Jeffrey Archer

Lopovska ast
Geoffreyju i Babs
PRVI DIO
Kada tok ljudskih zbivanja...
1.
New York, I5. veljae 1993.
Antonio Cavalli netremice je gledao u Arapina koji mu se inio suvie mladim da bi bio
veleposlanikov zamjenik.
- Sto milijuna dolara - ree Cavalli polako i odluno, gotovo pobono izgovarajui svaku rije.
Uz zvuk koji je Cavalliju poeo ii na ivce, Hamid Al Obaydi prebaci jo jedno zrno krunice preko
svog lijepo manikiranog palca.
- Sto milijuna sasvim je prihvatljiva svota - krnjim engleskim odgovori veleposlanikov zamjenik.
Cavalli kimne. Jedino to ga je zabrinjavalo u vezi s dogovorom, bila je injenica da se AL Obaydi ni
u jednom trenutku nije pokuao cjenkati, a svota koju je Amerikanac predloio bila je dvostruko vea
od one kojoj se nadao. Cavalli je imao gorkih iskustava i nauio je da ne treba vjerovati ljudima koji
se ne cjenkaju. Jer, najee upravo oni koji se nisu cjenkali, nisu ni kanili isplatiti onoliko koliko bi
ugovorili.
- Ako smo se suglasili oko iznosa - rekao je - onda bi jo samo trebalo ugovoriti nain i vrijeme
isplate. Veleposlanikov zamjenik prebaci jo jedno zrno krunice preko palca prije nego to potvrdno
kimne glavom.
- Deset milijuna dolara odmah, u gotovini - ree Cavalli - a ostatak od devedeset milijuna treba
uplatiti na poseban raun jedne vicarske banke po izvrenju ugovorenog.
9
- Ali to dobivam za svojih prvih deset milijuna? - upita veleposlanikov zamjenik ne skidajui pogled
s ovjeka ije je podrijetlo bilo do te mjere bjelodano da ga je bilo nemogue prikriti kao to je,
uostalom, bilo nemogue prikriti i njegovo.
- Nita - odgovori Cavalli, premda je prihvatio injenicu da Arapin ima pravo pitati. Uostalom, ako
Cavalli ne izvri svoj dio pogodbe, veleposlanikov zamjenik izgubit e mnogo vie od novca svoje
vlade.
A.1 Obaydi prebaci jo jedno zrno preko palca, svjestan injenice da nema ba mnogo izbora: trebalo
mu je dvije godine da samo ugovori sastanak s Antoniom Cavallijem. U meuvremenu, predsjednik
Clinton uselio se u Bijelu kuu, a njegov vlastiti voda, eljan osvete, postajao je sve nestrpljiviji. AL
Obaydi je znao: ako ne prihvati Eavallijeve uvjete, mogunost da pronae bilo koga tko je spreman
obaviti zadatak prije 4. srpnja bila je ravna nuli.
Cavalli pogleda u golemi portret koji je pokrivao najvei dio zida iza zamjenikova pisaeg stola.
Njegov prvi susret s AL Obaydijem odigrao se samo nekoliko dana nakon svretka rata. Tom
prigodom Amerikanac je odbio svaku suradnju s Arapinom, s obzirom na to da je mali broj ljudi
vjerovao kako e voda veleposlanikova zamjenika jo biti iv u vrijeme eventualno zakazanog
preliminarnog razgovora.
Meutim, kako su mjeseci prolazili, Cavalliju se sve vie inilo da bi njegov potencijalni klijent
mogao nadivjeti i predsjednika Busha. Tako je ugovorena neka vrst uvodnog sastanka.
Kao mjesto susreta odabran je ured veleposlanikova zamjenika u New Yorku, u Istonoj 79. ulici.
Unato tome to se, za Cavallijev ukus, taj ured nalazio na pretjerano javnom mjestu, on je upravo
zbog toga davao kredibilitet onoj strani koja je bila spremna uloiti sto milijuna dolara u iznimno
rizian pothvat.
- Kako ste mislili da se izvri uplata prvih deset milijuna? - upita AL Obaydi kao da s kakvim
agentom za prodaju nekretnina ugovara uplatu pologa za kupovinu male kue s druge, nimalo
privlane stxane Brooklynskog mosta.
- Cjelokupna svota ima se uruiti u koritenim i neobiljeenim novanicama od sto dolara naim
bankarima u New
10
arku, drava New Jersey - ree Amerikanac. - I, gospodine Obaydi - nastavi Cavalli - vjerojatno ste
svjesni injenice da posjedujemo ureaje za provjeru...
- Ne brinite. Mi emo potovati na dio dogovora - prekine ga AL Obaydi. - Novac je ovdje, kako biste
vi zapadnjaci rekli, doista samo kap u moru. Mene jedino brine jeste li u stanju obaviti ono to ste
obeali.
- Ne biste toliko inzistirali na ovom susretu da niste uvjereni kako smo mi pravi ljudi za taj posao -
uzvrati Cavalli. - Ali, volio bih da me nekako uvjerite da u tako kratkom vremenu moete prikupiti
toliko gotovine?
- Gospodine Cavalli - ree veleposlanikov zamjenik mogu vam rei da je novac ve pripremljen i da se
uva u podrumu zgrade Ujedinjenih naroda. Konano, nitko ne bi oekivao da se tolika svota moe
nai u trezorima jedne organizacije koja je bankrotirala. - Osmijeh koji se zadrao na licu AL
Obaydija samo je potvrdio koliko je Arapin zadovoljan svojom malom dosjetkom, unato tome to
Cavalli na nju nije odgovorio. - Deset milijuna dolara bit e uplaeno vaoj banci do sutra u podne -
nastavi AL Obaydi ustajui od stola i tako dajui sugovorniku do znanja da je, barem to se njega tie,
sastanak zavren. Veleposlanikov zamjenik prui ruku koju njegov sugovornik s oklijevanjem
prihvati.
Cavalli jo jednom podigne pogled prema portretu Saddama Husseina, onda se okrene i hitro napusti
prostoriju.
Kad je Scott Bradley uao u predavaonicu, nastupila je bremenita tiina.
Poloio je biljeke na stol ispred sebe i pogledom obuhvatio auditorij. Dvorana je bila dupkom puna.
Radoznali mladi studenti, nagnuti nad svojim biljenicama, s olovkama u rukama, bili su spremni da
marljivo hvataju biljeke.
- Zovem se Scott Bradley - zapoeo je svoje izlaganje najmlai profesor na ovom pravnom fakultetu - i
ovo e biti prvo od mojih etrnaest predavanja iz ustavnog prava. - Sedamdeset etiri lica paljivo je
promatralo visoka, pomalo nemarno odjevena mukarca koji oito nije ni opazio da mu na koulji
nedostaje gornje dugme i koji se tog jutra nije mogao odluiti hoe li napraviti razdjeljak s lijeve ili
desne strane.
11
- Prvo predavanje zapoeo bih jednim osobnim stavom objavio je. Nekolicina studenata poloila je
olovke. - U ovoj zemlji postoje mnogi razlozi zbog kojih je potrebno baviti se pravom - ree - ali samo
jedan zasluuje vau pozornost i, dakako, samo jedan je meni zanimljiv. On se odnosi na sva pravna
podruja koja kanite istraivati i najbolje je objanjen u onom kaligrafski ispisanom dokurnentu koji
se zove Jednoduna deklaracija trinaest udruenih drava Amerike. "Bjelodanima smatramo one istine
koje potvruju da se svi Ijudi radaju jednaki, da ih je Stvoritelj podario odre8enim neotuivim
pravima, a to su pravo na ivot, pravo na slobodu i pravo na sreu." Ta jedna jedina reenica ini
Ameriku razliitom od svih ostalih zemalja na svijetu. Po nekim pitanjima, naa je zemlja od 1776. do
danas silno uznapredovala - nastavio je profesor Bradley i dalje ne gledajui u svoje biljeke.
Ravnomjernim korakom hodao je po dvorani gore-dolje nemilosrdno poteui revere svog iznoenog
sakoa. - U drugim smo, pak, pitanjima otili nekoliko koraka unazad. Svaki od vas u ovom atnfiteatru
moi e se prikljuiti onima koji e ili pisati ili kriti zakone. - Na trenutak je zastao jo jednom
obuhvativi pogledam nijemi skup. - A podaren vam je najvei od svih darova i zahvaljujui njemu
donosite vane ivotne odluke; svi vi imate prvorazredan um, Kad moje kolege i ja zavrimo svoj
posao s vama, moi ete, ako elite, krenuti u svijet i pritom zaboraviti na Deklaraciju o nezavisnosti
smatrajui je obinim pergamentom, zastarjelim i irelevantnim za nae novo vrijeme. Ili - nastavio je -
moda ete se odluiti da date doprinos drutvu tako to ete podupirati zakon. To je put kojim idu
veliki odvjetnici. Loi odvjetnici, a pritom ne mislim na glupe, poinju tako to zakone iskrivljuju, a
to je, moram vam rei, prvi korak ka njihovu krenju. One medu vama koji ele poi tim putem, ja
nemam emu uiti, jer do njih nauk ne dopire. Njima e biti doputeno da prisustvuju na mojim
predavanjima, ali samo da prisustvuju.
U dvorani je vladao takav muk da je Scott podigao glavu kako bi provjerio nisu li maa svi kriomice
otili.
- Nisu to moje rijei - nastavio je piljei u napeta lica - nego rijei dekana Thomasa W. Swana, koji je
u ovom amfiteatru predavao tijekom prvih dvadeset sedam godina ovoga stoljea. Ne vidim razloga da
njegovim rijeima ne
12
zaponem svoj uvodni govor za nove studente prava Sveuilita Yale.
Tek tada profesor otvori omotnicu.
- Logika je - ree - umjetnost i vjetina ispravnog prosudivanja. Ve vas ujem kako kaete, pa to je
samo zdrav razum. Ali, oni koji se oslanjaju iskljuivo na zdrav razum, esto su upravo oni koji su i
prelijeni da bi vjebali svoj um. Oliver Wendell Holmes jednom je prigodom napisao: "Sr zakona ne
ini logika, nego iskustvo."
Olovke i pera mahnito su klizila du stranica otvorenih biljenica i u narednih pedeset minuta nisu
stala.
Kad je Scott Bradley zavrio predavanje, zaklopio je omotnicu, pokupio biljeke i hitro iskoraio iz
dvorane. Nije mu padalo na pamet da ostane i uiva u suzdranom aplauzu koji je ve deset godina
uzastopce pratio svretak njegovih uvodnih izlaganj a.
Hannah Kopec od samog je poetka za svoju okolinu bila autsajder i samotnjak, premda su njeni
nadreeni to esto smatrali prednou, a ne nedostatkom.
Hannah su rekli kako su joj izgledi da bude primljena vrlo slabi, meutim ona je sad prola kroz
najtei dio dvanaestomjesene fizike obuke. Premda, usprkos svom podrijetlu, nikada nikoga nije
ubila - a estero od osmero prijavljenih jest - njezini su rukovodioci sada bili uvjereni da je ona ipak u
stanju to uiniti. to je najvanije, toga je i sama postala svjesna.
Dok je zrakoplov s telavivke zrane luke Ben Gurion polijetao za londonski Heathrow, Hannah se
pitala to li je dvadesetpetogodinju enu na vrhuncu manekenske karijere nagnalo da se prijavi na
obuku u Institut tajne i specijalne policije, poznatije pod imenom Mossad - kad je u desetak glavnih
gradova svijeta sebi mogla izabrati bogata i ugledna mua.
Trideset devet mlanjaka spustilo se na Tel Aviv i Haifu tijekom Zaljevskog rata. Trinaestero ljudi je
ubijeno. Unato brojnim protestnim notama i busanju u prsa, izraelska vlada nije zatraila odmazdu i
to prije svega zahvaljujui svesrdnom politikom angamanu Jamesa Bakera, koji je Izraelce
uvjeravao kako e koalicijske snage same dovriti posao. Ali ame
13
riki dravni tajnik nije odrao obeanje. A to se donekle moglo opravdati, zakljuila je Hannah, jer
Baker nije tijekom jedne jedine noi izgubio cijelu obitelj.
Hannah se prijavila u Mossad istog dana kad je otputena iz bolnice. Prihvatili su njezinu molbu,
vjerujui da e, kako vrijeme bude prolazilo, sama shvatiti da su joj rane zarasle. Naredna dva tjedna
Hannah je svakodnevno dolazila u Mossad, a tada je i njima postalo jasno da su njene rane ne samo
jo otvorene, ve i zatrovane.
Premda nevoljko, treeg tjedna dopustili su joj da pohaa teaj obuke, uvjereni kako e ve nakon
nekoliko dana sama odustati i vratiti se svojoj manekenskoj karijeri. I, opet su pogrijeili. Za Hannah
Kopec osveta je predstavljala znatno moniji lijek nego ambicija. Narednih dvanaest mjeseci provela
je na obuci koja je trajala od ranih jutarnjih sati do kasno u no. Jela je hranu koju bi i skitnice s
gaenjem odbacile i zaboravila je kako je to spavati na madracu. Njezini instruktori poduzimali su sve
kako bi je slomili, ali nisu uspjeli. Prema njoj su se, primjerice, ophodili blago, zavedeni njezinim
krhkim tijelom i privlanim izgledom, dok konano jedan od njih nije zavrio s polomljenom nogom.
Jednostavno nije mogao ni pretpostaviti da bi Hannah mogla reagirati tolikom brzinom. U uionici,
bistrina njezina uma neto je manje zbunjivala instruktore, premda im je i tada znala zadavati
glavobolje svojim pitanjima i svojim zakljuivanjem.
A onda su legli na rudo.
Hannah je od najmlaih dana smatrala posve prirodnim to to govori nekoliko jezika. Rodena je u
Lenjingradu 1968., a kad joj je etrnaest godina kasnije umro otac, njena majka je odmah podnijela
zahtjev za dobivanje iseljenike vize za Izrael. Novi liberalni vjetrovi koji su puhali preko Baltika
pridonijeli su brzom ispunjenju njezina zahtjeva.
Hannahina obitelj nije dugo ostala u kibucu: njezina majka, jo privlana ena vedra duha, imala je
nekoliko prosaca medu kojima je bio i jedan bogati udovac, iju je branu ponudu i prihvatila.
Kad su se Hannah, njezina sestra Ruth i brat joj David uselili u novi stan u otmjenoj etvrti Haife,
ivot im se iz korijena izmijenio. Novi ouh oblijetao je oko njihove majke
14
a njih je obasipao darovima koje u mladosti sebi nije mogao priutiti.
Kad je Hannah zavrila srednju kolu, prijavila se na vie sveuilita u Americi i Engleskoj sa eljom
da studira jezike. Majka nije bila oduevljena i esto je govorila da bi s takvim stasom i prelijepom
dugom crnom kosom, s izgledom zbog kojeg su se za njom okretali mukarci u dobi od sedamnaeste
do sedamdesete, za Hannah bilo pametnije da razmisli o manekenskoj karijeri. Hannah bi se na to
nasmijala i odgovorila da ima pametnijih planova u ivotu.
Nekoliko tjedana kasnije, kad se vratila s prijemnoga na Vasseru, pridruila se svojoj obitelji u Parizu,
gdje su svi trebali provesti ljetne praznike. Planirala je posjetiti i Rim i London, ali zainteresirani
Pariani toliko su je oblijetali raznoraznim pozivima, da je nakon tri tjedna shvatila kako se nije ni
maknula iz francuske prijestolnice. Ve tijekom prvog tjedna agencija Mode Rivoli ponudila joj je
ugovor na svotu koju joj nijedna sveuilina diploma ne bi mogla priskrbiti. Povratnu kartu za Tel
Aviv vratila je majci jer je odluila ostati u Parizu i prihvatiti ponueni joj posao. Dok se ona
privikavala na Pariz, njezina sestra Ruth dovravala je kolovanje u Ziirichu, a brat David zaposlio se
na Londonskoj visokoj koli ekonomskih znanosti.
U sijenju 1991. sva su djeca doputovala u Izrael kako bi proslavila mamin pedeseti roendan. Ruth je
ve studirala na Slade School of Art; David je zavravao doktorat, a Hannah se gotovo redovito
pojavljivala na naslovnim stranicama modnog asopisa Elle.
U isto vrijeme, Amerikanci su gomilali vojne snage na kuvajtskoj granici, i mnogi su Izraelci bili
uznemireni zbog mogunosti izbijanja rata, ali ouh ih je uvjeravao kako e Izrael u tom eventualnom
sukobu ostati po strani. U svakom sluaju, njihova kua nalazila se na sjevernoj strani grada i stoga
daleko od svakog mogueg mjesta napada.
Tjedan dana kasnije, na sam majin rodendan, svi su obilno veerali i malo vie popili, te malo
pretvrdo zaspali. Kad se Hannah konano probudila, shvatila je da se nalazi u bolnici, privezana za
krevet. Tek nakon nekoliko dana saznala je da su joj i majka i sestra i brat, uslijed eksplozije bombe
15
jednog zalutalog mlanjaka, ostali na mjestu mrtvi i da je jedino ouh preivio.
Hannah je tjednima leala u bolnikom krevetu kujui osvetu. Kad su je konano otpustili, ouh joj je
rekao kako se nada e se vratiti manekenstvu, ali i da e je podrati u svemu to bude eljela raditi ako
osjea da joj manekenstvo vie ne odgovara.
Bilo je ironije u injenici da se ubrzo potom nala u zrakoplovu za London, u kojem bi, da su
okolnosti bile rukije, vjerojatno sjedio njen brat na putu za Londonsko sveuilite, gdje je trebao
dovriti doktorat. Hannah je bila jean od osam agenata koje je Mossad slao u britansku prijestolnicu
na najvii teaj arapskog jezika. U Tel Avivu prethodno je zavila jednogodinji veernji teaj. Trehalo
joj je jo samo est mjeseci pa da svaki Iraanin pomisli kako je ro
ena Bagdadanka. Ve je bila u stanju misliti na arapskom, premda nije uvijek mislila kao Arapkinja.
Kad se boeircg 757 konano probio kroz oblake, Hannah je kroz mali prozor ugledala krivudavu
Temzu. U vrijeme
dok je ivjela u Parizu, esto je znala provoditi jutra radei u Bond Streetu ili Chelsiju, poslijepodneva
u Ascotu ili Wimbledonu, a veeri u Covent Gardenu ili Barbicanu. Ali, ovaj _ put nije osjetila ni
najmanju radost zbog povratka u grad koji je tako dobro poznavala.
Sada su je zanimali jedino tajanstveni fakultet Londonskog sveuilita i kua s mnotvom terasa u
mjestu po imenu Chalk Farm.
2.
Vraajui se u svoj ured na Wall Streetu, Antonio Cavalli poeo je ozbiljnije razmiljati o AL Obaydiju
i o tome kako su se njih dvojica upoznali. Iz dosjea svog novog klijenta koji mu je dostavio njihov
londonski ured, i u koji je njegova taj
16
nica Debbie unijela najnovije podatke, saznao je da je zamjenik veleposlanika, unato tome to je
roQen u Bagdadu, kolovan u Engleskoj.
Kad se Cavalli, zatvorivi oi, zavalio u naslonja i pokuao prisjetiti tvrdog naglaska i odsjeno
izgovorenih reenica svog klijenta, shvatio je da bi pred sobom mogao imati i asnika britanske
vojske. Objanjenje za to moglo se nai u Al Obaydijevom dosjeu pod stavkom "Obrazovanje": King's
School u Wimbledonu, potom tri godine na Londonskom sveuilitu, studij prava. U dosjeu je pisalo i
da je AL Obaydi esto veerao u restoranu Lincoln's Inn, premda Cavalliju nije bilo jasno kakve to
veze ima s njegovim kolovanjem.
Po povratku u Bagdad, AL Obaydi je poeo raditi u Ministarstvu vanjskih poslova. Brzo je
napredovao, unato tome to je Saddam Hussein samog sebe proglasio predsjednikom i to je
aparatike BAAS stranke postavljao na vane funkcije za koje nisu bili kvalificirani.
itajui narednu stranicu AL Obaydijeva dosjea, Cavalliju je postalo jasno da je njegov klijent ovjek
izrazito prilagodljive naravi, bez obzira na okolnosti. Istini za volju, bila je to osobina koju je i Cavalli
posjedovao i na koju je bio ponosan. Kao AL Obaydi, i Cavalli je studirao pravo, ali u New Yorku, na
Sveuilitu Columbia. Kad su se diplomirani studenti poeli javljati na natjeaje za pripravnike u
vodeim odvjetnikim tvrtkama, Cavallijevo bi se ime uvijek nalo na vrhu popisa moguih
kandidata. Ali, im bi se saznalo tko mu je otac, nije imao izgleda ni da ga pozovu na razgovor.
Poto je u jednoj manje uglednoj odvjetnikoj tvrtki na Manhattanu proveo pet godina radei po
etrnaest sati na dan, mladi Cavalli. shvatio je da e morati ekati jo najmanje deset godina da bi mu
se ime pojavilo na zaglavlju tvrtke, i to usprkos tome to se oenio kerkom jednog od vodeih
partnera tvrtke u kojoj je radio. Tony Cavalli nije bio spreman protratiti deset godina. Stoga je
osnovao vlastiti odvjetniki ured, a potom se razveo.
Sijenja 1982. osnovana je trvtka Cavalli de Co., a deset godina kasnije, 15. travnja 1992., nakon to
je podmirila sva davanja i platila sve poreze, imala je istu dobit od 157.000 dolara. Medutim, iz
Cavallijevih poslovnih knjiga nije se moglo vidjeti da je 1982. godine osnovana i pomona tvrtka koja
nije bila u sastavu tvrke Cavalli & Co. Tvrka za koju se nisu mogle utvrditi bilo kakve porezne obveze
i koja se, unato stalno rastuoj dobiti, nije nalazila na popisu Duna & Bradstreeta. Za tu pomonu
tvrtku pod nazivom Skills, koja se specijalizirala u obavljanju poslova koji nisu bili navedeni na utim
stranicama telefonskog imenika, znao je samo mali broj ljudi iz tvrtke Cavalli & Co.
Uz pomo oevih veza i zahvaljujui Cavallijevoj neiscrpnoj ambiciji, ova neregistrirana tvrtka ubrzo
je postala poznata po uspjenom rjeavanju problema koje su njeni neimenovani klijenti prije toga
smatrali nerjeiviraa. MeBu posljednjim Cavallijevim zadacima bilo je to da se domogne snimljenih
razgovora izmeu Sinatre i Nancy Reagan koji su trebali biti objavljeni u magazinu Rolling Stone i
krada jednog Vermeera iz Irske u korist nekog ekscentrinog junoamerikog kolekcionara. Ovi su
pothvati bili diskretno priopeni moguim klijentima.
to se samih klijenata ticalo, oni su bivali do te mjere podrobno provjeravani kao da se prijavljuju u
lanstvo New York Yacht Cluba jer, kako je Tonyjev otac esto znao rei, dovoljna je samo jedna
greka pa da Tony ostatak ivota provede u okruju znatno manje udobnom nego to je okruj'e kue
broj 23, Istone 75. ulice, ili ambijent njihove vile u Lyford Cayu.
U proteklom desetljeu Tony je diljem svijeta izgradio mreu predstavnika koji su mu osiguravali
takve stranke iji su problemi zahtijevali neto "matovitija" rjeenja od uobiajenih. Zahvaljujui
svojoj libanonskoj vezi, Tony je upoznao i ovjeka iz Bagdada, iji je prijedlog pripadao upravo ovoj
kategoriji.
Kad se Tonyjev otac upoznao s temeljnim planom operacije "Pustinjska tiina", predloio je sinu da
zatrai honorar od sto milijuna dolara kao nadoknadu za mogunost da cijeli Washington dobije uvid
u njegove poslove.
- Jedna greka - upozoravao ga je starac oblizujui se i pojavit e se na vie naslovnica nego to se
ikada pojavio Elvis, i prije i poslije smrti.
18
Kad je napustio auditorij, Scott Bradley urnim je korakom proao kroz groblje u ulici Grove u nadi
da e se domoi svog stana prije nego to ga sustigne neki od njegovih ambicioznih studenata. Sve je
on njih volio - dobro, gotovo sve njih - i znao je da e, kad za to doe vrijeme, najboljima i
najozbiljnijima dopustiti da u Ijetna predveerja doetaju do njegova stana i da e ih ponuditi piem i
aicom razgovora koji e katkad potrajati do kasno u no. Ali, nita od toga nije dolazilo u obzir prije
nego to dobro zagaze u drugu godinu studija.
Scott se domogao stubita a da ga nijedan budui odvjetnik nije uspio sustii, to je bilo i shvatljivo
ako se uzme u obzir da je, u vrijeme kad je predvodio atletski tim svoga sveuilita u Georgetownu,
etiri stotine metara znao pretrati za 48,1 sekunda. Uvjeren da je na sigurnom, Scott ustri uza stube
ne stajui sve dok se nije naao ispred vrata na treem katu.
Gurnuo je nezakljuana vrata. Nikada ih nije ni zakljuavao. U njegovu stanu nije bilo gotovo niega
to bi vrijedilo ukrasti - ak je i televizor bio u kvaru. Dosje po kojem bi svatko mogao zakljuiti da
pravo nije jedina Scottova struka, leao je na polici, paljivo skriven izmeu registratora obiljeenih s
"Porezi" i "Prekraji". Dakako, pritom nije ni zapaao da su mu knjige posvuda razbacane bez ikakva
smisla i reda i da bi se prstom mogao potpisati na praini koja je prekrivala sve glatke povrine u sobi.
Scott za sobom zatvori vrata i pogleda na uokvirenu fotografiju svoje majke na komodi kao to je
uvijek inio kad bi ulazio u stan. Tu spusti hrpu biljeaka koju je drao pod pazuhom i krene do vrata
kako bi s poda pokupio prispjelu potu. Onda odeta do drugog kraja sobe i strovali se u stari koni
naslonja pitajui se koliko li e onih pametnih i ozbiljnih lica s uvodnoga predavanja vidati na
fakultetu i nakon dvije godine. etrdeset posto bio bi uspjeh; trideset posto bilo je realnije. To e biti
oni za koje e etrnaest sati uenja na dan postati uobiajena praksa, a ne praksa iskljuivo pred
izlazak na ispite. A mectu njima, pitao se, koliko e biti onih koji e ispuniti oekivanja dekana
Thomasa W. Swana? Ako ih bude pet posto, moi e rei da je uspio.
19
Profesor ustavnog prava potom se usredotoio na hrpu pote koja mu je leala na krilu. Bilo je tu
pismo American Expressa, dakako, s raunom u omotnici i s onih neizbjenih stotinu besplatnih
reklamnih ponuda koje su se u praksi pokazale kao najobinija mamipara; potom, poziv sa Sveuilita
Brown da odri predavanje o amerikom ustavu; pismo od Carol, u kojem ga podsjea koliko se ve
dugo nisu vidjeli; reklamni listi neke brokerske tvrtke koja nije obeavala da e ba udvostruiti
njegov novac, ali... i, konano, smeda omotnica iz Virginije koju je odmah prepoznao.
Najprije je otvorio upravo tu smeu omotnicu i iz nje izvukao list papira na kojem je pisalo to mu je
dalje initi.
AL Obaydi je uetao na sastanak Generalne skuptine i smjestio se na sjedalo tono iza svoga efa
misije. Veleposlanik je na ui prilijepio slualice hinei duboku zainteresiranost za govor efa
brazilske misije. AL Obaydijev nadreeni oduvijek je najvie volio voditi povjerljive razgovore u
vrijeme zasjedanja Generalne skuptine: bio je uvjeren da je to jedina prostorija u zgradi Ujedinjenih
naroda u koju CIA nije postavila prislune uredaje.
AL Obaydi je strpljivo ekao da stariji gospodin ispred njega gotovo neopazice pomakne slualicu s
jednog uha i da se jedva primjetno nagne prema natrag.
- Prihvatili su nae uvjete - promrmlja AL Obaydi, kao da je on bio taj koji je predloio ugovorenu
svotu. Veleposlanik prebaci gornju usnicu preko donje, to je za njegove suradnike bio znak da po
nekom pitanju oekuje podrobnije informacije. - Sto milijuna - proape AL Obaydi. - Deset milijuna
odmah, devedeset po obavljenom poslu.
- Odmah? - upita veleposlanik. - to znai "odmah"? - Do sutra u podne - gotovo neujno ree AL
Obaydi. - Dobro je da je Sajedi predvidio i takav zahtjev - uzvrati veleposlanik zamiljeno.
AL Obaydi je bio zadivljen sposobnou svog nadredenog da izrazu "moj gospodar" svaki put
istovremeno da i prizvuk potovanja i prizvuk prezira.
20
- Moram ministra vanjskih poslova u Bagdadu potanko obavijestiti o vaem uspjehu - doda
veleposlanik uz blagi osmijeh.
I AL Obaydi se elio nasmijeiti, ali je znao da veleposlanik ne voli pristranost i uplitanje emocija u
projekte dok su bili tek u zaetku. Dokle god je mlaeg kolegu mogao drati na pristojnoj udaljenosti,
veleposlanik je imao izgleda da ostane u New Yorku i u njemu neometano radi jo tri godine, koliko
mu je bilo preostalo do odlaska u dravnu mirovinu. Slijedei taj princip, uspio je preivjeti tijekom
etrnaest godina Saddamove vladavine, dok se mnogi njegovi kolege nisu ni pribliili mirovini.
Koliko mu je bilo poznato, jedan mu je kolega ubijen u prisustvu vlastite obitelji, dvojicu su objesili, a
nekolicina ostalih proglaeni su "nestalima", to god to znailo.
Iraki veleposlanik nasmijeio se britanskom kolegi koji je u tom trenutku proao pored njega, premda
mu ovaj nije uzvratio.
- Umiljeni snob - promrmlja Arapin sebi u bradu. Veleposlanik vrati slualicu na uho i time
sugovorniku iza sebe dade do znanja da je uo onoliko koliko mu je bilo potrebno. Nastavio je pratiti
raspravu o potrebi spaavanja brazilskih tropskih uma, popraenu zahtjevom za pomo od sto
milijuna dolara upuenim Ujedinjenim narodima.
To Sajedija uope ne bi zanimalo, pomisli veleposlanik.
Hannah je kanila pokucati na ulazna vrata kuice s brojnim terasama, ali ona se otvore prije nego to
je i stigla do njih. Tamnokosa, punana i jako naminkana ena iroka osmijeha ve joj je ila u susret.
Hannah uoi da ena ima priblino onoliko godina koliko bi imala i njezina majka da je jo iva.
- Dobro doli u Englesku, draga moja. Ja sam Ethel Rubin - ree ena srdano. - ao mi je to vas moj
mu nije mogao doekati u zranoj luci, jo je u Komori i doi e tek za jedan sat. - Hannah je otvorila
usta da neto kae, ali Ethel je nastavila: - No, ja u vam pokazati sobu, a onda ete mi rei kakvi su
vam planovi. - Podigla je jednu od Hannahinih torbi i uvela je u kuu. - Sigurno ste uzbu8eni,
21
prvi posjet Londonu uvijek je uzbudljiv - nastavila je Ethel dok su se penjale stubitem. - Toliko toga
treba vidjeti. Ovaj e vas grad toliko obuzeti da e vam narednih est mjeseci jednostavno proletjeti.
Svaka sljedea reenica koju bi Ethel izgovorila sve je vie uvjeravala Hannah da Ethel Rubin nema
pojma radi ega je Hannah uope i dola u London.
Kad je otpakirala stvari i istuirala se, Hannah se pridruila domaici koja ju je ekala u dnevnom
boravku. Gospoda Rubin avrljala je bez prestanka, gotovo prelazei preko Hannahinih povremenih
upadica i odgovora na njezina pitanja.
- Znate li gdje je najblia gimnastika dvorana? - upita Hannah.
- Mu samo to mi nije stigao - odgovori gospoa Rubin. Ali, prije nego to je uspjela izustiti sljedeu
reenicu, ulazna vrata irom se otvore i u sobu gotovo utri mukarac crne kovrave kose i jo crnjih
oiju, visok jedva metar i ezdeset. Peter Rubin se predstavio, upitao Hannah kakav je bio let, a onda
joj odmah poeo opisivati ari metropole. Hannah je ubrzo shvatila da joj Peter Rubin postavlja
iskljuivo pitanja na koja je ona bila u stanju istinito odgovoriti. Premda je Hannah bila uvjerena da
gospodin Rubin ne zna sve pojedinosti u vezi s njenom misijom, shvatila je da ni u kom sluaju ne
vjeruje kako je u London dola u paket-aranmanu.
Medutim, zahvaljujui gospodi Rubin, Hannah je uspjela otii na poinak tek poslije ponoi, i to
potpuno iscrpljena. Zaspala je im joj je glava dotaknula jastuk, dakako, potpuno nesvjesna injenice
da je Peter Rubin upravo tada, dolje u kuhinji, svojoj eni tumaio kako ubudue njihove goste ne
smije toliko gnjaviti.
3.
Voza veleposlanikova zamjenika napustio je privatnu garau Ujedinjenih naroda i kroz Lincolnov
tunel ispod rijeke Hudson krenuo na zapad, prema New Jerseyju. Ni on ni Al
22
Obaydi nisu progovorili ni rijei sve dok voza, gledajui u retrovizor, nije izjavio da je sve u redu i da
ih nitko ne prati.
- Dobro - krto uzvrati AL Obaydi. Tad osjeti da prvi put toga dana nije napet. Opusti se i pone
matati o tome kako bi utroio onih deset milijuna dolara da, nekim udom, pripadnu njemu. Kad su
proli pored filijale banke Midlantic National, po tisuiti se put upitao zato vozau jednostavno nije
naredio da stane, te uao u banku i poloio novac na lano ime. Idueg jutra mogao je ve biti na
drugom kraju svijeta. Njegova veleposlanika uhvatila bi panika. A uz malo sree, dok bi mu uli u
trag, Saddam bi ve odavno bio mrtav. A tada, koga bi vie bilo briga?
Uostalom, Al Obaydi ni u jednom trenutku nije povjerovao da je monstruozan plan velikog voe
iz,vediv. Nadao se da e mu se nakon odreenog vremena pruiti prigoda da izvijesti Bagdad kako je
nemogue nai dovoljno razumnu i odgovornu osobu koja bi se upustila u tako opasan posao. A onda
je Libanonac sletio u New York.
Postojala su dva razloga zbog kojih je AL Obaydi znao da ne smije ni pipnuti novac uguran u torbu za
golf koja je leala na sjedalu pored njega. Prvo, u Bagdadu su mu, u relativnom blagostanju, ivjele
majka i sestra, koje bi, u sluaju da novac nestane, istog trenutka bile uhiene, silovane, muene i
objeene - uz jednu jedinu optubu: suradnja s izdajnikom. Saddamu nikada nije trebao izgovor da bi
nekoga ubio, pogotovo ako bi posumnjao da mu taj netko radi o glavi.
Drugo, AL Obaydi, koji je pet puta dnevno padao na koIjena i okrenut prema istoku molio Boga da
Saddama zadesi smrt dostojna izdajnika - nije mogao a da ne uoi kako je Gorbaovu, Thatcherici i
Bushu mnogo tee ostati na vlasti negoli velikom Sajediju.
Od trenutka kad mu je veleposlanik povjerio taj zadatak, AL Obaydi se pomirio s injenicom da e
Saddam u svakom sluaju umrijeti mirno u svom krevetu, dok su izgledi da on sam preivi gotovo
nikakvi. I, kad novac konano bude isplaen, a Antonio Cavalli kojim sluajem ne obavi svoj dio
posla, AL Obaydi e biti taj kojeg e, uz neki diplomatski izgovor, pozvati u Bagdad, tamo ga na licu
mjesta uhititi, osuditi i proglasiti krivim. Tad bi se pokazalo da su sva ona mudra
23
predavanja njegova profesora s pravnog fakulteta Londonkog sveuilita bila prelijevanje iz upljeg u
prazno.
Voza skrene s autoceste i uputi se prema sreditu Newarka, a AL Obaydi ponovno pone razmiljati o
stvarima zbog kojih se tolika svota novca nala u igri. itava ideja kao da se rodila u glavi njegova
predsjednika. Bila je originalna, a da bi se ostvarila, bilo je potrebno imati hrabrog, sirovog i
smirenog izvritelja i neto malo sree. No, Al Obaydi je vjerovao da postoji jedva jedan posto izgleda
za poetnu realizaciju plana, dok u mogunost njegova potpunog ostvarenja nije nikada ni vjerovao.
Ali, s druge strane, neki ljudi u Ministarstvu vanjskih poslova Sjedinjenih drava davali su Saddamu
jedan posto izgleda da e preivjeti operaciju "Pustinjska oluja". A ako velikom Sajediju ovo doista
upali, Sjedinjene Drave postat e predmetom ope sprdnje, a Saddam e sebi osigurati mjesto u
arapskoj povijesti, omah do Saladina.
Premda je AL Obaydi tono znao gdje se nalazi zgrada u koju je iao, vozau je rekao da stane dvije
ulice zapadno od mjesta svog krajnjeg odredita. Da je ugledao Iraanina kako izlazi iz velike crne
limuzine parkirane pred samom bankom, Cavalliju bi to bila dovoljna isprika da novac strpa u dep i
odustane od nagodbe. Cim je automobil stao, AL Obaydi, preskoivi torbu za golf, otsori vrata i
iskorai na nogostup. Iako je do banke imao prepjeaiti samo nekoliko stotina metara, smatrao je da
upravo taj dio puta krije najvei rizik. Osvrnuo se nalijevo i nadesno, te pogledom obuhvatio ulicu.
Zadovoljan, izvukao je torbu iz kola i prebacio je preko ramena.
Veleposlanikov zamjenik bio je svjestan injenice da izgleda u najmanju ruku neobino dok je koraao
uliicom Martina Luthera Kinga u Saksovu odijelu kupljenom na Petoj aveniji, a s torbom za golf
preko ramena.
Premda mu je trebalo manje od dvije minute da prijede put do banke, kad je stigao do glavnog ulaza,
AL Obaydi je bio u goloj vodi. Popeo se uz izlizano kameno stubite i proao kroz okretna staklena
vrata. U susret mu istog trenutka krenu dvojica naoruanih mukaraca, vie nalik na hrvae negoli na
bankare, te ga povedu do otvorenog dizala koje je
24
krenulo im je AL Obaydi kroio u njega. Vrata su se otvorila tek kad je veleposlanikov zamjenik
stigao u podrum. Iskoraivi iz dizala naao. se licem u lice s mukarcem krupnijim i viim od one
dvojice koji su ga doekali na ulazu. Gorostas kimne i povede ga prema vratima koja su se nalazila na
dnu sagom prekrivena hodnika. im se primaknuo vratima, ona se naglo otvore i AL Obaydi zakorai
u prostoriju u kojoj zatekne dvanaestoricu mukaraca kako sjede za velikim stolom, dok je u zraku
lebdjela atmosfera napetog iekivanja. Premda konzervativno odjeveni i potpuno nijemi, ljudi za
stolom nisu nimalo nalikovali na bankarske slubenike. Vrata se za njim zatvore i AL Obaydi zauje
kako se okree klju u bravi. Mukarac na elu stola ustane i pozdravi ga.
- Dobro jutro, gospodine AL Obaydi. Ako se ne varam, donijeli ste polog za jednu nau stranku.
Veleposlanikov zamjenik kimne i mukarcu bez rijei preda torbu. ovjek ne pokae ni najmanji znak
udenja. U ivotu je imao bezbroj prilika vidjeti u emu se sve raznorazne vrijednosti mogu prenositi:
od krokodila do kondoma.
Medutim, teinom torbe jest bio iznenaden, to se moglo uoiti dok ju je uzimao iz AL Obaydijevih
ruku. Potom je torbu otvorio, sadraj istresao na stol i plijen podijelio jedanaestorici koji su ekali.
Bankarski se slubenici istog trenutka bace na novac i ponu ga brojati velikom brzinom,
rasporedujui ga u male hrpe od po deset tisua dolara. Al Obaydija nitko ne ponudi da sjedne, pa tako
narednih etrdeset minuta provede na nogama, a kako nije imao to raditi, promatrao je ljude za
stolom.
Kad je brojanje novca bilo okonano, glavni blagajnik jo jednom provjeri broj uredno poslaganih
hrpica na stolu. Bilo ih je tono tisuu. Tad se nasmijei, ali ne AL Obaydiju nego novcu, onda
pogleda prema Arapinu i uljudno mu kimne glavom, to je trebalo znaiti da je ovjek iz Bagdada
poloio polog.
Torba za golf potom bi vraena veleposlanikovom zamjeniku, budui da nije bila dio nagobe. AL
Obaydi se osjeti pomalo glupo prebacujui je preko ramena, onako praznu i mlohavu. Glavni
blagajnik dotakne prekida koji se nalazio s donje strane ploe stola i vrata iza njega se otkljuaju.
25
Jedan od one dvojice koji su AL Obaydija doekali na ulazu u banku stajao je u stavu "mirno" i ekao
da AL Obaydija ponovno doprati do prizemlja. Kad je AL Obaydi zakoraio na ulicu, njegov pratilac
ve je bio nestao.
Osjetivi golemo olakanje, Al Obaydi se uputi prema kolima koja su ga ekala. Bio je zadovoljan
zbog profesionalno obavljena posla, te mu preko lica prijede jedva primjetan osmijeh. Bio je siguran
da e i veleposlaniku biti drago da je sve proteklo glatko i bez zapreka. Ali, nesumnjivo najvea
nagrada ekala ga je nakon to u Bagdad stigne poruka da je operacija "Pustinjska tiina" uspjeno
zapoela.
AL Obaydi se stropota na plonik prije nego to je uspio shvatiti to ga je udarilo: torba za golf
smaknuta mu je s ramena tolikom brzinom da nije imao vremena reagirati. Kad je podigao glavu,
ugledao je dvojicu mladia kako tre niz ulicu i kako jedan od njih grevito stee svoj tek steeni
plijen.
Veleposlanikov zamjenik ionako je razmiljao kako da se oslobodi torbe. Mali incident dobro mu je
doao.
Narednog jutra, nekoliko minuta poslije sedam, Tony Cavalli sjedio je s ocem i dorukovao. Ubrzo
nakon razvoda, vratio se u kamenu obiteljsku kuu na raskriju 75. ulice i Park avenije. Otka je bio u
mirovini, Tonyjev otac najvei dio vremena posveivao je svojoj ivotnoj ljubavi: skupljanju starih
knjiga, rukopisa i povijesnih dokumenata. Takoer, mnoge je sate provodio prenosei na sina iskustvo
koje je stekao radei kao advjetnik, s posebnim naglaskom na primjeni strategija kako da se izbjegne
sluenje predugih kazni u dravnim zatvorima.
Batler je posluio prepeenac i kavu, a otac i sin nastavili su poslovni razgovor.
- Devet milijuna dolara rasporedeno je u etrdeset sedam banaka diljem zemlje - ree Tony ocu. -
Dodatnih milijun dolara poloeno je na raun kod Francharda i kompanije u enevi, otvoren na ime
Hamida AL Obaydija - nastavi Tony premazujui prepeenac maslacem.
26
Otac se nasmijei uvidjevi da mu sin primjenjuje stari trik kojem ga je prije toliko godina nauio.
- Ali to e rei AL Obaydiju kad te upita na to odlazi njegovih deset milijuna dolara? - htio je znati
neslubeni predsjednik tvrtke Skills.
Cijeli sat Tony je oca potanko upoznavao s operacijom "Pustinjska tiina", pri emu bi ga stari Cavalli
samo povremeno prekidao kakvim pitanjem ili prijedlogom.
- Moe li se tom glumcu vjerovati? - upitao je prije nego to je gucnuo jo malo kave.
- Lloyd Adams jo uvijek dobiva vie od trideset tisua dolara - odgovori Tony. - U posljednje vrijeme
ne nude mu ba neke scenarije... sve su to manje-vie samo reklame...
- Dobro - ree Cavallijev otac. - A to je s Rexom Butterworthom?
- Sjedi u Bijeloj kui i eka upute. Tonyjev otac kimne glavom.
- Ali zbog ega Columbus, Ohio? - potom upita.
- Tamo je kirurki odjel upravo onakav kakav je nama potreban, a dekan Medicinskog fakulteta ima
idealne kvalifikacije. Naikali smo mu i ured i kuu prislunimm uredajima.
- A njegova ki?
- Ona je pod strogom prismotrom i to dvadeset etiri sata na dan.
Predsjednik se oblie.
- Pa, kad onda kani pritisnuti dugme?
- Sljedeeg utorka, kad dekan bude drao poasni govor u koli svoje keri.
U blagovaonicu ue batler i pone pospremati stol. - A gospodin Dollar? - upita Cavallijev otac.
- Angelo je upravo na putu za San Francisco kako bi ga nagovorio. Ako elimo uspjeti, gospodin
Dollar bit e nam vie nego potreban. Od njega nema boljega. Zapravo, nitko mu nije ravan - zakljui
Cavalli.
- Dok se ne napije - dopuni ga predsjednik.
27
4.
Visoki mukarac atletske grade iziao je iz zrakoplova i krenuo prema aerodromskoj zgradi
Washingtonske nacionalne zrane luke. Imao je samo runu prtljagu, te s ostalirn putnicima nije
morao ekati kod pokretnih traka gdje je postojala mogunost da ga netko prepozna. Nadao se,
zapravo, da e ga prepoznati samo jedna osoba - voza koji ga je trebao pokupiti. Sa svojih 185
centimetara visine, svijetle razbaruene kose, u hlaama od teksas platna, koulji boje bijele kave i
tamnoplavom sakou, bio je pojava kojoj bi se mnoge ene podale.
Stranja vrata crnog forda otvorila su se im je kroz automatska vrata iziao na svjetlost dana.
Bez rijei je uao u automobil i dvadeset pet minuta, koliko je trajala vonja u smjeru suprotnom od
onog koji je vodio prema rnetropoli, nije otvorio usta. etrdesetminutni let svaki put bi mu dobro
doao da sabere misli i da se psihiki pripremi za preobraaj u drugu Iinost. Dvanaest puta godinje
odlazio je na isto putovanje.
Sve je poelo kad je Scott jo bio dijete, kad je ivio u svom rodnom Denveru i kad je otkrio da mu
otac nije ugledni odvjetnik nego kriminalac u skupim odijelima marke Brooks Brothers, ovjek vian
pronalaenju rupa u zakonu kad god bi cijena za to bila prava. Majka je godinama svoje jedino dijete
pokuavala zatititi od stvarnosti, ali kad joj je mu uhien, optuen i najzad osuen na sedam godina
zatvora, stara isprika u stilu "mora da je u pitanju nesporazum" vie nije palila.
Otac je u zatvoru proveo tri godine da bi potom umro od infarkta, kako je `utvrdeno obdukcijom,
premda nije bilo slubenog objanjenja otkuda podljevi na njegovu vratu. Nekoliko tjedana kasnije
majka mu je uistin'u umrla od infarkta, upravo dok je on zavravao treu godinu prava na Sveuilitu
u Georgetownu. Kad je njezino tijelo sputeno u raku, a lijes zatrpan zemljom, napustio je groblje i
otada nikada nikome nije govorio o svojoj obitelji.
28
Kad su objavljeni rezultati diplomskih ispita, ime Scotta Bradleyja nalo se prvo na popisu
najuspjenijih, nakon ega mu se ubrzo obratilo nekoliko sveuilita i nekoliko tvrtki pitajui ga za
daljnje planove4Na udenje svojih kolega, Scott je prihvatio ponudeno mu profesorsko mjesto na
svjetski malo poznatom Sveuilitu u Bejrutu. Nije smatrao potrebnim da bilo kome objanjava zbog
ega eli potpuno raskrstiti s prolou.
Zapanjen niskom razinom znanja studenata kojima je predavao i nimalo oduevljen jednolinim
drutvenim ivotom, Scott je poeo pohaati raznorazna predavanja, poevi od onih o religijama
islama do onih o povijesti Srednjeg istoka. Kad mu je, tri godine kasnije, sveuilite ponudilo da vodi
katedru za ameriko pravo, shvatio je da je dolo vrijeme za povratak u Sjedinjene Drave.
Dekan Pravnog fakulteta u Georgetownu pismeno mu je predloio da se javi na natjeaj za slobodno
profesorsko mjesto na Yaleu. Javio se, a kad je dobio pozitivan odgovor, odmah se spakirao i otiao.
U novoj radnoj sredini, kad god bi ga netko upitao "to su ti bili roditelji?", on bi jednostavno rekao
"Oboje su mrtvi, a ja sam jedinac". Vrtio se oko njega odreen tip djevojaka koje je takva spoznaja
oduevljavala - pretpostavljale su da mu nedostaje majinska ljubav. Premda je nekoliko takvih cura
zavrilo u njegovu krevetu, nijedna od njih nije postala dio njegova ivota.
Ali od ljudi s kojima se sastajao dvanaest puta godinje nije tajio nita. Ti ljudi otvoreno su mu rekli
da nikakve, ni najmanje lai, ne dolaze u obzir, a kad im je rekao za kriminalistiki dosje svoga oca,
posumnjali su u njegove namjere. On im je jednostavno priopio da se eli distancirati od oeve
prolosti odbijajui svaki daljnji razgovor na tu temu.
U poetku mu nisu vjerovali. Onda su ga prihvatili onakvog kakvim se predstavio, ali trebalo je proi
jo dosta godina da bi mu povjerili bilo kakvu tajnu informaciju. Tek kad im je poeo davati prijedloge
za rjeavanje srednjoistonih problema pred kojima su i kompjutori ostajali nemoni, prestali su
sumnjati u njegove nakane. Kad je Clintonova admi
29
nistracija prisegnula, nova ekipa objeruke je prihvatila Scottovu ekspertizu.
Nedavno se ak dvaput za redom pojavio u State Depart- ' mentu kao savjetnik Warrena Christophera.
Tad mu je bilo ; zabavno u sredinjim veernjim televizijskim vijestima proma
trati gospodina Christophera kako predlae rjeenje za Saddamovo krenje sankcija koje mu je on tog
poslijepodneva ?. predoio.
i Automobil je skrenuo s Autoceste 123 i zaustavio se is
pred tekih eljeznih ulaznih vrata. Odnekuda je iskrsnuo u
var kako bi provjerio identitet putnika. Premda su se u pro- i teklih devet godina njih dvojica redovito
susretali, uvar je
ipak zatraio putnikove akreditive na uvid.
- Dobro nam doli, profesore - tek tada =ee ovjek u odori i salutira u znak otpozdrava.
Voza je asfaltiranim putem stigao do velike poslovne zgrade. Iziavi iz kola, putnik je proao kroz
automatsku okretnu rampu i krenuo prema ulazu.
Tu su mu ponovno provjerili dokumente i ponovno su
mu salutirali. Krenuo je dugim hodnikom svijetlo obojenih ! zidova dok nije stigao do neobiljeenih
vrata od hrastovine.
Tiho je pokucao i uao, ne priekavi poziv.
Za radnim stolom na dnu sobe sjedila je tajnica. Podigla je glavu i nasmijeila mu se.
- Moete ui, profesore Bradley. Zamjenik direktora vas oekuje.
kola Columbus za djevojke u gradu Columbus, u dravi Ohio, pripadala je onim ustanovama
poznatim po strogosti i opsenom programu, i to upravo tim redoslijedom. Ravnateljica je roditeljima
esto govorila kako je nemogue savladati drugo bez prvoga.
Krenje kolskih pravila, po miljenju ravnateljice, bilo je doputeno iskljuivo u iznimnim
sluajevima. Zahtjev koji je upravo bila primila, pripadao je toj kategoriji.
Iste veeri, generaciji maturanata 1993. trebao se obratiti jedan od istaknutih sinova Columbusa, T.
Hamilton McKenzie, dekan Medicinskog fakulteta Dravnog sveuilita Ohio.
30
Nobelovu nagradu za medicinu dobio je za znanstveni doprinos na podruju plastine i
rekonstruktivne kirurgije. Za operacije T. Hamiltona McKenzija nad ratnim veteranima Vijetnamskog
i Zaljevskog rata znalo se diljem Sjedinjenih Drava, a u gotovo svakom gradu Amerike ivjeli su
mukarci koji su se zahvaljujui njegovoj genijalnosti vratili u normalan ivot. Neki manje znameniti
smrtnici koji su imali sreu da su se mogli usavravati pod vodstvom uvenog nobelovca, koristili su
svoje umijee kako bi enama odredene dobi pomogli da iz- gledaju ljepe nego to su bile kad ih je
Stvoritelj napravio. Ravnateljica srednje kole za djevojke bila je uvjerena da e njezine uenice
privui iskljuivo uspjesi T. Hamiltona Mc- Kenzija koji su se odnosili na "nae hrabre ratne
vitezove", ka- ko ih je ona voljela zvati.
Pravilo, ije je krenje u slinim okolnostima ravnateljica odobravala, odnosilo se na garderobu.
Suglasila se da Sally McKenzie, predsjednica Uenikog vijea i voditeljica odbojkakog tima, napusti
kolu jedan sat prije svretka poslijepodnevne nastave kako bi odjenula prikladnu, premda ne i
iznimno sveanu haljinu u kojoj e auditoriju predstaviti oca prije nego to se on iste veeri obrati
maturanticama. Uostalom, sedam dana ranije ravnateljica je saznala da je Sally osvojila nacionalnu
stipendiju za studij medicine na koledu Oberlin, pa je svoju popustljivost smatrala vie nego
opravdanom.
Pozvana je usluna automobilska tvrtka ijem je slubeniku reeno da ispred kole poalje vozilo za
Sally tono u etiri sata. Na taj nain propustila bi samo posljednji sat, a voza je obeao da e i ker i
oca vratiti najkasnije do est.
Na crkvenoj uri odzvonilo je etiri i Sally podigne glavu. Profesorica kimne, a uenica pokupi svoje
knjige, potrpa ih u torbu, napusti uionicu i, izaavi iz zgrade, uputi se niz asfaltiranu stazu
pogledom traei automobil. Kad je stigla do starih eljeznih ulaznih vrata na izlazu iz kolskog
dvorita, zaudila se kad je na cesti ugledala jedino golemu limuzinu marke lincoln continental. Pored
vozaevih vrata stajao je voza u sivoj odori i s odgovarajuom kapom na glavi. Sally je uoila da
takva ekstravagancija nikako ne odgovara stilu njezina oca, a jo manje stilu ravnateljice kole.
31
Prstima desne ruke mukarac lagano dotakne svoju kapu i upita:
- Gospodica McKenzie?
- Da - ree Sally, razoarana to zbog duge vijugave staze koja je vodila do kolske zgrade ovaj prizor
nisu mogle pratiti djevoje iz njenog razreda.
Stranja se vrata otvore. Sally ude i zavali se u skupocjeno kono sjedalo.
Voza uskoi u kola, pritisne jedno dugme i staklo to odvaja putnike od vozaa tiho se podigne. Sally
zauje kako je sigurnosna brava kljocnula.
Pustila je mati na volju dok je kroz zamagljena stakla promatrala krajolik. Zamiljala je kako bi
upravo u takvom stilu voljela ivjeti kad napusti kolu.
Tek nakon odredenog vremena sedamnaestogodinja djevojka opazi da se automobil ne kree u smjeru
njezine kue.
Da je pitanje postavljeno u knjikoj formi, T. Hamilton McKenzie znao bi tono koje korake treba
poduzeti. Najzad, cijeli mu je ivot proao "kao po knjizi", kako je esto govorio svojim studentima.
Ali, kad se dogadaj zbio u stvarnom ivotu, on je izgubio glavu.
Da je kojim sluajem popriao s nekim od starijih psihijatara na sveuilitu, oni bi mu rekli kako su
mnogi njegovi godinama potiskivani strahovi morali kad-tad izbiti na povrinu.
injenica da je oboavao svoju jedinicu Sally bila je svima dobro poznata. Kao to je svima bila
poznata i injenica da ima ve nekoliko godina kako mu je ena Joni postala dosadna i gotovo posve
nezanimljiva. Ali spoznaja da bi zakazao u iznimnim situacijama, u situacijama izvan operacijske
dvorane, izvan svog malog carstva, bilo je neto to nikako nije mogao prihvatiti.
T. Hamilton McKenzie bio je u poetku nervozan, potom oajan, da bi najzad postao vrlo Ijut to
njegova ki tog utorka predveer nije dola kui. Sally nikada nije kasnila, barem ne kad je imala
kakav dogovor s njim. Vonja kolima od CoIumbusa do njihove vile, unato poslijepodnevnoj "pici",
nije
32
mogla trajati due od pola sata. Da nije tako kasno zakazala odlazak frizeru, po Sally bi bila otila
njezina majka Joni. "Jedino me tada Julian moe primiti", opravdavala se. Joni je inae sve uvijek
ostavljala za posljednji trenutak. U 16:50 T. Hamiltom McKenzie telefonirao je u kolu za djevojke da
pita nije li moda dolo do promjene plana.
kola ne mijenja svoje planove, poeljela je ravnateljica odbrusiti nobelovcu ali, suzdravi se, samo
mu je rekla da je Sally napustila kolu tono u etiri poslije podne, i da je automobilska tvrtka nazvala
kolu sat ranije kako bi potvrdila da e djevojku kola ekati na kolniku ispred glavnog ulaza.
Joni je, onim svojim junjakim naglaskom, koji mu se nekada inio tako privlanim, neprestano
ponavljala:
- Vidjet e, samo to nije stigla. U SaHy se uvijek moe pouzdati.
Mukarac koji je sjedio u hotelskoj sobi na drugom kraju grada i koji je sluao sve to oni govore,
natoio je sebi au piva.
Kad je izbilo pet, T. Hamilton McKenzie poeo je svakih nekoliko minuta pogledavati kroz prozor. Ali
staza pred kuom ostajala je tvdoglavo pusta.
Planirao je krenuti u 17:20 kako bi mu, po dolasku u kolu, ostalo jo desetak slobodnih minuta. Ako
mu se ki uskoro ne pojavi, morat e krenuti bez nje. Upozorio je enu kako ga nita nee sprijeiti da
ode iz kue tono u 17:20.
U 17:20 T. Hamilton McKenzie poloi biljeke za svoje predavanje na stoli u predvorju i, ekajui da
mu se ena i ki pojave, svaka iz razliitog smjera, pone koraati amo-tamo ispred ulaza. U 17:25 jo
se ni jedna ni druga nije pojavila. U njemu je sve kiptjelo te je tekom mukom uspijevao zadrati svoju
poznatu hladnokrvnost.
Joni je dugo birala i najzad paljivo odabrala odjeu za ovu sveanu prigodu, pa kad se pojavila u
predvorju a njezin mu to nije ni opazio, bila je razoarana.
- Morat emo krenuti bez nje - bile su jedine njegove rijei. Onda doda: - Ako Sally jednoga dana
misli postati lijenica, morat e shvatiti da ljudi znaju i umrijeti ako ih ostavi da predugo ekaju.
33
- Moda bi je mog'o jo malo poekati, dragi? A? upita Joni.
- Ne - zagrake T. Hamilton McKenzie. Zatim, i ne osvrnuvi se, krene prema garai. Joni na stoliu
ugleda muevljeve biljeke, te ih tutne u torbicu, a onda za sobom povue ulazna vrata te ih zakljua
okrenuvi dvaput klju u bravi. Kad je stigla do ceste, mu joj je ve sjedio za upravljaem bubnjajui
prstima po mjenjau.
Vozili su se prema koli ne razmijenivi ni rijei. T. Hamilton McKenzie osvrtao se za svakim
automobilom koji se kretao u smjeru Upper Arlingtona kako bi provjerio ne nalazi li mu se ki u
nekom od njih.
Na dnu stubita, kod glavnog ulaza u kolsku zgradu, ravnateljica je u njihovu ast priredila malu
zakusku. uveni kirurg, praen Joni McKenzie, izlazio je iz kola, a ravnateljica mu je ispruene ruke
dolazila u susret arajui pogledom iznad njihovih glava ne bi li ugledala Sally. Prila im je i u znak
udenja podigla obrvu.
- Sally nije ni dola kui - objasnio je dr. McKenzie.
- Uvjerena sam da e nam se za koju minutu pridruiti, ako ve i nije stigla - dodala je njegova ena.
Ravnateljica je znala da Sally nije u koli, ali smatrala je neprimjerenim ispravljati suprugu poasnog
gosta, to vie to su je trenutak ranije nazvali iz servisa za pruanje prijevoznikih usluga traei neka
razjanjenja.
U etrnaest minuta do est uli su u ravnateljiin kabinet gdje je djevojka Sallynih godina ponudila
goste suhim erijem i naranadom. U tom trenutku McKenzie se prisjeti da je, obuzet zabrinutou za
Sally, posve zaboravio na to da mora uzeti biljeke. Pogledavi na sat, shvatio je da, i kad bi poslao
enu po njih, ne bi ih stigla donijeti na vrijeme. No, svoju zaboravnost nije bio nimalo spreman
priznati pred okupljenim drutvom. Do vraga, pomislio je. Tinejderi nikada nisu bili zahvalna
publika, a djevojke su bile mnogo gore od momaka. Potom je pokuao nekako srediti misli.
U tri minute do est, unato tome to se Sally nije pojavila, ravnateljica je predloila da krenu u
sveanu dvoranu. - Ne moemo pustiti djevojke da ekaju - objasnila je. - To bi ostavilo lo dojam.
34
U trenutku kad su izlazili iz kabineta, Joni iz torbice izvadi biljeke i prui ih muu. Njemu je, prvi
put nakon 16:50, laknulo.
U minutu do est, ravnateljica je poasnog gosta dopratila na pozornicu. Lijenik je gledao kako etiri
stotine djevojaka ustaje i pozdravlja ga, kako bi ravnateljica rekla, "ugladenim" aplauzom.
Kad je pljesak utihnuo, ravnateljica najprije podigne pa onda spusti ruke, dajui tako djevojkama znak
da mogu sjesti, to su one i uinile uz minimalnu buku. Tad prie stalku i, ne sluei se biljekama, u
ast T. Hamiltona McKenzieja odri slavljeniki govor koji bi se dojmio i lanova Odbora za dodjelu
Nobelove nagrade. Ravnateljica je govorila o Edwardu Zeiru, utemeljitelju suvremene plastine
kirurgije, o J. R. Wolteu i Wilhelmu Krauseu, te podsjetila svoje uenice kako je sve te velikane
slijedio upravo T. Hamilton McKenzie, dajui svoj obol toj jo mladoj znanosti. Njegovu ker Sally i
mnoge uspjehe koje je u koli postigla ravnateljica nije ni spomenula, premda je i tu temu prethodno
bila uvrstila u dnevni red. Jer, njezina je kola svako krenje pravila dosljedno kanjavala, pa makar
se radilo i o uenici koja je dobila dravnu stipendiju.
Kad se ravnateljica povukla na svoje mjesto na sredini pozornice, T. Hamilton McKenzie pristupio je
stalku. Bacio je pogled na biljeke, nakaljao se i poeo govoriti.
- Pretpostavljam da veina vas nazonih smatra kako plastina kirurgija prvenstveno podrazumijeva
ispravljanje krivih nosova te uklanjanje podbradaka i vreica ispod oiju. To, uvjeravam vas, nije
plastina, nego estetska kirurgija. Plastina kirurgija - nastavio je na razoarenje veine u dvorani,
kako je pretpostavljala njegova ena - plastina kirurgija je neto posve drugo. - Potom je, ne
podigavi nijednom glavu, odrao etredesetminutno predavanje o aloplastici, homeotransplantaciji,
kongenitalnim malformacijama i opeklinama treeg stupnja.
Kad je konano sjeo, dobio je neto tii aplauz od onoga koji mu je bio upuen prigodom ulaska u
dvoranu. T. Hamilton McKenzie pomislio je da je to stoga to bi se pretjerano glasan pljesak mogao
dojmiti "neotmjenim".
35
i
i
Kad su se vratili u ravnateljiin kabinet, Joni je upitala tajnicu ima li kakvih vijesti o Sally.
- Koliko znam, nema - odgovorila je tajnica. - Moda je bila u gledalitu.
Tijekom predavanja, iji je sadraj u razliitim verzijama r ula ve najmanje stotinu puta, Joni je
pogledom prelazila preko svakog lica u dvorani i znala je da njezina ki nije bi
la meu prisutnima.
Gosti su ponovno ponudeni erijem i, nakon odredenog vremena, posve u skladu s nepisanim
pravilima drutvenog okupljanja, T. Hamilton McKenzie objavi da mora poi. Ravnateljica kimne u
znak odobravanja i otprati goste do njihova vozila. Zahvalila je kirurgu na izuzetno inspirativnom
predavanju i na dnu stubita priekala da joj automobil sasvim nestane iz vida.
- Tijekom cijele svaje karijere nisam doivjela tako neprimjereno ponaanje - priopila je svojoj
tajnici. - Recite gospodici McKenzie da sutra prije molitve dode u moj ured. Prije svega, moram
saznati zato je otkazala dolazak automobila koji sam za nju naruila.
Te veeri je i Scott Bradley odrao predavanje, ali njegovom predavanju bilo je nazono samo esnaest
studenata od kojih nijedan nije bio mladi od trideset pet godina, Svi su oni bili stariji terenci u slubi
CIA-e i u top-formi. Za razliku od Scottovih studenata u Yaleu, oni su logike probleme razmatrali sa
stajalita njihove praktine primjene.
Svi ti mukarci operirali su na prvim linijama fronte i bili su rasporedeni uzdu i poprijeko zemaljske
kugle. Profesor Bradley esto ih je poticao na raspravu o podrobnoj analizi svih koraka koje su
poduzimali pod iznimnim pritiscima, kako bi zajedno ustanovili do koje su mjere ti njihovi koraci u
konanici urodili oekivanim rezultatima.
Svi nazoni mukarci bili su spremni priznati svoje greke. U njihovu poslu nije bilo mjesta za tatinu
- bilo im je doputeno ponositi se jedino slubom koju su obavljali. Kad ih je prvi put uo da tako
govore, Scott je pomislio kako su svi odreda neprimjereno patetini, ali nakon devet godina,
36
koliko je s njima proveo u uionici i u sportskoj dvorani, shvatio je da nije imao pravo.
Due od jednog sata Bradley ih je bombardirao testovima sluajeva koje valja rijeiti, istodobno im
objanjavajui kako da misle logiki i na koji e nain objektivne injenice usporedivati sa
subjektivnim sudovima prije nego to dodu do vrstih zakljuaka.
Premda je u proteklih devet godina Scott od njih nauio gotovo onoliko koliko su oni nauili od njega,
i dalje ga je veselilo to im je mogao pokazivati kako se njegovo znanje primjenjuje u praksi. Scott bi
esto poelio da mu se ukae prigoda da se i sam dokae na terenu, a ne samo da ui u amfiteatru.
Kad je zavrio s nastavom, Scott se .pridruio svojim momcima u sportskoj dvorani. Penjao se po
konopcima, dizao utege i vjebao karate, a oni su ga sve vrijeme smatrali apsolutno ravnopravnim
lanom svoje ekipe. Tko god bi se pokuao dodvoriti gostujuem profesoru s Yalea, na kraju bi se
proveo kao bos po trnju.
Za veerom, za kojom se nije toio alkohol, Scott je upitao zamjenika direktora hoe li mu se ikada
ukazati prigoda da stekne imalo terenskog iskustva.
- Zna to, nije ti to ba zabavan posao - uzvratio je Dexter Hutchins palei cigaru. - Odrekni se Yalea
i prikljui nam se bez ikakvih drugih obveza, pa emo razmisliti hoemo li te smjestiti negdje izvan
uionice.
- Idue mi godine nakon sedam godina pripada jednogodinji dopust - podsjetio je Bradley svog
nadreenog.
- Idi tad u Italiju o kojoj toliko govori. Nakon punih sedam godina to s tobom veeram, ve mislim
da o Belliniju znam koliko i o balistici.
- Neu odustati od podnoenja zahtjeva za terenski rad. To ti je, Dexteru, valjda ve jasno?
- Morat e odustati kad napuni pedeset, jer tad emo te umiroviti.
- Ali tek sam napunio trideset est...
- Suvie brzo napreduje da bi postao dobar terenac ree zamjenik direktora pukajui cigaru.
37
*
Kad je T. Hamilton McKenzie otvorio ulazna vrata svoje kue, nije obratio pozornost na zvonjavu
telefona, nego je odmah iz sveg glasa viknuo:
- Sally? Sally? - ali nikakvog odgovora nije bilo. Najzad je ipak zgrabio slualicu u nadi da e uti
kerin glas.
- Sally? - ponovio je.
- Doktor McKenzie? - upita neto smireniji glas. - Da, ja sam - odgovorio je.
- Ako se pitate gdje vam je ki, mogu vam samo rei da je dobro i da je na sigurnom. .
- Tko je to? - htio je znati McKenzie.
- Zvat u vas ponovno veeras, doktore McKenzie. Dotle ete imati vremena da se malo smirite - ree
tihi glas. - U meduvremenu, nemojte da vam padne na pamet da se obratite bilo policiji bilo nekoj
privatnoj agenciji. Ako to uinite, mi emo odmah znati, i neemo imati drugog izbora nego da vam
vau prekrasnu ker vratimo - tu glas na trenutak zastane, pa doda - u lijesu. - Tad se linija prekine.
T. Hamilton McKenzie problijedi i istog asa ga oblije znoj.
- Duo, to se dogodilo? - upita Joni vidjevi kako joj se mu stropotao u naslonja.
- Sally je oteta - odgovorio je bez daha. - Rekli su da se ne smijemo obratiti policiji. Rekli su da e nas
kasnije ponovno nazvati. - Pogled mu je bio prikovan za telefon.
- Sally je oteta? - u nevjerici ponovi Joni. - Da - obrecne se njen mu.
- U tom sluaju, moramo odmah obavijestiti policiju ree Joni skoivi sa stolice. - Uostalom, duo, za
takve su stvari i plaeni.
- Ne. Ne smijemo. Rekli su da e oni odmah znati ako zovemo policiju i da e nam, u tom sluaju,
Sally vratiti u lijesu.
- U lijesu? Jesi li siguran da su ba tako rekli? - tiho upita Joni.
38
- Do vraga, dakako da sam siguran! Ali, rekli su da joj se nita nee dogoditi ako ne zovemo policiju.
Nita mi nije jasno. Ja nisam neki bogata.
- Ipak, mislim da bismo trebali zvati policiju. Uostalom, ef Dixon osobni nam je prijatelj.
- Ne, ne i ne! - urlao je McKenzie. - Kako ne shvaa? Ako to uinimo, oni e je ubiti.
- Ja jedino shvaam - ree njegova ena - da je naa ki u golemoj opasnosti a da ti nita ne
poduzima. - Zastala je, a onda dodala: - Odmah da si pozvao efa Dixona.
- Ne! - prodere se njen mu iz sveg glasa. - Kad e ve jednom shvatiti!
- Shvaam ja vrlo dobro - ree Joni s nevjerojatnim mirom. - Nije ti dosta to si dekan Medicinskog
fakulteta, sad bi malo izigravao i efa policije iako za to uope nisi kvalificiran. Kako bi se osjeao da
ti aktivni asnik umarira u operacijsku dvoranu, da se nagne nad tvojim pacijentom i da zatrai
skalpel?
T. Hamilton McKenzie hladno pogleda suprugu, te zakljui da je njezina nerazumna reakcija
posljedica prevelike napetosti.
Dvojica mukaraca koji su na drugom kraju grada pomno pratili ovaj razgovor razmijenili su poglede.
Potom ovjek sa slualicama na glavi ree:
- Drago mi je to emo imati posla s njim, a ne s njom. Kad je, sat kasnije, telefon ponovo zazvonio,
T. Hamilton McKenzie i njegova ena skoili su kao opareni.
McKenzie prieka nekoliko trenutaka pokuavajui se pribrati. Tad podigne slualicu.
- McKenzie - ree.
- Sluajte me paljivo - ree tihi glas - i nemojte me prekidati. Samo odgovarajte na pitanja. Jasno?
- Jasno - ree McKenzie.
- Dobro ste uinili to niste pozvali policiju kako je predlagala vaa ena - nastavio je tihi glas. -
Razumniji ste od nje.
- Hou da govorim s keri - prekine ga McKenzie.
39
- Gledali ste previe trilera, doktore McKenzie. U stvarnom ivotu nema junaka ili, bolje reeno,
junakinja. Utuvite si to u glavu. Jesam li bio jasan?
- Jeste - ree McKenzie.
- Troite mi vrijeme - doda tihi glas. Potom se veza prekine.
Prolo je vie od jednog sata tijekom kojeg je Joni opet pokuala nagovoriti mua da zove policiju.
Onda je telefon opet zazvonio. Ovaj put T. Hamilton McKenzie odmah podigne slualicu.
- Halo? Halo?
- Samo mirno, doktore McKenzie - ree tihi glas. - A sad, sluajte. Sutra ujutro u 8:30 napustit ete
kuu i, kao obino, odvesti se u bolnicu. Usput ete svratiti do motela Olentangy, otii u kavanu i sjesti
za bilo koji slobodan stol u dnu prostorije. Vodite rauna da to bude iskljuivo stol za dvoje. Kad se
uvjerimo da vas nitko ne prati, prii e vam jedan od mojih kolega i dati vam daljnje upute. Jasno?
- Da.
- Jedan pogrean korak, doktore, i vie nikada neete vidjeti svoju ker. Pokuajte zapamtiti, vi ste taj
koji radi na produavanju ljudskih ivota. Mi radimo na njihovu okonavanju.
I veza se prekine.
5.
Hannah je znala da e uspjeti. Uostalom, ako ih ne bude mogla prevariti u Londonu, kako e ih
prevariti u Bagdadu?
Dan prije toga nekoliko je sati podrobno prouavala okolicu, te je odluila svoj pokus izvesti odmah
sutradan, u utorak ujutro. Takoder je odluila da o svojim nakanama ne govori nikome, u strahu da
netko iz Mossada ne postane sumnjiav ako bude postavljala suvina pitanja.
40
Pogledala se u zrcalo u predvorju. Na sebi je imala istu bijelu majicu i iroki demper, iznoene
traperice, tenisice i kratke arape do iznad glenja. Kosa joj je bila malo raupana, upravo onoliko
koliko je trebalo.
Potrpala je stvari u ulubljeni mali koveg - jedinu obiteljsku uspomenu koju su joj dopustili da zadri -
i u nekoliko minuta poslije deset otila iz kue. Gospoa Rubin ve je bila otila u "veliku kupovinu",
kako je nazivala svoju nabavku namirnica za naredna dva tjedna.
Hannah je polako koraala niz cestu, svjesna injenice da e je, ako je uhvate, poslati prvim letom
natrag. Spustila se niza stube koje vode na postaju podzemne eljeznice, pokazala kontroloru
mjesenu kartu, dizalom se spustila na osvijetljenu platformu i ula u vlak koji je upravo naiao.
Kod Leicester Squarea promijenila je vlak za Piccadilly, a kad je stigla do South Kensingtona, Hannah
se nala meu prvima na pokretnim stepenicama koje su vodile na ulicu. Na stubama je stajala u stavu
"mirno", premda bi s obzirom na svoj temperament rado bila potrala uz njih, ali znala je da tranje
privlai pozornost. Dok se vozila, promatrala je reklamne plakate na zidu, kako joj nitko ne bi vidio
lice. Pored nje prolazili su novi rover 200, Johnnie Walker, oglas za borbu protiv AIDS-a, i Andrew
Lloyd Webber sa svojim Boulevardom sumraka u kazalitu Adelphi. Kad se nala na svjetlosti dana,
Hannah se hitro osvrne nalijevo i nadesno, prijee ulicu Harrington, te se uputi prema hotelu Norfolk,
to jest prema neupadljivoj zgradi srednje veliine koju je dan ranije pomno bila odabrala. Kako je tom
prigodom u zgradu i ula, mogla je odmah poi prema enskom toaletu a da pritom nikoga nita ne
pita.
Gurnula je vrata i, provirivi kroz njih kako bi se uvjerila da unutra nema nikoga, ula je i krenula
prema zadnjoj kabini. Zatvorivi za sobom vrata, zakljuala ih je i otvorila kovei. Onda je zapoela
briljivo mijenjati svoj izgled.
Dok se presvlaila, u toalet su ula i iz njega izila dva para nogu. Za to vrijeme Hannah je u ueem
poloaju stajala na toaletnoj koljci. Tek kad bi se uvjerila da je ponovno sama, nastavljala bi tamo
gdje je stala.
41
Trebalo joj je gotovo dvadeset minuta da zavri vjebu. Kad je izila iz kabine, pogledala se u zrcalo i
popravila jo neke sitnice.
Onda se pomolila, ali ne njihovom Bogu.
Naputajui toalet, Hannah se stubitem polako popela do predvorja. Pruila je vrataru kovei i
rekla mu da e ga preuzeti za nekoliko sati. Na pult recepcije poloila je kovanicu od jedne funte, a
zauzvrat je dobila malu crvenu potvrdu. Pridruivi se jednoj skupini turista, prola je kroz okretna
vrata i ubrzo se ponovno nala na ulici.
Znala je tono kuda ide i koliko e joj vremena trebati da stigne do ulaznih vrata, jer sve je isprobala
dan ranije. Jedino je molila Boga da joj je instruktor iz Mossada doista prenio toan raspored
prostorija. Jer, dotada u ovu zgradu jo nije bio uao nijedan agent.
Hannah je nogostupom polako koraala prema Brompton Roadu.
Znala je da vie nema oklijevanja kad jednom stigne do ulaznih vrata. Do njih joj je ostalo jo
dvadesetak metara i zamalo odlui da samo proe pored zgrade i od svega digne ruke. Ali, kad je
stigla do vanjskog stubita, jednostavno se uz njega popela i hrabro pokucala na vrata. Nekoliko
trenutaka kasnije vrata je otvorio krupan mukarac za glavu vii od nje. Hannah ue, a na njezino
olakanje uvar zakorai u stranu, pogleda lijevo-desno niz ulicu, te uz tresak zalupi vrata.
lla je kroz hodnik prema slabo osvijetljenom drvenom stubitu i nije se osvrtala. Stigla je do kraja
izblijedjela saga i poela se polako penjati. Rekli su joj da na prvom katu potrai druga vrata lijevo.
Kad je dola do odmorita, osvrnula se nalijevo i ugledala smea oguljena vrata s mesinganom
bravom koja je izgledala kao da mjesecima nije bila iena. Polako je okrenula ruku, otvorila vrata i
ula. avrljanje naglo prestane. Svi se u sobi okrenu prema njoj.
Kako je itko od prisutnih mogao znati da Hannah tu nikada ranije nije bila, kad su joj se vidjele samo
oi?
Onda je netko ponovno zapoeo razgovor, a Hannah im se tiho pridruila i sjela u krug. Pozorno je
sluala i ustanovila da ak i kad ih troje ili etvero govore uglas, ona razumije gotovo svaku rije. Ali,
tei dio ispita nastupio je kad je
42
odluila da se prikljui razgovoru. Rekla je da se zove Sheka i da joj je mu upravo stigao u London,
gdje mu je bilo doputeno da dovede samo jednu enu. Kimnuli su u znak razumijevanja i izrazili
negodovanje u vezi s britanskim imigracionim zakonima koji nisu priznavali poligamiju.
itav sljedei sat Hannah je sluala i priala o njihovim problemima. Englezi su prljavi, dekadentni i
svi umiru od AIDS-a. Svi su jedva ekali da se vrate u svoju zemlju i da se ponovno normalno hrane i
da piju pravu vodu. I svi su se pitali hoe li ta kia ikada prestati padati? Bez najave, jedna od ena
odjevenih u crno naglo je ustala i svojim prijateljima rekla "zbogom". U trenutku kad je jo jedna ena
ustala da bi se pridruila prvoj, Hannah je shvatila da je to prigoda da i sama napusti skup. Bez rijei,
Slijedila je dvije ene dok su se sputale niza stube. Krupan mukarac na ulazu otvorio je vrata kako
bi sve tri mogle izii. Dvije ene su se smjestile na stranje sjedalo velikog crnog mercedesa koji je
odmah krenuo. Istim putem kojim je i dola, Hannah se uputila prema hotelu Norfolk.
T. Hamilton McKenzie proveo je gotovo cijelu no pokuavajui dokuiti to ovjek tiha glasa zapravo
eli. Provjerio je svoj bankovni raun. Na njemu je bilo oko 230.000 dolara, to gotovine, to dionica,
a kua je vjerojatno vrijedila dodatnih etvrt milijuna, ne raunajui hipoteku. U najboljem sluaju,
uspio bi nekako skupiti pola milijuna. Banka mu najvjerojatnije ne bi odobrila kredit.
Zato su odabrali ba njega? Ovu kolu su pohaale mnoge djevojke iji su oevi vrijedili deset, ak i
dvadeset puta vie negoli on. Joe Ruggerio, koji je ljude oko sebe vjeito podsjeao kako je vlasnik
najveeg lanca prodavaonica alkoholnog pia u Columbusu, bio je bez sumnje teak nekoliko
milijuna. McKenzie na trenutak pomisli kako ima posla s amaterima, s bandom koja je jednostavno
odabrala pogrenog ovjeka. Ali, sjetivi se naina na koji su sve ovo izveli, odbacio je tu pomisao.
Ne, morao se suoiti s injenicom da ima posla s profesionalcima koji tono znaju to rade.
43
Nekoliko minuta poslije est izvukao se iz kreveta i, zurei kroz prozor, ustanovio da nema sunca.
Trudio se da bude to tii, premda je znao da je njegova ena budna i da vjerojatno cijele noi nije ni
oka sklopila. Istuirao se, obrijao te - ne shvaajui zbog ega - iz komode izvukao posve novu
koulju. Odjenuo je odijelo koje je nosio samo za odlazak u crkvu a oko vrata vezao cvjetnu kravatu
koju mu je Sally darovala za Boi dvije godine ranije i koju dotada nikada nije imao hrabrosti staviti
na se.
Onda se spustio u kuhinju i, prvi put nakon petnaest godina, eni skuhao kavu. Nosei pladanj, vratio
se u spavau sobu i ugledao Joni kako u sjedeem poloaju i u ruiastoj spavaici trlja umorne oi.
McKenzie sjedne na rub kreveta i oboje bez rijei ponu piti kavu. Tijekom zajednikog ivota ve su
izgovorili sve to su jedno drugom imali rei.
McKenzie ponovno uzme pladanj i vrati se u kuhinju. Zamiljen, bez urbe je poeo prati sude. Tad
zauje kako su ispred ulaza tresnule novine koje je svakog jutra donosio potar. Iz ruku ispusti krpu i
istri po Dispatch da bi provjerio ima li na naslovnici bilo kakvih vijesti o tome to ga je snalo,
nadajui se da su se novinari ipak dokopali nekih pojedinosti. Naslovi su uglavnom spominjali
Clintona i nemire u Iraku. Predsjednik je obeavao na kuvajtsku granicu poslati vojno pojaanje ako
se za tim ukae potreba.
- Trebali su odmah rijeiti stvar - sebi u bradu promrmlja McKenzie dok je zatvarao vrata. - Saddam
nije osoba koja potuje pravila igre.
Pokuavao je proitati lanak do kraja, ali misli bi mu svaki as odlutale. No, uspio je iz uvodnika
zakljuiti da Dispatch smatra kako se Clinton suoava sa svojom prvom velikom predsjednikom
krizom. Ali, Predsjednik nema . pojma to je prava kriza, pomisli McKenzie. Njegova ki u Bijeloj
kui mirno spava.
Gotovo je poskoio od sree kad je sat u predvorju otkucao osam. Joni se pojavila na dnu stubita
posve odjevena. Popravila mu je ovratnik i laganim pokretom ruke stresla mu perut s ramena kao da
odlazi na uobiajeni posao na sveuilitu. Za njegovu kravatu nije rekla ni rijei.
44
- Poslije posla doi ravno kui - dodala je kao i obino. - Razumije se - odgovorio je McKenzie.
Poljubio je enu u obraz i otiao.
im su se garana vrata podigla, McKenzie je opazio upaljene farove na svom automobilu te je glasno
opsovao. Pomislio je da ih je prethodne veeri zaboravio ugasiti jer je bio vrlo ljut na svoju ker. Ali,
tog jutra bio je ljut na sebe, te jo jednom glasno opsuje.
Sjeo je za upravlja, gurnuo klju u bravu i pomolio se. Ugasio je prednja svjetla i nakon krae stanke
okrenuo klju. U poetku brzo, potom polako, pritiskao je papuicu gasa ne bi li pokrenuo motor.
- Zato ba danas! - vikne McKenzie udarajui dlanovima po upravljau. Jo nekoliko puta pokuao je
upaliti motor, a onda je iskoio iz automobila i otrao do kue. Nije maknuo prst sa zvona sve dok
Joni nije otvorila vrata.
- Ispraznio mi se akumulator. Daj mi svoja kola, brzo, brzo!
- Moja su kola u servisu. Tjednima mi govori kako ih treba servisirati, i eto, sad se servisiraju.
T. Hamilton McKenziju nije padalo na pamet da se upusti u raspravu s Joni. Okrenuo se i otrao na
cestu izbezumljeno okreui glavu lijevo-desno ne bi li ugledao uta kola s brojem 444 4444 na krovu.
Ali, bilo je rano, i izgledi da ba tuda naleti kakav taksi gotovo nikakvi. Vidio je samo autobus kako
mu se pribliava. Znao je da se postaja nalazi $totinjak metara niz cestu, pa pone trati u smjeru u
kojem se kretao autobus. Premda mu je do postaje nedostajalo tridesetak metara, autobus je stao i
ekao.
McKenzie utri u vozilo dahui.
- Hvala - ree. - Idete li moda do Olentangy River Roada?
- Stajemo vrlo blizu.
- Dobro. Onda krenimo - ree T. Hamilton McKenzie. Pogleda na sat. Bilo je 8:17. Uz malo sree, na
sastanak bi mogao stii na vrijeme. Onda podigne glavu i pogledom potrai slobodno mjesto.
- Karta stoji jedan dolar, gospodine - vikne za njim voza.
45
T. Hamilton McKenzie pone prevrtati po depovima nedjeljnog odijela.
- Oh, Boe - uzvikne. - Zaboravio sam...
- Sluaj, stari, kod mene ti tosovi ne pale - ree voza. - Nema para, nema muzike!
McKenzie se sasvim priblii vozau.
- Ne shvaate, urim na veoma vaan sastanak. U pitanju je ivot ili smrt.
- I moj je posao pitanje ivota ili smrti. Ja se samo drim propisa. Ako ne moe platiti, si8i. Tako pie
u pravilniku.
- Ali... - zagrcne se McKenzie.
- Dat u ti dolar za taj sat - ree mladi koji je sjedio u drugom redu i oito uivao u raspri.
T. Hamilton McKenzie pogleda u zlatni. rolex koji je dobio za dvadeset pet godina rada u bolnici
Dravnog sveuilita Ohio. U jednom potezu smakne ga s ruke i prui mladiu. Potom vozau dade
dolar.
- Nisi ba napravio neki posao, stari - ree voza vrtei glavom. - Mogao si se sedam dana voziti
limuzinom za cijenu tog rolexa.
- Hajde, kreni ve jednom! - prodere se McKenzie.
- Ne zadravam ja autobus, stari, nego ti - odgovori voza i polako krene s postaje.
T. Hamilton McKenzie smjesti se na jedno od prednjih sjedala alei to osobno ne upravlja vozilom.
Pogleda na sat. Sata nije bilo. Okrene se i upita mladia iza sebe:
- Koliko je sati?
Mladi vano pogleda u svoju tek steenu dragocjenost. - Osam sati, dvadeset est minuta i dvadeset
sekunda. McKenzie je zurio kroz prozor i u sebi molio vozaa da
vozi to bre. A voza je, kako bi jedne putnike pustio da izidu a druge da uu, sedam puta zaustavio i
opet pokrenuo vozilo prije nego to su stigli do ulice Independence, kad se ve i on prepao da e
ovjeka bez sata "strefiti" infarkt. Dok je T. Hamilton McKenzie iskakao iz autobusa, uo je kako sat
na Gradskoj vijenici otkucava 8:45.
- Gospode, samo da ne odu - ree trei prema motelu Olentangy i molei Boga da ne sretne nekog
poznatog. Prestao je trati tek kad je stigao do puteljka koji je vodio do
46
recepcije. Pokuao se nekako pribrati, svjestan injenice da je ostao bez daha i da jey bio u goloj vodi.
Gurnuo je vrata koja su vodila u kavanu i pogledom preletio po dvorani nemajui pojma ni koga'm to
trai. Imao je dojam da svi prisutni pilje u njega.
U kavani je bilo ezdesetak stolova, to onih za dvoje, to za etvero, i prema njegovoj procjeni, oko
polovice ih je bilo zauzeto. Za stolovima u dva kuta dvorane ve je bilo gostiju, te se McKenzie uputi
onom od preostala dva za kojim bi imao bolji pregled lokala.
Sjeo je i ekao i molio Boga da od njega nisu digli ruke.
Tek kad je stigla do pjeakog prijelaza na uglu Thurloe Placea, Hannah se uini da je netko slijedi.
Kad je prela ulicu i nala se na South Kensingtonu, u to je ve bila posve sigurna.
Visoki mladi, oito neiskusan kao uhoda, nevjeto je utravao u vee da bi ubrzo potom iz njih
istravao. Vjerojatno je mislio da Hannah ne pripada onima kojima bi takvo ponaanje moglo postati
sumnjivo. A Hannah je mogla hodati jo etiristotinjak metara prije nego to se morala odluiti na
sljedei korak. Kad je ugledala hotel Norfolk, znala je tono to joj je initi. Ako uspije ui u zgradu
prije njega, trebat e joj tridesetak, najvie etrdeset pet sekunda, pod uvjetom da vratari imaju pune
ruke posla. Zastala je pred izlogom parfumerije i pogledala u obilje kozmetikih proizvoda poslaganih
po policama. Onda je pogledala u stranu, na policu sa minkom, i u staklu vidjela odraz njegove
figure. Stajao je pored kioska, na ulazu u South Kensingtonsku postaju podzemne eljeznice. Dok je
kupovao Daily Mail i ekao na povrat novca - ist amaterizam, pomisli Hannah njoj se pruila prilika
da prije8e na drugu stranu ulice. Kad je on prolazio pored parfumerije, ona je ve bila ispred hotela.
Hannah nije potrala uza stube, jer bi mu tako samo dala na znanje da je svjesna njegove nazonosti,
ali je zato gurnula okretna vrata do te mjere snano da je starica koja je u tom trenutku kroz njih
prolazila poletjela niza sube i tresnula na plonik.
47
Dvojica vratara avrljali su kad je Hannah proiala kroz predvorje. U ruci je ve drala crvenu
potvrdu i kovanicu od funte. Prila je pultu i uz tresak na njega poloila novac, to je odmah privuklo
pozornost starijeg slubenika na recepciji. Kad je ugledao funtu, brzo je uzeo potvrdu, izvadio
Hannahin kovei iz pretinca i predao joj ga upravo u trenutku kad je njezina uhoda prolazio kroz
okretna vrata. Hannah krene prema stubitu na dnu hodnika drei prtljagu vrsto pripijenu uz trbuh,
kako mukarac koji ju je slijedio ne bi opazio da neto nosi. Tek kad je zakoraila na drugu stepenicu i
kad se uvjerila da nema nikoga u blizini, iz sve snage potrala je niza stube, pa kroz hodnik, do
relativne sigurnosti enskog toaleta.
Ovaj put nije bila sama. Za umivaonikom je stajala sredovjena ena i popravljala minku. Nije ni
pogledala Hannah dok je ulazila u kabinu. Hannah se popela na koljku i u ueem poloaju
priekala da ena izade iz toaleta. Kad je nakon dvije-tri minute ula da su se vrata za enom
zatvorila, spustila je stopala na hladan mramorni pod, otvorila svoj ulubljen i izguljen kovei i to je
bre mogla ponovno odjenula majicu, iroki pulover i traperice.
Upravo je bila obula tenisice, kad su se vrata ponovno otvorila i ona ugleda pax nogu u najlonkama
kako su zakoraile u kabinu do njene. Zakopavajui traperice, Hannah izleti iz kabine i ovla se
pogleda u zrcalo. Malo razbarui kosu, te se osvrne po prostoriji. U jednom kutu ugleda koaru za
upotrijebljene ubruse. Prila je koari, podigla plastini poklopac, povadila sve prljave ubruse i ubacila
koveg. Onda je vratila ubruse u koaru, pobacavi ih preko kovega, i spustila poklopac. Pokuala je
ne razmiljati o tome kako je kovei vukla sa sobom od Lenjingrada, preko Tel Aviva, do Londona -
preko pola kugle zemaljske. Opsovala je na materinskom jeziku, a onda se ponovno pogledala u
zrcalo. Potom je izila iz toaleta, trudei se da izgleda staloeno, ak i nehajno.
im je zakoraila u hodnik, Hannah je ugledala mladia kako s druge strane hodnika u naslonjau
ita Daily Mail. Ako bude imala sree, nee je ni pogledati. Kad je prila stubitu, on podigne glavu.
Prilino zgodan, pomisli, i uzvrati
48
mu pogled koji je potrajao moda malo due nego to je trebalo. Onda se okrene i pode uza stube.
Dobro je, uspjela je.
- Oprostite, gospodice - ree glas iza njenih leda.. Samo bez panike; nema tranja; ponaaj se
prirodno. Okrenula se i nasmijeila mu se. Uzvratio joj je osmijehom, gotovo udvarajui joj se, a onda
ga oblije rumenilo. - Niste li moda u toaletu vidjeli jednu Arapkinju?
- Jesam - odgovori Hannah. - Zato pitate? - Kad god je to mogue, neprijatelja treba staviti u
defanzivu. Bilo je to jedno od osnovnih pravila.
- Ah, nije bitno. Oprostite to sam vas zadrao - ree mukarac i nestane iza ugla.
Hannah se popne uza stube, prode kroz predvorje i uputi se prema okretnim vratima. ,
teta, pomisli kad se nala na ploniku. Tip je prilino seksi. Pitala se koliko li e jo vremena sjediti
tamo dolje, pred vratima toaleta, tko je zapravo on i za koga radi.
Hannah krene kui istim putem kojim je i dola alei to ne moe svratiti do Dina na porciju pageta
s nogu, a potom na najnoviji film Franka Marshalla koji se prikazivao u Cannonu. Jo je bilo dana
kad je eznula za ivotom kakvim ive obine mlade ene u Londonu. Onda bi se sjetila majke, brata i
sestre i rekla sebi kako sve te sitne radosti moraju priekati bolja vremena.
Prvi dio vonje podzemnom provela je sama u vagonu. Razmiljala je o tome kako bi, ako je poalju u
Bagdad, pod uvjetom da je nitko ne poeli uvui u krevet, sad ve sigurno prola kao Iraanka.
Kad se vlak zaustavio kod Green Parka, u vagon su ula dvojica mladia. Hannah se na njih nije ni
osvrnula. Ali, kad su se vrata zatvorila, shvatila je da su njih troje jedini putnici u vagonu.
Nakon nekoliko trenutaka jedan od dvojice mladia joj prie, nagne se nad nju i iskesi joj se u lice.
Bio je odjeven u crnu konu jaknu i u traperice do te mjere tijesne da je u njima izgledao kao baletan.
Kratka crna kosa, uvrena gelom, bila mu je nakostrijeena kao da je upravo bio podvrgnut
elektrook terapiji. Hannah se uini da ima oko dvadeset godina. Pogledala mu je u noge i opazila da
nosi teke vojni
49
ke izme. Premda je bio pomalo gojazan, po njegovim pokretima zakljuila je da je u dobroj formi.
Njegov prijatelj stajao je nekoliko koraka dalje, oslonjen na ipku pored vrata.
- Pa, to veli na prijedlog mog ortaka da to obavimo na brzaka? - upita vadei no iz depa.
- Goni se - uzvrati Hannah ravnoduno.
- O, gospoica je iz viih slojeva - ree momak i ponovno se iskesi. - Moda bi vie po volji bio
grupnjak, a? - Kako bi bilo da ti razbijem nos, a? - udari mu Hannah kontru.
- uje ti, ne pravi se pametna - ree momak upravo kad je vlak ulazio na postaju kod Piccadilly
Circusa. Prijatelj mu je jo stajao kod vrata, tako da bi svatko tko
bi pokuao ui u posljednji vagon brzo odustao od svoje nakane.
Nikaa na sebe ne privlai pozornost, nikada ne pravi scene: nepisano pravilo ako radi za bilo koji
ogranak Tajne slube, pogotovo ako si na dunosti u stranoj zemlji. Odstupanja doputena jedino u
ekstremnim sluajevima.
- Moj ortak veli da mu se svida. to na to kae, a? Hannah mu se nasmijei dok je razmiljala kojim
e putem krenuti kad na sljedeoj postaji iziie iz kola.
- I kod mene bi mogla proi - nastavio je. - Premda vie volim one tamnopute ptiice. Njihove velike
guze. To me uzbu8uje.
- Onda e ti se dopasti i tvoj ortak - ree Hannah i istog trenutka zaali to je progovorila. Nikad ne
provociraj. No kljocne i metalna otrica bljesne u osvijetljenim kolima.
- E, sad, ovo moemo obaviti na dva naina, mala. Tiho ili buno. Biraj. Ako ne bude suraivala,
morat u malo ovim proarati pa tom tvom lijepom licu. - Momak pored vrata glasno se nasmije.
Hannah ustane i stane naspram svog tlaitelja. Zastala je, a onda polako otkopala gornje dugme
svojih traperica. - Uzmi je, Marv. Tvoja je - ree mladi okreui se prema prijatelju.
Sve se zbilo tolikom brzinom da nije ni vidio kad je Hannahina noga, u luku od 180 stupnjeva,
poletjela prema njemu. No mu odleti iz ruke i sklizne na drugi kraj vagona. Za
50
vratom osjeti jak udarac, a potom se kao vrea krumpira stropota na pod. Hannah ga prekorai i
krene prema Marvinu.
- Ne, gospoice, nemojte mene. Owen je taj koji uvijek pravi guvu. Ja vam nita ne bih uinio,
vjerujte.
- Svuci traperice, Marvine. - to?
Prstima lijeve ruke protegnula je prste desne ruke.
- Evo, evo, kako vi kaete - ree Marvin urno otkopavajui rasporak. Spusti hlae i ostane raskreen
u prljavim tamnoplavim gaama. Na butini je imao tetovau na kojoj je pisalo "mama".
- Nadam se da te mama ne mora esto gledati u gaama, Marvine - ree Hannah i podigne traperice. -
Sad skini gae. - to?
- uo si to sam rekla, Marvine. - Marvin polako skine gae. - Prilino razoaravajue - ree Hannah
dok je vlak ulazio u postaju Leicester Square.
Dok su se vrata za njom zatvarala, uini joj se da je ula neto kao "Kuko!".
Na platformi nikako da ugleda koaru za otpatke u koju bi bacila Marvinovu prljavu odjeu. Nakon
nedavnih eksplozija bombi koje je po hodnicima podzemne eljeznice bila podmetnula IRA, sve su
koare bile uklonjene. Traperice i gae morala je stoga nositi do Chalk Farme, gdje ih se konano
oslobodila na uglu Adelaide Roada. Onda je polako pola kui.
im je otvorila vrata, iz kuhinje je ula vedar glas gospode Rubin.
- Duo, ruak je na stolu. - Kad se gospoda Rubin pojavila, odmah je dodala: - Kako sam divno
provela jutro! Nee vjeroVati to mi se dogodilo u Sainsburyju.
- Izvolite? - upita konobarica u crvenoj suknji i crnoj keceljici, s blokom u ruci.
- Crnu kavu, molim - ree T. Hamilton McKenzie. - Stie, stie - odgovori ona veselo.
Htio je provjeriti koliko je sati, to ga ponovno podsjeti da mu se sat nalazi na ruci mladia koji je bio
ve kilometrima daleko. McKenzie stoga pogleda na sat iznad bla
51
gajne. Osam i pedeset est. Poeo je promatrati ljude koji su ulazili u kavanu.
Prvo je uetao visok i elegantno odjeven mukarac. McKenzie se ponadao da e pogledati u njegovu
smjeru. Ali, mukarac je otiao do anka i sjeo na barsku stolicu okenuvi leda pxema dvorani.
Konobarica se vratila i nervoznom lijeniku donijela alicu vrele kave.
Potom je ula mlada ena drei u ruci jednu od onih torbi s rukama od upletenog konopa. Ubrzo za
njom uao je jo jedan lijepo odjeven mukarac koji je preletio pogledom po prostoriji. T. Hamiltom
McKenzie ponovno se ponada, ali ba tada mukarac opazi nekog poznatog kome uputi iroki
osmijeh. I on krene prema anku i sjedne do mukarca koji je stigao neposredno prije njega.
Djevojka s torbom spusti se na slobodnu stolicu za njegovim stolom.
- To mjesto je zauzeto - ree T. Hamiltom McKenzie nervozno podigavi glas.
- Znam, doktore McKenzie - odgovori djevojka. - To mjesto je za mene.
T. Hamiltom McKenzie naglo se preznoji.
- Jeste li za kavu? - upita konobarica koja istog trena iskrsne pored mlade ene.
- Da, molim - odgovori ona ne podigavi glavu. McKenzie pomno osmotri enu za svojim stolom.
Mogla je imati oko trideset godina - bila je jo u dobi kad joj njegove profesionalne usluge nisu bile
potrebne. Po naglasku je zakljuio da je vjerojatno Njujoranka, premda bi se, s obzirom na njezinu
crnu kosu, smee oi i tamniju put, moglo pretpostaviti da joj obitelj potjee iz june Europe. Bila je
sitne, gotovo krhke grae, odjevena u haljinu jesenjih boja tipa Laura Ashley, kakva se mogla kupiti u
bilo kojoj boljoj trgovini diljem zemlje i koja se ni po emu nije isticala. Kavu, koju joj je konobarica
donijela, nije ni taknula.
