SVEUILITE U SPLITU

SVEUILINI ODJEL ZA STRUNE STUDIJE

SPECIJALISTIKI DIPLOMSKI STRUNI STUDIJ POLITEHNIKE

PETAR LJUMOVI

DIPLOMSKI RAD

IZBOR MATERIJALA
ZA IZRADU KALUPA ZA TLANO LIJEVANJE

Split, rujan 2013.

 SVEUILITE U SPLITU
SVEUILINI ODJEL ZA STRUNE STUDIJE
SPECIJALISTIKI DIPLOMSKI STRUNI STUDIJ POLITEHNIKE

PREDMET: IZBOR MATERIJALA

DIPLOMSKI RAD

KANDIDAT: Petar Ljumovi

TEMA DIPLOMSKOG RADA: Izbor materijala za izradu

kalupa za tlano lijevanje

MENTOR: Igor Gabri, pred.

Split, rujan 2013.

2
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUILITE U SPLITU
Sveuilini odjel za strune studije

Studij: Specijalistiki diplomski struni studij politehnike

Predmet: Izbor materijala
Nastavnik: Igor Gabri, pred.

DIPLOMSKI ZADATAK

Kandidat: PETAR LJUMOVI

Zadatak: Izbor materijala za izradu kalupa za tlano lijevanje

U radu je potrebno:

- razmotriti metodologije izbora materijala;

- odrediti kriterije izbora materijala kalupa za tlano lijevanje;
- izvriti izbor materijala primjenom opeg metodolokog procesa;
- opisati postupke modificiranja povrine s ciljem poveanja uinkovitosti izabranih
materijala;
- usporediti razliite metode izbora materijala;
- iznijeti zakljuke;
- navesti literaturu i izvore podataka.

Zadatak je predan kandidatu: 2. rujna 2013.

Rok za predaju diplomskog rada: 2. prosinca 2013.

Nastavnik

Igor Gabri, pred.

3
 Zahvaljujem se mentoru i predavau,
gospodinu Igoru Gabriu
na iskazanoj podrci i posveenom vremenu
pri izradi Diplomskog rada.

We are all strangers to our hidden potential

until we confront problems
that reveal our capabilities
Apoorve Dubey

4
SADRAJ

Saetak (Summary) ........................................................................................... 6

1. Uvod ........................................................................................................................ 7

1.1 Kratka povijest razvoja tehnikih materijala s primjerima ................................ 7

1.2 Vani parametri pri izboru materijala ................................................................ 12

1.3 Metodoloki pregled izbora materijala ............................................................... 18

2. Kriteriji izbora materijala za izradu kalupa za tlano lijevanje ....... 21

2.1 Procesi proizvodnje tlanim lijevom .................................................................. 22

2.2 Svojstva materijala kalupa za tlano lijevanje .................................................... 31

3. Izbor materijala prema opem metodolokom procesu ....................... 34

4. Postupci modificiranja povrine kalupa kao vaan dio
procesa izbora materijala ................................................................................ 61

5. Usporedba razliitih metoda izbora materijala ....................................... 66

6. Zakljuak ............................................................................................................... 73
Literatura .................................................................................................................... 74

Prilog 1 ....................................................................................................................... 76

Prilog 2 ....................................................................................................................... 77

5
Saetak

Diplomski rad pod nazivom Izbor materijala za izradu kalupa za tlano

lijevanje analizira metodologiju i glavne kriterije izbora materijala izrade kalupa za tlani
lijev, s naglaskom na metalne kalupe. U radu su opisani postupci tlanog lijevanja i namjena
spomenute tehnologije kao aktualne i danas iroko primijenjene proizvodne tehnologije.
Metodologija izbora materijala je provedena kroz konkretan primjer materijala kalupa za
tlani lijev koji se koristi u tvornici LTH Metalni lijev d.o.o. iz Benkovca. Preko parametara
kemijske, mehanike i metalografske analize uzoraka materijala iz tvornice, izvrena je
usporedba prethodno usvojenih kriterija izbora materijala izrade kalupa. Dobiveni rezultati
posluili su kao podloga za zakljuni osvrt na problematiku izbora materijala kao sloenog
koncepta koji integrira znanje, vjetine i iskustvo, ali i poznavanje odgovarajuih tehnologija
obrade povrine, popravka i odravanja funkcionalnog stanja alata. Cilj diplomskog rada je
dati doprinos optimiranju postupka izbora materijala kalupa za tlani lijev kroz opis
relevantnih parametara izbora i integraciju postojeih saznanja i iskustava na tom polju.

Summary

Through graduation work titled Material selection for die - cast production, the analysis
of material selection methodology and selections main criteria for die - cast manufacturing
process has been done, with the accent on metallic die- cast materials. In this work, the die -
cast technology with its purpose and processes, as the wide span production technology of
today, has been described. The material selection methodology has been applied throughout
the specific die - cast material example from LTH Metalni lijev d.o.o. manufacturing
facilities located in Benkovac. Through the parameters obtained from chemical, mechanical
and metallographic analysis that were carried out on die - cast material test samples from the
factory, comparison study has been given regarding previously accepted material selection
criteria. Given results were used as a platform for material selection issues final analysis
having in mind the complexity of the concept itself. The concept integrates knowledge, skills
and experience as well as cognition of relevant material surface processing technologies, tool
repairing technologies and its operational maintenance procedures. The main goal of this
work is to impose a die - cast material selection procedure optimization, by describing the
material selection relevant parameters and integrating experience and knowledge already
existing on this matter.

6
1. Uvod

Svi predmeti u naem okruenju napravljeni su od odreenih materijala. Upravo materijal,

kao temeljna kategorija u proizvodnom procesu, ponajvie odreuje trine i uporabne
karakteristike predmeta odnosno proizvoda. Uz materijal, za izradu odreenog proizvoda
potrebne su vjetine, znanja i iskustva ljudi te metode konstruiranja i manje ili vie sloeni
procesi, odnosno postupci proizvodnje.
Kroz povijest, cijela razdoblja su bila poistovjeena s nekom novootkrivenom vrstom
materijala ili s materijalima koji su se najvie koristili u to vrijeme; za izradu oruja, alata,
posuda, nakita i slinih svakodnevnih predmeta. Razvojem materijala, potakla se i izrada te
proizvodnja razliitih vrsta ureaja, strojeva i naprava. Razvile su se nove tehnike i
proizvodni procesi. Vremenom su se razvijale i usavravale razliite metode i vjetine koje su
doprinosile razvoju novih materijala. Od empirijskih metoda, preko matematikog
modeliranja i suvremenih raunalnih tehnika, do modeliranja mikrostrukture, atomskog
modeliranja i fizikalne kemije. Upravo ta sinteza primjene novih materijala i pripadajuih
usavrenih proizvodnih postupaka donose vrlo bitne prednosti na tritu kakvo je danas.
Tijekom vremena, za proizvode i materijale postavljaju se sve stroi zahtjevi u smislu
sigurnosti, nosivosti, pouzdanosti, trajnosti, ekologinosti, cijene itd.
Stoga, izbor materijala danas predstavlja mnogo kompleksniji zadatak nego to je to bio u
prolosti.

1.1 Kratka povijest razvoja tehnikih materijala s primjerima

Kada se govori o materijalima u ovom kontekstu, misli se na pojam tehnikih materijala

s odreenim fizikalno - kemijskim svojstvima bitnih za izradu industrijskih proizvoda. Danas,
procjena raspoloivih tehnikih materijala iznosi oko 70 000 [1]. Materijali na bazi eljeza
dostiu zasienje u proizvodnji i potronji, a istovremeno sve vie raste udio proizvodnje i
primjene aluminijskih, titanovih i magnezijskih legura. Polimerni, keramiki, a posebno
kompozitni materijali imaju sve veu ulogu u oblikovanju i konstruiranju razliitih proizvoda
u novije vrijeme.
Svojstva materijala gotovo je nemogue odvojiti od svojstava izratka ili proizvoda jer se
materijal izravno oblikuje u konani oblik. Raznovrsnost materijala u dananje vrijeme
ostvaruje se kombiniranjem materijala poznatih svojstava ime se ostvaruju namjenske
funkcije gotovog proizvoda.

7
 Slika 1. Prikaz evolucijskog razvoja materijala kroz povijest [1]

Sve vie je na djelu nova filozofija koja se temelji na konceptu projektiranja sustava i
strukture materijala usmjerenog na dobivanje eljenih svojstava u konanici. Ovaj pristup
najvie vrijedi za suvremene kompozitne materijale.

Slika 2. Osnovne grupe materijala: metali, keramike, stakla, polimeri, elastomeri i

njihove kombinacije razliitih svojstava koje ine hibride [2]

8
 Jedan od najzornijih primjera kako se mijenjao nain primjene i izbora materijala tijekom
vremena nalazimo u industriji zrakoplova. Naime, rani modeli zrakoplova bili su izraeni od
drva niske gustoe (smreka, balza), eline ice i svile. Drvo je ostalo kao glavni
konstrukcijski materijal okvira zrakoplova sve do duboko u dvadeseto stoljee. No, kako su
zrakoplovi postajali sve vei, drvo je postajalo sve manje praktino za tu namjenu.
Aluminijski okvir, npr. kao kod modela Douglas DC3 iz 1936., bio je rjeenje. Ovim
rjeenjem je poveana krutost na savijanje i vrstoa pri manjim teinama neophodnim za
vee domete letova. Aluminij je ostao dominantan konstrukcijski materijal civilnih
zrakoplova sve do zavretka dvadesetog stoljea. Potkraj stoljea, potreba za veom utedom
goriva i manjom emisijom tetnih plinova dovodi do uvoenja kompozitnih materijala. Njihov
izbor postaje sve atraktivniji bez obzira na cijenu i vee tehnike izazove.
Budunost izbora materijala okvira zrakoplova prezentirana je primjerom Boeing-ovog 787
Dreamliner - a iz 2010. godine (80% udjela su polimerni materijali pojaani karbonskim
vlaknima). Ova konstrukcija okvira predstavljena je kao 30% laka (po putnikom mjestu) od
konkurentnih zrakoplova.

Slika 3. Razliiti modeli zrakoplova kroz povijest: Wright iz 1903. (lijevo), Douglas DC3
iz 1936. (sredina) i Boeing 787 Dreamliner iz 2010. (desno) [3]

Zanimljiv je i primjer izbora materijala i tehnologije izrade bloka motora [4]. U relativno
kratkom vremenu razvili su se novi materijali i proizvodni procesi ovog temeljnog dijela
svakog motora s unutarnjim izgaranjem. Blokovi se, danas, u pravilu izrauju od aluminijskih
legura (A319 i A356 najee), ali jo uvijek i od sivog lijeva ili legura eljeza i drugih metala
poput kroma i nikla. Aluminijske legure imaju prednost pri izboru zbog manje mase i lakeg
provoenja topline (boljeg hlaenja). Ali, budui se kod diesel-skih motora javljaju vea
unutarnja optereenja, blokovi od sivog lijeva se i danas koriste barem za izradu blokova kod
motora manjeg obujma. Uz to, blokovi od aluminijskih legura imaju razmjerno malu tvrdou.
Bez uporabe kouljica unutar cilindara, konstrukcija ne bi bila uporabljiva jer bi se relativno
mekani blok brzo istroio.
No, rjeenje postoji za ovaj sluaj i to kroz izbor materijala. Naime, u aluminijsku leguru za
izradu bloka se dodaje silicij. Nakon lijevanja, cilindri se podvrgavaju jetkanju (nagrizanju

9
kiselinom) te se tako skida izuzetno mali sloj aluminija s unutarnjeg dijela cilindra i ostavljaju
tvrda zrnca silicija izloenima. Klip tada klizi preko tih zrnaca uz minimalno troenje i otpor.
Na slici 4. vidimo tri razliite izvedbe bloka motora. Razliita konstrukcijska rjeenja u ovim
sluajevima utjeu na izbor materijala i tehnologiju izrade.

Slika 4. Primjeri razliitih izvedbi bloka motora: aluminijski V8 motor LT -1 iz Corvette

Stingray, General Motors (lijevo), aluminijski 6 - cilindrini redni motor BMW
AG (sredina), VR6 motor koji nije ni redni ni V motor (tednja prostora)
Volkswagen AG (desno) [4]

Blok motora se, gotovo u pravilu, izrauje lijevanjem u nekoj od razliitih vrsta kalupa.
Tradicionalni proizvodni proces je pjeani lijev, pri kojem se primjenjuje postupak lijevanja
metala u pjeane kalupe. Potreba za veom preciznou, veom tonosti dimenzija i
izostanku rubova na mjestu spoja viedijelnih kalupa (srha), pridonijela je razvoju tehnike
lijevanja isparivim modelima. Ulijevanjem metala u takav pjeani kalup, isparivi materijal
tzv. pozitiv odljevka nestaje, a njegovo mjesto zauzima rastopljeni metal.
U konanici, blok motora se danas izrauje i uz pomo CNC glodalica. Premda moda zvui
egzotino, sam proces izrade je osobito brz; zavrne ili dodatne obrade gotovo da i nema. Po
zavrenom nacrtu, blok legure aluminija se postavlja u CNC stroj i odabire odgovarajui
program obrade.

Slika 5. Primjeri razliitih proizvodnih postupaka izrade bloka motora: pjeani lijev
BMW AG (lijevo), isparivi model - lijevo je gotovi aluminijski blok, a desno
polistirenski uloak kalupa - pozitiv odljevka, General Motors (sredina), CNC
glodalica za izradu bloka motora, Centroid Corporation (desno) [4]

10
Premda problem izrade konstrukcijskih detalja sloenije geometrije postoji, kao i problem
vie cijene postupka (reznih alata) od tehnike lijevanja, najvei problem koji nastaje kao
nuspojava ovog proizvodnog postupka je postupno rijeen. Naime, velika koliina otpada koja
nastaje ovim postupkom (i do 85%, ovisno o obujmu bloka), uz razvijene tehnike
recikliranja, postaje nova sirovina.

Izbor materijala vrlo esto predstavlja sloen problem usklaivanja odreenog broja
razliitih zahtjeva s jedne strane, te svojstava i karakteristika raspoloivih materijala s druge
strane. Sloenost izbora proizlazi iz velikog broja utjecajnih faktora, pri emu se mnogi ne
mogu pojedinano kvantificirati niti se mogu definirati njihove meuovisnosti.
Tablica na slici 6. pokazuje trendove proizvodnje razliitih materijala u milijunima tona
unazad 8 godina. Dominacija elika, drva i betona u odnosu na ostale materijale je velika. No,
koritenje i razvoj polimernih, keramikih i kompozitnih (hibridnih) materijala sve je vee.
Razloga za to ima vie; od sve sloenijih zahtjeva koji se stavljaju pred konstruktore i
tehnologe, preko naina dobave i proizvodnje, cijene, odnosa trine ponude i potranje, pa
sve do estetinosti, ekologinosti ili taktilnosti kao sve znaajnijim kriterijima za (ne)odabir
odreene grupe ili vrste materijala. Konkretni uvjeti eksploatacije sve vie potiu na
kompromisna ispunjavanja zahtjeva materijala, istrauju se najpovoljnija rjeenja u zadanim
uvjetima, tei se odreenim, realno ostvarivim izvedenim karakteristikama materijala.
U dananje vrijeme, izbor materijala, kao kategorija, sve vie postaje problem optimalizacije.
Istraivanje, razvoj i primjena novih materijala i tehnologija danas stoje uz bok
genetici, biotehnici, informatici i komunikaciji kao generike discipline znanosti i tehnike.

Slika 6. Tablica koliine proizvedenih materijala za 2005. godinu [1]

11
1.2 Vani parametri pri izboru materijala

Pravilan izbor materijala sve se vie namee kao nuan uvjet za postizanje, kako je
reeno, kvalitetnijeg proizvoda, uz kontinuirano unapreenje proizvodnih postupaka izrade i
konstrukcijskih rjeenja. S tim u svezi, optimalno vrijeme izbora materijala tijekom stvaranja
proizvoda predstavlja iznimno vaan parametar i trebalo bi nastupiti u to ranijoj fazi
projektiranja proizvoda. Proces razvoja proizvoda, od idejnog koncepta do konanog
detaljnog konstrukcijskog rjeenja odreuju etiri osnovne skupine faktora [1]. To su:

1. TEHNIKI - funkcijski i eksploatacijski zahtjevi, odgovarajua svojstva proizvoda -

proizvodna i energetska.

2. EKONOMSKI - trokovi razvoja i proizvodnje, cijena proizvoda, investicijski trokovi,

produktivnost i rentabilnost, mogunosti kooperacije, diverzificiranost proizvoda itd.

3. DRUTVENI, HUMANI - potrebe ovjeka i drutva u cjelini, uporabljivost proizvoda,

recikliranje i utjecaj na okoli, kulturoloka i informacijska svojstva itd.

4. PRAVNI - norme, zakoni, propisi, zatita izuma, patenta i modela, postupci proizvodnje
(know - how), itd.

Kada izbor materijala treba izvriti tijekom postupka konstruiranja, treba imati na umu da se
sam postupak konstruiranja provodi kroz tri karakteristine faze , iji redoslijed je iterativan:

1. Koncipiranje;

2. Projektiranje - razrada varijanti mogueg rjeenja;

3. Konstruiranje dijelova i tehnoloka razrada.

Izbor materijala se moe vriti u svakoj od faza, ali unutar razliite veliine skupa materijala i
s razliitim stupnjem preciznosti rezultata.

