, ali te{ke, ili takve da je za njihovo
~itanje potrebno posebno raspolo`enje i
osobita priprema. Ima knjiga koje na ovaj ili
onaj na~in la`u, ali nema la`nih knjiga. Ima
veli~anstvenih, briljantnih pjesama, ima
pjesama dobrih, izvrsnih, ima lo{ih, jako
lo{ih, ima po~etni~kih pjesama, ima slabih,
zastarjelih, ali la`nih...?! E, to je pravo malo
~udo. A ja sam ovdje u Bosni na{ao jednog
la`nog pjesnika i s mukom, jadom i
ogor~eno{}u ~itao njegove la`ne pjesme!
Pjesma je u svim knji`evnostima uvijek
imala razli~ite znane i zadate osvojene i
priznate forme i oblike i uvijek su pjesnici te
forme ru{ili i uspostavljali nove sve do pot-
punog osloba|anja svake stege, ostaju}i
jedino u potrazi za sopstvenim individual-
nim izrazom. Poezija je, mo`e se re}i potpu-
no, beskrajno polje slobode, a hermetizam
je primjerena pjesni~ka forma. Pa kako to
ovaj moj pjesnik mo`e biti uop}e la`an?
Veliko pitanje, ali mo`e i ba{ zato to
isti~em. Jer on nije slab, niti lo{ pjesnik,
nego ba{ la`an. I ja }u to samo jednom
re~enicom objasniti, objelodaniti i ozna~iti.
On je la`an zato {to je skoro sve svoje pje-
sme, u dvije-tri objavljene zbirke napisao iz
pozicije bezo~ne, literarno bezo~ne proiz-
voljnosti. I ja taj neobi~an podatak da
Bosna ima ne lo{eg, jer lo{ih ima i previ{e,
nego la`nog pjesnika, u sredini koja ni malo
ne njeguje fenomen ~itanja, nego op}im
ustrojstvom obrazovanja njeguje samo
fenomen pisanja, i u op}oj klimi primjedbe
da svako smije uzeti sebi za pravo suditi o
knji`evnom djelu, a niko o, recimo, vi{oj
matematici ili kirurgiji, ne bih mogao ni
objelodaniti da, na sre}u i moje svekoliko
olak{anje, taj la`ni pjesnik nije tu nedavno
objavio i nekoliko pjesama koje nisu la`ne.
Pa kako se zove taj pjesnik?
93
POST SCRIPTUM

Ned`adova pjesma muslimanka

Potvr|uje se ono {to je gotovo protestno napisao jednom zgodom: Samo Bog zna
otkada je bio musliman i kakav je bio musliman. Svaki drugi napis nalik je na zlura-
do podmetanje. Uostalom, iz hadisa koji je {aljivo prepri~ao, saznajemo da se mo`e
biti i nevjernik, a pritom pisati muslimanske pjesme. Stvar je inspiracije, re~enog
izvornog nadahnu}a, a toga Ned`adu nije uzmanjkalo. Tako|er, oni koji su mu do
ju~er podmetali, danas se nadme}u kao njegovi kroni~ari i po{tovatelji, ne da bi pro-
movirali djelo Ned`ada Ibri{imovi}a nego da bi iz toga u{i}arili neku osobnu korist.
Da budu u `i`i knji`evne povijesti, ali ne kao vje~nici Ibri{imovi}i, ve} kao truhli
knji`evni mejti.

kog arapskog pjesnika. Ashabi su mu izrecitirali je-

dnu, pa je on tra`io jo{ jednu, i onda jo{ jednu i tako
dalje. A oni se na{i ashabi svi redom ibretili {to se to
na{ Poslanik, koji je poslan kao Milost svim svjetovi-
ma, nadahnjuje pjesmama nekog nevjernika. Jedan
od ashaba se odva`i pa upita Muhammeda, a.s.:
Allahov Poslani~e, a {to ti se toliko svi|aju pjesme
jednog nemuslimana i nevjernika. Na to Poslanik
odgovori: Mo`da on jest nevjernik, ali njegove pje-
sme su muslimanke!

