You are on page 1of 26

Jim Curly

OTMICA
WEST
Direktor, glavni i odgovorni urednik Ivo Milievi
Tehniki urednik: Mladen Beloglavec
Grafika priprema: "ARHIGRAF" d.o.o.
TI I?,
i , i.ij<
IiI !'!!
.,,.,11.11,! ' i
<VI lili '
ii f i i
'. Ljubljana u 11 poslani
Long nije znao koliko dugo je spavao.
Kad ga je probudio Braceov glas, jo je bila no. Pucnjave se nije sjetio. Nekoliko trenutaka ostao je
sjediti na krevetu, pokuavajui rastjerati ostatke ljepljivog sna, koji su mu ostali pred oima.
- Stoje? - zagalamio je u smjeru vrata, ali svoj nije prepoznao.
- Hajde, imamo problema - odgovorio mit je Bruce uvijek mirnim glasom.
- Kakvih problema?
- Velikih.
Jesse Long ve je godinama uvao red i zakon u ovom gradu. Kroz to vrijeme zamrzio je dvije stvari:
nona buenja i Braceov glas, koji gaje budio.
erif je ustao na nesigurne noge i protegnuo cijelo tijelo. No, umjesto da se osvjei, samo se osjetio jo
umornijim, a neto gaje i zaboljelo u leima.
Ne palei svjetiljku obuo je izme i stavio opasa, neprestano mrmljajui kletve.
Bruce je bio strpljiv ovjek. Kad je vidio pretpostavljenog da izlazi, osmjehnuo mu se, lica osvjetljenog
ibicom kojom je upravo pripaljivao cigaretu.
- Dobro jutro! - rekao je.
- to se dogodilo?
- Zaboga, zar nisi uo pucnjavu? - kroz smijeh je upitao Bruce.
Uhvatio je Longa pod ruku i poveo ga mranim hodnikom prema izlazu.
- O kakvoj pucnjavi govori? - upitao je Long.
- Hajdemo do hotela - rekao je pomonik. - Iz ovog moe jo nastati ozbiljna stvar. Stari Steve, portir,
ranjen je u ruku i kuk.
- Ranjen?
- Da, a to je najmanji problem - zagonetno je rekao Bruce.
Izali su na ulicu. No je bila vedra.
- Tko je pucao u starog Stevea? - upita Long.
- Otmiari.
- Otmiari? to to govori, Bruce?
- U stvari, rije je o otmici - odgovorio je Bruce. - Oteta je gospoica Turner. Stari vratar je primijetio
jednog od otmiara. Zato je dobio dva metka u tijelo i smirio se.
- Evu su oteli? - zastao je erif.
- Da, vratar kae da je uo galamu u njenom apartmanu. - Ona je bila jedini hotelski gost, osim onog
Hamiltona, trgovakog putnika. On sad viskijem smiraje uzbuenje,
a od Eve Turner, nema ni traga, ni glasa. *'
Long se zamislio. Osjeao je da e doi do velikih problema.
- Ako je rije o otmici, do grla emo upasti u probleme. Stari Turner e poludjeti.
- Jesi li dobro provjerio, da gospoia ipak nije negdje u hotelu? Moda ju je napao neki pljaka, eljan
novca kojeg ona ima.
- Moe biti da je negdje onesvijetena ili mrtva, no nisam je naao.
U hotelu je bilo nekoliko ljudi, a i oni su se ponaali poput sjenki, kao da ne postoje. Nitko nita nije
govorio.
Jedino je trgovaki putnik Sommers ivnuo kad su predstavnici zakona doli. Stajao je uz mali ank i
ispijao viski.
Niste ba brzi, erife - odmah je primijetio.
I .ong nije obratio panju na njega.
I1 naslonjau u dnu stubita sjedio je stari vratar Sleve.
Lijenik je upravo vraao svoj pribor u konu torbicu, nezadovoljno kimajui.
Vratar je izgledao slabo.
Sleve, to se to dogodilo? - upitao je I .ong, priavi ranjenom starcu.
Sleve nije odmah odgovorio. Lijeva raka mu je visila maramom objeena oko vrata, homatrao je prste
koji su beivotno virili iz smotuljka zavoja.
Long je ponovio pitanje.
- uo sam nekakvu galamu na katu - ipak je progovorio starac isprekidanim glasom. -l'ored mene nitko
nije otiao gore, na kat, osim gospoice Turner. Htio sam vidjeti tko tu vie, kad sain ugledao kako
jedan ovjek i/,iK>si gospoicmo tijelo iz sobe. On me pri-iiii|ctio. l'i'ijc nego li sam spustio svjetiljku,
ispalio ji- nekoliko metaka na mene.
ovjeka niste prepoznali? - upitao je.
r Ne, bio je mrak odmahnuo je starac. -MinllD) da imao kono odijelo. No, nisam potpuno siguran...
moda grijeim...
r - A gospoica Turner? - ispitivao je Long, osjeajui kako problemi postaju sve vei -Jeste li sigurni
da je ba nju nosio taj bandit?
- Naravno - rekao je starac i kimnuo. Imala je na sebi bijelu haljinu. Vidio sam kako joj tijelo beivotno
visi prebaeno preko njegovog ramena.
- Napada je bio samo jedan?
- Jednog sam vidio...
- Bilo ih je dvojica! - povikao je trgovaki putnik, koji je sluao razgovor izmeu erifa i ranjenog
vratara.
Long ga upitno pogleda.
- Ja sam bio u svojoj sobi - govorio je Sommers, obraajui se svim prisutnima. Probudila me buka na
hodniku. Uskoro sam uo i pucnjavu. Naravno da nisam lud mijeati se u tue poslove. utio sam i uo
kako dva ovjeka odlaze niz stepenice.
- Znai, bila su dvojica otmiara?
- U hotelskoj sobi sve je nedirnuto - rekao je Bruce. - ini mi se daje otmica bila dobro pripremljena.
To mi se ne svia, Jesse.
erif je samo glasno uzdahnuo. On i Turner pozdravili su zbunjene ljude i savjetovali ih da se vrate u
krevete.
- to emo sad? - upitao je Brace.
erif ga otro pogleda. Slegnuo je ramenima, svjestan daje to jedino to mogu poduzeti dok ne saznaju
neto vie o otmici.
Odlino su znali Evu Turner. Njeno prepotentno ponaanje im se nije svialo koliko njeno zgodno
tijelo i lice prave ljepotice.
- Stari Turner e poludjeti kad uje da mu je ker nestala uzdahnuo je Bruce.
Stari je tvrdoglav ovjek tuno je zakljuio Long. - Moe oekivati da nas upregnu kao konje, samo da
mu pronaemo ker.
- Ona je zalsuila da dobije po turu! - osvetniki je rekao Bruce.
- Hajdemo jo malo spavati - rekao je Long. - Tko zna to e naru donijeti novi dan!
..... xxx
Pakao poinje - promrmljao je erifi odgurnuo od sebe tanjur sa ostacima doruka.
Bruce ga nije odmah razumio. Stavljao je posljednji zalogaj u usta i nije znao to Long misli.
No, kad je pogledao kroz prozor sve mu je postalo jasno.
Ulicom su jahala dva konjanika.
Usred ljeta grad je ivio samo u rano jutro i preko noi. Ostali dio dana nepodnoljiva vruina je
uzimala pod svoje.
No, pakao koji je Long najavio, stigao je prije vruine. Stigao je s dvojicom jahaa.
Izmoreni konji su urili ulicom, ne tedei to malo preostale snage. Znoj se presijavao na njihovoj
smeoj dlaci.
Lica jahaa se nisu mogla vidjeti od sjenki eira. No, svatko tko bi ih letimino pogledao znao je da su
to Tod Turner i Jack Storm, najbogatiji ovjek u okolini i njegov predradnik.
Tod Turner se uspjeno nosio sa godinama. Tijelo mu je, usljed neprestanog kretanja i rada, ostalo
vrsto, tek malo zaobljeno nevelikom naslagom sala. Za razliku od svoje kerke, bogatstvo je podnosio
kao normalnu pojavu koja prati uloeni rad. Poznat kao strog, katkad se znao ponaati kruto,
tvrdoglavo, ali se uvijek trudio biti poten i pravedan.
Ipak, Long i Brace su ranera promatrali kao to mi promatra maku, nesposoban se pomaknuti.
Vidjeli su kako je Storm, Turnerov predradnik, zaustavio jednog prolaznika i neto ga upitao. Dobivi
odgovor odmah je n-astavio jahati u smjeru saluna.
- Nas trae - uzdahnuo je erif.
- teta, ni kavu nisam popio - Brace je tuno pogledao u alicu s kavom.
uli su kako se dva jahaa zaustavljaju pred salunom. Stari raner nije mogao
ekati, ve predradniku oslavi u/,<|(< >,*... konja, da ovaj i njega zavee, a sam nc ii|n. tio prema ulazu.
Njegovi koraci su glasno odjeknuli kad |. stupio na drveni trijem saluna. Sigurnim vrstim korakom
uao je u salun i zastao da privikne oi na polutamu.
erifa i njegovog pomonika nije ni pozdravio. Pogledom je preao preko njih, kao da ih prvi put vidi u
ivotu. Skinuo je eir i maramom obrisao znoj s obraza i ela.
Iza njegovih lea pojavio se Jack Storm.
Poput starca, i on je izgledao ljutit. Znoj mu se slivao niz njegovano, bijelo lice. Dok je bijelom,
besprijekornom istom maramicom brisao kapljice znoja s obraza, kruio je pogledom po praznoj
prostoriji, traei mjesto na kojem e predahnuti od jutarnjeg napora.
Neko vrijeme su se etvorica ljudi nijemo promatrali.
Barmen je osjetio da atmosfera nije ugodna, pa je neopaeno otiao u kuhinju.
- Dobar tek, erife - progovorio je stari raner vrstim glasom u kojem se nije mogla osjetiti ironija.
Long samo kimne.
- erife, ne elim se petljati u ovu stvar -rekao je Turner i tim rijeima obradovao i iznenadio obojicu
predstavnika zakona. -Istina, vidim da se i ne trudite previe, ali vas upozoravam da se ne petljate u
moje probleme.
- to to znai? - zbunio se Long.
- Znai da ste nepotrebni - odsjenim glasom rekao je raner. - No, to je samo za sada. Otmiari su
zatraili otkup za moju kerku. Kad im dam novac, a oni meni vrate Evu, priat e se druga pria.
Skupo u im naplatiti ovu alu.
Long je nekoliko trenutaka razmiljao o tome stoje upravo uo Rijei starog Turnira su ga razveselile.
Pr-
misao da ipak nee morati juriti po preriji, da nee biti njukanja i lova, oduevila ga je toliko da mu se
na usnama iskrao osmijeh.
No, odmah je na lice vratio ozbiljan izraz i rukom ponudio ranera da sjedne. erif je bio zadovoljan
to se Turner ne ponaa tvrdoglavo i kruto kao obino. Na njegovom izboranom licu prepoznao je crtu
zabrinutosti, straha od opasne neizvjesnosti.
- Donesi bocu viskija - naredio je stari bogata svom predradniku i sjeo na stolicu.
Poloio je ruke pred sebe i zagledao se u njih. Izgledao je umorno, shrvano. Oi su mu izgubile onaj
borbeni sjaj, postavi staraki mutne.
- Osveta e biti moja, Longu - rekao je tihim, opasnim glasom raner.
- Ali u skladu sa zakonom - proaptao je erif, svjestan da Turner jednom jedinom svojom rijeju moe
promijeniti svaki zakon.
Storm je donio bocu viskija Postavio je etiri ae i svima natoio pie.
- Kako ste saznali za otmicu? - upitao je I -ong, znajui da nikoga nije poslao na ran, da obavijesti
bogatog starca.
Turner podigne glavu i pogleda ga oima u kojima je opet sjevao plamen pun elje za osvetom, za
osvetom zbog straha i boli koju mora podnosti i on sam, a i kerka mu.
- Otmiari nisu dugo ekali da mi postave ucjenu - rekao je raner hladnim, prijeteim glasom. -
Porukaje napisana Evinom rukom.
- Je sli1, li sigurni?
- Naravno! Valjda poznajem rukopis svoje keri!
Raner je pogledom preao preko praznog
Otmiari su spomenuli kako ne ele da sr vi upliele. Ne ele da njukate oko cijele te si vari - opi je
raner govorio otrim, povienim glasom, gotovo unosei se u lice
erifa Longa. - Vi ete uiniti onako kako oni trae. Ne elim da se mojoj kerki bilo to loe dogodi. Ja
u se sam, kasnije, pobrinuti da zloince kaznim.
- Jedan ovjek je ranjen, gospodine Turner - napomene erif.
- Tko? - iznenadio se starac.
- On je o otmici znao smao ono to je bilo napisano u poruci koju je dobio. Znao je da se njegova
kerka nalazi u rukama drskih bandita i nita drugo ga nije zanimalo.
- Portir u Lorisovom hotelu. Dobio je dva metka pokuavajui zaustaviti otmiare - rekao je erif,
unaprijed svejstan da ranjavanje tog starca nee mnogo dirnuti u srce bogatog ranera.
- To nije razlog da se vi upliete!
- Meni se ini da jest - uspio se usprotiviti erif Jesse Long. - Jedan ovjek je ranjen, a djevojka oteta.
Tu ima mnogo posla za uvare zakona. No, kako ne bih elio utjecati na sigurnost vae kerke:
pristajem napraviti ono to otmiari ele. Bruce i ja emo biti samo promatrai; sve dok vi ne pristane
na suprotno. Ali, neka vam bude jasno da sami snosite odgovornost za ivot svoje kerke.
- Neka bude tako - zakljuio je raner i naiskap popio aicu alkohola.
Nekoliko trenutaka su utjeli, a onda im je Storm ispriao kako gaje probudio udarac o ormar. Netko je
kroz prozor ubacio kamen smotan papirom s porukom. Odmah je prepoznao rukopis mlade gazdarice.
Nikakvog traga nisu pronali od tajanstvenog donositelja poruke.
- Sto tisua dolara! - rekao je raner, naglasivi svaku rije.
erif je ponovio brojku.