1. KONCIPIRANJE - razvoj svakog novog proizvoda poinje od poznatih zahtjeva. U

pogledu izbora materijala, sve varijante bi trebale biti podjednako prikladne u ovoj fazi.
Generiraju se osnovna funkcionalna svojstva materijala (vodljivost elektrine struje,
prozirnost, teina). Nadalje se definiraju polazni zahtjevi vezani uz: radnu temperaturu,

12
agresivnost radnog medija, vrsta vanjskog optereenja, oblik, dimenzije, izgled, itd. U
poetnoj fazi razvoja prevladavaju poznate, predvidljive skupine materijala pa je vrlo vano
postaviti kriterije usporedbe po irokoj lepezi mogunosti. Tu nastaju potekoe po jednakim
kriterijima usporediti npr. legure na bazi eljeza, lake legure i polimerne materijale.

Slika 7. Prikaz izbora materijala po fazama razvoja proizvoda [3]

2. PROJEKTIRANJE - u ovoj fazi potrebno je poznavati to vie informacija o materijalima

koje poznajemo iz standarda, kataloga i baza podataka. Slijedi detaljno razmatranje odreenih
skupina materijala te izdvajanje prikladnih skupina i vrsta materijala u obliku varijanti. Ova
faza trebala bi rezultirati praktinim specifikacijama dijelova i sklopova te utvrivanjem
skupa materijala i okvirni (naelni) tijek proizvodnog procesa. Ovdje se mogu racionalizirati
koliine ugraenog materijala, broj dijelova za ugradnju, mogu se razviti bolji proizvodi s
gledita energetske uinkovitosti, mogunosti reciklae te s gledita pouzdanosti.
Alati za projektiranje [3] omoguavaju modeliranje i optimizaciju, olakavajui sve faze
projektiranja. Modeliranje funkcija sugerira njezinu odrivu strukturu. Optimiziranje
konfiguracije sugerira ili poboljava oblik. Geometrijski i 3D paketi za modeliranje
omoguuju vizualizaciju i stvaranje datoteka koje se koriste za izradu prototipova na
numeriki upravljanim proizvodnim sustavima. Programski paketi tipa: DFM Design for
Manufacture (projektiranje proizvodnog postupka), DFA Design for Assembly

13
(projektiranje tehnologije spajanja) te programi za procjenu trokova omoguuju optimizaciju
s gledita proizvodnje. A da bi dobili traeni oblik, materijal treba podvrgnuti proizvodnim
postupcima. Proizvodni postupci ukljuuju primarne procese (kao to je lijevanje i kovanje),
postupke odvajanjem estica (tokarenje, glodanje, buenje), zavrne obrade (poliranje) te
postupke spajanja (zavarivanje, lijepljenje, itd.).

Slika 8. Primjeri familija i klasa proizvodnih postupaka [2]

14
Izbor oblika i materijala proizvoda diktirani su njegovom funkcijom [3]. Proizvodni proces je
uvjetovan materijalom (plastinost, obradivost odvajanjem estica, zavarljivost, mogunost
toplinske obrade, itd.). Proizvodni proces je oito uvjetovan i oblikom. Proces odreuje oblik,
veliinu, preciznost i troak. Odreeni oblik proizvoda ograniava izbor materijala i procesa,
ali istovremeno odreeni proces ograniava odabir materijala i oblika koji se moe izvesti.
Sloeniji oblik konanog proizvoda uvjetuje zahtjevnije specifikacije to rezultira veom
interakcijom oblika i proizvodnog procesa. Interakcije izmeu funkcije, materijala, oblika i
procesa temeljne su odrednice za postupak izbora materijala.

Slika 9. Interakcija izmeu funkcije, materijala, oblika i proizvodnog procesa [3]

3. KONSTRUIRANJE DIJELOVA I TEHNOLOKA RAZRADA - za veinu proizvoda

ovo je faza kada se odabire proizvoa (dobavlja) materijala izrade, uz poznate parametre
oblika, dimenzija, koliine, ukupnog troka materijala i proizvodnje te mogunost isporuke.
Zavrni konstrukcijski prorauni, razrada tehnolokog procesa, kao i zavrna trokovna
bilanca moraju se temeljiti na to jasnijim i preciznijim vrijednostima svojstava materijala
budui se te vrijednosti razlikuju od dobavljaa do dobavljaa. Budui su faze tijekom
postupka konstruiranja iterativne, slijedi da su meusobno povezani i uzajamno utjeu
parametri funkcije i izgleda proizvoda, proizvodnje i trokova izrade proizvoda na poloaj
izbora materijala u procesu razvoja i realizacije proizvoda. Konani cilj procesa razvoja i
realizacije proizvoda je stvaranje proizvoda koji e usuglasiti interese i zahtjeve kupca
(korisnika, naruitelja), trgovaca, proizvoaa i autora konstrukcijsko - tehnolokog rjeenja.
Izbor materijala vri se u prvom redu tijekom faze projektiranja i konstruiranja proizvoda.
Mogue je izbor vriti i tijekom izrade ili nabave, ali to je vie rezultat kasnijih promjena u
konstrukcijsko - tehnolokoj dokumentaciji koje je teko predvidjeti u poetku procesa
stvaranja proizvoda ili zbog pogrenih odluka donesenih tijekom konstruiranja. Upravo

15
konstrukcijski odjel utjee na vie od 2/3 trokova proizvoda to jasno ukazuje na
odgovornost pri aktivnostima kreiranja ideja i izrade tehnike dokumentacije proizvoda.
Dijagram na slici 10. prikazuje slijed aktivnosti tijekom razvoja proizvoda, ukazuje na
iterativni karakter odreenih aktivnosti tijekom procesa razvoja, te poloaj i vanost funkcije
izbora materijala u ovisnosti prema ostalim funkcijama i aktivnostima.

Slika 10. Dijagram tijeka postupka razvoja proizvoda [1]

Izbor materijala uvelike ovisi o vrsti i tipu proizvoda za koji se materijal bira. S obzirom
na mogunosti i uinak izborom materijala, prikladna je podjela na dva tipa proizvoda:

Proizvodi s gotovom dokumentacijom (licenca, kooperacija)

Vlastito razvijeni proizvodi i konstrukcije poput prilagodnih, varijantnih ili

novih konstrukcija.

Kod proizvoda s razraenom konstrukcijom ili ak tehnolokom dokumentacijom, materijal

moe biti vie manje definiran ili je doputena sloboda odabira. Pritom treba voditi rauna
da je materijal dostupan i obradiv raspoloivim tehnologijama i proizvodnim postupcima.
Kod prilagodnih i varijantnih konstrukcija, proizvodi spadaju u vii stupanj razvoja.
Odreeni parametri (oblik, dimenzija, tolerancija) mogu se mijenjati, ali osnovni funkcionalni

16
principi rjeenja ostaju nepromijenjeni. Ovi tipovi konstrukcija su najei u praksi i upravo
za njih se razvijaju sustavi tipizacije i standardizacije dijelova i materijala kao i postupci
projektiranja i dokumentiranja. Ove aktivnosti su esto raunalno podrane, s pristupom i
koritenjem baza podataka standardiziranih dijelova i sklopova.
Novi proizvod predstavlja svojevrsni kreativni izazov; kako i na koji nain izborom nekog
novog materijala postii i razviti neko djelotvorno rjeenje. Primjere takvog pristupa nalazimo
u konstrukcijama svemirskih letjelica i ureaja, fuzijskih reaktora, elektronici, medicinskim
implantatima, sportskim rekvizitima, igrakama, kuanskim aparatima i sl. No, novi proizvodi
generiraju i nove, sloenije zahtjeve, kakve postojei materijali nisu u mogunosti ispuniti.
Tada se pristupa tzv. projektiranju sastava (strukture) materijala sa eljenim poboljanim
svojstvima. Dakle, ispitivanje granica mogunosti postojeih materijala i proizvodnih
postupaka kroz razvoj i koritenje najsloenijih strojeva, upravo stvara potrebu za
usavravanjem postojeih i razvijanje (stvaranje) novih materijala.
Koncept izbora materijala u praksi pored navedenih kriterija odabira uzima u obzir i
odreeno iskustvo i subjektivnost instanci (konstruktora) koji donose odluke. Ovu tezu
potkrjepljuje primjer provedenog istraivanja o kriterijima odabira materijala u naoj
industriji [5] . U tom primjeru izbor materijala predstavlja postupak pretvorbe informacija o
proizvodu i materijalu, metodama i postupcima odluivanja te informacijskoj podrci. Istraen
je tijek stvaranja kriterija vrednovanja materijala. Kriteriji ukljuuju porijeklo, sloenost,
usporedivost, nain zapisa i informacijske vrijednosti u izboru materijala. Teorijskim
razmatranjem i modeliranjem utvreni su kriteriji odluivanja; formalizacija i objektivizacija
primjenom raunala i slojevitost definiranja materijala. Raunalno se provodi simulacija
izbora, fleksibilnom integracijom razliitih metoda i koritenjem baza podataka materijala.
Konstrukcijska dokumentacija tvornice navodi i istie reprezentativne dijelove (alatnih
strojeva i pumpi) s razliitim funkcijama i s razliito postavljenim radnim zahtjevima.
Mjerodavni konstruktori grupiraju kljune parametre za odabir materijala u etiri skupine:

1. Informacije iz postojeih konstrukcija - popis materijala ve primijenjenih za isti ili

slian dio prema vlastitim ili stranim konstrukcijskim dokumentima.

2. Kvalitativni (subjektivni) parametri - procjene stupnja oteenja, kontrola potrebne

otpornosti na troenje, parametri dimenzija, procjena trokova itd.

3. Kvantitativni (objektivni) parametri - mjerljivi zahtjevi i svojstva; mehanika svojstva,

cijena, trokovi materijala i proizvodnje.

17
4. Ogranienja - propisi, zakonski akti i norme koji odreuju prioritetne materijale za
odreeni proizvodni proces. Ogranienja se takoer mogu oitovati u nabavi materijala,
kao i u tehnologiji proizvodnje (kooperanti, vlastiti pogon).

Zbrajanjem uestalosti pojavljivanja pojedinog od navedenih kriterija stvara se statistiki

obrazac prosjenih uestalosti pojedinih kriterija. Statistika je pokazala kako se konstruktori u
ovom sluaju najvie odluuju za iskustvo i provjerena rjeenja pri izboru, odnosno
kvalitativne ili subjektivne parametre izbora.

1.3 Metodoloki pregled izbora materijala

Odluka o izboru optimalnog materijala metodoloki je posloena jo 70 - tih godina

prolog stoljea. Tri aktivnosti, ravnopravne po vanosti, trebale bi biti provedene u procesu
razvoja proizvoda; konstrukcijsko oblikovanje, izbor materijala i izbor postupka proizvodnje.

Slika 11. Prikaz veze konstrukcijskog oblikovanja, izbora materijala

i izbora postupka proizvodnje [1]

18
Ono to materijal nikako ne smije biti pri analizi izbora jest - unaprijed definiran. Materijal je
integralna varijabla istovremenog razmatranja razliitih mogunosti ispunjenja zadanih
zahtijeva, i sve se vie upravo od njega oekuju odluujui utjecaji na svojstva i mogunosti
zavrnog proizvoda. U praksi se, stoga, konstruktori sve vie okreu metodikom postupku
izbora materijala, a manje iskustvenom. U najirem smislu, opi metodoloki proces [1]
izbora materijala trebao bi sadravati osam faza prema sljedeem redoslijedu:

1. Analiza konstrukcijskog zadatka.

2. Odvajanje zahtjeva i kriterija vrednovanja materijala iz skupa zahtjeva i vrednovanja

proizvoda.

3. Izbor i rangiranje kriterija s preslikom na svojstva potrebna za usporedbu materijala ili za

vrednovanje proizvoda s gledita materijala.

4. Eliminacija neprikladnih materijala (po tipu ili vrsti).

5. Razrada varijanti rjeenja s gledita odnosa materijal - konstrukcijsko tehnoloki

parametri.

6. Analiza i ocjena pojedinih varijanti.

7. Izbor optimalne varijante i materijala.

8. Oblikovanje izlaznih informacija o odabranim materijalima.

Kako se moe uoiti iz navedenih faza metodolokog procesa izbora materijala, definicija
kriterija [1] za izbor prilikom razvoja proizvoda vrlo je vaan korak. Osnovne skupine
kriterija u sebi sadre cijele kategorije (skupove) svojstava materijala rangiranih ili poredanih
u skupine prema odreenom zajednikom nazivniku. Osnovne skupine kriterija su sljedee:

- Funkcionalnost,

- Eksploatabilnost,

- Tehnologinost,

- Ekologinost - reciklinost i unitivost,

19
 - Ekonominost - raspoloivost, nabavljivost i cijena,

- Normiranost - standardnost,

- Estetinost, taktilnost.

Izvjesno je da se u tono odreenoj situaciji vrenja odabira materijala ne mogu nuno

ispuniti svi zahtjevi, pa se trae kompromisna ispunjenja najvanijih od njih. Da bi se izbor
materijala mogao na neki nain optimizirati, treba kvalitetno pridruiti relevantna svojstva
pojedinih skupina materijala navedenim kriterijima odabira. Pri tome se mogu definirati
odreena svojstva kao osnove odreenih kriterija (npr. nosivost - funkcionalnost, otpornost na
troenje - trajnost, itd). Za konkretne zahtjeve proizvoda (materijala), svojstva bi bilo poeljno
moi kvantificirati. Najkvalitetniji oblik kvantifikacije svojstava ine dogovorena, normirana
laboratorijska ispitivanja uzoraka pri relevantnim institucijama i atestiranim laboratorijima
koja se jo mogu i nadopuniti podacima proizilim iz monitoring-a procesa proizvodnje i
uporabe (svojevrsni informacijski feedback), odnosno procjene mogueg ponaanja materijala
u stvarnim uvjetima koritenja.

Slika 12. Utjecajni parametri na svojstva i ponaanje materijala

i njihova meuovisnost [1]

Pregledna tablica skupina svojstava i karakteristika materijala dana je u PRILOGU 1. U

tablici pod rednim brojem 5., navedena su triboloka svojstva materijala koja e biti i poblie
razmatrana u ovom diplomskom radu.

20
2. Kriteriji izbora materijala za izradu kalupa za tlano lijevanje

Proces tlanog lijevanja spada u proizvodne postupke preciznog lijevanja u trajne

kalupe (eng. dies). Tehnologija [6] se sastoji od lijevanja u metalne kalupe (kokile) pod
utjecajem niskog ili visokog tlaka. Kalupi variraju po sloenosti konstrukcije za proizvodnju
ne-eljeznih komponenti (koje ne moraju biti toliko vrste, tvrde ili otporne na visoke
temperature kao elik). Odljevci mogu varirati po veliini i dimenzijama; od ventila do
blokova motora (ukljuujui sklopove, strojne dijelove, automobile igrake i sl.).
U praksi, proces je prilagoen izradi bilo kojeg metalnog dijela koji mora zadovoljiti
sljedee zahtjeve:

Visoka preciznost (dimenzije smiju varirati u intervalu 50m);

Glatka povrina (nanoenje zatitne prevlake mora biti izvedivo bez prethodnog
poliranja);
Vrlo tanke presjeke po potrebi (od 1.2 mm);
Proizvodnja mora biti ekonominija nego to bi bila proizvodnja obradom
odvajanja estica (kalupi za tlano lijevanje s vie igova pri velikim brzinama
su mnogo produktivniji od alata za obradu odvajanjem estica ili prea za
sabijanje);
Vrlo fleksibilni pri oblikovanju (kalup moe imati sva obiljeja sloenog sklopa).

Ukoliko postoje zahtjevi za oblikovanjem nekog strojnog dijela tehnologijom obrade

odvajanjem estica ili sklapanjem vie dijelova u sklop, tehnologija izrade tlanim lijevanjem
je daleko ekonominija. Naravno, uz dovoljno veliku seriju. Stupanj raznolikosti i mogunosti
smjestio je tlani lijev meu tehnologije najmasovnije proizvodnje unutar industrije metalnih
dijelova.
Najee koriteni metali kod tehnologije tlanog lijeva su aluminij i cink (ponekad i legure
bakra). To, ipak, nisu kemijski, pa ni tehniki isti metali. Prije se koriste legure ovih metala,
koje nude bolja fizikalna svojstva.
U novije vrijeme, polimerni odljevci izraeni brizganjem zamijenili su neke odljevke izraene
tlanim lijevom jer su u pravilu jeftiniji, a i laki to je od posebne vanosti ako se uzmu u
obzir standardi nie potronje goriva. Polimerni dijelovi su praktini, (posebno kada je i
tehnologija prevlaenja povrine polimernih materijala uznapredovala) ukoliko tvrdoa nije
uvjet i ukoliko dijelovi mogu biti preoblikovani u cilju postizanja zahtijevane vrstoe.

21
Postoje etiri glavna koraka pri procesu proizvodnje tlanim lijevom:

1. Na kalup se nanosi sloj maziva i potom se zatvara. Mazivo ima dvostruku funkciju:
pomae pri kontroli temperature kalupa i pomae pri odvajanju odljevka od kalupa.
2. Talina se potom injektira u kalup pod tlakom. Tlak osigurava niske vrijednosti
hrapavosti povrine odljevka upravo prema kalupu.
3. Tlak se zadrava narinut po zavretku punjenja kalupa sve dok se odljevak ne skrutne
(vrijeme se nastoji skratiti vodenim hlaenjem).
4. Kalup se otvara i odljevak se izvlai vani.

2.1 Procesi proizvodnje tlanim lijevom

S obzirom na parametre brzine i tlaka taline, postoje dvije osnovne skupine [7]:

Postupci niskotlanog lijevanja (Low Pressure Die Casting; LPDC),

Postupci visokotlanog lijevanja (High Pressure Die Casting; HPDC).

POSTUPAK NISKOTLANOG LIJEVANJA

Ovim postupkom lijevaju se uglavnom legure aluminija, a mogu se lijevati i legure magnezija.
Ovim postupkom proizvode se odljevci visoke kvalitete ija masa moe varirati od
uobiajenih 10 - tak pa do 150 kg.