McKenzie odlui krenuti u napad. - Najprije mi recite kako je Sally.
- Dobro je, posve dobro - odgovori ena smireno. Sagnula se i, ne skinuvi rukavicu, iz torbe na podu
izvukla presavijen list papira te mu ga pruila preko stola.
52
Otvorio je pisamce:
Dragi tata, prema meni se ophode dobro. Molim te pristani na sve to od tebe trae. Voli te Sal
Bio je to, bez sumnje, njezin rukopis. Ali, ona se nikada ne bi potpisala sa "Sal". ifrirana poruka
samo ga je jo vie uznemirila.
ena se nagne preko stola i istrge mu'pisamce iz ruku. - Zlikovci! Neete se tek tako izvui - ree
McKenzie pogledavi enu.
- Smirite se, doktore McKenzie. Prijetnjama nas ne moete zastraiti. Mi nismo diletanti i ovo nam
nije prva operacija ove vrste. Prema tome, ako elite opet vidjeti svoju ker... - to od mene traite?
Konobarica se vratila s loncem vrele kave u ruci, ali kad je vidjela da ni jedno od gostiju nije taknulo
alicu ispred sebe, rekla je:
- Ohladit e vam se kava - i otila.
- Ja nemam vie od 200.000 dolara. Mora da je u pitanju greka.
- Nama ne treba va novac, doktore McKenzie.
- to vam, onda, treba? Uinit u sve to kaete, samo da mi se ki vrati iva i zdrava.
- Tvrtka koju predstavljam specijalizirana je za pruanje raznovrsnih usluga, a jednom naem klijentu
potrebna je vaa pomo.
- Ali, mogli ste me jednostavno nazvati i zakazati sastanak, kao to svi ine - rekao je, ne ba siguran
da shvaa o emu je rije.
- Pa, vidite, s obzirom na uslugu koju od vas traimo, nismo vas ba tako jednostavno mogli nazvati.
Pored toga, nemamo mnogo vremena i pomislili smo da bi nam Sally mogla pomoi da to obavimo
preko reda.
53
- Ne shvaam.
- Zbog toga smo se i nali - ree ena.
Dvadeset minuta kasnije, kad se kava u objema alicama posve ohladila, T. Hamiltonu McKenziju bilo
je potpuno jasno to se od njega oekuje. Nekoliko trenutaka je utio, a potom rekao:
- Nisam siguran da mogu- prihvatiti. Prvo, to se kosi s profesionalnom etikom. Drugo, jeste li uope
svjesni do koje je rnjere teko...
ena se ponovno sagne prema torbi. Ovaj put iz nje izvue malu zlatnu naunicu i baci je na stol.
- Moda e vam ovo olakati posao. - T. Hamiltom McKenzie uzme naunicu svoje keri. - Sutra ete
dobiti i drugu - nastavi ena. - U petak ete dobiti jedno uho, a u subotu drugo. Ako se i nakon toga
budete brinuli o svojoj etici, doktore McKenzie, za tjedan dana od vae keri nee ostati ni trag.
- Ne biste, valjda...
- Ako ne vjerujete, pitajte Johna Paula Gettyja III.
T. Hamilton Mckenzie ustane i osloni se objema rukama o stol.
- Ako vas ba zanima, moemo je srediti i za manje od tjedan dana - dodala je.
McKenzie ponovno sjedne.
- Tako. To je ve bolje - ree ena. - ini se da se konano razumijemo.
- Koji je sljedei korak?
- Stupit emo u vezu s vama opet tijekom dana. Zato vodite rauna a budete kod kue. Dotle ete se
valjda sporazumjeti s vaom profesionalnom etikom.
McKenzie se ponovno htio usprotiviti, ali u tom trenutku ena ustane, iz torbe izvadi novanicu od pet
dolara i poloi je na stol.
- Ne moemo dopustiti da nam kirurg broj jedan pere sude kako bi platio raun, zar ne? - Onda se
okrenula i pola prema vratima. Tek tada McKenzieju sine da su znali ak i to da je kod kue
zaboravio novanik.
T. Hamilton McKenzie pone razmiljati o eninom prijedlogu, svjestan da nema mnogo izbora.
54
Ali jedno mu je bilo posve jasno. Ako udovolji njihovim zahtjevima, predsjednika Clintona zadesit e
jo vea muka.
6.
Mukarac koji je mirno sjedio za ankom dovravao je pie. Zapravo, svoje je pivo ve odavno bio
iskapio, ali bi svako toliko au prinosio ustima ne bi li iz nje izvukao koju dodatnu kapljicu. Irac se
nadao da e mu se pipniar smilovati pa doliti jo malo pia, ali oito je bio naletio na pogrenog
pipniara.
- Smee jedno - ree sebi u bradu. Mladi ljudi uope nemaju srca.
Pipniar, dakako, nije znao kako se njegov stalni gost zove. Kad smo ve kod toga, malo je Ijudi znalo
njegovo pravo ime. Ali, ono je bilo poznato FBI-u i, razumljivo, policiji San Fancisca.
U dosjeu Williama Seana O'Reillyja pisalo je da ima pedeset dvije godine. Svaki sluajni prolaznik
dao bi mu najmanje ezdeset pet, i to ne zbog iznoene odjee, nego zbog dubokih bora na elu, zbog
podbuhlih podonjaka i zbog vika centimetara oko pojasa. Sve to O'Reilly je pripisivao trima
alimentacijama, etirima zatvorskim kaznama i prevelikom broju odigranih amaterskih boks-meeva.
Nikada krivicu nije svaljivao na pivo.
Nevolje su poele jo na fakultetu, kad je O'Reilly sasvim sluajno otkrio da je u stanju krivotvoriti
potpise svojih kolega koji su podizali novac iz sveuiline banke. Kad je zavrio prw godinu studija na
koledu Trinity u Dublinu, toliko se bio izvjetio u krivotvorenju potpisa sveuilinog blagajnika i
rektora, da su oni sami povjerovali kako su mu dodijelili stipendiju.
Vjetinu krivotvorenja otkrio mu je Liam Krivotvoritelj, jo dok je boravio u popravnom domu u St.
Patricku. Kad su mu, otvorili vrata i pustili ga na slobodu, mladi naunik nije
SS
imao vie to nauiti od svog uitelja. Poto je saznao da ga je majka zauvijek protjerala iz obiteljskog
oma, Bill je krivotvorio potpis amerikog konzula u Dublinu i krenuo u vrli novi svijet.
Kad mu je bilo trideset, napravio je svoju prvu graviru za tiskanje novanica od po jednog dolara.
Posao je bio do te mjere dobro obavljen, da je nakon sudenja FBI morao priznati kako se krivotvorina
nikada ne bi otkrila da nije bilo dounika. O'Reilly je osuden na est godina robije, a crna kronika
dnevnih novina San Francisca nazvala ga je "Gospodin Dollar Bilh".
Po izlasku iz zatvora, Dollar Bill prebacio se na novanice od deset i dvadeset dolara, a neto kasnije i
na one od pedeset. Razmjerno torne, rasle su i njegove zatvorske kazne. U meduvremenu se uspio tri
puta oeniti i tri puta razvesti, to njegovu majku takoder nije obradovalo.
Njegova trea ena uinila je sve to je mogla kako bi ga usmjerila na pravi put, pa je Bill,
popravljajui se, krivotvorio dokumente samo kad ne bi mogao nai nikakav drugi posao. Nisu to bili
veliki prekraji, uvjeravao je suca, samo nekoliko putovnica, tu i tamo po koja vozaka dozvola ili
zdravstvena kartica. Sudac je imao posve drukije miljenje, pa mu je odredio dodatnih pet godina
zatvora. Tada, po izlasku iz zatvora, nitko mu se vie nije usudio obratiti za uslugu, te mu je jedino
preostalo da na lokalnim sajmovima tetovira nezahtjevne klijente ili da, u trenucima krajnjeg oaja,
oslikava plonike, po ernu je, kad ne bi kiilo, mogao ui u Guinnessovu knjigu rekorda.
Bill podigne praznu au i jo jednom pogleda u pipniara koji ga promotri krajnje nezainteresirano.
Pritom nije za- pazio elegantno odjevena mlada ovjeka koji se popeo na stolicu do njega.
- to biste eljeli popiti, gospodine O'Reilly? - upita njemu nepoznat glas.
Bill se oprezno osvrne oko sebe.
Igra rijei: Bill je kratica od William, a Dollar Bill znai i novanica od jednog dolara. (op. prev.).
56
- Povukao sam se. Vie ne radim - ree plaei se da ima posla s jo jednim od onih policajaca u civilu
koji nisu ispunili mjesenu normu uhienja.
- Utoliko prije, moda bi vam godilo popiti pie sa starim prijateljem iz prolih dana - nastavi mladi
mukarac s blagim naglaskom tipinim za amerike Crnce.
Bill se dvoumio, ali e je prevladala.
- Pola litre toena piva - ree bojaljivo.
Mladi podigne ruku i ovaj put pipniar odmah prie. - Pa, to zapravo elite? - upita Bill poto je
otpio podui gutljaj i poto se uvjerio da ga pipniar ne moe uti. - Vae majstorstvo.
- Ve sam vam rekao, vie ne radim.
- uo sam. No, to to od vas traim nije nezakonita radnja.
- Pa, to onda od mene oekujete? Da krivotvorim Mona Lisu ili, moda, Magna Cartu?
- Neto mnogo jednostavnije - odgovori mladi.
- Naruite mi jo jedno pivo - ree Bill piljei u praznu au pred sobom - pa da ujem to mi imate
rei. Ali, upamtite, ja vie ne radim. Posve sam se povukao.
Kad je pipniar drugi put napunio Billovu au, mladi se predstavi kao Angelo Santini i pone Dollar
Billu podrobno tumaiti to je imao na umu. Angelu je laknulo kad je shvatio da u etiri poslije podne
u blizini nema nikoga tko bi mogao uti o emu njih dvojica razgovaraju.
, - Ali ve ih je na tisue u optjecaju - zakljui Dollar Bill kad je Angelo zavrio svoju priu. - U
svakoj boljoj trgovini suvenirima moe se nabaviti dobra reprodukcija.
- Vjerojatno. Ali ne i savrena kopija - tvrdio je mladi. Dollar Bill spusti pie na ank i zamisli se.
- Tko hoe kopiju?
- Jedan moj klijent, kolekcionar. Strast su mu stari rukopisi - ree Angelo. - Pored toga, spreman je
dobro platiti. Dobro smiljena la, pomisli Bill. Otpio je jo jedan gutljaj piva.
- ak i da pristanem, trebalo bi mi nekoliko tjedana da obavim posao - ree. - A u svakom sluaju,
morao bih se preseliti u Washington.
57
- Ve smo vam nali prikladan smjetaj u Georgetownu. Pored toga, nabavit emo vam sav potreban
materijal.
Dollar Bill se ponovno zamisli, onda otpije jo malo piva, pa izjavi:
- Odustajem. Previe je to posla. Kako rekoh, trebalo bi mi vie tjedana, a to je najgore, morao bih
prestati piti. Poloio je praznu au na ank. Onda je dodao: - Morate me shvatiti, ja sam
perfekcionist.
- Upravo radi toga sam i prevalio ovoliki put, s jednog kraja zemlje na drugi, da bih vas naao - ree
Angelo tiho: Dollar Bill zastane i pomno promotri mladia.
- Hou dvadeset pet tisua odmah i dvadeset pet tisua po zavretku posla. I sve trokove plaene -
ree Irac. Mladi nije mogao vjerovati onome to je uo. Cavalli
mu je rekao da moe ii i do sto tisua ako dobije jamstvo da e posao biti obavljen na vrijeme. Ali,
sjetio se da i njegov gazda vjeruje samo onima koji se znaju cjenkati.
- Deset tisua kad stignemo u Washington, i dvadeset tisua kad sve bude gotovo.
Dollar Bil1 stane vrtjeti pra2nu au.
- Trideset tisua po obavljenom poslu ako ne uspijete opaziti razliku izmedu onoga to sam ja
napravio i originala.
- Ali, dokumenti se po neemu moraju razlikovati, a vi ete nam rei po emu - odgovori Angelo. -
Dobit ete svojih trideset tisua ako tu razliku nitko drugi ne uoi.
Telefon je zazvonio dok je Scott jo bio na dnu stubita. Premda je razmiljao o predavanju koje je tog
jutra odrao, potrao je uza stube preskaui svaku treu, uletio u stan i bacio se na telefon sruivi
pritom fotografiju majke na pod.
- Scott Bradley - ree podigavi fotografiju i vrativi je na mjesto.
- Trebam te sutra u Washingtonu. Budi u mom uredu tono u devet.
Scotta bi se uvijek iznova dojmio nain na koji je Dexter Hutchins s njim razgovarao, kao i to to se
nikada ne bi predstavio i to je smatrao da je Scottov rad za CIA-u znaajniji od obveza to ih je imao
na Yaleu.
58
Scottu je trebalo cijelo poslijepodne da uskladi s kolegama izmjene u rasporedu. Nije se mogao
posluiti izgovorom kako se ne osjea dobro, jer su svi na sveuilitu znali da u proteklih devet godina
zbog bolesti nijednom nije izostao s predavanja. Zbog toga se odluio izvui na "probleme intimne
prirode". Takav izgovor uvijek bi izazvao naklonost starijih kolega, pri emu im diskrecija nije
doputala da postavljaju suvina pitanja. '
Dexter Hutchins nijednom rijeju nije preko telefona spomenuo pojedinosti u vezi sa Scottovim
iznenadnim odlaskom u Washington. Ali, kako su se tog jutra na naslovnicama svih dnevnih listova
pojavili snimci u vezi s dolaskom Yitzhaka Rabina u Washington i njegovim prvim susretom s
predsjednikom Clintonom, Scott je izvukao odgovarajue zakljuke. `
Scott izvue predmet gurnut izmeu registratora obiljeenih s "Porezi" i "Prekraji" i iz njega izvadi
sve materijale koji su se odnosili na novog izraelskog premijera. Po svemu sudei, njegova se politika
nije znatno razlikovala od politike njegova prethodnika. Od Shamira je bio bolje obrazovan, a u
pregovorima meki i popustljiviji. Ipak, Scott je bio uvjeren da bi, u sluaju da se u kakvom nonom
lokalu u sumnjivu dijelu grada obojica zateknu usred oruane kavge, upravo Rabin bio taj koji bi se
izvukao bez ijedne ogrebotine.
Scott se zavali u naslonja i pone razmiljati o plawi po imenu Susan Anderson koja je bila nazona
njegovu posljednjem sastanku s dravnim tajnikom. Ako i ovaj put bude tamo, moda e mu se
putovanje u Washington isplatiti.
Sljedeeg se jutra ispred bolnice Dravnog sveuilita Ohio zaustavila crna limuzina sa zamraenim
staklima. Voza je uinio kako mu je bilo naredeno i vozilo parkirao na mjestu rezerviranom za T.
Hamiltona McKenzija.
Pored toga, voza je dobio samo jo jednu uputu: da na tom mjestu tono u deset sati pokupi nekakvog
pacijenta i da ga poveze u Sveuilinu bolnicu Cincinnati and Homes.
U deset i deset, dvojica bolniara u bijelim kutama izila su iz zgrade gurajui ispred sebe invalidska
kolica u kojima je sjedio oito visok i lijepo graeni mukarac. Kad su ugle
59
dali automobil parkiran na dekanovu mjestu, uputili su se prema njemu. Voza je iskoio iz
automobila i brzo otvorio stranja vrata. Jadan ovjek, pornisli voza, sa svim tim zavojima oko glave
i s jedva vidljivim prorezom za usta i nos. Pitao se ne radi li se, moda, o opeklinama.
Krupan mukarac izvue se iz kolica i prebaci se na stranje sjedalo otmjene limuzine, te isprui
noge. Voza mu ree: "Morat u vas vezati", pri emu on samo kimne glavom.
Voza sjedne na svoje mjesto, zatvori vrata i spusti prozor kako bi bolniarima i starijem gospodinu
otmjena izgleda, koji je stajao nekoliko koraka iza njih, rekao zbogom. Voza pomisli kako jo nikada
u ivotu nije vidio tako ispijeno lice.
Limuzina se kretala umjerenom brzinom. Vozau je reeno da ni pod kojim okolnostima ne smije
voziti bre nego to je doputeno. '
T. Hamilton McKenzie odahnuo je kad su kola krenula. Nadao se da je njegovoj mori konano doao
kraj. Operacija je trajala sedam sati i tek kad je bila potpuno okonana, uspio je, prvi put toga tjedna,
uhvatiti neto mirnoga sna. Posljednje to su mu rekli bilo je da ode kui i da eka da se Sally vrati.
Kad je ena, koja je ostavila pet dolara na stolu u kavani motela Olentangy, zatraila od njega da to
uini, mislio je da je cijela stvar neizvediva. Ne, kako joj on ree, iz etikih razloga, nego zbog toga
to nije vjerovao da e biti u stanju postii istinsku slinost. elio joj je ispriati neke stvari o
presaivanju tkiva, o epidermi, o coriumu, i kako postoji mala vjerojatnoa da... Ali, kad je u svojoj
ordinaciji ugledao njihova ovjeka, odmah mu je postalo jasno zbog ega su odabrali ba njega. Bio je
gotovo idealne visine, moda tek centimetar-dva nii nego to je trebalo, i moda malo premrav. Ali,
s ulocima u cipelama i to se moglo srediti.
Oblik lubanje i crte lica bile su izvanredne i zapanjujue sline originalu. Na kraju se ispostavilo da je
bilo dovoljno napraviti operaciju nosa uz djelomino presaivanje tkiva. Ispalo je dobro, ak veoma
dobro. Kirurg je zakljuio da je to to je pacijent crvenokos u ovom sluaju irelevantno, jer glavu mu
mogu obrijati i kupiti mu vlasulju. Uz nove zube i dobru minku, samo bi njegovi najblii bili u stanju
uoiti razliku.
60
McKenzie je angairao nekoliko lijenikih timova koji su se smjenjivali tijekom operacije. Kad god
bi se umorio, zatraio bi da u dvoranu doe nova struna ekipa. U bolnici, naredbe T. Hamiltona
McKenzieja nikada nisu bile upitne. Kad je, nakon sedam sati, sve bilo gotovo, jedino je on vidio
konani rezultat. Svoj dio dogovora u potpunosti je izvrio.
Parkirala je svoj ford taurus, u to doba najpopularniji ameriki automobil, stotinjak metara od kue,
ali ga je prethodno okrenula u smjeru u kojem e kasnije otii.
U kolima je promijenila cipele. Dogodilo se da su je samo jednom zamalo uhvatili, i to kad joj je na
cipelama ostalo blato koje je FBI slijedio gotovo do mjesta na kojem je bila prethodnog dana.
Prebacila je torbu preko ramena i izila. Koraajui polako, uputila se prema kui.
Lokacija je bila dobro odabrana. Seoska kua nalazila se nekoliko kilometara od najblie zgrade,
jedne naputene tale, i na kraju puta kojim ni najzaljubljeniji ljubavnici ne bi poli.
Po svemu se inilo da je kua naputena, ali ona je znala da su oni unutra, da ekaju i da prate svaki
njezin pokret. Otvorila je vrata ne pokucavi i istog trenutka ugledala jednoga od njih kako stoji u
hodniku.
- Gore - rekao je podigavi ruku.
Nije odgovorila. Prola je pored njega i krenula uza stube. Otila je ravno u spavau sobu. Djevojka je
sjedila na rubu kreveta i itala. Sally podigne glavu i nasmijei se vitkoj mladoj eni u zelenoj haljini
kroja Laura Ashley, uvjerena da joj donosi novu knjigu.
ena zavue ruku u torbu, srameljivo se nasmijei, pa izvadi knjiicu u mekom povezu i prui je
djevojci.
- Hvala - ree Sally, uzme knjigu i odmah je pone razgledati.
Dok je Sally zaneseno itala kratak sadraj romana otisnut na koricama, ena odvee dugi upleteni
konop koji je umjesto ruki bio privren za njezinu torbu.
Sally otvori knjigu i polako pone itati.
61
Sve se odigralo tolikom brzinom, da konop oko vrata nije ni osjetila. Jednim trzajem Sallyna glava
poleti unazad i kraljenica joj kljocne. Onda joj glava beivotno padne na prsa.
Krv joj u tankom mlazu potee iz usta i niz bradu se pone slijevati na korice knjige na kojoj je pisalo
Vrijeme ljubavi i vrijeme...
Voza limuzine iznenadio se kad ga je kod rampe ispred skretanja za autocestu zaustavio prometni
policajac. Bio je siguran da nije prekoraio propisanu brzinu. Onda je u retrovizoru ugledao
ambulantna kola i pomislio kako ona imaju prednost i kako moraju proi. Ponovno je pogledao
naprijed i vidio da mu policajac daje znak da se parkira sa strane.
Odmah je skrenuo i ugasio motor, pitajui se to se to dogada. Kola Hitne pomoi stala su iza
njegovih. Policajac je siao s motocikla, priao vozaevim vratima i kucnuo 0 njegov prozor. Voza
pritisne dugme i staklo se spusti.
- Izvolite?
- Imamo hitan sluaj - ree policajac i ne skinuvi kacigu. - Va pacijent mora se smjesta vratiti u
bolnicu Dravnog sveuilita Ohio. Nastupile su nepredvi8ene komplikacije. Prebacite ga u
ambulantna kola, a ja u ih pratiti natrag do grada.
Zapanjeni voza, irom otvorenih oiju samo je kimao u znak odobravanja.
- Moram li se i ja vratiti u bolnicu? - najzad je upitao. - Ne, gospodine. Vi ete nastaviti put do
Cincinnatija i im stignete otii ete u svoju tvrtku.
Voza se okrene i ugleda dvojicu bolniara u bijelim kutama kako stoje pored njegovih kola. Policajac
im dade znak i jedan od njih otvori stranja vrata, a drugi putniku otkopa sigurnosni pojas i
pomogne mu da izie.
Voza je u retrovizoru promatrao kako dobro graeni mukarac koraa prema ambulantnim kolima,
drei se za bolniare. Tad se na policajevu motociklu oglasi policijska sirena i voza ugleda
policajca kako usmjerava kola prema nadvonjaku kojim se trebao vratiti u grad.
62
Cijela operacija trajala je manje od pet minuta, pri emu je voza limuzine ostao pomalo zbunjen.
Onda je uradio ono to je poelio uiniti im je ugledao policajca: telefonirao je svojoj centrali u
Cincinnatiju.
- Upravo smo vas htjeli nazvati - ree djevojka na centrali. - Rekli su da im limuzina vie nije
potrebna. Moete se vratiti.
- Vrijedi. Samo se nadam da e netko platiti raun.
- Platili su jo prolog etvrtka i to gotovinom - odgovori djevojka.
Voza vrati telefon u leite i krene za Cincinnati. Ali, neto mu nije davalo mira. Zato je policajac
stao tik do njegovih vrata, pa on nije mogao izii? Zato nije skinuo kacigu? Ali, ubrzo odagna sve
takve misli. Glavno da je tvrtka dobila svoj novac, sve drugo nije bio njegov problem.
Popeo se na autocestu i nije opazio da su ambulantna kola proiala pored puta koji je vodio u sredite
grada i prikljuila se rijeci automobila koja je hitala u suprotnom smjeru. Mukarac za upravljaem
takoer je pozvao svoju centralu.
- Sve je proteklo po planu, efe - odgovori voza ambulantnih kola na prvo postavljeno mu pitanje.
- Dobro - ree Cavalli. - A voza? - Krenuo je za Cincinnati.
- U redu - potvrdi Cavalli. - A pacijent?
- Koliko vidim, i on je okej - ree voza pogledavi u retrovizor.
- A policijska ophodnja?
- Mario je skrenuo na sporednu cestu da se presvue. Trebao bi nas sustii za otprilike jedan sat.
- Koliko ima do sljedee izmjene? Voza pogleda na plou s instrumentima.
- Jo stotinjak kilometara. im prijedemo dravnu granicu.
- A onda?
- Onda, do Velike Jabuke jo etiri izmjene. Svaki put novi voza i druga kola. Sutra oko ponoi
trebali biste imati svog pacijenta. Premda, moe se dogoditi da usput moramo stati kako bi gospodin
otiao do toaleta.
63
- Nikakvi toaleti ne dolaze u obzir - ree Cavalli. - Ako mu dode, skreni s puta i sakrij ga iza stabla.
7.
Novi dom Dollar Billa nalazio se zapravo u podrumu jedne zgrade u Georgetownu, u kojem je ranije
bio slikarski atelje. Soba u kojoj je radio bila je dobro i prikladno osvijetIjena a temperatura zraka, na
njegov zahtjev, uz uvijek istu vlanost, podeena na stalnih dvadeset stupnjeva Celzijusa.
Bil] je nainio nekoliko grubih pokusa, ali s radom na konanoj verziji dokumenta mogao je poeti tek
kad mu nabave sav potreban materijal.
- Pristajem iskljuivo na savrenstvo - stalno je podsjeao Angela. Nije elio imati bilo kakvog posla s
neim to bi se poslije moglo proglasiti krivotvorinom. Uostalom, morao je voditi rauna o svom
ugledu.
Danima su uzaludno tragali za perima odreene debljine. Dollar Billu nita nije odgovaralo, dok mu
jednoga dana nisu pokazali fotografiju nekih pera koja su se nalazila u malom muzeju u Virginiji.
Kimnuo je u znak odobravanja, i ve narednog poslijepodneva imao ih je u ruci.
Kustosica muzeja izjavila je novinarima Richmond Times Dispatcha da je jednostavno zbunjena
takvom vrstom krade. Pera nisu bila ni od kakvog povijesnog znaenja, niti su imala neku vrijednost.
U muzeju su se nalazili mnogi, daleko vredniji eksponati.
- Ovisi kome su potrebna i zbog ega - ree Dollar Bill kad su mu pokazali novinske isjeke.
S tintom je ilo lake, im je Bill naao odgovarajuu nijansu crne. Znao je tono kako e,
primjenjujui metodu zagrijavanja i isparavanja, na papiru postii ujednaenu i prikladnu gustou
tinte koja dokumentima daje antikni izgled. Napravio je nekoliko pokusa, a onda u vie zdjelica
raspore
64
dio onoliko tinte koliko mu je bilo potrebno da bi posao priveo kraju.
Dok su ostali tragali za materijalom koji mu je bio potreban, Dollar Bill itao je knjige iz Kongresne
biblioteke i po nekoliko minuta na dan provodio u Dravnom arhivu dok nije otkrio koja je to jedna
jedina greka koju moe poiniti u cijelom poslu.
Ali, najtee je bilo udovoljiti Billovu zahtjevu za pergamentom, jer je bio izjavio kako dolaze u obzir
iskljuivo uzorci stari barem dvjesto godina. Stoga su uzorci zrakoplovom stizali iz Pariza,
Amsterdama, Bea, Montreala i Atene, ali krivotvoritelju nijedan nije valjao. Tek kad je iz Bremena
stigla poiljka obiljeena godinom tisuu sedamsto osamdeset prvom, Billovo se Iice ozarilo
osmijehom kakav mu je mogla izmamiti jedino aa toena piva.
Doticao je, gladio i po rukama premetao pergament kao to mladi ljubavnik miluje svoju novu Ijubav
ali, nimalo nalik na ljubavnika, zamotavao je, odmotavao i poravnavao predmet svoje udnje dok nije
postao posve siguran da ga moe posvetiti tintom. Onda je pripremio deset listova posve iste veliine,
znajui da e u konanici upotrijebiti samo jedan.
Nekoliko sati Bill je pomno prouavao svih deset listova pergamenta. Dva Iista odmah je odbacio, a
do kraja dana jo etiri. Izabravi jedan od preostala etiri Iista, majstor na njemu pone izraivati
prvi, grubi, probni primjerak koji je Angelo, kad ga je vidio, smatrao savrenim.
- Amaterskom oku moda i jest savren - ree Bill - ali profesionalac bi odmah uoio svih sedamnaest
greaka koje sam na njemu nainio. Uniti to.
Tijekom narednog tjedna, Bill je u podrumu u Georgetownu napravio tri prijepisa teksta. Dok je radio,
nikome nije bilo doputeno da ue u sobu, a kad god bi stao i iziao da se odmori, za sobom bi
zakljuao vrata. Radio bi dva sata bez prekida, onda bi se dva sata odmarao. Donosili su mu po dva
lagana obroka dnevno, a ak i naveer je pio samo vodu. Nou bi, potpuno premoren, spavao i po
osam sati bez prekida.
65
Kad je dovrio tri kopije teksta od po etrdeset est redaka svaki, Dollar Bill je izjavio kako je s dva
primjerka posve zadovoljan. Trei je primjerak potom uniten.
Angelo je o svemu obavijestio Cavallija, koji je izjavio da je zadovoljan Billovim radom, iako ni
njemu ni Angelu nije bilo doputeno da vide konana dva prijepisa.
- Sad dolazi ono najtee - rekao je Bill Angelu. - Pedeset est potpisa, a svaki pod razliitim kutom, uz
razliiti pritisak pera, napisan razliitom tintom, svaki jedinstven i neponovljiv.
Angelo se sloi s Billovom tvrdnjom, iako nije bio ba oduevljen njegovim zahtjevom da uzme dan
odmora kako bi se jo jednom do besvijesti napio prije nego to pone s prepisivanjem imena. '
Profesor Bradley sletio je u Washington u utorak na veer i odsjeo u Ritz Carltonu, to je bio jedini
luksuz koji je CIA tolerirala izofrenom profesoru/agentu. Nakon lagane veere u Jockey Clubu, Scott
se, na alost samo s knjigom pod pazuhom, uputio prema svojoj sobi na petom katu. Svaki as
mijenjajui televizijski program, skaui s jednog loeg filma na drugi, konano je zaspao sa Susan
Anderson u mislima.
Probudio se narednog jutra u est i trideset, ustao je i od prve do zadnje stranice proitao Washington
Post obraajui posebnu pozornost na lanke vezane za Rabinov posjet. Odijevao se pratei izvjetaj
CNN-a o govoru koji je izraelski premijer odrao tijekom jueranje veere u Bijeloj kui. Rabin je
uvjeravao novog predsjednika kako eli nastaviti blisku suradnju s Amerikom koju je ve bio
uspostavio njegov prethodnik.
Nakon laganog doruka, Scott je iziao iz hotela i ustanovio kako ga ispred ulaza ve eka slubeni
automobil.
- Dobro jutro, gospodine - bile su jedine rijei koje je voza izgovorio tijekom cijele vonje. Ugodna je
bila ova jutarnja vonja izvan grada, ali Scott se kiselo nasmijeio promatrajui guvu na autocesti
prema sreditu,
66
Kad je na zakazani sastanak stigao deset minuta ranije, Tess, tajnica direktorova zamjenika, odmah ga
je uvela u ured Dextera Hutchinsa.
Dexter je pozdravio Scotta vrstim stiskom ruke uljudno se ispriavi.
- Oprosti to smo te tako nenadano pozvali - ree vadei ostatak ugaene cigare iz usta - ali dravni je
tajnik elio da bude nazoan njegovu susretu s izraelskim premijerom. Nakon uobiajenog slubenog
ruka, uz peenu janjetinu i aicu razgovora, otprilike u tri sata zapoet e radni sastanak.
- Ali, zbog ega Christopher eli da budem nazoan? upita Scott.
- Na nam ovjek iz Tel Aviva javlja da Rabin kani predloiti neto to slubeno nije na dnevnom
reda. To je sve to zasada znamo. Nemamo nikakvih pojedinosti. S obzirom na to da o Srednjem
istoku zna koliko i svi u Bijeloj kui, nema razloga da ne bude ovdje. Rei u Tessi da ti osigura
najnovije podatke kako bi se na vrijeme mogao temeljito pripremiti. - Dexter pokupi gomilu dosjea sa
svog stola i prui ih Scottu. Na svakom od njih bilo je utisnuto ono uveno "Strogo povjerljivo",
premda se veliki dio informacija koji se u njima nalazio mogao proitati i u Washington Postu. - Prvi
dosje je o njemu i o politici Laburistike stranke; ostali su o PLO-u, o Libanonu, Iranu, Iraku, Siriji,
Saudijskoj Arabiji i Jordanu, a svi imaju veze s naom aktualnom obrambenom politikom. Ako Rabin
kani od nas iskamiti dodatna sredstva, morat e dobro razmisliti, pogotovo nakon prolotjednog
Clintonova govora o unutarnjoj politici SAD-a. Kopija njegova govora nalazi se u donjoj omotnici.
- Koja je, bez sumnje, takoder obiljeena sa "Strogo povjerljivo" - ree Scott.
Dexter Hutchins samo podigne obrve, a Scott pokupi predmete i napusti sobu. Tess mu otkljua vrata
koja su vodila u malu praznu kancelariju odmah do njene.
- Pobrinut u se da vas nitko ne ometa, profesore - obeala je.
Scott pone listati izvjetaje iz prvog dosjea. U njima je bilo rijei o tajnim razgovorima voenim u
Norvekoj izmedu Izraela i PLO-a. Kad je doao do omotnice s materijalima
67
o irako-iranskom sukobu, medu njima je naao i vlastiti izvjetaj koji je napisao nepuna dva tjedna
ranije i u kojem predlae da se krene u nenajavljen napad na Bagdad ako se Ujedinjenim narodima i
dalje bude onemoguavala inspekcija irakih obrambenih postrojenja.
U podne mu je Tess donijela pladanj sa sendviima i a
u mlijeka. Upravo se spremao itati izvjetaje o zonama zabrane leta u Iraku izrlad 36. i 32. paralele.
Kad je proitao Predsjednikov govor, Scott je proveo cijeli sat pokuavajui dokuiti kakvo to
iznenaenje, odnosno kakvu promjenu taktike ima na umu novi izraelski premijer. Bio je posve obuzet
mislima kad je Dexter Hutchins promolio glavu kroz vra
ta i izjavio:
- Jo pet minuta. .
U automobilu, na putu za Ministarstvo vanjskih poslova, Dexter je Scotta upitao ima li ideju kakvo im
to iznenaenje sprema izraelski voa.
- Imam vie ideja, ali prije nego to dodem do konanog v zakljuka morao bih ga vidjeti na djelu.
Uostalom, dosada sam ga vidio samo jednom, i to u vrijeme kad je vjerovao
da e Bush pobijediti na izborima.
Kad su doli do ulaza C, dvojica agenata CIA-e putovala su do sedmog kata gotovo onoliko vremena
koliko im je trebalo da iz grada stignu do same zgrade.
U 14:53 uli su u praznu konferencijsku dvoranu. Scott je izabrao stolicu pored zida, iza one
namijenjene Warrenu Christopheru, ali malo ulijevo, kako bi mogao vidjeti i premijera Rabina koji e
sjediti s druge strane stola. Dexter se smjestio desno od Scotta.
Minutu do petnaest sati, pet visokih dunosnika ulo je u dvoranu i, na Scottovu radost, Susan
Anderson bila je meu njima. Svoju svilenkastu plavu kosu bila je poeljala u pundu, to je, uz plavi
kostim klasina kroja, cijeloj njezinoj pojavi davalo odreenu strogost. Bijela bluza na tokice, koju je
vezivala u vor oko vrata, veinu bi mukaraca preplaila, no Scottu se inila privlanom.
- Dobar dan, profesore Bradley - rekla je kad je Scott ustao da je pozdravi. Onda je sjela pored Dextera
Hutchinsa i obavijestila ga da e dravni tajnik doi za nekoliko minuta.
68
s
- Pa, kako napreduju Oriolesi? - upita Scott nagnuvi se prema Susan i trudei se da mu pogled ne
sklizne na njene lijepe, vitke noge. Susan pocrveni. U nekom od dosjea koji su mu dopali aka, Scott
je proitao da je Susan veliki ljubitelj bejzbola i da bi proputala odlazak na utakmice jedino kad se
nalazila u inozemstvu, u pratnji dravnog tajnika. Scott je takoer znao da je njeziri omiljeni tim
posljednje tri odigrane utakmice neslavno izgubio.
- Napreduju otprilike onako kako je napredovao Georgetown na Dravnom atletskom prvenstvu -
odgovorila je kao iz topa.
Scott na to nije imao to rei. Prvi put u devet godina Georgetown nije uspio ui u zavrno natjecanje
nacionalnih momadi. .
- Jedan : jedan - oglasi se Dexter, koji je oito uivao u ovom prepucavanju.
Vrata se iznenada otvore i u dvoranu ude Warren Christopher praen izraelskim premijerom za kojim
su pak ili visoki dunosnici obiju zemalja. lanovi delegacije sjeli su za stol, na mjesta tono
odredena prema poloaju koji su zauzimali.
Tek kad je dravni tajnik dospio do svog mjesta, ispred amerike zastave kod sredine stola, ugledao je
Scotta, te mu je kimnuo glavom u znak pozdrava.
Kad su se svi smjestili, dravni je tajnik otvorio sastanak oekivano banalnim govorom, kojim je
dobrodolicu mogao poeljeti bilo kome, od Jeljcina do Mitteranda. Izraelski premijer uzvratio je u
istom stilu.
Cijeli naredni sat razgovaralo se o izvjetaju sa sastanka u Norvekoj, na kojem su bili predstavnici
izraelske vlade i PLO-a.
Rabin je izrazio svoje uvjerenje da se pregovori razvijaju u povoljnom smjeru, ali i da bi se svaka
daljnja razmjena miljenja u budunosti morala odvijati u najstrooj tajnosti. I to zbog toga, kako ree,
jer se boji da bi njegovi politiki protivnici u Jeruzalemu, ako neto doznaju, bili u stanju minirati
proces prije nego to on sa svojom izjavom izie u javnost.
69
Christopher kimne, te doda kako e Ministarstvo vanjskih poslova utoliko povoljnije ocijeniti izjavu
ukoliko ona bude izreena u Washingtonu, nato Rabin uzvrati osmijehom, ne rekavi ni "da" ni "ne".
Igra pokera je zapoela. Ako on Amerikancima osigura takav poen, trait e neto veliko zauzvrat.
Trebalo je odigrati samo jo jednu rundu, prije nego to domai tim sazna u einu se to "neto" sastoji.
Kad su stigli do toke "razno", Rabin pokrene pitanje kojemu se nitko nije nadao. Premijer je najprije
dao uvod od nekoliko minuta, ali Scott je ve tada shvatio kamo smjera. Christopheru je oito dana
mogunost da, ako eli, odmah prekine raspravu i to prije nego to je Rabin slubeno otvori i pokrene.
Scott neto napie na ceduljici koju dade Susani. Ona je proita, kimne, a potom se sagne i poloi je
ispred Christophera na stol. On otvori preklopljeni list papira, pogledom preleti po njegovu sadraju,
ali ne pokae ni najmanji znak uenja. Scott zakljui da je i Christopher shvatio kakav je udarac na
pomolu.
Premijer je usmjerio daljnju raspravu na odnose izmedu Izraela i Iraka i na njihovu vanost za
budunost obiju zemalja. Pritom je dravnog tajnika tri puta podsjetio kako je Izrael podupro
savezniku akciju vezanu za operaciju "Pustinjska oluja", kada su od bombi stradali Tel Aviv i Haifa, a
ne New York ili Little Rock. Scott se u sebi nasmijei sjetivi se kako je na prethodnom sastanku
Rabin rekao "New York ili Kennebunkport".
Dalje, rekao je kako ima razloga da vjeruje da Saddam ponovno radi na proizvodnji nuklearnog oruja
i da e Tel Aviv i Haifa biti njegove prve potencijalne rtve.
- Nemojte zaboraviti, gospodine tajnie, da smo u proteklom desetljeu ve jednom bili prisiljeni
demontirati njihove nuklearne reaktore - rekao je premijer. - I uinit emo to opet ako bude potrebno.
Christopher kimne glavom, ali ne ree nita.
- A, ako su Iraani ovaj put uspjeli proizvesti nuklearno oruje, nema te kompenzacije ili potpore koja
nas moe spasiti. I, dok sam ja predsjednik vlade, ne mogu riskirati da takva nesrea zadesi izraelski
narod.
70
Christopher opet ne ree ni rijei.
- Od svretka Zaljevskog rata, znai vie od dvije godine, mi ekamo da Saddam Hussein padne. Da
ga srui bilo njegov vlastiti narod, bilo neka vanjska sila koju ete vi poduprijeti. I, kako mjeseci
prolaze, moj se narod sve ee pita je li operacija "Pustinjska oluja" poluila bilo kakav uspjeh?
Christopher i dalje nije prekidao izraelskog premijera.
- Izraelska vlada smatra da je dovoljno dugo ekala da drugi obave taj posao. Stoga smo pripremili
plan za atentat na Saddama Husseina. - Zastao je kako bi njegove rijei na sve prisutne ostavile to
jai dojam. - Konano smo nali nain da prodremo do Saddama, unato njegovu osiguranju, pa ak i
da budemo pozvani u njegovo sklonite. Ipak, operacija je vrlo sloena i mogla bi se pokazati teom
od one koja je vodila uhienju Eichmanna i oslobadanju talaca u Entebbeu.
Dravni tajnik podigne glavu.
- I, jeste li nam spremni dati kakve informacije o tome? - upita tiho.
Prije nego to je premijer i otvorio usta, Scott je znao kakav e odgovor uslijediti, a pretpostavljao je
da je to znao i Christopher.
- Ne, gospodine. Nisam. - odgovori Rabin gledajui u list papira pred sobom. - Jedini razlog zbog
kojeg sam ovo izjavio jest da bih vas uvjerio kako na plan ne ugroava plan vaih kolega iz CIA-e, s
obzirom na to da raspolaemo informacijama po kojima se i oni spremaju na slian korak.
Dexter Hutchins udari se stisnutom akom po koljenu. Scott nakraba jednu jedinu rije na komadu
papira i papir brzo preda Susani. Ona skine naoale, proita poruku i pogleda ga. Scott energino
kimne, pa se ona jo jednom nagne i poloi ceduljicu ispred dravnog tajnika. Christopher proita
Scottove rijei i ovaj se put odmah oglasi.
- Mi nita ne planiramo. Nemamo nikakav plan - ree Christopher. - Uvjeravam vas, gospodine
premijeru, da ne raspolaete tonim informacijama. - inilo se da je Rabin iznenaden. - I, jo bih
samo dodao, kako se nadam se da se u bilo kakvu akciju te vrste neete upustiti a da prethodno o
svemu potanko ne izvijestite predsjednika Clintona.
71
Predsjednikovo ime tad je prvi put ubaeno u igru. Scott je bio zadivljen nainom na koji je dravni
tajnik na sugovornika izvrio pritisak a da pritom nije izustio nijednu jedinu rije prijetnje.
- Shvaam va zahtjev - odgovorio je premijer - ali moram vam rei, gospodine, da ako Saddamu i
dalje bude doputeno da gomila svoje nuklearno oruje, ja neu dopustiti da moj narod sjedi i to gleda.
Christopher je postigao kompromis kojem je teio, a ak je dobio i na vremenu. Narednih dvadeset
minuta dravni je tajnik pokuavao usmjeriti razgovor na neutralniji teren, ali svima u dvorani bilo je
vie nego jasno da e se, im gosti odu, samo jedna tema nai na tapetu.
Kad je sastanak zavrio, dravni je tajnik naloio suradnicima da ga priekaju u konferencijskoj
dvorani, a onda je ispratio premijera do limuzine. Vratio se nakon nekoliko minuta, s jednim jedinim
pitanjem za Scotta.
- Kako moete biti toliko uvjereni da je Rabin blefirao kad je tvrdio da i mi imamo plan za
Saddamovo smaknue? Gledao sam ga ravno u oi, a on nije ni trepnuo - rekao je Christopher.
- Slaem se, gospodine - odgovori Scott. - Ali tijekom dva sata, koliko je trajao sastanak, to je bila
jedina reenica koju je izgovorio itajui biljeke. Sklon sam povjerovati da je ak nije sam ni napisao.
Izjavu mu je vjerojatno pripremio neki njegov savjetnik. I, to je jo vanije, Rabin osobno u nju i ne
vjeruje.
- Mislite li da Izraelci uistinu planiraju atentat na Saddama Husseina?
- Da, mislim - odgovori Scott. - tovie, vjerujem da je Rabin idejni tvorac takvog plana. Mislim i to
da je upoznat s njim do u tanine, ukljuujui i dan i mjesto izvrenja,
- Imate li vi kakvih ideja o tome na koji bi nain oni mogli to izvesti?
- Ne, gospodine, nemam - ree Scott. Tad se Christopher okrene prema Susan.
- Za jedan sat elim se sastati s Edom Djerijianom i njegovom srednjoistonom ekipom u svom uredu.
Poslije toga se moram nai s Predsjednikom prije nego to otputuje za
72
Houston. - Christopher se okrenuo da ode, ali kad je stigao do vrata, osvrnuo se jo jednom. - Hvala,
Scotte. Drago mi je to ste na vrijeme uspjeli stii iz Yalea. ini se da emo se u narednih nekoliko
tjedana ee viati. - Potom dravni tajnik doista napusti dvoranu.
- Dopustite da vam i ja zahvalim - ree Susan, na brzinu skupivi papire u nakani da potri za
gospodarom.
- Nema na emu - uzvrati Scott, a onda brzo doda: Mogu li vas pozvati na veeru? Danas u osam u
Jockey Clubu? Susan zastane na pola koraka.
- Niste dovoljno temeljito obavili istraivanja, profesore Bradly. Ve est godina ivim s jednim
ovjekom i...
- ... i uo sam da vam u posljednje vrijeme ne ide ba najbolje - prekine je Scott. - Pored toga, qn se
trenutano nalazi na konferenciji u Seattleu, zar ne?
Susan nakraba neto na ceduljici, pa ceduljicu preda Dexteru. Dexter proita jednu jedinu rije na
njoj napisanu i glasno se nasmije prije nego to papiri dade Scottu:
- Blefira.
Kad su se nali sami, pokazalo se da i Dexter Hutchins ima pitanje za Scotta:
- Kako si tako siguran da i mi ne planiramo srediti Saddama?
- Uope nisam siguran - priznao je Scott. - Ali jesam siguran da Izraelci nemaju nikakvih informacija
na osnovi kojih bi mogli zakljuiti to mi planiramo, ako neto planiramo.
Dexter se nasmijei i ree:
- Hvala ti to si dotrao iz Connecticuta, Scotte. Javit u ti se. Imam predosjeaj da e narednih
nekoliko mjeseci biti dovoljno da ti se let za Washington smui za cijeli ivot. Scott kimne potvrdno i
s olakanjem pomisli kako je dobro to je upravo kraj semestra pa nitko od njega i ne oekuje da u
vrijeme raspusta bude na sveuilitu.
Scott se taksijem vrati u Ritz Carlton, ode u sobu i pone pakirati ono malo stvari koje je bio ponio. U
proteklih godinu dana smislio je najmanje stotinu naina na koje bi Izraelci mogli izvriti atentat na
Saddama Husseina, ali u svakom planu poslije bi pronaao neku greku, i to mahom zbog to
73
ga to je iraki predsjednik stalno bio okruen jakim osiguranjem, gdje god iao. Scott je takoer bio
uvjeren da bi premijer Rabin takvu operaciju odobrio jedino kad bi bio gotovo posve siguran da e
njegovi ljudi nakon svega izvui ivu glavu. Jer, pored svih problema koji su optereivali Izrael, nisu
mu bila potrebna dodatna ponienja.
Scott upali televizor: na programu su bile veernje vijesti. Predsjednik se spremao za Houston kako bi
prisustvovao donatorskom skupu za prikupljanje novanih sredstava za senatora Boba Kruegera, iji
je protivnik na svibanjskim izborima bio Lloyd Bentsten. Zrakoplov je s Andrewsa poletio sa
zakanjenjem. Nijednom rijeju na vijestima nije objanjeno zbog ega Predsjednik, koji inae nikada
nije kasnio i po kojem je izmiljen termin "standardno Clintonovo vrijeme", sad odjednom kasni.
Glasnogovornik Bijele kue samo je izjavio da se Predsjednik zadrao u razgovoru s dravnim
tajnikom. Scott ugasi televizor i pogleda na sat. Bilo je devetnaest sati i nekoliko minuta. Kako je
imao let tek u 21:40, odluio je otii na veeru. Tijekom cijelog dana pojeo je samo nekoliko sendvia
i popio au mlijeka, pa je smatrao da mu CIA duguje barem jedan pristojan obrok.
Kad se spustio u Jockey Club, Scottovu pozornost privue stol u kutu dvorane. Tamo je neki buan
lan Kongresa uvjeravao plavuu upola mlau od sebe kako se Predsjednik zadrao u razgovoru s
Warrenom Christopherom jer su raspravljali o njegovu amandmanu na vojni proraun. Plavue se
oito dojmio kongresmenov monolog, to se nije moglo rei i za efa sale.
Scott je naruio dimljeni losos, biftek i pola boce Mouton Cadeta, a onda je poeo razmiljati o svemu
to je tog dana izjavio izraelski premijer dok su bili na sastanku. Zakljuio je da lukavi politiar
nijednom rijeju nije otkrio ni kako ni kada, odnosno namjeravaju li uope Izraelci izvesti svoj plan.
Na preporuku efa sale, Scott je za desert uzeo specijalitet kue, okoladtii sufte. Uvjeravao je sebe
kako nee uskoro imati priliku opet tako dobro veerati i kako e se odmah sutradan iskupiti
vjebanjem u gimnastikoj dvorani. Kad je sve pojeo, pogledao je na sat: bilo je osam i tri minute.
Prije
74
nego to uskoi u taksi za zranu luku, imao je vremena za kavu.
Popio je zapravo dvije kave, a onda je mahnuo konobaru dajui mu znak da eli platiti. Kad mu je ef
sale priao, Scott mu odmah prui Master karticu.
- Vaa goa je upravo stigla - posve ravnoduno ree ef sale.
- Moja goa...? - zagrcne se Scott.
- Oprosti to sam malo zakasnila, ali Predsjednik nikako da prestane s pitanjima.
Scott ustane, kradom vrati karticu u dep, a onda poljubi Susan u obraz.
- Rekao si u osam, zar ne? - upitala je.
- Tako je, u osam - odgovori Scott, kao da je doista samo nju ekao.
Onda je njihovu stolu priao ef sale te i jednom i drugom pruio veliki jelovnik.
- Preporuio bih vam dimljeni losos i biftek - rekao je ne trepnuvi.
- To mi je previe, hvala - odgovori Susan. - Ali, Scotte, samo ti izvoli.
- Nije predsjednik Clinton jedini koji je na dijeti - ree Scott. - Bit e mi dovoljna lagana juha i
mijeana salata. Scott pogleda u Susan koja je s naoalama na vrhu nosa pomno prouavala jelovnik.
Plavi kostim stroga kroja zamijenila je ruiastom haljinom koja joj je dopirala do pola listova i u
kojoj je izgledala jo vitkija. Plava kosa slobodno joj je padala na ramena i prvi put otkad ju je
upoznao stavila je ru na usne. Podigla je glavu i nasmijeila mu se.
- Ja u odreske od rakova mesa - obratila se efu sale. - to kae Predsjednik? - upita Scott, kao da se
jo nalaze na sastanku u Ministarstvu vanjskih poslova.
- Ne kae mnogo - odvrati Susan spustivi glas. - Samo je rekao da ako Izraelci doista izvre atentat
na Saddama, onda on za Iraane automatski postaje meta broj jedan.
- Razmilja veoma ljudski - zakljui Scott.
- Nemojmo o politici - ree Susan. - Imamo valjda zanimljivijih tema za razgovor. Zbog ega misli
da je Ciseri podcijenjen a Bellini precijenjen? - upitala je.
75
Scott shvati da je i Susan proitala njegov interni dosje, i to od poetka do kraja.
- Znai, radi toga si dola. Oboava umjetnost.
Cijeli naredni sat razgovarali su o Belliniju, Ciseriju, Caravaggiu, o Firenci i Veneciji, dok se ef sale
nije ponovno pojavio pored njihova stola.
Za desert im je preporuio okoladni sufle, pa je bio pomalo razoaran kad su oboje odbili.
Dok su pili kavu, Scott je svojoj goi priao o ivotu na Yaleu, a Susan je priznala kako ponekad ali
to nije prihvatila ponudu da predaje na Stanfordu.
- Stanford je jedno od pet sveuilita koja su imala ast da ti dodijele stipendiju.
- Da, ali medu tih pet nije bio Yale, profesore Bradley - odgovori Susan i paljivo sklopi ubrus. Scott
se osmjehne. - Hvala na ugodnoj veeri - dodala je dok je ef sale prilazio s raunom na tanjuru.
Scott brzo potpie raun nadajui se da Susan nita nee opaziti i da se u raunovodstvu CIA-a nee
pitati zbog ega je platio veeru za troje.
Kad je Susan otila do toaleta, Scott pogleda na sat. Deset i dvadeset pet. Posljednji zrakoplov poletio
je prije vie od jednog sata. Otiao je do recepcije i upitao moe li koristiti sobu jo jednu no.
Recepcionar pone pretraivati po kompjutoru, a onda ree:
- U redu je, profesore Bradley. elite li doruak i Washington Post u sedam, kao obino?
- Da, hvala - odgovorio je upravo u trenutku kad je Susan stala pored njega.
Ona ga uhvati pod Xuku pa su zajedno krenuli prema taksi.postaji koja se nalazila u slijepoj ulici iza
hotela. Vratar otvori stranja vrata prvog taksija u nizu, a Scott jo jednom poljubi Susan u obraz.
- Vidimo se uskoro; nadam se.
- To ovisi o dravnom tajniku - ree Susan nasmijeivi se i ue u vozilo. Vratar za njom zatvori vrata,
Scott joj mahne i kola krenu niz Massachusetts aveniju.
Scott duboko udahne washingtonski zrak i pomisli kako bi mu, nakon dva uzastopna obroka, dobro
dola mala etnja.
76
Misli su mu neprestano lutale od Saddama do Susan i natrag. _ Konano je zakljuio da mu ni on ni
ona nisu ba posve jasni.
Dvadesetak minuta kasnije ponovno je bio u predvorju Ritz Carltona. Ali, prije nego to se popeo u
sobu, svratio je do restorana i efu sale dao dvadeset dolara.
- Hvala gospodine - rekao je. - Nadam se da su vam obje veere prijale.
- Ako vam ikada zatreba posao, znam jedno mjesto u Virginiji gdje bi im dobro dola vaa darovitost. -
ef sale se nakloni. Scott napusti restoran i uputi se u sobu 505.
Kad je izvukao klju iz brave i otvorio vrata, iznenadio se kad je opazio da je pri izlasku iz sobe
ostavio svjetlo upaljeno. Svukao je sako i kroz malo predsoblje krenuo prema spavaoj sobi. Onda je
zastao, zabezeknut onim to je ugledao. U gotovo prozirnom neglieu Susan je, s naoalama na vrhu
nosa, sjedila u krevetu i itala biljeke sa sastanka odranog tog poslijepodneva u Bijeloj kui. Podigla
je glavu i uputila Scottu osmijeh koji ga je posve razoruao.
- Dravni tajnik mi je rekao da do narednog sastanka pokuam to vie saznati o tebi.
- Kad ti je taj naredni sastanak? - Sutra, u devet, nula, nula.
8.
S imenom Button Gwinnett bilo je problema. Rukopis je bio sitan i kitnjast, a slovo "g" nagnuto
nadesno. Prolo je nekoliko sati prije nego to se Dollar Bill usudio prenijeti potpis na dva preostala
pergamenta. Tijekom narednih dana upotrijebio je pedeset est nijansi tinte. Primjenjivao je razliite
tehnike, uz as jai, as slabiji pritisak pera, dok konano nije bio zadovoljan imenima Lewis Morris,
Abraham Clark, Richard Stockton i Caesar Rodney. Vrhuncem svog majstorstva, meutim, smatrao je
Johna Hancocka, kako zbog veliine, tako i zbog preciznosti, zbog nijanse upotrijebljene tinte i zbog
jaine primijenjenog pritiska.
etrdeset osam dana nakon to je u kafiu u sreditu San .ncisca popio pie koje mu je platio Angelo
Santini, Irac dovrio dvije kopije Deklaracije o nezavisnosti.
- Jedan je prijepis savren - rekao je Angelu - dok drugi ima sitnu, sitnu greku.
Angelo je promatrao oba dokumenta u udu, nesposoban smisli rijei kojima bi na pravi nain izrazio
divljenje.
- Kad su 1820. molili Williama J. Stonea da naini jednu kopiju, trebalo mu je tri godine - ree Dollar
Bill. - I, to najvanije, imao je blagoslov Amerikog kongresa.
- Hoete li mi rei u emu je ta jedna jedina mala razka izmedu vae kopije i originala?
- Neu. Ali u varn rei to da me je upravo William J. Stone usmjerio u dobrom pravcu.
- I, to sad? - upita Angelo.
- Sad samo strpljivo - odgovori majstor. - Jer, da bi se na mali nabujak digao, treba vremena.
Angelo je promatrao kako Dollar Bill paljivo prebacuje dva lista pergarnenta na stol u sredini sobe
gje je montirao lampu na ksenon s vodenim hlaenjem.
- Ovako dobivamo svjetlo gotovo identino dnevnom, ali znatno veeg intenziteta - objasnio je.
HIiknuo je prekidaem, i soba se osvijetli kao da su se nalazili u televizijskom studiju. - Ako sam
dobro izraunao - ree Bill - za trideset sati dobit emo ono za to je prirodi trebalo preko dvjesto
godina. - Nasmijeio se. - A tih trideset sati posve je dovoljno da se ovjek dobro napije.
- Jo nije vrijeme - ree Angelo neodluno. - Gospodin Cavalli ima jo jednu molbu.
- A to bi to moglo biti? - upita Dollar Bill svojim toplim irskim naglaskom. Sa zanimanjem je
sasluao priu o najnovijem hiru gospodina Cavallija. - Mislim da u tom sluaju zasluujem dvostruki
honarar - bio je jedini Billov odgovor.
- Gospodin Cavalli nudi vam dodatnih deset tisua - ree Angelo.
Krivotvoritelj jo jednom uzdu i poprijeko pogleda svoje djelo, pa slegne ramenima i kimne glavom.
*
Trideset est sati poslije, predsjednik i izvrni direktor Skillsa uli su u zrakoplov za Washington.
Morali su obaviti dva zadatka prije nego to se ponovno vrate u New York. Ako oba posla produ kako
valja, tada e moi zakazati sastanak Izvrnog odbora, koji e sve to je dogovoreno provesti u djelo.
Meutim, ako se ne uspiju dogovoriti, Cavalli se imao vratiti u Wall Street i obaviti dva telefonska
razgovora. Trebao je nazvati gospodina AL Obaydija i objasniti mu zbog ega je nemogue udovoljiti
njegovu zahtjevu, a onda telefonirati njihovoj vezi u Libanonu kako bi mu rekao da ne mogu
suradivati s osobom koja trai da se deset posto ugovorene svote poloi na njegov raun u jednoj
vicarskoj banci. Cavalli mu je bio spreman dati i broj rauna koji su, na AL Obaydijevo ime, otvorili
u enevi. Tako bi sva krivica za neuspjeh s obitelji Cavalli pala na zamjenika irakog veleposlanika.
Kad su dvojica mukaraca napustila glavni terminal zrane luke, ve ih je ekao automobil koji ih je
trebao odvesti u Washington. Nakon to su preli most iznad 14. ulice, nastavili su vonju
Constitution avenijom, da bi se zaustavili pred zgradom Nacionalne galerije u kojoj nijedan od njih
dotada nije bio.
Uavi, uputili su se u Istono krilo i sjeli na klupicu pored zida, ba ispod jedne Calderove instalacije.
Onda su ekali. Njihovu pozornost privukao je pljesak. U prostoriju je na
grnula skupina turista i odmah se rasporedila uza zid kako bi napravila mjesta u sredini.
im su ga ugledali, oba Cavallija automatski su ustala. Vie tjelohranitelja, meu kojima je Antonio
odmah prepoznao dvojicu, pratilo je nekog mukarca prema okupljenim ljudima. Mukarac se, potom,
sa svima poeo rukovati.
Predsjednik i izvrni direktor napravili su nekoliko koraka prema sredini prostorije kako bi bolje
vidjeli to se dogaa. Nevjerojatno: iroki osmijeh, lagan korak, ak i identini pokret glavom. Kad je
stao ispred njih i sagnuo se kako bi popriao s jednim djeakom, gotovo su, premda su znali istinu,
pomislili da je to uistinu On.
79
Kad je mukarac iziao iz zgrade, tjelohranitelji su ga poveli do tree od est parkiranih limuzina u
nizu. I zaas od njega vie nije bilo ni traga. uo se samo zwk sirena u daljini.
- Ta dvominutna vjeba stajala nas je sto tisua dolara - ree Tony dok su se vraali prema ulazu. U
trenutku kad je gurnuo okretna vrata, pored njega je protrao djeak urlajui iz sveg glasa:
- Vidio sam Predsjednika! Vidio sam Predsjednika!
- Vrijedilo je svaki cent - ree Tonyjev otac. - Sa nam jo samo ostaje da vidimo hoe li Dollar Bill
ispuniti oekivanja.
Hannah su bila ostala jo otprilike etiri mjeseca do kraja teaja, kad joj je stigao poziv da se hitno
javi u veleposlanstvo. Pomislila je na najgore.
Na ispitima, koji su se odravali svakog drugog petka, Hannah je postigla znatno bolje rezultate od
ostalih pet agenata koji su jo bili u Londonu. Nije dolazilo u obzir da joj sada kau kako nije
sposobna dogurati do kraja.
Iznenadni sastanak sa savjetnikom za kulturu pri britanskoj vladi, kako su oslovljavali pukovnika
Kratza, inae prvog ovjeka Mossada stacioniranog u Londonu, trebao se odrati iste veeri u est sati.
Tog se jutra na predavanjima Hannah nije mogla koncentrirati na djela proroka Muhameda, a kad su
tijekom poslijepodneva obradivali britansku okupaciju Iraka, od 1917. do 1932., bilo je jo tee.
Koncentracija joj je bila posve opala. Jedva je doekala pet sati. Otila je ne dobivi zadau za naredni
dan.
U protekla dva mjeseca, ako u nju ne bi bili izriito pozvani, zgrada izraelskog veleposlanstva bila je
zabranjena zona za sve agente na obuci u Londonu. A mogli su biti pozvani iz jednog jedinog razloga
- da bi im uruili povratne karte za odlazak kui, a to je znailo: niste nam vie potrebni. Ispratili bi ih
s "do vienja" ili u najboljem sluaju s "hvala". Prethodnog su mjeseca ve dvojica od njih imala ast
proi tu proceduru.
80
Hannah je veleposlanstvo vidjela samo jednom, upravo prvog dana po dolasku u glavni grad
Engleske, i to samo u prolazu, kad je sjedei u automobilu prola pored zgrade. Nije zapravo ni znala
gdje se zgrada tono nalazi. Nakon to je prouila kartu Londona, zakljuila je da je veleposlanstvo
locirano negdje na Palace Greenu, kod Kensingtona, podalje od prometnice.
Hannah je iz podzemne eljeznice izila na postaji High Street Kensington u nekoliko minuta do est.
irokim plonikom ula je u Palace Green i, stigavi do filipinskog veleposlanstva, vratila se kako bi u
minutu do est stala pred zgradu izraeleske misije. Nasmijeila se policajcu, te krenula stubama prema
glavnom ulazu.
Recepcionaru je dala svoje ime i rekla, mu da ima zakazan sastanak sa savjetnikom za kulturu.
- Prvi kat. Kad stignete do vrha stubita, zelena vrata ravno.
Hannah se polako penjala irokim stubitem pokuavajui u meuvremenu srediti misli. eludac joj se
stegnuo im je pokucala na vrata, a ona se istog trenutka irom otvore.
- Drago mi je to vas vidim, Hannah - ree mlai mukarac kojega dotad nikada nije srela. - Zovem se
Kratz. Oprostite zbog ovako iznenadnog poziva, ali iskrsnuo nam je jedan problem. Molim vas,
sjednite - doda pokazujui na udobnu stolicu s druge strane golema pisaeg stola.
Ovaj ne gubi vrijeme, pomisli Hannah.
Hannah sjedne i, ukoena kao da je progutala metlu, zagleda se u ovjeka ispred sebe koji joj se uini
premladim da bi bio savjetnik za kulturu. Ali, onda se sjeti radi ega je zapravo pukovnik prebaen u
London. Kratz je imao toplo, otvoreno lice i, da nije prerano poeo elaviti, moglo bi se ak rei da je
zgodan.
Poloio je goleme ake na stol preda se i pogledao Hannah. Zapravo, sve vrijeme njihova razgovora
nije skidao oi s nje, to je u Hannah stvaralo osjeaj nelagode. Tolika koncentracija inila joj se
suvinom.
Hannah stisne ake. Ako je doista vrate, prije toga rei e im to misli, a to to je mislila rei ve je
ranije bila uvjebala, pa je bila spremna.
81
Savjetnik zastane kao da se dvoumi kako da kae ono to mu je bila dunost rei. Hannah poeli da se
sve to prije okona. To ekanje uini joj se gorim od iekivanja rezultata s ispita za koji si unaprijed
znao da ga nisi poloio.
- Kako vam je kod Rubinovih? - konano progovori Kratz.
- Vrlo dobro, hvala - odgovori Hannah ne elei zalaziti u pojedinosti kako razgovor ne bi skrenuo s
glavne teme. - A, kako napreduje va teaj?
Hannah kimne i slegne ramenima.
- Planirate li povratak u Izrael? - upita Kratz.
- Samo ako me tamo eka pristojan posao - odgovori Hannah, ljuta na sebe to je dopustila da joj
popusti panja. Poeljela je da Kratz barem na trenutak s nje skrene pogled.
- Pa, moe se dogoditi da se ne vratite u Izrael - ree Kratz. Hannah se promekolji u stolici. - Barem
ne odmah - doda Kratz. - Moda bih trebao objasniti. Iako do kraja teaja ima jo etiri mjeseca - ree
otvarajui omotnicu ispred sebe - va instruktor nas je obavijestio da ete na zavrnim ispitima imati
bolje rezultate od ostalih pet agenata na obuci, to je, pretpostavljam, i vama jasno.
Ovo je bilo prvi put da je nazvana agentom.
- Ve smo vas rasporedili u ekipu za zavrne operacije - ree Kratz kao da je naslutio njezino pitanje. -
Ali, kao to se to u naem poslu esto dogaa, iznenada je iskrsnula potreba da se izvede jedna akcija,
i smatramo da ste vi osoba koja bi tu akciju mogla izvesti.
Hannah se nagne prema Kratzu.
- Mislila sam da me obuavate za operacije u Bagdadu. - Tono. I kad dode vrijeme otii ete u
Bagdad. Ali u ovom trenutku kanimo vas ubaciti na jedan drugi neprijateljski teritorij. To je odlina
vjeba iz koje ete saznati kako funkcionirate u nepredvidenim okolnostima.
- Koji to teritorij imate na umu? - upita Hannah ne prikrivajui zadovoljstvo.
- Pariz.
- Pariz? - ponovi Hannah kao da ne vjeruje onome to uje.
82
- Tako je. Dobili smo informaciju da je direktor irakog zastupnitva traio od svoje vlade da mu
dodijele jo jednu tajnicu. Djevojka je ve odabrana i za desetak dana trebala bi iz Bagdada otputovati
za Pariz. Ako ste spremni preuzeti njezino mjesto, ta djevojka ne bi trebala ni sletjeti u .zranu luku
Charles de Gaulle.
- Ali, vrlo brzo bi otkrili da ja nisam ona.
- Sumnjam - ree Kratz vadei podebeli dosje iz ladice. Otvori ga i, listajui, nastavi: - Djevojka je
pohaala srednju kolu Putney, a potom je na Sveuilitu Durham studirala engleski. Sve to
stipendirala je iraka vlada. eljela je ostati u Engleskoj, ali morala se vratiti u Bagdad kad su prije
dvije godine ukinute studentske vize za irake dravljane.
- Ali, njezina obitelj...
- Otac je poginuo za vrijeme rata s Iranom, a majka je otila kod sestre i sad ivi s njom negdje blizu
Karbale.
- Braa? Sestre?
- Jedan brat. Trenutano u republikanskoj gardi. Sestara nema. Sve je u ovom dosjeu. Imate nekoliko
dana da prouite sve podatke prije nego to se odluite. Tel Aviv je uvjeren da je ovo savrena prigoda
da vas ubacimo na njezino mjesto. Vae odlino poznavanje Pariza velika je prednost. Tamo biste
proveli najmanje tri mjeseca, najvie pola godine.
- A onda?
- Onda, natrag u Izrael na zavrne pripreme za Bagdad. Samo jo neto: ako prihvatite ovu ponudu,
neete raditi kao pijun. U Parizu ve imamo svog agenta. Dunost bi vam bila da jednostavno upijate
sve to se oko vas dogada kako biste se navikli ivjeti s Arapima i kako biste nauili misliti kao oni.
Ne biste smjeli prikupljati dokumente niti praviti biljeke. Morali biste se oslanjati iskljuivo na
pamenje. Sve to doznate, prenijeli biste nam po svretku misije, kad vas odatle izvuemo. Ni u
jednom trenutku ne biste smjeli zaboraviti da je vaa zavrna akcija, a ne ova dunost, od primarne
vanosti za Izrael. - Tad se prvi put nasmijei. - Moda biste ipak eljeli nekoliko dana da o svemu
razmislite?
- Ne, hvala - odgovori Hannah. Kratz je upitno pogleda. - Rado u prihvatiti vau ponudu, samo
postoji jedan problem.
83
- A to je?
- Ne znam tipkati. A pogotovo ne na arapskom. Mladi se ovjek nasmije.
- Znai, morat emo vam organizirati brzi teaj tipkanja. Predlaem da odmah napustite Rubinove i
da se ve sutra naveer preselite u veleposlanstvo. Oni vas nita nee pitati, a vi im nita ne morate
objanjavati. U meuvremenu, prouite ovo. - Kratz joj prui omotnicu na kojoj je velikim slovima
pisalo "Karima Saib". - U roku od deset dana sadraj ove omotnice morate znati napamet. Ono to iz
nje nauite moe vam jednoga dana spasiti ivot. - Kratz ustane, zaobi8e pisai stol i krene prema
Hannah kako bi je ispratio do vrata. - Samo jo neto - ree otvarajui vrata. - Mislim da je ovo vae.
Savjetnik za kulturu prui Hannah mali izguljen i ulubljen koveg.
U automobilu koji se kretao prema Georgetownu, Gavalli je tumaio ocu kako su sve sirene u blizini
galerije iskljuene i kako, dok oni stignu do estog raskrija i potpuno se utope u promet, pred
galerijom nee vie biti nijedne limuzine.
- A glumac?
- Kad skine vlasulju i kad na nos natakne naoale za sunce, i Lloyd Adams e se stopiti s ostalim
svijetom. PosGjepodnevnirn vlakom vratit e se u New York.
- Dobro smiljeno.
- Kad im zamijene registarske tablice, nakon nekoliko dana svih est limuzina vratit e se u grad sa
svojim originalnim newyorkim tablicama.
- Sve si to obavio vrlo profesionalno - ree otac.
- Da, ali to je bila generalna proba i to samo jedne scene. Kroz tri tjedna na repertoaru imamo operu u
tri ina na koju je pozvan cijeli Washington.
- Nemoj zaboraviti da za ovaj pothvat dobivamo sto mi= lijuna dolara - podsjeti ga starac.
- Ako uspijemo, bit e to dobro zaraden novac - ree Cavalli dok je automobil prolazio pored hotela
Four Seasons. Voza skrene lijevo, u usku bonu ulicu, i zaustavi automobil
84
ispred lijepe drvene kue. Pored niske eljezne ograde na vrhu malog stubita ekao ih je Angelo.
Predsjednik i izvrni direktor iziu iz automobila i brzim korakom, bez rijei, krenu za Angelom.
Spustivi se niza stube, nadu se ispred ve otvorenih vrata. Cim su uli, Angelo ih upozna s Billom
O'Reillyjem. Bill ih hodnikom povede do svoje sobe. Kad su stigli do vrata, on znaajno okrene klju
u bravi kao da ih uvodi u Aladinovu spilju. Otvorivi vrata, na trenutak zastane, a onda upali svjetlo,
pa svoju malu kvadru povede do sredine sobe gdje su se nalazili rukopisi koje je trebalo pregledati.
Svojim je posjetiocima objasnio kako je samo jedan od izloena dva rukopisa savrena kopija
originala.
Obojici mukaraca Bill dade po jedno povealo, onda zakorai unazad oekujui njihov sud. Tony i
njegov otac nisu bili posve sigurni otkuda poeti, pa su nekoliko minuta bez rijei prouavali as prvi,
as drugi dokument. Tony je polako itao uvodni paragraf: "Kada tok ljudskih zbivanja...", dok se
njegov otac, gotovo opinjen, zagledao u potpise Francisa Lightfoota Leea i Cartera Braxtona, kojima
su kolege iz Vir, ginije ostavili jedva dovoljno mjesta kako bi na dnu dokumenta dodali svoja imena.
Nakon nekog vremena, Tonyjev se otac uspravi, okrene se prema niskom Ircu i, pruivi mu povealo,
ree:
- Maestro, mogu samo izjaviti da bi Williamu J. Stoneu bila ast upoznati vas.
Dollar Bill se nakloni prihvativi kompliment.
- Ali; koja je od ove dvije kopije savrena, a koja ima greku? - upita Cavalli.
- Ah - ree krivotvoritelj. - Upravo mi je William J. Stone dao ideju kojim putem moram krenuti kako
bih rijeio tu malu zagonetku. - Obojica Cavallija strpljivo su ekala da Dollar Bill nastavi s
objanjavanjem. - Vidite, kad je 1776. Timothy Matlock napravio prijepis izvornika, omaknule su mu
se tri greke. Dvije greke uspio je ispraviti ubacivanjem izostavljenih slova. - Dollar Bill pokae na
rije "predstavnik" u kojoj su bila isputena slova "r" i "i", te malo nie na rije "samo", koja je bila
posve izostavljena. U oba sluaja, umetanje je izvreno dodavanjem znaka "/\".
85
- Ali - nastavio je Dollar Bill - gospodin Matlock nainio je jo jednu greku koju, medutim, nije
ispravio, a ja je na jednoj od ove dvije kopije jesam ispravio.
9.
Hannah se spustila u bejrutsku zranu luku veer prije nego to je trebala poletjeti za Pariz. Kako bi se
izbjegao svaki i najmanji rizik, novu agenticu nitko jz Mossada nije ni doekao ni ispratio. Svaki
Izraelac koji se zatekne u Libanonu automatski je sumnjiv i odmah biva uhien.
Proao je cijeli sat dok je Hannah obavila sve carinske formalnosti, da bi konano napustila zgradu s
britanskom putovnicom, s runom prtljagom i s nekoliko libanonskih funti u depu. Samo nakon
dvadeset minuta nala se ispred recepcije aerodromskog hotela Hilton. Recepcionaru je objasnila da e
ostati jednu no i da eli odmah podmiriti raun, to je i uinila s onih nekoliko libanonskih funti.
Otila je ravno u svoju sobu na devetom katu i te veeri vie nije izlazila.
Primila je samo jedan telefonski poziv, i to u 19:20. Na Kratzovo pitanje odgovorila je jednim "da",
nakon ega se veza prekinula.
Otila je u krevet u 22:40, ali spavala bi samo po jedan sat u kontinuitetu. U meuvremenu, palila je i
gasila televizor i gledala jeftine kaubojske filmove sinkronizirane na arapski. Onda bi zaspala, pa bi
se ponovno budila. Ustala je u 6:50, pojela nekoliko kockica okolade koje je zatekla u minijaturnom
hladnjaku, oprala zube i istuirala se hladnom vodom.
Vodei rauna o podacima iz dpsjea, iz rune prtljage izvukla je odjeu kakvu Karima obino nosi,
odjenula se i sjela na rub kreveta promatrajui se u zrcalu. Nije joj se svidjelo ono to je vidjela. Kratz
je inzistirao na tome da podigne kosu kako bi bila neto vie nalik na onakvu gospodicu Saib
86
kakva je bila na jednoj jedinoj fotografiji koju je Mossad imao. Takoder su joj rekli da nabavi naoale
s metalnim okvirom, a da stakla mogu biti obina. Ve tjedan dana nosila je te naoale premda se jo
nije bila naviknula na njih. Dogadalo joj se da ih zaboravi staviti na nos ili, jo gore, da ih negdje
zametne.
U 8:19 primila je jo jedan telefonski poziv; reeno joj je da je zrakoplov s "teretom" poletio iz
Ammana.
Hannah je ula kako istaice u hodniku razgovaraju. Priekala je da se njihovi glasovi udalje, onda je
na trenutak otvorila vrata i okrenula ceduljicu na kvaki tako da oznaka "Ne ometaj" ostane s vanjske,
vidljive strane. Nestrpljivo je etala po sobi oekujui poruku "Izgubila vam se prtljaga", to je znailo
da se mora odmah vratiti u London jer nisu uspjeli oteti djevojku, ili poruku "Prtljaga vam je
pronaena", to je znailo da su uspjeli. Ako dobije drugu poruku, trebala je odmah napustiti sobu,
ukrcati se u hotelski minibus za zranu luku, otii do aerodromske knjiare u prizemlju i razgledavati
knjige dok netko s njom ne stupi u vezu.
Kurir joj je trebao predati paketi koji sadrava putovnicu gospoice Saib s promijenjenom
fotografijom, avionsku kartu na Saibino ime, potvrdu za prtljagu i osobne stvari koje treba svaka ena
imati uza se.
Hannah se potom, iskljuivo s onim komadom rune prtljage koji je ponijela iz Londona, trebala
odmah ukrcati na zrakoplov za Pariz. Kad sleti u zranu luku Charles de Gaulle, trebala je podii
prtljagu Karime Saib i otii na parkiralite rezervirano za vozila visokih dunosnika. Tu ju je trebao
pokupiti voza irakog veleposlanika te odvesti u jordansko veleposlanstvo, u kojem je privremeno
bilo smjeteno irako zastupnitvo, s obzirom na to da je irako veleposlanstvo u Parizu slubeno bilo
zatvoreno. Otada pa nadalje Hannah se imala snalaziti sama, kako je znala i umjela. Reeno joj je da
mora izvravati sve zadatke koje joj bude davalo osoblje veleposlanstva, i da mora stalno imati na umu
kako su arapske ene, za razliku od idovskih, prema mukarcima vrlo poslune. Takoer, reeno joj
je, da ni pod kojim okolnostima ne smije stupiti u vezu s izraelskim veleposlanstvom kako bi
87
saznala tko je agent Mossada koji je stacioniran u Parizu. Ako se pokae potrebnim, on e stupiti u
vezu s njom.
"to u s odjeom ako mi Karimina ne bude odgovarala?" pitala je Kratza jo u Londonu. "Znamo da
sam via od nje."
"Morat ete u runu torbu spakirati sve to e vam trebati za prvih nekoliko dana, a odjeu za
narednih est mjeseci kupit ete u Parizu", rekao je i pruio joj dvije tisue francuskih franaka.
"ini se da dugo niste kupovali u Parizu", rekla mu je Hannah. "Ovo to ste mi dali jedva je dovoljno
za par traperica i nekoliko pamunih majica."
Kratz ju je pogledao i, nimalo oduevljen, pruio joj dodatnih pet tisua franaka. .
U 9:27 zazvonio je telefon.
Kad su Tony Cavalli i njegov otac uli u dvoranu za sastanke, sjeli su na jedina dva preostala slobodna
mjesta na elu i zaelju stola, kako i prilii predsjednicima i izvrnim direktorima svih znaajnijh
tvrtki. Za takve i sline sastanke Cavallijevi su uvijek koristili prostoriju obloenu hrastovinom : u
podrumu kue Cavallija starijeg, koja se nalazila u 75. ulici, ali toga dana nitko od prisutnih nije
vjerovao da su se okupili kako bi odrali jedan od uobiajenih sastanaka Upravnog odbora. Znali su da
za taj sastanak ne postoji dnevni red i da se na njemu nee voditi zapisnik.
Ispred svakog lana Upravnog odbora na stolu je stajao blok, olovka i aa vode, kao vjerojatno i pred
mnogim lanovima upravnih odbora koji su tog jutra zasjedali diljem Amerike. Ali na ovom sastanku,
ispred svakog lana nalazile su se i dvije duge omotnice, od kojih se jedna doimala gotovo praznom,
dok je druga oito bila puna i nabijena. Gledajui ih izvana, i najiskusnije oko ne bi nita moglo
zakljuiti o njihow sadraju.
Tony pogledom preleti preko lica mukaraca za stolom. Sve njih povezivale su dvije stvari: dospjeli su
do samog vrha svojih karijera i bili su spremni prekriti zakon. Dvojica medu njima odleali su po
koju godinu u zatvoru, premda je to
88
bilo znatno ranije, a trojicu ostalih bila bi zadesila ista sudbina da nisu sebi mogli priutiti najbolje
postojee odvjetnike. esti je bio on, i sam odvjetnik po struci.
- Gospodo - otvorio je sastanak Cavalli - veeras sam vas pozvao kako bismo popriali o jednom
poslovnom prijedlogu koji bi se, u najmanju ruku, mogao definirati kao neobian. - Zastao je prije
nego to je nastavio. - Na partner trai da iz Dravnog arhiva ukrademo Deklaraciju o nezavisnosti.
Ovo je izazvalo reakciju koju je Tony i oekivao: svi su poeli govoriti uglas, nudei svoje prijedloge.
- Treba je jednostavno uviti u svitak i iznijeti. - Svakog bismo slubenika mogli potplatiti.
- Mogli bismo u Bijeloj kui podmetnuti poar. inilo bi se kao diverzija.
- Napiite im slubeni dopis. Kaite da ste Deklaraciju dobili na lutriji.
Tony je mirno priekao da se njegovi kolege ispucaju, a onda je nastavio.
- Kad sam prvi put zamoljen za tu uslugu, reagirao sam upravo kao i vi - priznao je. - Ali nakon
nekoliko tjedana, kad sam sluaj bolje prouio i istraio, promijenio sam miljenje. Dopustite da vam
predoim kako sada gledam na sve to.
Drutvo za stolom naglo se umirilo i vrlo pomno poelo pratiti svaku Tonyjevu rije. No, na njihovim
licima jo se ogledala sumnja u "projekt".
- Tijekom proteklih nekoliko tjedana moj otac i ja radili smo na pripremi plana za kradu Deklaracije o
nezavisnosti. Sada smo spremni s vama podijeliti saznanja do kojih smo doli jer, moram priznati,
doli smo do toke od koje ne moemo dalje bez profesionalne pomoi svih vas. Uvjeravam vas,
gospodo, da se nitko od vas ovdje ne nalazi sluajno, svi ste vi veoma pomno odabrani. Ali, prije
svega, zamolio bih vas da pogledate kako izgleda Deklaracija o nezavisnosti. Tony pritisne dugme
ispod stola i vrata iza njega odmah se otvore. U prostoriju ude nadzornik nosei pergament pritisnut
dvjema tankim staklenim ploama. On prie stolu i poloi staklo na sredinu. Sumnjiava estorka
odmah se nagne
89
kako bi bolje promotrila doneseno remek-djelo. Nakon nekoliko trenutaka, svatko je imao neto rei.
- Kladim se na Billa O'Reillyja. Bez sumnje, to je njegovo djelo - ree odvjetnik Frank Piemonte
nagnuvi se nad pergament i divei se precizno izvedenim potpisima ispod teksta. - Jednom mi je
ponudio honorar .u krivotvorenim novanicama, i bio bih prihvatio a sam ga mogao osloboditi
optube.
Tony kimne, pusti ih da jo neko vrijeme razgledaju dokument, a potom ree:
- Dakle, dopustite mi da neto drukijim rijeima ponovim ono to sam maloprije rekao. Na plan nije
doslovno ukrasti Deklaraciju o nezavisnosti, nego zamijeniti original ovom kopijom. - Lica dvojice
najskeptinijih gostiju naglo se ozare. - Vjerujem da vam je jasno koliko su obimne bile pripreme da
bismo doli do ovoga to imamo pred sobom. Vjerujem i to da ste svjesni injenice kako je ovaj pokus
i mog oca i mene mnogo stajao. Ali, elimo nastaviti s projektom, jer vjerujemo da je nagrada, dakako
ako stvar uspjeno privedemo kraju, apsolutno vrijedna uloena rizika. Ako otvorite tanju od dvije
omotnice koje su ispred vas, bit e vam jasnije o emu govorim. U omotnici se nalazi papiri na kojem
je napisano kaliko ete novaca dobiti u sluaju da pristanete postati lanom izvrnog tima.
estorka pone otvarati tanje omotnice, a Tony nastavi: - Otvorite omotnice i ako zakljuite da
nagrada koja vam je namijenjena nije vrijedna rizika, sad je vrijeme da odustanete. Vjerujem da emo
se rni koji odluimo ostati moi pouzdati u vau diskreciju, jer kako vjerojatno pretpostavljate, nai e
ivoti biti u vaim rukama.
- I njihovi u naima - doda predsjedavajui oglasivi se prvi put.
Val nervoznog smijeha prijee preko stola dok su estorica mukaraca zurila u svoje nepotpisane
ekove.
- Svotu koju imate ispred sebe dobit ete u sluaju da na pothvat ne uspije. Ako uspije, dobit ete tri
puta toliko. - Tri puta dua od normalne bit e i zatvorska kazna
ako nas uhvate - prvi put tijekom veeri progovori Bruno Morelli.
t
90
- Sve u svemu, gospodo - ree Cavalli ignorirajui ovaj komentar - ako pristanete da se pridruite
izvrnom timu, deset posto od svote koju imate ispred sebe dobit ete veeras kao predujam, a ostatak
u roku od sedam dana po izvrenju zadatka. On moe biti uplaen u bilo koju banku u zemlji koju
sami odaberete. Prije nego to donesete odluku, ima jo neto to bih vam svima elio pokazati. - Tony
opet pritisne dugme ispod stola, a ovaj put otvore se vrata na suprotnom kraju sobe. Prizor koji su
ugledali nagnao je dvojicu od njih da skoe kao opareni; trei je ispustio neartikulirani krik, a ostali
su samo zurili, zabezeknuti i ne vjerujui svojim oima.
- Gospodo, drago mi je to ste mi se veeras mogli pridruiti. elio sam vam pokazati koliko vjerujem
u ovaj projekt. Nadam se da ete se prikljuiti izvrnom timu. Sad vas, gospodo, moram napustiti -
ree ovjek koji je stajao pored predsjedavajueg i to naglaskom poznatim cijelom amerikom narodu.
- Ostavljam vas kako biste u miru razmotrili sve pojedinosti plana gospodina Cavallija. Budite
uvjereni da u uiniti sve to je u mojoj moi da pridonesem boljitku nae zemlje. No, ekaju me
neodgodivi poslovi. Siguran sam da ete shvatiti. - Glumac se nasmijei, srdano se rukuje sa svima
oko stola, a onda napusti dvoranu.
im su se vrata za njim zatvorila, dvoranom se prolomi spontani pljesak. Tony se zadovoljno
nasmijei.
- Gospodo, sad emo vas moj otac i ja nakratko napustiti kako biste razmislili o svojim odlukama.
Predsjednik i izvrni direktor ustanu i bez rijei napuste sobu.
- to misli? - upita Tony dok je ocu nalijevao viski.
- S dosta vode - odgovori on, a potom doda: - Imam osjeaj da je pred nama duga no.
- Misli li da su legli na rudo?
- Nisam siguran - odgovori starac. - Promatrao sam im lica dok si govorio, i vidjelo se da su
impresionirani trudom koji si uloio u sve ovo. Snano ih se dojmio i pergament, da ne govorim o
glumi Lloyda Adamsa. Ali, izuzev Bruna i Franka, nitko od njih nije rekao to doista misli.
- Ponimo od Franka - ree Tony.
91
- On obino pristane, pa onda odustane. Ali, Frank suvie voli novac da bi propustio ovakvu prigodu.
- Jesi li ba siguran? - upita Tony.
- Ne radi se samo o novcu - odgovori njegov otac. Frank ionako nee morati biti tamo kad se sve
dogodi, zar ne? Prema tome, bez obzira to se dogodilo, dobit e svoj dio. Jo nisam sreo odvjetnika
koji je na terenu dobar operativac. Navikli su da dobro zaraduju, bilo da gube ili dobivaju.
- Ako ti ima pravo, onda e nam AL Calabrese praviti probleme. On moe najvie izgubiti.
- Kao voda naeg sindikata, nema sumnje da e morati biti stalno u sreditu svih zbivanja, a to znai
biti tamo i to tijekom cijelog dana. Jedino se nadam da nee odoljeti izazovu.
- A Bruno? Ako... - zapone izvrni direktor, ali u tom trenutku vrata se otvore i on ne uspije dovriti
reenicu. U sobu ude AL Calabrese. - Upravo smo govorili o tebi, Al.
- Nadam se ne pretjerano pohvalno. - Pa, to ovisi o... - ree Tony.
- O tome da 1' pristajem?
- Ili ne - dopuni ga predsjednik.
- Pristajem. I to bez ostatka - ree AL smijeei se. Prema tome, pobrini se da tvoj plan bude savren. -
Onda se okrene prema Tonyju. - Jer, ne elim provesti ostatak ivota kao prvi na popisu najtraenijih
osoba u Americi.
- A ostali? - upita predsjednik u trenutku kad Bruno Morelli izleti iz konferencijske dvorane i oeavi
se o njega napusti sobu ne rekavi ni laku no.
10.
Telefon zazvoni i Hannah nervozno zgrabi slualicu.
- Recepija, gospodo. eljeli bismo znati hoete li napustiti sobu do podneva ili moda kanite ostati jo
jednu no?
92
- Ne, hvala - odgovori Hannah. - Napustit u sobu do dvanaest.
Dvije minute kasnije telefon je ponovno zazvonio. Na vezi je bio pukovnik Kratz.
- S kim ste to maloprije razgovarali?
- Na recepciji su htjeli znati kad naputam sobu.
- U redu - ree Kratz. - Prtljaga vam je prona8ena dodao je i veza se prekinula.
Hannah vrati slualicu na mjesto i ustane. Pripremajui se za svoj prvi pravi ispit, osjeti kako joj krv
navire u glavu. Uzela je putnu torbu i napustila sobu. Pri izlasku je okrenula natpis na kvaki na onu
stranu na kojoj je pisalo "Molim pospremiti".
Kad je stigla u predvorje, nije morala dugo ekati; za nekoliko trenutaka pojavio se minibus koji je
vozio do zrane luke. Sjela je odostraga, gdje je bila sama, a im je stigla u zranu luku uputila se
prema knjiari, kako joj je bilo reeno. etala je izmeu polica razgledavajui knjige, iznenadivi se
koliko Libanonci itaju englesku i ameriku literaturu.
- Oprostite, gospodice, znate li gdje bih mogao promijeniti novac? - Hannah se okrene i ispred sebe
ugleda nasmijeena sveenika koji joj se bio obratio na arapskom s blagim amerikim naglaskom.
Hannah se, takoer na arapskom, ispria i ree da ne zna gdje se nalazi mjenjanica, ali da bi mu
djevojka za blagajnom moda mogla pomoi.
im se okrenula, Hannah opazi da jo netko stoji pokraj nje. ovjek s police uzme knjigu naslovljenu
Prikladan momak a na njeno mjesto ubaci nekakav paketi.
- Sretno - apne i nestane prije nego to mu je Hannah uspjela vidjeti lice. Hannah s police uzme
paketi i polako izide iz knjiare. Pogledom potrai alter na kojem su se putnici prijavljivali za let za
Pariz. Ubrzo je shvatila da je to alter ispred kojeg je bio najdui red.
Kad je dola na red, zatraila je mjesto u odjelu za nepuae.
Djevojka za pultom pone tipkati po kompjutoru.
- Zar niste zadovoljni mjestom koje ste ve rezervirali, gospodice Saib? - zbunjeno upita.
93
- Da, da, u redu je - odgovori Hannah proklinjui sebe to je napravila tako glupu greku. - Oprostite.
- Ukrcaj je na izlazu broj sedamnaest za petnaestak minuta - uz osmijeh ree djevojka za pultom.
Mukarac koji se pretvarao da ita neki roman Vikrama Setha, koji je upravo bio kupio, ekao je da
zrakoplov poleti. Zadovoljan to je izvrio zadatak, otiao je do prve telefonske govornice i pozvao
najprije Pariz a onda pukovnika Kratza, kako bi obavijestio svoje nadredene "da je ptica poletjela".
Sveenik je akoder promatrao kako gospo8ica Saib ulazi u zrakoplov. I on je, nakon to je zrakoplov
poletio, obavio jedan telefonski razgovor. Ali, on nije zvao ni Pariz ni London, nego Dextera
Hutchinsa u Langley, u dravi Virginija.
Cavalli se s ocem vrati u dvoranu i obojica sjednu na svoja mjesta. Jedno mjesto za stolom ostalo je
prazno.
- teta za Bruna - ree predsjednik oblizavi usne. Morat emo nai zamjenu.
Cavalli otvori jednu od est omotnica koje su leale na stolu i na kojoj je pisalo "Prijevoz". Izvadi
kopiju i dade je Alu Calabreseu.
- Krenimo od predsjednikove motorizirane pratnje, Al. Trebat e mi najmanje etiri limuzine, est
patrolnih policajaca-motociklista, dva-tri slubena automobila, dva kombija s ugradenim kamerama i
ekipa osiguranja smjetena u crnom chevroletu. Svi moraju biti vrhunski profesionalci kako bi
promaknuli i najotrijem oku. Takoder, potreban mi je kombi Bijele kue s televizijskim kamerama i
novinarima. Ne zaboravite, motorizirana pratnja bit e pod mnogo stroom prismotrom nego prolog
tjedna, kad smo trebali samo ukljuiti sirene i to na nekoliko trenutaka. Medu okupljenim svijetom bit
e sigurno netko iz vlade ili neki manijak iz Bijele kue. Najee djeca uoe najbanalnije greke i
onda o njima priaju roditeljima.
AL Calabrese otvori omotnicu i u njoj ugleda na desetine fotografija na kojima predsjednikova
motorizirana pratnja naputa Bijelu kuu i kree prema Capitol Hillu. Uz snimke su se nalazile brojne
biljeke.
94
- Koliko e ti vremena trebati da sve sredi? - upita Cavalli.
- Tri, moda etiri tjedna. Imam nekoliko velikih automobila koji mogu proi i najstrou kontrolu i
jednu blindiranu limuzinu koju vlada esto unajmljuje kad joj u posjet dolaze manje znaajni gosti.
Mislim da je grb Urugvaja bio posljednji koji smo na nju nalijepili, a tip nije ni stigao do
Predsjednika. Morao se zadovoljiti dvadesetminutnim prijemom kod Warrena Christophera.
- Sad dolazi ono najtee, Al. Trebam estoricu motociklista na policijskim motociklima. Svi moraju
imati originalne odore.
AL se zamisli.
- To bi moglo potrajati. ,
- Nemamo vremena. Ako ne obavimo sve za mjesec dana, stvar je propala.
- Stvar je sloena. Nije ba da mogu dati oglas u Washington Postu u kojem traim policajce.
- Moe. Upravo to, Al. I sad u vam rei zbog ega. Veina vas za ovim stolom vjerojatno se pita
kako to da smo poaeni prisutnou Johnnyja Scasiatorea, ovjeka nominiranog za Oscara za reiju
filma Poteni odvjetnik? - Ali Cavalli im nije rekao da, otkako ga je policija zatekla u krevetu s
dvanaestogodinjom djevojicom, filmski studiji se Johnnyju nisu vie esto obraali.
- To se i ja pitam - prizna Johnny. Izvrni se direktor nasmijei.
- Istini za volju, zahvaljujui tebi moi emo ostvariti na plan. Jer upravo e ti reirati operaciju.
- to? Ukrast ete Deklaraciju o nezavisnosti i istovremeno o tome snimati film? - upita Johnny u
nevjerici. Cavalli poeka da se smijeh za stolom stia.
- Ne ba. Ali, tog e dana svi u Washingtonu misliti da ti snima film o Predsjednikow posjetu
Kongresu, a ne da mi krademo Deklaraciju o nezavisnosti. A nitko ne mora znati da e Predsjednik na
putu za Capitol Hill nakratko svratiti u Dravni arhiv.
- Ne pratim te - ree Frank Piemonte, odvjetnik ekipe. - Moe li malo sporije?
95
- Kako da ne, Frank. Jer, upravo tada ti stupa na scenu. Treba mi dozvola grada za zatvaranje
prometa izmedu Bijele kue i Kongresa u trajanju od jednog sata i to za onaj dan u posljednjem tjednu
svibnja koji ja budem odredio. Stupi u vezu izravno s gradskom Slubom za film i televiziju.
- to u im rei, radi ega? - upita Piemonte.
- Rei e im da uveni redatelj Johnny Scasiatore eli snimiti predsjednika Sjedinjenih Drava kako
odlazi na sastanak Kongresa. - inilo se da Piemonte nije bio jako zadovoljan. - Prole je godine to
uspjelo Clintu Eastwoodu, pa ne vidim zbog ega ne bi i tebi.
- U tom sluaju, predlaem ti da odvoji 250.000 dolara za Policijsko masonsko bratstvo, Loa broj 1 -
ree Piemonte. - I gradonaelnica e vjerojatno oekivati isto toliko za svoj izborni stoer.
- Ovlaten si da potkupi koga god eli - nastavi Tony. - Potom, hou da nam svi policajci s naeg
popisa cijeloga dana budu na raspolaganju. Oni moraju biti uvjereni da uistinu snimamo film o naem
novom Predsjedniku.
- Ima li uope ideju koliko e stajati ova operacija? upita Johnny Scasiatore.
- Ako uzmem u obzir koliko je stajao tvoj posljednji film, i koliko nam se od uloenih sredstava
vratilo, onda imam odgovori Tony. - I, jo neto, AL - doda okrenuvi se prema starom sindikalnom
vodi - ezdeset policajaca washingtonske policije u travnju ide u mirovinu. Meu njima ima veliki
izbor; angairaj onoliko ljudi koliko ti treba. Reci im da se radi o snimanju skupne scene i plati im
dvostruko.
AL Calabrese kimne glavom i neto zapie u blok.
- A sad - nastavi Tony - hoemo li uspjeti ili ne, ovisi o onih nekoliko stotina metara od raskrija 7.
ulice i Pennsylvania avenije do ulaza u Dravni arhiv. - Tony uzme veliku kartu Washingtona i rairi
je preko stola. Onda kaiprstom krene niz Constitution aveniju. - Onog trenutka kad ostane sam,
Johnny, poinje prava akcija.
- Ali, kako emo ui u Arhiv i iz njega ponovno izii? - To nije tvoja briga, Johnny. Tvoj dio posla
zavrava onog trenutka kad est motocikala i predsjednika pratnja skrenu u 7. ulicu. Odande stvar
preuzima Gino.
96
Do tog trenutka, Gino Sartori, bivi mornariki asnik koji je kasnije bio jedan od najjaih zatitnika
utjerivaa reketa, nije progovorio ni rijei. Njegov odvjetnik esto ga je savjetovao: "uti dok ti ja ne
kaem da govori." A kako mu odvjetnik nije bio nazoan, Sartori je utio.
- Gino, ti e me opskrbiti radnom brigadom. Trebam osmoricu tajnih agenata koji e djelovati kao
osiguranje. Bilo bi poeljno da su proli strunu obuku i da su obrazovani. Namjeravam se u zgradi
zadrati samo dvadesetak minuta, ali svake sekunde moramo biti na oprezu. Debbie e sve vrijeme
izigravati tajnicu, a Angelo e odjenuti mornariku odoru i nositi mali crni koveg. Ja u glumiti
Predsjednikova pomonika, a Dollar Bill njegova lijenika.
Tonyjev otac se namrti i podigne glavu.,
- Planira biti u zgradi Dravnog arhiva u trenutku kad se bude obavljala zamjena dokumenata?
- Tako je - odluno odgovori Tony. - Ja u biti jedina osoba koja e biti upoznata sa svim
pojedinostima plana. A ovaj najvaniji dio ni u kom sluaju ne kanim pratiti s ulice.
- Imam pitanje - ree Gino. - Ako, ponavljam, ako uspijem nai tih dvadesetak ljudi koji su ti
potrebni, reci mi sljedee: kad stignemo do Dravnog arhiva, oni e nam tek tako otvoriti vrata,
pozvati nas unutra, a onda nam Deklaraciju o nezavisnosti jednostavno gurnuti u ruke?
- Upravo tako - odgovori Cavalli. - Otac me je uio da uspjean zavretak svake operacije ovisi
iskljuivo o prethodno obavljenim pripremama. Imam jo jedno iznenaenje za vas. - Svi jo jednorn
upitno pogledaju u Cavallija. - U Bijeloj kui imamo svog vlastitog specijalnog Predsjednikova
savjetnika. Ime mu je Rex Butterworth i obavljat e tu dunost privremeno, est mjeseci, a inae radi u
Trgovakoj komori. Vratit e se na svoje staro radno mjesto kad ovjek koga je imenovao Clinton
obavi zadau u Little Rocku i pridrui se predsjednikovom osoblju. To je jo jedan od razloga zbog
kojih kreemo u svibnju.
- Zgodno - ree Frank.
- Ne ba - odgovori Cavalli. - Ispada da Predsjednik u svakom trenutku ima etrdeset est specijalnih
savjetnika, a kad je Clinton obznanio svoju gospodarsko-trgovinsku strate
97
giju, Butterworth se kandidirao za taj posao. Dosada nam je sredio nekoliko prekooceanskih ugovora,
ali ovo e mu biti najvei posao koji e za nas ikada obaviti. Iz razumljivih razloga ovo e mu ujedno
biti i posljednje to e obaviti za nas.