Raner je samo kimnuo. Izgledao je sve umorniji, sve stariji. Ramena su mu se opustila, a glava pala na
grudi, kao da spava.
- Imate li toliko novaca? - upitao je Long.
- Da... ako se uzme u obzir sveukupno moje imanje - rekao je raner slabini, priguenim glasom. -
Razmislit u kako da doem do tolike svote novca. U svakom sluaju, najvanije je da se Evi ne
dogodi nita neugodno.
- To je najvanije - posluno se sloio predsjednik Storm, gledajui u svoju aicu.
Long i Bruce nisu bili u najboljim odnosima sa Stormom, kao ni sa Evom. Njega su smatrali obinim
kicoem, koji je imao vraku sreu da zadobije taj poloaj na kojem jeste. Vjerovali su daje ba Eva
utjecala na svog oca da Storma postavi za pre-dradnika.
- Do kada vam je van rok da nabavite novac? - upitao je erif ranera.
- Imam tri dana na raspolaganju - uzdahnuo je Tod Turner. - Jurei za novcem, neu stii potraiti
bandite. No, kada Eva bude na sigurnom, doi u im glave.
- Gospodine, dali bi bilo dobro da sakupite sve ljude s panjaka? - upitao je Storm svog gazdu.
Raner je kratko razmiljao, a onda je samo odamahnuo rukom.
- Nije potrebno - rekao je. - Otmiara vjerojatno nema mnogo. Uostalom, nema mjesta za urbu.
Ionako neemo nita poduzimati dok Eva ne bude na sigurnom.
- ovjek koji je bio prisutan u hotelu kad se odigrala otmica, tvrdi da je uo korake dvojice ljudi -
napomene erif, kako bi raner znao i taj dragocjeni podatak.
Tek tada je Tod Turner zatraio da mu se ispria kako se otmica odigravala, i to se zapravo dogodilo
prole noi.
Bruce i Long su rekli to su znali, no to je ranera ostavilo hladnim. Odmahnuo je rukom, razoaran to
nije vie saznao.
- Volio bih znati kome je takva ideja palama na pamet - rekao je Turner mirnim glasom. - Ti drznici su
zasluili potenu kaznu.
- Vjerojatno je u pitanju netko iz grada ili blie okoline - pretpostavljao je Storm. -Otmiari moraju biti
ljudi koji vas znaju, koji su upoznati s koliko sumom novca raspolaete.
- Ovog puta su zagrizli previe tvrdi orah!
- razljuti se Turner.
Ali, ucjeni se nije mogao oduprijeti.
- Nadam se da ete se drati dogovora -rekao je raner i ustao od stola. - Sigurnost moje kerke je
najvanija. Za sve ostalo e bit vremena, kasnije, kad Eva bude sigurna.
Starac je stavio eir na glavu i jo jednom otrim pogledom preao preko prostorije.
- Barmenu recite da pie ide na moj raun
- rekao je vrstim glasom. - Ubudue neka bude ovdje kad dolazim No, Longu, ja u se zadrati u
gradu. Moram pokuati pronai toliko gotovinu u roku od tih tri dana. Jo emo razgovarati.
erif i pomonik pogledima su ispratili vlasnika najbogatijeg ranca u tom kraju. Jutro je ipak zapoelo
mnogo ljepe.
- Nije tako loe, ha? - namignuo je Bruce Longu.
- Ni govora. Ti otmiari su neki pametni ljudi. Ne ele da ih mi tjeramo, znaju osjetiti odakle dolazi
najvea opasnost za njih.
- Hvala im.
- Vidi se da ti ljudi imaju odlinih ideja -alio se erif, sipajui sebi jo jednu aicu pia. - Sto tisua
dolara je pravo bogatstvo.
- Eva ne vrijedi toliko - osmjehnuo se Brace.
eriv se sloio s njegovom procjenom.
Na ranerovu kerku su gledali kao na nedodirljivu stijenu koja je samo lijepa izvana. U njenoj blizini
irio se nezdravi miris oholosti, prepotencije zasnovane na tuem bogatstvu, na tuem radu.
- Ako toj djevojci otmiari ne zaepe usta, dosta toga e morati posluati tijekom tih
nekoliko dana, dok ne zarade svoj novac -osmijehnuo se Bruce. V- :' .;;.
Long se samo nasmijeio. ' .-' Jo uvijek je bio umoran od loe provedene noi.
Ne ispravnost gaje mamila da ode u postelju i zaboravi na sve probleme koji se nadvijaju nad njim.
Zjevnuo je i promrmljao neto nerazumljivo.
XXX
Long se dobro naspavao tijekom dana. Sparina mu nije smetala.
Sa prvim zracima veernjeg osvjeenja, erif se izvukao iz svoje sobe i obiao grad. Sve je bilo
uobiajeno mirno.
U ureduje Bruce drijemao za stolom. Podigao je glavu tek kada je Long izvukao jednu ladicu iz stola, u
potrazi za duhonom.
- Uplaio si me... - promrljao je erifov pomonik, glasno zjevajui.
Rairio je ruke i protegnuo se, osjeajui kako mu kosti zlokobno pucketaju.
Long je pronaao vreicu sa duhanom. Sjeo je na rub stola i smotao cigaretu. Zamotao je jo jednu, za
svog pomonika.
- Hajdemo na pivo - pozvao je pmoni-ka.
- Nisam jo obiao grad - otegnuto je izgovorio Bruce, neraspoloeno gledajui kroz prozor, u vee
koje se polako nadvijalo nad grad.
- Ja sam maloprije proetao gradom - rekao je Mile i obojici zapalio cigarete. - Nita. Sve je kao i
obino.
Bruce je ustao i opet se protegnuo. S nekoliko brzih pokreta ruku, popravio je opasa i odjeu na sebi.
Pokazao je glavom prijatelju da izau. Obojici je prijalo hladno pivo.
Bruce je bio gotovo iste visine kao Long. Hodao je ispravno, na izgled vre nego erif.
Ugledavi uvare zakona ljudi su kratko
prekinuli razsgovore. No, odmah su primi jetili da su Long i Bruce samo navratili na au piva i da
nema nita novoga u vezi s otmicom.
amor se odmah nastavio, kao da nije ni prekidan.
Barmen je imao pune ruke posla. Odmah je primijetio Longa i obratio mu se.
- Dva piva - naruio je erif i pljune na pod, primijetivi da mu prilazi trgovaki putnik, gospodin
Sommers.
- erife, smijem li znati to ste poduzeli da osigurate sigurnost gostiju u hotelu, a i svih graana uope?
- odmah je upitao Sommers, bijelom maramom briui znoj s masnog debelog lica. - Ne elim biti
izloen opasnostima. Hotel je nezatien, nema vratara. Ako se otmiari vrate...
Jesse Long je bez rijei okrenuo lea trgovakom putniku.
- Opasan je - uzdahnuo je Long. Bruce se osmijehne.
- Tko je ovaj? - upitao je erif pomonika, iznenada uozbiljivi lice.
Nalaken na ank, erif je u ogledalu promatrao ovjeka koji je upravo ulazio u sa-lun.
Visoki stranac je vjerojatno prvi put uao ovdje. Zastao je ispred vrata i pogledom preao preko cijele
prostorije, ni na kome ne zadravajui pogled.
Ni on nije privukao panju.
Bio je to krupan ovjek. Obuen u lako kono odijelo, pogodno za duga jahanja, izgledao je poput svih
prosjenih lutalica, kakvih je prepun cio Texas.
Stranac je skinuo eir i njime nekoliko puta mahnuo ispred lica, da se osvjei.
Kosa mu je bila duga, crna, uljepljena znojem. Priao je anku.
Koraci su mu bili krupni, sigurni. Ramena je povijao malo unaprijed, ispruenih ruku koje kao da nije
pomicao dok je hodao.
Prsti mu ni u jednom trenutku nisu bili daleko od drke revolvera.
Vidio je zvjezdu na Bruceovim grudima, ali mu to nije smetalo da stane do njega.
Mirno je naruio viski i opet stavio eir na glavu, otkrivajui vosko elo.
Long se okrenuo prema strancu, tako da je ovaj mogao vidjeti i njegovu zvjezdu.
Barmen je pred stranca postavio zatraeno pie. Neznanac je odmah eksirao prvu aicu i prstom
pokazao da mu natoi jo jednu.
Okrenuo je lea anku i desnim laktom se oslonio na njega. Mirno je promatrao to se dogaa u salunu.
- Umoran, ha? - upitao je Brace stranca, podigavi punu au piva, u pozdrav.
- Jako umoran - priznao je stranac.
Kao dokaz preenom putu, kvrcnuo je palcem o obod eira iz kojeg se odmah podigao oblak praine.
- Namjerava li se zadravati u gradu? -nastavio je ispitivati Bruce.
- Prespavat u samo - osmijehne se. -Nemate ni glazbu, ni djevojaka, ha?
Brace nemono slegne ramenima.
Long vie nije sluao njihov razgovor.
Sluajno je primijetio stol za kojim su sjedili Turner i njegov predradnik.
Jack Storm je netremice promatrao stranca. Poput zvijeri koja je primijetila plijen, gledao je u smjeru
anka.
Okrenuo se i apnuo neto Turneru. Tada je i raner pogledao stranca.
erif'je jasno mogao vidjeti kako se raner i predradnik neto dogovaraju. Jack Storm je svaku svoju
rije pratio brzim pokretom ruku, najee pokazivajui na stranca.
Nakon tog kratkog dogovora, njih dvojica su neko vrijeme mirno sjedili, nijemo promatrajui kako
stranac razgovara s Bru-ceom.
Long je opet oslunuo njihov razgovor.
Stranac je govorio kako dolazi s Morore. Priao je o nemirima Apaa.
Po mirno glasu, po pribranim rijeima koje su samo iznosile openite injenice, a ni o emu nisu davale
vlastiti sud, Jesse Long je procijenio da je rije o vrstom, lukavom momku, pravom Zapadnjaku.
Tada se pokraj njih pojavio Jack Storm.
XXX
Storm se smjekao raznim, provokativnim osmjehom.
Bruce i stranac su uutjeli, i poput Longa, zagledali se u Stormovo vrsto, mladoliko i nesimpatino
lice. On im se samo osmjehnuo.
- Kako je? Sto ima novo? - upitao je veselo.
Nepoznati ovjek nita nije odgovorio. Mirno je otpio gutljaj viskija i aicu stavio na ank,
oslobodivi desnicu, za svaki sluaj.
Long nikako nije shvatio zato Storm izaziva tsranca. Izazivanje salunskih tua nije bilo svojstveno
Stormu. On se puno bolje razumijevao u razgovorima i planiranju izleta s gradskim gospoicama.
- Kako je u Kanzasu, prijatelju? - upitao je Storm, gledajui u stranca.
- Sve je kao i prije, ali ne vjerujam da smo mi prijatelji - odgovorio je stranac.
Rijei je izgovorio mirno, hladnim glasom. Momak je bio vrst, iskusan. Strpljivo je podnosio Storma,
ali se vidjelo da to nee initi ako kico prekorai odreene granice.
ovjek je spustio ruku do revolvera. Lice mu je ostalo mirno, bezizraajno.
No, ljudi u salunu su osjetili da se svakog trenutka mogu dogoditi nemile scene. Galama se prvo
utiala, a onda i potpuno nestala. Oko dvojice predstavnika zakona, stranca i Storma napravljen je
polukrug.
- Zar mi ne moemo biti prijatelji? - nasmije se Storm.
- Ne vjerujem - rekao je stranac.
- Zato ne bismo postali pravi prijatelji? -Storm je napravio iznenaeno lice. - Pa, eto, sjetit emo se
starih, lijepih dana. Znam, uspomene katkad ne izgledaju tako lijepo... Ali, vrijeme nosi sve... Zar nije
tako, Lar-ry?
Spominjanje tog imena zbunilo je sve goste saluna. I na stranevom licu pojavila se iskrica
iznenaenja, koju je Long primijetio, iako je ona trajala samo jedan trenutak.
Na Stormovom njegovanom licu opet je zablistao osmjeh, a stranac kao da to nije primjeivao.
- Mislim da vas ne razumijem - promrmljao je strana.
Storm ga uhvati za rame.
- Polako, prijatelju - prosiktao je. Nekoliko dugih trenutaka dvojica mua-
kraca su se odmjeravala vrstim pogledima, procjenjujui jedan drugog. Tiina u salunu je bila
potpuna, niim naruavana.
Long i Bruce su nepomino gledali to se dogaa na korak od njih, a nita nisu shvatili.
Stranac je povukao ruku unatrag, ali Stor-mov stisak nije popustio
- Nema razloga da se otima - govorio je Storm. - U ovom gradu nitko ne voli ljude izvan zakona. Zna
li to to znai, Larry?
Stonnov kratki govor nagovijestio je buru, kojoj vie nije bilo odstupanja. Krug oko anka jo se vie
poveao, a nekoliko manje radoznalih gostiju kriom, pazei da to neprimjetnije izau, pobjegoe iz
saluna.
- Ne znam o emu govori - ravnoduno je rekao stranac, odlino vladajui situacijom. - Mislim da me
to i ne zanima. Zato se odmakni i..
- Oho, gospodinu ne odgovaraju moje rijei! - nasmije mu se u lice Storm. - Vjerojatno ti mnogo ljepe
zvui utanje novanica, tuih novanica. Uostalom, tko ne
bi poelio na lak nain doi do sto tisua dolara!?
Stranac se osmijehne nedunim osmjehom.
Ni Long, a vjerojatno niti itko drugi, nije shvatio to to govori Storm.
erifa je iznenadio taj Stormov napad na stranca. Bilo kako bilo, Long je otpio gutlja piva, spreman da
s osmjehom odgleda predstavu do kraja.
No, tad se Storm obratio njemu.
- erife, - ovo je Cox, Larry Cox. Njegove rijei nisu ostavile nikakav dojam
na nikoga od prisutnih.
- Larry Cox, ovjek ije lice moemo vidjeti na mnogim Kanzakim tjeralicama. -Glava mu ne vrijedi
mnogo, koliko je velika legenda koja krui o njemu.
