Ali Hasanovi

Putevi ruinog mirisa

Design i DTP

Lektura Hedija Bokailo - ikalo

Urednik Mirzet HAMZI

 Ali Hasanovi

Putevi
ruinog mirisa
roman

Sarajevo, 2011.
Voljeni je zategao konop oko moga vrata,
Pa me vodi kuda On poeli.
irazi
SULTAN ZALJUBLJENIH

Dok je sjedio i biljeio dananji sluaj, sudskom

slubeniku Hasanu ibnu-l-Muridu javie da mu se
naao sin. Bijae mjesec zu-l-kadde. Tanije, 4. zu-
l-kadde 576. godine po hidri, ili 22. mart 1171. go-
dine, prema gregorijanskom kalendaru. Ime Omer
najvjerovatnije e mu dati po Omeru El Hattabu,
drugom halifi, emiru vjernika, udno elei da se
dugo ekani sin ukrasi njegovim osobinama. Na-
zvan El Faruk, rastavlja istine od neistine, hazreti
Omer je znao postaviti stvari na njihovo mjesto. A
poto Ibnu-l-Murid bijae sudski ovjek, za njega
je najvee i najvrijednije na svijetu bilo poznavat-
nje pravde i injenica. A svaki otac eli najbolje za
svoje dijete. Ali, dok su mu uili molitvene pozive
na desno i lijevo uho, on nije ni slutio da ivot nje-
govog sina nee biti voen pameu i pravilima, ve
neim dubokim i nejasnim.
Godine su prolazile. Kroz sobu sudskog slube-
nika nizali su se i prolazili zamreni sluajevi, te-
ki nesporazumi i neije porodine nesuglasice. A
kroz njegove knjige strujale su istina i pravda rasta-
ui se na hiljade pravosudnih odrednica, i valjalo
je za svaki problem pronai odgovarajue pravilo.
Zvali su ga Faridom-enskim advokatom, jer bi-
jae zaduen za preraspodjelu miraza i pravna pi-
tanja udatih i razvedenih. Kada bi neka unesreena
ena dola tuei se na nepravednu dodjelu imo-
vine, on bi zaronio u poutjele spise, konsultirao

7
Kuran i stare izvore i iz nesporazuma bi se raalo
rjeenje. Bijae toliko uspjean u svom poslu da mu
ak jednom ponudie i poloaj vrhovnog sudije,
to je svesrdno odbio, pravdajui se nedostatkom
vremena i porodinim obavezama.
Mali Omer igrao se meu papirima i otac je ubr-
zo primijetiti njegovu zainteresovanost za knjige i
pitanja teka za djeiju pamet. Ali, vodei se iroko-
grudnou svoje prirode, vremenom djetetu uini
dostupnim sve ono to ga je zanimalo i ljudi zaklju-
ie kako Farid dobro odgaja svoje dijete.
Kada je stasao u mladia, nadaleko se nije mo-
gao pronai neko slian njemu. Bijae neobino li-
jep, a o njegovoj uenosti i skromnosti govorkalo
se u usputnim kazivanjima i traevima.
Dok su se drugi mladii veselili i provodili dane
po pijacama i ulicama uzvikujui za djevojkama i iz-
miljajui pogrdna imena lokalnim osobenjacima i
prosjacima, on je listao oeve knjige potajno se na-
dajui otkriu dnekih ivotnih odgovora ili makar
reenice koja nosi rastereenje, olakanje i sigurnost.
Jer, ovdje gdje se sada nalazi nita mu nije jasno i ne
posjeduje dovoljnu vrstinu i smisao. Sve se slama
i nezaustavljivo u svome propadanju prolazi. Pred
njegovim oima ljudi se raaju i umiru, svijet na-
staje i rui se, a da se i ne zna zato se ne moe za-
ustaviti trenutak sree i vrijeme kada je sve oko nas
najpotpunije.
Listao je i listao stranice, pratio biljeke ranijih
italaca i sam vrljajui neke oznake po marginama,
ali odgovori su izmicali kao to gazele izmiu ispred
strijele, uvijek spretnije i bre od loveve namjere.

8
 Nakon to je, uprkos viemjesenoj posveenosti
itanju, mnotvo knjiga ostalo neotvoreno, on ne
odustade, ve ostade odluan u planiranju da pro-
ita preostale oeve knjige, knjige oevih prijatelja i
sve drugo to mu se uini potrebno.
Prvo se, idui stopama svoga oca, poe zanimati
za pravo, mislei, vjerovatno, kako e sve doi na
svoje ako iscrpno upozna i vrsto primijeni zakon
i utvrena pravila ponaanja. Svaki nesporazum u
ivotu bi, valjda, trebao biti samo proizvod nepo-
tivanja tih pravila i on nije dozvolio da ga mimo-
ie bilo kakva odgonetka ivota, makar put do nje
izgledao dug i dosadan.
Noima je prouavao tradicionalno pravo, izvo-
re zakona, afijsku zakonodavnu kolu i jo tota,
kreui se kroz pravne principe kao spretan konja-
nik kroz dobro poznate puteve.
Ta ga potraga odvede i do nauke o izrekama Po-
slanika Muhammeda. Jedno vrijeme bi se zadrao
samo na njihovom tekstu i skrivenim znaenjima,
a onda bi uronio u povode izreenog, u valjanost
prenosilaca, vrstinu njihovih karaktera i lanaca
predaje, iji je poetak sezao nekoliko stotina go-
dina unazad, kroz pustinju do dalekih oaza, a po-
ivao u njegovom naruju i budei nove talase pre-
ma takvoj prirodi kazivanja. Valjalo je zapamtiti
pregrt imena i sudbina, to je sada stajao izmeu
njega i glasnika Boijeg.
Jedno vrijeme, u tiini porodine kue, otac je pre-
sluavao stotine ovakvih izreka to bi ih Omer nauio
napamet, a onda ga je prepustio velikom uitelju Ibn
Asakiru, uvidjevi kako je mladievo znanje o svemu
tome prevazilo sva oekivanja i njegovu sposobnost
daljeg praenja i podrke.
9
 Uz novog uitelja mladi ostade onoliko koliko
mu bijae dovoljno da savlada i najzamrenija pita-
nja i nedoumice.
Za kratko vrijeme on postade izuzetan poznava-
lac i drugih pravnih izvora. Ko god bi zastao i raz-
govarao sa Omerom, donio bi zakljuak kako pred
njim stoji veliki uenjak od znaaja za hilafet, a ne
obini djeak iji vrnjaci dangube i igraju se po
oblinjim sokacima.
Ali, nakon svega, umjesto da osjeti sreu i bude
duhovno ispunjen, u njegove grudi se naseli neka
tuga i malaksalost.
I u tu svrhu mu se, ak, dozvoljava, da baci svoj
pogled koliko god eli puta i dopusti sebi beskrajne
analize i teorije. Ali se, na kraju, ipak, nedvosmi-
sleno istie kako e svaki takav pokuaj biti bezu-
spjean i pogled e se vratiti klonuo i umoran.
A Omer bijae klonuo i umoran iako nije po-
kuavao razmiljati o nebesima. Bio je duboko
svjestan opeg sklada i ravnotee u svakoj stvari,
ali se udio neskladu u samom sebo. Ako je ljud-
ska dua mikrokosmos a svemir makrokosmos,
kako vele stari Grci, kako to da je mikrokosmos
ovako nesmiren - pitao se mladi i nije nalazio
odgovora.
Jednoga dana, preturajui po nekim zametnu-
tim oevim biljekama, primijeti pored radnog stola
jednu knjiicu, onako umetnutu u hrpu neposlo-
enog papira. Tako postavljena, teko se razlikovala
od ostalih listova, pa je zbog toga ranije nije primje-
tio. Bile su to pripovijesti iz ivota Ehlullaha - ljudi
Boije blizine. Tu knjigu otac mora da je skrivao od

10
posjetilaca i svakojakih teologa koji, u to vrijeme
nisu voljeli vjerovanje u udesa i nadnaravne moi,
preferirajui slijepa slijeenja i formu. Prevrnuo je
nekoliko stranica i vidio je da je knjiga bila sainjena
od nekoliko poglavlja, a svako je bilo naslovljeno
imenom jednog od njih. Neka imena uinie mu se
poznata, dok za veinu drugih nikada nije ni uo.
Bila su to najudnija kazivanja sa kojima se mladi
do tada susreo. Sluao bi on i ranije i itao mnoge
prie to su ih u Afriku putnici i trgovci donosili
iz Kine i Perzije, ali priroda kazivanja ovdje je bila
u potpunosti drugaija i radnja se kretala u sasvim
drugom pravcu od onog oekivanog. On se bijae
navikao da se likovi u starim priama uputaju u
velike podvige i gaze zemlju epski znaajno, da vole
snano i razmeu se au i prkosom, to se prielj-
kivalo od svakog junaka. Ali pripovijesti koje je
sada imao u rukama nisu imale taj uzbudljivi ton
i raskone rasplete. Ipak, neto je inilo da se od te
knjige nije mogao odvojiti nekoliko narednih dana.
To to ga je tjeralo da esto iznova samom sebi a-
pue i ponavlja neke reenice , bila je neka tajan-
stvena bliskost sa srcima tih ljudi, toliko snana da
bi ak na trenutak pomislio da je to itao nekada
davno, jo prije djetinjstva, u nekom prolom ivo-
tu, ili da je sam autor otvorio krinju njegove due,
i iz njene dubine vadi neke drage slike i pejzae. O
emu se tu, ustvari, radilo?
Junaci u tim kazivanjima najee bijahu pre-
zreni i odbaeni pojedinci. U tome i ne bi bilo ne-
eg novog i interesantnog ako bi njihov ivot bio
usmjeren ka borbi za povratak dostojanstva i ugle-
da. Ali, njihov ivot se samo ovla doticao drugih
11
ljudi. tavie, oni su bili kao mrtvaci, i nisu marili
za loe glasine, optube, pa ak i stavove nekih pr-
vaka o njima kao otpadnicima od vjere, izopeni-
cima, udacima i sihirbazima. Neshvatljivo je zbog
ega su postojale sve te glasine kada ni oni sami
nisu bili glasni u svojim stavovima i miljenjima
osim kada bi ih se pitalo? Nikoga nisu pokretali
na pobunu, niti su po trgovima hukali svjetinu.
Zapravo, smetalo je i proizvodilo neugodnost u
drutvu ak i njihovo samo prisustvo, to je bilo
razumljivo ako se posmatra kao prisustvo onoga
ko s one strane donosi iskustva, steena vlastitim
doivljajem, a ne pukim iitavanjem teorije. Kada
bi bili upitani, njihove rijei bi se brzo irile i usije-
cale se u ljudska srca, rane i titile svaku kolebljivu
duu. Malo ljudi ih je voljelo. Ako bi se desilo i da
imaju nekog pristalicu, taj se od njih ne bi mogao
vie nikada odvojiti, iako oni nisu eljeli imati pri-
stalice i sljedbenike. Mijeali su se sa svjetinom,
nosili istu odjeu, ali budno oko bi ih uvijek moglo
izdvojiti iz ma kolike mase i skupine.
Naroito bijahu mrski vlastima, jer njihovi sa-
vjeti i miljenja nisu bili poput stavova veine.
Mnogo pametnih i razboritih bi nerijetko znalo
svoje vienje svijeta prilagoditi ukusu dvora. Uko-
liko bi, na primjer, halifa volio raskoan ivot, gu-
io slobodnu misao i pravednu rije, oni bi svojim
tumaenjem kuranskih rijei potpomagali i prav-
dali njegove postupke, kako bi i sami lagodno i-
vjeli u njegovom zadovoljstvu i imali pokoji zlatnik
vie. Mnogo bi priali o Boijem zadovoljstvu, ali
sve to bijahu samo prie i snohvatice.

12
 Sa druge strane, junaci tih pripovijesti to ih je itao
Omer, nemae vremena za propovijedi i dijeljenje sa-
vjeta. Bijahu oni zabavljeni sobom i svojim poslo-
vima, bavie se vlastitim problemima i, za itaoca
koji trai razonodu i uzbuenje, pripovijest o nji-
hovim ivotima bila bi nezanimljiva i jednolina.
Ali gledajui ih kako se nose sa svakodnevnim
obavezama i sluajui neke njihove usputne izreke,
paljivi i blagonakloni italac naslutio bi jednu ve-
liku dramu i pustolovinu unutar njih samih. Unu-
tar svakog od njih, voena je takva borba i vladala
je takva napetost, kakvu ne bi mogao zabiljeiti niti
jedan pjesnik i kakvu ne bi mogla obuhvatiti nijed-
na pripovijetka, niti ak ep. To su bili najslobodniji
ljudi na svijetu i pero koje bi ih se doticalo lomi-
lo se od siline i neuhvatljivosti njihove pokretake
snage. Da se njih se pitalo, oni bi najrae bjeali od
znatieljnika, pripovjedaa i svakog drutva, izuzev
blizine Jedinog Prijatelja. A poznato je da je malo
muterija istinitom govoru, a mnogo je navijaa za
ispraznu priu iji se kraj odgaa.
Tako je itao sin Faridov i bio je oduevljen tom
knjigom, kao nijednom do tada, da se u njemu tih
mjeseci probudila ljubav prema samoi, a svaki raz-
govor ga je rastuivao i inio mu se suvinim, ma o
emu da je bio.
U kui se povlaio u svoju sobu, u damiji je traio
neke pranjave okove i mjesta pod stepenitem, od
kue je iao i tamo se vraao nekim sporednim soka-
cima, pribojavajui se ljudi i rasprava kao neke velike
nesree i kazne.
U to vrijeme on ve bijae ugledan mladi i nije
mogao izbjei injenicu da ga mnogi poznaju i cijene.

13
Praviti se strancem u kraju u kojem je roen, gdje
je odrastao i u kome stariji poznaju itavu lozu nje-
govih predaka bilo bi, sada ve, nemogue.
I nee proi puno vremena do njegove konane
odluke da neprimjetno, bez prtljaga i zalihe hrane,
uz dozvolu svoga oca, privremeno napusti kuu i
ode u brda nadomak grada. Tamo, gdje su se grad-
ska svjetla potpuno gubila, ekalo ga je brdo Mu-
kattam, a podno njegovih stjenovitih obrisa prosti-
rala se grobna tiina Karafa.
Ne mogu, a da ne zastanem na ovom mjestu i
ne spomenem jedno kazivanje koje sigurno nee-
te pronai ni u jednoj knjizi, niti ete uti na bilo
kakvom sijelu uenih ljudi. Govor o tom dogaaju
baca jedno sasvim novo svjetlo na ovaj dio pjesni-
kovog ivota, iako se ne slae sa skromnim i dostu-
pnim izvorima i legendama.
Naime, prema toj prii, Omer Ibnu-l Farid jed-
nog dana silno se zaljubio u neku djevojku. Ispr-
va je taj osjeaj bio bezazlen i divan, i mladi se
radovao neem novom i neobinom. Ali kako je
poeo misliti samo o njoj, sve drugo je odjednom
poelo gubiti svaki znaaj. Sve u ta se zaklinjao
i do ega je drao, odjednom je pojeftinilo u nje-
govim oima. Njene obrve i oi bile su u svakom
pejzau, predmetu, u svakoj oljici aja i na svakoj
seddi njegove molitve. Da mu je neko priao kako
e tako brzo njegovo srce postati plijenom neeg
takvo, neoekivano snanog, nasmijao bi se, sigu-
ran u sebe i svoj stav. Ali sada je bio upotpunosti
razoruan. Njegov stav je bio poljuljan, a njegova
miljenja i argumenti, to ih je godinama crpio iz
knjiga, spalila je sada vatra ljubavi, ta neobina
14
i nemilosrdna inkvizicija. Neko ko ga dovolj-
no ne poznaje uputio bi ga na ljekara, jer mla-
di poe kopniti i gubiti raniju vedrinu. Jednog
dana, do njega doe vijest da su djevojku udali
za drugoga. ut u licu i usplahiren bijae tada
kao ovjek na umoru. Probdijenim noima je nje-
govo srce treperilo i jutra bi doekivao nesmiren, u
groznici i bunilu. Toliko ju je volio da nije mogao
podnositi svoj ivot meu ljudima. U jednoj pei-
ni, na brdu Mukattam, poeo se osamljivati i mrkloj
tmini predavati svoju tugu. Od silne i neuzvraene
ljubavi poeo je govoriti stihove. Bez ikakvog napo-
ra krenue rijei i nije bilo potrebe da izmilja fraze
i pretura znaenja, kako bi to radili mnogi pjesnici.
Rijei su same tekle, bacajui njegovo srce as na
jednu, as na drugu stranu obale, razdirui i raz-
bijajui svaku prepreku na putu, nosei je bujicom
u nepoznato. U tom stanju nije trebao publiku. U
mrklini su nestajali mnogi stihovi i moda bi ih ula
samo pokoja hijena ili kakav drugi noni lovac.
Meutim, njegovi stihovi jednoga dana dopri-
jee do onoga do koga su i trebali doi. Bio je to
ovjek preko koga i saznasmo za ovaj Ibnu-l-Fari-
dov sluaj. Dok je sluao njegove stihove srce mu se
cijepalo i osjetio je veliko saaljenje prema njego-
voj nesretnoj sudbini. Ljubav je tog mladia toliko
proimala, ula mu je u kosti i u svaki kamen u nje-
govoj blizini. Taj ovjek, njegov paljivi posmatra
i slualac, znao je da se ljubav ne da zauzdati i znao
je kako ona nee iscuriti kao to voda iscuri iz po-
sude, ako joj je muterija edan. Ni na tenutak ga
nije prekorio, jer je znao da je u mladiu upaljena
najdragocjenija kapljica ulja. U njemu je upaljena
vatra koje nije svjestan, pa ne moe nazrijeti ni sre-

15
u ni nesreu, jer taj plamen obasjava i grije ozeblu
duu, ali unitava i pali sokake i gradove. ovjek
je znao da mladi nije imao na umu Onoga koji je
potpalio tu vatru, iako je godinama spominjao Nje-
govo ime, ponizno mu se molio, itao Kuran, pre-
lazei ak i svojim prstom preko jedne stranice na
kojoj je pisalo: ....ije ulje gotovo da sija kad ga vatra
ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlou. Ukrotiti
njegovo srce bilo je teko, kao to je teko utamni-
enog ovjeka izvesti na svjetlo, iako ga tamo eka
sloboda. Kako nagovoriti kolekcionara da razbije
svoju najdrau statuu da bi meu polomljenim ko-
madima pronaao klju riznice? Razgovorom, sa-
vjetom ili pridikom? To svakako ne ide. Ostalo je
da se podignu ruke i da se njegova sudbina prepu-
sti Boijoj milosti, Jedinoj Ruci koja, maslinovom
granicom, ni istonom, ni zapadnom, kako stoji
na onoj stranici Kurana, pali svjetiljku koju hoe
i uvodi u Svjetlost koga hoe. Tako je uinio onaj
ovjek. Molio se za njega, dok je ovaj ne znajui
za to drhtao i buncao. Za vrlo kratko vrijeme nje-
gova poezija e promijeniti objekat svoga divljenja.
aa njegove ljubavi prosut e se u more i njegova
publika nee vie biti samo hijene i mrklina puste
egipatske noi, ve hiljade ljudi irom svijeta, kroz
godine i stoljea.
Ne saznadosmo pouzdano da li ga je na brdo
Mukattam odvukla elja da se poistovjeti sa liko-
vima iz onih pripovijesti koje je pronaao u bibli-
oteci svoga oca, ili je to bila snaga njegove ljubavi
prema udatoj eni, ili moda i jedno i drugo, ali
znamo da je dane provodio tamo. Osamljivao se
razmiljajui o svemu, o onome to je moglo imati
16
veze sa iskonom, davnim zorama nastanka, dok su
stvari jo uvale razloge svoga postojanja, kada je
sve moralo biti jasnije i razgovijetnije. Toliko je bio
predan i posveen tom snatrenju da su mu ak i
ivotinje prilazile i boravile u njegovoj blizini, kao
pod kakvim drvetom, ne plaei se njegovih po-
kreta i namjera, ba kao da se sav pretvorio u stablo
sa kronjom i granama, koje se predvidljivo lelujaju
na vjetru, ne stvarajui bojazan ak ni kod najpla-
ljivijih ptica.
To bi trajalo po nekoliko dana, a onda bi se e-
dan, iscrpljen i iznemogao, ponovo vraao ocu i
ostajao bi kod njega sve dok u dui opet ne bi osje-
tio samou i prazninu i opet bi se vratio u brda
iznad groblja. I svaki put bi tako iao i vraao se,
ne osjeajui napredak i ispunjenje.
Jednog dana zatekao se ispred medrese afijskog
erijatskog zakonodavstva. Sve je vrvjelo uenicima
i rijetki muderisi su nadgledali njihovo ponaanje.
Ponekada bi i dovikivali, upuujui neki komen-
tar i upozoravajui nekoga na pretjerano isticanje
govorom ili pokretom. Svi su bili jednoobrazno
obueni i ispod malih turbana se nazirala dosa-
da i potreba za igrom. Mladi se odmicao, zasien
uzvicima i gomilom.
Preko puta kole postojala je jedna esma i bilo
bi uvijek prijatno osvjeiti se bistrom vodom sa nje.
Dok se pribliavao, opazi nekog ovjeka koji je vid-
no bio u poodmaklim godinama. Zavrtao je ruka-
ve i pripremao se oprati prije molitve. Ali njegov
abdest u mladiu izazva veliko uenje. Umjesto
da zapone od ruku i dijelova lica, stranac je prvo

17
prao noge, pa potirao glavu, i sve je inio obrnutim
redoslijedom od onoga kako je bilo propisano. Da
li on to zbija alu , ili je poremeen do te mjere da
ne zna postupati u onome u emu se i djeca dobro
snalaze.
- Tako se ne uzima abdest - progovori Omer. -
Trebali biste znati da takva priprema za molitvu ne
zadovoljava pravila i principe niti jedne pravne kole
koju mi poznajemo.
Na njegove rijei starac se pridigao, a sa njego-
vog tijela padale su kapi vode. Lice mu je blistalo
kao da je umoen u mjeseevu bjelinu. Samo se na-
smija i sputajui glavu, usputno mu ree:
- Mladiu, svjetlo koje trai nije za tebe pred-
vieno u Egiptu, pronai e ga jedino u Mekki.
Ova reenica e zauvijek preokrenuti njegov
ivot. Ali ne zbog njenog sadraja, jer ju je mogao
uti i od oca, nekog prijatelja ili imama, i svaka-
ko bi je uzeo kao dobronamjeran savjet. No, svaki
takav savjet ovjek ubrzo zaboravi i spusti neg-
dje ispred vrata srca. Ali sa ovom renicom nije
bilo tako. Ona bijae izgovorena snagom nekih
neobinih duhova i on u istom trenutku shvati
kako pred njim nije stajao obian prolaznik. Bi-
jae taj kao stvoren da izgovori ovu reenicu. Bila
je izreena sa takvom sigurnou i snagom da je
bilo dovoljno jednom uti, a da se za cijeli ivot
ugravirala tim jednim trenutkom njegove panje
u njegovo srce. Bila je dovoljna mladiu koji je bio
u takvom stanju, da bi sve na nju dodano bilo su-
vino i nebitno. Iako je bio dobar govornik i vjet
tuma najjezgrovitijih kazivanja i alegorija, Omer

18
nije mogao opisati ni svoje osjeaje i doivljaje
ovog trenutka. Smogao je snage tek toliko da pre-
pozna golemu istinu to mu se po prvi put sruila
na prsa i puno e proi vremena dok se sve to u
njemu ne slegne i ne razloi.
Ovaj stranac ispred njega bijae poput onih iz
stare oeve knjige. Njegova obinost bila je pokriv-
ka za mnogostruke svjetove i tajne, to se ne izla-
u svakome i u svakoj prilici. Takvi igraju ulogu
kralja koji se povremeno oblai u dronjke i izlazi u
ariju da se uvjeri u stanje svog naroda. Zato se i
Omer prevario kada ga je ugledao kako se nesmo-
treno i naivno priprema za molitvu. Nekada od-
bojan izgled, a nekada neupadljivost takvih ljudi
biva razlogom to ih veina zaobilazi, ne uinivi
se dareljivim uputiti im niti jedan pogled. Veinu
svijeta lahko je prevariti kienim besjedama, na-
gizdanim turbanima i zamiljenim ugledom.
Omer nije mogao ni o emu razmiljati osim o
onoj reenici. Ali ovaj put nije otiao na brdo iznad
Karafa groblja. Ovakvo stanje je zahtijevalo akci-
ju, a ne nono bdijenje i razmiljanje. Iako nije bio
mjesec hodoaa, urno se uputio prema istoku.
Njegova osjeanja na putu nisu graniila ni sa ka-
kvim oklijevanjem niti osjeajem umora. Neki ak
kau, da je u trenutku kada mu se Mekka uinila
dalekom, kao to u stvarnosti i jeste, Hassan al-
Bakkal, tako se zvao onaj ovjek, pokazao prstom
u njenom pravcu i razdaljina izmeu Egipta i Hid-
aza bijae izbrisana. Da li je izbrisana u stvarnosti,
pa je on zakoraio sa jednog kontinenta na drugi, ili
je izbrisana u njegovoj dui, ne znamo. Svejedno je.
Sa ljudima poput Hasana sve je mogue.

19
 Biografi kau da je prvo stigao u jednu oazu. Bila
je udaljena deset konaka od Mekke i njegova dua
je ve tada poela osjeati nove mirise. Omer vie
nije bio onaj ovjek od prije nekog vremena. A jo
mnogo godina poslije, vezano za te dogaaje, izrei
e stih kojim e udariti peat na svoj prijanji ivot
i ranija shvatanja: Nakon to se u to unesoh, Istina
mi poe dolaziti, val za valom, i od tada, nikada me
ne napusti. Od tog momenta nikada mu u ivotu
nee vie biti dosadno. Od tog momenta nijednog
trenutka nee provesti zabadava, a da u svom srcu
ne osjeti titranje svake stvari u svemiru, udnju i
enju izgubljenih i razbacanih djelia svega to
putuje zajednikim drumovima povratka.
Tek to je doao u tu oazu, traei pogodno mje-
sto za odmor, ugleda najednom ogromnog lava kako
mu se pribliava. Mladiu se krv poela lediti u ila-
ma, dok je ekao razvoj ove iznenadne situacije. Gri-
va ivotinje dodirivala je zemlju pa se inilo kako se
i sama praina uklanja u strahu, pravei mu prolaz
. Ovakvu zvijer nemogue je svladati bilo kakvim
zahvatom i orujem. I taman kada je namjeravao
stisnuti oi i predati se raljama sudbine, lav se
smotao pokraj njegovih nogu kao vjerni pas pored
svoga gospodara. Mladi se dugo nije mogao nau-
diti neemu ovakvom. Kasnije nije mogao napraviti
nijedan izlet, a da ga lav nije pratio u stopu, ma gdje
krenuo. A iao je uglavnom u Mekku, u Harem-i-e-
rif gdje je obavljao svih pet dnevnih molitvi, a onda
bi se, zajedno sa lavom, ponovo vraao u oazu. Na
putu od oaze do Mekke i na povratku, govore izvo-
ri, napisao je veinu svojih stihova u nekom stanju
transa ili ko zna kakvog osjeaja. Petnaest godina
20
trajalo je to njegovo svakodnevno kretanje. Nije
bilo dana da mu na tom putu lav ne bi ponudio da
ga zajae, kako bi mu put lake i bre proao. Ali,
isto tako, nije bilo dana u kome ga mladi ne bi
odbio, udno elei sam podnositi terete.
Moda bi on u svetoj zemlji ostao i do svoje
smrti, ali je jednoga dana u dui osjetio poziv za
povratak u Egipat, gdje se spremala denaza Ha-
sanu el-Bakkalu. Kao da prooe tek dva-tri dana,
a ne dugih petnaest godina, od njihovog posljed-
njeg susreta kod one esme. Glas Hasanov u nje-
govoj dui jasno mu je davao upute ta e uiniti sa
njegovim tijelom i gdje e tano biti pokopan. Sa
istim arom sa kojim je krenuo u Hidaz, Omer
sada poe u Egipat. Najmanje to je mogao ui-
niti za njega, bila je pomo oko ukopa. Hasan mu
je tano naznaio mjesto na kojem njegovo tijelo
treba biti poloeno u zemlju. To bijae u Dolini
potlaenih, na istom onom mjestu gdje je poslanik
Musa osjetio klonulost. Bilo je to upravo u blizini
brda Mukattam, juno od Kaira.
Ali pravu zapitanost i uenje kod Omera i
svih prisutnih, izazvala je uiteljeva elja da se
njegov pokop odgodi i da tijelo ostane izloeno
sve dok se ne pojavi posjetitelj, koji e sii sa brda.
Meutim, niko nije znao ko bi trebao biti taj stra-
nac. Da li njegov nasljednik, neki stari prijatelj?
Uglavnom, Omer se pobrinuo da sve bude po
uiteljevoj elji. Odjednom, poput ptice, neosjet-
no se pojavio posjetilac, koji je pokazao da Omer
treba predvoditi denazu-namaz. Draga srca on
je to uinio, razmiljajui u tom trenutku kako je
njegov ivot isprepleten sa ivotom ovog umrlog,
21
iako su se kratko poznavali. Hasanovim bereke-
tom Omerovom ivotu je dat smisao, a evo sad on
predvodi njegov posljednji ispraaj. U tom istom
trenutku desilo se neto neobino. Da mnogi ne bi-
jahu svjedoci tom dogaaju, mislili bi kako im se
priinilo, ili da su na tren samo usnili ovaj prizor.
Naoigled svih, najednom se pojavi jato zelenih i
bijelih ptica koje se poredae u redove i svi prisutni
se iuavae neemu tako neobinom. Jedna istupi
ispred ostalih i spusti se na ejhova prsa. Potom joj
se ostale pridruie i njegovo tijelo postade potpu-
no prekriveno. Svjetina se uskomea, neki pustie
suze, a drugi gotovo da se prepadoe. Posjetilac
onda uze rije i poe objanjavati kako su u ovim
zelenim pticama due muenika, koji su izgubili
svoje ivote u ratu ili zarad ljubavi i one slobodno
lete prema denetu i kamogod poele. Dade im do
znanja kako ustvari ni on sam nije sa ovoga svijeta,
ve je nekada davno postao muenik ljubavi, ali je
nainio greku, zbog koje je izgubio privilegiju slo-
bodnog letenja.
Na kraju sve bi zavreno i mnogi sa tog posljed-
njeg ispraaja odoe u udu i preispitivanju.
I tako, Omer ponovo bijae u svom rodnom
kraju. Dodue, nije vie bio poznat kao Omer, ve
kao Ibnu-l-Farid. Ali o njemu nisu vie govorili
samo na sokaku, ve je glas o njegovim stihovima
dopirao izvan granica Egipta. Nije to vie ni bio
onaj umorni mladi koji se poget vraao iz tamnih
peina brda Mukattam u kuu svoga oca. Nije to
vie bio mladi poznavalac erijata eljan rasprave.
Bio je to sredovjean ovjek iju tajnu nije mogao

22
mnogo ko nazrijeti. Stihovi koje je donio sa sobom
iz Hidaza i oni to ih je svakodnevno pisao bili su
jedini svjedok njegovog pravog stanja. Ljudi su ih
poeli recitirati i prepriavati po sijelima, a o nje-
govom nesvakidanjem iskustvu i hodoau go-
vorkalo se po budacima i sastancima. I plemii i
obini ljudi bijahu mu tada naklonjeni. Za vrijeme
dume-namaza viali bi ga u azharskoj damiji i
iskazivali mu potovanje. Mnogi govore kako su ga
voljeli ak i neki uenjaci, pa je tih prvih godina
nakon povratka jo uvijek je mogao voditi miran
ivot. Ali ne i zadugo.
Negdje, upravo po Ibnu-l-Faridovom povratku
u Kairo, vlast nad Egiptom je od svoga oca preu-
zeo Ejjubijski sultan Malik el-Kamil. Prve godine
vladavine bile su, za njega, ispunjene velikim ku-
njama. Papin legat Pelagio Galvani, im je preuzeo
vlast, proglasio je Peti krstaki rat. Nemae kada
sultan uivati u raskoima i hladovini kraljevskih
vrtova, ve se mogao vidjeti kako predvodi vojsku
i potuca se po pustinji i daljinama. Odmah nared-
ne godine bit e i rtvom nekakve zavjere, pa e
jedva izvui glavu bjektstvom u Jemen. Kada je
njegov brat, upravitelj Damaska, Al-Muazzam za-
ustavio mnoge zloslutne planove, sultan se ponovo
mogao vratiti kui u Egipat. Ne toliko raspoloen
za ratovanja kao njegov brat, Al-Malik je nudio
mnoge mirovne sporazume, ali su svi do jednog u
to vrijeme bili odbaeni. Moda bi mnogi krsta-
ki vitezovi i kardinali, umorni od svega, i prista-
li na te sporazume, ali za to ne bijae raspoloen
Pelagius, predvodnik i pobornik novog pohoda.

