Niz nesretnih dogaaja

Knjiga sedma

STRAVINO SELO
Lemony Snicket
(A Series of Unfortunate Events, The Vile Village)
ilustrirao: Brett Helquist
 Za Beatrice...
Jer si mi oduzimala dah,
U dahu i nestavi.
 PRVO POGLAVLJE

Bez obzira na to kako se zovete, gdje ivite i koliko vam je ljudi za petama,
ono to ne primjeujete oko sebe esto je jednako vano kao i ono to uspijete
primijetiti. Na primjer, ako se tijekom planinarenja toliko udubite u knjigu s
vicevima da propustite proitati znak na kojem pie Pazi provalija, lako bi
vam se moglo dogoditi da pod nogama osjetite zrak, a ne vrsto, kamenito tlo.
Ako peete pitu za prijatelje, a pritom ne itate kuharicu nego lanak pod
naslovom Kako izraditi stolac, vaa pita vjerojatno nee imati okus po
prhkom tijestu i vonom nadjevu nego po drvu i avlima. A ako nastavite itati
ovu knjigu umjesto nekog vedrijeg tiva, jamim vam da se uskoro neete
mekoljiti od zadovoljstva nego zavijati od oaja. Dakle, ako vas nije posve
napustila pamet, ovu ete smjesta ete odloiti i prihvatiti se neke druge
knjige. Znam, na primjer, da postoji knjiga Najmanji vilenjak, koja kazuje
priu o jednom majunom ovjeuljku i njegovim ljupkim dogodovtinama na
putovanjima kroz Vilinsku zemlju. Sigurno i sami shvaate da bi vam bilo
bolje itati Najmanjeg vilenjaka i sretno se mekoljiti zbog udesa koja je to
fiktivno stvorenje doivjelo na gorespomenutoj izmiljenoj lokaciji, nego itati
ovu knjigu i jaukati zbog strahota koje su zadesile tri siroeta Baudelaire u
selu u kojem ispisujem ove rijei. Stranice ove knjige toliko su proete tugom,
jadom i pokvarenou da vam je bolje zaustaviti se dok jo niste saznali
previe.
to se pak tie siroia Baudelaire, oni su u trenutku kad poinje naa
pripovijest ve zaalili to su proitali novine koje su im dole pod ruku.
Zacijelo znate da se novine definiraju kao zbirka navodno istinitih pria iji su
se autori u opisane dogaaje osobno uvjerili ili su bar o njima razgovarali s
oevicima. Takvi autori nazivaju se novinarima, a kako se novinari ni po emu
ne razlikuju od telefonskih operatera, mesara, balerina i ljudi koji iste za
konjima, i njima se tu i tamo potkrade pokoja pogreka. To je zorno dokazivala
i naslovnica jutarnjeg izdanja Dnevnog pedanta, koje su djeca Baudelaireovih
itala u uredu gospodina Poea. U naslovu je pisalo: GROF OMAR
UGRABIO DVOJKE, a troje se djece pogledalo, zaprepateno pogrekama
novinara Dnevnog pedanta.
Zloglasni grof Omar,, proitala je naglas Violeta, oteo je dvojke
Duncana i Isadoru Quagmire, koliko je poznato jedine preivjele lanove
obitelji Quagmire. Policija je zbog niza stranih zloina raspisala tjeralicu za
Omarom, inae lako prepoznatljivom po spojenim obrvama i istetoviranom
oku na lijevom glenju. Omar je iz nepoznatih razloga oteo i Esm Muchninu,
estu na popisu najvanijih financijskih savjetnika u gradu. Bah! Rije
Bah!, razumije se, nije bila citat iz novina, nego neto to je Violeta
izgovorila da pokae kako od gaenja ne moe nastaviti s itanjem. Da su
moji izumi sklepani jednako nemarno kao lanci u ovim novinama, rekla je,
raspali bi se u tren oka. etrnaestogodinja Violeta, najstarije dijete
Baudelaireovih, bila je vrsna izumiteljica ija je kosa vei dio vremena bila
povezana vrpcom kako joj ne bi upadala u oi dok smilja nove mehanike
naprave.
Da ja knjige itam tako nemarno, rekao je Klaus, nikad ne bih upamtio
ni jedan jedini podatak. Klaus, srednje dijete Baudelaireovih, proitao je
vie knjiga od ijednog vrnjaka, ili, da budemo precizniji, od ijednog gotovo
pa trinaestogodinjaka. Sestre su se ve mnogo puta u presudnim trenucima
oslonile na njegovu sposobnost da se prisjeti nekog podatka iz knjige koju je
proitao prije tko zna koliko godina.
Kreen! rekla je Sunica. Sunica, najmlae dijete Baudelaireovih, jo
je bila mala beba, tek neznatno vea od lubenice. Kao i mnoga mala djeca,
Sunica je esto izgovarala nerazumljive rijei, u ovom sluaju rije
Kreen!, to je znailo neto kao: A da moja etiri velika zuba grizu tako
nemarno, ne bih ni na emu ostavila traga!
Violeta je novine primaknula stolnoj svjetiljci u uredu gospodina Poea i
poela pobrajati pogreke u onih nekoliko reenica koje je proitala. Kao
prvo, rekla je, Quagmireovi nisu dvojke, nego trojke. To to im je brat
poginuo u istom poaru koji je ubio njihove roditelje ne mijenja njihov
prvobitni identitet.
Naravno da ne mijenja, sloio se Klaus. A oteo ih je grof Olaf, a ne
Omar. Dovoljno je teko ve i to to se Olaf stalno preruava, a sad su mu
novine preruile ak i ime.
Esm! dodala je Sunica uz potvrdno kimanje brata i sestre. Najmlaa
Baudelaire aludirala je na dio lanka u kojem se spominjala Esm Muchnina.
Esm i njezin suprug Jerome donedavno su bili skrbnici Baudelaireovih, pa su
djeca iz prve ruke znala da grof Olaf nije oteo Esm. Esm je potajno
pomagala Olafu da svoj podli plan provede u djelo i u posljednji as pobjegla
s njim.
 A uvjerljivo najvea pogreka je ono iz nepoznatih razloga, sumorno
ree Violeta. Razlozi nisu nepoznati. Mi ih znamo. Znamo razloge zbog kojih
su Esm, grof Olaf i svi Olafovi suradnici poinili tolika zlodjela. To je zato
to su oni grozni ljudi. Violeta je odloila Dnevni pedant, ogledala se po
uredu gospodina Poea i uzdahnula, teko i alosno, u isti glas s bratom i
sestrom. Nisu siroii Baudelaire teko uzdisali samo zbog onoga to jesu,
nego i zbog onoga to nisu proitali. lanak nije spomenuo da su i
Quagmireovi i Baudelaireovi izgubili roditelje u razornom poaru, da su oba
roditeljska para u nasljedstvo ostavila golemo bogatstvo, te da je grof Olaf sve
svoje podmukle planove i kovao zato da se dokopa tog bogatstva. Novine su
osim toga propustile spomenuti da su trojke Quagmireovih bile otete dok su
pomagale Baudelaireovima da se izvuku iz aka grofa Olafa, kao i to da su
Baudelaireovi umalo uspjeli osloboditi Quagmireove prije nego to su im ih
odnijeli ispred nosa. Autori teksta u novinama nisu naveli ni podatak da
Duncan Quagmire, takoer novinar, i Isadora Quagmire, pjesnikinja, uvijek sa
sobom nose biljenice u koje su zapisali stranu tajnu koju su otkrili o grofu
Olafu. Jedino to su o toj tajni znali siroii Baudelaire bila je kratica U.D.V.
Violeta, Klaus i Sunica neprestano su razmiljali o kratici i grozotama koja se
moda kriju iza ta tri slova. No siroie Baudelaire najvie je pogodilo to to
se u lanku ni jednom rijeju nije spomenulo da su trojke Quagmire njihovi
dobri prijatelji, te da je troje djece jako zabrinuto za Quagmireove i da se
svake noi bore s nesanicom jer ne mogu prestati zamiljati kakve strahote
moda ba u tom trenutku doivljavaju njihovi prijatelji, koji su u ivote
Baudelaireovih unijeli gotovo jedini traak sree otkako su primili vijest o
poaru koji im je ubio roditelje i zapoeo niz nesretnih dogaaja koji ih
progone na svakom koraku. lanak u Dnevnom pedantu vjerojatno nije
sadravao te detalje zato to novinar koji ga je napisao o njima nita nije znao
ili nije mislio da su vani. Ali zato su Baudelaireovi znali sve o njima.
Sljedeih je nekoliko trenutaka proteklo u tiini jer je troje djece razmiljalo o
svim tim vrlo vanim detaljima.
Iz misli ih je prenuo zvuk kaljanja na vratima ureda. Kad su se
Baudelaireovi okrenuli, tamo su ugledali gospodina Poea, koji je kaljao u
bijeli rupi. Gospodin Poe bio je bankar kojeg su nakon poara zaduili za
skrb o siroiima, a ja naalost moram rei da je bio iznimno sklon
pogrekama, to je fraza koja ovdje znai da je stalno kaljao i da je djecu
Baudelaireovih bezbroj puta uvalio u vrlo opasne situacije. Prvi skrbnik
kojeg je gospodin Poe pronaao djeci bio je ni manje ni vie nego grof Olaf,
posljednja je bila Esm Muchnina, a izmeu njih dvoje uspio im je osigurati
niz podjednako neugodnih smjetaja. Tog su jutra trebali saznati vie o svom
novom domu, no gospodin Poe se dosad samo nekoliko puta iskaljao i ostavio
ih same s loe napisanim novinama.
Dobro jutro, djeco, rekao je gospodin Poe. Oprostite na ekanju, no
sve otkako su me promaknuli u zamjenika direktora odjela za poslove sa
siroiima, strano sam zauzet. Osim toga, nije nimalo jednostavno pronai
novi dom za vas. Priao je radnom stolu zatrpanom hrpama papira i sjeo u
velik stolac. Razgovarao sam s mnogo vaih daljih roaka, ali svi su uli za
uase koje vas prate na svakom koraku. Razumljivo, pomisao na grofa Olafa u
njima izaziva toliku plahost da se ne usude postati vai skrbnici. Usput,
plahost je isto to i plaljivost. Preostao mi je jo jedan...
Gospodina Poea prekinula je glasna, neugodna zvonjava jednog od tri
telefona na stolu. Oprostite, rekao je bankar djeci i poeo govoriti u
slualicu. Ovdje Poe. Dobro. Dobro. Dobro. To sam i mislio. Hvala vam,
gospodine Fagin. Gospodin Poe je spustio slualicu i zabiljeio neto na
jednom od papira na stolu. To je bio devetnaesti roak kojem sam se
obratio, ree gospodin Poe, a ujedno i moja posljednja nada. Mislio sam da
bih ga mogao nagovoriti da vas primi na bar dva mjeseca, ali odbio je. Ne
mogu rei da mu to zamjeram. Pribojavam se da vaa reputacija problematine
djece poinje ugroavati ak i ugled moje banke.
Ali nismo mi problematini, ree Klaus. Problematian je grof Olaf.
Gospodin Poe je djeci uzeo novine i pomno ih pregledao. Pa, siguran
sam da e lanak u Dnevnom pedantu pomoi organima reda i mira da
napokon uhvate Olafa, to bi trebalo ublaiti plahost vaih roaka.
Ali taj je lanak pun pogreaka, ree Violeta. Organi reda i mira nee
znati ak ni njegovo pravo ime. U novinama ga zovu Omar.
I mene je lanak razoarao, ree gospodin Poe. Novinar mi je obeao
da e uz tekst objaviti moju sliku i ispod nje obavijest o mom promaknuu.
ak sam se oiao za tu prigodu. Moji supruga i sinovi pucali bi od ponosa da
mi ime izae u novinama, pa razumijem zato vas je razoaralo to lanak
govori o dvojkama Quagmire, a ne o vama.
Savreno nam je svejedno hoe li nam imena izai u novinama, ree
Klaus, a osim toga, Quagmireovi su trojke, a ne dvojke.
Smru njihova brata promijenio se i njihov prvobitni identitet, objasnio
je gospodin Poe strogim tonom, ali nemam sad vremena za natezanje oko
toga. Moramo pronai...
Ovaj put je zazvonio Poeov drugi telefon, a on se opet ispriao. Ovdje
Poe, rekao je u slualicu. Ne. Ne. Ne. Da. Da. Da. Svejedno mi je.
Zbogom. Spustio je slualicu i iskaljao se u bijeli rupi. Kad je obrisao
usta, opet se obratio djeci. Eto, ovaj telefonski poziv rijeio je sve vae
probleme, rekao je jednostavno.
Baudelaireovi su se pogledali. Zar su uhitili grofa Olafa? Spasili su
Quagmireove? Je li netko izumio nain da se vrate u prolost i izbave svoje
roditelje iz onog uasnog poara? Kako jedan telefonski poziv nekom bankaru
moe rijeiti sve njihove probleme?
Plin? upita Sunica.
Gospodin Poe se nasmijei. Jeste li ikad uli za aforizam, upitao je,
Za podizanje djeteta potrebno je itavo selo?
Djeca su se opet pogledala, ovaj put s neto manje optimizma. Ba kao
lave razjarenog psa ili smrad prekuhane brokule, citiranje aforizama rijetko je
bilo dobar znak. Aforizam zapravo nije nita drugo nego skup od nekoliko
rijei koje su radi efektnosti poredane odreenim redoslijedom, ali ljudi ih iz
nekog razloga esto izriu kao da je rije o velikoj zagonetci ili mudrosti.
Znam da vam to vjerojatno zvui vrlo zagonetno, nastavio je gospodin
Poe, no taj aforizam u sebi zapravo krije jednu veliku mudrost. Za podizanje
djeteta potrebno je itavo selo znai da su svi lanovi zajednice odgovorni za
skrb o naem pomlatku.
Mislim da sam naiao na taj aforizam u knjizi o pigmejskom plemenu
Mbuti, ree Klaus. Nije valjda da nas aljete u Afriku?
Ne budi smijean, ree gospodin Poe, kao da su svi oni milijuni ljudi
koji ive u Africi nekakvi udaci. Zvali su me iz gradske uprave. Nekoliko
manjih mjesta iz prigradskog podruja upravo se prijavilo za novi udomiteljski
program koji se temelji na aforizmu Za podizanje djeteta potrebno je itavo
selo. Djecu bez roditelja udomit emo u tim mjestima, gdje e ih zajednikim
snagama odgajati svi mjetani. Inae sam pobornik tradicionalnijih obiteljskih
zajednica, ali ovo mi ba jako odgovara, a u oporuci vaih roditelja lijepo
pie da vas trebamo odgajati na odgovarajui nain.
Hoete rei da e o nama skrbiti cijeli jedan gradi? upita Violeta. To
je povelik broj ljudi.
 Pa, pretpostavljam da e se podijeliti na smjene, ree gospodin Poe,
gladei bradu. Sumnjam da e vas u krevet uukivati tri tisue ljudi
odjednom.
Snojta! zakreti Sunica. Htjela je rei neto kao: Ja volim da me u
krevet uukavaju moji brat i sestra, a ne neznanci! ali gospodina Poea je
zaokupilo prebiranje po papirima na stolu pa joj nije odgovorio.
Navodno su mi prije nekoliko tjedana poslali brouru o tom programu,
ree on, ali valjda sam je zametnuo negdje na stolu. Aha, evo je. Uvjerite se
sami.
Gospodin Poe im je dodao arenu brouru preko stola, a Baudelaireovi su
se sami uvjerili. Na naslovnici je cifrastim slovima bio ispisan aforizam: Za
podizanje djeteta potrebno je itavo selo, a ostale su stranice bile ispunjene
fotografijama djece s tako irokim osmijesima da su Baudelaireove boljela
usta ve samo od gledanja u njih. U kratkom tekstu pisalo je da je 99%
siroadi u programu izvan sebe od sree to o njima skrbe itava sela, te da
sva mjesta navedena na poleini broure jedva ekaju da postanu skrbnici sve
djece bez roditelja koja pokau zanimanje za program. Troje Baudelaireovih
razgledalo je nasmijeene fotografije, proitalo cifrasti aforizam i osjetilo
lagano grenje u elucu. Pomisao da bi im za skrbnika mogli dodijeliti cijeli
jedan gradi u njima je izazivala prilinu nervozu. ivot s raznoraznim
roacima ve je bio dovoljno bizaran. Kako li e tek biti bizarno budu li
stotine ljudi pokuavale igrati ulogu surogatnih lanova obitelji Baudelaire?
Mislite li da bismo bili sigurni od grofa Olafa, oprezno je upitala
Violeta, da odemo ivjeti s itavim selom?
Vjerujem da biste, ree gospodin Poe i iskalje se u rupi. S obzirom
da e na vas paziti cijelo selo, vjerojatno ete biti sigurniji no ikad. Osim toga,
nakon ovog lanka u Dnevnom pedantu, uvjeren sam da e Omara uhititi dok
ste rekli keks.
Olafa, ispravi ga Klaus.
Da, da, ree gospodin Poe. To sam i rekao, Omara. Dobro, koja su sve
sela navedena u brouri? Ako elite, svoj novi dom smijete izabrati sami.
Klaus je okrenuo brouru i poeo itati popis. Paltryville, ree on. U
tom se selu nalazi pilana Sretni mirisi. Tamo nam je bilo uasno.
Kalten! uzviknula je Sunica, to je znailo neto kao Ne bih se tamo
vratila za sva blaga svijeta!
 Sljedee selo na popisu je Tedia, ree Klaus. To mi je ime odnekud
poznato.
Ujak Monty je ivio u blizini, ree Violeta. Radije bih da odemo
negdje drugdje - tamo bi nam ujak Monty nedostajao jo vie nego inae.
Klaus kimne. Osim toga, ree on, to se mjesto nalazilo blizu Uljive
ceste, pa tamo vjerojatno sve zaudara na hren. Evo jednog sela za koje nikad
nisam uo - Ofelija.
Ne, ne, ree gospodin Poe. Neu dopustiti da se odselite u sjedite
Banke Ofelija. To mi je jedna od najmrskijih banaka i ne elim prolaziti pokraj
nje kad god vam idem u posjet.
Madaj! ree Sunica, to je znailo: Kakva budalatina!, no kad ju je
Klaus podbo laktom i pokazao sljedee selo na popisu u brouri, Sunica je
smjesta promijenila pjesmu, to je fraza koja ovdje znai: Odmah je rekla
Sadaj!, mislei neto kao Evo mjesta za nas!
Gauns, apsolutno, sloio se Klaus i pokazao Violeti o emu to govore
on i Sunica. Violeta je osupnuto udahnula, a troje djece se pogledalo,
ponovno osjeajui blago grenje u elucu. No ovaj put je grenje bilo
izazvano ne toliko zabrinutou, koliko nadom - nadom da je posljednji
telefonski poziv za gospodina Poea doista rijeio sve njihove probleme i da e
se ono to su upravo proitali u brouri pokazati vanijim od onoga to nisu
proitali u novinama. Naime, na kraju popisa sela, ispod imena Paltryville,
Tedia i Ofelija, nalazio se najvaniji podatak koji su tog jutra proitali. Na
poleini broure koju im je dao gospodin Poe, kienim je slovima bila otisnuta
kratica U.D.V.
 DRUGO POGLAVLJE