- Moe li mu se vjerovati? - upita Frank.
- Na naem je platnom spisku ve petnaest godina, a izdravanje tree ene prilino ga stoji.
- Pokai mi jednu koja nije skupa - ree Al.
- Butterworth trai nain da zgrne veliku lovu kako bi se izvukao iz dugova, a sad mu se za to prua
prilika. I tako stiemo do vas, gospodine Vicente, i do vaeg renomea kao jednog od najveih
turoperatora na Mahhattanu.
- To bi bila zakonita definicija moje struke - oglasi se stariji mukarac koji je sjedio s predsjednikove
desne strane, kako i dolikuje najboljem prijatelju.
- S obzirom na ono to imam na umu, ovaj put nee biti ba zakonita - uzvrati Tony. - Kad se jednom
dokopamo Deklaracije, morat emo je sakriti negdje na nekoliko dana, a potom prokrijumariti izvan
zemlje.
- U sluaju da nitko ne otkrije kako je Deklaracija zamijenjena i ako mi se unaprijed kae gdje elite
da bude dostavljena, ne bi trebalo biti problema.
- Dat emo vam tjedan dana da sve sredite - ree Cavalli.
- Bilo bi bolje da mi date dva - ree Vicente podiui obrvu.
- Ne moe, Nick. Jedan i toka - ponovi izvrni direktor. - Moe li mi barem rei koju e razdaljinu
Deklaracija morati prevaliti? - upita Vicente okreui stranice dosjea koji mu je Tony upravo dodao.
- Nekoliko tisua kilometara. Posao se plaa po isporuci. Prema tome, ne uspije li, nitko od nas ne
dobiva novac. - To mi se ini loginim. Ipak, morao bih znati kojim
emo se prijevoznim sredstvom koristiti. I, hou li sve vrijeme morati Deklaraciju drati izmedu te
dvije staklene plohe? - To jo ni ja ne znam - odgovori Cavalli. - Ali, nadam
se da e je moi smotati i ugurati u nekakvu tubu. Ve sam dao da mi se izradi poseban cilindar.
98
- Zbog toga u svojoj omotnici imam nekoliko praznih listova papira? - upita Nick.
- Da - ree Tony. - Samo to ti listovi nisu papir nego pergament i svaki od njih jednakih je dimenzija
kao i Deklaracija o nezavisitosti, to jest 77,30 cm x 63 cm.
- Znai, ja sad moram voditi rauna samo o tome da nijedna carinska sluba i nijedna priobalna
patrola ne krene u potragu za njom.
- Da. Mora raunati s tim da e za njom tragati cijeli svijet - odgovori Cavalli. - Pa ne bih ti toliko
platio da se radi o poslu koji bih ja mogao obaviti jednim telefonskim pozivom.
- Mislio sam da e tako neto izvaliti - ree Nick. No, bio sam u slinoj situaciji kad si elio, da se iz
Russborougha ukrade onaj Vermeer, a irska carina ni do danas nije dokuila kako je slika izila iz
zemlje. ' Cavalli se nasmijei.
- Znai, sad svi znamo to se od svakog od nas oekuje. I, mislim da bismo se ubudue trebali sastajati
najmanje dvaput tjedno. Za poetak, nek' to bude nedjeljom u tri i etvrtkom u est, kako bismo
provjerili da svatko redovito obavlja svoj dio posla. Dovoljno je da samo jedna osoba zakae i svi
emo biti blokirani. - Tony podigne glavu i svi mu uzvrate kimanjem. Cavallija je oduvijek fascinirala
injenica da organizirani kriminal, ako se od njega oekuje dobit, mora funkcionirati kao i svaka
dobro organizirana javna kompanija. Dakle, vidimo se sljedeeg etvrtka u est. Vrijedi? - Petorica
mukaraca kimnu potvrdno i u svoje blokove unesu dan i vrijeme narednog sastanka. - Gospodo, sada
moete otvoriti drugu omotnicu. - I ovaj put, sva petorica gotovo istovremeno otvore omotnice i svaki
iz svoje izvue hrpu novanica od po tisuu dolara. Odvjetnik pone brojati novanicu po novanicu. -
To vam je predujam - objasni Tony. - Trokovi e se podmirivati krajem svakog tjedna, a potvrde o
plaenim raunima podnesite kad god je to mogue. Hvala, gospodo - zakljui Tony i ustane. -
Oekujem vas sljedeeg etvrtka u est.
Petorica mukaraca ustanu i krenu prema vratima, prethodno zastavi da se rukuju s Tonyjevim ocem.
Tony ih is
99
prati do njihovih kota. Kad mu je i posljednji automobil nestao iz vida, Tony se vrati i zatekne oca u
radnoj sobi kako vrtei au s viskijem u ruci pomno prouava onaj primjerak savreno nainjene
kopije Deklaracije koju je Dollar Bill kanio unititi.
11.
- Molim vas Caldera Marshalla.
- Arhivar je trenutano zauzet. Na sasfanku je. Molim vas, tko zove?
- Rex Butterworth, specijalni savjetnik predsjednika Clintona. Moda bi me gospodin Calder mogao
nazvati kad bude slobodan. Nai e me u Bijeloj kui.
Rex Butterworth spusti slualicu ne poekavi da uje reakciju koja uslijedi svaki put kad se spomene
poziv iz Bijele kue: "Oh, vjerujem da ga ipak moemo pozvati, gospodine Butterworth. Trenutak,
molim."
Ali, Butterworth upravo to nije htio. Ne, specijalni savjetnik elio je da Calder Marshall osobno
nazove Bijelu kuu, ali u tom sluaju njegov e poziv biti proslije8en preko telefonske centrale Bijele
kue i registriran. Butterworth je takoder znao da postoji mogunost da centrala ne registrira njegovo
ime, s obzirom na to da je bio samo jedan od etrdeset est Predsjednikovih savjetnika, a uz to samo
na privremenoj dunosti. Kratkim posjetom sobiku u kojem je bila smjetena telefonska centrala
Bijele kue uspio je srediti i taj problem.
Butterworth je bubnjao prstima po pisaem stolu i s neskrivenim zadovoljstvom promatrao dosje pred
sobom. Jedna od dvije Predsjednikove tajnice donijela mu je podatke koje je traio. Tako je Iistajui
dosje saznao da je arhivar trojicu posljednjih predsjednika - Busha, Reagana i Cartera - po
100
zvao da posjete Dravni arhiv, ali da uslijed "neodgodivih obveza" nijedan od njih za takav posjet nije
naao vremena.
Butterworth je bio svjestan injenice da Predsjednik svakog tjedna dobiva najmanje 1.700 poziva za
prisustvovanje raznoraznim dogaajima i manifestacijama. Na posljednje pismo gospodina Marshalla
od 22. sijenja 1993. odgovoreno je kako Predsjednik nije trenutano u mogunosti prihvatiti njegov
cijenjeni poziv, ali da se gospodin Clinton iskreno nada kako e mu se u skoroj budunosti ukazati
prigoda da to uini - to je bio uobiajeni odgovor na 1.699 tje_dnih poziva upuenih Predsjedniku i
Bijeloj kui.
Ali, ovaj put postojala je vjerojatnoa da se udovolji elji gospodina Marshalla. Butterwoth je i dalje
bubnjao prstima po stolu pitajui se koliko e vremena Marshallu trebati da mu uzvrati poziv. Manje
od dvije minute, bio je uvjeren u to. U meduvremenu su mu misli zaokupila zbivanja iz prethodnog
tjedna.
Kad im je Cavalli otkrio svoj plan, od svih est mukaraca okupljenih oko stola u 75. ulici, on se
najglasnije nasmijao. Ali, nakon to je proveo vie od jednog sata prouavajui pergament, ne uspjevi
pritom na njemu otkriti greku, i poto se sastao s Lloydom Adamsom, poeo je, ba kao i ostali
okupljeni skeptici, vjerovati da je izvornu Deklaraciju doista mogue zamijeniti krivotvorenom.
Butterworth je godinama vjerno sluio obitelji Cavalli. Ugovarao im je hitne sastanke sa znamenitim
politiarima i prenosio poruke poslovnim Ijudima koji su vjerovali da te poruke dolaze izravno iz
sredita Washingtona, a za svoj rad uvijek je bivao dostojno nagraden.
Razmiljajui te noi o ponudenom mu poslu, zakljuio je da bez njegove pomoi Cavalli nee moi
poduzeti naredni planirani korak i, to je bilo jo vanije, njegov e se udio u svemu najvjerojatnije
otkriti istog trenutka kad se otkrije i kraa, a u tom bi sluaju ostatak ivota proveo iza reetaka. S
druge strane, bio je svjestan da je uao u pedeset sedmu, da ima jo tri godine do mirovine i treu enu
koja sudskim putem trai razvod braka koji on materijalno ni sebi ni njoj nije mogao priutiti. Polako
se mirio s injenicom da e os
101
tatak ivota vjerojatno morati provesti sam, jedva preivljavajui na bijednoj dravnoj mirovini.
I Cavalliju su sve te injenice bile jasne, te se Butterworthu njegova ponuda uinila vrlo
prihvatljivom: milijun dolara, od kojih sto tisua odmah, po potpisivanju suglasnosti, a preostalih
devetsto tisua onog dana kad se obavi zamjena dokumenata, potom avionska karta prve klase za bilo
koju zemlju na kugli zemaljskoj po vlastitom izboru.
Ali, na njegovu konanu odluku, koja je ila u prilog Cavalliju, utjecala je zapravo Maria.
Godinu dana ranije, Butterworth je na jednom gospodarstvenom skupu u Brazilu upoznao mjetanku
koja mu je bila na usluzi tijekom dana i - tijekom noi. Kad mu je Cavalli prvi put doao sa svojim
prijedlogom, odmah .sutradan joj je telefonirao. Mariji je bilo drago to se javio, a svoju radost
iskazala je osobito glasno kad joj je rekao da bi mogao dobiti "poprilino nasljedstvo" i da se potom
planira nastaniti negdje u inozemstvu.
Sljedeeg se dana specijalni savjetnik Predsjednika prikljuio Cavallijevoj ekipi.
Ve do kraja tjedna potroio je gotovo svih sto tisua dolara - vratio je dugove i podmirio alimentacije
dvjema bivim enama. S jo samo nekoliko tisua u depu, nije mu bilo druge nego da se zduno baci
na posao. Nije ni pomiljao na mogunost da odustane, jer je znao da potroeni novac nikada nee
moi vratiti. Pored toga, na pameti mu je stalno bio ovjek ije je mjesto na platnom spisku
Cavallijevih ba on zauzeo; ovjek koji, unato obeanjima, Cavallijevima nije bio u stanju vratiti
znatno manju svotu od sto tisua dolara i koji se, zahvaljujui Cavallijevu ocu, naao zazidan u
temeljima World Trade Centera kad nije uspio osigurati obeani ugovor za kupnju te zgrade. Pomisao
da bi i on na slian nain mogao napustiti ovaj svijet, Butterworthu se nimalo nije sviala.
Kao to je i pretpostavljao, za manje od dvije minute telefon je zazvonio. Butterworth prieka da
odzvoni nekoliko puta, potom podigne slualicu. Njegova mu privremena tajnica ree da ga trai neki
gospodin Marshall i upita eli li preuzeti vezu.
- Da, hvala, gospoice Daniels.
102
- Gospodin Butterworth? - upita glas s druge strane ice. - Ja sam.
- Ovdje Calder Marshall iz Dravnog ahiva. Reeno mi je da ste zvali dok sam bio na sastanku.
Oprostite, bio sam zauzet.
- Nema problema, gospodine Marshall. Samo sam vas htio zamoliti, ako imate vremena, da navratite
do Bijele kue. elio bih s vama popriati o neemu to nije za javnost.
- Svakako, gospodine Butterworth. Kad bi vam odgovaralo?
- Do kraja tjedna pretipan sam obvezama - ree Butterworh buljei u prazne stranice rokovnika - ali
poetkom sljedeeg tjedna Predsjednik je na putu, pa bismo se moda tada mogli nai? '
Nastane stanka tijekom koje Butterwoth pretpostavi da Marshall provjerava svoj raspored.
- Kako bi vam odgovaralo u utorak u deset sati prije podne? - najzad upita arhivar.
- Samo trenutak, da provjerim u drugom kalendaru ree Butterworth zurei u prazno. - Da, to bi bilo u
redu. Imam sastanak zakazan za 10:30, ali uvjeren sam da e nam pola sata biti dovoljno. Molim vas,
budite ljubazni pa dodite na ulaz iz Pennsylvania avenije, tamo gdje se nalazi stara administrativna
zgrada. Tamo e vas ve netko ekati i dovesti do mog ureda.
- Ulaz iz Pennsylvania avenije - potvrdi Marshall. - U redu.
- Hvala, gospodine Marshall. Oekujem vas sljedeeg utorka u deset sati - ree Butterworth i spusti
slualicu. Specijalni savjetnik predsjednika Clintona nasmijei se i
okrene Cavallijev privatni telefon.
Scott je obeao Dexteru Hutchinsu da e se nai njegovom sinu pri ruci kad ovaj stigne u Yale na
polaganje prijemnog ispita.
- Dopustio mi je da poem s njim - ree Dexter. - Tako e mi se ukazati prilika da ti priopim
najnovije vijesti u vezi
103
s malim problemom koji je iskrsnuo oko Izraelaca. A moe se dogoditi da ti donesem i primamljivu
ponudu.
- Dexteru, ako misli da u ti ubaciti sina na Yale u zamjenu za kakav terenski posao, moram ti
odmah rei da u dekanatu nemam nikakvih veza. - Dexter se glasno nasmije. - Ali - nastavi Scott - bit
e mi drago da vam obojici pokaem okolicu, a sinu u ti pomoi koliko budem mogao.
Dexter mlai bio je slika i prilika svog oca: 178 centimetara visok, krupan, vjeito neobrijan i s
navikom da se svemu to se mie obraa s "gospodine". Poto je s ocem i Scottom proveo cijeli sat u
etnji sveuilinim parkom, Dexter mladi otiao je na prijemni ispit u dekanat, a profesor ustavnog
prava poveo je zamjenika direktora CIA ;e u svoj kabinet.
Prije nego to je uspio zatvoriti vrata, Dexter je ve upalio cigaru. Otpuhnuo je nekoliko dimova, a
onda rekao:
- Jesi li uspio deifrirati poruku koju je na operativac poslao iz Bejruta?
- Uspio sam shvatiti da tka god se prikljui obavjetajnoj slubi ima za to valjanih osobnih razloga. U
mom sluaju, bilo je to zbog oca i moje elje da zadovoljim pravdu. U sluaju Hannah Kopec, Saddam
Hussein pokoka joj cijelu obitelj, a ona se odmah stavi Mossadu na raspolaganje. S obzirom na tako
snaan motiv, ne bih joj se volio nai na putu.
- A to je upravo ono to sam od tebe elio zatraiti ree Dexter. - Stalno govori kako se eli dokazati
i u praksi, na terenu. Pa, evo ti prilike.
- Jesam li dobro uo?
- Proljetni semestar je pri kraju, zar ne?
- Da. Ali to ne znai da ja nemam obveza.
. - Shvaam. Dvanaest puta gadinje izigrava veselog amatera, kad i kako tebi odgovara, a im
iskrsne i najmanja mogunost da uprlja ruke...
- Nisam to rekao.
- Onda me pozorno sasluaj. Prvo, znamo da je od stotinu prijavljenih djevojaka Hannah Kopec
dospjela medu osam izabranih da u Londonu provedu est mjeseci uei arapski. Prije toga je provela
godinu dana na intenzivnoj fizikoj obuci u Herzliyahu. Tu su je uili samoobrani, radu na terenu i
pijunai. Sva izvjea o njenom radu iznimno su
104
pohvalna. Drugo, nakon kratkog razgovora s njezinim domainima u Sainsburyju kod Camden
Towna, gdje god to bilo, saznajemo da je naglo otputovala, i to unato injenici da je gotovo sigurno
bila predodredena za povratak u Izrael kao lanica ekipe zaduene za atentat na Saddama. Tada je
gubimo iz vida. Onda, zahvaljujui dobrom radu nae detektivske slube, doznajemo vaan podatak.
Jedan od naih agenata zaposlenih na Heathrowu ugledao ju je u duty-free shopu kako kupuje neki
jeftini parfem. Potom ona polijee za Libanon, a na ovjek u Londonu odmah zove naeg ovjeka u
Bejrutu koji je prati od slijetanja zrakoplova. to, samo da napomenem, nije bilo ba jednostavno, pa
smo je na nekoliko sati izgubili. Onda, kao grom iz vedra neba, evo je opet, ali sad kao Karima Saib,
koja, po preporuci iz Bagdada, odlazi u Pariz na dunost veleposlanikove pomone tajnice. U
meuvremenu prava gospodica Saib u bejrutskoj zranoj luci biva oteta i sad se nalazi u nekoj kui s
druge strane granice, u predgrau Tel Aviva.
- to smjera, Dexteru?
- Polako, profesore. Malo strpljenja - ree Dexter ponovno palei ostatak cigare. - Nismo se svi rodili s
tvojom akademskom pameu.
- Hajde, nastavi - prekine ga Scott nasmijeivi se. - Moja akademska pamet jo nije posve iskoritena.
- Sad dolazi dio koji e ti se svidjeti. Hannah Kopec nije ubaena u irako zastupnitvo pri
jordanskom veleposlanstvu u Parizu da bi pijunirala.
- Nego? I otkuda zna da nije? - upita Scott.
- Znam, jer agent Mossada u Parizu, kako da ti kaem, usput i za nas obavlja neke male poslove, a on
i ne zna da ona postoji.
Scott se namrti.
- Zbog ega su je onda ubacili u veleposlanstvo?
- Ne znamo. Ali bilo bi nam iznimno dragocjeno da saznamo. Vjerujemo da Rabin nee dati zeleno
svjetlo za likvidaciju Saddama dok je Kopecova u Francuskoj. Prema tome, moramo barem saznati
kad je namjeravaju vratiti u Izrael. I tu ti stupa na scenu.
- Ali, sigurno ve imamo ovjeka u Parizu.
105
- Imamo ih nekoliko, ako ba eli znati. No svi su oni Mossadu ve poznati, da i ne govorim o
Iraanima. Prema tome, ako je Hannah Kopec u Parizu, a da za to ne zna Mossadov ovjek, volio bi
da i ti bude u Parizu, a da za to ne znaju nai. To jest, ako misli da si u stanju neko vrijeme izdrati
bez Susan Anderson.
- Raskinula je sa mnom onog dana kad joj se momak vratio sa slubenog puta. Zvala me je prolog
tjedna da mi kae kako se idueg mjeseca udaje.
- Razlog vie da ode u Pariz.
- I da lutam okolo kao kakav kokoar.
- I da moda naleti na kakvu koko koja nosi zlatna jaja. U svakom sluaju, ne elim na naslovnici
New York Timesa itati o jo jednom savreno izvedenom izraelskom vojnom udaru, pa da poslije
Predsjedniku mora tumaiti zato CIA o tome nije imala pojma.
- Ali, kako uope poeti?
- Kad procijeni da je vrijeme, pokuaj se s njom upoznati. Reci joj da si Mossadov pariki agent.
- Nikad mi ne bi povjerovala.
- Zato ne? Ona ne zna tko je on, samo zna da postoji. Scotte, treba mi tvoj odgovor...
Vrata se naglo otvore i Dexter mladi uleti u sobu.
- Kako je bilo? - upita ga otac. Mladi ode na drugi kraj sobe i baci se u naslonja, ali ne ree ni rijei.
- Sine, zar je ispalo tako loe?
- Gospodine Marshall, drago mi je to se vidimo - ree Butterworth pruajui ruku kako bi pozdravio
arhivara Sjedinjenih Drava.
- Takoer, gospodine Butterworth - nervozno uzvrati Calder Marshall.
- Hvala vam to ste nali vremena da do8ete do mene - nastavi Butterworth. - Izvolite sjesti.
Za taj susret Butterworth je rezervirao Rooseveltovu sobu u zapadnom krilu Bijele kue. Trebalo mu je
dosta truda da neljubaznu tajnicu, koja je vrlo dobro znala kako Butterworth u Bijeloj kui kotira,
nagovori na takav ustupak. Naj
106
zad je, premda nevoljko, pristala da mu ustupi sobu na trideset minuta i to samo zbog toga to mu je
dolazio arhivar Sjedinjenih Drava. Izila je ususret njegovoj molbi s obzirom na to da je Predsjednik
toga dana bio izvan grada. Specijalni savjetnik smjestio se na elo stola za kojim je obino sjedilo i do
dvadeset etvero ljudi, a gospodinu je Marshallu leernim pokretom ruke pokazao da mu sjedne
zdesna, nasuprot slici Theodore Roosvelt na konju, od Tadea Stykala.
Mora da je arhivar bio malo vii od metar i osamdeset a bio je tako vitak da bi mu na tome pozavidjele
upola mlade ene. Da pri dnu glave nije imao polukrug sijedih paperjastih vlasi, bio bi posve elav.
Na sebi je imao odijelo loeg kroja, donekle staromodno, koje kao da mu je sluilo iskljuivo za
nedjeljne izlaske. Poto je prethodno proitao njegov dosje, Butterworth je znao da je arhivar od njega
mlai, pa, ugledavi ga, s neto tatine pomisli kako nitko u to ne bi povjerovao kad bi ih negdje vidio
zajedno.
Iako je pomislio kako se arhivar zapravo ve rodio star, Butterworth je s uvaavanjem razmiljao o
njegovu znanju. Nakon to je najveim pohvalama diplomirao na Sveuilitu Duke, Marshall je
napisao knjigu iz podruja obiajnog prava koja je postala nezaobilaznim udbenikom za sve studente
amerike povijesti. To mu je priskrbilo cijelo malo bogatstvo, to se nikako ne bi dalo zakljuiti po
njegovoj odjei, pomisli Butterworth.
Na stolu ispred njega leao je dosje s oznakom "Povjerljivo" ispod koje je velikim slovima pisalo
"Calder Marshall". Unato tome to je arhivar nosio naoale s podebelim staklima, Butterworth je
znao da mu je fascikl zapeo za oko.
Butterworth zastane prije nego to zapone svoj briljivo i do tanina pripremljen govor. Marshall je
sklopljenih ruku nervozno ekao.
- U proteklih esnaest godina, u vie ste navrata pozivali predsjednike Sjedinjenih Drava da posjete
Dravni arhiv. Butterworh sa zadovoljstvom zapazi traak nade na Marshallovu licu. - I sada - nastavi
- ovaj predsjednik doista eli prihvatiti va poziv. - Gospodin Marshall se nasmijei. - Stoga me
predsjednik Clinton zamolio da vam prenesem tu poruku koja, medutim, mora ostati u najstrooj
tajnosti.
107
- U najstrooj tajnosti. Dakako.
- Predsjednik vjeruje da se moe uzdati u vau diskreciju, gospodine Marshall, pa vam sada slubeno
priopavam da emo negdje krajem mjeseca nastojati nai slobodan termin za njegov posjet. Ali, nita
jo nije konano.
- Dakako, nita nije konano.
- Predsjednik Clinton je takoer zamolio da to bude strogo privatan posjet, zatvoren za novinare i za
javnost.
- Zatvoren za novinare, dakako.
- Nakon tragedije koja se dogodila u World Trade Centeru, potrebna je pojaana predostronost.
- Pojaana predostronost, dakako.
- I, ljubazno vas molirn da ovaj posjet ne sporninjete vaem osoblju dok ne utvrdimo konaan datum.,
Dogodi se da ovakve informacije ipak nekako procure u javnost, a tada bismo, iz sigurnosnih razloga,
posjet morali otkazati.
- Posjet morali i otkazati, dakako. Ali, ako se radi o privatnom posjetu - ree arhivar - ima li neto
iznimno to bi Predsjednik elio vidjeti, ili e to biti uobiajeni obilazak zgrade?
- Drago mi je to ste postavili to pitanje - odgovori gospodin Butterworth otvarajui dosje pred soborn.
- Predsjednik doista ima jednu elju, a sve ostalo ovisi o varna.
- Ovisi o meni, dakako.
- elio bi vidjeti Deklaraciju o nezavisnosti.
- Deklaraciju o nezavisnosti? Nema nikakvih problema. - No, to nije kraj njegove elje - ree
Butterworth.
- Nije kraj?
- Ne. Predsjednik bi elio vidjeti Deklaraciju, ali ne onako kako ju je gledao kad je bio bruco u
Georgetownu, kroz debelo staklo. elio bi da se staklo makne kako bi mogao pergament vidjeti
izbliza. Nada se da ete moi udovoljiti njegovoj elji, barem na nekoliko trenutaka.
Ovaj put arhivar nije odmah odgovorio s "dakako". Rekao je:
- Prilino neobino - a potom dodao: - Nadam se da u moi udovoljiti njegovoj elji, barern na
nekoliko trenutaka. - Tek nakon duge stanke, nastavio je: - Siguran sam da e to biti mogue. Dakako.
108
- Hvala vam - ree gospodin Butterworth trudei se da prikrije zadovoljstvo. - Uvjeren sam da e
Predsjednik to znati cijeniti. I, molim vas, dopustite da vas jo jednom podsjetim: o svemu ovome
nikome ni rijei dok ne utvrdimo toan dan posjeta.
Butterworth ustane i pogleda na starinski stojei sat pri dnu sobe. Sastanak je trajao dvadeset dvije
minute. Jo je imao vremena napustiti konferencijsku dvoranu prije nego to ga iz nje izbaci stroga
tajnica iz Odjela za planiranje.
Predsjednikov specijalni savjetnik otprati svoga gosta do vrata.
- Predsjednik je pitao biste li moda eljeli pogledati Ovalni ured, kad ste ve ovdje?
- Ovalni ured? Dakako, dakako. .
12.
Hamid Al Obaydi stajao je u sredini sobe posve sam. Nakon to su ga dvojica od etvorice straara
svukli do gola, druga dvojica provjerili su svaki av njegove odjee kako bi se uvjerili da na njoj nema
niega to bi moglo ugroziti ivot njihova Predsjednika.
Na znak gIavom mukarca koji je oito bio glavni straar, otvorila su se jedna bona vrata i u sobu je
uao lijenik. Lijenika je pratio pomonik koji je u jednoj ruci drao stolicu, a u drugoj gumenu
rukavicu. Pomonik spusti stolicu iza AL Obaydija i ree- mu da sjedne, to on i uini. Lijenik mu
najprije pregleda nokte i ui, a onda mu ree da irom otvori usta, pa mu stomatolokim instrumentom
kucne po svakom zubu. Potom mu medu eljusti gurne klijeta kojima mu jo vie otvori usta kako bi
mogao zaviriti u svaki njihov kut. Onda je zamolio AL Obaydija da ustane, da se okrene, da rairi
noge i da se laktovima nasloni na sjedalicu. Al Obaydi zauje kako lijenik navlai gumenu rukavicu
a potom u maru
109
osjeti njegova dva prsta i iznenadnu otru bol. Zaurlao je, izbezumljen, nato su se straari glasno
nasmijali. Lijenik naglo izvue prste, pa jo jednom ponovi pregled.
- Zahvaljujem, gospodine zamjenie - ree lijenik kao da mu je upravo izmjerio temperaturu kako bi
provjerio boluje li od blage prehlade. - Moete se odjenuti.
AL Obaydi se sagne, pokupi hlae, a lijenik i njegov pomonik napuste sobu.
Dok se oblaio, AL Obaydi se pitao doivljavaju li svi lanovi Vijea sigurnosti isto ponienje kad god
Saddam odlui sazvati sastanak Revolucionarnog vijea (Nacionalno vijee revolucionarne komande).
Naredba da se vrati u Bagdad kako bi Sajedija obavijestio o najnovijim dogadajima, a koju mu je
uruio njegov ef, veleposlanik pri Ujedinjenim narodima, ispunjavala je AL Obaydija zebnjom unato
tome to je nakon posljednjeg sastanka s Cavallijem bio siguran da moe odgovoriti na svako
eventualno postavljeno Predsjednikovo pitanje.
Kad je, poslije beskrajno dugog putovanja kroz Jordan, AL Obaydi konano stigao u Bagdad (svi
izravni letovi bili su otkazani zbog sankcija Ujedinjenih naroda), nije imao vremena za odmor, pa ak
ni toliko da se preodjene. Crnim rrcercedesom odmah su ga doveli ravno u stoer BAAS-a.
Kad se Al Obaydi konano presvukao, pogledao se u malo zrcalo na zidu. Za ovu se prigodu odjenuo
skromno, a u svom newyorkom stanu ostavio je Saksova odijela s Pete avenije, Tialentinove
dempere, Churcheve cipele i Cartierov sat od istog zlata. Svega toga AL Obaydi se odrekao u
zamjenu za jeftinu arapsku halju koju je drao u donjoj ladici komode na Manahattanu.
Kad je AL Obaydi okrenuo lea zrcalu, jedan od uvara pozvao ga je pokretom ruke da pode za njim.
Tad su se prvi put otvorila vrata na dnu sobe. Razlika izmedu onoga to je ugledao i gotovo prazne
sobe ogoljenih zidova u kojoj su ga pregledali, toliko ga je iznenadila da se trgnuo. Zakoraio je u
predsoblje s debelim orijentalnim sagovima osvijetljeno bogatim svijenjacima koji su bili postavljeni
na svakih nekoliko koraka.
110
Veleposlanikov zamjenik hodnikom je slijedio uvara, postajui svakim trenutkom sve svjesniji da se
pribliava masivnim pozlaenim vratima. Ali, kad su se nali gotovo ispred njih, uvar otvori druga,
bona vrata i ugura ga u predsoblje veoma nalik na hodnik kojim su upravo bili proli.
AL Obaydi ostane sam, ali nije uspio ni sjesti a vrata se ponovno otvore. AL Obaydi skoi i pred
sobom ugleda djevojku koja je na pladnju nosila alicu turske kave.
Poloila je alicu na stoli pored sofe, naklonila se i nestala isto tako tiho kao to je i ula. Al Obaydi
pone vrtjeti alicu u ruci, svjestan injenice da mu, uz ostale zapadnjake obiaje, ve due vremena
mnogo vie godi cappuccino. No, iz elje da nekako uposli ruke, polako je otpijao gustu crnu
tekuinu.
Protekao je cijeli sat a on je postajao swe nervozniji. U sobi nije bilo niega za itanje, ostalo mu je
jedino da zuri u golemi portret Saddama Husseina koji je visio na zidu. Istovremeno se pokuavao
prisjetiti svih pojedinosti iz svoga razgovora s Cavallijem da ne bi neto zaboravio, alei to ne moe
proviriti u dosje koji mu se nalazio u aktovki, jer su mu je uvari oduzeli jo prije nego to je i stigao
do sobe za pregled.
Tijekom drugog sata boravka u predvorju, osjetio je kako mu samopouzdanje otjee. Tijekom treeg
sata, nije vie bio siguran hoe li izvui ivu glavu.
Tad se vrata naglo otvore i AL Obaydi opazi crveno-utu odoru predsjednike garde, Hemaye.
- Predsjednik e vas sada primiti - ree mladi asnik i AL Obaydi ustane i krene za njim niz hodnik
koji je vodio do pozlaenih vrata.
asnik pokuca, otvori teka vrata i stane u stranu kako bi veleposlanikovu zamjeniku omoguio da se
prikljui ve zapoetom zasjedanju Revolucionarnog vijea u punom sazivu.
AL Obaydi je stajao i ekao, nalik na zatvorenika koji u sudnici eka na suevo doputenje da sjedne.
Stajao je i ekao, sve vrijeme svjestan injenice da se nitko nikada s Predsjednikom nije rukovao ako
on prvi ne bi pruio ruku. Osmotrio je dvanaestolano Vijee i uoio da su medu njima samo
111
dvojica, premijer Tariq Aziz i dravni odvjetnik Nakir Farrar, u odijelima. Ostala desetorica bili su u
vojnim odorama, aG bez oruja. Jedini pitolj u dvorani, ako se ne raunaju pitolji koje su nosili
zapovjednik predsjednike garde, general Hamil, i dvojica naoruanih vojnika postavljenih tik iza
Saddama, nalazio se na stolu ispred Predsjednika, na mjestu na kojem ostali efovi drava obino dre
svoje biljeke.
AL Obaydi postane bolno svjestan injenice da Predsjednik s njega nije skrenuo pogled od trenutka
kad je zakoraio u dvoranu. Saddam svojom Cohiba cigarom zamahne u smjeru veleposlanikova
zamjenika kako bi mu dao na znanje da treba sjesti na upranjeno mjesto s druge strane stola.
Ministar vanjskih poslova pogleda u Predsjednika, a Predsjednik kimne. Potom pogleda u ovjeka koji
se,nervozno mekoljio na najudaljenijoj sjedalici.
- Gospodine predsjednie, ovo je, kao to znate, Hamid AL Obaydi, zamjenik naeg veleposlanika pri
Ujedinjenim narodima, kojem je pripala ast da izvri vau naredbu da se od amerikih bezbonika
ukrade Deklaracija o nezavisnosti. Slijedei vae upute, on se vratio u Bagdad kako bi vas osobno
izvijestio kako napreduju poslovi u vezi s tim. S obzirom na to da prije ovog sastanka nisam imao
priliku s njim popriati, oprostite to e me, kao i vas, zanimati da prije svega od njega saznam
odreene injenice. - Saddam ponovno mahne cigarom dajui ministru vanjskih poslova doputenje da
nastavi. - Moda bih, gospodine zamjenie, mogao poeti sljedeim pitanjem: Kako napreduje
genijalan plan naega Predsjednika?
AL Obaydija je iznenadio slubeni ton ministra vanjskih poslova, to vie to su njihove obitelji ve
generacijama jedna drugoj bile bliske. No, shvatio je da je ispoljavanje bilo kakve bliskosti pred
Saddamorn bilo ravno priznanju o postojanju zavjere.
- Hvala, gospodine ministre - odgovori AL Obaydi, kao da se tad prvi put u ivotu susree s njim.
Potom se oktene prema Saddamu koji ga je svojim crnim oima bez prestanka prodorno promatrao. -
Gospodine Predsjednie, najprije bih vam elio rei da sam iznimno poaen to je ovaj zadatak
povjeren ba meni, to vie to je zamisao izvorno vaa. - Svi
112
nazoni usredotoili su svoju pozornost na AL Obaydijeve rijei, premda bi s vremena na vrijeme
pogledavali u Saddama da vide kako on reagira. - Sa zadovoljstvom mogu konstatirati da je ekipa
predvoena gospodinom Cavallijem...
Saddam podigne ruku i pogleda prema dravnom odvjetniku koji je pred sobom imao debeli dosje.
Dravni odvjetnik Nakir Farrar bio je, poslije Saddama, najvei strah i trepet u Iraku. Njegov utjecaj
bio je golem, a ivotopis dojmljiv. Doktorirao je pravo na Oxfordu kao vrhunski student, bio je
predsjednik svog strukovnog sindikata i lan Odvjetnike komore. Tad ga je AL Obaydi i upoznao.
Prialo se da je prvi i jedini Iraanin koji je postao kraljiinim savjetnikom. Ali, onda je dolo do
invazije na Devetnaestu pokrajinu i Englezi su ga protjerali iz zemlje unato ozbiljnim intervencijama
visokih britanskih dunosnika. Vrativi se u grad koji je napustio kad mu je bilo jedanaest, Farrar je
sve svoje izvanredne sposobnosti i usluge osobno ponudio Saddamu Husseinu. Godinu dana kasnije,
Saddam ga je imenovao dravnim odvjetnikom. Prialo se da je na taj poloaj doao po vlastitom
zahtjevu i izboru.
- Gospodine Predsjednie, Cavalli je newyorki kriminalac koji se kao pokriem za svoje aktivnosti
koristi injenicom da je diplomirani pravnik i direktor registrirane odvjetnike tvrtke.
Saddam kimne pa se ponovno okrene prema Al Obaydiju.
- Gospodin Cavalli dovrio je sve pripreme i njegovi su ljudi sad spremni izvriti Predsjednikove
naredbe.
- Je li ve odreen dan kad se kree u akciju? - upita Farrar.
- Da, gospodine dravni odvjetnie, 25. svibnja. Tog dana Clintonova satnica posve je popunjena.
Ujutro u Bijeloj kui ima sastanak sa svojim glasnogovornikom, a poslijepodne s Odborom za
zdravstvo koji vodi njegova supruga. Stoga on iraki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima upozorio
je Al Obaydija da pred Saddamom o Clintonu nikada ne govori kao o "predsjedniku" - za taj dan
nema u planu nikakvih javnih obveza, to bi izvrenje nae akcije uinilo nemoguim.
113
- Recite mi, gospodine zamjenie - upita dravni odvjetnik - je li odvjetnik gospodina Cavallija uspio
dobiti dozvolu za obustavu prometa na potezu od Bijele kue do Dravnog arhiva u vremenu dok
Clinton bude vodio svoje interne razgovore?
- Nije, gospodine dravni odvjetnie - ree AL Obaydi. Ali, gradsko poglavarstvo je izdalo dozvolu za
snimanje na lokaciji od 13. ulice do Pennsylvania avenije, s napomenom da promet smije biti
obustavljen samo etrdeset pet minuta. ini se da je sa sadanjom gradonaelnicom tee suraivati
nego s njezinim prethodnikom.
Neki od vijenika inili su se zabrinutim.
- Rekli ste, tee suraivati? - upita ministar vanjskih poslova. ' - Moda bi bilo bolje rei da se ona ne
da lako nagovoriti.
- A kako je, molim vas, to "nagovaranje" izgledalo? upita general Hamil, koji je sjedio s
Predsjednikove desne strane i koji je znao za samo jedan vid "nagovaranja".
- Rezultiralo je donacijom od 250.000 dolara za njen izborni stoer.
Saddam se nasmije, pa se i ostali za stolom ponu smijati.
- A, arhivar? Vjeruje li on jo da e ga Clinton posjetiti? - upita dravni odvjetnik.
- Da - ree AL Obaydi. - Neposredno prije mog odlaska Cavalli je osmoricu svojih ljudi odveo u
Dravni arhiv, gdje su se predstavili kao tajna sluba koja ima zadau izvriti preliminarni pregled
zgrade. Arhivar je bio vrlo usluan i Cavalli je imao dovoljno vremena da sve provjeri. Ta vjeba
imala je za cilj olakati i ubrzati akciju odreenu za 25. svibnja.
- Ali ako, naglaavam, ako iz zgrade uspiju iznijeti izvornik, jeste li se dogovorili na koji e vam ga
nain predati? upitao je dravni odvjetnik.
- Jesmo - ree AI Obaydi odluno. - Kako sam shvatio, Predsjednik eli da se dokument dostavi naem
cijenjenom veleposlaniku pri Ujedinjenim narodima u enevi, gospodinu Barazanu Al-Tikritiju. Tek
kad pergament dospije u njegove
114
ruke, a nikako prije toga, ja dajem ovlatenje za konanu isplatu.
Predsjednik kimne glavom u znak odobravanja. Uostalom, cijenjeni veleposlanik u enevi bio mu je
polubrat. Dravni odvjetnik nastavi s pitanjima.
- Ali, kako emo biti sigurni da e nam oni uruiti izvornik, a ne njegovu kopiju? - upitao je. - Kako
emo znati da nee samo ui i izii iz Dravnog arhiva a da nisu obavili zacnjenu?
AL Obaydi se tad prvi put nasmijei.
- Poduzeo sam neke mjere predostronosti, gospodine dravni odvjetnie. Kad se original zamijeni,
krivotvoreni dokument bit e i dalje izloen za javnost. I, uvjeravam vas da u osobno to provjeriti. .
- Ali, niste mi odgovorili na pitanje - ree dravni odvjetnik otro. - Kako ete znati da je ono to
emo mi dobiti izvornik?
- Tako to se na izvorniku koji je napisao Timothy Matlock nalazi sitna slovna greka koju je na svom
prijepisu Bill O'Reilly ispravio.
Dravni odvjetnik se, ne ba zadovoljan odgovorom, zavali u stolicu. Saddam podigne ruku.
- Ekscelencijo, Bill O'Reilly takoer je kriminalac - objasnio je ministar vanjskih poslova. -
Krivotvoritelj koji je napravio prijepis dokumenta.
- Znai - ree dravni odvjetnik ponovno se uspravivi - ako se 25. svibnja slovna greka i dalje bude
nalazila na dokumentu izloenom u Dravnom arhivu, znat ete da mi nemamo izvornik i obustavit
ete svaku daljnju isplatu? Jesam li dobro shvatio?
- Jeste, gospodine dravni odvjetnie - odgovori Al Obaydi.
- Koja je rije u izvorniku pogreno napisana? - upita dravni odvjetnik.
Veleposlanikov zamjenik mu ree, a Nakir Farrar samo doda:
- Vrlo prikladno - te zaklopi dosje pred sobom.
- Mislim da bih u svakom sluaju morao raspolagati svotom za konanu isplatu - nastavio je AL
Obaydi - kako bih
115
bio spreman kad oni obave svoj dio posla i mi dobijemo izvornik.
Ministar vanjskih poslova pogleda u Saddama koji opet kimne glavom.
- Novac e biti uplaen kako je dogovoreno, do 25. svibnja - ree ministar vanjskih poslova. - Prije
nego to se vratite u New York, elio bih s vama proeljati jo neka pitanja. Dakako, ako se
Predsjednik slae?
Saddam odmahne rukom, to je znailo da ga spomenuti zahtjev uope ne zanima, ali i dalje nije
skidao pogled s Al Obaydija. Veleposlanikov zamjenik nije bio siguran oekuje li se od njega da u tom
trenutku napusti skup ili slijede nova pitanja. Odluio je biti oprezan, pa ostane sjediti ne rekavi ni
rijei. Tek nakon nekoliko trenutaka netko progovori.
- Sigurno se pitate, Hamide, zbog ega pridajem toliku vanost jednom listu bezvrijednog papira? -
Kako je to bio prvi AL Obaydijev susret s Predsjednikom, zaudio se to ga ovaj oslovljava po imenu. '
- Ekscelencijo, nije na meni da propitujem vae odluke - odgovori AL Obaydi.
- Ipak - nastavi Saddam. - Posve je ljudski pitati se zbog ega sam voljan potroiti sto milijuna dolara
i istovremeno riskirati da se izvrgnem meunarodnom podsmijehu ako vi ne uspijete.
AL Obaydi s dozom nelagode zapazi Saddamov naglasak na rijeci "vi".
- Bio bih poaen da saznam, Sajedi. Dakako, ako smatrate da je ovjek mog poloaja dostojan takve
spoznaje.
Svih dvanaest lanova Vijea pogledalo je u Predsjednika oekujui njegovu reakciju na AL
Obaydijevu primjedbu. im je otvorio usta, AL Obaydi je shvatio da je pretjerao. Ukoio se u stolici i,
prestravljen, ekao to e se dogoditi.
- U tom sluaju, odat u vam svoju tajnu, Hamide - nastavi Saddam i dalje ne skidajui pogled s
veleposlanikova zamjenika. - Kad sam, u ime svog voljenog naroda, osvojio Devetnaestu pokrajinu,
naao sam se u ratu, ne s izdajnicima koje smo napali, nego s cijelim zapadnim svijetom, i to unato
prethodno postignutom sporazumu s veleposlanikom Sjedinjenih Drava. "Zbog ega?" morao sam se
upitati, kad su svi znali
116
da Kuvajtom upravlja nekoliko korumpiranih obitelji kojima nije bilo stalo do dobrobiti njihova
naroda. Rei u vam zbog ega. Ukratko, zbog nafte. Da je Devetnaesta pokrajinu izvozila kavu, u
Zaljevu nikada ne biste ugledali ni ameriku barku na vesla.
Ministar vanjskih poslova se nasmijei i kimne glavom. - A tko su bili ti vode koji su se udruili protiv
mene? Thatcherica, Gorbaov i Bush. To je bilo prije tri godine. I, gdje su oni danas? Thatchericu su
maknuli oni koji su je izabrali; Gorbaova je uklonio ovjek kojeg je on godinu dana ranije skinuo s
poloaja i ija se fotelja sada ljulja; Bush je doivio poniavajui poraz na oigled vlastitog naroda, A
ja sam i dalje vrhovni voa i predsjednik svoje zemlje. - Uslijedio je buran pljesak koji je utihnuo im
je Saddam ponovno progovorio. - To bi, dakako, za mnoge bila dovoljna nagrada. Ali ne i za mene,
Hamide. Jer, Busha je zamijenio taj Clinton, koji nita nije nauio na grekama svojih prethodnika i
koji me sada takoder izaziva pokuavajui moju vrhovnu vlast uiniti upitnom. Ali, ovaj put odluio
sam da se suprtstavim: ponizit u i njega i njegove amerike nevjernike prije nego to me preduhitre.
I uinit u to tako da Clinton izgubi ugled dokle god je iv. Kanim i Clintona i ameriki narod
izvrgnuti ruglu ispred cijelog svijeta. - Glave oko stola i dalje su kimale. - Ve ste se uvjerili u moju
sposobnost da gramzivost Amerikanaca preobrazim u njihovu spremnost da ukradu najznaajniji
dokument svoje povijesti. A vi, Hamide, vi ste taj koji e se pobrinuti da svijet shvati moju genijalnost.
- Na te rijei AI Obaydi spusti glavu. - Kad se jednom doepam Deklaracije, ekat u do 4. srpnja kad
e cijela Amerika, te mirne nedjelje, slaviti Dan nezavisnosti. - Predsjednik zastane, a nitko u sobi ne
ree ni rijei. - I ja u proslaviti Dan nezavisnosti. Ali ne u New Yorku ili Washingtonu, nego na
Tahrirskom trgu, okruen svojim voljenim narodom. I tada u ja, Saddam Hussein, predsjednik Iraka,
na oigled svih svjetskih medija, spaliti i u pepeo pretvoriti ameriku Deklaraciju o nezavisnosti.
Hannah je leala budna u sobici koja ju je podsjeala na vrijeme kad je, trinaest godina ranije, provela
prvu no u internatu.
117
U zranoj luci Charles de Gaulle pokupila je prtljagu Karime Saib, sve vrijeme strepei to li e u njoj
nai kad je otvori.
Kao to joj je bilo reeno, ispred aerodromske zgrade ekao ju je automobil, ali kako voza nije bio
spreman ni za kakav razgovor, nije znala kuda je vodi, dok se konano nije nala ispred jordanskog
veleposlanstva.
Hannah je ostala zaudena veliinom zdanja. Prekrasna stara kua, smjetena u neposrednoj blizini
bulevara Mauricea Barresa, nekada je pripadala pokojnom Agi Khanu. Irake prostorije obuhvaale su
cijela dva kata, to je oito ukazivalo na to do koje se mjere Jordanci ne ele zamjeriti Saddamu.
Ulazei u aneks zgrade koji je vodio do veleposlanstva, prva osoba koju je srela bio je predstojnik
Abdul Kanuk. Ni u kom pogledu nije bio nalik na diplomata, a kad je otvorio usta, Hannah je shvatila
da on to i nije. Kanuk joj je priopio da su veleposlanik i njegova prva tajnica zauzeti brojnim
sastancima, te joj rekao da ode u svoju sobu, otpakira stvari i eka dok je ne pozovu.
U sobi je bilo tek toliko mjesta da u nju stanu krevet i njezina dva kovega, i Hannah zakljui da je
sobica vjetojatno sluila kao spremite prije nego to se iraka delegacija uselila u zgradu. Kad je
konano na silu otvorila jedan od Karimina dva kovega, ustanovila je kako joj od svih njezinih stvari
odgovaraju jedino cipele. Hannah nije znala treba li se, zbog Karimina ukusa, veseliti ili pak tugovati,
jer od svoje odjee nije imala gotovo nita.
Muna Ahmed, glavna veleposlanikova tajnica, pridruila joj se kasnije u kuhinji za veerom. inilo se
da tajnice u veleposlanstvu imaju status jednak posluzi. Hannah je uspjela Munu uvjeriti da joj se sve
ini boljim nego to je oekivala, pogotovo s obzirom na injenicu da su na raspolaganju imali samo
aneks jordanskog veleposlanstva. Muna joj je objasnila da svi pripadnici diplomatskog zbora u
Francuskoj irakog veleposlanika smatraju samo efom zastupnitva, premda ga redovno oslovljavaju
sa "ekscelencijo" ili "gospodine veleposlanie".
118
Tijekom prvih nekoliko dana Hannah je sjedila u sobi do veleposlanikove, s druge strane Munina
radna stola. Najvei dio vremena provodila je ne radei nita. Ubrzo je shvatila da nitko na nju ne
obraa osobitu pozornost i da joj je osnovna zadaa bila obavljanje sitnih poslova koje joj je
veleposlanik zadavao diktafonom. No, obavljanje tih poslova postalo je problematino, jer je Hannah
morala raditi sporije nego to je uistinu mogla, kako Muna ne bi ispala nesposobna. Hannah bi jedino
redovito zaboravljala stavljati svoje lane naoale.
Za veerom u kuhinji Hannah je od Mune dobivala raznorazne podatke. Tako je, izmedu ostalog,
saznala i to se oekuje od Iraanki koje se zateknu u inozemstvu na radu i to treba raditi kako bi se
izbjegla udvarapja predstojnika Abdula Kanuka. Ve drugog tjedna njezina boravka ustanovila je kako
se veleposlanik sve vie oslanja na njen rad, a kako ona saznaje sve manje novih podataka. Nastojala
je biti to manje poduzetna.
Kad bi zavrile posao, od Hannah i Mune oekivalo se da ostanu kod kue, a naveer im nije bilo
doputeno da naputaju zgradu ako s njima ne bi izlazio i predstojnik, to kao ideja ni jednu ni drugu
nije oduevljavalo. Kako Munu nisu zanimali ni kafii, ni glazba, ni kazalita, bila je savreno sretna
provodei slobodno vrijeme u svojoj sobi itajui govore Saddama Husseina.
Kako je vrijeme prolazilo, Hannah je sa sve vie nestrpljenja oekivala dan kad e s njom stupiti u
vezu agent Mossada stacioniran u Parizu, kako bi ve jednom otila u Izrael na pripreme za obavljanje
svog zadatka. Nije imala pojma tko bi mogao biti taj agent. Pitala se nije li moda on ubaen u samo
veleposlanstvo. Je li to voza? Ne, on je suvie spor. Vrtlar? On je glup. Kuharica? Mogue: kuhala je
do te mjere loe da bi joj to mogao biti sporedan posao. Abdul Kanuk, predstojnik? Teko. Pogotovo s
obzirom na to da bi i do tri puta na dan znao rei kako je on rodak Barazana Al-Tikritija, Saddamova
polubrata i veleposlanika pri Ujedinjenim narodima u enevi. Pored toga, Kanuk je bio i najvei
traer u veleposlanstvu i od njega bi Hannah za jednu veer doznala vie o Saddamu Husseinu i
njegovim suradnicima negoli od velepo
119
slanika za tjedan dana. Zapravo, u njezinoj nazonosti veleposlanik je rijetko kada govorio o Sajediju,
a kad bi ga i spomenuo, bilo je to s oprezom i potovanjem.
Tijekom drugog tjedna boravka u Parizu Hannah je upoznala veleposlanikovu enu. Ubrzo je shvatila
da je to bespogovorno samostalna ena, djelomino turskog podrijetla, koja nije smatrala svojom
dunou sve vrijeme boraviti u zgradi veleposlanstva. Bavila se aktivnostima koje su se, prema svim
irakim mjerilima, smatrale ekstremnima. Primjerice, sa svojim muem odlazila je na koktele, a znala
bi i sebi natoiti pie ne poekavi da prethodno bude ponuena. I, to je za Hannah bilo jo vanije,
dva puta tjedno odlazila je na plivanje u oblinje javno kupalite na bulevaru Lannes. Nakon kraeg
uvjeravanja veleposlanik se sloio da nema nieg loeg u tome da nova tajnica odlazi na plivanje s
njegovom enom.
Scott je u Pariz stigao jedne nedjelje. Dobio je klju od malog stana na aveniji Messine, a u Societe
Generale, na bulevaru Haussmann, otvorili su mu raun na ime Simona Rosenthala.
U Langley se trebao javiti tek kad pronade agenta Mossada. Nijedan operativac u Parizu nije znao za
njegov dolazak i reeno mu je da ne stvara nikakve kontakte s agentima s kojima je ranije sura8ivao, a
koji su trenutano bili na slubi u Europi.
Prva dva dana Scott je proveo prouavajui lokacije i uglove iz kojih je nezapaeno mogao promatrati
glavni ulaz jordanskog veleposlanstva.
Krajem prvog tjedna postalo mu je jasno to su agenti razumijevali pod izrazom "sati samoe". ak su
mu poeli nedostajati i neki njegovi studenti.
Napravio je raspored: svakog jutra prije doruka i prije jutarnje smjene, tranje u parku Monceau;
svake veeri dva sata u gimnastikoj dvorani u ulici Berne, a onda pripremanje obroka koji bi u svom
stanu potom jeo sam.
Scott je poeo oajavati pri pomisli da agent Mossada moda uope ne naputa zgradu veleposlanstva
i da gospo
120
dica Kopec moda tamo uope i ne radi. inilo mu se da jedino veleposlanikova ena odlazi i dolazi
kako joj se hoe.
A onda, u utorak, tijekom drugog tjedna njegova boravka u Parizu, iznenada je ugledao kako jo netko
u drutvu veleposlanikove ene naputa zgradu. Je li to Hannah Kopec? Nije uspio bogznato vidjeti,
jer je automobil odmah krenuo.
Pratio je mercedes, vodei rauna a uvijek ostane na pristojnoj udaljenosti i u poziciji u kojoj ga
voza ne bi mogao vidjeti u retrovizoru. Dvije su ene izile pred bazenom na bulevaru Lannes.
Pomno ih je promatrao. Na fotografijama koje su mu pokazali u Langleyju, Hannah Kopec imala je
dugu crnu kosu. Kosa je sad bila podignuta, ali nije bilo sumnje da je to ona.
Scott kolima pode stotinjak metara niz cestu, skrene desno i parkira automobil. Vrati se, ue u zgradu
i kupi kartu po cijeni od dva franka. Onda ode na balkon s kojeg se vidio cijeli bazen. Kad se konano
smjestio negdje u kutu gledalita, agentica Mossada ve je uveliko plivala amo-tamo uzdu bazena.
Unato nimalo privlanom irakom kroju njezina kupaeg kostima, Scottu nije trebalo dugo da uoi
kako je agentica u top-formi. Kad je veleposlanikova ena stigla iz svlaionice i doetala do ruba
bazena, Hannah je usporila ritam, i otada irinom bazena nevjeto i polako plivala prsno.
Nakon etrdesetak minuta, kad je veleposlanikova ena napustila plivalite, Kopecova je odmah
ubrzala ritam, prelazei duinu bazena za manje od minute. Kad je preplivala deset duina, izila je iz
vode i odmah se uputila prema svlaionicama.
Scott se vratio do svog automobila. Kad je ugledao mercedes, ponovno je krenuo za njim i pratio ga
sve do veleposlanstva.
Iste veeri je poslao faks Dexteru Hutchinsu u Langley, u kojem ga obavjetava da ju je vidio i da e
sad pokuati s njom stupiti u vezu.
Narednog jutra kupio je kupae gaice.
Hannah ga je prvi put opazila u etvrtak. Plivao je ravnomjerno, slobodnim stilom, i trebalo mu je
etrdesetak sekun
121
# da da prijee duinu bazena. Izgledao je kao bivi sporta
pred kojim mora da je nekada bila sjajna karijera. Hannah =_ je pokuala plivati usporedo s njim, ali
nakon pet zaveslaja
bi joj umakao. Promatrala ga je dok je izlazio iz bazena i iao prema mukoj svlaionici.
Narednog tjedna, u ponedjeljak, veleposlanikova ena priopila je Hannah da sutra nee moi na
plivanje jer sa suprugom odlazi u enevu u posjet Saddamovu polubratu. Hannah je za to njezino
putovanje ve bila saznala od predstojnika, koji ju je do u tanine obavijestio o svemu u vezi s ovim
posjetom.
- Nije mi jasno zbog ega i vi ne idete s veleposlanikom
- iste je veeri upitala kuharica. Predstojnik nije progovorio ni rijei sve dok Muna nije
ustala od stola i pola u svoju sobu. Tada je izjavio neto to je uznemirilo Hannah.
Narednog dana Hannah je dobila doputenje da sama ode na plivanje. Bila je sretna to je imala
izgovor da izie iz zgrade, pogotovo to je u vrijeme veleposlanikove odsutnosti Kanuk bio zaduen
za brigu o svim slubenicima u zgradi. Kako je njemu bio potreban mercedes, Hannah se podzemnom
eljeznicom sama uputila na bulevar Lannes. Razoarala se kad je ustanovila da mukarac kojeg je
nekoliko dana ranije vidjela na bazenu i koji tako dobro pliva nije doao. Preplivala je svojih trideset
duina a onda je, pomalo umorna i zadihana, ostala u vodi pored ruba bazena ne bi li se opustila, Tad
ga je ugledala. Bio je u posljednjoj stazi i plivao je prema njoj. Kad je dotaknuo kraj bazena, napravio
je spretan okret i, nastavivi plivati, razgovijetno joj dobacio:
- Ostanite tu, Hannah. Odmah se vraam.
Hannah je pomislila da je to vjerojatno netko tko je se sjea iz vremena kad je radila kao manekenka, i
nagonski je poeljela pobjei. Ali, nastavila se brkati, ekajui da se nepoznati mukarac vrati
nadajui se da je to agent Mossada o kojem joj je Kratz priao.
Gledala ga je kako pliva prema njoj i to joj se vie primicao, to je postajala nervoznija. Kad je
dotaknuo rub bazena, naglo je zastao i upitao:
- Jeste li sami?
122
- Da - odgovorila je.
- Tako sam i mislio. Nigdje ne vidim veleposlanikovu enu. Ona toliko prska dok pliva, a pritom se ne
kree osobito brzo, pa je nije teko zapaziti. Dopustite, ja sam Simon Rosenthal. Pukovnik Kratz mi je
rekao da s vama stupim u vezu. Imam poruku za vas.
Hannah se osjeala blesavo rukujui se s njim dok su oboje plutali po vodi.
- Znate li gdje je avenija Bugeaud? - Znam - odgovori Hannah.
- Dobro. Vidimo se u Bar de la Porte Dauphine za petnaest minuta.
Prije nego to je stigla bilo to odgovoriti, on se jednim skokom naao izvan bazena, odmah se
upulivi prema mukoj svlaionici.
Nakon neto vie od petnaest minuta Hannah je zakoraila u Bar de la Porte Dauphine. Traei ga
pogledom po prostoriji, jedva ga je ugledala kako gotovo skriven sjedi pored zida.
Kad mu je Hannah prila, ustao je a onda naruio jo jednu kavu. Upozorio ju je da se ne smiju dugo
zadrati, jer se ona mora odmah vratiti u veleposlanstvo. Dok je s uivanjem, nakon vie tjedana, pila
svoju prvu pravu kavu, Hannah je promatrala mukarca pred sobom. Sjetila se dana kad se mogla
opustiti u drutvu zanimljivih osoba. Ali, njegova naredna reenica ubrzo je vrati u stvarnost.
- Kratz vas kani uskoro izvui iz Pariza. - Ima li za to neki poseban razlog?
- Odreden je dan za bagdadsku operaciju. - Hvala Bogu - ree Hannah.
- Zbog ega to kaete? - upita Scott, svjestan rizika u koji ulazi.
- Veleposlanik oekuje da ga pozovu u Bagdad kako bi bio preimenovan na novu dunost. Kani me
pozvati da podem s njim - odgovori Hannah. - Tako barem kae njegov predstojnik. Svi to ve znaju,
osim Mune.
- Obavijestit u Kratza.
- Samo jo neto, Simone. Dola sam do nekih sitnih podataka koji bi Kratzu moda bili od koristi.
123
Kimnuo je i sasluao Hannahin izvjetaj o rasporedu poslova u veleposlanstvu i o posjetima stranih
diplomata i poslovnih ljudi koji su javno govorili protiv Saddama a tajno s njim sklapali raznorazne
poslove. Nakon nekoliko minuta prekinuo ju je rijeima:
- Bilo bi dobro da sada krenete. Mogli bi opaziti da vas nema. Pobrinut u se da se jo jednom
sastanemo, kad okolnosti budu prikladne.
Hannah se nasmijei, ustane i ne osvrnui se napusti lokal.
Iste veeri Scott je Dexteru Hutchinsu poslao ifriranu poruku u kojoj ga obavjetava da je stupio u
vezu s Hannah Kopec.
Sat kasnije, primio je faksirani odgovor sa samo jednom uputom.
13.
Na dan 25. svibnja 1993. sunce je u Washingtonu izilo u pet sati i nekoliko minuta. Njegove zrake
pale su najprije na travnjak Bijele kue a potom se neopazice probile do Ovalnog ureda i prodrle u
njegovu unutranjost i malo-pomalo posve je preplavile. Nekoliko stotina metara dalje Cavalli je
nervozno pljeskao rukama iza lea. '
Cavalli je cijeli prethodni dan proveo u Washingtonu provjeravajui po stoti put svaku pojedinost.
Pretpostavljao je da e neto negdje ipak zapeti i, to god to bilo, odgovornost e pasti na njega.
Johnny Scasiatore priao je Cavalliju i pruio mu alicu vrue kave.
- Pojma nisam imao da moe biti ovako hladno u Washingtonu - ree Cavalli Johnnyju koji je na sebi
imao jaknu od izvrnute janjee koe.
124
- U ovo doba dana gotovo svugdje na svijetu je hladno - odgovori Johnny. - To svaki redatelj zna.
- Dobro, a zar ti je doista potrebno est sati da bi se pripremio za tri minute snimanja? - upita Cavalli
sumnjiavo. - Dva sata priprema za minutu rada, to je zlatno pravilo.
I, ne zaboravi, istu emo scenu morati snimiti dva puta, bez obzira na to to su okolnosti neobine.
Cavalli je stajao na uglu 13. ulice i Pennsylvania avenije i promatrao Johnnyjevu ekipu koja se
sastojala od pedesetak ljudi. Neki su na ploniku namjetali tranice za pokretnu kameru koja je
trebala pratiti estora kola kako se polako sputaju niz Pennsylvania aveniju. Drugi su du tih
sedamsto metara puta postavljali goleme reflektore koje je imao napajati generator od 200 kilovata a
koji je tog jutra u etiri sata dovezen u srce glavnog grada. Majstori zvuka provjeravali su
125
svoju aparaturu, kako bi bili sigurni da e snimiti svaki i najmanji um - zvuk koraka, otvaranje i
zatvaranje automobilskih vrata, tutnjavu podzemne eljeznice, ak i otkucavanje sata na tornju Stare
pote.
- Jesu 1i svi ovi trokovi doista potrebni? - upita Cavalti. - Nema tednje ako hoe da ljudi povjeruju
kako doista sudjeluju u snimanju filma. Uostalom, snimit u film za koji e svi u mojoj ekipi, bili oni
amateri ili profesionalci, vjerovati da e ga jednog dana gledati u kinima. ak i statistima plaam
honorare prema pravilniku Udruenja filmskih radnika.
- Hvala Bogu da moji ljudi ne pripadaju nikakvim udruenjima i sindikatima - dobaci Cavalli.
Sunce je ve bilo visoko na nebu. U normalnim okolnostima, Predsjednik bi ve dvadeset jednu
minutu uivao u toplini tih sunevih zraka dorukujui za svojim stolom u Bijeloj kui.
Cavalli pogleda u popis svojih zaduenja. AL Calabrese ve je bio postavio dvanaest vozila uz
ivinjak, a vozai, okupljeni pod zidom Trga Slobode, gdje su bili zatieni od vjetra, pili su kavu.
est limuzina presijavalo se na jutarnjem suncu dok su prolaznici, istaice, domari i prvi jutarnji
radnici, koji su na posao pristizali podzemnom eljeznicom i izlazili na postaji kod Federalnog
trokuta, zadivljeno promatrali velebni prizor. Neki slikar upravo je dovravao preslikavanje federalnog
grba na treim kolima, dok je neka djevojka na njih postavljala dravnu zastavu.
Cavalli se okrene i ugleda kako kamion s policijskim oznakama pristaje uz zgradu Uprave okruga. Iz
njega su potom radnici poeli vaditi rampe i zapreke koje su postavljali na cestu i du plonika, kako
za vrijeme one presudne tri minute snimanja prolaznici ne bi ulijetali u kadar.
Lloyd Adams proveo je cijeli prethodni dan vjebajui svoj govor i listajui povijesne knjige s
podacima o Deklaraciji o nezavisnosti. Na veer je, po tko zna koji put, odgledao videosnimak Billa
Clintona kako eta Georgia avenijom paljivo upijajui svaku pojedinost: Predsjednikov
karakteristian naglasak, nain na koji dri glavu i na koji nesvjesno gricka donju usnu. Sedam dana
ranije Adams je kupio odijeio
126
jednako onome koje je Predsjednik nosio kad mu je u veljai u slubeni posjet doao premijer Velike
Britanije. Kupio je crveno-bijelo-plavu kravatu, istu onakvu kakvu je Clinton imao na naslovnici
oujskog broja Iianity Faira. Nainili su mu dvije vlasulje, i Adams se odluio za onu koja je imala
neto vie sijedih vlasi. Posljednje veeri pred nastup, direktor i Cavalli prisustvovali su na generalnoj
probi nakon koje su zakljuili da sve savreno funkcionira, unato Johnnyjevoj primjedbi da je na
samom kraju scene Adamsova gluma malo prenaglaena. Cavalli je bio uvjeren da e arhivar biti
suvie uzbuen da bi obratio pozornost na takvu sitnicu.
Cavalli zamoli Ala Calabresea da jo jednom provjeri je li mu osoblje spremno. AL se trudio da
prikrije bijes, s obzirom na to da je tijekom prethodna tri zasjedanja o svemu izvjetavao Odbor i to do
u tanine.
- Dvanaest vozaa, est motociklista - poeo je nabrajati kao navijen. - etvorica od njih bivi su
policajci, neki civilni, neki vojni i svi su ranije sa mnom suradivali. Ali, kako nitko od njih nee
ulaziti u Dravni arhiv, reeno im je da e naprosto sudjelovati u snimanju filma. Samo oni pod
izravnim vodstvom Gina Sartorija znaju o emu se zapravo radi.
- Ali, znaju li oni to se tono od njih oekuje od trenutka kad stignu do Arhiva?
- I budala bi ve upamtila - odgovori Al. - Juer smo sve isprobali najmanje est puta, najprije u mom
uredu, na karti, a onda smo se spustili ovdje, i na licu mjesta sve provjerili. U vrijeme snimanja
Pennsylvania avenijom voze brzinom od petnaest kilometara na sat, onda skreu na istok, dok ne
stignu do 7. ulice. Onda naglo skreu desno, i tu ih gube iz vida svi oni koji su umijeani u snimanje
filma, ukljuujui i policiju. Potom ponovno skreu desno, stiu do sporednog ulaza u Dravni arhiv i
naglo se zaustavljaju ispred rampe za utovar i istovar. Angelo, Dollar Bill, Debbie, ti i ekipa
osiguranja izlazite iz svojih vozila i pratite glumca do zgrade gdje ga doekuje Calder Marshall. im
tvoji ljudi udu u zgradu, vozila se povlae do rampe i skreu desno, u 7. ulicu, onda opet desno, u
Constitution aveniju, pa desno u 14. ulicu i vraaju se na mjesto poetka snimanja. Do tada e Johnny
biti spreman za snimanje druge klape iste scene. Na tvoj znak da je De
127
klaracija o nezavisnosti zamijenjena krivotvorinom, ponavljamo snimanje, s tim da ovaj put moramo
pokupiti i trinaestoricu operativaca koje smo ranije iskrcali ispred Dravnog arhiva.
- I ako sve ide po planu, pokupit ete i Deklaraciju o nezavisnosti - ree Cavalli. - to se onda dogaa?
- upitao je, kako bi se uvjerio da se nita nije promijenilo od posljednjeg sastanka Upravnog odbora
odranog u New Yorku.
- Iz est razliitih smjerova limuzine naputaju Washington - nastavio je Al. - Od tih est limuzina, tri
se istog poslijepodneva vraaju u glavni grad, prethodno promijenivi registarske tablice; dvije kreu
za New York, a jedna odlazi na odredite koje je samo tebi znano. U njoj e se nalaziti Deklaracija. .
- Ako sve bude ilo tako glatko kako si sad ispriao, bogme, zasluit e svoj novac, Al. No, sve nee
ii glatko, i tad e se morati pokazati na djelu - zakljui Cavalli, a AL pohita po kavu i pridrui se
svojim ljudima.
Cavalli pogleda na sat: 7:22. Kad je podigao glavu, ugledao je Johnnyja kako sav crven u licu hita
prema njemu. Hvala Bogu da ne moram raditi u Hollywoodu, pomisli Cavalli.
- Imam problema s jednim policajcem. Kae da ne mogu postaviti reflektore prije 9:30. To znai da u
moi poeti snimati tek poslije deset, a ako imam samo etrdeset pet minuta na raspolaganju, onda...
- Smiri se, Johnny - ree Cavalli i pogleda u svoj popis osoblja. Pogledom potrai skupinu radnika
koja je s Trga Slobode ila prema ploniku. Tad ugleda ovjeka koji mu je bio potreban. - Vidi onog
visokog sijedog tipa koji se udvara Debbie? - upita, pokazujui prstom.
- Vidim - ree Johnny.
- To je Tom Newbolt, bivi zamjenik efa washingtonske policije. Sad je savjetnik u jednom
osiguravajuem drutvu, Unajmili smo ga na jedan dan. Prii mu i reci u emu je problem. Tako emo
barem vidjeti vrijedi li onih pet tisua dolara koje mi je njegova tvrtka zaraunala.
Cavalli se nasmijei promatrajui Johnnyja kako hita prema Newboltu.
128
Angelo se nadvio nad usnulim ovjekom. Zgrabio je Dollar Billa za ramena i snano ga prodrmao.
Irac niska stasa ispusti zvuk vie nalik na tandrkanje traktora negoli na hrkanje.
Angelo mu se jo vie primakne i ustanovi da Dollar Bill zaudara kao da je cijelu no proveo u
lokalnoj pivnici. Angelo shvati da prethodne veeri nije trebao ni na tre
nutak ostaviti Billa samog. Ako tog kukinog sina ne uspije na vrijeme dovui do Dravnog arhiva,
Cavalli e ih obojicu dati ukokati. Znao je ak tko e to obaviti i kako. Nastavio je drmati Dollar Billa,
ali ovome su oi i dalje ostale tvrdoglavo sklopljene.
U osam sati zasvirala je sirena i filmska ekipa krenula je na polusatni odmor za doruak.
- Trideset minuta. Sindikalni propis - objasnio je Johnny kad ga je Cavalli oajniki pogledao. Ekipa
se okupila oko parkirane prikolice-restorana, jo jednoga od mnogih dodatnih trokova, u kojem su se
pripremala prena jaja sa unkom, te gula. No, Cavalli je morao priznati da gomila svijeta koja se
okupila iza zapreka, kao i sluajni prolaznici, niim nisu pokazali da sumnjaju kako se na toj lokaciji
doista snima film.
Cavalli odlui iskoristiti ovu stanku kako bi se sam uvjerio da nitko na Pennsylvania aveniji nee
moi vidjeti automobile nakon to skrenu u 7. ulicu.
Brzim korakom udaljio se od ekipe i, kad je stigao do ugla 7. ulice, skrenuo je desno. Uinilo mu se da
je zakoraio u sasvim drugi svijet. Priao je skupini ljudi koja oito pojma nije imala to se dogada u
njihovoj neposrednoj blizini. Za njih je to bio utorak kao i svaki drugi; obino jutro u Washingtonu.
Bilo mu je drago kad je ugledao Andyja Borzella kako sjedi na klupi blizu autobusne garae i
platforme za utovar i istovar, kod stranjeg ulaza u Dravni arhiv, i ita Washington Post.
129
Kad se Cavalli vratio, i filmska je ekipa pristizala s odmora i odmah poela s posljednjim pripremama
i provjerama; nitko nije elio biti uzrokom eventualnog ponavljanja scene.
Guva pored zapreka svakim je trenutkom postajala sve vea, a policija je utroila mnogo rijei
tumaei okupljenom svijetu kako se na toj lokaciji doista snima film, ali kako e snimanje poeti tek
za nekoliko sati. uvi tu informaciju, neki su se ljudi razoarali pa su otili, ali na njihova mjesta
ubrzo su stigli novi znatieljnici.
Zazvonio je Cavallijev mobitel. Cavalli pritisne dugme i zauje oev glas. Kad god je razgovarao
telefonom, predsjednik je bio krajnje oprezan, pa je i ovaj put samo upitao ima li kakvih problema.
- Ima, nekoliko - priznao je Tony. - Ali, s njima smo i raunali i nijedan se dosada nije pokazao
nerjeivim.
- Ne zaboravi, ako ne bude zadovoljan odgovorom u devet, otkai operaciju. On se ni u kom sluaju
ne smije vratiti u Bijelu kuu. - Veza se prekinula. Cavalli je znao da njegov otac ima pravo.
Cavalli ponovno pogleda na sat: 8:43. Prilazei Johnnyju, ree:
- Idem preko, do Willarda. Neu dugo. Pobrini se da sve tee po planu. Vidim da si uspio opremu
prebaciti na plonik.
- Ispalo je odlino - odgovori Johnny. - im je Newbolt popriao s policajcem, ovaj ne samo da je
pristao, nego se i ponudio da nam pomogne.
Cavalli se nasmijei i krene u smjeru Narodnog kazalita koje je bilo na putu za hotel Willard. U
susret mu je dolazio Gino Sartori.
- Gino. - uzviknu Cavalli i prie bivem mornarikom asniku. - Jesu li tvoji ljudi spremni?
- Svi do jednog.
- I moe garantirati da e drati jezik za zubima?
- utjet e kao da su u zemlju propali. U suprotnom, znaju to ih eka.
- A gdje se sada nalaze?
- Pristiu iz osam raznih smjerova. Svi mi se imaju javiti do devet i trideset. Nabavio sam im
elegantna tamna odijela,
130
kravate zagasitih boja i opasae za pitolje koji, nadam se, nee biti pretjerano uoljivi.
- Javi mi kad se svi okupe.
- Dogovoreno - uzvrati Gino.
Cavalli nastavi prema Willardu i, poto ponovno provjeri koliko je sati, uspori korak.
Uao je u predvorje i odmah naletio na Rexa Butterwor= tha koji se nervozno usetao hodnikom, kao
da mu je jedini ivotni cilj to prije istroiti zlatno-plavi sag na podu. Kad je ugledao Cavallija, kao da
mu je laknulo; odmah mu je priao i stao pored njega dok je ovaj ekao dizalo.
- Rekao sam ti da sjedne u kut i da eka, a ne da amo-tamo paradira ispred svih ovih novinara koji
stalno vrebaju ne bi li naletjeli na kakvu senzaciju.
Butterworth promrmlja nekakvu ispriku i obojica udu u dizalo. Cavalli pritisne dugme za jedanaesti
kat. Nitko ne progovori ni rijei sve dok nisu uli u sobu 1137 u kojoj je Cavalli proveo prethodnu
no.
Kad su konano ostali sami, Cavalli bolje osmotri Rexa Butterwortha. Znojio se kao da do sobe nije
doao dizalom, ve kao da je pretrao put od osam kilometara.
- Smiri se - ree Cavalli. - Dosada si dobro gurao. Jo jedan telefonski poziv i ti si svoje zavrio. Bit
e u zrakoplovu za Rio prije nego to pratnja stigne do Dravnog arhiva. Zna li to e rei
Marshallu?
Butterworth izvadi neke rukom pisane biljeke, promrmlja nekoliko reenica, a onda ree:
- Da. Sve mi je jasno i spreman sam. - Drhtao je kao hladetina.
Okrenuvi direktni broj, Cavalli pozove ured arhivara koji nije bio ni kilometar udaljen od mjesta na
kojem se on nalazio. im se uspostavila veza, predao je slualicu Butterworthu. Obojica su sluali
kako telefon s druge strane zvoni. Nakon nekog vremena, Cavalli prui ruku u namjeri da uzme
slualicu i da je vrati u leite. Pokuat e kasnije jo jednom, pomisli. Onda se iznenada zauje jedno
"klik" i glas s druge strane ree:
- Calder Marshall pri telefonu.
131
Cavalli ode u kupaonicu i podigne slualicu drugog telefona.
- Dobro jutro, gospodine Marshall. Ovdje Rex Butterworth iz Bijele kue. Htio sam uti teku li sve
pripreme po planu.
- Sve ide kako treba, gospodine Butterworth. Moje osoblje bit e na svojim radnim mjestima tono u
devet. Zapravo, veina ih je ve stigla, ali samo moj zamjenik i vii konzervator znaju radi ega sam
svima rekao da danas ne smiju zakasniti ni minutu.
- Odlino - ree Butterworth. - Predsjednik se takoer dri svog rasporeda i vjerujemo da e kod vas
stii oko deset, ali na alost ve se u jedanaest mora vratiti u Bijelu kuu. .
- U jedanaest, dakako - ponovi arhivar. - Nadam se da e pedeset minuta biti dovoljno da ga
provedemo kroz zgradu. Mnogi moji slubenici eljeli bi ga vidjeti.
- Uvjeren sam da e pedeset minuta biti sasvim dovoljno - ree Butterworth. - Nadam se da nisu
iskrsnuli neki problemi u vezi s Predsjednikovom posebnom eljom?
- Koliko mi je poznato, nisu - odgovori Marshall. - Konzervator je rekao da e pomaknuti staklo kako
bi Predsjednik mogao izbliza pogledati Deklaraciju. Potom emo je smjestiti u trezor, gdje e ostati
dok Predsjednik ne napusti zgradu. Posjetiteljima emo je ponovno staviti na uvid nekoliko minuta
nakon Predsjednikova odlaska.
- Zvui u redu. ini se da doista drite sve pod kontrolom, gospodine Marshall - ree Butterworth, a
grake znoja prekriju mu elo. - Upravo odlazim Predsjedniku, pa se na alost tijekom jutra vie
neemo moi uti. Ali, ujemo se poslijepodne, pa ete mi ispriati kako je bilo.
Cavalli poloi slualicu na rub kade, odjuri u sobu i stane ispred Predsjednikova specijalnog
savjetnika, koji se istog trenutka potpuno izbezumi. Cavalli je histerino vrtio glavom.
- Ah, oprostite, gospodine Marshall, sad sam pogledao u svoj raspored. Na alost, poslijepodne me
neete nai. Obeao sam eni da u danas otii iz ureda neto ranije nego obino jer sutra odlazimo na
godinji odmor.
- Oh, a kamo idete? - naivno upita Marshall.
132
- Idemo kod moje majke u Charleston. No, uvjeren sam da e Predsjednikov posjet Dravnom arhivu
poluiti veliki uspjeh. Mogli bismo se nai kad se vratim, to velite?
- Bit e mi vrlo drago - ree Marshall. - elim vam da se dobro odmorite u Junoj Carolini; vjerujem
da su azaleje tamo jo u cvatu.
- Da, mislim da jesu - ree Butteivvorth promatrajui Cavallija kako kaiprstom prelazi preko vrata. -
Oprostite, imam nekoga na drugoj liniji - doda i bez daljnjeg objanjenja spusti slualicu.
- Rekao si vie nego to treba, budalo. Ne elimo da ikada vie stupi u vezu s tobom.
Butterworth se inio zabrinutim.
- Nakon koliko e vremena u Bijeloj kui poeti pitati gdje si? - htio je znati Cavalli.
- Otprilike nakon tjedan dana - odgovori Butterworth. Ja sam se uistinu spremao na godinji odmor.
ak i moj ef vjeruje da idem u Charleston.
- U redu. To si dobro izveo - ree Cavalli pruajui Butterworthu kartu za let u jednom smjeru do Rio
de Janeira kao i potvrdu da mu je devetsto tisua dolara uplaeno u Banco do Brazil. - Sad se moram
vratiti na snimanje. Ostani ovdje jo deset minuta, a onda uzmi taksi za zranu luku Dulles. I, kad
stigne u Brazil, nemoj sav novac potroiti na neku ensku. I jo neto, Rex. Neka ti ne padne na
pamet da se ikada vrati. Jer, ako se vrati, pored federalne policije u zranoj luci ekat e te jo netko.
Angelo je ipak nekako uspio odjenuti Dollar Billa, premda je ovaj i dalje zaudarao na pivo i nimalo
nije sliio na Predsjednikova osobnog lijenika. Zapravo, nije sliio ni na kakvog lijenika.
- Oprosti, mome. Oprosti - ponavljao je Dollar Bill. Nadam se da te ovo nee uvaliti u nevolje.
- Hoe, i to u velike nevolje ako se ne otrijeznite na vrijeme i ako se ne pobrinete da pergament
dospije u onu tubu. Jer, ako Cavalli ikada sazna da sino nisam bio s vama, gotovi smo, i vi i ja.
133
- Smiri se, mome, i napravi mi jedan Bloody Mary. Dvije treine soka od rajice i jedna treina
votke. Bit u k'o nov dok si rek'o britva. Vidjet e.
Angelo ga sumnjiavo pogleda, a ovjeuljku glava ponovno padne na jastuk.
Dok je za sobom zatvarao vrata sobe 1137, hodnikom je pored Cavallija prola ena gurajui kolica s
prljavim rubljem.
Pozvao je dizalo, spustio se u prizemlje i iziao iz hotela. im je napustio Willard i preao preko trga
koji se nalazio izmedu hotela i Pennsylvania avenije, uoio je da se tog jutra du 15. ulice stvorila
kolona automobila duga cijeli kilometar.
Iz razliitih smjerova, u susret su mu trali AL i Johnny. - to se dogada? - odmah je upitao Cavalli.
- Policija nas uvjerava kako je to redovni jutarnji promet koji se iz Virginije slijeva u grad. Samo, mi
smo s naih dvanaest vozila i est motociklista zakrili prometnicu.
- Do vraga, moja greka - ree Cavalli. - Trebao sam to predvidjeti. to predlae, Al?
- Predlaem da svoje momke poaljem u garau Atlantic u 13. ulici dok policija ponovno ne uspostavi
red, a onda da ih vratim neposredno prije poetka.
- To je veliki rizik - ree Johnny. - Dopustili su mi da snimam samo etrdeset pet minuta i nema
izgleda da mi to vrijeme i za sekundu produe.
- Ali, ako ne maknem svoje automobile, moe se dogoditi da snimanja uope i ne bude - ree Al.
- U redu, Al. Kreni. Samo, vodi rauna .da se vrati do 9:50 i ni minutu kasnije. - Cavalli pogleda na
sat. - Znai, ima dvadest sedam minuta.
Al smjesta potri prema parkiranim vozilima. Cavalli se okrene prema redatelju.
b - U koliko sati izvodi glumca na mjesto snimanja?
- U devet i pedeset pet, odnosno onog trenutka kad se posljednje vozilo vrati na svoje mjesto. Upravo
ga minkaju tamo u prikolici-restoranu - ree Johnny.
Cavalli je s olakanjem promatrao kako esta limuzina nestaje s vidika i kako se promet polako
normalizira.
134
- A to e se dogoditi s Ginovim agentima Tajne slube sad kad su automobili otili?
- Veina ih se pomijeala sa statistima, premda se ne doimaju osobito uvjerljivo.
U tom trenutku zazvoni Cavallijev mobitel.
- Moram se vratiti, inae nita od filma - ree Johnny i ode, a Cavalli kimne, otvori slualicu i ree:
- Da? - Dok je bio usredotoen na ono to mu je glas s druge strane govorio, Cavalliju neto zapne za
oko.
- Helikopter je spreman da poleti tono u deset, efe. Dozvola za polijetanje vrijedi sedam minuta. Po
isteku tog vremena policija izdaje zabranu, koliko god ti potplatio Policijsko masonsko bratstvo.
- Unato nekim problemima, jo se dri,mo rasporeda ree Cavalli. - Prema tome, krenite u deset i
nadlijeite dogovorenu marrutu. Kad stignemo do Arhiva, Marshall i njegovo osoblje moraju vas i
vidjeti i uti. To je najbitnije.
- Vrijedi, efe. Dogovoreno.
Cavalli ponovno pogleda na sat. Bilo je 9:36 i promet je tekao normalno. Otiao je do koordinatora iz
gradske Slube za film i televiziju.
- Ne brinite - rekao je ovaj prije nego to je Cavalli uspio i otvoriti usta. - Promet emo zaustaviti na
vrijeme i do 9:59 postavit emo oznake za obvezno skretanje. Obeavam, krenut ete tono na
vrijeme.
- Hvala - ree Cavalli i odmah pozove Ala Calabresea. - Odmah poni vraati svoje momke...
- Jedinica je ve otila u pratnji dvojice motociklista. Dvojka upravo polazi; nakon toga kreu ostala
vozila i to u razmaku od po dvadeset sekundi.
- Trebao si biti general - ree Cavalli.
- ali se vladi. Nije mi omoguila odgovarajue kolovanje.
Odjednom, Pennsylvania avenija bljesne pod svjetlima reflektora. Svi, pa i Cavalli, rukama prekriju
oi, a onda, isto tako nenadano, svjetla se ugase i jutarnje sunce ostane visjeti na nebu kao slaba
arulja.
- Odlino - uo je Cavalli redatelja kako vie. - Samo se jedan nije upalio. Sedmi zdesna.
135
Cavalli je stajao na ploniku okrenut prema uglu 13. ulice. Ubrzo je ugledao prvu od Alovih limuzina
kako se, s po jednim motociklistom sa svake strane, probija kroz prometnu guvu. Promatrajui sjajna
crna kola, prvi put osjeti nervozu.
U susret mu je dolazio elav, ali lijepo graden mukarac visoka rasta, s naoalama za sunce na nosu, u
tamnoplavom odijelu i bijeloj koulji s kravatom na crvene, bijele i plave pruge. Stigao je do Cavallija
upravo u trenutku dok su pored njih prolazila prva dvojica motociklista u pratnji policijskih kola.
- Kako se osjea? - upita Cavalli.
- Kao na svakoj premijeri - odgovori Lloyd Adams. Bit u okej im se digne zastor.
- Pa, sino si na generalnoj savreno znao tekst.
- Nije problem u mom tekstu - ree Adam$. - Zabrinut sam zbog Marshallova teksta.
- Zbog ega? - upita Cavalli.
- Nije prisustvovao nijednoj od naih proba, pa ne zna lagvorte - odgovori glumac.
Na vidiku se tad pojavi druga limuzina praena s jo dvojicom motociklista. AL Calabrese je trao
plonikom prema Cavalliju. Lloyd Adams se uputi prema prikolici-restoranu.
- I dalje ti je jedanaest minuta dovoljno? - upita Cavalli gledajui na sat.
- Jest, ako Thomasovi ljudi ne zeznu stvar - odgovori Al i uputi se prema kolima te odmah pone
organizirati postavIjanje predsjednike zastavice na prednjem dijelu tree limuzine.
Kombi s osobljem parkirao se na dogovorenom mjestu. Scasiatore, vrtei se na redateljskoj stolici,
preko megafona naredi glumcu, tajnici, mornarikom poruniku i lijeniku da zauzmu svoja mjesta
kako bi na vrijeme uskoili u treu i etvrtu limuzinu. Tek kad je redatelj spomenuo porunika i
lijenika, Cavalli postane svjestan injenice da cijelog jutra nije vidio ni Dollar Billa ni Angela.
Moda ekaju u prikolici, pomisli.
etvrta se limuzina primicala, a Cavalli je i dalje pogledom traio Angela.
Sirena se oglasila na nekoliko sekunda kako bi ekipu obavijestila da je ostalo jo deset minuta do
poetka snimanja. Zazvonio je Cavallijev telefon.
136
- efe, Andy na vezi. Jo sam ispred Dravnog arhiva. Situacija je ista kao prije jednog sata kad ste vi
bili ovdje. - U redu - ree Cavalli.
- Trenutano ovuda prolazi dvadesetak pjeaka.
- Dobro. Nemoj se vie javljati ako sve tee po planu. Cavalli poklopi slualicu i pokua se sjetiti o
emu je razmiljao prije nego to je zazvonio telefon. Jedanaest vozila i est motociklista bili su na
svojim mjestima. Nedostajalo je jo jedno vozilo. Ali jo neto neodredeno muilo je Cavallija. U tom
trenutku prometni policajac koji je stajao nasred Pennsylvania avenije vikne da je spreman zaustaviti
promet im redatelj naredi, i tako prekine tok Cavallijevih misli. Johnny se popne na svoju stolicu i
unezvijereno pokae prema dvanaestom automobilu koji se nekoliko stotina rnetara dalje zaglavio u
prometnoj guvi.
- Ako sad preusmjerite promet, onaj tarno nee se uspjeti prikljuiti motoriziranoj pratnji. - Prornetni
policajac i dalje je stajao nasred prometnice proputajui autornobile to je bre rnogao, kako bi
limuzina stigla proi, ali od toga je bilo slabe koristi. - Statisti na ulicu! - zaurla Johnny i nekoliko
osoba za koje je Cavalli ranije vjerovao da su obini prolaznici, stane iza zapreka. Johnny uzrne
megafon i okrene se prema njima. - Dame i gospodo - poeo je. - Snimamo kadar o dolasku
Predsjednika na Capitol Hill gdje e se obratiti Kongresu. Bio bih vam zahvalan kad biste mahali i
pljeskali kao da se radi o pravom predsjedniku. Hvala.
Prolomi se spontani pljesak, nato se Cavalli prvi put tog jutra iskreno nasmije. Nije opazio da mu se
tijekorn redateljeva obraanja statistima iza leda primaknuo bivi zamjenik efa policije. '
- Ovo e fe stajati k'o svetog Petra kajgana ako ne upali iz prve - ree apui mu u uho.
Cavalli se okrene prema bivem policajcu trudei se da ne pokae koliko je uznemiren.
- Mislim, s obzirom na zastoj. Ako jutros ne obavite to snimanje, vlasti vam nee ba uskoro dati jo
jednu priliku. - Nema potrebe da me na to podsjea - brecne se Ca
valli, te se okrene prema Johnnyju koji je bio siao sa stolice i krenuo prema kamerama, spreman da
zapone sa snima
137
njem im dvanaesto vozilo stigne na svoju poziciju. Asistent Johnnyju ponovno prui megafon.
- Ovo je posljednja provjera. Svi na svoja rnjesta. Ovo je posljednja provjera. Molim vas, svi na svoja
mjesta. Vozilo broj jedan, jesu li svi spremni? - Umjesto odgovora, oglasi se automobilska truba. -
Vozilo broj dva? - Ponovno se oglasi truba. - Vozilo broj tri? - Zauje se truba iz kola Lloyda Adamsa.
Cavalli pogleda prema prozoru automobila i ugleda elavog glumca kako otvara kutiju s vlasuljom. -
Vozilo broj etiri? - Nastane tiina. Vozilo broj etiri uope se nije oglasilo. - Jesu li svi u vozilu broj
etiri na svojim mjestima? prodere se redatelj.
Tek tada se Cavalli prisjeti to ga je to cijelog jutra muilo: uope nije vidio ni Angela ni Dollar Billa.
Trebao je ranije o tome misliti. Cavalli se uputi prema redatelju, a mornariki asnik iskoi iz kola
koja su se zaglavila u prometnoj guvi. Bio je metar i osamdeset visok, kratko podian i u bijeloj
odori s maem o boku, a na prsima je nosio brojne medalje za zasluge u Panamskom i Zaljevskom
ratu. U desnoj ruci drao je crnu kutiju. Za njim je trao policajac za kojim je, neto sporijim
korakom, iao Dollar Bill nosei mali koni koveg. Kad je Cavalli shvatio to se dogaa, okrenuo se i
mirno doetao do sredine ceste te stao ispred mornarikog asnika.
- Jesi li ti normalan? to to radi? - prodere se Cavalli. - Bila je uasna guva. Nismo se mogli probiti
- neuvjerljivo uzvrati Angelo.
- Ako operacija zbog vas propadne...
Angelovo lice poprimi boju njegove odore a kroz glavu mu proleti kako je svrio Bruno Morelli.
- A ma? - ljutito upita Cavalli. - Ma je k'o bog.
- A na lijenik? Je 1' i on k'o bog?
- Kadar je obaviti posao. Vjerujte mi - odgovori Angelo osvrui se preko ramena.
- U kojim ste kolima vas dvojica?
- U etvorki. Tono iza Predsjednika. - Onda, ulazite. I to smjesta!
138
- Oprostite, oprostite - ree Dollar Bill dahui. - Moja greka. Angelo nije kriv. Oprostite, oprostite -
ponavljao je ulazei u vozilo, dok mu je asnik drei se za ma pridravao vrata. im je Dollar Bill
uao, Angelo se pridruio takozvanom lijeniku i zalupio vrata za sobom.
Policajac koji je trao za Angelom izvadi blok, a Cavalli se okrene ne bi li ugledao Toma Newbolta.
Tom je ve pretravao ulicu.
- Prepusti ga meni - ree.
Drugi kombi, onaj s kamerama za nadgledanje, zaustavi se uz glasnu kripu konica i zauzme svoje
mjesto u redu. Prednje se staklo naglo spusti.
- Oprosti, efe - ree voza. - Neka mi je budala preprijeila put. '
Sat na tornju Stare pote otkucao je deset. Istog trenutka, na znak organizatora snimanja, nekoliko se
policajaca spustilo na kolnik. Jedni su zadravali promet koji je dolazio iz smjera Pennsylvania
avenije, dok su drugi namjetali znakove s uputama za skretanje s mjesta snimanja.
Cavalli osmotri promet koji je na Pennsylvania aveniji tekao iz suprotnog smjera. Kolona automobila
kretala se puevljevom brzinom.
- Hajdemo, hajdemo! - viknuo je pogledavi na sat i nestrpljivo ekajui da se sve raisti.
- Evo, samo to nije - dobaci mu prometni policajac sa sredine prometnice.
Cavalli pogleda u nebo i ugleda plavo-bijeli policijski helikopter kako uz veliku buku lebdi iznad njih.
Ni on ni prometni policajac vie ne progovore ni rijei. Potom, s dna Pennsylvania avenije zauju tri
otra zviduka pitaljke. Cavalli pogleda na sat. Izgubili su est dragocjenih minuta.
- Ubit u Angela ako...
- Moe! Put je ist! - vikne prometni policajac i okrene se prema Cavalliju. Cavalli podigne palac
dajui redatelju znak da moe poeti. - Imate jo trideset devet minuta - dovikivao je policajac. - To bi
vam trebalo biti dovoljno ak i ako kanite ponoviti snimanje.
139
Ali, Cavalli nije uo njegove posljednje rijei: ve je trao prema vozilu broj dva. im je stigao do
kola, otvorio je vrata i uskoio na sjedalo do vozaa.
Tad mu na pamet padne uznemirujua misao. Kroz prozor jo jednom pogledom preleti preko
okupljena svijeta.
- Svjetla! - urlao je redatelj. Pennsylvania avenija bljesne osvijetljena reflektorima kao da je Boi. -
Svi neka budu spremni, snimanje poinje za ezdeset sekundi. - Na limuzinama i motociklima zabruje
motori. Statisti su poeli etati amo-tamo, a policija je s mjesta snimanja i dalje odvraala nadolazea
vozila i usmjeravala ih u drugom smjeru. Redatelj se nagne da provjeri jesu li svjetla u redu i radi li
sedmi reflektor. - Trideset sekundi. - Johnny pogleda u vozaa p:vih kola i preko megafona objavi: -
Ne zaboravitg: samo polako. Kamerom se mogu kretati svega petnaest kilometara na sat, pogotovo
ako idem unazad. A vi, pjeaci - doda redatelj osmotrivi ulicu s oba kraja - molim vas, ponaajte se
kao da doista etate, a ne kao da ste na audiciji za Hamleta. - Redatelj se tad obrati okupljenom
narodu. - Vi iza zapreka, molim vas, nemojte me iznevjeriti. Pljeite, navijajte i maite i, molim vas,
upamtite, za dvadesetak minuta sve emo jo jednom ponoviti. Prema tome, nemojte se-razii. Jo
petnaest sekundi - ree redatelj i pogleda u prvo vozilo u nizu. Sretno, svima.
Tony je zurio u Scasiatorea i u sebi ga molio da ve jednom pone. Sad su ve kasnili osam minuta.
No, morao je priznati da to, barem kad je ovaj predsjednik u pitanju, situaciju ini jo
vjerodostojnijom.
- Deset sekundi. Pripremi se. Devet, osam, sedam, est, pet, etiri, tri, dva, jedan... snimaj!
ena koja je niz hodnik gurala kolica s prljavim rubljem nije ni pogledala u ploicu s rijeima "Ne
ometaj", koja je visjela na vratima sobe 1137, nego je jednostavno ula.
Prilino krupan mukarac sjedio je na rubu kreveta i obilno se znojio. Dok je birao neki telefonski
broj, okrenuo se i ugledao enu.
- Gubi se, prokleta kujo - prosike i nastavi birati broj.
140
U tri tiha koraka ena mu se nae za ledima. Muarac se jo jednom okrene i ugleda je kako se
nadvija iznad njega i kako mu oko vrata obavija telefonsku icu. On podigne ruku u znak prosvjeda,
ali ona, stegnuvi ake, napravi brz i otar trzaj. Istog trenutka on se stropota kao ispranjena vrea i
s kreveta sklizne na sag. S druge strane ice uo se glas telefonistice kako pjevui: "Hvala to ste
koristili tvrtku AT&T."
Odmah je shvatila da to nije smjela uiniti telefonskim kabelom. Doista neprofesionalno, ali nee nju
nitko nazivati prokletom kujom.
Vratila je slualicu u leite, potom se sagnula te Predsjednikova specijalnog savjetnika podigla i
vjeto prebacila preko ramena. Onda ga je ubacila u koaru s prljavim rubljem. Nitko ne bi povjerovao
da je tako krhka ena u stanju podii tako teak teret. A, zapravo, jedina korist koju je imala od svoje
sveuiline diplome iz fizike bila je ta to je nauila kako se poluge i uporita primjenjuju u poslu
kojim se bavila.
Otvorila je vrata i osmotrila hodnik. U to doba dana bilo je malo vjerojatno da e u hotelu biti mnogo
ljudi. Gurala je kolica niz hodnik dok nije dola do dizala za osoblje. Okrenuta prema zidu, strpljivo
je ekala. Kad je dizalo stiglo, ula je i pritisnula dugme za garau.
Dizalo se zaustavilo. Izila je i odgurala kolica do prtljanika jedne honde. Zaklonjena stupom, brzo i
vjeto prebacila je Predsjednikova savjetnika u automobil, potom koaru za prljavo rublje ponovno
odgurala do dizala, sa sebe skinula iroku crnu kutu, ubacila je u koaru a iz koare izvukla svoju
torbu s drkama od upletenog konopa. Onda je kolica s koarom otpremila na dvadeset peti kat.
Prije nego to je ula u automobil, poravnala je svoju haIjinu marke Laura Ashley, a torbu gurnula pod
sjedalo. Izvezla se iz garae i ula u Ulicu F. Tek to je prevalila nekoliko kilometara, zaustavila ju je
prometna policija.
Spustila je staklo.
- Slijedite znak za skretanje - rekao je policijac i ne pogledavi je.
Sat na ploi u njezinim kolima pokazivao je 10:07.
141
14.
Policijski automobil na elu kolone polako se udaljavao od ivinjaka, a redatelj je istom brzinom
snimao pomiui kameru unatrag du tranica. Ljudi iza zapreka poeli su mahati i yeselo dovikivati.
Da je snimao pravi film, u tom bi trenutku redatelj viknuo "Rez", jer je ona budala od organizatora,
nehajno podboen, stajao nasred ceste kao da je glavna zvijezda filma.
Usredotoen na ulicu pred sobom, Cavalli nije ni opazio prometnog policajca. Telefonirao je Andyju
za kojeg je znao da jo sjedi na klupi u 7. ulici itajui Washington Post.
- U naem se kraju nita ne dogada, efe,. Neto se svijeta okupilo oko rampe, ali ostali prolaznici
prilino su nezainteresirani. Kako kod vas stoje stvari? Kasnite.
- Da, znam. Ali do vas bismo trebali stii za ezdesetak sekundi - ree Cavalli.
Redatelj je upravo dospio do kraja svojih kratkih tranica te je visoko podigao palac dajui vozilima
na znanje da mogu ubrzati kretanje na etrdeset kilometara na sat. Johnny Scasiatore potom skoi sa
pokretnog redateljskog sjedala i polako odee niz Pennsylvania aveniju kako bi se pripremio za
ponovno snimanje iste scene.
Cavalli iskljui telefon i duboko udahne. Motorizirana pratnja prola je 9. ulicu, dok su se njegova
kola kretala prema Rooseveltovu spomeniku na travnatoj povrini ispred glavnog ulaza u Dravni
arhiv. Prva limuzina skrenula je desno, u 7. ulicu; ostalo je jo nekoliko stotina metara do sporednog
ulaza u Arhiv. Motociklisti na elu kolone poveali su brzinu i kad su se nali naspram Andyja, koji je
stajao na . ploniku, naglo su skrenuli desno i poli niz nagib.
Ostala vozila iz motorizirane pratnje postrojila su se tono nasuprot ulaza za utovar i istovar, dok je
trea limuzina ila ravno prema platformi za utovar.
Istog trenutka na cesti se pojavila ekipa osiguranja, iz koje je osmorica mukaraca odmah opkolilo
treu limuzinu. Nakon to su ova osmorica, ledima okrenuti vozilu, dobro
osmotrili okolinu, Cavalli je iskoio iz druge limuzine, dotr
142
ao do njih i otvorio stranja vrata treeg vozila kako bi Lloyd Adams mogao izii.