23
Sultan Al-Malik mu ak ponudi natrag Jerusalim
uz ponovnu izgradnju njegovih zidova, to ih je u
ranijim bitkama razorio njegov brat. Jo mu obea
i predaju krsta na kojem je Isus rtvovan, iako su i
muslimani i krani znali da taj krst ne postoji, ve
on bijae samo simbolika i motiv kranskoj vojsci
da ponovo zauzme sveti grad.
Vjerodostojni izvori potvrdie i njegov susret i
razgovor sa Franjom Asikim. To su bili prijatelj-
ski susreti, sve dok sultan ne shvati kako je osniva
franjevakog reda ustvari doao ponuditi mu kr-
anstvo. I mnogo e u meuvremenu biti ratova,
ali i pristanaka na sporazume i primirja.
U jednom takvom, devetogodinjem primirju,
u dvorima kairske rezidencije konano je uivao
sultan. Mnogo je volio poeziju i pozivao je na sije-
la najuglednije pjesnike. U njegovim divanima, na
takvim sijelima bijahu uveni pjesnici tog vreme-
na, Ibn Sana al-Mulk, Ibn Unayn, Beha al-Din Zu-
hayr, ibn Matruh i mnogi drugi. Neke je obasipao
zlatom i veina spomenutih uivae njegovu zati-
tu. Zauzvrat su oni imali itavu poetsku i retoriku
strategiju razliitih naina pohvale sultana i vlasti.
Jedne veeri, dok su tako sjedili sultan i najodabra-
nije drutvo pjesnika Kaira, zapodjenu se pria o
broju stihova i recitiranju poezije napamet.
- U ovom trenutku mogu izrecitirati nekoliko
stotina stihova, bez prestanka, iako me razdiru po-
slovi i glavu razbijam odlukama i drutvenim glu-
postima - pohvali se Sultan.
Ova tvrdnja izmami uzdahe svih prisutnih i
mnogi poee recitirati stihove raznih metrikih

24
postavki i pravila. Metafore i simboli napunie
sultanov divan i raspoloenje se uznese kao rijet-
ko kada. Negdje po strani, u drutvu posluge, bio
je i erefudin, ista sultanovog dvora i uenik
Ibnu-l Faridov. istio bi pepeo od nargila, dono-
sio baklave, narane i sve ono to bi se prohtjelo
gostima. Kradom bi sluao i njihove stihove. Iako
ga niko nita nije upitao, on se usudi progovoriti:
- Neka mi oproste svi prisutni, ali ja se mogu
pohvaliti da poznajem ovjeka koji moe govoriti
hiljade stihova i tjerati te na smijeh i pla, a da stal-
no govori o istini i ni o emu drugom.
Sultan Al-Malik nije bio otar prema svojim slu-
gama i znao ih je esto i sasluati. Reci nam, ako
nije tajna, kako se zove taj tvoj pjesnik i zna li ita
o njegovom porijeklu? - odmah on upita.
- Ime mu je Omer Ibnul-Farid - odvrati e-
refudin.
Mnogi se uskomeae i potvrdie sultanu vjeti-
nu tog ovjeka, koji je mnogo godina izbivao iz
Kaira i nedavno se vratio, sa sobom nosei stiho-
ve, poznate i van ovog carstva. Kako ih je sluao,
u sultanu se sve vie poe buditi elja za susretom
sa ovim pjesnikom i ree arefudinuda e, ako ga
dovede, svaki njegov stih nagraditi zlatom i sku-
pocjenim poklonima. Jedva doekavi da ugled
njegovog uitelja doe do izraaja na sultanovom
dvoru, erefudin ode do Ibnu-l-Farida i ispria mu
sve. Ali uitelj se bijae toliko naljutio da je zamalo
istjerao svoga uenika. Izgrdi ga rekacvi da ga ne
zanima ni zlato ni dvorsko bljetavilo i najbolje bi
bilo da sultanu kae da on nije uope u Kairu, ve
negdje daleko.

25
 Moda bi sultan u to i povjerovao, ali se po Ka-
iru svaki dan irila pria o pjesniku i zaljubljeni-
ku Ibnul-Faridu i dopirala do sultanovog uha.
Prepriavali bi i bogati i siromani neke neobi-
ne, ali svakodnevne zgode iz njegovog ivota. Mnogi
su mu prilazili traei blagoslov, dovu i ispunjenje
njihovih potreba.
A elja je bilo mnogo. Neko je trebao Boije za-
dovoljstvo, neko pare, neko lijepu enu, a neko sit-
nu nafaku, toliko da se nahrani.
Kau da je jednog dana krenuo u damiju Amr
ibn El Asa. Usput ga sustie ovjek koji u njemu pre-
poznade uvenog pjesnika. uvi kako je uz njega
veliki bereket i blagoslov, ovjek zamoli ibnu-l-Farida
jedan dio puta uzjae njegovog magarca. Nemalo za-
tim susrete ih trei ovjek i bez ikakvog pozdrava
i razgovora dade pjesniku sto dinara i izgubi se.
On novac urui ovom ovjeku i ubrzo se razioe
na onom mjestu gdje su se ravale ulica koja je
vodila do damije i ona to se pruala prema kui
ovog teaka. I svako od njih bijae zadovoljan.
Vlasnik magarca sa mrvicama ovog svijeta, a pje-
snik sa istinom o svijetu i ljudima. Nije bio izne-
naen ovakvim ovjekovim stavom i potrebama.
Ponekad bi samo bio tuan to ljudi ne trae sjaj-
ne dragulje njegove due, ve sakupljaju prainu
sitnih prohtjeva. U ovoj pustinji oticala je pored
njih rijeka ivota i tajni, ali za takvu robu ne bija-
e tada u Kairu niko zainteresovan.
Ibnu-l Farid je i dalje iao svojim putevima, po-
nekad raspoloen za drutvo, a nekada preplavljen
osjeanjima koja su ga tjerala izvan grada, u tihu sa-
mou. Kada bi Nil nabujao obiavao je ostaviti sve

26
poslove i otii na jedno ostrvce, udovoljavajui silnoj
elji da nou posmatra rijeku koja hui i protie, no-
sei granje, smee i prljavtinu. U dui su nastajale
parabole o ovjekovom nutarnjem ivotu i grijesima,
pokajanju i matici Boanske milosti koja isti i odno-
si sve negativnosti, naplavljujui dugo iekivanom
istinom svaku poru i eliju.
Ali jedne noi njegove misli nisu mogle krenuti
u tom pravcu.Spustivi se do rijenog korita opa-
zi ovjeka udubljenog u posao kojm je vjerovatno
zaraivao za ivot. Bio je to bjelilac odjee koji nije
mogao ni vidjeti Ibnul-Farida jer je pjevao neku
pjesmu i bio zauzet svojim poslom. Pjesnik osluh-
nu onu pjesmu i zaprepasti se kad zau izbjeljiva-
eve stihove:
Ovaj komad odjee trga moje srce,
I nee biti isto dok se ne pocijepa.

U istom trenutku se uznemiri, poe ponavljati

ono to je uo i pade u nesvijest. Kada bi doao sebi,
nastavio bi ponavljati izbjeljivaeve stihove sve dok
ne bi opet pao u nesvijest. I tako nekoliko puta.
Trenutak na koji neko ne bi ni obratio panju,
znao ga je odvjesti do ushienja i zanesenja. Tako
jednom vidje kamilu koja nosi vodu i pade u osje-
aj ljubavi zbog njene rtve za one edne koji su
je kod kue ekali . tavie, svaki dan bi dolazio
gledati taj prizor i pio bi mnogo sa mjesta sa kojeg
je i ona pila.
Imae on udne navike i nikada se ne bi znalo
kada bi mogao pasti u osjeaj zaljubljenosti.

27
 Znao je zuriti u neto, makar to bila motka,
kuka, ili stub. Gledao bi u te predmete po nekoli-
ko dana, ak i sedmica, i mnogi posvjedoie da u
tim prilikama ak ni oi nije zatvarao.
Dok je postio post od etrdest dana jednom mu
se pojavi velika elja za zdjelom mesne jemene o-
rbe. Uspjede to nekako i dobaviti. I taman kada
kaiku prinese ustima , zid kraj kojeg je sjedio se
rastupi i iz njega izie lijep mladi i ree mu: Sti-
di se!
Samo ako ovo pojedem-odgovori Ibnu-l Fa-
rid. Odgurnuo je od sebe orbu i na post tih etr-
deset dana dodade jo deset.
Prepriavalo se i to kako je nekada davno, prije
njegovog odlaska u Mekku, dok je vie bio sklon
ljubavnoj poeziji i matarenju, napisao i jedan stih
o Bogu, tvrdei kako je njegovo srce potpuno is-
punjeno ljubavlju prema Stvoritelju. Kau kako je
sutradan cijeli dan djeci dijelio novac govorei im:
Zamolite Allaha za vaeg laljivog amidu, za-
molite Allaha za vaeg laljivog amidu, mislei
na svoju nevolju sa nemogunou da se pomokri,
iako je bio mlad i zdrav. Znao je kako to neprijatno
stanje bijae Boiji odgovor na njegov stih u kome
nije bilo potpune iskrenosti. Jo tada, nije mu bilo
doputeno govoriti neistinu, a kasnije, par decenija
poslije, redae se njegovi stihovi i kroz njih e se
cijediti mnoge mudrosti.
Abdu-l Gaffar al-Qusi, spomenuo je u svojoj knjizi
At-tawhid kako je Ibnul-Farid imao slukinje u gra-
du Al Bahnesa. Odlazio bi im, one bi pjevale, udara-
le u def i svirale naj, on bi plesao i zapadao u ekstazu.

28
Ali njegov ples nije bio uobiajen. Plesom bi on
iao do take savrenstva, pa bi ovjek gledaju-
i ga, pomislio kako se nikada nee zaustaviti i
kako e tako i umrijeti. Onda bi zazivao Boije
ime i tom pomalo misterioznom inu prisustvo-
vala bi grupa pobonih ljudi to su bili uz njega.
Meu njima jednom bijae i Al Burhan Ibrahim
al Dabari. Prema izvjetajima Ibnu-l-Faridovog
unuka Alija, Al Dabari posvjedoi nesvakidanji
dogaaj od kojeg mjesecima sebi nije mogao doi. -
Vidio sam dennet - kazivao je potresno, - kako
se pruio ispred Omera. On je plakao, promijenivi
se sav u licu. Dok sam sa njim posmatrao te neshvat-
ljive i prelijepe prizore koje bih najradije zanavijek
prigrlio, Omer kaza:
Ako je mjesto mog odmora u ljubavi i Tvojoj
blizini ovo to vidim, onda sam ja protraio svoje
dane!
Ibrahim se iuavao kako neko moe odbiti
ponueni raj i vjeno uivanje, pa mu ree: - Ali
uitelju, ovo to vidimo zar nije divno mjesto!?
Na to mu pjesnik odgovori: - O Ibrahime, Ra-
bija El Adevija je rekla: Ne robujem ti zbog Tvog
denneta, ve zbog Tvoje ljubavi. - Tako da ni ja
ne elim provesti ivot traei dennet - govorio
je on.
- Onda - nastavljao je Ibrahim Dabari, - uo
sam glas koji mu je govorio:
- Koja je onda tvoja elja?
A on odgovori: - Ja elim samo jedan Tvoj pogled!
- Njegovo lice sjevnu, njegove jadikovke prestae
i ja sam vjerovao da je njegova elja bila usliana-
zavravao je Ibrahim.
29
 Ibnul- Farid bijae osuivan zbog ovog dogaa-
ja i njegovih izgovorenih rijei od mnogih koji ovo
ne mogu razumjeti. Neki u ovome vidjee idolatri-
ju i grijene poslove, smatrajui kako je nemogu-
e prije smrti dosei Boiji pogled i vidjeti rajske
ljepote. Neki su ak govorili kako je on te stihove
izgovorio zato to je vidio meleka smrti.
Al Munawi, zapisniar dogaaja iz pjesnikovog
ivota, navodei ovo kazivanje, zgraao se zbog ta-
kvih stavova i glasina, traei Boijeg oprosta za one
kratke pameti, uvijek spremne na nesuvisle komen-
tare. - Niko od takvih nije bio svjedokom ovom
dogaaju, pa kako mogu znati da je pjesnik vidio
meleka smrti. ak i pored Ibrahimovog svjedoe-
nja oni su spremni initi takvo to- zapisivao je Mu-
nawi, udei se ljudskoj gluposti i loim primislima.
Naravno, kako su prie o njemu kruile po ma-
halama, pijacama i meu svijetinom, i kako je nje-
gov ugled rastao, javljao se i sve vei broj komen-
tara i protivnika. Grube rijei optube i smutnje
padoe na raun pjesnika kada se proulo za nje-
govu Hamriju-Odu vinu, poemu koja je veliala
vino i gubljenje razuma. Mnoga ulema i neki od
obinih ljudi su prezreli i osudili ove stihove. Pote-
goe teke rijei i osudie ga prije negoli su i pustili
da se znaenje ove poeme razlije rukavcima njiho-
vih dua. Da su malo saekali, moda bi se srca
smekala, ali kad tvrda pamet zauzda srce, Burak,
to se uzdie na nebo u blizinu Boiju, nikamo ne
ide. Uslijedie fetve i prekori , prie o omraenosti
i zabrani vina u islamu, o njegovim tetnostima i

30
sve to dovedoe u vezu sa pjesnikom. Da su malo
saekali, vidjeli bi da to vino nije nastalo fermen-
tacijom groa, da su se jo strpili, saznali bi da
ono protie rijekama deneta, krvlju zaljubljenika
i da od tog vina glava ne boli.
Postadosmo pjani, dok vino i ne bijae stvoreno,
pjevao je Ibnu-l-Farid, ali stihove nije uspjela razlo-
iti ljudska pamet. Pamet se, u stvari, i jeste uspalila
kada bijae spomenuto vino, jer u tome je pamet
vidjela svoju propast. Kap takve tenosti natopio bi
je ljubavlju i njena nadmenost i prepredenost bi ne-
stala i bila bi slobodna od raunice, sitnih interesa
i svega to je sputava. Samo takav ovjek je pripre-
mljen za put u Vjenost.
Dok je pisao Hamriju on je bio daleko, daleko
od ovog svijeta i nije mario za buru negodovanja.
Ali bilo je i onih ije bi se suze prolile na spomen
ove pjesme. Dovoljno je bilo proitati prvi stih i
otvarala su se vrata najintimnijh pjesnikovih tajni.
A Ibnu-l Faridova najvea tajna bijae Poslanik
Muhammed.
Mi pijemo vino, sjeajui se Voljenog.
Postadosmo pjani, dok vino i ne bijae stvoreno

Najvei dio svoga ivota nositi e on tu e

prema najvoljenijem stvorenju Univerzuma. Mu-
hammed za njega ne bijae osniva nove religije,
iskra sedmog stoljea june Arabije, kako stoji u
nekim knjigama. On bijae svjetlost to se prote-
zala od pamtivijeka i padala na svakog ovjeka,

31
bio on musliman, kranin, idov, budista, vatro-
poklonik, ili inovjerac. Jo davno je uo za predaju
u kojoj se govorilo kako ta svjetlost bijae stvorena
mnogo prije njegova roenja, ustvari prije nego-
li su zasjali i sunce i mjesec i prije nego su saz-
dani zemlja, nebesa i zvijezde koje ih krase. Dok
se ekao njen pravi vlasnik, dio tog svjetla, kroz
vremena, prelazio je sa poslanika na poslanika, od
Adema, preko Musaa, Ibrahima i mnogih drugih.
I svi oni imadoe elju biti u drutvu tog nasljed-
nika i udie za njim, iako do njih doe obavijest
kako je to mladi kasnih vremena, peat Boijih
poslanika na zemlji.
Tek odnedavno su se Omeru poela upotpu-
njavati znaenja svega. itao je on o tome mnogo
prije, studirao njegov ivot i izreke, ali je sve to
bilo isprepleteno hiljadama svakojakih tumaenja
i dodatno zamreno povrnim komentarima pri-
reivaa, fetvama kojekakvih kadija i formalista.
Teko je bilo izmeu toliko razliitih pristupa i su-
dova odvagati pravu istinu i sutinu. Kada se dav-
no prije bacio na razlaganje Poslanikovih izreka
na vjerodostojne, manje vjerodostojne, sa jednim
pouzdanim prenosiocem, nepouzdane, apokrifne,
vidio je kako e ga to odvesti na sasvim drugu stra-
nu, na kojoj je vidio svoje starije kolege koji su palei
u zamku formalizma i uskogrudnosti u razumije-
vanju. Gledao je sa svoja dva oka ali slika nije bila
potpuna. Vidio je Poslanikov lik rasparan na bez-
broj razliitih izreka. uo je mnogo predaja i sve to
je stvorilo jo zamreniju sliku. Ali, jednog dana,
negdje iz dubine kada je bacio pogled, nikada ga

32
vie nije odvratio. Duboko sam uvjeren kako je ba
u tim danima napisao sljedei stih:
Iz njegovog svjetla, prostor moje biti bijae obasjan
Na mene i kroz mene veer zasja kao i dan
I bijah stvoren da svoje bivanje
ovdje vidim
I vidjeh da bijah on, a on bijae ja
i njegovo svjetlo postade moj sjaj
Stihovi e i kasnije skrivati mnoga znaenja to
u obinom govoru nisu smjela biti izgovorena. To-
liko je uspjeno prikrio i ifrirao svoju istinu o Po-
slaniku Muhammedu, da mu je jednog dana ak
doao i jedan ovjek sa pritubom kako Poslanika
u svojoj poeziji on, uope, ne spominje, niti hvali.
Umjesto to bi tog ovjeka ismijao i kazao mu
kako nema nijednog stiha u kojem ga nije spome-
nuo i kako je u stvari svaka rije zarad njega, on mu
odgovori: - Mislim da su svake pohvale Poslanika
neznatne, iako ga uzvisuju na velike visine. Ali kad
Bog uzvisi nekog, hvale smrtnika su bezvrijedne.
Usamljen je bio Ibnu-l-Farid. Iako ga je obini
narod volio i pjevao njegove pjesme, teko se ko do-
ticao njihovog pravog znaenja. Ali, jednostavnije
se nije mogla objasniti tajna njegove due. Ustvari,
on je nije ni objanjavao, niti je imao potrebu tra-
iti saglasnost itaoca ili nekog uenjaka. Podrka
mu je dolazila sa one strane na koju je jedino i po-
gledao. Jedne noi u snu vidje Poslanika i on mu
ree: - Za koga vee svoje porijeklo?
- O Boiji Poslanie, za Benu Saad, za pleme
tvoje dojilje Halime!

33
 Muhammed a.s. mu onda kaza: - Ne, tvoje po-
rijeklo je povezano sa mnom.
Znao je pjesnik nabrojati sve svoje pretke i oni
su, uistinu, ili do plemena Benu Saad, ali je sada
nauio jednu veliku lekciju.
Snaga njegove ljubavi je potirala krv i mijenjala
njen sadraj kako je htjela.
Od tada e mnogo puta vidjeti Poslanika da bi
se mnogima smio zakleti da to nije bio san, ali iz
obzira prema njemu i bojazni da ga ne proglase lu-
akom, spominjao je kako se radilo o snovima.
Jednog dana, dok je pisao o jednom duhovnom
putovanju, pripovijedali su mnogi njegovi poto-
vaoci, na san mu je izaao Poslanik i predloio mu
da naslov te pjesme bude Zakon napretka, kako je
on odmah i naslovio.
Dani i godine su prolazile. Ko bi znao ta se
deavalo u jednom srcu koje je razumjelo skrive-
ne poruke ispisane na svakom kamenu, utisnute u
naravi ivotinja, opadanju lia, prozirnim kapima
vode, u arenilu beskrajnih svjetova ljubavi i mr-
nje, i ko bi znao ta se deavalo u srcu punom e-
nje i nastojanja da se svi razbacani atomi ponovo
ujedine, kako se voljeni ujedinjuju i ostavljaju po
strani pravila i daljine. Znao je on da su prividne
proporcije ovog svijeta i kako svaka stvar u svojoj
tajnosti nasluuje da se nema kuda pobjei. I trava
poslije koenja i kratka slava, i rua i polni snoaj,
sve mirie na povratak. I nema dana kad se dua
svakog od nas ne nada da e nae tijelo, satkano od
prohtijeva i elja, konano krenuti putem u slobo-
du. ovjek je zarobljen svojim miljenjem - ka-
zivao je Omerov najdrai uitelj. Ne znamo mnogo
34
o onome istinskom to se skrivalo u Omerovom
srcu, samo najbitnije nasluujemo. Znamo samo
da je za svoga boravka na zemlji vodio miran ivot
i pisao pjesme.
Jednog dana, sultan Malik al-Kjamil ga je ipak
pronaao. Obojica su bili prilino stari da bi raz-
govarali o uspostavljanju nekog mogueg prijatelj-
stva. Ni sultan nije vie izgarao u ljubavi prema
poeziji, niti je vie bilo sijela i pjesnika. Predosje-
ao je svoju skoru smrt i ponudio Ibnul-Faridu da
mu sagradi raskoan mauzolej i da ga, uz sultana,
pokopaju na najodabranijem mjestu pored imama
afije. Ibnul-Farid je to svesrdno odbio, vjerovatno
razmiljajui kako se sve moe promijeniti, ali lju-
di i njihove ponude nikada.
Sultan je preselio na ahiret 1238. godine i poko-
pan je na raskonom mjestu u blizini imama afije,
uz mnoge govore, pla i stisku, kako je, uostalom i
bilo planirano.
Ibnu-l-Farid preseli tri godine ranije i o njegovoj
smrti je potresno svjedoio jedan ovjek iz Iraka.
Priao je kako mu se iznenada desilo neto neo-
bjanjivo i kako od strane neke aveti bijae pokre-
nut i doveden velikom brzinom iz Iraka u Egipat.
Doveli su ga u kuu u kojoj je neki ovjek bio na sa-
mrti. Sudei po njegovom opisu i tome kako su ga
dozivali, stranac utvrdi kako to ne bijae niko dru-
gi do Ibnu-l- Farid. Iraanina pjesnik pozdravi kao
svog starog prijatelja i na licu mu prepozna tragove
Boije milosti. Stranac nije uspio sakriti ni svoju
prestraenost ovime to ga je zadesilo i ne mogae
se odmah pomiriti sa injenicom kako je bahnuo u
tuu kuu, negdje daleko, meu nepoznatim lici-
35
ma i razlozima ove posjete. On ne znade za pjesni-
kovu elju da muGospodar poalje nekoga ko e ga
pripremiti za posljednji ispraaj. Kada mu naposli-
jetku postade sve jasno i kada se okrijepi oljicom
aja, Ibnu-l-Farid smoe snage i poe objanjava-
ti kakav e mu ispraaj biti prireen i na kojem
mjestu e tano biti pokopan. Objanjavao je svaki
detalj i onda se okrenuo na desnu stranu apui za
sebe neto to niko nije mogao uti i razumjeti. Tek
to stranac odvrati svoj pogled i ponovo ga spusti
na bolesnika, pjesnik ve bijae mrtav, a na licu mu
je bio blistav osmijeh.
Kada ga iznesoe iz kue, mnogi svijet se poe
prikljuivati povorci i u tiini, dostojanstveno, kao
da prisustvuju ustolienju nekog princa, pronesoe
ga do njegovog posljednjeg stanita.
I nakon svega, ljudi se vratie svojim kuama. Sa
njima je koraao i onaj iznenadni posjetitelj. Mnoge
stvari njemu jo uvijek bijahu nejasne i nedoreene.
Zato, jo jednu no odlui provesti u Egiptu, a onda,
odmoran i rastrijenjen od svih ovih udnih doga-
aja, ujutro e krenuti put Iraka, sa nekom karava-
nom ili manjom grupom trgovaca.
Bilo je neobino u Kairu doekati no. Zrak
bijae mnogo vlaniji i tei od onoga kod kue.
Kada se udahne, kao da u nosnice ulazi neto od
burne prolosti faraona i ne da ti zaspati. Negdje
pred zoru, kada se drama odigra i faraoni se ko-
nano povuku, stranac uspjede utonuti u san. Tu
no, u snu, on ponovo vidje pjesnikovu denazu.
Ali ovaj put molitvu nije predvodio mjesni imam,
ve Poslanik Muhammed lino, a u redovima iza

36
njega stajae drugi poslanici, koje spominju Kuran,
Stari i Novi zavjet, meleki i dobri ljudi. Ovaj do-
gaaj stranac nikada nee zaboraviti.
Dok se prebacivao preko kamenitih visoravni i
jahao kroz oaze Palestine, mislio je o Ibnu-l-Fari-
du. Mezar njegov ostade na Karafa groblju, podno
brda Mukattam. Mjesto je to na koje je nekada no-
sio svoju nesmirenost i gdje se njegovo srce bijae
zapalilo vatrom ljubavi.
Dua se saalila na tijelo
Gdje je prvi put pojavilo se
A moj se duh uzdie
U uzviene poetke

I poletje kroz kapiju

S drugu stranu mene
Gdje nema velova
U Jedinstvo..

***

Iznad groba Ibnu-l-Faridovog prividna je tiina.

Stoljea su nanizala iste drame, iste borbe, repri-
ze mnogih lomova unutar dua i beskrajnih pitanja
na koja, mi smrtnici, ne nalazimo odgovora. Na
spomen ploi njegov unuk je uklesao epitaf kako
tu poiva pijan od ljubavi, uvar mnogih tajni.
I tako, nadneseni nad njegovim stihovima i
turom prireivakom opaskom, posmatrai i
istraivai njegovog ivota, svi do jednog, stavlje-
ni su pred isto iskuenje.