Ni na te rijei nitko nije reagirao.
- erife, znate li to je specijalnost ovog ucjenjenog ovjeka? - zbunio je Storm Lon-ga tim pitanjem.
On slegne.
- Specijalnost su mu: otmice!
Te rijei odjeknule su poput groma. Tek tad je postalo svima jasno zato se Storm okomio na stranca.
- Ne razumijem o emu govori - rekao je nepoznati ovjek. - Ipak, to mi se ni malo ne svia. Pokuaj
nai nekog drugog za priu...
- Ovo nije razgovor! - otro je rekao Storm. - Ovo je osuda!
Long je shvatio daje ali kraj.
- Ovo je optuba za otmicu koju si prole noi izveo, razbojnice! - viknuo je Storm.
Znoj mu je oblio elo, a u oima mu je sijevao opasan sjaj.
Nasuprot njemu, stranac iz Kanzasa, mirno je stajao i promatrao ga.
- Rekao sam ti da prekine - ponovio je stranac tihim, opasnim glasom.
- Rei e ti sve! Stoje s Evom? Govori!
10
Nakon stoje rekao te rijei, Storm je krenuo rakom da uhvati stranca za vrat.
Nepoznati ovjek je reagirao brzo, mnogo bre nego to se molo oekivati.
Uhvatio je Storma za ispruene ruke i, na predradnikovo iznenaenje, povukao ga ka sebi. Izbaen iz
ravnotee, nesposoban da se bilo kako zatiti, Storm je nosem naletio na stranevo pripremljeno elo.
Prije nego je stigao jauknuti, Storm je pao na pod. Krv iz nosa izlila mu se preko lica.
No, stranac nije elio stvar ostaviti polovinom.
Desnim koljenom udario je protivnika u pleksus i uspravio ga na nesigurne noge. Ve je zamahnuo
rukom, ali, ruka mu je zatalas u zraku.
Dvojica ljudi prili su Stormu i odveli ga kroz stranja vrata.
Nakon njegovog izlaska, atmosfera u salunu postala je podnoljivija. Nitko se nije micao s mjesta.
- Mislim da emo morati popriati prijatelju - rekao je Long.
Stranac ga mirno pogleda i slegne.
- Ovaj kico me nap'ao, vidjeli ste.
- To je u redu - odmahnuo je Long. - Meutim, morat ete me uvjeriti da su njegove rijei glupost i la.
- One jesu glupost i la - osmijehne se stranac.
- Vi ste, doista, taj Larry Cox? - upita Long.
- Ne, za njega nikad nisam uo.
- Ni ja nisam uo za njega.
- Smith, John Smith... - osmijehne se stranac.
- Dakle, najvjerojatnije vi doista jeste taj Larry Cox, razbojnik koji voli izvravati otmice, je li? - upita
mirno Long.
- Naravno daje on taj! - viknuo je raner Tod Turner i skoio na noge.
Do tada je raner predstavu promatrao sa strane.
Brzim korakom \c prisno Sanku I ne mu je izgledalo potpuno slnra^ki.
-Mladiu, jacu k- nalji-iali da sve |iii/imS
- zaprijetio je strancu.
Starev glas je dovoljno govorio o uji1)1." voj slabosti.
- erife, vi znate daje nebitno ak i ako |;i jesam Larry Cox - mirno odgovori stranac
- Ako i postoji potjernica za mnom u Kan zasu, ovdje sam miran. U ovoj dravi ine nita ne tereti i vi
me ne moete uhapsili, zar ne?
-Da, ali...
- Nema, ali erife.
- Ne moe to proi tek tako - vikao je Turner. - Neu dopustiti da moja ker strada. Uhapsite ga, erife.
- Nadam se da neete imati nita protiv da porazgovaramo - promrljao je Long.
- Mislim da nema razloga da me zadravate - otro ree stranac.
- Potrebno je...
- erife, zaboga! - vrisne Turner. - emu ta predstava? Zloinac je tu. Njega treba pritvoriti.
- Znam svoj posao... - promrmlja Long.
- Nisam siguran - drsko e Turner. - Ali, ako ga znate, onda ga i radite!
- Poimo do ureda - ree strancu.
- Nemam zato!
- Morat e to uiniti prijatelju - ree Long. Posljednje to je elio uiniti, to je bila
prijetlja revolverom.
Nekoliko trenutaka trajala je neizvjesnost, a onda je tu neizvjesnost prekinuo erifov pomonik.
riH
Mirno je izvukao revolver.
- Bilo bi dobro posluati erifa. -, , Bruce mu je oduzeo revolver.
- Krenimo - rekao je. Izali su u mranu ulicu.
- Zato ovo ini, erife? - upita stranac.
- Uskoro emo razgovarati - odgovori
11
erif. - Ako sve bude kako ja elim, u zoru e moi nastaviti svoj put.
- A kako ti eli da bude?
- Jo uvijek ne razumijem o emu je rije. erifov ured bio je kao i sve ostale zgrade.
Iza ureda nalazile su se dvije velike elije. Bruce upali svjetiljku i zakljua vrata.
- Pa, krenimo s priom... ,
XXX
- Bojim se da ti neu puno pomo. - to dublje razmiljam, sve sam blii vjerovanju da si umijean u
ovu nepriliku - progovori Long.
Si ranac se samo smijeio. Kuci mi... - poeo je erif. Samo malo erife! - prekine ga stranac. - Ne
shvaam o kakvoj je otmici rije? Ne shvaa? Ne.
- Onda u ti ja objasniti - ree erif. - Od onog sjedokosog gospodina, oteta je ker. Otmiari trae sto
tisua dolara.
- Sto tisua doalara?
- - Da. Ako zaviri u svoje pamenje, moda e se sjetiti tko je s tobom jo bio.
- Neznam o emu govorite - rekao je. Puno put sam bio u glupim situacijama, ali u ovakvoj...
- Vjerujem.
Tek sam stigao u grad. Namjeravao sam prenoiti i krenuti na odmor.
Nemoj tugovati ovjee. - Ako si ist, unii e ii na odmor, ali ako nisi... Optuenik je utio.
Ti si Lany Cox? - upita ga erif. Pogledi su im se sreli. I )n, Ino sam. Otmiar1' Cdx se nasmije.
Nikada mi to nije palo na pamet - rekao l<\ Onoj,1, mladia nikad nisam vidio. o-v|ek lii/iv Ima li on
kakvog razloga da pokuSii otmicu baciti na mene?
- Ne znam, ne vjerujem - odmahne rukom. On je predranik na Turnerovom imanju. Drago mije da si ga
sredio.
- Znam.
- Sad emo se upoznati, pa e mo na odmor - uzdahnuo je erifi ustao.
Glavom je pokazao da krene ispred.
Odveo gaje u eliju. Cox se nije protivio. Ipak, prigovorio je to nema leaja.
Long ga samo pogleda.
Smotao je cigareu i zapalio je. Otiao je do stola i kljueve ostavio na obru. Bio je umoran, eljan sna.
- Sto emo sad? - upita Bruce.
- Ti e paziti na njega. - Ujutro u ga preuzeti. Moramo dobro paziti da ga ne izvuku odavde.
- Stari Turner bi nas gole protjerao iz grada - osmjehne se Bruce.
- Idem - rekao je umorno.
Noge su mu bile teke kao olovo. Otiao je do vrata i otvorio ih. Zastao je na pragu.
- Zar misli da je Cox umijeao u ovo? -upita Bruceov glas.
On pogleda svog pomonika.
- Ne znam, vidjet emo. Trebamo priekati nekoliko dana i sve emo znati.
- A, ako raner pokua ispitivati Coxa to mu je sa kerkom?
- Vidi, toga se nisam sjetio. Uostalom, stari bogata to je i navijestio
u salunu. Cox doista nema veze sa otmicom.
- Vjerujem da je ovaj momak nevin - rekao je Bruce.
- Brucee, ne mudruj! - prekine ga erif. Napravio je jedan korak i zastao.
- Osim toga, nije mi se svialo to si se u salunu umijeao u ovo. - Ubudue me pusti da ja rijeim
zapoetu stvar.
- On bi te Iako sredio, Longu - uzdahne Bruce. - Htio sam ti samo pomoi...
- Ubudue nemoj.
12
Potom krene svojim putem, na dobar san. Brucea nije pozdravio.
XXX
Long je obiavao dorukovati u drutvu svog pomonika. No, Brace je morao ostati u uredu.
Razmiljao je kako bi dan bio lijep da nema te otmice.U tom razmiljanju prekinuo gaje stari Turner i
njegov predradnik.
- Vas traim erife - povikao je Turner. Storm nije izgledao veselo.
Na Longov podrugljiv osmjeh Storm nije odgovorio. Gadljivo se okrenuo u stranu, ne elei sjesti za
erifov stol.
- Upravo stiem iz vaeg ureda - rekao je raner. - Drago mi je to je onaj bandit iza reetaka.
- Bit e tamo dok se ovo ne rijei - rekao je Long.
- Na alost, morat ete ga pustiti - rekao je Turner.
Long ga pogleda zaueno.
- Kako to mislite, gospodine Turner? -upita erif.
- Dobili smo novu poruku od otmiara.
- Novu poruku? -Da.
Umjesto odgovora, raner mu prui papir.
Long je uzeo papiri poeo itati. Pogledao je starca, pa jo jednom proitao papir.
- Sigurni ste daje to rukopis vae keri? -upita erif.
- Naravno da sam siguran - uzdahne raner.
Paljivo je smotao papir i stavio ga u dep koulje. Glavu je podigao, ali mu je pogled neodreeno
lutao praznim salunom.
Pisalo je da osim ve zatraenog novca, u zamjenu za otetu djevojku, hoe i uhvaenog Larrya Coxa.
To je mjenjalo Longovu sliku stvari. Tom
porukom Cox je neminovno svrstan medu otmiare.
- Kad ste primili tu poruku? - upita erif.
- Jutros sam je otkrio u hotelu - odgovori Turner. - Ne znam kad je dostavlja uao u hotel i pred
vratima ostavio poruku.
Long je utio.
- erife, jasno vam je da je Storm bio u pravu kad je posumnjao u Coxa. Na alost, taj ovjek mora biti
puten. Ne elim da se neto dogodi moj kerki. No, kad ona bude na sigurnom, znat u koga trebam
traiti.
- Do izvrenja razmjene ima jo dva dana - promrmljao je erif. Neka to vrijeme Cox provede u
zatvora. Ako je vaa pretpostavka tona, u otmici su sudjelovala dva ovjeka, znai da je samo jedan
bandit s mojom keri.
- Ipak, neemo riskirati - odluno ree starac.
- Otmiari su vjerojatno smjeteni negdje u gradu - razmiljao je erif. - Moda ne bi bilo loe da od
pouzdanih ljudi pokuamo saznati je li netko negdje primijetio neto sumnjivo.
- Ne elim da bilo to pokuavate! -ponovio je starac odluno.
- Da li ste sakupili novac za otmiare? -upita Long starca.
- Nemam jo svu potrebnu gotovinu -odmahne Turner. - Vjerujem da e bankar Sellers pristati posudili
mi odreenu svotu. U svakom sluaju, noviie nije problem. Vanije je da nita ne riskiramo. Cox neka
ostane u zatvoru.
- U redu je, gospodine Turner - Lon^ ravnodune slegne.
XXX
Vee nije donijelo osvjeenje. Dapae, bio je pakao.
Long je stajao na vratima svog ureda i promatrao to se dogaa u salunu. Primijetio je
13
Brucea kako ulazi u salun. Galama je prestala
Izgledao je mirno. Starog Turnera nije vidio tijekom cijelog dana.
Long je opet uo kako se buka u salunu pojaava. Bio je siguran da nije rije o tui.
To nije slutilo na dobro.
Long je provjerio revolver i proao hodnikom izmeu dvaju zatvorskih elija. Primijetivi erifa, Larry
Cox prie vratima elije.
- erife, to se to dogaa? - upitao je. Long prvo provjeri vrata a onda se vrati i
zastane ispred Coxove elije.
- Tvoji ljudi se brinu za tebe - rekao je Long. - Vrlo su brzi...
- Opet govori nekakve sumnje, koje ja ne razumijem - uzvrati Cox.
- Juer sam bio spreman vjerovati da si u pravu, ali ve danas su se poajvili tvoji ortaci, ili ortak. ele
da uz novac priloimo i tebe, u zamjenu za djevojku. Stari Turner e se potruditi da uini ono to od
njega trae.
Cox je utio.
Tiina je dugo potrajala.
- erife, kakvu vi to igru igrate u ovom prokletom gradu? - upita mirno.
- Tvoju igru, Cox. Djevojka je u vaim rukama i vi postavljate pravila igre.
- Hej, Longu - glasnije ree zatvorenik i upre prstom u grudi erifa. - Ne razumijem zato me upliete u
sve ovo. U ovaj grad doao sam sluajno. Prvi put u ivotu doao sam ovdje. Ovdje nikoga ne poznam,
ak ni onog momka koji tvrdi da me je prepoznao.
- Ako govori istinu, zato otmiari trae tvoju slobodu? Moda ne ele da im kolega trune u zatvovu.
- Moda ele odgovornost prebaciti na mene - ree Cox.
Long je neko vrijeme razmiljao o toj pretpostavci.
14
Ako su otmiari htjeli pomoi svom prijatelju, mogli su priekati da dobiju novac. Na taj nain Cox ne
bi mogao biti okrivljen i bio bi slobodan.
- erife, ja s otmiarima nemam nita! -ponovio je Cox.
- Dokazi govore suprotno - ree erif.
- Ne znam... - odmahne stranac. - Kakva je mogunost da onaj ovjek, kojeg sam udario., dali on neto
muti?
- Ni govora!
- Ipak, on je lagao rekavi da me u Kan-zasu trae zbog otmice. To je ista la, izmiljotina.
- Bilo kako bilo, ne bih volio da sam u tvojoj koi - rekao je Long.
Njemu samome nije bilo puno toga jasno. Ipak, sve su injenice govorile protiv stranca.
uo je kako ga Bruce doziva iz ureda.
- to je, Brace? - upitao je pomonika. Pomonik je izgledao uzbueno.