Putujete li autobusom, najtee je odluiti hoete li sjesti pokraj prozora, do

prolaza ili u sredinu. Prednost sjedenja tik do prolaza sastoji se u tome to
moete protegnuti noge kad god poelite, ali nedostatak je to to tuda uvijek
netko prolazi pa vam moe i nenamjerno prignjeiti none prste ili vam neto
proliti po odjei. Prednost sjedenja pokraj prozora sastoji se u tome to imate
lijep pogled na okolni krajolik, no istovremeno ste prisiljeni gledati umiranje
kukaca pri sudaru s prozorskim oknom. Ako pak sjednete u srednje sjedalo,
neete uivati nijednu od gorespomenutih pogodnosti, a ostalim ete
nedostacima moi pribrojiti i to to e se suputnika eljad vjerojatno
nasloniti na vae rame im zaspu. Iz svega reenog, bjelodano je jasno da za
potrebe putovanja treba unajmiti limuzinu ili mazgu.
Siroii Baudelaire, meutim, nisu imali novca za limuzinu, a da su se
odluili za mazgu, do sela U.D.V. putovali bi nekoliko tjedana. Zato su se u
svoj novi dom zaputili autobusom. Djeca su bila uvjerena da im nee biti lako
nagovoriti gospodina Poea da ih stavi pod skrbnitvo U.D.V.-a, ali tono u
trenutku kad su ugledali poznatu kraticu u brouri, gospodinu Poeu opet je
zazvonio telefon, a nakon razgovora je bio odve zaokupljen svojim poslovima
da se uputa u raspravu s njima. Jo je jedino dospio odvojiti neto vremena
da se dogovori s gradskom upravom oko slubenih detalja i odvede ih na
autobusnu postaju. Kad ih je otpravio - to je rije koja ovdje znai da je
Baudelairove strpao na autobus umjesto da ih kao pristojno ljudsko bie
osobno odveze u njihov novi dom - rekao im je da se jave u gradsku vijenicu
U.D.V.-a i nekako ih naveo da mu obeaju kako nee uiniti nita to bi moglo
ugroziti ugled njegove banke. Nisu se jo ni snali, a Violeta je ve sjedila do
prolaza, otresajui zemlju s kaputa i masirajui bolne prste na nogama, dok je
Klaus sjedio pokraj prozora, motrei krajolik kroz koprenu od mrtvih kukaca.
Sunica je sjedila izmeu njih i glodala naslon za ruke.
Ne naslanjati! rekla je strogim tonom. Brat joj se nasmijeio.
Ne brini, Sunice, rekao je. Pazit emo da se ne naslonimo na tebe ako
zaspemo. Uostalom, ionako ba nemamo vremena za drijemanje... za koju
minutu bismo trebali stii u U.D.V.
to mislite, to to ime zapravo znai? upita Violeta. Ni u brouri ni na
karti na autobusnoj postaji nije navedeno nita osim tri slova.
Ne znam, ree Klaus. Mislite li da smo trebali gospodinu Poeu rei da
U.D.V. krije neku tajnu? Moda bi nam on mogao pomoi.
Sumnjam, ree Violeta. Dosad se nije ba iskazao. Da su bar
Quagmireovi ovdje. Kladim se da bi nam oni mogli pomoi.
Volio bih da su Quagmireovi ovdje ak i ako nam ne mogu pomoi,
ree Klaus. Sestre su kimnule. Djeca nisu morala vie nita rei o tome koliko
su zabrinuta za trojke. Ostatak vonje proveli su u tiini, nadajui se da e ih
dolazak u U.D.V. dovesti blie i rjeenju za spas njihovih prijatelja.
U.D.V.! naposljetku je uzviknuo voza autobusa. Sljedea postaja je
U.D.V.! Ljudi, ako pogledate kroz prozor vidjet ete da se bliimo gradiu!
Kako izgleda? upita Violeta Klausa.
Klaus je zakiljio kroz koprenu od mrtvih kukaca. Plosnato, odgovorio
je.
Violeta i Sunica nagnule su se prema prozoru i na svoje se oi uvjerile
da im je brat rekao istinu. Krajolik je izgledao kao da je netko povukao crtu da
oznai horizont - rije horizont znai granicu u kojoj zavrava nebo, a
poinje Zemlja - i zaboravio dodati ita drugo. U nepreglednom prostoru nije
se vidjelo nita osim ravnog, suhog tla i nekoliko listova iz novina koji su
zaleprali uvis kad je pokraj njih proao autobus.
Ja tu ne vidim nikakav gradi, ree Klaus. Nije valjda pod zemljom?
Novedri! ree Sunica, to je znailo Uope ne bi bilo zabavno ivjeti
pod zemljom!
Moda je ono tamo gradi, ree Violeta, napreui vid. Vidite? Tamo,
na samoj crti horizonta, nazire se neka mutna crna izmaglica. Podsjea na
oblak dima, ali moda su to zapravo kue koje zbog daljine izgledaju nejasno.
 Ne vidim, ree Klaus. Mislim da mi ovaj zgnjeeni noni leptir
zaklanja pogled. Ali nije iskljueno da je ta izmaglica obina fatamorgana.
Fata? upita Sunica.
Fatamorgana je kad te oi varaju, osobito u vrijeme ege, objasni
Klaus. Uzrokuje je prelamanje zraka svjetlosti u vruim i hladnim slojevima
zraka. Ta se pojava naziva jo i mira, ali meni se vie svia rije
fatamorgana.
I meni, sloi se Violeta, ali nadajmo se da ono nije mira ili
fatamorgana. Nadajmo se da je to U.D.V.
U.D.V.! dovikne voza autobusa kad se autobus zaustavio. U.D.V.!
Ovdje silaze svi putnici za U.D.V.!
Baudelaireovi su ustali, uzeli svoju prtljagu i krenuli kroz prolaz meu
sjedalima, ali kad su doli do otvorenih autobusnih vrata zastali su i
sumnjiavo se zagledali u pustu ravnicu.
Je li ovo stvarno postaja u U.D.V.-u? upita Violeta vozaa. Mislila
sam da je U.D.V. gradi.
I jest, odvrati voza. Samo hodajte prema onoj crnoj izmaglici na
horizontu. Znam da izgleda kao... ma, ne mogu se sjetiti kako se ono kae kad
te oi varaju... ali to je stvarno grad.
Zar nas ne biste mogli dovesti malo blie? plaho zamoli Violeta. S
nama je i beba, a ini se da nas do tamo eka jo dug put.
Volio bih da vam mogu pomoi, ljubazno odvrati voza autobusa,
spustivi pogled prema Sunici, ali Vijee starjeina ima vrlo striktna
pravila. Sve putnike za U.D.V. moram ostaviti ba ovdje; u protivnom bi me
mogli strogo kazniti.
to je Vijee starjeina? upita Klaus. Hej! zau se glas iz stranjeg
dijela autobusa. Recite tim klincima da ve jednom siu! Kroz otvorena vrata
ulaze kukci!
Klinci, siite, ree voza autobusa. Baudelaireovi su sili iz autobusa i
zakoraili na ravno tlo U.D.V.-a. Vrata su se zatvorila, a voza autobusa kratko
je mahnuo djeci i nastavio voziti, ostavivi ih same u pustoi. Sestre i brat
gledali su kako se autobus sve vie udaljava i smanjuje te se potom okrenuli
prema mutnoj crnoj izmaglici u kojoj se krio njihov novi dom.
Pa, sad ga vidim, ree Klaus, kiljei kroz naoale, ali i dalje ne
vjerujem svojim oima. Morat emo pjeaiti cijelo poslijepodne.
U tom sluaju, najbolje je da odmah krenemo, ree Violeta, podiui
Sunicu na svoj koveg. Ovaj komad prtljage ima kotaie, objasnila je
sestri, pa ti sjedi na vrh, a ja u te vui.
Fala! ree Sunica, mislei: Zbilja si vrlo uviavna! Baudelaireovi
su zapoeli dugo pjeaanje prema mutnoj crnoj izmaglici na horizontu. Ve im
se nakon prvih nekoliko koraka uinilo da su nedostaci vonje autobusom
maji kaalj u usporedbi s ovim dijelom puta. Inae, maji kaalj je fraza
koja nema nikakve veze s bolesnim makama. Ona zapravo oznaava promjenu
miljenja do koje dolazi kad se jedna situacija usporedi s drugom. Na primjer,
ako hodate po kii, razumljivo je da vas brine hoete li pokisnuti, no ukoliko
iza prvog ugla ugledate opor opasnih pasa, briga da ne pokisnete postaje
maji kaalj u usporedbi s vjerojatnou da e psi zalajati na vas i poeti vas
goniti niz ulicu, a u najgorem sluaju moda ak i izgristi. im su
Baudelaireovi krenuli na dugi put u U.D.V., shvatili su da su mrtvi kukci,
prignjeeni noni prsti te vjerojatnost da e se netko nasloniti na njih maji
kaalj u usporedbi sa znatno neugodnijim okolnostima u kojima su se sad nali.
Prvo, vjetar koji na ravnom terenu dotad nije imao to ibati, sad je sve svoje
napore usmjerio na ibanje Violete, to je fraza koja ovdje znai da se njezina
kosa za tili as pretvorila u raerupano gnijezdo koje kao da se nikad u ivotu
nije susrelo s eljem. Klaus je hodao iza Violete, to ga je donekle zatitilo
od vjetra, no zato je dotad besposlena praina s tla sve svoje napore usmjerila
na srednje dijete Baudelaireovih, pa je Klaus uskoro bio zapraen od glave do
pete, djelujui kao da se godinama nije otuirao. Sunica, koja je sjedila navrh
Violetina kovega, izbjegla je prainu, ali ne i sunce koje je u nedostatku
drugih stvari koje bi moglo spriti sve svoje napore usmjerilo na nju, pa je
Sunica uskoro imala izgorenu kou kao beba koja je provela est mjeseci na
morskoj obali, a ne nekoliko sati na kovegu.
Kad su se nali nadomak gradia, U.D.V. je i dalje izgledao jednako
zamagljeno kao izdaleka. to su se djeca vie bliila svom novom domu, sve
su jasnije nazirale brojne zgrade razliitih visina i irina, razdvojene uskim i
irokim ulicama. Baudelaireovi su uspjeli razaznati ak i visoke, tanke obrise
ulinih svjetiljki te koplja za zastave protegnuta prema nebu. Ali sve to su
ugledali - od vrha najvie zgrade do zavoja najue ulice - bilo je crno kao
ugljen i lagano je titralo, pa se inilo da je cijeli grad naslikan na komadu
tkanine koja lepra na povjetarcu. Titrale su zgrade, uline svjetiljke, pa ak i
same ulice, stvarajui sliku kakvu Baudelaireovi nikad dotad nisu vidjeli. Bila
je to prava zagonetka, ali kad su djeca dola do predgraa U.D.V.-a i otkrila
razlog titranja, rjeenje zagonetke nije im donijelo ba nikakvo olakanje.
Gradi je bio prekriven vranama. Gotovo svaki centimetar raspoloivih
povrina zauzele su krupne crne ptice, sumnjiavo pogledavajui djecu koja su
se ukipila na samom ulazu u mjesto. Vrane su se ugnijezdile na krovovima svih
zdanja, sjedile su na prozorskim daskama i uale na stubama i plonicima.
Vrane su zaposjele sva stabla, od najviih grana do korijenja koje je izvirivalo
iz tla pokrivenog vranama, a ulice su bile ispunjene velikim skupinama vrana
udubljenima u vranske razgovore. Vrane su se naikale po ulinim
svjetiljkama i kopljima zastava, a mnoge su leale i odmarale se u jarcima i
meu letvama u ogradama. est se vrana nekako uspjelo natiskati na plou s
natpisom Gradska vijenica, ispod kojeg je strelica pokazivala prema ulici
koja je takoer vrvjela od vrana. Vrane nisu graktale ili kretale, to vrane
inae esto ine, niti su svirale trubu, to vrane ne ine praktiki nikad, ali u
gradiu ipak nije vladala tiina. Zrak je bio ispunjen utavim zvukovima ptica
u pokretu. Svako malo bi neka vrana odletjela s jednog mjesta na drugo, kao da
joj je iznenada dodijalo sjedenje na potanskom sanduiu pa je odluila da bi
bilo zabavnije smjestiti se na kvaki oblinje zgrade. Ili bi nekoliko vrana
zalepetalo krilima, kao da su se ukoile od sjedenja na klupi pa se ele malo
protegnuti. A gotovo sve vrane su se bez prestanka vrpoljile, kao da se
pokuavaju smjestiti onoliko udobno koliko je to uope mogue u tim
dozlaboga skuenim uvjetima. Upravo je to neprestano mekoljenje bilo glavni
razlog zbog kojeg je gradi onako treperio kad su ga gledali izdaleka, no ta
spoznaja nije Baudelaireove nimalo umirila. Dugo su ostali utke stajati na
istoj toki, prikupljajui hrabrost da se zapute meu nemirne crne ptice.
Proitao sam tri knjige o vranama, ree Klaus. Potpuno su
bezopasne.
Da, znam, ree Violeta. Nije ba uobiajeno vidjeti toliko vrana na
jednom mjestu, ali to nije nikakav razlog za brigu. Rekla bih da je to zapravo
maji kaalj.
Zimuster, sloila se Sunica, ali troje djece ipak nije nastavilo hodati
prema gradu krcatom vranama. Unato svemu to su jedno drugome rekli - da
su vrane bezopasne, da nemaju razloga za brigu i Zimuster, to je znailo
neto kao Bilo bi glupo bojati se jata ptica - Baudelaireovi su imali osjeaj
da su naletjeli ne samo na bolesnu maku, nego na maku u samrtnom hropcu.
 Da sam ja bio jedan od Baudelaireovih, ostao bih stajati na rubu grada do
kraja ivota, cvilei od straha. Ne bih se usudio ni zakoraiti prema ulicama
punim vrana, no Baudelaireovima je trebalo samo nekoliko minuta da se
odvae i pou prema gradskoj vijenici kroz masu vrana koje su gunajui
strugale nogama.
Ovo nije tako strano kao to sam oekivala, tiho je rekla Violeta, da ne
uznemiri najblie vrane. Ne mogu rei da je maji kaalj, ali izmeu skupina
vrana ima dovoljno prostora da moemo proi.
Istina, rekao je Klaus, ne skidajui pogled s plonika da ne bi stao na
rep nekoj vrani. I obino se malko pomaknu u stranu dok prolazimo.
Racah, rekla je Sunica, puzei to je mogla opreznije. Mislila je rei
neto kao, Ovo je gotovo kao da hodamo kroz utljivo, ali uljudno mnotvo
ljudi vrlo niskog rasta, a njezini brat i sestra osmjehnuli su se u znak slaganja.
Vrlo su brzo preli cijeli jedan blok ispunjen vranama i na najdaljem uglu
ugledali visoko, impresivno zdanje koje je djelovalo kao da je izraeno od
mramora - bar koliko su Baudelaireovi mogli procijeniti, s obzirom da je i
ono, kao ostatak susjedstva, bilo prekriveno vranama. Na natpisu za gradsku
vijenicu vidjela su se samo slova ska vijen jer su se tamo ustoboile tri
goleme vrane koje su sitnim, ispupenim oima piljile u Baudelaireove.
Violeta je podigla ruku prema vratima, ali zaustavila se prije nego to je
pokucala.
to je bilo? upita Klaus.
Nita, odgovori Violeta s rukom u zraku. Odjednom se osjeam plaho.
Na kraju krajeva, ipak se nalazimo pred gradskom vijenicom U.D.V.-a. Tko
zna, iza ovih vrata moda se krije rjeenje tajne koju pokuavamo odgonetnuti
otkako su oteli Quagmireove.
Moda bi bilo pametnije da se ne poveselimo prerano, ree Klaus.
Sjetite se, kad smo ivjeli s Muchninama mislili smo da smo rijeili misterij
U.D.V.-a, ali prevarili smo se. Moda se i sad varamo.
Ali moda smo u pravu, ree Violeta, a ako jesmo, trebali bismo se
pripremiti na mogunost da nas iza ovih vrata eka neto uasno.
Osim ako se varamo, naglasi Klaus. A u tom sluaju nemamo se za to
pripremati.
Gaksu! ree Sunica. Time je htjela rei neto kao: Nema smisla da se
prepiremo, jer neemo znati jesmo li u pravu ili u krivu dok ne pokucamo na ta
vrata. Nije ekala da joj brat i sestra odgovore nego je zaobila Klausove
noge i napravila prvi korak, to je fraza koja ovdje znai da je svojom
majunom aicom odluno pokucala na vrata.
Naprijed! javio se jedan veoma vaan glas, a Baudelaireovi su otvorili
vrata i obreli se u velikoj prostoriji s vrlo visokim stropom, vrlo sjajnim
podom i vrlo dugom klupom. Na zidovima su visjeli minuciozno (to na ovom
mjestu znai vrlo paljivo i s mnogo detalja) izraeni portreti vrana. Pred
stolom se nalazio mali podij na kojem je stajala ena s motociklistikom
kacigom na glavi, a iza nje se naziralo stotinjak sklopivih stolaca, na kojima je
sjedilo gotovo isto toliko ljudi koji su se svi okrenuli prema siroiima
Baudelaire. Siroii Baudelaire, meutim, nisu im uzvratili pogled. Troje
djece se tako napeto zagledalo u ljude na klupi da sklopive stolce praktiki
nisu ni primijetili.
Na klupi je ukoeno sjedilo dvadeset petero ljudi kojima su zajednike
bile dvije stvari. Prvo, svi su bili prilino stari - najmlaa osoba, ena koja je
sjedila na drugom kraju klupe, izgledala je kao da joj je otprilike osamdeset
jedna godina, dok su ostali bili vidno stariji. Ali znatno je zanimljivija bila
ona druga stvar koja im je bila zajednika. Baudelaireovima se u prvi mah
uinilo da je nekoliko vrana s ulice uletjelo u dvoranu i ugnijezdilo se u kosi
osoba koje su sjedile za stolom, no kad su ih pomnije promotrili, vidjeli su da
te vrane ne trepu, ne lepeu krilima niti se pokreu. Tek tada su djeca shvatila
da gledaju u crne eire izraene po uzoru na ive vrane. eiri su bili toliko
neobini da su djeca dosta dugo zurila u njih, ne primjeujui nita drugo oko
sebe.
Jeste li vi siroii Baudelaire? hrapavim je glasom upitao jedan od
staraca na klupi. Dok je govorio, njegov se eir u obliku vrane malo naherio,
pa je sad djelovao jo kominije nego prije. Oekivali smo vas, iako moram
rei da me nitko nije upozorio da ete izgledati tako grozno. Nisam u ivotu
vidio tako pranjavu, izgorenu i vjetrom iibanu djecu. Jeste li sigurni da smo
ekali ba vas?
Da, odvrati Violeta. Ja sam Violeta Baudelaire, a ovo su moj brat
Klaus Baudelaire i moja sestra Sunica, a glavni razlog za na...
Tiina, oglasio se drugi starac. Trenutno se ne raspravlja o vama.
Odredba 492 jasno propisuje da Vijee starjeina raspravlja samo o onome to
se u tom trenutku nalazi na podiju. Trenutno se vodi rasprava o novoj naelnici
policije. Imaju li graani ikakva pitanja o policajki Lucijani?
 Da, ja imam pitanje, javio se jedan mukarac u kariranim hlaama.
Htio bih znati to se dogodilo s dosadanjim naelnikom. ovjek mi je ba
bio simpatian.
ena na podiju podigla je ruku u bijeloj rukavici, a Baudelaireovi su se
prvi put okrenuli prema njoj da je pomnije promotre. Policajka Lucijana bila
je vrlo visoka ena u glomaznim crnim izmama, plavom ogrtau sa
svjetlucavom znakom i motociklistikoj kacigi na glavi. titnik kacige bio je
sputen, skrivajui joj oi, a ispod titnika su se vidjela usta namazana
jarkocrvenim ruom. Dosadanji naelnik policije ima upalu grla, rekla je,
okrenuvi glavu u kacigi prema mukarcu koji je postavio pitanje. Nesretnim
je sluajem progutao kutiju punu pribadaa. Ali emu tratiti vrijeme na
razgovor o njemu? Ja sam vaa nova naelnica policije i pobrinut u se da
svaki prekritelj u gradu dobije primjerenu kaznu. Ne vidim to se tu vie ima
raspravljati.
Slaem se s vama, javio se prvi starjeina. Ljudi na sklopivim stolcima
kimali su glavama. Shodno tome, Vijee starjeina zatvara raspravu o
policajki Lucijani. Hektore, molim vas da dovedete siroad na podij za
raspravu.
Visoki mravi mukarac u zguvanom kombinezonu ustao je sa sklopivog
stolca dok je naelnica policije silazila s podija. S namazanih usana nije joj
silazio osmijeh. Mukarac je oborenog pogleda priao Baudelaireovima i
pokazao prvo na Vijee starjeina na klupi, a zatim na prazni podij. Iako bi
djeci bila draa uljudnija metoda komunikacije, smjesta su shvatila poruku.
Violeta i Klaus stali su na podij i podigli Sunicu u naruje.
Progovorila je jedna ena iz Vijea starjeina. Na redu je rasprava o
skrbnitvu nad siroiima Baudelaire. U skladu s novim vladinim programom,
ovo troje djece stavljaju se pod skrbnitvo cijelog grada U.D.V., jer za
podizanje djeteta potrebno je cijelo selo. Ima li pitanja?
Jesu li to isti oni Baudelaireovi, zauo se glas iz dna prostorije,
upleteni u otmicu dvojki Quagmire koju je izveo grof Omar?
Kad su se okrenuli, Baudelaireovi su ugledali enu u jarkoruiastoj
kunoj haljini koja je u ruci drala Dnevni pedant. U novinama pie da tu
djecu progoni zli grof. Ne elim takve stvari u naem gradu!
Taj smo problem ve rijeili, gospoo Morrow, odvratio joj je drugi
lan Vijea umirujuim glasom. Sve emo vam objasniti za koji trenutak. Da
nastavimo: djeci pod skrbnitvom njihov skrbnik daje razliite poslove, iz
ega logino slijedi da e Baudelaireovi obavljati sve poslove u selu. Poevi
od sutra, vas troje bit ete duni izvriti sve to bilo tko zatrai od vas.
Djeca su se zaprepateno pogledala. Oprostite, plaho ree Klaus, ali
dan ima samo dvadeset etiri sata, a ini mi se da u ovom gradiu ivi
nekoliko stotina ljudi. Kako emo stii obaviti sve poslove za koje nas
zaduite?
Tiina! reklo je nekoliko lanova Vijea u isti glas, a najmlaa ena
meu njima nastavila je. Odredba 920 jasno propisuje da na podiju smiju
govoriti samo policajci. Vi ste siroad, a ne policajci, i zato umuknite. Da
nastavimo - zbog vrana iz U.D.V.-a pridravat ete se sljedeeg rasporeda
poslova: ujutro se vrane gnijezde u gornjem gradu, pa ete vi za to vrijeme
obavljati poslove u donjem gradu, da vam vrane ne bi bile na putu. Kao to se
i sami vidjeli, poslijepodne se vrane gnijezde u donjem gradu, pa ete za to
vrijeme obavljati poslove u gornjem gradu. Molim vas da osobitu pozornost
posvetite naem novom vodoskoku, koji smo postavili jutros. Vrlo je lijep i
uvijek mora biti besprijekorno ist. Nou se vrane gnijezde na stablu nikada-
nikad-vie1 na periferiji grada, pa to nije problem. Ima li pitanja?
Ja imam pitanje, ree onaj mukarac u kariranim hlaama. Ustao je sa
sklopivog stolca i uperio prst u Baudelaireove. Gdje e oni ivjeti? Moda je
za podizanje djece potrebno cijelo selo, ali to ne znai da moramo u kuama
trpjeti bunu djecu koja nam remete mir, zar ne?
Da, prihvatila je gospoa Morrow. Nemam ama ba nita protiv toga
da siroii rade za nas, ali ne elim da mi se motaju po kui.
Javilo se jo nekoliko mjetana. Tako je, tako je! rekli su, to je
znailo: Ni ja ne elim da Violeta, Klaus i Sunica Baudelaire ive sa
mnom!
Jedan od najstarijih starjeina podigao je obje ruke u zrak. Molim vas,
rekao je. Bespotrebno se uzrujavate. Djeca e ivjeti s Hektorom, naim
majstorom. On e ih hraniti, odijevati i paziti da redovno obavljaju sve svoje
poslove, a usto je zaduen i da ih naui svim odredbama u pravilniku U.D.V.-a
kako u budunosti ne bi inili tako strane propuste kao to je govorenje na
podiju.
Hvala nebesima, promrmljao je mukarac u kariranim hlaama.
Dobro, Baudelaireovi, sad se oglasila nova lanica Vijea. Sjedila je
tako daleko od podija da je morala istegnuti vrat da vidi djecu. inilo se da e
joj eir zbog njihanja svaki as pasti s glave. Dok vas Hektor jo nije odveo
kui, moram vam rei da znam kako i vas mue mnoga pitanja. teta to vam je
zabranjeno govoriti, jer biste nam inae mogli tono rei koja. Sreom,
gospodin Poe poslao nam je neke materijale o tom grofu Olafu.
Omaru, ispravi je gospoa Morrow, pokazujui naslov u novinama.
Tiina! ree starjeina. Dakle, Baudelaireovi, sigurna sam da vas taj
Olaf jako brine, ali ovaj e vam gradi, kao va skrbnik, pruiti zatitu. Zato
smo nedavno donijeli novu odredbu 19833. Ona jasno propisuje da nijedan
zlikovac ne smije stupiti na podruje grada.
Tako je, tako je! uzviknuli su graani. lanovi Vijea starjeina
zadovoljno su kimnuli glavama. Vrane na njihovim glavama zaljuljale su se u
istom ritmu.
Ako vie nema pitanja, zakljuio je jedan starjeina, Hektore, molio
bih vas da Baudelaireove s podija odvedete kui.
I dalje ne diui pogled s poda, mukarac u kombinezonu utke je priao
podiju i odveo Baudelaireove iz prostorije. Djeca su ubrzala hod da sustignu
majstora, koji cijelo to vrijeme nije ni pisnuo. Je li nesretan to ga je zapala
obaveza da skrbi o troje djece? Je li ljut na Vijee starjeina? Moda je nijem?
Baudelaireovi su se prisjetili da grof Olaf ima jednog pomagaa koji ne
nalikuje ni na mukarca ni na enu, a poznat je po tome to nikada ne govori.
Na izlasku iz zgrade djeca su namjerno zaostala nekoliko koraka iza Hektora,
zazirui od prevelikog pribliavanja tako udnom i mualjivom ovjeku.
Kad je Hektor otvorio vrata Gradske vijenice i djecu izveo na plonik
prekriven vranama, ispustio je dug uzdah - bio je to prvi glas koji su djeca
ula od njega. Pogledao je svako dijete Baudelaireovih u oi i blago im se
nasmijeio. Istinski se opustim, progovorio je ugodnim glasom, tek kad
izaem iz Gradske vijenice. Pred Vijeem starjeina uvijek me uhvati plahost.
Sva ta stroga pravila! Postanem tako plah da na njihovim sjednicama ne mogu
ni zucnuti. Ali im napustim zgradu, odmah se osjeam mnogo bolje. No
dobro. Mislim da emo dosta vremena provoditi zajedno, pa bih volio da
odmah raistimo nekoliko stvari. Prvo, zovite me Hektor. Drugo, nadam se da
volite meksiku kuhinju, jer mi je to specijalnost. I tree, htio bih vam pokazati
neto udesno, a izali smo u pravi trenutak da to vidimo. Poinje zalazak
sunca.
 To je bilo tono. Kad su izali iz Gradske vijenice, Baudelaireovi nisu
odmah primijetili da se popodnevno svjetlo gasi i da sunce poinje zapadati
iza horizonta. Ba lijepo, uljudno je rekla Violeta, iako joj nikad nije bilo
jasno zato se od zalazaka sunca pravi takva fama.
Psst, ree Hektor. Ma koga je briga za zalazak sunca? Samo malo
zautite i gledajte vrane. Tek to nije poelo.
Poelo to? upita Klaus.
Psst, opet e Hektor. A onda je poelo. Vijee starjeina ve je
Baudelaireovima objasnilo navike gnijeenja lokalnih vrana, ali troje djece
to je objanjenje preulo, to je fraza koja ovdje znai da nisu ni pokuali
zamisliti kako to izgleda kad tisue vrana istovremeno polete prema novom
odreditu.
Prva se u zrak vinula jedna od najveih vrana, koja je dotad sjedila na
potanskom sanduiu. Zalepetala je, ili zalepetao, svojim krilima - bilo je
teko odrediti spol s tolike razdaljine - i poela kruiti iznad glava djece.
Prvoj ptici uskoro se pridruila vrana koja je sjedila na prozoru gradske
vijenice, pa onda jedna s oblinjeg grma, tri s ulice, a zatim su u zrak naglo
poletjele stotine vrana i poele kruiti iznad ulice. inilo se da se iz grada
povlai neka golema sjena. Dok je sve vie vrana naputalo svoje popodnevno
boravite, Baudelaireovi su napokon imali priliku promotriti ulice i prvi put
uoiti detalje na okolnim zgradama. No djeca praktiki nisu primijetila gradi.
Pogled im je ostao prikovan za zagonetan i prekrasan prizor bezbrojnih ptica
koje su u irokom krugu letjele nebom.
Nije li to udesno? uzviknuo je Hektor, pruajui duge, mrave ruke
uvis. Morao je povisiti glas da ga uju kroz lepet silnih krila. Nije li to
udesno?
Violeta, Klaus i Sunica kimnuli su i nastavili zuriti u tisue vrana koje su
ustrajno kruile iznad njih poput uskovitlanog oblaka dima ili crne, svjee tinte
- kao ova kojom upravo ispisujem te dogaaje - koja se nekako uspjela proliti
u nebesa. utanje njihovih krila zvualo je kao da se odjednom okree milijun
stranica u milijun knjiga, a vjetar stvoren lepetom zapuhnuo je nasmijeena
lica djece. U trenutku kad su osjetili taj uskomeani zrak, siroiima
Baudelaire uinilo se kao da bi se i oni mogli vinuti u zrak, daleko od grofa
Olafa i svih svojih nevolja, i postati dijelom jata vrana koje je kruilo
veernjim nebom.
 TREE POGLAVLJE