37
 Dogaaji, biografija, stihovi, njihova znaenja,
sve je to razbacano i rastrgano, pa se na prvi po-
gled ini, da Ibnu-l-Farid uopte nije ni postojao.
Nije se potrudio o sebi rei makar i nekoliko re-
enica, iako u sebi imae vjetinu koja bi svemu
dodala ljepotu i smisao. Doputao je, izgleda, svi-
ma da o njemu misle kako ele, ne marei kako e
biti prikazan i hoe li iza njega ostati pomen na
mnoge stihove i odlomke neobinih iskustava. I
sam se obeshrabrih kada sam se uputio na mno-
ga istraivanja o njegovom ivotu i djelu. Sve bijae
nepregledno, nedoreeno i popunjejno linim ko-
mentarima i stavovima. Ipak, naslovi tih studija na
poetku mnogo obeavae. Ali, kada bih se upu-
stio u sadraj, bile bi to tek opsene interpretacije
opterene tekom i sloenom terminologijom, koja
je odvodila od neobinih ari njegovih stihova.
U tom krugu razoarenja i nesporazuma moda
je njegov najpotpuniji prikaz dao Al-Munawi. etiri
stotine godina nakon pjesnikove smrt on je tako sje-
dio i pokuavao organizirati u jedinstveno kazivanje
sva narodna predanja i napomene s poutjelih harti-
ja. Bijae to, svakako, teak posao, ali ljubav njegova
prema pjesniku, bila je odluujui faktor to su nje-
gove predaje preivjele mnoge godine i konkurenciju.
Najpouzdaniji izvor za predanog sakupljaa bijae
Ibnu-l-Faridov unuk Ali. Jedan vijek nakon djedove
smrti on bijae sakupio sve postojee recenzije njego-
vog Diwana. U kratkom uvodu naslova Skupocjeni
ukras, on navede dvadeset i est poema, to bi znailo
hiljadu est stotina pedeset devet stihova i jo teksto-
va. Iako je sav posao izveo do kraja, suoio se sa mno-
gim potekoama u sabiranju ovih pjesama, to zbog
neitkih rukopisa, to zbog dotrajale hartije.
38
 Meutim, tada ne samo da nije stavljen peat na
biografske isjeke i pjesniku zaostavtinu, ve se
pria tek otvarala.
Krajem osamnaestog stoljea Britansko carstvo
je zauzimalo istonjake gradove. Izgled Orijenta
Evropljanima od ranije bijae ukaljan, zato dolazak
u Kairo bijae izazov za mnoge naunike i istrai-
vae. Negdje u proljee1882., dok su hrlili prema
bibliotekama Al-Azhara, mnogi orijentalisti jedva
ekae upustiti se u drevne tekstove i mnoga arap-
ska djela, iz kojih se par stotina godina ranije napa-
jao Toma Akvinski, Dante, Bokao i generacije re-
nesansnih naunika, filozofa i knjievnika kojima
je antika kultura, odjevena u arapsko ruho, tada
ponovo kucala na vrata. U ovim trenucima njima
ipak bijae zanimljivije tivo o islamskim vjero-
vanjima, misticizmu, simbolici brojeva, duhovnoj
alhemiji, neemu to im do tada bijae potpuna
nepoznanica. uli su oni i za glasine o Nostra-
damusovoj krai hazreti Alijinih predskazanja, i
zato je apetit za nekim neotkrivenim rukopisom i
tajnim znanjima uveliko rastao. Stvarni razlog nji-
hovog dolaska ipak nije bio nesmireni istraivaki
duh i entuzijazam. Radilo se o velikom projektu
paljivog biljeenja i analiziranja, uglavnom onoga
to bi istraivaima bilo zanimljivo i korisno, ali
i cjelokupnog uenja islama i, jednostavno, nijed-
no podruje nije smjelo biti izostavljeno, ak i naj-
kompleksnija teoloka pitanja i rasprave. Za to su,
naravno, bile potrebne decenije.
Zahvaljujui takvim interesovanjima, ni Ibnu-
l-Farid nije bio ostavljen po strani. Do Irske je, ko
zna kojim putevima i namjerama, dospjela jedna
39
od Ibn-ul-Faridovih zbirki. Britanski istraiva
sir Arthur John Arberry , u jednoj biblioteci u
Dablinu, pronaao je manuskript ije je vrijeme
nastanka, prema nekim tvrdnjama, izmeu 1292.
i 1302., to znai nekih etrdeset godina prije Ali-
jeve zbirke. Taj, prema njegovom miljenju, naj-
stariji tadanji tekst imao je neke drugaije preda-
je u odnosu na Alijev. Sadravao je petnaest poe-
ma i u tom manuskriptu se ne pominju ostale. Na
osnovu utisnutog iga tampara, nametla su se i
miljenja kako je taj Arberryijev pronaeni tekst,
ustvari, iz okolice Malatije u Anadoliji. Cijelu tu
zbirku Arberry je izdao na engleskom jeziku 1952.
godine i prvi put je predstavio Evropi, vjerovatno
u ono vrijeme kada je sa njegove ratne pozicije
potanskog cenzora u Liverpulu, promaknut u
univerzitetskog profesora. Moda se ovaj intelek-
tualac u jeku drugog svjetskog rata, odmarao i-
tajui i prevodei Ibnu-l-Farida, iji stihovi bijahu
nekoliko vremenskih dimenzija iznad Hitlerovih
i erilovih uvjerenja, daleko od nadmudrivanja
Gestapoa i Ministarstva informacija Ujedinjenog
Kraljevstva u ijim je uredima Arrbery tada mo-
rao raditi.
U mirnoj i sretnoj Evropi nekoliko decenija
poslije, italijanski orijentalista Giusepe Scatolin,
takoer e izai u javnost, ali sa tvrdnjom kako
je na jugu Turske, u Konji, pronaao tekst, goto-
vo pola stoljea stariji od Arberrijevog. Ali se nije
desilo nita spektakularno, s obzirom da je i ovaj
manuskript sadravao petnaest poznatih poema.
Scatollin se, vjerovatno, ponadao, kao i Arrbery
i mnogi drugi istraivai, da e konano pronai
40
neto o pjesnikovom ivotu, napisano njegovim
vlastitim perom. Ali, uzalud su bile potrage i elje.
Jo misteriozniji bijae pokuaj dopiranja do Ib-
nu-l-Faridove linosti preko njegove poezije. Takav
korak bijae voen ppretpostavkom da je autorovo
djelo, inae, rezultat njegovog unutarnjeg ivota.
Ali, u ovom sluaju, teko je bilo sve to razumjeti
i poslagati. Takav zakon ovdje nije vaio. Tajno-
vita poruka njegovih stihova, pri svakom novom
itanju, jo je vie prikrivala smisao i nemoguim
se inio svaki novi pokuaj odgonetke. Ili je mo-
da trebalo uiniti jedino to je preostalo, a to je
i uinio profesor Jaroslav Stetkevyech; posmatrati
odvojeno pjesnikov lik i djelo, odvojiti pjesme od
njihovog znaenja i pozabaviti se samo formom i
stilom. U knjizi The zephyrs of Najd bezbrino je
ovaj ugledni profesor rastvarao i kasapio stihove,
brojao slogove, oslukivao ritam, ne marei za sa-
draj i pjesnikove namjere. I svoj posao izveo je do
kraja. Ali oni koji su pokuali dosei svijet zna-
enja i pjesnikovih namjera, nisu uspjeli. Mnogo
toga su napisali i zabiljeili, ali kada god bi doli do
onog najbitnijeg to je prevazilazilo metodologiju
i teoriju, svojim miljenjima i pretpostavkama bi
pokuavali ispuniti neprijatnu prazninu. Na kraju,
neki meu njima, ija imena ovdje neu pominjati,
ne mogavi se u svemu tome snai, izrekoe stav
kako Ibnu-l-Farid bijae tek nesvakidanji pjesnik,
a njegov unuk Ali je idealizirao ivot svoga djeda.
Vjerovatno su slian stav imali i najstariji britanski
istraivai, inae vrijedne manuskripte ne bi osta-
vili u pranjavoj Dublinskoj biblioteci. Da se njih
pitalo ne bi se ni otvarala ova tajnstvena i nerazu-
mljiva knjiga. Interesovanje za ovog pjesnika nije

41
se rodilo u biblioteci niti na nekom od univerzi-
tetskih predavanja. O zanimanju za ovog pjesni-
ka najbolje govori podatak da, stotinama godina,
pjesnikov grob posjeuju mnogi: siromani i bo-
gati, stari i mladi, okupljeni oko njegovog mezara
mole, trae lijeka, pjevaju njegove pjesme, recituju
Kuran, uzdiu i plau. Za neobavijetenog posjeti-
oca, ovo bi zaista bio udan prizor.
Nije udo to Omerov ivot nisu shvatili zapad-
ni istraivai kada su i brojni muslimanski kriti-
ari i ueni ljudi polomili pera bavei se njegovim
britkim stihovima. Iako se o njemu mnogo pisalo,
veina stavova bijae izvan istinskog razumijeva-
nja i iskrene potrage. tavie, mnogi mu uputie i
prijekor, jer ono to su zatekli u njegovim riznica-
ma znaenja bijae sasvim izvan njihove predstave
o vjeri, ivotu i smrti. Eliksir vjenosti nije mogao
ispiti pohlepni lopov. Tek rijetki su ga kuali i dali
iskrena i korisna tumaenja.
Ali, iznad svega, zanimljivo je kako pored svih
ovih neshvatanja i neslaganja interesovanje za pje-
snikom nikada nije splasnulo. Naprotiv, spomen
o njemu ne samo to da je nastavio poslije njegove
smrti, ve se ini da Ibnu-l-Farid poslije svoje smrti
poinje jo intenzivnije ivjeti. Sjeanje na njega e
sauvati uglavnom obian narod koji ga je spomi-
njao, posjeivao njegov mezar i, ko zna zbog ega,
pamtio njegove pjesme. Moda su srca obinih lju-
di, neoptereena ugledom i zaviu, zbog svoje do-
brodune naivnosti postala kuom i utoitem pje-
snikovih tajni, ili je tu po srijedi neki drugi razlog,
uistinu ne znamo. Ali, diljem islamskog svijeta, i
dan danas njegove pjesme pjevaju ulini svirai uz
42
muziku svoijih gribih instrumenata, kujundije uz
lupanje svojih alata, prosjaci uz jadoikovke i tre-
nja, i ene uz revnosne trenutke svoje svakodnev-
nice protkane naslijeenim i upamenim napjevi-
ma. Naravno, i mnogi ueni ljudi su hvalili njego-
vu poeziju. ak i oni koji su negodovali o njegovim
vjerskim ubjeenjima, hvalili su njegov Diwan.
Ostala su zapisana mnoga tumaenja.
Neki Ibn Ebi Hajl iz trinaestog stoljea komen-
tarisao je: Ibnu-l Faridov Diwan je iznad najpre-
finjenije zbirke pjesama i iznad najdragocjenijih
bisera i dragulja zemlje i mora. Diwan je iznad
lijeka za rane srca i apsolutno je jedna od najbo-
ljih tubalica sa izljevima iskrenosti naputenog
zaljubljenika, ije je srce slomljeno zbog groznice
razdvojenosti. Ljudi su zaneseni snagom njegovih
rima. Postao je toliko popularan da je malo onih
koji nisu vidjeli njegov Diwan i uli njegove pjesme
kako odzvanjaju.
Bilo je i onih koji su, zbog pjesnikove prevelike
popularnosti, pokuali neuspjeno dokazati svo-
ju vjetinu tumaenja. Jedan je pisao neto o Ib-
nu-l Faridu, analizirajui njegovu poemu Taiya i
to to je napisao poslao je jednom velikom pobo-
njaku njegovog vremena. Na margini njegovih
spisa on mu napisa sljedee: Ona je pola na za-
pad, a ti na istok, a koja je daljina izmeu mjesta
gdje sunce izlazi i gdje zalazi?!
Kada su ga neki upitali za taj njegov otar stav
prema dobronamjernom kritiaru, on im je od-
govorio: - Uvaeni kritiar uloio je mnogo tru-
da tragajui za formom, izgovorom, subjektima i

43
predikatima, rimama i metaforama, pitanju jezi-
ka i stila, ali namjera pjesnikova je s druge strane
svega toga.
ta se nalazilo sa druge strane tek rijetki e ra-
zumjeti.
Jedan od njih je bio i veliki uenjak Abdul Gani
Al-Nablusi. I pored njegovih mnogobrojnih zanimlji-
vih djela i karakteristinih pogleda na ivot, u narodu
je ostao poznat kao jedan od najveih tumaa snova
na istoku. Iako je najvei dio svoga ivota proveo u
Siriji, dva puta je odlazio u Egipat, kako bi posjetio
Ibnu-l-Faridov mezar. Jednog dana, poto je sjeo da
napie svoje djelo Haqiqa, odluio je u njemu zabi-
ljeiti i opisati i te svoje posjete pjesnikovom grobu
i sve ono to bi se tamo dogaalo. Svoju posjetu
oba puta udesio je u vrijeme dume, petkom, jer
se, nakon molitve, svake sedmice u to vrijem odr-
avala ceremonija zikra i mevluda u ast pjesnika.
Al-Nablusi kazuje kako bi sve krenulo oputeno,
uenjem kuranskih odlomaka, pohvala Poslaniku,
a onda bi uai poeli pjevati pjesnikove stihove.
To bi na sve prisutne ostavilo snaan utisak i svi su
bili u slinom stanju poniznosti, plaa i duhovne
sree. Neko bi odjednom uzviknuo: Ponovi! Pa bi
tako pjeva ponovio ono to je upravo bio ispjevao.
Kada bi zavrio opet bi neko traio ponavljanje i pje-
va bi se vraao, sve dok ja i oni oko mene nismo
bili upotpunosti zaplijenjeni takvim duhovnim sta-
njem-govorio je Al-Nablusi. Meu prisutnim bio
je i jedan ovjek koji je na zapoeo razgovor sa
Nablusijem, negodujui na svu ovu ceremoniju,
spominjui erijat i krenje vjerskih propisa. Ja
sam utio -nastavljao je sirijac- ali sam mirno
44
podnio njegova gunanja. Ali, kada je ceremo-
nija poela, na moje iznenaenje, ovjek je pao u
potpuni trans i uivao u svemu tome, a ja ga od
tada vie nisam vidio.
Kasnije e Al-Nablusi provoditi noi idui tra-
gom njegovih poema. Posebno mu bijae zanimlji-
va Oda vinu i on poelje ispiti au iz pjesnikove
ruke. Ako neto od tog vina uzmu i pokrope
prainu mezara nekoga od ljudi, Njegova dua bit
e povraena, a tijelo e opet moi da ivi-tako
je znao govoriti pjesnik. A Nablusi je na margini
pored stihova zabiljeio, kako je to vino ustvari
dio Boanske ljubavi, jedna posebna esencija u
koju su se ljudi mogli osvjedoiti u raznim vre-
menima. I Isa je oivio ovjeka pomou nje i sve
se nakon mrtvila pomou njr podie.
Jedan od prvih istinskih tumaa Ibnul-Faridove
poezije bio je i Saiduddin Farghani, o ijem se ivotu
vrlo malo zna i zato neemo mnogo nagaati. Zna se
se tek toliko da je pripadao drutvu Sadruddina
Konjevija, Ibn Arebijevog uenika. Zapadni autori
vrlo rado iznose tvrdnje i dovode u vezu Arebije-
vo uenje o Boijem jedinstvu, sa osnovnim ideja-
ma Ibnu-l-Faridove poezije. ak nam neki kazuju
kako je Ibn Arebi pjesniku poslao pismo, traei
dozvolu za tumaenje njegove Poemu o Putu. U
odgovoru mu je, navodno, Ibnul-Farid kazao kako
su Mekanska otkrovenja, poznato Arebijevo djelo,
ustvari, pravo tumaenje njegove poezije, stoga
nema potrebe pisati neto novo.
Ne znamo je li ovo pismo uope postojalo, ali
znamo za injenicu kako je nekoliko prijatelja Sa-
45
druddina Konjevija putovalo u Kairo 1246., upra-
vo sa ciljem da ue i pouavaju o stvarima vezanim
za tu njegovu poemu. Neki govore i kako je najpot-
punije tumaenje Taiyye upravo dao Farghani.
Meutim, najvea rasprava o pjesniku desit e
se tek u petnaestom stoljeu, skoro tri stotine godi-
na od njegove smrti. Ali, kamo sree da je njen cilj
bio saznavanje istine o njegovom ivotu i traganje
za pravim znaenjima ostavljenih stihova. Bile su to
opet beskrajne rasprave o panteizmu i nevjerstvu,
iza ega e stajati veoma prizemni motivi samodo-
kazivanja i naglaenog rivaliteta meu tadanjom
ulemom. Na elu pjesnikovih protivnika bili su Ibn
Hader el-Askelani i Ibn Haldun, koji e se, upra-
vo u vrijeme te rasprave zatei u Kairu. ak i neki
pobornici Ibnu-l-Faridovi, u naglaavanju njegove
odbrane vidjeli su izvanrednu priliku da se poli-
tiki okoriste i djeluju. Tako je Kajt Bej, jedan od
memelukih sultana, koji su tada vladali Egiptom
i bili veoma naklonjeni pjesniku, iskoristio priliku
da ispretura redove najvieg ranga islamskog pra-
vosua i postavi na visoke poloaje ljude koji su mu
bili po volji.
I opet, daleko, daleko od svega toga bijae Omer.
Ni kriv ni duan, ostat e predmetom mnogih ra-
sprava.
Zanimljiva je, u svemu tome, bila gorljivost Ibn
Haldunova. U svojim poznim godinama on ima-
e neshvatljivo krute stavove i bijae sklon otrim
rijeima.
U prolosti, jo kao mladi, bio je u stalnoj u po-
trazi za naklonou mnogih sultana. Naalost, nije

46
poao stopama svoga oca, koji se, iako veliki ue-
njak i autoritet svoga vremena, vie od svega, klo-
nio politikog ivota i drutva uglednih. U njemu e
proraditi krv starijih predaka i apetit za udjelom u
javnom ivotu nee tako lako biti zadovoljen. Bijae,
za svoga ivota, uesnik mnogih dvorskih zavjera.
Kretao se na putu izmeu Tunisa, Maroka, Alira,
Endelusa, zavisno od naklonjenosti tamonjih vla-
dara i njegove krivice i uticaja u povlaenju opasnih
poteza, koji su ponekada mogli znaiti i koju izgu-
bljenu glavu ili tamnicu. Uvijek bijae u sredini zbi-
vanja, spreman izvui kakvu korist, a zauzvrat bi,
moda, predvidio ili prouzrokovao kakav politiki
lom, kao iskusan poznavalac drutvenih kretanja i
tehnika upravljanja.
Mnoge godine prooe i u svim tim trvenjima
Ibn Haldun doeka i svoju pedesetu. U to vrijeme
bio je na poloaju pomonika emiru Abul Abasu,
koji bijae upravitelj alirskog grada Konstantina,
udaljenog osamdesetak kilometara od obale sre-
dozemnog mora. Imajui obzira prema njegovim
potrebama i godinama, dobroduni emir mu izda-
de dozvolu za putovanje na istok, kako bi obavio
had. U oktobru 1382 iskrcava se u Aleksandriji,
gdje e izvriti posljednje pripreme u namjeri da
se prikljui karavani iji je odredite bila Mekka.
Meutim, spletom nekih udnih okolnosti, kara-
vana e mu izmai u posljednji trenutak i umjesto
da se vrati kui odluio je krenuti prema Kairu. I
u poznim godinama u njemu nije splasnula elja
da se okoristi situacijom kako bi poboljao svoj
drutveni status i poloaj. Znao je on dobro koliko
u Kairu cijene njegova djela i vrlo vjeto nametnut

47
e se sultanu Az-Zahiru Barququ i uglednoj ulemi.
Ubrzo stie visoke poloaje u kairskom zakono-
davstvu i drat e predavanja pred mnogim ugled-
nicima. Ali, njegov karakter mu ne dade mira i po-
novo se nae usred dvorskih zavjera. Zbog toga e
dvije naredne decenije biti smjenjivan i postavljan
na razliite pozicije.
U Egiptu e doekati i svoje posljednje dane.
Ono to je napisao u to vrijeme bilo je u najmanju
ruku udno i neprimjereno jednom autoru Mu-
kaddime. Kamo sree da se prikljuio onoj kara-
vani to je odlazila u Mekku. Vjerovatno bi se tada
i vratio kui i mirno proveo svoj ivot u oazama
Konstantina. Ali taj njegov izostanak sa puta na
had, ini se, nije bio tek nehotini propust, ve
nedvosmisleni odraz ivota njegove due, istinski
put jedne sudbine. Njegova enja za isticanjem i
vlau pretvarala se polako u kaznu, jer ta vrsta
ei nije mogla biti ugaena i smirena niim svje-
im i istinitim. Takve elje i kada se ispune postaju
pogubne za one koji su ih poeljeli.
U posljednjim danima bijae on u okrilju Me-
meluke drave, na najviem rangu tadanje ule-
me. U svojim fetvama optuit e Ibn Arebija, Al
Farghanija i Ibnu-l Farida za uvoenje novotarija u
vjeru. tavie, bio je i stava kako se treba dovesti u
pitanje njihova pripadnost muslimanskoj zajednici
i mnogima je provlaio kroz ui svoje namjere pre-
ispitivanja njihovog slijeenja erijata.
Ti njegovi ispisani redovi podsjeali su na inkvi-
zicijske odluke, to su preko sredozemnog mora, di-
ljem panije i Evrope, upravo u tim trenucima, de-
setine hiljada arapskih, idovskih i djela evrospkih

48
slobodoumnih pisaca bacali na lomau zaborava.
U pomenutim fetvama , dotiui se Ibn Arebijevih
Mekkanskih otkrovenja, Ibn Qasijevog djela Izuva-
nje obue, mnogih Faridovih stihova i Al-Fargha-
nijevog komentara na njegovu Taiyyu, Ibn Haldun
je pisao ovako: Onaj ko o ovim knjigama bude mi-
slio sa potovanjem, je kao i da ih slijedi. Onaj ko
do njih doe treba da ih uniti vatrom ili vodom,
sve dok tragovi tinte na njima ne budu upotpunosti
iezli. Takav postupak je od koristi islamu i on vodi
iskorjenjivanju neispravnih vjerovanja.
Mune su, mune su i teke bile te rasprave i op-
tube.
Ali, opet, daleko od svega toga bijae Ibnu-l-Fa-
rid. Srce zaljubljenog ovjeka ne mari za povicima.
Okupirano stvarima preim od sjedeljki, koncen-
zusa i vijeanja, ono nema vremena za domiljanje,
dokazivanje, pa ak ni za vlastitu odbranu. To ni-
kako ne znai da zaljubljenici nemaju zatitu. Na-
protiv, luaci i zaljubljeni u posebnom su okrilju
Neba.
Al Munawi, naprimjer, spominje al-Shamsa Ibn
Imara al-Malikija i njegovu naviku cenzuriranja
Ibnul- Faridovih stihova. Nakon Faridove smrti
al Maliki jedne prilike ode posjetiti turbe Jusufo-
ve a.s. brae. Najedanput osjeti e u tolikoj mjeri
da pomisli kako e se onesvijestiti. Nigdje u blizini
ne mogae pronai vode osim na grobu Ibnu-l-
Faridovu. Jedino udubljenje na njegovom kaburu
bijae sauvalo svjeu vodu i niko nije znao kako
ona tu dospjede. Morao se Ibn Imar odatle napiti
kako bi ostao na nogama. Razumio je ovaj znak i
porekao svoje cenzure.

49
 Al Izz Ibn al Jamaa imao ga je obiaj kritizirati sve
dok jednom u snu nije vidio grupu ljudi koja je stajala
ispred Ibnu-l Farida, kome je reeno: Ovo su poricatelji!
Onda im pjesnik izvadi jezike, a Ibn Jama se probudi
uzbuen , javno poree svoje ranije stavove i povjerova
mu. I mnogi su ovakvi dogaaji, istie Munawi.
Ali, emu bezbrojni dokazi i kazivanja kada je
malo pameti. Svu ljepotu svijeta pohlepa je ve odav-
no pretvorila u korist, kombinacije, amplitude i proi-
zvodne trake. U ovim vremenima zato sve neobja-
njivo i neoprobano postaje bajka, kao i ivot Ibnu-
l-Faridov. Mnogi na zapadu i na istoku, poueni
iskustvom, za njega e rei tek da bijae pjesnik, koji
ivjee blizu azharske damije i umrije 23. januara
1235. u pedeset i etvrtoj godini ivota kao samot-
njak. A ne razumiju da je njegovo drutvo vienije
od anela nebeskih i da sloboda u njegovoj dui
dostie irinu iznad carstava istoka i zapada, ije
krhke granice nainje i precrtava zub vremena.
Njegovo carstvo zato nije bilo Memeluko, Ejju-
bijsko, Britansko, a njegova domovina nije bio Egi-
pat. Njegova domovina skrivena je i njene granice
beskrajne su i vjene. Iz tog svijeta prelila se ljepota
njegovih stihova i naplavila naa srca, pragove ne-
beskih kapija.

50
NEOBINA POTRAGA

Godina je bila 634. Teeg vremena ini se da

nije bilo. Neka tuga i tjeskoba spustila se meu lju-
de i nisi mogao vidjeti ustrinu i polet kao obino.
Nije bilo drugaije ak ni u pazarne dane, kada sa
dalekog istoka na bazare stignu svila i ajevi, pa lju-
di opinjeni bojama i mirisima krenu da utole svo-
ju strast i otimaju se za to bolji miris, za to ljepu
tkaninu.
Kovitlala se ta tegoba, od prostranih planina, do-
lazei ko zna odakle i paljivo se sputala kotlinama
i maslinicima, kao da se pribojavala da se njena te-
ina i sumornost meu prelijepim krajolikom se ne
raspri i da joj snaga, kojim sluajem, ne posustane.
U prohladnim jutrima, moda i kada bi lagani po-
vjetarac osvjeio usnulu zemlju i beivotne usjeve,
ponovo bi se taj nevidljivi dim kovitlao, doticao i
biljke i ivotinje i ljudi bi se lijeno i nezainteresira-
no dizali iz svojih postelja.
Niko o tome, dodue, i nije pretjerano razgova-
rao, jer se sve to tako neprimjetno, iz mjeseca u mje-
sec, kroz najtananije spore i nesreene misli uvla-
ilo pod kou, sve dok nije prekrilo svaki kutak,
natopilo svaku i najsitniju duu.
A zato i da se o tome pria, kada se opet lije-
po moglo popiti i pojesti, polegnuti svoje tijelo i
ujutro opet ustati zdrav i itav. Tako da je svako
izbjegavao i razmiljati u tom pravcu. Oekiva-
lo se da e, ako se o toj temi bude manje prialo,

51
smutnja bre otii, kao to, uostalom, svaka ne-
daa i proe, neosjetno i nenajavljeno kako je i
dola. Jedino grnar Jona bijae zabrinut.
U njegovoj kui, koja se po svom jednostavnom
nainu izgradnje ni po emu nije razlikovala od
drugih, noima je gorjela lampa. U tim satima on
bi se trebao odmarati od siline takvog posla, koji se
nije sastojao ba samo od rada na grnarskom to-
ku, ve od itave procedure pretakanja masne gline,
u predivne bojama ukraene predmete ili upotreb-
no posue koje je imala svaka kua. Umjesto odmo-
ra, on je razmiljao o ovim kretanjima u prirodi, o
ovoj neshvatljivoj neprijatnosti i tegobi. Pokuavao
je sebi dati nekakav odgovor i izgledao je strano,
sa zabrinutim i suhonjavim licem, nalaken nad
poutjelim stranicama Tore.
Skroman i poboan, on bijae odgajan u duhu
Mojsijevih zakona, tako da nije bilo mogue da
bude ravnoduan i nezaineteresiran kao to je to
bila veina ovdanjeg svijeta. Iako je bio grnar,
nije vjerovao u onaj stari drevno-egipatski mit o
tome kako je zemlja stvorena na grnarskom toku
pukom sluajnou, ve je smatrao da je Bog sve
stvorio sa odreenom svrhom. Iako nije bio rabin i
nije se volio mijeati u odnose izmeu ljudi i Boga,
osjeao se, na neki nain, odgovornim zbog ovako
neugodnih prilika.
Razlog za to, moda, lei u injenici da je jo kao
dijete poduen da za nedae, sunu godinu, izgu-
bljenu ljetinu, poplave, bolesti i ostale nezgode, kri-
vicu prvo treba potraiti u sebi, zatim u drugima,
a onda provjeriti svoje i njihovo stanje i pobonost.