Spremnik taline moe biti sastavni dio pei za taljenje ili pak posebno, odvojeno postrojenje.
Preko vrata (vertikalnog kanala) spremnik je povezan s kokilom. Lijevanje se ostvaruje na
nain da se u zatvoreni spremnik taline tlai zrak niskog tlaka (0.15 - 1.50 bara). Tlak podie
talinu kroz vrat prema kokili. Grijai sa strane spremnika spreavaju skruivanje taline u vratu.
Po poetku stvaranja krutine u kalupu, tlak zraka u spremniku se smanjuje te se na taj nain
smanjuje i razina taline u vratu; omogueno je izmicanje kalupa s odljevkom i postavljanje
novog kalupa na ue vrata. Po potpunom skruivanju odljevka, kalup se otvara i oslobaa
odljevak. Usmjereno skruivanje postie se ispravnom konstrukcijom kalupa.

22
 Slika 13. Shematski prikaz procesa niskotlanog lijevanja [7]

Postupkom niskotlanog lijevanja izrauju se dijelovi automobila (glave cilindara, blokovi

motora, kuita), konstrukcijski zahtjevni i sloeni dijelovi zrakoplova, kuita elektromotora,
kuhinjski lonci pod tlakom, itd. Vea masa potencijalnog odljevka izraenog ovim postupkom
znatno podie i cijenu kalupa. Kalup bi morao biti i izraen od posebne pjeane mjeavine,
umjesto od metala.

POSTUPCI VISOKOTLANOG LIJEVANJA

Razvoj postupaka visokotlanog lijevanja potaknut je potrebom za izraivanjem odljevaka

slova i rijei tiskarskih strojeva jo sredinom 19. stoljea. Daljnja primjena kroz povijest vodi
ka izraivanju razliiti dijelova automobila (zupanika), to svakako utjee i na daljnji razvoj
strojeva za visokotlano lijevanje. Dananji, moderni strojevi za visokotlano lijevanje, s
obzirom na nain dobave taline u tlani cilindar, mogu se podijeliti u dvije skupine:

Strojevi s toplom komorom,

Strojevi s hladnom komorom.

POSTUPAK VISOKOTLANOG LIJEVANJA S TOPLOM KOMOROM

Glavni dijelovi stroja za ovaj postupak lijevanja ine: spremnik taline, tlani cilindar i
mlaznica.

23
 Slika 14. Tijek procesa visokotlanog lijevanja s toplom komorom [8]

Tlani cilindar nalazi se unutar spremnika taline pa je njegov otvor za ulazak taline
kontinuirano uronjen u talinu. Talina usisana u tlani cilindar uz pomo klipa se tlai u kanal
posebne konstrukcije i dovodi do mlaznice. Kada se kalup popuni, on se uklanja i na njegovo
mjesto se postavlja sljedei kalup. Ulaz taline u tlani cilindar se omoguava podizanjem
klipa prema gore. Ulaz talini se zatvara kada se cilindar napuni, a klip iznova tlai talinu
prema kalupnoj upljini. Tlakovi kojima se talina tlai u ovom postupku iznose oko 400 bara.
Opisana konstrukcija stroja nije primjenjiva za lijevanje svih lakih legura. Budui kontakt
taline s tlanim dijelovima stroja traje razmjerno dugo, primjena ovog procesa lijevanja
ogranien je na legure na bazi cinka i magnezija.

POSTUPAK VISOKOTLANOG LIJEVANJA S HLADNOM KOMOROM

Ovaj proces se u poetnom periodu razvijao za lijevanje legura cinka. Danas, pak, za izradu
odljevaka ovim procesom prevladavaju legure na bazi aluminija, a mogu se lijevati i legure na
bazi bakra i magnezija.

24
Postupak lijevanja zapoinje punjenjem cilindra. Klip potom tlai talinu koja kroz mlaznicu
popunjava upljinu kalupa. Tlak taline u tom trenutku iznosi oko 1500 bara. Nakon
formiranja (skruivanja) odljevka, od kalupa ga odvajaju ugraeni izbacivai. I pored ovog
konstrukcijskog rjeenja, stjenke kalupa se prije lijevanja premazuju grafitnom ili MoS2
(molibden disulfid) otopinom. Ovi premazi pogoduju i procesu hlaenja.
Ovako visoki tlak taline moe generirati turbulentno strujanje pri ulazu u kalupnu
upljinu i mijeanje taline sa zrakom. Zaostali zrak u talini moe pogodovati nastajanju
mikroporoziteta odnosno formiranju mikropukotina u buduem odljevku. Velike brzine
strujanja taline mogu erodirati stjenke kalupa i poveati turbulencije. Pri nedovoljno velikim
brzinama postoji opasnost od nedovoljnog ispunjenja kalupa talinom.

Slika 15. Tijek procesa visokotlanog lijevanja s hladnom komorom [8]

Kod navedenih postupaka visokotlanog lijevanja masa stlaene taline u kalupnoj upljini
moe varirati od nekoliko grama pa do desetak kilograma.
Broj ciklusa lijevanja ovim postupcima moe dosei i broj od 1000 komada na sat za manje
odljevke. Pri projektiranju tehnologije lijevanja ovim postupcima treba imati na umu da
postupak visokotlanog lijevanja za izradu kompleksnih odljevaka tankih stijenki nije
pogodan za izradu odljevaka debljih stijenki (> 6 mm), ili lijevanje masivnih odljevaka.
Postoje odreena konstrukcijsko tehnoloka ogranienja u tim sluajevima koje nije mogue
zaobii.

25
 Kao uspjean primjer provoenja procesa proizvodnje tlanim lijevanjem s hladnom
komorom moe posluiti tvornica LTH Metalni lijev d.o.o. [9] iz Benkovca, koja se bavi
proizvodnjom automobilskih dijelova od legura aluminija i sudjeluje u izvoznoj robnoj bilanci
RH sa preko 25 milijuna vrijednosti proizvoda za renomirane svjetske partnere, odnosno
automobilske korporacije kao to su BMW i Mercedes.
Osnovni materijal za lijevanje su tri legure aluminija (Al 226, Al 231 i Al 239). Uzorci
ingota s oznaenim kemijskim sastavom alju se na spektralnu analizu (Spectro analitical
instrument), neovisno o atestu dobavljaa. Uz osnovni materijal dodaje se i dio povratnog
materijala iz procesa proizvodnje (reciklaa), uz naknadnu ponovnu analizu kemijskog
sastava izlaznog proizvoda.
Tijekom procesa lijevanja, svi relevantni parametri se raunalno kontroliraju; radne
vrijednosti temperature taline preko raunala; postojanje graninih vrijednosti grijanja alata
(viak topline se odvodi vodom i uljem). Oblikovanje proizvoda (ubrizgavanje taline) vri se
radnim strojevima sa silama zatvaranja kalupa od 3400 12000 KN. Strojevi su i
kategorizirani prema silama zatvaranja, ali i prema nainu primjene. Tako razlikujemo CNC i
NAMJENSKE strojeve, s razlikama u postavi (set up) i veliini proizvodne serije. Praenje
cjelokupne proizvodnje odvija se preko kontrolnih procesa (npr. hlaenje rotometara), od
autokontrole preko kontrolnih planova do korekcija i dorada.
Zavrna strojna obrada odljevaka izvodi se tokarenjem i tehnofiniem. Zavrnoj obradi
odljevaka prethodni operacija pjeskarenja.

Proces je, kao takav, openito visoko automatiziran i robotiziran. I u tvornici LTH
Metalni lijev, postoji veliki broj robotiziranih ureaja za prihvat i hlaenje odljevaka u
rashladnoj tekuini.

Slika 16. Primjer elinog kalupa za tlani Slika 17. Robotizirani ureaj za prihvat
lijev tvrtke Tontye Technologies Co., Ltd. i hlaenje odljevaka [9]

26
Roboti koji se u pravilu koriste za manipulaciju odljevcima kod tlanog lijevanja izraeni su
sa IP67 certificiranom zatitom za rukovanje vruim metalnim odljevcima te za rad u
okruenju visokih temperatura, kapanja vruih tekuina i ulja za podmazivanje. Prvenstvena
funkcija im je ekstrakcija gotovih vruih odljevaka iz alata (kalupa) te premjetanje u proces
za hlaenje, skidanje ostatka materijala i slaganje na palete i trake. Koritenjem robota za
tlani lijev smanjuje se izlaganje ljudi opasnom okruenju i istovremeno se poveava
produktivnost procesa i preciznost tijekom radnih operacija.

Slika 18. Roboti za prihvat i hlaenje odljevaka, modeli KUKA [10]

Aluminijskim legurama spomenutim i koritenim u navedenom primjeru tlanog lijevanja

mogu se pridodati i legure iz reda UNS A03XXX [11] legiranih odreenom koliinom silicija
i bakra.
Aluminij se lijeva obino pri temperaturama od 650 C. Legiran sa 9% silicija i sa oko 3.5%
bakra, ini leguru UNS A03800 (AA 380). Silicij povisuje svojstvo livljivosti, ali smanjuje
strojnu obradivost. Bakar poveava tvrdou, a sniava svojstvo duktilnosti. Ako se udio bakra
u leguri smanji znaajno (na udio manji od 0.6%), kemijska otpornost se poveava; stoga se
legura UNS A03600 (AA 360) pokazala dobrom za koritenje u morskom okoliu. Legure s
vie silicija koriste se za automobilske motore i lijevanje cilindara, npr. UNS A03900 (AA
390) sa 17% silicija i 4.5% bakra uslijed visoke otpornosti na troenje. Tu su jo i legure UNS
A03840 (AA 384) sa 11% silicija i 4% bakra (dobra ispunjivost kalupa) te UNS A03860 (AA
386) sa 9.5% silicija i 0.6% bakra s dobrom otpornou na koroziju.
Odljevci od legura cinka odlikuju se uskim tolerancijama i tanjim stjenkama nego aluminijski
odljevci, uslijed visoke fluidnosti taline. Cink se legira s aluminijem (4%), to doprinosi
vrstoi i tvrdoi odljevaka. Cink se lijeva pri temperaturama od 425 C, pa se odljevak ne
mora dugo hladiti prije izvlaenja iz kalupa (lijevanje s toplom komorom).
Legure cinka se uglavnom koriste za lijevanje elemenata lananika, zupanika i kuita spojki.

27
COSWORTH POSTUPAK

U postupke visokotlanog lijevanja, pored postupaka s hladnom i toplom komorom,

spada i Cosworth postupak. Razvoj ovog postupka potaknut je iz automobilske industrije
(1970 tih), ponajvie kao proces za lijevanje aluminijskih legura za vozila Formule 1.
Zahtjevi su bili jasni: lagani dijelovi, visokih mehanikih svojstava i uskih tolerancija.
Postupak razvija engleska firma Cosworth Engineering Ltd., a velikoserijsku proizvodnju
ovim postupkom prvi put ostvaruje tvrtka Ford Motor Company pri proizvodnji blokova
motora s unutarnjim izgaranjem od aluminija.
Ciklus lijevanja Cosworth postupkom zapoinje dovoenjem taline u kalupnu upljinu uz
pomo elektromagnetske pumpe i to s donje strane kalupa. Kalupna upljina se tako
popunjava bez turbulencija. Kalup, kao vaan segment ovog procesa, ne izrauje se od metala,
ve od mjeavine reciklirajueg cirkonijskog pijeska. Postupak lijevanja kree pri dovoenju
kalupa u ljevaki stroj, gdje se talina uz pomo elektromagnetske pumpe ubrizgava u upljinu
kalupa. Za potrebe velikih serija, kalupi se mogu postaviti na okretni stol koji odlae kalup,
nakon ubrizgavanja taline, i postavlja na isto mjesto drugi kalup. Okretni stol ujedno i rotira
kalup prilikom odlaganja oko svoje osi za 180, pa kanali za brizganje taline postaju pojila za
napajanje odljevaka tijekom procesa skruivanja.

Slika 19. Shematski prikaz procesa lijevanja Cosworth [7]

28
Odljevci izraeni ovim postupkom istiu se visokom razinom dimenzijske preciznosti,
visokom kvalitetom povrine bez veih dodatnih zahtjeva obrade, te izvrsnim mehanikim
svojstvima.
Od ostalih postupaka visokotlanog lijevanja treba spomenuti lijevanje polukrutom
talinom odnosno talinom u obliku kae, sastavljene od krute i tekue faze. Kruta faza je
zastupljena u kai s udjelima od 5 do 65%. Postupci lijevanja polukrutom talinom spadaju u
najmodernije postupke lijevanja, najee aluminijevih i magnezijevih legura. Razvijena su
dva postupka lijevanja (polukrutom) talinom [7]; rheocasting i thixocasting. Osnovna razlika
ovih postupaka jest u nainu priprave polukrute taline.
Uz njih, valja spomenuti i postupak lijevanja s naknadnim tlaenjem (skruivanje pod tlakom).

POSTUPAK RHEOCASTING

Nakon grijanja metala do iste taline, talina se hladi do podruja mjeavine taline i krutine
(izmeu liqvidus i solidus linije). Talina se tijekom hlaenja mijea pa se poveava brzina
nastajanja novih klica u odnosu na brzinu rasta klica krutine koja ve postoji. Vano je dobiti
talinu u kojoj gotova da i nema dendritnih zrna. Po postignutom potrebnom odnosu krute i
tekue faze, metalna kaa se ubrizgava u kokile. Za vrijeme lijevanja, talina se mijeanjem i
dogrijavanjem zadrava u kaastoj fazi.
Formirani odljevak sastoji se od primarne () faze izluene u temperaturnom intervalu
liqvidus - solidus, te finog eutektikuma (eu). Ovim postupkom smanjeno je troenje kalupa
radi niih temperatura lijevanja, a struktura odljevaka je iznimno rafinirana, uslijed
minimalnog uinka toplinskog stezanja. Ipak, ovim postupkom se mogu lijevati samo metali
nieg talita i ueg temperaturnog podruja skruivanja.

POSTUPAK THIXOCASTING

Za proizvodnju osnovnih trupaca za postupak thixocasting koristi se proces kontinuiranog

lijevanja po modelu rheocasting. Pripremljeni metalni trupci zagrijavaju se u podruje izmeu
liqvidus i solidus temperatura. Zagrijavanje se vri do temperature kada odnos faza talina -
krutina postane pola - pola. Tako pripremljena kaa kroz tlani cilindar se tlai i provodi do
kalupne upljine.
Iz dvije pei za pripremu polukrute taline nastavljaju se dvostruki puni transporteri koji su
spojeni na spremnik gotove taline na kojeg se dalje nastavlja kokila za lijevanje trupaca

29
kontinuiranim nainom. Dimenzije rezanih trupaca prije daljnjeg zagrijavanja ovisi o
zahtijevanom volumenu budueg odljevka.
I kod ovog postupka biljee se dobra svojstva odljevaka kao i kod rheocasting procesa, uz
niske trokove energije potrebne za pripremu taline. U direktnoj usporedbi ova dva procesa,
rheocasting proces ima odreene prednosti: jednostavniju opremu za lijevanje, mogunost
izrade odljevaka veih dimenzija, a mogunost nabave sirovina za izradu legure znatno je
vea nego pri nabava trupaca. Takoer, udio krutine prilagodljiv je potrebama lijevanja, dok
su mogunosti prilagodbe koliinskih udjela krutina - talina kod trupaca ograniene.

POSTUPAK LIJEVANJA S NAKNADNIM TLAENJEM - SKRUIVANJE POD

TLAKOM

Ovaj proces ine dva povezana tehnoloka postupka prerade metala.

Slika 20. Shematski prikaz procesa lijevanja s naknadnim tlaenjem (Squeeze casting) [7]

Prvi postupak predstavlja ulijevanje taline donji dio kalupa. Po zavretku prvog postupka,
slijedi zatvaranje kalupa gornjakom i tlaenje taline tijekom cijelog vremena trajanja procesa
skruivanja.
Postupkom stalnog tlaenja taline tijekom procesa skruivanja uspjeno se otklanjaju
problemi mikroporoznosti nastalih u odljevcima i problemi toplinskog skupljanja metala pri
formiranju masivnijih odljevaka. To su problemi svojstveni za klasine postupke tlanog
lijevanja, budui su intenzitet skruivanja i sloenost prolaza taline oko nastalih dendrita
ograniavajui parametri strujanja i napajanja odreenih dijelova kalupne upljine.

30
2.2 Svojstva materijala kalupa za tlano lijevanje

Kalupi moraju biti projektirani i konstruirani [6] (oblikovani) tako da mogu ispuniti etiri
osnovne funkcije. (Projektiranje i konstruiranje u ovom smislu znae i primjeren odabir
materijala izrade).
U prvom redu, kalup mora biti u stanju odrati talinu u obliku budueg odljevka. Kalup,
takoer, mora biti konstruiran tako da omogui put talini do kalupne upljine. Nadalje, kalup
treba biti u stanju odvoditi toplinu tijekom lijevanja. Naposljetku, kao vano svojstvo treba
spomenuti i sposobnost da se formirani odljevak odvoji iz kalupa po zavretku procesa.