Zar to nije bilo udesno? rekao je Hektor kad su vrane prestale kruiti iznad
njih i poele se udaljavati od mjesta na kojem su stajali siroii Baudelaire,
plovei iznad zgrada poput divovskog crnog oblaka. Zar to nije bilo naprosto
udesno? Zar to nije bilo apsolutno izvanredno? To inae znai isto to i
udesno.
Stvarno je bilo, sloio se Klaus. Nije dodao da znaenje rijei
izvanredan zna od svoje jedanaeste godine.
Svake veeri ih promatram, ree Hektor, i uvijek me iznova zadive. I
otvore mi apetit. to emo veeras jesti? Jeste li za zapeene tortilje s
piletinom? To vam je meksiko jelo koje se sastoji od tortilja od kukuruznog
brana s nadjevom od piletine, prelivenih rastopljenim sirom i posebnim
umakom koji sam nauio od svog uitelja iz drugog razreda. Kako vam to
zvui?
Fino, ree Violeta.
E ba dobro, ree Hektor. Ne podnosim izbirljivce. Do moje kue
treba dosta dugo pjeaki, pa emo razgovarati usput. Evo, ja u ponijeti vae
kovege, a vi ponesite svoju sestru. Znam da ste morali hodati sve od
autobusne postaje, a to je stvarno prevelik napor za tako malu bebu.
Hektor je uzeo prtljagu Baudelaireovih i poveo ih niz ulicu, sad posve
praznu, izuzme li se otpalo perje vrana. Visoko iznad njih, vrane su naglo
skrenule ulijevo, na to im je Hektor skrenuo pozornost podigavi ruku u kojoj
je drao Klausov koveg. Ne znam je li vam poznat izraz zranom linijom,
ree Hektor, ali to znai najkraa ruta. Ako je neto udaljeno kilometar i pol
zranom linijom, to oznaava najmanju udaljenost do te toke. Ta fraza obino
nije povezana s nekom konkretnom ptijom vrstom, ali u naem sluaju jest - i
to ba s ovim vranama. One se, naime, nou gnijezde na stablu nikada-nikad-
vie iza moje kue. Naravno, nama e trebati due da tamo dospijemo jer ne
moemo letjeti zranim putem kao one, nego moramo pjeice prijei cijeli
U.D.V.
Hektore, poe Violeta plaho, moete li nam rei to tono znai
U.D.V.?
Joj, da, ree Klaus. Recite nam, molim vas.
 Naravno da u vam rei, ree Hektor, ali ne znam zato ste se zbog
toga tako uzbudili. To je samo jo jedna u nizu budalatina Vijea starjeina.
Baudelaireovi su se nesigurno pogledali. Kako to mislite? upita Klaus.
Pa, prije otprilike tristo est godina, ree Hektor, grupa istraivaa
otkrila je smrtopad vrana koje smo i mi upravo vidjeli.
turo? upita Sunica.
Nismo vidjeli nijednu mrtvu vranu, ree Violeta.
Onako kako se vei broj gusaka naziva jatom, krava krdom, a ortodonata
skupom, tako se vei broj vrana naziva smrtopad2. Bilo kako bilo, istraivae
su fascinirali njihovi selidbeni putevi - znate ve, to to ujutro uvijek lete u
gornji grad, popodne u donji grad, a uveer na stablo nikada-nikad-vie. To
krajnje netipino ponaanje istraivae je tako oduevilo da su se odluili
skrasiti na ovom mjestu. Njihovo je naselje uskoro preraslo u gradi koji su
nazvali U.D.V.
Ali to znai U.D.V.? upita Violeta.
Uznosito drutvo vranoljuba, ree Hektor.
Vranoljub je ljubitelj vrana, a uznosit...
... je isto to i uzvien, dovri Klaus. To je tajna U.D.V.-a? Uznosito
drutvo vranoljuba?
Kako to misli - tajna? upita Hektor. Nije to nikakva tajna. Svi znaju
to to znai.
Baudelaireovi su uzdahnuli, rastrgani izmeu zbunjenosti i oaja, to
inae nije nimalo ugodan osjeaj. Moj brat je htio rei, objasnila je Violeta,
da smo odabrali U.D.V. za novog skrbnika jer nas mui jedna strana tajna -
tajna kratice U.D.V.
A kako ste uli za tu tajnu? upita Hektor.
Od vrlo dragih prijatelja, odgovori Violeta. Duncana i Isadore
Quagmire. Otkrili su neto o grofu Olafu, ali nisu nam stigli rei nita vie od
toga zato to...
ekaj malo, ree Hektor. Tko je grof Olaf? Gospoa Morrow
govorila je o grofu Omaru. Je li mu Olaf brat?
Ne, ree Klaus, uasnut samom idejom da bi Olaf mogao imati brata.
Bojim se da je Dnevni pedant mnogo toga prikazao u pogrenom svjetlu.
 Pa, dajte da to ispravimo, ree Hektor, skreui za ugao. Ispriajte mi
to se doista dogodilo.
To je dosta duga pria, ree Violeta.
Pa, ree Hektor uz smijeak, eka nas dosta dug put. Kako bi bilo da
krenemo od poetka?
Baudelaireovi su pogledali Hektora, uzdahnuli i krenuli od poetka, koji
im se sad inio tako dalekim da ih je udilo to ga se uope jo sjeaju.
Violeta je Hektoru ispriala sve o onom stranom danu na plai kad su ona i
njezini brat i sestra od gospodina Poea saznali da su im roditelji poginuli u
poaru koji im je unitio i dom, a Klaus je Hektoru ispriao sve o danima koje
su proveli kod grofa Olafa. Sunica je uz Klausovu i Violetinu prevodilaku
pomo Hektoru ispriala sve o sirotom ujaku Montyju i strahotama koje su
zadesile tetu Jozefmu. Violeta je Hektoru ispriala kako im je bilo raditi u
pilani Sretni mirisi, Klaus mu je ispriao kako su ih upisali u osnovnu kolu
Prufrock, a Sunica mu je doarala njihov nesretni ivot sjeromeom i Esm
Muchninom u Mranoj aveniji 667. Violeta je Hektoru ispriala sve o
razliitim maskama grofa Olafa i detaljno opisala sve njegove pokvarene
pomagae, ukljuujui ovjeka s kukama umjesto ruku, dvije napudrane ene,
elavca s dugim nosom i tipa koji nije nalikovao ni na mukarca ni na enu, a
kojeg su se Baudelaireovi zbog Hektorove prvotne mualjivosti te veeri ve
jednom prisjetili. Klaus je Hektoru ispriao sve o trojkama Quagmire i
zagonetnom podzemnom prolazu koji ih je doveo natrag u njihov dom, te o
sjeni nesree koja se od onog dana na plai gotovo neprestano nadvija nad
njima. Dok su Baudelaireovi Hektoru priali svoju dugu priu, sve im se vie
inilo da Hektor ne nosi samo njihove kovege, nego i svaku njihovu
izgovorenu rije, kao da sa svakim isprianim nesretnim dogaajem na sebe
preuzima dio njihova tereta. Pria o njihovom ivotu bila je tako alosna da se
ne moe rei da su njezino kazivanje zavrili sa zadovoljstvom, no kad je
Sunica dugu pripovijest privela kraju, Baudelaireovima se ipak inilo da ih
njihovo breme sad pritie manje nego prije.
Kajun, zakljuila je Sunica, to je Violeta brzo prevela kao: I zato
smo odabrali ovaj gradi - nadali smo se da emo otkriti to se krije iza
kratice U.D.V., spasiti trojke Quagmire i napokon zauvijek poraziti grofa
Olafa.
Hektor uzdahne. Nema sumnje da ste proli pravu kalvariju, rekao je,
koristei se frazom koja ovdje znai imali ste gomilu problema, i to
prvenstveno zbog grofa Olafa. Nakratko se zaustavio i pogledao
Baudelaireove. Sve troje ste pokazali veliku hrabrost, a ja u dati sve od
sebe da vam pruim pravi dom. Ali moram vam rei da mi se ini da ste na
pogrenom putu.
Kako to mislite? upita Klaus.
Gledajte, nije mi nimalo drago to toj uasnoj prii koju ste mi upravo
ispriali moram pridodati jo nekoliko neugodnih detalja, ree Hektor, ali
mislim da je to to se kratica o kojoj su vam govorili Quagmireovi i kratica
ovog gradia posve podudaraju ista sluajnost. Kao to sam ve spomenuo,
ovo se mjesto zove U.D.V. ve vie od tristo godina. Otad se u njemu praktiki
nita nije dogodilo. Vrane se uvijek gnijezde na istim mjestima. Sastanci
Vijea starjeina uvijek se odravaju u isto doba svakog dana. Moj otac je bio
majstor prije mene, a njegov otac je bio majstor prije njega, i tako dalje.
Jedina novost u ovom gradu ste vas troje i novi vranski vodoskok u gornjem
gradu, koji emo sutra morati oistiti. Ne razumijem kakve bi veze ovo selo
moglo imati s tajnom koju su otkrili Quagmireovi.
Djeca Baudelaireovih razoarano su se pogledala. Pojik? upitala je
iznervirana Sunica. Htjela je rei neto kao: Hoete rei da smo ovamo
doli bezveze?, no Violeta se odluila za neto slobodniji prijevod.
Moja sestra je htjela rei, objasnila je ona, da nas zbilja frustrira to
smo doli na pogreno mjesto.
Stvarno smo jako zabrinuti za nae prijatelje, dometnuo je Klaus, i ne
elimo odustati od potrage za njima.
Odustati? ree Hektor. A tko je spominjao odustajanje? To to je ime
ovog gradia beskorisno, ne znai da ste ovamo doli uzalud. eka nas mnogo
posla, ali to ne znai da u slobodno vrijeme ne moemo tragati za mjestom na
kojem su skriveni Isadora i Duncan. Iako sam majstor, a ne detektiv, nastojat u
vam pomoi koliko je to u mojoj moi. No morat emo biti vrlo oprezni.
Vijee starjeina ima toliko pravila da je gotovo sve to inimo prekraj.
A zato Vijee ima toliko pravila? upita Violeta.
Zato itko ima mnogo pravila? upita Hektor, slijeui ramenima.
Valjda zato da mogu zapovijedati drugim ljudima. Prema pravilniku U.D.V.-a,
Vijee starjeina moe ljudima propisivati to e odjenuti, kako e govoriti,
to e jesti, pa ak i to e graditi. Na primjer, odredba 67 jasno propisuje da
nijedan graanin ne smije izraivati ili koristiti mehanike naprave.
 Znai li to da ni ja ne smijem izraivati ili koristiti mehanike naprave?
upita Violeta Hektora. S obzirom na to da nam je U.D.V. skrbnik, znai li to
da smo moji brat, sestra i ja sad graani ovog grada?
Naalost, da, ree Hektor. Morate se pridravati odredbe 67, a i
ostalih odredbi.
Ali Violeta je izumiteljica! uzvikne Klaus. Njoj su mehanike naprave
strano vane!
Ma nemojte? ree Hektor i nasmijei se. Violeta, u tom mi sluaju
moe biti od velike pomoi. Zaustavio se i obazreo po ulici kao da nije
pusta, nego puna pijuna. Zna li uvati tajnu? upita on.
Da, odgovori Violeta.
Hektor se jo jednom obazreo po ulici, a zatim se nagnuo prema njima i
vrlo tihim glasom rekao: Kad je Vijee starjeina usvojilo odredbu 67, ree
on, zapovjedili su mi da iz grada odnesem sve materijale koji bi se mogli
upotrijebiti za izradu izuma.
A to ste im vi na to rekli? upita Klaus.
Nita, prizna Hektor, vodei djecu prema novom skretanju. Pred
vijeem uvijek postanem tako plah da ne mogu ni zucnuti; to ve znate. Ali evo
to sam uinio. Uzeo sam sve materijale i sakrio ih u taglju, koji koristim kao
svojevrstan izumiteljski atelje.
Oduvijek sam eljela imati izumiteljski atelje, ree Violeta. Nije ni
primijetila da posee u dep za vrpcom kojom uvijek vee kosu da joj ne
upada u oi. inilo se kao da ve smilja novi izum, a ne kao da samo
razgovara o tome. to ste dosad izumili, Hektore?
Ma, samo nekoliko sitnica, ree Hektor, ali trenutno radim na
ogromnom projektu koji bih uskoro trebao dovriti. Gradim, naime,
samoodrivi stambeni balon na topli zrak.
Nibdes? ree Sunica. Htjela je rei neto kao: Moete li to malo
pojasniti?, no Hektora ionako nije trebalo poticati da se raspria o svom
izumu.
Ne znam jeste li ikad letjeli u balonu na topli zrak, ree on, ali to je
doista uzbudljivo iskustvo. Stojite u velikoj koari, iliti gondoli, nad glavom
vam se uzdie golemi balon i moete jednim pogledom obuhvatiti predjele koji
se prostiru ispod vas poput pokrivaa. To je jednostavno fantastino. E pa, moj
izum je u biti balon na topli zrak - osim to je mnogo vei od uobiajenog
balona. Umjesto jedne, imam dvanaest gondola koje su meusobno povezane
ispod isto toliko balona punjenih toplim zrakom. Gondole imaju ulogu
razliitih soba pa sam na taj nain dobio cijelu jednu leteu kuu. Balon je
potpuno samoodriv - nakon uzlijetanja se vie uope ne morate sputati. U
stvari, ako moj novi motor proradi onako kako bi trebao, sputanje e biti
nemogue. Motor bi trebao potrajati vie od stotinu godina, a u jednu osobito
veliku gondolu ve sam poeo pohranjivati hranu, pie, odjeu i knjige. Kad
budem gotov, moi u odletjeti iz U.D.V.-a, daleko od Vijea starjeina i svega
to me ini plahim, i zauvijek ivjeti u visinama.
To zvui udesno, ree Violeta. Ali kako ste uspjeli postii
samoodrivost motora?
S tim se jo muim, priznao je Hektor, ali moda biste vas troje mogli
baciti pogled pa ga uspijemo zajedno popraviti.
Violeta vam sigurno moe pomoi, ree Klaus, ali ja vam ba i nisam
osobit izumitelj. Mnogo me vie zanima itanje. Ima li U.D.V. dobru
knjinicu?
Naalost, ne, ree Hektor. Odredba 108 jasno propisuje da knjinica u
U.D.V.-u ne smije sadravati nijednu knjigu koja kri neku odredbu iz
pravilnika. Primjerice, ako bilo koji lik u nekoj knjizi koristi mehaniku
napravu, knjinica tu knjigu ne smije drati na policama.
Ali odredaba je bezbroj, ree Klaus. Koje su knjige uope
doputene?
Rijetke, ree Hektor, i sve jedna dosadnija od druge. Imaju jednu koja
se zove Najmanji vilenjak. Mislim da na svijetu nema ubitanije knjige. To
vam je pria o jednom siunom gnjavatoru koji samo ide iz jedne
nezanimljive pustolovine u drugu.
teta, snudio se Klaus. Nadao sam se da u u svoje slobodno vrijeme
moi malo istraivati U.D.V. - mislim na tajnu, ne na ovo selo.
Hektor se opet zaustavio i ponovo obazreo po pustim ulicama. Moete li
uvati jo jednu tajnu? upitao je. Baudelaireovi su kimnuli. Vijee starjeina
mi je naloilo da zapalim sve knjige koje kre odredbu 108, rekao je tiho,
ali ja sam ih donio u svoj tagalj. Nemam samo tajni izumiteljski atelje, nego
i tajnu knjinicu.
Oho, ree Klaus. Dosad sam ve bio u javnim knjinicama, privatnim
knjinicama, kolskim knjinicama, pravnim knjinicama, herpetolokim
knjinicama i gramatikim knjinicama, ali nikad jo nisam bio u tajnoj
knjinici. Zvui uzbudljivo.
Pa da, i jest pomalo uzbudljivo, sloi se Hektor, no istovremeno sav
treperim od plahosti. Vijee starjeina uvijek se jako, jako razbjesni kad netko
prekri neko njihovo pravilo. Ne usuujem se ni pomisliti to bi mi uinili da
otkriju kako potajno koristim mehanike naprave i itam zanimljive knjige.
Azator! ree Sunica, mislei: Ne brinite - neemo nikome odati vau
tajnu!
Hektor ju je upitno pogledao. Sunice, ne znam to znai azator, ree
on, ali nagaam da bi moglo znaiti neto kao: Ne zaboravite na mene!
Violeta e se sluiti ateljeom, a Klaus knjinicom, ali to moemo uiniti za
tebe? to ti najvie voli raditi?
Gristi! smjetaje uzvratila Sunica. No Hektor se samo namrtio i
obazreo oko sebe.
Ne govori tako glasno, Sunice! apnuo je. Odredba 4561 jasno
propisuje da graani ne smiju koristiti svoja usta u rekreativne svrhe. Ne mogu
ni zamisliti to bi Vijee uinilo da sazna kako grize stvari za razonodu.
Siguran sam da ti moemo pronai predmete koje e biti ugodno gristi, ali to
emo morati uiniti u potaji. Pa, evo nas pred ciljem.
Hektor je Baudelaireove doveo do zadnjeg skretanja, a djeca su napokon
ugledala svoj budui dom. Ulica kojom su hodali zavrila je im su skrenuli za
ugao. Izbili su u predio irok i ravan kao onaj koji su pjeice preli ranije tog
popodneva. Jedino to se isticalo na horizontu bila su tri obrisa. Prvi je bio
velika kua vrsta izgleda, sa iljastim krovom i verandom koja je bila
dovoljno velika da se na nju smjeste vrtni stol i etiri drvena stolca. Drugi je
bio golemi tagalj, tik do kue, u kojem su se skrivali atelje i knjinica koje je
Hektor ranije spomenuo. No poglede Baudelaireovih privukao je trei obris.
Trei obris na horizontu bilo je stablo nikada-nikad-vie, no nazvati ga
stablom bilo je otprilike jednako umjesno kao nazvati Pacifiki ocean
vodenom masom ili rei da grof Olaf ima pomalo nezgodnu narav, a priu o
meni i Beatrice proglasiti tek neznatno nujnom. Stablo nikada-nikad-vie bilo
je gigant, to je rije koja ovdje znai da je doseglo bizarne botanike
dimenzije, to pak znai da je to bilo najvee stablo koje su Baudelaireovi
ikad vidjeli. Iza irokog debla komotno su se mogli sakriti ne samo svi
Baudelaireovi, nego jo i slon, tri konja i jedna operna pjevaica a da
promatra s druge strane ne primijeti nikoga od njih. Grane su se pruale u
svim smjerovima, poput lepeze koja je visinom nadmaila kuu, a irinom
tagalj, a zbog onoga to se na njemu nalazilo, stablo je djelovalo jo vie i
ire. Naime, na granama su se smjestile sve vrane iz U.D.V.-a, pa je divovski
obris stabla bio obrubljen gustim redovima gunavih crnih prilika. S obzirom
na to da su vrane do Hektorove kue putovale zranom linijom, one su na
odredite stigle znatno prije Baudelaireovih, tako da je zrak bio ispunjen tihim
utanjem ptica koje se oputeno pripremaju na poinak. Djeca su po hrkanju
koje su zaula priavi blie svom novom domu shvatila da neke ve spavaju.
Pa, to kaete? upita Hektor.
udesno, ree Violeta.
Izvanredno, ree Klaus.
Ogufod! ree Sunica, mislei Koliko vrana!
Moda e vam se zvukovi koje stvaraju vrane isprva initi udnima,
ree Hektor, vodei ih uz stube kue, no naviknut ete se na njih u tren oka. Ja
uvijek ostavljam otvorene prozore prije odlaska na spavanje. Sutanje njihovih
krila podsjea me na um oceana, a to me jako smiruje dok tonem u san. A kad
smo ve kod spavanja, sigurno ste jako umorni. Pripremio sam vam tri sobe na
katu, ali ako vam se ne svide, slobodno odaberite nove. Kua je prostrana.
Imamo ak dovoljno mjesta da primimo Quagmireove nakon to ih pronaemo.
Nekako mi se ini da bi vas petero veselio zajedniki ivot ak i kad biste
morali obavljati sve poslove pospremanja i ienja za jedan cijeli grad.
To zvui boanstveno, ree Violeta, smijeei se Hektoru. Djecu je
radovala ve i sama pomisao da bi trojke jednog dana mogle biti na sigurnom,
a ne u akama grofa Olafa. Duncan je novinar, moda bi mogao osnovati
novine - onda u U.D.V.-u ne bi morali itati sve one netonosti u Dnevnom
pedantu.
A Isadora je pjesnikinja, ree Klaus. Mogla bi napisati zbirku poezije
za knjinicu - pod uvjetom da ne pie o stvarima koje odudaraju od pravila.
Hektor, koji je ba poeo otvarati vrata kue, zastao je i Baudelaireovima
uputio udan pogled. Pjesnikinja? upitao je. A kojom se pjesnikom
formom slui?
Distihom, odvrati Violeta.
 Hektor je djeci uputio jo udniji pogled nego maloprije. Odloio je
kovege Baudelaireovih i zavukao ruku u dep radnog kombinezona.
Distihom? ponovio je.
Da, ree Klaus. Voli pisati rimovane pjesme koje se sastoje od dva
stiha.
Sad je Hektor djeci uputio jedan od najudnijih pogleda koji su ikad
vidjeli i izvukao ruku iz depa. Pokazao im je majuni papirnati svitak.
Ovako neto? upitao je i odmotao svitak. Siroii Baudelaire morali su
napregnuti vid da u zamiruem svjetlu sunca proitaju tekst s papira, a kad su
ga proitali jednom, morali su ga proitati ponovno, da se uvjere kako nije u
pitanju igra svjetla i sjene te kako su na tom papiriu doista proitali rijei
napisane drhtavim, ali poznatim rukopisom:

Varalice zbog safira ovdje skrie nas,

Odani itatelji, vi na jedini ste spas.
 ETVRTO POGLAVLJE

Siroii Baudelaire najprije su se zagledali u papiri, pa u Hektora, pa onda

opet u papiri. Tek to su proitali sadraj papiria, ponovno su podigli
pogled prema Hektoru, nakon ega nisu mogli odoljeti da jo jednom pomno ne
promotre papiri, pa onda opet Hektora, pa papiri, pa jo jednom Hektora i
jo jednom u papiri. Svi su troje zinuli kao da neto ele rei, ali rijei im
jednostavno nisu dolazile.
Izraz kao grom iz vedra neba opisuje neto to vas je tako iznenadilo da
vam se zavrtjelo u glavi, koljena su vam zaklecala, a tijelo zadrhtalo od oka -
drugim rijeima, kao da vas je neoekivano udario grom iz vedrog, plavog
neba. Ako niste arulja, elektrini ureaj ili stablo kojem je dozlogrdilo
provoditi dane u uspravnom poloaju, udarac groma iz vedra neba nije nimalo
ugodno iskustvo. Baudelaireovi su tako sljedeih nekoliko minuta proveli na
stubama Hektorove kue trpei neugodnu vrtoglavicu, klecanje i drhtavicu
izazvanu okom.
Tako mi svega, Baudelaireovi, ree Hektor. Nikad nisam vidio tako
iznenaene ljude. Doite u kuu i sjednite. Izgledate kao da vas je udario grom
iz vedra neba.
Baudelaireovi su uli u kuu iza Hektora i slijedili ga niz hodnik sve do
dnevnog boravka, gdje su bez rijei sjeli na kau. Samo ostanite sjediti
sljedeih nekoliko minuta, rekao je on. Skuhat u vam aj. Moda vam se
dotad vrati dar govora. Sagnuo se i onaj papiri dao Violeti. Sunicu je prije
izlaska iz dnevnog boravka njeno potapao po glavi. Djeca su ostala sama.
Violeta je utke razmotala svitak pa su djeca opet proitala distih.

Varalice zbog safira ovdje skrie nas,

Odani itatelji, vi na jedini ste spas.

To je ona, tiho je rekao Klaus, da ga Hektor ne uje. Siguran sam u to.

Tu je pjesmu napisala Isadora Quagmire.
 Slaem se s tobom, ree Violeta. Uvjerena sam da je to njezin
rukopis.
Blake! ree Sunica, mislei, A osim toga je napisana u Isadorinom
prepoznatljivom knjievnom stilu!
U pjesmi se spominju safiri, ree Violeta, a roditelji trojki su im u
nasljee ostavili slavne safire obitelji Quagmire.
Olaf ih je oteo da se doepa tih safira, ree Klaus. Sigurno je zato i
napisala: Varalice zbog safira ovdje skrie nas.
Peng? upita Sunica.
Ne znam kako je Hektor doao do tog papiria, odvrati Violeta.
Upitajmo ga.
Nemojmo biti brzopleti, ree Klaus. Uzeo je pjesmu od Violete i opet
je pogledao. Moda je i Hektor na neki nain upleten u otmicu.
To mi nije palo na pamet, ree Violeta. Stvarno to misli?
Ne znam, ree Klaus. Ne djeluje mi kao suradnik grofa Olafa, ali
nismo ih uvijek uspijevali prepoznati na vrijeme.
Vrib, zamiljeno e Sunica, mislei: Istina.
Izgleda kao osoba u koju moemo imati povjerenja, ree Violeta.
Veselio se to nam moe pokazati selidbu vrana i htio je da mu ispriamo sve
to nam se dogodilo. Nemam dojam da je otmiar, ali pretpostavljam da ne
moemo biti sasvim sigurni u to.
Tono tako, ree Klaus. Nema naina da to neosporno utvrdimo.
aj je gotov, doviknuo im je Hektor iz susjedne prostorije. Ako ste
malo doli k sebi, moete li mi se pridruiti u kuhinji? Sjedite za stolom dok ja
ne zgotovim tortilje.
Baudelaireovi su se pogledali i kimnuli. Evo! doviknula je Sunica i
povela brata i sestru u veliku i ugodnu kuhinju. Siroii su se smjestili oko
okruglog drvenog stola na koji je Hektor stavio tri alice s ajem koji se jo
puio. Kad je Hektor poeo pripravljati veeru, utonuli su u utnju. Naravno,
tono je da nitko ne moe biti sasvim siguran zasluuje li druga osoba njegovo
povjerenje ili ne, iz jednostavnog razloga to se okolnosti stalno mijenjaju.
Mogue je neku osobu poznavati godinama i potpuno joj vjerovati kao
prijatelju, ali onda se okolnosti promijene, va prijatelj ogladni kao vuk, a vi
se naete u loncu za juhu dok ste rekli keks, i to sve zato jer nikad ne moete
biti sasvim sigurni. Ili, da se posluim primjerom iz vlastitog ivota:
svojevremeno sam se zaljubio u predivnu enu, tako armantnu i inteligentnu
da sam bio uvjeren kako e mi postati nevjestom, ali okolnosti su se
promijenile munjevitom brzinom i ona se na kraju udala za drugog mukarca, a
sve zbog neega to je proitala u Dnevnom pedantu. No Baudelaireovima
doista nitko nije trebao objanjavati da u nita ne mogu biti sasvim sigurni.
Prije nego to su postali siroad, oni su dugi niz godina ivjeli sa svojim
roditeljima i bili su sasvim sigurni da e se njihovi roditelji uvijek skrbiti o
njima, ali okolnosti su se promijenile, njihovi su roditelji umrli, a djeca su
odjednom ivjela s kunim majstorom u gradiu punom vrana. Ali iako nitko ni
u to ne moe biti sasvim siguran, obino postoje znakovi koji vam omoguuju
da u neto budete prilino sigurni, a troje je djece promatrajui Hektora kako
radi u kuhinji uoilo neke od tih znakova. Na primjer, dok je rezao sastojke za
veeru, pjevuio je umirujuu melodiju. Baudelaireovima je bilo nezamislivo
da bi osoba koja tako pjevui mogla biti otmiar. Kad je shvatio da je aj koji
je posluio Baudelaireovima jo uvijek prevru ak i za polagano pijuckanje,
priao je stolu i puhao im u alice dok se aj nije ohladio. Bilo je teko
povjerovati da bi ista osoba koja skriva dvije trojke bila u stanju hladiti
ajeve troje djece. Ali najvie ih je umirilo to to im Hektor nije dodijavao
bezbrojnim pitanjima o tome to ih je tako iznenadilo i utialo. Jednostavno je
utio i pustio da Baudelaireovi sami odlue kad e zapodjenuti razgovor o
papiriu koji im je dao. Djeci je bilo nezamislivo da bi tako obzirna osoba
mogla na bilo koji nain biti u dosluhu s grofom Olafom. Naravno, nisu u to
mogli biti sasvim sigurni, no dok su gledali kako majstor stavlja tortilje u
penicu da se zapeku, inilo im se da mogu biti prilino sigurni u to, a kad je
sjeo za stol s njima bili su potpuno spremni ispriati mu sve o distihu koji su
upravo proitali.
Ovu je pjesmu napisala Isadora Quagmire, rekao je Klaus bez uvoda,
to je fraza koja ovdje znai gotovo im je Hektor sjeo.
Oho, ree Hektor. Nije ni udo da ste se tako iznenadili Ali kako
znate? Mnogi su pjesnici pisali distihe. Ogden Nash, na primjer.
Ogden Nash nije pisao o safirima, ree Klaus, koji je dobio biografiju
Ogdena Nasha za sedmi roendan. Isadora pie. Quagmireovi su nakon smrti
svojih roditelja naslijedili njihove safire. Upravo na to Isadora cilja u stihu
Varalice zbog safira ovdje skrie nas.
Osim toga, ree Violeta, to je Isadorin rukopis, a i Isadorin
prepoznatljiv knjievni stil.
Pa, ree Hektor, ako vi kaete da je tu pjesmu napisala Isadora
Quagmire, ja vam vjerujem.
Trebali bismo nazvati gospodina Poea da mu to kaemo, ree Klaus.
Ne moemo ga nazvati, ree Hektor. U U.D.V.-u nema telefona, jer su
telefoni mehanike naprave. Vijee starjeina moe mu poslati poruku. Ja ih
nemam hrabrosti zamoliti za to, ali vi biste mogli.
Dobro, ali prije nego to se obratimo Vijeu trebali bismo saznati neto
vie o samom distihu, ree Violeta. Gdje ste nali papiri?
Naao sam ga jutros, ree Hektor, pod kronjom stabla nikada-nikad-
vie. Ba sam bio ustao i krenuo u grad na obavljanje jutarnjih poslova kad
sam primijetio da se neto bijeli meu crnim perima koja su vrane ispustile u
toku noi. Bio je to ovaj komadi papira, smotan u valjak. Nisam uspio
dokuiti smisao stihova, a morao sam uriti na posao, pa sam ga spremio u
dep kombinezona i do maloprijanjeg razgovora o distisima posve zaboravio
na njega. Vrlo misteriozno. Kako je, pobogu, Isadorina pjesma dospjela u moje
dvorite?
Pa, pjesme nemaju noge, ree Violeta. Zacijelo ju je donijela Isadora.
Sigurno je i ona negdje u blizini.
Hektor odmahne glavom. Ne bih rekao, ree on. I sami ste vidjeli da
nas okruuju kilometri i kilometri ravnice. Sve se vidi kao na dlanu, a na rubu
grada stoje samo ova kua, tagalj i stablo nikada-nikad-vie. Slobodno
pretraite cijelu kuu - neete u njoj nai ni Isadoru Quagmire ni bilo koga
drugoga, a tagalj je uvijek zakljuan jer ne elim da Vijee starjeina otkrije
kako krim njihova pravila.
Moda je na stablu, ree Klaus. Ono je definitivno dovoljno veliko.
Olaf ih je lako mogao sakriti u njemu.
Tono, ree Violeta. Proli put ih je Olaf sakrio u dubinama ispod nas.
Sad su moda u visinama iznad nas. Zamislila je kako bi se osjeala da je
zatoena golemim granama stabla nikada-nikad-vie i zadrhtala. Odgurnula je
stolac od stola i ustala. Nema nam druge, ree ona. Moramo se popeti i
potraiti ih.
Ima pravo, ree Klaus i takoer ustane. Idemo.
Gerhit! sloi se Sunica.
 ekajte malo, ree Hektor. Ne moemo se tek tako penjati na stablo
nikada-nikad-vie.
Zato ne? upita Violeta. Penjali smo se na toranj i sputali u okno
dizala. Vjerujte da nam penjanje na drvo nee predstavljati osobit problem.
Ne sumnjam da ste sve troje vjeti penjai, ree Hektor, ali nisam
ciljao na to. Ustao je i priao kuhinjskom prozoru. Pogledajte van, ree on.
Sunce je zalo. Premrano je da bismo na stablu nikada-nikad-vie uope
zamijetili vae prijatelje. Osim toga, stablo su zauzele usnule ptice. Neete se
moi probijati kroz toliko vrana - lutali biste meu njima kao guske u magli.
Baudelaireovi su pogledali kroz prozor i shvatili da je Hektor u pravu.
Stablo se pretvorilo u divovsku sjenu nejasnih obrisa na svim mjestima gdje su
se ugnijezdile ptice. Djeca su znala da bi se u toj tami izgubila kao guske u
magli, to je fraza koja ovdje znai da bi bilo nerazumno na taj nain tragati
za trojkama Quagmire. Klaus i Sunica okrenuli su se sestri, nadajui se da bi
se ona mogla domisliti nekom rjeenju. Laknulo im je kad su uli da je neto
ve smislila ak i bez povezivanja kose vrpcom. Mogli bismo sa sobom
ponijeti rune svjetiljke, rekla je Violeta. Ako mi date aluminijsku foliju,
stari drak metle i tri gumice, izradit u runu svjetiljku u roku od deset
minuta.
Hektor je odmahnuo glavom. Svjetiljke bi samo uznemirile vrane, ree
on. Da vas netko probudi usred noi i uperi vam svjetiljku u lice, sigurno
biste se jako rasrdili, a sumnjam da elite biti okrueni tisuama srditih vrana.
Bolje je da priekamo do jutra, kad e vrane same odletjeti u gornji grad.
Ne moemo ekati do jutra, ree Klaus. Ne moemo vie ekati ni
sekundu. Proli smo ih put ostavili same na samo nekoliko minuta, i to je bilo
dovoljno da nestanu.
Olavpreseli! zakretala je Sunica, to je znailo Olaf ih u svakom
trenutku moe prebaciti u neko drugo skrovite!
Pa, sad ne moe, istakne Hektor. I on bi imao istih problema da se sad
krene penjati na stablo.
Neto moramo uiniti, nije se predavala Violeta. Ova pjesma nije
samo distih nego i poziv u pomo. Isadora i sama kae Odani itatelji, vi na
jedini ste spas. Nai su prijatelji prestravljeni. Moramo ih spasiti.
Hektor je iz depa kombinezona izvukao kuhinjske rukavice da moe
izvaditi tortilje iz penice. Evo to u vam predloiti, ree on. Veer je
lijepa, a nae tortilje s piletinom su gotove. Veerat emo na verandi da
moemo drati na oku stablo nikada-nikad-vie. Ovaj je predio tako ravan da
nou pogled see vrlo daleko. Priblii li nam se grof Olaf - ili, to se toga tie,
bilo tko drugi - odmah emo ga primijetiti.
Ali grof Olaf e svoje zlodjelo moda poiniti poslije veere, ree
Klaus. Jedini nain da budemo sigurni kako stablu nitko nije prilazio jest da
cijelu no motrimo na njega.
Spavat emo na smjene, ree Vileta, tako da e uvijek netko drati
strau.
Hektor, koji je ve poeo odmahivati glavom, sad se zaustavio i pogledao
djecu. Inae nisam pobornik kasnog lijeganja djece, ree on naposljetku,
osim kad itaju jako dobru knjigu, gledaju sjajan film ili sjede na veeri s
fascinantnim gostima. Ali mislim da u ovaj put napraviti iznimku. Ja u
vjerojatno zaspati, ali vas troje slobodno moete straariti ako tako elite.
Jedino vas molim da se ne pokuavate popeti na stablo nikada-nikad-vie po
mraku. Razumijem da ste frustrirani, ali znam da nam trenutno ne preostaje
nita drugo nego ekati do jutra.
Baudelaireovi su se pogledali i uzdahnuli. Toliko ih je titila briga za
Quagmireove da bi najradije iz istih stopa istrali iz kue i popeli se na drvo
nikada-nikad-vie. Ipak, u dubini due su znali da Hektor ima pravo.
Mislim da imate pravo, Hektore, ree Violeta. Priekat emo do
jutra.
Nita nam drugo ne preostaje, prihvatio je Klaus.
Contraire! ree Sunica, podiui ruke da je Klaus uzme u naruje.
Mislila je rei neto kao Ja znam to bismo jo mogli uiniti - priblii me
kvaki na prozoru!, to je njezin brat i uinio. Sunica je majunim prstima
povukla kvaku i otvorila prozor, a prostoriju su ispunili svjei noni zrak i
mrmor vrana. Nagnula se naprijed to je vie mogla i glavu gurnula u no.
Obratiti se! uzviknula je to je glasnije mogla. Obratiti se!
Postoje mnogi izrazi kojima se moe opisati kad netko neto radi na
pogrean nain. Jedan je da se kae kako je ta osoba napravila pogreku.
Moe se rei i da je zeznula stvar, iako je to pomalo nepristojno. Pokuati
spasiti Lemonyja Snicketa pismom kongresniku, umjesto kopanjem tunela za
bijeg trei je nain da se doara takva situacija, iako je taj moda malo
prespecifian. No Suniin uzvik Obratiti se! podsjea nas, naalost, na
idealan izraz za opisivanje reene situacije.
Kad je uzviknula Obratiti se!, Sunica je zapravo htjela rei Ako ste
gore, Quagmireovi, izdrite do jutra, kad emo vas spasiti, a ja na svoju
alost moram rei da izraz koji najbolje opisuje njezinu situaciju glasi obratiti
se na pogrenu adresu. Sunica je napravila vrlo lijepu gestu: pokuala se
obratiti Isadori i Duncanu da ih utjei i porui im da e im Baudelaireovi
pomoi da se izvuku iz kandi grofa Olafa, ali najmlaa lanica obitelji
Baudelaire je pogrijeila. Obratiti se! uzviknula je jo jednom, dok je
Hektor stavljao tortilje s piletinom na tanjure i vodio Baudelaireove na
verandu da veeraju za vrtnim stolom i istovremeno dre na oku stablo nikada-
nikad-vie. Baudelaireovi nisu shvatili da je pogrijeila dok su veerali i
motrili golemo, umovito stablo. Nisu shvatili da je pogrijeila ni dok su cijelu
no sjedili na verandi, naizmjence piljei u ravni horizont kako im se nitko ne
bi neopaeno pribliio, ni drijemajui pokraj Hektora koji je spavao glave
poloene na vrtni stol umjesto na jastuk. Kad se na obzoru pojavilo sunce,
prvoj vrani iz U.D.V.-a koja se vinula u zrak sa stabla nikada-nikad-vie
uskoro su se pridruile jo tri, pa sedam, pa dvanaest ptica, sve dok se jutarnje
nebo nije ispunilo lepetom krila tisua vrana koje su neumorno kruile iznad
glava djece. Djeca su pak ustala iz drvenih stolaca i pohitala do stabla da
potrae neki trag Quagmireovih i tamo su napokon uvidjela svu dubinu svoje
pogreke.
Sad kad u njegovoj kronji vie nije bilo vrana, stablo nikada-nikad-vie
bilo je golo poput kostura. Na stotinama grana nije bilo ni jednog jedinog lista.
Stojei na njegovu vornatom korijenju, zagledani u prazne grane,
Baudelaireovi su jasno vidjeli sve pojedinosti na stablu nikada-nikad-vie i
odmah shvatili da tu ne bi pronali Duncana i Isadoru Quagmire sve da se
popeli do samog vrha. Stablo je bilo golemo, vrsto i oito idealno za
masovnu spavaonicu, no to je stablo ipak bilo pogrena adresa. Klaus se
obratio na pogrenu adresu kad je ustvrdio da se njihovi oteti prijatelji
vjerojatno nalaze na njemu, Violeta se obratila na pogrenu adresu kad je
ustvrdila da bi se trebali popeti na stablo da ih potrae, a Sunica se obratila
na pogrenu adresu kad je ustvrdila da bi se trebali obratiti tom stablu.
Siroii Baudelaire cijelu su se no obraali na pogrenu adresu, jer tog jutra
nisu na njoj pronali nita osim novog papirnatog svitka, skrivenog meu crnim
perima koja su vrane ostavile iza sebe.
 PETO POGLAVLJE