Ova hikaja je samo jedna od mnogobrojnih koje kru-

Pi{e: Filip Mursel Begovi}
Prenosi se od had`i Ervina Jahi}a, koji prenosi od
hafiza Saudina, a on je ~uo od mutevelije iz Zenice,
koji je opet to prenio od had`i Ahmeda iz Ilija{a da je
neki insan u jednoj bosanskoj d`amiji, na nekom si-
jelu, zamolio knji`evnika had`i Ned`ada Ibri{imovi}a
da se prigodnim rije~ima obrati okupljenim d`emat-
lijama. Ovim lancem prenosioca, vjerodostojan on
bio ili ne, prenosi se hikaja o Ned`adovim pjesmama
muslimankama. Prenosi se da je Ned`ad Ibri{imovi}
bio nemalo zbunjen ovom molbom jer nije nakanio
tu ve~er i{ta govoriti. Neko vrijeme se me{koljio na
mjestu. Hm, pa ne znam, ja.. {ta bi, pa, nisam ja ho-
d`a No, suo~en sa znati`eljnim pogledima d`e-
matlija koji su o~ekivali da im se obrati veliki knji-
`evnik, Ned`ad se odva`io i krenuo pripovijedati: Ne
znam ja da li je ba{ to~no tako, ali ~itao sam ja neki
hadis, Boga mi ne mogu se sjetiti koji, da je na{ Pos-
lanik, s.a.v.s., i{ao iz Mekke u Medinu u pratnji svo-
jih ashaba. Pa je na tom dugom i iscrpljuju}em putu
tra`io od njih da mu recitiraju pjesme predislams-
`e po raznim neformalnim knji`evnim domjencima,
ali, o~ito, i onim neformalnim d`amijskim. Po cijeloj
Bosni se prepri~avaju dogodov{tine dobrog Ned`ada
Ibri{imovi}a, prenose se brojni utisci i sje}anja na
jednu od najbriljantnijih osobnosti koja je hodala tom
zemljom. Hikaja o pjesmama muslimankama sasvim
se uklapaju u pretpostavke Ned`ada Ibri{imovi}a da
svaki autor pi{e inspiriran {ejtani ili ruhani inspiraci-
jom. To jest, pi{e inspiriran svojom ni`om prirodom
koja dolazi od {ejtana ili onom vi{om ruhanijetskom
koja dolazi od Boga. Bilo je zanimljivo promatrati
medijske napise nakon preseljenja na bolji svijet jed-
nog od najve}ih bo{nja~kih knji`evnika. Naime, neki
koji su mu do ju~er okretali glavu, nazivaju}i ga
bo{nja~kim fa{istom (u svome neznanju, pritom
prosu|uju}i, vrlo grubo, da je rije~ o osobi ideologizi-
ranoj islamom), uskra}ivali mu (nemu{tim metoda-
ma dekonstruirali) gdje god su stigli i umanjivali
stvarnu knji`evnu veli~inu a javljali su se netom
nakon njegove smrti sladunjavim tekstovima punim
su}uti i s obzirom na svoje stalne podriva~ke rabote
usiljenim i iskupiteljskim In memoriam teksti}ima.