Slika 21. Openita podjela kalupa za lijevanje [7]

31
Kada se govori o metalnim kalupima, standardni kalup za tlano lijevanje moe izdrati i 500
000 udaraca tijekom radnog vijeka, za koje vrijeme na njega veliki utjecaj ine razliiti
parametri. Udarac se broji svaki put kada talina ulazi u kalup. Udarci se razlikuju od sluaja
do sluaja budui kalupi mogu varirati od jednostavnih do sloenijih u smislu geometrije,
broja i oblika upljina unutar kalupa koje talina treba ispuniti.
Lijevanje aluminija i njegovih legura uglavnom skrauje radni vijek kalupa uslijed visokih
temperatura taline, ali i drugih vanih utjecajnih parametara, to rezultira istroenjem kalupa.
S druge strane, kalupi za tlano lijevanje cinka traju gotovo beskonano uslijed niskih
temperatura lijevanja cinka i njegovih legura. U sluajevima tlanog lijevanja legura bakra,
kalupi najkrae traju, bez obzira to se kao materijal za izradu kalupa ve uvrijeeno koriste
najprimjereniji alatni elici za rad u toplom stanju (eng. hot work alloy steels).
Kada se izbor materijala za izrade kalupa promatra s gledita geometrije kalupa i njezine
postojanosti tijekom procesa lijevanja, jasno je da su vrstoa kalupa kao i njegova krutost
od iznimne vanosti. Materijal kalupa mora jamiti nepromjenjivost dimenzija kalupa
odnosno odljevka i prilikom povienih temperatura lijevanja. Takoer, budui se radi o
kalupima za lijevanje pod tlakom, s radnim tlakovima od vie stotina bara i silama zatvaranja
kalupa od vie tisua KN, materijal kalupa mora imati i odreenu ilavost. Sve to izbor
materijala ini sloenijim uvoenjem dodatnih kriterija, to u konanici rezultira smanjenim
brojem ukupnih (konanih) varijanti izbora.
S izuzetkom Cosworth postupka lijevanja, za sve ostale postupke tlanog lijevanja u
pravilu se koriste metalni kalupi. Kod Cosworth postupka, uslijed specifine tehnologije
lijevanja, najbolje odgovaraju kalupi izraeni od cirkonijskog pijeska. Za razliku od drugih
pjeanih mjeavina, cirkonijski pijesak jami visoku temperaturnu otpornost te
nepromjenjivost dimenzija kalupa s obzirom na djelovanje topline. Najvei postotak ove
mjeavine ini cirkon silikat (99 %). Mjeavina se odlikuje izuzetnom vatrostalnou
(temperatura taljenja je iznad 2200C), malim koeficijentom toplinskog irenja te niskom
sposobnou upijanja taline (kvaenja). Po zavrenom ciklusu lijevanja, pijesak se reciklira i
iznova koristi za izradu kalupa.
Konstrukcija metalnih kalupa za postupke tlanog lijevanja predstavlja znaajan
konstrukcijski izazov i zahtjeva spoj znanja i steenih iskustava pri oblikovanju i izradi istih.
Veliki broj kriterija prilikom postupka konstruiranja i oblikovanja metalnih kalupa trebaju biti
zadovoljeni. Pri tome, iznimno vano je drati se ve prokuane metodologije izbora
prikazane opim metodolokim procesom kroz osam naglaenih toaka koje uzimaju u

32
obzir najvanije (sve) relevantne parametre izbora, poredanih kronolokim slijedom prema
vanosti.

U ovom radu, kao jedan od najvanijih kriterija izbora materijala izrade kalupa biti e
otpornost na troenje, odnosno otpornost na mehanizme troenja prepoznatih na
karakteristinom primjeru postupka tlanog lijevanja, kao to je niskotlano lijevanje s
hladnom komorom. To je tehnologija s kojom se susreemo u tvornici LTH Metalni lijev
Benkovac, kojom se izrauju velike serije odljevaka od aluminijskih legura za potrebe
svjetskih automobilskih konzorcija kao to su Mercedes i BMW.

33
3. Izbor materijala prema opem metodolokom procesu

1. ANALIZA KONSTRUKCIJSKOG ZADATKA

Prva od osam toaka opeg metodolokog procesa izbora materijala ima prvenstveno za
cilj definirati o kakvom tipu proizvoda se radi. Da li je rije o ve poznatom proizvodnom
konceptu ili se treba razraditi vlastita razvojna studija proizvoda. Razlika je znaajna, budui
je za proizvode s ve razraenom konstrukcijskim modelom materijal izrade ve iskustveno
poznat ili u naelu definiran.
Tip konstrukcije o kojoj je ovdje rije (kalup za tlano lijevanje), moe biti, i najee
jest, razvijan kao sastavni dio koncepta sustava tipizacije ili standardizacije dijelova. Dakle,
radi se o tipu proizvoda s postojeom, razraenom konstrukcijom, promatrano u irem
smislu. To znai da su projektna dokumentacija, tehnika i software-ska infrastruktura s
raunalnim modelima, te odgovarajui proizvodni postupci izrade ve razvijani za proizvode
(alate) ovog profila. Eventualne modifikacije i prilagodbe postojeih rjeenja za na traeni
proizvod ovisiti e ponajvie o postavljenim temeljnim kriterijima koje alat treba zadovoljiti u
radu.

2. ODVAJANJE ZAHTJEVA I KRITERIJA VREDNOVANJA MATERIJALA IZ

SKUPA ZAHTJEVA I VREDNOVANJA PROIZVODA

Pri ovoj toki vrlo je vano definirati traena svojstva materijala izrade u cilju postizanja
zahtijevane kvalitete konanog, odnosno traenog proizvoda.
Naime, analizirajui ovaj konkretan proizvod (kalup za tlano lijevanje), treba istaknuti
svojevrsni fenomenoloki otklon od standardnog, jednoznanog, koncepta izbora materijala
izrade. Materijal jezgre, ili bolje reeno, tijela alata (kalupa) treba biti u mogunosti ispuniti
kljune zahtjeve vrstoe (krutosti) i ilavosti tijekom uvjeta eksploatacije, odnosno
viekratnog ponavljanja ciklusa lijevanja pod tlakom. No, to ne znai da gotov proizvod,
kalup, ne treba ispuniti jo neke zahtjeve pored navedenih, a koje osnovni materijal jezgre
esto nee biti u mogunosti ispuniti.
Gotov proizvod, u ovom sluaju, ine osnovni materijal; s definiranim i ispunjenim
kriterijima oekivanja, ali i modificirana povrina osnovnog materijala odreenim
tehnolokim postupcima (toplinska obrada, termo - reaktivni postupci otvrdnjavanja, termo
kemijsko - difuzijski postupci obrade povrine), u cilju zadovoljavanja ostalih traenih
zahtjeva i kriterija kao to su visoko - temperaturna otpornost, otpornost na troenje,

34
geometrijska i dimenzijska postojanost na povienim temperaturama itd. Iz navedenog je
vidljivo da se traena svojstva konanog proizvoda mogu razlikovati od svojstava osnovnog
materijala izrade, o emu se u ovom konkretnom sluaju, upravo i radi. Osnovno stanje
materijala jezgre (tijela) kalupa u uvjetima eksploatacije, esto nije mogue optimirati samo
po sebi, u cilju ispunjenja traenih zahtjeva proizvoda.
Upravo ovakav pristup odabiru traenih zahtjeva materijala i gotovog proizvoda prua
dodatnu mogunost analize pristupanih materijala za izradu, pri tome ukljuujui i dodatne
mogunosti i tehnologije formiranja, dorade ili, kao u ovom sluaju, poboljanja svojstava
osnovnog materijala u odnosu na konani proizvod. Razlozi za to moraju biti jasno definirani:
ekonominija i tehnoloki prihvatljivija metodologija oblikovanja konanog proizvoda i
dakako, njegova proizvodnja.

3. IZBOR I RANGIRANJE KRITERIJA S PRESLIKOM NA SVOJSTVA POTREBNA

ZA USPOREDBU MATERIJALA ILI ZA VREDNOVANJE PROIZVODA S
GLEDITA MATERIJALA

Rangiranje kriterija izbora materijala nije jednostavan zadatak. No, ako se pomno proue
osnovne skupine kriterija iz prethodnog poglavlja (funkcionalnost, tehnologinost,
eksploatabilnost, itd.), i imajui u vidu ve prethodno spomenute glavne karakteristike kalupa
za tlano lijevanje, kriteriji izbora se mogu lake poredati po prioritetima.
Mogunosti kalupa da budu funkcionalni pri radnim uvjetima lijevanja pod tlakom ine
funkcionalnost kao najvaniji i jedan od najsveobuhvatnijih kriterija izbora materijala.

Funkcionalnost materijal kalupa za tlano lijevanje mora biti vrst (krut), ilav i postojan
na povienim temperaturama. To su nuni uvjeti funkcioniranja kalupa u radnom okruenju.
No, postoje i dodatni uvjeti koji su vezani za otpornost povrine kalupa na razliite
mehanizme troenja a vezani su takoer za funkcionalnost kao postavljeni kriterij.
Cijela povijest tribologije kao strune discipline koja se bavi problematikom trenja i troenja
materijala, ukazuje na vanost ovih pojava na cjelokupni proizvodni sustav. Dakle, definicije
mehanizama trenja i troenja u fizikalnom ili mehanikom smislu, nuno u sebi sadre i
energetsku komponentu. Trenje, iako neophodno za hodanje i gotovo sve oblike transporta na
zemlji, uzrokuje znaajne gubitke energije. Nadalje, troenje, iako kljuno za uhodavanje
kliznih parova i obradu odvajanjem estica, uzrokuje goleme gubitke materijala. Stoga, iri
smisao i zadatak tribologije jest da, uzimanjem u obzir mehanizme trenja i troenja, prui

35
mogunost uvjerljive procjene utede na trokovima izazvanim upravo pojavom trenja,
odnosno troenja, preko pojedinanih sustava alat stroj, do cjelokupne proizvodne linije i
pogona za proizvodnju.
Uzimajui u obzir razliite mehanizme i sluajeve troenja, promatrajui kalup i stroj za
lijevanje pod tlakom kao jedan specifian tribosustav, nalazimo nekoliko modela troenja
kalupa svojstvenih za tlano lijevanje. Uz to, radei analizu troenja alata (kalupa) u sluaju
tribosustava proizvodnog pogona tvornice LTH Metalni lijev, odnosno kalupa za tlani lijev u
hladnoj komori, dobit e se jasna slika modela troenja kalupa izraenih za tu svrhu.

Slika 22. Dijagram toka izbora materijala za dijelove tribosustava [1]

Prepoznati mehanizmi troenja kalupa u tvornici LTH Metalni lijev [12] su umor povrine i
erozija kapljevinom i to kao prevladavajui mehanizmi troenja. Uz navedeno, treba
spomenuti i toplinske dilatacije koje nastaju tijekom izmjena ciklusa lijevanja (toplinski ok).
Tablica uestalosti vrsta oteenja tijekom eksploatacije u industrijskim postrojenjima ili na
dijelovima kompleksnih ureaja ili strojeva daje uvid u ozbiljnost ovih pojava. Nadalje,
spomenuti mehanizmi troenja uzrokuju nastanak toplih pukotina na povrini kalupa koje
ponajprije uzrokuju nesavrenosti i odstupanja od dimenzija proizvedenih odljevaka, a potom
i lom samih kalupa ukoliko uvedeni sustavi kontrole kvalitete i odravanja te primjerena
tehnologija popravka na vrijeme ne otkriju i saniraju pukotine.

36
 Slika 23. Tablica uestalosti vrsta oteenja tijekom eksploatacije [1]

Slika 24. Troenje materijala kalupa pri procesu lijevanja (tople pukotine) [12]

Slika 25. Uinak istroenosti kalupa na odljevak (oznaeno crvenim linijama) [12]

37
Za tehnologije tlanog lijevanja koje koriste tzv. kau, odnosno polukrutu talinu kao
sirovinu za lijevanje odljevaka, (npr. postupci rheocasting i thixocasting), kalupi moraju biti
uinkoviti i protiv jo jednog mehanizma troenja, a to je erozija esticama.

Slika 26 . Dijagram relativne otpornosti nekih materijala na eroziju kapljevinom [1]

Slika 27 . Dijagram relativne otpornosti nekih materijala na eroziju esticama [1]

38
Erozija esticama znai gubitak materijala s povrine, u ovom sluaju kalupa, uslijed
relativnog gibanja fluida (taline) koja sadri i krute estice. I kod ovog tipa erozije,
razlikujemo abrazivnu eroziju (strujanje pod malim kutom u odnosu na povrinu) i udarnu
eroziju, pri kojoj estice udaraju u povrinu (kalupa) pod gotovo pravim kutom.
Nadalje, vrstoa (krutost) i ilavost kalupa za tlano lijevanje na povienim
temperaturama predstavljaju temeljne kriterije funkcionalnosti.
Pri tome treba naglasiti da pri sagledavanju ovih kriterija treba poznavati radnu temperaturu
procesa lijevanja, odnosno temperaturu taline i kemijski sastav taline koja se koristi u nekom
od postupaka tlanog lijevanja. Zahtjevi za temperaturnom postojanou materijala za
izradu kalupa se bitno razlikuju ovisno o tome da li se lijevaju legure cinka, magnezija ili
aluminija. Zahtijevana temperaturna postojanost materijala kalupa u radu stoga moe varirati
od 400 750 C to u praksi znai uporabu znaajno razliitih materijala, s gledita
kemijskog sastava, naina proizvodnje, mogunosti nabave i cijene. Zahtijevana temperaturna
postojanost pri ovoj analizi je postojanost materijala na povienim i visokim radnim
temperaturama koje se raunaju prema izrazima:

- za poviene temperature: Tr = (0.250.4) Tt (1)

- za visoke temperature: Tr > 0.4 Tt (1)

Pri emu je: Tr - radna temperatura, Tt - temperatura talita materijala.

Iskustva pokazuju da se zadovoljavajua mehanika svojstva materijala postiu do
temperatura od 2/3 Tt. Povienom temperaturom u nastavku analize smatrat emo povienu
i visoku radnu temperaturu.

Tehnologinost vrlo vaan kriterij, koji umnogome postupak izbora materijala

pojednostavljuje. Naime, injenica da se pojedini materijali mogu toplinski obraivati,
povrinski poboljavati ili doraivati i popravljati s nekom od primjerenih tehnologija i
postupaka obrade odvajanjem estica, znaajno utjee na konani odabir materijala izrade
kalupa.
Tehnologinost u prvom redu, moe uiniti odabir jednodimenzionalnim, budui jezgra
(tijelo) kalupa i povrina kalupa ne moraju biti od razliitog materijala. U tom smislu
mogunost toplinske obrade osnovnog materijala najvie doprinosi. Nadalje, dvojnost tijela i
povrine materijala koja, kako je reeno, ima za zadatak ispuniti vane mehanike i fizikalne
kriterije kalupa pri radu, u odreenim sluajevima mora biti ispunjena. Kemijski sastav

39
materijala tijela kalupa treba biti dovoljno kompatibilan s kemijskim sastavom povrinskog
sloja (prevlake) da bi se ve spomenutim metodama modifikacije povrine formirala
homogena struktura, postojanija i vra od mnogih drugih struktura sastavljenih od
raznorodnih materijala (koji ispunjavaju zadane kriterije), spajanih razliitim tehnologijama
lijepljenja, sraivanja, ili nekim drugim adhezivnim tehnologijama. Ukoliko je to mogue,
odnosno ukoliko to radni zahtjevi doputaju, poeljno bi bilo odabrati materijale lijevanih ili
kovanih formiranih povrina umjesto onih obraenih skupim postupcima odvajanjem estica.
Takoer, izbor standardiziranih dijelova konstrukcija kalupa bio bi od iznimne vanosti.
Prilikom odreivanja svojstva tehnologinosti materijala pri ovom izboru treba imati na umu
vie parametara. Na primjer, triboloku kompatibilnost [13] osnovnog materijala kalupa i
materijala taline, iji izostanak esto zna biti uzrok prevelikog troenja povrinskih slojeva ili
nastanak pukotina pri povrini materijala kalupa uslijed neprikladnog rada u paru.
Kao ocjenu otpornosti na adhezijsko troenje materijala tribopara upravo moe posluiti
njihova triboloka kompatibilnost. Ovo svojstvo je inae suprotno metalurkoj
kompatibilnosti, odnosno svojstvu uzajamne topivosti metala u krutom stanju. U svrhu
odreivanja ovih vanih svojstava materijala pomae RABINOWITZ ova karta
kompatibilnosti [13].
Pored triboloke kompatibilnosti, kao vanog svojstva osnovnog materijala kalupa i
materijala taline, za metode modificiranja povrine kalupa koje pritom koriste neke druge
metalne materijale ili kemijske elemente (npr. krom, vanadij, volfram) u odnosu na osnovni
materijal kalupa, treba provjeriti i elektrokemijsku kompatibilnost i postojanost elemenata
u dodiru.
Naime, ovisno o radnoj atmosferi s kojom su kalupi s odreenim povrinskim modifikacijama
u dodiru, moe doi do raspadanja oksida ili karbida koji po svom sastavu i strukturi spadaju
u tvrde faze i uinkovito tite osnovni materijal kalupa od prevelikog troenja. Do takvih
pojava moe doi bez obzira da li je osnovni materijal kalupa (sa ili bez izvrene toplinske
obrade) ili modificirani povrinski sloj (navlaka) izloen radnim uvjetima. Stabilnost ovih
faza osjetljiva je na povieni tlak, materijal i temperaturu taline, pa pod odreenim uvjetima
moe doi do razlaganja i raspadanja faza. U tom smislu mogu posluiti dijagrami iz atlasa
elektrokemijske ravnotee originalnog naziva Atlas of electrochemical equilibria autora
Marcel Pourbaix a. To su takozvani Pourbaix ovi dijagrami otpornosti, korozivnosti i
pasivacije razliitih kemijskih elemenata u uvjetima razliitih (radnih) atmosfera.