Dok ne svane sunce nose jutarnju pomutnju,

Ovaj tuni kljun je osuen na utnju.

Opet mi se vrti u glavi, rekla je Violeta, ispruivi papiri da Klaus i

Sunica proitaju to na njemu pie. Koljena mi klecaju, a tijelo mi podrhtava
kao da me pogodio grom. Kako je, pobogu, Isadora ovamo dostavila jo jednu
pjesmu? Pa stvarno smo se trudili da stablo ni u jednom trenutku ne ostane bez
nadzora.
Moda je tu od juer, ali ga Hektor nije primijetio, ree Klaus.
Violeta odmahne glavom. Bijeli papiri se jako istie u tom moru crnog
perja. Sigurno je tu dospio u toku noi. Ali kako?
To nam je u ovom trenutku najmanja briga, ree Klaus. Gdje su
Quagmireovi? Na to bih pitanje stvarno volio dobiti odgovor.
Ali zato nam Isadora to jednostavno ne kae, ree Violeta, koje je opet
namrteno itala distih, umjesto to nam ostavlja zagonetne pjesme na tlu,
gdje ih svatko moe pronai?
Moda ba zato, ree Klaus polako, to ih na tlu svatko moe pronai.
Da Isadora otvoreno napie gdje su, a grof Olaf nae taj komadi papira,
prebacio bi ih na drugu lokaciju - ili neto jo gore. Nemam ba prevelikog
iskustva s itanjem poezije, ali kladim se da nam Isadora zapravo i pokuava
rei gdje se nalaze ona i njezin brat. Ali sigurno je to sakrila u stihovima.
Namuit emo se da pronaemo odgovor, ree Violeta, iznova itajui
distih. Svata je u toj pjesmi nejasno. Zato je napisala kljun? Isadora ima
nos i usta, a ne kljun.
Krak-krak! ree Sunica, mislei: Vjerojatno aludira na kljun vrane iz
U.D.V.-a.
Moda si u pravu, prihvati Violeta. Ali zato je napisala da je osuen
na utnju? Ako je mislila da iz kljuna ne mogu izai rijei, u tome nema nita
udno. Ptice ne znaju govoriti.
 Zapravo, neke ptice znaju, ree Klaus. U jednoj sam ornitolokoj
enciklopediji itao o papigama i indijskim vorcima. Obje vrste oponaaju
ljudski govor.
Ali ovdje nema ni papiga ni indijskih voraka, ree Violeta. Ima samo
vrana, a vrane ne mogu govoriti.
Dobro, da se maknemo od govorenja o govorenju, ree Klaus, zato
pjesma kae Dok ne svane sunce nose jutarnju pomutnju?
Pa, obje pjesme su stigle ujutro, ree Violeta. Moda Isadora eli rei
da nam pjesme moe slati samo ujutro.
Nita mi nije jasno, ree Klaus. Moda nam Hektor moe pomoi da
shvatimo to tu ne tima.
Laper! sloila se Sunica. Djeca su otila probuditi majstora, koji je
jo spavao na verandi. Kad mu je Violeta dotaknula rame, zijevnuo je i sjeo pa
su djeca vidjela da mu se lice izguvalo od leanja na neravnoj povrini vrtnog
stola.
Dobro jutro, Baudelaireovi, ree on, protegnuvi ruke i uputivi im
pospan osmijeh. Bar se nadam da je jutro dobro. Jeste li nali neki znak da su
Quagmireovi u blizini?
Ja bih ovo jutro prije nazvala udnim, odgovori Violeta. Nali smo
itekakav znak. Pogledajte.
Violeta je Hektoru predala drugi distih. Hektor ga je proitao, pritom se
mrtei. Ovo je sve neobiudnije3 ree on, citirajui jednu od
Baudelaireovima najdraih knjiga. Stvarno se sve pretvorilo u igru
odgonetanja.
Ali igra odgonetanja je neto to se radi za zabavu, ree Klaus.
Duncan i Isadora su u smrtnoj opasnosti. Ako ne uspijemo dokuiti poruku tih
pjesama, grof Olaf e...
Nemoj to izgovoriti, ree Violeta i zadrhti. Mi tu zagonetku apsolutno
moramo odgonetnuti i tu se vie nema to dodati.
Hektor je ustao da se protegne. Obuhvatio je pogledom ravni, pusti
krajolik oko svog doma.
Sudei po kutu sunca, ree on, vrijeme nam je za polazak. Nemamo
vremena ni za doruak.
 Polazak? upita Violeta.
Pa da, ree Hektor. Zar ste zaboravili to sve danas moramo obaviti?
Zavukao je ruku u dep kombinezona i izvukao popis. Naravno, poinjemo u
donjem gradu, da se ne bismo stalno spoticali o vrane. Moramo podiati
ivicu gospoe Morrow, oprati prozore gospodina Leska i ulatiti sve kvake
na vili obitelji Verhoogen. Usto moramo s ulice pomesti sva pera te odnijeti
smee i otpad za reciklau iz svih kuanstava.
Ali otmica Quagmireovih je neusporedivo vanija od tih triarija, ree
Violeta.
Hektor uzdahne. Slaem se s tobom, ree on, ali ne elim se uputati u
raspravu s Vijeem starjeina. Preplah sam za to.
Ja u im drage volje objasniti situaciju, ree Klaus.
Ne, odlui Hektor. Najbolje je da sve poslove obavimo kao obino.
Poite se umiti, Baudelaireovi, a nakon toga kreemo.
Baudelaireovi su se potiteno pogledali. Iako bi im bilo mnogo drae da
se majstor manje boji aice staraca koji su si na glave nataknuli pustene
vrane, ipak su se bez daljnje rasprave vratili u kuu, umili i zajedno s
Hektorom preko ravnice krenuli prema gradiu. Proli su kroz gornji grad, koji
su zaposjele lokalne vrane, i naposljetku stigli do kue gospoe Morrow u
donjem gradu. Ona ih je ve ekala na verandi u ruiastoj kunoj haljini. Bez
rijei je Hektoru predala kare za ivicu, koje su se od kara za papir
razlikovale samo po veliini i tome to su bile namijenjene rezanju grana i
lia. Baudelaireovima je pruila plastine vreice u koje e skupljati lie i
grane koje Hektor odree. Krajnje je nepristojno osobe koje vam dou na vrata
doekati sa karama za ivicu i plastinom vreom, osobito u rano jutro, ali
siroie je toliko zaokupilo razmiljanje o moguem znaenju pjesama da su
taj gaf jedva primijetili. Dok su skupljali odrezane granice ivice postavili su
nekoliko teorija - fraza postaviti teoriju ovdje znai da su tiho razgovarali o
dva distiha Isadore Quagmire. Kad su uredili ivicu, spustili su se do kue
gospodina Leska u istom bloku. Gospodin Lesko - Baudelaireovi su odmah
shvatili da je to onaj mukarac u kariranim hlaama koji je strahovao da bi
djeca mogla stanovati u njegovoj kui - pokazao se jo nepristojnijim od
gospoe Morrow. On je samo uperio prst u hrpu sredstava za ienje prozora
i topui se vratio u kuu. Baudelaireovi su, dodue, i dalje mozgali o dvjema
porukama koje su dobili pa gotovo nisu ni zamijetili nepristojno ponaanje
gospodina Leska. Violeta i Klaus poeli su ribati prljave prozore vlanom
krpom, a Sunica je stala pokraj njih s kantom punom sapunjave vode. Hektor
je otiao oprati prozore na drugom katu. Djeca su, meutim, i dalje razmiljala
jedino o stihovima Isadorine zbunjujue pjesme. Kad su oprali prozore,
zaputili su se obaviti i ostale poslove za koje su tog dana bili zadueni, ali njih
vam neu opisati, ne samo zato to bih se tako izloio opasnosti da zaspem od
dosade nego i zato to ih Baudelaireovi gotovo uope nisu bili svjesni. Djeca
su razmiljala o distisima dok su latila kvake obitelji Verhoogen i dok su mela
pera s ulice u lopaticu s kojom je Sunica puzala ispred brata i sestre, ali i
dalje im je bilo neshvatljivo kako je Isadora dostavila pjesmu pod stablo
nikada-nikad-vie. Razmiljali su o distisima dok su odnosili smee i otpad za
reciklau iz svih kuanstava u donjem gradu i dok su jeli sendvie s kupusom
koje im je za ruak udijelio vlasnik jednog restorana u U.D.V.-u kao svoj
doprinos kolektivnom skrbljenju za djecu, ali i dalje im nije bilo jasno to im
to Isadora pokuava poruiti. Razmiljali su o distisima i dok je Hektor naglas
itao popis popodnevnih zadataka, koji je ukljuivao tako monotone poslove
kao to je pospremanje kreveta i pranje suda za sve mjetane, pripremanje
sladoleda od vanilije s vruim okoladnim preljevom za popodnevnu uinu
Vijea starjeina te poliranje vranskog vodoskoka, no unato uloenom trudu
Baudelaireovi se nisu nimalo pribliili rjeenju zagonetke distiha.
 Zadivljen sam vaom marljivou, rekao je Hektor kad je zajedno s
djecom prionuo na njihov posljednji zadatak tog popodneva. Vranski vodoskok
imao je oblik goleme vrane, a postavili su ga u samom sreditu gornjeg grada,
na malenome trgu s kojeg su se u zvjezdasto irile brojne ulice. Djeca su ribala
metalni trup vrane koji je bio izrezbaren do doara ptije perje, valjda radi
vee realistinosti. Hektor je stajao na ljestvama i ribao metalnu glavu vrane,
koja je gledala ravno uvis i iz ijeg je otvorenog kljuna postojano ikljao mlaz
vode, pa se inilo da si divovska ptica neprestano ispire grlo vodom koja joj
se potom razlijeva svuda po tijelu. Cjelokupan dojam bio je odvratan, ali
vrane iz U.D.V.-a oito nisu tako mislile, jer je vodoskok bio oblijepljen
perima koja su ptice ispustile tokom svog jutarnjeg boravka u gornjem gradu.
Kad me je Vijee starjeina obavijestilo da e vam cijelo selo biti skrbnik,
nastavio je Hektor, pobojao sam se da troje male djece nee moi obavljati
tolike poslove bez jadikovanja.
Navikli smo na teak rad, odvrati Violeta. Dok smo ivjeli u
Paltryvilleu, gulili smo koru s drvea i zatim od njih izraivali daske, a u
osnovnoj koli Prufrock morali smo svake noi pretrati na stotine krugova.
Osim toga, ree Klaus, toliko smo se udubili u distihe da posao nismo
ni primijetili.
I pretpostavljao sam da ste zato tako utljivi, ree Hektor. Kako ono
idu pjesme?
Baudelaireovi su tijekom dana toliko puta proitali oba papiria da su
obje pjesme nauili napamet.

Varalice zbog safira ovdje skrie nas,

Odani itatelji, vi na jedini ste spas.

To je rekla Violeta.

Dok ne svane sunce nose jutarnju pomutnju,

Ovaj tuni kljun je osuen na utnju.

To je rekao Klaus.
Dal! dometnula je Sunica, to je znailo neto kao A jo uvijek nismo
dokuili njihovo znaenje.
Stvarno su nezgodne, ree Hektor. Zapravo, ja...
Odjednom je uutio. Djeca su zapanjeno gledala kako im majstor okree
lea i baca se na ribanje lijevog oka metalne vrane. inilo se kao da je netko
pritisnuo tipku koja mu je oduzela dar govora.
Vranski vodoskok jo uvijek ne izgleda sasvim isto, zauli su strogi
glas iza sebe. Baudelaireovi su se okrenuli i ugledali tri ene iz Vijea
starjeina koje su dole na mali trg i sad se namrgoeno zapiljile u njih. Hektor
od plahosti nije smogao snage da podigne pogled i odgovori im, ali djeca nisu
bila ni priblino tako zastraena, to je rije koja ovdje znai da tri postarije
ene s umjetnim vranama na glavi nisu u njima izazivale plahost.
Nismo jo gotovi, uljudno je objasnila Violeta. Nadam se da ste
uivali u sladoledima s vruim preljevom od okolade koji smo vam ranije
pripremili.
Nisu bili loi, rekla je jedna, slegnuvi ramenima. Njezin se eir malo
zaljuljao.
Moj je imao previe oraha, rekla je druga. Odredba 961 jasno
propisuje da u sladoledu s vruim preljevom od okolade za Vijee starjeina
ne smije biti vie od petnaest oraha po porciji, a rekla bih da je u moju porciju
zalutao i koji orah vie.
ao mi je to to ujem, ree Klaus. Sustegnuo se da ne kae kako bi
tako sitniave osobe svoje sladolede s vruim preljevom od okolade trebale
pripremati same.
Uprljane zdjelice za sladoled naslagale smo u kolibici za uinu, rekla
je trea. Oprat ete ih sutra popodne u sklopu vaih zaduenja u gornjem
gradu. No zapravo smo dole neto rei Hektoru.
Djeca su podigla pogled prema vrhu ljestava, uvjereni da se Hektor sad
mora okrenuti i porazgovarati s lanicama vijea, pa makar bio najplahiji
stvor na svijetu. No on se samo nakaljao i nastavio ribati vranski vodoskok. U
tom se trenutku Violeta prisjetila daju je njezin otac nauio kako treba postupiti
kad se on ne moe javiti na telefon. Stupila je u akciju.
Ispriavam se, rekla je. Hektor je trenutno zauzet. Imate li kakvu
poruku za njega? Starjeine su se pogledale i kimnule, pa se inilo da se
njihovi eiri meusobno kljucaju. Pa dobro, ree jedna. Ako moemo
raunati da e je tako mala djevojica znati prenijeti.
Poruka je jako vana, rekla je druga, a ja u se opet morati posluiti
frazom kao grom iz vedra neba. ovjek bi nakon neobjanjivog pojavljivanja
ne jedne, nego dviju pjesama Isadore Quagmire podno stabla nikada-nikad-
vie pomislio da e selo U.D.V. ubudue biti poteeno gromova iz vedrog
neba. Na kraju krajeva, gromovi iz vedrog neba dosta su rijetka pojava i
uglavnom ne udaraju dvaput na isto mjesto. No inilo se da ivot siroia
Baudelaire i nije nita drugo nego neprekinuti niz gromova iz vedra neba, jo
od onog prvog groma koji im je priutio gospodin Poe kad im je rekao da su
njihovi roditelji poginuli, a bez obzira na sve gromove iz vedrog neba koje su
u meuvremenu doivjeli, siroii su i dalje pri svakom novom udaru osjeali
jednaku vrtoglavicu, klecanje koljena i drhtavicu izazvanu okom. A poruka
koju su uli od starjeina Baudelaireove je tako okirala da su zamalo sve
troje sjeli u vranski vodoskok. Zapravo nisu oekivali da e ikad uti takvu
poruku, a nisam ni ja, koji sam o njoj sanjao samo u svojim najljepim, a bome
i krajnje rijetkim snovima.
Evo poruke, rekla je trea lanica Vijea starjeina i sagnula se prema
njima, primaknuvi se tako blizu da su djeca jasno vidjela svako pusteno pero
na njezinu eiru nalik na vranu. Uhvatili su grofa Olafa, rekla je ona, a
Baudelaireovi su po tko zna koji put osjetili da ih pogaa grom iz vedra neba.
 ESTO POGLAVLJE