Calder Marshall ve je stajao na platformi za utovar i istovar te se uputio prema Predsjedniku.
- Drago mi je, gospodine Marshall - ree glumac pruajui ruku. - Dugo sam ekao ovakvu prigodu.
- I mi, i mi, gospodine Predsjednie. Dopustite da vam u ime osoblja poelim dobrodolicu u Dravni
arhiv Sjedinjenih Drava. Izvolite ovuda, za mnom.
Lloyd Adams i njegova pratnja posluno krenu za arhivarom prema teretnom dizalu. Dok je jedan od
agenata iz osiguranja drao prst na dugmetu kako bi vrata jo neko vrijeme ostala otvorena, Cavalli je
motoriziranoj pratnji naredio da se vrati na polaznu toku. est motocikalz i dvanaest automobila
smjesta se uputi prema lokaciji za snimanje na kojoj ih je ekao redatelj.
Premda taj prvi susret, tijekom kojeg je glumac trebao ui u zgradu a motorozirana pratnja krenuti
prema polazitu, nije trajao ni dvije minute, Cavalli, sav oajan, opazi da se s druge strane ulice,
pored zgrade Savezne komisije za trgovinu, okupila manja skupina ljudi koja je oito shvatila da se tu
neto vano dogada. Ostalo mu je samo da se nada kako e Andy uspjeti srediti novonastali problem.
Cavalli hitro ude u dizalo i ugura se iza Adamsa. Marshall je ve bio zapoeo svoje kratko predavanje
o tome kako je Deklaracija o nezavisnosti dospjela u Dravni arhiv.
- Veina ljudi zna da su John Adams i Thomas Jefferson nainili nacrt Deklaracije koju je Kongres
konano usvojio 4. srpnja 1776. godine. Medutim, malo ih zna da su i drugi i trei predsjednik umrli
ba na taj dan, 4. srpnja 1826., tono pedeset godina nakon to je Deklaracija slubeno potpisana. -
Dizalo se zaustavi u prizemlju, vrata se otvore i Marshall prvi zakorai u mramorno predvorje. Ostali
se za njim upute prema njegovu uredu. - Prije nego to je dospjela u ovu zgradu, u kojoj je sada na
sigurnom, Deklaracija je prola dug i tegoban put, gospodine Predsjednie. - Kad su stigli do petih
vrata s lijeve srane, Marshall uvede Predsjednika i njegovu pratnju u svoj ured gdje ih je ekala kava.
Dvojica tajnih agenata takoer su ula u sobu, dok su estorica ostala u
143
hodniku ispred vrata. Lloyd Adams pijuckao je kavu dok je Marshall nastavio s predavanjem iz
povijesti. - Nakon sveanog potpisivanja, na dan 2. kolovoza 1776., Deklaracija je prenijeta u
Philadelphiju. No, kako je postojala opasnost da je tamo otmu Britanci, pergament je koijom
prebaen u Baltimore.
- Fascinantno - ree Adams, pomalo razvlaei slogove. - Ali, da ju je kojim sluajem britanska
pjeadija i otela, jo bismo imali prijepise, zar ne?
- Ah, dakako, gospodine Predsjednie. Odlian pximjerak prijepisa nalazi se upravo u naem Arhivu.
Nainio ga je William J. Stone. No, izvornik je ostao p Baltimoreu sve do 1777., kad je vraen u
Philadelphiju, gdje je opet bio na sigurnom. .
- Vjerojatno drugom koijom? - upita Predsjednik.
- Dakako - odgovori Marshall ne shvaajui da se njegov gost ali. - ak je i ime koijaa poznato.
Bio je to gospodin Samuel Smith. Onda, 1800. godine, predsjednik Adams naredio je da se
Deklaracija prebaci u Washington, gdje je najprije bila smjetena u Dravni trezor, ali izmeu 1800. i
1814. selili su je svuda po gradu, da bi konano zavrila u staroj zgradi Ratnog ureda u 17. ulici.
- I, dakako, tada smo jo bili u ratu s Engleskom - ree glumac.
Cavalli se divio Adamsu koji ne samo da je odlino nauio tekst, nego se pozabavio i podrobnim
istraivanjem svakojakih podataka.
- Tono, gospodine Predsjednie - odgovori arhivar. - I kad je engleska flota ula u zaljev Chesapeake,
dravni tajnik James Monroe naredio je da se dokument ponovno premjesti. Jer, gospodine
Predsjednie, uvjeren sam da znate da je upravo dravni tajnik, a ne Predsjednik, osoba odgovoma za
sigurnost pergamenta.
Lloyd Adams je to znao, ali nije bio siguran da je to poznato i Predsjedniku, pa je odluio igrati na
sigurnu kartu. - Doista, gospodine Marshalle? U tom sluaju bilo bi lo
ginije da je danas Warren Christopher doao pogledati Deklaraciju, a ne ja.
144
- Dravni tajnik bio je tako ljubazan da nas posjeti ubrzo nakon to je stupio na dunost - odgovori
Marshall.
- Ali nije traio da se dokument ponovno premjesti, zar ne? - upita glumac. Marshall, Cavalli,
porunik i lijenik uljudno su se nasmijali prije nego to je arhivar nastavio.
- Kad je vidio da se Englezi primiu Washingtonu, Monroe je Deklaraciju rijekom Potomac poslao u
Leesburg, u Virginiji.
- Da, 24. kolovoza - ree Adams - kad su Bijelu kuu do temelja spalili.
- Tono - ree Marshall. - Dobro ste informirani, gospodine.
- Istini za volju - ree glumac - sve podatke mi je dobavio moj specijalni savjetnik, gospodin Rex
Butterworth. Marshall pokae da mu je ime poznato, ali Cavalli se
pitao ne pravi li se glumac pametnijim nego to treba.
- Te noi - nastavi Marshall - dok je Bijela kua gorjela, Deklaracija je, zahvaljujui Monroeovoj
vidovitosti, ve bila u Leesburgu na sigurnom.
- Pa, kad su pergament ponovno prebacili u Washington? - upita Adams, premda je znao toan datum.
- Tek nekoliko tjedana kasnije, gospodine. Tono 17. rujna 1814. Ako se izuzme da je bila prebaena u
Philadelphiju za proslavu njezine stote obljetnice i u Fort Knox za vrijeme Drugog svjetskog rata,
Deklaracija se otada zapravo stalno nalazila u naem glavnom gradu.
- Ali ne i u ovoj zgradi - ree Adams.
- Tako je, gospodine Predsjednie. Ponovno imate pravo. Selili su je vie puta prije nego to je
konano dospjela ovamo. Najgore je bilo kad su je pohranili u Patentni ured, gdje je visjela nasuprot
prozoru i bila izloena razornom djelovanju sunevih zraka, te je tada nepopravljivo oteena.
Bill O'Reilly, stojei u kutu sobe, sjeti se koliko je samo sati utroio pravei brojne kopije upravo zbog
te gluposti. Proklinjao je sve bive i sadanje djelatnike Patentnog ureda.
- Koliko je dugo tamo visjela? - upita Adams.
- Trideset pet godina - ree Marshall uz duboki uzdah, po kojem se moglo zakljuiti da ga je
spomenuta glupost uzrujala u najmanju ruku koliko i Dollar Billa. - Godine
145
1877. prebacili su Deklaraciju u knjinicu Ministarstva vanjskih poslova. Ne samo da je tada puenje
bilo doputeno, nego se u knjinici nalazio i otvoreni kamin. Dodao bih da je u zgradi izbio poar
samo nekoliko mjeseci nakon to je pergament iz nje prebaen na drugo mjesto.
- Luda srea - napomene Adams.
- Kad je zavrio rat - nastavio je Marshall - Deklaracija je iz Fort Knoxa vlakom vraena u
Washington i smjetena u Kongresnu biblioteku.
- Nadam se da tada nije bila izloena utjecaju suneve svjetlosti - ree Adams.
U tom trenuku zazvoni Cavallijev telefon. Cavalli se povue u kut sobe da bi uo to mu redatelj
govori:
- Opet smo na poetnoj poziciji i moemo krenuti kad god kae.
- Nazvat u te kad budemo spremni - ree Cavalli, te iskljui telefon i vrati se gostima. Arhivar je i
dalje govorio. - ... u kutiji s termikom izolacijom i s posebnim filtrom
koji titi od tetnog utjecaja ultraljubiastih zraka.
- Dojmljivo. Ali, kad je dokument konano dospio u ovu zgradu? - upita Adams.
- Trinaestog prosinca 1952. Pod oruanom pratnjom amerike mornarice, dokument je iz Kongresne
biblioteke u posebnom kontejneru prebaen u Dravni arhiv.
- Najprije u koiji, onda u kontejneru - dometnuo je glumac koji je opazio da Cavalli esto gleda na
sat, pa je dodao: - Mislim da je vrijeme da pogledam Deklaraciju u njezinom punom sjaju.
- Dakako, gospodine Predsjednie - sloi se arhivar. Marshall ponovno sve svoje goste izvede u
hodnik.
- Kad je izloena za javnost, Deklaracija se obino nalazi u rotondi u prizemlju, ali mi emo je
pogledati u trezoru gdje je uvamo preko noi.
Kad su stigli do kraja hodnika, arhivar povede Predsjednika niza stube, dok je Cavalli raunao kojim
e putem najbre pobjei ako iskrsnu kakvi problemi. Bilo mu je drago kad je vidio da je arhivar
posluao njegov savjet i naredio osoblju da u vrijeme Predsjednikova posjeta ne izlazi u hodnike.
146
Na dnu stubita nali su se ispred golemih elinih vrata kod kojih ih je ekao stariji mukarac u
dugoj bijeloj kuti. Kad ugleda glumca, oi mu zaigraju.
- Ovo je gospodin Mendelssohn - ree Marshall. - Gospodin Mendelssohn vii je konzervator u naoj
ustanovi i, moram priznati, jedan od najveih strunjaka za sve to je u vezi s pergamentom. On e
vam biti vodi u narednih nekoliko minuta. A onda emo posjetiti ostali dio zgrade.
Glumac iskorai i ponovno prui ruku. - Drago mi je, gospodne Mendelssohne.
Stariji se ovjek nakloni, takoer prui ruku a onda otvori elina vrata.
- Molim vas, slijedite me, gospodine Predsjednie - ree srednjoeuropskim naglaskom. '
Kad su se nali u tijesnoj prostoriji trezora, Cavalli je promatrao kako se njegovi ljudi rasporeduju po
sobi i kako pogledom prate sve i svakoga, osim Predsjednika. Bill O'Reilly, Angelo i Debbie takoer
su zauzeli svoja mjesta onako kako su prethodne veeri bili uvjebali.
Cavalli baci pogled na Dollar Billa koji se doimao kao da njemu treba lijenik.
Mendelssohn povede glumca do masivnog betonskog bloka koji je zauzimao gotovo cijeli stranji zid.
Pogladivi betonski blok, objasnio je kako je taj zatitni oklop sagraden u vrijeme kad je cijela
Amerika strahovala zbog mogunosti izbijanja nuklearnog rata.
- Deklaracija je zatiena s pet tona isprepletenih metalnih ploa ugraenih u ovaj pedeset pet tona
teak trezor od betona i elika. Uvjeravam vas, gospodine Predsjednie, da kojim sluajem
Washington bude sravnjen sa zemljom, Deklaracija bi ostala neoteena.
- Dojmljivo - ree Adams. - Vrlo dojmljivo.
Cavalli pogleda na sat; bilo je 10:24 i u zgradi su ve boravili punih sedamnaest minuta. Premda su
limuzine ekale, nije imao drugog izbora nego da pusti konzervatora da nastavi sa svojim izlaganjem.
Konano, njihovi domaini znali su tono koliko vremena Predsjednik ima na raspolaganju i moglo se
oekivati da e se drati dogovora.
147
- Cijeli sustav, gospdine Predsjednie - oduevljeno nami konzervator - pokree se elektronski.
Pritiskom na igme, Dekiaracija, koja se i izlae i uva uspravno poloena, oz brojna meusobno
povezana vrata odavde putuje prema ne, da bi konano publici bila predstavljena u bronanom wegu,
koji pak lei u kutiji od neprobojnog stakla oblo;nog prozirnom plastikom. Ultraljubiasti filtri
ubaeni iziedu plastike i stakla eksponatu daju blagozelenkasti odsjaj. Glumac se inio zbunjenim, ali
gospodin Mendelssohn ipak .astavi: - Trenutano se nalazimo oko sedam metara ispod zlobene
dvorane i, kako se cijeli mehanizam moe pokretati runo, ja ga mogu zaustaviti kad god poelim. S
vaim doputenjem, gospodine Marshall.
Arhivar kimne i konzervator pritisne dugme koje ni glumac ni Cavalli dotada nisu opazili. Nad
njihovim glavama, uz uasnu buku i tandrkanje, poele su se razdvajati metalne ploe petotonskog
stroja u kojem se nalazila Deklaracija koja je putovala prema gore. Kad je bronani okvir dospio do
visine njegova pojasa, gospodin Mendelssohn pritisne drugo dugme i buka odmah prestane. Onda
ispruenom rukom i otvorenim dlanom pokae na koveg.
Lloyd Adams zakorai i nadvije se nad najznaajniji povijesni dokument svoje zemlje.
- A sad, gospodine Predsjednie, imajui u vidu vau osobnu elju, i mi bismo vas neto zamolili.
Glumac nije bio posve siguran to bi na to trebao rei, pa pogleda u Cavallija koji je stajao sa strane.
- I, to bi to moglo biti? - pritri mu Cavalli u pomo, plaei se i najmanje promjene plana s obzirom
na to koliko je ve vremena bilo proteklo.
- Jednostavno da, dok arhivar i ja budemo vadili Deklaraciju iz vanjskog kovega, vai ljudi budu
toliko ljubazni da se okrenu prema zidu - ree gospodin Mendelssohn.
Cavalli zastane, svjestan injenice da Predsjednikova tajna sluba nikada ne bi dopustila da se zatekne
u situaciji u kojoj nema Predsjednika na oku.
- Dopustite da vam olakam, gospodine Mendelssohne ree Adams. - Ja u biti prvi koji e udovoljiti
vaoj molbi. - Glumac okrene leda dokumentu, a za njim i svi iz pratnje.
148
Za to kratko vrijeme za koje su bili licem okrenuti prema zidu, Cavalli je najprije uo kako je neto
dvanaest puta "kliknulo", poslije ega je uslijedilo duboko disanje dvojice mukaraca oito
nenaviknutih na podizanje tekog tereta.
- Hvala vam, gospodine Predsjednie - ree Calder Marshall. - Nadam se da vas nismo stavili u
neugodan poloaj. Trinaestero uljeza okrenulo se i ugledalo masivan okvir.
Poklopac bronanog kovega bio je podignut tako da je nalikovao na otvorenu knjigu.
Lloyd Adams, a za njim i Cavalli i Dollar Bill, zakorae naprijed kako bi izbliza pogledali original,
dok su Marshall i konzervator i dalje netremice gledali u stari pergament. Potom, bez ikakva
nagovjetaja, plumac se naglo okrene i drei se za guu, stropota na pod. Cetvorica tajnih agenata
odmah opkole Adamsa, dok su ostala etvorica izgurala arhivara i konzervatora u hodnik prije nego
to su uspjeli doi do rijei. Tony je odmah shvatio da je Johnny imao pravo - glumac je doista
pretjerao.
Kad su se vrata zatvorila, Cavalli se okrene i ugleda Dollar Billa kako zadivljeno gleda u pergament,
oiju zaarenih od uzbu8enja. Do njega je stajao porunik.
- Vrijeme je da se bacimo na posao, Angelo - ree Irac i isprui prste na objema rukama. Porunik iz
njegove lijenike torbe izvadi par gumenih rukavica i navue mu ih na ruke. Dollar Bill promigolji
prstima kao kakav koncertni pijanist koji se upravo sprema za nastup. Kad su mu rukavice legle kako
valja, Angelo se ponovno sagne i iz torbe izvadi tanak, dugaak no koji tutne Billu u desnu aku.
Sve vrijeme trajanja tih priprema Bill nije skidao oi s dokumenta. Oni koji su ostali u sobi, bili su
toliko tihi da se svima inilo kao da se nalaze u grobnici. Krivotvoritelj se sagne nad dokument i
otricu noa paljivo provue ispod njegova gornjeg desnog ugla te ga lagano odvoji od podloge.
Potom uini to isto s lijeve strane. Dollar Bill zatim Angelu vrati no i pone polako umotavati
pergament vodei rauna da ga ne oteti.
Istovremeno, Angelo izvue drku maa bez sjeiva drei pred sobom prazne korice. Cavalli mu
pride i iz upljine u kojoj obino stoji ma, izvue Billovu krivotvorenu kopiju.
149
Cavalli i Dollar Bill potom razmijene plijen i ponove postupak, ovaj put u obrnutom smjeru. Dok je
Cavalli izvornu Deklaraciju centimetar po centimetar uguravao u korice, Dollar Bill odmotavao je
svoju krivotvorinu i polako je postavljao na staklenu povrinu ovlaenu nekom kemijskom
supstancijom kako bi bolje prianjala. Krivotvoritelj pone glasno njuiti. Njegov osjetljivi nos odmah
je detektirao timol. Dollar Bill baci jo jedan dugi pogled na svoje djelo, provjeri svoj ispravak i
zakorai unatrag, nevoljko preputajui svoje remek-djelo toj betonskoj eliji i briljivoj njezi osoblja
Dravnog arhiva.
im je zavrio sve to je trebalo, Dollar Bill brzo stane pored Lloyda Adamsa. -Debbie mu je ve bila
otkopala ovratnik, olabavila kravatu i stavila malo svijetlog .tekueg pudera na lice. Krivotvoritelj
klekne na jedno koljeno, skine gumene rukavice i ubaci ih u lijeniku torbu inae punu minke, a
Cavalli otipka broj na svom mobitelu.
Odgovor je stigao prije nego to je telefon i zazvonio, ali glas se jedva uo.
- Moe - odluno ree Cavalli, stavi telefon u dep i pokae na vrata. Jedan od tajnih agenata naglo
otvori elina vrata i u prostoriju uleti gospodin Mendelssohn koji smjesta otri do metalnog kovega.
Marshall, blijed i uznemiren, stane pored Predsjednika.
Cavalliju lakne kad ugleda kako se usne konzervatora razvlae u osmijeh dok se saginjao nad lanom
Deklaracijom. Uz Angelovu pomo, konzervator privue koveg od mjedi, jo jednom s mnogo ljubavi
pogleda rukopis, te spusti poklopac i s vanjske strane kovega privrsti svih dvanaest brava. Potom
pritisne dugme, nakon ega se ponovno zauje buka i tandrkanje a masivni koveg od mjedi pone
polako tonuti.
Cavalli se tad okrene prema glumcu promatrajui kako mu dvojica tajnih agenata pomau da ustane,
dok je Dollar Bill zatvarao svoju lijeniku torbu.
- Koja je to kemikalija kojom zatiujete pergament? upita Dollar Bill.
- Timol - odgovori arhivar.
- Pa, da. Nisam se sjetio. S obzirom na Predsjednikove probleme s alergijom, to se moglo i oekivati.
No, bez pa
150
nike, molim. im ga izvedemo na svjei zrak, bit e mu mnogo bolje.
- Hvala Bogu - ree Marshall koji je jo drhtao.
- Amen - zakljui Irac, dok su ostali pomagali glumcu da dode do vrata.
Marshall potri ispred svih kako bi ih poveo uza stube. Tik uz njega ili su tajni agenti.
Cavalli ostavi Lloyda Adamsa da tetura za njim, a on dotri do arhivara.
- Nitko, upamtite, nitko ne smije doznati za ovaj incident - ree trkarajui pored Marshalla. - S
obzirom na to da je tek nedavno preuzeo dunost, ovakvo to neizmjerno bi tetilo njegovu ugledu.
Pogotovo ako se ima u vidu sve to je gospodin Bush doivio nakon puta u Japan.
- Nakon puta u Japan. Dakako, dakako.
- Ako itko od vaeg osoblja pita zbog ega Predsjednik nije zavrio razgledanje zgrade, vi kaite da su
ga pozvali da se hitno vrati u Bijelu kuu.
- Da se hitno vrati. Dakako - ponovi Marshall koji je sad ve bio bljei od samog glumca.
Cavalliju je laknulo kad je ustanovio da je njegova ranije izdana naredba o neputanju osoblja u
hodnike tijekom Predsjednikova posjeta jo bila na snazi.
Kad su stigli do teretnog dizala i kad su svi uli, spustili su se do platforme za utovar i istovar. Cavalli
proia pored svih i, potravi uz rampu, krene prema 7. ulici.
Nije bio nimalo oduevljen kad je opazio da se na ploniku jo nalazi manja skupina promatraa, a da
od motorizirane pratnje nema ni traga. Uznemiren, pogleda nadesno i ugleda Andyja kako stoji na
klupi i pokazuje prema Pennsylvania aveniji. Cavalli se okrene u istom smjeru i tad ugleda prvog
motociklista kako skree u 7. ulicu.
Otrao je do rampe i zatekao Lloyda Adamsa kako sjedi na ambalai dravne pote dok ga dvojica
tajnih agenata pridravaju.
- Pourimo - ree Cavalli. - Tamo se skupilo svijeta koji se sigurno pita to se to dogaa. - Onda se
okrenuo prema arhivaru, koji je na platformi stajao pored konzervatora. Molim vas, nemojte
zaboraviti, Predsjednika su pozvali da
151
hitno docfe u Bijelu kuu. - Obojica snano kimnu. `etvorica tajnih agenata potre ispred
Predsjednika kako bi doekaG treu limuzinu koja je upravo pristizala na platformu za utovar i
istovar.
Cavalli otvori vrata i irokim zamahom ruke pokae glumcu da ue u vozilo. Prva dvojica
motociklista iz pratnje zaustavila su promet dok i posljednje vozilo nije stiglo do rampe. Lloyd Adams
je u pratnji tajnih agenata uao u tree vozilo, a mala skupina ljudi s druge strane ceste poela je
pljeskati.
Jedan od tajnih agenata mahne glavom prema zgradi. vrsto drei korice maa, Angelo uskoi u
vozilo broj dva, dok su Dollar Bill i tajnica uli u vozilo broj etiri. Kad se Cavalli pridruio Angelu
na stranjem sjedalu Iimuzine broj dva, i kad je dao znak za pokret, motorizirana je pratnja ve bila
stigla do polovice 7. ulice gdje je zaustavila promet kako bi sva vozila iz Predsjednikove pratnje
mogla neometano ui u Constitution aveniju.
Uz upaljena svjetla i zavijanje sirena, limuzine su krenule niz 7. ulicu. Cavalli se osvrnuo i s
olakanjem zakljuio da su mu i Marshall i Mendelssohn nestali iz vida.
Potom se hitro okrenuo prema istonoj strani 7. ufice gdje je Andy okupljenim promatraima
objanjavao kako to nije bio Predsjednik nego samo probno snimanje kadra nekog budueg filma.
Premda se skupina promatraa ubrzo nakon toga razila, moglo se zapaziti njihovo razoaranje.
Onda mu se uini da ga je ponovno vidio.
Dok je Cavallijev automobil jurio niz Constitution aveniju, policijsko vozilo na elu kolone ve je
skretalo desno, u 14. ulicu, praeno dvojicom motociklista. Sirene su bile iskljuene, a ostala vozila iz
pratnje polako su se izdvajala iz kolone i ila prema svojim ugovorenim odreditima.
Prva limuzina skrenula je desno u 9. ulicu, pa opet desno u Pennsylvania aveniju, da bi onda nastavila
prema Capitol Hillu. Trea je nastavila put Constitution avenijom, drei se srednje trake, dok je
etvrta skrenula lijevo u 12. ulicu, da bi est ulica nie skrenula desno kod 13.
Peto vozilo skrenulo je lijevo u 23. ulicu, prelo Memorijalni most i uputilo se prema Starom gradu,
dok je druga
152
limuzina skrenula lijevo kod 14. ulice i pola prema Jeffersonovu memorijalu da bi se ukljuila na
autocestu Georgea Washingtona.
Cavalli, smjeten na stranjem sjedalu druge limuzine, telefonom je pozvao redatelja. Javio se Johnny.
Cavalli je samo rekao:
- Gotovo je.
15.
Scott je molio Boga da veleposlanikova ena ne dode u etvrtak na bazen, bilo zbog obveza bilo zbog
toga to se jo nalazila u enevi. Sjetio se kako mu je Dexter Hutchins znao rei da strpljivost nije
vrlina ako radi za CIA-u; ona je devet desetina posla.
Kad je stao na rub bazena, Hannah mu je rekla da se veleposlanikova ena jo nije vratila iz
vicarske. Odluili su da vie ne plivaju, nego da se neto kasnije sastanu u zabavnom parku u Bois
de Vincennes.
Onog trenutka kad ju je ugledao kako prelazi preko ulice, poelio ju je dotaknuti. U prirunicima koje
je izdavala CIA nigdje nije bilo ni rijei o tome kako se treba ponaati u slinim okolnostima, a
tijekom proteklih devet godina nijedan mu agent o tome nije rekao ni rijei.
Hannah ga ukratko obavijesti o svemu to se u veleposlanstvu doga8a, kao i o tome da se u enevi
sprema "neto veliko" ali da joj pojedinosti nisu poznate. Na njezino pitanje o Kratzu, Scott joj
odgovori da je u vezi s njim i da e je uskoro povui iz Pariza. inila se zadovoljnom.
im su poeli razgovarati o drugim stvarima, Scottu je iskustvo govorilo da bi najbolje bilo da se
Hannah odmah vrati u veleposlanstvo. Ali, ovom je prigodom prepustio Hannah da donese odluku o
tome kad e otii. Ona se, oito nakon dueg vremena, prvi put opustila. ak se i smijala
153
Scottovim priama o mao mukarcima koje je svake veeri viao u gimnastikoj dvorani u kojoj je
vjebao.
Dok su etali zabavnim parkom, Scott je shvatio da je u streljani zapravo Hannah "zaradila" sve
pliane medvjedie i da je ona bila ta kojoj na golemom toboganu nije pozlilo.
- Zato kupuje tu eernu vatu? - upitao ju je.
- Zato to onda nitko nee pomisliti da smo agenti odgovorila je. - Svi e misliti da smo ljubavnici.
Dva sata kasnije, na rastanku, poljubio ju je u obraz. Dvoje profesionalaca koji su se ponaali kao
amateri. Ispriao joj se. Ona se nasmijala i nestala.
Neto poslije deset sati Hamid AL Obaydi pridruio se maloj skupini ljudi .na ploniku preko puta
ulaza u Dravni arhiv. ekao je dvadesetak minuta prije nego to su se vrata ponovno otvorila da bi
vidio kako iz zgrade izlijee CavaUi i tri prema rampi. U istom trenutku automobilska pratnja
pojavila se na uglu 7. ulice. Cavalli je dao znak, i svi su potrali prema vozilima koja su ih ve ekala.
AL Obaydi nije vjerovao svojim oima. Prijevara je kod okupljenog svijeta prola posve nezapaeno.
Svi su oduevljeno poeli mahati.
U trenutku kad je prvo vozilo zalo za ugao, neki je ovjek okupljenima objasnio kako se ne radi o
pravom predsjedniku, nego o probnom snimanju.
Na tu dvostruku la AL Obaydi se samo nasmijeio, dok se razoarana skupina promatraa polako
poela razilaziti. Preao je preko 7. ulice i pridruio se dugom redu turista, kolaraca i ostalih
znatieljnika koji su ekali pred glavnim ulazom Dravnog arhiva kako bi mogli vidjeti Deklaraciju o
nezavisnosti.
Trebalo mu je trideset devet minuta da se popne uz trideset devet stuba koliko ih je bilo do ulaza. A
kad je veleposlanikov zamjenik stigao do rotonde, rijeka ljudi bila se ve znatno smanjila. Du
mramornog hodnika pruala se tad samo jedna kolona ije se elo zavravalo na vrhu dodatnih devet
stuba, pod portretima Thomasa Jeffersona i Johna Hancocka. Kad je doao na red, naao se pred
golemim
154
kovegom od mjedi u kojem je leala Deklaracija o nezavisnosti.
AL Obaydi je uoio da je posjetiocu, kad bi konano stigao do pergamenta, bilo doputeno da ostane
samo nekoliko trenutaka ispred povijesnog dokumenta. Kad se popeo na prvu stubu, srce mu jae
zakuca, ali iz razloga posve razliitog od onog koji je izazivao uzbuenje kod ostalih posjetilaca. Iz
unutarnjeg depa izvadi par naoala sa staklima koja su bila u stanju i najsitniji rukopis poveati
barem etiri puta, te se nagne iznad Deklaracije o nezavisnosti.
U prvom trenuku bio je zapanjen i prestravljen. Dokument je bio do te mjere savren, da je pomislio
kako sigurno gleda u izvornik. Cavalli ga je, znai, prevario. I, jo gore, uspio ga je olakati za deset
milijuna dolara. Al Obaydi se osvrne oko sebe kako bi se uvjerio da ga nijedan od uvara pored
kovega ne promatra, a onda na nos stavi naoale.
Nagnuo se toliko da mu se lice nalo gotovo na dva centimetra od stakla i pogledom potraio rije
koja je morala biti ispravno napisana ako su mislili dobiti i jedan jedini cent iznad ve isplaene svote.
Kad je stigao do reenice koju je traio, u udu je razrogaio oi.
Veleposlanikova ena se s muem vratila iz eneve narednog petka. Istog jutra Hannah i Scott uspjeli
su provesti nekoliko sati zajedno.
Prolo je neto manje od tri tjedna od dana kad ju je prvi put ugledao na bazenu na bulevaru Lannes.
A neto vie od petnaest dana od onog na brzinu ugovorenog sastanka u kafiu na Aveniji Bugeaud.
Tad su poele i lai. U poetku male, a kako je vrijeme prolazilo, one su rasle i konano se pretvorile
u cijelo klupko obmana. Sad je Scott eznuo za 2im da joj kae istinu, ali svakim danom to je
postajalo sve manje i manje mogue.
U Langleyju su bili oduevljeni njegovim ifriranim porukama, a Dexter mu je estitao na prvoklasno
obavljenom poslu. "Jedan si od najboljih mlaih terenaca koje znam", priznao mu je. Ali Scott nije
znao nijednu ifru preko koje bi svom efu mogao priopiti da se zaljubio.
155
Hannahin je dosje proitao od korica do korica, ali u njemu nije bilo ni naznaka o njezinoj pravoj
linosti. Nain na koji se smijala, osmijeh kojem nije mogao odoljeti koliko god neraspoloen ili ljutit
bio; fascinantan um vjeito opinjen svim onim to se dogaQa; i iznad svega, toplina i njenost zbog
kojih mu se vrijeme koje nije provodio s njom inilo dugo kao vjenost.
A, kad god je bio s njom, nije bio ni ozbiljniji ni zreliji od svojih studenata. Njihovi tajni sastanci
nikada nisu trajali due od jednog sata, u najboljem sluaju dva, ali zbog toga je svaki novi susret
bivao intenzivniji i uzbudljiviji od onog prethodnog.
Ona mu je ispriala sve o sebi, i to tako otvoreno i iskreno, da mu se njegova la inila sve krupnijom
i gorom. A on je njoj podastirao same lai; kako je agent Mossada stacioniran u Parizu i kako kao
pokrie za svoj posao pie nekakav putopis koji nikada nee ugledati svjetlost dana. To je nevolja s
laima: svaka la raa novu, i sve se one upliu u spiralu kojoj nema kraja. I to je nevolja s
povjerenjem, jer u svaku njegovu rije ona je bez zadrke vjerovala.
Stigavi te veeri kui, donio je odluku za koju je znao da u Langleyju nee biti dobro prihvaena.
Dok se automobil prestrojavao u vanjsku traku autoceste koja je vodila prema zranoj luci, i dok je
voza u retrovizoru provjeravao da li ga tko slijedi, Cavalli, unato tome to je imao dva plana za
bijeg ako ih uhvate s Deklaracijom u rukama, duboko uzdahne u znak olakanja. Jo ranije je shvatio
da s mjesta zloina treba to bre pobjei. Odmah u poetku bilo je planirano da dokument preda
Nicku Vicenteu najkasnije dva sata nakon to ga izvuku iz Dravnog arhiva.
- Hajde, predimo na stvar - ree Cavalli okreui se Angelu koji je sjedio nasuprot njemu.
Angelo skine ma koji mu je visio o remenu oko pojasa. Dvojica su se mukaraca neko vrijeme utke
promatrala, nalik na japanske sumo hrvae koji ekaju da onaj drugi naini prvi pokret. Angelo stavi
ma meu noge, vrsto ga stegne, a drku okrene prema svom efu. Cavalli se nagne i izvue drku.
Onda noktom desnog palca i desnim kaiprstom iz ko
156
rica izvue tanki crni plastini cilindar. Angelo zatim vrati drku i ponovno prikvai ma o pojas.
Cavalli je u rukama drao ezdesetak centimetara dug plastini cilindar.
- ovjeku doe da zaviri - ree Angelo.
- Trenutano nas ekaju vanije stvari - odvrati Cavalli stavljajui cilindar na sjedalo pored sebe.
Dohvatio je telefon koji je visio u kolima, pritisnuo jedan jedini broj, potom "Send", i ekao na
odgovor.
- Da? - javi se poznati mu glas.
- Na putu sam, i kad stignem, uruit u to to imam. Nastane duga tiina tijekom koje se Cavalli pitao
nije li moda izgubio vezu.
- Dobro ste obavili posao - konano je stigao odgovor. - A, kasnite li? '
Cavalli pogleda kroz prozor. Pojavio se znak za skretanje na jug, prema cesti 395.
- Za nekoliko minuta stiemo u zranu luku. Ako sve bude ilo po planu, vjerujem da emo se nai
oko jedan. Cavalli vrati slualicu na mjesto i s osmijehom pogleda u
Angela koji je sad bio samo u demperu i gaicama. Htio je neto rei, ali u tom trenutku zazvoni
telefon.
- Da? - ree Cavalli podigavi slualicu.
- Ovdje Andy. Mislio sam da biste voljeli znati da je opet izloena i da su redovi za posjet dui nego
ikad. Jo neto: sve vrijeme dok ste bili u zgradi u publici se muvao neki Arapin koji je kasnije stao u
red za ulazak u Arhiv.
- estitam, Andy. A sad se to prije vrati u New York. O ostalim pojedinostima obavijestit e me
sutra.
Cavalli spusti slualicu i pone razmiljati o onome to mu je Andy priopio, dok je Angelo oko vrata
vezivao windsorsku kravatu kakvu nijedan asnik ne bi na sebe ni mrtav stavio. Jo je bio bez hlaa.
U tom trenutku spusti se zatamnjeno staklo izmedu vozaa i putnika.
- Stiemo u zranu luku, gospodine. Dosad nas nitko nije slijedio.
- U redu - ree Cavalli, a Angelo u urbi navue hlae. - im promijeni registracijske tablice, vrati se
u New York. Voza kimne glavom i ubrzo potom limuzina se zaustavi.
157
Cavalli zgrabi plastinu tubu, iskoi iz vozila i, trei kroz aerodromsku zgradu, izleti na pistu.
Pogledom potrai mali bijeli mlanjak. im ga je ugledao, na njemu se otvore vrata i iz njih se spuste
metalne ljestve. Cavalli potri prema njima, a za njim i Angelo, koji je unato jakom vjetru uporno
pokuavao navui sako.
Kapetan ih je ekao na vrhu ljestava.
- Stigli ste tono na vrijeme. Jo imamo pravo poletjeti - rekao je. Cavalli se nasmijei. Kad su obojica
sjela i vezala pojase, kapetan pritisne dugme i ljestve se podignu.
Sedamnaest minuta kasnije zrakoplov je uzletio. Tek to su popili po au ampanjca, pod sobom su
ugledali Kennedy Center. Drugu au pjenuca Cavalli je odbio, jer se elio usredotoiti na sve to jo
mora obaviti prije nego to nje- gova uloga u ovoj operaciji bude zavrena. Misli.mu se jo jednom
zaustave na AL Obaydiju. Pitao se nije li ga moda podcijenio.
Kad se nakon pedeset sedam minuta mlanjak spustio na La Guardiju, Cavallijev voza ve je ekao
pored automobila, spreman da svoga gazdu odveze u grad.
Dok je voza neprestano mijenjao trake kako bi dospio do mosta Triborough, Cavalli je pogledavao na
sat. Ve su se bili slili u rijeku automobila koja je tekla prema Manhattanu, a prolo je samo
osamdeset sedam minuta otkako su Caldera Marshalla ostavili ispred stranjeg ulaza u Dravni arhiv.
Toliko otprilike treba bankaru s Wall Streeta da rad nim danom ode na ruak i ponovno se vrati na
posao.
Cavalli se iskrcao ispred oeve kue u 75. ulici neto prijt trinaest sati, dok je Angelo nastavio do
ureda u Wall Streetu gdje je trebao primati pozive ostalih lanova ekipe koji su pristizali na svoja
odredita.
im je Tony iskoraio iz automobila pred brojem 23, pojavio se batler.
- Mogu li vam to ponijeti, gospodine? - upitao je pokazavi na plastinu tubu.
- Neka, Martine. Sam u. Hvala - odgovori Tony. - Gdje je moj otac?
- U dvorani za sastanke, s gospodinom Vicenteom, koji je stigao neto prije vas.
Tony potri niza stube koje su vodile u podrum, pa hodnikom do sobe za sastanke. U njoj zatekne oca
kako
158
sjedei na elu stola ra2govara s Nickom Vicenteom. Pred' sjednik Odbora ustane da pozdravi sina, a
Tony mu preda plastinu tubu.
- Dobro nam doao, junae - bile su pme rijei njegova oca. - Da si isti trik izveo za Georgea IIL, on bi
te proglasio vitezom. Ali, kako stvari stoje, morat e se zadovoljiti na
, gradom od sto milijuna dolara. Doputa li tvom starom da baci pogled na original prije nego to ga
Nick odnese? Cavalli se nasmije, s cilindra podigne poklopac, a onda
polako izvadi pergament i paljivo ga stavi na stol. Potom odmota dvije stotine godina povijesti.
Trojica se mukaraca ' istovremeno nagnu nad Deklaraciju o nezavisnosti kako bi
provjerili je li rije "British" napisana pogreno: sa dva "t". - Fantastino - uzviknu Tonyjev otac
oblizujui se.
- Zanimljivo, kako je na dnu ostalo mal'o mjesta za potpise - napomene Nick, poto je nekoliko
minuta prouavao dokument.
- Da su se svi potpisali onako krupnim slovima kao John ' Hancock, Deklaracija bi nam bila dvostruko
dua - doda predsjedavajui.
U tom trenutku zazvonio je telefon. Predsjedavajui pritisne dugme na interfonu. - Da, Martine?
- Na vaoj je privatnoj liniji neki gospodin AL Obaydi. Kae da bi elio popriati s gospodinom
Tonyjem.
- Hvala, Martine - ree predsjedavajui, dok je Tony ve pruao ruku prema slualici. - Preuzmi poziv
iz moje sobe, tako u odavde moi uti to govorite.
Tony kimne glavom i ode u susjednu sobu, sjedne za oev pisai stol i podigne slualicu.
- Antonio Cavalli - ree.
- Hamid AL Obaydi. Va otac je predloio da nazovem otprilike u ovo vrijeme.
- Imamo dokument koji ste traili - ree Cavalli. - estitam, gospodine Cavalli.
- Jeste li spremni izvriti isplatu onako kako je dogovoreno?
- Sve u svoje vrijeme. Prije toga morate dostaviti dokument tamo gdje vam kaemo, gospodine
Cavalli. Vjerujem da se sjeate da je i to dio nagodbe.
159
- A gdje to? - upita Cavalli.
- Doi u u va ured sutra u podne i tad u vam dati daljnje upute. - Zastao je, a onda dodao: - Izmeu
ostalog. Tada se veza prekinula.
Cavalli spusti slualicu pokuavajui dokuiti to je Al Obaydi mislio pod onim "izmedu ostalog".
Onda se polako vrati u sobu za sastanke da bi tamo zatekao oca i Nicka kako jo zure u Deklaraciju.
Tony uoi da je Deklaracija okrenuta naopako.
- to misli, to mu znai ono "izmedu ostalog"? - upita Tony.
- Nemam pojma - odgovori mu otac bacivi jo jedan pogled na pergament koji potom pone
umotavati.
- Kako bilo da bilo, sutra emo znati : ree Tony. Predsjedavajui doda Deklaraciju sinu, a on je
paljivo vrati u plastini cilindar.
- Dakle, gdje je to konano odredite? - upita Nick.
- Sve u pojedinosti doznati sutra u podne - odgovori Tony, pomalo iznenaen to njegov otac svom
najstarijem prijatelju nije prepriao njegov razgovor s AL Obaydijem.
16.
Nalaken, glave oslonjene na dlan, promatrao ju je dok su prvi zraci suneve svjetlosti prodirali u
sobu. Promekoljila se, ali ne i probudila, dok je Scott kaiprstom lagano klizio niz njenu kraljenicu.
Jedva je ekao da se probudi i da joj obnovi svoja sjeanja na prethodnu no.
Kad je, u poetku njihova poznanstva, Scott promatrao Hannah dok bi izlazila iz jordanskog
veleposlanstva odjevena u neugledne haljine, oito odabrane po ukusu Karime Saib, i tad mu se inila
neizmjerno privlanom. Neke stvari, kad im se ukloni arena ambalaa, znaju razoarati. Ali, kad je
Hannah svukla staromodni mali dvodijelni komplet koji je
160
tog dana imala na sebi i prvi put stala ispred njega razgoliena, ostao je nijem pred njezinom
ljepotom.
Povukao je plahtu kojom je bila pokrivena i divio se onome to mu je prethodne noi oduzimalo dah:
njezina kratko podiana kosa; pitao se kako e izgledati kad joj naraste do ramena; njezin vitak vrat;
njezina glatka koa i lijepo oblikovane noge.
Osjeao se kao dijete koje je otvorilo arapu punu darova i sad ne zna koji prvo da dohvati. Prstima je
njeno preao preko njenih ramena, u nadi da e se okrenuti. Priao joj je blie, nagnuo se nad nju i
jednim prstom poeo kruiti po njenim vrstim dojkama. Pravei sve manje i manje krugove, dospio
je do meke bradavice. Ona je uzdahnula i tada se doista okrenula i odmah mu pala u zagrljaj.
- Nije poteno, iskoritava me - rekla je pospano dok je njegova ruka polako klizila po unutranjoj
strani njezinog bedra.
- Oprosti - odvratio je maknuvi ruku i poljubivi je u obraz.
- Nemam ti to oprostiti, zaboga, Simone. Oboavam kad me iskoritava - rekla je i privukla ga sebi.
On ju je i dalje milovao i pri svakom pokretu otkrivao nova blaga i nove ljepote.
Kad je uao u nju, uzdahnula je posve drukije; bio je to uzdah jutarnje ljubavi, smireniji i blai od
uzdaha koji naviru uslijed nonih strasti, ali zato nita manje osjeajan.
Za Scotta je sve to bilo novo iskustvo. Premda je vodio ljubav u mnogo vie prigoda nego to ih se
elio sjetiti, nikada nije doivio uzbuenje slino ovom.
Kad su prestali voditi ljubav, poloila je glavu na njegovo rame, a on joj je gladio kosu molei Boga da
ovaj jedan sat koji im je preostao potraje to due. Mrska mu je bila i pomisao na njezin povratak u
veleposlanstvo, iako je znao da drugog izbora nema. Nije bio voljan dijeliti je ni s kim.
Soba se ispunila jutarnjim suncem, a on se pitao kad e ponovno imati priliku provesti cijelu no s
njom.
efa zastupnitva bili su ponovno hitno pozvali u enevu, a on je sa sobom poveo samo jednu tajnicu
ostavljajui Hannah slobodan vikend u Parizu. A Hannah je iznad svega
161
eljela Simonu ispriati o emu se zapravo radi, kako bi informaciju mogao na vrijeme proslijedixi
Kratzu.
Zakljuala je svoju sobu i napustila veleposlanstvo sputajui se niz poarno stubite sa stranje strane
zgrade. Rekla mu je da se tad osjeala kao srednjokolka koja bjei iz internata kako bi otila na
pononu zabavu.
"Bila je to jedna od najljepih zabava u mom ivotu", rekao joj je prije nego to su zaspali, zagrljeni.
Dan su zapoeli odlaskom u kupovinu na Boulevard Saint-Michel, gdje je ona kupila odjeu kakvu
tada nije smjela nositi, a on kravatu koju nikada ne bi vezao oko vrata prije nego to je nju upoznao.
Ruali su u malom restoranu provevi dva sata nad porcijom salate i bocom vina. Onda su, drei se
za ruke kao pravi ljubavnici, etali niz Champs-Elysees, da bi potom otili u Louvre na izlobu
Clodionovih djela. Evo prigode da je nauim neemu to znam, pomislio je, da bi ubrzo ustanovio
kako je on bio taj koji je imao tota od nje nauiti. U podnoju Eiffelova tornja, u maloj trgovini sa
suvenirima, kupio joj je smijenu turistiku kapu i ponovno se uvjerio da to god stavila na sebe,
uvijek je izgledala oaravajue.
Veerali su kod Maxima, ali naruili su samo jedno jelo, jer tad su ve oboje znali da jedva ekaju da
odu u njegov mali stan na lijevoj obali Seine.
Sjetio se kako je opinieno promatrao kako ona svlai komad po komad svoje odjee dok se nije do te
mjere posramila da je poela svlaiti i njegovu. inilo mu se da za= pravo i ne eli voditi ljubav s
njom kako bi ta slatka neizvjesnost potrajala zauvijek.
Ni s jednom enom, ak ni s onim promiskuitetnim studenticama s kojima bi proveo jednu no ili sa
enama u koje je vjerovao da je bio zaljubljen, nije doivio neto slino. Kasnije je otkrio da je tu bilo
jo neto to nikada ranije nije doivio: neopisiva radost to lee samo zagrljeni; radost jednaka onoj
koju je osjeao dok su vodili ljubav.
Ponovno je prstom klizio po njezinom vratu.
- U koliko se sati mora vratiti? - upitao je gotovo apatom.
- Minutu prije veleposlanika.
162
- A, to je?
- Zrakoplov iz eneve slijee u 11:20. Dakle, trebala bih biti za svojim stolom prije dvanaest.
- Znai, moemo voditi ljubav jo jedanput - ree i lagano joj kaiprstom pritisne usne.
Ona ga njeno ugrize.
- Au - ree Scott u ali.
- Samo jo jedanput? - upita Hannah.
Debbie je veleposlanikova zamjenika uvela u Cavallijev ured u dvanaest sati i dvadeset minuta. Ni
Cavalli ni Al Obaydi nijednom rijeju nisu spomenuli AL Obaydijevo kanjenje. Tony pokae na
stolicw s druge strane stola i poeka da se njegov gost smjesti. Prvi put otkako ga je sreo osjeti
nelagodu u prisutnosti ovog Arapina.
- Kao to sam juer napomenuo - zapone Cavalli - sad imamo dokument koji ste traili. Stoga smo ga
spremni zamijeniti za dogovorenu svotu.
- Ah, da. Za devedeset milijuna dolara - ree Iraanin sklopivi prste obiju ruku ispod brade. -
Gotovina po isporuci, ako me pamenje ne vara.
- Ne vara vas - odgovori Cavalli. - Znai, ostalo nam je da se dogovorimo kada i gdje.
- Traimo da se dokument prebaci u enevu do sljedeeg utorka u podne. Treba ga predati gospodinu
Pierreu Dummondu iz banke Dummond i kompanija.
- Ali to mi ostavlja samo est dana da smislim nain kako da dokument iznesem iz zemlje i...
- Ako me pamenje ne vara, toliko je vaem Bogu trebalo da stvori svijet - napomene AL Obaydi.
- Deklaracija e biti u enevi do utorka u podne - ree Cavalli. .
- Dobro - ree Al Obaydi. - I, ako gospodin Dummond bude zadovoljan i uvjeren da je dokument
autentian, on e vam, uz nau suglasnost, svotu od devedeset milijuna brzojavno prebaciti u bilo koju
banku po vaem izboru, bilo gdje u svijetu. S druge strane, ako dokument ne uspijete dostaviti na
vrijeme, ili ako se ustanovi da je krivotvoren, mi gubi
163
mo deset milijuna dolara za koje dobivamo trominutni film redatelja svjetskog glasa. U tom sluaju,
poiljka slina ovoj bit e poslana na adrese direktora FBI-a i komesara IRS-a.
Iz unutarnjeg depa sakoa AL Obaydi izvadi debelu omotnicu i baci je Cavalliju preko stola.
Veleposlanikov se zamjenik potom digne i bez rijei napusti sobu. Cavalli ostane sjediti za stolom ne
pomaknuvi se s mjesta.
Cavalli je shvatio da je doao trenutak da sazna to je znailo ono "izmeu ostalog".
Otvorio je debelu utu omotnicu i njen sadraj istresao na stol: ugledao je na desetine fotografija i
dokumenata na kojima su bili privreni serijski brojevi raznih novanica. Podigao je snimke i na
njima vidio sebe kako na ploniku ispred kavane National razgovara s Alom Calabreseom, potom s
Ginom Sartorijem na Trgu Slobode, a na jo jednoj fotografiji bio je snimljen s redateljem i bivim
zamjenikom efa washingtonske policije. AL Obaydi je snimio ak i Rexa Butterwortha kad je ovaj
ulazio u hotel Willard, kao i glumca, i to bez vlasulje, najprije kako sjedi u treoj limuzini, a onda
kako u nju ulazi kod sporednog ulaza u Dravni arhiv.
Cavalli je razmiljao i bubnjao prstima po stolu. Tad se sjeti sumnje koja ga je tijekom cijele operacije
povremeno nagrizala. Bio je to doista AL Obaydi kojeg je opazio medu ljudima okupljenim na
snimanju. Shvatio je da je Iraanina apsolutno podcijenio. Moda je dolo vrijeme da pozove svog
ovjeka u Libanonu kako bi mu dao broj bankovnog rauna koji je u vicarskoj banci otvorio na ime
veleposlanikova zamjenika.
Ne. To e morati priekati dok svih devedeset milijuna dolara ne bude isplaeno.
- to da radim, Simone, ako on taj posao ponudi meni? Scott je zastao. Pojma nije imao to bi Mossad
od nje mogao oekivati. Ali, tono je znao to on od nje oekuje. Nije imalo svrhe pitati Dextera
Hutchinsa u Virginiji, jer on bi mu rekao da nastavi koristiti Hannah za njihove potrebe.
Hannah se okrene prema prostoriji koju je Scott s podsmijehom nazivao kuhinjom.
164
- Moda bi pukovnika Kratza mogao pitati to mi je initi - predloila je kad joj on nije odgovorio. -
Objasni mu da veleposlanik eli da zamijenim Munu, ali da je iskrsnuo problem.
- A to je? - radoznalo upita Scott.
- Veleposlanikov mandat istjee poetkom sljedeeg mjeseca. Moe se dogoditi da ga zadre u Parizu,
ali predstojnik svima govori kako e ga povui u Bagdad i promovirati u zamjenika ministra vanjskih
poslova.
Scott i dalje nije imao prijedlog.
- to je, Simone? Jesi li nesposoban za donoenje odluka ovako rano ujutro? - Scott ni sada ne ree
nita. - Kad si na nogama, podjednako si jadan kao i kad si u krevetu - zadirkivala ga je.
Scott odlui da je dolo vrijeme da joj sve prizna. Odluio je ne ekati vie ni minute. Priao joj je,
zagrlio je i pogladio po kosi.
- Hannah, moram ti... - zapoeo je, a onda je zazvonio telefon. Odmaknuo se i podigao slualicu.
Nekoliko trenutaka sluao je svog sugovornika s druge strane ice, a onda je Dexteru Hutchinsu rekao:
- Da, u redu. Nazvat u te im razmislim. - to taj ovjek radi usred noi, pomisli Scott vraajui
slualicu u leite.
- Neka ljubavnica, ljubavnie? - s osmijehom upita Hannah.
- Moj izdava eli znati kad u dovriti rukopis. Ve sam prekoraio rok.
- I to e mu rei?
- Da trenutano imam vanija posla.
- Samo trenutano? - upitala je, prstom mu lagano dotaknuvi nos.
- Dobro, moda i zauvijek - priznao je. Hannah ga njeno poljubi u obraz i apne:
- Moram se vratiti u veleposlanstvo, Simone. Nemoj me pratiti, suvie je opasno.
Zagrlio ju je, elio se pobuniti, ali samo je upitao: - Kad u te ,ponovno vidjeti?
- Kad god se veleposlanikovoj eni bude ilo na bazen - odgovorila je Hannah oslobodivi se njegova
zagrljaja. - Ja u je, dakako, stalno podsjeati kako je to dobro za njezinu
165
kondiciju i za njezinu liniju i kako joj malo vie vjebanja ne bi tetilo. - Nasmijala se i, ne rekavi
vie nita, izila je iz stana.
Scott ode do prozora ekajui da je ugleda na cesti. Grozna mu je bila i pomisao da joj ne moe ni
telefonirati, ni pisati, ni sastati se s njom kad poeli. elio joj je slati cvijee, pisma, razglednice,
ceduljice kako bi joj pokazao koliko je voli.
S osmijehom na licu Hannah istri na plonik. Pogledala je prema prozoru i poslala Scottu poljubac
prije nego to je zala za ugao.
Jo jedan mukarac, promrznuo i umoran od viesatnog ekanja, takoder je promatrao Hannah. Ali, ne
s prozora tople sobe, nego iz ulaza jedne kue s druge strane ulice.
im se Scott odmaknuo od prozora, niukarac je iskoraio iz sjene i krenuo za veleposlanikovom
pomonom tajnicom prema veleposlanstvu.
17.
- Ne vjerujem ti - rekla je.
- Bojim se da mi ne eli vjerovati - odgovori joj Kratz, koji je tog jutra doletio iz Londona.
- Ali, nemogue je da radi za izraelskog neprijatelja.
- Ako je tako, onda mi, molim te, objasni zbog ega ti se predstavio kao agent Mossada?
Ve dva sata Hannah je pokuavala nai razlog zbog kojeg bi joj Simon lagao, ali najzad je morala
priznati da nema loginog odgovora.
- Jesi li nam rekla sve to si mu prenijela? - htio je znati Kratz.
- Da - odgovorila je, iznenada posramljena. - A jesi li se ti raspitao kod svih agentura s kojima
suraujemo?
- Dakako - odgovori Kratz. - U Parizu nitko za njega nikada nije ni uo. Ni Francuzi, ni Englezi, ni
CIA, dakako.
166
,
Direktor njihova ureda osobno mi je rekao da na svom popisu nikada nisu imali osobu po imenu
Simon Rosenthal.
- I to e sad biti sa mnom? - upita Hannah. - eli li i dalje raditi za svoju zemlju?
- Zna da elim - rekla je mrko ga pogledavi. - Jo eli biti u ekipi za Bagdad?
- Dakako. Zbog ega bih, uostalom, pristala na to da prodem kroz sve ovo ako ne zato da mogu
sudjelovati u zavrnoj operaciji?
- Znai, spremna si drati se prisege koju si poloila u nazonosti svojih kolega iz Herzliyaha?
- Tu prisegu ne bih pogazila nizato na svijetu. Ti to zna. Samo mi reci to sad oekuje da uinim.
- Oekujem da ubije Rosenthala. '
Scott je bio presretan kad mu je Hannah u etvrtak poslije podne javila da e se u petak na veer moi
izvui i otii s njim na veeru, moda ak i kod njega provesti no. ini se da su veleposlanika
ponovno bili pozvali u enevu. Dogaalo se neto vrlo vano, ali ona nije znala to.
Scott je odmah odluio da mora obaviti tri stvari im se nau. Prvo, veerat e kod njega, unato
Hannahinim primjedbama na njegovu malu i neprikladnu kuhinju. Drugo, rei e joj istinu o sebi, bez
obzira na sve okolnosti. I, tree...
Sad, kad je odluio sve izvesti na istac, Scott se nakon mnogo tjedana prvi put opustio. Znao je da e
ga povui u Sjedinjene Drave im javi Dexteru to se dogodilo i da e ga onda, nakon nekoliko
tjedana, definitivno otpustiti. Ali, njemu to vie nije bilo vano jer ono tree, i najvanije, bilo je da je
odluio predloiti Hannah da se u Ameriku vrati s njim, kao njegova ena.
Cijelo poslijepodne Scott je proveo kupujui namirnice za veeru: svjei kruh, najfinije peurke, sonu
janjetinu i male, zrele narane. Onda se vratio kui kako bi joj priredio gozbu koju e pamtiti cijeloga
ivota. Takoder je pripremio i govor, vjerujui da e mu ona jednog dana na njemu oprostiti.
167
Tijekom veeri Scott je svakih nekoliko minuta pogledavao na sat. Kad god bi i malo zakasnila,
osjeao se zakinutim. Tako, primjerice, na prethodni sastanak nije uope ni dola, premda je znao da
mu ne moe uvijek javiti kad joj iskrsne neto nepredvideno. No, laknulo mu je kad ju je ugledao na
vratima. Bilo je tek prolo osam.
Nasmijeio joj se kad je svukla kaput, jer je opazio da je odjenula haljinu koju joj je on odabrao kad su
prvi put zajedno poli u kupovinu. Bila je to duga plava haljina sa sputenim ramenima u kojoj je
izgledala i elegantno i seksi.
Odmah ju je zagrlio i iznenadio se njezinim dranjem. inila mu se nekako dalekom, gotovo
hladnom. Ili je, moda, on bio preosjetljv? Hannah se izvue iz Scottova zagrljaja i pogleda na stol
postavljen za dvoje, na stolnjak s crveno-bijelim kvadratima i na rasparen pribor za jelo.
Scott joj nalije au bijela vina koje je bio odredio kao pie uz predjelo, a potom ode u kuhinjicu kako
bi dovrio svoje kulinarsko umijee.
- to pripravlja? - upita Hannah bezbojnim glasom.
- Strpi se, vidjet e - odgovori Scott. - Ali, mogu ti rei da sam recept za predjelo pokupio u... - zastao
je, a onda pomalo nespretno dodao - prije mnogo godina.
Na njegovu prekinutu reenicu Hannah je reagirala neobinim izrazom lica, ali Scott to nije vidio.
Nakon nekoliko trenutaka, vratio se u sobu nosei dva tanjura s toplim peurkama i prepeenim
kruhom s maslacem i enjakom.
- Nema mnogo enjaka - ree nasmijeivi se. - Iz razumljivih razloga. - Nije dobio ni duhovit ni
dvosmislen odgovor, pa pomisli da moda ne moe ostati s njim do jutra. Moda bi je i pitao zbog
ega se tako ponaa, ali bio je posve usredotoen na pripravljanje jela kao i na ono to joj je elio
ispriati. - Volio bih da kao sav normalan svijet moemo nakratko pobjei iz Pariza i otii u Versailles
- ree Scott nabadajui gljive.
- To bi doista bilo lijepo - odgovorila je Hannah.
- Jo bi bilo ljepe... - Podigla je glavu i netremice ga promatrala. - ... provesti vikend u Colmendoru.
Davno, dok sam itao o ivotu Matissea, obeao sam sebi... - Opet je
168
zastao, a Hannah je spustila glavu. - To je to se Francuske tie. A mogli bismo otii u Italiju i tamo
provesti cijelu vjenost.
Scott pogleda Hannah u nadi da e ovaj put neto rei, ali ona i ne podigne pogled tupo zurei u
poluprazan tanjur ispred sebe.
to je to uinio? Ili se moda ona plai neto rei njemu? Sledio se pri pomisli da e mu rei kako je
alju u Bagdad, i to ba sada kad je elio s njom otii u Veneciju, Firenzu i Rim. Ako je doista u
pitanju Bagdad, odluio je da poduzme sve to je u njegovoj moi kako bi je nagovorio da odustane.
Scott pokupi tanjure i nekoliko trenutaka kasnije vrati se s janjetinom a la provenale. '
- Ako se ne varam, madame, ovo je vae omiljeno jelo - ree. No ona mu uzvrati samo blagim
osmijehom. Hannah, to je? - upitao je smjestivi se nasuprot njoj. Nagnuo se preko stola kako bi je
uhvatio za ruku, ali ona se trgne i makne ruku pod stol.
- Malo sam umorna - odgovorila je neuvjerljivo. - Imala sam naporan tjedan.
Scott je pokuao razgovarati o njezinom poslu, o kazalitu, o postavi Clodionovih djela u Louvreu, ak
i o Clintonovim naporima da ponovno udrui tri preivjela Beatlesa, ali svaki put bi ga doekao njezin
nezainteresirani odgovor. Nastavili su veerati u tiini, dok on nije sve pojeo.
- A sad dolazi moje "glavno jelo". - Oekivao je aljivu kritiku na njegovo kulinarsko umijee, ali
umjesto toga upuen mu je jedva vidljivi treptaj usana i daleki, tuan pogled prelijepih crnih oiju.
Otiao je u kuhinju i odmah se vratio nosei zdjelu oguljenih i na krike narezanih narani prelivenih
Cointreauom. Poloio je voe pred nju u nadi da e je to oraspoloiti. Ali, dok je Scott i dalje drao
monolog, Hannah ga je sluala gotovo nezainteresirano.
Odnio je zdjelice, svoju praznu i njezinu gotovo punu, da bi se nakon nekoliko trenutaka vratio nosei
kavu: za nju crnu, bez eera i s malo tuenog vrhnja, za sebe crnu, vrelu i s mnogo eera.
169
Tek to je sjeo naspram nje u namjeri da joj kae istinu, ona je zatraila malo eera. Scott odmah
skoi, pomalo iznenaden, jer Hannah je uvijek pila kavu bez eera. Otiao je u kuhinju, sasuo malo
eera u zdjelicu, usput zgrabio liicu i vratio se u sobu u trenutku kad je Hannah zatvarala svoju
torbicu.
Sjeo je, stavio eer ispred nje i nasmijeio joj se. Nikada dotada nije vidio toliku tugu u njezinim
oima. Oboma je nasuo malo konjaka, svoju je au nekoliko puta zavrtio u ruci, uzeo je gutljaj kave i
okrenuo se prema njoj. Ona nije taknula ni kavu ni konjak, a eer koji je traila ostao je takoder
netaknut, na sredini stola.
- Hannah - zapone Scott tiho - moram ti rei neto vano, neto to sam ti jo odavno elio ispriati. -
Podigao je glavu i vidio da je Hannah na rubu plaa. Htio ju je upitati zbog ega, ali se plaio da
razgovor ne krene u drugom smjeru, pa mu se moda vie nikada nee pruiti prilika da joj kae
istinu. - Ne zovem se Simon Rosenthal - rekao je tiho. Hannah ga iznenadeno pogleda, ali ne onako
kako je on oekivao - vie zabrinuto negoli zainteresirano. Uzeo je jo jedan gutljaj kave i nastavio. -
Lagao sam ti od dana kad smo se sreli, i to sam vie u tebe bio zaljubljen, to sam ti vie lagao. - Nije
rekla nita i on joj je zbog toga bio zahvalan. Kao i kad je drao predavanja, nije volio da ga bilo tko
prekida. Grlo mu se bilo osuilo, pa je otpio jo malo kave. - Zovem se Scott Bradley. Jesam
Amerikanac, ali ne iz Chicaga kako sam ti rekao kad smo se upoznali, nego iz Denvera. - U
Hannahinim se oima pojavi nedoumica, ali i dalje ne ree ni rijei. Scott nastavi: - Nisam agent
Mossada koji u Parizu pie knjigu putopisa. Daleko od toga, premda moram priznati da je istina
mnogo zamrenija od fikcije. Uhvatio ju je za ruku a ona je ovaj put nije izvukla. - Molim te, dopusti
mi da ti sve objasnim, i onda e mi moda moi oprostiti. - Osjeti kako mu se grlo ponovno osuilo,
te si nalije jo jednu alicu kave kojoj doda liicu eera. Ona svoju kavu jo nije bila ni taknula. -
Roen sam u Denveru, gdje sam iao u kolu. Otac mi je bio lokalni odvjetnik koji je zbog prijevare
zavrio u zatvoru. Bio sam do te mjere posramljen, da sam, kad mi je majka umrla, prihvatio ponudu
da predajem na sveuilitu u Bejrutu kako vie nikoga iz svo
170
je okoline ne bih morao gledati u oi. - Hannah podigne glavu i u njezinim se oima pojavi saaljenje.
To ohrabri Scotta, i on nastavi: - Ne radim za Mossad ni na koji nain, niti sam za njega ikada radio. -
Hannah stisne usne. - Posao kojim se zapravo bavim nije ni priblino toliko romantian. Nakon
Bejruta vratio sam se u Ameriku i postao sveuilini profesor. - inilo se kao da ju je ovo zbunilo, a
zatim i uznemirilo. - Oh, da - nastavi Scott, premda pomalo nerazgovijetno - ovaj put govorim istinu.
Predajem ustavno pravo na Yaleu. Budimo realni, o neemu takvom nitko ne bi imao razloga lagati -
dodao je pokuavajui se nasmijati. Popio je jo kave. Bila je manje gorka negoli ona iz prethodne
alice. - Ali, pored toga, s vremena na vrijeme radim i kao pijun. I to ne ba kao najbolji pijun, kako
se vidi iz priloenog. I unato tome to sam proveo mnoge godind uei druge kako se to radi. -
Zastao je. - Ali, u uionici. - Hannah se uznemiri. - Ne boj se - rekao je, pokuavajui je smiriti. -
Radim za dobru stranu, premda i to zavisi s koje strane gleda. Trenutano sam na terenskom zadatku
po nalogu CIA.-e.
- CIA? - u nevjerici je jedva promucala Hannah. Ali, meni su rekli da...
- to su ti rekli? - odmah je upitao.
- Nita - odgovorila je i ponovno spustila glavu.
Nije li ona jo ranije znala za njegovu prolost ili joj se pak prva verzija njegove prie odmah uinila
sumnjivom? Nije mu bilo stalo. Jedino to je tada elio, bilo je da eni koju je volio kae cijelu istinu.
Bez ijedne lai. Bez ikakvih tajni.
- Pa, s obzirom na to da se ispovijedam, neu pretjerivati - nastavio je. - U Virginiju odlazim dvanaest
puta godinje kako bih s agentima razgovarao o problemima s kojma se susreu na terenu. U miru i
tiini Langleyja mogao sam ih mudro savjetovati. Ali, sad kad sam na vlastitoj koi osjetio samo neke
od problema s kojima se oni susreu, bit u prema njima blai i vie u ih cijeniti. Pogotovo nakon to
sam toliko toga zabrljao.
- Ne, to ne moe biti istina - rekla je iznenada. - Reci mi da si sve ovo izmislio, Simone.
- Bojim se da nisam, Hannah. Ovaj put, sve to sam ti rekao, istina je - odgovori Scott. - Mora mi
vjerovati. U Pariz sam doao samo zbog toga to sam godinama traio da
171
me isprobaju na terenu. Jer, s obzirom na sve moje teoretsko znanje, pretpostavljao sam da u na
terenu biti pravi maher samo ako mi daju prigodu da im to dokaem. Scott Bradley, profesor ustavnog
prava. Nepogreiv, kako u oima svojih ljubljenih studenata na Yaleu, tako i u oima svojih
pretpostavljenih u CIA-i. Ali, nakon ove moje predstave, nitko mi nee prirediti ovacije, to je i tebi i
meni jasno.
Hannah ustane gledajui ga odozgo.
- Reci mi da je sve ovo la, Simone - zavapila je. - Ovo ne moe biti istina. Zbog ega si odabrao ba
mene? Zato ba ja?
Ustao je i uzeo je u naruje.
- Nisam ja tebe odabrao, ja sam tebe zavolio. Oni su odabrali mene. Moji ljudi... moji ljudi morali su
saznati zbog ega te je Mossad ubacio u irako zastupnitvo pri jordanskom veleposlanstvu. - Osjeti
kako mu misli bjee, i upita se zbog ega mu se toliko spava.
- Ali, zato ba ti? - htjela je znati Hannah privivi se vrsto uz njega prvi put te veeri. - Zato CIA
nije angairala nekog svog redovnog agenta?
- Jer... jer je htjela ubaciti osobu koju nitko... koju nitko od njezinih profesionalaca ne bi mogao
prepoznati.
- Oh, Boe, kome sad vjerovati? - upitala je istrgnuvi se iz njegova zagrljaja i pogledavi ga
bespomono.
- Slobodno vjeruj meni, jer ja u ti dokazati... dokazati da je sve to sam rekao istina. - Scott se udaljio
od stola. Dok je prilazio komodi, osjeti kako mu se vrti u glavi. Sagnuo se, otvorio donju ladicu i
poeo kopati po njoj. Nakon nekoliko trenutaka izvukao je malu konu torbu u ijem su gornjem
desnom kutu bili ugravirani zlatni inicijali S. B. Pobjedonosno se nasmijeio okrenuvi se prema
Hannah. Oslanjajui se jednom rukom o rub komode, pokuao je vratiti ravnoteu i uspraviti se.
Pogledao je prema zamagljenoj figuri ene koju je volio, ali nije mogao vidjeti oaj na njezinom licu.
Pokuao se sjetiti koliko joj je toga ve bio ispriao i to joj sve jo mora rei.
- Oh, ljubavi moja, to sam ti to uinila? - gotovo da je kriknula.
- Nita mi nisi uinila. Ja sam za sve kriv - ree Scott. - Ali, zato je cijeli ivot pred nama, i jednoga
dana svemu
172
emo se ovome smijati. Eto, zaprosio sam te. Ne ba strasno, priznajem, ali moja ljubav prema tebi
nije zbog toga manja. Vjerujem da ti je to jasno - dodao je pokuavajui joj prii.
Gledala ga je bespomono kako pokuava zakoraiti prema njoj i kako posustaje. Pokuao je jo
jednom, ali je zateturao, onda pao preko stola i najzad se stropotao na pod, tono ispred njezinih
nogu.
- Ne krivim te ako ne osjea to i ja... - bile su njegove posljednje rijei. Kona torbica sama se
otvorila a njen sadraj se prosuo oko njegova sad ve ukoena tijela.
Hannah padne na koljena i podigne mu glavu. Tad pone nekontrolirano plakati.
- Volim te, dakako da te volim, Simone. Ali, zato mi odmah nisi rekao istinu?
Pogled joj padne na malu fotografiju koja mu se bila zaglavila medu prstima. Izvukla ju je i na
pozadini proitala rukom ispisane rijei: Katherine Bradley, Ijeto '66. To mu je sigurno majka.
Dohvatila je putovnicu koja mu je pala pored glave i poela je prelistavati, jedva kroz suze razabirui
slova. Spol.- muki. Datum rodenja: Il. 07. 1956. Zanimanje: sveuilini profesor. Okrenula je jo
jedan list i iz njega je ispala fotografija iz Paris Matcha. Zurila je u svoju figuru odjevenu u kostim iz
Ungarove kolekcije za proljee 1990.
- Ne, ne. To ne moe biti istina - ree Hannah podiui ga u naruje. - To su opet samo lai.
U tom trenutku pogled joj padne na omotnicu jednostavno naslovljenu sa "Hannah". Poloivi ga
njeno na pod, podigne omotnicu i otvori je.
Najdraa moja Hannah, stotinu puta zapoinjao sam ovo pismo. A najjednostavnije bi bilo da sam
naprosto napisao: Volim te. I, to je jo vanije, nikada dosad nikoga ovako nisam volio, i znam da
nikada ni neu.
- Ne! - vrisnula je. - Ne! - S mukom je nastavila itati, sva u suzama.
Ne samo da si moja ljubav, ti si i moj najbolji prijatelj. Nikada mi nitko osim tebe nee biti potreban.
Presretan sam pri pomisli da emo ostatak ivota provesti zajedno, i pitam se zasluujem li toliku
sreu.
- Gospode, pomozi. Gospode - jecala je klonuvi na njegova prsa. - I ja tebe volim, Simone. Volim te,
oh, koliko te volim.
elim tri keri i dva sina i upozoravam te na manje ne pristajem. O unucima emo razgovarati
kasnije. Bojim se da u u starosti postati angrizav i zamoran, ali nikada te neu prestati voljeti.
Nemojmo vie ekati.
- Ne, ne, ne... - plakala je Hannah saginjui se kako bi ga poljubila. Onda je naglo ustala i potrala
prema telefonu. Okrenula je broj 17 i zaurlala u slualicu:
- Molim te, Boe, daj da jedna pilula ne bude dovoljna. Javi se, javi se, javi se! - vritala je.
U tom trenutku vrata se naglo otvore: U sobu uleti Kratz s mukarcem kojeg dotada nikada nije
vidjela. Hannah ispusti slualicu i potri prema njima. Onda se baci na Kratza tolikom silinom da ga
obori na pod.
- Proklet! Da si proklet! - vritala je. - Prisilio si me da ubijem jedinu osobu koju sam ikada voljela!
Dabogda crk'o! - nastavila je udarajui ga akama po licu.
Nepoznati mukarac brzo im pride i odgurne Hannah na drugi kraj sobe. Onda obojica podignu
Scottovo nepokretno tijelo i iznesu ga iz stana.
Proao je cijeli sat, moda ak i dva, prije nego to se Hannah polako dovukla do stola, otvorila
torbicu i izvadila iz nje drugu pilulu.
174
18.
- Bijela kua.
- Molim vas gospodina Butterwortha. Nastane duga stanka.
- Na popisu ne vidim nikoga pod tim imenom, gospodine. Samo trenutak, spojit u vas s kadrovskom
slubom. Arhivar je strpljivo ekao. Kako je vrijeme prolazilo,
svakim je trenutkom bivao sve svjesniji injenice da se telefonski sustav koji je uvela Clintonova
administracija pokazao prilino zastarjelim.
- Kadrovska sluba - ree enski glas. - Izvolite.
- Pokuavam doi do gospodina Rexa Butterwortha, specijalnog savjetnika predsjednika Clintona.
- A tko zove, molim?
- Marshall, Calder Marshall, arhivar. - Arhivar ega?
- Dravnog arhiva Sjedinjenih Amerikih Drava. Nastupi duga tiina.
- Ime Butterworth posve mi je nepoznato, gospodine. Ali, vjerojatno znate da Predsjednik ima preko
etrdeset specijalnih savjetnika.
- Ne, nisam to znao - priznao je Marshall. Nastupi jo jedna duga stanka.
- Prema naim podacima - ree enski glas - ini se da se vratio u Trgovaku komoru. Ovdje je bio na
rasporedu A, to e rei na privremenoj dunosti.
- Imate li moda neki broj na koji bih ga mogao potraiti?
- Ne, na alost nemam. Ali pozovite Komoru. Oni e vam ga sigurno pronai.
- Hvala na pomoi.
- Nema na emu, gospodine.
Hannah se kasnije nije mogla sjetiti koliko je dugo leala sklupana u kutu Simonove sobe. Za nju on
nije bio Scott, za nju e on zauvijek ostati Simon. Leala je tamo sat, moda
175
dva. Vrijeme je postalo nebitno. Sjeala se da je otpuzala do i sredine sobe i da se provlaila izmeu
prevrnutih stolica i da
je sve oko nje nalikovalo na kavanu poslije burne noi.
Iz torbice je izvadila pilulu i bacila je u toaletnu koljku; automatska gesta uroena dobro uvjebanom
agentu. Potom je kopala po smeu kako bi nala fotografije i, dakako, pismo naslovljeno sa "Hannah".
Sve je to ugurala u torbicu i, oslanjajui se na prevrnutu stolicu, pokuala stati na noge.
Kasnije, iste noi, leala je u krevetu svoje sobice u veleposlanstvu i zurei u strop pokuavala se
prisjetiti kako se vratila, kojim putem, je li ula na sporedni ulaz ili kroz glav- ' na vrata. Pitala se
koliko e jo noi proi prije nego to uspije uhvatiti nekoliko sati neisprekidanog mirnog sna. Koli
ko e vremena proi a da joj on ne bude stalno na pameti. Znala je da e je Mossad povui, sakriti,
zatititi, sve dok francuska policija ne obavi uviaj i ne okona istragu. U cijelu stvar uplest e se
vlade i diplomacija. Amerikanci e zbog smrti svog agenta traiti raznorazne ustupke. Najzad e se
svi nekako nagoditi. Hannah Kopec, Simon Rosenthal i profesor Scott Bradley postat e predmeti koji
e se ubrzo staviti ad acta. Jer, sve troje bili su samo brojevi, brojevi koji se lako mogu prekriiti i
zamijeniti novima.
Pitala se to e oni uiniti s njegovim tijelom, s tijelom, tijelom ovjeka kojeg je voljela. Vjerojatno e
ga poloiti u pristojan,
ali neobiljeen grob. Pravdat e se da je to u interesu viih ciljeva. I, znala je, gdje god da ga
pokopaju, nikada joj nee dopustiti da sazna niti gdje lei a kamoli da to mjesto posjeti.
Ne bi joj ni na pamet palo da mu ubaci pilulu u kavu da joj Kratz nije punio glavu o tome kako je
trideset devet bombardera istreslo svoj teret na Izrael i kako je me8u njima bio i onaj koji je usmrtio
njezinu majku, njezinog brata i njezinu sestru.
Moda bi u posljednjem trenutku bila i odustala da joj nisu rekli kako e u tom sluaju oni sve obaviti
sami i kako e to onda biti mnogo gora i tea smrt.
Prije nego to je Hannah odluila da izvadi pilulu iz torbice, zamolila je Simona da joj donese malo
eera. Bila je to posljednja slamka. Zato se nije za nju uhvatio? Zato je nita nije pitao, zato se nije
naalio i rekao joj da e se
176
udebljati, zato nije uinio nita kako bi se predomislila? Ali, zbog ega je toliko ekao da bi joj
povjerio istinu?
Da je barem shvatio da i ona njemu ima tota rei. Veleposlanik se trebao vratiti u Irak i biti
promoviran na novu dunost. Kanuk je svima govorio kako e postati zamjenik ministra vanjskih
poslova, to je znailo da e u odsutnosti Muhammada Saida Al-Zahiafa raditi izravno sa Saddamom
Husseinom.
Na njegovo mjesto trebao je navodno doi neki Hamid AL Obaydi, njihov drugi ovjek pri
Ujedinjenim narodima koji je nedavno Iraku uinio neku veliku uslugu za koju e ona svakako
saznati. Veleposlanik joj je rekao da moe birati: ili e ostati u Parizu i raditi za AL Obaydija, ili se
moe vratiti u Irak i raditi za njega. Samo nekoliko dana ranije, Mossad bi smatrao da se takva
prigoda nikako ne smije propustiti.
Hannah je iskreno eljela priopiti Simonu da joj vie nije stalo do Saddama, da je, zahvaljujui
njemu, nestalo njezine mrnje i da je u stanju preboljeti smrt svojih najbliih. Znala je da vie nije
sposobna ubijati, jer imala je za koga ivjeti.
Ali sad, kad Simona vie nije bilo, njezina elja za osvetom postala je jaa nego ikada.
- Trgovaka komora
- Molim vas Rexa Butterwortha. - Koji odjel?
- Ne razumijem - ree arhivar.
- U kojem odjelu radi gospodin Butterworth? - upitala je telefonistica izgovarajui svaki slog polako
kao da se obraa etverogodinjaku.
- Nemam pojma - priznao je arhivar. - Ovdje nema nikoga pod tim imenom. - Ali, u Bijeloj kui rekli
su mi...
- Ne zanima me to su vam rekli u Bijeloj kui. Ako ne znate tono u kojem je odjelu...
- Moete li me spojiti s nekim iz kadrovske slube? - Trenutak.
Trenutak se potom znatno oduio.
177
- Kadrovska sluba. Izvohte.
- Ovdje Calder Marshall, arhivar Sjedinjenih Drava. Mogu li razgovarati s direktorom?
- ao mi je, trenutano je zauzet. elite li razgovarati s ; njegovom pomonicom, Alex Wagner?
- U redu. Hvala - ree Marshall.
- Ona je danas odsutna. Moete li se javiti sutra? - Mogu. Hvala - uzdahnuvi ree Marshall.
- Nema na emu, gospodine.
Kad se Kratzov automobil uz kripu konica zaustavio ispred Centra za kardiovaskularne bolesti,
ispred ulaza ekala su ga tri lijenika, dva bolniara i jedna medicinska sestra. Veleposlanstvo je
vjerojatno potegnulo sve veze.
Odmah su dotrala dva bolniara, sa stranjeg sjedala paljivo su izvukli Scotta i poloili ga na
pokretni leaj. Lijenici i medicinska sestra poeli su ga pregledavati jo
dok su bolniari gurali leaj niz hodnik. Sestra je Scottu brzo swkla i koulju i hlae, a prvi mu je
lijenik otvorio usta kako bi provjerio da li die. Drugi je primaknuo glavu Scottovim prsima ne bi li
mu uo otkucaje srca, dok mu je trei pipao bilo. inilo se da nema razloga za optimizam.
Glavni lijenik, obraajui se voi Mossada, strogo upita: - Gubite vrijeme ako mi mislite lagati.
Recite mi, to se tono dogodilo?
- Otrovali smo ga, ali ispalo je da on nije...
- To me ne zanima - prekine lijenik Kratza. - Koji ste otrov upotrijebili?
- Alkaloid ergota - odgovori Kratz.
Lijenik se smjesta obrati jednom od svojih pomonika: - Nazovi bolnicu Widal i saznaj kako djeluje
alkaloid ergota i koji je antidot najuinkovitiji. Odmah.
Bolniari su pokretni leaj ve bili uguiali u privatnu operacijsku dvoranu.
Prvi lijenik je za te kratke vonje nastojao da Scott ima otvorena usta i nesmetan dovod zraka.
Pritisnuo mu je jezik kako bi omoguio slobodan prolaz prema duniku. im su uli u dvoranu,
ugurao mu je u grlo desetak centimetara du
178
j gu prozirnu plastinu cijev, pa vie nije bilo opasnosti da pai cijent proguta jezik.
Sestra tad Scottu na nos i na usta stavi masku koja je bila spojena s dovodom kisika na zidu. Na maski
se sa strane nalazila gumena vreica koju je sestra lijevom rukom napumpavala u redovitim
vremenskim razmacima od po tri-etiri
I sekunde, dok je desnom pridravala Scottovu glavu. Scottova se plua gotovo u trenu napunie
kisikom.
Glavni lijenik ponovno osloni uho na Scottova prsa. I dalje nije uo nita. Podigao je glavu i kimnuo
bolniaru, koji je istog trenutka na razliita mjesta na Scottovim prsima poeo utrljavati nekakvu
kremu. Istog trenutka sestra je na ta mjesta postavljala elektronske ploice. ice na ploicama bile su
prikljuene na kardijalni aparat i rta monitor koji su se nalazili na stoliu pored leaja.
Tanka crta preko ekrana oslikavala je otkucaje srca uz gotovo neujan signal.
Lijeniku se, ispod maske, usta razvuku u osmijeh, dok je sestra pacijentu kroz nos i usta i dalje
upumpavala kisik. ! Odjednom, bez ikakva upozorenja, iz aparata dopre otar
zvuk. Svi se u operacijskoj dvorani okrenu prema monitoru i preko ije se sredine pruala tanka ravna
crta.
- Srani arest! - vikne glavni lijenik. Priskoi i pritisne dlan ruke na Scottovu prsnu kost, pa s obje
vrsto stisnute ruke pone naizmjenino pritiskati grudi nastojei da povea protok krvi kroz srce ne
bi li oivio pacijenta. Poput uvjebanog dizaa utega, izvodio je etrdeset do pedeset pokreta u minuti.
Bolniar hitro dogura defibrilator. Lijenik privrsti dvije elektrode, jednu sprijeda a drugu sa strane
Scottovih grudi.
- Dvije stotine dula - naredi. - Odmaknite se.
Svi uzmaknu i struja iz aparata krene prema Scottovim prsima. Potom svi opet pogledaju u monitor, a
glavni lijenik priskoi i dlanovima obiju ruku nastavi pritiskati Scottove grudi, ali tanka zelena crta
nije se ni pomaknula.
- Dvjesto dula, odmaknite se - nanovo naredi i svi se opet odmaknu pratei kako e ovaj put pacijent
reagirati na elektrook.
179Ali, crta je i dalje ostala ravna. Lijenik nastavi rukama pritiskati Scottove grudi.
- Tristo ezdeset dula, odmaknite se - u oajanju uzvikne lijenik, ali sestra koja je na aparatu
podeavala dugme znala je da je pacijent ve mrtav. Lijenik tad pritisne dugme i svi su gledali kako
najjaa doputena koliina struje prolazi kroz Scottovo tijelo, pretpostavljajui da je to kraj. Opet svi
pogledaju u monitor.
Lijenik samo to nije objavio "Izgubili smo ga", kad se na ope zaprepatenje crta na monitoru
pomakne. Lijenik priskoi i ponovno pone pritiskati a crta ponovno zatreperi i pone se pomicati u
neredovitim vremenskim razmacima.
- Tristo ezdeset dula, odmaknite se - opet uzvikne lijenik i pritisne dugme, nakon ega se svi
ponovno zagledaju u monitor. Srce je poelo normalno otkucavati. Najmlai lijenik ispusti radostan
krik.
Glavni lijenik zatim brzo napipa venu na Scottovoj lijevoj ruci te u nju zabode iglu na koju sestra
spoji bocu s fiziolokom otopinom.
U tom trenutku u operacijsku dvoranu uleti drugi lijenxlc i, gledajui u svog nadredenog, ree:
- Antidot je GTN.
Medicinska sestra istog trenutka ode do ormaria s lijekovima, iz njega izvadi ampulu gliceril
trinitrata i preda je glavnom lijeniku koji je ve ekao sa pricom u ruci. pricom je iz ampule
lijenik odmah usisao plaviastu tekuinu, onda trcnuo malo u zrak, pa ubrizgao antidot kroz
slobodan otvor na cjevici. Onda se okrenuo prema monitoru. Crta je i dalje treperila ujednaenim
ritmom.
Glavni se lijenik okrene prema glavnoj sestri i upita:
- Vjerujete li u uda? r - Ne - odgovorila je. - Ja sam idovka. uda su samo
za krane. ,
Hannah je poela kovati plan, plan koji joj Kratz nee uspjeti osujetiti. Odluila je prihvatiti mjesto
glavne tajnice i s veleposlanikom se vratiti u Irak.
180
Kako su sati prolazili, njen je plan dobivao sve jasnije obrise. Znala je da e biti problema i da ih nee
stvarati iraka strana nego njeni vlastiti ljudi. Takoer je znala da e morati nekako izigrati nastojanja
Mossada da je povue s dunosti na kojoj je bila, to je znailo da ni na trenutak ne smije napustiti
veleposlanstvo, sve do samog odlaska s veleposlanikom u Irak. Odluila je primijeniti sve tehnike
kojima su je u protekle dvije godine nauili kako bi ih porazila.
Kad stigne u Irak, potrudit e se da veleposlaniku postane nezamjenjiva i, kad ostvari svoj cilj, sretna i
zadovoljna, umrijet e muenikom smru.
S obzirom na to da Simona vie nije bilo, u ivotu joj je ostao jedan jedini cilj: iz potaje ubiti Saddama
Husseina.
- Trgovaka komora.
- Molim vas Alex Wagner - ree arhivar. - Koga?
- Alex Wagner. Kadrovsku slubu.
- Trenutak, molim - ree glas, nakon ega nastupi duga stanka.
- Kadrovska sluba.
- Calder Marshall pri telefonu, arhivar Dravnog arhiva. Juer sam traio gospoicu Alex Wagner i
rekli ste mi da danas pokuam ponovno.
- Juer nisam bila ovdje, gospodine.
- Onda mi je to rekla jedna od vaih kolegica. Je li gospoica Wagner slobodna?
- Samo trenutak.
Ovaj put arhivar je ekao nekoliko minuta.
- Ovdje Alex Wagner - ree odsjean enski glas.
- Gospodice Wagner, zovem se Calder Marshall. Glavni sam arhivar Dravnog arhiva i veoma mi je
vano da stupim u kontakt s gospodinom Butterworthom koji je iz vae Komore otiao na privremenu
dunost u Bijelu kuu.
- Jeste li vi njegov bivi slubenik? - upita odsjean glas. - Ne, nisam - odgovori Marshall.
- Jeste li mu u rodu? - Ne.
181
- U tom sluaju, ne mogu vam pomoi, gospodine Marshall.
- A mogu li pitati zbog ega?
- Zbog toga to nam je zabranjeno davanje bilo kakvih povjerljivih podataka o vladinim
dunosnicima.
- Moete li mi rei ime direktora ili i to drite povjerljivim podatkom? - upita arhivar.
- Dick Fielding - naglo ree glas.
- Zahvaljujem na pomoi - odgovori arhivar, ali veza se
ve bila prekinula. j
Kad se Scott probudio, najprije je pomislio na Hannah. Onda je ponovno zaspao.
Kad se drugi put probudio, ugledao je mutne obrise nekih ljudi kako se naginju prema njemu. Onda je
opet zaspao. Kad se ponovno probudio, obrisi ljudi oko njega postali
su otriji i svi su bili u bijelom. Onda je opet zaspao.
Kad se naredni put probudio, oko njega je bio mrak i bio je sam. Osjeao se veoma slabim i
iscrpljenim. Pokuavao se prisjetiti to mu se to dogodilo. Onda je zaspao.
Kad se probudio, uo je njihove glasove. Bili su to tihi i blagi glasovi, ali Scott nije razabirao to oni
govore, premda se zduno trudio. Onda je spavao.
Kad se ponovno probudio, vidio je da sjedi u krevetu. Netko ga je kroz slamicu hranio nekom toplom
tekuinom bez ikakava okusa. Onda je zaspao.
Kad se probudio, neki mukarac u bijelom mantilu i sa stetoskopom oko vrata toplo mu se smijeio i
upitao ga izrazitim stranim naglaskom:
- ujete li me?
Pokuao je potvrdno kimnuti glavom, ali je zaspao.
Kad se probudio, neki drugi lijenik, kojega je ovaj put vidio posve jasno, paljivo je oslukivao
Scottove prve rijei. Uspio je rei samo: "Hannah, Hannah... ", a onda je opet zaspao.
Kad se iznova probudio, nad njim je stajala privlana ena kratke crne kose i toplo mu se smijeila.
Uzvratio joj je
182
osmijeti i upitao je koliko je sati. To joj se oito uinilo udnim, no on je htio znati.
- Tri sata i nekoliko minuta, ujutro, dakako - ree rnedicinska sestra.
- Koliko sam dugo ovdje? - upitao je s velikim naporom. - Neto vie od tjedan dana. Jedva ste ostali
ivi. Mislim da se u vaoj zemlji kae "za dlaku ste izbjegli smrti". Da su vai prijatelji stigli samo
malo kasnije...
Onda je ponovno zaspao.
Kad se probudio, lijenik je Scottu rekao da su mislili da mu nema spasa i ispriao mu kako su ga dva
puta proglasili kliniki mrtvim.
- Uz antidote i elektrostimulaciju srca i zahvaljujui zapanjujuoj elji za ivotom, kao i teoriji jedne
sestre koja je tvrdila da niste idov, uspjeli ste se izvui - objasnio je uz osmijeh.
Scott je pitao je li mu netko po imenu Hannah dolazio u posjet. Lijenik je pogledao na plou s
imenima posjetilaca koja je visjela na dnu Scottova kreveta. Rekao mu je da su dosada bile samo dvije
osobe, obje mukoga spola, i da su dolazile svakoga dana. Onda je Scott ponovno zaspao.
Kad se probudio, dvojica mukaraca koje je lijenik spomenuo stajala su pored njega, svaki s jedne
strane kreveta. Scott prepozna Dextera Hutchinsa, koji je bio na rubu suza, i nasmijei mu se. Odrasli
mukarci ne plau, htio mu je rei. Pogotovo oni koji rade za CIA-u. Okrenuo se prema drugom
mukarcu. Nikada dotada na neijem licu nije vidio toliko srama i toliko krivnje; i tako crvene oi od
nedostatka sna. Scott ga je elio upitati zbog ega je tako nesretan, ali onda je zaspao.
Kad se probudio, oba su mukaraca jo bila pored njega. Sjedili su na tvrdim sjedalicama i kunjali.
- Dexter - proape Scott, i obojica se istog asa trgnu. - Gdje je Hannah?
Drugom mukarcu, koji se oporavljao od natuena pomodrjela oka i slomljena nosa, trebalo je neko
vrijeme da odgovori na njegovo pitanje. A onda Scott zaspi, elei da se nikada vie ne probudi.
183
19.
- Trgovaka komora. - Molim vas direktora. - Tko ga treba?
- Marshall, Calder Marshall. . - Oekuje li on va poziv?
- Ne, ne oekuje.
- Gospodin Fielding razgovara samo s onima koji su svoj razgovor prethodno najavili.
- Mogu li dobiti njegovu tajnicu? - Ona ne prima pozive.
- Pa, kako u se onda najaviti? .
- Morate razgovarati s gospoicom Zelumski iz ureda za predbiljebe. rr - Moete li me spojiti s
gospoicom Zelumski, ili se i za
nju moram prethodno najaviti?
- Nema potrebe za sarkazmom, gospodine. Ja samo obavljam svoj posaa.
- Oprostite. Dakle, molim vas, spojite me s gospoicom Zelumski.
Mashall je strpljivo ekao.
- Gospoica Zelumski pri telefonu.
- elio bih dogovoriti telefonski razgovor s gospodinom Fieldingom.
- Je li u pitanju domaa tema, prioritetna tema ili inozemna tema? - nezainteresirano upita glas,
- Privatna tema.
- Gospodin Fielding vas poznaje? - Ne, ne poznaje me.
- Onda vam ne mogu pomoi. Dogovaram razgovore samo za domae, prioritetne i inozemne teme.
Arhivar prekine vezu prije nego to je gospoica Zelumski stigla rei "Bilo mi je zadovoljstvo pomoi
vam". Marshall je bubnjao prstima po stolu. Dolo je vrijeme da se promijene pravila igre.
*
184
Cavalli se prijavio na recepciju enevskog Hotel de la Paix jo prethodne veeri. Rezervirao je
skroman apartman s pogledom na jezero. Ni skup ni upadljiv. Kad se svukao, legao je i upalio kanal
CNN-a. Gledao je nekoliko minuta, samo da bi ustanovio kako je vijest o ianju Billa Clintona u
vojnom zrakoplovu na pisti u Los Angelesu dobila veu minutau od vijesti o zrakoplovu koji su
Amerikanci sruili iznad Iraka. inilo se da je novi predsjednik vrsto odluio pokazati Saddamu da
mu s njim nee biti nita lake negoli s Bushem.
im se sutradan u jutro probudio, Cavalli je skoio iz kreveta, otiao do prozora, razmaknuo zavjese i
divio se vodoskoku u sredini jezera. Okrenuo se i vidio da mu je netko ispod vrata gurnuo omotnicu.
Odmah ju je.otvorio i u njoj naao ceduljicu na kojoj je pisalo da se tog jutra u jedanaest sati potvruje
"poziv na aj" s njegovim bankarom, monsieurom Franchardom. Tada, upravo kad je ceduljicu
namjeravao baciti u koaru za smee, s njezine druge strane opazi nekoliko rukom ispisanih rijei.
Nadam se da vam je smjetaj po volji. Lijepo se provedite. N. V.
Cavalli je dorukovao u sobi, a onda je spakirao stvari i siao do recepcije. Na sva njegova pitanja
kako da stigne do Francharda i kompanije, vratar je odgovorio na savrenom engleskom. U vicarskoj
svi vratari znaju tono gdje se nalazi svaka banke, kao to njihove kolege u Londonu znaju gdje se
nalaze kazalita i nogometna igralita.
Dok je Cavalli pjeaio do banke, pratio ga je osjeaj da neto nije u redu. Onda je shvatio da su ulice
iste, da su prolaznici lijepo odjeveni, trijezni i tihi. Savrena suprotnost New Yorku.
Kad je stigao do glavnog ulaza u banku, Cavalli pritisne jedva vidljivo dugme ispod diskretne ploe
na kojoj je pisalo: Franchard i kompanija.
185
Gotovo istog trenutka pojavi se vratar i Cavalli zakorai u lijepo predvorje s mramornim stupovima.
- elite li ravno na deseti kat, gospodine Cavalli? Monsieur Franchard vas oekuje.
Cavalli je prije toga samo dva puta bio u zgradi. Kako im je to polazilo za rukom? I vratar je doista
imao pravo. Direktor banke ekao ga je ispred dizala na desetom katu.
- Dobro jutro, gospodine Cavalli - rekao je. - Izvolite u moj ured.
Ured direktora banke bio je namjeten skromno, ali s , ukusom. vicarski bankari vodili su rauna o
tome da se ne razmeu svojim bogatstvom, svjesni injenice da bi to moglo odbiti njihovu klijentelu.
Cavalli se iznenadi kad nasred konferenciaskog stola ugleda veliki smei paket po ijem se vanjskom
izgledu nikako nije dao naslutiti njegov sadraj.
- To je jutros stiglo na vae ime - objasnio je bankar. Pomislio sam da je moda u vezi s naim
ugovorenim sastankom.
Cavalli se nasmijei a potom se nagne preko stola kako bi paket privukao blie sebi. Brzo je odmotao
smedi papir i ugledao kutiju na kojoj je bilo otisnuto "AJ: BOSTON".
Uz pomo teka srebrna noa za otvaranje pisama, koji je leao na pomonom stoliu pored
konferencijskog stola, Cavalli polako podigne drveni poklopac. Nije mogao opaziti izraz direktorova
lica, jer mu se ovaj nalazio iza leQa.
Cavalli je zurio u unutranjost kutije koja je bila ispunjena komadiima stiropora. Velikom brzinom
poeo je prekapati po kutiji a stiropor je padao svuda uokolo po stolu.
Direktor mu prinese koaru za smee, ali Cavalli to i ne opazi, ve nastavi kopati dok ne dode do
nekakvih predmeta umotanih u meki papir.
Podigao je jedan predmet, odmotao ga i ugledao alicu za aj oslikanu konfederalnim bojama Prvog
kongresa. Nakon nekoliko minuta odmotao je cijeli servis za aj i
postavio ga ispred zapanjenog bankara. I Cavalli se doimao zauenim. Ponovno je zaronio u kutiju i
iz nje izvukao omotnicu. U njoj je naao pisamce koje je odmah proitao na glas.
186
Ovo je kopija uvene ajne garniture iz 1777., djelo Pearsona i Sina, izradene u ast Bostonskog
pijenja aja. Uz svaku garnituru ide i autentina kopija Deklaracije o nezavisnosti. Vaa garnitura nosi
broj 20917 i u nae je knjige zavedena pod imenom J. Hancocka.
Pismo je potpisao i ovjerio tadanji predsjednik, H. William Pearson VI.
Cavalli prasne u smijeh i pone jo dublje kopati po drvenoj kutiji dok ne naleti na tanki plastini
cilindar. Nije mogao a da se ne divi nainu na koji je Nick Vicente nasamario amerike carinike koji
nisu ni posumnjali da on zapravo izvozi original. Bankar je bio apsolutno zaprepaten. Cavalli
najprije smjesti cilindar nasred stola, a onda mu pone podrobno tumaiti kako da vodi sastanak
zakazan za podne.
Bankar je sluao i povremeno kimao glavom i neto biljeio u svoj blok.
- Pored toga, elim ovu plastinu tubu privremeno smjestiti u va trezor. HIju mog pretinca predat
ete gospodinu AL Obaydiju kada cijela svota bude brzojavno prebaena u vau banku, ali nikako prije
toga. Tada taj novac treba prebaciti na moj raun broj 3 kod vae banke u Zurichu.
- Moete li mi rei toan iznos koji oekujete od gospodina AL Obaydija? - upita bankar.
- Devedeset milijuna dolara. Bankar ni ne trepne.
Arhivar uzme adresar vladinih ureda i poime ministra trgovine. Podigne slualicu i pritisne jedno
dugme. Bio je izravno spojen s brojem 482 2000.
- Trgovaka komora.
- Molim vas Dicka Fieldinga. - Trenutak, molim.
- Ured direktora, izvolite.
- Ministar Brown pri telefonu.
Arhivar je ekao samo nekoliko sekundi prije nego to su ga spojili.
187
- Dobro jutro, gospodine ministre - javi se ivahan glas. - Dobro jutro, gospodine Fielding. Ovdje
Calder Mar
shall, glavni arhivar Dravnog arhiva. - Ali, mislio sam...
- Mislili ste...
- Mora da sam podigao pogrenu slualicu. Kako vam mogu pomoi, gospodine Marshall?
- Pokuavam doi do jednog vaeg biveg slubenika, do Rexa Butterwortha.
- U tome vam ne mogu pomoi.
- Da niste i vi duni potovati propis o pvjerljivosti podataka?
Fielding se nasmije.
- Da barem jesam. ' - Ne razumijem - ree arhivar.
- Prolog smo tjedna Butterworthu poslali novanu nagradu .za zalaganje na radu, ali omotnica nam
se vratila s oznakom "Odselio".
- Ali, on je oenjen.
- I pismo adresirano na njegovu enu vratilo se s istom oznakom.
- A njegova majka u Junoj Carolini? - Ona je odavno umrla.
- Hvala - ree Calder Marshall i spusti slualicu. Znao je tono kome treba uputiti sljedei poziv.