52
 Zato je danima analizirao ljude i mogao se vi-
djeti kako, naslonjen na vrata duana, posmatra
prolaznike, kao da neto ispituje ili vodi evidenciju
o neemu krupnom. Valjalo je, na neki nain, pre-
ma njegovom miljenju, pretraivati uzroke, naslu-
ivati razloge ovih nemira i malodunosti, da nas
kojim sluajem, zbog nemara, ne bi sustigao izne-
nadni Boiji gnjev ili kazna.
Jona se, u tim poslovima, bijae vodio idejom da
predostronosti i opreza nikada nije dosta.
Tih dana stalno su mu se motala po glavi biblij-
ska kazivanja iz este knjige. Sve ono ime je bio
kanjavan egipatski narod nije bila samo drevna
pria. Rijeke krvi, najezde krpelja i aba, mogle bi,
na samo jednu rije Boiju, opet pokuljati iz zemlje
i neba, samo ako se ponovo pojavi narod kakvi su
bili Stari Egipani. Kao neki iskusan matematiar
sabirao bi i oduzimao grijehe faraonovih ljudi i na-
in ivota njegovih zemljaka, komija i kupaca. I
koliko god da je razmiljao nije mogao dovesti u
vezu velike grijehe Starih Egipana i poteni ivot
njegovih sugraana. Ta dva razliita svijeta i vre-
mena ni u njegovim mislima nisu se mogla su-
sresti. Eto, naprimjer, jedan trgovac je, neki dan,
zakljuavajui duan, nehotice zakaio svojim ogr-
taem jedno ispupenje na drvenim vratima i nije
primjetio da mu je, pritom, ispala kona kesica sa
dnevnom zaradom. Ve je bilo pred veer kada je,
kod kue, primjetio kako kesice nema i da dananji
pazar nee biti izbrojan. Nije tu ba bilo ni malo
novca. Od toga se, po slobodnoj procjeni, moglo
ivjeti barem pola mjeseca, tako da je trgovac uur-
bano krenuo istim putem kojim je iz duana doao
53
kui, ne bi li, kojim udom, pronaao izgubljeni
novac. I kada je ve izgubio svaku nadu, upra-
vo pred duanom, gdje je kesica i ispala, ekao
ga je obuar Avram drei u ruci ono to je on
izgubio. To nije bio prvi, a sigurno niti posljed-
nji put, da su se graani iskazali hvale vrijednim
postupcima. Istina, bilo je i onih loih, ali Jona je
vjerovao da je broj ovih potenih mnogo vei. Pa
ak i oni koji bi ukrali i oskrnavili neiju ast, biva-
li bi kanjavani i sudilo im se vrstom rukom nad
kojom je stajao Talmud i savjet uvaenih rabina.
-Zato bi nas Bog kanjavao- znao je promrmljati
u sebi Jona, dok je okretao toak i dok se komad
gline oblikovao u neto to e uskoro postati up,
ili testija za vodu.
Jednog jutra, dok je u radnji slagao lonce i neke
ukrasne predmete doe jedan ovjek iz srca dale-
ke pustinje Hidaz, iz plemena Benu Kurejza. Taj
ovjek mu je, ustvari, bio daleki roak sa majine
strane i skoro bi to on i smetnuo s uma da ovog
svake godine trgovaki putevi nisu nanosili u sje-
verne krajeve. Izmijenili su po nekoliko reenica,
slaui se kako i u dalekoj pustinji odakle on dolazi
vrijeme nije nita povoljnije i ljudska lica nisu ni-
ta vedrija. Uz aj i tvrdi kola koji je Jonina ena
umjela vjeto pripremiti, njih dvojica su naeli pri-
u o nevoljama i kunjama ovog vremena.
Pijuckajui aj i briui znoj sa ela, roak je sa-
tima priao i nije se prestajao aliti na teak polo-
aj svog plemena.
- Nae nevolje nekada su dolazile od naih ko-
mija, raznolikih arapskih plemena, sa kojima bi-
smo as ratovali, as se mirili, kupovali i preproda-
54
vali robu, trgovali devama i tamjanom, ne razumi-
jevajui kako bog moe stajati u njihovim atorima,
prikazan kroz oblik neke glinene nakaze, kojih je
bilo na desetine, ak i na stotine, kojima su se okre-
tali i molili i sa kojih bi njihove ene povremeno
brisale prainu. ekali smo dan kada e ovi divljaci
doivjeti prosvjetljenje i postati civilizirani ljudi, sa
vjerom u boga Izraela, jednog i jedinog.
Najednanput, dolinama i zaseocima proirie se
glasine o nekom mladiu, trgovcu iz Mekke. Zasi-
en meteom i bezbrinim ivotom, on se poeo
osamljivati u nekoj peini nadomak grada. Kada
bi se vratio, poeo je govoriti neto to bi opinilo
omladinu, a razbjesnilo gradske uglednike i razuz-
dani svijet. Kako je vrijeme odmicalo njegova pria
sve vie je uzimala maha i kroz nekoliko godina bi-
jae jasno da je taj mladi doao kako bi upropastio
vjeru njihovih predaka. Ubrzo u Mekki za njega
nije bilo mjesta, tako da je, izbjegavi svoju sigur-
nu smrt, krenuo prema sjevernoj pustinji i doao u
nau blizinu, u palmike Jasriba- kazivao je roak.
- I nae nekadanje komije, plemenski hu-
kai i razvratnici, promijenie se i postadoe nje-
govi najvjerniji prijatelji i sljedbenici. I kada po-
mislismo da je doao kraj naim mukama, da je taj
ovjek jo jedan od nama slinih rabina, zamet-
nue se nekakve razmirice i mi se sloismo da je
njegova pria, iako slina naoj vjeri i predanjima,
sasvim pogrena i opasna. Nastadoe velike raz-
mirice i produbi se netrpeljivost. Desetine neuje-
dinjenih plemena ujedinie se sada oko tog ovje-
ka i nae elje o promjeni toga naroda, pretvorie
se u nau najveu nevolju. Muhammed postade u
stvarnosti naa bolest, a u naim snovima najvei
komar koji nas je ikada zadesio.Trgovina nam
55
poe propadati, jer nas nadvlada kupoprodajna
vjetina i umjenost Mekkanaca, od kojih se neki
u Jasribu pridruie Muhammedu. Malo vreme-
na im je trebalo da sa mnogim plemenima razviju
dobre odnose i nai stari poslovi bijahu dovedeni
u pitanje. Jedan od mojih komija, eto, posjedovao
je bunar sa najjaim izvorom u tom kraju. Cijena
vode bila je iznimno visoka, obzirom da su drugi
bunari uglavnom bili zatrpani, ili im je dotok bio
oskudan. Od toga je on godinama vie nego dobro
ivio i sve je bilo dobro dok mjetani iz okolnih
sela nisu prihvatili Muhammedovu vjeru i poeli
ujedinjavati svoje stavove i traiti nekakva prava.
Ubrzo se usaglasie da po toj cijeni vie ne ele
kupovati vodu iz njegovog bunara. Umjesto toga,
u narednim danima poeli su da piju kinicu i pr-
ljavu vodu, dok od tog ovjeka, niko sedmicama
nije kupio niti jednu mjeinu. Kada je uvidio da
su oni, u tim svojim stavovima odluni, zakljui
kako bi najpametnije bilo jednome od njih pro-
dati taj izvor i to uini za sasvim pristojnu sumu.
I tako, dio po dio najunosnijih poslova poeo je
prelaziti u njihove ruke. Sve te promjene na svijet
nije mogao ravnoduno posmatrati i izbie uskoro
i sukobi. Krvavo naplatismo na pokuaj ponov-
nog preuzimanja dominacije. Iako, lukavstvom i
domiljatou, povremeno i uspijemo vratiti uticaj
i sklopiti neke nove poslove, ipak, u tom dijelu pu-
stinje sve nas je manje-kazivao je Jonin roak, dok
je privodio kraju ovaj svoj dananji posjet i obilno
ispijanje aja.
Kada je tu veer doao kui, Jona nije mogao a
da ne razmilja o tom Muhammedu, sinu nekog
beduina i muu jedne ugledne trgovkinje. uo je
56
on mnogo toga o njemu ovih godina, ali, nekako,
svaka glasina mu je prolazila pored uiju neopa-
eno, jer je svo vrijeme imao prea posla. Inae,
mnogobrojne su i burne bile glasine sa pustinjskog
juga, poto su ti krajevi neukroeni i neprisutpa-
ni mnogim carstvima, pa je on i glasine o Mu-
hammedu ubrajao u neku svakodnevnicu. Meu-
tim, nakon ovog susreta i razgovora u duanu, sve
vezano za tog pustinjskog proroka poprimilo je sa-
svim nova znaenja. Kao da je nadohvat ruke bila
i odgonetala se, tek sada, tajna Jonine potrage za
istinskim razlozima ovog sivila i bijede u prirodi
i ljudima. U njegovoj glavi polako su se natima-
vale pretpostavke i, korak po korak, bijae skoro
siguran u pozadinu svih ovih dogaaja. Smutnja
koja je-razmiljao je on-meu jesribske oaze do-
la sa tim mladiem nije mogla ostati bez stranog
odgovora prirode. Jer, nijedna velika pometnja ne
ostane dugo, a da ne izazove i jo neku veu i mno-
go straniju. Govoriti tako strane i udne stvari i
tvrditi to to je tvrdio taj mekkanski mladi, nosi
jednu ogromnu teinu i povlai sa sobom teke
posljedice i nerede irih razmjera. Zar sada-na-
stavljao je sa svojim razmiljanjem- u ovom na-
em vremenu nekome da se objavi Bog? Davno
je prolo vrijeme kada je Jahve govorio svojim
prorocima, kada se milost sputala sa nebesa i
kada su rijeke suza oplakivale muke potlaenih
i nesretnih. Odavno vie nema znakova, odavno
vie nema meu ljudima one potrage i elje kakva
je Mojsija odvela na britke vrhove Sinaja. Kako da
se sada pojavi neko ko e, odjednom, izjavljivati
kako je Boiji izaslanik? Zar moe doi istina iz
57
daleke Mekke, grada idola i drvenih bogova, i to od
obinog trgovca tkaninama i sitnim predmetima?
Nije ovo vrijeme tegobnih ispita, potlaenih naro-
da i nepravde, mislio je on. Ta pria ovdje ne moe
proi. U dananje vrijeme svako ima mogunost za
dobru zaradu, poten i miran ivot, lien duevnih
lomova i svakog oblika krize. Moda veina zana-
tlija, trgovaca i sitnijih inovnika u naem gradu,
istina, i nisu neki zaljubljenici u duhovnost, ali su
poteno radili i odvajali pozamane svote za una-
prijeenje nae vjere i zajednice.
Sve to se motalo po glavi ovom vrijednom zana-
tliji i on je imao namjeru staviti taku na sav ovaj
sluaj i nastaviti ivot po ustaljenim principima.
Subotu je imao obiaj doekati sreen, okupan,
potkraenih noktiju, namirisan, i cijelo popodne
proveo bi u paljivom itanju Tore. Nita nije bilo
ljepe od tih trenutaka. Sjeo bi na mekano ilte do
prozora, kako bi dnevna svjetlost padala po knji-
zi i samo ponekada bi dizao pogled prema nebu,
valjajui po glavi neku teku misao, neki zamren
i dubokomislen psalam. Nikome od svojih uku-
ana nije dozvoljavao da prekida taj popodnevni
obred i samo je njegova ena mogla ponekada ui
kako bi ga posluila ajem ili nekim skromnim
obrokom. U ovom danu nije se elio pretrpava-
ti hranom kako bi sauvao trezvenost i duhovnu
disciplinu.
Najvie od svega, volio je kazivanja o proroci-
ma. Danas je doao red na prvi dio knjige proroka
Izaije. Prorotvo je oplakivalo sudbinu Jerusali-
ma, koji se od Boijeg grada sigurnosti pretvorio
u leglo odmetnika i bludnika. Predskazana je te-
58
ka sudbina ovog svetoga grada, koji e biti do te-
melja poruen, a onda, opet, podignut, postat e
tit i utoite od pljuska i oluje. Govorilo se nadalje
o gnjevu Jahvinom nad Judejom, o smrti velikog
broja kraljeva i dolasku Izaije i njegovim besjeda-
ma nekolicini uenika. Kada je doao do poglavlja
o pojavi pravednoga kralja, Joni najedanput teke
poee misli da se motaju po glavi. Nee suditi po
vienju, presuivati po uvenju, ve po pravdi e
suditi ubogima i sud prav izricat bijednima. ta
mu je sada tako omelo misli? ta ga je sada na-
gnalo da mu kroz glavu prolazi ime Muhamme-
da, te njegove goleme brige koja ga pritie posred
grudi i ne da mu mira ni u ovim najdragocjenijim
trenucima. Zato je uope toliko u ovim danima
i razmiljao o njemu, zato ga nije ostavio po stra-
ni, kada ve na tako krupne dogaaje sa dalekog
juga on nema nikakvog uticaja? Sve i da taj ovjek
stoji u pozadini ovih nereda u prirodi i ljudima,
to je bila njegova pretpostavka, ta je on mogao
uiniti da se neto, po tom pitanju, promijeni? On
je, naprosto, samo grnar, a nije spasilac. Njegov
zadatak je da dobro zamijesi glinu, pomijea je sa
preciznom koliinom vode i da kasnije proizve-
de neto od ega ljudi imaju koristi, a on zaradu.
Meutim, koliko go odbijao sebi priznati kako on
nije ba tako jednostavan ovjek i koliko god se
elio vratiti svojoj svakodnevnici, ova briga ga je
pritiskala toliko, da se ne sjea kada ga je posljed-
nji put neto slino proganjalo.
Uzalud je pokuavao da danas zaboravi na
Muhammeda i nastavi itati sveti tekst. Sve to je
bilo lijepo poslagano u njegovoj glavi poput jasne
poune prie, koja ima poetak i kraj, sada mu se
59
ispremetalo, tako da su njegove grudi postale tije-
sne za proroke istine i predskazanja. Proklinjao
je roaka i njegov dolazak u duan.
Ni o emu to ga je moglo umiriti nije mogao
sada da razmilja. Otvorio je prozor, ali ni prodor
svjeeg zraka nije uspio oraspoloiti nesretnog o-
vjeka. Pa, zar sveti tekst koji mu je jo kao djeaku
prirastao za srce, sada da opogani tim crnim misli-
ma i nekakvim slutnjama?
Vratio se ponovo na onu stranicu nad kojom je
ostao zateen i uplaen, i jednako se osjeao kao i
prvi put kada je bio uznemiren. Nije mogao izdra-
ti a da je ne istrgne i ne pocijepa. Ostatke je zapa-
lio na svijei iji se plamen njihao, ija je svjetlost
pravila strane sjenke u polutamnoj sobi. Smatrao
je da je manji grijeh pocijepati stranice Tore, nego
u svojoj glavi drati misli o tom dalekom proroku
sa juga pustinje, koji je ustao da promijeni sve ono
to je Jona volio, sve ono to mu je duu smirivalo,
to ga je inilo sretnim grnarem, porodinim o-
vjekom uzornog ponaanja i krajnje odgovornosti.
Narednih dana vrjednije i uurbanije radio je
u svom duanu. Smatrao je kako e mu naporan
rad odmoriti misli, iscrpiti tijelo, tako da mu, po
povratku kui, nita drugo i ne preostane nego da
padne po mekanom dueku i izgubi se u nitavilu
sna. Ljudi koji su mu dolazili u duan zapoinjali
su razgovore o stanju u ariji, vremenu i razmje-
nama robe, ali ubrzo bi primjetili kako Jona samo
povrno odgovara na pitanja, kao da ga se sve to
uope ne tie, kao da se njegov ivot odvija daleko
od ove gradske buke, daleko od ovog svijeta. I ra-
dio je, marljivo bez odmora po cijeli Boiji dan.
60
Ponekada bi samo pauzirao dok je od gline istio
ruke, posmatrao bi golubove u prozorskom oknu
kako se njeno trljaju svojim glavama i priaju ne-
to bezbrino i nerazumljivo. U tim trenucima mu
se inilo kako razum koji je podaren ovjeku i o
kome rabini esto priaju kao o Boijem poklonu
u odnosu na ivotinje, ponekada moe da bude i
kazna. Zar njemu razum nije sada teret, dok po-
kuava da sprijei vojsku sumnji da prodre u car-
stvo njegovih misli. Teko je, preteko, bdjeti na
tim granicama. Breme je to, teko breme. A kako
je divan ovaj golub koji nee biti pitan na stranom
sudu ni gdje je bio ni ta je radio. Tajna njegovog
ivota blaga je i jednostavna, njegovo lice je isto i
jasno kao dan. -O Boe moj kako je teko ljudsko
breme i kako sam ja jadan i oajan - zakljuivao je
nesretni zanatlija.
Ponovo je dola subota i on je, po obiaju, sve
pripremio kako bi ovaj dan protekao u svetoj tiini
i osjeaju Boijeg prisustva. U prethodnim danima
raspoloenje mu se popravilo i esto je izlazio napo-
lje igrati se sa svojom djecom. udio je da pobjegne
u neku sretnu bezbrinost, u neki vrst oslonac. Eh,
to sretno djetinjstvo! Sjeao se kue oevih rodite-
lja i velike porodice koja je bila na okupu. Kako su
mu samo odnosi meu ljudima tada izgledali lijepi
i skladni, dok su svi zajedno sjedili, priali i smijali
se do kasno u no. Ali kako je odrastao uvidio je
da ljude uglavnom veu koristoljublje i sitni interesi.
Vremenom naui da ita i ljudsku nutrinu i teka
bijae spoznaja o tome koliko su ljudi prevrtljivi i
lukavi. Sva ta prijatna lica tetki i amida sada su
se pretvorila u strance, u likove pohlepnika, koji
61
samo ele da razgrabe nasljedstvo, utrkujui se za
to veim brojem sinova, uglednim potomstvom i
meusobnim hvalisanjem. Iza lijepih rijei i slat-
kih besjeda stoji neka gorka surovost i licemjerstvo,
koja kroz ivot ovjeka nadvlada i uini da u staro-
sti pokae svoje pravo lice, svoje stvarne namjere.
Valjda zato svi bjee od starih ljudi, iako su nekada
bili zabavni i lijepi, armatni i dostojanstveni. -E
moj udni svijete-dobacivao je sam sebi. -Nekada
si bio ljepotica, a sada se pretvara u rugobu koja te
proganja i u snovima.
Listao je on sada stranice svete knjige i traio
potrgane dane svoga djetinjstva. U priama o pro-
rocima pokuavao je oivjeti mirise majinih ruku
i oev zagrljaj. - Zar svi mi nismo siroad? - po-
misli on. -Tumaramo svjetskim drumovima i ri-
je Boija i sveto pismo trebalo bi da nas utjei, da
ublai nae gubitke i dadne nam neki konani od-
govor, neki krajnji smisao.
Znao je da svih ovih godina i ne bijae ba blizu
te glavne i krajnje odgonetke, ali je uporno tragao i
nije potcjenjivao ni najmanji trag, ni najmanji um
neke smislene reenice, nekog putokaza prema ko-
nanoj mudrosti.
I umjesto da se razdragan i zadovoljan okrijepi
itajui, ponovo mu se elo namrailo i bio je stra-
an, izbezumljen. Opet je naiao na Muhammedov
opis na nekim stranicama. Kakve su to ini baene
na njega i kakva ga to opsjena uvijek iznova pod-
sjea na tog ovjeka?-pitao se. Ako se on uistinu
spominje u biblijskim kazivanjima, kako to da ga
asni rabini nikada ne spominju? Ako je to sve u

62
njegovoj glavi, zato se to deava ba njemu, a ne
nekom drugom? Zar je ikome rekao da se eli upu-
stiti u neku duhovnu avanturu i kroiti nogom u
nepoznato? Uostalom svi znaju da je on osoba ne-
navikla na promjene.
I ponovo je istrgnuo nekoliko stranica i opet je
gunao i ljutio se na samog sebe. Isto se desilo i u
sljedeu subotu i u onu poslije nje.
Dani su prolazili i znao je da neto mora podu-
zeti. Ako ovako potraje, izgubiti vjeru, ili e morati
da potrga sve stranice i zapali najdrau knjigu. Na
kraju je odluio otii glavnim rabinima i tamo po-
traiti pravi savjet.
Kada je uao u prostorije glavnog sirijskog ra-
binata, nekoliko ljudi je sjedilo ispred potovanih
sveenika i pratilo svaku njihovu rije. Ponaali
su se kao da je ono to su govorili uitelji upravo
sputeno s neba. Jona je razabrao da su svi ovi pa-
ljivi sluaoci pripadali jednoj velikoj porodici koja
je nedavno izgubila domaina. Pokojnik je bio ve-
oma bogat ovjek, sa velikim posjedima, brojnim
grlima stoke i izvorima za natapanje usjeva. Pro-
blem je nastao kada je porodica shvatila da umrli
iza sebe nije ostavio nikakav dokument, niti jedan
i najmanji pisani ili usmeni trag kojem bi prisu-
stvovali pouzdani svjedoci. Posljednjih godina on
je, istina, sinovima ponaosob kazivao ta svakome
od njih ima namjeru ostaviti u nasljedstvo, ali prie
sinova se nisu poklapale, tako da se svi pobojae
da e vremenom u porodici nastati veliki nespora-
zumi i razdori, kako sjeanje na oca bude blijedilo.
Zato su oekivali da e ovdje pronai najstariju ri-

63
je koju otac nije stigao izgovoriti. Jedan od rabina
koji je na sebe preuzeo odgovornost za donoenje
odluke po ovom pitanju, odloi svoj konani sud
za narednu sedmicu, dok mu sve to u glavi ne od-
stoji i dok se ne posavjetuje i sa drugima.
Jona je osjeao nelagodu to i njegova pitanja
nisu pravne prirode i prieljkivao je da ga brinu sli-
ni ivotni nesporazumi koji se rjeavaju pravnim
savjetom, ili pozivom na neku stavku svetog zako-
nika. Ali, sada, ni sam ne zna ta da ini.
Odluio je da ovom skupu najmudrijih ljudi ne
ispria cijeli problem, ve da ih samo upita za slu-
aj ovog proroka iz pustinje koji e da povede za
sobom veliki broj pristalica. Oni bi trebali da znaju
mnogo o Muhammedu. Na ovom mjestu on, jed-
nostavno, mora saznati neto vie o itavom sluaju.
Ali, nakon nekoliko minuta razgovora i njihovog
konanog stava po tom pitanju, duboko razoaran,
povue se u stranu. Obli ga neki hladan znoj i, te-
turajui, stie do oka te velike prostorije i nasloni
se na neki stari ormar. Kako mu se polako vraala
snaga i kako mu se pogled bistrio, tek sada vidje da
je taj ormar bio postavljen du cijele prostorije i da
su na njegovim rafama stajale stotine i stotine knji-
ga, lijepo ukorienih i poslaganih. Nikada u ivotu
nije vidio toliko knjiga. Bio je zbunjen, poto je naj-
mudrije rabine iza ovih zidova zamiljao okupljene
jedino oko Starog zavjeta, kako se dogovaraju i crpe
iz njega svaku svoju mudrost i svaku svoju odluku.
Zanimalo ga je o emu bi te tolike knjige mo-
gle govoriti. Kakva su znanja one otvarale i kakve
su probleme mogle rijeiti? Mora da je ovjean-

64
stvo otilo u neku duboku provaliju, da su tolike
knjige bile napisane. Matao je kako se u nekoj od
njih nalazi i njegov problem. Moda se na nekoj od
pranjavih stranica rasplie i njegova briga i upisu-
je sretan kraj.
A ta briga se, sad zasad, zove Muhammed i on
bi bio spreman isprevrtati po podu sva ta djela i
pretresti hiljade stranica, samo kada bi tamo naao
neku vijest o njemu.
Jer, vienje sluaja tog biveg mekkanskog tr-
govca, koje su mu ponudili ovi rabini, ni po emu se
nije razlikovalo od onih informacija koje je dobio od
svoga roaka onaj dan u duanu. Jona je trebao neki
vri dokaz, neki jasan znak. U stvari, ni sam nije
znao ta je traio da sazna o ovom ovjeku i kakve
su ga informacije zapravo i zanimale. ta se uope
i nadao da e o njemu ovdje uti? Zar nije mogao
pretpostaviti kako e, sa ve dobro pripremljenim
stavom, oni o njemu govoriti kao i veina ovdanjeg
svijeta. Moda je mislio kako e mu te njihove rijei
najzad sjesti na srce i konano umiriti ove njegove
nesreene misli i strahove.
Ali sa jo veim nemirom vratio se kui. Dok se,
zaobilazei naselja, na izmorenom magarcu vraao
kui, pitao se odakle dolazi sva ta srdba? Prema
kome je usmjerena? Da li prema Muhammedu ili
prema samom sebi? Gdje joj je taj tamni izvor i
kako se pokree taj ekrk koji vadi vedro otrova i
natapa duu, truje svaku sretnu misao. Ali ta ako
bi se mogao zatrpati taj tamni bunar? Ali kako, kada
ne zna zbog ega je ova duboka jama iskopana. Zna
samo da ju je poeo osjeati onog dana kada mu je

65
daleki roak iz plemena Benu kurejza doao i donio
tu tegobnu pustinjsku priu o nekoj novoj vjeri, o
nekom novom pozivu.
Kada je Jonina ena ustala, a to je bilo u sami cik
zore, vidjela je svoga mua kako, obuen u odijelo za
putovanje, sjedi i gleda kroz prozor u neto sasvim
neodreeno. Kao da ga je ova no mimoila, ili kao
da je cijelu no sklapao neke znaajne poslove. Jo
se vie uplaila kada je vidjela paljivo spakovanu
poputbinu, koja je pored svakodnevne odjee za
presvlaku, predmeta za linu higijenu, noa, sadr-
avala i solidnu koliinu kozjeg sira, suhog mesa,
neto malo usoljene ovetine, suenog voa, bade-
ma i jo kojeega, to je bilo dovoljno za putovanje
na velikim daljinama. Ispred njega je bila povea
gomila srebrnjaka i drugog novca koji je, zaloiv-
i svoj duan, ostavio porodici, u sluaju da se na
putu zadri due vrijeme. Iako joj je sve to dolo
tek tako i odjednom, Jonina ena nije imala o emu
da se raspravlja i nije mogla niim razuvjeriti su-
pruga. Znala je da su njegove odluke vrste i nepo-
kolebljive. Nije bilo fajde uvjeravati ga u suprotno.
Kada je shvatila da je njegov odlazak neizbjean,
objesila mu se oko vrata i poljubila mu obraze vie
kao dobronamjerna majka, nego kao supruga. Pre-
ma izrazu lica to ga odavno nije skidao i njegovom
ponaanju u posljednjim mjesecima, znala je da mu
ne smije stajati na putu. Nije bila sposobna razluiti
da li je on, ustvari, izgubio razum ili, zasitivi se
porodice, odlazi da preispita svoj ivot i smisao bi-
vanja. Ili je posrijedi neto sasvim drugo.
Ali ma ta da je traio od nje i ma ta da je sada
kanio uiniti, ona ga je namjeravala podraiti.
66
 A gdje je Jona ustvari krenuo? Krenuo je u pu-
stinju. U pravcu u kojemu su karavane rijetke a lju-
di nemilosrdni. Odlazi da pronae Muhammeda.
Da ga prekori, ili pozdravi? To niko ne zna.

Kada je izlazio iz grada, nije mogao da vjeruje da

ostavlja porodicu i svakodnevni ivot zanatlijskih
duana. Nekada je sve to imalo smisla, ali sada..
Sada kao da je sve bila neka igra. Neka jednostavna
igra o kojoj nikada prije nije razmislio. udno je
da to vidi tek sada, dok naputa svoj rodni kraj i
dok ga proganja strana zagonetka o tome da li e
se ikada vie vratiti.
Put zapoe tako to se danima kretao po brdo-
vitim krajevima. Tim drumom nisu prolazile tr-
govake rute, jer je to bila kratica, neprohodna za
velike grupe, a pouzdana za usamljenog jahaa iz
ovih krajeva.
Znao je po itav dan ne sresti ni jednog ovjeka,
niti ivotinju. Kao da su on i njegova jahalica bili
jedina stvorenja na zemlji.
utio je i jahao. Misli su mu jo uvijek bile ne-
sreene, ali je razmiljao o tome kako ovjek sam
sebi prouzrokuje probleme i, slijedei neka vlastita
uvjerenja, navlai nesreu na svoja krhka plea.
A ova prelijepa priroda sigurno nije takva. U
prirodi, vlaga trai suhou, voda trai ue, gladan
vuk zeca i svako je pomiren sa svojom sudbinom.
Jedino ovjek prkosi. Jedino je u njegovoj glavi
ispremijetan raspored.