Iako tranje pred rudo pripada sferi jezine, a ne fizike

aktivnosti, ipak moe biti podjednako opasno kao i bacanje u
provaliju, skakanje pred zahuktali vlak ili slavodobitno
optravanje pobjednikog kruga. Bacite li se u provaliju,
velika je vjerojatnost da e vam slijetanje biti bolno, osim
ako vam udarac ne ublai neto poput, na primjer, vodene
povrine ili goleme hrpe papirnatih maramica. Skoite li
pred zahuktali vlak, velika je vjerojatnost da e vas vonja
doslovce smoditi, osim ako prvo niste navukli specijalno
odijelo za sudar s vlakovima. A optrite li pobjedniki krug,
velika je vjerojatnost da e vam se zavrtjeti u glavi, osim ako
ste se prvo potrudili pronai dovoljno velik prostor, za to
radosni ljudi mahom nemaju strpljenja. Oito je da je u
situacijama koje vas mogu nagnati u trk treba osigurati uvjete
za sigurno tranje ili se od tranja suzdrati.
No kad je u pitanju tranje pred rudo, suzdravanje je
teko, a osiguravanje potpuno sigurnih uvjeta za tranje nemogue, jer tranje
pred rudo znai da ste prenaglili, to jest, da ste neto prebrzo i bez provjere
prihvatili kao istinu. Kad su siroii Baudelaire od tri lanice Vijea
starjeina U.D.V.-a uli da je grof Olaf uhvaen, tako su se oduevili da su iz
istih stopa istrali pred rudo, to jest, prebrzo su tu vijest prihvatili kao istinu.
Istina je, rekla je jedna od starjeina, to je samo jo pogoralo
situaciju. Jutros je u grad stigao ovjek s jednom obrvom i tetovaom oka na
glenju.
To je sigurno Olaf, rekla je Violeta, trei pred rudo.
Naravno, sloila se druga lanica Vijea. Odgovarao je opisu koji
nam je dao gospodin Poe, pa smo ga smjesta uhitili.
Znai, istina je, rekao je Klaus, trei ukorak sa svojom sestrom.
Zbilja ste uhvatili grofa Olafa.
Naravno da je istina, nestrpljivo e trea ena. ak smo to javili
Dnevnom pedantu, da odmah objave vijest. Uskoro e cijeli svijet znati da je
grof Olaf napokon dolijao.
Hura! uzvikne Sunica, pridruivi se napokon ostalim
Baudelaireovima koji su istrali pred rudo.
Vijee starjeina sazvalo je izvanrednu sjednicu, ree ena koja je,
koliko su mogli vidjeti, bila najstarija starjeina. Njezin eir nalik na vranu
ushieno se njihao dok je govorila. Svi graani moraju smjesta doi u
gradsku vijenicu, da prodiskutiraju to emo s njime uiniti. Na kraju krajeva,
odredba 19833 jasno propisuje da je zlikovcima zabranjen ulaz u grad.
Uobiajena kazna za krenje pravila je spaljivanje na lomai.
Spaljivanje na lomai? ponovi Violeta.
Naravno, ree druga starjeina. Kad god uhvatimo nekoga tko je
prekrio neko pravilo, priveemo ga za drveni stup i potpalimo mu vatru pod
nogama. A to mislite, zato sam vas upozoravala na nepropisan broj oraha u
sladoledu s vruim preljevom od okolade? Stvarno bi bila grehota da i vas
moramo spaliti.
Hoete rei da je kazna ista bez obzira na to koje se pravilo prekri?
upita Klaus.
Naravno, odgovori druga starjeina. Odredba 2 jasno propisuje da
svakoga tko prekri neku odredbu treba spaliti na lomai. Da ne spaljujemo
prekritelje pravila na lomai i sami bismo bili prekritelji pa bi onda netko
nas morao spaliti na lomai. Razumijete?
Recimo da razumijemo, ree Violeta, iako joj zapravo nita nije bilo
jasno, kao ni ostalim Baudelaireovima. Iako su grofa Olafa prezirala iz dna
due, djeci je ideja da bi mogao biti spaljen bila doista odbojna. inilo im se
da spaljivanje zlikovaca na lomai vie prilii zlikovcima, nego drutvu
vranoljuba.
Ali grof Olaf nije samo prekrio pravila, ree Klaus, paljivo birajui
rijei. On je poinio mnogo groznih zloina. ini mi se da bi ga bilo bolje
predati vlastima nego spaliti na lomai.
Pa, o tome moemo razgovarati na sjednici, ree jedna vijenica, a
ako ne elimo zakasniti, morat emo se pouriti. Hektore, silazi s tih ljestava.
Hektor nije odgovorio, ali siao je s ljestava i krenuo za trima lanicama
Vijea starjeina koje su se ve poele udaljavati od vranskog vodoskoka. Ni
u jednom trenutku nije podigao pogled s tla. Hektora su slijedili i
Baudelaireovi. Dok su prolazili kroz gornji grad na putu u donji, koji su, kao i
juer, ve zaposjele vrane, osjeali su kako sve u njima titra, djelomino zbog
olakanja i uzbuenja to je grof Olaf uhvaen, ali i zbog nervoze i straha da
e ga moda spaliti na lomai. Metoda kojom su u U.D.V.-u kanjavali
prekritelje Baudelaireove je ivo podsjetila na pogibiju njihovih roditelja.
Upravo se zato sve u njima i bunilo protiv ideje da se itko, ma koliko grozan,
spaljuje na lomai. Nije bilo nimalo ugodno istovremeno osjeati olakanje,
uzbuenje, nervozu i strah pa su Baudelaireovi do dolaska u gradsku vijenicu
ve osjeali isti nemir kao vrane koje su gunale i mekoljile se gdje god je
sezalo oko.
Kad u vama sve titra od nemira, nije loe malo prilei i usput moda
pijuckati kakvo gazirano pie, no djeca za to nisu imala vremena. Tri lanice
Vijea uvele su ih u veliku dvoranu gradske vijenice ukraenu portretima
vrana. U dvorani je vladao urnebes, to je fraza koja ovdje znai da je
prostorija bila ispunjena starjeinama i graanima koji su stajali i prepirali
se. Baudelaireovi su se ogledavali po dvorani u potrazi za Olafom, no zbog
masi uzbibanih eira u obliku vrane trud im je bio uzaludan.
Moramo zapoeti sjednicu! uzviknuo je jedan lan Vijea. Starjeine,
zauzmite mjesta na klupi. Graani, zauzmite mjesta na sklopivim stolcima.
Graani su smjesta zautjeli i pohitali prema svojim sjedalima, moda od
straha da e u sluaju sporosti zavriti na lomai. Violeta i Klaus sjeli su
pokraj Hektora, koji je i dalje utke zurio u pod. Podigli su Sunicu da i ona
moe pratiti sjednicu.
Hektore, dovedite policajku Lucijanu i grofa Olafa na podij za
raspravu, naredila je jedna starjeina kad su se i posljednji graani smjestili.
Ne treba, javio se vaan glas iz dna prostorije. Djeca su se okrenula i
ugledala policajku Lucijanu. Crveno naminkana usta ispod vizora njezine
kacige bila su razvuena u iroki osmijeh. Mogu do podija doi i sama. Ipak
sam ja naelnica policije.
Tono, rekao je drugi starjeina. Nekoliko je ljudi za stolom potvrdno
zakimalo eirima nalik na vrane. Lucijana je doetala do podija, odrijeito
lupkajui crnim izmama. Ponosna sam to mogu rei, ponosno je rekla
policajka Lucijana, da sam ve izvrila prvo uhienje u svojoj karijeri efice
policije. Ludo, zar ne?
Tako je, tako je! uzviknulo je nekoliko gaana.
 A sad, nastavi Lucijana, evo ovjeka kojeg svi arko elimo spaliti na
lomai... grof Olaf!
Policajka Lucijana teatralno je zamahnula rukom, sila s podija, istim
onim lupkajuim korakom otila u dno prostorije i tamo s jednog sklopivog
stolca na noge povukla mukarca prestraena izgleda. Mukarac je nosio
zguvano odijelo s velikom poderotinom na ramenu. Na rukama je imao sjajne,
srebrne lisiine. Nije imao ni cipela ni arapa, a kad ga je policajka Lucijana
gurnula prema podiju, djeca su vidjela da mu je na lijevom glenju
istetovirano oko, ba kao i grofu Olafa. A kad je okrenuo glavu, ogledavajui
se po dvorani, djeca su vidjela da i on, kao i grof Olaf, zbog spojenih obrva
ostavlja dojam kao da ima samo jednu obrvu. No djeca su ujedno vidjela i da
to nije grof Olaf. Nije bio visok kao grof Olaf, niti mrav kao on. Nokti mu
nisu bili prljavi, a u njegovu pogledu nije bilo ni traga podlosti ili pohlepi.
Najvanije od svega, Baudelaireovi su vidjeli da to nije grof Olaf iz istog
razloga iz kojeg svatko moe razlikovati neznanca od svog ujaka, ak i onda
kad je neznanac odjeven u isti tokasti kaput i kovravu vlasulju kao dotini
ujak. Troje djece se pogledalo. Potom su sa zebnjom u srcu pogledala ovjeka
kojeg je policajka vukla prema podiju. Sinulo im je da je to to su povjerovali
da je Olaf uhien bio klasian primjer tranja pred rudo.
Dame i gospodo, ree policajka, a i siroadi, predstavljam vam grofa
Olafa!
Ali ja nisam grof Olaf! uzvikne mukarac. Zovem se Jacques i...
Tiina! zapovjedio je starjeina najopakijeg izgleda. Odredba 920
jasno propisuje da na podiju nitko ne smije govoriti.
Spalimo ga na lomai! uzviknuo je netko. Kad su se okrenuli, siroii
su vidjeli da gospodin Lesko ustaje, pokazujui prstom na uzdrhtalog mukarca
na podiju. Nismo ve odavno nikoga spalili na lomai!
Nekoliko lanova Vijea zakimalo je glavama. Primjedba vam je na
mjestu, rekao je jedan od njih.
Iz drugog dijela dvorane javila se gospoa Morrow. To je definitivno
Olaf. Umjesto dvije ima jednu obrvu, a na glenju je istetovirao oko.
Ali mnogo ljudi ima spojene obrve, uzvikne Jacques, a oko sam dao
istetovirati zbog posla.
A posao vam je da budete zlikovac! slavodobitno uzvikne gospodin
Lesko. Odredba 19833 jasno propisuje da je zlikovcima zabranjen ulaz u
grad, to znai da vas smijemo spaliti na lomai!
Tako je, tako je! uzviknulo je nekoliko glasova.
Ja nisam zlikovac! uspanieno e Jacques. Radim za udrugu...
Dosta! rekla je jedna od najmlaih starjeina. Olafe, ve smo vas
upozorili na odredbu 920. Dok ste na podiju, ne smijete govoriti. eli li jo
neki graanin neto rei prije nego to odredimo termin za Olafovo spaljivanje
na lomai? Violeta je ustala, to joj nije bilo nimalo lako s obzirom na
vrtoglavicu, klecanje koljena i drhtavicu izazvanu okom. Ja bih htjela neto
rei, ree ona. Grad U.D.V. je moj skrbnik, to znai da i ja imam status
graanke.
Klaus je ustao sa Sunicom u naruju i stao pokraj sestre. Ovaj ovjek,
rekao je, uperivi prst u Jacquesa, nije grof Olaf. Policajka Lucijana ga je
uhitila bez razloga, a siguran sam da nitko ne eli pogorati situaciju slanjem
nedunog ovjeka na lomau.
Jacques se zahvalno nasmijeio djeci, ali policajka Lucijana se okrenula i
domarirala do Baudelaireovih. Djeca joj nisu vidjela oi, jer je titnik kacige
i dalje bio sputen, no njezine jarkocrvene usne izvile su se u napet osmijeh.
Vi pogoravate situaciju, rekla je i opet se obratila Vijeu starjeina. Djeca
su se oito smela zbog oka to vide grofa Olafa, izjavila je.
Sasvim razumljivo! sloio se jedan starjeina. Govorei kao stanovnik
grada koji je inae zakoniti skrbnik ove djece, tvrdim da njih oito treba
poslati na spavanje. Dobro, eli li neka odrasla osoba neto rei?
Baudelaireovi su pogledali Hektora, nadajui se da e nadvladati svoju
plahost i ustati da neto kae. Nije bilo mogue da i on vjeruje kako se troje
djece tako smelo da nisu u stanju prepoznati grofa Olafa. No Hektor se nije
pokazao doraslim situaciji, to je fraza koja ovdje znai da je nastavio sjediti
na sklopivom stolcu ne diui pogled s poda. Koji trenutak kasnije, Vijee
starjeina zakljuilo je raspravu.
Ovime zakljuujem raspravu, ree jedan starjeina. Hektore, molim
vas da Baudelaireove odvedete kui.
Da! uzviknuo je jedan od Verhoogenovih. Djecu na spavanje, Olafa na
lomau!
Tako je, tako je! zaulo se jo nekoliko glasova.
Drugi lan Vijea starjeina odmahnuo je glavom. Danas vie ne
stignemo nikoga spaliti na lomai, ree on. Meu graanima se zaulo
negodovanje. Spalit emo grofa Olafa na lomai odmah nakon doruka,
nastavio je. Neka svi stanovnici gornjeg grada donesu zapaljene baklje, a svi
stanovnici donjeg grada drvo za ogrjev i neku zdravu hranu za uinu. Vidimo se
sutra.
A dotad u ga ja uvati u gornjogradskom zatvoru preko puta vranskog
vodoskoka, objavila je policajka Lucijana.
Ali ja sam neduan! uzviknuo je mukarac na podiju. Molim vas,
sluajte me! Nisam grof Olaf! Zovem se Jacques! Okrenuo se bratu i
sestrama, koji su vidjeli da su mu oi pune suza. Oh, Baudelaireovi, poeo
je, tako mi je drago to ste ivi. Vai roditelji...
Dosta, ree policajka Lucijana, zaepivi Jacquesova usta rukom u
bijeloj rukavici.
Pipit! zakretala je Sunica, to je znailo ekajte!, no policajka
Lucijana je ili nije ula ili joj je to bilo sasvim nebitno. urno je odvukla
Jacquesa iz dvorane, ne dajui mu priliku da zavri reenicu. Graani su
poustajali sa stolaca da bolje vide Jacquesov odlazak, razgovarajui meu
sobom dok su lanovi Vijea ustajali s klupe. Baudelaireovi su primijetili da
gospodin Lesko Verhoogenovima pria vic kao da su dosad bili na zabavi, a ne
na sjednici na kojoj je neduan ovjek dobio smrtnu presudu. Pipit! opet je
zakretala Sunica, ali nitko je nije sluao. Ne diui pogled s poda, Hektor je
Violetu i Klausa uzeo za ruke i odveo ih iz gradske vijenice. Majstor nije
rekao ni jednu jedinu rije. Zanijemili su i Baudelaireovi. Sve je u njima
titralo, a srca su im se stezala od tjeskobe, ne dajui im da progovore. Otili su
sa sjednice Vijea, ali nisu ponovo vidjeli ni Jacquesa ni policajku Lucijanu.
Nisu osjeali bol kao da su samo istrali pred rudo. Jo gore: imali su osjeaj
da su se bacili u provaliju ili skoili pred zahuktali vlak. Dok su iz gradske
vijenice izlazili na miran noni zrak, siroiima Baudelaire se inilo da nikad
vie nee imati razlog da i zbog ega optre pobjedniki krug.
 SEDMO POGLAVLJE

Ovaj veliki, opasni svijet u kojem ivimo prepun je veoma

nezgodnih mjesta i situacija. Mogli biste se, na primjer,
nai u rijeci u kojoj sve vrvi od razjarenih elektrinih
jegulja, ili supermarketu koji je dupkom pun opakih
maratonaca. Mogli biste se zatei u hotelu bez posluge u
sobi ili se izgubiti u umi u kojoj razina vode polako raste.
Mogli biste se nai u strljenovu gnijezdu ili na
naputenom aerodromu ili u ordinaciji djejeg kirurga, no
jedna od najneugodnijih situacija koja vam se moe
dogoditi jest da se naete na sto muka, kao siroii
Baudelaire te noi. Nai se na sto muka znai da ste doli
do toke gdje vam se sve ini nejasnim i opasnim do te
mjere da vie ne znate to biste sljedee trebali poduzeti,
dakle to je doista jedna od najneugodnijih stvari s kojima se uope moete
suoiti. Troje Baudelaireovih sjedilo je u Hektorovoj kuhinji dok im je majstor
pripremao novu meksiku veeru, a u usporedbi s mukama na kojima su se
nali inilo im se da su svi njihovi ostali problemi samo maji kaalj.
Sve je tako nejasno, turobno je rekla Violeta. Trojke Quagmire su
negdje u blizini, ali ne znamo gdje, a jedini trag su nam dvije nejasne pjesme.
A sad se pojavio i ovjek koji unato istetoviranom oku na glenju nije grof
Olaf i koji nam je k tome pokuao rei neto o naim roditeljima.
Nejasno je preblaga rije za to, ree Klaus. Prava rije je opasno.
Moramo spasiti Quagmireove prije nego to grof Olaf poini neku strahotu i
moramo uvjeriti Vijee starjeina da je ovjek kojeg su uhitili stvarno Jacques
jer e ga u protivnom spaliti na lomai.
Muka? rekla je Sunaca, to je znailo neto kao to emo, zaboga,
poduzeti?
Ne znam to moemo poduzeti, Sunice, odvrati Violeta. Cijeli smo
dan razbijali glavu nad moguim znaenjima pjesama i dali smo sve od sebe
da uvjerimo Vijee starjeina kako je policajka Lucijana pogrijeila. Ona,
njezini brat i sestra pogledali su Hektora, koji definitivno nije dao sve od sebe
pred Vijeem starjeina nego je samo sjedio na sklopivom stolcu i utio kao
zaliven.
Hektor je uzdahnuo i ojaeno pogledao djecu. Znam da sam neto trebao
rei, ree on, ali previe sam plah za to. Vijee starjeina tako je impozantno
da pred njima nisam u stanju ni zucnuti. Mogu, meutim, smisliti neki nain da
pomognemo.
Na primjer? upita Klaus.
Moemo slistiti ove huevos rancheros, ree on. Huevos rancheros su
peena jaja i grah, posluena s tortiljama, krumpirom i pikantnim umakom od
rajice.
Djeca su se pogledala, pokuavajui dokuiti kako bi ih to meksiki
specijalitet trebao rijeiti njihovih muka. A kako e nam to pomoi?
sumnjiavo upita Violeta.
Ne znam, prizna Hektor. Ali uskoro e biti spremna za posluivanje, a
bez elje da se hvalim moram rei da ih ja stvarno dobro radim. Doite da
veeramo. Moda vam ukusna veera pomogne da neto smislite.
Siroii su teko uzdahnuli, no ipak su kimnuli i ustali da postave stol.
Neobina, ali i ukusna veera na kraju je Baudelaireovima stvarno pomogla da
neto smisle. im je Violeta okusila grah, osjetila je pokretanje kotaia i
poluga u svom izumiteljskom umu. im je Klaus umoio tortilju u pikantni
umak od rajica, poeo je razmiljati o proitanim knjigama koje bi mu mogle
biti od koristi. A im si je Sunica razmazala utanjke po licu, zakrgutala je sa
svoja etiri zuba i pokuala smisliti za koju bi ih svrhu mogla iskoristiti. Dok
su Baudelaireovi jeli veeru koji im je Hektor pripremio, njihove su se zamisli
razvijale i prerastale u prave pravcate planove, kao to je stablo nika-da-
nikad-vie svojevremeno izraslo iz siune sjemenke i kao to je u U.D.V.-u
nedavno iznikao vranski vodoskok po neijem zastraujue neukusnom nacrtu.
Prva se oglasila Sunica. Plan! rekla je.
to je, Sunice? upitao je Klaus.
Sunica je prsti umrljan umakom od rajice uperila u prozor i stablo
nikada-nikad-vie, koje je, kao i svake veeri, bilo krcato vranama iz U.D.V.-
a. Merganser! odluno je rekla.
Moja sestra kae da emo sutra ujutro vjerojatno nai novu Isadorinu
pjesmu na istom mjestu kao i danas, objasnio je Klaus Hektoru. eli provesti
no pod drvetom. Tako je sitna da je osoba koja dostavlja pjesme vjerojatno
nee ni primijetiti, pa e moi ustanoviti kako distisi uope stiu do nas.
A to bi nam trebalo pomoi u potrazi za Quagmireovima, ree Violeta.
Dobro si to smislila, Sunice.
Tako mi svega, Sunice, ree Hektor. Zar te nee biti strah provesti
cijelu no pod onolikim jatom vrana?
Therill, ree Sunica, to je znailo Ne kao onda kad sam se morala
uspinjati oknom dizala samo uz pomo svojih zubiju.
Mislim da i ja imam dobar plan, ree Klaus. Hektore, juer ste nam
rekli da u taglju imate tajnu knjinicu.
Psst! ree Hektor, zvjerajui po kuhinji. Ne tako glasno! Znate da je te
knjige zabranjeno posjedovati. Stvarno ne bih elio da me spale na lomai.
Ja ne elim da ikoga spale na lomai, ree Klaus. Dakle, imate li u toj
knjinici i pravilnike U.D.V.-a?
Apsolutno, ree Hektor. Ima ih na izvoz. Budui da pravilnici opisuju
ljude koji kre pravila, time kre i odredbu 108, koje jasno propisuje da
knjinica u U.D.V.-u ne smije imati nijednu knjigu u kojoj se kri neko pravilo
U.D.V.-a.
No dobro. Ja namjeravam proitati sve pravilnike do kojih mogu doi,
ree Klaus. Siguran sam da postoji neki nain da spasim Jacquesa od
spaljivanja na lomai, a kladim se da u ga otkriti upravo na stranicama jednog
od tih pravilnika.
Boe, Klause, ree Hektor. Zar ti nee biti dosadno itati tolike
pravilnike?
Nee biti dosadnije od svih onih gramatikih prirunika koje sam morao
proitati radi spaavanja tete Jozefine, odvrati on.
Sunica e raditi na spaavanju Quagmireovih, ree Violeta, a Klaus
na spaavanju Jacquesa. Ja u pak raditi na tome da spasim nas.
Kako to misli? upita Klaus.
Pa, mislim da se iza svih ovih nevolja krije grof Olaf, ree Violeta.
Grebe! ree Sunica, mislei: Kao i obino!
Ako grad U.D.V. spali Jacquesa na lomai, nastavi Violeta, svi e
povjerovati da je grof Olaf mrtav. Kladim se da e Dnevni pedant to objaviti
kao vijest. Za Olafa je to idealno - mislim na pravog Olafa. Budu li ga svi
smatrali mrtvim, Olaf e moi raditi sve gadosti kojih se sjeti, a vlasti uope
nee tragati za njime.
Istina, ree Klaus. Grof Olaf je sigurno pronaao Jacquesa - tko god
on bio - i doveo ga u grad. Znao je da e policajka Lucijana pomisliti da je to
Olaf. Ali zato misli da emo morati spaavati i sebe?
Pa, ako izbavimo Quagmireove i dokaemo da je Jacques neduan, ree
Violeta, grof Olaf e se okomiti na nas, a mi ne moemo raunati na zatitu
Vijea starjeina.
Poe! ree Sunica.
Ili gospodina Poea, sloi se Violeta. Zato se za svoje spaavanje
moramo sami pobrinuti. Obratila se Hektoru. Juer ste nam priali o svom
samoodrivom stambenom balonu na topli zrak.
Hektor se obazreo po kuhinji da bude siguran kako ih nitko ne prislukuje.
Da, ree on, ali mislim da u obustaviti rad na njemu. Otkrije li Vijee
starjeina da krim odredbu 67 mogao bih zavriti na lomai. A osim toga,
nikako ne uspijevam pokrenuti motor.
Ako nemate nita protiv, voljela bih ga pogledati, ree Violeta. Moda
vam mogu pomoi da ga dovrite. Znam da ste namjeravali iskoristiti
samoodrivi stambeni balon na topli zrak da se rijeite U.D.V.-a, Vijea
starjeina i svega ostaloga to vas ini plahim, ali on bi istovremeno bio i
idealno sredstvo za bijeg.
Mogao bi nam posluiti za obje svrhe, srameljivo e Hektor. Ispruio
je ruku preko stola i potapao Sunicu po ramenu. Volim vae drutvo i rado
bih svoj pokretni dom podijelio s vama. U samoodrivom stambenom balonu
ima mjesta za sve nas, a kad ga jednom usavrimo i podignemo u zrak, vie ga
nikad neemo morati spustiti na tlo. Grof Olaf i njegovi suradnici nikad vas
vie nee uznemiravati. to kaete na to? Troje Baudelaireovih paljivo je
poslualo Hektorov prijedlog, no kad je dolo vrijeme da mu kau svoje
miljenje, opet su se nali na sto muka. S jedne strane bi bilo uzbudljivo ivjeti
tako neobinim ivotom, a pomisao da bi se mogli zauvijek rijeiti zlog grofa
Olafa bila je najblae reeno primamljiva. Violeta je pogledala sestricu i
pomislila na obeanje koje je dala kad se Sunica rodila, da e uvijek paziti
na mlaeg brata i sestru i uvati ih od nevolja. Klaus je pogledao Hektora,
jedinog stanovnika ovog stravinog sela koji je doista skrbio o djeci onako
kako bi to skrbnik morao initi. A Sunica se zagledala u veernje nebo,
prisjeajui se prve prigode u kojoj je s bratom i sestrom vidjela izvanredni
let vrana iz U.D.V.-a, kad su svi troje poeljeli da i oni mogu tako pobjei od
svih svojih problema. S druge strane, Baudelaireovi nisu vjerovali da bi bijeg
od svih problema i doivotni boravak u visinama bio poten nain da proive
svoj ivot. Sunica je jo bila beba, Klausu je bilo samo dvanaest godina, a
ak ni etrnaestogodinja Violeta, iako najstarija meu njima, nije zapravo bila
stara. Baudelaireovi su jo imali mnogo snova koje su eljeli ostvariti dolje,
na tlu, i nisu bili sigurni da mogu tek tako odustati od svih svojih nada. Djeca
su sjedila za stolom razmiljajui o Hektorovu planu, ali nisu mogla potisnuti
osjeaj da jednostavno ne bi bila u svom elementu da vjeno plove nebom, to
je fraza koja ovdje znai da to nije bila ona vrsta doma za kojom su djeca
najvie eznula.
Dajte da prvo rijeimo najvei problem, odluno je rekla Violeta,
nadajui se da nije povrijedila Hektorove osjeaje. Prije nego to donesemo
odluku o tome kako emo provesti ostatak ivota, izvucimo Duncana i Isadoru
iz Olafovih aka.
I pobrinimo se da Jacquesa ne spale na lomai, ree Klaus.
Albiko! dometne Sunica, to je znailo neto kao, I rijeimo misterij
U.D.V.-a na koji su nas upozorili Quagmireovi!
Hektor uzdahne. Imate pravo, ree. Te su stvari vanije, iako od njih
postajem uasno plah. Dobro, odnesimo Sunicu pod stablo i onda poimo u
tagalj, gdje se nalaze knjinica i izumiteljski atelje. ini se da nas opet eka
duga no, ali nadam se da se ovaj put ne obraamo na pogrenu adresu.
Baudelaireovi su se nasmijeili majstoru i poli za njim u prohladnu no.
Povjetarac im je nosio zvukove jata vrana koje su se spremale na poinak.
Nastavili su se smijeiti i nakon to su se razdvojili. Sunica je otpuzala pod
stablo nikada-nikad-vie, a starija djeca su otila s Hektorom u tagalj.
Smijeak im nije siao s lica ni nakon to su se bacili na posao. Violeta se
smijeila jer je Hektorov izumiteljski atelje bio odlino opremljen, pun
klijeta, ljepila, ica i svega ostaloga to je njezinu izumiteljskom umu trebalo
da se razigra, a i zato to je Hektorov samoodrivi stambeni balon na topli
zrak bio golem i fascinantan mehanizam - bio je to tono onaj tip izumiteljskog
izazova koji je najvie voljela. Klaus se smijeio jer je Hektorova knjinica
bila vrlo udobna i namjetena kvalitetnim, vrstim stolovima i mekim
naslonjaima koji su bili kao stvoreni za itanje, a i zato to su pravilnici
U.D.V.-a bili vrlo debeli i puni tekih rijei - bio je to tono onaj tip
italakog izazova koji je najvie volio. A Sunica se smijeila jer je na tlu
pronala nekoliko otpalih grana sa stabla nikada-nikad-vie pa je imala to
glodati dok je u potaji ekala dolazak novog distiha. Sve troje djece bilo je u
svom elementu. Violeta je bila u svom elementu u izumiteljskom ateljeu, Klaus
je bio u svom elementu u knjinici, a Sunica je bila u svom elementu samim
time to je bila tako blizu tla i predmeta pogodnih za glodanje. Violeta je
svezala kosu vrpcom da joj ne upada u oi, Klaus je obrisao naoale, a
Sunica je zijevala da rastegne usta i zube pripremi na novi zadatak. Troje
djece se smijeilo onako kako se nisu nasmijeili od dolaska u gradi. Siroii
Baudelaire napokon su bili u svom elementu i svim se srcem nadali da e ih to
to su u svom elementu rijeiti njihovih muka.
 OSMO POGLAVLJE