40
Eksploatabilnost kao kriterij, moe se promatrati kao integrativni; kroz njega se moe
sagledati nekoliko vanih svojstava materijala promatrajui ih kao jednu cjelinu;
ekonominost (nabavljivost i cijena), ekologinost, normiranost ili standardnost, itd.
Sposobnost ili mogunost koritenja nekog materijala za izradu kalupa za lijevanje pod
tlakom svakako ima i svoju ekonomsku, ekoloku pa i estetinu komponentu. U sluaju
kalupa za lijevanje pod tlakom, ekonomska isplativost usko je vezana za koliinu odljevaka
koja se moe proizvesti s jednim setom kalupa, uvjetno reeno. Proizvodnja tlanim lijevom
ve u svojoj osnovi je vezana za proizvodnju velikih serija odljevaka i kao takva zahtijeva
trajne kalupe, s garancijama lijevanja vie tisua odljevaka (ovisno o postupku lijevanja pod
tlakom) bez potrebe zamjene (ili popravka) kalupa.
Promatrano s gledita ekologinosti, vano je da alati, kalupi, ureaji i oprema potrebna za
procese lijevanja tijekom i po zavretku radnog vijeka ili ciklusa eksploatacije (masti i ulja za
podmazivanje), nisu tetni za okoli. U tom smislu postoje standardi i norme po kojima se vri
zbrinjavanje navedenih alata i maziva i koji su propisani sustavima kontrole kvalitete kakvi se
danas nuno moraju provoditi u svim relevantnim proizvodnim sustavima. Ukoliko su i sami
materijali standardizirani ili normirani, utoliko e biti lake provoditi ove procese, a
istovremeno e te materijale biti lake i nabaviti, odnosno imati uvid u njihovu raspoloivost i
cijenu na tritu.
S gledita estetinosti, nije nevano da izabrani materijali budu dimenzijski skladni, uglaene
teksture ili boje. Ovaj kriterij jest pomalo teko kvantitativno izraziti, ali moe znaiti prevagu
za konani odabir u svijetu masovne proizvodnje i jasno, konkurencije na tritu strojeva i
alata, unutar kojih i ovi proizvodi spadaju.

4. ELIMINACIJA NEPRIKLADNIH MATERIJALA (PO TIPU ILI VRSTI)

Ova toka opeg metodolokog procesa izbora materijala je, u svojoj biti, pribliavanje
varijantama rjeenja metodom eliminacije. Testiranje prethodno uspostavljenih kriterija po
najvanijim grupama materijala, dati e odgovor koje grupe ili vrste materijala mogu
odgovoriti na radne zahtjeve kalupa za lijevanje pod tlakom, a koje ne. Najvaniji prethodno
uspostavljeni zahtjevi izbora materijala, odnosno temeljni kriteriji njegove funkcionalnosti su
sljedei:

- postojanost pri povienim temperaturama,

- vrstoa (krutost) pri povienim temperaturama,

41
 - ilavost pri povienim temperaturama,
- otpornost na troenje (abrazija, erozija, umor),
- otpornost na temperaturni ok.

S obzirom na to da izbor materijala kalupa za tlani lijev nije sam po sebi do kraja
preciziran, postoji mogunost da vie razliitih tipova (ili vie vrsta materijala) moe ispuniti
zadane zahtjeve izbora, budui postoji vie postupaka lijevanja pod tlakom. Temperature
lijevanja variraju od 400 750 C, sile zatvaranja kalupa, tlakovi lijevanja, kemijski sastavi
taline (legure cinka, aluminija, magnezija) pa i veliine zadanih serija odljevaka. Stoga, izbor
se moe obaviti naelno. Ali na konkretnom primjeru tlanog lijeva s hladnom komorom
tvornice LTH Metalni lijev, uz poznate parametre lijevanja, izbor moe biti izvren i
konkretnije, te na tom primjeru i temeljitije analiziran.

METALI - materijali koji, openito govorei, zadravaju dobra mehanika svojstva pri
povienim temperaturama, imaju mali pad vrstoe pri povienim temperaturama, visoku
dinamiku izdrljivost, visok modul elastinosti pri povienim temperaturama eksploatacije
uz nisku toplinsku rastezljivost i stoga male promjene dimenzija. Upravo modul elastinosti
predstavlja konstantu metalnih materijala. Vrijednost modula ostaje jednaka bilo
promjenom sastava ili strukture. Kada se govori o metalima, u radnim uvjetima kakvi su
zadani u ovom sluaju, (kao vrsta ili podgrupa) dobro odgovaraju legure eljeza i ugljika
odnosno elici. Ovo je naelna konstatacija, jer elika ima vie vrsta i nisu nuno oni s
prevladavajuim udjelom eljeza u kemijskom sastavu i primjeren izbor, ali su zasigurno
jeftinija varijanta. elici su materijali irokog spektra [1]; ima ih od mekih, nelegiranih i
niskolegiranih jeftinijih vrsta, do visokolegiranih, visokovrstih, ilavih, tvrdih i na troenje
izrazito otpornih vrsta. Ono to je pri ovom izboru od iznimne vanosti jest da svoja dobra i u
ovom sluaju, upotrebljiva svojstva, mnoge vrste elika mogu zadrati i na povienim
temperaturama.
Mikrostrukturna stabilnost predstavlja najvaniju ulogu pri zadravanju svojstava na
povienim radnim temperaturama. Na viim temperaturama raste pokretljivost atoma i
dislokacija, kao i ravnotena koncentracija praznina. Samo je mali broj legura stabilan pri
povienim temperaturama i to dulje vrijeme. U tome pomae legiranje karbidotvornim i
nitridotvornim elementima (Cr, W, V, Ti, Nb, Mo), ovrivanje kristalima mjeancima, izbor
legura s FCC reetkom (austenitni elici i superlegure na bazi nikla) ija je pokretljivost
atoma manja nego kod BCC reetke.

42
Legure s navedenim svojstvima u, za ovaj izbor odgovarajuem, irokom temperaturnom
rasponu od 370 1000 C, bile bi sljedee:

- Mo, Cr Mo, Cr Mo V elici s niskim udjelom legirnih elemenata,

- austenitni Cr Ni nehrajui elici s dodatnim legirajuim elementima,
- austenitne Ni legure, Co legure, Ni Co legure,
- Fe Ni Cr Mo legure,
- Co Cr Ni legure,
- Mo legure, Ti legure itd.

Otpornost na troenje kao svojstvo materijala nije mogue jednostavno utvrditi. Tako je i
sluaj s metalnim, odnosno elinim materijalima. Svaki proces troenja dogaa se u
mikrosvijetu, pa odluujui utjecaj na proces troenja imaju odreena svojstva mikrostrukture
promatranog materijala. Teko je utvrditi otpornost materijala na nastanak pukotina kao
posljedice troenja, a otpornost irenju pukotina jo je neizvjesnije. Kompromis se nalazi u
traenju osnovnog materijala (elika) koji ispunjava ostale vane zahtjeve, a da bi se postigla i
odgovarajua otpornost na troenje, i to na povienim temperaturama, provodi se povrinska
zatita od troenja razliitim postupcima modificiranja povrine. elik je izuzetno zahvalan
materijal za takav tip zahvata; i postoji itav niz primjenjivih tehnologija za tu svrhu
(termokemijski postupci cementiranja, boriranja, nitriranja, vanadiranja, zatim navarivanja,
povrinskog kaljenja, laserskih obrada povrine, kemijskih i fizikalnih nanoenja slojeva iz
parne faze CVD i PVD postupci, itd). Laboratorijskim izborom varijanti, kako e se vidjeti i
na konkretnim primjerima, moe se traiti optimalan spoj osnovnog elinog materijala i
primjerene povrinske obrade u cilju postizanja najbliih moguih svojstava onim
zahtijevanim, odnosno radnim.

POLIMERI pogodni su za izradu strojnih dijelova ili alata koji nisu visoko mehaniki ni
temperaturno optereeni. Lako se oblikuju, dobre su kemijske postojanosti i imaju dobru
sposobnost recikliranja. Polimeri ojaani vlaknima ispunjavali bi zahtjeve krutosti, specifine
vrstoe i kemijske postojanosti, ali samo do 200 C. Tehnologina svojstva polimera u
odnosu na metale nia su u veini kategorija: oblikovanje, obrada odvajanjem estica,
spajanje (zavarivanje), nanaanje zatitnih navlaka, odnosno modifikacija povrine u cilju
bolje otpornosti na troenje.

43
Mehanika svojstva polimera [1] bitno se razlikuju od metalnih (elinih) materijala.
Neojaani plastomeri, na primjer, imaju vrijednost vrstoe od svega 10 150 N/mm2, to je
razina niske vrstoe (< 250 N/mm2). U prosjeku, vrstoa veine polimernih materijala i
varira u tom intervalu. O krutosti polimera vie govori modul savitljivosti od modula
elastinosti. Krutost iznimno ovisi o temperaturi i trajanju optereenja. Povienje temperature
od 20 do 100 C uz trajanje optereenja od 1 do 1000 sati izaziva izrazito puzanje. Moduli
elastinosti se posebno trebaju raunati za vlano, tlano i savojno optereenje.
Svojstvo visoke elastinosti polimera ini ih puno sloenijim od metala u uvjetima
eksploatacije. Uslijed visokog stupnja priguenja i male toplinske vodljivosti, pri svakom
ciklusu optereenja dolazi do grijanja i pri tome sniavanja modula elastinosti. Materijal
esto prijevremeno poputa, prvenstveno uslijed napredovanja deformacije. Pukotine uslijed
umora se najsporije ire kod polimera kristaline strukture, a najbre kod epoksidnih smola.
Upravo epoksidne smole imaju veliku vrstou i modul elastinosti, ali nisku duktilnost i
ilavost te slabu otpornost na umor. Ipak, openito govorei, polimeri se odlikuju dobrom
kemijskom postojanou. Povienje temperature do svega 100 C kod metalnih materijala ne
mijenja bitno mehanika svojstva, dok kod veine polimera (plastomera) poinje znatno
puzanje. Duromeri su neto postojaniji pri povienim temperaturama od plastomera. Ali
govori se o prosjenim temperaturama postojanosti oblika od 30 260 C. Samo rijetki
polimeri (duroplastini polimidi u kompozitima s ugljikovim vlaknima) mogu se koristiti i do
340 C.

KERAMIKE konstrukcijska keramika [1] ponajprije se koristi upravo za rad pri

povienim temperaturama i u uvjetima intenzivnog troenja. Zahvaljujui tim svojstvima,
keramika se namee kao dobar izbor alata za oblikovanje, za rezne ploice (Al2O3, ZrO2,
Si3N4), vatrootporne dijelove, dijelove ventila i komora za izgaranje (Al2O3), kao zatitni sloj
koji se natrcavanjem nanosi na metalne dijelove motora, itd. Ima veliku vrstou i tvrdou i
pri povienim temperaturama te dobru otpornost na koroziju.
Nedostatak keramike kao materijala je njezina velika krhkost. Takoer, svojstvo keramike
iznimno vano pri ovom izboru je mala otpornost na toplinski ok. Uslijed brzih izmjena
ciklusa lijevanja, te hlaenja i ponovnog grijanja kalupa, toplinske dilatacije vrlo su znaajan
parametar u procesu tlanog lijevanja, to se reflektira i na kvalitetu i postojanost materijala
kalupa. Svojstvo tehnologinosti keramikama nije povoljno; nisu podatne za naknadnu
obradu, pa ni za konstruiranje i proizvodnju u prvom redu, kao ni za postupke spajanja.

44
KOMPOZITI - materijali u naelu nastali kombiniranjem razliitih materijala matrice
(metali, superlegure, polimeri) i dodatka (ugljina vlakna, sintetirana vlakna, viskeri, itd.).
Danas vrlo aktualni metalni kompoziti [1] (MMC) na bazi Al, Ti, Cu, Mg, u odnosu na
homogene legure odlikuju se veom otpornosti na troenje i mehanikom otpornosti na
povienim temperaturama. Male su gustoe, a velike toplinske vodljivosti. Ovakvi kompozitni
materijali dobivaju se postupcima metalurgije praha. Vlaknima pojaani metalni materijali
odlikuju se visokom vrstoom i modulom elastinosti, ali snienom duktilnou. No,
prvenstveno se na ovaj nain povisuje mehanika otpornost pri povienim temperaturama. To
se postie legiranjem, formiranjem oksida i karbida u strukturi, te sinteriranjem. vrstoa ovih
materijala u prosjeku je znatno via od vrstoe npr. polimera na sobnoj i povienoj
temperaturi.
Polimerni kompoziti [1] su kombinacija polimerne matrice (epoksidna smola) i ojaala
(punila u obliku estica ili vlakana). Vlakna su najee aramidna, borna, staklena i ugljina.
Polimerni kompoziti ojaani ugljinim vlaknima (PMC) dostiu vrijednosti vrstoe i do 1500
N/mm2. Ojaanja ugljinim vlaknima daju najvee vrijednosti krutosti i vrstoe. Upravo
PMC kompoziti imaju najviu specifinu vrstou i specifinu krutost od svih ostalih
materijala. I vrlo su postojani pri djelovanju agresivnih medija i radnih sredina. Ovi
kompozitni materijali imaju 5 do 10 puta veu prosjenu vrstou od polimernih materijala.
Krutost polimernih kompozitnih materijala u naelu je nekoliko puta manja od elika, ali
vea ili jednaka krutosti Al legura ili Mg legura. Nadalje, parametar krutosti kod
kompozita je relativan, budui se modul elastinosti moe mijenjati u vrlo irokom spektru
vrijednosti, ovisno o materijalu matrice i orijentaciji ojaala (vlakana).
Sama vlakna za ojaavanje kompozitnih matrica (staklena, aramidna), na primjer, mogu imati
specifinu krutost i znatno viu od elika. Temperaturna postojanost ovih materijala teko
prelazi ve spomenutih 340 C (polimidi s ugljinim vlaknima).
Treba kazati da postoji mogunost projektiranja kompozitne strukture eljenih sastava i traiti
optimalan odnos mogunosti i traenih svojstava kompozita u radnim uvjetima. No,
anizotropnost strukture kompozitnih materijala uvelike oteava realnu procjenu njihove
visokotemperaturne otpornosti i postojanosti traenih svojstava u radnim uvjetima. ilavost
ovih materijala se, na primjer, moe izraziti samo relativnim podacima. Svojstvo
tehnologinosti ovih materijala je upitno iz razloga problematinog izvoenja postupaka
spajanja, odnosno konstrukcijskog oblikovanja samih materijala.

45
 Temeljna svojstva funkcionalnosti potencijalnog materijala izrade kalupa za tlani lijev
odreene grupe materijala zasigurno nee zadovoljiti. Radi lakeg postupka eliminacije, u
tablinom prikazu bit e navedene sve relevantne grupe materijala i njihova traena svojstva.

Traena mehanika svojstva navedena u tablici odnose se na povienu (radnu) temperaturu.

OTPORNOST
NA TROENJE
TEMPERATURNI
POSTOJANOST VRSTOA KRUTOST ILAVOST (EROZIJA,
OK
ABRAZIJA,
UMOR)

METALI + + + + + +/-

POLIMERI +/- - - - - -

KERAMIKE + + + - + -

KOMPOZITI + +/- +/- +/- - -

Slika 28 . Usporedna tablica grupa materijala i temeljnih svojstava funkcionalnosti

Izbor materijala prema temeljnim kriterijima funkcionalnosti traenog materijala i navedenih

grupa materijala, uvelike je smanjio broj primjerenih grupa pa tako i vrsta materijala unutar
kojih moemo traiti konane varijante izbora. Naime, samo metali kao grupa materijala
zadovoljavaju temeljne kriterije funkcionalnosti. Ta skupina materijala jedina nudi mogunost
(dobre) otpornosti na temperaturni ok s obzirom na zadane radne uvjete kalupa za tlani lijev
u odnosu na ostale usporedne grupe materijala pri ovoj analizi. Jasno, uz potrebne zahvate
legiranja (oplemenjivanja kemijskog sastava povrine) ili toplinske obrade.
Nadalje, vano svojstvo tehnologinosti navedenih grupa materijala paralelno se testiralo kroz
prethodno provedenu usporedbu i analizu razliitih grupa materijala, pored kriterija
funkcionalnosti. Svojstvo dobre tehnologinosti prema kriterijima radnih uvjeta kalupa za
tlano lijevanje i prethodno provedenoj analizi, u potpunosti zadovoljavaju samo materijali
iz grupe metali i to preciznije reeno elici.

Ukoliko uzmemo i kriterij tehnologinosti u obzir, u cilju dodatnog olakavanja izbora

konanih varijanti (kao sljedei eliminacijski kriterij), izbor navedene grupe materijala se
moe potvrditi.

46
5. RAZRADA VARIJANTI RJEENJA S GLEDITA ODNOSA MATERIJAL
KONSTRUKCIJSKO TEHNOLOKI PARAMETRI

U poglavlju 2. ovog rada, date su potrebne konstrukcijske karakteristike kalupa za tlano

lijevanje. Najvanije od njih bi bile: visoka preciznost, glatka povrina i konstrukcija izvedena
na nain da postoji mogunost formiranja odljevaka sloene geometrije. U ovoj fazi izbora
materijala izrade kalupa, ove konstrukcijsko tehnoloke karakteristike imaju veliki utjecaj i
vanost pri odabiru konanih varijanti rjeenja.
Nadalje, primjer tehnologije tlanog lijevanja u hladnoj komori iz tvornice LTH Metalni lijev
posluit e kao izvor konkretnih tehnikih parametara lijevanja za odreivanje jo uih
(stroih) kriterija odnosno svojstava materijala u cilju odreivanja konanih varijanti njegova
izbora.

Najvaniji tehnoloki parametri tlanog lijevanja u tvornici LTH [12] su sljedei:

- lijevaju se aluminijske legure Al 226, Al 231 i Al 239;

- sile zatvaranja kalupa iznose 3400 12000 KN;
- kalupi doseu radnu temperaturu od 170 10 C;
- Tlani klipovi se podmazuju specijalnim visokokvalitetnim tekuim grafitnim
premazom (formatin BT 1000), dok se alati podmazuju premazom na bazi molibden -
disulfida (MoS2);
- temperatura taline iznosi 690 20 C.