Dummond i kompanija predstavljaju jednu od novijih bankarskih ustanova u enevi, s obzirom na to
da je osnovana tek 1781. godine. Od tog vremena, banka ve vie od dvjesto godina posluje s tudim
novcem i to bez ikakvih vjerskih ili rasnih predrasuda. Dummond i kompanija uvijek su bili spremni
suraivati s arapskim eicima ili sa idovskim biznismenima, s nacistikim gauleiterima ili
britanskim aristokratima, zapravo sa svima kojima su njihove usluge bile potrebne. Bila je to poslovna
politika zahvaljujui kojoj su Dummond i kompanija pobirali dividende irom svijeta i u svim
moguim valutama.
188
Banka se prostirala na dvanaest katova zgrade u neposrednoj blizini Place de la Fusterie. Sastanak
koji je bio zakazan za taj utorak u podne trebao se odrati u konferencijskoj dvorani na jedanaestom
katu, katu ispod predsjednikova ureda.
Premda se predsjednik banke Pierre Dummond ve devetnaest godina nalazio na tom rukovodeem
mjestu, morao je priznati da je u svojoj karijeri rijetko sretao tako neobine partnere kao to su bili
jedan kolovani iraki Arapin i jedan sin biveg newyorkog mafijakog odvjetnika.
Za stolom u dvorani za sastanke moglo se smjestiti esnaest osoba, ali ovom prigodom bilo ih je samo
etiri. Pierre Dummond sjeo je u sredinu due strane stola, ispod portreta FranCOisa Dummonda,
svog ujaka i biveg predsjednika. Predsjednik je bio odjeven u tamno odijelo elegantna kroja koje bi
savreno pristajalo svakom od etrdeset osmorice predsjednika banaka koje su se nalazile u promjeru
od niti dva kilometra od zgrade u kojoj su bili njegovi uredi. Koulja mu je bila svijetloplava i
skrojena pod diskretnim utjecajem milanske mode, a kravata do te mjere neupadljiva da bi se po
izlasku iz dvorane samo osoba iznimno otra oka mogla sjetiti njene boje ili uzorka.
Zdesna monsieuru Dummondu sjedio je njegov klijent, gospodin AL Obaydi, ije je odijelo, iako
prenaglaeno pomodno, podjednako bilo i staromodno.
Nasuprot monsieuru Dummondu sjedio je predsjednik Francharda i kompanije, koji je oito odlazio
kod istog krojaa kao i monsieur Dummond, to je svakom promatrau na prvi pogled postajalo jasno.
S Franchardove lijeve strane sjedio je Antonio Cavalli koji je, u Armanijevu odijelu s dva reda
dugmeta, .izgledao kao da je zalutao na pogrean skup.
Mali stojei sat na komodi iz vremena Louis-Philippea, koja se nalazila iza monsieura Dummonda,
otkucao je dvanaest. Predsjedavajui proisti grlo i otvori sastanak.
- Gospodo, cilj ovog sastanka, koji je sazvan na na zahtjev a uz vau suglasnost, jest razmjena
vrijednog i rijetkog dokumenta za ugovorenu svotu novca. - Monsieur Dummond kaiprstom gurne
naoale na nos. - Prirodno je, gospodine
189
Cavalli, da ponemo od vas. Posjedujete li spomenuti dokument?
- Ne, ne posjeduje ga - upadne monsieur Franchard, prema prethodnom dogovoru s Cavallijem. -
Nema ga, jer je dokument povjerio naoj banci na uvanje. Ali; mogu potvrditi da sam ovlaten da
uruim dokument omah po uplati dogovorene svote.
- Ali, nismo se tako dogovorili - upadne Dummond naginjui se prema sredini stola i hinei
zaprepatenost. Potom doda: - Vlada mog klijenta ne kani platiti nijedan cent prije nego to pomno ne
pregleda dokument. Pristali ste na to da donesete dokument ovdje kako bismo se uvjerili u njegovu
vjerodostojnost.
- To se podrazumijeva, dakako - ree monsieur Franchard. - Moete doi u moj ured u koje god
vtijeme poelite kako biste pogledali dokument. Nakon toga, im uplatite dogovorenu sumu,
dokument je va.
- Sve to posve je u redu - uzvrati monsieur Dummond ponovno vraajui naoale na nos - ali va je
klijent odstupio od naeg prvobitnog dogovora po kojem vlada mog klijenta - tu on izriito naglasi
rije "vlada" - ima pravo ponovno razmotriti svoje stajalite.
- S obzirom na okolnosti, moj klijent je smatrao mudrim zatititi svoje interese, te je iz sigurnosnih
razloga pohranio dokument u svojoj banci - kao iz topa odgovori monsieur Franchard.
Tko god je imao prigodu promatrati tu dvojicu bankarskih suparnika na djelu, vjerojatno bi se
iznenadio kad bi saznao da su oni svake subote na veer zajedno igrali ah, prigodom ega je
monsieur Franchard redovito pobjeivao, kao i da su svake nedjelje poslije ruka igrali tenis,
prigodom ega je monsieur Franchard redovito gubio.
- Ovaj novi dogovor meni je neprihvatljiv - ree AI Obaydi, progovorivi prvi put otkako je sastanak
poeo. Moja me je vlada ovlastila da isplatim samo etrdeset milijuna dolara ako se dogovor na bilo
koji nain prekri.
- Ali, to je smijeno! - uzvikne Cavalli. - Raspravljamo o poslu za koji nam treba najvie nekoliko sati,
a moramo ga obaviti u zgradi koja se nalazi ni kilometar i pol odavde. Pored toga, kao to svi znate,
ugovorena svota iznosila je devedeset milijuna dolara.
190
- Ali, vi ste u meuvremenu prekrili na dogovor - ree AL Obaydi. - Prema tome, prvobitno
ugovorena svota za moju je vladu sad neprihvatljiva.
- Ako nema devedeset milijuna, nema ni dokumenta! ree Cavalli lupivi akom o stol.
- Budimo realni, gospodine Cavalli - ree AL Obaydi. Vama taj dokument vie nije ni od kakve koristi,
i ini mi se da ste jo od samog poetka bili voljni pristati na pedeset milijuna.
- Nije u tome...
Monsieur Franchard dotakne Cavalliju ruku.
- Dopustite mi da nekoliko trenutaka ostanem nasamo sa svojim klijentom i, ako smijem, posluio bih
se telefonom. - Samo izvolite - ree monsieur Dummond ustajui.
Ostavljamo vas same. Kad budete htjeli da vam se ponovno pridruimo, samo pritisnite dugme ispod
stola.
Monsieur Dummond i njegov klijent bez rijei napuste prostoriju.
- Blefira - ree Cavalli. - Platit e. Znam da hoe. - Mislim da ne blefira - ree Franchard.
- Otkuda vam ta ideja?
- Preesto koristi rijei "moja vlada".
- Pa? To nam ne ukazuje ni na ta to ve nismo znali. - Ponovio je "moja vlada" etiri puta - odgovori
Franchard. - A to mi govori da je gospodinu AL Obaydiju oduzeta mo odluivanja o buduim
financijskim transakcijama, kao i to da je njegova vlada kod Dummonda i kompanije poloila samo
etrdeset milijuna.
Cavalli pone etati po sobi, a onda se naglo zaustavi pored telefona koji se nalazio na niskom
pomonom stoliu. - Pretpostavljam da ga prislukuju - ree pokazujui na aparat.
- Ne, gospodine Cavalli. Ne prislukuju ga.
- Kako moete biti tako sigurni? - upita klijent.
- Monsieur Dummond i ja trenutano radimo na veem broju transakcija, i on nikada ne bi dopustio
da na odnos doe u pitanje zbog jednog jedinog posla. I, premda on danas sjedi nasuprot vama, to ga,
kao i uostalom svakog vicarskog bankara, uope ne prijei da vas smatra svojim potencijalnim
klijentom.
191
Cavalli pogleda na sat. U New Yorku je bilo 6:20 ujutro. Otac mu je sigurno ve cijeli sat bio na
nogama. Podigao je slualicu, otkucao etrnaest znamenki i ekao.
Javio se njegov otac koji se doimao posve budnim. Nakon to su razmijenili osnovne podatke, Cavalli
mu ispria to se dogodilo za konferencijskim stolom i prenese mu miljenje monsieura Francharda o
slijedu pregovora. Predsjedniku Skillsa nije trebalo dugo da odlui kako e savjetovati sina, a to to
mu,je rekao Cavallija je poprilino iznenadilo.
Cavalli spusti slualicu i prenese monsieuru Franchardu to mu je rekao otac.
Monsieur Franchard kimne glavom dajui Tonyju do znanja da se slae s miljenjem Cavallija
starijeg.
- Onda, krenimo u akciju - ree Cavalli neodluno. Monsieur Franchard pritisne dugme ispod ploe
konferencijskog stola
Nekoliko trenutaka kasnije u sobu udu monsieur Dummond i njegov klijent i ponovno sjednu na svoja
mjesta. Stari bankar opet vrati naoale na nos i podigne glavu ekajui da monsieur Franchard
progovori.
- Pristajemo na etrdeset milijuna dolara pod uvjetom da se transkacija obavi u roku od jednoga sata.
Ako je to nemogue, odustajemo od posla, a dokument emo vratiti u Sjedinjene Drave.
Dummond skine naoale i pogleda svog klijenta. Bio je zadovoljan to je Franchard shvatio znaaj
rijei "moja vlada", rijei koje je po njegovu savjetu AL Obaydi tijekom razgovora to ee koristio.
- Bijela kua?
- Izvolite, gospodine.
- elio bih razgovarati s osobom koja Predsjedniku ugovara sastanke.
- Vae cijenjeno ime?
- Marshall, Calder Marshall, glavni arhivar Dravnog arhiva. I, prije nego to me pitate, rei u vam:
da, poznajem je, i: da, oekuje moj poziv.
192
Nastane mrtva tiina i Marshall se upita nisu li prekinuli
vezu. - Ovdje Patty Watson.
- Patty, ja sam Calder Marshall, glavni... - Arhivar Dravnog arhiva.
- Ovo je da ne povjeruje.
- Oh, da. Doista. Ja sam va veliki poklonik, gospodine Marshall. Proitala sam i vau knjigu o
povijesti amerikog Ustava, o Povelji o ljudskim pravima i o Deklaraciji o nezavisnosti. Kako vam
mogu pomoi? Jeste li jo na vezi, gospodine Marshall?
- Da, tu sam, Patty. elio sam samo saznati kakav je bio Predsjednikov raspored na dan 25. svibnja
ove godine.
- Nema problema, gospodine Marshall. Samo trenutak. Arhivar nije morao dugo ekati.
- Evo ga, 25. svibnja. Predsjednik je cijelo prijepodne proveo u Ovalnom uredu. Pripremao je referat
za ikako savjetovanje o vanjskoj politici s gospoom Carolyn Curiel i gospodinom Davidom
Kusnetom, sastavljaima njegovih govora. Imao je stanku za ruak na koji je otiao sa senatorom
Mitchellom. U tri sata, Predsjednik je...
- Je li predsjednik Clinton cijelo jutro proveo u Bijeloj kui?
- Da, gospodine. tovie, u Bijeloj kui proveo je cijeli dan. Tijekom poslijepodneva razgovarao je s
gospoom Clinton o perspektivi njezine politike u zdravstvu.
- Je li se moglo dogoditi da je tajno napustio Bijelu kuu a da to ak ni vi niste znali?
Tajnica se glasno nasmijala.
- To nije mogue, gospodine. Da je uunio takvo to, Tajna sluba odmah bi me obavijestila.
- Hvala vam, Patty.
- Drago mi je to sam bila od pomoi.
Kad je zavrio sastanak kod Dummonda i kompanije, Cavalli se vratio u svoju hotelsku sobu gdje je
ekao da mu Franchard potvrdi kako je svota od etrdeset milijuna dolara prebaena na njegov raun
broj 3 u Ziirichu.
193
Ako se transakcija obavi u roku od jednog sata, on bi jo mogao uhvatiti zrakoplov koji u 16:45 iz
eneve polijee za Heathrow, te iste veeri krenuti za New York.
Nakon trideset minuta ekanja, Cavalli se uznemirio. Prolo je etrdeset minuta i telefon jo nije
zazvonio. Nakon pedeset minuta, Cavalli je jo etao po sobi, kroz prozor zurio u fontanu i svakih
nekoliko trenutaka pogledavao na sat.
Kad se telefon konano oglasio, odmah je podigao slualicu.
- Gospodin Cavalli? - upitao je glas. - Ja sam.
- Franchard ovdje. Dokument je pregledan i preuzet. Moda e vas zanimati ako vam kaem da je AL
Obaydi iznimno dugo prouavao posebno jednu rije na, pergamentu i tek onda pristao na transfer
novca. Ugovorena svota prebaena je na va konto broj 3 u Ziirichu, kako ste traili.
- Hvala, monsieur Franchard - ree Cavalli bez ikakva daljnjeg komentara.
- Kao i uvijek, bilo mi je zadovoljstvo, gospodine Cavalli. Ima li moda jo neto to bismo za vas
mogli uiniti prije nego to odete?
- Ima - odgovori Cavalli. - etvrt milijuna dolara moram prebaciti u banku na Caymanskirn otocima.
- Na isto ime i na isti raun kao i prethodna tri puta? - upita bankar.
- Da - odgovori Cavalli. - A sa ziirikog rauna, koji se vodi na ime gospodina AL Obaydija, elim
podignuti sto tisua dolara i...
Monsieur Franchard paljivo je sluao podrobne upute svoga klijenta.
- Ministarstvo vanjskih poslova. - Molim vas dravnog tajnika. - Trenutak.
- Ured dravnog tajnika.
- Ovdje Calder Marshall. Ja sam glavni arhivar Dravnog arhiva. Moram razgovarati s tajnikom
Christopherom. Radi se o stvari od ivotne vanosti.
194
- Spojit u vas s njegovim pomonikom, gospodine. - Hvala - ree Marshall.
Ubrzo je uo glas:
- Ovdje Jack Leigh. Ja sam izvrni pomonik dravnog tajnika. Kako vam mogu pomoi, gospodine?
- Kao prvo, gospodine Leigh, koliko izvrnih pomonika ima dravni tajnik?
- Pet, gospodine, ali samo je jedan po poloaju iznad mene.
- U tom sluaju, moram hitno razgovarati s dravnim tajnikom.
- Trenutano nije u uredu. Moda bi vam njegov zamjenik mogao pomoi?
- Ne, gospodine Leigh, on mi ne moe pomoi.
- U redu, gospodine, obavijestit u tajnika Chistophera da ste zvali.
- Hvala, gospodine Leigh. I, moda biste mu mogli prenijeti jednu poruku?
- Dakako, gospodine.
- Molim vas, recite mu da e sutra do devet sati ujutro dobiti moju slubenu ostavku. Danas sam zvao
samo da bih se ispriao zbog nesumnjive tete koju e moja ostavka nanijeti Predsjedniku, osobito
zbog njegova nedavnog imenovanja.
- Nadam se da o ovome niste obavijestili medije, gospodine? - upita izvrni pomonik oito
uznemiren.
- Ne, nisam, gospodine Leigh, i neu sve do sutra u podne. To bi dravnom tajniku, a i Predsjedniku,
trebalo dati dovoljno vremena za pripremu odgovora na pitanja koja e im novinari postavljati kad
saznaju za razlog moje ostavke.
- Pobrinut u se da vas dravni tajnik nazove im stigne, gospodine.
- Hvala, gospodine Leigh.
- Drago mi je da sam vam mogao pomoi, gospodine.
Sletjela je tog jutra na Caymanske otoke i odmah uzela taksi do Barclays banke u Georgetownu.
Provjerila je stanje na svom raunu i ustanovila da su joj stigle tri uplate od po dvjesto pedeset tisua
dolara; prva 9. oujka, druga 27. travnja, i trea 30. svibnja.
195
Oekivala je jo jednu uplatu, ali, istini za volju, s obzirom na to da je bio u vicarskoj, Cavalli i nije
mogao znati za smrt T. Hamiltona McKenzieja. Morat e se strpjeti do njegova povratka iz eneve.
- Imamo jo jednu poiljku za vas, gospodice Webster ree slubenik za alterom.
"Suvie sam im poznata", pomislila je. "Vrijeme je da raun ponovno prebacim u drugu banku, u
drugu zemlju i pod drugim imenom." Paketi je ubacila u svoju veliku torbu, torbu je prebacila preko
ramena i bez rijei napustila banku.
Omotnicu je otvorila tek nakon to je na miru objedovala, dok je pila kavu u restoranu hotela u kojem
nije kanila ni prespavati. Noem za kruh paljivo je otvorila omotnicu i njen sadraj istresla na stol.
Bile su to ve uobiajene fotografije, sniinljene iz svih moguih kutova, adrese bive i sadanje, te
biljeke o obiajima, navikama i strahovima budue rtve. Cavalli nikada nita nije preputao sluaju.
Paljivo je prouila snimke omanjeg debeljukastog mukarca koji je sjedio na barskoj stolici.
Izgledao je prilino bezopasno. Ugovor je uvijek bio isti. Posao se morao obaviti u roku od dva tjedna.
Honorar od dvjesto pedeset tisua dolara bit e po obavljenom poslu uplaen na raun naznaene
banke.
Ovaj put posao se nije trebao obaviti ni u Columbusu ni u Washingtonu, nego u San Franciscu. Prolo
je mnogo godina otkako je posljednji put bila na Zapadnoj obali i pokuavala se sjetiti imaju li tamo
lanac trgovina Laure Ashley.
- Dravni arhiv.
- Molim vas gospodina Marshalla. - Tko ga treba?
- Christopher. Warren Christopher. - Oprostite, ia koje agencije?
- Mislim da e on ve znati.
- Odmah u vas spojiti, gospodine. Dravni tajnik strpljivo je ekao.
- Calder Marshall pri telefonu.
- Calderu, ovdje Warren Christopher.
196
- Dobro jutro, gospodine tajnie.
- Dobro jutro, Calderu. Upravo sam primio vau ostavku. - Da, gospodine. S obzirom na okolnosti,
smatrao sam da je to jedino to mi preostaje.
- Doista asno. Medutim, moram vas upitati jeste li jo kome obznanili taj svoj potez?
- Nisam, gospodine. Namjeravao sam okupiti svoje osoblje u jedanaest, a konfenerciju za tisak sazvati
u dvanaest, kako sam i naveo u pismu koje sam vam uputio. Nadam se da vam to ne remeti raspored?
- Pa, mislio sam da ne bi bilo na odmet da se prije toga sastanemo... Predsjednik, vi i ja. Dakako, ako
imate vremena.
Marshall zastane jer ga je zahtjev iznepadio.
- Dakako, gospodine. Koje bi vam vrijeme odgovaralo? - Moe li u deset?
- Moe, gospodine. Gdje bih trebao doi? - Na Sjeverni ulaz u Bijelu kuu.
- Sjeverni ulaz, dakako.
- Moj pomonik, Jack Leigh, ekat e vas u prijemnoj sobi u Zapadnom krilu i otpratit e vas do
Ovalnog ureda. - Do Ovalnog ureda, dakako.
- I, Calderu...
- Da, gospodine tajnie?
- Molim vas da nikome ne spominjete svoju ostavku prije nego to popriate s Predsjednikom.
- Prije nego to popriam s Predsjednikom.- Dakako. - Hvala vam, Calderu.
- Drago mi je to sam bio od pomoi.
20.
- Otvaram sastanak elei vam prije svega zahvaliti to ste, unato iznenadnoj obavijesti, svi uspjeli
doi - ree dravni tajnik. - Osobito zahvaljujem Scottu Bradleyju, koji se
197
jo oporavlja od... - Christopher na trenutak zastane, pa nastavi - ... od nezgode koja je mogla imati
tragian svretak. Vjerujem da nam je svima drago to se on tako brzo i uspjeno oporavlja. Takoer,
elio bih pozdraviti predstavnika izraelske vlade, pukovnika Kratza, kao i zamjenika direktora CIA--
e, Dextera Hutchinsa. Sa mnom su danas ovdje samo dvoje iz mog ureda: moj izvrni pomonik, Jack
Leigh, i jedna od mojih glavnih savjetnica za Srednji istok, Susan Anderson. Ubrzo e vam postati
jasno zato nas je ovom prigodom tako malo. Predmet nae budue rasprave do te je mjere osjetljiv, da
to manje ljudi o njemu zna, to bolje. Kad bih u ovim okolnostima rekao da je utnja zlato, podcijenio
bih vrijednost zlata. Moda bi sad bilo svrsishodno da nas zamjenik direktora CIA-e ukratko
obavijesti o, najnovijim zbivanjima i, uope, o razvoju situacije. Dexter, izvoli.
Dexter Hutchins otvori aktovku i iz nje izvadi fascikl na kojem je pisalo "Iskljuivo za direktora".
Fascikl potom poloi ispred sebe na stol te mu otvori korice.
- Prije dva dana, gospodin Marshall, glavni arhivar Dravnog arhiva, obavijestio je dravnog tajnika
da je iz Dravnog arhiva ukradena Deklaracija o nezavisnosti; odnosno, tonije reeno, da je
zamijenjena savrenom kopijom koja ne samo da je prola provjeru gospodina Marshalla, nego i
provjeru glavnog konzervatora, gospodina Mendelssohna. Tek kad je ponovno pokuao stupiti u vezu
s izvjesnim gospodinom Rexom Butterworthom, koji je privremeno prebaen u Bijelu kuu na dunost
specijalnog savjetnika predsjednika Sjedinjenih Drava, gospodin Marshall se zabrinuo.
- Dopustite, gospodine Hutchins - javi se Jack Leigh samo bih dodao da je prije svog preimenovanja
gospodin Butterworth radio u Trgovakoj komori. Govorim vam to stoga to, ako se tisak doepa
vaeg izvjea, on e Butterwortha vidjeti kao ovjeka koji je radio iskljuivo kao Predsjednikov
specijalni savjetnik.
Warren Christopher kimne glavom u znak odobravanja. - Kad je Calder Marshall ustanovio da se
Butterworth nije vratio s godinjeg odmora - nastavio je Dexter Hutchins - kao i da je otiao a da nije
ostavio nikakvu adresu, stvar mu se, prirodno, uinila sumnjivom. S obzirom na okolnosti,
198
smatrao je uputnim da zamoli gospodina Mendelssohna da provjeri je li Deklaracija pretrpjela bilo
kakve promjene. Nakon to je Deklaracija prola kroz vie razliitih provjera, svi ste o tome
obavijeteni posebnim dopisom, zakljueno je da se u Arhivu jo nalazi izvorni dokument. Ali, kako je
gospodin Marshall oprezan ovjek, i dalje ga je nagrizala sumnja, te je nazvao Ured za planiranje
Predsjednikovih obveza, odnosno izvjesnu gospoicu Patty Watson. Pojedinosti u prilogu. Nakon
razgovora s njom, zamolio je svog konzervatora da Deklaraciju podvrgne jo jednoj, ovaj put znatno
strooj provjeri. Iste je veeri gospodin Mendelssohn nekoliko sati povealom provjeravao svaku rije
u dokumentu. Tek kad je stigao do reenice "Nismo uskraivali pozornost ni naoj britanskoj brai...",
konzervator je shvatio da je u Deklaraciji koju je imao ispred sebe rije "britanskoj" napisana
ispravno, a ne kako treba, s grekom, odnosno s dva "t", kako stoji u izvornoj Deklaraciji koju je
ispisao Timothy Matlock. Kad je 0 ovome obavijeten gospodin Marshall, on je dravnom tajniku
odmah ponudio svoju ostavku. Preslik ostavke imate u prilogu.
- Mogu li, Dexteru, samo neto dodati? - upita dravni tajnik. - Samo da se zna: Predsjednik i ja juer
smo se sastali s gospodinom Marshallom u Ovalnom uredu. Gospodin Marshall bio je iznimno
kooperativan. Obeao je da ni on ni njegov kolega Mendelssohn do daljnjeg nee poduzeti nikakve
korake. Napomenuo je, meutim, kako osjea izrazitu odbojnost pri pomisli da se u Arhivu i dalje
nalazi krivotvorena Deklaracija koju amerikoj javnosti svakodnevno prua na uvid. Ali, na molbu
gospodina Marshalla, i Predsjednik i ja sloili smo se da emo, ako ne uspijemo Deklaraciju vratiti
prije nego to javnost bude obavijetena o njezinu nestanku, prihvatiti njegovu ostavku s datumom 25.
svibnja 1993. godine, a ja sam se obvezao biti uvarem Deklaracije do daljnjega. Gospodin Marshall
zatraio je nau pismenu izjavu u kojoj se navodi da ni pred svojim osobljem ni pred svojim narodom
on ne snosi krivicu za taj nemili dogadaj. "Ja nisam prevarant", bile su njegove posljednje rijei pri
odlasku iz Ovalnog ureda. Ako je mogue - nastavio je Christopher da djelatnik u dravnoj slubi
oita moralnu lekciju kako
199
Predsjedniku tako i dravnom tajniku, onda je to, na zadivljujue dostojanstven nain, uspjelo
gospodinu Marshallu. No, to ne mijenja injenicu da e mediji i Predsjednika i mene razapeti na kri
ukoliko ne uspijemo vratiti dokument prije nego to javnost sazna za kxau. I, jo neto je izvjesno:
republikanci, predvodeni Doleom, od ovog e se sluaja javno ograditi. Dexteru, nastavi.
- Po nalogu dravnog tajnika, u Langleyju smo odmah formirali malu radnu skupinu koja je imala
zadatak da proui sve aspekte problema s kojim smo se suoili. No, ubrzo smo otkrili da smo u
djelovanju prilino ogranieni. Kao prvo, zbog osjetljivosti samog problema i zbog ljudi koji su u
njega bili upleteni, nismo mogli svoj posao obavljati onako kako bismo ga obavljali u normalnim
okolnostima.,Odnosno, nije nam bilo doputeno da se konzultiramo s FBI-om niti da udruimo snage
s washingtonskom policijom. Jer, da smo to uinili, ve bismo narednog jutra dospjeli na naslovnicu
Washington Posta. Ne smijemo zaboraviti da se FBI jo bavi istraivanjem sluaja Waco i da bi im
veoma pogodovalo da ih na naslovnicama malo zamijeni CIA. Sljedei problem bio je taj to smo
morali vrlo diskretno obigravati oko onih koje smo propitivali, kako im ne bismo otkrili ime se
bavimo i to istraujemo. No, ipak smo doli do nekih injenica a da pritom u cijeli sluaj nismo
uvukli vei broj javnih osoba. Rutinskom provjerom rada washingtonske policije saznali smo da se u
Washingtonu snimao nekakav film istog dana kad je ukraden dokument. Film je reirao Johnny
Scasiatore, osoba uvjetno osudena zbog uznemiravanja javnosti. U filmskoj ekipi bile su i tri osobe s
kriminalistikim dosjeima. Neke od njih odgovaraju opisima koje su nam dali Marshall i
Mendelssohn kad su govorili o Ijudima koji su navodno bili u Predsjednikovoj pratnji. Meu njima su
izvjestan Bill O'Reilly, inae poznati krivotvoritelj koji je proveo vie godina u nekoliko naih zatvora,
kao i glumac koji je do te mjere uvjerljivo igrao Predsjednika, da ni Marshall ni Mendelssohn ni u
jednom trenutku nisu posumnjali u njegovu vjerodostojnost.
- Vjerujem da bismo mogli saznati tko je taj ovjek ree Christopher.
200
- Ve smo saznali. Zove se Lloyd Adams. Ali, mislimo da je jo opasno privesti ga.
- Kako ste ga nali? - upita Leigh. - Konano, nije on jedini glumac koji moe proi kao Clinton.
- Slaem se - potvrdi zamjenik direktora - ali u proteklih nekoliko mjeseci najvei ameriki specijalist
za plastinu kirurgiju obavio je samo jedan zahvat takve vrste. Imamo razloga da vjerujemo da su
voe ove operacije kasnije likvidirale i kirurga i njegovu ker, jer je kirurgova ena sve prijavila efu
lokalne policije. Medutim, operacija ne bi mogla ni zapoeti bez pomoi iznutra, a nju je osigurao
gospodin Rex Butterworth koji je, pak, posljednji put viQen 25. svibnja. Otada, kao da je u zemlju
propao. Imao je rezerviran let za Brazil, ali ga nije iskoristio. Nai agenti Iragaju za njim po cijelom
svijetu.
- Svi nam ovi podaci nita ne znae ako nas ne vode prema mjestu gdje se nalazi izvorni primjerak
Deklaracije i ako ne ukazuju na to tko ju je uzeo - ree Christopher.
- Sad su na redu loe vijesti - odgovori Dexter. - Nai agenti provode sate i sate obavljajui rutinske
istrage za koje mnogi Amerikanci smatraju da su isto gubljenje vremena i da se na njih uzaludno
troi novac poreznih obveznika. Ali, s vremena na vrijeme, takve istrage urode i nekim plodom.
- Sluamo - ree Christopher.
- CIA pod svojom prismotrom dri i nekoliko stranih diplomata koji rade za Ujedinjene narode.
Dakako, oni bi pobjesnjeli kad bi to mogli dokazati, a mi se trudimo da im za takvo to ne pruimo
prigodu. Ako bilo to posumnjaju, odmah se povlaimo. Kad su u pitanju Iraani pri Ujedinjenim
narodima, imamo nekoliko ljudi koji ih slijede dvadeset etiri sata na dan. Na je problem u tome to
ne moemo operirati unutar same zgrade Ujedinjenih naroda, jer kad bi nas uhvatili, na noge bi se
digla cijela meunarodna zajednica. Stoga njihovi predstavnici s vremena na vrijeme uspiju izmaknuti
naoj kontroli. Ali, vjerujemo da nije sluajnost da se zamjenik irakog veleposlanika pri Ujedinjenim
narodima, izvjesni gospodin Hamid AL Obaydi, nalazio u Washingtonu upravo onog dana kad je
ukradena Deklaracija. Pritom, znamo i da je snimio nekoliko fotografija u blizini
2Ut
lokaliteta lanog snimanja. Agent koji je tada uhodio Al Obaydija izvijestio nas je da se u 10:37, kad
je Deklaracija u Dravnom arhivu ponovno bila izloena za javnost, AI Obaydi prikljuio publici i
vie od sata ekao u redu da bi je vidio. A, ujte sad ovo: najprije je pogledao dokument, a onda je
izvadio naoale i pogledao ga jo jedanput.
- Moda je kratkovidan - ree Susan.
- Na agent kae da ga nikada ni prije ni poslije toga nije vidio bilo s kakvim naoalama na nosu -
odgovorio je Dexter Hutchins. - A sad su na redu doista loe vijesti nastavio je.
- Zar ovo nije bilo sve? - upita Christopher.
- Ne, gospodine. Tjedan dana kasnije AL Obaydi polijee za enevu gdje ga je na terenski agent
ughdao kako naputa banku. - Dexter pogleda u svoje zabiljeke. - Banku Franchard i kompanija.
Nosio je plastini cilindar, citiram: "ezdesetak centimetara dug, promjera oko pet centimetara".
- Tko e obavijestiti Predsjednika? - upita Christopher prekrivi rukama oi.
- Taj cilindar odnio je ravno u Palais des Nations i otada ga nitko nije vidio.
- A na dunosti irakog veleposlanika pri Ujedinjenim narodima u enevi nalazi se Saddamov
polubrat Barazan AL Tikriti - ree Susan.
- Nemojte me na to ni podsjeati - odvrati Christopher. - Ali, molim vas, objasnite mi zbog ega va
ovjek nije zaskoio tog AL Obaydija kad je ve bilo oito to nosi? Ja bih naao naina da smirim
vicarce.
- Nema sumnje da bismo ga zaskoili da smo znali to nosi. Ali, u ono vrijeme nismo imali pojma da
je Deklaracija ukradena, a to to smo ga uhodili bio je tek rutinski dio naega posla.
- Znai li to, gospodine Hutchins, da bi se Deklaracija sad ve mogla nalaziti u Bagdadu? - upita
Leigh. - Jer, ako je otila diplomatskom potom, nemamo nikakvih mogunosti da je nademo.
Za trenutak svi uute.
- Razmotrimo najgoru moguu varijantu - konano progovori dravni tajnik. - Recimo da je
Deklaracija ve u Sad
202
damovim rukama. Koji je njegov sljedei korak? Scotte, vi ste razuman ovjek. Moete li pretpostaviti
to on s njom smjera?
- Ne mogu, gospodine. Saddam je nepredvidljiv. A kad mu u Kuvajtu u travnju nije uspio atentat na
Georgea Busha, postao je jo gori. Premda ga je cijeli svijet optuio da iza atentata stoji on osobno,
kako je reagirao? Nije se oglasio ratobornim parolama, nije urlao kako su sve to lai amerikih
imperijalista, nego je preko svog veleposlanika u Ujedinjenim narodima uloio protestnu notu u kojoj
se ograduje od cilog sluaja. Zbog ega? Iz tiska saznajemo da se Saddam nada kako e se Clinton
pokazati razumnijim od Busha. Osobno u to ne vjerujem. Pretpostavljam da Saddam shvaa kako se
Clintonova politika bitno ne razlikuje od politike njegovih prethodnika. Mislim da vjeruje kako, s
Deklaracijom u svojim rukama, ima snano oruje preko kojeg e moi ucijeniti i poniziti Sjedinjene
Drave i njihova predsjednika kad god poeli.
- Kad god poeli? Da znamo...
- Imam dvije teorije, gospodine - odgovori Scott. - Da ujemo.
- Nijedna od njih nee vas osobito razveseliti, gospodine tajnie.
- No...
- Najprije e sazvati konferenciju za tisak na koju e pozvati sve svjetske medije. Za to e odabrati
neko javno mjesto u Bagdadu pogodno za masovno okupljanje naroda. Onda e pred svima poderati
ili zapaliti Deklaraciju. Mislim da bi na televizijskim ekranima to izgledalo vrlo dojmljivo.
- Ali, ako pokua neto takvo, sravnit emo mu Bagdad sa zemljom - ree Dexter Hutchins.
- Ne vjerujem - odgovori Scott. - Kako bi reagirali nai saveznici, Englezi, Francuzi, da ne spominjem
ostale prijateljske arapske zemlje, kad bismo bombardirali nevine civile zbog toga to nam je Saddam
uspio pred nosom ukrasti Deklaraciju o nezavisnosti?
- Imate pravo, Scotte - sloi se Chrisopher. - Da se Predsjednik osveuje tako to bombardira nevini
iraki narod, cijeli bi svijet to proglasio barbarskim inom. Pogotovo to
203
bi smatrao da su u pitanju iskljuivo odnosi izmeu dviju drava, a ne svjetski problem. Ipak, moram
vas u strogoj tajnosti obavijestiti da, ako Saddam nastavi onemoguaviti eksperte Ujedinjenih naroda
u obavljanju inspekcije irakih nuklearnih postrojenja, mi emo uistinu bombardirati Irak.
- Je li datum ve utvrden? - upita Scott. Christopher zastane. Potom ree:
- Nedjelja, 27. lipnja.
- Ako krenemo tada, moe ispasti da radimo na vlastitu tetu - ree Scott.
- Zbog ega? to mislite, kad e Saddam uiniti prvi korak? - upita Christopher.
- Na to pitanje nije lako odgovoriti, gospodine - ree Scott. - Moramo razmiljati njegovom glavom. A
to je gotovo nemogue, jer on mijenja miljenje iz sata u sat. Ali, ako bude razmiljao logino, odluit
e se za jednu od dviju varijanti. Odabrat e za to neki vaan datum, moda godinjicu Zaljevskog
rata ili... f
- Ili...? - upita Christopher. i - Ili e njome ucjenjivati kako bi ponovno zaposjeo nalazita nafte u
Kuvajtu. Uostalom, on stalno tvrdi kako je o tome s nama ve odavno postigao dogovor. .
- I jedan i drugi scenarij toliko su uasni da je izvan pameti da e ih primijeniti - zakljui dravni
tajnik. Potom upita okrenuvi se direktorovu zamjeniku: - Jeste li poeli pripremati plan za vraanje
dokumenta u zemlju?
- Ne jo, gospodine - odgovori Dexter Hutchins. - Pretpostavljam da e Iraani uvati dokument u
najmanju ruku onoliko strogo koliko uvaju i svog Saddama. Pored toga, tek smo sino zakljuili gdje
bi eventualno mogao biti.
- Pukovnie Kratz - obrati se Christopher agentu Mossa
da koji dotada nije izustio ni rijei. - Prije nekoliko tjedana t va premijer nas je obavijestio da u
bliskoj budunosti kani likvidirati Saddama. rt
- Tono, gospodine. Medutim, on shvaa va trenutani poloaj, pa smo sve nae aktivnosti odgodili
dok se problem s Deklaracijom na neki nain ne razrijei.
- Gospodina Rabina ve sam obavijestio koliko cijenim njegovu potporu, to vie to, s obzirom na
okolnosti, nije u
204
mogunosti ni vlastitom kabinetu objasniti razloge zbog kojih je promijenio plan.
- No, i mi smo se suoili s nekim problemima, gospodine - ree Izraelac.
- Samo izvolite, pukovnie. Napunite mi au.
Svi se glasno nasmiju, to je na trenutak smanjilo opu napetost. Ali, samo na trenutak.
- Ve due vrijeme obuavamo agenta koji je, kao lan posebnog tima, trebao sudjelovati u konanoj
operaciji za likvidaciju Saddama Husseina. Radi se o gospodici Hannah Kopec.
- Djevojka koja je... - ree Christopher pogledavi diskretno prema Scottu.
- Tako je, gospodine. Meutim, za ovaj. dogadaj ona ne snosi ni najmanju krivicu. I, nije u tome
problem. Iste veeri kad se Hannah Kopec vratila u irako veleposlanstvo, pokuali smo stupiti s njom
u vezu, ali to se pokazalo neizvedivim, jer nekoliko narednih dana uope nije naputala zgradu.
Potom se, sve vrijeme pod strogom paskom, s irakim veleposlanikom vratila u Bagdad. Kako agent
Hannah Kopec jo ivi u pogrenom uvjerenju da je usmrtila Scotta Bradleyja, pretpostavljamo da joj
je sad glavni cilj likvidirati Saddama Husseina.
- Nema izgleda ni da mu se priblii - re Leigh.
- Volio bih da u to mogu povjerovati - tiho ree Scott. - Radi se o hrabroj, matovitoj i okretnoj mladoj
eni ree Kratz. - I, to je najgore, posjeduje najjae oruje koje ubojica moe imati.
- A to je? - upita Christopher.
- Nije joj uope stalo do vlastita ivota.
- Imate li jo loih vijesti? - upita Christopher.
- Imamo. Hannah Kopec nema pojma da je Deklaracija ukradena, a ne postoji nain da je o tome
obavijestimo. Dravni tajnik na trenutak zastane, kao da pokuava donijeti odluku.
- Pukovnie Kratz, elio bih vas upitati neto to se moda kosi s vaim naelima o lojalnosti.
- Izvolite, gospodine tajnie - ree Kratz.
205
- Ovaj plan o atentatu na Saddama... koliko dugo na njemu radite?
- Izmedu devet mjeseci i godinu dana - odgovori Kratz. - I, taj plan oito podrazumijeva ubacivanje
krtica u Saddamovu palau ili u njegovo sklonite, je 1' tako?
Kratz ne odgovori.
- Samo recite "da" ili "ne" - inzistirao je Christopher. - Da, gospodine.
- Pukovnie, moje pitanje je vrlo jednostavno. Bismo li mogli iskoristiti vae jednogodinje pripreme,
koje ste oito priveli kraju i, oprostite na izrazu, ukrasti va plan?
- Morao bih konzultirati svoju vladu prije nego to... Christopher iz depa izvue omotnicu, pa ree:
- Sa zadovoljstvom u vam pokazati pismo koje mi je u " , vezi s tim uputio gospodin Rabin. Ali, ako
dopustite, najprije bih vam ga proitao. - Tajnik otvori omotnicu i izvadi pismo. _ Namjestivi naoale
na vrh nosa, rastvori list i pone:
Potovani gospodine tajnie,
Ispravno prosudujete da premijer drave Izrael obnaa i dunosti efa vlade i ministra obrane, te da je
u potpunosti odgovoran i za Mossad.
Meutim, kad su u pitanju planovi o naim buduim odnosima sa Saddamom, moram priznati da sam
s njima samo naelno upoznat. O svim pojedinostima moji e me suradnici naknadno obavijestiti.
Ako smatrate da su informacije koje posjedujemo bitne za uspjeno, odnosno neuspjeno rjeavanje
vaih trenutanih problema, ovlastit u pukovnika Kratza da vas o svemu potanko izvijesti.
V a,
Yitzhak Rabin
Proitavi pismo, Christopher ga gurne preko stola.
- Pukovnie Kratz, dopustite da vas u ime Sjedinjenih Amerikih Drava obavijestim kako smatram
da informacije koje posjedujete mogu bitno utjecati na ishod nae operacije.
206
DRUGI DIO
Nismo uskraivali pozornost ni naoj britanskoj brai... '
21.
Deklaracija o nezavisnosti visjela je na zidu, iza njegovih leda. .
Zavaljen u stolicu, Saddam je pukao cigaru. Okupljeni oko stola, njegovi suradnici ekali su da on
otvori sastanak. Pogledao je nadesno.
- Brate moj, ponosimo se tobom. asno slui svojoj zemlji i stranci. Kad doe vrijeme da moj narod
sazna za tvoja junaka djela, tvoje e ime biti upisano u stranice nae povijesti.
AL Obaydi sjedio je s druge strane stola sluajui rijei. svoga vode. Ispod stola je stezao ake kako bi
prikrio drhtanje. Na putu do Bagdada nekoliko je puta uoio da ga slijede. Na gotovo svakom
stajalitu pretresali su mu prtljagu, ali nita nisu nali. Za to se pobrinuo Saddamov polubrat. Kad je
Deklaracija stigla u zgradu njihove misije u enevi, nije mu bilo doputeno da je osobno preda
veleposlaniku. Ubaena je u vree s ostalom diplomatskom potom, te joj ni Amerikanci ni Izraelci
vie nisu mogli prii.
Saddamov je polubrat sad sjedio s Predsjednikove desne strane i uivao u pohvalama svoga vode.
Saddam se polako odmakne od stola i pogleda na drugu stranu.
- Dakako, u svemu ovome ne smijemo podcijeniti ni ulogu Hamida AL Obaydija, kojega sam
imenovao naim veleposlanikom u Parizu. Meutim, njegovo se ime ne smije dovesti ni u kakvu vezu
s ovim pothvatom, jer bi to moglo ugroziti na ugled u inozemstvu.
209
To je bila slika stanja. Saddamov polubrat proglaen je tvorcem pobjedonosno izvedene operacije, dok
se AL Obaydi pretvorio u nebitnu biljeku na dnu stranice. Da AL Obaydi u svojoj misiji nije uspio,
Saddamov polubrat ne bi ni znao za pIan, a AL Obaydijeve bi kosti ve trunule u nekom
neobiljeenom grobu. Nakon Saddamovih rijei, nitko nije Al Obaydija udostojao ni pogleda osim
dravnog odvjetnika. Sve su oi bile uperene u Saddamova polubrata, svi osmijesi njemu upueni.
I upravo tada, usred sastanka Revolucionarnog vijea, Al Obaydi je donio odluku.
Dollar Bill, zavaljen u barskoj stolici i oslonjen na ank, pijuckao je svoje omiljeno pie. Bio je jedini
gost u lokalu, ne raunajui enu za koju se nezainteresiranom promatrau moglo uiniti kao da se
tamo sluajno zatekla. Na sebi je imala haljinu marke Laura Ashley i sjedila je u kutu. Pipniar je
pomislio da je pijana, jer se u proteklih sat vremena nije ni pomaknula.
U prvom trenutku Dollar Bill nije ni opazio mukarca koji je teturajui zakoraio u bar. Da se nije
popeo na stoficu do njegove, sigurno je da ga ne bi ni pogledao. Novopridoli narui din s tonikom.
Dollar Bil1 osjeao je uroenu netrpeljivost prema svakome tko je pio din s tonikom, utoliko veu
ako bi takva osoba sjela tik do njega kad je u baru bilo mnogo slobodnih mjesta. U prvom trenutku
dolo mu je da se premjesti, ali to je iziskivalo prevelik napor, pa je odustao.
- Kako ide, starkeljo? - upita ga glas do njega. Budui da Dollar Bill sebe nije smatrao "starkeljom",
nije odgovorio uljezu. - to je, nema jezik?! - upita mukarac oteui. Kako je mukarac te rijei
izgovorio povienim glasom, pipniar ga pogleda, ali potom odmah nastavi brisati ae koje su se
nakupile nakon navale podnevnih gostiju.
- Imam jezik, gospodine, i to veoma ugladen jezik odgovori Dollar Bill, dotada i ne pogledavi
ispitivaa.
- Irac. Mogao sam i misliti. Narod glupih, neukih pijanica.
210
- elio bih vas podsjetiti, gospodine, da je Irska zemlja Yeatsa, Shawa, Wildea, O'Caseyja i Joycea -
ree Dollar Bill i podigne au u spomen ovih velikana.
- Nikad uo. Tvoji partneri u piu, pretpostavljam? Zainteresiran, mladi pipniar spusti krpu i zagleda
se u svoja dva gosta.
- Na alost, nisam imao ast da mi oni budu drutvo odgovori Dollar Bill. - Ali, injenica da nikada
niste za njih ni uli, a kamoli itali njihova djela, ide na vau tetu, prijatelju, a ne na moju.
- Je 1' ti to mene vrijea? Misli da sam neobrazovan? - upita uljez poloivi grubu aku na Billovo
rame.
Tad se Dollar Bill prvi put okrene prema njemu, ali zbog prekomjerne koliine alkohola koju je u
protekla dva tjedna bio konzumirao, vidio ga je kao kroz maglu. No, zapazio je da je nametljivac,
unato tome to je takoder bio pod gasom, bio i neto krupniji od njega. U prolosti Dollar Billa takve
stvari nikada nisu uznemiravale.
- Ne, gospodine. Nema potrebe da ja o vama sudim. Sami ste pokazali koliko znate.
, - Nee mene nitko vrijedati, irska pijanduro - uzvrati uljez. I dalje drei rukom Billa za rame, on
zamahne i snano ga udari u eljust. Dollar Bill poleti sa stolice i tresne na pod.
Nametljivac prieka da se Dollar Bill digne, onda ga jo jednom snano udari, ovaj put u trbuh. Dollar
Bill ponovno padne na pod.
Mladi iza anka ve je okretao broj koji mu je gazda ostavio u sluaju da u baru dode do sline
situacije. Molio je Boga da pomo stigne brzo, jer Irac je opet bio na nogama. Ovaj put on je
zamahnuo prema uljezovu nosu, ali aka mu poleti u prazno, iznad napadaeva ramena. Tada Bill
dobije novi udarac u glavu i trei put se nae na podu, to bi se u vrijeme njegove boksake karijere
smatralo tehnikim nokautom, ali kako u blizini nije bilo suca, on ponovno ustane.
Pipniaru je laknulo kad je uo zavijanje sirene u daljini i dok je molio Boga da to budu kola koja
dolaze na njegov poziv, u lokal upadnu etiri policajca.
211
Jedan od njih odmah pride Dollar Billu i uhvati ga prije nego to je i etvrti put tresnuo o pod, dok
druga dvojica zgrabe uljeza, povuku mu ruke iza lea i na njih stave lisiine. Obojicu onda odvuku iz
bara i ubace na stranje sjedalo policijskog kombija koji je ekao ispred ulaza. Uz zavijanje sirene
kola s dvojicom pijanaca potom nestanu.
Pipniar je bio zadovoljan to se sve tako brzo zavrilo. Policija San Francisca doista je brzo i
uinkovito intervenirala. No, tek kasnije iste veeri mladi se sjetio da im uope nije bio dao adresu.
Dok je posve sama sjedila u repu zrakoplova, Hannah je poela razmiljati o zadatku koji je sebi
postavila.
im je veleposlanik napustio Pariz, ona se ponovno poela ponaati kao tradicionalna Arapkinja. Od
glave do pete bila je umotana u crnu tkaninu a, izuzev oiju, cijelo joj je lice bilo pod koprenom.
Govorila bi iskljuivo kad bi joj se netko izravno obratio, a sama nikada nije postavljala pitanja. esto
je pomiljala kako njezina majka, koja je bila idovskog podrijetla, ne bi podnijela takvu stegu ni dva
sata.
Za Hannah je nastala promjena kad ju je veleposlanikova ena prije polaska upitala gdje kani ivjeti
kad se vrate u Bagdad. Hannah joj je rekla da jo nije odluila, s obzirom na to da joj majka i sestra
ive u Karbali te da, ako eli i dalje raditi za veleposlanika, nee moi ivjeti s njima.
Nije stigla ni dovriti reenicu, a veleposlanikova ena joj je predloila da se preseli kod njih.
- Imamo golemu kuu. I pored dvanaestoro slugu, u njoj jo ima mjesta.
im je zrakoplov dotaknuo tlo, Hannah je kroz mali prozor ugledala crnu limuzinu, primjereniju New
Yorku negoli Ammanu, kako im dolazi u susret. Kad se vozilo zaustavilo pokraj samog zrakoplova, iz
njega je iskoio voza u elegantnom tamnoplavom odijelu i s naoalama za sunce.
Hannah se s veleposlanikom i njegovom enom smjestila na stranje sjedalo i kola su odjurila prema
irakoj granici. Kad je limuzina stigla do carinske rampe, uz klanjanje i
pozdrave zamahom ruke doputen joj je prolaz, kao da gra
212
nica i ne postoji. Nakon otprilike dva kilometra, stigli su do druge carinske postaje, na irakoj strani,
gdje su se prema njima ponaali kao i na prvoj, a onda su autocestom krenuli prema Bagdadu.
Na tom dugom putovanju prema glavnom gradu brzina kola rijetko se kad sputala ispod sto deset
kilometara na sat. Hannah je ubrzo dosadilo vrelo sunce i pogled na kilometre i kilometre glatkog
pijeska to se protezao sve do vidokruga i dalje, a monotoniju je s vremena na vrijeme prekidala samo
skupina palminih stabala. Misli joj se vrate Simonu i tome to bi bilo...
Dok je klimatizirana limuzina tiho brzala autocestom, Hannah je zadrijemala. Misli su joj lutale od
Simona do njene majke, pa do Saddama, a onda ponovno do Simona.
ProbudiIa se uz trzaj i opazila da ulaze u predgrade Bagdada.
Prolo je mnogo godina otkad je Dollar Bill posljednji put imao ast boraviti u zatvoru, ali ipak ne
toliko da bi zaboravio koliko mu se gadilo neizbjeno druenje s dilerima, svodnicima i Iopovima koje
bi tamo sretao.
No, posljednji put kad se upleo u barsku svadu, usprkos tome to ju je on bio zapoeo, sve se zavrilo
na globi od pedeset dolara. Dollar Bill znao je da su zatvori pretrpani i bio je uvjeren da mu sudac
nee dati trideset dana zatvora koliko se obino dobivalo za remeenje javnoga reda i mira.
Dok su se vozili, pokuao je jednom policajacu tutnuti pedeset dolara u ruku, ali nije upalilo. U
slinim situacijama policajci bi uzeli novac a onda ga izbacli iz vozila. Nije mu bilo jasno na to se
sad svela policija San Francisca. Pored tolikih lopova i narkomana, inilo mu se nevjerojatnim da
gube vrijeme s dvojicom kavanskih pijandura.
Kako se Dollar Bill polako trijeznio, sve vie je oko sebe osjeao onaj tako dobro poznati mu smrad.
Nadao se da e se nai medu prvima koje e izvesti na veernje sudenje. Ali, kako je vrijeme prolazilo
i kako je on postajao sve trezniji a smrad oko njega sve jai, shvatio je da bi ga mogli zadrati i preko
noi.
213
- William O'Reilly - prozove policijski narednik gledajui u popis pred sobom.
- Ja sam - javi se Bill podigavi ruku.
Kad su se vrata elije uz kripu otvorila, policajac je vrsto zgrabio Irca za lakat i graknuo:
- Za mnom, O'Reilly!
Dugim hodnikom odveli su ga u sudnicu u kojoj su prijestupnici i sitni kriminalci ve ekali da iziu
pred suca. Malo dalje, stajala je jedna ena vrsto steui od konopa upletene drke svoje ovee torbe.
No, Dollar Bill nije ju zamijetio.
- Proglaava se krivim. Kazna: pedeset dolara. - Nemam.
- Tri dana zatvora. Sljedei.
Nakon tri ili etiri tako brzo donesene presude, pred suca je stao mukarac koji nekoliko sati ranije
nije pokazao nimalo potovanja za velikane irske knjievnosti.
- Pijanstvo. Ugroavanje javnog reda i mira. Osjeate li se krivim?
- Osjeam se krivim, potovani sue. - Je li ranije bio osudivan?
- Nije - odgovori narednik.
- Pedeset dolara - ree sudac.
Dollar Billa dojmila se injenica da njegov protivnik nikada nije bio osudivan i da se izvukao s
kaznom od pedeset dolara.
Kad je na njega doao red da izjavi osjea li se krivim ili ne, pogledao je u suca i pomislio kako mu se
ini nekako premlad za obavljanje te dunosti. Moda je doista postao "starkelja", pomislio je.
- William O'Reilly, potovani sue - ree narednik provjeravajui u popisu. - Pijanstvo i ugroavanje
javnog reda i mira.
- Osjeate li se krivim?
- Osjeam se krivim, potovani sue - ree Dollar Bill premeui po depu mali sveanj unaprijed
pripremljenih novanica i pokuavajui se sjetiti gdje se nalazi najblii bar u kojem toe pivo.
214
- Trideset dana zatvora - ree sudac i ne podigavi glavu. - Sljedei.
Osim Dollar Billa, jo su dvije osobe u sudnici bile zaprepatene suevom odlukom. Jedna od njih
prestala je stezati od konopa upletene drke svoje torbe, dok je druga uzviknula:
- Moe li jamevina, asni sue? - Odbija se - odgovori sudac.
22.
Dvojica nazonih utjela su sve dok David Kratz nije zavrio s izlaganjem svog plana.
Prvi je progovorio Dexter.
- Moram priznati, pukovnie, impresioniran sam. Moda ak i upali.
Scott kimne glavom u znak odobravanja, a onda se okrene prema Mossadovu ovjeku koji je samo
nekoliko tjedana ranije naredio Hannah da ga ubije. Otkako su poeli blisko suradivati, donekle je
nestao osjeaj nelagode koji su obojica imali kad bi se nali jedan pored drugoga, ali bore na elu
izraelskog voe i njegova prerano osijedjela kosa stalno su Scotta podsjeale na ono to su i jedan i
drugi proivjeli. Kroz to vrijeme Scott se polako poeo diviti profesionalnosti ovjeka kojem je
operacija bila povjerena.
- Neke su mi stvari jo nejasne i elio bih da mi odgovorite na nekoliko pitanja - ree Scott.
Izraelski savjetnik za kulturu pri britanskoj vladi kimne glavom.
- Jeste li sigurni da planiraju postaviti sef upravo u samom sjeditu vladajue stranke?
- Siguran nisam, ali vjerujem u to - odgovori Kratz. Prije otprilike tri godine, jedna je nizozemska
tvrtka dovrila radove u podrumu zgrade u kojoj se nalazi sjedite njihove stranke. Medu njihovim
zavrnim skicama bila je i ciglena
215
konstrukcija ije su dimenzije bile takve da bi u nju savreno stao taj sef.
- I taj sef je jo u Kalmaru, u vedskoj?
- Prije tri tjedna, kad je jedan od mojih agenata obavljao svoju rutinsku kontrolu, jo je bio tamo -
odvrati Kratz.
- Je li on vlasnitvo irake vlade? - upita Dexter.
- Da. Kupljen je i plaen i sad zakonski pripada Iraanima.
- Zakonski, moda. Ali, nakon Zaljevskog rata Ujedinjeni narodi nametnuli su im nove sankcije -
podsjeti ga Scott. - Kako se jedan obian sef moe smatrati vojnom opremom? - upita Dextter.
- To je i iraka logika - odgovori Kratz. - Ali, na njihovu alost, kad su od vedana naruivali sef,
izriito su traili da u ugovor ude klauzula po kojoj e sef biti tako konstruiran da "moe odoljeti
nuklearnom napadu". Sama rije "nuklearni" bila je dovoljna da se sva zvona u Ujedinjenim narodima
oglase na uzbunu.
- Pa, kako onda misli rijeti taj problem? - upita Scott. - Kad god iraka vlada podnosi zahtjev za
stvari ija nabavka, po njihovu uvjerenju, nije protivna Rezoluciji 661 Vijea sigurnosti Ujedinjenih
naroda, na popisu se uvijek nalazi i sef. Ako se ni Amerikanci, ni Englezi, ni Francuzi ne usprotive,
njihov bi zahtjev mogao proi.
- A izraelska vlada?
- Irakoj bismo delegaciji uloili otar prosvjed, ali ne i naim prijateljima iza zatvorenih vrata.
- Pokuajmo na trenutak zamisliti da posjedujemo golemi sef koji je u stanju podnijeti nuklearni
napad. Kakve bismo koristi imali od toga?
- Netko mora biti odgovoran za dopremanje takvog sefa iz vedske u Bagdad. Kad taj sef stigne u
Bagdad, netko ga mora instalirati. I netko Saddamovim Ijudima mora objasniti kako se njime rukuje -
odgovori Kratz.
- A vi imate nekoga tko je dva metra visok, tko je vrstan karatist i tko izvrsno govori arapski?
- Imali smo, ali bila je visoka samo metar ezdeset osam. - Dvojica se mukaraca pogledaju. Scott ne
ree ni rijei.
216
- I, kako predlaete da se izvri atentat na Saddama? upita Dexter. - Tako to ete ga zatvoriti u sef i
ekati dok se ne ugui?
Kratz je shvatio da je Dexter to rekao samo kako bi odvratio Scottove misli od Hannah, pa je
odgovorio:
- Ne, saznali smo da je CIA imala to na umu, pa smo odustali. Na je plan mnogo suptilniji.
- A to je? - upita Scott.
- Planiramo u sef podmetnuti siunu nuklearnu napravu - odgovori Kratz.
- A sef bi se nalazio u blizini dvorane u kojoj se odravaju sastanci Revolucionarnog vijea. Nije loe -
ree Dexter. - A napravu bi imala aktivirati idovka koja govori arap
ski i koja je visoka metar ezedeset osam? - upita Scott. Kratz kimne glavom.
- Trideset dana? elim znati to sam to uinio da bih dobio trideset dana? - Ali Dollar Billa nitko nije
sluao. Izgurali su ga iz sudnice i hodnikom sproveli do stranjeg izlaza, a potom ugurali u kola bez
ikakvih oznaka.
Pratila su ga tri mukarca oiana na vojniki, sa sunanim naoalama koje su bile povezane
laniima to su im padali na stranju stranu ovratnika.
- Zato nisu pristali na jamevinu? I to je s mojom albom? Do vraga, imam pravo na odvjetnika.
Uostalom, kuda me to vodite? - Dollar Bill je pitao i pitao, ali mu nitko nije odgovarao.
Premda zbog zatamnjenih stakala sa strane nije mogao vidjeti kamo ga vode, preko vozaeva ramena
uspio je ugledati most Golden Gate. Kad su nastavili cestom 101, voza je prvi put otkako su krenuli
ubrzao vonju na devedeset kilometara na sat.
Kad je nakon dvadeset minuta automobil skrenuo kod izlaza za Belvedere, Dollar Bill nije imao
pojma gdje se nalaze. Kola su promicala uskim kolskim putom i nakon tri-etiri minute zaustavila se
ispred velike seoske kue koja je Dollar Billa podsjetila na dane njegove mladosti provedene na farmi
u Kerryju gdje mu je majka radila kao kuna pomonica u bogatakoj obitelji.
217
Jedan od Billovih pratilaca odmah iskoi iz automobila, otvori stranja vrata i prieka da Bill iskorai.
Drugi se, trei ispred njih, popeo uza stube, stao ispred vrata i pozvonio. Kola su odmah nestala.
Teka hrastova vrata otvorio je posluitelj u dugom crnom kaputu i s bijelom leptir manom oko vrata.
- Dobra veer, gospodine O'Reilly - sveano ga je pozdravio s izrazitim engleskim naglaskom prije
nego to je Dollar Bill i zakoraio na posljednju stubu. - Zovem se Charles. Vaa soba je ve spremna.
Budite tako ljubazni i podite za mnom, gospodine.
Dollar Bill bez rijei ga poslua; ue u kuu i za njim se popne uz iroko stubite. Batler ga uvede u
malu, lijepo namjetenu spavau sobu na prvom katu.
- Nadam se da e vam odjea odgovarati, gospodine ree Charles - i da e vam sve ostalo biti po volji.
Veera je za pola sata.
Dollar Bill se nakloni i vrata se zatvore. Narednih nekoliko minuta proveo je razgledajui sobu.
Otiao je u kupaonicu. Francuski sapun, aparat za brijanje, meki bijeli runici; bila je tamo ak i
etkica za zube i njegova omiljena pasta. Vratio se u sobu i bacio na brani krevet. Dugo ve nije
spavao na neemu tako udobnom. Onda je otvorio ormar i u njemu ugledao tri para hlaa i tri sakoa,
vrlo nalik na one koje je kupio po povratku iz Washingtona. Kako su znali?
Otvorio je ladice: est koulja, est pari gaa i est pari arapa. Mislili su na sve, premda mu se njihov
izbor kravata nije osobito dopao.
Dollar Bill odlui prihvatiti igru. Okupao se, obrijao i odjenuo u ono to su mu pribavili. Charles se
nije morao brinuti jer mu je sva odjea apsolutno odgovarala.
U prizemlju se oglasio gong, to je Dollar Bill shvatio kao poziv na veeru. Otvorio je vrata, zakoraio
u hodnik i siao niza stube da bi u hodniku ponovno ugledao Charlesa.
- Gospodin Hutchins vas oekuje. Nai ete ga u satonu, gospodine.
- U redu - ree Dollar Bill i, krenuvi za Charlesom, ude u prostranu sobu u kojoj ugleda visokog i
krupnog mukarca s cigarom u ustima kako stoji pored kamina.
218
- Dobra veer, gospodine O' Reilly - rekao je. - Zovem se Dexter Hutchins. Premda se nikada nismo
sreli, odavno sam veliki potovalac vaeg rada.
- Drago mi je, gospodine Hutchins, ali meni uistinu nije poznato ime se vi bavite.
- Oprostite. Ja sam zamjenik direktora CIA-e.
- Nakon svih ovih godina imam ast veerati u golemoj seoskoj vili sa zamjenikom direktora CIA-e
samo zbog toga to sam sudjelovao u obinoj barskoj tui. Moram vas pitati kako onda tretirate
masovne ubojice?
- A ja vam, gospodine O' Reilly, moram priznati da je ono bio moj ovjek. koji vas je izazvao. Ali,
prije nego to nastavimo, to biste eljeli popiti?
- Ne vjerujem da Charles ima moje orrliljeno pivo - ree Dollar Bill okreui se prema batleru.
- Bojim se da imamo samo pivo u limenkama. Da su mi malo ranije rekli...
Dollar Bill se nakloni i Charles nestane.
- Gospodine Hutchins, zar ne mislite da bih konano ipak trebao znati o emu se radi? Nakon svega...
- Dakako, gospodine O' Reily. Vi ste strunjak u svom poslu, a naoj je vladi potrebna vaa usluga.
- Nisam znao da Clintonomija koristi krivotvorine kako bi prikrila proraunski deficit - ree Dollar
Bill u trenutku kad se Cahrles vratio s velikom aom piva.
- Ono to traimo od vas nije do te mjere drastino, ali je podjednako zahtjevno - ree Hutchins. - No,
moda bi bilo bolje da najprije neto pojedemo. Kasnije bismo mogli popriati o pojedinotima.
Vjerujem da ste imali naporan dan.
Dollar Bill kimne te slijedei Hutchinsa ude u blagovaonicu u kojoj ih je ekao stol postavljen za
dvoje. Charles izvue stolicu za Billa i kad se ovaj udobno smjestio, upita ga:
- Kako elite da vam priprave odrezak, gospodine? - Biftek ili ramstek? - upita Dollar Bill.
- Biftek.
- Ako je meso dobre kvalitete, recite efu da ga dri iznad upaljene svijee, ali samo nekoliko
trenutaka.
- Izvrsno, gospodine. A va odrezak, gospodine Hutchins? Dobro peen, pretpostavljam?
219
Dexter Hutchins kimne s osjeajem da nakon prve runde Dollar Bill vodi s jedan nula.
- Veoma uivam u ovoj aradi - ree Dollar Bill uzimajui gutljaj piva. - Ali, volio bih znati kakva je
nagrada u pitanju. Dakako, ako budem te sree da pobijedim. '
- Moda bi vas isto toliko zanimalo kakva je kazna u pitanju, ako budete tako loe sree da izgubite.
- Trebao sam pretpostaviti da je sve ovo isuvie dobro da bi potrajalo.
- Najprije mi dopustite da vas upoznam s nekim preliminarnim injenicma - ree Dexter Hutchins u
trenutku kad je lagano peeni odrezak stigao ispred njegova gosta. - Dvadeset petog svibnja ove
godine dobro organizirana skupina kriminalaca pojavila se u Washingtonu i izvela. jedan od
najgenijalnijih zloina u povijesti ove zemlje.
- Odrezak je prvoklasan - ree Dollar Bill. - Molim vas, u moje ime estitajte efu kuhinje.
- Sa zadovoljstvom, gospodine - odvrati Charles koji je neprekidno oblijetao oko njegove stolice.
- Zloin se sastoji u tome da je iz Dravnog arhiva, usred bijela dana, ukradena Deklaracija o
nezavisnosti, koja je potom zamijenjena savrenom kopijom. - Dollar Bill bio je primjereno
impresioniran, ali shvatio je da je u tom trenutku najbolje utjeti. - Imamo imena nekolicine ljudi
upletenih u zloin, ali ih jo ne moemo uhititi jcr se bojimo da bi oni kod kojih se Deklaracija
trenutano nalazi ubrzo postali svjesni da emo krenuti u potjeru i za njima.
- I kakve to sad veze ima sa mnom? - upita Dollar Bill, upravo progutavi ovei komad sonog mesa.
- Mislili smo da bi vas zanimalo tko je financirao cijelu operaciju, kao i kod koga se sada nalazi
Deklaracija o nezavisnosti.
Do tog trenutka Dollar Bill nije bio saznao nita to ve nije znao, ali ve se due vrijeme pitao gdje li
je zavrio izvorni dokument. Ni u jednom asu nije povjerovao u Angelovu priu po kojoj "ona ide u
privatne ruke jednog ekscentrinog kolekcionara". Spustio je no i vilicu i zagledao se u zamjenika
direktora CIA-e, koji je konano uspio privui njegovu pozornost.
220
- Po svemu sudei, Deklaracija o nezavisnosti trenutano se nalazi u Bagdadu i to u rukama Saddama
Husseina.
Dollar Bill zine. Prolo je nekoliko trenutaka prije nego to je progovorio.
- Zar vie ne postoji ni lopovska ast? - konano je upitao.
- Moda jo postoji - odvrati Hutchins. - Jer, naa jedina nada da se pergament vrati tamo gdje mu je i
mjesto lei u rukama male skupine ljudi koji su voljni riskirati svoje ivote u pokuaju da izvornu
Deklaraciju ponovno amijene lanom i to na gotovo isti nain na koji su to izveli ovi kriminalci.
- Da sam znao... - pone Dollar Bill, pa zastane. - Kako bih ja tu mogao pomoi? - upita tiho. '
- U ovom trenutku hitno nam je potrebna savrena kopija originala. Vjerujemo da ste vi jedina osoba
koja je u stanju to uiniti.
Dollar Bill znao je tono gdje u New Yorku, na jednom zidu, visi upravo takva savrena kopija. Ali,
bojao se to priznati, svjestan da bi na sebe navukao gotovo nezamisliv bijes gospodina Hutchinsa.
- Spomenuli ste nagradu - ree Dollar Bill.
- Spomenuo sam i kaznu - odgovori Dexter Hutchins. Nagrada se sastoji u tome da ete ostati u ovoj
naoj vili na Zapadnoj obali koja, vjerujem da ete se s tim sloiti, ima mnoge pogodnosti i da ete
pritom biti na sigurnom. U vrijeme vaeg boravka ovdje nainit ete kopiju Deklaracije koja e
udovoljiti kriterijima najotrijeg profesionalnog oka. Ako u tome uspijete, pustit emo vas na slobodu i
neemo protiv vas podizati optunicu.
- A kazna?
- Kad popijemo kavu, moi ete otii kamo god elite. - Otii? - ponovi Dollar Bill u nevjerici. -
Kamo god elim?
- Upravo tako - ree Hutchins.
- U tom sluaju, to ne bih jednostavno do kraja uivao u ovoj izvrsnoj veeri, a onda se lijepo vratio u
svoj skromni stan u Fairmontu i zaboravio da smo se ikada sreli?
221
Zamjenik direktora CIA-e izvue omotnicu iz unutranjeg depa sakoa. Iz nje izvadi etiri fotografije
i gurne ih preko stola. Dollar Bill ih podigne te ih stane prouavati. Na prvoj fotografiji vidjela se
djevojka od sedamnaestak godina kako lei na stolu neke mrtvanice. Na drugoj je bio mukarac
srednjih godina zgren na stranjem sjedalu nekog automobila. Trea fotografija prikazivala je krupna
mukarca baena pokraj ceste. A na etvrtoj je bio stariji gospodin otmjena izgleda. Jedino to je
povezivalo ova etiri snimka bilo je to to su sve rtve imale prijelom vrata.
- etiri lea. Pa to?
- Sally McKenzie, Rex Butterworth, Bruno Morelli i dr. T. Hamilton McKenzie. A imamo sve indicije
da tamo negdje vani postoji netko tko i vama priprema slian sretan svretak.
Dollar Bill vilicom probode posljednje zrno graka na tanjuru i do dna iskapi svoje pivo. Onda
zastane, kao da eka nadahnue.
- Trebat e mi papir iz Bremena, pera iz jednog muzeja u Richmondu, drava Virginija, i devet nijansi
crne tinte koju mi moe napraviti tvrtka sa sjeditem u Londonu, u ulici Canon, potanski broj EC4.
- Ima li jo togod? - upita Dexter Hutchins kad je na poleini omotnice zapisao sve to je Dollar Bill
traio.
- Volio bih da mi Charles donese jedno veliko pivo. Imam osjeaj da ga poslije toga jo dugo neu piti.
23.
Bertil Pedersson, glavni inenjer tvrtke Svenhalte AC u Kalmaru, ekao je tog jutra kod ulaza u
tvorniki krug kako bi gospodi Riffatu i Bernstromu poelio dobrodolicu. Dan ranije je iz Ujedinjenih
naroda primio faksiranu poruku o njihovu dolasku u Stockholm. Provjerio je vrijeme slijetanja
222
zrakoplova i saznao da stie uglavnom po rasporedu, sa samo nekoliko minuta zakanjenja.
im su dvojica mukaraca izila iz automobila, gospodin Pedersson im je priao, predstavio se i
rukovao s njima.
- Drago nam je to smo se konano i osobno upoznali, gospodine Pederssone - ree nii od dvojice
pridolih. - I, zahvalni smo vam to ste, unato naoj iznenadnoj najavi, nali vremena za nas.
- Da budem iskren, gospodine Riffat, prilino smo se iznenadili kad smo saznali da su Ujedinjeni
narodi ukinuli zabranu na Madame Berthu.
- Madame Berthu?
- Ah, da. Tako u tvornici zovemo na sef. Uvjeravam vas, gospodo, da je, unato tome to ste.je
zapostavili, ona jo dobra curica. Mnogi ljudi dolaze da joj se dive, ali nitko je nije ni taknuo -
nasmije se gospodin Pedersson. - No, nakon tako duga puta, siguran sam da biste je i sami eljeli
vidjeti. Zar ne, gospodine Riffat?
Onii crnokosi mukarac kimne glavom i dvojica gostiju krenu za Pederssonom preko tvornikog
dvorita.
- Gospodine Riffat, vrlo ste brzo reagirali na promjenu odluke Ujedinjenih naroda.
- Da. Na je voa naredio da se sef dopremi u Bagdad im se s njega skine embargo.
Pedersson se ponovno nasmije.
- Bojim se da to nee ii tako lako. Madame Bertha nije konstruirana za brze akcije, u to ete se i
sami uvjeriti. Trojica mukaraca i dalje su koraala prema velikoj, na
oko zaputenoj i naputenoj zgradi. Kad su stigli do nje, Pedersson ue kroz prolaz na kojem su
nekada oito bila vrata. Unutra je bilo do te mjere mrano da su dvojica stranaca vidjela jedva
nekoliko metara ispred sebe. Tad Pedersson upali jedno jedino svjetlo i posjetioci glasno odahnue.
- Gospodine Riffat, gospodine Bernstrom, dopustite da vas upoznam s Madame Berthom. - Dvojica
mukaraca bez rijei su zurila u masivnu konstrukciju smjetenu usred golemog skladita. - Prije nego
to vas slubeno upoznam - nastavio je Pedersson - predoio bih vam njezine glavne osobine. Madame
Bertha je dvjesto sedamdeset pet centimetara
223
visoka, dvjesto deset centimetara iroka i dvjesto etrdeset centimetara duboka. Ona, takoer, ima
deblji obraz od bilo kojeg politiara. Da budem precizan, debeo je petnaest centimetara i od istog je
elika. Pored toga, Madame Bertha je teka vie od pet tona. Prema nacrtima specijaliziranog
strunjaka, izradila su je trojica radnika i osmorica inenjera. Njezin razvoj, od trenutka zaea do
trenutka dolaska na svijet, trajao je osamnaest mjeseci. Ali, kad bolje pogledamo - dodao je apatom -
ona je zapravo velika kao slon. Spustio sam glas, jer je u stanju uti svaku moju rije, a ja je ne elim
povrijediti. - Gospodin Pedersson nije zapazio zbunjenost na licima svojih gostiju. - Ali, gospodo,
dosada ste vidjeli samo njezinu vanjtinu, a ja vam garantiram da ete biti duboko impresionirani kad
shvatite to je sve ona u tanju ponuditi. Prvo, moram vas upozoriti da Madame Bertha ne doputa
nikome da u nju ude prije nego to se s njim osobno ne upozna. Bez obzira na sve to ste moda uli o
vedanima, ona, gospodo, uope nije promiskuitetna dama. Prije nego to pristane da bilo kome
otkrije svoje najintimnije dijelove, ona eli saznati tri stvari. - Premda su dvojica posjetioca bili
krajnje zbunjeni, nisu prekinuli izlaganje gospodina Pederssona. I tako, gospodo, za poetak morate
prouiti poprsje Madame Berthe. Iznad ova tri mala brojanika uoit ete tri crvena svjetla. Ako znate
esteroznamenkaste ifre za sva tri brojanika, jedno crveno svjetlo promijenit e se u zeleno.
Dopustite da vam pokaem. Prvi broj nadesno, drugi nalijevo, trei nadesno, etvrti nalijevo, peti
nadesno, esti nalijevo. Za prvi brojanik, prvi broj je 2, drugi je 8, trei je 0, etvrti 4, peti 3 i esti 7:
2-8-0-4-3-7.
- To je datum Sajedijeva roendana - ree visoki, plavokosi gost.
- Tako je, gospodine Bernstrom. Na izriit zahtjev naeg klijenta, osobno sam ubacio tu kombinaciju -
ree Pedersson. - Za drugi brojanik, ifra je 1-6-0-7-7-9.
- Dan kad je Sajedi proglaen za predsjednika.
- I to nam je polo za rukom, gospodine Riffat. Ali, moram vam priznati da me je trea kombinacija
posve zbunila. Siguran sam da ete vi znati to na klijent planira ui
224
niti upravo toga dana - ree gospodin Pedersson i pone okretati trei brojanik: 0-4-0-7-9-3.
Pedersson znatieljno pogleda u gospodina Bernstroma koji samo slegne ramenima.
- Nemam pojma - slagao je.
- Opazit ete, gospodo, da se nakon okretanja ifri na sva tri brojanika, upalila samo jedna zelena
lampica, dok su druge dvije i dalje crvene. Sad, kad ste joj pokazali da znate njezine ifre, Madame
Bertha e biti spremna na neto intimniji odnos. Opazit ete da je ispod brojanika ucrtan mali bijeli
kvadrat veliine ljudske ake. Gledajte paljivo. - Pedersson zakorai prema Berthi i desnim dlanom
vrsto pritisne bijeli kvadrat. Nakon nekoliko sekunda, na drugoj se lampici pojavi zeleno svjetlo. -
ak i kada prepozna dodir vae ruke, ona ne otvara odmah svoje srce. Morate joj se osobno obratiti.
Ako jo malo bolje pogledate, gospodo, vidjet ete da se usred bijelog kvadrata nalazi splet tankih
ica. U njima se nalazi uredaj koji se aktivira uz pomo ljudskog glasa. - Obojica mukaraca pridu
blie kako bi bolje pogledali. - Trenutano je Bertha programirana tako da reagira samo na titraje
moga glasa, bez obzira na to to izgovorim. im prepozna glas, na treoj se crvenoj lampici pali
zeleno svjetlo. - Pedersson se nagne i primakne usne bijelom kvadratu. - Iz Amerike su ti dola dva
gospodina u posjet. eljeli bi te pogledati i iznutra. - Prije nego to je Pedersson i dovrio reenicu, na
treoj se lampici pojavilo zeleno svjetlo i ulo se kako se brava sama otkljuava. - Sad smo, gospodo,
stigli do dijela demonstracije na koji je moja tvrtka iznimno ponosna. Premda su vrata tea od jedne
tone, s lakoom ih moe otvoriti ak i malo dijete. Naa tvornica proizvela je arke od fosfora i bronce
koje su cijelo desetljee ispred svih slinih pronalazaka. Izvolite, gospodine Riffat, uvjerite se sami.
Nii od dvojice mukaraca zakorai, vrsto uhvati ruicu i povue je prema sebi. Istog trenutka na sve
tri lampice pojavi se crveno svjetlo i zau se glasno kljocanje brave.
Gospodin Pedersson se nasmije.
- Vidite, ako vas Madame Bertha osobno ne poznaje, ona se automatski zatvara i ponovno vas upuuje
na operaciju s crvenim lampicama. Ruka koja otvara sef mora biti
225
ista ona ruka koja je dotaknula bijeli kvadrat. Mudar sigurnosni pronalazak, zar ne? - Obojica
mukaraca kimnu glavom a Pedersson jo jednom ponovi postupak okretanja brojanika. - Bertha je
sad spremna dopustiti mi, i to samo meni, da je otvorim. Gledajte paljivo. Kao to rekoh, premda
vrata tee vie od jedne tone, dovoljno je samo lagano potegnuti i, evo. - I doista, kao da otvara vrata
svoga stana, Pedersson prema sebi povue tonu elika i odmah uskoi u kasu. Rairenih ruku, hodao
je po unutranjosti sefa a onda stao u sredinu kako bi svojim gostima pokazao da ne moe dosegnuti
do njezinih bonih strana. Onda je podigao ruke iznad glave kako bi im pokazao da ne moe dohvatiti
ni strop. - Izvolite, gospodo, udite - doviknuo im je iznutra.
Obojica mukaraca istog trenutka prihvate poziv i uskoe u sef.
- Kako vidite, ima mjesta za jo ljudi - ree Pedersson smijui se. - A, to je najbolje, uope ne postoji
mogunost da se vrata za mnom sama zatvore i zakljuaju dok sam unutra. - Uhvatio je ruicu s
unutarnje strane i povukao vrata prema sebi.
Dvojici posjetilaca ovaj se dio pokusa nije osobito dopao. - Vidite, gospodo - nastavio je Pedersson ne
skrivajui zadovoljstvo - Bertha e se zakljuati tek kad osjeti dodir moje ruke na vanjskoj kvaki. -
Pedersson potom ponovno otvori vrata i sva trojica izidu iz sefa. - Prije nego to smo usavrili sustav,
jednom sam cijelu veer proveo u njoj. Bilo je to kao kakav ljubavni sastanak s nepoznatom osobom
ree Pedersson i, zatvarajui vrata, ponovno se nasmije, ovaj put veoma glasno. im su vrata legla na
mjesto, brava je kljocnula i na sve tri lampce upalila su se crvena svjetla.
Pedersson se okrene prema gostima.
- Eto, gospodo, upoznali ste Madame Berthu. Molim vas, podimo sad u moj ured. Tamo u vam
predati nalog za isporuku i, to je jo vanije, Berthino sveto pismo.
Dok su preko tvornikog dvorita koraali u upravnu zgradu, Pedersson je dvojici svojih posjetioca
objasnio kako se knjiga s uputama za koritenje sefa smatra strogo povjerljivom tajnom. Jedna takva
knjiga tiskana je na vedskom i
226
nalazi se u sefu same tvrtke, a druga na arapskom, koju e j im on, Pedersson, sa zadovoljstvom
uruiti.
- Samo sveto pismo tiskano je na stotinu osam stranica, ali vrlo je lako za razumijevanje. Dakako, pod
uvjetom da ste inenjer s doktorskom titulom u depu - ree i ponovno se glasno nasmije. - Mi vedi
vrlo smo temeljit narod.
Obojica se mukaraca zduno sloe s njim.
i - elite li, moda, posebnog pratioca za putovanje Madame Berthe do njezina odredita? - upita
Pedersson s nadom u oima.
- Ne, hvala. Vjerujem da emo problem prijevoza uspjeno rijeiti - stigao je odgovor kao iz topa.
- U tom sluaju, imam jo samo jedno pitanje - ree Pedersson ulazei u svoj ured. - Kad je
namjeravate preuzeti? - Nadali smo se da emo to moi obaviti danas poslije
podne. Iz faksa koji ste poslali Ujedinjenim narodima, shvatili smo da vaa tvrtka ima dizalicu i
vozilo kojim je mogue sef prebacivati s jednog mjesta na drugo.
- Imate pravo. I dizalica i vozilo proizvedeni su iskljuivo u tu svrhu. Pomou njih Madame Bertha
moe krenuti na kraa putovanja. Siguran sam da bih vam do poslijepodneva mogao sve pripremiti.
No, to jo ne rjeava problem konanog prijevoza.
- Mi smo se pobrinuli za prijevoz. Prijevoz eka u Stockholmu.
- Izvrsno. Znai, sve je sredeno - ree gospodin Pedersson. - Meni sad samo preostaje da ponitim
program s mojim glasom i s dodirom moje ruke, nakon ega e ona prihvatiti osobu koju vi odaberete.
Drago mi je bilo, gospodo. Vidimo se poslijepodne.
- Vratit u se samo ja - ree Riffat. - Gospodin Bernstrom se odmah vraa u Ameriku.
Pedersson kimne glavom. Dvojica mukaraca udu u automobil, a on se uputi prema svom uredu. im
je otvorio vrata, telefon je zazvonio. Podigao je slualicu i rekao:
- Ovdje Bertil Pedersson. - Onda je sasluao zahtjev koji mu je upuen s drugog kraja ice. Poloio je
slualicu na stol i potrao do prozora, ali automobila vie nije bilo na vidiku. - Zao mi je, gospodine
AL Obaydi, ali gospoda koja su jutros
227
dola pogledati sef upravo su otila. No, gospodin Riffat vratit e se danas poslijepodne kako bi
definitivno preuzeo sef. Da mu kaem da ste zvali?
U Bagdadu, AL Obaydi spusti slualicu i pone razmiljati o tome to se sve krije iza ovog rutinskog
telefonskog razgovora.
Kao veleposlanikovu zamjeniku u UN, dunost mu je bila da vodi brigu o sankcijama koje su bile
nametnute njegovoj zemlji, kao i o mogunosti da se one uklone ili barem ublae. Kroz tjedan-dva
kanio je popis sankcija predati svom jo neimenovanom nasljedniku. .
U protekla dva dana, unato prekidima u telefonskim vezama i unato slubenicima koji su rijetko
kad bili na svojim radnim mjestima, a i kad jesu, bili su suvie preplaeni da bi izravno odgovarali na
pitanja koja bi im postavljao, uspio je gotovo zavriti koncept svog izvjetaja.
Problematina mjesta bile su stavke koje su se odnosile na poljoprivredne strojeve, polovicu kojih je
Odbor za sankcije pri Ujedinjenim narodima smatrao kamufliranom vojnom opremom; potom,
medicinska oprema, ukljuujui i lijekove, to su Ujedinjeni narodi uglavnom uvaavali; zatim hrana,
koju su imali pravo kupovati, premda je najvei dio onoga to bi prelazilo granicu nestajalo na crnom
tritu prije nego to bi dospjelo do ruku obinih potroaa.
etvrti popis bio je naslovljen s "razne potreptine", a na njemu se nalazio i golemi sef za koji se, kad
mu je Al Obaydi provjerio dimenzije, ispostavilo da je vei od njegova tadanjeg ureda. Prema jednom
internom izvjetaju, AI Obaydi je vidio da je sef naruen prije nego to je planirano oslobadanje
Devetnaeste pokrajine i da je, uskladiten u Kalmaru, spreman za isporuku. AL Obaydijev ef pri
Ujedinjenim narodima jednom mu je prigodom u povjerenju rekao kako ga udi da je skinut embargo
na kupovinu tog sefa ali i da je to vjerojatno uinjeno zahvaljujui njegovim uspjenim pregovorima.
228
AL Obaydi sjedio je za svojim prenatrpanim pisaim stolom smiljajui svoj sljedei potez. Na
komadu papira nainio je manji popis stvari koje mora uiniti:
1. M. I.
2. Dravna sigurnost
3. Zamjenik ministra vanjskih poslova 4. Kalmar
AL Obaydi se vrati na prvu stavku: M. I. Jo je bio u vezi s jednim kolegom iz studentskih dana na
Londonskom sveuilitu, a koji se danas nalazio na ploaju glavnog tajnika u Ministarstvu industrije.
AL Obaydi je vjerovao da bi mu njegov stari prijatelj mogao dati neke podatke a da pritom ne
posumnja u njegove prave namjere.
Okrenuo je privatni broj glavnog tajnika i obradovao se kad je netko podigao slualicu.
- Nadhime, ovdje Hamid AL Obaydi.
- Hamide, uo sam da si se vratio iz New Yorka. Pria se da si postavljen za efa naeg veleposlanstva
u Parizu, odnosno onoga to je od njega ostalo. Ali, u ovome gradu priama nikada ne treba vjerovati.
- Ovaj put te su prie, ini se, istinite - ree AL Obaydi svome prijatelju.
- estitam. Dakle, vaa ekscelencijo, kako vam mogu pomoi?
AL Obaydiju je godilo to ga je Nadhim oslovio njegovom novom titulom, iako je to uinio s dozom
sarkazma.
- Zanimaju me sankcije Ujedinjenih naroda. - I ti tvrdi da si mi prijatelj?
- Ma, treba mi samo jedna rutinska informacija. Piem izvjetaj za mog nasljednika i, koliko vidim,
sve se poklapa i sve je u redu, samo to nigdje ne mogu nai informaciju o golemom sefu koji smo
navodno naruili iz vedske. Znam da smo ga platili, ali nigdje nema podataka u vezi s njegovom
isporukom.
- To nije u nadlenosti ovog ministarstva, Hamide. Predmet je jo prije godinu dana povuen odavde i
prebaen u Glavni stoer, to e rei u sektor pod izravnom Predsjednikovom kontrolom.
229
- Ali netko mora da je zaduen za prebacivanje sefa iz Kalmara u Bagdad - ree AL Obaydi.
- Ja samo znam da mi je naredeno da predmet proslijedim naem uredu pri Ujedinjenim narodima u
enevi budui da u Oslu neniamo svoj ured. udi me da to nisi znao, Hamide. To je vie u tvojoj
nadlenosti negoli u mojoj.
- U tom sluaju morat u zvati enevu i vidjeti to su a oni poduzeli u vezi s tim - ree AL Obaydi ne
spominjui svom prijatelju kako New York i eneva inae rijetko izmjenjuju informacije o znaajnim
pitanjima. - No ipak ti hvala na pomoi, Nadhime.
- Nema na emu. I elim ti mnogo sree u Parizu. Kau da su tamo ene sjajne i da, unato raznim
priama, vole Arape.
AL Obaydi spusti slualicu i zagleda se u svoj popis. Trebalo mu je dosta vremena prije nego to se
odluio nazvati sljedei broj.
S obzirom na informaciju koju je upravo bio dobio, bilo bi logino da je odmah nazvao enevu,
upozorio veleposlanika na svoje sumnje i tako Saddamovu polubratu pruio prigodu da jo jednom
pokupi vrhnje za posao koji je zapravo obavio on. Pogledao je na sat. U vicarskoj je sad bilo podne.
Tajnici je rekao da mu pozove Barazana Al-Tikritija, znajui da e njezin poziv biti registriran. ekao
je nekoliko trenutaka, a onda je zauo glas.
- Morao bih razgovarati s veleposlanikom - uljudno je zamolio.
- Trenutano je na sastanku, gospodine - uslijedio je neumitan odgovor. - elite li da ga pozovem?
- Ne, ne treba. Samo mu, molim vas, recite da ga je zvao Hamid AL Obaydi iz Bagdada i zamolite ga
da me nazove. - U redu, gospodine - ree glas, nakon ega Al Obaydi
spusti slualicu. Bio je zadovoljan, postupio je kako treba. Otvorio je dosje o sankcijama, koji je leao
pred njim na stolu, i pri dnu svog izvjetaja dopisao: "Predmet koji se odnosi na ovu stavku,
Ministarstvo industrije poslalo je izravno u enevu. Nazvao sam naeg veleposlanika u enevi,
ali nisam uspio stupiti s njim u vezu. Stoga nisam u mogu- '
230
nosti zakljuiti izvjetaj o ovom predmetu prije nego to obavim razgovor s njim. Hamid AL Obaydi."
Svoj sljedjei korak AL Obaydi razmotrio je iznimno paIjivo. Ako bilo to poduzme, njegovi potezi
moraju se initi posve uobiajenima i ne smiju prelaziti njegove ovlasti. U gradu koji se hrani
glasinama i paranojom, najmanji iskorak od uobiajenog doveo bi do toga da se zategne oma oko
njegova vrata, a ne oko vrata Saddamova polubrata.
AL Obaydi pogleda u drugu stavku na papiru ispred sebe. Telefonom je pozvao tajnicu i rekao joj da
ga spoji s generalom Saba'awi Al-Hassanom, efom Dravne sigurnosti. On je bio trei ovjek koji se
u proteklih sedam mjeseci naao na toj dunosti. Kako je u Iraku bilo vie generala negoli
veleposlanika, do njega je bilo lako doi.
- Dobro jutro, veleposlanie. Upravo sam vas namjeravao zvati. Morali bismo se nai prije nego to
stupite na novu dunost u Parizu.
- Apsolutno se slaem - ree AL Obaydi. - Vie i ne znam tko nas sve sada zastupa u Europi. Dugo
nisam bio u tom kraju svijeta.
- Moram priznati, malo smo tanki s ljudima na terenu. Veina naih najboljih kadrova otuda je
protjerano, ukljuujui i takozvane studente na koje smo se uvijek mogli osloniti. No, to nije tema za
razgovor preko telefona. Kada bih mogao svratiti do vas?
- Jeste li slobodni danas poslije podne izmedu etiri i pet?
Nastane stanka prije nego to general ree:
- Mogao bih kod vas doi oko etiri, ali u pet bih se morao vratiti u ured. Mislite li da e nam to biti
dovoljno? - Uvjeren sam da ete mi za jedan sat uspjeti rei ono to je najbitnije - odgovori AL Obaydi
i zakljui jedan doista rutinski razgovor. Potom se zagleda u treu stavku na popisu i pomisli kako tu
nee biti lako blefirati.
Nekoliko narednih minuta proveo je vjebajui pitanja koja e postaviti svom sugovorniku, a onda
okrene jedan kuni broj. Javila se gospodica Saib.
- Radi li se o kakvoj posebnoj temi o kojoj elite razgovarati sa zamjenikom ministra vanjskih
poslova? - upitala je.
231
- Ne - odgovori Al Obaydi. - Javljam se na njegov izriit zahtjev. Krajem tjedna odlazim na krai
odmor, a zamjenik ministra elio je sa mnom razgovarati prije nego to otputujem na novu dunost u
Pariz.
- Javit u vam vrijeme sastanka im se dogovorim s ministrom - obeala je gospodica Saib.
Al Obaydi spusti slualicu. Ispalo je dobro. Nimalo sumnjivo. Onda ponovno pogleda u svoj popis i
kod etvrte stavke dopie upitnik, dvije strelice i jo jednu rije:
Kalmar? eneva
U narednih etrdeset osam sati morat e odluiti u kojem e smjeru krenuti.
Dok su putovali od Kalmara prema Stockholmu, prvo to je Kratz upitao Scotta bilo je to misli da bi
mogli znaiti brojevi 0-4-0-7-9-3. Scott se trgne iz matanja kako na bijelom konju spaava Hannah i
vrati se u nimalo ruiastu stvarnost.
- etvrti srpnja - ree. - Ako eli poniziti ameriki narod, da ne spominjeno njegova tek izabranog
predsjednika, nije mogao izabrati pogodniji dan.
- Sad barem znamo kad nam istjee rok - zakljui Kratz. - Da, ali kako god okrene, ostaje nam samo
jedanaest dana - odgovori Scott.
- Ako nita, dokopali smo se Madame Berthe - ree Kratz pokuavajui unijeti malo vedrine u
atmosferu.
- Da - potvrdi Scott. - I kamo je misli odvesti na prvi spoj?
- Mislim s njom ii do kraja - odgovori Kratz. - to e rei, do Jordana, gdje oekujem da e nam se i
ti ponovno prikljuiti. Cijela moja ekipa ve se nalazi u Stockholmu i spremna je preuzeti Berthu prije
nego to krenu za Bagdad. U Langleyju su nam za nju sredili dokumente, tako da sumnjam da e
usput doi do bilo kakvih komplikacija. Mogli bismo imati problema prigodom prelaska jordanske
granice, ali kako imamo sve papire koje u takvim okolnostima trae Uje
232
dinjeni narodi, uz nekoliko dolara koje emo tutnuti u dep cariniku da nam u putovnice utisne
odgovarajui peat, mislim da e biti sve u redu.
- Koliko si vremena predvidio za put do Jordana? - upita Scott sjetivi se koliko je sam u vremenskom
kripcu.
- est ili sedam dana, najvie osam. Imam ekipu od est ljudi i svi su iskusni terenci. Nijedan od njih
ne mora voziti due od etiri sata u komadu, a poslije toga svaki ima esnaest sati odmora. Na taj
nain nee biti nikakvog usputnog zaustavljanja, osim za benzin.
- U tom trenutku proli su pored znaka na kojem je pisalo da do Stockholma ima jo deset kilometara.
- Znai, ostaje mi sedam dana - ree Scott.
- Da, i nadajmo se da e za to vrijeme Bill O'Reilly uspjeti dovriti novu kopiju Deklaracije - odgovori
Kratz.
- Sad, kad to radi ve drugi put, trebalo bi mu ii bre - napomene Scott. - Pogotovo to je takoreku
za nekoliko sati dobio sav materijal koji je traio. Iz Londona su mu ak concordeom poslali onih
devet nijansi crne tinte koju je dobio za manje od dvadeset etiri sata.
- Kad bismo barem Madame Berthu mogli strpati u concordea.
Scott se nasmije.
- Daj mi jo neke podatke o toj tvojoj ekipi.
- Najbolja ekipa koju sam dosada imao - ree Kratz. Svi do jednog bili su na prvim crtama bojinice u
nekoliko slubenih i neslubenih ratova. Pet Izraelaca i jedan Kurd. Scott podigne obrvu. - Malo ljudi
zna - nastavio je Kratz da Mossad ima i svoj Arapski odjel. U njemu nema mnogo ljudi, ali kad ih
obuimo, kao ubojice jedino su im Gurke ravne. Vidjet emo hoe li pogoditi koji je.
- Koliko ih s nama ide preko granice?
- Samo dvojica. Inae bi se inilo kao da se radi o pokretu cijele voj_ske, a to ne moemo sebi
dopustiti. Jedan inenjer i voza. Tako e im pisati u dokumentima, ali to se mene tie, imaju jedno
jedino zaduenje, a to je da tebe u najkraem moguem roku dovedu u Bagdad i da te vrate s
Deklaracijom u rukama.
Scott je zurio u nevidljivu toku ispred sebe.
233
- A Hannah? - upita.
- Ako budemo imali sree, ona dolazi kao nagrada, ali u mom planu nije na vrhu popisa. Postoji vrlo
mala vjerojatnoa da ete se uope i sresti - ree Kratz dok su projurili pored table na kojoj je pisalo
"Dobro doli u Stockholm".
Scott pone udarati Berthinim svetim pismom po koljenima.
- Njenije s tim - ree Kratz. - Jo ga nismo ni preveli, a dok to ne uinimo nee im gospodu moi
predstaviti. Uostalom, tek na dodir tvog dlana i tek kad uje tvoj glas, otvorit e svoje srce.
Scott pogleda u knjiicu od sto osam stranica pitajui se koliko li e mu vremena trebati da ovlada
tajnama koje se u njoj kriju, ak i kad bude prevedena na engleski.
Bez ikakva upozorenja, Kratz naglo skrene desno i nastavi voziti naputenom ulicom koja se pruala
paralelno s takoder naputenom eljeznikom prugom. Scott ispred sebe ugleda tunel koji kao da nije
nikuda vodio.
Kad se naao stotinjak metara pred ulazom, Kratz pogleda u retrovizor kako bi provjerio da li ih netko
slijedi. Zadovoljan injenicom da su sami, tri puta bljesne dugim svjetlima, nakon ega s druge strane
crne rupe dobije jednaki odgovor. Usporio je i ugaenih svjetala uao u tunel. Scott je jedino vidio
runu lampu koja im je pokazivala gdje trebaju parkirati.
Slijedei svjetlo, Kratz se naao ispred neega to je nalikovalo na stari vojni kamion. Kamion se
nalazio na samom izlazu iz tunela.
Iskoio je iz automobila, a Scott je, kiljei i pokuavajui se priviknuti na polutamu, poao za njim.
Onda je pored.kamiona ugledao trojicu mukaraca. Mukarac koji im je bio najblii stane u stavu
mirno i salutira. Onda ree:
- Dobro jutro, pukovnie.
- Voljno, Feldmane. Dodi i upoznaj profesora Bradleyja - odgovori Kratz. Scottu je dolo da se nasmije
kad je uo kako ga Kratz tim ljudima predstavlja njegovom akademskom titulom, ali kad su iz mraka
izronila estorica vojnika, na njihovim licima nije bilo ni traga od osmijeha.
234
Kad se sa svakim od njih rukovao, Scott pride kamionu i pomno ga razgleda sa svih strana.
- Ti doista misli da je ova krntija u stanju prevesti Madame Berthu do Bagdada? - upitao je Kratza u
nevjerici. - Narednie Cohen.
- Ovdje - odazove se glas iz tame.
- Vi ste kvalificirani mehaniar. Objasnite profesoru Bradleyju kako stvari stoje.
- Razumijem, gospodine. - Iz mraka izroni jo jedna osoba. Scott mu nije jasno mogao razabrati lice
jer je bilo premazano kolomau, ali po naglasku je pretpostavio da dolazi iz Londona. - Teko,
produeno vojno vozilo, skraeno HEMTT, sklapa se u Wisconsinu. Ima pet brzina i koristi se na svim
terenima i po svakojakom vremenu.,Prikladno je za gotovo sve zemlje svijeta. Teko je dvadeset tona a
moe prevoziti i do deset tona tereta. No, kad je maksimalno optereeno, ne moe ii brzinom veom
od pedeset kilometara na sat. Kad bi se pod takvim optereenjem prekoraila brzina, vozilo bi bilo
nemogue zaustaviti. No, bez optereenja, dostie brzinu i do dvjesto kilometara na sat.
- Hvala, Cohene. Zanimljivi podaci, zar ne? - upita Kratz okreui se prema Scottu. - Godinama smo
prieljkivali upravo ovakvo vozilo, i onda se pojavi ti i vlada nam preko noi ustupi ovaj prototip.
No, porezne obveznike je stajalo gotovo milijun dolara, te ipak treba voditi rauna kome se ono
ustupa.
- elite li ruati s nama, profesore? - upita ovjek kojeg je Kratz ranije oslovio s Feldman.
- Nemojte mi jo rei da HEMTT zna i kuhati - ree Scott.
- Ne, gospodine. to se toga tie, moramo se osloniti na Kurda. Azizov specijalitet su hamburgeri i
preni krumpiri. Ako do sada niste imali ast okusiti njegovu kuhinju, vidjet ete. Neobina je, ali
ukusna.
Osmorica mukaraca sjednu na zemlju i prekrienih nogu okupe se oko izvrnute ploe za igru crne
dame koja im je posluila umjesto stola. Scott se nije mogao sjetiti kad mu je posljednji put toliko
prijao izgorjeli hamburger. TakoBer mu je bilo drago to moe popriati s ljudima s kojima je uskoro
235
trebao krenuti u akciju. Kratz im je nabrojio sve probleme koji bi im nepredvideno mogli iskrsnuti na
jordansko-irakoj granici. Vrlo brzo Scott je shvatio do koje su mjere ti ljudi vrhunski profesionalci.
Shvatio je i to da im je svima elja da postanu dio ekipe koja e sudjelovati u zavrnoj operaciji. Bio je
miran, jer je shvatio da se nalazi u dobrim rukama i da Kratzova ekipa ni u kom sluaju nije nasumce
odabrana.
Bilo mu je ao kad ga je, nakon treeg hamburgera, pukovnik Mossada podsjetio da mora na
zrakoplov. Ustao je i zahvalio kuharu na nezaboravnom ruku.
- Vidimo se u Jordanu, gospodine - ree narednik Cohen.
- Vidimo se u Jordanu - uzvrati Scott.