Jutro je zapoelo raskonim, dugotrajnim svitanjem koje je Sunica promatrala

iz svog skrovita podno stabla nikada-nikad-vie. Zrak se uskoro ispunio
zvukovima probuenih vrana, ije je mekoljenje Klaus sluao u knjinici u
taglju, a zatim je uslijedio poznati prizor vrana koje krue nebom, kojem je
Violeta svjedoila dok je izlazila iz izumiteljskog ateljea. Nekako u isto
vrijeme kad se Klaus pridruio sestri ispred taglja, gdje su zatim ekali da
Sunica po ravnom tlu dvorita dopue do njih, ptice su prestale kruiti i
poletjele u gornji grad. Dok opisujem to draesno, mirno jutro, gotovo mi se
ini da mogu zaboraviti da je za mene isto jutro bilo beskrajno tuno i da bih
ga najradije izbrisao iz anala obitelji Snicket. No kao to ne mogu ovoj knjizi
dati sretan kraj, isto tako ne mogu izbrisati taj dan, iz jednostavnog razloga to
ova pria ne ide onako kako bih ja htio. Unato ljepoti jutra i samopouzdanju
koje su Baudelaireovi stekli zbog svega to su te noi otkrili, na horizontu ove
prie ne nazire se sretan kraj nita vie nego to se na horizontu U.D.V.-a
nazire neki slon.
Dobro jutro, rekla je Violeta Klausu i zijevnula.
Dobro jutro, odvratio je Klaus. U rukama je drao dvije knjige, no ipak
je uspio mahnuti Sunici koja jo nije dopuzala do njih. Kako ti je bilo u
izumiteljskom ateljeu s Hektorom?
Pa, Hektor je zaspao prije nekoliko sati, ree Violeta, ali ja sam
uspjela utvrditi to je stvaralo probleme u samoodrivom stambenom balonu
na topli zrak. Motor je imao slabu vodljivost zbog nekih zapinjanja u
elektromagnetskom generatoru koji je Hektor sam izradio pa je tempo
napuhivanja balona esto bio neujednaen. Zato sam prerasporedila nekoliko
najvanijih vodova. Osim toga, sustav za protok vode je imao neodgovarajue
cijevi, to znai da prehrambeni centar ne bi dugo ostao samoodriv. To sam
rijeila tako to sam preusmjerila neke cijevi za recikliranje vode.
Utro! uzviknula je Sunica stigavi do brata i sestre.
Dobro jutro, Sunice, ree Klaus. Violeta mi je ba ispriala da je
pronala nekoliko neispravnosti u Hektorovom izumu, ali misli da ih je uspjela
popraviti.
Pa, rado bih prije uzlijetanja letjelicu odvela na pokusnu vonju, ako za
to bude vremena, rekla je Violeta podiui Sunicu u naruje, ali vjerujem
da bi sve skupa trebalo dosta dobro funkcionirati. Izum je zbilja fantastian.
Manja grupa ljudi stvarno bi mogla proivjeti cijeli ivot u zraku, na sigurnom.
Jesi li ti uspio neto otkriti u knjinici?
Pa, prvo sam otkrio da su pravilnici U.D.V.-a zapravo prilino
fascinantni, ree Klaus. Na primjer, odredba 19 jasno propisuje da se unutar
grada smiju koristiti samo pisaljke izraene od vraninih pera. A odredba 39
jasno propisuje da se od vraninih pera ne smije izraivati nita. I kako sad da
graani istovremeno potuju obje odredbe?
Moda se uope ne slue nikakvim pisaljkama, ree Violeta. Ali
pustimo sad to. Jesi li u pravilnicima otkrio ita korisno?
Da, ree Klaus, otvarajui jednu od knjiga koje je drao u rukama.
Sluajte ovo: odredba 2493 jasno propisuje da svaka osoba osuena na smrt
na lomai ima pravo odrati govor prije nego to joj potpale vatru pod
nogama. Mogli bismo ve sad otii u gornjogradski zatvor i pobrinuti se da
Jacques ostvari svoje pravo. A onda bi u govoru mogao ljudima objasniti tko
je on zapravo i zato ima onu tetovau.
Ali to je pokuao i na jueranjoj sjednici, ree Violeta. Nitko mu nije
povjerovao. Nisu ga ak ni sluali.
I ja sam tako mislio, ree Klaus, otvarajui drugu knjigu, dok nisam
proitao ovo.
Pipilo? upita Sunica, to je znailo neto kao Zar postoji odredba
koje jasno propisuje da ljudi moraju sluati tue govore?
Ne, odgovori Klaus. Ovo nije pravilnik. Ovo je knjiga o psihologiji,
znanosti koja se bavi ljudskim umom. Izbacili su je iz knjinice zbog poglavlja
o sjevernoamerikom plemenu Cherokee. Oni, naime, izrauju raznorazne
predmete od perja, ime se kri odredba 39.
 To je stvarno apsurdno, ree Violeta. Slaem se, ree Klaus, ali
drago mi je to zavrila ovdje, umjesto da ostane u gradu, jer mi je dala ideju.
Jedno poglavlje govori o psihologiji mase.
Ha? upita Sunica.
Masa je mnotvo ljudi, objasni Klaus, a mnotva ljudi esto prerastaju
u razjarenu rulju.
Kao juer graani i Vijee starjeina, ree Violeta, u gradskoj
vijenici. Stvarno su bili razjareni.
Tono tako, ree Klaus. A sluajte ovo. Srednje dijete
Baudelaireovih otvorilo je drugu knjigu i naglas proitalo: Subliminalni
emocionalni ton neposlune rulje odreuje se individualnim miljenjima koja
se naglaeno ponavljaju na razliitim tokama u stereopolju.
Ton? Stereo? upita Violeta. Zvui kao da govori o hi-fi ureajima.
U knjizi se koriste brojne komplicirane rijei, ree Klaus, ali na svu
sreu, u Hektorovoj sam knjinici naao i rjenik, koji su izbacili iz knjinice u
U.D.V.-u zato to navodi definiciju za frazu mehanika naprava. Reenica je
zapravo jednostavna: ako nekoliko ljudi koji su strateki rasporeeni u
mnotvu pone izvikivati svoje miljenje, rulja e im se uskoro pridruiti. To
se dogodilo na jueranjoj sjednici Vijea - nekoliko je ljudi reklo stvari koje
razjaruju i uskoro su svi u dvorani bili razjareni.
Itina, ree Sunica, mislei: Da, sjeam se. Kad doemo u zatvor,
ree Klaus, pobrinut emo se da Jacques moe odrati svoj govor. A nakon
to on sve objasni, mi emo se rasporediti u mnotvu i izvikivati stvari tipa Ja
mu vjerujem! i Tako je, tako je!. Psihologija mase je takva da bi uskoro svi
trebali zahtijevati da se Jacques pusti na slobodu.
I ti stvarno vjeruje da e to upaliti? upita Violeta.
Pa, bilo bi mi drae da prvo mogu izvriti pokus, ree Klaus, kao to
bi tebi bilo drae da prvo moe odvesti samoodrivi stambeni balon na
pokusnu vonju. Ali nemamo za to vremena. Dobro, Sunice, jesi li ti neto
otkrila dok si straarila pod stablom?
Sunica je podigla ruicu i pokazala im komadi papira. Distih!
uzviknula je pobjedonosno. Njezini brat i sestra okupili su se oko njega da
proitaju.
 Sad pogledajte paljivo to je na vrhu.
Kad sve spojite u niz, shvatit ete svrhu.

Svaka ast, Sunice, ree Violeta. Ovo je definitivno jo jedna pjesma

Isadore Quagmire.
A ini se da nas ponovo upuuje na prvu pjesmu, ree Klaus. Kae
Sad pogledajte paljivo to je na vrhu.
Ali to joj znai to Kad sve spojite u niz, shvatit ete svrhu? upita
Violeta. Kakav niz? eli li rei da neto mora biti poredano na odreeni
nain, kao u kratici U.D.V.?
Moda, odvrati Klaus, ali nisam siguran da je poanta u tome. Mislim
da nam Isadora poruuje da su pjesme paravan za ono to nam doista eli
rei.
Ali to ve znamo, ree Violeta. Quagmirevi nam to ne trebaju posebno
naglaavati. Pogledajmo sve pjesme zajedno. Moda nam to prui potpuniju
sliku.
Violeta je izvadila ostale dvije pjesme iz depa pa ih je troje djece
pogledalo kao dijelove iste cjeline.

Varalice zbog safira ovdje skrie nas,

Odani itatelji, vi na jedini ste spas.

Dok ne svane sunce nose jutarnju pomutnju,

Ovaj tuni kljun je osuen na utnju.

Sad paljivo pogledajte to je na vrhu.

Kad sve spojite u niz, shvatit ete svrhu.

I dalje mi je najnejasniji taj dio o kljunu, ree Klaus.

Leucophrys! ree Sunica, mislei: Mislim da znam u emu je tos -
distihe dostavljaju vrane.
Kako je to mogue? upita Violeta.
Loidja! odgovori Sunica. Htjela je rei neto kao Sasvim sam sigurna
da stablu nitko nije priao cijelu no, a u zoru je s grane pala poruka.
Za golubove pismonoe sam uo, ree Klaus. To su ptice koje se
profesionalno bave prenoenjem poruka. Ali nikad nisam uo za vrane
pismonoe.
Moda vrane ni ne slute da su pismonoe, ree Violeta. Quagmireovi
moda nekako privruju papirie na vrane - stavljajui ih u kljun ili meu
perje - a u toku noenja na stablu nikada-nikad-vie papirii se odlijepe i
padnu na tlo. Trojke su sigurno negdje u gradu. Ali gdje?
Ko! uzvikne Sunica, pokazujui pjesme.
Sunica je u pravu, ushieno ree Klaus. Pie Dok ne svane sunce,
nose jutarnju pomutnju. To znai da pjesme privruju ujutro, kad vrane
borave u gornjem gradu.
Eto jo jednog razloga da odemo u gornji grad, odvrati Violeta.
Moemo spasiti Jacquesa od spaljivanja na lomai i nakon toga otii u
potragu za Quagmireovima. Sunice, bez tebe ne bismo znali odakle da
ponemo.
Hasserin, ree Sunica, mislei: A bez tebe, Klause, ne bismo znali
kako da spasimo Jacquesa.
A bez tebe, Violeta, ree Klaus, ne bismo imali nikakvih izgleda za
bijeg iz ovog grada.
A ako ostanemo stajati na mjestu, ree Violeta, neemo nikoga spasiti.
Hajdemo probuditi Hektora da moemo krenuti. Vijee starjeina reklo je da
e Jacquesa spaliti na lomai odmah nakon doruka.
Ajoj! ree Sunica, mislei: U tom sluaju, ne smijemo gubiti
vrijeme, pa Baudelaireovi nisu gubili vrijeme nego su uli u tagalj, prvo
prolazei kroz Hektorovu knjinicu, inae tako veliku da su dvije sestre
Baudelaire bile zapanjene to je Klaus uspio pronai ikakve korisne
informacije meu bezbrojnim policama s knjigama. Neke su police bile tako
visoke da se do najviih redova moglo doi samo po ljestvama, a neke tako
niske da su se naslovi u njima mogli proitati samo iz leeeg poloaja. Neke
su knjige izgledale preglomazno za pomicanje, dok su druge bile tako lagane
da se inilo da e se same podii u zrak. Neke su knjige djelovale tako
dosadno da sestre nisu mogle zamisliti tko bi ih htio itati - i upravo su te
knjige jo bile poslagane po svim stolovima u visokim hrpama, jer ih je Klaus
itao cijelu no. Violeta i Sunica bi voljele da su mogle zastati i sve paljivo
pregledati, ali znale su da ne smiju gubiti vrijeme.
Iza zadnje police u knjinici nalazio se Hektorov izumiteljski atelje.
Klausu i Sunici bio je to prvi susret sa samoodrivim stambenim balonom na
topli zrak, koji je doista bio udesna sprava. U jednom kutu prostorije bilo je
naslagano dvanaest golemih gondola. Svaka je imala prostora kao omanja
soba, a meusobno su bile povezane razliitim cijevima, vodovima i icama.
Gondole su okruivali brojni veliki metalni spremnici, drvene reetke, stakleni
vrevi, papirnate vreice, plastine kutije, tanka uad namotana na kolutove, te
niz krupnih mehanikih naprava s tipkama, prekidaima i zupanicima, i, na
kraju, hrpa ispuhanih balona. Samoodrivi stambeni balon na topli zrak svojim
je divovskim razmjerima i sloenou dvoje mlaih Baudelaireovih podsjetio
da tono tako zamiljaju Violetin inovativni um, a svi njegovi dijelovi
izgledali su toliko zanimljivo da Klaus i Sunica nisu znali gdje bi prvo
pogledali. No Baudelaireovi su znali da ne smiju gubiti vrijeme pa je Violeta
bez pojanjavanja Hektorova izuma ustro prila jednoj gondoli. Klaus i
Sunica su iznenaeno primijetili da se u njoj nalazi krevet, a u krevetu usnuli
Hektor.
Dobro jutro, rekao je majstor nakon to ga je Violeta blago prodrmala i
probudila.
Ovaj put je jutro zbilja dobro, odvrati ona. Otkrili smo nekoliko
udesnih stvari. Sve emo vam objasniti na putu u gornji grad.
Gornji grad? ree Hektor, izlazei iz koare. Ali gornji grad su ve
zaposjele vrane. Zar ste zaboravili da ujutro radimo u donjem gradu?
Ovo jutro neemo raditi, odluno ree Klaus. To je jedna od stvari
koje vam moramo objasniti.
Hektor je zijevnuo, protegnuo se i protrljao oi. Zatim se nasmijeio
djeci. Dobro, raspalite, rekao je, koristei se frazom koja ovdje znai recite
mi to ste isplanirali.
Djeca su s Hektorom prola kroz izumiteljski atelje i tajnu knjinicu.
Priekali su ga dok je zakljuavao tagalj, a nakon to su preli prvih nekoliko
koraka ravnicom koja je vodila u gornji grad, Baudelaireovi su raspalili.
Violeta je Hektoru opisala na koje je sve naine poboljala njegov izum, Klaus
mu je ispriao to je sve saznao u Hektorovoj knjinici, a Sunica mu je - uz
poneku prevodilaku intervenciju brata i sestre - ispriala sve o tome kako je
otkrila nain na koji se dostavljaju Isadorine pjesme. Kad su doli do
posljednjeg svitka i pokazali Hektoru trei distih, ve su dospjeli pred
vranama prekriven gornji grad U.D.V.-a.
Znai, Quagmireovi su skriveni negdje u gornjem gradu, ree Hektor.
Ali gdje?
Ne znam, prizna Violeta, ali mislim da bi bilo najbolje da prvo
pokuamo spasiti Jacquesa. Gdje se nalazi gornjogradski zatvor? upita
Violeta Hektora.
Preko puta vranskog vodoskoka, odvrati majstor, ali rekao bih da
neemo imati problema s orijentacijom. Pogledajte to je ispred nas.
Siroii su ga posluali i vidjeli da ni blok dalje pred njima hoda
nekoliko graana sa zapaljenim bakljama. Doruak je oito zavrio, ree
Klaus. Moramo pouriti.
Baudelaireovi su ubrzali korak koliko je to bilo mogue s obzirom na
guste redove mrzovoljnih vrana na tlu. Hektor, koji je patio od novog napada
plahosti, dosta je zaostajao za njima. Uskoro su doli do zadnjeg ugla i izbili
pred vranski vodoskok - tonije, pred ono to se od vodoskoka vidjelo. Bio je,
naime, prepun vrana koje su lepetale krilima, uivajui u jutarnjoj kupki, pa
Baudelaireovi nisu uspijevali razaznati ni jedno metalno pero na runoj
gradskoj znamenitosti. Na drugoj strani malog trga nalazila se zgrada s
reetkama na prozorima i vranama na reetkama, a pred vratima zgrade u
polukrugu su stajali graani s bakljama. Sa svih strana prema zatvoru se
slijevalo sve vie stanovnika U.D.V.-a, a troje djece je primijetilo i nekoliko
lanova Vijea starjeina sa eirima nalik na vrane koji su stajali zajedno
sluajui to im govori gospoa Morrow.
ini se da smo stigli u pravi as, ree Violeta. Idemo se strateki
rasporediti u mnotvu. Sunice, ti idi sasvim lijevo. Ja u otii sasvim desno.
Prijem! ree Sunica i otpuzala u polukrug pred vratima zatvora.
Mislim da u ja ostati ovdje, tiho ree Hektor oborenog pogleda. No
djeca nisu gubila vrijeme na raspravu s njim. Klaus je otiao u sredite
mnotva.
ekajte! viknuo je Klaus, s mukom se probijajui kroz gomilu.
Odredba 2493 jasno propisuje da svaka osoba osuena na spaljivanje na
lomai ima pravo odrati govor prije paljenja vatre!
Da! viknula je Violeta s desne strane. Sasluajmo Jacquesa!
 Pred Violetu je naglo zakoraila policajka Lucijana, pa je Violeta jedva
izbjegla sudar s policajkinom sjajnom kacigom. Vidjela je da je na
Lucijaninim naminkanim usnama zatitrao osmijeh. Prekasno je za to, ree
ona. Nekoliko graana oko nje potvrdno je zamrmljalo. Policajka je lupnula
jednom izmom o tlo i maknula se u stranu da Violeti pokae to se dogodilo.
Slijeva je k njima dopuzala Sunica preko cipela osobe najblie zatvoru, a
Klaus se navirio preko ramena gospodina Leska da i on vidi u to to svi zure.
Na tlu je zatvorenih oiju leao Jacques. Dvoje lanova Vijea starjeina
upravo ga je prekrivalo bijelom plahtom, kao da ga spremaju na spavanje. Ali
iako bih volio da mogu to napisati, Jacques nije spavao. Baudelaireovi su
uspjeli stii do gornjogradskog zatvora prije nego to su ga graani U.D.V.-a
spalili na lomai, ali ipak nisu stigli u pravi as.
 DEVETO POGLAVLJE