Parametri izbora materijala jo se mogu dodatno proiriti konkretnijim podacima zahtijevane

temperaturne postojanosti odabranog materijala na 700 C, te odgovarajuom kemijskom
postojanosti na povienim temperaturama uslijed uporabe specijalnih premaza. No, treba
kazati i da je rad na temperaturi od oko 700 C relativno kratkog vremena trajanja, to moe
znaiti i poneto manje stroge kriterije izbora materijala po ovom parametru, ali uz temeljitu
analizu i procjenu relevantnih parametara u tom sluaju (materijal, cijena, koliina, trajnost,
mogunosti i cijene tehnologija popravaka kalupa, itd.).
Otprije prepoznati i spomenuti parametri troenja kalupa relevantnih u postupcima tlanog
lijevanja su: kinetika energija taline pri ulazu u kalupe, kut ulaza taline (ili taline i estica,
tzv. kaa) u kalupe, temperaturne varijacije i dilatacije, te kemijski sastav materijala kalupa
i taline od legura aluminija. No, prevladavajui mehanizmi troenja definirani i analizirani u

47
ovom sluaju [12] (tlano lijevanje s hladnom komorom), kao rezultat sinergijskog djelovanja
prethodno spomenutih parametara lijevanja su sljedei:

- umor povrine,
- erozija kapljevinom,
- toplinski ok.

Imajui na umu sve navedeno, odreene skupine materijala od preostalih u razmatranju,

moemo eliminirati. Legure na bazi aluminija, magnezija i bakra nisu u mogunosti
zadovoljiti radne uvjete na visokim temperaturama. Na primjer, najotporniji materijal od
navedenih legura, aluminijska bronca, imala bi zadovoljavajue radne parametre, ali samo do
400 C. Od elika, moemo iskljuiti i nelegirane i niskougljine manganske elike koji bi
zadovoljavali radne parametre do nekih 425 C. Titanove legure, openito vrlo iroko
primjenjive i kemijski postojane, ovdje takoer nisu primjerene. Naime, radni parametri bili bi
zadovoljeni do 450 C. Niskolegirani Mo, Cr Mo, Cr Mo V elici za dugotrajni rad do
500 C ili kratkotrajni rad do nekih 550 C, ipak nisu dovoljno dobro rjeenje.

U izboru ostaju:
- Cr Mo, ili Cr Mo V elici, ali s viim % Cr od prethodne skupine za temperature
> 500 C;
- martenzitni super 12 %Cr elici legirani s Mo (V, Nb, W) za temperature > 600 C,
a kratkotrajno i temperature > 650 C;
- visokolegirani feritni Cr i Mo elici (5 12 %Cr) za temperaturna podruja do 675 C;
- austenitni Cr Ni elici uz dodatak W, V, Mo, Ti, Nb, i N, za via naprezanja i do
650 C.

Materijali koji bi zadovoljili postavljene radne zahtjeve i na temperaturama iznad 700 C

spadaju u red monofaznih austenitnih elika, superlegura na bazi Fe Ni, Ni i Co. To su
legure sa velikim udjelom konstitutivnih elemenata (i preko 35 %). Postojanost superlegura
na bazi kobalta ide i do 980 C.

Mehanika svojstva elika pri povienim temperaturama prikazana su tablino u PRILOGU 2.

48
6. ANALIZA I OCJENA POJEDINIH VARIJANTI

Izabrane skupine elinih materijala u stanju su zadovoljiti sve radne zahtjeve prema
temeljnim kriterijima izbora materijala, te s gledita konstrukcijsko tehnolokih svojstava
proizvoda, odnosno izraenog kalupa za tlano lijevanje.
U tvornici LTH Metalni lijev, veliina i raspon cijena kalupa za ispunjavanje navedenih
tehnolokih zahtjeva lijevanja, varira od 30.000 100.000 po komadu. Treba kazati da
tvornica istovremeno koristi vie stotina kalupa razliitih veliina, dimenzija i masa. A masa
kalupa ini direktnu vezu (uz kemijski sastav) materijala s cijenama kalupa. Uz koliinu, ovi
pokazatelji ine vrlo vaan kriterij pri ocjeni i usvajanju konane varijante izbora.
Tu se dolazi do kritine toke izbora varijanti. Ispotovani temeljni kriteriji izbora dovode
izbor materijala u konanu fazu; prihvaanje konanog izbora varijanti prema nekom vanom,
ali ne vie temeljnom, tehnoloko konstrukcijskom kriteriju.
Cijena materijala vrlo esto, ako ne i najee, biva taj zavrni kriterij. Naravno, preko
tog kriterija integrirani su i neki drugi (kvaliteta, nabava, transport, servisna jamstva, struna
ili tehnoloka podrka, garancije, itd.).
Cijene elika na tritu variraju, a nije jednostavno odrediti ni dostupnost i mogunost nabave
elinih materijala u potpunosti. elici su materijali na koje se reflektiraju promjene trendova,
zahtjeva trita, zakona ponude i potranje, i to vrlo dinamino. Radi se o jednoj od
najzastupljenijih i najirih grupa materijala na svjetskom tritu.
Skupine elinih materijala do kojih se dolo kroz provedenu metodologiju izbora materijala
su alatni elici. Ta skupina elinih materijala obuhvaa materijale za visoke zahtjeve [1] i
njihova cijena se kree od 1.5 10 /kg.
Superlegure koje zadovoljavaju ili ak premauju traene radne zahtjeve spadaju u skupinu
materijala za najvie zahtjeve [1] i njihova cijena se kree od 5 50 /kg.
Prema ovoj analizi, austenitni Cr Ni elici uz dodatak W, V, Mo, Ti, Nb, i N, za via
naprezanja i do 650 C, mogli bi biti najbolji izbor materijala za izradu kalupa za tlani lijev.
Meutim, alatni elici Cr Mo, ili Cr Mo V, s viim % Cr od niskolegirane skupine
alatnih elika za temperature > 500 C , mogli bi biti najpovoljnija konana varijanta izbora
materijala.

49
7. IZBOR OPTIMALNE VARIJANTE I MATERIJALA

Ve je naglaeno otprije da ovakav konani izbor materijala nuno mora biti popraen
temeljitom analizom i procjenom relevantnih radnih parametara. Naime, ovakav konaan
izbor oslanja se na teoriju najpovoljnijeg - dovoljno dobrog materijala izrade kalupa.
Navedena skupina elika, od nabrojanih skupina materijala za visoke zahtjeve, cjenovno moe
biti najpovoljnija. Ali, s tehnoloko konstrukcijskog gledita izbora, potrebno je imati u vidu
nekoliko kljunih parametara. Maksimalnu temperaturnu postojanost ovih elika, procese i
tehnologije tlanog lijevanja, treba imati iskustvo u procjeni trajanja radnog vijeka kalupa pod
odreenim radnim optereenjima. Vremena izloenosti kalupa na povienim radnim
temperaturama i naprezanjima, trajanje ciklusa lijevanja i kvalitetna fenomenoloka
evaluacija procesa lijevanja, najvaniji su parametri koje treba imati na umu.

U tom smislu, upravo analizirani primjer uzorka kalupa za tlano lijevanje iz tvornice
LTH Metalni lijev, moe dati odgovore na pitanja oko konane varijante izbora materijala.
Naime, materijal od kojeg su izraeni kalupi za tlano lijevanje u tvornici LTH Metalni lijev
je standardni alatni elik za rad u toplom stanju oznake DIN X38CrMoV5 1, trgovake
oznake BHLER W300.

Uzorci materijala kalupa izvuenog iz realnih uvjeta proizvodnje, pripremljeni su i

laboratorijski analizirani u cilju definiranja njegovog kemijskog sastava, mehanikih
svojstava i stanja faza (povrine). Rezultati ispitivanja poredani su kronoloki.

Slika 29. Rezultati kemijske analize uzorka materijala kalupa iz tvornice LTH - Tehniki
fakultet Rijeka [12]

Nakon to je utvren kemijski sastav uzorka alata iz tvornice, pristupilo se daljnjem

laboratorijskom ispitivanju materijala pri Zavodu za strojarsku tehnologiju (FESB) u Splitu.

50
 Slika 30 . Kalup iz tvornice LTH Metalni lijev (lijevo), uzorak materijala kalupa
namijenjen metalografskoj analizi i mjerenju tvrdoe (desno) [12]

Mjerenje tvrdoe je provedeno po rubu uzorka alata na kojem se nije vrilo odrezivanje od
ostatka materijala uzorka, odnosno nije bio prisutan unos topline prilikom rezanja koji bi
mogao utjecati na strukturu (mehanika svojstva) materijala. Mjerenje tvrdoe provedeno je
metodom VICKERS sa silom utiskivanja od oko 10 kp (98.1 N). Mjerenje se provodilo po
sredinjici i suprotnom rubu uzorka. Nisu primjeena ni najmanja odstupanja izmjerenih
vrijednosti tvrdoe od onih dobivenih u dijagramu. Prosjena izmjerenja vrijednost iznosi
473.3 HV10 odnosno 46 HRc.

Po izmjerenoj tvrdoi, rubni uzorak kalupa obruen je na kliznoj stazi ureaja za bruenje
uzoraka HANDIMET. Uzorak je bruen na vodom hlaenoj kliznoj stazi ureaja po brusnom
papiru finoe 600. Po zavrenom procesu bruenja, uzorak je poliran suspenzijom vode i

51
glinice srednje finoe (aluminij oksid Al2O3), na rotacionom kolu za poliranje s ohom
(filcom). Povrina uzorka potom je izloena djelovanju NITALA (3% - tnoj otopini duine
kiseline u alkoholu) tijekom iskustvom odreenog vremena, u cilju razvijanja mikrostrukture.

Slika 31. Laboratorijska oprema za metalografsku analizu uzoraka - FESB Split [12]

Mikrostruktura uzorka analizirana je pod svjetlosnim mikroskopom OPTON Axioskop pod

razliitim poveanjima. Karakteristine slike mikrostrukture odabrane su i dokumentirane uz
pomo DinoEye digitalne kamere ugraene na mikroskop i povezane preko USB suelja s
raunalom i software om za analizu slike.

Slika 32. Metalografska slika uzorka elika iz tvornice LTH (poveanje 500x) [12]

Metalografske slike prikazuju preteito martenzitinu strukturu s udjelom finih karbida

legirnih elemenata kroma i vanadija. Sudei po izmjerenoj tvrdoi uzorka od 46 HRc a,

52
elik je nakon kaljenja najvjerojatnije proao, prema standardu, postupak toplinske obrade
trostrukog poputanja. Naime, elici ovog tipa po zavrenom procesu kaljenja uz dobiveni
martenzit zadravaju i odreenu koliinu zaostalog austenita [14]. Kada zapone proces
poputanja, pritisak na preostali austenit popusti im tetragonalni martenzit prijee u kubni.
Daljnjim poputanjem zaostali austenit modificira reetku u kubni martenzit.
Tvornikim se viestrukim poputanjem osiguravaju optimalna svojstva tvrdoe i vrstoe
elika, uz znaajnu eliminaciju zaostalih naprezanja u eliku nastalih uslijed kaljenja.

ZAKLJUAK ISPITIVANJA

Naime, kemijska analiza upuuje na zakljuak da je analizirani alat iz tvornice LTH

nedvojbeno izraen iz elika za rad u toplom stanju marke BHLER W300.
Izvrena mjerenja tvrdoe uzorka iz tvornice LTH dala su podatak o prosjenoj tvrdoi od
473.3 HV10 odnosno 46 HRc, to upuuje na zakljuak da je stanje isporuenog alata s
navedeno radnom tvrdoom jednako onome koje propisuje standard. Naime, prema standardu,
nakon otvrdnjavanja elika, provodi se poputanje u tri slijeda na tri razliite temperature s
iskazanom svrhom poputanja za svaki slijed posebno. To se moe vidjeti i na hodogramu
toplinske obrade prema standardu, upravo za elik BHLER W300.
Prema hodogramu toplinske obrade i prema dijagramu tvrdoe nakon poputanja za ovaj elik
prema standardu, oekivana radna tvrdoa je 46 HRc.
Na zakljuak da su ova mjerenja relevantna i da radna tvrdoa ovog elika doista moe imati
vrijednost oko 46 HRc, upuuje niz radova i studija [15] [16] koje se bave problematikom
izbora materijala i parametara tlanog lijevanja.
Provedena metalografska analiza uzorka potvruje dobivene rezultate tvrdoe. Do odreene
mjere formirana martenzitina struktura, s odreenim udjelom karbida, upuuje na poboljanu
strukturu elika s oekivanim redom veliine tvrdoe iznad 45 HRc. Legiranje molibdenom
ovih elika sprjeava pojavu krhkosti poputanja [14]. Naime, kod legiranih elika koji sadre
duik, mogue je nastajanje ove pojave, ukoliko se elici nakon poputanja sporo hlade.
Krhkost poputanja nastaje ako se poputanje vri iznad 500 C, gdje feritna reetka pokazuje
veu sklonost razlaganju duika. Sporim hlaenjem on se ponovno izluuje iz te reetke u
formi fino rasprenih tvrdih nitrida to znatno obara ilavost eliku. Molibden, po teoriji,
vezuje duik u obliku svojih nitrida i ne dozvoljava njegovo rastvaranje u reetki eljeza a
time i naknadno jo nepovoljnije izluivanje eljeznih nitrida.
Tragovi ili slojevi modificirane povrine kalupa tijekom njihove proizvodnje, nisu naeni.

53
 Dovoljno dobro poznavanje fenomenolokih pojava koje se odvijaju tijekom procesa
lijevanja te poznavanje i razumijevanje najvanijih svojstava izabranog materijala izrade
kalupa, daje jamstva i sugerira kvalitetnu odluku o konanom izboru varijanti.
Poznavanje ove problematike moe biti presudan argument pri izboru materijala, jer se u ovoj,
zavrnoj fazi izbora sukobljavaju potrebe proizvodnog pogona, resursi, zahtjevi kupca, trine
mogunosti i potrebno poznavanje prethodno spomenute problematike. Odluke ovog tipa su
iznimno vane i moraju biti dobro argumentirane.

Sudei prema primjeru kalupa iz tvornice LTH Metalni lijev, odabir najpovoljnije
konane varijante izbora materijala njegove izrade (prema navedenim kriterijima), pokazao se
i u praksi. Trgovakih inaica ovog materijala ima vie, a izbor najprimjerenije ovisi, pak, o
jo nekim kriterijima.

54
8. OBLIKOVANJE IZLAZNIH INFORMACIJA O ODABRANIM MATERIJALIMA

Nain dobave, mogunosti naruivanja odabranog materijala, cijena, prijevoz, koliina

narudbe, vrijeme dostave - mogu biti presudni parametri pri odluci naruitelja od kojih
dobavljaa traiti materijal. To su parametri koji esto znaju predstavljati i zavrne elemente
izbora; kada je materijal ve poznat ali ne i dobavlja (proizvoa).
Ukoliko proizvodni sustav koji naruuje odabrani materijal ima dobru poslovnu suradnju s
nekim od instituta ili ovlatenih laboratorija koji surauju ili su usko povezani s nekim od
proizvodnih subjekata (eljezare, ljevaonice, itd.), koje, pak, proizvode kalupe i alate od
izabranog materijala, uputno je razmiljati o poslovno - strunoj suradnji temeljenoj na tim
relacijama. Pored marke traenog materijala BHLER, kalupe od materijala gotovo
identinih svojstava, ali drugaijeg trgovakog naziva (RAVNEX) proizvode i elezarne
Ravne. Slinih primjera, dakako, ima mnogo. Nije rijetkost da upravo strune ustanove i
instituti (npr. Slovenski Institut za strojarstvo) mogu dati preporuku i strunu podrku
proizvodnim subjektima po pitanju izbora materijala alata, tehnologija sanacija oteenja ili
tehnologija poboljanja radnih karakteristika (odravanja). Upravo takvu suradnju imaju
Slovenski Institut za strojarstvo i tvornica LTH Metalni lijev iz Benkovca.
Osiguranje trajnog i kvalitetnog dobavljaa, moe pruiti dodatnu sigurnost i garanciju
naruitelju (LTH Metalni lijev) za pravovremenu, kvalitetnu i potpunu isporuku traenih
odljevaka kupcima (BMW i Mercedes). Uska povezanost proizvoaa traenih odljevaka i
dobavljaa sirovine moe predstavljati zalog dobre poslovne perspektive u budunosti.
Svojstva elika BHLER W300 prema STANDARDU [17] navedena su u nastavku rada.

elik BHLER W300 ima sljedee oznake prema razliitim svjetskim standardima [17]:

EN / DIN UNS BS AISI

1.2343 / X38CrMoV5-1 T20811 BH11 H11

GLAVNA SVOJSTVA
BHLER W300 je vrsta elika iz grupe legiranih alatnih elika za rad u toplom stanju.
Posjeduje iznimno visoku vrstou pri udarnim optereenjima i visoku vlanu vrstou na
povienim temperaturama. Ima naglaeno dobro svojstvo otvrdnjavanja na zraku i podnosi
hlaenje u vodi. BHLER W300 moe se nai u dvjema specijalnim podvrstama ISODISC i
ISOBLOC s poboljanim svojstvom homogenosti i poveanom ilavosti.

55
PRIMJENA
Izrada alata i kalupa za rad u toplom stanju te procesiranje lakih metala i legura. Koristi se i za
izradu vodilica za savijanje cijevi, matrica za ekstruziju metalnih ipki i cijevi, alata (opreme)
za ekstruziju u toplom stanju, alata i kalupa za izradu upljih predmeta, klinova, zakovica,
matica i vijaka. Takoer, koristi se za izradu opreme za lijevanje i razliitih vrsta kalupa
za lijevanje legura od lakih metala te polimernih materijala.