Tijekom vonje prema zranoj luci, Scott upita Kratza: - Kako e odabrati onu dvojicu za kraj?
- Odabrat e se sami. To nema nikakve veze sa mnom. Ja sam im samo zapovjednik.
- Kako misli, odabrat e se sami?
- Na putu za Jordan odigrat e turnir crne dame. Dvojica pobjednika dobivaju nagradno putovanje u
Bagdad uz sve plaene trokove.
- A gubitnici?
- Gubitnici e dobiti razglednice na kojima e pisati "teta to niste s nama".
24.
Hannah je pripremila sve dokumente koji su zamjeniku ministra vanjskih poslova bili potrebni za
sastanak Revolucionarnog vijea.
Radei prekovremeno i obavljajui poslove za koje je ministar vjerovao da nikada nee biti obavljeni,
Hannah je ubrzo postala nezamjenjiva. Kad god je ministru neto trebalo, ubrzo bi to zatekao na svom
stolu: znala je predvidjeti
236
svaki njegov zahtjev, sve njegove potrebe, a za svoj rad nikada nije traila ni pohvalu ni posebnu
nagradu. No, unato svemu tome, tijekom dana rijetko je kada naputala ured, a nou uope nije
izlazila iz kue. Sve to nije ju dovelo nita blie Sadddamu. Veleposlanikova supruga pokuala joj je
pomoi na drutvenom planu, pa je jednom prigodom na veeru pozvala i nekog mladog vojnika.
Hannah se uinio zgodnim i sasvim ugodnim, premda je za sve vrijeme trajanja veere jedva
progovorio i rijei, a onda je bez najave naglo otiao. Moda nije bila u stanju sakriti injenicu da je
mukarci vie uope nisu zanimali.
Hannah je bila nazona veem broju sastanaka s ministrima raznih resora, pa ak i sastancima na
kojima su prisustvovali lanovi Revolucionarnog vijea, iji je,lan bio i Saddamov polubrat, iraki
veleposlanik pri Ujedinjenim narodima u enevi. Ali, ni tada se nije nala nita blie Saddamu nego
to je bila kad je ivjela u Londonu na Chalk Farmi. Ve je pomalo poela oajavati, plaei se da
njezino neraspoloenje ne opaze ljudi kojima je bila okruena. Kako bi odvratila misli, poela je
sastavljati trokovnike raznih ministarskih odjela, koje je konano klasificirala u posebnu kartoteku
zavidne kvalitete. Ali jedna od stvari koju je tijekom svoje obuke u Mossadu doista nauila, bila je
kako ostati miran, kako biti strpljiv i uvijek spreman jer, kad-tad, neto se uvijek dogodi.
I, jednog etvrtka ujutro, kad se veina slubenika u ministarstvu ve poela pripremati za predstojei
vikend, dogodilo se. Hannah je pretipkavala biljeke sa sastanka koji je zamjenik ministra prethodnog
dana imao s novoimenovanim veleposlanikom u Parizu, izvjesnim gospodinom AL Obaydijem, kad je
telefon zazvonio. Ministar vanjskih poslova, Muhammad Said Al-Zahiaf, elio je razgovarati sa
svojim zamjenikom.
Nekoliko trenutaka kasnije zamjenik ministra izletio je iz ureda i u prolazu naredio Hannah da pode s
njim. Hannah zgrabi blok i dugakim hodnikom potri za svojim efom.
Premda se ured ministra vanjskih poslova nalazio na samom poetku hodnika, Hannah u tom uredu
jo nikada nije bila. Kad je, slijedei svog ministra, konano ula, iznena
237
dilo ju je do koje je mjere prostorija bila suvremeno i bezlino namjetena. Jedino to je vrijedilo, bio
je pogled na okolicu i na rijeku Tigris.
Ministar vanjskih poslova nije ni ustao kako bi ih pozdravio; svom podreenom samo je rukom
pokazao gdje da sjedne i odmah ga obavijestio da Predsjednik zahtijeva podroban izvjetaj o svim
temama o kojim se prethodne veeri raspravljalo na sastanku Revolucionarnog vijea. Objasnio je
kako je njegova tajnica ve otila na vikend, pa se nada da e gospoica Saib voditi zapisnik.
Hannah je ostala zapanjena onim to je na tom sastanku ula. Da nije bila svjesna injenice kako
prisustvuje razgovoru dvojice ministara lojalnih Revolucionarnom vijeu i njegovom rukovodstvu;
njihov razgovor bi joj se inio, poput besramne propagande. Predsjednikov polubrat oito je iz
Dravnog arhiva u Washingtonu uspio ukrasti Deklaraciju o nezavisnosti i dokument je visio na zidu
dvorane u kojoj je Vijee obino zasjedalo.
Razgovor se vrtio oko naina na koji taj pobjedonosni pothvat treba obznaniti svijetu, te kako mu
osigurati maksimalnu medijsku pozornost. Raspravljalo se, takoder, o trgu na kojem bi bilo najbolje
da Predsjednik odri govor prije nego to Deklaraciju javno spali, i treba li Peteru Arnettu ili Bernardu
Shawu, obojici iz CNN-a, izdati posebnu dozvolu za snimanje Predsjednika kako stoji pored
pergamenta veer uoi odravanja glavne sveanosti.
Sastanak je trajao dva sata. Hannah i zamjenik ministra vratili su se u ured. I ne pogledavi je,
zamjenik je ministra potom naredio Hannah da naini prijepis svega to je tog jutra bilo odlueno na
sastanku.
Ostatak jutra Hannah je provela sastavljajui koncept zapisnika koji je potom odmah dala na uvid
efu. Nakon to je unio nekoliko ispravaka i na nekoliko mjesta promijenio tekst, rekao joj je da saini
konanu verziju za ministra vanjskih poslova koja e, ako zadovolji sve kriterije, biti uruena
Predsjedniku.
Dok se te veeri, koraajui ulicama Bagdada, Hannah vraala kui, osjeala se posve bespomonom.
Pitala se ima li naina da upozori Amerikance na ono to e se dogoditi.
238
Bila je uvjerena da oni ve pripremaju protumjere za vraanje dokumenta u Sjedinjene Drave i da bi
bili spremni na odmazdu kad bi znali datum odre8en za javno spaljivanje Deklaracije.
Pitala se znaju li oni uope gdje se Deklaracija nalazi u tom trenutku. Je li Kratz o svemu obavijeten?
Jesu li Amerikanci pozvali Mossad da ih savjetuje kako da krenu u operaciju koju je Mossad sam
pripremao tijekom cijele prethodne godine? Jesu li pokuavali stupiti s njom u vezu? to bi Simon
elio da ona sad uini?
Zaustavila se kod kioska i kupila tri razglednice s likom Saddama Husseina.
Kasnije, u sigurnosti svoje sobe, na sve tri razglednice, upuene Ethel Rubin, Davidu Kratzu i
profesoru arapskih znanosti na Londonskom sveuilitu, napisala je istu poruku. Nadala se da e
barem jedno o njih uspjeti deifrirati datum koji je ispisala u gornjem desnom kutu i povezati ga s
malim uokvirenim kvadratom ispunjenim zvjezdicama koji je nacrtala pored Saddamove glave.
- U koliko polijee zrakoplov za Stockholm? - upitao je. - Ubrzo - odgovorila je djevojka za pultom
SAS-ove kom
panije u zranoj luci Chrales de Gaulle. - Zrakoplov je tek sletio, pa vam ne bih mogla rei kad tono
ponovno polijee. Eto jo jedne prigode da odustanem, pomisli AL Obaydi.
Ali, prisjetivi se svog sastanka sa efom Dravne sigurnosti, kao i sastanka sa zamjenikom ministra
vanjskih poslova, bio je uvjeren da nisu ozbiljno shvatili ono to im je rekao. Naime, tijekom
razgovora leerno ih je obavijestio da bi imao pravo na krai odmor prije nego to stupi na novu
dunost u Parizu.
Kad je pokupio prtljagu, AL Obaydi je sve osim jedne nabijene aktovke smjestio u garderobu. Onda je
sjeo u kut ekaonice i razmiljao o svemu to je uinio u proteklih nekoliko dana.
ef Dravne sigurnosti nije mu imao bogzna to rei. Dakako, premda mu nije padalo na pamet da to
prizna, imao je dovoljno problema kod kue da bi se uzrujavao zbog svega
239
to se dogaQalo u inozemstvu. AL Obaydiju je dao zastarjelu knjigu uputa o mjerama predostronosti
koje svaki iraki graanin mora potovati kad se nade u Europi, a koje su podrazumijevale i zabranu
kupovanja u robnoj kui Marks i Spencer kao i druenje sa strancima. Takoer mu je dao i zbirku
zastarjelih fotografija poznatih agenata Mossada i CIA-e koji su bili na zadatku u Europi. Da je kojim
sluajem te snimke bolje pogledao, AL Obaydi se ne bi iznenadio kad bi vidio da se na njima nalazi
veina ve umirovljenih ili umrlih bivih agenata.
Narednog je dana zamjenik ministra vanjskih poslova bio prema njemu uljudan, ali suzdran. Dao mu
je nekoliko korisnih savjeta o tome kako da se ponaa dok bude u Parizu, o veleposlanstvima koja su
bila spremna na suradnju unato poloaju u kojem se njihova zemlja slubeno nalazila, te o onima
koja nisu bila spremna ni na kakvu suradnju. Kad su doli do jordanskog veleposlanstva i do
njihovog, irakog zastupnitva, dao je AL Obaydiju osnovne podatke o svakom tamonjem
zaposleniku. Gospoicu Ahmed, ree, ostavio je u Parizu kako bi osigurala nekakav kontinuitet u
radu. Opisao ju je kao vrijednu i savjesnu, dok je za kuhara rekao da uasno kuha, ali da je
dobroduan, a za vozaa - da je hrabar ali glup. Upozorio ga je da se uva predstojnika, Abdula
Kanuka, koji je imao zvuno zvanje, ali bez ikakva pokria, i ija je glavna odlika bila ta da je s
Predsjednikom bio u nekakvom dalekom srodstvu. Zamjenik ministra vodio je rauna da ni o emu ne
iskae svoj osobni stav, ali je AL Obaydi uspio u njegovim oima proitati sve to je elio znati. Na
odlasku, njegova tajnica, gospoQica Saib, predala mu je poseban dosje. Kasnije se pokazalo da su se u
njemu nalazile mnoge korisne informacije, meu njima i ona o snalaenju u Parizu kad ovjek u
njemu ivi bez prijatelja. U dosjeu je bio i popis mjesta na kojima e biti dobrodoao kao i onih koja je
poeljno izbjegavati.
Moda je gospodica Saib trebala navesti i vedsku kao jednu od zemalja koje treba zaobilaziti u
irokom luku, pomislio je.
AL Obaydi je bio pomalo uznemiren zbog svog odlaska u vedsku, s obzirom na to da je u njoj
namjeravao ostati samo
240
nekoliko sati. Ve je bio obavio razgovor s glavnim inenjerom tvrtke Svenhalte AC, koji mu je
potvrdio da gospodinu Riffatu nije spomenuo njegov telefonski poziv kad se ovaj istog poslijepodneva
vratio u tvornicu. Takoer, potvrdio mu je da se Madame Bertha ve nalazi na putu za Bagdad.
- Molimo putnike za Stockholm... - AL Obaydi se uputio prema izlazu, i nakon to je pokazao kartu,
uao je u zrakoplov i smjestio se na sjedalo pored prozora u turistikoj klasi.
Za vrijeme leta preko sjeverne Europe, Al Obaydi je razmiljao o poslovima koje je tijekom cijelog
prethodnog tjedna obavljao u Bagdadu, kao i o vikendu koji je proveo s majkom i sestrom. Upravo one
pomogle su mu da donese konanu odluku: Majka mu nije eljela napustiti svoju udobnu kuicu u
predgrau Bagdada, a jo se manje eljela preseliti u Pariz. Tako je AL Obaydi prihvatio injenicu da
su mu propale sve nade da ikada pobjegne: preostalo mu je jedino da se dokopa kakvog uglednog
poloaja u Ministarstvu vanjskih poslova. Bio je uvjeren da mu se prua prigoda da obavi posao koji
e mu nedvojbeno podii ugled u Saddamovim oima, moda mu ak osigurati i mjesto budueg
ministra vanjskih poslova. Najzad, za nekoliko godina ispunit e sve uvjete za odlazak u mirovinu, a u
takvim sluajevima iznenadna unapredenja u Bagdadu nisu bila rijetkost.
Kad se zrakoplov spustio u Stockholm, AL Obaydi iskoristi svoj diplomatski imunitet kako bi to bre
napustio zranu luku.
Do Kalmara mu je taksijem trebalo oko tri sata, tijekom kojih je novoimenovani veleposlanik
uglavnom zurio kroz prozor promatrajui posve nepoznat krajolik: zelene breuljke i sivo nebo. Kad
se taksi konano zaustavio ispred glavnog ulaza u tvorniki krug tvrtke Svenhalte AC, AL Obaydija je
doekao mukarac u dugom smedem kaputu, koji se doimao kao da je dugo cupkao u mjestu.
AL Obaydi opazi zabrinutost na mukarevu licu. Ali, im je iskoraio iz automobila, njegov mu se
domain nasmijei. - Vrlo mi je drago to ste doli, gospodine AL Obaydi
ree glavni inenjer na engleskom, vjerujui kako e se na tom jeziku najbolje sporazumjeti. - Ja sam
Pedersson. Izvolite, idemo u moj ured.
241
Nakon to je Pedersson naruio kavu - kako je dobro ponovno uivati u cappuccircu, pomislio je AL
Obaydi - uputio je svom gostu pitanje po kojem se dalo naslutiti do koje je mjere bio zabrinut.
- Nadam se da nismo pogrijeili?
- Ne, ne - ree AL Obaydi. - Uvjeravam vas da je ovo samo rutinska provjera.
- Gospodin je posjedovao sve potrebne dokumente; kako one iz Ujedinjenih naroda, tako i one od vae
vlade.
Na svoju alost, AI Obaydi svakim je trenutkom postajao sve svjesniji da ima posla s vrhunskim
profesionalcima.
- Kaete, otili su u srijedu poslije podne - upita Al Obaydi trudei se da zvui leerno.
- Tako je.
- to mislite, koliko e im trebati do Bagdada?
- Najmanje sedam, moda ak i deset dana. A, s obzirom na onaj stari kamion, ne bi me zaudilo da
uope i ne stignu. AL Obaydi se zaudi:
- Stari kamion?
- Da, po Madame Berthu doli su nekakvim starim vojnim kamionom. Premda, moram priznati da mu
je motor dobro radio. Snimio sam nekoliko fotografija za svoju dokumentaciju. Moda biste ih eljeli
vidjeti?
- Snimili ste kamion? - upita AL Obaydi.
- Da, s ovog prozora, dok je gospodin Riffat stajao pored sefa. Oni nisu ni opazili.
Pedersson otvori ladicu pisaeg stola i izvadi nekoliko snimaka. S ponosom ih gurne pred AL
Obaydija, kao da se radi o fotografijama njegove obitelji.
AL Obaydi s iznimnom panjom pogleda snimke. Na nekoliko njih jasno se vidjelo kako utovaruju
Madame Berthu u kamion.
- Neto nije u redu? - upita Pedersson.
- Ne, ne, sve je u redu - odgovori AL Obaydi, a potom doda: - Postoji li mogunost da dobijem kopije
ovih snimaka?
- Oh, kako da ne! Slobodno ih 2adrite. Imam ih jo ree glavni inenjer pokazujui na otvorenu
ladicu.
242
AL Obaydi podigne aktovku, otvori je i ubaci fotografije u preklop s gornje strane, a onda izvadi neke
svoje snimke.
- Dok sam ovdje, moda biste mi jo neto mogli pomoi. U pitanju je doista sitnica.
- Kako da ne - ree Pedersson.
- Imam fotografije nekih naih bivih vladinih dunosnika, i mnogo bi mi znailo da ih pogledate.
Moda na njima prepoznate neke od onih koji su doli po Madame Berthu.
Jo jednom se Pedersson nade u nedoumici. Ali, uzme fotografije i pone ih podrobno razgledati.
Nakon nekog vremena ree:
- Ne, ne, ne. - Onda, kod jedne fotografije zastane. Al Obaydi se nagne prema njemu. - Da - napokon
izjavi Pedersson. - Premda, ini mi se da ovaj snimak nije odskora. Ovo je gospodin Riffat. Nije se
mnogo udebljao, ali je i ostario i osijedio. Vrlo savjestan ovjek.
- Da - ree Al Obaydi. - Gospodin Riffat doista je vrlo savjestan ovjek - ponovi i pogleda u arapska
slova ispisana na poledini fotografije. - Mojoj e vladi biti iznimno drago kad sazna da gospodin
Riffat rukovodi ovom operacijom.
Prvi put od poetka njihova susreta Pedersson se nasmijei. AL Obaydi ispije svoju kavu, pa doda:
- Mnogo vam hvala na iznimnoj pomoi. - Onda, ustajui, nastavi: - Uvjeren sam da e mojoj vladi
ponovno zatrebati vae usluge, ali bio bih vam zahvalan kad nikome ne biste spominjali ovaj na
susret.
- Kako elite - ree Pedersson dok su izlazili iz zgrade. Osmijeh mu je ostao na licu sve dok taksi nije
iziao iz tvornikog kruga. Ali, izraz Pederssonova lica uope nije bio u skladu s njegovim mislima. -
Stvari ne idu kako treba promrmlja sebi u bradu. - Mislim da taj gospodin ne vjeruje da je Madame
Bertha u sigurnim rukama. I, siguran sam da mu gospodin Riffat uope nije prijatelj.
Scott se iznenadio kad je shvatio da mu se Dollar Bill svidio na prvi pogled. Meutim, kad je vidio to
i kako radi, nije se uope zaudio to ga je uz to poeo i cijeniti.
243
Od Stockholma do San Francisca Scottu je trebalo sedamnaest sati. CIA mu je osigurala automobil
koji ga je ekao u zranoj luci. Po hitnom postupku prevezen je u okrug Marin; za manje od jednog
sata naao se u skrivenoj vili svog poslodavca.
Nakon to je odspavao, Scott je siao na objed nadajui se da e se odmah upoznati s Dollar Billom,
ali na njegovu alost, krivotvoritelju nije bilo ni traga.
- Gospodin O' Reilly dorukuje u sedam i ne pojavljuje se do veere - objasnio je batler.
- Okrepljuje li se neim u me8uvremenu? - upita Scott. - U podne mu odnesem okoladicu i pola litre
vode, a u est pola litre piva.
Poslije ruka Scott je proitao izvjetaj o najnovijim dogadanjima u Ministarstvu vanjskih poslova, a
ostatak poslijepodneva proveo je u gimnastikoj dvorani smjetenoj u podrumu. Kad je oko pet zavrio
s vjebanjem, svaki ga je mii bolio a zahvaljujui instruktoru duda bio je zadobio i nekoliko
modrica.
- Nije loe za tredesetestogodinjaka - tjeio ga je uitelj koji mu je, po svemu sudei, bio vrnjak.
Uskoivi u kadu s toplom vodom, Scott pone listati Berthino sveto pismo. Dokument su ve bila
prevela estorica arapskih znanstvenika sa est razliitih sveuilita od kojih nijedno nije bilo udaljeno
vie od osamdeset kilometara od mjesta u kojem se on brkao. Svakom od njih bila su dana po dva
nevezana poglavlja. Dexter Hutchins nije sjedio skrtenih ruku.
Kad je Scott siao na veeru, ugledao je Dollar Billa kod kamina, ledima okrenutog vatri, kako
pijucka svoju vodu.
- Profesore, to biste eljeli popiti? - upita batler.
- Jedan shandyl, molim vas, ali da ne bude jak - ree Scott prije nego to se predstavio Dollar Billu.
- Jeste li ovdje po vlastitom izboru, profesore, ili su vas moda uhitili zbog vonje u pripitom stanju? -
upita Dollar Bill.
1 Koktel od piva i limunade (op. prev.)
244
- Na alost, po vlastitom izboru - odgovori Scott uz osmijeh.
' - Iz vaeg bi se odgovora dalo zakljuiti da predajete neki bezvrijedan predmet, ili u najmanju ruku
predmet koji ! nije ni od kakve koristi obinim smrtnicima.
- Predajem ustavno pravo - odgovori Scott - a logika mi je ua specijalnost.
- Znai, imate mogunost kombinirati jedno s drugim ree Dollar Bill.
U tom trenutku Dexter Hutchins zakorai u salon.
- Molim vas din s tonikom, Charles - ree Dexter dok ; se srdano rukovao sa Scottom. - Oprosti to
ti se nisam ranije javio, ali oni tipovi u Foggy Bottomu cijelo poslijepodne vise na telefonu.
- Ima mnogo razloga da ovjek bude oprezan pred svojim blinjima - napomene Dollar Bill - a
gospodin Hutchins nam je naruivi din s tonikom pokazao dva od njih.
asak potom vrati se Charles nosei na srebrnom pladnju shandy i din s tonikom koje poslui Scottu
i zamjeniku direktora.
; Kad je Dexter Hutchins predloio da podu na veeru, Dollar Bill ree:
- Dok sam ja studirao, logika nije ni postojala. Trinity College u Dublinu nije htio imati nikakve veze
s tim predmetom. Uostalom, ne mogu se sjetiti nijednog dogaaja iz irske povijesti tijekom kojeg su se
moji sunarodnjaci oslanjali na logiku.
- to ste studirali? - upita Scott.
- Mnogo Flemingal i malo JoyceaZ, uz rijetke trenutke posveene Platonu i Aristotelu, to je, bojim se,
bilo nedovoljno da bi me bilo tko u ispitnim komisijama zapazio.
- A kako napreduje Deklaracija? - upita Dexter, kao da nije pratio prethodni razgovor.
- Kad se na gospodin Hutchins neega uhvati, ne puta tako lako - ree Dollar Bill, a Charles ispred
njega poloi , zdjelu s juhom. - Znate li vi, profesore, da je on ovjek koji
Ian Lancaster Fleming (1908.-64.), britanski pisac (op. prev.) James (Augustine Aloysius) Joyce
(1882.-1941.), irski pisac (op. prev.)
245
se prije svega oslanja na logiku. No, kako nita u ivotu nije badava, odgovorit u na pitanje svog
tamniara. Danas sam zavrio tekst koji je izvorno napisao Timothy Matlock, nekadanji pomonik
tajnika Kongresa Sjedinjenih Drava. Za to mu je bilo potrebno sedamnaest sati, ako niste znali. Na
alost, meni je trebalo mnogo vie.
- A, to mislite, koliko e vam trebati da ispiete imena? - navaljivao je Dexter.
- Gori ste od pape Julija II. koji je Michelangela vjeito zapitkivao koliko e mu trebati da oslika strop
Sikstinske kapele - ree Dollar Bill dok je Charles skupljao tanjure.
- Imena, kad e imena - navaljivao je Dexter. - Oh, nestrpljivi i indiskretni ovjee.
- Bernard Shaw1 - ree Scott.
- Svakom minutom sve mi se vie svidate - ree Dollar Bill.
- Imena, kad e imena - ponovi Dexter u trenutku dok je Charles stavljao zdjelu irskog gulaa na stol.
Dollar Bill se odmah poslui.
- Sad mi je jasno zato ste zamjenik direktora, a ne direktor - ree Dollar Bill. - Kako ne shvaate,
ovjee, da na izvornom dokumentu ima pedeset est razliitih potpisa? Dopustite da vam pokaem.
Molim malo papira. Charles, treba mi komad papira.
Batler uzme notes koji je leao pokraj telefona i spusti ga na stol ispred O'Reillyja. Iz unutranjeg
depa sakoa Dollar Bill izvadi penkalu i stade krabati. Onda dvojici svojih kompanjona pokae to je
napisao: "Gospodinu O'Reillyju doputa se neograniena uporaba slubenog helikoptera."
- to bi sad to trebalo znaiti? - upita Dexter.
- Strpljenja, gospodine Hutchins, strpljenja - ree Dollar Bill uzimajui mu iz ruku papir. Potom se na
dnu lista potpie, prvo sa "Dexter Hutchins" a potom, promijenivi pero, sa "Scott Bradley". Onda im
ponovno prui papir.
- Ali, kako...? - upita Scott.
1 George Bernard Shaw (1856.-1950.), irski pisac i dramatiar (op. prev.)
246
- U vaem sluaju, profesore, bilo je lako. Trebao sam samo zaviriti u knjigu gostiju.
- Ali ja se nisam potpisao u knjigu gostiju - ree Dexter. - Da, s obzirom na to da ste zamjenik
direktora, priznajem, bilo bi u najmanju ruku neobino da se vi tamo potpisujete - ree Dollar Bill. -
Ipak, kad je o vama rije, nita me ne bi zaudilo. Ali, gospodine Hutchins, imate nezgodnu naviku da
se potpisujete s unutarnje strane korica svake knjige koju kupite. Pretpostavljam da to inite kako bi
ona vrednija izdanja ostavili vaim potomcima. - Dolllar Bill zastane, pa nastavi: - No, dosta prie.
Nadam se da vam je sad obojici jasno koliki je posao preda mnom. - Onda bez rijei sloi ubrus,
ustane od stola ostavljajui za sobom netaknuti tanjur gulaa, te napusti sobu. Njegovi kompanjoni
odmah su skoili i brzo, ne progovorivi ni rijei, krenuli za njim prema zapadnom krilu kue. Popeli
su se uz malo kameno stubite i uletjeli u Billow radnu sobu.
Pod jakim svjetlom, na crtaem stolu, leao je prijepis uvenog dokumenta. Obojica mukraca prili
su stolu i, nagnuti nad njim, dugo promatrali dovren tekst. Ispod teksta nalazila se velika praznina na
kojoj su, tankim kriiima, olovkom bila naznaena mjesta za pedeset est potpisa.
Scott je zadivljeno gledao u O'Reillyjevo djelo. - Ali, kako to da se nikada niste...
- to? Bavio kakvim asnim poslom? - upita Dollar Bill. - I zavrio kao ravnatelj neke osnovne kole?
Ili, u naboljem sluaju, kao neiji savjetnik u Dublinu? Hvala lijepa. Drae mi je sjediti u zatvoru nego
da me moji sunarodnjaci smatraju mediokritetom.
- Kad ete nas morati napustiti, mladiu? - upita Hutchins Scotta.
- Kratz je telefonirao danas poslijepodne - odvrati Scott, okreui se prema zamjeniku direktora. -
Kae da su se sino ukrcali na trajekt koji vozi od Trelleborga do Sassnitza. Trenutano plove na jug i
nadaju. se da e do ponedjeljka ujutro prijei Bospor.
- to znai da bi do sljedee srijede trebali biti na irakoj granici.
247
- Pravo je godinje doba za plovidbu Bosporom, nema to - ree Dollar Bill. - Pogotovo ako se nadate
susretu s lijepom djevojkom kad stignete na drugu obalu - doda pogledavi Scotta. - Znai, bilo bi
poeljno da dovrim Deklaraciju do ponedjeljka, je 1' tako, profesore?
- Najkasnije do ponedjeljka - ree Hutchins, dok je Scott zabezeknuto zurio u sitnog Irca.
25.
Kad se AL Obaydi vratio u Pariz, pokupio je prtljagu iz garderobe i stao u red za taksi.
Vozau je dao adresu na koju ga treba odvesti ne rekavi mu da je to irako zastupnitvo pri
jordanskom veleposlanstvu - jer to je bila jedna od napomena na popisu gospodice Saib to u Parizu
"treba i ne treba raditi". Osoblju veleposlanstva nije najavio svoj dolazak. Na dunost je trebao stupiti
tek za dva tjedna i da je imao let, iste bi veeri bio otputovao za Jordan. Kad je shvatio tko je zapravo
gospodin Riffat, znao je da e se odmah morati vratiti u Bagdad. Izravnim odlaskom kod ministra
vanjskih poslova potovat e proceduru i ispravan put za rjeavanje takvih situacija. Tako e zatititi
svoj poloaj, istovremeno Predsjedniku neizravno dati do znanja kome treba zahvaliti na upozorenju o
eventualnom atentatu a koji veleposlanik, koliko god mu bio blizak, nije ni pokuao sprijeiti.
Taksist je parkirao u neposrednoj blizini veleposlanstva. Al Obaydi sarn izvadi kovege iz prtljanika,
s obzirorn na to da mu je voza jasno dao do znanja da se ne kani pornaknuti sa svog sjedala.
Netko najprije samo odkrine vrata veleposlanstva, da bi ih potom irom otvorio. U pratnji dviju
djevojaka i jednog mladeg mukarca, ovjek etrdesetih godina potri niza stube u susret AL
Obaydiju.
248
- Ekselencijo, ekscelencijo - uzvikne stariji mukarac. Oprostite, oprostite, nitko nam nije javio da
dolazite. - Mlai mukararac odmah uzme dva velika AL Obaydijeva kovega, a djevojke preostale tri
torbe.
AL Obaydiju odmah postane jasno da je stariji od dvojice mukaraca najvjerojatnije Abdul Kanuk.
- Rekli su nam da dolazite za dva tjedna, ekscelencijo. Mislili smo da ste jo u Bagdadu. Nadam se da
nam neete zamjeriti.
AL Obaydi ni ne pokua zaustaviti bujicu rijei kojom ga je Kanuk zasuo, uvjeren da e mu kad-tad
ponestati daha. Nikako nije mogao dopustiti da mu prvoga dana upravo Kanuk stane na ulj.
- Moda bi vaa ekscelencija voljela na brzinu pogledati nae prostorije? U meduvremenu e vam
posluga otpakirati stvari.
Kako je htio postaviti neka pitanja na koja je vjerovao da samo Kanuk moe odgovoriti, AL Obaydi je
odluio prihvatiti ovaj prijedlog. Ne samo da ga je Abdul Kanuk proveo kroz sve prostorije
veleposlanstva, nego ga je upoznao i sa svim moguim traevima. No, nakon nekoliko minuta Al
Obaydi ga je prestao sluati; imao je vanijih stvari na pameti. Prvi let za Jordan bio je tek sutradan, a
dotle je morao smisliti kako da svoje otkrie predoi ministru vanjskih poslova.
Dok je etao prostorijom koja je uskoro trebala postati njegovim uredom, i promatrajui kroz prozor
velebni Pariz obasjan veernjom svjetlou, Abdul Kanuk izgovori neto to AL Obaydi nije posve
razumio. Tad pomisli da je moda trebao paljivije sluati.
- Ekselencijo, ao mi je to vas moram obavijestiti da je vaa tajnica na odmoru. Kao i veina nas,
gospodica Ahmed oekivala je va dolazak tek za etrnaest dana. Znam da je planirala vratiti se u
Pariz tjedan dana prije vas kako bi sve bilo spremno kad preuzmete dunost.
- U redu je - ree AL Obaydi.
- Dakako, vjerujem da poznajete i gospodicu Saib, tajnicu zamjenika ministra vanjskih poslova?
- Gospodicu Saib sam upoznao u Bagdadu - odgovori AL Obaydi.
249
Predstojnik kimne glavom, pa zastane, kao da eli jo neto rei.
- Malo bih se odmorio prije veere - izjavi veleposlanik iskoristivi iznenadnu stanku.
- Pobrinut u se da vam donesu jelo u sobu, ekscelencijo. Odgovara li vam u osam?
- Hvala - kratko ree AL Obaydi u nadi da e tako okonati svaki daljnji razgovor.
- Ako nemate nita protiv, vau bih putovnicu i vae karte stavio u sef. Tako smo postupili i s
dokumentima vaeg prethodnika.
- Izvrsna ideja - zakljui AL Obaydi, sretan to mu se konano pruila prigoda da se oslobodi Abdula
Kanuka.
Scott spusti telefonsku slualicu i okrene se prema Hutchinsu koji je za svojim pisaim stolom sjedio
udobno zavaljen u veliki koni naslonja.
- Pa gdje su? - upita Dexter.
- Kratz mi iz predostronosti nije htio dati tonu lokaciju, ali ako nastave tempom kojim se sada
kreu, rauna da e za tri dana stii do jordanske granice.
- U tom sluaju, drimo paleve da se potvrdi informacija naih strunjaka o neuinkovitosti irakog
Ministarstva industrije. Tako bismo imali nekoliko dodatnih dana na raspolaganju. Uostalom, krenuli
smo im su im ukinuli sankcije, i ti si pivi koji je u protekle dvije godine stupio u vezu s Pederssonom.
- Tako je. Ali, bojim se da bi se Pedersson mogao pokazati slabom karikom u Kratzow lancu.
- Tako je uvijek kad u poslu ima rizika - ree Dexter. Scott kimne. - A, ako Kratzu doista treba manje
od tri dana da stigne do granice, ti e u ponedjeljak na veer morati uhvatiti prvi let za Amman.
Dakako, pod pretpostavkom da O'Reilly dotad zavri posao.
- Ne vjerujem da e tu biti problema - ree Scott.
- Otkuda ti ta ideja? Kad sam posljednji put pogledao u pergament, nedostajali su jo mnogi potpisi:
- Nemogue je da ih toliko nedostaje - ree Scott, - Jer, jutros je iz Washingtona stigao gospodin
Mendelssohn kako
250
bi dao svoje miljenje o dokumentu. A to je, ini se, jedino to Billa zanima.
- Onda poimo gore pa emo se sami uvjeriti kako stvari stoje - ree Dexter ustajui iz naslonjaa.
Dok su prolazili hodnikom, Dexter upita:
- Kako napreduje rad na Berthinom svetom pismu? Jutros sam prelistao prvih nekoliko stranica i
nikako da shvatim zato se crveno svjetlo u lampicama mijenja u zeleno.
- Samo jedan ovjek poznaje Madame Berthu bolje od mene, a on trenutano vene u dalekoj
Skandinaviji - odgovori Scott dok su se penjali kamenim stubitem koje je vodilo u privatne prostorije
Dollar Billa.
- ujem da ti je Charles dao napraviti nekakve posebne hlae - ree Dexter.
- Da, i pristaju mi kao salivene - nasmijeivi se odgovori Scott.
Kad su stigli do vrha stubita, prije nego to je Dexter upao u Billovu sobu, Scott mu poloi ruku na
rame.
- Moda bi trebalo pokucati? Moda on...
- Jo e od mene traiti da ga oslovljavam s "gospodine".
Scott se nasmijei. Dexter tiho pokuca, a kad se nitko ne odazove, polako odkrine vrata. Ugledao je
Mendelssohna kako s povealom izbliza prouava pergament.
- Benjamin Franklin, John Morton i George Clymer mrmljao je konzervator.
- Clymer me je poteno namuio - ree Dollar Bill dok je kroz prozor promatrao zaljev. - Sve one
njegove proklete kvaice morao sam napraviti u jednom potezu. Ako vas zanima, u koari za otpatke
nai ete stotinjak mojih neuspjelih pokuaja.
- Moemo li ui? - upita Dexter. Dollar Bill se okrene i rukom im da znak da pridu. - I?obar dan,
gospodine Mendelssohn. Ja sam Dexter Hutchins, zamjenik direktora CIA-e.
- Zar biste uope mogli biti neto drugo? - dobaci Dollar Bill.
Dexter se napravi da nije uo i upita Mendelssohna: - Dakle, gospodine, to mislite?
Dollar Bill je i dalje zurio kroz prozor.
251
- Ni po emu se ne razlikuje od kopije koja je trenutano izloena u Dravnom arhivu.
- Vrlo ste blagonakloni, gospodine - ree Dollar Bill okrenuvi se prema prisutnima.
- Samo, ne shvaam zbog ega ste rije "British" napisali kako treba, a ne sa dva "t" kako stoji u
originalu - upita Mendelssohn. i
- Postoje dva razloga - odgovori Dollar Bill dok ga je tri para oiju sumnjiavo gledalo. - Prvo, ako
zamjena uspije, Saddam nee moi tvrditi da u rukama ima original.
- Pametno - ree Scott.
- A drugo? - upita Dexter koji je i dalje sumnjao u motive maloga Irca.
- Profesor nee moi vratiti ovaj prijepis i tvrditi da je to original.
Scott se nasmije. ` - Uvijek razmiljate kao kriminalac - ree.
- Bilo bi dobro da u nekoliko narednih dana i vi tako razmiljate. Pogotovo ako kanite priklijetiti
Saddama Husseina - uzvrati Dollar Bill.
U tom trenutku u sobu ue Charles nosei kriglu piva
na srebrnom pladnju. rt Dollar Bill zahvali Charlesu, pokupi svoju nagradu i, prije ` nego to otpije
gutljaj, odeta na drugi kraj sobe.
- Smijem li vas pitati...? - zapone Scott.
- Jednom sam prigodom ovaj blagoslovljeni nektar prolio po krivotvorenoj a nedovrenoj novanici od
sto dolara na kojoj sam prije toga radio puna tri mjeseca.
- I to je onda bilo? - upita Scott.
- Bilo je ono to sam i oekivao. Dobio sam pet godina uze. - Na to se ak i Dexter nasmije. - No,
ovom prigodom
. diem au posljednjem potpisniku Deklaracije, Matthewu Thorntonu. Unato njegovim prokletim
slovima "t", elim mu sreu, gdje god bio. - Znai, sad bih mogao pokupiti ovo vae remek-djelo?
- upita Scott.
- Polako, mladiu - ree Dollar Bill. - Bojim se da ete me morati trpjeti jo jednu veer. - Poloivi
pie pokraj prozora, Dollar Bill ponovno prie dokumentu. - Vidite, mo
252
ja najvea bitka je bitka s vremenom. Prema sudu gospodina Mendelssohna, pergament tako djeluje
kao da je iz tridesetih godina devetnaestog stoljea. Je 1' tako, gospodine?
Konzervator kimne glavom i visoko podigne ruke kao da se ispriava to je takvu beznaajnu greku
uope i spomenuo.
- Pa kako emo to ispraviti? - upita Dexter Hutchins. Dollar Bill pritisne prekida i ksenonske lampe
nad njegovim radnim stolom osvijetle pergament ispunivi sobu jarkom svjetlou.
- Do sutra ujutro u devet sati, pergament e biti sliniji onome iz 1776. Premda u, zbog toga to mi
ne dajete dovoljno vremena, promaiti za nekoliko godina. No, ne vjerujem da e netko u Iraku uoiti
razliku ake ne posjeduju aparat s radioaktivnim ugljikom znajui ga upotrijebiti.
- Znai, sad nam je jedino ostalo da se nadamo kako original jo nije uniten - ree Dexter Hutchins.
- Moemo biti sigurni da nije uniten - dobaci Scott. - Kako moe biti tako siguran? - upita Dexter.
- Kad Saddam odlui unititi Deklaraciju, poeljet e da za to sazna cijeli svijet. U to sam vie nego
siguran.
- U tom sluaju, mogli bismo nazdraviti - ree Irac. Dakako, uz doputenje mog potovanog
domaina.
- Nazdraviti, Bille? - ree zamjenik direktora. inilo se da je zaulten. - Koga to ima na umu? -
zapita sumnjiavo. - Hannah - ree Irac. - Gdje god bila.
- Otkud znate? - upita Scott. - Nikada nisam spomenuo njezino ime.
- Za to nije bilo ni potrebe. Njezino ime ispisujete po svemu to vam dopadne aka, od omotnica do
zamagljenih prozora. Mora da je u pitanju iznimna dama, profesore. Onda podigne au i ponovi: - Za
Hannah.
Predstojnik je strpljivo ekao da dvorkinja poslije veere pokupi posude iz veleposlanikove sobe. Tek
tada zatvori vrata svoje sobe na suprotnom kraju hodnika.
ekao je jo puna dva sata kako bi bio siguran da je sve osoblje veleposlanstva otilo na poinak. Kad
se uvjerio da je
253
 jedino on budan, tiho je siao u ured i potraio telefonski broj u enevi. Polako i oprezno okretao je
ifrirane zna-menke. S druge strane ice, telefon je dugo zvonio prije nego to je netko podigao
slualicu.
- Moram razgovarati s veleposlanikom - ree apatom.
- Njegova ekscelencija je odavno legla - ree glas. - Morat ete se javiti sutra u jutro.
- Probudite ga. Kaite mu da ga treba Abdul Kanuk iz Pariza.
- Ako inzistirate.
- Inzistiram.
Predstojnik je ekao dok s druge strane konano nije uo pospani glas.
- Pazi da ti ova bude dobra, Abdule. .
- AL Obaydi se nenajavljen pojavio u Parizu i to dva tjedna prije stupanja na dunost. :
- I probudio si me usred noi da bi mi samo to rekao?
- Ali, ekscelencijo, nije doputovao ravno iz Bagdada. Doao je pomalo zaobilaznim putem. '
- Otkud zna? - upita glas, sad ve znatno ivlje.
- Znam, jer imam njegovu putovnicu.
- Budalo, on je na odmoru.
- Znam. Ali zbog ega bi onda proveo cijeli dan u gradu koji nije nimalo turistiki privlaan?
- Nemoj mi priati u iframa. Ako mi ima to rei, reci odmah.
- Prema peatu u putovnici, veleposlanik AL Obaydi danas je bio u Stockholmu. Istog se dana, to jest
veeras, vratio u Pariz. ini mi se da se tako ne provode godinji odmori.
- Stockholm... Stockholm... Stockholm... - ponavljao je glas s druge strane ice kao da pokuava
otkriti neto to se krije iza same te rijei. Onda je zastao, da bi najzad rekao:
- Sef. Pa da. Sigurno je bio u Kalmaru da provjeri Sajedijev sef. to li je otkrio? Krije li on neto od
mene? Zna li Bagdad to on smjera?
- Ne bih vam mogao rei, ekscelencijo - odgovori predstojnik. - No, znam da se sutra kani vratiti u
Bagdad.
- Ali, ako je na odmoru, zato bi se tako brzo vraao u Bagdad?
254
- Moda, ekscelencijo, smatra da zasluuje vii poloaj od ovog koji ga ovdje eka. Moda je bacio
oko na neto vee?
Nastupila je duga stanka prije nego to se glas s druge strane ice ponovno oglasio.
- estitam, Abdule. Dobro si uinio to si me probudio. Nazvat u Kalmar im svane. im svane -
ponovio je.
- Ekscelencijo, jednom ste prigodom obeali da ako vas upozorim...
Tony Cavalli ekao je da im Martin obojici natoi pie. - Uhien u nekakvoj krmi zbog tue - ree
otac nakon
to je do kraja sasluao sinovljev izvjetaj.
- Da - odgovori Cavalli stavljajui ispred oca oveu omotnicu. - I, to je jo gore, osuden je na trideset
dana zatvora. - Trideset dana? - upita otac u nevjerici. Starac prvo
zastane, a potom doda: - Kakve si upute dao Lauri?
- Rekao sam joj da eka do 15. srpnja, kad bi Dollar Bill trebao izii iz zatvora - odgovori Tony.
- Gdje su ga ovaj put strpali? U okruni zatvor?
- Ne. Prema izvjeima okrunog suda u Fairmontu, vratili su ga u dravnu kaznionicu.
- Zbog jedne obine barske tue? - upita stariji gospodin. - Zvui mi nekako nelogino. - Pogledao je u
Deklaraciju o nezavisnosti koja je visjela na zidu iznad njegova pisaeeg stola i poslije due stanke
upitao: - to ima tu unutra?
Cavalli otvori fascikl i izvue list papira.
- Jedan stariji asnik i estorica zatvorenika - ree dodajui papir ocu, oito zadovoljan to je
predvidio njegovo pitanje.
Starac je neko vrijeme prouavao popis imena a onda se oblizao.
- Morat emo se osloniti na Eduarda Bellattija - ree pogledavi sina. - Ako me pamenje ne vara,
osuen je na devedeset devet godina zato to je raznio jednog suca koji nam se naao na putu.
255
- Tono. I, tovie, jo je spreman ubiti za kutiju cigareta - ree Tony. - Prema tome, ako se do 15.
srpnja pobrine za Dollar Billa, utedjeli bismo etvrt milijuna dolara.
- Ipak, neto mi tu smrdi - ree Tonyjev otac vrtei au s viskijem u ruci. - Moda bi sve to trebalo
malo bolje proeljati - doda gotovo za sebe i jo jednom pogleda u popis na stolu.
Sljedeeg jutra AL Obaydi se probudio rano, nestrpljiv da to prije krene za Bagdad kako bi ministra
vanjskih poslova obavijestio o svemu to je doznao. im stupi na irako tlo, pripremit e opiran
pismeni izvjetaj. Tako je bio odluio.
Najprije e ministru objasniti kako je, obavljajui rutinsku provjeru nametnutih im sankcija, saznao da
se sef koji je Predsjednik naruio ve nalazi na putu za Bagdad. Kad je to otkrio, posumnjao je da
moda neka njima neprijateljski naklonjena zemlja priprema atentat na njihova Predsjednika. A kako
nije bio siguran kome moe vjerovati, postupio je po vlastitom nahodenju, troei svoje vrijeme i svoj
novac kako bi saznao tko sve stoji iza jedne takve mogue zavjere. Dok on bude izvjetavao svoga
ministra o pojedinostima, Saddam e ve doznati tko je nadlean za sef i, to je jo vanije, tko je
propustio voditi brigu o njegovoj sigurnosti.
Trgnuo se iz misli kad je uo kucanje na vratima.
- Naprijed - viknuo je i u sobu je ula dvorkinja s dorukom na pladnju: s dva komada izgorjela
prepeenca i alicom guste turske kave. Kad je otila, AL Obaydi je ustao, istuirao se hladnom vodom
- ne po vlastitom izboru - i brzo se odjenuo. Onda je kavu prolio niz slivnik umivaonika u kupaonici,
a kruh nije ni taknuo.
Iziao je iz sobe i spustivi se niza stube uao u svoj ured. Tamo je zatekao predstojnika kako stoji
pored njegova pisaeg stola. Upitao se nije li upravo ustao s njegove stolice.
- Dobro jutro, ekscelencijo - pozdravi ga Abdul Kanuk. - Nadam se da ste dobro spavali.
AL Obaydiju je malo nedostajalo da eksplodira, ali sljedee Kanukovo pitanje zateklo ga je
nespremnog.
256
- Jesu li vas obavijestili o bombardiranju Bagdada, ekscelencijo?
- O kakvom bombardiranju? - gotovo ljutito upita Al Obaydi.
- ini se da su jutros oko dva sata Amerikanci bacili nekoliko projektila na etvrt Mukhbarat u samom
sreditu grada.
- I to se dogodilo? - upita AL Obaydi.
- Ubijeno je nekoliko civila - odgovori predstojnik - ali vjerojatno e vas obradovati ako vam kaem da
se na ljubljeni voda u to vrijeme nalazio izvan grada.
- Uistinu dobre vijesti - ree Al Obaydi. - To je razlog vie da se odmah vratim u Bagdad.
- Ekselencijo, bio sam tako slobodan, i ve sam vam rezervirao let.
- Hvala - odgovori AL Obaydi ne skidajui pogled s rijeke Seine koja se vidjela kroz prozor.
Kanuk se duboko pokloni.
- Pobrinut u se da vas po povratku u Pariz netko doeka u zranoj luci. Tada e, ekscelencijo, sve biti
spremno za va dolazak. A sad, oprostite, idem po vau putovnicu.
AL Obaydi sjedne za pisai stol. Pitao se koliko e vremena provesti u Parizu tek kao ef te male
ispostave, prije nego to Saddam shvati tko mu je spasio ivot.
Tony nazove jedan broj sa svog privatnog telefona. Slualicu je podigao zamjenik Warden, koji je na
Caval
lijevo pitanje je li sam, odmah odgovorio potvrdno. Pozorno je sasluao Cavallijevo drugo pitanje i
nakon krae stanke odgovorio:
- Ako se Dollar Bill nalazi bilo gdje u ovome zatvoru, onda ga kriju kao zmija noge.
- Ali u izvjeima iz okrunog zatvora stoji da je 16. lipnja uveden u vau kartoteku.
- Moda je uveden u kartoteku, ali u zatvor nije stigao - izjavi glas s druge strane ice. - Ali svakako
nije potrebno osam dana da se iz okrunog suda u San Franciscu stigne do nas. Dakako, ako ne
pribjegavaju starim metodama pa za
257
tvorenike ponovno okivaju tjerajui ih da pjeae do zatvora. Moda to i ne bi bila tako loa ideja -
zakljui Warden uz nervozan smijeh.
Cavalliju nije bilo do smijeha.
- Pazi da dri jezik za zubima a oi irom otvorene. I, nazovi me im neto sazna - ree i spusti
slualicu.
Nakon to mu je tajnica otila, Cavalli je jo cijeli sat proveo za radnim stolom kako bi sredio sve
pojedinosti u vezi s poslom koji ga je ekao.
26.
Drugi sastanak izmeu ministra vanjskih poslova i njegova zamjenika hitno je sazvan za utorak u
jutro. Razlog sastanku bio je prethodno razaslan Predsjednikov poziv u kojem je svojim ministrima
naredio da se hitno okupe u palai.
Iz nekoliko telefonskih razgovora koje je njen ef tog jutra obavio, Hannah je jedino mogla zakljuiti
da je iz eneve zvao Saddamov polubrat i da je zamjenik ministra vanjskih poslova istog trenutka
posve zaboravio na izvjetaj o amerikom bombardiranju Mukhbarata koji je dotada pripremao. U
panici je izletio iz ureda ostavljajui tajne spise razbacane po stolu.
Hannah je ostala sjediti za stolom u nadi da e tijekom dana uspjeti skupiti neke dodatne informacije.
Dok su dvojica ministara bila u palai, ona je nastavila pretraivati stare dosjee, svjesna injenice da
je dotada ve prikupila dovoljno materijala da napuni nekoliko Mossadovih ormara, ali da ih nema
kome predati.
Dvojica ministara vratila su se iz palae kasno tog poslijepodneva, pri emu je zamjeniku ministra
vanjskih poslova laknulo kad je vidio da je gospoica Saib jo u uredu.
- Moram napisati izvjetaj o svemu to smo se danas s Predsjednikom dogovorili - rekao je - i
vjerujem da vam ne
258
moram ovoriti do ko'e 'e m'ere sve to o 'erl'ivo. Uo 'e g J J J P vJ J Pc
ne pretjerujem kad vam kaem da bismo oboje mogli zavriti u zatvoru ako bilo to iscuri u javnost od
ovoga to u vam priopiti.
- Ministre - zapone Hannah vraajui naoale na nos nadam se da dosada nikada niste imali razloga
posumnjati u moju lojalnost.
Ministar je na trenutak samo pogleda, a onda pone veoma brzo diktirati.
- Jutros je Predsjednik u svoju palau pozvao ministra vanjskih poslova i mene na povjerljiv
razgovor... stavite dananji datum. Barazan Al-Tikriti, na cijenjeni veleposlanik u enevi, usred noi
je nazvao Predsjednika kako bi ga upozorio da je, nakon vietjednog tajnog istraivanja, otkrio kako
se grupa cionistikih zavjerenika sprema ukfasti sef iz vedske i ilegalno ui u Irak. Nakon to su
Rezolucijom 661 Vi
I jea sigurnosti Ujedinjenih naroda Iraku ukinute sankcije, sef je trebao biti otpremljen u Bagdad.
Predsjednik je naredio i generalu Hamilu da rukovodi akcijom hapenja terorista - tu
se Hannah uini da se zamjenik stresao - dok je Ministarstvu vanjskih poslova naloeno da provjeri
ulogu koju u zavjeri ima izvjesni Hamid AL Obaydi. Na veleposlanik u enevi
, saznao je da je u ponedjeljak, 28. lipnja, AL Obaydi posjetio vedsku tvrtku Svenhalte AC, lociranu u
Kalmaru, u vedskoj. Za to nije imao ni nalog ni doputenje svojih nadredenih. Za vrijeme tog posjeta
saznao je da je sef ukraden i da je na putu za Bagdad. Nakon puta u Kalmar, AL Obaydi je prenoio u
naem zastupnitvu u Parizu i, premda je o cionistikoj zavjeri imao i prigodu i mogunost obavijestiti
bilo enevu bilo Bagdad, on to nije uinio. AL Obaydi napustio je Pariz narednog jutra. Znamo da je
uhvatio let za Jordan, ali se jo nije pojavio na granici. Predsjednik je naredio da, ako AL Obaydi na
bilo kojem mjestu pokua prijei nau dravnu granicu, smjesta bude uhien i doveden pred generala
Hamila u glavni stoer Revolucionarnog vijea.
Hannah je stenografski biljeila najbre to je mogla.
- Sef - nastavio je zamjenik ministra vanjskih poslova ' trenutano putuje starim vojnim kamionom i
oekujemo da bi se na jordanskoj granici mogao pojaviti u roku od narednih etrdeset osam sati. Svi
carinici obavijeteni su da je sef
259
Predsjednikovo privatno vlasnitvo i dobili su direktivu da ga propuste po hitnom postupku kako bi
mogao nastaviti put prema Bagdadu. Nakon dugog razgovora s gospodinom - na tom mjestu zamjenik
zastane i pogleda u svoje biljeke - s gospodinom Pederssonom, na veleposlanik u enevi doao je do
zakljuka da su ljudi u pratnji sefa zapravo agenti CIA-e, Mossada, a moda ak i britanskog SAS-a.
Kao i Predsjednik, i veleposlanik smatra da je jedini cilj tih osoba koje se kane infiltrirati u nae
redove dokopati se Deklaracije o nezavisnosti. Predsjednik je naredio da dokument do daljnjega
ostane visjeti u dvorani za vijeanje, gdje se i sada nalazi, jer bi njegovo uklanjanje moglo izazvati
sumnju nekog ubaenog agenta koji bi, pak, imao vremena upozoriti teroristiku bandu da ne ulazi u
zemlju. Dvadesetorica Predsjednikovih specijalaca ve su na putu prema jordanskoj granici - nastavio
je ministar. - Njihov je zadatak pratiti kretanje sefa i o svemu izravno obavjetavati generala Hamila.
Kad agenti sa Zapada budu uhieni i utamnieni, svjetska e javnost biti obavijetena kako je nakana
tih pijuna bila atentat na Predsjednika. Predsjednik e se odmah poslije toga pojaviti kako u javnosti
tako i na televiziji i odrat e govor u kojem e strogo osuditi amerike i cionistike ratne hukae.
Sajedi je uvjeren kako ni Amerikanci ni Izraelci nikada nee priznati koji je bio pravi razlog njihova
upada u zemlju. Sajedi vjeruje kako ova epizoda moe prerasti u nacionalnu pobjedu, jer ako se vijest
o pokuaju atentata objavi istog dana kad Predsjednik kani javno spaliti Deklaraciju o nezavisnosti,
Amerikancima e biti gotovo nemogue izvriti odmazdu. Predsjednik zahtijeva da mu se od sutra
dostavljaju redoviti izvjetaji o svim zbivanjima po navedenom pitanju: jedan ujutro u devet, a drugi
na veer u est. No, ministar vanjskih poslova i ja moramo mu osobno dostavljati izvjea.
Predsjednika se ima odmah izvijestiti o eventualnom Al Obaydijevu uhienju, kad god se ono
dogodilo, u bilo koje doba noi ili dana.
Hannah je pisala gotovo punih dvadeset minuta. Kad je zamjenik ministra konano zavrio, pokuaIa
je shvatiti znaenje informacija kojima je raspolagala.
260
- Odmah mi otipkajte to izvjee. Neu nikakvih kopija, nita na vrpcama, a kad zavrite, svoje
stenografske biljeke unitite.
Hannah kimne glavom a zamjenik ministra podigne tele; fonsku slualicu i okrene kuni broj svog
nadredenog. Hannah se vratila u svoju sobu i polako poela pretip
kavati biljeke trudei se da iz njih upamti to vie podataka. etrdeset pet minuta kasnije, na stol
svoga efa spustila je jedan jedini primjerak izvjetaja.
Zamjenik ministra itao je polako i paljivo, ispravljajui tu i tamo po koju rije. Kad je konano bio
zadovoljan, uvjeren da njegov dopis u potpunosti pokriva sve to je tog jutra izreeno na sastanku kod
Predsjednika, ustao je i krenuo niz hodnik u ured svog pretpostavljenog. .
Hannah se vratila za svoj stol svjesna injenice da ekipa koja iz vedske prevozi sef nezadrivom
brzinom srlja prema Saddamovoj klopci. A, ako su primili njezinu razglednicu...
Kad je AL Obaydi sletio u jordansku zranu luku Kraljica Alia, oblio ga je osjeaj potpunog trijumfa.
Proavi kroz carinu, napustio je zranu luku i uao u najbolji taksi koji je mogao nai. Stari
chevroleti iz sedamdesetih nisu imali hladenje, a brzinomjeri su im pokazivali da voze 300 kilometara
na sat. Vozau je rekao da ga, to je mogue bre, odveze na iraku granicu.
Tijekom estosatne vonje automobil ni u jednom trenutku nije skrenuo u traku za brzu vonju i, s
obzirom na katastrofalno stanje ceste kojom su se vozili, Al Obaydi je uspio uhvatiti samo nekoliko
trenutaka sna. Kad je voza konano stigao na autocestu, opet nije mogao ubrzati vonju, jer je cesta
bila masna od ulja koje je curilo iz velikih kamiona. Ovi su kamioni iz Basre prevozili ilegalni teret i
kasnije ga u Ammanu prodavali po etiri puta veoj cijeni. I to upravo teret za koji je AL Obaydi
neprestano uvjeravao Ujedinjene narode da je iskljuivo plod mate zapadnog svijeta. Al Obaydi je
promatrao i kamione koji su ili u suprotnom smjeru i koji su prevozili hranu za koju je znao da e
biti
261
prodana na crnom tritu mnogo prije nego to stigne u Bagdad.
AL Obaydi pogleda na sat. Ako voza nastavi tom brzinom, na granicu e stii u pono, a tad e svi
carinski prijelazi biti zatvoreni.
Kad je, istoga dana, Scott sletio u jordansku zranu luku Kraljica Alia, i kad je iziao iz zrakoplova,
oblio ga je znoj. Temperatura zraka bila je iznad 35 stupnjeva Celzijusa. Iako je na sebi imao samo
koulju kratkih rukava, traperice i tenisice, dok je stigao do zgrade u zranoj luci bio je u goloj vodi.
No, im je uao u zgradu, laknulo mu je, jer je zgrada imala ureaj za klimatizaciju. Ubrzo potom
ugledao je i svoju torbu na pokretnoj traci. Ponovno je pogledao na sat i podesio ga prema
bliskoistonom vremenu.
Imigracioni slubenik dotada nije imao prigodu vidjeti veliki broj vedskih putovnica, ali kako mu je
otac bio inenjer, gospodinu Bernstromu poelio je sretan put.
Kad je Scott proao kroz zeleni kontrolni prolaz s detektorom metala, zaustavio ga je carinik koji je
neto vakao i koji mu je punim ustima rekao da otvori svoju platnenu torbu. Nakon podueg kopanja
po njezinu sadraju, pozornost mu je privukla uska i duga kartonska tuba privrena za dno torbe.
Na zahtjev carinika Scott otvori poklopac i iz tube izvadi veliki poster. Kad ga je Scott odmotao,
carinik se do te mjere zaudio da je prestao vakati. Mahnuo je Scottu da prode.
Kad je iziao iz zgrade, Scott je krenuo u potragu za taksijem. arolika kolekcija vozila parkiranih uz
ivinjak uinila mu se desetljeima starijom od inae ve starih modela newyorkih utih taksija.
Uao je u prvo vozilu u nizu i vozau rekao da ga odveze do rimskog amfiteatra u sreditu grada. Da
bi prevalili put od dvadeset kilometara, koliko je bilo do Ammana, trebalo im je etrdeset minuta. Kad
se Scott iskrcao pred amfiteatrom iz treeg stoljea, taksistu je pruio dvije novanice od po deset
dinara - koliko su mu u Langleyju rekli da je dovoljno za toliku razdaljinu. Voza gurne novac u dep,
ali se ne nasmijei.
262
Scott pogleda na sat. Imao je dovoljno vremena da stigne na ugovoreni sastanak. Proao je pored
drevnog spomenika koji bi, prema njegovom vodiu, vrijedilo posjetiti. Slijedei Kratzove upute,
hodao je prema zapadu, preao tri ulice, a kad je stigao do Shellove benzinske crpke, skrenuo je
desno. Onda je skrenuo u drugu ulicu lijevo, pa opet desno. to je due pjeaio, oko njega je bivalo
sve manje svijeta i sve manje lokala. Jo jednom je skrenuo lijevo, pa desno, i konano se naao u
slijepoj ulici koju je i traio. Na kraju ceste, kad vie nije imao kud, ugledao je groblje automobila i
nasmijeio se.
Kad je AL Obaydi stigao na granicu, bio je mrkli mrak. Sve tri trake koje vode do graninih prijelaza
bile su zakrene kamionima koji su ekali pokriveni ceradama za no. Voza taksija zaustavi kola
pred tom zaprekom i objasni svom putniku da e, kad bude na drugoj strani, morati unajmiti iraki
taksi. Uz bogatu napojnicu, AL Obaydi mu zahvali i ode na elo kolone. Umorni carinik ga bezvoljno
pogleda i ree da je granica preko noi zatvorena. AL Obaydi mu prui svoju diplomatsku putovnicu.
Slubenik udari na nju peat i propusti putnika svjestan da takav dokument ne prate male crvene
novanice. AL Obaydi razdragano odee onih kilometar i pol izmeu dva granina prijelaza. Stigao
je na elo druge kolone i ponovno pruio svoju putovnicu. Carinik mu se nasmijei.
- Veleposlanie, automobil vas eka - ree carinik i pokae na veliku limuzinu parkiranu pored
autoceste. Pored kola voza se smijeio i ekao. Kad mu je AL Obaydi priao, on lagano dotakne vrh
svoje kape i otvori mu stranja vrata.
I AL Obaydi se nasmijei. Predstojnik mora da im je iz Pariza javio kako veleposlanik na granicu stie
veoma kasno. Ali, kad je zakoraio u automobil, netko je ve bio tamo. Oito ga je jo netko ekao. AI
Obaydi se ponovno nasmijei, ali u tom trenutku straneva ruka poleti prema njegovu vratu i baci ga
na pod. Vjetim pokretom stranac uhvati obje Al Obaydijeve ruke, povue mu ih na leda i na njih stavi
lisiine.
263
- Kako se usudujete? - vikne AL Obaydi. - Ja sam veleposlanik! - urlao je dok ga je stranac uspravljao
na sjedalu. - Zar ne shvaate tko sam ja?
- Shvaam - odgovori mukarac. - Uhieni ste zbog izdaje.
Scott je morao priznati da se HEMTT izvrsno uklapao u gomilu starih i na sve strane razbacanih
amerikih kamiona i automobila. Otrao je do kamiona i odmah s desne strane uskoio u kabinu.
Rukovao se s Kratzom kojem je oito bilo drago to ga vidi. Scott pogleda tko sjedi za volanom, a
onda ree:
- Drago mi je to se ponovno vidimo, narednie Cohen. ini se da izvrsno igrate crne dame.
- ista srea, profesore. Premda ne znam kako je Kurd uope dospio do polufinala - odgovori Cohen
palei motor. - A budui da je on moj prijatelj, ostali su mislili da je sve namjetaljka.
- A gdje je Aziz?
- Eno ga straga, s Madame Berthom - odvrati narednik. - Najbolje da tamo i ostane. Pored toga, on
poznaje sve uliice u Bagdadu kao to ja znam svaku krmu u Brixtonu, pa nam jo moe biti i od
koristi.
- A ostali? - upita Scott.
- Feldman je sa svojim momcima tijekom noi skliznuo preko granice - ree Kratz. - Vjerojatno nas
ve ekaju u Bagdadu.
- U tom sluaju, bilo bi im pametno da se ne pojavljuju u javnosti - ree Scott. - Jer, nakon onog
bombardiranja prole nedjelje, smrt ih vreba iza svakog ugla.
Kratz na to ne ree nita, a narednik Cohen polako pokrene kamion i izide na cestu. Nakon svakog
skretanja, ulice kojima je vozio postajale su sve ire.
- Ostajemo li pri planu koji smo utvrdili u Stockholmu? - upit Scott.
- Da, uz dvije male dopune - ree Kratz. - Juer sam proveo jutro telefonirajui u Bagdad. Nakon
sedmog pokuaja, uspio sam dobiti nekoga iz Ministarstva industrije tko
264
barem neto zna o sefu. Ali, to ti je vjeni problem s Arapima: ni u to ne vjeruju dok to ne vide
svojim, oima.
- Znai, najprije idemo u Ministarstvo? - upita Scott. - ini se - odgovori Kratz. - No, sad barem
znamo da imamo neto do ega im je veoma stalo. to me podsjetilo: jesi li donio onu jednu jedinu
stvar do koje im nije stalo?
Scott otvori svoju torbu i iz nje izvue kartonsku tubu. - Ne ini se kao neto radi ega vrijedi staviti
ivot na kocku - ree Kratz, a Scott vrati tubu u torbu.
- A druga dopuna plana? - upita Scott.
Iz unutranjeg depa jakne Kratz izvadi razglednicu i preda je Scottu. Scott ugleda Saddama Husseina
kako predsjedava sjednicom Revolucionarnog vijea. Pored njegove glave netko je bio nacrtao
kvadrati ispunjen zvjezdicama. Okrenuvi razglednicu, Scott je dugo prouavao poznati mu rukopis i
rijei: "Bilo bi lijepo da ste ovdje."
Njegovu utnju prekine Kratz:
- Jesi li uoio datum? - Scott pogleda u gornji desni kut: 4. 7. '93. - Prema tome, sad znamo gdje je, a
ovim je potvrdila i dan kad Saddam planira ostatku svijeta otkriti svoju tajnu.
- Tko je Ethel Rubin? - upita Scott. - I, kako si se dokopao te razglednice?
- Ethel Rubin je gospoa kod koje je Hannah boravila u Londonu. Mu joj je Mossadov predstavnik u
Engleskoj. Razglednicu je odmah po primitku odnio u veleposlanstvo, a odande su nam je iste veeri
poslali diplomatskom potom. Jutros je stigla u nae veleposlanstvo u Ammanu.
Kamion se ve nalazio izvan grada. Scott je razgledao opustjeli krajolik, dok se kamion polako
kotrljao masnom i izrovanom cestom.
- ao mi je, profesore, to ne moemo bre - ree Cohen - ali s obzirom na ovakvu cestu, pri naglom
koenju, Madame Bertha bi mogla putovati jo tridesetak metara prije nego to se kamion zaustavi.
Dok je Cohen polako vozio prema granici, Kratz je razmiljao o svim moguim neplaniranim
situacijama u kojima bi se tijekom akcije mogli zatei. Onda je svojim suputnicima
265
jo jednom opisao raspored prostorija u stranakom stoeru BAAS-a.
- A alarmni sustav? - upita Scott kad je Kratz zavrio. - Morate jedino voditi rauna o tome da se
alarm aktivira preko crvenih dugmadi koja se nalaze pored prekidaa za svjetlo, ali i o tome da se
pritom blokiraju i svi izlazi.
Scott kimne glavom i tek nakon due stanke upita: - A Hannah?
- Sve ostaje kako je sada. Moj osnovni zadatak je da te prvo ubacim u palau, a potom da te iz nje
izvuem i to s originalom pod pazuhom. Ona nam jo treba kao pokrie, premda oito zna to se
dogada.
Nitko vie nije progovorio ni rijei sve dok Cohen nije skrenuo s autoceste i uao u golemo
parkir3lite prepuno tekih vozila. Parkirao je kamion pod vrlo neuobiajenim kutom. Samo iznimno
otro oko moglo bi naslutiti to smjeraju. Onda iskoi iz kabine i ode do stranjeg dijela vozila gdje je
Kurd sjedio oslonjen na sef. Kurd i Cohen zajedno skinu debelu ceradu kojom je Bertha bila
prekrivena, a Scott i Kratz im se ubrzo pridrue.
- Kako vam se ini, profesore? - upita Aziz. ; - Ni njmanje iscrpljeno - odgovori Scott ponavljajui u =
sebi gradivo koje je za taj svoj zavrni ispit prethodne noi jo jednom obnovio.
Rairio je prste i nasmijeio se. Iznad bijelog kvadrata ? bile su upaljene sve tri crvene lampice.
Najprije je na sva tri brojanika okrenuo ifre koje su bile poznate jedino njemu i jednom ovjeku u
vedskoj. Onda je dlan desne ruke poloio
na bijeli kvadrat. Nakon nekoliko sekundi se sagnuo, kvadratu primaknuo usne i apnuo:
- Zovem se Andreas Bernstrom. Kad uje moj glas, i samo moj glas, otkljuat e svoja vrata. - Scott
prieka dok , su trojica njegovih kompanjona oduevljeno gledala. Zavladala je mrtva tiina. Scott
onda okrene brojanike. Crveno svjetlo na lampicama jo je bilo upaljeno. - Sad emo ustano- ; viti
jesam li shvatio upute - ree Scott i ugrize se za donju usnu. Onda pone ispoetka. Ponovno je
okretao brojanike, ; ovaj put rabei brojeve koje je odabrao Saddam, i zavrio je brojevima 0-4--0-7-
9-3. Na prvoj lampici ugasilo se crveno s
266
svjetlo i upalilo zeleno. Aziz se nasmijei. Scott potom poloi dlan na bijeli kvadrat i zadra ga na
njemu nekoliko sekundi. Onda se i na drugoj lampici upalilo zeleno svjetlo.
Kad je trei put priao Berthi, Scott zauje kako je Kratz s oitim olakanjem glasno uzdahnuo. Scott
ponovno primakne usne bijelom kvadratu i apne:
- Zovem se Andreas Bernstrom. Vrijeme je da se sef... - Tree zeleno svjetlo upalilo se prije nego to je
dospio i zavriti reenicu. Cohen ispusti prigueni krik oduevljenja.
Scott dohvati ruicu i povue je prema sebi. Tona elika se pokrene.
- Nije loe - ree Cohen. - to e nam prirediti na "bis"?
- Dat u tebi da proba - ree Scott - Pokuajte sad zatvoriti sef, narednie.
Cohen pride sefu i s obje ruke gurne vrata. Istog se _ trenutka upale sva tri crvena svjetla.
- Kad naui kako, lako je - ree.
Scott se nasmijei i malim prstom ponovno otvori vrata. Cohen je zabezeknuto gledao kako se na
lampicama gase crvena a pale zelena svjetla.
- Moe se dogoditi da se upale crvena svjetla, jer Bertha ' nije u stanju istovremeno primiti dvojicu.
Zasada, ja sam jedini koji je moe i otvoriti i zatvoriti.
- A ja sam pomislio da na njega ne reagira zato to je idov - ree Aziz.
Scott se nasmijei, potom zatvori vrata sefa, okrene sva tri brojanika i prieka da se upale crvena
svjetla.
- Idemo - ree Kratz pomalo nervozno ili se to Scottu samo uinilo. Aziz ceradom ponovno prekrije
Madame Berthu, a njegove se kolege vrate u kabinu.
Nitko nije govorio dok su se vozili prema granici a onda, ugledavi kolonu kamiona i ostalih tekih
vozila na samom prijelazu, Cohen vikne:
- Ostat emo ovdje cijele noi.
- Po svemu sudei, i cijelo sljedee jutro - doda Kratz. - Ne preostaje nam nego da ekamo.
Stali su u red, iza posljednjeg parkiranog kamiona.
267
- to mislite, kako bi bilo da idem na blef? - upita Cohen. - Proguram se na elo kolone, cariniku
tutnem nekoliko dolara u dep i...
- Ne - ree Kratz. - Ne elimo privui niiju pozornost. Ni sada, ni kad se naemo na drugoj strani.
Narednog sata Kratz je razmiljao o svim pojedinostima njihova plana pokuavajui predvidjeti svaku
eventualnu nezgodu. Za sve to vrijeme, jedva da su se pomaknuli nekoliko stotina metara.
Proao je jo jedan sat. Zapuhao je blagi veernji povjetarac i Scott je uspio zadrijemati. Znao je,
meutim, da e ubrzo morati zatvoriti prozor ako se ne eli smrznuti. U polusnu su mu misli lutale od
Hannah do Deklaracije i natrag. Shvatio je da je Kratzu bilo posve jasno zbog.ega je pristao da se
pridrui njegovoj ekipi, unato tome to su mu izgledi da preivi bili minimalni.
- to sad ovaj hoe? - upita Cohen apatom. Scott se istog asa trgne i ispred sebe ugleda dunosnika
u odori kako razgovara s vozaem u kamionu koji se nalazio ispred njih.
- To je carinik - ree Kratz. - Samo provjerava imaju li vozai sve potrebne papire za prelazak preko
granice.
- Veina njih ima samo ona dva crvena papira veliine dvanaest puta sedam centimetara - ree Cohen.
- Evo ga - apne Kratz. - Pravite se da vam je dosadno. Carinik je priao s Cohenove strane i, ne
pogledavi ga, progurao ruku kroz njegov prozor.
Cohen mu prui papire koje su mu pribavili strunjaci iz Langleyja. Carinik ih pomno proui a onda
obide kamion. Kad se vratio do Cohenova prozora, dovikne mu neto to nitko od njih nije razumio.
Cohen pogleda u Kratza, ali spas je stigao iz dubine kamiona.
- Kae da odemo na elo kolone.
- Zbog ega? - upita Kratz sumnjiavo. Aziz onda isto pitanje uputi cariniku.
- Imamo prednost zbog pisma koje je Saddam potpisao. - Kome za to imamo zahvaliti? - upita Kratz, i
dalje pomalo sumnjiavo.
268
- Billu O'Reillyju - ree Scott - koji jo ali to nije mogao poi s nama. Donekle se smirio kad smo
mu rekli da u Iraku ne bi mogao dobiti ni jednu jedinu au toenog piva.
Kratz kimne glavom, a Cohen poslua carinikove upute te dopusti sebi da krene lijevom stranom ceste
i da zapone neizvjesnu vonju do tri kilometra udaljenog ela kolone. Kola koja su dolazila u susret
vozei svojom stranom kolnika prema Ammanu, morala su skretati na razasuto kamenje otrog
usjeka, ako se nisu htjela izravno sudariti s Madame Berthom. Kad mu je preostalo stotinjak metara
do graninog prijelaza, iz kuice izleti ljutiti slubenik maui prema njima stisnutom akom. I tada
im Aziz jo jednom priskoi u pomo, predloivi Kratzu da pokae pismo. im je vidio potpis,
slubenik im otpozdravi i ree:
- Putovnice.
Kratz mu prui tri vedske i jednu iraku putovnicu. U sve su putovnice na prvoj stranici bile ubaene
po dvije crvene novanice.
- Nikad ne plaajte preko uobiajene tarife - upozorio je svoju ekipu. - Inae ete im postati sumnjivi.
Slubenik je odnio putovnice u svoju kuicu, sve ih redom prelistao, onda u svaku udario peat i uz
osmijeh ih vraatio vlasnicima. Rampa na jordanskoj strani se podigla i kamion je krenuo prema
irakoj kontrolnoj toki.
27.
Dvojica pripadnika predsjednikove garde odvukla su Hamida AL Obaydija u vijenicu i bacili ga na
stolicu nekoliko metara udaljenu od dugakog stola.
Kad je podigao glavu, ugledao je svih dvanaest lanova Revolucionarnog vijea. Nitko osim dravnog
odvjetnika nije ga pogledao u oi.
269
to li je to uinio da su ga ovi ljudi uhitili na granici, stavili mu lisiine, strpali u zatvor i ostavili ga
da lei na kamenom podu ne dopustivi mu ni da ode u toalet?
Jo u odijelu u kojem je preao granicu, sjedio je u vlastitim izluinama.
Saddam podigne ruku, a dravni odvjetnik se nasmijei. Ali, AL Obaydi se nije plaio Nakira Farrara.
Ne samo da je bio nevin, nego je raspolagao i podacima koji su njima bili vani. Dravni odvjetnik
polako ustane.
- Zovete se Hamid AL Obaydi?
- Da - potvrdi AL Obaydi gledajui dravnog odvjetnika ravno u oi.
- Optueni ste za izdaju i kradu dravne imovine. Osjeate li se krivim? .
- Ne. Nevin sam. Nek' mi Alah bude svjedokom.
- Kad ve elite da vam Alah bude svjedokom, siguran sam da on nee imati nita protiv ako vam
postavim nekoliko jednostavnih pitanja.
- Bit e mi drago ako budem mogao odgovoriti na njih. - Kad ste se ovog mjeseca vratili iz New
Yorka, nastavili ste raditi u Ministarstvu vanjskih poslova. Imam li pravo? - Da.
- I, jedna od vaih obveza bila je da pratite uinak Ujedinjenih naroda na poloaj nae vlade. Je li
tako?
- Da. To je bio dio mog posla dok sam radio kao zamjenik veleposlanika pri Ujedinjenim narodima.
- U redu. I dok ste obavljali taj posao, naili ste na izvjea u kojima se govori o skidanju sankcija s
odredenih predmeta. Imam li pravo?
- Da, imate pravo - ree AL Obaydi prilino samouvjereno.
- Medu tim predmetima spominje se i odredeni sef? - Tono - odgovori AL Obaydi.
- Kad ste to shvatili, to ste poduzeli?
- Telefonirao sam vedskoj kompaniji koja je izradila sef kako bih provjerio injenino stanje, i sve to
sam doznao unio sam u svoj izvjetaj.
- I to ste tom prigodom doznali?
270
AL Obaydi zastane, ne znajui koliko dravni odvjetnik ve zna.
- to ste otkrili? - ponovi Farrar.
- Da je istog dana u vedsku kompaniju doao neki gospodin Riffat i odvezao sef.
- Jeste li tog gospodina Riffata poznavali od ranije? - Ne, nisam.
- I to ste onda uinili?
- Telefonirao sam Ministarstvu industrije, s obzirom na to da sam vjerovao kako je briga o sefu u
njihovoj nadlenosti.
- I to su vam oni rekli?
- Da oni vie nisu odgovorni za sef.
- Jesu li vam moda .rekli tko je odgovoran? - Ne mogu se tono sjetiti.
- Pa, dopustite da vas ja podsjetim. Ili bi moda bilo prikladnije da pozovem tajnika s kojim ste tog
jutra razgovarali?
- ini mi se da je rekao kako sef vie nije ni u njihovoj nadlenosti - odgovori AL Obaydi.
- Je li vam rekao u ijoj je nadlenosti? - ponovio je dravni odvjetnik.
- ini mi se da je spomenuo kako je predmet poslan u enevu.
- Moda e vas zanimati ako vam kaem da je tajnik upravo to pismeno i potvrdio.
Al Obaydi spusti glavu.
- Kad ste saznali da je predmet poslan u enevu, to ste onda uinili?
- Nazvao sam enevu i reeno mi je da je veleposlanik zauzet. Ostavio sam poruku s molbom da ga
obavijeste da sam zvao - samouvjereno izjavi AL Obaydi. - I s molbom da me nazove im uzmogne.
- Jeste li doista oekivali da e vas on nazvati? - Pretpostavljao sam da hoe.
- Pretpostavljali ste da hoe. to ste, potom, napisali u svom izvjeu, u dosjeu o sankcijama?
- U dosjeu? - upita AL Obaydi.
271
- Da. Pisali ste izvjetaj za svog nasljednika, zar ne? Kakve ste mu informacije prenijeli?
- Ne sjeam se - ree AL Obaydi.
- Onda, dopustite da vas jo jednom podsjetim - ree dravni odvjetnik podiui tanki smei fascikl sa
stola. - Citiram: "Predmet koji se odnosi na ovu stavku, Ministarstvo industrije poslalo je izravno u
enevu. Nazvao sam naeg veleposlanika u enevi, ali nisam uspio stupiti s njim u vezu. Stoga nisam
u mogunosti zakljuiti izvjetaj o ovom predmetu prije nego to obavim razgovor s njim. Hamid AL
Obaydi." Jeste Ii to vi napisali?
- Ne mogu se sjetiti.
- Ne moete se sjetiti to vam je rekao glavni tajnik, ne moete se sjetiti to ste napisali u svom
izvjetaju u trenutku kad je vjerojatno izvrena kraa nad dravnom imovinom, odnosno, to je jo
gore... ali na to emo se vratiti kasnije. Moda biste eljeli provjeriti je li to uope va rukopis? upita
Farrar ustajui od stola i prinosei AL Obaydiju spomenuti list papira. - Je li ovo va rukopis?
- Jest. Ali, elio bih objasniti.
- I je Ii to va potpis na dnu stranice?
AL Obaydi se nagne prema naprijed, pogleda potpis i kimne glavom.
- Jest ili nije? - zaurla Farrar.
- Jest - tiho odgovori AL Obaydi.
- Jeste li, istog tog poslijepodneva, otili i do generala Al-Hassana, efa Dravne sigurnosti?
- Ne. On je doao do mene.
- Ah, pogrijeio sam. On je posjetio vas. - Da - ree AL Obaydi.
- Jeste li ga upozorili na injenicu da se moda neki strani agent nalazi na putu prema Iraku i da, ako
je uspio prijei granicu, moda upravo priprema atentat na naeg vodu?
- To nisam mogao znati.
- Ali, morali ste posumnjati da se dogada neto neobino, zar ne?
- Tada jo nisam bio siguran.
- Jeste li generala Al-Hassana obavijestili o tome kako jo niste sigurni?
272
- Ne, nisam.
- Moda zbog toga to mu niste vjerovali?
- Nisam ga poznavao. Tad smo se prvi put sreli. Prethodni... - AL Obaydi se ugrize za jezik.
- Htjeli ste rei? - upita Farrar. - Nita.
- U redu. Preimo . sad na sljedei dan, kad ste vi posjetili... jer, siguran sam da on nije posjetio vas...
kad ste, dakle, posjetili zamjenika ministra vanjskih poslova. - Reenica je na lica nekih od nazonih
izmamila osmijeh, ali Al Obaydi to nije opazio.
- Da, kod njega sam otiao u rutinski posjet, kako bismo popriali o mojoj novoj dunosti. Konano,
on je bio na posljednji veleposlanik u Parizu.
- Tono. Ali, zar on nije va prvi pretpostavljeni? - Da, jest - ree AL Obaydi.
- Pa, jeste li onda njemu rekli za svoje sumnje? - Nisam bio siguran da mu imam to rei.
- Jeste li mu rekli za svoje sumnje? - ponovi dravni odvjetnik povisivi glas.
- Ne, nisam.
- Moda ni u njega niste imali povjerenja? Ili zato to ni njega niste dovoljno dugo poznavali?
- Nisam bio siguran. Trebali su mi dodatni dokazi.
- Tako, dakle. Dodatni dokazi. Koji je, onda, bio va sljedei korak?
- Otputovao sam u Pariz - ree AL Obaydi.
- Odmah, sljedeeg dana? - upita dravni odvjetnik. - Ne - ree AL Obaydi neodluno.
- Onda, moda nakon dva dana? Ili, nakon tri dana? - Moda.
- U meduvremenu, sef je ve putovao prema Bagdadu. Imam li pravo?
- Imate, ali...
- A vi o tome i dalje nikoga niste bili obavijestili? Imam li i sada pravo?
AL Obaydi ne ree nita.
- Imam li i sada pravo? - podvikne Farrar. - Da, ali jo je bilo vremena...
273
F - Vremena za to? - upita dravni odvjetnik.
AL Obaydi ponovno obori glavu.
- Vremena da se sklonite u okrilje naeg veleposlanstva u Parizu?
- Ne - ree AL Obaydi. - Nastavio sam put prema... - Da? - upita Farrar. - Nastavili ste put prema?
AL Obaydi shvati da je pao u klopku. - Prema vedskoj, moda?
- Da - ree AL Obaydi. - Ali samo da bih...
- Da biste provjerili je li sef spakiran i otpremljen? Ili ste, moda, kako ste rekli ministru vanjskih
poslova, jedno- ' stavno otili na odmor?
- Ne, nego...
- "Da, samo", "ne, nego". Jeste li u vedskoj bili na odmoru ili kao predstavnik svoje zemlje?
- Predstavljao sam svoju zemlju.
- Zbog ega ste, onda, putovali turistikom klasom, a ne na dravni troak, ako su za to ve postojala
sredstva?
AL Obaydi na to pitanje ne odgovori.
Dravni se odvjetnik nagne prema Al Obaydiju.
- Moda zbog toga to niste eljeli da se sazna da ste u vedskoj. Moda ste eljeli da vai
pretpostavljeni misle kako ste u Parizu?
- Da, ali kanio sam ih na vrijeme... ' - Kad bi ve bilo kasno. Pokuavate li nam to rei? : - Ne. To
nisam rekao.
- Zato onda niste podigli slualicu i nazvali naeg veleposlanika u enevi? On bi vam bio utedio sav
taj trud, a bogme i trokove. Ili, ni u njega niste imali povjerenja? A moda on nije vjerovao vama?
- Ni jedno ni drugo! - skoivi vikne Al Obaydi. Ali istog trenutka straari ga epaju za ramena i
ponovno ga gurnu na stolicu.
- Sad, kad ste si dali malo oduka, moda bismo mogli nastaviti - ree Farrar. - Otputovali ste u
vedsku, tonije,
u Kalmar, kako biste se nali s izvjesnim gospodinom Peders- ' sonom kojem ste, meutim, bez
ikakvih problema telefonirali. - Dravni odvjetnik ponovno pogleda u svoje biljeke.
274
I, koji je bio cilj tog posjeta, kad ve nije bio turistiki, kako ste i sami priznali?
- elio sam otkriti tko je ukrao sef.
- Ili, moda, provjeriti je li sef upuen u zemlju onako kako ste vi zamislili?
- Ni govora - ree Al Obaydi ponovno podiui glas. Konano, ja sam otkrio da je taj Riffat zapravo
agent Mossada po imenu Kratz.
- Vi ste znali da je Riffat agent Mossada? - upita Farrar podrugljivo hinei udenje.
- Da. To sam saznao po dolasku u Kalmar - odgovori AL Obaydi.
- Ali gospodinu Pederssonu rekli ste kako je gospodin Riffat vrlo savjestan i pouzdan ovjek - nastavi
dravni odvjetnik provjeravajui biljeke. - Imam li pravo? Znai, konano smo nali nekoga u koga
imate povjerenja.
- Radi se o tome da nisam elio da Pedersson sazna to sam otkrio.
- ini mi se da niste eljeli da itko sazna to ste otkrili. A to u sada i dokazati. to ste onda uinili?
- Vratio sam se u Pariz.
- Jeste li prenoili u veleposlanstvu?
- Da, jesam. Ali Pariz mi je bio samo usputna postaja na putu za Jordan.
- Ubrzo emo doi i do vaeg puta za Jordan. elio bih da mi najprije kaete ovo: kad ste ve bili u
naem veleposlanstvu u Parizu, zato tada niste nazvali naeg veleposlanika u enevi i rekli mu to
ste otkrili? Ne samo da je veleposlanik bio u svojoj rezidenciji, nego je i primio poziv jednog lana
naeg veleposlanstva u Parizu nakon to ste vi otili na poinak.
AL Obaydi iznenada shvati da Farrar sve zna. Pokuao je sabrati misli.
- Moj primarni interes bio je vratiti se u Bagdad i upoznati ministra vanjskih poslova s opasnou koja
prijeti naem vodi.
- Kao to je, recimo, bilo ono ameriko bombardiranje mukhbarake etvrti? - upita dravni odvjetnik.
275
- Kako sam ja mogao znati to Amerikanci planiraju? uzvikne AL Obaydi.
- Da, shvaam - ree Farrar. - To je bila ista sluajnost. Dok ste vi mirno spavali u Parizu, projektili
su pljutali po Bagdadu.
E
- Ali ja sam se vratio u Bagdad im sam uo da je bom- ; bardiran - inzistirao je AL Obaydi. < -
Moda i ne biste toliko urili s povratkom da je Ame
rikancima kojim sluajem polo za rukom da ubiju naeg vodu.
- Ali, iz mog izvjetaja vidjelo bi se... - A gdje je taj izvjetaj?
' - Kanio sam ga napisati na putu od Jordana do Bagdada. - Vrlo zgodno. I jeste li svom savjesnom
prijatelju gospodinu Riffatu predloili da se javi ministru industrije kako bi potvrdio svoj dolazak?
- Ne, nisam - odgovori AL Obaydi. - Da je bilo to od svega toga istina, zar bih se toliko angairao da
na veliki voda dode do Deklaracije?
- Drago mi je to ste spomenuli Deklaraciju - ree dravni odvjetnik gotovo apatom. - Jer, moram
vam priznati, vrlo sam zbunjen vaom ulogom u svemu tome. No, prije svega bih vas upitao jeste li
vjerovali da e se na veleposlanik u enevi pobrinuti da Deklaracija stigne u Bagdad? - Da, jesam.
- I je li stigla u Bagdad bez ikakvih problema? - upita Farrar pogledavi pergament koji je jo visio na
zidu iza Saddama.
- Da, jest.
- Zato, onda, niste i svoja saznanja o sefu povjerili istom ovjeku, pogotovo s obzirom na to da je
briga o sefu bila u njegovoj nadlenosti?
- To sa sefom posve je druga pria.
- Potpuno se slaem. A sad u Vijeu pokazati do koje je to mjere bila posve druga pria. Kako je
plaen posao oko pribavljanja Deklaracije?
- Ne razumijem - ree AL Obaydi.
- Dopustite da vam pomognem. Kako je vrena isplata?
276
- Deset milijuna dolara trebalo je biti isplaeno odmah, po potpisivanju ugovora, a preostalih etrdeset
milijuna kad Deklaracija bude uruena.
- I koliko ste od tog novca, od tog dravnog novca, zadrali za sebe?
- Ni jedan jedini cent.
- Da vidimo je li to tako kao to vi kaete. Slaete li se? Gdje ste se sastajali kad ste vrili te velike
novane transakcije?
- Prva uplata poslana je jednoj banci u New Jerseyju, a druga jednoj od naih banaka u vicarskoj,
banci Dummond i kompanija.
- Ako sam vas dobro razumio, inzistirali ste na tome da prva isplata, ona od deset milijuna
dolara,.bude u gotovini. - Nije tono - ree AL Obaydi. - Druga je strana inzi
stirala na tome da bude u gotovini.
- Vrlo zgodno. Ali, moramo se, na alost, osloniti na vau rije, jer na veleposlanik u New Yorku
tvrdi kako ste upravo vi inzistirali na tome da se prva svota isplati u gotovini. Moda vas ni on nije
dobro shvatio. No, prijedimo na drugu isplatu. Slobodno me ispravite ako grijeim. Ta druga svota
uplaena je u banku Franchard i kompanija, je 1' tako? - upita dravni odvjetnik.
- Tako je - ree Al Obaydi.
- A vi, jeste li nakon tih uplata dobili bilo kakvu proviziju?
- Ni govora.
- No, to se tie prve uplate, s obzirom na do da je izvrena u gotovini, to bi bilo tee provjeriti. Ali,
druga uplata... - Dravni odvjetnik zastane kako bi svojim rijeima dao teinu.
- Nemam pojma o emu govorite - ljutito ga prekine Al Obaydi.
- Znai, ponovno ste postali zaboravni, jer za vrijeme vae odsutnosti, dok ste iz Pariza urili kui
kako biste upozorili svog Predsjednika na izravnu opasnost koja mu prijeti, stiglo vam je pismo od
Francharda i kompanije. Kako je pismo bilo adresirano na veleposlanika u Parizu, ono je proslijedeno
zamjeniku ministra vanjskih poslova.
277
- Nisam ni u kakvoj vezi s Franchardom i kompanijom. - Ja i ne tvrdim da jeste, Samo kaem da su se
oni ob
ratili vama. Tom prigodom poslali su vam izvjetaj o stanju na vaem bankovnom raunu od 25. lipnja
1993, iz kojeg se vidi da je na ime Hamida AL Obaydija 18. veljae 1993. godine izvrena uplata od
milijun dolara.
- To nije mogue.
- Nije mogue? - upita dravni odvjetnik i tutne kopiju izvjetaja AL Obaydiju pod nos.
- To je lako objasniti. To je osveta obitelji Cavalli kojoj nismo pristali odmah isplatiti cijelu svotu od
sto milijuna dolara, kako smo na poetku obeali.
- Kaete, osveta. Znai, taj novac ne postoji? Ovo je obian, bezvrijedan komad papira? '
- Da, tako je - ree AL Obaydi.
- U tom sluaju, moda biste nam mogli objasniti zato je, dan nakon vae posjete Franchardu i
kompaniji, s ovog rauna podignuto sto tisua dolara?
- To nije mogue.
- Vama je mnogo toga nemogue. Znai li to da vi niste vidjeli ovaj izvjetaj kojim vas banka
obavjetava da je s navedenog rauna podignuto sto tisua dolara? Izvjetaj na kojem je potpis na
nalogu za isplatu nevjerojatno slian potpisu na izvjetaju o sankcijama, za koji ste sami rekli da je
va?
Dravni odvjetnik podigne oba izvjetaja i gotovo ih gurne AL Obaydiju pod nos. AL Obaydi pogleda
oba papira i shvati to je Cavalli uinio. Farrar je nastavio s optubama prije nego to mu je uope dao
mogunost da objasni.
- I sad se vjerojatno nadate da e vam Vijee povjerovati kako je Cavalli krivotvorio va potpis?
Za stolom se zauje priguen smijeh.
- Dosta mi je svega ovoga - ree osoba koja je jedina imala pravo prekinuti dravnog odvjetnika. AL
Obaydi podigne glavu u nadi da e uhvatiti Predsjednikov pogled, ali uzalud. - Vijee ima vanijih
pitanja na dnevnom redu zakljui mahnuvi rukom kao da tjera muhu.
Istog trenutka AL Obaydiju pri8u dva straara i uklone ga iz prostorije.
278
- Ispalo je mnogo lake nego to sam mislio - ree Cohen kad su proli kroz iraku kontrolnu toku.
- Moda i prelako - doda Kratz.
- Dobro je znati da na ovom putu imamo jednog optimista i jednog pesimista - ree Scott.
Kad su se nali na autocesti, Cohen je vodio rauna da ne vozi bre od osamdeset kilometara na sat.
Kamioni koji su im dolazili u susret i koji su se kretali prema jordanskoj granici, u veini sluajeva
imali su upaljena samo dva od etiriju prednjih svjetala, pa su u daljini vie bili nalik na motocikle,
to je svako pretjecanje inilo opasnim. Cohen je osobito morao motriti na kamione ispred sebe, jer
veina njih odostraga nije imala nikakvih svjetala. .
Kratz je smatrao da je prenaporno bez zaustavljanja prijei put od gotovo petsto kilometara, koliko je
bilo od granice do Bagdada, pa je odluio da stanu i da se odmore kad stignu na sedamdesetak
kilometara od glavnoga grada Iraka. Scott upita Cohena kad bi, po njegovu miljenju, mogli stii do
tog odmorita.
- Pod pretpostavkom da se ne zaletim u neki kamion parkiran nasred ceste, recimo, oko etiri,
najkasnije pet.
- Ne svidaju mi se sva ova vojna vozila na putu. to misli, smjeraju li neto? - upita Kratz koji nije ni
oka sklopio od trenutka kad su preli granicu.
- ini mi se kao da se jedan bataljun samo seli na drugu lokaciju. Nita neobino. Mislim da nas to ne
treba zabrinjavati, pogotovo to se ne kreu u naem smjeru.
- Vjerojatno ima pravo - ree Kratz.
- Da smo legalno preli granicu, ne bi ih ni zapazio ree Scott.
- Vjerojatno. Ali, narednie - Kratz se ponovno okrene prema Cohenu - molim vas obavijestite me im
ugledate neto to bi vam se moglo uiniti neobinim.
- Kao, recimo, kakvu zgodnu ensku?
Kratz nato ne ree nita. Okrene se prema Scottu da ga neto upita, ali opazi da je ponovno
zadrijemao. Zavidio je Scottovoj sposobnosti da zaspi bilo kada i bilo gdje, pogotovo kad su se nalazili
u neizvjesnim i neuobiajenim situacijama.
279
Narednik Cohen nastavio je voziti kroz no vrludajui povremeno lijevo-desno kako bi zaohiao
prepreke na putu: poneki naputeni, izgorjeli tenk ili rupe na cesti. Putovali su tako kroz no prolazei
kroz male gradove i na izgled naputena sela, a onda, negdje oko etiri sata, Cohen s autoceste skrene
desno u jednosmjernu ulicu. Vozio je jo dvadesetak minuta i dospio do kraja ceste iza koje se nalazila
golema provalija.
- Ovdje nas ni leinari ne bi nali - ree Cohen i ugasi motor. - Pukovnie, moe li ik-pauza? Mogli
bismo i sklopiti oi na pet minuta?
Kratz kimne glavom a Cohen istog trenutka iskoi iz kabine, ode do Aziza i ponudi ga cigaretom, a
onda nestane iza jedne palme. Kratz razgleda okolinu i uvjeri se da Cohen ima pravo. Kad se vratio
do kamiona, narednik i Aziz ve su spavali. Scott je sjedio na rubu litice i gledao kako sunce izlazi
nad Bagdadom.
- Divan pogled - ree dok se Kratz smjetao pored njega. - Samo je Bog u stanju stvoriti takvu ljepotu.
- Neto ovdje ne valja - promrmlja Kratz sebi u bradu.
28.
Saddam dade znak glavom dravnom odvjetniku i nastavi: - Sad kad smo zavrili s ovim izdajnikom,
prijedimo na
teroriste. Kakva je trenutana situacija, generale?
General Hamil, znan i kao Bagdadski .Brija, otvori dosje ispred sebe. General Hamil je za svakoga,
ukljuujui i ljude okupljene oko stola, imao zaseban dosje. kolovan u Sandhurstu, vratio se u Irak
kako bi se stavio u slubu kralja, ali uvidjevi da kralja vie nema, svoju je lojalnost posvetio novom
predsjedniku, Abdulu Karimu Kassemu. Onda je u dravnom udaru 1963. jedan mladi satnik
promijenio strane i vlast je preuzela stranka BAAS-a. I Hamil je ponovno promijenio stranu, te za
nagradu bio imenovan za najblieg sura
280
dnika novog potpredsjednika, Saddama Husseina. Od toga dana njegova je karijera bila u stalnom
usponu. Trenutano je bio Saddamov omiljeni general i zapovjednik njegove garde. Ako izuzmemo
predsjednikove osobne gardiste, jedino je njemu bilo doputeno da nosi oruje u Saddamovoj
nazonosti. On je obavljao Saddamove egzekucije. Omiljeni hobi bio mu je brijanje glava na smrt
osudenih prije nego to bi ih odveli na vjeanje. inio je to tupom britvom koju nikada ne bi otrio.
Ponekad bi ga osudenici razoarali tako to bi preminuli prije nego to bi im stigao staviti omu oko
vrata.
Hamil se zagleda u dosje pred sobom, a onda ree:
- Teroristi su preli granicu sino u 21 sat i 26 minuta. Carinskom slubeniku dane su etiri putovnice
na uvid. Tri su bile vedske, a jedna iraka.
- Iraanina u osobno odrati - ree Sacidam.
- etvorka putuje kamionom koji izgleda prilino staro, ali kako se ne usudujemo da im se previe
pribliimo, mogue je da se radi i o Trojanskom konju. Gospodine Predsjednie, nema sumnje da se
sef koji ste naruili nalazi u spomenutom kamionu. Kamion je cijele noi iao u smjeru Bagdada
ravnomjernom brzinom od oko sedamdeset kilometara na sat, da bi jutros u 4:09 skrenuo prema
pustinji. Tada smo prestali motriti na njega, s obzirom na to da taj put ne vodi nikuda. Vjerujemo da
su skrenuli samo zato da bi se odmorili i da su kasnije tijekom jutra nastavili put prema glavnom
gradu.
- Koliko su sada udaljeni od Bagdada? - upita ministar unutarnjih poslova.
- Izmeu ezdeset i sedamdeset kilometara, to e rei da imaju jo sat, sat i pol vonje.
- A,ko se trenutano nalaze u pustinji, generale, zato ih ne bismo opkolili?
- Dok prevoze sef? - upadne Saddam. - Ne. To bi bilo opasno.
- Ne shvaam, Sajedi - ree ministar unutarnjih poslova okreui se prema svome voi.
- Onda u vam objasniti, ministre - ree Saddam okrutno naglasivi posljednju rije. - Ako ih uhitimo
u pustinji, tko e nam u svijetu vjerovati da smo imali posla s teroristima?
281
Zapadni tisak ak e tvrditi da smo im mi podmetnuli krivotvorene putovnice. Ne, uhitit u ih ovdje, u
vijenici. Tad Mossad nee moi tvrditi kako nije umijean, a to je najvanije, obznanit emo njihove
planove i pred cijelim cionistikim svijetom napraviti od njih budale.
- Sad shvaam vau duboku mudrost, Sajedi.
Saddam odmahne rukom i okrene se prema ministru industrije.
- Jeste li izvrili moje naredbe?
- Do posljednjeg slova, ekscelencijo. Kad teroristi stignu u Ministarstvo, bit e im reeno da ekaju.
Prema njima e se ponaati uljudno sve dok ne pokau dokumente koji navodno potjeu iz vaeg
ureda.
- Jedno takvo pismo ve su pokazali na granici - prekine ministra general Hamil.
- Onog trenutka kad takvo pismo pokau mome ministarstvu - nastavi ministar industrije - osigurat
emo dizalicu kojom e sef biti prebaen u ovu zgradu. Bojim se da emo morati skinuti vrata, ali
samo...
- Ne zanimaju me nikakva vrata - ree Saddam. - Kad raunate da bi sef mogao stii pred zgradu?
- Oko podneva - ree general Hamil. - Gospodine Predsjednie, im unesu sef u zgradu, osobno u
nadgledati sve daljnje radnje.
- Dobro. I pobrinite se da teroristi vide Deklaraciju prije nego to ih uhitimo.