94 BEHAR 101-102

No, to nam je ve} poznato, i
na`alost, svjedoci smo takvih
cikli~kih, post mortem ucviljenih
tekstovnih idolatrija, koje su
zakasnile zbog institucionalnih
knji`evnih zihera{a. Ostaje ipak
monument Ibri{imovi}eva djela i
pripovjeda~ko poetska opijenost
magijom rije~i. Du{obri`nicima,
koji nisu znali kome zapravo de-
nuncirati njegovo muslimansko
nadahnu}e, najlak{e je bilo izno-
vice otkrivati njegov ve} odba~eni
tubitak svjetovnja{tva iako time
nikoga nije o{tetio, nego, pretpo-
stavljamo, samo sebe sama.
Potvr|uje se ono {to je gotovo
protestno napisao jednom zgo-
dom: Samo Bog zna otkada je on
bio musliman i kakav je bio mus-
liman. Svaki drugi napis nalik je
na zlurado podmetanje. Uosta-
lom, iz hadisa koji je {aljivo prep-
ri~ao, saznajemo da se mo`e biti i
nevjernik, a pritom pisati musli-
manske pjesme. Stvar je inspira-
cije, re~enog izvornog nadahnu}a,
a toga Ned`adu nije uzmanjkalo.
Tako|er, oni koji su mu do ju~er
podmetali, danas se nadme}u
kao njegovi kroni~ari i po{tovate-
lji, ne da bi promovirali djelo
Ned`ada Ibri{imovi}a nego da bi
iz toga u{i}arili neku osobnu ko-
rist. Da budu u `i`i knji`evne povi-
jesti, ali ne kao vje~nici Ibri{i-
movi}i, ve} kao truhli knji`evni
mejti. Ned`adova popularnost,
me|utim, ponajvi{e me|u vlasti-
tim narodom, mo`e se pripisati
velikoj ljubavi toga autora prema
Bosni i njenim stanovnicima. Iz
toga proizlazi da je ta ljubav bila
obostrana. Uostalom, ne pripada
li njegovo djelo upravo njima, nje-
govim ~itateljima ma gdje oni bili i
bez obzira na vjeru i nacionalnu
pripadnost.
Treba istaknuti, kao neku vrst
uredni~ke opaske, da je ovaj te-
BEHAR 101-102
BOSNA
Bosna, to je jedna dobra zemlja
kad pla~e klobu~aju kiseljaci
sagni se i pij, niko se ne ljuti
U Bosni ima jedna ti{ina
u toj ti{ini jedna njiva
u toj njivi obeharalo stablo
Bosna zimi po svu no} srebrom zvoni
Bosna ima Bosanca
Kad Bosanac lije`e na po~inak
on polahko glavu spu{ta na zemlju
da zemlju ne povrijedi
Bosna ima majku
Majka se popne na brdo iznad pruge
pa mahne ma{inovo|i
Majka mahne ma{inovo|i
a lokomotiva krisne
Bosna ima ku}u
u ku}i `ivi starica
njen osmijeh je ajet o D`ennetu
Izuj obu}u kad prelazi{
Koranu, Glinu
Savu i Drinu
Operi noge u rijekama
Bosna je }ilimom zastrta
matski broj Behara nastajao vi{e
od dvije godine. Na po~etku je bio
zami{ljen vrlo ambiciozno kao
neka vrst odgovora na slabo me-
dijsko pra}enje izdanja Ibri{i-
movi}evog romana Vje~nik u
izdava~koj ku}i V.B.Z. u Zagrebu.
Prva ideja je bila da okupimo tri-
desetak najuglednijih knji`evnih
kriti~ara i knji`evnika iz ~itave
regije da pi{u o Ibri{imovi}evom
djelu i da ga dostojno i vrijedno-
sno valoriziramo u Hrvatskoj
POST SCRIPTUM
kao {to je i zaslu`io. Ned`ad je bio
odu{evljen idejom, ali nakon prvih
kontakata s mogu}im suradnici-
ma shvatili smo da je odaziv slab.
Na{a ambicija da Vje~nika
predstavimo Hrvatskoj neo~eki-
vano se uru{ila i bila je odgo|ena
do daljnjeg. Kako bi se autoru
barem malo iskupili, dok je on
~ekao svoj Behar, na zadnjoj kori-
ci objavili smo jednu od njegovih
najpoznatijih pjesama pod nazi-
vom Bosna. Me|utim, pjesma je
bila skinuta s nekog internetskog
sitea i nije bila u obliku u kojem je
izvorno pisana. Tada smo nau~ili
da Ned`ad, ~ekaju}i svoj tematski
Behar, itekako dr`i do svojih pje-
sama posebice do onih koje
imenuje ruhani muslimankama.
Pjesma Bosna je, vjerovali vi ili
ne, muslimanka. Tada je uredni{-
tvo Behara obe}alo da }e pjesmu
muslimanku tiskati ponovo i uz
ispriku.
Ovom prigodom to ispravljamo
objavljujemo pjesmu u njenom iz-
vornom obliku, onakvu kakva tre-
ba biti i onakva kako bi je svi ubu-
du}e trebali pretiskavati i koristiti
za rahatluk i izvo|enje. Bo`jom
voljom, Ned`ad Ibri{imovi} nije
do~ekao objavljivanje ovog Be-
hara.
Halali Ned`ade, halali pjesmo
muslimanko {to smo te objavili s
neznatnim, ali za njenog autora
pogolemim gre{kama. Nadamo
se da smo ovime poravnali na{e
dugove.
[to se same pjesme ti~e ona se
uzdi`e pred nama toponimski
draguljna, hidronimski umivena,
floristi~ki mirisna i u arhetipu
majke kao sigurno uto~i{te i kao
najdublji sklad ljubavi za sve one
koji granice Bosne osje}aju kao
granice vlastite ko`e.
95
BERI]ET RIJE^I

Jezik je izgleda uvijek kod svoje ku}e, nigdje ne ide, jer ne samo u bosanskom, nego i u svim jezicima svi-
jeta nedostaje hiljade razli~itih rije~i za nostalgiju. Nostalgija uvijek, ma gdje oti{ao, ostaje kod ku}e i jezik
je ne poznaje, ni onaj koji si ostavio, ni onaj u koji si u{ao.
*
Vi{e volim biti mali musliman nego veliki ~ovjek. A mo`da sam mogao re}i i da vi{e volim da budem
malo musliman, nego puno ~ovjek. Postoje i d`ini, nevidljiva bi}a, od kojih su neki muslimani, a neki
nisu. Postoji ~ovjek koji bi htio da bude in`enjer, nije zadovoljan samo time da bude ~ovjek...
*
Ni u kakvoj zemlji ne mogu ostati du`e od sedam dana. Nakon sedam dana hvata me nesvjestica.
I {to je jo{ ~udnije, mo`e u toj zemlji biti obilje hrane za mene, ali koliko god da jedem, ja sam gla-
dan. Samo ti mene vrati mojoj ku}i!
*
U Bosni vlada privid muslimanstva, a onda je i taj privid hipertrofiran, nakaradno izvikan, muslimani ne-
maju utjecaja ni na {ta, u knji`evnosti pogotovo. I u vascijeloj Bosni su neprekidno izvrgnuti vrije|anju,
napadanju, nerazumijevanju, zastra{ivanju i takvim stvarima kako ondje gdje su ve}ina, tako i ondje gdje
su manjina.
*
Osnovni pojam humanisti~ke religije neoliberalne dogme ljudska prava je pogre{an, mo`e se re}i
prava za sve ljude, a ne mo`e se re}i ljudska prava jer bi onda trebalo da su ostvarena (kao {to su
ostvarene ljudske o~i, ili ljudske ruke).
Nedad Ibri{imovi}

Valjda }e mi se sada napokon prestati podsmjehivati kada ponovim:

Ned`ad je bio najve}i umjetnik ikada ro|en u Bosni i Hercegovini.

Abdulah Sidran