KARAKTERISTINI POSTUPCI TOPLINSKE OBRADE

Za oblikovanje u toplom stanju (kovanje) koriste se sljedei parametri:

Temperatura od 1100 - 900 C,

Hlaenje u pei ili u materijalu s odgovarajuom termalnom izolacijom.

MEKO ARENJE
elik se zagrijava na temperaturu od 700 - 800 C. Dri se nekoliko sati (vrijeme ovisi o
volumenu i poprenom presjeku uzorka) na ovoj temperaturi te se polagano hladi u pei
brzinom od 10 - 20 C /sat, do priblino 600 C. Nadalje se hlaenje provodi na zraku. Ovaj
postupak rezultira maksimalnom tvrdoom od 205 HB.

ARENJE ZA POPUTANJE ZAOSTALIH NAPREZANJA

elik se zagrijava na 600 - 650 C, zadrava na toj temperaturi (ovisno o volumenu i p.p.
uzorka) pa se polagano hladi u pei. Ovaj postupak se provodi u cilju smanjenja zaostalih
naprezanja nastalih tijekom duge strojne obrade. Po zavretku grijanja, slijedi dranje
(uzorka) u neutralnoj atmosferi od nekoliko sati.

OTVRDNJAVANJE
Postupak otvrdnjavanja elika provodi se dranjem na temperaturi od 1000 - 1040 C, 15 - 30
minuta nakon izjednaavanja temperature, nakon ega slijedi postupak kaljenja u razliitim
medijima: ulje, solna kupka, zrak i vakuum. Tvrdoe koje se mogu postii ovim postupkom
iznose:

52 - 56 HRC u ulju ili solnoj kupki,

50 - 54 HRC na zraku ili u vakuumu.

56
POPUTANJE
Toplinska obrada poputanja izvodi se u tri slijeda:

poputanje I: grijanje na priblino 30 C iznad vrijednosti maksimalne sekundarne

tvrdoe,
poputanje II: poputanje do potrebne radne tvrdoe alata,
poputanje III: provoditi na temperaturi 30 - 50 C ispod najvie temperature
poputanja u cilju smanjenja napetosti.

Toplinska obrade poputanja provodi se zagrijavanjem na temperaturu poputanja odmah

nakon postupka otvrdnjavanja. Vrijeme dranja u pei trebalo bi iznositi po 1 sat za svakih 20
mm debljine uzorka, ali minimalno 2 sata. Hlaenje se provodi na zraku.

Preporua se provedba barem dva ciklusa poputanja. Trei ciklus poputanja koje se provodi
u cilju poputanja zaostalih naprezanja moe dati dodatan pozitivan uinak na mehanika
svojstva elika.

Slika 33. Openiti hodogram toplinske obrade poputanja za alatne elike BHLER [17]

57
 Slika 34. Dijagram Tvrdoa - Temperatura poputanja za elik BHLER W300 [17]

Dijagram vrijedi za kvadratne uzorke od 50 mm, na kojima se prethodno proveo postupak

otvrdnjavanja na temperaturi od 1020 C.

Tablica vrijednosti: Temperatura poputanja (C) / Tvrdoa (HRC)

400 C 500 C 550 C 600 C 650 C 700 C

53 54 52 48 38 30

Slika 35. Dijagram vrstoa - Temperatura za elik BHLER W300 [17]

58
 Slika 36. CCT (Continuous Cooling Transformation) dijagram za elik BHLER W300
s prosjenim kemijskim sastavom (%) [17]

Prikazani CCT dijagram vrijedi za sljedee parametre:

temperatura austenitizacije: 1030 C,

vrijeme dranja: 15 minuta,
vrijednosti od 2 do 82: postoci udjela faza,
vrijednosti u zaokruenim poljima: tvrdoa u Vickers - ima (HV),
vrijednosti od 0.35 do 3.5: rashladni parametar ; vrijeme na apscisi se odnosi na
period hlaenja sa 800 na 500 C u s x 10-2,
vrijednosti od 5 do 0.5 K/min: brzina hlaenja za temperaturno podruje od 800
do 500 C.

Oznake slovima su redom:

A Austenit, B Beinit, F Ferit, K Karbid, M Martenzit, P Perlit, RA ostatni
austenit (Retained Austenite).

59
NITRIRANJE

BHLER W300 elik je pogodan za nitriranje, bilo da se radi o duinim kupkama ili
plinskim atmosferama.

Mehanika svojstva alatnih elika marke BHLER na povienim temperaturama poneto

se razlikuju. Na slici 37, pored usporedbe mehanikih svojstava, dat je uvid i u razliite
sposobnosti obradivosti ovih elika.

Slika 37 . Usporedni dijagrami mehanikih svojstava elika W300 i ostalih vrsta alatnih
elika marke BHLER [17]

Napomena. Ova usporedna tablica moe posluiti za laki odabir odgovarajue vrste elika;
pri tome ne uzima u obzir razliite uvjete naprezanja koji postoje pri razliitim uvjetima
uporabe.

60
4. Postupci modificiranja povrine kalupa kao vaan dio procesa izbora
materijala

Pojava da izabrani materijal alata (kalupa) u stanju kakvom je nabavljen i s toplinskom

obradom koju je proao, ne moe u potpunosti zadovoljiti zahtjeve u radu, nije rijetkost. Stoga,
postupcima modificiranja njegove povrine, kao mjesta kontakta sustava alat stroj i mjesta
najveih naprezanja, poboljavamo njegova svojstva i produljujemo radni vijek. Na ovu
injenicu ne treba gledati kao na nedostatak pri procesu izbora samog materijala izrade kalupa.
Dapae, postupci modificiranja povrine materijala mogu biti i sastavni dio procesa izbora
materijala kao optimalno rjeenje za poboljanje performansi povrine kalupa (alata) unutar
nekih zadanih tehnolokih i financijskih radnih okvira. Svojstvo materijala da se moe tretirati
i poboljavati ovim tehnoloki zahtjevnim postupcima, stoga predstavlja vrlo vano svojstvo
pri procesu izbora materijala.
U slojeve povrine elinih kalupa do odreene dubine, najee kemijsko difuzijskim
postupcima, moe se omoguiti ulaz atomima odreenih elemenata i tako mijenjati kemijski
sastav. Novonastale faze utjeu na porast tvrdoe ili na poveanje otpornosti troenju bez
znaajnog porasta tvrdoe. Poboljanja se odnose i na kemijsku postojanost elika. Nakon
zavrenog kemijsko difuzijskog procesa, obino nema dodatne toplinske obrade.
Nitriranjem [14] obogauje se povrina materijala duikom. Tehnolokih izvedbi postupaka
nitriranja ima vie. Klasino se provodi u struji amonijaka ispod eutektoidne temperature na
oko 550 C. Amonijak se raspada na NH3 N + 3H. Duik postupno difundira u povrinu
stvarajui ukljuinski mjeanac. Upravo elici sa 0.3 0.5 %C pogodni su za nitriranje;
legirani jo sa kromom, aluminijem, vanadijem i molibdenom. Prva tri legirna elementa
stvaraju fine i tvrde, pod mikroskopom nevidljive vlastite nitride koji daju veliku tvrdou i
vrstou nitriranom sloju, blokiranjem skoro svih kliznih ravnina. Molibden, kao element,
sprjeava odvajanje nitriranog sloja nedozvoljavajui nastajanje ve spomenute pojave
krhkosti poputanja jezgre, koja se zbog razloga i naina nastajanja, ne moe eliminirati
samom toplinskom obradom. Pogodnosti nitriranja su sljedee:

- velika otpornost troenju povrine,

- postojanost tvrdoe i na 500 C,
- poveana kemijska postojanost i otpornost koroziji,
- poveanje dinamike izdrljivosti povrine,
- nema izvitoperenja, napetosti i pucanja kao kod kaljenja uslijed modifikacije reetke.

61
Boriranje [14] se provodi u medijima koji isputaju atome bora, a mogu biti plinovita, tekua
i kruta. Boriranje predmeta u okruenju praha borovog karbida uspjeno se koristi i danas. Na
temperaturama od 900 1000 C nastaju dva sloja karbida; vanjski sloj FeB i unutarnji Fe2B.
Nastoji se uglavnom postii siromaniji sloj Fe2B, jer je manje krhak i zupasto se stvara
prema podlozi s kojom stvara dobru povezanost. Boriraju se uglavnom predmeti ve zavrno
obraeni i obrueni. Naknadno bruenje boriranih slojeva je teko i skupo, budui se postiu
tvrdoe i od 2000 HV. Postupak boriranja amorfnim borom u vakuumu ne poboljava samo
tvrdou povrine, ve i elektriku i toplinsku vodljivost materijala, to izravno utjee na
poveanje otpornosti troenju. Tablica u nastavku nudi jo neka djelotvorna rjeenja zatite
povrine materijala s obzirom na razliite mehanizme troenja.

Slika 38. Dominantna svojstva i vrsta zatite za razliite mehanizme troenja [1]

Pored navedenih, gotovo klasinih postupaka modifikacije i poboljavanja svojstava povrine,

treba kazati da su do danas s uspjehom razvijeni i novi, tehnoloki jo suptilniji, kemijski
sloeniji i uinkovitiji postupci poboljanja svojstava povrine materijala. Navedeni postupci
istraivani su i razvijani upravo na alatnim elicima i njihovim podvrstama koje smo i
odabrali kroz postupak izbora materijala, kao primjerene za izradu kalupa za tlani lijev.
To je TD postupak (Termoreaktivno - Difuzijski postupak oblaganja alata vanadijevim
karbidom), te postupak oblaganja alata PVD nanoprevlakama.

TD postupak (Termoreaktivno - Difuzijski postupak oblaganja alata vanadijevim karbidom).

Ovaj postupak oblaganja razvijen je od strane Toyota Motors Corporations Central R & D
Laboratories iz Japana u cilju rjeavanja problema troenja. TD postupak generira glatki,
tanki i neprozirni sloj iznimno tvrdog vanadij karbida na povrini elika. Za razliku od

62
difuzijskog stvaranja karbidnog sloja, postupak prevlaenja (oblaganja) se temelji na
supstratu (osnovnom elinom materijalu) kao najvanijem parametru koji utjee na
formiranje karbidnog sloja.
TD postupak iznesen i analiziran u radu [15] temelji se na metalurko difuzijskoj vezi
obloge za elini supstrat. Bez obzira na tvrdou ili glatkou sloja obloge, uinak izostaje
ukoliko obloga ne ostaje na alatu tijekom rada.
Postupak se provodi u solnoj kupki odgovarajueg sastava i odgovarajue visoke temperature
(950 1050 C), uz dodatak jednog od karbidotvornih elemenata (u ovom sluaju vanadija).
Vanadij reagira na povrini elika s ugljikom koji je na visokim temperaturama procesa
atomski rastvoren u austenitu, stvarajui veoma stabilan karbid V8C7. Karbidni sloj raste na
povrini tijekom procesa difuzije ugljika iz povrinskog sloja elika prema karbidnom sloju, i
kroz njega na novonastalu povrinu gdje reagira s karbidotvornim elementom. Istovremeno,
mala koliina karbidotvornog elementa difundira kroz nastali karbidni sloj u povrinski sloj
elika. Iako su razliite granine linije jasno vidljive izmeu povrinskog sloja i osnovnog
materijala, visoka temperatura postupka ubrzava meusobnu difuziju atoma izmeu povrine i
osnovnog materijala, osiguravajui na taj nain veliku snagu vezivanja i sprjeavajui
raslojavanje u zahtjevnim radnim uvjetima. Tako karbidom obloeni elici pokazuju visoku
tvrdou povrine, odlinu otpornost na troenje, otpornost prema oksidaciji i koroziji, ali i
vrstou unutarnjeg sloja svojstvenu osnovnom materijalu. Nastali vanadij karbid ima kubnu
reetku visoke tvrdoe (3200 3800 HV).
Pored visoke temperature, stopa nastajanja karbidnog sloja u velikoj mjeri ovisi i o
kemijskom sastavu elika.
Nekolicina studija [15] provedena je na analizi uinka ovog postupka na alatne elike
razliitih kemijskih sastava i razliite primjene; za rad u hladnom stanju (hladno kovanje), ali
i za rad u toplom stanju (toplo kovanje i lijevanje). Eksperimentima dokazan podatak da sloj
vanadij karbida ima tvrdou od 900 HV pri temperaturama od 800 C ini ovaj postupak
znaajnim za oblaganje alatnih elika za rad u toplom stanju odnosno za rad alata u
postupcima lijevanja. Pri hlaenju do sobne temperature, sloj vanadij karbida dostie
vrijednost tvrdoe blizu prvobitne (3200 HV).
Takoer, jo jedan znaajan razlog uinkovitosti ovog postupka oblaganja elinih alata za
rad u toplom stanju (kalupa) jest da vanadij karbid kemijski ne reagira s aluminijem pri
lijevanju aluminijskih legura. Ova obloga titi kalupe od agresivne prirode aluminija i
sprjeava kemijske interakcije legura za lijevanje i kalupa.

63
 Slika 39. Prikaz naneenog sloja vanadij karbida na alatnim elicima za rad u hladnom
(AISI 01) i toplom stanju (AISI H13) [15]

Za adhezivne mehanizme, kao i za tribokorozivne mehanizme troenja vanadij karbidni

slojevi naneeni reaktivnim spajanjem pokazali su se izvrsnim rjeenjem. Sloj prua dobru
zatitu alatima koritenim i u radu s agresivnim medijima (HCl, vrua aluminijska talina, itd.).
Ovaj postupak biljei sve vei porast u primjeni u industriji. Razlog za to lei u injenici to
su trokovi investiranja u potrebnu opremu relativno niski, dok su uinci s gledita otpornosti
na abraziju i tribokoroziju, kao i na produljenje radnog vijeka trajanja alata, veoma znaajni.

PVD nanoprevlake. Napredne keramike PVD obloge razvijane su upravo u cilju

produljenja radnog vijeka elinih alata za rad u toplom stanju i poveanja njihove otpornosti
na uinke erozije, korozije i umora uslijed toplinskih naprezanja.
Tehnologija se temelji na deponiranju (PVD Physical Vapor Deposition) sloja
nanostrukturirane CrAlSiN prevlake na osnovni materijal.
Studija koja analizira uinak ove tehnologije [16] koristi se metodologijom modificiranja
kemijskog sastava poveanjem udjela odreenih elemenata prevlake (kroma ili aluminij
silicij kombinacije) u cilju iznalaenja optimalnog udjela odreenog elementa obloge za
poboljanje otpornosti na troenje upravo AISI H11 elika za rad u toplom stanju.
Uinak je ispitivan i analiziran uranjanjem uzorka od obloenog elinog materijala u kupku
rastaljene aluminijske legure. Kupka je predstavljala simuliranu radnu atmosferu (visoko
tlano lijevanje) obloenih alata. Uzimali su se u obzir kljuni parametri za odreivanje stope
istroenosti. Tragovi istroenja su otkrivani, promatrani i analizirani koritenjem nekoliko
analitikih metoda (morfoloka mikroskopija, tvrdoa, mikrotvrdoa, X zrake). Uzorci
elika AISI H11 uzeti su iz toplo valjane ipke. Potom su grijani na temperaturu

64
austenitizacije od oko 1000 C i kaljeni u struji duika pod tlakom od 5 bara. Nakon toplinske
obrade trostrukog poputanja, uzorci postiu radnu tvrdou od oekivanih 46 HRc - a.
Naneeni sloj CrAlSiN obloge ne bi bio deblji od 3 m. Vieslojna struktura prekrivala bi oko
50 % ukupne dubine sloja obloge uz dodatni monosloj definiranog kemijskog sastava.
Priprema ukljuuje 6 razliitih kemijskih modulacija vanjskog sloja ovisno o jakosti struje
prilikom nanaanja i jaine struje duika.
Analize su pokazale znaajno poboljanje radnih svojstava povrine alata za tlano
lijevanje od elika AISI H11 tretirane na ovaj nain. Uz to, treba kazati da su se, po zavrenoj
analizi, uzorci s veim udjelom kombinacije elemenata aluminij silicij u navlaci u odnosu na
udio kroma pokazali kvalitetnijim s obzirom na postojanost, tvrdou i triboloka svojstva.
Relativno vei udio kroma u navlaci pokazao se neuinkovitim u prevenciji stvaranja naslaga
aluminija iz taline na povrini alata za tlano lijevanje.

Pri odabiru postupka modificiranja povrine, vano bi bilo uzeti u obzir i ve spomenute
kriterije triboloke i elektrokemijske kompatibilnosti i postojanosti elemenata u dodiru;
materijala navlake i osnovnog materijala kalupa.