- to ako tom prigodom unite dokument, ekscelencijo? - upita ministar unutarnjih poslova u nadi da
e ponovno pridobiti Saddamovu naklonost.
- Nemogue - ree Saddam. - U Bagdad su doli da bi uzeli Deklaraciju, a ne da bi je unitili. Nee
valjda unititi taj bijedni dio vlastite povijesti. - Nekoliko ljudi za stolom kimne glavom u znak
odobravanja. - Svima je vama, izuzev generalu Hamilu i njegovu najbliem osoblju, u narednih
dvadeset etiri sata zabranjen pristup ovoj zgradi. to manje ljudi o ovome zna, to bolje. Ne elim da
o ovome obavijestite ni osiguranje. Neka se ponaaju oputeno, kao da se nita ne dogada. Tako e
nam teroristi izravno dopasti aka.
General Hamil kimne glavom.
282
- Dravni odvjetnie - nastavi Saddam - to e rei medunarodna zajednica kad otkrije da sam uhvatio
te cionistike svinje?
- To su teroristi, ekscelencijo. A za teroriste postoji samo jedna kazna. Pogotovo sad, nakon to su
Amerikanci bombardirali nedune civile.
Saddam kimne.
- Ima li jo pitanja?
- Samo jedno, ekscelencijo - ree zamjenik ministra vanjskih poslova. - to emo s djevojkom?
- Ah, da - ree Saddam nasmijeivi se prvi put toga dana. - Sad, kad je posluila svrsi, moram
smisliti nain na koji emo je likvidirati. Gdje se ona trenutano nalazi?
Dok se kamion sa sporedne ceste polako vraao na autocestu, s Azizom za volanom a s Cohenom
odostraga, pored Madame Berthe, Scott je zapazio da je atmosfera u kamionu nekako drukija. Kad su
skrenuli s ceste da bi se odmorili, Scott je i dalje vjerovao da im ne prijeti nikakva ozbiljnija opasnost.
Ali, napeta jutarnja tiina govorila mu je da se nalaze na doista opasnom zadatku.
Zahvaljujui Kratzu i njegovoj originalnoj ideji, njegovoj matovitosti, disciplini i hrabrosti, te
pretpostavci da nitko ne zna to smjeraju, Scott je vjerovao da e uspjeti, pogotovo sad, kad su znali
gdje se tono nalazi Deklaracija.
Kad su izili na glavnu cestu, Aziz u ali upita: - Desno ili lijevo?
Scott ree:
- Lijevo - ali Aziz, prema planu, skrene desno.
Dok su se vozili prema Bagdadu, sunce se penjalo na nebu bez oblaka i, da usput nisu naiIazili na
izgorjele tenkove i kratere na cesti, prizor bi svojom ljepotom svakom turistu oduzeo dah. U kamionu
je vladala potpuna tiina. Svi su znali sve pojedinosti plana napamet te vie nije bilo potrebe da se o
tome govori.
Posljednjih petnaest kilometara vozili su autocestom koja je bila ravna najboljoj autocesti u
Njemakoj. Dok su prelazili preko nedavno izgraenog mosta preko Eufrata, Scott se pitao koliko li se
daleko nalazi od Hannah i hoe li mu poi
283
za rukom ubaciti se u Ministarstvo vanjskih poslova a da za to ne sazna Kratz i da ga ne uhvate
Iraani.
Kad su stigli do predgrada Bagdada i na obzorju ugledali osvijetljene nebodere i moderne zgrade,
inilo im se kao da ulaze u bilo koju metropolu svijeta - dok nisu ugledali ljude. Na benzinskim
crpkama ekale su kolone automobila i to u zemlji ije je glavno bogatstvo bila nafta. No, u odnosu na
redove za hranu, te su kolone bile ak i kratke. Sva su etvorica jasno vidjela do koje su mjere sankcije
razarale tkivo ove zemlje, unato Saddamovim tvrdnjama da to nije tako.
Prilazili su sreditu grada cestom koja je prolazila ispod masivnog luka Al-Naser, na kojem su stajala
dva ukrtena maa u odljevu Saddamove ake. Nije bilo potrebno Azizu govoriti kako da stigne do
Ministarstva industrije. On je, pak, alio to vie ne ivi u Bagdadu, u kojem nije bio otkad su mu
nakon neuspjelog pua 1987. pogubili oca. Promatrajui kroz prozor svoje sunarodnjake, jo je osjeao
njihov strah.
Dok su prolazili pored nedavno bombardirane mukhbarake etvrti, Scott opazi ambulantna kola bez
ikakvih oznaka kako stoje ispred irakog Obavjetajnog centra. Pretpostavio je da su tamo postavljena
iz stratekih razloga, vie zbog CNN-a nego iz neke prijeke potrebe.
Kad je Aziz konano ugledao zgradu Ministarstva industrije, rekao je Scottu da se primiu cilju,
premda je zahvaljujui brojnim fotografijama kojima ga je Kratz bio opskrbio, Scott odmah prepoznao
njeno proelje. No, Scotta je vie zaokupljala zgrada Ministarstva vanjskih poslova koja se nalazila u
neposrednoj blizini i na ijem je krovu ugledao brojne pukarnice.
Aziz je parkirao kamion na stotinjak metara od ulaza u Ministarstvo. Scott iskoi iz kabine dobacivi:
- Gledat u da se vratim to prije - i krene prema zgradi. Dok se penjao stubama koje su vodile do
glavnog ulaza, nije mogao ni opaziti ni znati da u zgradi preko puta pored prozora stoji mukarac koji
telefonom razgovara s generalom Hamilom:
- Kamion je parkiran sto metara iza Ministarstva. Visoki plavokosi mukarac koji je sjedio u kabini,
sad ulazi u zgradu, a ostala trojica, ukljuujui i Kratza, uvaju sef.
284
Scott gurne dvokrilna vrata i pro8e pored dvojice ukipljenih straara. Priao je alteru za informacije i
stao u najkrai od tri postojea reda. Sat iznad altera pokazivao je 9:30.
Nakon petnaest minuta, naao se ispred djevojke za alterom, kojoj je rekao da se zove Bernstrom i da
bi elio kod gospodina Kajamija.
- Imate li zakazano? - upita djevojka.
- Nemam - odgovori Scott. - Zvali smo ga iz Jordana da mu kaemo da stiemo sa sefom koji je
naruila vaa vlada. Rekao nam je da ga nazovemo kad stignemo.
- Provjerit u je li u svom uredu - ree recepcionarka. Dok je ekao, Scott je promatrao golemi portret
Saddama Husseina odjevena u vojniku odoru, s kalanjikovim u rukama. Slika je dominirala inae
sivim zidovima prostranog predvorja.
Djevojka je pomno sasluala to joj je osoba s druge strane ice rekla, a potom se ponovno obratila
Scottu:
- Netko e odmah sii. - Onda se okrenula sljedeoj stranci.
Scott je ekao pola sata prije nego to je ugledao visokog, mravog mukarca u elegantnom odijelu
zapadnjakog kroja kako izlazi iz dizala i koraa prema njemu.
- Gospodin Bernstrom?
- Da? - ree Scott trgnuvi se.
- Dobro jutro - ree mukarac na engleskom. - Ja sam gospodin Ibrahim, prvi pomonik gospodina
Kajamija. Kako vam mogu pomoi?
- Dopremio sam sef iz vedske - ree Scott. - Vae je Ministarstvo taj sef naruilo prije nekoliko
godina, ali zbog sankcija Ujedinjenih naroda on vam ranije nije mogao biti isporuen. Reeno nam je
da potraimo gospodina Kajamija im stignemo u Bagdad.
- Imate li kakve dokumente kojima biste takvu narudbu potvrdili?
Scott iz aktovke izvadi fascikl i prui ga gospodinu Ibrahimu.
Mukarac je paljivo itao sve to mu je Scott dao, dok nije stigao do pisma sa Saddamovim potpisom.
Tad podigne glavu i upita:
- Mogu li pogledati sef, gospodine Bernstrom?
285
- Kako da ne - odvrati Scott. - Molim vas, podite sa mnom - te zajedno krenu prema kamionu.
Kad su prili vozilu, Kratz dade znak Cohenu da s Madame Berthe skine ceradu kako bi dravni
slubenik mogao pogledati sef.
Scott je bio oaran injenicom da se tijekom cijele operacije prolaznici na ulici nisu ni osvrnuli za
sefom. Kad bi prolazili pored njega, samo bi malo ubrzali korak. Pomanjkanje njihove radoznalosti
samo je jo vie potvrdivalo do koje su mjere ovi ljudi bili zastraeni.
- Molim vas, poite sa mnom, gospodine Bernstrom ree Ibrahim. Scott ga poslua, a kad su stigli do
altera za informacije, Ibrahim se bez rijei uputi prema dizalu ostavivi Scotta u predvorju.
Ibrahim se ponovno pojavio tek nakon pola sata.
- Sef ete odvesti na Trg Slobode. Kad tamo stignete, vidjet ete rampu i tenk ispred velike bijele
zgrade. Tamo vas oekuju.
Scott je namjeravao pitati gdje se tono nalazi Trg Slobode, ali Ibrahim se ve bio okrenuo i otiao.
Scott se vratio do kamiona, uao u kabinu i tek kad se smjestio pored Kratza i Aziza, ispriao im to
se dogodilo. Aziz je, dakako, znao put.
- Drago mi je to vidim da ovdje nema nikakvoga posebnog postupka - ree Kratz.
Scott potvrdno kimne glavom a Aziz ponovno skrene kamionom na cestu.
Promet je sada bio mnogo gui. I teka vozila i automobili bjesomuno su trubili a kolona se jedva
pomicala.
- Mora da se dogodila neka nesrea - ree Scott prije nego to su skrenuli za ugao i ugledali tri tijela
kako vise s improviziranih vjeala: jedno je bilo truplo mukarca u skupom odijelu, drugo jedne mlae
ene, a tree, truplo starije ene. Bilo je teko odrediti im dob jer su im glave bile obrijane.
Gospodin Kajami sjedne za radni stol, okrene jedan telefonski broj i prieka da se netko javi.
286
- Ured zamjenika ministra vanjskih poslova. Gospodica Saib pri telefonu.
- Ovdje ministar industrije. Moete li me spojiti sa zamjenikom ministra?
- ao mi je, gospodine Kajami, ali gospodin zamjenik trenutano nije ovdje. elite li da vam se javi
kad stigne ili, moda, elite ostaviti poruku?
- Ostavit u poruku, ali neka mi se ipak javi kad doe. - Svakako, gospodine ministre.
- Molim vas, recite mu da je stigao sef iz vedske, te da ga moe skinuti s popisa sankcija. - Nastane
duga stanka. Jeste li jo na vezi, gospoice Saib?
- Da, tu sam. Zapisivala sam to ste upravo rekli.
- Ako su mu potrebni pratei dokumenti, recite mu da su kod nas, u ministarstvu, ali ako eli vidjeti
sef, recite mu da ga upravo prevoze u stoer BAAS-a.
- Razumijem, gospodine. Pobrinut u se da dobije vau poruku im se vrati.
- Hvala, gospodice Saib.
Kajami spusti slualicu, pogleda u zamjenika ministra vanjskih poslova i nasmijei se.
29.
Aziz zaustavi kamion tono ispred tenka. Nekoliko vojnika etkalo je unaokolo, ali sve u svemu,
inilo se kao da se nita osobito ne dogada.
- Oekivao sam veu demonstraciju sile nego to je ova - ree Kratz. - Uostalom, nalazimo se ispred
glavnog stoera stranke BAAS.
- Saddam je vjerojatno u svojoj palai, a moda ak i izvan Bagdada - ree Aziz.
U tom trenutku dvojica vojnika priu kamionu. Prvi se prodere: "Izlazite!" i oni posluno izi8u. Onda
im svoj e
287
tvorici naredi da se odmaknu od kamiona, a nekoliko novopridolih vojnika uskoi u stranji dio
kamiona i ukloni ceradu.
- Onaj tamo je bojnik - apne Aziz, dok im je prilazio korpulentan mukarac naikan odlikovanjima i
s mobitelm u ruci. Zastao je i najprije sumnjiavo pogledao u sef a onda se okrenuo prema Kratzu i
predstavio mu se kao bojnik Said. Onda je samo naredio:
- Otvorite.
Kratz dade znak Scottu koji se sa stranje strane popne na kamion. Okruilo ga je jo nekoliko
vojnika da prate kako obavlja obred otvaranja. I kad je Scott otvorio velika vrata, bojnik mu se
pridrui poto mu je jedan vojnik pomogao da se uspne. Potom je dvojici svojih ljudi nareio da uQu u
se@ Premda su u poetku bili pomalo prestraeni, kad su se ve nali unutra vojnici su poeli
dodirivati strane sefa, pa ak i skakati pokuavajui da dosegnu strop. Poslije nekoliko trenutaka
pridruio im se i Said te vojnikom palicom poeo udarati po stijenkama sefa.
- Sad emo priekati dizalicu - ree neto ugodnijim glasom i dohvati se svog mobitela.
Cohen se popne u kabinu i sjedne za upravlja. Kljuevi su se jo nalazili u bravi za paljenje motora.
Aziz je ostao odzada, pored sefa. Scott i Kratz ostali su vani, i oslonjeni na zid, pretvarali se da im je
dosadno dok su apatom proeljavali mogui razvoj situacije.
- Moramo smisliti nain da u8emo u zgradu prije nego to u nju unesu sef - ree Kratz. Sloivi se s
njim, Scott samo kimne glavom.
Sat na Trgu Slobode otkucao je 12:30. U tom trenutku Aziz ugleda golemu konstrukciju koja je sporo
izranjala iza masivnog kipa Saddama Husseina. Sva etvorica promatrala su kako vojnici istravaju
na ulicu, zaustavljaju promet i usmjeravaju dizalicu prema kamionu.
Scott je objasnio bojniku da bi sad trebalo premjestiti kamion tako da bude nasuprot glavnom ulazu.
Bojnik se sloio ne traei mobitelom doputenje za to. Kad je kamion bio parkiran tono tamo gdje je
Scott elio, bojnik Said je ko
288
nano uvidio da e se vrata morati skinuti sa arki ako ikako misle unijeti sef u zgradu.
Tada je ipak upotrijebio mobitel i na Scottovo pitanje: "Kada?", samo je slegnuo ramenima i
odgovorio:
- Treba ekati.
Scott je odluio iskoristiti to razdoblje kad se "treba ekati", pa je objasnio bojniku Saidu kako je
potrebno da on najprije provjeri put kojim e kasnije prevesti sef.
Bojnik se malo dvoumio, onda je mobitelom ponovno nazvao neki broj, nekoliko minuta sluao
zapovijed koja je dolazila s druge strane linije, a onda, upirui prstom u Scotta, rekao:
- Samo ti.
Scott je prepustio Kratzu brigu oko utovara sefa na dizalicu i, slijedei bojnika, uao u zgradu.
im je krenuo dugim, sagom prekrivenim hodnikom, Scott je uoio do koje je mjere zgrada prostrana
i solidno gradena. Na svakih nekoliko koraka bili su rasporeeni vojnici koji bi stali u stav "mirno"
im bi ugledali bojnika Saida.
Dizalo se nalazilo na samom kraju hodnika. Bojnik iz depa izvadi klju i njime otvori vrata dizala.
Scott je ostao zapanjen njegovom veliinom pitajui se nije li upravo ona odredila dimenzije sefa.
Bojnik pritisne dugme oznaeno brojem "- 6". Dublje pod zemlju nije se moglo. Dizalo je polako
klizilo nadolje. Kad su se vrata ponovno otvorila, Scott i bojnik krenu dugim hodnikom. Uini mu se
da je taj podzemni prolaz sagraen kao sklonite u sluaju, recimo, zemljotresa. Zaustavili su se
ispred tekih blindiranih vrata koja su uvala dvojica straara s pukama preko ramena.
Said ih neto upita i obojica odmahnu glavom.
- U dvorani za vijeanje nema nikoga pa moemo proi - objasnio je Scottu, te otkljuao vrata i uao.
Scott krene za njim.
im je uao, Scott pogledom obuhvati cijelu prostoriju. Za oko mu odmah zapne golemi portret
Saddama Husseina u crnom odijelu s dvorednim kopanjem koji je visio u dnu prostorije. Onda je
pokraj prekidaa za svjetlo ugledao jedno od mnogih crvenih alarmnih dugmadi o kojima mu je Kratz
289
govorio. Brzim korakom bojnik prijee s jednog kraja dvorane na drugi ostavljajui dojam ovjeka
kojemu tu zapravo nije mjesto. Meutim, Scott je koraao to je sporije mogao. I tad ju je ugledao.
Osjeti kako mu srce ubrzano tue. Prikucana na zid, u jednom kutu poderana i s nekoliko razmazanih
potpisa, u dnu dvorane visjela je Deklaracija o nezavisnosti.
Bojnik otkljua jedna vrata i Scott za njim nevoljko zakorai u kratki hodnik. Nakon samo nekoliko
koraka obojica se nadu ispred golema udubljenja obloena ciglama i Scottu odmah postane jasno da je
ono pripremljeno upravo za sef.
Scott je polako mjerio dimenzije prostora ispred sebe istovremeno smiljajui nain kako da jo
jednom pogleda Deklaraciju. Bojnik Said ga nakon nekoliko minuta svojom palicom lagano udari po
ramenu, to je trebalo znaiti da je dolo vrijeme povratku. Scott preko srca krene za bojnikom,
najprije kroz kratki hodnik, a onda ponovno kroz dvoranu za vijeanje. Dok se bojniku urilo, Scott je
za njim zaostajao toboe premjeravajui irinu i visinu vrata. Sa zadovoljstvom je otkrio da e se i ta
vrata morati skinuti sa arki. Zaostao je kao da, toboe, prouava problem. Bojnik se vrati udarajui se
palicom po nozi i mrmljajui sebi u bradu, a Scott je slutio da to nije nita laskavo.
Scott jo jednom kradom pogleda nadesno i shvati da su se potvrdile njegove najgore slutnje: ak i kad
bi im polo za rukom da zamijene Deklaraciju, ni genij kakav je Dollar Bill ne bi uspio popraviti tetu
koju je Saddam nanio originalu.
- Hajde, hajde. Moramo ii - pourivao je bojnik.
- I ova vrata moraju ii - ree Scott. - Kao i ona dvoja tamo dolje - doda pokazujui na drugi kraj
dvorane za vijeanje. Ali bojnik Said ve je hitao prema otvorenom dizalu.
Hannah spusti slualicu nastojei da prestane drhtati. U Herzliyahu su je upozoravali na to da e
drhtati koliko god mislila da je tvrdokorna i dobro obuena.
Pogledala je na sat. Za dvadeset minuta imat e stanku za ruak i, premda je rijetko kad tijekom
radnog vremena
290
nasputala zgradu, znala je da tog dana nee moi ostati u uredu i mirno ekati razvoj dogaaja.
Zamjenik ministra vanjskih poslova jo je u osam ujutro otiao u palau i rekao joj da ga ne oekuje
prije pet poslije podne. Dok je za njega pretipkavala poruku ministra industrije, osjetila je kako joj
igra mii na licu.
Provela je petnaest minuta za svojim stolom razmiljajui kako da najbolje iskoristi ovaj jedan sat koji
je imala na raspolaganju. im je odluila to joj je initi, podignula je slualicu i zamolila djevojku na
centrali da primi sve njene pozive dok ona bude na ruku.
Hannah stavi naoale na nos, iziie iz sobe i brzo krene niz hodnik. Pognute glave, kako nikoga ne bi
morala pogledati u oi, i hodajui uza sam zid, sila je stubitem do prijemnog ureda i odmjerenim
korakom napustila zgradu Ministarstva vanjskih poslova.
- Gospodica Saib upravo izlazi iz zgrade - ree glas s druge strane ulice govorei u mobitel. - Krenula
je prema Trgu Slobode.
Hannah je nastavila koraati prema trgu. Na ulicama je bilo toliko svijeta i takva guva da je
pomislila kako mora da je obavljeno jo jedno javno smaknue. Kad je stigla do kraja ceste i zala za
ugao, pognute se glave poela probijati kroz gomilu koja je stajala i gledala. Neki su se ak i smijali
prizoru.
- Neki visoki dunosnik - naali se jedan promatra. Potom jedan ozbiljniji glas ree kako se radi o
diplomatu koji se nedavno vratio iz Amerike i koji je zavukao prste u dravnu blagajnu. Jedna starija
ena je zaplakala kad je jedan mukarac rekao da su objeene ene njegova majka i njegova sestra.
Kad je ugledala rampu, Hannah je usporila korak. Onda je stala i s druge strane ulice promatrala
zgradu u kojoj je bio smjeten stranaki stoer. Cinjenica da se nala u guvi donekle ju je smirivala
unato tome to joj je sav taj svijet s vremena na vrijeme zaklanjao pogled na zgradu preko puta.
- Okrenuta je prema stoeru BAAS-a. Svi ostali gledaju u suprotnom smjeru.
291
Hannah je gledala u kamion okruen vojnicima. U jednom trenutku, na njemu ugleda golemi sef i
dvojicu mladih mukaraca kako ga obmotavaju elinom uadi. Jedan od njih izgledao je istonjaki,
a drugi nekako europski. Potom ugleda Kratza. Je li to doista bio Kratz? Tko kod bio, ubrzo je nestao
iza kamiona. ekala je da se mukarac ponovno pojavi. Kad ga je drugi put ugledala, vie nije bilo
sumnje bio je to glavom i bradom voa Mossada.
Hannah je shvatila da se nee moi jo dugo tako motati na javnom mjestu, te odlui da se vrati u ured
i na miru razmisli o tome to e poduzeti.
Posljednji put je vidjela Kratza kad je skupina istaica izila iz zgrade i prola kraj rampe, a da se
nijedan vojnik nije ni osvrnuo na njih.
Hannah je krenula s Trga Slobode upravo onda kad su bojnik Said i Scott izili iz zgrade.
- Krenula je, ali ini se da ne ide u Ministarstvo. - Mukarac s mobitelom na uhu nekoliko je
trenutaka sluao svog sugovornika, a onda rekao: - Ne znam. Ali slijedit u je, pa u se ponovno javiti.
Kad se Scott ponovno naao pred zgradom, bilo mu je drago to vidi kako je Kratz ve namjestio
dizalicu u poloaj da digne sef iz kamiona. Aziz i Cohen su privrstili dugu elinu uad oko tijela
Madame Berthe dok su posebno izradena teretna kolica, kojima se gospodin Pedersson toliko ponosio,
bila smjetena izmedu kamiona i glavnog ulaza.
Scott pogleda u dizalicu koja je bila via od same zgrade, a potom u ovjeka u kabini koji je njome
upravljao. Cohen i Aziz iskoe iz kamiona, a Kratz dade znak da istovar moe poeti.
Scott pokae na sef i rukom Kratzu dade znak da mu pride.
- U emu je problem? - upita Kratz zbunjeno jer se, po njegovu miljenju, istovar odvijao prilino
glatko.
Scott je nastavio pokazivati na sef, pretjerano irokim kretnjama ukazujui na to kako bi ga, po
njegovu miljenju, trebalo okrenuti, ali je u meuvremenu doapnuo Kratzu:
292
- Vidio sam Deklaraciju.
Onda je obiao dizalicu kako bi s druge strane nadgledao podizanje sefa, a Kratz je, kao da je takoer
veoma zainteresiran, krenuo za njim.
- Izvrsno - ree Kratz. - Gdje se nalazi?
- Ne moe se rei da je izvrsno i mjesto na kojem se nalazi - odgovori Scott.
- Kako? - upita Kratz zabrinuto.
- Nalazi se u dvorani za vijeanje, tono tamo gdje je Hannah rekla, samo to je prikucana na zid -
ree Scott.
- Prikucana na zid? - u nevjerici upita Kratz.
- Da. Pored toga, toliko je oteena pa ne vjerujem da e se moi dotjerati - odgovori Scott. U
meuvremenu je dizalica zabrujala i elini konopci su se zategnuli. Ali, Madame Bertha se ne
pomakne s mjesta. Upravlja dizalice da gas i jo jednom povue. Madame Bertha i dalje je ostala na
mjestu kao da je ukopana.
Dizalica ponovno zabruji i elini se konopci trei put zategnu. Bertha se podigne nekoliko
centimetara i stane se lagano klatiti. Neki vojnici ponu klicati. No, bojnik ih strogo pogleda i oni
istog trenutka zaute.
Kratz kimne glavom i Cohen potri do stranjeg dijela kamiona da spusti produnu dasku, a onda se
uspne u kabinu i uskoi za upravlja. Potom upali motor i vozei u prvoj polako krene naprijed
ostavljajui sef da slobodno visi u zraku. Aziz i Kratz doguraju kolica ispod sefa. Kratz ponovno
podigne palac i dizaliar centimetar po centimetar pone sputati pet tona elika sve dok sef nije sjeo
na kolica, zbog ega su se veliki gumeni kotai naglo slegli.
Ubrzo je sef stajao ispred ulaza u zgradu. ekao se stolar da skine vrata kako bi sef nastavio svoje
putovanje. Uhvativi Kratzov upitni pogled, bojnik slegne ramenima prije nego to je Kratz uspio i
otvoriti usta.
Cohen je odvezao kamion na parkiralite koje mu je bojnik bio odredio. Kod rampe se potom pojavio
Iraanin odjeven u kaftan s kefijom, crveno-bijelom maramom za pokrivanje glave i ije, nosei sa
sobom torbu za alat.
Poto su podrobno pregledali to nosi istresavi mu sadraj torbe na tlo, straari su mu dopustili da
prode. Stolar po
293
kupi alat, pogleda u sef, pa u dvostruka vrata i odmah shvati zbog ega mu je gazda rekao da se radi o
iznimno osjetljivom poslu. Scott se odmaknuo i promatrao stolara kako odvre vijke sa arki jednih
vrata.
- Gdje je Billova krivotvorina? - upita Kratz.
- Jo je u mojoj torbi - ree Scott. - Moram je malo doraditi, inae e opaziti razliku im je zamijenim
za original. - U redu - ree Kratz. - Poni odmah. Ima vremena
dok stolar petlja oko vrata. Ja u dotle zabavljati bojnika. Kratz pride stolaru i pone s njim askati, a
Scott se s torbom u ruci uputi prema kabini kamiona. im je bojnik ugledao Kratza kako razgovara sa
stolarom, dotrao je da im se pridrui.
Scott je gledao kroz prozor dok je iz tub8 polako vadio Billovu kopiju Deklaracije. Pokuavao se sjetiti
na kojim je tono mjestima original bio oteen. Najprije je pocijepao gornji desni ugao dokumenta, a
onda je pljunuo na imena Johna Adamsa i Roberta Treata Painea. Kad je malo bolje pogledao,
zakljuio je da to nije dovoljno, pa je spustio krivotvorinu na pod i preko nje lagano preao cipelama.
Zatim je ponovno pogledao kroz prozor i vidio kako bojnik nareuje Kratzu da ostavi stolara na miru
kako bi ovaj mogao dovriti svoj posao. Kratz je slegnuo ramenima i odmaknuo se. Scott umota kopiju
Deklaracije, vrati je u tubu, a tubu zavue u uski i dugaki dep za tu prigodu posebno priiven s
unutranje strane njegovih hlaa. Legla je k'o bog.
Nekoliko trenutaka kasnije stolar ustane i, nasmijeivi se, nazonima dade do znanja da je njegov dio
posla gotov. Na bojnikovu zapovijed etiri vojnika uklone vrata odnijevi ih nekoliko metara dalje i
prislonivi ih o zid.
Bojnik potom ostalim vojnicima naredi da guraju kolica na kojima je leala Madame Bertha, dok im
je Scott govorio kako da ih sprovedu kroz ulaz. Kratz i Aziz krenuli su za njim ali, podigavi ruku,
bojnik im dade do znanja da u zgradu moe ui jedino Scott. Tad je na Scottu bio red da samo slegne
ramenima.
Centimetar po centimetar, Madame Bertha putovala je dugim hodnikom. Iako su vrata dizala ekala
otvorena, trebalo je etrdeset ruku da bi se kroz njih uguralo pet tona metala kako valja. Na osnovi
svojih istraivanja Scott je znao
294
da je taj dio zgrade sagraen tako da moe odoljeti eventualnom nuklearnom napadu, ali se pitao hoe
li dizalo, nakon to poveze to udo od pet tona est katova ispod zemlje, ikada vie biti isto. Veselilo
ga je jedino to to Madame Bertha ide dolje, a ne gore.
Vrata dizala brzo se zatvore, a bojnik, praen dvanaestoricom vojnika, sporednim izlazom povede
Scotta prema podrumu. Kad su stigli, vrata dizala ve su bila otvorena a Madame Bertha ih je, u
punom sjaju, strpljivo ekala. Bojnik svojom palicom pokae na pod i istog trenutka desetorica
vojnika padnu na koljena i ponu, centimetar po centimetar, iz dizala izvlaiti kolica sa sefom. Bertha
je bila u hodniku. Dizalo se potom vratilo na S. kat ispod zemlje, a estorica vojnika potrala su uz
stepenice, ula u dizalo i ponovno se spustila na esti kat kako bi odzada guraliBerthu.
Stolar je ve bio skinuo prva dvostruka vrata koja su vodila u dvoranu za vijeanje i upravo je radio na
drugima, kad su kolica s Berthom stigla do ulaza. Zahvaljujui tom malom zakanjenju, Scottu se
pruila prigoda da se primakne radnicima koji su pomicali golemi stol prema zidu i na njega stavljali
stolice kako bi Berthi oslobodili prolaz do drugih vrata.
Kako se vrzmao amo-tamo, Scott je mogao nekoliko puta pogledati Deklaraciju, pa ak se i uvjeriti
kako je na njoj pogreno napisana rije "Brittish". Ubrzo je shvatio da je pergament na zidu u znatno
gorem stanju nego to je mislio.
Kad su druga vrata konano uklonjena, vojnici su poeli gurati sef preko dvorane, a onda van u kratki
hodnik, tih nekoliko posljednjih metara na njegovu putu. Kad su stigli do kraja tog hodnika, nasuprot
pripremljenoj udubini, Scott je nadgledao kako se sef centimetar po centimetar pomie sve dotle dok
tih pet tona elika vie nisu mogli dalje gurnuti. Madame Bertha je konano stigla do krajnjeg zida
svog boravita.
Najzad se Scott nasmijei, a bojnik Said obavi jo jedan telefonski razgovor.
Starica objasni Hannah da sljedea smjena dolazi u tri poslije podne i da do sutradan ujutro u est
mora oistiti i
295
pripremiti vijenicu za sastanak koji e se u njoj odrati. Tog jutra, dodala je, spremaice nisu mogle
raditi jer se prebacivao onaj sef.
Hannah je slijedila istaice i pratila kako jedna po jedna odlaze, svaka na svoju stranu. Onda se
odluila za jednu postariju, koja je nosila najtee torbe i ponudila se da joj ih ponese. Kako je Hannah
starici donijela torbe gotovo do praga njezine kue, rekla joj je da joj to nije bilo teko s obzirom na to
da stanuje u blizini.
- Udi, duo - ree joj starica.
- Hvala - odgovori Hannah osjeajui se vie kao vuk negoli kao Crvenkapica.
Neznatna doza viskija koji je ulila u stariinu alicu s kavom pokazala se prilino bezopasnom, a
istaici je razvezala jezik. Dvije tablete valiuma koje je ubacila u drugu alicu kave osigurale su
starici nekoliko sati mirnoga sna. U Mossadu su Hannah nauili kako se na pet razliitih naina moe
provaliti u automobil, u hotelsku sobu, kako se otvaraju tui kovezi pa ak i omanji sefovi. Stoga,
dokopati se torbe jedne starice za nju i nije bio neki osobiti podvig. Uzela je stariinu propusnicu i
napustila kuu.
- Vraa se. Ide prema Ministarstvu - ree glas u slualicu mobitela. - Pregledali smo staricu. Spava, i
vjerojatno se nee probuditi do sutra u jutro. Nita joj nije uzela osim propusnice.
Kad se Hannah vratila u ured, ef joj se jo nije bio vratio, pa je na centrali provjerila ima li za nju
kakvih poruka. Samo su je tri osobe zvale: dvije su rekle da e se javiti sutra, a trea nije ostavila
nikakvu poruku.
Hannah spusti slualicu i svom efu napie pisamce obavjetavajui ga da se nee vie vraati u ured
jer joj se inilo da ni on do kraja radnog vremena nee vie dolaziti. U sluaju da se doista ne vrati do
pet, i ako do tada ne bude provjeravao poruke, nee imati razloga da bilo to posumnja.
Kad se nala sama u svojoj sobici, Hannah je svukla radnu odjeu i odjenula tradicionalnu crnu
feredu s koprenom za lice. Jo jednom se pogledala u zrcalo, a potom tiho i neopazice napustila
zgradu.
296
- Gotovo sam siguran da to ona izlazi iz Ministarstva govorio je glas u slualicu mobitela - ali sad na
sebi ima tradicionalnu haljinu i vie ne nosi naoale. Ponovno je krenula prema Trgu Slobode. Javit u
se kasnije.
Hannah je stigla na Trg Slobode nekoliko minuta prije nego to su istaice trebale poeti s radom.
Iako je tada na trgu bilo manje svijeta, jo joj je uspijevalo da ostane nezapaena. Pogledala je preko
ceste; ispred zgrade vie nije bilo ni sefa ni dizalice. Kamion je stajao parkiran uza zid. Napregnula je
oi ne bi li vidjela je li osoba za upravljaem moda Kratz, ali zbog dima od cigarete koji je ispunio
kabinu nije uspjela razaznati lik.
Onda je promotrila zgradu u koju dotada nikada nije ula ali iji je unutranji raspored poznavala kao
svoj dep. Golemi planovi pojedinih katova te zgrade visjeli su na zasebnoj ploi u sjeditu Mossada u
Herzliyahu i bilo je nemogue poloiti bilo koji pismeni ispit o Iraku ako nisi znao podrobno nacrtati
pojedinosti svakog kata. Uz to, planovima su se stalno dodavale nove pojedinosti, a informacije o
njima pristizale su iz najrazliitijih izvora: donosile su ih izbjeglice, bivi diplomati, bivi resorni
ministri, Kurdi ili iiti, a neke je ak donio i bivi britanski premijer Edward Heath.
Prva istaica stigla je nekoliko minuta prije tri sata. Pokazala je svoju propusnicu i preko dvorita
ula kroz sporedni ulaz. Druga se pojavila nekoliko trenutaka poslije nje i postupila kao i prva. Kad je
ugledala treu istaicu kako prilazi zgradi, Hannah prijede ulicu, i hodajui iza nje, krene prema
rampi.
- Prelazi ulicu. Stigla je do rampe. Sad straaru pokazuje svoju propusnicu - izgovori glas u mobitel. -
Slijedei dobivene upute, pustili su je da ude. Sad preko dvorita ide prema sporednom ulazu. Ispred
nje je jo jedna ena. Ula je. Vrata su se zatvorila. Gotova je, sad je naa.
- Sad otvorite sef = ree bojnik Said.
Scott okrene ifrirane brojeve i prvo se zeleno svjetlo upali. Bojnik je bio impresioniran. Scott potom
poloi dlan na bijeli kvadrat i nakon nekoliko sekunda i na srednjoj se
297
lampici upali zeleno svjetlo. Bojnik je bio opinjen. Onda se Scott nagne, uputi sefu nekoliko rijei, te
se i na treoj lampici upali zeleno svjetlo. Bojnik je zanijemio.
Scott je povukao ruicu i teka su se vrata otvorila. Uskoio je u sef i iz nogavice brzo izvukao
kartonsku tubu. Vidjevi to, bojnik bijesno utri u sef. Jednim potezom
Scott skine poklopac i iz tube izvue poster, odmota ga a na njemu se ukae golemi portret Saddama
Husseina. Onda ode do dna sefa i na njegovu stranju stijenku privrsti poster sa Saddamovim
portretom. Osmijeh se vratio na bojnikovo lice. U meuvremenu je Scott umotao papir koji je bio
prilijepljen uz plakat i neopazice ga vratio u tubu.
- Sad u vam pokazati kako se to radi - ree Scott.
- Ne, ne meni - ree bojnik Said i podigne mobitel. Moramo se vratiti. Idemo gore.
Scottu dode da opsuje. Namjerno ispusti tubu, koja se otkotrlja do najmranijeg kuta sefa, a potom
izide. Plan koji je do najsitnijih pojedinosti bio skovao s Kratzom, odjednom je postao neizvediv.
Nevoljko napusti prostoriju s otvorenim sefom i pridrui se bojniku koji je ve bio zakoraio u
vijenicu.
Hannah se pridrui ostalim istaicama u zgradi. Rekla im je kako joj se majka iznenada razboljela pa
e je ona tog dana zamjenjivati. Pokuala im je objasniti kako joj to nije prvi put i zaudila se kad je
vie nita nisu pitale. Pretpostavljala je da se zapravo plae razgovarati s nepoznatom osobom.
Hannah uzme kutiju sa sredstvima za ienje i krene niz sporedne stube. Plan koji je visio na zidu u
Herzliyahu pokazao se nevjerojatno preciznim unato tome to na njemu nije bio oznaen toan broj
stuba koje su vodile u podrum.
Kad je stigla do vrata koja su vodila prema hodniku, zaula je glasove koji su oito dopirali iz
vijenice. Tko god da je, taj e sigurno otii prema dizalu, pomisli Hannah. Brzo se povue uza zid
tako da je kroz poluprozirno staklo na vratima ipak mogla vidjeti kako dvojica mukaraca izlaze iz
prostorije. Hannah nije prepoznala bojnika, ali kad je vidjela
298
tko je s njim, koljena su joj zaklecala i samo to se nije sruila na pod.
Kad su izili iz zgrade, bojnik izvadi svoj mobitel. Scott ode do Kratza koji je stajao iza kamiona.
- Jesi li zamijenio Deklaraciju? - bilo je prvo to ga je Kratz upitao.
- Ne. Nisam imao vremena. Original jo visi na zidu dvorane za vijeanje.
- Do vraga. A kopija?
- Eno je, lei u tubi u sefu. Nisam smio riskirati i uzeti je sa sobom.
- I kako se sad kani vratiti u zgradu? upita Kratz promatrajui bojnika. - Plan je bio da iskoristi
prigodu i da... - Znam. Ali Said nije osoba zaduena za sef. Upravo
zove onoga kojeg u morati obuiti.
- Ovo nam i nije trebalo. Onako bi nam bilo lake ree Kratz. - Idem obavijestiti ostale kako bismo
napravili alternativni plan ako se neto opet poremeti.
Scott kimne glavom pa se obojica upute prema kamionu u kojem su Aziz i Cohen ekali i puili. im
se pukovnik popeo u kabinu, obojica ugase cigarete. Kratz im objasni zbog ega i dalje moraju ostati
tu gdje jesu i ree im da je to moda posljednja prigoda da se profesor jo jednom vrati u vijenicu.
- Prema tome, kad sljedei put izide - ponovi Kratz moramo biti spremni za pokret. Uz malo sree, do
ponoi bismo mogli stii na granicu.
Kako moe biti iv, pomisli Hannah. Zar ga nije ona osobno usmrtila? Zar nije vidjela kako njegovo
mrtvo tijelo iznose iz sobe? Pokuavala je sabrati misli i stiati osjeaje u kojima se beskrajna radost
mijeala s paninim strahom. Sjetila se rijei svog starijeg instruktora: "Kad se nade na prvoj crti,
sve je mogue i nita te ne smije iznenaditi." Osjeala je da mu sad ima pravo rei kako je pogrijeio.
Dakako, ako joj se za to ikada ukae prigoda.
299
Hannah otvori vrata i uulja se u hodnik. U njemu nije bilo nikoga osim dvojice vojnika koji su
askali kod samog ulaza u dvoranu za vijeanje. Shvatila je da nee moi proi pored njih a da je
pritom ne podvrgnu rutinskoj provjeri.
Prije nego to im je i stigla prii, naredili su joj da stane. Pomno su pregledali njezinu kutiju sa
sredstvima za ienje, a onda jedan od njih ree:
- Zna da i tebe moramo pregledati? - Hannah ne ree nita, a vojnik se sagne, podigne joj feredu i
opipa joj glenjeve. Drugi se pohotno nasmije i zavue joj ruke kroz otvor oko vrata, pipajui joj
ramena i grudi. Istovremeno su ruke njegova kolege klizile uz njezine listove prema bedrima. Kad joj
je prvi vojnik napipao struk, drugi ju je utipnuo za bradavice. Hannah ih obojicu odgurne i zakorai u
dvoranu. Nisu pokazali bilo kakvu namjeru da podu za njom, premda im je smijeh postao neto
glasniji.
Stol je bio vraen na sredinu sobe, a stolice su bile poredane oko njega. Hannah je najprije malo
poravnala stol, onda je poela namjetati stolice tako da budu rasporedene na istoj udaljenosti jedna od
druge. Jo nije mogla vjerovati da je Simon iv. Pored toga, zbog ega bi ga CIA poslala u Bagdad?
Jedino ako... Podigla je oi prema golemom portretu Saddama Husseina a onda poravnala njegovu
stolicu na elu stola. Tada joj pogled padne na dokument prikucan na zidu tik do njegove slike.
Amerika Deklaracija o nezavisnosti visjela je upravo na onom mjestu na kojem je zamjenik ministra
vanjskih poslova tvrdio da visi.
30.
Dva automobila dojurila su do rampe i odmah bila proputena. Bilo je oito da straarima nije bilo ni
na kraj pameti da propituju putnike. Scott je pomno pratio kako ovea skupina vojnika okruuje oba
vozila.
300
Kad je iz drugog automobila iskoraio krupan i visok mukarac, Aziz apne:
- General Hamil, Bagdadski Brija. Taj nosi britvu na privjesku za kljueve.
Kratz kimne glavom:
- Poznajem ga kao svoj dep. Znam sve o njemu i u vezi s njim. ak i ime mladog porunika s kojim
trenutano ivi. Bojnik Said stajao je u stavu "mirno" salutirajui gene
ralu, i Scottu je bilo jasno da je stigao ovjek znatno vieg ianga i posve razliita kalibra od ovjeka s
kojim je do tada suraivao. Paljivo je promatrao lice ovoga mukaraca odjevena u besprijekorno
skrojenu odoru na kojoj je visjelo neto vie odlikovanja negoli na odori bojnika Saida, s crnim
konim rukavicama na rukama i oficirskom palicom o pojasu. Bilo je to okrutno lice. Na licima svih
prisutnih vojnika ogledao se strah.
Bojnik pokae na Scotta i ree: - Ti! Doi.
- ini mi se da misli na tebe - ree Kratz. Scott kimne glavom i krene prema njima.
- Gospodine Bernstrom - ree general skidajui rukavicu s desne ruke - ja sam general Hamil. - Scott
mu prui ruku. - ao mi je to ste me ekali, ali neu vas vie zadravati. Molim vas, pokaite mi taj
sef kojim je bojnik Said toliko impresioniran.
Ne progovorivi vie ni rijei, general se okrene i uputi prema zgradi ostavljajui Scotta da ga slijedi.
Prvi put u ivotu Scott je bio prestravljen.
Hannah dohvati krpu za prainu, na nju stavi malo latila za pokustvo i pone praviti male krugove
po povrini stola nastojei to bolje promotriti Deklaraciju o nezavisnosti. Pergament je bio do te
mjere oteen da je sumnjala da e ga itko moi dotjerati, ak i kad bi ga Simon uspio vratiti u
Washington.
Kroz vrata na dnu sobe provirila je u kratki hodnik i ugledala. sef koji je neto ranije vidjela ispred
zgrade, na kamionu. Vrata sefa bila su otvorena, ali ispred njih su stajala
301
druga dva uvara i brbljala jednako kao i ona dvojica na ulazu u dvoranu za vijeanje.
Hannah je polako krenula niz hodnik briui prainu i istei sve drvene povrine na koje je usput
nailazila, dok se konano nije nala nasuprot otvorenom sefu. Zakoraila je prema njemu i zavirila
unutra kao da nita nalik na to dotada nije vidjela. Iza leda zauje neobuzdani smijeh. Upravo u
trenutku kad se namjeravala okrenuti i povui, u jednom uglu sefa ugledala je kartonsku tubu, gotovo
skrivenu u sjeni. Nagnula se prema unutra i hitrim potezom ruke zakotrljala cilindar prema sebi. On
se zaustavio ispod njezine duge suknje. Pitala se ne bi li moda preko tog cilindra Simonu mogla
poslati poruku. Onda, ostavivi krpu i latilo na podu sefa, naglo se okrenula i potrala niz hodnik kao
,da eli pobjei od straara.
Kad se vratila u dvoranu za vijeanje, iz svoje je kutije sa sredstvima za ienje izvadila drugu krpu i
nastavila brisati stol, sve dok nije dospjela do dijela prostorije koji ni jedni ni drugi straari nisu mogli
vidjeti sa svojih straarskih mjesta. Onda se polako spustila na koljena, zavukla ispod stola i pustila
cilindar da padne na pod. Brzo je skinula poklopac i utvrdila da tuba nije prazna. Izvukla je
pergament, odmotala ga i pogledala, ne vjerujui svojim oima: u rukama je drala savrenu kopiju
Deklaracije o nezavisnosti koju je oito napravio neki majstor, unato tome to ju je neka nepoznata
ruka pokuala uprljati. Odmah je shvatila da je Simon traio naina da original zamijeni tom
kopijom.
Kratz je gledao kako Scott, slijedei generala Hamila, ulazi u zgradu, a onda se vratio do kamiona i
popeo u kabinu. Kroz prozor je nastavio pratiti to se dalje zbiva.
Svi su se doimali gotovo nezainteresiranima.
- Stvari teku preglatko - ree Kratz. Cohen i Aziz gledali su pozorno ispred sebe i nisu nita rekli. -
Ako su dovukli Hamila, znai da im neto smrdi. Dolo je vrijeme da saznamo tko to i koliko zna.
- Kako mislite, gospodine? - upita Cohen.
302
- ini mi se da na bojnik nije posve upoznat s onim to se oko njega dogaa. Ili mu nisu rekli, ili
misle da nije u stanju obaviti zadatak.
i - Moda i jedno i drugo - dobaci Aziz. Kratz kimne glavom.
- Da, moda oboje. Idemo provjeriti. Aziz, hou da se ti , i Cohen proetate do rampe. Straarima
recite da idete kupiti neta za jelo i da ete se odmah vratiti. Ako vam ne dopuste da odete, u nevolji
smo, jer to znai da znaju to smjeramo. U tom sluaju, vratite se, a ja u odmah pripremiti sljedeu
akciju.
- A ako nas puste? - upita Cohen.
- Gubite mi se s oiju - ree Kratz. - Ali, nikako ne isputajte kamion iz vida. Ako u meduvreme,nu
ugledate profesora Bradleyja kako sa svojom kartonskom tubom ide prema meni a ja oslonim ruku na
prozor, ovako kao sada, odmah se vratite. Jer, u tom sluaju, pod hitno briemo odavde. I jo neto,
Cohene. Ako me ne zateknete ovdje kad se vratite, a profesor predloi da se usput zaustavite kod
Ministar
i stva vanjskih poslova, recite mu da to ne dolazi u obzir. I nikako mu nemojte popustiti. - Cohen
kimne glavom iako nije imao pojma o emu Kratz govori. - Ali, ako vidite da smo u nevolji, ne
prilazite jedan sat, a onda molite Boga da ova grdosija krene.
- Razumijem, gospodine - ree Cohen.
- Ponesi kljueve - ree Kratz. - A sad, idite.
Kratz iziCte iz kamiona i odeta do bojnika Saida koji je ponovno drao mobitel na uhu. Stao je na
nekoliko metara s njegove desne strane ne bi li mu privukao pozornost. Istovremeno je promatrao
kako se Aziz i Cohen udaljavaju.
Kratz je i dalje pokuavao privui bojnikovu pozornost kad se Aziz zaustavio kod rampe i poeo aliti
s jednim od straara. Nakon nekoliko minuta vidio je kako se obojica njegovih ljudi provlae ispod
rampe i nestaju u gomili.
Bojnik Said zavrio je razgovor.
- U emu je sad problem? - upitao je.
Kratz izvadi cigaretu i zamoli bojnika za vatru. - Ne puim - ree i odmahne rukom.
303
Kratz se sporim korakom vrati do kamiona i sjedne za upravlja. Ali, ni u jednom trenutku nije
isputao iz vida glavni ulaz sjedita stranke BAAS.
Hannah je zurila u Deklaraciju koja je visjela na zidu. Nalazila se jedva nekoliko koraka od nje. Kad
je ula da se straari ponovno smiju, prila je dokumentu i pokuala izvui avle kojima je bio
prikucan za zid. Tri avla izvukla je gotovo odmah i bez ikakva napora, ali avao u gornjem desnom
kutu ni da se pomakne. Nakon nekoliko sekunda, shvatila je da joj ne preostaje nita drugo nego da
povue pergament preko njega. S dokumentom u rukama vratila se do stola, poloila original na pod,
a kopiju brzo privrstila na zid.
Nemajui vremena ni da se osvrne na svoje djelo, ponovno je prila stolu, kleknula, brzo umotala
original, ubacila ga u tubu, a tubu gurnula ispod suknje. Bile su to najdue dvije minute u njezinom
ivotu. Ostala je kleati pokuavajui srediti misli. Znala je da bi pokuaj iznoenja dokumenta iz
zgrade bio prevelik rizik, jer bi straarima moglo pasti na pamet da je ponovno pretresu. Ali, nije
imala izbora. Brzim korakom vratila se do kratkog hodnika i ula u sef dok su straari jo razgovarali.
Ispustila je cilindar a onda ga nogom gurnula u isti onaj kut u kojem je bio i ranije. Podigla je svoju
"zaboravljenu" krpu i latilo za namjetaj, izila iz sefa, i u prolazu svoj "alat" nehajno pokazala
straarima. Onda se, trei hodnikom, vratila u dvoranu za vijeanje.
Hannah je znala da mora to prije napustiti zgradu i o svemu nekako obavijestiti Simona.
Tada je zaula glasove.
Vrata dizala su se otvorila. U hodnik je zakoraio general koji se odmah uputio prema vijenici.
- Koliko je zapravo velik taj sef? - upitao je Scotta.
- Dvjesto sedamdeset pet centimetara je visok, dvjesto deset centimetara irok, a dubina mu je dvjesto
etrdeset centimetara - kao iz topa odgovori Scott. - Toliko je velik da se u njemu mogu odravati i
tajni sastanci, generale.
- Ma nemojte? - ree Hamil. - Ali, reeno mi je da sefom moe upravljati iskljuivo jedna osoba. Je li
to tono?
304
- Da, generale. Postupili smo tono prema zahtjevima vae vlade.
- Takoer mi je reeno da sef ne moe stradati u sluaju da dode do nuklearnog napada. Je li i to
tono?
- Jest - odgovori Scott. - Debljina svih stijenki sefa iznosi petnaest centimetara i nikakva ga eksplozija
ne moe otetiti, dakako, ne bude li izravno pogoden. U svim drugim okolnostima, sve to se nalazi u
sefu bilo bi sauvano, ak i kad bi se sruila sama zgrada...
- Vrlo dojmljivo - ree general. U tom trenutku straari zauzmu stav "mirno", a on palicom lagano
dotakne rub svoje kape i ude u dvoranu za vijeanje. Scott ga je pratio u korak. Tad ugleda neku enu
kako lati stol i pomisli kako mu njezina nazonost nimalo nee trebati kad se bude vratio. General je,
pak, krenuo ravno prema uskom hodniku a da Hannah nije ni pogledao.
Izlazei za generalom iz dvorane, Scott jo jednom baci pogled na pergament.
Hannah je ula kako general, prije nego to e stii do ', kraja hodnika, kae:
- Ah, podaci koje ste mi dali o sefu ne mogu ni priblino t doarati stvarnost, gospodine Bernstrom.
' Dva vojnika su stajala u stavu "mirno" sve dok je general razgledao sef, a onda uao u njega. Kad je
na podu ugledao kartonski cilindar, sagnuo se i podigao ga.
- U njemu se nalazila ova fotografija. Kako se ne bi otetila - objasni Scott, i sam uavi sef i
pokazavi na portret Saddama Husseina.
- Vi ste vrlo pedantan ovjek, gospodine Bernstrom. Bili biste izvrstan pukovnik da ste u nekoj mojoj
jedinici - ree Hamil kroz smijeh pruajui Scottu tubu.
'I Hannah je upijala svaku rije i zakljuila da mora to prije napustiti zgradu kako bi upozorila
Kratza na to to je uinila.
- elite li da vam pokaem kako se programira sef? ula je Scottovo pitanje.
- Ne, ne, ne meni - ree general Hamil. - Jedino e Predsjednik njime rukovati.
305
t 4 To je bilo posljednje to je Hannah ula prije nego to
je, proavi pored straara, izila iz vijenice i uputila se niz ' dugaak hodnik.
Kad je stigla do vrata koja su vodila prema stubitu, jo jednom se okrenula i vidjela kako general
ulazi u dvoranu, a Scott za njim. U ruci je drao cilindar.
Hannah je dolo da vrisne od sree.
Scottu postane jasno da nee moi zamijeniti dokumente dok je Saddam u zgradi. Kad je uao u
vijenicu, pustio je generala nekoliko koraka ispred sebe. Pogledom je obuhvatio sobu i s olakanjem
opazio da je istaica otila. im je general iziao iz dvorane i zakoraio u hodnik, straari su
ponovno stali u stavu "mirno".
Scott je zurio u alarmno dugme ispred sebe. Ne okrei se, molio se u sebi ne gubei generala iz vida.
Do vrata mu je ostao jo jedan metar. U tom trenutku Scott skoi i palcem pritisne crveno dugme.
Istog trenutka, vrata se zatvore i, uz poprilinu buku, automatski se zakljuaju.
Hannah se upravo spremala gurnuti vrata koja su vodila prema stranjem stubitu, kad se oglasio
prodoran zvuk alarma. Sva su se vrata zatvorila. Osvrnuvi se, shvatila je da se zatekla zakljuana u
hodniku s generalom Hamilom i s njegova etiri gardista.
General joj se nasmijei.
- Gospodica Kopec, ako se ne varam. Drago mi je da imam ast upoznati vas. Bojim se da emo
morati priekati nekoliko trenutaka prije nego to nam se i profesor Bradley pridrui. ;
Gardisti opkole Hannah, a general podigne glavu prema televizijskom ekranu smjetenom iznad
vrata. Promatrao je kako Scott, koji je jo bio u vijenici, pritie neko dugme na svom runom satu.
Scott je potom otrao do zida, iz cilindra brzo izvadio dokument i usporedio ga s originalom. Bio je
zadovoljan svojom prethodnom kreacijom, ali za svaki sluaj jo je jednom pljunuo na imena Lewisa
Morrisa i Johna Witherspoona pa potom pergament protrljao o kameni pod. Onda je ponovno
usporedio dvije Deklaracije. Pogledao je na sat: etrdeset pet sekundi. Poeo je izvlaiti avle iz zida,
ali kako nije mogao izvui avao iz gornjeg desnog kuta, samo je povukao Deklaraciju preko njega.
ezdeset sekundi.
306
Hannah je prestravljeno zurila u ekran pratei kako Simon ponitava sve to je ona uinila. General je
telefonirao.
Kad je skinuo dokument sa zida, Scott ga je poloio na stol. Onda je iz cilindra izvadio drugi
dokument i privrstio ga na zid. Devedeset sekundi. Sa stola je uzeo Billow kopiju, umotao je i gurnuo
u tubu. Sto deset sekundi. Onda je
E otiao do vrata koja su vodila prema dizalima i dva-tri puta duboko udahnuo ekajui da alarm
stane i da se vrata otvore. Scott je znao da e im trebati nekoliko minuta da usta
nove s kojeg je mjesta alarm ukljuen, pa je, ugledavi generala, samo slegnuo ramenima i nasmijeio
mu se.
Kratz je sjedio u kabini i promatrao bojnika Saida. Neto je zazvonilo. Said pritisne dugme i stavi
mobitel na uho. Onda se iznenada okrenuo, izvukao pitolj i ljutito pogledao prema kamionu. Gotovo
urlajui, izdao je nekakw zapovijed i u nekoliko sekundi svi prisutni vojnici opkolili su kamion i
uperili svoje puke u Kratza.
Bojnik urno prie i upita: - Gdje su ona dvojica?
Kratz slegne ramenima. Istog trenutka Said se okrene i otri u zgradu izvikujui usput dodatne
zapovijedi.
Kratz poloi desnu ruku preko lijevog zglavka i pone polako skidati flaster prilijepljen s donje strane
njegova sata. S flastera paljivo odlijepi siunu zelenu pilulu i poloi je na dlan druge ruke.
Tridesetak pari oiju netremice ga je promatralo. Kratz se zakalje, polako poloi ruku na usta, spusti
glaw i proguta pilulu.
Istravi iz zgrade, Said pone izvikivati nove naredbe. Nakon nekoliko trenutaka, jedan se automobil
zaustavi pokraj samog kamiona.
- Van! - drekne bojnik. Kratz izie i u pratnji dvanaest bajuneta ode do stranjih vrata parkiranih
kola. Netko ga gurne na sjedalo, a do njega, po jedan sa svake strane, sjednu dvojica mukaraca u
tamnim odijelima. Jedan od njih odmah je Kratzu vezao ruke, a drugi mu je zavezao oi.
S druge strane ceste, Cohen i Aziz promatrali su kako se automobil velikom brzinom udaljava.
307
31.
General Scottu uzvrati osmijeh.
- Neu vas predstaviti gospodici Saib, jer vjerujem da se ve poznajete - ree.
Scott je bijelo gledao u enu u feredi i s koprenom preko lica. Bila je opkoljena etvoricom gardista
koji su u nju uperili bajunete.
- Prije svega, moramo zahvaliti gospoici Saib, jer ona nas je uputila na vas. Da ne spominjemo
njezinu razglednicu poslanu gospoi Rubin, bez koje nikada ne biste tako brzo doznali gdje se
Deklaracija nalazi. Kako vidite, akciju smo vam pokuali olakati koliko smo mogli.
- Ne poznajem gospodicu Saib - ree Scott.
- Dajte, dajte, profesore. Ili moda elite da vas oslovljavam s agente Bradley? Divim se vaoj
galantnosti, ali ako tvrdite da ne poznajete gospodicu Saib, onda svakako poznajete Hannah Kopec -
ree general strgnuvi koprenu s Hannahina lica.
Scott se zablene u Hannah, ali ne ree nita.
- Ah, vidim da je se ipak sjeate. Uostalom, nije lako zaboraviti nekoga tko vas je pokuao ubiti, zar
ne? Hannah moleivo pogleda u Scotta.
- Doista dirljivo, draga djevojko. On vam je oprostio. No, bojim se da ja ne odobravam njegovu
velikodunost. General se osvrne i ugleda bojnika kako tri prema nji
ma. Paljivo je sasluao ono to mu je bojnik priapnuo, a tada pone asnikom palicom brzo udarati
o svoju visoku izmu.
- Budalo! - prodere se iz sveg glasa i nenadano palicom udari bojnika posred lica. - Potom se opet
obrati Scottu: ini se da e se slavlje koje sam namijenio vama i vaim prijateljima nakratko morati
odgoditi. Jer, premda smo uhitili pukovnika Kratza, Kurd i idov su nam umaknuli. No, pitanje je
minuta kad emo i njih uhvatiti.
- Otkada znate? - tiho upita Hannah.
- Nainili ste greku koju mnogi nai neprijatelji poine, gospodice Kopec. Podcijenili ste naeg
velikog vodu, naeg
308
Predsjednika - ree general. - On upravlja Srednjim istokom mnogo bolje nego to je Gorbaov ikada
upravljao Rusima, Thatcherica Velikom Britanijom ili Bush Amerikancima. I ' sam se pitam, koliko
jo ljudi na Zapadu doista vjeruje da I su saveznici dobili Zaljevski rat? Ali, bili ste toliko glupi da
podcijenite i njegova bratia, naeg novoimenovanog veleI poslanika u Parizu, gospodina Abdula
Kanuka. Moda i nije bilo tako glupo to vas je slijedio do stana vaeg ljubavnika i proveo cijelu no
stojei u susjednoj vei da bi vas ujutro ponovno slijedio do veleposlanstva. Upravo je on obavijestio
naeg veleposlanika u enevi o nakanama "gospoice Saib". Dakako, morali smo biti posve sigurni,
pogotovo stoga jer je i na zamjenik ministra vanjskih poslova vjerovao da se radi o jednom od
njegovih najlojalnijih djelatnika. Kako je samo bio naivan! Zbog toga je veleposlanikova ena, kad ste
stigli u Bagdad, na veeru pozvala brata gospodice Saib, ali on vas, na alost, nije prepoznao. Tada
vam je, kako bi to ameriki uti tisak nazvao, maska pala s lica. Taj isti tisak neprestano se patetino
pita: "Zato Mossad ve jednom ne ubije predsjednika Saddama?" Da samo znaju koliko je puta
Mossad pokuao. Dok ste bili na obuci u Herzliyahu, gospodice Kopec, pukovnik Kratz vam je
propustio rei da ste vi sedamnaesti agent Mossada koji se u proteklih pet godina pokuao infiltrirati u
nae redove, kao i to da su svi vai prethodnici zavrili tragino, kao to e uostalom zavriti i va
pukovnik. Ali prava ljepota svega ovoga je u tome to nikome ne moramo priznati da smo bilo koga
od vas likvidirali. Vidite, nakon Entebbea i Eichmanna, idovima je gotovo neshvatljivo da se takve
stvari jo mogu dogoditi. Siguran sam da ete ovo procijeniti loginim, profesore.
- Jeste li spremni na okladu? - upita Scott.
- Dirnut sam vaom zapadnjakom etikom, profesore, ali bojim se da se nemate u to kladiti.
- Vratit emo vam gospoicu Saib ako pustite Hannah. ; General prasne u smijeh.
- Profesore, imate udan smisao za humor i nadam se da vas neu uvrijediti ako vam kaem da nimalo
ne poznajete duh arapskog svijeta. Dopustite da objasnim. Vi ete biti ubijeni i u vezi s tim nitko od
vaih nee ni mrdnuti prstom.
309
Kako ve rekoh, Zapad je preponosan da bi priznao da ljudi poput vas uope postoje. A mi na Istoku,
zapanjeni i zaueni, pitat emo se radi ega je Mossad oteo jednu njenu i nedunu tajnicu za
putovanja u Pariz, te je sad, protiv njene volje, dri u Tel Avivu. Mi ak znamo i u kojoj je kui
zatoena. Ve smo svim novinama na Zapadu razaslali njezine srceparajue fotografije, a jedna od
vaih ustanova za odnose s javnou tjednima nagovara njezinu majku i brata da daju izjavu za
zapadne medije. ak smo se dogovorili da Amnesty International u vezi s tim sluajem organizira
prosvjedne skupove pred izraelskim veleposlanstvima diljem svijeta.
Scott je netremice gledao u generala.
- Sirota e gospodica Saib za nekoliko dana biti na slobodi. S druge strane, vas dvoje umrijet ete a da
to nitko nee ni znati, niti e koga biti briga. A kad samo pomislite radi ega ste rtvovali svoje
ivote? Radi obinog komada papira. I, dok smo jo kod toga, profesore, dopustite da vas oslobodim te
Deklaracije.
etvorica vojnika pristupe i gurnu svoje bajunete Scottu pod grlo, a general mu iz ruku istrgne
kartonski cilindar.
- Vrlo ste vjeto zamijenili dokumente, profesore. I to za manje od dvije minute - ree general
pogledavi u televizijski ekran iznad svoje glave. - Ali, uvjeravam vas da i dalje kanimo 4. srpnja
javno spaliti original, ime emo nedvojbeno uzdrmati ionako ve oslabljen ugled predsjednika
Clintona. - General se glasno nasmije. - Znate, profesore, ve mnogo godina uivam u ubijanju ljudi,
ali vae smrti pruit e mi osobito zadovoljstvo. Jer, s ovoga svijeta otii ete onako kako zasluujete.
Vojnici opkole Hannah i Scotta gurajui ih prema vijenici, a potom prema kratkom hodniku. General
je iao za njima. Kad su stigli do otvorenog sefa, svi su stali.
- Dopustite mi - ree general Hamil - da vas podsjetim na jednu pojedinost koju ste propustili
spomenuti dok ste mi opisivali ovo inenjersko udo. Moda vam je ta pojedinost ostala
nepoznanicom, premda moram priznati da ste svoju domau zadau obavili iznimno savjesno. Jeste li
bili svjesni toga da se osoba zakljuana u sefu te veliine, kapaciteta 154 kubina metra, moe nadati
kako e preivjeti neto vie od
310
est sati? Jo nisam tono izraunao koliko bi dugo dvije osobe zatvorene u njemu bile u stanju udisati
isti kisik. Ali, i to emo ubrzo saznati.
General iz depa izvadi topericu, zamahne svojom palicom, a straari u sef gurnu najprije Hannah,
pa za njom i Scotta. Dok su dvojica vojnika zatvarala masivna vrata, general se jo smijeio. Istog
trena na svim trima lampicama upale se crvena svjetla.
General pritisne dugme na toperici i pone mjeriti vrijeme.
Kad se automobil zaustavio, Kratz je zakljuio da su prevalili manje od dva kilometra. uo je kako se
vrata otvaraju a potom ga je netko gurnuo dajui mu na znanje da treba izii iz kola. Gurali su ga dok
se penjao uz kamene stube, a onda je uao u nekakvu zgradu i hodao dugakim hodnikom. Koraci su
mu odjekivali po drvenom podu. Onda su ga uveli u sobu s njegove lijeve strane, grubo posjeli na
stolicu, vezali i zaepili mu usta, svukli cipele i arape. Kad je uo da se vrata zatvaraju, znao je da je
ostao sam.
Prolo je mnogo vremena, nije mogao tono utvrditi koliko, prije nego to su se vrata ponovno
otvorila. Najprije je uo glas generala Hamila:
- Maknite mu povez s usta - rekao je.
Kratz ga je uo kako koraa oko stolice na kojoj je sjedio, ne govorei nita. Kratz se koncentrirao.
Znao je da pilula djeluje samo dva sata, a pretpostavljao je da je ve bilo prolo izmedu etrdeset i
pedeset minuta otkako su ga odveli iz stoera stranke BAAS.
- Pukovnie Kratz, dugo ve ekam da mi se prui prigoda da vas upoznam. Iznimno cijenim va rad.
Vi ste pravi perfekcionist.
- Ne seri - ree Kratz - jer ja ne cijenim ni tebe ni tvoj rad.
Oekivao je pljusku ili udarac akom u bradu, ali general je samo nastavio kruiti oko njegove stolice.
- Nemojte se previe razoarati - ree general. - Uvjeren sam da, nakon svega to ste o nama uli, u
najmanju ruku
311
oekujete elektrookove, kinesko muenje vodom ili moda ak i ereenje. Ali, za razliku od
Mossada, pukovnie, ja smatram da ne moramo pribjegavati takvim primitivnim metodama kad
imamo posla s ljudima vaeg ranga. One su, po naem miljenju, zastarjele. I to je najgore, ne daju
nikakve rezultate. Vi cionisti ste izdrljivi i dobro obueni. Malo vas propjeva, doista malo. Odluili
smo se, stoga, za primjenu neto znanstvenijih metoda kako bismo od vas dobili informacije koje su
nam potrebne.
Ako je prolo manje od sata, pomisli Kratz, bit e u redu. - Jedna obina injekcija PPX-a i saznat
emo sve to nas zanima - nastavi general. - A kad saznamo sve to nas zanima, onda emo vas
jednostavno ubiti. Kako vidite, mnogo djelotvornije nego to je bilo u prolosti,, uz to i istije.
Premda, moram priznati, nedostaju mi stare metode. Stoga ete shvatiti zbog ega nisam odolio a da
gospoicu Kopec i profesora Bradley ne zakljuam u sef. Pogotovo s obzirom na injenicu da se nisu
tako dugo vidjeli.
Kratz osjeti kako mu na ruci vezanoj iza lea netko prstima trai venu, a potom osjeti ubod i trepne. U
sebi je poeo brojiti: jedan, dva, tri, etiri, pet, est...
Dolo je vrijeme da sazna je li jedna od vodeih europskih kemiarki doista pronala sredstvo za
spreavanje djelovanja najnovijeg irakog seruma istine. Mossad je dobavljaa pronaao u Austriji.
Zauujue je koliko ljudi misli da u Austriji vie nema idova.
... trideset sedam, trideset osam, trideset devet... Protusredstvo je bilo u fazi ispitivanja i njegovu
djelotvornost jo nitko nije dokazao u uvjetima izvan laboratorija. Ako osoba uspije posve zadrati
vlast nad svojim razumom dok se izvana ini kao da je hipnotizirana, znat e se da je njihovo
protusredstvo djelotvorno.
... jedna minuta, jedna minuta i jedna sekunda, i dvije sekunde, i tri sekunde...
Kad dobije drugu injekciju, otkrit e djeluje li to austrijsko protusredstvo i ako djeluje, kako? A drugu
injekciju mogli su mu dati bilo gdje. Trik je bio u tome da ne smije na nju ni na koji nain reagirati. U
suprotnom, general bi odmah znao da prva injekcija nije djelovala kako valja. Obuka
312
za stjecanje tog "stvarnog iskustva" medu agentima nije bila osobito omiljena i, premda je u proteklih
devet mjeseci Kratz jednom mjeseno osjetio taj "ubod", imao je samo jednu prigodu da otkrije vrijedi
li to ako ne vladaju "laboratorijski uvjeti".
... minuta i tridest sedam, minuta i trideset osam, minuta i trideset devet...
Injekcija je treba djelovati nakon dvije minute, i svaki je agent znao da e drugi ubod uslijediti dvije
ili tri minute nakon prvoga. Zbog toga je brojio.
... minuta i pedeset est, minuta i pedest sedam... Opusti se, sad e, samo to nije. Opusti se.
Iznenada osjeti ubod na palcu lijeve noge. Kratz prestane stezati zube. ak mu i disanje postane
ravnomjerno. Bio je odlikovan izraelskim ordenom jastuia za igle prvoga reda. Mossad se sa svime
alio.
32.
- ... A ja sam sve vrijeme mislila da si mrtav. - Nismo imali naina da ti javimo - ree Scott.
- Vie nije ni vano, Simone - ree Hannah. - Oprosti. Trebat e mi vremena da se naviknem na
"Scott". Ali, s obzirom na to koliko nam je vremena ostalo, moda se nikada i neu naviknuti.
- Moda imamo vie vremena nego to misli - ree Scott.
- Otkuda ti takva ideja?
- Jedan od rezervnih planova to smo ih Kratz i ja razradili sastojao se u ovome: ako jednoga od nas
ulove, dok drugi ostane na slobodi, taj e izdrati jedan sat, a tek e im onda sevirati krupnu la.
313
Hannah je tono znala to Mossad razumijeva pod krupnom lai, premda u ovom sluaju nije bila
upoznata sa svim pojedinostima.
- Ipak, moram priznati da nikad nismo razmatrali ovakav scenarij - nastavi Scott. - Zapravo,
predviali smo posve suprotnu situaciju. Ako nam uspije da ih uvjerimo da smo dovezli sef u Bagdad
u drugu svrhu, oni e smjesta evakuirati i zgradu i cijelu okolicu.
- I to bismo time dobili?
- Nadali smo se da e, kad zgrada ostane prazna, nai agenti koji su trebali prijei granicu dan prije
nas imati cijeli sat vremena da udu u dvoranu za vijeanje i pokupe Deklaraciju. ,
- Zar ne misli da bi u tom sluaju Iraani ponijeli Deklaraciju sa sobom?
- Ne mora znaiti. Planirali smo im rei to e se tono dogoditi njihovom voljenom vodi ako netko
osim mene pokua zatvoriti sef. Raunali smo da e to unijeti paniku u njihove redove i da e pobjei
glavom bez obzira.
- Znai, Kratz je izvukao deblji kraj.
- Da - apne Scott. - Budui da sam bio toliko glup da predam Deklaraciju Hamilu, njegov prvobitni
plan vie ne vrijedi. Vrijeme koje nam je preostalo moramo iskoristiti da bismo izili a ne da bismo
uli.
- Ali, nisi mu je predao. Deklaracija jo visi na zidu u dvorani za vijeanje - ree Hannah.
- Bojim se da ne visi - odgovori Scott. - Hamil ima pravo. Zamijenio sam dokumente kad sam ukljuio
alarm. I tako sam Hamilu vratio original.
- Nisi - ree Hannah. - Vjerujui da si Deklaraciju zamijenio, zapravo si prevario i sebe i Hamila.
- O emu pria? - upita Scott.
- Ja sam zabrljala - ree Hannah. - Nala sam kartonski cilindar u sefu i zamijenila dokumente.
Mislila sam da u moi izii iz zgrade i o tome obavijestiti Kratza. Ali, ti i general Hamil stigli ste
upravo u trenutku kad sam namjeravala pobjei. Zbog toga, kad si ostao sam u dvorani, zapravo si
opet stavio original na zid a kopiju predao Hamilu.
Scott vrsto zagrli Hannah.
314
- Ti si genij - ree.
- Vara se - odgovori Hannah. - Zato je bolje da mi kae to te to planirali u sluaju da stvari krenu
naopako. A kao prvo, kako emo uope izii iz zakljuanog sefa?
- U tome i jest Ijepota svega toga - ree Scott. - Sef i nije zakljuan, jer je programiran tako da ga
jedino ja mogu i otvoriti i zatvoriti.
- Tko je to smislio?
- Jedan veanin koji bi bio presretan da je sad na naem mjestu. Ali on je u Kalmaru. Sad najprije
moram otkriti na kojoj se stijenki nalaze vata.
- To je barem lako - ree Hannah. - Vrata bi morala biti tono meni nasuprot, jer ja sjedim ispod
Saddamove slike. Je 1' tako? '
Scott i Hannah ponu puzati na drugu stranu sefa.
- Podimo sad prema desnom kutu - ree on - pa e nam trebati manje snage kad budemo gurali.
Hannah kimne glavom, a onda se sjeti da jedno drugo ne vide, pa ree:
- Dobro.
Scott pogleda na fluorescentnu kazaljku na svome satu. - Ali, ne odmah - ree. - Moramo ostaviti
Kratzu jo malo vremena.
- Dovoljno vremena da mi kae koja je to krupna la? - upita Hannah.
- Izvrsno - zakljui general kad Kratz nije reagirao na drugi ubod, na ubod koji je dobio u noni palac.
- Sad emo doznati sve to nam treba. Ali, za poetak, samo nekoliko jednostavnih pitanja. Va rang u
Mossadu?
- Pukovnik - ree Kratz. Tajna je bila u tome da im se kae samo ono to se moglo pretpostaviti da ve
znaju.
- Va osobni broj?
- 78216 - odgovori Kratz za svaki sluaj ako to ve znaju, jer e inae biti ulovljen.
- Va slubeni poloaj?
315
- Savjetnik za kulturna pitanja pri britanskoj vladi u Londonu. - Doputene su ti tri manje lai i jedna
krupna, ali nikako vie od toga.
- Kako se zovu trojica vaih kolega angairana da s vama u Bagdadu obave ovaj zadatak?
- To su profesor Scott Bradley, strunjak za stare rukopise - bila je to prva mala la - zatim, Ben
Cohen i Aziz Zibari. - To je bila istina.
- A djevojka, Hannah Kopec? Na kojem je ona poloaju u Mossadu?
- Ona je jo na obuci.
- Koliko dugo je u Mossadu? - Malo vie od dvije godine.
- Koji je njezin zadatak?
- Da sazna gdje se u Bagdadu nalazi Deklaracija o nezavisnosti. - Druga la.
- Dobro suraujete, pukovnie - ree general promatrajui dugu, tanku kartonsku tubu koju je drao u
desnoj ruci. - Je li vam, kao njezinom pretpostavljenom, ovo bio krajnji cilj?
- Ne. Moj je zadatak bio samo da prebacim sef iz Kalmara u Bagdad. - Trea la.
- Ali, to je bio samo izgovor da biste saznali gdje se tono nalazi Deklaracija, zar ne?
Kratz zastane. Strunjaci su dokazali da u vrijeme djelovanja seruma i izvrsno obueni agenti znaju
zastati kad se od njih trai da otkriju tajnu koju do tada nikome nisu rekli.
- Koji je bio pravi razlog slanja sefa u Bagdad, pukovnie?
Kratz i dalje ne ree nita.
- Pukovnie Kratz - general podigne glas - koji je pravi razlog slanja sefa u Bagdad?
Kratz u sebi izbroji do tri, a onda ree:
- Cilj nam je bio dignuti u zrak glavni stoer BAAS-a i to pomou male nuklearne naprave skrivene u
unutranjosti sefa. Nadali smo se da emo tako ubiti i Predsjednika i sve lanove Revolucionarnog
vijea. - Bila je to ona krupna la.
Kratz zaali to ne moe vidjeti izraz generalova lica. Sad je Hamil oklijevao.
316
- I kako ste kanili aktivirati bombu? Kratz ne odgovori.
- Opet vas pitam, pukovnie; kako ste kanili aktivirati bombu?
Kratz je i dalje utio.
- Kada e eksplodirati? - prodere se general.
- Dva sata nakon to bilo tko osim profesora zatvori sef. General pogleda na sat i odjuri na jedini
telefon koji se nalazio u sobi zahtijevajui da ga odmah spoje s Predsjednikom. ekao je dok nije
zauo Saddamov glas. Nije opazio da se u meuvremenu Kratz onesvijestio i sruio sa stolice.
Scott se zavukao u kut i ponovno provjerio vrijeme na svom satu. Bilo je 17:19. On i Hannah nalazili
su se u sefu ve sat i sedamnaest minuta.
- Sad u gurnuti vrata. Ako bilo to uje, poguraj iz sve snage. Ako je jo netko tamo, naa jedina
nada je da ga zaskoimo.
Vrcima prstiju Scott lagano odkrine vrata, te zastane da bi oslunuo. Nita nije uo. Provirio je kroz
pukotinu i nikoga nije vidio. Onda odkrine vrata jo centimetar-dva. I dalje se nita nije ulo. Sad su
oboje vidjeli hodnik cijelom njegovom duinom. Scott pogleda u Hannah i kimne glavom. Oboje svom
snagom gurnu vrata i tona elika irom se otvori. Istog trenutka oboje istre u hodnik. Nigdje nikoga.
Vladala je zloslutna tiina.
Scott i Hannah krenu polako niz kratki hodnik drei se zida sve dok nisu stigli do dvorane za
vijeanje. Tiina bez ijednog zvuka. Scott zakorai u golemu prostoriju i pogleda nalijevo. Deklaracija
o nezavisnosti jo je visjela na zidu, odmah do Saddamova portreta.
Hannah tiho ode na drugi kraj dvorane i pogleda niz dugi hodnik. Onda se okrene prema Scottu i
kimne glavom. Scott provjeri kako je napisana rije "Brittish", pa u sebi zahvali Bogu. Izvue zatim
tri avla, a preko preostalog avla u gornjem desnom kutu skine Deklaraciju. Pritom je nastojao
zaboraviti da je to nacionalno blago popljuvao i vukao po
317
praini. Posljednji put pogleda Saddama, umota pergament, pa se pridrui Hannah koja ga je ekala u
hodniku.
HIizei uza zid Hannah pokae na dizalo, a onda prijede prstom preko vrata kako bi Scottu dala do
znanja da je opasno koristiti se dizalom te da je sigurnije ii stubitem kroz sporedna vrata. Scott
kimne glavom i poe za njom.
Penjali su se stubitem brzo, ali tiho, dok se nisu nali u prizemlju. Hannah dade Scottu znak da pode
za njom u sobicu u kojoj su istaice drale svoje kutije i metle. Prije nego to je uspio i zatvoriti
vrata, Hannah oprezno pride prozoru odakle se jasno vidio Trg Slobode. Na trgu nije bilo ni ive due.
- Bog blagoslovio Kratza - ree Scott.
Hannah kimne glavom i ponovno mu dade znak da je slijedi. Povela ga je natrag, u hodnik, a onda
hitro i do sporednih vrata. Scott ih oprezno otvori i prvi se iunja. Trenutak potom ona mu se pridrui
na asfaltu.
Scott pokae na skupinu palmi s druge strane dvorita i Hannah kimne glavom u znak odobravanja.
Pretravi dvadesetak metara, za tri sekunde nali su se u tom nesigurnom zaklonu. Scott se okrene
kako bi jo jednom promotrio zgradu i tad ugleda kamion parkiran uza zid. Pretpostavio je da su,
uslijed sveope panike, na njega jednostavno zaboravili.
Scott potape Hannah po ramenu i dade joj znak kako eli da se vrate u zgradu. Pretravi razdaljinu
istom bn.inom kao i prije, nadu se ponovno iza sporednih vrata. Scott povede Hannah u glavni hodnik
i tu otkriju da vrata na glavnom ulazu vise o arkama. On proviri kroz raspuklinu, pokae Hannah
kamion, dotakne joj rame i dade znak kojom e stranom on krenuti. Kao na pucanj startnog pitolja,
ponovno potre preko asfalta.
Scott uskoi za upravlja, a Hannah s druge strane.
- Gdje su, do vraga... - ree Scott kad je vidio da u bravi nema kljueva. Oboje izbezumljeno ponu
kopati po unutarnjim pregradama i depovima vozila, dok je Scott upomo ponavljao: - Uzeli su ih,
sigurno su ih uzeli. Nitkovi!
- Pazi, Simone! - iznenada vrisne Hannah. Scott se okrene i pored prozora ugleda mukarca.
318
Hannah se ve spremala da napadne nepoznatog uljeza, ali je Scott zaustavi.
- Dobar dan, gospoice - ree neznanac. - ao mi je to se nismo upoznali pod malo ljepim
okolnostima - doda a potom se obrati Scottu: - Maknite se malo, profesore - ree i stavi klju u bravu.
- Ako se ne varam, dogovoreno je da ja vozim.
- Do vraga, otkuda vi ovdje, narednie? - upita Scott. - Prava amerika dobrodolica, nema to -
odgovori Cohen. - No, ipak u odgovoriti na vae pitanje. Izvravam naredenja. Reeno mi je da, ako
vas ugledam kako izlazite iz zgrade s tubom u ruci, uskoim u kamion i s vama zbriem odavde to
prije i da pri tome nikako ne posluam vau zapovijed da se zaustavimo kod Ministarstva vanjskih
poslova. Uostalom, gdje vam je ta tuba?.
- Pazi! - ponovno vikne Hannah ugledavi jednog Arapina kako im prilazi sa suprotne strane.
- Taj je posve bezopasan - ree Cohen. - Uz to je i beskoristan. ak ne razlikuje dijetalnu kokakolu od
obine pepsi. Aziz skoi na papuicu i obrati se Scottu:
- Mislim da imamo jo dvadesetak minuta prije nego to se osvijeste i shvate da u sefu nema nikakve
bombe.
- U tom sluaju, pokret! - ree Scott. - Ali, kamo? - upita Hannah.
- Aziz i ja sve smo ve smislili, gospodine. im su se oglasile sirene, znali smo da im je Kratz prodao
krupnu la, jer su se svi odreda izbezumili. Prvo su nestali vojnici, a za njima policajci. Aziz i ja smo
onda cijeli sat kruili sreditem grada i jedina osoba na koju smo naletjeli bio je na agent, Dave
Feldman. On nam je odmah rekao kojim putem trebamo izii iz grada. Na tom putu nema izgleda da
naletimo na vojsku.
- Nije loe, Cohene - ree Scott.
Cohen se naglo okrene prema Scottu i pogleda ga ravno u oi.
- Nisam to uinio zbog vas, gospodine, nego zbog pukovnika Kratza. On me je izvukao iz zatvora i on
je jedini asnik koji se prema meni ponaao kao prema ljudskom biu. Stoga,
319
to god da drite u ruci, profesore, molite Boga da je vrijedno Kratzova ivota.
- Mnogi su rtvovali svoje ivote za ovo to ja drim u ruci - tiho odgovori Scott. - Ako niste znali,
ovo je amerika Deklaracija o nezavisnosti.
- Gospode Boe! - usklikne Cohen. - Kako je uope dospjela u ruke tih nitkova? - Onda na trenutak
zastane. Mogu li vam vjerovati?
Scott kimne glavom i odmota dokument. Cohen i Aziz nekoliko su trenutaka bez daha zurili u
Deklaraciju.
- Dobro. A sad, krenimo. Moramo vas odvesti doma, profesore, zar ne? - ree Cohen. - Aziz e voziti
dok ne izidemo iz ove ume. - Cohen iskoi iz kabine a Aziz sjedne na njegovo mjesto. Kad se Cohen
smjestio odzada, rukom udari o krov kabine, a Aziz upali motor i vozilo se pokrene.
Kad su stigli do rampe, Aziz dade gas i oni prou ravno prema Trgu Slobode. Na ulicama nije bilo ni
ive due. Tu i tamo vidjelo se samo po koje naputeno vozilo.
- Sve je oieno u promjeru od pet kilometara. Prema tome, zasada .nema izgleda da naletimo na bilo
koga - ree Aziz i skrene lijevo u ulicu Kindi. Onda pritisne papuicu gasa i ubrza na sto na sat. Prije
njih se moda jo jedino Saddam tom cestom vozio tolikom brzinom. - Idemo starom cestom kojom se
izlazi iz grada. Tamo ima najmanje izgleda da sretnemo vojne jedinice - tumaio je Aziz dok su
prolazili pored uvene Ali Babine fontane. - Jo se nadam da emo stii na autocestu za manje od dva
sata.
Prebacivi iz etvrte brzine u treu, Aziz naglo skrene desno i nastavi voziti kroz opustjeli grad. Dok
su prelazili most preko rijeke Tigris, Scott pogleda u sunce. Za otprilike jedan sat ono e zai za
najvie zgrade i time e njihovi izgledi da se neopaeno izvuku znatno porasti.
Aziz proe pored sveuilita Karmel Junblat i skrene u ulicu Jamila. Ulice su jo bile puste i Scott je
vjerovao da e, ako ih netko i opazi, pomisliti kako pripadaju kakvoj vojnoj patroli.
Hannah je prva nekoga ugledala. Bio je to pognuti starac koji je sjedio na rubu plonika kao da se
nita nije dogodilo.
320
Proiali su pored njega sa sto na sat, a on nije ni podigao glavu.
Skrenuvi u sljedeu ulicu, naletjeli su na skupinu lopova koja je iz oblinjih trgovina iznosila
televizore i ostalu tehniku robu. Kad su lopovi ugledali kamion, poeli su bjeati. Iza sljedeeg ugla
naletjeli su na jo jednu skupinu pljakaa, ali nigdje nije bilo ni traga policiji ili vojsci.
Kad je, najzad, Aziz ugledao prve tamnozelene odore, naglo je skrenuo desno, u jednu bonu ulicu u
kojoj je srijedom obino bilo toliko svijeta da se ne bi moglo proi. Ali te srijede Aziz je kroz
trgovaku etvrt slobodno mogao voziti sedamdeset na sat. Kad je ponovno skrenuo desno, vidjeli su
da se neki ljudi polako vraaju na ulicu. No, kad je dospio do kraja, ve je bio na cesti koja je vodila
izvan grada. Promet je i dalje bio slab. '
Vozili su vanjskom trakom, a Aziz je s vremena na vrijeme pogledavao u retrovizor provjeravajui da
li ih netko slijedi. Sve vrijeme vozio je doputenom brzinom od osamdeset kilometara na sat. "Nikada
ne dopusti da te zaustave zbog prekraja koji nisi uinio", znao je govoriti Kratz.
Kad je Aziz upalio kratka svjetla, Scottove su nade porasle. Premda su ve istjecala ona dva sata koja
su imali na raspolaganju, sumnjao je da e bilo tko krenuti u potjeru za njima, jer bilo je ope poznato
da su svakim kilometrom dalje od Bagdada ljudi bili sve manje lojalni Saddamu Husseinu.
Kad je proao plou na kojoj je pisalo da naputaju podruje Bagdada, Aziz je poveao brzinu na sto
na sat.
- Alae, daj mi jo samo dvadeset minuta - zavapio je i dovest u ih do Utvrde.
- Do Utvrde? - upita Scott. - to zamilja, da smo Indijanci koji bjee od kauboja?
Aziz se nasmije.
- Ne, profesore. Tako se u vrijeme Prvog svjetskog rata zvalo mjesto na kojem je bio britanski
garnizon. Tamo bismo se mogli skloniti preko noi. Razumljivo, ako stignemo prije nego to... - U
tom trenutku sva trojica ugledaju kako im u susret dolazi vojni kamion. Aziz odmah skene lijevo i,
naavi se na sporednoj cesti, silom prilika smanji brzinu.
- Kamo emo sad? - upita Scott.
321
- U Khan Beni Saad - odgovori Aziz. - U moje rodno selo. Tamo emo samo prenoiti i tamo nas nitko
nee traiti. A sutra, profesore, sutra ete morati odluiti preko koje emo granice, od est postojeih,
izii iz zemlje.
General Hamil cijeli je sat nervozno etao po uredu. Ona dva sata koja je Kratz spomenuo ve su
odavno bila prola i general se pitao nije li izigran. No, nikako da dokui kako.
U neku ruku, zaalio je to je ubio Kratza. Da je jo iv, mogao bi na njega primijeniti svoju
provjerenu metodu muenja. Ovako, nikada nee saznati kako bi Kratz reagirao na njegovu tehniku
brijanja.
Jednom od svojih porunika Hamil je naredio da s cijelim vodom krene u glavni stoer BAAS-a, a
l5orunik se ubrzo potom vratio da bi Hamila obavijestio kako je u podrumu naao vrata sefa irom
otvorena, kako je kamion nestao, kao i dokument koji je visio na zidu. Uvjeren da je original u
njegovim rukama, general se na tu vijest samo nasmijeio, ali je za svaki sluaj iz tube izvadio
Deklaraciju, odmotao je i poloio na stol kako bi je jo jednom pogledao. Kad je doao do rijei
"British" najprije je problijedio, a potom u licu postajao sve crveniji i crveniji.
Odmah je naredio da pet elitnih jedinica krene u potragu za teroristima. Ali, nije imao nikakvu
predodbu o tome koliko su mu ve odmaknuli i u kojem su smjeru krenuli.
No, znao je da ako se u onom kamionu budu kretali glavnim putevima, nee proi nezapaeni. Kad se
smrkne, vjerojatno e se povui u pustinju da prenoe. AIi im svane, morat e ponovno na cestu i
uputit e se prema granici jedne od est drava s kojima Irak granii. General je ve izdao zapovijed
po kojoj je svaki graniar, bio on tada na dunosti ili ne, imao biti uhien ako se ustanovi da se na
njegovu poloaju makar jedan od terorista uspio provui preko .granice. Dvojica vojnika kojima je
bilo naredeno da zatvore vrata sefa ve su bila strijeljana zbog toga to nisu izvrila njegovu naredbu,
a bojnik, iji je zadatak bio da nadgleda sef, bio je uhien. No, odluka bojnika Saida da sebi oduzme
ivot barem je olakala generalu peripetije oko sazivanja vojnog suda: sat nakon uhienja, bojnika su
nali objeena u zatvorskoj eliji. Bilo je oito da smotak konopa ostavljen nasred poda,
322
tono ispod kuke na stropu, nipoto nije mogao biti zanemaren kao prijedlog. A dvojicu mladih
studenata medicine, koji su bili zadueni za davanje injekcija i koji su bili svjedoci njegova razgovora
s Kratzom, poslao je na junu granicu, u nimalo elitnu jedinicu u kojoj, po generalovoj prosudbi, nisu
imali izgleda da preive due od dva tjedna.
Hamil podigne slualicu i okrene Saddamov privatni broj u palai. Htio je biti prvi koji e
Predsjedniku objasniti to se zapravo dogodilo tog poslijepodneva.
33.
Scott je oduvijek vjerovao da su njegovi zemljaci izvrsni domaini, ali doek kakav im je priredila
Azizova obitelj nije mogao ni zamisliti.
Po Azizovu prianju, njegovo rodno selo, Khan Beni Saad, prema posljednjem popisu imalo je neto
vie od 250 stanovnika koji su jedva preivljavali prodajui skromni urod narani, mandarina i datulja
domaicama Kirkuka i Arbila.
Jedan od Azizovih strieva, za kojeg se ispostavilo da je i plemenski poglavar, odmah im je ponudio
svoju malenu kamenu kuu u kojoj se nalazila jedina kada u selu. ene iz domainstva, a bilo ih je
mnogo, bez prestanka su grijale vodu dok se konano svi posjetioci nisu okupali.
Kad je napokon iziao iz poglavarove kue, Scott je pod jednom od skupina agruma na poljima
Huwaidera ugledao postavljen stol prepun neobinih jela od riba, mesa i povra. Bojao se da su to
sakupili uzevi poneto od svakoga seoskog domainstva.
Pod vedrim zvjezdanim nebom jeli su svjeu hranu i pili planinsku vodu za koju bi, da je kojim
sluajem flairana u Kaliforniji, njegovi zemljaci bili spremni platiti cijelo malo bogatstvo.
323
Slika na kojoj je prikazana karta bijega kroz Kurdistan.
Ali Scottove misli vraale su se na sutranji dan, kad e ',' morati napustiti taj idilini krajolik i kako
god znaju prebaciti se preko jedne od est granica.
Poto je u alicama i vrevima razliitih veliina posluena kava, sa svog mjesta na elu stola ustane
poglavar da odri govor dobrodolice. Aziz je prevodio. Scott je uzvratio kratkim govorom koji je bio
popraen pljeskom prije nego to je Aziz stigao i prevesti sve to je rekao.
- Po tome su slini nama - ree Hannah uhvativi Scotta za ruku. - Vole kratke govore.
Veer se zavrila poglavarovom ponudom, vie nalik na zapovijed, koju je uz sve uvaavanje Scott
odluno odbio. Naime, naredio je cijeloj svojoj obitelji da napusti kuicu kako bi njegovi gosti
spavali pod krovom.
Scott se tome estoko usprotivio, ali Aziz je objanjavao: - Morate prihvatiti, inae e se uvrijediti.
Pomislit e da , njegow kuu smatrate nedovoljno prikladnom da biste u njoj spavali. Uostalom,
prema arapskoj tradiciji, najvea je ast ' koju moete iskazati svom domainu da svoju enu uinite
trudnom dok spava pod njegovim krovom.
Aziz slegne ramenima.
Scott gotovo cijele noi nije ni oka sklopio. Zurio je kroz nezastakljen prozor. Hannah jedva da se i
micala u njegovu naruju. Poto je bio pokuao da poglavaru iskae najveu moguu ast, Scott
ponovno pone razmiljati o problemu kako da svoju ekipu prebaci preko jedne od granica i kako da
Deklaraciju o nezavisnosti bez opasnosti vrati u Washington.
Kad se prva zraka jutranjeg sunca pojavila na njihovu pokrivau, Scott je poljubio Hannah u elo i
izvukao ruku ispod njezine glave. Ustavi iz kreveta, vidio je da je mala limena kada ve napunjena
toplom vodom i uo kako ene vani, pod vedrim nebom, jo griju vodu za ostale.
Poto se odjenuo, Scott je jo puni sat prouavao zemljovide tragajui za najprikladnijim putovima do
est irakih granica. Odmah je odbacio mogunost prijelaza u Siriju i Iran, jer je znao da bi vojnici
obiju zemalja bili vie nego sretne da ih pokolju im ih ugledaju. Takoder je smatrao da bi povratak
preko jordanske granice bio prerizian.
326
Kad mu se Hannah pridruila, ve je bio zakljuio da put preko Saudijske Arabije ne dolazi u obzir jer
je prepun vojske. Preostale su im, dakle, dvije granice i pet cesta.
Kad su njihovi domaini poeli pripremati zajutrak, Scott i Hannah odetali su u selo drei se za
ruke kako i dolii svim ljubavnicima u ljetno jutro. Mjetani su im se smijeili, a nekoliko njih se i
naklonilo. Premda nitko od njih nije mogao zapodjenuti razgovor s njima, svima su oi govorile tako
rjeito da su ih i ona i on vrlo dobro razumjeli.
Kad su dospjeli do kraja sela, Hannah i Scott se vrate do poglavarove kue. Cohen je na otvorenoj
vatri prio jaja, a Hannah je promatrala kako ene peku tanke lepinje koje su potom prelijevale
medom. Smjestivi se na elo stola, poglavar Scottu rukom dade znak da sjedne pored njega. Cohen se
ve bio smjestio i upravo kad je otvorio usta, do njegova tanjura doetala je koza i olizala mu tanjur.
Hannah se nasmijala i ispred Cohena stavila novu porciju jaja prije nego to je uspio bilo to rei.
Scott je na topli kruh stavio malo meda, a jedna od ena donijela mu je alicu kozjeg mlijeka.
- Jeste li smislili to nam je sada initi, profesore? upita Cohen, a Hannah mu stavi jo jedno svjee
preno jaje na tanjur. Cohen ih je tom jednom jedinom reenicom sve vratio u stvarnost.
Stolu je potom priao seljanin, kleknuo je pored poglavara i neto mu apnuo. Poruka je potom
proslijeQena Azizu. - Loe vijesti - izjavi Aziz. - Vojska je blokirala sve pu
tove koji vode prema glavnoj cesti.
- U tom sluaju morat emo preko pustinje - ree Scott. Otvorio je kartu i poloio je na stol. Na njoj su
svi mogui pravci bili obiljeeni plavim flomasterom. Scott pokae na stazu koja je vodila do grada
Khalisa.
- To nije staza - ree Aziz. - Nekada se tamo nalazila rijeka, ali odavno je presuila. Mogli bismo
prijei korito, ali samo pjeice, nikako kamionom.
- Ne smijemo tek tako ostaviti kamion, moramo ga unititi - ree Scott. - Jer ako ga nau Saddamovi
vojnici, selo e spaliti do temelja a sve njegove stanovnike masakrirati,
327

Kad je Aziz preveo sve to je Scott rekao, inilo se daje poglavar prilino zbunjen. No, starac se
poee po otroj kratkoj jutarnjoj dlaci na bradi, nasmije se i pone predlagati to treba uiniti. Scott i
Hannah su sluali, ali nisu mogli razumjeti ni rijei.
- Moj stric kae - prevodio je Aziz - da morate uzeti njegov auto. Star je, ali nada se da e vam
posluiti.
- To je vrlo lijepo od njega - odvrati Scott. - Ali ako ne moemo kamionom preko pustinje, kako emo
automobilom?
- Shvaa on taj problem - ree Aziz. - Kae da ete morati rastaviti automobil na njegove najmanje
sastavne dijelove te da e ga onda njegovi ljudi prenijeti onih dvadesetak kilometara preko pustinje,
do puta za Khalis. Onda automobil moemo ponovno sastaviti.
- Ne moemo prihvatiti njegovu velikodunu ponudu. Ii emo pjeice, a kad stignemo u Huwaider,
nai emo neki prijevoz - ree Scott i na zemljovidu pokae na prvo selo pored ceste.
Aziz ponovno prevede. Oito raaloen, poglavar promrmlja nekoliko rijei.
- Kae da to zapravo i nije njegov auto, nego auto njegova brata, i da sad pripada meni.
Tek tada Scott shvati da je zapravo Azizov otac bio seoski poglavar i da je njegov stric bio voljan
uiniti sve kako bi ih spasio od Saddamove vojske.
- Ali, ak i kad bismo mogli automobil rastaviti i ponovno ga sastaviti, kako emo izbjei vojnu
patrolu kad doemo na cestu? - upitao je. - Za nama ve sad traga na tisue Hamilovih ljudi.
- Ali ne na putovima kojima smo mi mislili poi - odgovori Aziz. - Vojska e se drati autoceste, jer
zna da jedino autocestom moemo stii do granice. Prvi i najvei problem pojavit e se kad
stignemo do kontrolne toke uz cestu kod Khalisa. - Povlaei kaiprst preko zemljovida, Aziz
nastavi:
- Tamo u svakom trenutku obavezno deuraju najmanje dva vojnika.
Scott ponovno pone prouavati zemljovid dok je Aziz sluao to mu stric govori.
328
- Moemo li stii do Tuz Khurmatua, a da se ne popnemo na autocestu! Upita Scott ne diui glavu sa
zemljovida.
- Mogli bismo. Postoji zaobilazni put koji vodi preko brda i preko kojega nema izgleda da vojska
ikada prode, jer se nalazi veoma blizu granice s Kurdistanom, te postoji opasnost da je napadnu
gerilci, pemerde. Ali, kad jednom stignemo do Tuz Khuxmatua, do autoceste ima svega nekoliko
kilometara, a odande na alost jo sedamdesetak kilometara do granice. Ali, to je jedini nain.
S glavom medu rukama, Scott nekoliko trenutaka ne ree ni rijei. Onda upita:
- Znai, ako krenemo tim putem, granicu bismo morali prijei kod Kirkuka? Tamo bismo se nali
licem u lice s neprijateljima na obje strane.
Poglavar pone prstom udarati po karti na mjestu gdje se nalazio Kirkuk govorei neto uzbuQenim
glasom svome neaku.
- Moj stric kae da najvie izgleda imamo na prijelazu kod Kirkuka. Tamo ive uglavnom Kurdi a oni
mrze Saddama Husseina. Bilo je sluajeva da su i iraki vojnici dezertirali i prilazili kurdskim
gerilcima.
- Ali, kako e oni znati na ijoj smo mi stxani? - upita Scott.
- Moj e stric poslati poruku pemerdama, tako da e nam oni, kad stignemo do granice, pomoi da
je prijedemo. To nije slubena granica, ali kad se nademo u Kurdistanu, bit emo na sigurnom.
- ini se da su nam Kurdi jedini izbor - zakljui Hannah koja je do tada sve paljivo pratila. -
Pogotovo ako povjeruju kako nam je glavni cilj da ubijemo Saddama.