- to je, zar te jure vjetice? - pokuao se osmijehnuti Long.
- Ljudi su poludili - rekao je Bruce.
- to se dogaa?
- Za sad samo divljaju u salunu. Polovica ih je pijana, a vode su McLuskv i Rinalti.
- Zar njih dvojica? - iznenadi se Long.
- Da, upravo njih dvojica. ak su platili jednu rundu pia. Zamisli, oni plaaju pie, a sami ive od
milostinje!
- to se to sprema? - promrmlja Long. Buka iz saluna nije se stiavala. Zrak je
mirisao na opasnost.
- to im je? - mrmljao je Long.
- Hoe linovati Coxa! ,,.ii.-,.,,
- to hoe? - iznenadi se Long. Promatrao je Brucea.
- Oni ele linovati Coxa? - udio se Long. - Zato? Tko im je dao tu ideju?
- O tome neznam nita - govorio je Brace. Upravo sam iao veerati kad sam primije-
i
tio da neto nije u redu. Znaju da je Cox jedan od otmiara.
- Jesi li im rekao da od toga nee biti nita?
- Naravno... pokuao sam to rei.
No, vremena za razgovor vie nije bilo.
Nekoliko najhrabrijih ljudi izalo je na ulicu ispred saluna.Long ih je mirno promatrao.
Izgledali su sablasno. Nekoliko svjetiljki ponesenih iz saluna, otavljalo je dojam da se aveti kreu
ulicom, urei na stravian pir.
Urlicima i nejasnim pokuajima da neto kau, doli su do ureda i zastali, okupiravi itavu ulicu.
Nekoliko hrabrijih pozvalo je erifa da izae na ulicu.
Long pogleda Brucea.
- Pazi na stranji ulaz - rekao je.
Prije nego li je Bruce stigao pokuati uvjeriti Longa da ne izlazi iz ureda, erif je ve stajao pred
pobjesnjelom gomilom.
Long je stao ispred vrata. Priekao je da se svaki pokret zaustavi.
- Raziite se! - rekao je mirno. Zapljusnule su ga otre kletve i prijetnje,
ali nitko se nije pomaknuo s mjesta. Uskoro je opet nastala tiina.
- Dugo je poznajemo - govorio je Long -znamo da ete se, koliko ve sutra, sramotiti zbog ovog
pokuaja, zbog elje da jednu djevojku osudite na smrt.
- to to lupa Longu? - povikao je netko.
- Hoemo kazniti tog bandita.
- To si ti, McLuskv? - upita Long. Nitko nije odgovorio.
No, Longu odgovor nije ni trebao. Prepoznao je njegov glas.
- S tobom u poslije posebno razgovarati
- ree erif, a onda se opet obrati gomili. -Gospoica Turner nalazi se u rukama otmiara. Najvie joj
moemo pomoi ako se ponaamo onako kako otmiari trae. Za sad neka bude tako.
Nakon tih rijei nitko se nije pomaknuo, niti protuslovio erifu. - Uostalom, lin ne bi bio mogu ni da
je Coxova krivnja dokazana, a daje gospoica na sigurnom - rekao je vrsto. - Ja vam to ne bih do-
pustio. Ljudi se ravnaju prema razumu, a zvijeri po nagonu. Ako ste ljudi, ponaajte se tako.
- To nisu prazne rijei? - zauo se glas iz gomile.
Na blijedu svjetlost svjetiljki izaao je stari Tod Turner. U rukama je drao puku.
- Ne elim vie uti da se netko protivi erifu - rekao je starac.
Nekoliko najprisebnijih graana nestalo je u mraku. Ljudi su se razili, a meu prvim i McLusky.
- Hvala vam, erife - ree starac.
- Obavljao sam svoju dunost - ree mirno erif. McLusky se ne bi zabrinuo za pravdu. Njemu je
svejedno to e biti sa Coxom. No, na ovom se nee zavriti. im se situacija smiri, saznat u od tog
bijednog pijanca tko mu je dao novac da zaluuje ljude.
- Najgore je prolo - uzdahnuo je raner.
- A Storm?
- Storm? Da, veerao je i odjurio na ran. Puno radi. im zavri poslove vratit e se.
- No, i mi smo zasluili odmor - rekao je Long.
Turner promrmlja neto o umoru i otie niz ulicu.
XXX
Je li sve u redu? - upita Brace, ne putajui puku iz rake.
- Za sad je - smiri ga Long. - Nije mi jasno tko je i s kakvom namjerom pobunio graane.
. Brace zatvori vrata koja su odvajala elije od ureda.
Long je kroz prozor gledao ulicu. Zamiljeno je promatrao nijeme sjenke koje su
15
nestajala za uglova. Grad je ponovo utonio u tiinu.
- Ako je Cox doista jedan od otmiara -mislio je naglas Long - najbolji nain da ga njegov sauesnik
oslobodi je utnja i mirno ekanje.
Bruce je utio. Nije njemu puno toga nije bilo jasno.
- Moda je netko namjerno elio Coxa prikazati kao bandita, da na njega baci krivnju - nastavio je
govoriti Long.
- A odakle, onda, ona poruka napisana Evinom rukom? - upita Bruce.
- Ne znam - razoarano uzdahne erif.
- Moda bi bilo najbolje da pronaemo McLuskva - sjetio se pomonik. - Njega je netko platio. Moda
bi nam on mogao razjasniti neke stvari.
Long je ve razmiljao o toj mogunosti.
- Razgovarat emo s njim, sigurno - rekao je erif. - No, za to imamo vremena i nije potrebno uriti.
- Kako hoe. . i ,.. , ,,
- Umoran sam. Idem spavati. j],.,..,: .,,
- Nisi veerao? '..:
- Ne, izgubio sam apetiti. a \ Long izae u tihu no. w. :,;;,,... Ostavi sam u uredu, Bruce
se protegip U
stolici. Pred njim je bila duga no.
XXX
Ostala su jo samo trojica napadaa. No, ostao bez municije. Posljednjim metkom je pogodio Indijanca
koji je skoio na koija-evo sjedalo i pokuavao zaustaviti konje.
Dok je gledao kako tijelo pogoenog Indijanca pada u prainu, stigao je novi napada.
ovjek je skoio sa svog konja.
Bruce se okrenuo, sjedei na krovu koije. Odmah je povukao obara, ali udaraca je udarila po praznoj
ahuri.
Napadaevo lice nije vidio.
Bruce je zamahnuo revovlerom i sa cijevi _
udario napadaa po prstima. Nita nije postigao. ovjek se smijao, jo vie se podiui na krov koije.
Bruce gaje udario u glavu. Uzalud. Napada je bio neosjetljiv za njegove udarce. Strah je ispunio
Bruceovo nemono tijelo.
uo je isprekidano disanje. Revolver mu je ispao, a napada se polako penjao prema njemu.
Ve je i nogu zabacio na krov, spreman sljedeim zamahom potpuno skoiti na krov koije, potpuno
prii paraliziranom Bruceu.
No, tada je kota naletio na kamen i itava koija je poskoila. Njega su dohvatile neije snane ruke i
povukle ga na tlo, u prainu. Udarac je bio vrlo bolan.
Bruce je osjetio gorak ukus u ustima. Miris duhana i loeg alkohola nije bio ugodan. Otvorio je oi.
Svuda oko njega bio je mrak.
Napad na koiju bio je samo ruan san.
Pomonik erifa s olakanjem uzdahne. Jo uvijek je osjeao strah.
Zvuk koji je uo, ispoetka je zanemario. Ve u sljedeem trenutku osjetio je kako mu strah kola
cijelim tijelom. Jasno je uo tupi udarac o drvo, neto kao zatvaranje vrata. Zvuk je dopirao iz
zatvorskog dijela zgrade.
Bruce je odmah izvukao revolver. Ugasio je svjetiljku i ostao stajati na mjestu, ne bi li uo jo kakav
sumnjiv zvuk ili pokret.
Polako je priao vratima i otvorio ih. Hodnik koji je bio potpuno prazan.
Bruce se nije mogao odluiti da li da riskira i proe hodnikom, ili da se vrati u ured.
- Cox! - pozvao je zatvorenika. Odgovorila je tiina.
- Cox, javie. Opet tiina.
Strah je kulminirao u Bruceu. Nije znao to da radi.
Pomonik erifa se okrene, kako bi iz ureda donio svjetiljku.
Udarac u potiljak odmah gaje bacio u ne-
svjest. Bruceovo tijelo tupo se sruilo preko praga. Revolver mu je ispao iz ruke.
Nad onesvijeenim uvarom zakona pojavila se sjena napadaa. ovjek je neko vrijeme stajao mirno,
da se uvjeri je li Bruce bezopasan.
- Cox - rekao je tajanstveni napada.
- Tko si ti? - pitao je Cox iz tame.
Glas mu je bio slab, zaplaen. Nije znao to se dogaa.
Njegov osloboditelj prepoznao je taj strah u njegovom glasu.
- Uplaio si se, Cox?
- Tko si ti?
- Prii blie - pozvao gaje. - Hajde ovjee, nemamo itavu vjenost.
Coxovi koraci nisu bili ni brzi ni sigurni. Priao je reetkama i zagledao se u ovjeka.
- erif Long? - skoro je vrisnuo. - Ali... -pokuao je jo neto promucati.
- Hajdemo, prijatelju, imamo jo puno posla - pozvao ga je.
- Ali... zato to radi, Longu? - mucao je Cox.
- Hajde, bit e vremena za priu. Krenuli su. Cox je shvatio da prava igra
tek poinje.
Cox nije znao gdje ga erif vodi. Hodali su kroz sporedne uliice ne krijui se previe. Zali su u neku
sporednu ulicu koja je samo s jedne strane imala podignute zgrade, dok se nasuprot njima prostirao ve-
liki prazan koral.
Cox je primijetio da su pri samom i/la/u iz grada. Potpuno se prepustio sudbini, ali je ipak pokuavao
upamtiti kojim puteni idu.
- Stani, stigli smo - rekao je Long. Long rukom pokae Coxu da stane uz vrata kolibe. Pokucao je na
njih.
Nitko se nije javio.
Long ponovno pokuca na prozor.Kljue se okrenuo u vratima.
- Ulazi - rekao je erif Coxu. Svjetiljka na stoluje gorjela slabim svjet-
lom. Dekama pokriveni prozori nisu doputali da se svjetlost vidi i/.vima. Kraj vrata je stajao sjedokosi
starat".
- Ulazite - pozvao ih je starac. Long je pokazao Coxu da sjedne.
- Vei ga, Duke - ree erif starcu. Starac je neto mumljao.
-Daj mi jednu cigaretu - zatraio je starac i sjeo za sol. erif mu je dao duhan.
- Neka sve bude kako smo se dogovorili -napomene Long starcu.
- Bit e u redu. Moe biti miran. Nitko nee saznati daje ovdje. - A, smije li Bruce znati za ovog
momka'? - upita starac.
- Nitko osim nas dvojice ne smije znati za njega. Je li ti jasno?
- U redu, samo sam mislio...
- Nemoj mi objanjavati io si mislio -presijee ga erif. - Znam da iv li bili leko utjeti, ali... potrudi
se.
Starac uvrijeeno sagne glavu.
- Idem... - promrmljao je I .one
- Hej, a ja? - usudio se piluli ('ox.
- to, ti?
- Zato sam ja ovdje'? Objasni ini,..
- Ovdje si zato stoje ovdje sigurniji' i zn tebe, i za mene. Shvaa'?
- Ali, ja nemam nila s tom oiinieoin. To je ista glupost. U lome nisam siulji'lnvao.
- Onda ti ne preostaje nisla iuj'o nego ekati. Vjeruj mi ne bih volio bili u tvojoj koi kad Turner
isplati ucjenu Tail ce poeli lov na tvoju glavu.
- Utjeno - ree Cox, Ali, ne moete me kazniti bez zakona.
- Dokaz je lo io su otmiari kao uvjet postavili i tvoju slobodu.
Cox je utio. Nije vjerovao dae ovo njemu dogaa.
- Kako da dokaem da nisam kriv? - upita nakon krae utnje.
- Da, kako?
17
XXX
Turner je s prozora gledao grad.
Ono zlokobno sutra postalo je stvarnost. Sutra u pono morat e imati sto tisua dolara. Otmiari e mu
javiti gdje ih treba donijeti.
Tijekom protekla dva dana uspio je skupiti samo jednu petinu zatraene svote, a postojala je minimalna
ansa da se domogne preostalog novca.
Turnerove misli prekinulo je kucanje na vratima.
- Tko je? - upitao je glasno.
- Ja sam, Storm.
Turner je odahnuo. Otvorio je vrata i pustio mladog predradnika u sobu.
- Jeste li dorukovali?
- Ne, nisam gladan.
- Gospodine Turner, pourio sam vas obavijestiti da se dogodilo neto neugodno.
Starac ga je pogledao sa strahom uima.
- Razbojnik Cox je pobjegao iz zatvora.
- Kad je pobjegao? - upitao je Turner, i sjeo za stol.
- Jutros su pronali Brucea sa kvrgom na glavi. - elija je bila prazna.
- Zar nitko nita nije primijetio? - upita raner nakon krae utnje.
- Ne znam.
- Gdje je Long?
- On ve dorukuje.
- Dorukuje?
- Da, kae da nema smisla juriti po preriji, traei otmiare. Kazao je da ete to vi sigurno dijeliti
njegovo miljenje.
Turner se zagledao u stol.
- U redu je, Storm - rekao je Turner. -Zaista nema smisla juriti po preriji. On e biti kanjen kad za to
doe vrijeme.
- Kako vi elite, gazda...
- Sad emo poi do Sellersa. Najvanije jr nabavili novac.
' '" :l ' xxx
Sellersa nije bilo teko pronai.
Stari bankar upravo je zavravao s doi u< kom na trijemu svoje ogromne kue. Uni karu kao da nije
smetala vruina.
Vidjevi ranera i Storma ponudio ih jl dorukom. Oni su odbili, i predloili mu ii| odmah krenu s
planom za novac.
- Polako prijatelju. - Mislim da sam doSj do naina kako emo nabaviti novac.