65
5. Usporedba razliitih metoda izbora materijala

Svaki proizvedeni dio zahtijeva izbor materijala i izbor postupka obrade. Dizajniranje i
oblikovanje direktno je povezano s funkcijom odabranog materijala. Pojava novih materijala
diktira razvoj novih proizvoda ili ponovno oblikovanje postojeih. Upravo se razvoj novih
materijala od konca prolog stoljea kree eksponencijalnom progresijom.
Pred dananje inenjere i konstruktore stavlja se teak zadatak; na koji nain, od ogromnog
broja raspoloivih materijala, izabrati upravo onaj najbolji za svoj proizvod. Do sada je izbor
poivao na iskustvu inenjera i njegovom poznavanju razliitih materijala. U svakoj tvrtci
postojali su ljudi koji su bili specijalizirani za materijale. I uistinu, vrijednost iskustva
inenjera specijalista za materijale je nedvojbena.
No, u svijetu su nastupile velike promjene koje ne idu u prilog ovom pristupu. S jedne strane
broj razliitih materijala se znaajno poveao, a s druge strane pokretljivost radne snage je
postala uobiajena pojava. Specijalisti za materijale, jednostavno, mogu prijei u neku drugu
tvrtku.
Dakle, oslanjanje samo na strategiju uenja kroz iskustvo nije u skladu s dananjim tempom
ivota. Sve vie se javlja potreba za sustavnim metodologijama izbora materijala koje se
mogu brzo realizirati i koje omoguavaju implementaciju raunala. Kompatibilnost s
postojeim alatima inenjerskog oblikovanja i proizvodnim postupcima je nuna, a to znai
konstantno drati korak s tehnikim inovacijama i novim tehnolokim rjeenjima.
Upravo ova znaajka aktualnosti i interaktivnosti vano je obiljeje metode izbora materijala
Michael Ashby - a [2]. Ona se zasniva na tezi da dobar projektant mora razmotriti sve
mogunosti, bez diskriminacije bilo kojeg materijala ili postupka obrade. A to nije mogue
bez dranja koraka s razvojem novih materijala.
Ashby - eva metoda daje putokaz kroz umu kompleksnog izbora s kojim se projektanti i
inenjeri susreu. Uvodi se ideja atributa indeksa materijala i procesa. Indeksi se
prikazuju pomou grafova koji pojednostavljuju poetni izbor materijala i procesa.
Nadalje, u realnim situacijama est je sluaj suprotstavljenih zahtjeva. Npr. ukoliko elimo
projektirati laku i jeftinu konstrukciju dolazimo do suprotstavljenih ciljeva. Laki materijali su
najee skuplji od teih. Rjeenje zahtjeva upotrebu strategije kompromisa trade off
strategies koja ukljuuje suprotstavljene atribute.
Pored tehnikih i ekonomskih utjecajnih elemenata na odluku o izboru materijala, oblik, boja,
osjeaj pri dodiru, ekologinost sve vie imaju utjecaj na konani izbor. Ova metoda
obuhvaa sve ove aspekte unutar discipline koja se naziva industrijsko oblikovanje (dizajn).

66
Takav pristup predstavlja vrlo vaan iskorak. Ako se industrijski dizajn zanemari prodaja
opada i gubi se trite.
Metoda se temelji na uspostavi nekoliko najvanijih kriterija izbora materijala; a proces
zapoinje definiranjem osnovne potrebe koju materijal treba zadovoljiti.

a) Funkcija: to je uloga proizvoda?

b) Ogranienje: znaajni zahtjevi koji moraju biti ispunjeni: npr. krutost,
vrstoa, otpornost na koroziju, sposobnost oblikovanja
c) Cilj: to treba maksimalizirati ili minimalizirati?
d) Slobodne varijable: varijable problema koje nisu obuhvaene ogranienjima.

Varijable se grupiraju u tri skupine: funkcionalni zahtjevi (F), geometrijskih veliine (G) i
svojstava materijala (M).
Formira se matrica performansi; matrica performansi P f1(F) f2(G) f3(M) ili matrica
performansi P f1(F) f2(G) f3(M). Potom se odreuje indeks materijala, izraen kao
veliina M kojom optimiziramo matricu performansi P.
Indeks materijala M predstavlja kriterij izvrsnosti, parametar kljuan za izbor konanih
varijanti.

Slika 40. Primjer grafa kod Ashby - eve metode; shematski prikaz dijagrama E-
kojem su prikazane gornja granica za modul E i donja za gustou [2]

67
Dijagrami svojstava materijala (slika 40) daju dobar pregled i vrlo su praktini kada postoji
vrlo mali broj ogranienja. No, bez obzira na brojnost razliitih svojstava materijala koji se
mogu usporediti na ovaj nain, broj materijala koji se mogu prikazati oito je vrlo ogranien,
pa tako i upotreba ovih dijagrama. Kada je broj ogranienja velik (to je najee sluaj),
provjera da li materijali zadovoljavaju sva postavljena ogranienja je vrlo nepregledna.

Oba problema su prevladana implementacijom raunala u metodu izbora. Razvijeno je vie

programskih paketa za izbor materijala i izbor procesa obrade. CES EduPack je primjer
takvog programa. Ovaj program sadri veliku bazu podataka o materijalima, organiziranu
hijerarhijski. Svaki zapis sadri strukturirane podatke svojstava materijala, a svako svojstvo je
pohranjeno kao raspon vrijednosti tog svojstva. Zapisi, takoer, sadre i ogranien broj
nestrukturiranih podataka u obliku teksta, slika i referenci na izvore informacija o materijalu.
Podaci se pretrauju pomou trailica koje nude pretraivanje suelja.

Slika 41. Izbor materijala pomou raunala primjenom CES EduPack programa. Shematski
su prikazane tri vrste prozora za odabir. Mogu se koristiti bilo kojim redoslijedom i
kombinacijom. Ovim postupkom programski se izolira mala grupa materijala koja prolazi
sve faze izbora. [2]

68
 Kod konkretnog primjera izbora materijala za izradu kalupa za tlano lijevanje uz pomo
Ashby eve metode, treba najprije definirati najvanije kriterije izbora. Oni su navedeni u
tablinom prikazu.

Funkcija Kalup za tlano lijevanje

Tvrdoa 470 HV
Radna temperatura > 500 C
Ogranienja
Minimalna zahtijevana vrstoa 1200 MPa
ilavost K1C 20 MPam1/2

Cilj Minimalna cijena

Slobodne varijable Povrina poprenog presjeka

ilavost K1C predstavlja otpornost materijala na nastajanje i irenje pukotina pri optereenju.
Iznos naveden u tablici (20 MPam1/2 ) predstavlja iskustvenu vrijednost koja se uzima po
dobroj inenjerskoj praksi [3], s obzirom na visoka udarna i toplinska optereenja.
Vodei se poznatim parametrima materijala koritenih u praksi (LTH Metalni lijev te
primjeri iz prethodno navedenih strunih i znanstvenih radova), mogu se odrediti minimalne
potrebne vrijednosti svojstava zahtijevanih od materijala pri njihovom izboru. Odreuje se
indeks materijala M ;

(3)

Pri emu je: Rp granica poputanja [MPa]

gustoa [kg/m3]
Cm cijena materijala po jedinici mase [kn/kg]

Navedeni izraz predstavlja indeks materijala za gredu specificirane duljine i oblika, dok je
povrina poprenog presjeka slobodna varijabla [3].
Dobiveni dijagram (graf) na slici 42 ukljuuje sva navedena ogranienja i eliminira iz
razmatranja sve materijale koji ih ne zadovoljavaju. Ti materijali na dijagramu su oznaeni

69
sivom bojom. Obojani kruii na dijagramu predstavljaju najuinkovitije materijale s
gledita odabranog indeksa materijala M koji zadovoljavaju sva postavljena ogranienja.
Crvena linija koja presijeca dijagram dijeli skupine materijala visoke uinkovitosti od onih s
niskom uinkovitosti prema koritenim kriterijima. Smjer, nagib i poloaj linije upravo su i
definirani zadanim kriterijima i ogranienjima, odnosno odabranim indeksom materijala.
Dijagram daje dobar uvid za izbor najprihvatljivijih materijala s gledita vrstoe i cijene. Iz
dobivene ponude materijala mogu se prepoznati upravo oni materijali dobiveni kao
najpovoljnije konane varijante izbora prema tradicionalnoj metodi.

Slika 42. Dijagramski prikaz najprihvatljivijih materijalaza izradu kalupa za tlani lijev s
gledita vrstoe i cijene prema Ashby metodi [3]

To je skupina alatnih elika Cr Mo, ili Cr Mo V, s viim % Cr od niskolegirane skupine

alatnih elika za rad na temperaturama > 500 C. Oznakama istaknuti materijali predstavljaju
upravo one materijale prepoznate u procesu tlanog lijevanja u tvornici LTH Metalni lijev kao
i neke materijale iz prethodno navedenih strunih i znanstvenih radova.
Razmatranje potencijalnih proizvodnih postupaka i naina izrade kalupa u ovom sluaju
stavljeno je u drugi plan, budui se radi o proizvodu s razraenom konstrukcijom. Takav
koncept podjele proizvoda moe se koristiti i pri koritenju ove metode.

70
Za potrebe generiranja dijagrama na slici 42, koritena je verzija programskog paketa CES
EduPack iz 2009. godine.

U naelu, moe se kazati da postoje dvije temeljne metode izbora materijala. To su

tradicionalna metoda (science led) i metoda dizajna (design led).
Tradicionalni pristup zapoinje temeljnim odrednicama materijala: elektroni, atomi, atomske
veze, struktura, kristalografija i defekti. Na ovim temeljima se gradi teorija legura, kinetike
energije transformacije faza i razvoj mikrostrukturne analitike do granica uoljivosti
elektronskim ili optikim mikroskopima. Na taj se nain omoguava razumijevanje i kontrola
svojstava na razini milimetara ili centimetara. Ipak, metoda ne naglaava posebno ponaanje
konstrukcije i njezin dizajn unutar metode izbora materijala.
Drugi pristup (metoda dizajna; Ashby eva metoda), poinje od definicije potrebe; odnosno
zahtjeva kojima materijali moraju udovoljiti u cilju primjerenog funkcioniranja unutar zadane
konstrukcije. Spoj materijala i konstrukcije (dizajna) iziskuje definiciju odreene lepeze
njihovih svojstava i informacija kljunim za omoguavanje njihovog pravilnog odabira i
meusobnog skladnog funkcioniranja. Utvrivanje vanosti i prepoznavanje temeljnih
relevantnih svojstava ukljuuje potom i strunu stranu procesa izbora. Oba pristupa imaju
smisla, naravno. Vano je definirati nain kako koristiti informacije. Ukoliko je namjera
struno istraivakog karaktera, prvi pristup je loginiji. Inenjerski dizajn, s druge strane,
ini drugi pristup primjerenijim.
iroki spektar i baza podataka materijala su zasigurno velika kvaliteta metode dizajna,
kao i tehnoloki aspekti provedbe samog izbora (kronologija, grafiki prikazi, interaktivnost).
Primjenjivost takvog koncepta u naem sluaju, gdje se govori o tipu proizvoda s postojeom,
razraenom konstrukcijom i prethodno definiranom potrebom i funkcijom, (gledano u irem
smislu), moe dostii svoj vrhunac. Metoda dizajna, s gledita usporedbe najvanijih
svojstava i zahtjeva funkcionalnosti analiziranih materijala izrade kalupa, nudi primjerena
rjeenja. Kako se moe vidjeti i iz konkretnog primjera, s gledita konstrukcije i njezinih
svojstava (vrstoa, krutost, ilavost) te cijene materijala po jedinici mase, pravilnim
koritenjem usporednih dijagrama svojstava i indeksa materijala dolo se do najprihvatljivijih
konanih varijanti rjeenja.
Za ove pristupe procesu izbora materijala moemo kazati da su kompatibilni. U razradi
temeljnih zahtjeva funkcionalnosti materijala, kao temeljnih kriterija izbora, moda ne bi kod
obje metode postojala jednaka mogunost detaljnog, analitikog razmatranja svojstva
otpornosti materijala na razliite mehanizme i sluajeve troenja. Ali, s tribolokog gledita

71
izbora materijala, postavljena ogranienja se mogu zadovoljiti ve prethodno spomenutim
postupcima modifikacije povrine.
Navedeni, ve razraeni proizvodni koncept, fenomenoloki vrlo temeljito sagledava
tradicionalni pristup. Problematika i utjecaj sloenih fenomena troenja, iziskuje analizu
prethodno spomenutih, temeljnih odrednica materijala. Tradicionalni pristup, ve s gledita
funkcionalnosti po ovom zahtjevu, strogo i precizno odreuje mogunosti, ali i ogranienja za
usporeivane grupe materijala.

Provedenim metodama izbora materijala, s navedenim razlikama u konceptu i pristupu,

dolo se do konanih varijanti izbora rjeenja bez izostavljanja fenomenolokih pojava unutar
sustava alata - stroj, maksimalno potujui zahtjeve konkretnog analiziranog tribosustava i ne
izuzimajui pritom nijedan zahtjev od onih temeljnih konstrukcijskih.

72
6. Zakljuak

Oblikovanje proizvoda je proces kojim se nove ideje ili potrebe trita iskazuju kao
detaljan skup informacija temeljem kojih se moe izraditi proizvod. Slobodno se, dakle, moe
kazati da su konstruiranje, izbor materijala i izbor postupaka proizvodnje meusobno
povezane aktivnosti.
Problematika izbora materijala odgovoran je i iznimno sloen posao. Zahtjeva
jednoznaan odabir primjerene metodologije, poznavanje temeljnih kriterija izbora i, to je
iznimno vano, imati na raspolaganju dovoljan broj varijanti, kako vrsta materijala tako i
tehnologija njihove obrade, poboljanja ili montae gotovog proizvoda.
Dananje, suvremene metode osmiljavanja i razvoja proizvoda istovremeno analiziraju
razliite konstrukcijsko proizvodne varijante, esto kombinirajui razliite konstrukcijske
oblike, materijale i proizvodne postupke. Panja dananjih konstruktora i tehnologa najvie se
posveuje primjerenom i uinkovitom nainu povezivanja konstruiranja i proizvodnje u jedan
sustavno integrirani pristup pod imenom istovremeno inenjerstvo (eng. concurrent
engineering). Glavna osobina ovog pristupa oituje se u razmatranju svih vanih elemenata
iz radnog vijeka proizvoda u poetnoj, temeljnoj fazi konstruiranja proizvoda. lanovi
jedinstvenog tima za problematiku konstruiranja proizvoda imaju sloen zadatak voditi rauna,
jednostavno reeno o svemu. Od idejnog koncepta do mogunosti razlaganja i unitenja
proizvoda, imajui u vidu razliite zahtjeve korisnika, kvalitetu kojoj se tei, sve uz izradu
to preciznije projekcije trokova i cijene.
Izbor, ili bolje reeno projektiranje materijala izrade kalupa, istovremeno imajui na umu
mogunosti samog materijala i tehnoloke sposobnosti poboljanja njegovih radnih
performansi, ini se loginim pristupom i u budunosti.
U ovom diplomskom radu provedene su i s realnim izborom materijala usporeene dvije
metode izbora. Prikazane metode u primjeni daju vrlo sline rezultate. Proces izbora
materijala, ini se, sve vie e odreivati njegova sveobuhvatnost i integrativnost traenih
svojstava materijala, ali i gotovog proizvoda.

Sveobuhvatnost poetnih varijabli procesa izbora materijala jest i bit e conditio sine qua
non (nezaobilazan uvjet) svakog novog proizvodnog koncepta. Dostupnost baze podataka o
aktualnim materijalima, tehnologijama i informacijama koji ih opisuju, te znanja kako ih
iskoristiti u tehnolokom konceptu osmiljavanja proizvoda, predstavljat e temeljne
odrednice dobre strune i tehnoloke perspektive.

73
LITERATURA

[1] Filetin T.; Izbor materijala pri razvoju proizvoda, Sveuilite u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb, 2006.

[2] Ashby M., Shercliff H., Cabon D.; Materials Engineering, Science,
Processing and Design, University of Cambridge, UK, 2007.

[3] Ashby M.; Material Selection in Mechanical Design, 4th edition, Oxford, UK,
2011.

[4] Autonet.hr; Blok motora, lanak, www.autonet.hr/blok-motora, travanj 2013.

[5] Filetin T.; Sustavno odluivanje pri izboru materijala, lanak, znanstveni,
asopis Strojarstvo br. 30; str. 83 - 90; 1988.

[6] www.newworldencyclopedia.org/entry/Casting

[7] ivkovi D.; Lijevanje metala, interna skripta, Sveuilite u Splitu, Fakultet
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, 2007.

[8] Kolumbi Z., Tomac N.: Materijali podloge za diskusiju; Sveuilite u Rijeci;
Filozofski fakultet, Odsjek za politehniku, Rijeka 2005;
www.ffri.hr/~zvonimir/Strojarska Tehnologija I/, 2LijevanjeV0.doc

[9] LTH Metalni lijev d.o.o., Benkovac

[10] www.hunor.hr/?option=com_virtuemart&page=shop.browse&category_id=164&Itemid=
176&lang=hr

[11] www.efunda.com/processes/metal processing/die casting.cfm

[12] Ljumovi, P.;Analiza tribolokih mehanizama troenja na kalupima za visoko tlano

lijevanje, specijalistiki projekt, Sveuilite u Splitu; Sveuilini odjel za strune
studije, Split 2013.

[13] Ivui V.; Tribologija, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje,

Zagreb, 1998.

[14] Deeli, R.; Metali II , skripta, Sveuilite u Splitu, Fakultet elektrotehnike, strojarstva
i brodogradnje Split, 1987.

[15] Stojanovi, ., Stanisavljev, S., Radosavljevi, S.; Primena postupka vanadiranja u

funkciji produenja radnog veka delova, lanak, asopis Zatita materijala 54
(2013) broj 2.

74
[16] Rosso, M., Ugues, D., Torres, E., Perucca, M., Kapranos, P.; Performance
enhancements of die casting tools through PVD nanocoatings, lanak, Int J Mater
Form, DOI 10.1007/z12289 008 0131 z (2008).

[17] BHLER W300DE brochure, pdf.

http://www.bohler-edelstahl.com/english/files/W300DE.pdf

75
PRILOG 1

Tablica preuzeta i koritena iz:

Tomislav Filetin; Izbor materijala pri razvoju proizvoda; Poglavlje 2.5.2; Svojstva
materijala mjerodavna za odluivanje, Tablica 2.2.; Skupine svojstava i karakteristike
materijala; Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, 2006.

76
PRILOG 2

Tablica preuzeta i koritena iz:

Tomislav Filetin; Izbor materijala pri razvoju proizvoda; Poglavlje 3.5;Otpornost pri
povienim i visokim radnim temperaturama, Tablica 3.23; Mehanika svojstva elika pri
povienim i visokim temperaturama; Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i
brodogradnje, 2006.

77