- Moda doista upali, gospodine - ree Cohen. - Razumljivo, ako automobil izdri.
- Ti si mehanar, Cohene. Prema tome, ti si jeini koji nam moe rei hoe li izdrati ili nee.
Kad je Aziz preveo ono to je Scott rekao, poglavar ustane i sve ih povede prema kui. Ali, prije nego
to je stigao do kue, zaustavio se ispred velikog dugakog predmeta pre
329
krivena crnim platnom. On i Aziz podignu pokriva, a Scott gotovo da nije mogao povjerovati u ono
to je vidio.
- Ruiasti cadillac? - zaudio se.
- Ako hoete tono, gospodine, to je klasini Sedan de Yclle iz 1956. - ree Cohen oduevljeno.
Otvorio je teka vrata i sjeo za golemi upravlja. Pritisnuo je dugme kod mjenjaa i poklopac motora
se otvorio. Onda je iziao, podigao poklopac i nekoliko minuta netremice gledao u motor. - Nije loe -
ree. - Kad bih mu ugradio neke dijelove iz naeg kamiona, za nekoliko sati imali bismo pravi trkai
auto. Scott pogleda na sat.
- Ako mislimo noas prijei granicu, mogu ti dati najvie jedan sat.
Scott i Hannah vrate se u kuu i pornovno ponu prouavati zemljovid. Cesta koju im je Aziz
preporuio bila je od sela udaljena svega dvadesetak kilometara, ali do nje je vodio prilino lo i
neravan put koji bi bilo teko prevaliti ak i da odlue krenuti praznih ruku.
- Trebalo bi nam nekoliko sati - ree Scott.
- Imamo li izbora ako odluimo da ne idemo autocestom? - upita Hannah.
Dok su ona i Scott prouavali kartu, a Cohen poeo raditi na automobilu, Aziz je okupio tridesetak
najjaih mukaraca u selu. Nakon jednog sata i nekoliko minuta, u kuu je uao Cohen, ruku, lica i
kose zamaenih uljem.
- Moemo ga rastaviti, profesore.
- Izvrsno, ali se najprije moramo osloboditi kamiona ree Scott ustajui od stola.
- To nee biti mogue, gospodine - ree Cohen. - Barem ne sada, kad sam mu povadio neke od
najvanijih dijelova motora. A to se cadillaca tie, on bi sad mogao ii i do sto ezdeset na sat. I to u
treoj - zavri Cohen ponosno.
Scott se nasmije i s Azizom ode potraiti poglavara kako bi mu objasnili u emu je problem.
Ovaj put poglavar se uope nije zabrinuo. Aziz je prevodio:
- Ne boj se, prijatelju - ree. - Dok vi budete prelazili pustinju, mi emo rastaviti kamion i njegove
dijelove zatrpati
330
tamo gdje ih Saddamovi vojnici nee nai ni u sljedeih tisuu godina.
Scott upitno pogleda u Aziza, ali Aziz samo kimne glavom. Ne ekajui da uje Scottovo miljenje,
poglavar povede neaka iza kue gdje je Cohen nadgledao kako se rastavlja cadillac i pojedini dijelovi
razdjeljuju tridesetorici odabranih.
Trebalo je da etiri mukarca na improviziranirn nosilima prenesu motor, a druga estorica da poput
nositelja lijesa podignu na ramena gornji, kromirani dio automobila. Svaki od druge etvorice nosit e
po jedan kota s bijelo obrubljenim gumama, dok e trea etvorka prenijeti podvozje. Dvojica su
dohvatila prednje crveno-bijelo konato sjedalo, druga dvojica stranje sjedalo, a jednom ovjeku
pripala je ploa s instrumentima. Potom je Cohen nastavio dijeliti preostale dijelove cadillaca sve do
kraja reda. Tu je trojici djeaka, kojima rnora da je bilo jedva deset-jedanaest godina, povjerena
odgovornost za dvije limenke s po dvadesetak litara benzina i za torbu s alatom.
Azizov stric isprati svoje ljude do posljednje kue u selu kako bi odatle mogao promatrati kako
njegovi gosti nestaju na obzorju.
Scott se rukovao s poglavarom, premda nije imao rijei kojima bi mu zahvalio na pomoi i
ljubaznosti. Da je u pitanju bio koji Amerikanac, nedvojbeno bi mu dobacio: "Javi se kad te put nanese
u New Haven."
- Vratit u se u neko bolje vrijeme - rekao je starcu, a Aziz je preveo.
- Moji ljudi ekaju taj dan.
Scott se okrene prema Cohenu koji je, s kompasom u ruci, ekao da povede svoj neobian vod na put
kojemu se nije vidio kraj. Iz ruku manjeg djeaka uzme limenku s dvadeset litara goriva i ispruenom
rukom pokae mu da se vrati u selo. Ali djeak ustro odmahne glavom i u zamjenu za limenku uzme
Scottovu platnenu torbu.
Hoe li povijest ikada pisati o ovom neobinom putu koji je prevalila Deklaracije o nezavisnosti, pitao
se Scott. U tom trenutku Cohen povie:
- Naprijed!
*
331
General Hamil i dalje je etao po uredu ekajui da telefon zazvoni.
Kad je Saddam saznao kako je bojnik Said dopustio da mu teroristi umaknu, i to jo s Deklaracijom u
rukama, zaalio je to mu se nije pruila prigoda da ga osobno smakne.
Jedino to je generalu zapovijedio, bilo je da svakog sata, preko svih radijskih i televizijskih postaja,
obavjetava gradanstvo kako je dolo do neuspjelog pokuaja atentata na njega, Predsjednika, i kako
su cionistiki teroristi jo u bijegu. Pri emitiranju takvih vijesti obino su se davali podrobni opisi
svakog potencijalnog ubojice pojedinano, a Saddam je molio svoj narod da mu pomogne u hvatanju
ovih nevjernika.
Da je situacija bila manje hitna, general takvu informaciju ne bi pustio u javnost jer je vjerovao da
uvijek ima onih koji su spremni teroristima pritei u pomo, a ako nita drugo, barem se praviti da ih
nisu ni vidjeli. Jedino je predloio svome vodi da objavi kako nudi visoku nagradu svakome tko ih
uhvati. Jer, znao je da su osobni interesi esto iznad svih moguih skrupula.
General se zaustavio ispred zemljovida koji je visio na zidu iza njegova stola i privremeno prekrivao
golemi portret Saddama Husseina. Pogled mu je klizio niz brojne tanke crvene crte ucrtane izmeu
Bagdada i irakih granica. S obje strane svakoga od tih putova nalazila su se brojna sela i general je
bio svjestan injenice da bi u veini njih Ijudi bili vie nego voljni pomoi bjeguncima.
Tada se sjetio jednog imena koje je Kratz bio spomenuo. Aziz Zibari: . obino i esto ime, ali cijelog
mu se jutra vrzmalo po glavi.
- Aziz Zibari... Aziz Zibari... Aziz Zibari... - ponavljao je u sebi. Onda mu je sinnulo. Prije sedam
godina je, zbog pokuaja oruane pobune i izvoenja dravnog udara, pogubio ovjeka koji se upravo
tako zvao. Zar je mogue da se radilo 0 ocu izdajnika za kojim je sada tragao?
Svakih petnaest minuta nosai bi stali da se odmore, da razmijene zaduenja i da smjeste teret na jo
neutrudene miie. Naime, Scott bi im doviknuo:
332
- Dopuna!
Za jedan sat uspjeli su prijei malo vie od tri kilometra, ali su popili vie vode nego to bi za istu
razdaljinu potroio bilo koji automobil.
Kad je Scott u podne pogledao na sat, izraunao je da su preli jedva dvije treine udaljenosti do ceste:
selo su ve odavno bili napustili, a na obzorju i dalje nije bilo ni traga od ivota. Sunce je prilo, a oni
su nastavili put, svakim prijeQenim metrom hodajui sve sporije.
Jedan desetogodinji djeak prvi je ugledao kako se u daljini neto mie. Dotrao je na elo kolone i
prstom pokazao prema horizontu. U tom trenutku Scott nije vidio nita. Tek nakon etrdesetak minuta
pred njima se ukazala uska pranjava cesta. Svi su ubrzali korak.
Kad su stigli na kraj puta, Aziz je naredio da se svi dijelovi automobila paljivo poloe na tlo, a
djevojica, koju Scott ranije nije bio ni zapazio, svima je podijelila kruh, kozji sir i vodu.
Cohen je prvi ustao i krenuo u obilazak svog odreda, provjeravajui jesu li svi dijelovi na broju. Kad je
stigao do podvozja, svi su ve jedva ekali da ponu sastavljati vozilo.
Sjedei na zemlji, Scott je promatrao kako trideset nekvalificiranih mehaniara pod vodstvom
narednika Cohena starom cadillacu polako vraa njegov prijanji oblik. Kad je privren i posljednji
kota, Scott je morao priznati da pred sobom ima neto to je doista nalik na automobil, no
istovremeno se pitao hoe li se taj veteran uope moi pokrenuti.
Cohen se smjesti za upravlja, a svi seljani opkole golemo ruiasto vozilo.
Aziz je ekao da djeaci u spremnik uliju i posljednju kap goriva, a onda je zavrnuo veliki elini
poklopac i viknuo:
- Kreni!
Cohen okrene klju.
Motor se nevoljko pokrene, ali nije pokazivao namjeru da proradi. Cohen iskoi iz automobila,
podigne poklopac motora i ree Azizu da sjedne za upravlja. Poravnao je remen na ventilatoru,
provjerio razvodnu kapu te sa svjeica
333
oistio posljednja zrnca pijeska i vrsto ih zavrnuo. Potom pomoli glavu ispod poklopca.
- Pokuaj sad sreu, Kurde!
Aziz okrene klju i pritisne papuicu gasa. Motor se pokrene malo bre, ali jo nije htio proraditi.
Trideset pari oiju zaudeno je gledalo u motor ispod podignutog poklopca, ali nitko nije znao dati
savjeta Cohenu koji se jo nekoliko minuta bavio razvodnom kapom.
- Pokuaj jo jednom s malo vie gasa! - dovikne Azizu. Aziz ukljui paljenje. Dahtanje je pratilo
drmanje, a kad je Aziz pritisnuo papuicu gasa, ono nenadano preraste u tutnjavu koju je nadglasavalo
samo klicanje seljana.
Cohen sjedne za upravlja i prebaci motor u prvu, ali vozilo se i ne pomakne. Kotai su se bjesomuno
okretali u mjestu i sve dublje upadali u pijesak. Cohen ugasi motor i ponovno izie iz automobila.
Tridest pari ruku leglo je na asiju i poelo ljuljati automobil lijevo-desno da bi ga konano, uz glasan
"ho-ruk!", jednim trzajem gurnulo prema naprijed i tako izguralo iz rupe. Seljani su potom gurali
automobil jo dvadesetak metara, a onda stali kako bi uli sljedeu Cohenovu zapovijed.
Cohen pozove djevojicu koja je ranije dijelila hranu. Ona srameljivo pride, a on je visoko podigne i
ubaci na prednje sjedalo. Maui rukama, pokuao joj je objasniti kako eli da klekne pored papuice
gasa i da je pritisne svom snagom. Ne ulazei u vozilo, Cohen izbaci motor iz brzine a onda ukljui
paljenje. Djevojica je svom snagom pritiskala papuicu gasa i nakon odreenog vremena motor
iznenada proradi. Istog trenutka djevojica brizne u pla, a seljani ponovno ponu klicati i to glasnije
nego prije. Cohen brzo izwe djevojicu iz kola, spusti je na pijesak i pozove Aziza.
- Upola si laki od mene, prijatelju. Zato, upadaj, prebaci u prvu i vidi moe li ga natjerati da ide
barem sto metara. Ako uspije, svi emo uskoiti, a ako ne uspije, morat emo prokletnika gurati sve
do granice.
Aziz ponosno zakorai u cadillac. Smjetajui se oprezno na rub sjedala, prebacio je ruicu mjenjaa u
prvu i dodao gas. Automobil ponovno krene i seljani ponovno ponu klicati. Scott, Hannah i Cohen
pratili su vozilo trei sa strane.
334
Tad Hannah otvori stranja vrata i uskoi na sjedalo, a Cohen, viui: "Ubaci u drugu! ", uskoi
odmah za njom. Aziz povue ruicu mjenjaa nadolje, pa nalijevo, pa nagore i automobil poskoi.
- Budalo! To je trea! - urlao je Cohen. Okrenuo se i vidio kako Scott tri za njima. Cohen otvori
prednja vrata a Scott ubaci torbu na stranje sjedalo i baci se pored Aziza. Premda je automobil
vrludao lijevo-desno, sve je sigurnije iao prema tvrdem pijesku. Aziz je estoko manevrirao
pokuavajui izbjei rupe ispred sebe.
- Sad mi je jasno zbog ega na ovom putu nema vojnih ophodnji - ree Cohen.
Okrenuvi se, Scott ugleda seljane kako silovito mau. Svjestan da se s njima nije ni pozdravio, a
kamoli im zahvalio na trudu i pomoi, on im s osjeajem nelagode otpozdravi.
Seljani su otili tek kad je automobil nestao s obzorja.
General Hamil naglo se okrene, ljut to se bilo tko usu8uje ui u njegovu sobu bez kucanja. Njegov se
adutant zaustavi ispred pisaeg stola. Drhtao je, svjestan pogreke koju je poinio. General podigne
palicu i u trenutku kad je njome zamahnuo u namjeri da ga oine preko lica, mladi asnik ree:
- Generale, otkrili smo iz kojeg je sela izdajnik Aziz Zibari.
Hamil pone polako sputati ruku i poloi palicu na asnikovo desno rame. Gurao ju je sve dotle dok
se njen vrak nije zaustavio na dva-tri centimetra od jabuice njegova desnog oka.
- Iz kojega? - upita.
- Iz Khan Beni Saada - ree prestravljeni mladi. - Da vidim.
Porunik ode do zemljovida koji je visio na zidu i nakon nekoliko trenutaka prstom pokae na selo
smjeteno petnaestak kilometara sjeveroistono od Bagdada.
General Hamil se, zurei u zemljovid, prvi put toga dana nasmijeio. Vratio se svom stolu, podigao
telefonsku slualicu i izdao naredbu.
335
Za manje od jednog sata cijelo je selo bilo preplavljeno vojnicima.
Premda je Khan Beni Saad imao jedva 250 stanovnika, general je bio uvjeren da e netko, makar taj
bio i veoma mlad, ipak propjevati.
Aziz je vozio ujednaenom brzinom od pedesetak kilometara na sat, dok je Scott na zemljovidu
pokuavao dokuiti gdje se tono nalaze. Tek nakon pedesetak minuta, kad su stigli do rukom grubo
obojene table na kojoj je pisalo "Khalis 25 km", znao je gdje su.
- Zasad, vozi dalje - ree Scott. - Ali, morat emo stati prije nego to udemo u grad da se dogovorimo
kako emo prijei kontrolnu toku.
Svakim prijedenim kilometrom Scottu je bivalo sve jasnije do koje je mjere stari poglavar imao pravo
kad je tvrdio da na toj cesti nee naletjeti na vojna vozila. A to je podrobnije prouavao zemljovid,
sve mu je jasnije postajalo i kuda moraju proi ako misle prijei granicu istoga dana.
- Onda, to emo kad stignemo do kontrolne toke? upita Cohen.
- Moda ispadne lake nego to mislimo - ree Scott. Ne zaboravi da tragaju za etvero ljudi u
glomaznom vojnom kamionu.
- Ali nas i jest etvero.
- Kad stignemo do kontrolne toke, nee nas biti etvero - ree Scott. - Ti i ja bit emo u prtljaniku.
Cohen neto promrmlja sebi u bradu.
- Budi sretan to je ovo ipak limuzina - zadirkujui ga dobaci Aziz.
- Moda bi bilo bolje da sad ja malo vozim - ree Cohen.
- Ne dolazi u obzir dok smo na ovakvom putu. Aziz e voziti do daljnjega - gotovo je naredio Scott.
Hannah ju je prva ugledala.
- to e, do vraga, ona ovdje? - upita i pokae na enu koja je stajala nasred ceste i silovito mahala.
- Ne zaustavljaj se - ree Scott. - Zaobii je.
336
Aziz se glasno nasmije.
- to je tako smijeno, Kurde? - upita Cohen netremice gledajui u enu koja je i dalje tvrdoglavo
stajala nasred ceste.
- To je moja rodakinja Jasmin.
- Koliko to rodakinja ima? - upita Hannah.
- U mom plemenu, svi smo u rodu - objasni Aziz i zaustavi kola tono ispred ene. Iskoivi iz
automobila, otrao je do nje i toplo je zagrlio. I ostali su izili iz vozila.
- Zgodno, nema to - ree Cohen kad su ga konano upoznali s roakinjom Jasmin koja nije zatvarala
usta ni dok se rukovala sa Scottom i Hannah.
- Pa, to kae? - upita Cohen prije nego to je Aziz i mogao prevesti ono to je Jasmin rekla.
- ini se da je profesor imao pravo. Vojnicima je nareeno da ekaju dolazak vojnog kamiona s etiri
terorista. Ali, stric joj je jutros javio da dolazimo cadillacom.
- Znai, bit e dozlaboga riskantno proi - ree Hannah. - Bit e riskantno, ali ne pretjerano - upadne
Aziz. Jasmin svakog dana dvaput prelazi preko kontrolne toke jer na drugoj strani prodaje
mandarine i datulje iz naeg sela, i oni je ve poznaju. A poznaju i automobil moga strica. Stric
poruuje da bi bilo dobro da i ona bude u cadillacu kad stignemo do kontrolne toke. Tako nee
posumnjati.
- A, ako odlue otvoriti prtljanik?
- U tom sluaju nee dobiti ni svoju dnevnu zalihu cigareta ni voe za svoje obitelji. Shvaate? Jer oni
uzimaju zdravo za gotovo da svi pokuavaju prokrijumariti bar neto.
Jasmin se ponovno raspriala, a Aziz ju je paljivo sluao. - Kae da se svi morate sakriti u prtljanik
prije nego to vas netko ugleda.
- To je preveliki rizik, profesore - ree Cohen.
- To je rizik samo za Jasmin - odgovori Scott. - A ja drugog izlaza ne vidim. - Onda je sloio
zemljovid, priao stranjem dijelu automobila, otvorio poklopac prtljanika i popeo se unutra. Hannah
i Cohen bez rijei su poli za njim.
- Nije ba udobno, a nije ni osobito sigurno - ree Hannah zagrlivi Scotta. Aziz ugura torbu izmedu
njih, a Hannah se nasmije.
337
- Kad udarim o svoja vrata, to e biti znak da smo na kontrolnoj toki - ree Aziz i uz tresak zatvori
prtljanik. Jasmin pokupi svoje torbe i uskoi na sjedalo do rodaka.
Ostalo troje iz prtljanika je oslukivalo kako Aziz pali motor a potom polako kree prema Khalisu.
U meduvremenu je Jasmin Azizu objasnila sve pojedinosti u vezi s njezinim rutinskim, svakodnevnim
prelaskom preko kontrolne toke.
34.
Prvoga su objesili poglavara. Potom, ispred okupljenih seljana i njegovu brau koja takoder nisu
progovorila. Onda su preli na njegovu rodbinu. Tek tada im je jedna dvanaestogodinja djevojica, u
elji da spasi oca, rekla da su dan ranije neki stranci noili u njihovu selu.
Djevojici su obeali da e joj potedjeti oca ako im kae sve to zna. Djevojica je rekla da su u
pustinji zakopali kamion. Nakon dvadesetak minuta kopanja, vojnici su se uvjerili u tonost njezina
iskaza.
Poljskim telefonom vojnici su odmah stupili u vezu s generalom Hamilom. S nevjericom je sluao
priu o tome kako je trideset ljudi iz plemena Zibari rastavilo poglavarov cadillac da bi ga u
ijelovima prenijelo preko pustinje.
- Upravo tako - uvjeravala ih je djevojica. - Znam da je tako jer je moj brat nosio jedan od kotaa i to
sve do ceste na drugom kraju pustinje - ponosno je izjavila pokazujui prema obzorju.
General Hamil paljivo je sluao to mu govore, a onda je naredio da i oca i brata djevojice koja im je
sve ispriala takoer objese.
Ponovno je pogledao zemljovid na zidu i ubrzo pronaao cestu kojom su se kretali teroristi. Pratei
kaiprstom krivu
338
davu crtu koja se protezala kroz pustinju, doao je do grada kroz koji e svakako morati proi ako ele
stii do granice.
Pogledao je na sat na svom stolu: 16:39.
- Spojite me s kontrolnom tokom kod Khalisa - naredio je mladom poruniku.
U daljini, Aziz je vidio kako vojnik zaustavlja neki kamion da bi ga pregledao. Rekavi mu da je , to
kontrolna toka, Jasmin odmah, na sjedalo izmeu njih, istrese sadraj jedne od svojih torbi.
Azizu je laknulo kad je vidio da su na dunosti samo dvojica vojnika od kojih je jedan spavao udobno
zavaljen u stari naslonja na drugoj strani ceste. '
Kad su se kola zaustavila, Scott odnekuda zauje smijeh. Aziz straaru prui kutiju cigareta
Rothmans.
U trenutku kad se vojnik ve spremao da im da znak da prou, drugi se straar protegnuo u svom
naslonjau. Lijeno je ustao i priao automobilu te poeo zadivljeno kruiti oko njega i paljivo ga
razgledati. U prolazu je nehajno lupio dlanom o prtljanik pri emu se poklopac na njemu otvorio i
podigao nekoliko centimetara. Ali, Scott ga je odmah iznutra privukao sebi i zatvorio. Istog trenutka
Jasmin je, kao sluajno, iz kola ispalo pakovanje od dvjesto Rothmansa.
Prvi put toga dana graniar ivne. Hitro je priao vozilu i podigao cigarete, a Jasmin mu se srdano
nasmijeila apnuvi mu neto u uho. Vojnik pogleda u Aziza i glasno se nasmije. U tom trenutku na
granicu je stigao golemi kamion natovaren sanducima piva i stao iza njih.
- Hajde, proite, prodite - vikao je prvi vojnik ugledavi vei i bogatiji plijen.
Aziz ga brzo poslua i, ubacivi u drugu, odmah krene. - to si to apnula onom vojniku? - upitao je
Jasmin im su malo odmaknuli.
- Rekla sam mu da si peder i da u se vratiti sama.
. - Zar te nije sram tako kaljati nau obitelj? - upita Aziz. - Pomalo. Ali i on mi doe neki roak -
odgovori Jasmin.
339
Jasmin ree Azizu da krene duom, junom cestom koja nije vodila ravno kroz grad. Bila je puna
rupa, pa se iz prtljanika s vremena na vrijeme ulo glasno negodovanje. Kad su stigli do prvog
raskrija, Jasmin ree Azizu da stane. Pokupila je svoje torbe, ostavila im neto voa na sjedalu,
iskoila iz vozila, zalupila vratima, nasmijeila im se i mahnula. Ne ugasivi motor, Aziz joj odmahne
i odmah krene pitajui se kad li e je ponovno vidjeti.
Vozio je neko vrijeme kroz predgrae. Jo se nije usudivao stati i pustiti suputnike iz prtljanika jer se
bojao da ne privue pozornost prolaznika i tako izazove njihovu sumnju.
Tek kad mu se Khalis naao nekoliko kilometara za leima, stao je kod prvog raskrija na kojem su
bila dva putokaza. Na jednom je pisalo "Tuz Khurnlatu 120 km", a na drugom "Tuz Khurmatu 170
km". Osvrnuvi se, iziao je iz vozila, priao prtjlaniku i otvorio ga. Troje slijepih putnika otkotrljalo
se na zemlju, a onda su svi ustali proteui se. Aziz pokae na dvije table na putu, a Scott je, i ne
pogledavi na zemljovid, znao u kom smjeru moraju krenuti.
- Idemo duim putem - ree - i molimo Boga da vojska jo misli kako smo u kamionu.
Svi etvero uskoe u kola i Aziz krene.
Aziz je vozio prosjenom brzinom od ezdeset kilometara na sat. Kad god bi nailo koje vozilo,
njegovi bi se suputnici prigibali u sjedalima da ih se ne opazi. U meduvremenu su pojeli neto svjeeg
voa koje je Jasmin ostavila na prednjem sjedalu.
Kad su proli znak na kojem je pisalo da do Tuz Khurmatua ima jo dvadeset kilometara, Scott ree
Azizu:
- Zaustavit e se prije samog ulaza u mjesto i krenuti pjeice da provjeri je li sigurno nastaviti
kolima. Ne zaboravi da je autocesta samo tri kilometra odavde i da je cijelo podruje vjerojatno
preplavljeno vojnicima.
- A koliko ima do granice s Kurdistanom? - upita Hannah.
- Oko sedamdeset kilometara - odgovori Scott i dalje prouavajui zemljovid.
Aziz je vozio jo dvadesetak minuta prije nego to je stigao na vrh brda s kojega se vidjelo selo u
dolini. Uskoro
340
je skrenuo s puta i parkirao u hladu limunovih stabala, sve vrijeme paljivo sluajui Scottove upute.
Onda je iziao iz automobila i otrao prema Tuz Khurmatuu.
General Hamil zanijemio je od bijesa kad je saznao da je prije manje od sata cadillac proao kroz
kontrolnu toku kod Khalisa i da vojnicima nije na pamet palo da pogledaju u prtljanik.
Nakon to je bio podvrgnut kratkom muenju, jedan od dvojice traara priznao je da je teroristima
vjerojatno pomagala djevojka koja se nalazila u vozilu i koja inae redovno tuda prolazi.
- Vie nikada nee tuda proi - zakljuip je general. Jedino to su jo uspjeli saznati bilo je da je voza
djevojin roak i, po svemu sudei, homoseksualac. Hamil se pitao otkud im, do vraga, takva
informacija.
General ponovno pogleda na zemljovid objeen na zidu iznad stola. Ve je bio naredio da se sva sila
helikoptera, kamiona, tenkova i motorkotaa rasporedi na dijelu ceste izrnedu Khalisa i granice, ali
jo nije dobio nikakve povratne informacije. Nitko na autocesti nije vidio nikakav cadillac. To ga je
zbunjivalo. Znao je da se nisu vratili, jer bi u tom sluaju naletjeli na njegove ljude, ali nije znao ni
gdje su.
Prouavajui na zemljovidu svaki milimetar prostora izmeu kontrolne toke i grance, konano je
zakljuio:
- Ah, dakako. Krenuli su preko brda. - Prstom je slijedio tanku crvenu crtu dok nije stigao do
autoceste. - Dakle, tu ste - ree i izda nove zapovijedi.
Nakon manje od sata, Cohen je objavio: - Prilazi nam jedan Kurd, gospodine.
S osmijehom na licu, Aziz je trao uz brdo. Kad je stigao do vozila, obavijestio ih je da je uao u Tuz
Khurmatu i da se tamo nita neobino ne dogaa. Jedino je dravni radio neprekidno upozoravao
kako se u blizini nalazi grupa terorista koja je kanila izvriti atentat na Velikog Vodu i da su svi glavni
putovi zatvoreni.
341
- Imaju podrobne opise svih nas, ali jo .misle da putujemo kamionom.
- U redu, Aziz - ree Scott. - Idemo kroz selo. Hannah, sjedni naprijed, pored Aziza. Narednik i ja lei
emo na stranje sjedalo. Kad stignemo na drugi kraj sela, negdje emo se skloniti i nastaviti put
prema granici tek kad se smrkne.
Aziz sjedne za upravlja i cadillac polako krene prema Tuzu.
Glavna cesta to je duinom od oko 300 metara prolazila kroz selo, bila je upravo toliko iroka da se
mogu mimoii dva vozila. Hannah je promatrala male drvene duane naikane s obje strane ceste i
starce koji su sjedei na stubama ili oslonjeni o zid zurili preda se. Razmiljala je o tome kako e za
njih taj prljavi stari cadillac, koji prolazi kroz njihovo selo, biti dogaaj dana, kad je u daljini ugledala
jo jedno vozilo.
- U susret nam dolazi jedan dip - ree mirno. - U njemu su etiri mukarca od kojih jedan sjedi za
protuzranom strojnicom montiranom odzada.
- Vozi dalje, Azize. Samo polako - ree Scott. - A ti, Hannah, priaj to vidi.
- Sad su udaljeni oko sto metara i ini se kao da pokazuju zanimanje za nas. - Cohen dohvati torbu s
alatom i iz nje izvue klijeta. Scott uzme francuski klju. Obojica se bace na koljena. - Dip je
preprijeio cestu. Kroz pet sekundi morat emo stati.
- I dalje vidi samo etvoricu? - upita Scott. - Da - ree Hannah. - Samo etvoricu. Cadillac stane.
- Dip je na nekoliko metara od nas. Iz njega izlazi vojnik i jo jedan za njim. Dvojica su jo u vozilu.
Jedan je pored strojnice a drugi za upravljaem. Prva dvojica su naa - ree Hannah. - Vi se pobrinite
za onu dvojicu u dipu.
- Dogovoreno - ree Scott.
Prvi vojnik priao je cadillacu s vozaeve strane, a drugi je skrenuo desno, prema Hannah. I Hannah i
Aziz drali su ruku na unutarnjoj strani brave svojih ve odkrinutih vrata.
im je Aziz vidio kako prvi vojnik zaviruje prema stranjem sjedalu i posee za pitoljem, on tako
snano otvori vrata da mu je smrskao koljeno. Zauo se prasak poput pucnja.
342
i vojnik se sruio na tlo. Prije nego to je stigao doi do daha, Aziz iskoi iz kola i ve je bio povrh
njega. Scott je upravo iskakao iz kola kad je drugi vojnik potrao prema Hannah. Dok je pokuavao
izvui pitolj, ona rnu zada jedan udarac u vratnu ilu, a drugi u kria. Ni metak ga ne bi bre
usmrtio. Trei vojnik otvori vatru sa stranjeg dijela dipa. Iskoivi iz kola, Cohen se oprui po cesti.
etvrti vojnik iskoi iz dipa, pa pucajui iz pitolja potri prema njernu. Zavitlavi kfijeta, Cohen ga
prisili da korakne u stranu, ravno u vatrenu crtu strojnice. Meci smjesta prestanu pljutati, ali Cohen
ga je ve bio epao za grlo. Vojnik klone kao da se na njega sruila tona opeka, a pitolj rnu odleti
preko ceste. Cohen ga najprije udari u vratnu ilu kucavicu, a onda u zatiljak. Vojnik se zgri, padne i
stane se uvijati na tlu. Cohen odmah svu svoju pozornost obrati na ovjeka za strojnicom, koji ga je
ve uzimao na nian. Budui da je od njega bio udaljen gotovo deset metara, Cohen se nije mogao
nadati da e ga zaskoiti, pa se bacio iza kola. Meci su zapljutali po otvorenim vratima automobila i
dva mu se zrna zabiju u lijevu nogu. Scott je upravo pritravao dipu s druge strane. Dok je vojnik
okretao strojnicu prema njemu, Scott se baci kroz zrak i uleti u dip.
Dok su njih dvojica nezgrapno padali sa stranjeg dijela dipa, meci su fijukali na sve strane.
Francuski klju kao da se bio prilijepio Scottu za ruku, pa kad su se obojica hitro osovili na noge, on
ga svom snagom spusti na vrat rnitraljesca. Vojnik je bio podigao ruku da odbije udarac, ali ga
Scottovo svinuto koljeno pogodi medu noge. Poto je drugi udarac francuskim kljuern naao svoju
metu i vojniku potpuno slomio vrat, mitraljezac se svali na tlo. Leao je na cesti izvijen, nalik na
plivaa prsnim stilom u pola zamaha. Scott je kao hipnotiziran stajao nad njim, ali rnu se uto Aziz
baci u noge i obori ga na tlo. Scott nije mogao prestati da drhti,
- Prvi put je uvijek najtee - mirno ree Kurd.
Sad se sve etvero okrene prema selu u oekivanju kako e postupiti seljani. Drali su na nianu svaki
ugao. Cohen se epajui popne u dip. Krv rnu je tekla niz nogu, ali on ipak zauzme rnjesto za
strojnicom.
343
- Ne pucaj dok ne kaem - dovikne mu Scott promatrajui cestu. Nigdje nije bilo nikoga.
- Pazi, lijevo! - ree Hannah.
Scott se okrene i ugleda starca u dugome bijelom kaftanu s crno-bijelom kefijom na glavi. iroki mu
je opasa labavo visio oko bokova. Podignutih ruku, polako im je prilazio.
Scott ga je netremice promatrao. Kad je stigao na nekoliko metara od cadillaca, starac ree:
- alju me seoski poglavari. Ja sam jedini u selu koji govori engleski. - Drui cijelim tijelom, starac
s mukom nastavi: - Vjerujemo da ste vi ti teroristi koji su doli ubiti Saddama.
Scott ne odgovori.
- Molim vas, idite. Napustite nae selo i otiite odmah. Uzmite dip, a mi emo pokopati vojnike.
Tako nitko nee znati da ste uope ovdje bili. Ako to ne uinite, Saddam e nas sve pobiti. Cijelo selo.
- Recite vaim ljudima da im ne elimo nanijeti zlo ree Scott.
- Vjerujem vam - ree starac. - Ali, molim vas, idite. Dok je Cohen sve vrijeme drao strojnicu
uperenu prema starcu, Scott urno skine odoru s najvieg vojnika. Aziz skine odore s ostale trojice
vojnika, a Hannah iz cadillaca uzme Scottovu torbu i uskoi u dip.
Aziz baci vojnike odore na stranje sjedalo dipa i sjedne za upravlja. Motor je jo bio upaljen.
Pomaknuvi vozilo unatrag, okrenuo se za 180 stupnjeva, a Scott je uskoio na sjedalo do njega. Aziz
je polako izlazio iz sela. Cohen je jednom rukom drao strojnicu okrenutu prema selu, a drugom
stezao raskrvavljenu lijevu nogu.
Okrenuvi se, Scott je vidio kako seljani odvlae mrtve vojnike sa ceste. Netko je uao u cadillac i
njime se odvezao na sporedni put. Nekoliko trenutaka kasnije, vie nikoga nije bilo. Scott se onda
ponovno usredotoi na cestu.
- Imamo jo oko pet kilometara do autoceste - ree Aziz. - to da radim?
- Imamo samo jednu jedinu mogunost za prijelaz granice - ree Scott. - Zato sad parkiraj pod onim
drveem pored ceste. Tamo emo ekati da se smrkne. Na autocestu ne
344.
moemo dok ne bude mrkli mrak. - Pogledao je na sat. Bilo je 19:35.
Hannah osjeti kako joj na lice kapa krv. Podigne glaw i ugleda duboku ranu na Cohenovoj nozi.
Odmah s lica skine veo i od njega napravi zavoj kojim pokua zaustaviti krvarenje.
- Kako si, Cohene? - upita Scott zabrinuto.
- Nita gore nego kad me je u Tangeru ugrizla jedna ena - odgovori Cohen.
Aziz se nasmije.
- Kako se moe smijati? - upita Hannah i dalje previjajui Cohenow ranu.
- Pa zato to me upravo zbog njega i ugrizla - objasni Cohen. . Kad je Hannah zvrila s povezivanjem
rane, svi su se pre
odjenuli u irake odore. Cijeli naredni sat netremice su motrili na cestu ne bi li na njoj ugledali bilo
kakav znak koji bi ukazivao na eventualno kretanje vojske u njihow smjeru. Pokraj njih je u oba
smjera prolo samo nekoliko seljana na magarcima, a neto vie seljana ilo je pjeice. Od vozila je
proao samo jedan stari traktor.
Kako je vrijeme odmicalo, postajalo je sve oitije da su seljani odrali obeanje i da nita nisu dojavili
vojnoj patroli. Kad Scott zbog mraka vie nije vidio cestu, jo jednom
je svima potanko izloio plan. Svi su bili svjesni injenice da su im mogunosti ograniene.
Od mjesta na kojem su se nalazili, najmanja udaljenost do granice bila je sedamdeset kilometara.
Scott je znao da e svako selo kroz koje prou izloiti velikoj opasnosti. Takoer je znao da mu plan
nije savren, ali u brdima vie nisu mogli ostati. Bilo je pitanje minuta kad e iraki vojnici preplaviti
cijelu okolicu.
Scott jo jednom provjeri odore. Sve dok se budu kretali ujednaenom brzinom, obaviti mrakom, svi
e povjerovati da su obina vojna patrola. Ali, kad stignu na autocestu, nee smjeti ni za trenutak
zastati. Trebali su se to vie pribliiti granici a da prije toga nikome ne postanu sumnjivi.
Kad je Scott dao znak, Aziz upali motor i kriwdavim putom krene prema autocesti. Razdaljinu od pet
kilometara
345
prevalili su za pet minuta. Za to vrijeme nisu sreli nijedno vozilo. Ali, im su se popeli na autocestu,
ugledali su kolone kamiona, dipova, pa ak i tenkova, kako se kreu u oba smjera.
No, nitko nije zapazio kako dva motocikla, jedan tenk i tri kamiona skreu s autoceste i uskom cestom
punom brzinom jure prema Tuz Khurmatuu.
Aziz je vozio najbre to je mogao, a Cohen je ostao odzada za strojnicom. Namaknuvi beretku na
oi, Scott je motrio na cestu. Hannah je, gotovo nepokretna, sjedila ispod mjesta na kojem se nalazio
Cohen i stezala pitolj u ruci. Na prvom putokazu na koji su naili pisalo je da do granice ima jo
ezdeset kilometara. Scottu na trenutak popusti panja kad je pored puta ugledao naftnu buotinu.
Kako se razdaljina do Kirkuka smanjivala, broj naftnih buotina se poveavao a promet je postajao sve
gui, pa su morali znatno smanjiti brzinu. Jedina utjeha bila im je to nitko nije pokazivao ni
najmanje zanimanje za njihov dip.
Ubrzo je cijelo selo bilo preplavljeno vojnicima iz Saddamovih elitnih postrojbi. Unato tmini, nakon
deset ispaljenih metaka, za manje od deset minuta saznali su gdje se nalazi cadillac, a kad su ubili jo
trideset ljudi, seljani su im pokazali gdje su pokopali etvoricu ubijenih vojnika.
General Hamil paljivo je sasluao telefonski izvjetaj svog asnika. Odmah je zatraio
radiofrekvenciju dipa koji je te veeri uao u Tuz Khurmatu. Spustio je slualicu, pogledao na sat i
pokuao uspostaviti radiovezu.
U poetku se uo samo ravnomjeran, jednolian ton.
- Vjerojatno jo trae kamion ili ruiasti cadillac - ree Scott kad je radiotelefon zazvonio. Svi su se
sledili. - Podigni slualicu, Azize - naredi Scott. - Sluaj pozorno to e rei i pokuaj saznati to vie.
346
Aziz podigne slualicu, odslua poruku, na arapskom ree "Razumijem, gospodine" i vrati slualicu
na mjesto.
- Pronali su cadillac i naredili svim dipovima da se jave u najbliu vojnu bazu - objasnio je
suputnicima.
- Nee im trebati mnogo da shvate da nisi njihov, Azize - ree Hannah. Onda doda: - U sluaju da ve
ne znaju. - Uz neto sree, bit e nam dovoljno dvadeset minuta
- ree Scott. - Koliko je jo do granice?
- etrnaest kilometara - odgovori Aziz.
General je znao da mu se javio Zibari, jer nije izgovorio vojnu ifru elitne jedinice.
Sad je znao u kojem se vozilu nalaze i,prema kojoj se granici kreu. Odmah je ponovno podigao
slualicu i izdao jo jednu naredbu. U pratnji dvojice asnika, izletio je iz svoje sobe i uputio se na
plato iza zgrade. Elisa njegova osobnog helikoptera ve se polako okretala.
Aziz je prvi ugledao dugu kolonu kamiona cisterni koja je ekala da prijede neslubenu granicu s
Kurdistanom. Scott promotri unutarnju traku i upita Aziza bi li se mogao provui uskim prolazom sa
strane.
- Nemogue, gospodine - odgovorio je. - Zavrili bismo u jarku.
- Onda nam nema druge nego da vozimo sredinom ceste. Aziz skrene dipom na sredinu ceste
oajniki se trudei da odri brzinu. Isprva mu je uspijevalo da se uklanja kamionima i da izbjegava
automobile koji su dolazili iz suprotnog smjera. Prva se stvarna nevolja ukazala oko est kilometara
do granice, kad se jedan otvoreni vojni kamion koji im je dolazio u susret nije htio maknuti u stranu.
- Da ga otpuhnem -sa ceste? - upita Cohen.
- Ne - ree Scott. - Aziz, samo vozi dalje, ali budi spreman ubaciti se medu cisterne. Poslije emo se
ponovno prestrojiti.
U tom trenutku kamion je poeo krivudati i, izgubivi kontrolu, zavri u jarku s druge strane ceste.
347
- Sad svi znaju gdje smo - ree Scott. - Jo koliko do granine strae?
- Pet, pet i pol kilometara - odgovori Aziz.
- Daj gas - ree Scott, premda je znao da Aziz ve vozi najbre to moe. Naredna dva kilometra
preli su za minutu i pol, a onda im je nad glavama zatutnjao helikopter. Snop reflektorske svjetlosti
osvijetlio je cijelu cestu. Radiotelefon ponovno zazvoni.
- Ne javljaj se - dovikne Scott, dok se Aziz trudio da ne smanjujui brzinu ostane na sredini ceste.
Upravo su proli kraj oznake da do granice ima jo tri kilometra, kad ih je helikopter, uvjeren kako je
uoio plijen, ponovno nadletio upravljajui snop svjetla tono na njih.
- Sustie nas nekakav dip - ree Cohe,n. - Rijei ga se - naredi Scott.
Zahvalan na svjetlosti odozgo, Cohen poslua i uputi prvih nekoliko metaka u vjetrobran, a naredne
metke u gume. Dip to ih je slijedio naglo presijee cestu i zabije se u kamion koji je naiao. Smjesta
ga zamijeni drugi dip. Dok je Cohen svu svoju panju bio usredotoio na cestu iza njih, Hannah
dohvati magazin s mecima koji je leao na podu i ponovno nabije strojnicu.
- Jo dva i pol kilometra - vikne Aziz i umalo da se ne zabije u jedan od kamiona koji su s obje strane
zakrivali cestu.
Helikopter koji je lebdio nad njima otvorio je vatru ne birajui ciljeve i poga8ao vozila to se kreu u
oba smjera. - Ne zaboravi da veina njih nema pojma tko koga goni - ree Scott.
- Hvala na kratkoj pouci iz logike, profesore - ree Cohen. - Ali, imam predosjeaj da oni u
helikopteru tono znaju koga trae.
im je naredni dip stigao na dohvat hica, Cohen ga zaspe mecima. Ovaj put dip uspori i stane, tako
da su se kola koja su ga slijedila zabila ravno u njega. To je dovelo do toga da su se dipovi poput
harmonike jedan za drugim zabijali u vozilo ispred sebe. Cesta iza njih odjednom se isprazni, kao da
je Aziz svojim vozilom posljednji proao kroz zeleno svjetlo.
348
- Jo kilometar i pol - uzvikne Aziz.
Cohen se okrene kako bi se usredotoio na ono to se zbiva pred njima, a Hannah nabije strojnicu
zadnjim magazinom metaka. Scott je ve mogao vidjeti kako se ispred njih pomaljaju svjetla kod
mosta. Kirkuka tvrava na obronku brijega, koja prema Azizovim rijeima oznaava granini
prijelaz, bila je sad udaljena manje od kilometra. Helikopter ih nanovo nadleti i zaspe cestu mecima.
Aziz je kolima upravo krenuo mostom kad osjeti da je pukla prednja guma na njegovoj strani.
Kad se helikopter u posljednjem pokuaju da ih zaustavi spustio jo nie, Scott je ve mogao vidjeti
kako pred njima iskrsava kirkuki granini prijelaz. Kia metaka zaspe dipov poklopac motora.
Nekoliko se zrna odbije od mosta i pogodi vjetrobran. Kad se helikopter poeo udaljavati, Scott
uzgleda. Na trenutak se zagledao u oi generala Hamila.
Spustivi pogled, Scott udari po staklu smrskanog vjetrobrana. Kroz otvor koji je nastao ugleda pred
sobom vojnike svrstane u dva reda, s pukama uperenim ravno u dip.
Iza postrojbe vojnika nalazila su se dva uska izlaza namijenjena onima koji su eljeli ui u Kurdistan i
dva ulaza na drugoj strani ceste za one koji su odlazili iz Kirkuka.
Dva su izlaza prema Kurdistanu zakrila vozila u zastoju, dok su dva ulaza bila prazna. Bilo je oito
da u taj as nikome nije bilo do toga da ue u Saddamov Irak.
Aziz je procijenio da bi morao presjei cestu, okuati sreu, pa vozei pod otrim kutom proi kroz
jedan od uskih ulaza. Tu bi mogao naletjeti na neko vozilo koje im dolazi u susret. U tom sluaju ne bi
mogli ni naprijed ni natrag. Bili bi u stupici. Jo je gubio na brzini. Mogao je osjetiti kako naplatak
prednjeg lijevog kotaa sad ve dodiruje tlo.
im su stigli na domak hica, Cohen ospe paljbu po postrojbi vojnika pred sobom. Neki od njih uzvrate
vatrom, no njemu je uspjelo pogoditi nekolicinu, pa su se ostali razbjeali.
Trebalo je da prevale manje od sto metara, a gubili su na brzini, pa Aziz naglo skrene dipom preko
ceste trudei se da upravi vozilo prema drugom ulazu. Dip se oee o desni zid, uleti u kratki, mrani
tunel, odbije od lijevog zida
349
i konano istetura na niiju zemlju izmeu dvaju graninih prijelaza. Za njima nenadano potri
desetak vojnika s irake strane, pa Scott povie:
- Vozi dalje, vozi dalje!
No, dip se kretao sve sporije. Aziz ga ponovno vrati nalijevo i usmjeri prema granici s Kurdistanom
koja je bila uda
ljena manje od etiristo metara. Premda je do daske nagazio . papuicu gasa, kazaljka brzinomjera
nije se micala dalje od
tri kilometra na sat. Nanovo su se suoili s postrojbom vojnika. Ovaj put s kurdske strane. Puke su im
bile uperene u dip, ali nijedan nije zapucao.
Odostrag, jedan metak pogodi dip, a drugi prole6 Cohenu mimo ramena, pa se on okrene i uputi jo
jedan rafal prema irakoj granici. Oni vojnici koji su bili u stanju hitro se sklone iza svoje straarnice.
Dip se otkotrlja jo nekoliko metara, a onda se uz cviljenje napokon zaustavi na pola puta izmedu
dviju neslubenih granica koje Ujedinjeni narodi nisu priznavali.
Scott pogleda prema kurdskoj granici. Sad je ve stotinu pemerda bilo zauzelo poloaj, no ovaj put
su pucali iz puaka. Meutim, nisu pucali u dip. Scott se osvrne i ugleda drugu postrojbu vojnika
razvijenih u strijelce koji oprezno napreduju s irake strane. On i Hannah ponu pucati iz svojih '
pitolja. Cohen uputi jo jedan rafal, ali ovaj se naglo prekine. Iraki vojnici, koji su se ponovno poeli
povlaiti, od
mah osjete da je neprijatelju konano ponestalo streljiva. Cohen iskoi iz dipa i hitro potegne pitolj.
- Hajde, Azize! - vikne i poleti naprijed, a potom une kraj vozaevih vrata. - Treba da ih titimo,
kako bi profesor mogao prenijeti svoju prokletu Deklaraciju preko granice. .
Aziz ne odgovori. Njegovo je beivotno tijelo bilo oslonjeno o upravlja, a automobilska truba se
isprekidano glasala. Onaj radiotelefon za koji nitko nije mario, jo uvijek je zvonio. .
- Gadovi su mi ubili Kurda! - povie Cohen. Hannah je dohvatila platnenu torbu, a Scott je podigao i
izvukao Azizovo mrtvo tijelo s prednjeg sjedala dipa. Zajedno su ga poeli vui posljednjih stotinjak
metara prema kurdistanskoj granici.
350
Dok su Scott i Hannah nosili Azizovo mrtvo tijelo sve blie njegovoj kurdskoj domovini, ona druga
postrojba irakih vojnika stane napredovati prema dipu.
uli su kako sve vie metaka fijue mimo njih, pa su se osvrnuli. Ugledali su Cohena kako tri prema
Iraanima urlajui:
- Ubili ste moga Kurda, gadovi! Ubili ste mi Kurda! Jedan se Iraanin srui, srui se i drugi, trei
udari u bijeg, a Cohen je jo trao prema njima. Odjednom se srui na koljena. Ipak mu je nekako
uspijevalo puzati naprijed, sve dok nije zatektao posljednji rafal. Narednik ostane leati u lokvi krvi
samo nekoliko metara od irake granice.
Dok su Scott i Hannah nosili mrtvog Kurda u zemlju njegovih predaka, Saddamovi vojnici vukli su
mrtvog idova u Irak.
- Zato niste izvrili moje zapovijedi? - urlao je Saddam. Nitko za stolom ne progovori ni rijei. Svi su
znali da su
im minimalni izgledi da te noi ivi legnu u svoje postelje. General Hamil otvori debeli fascikl i
proita rukom ispisanu ceduljicu na vrhu.
- Gospodine Predsjednie, za sve je kriv bojnik Said ree general. - On je nevjernicima pruio prigodu
da uteknu s Deklaracijom u rukama i zbog toga sad visi na Trgu Tohrir, gdje ga va narod moe
vidjeti.
General pozorno saslua naredno Predsjednikovo pitanje, potom ree:
- Tako je, Sajedi. Moji su vojnici ubili dvojicu terorista. I to dvojicu najvanijih. Upravo su oni uspjeli
utei bojniku Saidu prije nego to sam ja doao. Ostalo dvoje su ameriki profesor i djevojka.
Predsjednik postavi jo jedno pitanje.
- Ne, gospodine Predsjednie. Kratz je bio njihov zapovjednik, i ja sam osobno uhitio tog
ozloglaenog cionistikog vodu i potom ga podvrgnuo podrobnom ispitivanju. Upravo tijekom tog
sasluavanja saznao sam da je njihov prvobitni plan bio atentat na vas, gospodine Predsjednie, u
emu sam ih osobno uspio sprijeiti.
351
Na sljedee Predsjednikovo pitanje general nije imao unaprijed pripremljen odgovor i laknulo mu je
kad je dravni odvjetnik intervenirao.
- Moda bismo, Sajedi, cijelu ovu epizodu mogli okrenuti u nau korist.
- Kako to mislite! - povie Predsjednik. - Dvoje ih je pobjeglo s Deklaracijom u rukama ostavivi nam
netoan prijepis, pa e svaki onaj koji zna kako se pie "British" odmah uoiti da je to krivotvorina.
Meni e se cijeli svijet smijati, a ne Clintonu.
Svi pogledaju u dravnog odvjetnika.
- Nije nuno da tako bude, gospodine Predsjednie. Ne vjerujem da e Amerikanci poeljeti da
ponovno izloe svoj ljubljeni dokument kad vide u kakvom je stanju. - Ovaj put Predsjednik nije upao
govorniku u rije, pa Farrar nastavi: Znamo i to, gospodine Predsjednie, da je zahvaljujui vaoj
genijalnosti pergament koji je sad izloen u Washingtonu na uvid lakovjernoj amerikoj javnosti,
dopustite da navedem vae rijei, "... netoan prijepis, pa e svaki onaj koji zna kako se pie 'British'
odmah uoiti da je to krivotvorina". - Predsjednik je pozorno sluao. - Moda je, Sajedi, dolo vrijeme
da obavijestimo svjetski tisak o vaem blistavom uspjehu. _ - O mom blistavom uspjehu? - upita
Predsjednik u nevjerici.
- Dakako, Sajedi. Jer to jest va blistavi uspjeh, da ne spominjemo vau velikodunost. Konano, vi ste
bili taj koji je naredio da se profesoru Bradleyju preda oteena Deklaracija nakon to vam ju je onaj
gangster Cavalli htio uvaliti za velike pare.
Predsjednik se duboko zamisli.
- Na Zapadu imaju uzreicu koja veli "Jednim udarcem
ubiti dvije muhe" - doda dravni odvjetnik. ' Nastupila je duga utnja jer se nitko nije usudio izrei
svoje miljenje sve dotle dok se Predsjednik nije nasmijeio.
352
TREI DIO
... mi se zavjetujemo svojim ivotima, svojom sreom i svojom svetom au...
353
35.
Prema slubenom izvjetaju irake vlade, objavljenom 2. srpnja, demantirane su tvrdnje o bilo
kakvoin incidentu na graninom prijelazu kod Kirkuka u kojem je navodno dolo do pucnjave i u
kojem je navodno nekoliko irakih vojnika poginulo a vie njih ranjeno.
Kurdski voe, pak, o tome nisu mogli objaviti nikakvu vijest, jer su u to vrijeme njihova jedina dva
satelitska telefona bila blokirana zbog razgovora s amerikim Ministarstvom vanjskih poslova od
kojeg su traili pomo.
Kad je direktor Reutersova ureda za Srednji istok telefonom pozvao amerikog veleposlanika u
Carigradu, Charlesa Streatora, i pitao ga zbog ega je mlanjak amerikog zrakoplovstva sletio u
ameriku vojnu bazu u mjestu Silope na turskoj granici i potom se odmah, s dvoje nepoznatih putnika,
vratio u Washington, njegova ekscelencija rekla je svom starom prijatelju da nema pojma o emu on to
govori. ef Reutersova ureda smatrao je veleposlanika asnim ovjekom, unato tome to je bio
spreman lagati za svoju domovinu.
Veleposlanik je zapravo cijelu tu no proveo na nogama, jer je dravni tajnik od njega zahtijevao da
osigura slanje jednog od njihovih helikoptera u okolicu Kirkuka kako bi pokupio pet putnika: jednog
Amerikanca, jednog Arapina i tri Izraelca, i potom ih prebacio u vojnu bazu u Silopeu.
Kasnije, tijekom jutra, veleposlanik je nazvao Warrena Christophera kako bi ga obavijestio da je na
alost samo dvoje ljudi uspjelo prijei granicu: Amerikanac Scott Bradley
355
i Izraelka Hannah Kopec. O ostaloj trojici nije imao nikakvih podataka.
Posljednje pitanje dravnog tajnika, meutim, posve je zbunilo amerikog veleposlanika. Ovaj ga je,
naime, pitao je li profesor Bradley nosio kakvu kartonsku tubu? Veleposlaniku je bilo izuzetno ao to
mu dopisnik Reutersa nije postavio isto to pitanje, jer u tom sluaju bio bi izgovorio apsolutnu istinu
kad bi mu rekao da nema pojma o emu govori.
Scott i Hannah prespavali su najvei dio leta za Ameriku. Kad su u amerikoj vojnoj bazi izili iz
zrakoplova, na dnu pokretnih stuba ugledali su Dextera Hutchinsa .kako im se osmjehuje. Ni Scott ni
Hannah nisu bili iznenaeni to ca
rinski slubenik nije pokazao ni trunka zanimanja za Scottovu platnenu torbu. Slubeno vozilo CIA-
e potom ih je pokupilo
i odvezlo u Washington. . Na putu prema glavnom gradu Dexter im je priopio da
idu izravno u Bijelu kuu na sastanak na najvioj razini i obavijestio ih tko e sve biti na sastanku.
Na ulazu u Zapadno krilo doekao ih je predstojnik Ureda predsjednika Clintona te ih ispratio do
Ovalnog ureda. Scott, kojem je ovo bio prvi susret s Predsjednikom, pomislio je kako je teta to nije
svjee obrijan i to se ve tri dana nije presvukao.
Warren Christopher ekao ih je na ulazu u Ovalni ured a potom je Scotta upoznao s Predsjednikom.
Bill Clinton poelio je Scottu dobrodolicu a Hannah je zahvalio na svemu to je uinila kako bi
Deklaracija ponovno stigla kui.
Scott je bio presretan to se konano upoznao s Calderom Marshallom, to je ponovno vidio gospodina
Mendelssohna i to je mogao popriati s Dollar Billom.
Kad mu je Hannah prila, Dollar Bill joj se nakloni.
- Sad mi je jasno zato je profesor bio spreman otii i na kraj svijeta kako bi vas vratio - ree siuni
Irac.
im je zavrilo rukovanje, svi su odmah htjeli vidjeti Deklaraciju. Scott je otvorio svoju torbu i iz nje
izvukao veliki runik u koji je bio umotan dokument. Onda je Deklaraciju
356
predao dravnom tajniku. Christopher je polako odmotao pergament. Svi su bili oajni kad su vidjeli u
kakvom je stanju.
Dravni je tajnik potom predao Deklaraciju arhivaru koji je, praen konzervatorom i Dollar Billom,
otiao do prozora kako bi to bolje pogledao rije "Brittish". Onda se nasmijeio.
Ali, samo nekoliko trenutaka kasnije, Calder Marshall je objavio:
- Ovo je krivotvorina.
- Kako znate? - upita Predsjednik.
- Mea culpa - ree Dollar Bill skrueno.
- Znai li to da Saddam i dalje ima original? - izbezumljeno upita dravni tajnik. '
- Ne, gospodine. Saddam ima kopiju koju je Scott ponio u Bagdad - ree Dollar Bill. - to znai da je
imao krivotvorinu i prije nego to je Scott zamijenio dokumente.
- Tko onda ima original? - upitaju ostala etvorica uglas. - Ja bih rekao, Alfonso Mario Cavalli -
odgovori Dollar Bill.
- A tko je, pak, taj? - upita Predsjednik.
- Gospodin koji mi je platio da nainim kopiju koja se trenutano nalazi u Dravnom arhivu - ree
Dollar Bill - i kojem sam predao jedinu drugu kopiju, a to je ova koju drim u ruci.
- Ali ako je rije "Brittish" napisana s dva "t", kako moete biti posve sigurni da se radi o kopiji? -
upita Dexter Hutchins.
- Evo ovako: od pedeset est ljudi potpisanih na pravoj Deklaraciji, estorica su se zvala George.
Petorica su se potpisala sa Geo, to je bilo uobiajeno u ono doba. Jedino se George Wythe iz Virginije
potpisao punim imenom. Na kopiji koju sam dao Cavalliju, kongresmena Wythea sam pogreno
potpisao sa Geo, pa sam ono rge dodao naknadno. Premda sam ta tri slova savreno prepisao, radei
to koristio sam neznatno svjetliju tintu nego ranije. Mala greka, vidljiva iskljuivo strunom oku.
- Uz to, oku koje zna to trai - doda Mendelssohn.
357
- Da. Cavalliju o toj greci nisam rekao ni rijei - nastai Dollar Bill. - Jer, kad je provjerio kako je
napisana rije Brittish", inilo se da je posve zadovoljan.
- Znai, Cavalli je u meduvremenu svoju kopiju zamienio originalom, pa kopiju predao AL Obaydiju?
- upita Dexter Hutchins.
- Bravo, efe - ree Dollar Bill.
- A AL Obaydi je onda kopiju predao irakom veleposlaniku u enevi, a on ju je poslao Saddamu u
Irak. A kako je AL Obaydi u Dravnom arhiw vidio onu Billow kopiju na kojoj je rije "British"
napisana pravilno, bio je uvjeren da je original u njegovim rukama - zakljui Dexter Hutchins.
- Konano ste pohvatali konce, gospodine - ree Dollar Bill. - Premda, istini za volju, trebao sam
pretpostaviti to je sve Cavalli u stanju uiniti kad sam vas prije mjesec dana upitao postoji li jo
lopovska ast.
- Pa, gdje je sad original? - upita Predsjednik.
- Pretpostavljam da ve deset tjedana visi na zidu u jednoj kui na Manhattanu - ree Dollar Bill.
U tom trenutku lampica na Predsjednikow telefonu zasvijetli. Predstojnik Predsjednikova ureda pride
stolu, podigne slualicu i odslua poruku. Potom, taj inae smiren ovjek, problijedi te, iskljuivi
svog sugovornika na trenutak, prisutnima objavi:
- Poziv je za mene, gospodine Predsjednie. Javlja se Bernie Shaw iz CNN-a. Kae da Saddam tvrdi
kako je nae bombardiranje Bagdada prolog tjedna bilo samo paravan za ubacivanje amerikih
terorista u njegow zemlju. Saddam veli da su se ti teroristi zapravo eljeli dokopati Deklaracije o
nezavisnosti koju je njemu za golemi novac pokuala prodati skupina mafijaa, a koju je on osobno
vratio ovjeku po imenu Bradley. Saddam se iskreno ispriava zbog stanja u kojem se Deklaracija
nalazi, ali tvrdi da krivica nije na njemu, jer posjeduje televizijske snimke na kojima se jasno vidi
kako Bradley pljuje po Deklaraciji, kako je gazi i kako je potom prikucava na zid. Ako mu ne
vjerujete, veli da pogledate primjerak Deklaracije koji se nalazi u Dravnom arhiw, jer tko god zna
kako se pie "British", shvatit e da se radi o krivotvorini. Shaw pita elite Ii vi neto izjaviti, s
obzirom na to
358
da je Saddam za sutra zakazao konferenciju za tisak kako bi cijelom svijetu objavio istinu.
Predsjednik samo napui usne.
- Ja mislim da je CNN od Saddama dobio ekskluzivnu dozvolu za objavljivanje ove prie, ali samo do
sutra - ree predstojnik Predsjednikova ureda.
- Uinite sve - ree Hutchins - samo da vijest ne bude emitirana veeras.
inilo se kao da je predstojnik Predsjednikova ureda na trenutak zbunjen, ali onda je vidio kako
Predsjednik kimanjem glave odobrava Hutchinsovu odluku. Pritisnuo je dugme na telefonu i ponovno
uspostavio vezu sa Shawom.
- Bernie, ako inzistira na tome da emitira taj prilog veeras, moram ti rei da dovodi u pitanje svoj
ugled, a ne moj. - Predstojnik Predsjednikova ureda pozorno je sluao Berniejev odgovor. U sobi je
vladala potpuna tiina. Najzad ree: - Samo izvoli - i spusti slualicu. Potom se obrati Predsjedniku: -
Shaw kae da e sutra u deset, im se otvori Dravni arhiv, njegova ekipa ekati pred vratima. I veli,
citiram, ako je rije "British" napisana pravilno, pribit e vas na kri.
Predsjednik je pogledao na zidni sat koji visi ispod portreta Abrahama Lincolna. Bilo je sedam i
nekoliko minuta. Onda se okrenuo prema zamjeniku direktora CIA-e:
- Gospodine Hutchins, imate petnaest sati da sprijeite moje pribijanje na kri. Ako ne uspijete,
uvjeravam vas da neu uskrsnuti nakon tri godine, a pogotovo ne nakon tri dana.
36.
U nedjelju, 4. srpnja, rano ujutro poelo je curiti u podrumu kue Prestonovih na broju 21, koji su tada
bili na odmoru u Malibuu.
359
Kad je njihova domaica Meksikanka nekoliko minuta poslije ponoi otvorila vrata, oekivala je
najgore. Jer, ilegalni doseljenici bez Zelene karte ive u stalnom strahu od susreta s bilo kojim
dravnim slubenikom.
Domaici je laknulo kad je shvatila da su slubenici koji su se pojavili na vratima zapravo samo
radnici kompanije za plin. Ne postavljajui nepotrebna pitanja, odmah je pristala da ih odvede u
podrum i da im pokae gdje se nalaze plinska brojila.
Kad su se ve jednom zatekli u kui, nije im trebalo dugo da obave posao. Neznatno odvrnuvi dva
ventila, osigurali su ravnomjerno otjecanje plina koje je svojim mirisom bilo u stanju uznemiriti ne
samo profesionalce, nego i svakog obinog graanina. Strunjak za eksplozive uvjerio je svog efa da
nema razloga za zabrinutost ako newyorki vatrogasci stignu za dvadeset minuta.
Stariji slubenik smireno je naredio domaici da pozove vatrogasnu postaju i da deurnome kae kako
u kui broj 21 curi plin i da, ako se stvar ubrzo ne rijei, moe doi do eksplozije. Rekao joj je i koju
im ifru pritom treba javiti.
Domaica je okrenula 911 i kad su je konano spojili s vatrogasnom postajom, izgovorila je sve to joj
je bilo reeno, dodavi da se kua nalazi u Istonoj 75. ulici, na broju 21, izmeu Park i Madison
avenije.
- Neka svi napuste kuu - naredio je deurni vatrogasac. - Mi kreemo.
- U redu, gospodine - ree domaica i odmah istri na ulicu.
Strunjak za plin odmah je popravio tetu koju je prouzrokovao, premda je miris plina jo lebdio u
zraku.
Nakon sedam minuta, uz zavijanje sirena, vatrogasna kola centralne newyorke vatrogasne postaje
stala su ispred kue s brojem 21, to je bilo za svaku pohvalu. Kad je voa smjene snimio situaciju u
podrumu, sloio se sa slubenikom kojeg je tamo zatekao i kojeg do tada nikada nije vidio, da treba
provjeriti brojila i u zgradama s brojevima 17, 19, 23 i 25, s obzirom na to da su plinske cijevi
postavljene vrlo blizu gradske kanalizacijske mree.
360
Zamjenik direktora CIA-e potom se povukao na drugu stranu ulice i promatrao kako vatrogasci
obavljaju svoj dio posla. Kako su sirene probudile veinu stanovnika u okolici, na ulici se zatekao
veliki broj ljudi.
Dexter Hutchins zapalio je cigaru i ekao. im je napustio Bijelu kuu, sazvao je tim od nekoliko
odabranih agenata. Pozvao ih je u jedan newyorki hotel na razgovor i objasnio im situaciju, odnosno
pola situacije. Jer, kad im je zamjenik direktora CIA-e rekao da se radi o sluaju 7. stupnja, iskusni
veterani znali su da e im biti priopena samo polovica prie, i to ona manje uzbudljiva.
Tek nakon dva sata Hutchinsova ekipa dola je do prve relevantne informacije, a ona se odnosila na
injenicu da se Prestonovi nalaze na odmoru. Nekoliko minuta. poslije ponoi Dexter Hutchins je sa
svojim strunjacima za eksplozive stigao ispred kue broj 21. injenica da su u kui zatekli domaicu,
meksiku doseljenicu bez Zelene karte, uvelike im je ila u prilog.
Zamjenik direktora CIA-e ponovno je zapalio cigaru ne skidajui pogled s glvnog ulaza jedne druge
kue. Kad je ugledao kako iz nje u kunim ogrtaima izlaze Tony Cavalli i njegov otac, laknulo mu je.
Za njima je iao batler. Odluio je priekati jo nekoliko minuta prije nego to vou vatrogasaca
zamoli za doputenje da pregleda i kuu broj 23.
Cijela operacija mogla se izvesti znatno ranije da je Calder Marshall pristao na to da izvadi
krivotvorenu Deklaraciju iz trezora Dravnog arhiva i da je preda Dexteru Hutchinsu. Arhivar je
izjavio da e Hutchinsu predati Deklaraciju uz garanciju da se ispune dva njegova zahtjeva: u sluaju
da CIA do sutradan u deset ne uspije zamijeniti kopiju originalom, njegova se ostavka, datirana 25.
svibnja, ima obznaniti jedan sat prije nego to bilo Predsjednik bilo dravni tajnik sa svojom izjavom
iziu u javnost.
- A va drugi uvjet, gospodine Marshall? - upitao je Predsjednik.
- Da se gospodina Mendelssohna imenuje slubenim uvarom kopije koja e biti uruena gospodinu
Hutchinsu, kako bi bio nazoan kada se, to jest ako se, pronade original.
Dexter Hutchins shvatio je da nema drugog izbora nego da pristane na Marshallove zahtjeve.
Zamjenik direktora
361
CIA-e zurio je u konzervatora koji je sa Scottom i strunjakom za eksplozive stajao s druge strane
ulice, tol;no preko puta kue s brojem 23. Morao je priznati da je od svih njegovih ljudi Mendelssohn
najvie sliio slubeniku plinske kompanije.
im je Hutchins ugledao dvojicu svojih agenata kako izlaze iz kue s brojem 19, ugasio je cigaru i,
preavi ulicu, krenuo prema voi vatrogasaca, Trojica njegovih kolega pratili su ga u korak.
- Moemo li sad provjeriti broj 23? - upitao je nehajno. - to se mene tie, nema problema - ree voa
vatrogasaca. - Jedino to vlasnici inzistiraju na tome da vas batler uvede i da sve vrijeme bude uz vas.
Hutchins se suglasi kimnuvi glavom. Slijedei batlera, njih etvorica udu u predvorje a potom se
stubitem spuste u podrum te odmah pridu plinskom brojilu. Batler ih je uvjeravao kako prije odlaska
na spavanje nije osjetio nikakav miris plina.
Strunjak za eksplozive obavio je svoj dio posla brzo i vjeto. Nije prolo ni nekoliko trenutaka a cijeli
je podrum zaudarao na plin. Hutchins je batleru predloio da zbog vlastite sigurnosti napusti kuu i
izide na ulicu. S maramicom preko nosa, Martin ga nerado poslua, te napusti podrum ostavljajui
strunjake da rade na otkrivanju kvara.
Dok je pravi strunjak doista popravljao kvar, Scott i Dexter krenuli su u obilazak svih podrumskih
prostorija. Scott je prvi uao u Cavallijevu radnu sobu i u njoj odmah ugledao Deklaraciju kako visi na
zidu tono tamo gdje je Dollar Bill rekao da e visjeti. Dvojica njegovih kolega odmah su mu se
pridruila. Mendelssohn je najprije nekoliko trenutaka zaljubljeno gledao u pergament, a onda mu je
priao i provjerio kako je napisana rije "Brittish". Potom je uokvirenu i zastakljenu Deklaraciju
obzirno skinuo sa zida i poloio je na plou stola. Scott je otvorio veliku torbu s alatom u kojoj su se
nalazili odvijai svih veliina, noevi svih duina, dlijeta svih irina, pa ak i mala builica; sve to je
potrebno profesionalcu koji se bavi uokvirivanjem slika.
Konzervator pogleda okvir odostraga te zatrai odvija srednje veliine. Scott odabere jedan i preda
mu ga.
362
Polako i pedantno, Mendelssohn je vadio zavrtnje iz okvira dok svih osam komada nije lealo na
stolu. Onda je okrenuo okvir na lice. Dexter Hutchins nije mogao a da ne pomisli kako bi bilo sjajno
da Mendelssohn ima malo razvijeniji osjeaj za vrijeme.
Konzervator, apsolutno cijepljen protiv nervoze, nije ni zapazio Dexterovu nervozu. Potom je polako
poeo kopati po torbi, dok u njoj nije pronaao tono onakvo dlijeto kakvo je traio. Gurnuvi ga u
gornji desni kut okvira, oprezno je podigao staklo od osnove. U meuvremenu, Scott je iz cilindra,
koji mu je Mendelssohn prethodno dao, izvadio kopiju Deklaracije koja je ranije, iste veeri, uzeta iz
Dravnog arhiva.
Kad je konzervator konano podigao stallo i poloio ga pored okvira, po osmijehu koji je ozario
njegovo lice, Scott je zakljuio da se ispred njih uistinu nalazi original.
- Hajdemo - ree Dexter. - Ako ne pourimo, postat emo im sumnjivi.
Mendelssohn se ponaao kao da je gluh. Kad je provjerio kako je napisana rije "Brittish" usredotoio
se na pet imena potpisanih s "Geo" i na ono jedno potpisano s "George". Onda je, isprva samo
letimino, a potom vrlo polako i briljivo pregledavao cijeli dokument. Dakako, za sve to vrijeme nije
se prestajao smijeiti.
Potom, konzervator bez rijei umota original, a Scott u okvir smjesti kopiju preuzetu iz Dravnog
arhiva, zavrtnjima stegne staklo i vrati Deklaraciju na zid. Medelssohn je tubu smjestio u torbu s
alatom.
Oboje su uli Dexterov duboki uzdah.
- Za Boga miloga, hajdemo odavde - ree u trenutku kad je est do zuba naoruanih policajaca upalo u
sobu i istog asa ih opkolilo.
- Stoj! - viknuo jsdan od njih, a Mendelssohn se odmah onesvijestio.
363
37. ':i ''I
Svu etvoricu su uhitili, svima su stavili lisiine i svima su proitali njihova prava. Onda su ih
zasebnim policijskim vozilima odvezli u Devetnaestu policijsku postaju.
Kad su ih podvrgnuli ispitivanju, odbili su govoriti' bez prisutnosti odvjetnika. Jedan od etvorice
uhienih zaprijetio ` je da ce, ako bilo tko otvon torbu a da tom inu ne pnsustvuje i njegov odvjetnik,
podnijeti tubu i poduzeti posebne korake protiv newyorke policije. ;
Deurni narednik pogledao je u elegantno odjevena mukarca i zakljuio da je bolje ne riskirati. Na
torbu je stavio crvenu naljepnicu, a onda je ubacio u noni .trezor.
Isti mukarac inzistirao je na tome da iskoristi svoje pra
vo na jedan telefonski poziv. To mu je i odobreno, ali tek .; nakon to je popunio i potpisao posebnu
tiskanicu. Tako je Dexter Hutchins, u 2:27 poslije ponoi, nazvao direktora CIA-e, na njegov raun.
Direktor je odmah izjavio kako ionako nije spavao, pa ga poziv nije uznemirio. Onda je sasluao sve
to mu je Dekter imao rei. Pohvalio je Hutchinsa to policiji nije otkrio svoje ime, kao ni bilo kakve
pojedinosti u vezi sa zadatkom koji su obavili.
- Nije potrebno da itko sazna tko si - dodao je. Moramo voditi rauna da ne dovedemo Predsjednika u
nezgodan poloaj. - Onda je, nakon stanke, dodao: - A, to je jo vanije, ni CIA-u.
Kad je direktorov zamjenik spustio slualicu, njega i trojicu njegovih kolega odveli su u zasebne
elije.
Direktor CIA-e navukao je kuni haljetak i siao u svoju radnu sobu. Nakon to je napisao kratak
izvjetaj o tek zavrenom razgovoru sa zamjenikom Hutchinsom, na kompjutoru je potraio jedan
telefonski broj. Polako je okrenuo pozivni broj 212.
Naelnik newyorke policije podigne slualicu ne tedei prikladne izraze dok se nije dovoljno
razbudio da shvati tko je to tako budan na drugoj strani linije. Tada je upalio svjetiljku pokraj kreveta i
poeo neto zapisivati u podsjetnik.
364
Njegova ena se samo okrenula na drugu stranu, ali ne prije nego to je i sama dodala nekoliko
prikladnih izraza.
Direktor CIA-e zavrio je razgovor komentarom: - Duan sam ti uslugu.
- Dvije - dodao je naelnik. - Jednu zato to od mene trai da poistim tvoje smee.
- A drugu? - upita direktor.
- A drugu zato jer si mi probudio enu u tri sata ujutro. Naelnik je ostao sjediti na rubu kreveta
buljei u kuni telefonski broj kapetana na dunosti zapovjednika policijske postaje.
im je podigao slualicu, kapetan je prepoznao glas svoga efa, te je jednostavno rekao: - Dobro jutro,
naelnie - kao da se radi o rutinskom jutarnjem pozivu. '
ef je kapetana ukratko obavijestio zbog ega ga zove, ne spominjui svoj prijanji razgovor s
direktorom CIA-e, kao ni tko su etvorica tek uhienih koji su trenutano sjedili u njegovu zatvoru.
Pogotovo to ni sam nije bio posve siguran.
Na poledini nekog enskog asopisa svoje ene kapetan zapie nekoliko podataka, a onda brzo uskoi
u odjeu koju je nosio dan ranije. Nije bilo vremena ni za brijanje ni za tuiranje. Iz svoga stana u
Queensu otiao je u 3:21, sjeo u automobil i odvezao se na Manhattan. U policijsku postaju uao je
kad je bilo nekoliko minuta do etiri.
Policajci koji su u to doba bili budni iznenadeno su promatrali svog efa kako, onako neobrijan, u
zguvanoj odjei i sa enskim asopisom pod pazuhom, ulijee u zgradu.
Kad je upao u sobu deurnog porunika, ovaj odmah skine noge sa stola i zabezeknuto saslua kiu
pitanja u vezi s etvoricom mukaraca uhienih tijekom noi.
Nato su u porunikov ured pred kapetana pozvali narednika koji je bio deuran u Prijamnom odjelu.
Prokuani policajac, koji je drao kako je mnogo toga vidio za duge slube na strani zakona, prizna da
je sastavio zapisnik o uhienju etvorice mukaraca, ali da ga je cijeli sluaj prilino zbunio budui da
nije mogao smisliti za to bi ih optuio unato injenici da je prije nekoliko minuta telefonirao jedan
od vlasnika stana, neki gospodin Antonio Cavalli, koga je zanimalo
365
jesu li ona etvorica mukaraca jo u pritvoru, jer je dolo
do nekih komplikacija. Nitko od ostalih stanara nije prijavio i da im je neto ukradeno, tako da ih se
nije moglo teretiti ni i za kradu ni za provalu, jer su svaki put bili pozivani u zgrade. i Sigurno je da
nije bilo nasilja, a ometanje posjeda nije dolazilo u obzir, jer su napustili prostorije im je to od njih
zatraeno. Jedina optuba koju je narednik mogao podii bila
bi da su se lano predstavili kao slubenici plinare. Kapetan nije pokazao nimalo zanimanja za to
moe li narednik nai neto za to bi ih optuio. Htio je znati samo to je li itko otvarao torbu.
- Nije, kapetane - odgovori narednik pokuavajui se sjetiti kamo ju je stavio.
- Onda ih pustite na slobodu uz jamevinu, a to se tie, optube, jo emo vidjeti. Ja u se pobrinuti
za uredski dio posla.
Za uredski dio posla trebalo je kapetanu poprilino vremena, pa su etvorica mukaraca puteni na
slobodu tek nekoliko minuta prije est.
Dok su zajedno trali niz policijsko stubite, onaj malia s kremenim naoalama na nosu vrsto je
drao onu torbu, neotvorenu.
Antonio Cavalli trgnuo se iz sna. Je li on to sanjao da su ga probudili usred noi i da je istrao na
ulicu?
Upalio je svjetiljku pored kreveta i pogledao na sat. Bilo je 3:47. Polako se poeo prisjeati svega to
se dogodilo nekoliko sati ranije.
Kad su se nali na ulici, Martin je etvoricu mukaraca uveo u kuu. Cavalli je odmah pomislio da ih
je previe s obzirom na tako mali kvar. I, koji bi slubenik neke plinare mogao sebi priutiti cigare i
Saksovo odijelo s Pete avenije? Nakon to su se u kui zadrali due od petnaest minuta, Cavalliju je
sve postalo jo sumnjivije. Vodu vatrogasaca upitao je poznaje li neke od tih ljudi. Ovaj mu je
odgovorio da, premda su mu preko telefona dali tonu ifru, nikoga od njih ranije nije sreo. Na
Cavallijev prijedlog, odluio je pozvati deurnu slubu kompanije Consolidated Edison. Tamo su mu
366
rekli da te noi u 75. ulicu nije otila niti jedna njihova ekipa. Voa vatrogasaca odmah je pozvao
policiju. Nakon nekoliko minuta, est policajaca upalo je u kuu s brojem 23 i uhitilo etvoricu uljeza.
Poto su policajci uhiene odveli u policijsku postaju, Tonyju su njegov otac i Martin pomogli da
provjeri svaku prostoriju u kui. Medutim, koliko su mogli vidjeti, nita nije nestalo. Vratili su se u
krevet u jedan i etrdeset pet.
Cavalli se odjednom probudi. No i tako posve budnom inilo se da iz prizemlja do njega dopire
nekakav um. Je li to isti um koji ga je probudio? Tony ponovno pogleda na sat. Njegov otac i Martin
esto su ustajali rano, ali rijetko kada izmeu tri i etiri sata.
Cavalli se izvue iz kreveta i stane na noge. Jo je bio siguran da uje nekakve glasove.
Navukao je kuni ogrta i priao vratima spavaonice. Polako ih je otvorio, iziao na odmorite i
provirio preko ograde stubita. Vidio je da ispod vrata radne sobe njegova oca prodire svjetlo.
Cavalli hitro side nizom stepenica, tiho prijede sagom prekriveno predvorje i zastane pred radnom
sobom. Pokuavao se sjetiti gdje je najblii pitolj.
Pozorno je sluao, ali nije mogao uti da bi se unutra itko micao. A tada, nenadano, hrapavi glas stane
glasno psovati. Tony irom otvori vrata i ugleda oca, takoer u kunom ogrtau, kako stoji pred
Deklaracijom o nezavisnosti drei povealo u desnoj ruci. Prouavao je rije "British".
- Jesi li dobro? - upita Tony oca.
- Trebao si ubiti Dollar Billa onda kad sam ti rekao odgovori stari Cavalli.
- Ali, zato? - upita Tony.
- Zato to su ukrali Deklaraciju o nezavisnosti. - Kako ukrali? Stoji pred njom - ree Tony.
- Ne, ne stojim pred njom - ree njegov otac. - Zar jo ne shvaa to su uinili?
- Ne, ne shvaam - prizna Tony.
- Original su zamijenili onom bezvrijednom krivotvorinom koju si stavio u Dravni arhiv.
367
- Ali, na zidu se nalazila ona druga kopija koju je napravio Dollar Bill - ree Tony. - Vidio sam kad ti
ju je dao.
- Nije tono - ree stari Cavalli. - Ja sam imao original. - Ne razumijem - ree Tony, sad ve posve
zbunjen. Starac se tek tada okrene prema sinu.
- Nick Vicente i ja zamijenili smo Deklaracije kad si ti donio original iz Washingtona. - Tony je
zabezeknuto zurio u oca. - Nisi valjda mislio da u dopustiti da dio nae nacionalne povijesti dopadne
Saddamovih aka?
- Ali, zato mi nisi rekao? - upita Tony.
- Pa da ode u enevu znajui da nosi krivotvorinu dok sporazum jo nije bio sklopljen? Ne. Od
samog poetka elio sam da vjeruje kako u Franchard i kompaniju nosi original. Jer, ako ti u to
bude vjerovao, povjerovat.e i AL Obaydi. Tony je utio.
- Osim toga, ne bi se onoliko bunio zbog onih izgubljenih pedeset milijuna da si znao da u enevi
ima kopiju. - Pa, gdje je onda original? - upita Tony.
- U nekoj od prostorija Devetnaeste policijske postaje odgovori stari Cavalli. - Razumljivo, ako se
dosada ona etvorka nije ve izvukla. A to u upravo doznati - doda i prie stolu te otvori telefonski
imenik.
Stari Cavalli potom okrene sedam znamenki i zatrai deurnog slubenika. Dok je ekao da ga spoje,
pogledao je na sat. Bilo je 4:22.
Kad se javio deurni narednik, Cavalli mu se predstavi te mu postavi dva pitanja. Pozorno je sasluao
odgovore, a onda spustio slualicu.
Tony podigne obrvu.
- Jo se nalaze u elijama, a torba je u sefu. Imamo li koga iz Devetnaeste postaje na platnom spisku?
- upita njegov otac.
- Imamo jednog porunika. U posljednje vrijeme nije nam bio od neke koristi.
- E, sad mu se prua prigoda da zaradi plau - ree stari Cavalli i uputi se prema vratima. _ Tony
prode pored njega i trei uza stube uleti u svoju
spavau sobu. Za nekoliko minuta bio je posve odjeven. Potom je ponovno siao u prizemlje
raunajui da e morati
368
priekati dok mu se otac ne spremi. Ali, on je ve ekao u predvorju.
Otac otkljua ulazna vrata i izie na plonik. Tony ga je slijedio i prestigao da pogleda uz ulicu je li
na vidiku koji taksi. No, u taj rani jutarnji as nijedan se nije nakanio da krene niz Sedamdeset petu
ulicu.
- Morat emo uzeti svoja kola - dovikne njegov otac koji je ve prelazio ulicu u smjeru garae koja je
bila otvorena cijele noi. - Ne moemo dopustiti sebi da izgubimo i minutu.
Tony se trkom vrati u kuu, pa u predvorju iz ladice komode izvadi kljueve kola. Stigao je oca mnogo
prije nego to je ovaj doao do njihova mjesta za parkiranje.
Dok je vezivao pojas, Tony se okrene prema ocu i upita: - Ako uspijemo vratiti Deklaraciju, to e
onda?
- Kao prvo, vlastoruno u ubiti Dollar Billa. Tako u barem biti siguran da nikada vie nee napraviti
nijednu novu kopiju. A potom...
Tony je upalio motor.
Eksplozija koja je uslijedila po drugi je put probudila cijelo susjedstvo.
etvorka je trala niza stube.
Najnii meu njima vrsto je stezao torbu. Automobil koji je s druge strane ulice ve cijeli sat ekao, i
to s upaljenim motorom, naglo se okrenuo i zakoio tik do njihovih nogu. Tri mukarca udu u vozilo,
a etvrti zakorai u toplo jutro pitajui se zbog ega li im je njegova ekspertiza uope bila potrebna.
Dexter Hutchins smjesti se pored vozaa, a Scott i konzervator odostraga.
- La Guradia - ree Dexter, a onda zahvali svom agentu to ih je ekao gotovo pola noi. Provirivi iza
sjedala, Scott pogleda na digitalni sat pored upravljaa. Bilo je est sati i jedanaest minuta.
Agent naglo skrene u lijevu traku.
- Nemoj prekoraiti doputenu brzinu - naredi Dexter. - Nemamo vremena za nove peripetije.
369
Agent se vrati u desnu traku.
- Kad nam polijee prvi zrakoplov? - upita Scott. - U sedam i pol. Delta Airlines - odgovori voza.
Dexter podigne slualicu i utipka deset znamenki. Kad se
s druge strane netko javio, zamjenik direktora CIA-e ree: - Krenuli smo, gospodine. Mislim da emo
do deset obaviti posao.
Dexter vrati slualicu na mjesto i okrene se da vidi je li utljivi konzervator jo s njima. I dalje je
vrsto stezao torbu koja mu je leala na koljenima.
- Izvadite iz torbe sve osim cilindra - ree Dexter. - Ne trebaju nam komplikacije sa Slubom
sigurnosti. Mendelssohn otvori torbu i pusti Scotta da iz nje povadi
sav alat, ukljuujui i builicu, i odloi ga izmedu njih na pod automobila. Onda torbu ponovno
zatvori.
U 6:43 voza je skrenuo s autoceste i slijedio oznake za La Guardiju. Nitko ne ree ni rijei dok se
automobil ne zaustavi ispred ulaza za polaske.
im je Dexter iziao iz vozila, odnekuda se pojave tri mukarca sa sunanim naoalama i hodajui
ispred Dextera udu u zgradu zrane luke. Onda se odnekuda pojavio jo jedan mukarac u elegantnom
tamnosivom odijelu i s mantilom prebaenim preko ruke, te diskretno, u prolazu, Dexteru tutnuo
nekakvu omotnicu. Poput dobrog trkaa, Dexter je preuzeo omotnicu kao da preuzima tafetnu palicu
nimalo ne usporivi korak. Uao je u ekaonicu. Tamo su ga ekala jo trojica njegovih agenata.
Nakon to se prijavio za let, iako je poelio proetati zranom lukom, Dexter je ostao stajati u mjestu
kao ukopan, udaljen niti metar od Deklaracije za nezavisnost i okruen svojim agentima. .
- Molimo putnike za Washington da podu prema izlazu . broj 4 - zauo se glas preko zvunika.
Devetorica mukaraca ekala su da svi ostali putnici uQu. Kad im je agent koji je
stajao na samim vratima kimnuo glavom, Dexter je poveo svoju ekipu u zrakoplov. Sjeli su na svoja
mjesta, lA-F i 2A-F. Sjedalo 2E bilo je rezervirano za torbu. Na mjestima 2D i 2F sjedila su dva
mukarca koja su zajedno teila naj-, manje dvjesto dvadeset kilograma. "
370
Pilot je putnicima poelio dobrodolicu i obavijestio ih da e pri polijetanju doi do malog
zakanjenja. Dexter pogleda na sat. Bilo je 7:Z7. Prstima pone nervozno bubnjati po naslonu za ruku
koji ga je dijelio od Scotta. Domaica je svakome od devetorice mukaraca smjetenih u prva dva reda
ponudila po primjerak novina USA Today. Jedino je Mendelssohn prihvatio.
U 7:39 zrakoplov je poeo rulati pistom. Onda je stao. Dexter upita domaicu zbog ega kasne.
- Nita ozbiljno. Uobiajena jutarnja prometna guva ree. - Kapetan mi je upravo rekao da smo
sedmi po redu, tako da bismo trebali poletjeti za desetak minuta.
Dexter je i dalje bubnjao prstima po naslonu, a Scott nije skidao pogled s torhe. Mendelssohn je
listao'novine.
U 7:51 zrakoplov je krenuo pistom. U 7:53 odlijepio se od tla.
Gotovo istog trenutka ponovno se pojavila domaica nudei doruak. Tek kad je stigla do sedmog
reda, dobila je potvrdan odgovor. Kad je kasnije odnijela doruak posadi, upitala je kapetana zbog
ega u redovima od treeg do estog nema putnika. Pogotovo s obzirom na to da je Dan nezavisnosti.
Kapetan nije imao pojma, pa jednostavno ree: - Dri na oku putnike u prvom i drugom redu.
Meutim, kad je kontroli leta javio da je udaljen jeda
naest kilometara od Washingtona i kad mu je doputeno slijetanje, devetorica mukaraca u prednjem
dijelu zrakoplova ponu u njemu buditi sve veu panju.
Poeo se sputati zrakoplovom u 8 i trideset tri. Prvi put nakon nekoliko mjeseci priao je prilazu
prema rasporedu. Kad je iskljuio motore, tri su mukarca smjesta zakrila prolaz. Ostali su tu sve
dok se zamjenik direktora i njegova ekipa nisu nali duboko u unutranjosti zrane luke. im je
Dexter Hutchins zakoraio u odjel Delta Airlinesa, jedan od agenata poeo je izigravati Ivana
Krstitelja, a trojica su ga slijedila kao da su mu uenici. Direktor CIA-e oito je ozbiljno shvatio
koliko je tanka crta koja dijeli in pruanja zatite od ina privlaenja pozornosti. Dok je iao prema
izlazu, Dexter je zapazio jo etvoricu agenata, a pretpostavljao je
371
da ih je jo najmanje dvadeset rasporeeno po svim vanijim '% stratekim tokama na njegovu putu
do kola.
Dexter pogleda na digitalni sat iznad glavnog ulaza. Bilo je 9:01. Automatska vrata se otvore i on
zakorai na plonik. Tamo su, jedna iza druge, bile parkirane tri crne limuzine, s vozaima pored
vrata.
im su ugledali direktorova zamjenika, vozai prve i tree limuzine uskoe u svoja vozila i upale
motore, dok je voza druge limuzine otvorio stranja vrata kako bi Scott i Mendelssohn mogli ui.
Zamjenik direktora CIA-e sjeo je sprijeda.
Vozilo na elu kolone krenulo je prema George Washington aveniji i za nekoliko minuta konvoj se
naao na mostu iznad 14. ulice. Kad je ugledao Jeffersonov kip, Dexter ponovno pogleda na sat. Bilo
je 9:12. '
- Stii emo tono na vrijeme - ree.
D: Ni minutu kasnije uletjeli su u prometnu guvu: - K vragu! - uzvikne Dexter. - Zaboravio sam da
e uli
ce biti zakrene zbog parade povodom Dana nezavisnosti. Kad se u naredne tri minute nisu
pomaknuli ni petsto metara, Dexter ree bespomonom vozau:
- Ukljui sirene!
Voza upali svjetla, ukljui sirenu, a vozilo ispred njih skrene u unutarnju traku oslobadajui im
prolaz. Ili su ujednaenom brzinom od ezdeset kilometara na sat i ubrzo sili
s autoceste.
Dexter je sad pogledavao na svoj sat svakih trideset sekundi. Troje kola s naporom se prebacivalo s
trake na traku jer neke graane Washingtona nije ni najmanje uzbudivalo ni zavijanje sirena ni
bljeskanje svjetiljki, pa ih nisu htjeli propustiti
Ne zaustavljajui se, prvo od tri vozila prolo je izmedu dvije policijske zapreke i u 9:37 ulo u
Constitution aveniju. Kad je Dexter ugledao paradna kola spremna za povorku, naredi vozau da
ugasi sirenu. Ni najmanje mu nije bilo stalo da ispred Dravnog arhiva privue pozornost radoznalih
prolaznika.
Scott ih je prvi ugledao. Potapao je Dextera po ramenu i prstom pokazao prema naprijed. Ispred
glavnog ulaza u
372
Dravni arhiv, na elu dugakog reda posjetioca, ekala je brojna televizijska ekipa.
- Nemogue je da pored njih prodemo nezapaeni - ree Dexter. Potom, okrenuvi se prema
Mendelssohnu, upita: Postoji li neki drugi ulaz u zgradu?
- Postoji ulaz za utovar i istovar u 7. ulici - odgovori Mendelssohn.
- Vrlo zgodno - zakljui Dexter.
- Prodite pored glavnog ulaza i stanite tamo na uglu ulice. Tu u izii - ree konzervator. - Prijei u
Constitution aveniju pjeice i ui na sporedni ulaz.
- Da stanemo na uglu? - upita Dexter ne vjerujui svojim uima.
- Ako vide da sam okruen agentima, svi e... - pokua objasniti Mendelssohn.
- Dobro, dobro - ree Dexter pokuavajui smisliti rjeenje. Podigao je telefonsku slualicu i naredio
dvama vozilima iz pratnje da skrenu u prvu ulicu i da mu se izgube iz vida.
- Morat emo riskirati - zakljui Scott.
- Znam - ree Dexter. - Ali, ti poi s njim. Ionako nikada nisi izgledao kao agent.
Scott nije znao treba li tu opasku shvatiti kao kompliment ili kao porugu.
Dok su prolazili pored Dravnog arhiva, Dexter okrene glavu od televizijske ekipe.
- Koliko ih je? - upita.
- estero - ree Scott. - A mislim da je Shaw onaj koji nam je okrenut ledima.
- Pokaite mi tono gdje elite da stanemo - ree Dexter obraajui se Mendelssohnu.
- Jo pedeset metara, pa stanite - spremno odgovori konzervator.
- Scotte, ti uzmi torbu.
- Ali... - zapone Mendelssohn, no kad ugleda izraz na Dexterovu licu, naglo zauti i ne ree vie ni
rijei.
Vozilo je skrenulo i stalo odmah iza ngla. Scott zgrabi torbu, iskoi na ulicu i pridri vrata kako bi
Mendelssohn iziao. Plonikom je toboe nezainteresirano etalo osam age
373
nata. Nijedan nije gledao prema Dravnom arhivu. Dvojica mukaraca brzo su prela Constitution
aveniju a onda potrala uz 7. ulicu.
Kod ulaza za utovar i istovar ekao ih je uznemireni Calder Marshall koji je nervozno etao pored
rampe.
- Hvala Bogu - odahne arhivar kad ugleda Scotta i konzervatora kako tre prema njemu.
Bez rijei ih je uveo u teretno dizalo. Kad su se popeli dva kata, sva trojica potrala su hodnikom do
stubita koje vodi dolje u trezor. Marshall se osvrne da provjeri jesu li ona dva mukarca jo s njim, a
onda pone trati niza stube. Bilo je to neto to nijedan lan njegove ekipe dotad nije vidio. Scott je
trao za arhivarom, a Mendelssohn za Scottom. Stafi su tek kad su se nali ispred masivnih elinih
vrata.
Marshall im glavom da znak, a pomalo zadihani konzervator utipka ifru u malu kutiju pored samih
vrata. elina reetka se polako podigne i sva trojica udu u podzemne prostorije trezora. Kad su se
nali unutra, konzervator pritisne _ neko drugo dugme, i vrata se za njima zatvore.
Kao to sveenik stoji pred oltarom, tako su i oni stali ispred golemog betonskog bloka koji je bio
posebno sagraden za Deklaraciju o nezavisnosti. Bilo je 9:51.
Mendelssohn pritisne jedno crveno dugme i zauje se ve poznati tropot pri emu se betonski blok
poeo razdvajati a iz njega se sporo izdizao glomazan prazni okvir. Kad mu se stakleni koveg popeo
do visine pojasa, ponovno je pritisnuo dugme.
Arhivar i konzervator posve su se pribliili postolju, a Scott je otvorio torbu. Arhivar iz depa kaputa
izvadi dva kljua i jednoga od njih da svom kolegi. Istog trena obojica ponu otkljuavati dvanaest
brava rasporedenih oko debelog bronanog okvira. Kad su oslobodili okvir i privukli ga sebi, bio je
nalik na golemu otvorenu knjigu.
Scott preda kartonski cilindar arhivaru koji s njega skine poklopac a Mendelssohn polako izvue
Deklaraciju.
Scott je promatrao kako arhivar i konzervator oprezno odmotavaju originalni dokument, centimetar
po centimetar, polau ga na stakleno postolje dok konano nije legao kako treba. Potom se sagnuo da
bi jo jednom pogledao pogreno
374
napisanu rije, a onda Marshall i Mendelssohn spuste bronani poklopac i brzo zakljuaju svih
dvanaest brava.
Scott pogleda na sat. Bilo je 9:57. Kad je podigao glavu, ugledao je Marshalla i Mendelssohna kako
zagrljeni skau, nalik na djecu koja su dobila neoekivani dar.
Scott se nakalje.
- Gospodo, devet je sati i pedeset osam minuta - ree. Obojica se odmah uozbilje.
Arhivar ponovno prie betonskom bloku, na trenutak zastane, a onda pritisne crveno dugme. Golemi
okvir polako je krenuo prema gore, prema galeriji gdje je gomila ljudi ekala da vidi to je u njemu
izloeno.
Calder Marshall se okrene prema Scottu..Na licu mu se pojavi jedva vidljivi osmijeh. Onda se, kao
kakav japanski ratnik, duboko pokloni kako bi iskazao svoju zahvalnost. Konzervator prui ruku
Scottu, onda ode do vrata i u kutijicu ponovno utipka ifru. Sva trojica ekala su da se elina reetka
ponovno podigne.
Vratili su se istim putem kojim su doli, a Marshall je otpratio Scotta do sporednog ulaza.
- Hvala, profesore - ree pruivi mu ruku.
Kad je proao kroz rampu, Scott se jo jednom osvrne, ali arhivara vie nije bilo.
Trei niz 7. ulicu ubrzo je stigao do automobiia u kojem ga je ekao Dexter.
- Je li bilo kakvih problema, profesore? - upita zamjenik direktora CIA-e.
- Nije. Ako ne raunamo to da dvojica estitih mukaraca izgledaju kao da su u posljednja dva mjeseca
ostarjela deset godina.
Na satu na tornju Stare pote odzvonilo je deset. Dveri Dravnog arhiva su se otvorile i, zajedno s
posjetiocima, u zgradu je nahrupila brojna televizijska ekipa.
Dexterovo vozilo krenulo je Constitution avenijom i ubrzo se nalo zarobljeno u povorci paradnih
kola. U istom trenutku priao im je deurni policajac i naredio vozau da stane uz plonik.
Kad se automobil zaustavio, Dexter je spustio prozor, ljubazno se nasmijeio policajcu i rekao:
375
- Ja sam zamjenik direktora CIA-e.
- Dakako. A ja sam predsjednik SAD - odgovori policajac i ispie kaznenu prijavu.
38.
Delcter Hutchins telefonirao je direktoru CIA-e i rekao mu da je sve ilo po planu i da je u Dravnom
arhivu situacija posve uobiajena. Prometnu kaznu nije ni spomenuo.
Konzervator je telefonirao svojoj eni i pokuao joj objasniti zbog ega prethodnu no nije proveo kod
kue. ena s velikom torbom s drkama od upletenog konopa
u ruci, preko svog mobitela javila se irakom veleposlaniku pri Ujedinjenim narodima i obavijestila ga
da je jednim udarcem ubila dvije muhe, a onda mu izdiktirala broj bankovnog rauna na Bahamima.
Direktor CIA-e telefonirao je dravnom tajniku i obavijestio ga da se dokument nalazi tamo gdje mu
je i mjesto. Susan Anderson telefonirala je Scottu i estitala mu na izvrsno obavljenu poslu. Onako
usput, spomenula je da je raskinula zaruke.
Iraki veleposlanik pri Ujedinjenim narodima slubeno je od gospodina Francharda zatraio da svotu
od devet stotina tisua dolara prebaci u Royal Bank of Canada na Bahamskim otocima i da
istovremeno ugasi raun gospodina AL Obaydija.
Dravni tajnik telefonirao je Predsjedniku u Bijeloj kui kako bi ga obavijestio da je otkazana
konferencija za tisak koja se trebala odrati tog dana u jedanaest sati.
Novinar New York Daily Newsa izdiktirao je lanak za prvo jutarnje izdanje s javne govornice u
podzemnoj garai u 75. ulici. Naslov je glasio "Obraun mafije na Manhattanu".
Telefon Lloyda Adamsa nije prestajao zvoniti. Nudili su mu raznorazne uloge, od reklama do
umjetnikih filmova.
376
Arhivar nije uzvratio telefonski poziv kojim ga je jedan od Predsjednikovih specijalnih savjetnika u
Bijeloj kui molio da odredi vrijeme za sveani ruak.
Producent CNN-a pozvao je urednitvo i nadlene obavijestio kako se ini da je cijeli sluaj bio
namjetaljka. Rekao je da je provjerio kako je napisana rije "Brittish" i dodao kako bi samo netko tko
je nepismen mogao ustvrditi da se ona pie sa dva "t".
Scott je telefonirao Hannah da bi joj rekao na koji nain eli provesti Dan nezavisnosti.
377