- Govori, ovjee! - ree uzbueno rance
- Naravno, moda se tebi ova moguno! nee svidjeti.
- Govori - rekao ne raner nestrpljivo.
- Uz tvoj novac ja u ti priloiti i svojih trideset tisua dolara - govorio je bankar. To e biti ukupno
polovina traene svote. Bit e ti potrebno samo da potpie hipoteku na ran, pa e od Hirstove banke,
preko mene, dobiti preostalu svotu.
- Ali, meni je ovo hitno - ree starac.
- E, za taj nedostatak vremena ja u se pobrinuti - nasmijeio se Sellers. - Tijekom ovog tjedna stomirat
u sve raune. To e ti dati jo tih nekoliko potrebnih dana.
- to da ti kaem: nego hvala! - rekao je raner i pruio prijatelju ruku.
Sellers se samo smijao.
- Ostaje mi samo da se nadam kako nita nee nauditi Evi. - govorio je raner. - Platit e mi za to
zlikovci.
- Storm, ti odmah poi na moj ran. - Uzet e potrebne dokumente i donijeti ih ovdje, da sredimo
formalnosti oko hipoteke.
- Je li potrebno da dovedem i nekoliko momaka, da budu ovdje, za svaki sluaj?
Raner je kratko razmiljao, a onda je ipak odmahnuo rukom.
- Ne, mislim da nije potrebno - rekao je. -Ipak, neka budu spremni za akciju. Njih pet-est neka u
svakom trenutku budu na rancu.
- Razumijem.
I
Turner pogleda Sellersa, pa kako ovaj nita nije prigovarao i on samo slegne ramenima.
- Ipak bih volio da to prije zavrimo. Ti pokuaj to bre moe, pa kad stigne.
- U redu, odmah idem.
Storm je ustao i ljubazno ih pozdravio. Turner je osjeao kako ga alkohol omamljuje.
- Idem se malo odmoriti - rekao je bankaru. - Kasnije u posjetiti erifa i s njim razgovarati. Ali,
prijatelju, ovim si me zaduio dokraja ivota.
Sellers se samo osmjehne.
- Nije to nita - rekao je skromno. - Uostalom, to mi znai ako banka tjedan dana ne radi. Zna postao
sam lijen u posljednje vrijeme.
Turner podigne aicu s viskijem i nazdravi u ast prijteljeve lijenosti.
XXX
Kad je od Turnera saznao za uspjeno prikupljen novac, Long se obradovao gotovo isto kao i on.
Nabavkom potrebne otkupnine rijeena je jedna velika briga.
- Eto, bar sa te strane neemo imati problema - odahnuo je erif iskreno.
On i raner sjedili su u praznom salunu i osvjeavali se hladnom pivom.
- Odmah sam poslao Storma po dokumente potrebne da se obavi hipoteka na ran - govorio je starac
erifu. - Sve to sam stvarao cijelog ivota, sve sad pada pod upitnik. No, samo da se Evi nita runo ne
dogodi. Naravno, do kraja svijeta jurit u te zlikovce i oduzeti im to je moje.
Long je bez rijei sluao starca.
Dok se stvar odvija kako treba, erif e biti samo promatra. Long je kroz prozor vidio kako dolazi
Bruce.
- Jo jedno hladno pivo - povikao je Bruce s vrata, nesigurnim korakom prie stolu.
- Ova bol nikako da proe - poalio se erifu, i pritom se primio za glavu.
Long mu pokae glavom da sjedne na praznu stolicu. S nekoliko rijei, erif mu je objasnio to je
raner napravio. I Bruce omah osjeti veliko olakanje.
- To je dobro - rekao je s osmjehom. Kasnije, kad gospoica bude slobodna, gonit emo te zlikovce do
kraja svijeta.
- To sam i ja upravo rekao erifu - ree raner.
- Doznao sam neto, to moe biti vano -ree erifov pomonik.
I raner i erif iznenaeno ga pogledae.
- to je? - upita erif.
- Vjerujem da se otmiari nalaze izvan grada - tiho je rekao Bruce. - Saznao sam da je Mek Gregor
vien jutros kako se vraa u grad. Konj mu je bio premoren, a doao je s istoka.
- Taj Mek Gregor, dali on surauje s otmiarima? - upita raner.
- Vjerujem daje tako - odgovorio je Bruce. - On je obina protuha. Sitni lopov, varalica.
- Moda je ovjek samo proetao konja po noi - primijetio je raner.
- On nema novaca ni za hranu, a kamoli da iznajmljuje konje. A, osim toga, none etnje fvie voli
provoditi unutar grada, po trgovinama i drugim mjestima gdje ima neto za ukrasti. - Volio bih znati je
li on bio taj koji je pomogao Coxu da se izvue iz zatvora. Svojim rukama bih ga zadavio.
Long se na rijei samo osmjehne.
- Ako se otmiari nalazae izvan grada ne znam gdje bi to mogli biti - rekao je Turner.
- Najmiliji bi bili negdje u blizini grada ili u blizini ranca - rekao je Long.
- Ranca? Zato tamo?
- Zato to znaju da e potraga prvo traiti po otvorenoj preriji i gradu.
- Vrlo pametno - procijedio je raner. -
18
19
No, ne znam to bi znailo ak i da otkrijemo njihovo sklonite. Ne moemo nita, sve dok je Eva u
njihovim rukama. Long odmahne glavom.
- Ne moramo ih uhapsiti - rekao je Tur-neru. - Dovoljno je da ih zbunimo i damo im posla. Kad bismo
im uspjeli neprirnjee-ni prii sve bi bilo lako. No, ak i ako to ne postignemo, nita ne moemo
izgubiti.
- Ne znam... - nazadovoljno ree starac.
- Evo kako emo - ree odjednom starac. Poi u na ran. Onda e Storm skupiti nekoliko najboljih
ljudi. Njima u narediti da pretrae svaki skroviti kutak oko ranca, a kasnije i u okolini grada. Naredit
u da izbjegavaju borbu. No, ini mi se da ipak previe rizikujemo. Otmiari bi mogli ozlijediti Evu.
Long vie nita nije htio savjetovati starcu.
Kad je Turner ustao i otiao do stola, elei se prije jahanja na rancu malo odmoriti, Long pogleda svog
pomonika i osmijehne se.
- Kako glava? - upitao je.
- Pusti, boli i ne prestaje boljeti - alio se Bruce.
- Da si bio oprezan ne bi se to ni dogodilo.
- Hej! Oni su me mogli i ubiti! - vrisnuo je Bruce. - Tko zna koliko ih je bilo!
- Moda nije bilo nikoga - rugao se Long svom pomoniku.
Hej, ja znam to govorim!
O.K. Nije vano. Ionako u ubudue sam pn/ili opasnije zvijeri.
Hnii'c* viSc nije htio sluati. Ljutito je do-livitlio CuAu i iskapio pivo do dna.
XXX
1*1 vn veernju svjeina Turnera je uhvatili) nit pulti piPiiin rundi, lako nije urio, nije Mili
/iiKtHJklvm dii bi preahniio, bez obzira u miiim i liiiluvr kn|i su inu sjekli cijelo
No je odluio provesti na rancu, a ujutro s dokumentima, opet se vratiti u grad, da tamo prieka
obavijest od otmiara gdje e se izvriti razmjena.
Kada je ujahao u dvorite velikog imanja, nitko ga nije doekao. No je potpuno prekrila preriju. U
velikoj zgradi nije bilo svjetla, ali se svjetlost vidjela u zgradi za stanovanje posluge.
Turner je potjerao konja ispred glavne zgrade. Raner je sjahao i priao pojilu. Znoj mu je natopio
odjeu.
Rukama je zgrabio vodu iz pojila i njome se pljusnuo po licu. Ugodna hladnoa vode osvjeila gaje
poput svjeeg povjetarca koji se podigao nad prerijom.
- Vi ste, gospodaru? - uo se glas iz tame. Okrenuo se i vidio svog starog slugu. Promrmljao je neto
nerazumljivo.
- Gdje je Storm? - upitao je raner.
- Storm? - zbunio se starac. - On je otiao jo prije veere.
- Otiao?
- Da, ve je trebao stii u grad.
- U redu je - promrmljao je Turner, ali nije bio siguran daje sve u redu.
Daje Storm krenuo prije veere seli bi se negdje na putu. Moda je predradnik krenuo jo ranije, pa je u
grad mogao stii prije nego li je Turner krenuo iza njega.
Stari raner samo odmahne rukom.
Sporim koracima uao je u glavnu zgradu. Vrata su bila zakljuana.
Turner je primijetio svjetlost kako izbija kroz odkrinuta vrata kuhinje. Priao je vratima i otvorio ih.
Dvije ene dovravale su pranje posua.
Raner ih pozdravi.
- Ima li to novo? - upitao je.
- Nema gospodine Turner - rekla je starija ena. - Ima li vijesti o gospoici Evi?
- Saznat emo sutra - promrmlja starac. -Probudile me u zoru. Ujutro rano napravite
mi doruak, a onda odmah moram krenuti u grad.
ene su ga pozdravile i ona se poeo penjati stubama.
No, umjesto da ode na spavanje, zaustavio se pred vratima radne sobe. Vrata su bila zakljuana, a klju
se nalazio u Storma.
Sjetivi se predradnika, Turner opet pomisli na to da je nemogue da su se tek tako mimoili.
uo je kako je neto prigueno kvrcnu-lo u Evinoj sobi. Umor je istog trenutka nestao.
Otmiari, pomislio je i izvukao revolver.
Nije razmiljao o tome to bi otmiari traili u sobi. Priao je vratima koja su bila odkrinuta.
Turner nije urio. Dah mu je ponestajao u grudima. Strah da e pogrijeiti, paralizirao mu je pokrete.
Tada je opet uo nekakav um.
Nespretni noni posjetilac poluglasno je opsovao. No, i te dvije-tri rijei bile su dovoljne da Turner
prepozna glas.
U Evinoj sobi bio je Jack Storm. Nije odmah primijetio starca, ve je nastavio prekopavati po
djevojinom nakitu.
Turner se nije mogao odmah snai.
Nije je promatrao mladia kako iz kutije pohlepnim rukama grabi skupocjeni nakit i stavlja ga u svoje
depove.
- Pljaka, ha? - rekao je Turner i s pripremljenim revolverom zakoraio u sobu.
Iako mu glas nije bio jak, odjeknuo je poput eksplozije.
Uhvaeni lopov ukopao se na mjestu. Gledao je u starca, s oima punim iznenaenja i straha. Ruke su
mu zastale u pola pokreta.
Blijedo svjetlo svijee bacalo je sjene na zidove. Promatrali su se nepomino.
No, tad se stari raner pomaknuo. Zatvorio
je vrata iza sebe i na umorno lice postavio tuni osmjeh.
- Nita mi nemoj objanjavati - rekao je starac. - Ono to vidim dovoljno je.
- Nemojte uriti, gospodine... - mirno je rekao Storm.
Pustio je nakit iz ruku. Ravnoduno se osmjehnuo starcu, poput djeteta.
- Vjerujem da ete mi dopustiti za objanjenje - rekao je Storm tiho.
- Nema to objanjavati, Storm. Iako nisam razumio kakvu to igru igra, znam da si obian lopov.
- Teke rijei, gospodine Turner - osmjehne se Storm.
- Gdje su dokumenti po koje sam te poslao? - upita raner.
Storm nije odmah odgovorio.
- Dokumenti vie nisu vani, gospodine Turner - tiho je rekao mladi.
- Tebi vie nita nije vano, to znam. Uskoro e biti kanjen za sve zloine.
- Ne budite okrutni, gospodine - oajnikim glasom se predradnik narugao rancem. - Zar ste toliko
okrutni da biste ubili ovjeka zbog obinog pokuaja krae neto malo jeftinog nakita?
- Ubijem li tebe, Storm, ubit u zlog i po kvarenog ovjeka!
Storm mu se nasmije u lice.
- Zar ni u jednom trenutku niste ni poni i slili kako bih i ja mogao biti upleten u oi miu vae keri? -
upitao je mladi. - Vjerov ali ste da u se zauvijek zadovoljiti s vaSom plaom? Kriva procjena,
gospodine Tuin er.
- Ne zanima me to govori...
- Ipak e vas zanimati ako vam kn/rni kako e se Evi dogoditi puno neugodnih stvari ako se meni
neto runo dogodi
Ta prijetnja je djelovala na rancem, 11 lit* nutku je problijedio. Usne su mu /adi lillilc
- Blefira, Storm - procijedio je silinu',
21
Storm se samo nasmijao. Strah je rasto u Turnerovom tijelu.
- Na vaem mjestu ne bih revolverom provjeravao je li u pitanju blef - rekao je pred-radnik. - Ne
vjerujem da ete toliko riskirati.
Ni Turner nije vjerovao u to. Postajao je nesigurniji. Krupne kapi znoja pojavile su mu se na elu i
obrazima.
- Nisam ni slutio koliko si pokvaren - priznao je starac. - Vjerujem da bih najbolje uinio ako ispucam
na tebe svih est metaka.
- No, tad bi vaa prekrasna kerka bila ugroena.
Stareve oi bljesnule su divljim sjajem. Potaknuk oajem i predradnikovim podrugivanjem osjetio je
davno zaboravljenu elju za odlunom borbom.
Storm je primijetio tu promjenu.
- U redu je, gospodine... - ree mladi, ali je u pola rijei zastao.
Brzo se bacio u lijevu stranu. U letu je reagirao to je bre mogao.
S desnog boka planuo je bljesak, jo prije nego li je pao na pod.
Turner nije stigao reagirati. Osjetio je strahoviti udarac u grudi. Ipak, ostao je na nogama. I ono malo
snage, koju je imao, napustilo je njegovo tijelo.
Nesposoban da bilo to napravi, osjetio je kako mu revolver pada iz ruku.
Drugi metak pogodio ga je u vrat i on je pao na pod, a da udarac nije ni osjetio, bio je mrtav.
Storm nije oklijevao.
Brzo je pokupio ostatak nakita i spremio ga u ve prepune depove.
Ugasio je svijeu i krenuo iz ue prije nego li ovdje dou svi kauboji koji se nalaze na
rancu.