67
 Posmatrao je vrhove breuljaka, njihanje usa-
mljenih travica, sluao je zvuk vjetra. Zemlja u
ovom kraju inila se kao da ju je Stvoritelj tek prije
nekoliko trenutaka uobliio. tavie, Njegova na-
redba kao da noena vjetrom jo uvijek odzvanja.
A kamenje, ini se, kao da jo, netaknuto ljudskom
rukom, osjea nedavne dodire meleka.
isti prizori pruali su se ispred njegovih oi-
ju. Sjetio se brata Adema, prvog ovjeka i Boijeg
izaslanika. Dok je svijet jo bio nov, kakve su samo
mogle biti Ademove misli? -Zar je u njegovom na-
inu razmiljanja moglo biti mjesta ovakvoj sra-
moti kakva je snala mene- pitao se.
Sluaj je izgleda htio da Jona zaboravi kakav je,
u stvari, bio Ademov prvi dodir sa Zemljom, iako
je te dijelove mnogo puta itao u svetim tekstovi-
ma. A sluaj bijae teak i bolan. Zapravo, tei i
bolniji negoli kod ijednog drugog ovjeka.
Nakon rajskih perivoja i neprolazne gozbe u
nekim prelijepim sferama, iskuan samo jednom
jedinom zabranom, Adem posusta i izgubi sve to
je ikada imao. Zlatni pehari i svila bijahu zamije-
njeni kaljuom, a Boija blizina bijae zamijenjena
gorinom odsutnosti.
Neki kau da zbog toga godinama nije presta-
jao plakati. Mnogi tumai ovog dogaaja, danas, to
dovode u vezu sa plaom djeteta koje naputa utro-
bu svoje majke i ulazi u novu utrobu u ono to
vidimo od ovog svijeta. Za mladog ovjeka eljnog
ivota to se ini kao prostranstvo, a za bolesnika i
onog u brigama to je zatvor i mrano zatoenitvo.
U svakom sluaju, od Ademovog silaska, za-
kon ovog svijeta postavljen je tako, da dijete koje

68
se raa, u svom plau donosi tajnu ivota koju za-
boravi im naui govoriti. Starac na umoru, koji
odlazi sa ovog svijeta, takoer dokui tu istu tajnu,
ali je, pritisnut brigama, ne stigne prenijeti i odnosi
je sa sobom u smrt.
Tako ostavljen talasima i hridinama, svaki o-
vjek ponaosob pokuava pronai izbrisani pravac
iz kojeg se Adem pojavio. I onaj koji tvrdi da ne
trai, ustvari trai. Jer, tuga i jad svaije due nije
nita drugo nego al za zaviajem, domovinom,
za skrivenom i davnom uspomenom. Tu prazninu
nemogue je nadomjestiti, nemogue ju je ispuniti
bilo im, pa ovjek zato zna i zaplakati i biti neza-
dovoljan makar su sve njegove potrebe izmirene.
Adem nije nikada mogao zaboraviti ovu teku
tajnu, za razliku od svih nas koje majke donose na
svijet.
Dok je brian i bolan tumarao planinskim vjen-
cima, Joni kao da se sav jad, to se stoljeima i
kroz generacije kupio u ljudskim srcima, prosuo
posred grudi. Da, kojim sluajem, nije bio siguran
da e dignuvi ruku na sebe prouzrokovati vjeno
prokletstvo, sada bi se sa konjem strmoglavio niz
ove litice, da skona ovu tegobu i svijet oslobodi
prljavtine svojih misli. Jer, imao je osjeaj, da ta
nesreena i sumorna mata naruava ovaj prelije-
pi prizor, ovu istu i netaknutu prirodu, neujnu
harmoniju.
Sutradan je putovao kroz neke klance i putevi
koje je on poznavao tu negdje su i prestajali. Nika-
da prije nije otiao ovako daleko. Osjeao se poput
djeteta koje se, lutajui nalo na nepoznatom pro-
planku, i ubrzo voeno strahom od nepoznatog po-

69
urilo da potrai roditelje. Ali on ne bijae spreman
vratiti se nazad. Isuvie je u njemu gorjela potreba
da nastavi.
Upravo ovdje, ini se, izlazili su svi manji putevi
i kratice, sudei po utabanosti staze, njenoj irini i
broju putnika koje je poeo da susree. Nailazio je
na mnoge ljude, ali niko od njih nije bio raspoloen
za njega odvojiti vremena. Svi su urili za svojim
poslovima. Trgovci koji su noslili ilime prebrajali
su u glavi i utvrivali njihovu cijenu koju e po-
staviti na velikim bazarima. Karavandije, vlasni-
ci deva i ostale stoke vrtili su u glavi sve mogue
izvore i najkrae puteve preko kojih bi stigli do ci-
lja. I svako je iao za nekim svojim interesom i bili
su zabrinuti daljim razvojem situacije. Moda je
poneko iao i svojoj dalekoj rodbini, neko se, mo-
ebit, vraao iz kakvog dalekog rata, ali niko nije
bio raspoloen za sklapanje novih poznanstava.
Pogotovo ne sa strancima koji u glavi nose kojeka-
kve nesporazume i tegobne stvari.
Zbog toga je odustao od traenja sugovornika,
prolazio je pored ljudi odgovarajui samo na krat-
ke pozdrave i usporena klimanja glavom dok bi se
mimoilazili.
Ubrzo doe na raskrsnicu velikih karavanskih
puteva, gdje je morao donijeti odluku da li e svoje
putovanje nastaviti lijevo preko Busre, kroz Wadi-
l-Sirhan, ili e ii desno prema rijeci Jordan, blie
Crvenom moru i planinama.
Put kroz Wadi-l-Sirhan pogodan je i lahak. Nji-
me prolaze velike karavane i ljeti, u ovo doba, ova
ruta je najprometnija. Ali, problem je to se Wadi-
l-Sirhan zavrava u gradu El-Dumah, a onda put
70
ide ravno kroz surovu pustinju Nufud. Junjaci-
ma, naviklim na pustinjska prostranstva to i ne
predstavlja toliku kunju, tako da oni, uglavnom,
i putuju ovom stranom. Ali, onima to se sa pusti-
njom ne susreu esto, ove jednoline daljine lie
na sigurnog ubicu. Da putuje sa kakvom grupom,
moda bi se i opredijelio za taj ustaljeni ljetni put,
ali, ovako, bijae odluio krenuti desno.
Putovao je on tako i dani su prolazili. Po njego-
vom raunu, preao je tek jednu petinu puta i ko
zna koliko mjeseci tekog i sporog pomjeranja se
nalazio pred njim.
Danas je osjeao posebno teak umor. Sunce e
za neki sahat ve biti na izmaku i znao je da je sada
vrijeme pobrinuti se za najprikladnije mjesto na
kome e spustiti stvari i provesti no.
Konano je doao i taj trenutak. Sapeo je konja,
oslobodio ga cjelodnevnog tereta, razvezao svoju
poputbinu i sjeo na prostirku od ovije koe. Raz-
motao je ostatke hljeba, nasjekao neto osuenog
mesa, pridodao tome kozjeg sira i poeo veerati.
U ovim neznanim i oskudnim krajevima gostio se
prilino bogatim obrokom. Imao je ak i meda i ne-
kih slastica. Onda je u daljini ugledao oblai pra-
ine koji se postepeno uveavao. ini se da je neki
jaha, iako spor i usamljen, odluno jahao njemu u
susret. Izgleda da se jo nekome svidjela ova golema
stijena, da jo neko u zavjetrini, podalje od divljih
zvijeri i akrepa, namjerava odmoriti svoje tijelo.
Ubrzo se jaha dao i poblie osmotriti. Odjea
mu je bila boje pustinje, a oi boje plavetnog neba.
Bio je to sredovjeni ovjek na istroenom magar-
cu. Sjahao je malo podalje od mjesta na kome se
71
Jona nalazio i sjeo tano ondje da ga je Jona lijepo
mogao vidjeti, a da sam ne bude primjeen. ovjek
je odmotao iz crvenog komada tkanine malo plje-
snivog hljeba i poeo jesti.
Jona kao da je gledao samog sebe. Bilo mu je
smijeno. Moda e i on ovako izgledati za koji
mjesec. Nee vie imati konja. Primoran, prodat e
ga nekoj karavani za neznatnu sumu novca i dobiti
nekog istroenog magarca, poput ovog. Hranit e
se samo komadiima starog hljeba, a o siru i medu
e moi samo da sanja.
Zabavljao se posmatrajui ovog ovjeka i zami-
ljajui svoju skoru budunost i neizvjesnu sudbinu.
Zanimao ga je svaki njegov pokret, svaki postupak
ovog iskusnog pustinjskog putnika koji dolazi ko
zna odakle i putuje ko zna gdje.
Tako neusiljeno i sa takvom mjerom nepoznati
je jeo ostatke svoga siromanog obroka. Razvlaio
je zalogaje, zavaravajui, valjda, time svoj stomak.
Iako je bio pranjav i neobrijan, Jona se divio tom
dostojanstvu, koje je kao da je bilo odgajano negdje
na dvoru. Mnogi bi se, posmatrajui ga, prevarili,
jer on nije bio nikakav kraljevi, ve sin pustinje i
putnik kroz bezdan.
Pustinja je oduvijek pruala najpotpuniji odgoj,
neuporediv sa manirima velikih gradova. I svi Bo-
iji izaslanici, smeteni nevjerom gomile, umornih
pogleda i tuna srca, povlaili bi se u pustinju i na
osamljena mjesta. Nisu tamo odlazili kako bi pro-
nali Boga, jer je Bog na svakom mjestu kojeg su se
doticali i njihova srca su Ga davno upoznala. Tamo
su odlazili nauiti lekciju o svijetu, ljudima i sebi.
O vezi koja je spajala Stvoritelja i stvoreno.
72
 Izgleda da pustinja bijae najpogodnije tlo za ta-
kav susret. Pustinja je bila ona druga-prava strana
medalje stvorenoga svijeta. Najvea istina o njemu.
Pria ide ovako: Musa, ispunjen strahom, bjei od
Faraona i u pustinji mu se obraa Bog. Musa je
poznavao i vjerovao Boga i prije susreta. Ali tek u
pustinji saznade da tap na koji se oslanjao, bijae,
ustvari, zmija i on shvati da je neprijatelja drao
pod rukom. Zbog toga ustuknu i prepade se. Gos-
podar mu naredi da uzme zmiju, ovog puta osla-
njajui se na Njega, i kad je Musa dohvati, straha
nestade, zmija se ponovo pretvori u tap i on posta-
de njegovo najvee oruje. Pred tim tapom pucao
je kamen. Pred tim tapom otvaralo se more.
Za njega vie nikada nije bilo straha. Za njega
vie nikada nije bilo razlike izmeu pustinje i Fa-
raonovog dvora. Izmeu pijeska i faraonove vojske.
Izmeu zlatne raskoi Egipta i pustinjskog vjetra
to donosi neugodnu vrelinu i sljepilo.
I tako, Jona je posmatrao ovog ovjeka a no je
polako sjenila njegove obraze. Sa nekoliko vjetih
pokreta stranac upali vatru dodajui povremeno
suharke koji su mu bili pri ruci. Nakon to je za-
vrio sa objedom, dohvati mjeinu sa vodom. Po-
pio je nekoliko gutljaja a onda poeo da se pere.
Prvo je oprao ake, izaprao tri puta usta, nos, isto
toliko puta umio lice, pa ruke i podlaktice, blago
dodirnuo mokrom rukom veliki dio svoje kose, i
na kraju, oprao stopala i noge do iznad lanaka.
Posmatra se udio ovjeku koji koristi dragocjenu
vodu kako bi oprao dijelove svoga tijela. inilo se da
zbog neeg ne razmilja o rasipanju i nestanku vode
koji u surovoj pustinji znae sigurnu smrt.
73
 Jo se vie zaudio kada je stranac ustao, zau-
zeo neki vojniki stav, ruke podigao u visini svoje
glave, pa ih onda spustio i preklopio na stomaku.
Sasvim je sigurno da se okrenuo u jednom odre-
enom pravcu. Kada je poeo neto da recitira na-
glas, njemu postade jasno da je rije o nekom vjer-
skom ritualu, ali nije mogao razaznati kojoj sekti
i vjerovanju ovaj ovjek pripada. Nije uo da se
kranski monasi mole ovaj nain, iako je na po-
etku pretpostavljao da se radi o jednom takvome.
Rekao bi da je neki putnik izdaleka, moda ak iz
Indije ili Kine, ali likom je bio lokalni ovjek, sa
jednostavnom pamunom odjeom koja se mogla
nositi samo u ovim krajevima. Moda bi i pomislio
kako je stranac tovalac vatre, obzirom da ovim
krajevima prolaze trgovci Perzije, pa je neko mo-
gao ostaviti tragove svoga vjerovanja. Ali stranac je
pri svojoj molitvi leima bio okrenut plamenu. Ne-
zamislivo je da bi vatropoklonik uinio takvo to.
Kada je Jona shvatio da se on nee tako lahko
omesti i pomjeriti, odvaio se da mu prie, ali ne-
toliko blizu, da ga ne bi uplaio. Njegova znatielja
je jo vie rasla kada je uspio razaznati da se ovaj
moli na arapskom. Sa tog mjesta mogao se jasni-
je uti njegov glas i poruke onoga to je izgovarao.
Iako je njegov naglasak bio neto drugaiji od onog
u sjevernim krajevima, to to je on recitirao ipak se
dalo jasno razumjeti. To i ne bijae toliko recitira-
nje, koliko neka jednostavna melodija koja na sebe
nije skretala panju, kako bi se znaenje i poruka,
izgleda, upotpunosti ostvarili i ostali u prvom pla-
nu.
U mrkloj pustinjskoj noi, toj melodiji kao da
se pridruio vjetar i pijesak, koji su pronosili slinu
74
pjesmu, zapoetu, ini se, sa istog izvora odakle su
poticale i ove nesvakidanje rijei:

Kada se Zemlja najeim potresom svojim potrese,

i kada Zemlja izbaci terete svoje,
i ovjek uzvikne: ta joj je?!
toga Dana e ona vijesti svoje kazivati,
jer e joj Gospodar tvoj narediti.
Tog Dana ljudi e se odvojeno pojaviti
da im se pokau djela njihova:
onaj ko bude uradio koliko trun dobra-vidjee ga,
a onaj ko bude uradio i koliko trun zla-vidjee ga.

Slualac je bio zateen. Iuavao se ovako

neobinom i jezgrovitom kazivanju. Isprva je bio
toliko zanesen ovom dramom u kojoj su se izmi-
jeali svjetovi i uloge, da je pomislio kako e ovog
trenutka Zemlja progovoriti i da e propasti sav
njegov svijet, ivot, razmiljanja i ovo putovanje, u
bezdan. Iako se ovdje oigledno govorilo o nekom
stranom zavretku, smaku svijeta, vokali to su se
u ovom prelijepom arapskom, kao posluna vojska
redali na krajevima reenica, ipak su, kako je kazi-
vanje teklo, rasplitali teko znaenje i blago dodiri-
vali uho sluaoca. Kao da je autor svega toga prvo
htio da probudi uspavanog sluaoca, uznemiri ga
ozbiljnou ivota, a onda ga umiri, ali, sada, sa sa-
znanjem da e svaki pokret, svaka rije i djelo, biti
pronaeni s onu stranu ivota. Zar se moglo ostati
ravnoduno na ovakvo kazivanje?
I nakon tog zavrenog recitala, Jonina raspolo-
enja su toliko varirala i as je bio uznemiren, a
as smiren. U toj drami vlastitih osjeaja zaboravio
75
je sasluati ono to je stranac dalje recitirao. Dok
je bio zabavljen tim udnim porukama o kraju
svijeta, jedna rije je naprasno prekinula njegovo
razmiljanje i stao je kao ukopan. Pomislio bi da
je ta rije bila eho njegovih estih razmiljanja i da
moda i nije izgovorena, ali ovjek je opet spome-
nuo Muhammedovo ime, donosei, ak, na njega,
blagoslov i Boiji mir.
Kada je uo sve to, nekoliko minuta nije mogao
doi sebi. Najtee je bilo to to nije mogao da se
odredi da li bi taj ovjek trebao, sada, biti njegov
neprijatelj ili mogui sagovornik uz aj. Ubrzo je
molitva i zavrena.
Ipak je odluio oprezno mu prii i iskoristiti
priliku da od ovog stranca sazna pojedinosti o nje-
govom uitelju. Izgleda da se Muhammedovo ue-
nje daleko proirilo i da je ta stvar sa njim nadila
granice Hidaza.
Zakljui kako bi bilo pametnije ne govoriti o
svom idovskom porijeklu, jer se pribojavao, prisje-
ajui se roaka i njegove prie, moguih nesuglasi-
ca i bespotrebne rasprave.
- Dobro vee, dobri strane - pozdravi ga Jona.
- Dobro vee i svako dobro - odgovori on.
- Ja sam usamljeni trgovac, kranin iz Dama-
ska. Prijalo bi mi malo drutva, ako ti neu smetati.
- Naprotiv - odgovori starac, - bolje je prekrati-
ti no razgovorom, nego se baviti tunim sjeanji-
ma na ono to je davno prolo.
Jona je nastavio govoriti o svojim poslovima i o
tome kako je stvarni razlog njegovog putovanja u
Hidaz, ispitivanje terena po pitanju razmjene robe
i drugih trgovinskih poslova.
76
 Stranac ga je ljubazno sasluao i iz bisaga izva-
dio oljicu, skoro nekoritenu i mnogo izgledniju
od one ispred sebe. Gostu je sipao aj i tenost se
pjenila, jer je ibrik bio podignut na visinu, neuo-
biajenu u tradiciji njegovog ispijanja na sjeveru.
Moda je to bio nain da se u nedostatku spravice
za cijeenje, aj lii lisnatog taloga. U svakom slu-
aju, on je to radio tako spretno i svaki postupak
je, vjerovatno, imao smisla i inio ukus boljim i aj
pitkijim.
A ovjek se zvao Abdul-Eala. Bijae sakuplja
ljekovitog bilja i za malo novca radio je kod nekog
ovdanjeg apotekara. O svemu je govorio s blagim
osmjehom. Nije krio svoju nesklonost umjenoj tr-
govini i svemu to je imalo veze sa veom kolii-
nom zarade. Joni se to i dopalo, jer bi problem na-
stao tek kada bi se ispostavilo da je on bolji trgovac
od svog sugovornika.
U poetku su razgovarali o nevanim temama,
jer teko je govoriti o dragim stvarima onome ije
srce za to ne moda mari. Veina ljudi sposobna je
sluati samo ono to mu vlastita dua voli, a ostalo
je samo dosaivanje i nesporazum. Zato pametan
sagovornik na poetku ispipava puls i apetit onoga
s kim razgovara.
Nakon nekoliko sati prijatnog druenja i ugod-
nih razgovora, Jona nije mogao izdrati, a da ne
prijee na jedinu temu koja ga je veeras zanimala.
Kada je od Abdula-Eale zahtijevao da ispria
neto o Muhammedu i da mu opie njegov izgled,
Abdul-Eala je zakrenuo glavu, pravei se da nita
nije uo. Nakon to je Jona ponovio pitanje, primje-
77
tio je po izrazu Abdul-Ealovog lica, da je pokrenuo
lavinu gorljive ljubavi prema tom ovjeku. Bilo je
neizvjesno da li e i dalje utjeti, . Ako ponovo od-
uti ili promijeni temu, vie nee biti smisla traiti
istu stvar.
Pustinjski ovjek se prestao osmjehivati. U zra-
ku se osjetila teina trenutka. Jona pomisli kako je
ovaj put pretjerao. Pomislio je kako ipak nema pra-
vo na ovakav nain ulaziti u tuu intimu.
U tom trenutku nekako osjeti koliko je teko biti
izmeu neijeg srca i onoga koga to srce voli. Govori-
ti o svom odnosu prema onome koga samo potuje,
ili mrzi, lahko je, ali govoriti o svojoj ljubavi prema
nekome, iznimno je teko. To uzburkava cijelu o-
vjekovu prirodu i stvara nelagodu, jer ovjek je ne-
prestano sa onim koga voli. Govoriti o njemu, znai
govoriti o svakom svom trenutku, tako da se ne zna
gdje taj osjeaj uopte poinje, a gdje zavrava, gdje
nastaje voljeni, a gdje nastaje i nestaje onaj koji voli.
I upravo kada je Jona htio skrenuti na drugu
temu i obojicu osloboditi neugodnosti tih trenuta-
ka, ovjek poe govoriti:
- Ovo je prvi put da neko od mene trai da mu
opiem izgled naeg Poslanika.
Neobinim tonom, ne gledajui svog sagovor-
nika u oi, ve preko njegovih ramena negdje u
daleke horizonte, nastavi:
- Iznenadio me tvoj zahtjev, jer sam, takva pita-
nja, do sada uglavnom ja upuivao drugima. Ebu-l-
Kasima su meni opisivali drugi, pa mi je, sada, neo-
bino da ja govorim o njemu.

78
 Dok se vatra rasplamsavala i dok se nebo po-
vlailo polako gubei svoje obrise, Abdul-Eala je
zapoinjao svoju priu.
- Dobri strane, koliko sam puta, oslukuju-
i topot kamila, istravao iz naeg sela, urei na
mjesto gdje se ravaju veliki putevi. Saekivao bih
putnike, meu kojima su bili trgovci i karavandije
junih pustinja. Iao bih s njima do dalekih bunara,
zaustavljao njihove kamile, silazio u duboke jame i
iznosio vodu, nudei ih da se napiju i da se napije
njihova stoka. Zauzvrat bih traio samo jednu stvar.
elio sam da mi pripovijedaju o svojim susretima
sa Muhammedom, o njegovim drugovima, o sva-
kom njegovom pokretu, o svakoj crti na njegovom
licu. Ja sam ovjek siromah i nikad se ne bih mogao
prikljuiti nekoj karavani koja ide u Hidaz. Neko-
liko godina sam traio nain da odem tamo. Samo
o tome sam razmiljao. tapom sam u pijesku ispi-
sivao duinu puta izmeu moga sela i daleke Medi-
ne, pretvarao to u dirheme i viednevne putnike
trokove, podsjeaju i se da imam hrane dovolj-
no tek za jedan dan, obrok, a nekada ni toliko. Da
sam se zaputio na to putovanje, morao od nekoga
ukrasti, ili bih, sasvim sigurno, umro i postao hra-
na divljim zvijerima.
Ali, kamo sree da sam ga vidio. Nemoj misliti
da ja time nisam preispitavao svoju vjeru. Na poetku
su mi znale dolaziti tako teke misli o tome kako
nemam nikakve vjere i kako je moj odnos pre-
ma Bogu i Njegovom Poslaniku samo ispunjava-
nje vika vremena i tjeranje dosade, dok u ovim
brdima tragam za rijetkim biljkama, bez drutva i
sagovornika. Tegobe i nedoumice nisu prestale ni

79
kada mi je ta vjera obuzela srce i poela putati ko-
rijene u prsima. ak i kada ne mogu misliti ni na-
ta drugo osim na Boga, prikradu mi se misli kako
sam u svemu ovome, ne iz ljubavi, ve iz linog
interesa i trgovine. Moj odnos prema Bogu mi tada
izgleda kao kupoprodajni ugovor i ja bih se lijepo
ponaao i ne bih inio grijehe, samo zato kako bih
na kraju imao dobru robu i dobru prou. Kupujem
i prodajem kako bih dostigao rajske perivoje, a ta-
kva je vjera u veine ljudi. Ali kakav bi to bio raj
bez prolivenih suza, bez uspona i padova due iji
je kraj neizvjestan. I samo u toj neizvjesnoti raa
se ljubav. Njen plamen pojaava se u tegobi i odsu-
stvu Voljenog i ona se nee zaustaviti dok ne ie-
zne u Njegovom prisustvu i dok ne postane Jedno s
Njim. Sve je to meni ve odavno bilo jasno.
Ipak, dugo me progonila misao, tjerajui me da se
preispitujem, nosim li ja uope imalo tog ara, jer da
ga imam oslonio bih se na Allaha i otiao put Medine,
bez obzira na sve. Boije svjetlo i lice, na ovom svijetu,
nikad nee biti blie ljudima nego to se to moe vidjeti
i osjetiti ovih dana, u drutvu Muhammedovom.
S druge strane, pomiljah kako su moje elje pre-
velike i preteke. Zato da se propinjem iznad svojih
mogunosti kada bi Allah dao da moja kua bude
nadohvat Muhammedove, da je On to htio. Za mene
je sigurno bolje ovako. Znam ja da se moj Gospodar
nalazi svugdje. Ne mora se zaputiti na devi, niti pre-
valjivati stotine puteva kako bi se susreo sa Njim. On
je s tobom i uz komad jemenog hljeba u dalekoj pu-
stinji i u svakom sumraku i u svakoj zori.
I tako moj strane, ostadoh na tome da iz svega
ovoga ne mogu razumom izvesti neki smislen za-
80
kljuak. Kako vidi, ja lutam ovim krajem idui
ukrug nekoliko milja i sakupljam rijetke biljke i
oslukujem poziv. Moda sluajnim prolaznicima
izgledam nesretan i tuan, ali, ako bi se sada nebo
otvorilo i trailo od nas da se izjasnimo o svojoj
sudbini, ja bih rekao kako sam najsretniji ovjek
na svijetu. Iekivanje i nada me itavog promu
i ne mogu ti opisati tu ljepotu. Dovoljno mi je da
me moj Gospodar poznaje bolje nego to su me
poznavali moji roditelji i da zna za svaku moju e-
lju, i onu najskriveniju. U tim trenucima, iako sam
daleko od Medine, gotovo da ujem Muhammeda,
kako je oko sebe okupio svoje najblie i govori im
da se strpe jo samo malo. Ostalo je jo samo malo
dok se ova velika knjiga ne sklopi i dok svi voljeni
ne budu na okupu.
Ujutro, u sami cik zore, blagi povjetarac pree
preko Jone i prijatna svjeina bi razlogom da se
probudi i trgne iz vrstog zagrljaja sna. Obazrijevi
se oko sebe uvidje da Abdul Eala ve bijae otiao.
Vjerovatno je ovo vrijeme kada su njegove biljke,
napojene nonom svjeinom, ve spremne da budu
otrgnute od zemlje. Ako eli da od njih ima koristi
i da zadovolji svog kupca, mora da pouri i pre-
duhitri vrelinu. Joni bijae ao to se sa njim nije
oprostio na drugaiji nain. Imao je elju, nakon
to mu je stranac otvorio svoje srce, barem da mu
pokloni svoj novi ohani ogrta. Nije znao druga-
ije da mu se zahvali i da do znanja koliko cijeni
njemu ukazano poverenje. Miljae kako bi mu do-
bro mogao doi takav ogrta, jer u ovim klancima
zna biti hladno, za razliku od pustinjskih ravnica
prema kojima se on sada spremao. Ali ga je beduin
81
preduhitrio i bio je korak ispred njegove elje da
mu se nekako odui. Neku udnu blagonaklonost
osjetili su jedan prema drugome, iako su bili dru-
gih vjera. Ustvari, u pojedinim momentima, dok
je ovaj zaneseno govorio o Bogu i svojim slabo-
stima, Jona je izgubio osjeaj da je neki poboni
idov, a stranac je, opet, dok je gledao u svog do
sada najpaljivijeg sagovornika, na trenutak pomi-
slio kako pred njim sjedi neki musliman, jer ko bi
drugi mogao tako paljivo sluati njegov govor o
Poslaniku iz Medine. U svakom sluaju, neki u-
dan zakon kao da ih je uinio braom, bez obzira
to su se poznavali svega nekoliko sati i bez obzira
to su njihove molitve bile na razliitim jezicima.
Dok je Jona slagao svoje stvari, pored prostirke za
spavanje vidje jedan manji komad dotrajale har-
tije. Bijae utvren kamenom kako ga ne bi od-
nio vjetar. Sa jedne strane ve izblijedjelim slovima
nekome je nekada bio predoen spisak potrebnih
namirnica za kupovinu, a sa druge, frikom tin-
tom, jednostavnim i drhtavim rukopisom bilo je
napisano: Abdul Ealaova pjesma. Iz tog krivudavog
svijeta arapskih harfova izvirala je tajna jedne due
i italac je pokuavao razumjeti sljedee stihove:

Htio bih napisati pjesmu o Muhammedu,

posljednjem Boijem Poslaniku.
Ali njegovo dostojanstvo prevazilazi mogunosti
moga pera.

U toj pjesmi koja nema stihove,

u tom snu koji nema dokaze,
jednostavnim vidim tajne njegove.

82
 A kad pokuam sebi ovo objasniti,
staviti u stih,
ili jo ta dodati,
iezne ljepota...

Zato veeras nudim srce

prvom koji naie
i donese vijesti
o njemu.

Veeras nudim srce

prvom koji naie
i donese vijesti,
svjee i zanosne.
Da ve se proe
ovjek rasprave...

Priblii se njegovoj svjetlosti

Postae svjetlost sama.

Nekada su due kruile oko nje,

A sada doe vrijeme da sagore.

Poslije ove pjesme Jona zakljui kako je ova-

kvoj osobi suvino ostaviti ogrta. Ovakvu slobo-
du duha nemogue je shvatiti osim ako ovjek nijei
poput Abdul Ealaa. Jona i nije bio veliki poznava-
lac poezije, iako je njegov otac posjedovao brojne
sveske sa stihovima jevrejskih pjesnika Arabije, ali
je vrlo dobro poznavao toplinu ljudske rijei i sve
ono to se moe skrivati iza jezika i odavati tajnu
jedne due. Mnogo godina unazad, jo dok je bio
egrt, imao je jednu udnu obavezu za koju je znao
cijeli zanatski esnaf. U to vrijeme, mnogi ljudi se i

83
nisu ba mogli pohvaliti pismenou, a kamoli na-
vikom itanja. ivot bijae suroviji i za uenje slova
nije bilo vremena. U duan njegovog majstora do-
lazili su najamnici, pomonici, zanatlije i svi oni
su ovdje bili daleko od svojih kua. Boravili bi tu
pokoju godinu, imajui namjeru da steknu neto,
ime bi se mogli osamostaliti u svojim krajevima.
Neki bi ak ostajali i po cijeli ivot i bili bi raz-
dvojeni od svojih ena i eljadi, a ovamo su doli
mislei kako e taj boravak kratko trajati. Svi su
oni donosili svoja pisma kod Jone da im ita, pa je
majstor u poetku negodovao, jer su mu tako odu-
zimali vrijeme. Sve je trajalo dok svi ti ljudi nisu
poeli u duan donositi lijepe poklone ili ostav-
ljati poneto novaca. Meu zidove radionice obi-
ljeene smradom plijesni i vlage, uvukao se miris
obinih toplih ljudskih pria pretoenih u pisma
proeta njenostima, ljubavnim uzdasima, veselim
i tunim vijestima o roenjima, svadbama, smrti-
ma, izgubljenim ljetima...Niui i sputajui slova
na izlomljeni papir, pretakao je u tintu bezbrojne
ljudske sudbine. Tako upozna mnoge autore, ene,
keri, sinove, a da ih nikada nije ni vidio. Izgledali
su mu stvarniji nego ovi kupci i muterije koji su
dolazili u duan kako bi pazarili kakvu posudu, ili
popravili neku staru, napuklu. Naruioci pisama
su ostavljali na papiru i u radionici mnotvo svo-
jih osjeanja, vapaja i elja za razliku od kupava i
trgovaca grnarijom koji su utljivo ili sa nekoliko
turih rijei zavravali svoje poslove.
Iz ove Abdul Ealaove pjesme je zakljuio mno-
go toga o njemu. U trenutku mu postade jo drai
i poeli prijateljstvo ili makar zajedniko putava-
nje koji bi ih dodatno zbliilo. Ali, vie od svega,
84
bio je siguran u jedno. Abdul Ealaova sudbina je
opeaena ovim surovim krajevima. Njegova knji-
ga ivota i tijelo od ove su zemlje. Njegova dua po-
mijeana je sa kamilicom, jutarnjom rosom kojom
miriu ovi krajevi.
Dok je vezivao konja i tovario prtljag, bijae po-
miren sa injenicom da putovanje mora nastaviti
sam, iako je, mora se priznati, u drutvu mnogo
sigurnije i ljepe.
Toga dana napusti podruje Al-Hamad i mje-
stimino zelenilo se poe polako preobraavati u
neprijatno utilo pijeska i praine, za njega, dotad
nevieni krajolik. Iako su ljudi sjevera itav kraj
juno od Jerusalima doivljavali divljim i pustinj-
skim, ovo do sada je bila stepa, to ne znai da ov-
danji svijet nije bio naviknut na pustinju.
Putnik je nastavljao dalje. Iza su ostajali, u mi-
slima, sirijski bazari, porodica, glina i djetinjstvo,
a ono to stajae ispred, nije mirisalo na osmijehe i
dobrodolicu.
Sljedeeg dana pred njim se poe ukazivati ne-
pregledno prostranstvo uvene pustinje Nufud.
Ve ju je jednom uspio zaobii kada se, jo u Busri,
opredijelio za drugi put, ali ovaj put nije bilo dru-
gog izlaza nego se sa njom ipak suoiti. Koliko god
bila neprijatna i opasna ova karavanska ruta, njom
se kretao, a negdje, stotinama milja desno, bio je
Medjen. Moda bi se radije uputio prema Medje-
nu i Crvenom moru, gdje bi lake pronaao hranu,
vodu i sklonite od sunca, ali bi to znailo i udalja-
vanje od ustaljenih puteva prema jugu.
Pored tekog stanja i sumornih osjeanja sa ko-
jima bijae krenuo od kue, u kosti mu poe ulaziti

85
i neki strah. Ovdje, u njedrima pustinje Nufud,
nou vrebaju zvijeri, a danju, kazuju iskusni putni-
ci, edna i neplodna zemlja guta sve do ega doe.
Ovuda se eu demoni, viu i urliu ko zna kakva
stvorenja i utvare. Ovdje je pustinja porazila mno-
ge careve i dinastije, prekrila prelijepe dvorove a
ta tek ini sa strancem, nesigurnim u sve, pa i u
samog sebe.
Osjeao je da je tei dio puta tek pred njim. Ni-
ta od svega to je vidio nije mogao povezati sa svo-
jim ranijim ivotom. To je bio pravi divlji krajolik
i ovjek sa sjevera radije bi sluao pripovijedanje
o njemu, nego iskustvo stvarnog putovanja. Ovaj
putnik bi moda i davno odustao da ga je tamo
negdje, s druge strane pustinje ekala kakva trgo-
vaka dobit ili silno bogatsvo. Ono to ga je vuklo
da se probija i prevaljuje daljine polako je postajalo
jae od straha, jae od elje za ivotom. Bio je to
onaj isti nespokoj to se bio pojavio onog subotnjeg
popodneva kada je na stranicama svete knjige pro-
naao neto to nije elio.
teta to sa ocem u djetinjstvu nije putovao i
upoznavo druge kulture i krajolike. Sada bi mu
itekako dobro dolo iskustvo. Njemu kao grnaru
i ova zemlja je bila potpuno nezanimljiva, jer ov-
dje nije bilo dovoljno vlage kako bi se stekla ona
vrstina, pogodna za oblikovanje i obradu. Pod
rukom se ova zemlja samo prosipala i podsjeala
da se od nje ne moe naporaviti nikakav up, sta-
tua ili lijep ukrasni predmet. Bila je pokorna samo
svome Stvoritelju kao to je to bio i kamen sa brda
Kasijun iznad Damaska, koji se ni najvjetijim ki-
parima nije dao klesati i obraivati.
86
 I dok su noge njegovog konja propadale u pije-
sak jedino to ga je uspjelo odvojiti od potpunog
zapadanja u ravnodunost i besmisao bile su staro-
zavjetne prie, o burnoj i slavnoj prolosti Israelia-
na, na koje ga je ovaj teak teren podsjeao. Prisje-
tio se kralja Sulejmana i kraljice od Sabe - prelijepe
Belkis. Sve to je disalo Sulejmanu bijae pokorno
i niko od ljudi ne imade takvu vlast kao to je bila
njegova. ak su mu bili pokorni i dini i ejtani i
on ih je za svoga ivota upregnuo kako bi izgradili
najvee i najljepe carstvo do tada. Jedni bi odlazi-
li u brda, kopali rudnike, vadili zlato i dragocjene
rude, a drugi su ronili morskim dubinama, traei
najskupocjenije bisere.
Bile su mu pokorne ivotinje i dato mu je da po-
znaje njihov govor. Bijae mu odan ak i vjetar, ali
se kolebalo srce jedne ene, kraljice od Sabe. Vijesti
o njoj i njenom narodu donio mu je pupavac, rijet-
ka i prelijepa ptica, Sulejmanov najpouzdaniji gla-
snik. Izvijestio ga je da njezin narod, umjesto svo-
ga Stvoritelja, oboava Sunce.
uvi to, Sulejman posla kraljici pismo i zatrai
od nje da doe u njegov dvorac i da prihvati vjeru
u Jedinog Boga. Ona na to gotovo i pristade, ali je
njeni savjetnici uvjeravae kako su oni dovoljno
hrabri i jaki i kako se nikome ne moraju pokoravati.
Izbjegavi odlazak na njegov dvor, posla karavan sa
etrdeset deva suhog zlata, ne bi li Sulejmanov po-
gled ustreptao i ne bi li njegovo oko naloilo srcu da
odloi velike i ishitrene odluke.
Karavan je dugo putovao sve dok se, nakon etr-
deset dana i noi ne nae pred vratima Sulejmanovog
dvora. Neki kau da su vodii karavana ostali zapre-
87
pateni kada ugledae zidove, sainjene od mramora
i optoene najljepim zlatom. - Kada su ovakvi zido-
vi, ta bi moglo biti unutar njih? - pomislili su neki.
Postidjee se svoga tovara i umalo se i ne vratie prije
nego su i uli na kapiju. Nekoliko karavandija ih
podsjeti kako ipak treba sprovesti Belkisinu nared-
bu, te dooe pred Sulejmana. Iako mu carstvo bijae
od suhoga zlata, njegovo srce bilo je optoeno Onim
koji zlatu daje sjaj.
Belkisin karavan bi vraen sa svojim darovima.
Kad dospjee pred kraljicu, ona shvati veliinu Su-
lejmanovu. Posjeti ga i predade se njegovoj vjeri u
Jednog Boga. I dalje je ostala kraljica od Sabe, ali
je nauila da iznad svakog kralja ima Kralj, iznad
svake pameti Pamet i da sunce kome se klanjao
njen narod iri pozajmljenu svjetlost.
Moda se Belkisa ba kroz ovu pustinju vraa-
la se na daleki jug, u svoje kraljevstvo, i sabirala
u svojoj glavi saznanja i tajne to ih je sa sobom
ponijela iz Jerusalima.
Ali sada, ovuda ne prolaze vie karavani naroda
Sabe, nema vie njihovih tragova. Samo pijesak i
vrelina i Jona. Ni tamo na sjeveru nema vie Sulej-
mana. Razgrabljeno je njegovo zlato i razvueno na
sve strane. Vlast je odavno u rukama nepravednih.
U ovom djelu puta nije vie bilo brda na hori-
zontu. Sunce je prilo oteavajui svemu ivot, ali
je Jonu upravo to pokretalo i tjeralo da se bori, da
bude snalaljiv, divlji i otar, poput estokog vjetra
koji za nekoliko sati izmjeni cijeli pjeani krajo-
lik. Sitni pjesak formirao je dine, proarane nepra-
vilnim prugama neprijatnim i ovjeku i ivotinji.
88
Putnik se kretao sporo. Ovdje jedino lahki uspije-
vaju - govorio je jedan karavandija, dok su prije
nekoliko dana razgovarali o putevima i daljinama.
Kazivao mu je kako na ovakvim mjestima najprije
umiru oni koji su se, iz straha da ne izgube ivot,
dobro pripremili i snabdjeli velikim koliinama
vode, hrane i drugih sitnica. Njihove noge i noge
njihovih jahalica pod teretom dublje propadaju u
pijesak. Nisu ni svjesni da ih pretjerana briga da
ne ostanu gladni i edni bre vue u smrt i uspo-
rava njihovo kretanje. Ubija ih upravo ono u ta se
najvie uzdaju. Da bi se to izbjeglo i da bi se dobila
mjera i iskustvo potrebne su godine i kilometri. I
dobra srea.
Nekoliko dana usamljeni putnik iskustvo je
pokuavao nadomjestiti razmiljanjem o gotovo
svakom svom pokretu i postupanjem po korisnim
savjetima. To je trajalo skoro cijelu sedmicu, ali
se i sam opustio i pritisnut egom i iznemoglou
zaboravio na savjete. Uskoro e se uvjeriti da se u
pustinji nita ne smije prepustiti sluaju.
Probudivi se jednoga jutra, nakon strane
olujne noi, zatee sasvim drugaije nanose pije-
ska na svim mjestima do kojih je pogled dopirao.
U potpunosti bijae izbrisan iroki usjek to ga je
razgrnula neka karavana koja je ovuda nedavno
prola. Nije bilo pametno samo slijepo slijediti nji-
hove stope i pratiti tragove bez rezervnog plana.
Sruio se na zemlju pogoen tim prizorom, jer je
znao ta to za njega, neiskusnog putnika, znai.
Nemilosrdni vjetar sada je prekinuo svaku njego-
vu vezu sa ljudima i Jona se naao u zaaranom
89
krugu, pred vratima ludila i nespokoja. Pokuao
je prebrati u glavi dijelove nedavnih razgovora,
ponovo traei neki savjet, uputu, bilo ta to bi
moglo biti od koristi u ovom trenutku. Ali, uza-
lud. Mozak je pred naletom nemira potpuno iz-
brisao nedavne susrete i ostavio samo besmislene
fragmente, otra lica prolaznika i uasnu vruinu.
Nekoliko sati kao ukopan sjedio je pod nebom,
pored svoje none postelje i jahalice. Odavno je sve
trebalo biti pospremljeno jer jutro nije ekalo da
se strancu pamet razabere. Kako su mu zrake sun-
ca ve poele ariti potiljak, naumpade mu kako
je time stiglo i rjeenje, te ustade na noge. Sunce
je toliko oigledna pojava da se esto zaboravi na
njega. Sada je trebalo samo prisabrati se, upregnu-
ti konja i polako, pratei kretanje velike uarene
kugle, iznuivati od nje i svoj vlastiti pravac. Ali,
ilo je tee nego je mogao i zamisliti. Sunce je bilo
previe daleko da bi bilo dobar saputnik, a njegove
vrele kande bile su isuvie blizu, da bi se mogao
opustiti i ne misliti na smrt.
Koliko je jo mogao izdrati? Jo uvijek je dua
tinjala u ovom ovjeku i drala na okupu sve ele-
mente njegovog bia. Jo uvijek ga je drala snana
elja da doe do juga i pokua pronai odgovore
za svoj nemir. Ali kretanje pomou sunca samo je
okvirno utvrivalo njegov pravac, to je znailo da
bi mogao otii miljama na pogrenu stranu ako
skrene malo desno ili lijevo.
Prolo je nekoliko dana i nada da e na vrijeme
stii do neke oaze, karavane ili bunara, polako ga
je poela naputati, a imao je osjeaj da se kree

90
pogrenim pravcima. Matanje o mehkoj posteljini
i ai mlijeka jo vie ga je vrijealo. Pitao se hoe li
ikada vie doi dan kada e sjesti za prostrtu sofru?
Hoe li se ikada vie moi okupati i obui pamu-
nu halju za spavanje? Kao da sve to nikada prije
nije ni radio, kao da nikada nije osjetio nikakvu
slast u ivotu, tolikom snagom su mu se nametnu-
le ove neprilike. Sve mu ovo postade kazna, prije
koje i nije bilo nieg lijepog i vedrog. Bijae neza-
dovoljan dodijeljenom sudbinom iako mu je vjer-
ska naobrazba prijeila takav osjeaj. Nije se mo-
gao pomiriti sa tim da je doveden u ovu nedoiju
kako bi mu lice bilo uronjeno u pijesak i kako bi
bio rtvovan prije nego i spozna svrhu takvog ina.
Onda mu se poee priviati smei konji i hrabri
konjanici, hladni izvori i palme, ali kako bi se sve-
mu tome pribliavao prizor bi se rasprio i nestajao
poput dima.
Na sreu, jedna slika se nije raspukla i iezla,
ve se poela uveavati i postajati stvarnijom kako
se pribliavao. Bili su to pastiri koji su se tu zatekli,
vjerovatno prebacujui svoju mravu stoku u neki
bolji kraj, na neku bogatiju ispau.
To je bio najljepi prizor u njegovom ivotu.
Vidjevi iznemoglog stranca na horizontu poslae
nekoliko djece koja mu pritrae nosei vr vode
neto hurmi. Napravie mu mjesto pod jednim a-
torom gdje mu prie starica nosei snop nekakvih
trava i kofu vode.
Iako se njegovo tijelo poelo oputati, nije bilo
mjesta odmoru, ve uasnim bolovima u glavi i
nesvjestici. Na trenutak pomisli da je umro i da
ovi pastiri pripremaju obred za njegov ukop. teta
91
to ga nee sahraniti kao jevreja, ve prema nekom
paganskom obiaju. Onda mu se pred oima poeo
navlaiti neki tamnocrveni zastor i pomisli da je to
konani kraj.
Jona se povremeno budio iz nesvjestice i sva-
ki put bi ugledao ugledao dobronamjerno lice one
starice. Shvatio je da je meu ivima tek kad po-
red sebe vidje jednu djevojku koja je mijesila tije-
sto i smjeila mu se, sputajui pogled. U blizini se
kuhalo neko varivo irei prijatan miris. Djeca su
provirivala u ator da vide bolesnika. Mukarci su
iali ovce.
Ve za pet dana sa njima je pio kahvu i poku-
avao nai nain kako uzvratiti njihovom gosto-
primstvu. Nisu marili za zahvalama, niti je on
imao neto to oni nisu. Poelio je da sada ima ma-
kar ueerenu jabuku ili neku drugu poslasticu iz
arije, kako bi obradovao njihovu djecu.
Bilo je prijatno provoditi vrijeme sa ovim lju-
dima, jer su oni, ini se, bili naviknuti na izne-
nadne posjete. Rado su dijelili svoje obroke i vodu
sa strancima. Ali, i pored te nesvakidanje gosto-
ljubivosti, ovaj stranac je ekao najpogodniji tre-
nutak da nastavi dalje. Za nekoliko dana zaputit
e se u Tebuk, najblii vei grad. Drutvo e mu
biti trojica odraslih mukaraca i jedan djeak.
Oni odlaze u nabavku soli i drugih namirnica, a
on e nastaviti dalje prema jugu.
Tebuk. Grad na pola puta do Medine. Jedan broj
stanovnika bili su pristalice Muhammedove vjere.
Ustvari, moe se rei da je negdje odavde i poi-
njala teritorija Muhammedove drave, iako tu nije
bilo stvarnih granica. Tebuk je bio raskrnica ne-

92
koliko karavanskih ruta. Mijealo se tu svakakvih
naroda, vjera i obiaja. Neki su stanovici, ustvari,
tek odskora bili muslimani.
Jo se i sada po ulicama i bazarima pripovije-
da o nedavnom ratu izmeu Bizantinaca i Mu-
hamedovih pristalica. Ratu u kojem je pobijedio
glasnik iz Mekke bez ijedne ispaljene strijele, bez
ijednog izgubljenog ovjeka. A sve je krenulo od
glasina koje je u Medini pronesio trgovaki kara-
van iz Sirije.
Nekolicina trgovaca koji su u Medinu donijeli
brano i maslinovo ulje, razglasie da se na sje-
veru digla velika vojska, sastavljena od najboljih
vizantijskih vitezova spremajui veliku zavjeru
kako bi zauzeli sjeverne arapske pokrajine. Na
sve to se jo pridodala i pria kako Vizantijsko
carstvo ima elju, da prodre u dubinu arapskog
poluotoka i preotme najbogatije gradove i uspo-
stavi svoju vlast. Ovakva strana vijest zatee gra-
ane Medine u najsunijoj godini kakva odavno
ne bjee zapamena. Taman kad su ljudski po-
gledi bili uprti u gotovo uzrele plodove, doli su
pozivi za rat. Valjalo je ostaviti usjeve i hladovi-
nu i uputiti se stotinama milja prema sjeveru, u
susret elinim otricama Vizanta.
Mnogi Medinjani koji su se priklonili Mu-
hammedu iz line koristi, ubrzo su poeli smiljati
razloge kako bi izostali iz ovog boja. Niko od takvih
nije mogao vjerovati da se jedna neznatna skupina
siromanih, izgladnjelih pustinjskih vojnika moe
suprotstaviti carskoj vojsci najvee imperije.
U svojim redovima Poslanik i nije elio vidjeti
kolebljiva srca, pa su se njegovom pozivu odazva-
93
li oni koji se inae odazivaju. Muslimanska vojska
ubrzo je spremila trideset hiljada boraca. Zbog
oskudijevanja u opremi i naoruanju, uskoro su ih
prozvali Vojska siromanih. Pred njma je bio su-
rov i dalek put po velikoj vrelini kakva dugo nije
zapamena. Bilo je teko i nepodnoljivo. Kau da
je glad i e bila tolika da su neki vojnici rtvovali
svoje kamile kako bi se nahranila iznemogla voj-
ska, a put bi nastavljali pjeice. Kada su doli na
odredite krvavih nogu i iznemoglih tijela, nakon
nekoliko mjeseci tekog putovanja, umjesto vizan-
tijske konjice i vjetih strijelaca, zatekli su samo
pustinju. Neki kau da se vizantijska vojska, ne
elei da isuvie riskira, povukla u unutranjost,
dok neki govore da su to bile lane glasine sirij-
skih trgovaca, koji su, ko zna zbog ega, zapoeli
ove ratne prie. Jedno je bilo sigurno. Prepjeaiti
pustinju u najtoplijim danima u godini bila je po-
bjeda nad samim sobom.
Moda je i tee juriati na svoje svakodnevne na-
vike, potrebe za ugodnou i sitim stomakom, nego
na Heraklijevu konjicu. Tee je suzbiti pohotu, pod-
nijeti otrove svojih misli dok tegobno prodiru u sr
ovjekovog bia, nego trpiti ispaljene strijele to za
trenutak zatamne nebo i zabodu se, katkada, u la-
nak, aku ili rame, i zadaju teku ranu koja nerijet-
ko moe znaiti i smrt. U asnoj smrti, kau, otvore
se vrata novog, boljeg ivota i shvati se da je muka
kratkotrajna. U obinom, svakodnevnom ivotu,
biu ranjavanom crnim mislima, pohotom, strasti-
ma, otvara se prava i dugotrajna borba, svakodnev-
na i dosadna, u kojoj ponekad nadvlada ljepota, a
ponekad zlo i nesrea.
94
 Sasvim je sigurno, ko pobijedi sebe, pobijedie
i svaku vojsku makar pripadao neznatnoj skupini
i slabanom narodu, jer njegovo oruje nije sila i
ljudska nadmo. On je vitez domovine koja nema
vidljive granice i njegova sloboda protee se u be-
skraj.
Ali, onaj ko u ime kralja, naroda ili sebe, pobo-
de zastavu na teritoriji svoga neprijatelja, ne znai
da je pobijedio sam sebe. Kasnije se prouje da je,
naslaujui se plodovima pobjede, iznenada izgu-
bio sve, radi nekog hira, tue ene, svoga imena i
principa, ili neeg neznatnijeg to ga je sustiglo u
ivotu i protiv ega se nije uspio izboriti ranije.
Bilo je podne kada su etverica putnika stigli na
gradsku pijacu. Prodavai nisu galamili u nasto-
janju da zadre kupce nad svojom robom. Moda
zato to su karavane svakodnevno pristizale i bilo
je dovoljno potreba za povrem, tkaninom, koom,
zainima i drugim sitnicama, ili zato to su bili
zabrinuti zbog pria kako e se, na ovom podru-
ju, ipak odigrati teki okraji izmeu Vizantinaca
i Muhammedove vojske. Cijeli grad je priao o
tome. Nekad su dolazile glasine kako su Vizantinci
pod orujem, gotovo na ulasku u grad, a nekad su
sluali prie o muslimaskoj vojsci i o tome kako je
dolo vrijeme da se porazi Vizant.
Iako je Jonin novac bio pri kraju, od jednog tr-
govca iz Ajle je kupio pregrt smokava kako bi po-
astio svoje saputnike. Dok je vagao smokve ovaj
je sa drugim trgovcem priao o tim neprilikama i
uvjeravao ga da je poglavar Ajle potpisao ugovor,
koji je sastavio lino Muhammed i da nema zabri-
95
nutosti za slobodu njihovog kretanja i trgovine.
ak je poeo razmotavati neki papir i svi uskoro
saznae da je to bio prijepis pomenutog ugovora. U
tekstu sa kojim se sloio njihov poglavar Juhanna
ibn Rube je stajalo:
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog.
Ovo je ugovor o sigurnosti, koji, Muhammed,
Boiji poslanik, potvruje Juhanni ibn Rubi i na-
rodu Ajle. Njihovi brodovi, vozila i putevi na kopnu
i moru su sigurni uz Boije i Muhammedovo jam-
stvo. A sigurni su i svi oni koji ih prate bilo da pripa-
daju narodu ama, Jemena ili nekom s druge strane
mora. Ko god od njih poini zloin lino e snositi
odgovornost, a Muhammed ima pravo da konfisku-
je imovinu takvih. Nee biti pravovaljano spreavati
bilo koga da se koristi bunarom ili putem na kopnu
ili moru koji su po obiaju ranije koriteni.
Manja skupina ljudi sluala je trgovca koji je
itao taj sporazum. Neki su bili vidljivo zabrinu-
ti, a drugi su bili znatieljni. Bilo je tu i krana
i idolopolonika, medusija i muslimana. Neko je
vjerovatno bio naklonjen Bizantiji, a neko drugi je
prieljkivao ponovni dolazak mekanskog uitelja.
Bilo je sigurno i onih koji bi voljeli da ova arija
ostane po strani od bilo kakvih utjecaja.
Ali su to sve bile unutarnje slutnje i elje. O
tome se nije javno raspravljalo i razliitost im nije
smetala u svakodnevnom ivotu i trgovini.
Kada su se ve snabdjeli svim potrebnim sit-
nicama, dvojica ljudi i djeak su odluili vratiti se
svom plemenu. Izgrlili su se sa Jonom i poeljeli
mu ponovnu dobrodolicu, ukoliko im se putevi
96
nekada opet ukrste. On ih je jo jedanput blago-
slovio i zahvalio im to su mu spasili ivot. U je-
dan zaveljaj stavio je neto slatkia za svu njihovu
djecu.
Dok ih je gledao kako zamiu za jedan breu-
ljak, razmiljao je o njihovom surovom ivotu i za-
dovoljstvu takvom sudbinom. Njihova srea se na-
lazi tamo u pustinji, uz ene, ovce i traenje ispae,
a kuda li njega odnosi sav ovaj put?
Cijeli dan se vukao i tumarao gradom, sve dok
nije pala no. Primjetivi da je putnik i stranac,
neki prolaznik mu ree da u ovom kraju postoji
obiaj da karavane i putnici odsjedaju odmah na
izlazu iz grada. Tamo je mogue pronai neki a-
tor, drutvo i besplatnu iniju kae od mljevenog
samha.
I zaista, im je proao gradsku kapiju, ugleda
mnotvo zapaljenih vatri, oko kojih su sjedile sku-
pine ljudi u proputovanju. Svi su bili izmijeani i
nisu pripadali istim karavanama. Tu nije bilo to-
liko vano odakle ko dolazi, ve kuda ko putuje i
kada i kako namjerva stii do cilja. On odlui prii
jednom drutvu. Na njega niko i ne obrati panju.
Pored vatre je sjedio starac i paljivo je poticao
plamen. Dok je bio u stanju mirovanja, posmatra
bi rekao da je to neka iznemogla dua, to odasvud
oekuje izaslanike smrti i priprema se za posljed-
nji izdisaj. Kad je ustao da sakupi suhe granice i
kad ih poe vjeto lomiti i polako stavljati u vatrui
da odri plamen, iz daljine je njegova silueta vie
nalikovala na kakvog mladia, hitrog i spretnog
pustinjskog ovjeka. Niko iz njegove karavane
nije znao mnogo o starevom ivotu i svi su mogli
97
samo da nagaaju ta se krije iza otrih crta njego-
vog lica. Nisu ga mnogo ni pitali, a ni on sam ni od
koga nita nije traio niti se nametao svojim prisu-
stvom. Sluio im je kao nevidljivi pomaga u sit-
nim poslovima. Tu je bio kada je trebalo podignuti
vreu, pobrinuti se za ogrjev, oguliti ovcu, priveza-
ti i napojiti kamile i jo poneto to nije zahtijeva-
lo veliki napor. Zauzvrat je oekivao samo obrok i
blizinu ljudi, jer ovakve grupe, svojom upadljivo-
u i galamom, rastjeraju pustinjsku divlja, zmije i
akrepe. U ovakvoj divljini svako drutvo ivot ini
ugodnijim.
Jona se jo vie primakao vatri i pridruio se
halki ljudi koji su buljili u plamen. Neto su avr-
ljali, povremeno pjevali i podvriskivali, smijui se
ko zna emu, svojoj muci, uspjehu, ili neem tre-
em. Starac nije mijenjao svoj izraz lica ni kada bi
se grupa veselila, niti kada bi se neko svaao ili pri-
ao neto strano i potresno.
- Ovim krajevima nije preporuljivo putovati
sam - najzad progovori. Poto su svi osim Jone
bili neim zauzeti u svojim razgovorima, bilo je
oigledno da se sada obraao njemu. On je to pri-
mjetio, ali nije znao kako bi odgovorio. Da prihvati
razgovor, ili...?
Dugo nakon te reenice starac nije nita progo-
vorio. vakao je neki komad mesa i tupo zurio u
vatru.
- Ljudi iz moga plemena znali su govoriti - na-
stavljao je - ako nema druga na svome putova-
nju, saputnik ti je sam ejtan, a ako njega navue
na lea i postane predmetom njegovog iivljava-
nja, teko e ga se otarasiti. Vjeruj mi, ja pokuavam

98
posljednjih etrdeset godina... Ali svakako da tebe ne
zanima moja prolost, jer od tog kazivanja nee ima-
ti ama ba nikakavu korist. - primjeti starac. Nakon
kratke pauze, pogleda u Jonu i vidje da ga ipak znati-
eljno posmatra.
- Ako ve mora putovati bez drutva oslobo-
di svoje misli svega to ti nije prijeko potrebno za
ivot. Misli na vodu, pogodno sklonite, pazi na
orijentaciju. Sunce i mjesec neka ti budu najvjerniji
prijatelji, jer te samo oni mogu dovesti tamo gdje si
naumio. Poto u sebi nosi neku veliku elju zbog
koje si se odrekao lagodnog ivota, a vidim da si to
imao jer ti je lice sauvano od sunevog prenja,
a ni oi ti nisu pohlepne i prodrljive, pretpostav-
ljam kamo putuje.
Jona nita nije govorio. Ovaj put je utio, ne zato
to nije bio raspoloen za razgovor i to je zazi-
rao od ovog stranca, ve zato to je osjeao da je
neka via sila razvezala jezik ovome ovjeku koji
mu poe govoriti kao da ga poznaje cijeli ivot. Ili
je tako ili je ovaj ovjek iskusni mudrac pustinje,
spretan italac ljudskih lica, ili, moda, sihirbaz.
- Do Medine - nastavljao je - nema mnogo si-
gurnih puteva, nema mnogo stanica gdje se moe
okrijepiti i biti siguran od sigurne smrti. Ako pusti
svojim mislima na volju, prokletnik e te okrenu-
ti protiv samog sebe i polako e gubiti volju i is-
putati cilj svoga putovanja. Ne oslanjaj se na svoj
unutarnji glas i intuiciju, jer nisi dovoljno zreo da
razlui ta je istina, a ta su avolja doaptavanja.
Ne kaem da sam pametan, jer da jesam ne bih za-
vrio sa ovakvim drutvom. Ali, moje poznavanje

99
pustinje vee je nego tvoje. Ja poznajem pustinju,
ali nemam cilj. Ti, izgleda, jo uvijek ima cilj, ali
ne razumije pustinju. Mogli bismo se udruiti da
sam samo malo mlai i da nisam ovako umoran
i trom od mnogih ivotnih putovanja i doivljaja
kroz koje sam prolazio. Ne elim te ni pitati na ta
ti rauna, jer, oigledno, sve to ima, stavio si na
kocku. Ili si hrabar i vrijedan ivljenja, ili si glup,
ili, ak, lud, kad si ostavio miran porodini ivot
tamo negdje na sjeveru?! Ne elim ti oteavati, niti
te potcjenjivati nepoznati ovjee, samo te upozo-
ravam. Potsjeam te na tvoj cilj. Ako je ispravan,
uvaj ga kao ratnik koji se ne odvaja od svoga
maa. Izmakne li ti i na trenutak, bie uopasnosti,
jer neprijatelj nema milosti. Ja neprijatelja itekako
poznajem, izuio sam svaki njegov pokret, ali jo ni-
sam pronaao Prijatelja. Nadam se da e ga ti pro-
nai. Ako ga pronae sjeti se i mene i moje sudbine.
Starac je Joni govorio o i sigurnom utvrivanju
pravca u noi pomou Sirijusa i poloaju zvijez-
da na nebeskom svodu. Govorio je o svemu to
bi moglo biti korisno neiskusnom putniku u ne-
preglednoj pustinji. Govorio je o kopanju jame u
koju se moe skloniti od estoke suneve vreline,
o nalaenju starih zatrpanih bunara, ivotinj-
skim tragovima, o travama koje su lijek za rane
koje moe zadobiti na putovanju, i o mnogo emu
to Jona nije znao.
Jona je naposlijetku zaspao, umoran od cjelod-
nevnog cjenkanja, zlonamjernih pogleda i vruine.
Naredno jutro je ve bio spreman za nastavak
putovanja. Gledajui prema jugu, vezao je sandale.
100
Nije bilo ni daka vjetra, a ni traga od njegovog pri-
jatelja. Raspitivao se za karavan kojem bi se mogao
pridruiti, ali nije naao nikoga raspoloenog da ga
uzme kao saputnika. Ni u jednom drutvu nije bilo
slobodnog mjesta. Putovanje je ipak ozbiljna stvar
i niko nije htio u ovim tekim vremenima riziko-
vati sigurnost radi nekiog stranca koji bi, pomiljali
su trgovci, mogao biti uhoda, zloslutnik ili bolesnik
zbog koga bi izgubili vrijeme. I vodu.
Morao je da se prisabere i da upregne jaku volju
da njegove noge postanu jedini pouzdan prijevoz.
Jo juer je iz njedara izvadio vrsto uiveni ko-
mad koe iz kojeg je izvadio stare srebrnjake uvane
za crne dane, kao posljednju dragocjenost kojom se
moglo trgovati u ovoj nedoiji. Bilo je to ipak nedo-
voljno da bi se dovoljno opremio za ono to je slije-
dilo. ekale su ga daljine i nije mnogo mudrovao,
ve je zaloio svu svoju vrijedniju odjeu, manje po-
trebnu opremu i zlatni prsten, jedino podsjeanje na
suprugu i brani ivot. Na kraju je zakljuio da je
trgovao vie nego dobro za takvu priliku. Za svoju
imovinu i umornog konja uspio je dobiti odmornu
devu i dovoljno hrane i vode. Opredijelo se za devu
jer je uo da mnogo izdrljivija od konja. A magarac
ili konj bi zapeli u pijesku i radije bi krepali, nego na-
stavili uzaludan put. Deva je drugaija. Iako ne tako
brza i okretna kao konj, ona se hrabro probija kroz
pijesak i svojim skoro nasmijanim ustima prua
nadu bespomonom putniku. Mislio je ranije, dok
je u Siriji sluao kako junjaci ovu ivotinju okivaju
u zvijezde, da pomalo pretjeruju i precjenjuju njenu
vrijednost. Ali, tek u ovakvom okruenju, junjake
prie su dobile svoj pravi smisao.