Nije razmiljao o lome to e se kasnije dogoditi. Depovi su mu bili puni nakita i osjeao se poput
bogatog ovjeka.
XXX
Larry Cox je ispod ruba eira promatrao kako stari Peterson zavrava s veerom.
Tijekom itavog dana, stari Peterson promatrao je na svog zatvorenika, ne dopustivi ni najmanju
priliku da Cox neto pokua.
Nekoliko puta pokuavali su razgovarati, ali Cox nije uspio nikakvim trikom prevariti starca.
Kad je zavrio s veerom, Peterson je ustao od stola i s pojila donio pun vr vode. Popio je tek nekoliko
gutljaja, pomijeanih s kletvama upuenih Longu, koji mu je povjerio uhienika i tako mu oduzeo
mogunost obilaska saluna.
Cox nije znao to ga eka u ovom ludom gradu. Ulazio je iz neprilike u nepriliku, a da nije bio ni kriv
ni duan.
Znao je da nema mogunosti uvjeravati ih u svoju nevinost, to se tie otmice. Njega dogaaji u ovom
gradu ne zanimaju. Jedino se elio to prije izgubiti iz njega.
Peterson ugasi svjetiljku i skine zastor s prozora.
- Bravo stari, ovo si trebao uiniti ranije ree Cox. - Mogli smo se uguiti.
- Tebi je svejedno - nasmije se starac. -Ionako e osjetiti ue.
Cox je ponovno vidio Petersonovu siluetu uz prozor. Starac je neko vrijeme promatrao nebo nad
prerijom, a onda se vrati i sjedne.
Cox je znao da ove noi mora pokuati pobjei, dok nije kasno. No, oklijevao je jer nije znao hoe li
naii erif Long.
Osim toga, Peterson nije bio naivan. Ni u jednom trenutku nije odvezivao Coxu ruke.
Cox je uzalud pokuavao pomicati zglobove, samo ih je uspio ozlijediti.
- To je puno, zar ne? - upita ga starac.
- to je puno?
- Novaca, kaem. Govori se da ste za Evu
22
traili sto tisua dolara. To je bogatstvo. Mislim da ste pretjerali, ona ne vrijedi niti pola.
- Tebi ne vrijedi, ali Turner e platiti - nasmije se Cox.
- Ni tvoja glava vie ne vrijedi koliko jedan prebijeni dolar, zna li to?
- Ne vrijedi?
- Ne! Turner e te juriti po cijelom svijetu. Kad te uhvati, pitat e te stoje s novcem i kako si se usudio
taknuti njegovu ker.
- Nemoj me vie plaiti, stari - podrugljivo e Cox.
- U redu. Ti se samo igraj. Tad je netko pokucao na vrata.
- Tko je? - upitao je starac.
- Long.
- Long?
- Da, otvori mi ve jednom, prije nego probudim pola grada.
- to hoe? - upitao je Peterson, ne obraajui panju na nervozu u erifovom glasu.
- Hej, ti si poludio starce - ljutito e erif. Peterson se samo nasmije, i spremi revolver u dep. Krenuo
je otvoriti vrata erifu.
erif ga je prvo dobro izvrijeao, i tek onda ue.
- Je li sve u redu - upitao je Long, nakon to je Peterson zatvorio vrata.
- Skoro da jest. Dosadilo mi je itav dan gledati ovog banditi. Mogao bi me udariti i pobjei, kao to je
to uradio sa sirotim Bru-ceom.
Obojica su se nasmijali.
- Nisi mu-rekao tko ga je udario? - upita starac.
- Naravno da nisam. Pucao bi u mene. itav dan jaue, drei se za udareni potiljak. No, to pria
Cox?
- Nismo puno priali - rekao je. - On je utljiv, a meni je grlo suho.
- Turner je nabavio novac - rekao je Long. - Sve opet ide kako valja.
- To znai da bi ti mogao pripaziti n.i ( 'oku dok ja skoknem u salun na jedno pivo - veselo e starac.
- Da, pa da cijeli grad sazna s koliko je vorova vezan Cox!
- To znai da sam ja glupi, brbljavi izdajnik? - uvrijedi se Peterson.
- To znai upravo to! - nasmije se Long. -Nego, odoh ja, a ti dobro pazi da te Cox ne prevari. Nikome
ne otvaraj i nikud ne odlazi!
- im ode, pustit u ga! Long se nasmije.
Jo su malo popriali o nekim obinim stvarima. erif je napomenuo kako e spavati u uredu. Brucea je
pustio na odmor.
Kad je erif otiao, Peterson je opet skinuo deku s prozora. Obini zvui nonog ivota bili su
pomijeani s njegovim psovkama.
- Hajde, izvri obeanje - rekao je Cox.
- Kakvo obeanje? - upita starac zaueno.
- Pa da e me pustiti im on ode.
- Eto, lagao sam te - nasmije se. Krenuo je izmeu stola i stolice na kojoj
je Cox sjedio vezanih ruku za lea.
Brzo, znajui da nema to izgubiti, Cox je podigao nogu i cimom udario starca u potkoljenicu.
Peterson je samo vrisnuo a bol inu je paralizirala cijelo tijelo. Nije stigao ni primijetiti kako se Coxova
noga opet podigla i udarila ga ponovno.
Stareve noge su popustile pod udarcima. Prije nego li se snaao, leao je na leima. Cox nije elio
propustiti priliku.
Skoio je sa stolice, ali je ipak morao zastati.
No, bio je dovoljno brz da primjeri kako Peterson dolazi svijesti, nakon prvog oka. Starac je ve
krenuo rukom prema revolveru, kada ga u aku pogodi novi stranev udarac nogom.
23
- Oprosti, stari - promrmljao je Cox i udario ga izmom u sljepoonicu.
Starac je prigueno jauknuo. Tijelo mu se napelo a onda se potpuno opustilo. Cox nije gubio vrijeme.
Kratko se osvrnuo. Vidio je na stolu Petersonov veliki kuhinjski no, koji on nije pospremio nakon
stoje veerao.
Osjeajui napor pri svakom pokretu, Larry Cox je leima pridao stolu i oteenim prstima jedva
dohvatio no.
Jednim trzajem zabio je no vrsto u stol. Oslonio se o rub stola i poeo oprezno rezati konop kojim je
bio vezan. Konop uskoro poeo poputati. Cox je osjeao kako mu znoj obliva lice.
Postojala je opasnost da Peterson doe svijesti. Mogao je, isto tako, netko uti stareve jauke, pa doi
vidjeti o emu se radi.
Uskoro je radostan osmijeh zaigrao na Coxovim usnama. Mirnim pokretima skinuo je prerezane
konope. Kleknuo je i onesvijetenom rancem uzeo opasa sa revolverom. Nije mu padalo na pamet da
se dokopa vlastitog revolvera i konja. Jedino vano bilo mu je da to prije makne iz ovog grada.
XXX
erif Long spavao je na tvrdoj lealjci u uredu. uo je kako se neko penje uz trijem ispred ureda.
Prepoznao je da to nisu Bru-ceovi koraci i odmah se prestraio. Brzo je uzeo revolver sa stolca pored
kreveta.
Snenim oima gledao je kako se vrata otvaraju i ugledao je runo lice starog lijenine Dukea Petersona.
- Zar ne zna kucati? - viknuo je erif. Spustio je revolver i opet se legnuo. Onda
je poskoio jo vie nego prvi puta.
- to trai ovdje? - viknuo je na starca. Peterson je uao u ured i nijemo sjeo na
rub stola i nervozno lomio prste. Izgledao je alosno i prebijeno.
~24
Long je odmah znao to se dogodilo. Na Petersonu nije primjetio nikakve vidljive tragove rana.
- Cox ti je pobjegao, je li? - upitao je tihim glasom.
Starac je utio.
Jesse Long uzdahne.
Izvukao se iz neudobne lealjke i sjeo. Navukao je izme i ostao sjediti, neodluan da li da ustane. No,
nije htio uriti. Polako se pridigao i umio se. Kroz prozor je u ured ulazilo lijepo ljetno jutro. Dolazio je
novi dan i nove sparine.
- Eh, kad mi ovako zapone dan... - uzdahne erif.
Postavio je na stol dvije aice i iz stola izvadio polupraznu bocu viskija. Natoio je ae a bocu
ponovo sakrio.
- Jesi li dobro? - upitao je starca.
- Ne... nisam - rekao je Peterson ne podiui glavu.
- Da li te sam sredio, ili mu je netko pomogao? - upita erif. ,:
- Iznenadio me...
- Kada? , .
- Odmah nakon to si ti otiao...
- U redu je - pokuao se osmjehnuti Long. - Vidjet emo to se moe napraviti. Hajde popij malo
viskija.
Starac ga zahvalno pogleda i otpije malo viskija.
- Ovo neka ostane meu nama - rekao je Long. - Svi e misliti da je Cox pobjegao Bruceu. Pa, neka
vjeruju u to. Ve sutra e se zavriti ova igra, pa emo vidjeti kakva je bila Coxova uloga u svemu
ovome.
- On e do tada pobjei...
- Ako nije umijean, pobjei e. U tom sluaju neka mu je sretan put. Ali ako je sudjelovao u otmici
nee se tako lako odrei novca koji su traili od Turnera.
- Ipak, nisam smio dozvoliti...
- Kasno je za kajanje. Moda sam ja up-
ravo najvie pogrijeio. Moda sam ga trebao ostaviti u zatvoru.
- Da, nije vano - tuno je uzdahnuo Peterson i primio se za glavu. - Dobro udara. Ni sam ne znam
koliko puta me lupio nogom. Eh, volio bih ga opet sresti!
Long se nasmijao.
- Pusti Coxa - rekao je. - Budi sretan ako ga vie nikada ne vidi. Nego, hajdemo do-rukovati. Ti,
naravno, nisi zasluio, ali ipak u te poastiti.
U salunu im se pridruio Bruce, pa su prestali govoriti o Coxu. Peterson je na brzinu pojeo i prihvatio
se piva, da nadoknadi juer izgubljeno vrijeme koje je proveo uvajui Coxa.
Kada su Long i Bruce zavrili sa dorukom izali su na trijem ispred saluna.
- Petersone, kako to da si trijezan ovako rano? - alio se Bruce.
- Nisam mogao piti sluajui te kako jaue - odgovorio je starac, namignuvi Longu.
Jo su se malo naalili, odmarajui se uz pivo. Tada se topot konja prolomi gradom. Trojica prijatelja su
s nevjericom pogledali preko ograde da vide tko to tako uri. U glavnu ulicu je ujahao jaha, sav
posivio od praine. Konj mu je bio prekriven debelim slojem praine.
ovjek je krenuo prema erifovom uredu, ali je primjetio da se uvari zakona nalaze ispred saluna, pa
je potjerao konja prema njima.
Vie nije urio.
Prstima je dotaknuo eir u znak pozdrava ljudima koji su ga promatrali.
- Zdravo, Ferneru! - pozdravio gaje Long. - to ima novo?
- Turner je ubijen - rekao je ravnoduno.
- to to govori, Ferneru? - upitao je Long tiho.
- Netko je ubio Turnera - ponovio je Jed
Ferner. - Stonu me poslao tla viin nlnivi jestim. Kae da ubojica nije osi a vio mluikve tragove.
Nakon ovih rijei, ljudi su dugo smjeli, pokuavajui shvatiti kome bi odgovaralo ubojstvo starog
ranera.
- Ovo zaista nisam oekivao - priznao je Long. - Ovo sigurno nije djelo otmiara. Oni nemaju razloga
da ga ubiju.
- Bilo kako bilo, Turner je mrtav a njegova ker u sve veoj opasnosti - rekao je Bruce.
- Kako to misli? - nije razumio Peterson.
- Kako? Pa, zar ti oekuje da e otmiari tek tako dignuti ruke od svega. Turner je mrtav i, gotovo!
Pustit e Evu, slegnuvi ramenima zbog nedostatka sree, ha?!
- Bruce je u pravu - potvrdio je Long. Otmiari, ako se sami nisu odluili smaknuti starca, poduzet e
sve kako bi ipak uzeli dio novca.
- Ferneru, ti si vidio Turnerov le? - upitao je Bruce kauboja.
-Da!
- Nije li u pitanju nekakav nmerov trik?
- Ne razumijem... ? - zbunio se Ferner.
- Moda je Turneru palo na pamet da objavi svoju smrt kako bi prevario otmiare -ree Bruce, ali ni
sam nije vjerovao u takvu mogunost.
- Ne... nije... - mucao je k.iuboj. - Vidio sam dvije rane. Obje su hile smrtonosne. Starije ubijen u
Evinoj sobi.
- To ne mora znaili da su otmiari ubojice - rekao je erif.
- Storrn vjeruje da su upravo oni ubili starog.
- Vidjet emo - promrmljao je erif. -Svakako, ovo je veliko iznenaenje. Uope ne mogu pretpostaviti
tko bi mogato to biti.
No, im je izgovorio te rijei, Long je pogledao u Petersona, kao da mu pokuava rei da ipak moda i
sumnja na nekoga.
25
Ferner je popio pivo i odmah krenuo natrag na ran. Rekao je da e Storm ostati na rancu, a ako
otmiari poalju kakvu poruku, neka se odmah njemu javi.
Long je utio, ne znajui to raditi. Bio je uvjeren daje Cox upleten u ovo ubojstvo.
- to emo poduzeti? - upitao je Bruce.
- Ne znam. Mislim da moramo konano potraiti te otmiare - odgovorio je svom pomoniku. - Iako
ne mogu razumjeti kakvu korist oni imaju ako ubiju ranera i onemogue ga da im donese novac.
- A McLuskv? - sjetio se Bruce.
- Njega e ti uhititi - rekao je erif. - Ja u krenuti do ranca. Idem vidjeti kako se to dogodilo. Moda
naiem i na neki trag.
- Ja u proetati gradom, moda ujem je li netko neto vidio ili uo u svezi s otmiarima - ponudio se
Pratt. ,
- U redu - odluio je erif i ustao.
XXX
Longu je bilo dovoljno da osedla konja, da bi bio potpuno znojan. Kada je zaao u preriju, jedva se
uspjevao natjerati da ne odustane od puta na ran.
erif je esto jahao putem prema Tur-nerovom rancu.
Obuzet mislima o neugodnoj situaciji koja je svakog trena postajala sve kompliciranija, prepustio je
konju da bira kojom e brzinom hodati.
Na ran je stigao poslijepodne. Ujahao u dvorite i krenuo prema glavnoj zgradi. Kad \c skoio u
prainu dvorita, skoro je pao. (Idkiiko su nastupile vruine, erif je vjeto l/li|ry,iiviio svaku pomisao
na jahanje. Kao kii/.iin /boj; toga, sustigli su ga bolovi u nog-iiiiiii i leima. Poelio je pustiti uzde i
zaronili cJiivu u pojilo.
I vnjicsi Turneiovih kauboja prili su mu liuinot'i. Jedan od njih bio je Ferner.
- Nije ugodno jahati, je li? - osmjehnuo se visoki mladi.
Ferner je uhvatio ruku pumpe za vodu i poeo pumpati, dok je Long pljuskao hladnu vodu u lice.
Drugi kauboj je uhvatio uzde erifova konja i upitao Fernera gdje da ga odvede.
- Koliko ete se zadrati, erife? - upitao je Ferner.
- Ne dugo - promumlja erif.
Ferner je pokazao kauboju da odvede konja u sjenu glavne zgrade.
- Storm vas eka - rekao je Ferner. -Vjerovao je da ete odmah doi.
-Gdje je?
- U glavnoj zgradi.
- A Turnerov le?
- ene su ga pripremile za pokop.
- Nikakvih novih poruka od otmiara? -upitao je erif iako je vjerovao da Ferner nije upuen u stvari
oko otmice.
- Ne vjerujem - rekao je kauboj. - No, Storm to bolje zna. Ako se to dogodilo, on sigurno zna!
Long je esto razgovarao sa Fernerom i uvijek ga je iznova oduevljavala hladno-krvnost i smirenost
kojom Ferner prihvaa injenice.
Veina ljudi njegovih sposobnosti ne bi htjeli biti u sjeni nekakvog kicoa kao to je Jack Storm. No,
Ferner je mirno radio svoj posao, zadovoljan plaom i ivotom.
erif se zahvalio i krenuo prema terasi glavne zgrade.
Tamo je stajala Longu nepoznata ena koja gaje netremice gledala.
Kada ju je pozdravio, ona je neto pro-mrmljala i prola pored njega.
U glavnoj Turnerovoj zgradi vladala je ugodna hladovina. Mnogi od ukrasnih predmeta bili su izneseni
ili pomaknuti s mjesta koje im je odredio stari Turner.
U tiini uo se samo glas neke ene koji je dopirao iz dubine zgrade.
Long je, sa eirom u ruci, uao u salon, gdje je u sanduku leao Turner.
- Ubijen je s dva metka - rekao je starac erifu. - Jedan metak u grudima, a drugi u vrat.
- Tko je pronaao le? - upitao je erif.
- Gospodin Storm.
Long je upitao jednu od ena gdje moe pronai Storma.
- Gore, u radnoj sobi - odgovorila je ena, jedva ga pogledavi.
Prolazei hodnicima, erif se divio lijepo namjetenoj kui. Prostorije na katu nisu dirali pa je sve
izgledalo kao i obino.
- Uite, erife - pozvao je Storm Longa, ne potrudivi se da ga pozdravi. - Nisam mislio da ete tako
brzo doi.
- Da li su se otmiari javili - upitao je erif ne obazirui se na Stormovu neljubaznost.
- Ne, nisam dobio nikakvu poruku.
- Moda ak i ne znaju daje Turner mrtav - rekao je Long.
Storm se nasmijao kratkim, nervoznim osmjehom.
- A to mislite, tko bi ga drugi ubio, ako to nisu bili oni? Nitko drugi to nije uradio, nego Cox ili netko
iz bande.
- Ne znam... Otmiari nemaju razloga da urade neto takvo - rekao je Long. - SaTurn-erom im je otila
i mogunost da dou do novca.
- Nisam siguran u to. Ipak vjerujem da su otmiari poinili to ubojstvo. Moda su doli obavijestiti
starca gdje e se izvriti razmjena. Moglo je doi do svae, ili su na neki drugi nain izazvali gospodina
Turnera.
- On je imao oruje kod sebe?
- Da, naao sam ga s revolverom u ruci. im sam uo pucnjavu dotrao sam u Evinu sobu. Zatekao
sam ga na podu s revolverom u ruci. Sigurno se htio obraniti.
- Ubojica nije ostavio nikakve tragove? upitao je erif.
- Ne, nita sumnjivo nisam naao. Prozoi je bio otvoren. Sigurno je kroz njega uao ubojica. Ja ga
nisam ni pokuao slijediti Htio sam pomoi starcu, ali sam ubrzo vid io da nema nade.
- Ne valja... - uzdahnuo je Long i proao pored Storma.
Zastao je uz prozor i zagledao se u pusto dvorite. itav ran izgledao je drugaiji. Gazda je ubijen, a
nasljednica oteta.
- erife, oekujem da ete mi pomoi u hvatanju Coxa - rekao je Storm, priavi do Longa.
erif kimne glavom.
- Jeste li vi naili na kakav trag otmiarima? - upitao je Storm.
- Nita.
- Bruce nije prepoznao Coxovog saues-nika koji ga je napao?
- Ne, nije.
- Brinem se za gospoicu Turner - promrmljao je tuno predradnik. - Tko zna to e se dogoditi s
njom?
- to ete uiniti ako otmiari ostanu pri naumu da Evinu slobodu naplate?
- to u uraditi? - zaudio se Storm. - A to mogu? Ne znam... Moja godinja plaa nije vea od pet
tisua.
Long nervozno slegne ramenima.
Upravo tu je pucala karika lanca dogaaja koju je zamislio erif Jesse Long.
On nije mogao shvatiti da e netko od tako spretnih otmiara ispasti tako glup da sam sebi oduzme
toliki novac.
Nasuprot Longu, Storm je glumio da je uvjeren daje ubojica Larry Cox.
- to ete vi poduzeti, erife? - upitao je Jack Storm.
- Pokuat u ui otmiarima u trag - rekao je erif. - Vjerujem da im je skrovite negdje u gradu. U
svakom sluaju, ako neto saznam, javit u vam.
27
Stormu se svidjela erifova volja za suradnjom. Ispratio je Longa sve do trijema obeavi da e uiniti
sve da pronae ubojicu.
erif je ve bio na izlazu iz dvorita kada se okrenuo u sedlu i pogledao glavnu zgradu Turnerovog
ranca.
Jedan od prozora bljesnuo mu je ravno u oi.
Long se ukoio u sedlu, ali je brzo povratio prisebnost i nastavio jahati kao da nije nita vidio. No, u
trenutku kada se sluajno okrenuo primjetio je odsjaj sunca u prozoru. Kada je staklo promjenilo kut,
Long je ugledao siluetu mlade ene. Bio je siguran da je to Eva Turner.
Kasnije, dok se udaljavao od ranca, doao je do zakljuka daje ta ena stajala upravo na prozoru Evine
sobe.
Koliko je mogao primjetiti, ena je imala kratku crnu kosu. Long nije sumnjao daje ta djevojka zaista
ker ubijenog ranera. Jo skoro deset minuta mirno je jahao, elei da izgleda kao da nita nije
primjetio.
Kada je ustanovio da ga nitko ne prati, erif je skrenuo na sjever. Nedugo zatim naao je mjesto
pogodno za odmor.
Nekoliko stijena prualo je kakvu takvu sjenu. Pregled okolice nije bio povoljan, no Long nije mogao
birati.
Kada se pobrinuo za konja sjeo je u hladovinu i zapalio cigaretu. Ne bi ga puno iznenadilo kad bi
saznao da su otmiari nali skrovite na rancu. No, djevojka nije bila vezana. Long je vidio kako je
zatvorila prozor, ni ne slutei da je viena.
To je moglo znaiti da i Storm, koji se nalazio u susjednoj sobi, zna za nju. Odluio je obii glavnu
zgradu im se spusti no.
XXX
Sumrak je donio malo osvjeenja. Long nije urio. Priekao je da no potpuno ovlada prerijom. Krenuo
je prije nego je mjesec izaao.
28
Rancu je priao sa sjeverne strane.
Nakon veere ljudi su se povukli na spavanje. Nekoliko svjetiljki je gorjelo, ali se nita nije ulo.
erif je konja ostavio nedaleko velikog praznog korala. Primjetio je da se u malom koralu, iza tale,
nalazi desetak konja. Svjestan da moe grdno pogrijeiti, ipak se odluio da se kriom uvue u kuu.
Vjerovao je da nikako drugaije nee uspjeti razrjeiti tu tajnu kojom je bila obavijena Evina otmica.
Skinuo je mamuze, a zvijezdu je stavio sa unutranje strane prsluka. vre je prite-gao opasa, da ga
zveckanje ne oda.
Prikradanje zgradi nije bilo lagano. Pretravao je od zaklona do zaklona to je bre mogao.
Bez problema je stigao do stranjeg zida glavne zgrade. Koraknuo je prema najbliem kuhinjskom
prozora koji je bio otvoren.
- Stoj! - prolomio se povik u noi. Long je stao kao ukopan. Srce mu je
snano zakucalo. Tijelom se prislonio uz zid. Uzbueno se osvrtao traei ovjeka koji ga je otkrio.
- Stoj! - opet je viknuo netko iz mraka.
- Pucaj, pucaj u njega! - povikao je drugi glas.
Odmah se kroz no prolomilo nekoliko re-volverskih pucnjeva.
No, oni nisu bili namjenjeni erifu.
Ubrzo je shvatio da nije on otkriven i da se uzvici i pucnjevi tiu nekog drugog. Glasovi koje je uo
dolazili su sa trijema ispred glavne zgrade. Ve to znailo je da ne postoji opasnost da su ti ljudi otkiili
njega. Tada je uo neije korake kako mu se pribliavaju-
Nije ekao.
Skoio je kroz prozor. U brzini nije se dobio doekao na noge pa je povrijedio koljeno. Stisnuo se pod
prozorom ne poku-
avajui pronai zaklon u drugoj prostoriji.
Provirio je van.
Upravo tada, iza ugla je istralo jedan ovjek, iju je siluetu odlino razaznao, ali je nije mogao
prepoznati. uo je njegovo ubrzano disanje.
ovjek je zastao nesiguran kuda da nastavi bjeati. Nije imao mnogo izbora. Krenuo je uz stranji zid
zgrade. Long se povukao u zaklon, ali je mogao uti kako ovjek koraa, nesigurno zastajkujui.
- Stani! - opet je netko viknuo. Tajanstveni ovjek je zaista zastao, uhvaen i nemoan da se obrani.
Malo provirivi Long je ugledao i dragog ovjeka koji je polako izlazio iz sjene dimnjaka. U ruci je
imao revolver.
- Storm, to ovo znai? - upitao je uhvaeni ovjek, jedva izgovorivi tih nekoliko rijei uz isprekidano
disanje.
Umjesto odgovora odjeknula su pucnji.
ovjek je jauknuo i zateturao. Pokuao se osloniti o zid, ali u rukama vie nije imao snage.
Dotralo je jo nekoliko ljudi. Brzo su prili ubijenom i ubojici.
erif se opet sagnuo ne elei riskirati da ga netko vidi. Jasno je uo disanje ljudi i njihove priguene
psovke.
- Jeste li povrijeeni, gospodine Storm? -upitao je netko.
- Ne, sbe je O.K. - odgovorio je Storm mirno.
Netko je upalio ibicu.
- Boe, pa to je McLuskv! - razoarano je uzdahnuo jedan od kauboja.
- Mislio sam daje Cox - rekao je drugi, a i ostali kauboji iskazali su svoje razoaranje. v
- to je taj lopov traio ovdje?
- Sada to nije vano - brzo je dodao Storm. - Dajte, odnesite tijelo odavde. Sutra emo razjasniti o
emu je rije.
Tako su mislili i ostali, zadovoljni to se sve brzo zavrilo. Long nije bio zadovoljan.
Njega je zaista zanimalo to je McLuskv traio na rancu. erif nikako nije mogao shvatiti kakvu igru je
igrao taj bijedni lopov.
McLuskv je u mraku prepoznao Storma i pozvao ga imenom. im je vidio tko ga je ulovio, kao daje
osjetio olakanje...
Ipak, pogrijeio je.
Storm mu je umjesto nade u spas donio smo dva komadia uarenog olova.
Long nije znao to da o tome misli, pa je prestao izvoditi bilo kakve kombinacije. Priekao je nekoliko
minuta. Oputeno je sjedio prikupljajui snagu.
Kada je procijenio da je vrijeme za polazak, polako je ustao. Izaao je iz kuhinje i zastao na praznom
hodniku. Svjetiljka je gorjela pri vrhu stubita. Htio je krenuti gore. Namjeravao je provjeriti da li je
ona ena u Evinoj sobi zaista oteta gospoica Turner.
Kad je koraknuo prema stepenicama zauo je glasove iz salona. Netko je odkrinuo vrata. Nije smio
oklijevati.
Umjesto da se vrati u kuhinju, uletio je u prostoriju koja se nalazila odanih do salona. Zatvorio je vrata
i brzo se udaljio u najtamniji kut.
Nije znao je li netko uo i vidio kako je otvarao i zatvarao vrata. Ipak, nita se nije dogodilo.
Long je strpljivo priekao nekoliko dugih minuta. Oslukivao je. Osim zvukova prerije vie nita nije
uo. kan je utonuo u san.
Polako, ve izvjeban za uvlaenje kroz prozore, Long je izaao na trijem zgrade. Bio je svjestan
opasnosti kojoj se izlae, ali je svakako htio vidjeti tko se nalazi u salonu. Oprezno je priao prozora i
provirio. Imao je to vidjeti.
Na sredini sobe bio je sanduk sa ubijenim ranerom. Malo dalje stajali su Jack Storm
29
i Eva Turner. Djevojka je izgledala umorno. Glava joj je bila malo pognuta, a prazan pogled je tupo
nestajao u nekoj dalekoj toki.