101
 Uslijedilo je nekoliko dana dosadnog puta po
vrelini i bespuu. Susretao je povremeno male gru-
pe ljudi koji su zaostajali za nekom karavanom koja
je ve uveliko bila na sjevernim granicama, ili su,
kao i on, sami hrabro putovali opasnim predjelima.
Veina tih ljudi bila je na izmaku snage. Jahaa
koji bi iao prema njima i odlazio putem odakle su
oni dolazili, ispraali bi umornim pogledima, go-
tovo s podsmijehom zbog onoga to su znali da ga
eka dalje u srcu pustinje. Kao da su bili saglasni o
tome kako nijedan posao, nikakva zarada, nijedan
ideal nije vrijedan ovakvog kockanja sa ivotom,
ovakvog nepromiljenog iskoraka. Ali, suludo bi
sada bilo, dok se ruke tih iznemoglih ljudi klate i
dok njihove ispucale usne i preplanula lica ude za
vodom, oekivati da s nekim podijele svoje isku-
stvo, da upute neki savjet, kad e i oni, za koji dan,
nakon to se okrijepe, opet krenuti na neko slino
putovanje, jo jednom kroz nepreglednu pustinju,
u novu avanturu. Zato se onaj koji je nadomak gra-
da i onaj koji ga naputa i odlazi u neizvjesnost,
tako tugaljivo i bez rijei pozdravljaju.
Jednu sedmicu kasnije, nijednog karavana, ni-
jedne ivotinje, nikakvog traga nee biti u vido-
krugu. Ispred umorne kamile i njenog jahaa nee
biti niega. Noge ove su ivotinje razmicale pije-
sak i ispisivale neku sudbinski vanu poruku, kao
da kakav kaligraf polako pritie hartiju. Da ju je
ljudsko srce umjelo proitati, moda bi se zemlja
pred njim savila i sav pijesak iscurio, poput pjea-
nog sata. A ovako se sve oduljilo. Tegoba je bila ra-
zvuena kao jahaeva sjenka.
102
 Usamljeni ovjek danima se kretao, borei se
protiv ei, vreline, crnih misli i priine. Po nje-
govom raunu, prolo je mnogo dana kako je po-
sljednji put doao u dodir sa ljudima. Hrane je ve
nestalo u njegovim bisagama. Posljednji komad sira
sino je pojeden. I dok ispija zadnje kapi dragocje-
ne vode i gleda u sunce kako se gasi i nestaje neg-
dje daleko, moda u dvoritu nekog zadovoljnog
ovjeka, hvata ga nemir. Poto svoju bojazan nije
imao s kim podijeliti ona je postajala jo vea i crne
misli su se poele mnoiti iz sata u sat.
Moda je ovo sve za njega i bio preveliki izazov.
Kada se sve prorauna, ovo bi bio jedini mogui is-
hod. Moda je onaj starac i bio u pravu. Jedan grn-
ar, naviknut na topao doruak i mehak duek, da
ima ansu pronai rep ovom pustinjskom beskraju?
Logiki gledano, teko. Izgleda da se ishod ve po-
lako i poinje svoditi na smrt, kao jedini mogui re-
zultat za njega.
Za nekoliko sati vjetar je snano poeo puhati i
devine noge su poele posusutajati. Ni ovjek ni i-
votinja nisu imali snage nastaviti. Bez hrane i vode
njihova tijela poela je nagrizati svaka nova minuta.
ekanje. Zviduk vjetra i komeanje pijeska. Nje-
gov strah od smrti nije jenjavao. Zapinjui jezikom
je izgovarao molitve, pokuavajui da se sjeti svake
koju je ikada znao ili za koju je makar uo. Dok je u
oaju razmotavao zaveljaj u kojem je mislio da ima
hrane, pronae no. Odluio je da zakolje ivotinju,
dok ga jo i ona nije napustila i dok ima snage uiniti
takvo to. Razmiljao je gdje bi na vratu bilo najbez-
bolnije postaviti bode i ime pokriti njene oi, kako

103
ne bi prozrela njegove namjere. Na kraju, odustade
i zagrlivi je, poe je sputati na zemlju, gdje su, za-
jedno, ekali razvoj situacije.
ivotinja i ovjek bili su opkoljeni velikom pu-
stinjom. Najblia postaja sa vodom, toplim ajem
ili mljevenim samhom mogla je biti tik pored njih
ili stotinama milja daleko, bilo je svejedno jer se
od praine nita nije vidjelo. Sada je od njih sve
bilo tako daleko. Vjetar je zvidao jo veom e-
stinom. Nije vie pjevuio kao prije nekoliko sati,
ve je izvodio neku morbidnu simfoniju, kao da je
Israfil puhnuo u svoj Sur, na naredbu Boiju da sve
padne i okusi gorinu smrti. Do maloprije, teko je
bilo utvrditi pravac istoka ili poloaj juga, a sada,
ini se, bilo je nemogue odrediti poloaj neba i ze-
mlje. Ostalo je jo samo i da se zemlja otvori, mada
nije bilo sigurno da ve i nije, pa da se posljednji
dodir sa stvarnou, pijeskom na kojem je leao
Jona, potpuno izgubi.
A onda iznenada, kako je i zapoelo, sve se i
umirilo. Deva i njen jaha bili su prekriveni pije-
skom, kao neke glinene statue koje su oblikovali
drevni narodi. Polako su se podizali iz praine.
Bio je to straan prizor. Da ih je iko mogao vidjeti,
zakleo bi se da je kakav demon napustio utrobu ze-
mlje i proao kapiju dvaju svijetova.
Ostade im jo snage za pokoju milju. Deva
je ila malo ispred jahaa i on se nadao kako bi
njen otri njuh moda mogao namirisati vodu.
S druge strane, pokuavao se sjetiti gdje je tano
ostavio no. Usne su mu bile peene i sve bi ui-
nio za gutljaj vode.
104
 Na njegovo prijatno iznenaenje, ve nakon
nekoliko stotina metara naiao je na bunar. Pri-
miui mu se, gledao je u njega i najradije bi htio
zaplakati od sree, ali nije se htio prerano radovati.
Kako se jo pribliio, uinilo mu se da izgled bu-
nara nije mnogo obeavao. Razmiljao je o tome
kako od sadraja ovog bunara ovisi njegov ivot.
Od takve uasne injenice gotovo da ga je spopao
neki luaki smijeh. Nelagodni trenutak besmisla
sada mu se tako vjeto servirao. Ako je bunar star i
isuen, nakon njega nema vie nade, ali ako u nje-
mu ima vode, to bi za Jonu znailo da e doekati
novo jutro. Dok je iznemoglim koracima prilazio
dubokoj jami, oivienoj ukrug poredanom gomi-
lom kamenja, sjetio se jo jednog vjerovjesnika.
Sjetio se Josifa, ili Jusufa, sina Jakubovog, kako su
ga zvali ovdanji beduini.
ta je sve njegovo srce moralo proi kako bi
se proistilo od taloga ovog lanog svijeta? Zavist
krvne brae ga je doveo na dno isuenog bunara, a
potom i pohotna elja Zulejhe u mranu tamnicu.
Tek kad mak bijae istjeran na konac on zaposjede
predodreeni poloaj koji je ranije za sebe vidio u
snu, i tek nakon velikih muka i ponienja, postade
poaen i uzdignut. Za veinu ljudi, Jusuf je tada
postao uvaen i odabran, a za malobrojne, poput
njegovog oca, njegova dua je oduvijek bila miri-
sni daak vjenosti. Kako u beici i na dnu bunara,
tako i u tami egipatskog zatvora.
Jona bi sada, nakon prisjeanja na Jusufa rado
pristao da zatekne isuen bunar na ijem dnu bi bio
Boiji ovjek, kakav je bio sin Jakubov. Bilo bi divno
sresti ga sada, usred pustinje, pa da mu on objasni
zato jeovjekov ivot ovako muan i teak.

105
 Ispostavilo se da ovaj bunar ima dovoljno vode
za desetine ljudi. Kada je okusio prve kapi vode,
mnoge brige su mu ostale iza lea. Meutim, nje-
gova udaljenost od prvog naseljenog mjesta i neke
ustaljene trgovake rute isuvie je velika kako bi
njegova vanjtina lijepo izgledala i kako bi put do
njega bio utaban. Uinilo mu se kako je ovo naj-
slaa voda na svijetu i da je to razlog to je ovoliko
udaljena od svega.
Nakon to se dovoljno napio i osvjeio, od gru-
bo umotane koe i sedla napravio je vr iz kojeg
je napojio ivotinju. Neto kasnije, kada je no sve
ve uveliko prekrila, iz tog istog vra, polijevao je
vodu po sebi i kupao se, kao da je negdje na obali
Tigrisa. Voda je gasila vatru njegovog tijela i istila
i uklanjala tegobu preenih razdaljina. Poslije do-
dira sa vodom svako ivo bie ustrepti i obraduje
se. Biljke se usprave i zazelene, a ivotinje i ljudi se
osvjee, zadovoljno odrijemaju u hladovini ili od-
laze svojim putem.
Kad mu se san poeo navlaiti na oi krenuo je
do svoje skromne prostirke, iznad koje je na dva
tapa i u drugom kraju uboden u zemlju, stajao
razapeti komad jaree koe. Nikad mu se nije ini-
la udobnija prostirka od ove njegova to sada ima,
a njen krov nikad nije djelovao tako sigurnije. Da li
se to konano sprijateljio sa pustinjom? Ili je mo-
da samo previe umoran.
No, dan je bio isuvie buran da bi odmah mo-
gao zaspati. Nije vie toliko razmiljao o moguim
posljedicama i nesretnom slijedu dananjih do-
gaaja. Posmatrao je, za neko vrijeme, prostrano
nebo i daleke horizonte pepeljastog beskraja, koji
106
su od neba bili odvojeni samo zvijezdama.
udno je pustinja stanite. U ovom beskraju
pjeska ini se da je i nebo izgubilo plavu boju. ak
i mjesec po noi svjetli smekasto i zamagljeno kao
da je upio pjeanu pustinju. U ovakvom okrue-
nju, gdje miljama daleko nema niti jednog drveta,
potoka, ukrasa, djevojaka i zabave, neizbjean je
susret ovjeka sa samim sobom. Zapravo, pusti-
nja ovjeka podsjea na vlastitu nemo, na vlastitu
nitavnost spram Sile koja sve pokree, upravlja
svime i ukraava nebo zvijezdama. Dok se napo-
jen i sit kree kroz bogate gradove, zelene panjake
i bazare, ovjek zaboravlja na to. arenilo i razni
ukrasi omamljuju ljudski razum kao to zveckavi
i bljetavi predmeti primamljuju malu djecu. Oi
ispunjene bojama i oblicima teko se mire sa bez-
bojnom smru, a putnik pustinje kroz duge dane
i godine, navikne na nju. Hiljade opasnosti vreba
oko njega, bezbroj naina umiranja mu prolazi
kroz glavu i on se jaui ve osjea mrtvacem. U
tom stanju ivotna istina ne moe biti daleko od
njega. Barem joj je blii koliko se bliskim ine zvi-
jezde, koje jaha kroz pustinju kao da moe ubrati,
poput nekih plodova slatkog i sonog voa, kad bi
se samo malo propeo i pruio ruke.
Dani su se redali, a noi prolazile. Negdje daleko
ratari su se spremali za etvu, a mladoenje razmi-
ljale o novom ivotu. On se i dalje probijao kroz
pustinju. Donedavno, njegova deva se teko kretala
i pijesak je prtio pod njenim nogama kao tek prosi-
jano brano pod rukama domaice. Ali ve nekoliko
milja viaju travke, pa bunje, cijeli predio se poeo
polako pretvarati u stepu. Iako je bio umoran, gla-
dan i iscrpljen, iao je dalje. I deva je hitro hrlila na-

107
prijed kao da je proganja opor hijena. urio je, jer
su se u njegovoj glavi umnoila pitanja, a sumnje su
se pretvorile u neku uarenu kuglu koja je pritiska-
la mozak. Od siline napora, kanula bi pokoja suza,
ne znajui razlog zato nikada prije u ivotu nije za-
plakao. Dok je jahao, pred njim se prostirao beskraj,
osloboen pogleda ljudi, guve gradova i svjeina
kie, ali ovaj put kroz stepu umjesto pustinje, kroz
ivot umjesto smrti. Iako je na horizontu vidio spas
i izlaz iz beznaa, od velikog umora je liio na neku
utvaru. Bijae poprimio boju krajolika i najbolji po-
znavalac pustinjskih prilika ne bi pomislio da vidi
stanovnika grada.
Konano je stigao do Medine, ali dok stoji pred
njom, ekajui da u nju ujae, moja ruka podrhta-
va i ne moe da ispie sve one stvari koje ga ekaju
tamo. ta ga eka, emu se nada, neu vam moi
opisati, ali mogu vas prepustiti istinitom kazivanju
Ibn Abbasovom. On bijae svjedokom tih dogaaja,
kada je jedan neobian jaha otvorio vrata Grada
svjetlosti i zatraio odgovore na svoja pitanja.
Abdullah ibn Abbas kazivao je ovako:

Kada se primakao Medini, prvi na koga je nai-

ao bio je Selman Farisija. Selman bijae lijep i stra-
nac pomisli kako je to Muhammed.
A tri dana prije toga Poslanik je ispustio svoju
duu, tako da je Selman jo uvijek plakao.
Na kraju mu kaza: Ja sam Njegov rob!.
A gdje je on? - upita neznani putnik.
Selman je na trenutak razmislio i rekao samom
sebi: Ako mu kaem da je umro, on e se vratiti
108
odakle je i doao, a ako mu kaem da je iv, onda
u slagati.
Naposlijetku ree: Hajde sa mnom do njegovih
drugova.
I tako, odoe u damiju i tamo zatekoe sve nje-
gove prijatelje kako tuguju. Putnik ree: Mir s to-
bom, Muhammede, mislei da je Poslanik sa njima.
Na to drugovi proplakae i upitae: Ko si ti koji
ponovo otvora nae rane? Vjerovatno si stranac?
Zar ne zna da je on umro prije tri dana?
uvi to on, najednom, kriknu i ree: Koje li tuge
i alosti i kojeg li uzaludnog putovanja! Da me bogdo
mati nije ni rodila! Kamo sree da me rodila, ali da
nikada nisam itao Tevrata! A, kada sam ga itao,
da nikada nisam naao njegova opisa! Kamo sree,
kada sam ga naao opisanog, da sam ga i vidio!
Da li je meu vama Ali koji bi mi ga mogao opi-
sati? - upita on. Ali odgovori potvrdno.
Stranac mu se, potom, okrenu i upita ga: Kako
se ti zove?
Ime mi je Ali. - ree on.
Tvoje ime sam naao u Tevratu. -kaza stranac.
Hazreti Ali mu, onda, ree: Poslanik nije bio ni
visok ni nizak. Imao je okruglu glavu i sputene vje-
e. Oi su mu bile tamne, obrve su mu bile izvijene
u luk. Kada bi se smijao, svjetlo je izbijalo sa nje-
govih zuba i imao je rjeicu izmeu zubi. Krupnih
aka i stopala, okretna i brza hoda, izmeu plea je
imao peat vjerovjesnitva.
Putnik ree: Istinu si rekao, Ali. Ovako je opisan
i u Tevratu. Da li je od njega ostalo kakve odjee
koju bih mogao pomirisati?

109
 Alija mu to potvrdi i okrenu se Selmanu, govo-
rei mu: Idi do Fatime i reci joj: Ali ti je rekao da
mu poalje ogrta svoga oca, Allahova Poslanika.
Selman se urno uputi Alijinoj kui. A tamo, nje-
govi sinovi, Hasan i Husejn plakali su zbog smrti
svoga djeda. Pokucao je na vrata i Fatima ga upita:
Ko kuca na vrata siroadi?
Ja sam. Selman, - ree on i ispria joj ta je Ali
poruio.
Na to Fatima zaplaka i ree: Ko to hoe da obue
ogrta moga oca?
Selman joj je ispriao itav sluaj i ona je iznijela
ogrta, koji je, palminim likom, bila okrpila na se-
dam mjesta.
Prvo Ali pomirisa ogrta, a onda i ostali ashabi.
Stranac ga uze, prinese licu i ree: Kako je samo
lijep miris.
Onda je otiao do njegova mezara podigao glavu
prema nebu i rekao: Gospodaru, svjedoim da si Ti
Jedan, Jedinstveni, Nedjeljivi i Svepotrebni i svjedo-
im da je stanovnik ovog groba Tvoj Poslanik i Mi-
ljenik i potvrujem istinitost onoga to je on rekao.
Boe moj, ako prima moju predanost Tebi, onda
me usmrti ovog trena.
Poslije tih rijei se sruio mrtav. Ali ga je okupao
i ukopali su ga u Bekiu, da mu se Allah smiluje i
proivi nas sve u drutvu dobrih robova.

To je bila sudbina sirijskog putnika kome da-

doh ime Jona i smjestih ga meu zanatlije. Osim
istinitih navoda koje nam iznese sin Poslanikovog
amide, ne naioh na bilo kakve druge podatke o
110
njemu niti na jednom poznatom mi jeziku. Moja
pria tako postade samo sjenka ovog Ibn Abba-
sovog kazivanja. alio sam to to njegovo pripo-
vijedanje bijae prekratko. Moda zato to o tom
ovjeku ni prije, a ni kasnije, niko vie nije imao
ta da sazna. Ako se nekada i dozna ko je u stvari
bio, ta je radio i kakvo je ime nosio, to nee biti
prave informacije. Ti podaci nee nimalo dopri-
nijeti otkrivanju njegove stvarne elje za susretom
sa Poslanikom iz pustinje. Bijae mi zato izazov-
no razmiljati o tome ta se deavalo u jednom ta-
kvom srcu.
Nije ovo pria o nekom prelazniku u drugu
vjeru. Nije pria o idovu koji postaje musliman.
Nije ovo pria ni o ovjeku koji umire. Ovo je
pria o putniku iz jednog univerzuma u drugi.
O postajanju besmrtnim sa Onim koji je Vjean.
uprija prema tom iskonu bijae ljubav prema
tajni Muhammedovog srca, koja je iznad religije,
prkosa i sitnih interesa.
Kakve zaljubljenike skriva medinska praina
samo Bog zna.
Ponekad, kada puhne pustinjski vjetar, kovitlaci
praine uzmeu se od zemlje i krue oko Kubetul-
hadra. To su Muhammedu doli u posjetu idov,
Abdul Eala i ko zna ko jo. Iako su zaljubljenici u
dennetu zajedno, spletovi praine to pleu iznad
Pejgamberovog mezara podsjeaju i nas na dunja-
luku da je ljubav Jedna i da su srca zajedno...

111
SMRT U SAN REMU

Ne vjerujem da je o njemu napisana ijedna knji-

ga. Neto zbog toga to za njegovog ivota impe-
rija bijae puput nepoznatog starca na umoru, a
neto zbog injenice kako su mu godine prolazile
u otplaivanju nagomilanih dugova i potpisivanju
mnogih kapitulacija. Mehmed Vahiduddin bijae
posljednji otomanski sultan. Sjedio je u svom sa-
lonu Dolma Bahe Saraja, jeo smokve i kroz pro-
zor posmatrao plavetnilo mora. Bijae sve mirno i
toliko razgovjetno, da se na drugoj strani Bosfora
skoro mogla nazrijeti silueta etaa koji su, kao i
on, uivali u izotrenim bojama mora i moda gle-
dali u njegove prozore, ili ribara, koji je motao i
pakovao mree na lau.
Meutim, prividna je bila njegova smirenost i
prividan je bio mir tog popodneva, jer su kovai u
tom trenutku, u drugom dijelu svijeta, kovali ma-
eve i sjekire, pleli su se fitilji i preslagivale vree sa
barutom, kako bi se zapalio i sasjekao ovaj grad.
Nekakva potmula zebnja i zloslutnost navlaila se
nad njim i nad Istanbulom kao to se oblaci gomi-
laju pred strano nevrijeme.
Bijae on mnogo sretniji na toj drugoj strani.
Tamo preko Bosfora imao je prostranu kuu samo
za sebe i dovoljno vremena za knjige i muziku. Kamo
sree da je mogao izbjei ovaj poloaj i ostati tamo,
daleko od silne odgovornosti i ozbiljnih poslova.
Kako samo lijepi i bezbrini za njega bijahu dani
kada njegov brat Abdulhamid II postade sultan,
113
a on, jo bezbrini djeak, mogao mu se diviti i
pratiti svaki njegov pokret, izdajui naredbe zami-
ljenoj vojsci, sa drvenom sabljom i krunom od gra-
nja. Sultan Abdulhamid razmazio je svoga mlaeg
brata, jer su im otac i Vahidudinova majka Henrijeta
umrli kad je on imao nepunu godinu ivota. Bebu
je preuzela jedna od njihovih pomajki, iako ga Ab-
dulhamid nikada nije prestao bodriti i biti njegov
zatitnik. Punih trideset i tri godine trajala je sul-
tanova vladavina i Vahiduddin mnogo emu bijae
svjedok. Balkanski ratovi, nevolje sa Velikom Bri-
tanijom u Africi i mnoge druge nedae odvodile su
njegovog brata od kue. Naslijedio je dravu pred
bankrotom i uspio joj je samo djelomino povratiti
ugled. Ali nezadovoljstvo zbog neuspjeha imperije
ve osuene na propast je samo raslo. Abdulhamid
II je svrgnut sa prijestolja 1909. godine, nakon ega
je umro u tamnici. Malo ljudi ga je tada voljelo. Za-
pravo, moda ga niko nije ni volio. Osim njegovog
brata Vahiduddina.
Imao je jo dva brata koji su bili sultani, ali
nisu bili toliko obazrivi i ovjeni kao to je to bio
Abdulhamid.
Murat V, stariji brat, onaj koji je u tromjese-
noj vlasti prethodio Abdulhamidu, bio je krhkog
karaktera i nije mogao podnijeti pritisak voenja
imperije. Dok je carska Rusija potkopavala temelje
osmanske drave, on se vie volio zanimati fran-
cuskom kulturom i modom. Smijenjen je zbog
mentalne nesposobnosti, nemajui snage da pravo
rasuuje i donosi odluke.
Nakon Abdulhamida, Mehmed V e izgubiti ci-
jeli Balkan, Turska e ui u prvi svjetski rat i staviti
se na stranu Njemake.
114
 I taman kada se oekivalo da e poloaj sultana
zaobii Vahidudina, jer je u to vrijeme imao pedeset
i devet godina, jedini ivi prestolonaslijednik, Ju-
suf Izetin, poini samoubistvo, a novine izvijestie
da je jadnik popustio pred velikom odgovornou.
Ogroman teret srui se na Vahidudinova prsa. Sve
oi bijahu uprte u njega i ekalo se samo da neko
javi kako se i on slomio pod tekim rvnjem sudbi-
ne. Ali on je bio vrsta srca i mnogo jai nego su to
mislili njegovi zemljaci i dvorjani.
Dok su mu na glavu stavljali sultanski tad
osjeao se kao da mu stavljaju uareni elik, jer je
dolazak na tron u to vrijeme znaito smrt ili po-
nienje. Historija nee imati obzira to je krunu
preuzimao uslijed kraha velikoga carstva, ve e
rei kako je Vahiduddin, ili Mehmed VI, kako su
ga kasnije zvali, izgubio u svoje vrijeme sve to se
izgubiti moglo. U njegovim ezdesetim godinama
sudbina se poigrala sa tim ovjekom, odvodei ga
od mirne starosti u veliku neizvjesnost. Ali, po-
bjei se nije moglo.
Sjedio je tako i posmatrao more. Oko njega, po
zidovima palae, bili su postavljeni portreti nje-
govih prethodnika. Sultan Mehmed Fatih gledao
ga je sa slike koju je Gentile Bellini, venecijanski
slikar, izradio na preporuku gradskog senata. Por-
tret prikazuje zamiljenog sultana i iz njegove sta-
loene ozbiljnosti nasluujemo kako u njegovom
ivotu nije bilo mjesta oputanju, ivio je u stal-
nim borbama i preispitivanju. U svojoj osamna-
estoj, taj proslavljeni sultan, osvojio je Istanbul, a
Vahidudin, na vrhuncu ivotnog iskustva, osjea
da ga gubi. Sluti kako ovaj pogled nee moi jo
dugo zadrati.
115
 Ne bi bila teta izgubiti krajiak jutarnjeg spo-
koja, u poreenju sa gubitkom neega to se us-
postavljalo stotinama godina. Dok je u kasnim
veernjim satima, usamljen i poguren, prolazio
kroz iroke hodnike, pribojavao se likova sa por-
treta koji su ga, osjeao je, prekoravali zbog stanja
u kojem se imperija nala. Po danu ih, zbog metea
posluge i delegacija, ne bi toliko ni zapaao, ali na-
veer bi osjeao kako se uz njega prislanjaju i ele
ga odvesti u njihov svijet. Kada bi im makar mogao
objasniti koliko mu je teko i da bi mu olakalo kad
bi imao kome predati svoju krunu. Rado bi je pre-
pustio prvom koji naie.
Njegova kancelarija bijae pretrpana spora-
zumima, raznim ugovorima i pismima vezira i
inovnika. U tim pismima izraavala se bojazan
za sudbinu vojnika u pograninim dijelovima.
Sadraj mnogih sporazuma i ugovora je bio znak
njihove slabosti. Valjalo je proitati sve to, a osta-
ti smiren i pribran, kako pijuni meu delegaci-
jama i poslugom ne bi osjetili sultanovu slabost.
Ponekad bi se potkrao i poneki papir koji bi na
sultanovom licu izmamio osmijeh, ponekad osje-
aj zadovoljstva. Ali to bijae vrlo rijetko. Nakon
to bi glavu napunio nimalo obeavajuim infor-
macijama, sultan je morao u osami pronai nekog
oduka. Meutim, nije bilo prijatno ni samo sje-
diti i razmiljati.
Utjehu mu donekle pruie knjige koje je jo
u mladosti volio prelistavati. Nisu to bile knjige o
politikim strategijama i voenju drave, ve o li-
jeenju ovjekove due i uspostavljanju vlasti nad
linim prohtjevima. Teki su to procesi i borbe da bi

116
bili ukratko objanjeni, u odnosu na jednostavnost
prikazivanja mape osvajanja nekog grada ili prav-
ljenja nacrta dvorske hijerarhije. U prostranstvima
ovjekovih grudi teko je razvui granice i podignu-
ti pobjednike zastave. Tamo nikada nema primirja.
Sjeao se Vahiduddin kako je jedne prilike na
stranicama nekog starog teksta pronaao zanimlji-
vo miljenje jednog uvaenog autora, kojeg su pored
muslimana, potovali i krani i idovi. Tamo je sta-
jalo kako ovjek na duhovnom putu treba nastojati
da ivi, umre i bude pokopan u Siriji. Istina, ne bi
mu jasan razlog takvog stava, ali odjednom zaelje
tamo provesti ostatak ivota. I cijelo vrijeme, iako
bogat i slobodan, ne nae prilike za ostvarenje tog
sna. Sada, tek sada, kad je na elu velike imperije
kojoj pola svijeta eli isisati krv, to izgleda nemo-
gue.
Teki dani puni briga su sporo prolazili. Kada
su do njega poele dopirati razliite informacije o
istim dogaajima, poeo je da sumnja. Shvatio je
da svakim danom sve manje dri konce u svojim
rukama. Bijae dovoljno mudar da osujeti snagu
nacionalnog pokreta koji je buktio u Anadoliji. Jed-
nog dana, Kemal-paa, njihov voa, osjeajui kako
je imperija pala na koljena, ukinu sultanat i proglasi
se predsjednikom nove turske republike. Iza njega su
stajale stotine hiljada ljudi i bilo je pitanje dana kada
e kapije sultanovog dvora biti provaljene. Vahidu-
ddin se u zadnji trenutak uspio ukrcati na britanski
ratni brod i otii na Maltu. Tamo e se zadrati sve-
ga nekoliko sedmica, bez namjere da odustane od
hilafeta. Pokuavao je pohvatati izgubljene veze sa
ostacima i krajinama osmanskog vilajeta.

117
 U tom smislu, sa nekolicinom dvorskih slube-
nika i sekretarom, otisnu se na dalek i rizian put
i posjeti Hidaz. Ali, ubrzo, uvidje kako i Arabiju
potresaju razbuktali nacionalizmi i kako je propast
opeg karaktera.
Na tom putovanju bogati eici nisu prestali da
mu se ulaguju, pa mu ak ponudie mjesto halife
nad Egiptom i Saudijskom Arabijom i obeae mu,
ukoliko prihvati tu ponudu, da e ivjeti rasko-
no i lagodno do smrti. Ali Vahiddudin odbi njihov
prijedlog, osjeajui u dui kako bi to bila izdaja
svojih prethodnika, a i samog sebe.
Mnoge dravice i kraljevi imali su sline ponu-
de. Svako je elio samo za sebe imati predvodnika
hilafeta, kako bi onda odaslao signal svim musli-
manima kako su samo oni na pravom putu i kako
samo njihovu politiku valja slijediti. Vahiduddin
nije elio biti instrument takve ideologije i plemen-
skih hirova.
Razoaran ljudskim licemjerstvom, sultan odlazi
u Italiju bez prebijene pare. Tamo naie na lijepe ri-
jei i velikodune ponude. Kralj mu je, zarad njiho-
vog starog prijateljstva, nudio mjesto u nekoj palai i
lagodan ivot pod njegovim okriljem. Ali on i njega
odbi, ostajui vjeran neemu, zacijelo, vanom i ve-
likom. Odlazi u San Remo i tu provodi posljednje
godine svoga ivota.
U tom mirnom gradiu jedino je mnogo raz-
miljati. Pogled na Bosfor i tiinu zamijenio je me-
mljivi zid i graja ena koje su prostirale ve i doba-
civale sluajnim prolaznicima. Na nepoznatom mu
italijanskom, sve to je dopiralo u njegovu sobu,
sultanu je liilo na svau.