Ni Storm nije bio veseo.
Petljao je oko srebrnog posluavnika. Natoio si je au viskija i otpio dugi gutljaj.
- Hoe li i ti? - upitao je mladu enu. Ona je samo odmahnula glavom.
- Eva, ne smije klonuti. ivot tee dalje -uzdahnuo je Storm. - Smrt nekog dragog ne znai da se treba
predati.
- Jacke, pusti me na miru - rekla je Eva ne tako shrvano. - Najgore je to se osjeam ki'ivom zbog
svega ovoga. Da, ja sam najvie kriva. Ti zna da ja to nisam eljela, da nisam ni pomiljala na to.
- Znam, no... - tu se slomio Stormov glas dok je traio neke pogodne rijei.
Neko vrijeme su utjeli.
Long je zbunjeno sjedio ispod prozora. Htio je jednostavno ui i od njih zatraiti objanjenje. Isto tako,
vjerovao je da e istinu lake otkriti ako ih prislukuje.
- to je McLuskv traio na rancu? - iznenada je upitala Eva i zagledala se u Stor-ma.
- Ne znam - rekao je zavriivi glavom. -Sigurno je u dosluhu sa Coxom. Ali ne znam...
- Opet mi pria o tom Coxu! - razljutila se djevojka.
- Mislio sam da je to Cox - branio se Storm. - Taj ovjek je zaista opasan.
- Da, meu kojima i ubojstvo mog oca,
- Da, ali to nee proi nekanjeno. Cox e to skupo platiti - rekao je Storm pokuavajui da mu glas
bude grub.
- Zna li tla mi je Cox odnio nakit? - upitala ga je Eva.
- Nakit?
- Da, zar nisi primjetio?
- Nisam. Kada sam vidio da ti je otac
pogoen, htio sam mu pomoi. Nisam ni pomiljao da provjeravam da li je to nestalo.
- Uzet je sav moj nakit, samo je kutija ostala - rekla je skoro aptom.
-1 to u mu naplatiti, vjeruj mi.
- Pa, ti si i kriv zbog toga! - odluno je rekla Eva, a na licu joj se pojavio gotovo drzak izraz.
- Kako to misli? - zbunio se Storm.
- Lijepo - viknula je. - Lijepo, za razliku od tebe! Da nisi upleo tog Coxa u ovo, danas bi moj otac bio
iv, novac bi bio kod nas, kao i nakit. Zat je bilo potrebno da komplicira?
- Bilo je potrebno! - odluno je rekao Storm.
- Zato?
- Zato to tvoj otac nikada ne bi pristao priznati gubitak tolikog novca. Trebalo je nai krivca. Daje sve
teklo kako treba, stari bi ispalito ucjenu i objesio Coxa. Za tog razbojnika je svejedno.
- Da ti nisi upleo Coxa...
- Hej, djevojko! - viknuo je Storm . Brzo se okrenuo i pogledo je otrim pogledom.
- Sve ovo je tvoja ideja - uspio je progovoriti smirenim glasom. - Ne kaem da si mogla pomisliti da e
se dogoditi ovakva nesrea, ali morala si znati da nije tako lako doi do tog novca. ;
- uti! - prekorila gaje.
-OK! ;
- Taj novac sam htjela za nas dvoje, sjea se, Jack Stormu! To ne znai da mogu opravdati tvoj
postupak s Coxom. On je bio nepotreban. To je pogreka.
- Ionako si dobila to si htjela! Sada je cijeli ran samo tvoj.
- Pokvaren si! - prosiktala je Eva. Slonu se nadmono osmjehnuo i otpio
gutljaj viskija.
30
Long je paljivo pratio itav razgovor, zadovoljan to nije pourio ui u sobu.
Storm je neto apnuo Evi i brzim okretom izaao iz sobe.
erif je uzdahnuo, odluivi se i sam umjeati u razgovor.
Ve se htio podii kako bi uao kroz prozor kad je iza sebe zauo tihi glas.
- Polako, erife - uo je nepoznatog. -Ostani gdje jesi i ne mii se. - Polako kreni niz trijem, dolje
prema uglu zgrade - rekao je ovjek.
Long je posluao. Ruke je drao dalje od revolvera. Kad su zali iza zgrade, ovjek je erifu oduzeo
revolver i prislonio ga uz zid.
- Budi miran - rekao je tiho. erif se samo osmjehnuo.
- Oho, to si ti Cox? - proaptao je. - Nisam te oekivao ovdje.
- Nisam mogao otii a da ne rijeim neke stvari - rekao je Cox.
- Bilo bi bolje da si ostao kod Petersona, ne bi napravio ono...
- Nisam to ja napravio! - rekao je Cox.
- to nisi?
- Nisam ja ubio Turnera.
- Tko onda?
- Zar ne moe pretpostaviti?
I da je mogao, Long vie nita nije htio pretpostavljati.
- ovjee, Storm je ubio starog Turnera -rekao je Cox samouvjereno.
- Storm?!
- Da! uo si stoje govorio djevojci. eli na mene svaliti krivnju, kao to me okrivio za otmicu.
- A McLuskv?
- On je radio za Storma. On je bio opasan svjedok protiv Storma.
- Ali, zato mi sve to govori? - pitao je Long iako je odlino znao to navodi Coxa da mu pokua
razjasniti cijeli sluaj.
- Zaboga, erife! - zaudio se Cox. Ni-bih volio kad bih i iz ovog grada otiao sa etiketom ubojice.
- Ipak, stari Turner...
- Ubio gaje Storm i ja u to dokazati!
- Kako e dokazati da je on ubojica? -upitao je Long.
- Nakitom!
- to nakitom?
- Nakit je kod njega - rekao je Cox. - Ja sam otkrio gdje ga je sakrio.
- Mogao si ga i ti podmetnuti kako bi otklonio sumnju sa sebe.
- Hej, erife! Ako sam doao ukrasti nakit, onda bih to i uradio, a ne bih ga vraao da dokaem kako s
kraom nemam veze.
Long je slegnuo ramenima ne znajui to bi bilo najbolje napraviti. No to je znao Larry Cox.
- Sada emo se vratiti na terasu - rekao je Cox erifu. - Ja u ui unutra i natjerati Storma da prizna. Ti
se ne mijeaj. Ako bilo to pokua, djevojka i Storm e nastradati. Uostalom, tvoj revolver e ostati
kod mene. OK?
erif je nekoliko trenutaka razmiljao, kao da ima velik izbor.
- OK! - pristao je.
Cox se zadovoljno osmjehnuo i opet ga gurnuo revolverom u rebra.
- Idemo, amigo - rekao je apatom.
XXX
Eva Turner je u ruci drala au sa vinom koju nije ni okusila. Mladi predradnik nije mogao prikriti
loe raspoloenje
- Eva, ja... - poeo je govoriti predradnik kada je u sobu upao Larry Cox.
Djevojka je vrisnula prekrivi lice rukama a Storm je zastao u pola rijei, otvorenih usta nesposoban i
da die.
- Budite mirni, oboje - rekao je Cox os-mjehnuvi se ljubazno. Cox je mirno, kao
31

da ima vremena na pretek, uperio revolver n Slorina.


To je ovjek koji je ubio tvog oca i ukrao ivoj nakit - rekao je Storm samouvjerenim, hladnim glasom.
t'ox se samo osmjehnuo.
- Vi, vi... -poela je mucati djevojka lica izoblienog mrnjom.
- Ako vam je ao oca, tada svoj bijes trebali* iskaliti na ovom uobraenku, Stormu.
liva kao da ga nije shvatila. Zbunjeno je pnj'.k'dala Storma.
On je uzeo nakit i sakrio ga! - nastavio |i- ('ox. - Sada e nam pokazati to mjesto. Je li lako, Storm?
liva je zbunjeno ustala iz naslonjaa i Mi-iiuki prema Stormu. Cox ju je pratio po-c.lfildin, ne elei
dozvoliti nikakvo iznena-ili-nji1.
No, pogrijeio je, ipak je pogrijeio. Storm |r iskoristio trenutak nepanje i uputio do-Iho uljani hitac u
Coxovo rame. I Ihij ga - povie Eva. Ne brini, draga - osmjehne se Storm, ponosan na svoj uspjeh.
Tada je Eva napipala neobinu izboinu n.i mjestu unutranjeg Stormovog depa. I Kkoro je u svojoj
ruci drala dragocjenu /lilimi ogrlicu.
Ti si... - pokuala je neto proaptati.
- Da, glupao, ja sam - nasmijao se Storm i odgurnuo ju od sebe. Dosta je igre. Ni ti Eva nisi bolja od
mene. Sve ovo je tvoja ideja.
- Storme, ne govori tako!
- Ionako u vas srediti. Sukob izmeu djevojke i ubojice njenog oca. Prvo je Cox sredio tebe, a zatim
sam naiao ja i osvetio te. A, gdje je nestao tvoj nakit? Tko e znati kamo ga je tak nitkov sakrio? Ha,
ha...
- Podlace! - viknula je Eva i skoila na njega.
Coxu je to bilo dovoljno da lijevom rukom Longovim revolverom pogodi Storma u grudi. Zateturavi
se unazad, mladi predradnik se oslonio leima na zid. Izbuljenih oiju gledao je Coxa osjeajui kako
mu pjena izbija na usta. Pao je na pod krkljajui.
- Vidjeli ste sve, erife - rekao je Cox i okrenuo se prozoru.
Long je tiho uao u sobu. Nekoliko kaubo-ja je utralo u zgradu. Jed Ferner ih je potjerao iz zgrade i
upitno pogledao Jessea Lon-
ga.
-1 Cox je nestao?
Long je kleknuo uz mrtvog ubojicu. Stor-movi depovi bili su prazni, bez nakita. Odmah je shvatio da
je to razlog Coxove urbe. Samo se osmhenuo... Vraji momak, tajCox!
KRAJ!
i

da ima vremena na pretek, uperio revolver u Storma.


-To je ovjek koji je ubio tvog oca i ukrao tvoj nakit - rekao je Storm samouvjerenim, hladnim glasom.
Cox se samo osmjehnuo.
- Vi, vi... - poela je mucati djevojka lica izoblienog mrnjom.
- Ako vam je ao oca, tada svoj bijes trebate iskaliti na ovom uobraenku, Stormu.
Eva kao da ga nije shvatila. Zbunjeno je pogledala Storma.
- On je uzeo nakit i sakrio ga! - nastavio je Cox. - Sada e nam pokazati to mjesto. Je li tako, Storm?
Eva je zbunjeno ustala iz naslonjaa i krenula prema Stormu. Cox ju je pratio pogledom, ne elei
dozvoliti nikakvo iznenaenje.
No, pogrijeio je, ipak je pogrijeio. Storm je iskoristio trenutak nepanje i uputio dobro ciljani hitac u
Coxovo rame.
- Ubij ga - povie Eva.
- Ne brini, draga - osmjehne se Storm, ponosan na svoj uspjeh.
Tada je Eva napipala neobinu izboinu na mjestu unutranjeg Stormovog depa. Uskoro je u svojoj
ruci drala dragocjenu zlatnu ogrlicu.
- Ti si... - pokuala je neto proaptati.
- Da, glupao, ja sam - nasmijao se Storm i odgurnuo ju od sebe. Dosta je igre. Ni ti Eva nisi bolja od
mene. Sve ovo je tvoja ideja.
- Storme, ne govori tako!
- Ionako u vas srediti. Sukob izmeu djevojke i ubojice njenog oca. Prvo je Cox sredio tebe, a zatim
sam naiao ja i osvetio te. A, gdje je nestao tvoj nakit? Tko e znati kamo ga je tak nitkov sakrio? Ha,
ha...
- Podlace! - viknula je Eva i skoila na njega.
Coxu je to bilo dovoljno da lijevom rukom Longovim revolverom pogodi Storma u grudi. Zateturavi
se unazad, mladi predradnik se oslonio leima na zid. Izbuljenih oiju gledao je Coxa osjeajui kako
mu pjena izbija na usta. Pao je na pod krkljajui.
- Vidjeli ste sve, erife - rekao je Cox i okrenuo se prozoru.
Long je tiho uao u sobu. Nekoliko kaubo-ja je utralo u zgradu. Jed Ferner ih je potjerao iz zgrade i
upitno pogledao Jessea Lon-ga-
-1 Cox je nestao?
Long je kleknuo uz mrtvog ubojicu. Stor-movi depovi bili su prazni, bez nakita. Odmah je shvatio da
je to razlog Coxove urbe. Samo se osmhenuo... Vraji momak, taj Cox!
KRAJ!
32
Kada lo uradimo, ranevi e biti spojeni, htio ti to ili ne.
Nasmjeila se Sollu, a ovaj je zagrli, sagne se i njeno je poljubi. Ina se izmakne i upita ga:
- Kada e to biti?
- im budemo pronali sveenika. Tada Vade Burst progunda.
- Bio sam budala! To je bilo rjeenje, rjeenje koje mi je svo vrijeme bilo pod nosom, a ja ga nisam
vidio.
Tada ga spopadne novi napad kalja i guenja. Primio se za grudi, oi mu se iskolaie, pa sklopie...
Prestao je disati...
Bez rijei, Samanta prie krevetu, pomiluje mu lice, pa ga pokrije plah-
iom.
Prila je Sollu, koji je stajao kraj prozora i gledao nepreglednu plodnu zemlju i bujnu travu koja se
protezala pred njima. Zagrlila ga je, naslonivi se na njegovo rame.
- Ovdje ima mnogo zemlje - ree zamiljen. - Dovoljno za sve, a ne samo za nekoliko ljudi. Pobrinut
emo se da cijeli grad ima koristi od ovog bogatstva.
Pred njima se nalazilo obilje problema koje je tek trebalo rijeavati, ali je Samanta znala u dui,
gledajui Solla, da e svi problemi biti rijeeni. Znala je da ona i Soli zajedno mogu krenuti dugim
putem rjeavanja problema koje je stvorio njen otac. Trebalo je vratiti zemlju ljudima kojima je oteta...
KRAJ!

You might also like