118
 Kad nestade novaca, Vahiduddin se morade za-
duiti kod gradskih monika. U Istanbulu ne bija-
e tada nikoga kome bi mogao poruiti da mu po-
mogne. Morade, zato, prodati sve vrijednosti koje
je sa sobom donio. Na kraju, dade i svoj sultanski
turban.
Od bijede u koju bijae zapao, tee mu je padalo
to to godinama nije imao pravog sagovornika. Po-
nekada bi progovorio sa trgovcima koji su pomalo
govorili turski. Razgovarili su trgovci o cijenama i
kvaliteti robe na istoku, ne znajui kako razgova-
raju sa sultanom.
Ali, nije on ni mario za svoje stanje i titulu,
cijene i robu. Iz tih razgovora je pokuavao saznati
o stanju u domovini.
Nakon toga, vidno zabrinut, urio bi u svom
potroenom ogrtau i nestajao u uskim ulicama.
Jednog jutra zatekoe njegovo mrtvo tijelo. Oko
njega nije bilo dvorske svite, alopojki i vojnih ce-
remonija. Tu je bio samo ljekar koji je konstatovao
smrt, a i on je ubrzo otiao za drugim obavezama.
Niti je ko za njim alio, niti su se zluradi radovali.
Jedino, uvi za njegovu smrt, oni to mu posudie
novac, obratie se gradskoj upravi traei obetee-
nje. Presuda pade i jasno se naloi turskoj republici
da ukoliko ele tijelo svoga sultana, moraju otplatiti
njegove dugove. Ali u Istanbulu niko nije mario za
Vahiduddina i ne naoe za shodno niti da odgovo-
re na pisma iz San Rema. Mjesecima je tijelo stajalo
u podrumu gradske mrtvanice i ekalo neko rije-
enje. Bilo zanimljivo da se njegovo tijelo nije raspa-
dalo, nego je izgledalo samo uspavano.

119
 Bila je sudbina da negdje ba u to vrijeme neko-
liko putnika iz Sirije posjete San Remo. Ne zna se
da li ih je poslao tadanji kralj Sirije Ahmed Nami,
ili su to bili tek obini trgovci.
Uglavnom, oni naue neto od pria o posljed-
njem sultanu. Naue i kako ga njegova domovina
nee natrag i kako zbog dugova nad njim nije izvr-
en vjerski obred. Dirnu ih njegova sudbina, te se
raspitae o svemu potanko. Kada im se predoio
sultanov sluaj, pronaoe svakog ovjeka koji je
traio da mu se vrati novac, te isplatie sav njegov
dug.
Meutim, sultan jo neko vrijeme nee biti
sputen u zemlju. Poto je u to vrijeme bilo nemo-
gue pokopati ga u domovini, ovi putnici odluie
preuzeti tijelo i povesti ga u Siriju.
Umjesto da natovare traenu robu, nekoliko
trgovaca pronesoe preko planina i vrleti tijelo mr-
tvog ovjeka. Bilo je rizino imati takav tovar, jer je
bio ljetnji mjesec i sunce je arilo kao rijetko kada.
Ali njegovo tijelo se i dalje nije raspadalo i nije i-
rilo neprijatan miris. Sultan je jo uvijek izgledao
samo uspavan.
Druga opasnost leala je u mogunosti njiho-
vog susreta sa carskim patrolama, kojima je valjalo
dati podrobno objanjenje. Zbog toga smislie da
ga, u tom sluaju, predstave kao njihovog roaka,
koji se u Italiju zaputio, takoer radi trgovine i na
tom putu je umro.
I tako, Mehmed VI Vahiduddin, posljednji
sultan, umotan u bijelo platno, u pratnji nekoliko
obinih putnika, odlazi u slobodu. Neki bi rekli da

120
je umro poraen i osramoen, jer je velika carevi-
na, za njegova vremena, pala na koljena. Neki bi
rekli da je trebao iskoristiti trenutak i prikljuiti se
nekoj uglednoj monarhiji. I mnogi bi jo tota re-
kli, ali ne rekoe mnogo. Lake je bilo sve misli o
njemu prepustiti zaboravu.
Uvijek se nae nekoliko putnika koji drugaije
razmiljaju, poput onih to su u maju 1926. posjeti-
li San Remo, koje je ganula sultanova sudbina.

121
SELMAN PERZIJANAC

U hramu u Dejanu, mjestacu nedaleko od

Isfahana sjedio je djeak. Potcao je vatru i gle-
dao kako se plamen premee i kovitla. Zvali su
ga Ruzbeh.
Na tom ognjitu nije se kuhalo nikakvo varivo,
niti je vatra sluila za ogrijev, jer je bio ljetni mjesec
i malo ko bi tako strpljivo podnosio vrelinu. Pla-
men je trebao gorjeti u ast plemenitog Zoroastera
i buditi lijepa sjeanja na blizinu Boiju i prisegu
slijeenja pravog puta.
Sjedio je i posmatrao ljude koji su dolazili u
hram. Imao je vremena napretek jer se nije bri-
nuo za skupljanje drva, teke poslove i istou, niti
je mogao omrknuti gladan. Sva mu panja bijae
upravljena na dodavanje granica i oblutaka, tek
toliko da se vatra ne bi rasplamsala previe, niti da
bi se ugasila. To bi rasrdilo sveenike i svaku drugu
duu u ovom kraju.
Naravno, odgovornost nije bila samo djeakova.
Imao je Ruzbeh u svojim poslovima i zamjenika,
poto se morao odmarati, uiti, obaviti poneto za
svoje roditeljae. Posjetitelji bi, ipak, najvie voljeli
vidjeti njegovo lice i brigu oko vatre.
Lomio je suharke ponizno, nadodavao ih koli-
ko treba, i kada bi plamen bio ukroen, povlaio
bi se prema vratima, naslonio na zid i posmatrao
s lea novopridole posjetitelje. Doputao im je
katkad da i sami osjete ast njegovih poslova,
razgrnu ar i dodaju pokoje drvo. A onda bi se
pobono saginjali i utjeli, kao da im smrt bijae
123
nadohvat ruke. Nisu znali da ih Ruzbeh posmatra
i da uvia njihov nemir, njihove grijehe. Gledao
je u potiljak bludnike, kradljivce, prevarante, one
tu su samo prljavim mislima obezvrijedili duu i
one koji su samo mislili da su takvi, pohlepnike,
siromane, bogatae i mnoge druge. Vrata hrama
otvarala su i djeca, neuraunljive osobe, ali i oni
koji ni u ta nisu vjerovali, ve su tu dolazili vidje-
ti ta se dogaa. Svi oni bi dolazili i utjeli. Ali nije
uvijek bilo tako.
U ovom hramu nekada su se znali voditi i dugi
razgovori o Zoroasterovom putu i vjeitoj borbi
Dobra i Zla. Bijae tada vie umnih ljudi i imalo se
koga upitati za savjet. esto se mnogo i razmilja-
lo, pronicalo u duboki smisao ovjekovog bivanja. I
od kore hljeba i od tople sobe bivalo je pree isprav-
no misliti, ispravno govoriti i ispravno postupati. I
tada, kao i sada, gorjela bi vatra, ali njihova srca nisu
onda bila izravno predana njoj, ve neemu izvan
plamena i topline, neemu neuhvatljivom i misteri-
oznom. Plamen je trebao samo podsjeati.
Sjeanja kroz godine utihnu i ostanu samo
oganj i vatra. Otrgnu se i neuhvatljivo pobjegnu,
kao da je smisao vatre sagorio i ostavio pepeo u sr-
cima predaka, a ovi nalsijedie tek prie i udesa,
pregrt sujevjerja i zov starih vremena. Posjetitelji
sada vjeruju kako vatra ima udotvorna svojstva,
a zanemaruju ispravnu misao, govor i postupak.
Dolaze da se pokorno se mole, a duboko u njima
su gordost i tvrdoa.
Mladiu je sve to bilo jasno jo od onog dana
kada su nepravedni bogatai uzeli uea u ob-
navljanju hrama i kada su ljudi koji o tome od-
124
luuju prihvatili novac. Hram je zabljesnuo
vanrednom ljepotom a vatra na novom ognjitu
postade jo snanija i plamen postade vei. U
stvarnosti, u ovom hramu bijae tada ugaena
iskra svakog dobra i to spozna, osim ovog mla-
dia, jo pokoja dua. Ostali ljudi su se divili nje-
govoj veliini i raskoi.
Godine prolazie, a mladi nemade drugog po-
sla nego posmatrati posjetioce i nasluivati teinu
njihovih grijeha.
Nije imao priliku vidjeti i osjetiti slast kojom
je ovjenan svaki grijeh, niti je kad vidjeo te iste
ljude na trgovima i pijacama, njihovu uznositost i
nemir, dok su sudjelovali u opoj zbrci i borbi za
ivot. Nije ih mogao susresti u prolazu, kad uope
nije ni odlazio na mjesta gdje su se ljudi sakupljali i
obavljali svoje poslove.
Njegov otac, bogati i ugledni posjednik, koji je
u okolini Dejana imao mnogo panjaka, stoke i
usjeva, mislio je da e njegov sin, ako ugleda svu
rasko i arenilo ovog svijeta, ostaviti hram i ro-
ditelje. Zato ga je budno uvao kao to se uvaju
ljepotice od urokljivog oka i niskih pobuda.
U njegovom ivotu najvanije mjesto imao je
hram i sve je bilo ureeno kao da ostatak svijeta
i ne postoji.
Jednog dana, dok se kod kue odmarao i priku-
pljao snagu za sutranje poslove u svetitu, dozva
ga otac i zadihano zastade na pragu. Djeak je spr-
va glumio spavaa, oekujui kako e se on ubrzo
povui i ostaviti ga samoga, sa svojim mislima i
snatrenjima. Bijae mu dotuila ta prevelika briga i
tetoenje, kao da je jo uvijek beba.

125
 Ali, otac ne ostade na tome, ve ue u sobu i bla-
gim tonom ga poe dozivati. Vidje Ruzbeh kako je
otac uznemiren i ustade ne elei produiti njego-
vu muku. Bio je siguran kako je neto krenulo po
zlu, dok je ovako neuobiajeno prekidao njegovu
jutarnju tiinu.
Sjede sada na hasuru pored njega i obrati mu se,
sav pogubljen i brian:
-Sine moj, sprijeen sam obavezama i, kao to
vidi, danas ne mogu otii na na posjed. Nego ti
idi umjesto mene i obavi tamo dobar posao.
Ruzbeh ustrepti. Nije mogao vjerovati da ga
otac alje prvi put izvan sela. Mora biti da je Ze-
mlja iskoila iz svoje putanje, kada dolazi sa ova-
ko zaudnim prijedlogom. A ako se uzme u obzir
jo i oeva preporuka o ovom putu bez drutva i
pratioca, onda zaista mora da se u kosmosu neto
znaajno mijenja. Jo uvijek nije mogao vjerovati
kako e moi trkarati, pjevati i vikati punim gla-
som, a niko se nee ni osvrnuti. Vidjee, uz to, i
mnoge kue i novi krajiak neba koji je godinama
samo u mislima sebi predstavljao. Ukratko, bijae
presretan.
Kada se ve pribliilo podne, majka ga opremi,
pozdravie se i on krenu.
Hodao je i hodao Ruzbeh nepoznatim dru-
movima i ponegdje pitao za pravac njihovih po-
sjeda. Na umu mu je bio oev povjereni zadatak,
ali djeaka mata ponekad se iskradala i on bi
zastajao posmatrajui potoke pored kojih je pro-
lazio, ivotinje na panjacima, price u kronja-
ma stabala koji su se nalazili pored puta, ljude
u poljima, oblake na nebu, drugaiji horizont od

126
onoga koji se vidio iz hrama. U jednom momen-
tu je zauo umilno pjevanje i zakljui kako glas
dopire iz nekog oronulog hrama iji su se ostaci
zidova nazirali u puta kojim je hodao. Ruzbeh se
priblii da bolje poslua interesantne nepoznate
melodije. Stihovi su govorili o nekom drvodje-
lji iz Nazareta. Djeak otvori vrata i jo vie mu
se dopade taj pjesma kada je vidio da je ona dio
nekog, uini mu se u tom trenutnku, jednostav-
niog obreda. Naumpade mu u tom trenu, koliko
ima jo obiaja i kultura, molitvi i pjesama, ljudi
i jezika, koliko ima jo potraga i udnji. Ostade
sa monasima koji su pjevali pobone pjesme do
zalaska sunca i zaboravi na oev zadatak i poro-
dine posjede.
Kada se vratio kui ispripovijeda sve ocu i kaza
mu kako je na putu prema njihovom imanju upo-
znao ljude ija je vjera bolja od njihove. Otac se e-
stoko usprotivi i ree:
- Moj sine, nema u toj vjeri nikakva dobra, tvo-
ja vjera i vjera tvojih oeva je puno bolja.
- Nije Boga mi! - ree mladi. - Njihova vjera
je bolja od nae!
Otac se uplai njegovih rijei, te strahujui da se
djeak ne odmetne, ponovo ga zatvori u kuu. Jo
mu i okove postavi na noge.
Zatoen meu zidovima svoje sobe i preputen
samoi, poe razmiljati o onome to je vidio i doi-
vio, to je upoznao i onome to mu je priredio otac.U
glavi je prevrtao hiljade razloga. Pokuavao je nai
opravdanja za postupke svoga oca, ali nije mogao a
da se ne upita kakva je oeva ljubav, pa okiva njego-
ve elje i uvjerenja, i kakva je to opasnost u onoj lije-

127
poj vjeri, pa mu je otac brani? Zar su sloboda i ljubav
tamo gdje postaje tijesno i neizdrivo? Slutio je kako
negdje ima neko, vaniji i od oca i od majke, ak i
od samog sebe i sopstvenih elja i misli. Razmiljao
je o zvijezdama, plavetnom nebu, o vatri njegovog
hrama i o tome kako je on oduvijek gleda drugim
oima nego ostatak njegovog naroda.
Neto se moralo kriti iza svega toga, neko je
negdje morao uvati tajnu.
I kao to su u cijelom univerzumu istinske namje-
re i htijenja nezaustavljivi, tako i mladievu znatie-
lju nisu mogli zaustaviti okovi. Jednog dana iskoristi
on nesmotrenost ukuana, iskrade se i posjeti onaj
lijepi oronuli hram. Zatee tamo pobonjake i upita
ih o porijeklu njihove vjere. Kada mu spomenue Si-
riju, on ih zamoli da ga obavijeste o prvoj karavani
koja se tamo zaputi, koja bi mogla njega povesti, a
oni mu obeae da e tako uiniti. Potom se vrati
kui i sam se ponovo okova lancima.
Sad mu je, iako okovanom, bilo mnogo lake,
jer je gajio nadu kako e uskoro napustiti sve ovo
i otii prema mjestima koja skrivaju odgovore na
sva njegova pitanja.
I, zaista, nakon nekoliko sedmica monasi ispu-
nie svoje obeanje i javie mu za polazak karava-
na. Djeak je saekao priliku da se iskrade hitro i
neujno. Bijae toliko tih da njegovi ak i ne primi-
jetie kada se nadvirio nad prozorom i stao ih po-
smatrati, znajui kako ih, vjerovatno, nikada vie
nee gledati ovako na okupu. Pustio je suzu i izre-
kao molitvu koju je u tom momentu izmislio, jed-
nostavno, traei za njih sreu i duhovni mir. Mir
kojeg nije mogao pronai u hladovinama Dejana.

128
 I tako Ruzbeh zauvijek napusti Perziju. Zajedno
sa tepisima, pamukom i ostalom trgovakom ro-
bom, karavan je nosio i njegove snove i potrage. To
bijae njegov jedini imetak. U svijetu tatine i kori-
stoljublja takva roba se ne prodaje, pa je mnogo go-
dina ivio preputen talasima razoarenja i kratkih
ushita. Kad god bi pomislio da je blizu onih svojih
odgovora, sruila bi se na njega tupa malodunost i
u srcu bi osjetio kako nita u ivotu nema vrst oslo-
nac, i kako je istina uvijek neim zasjenjena. Kad bi
stezao strasti dugim postom i disciplinom, iscrpio
bi tijelio i bio bi drugima na teretu, a ako bi udovo-
ljio eljama, muio bi duu i prema drugima bi bio
obijestan. Ono to je u sebi mrzio, kasnije je shva-
tio da je trebao voljeti, a ono to ga je ispunjavalo i
inilo sretnim bile su esto vraije igre samoljublja.
ak i ono sa ime je mnogo napredovao nije znao
na vrijeme odbaciti, isto kako bi i prema onome to
bi ga nanovo uzdiglo imao nepovjerenje. Kamo god
bi krenuo bio je zaustavljen. Kad bi poznao dobrotu,
iskusio bi brzo i bi nesree. Kad susretne pohlepu
susreo bi ubrzo i pruene ruke i nasmijana lica. A
ako bi upoznao prijatelja, iza oka ga je ekato krv-
nik i neprijatelj.
U tom munom kretanju sudbine, koja je kao
kameni rvanj drobila sve to bi uzdiglo glavu,
polako se prosijavala sutina i odmotavao vor za-
borava koji ovjeku sveu kao to mu veu pupak
na roenju. Svezanog pupka ovjek ima privid
kako sam sebe hrani i kako je sam sebi dovoljan.
A Ruzbeh nije elio biti sudrug opsjenama. Bio
je spreman koraati ovim putem i ii naprijed, ma-
kar usput izdahnuo, ne doavi na kraj svijeta.
129
 Godine su prolazile, Ruzbeh je upoznavao ui-
telje i sveenike, ali nijedan mu se nije dopao, ni-
jedan mu nije smirio srce. U najboljem sluaju su
imali dobre namjere.
Ali jednog dana, nenadano, blizu hurminih pal-
minjaka, u srcu pustinje u Arabiji, pronaao je dra-
gulj kojeg sunce obasjava, a koji nema sjenku. I gdje
god bi sunce polo, dragulj ne bi pruao sjenku. Ne-
ovisno od smjene noi i dana, ne marei za sunevo
kretanje, on bijae osvijetljen sa svih strana.
Ruzbeh je tek tada shvatio kako je, u stvari, ci-
jeli ivot to i traio i kako je vatra koju je on odr-
avao u svom Dejanu samo sjenka ove svjetlosti.
Konano se smirio u srcu i tu je ostao ivjeti. Arapi
ga poznavae kao Selmana iz Perzije. A od tada je
prolo mnogo godina i ve odavno su ugasile va-
tre dejanskih svetita. Ali nikada se nije ugasila
vatra Selmanovog srca. Njeni plamici kazuju hi-
ljade neisprianih pria jo i danas. Svjetlost vatre
Selmanovog srca treperi kroz vrijeme, kao svjetlost
zvijezda koja je davno krenula na put prema naoj
planeti, a znamo da su se zvijezde koje vidimo dav-
no ugasile.
A ova pria?! I ona je kao jedna od bezbroj zvi-
jezda na nonom nebu, moda ona najmanje pri-
mjetna, ali sigurno je da poneki posmatra ugleda
i njen treptaj. Mnogo vaniji od ove prie je njen
junak, a nema bojazni za njenog junaka, jer nebo
nikada ne zaboravlja svoje vitezove. A pravi vitez
bijae Selman Perzijanac.
Ova pria se otima od opasnosti u koju zapada-
ju samo oni koji, kada im prstom pokazuju cvijet,
130
gledaju u prst umjesto u cvijet, oni koji mirei gle-
daju suncem obasjan krajolik, umjesto da uivaju
u njegovoj osvijetljenosti, oni koji vide polumjesec
i kri, ali ne i ono iza njih.

131
DVIJE KNJIGE

Jednu no na snu vidjeh udnu i zanimljivu

poruku. Neu rei ta bijae mogui povod njene
obznane i ta me je toga dana kopkalo, ali u rado
prenijeti kazivanje koje na mene bijae ostavilo
snaan utisak.
Moete li zamisliti zbirku pripovijesti koja sadr-
i najdirljivije i najudnije trenutke to su ih ljudi
ikada proivjeli? To su one pripovijesti u kojima
ne morate upregnuti svoju matu, gdje nestaju na-
rativne strukture, iz kojih pria ulazi u vau krv,
kola kroz vene, i pred vas projicira likovie i slike, u
kojima postajete sjenka glavnog junaka i osjeate
tegobe i slasti to ih junak osjea. Takva knjiga bi-
jae postavljena pred mene i ja je listah uivajui u
svakom trenutku. Smekaste korice bijahu vrste
i debele, skupocjena koa bijae vjeto i znalaki
proivena, tako da nije bilo mogunosti da se njene
stranice raspu i izgube redosljed. Papir bijae po-
utio, ali mastilo nije bilo zamueno, niti izblijedi-
lo, kako se to ponekada deava kod starih knjiga.
Zavirih u jednu od pria i otvorie se vrata ne-
kog nepoznatog vremena i prostora. Ugledah mla-
dia ije ime, kasnije e se ispostaviti u ponovnom
prelistavanju prie, bijae neto kao Kasem. Stajah
pored njega, ali me on nije mogao vidjeti. To to
neopaen mogu da ga posmatram i pratim u meni
izazva prijatan osjeaj i udno zaeljeh doekati is-
hod ove prie. tavie, sa tog povlatenog mjesta
vidjeh i njegove misli, deifrovane i uprizorene, da
133
ih skoro mogah dohvatiti rukom. Njegovo mi sta-
nje toliko postade poznato i jasno, pa se od toga
gotovo i prepadoh.
Zatiem ga ispunjenog srdbom i ljutnjom. Sta-
jao je na putu to je vodio od njegove kue prema
okolnim mjestima i malo je tu bilo prolaznika. Bje-
ao je od svoga oca. ivot mu se tamo inio toliko
dosadnim i ispraznim, jer se na njihovom imanju
nita nije dogaalo. I otac i sin naporno su radi-
li kako bi mogli sastaviti kraj s krajem, a imali su
samo jedan drugoga. Otac je bio dobroduan o-
vjek, ali mladi ga nije imao s kim uporediti, pa
njegova dobrota u sinovom srcu ostade neprimje-
ena. Sinu se inilo kako, ostajui na tom imanju,
bez igdje iega, proputa sve najznaanije to ivot
ini ivotom i sreu sreom. Nije imao ni prebijenu
paru, iako je godinama radio i muio se. Umjesto
da se jednog jutra, kao i svakog drugog, zaputi pre-
ma bunaru, kako bi napojio stoku, on se zaputi na
drugu stranu i odmae brzim koracima, vst u od-
luci da se kui vie nikada ne vrati.
Zatekoh ga na putu kad bijae prilino umoran
i izgladnjeo. Nakon nekog vremena putevi su po-
eli da se mnoe i ukrtavaju i poneko se mogao
vidjeti kako prolazi i ide nekuda i nekome. Mladi
sjede pored puta kako bi se na trenutak odmorio.
Taman to se spusti, u susret mu krenu nekakav
ovjek. Pomisli kako e ovog stranca upitati za
koji zalogaj ili gutljaj vode. Taj putnik, ni ne po-
zdravivi se, upita za neko selo i njegove mjetane.
Put do tog mjesta mladi mu potanko opisa, jer je,
sa dolaskom proljea, esto stoku vodio na tamo-
nje panjake. I prije nego se ohrabrio upitati ga za
134
bilo ta, stranac ga urno napusti. Dok je ustajao
i namjetao svoju poputbinu, primjeti kako ga u
depu neto ulja. Na njegovo zaprepatenje bijae
tamo nekoliko novia, dovoljnih za toplo pecivo i
au frikog mlijeka. Mladi se udom nije mogao
nauditi otkud u njegovom depu ti novii kada
ih, sasvim sigurno, tu nije bilo kada je krenuo od
kue. Nasmijei se i pomisli kako je to dobar znak
i kako e ga na njegovom putu pratiti dobra srea.
Bijae siguran kako su ti novii dospjeli u nje-
gov dep, jer je strancu pokazao put do onog sela.
Podsmjehnu se svome ocu i zakljui kako se u i-
votu za svako djelo odmah isplati odreena suma,
ali ne samo kod kue i na imanju. Ako se situacija
ovako bude razvijala razmiljao je kako e, za svoj
trud, imati ta mu zatreba. Valjalo je samo doi u
kakvo vee mjesto gdje se novac moe i potroiti.
Odjednom ga ugledah pred jednim takvim gra-
dom, kako se sprema proi njegove kapije. Na sa-
mom ulasku bijae neka esma i on prvo poelje
da se osvjei. Jedan ovjek je kvasio glavu i neto
za sebe aputao. Papue mu bijahu nekoliko ko-
raka od esme i put do njih bijae pranjav, pa on
zamoli mladia da mu ih doda. Kad on to i uini,
krenu se i sam pribliavati ovoj esmi. Ugasi svo-
ju e, voda dotaknu vene na njegovim, od puta
oteklim nogama, a ovaj mu se ovjek obrati jedno-
stavno i mirno kao da mu pokazuje neto neva-
no i svakodnevno. Pokaza mu na slivnik u kojem
su bile samo prljavtina i blato. Ree mu kako se u
tom slivniku nalaze kljuevi kraljeve riznice i kako
e svako ko ih uzme biti nadahnut prema mjestu
i pravcu gdje se ta odaja nalazi. Moi e otkljuati
135
riznicu, uzeti sve blago, a da ne bude primjeen,
jer su to dobro skrivena stranja vrata koja vode
prema umi. Mladi sprva pomisli kako je ovo
neki ludak, koji sa njim zbija alu, ali po njegovom
tonu to mu je odzvanjao u uima i izrazu lica koje
nije odavalo kakvog laca ili poremeenu osobu,
dade se primijetiti kako se on ni najmanje ne ali
i kako ovo nije pria za malu djecu. Mladi dugo
posmatrae slivnik razmiljajui o onim noviima
u depu i onom putniku, o njegovom zakljuku
kako svaki dobar postupak odmah biva isplaen.
Odlui iskoristiti priliku, zavue ruku u kaljuu i
gotovo utrobu ispovraa, kakva se samo neist tu
nataloila. I zaista, izvue iz blata poneto novi-
a i rubinima ukraen klju. Pogleda u ovjeka, a
ovaj ne samo da nije bio sretan zbog mladievog
pronalaska, ve je tupo zurio kroz njega i spremao
se otii. U mladiu se neto preokrenu i srce mu se
uzdrma. Osjeao se tako prevarenim. Poe plakati,
stidei se samog sebe. Nije mogao kriviti nikoga.
Svi bijahu na svojim mjestima i odigrae svoje ulo-
ge, i samo se ekalo na njegov odluni korak. Sve je
ovo on pokrenuo svojim nezadovoljstvom i nezasi-
te elje same sebi otvorile su priliku. Odbaci klju
u onaj slivnik i vrati se kui svome ocu. Sve to mu
je trebalo ostalo je tamo.
Bio je to kraj prie. ao mi je to su moje rijei
nemone i to te posljednje prizore ne mogu oslika-
ti onako kako sam ih doivio i sagledao. Da ste ga
samo vidjeli u trenutku kada je shvatio da ga vrag
vue za nos i da se u ivotu nita dobro s lahkoom
ne postie, i vi biste zaplakali nad njegovom sudbi-
nom. Dok je gledao svoje blatnjave ruke i prao ih na
136
esmi, ljubav prema ocu natopi mu srce toliko da je
od stida umnalo propao u zemlju. Njegov povratak
kui bijae sada onaj eljeni odlazak u svijet.
Ostadoh opet sam sa onom knjigom i prelista-
vah njene stranice. Ali, nisam bio sposoban naeti
jo jednu priu, jer san sve vie poe da se gubi i ja,
tek tada, shvatih kako sanjam. Raalostih se to u
se probuditi i to riznica najljepih kazivanja od-
lazi u neznan. No, zakleh se sebi kako u, im se
probudim, otii do najvee biblioteke i potraiti je
meu zaboravljenim tivom. I smogoh tek toliko
snage vratiti se na poetak i kradom otkriti prve
stranice. Meutim, tamo ne bijae niti naslova, au-
tora, ni godine nastanka.
***
Neto kasnije sjetit u se da jo kao dijete nauih
kako na nebu ima Knjiga u kojoj su zapisane sve
sudbine i sve stvari od poetka do kraja. Zovu je
Knjiga pomno uvana. Valjda zbog nae pohlepe
da zavirimo u tajne Univerzuma.
Meutim, sjetih se tada, istovremeno, i uenja
o Otvorenoj knjizi, ivotu i svijetu u kome se na-
lazimo. I u njemu su pohranjene tajne i one su iza
svakog oka, u svakom pogledu, na svakom licu
i svakoj prilici kojoj ne pridajemo vanost. Ali,
urei nekud, nemamo vremena sagledati sve to.
Putamo fragmentima naih ivota da nas gue i
ine svu ovu priu munom i bezrazlonom. To-
liko smo u tome zapleteni, da nikako ne uspijeva-
mo prevrnuti sljedeu stranicu. Ne shvatamo kako
smo ovdje samo da vjeto odigramo svoje uloge.

137
Sadraj

SULTAN ZALJUBLJENIH..................................7
NEOBINA POTRAGA....................................51
SMRT U SAN REMU...................................... 113
SELMAN PERZIJANAC..................................123
DVIJE KNJIGE.................................................133

139
 Izdaje i tampa DOBRA KNJIGA d.o.o.
Put Famosa 38 - Sarajevo

Za izdavaa i
tampariju Izedin IKALO

www.dobraknjiga.ba

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

821.163.4(497.6)-31

HASANOVI, Ali
Putevi ruinog mirisa : roman / Ali Hasanovi.
- Sarajevo : Dobra knjiga, 2011. - 137 str. ; 20
cm. - (Biblioteka Dobra rije)

ISBN 978-9958-27-031-4

COBISS.BH-ID 19269894