Iako na svijetu nema mnogo ljudi koji uivaju

javljati loe vijesti, naalost moram rei da gospoa
Morrow pripada upravo toj zluradoj manjini. im je
primijetila da su se Baudelaireovi okupili oko
Jacquesova tijela, pohitala je k njima da im ispria
sve pojedinosti.
ekajte samo da Dnevni pedant uje za ovo!
rekla je oduevljeno, mahnuvi prema Jacquesu
rukavom ruiaste haljine. Neposredno pred
spaljivanje na lomai, grof Omar je u zagonetnim
okolnostima ubijen u svojoj zatvorskoj eliji.
Grof Olaf, automatski ju je ispravila Violeta.
Aha - napokon priznajete da ste ga prepoznali!
slavodobitno je uskliknula gospoa Morrow.
Nismo ga prepoznali! ustrajao je Klaus podiui u naruje sestricu,
koja je poela tiho jecati. Znamo jedino da je bio neduan! Policajka
Lucijana zatoptala je prema njima kroz mnotvo graana i starjeina koji su joj
se sklanjali s puta. Mislim da nije u redu da se djeca bave takvim temama,
rekla je i podigla ruke u bijelim rukavicama uvis da privue pozornost
mnotva.
Graani U.D.V.-a, rekla je vanim tonom, sino sam zatvorila grofa
Olafa u gornjogradski zatvor, a kad sam se ujutro vratila ovamo bio je mrtav.
Jedini klju od zatvora je kod mene, dakle, njegova je smrt pravi misterij.
Misterij! ushieno uzvikne gospoa Morrow kroz agor okupljenih
graana. Joj, ba uzbudljivo, imamo misterij!
Omislit! ree uplakana Sunica. To je znailo: Tua smrt nije
uzbudljiva! ali Sunicu su sluali samo njezini brat i sestra.
Sigurno e vas sve obradovati vijest da je slavni detektiv Dupin pristao
istraiti ovo ubojstvo, nastavila je policajka Lucijana. Ve je otiao u
gornjogradski zatvor da pogleda mjesto zloina.
Slavni detektiv Dupin! ree gospodin Lesko. Ma zamislite!
 Nikad uo, ree oblinji starjeina.
Ni ja, prizna gospodin Lesko, ali uope ne sumnjam da je jako
slavan.
to se dogodilo? upitala je Violeta, izbjegavajui pogled u bijeli
pokrov na tlu. Kako je Jacques umro? Zato ga nitko nije uvao? Kako je itko
uspio ui u njegovu eliju ako je jedini klju kod vas?
Lucijana se okrenula i pogledala Violetu, koja je u njezinoj sjajnoj kacigi
ugledala svoj preneraeni odraz. Kao to sam ve rekla, ponovila je
Lucijana, mislim da se djeca ne bi smjela baviti takvim pitanjima. Moda bi
vas onaj ovjek u radnom odijelu mogao odvesti na igralite, umjesto da se
motate oko mjesta zloina.
Ili u donji grad, da obavite jutarnje poslove, javi se jedan starjeina,
kimajui onom vranom na glavi. Hektore, vodite siroie odavde.
Ne jo, zauo se novi glas s vrata gornjogradskog zatvora. ao mi je
to moram rei da su Baudelaireovi taj glas prepoznali istog trena. Bio je
sipljiv i promukao te proet nekom mranom notom humora, kao da njegov
vlasnik upravo pria vic. No djecu nita u tom glasu nije navodilo na smijeh.
Oni su ga poznavali kao konstantu koja ih je pratila na svim mjestima u kojima
su boravila od smrti svojih roditelja, kao i u svim njihovim najgorim
komarnim snovima. Bio je to glas grofa Olafa.
Siroii su osjetili stezanje oko srca i okrenuli se. Na vratima zatvora
stajao je Olaf u novom nemoguem kostimu. Nosio je tirkiznu jaknu tako
kriave boje da su Baudelaireovi morali zamiriti te srebrne hlae ukraene
siunim zrcalima koja su se presijavala pod jutarnjim suncem. Gornji dio lica
sakrio je golemim sunanim naoalama pa se nisu vidjele ni njegove spojene
obrve, a niti njegove uasno svjetlucave oi. Noge je obuo u plastine cipele
jarkozelene boje iz kojih su strale ute plastine munje, prekrivajui mu
gleanj i tetovau na glenju. No u svemu je najodvratnije bilo to to Olaf nije
odjenuo koulju, nego je samo oko vrata objesio debeli zlatni lanac s
detektivskom znakom umjesto privjeska. Baudelaireovi su tako bili prisiljeni
gledati u njegova blijeda, dlakava prsa, pa su se osim sa strahom morali boriti
i s gaenjem.
Uope nije fora, rekao je grof Olaf, naglaavajui rije fora
pucketanjem prstiju, traiti da osumnjieni napuste mjesto zloina dok im to
ne dopusti detektiv Dupin.
 Pa nije valjda da su siroii osumnjieni, ree jedna starjeina. Na
kraju krajeva, oni su samo djeca.
Uope nije fora, ree grof Olaf, opet pucnuvi prstima, proturjeiti
detektivu Dupinu.
Slaem se, ree policajka Lucijana, dobacivi Olafu iroki, naminkani
osmijeh im je izaao iz dovratka. No latimo se mi posla, Dupine. Jeste li
otkrili neto vano?
Mi smo otkrili neto vano, hrabro se javi Klaus. Taj ovjek nije
detektiv Dupin. U mnotvu su se zauli zapanjeni uzdasi. To je grof Olaf.
Mislite, grof Omar, ree gospoa Morrow. Ne, nego Olaf, ree
Violeta. Okrenula se i pogledala grofa Olafa ravno u sunane naoale.
Sunane naoale moda skrivaju vau obrvu, a cipele moda skrivaju
vau tetovau, no nita ne moe sakriti va istinski identitet. Vi ste grof Olaf, i
vi ste oteli trojke Quagmire i ubili Jacquesa.
Ma kakav sad Jacques? upita neki starjeina. Vie nita ne
razumijem.
Uope nije fora, ree Olaf, pucketajui prstima, nita ne razumjeti. Da
vidimo mogu li vam ja pomoi. Teatralnom je gestom pokazao na sebe. Ja
sam slavni detektiv Dupin. Nosim ove plastine cipele i sunane naoale zato
to je to ba fora. Grof Olaf je ovjek kojeg su sino ubili, a ovo troje djece...
- tu je Olaf zastao da bude siguran kako ga svi sluaju - je odgovorno za taj
zloin.
Ne budite smijeni, Olafe, ree Klaus zgaeno.
Olaf je trima Baudelaireovima uputio pakostan osmijeh. Jako grijeite
to me oslovljavate kao grofa Olafa, ree on, a ako tako nastavite, otkrit u
vam svu dubinu vae pogreke. Detektiv Dupin okrenuo im je lea i podigao
pogled prema mnotvu. A naravno, ova su djeca najvie pogrijeila kad su
mislila da mogu poiniti ubojstvo i nekanjeno se izvui.
Kroz mnotvo se proirilo potvrdno mrmljanje. Ja tim klincima nikad
nisam vjerovala, ree gospoa Morrow. Nisu se ba iskazali u podrezivanju
moje ivice.
Pokaite im dokaze, ree policajka Lucijana. Detektiv Dupin je pucnuo
prstima.
Nije fora, ree on, ljude optuivati za ubojstvo bez ikakvih dokaza.
Sva srea da ih ja imam. Zavukao je ruku u dep jakne i izvukao dugu
ruiastu vrpcu ukraenu plastinim tratinicama. Ovo sam naao pred samim
ulazom u zatvorsku eliju grofa Olafa, ree on. To je vrpca... tono onakva
vrpca kakvom Violeta Baudelaire obiava vezati svoju kosu.
Graani su zgranuto udahnuli. Violeta se okrenula prema njima i vidjela
da je stanovnici U.D.V.-a gledaju sa sumnjom i strahom, to nije nimalo
ugodno iskustvo. To nije moja vrpca! uzvikne Violeta, vadei iz depa svoju
pravu vrpcu. Moja vrpca za kosu je ovdje!
A kako da budemo sigurni u to? upita jedan starjeina, mrtei se. Sve
su vrpce za kosu iste.
Nisu! ree Klaus. Ova koju su nali na mjestu ubojstva je sva
minkerska i ruiasta. Moja sestra voli vrpce bez ukrasa, a ruiastu boju
mrzi iz dna due!
A u samoj eliji, nastavio je detektiv Dupin kao da Klaus nije nita
rekao, naao sam ovo. Podigao je mali kruni predmet od stakla. Ovo je
jedna staklena lea iz Klausovih naoala.
Ali moje naoale imaju obje lee! uzvikne Klaus, kad su se svi pogledi
pune sumnje i straha usmjerili prema njemu. Skinuo je naoale i pokazao ih
mnotvu. Uvjerite se i sami.
To to ste nadomjestili vrpcu i leu, ree policajka Lucijana, ne znai
da niste ubojice.
Zapravo, i nisu ubojice, ree detektiv Dupin. Oni su sudionici u
ubojstvu. Sagnuo se do Baudelaireovih da im se unese u lice. Djeca su
osjetila kako ih zapuhuje njegov kiselkasti dah kad je nastavio govoriti. Nai
siroii nisu dovoljno pametni da znaju pravo znaenje fraze sudionik u
ubojstvu, a to je: pomaga ubojice.
Znamo to znai fraza sudionik u ubojstvu, ree Klaus. O emu vi to
govorite?
Govorim o etiri otiska zubiju na truplu grofa Olafa, ree detektiv
Dupin, pucnuvi prstima. Samo je jedna osoba takva papina da bi nekog bila
u stanju izgristi do smrti, a njezino je ime Sunica Baudelaire.
injenica je da mala ima otre zube, ree jedan lan Vijea.
Primijetio sam to dok mi je servirala sladoled s vruim preljevom od
okolade.
 Naa sestra nikad nije nikog izgrizla do smrti, ree Violeta indignirano,
to je rije koja ovdje znai u obranu nedune bebe. Detektiv Dupin lae!
Uope nije fora optuivati me da laem, ree Dupin. Zato vi troje ne
kaete gdje ste bili sino umjesto to pokuavate krivnju svaliti na druge?
Bili smo u Hektorovoj kui, ree Klaus. To e vam i on potvrditi.
Srednje dijete Baudelaireovih propelo se na prste i viknulo iznad glava
okupljenih ljudi. Hektore! Recite im da smo bili s vama!
Graani su se osvrtali oko sebe, a pustene vrane na glavama starjeina
njihale su se amo tamo dok su njihovi vlasnici iekivali neki glas od Hektora.
No glasa nije bilo. Siroii su na trenutak ekali u napetoj tiini, uvjereni da
e Hektor uspjeti nadvladati plahost i pomoi im. Majstor je, meutim, i dalje
utio. ulo se samo pljuskanje vranskog vodoskoka i mrmorenje vrana na
njemu.
Hektor zbog plahosti esto ne moe govoriti u javnim situacijama,
objasni Violeta, ali to je istina. Ja sam provela no radei u njegovom ateljeu,
a Klaus je itao u tajnoj knjinici i...
Ma prestanite s tim glupostima! ree policajka Lucijana. Zar vi doista
mislite da emo povjerovati kako na dobri majstor izrauje mehanike
naprave i ima tajnu knjinicu? Jo ete nam rei da izrauje predmete od
perja!
Kao da nije dovoljno porazno ve i to to ste ubili grofa Olafa, ree
jedan starjeina, sad jo pokuavate Hektoru smjestiti druge zloine!
Zahtijevam da U.D.V. uskrati skrb ovoj besramnoj siroadi!
Tako je, tako je! uzviknulo je nekoliko glasova rasporeenih u mnotvu,
tono onako kako su djeca ranije planirala.
Iz ovih stopa aljem gospodinu Poeu poruku, nastavio je starjeina, pa
moemo raunati da e bankar za par dana doi po njih.
Nekoliko dana je predugo! ree gospoa Morrow. Nekoliko je graana
klicanjem pozdravilo njezinu tvrdnju. Tu djecu treba srediti po kratkom
postupku.
Predlaem da ih spalimo na lomai! uzvikne gospodin Lesko.
Zakoraio je prema djeci da im priprijeti prstom. Odredba 201 jasno
propisuje da je ubijanje zabranjeno!
Ali mi nismo nikog ubili! uzvikne Violeta. Vrpca, lea i tragovi ugriza
nisu dovoljni da se nekoga optui za ubojstvo!
Meni je to sasvim dovoljno! uzvikne jedan starjeina. Baklje ve
imamo... spalimo ih odmah!
ekajte malo, ree drugi starjeina. Ne moemo tek tako spaljivati
ljude na lomai! Baudelaireovi su se pogledali, osjeajui olakanje to bar
jedan mjetanin nije popustio psihologiji mase. Za deset minuta moram otii
na vaan sastanak, nastavi taj starjeina. Lomaa mi se nikako ne uklapa u
raspored. Kako bi bilo da je odloimo za naveer, poslije veere?
To ne odgovara meni, ree drugi lan Vijea. Dolaze mi gosti na
veeru. to kaete na sutra popodne?
Da, ree netko iz gomile. Odmah poslije ruka! To je savren termin!
Tako je, tako je! uzvikne gospodin Lesko.
Tako je, tako je! uzvikne gospoa Morrow.
Glaji! uzvikne Sunica.
Hektore, pomozite nam! uzvikne Violeta. Molim vas, recite ovim
ljudima da mi nismo ubojice!
Pa i ja sam to ve rekao, ree detektiv Dupin, osmjehujui se pod
sunanim naoalama. Samo je Sunica ubojica. Vas dvoje ste sudionici, koje
u ja sad strpati u zatvor, gdje vam je i mjesto. Dupin je jednom kotunjavom
rukom zgrabio Violetino i Klausovo zapee i sagnuo se da drugom rukom
podigne Sunicu. Vidimo se sutra popodne na spaljivanju! doviknuo je
ostatku gomile i odvukao Baudelaireove koji su mu se otimali kroz vrata
gornjogradskog zatvora. Djeca su teturajui ula u polumrani, sumorni hodnik,
sluajui prigueno klicanje rulje dok se nisu zalupila vrata iza njih.
Smjestit u vas u luksuznu eliju, ree Dupin. Ta je najprljavija.
Natjerao ih je da hodaju niz mrani hodnik s mnogo zavoja i zaokreta.
Baudelaireovi su putem vidjeli niz otvorenih elija s tekim vratima. Jedina
svjetlost u zatvoru dolazila je od majunih prozora s reetkama u elijama koje
su, vidjela su djeca, bile prazne i sve jedna prljavija od druge.
I vi ete uskoro zavriti u zatvoru, Olafe, ree Klaus, nadajui se da
zvui sigurnije nego to se osjeao. Neete se nekanjeno izvui.
Zovem se detektiv Dupin, ree detektiv Dupin, a moja jedina elja je
vas troje zloinaca privesti pravdi.
Ali ako nas spalite na lomai, brzo dometne Violeta, nikad se neete
dokopati bogatstva Baudelaireovih.
Dupin ih je doveo do zadnjeg ugla i gurnuo ih u skuenu, vlanu eliju u
kojoj nije bilo niega osim male drvene klupe. U svjetlosti to se probijala
kroz reetke prozoria, sestre i brat vidjeli su da je elija doista vrlo prljava,
ba kao to im je Dupin obeao. Detektiv je ispruio ruku da zatvori vrata, ali
zbog pretamnih sunanih naoala nije vidio kvaku pa se morao prestati
prenemagati - to je fraza koja ovdje znai nakratko pokazati svoje pravo lice
- i skinuti naoale. Iako je djeci Dupinov apsurdni kostim bio odvratan, jo im
je gore bilo ugledati spojene obrve svoga neprijatelja, o onim jezivo
svjetlucavim oima koje ih ve tako dugo proganjaju da se ne govori.
Bez brige, zauli su njegov sipljivi glas. Nee vas spaliti na lomai -
barem ne sve. Sutra popodne jedno od vas e nekim udom uspjeti pobjei -
ako to to e vas jedan moj pomaga prokrijumariti iz U.D.V.-a moete
smatrati bijegom. Preostalo dvoje bit e spaljeno na lomai, tono po planu.
Osirotjela derita poput vas preglupa su da to shvate, ali genij poput mene zna
da za podizanje djeteta moda jest potrebno cijelo selo, no za nasljeivanje
bogatstva sasvim je dostatno jedno dijete. Zlikovac je prasnuo u glasan i
neugodan smijeh te zatim poeo zatvarati elije. No ne bih htio ispasti
okrutan, rekao je, iako je njegov smijeak pokazivao upravo suprotno.
Odluku o tome tko e ostatak svog bijednog ivota provesti sa mnom, a tko e
izgorjeti na lomai preputam vama. Vratit u se u vrijeme ruka da ujem
vau odluku.
Zalupio je vratima, a siroii Baudelaire sluali su sipljivo hihotanje
svog neprijatelja i kripu njegovih plastinih cipela dok se udaljavao od
elije, osjeajui da im u elucu koji je jo probavljao sinonje huevos
rancheros sve vrije. Probavljanje je, naravno, proces koji hranu razlae na sve
manje i manje dijelove jer tijelo postupno troi sve hranjive tvari iz
pojedenoga. To je inae savreno prirodan proces, tovie, jednostavan kao
maji kaalj, no troje djece u tom se trenutku nikako ne bi sloilo s gornjom
tvrdnjom. Njima se nije inilo da je ono to su sad morali probaviti
jednostavnije ak i od majeg kalja. Siroii Baudelaire stisnuli su se jedno
uz drugo u priguenom svjetlu elije, sluajui smijeh koji je odjekivao
gornjogradskim zatvorom, zapitavi se koliko e jo neprobavljivih iskustava
morati otrpjeti.
 DESETO POGLAVLJE

Tko se ne eli ozbiljno posvetiti razmiljanju ini jednako opasnu pogreku

kao onaj tko se ne eli ozbiljno posvetiti tuoj bebi ili oporu hijena koje su
mu povjereni na uvanje. Ako se ni ne pokuate baviti bebom koju su vam vai
roaci ostavili na uvanju, beba bi zbog dosade mogla odluiti da e se ve
sama nekako snai i onda odlutati i pasti u bunar. Ako se ni ne pokuate baviti
oporom hijena, one bi mogle postati nemirne i odluiti da e se za promjenu
one malo posvetiti vama ili, da budem precizniji, da e vas prodrijeti. Ali
ako se odbijete posvetiti razmiljanju - to je inae samo neto finiji nain da
se kae da neku ideju uope ne elite uzeti na razmatranje - trebat e vam
znatno vie hrabrosti nego to je potrebno za suoavanje s krvoednim
zvijerima ili roditeljima koji su se usplahirili jer su svoje voljeno edo nali
na dnu bunara, jednostavno zato to nitko ne zna to se dogaa s milju koja je
preputena sama sebi, osobito onda kad je misao potekla od podlaca prvog
reda.
Uope me ne zanima to kae taj uasni ovjek, rekla je Violeta bratu i
sestri kad kriputavi koraci detektiva Dupina zamrli u daljini. Neemo birati
tko e od nas pobjei, a koga emo ostaviti da izgori na lomai. Tom se milju
zaista ne elim baviti.
Ali to da uinimo? upita Klaus. Da pokuamo stupiti u vezu s
gospodinom Poeom?
Gospodin Poe nam nee pomoi, odvrati Violeta. Samo e nam rei da
ugroavamo reputaciju njegove banke. Pobjei emo.
Frulk! ree Sunica.
Znam da je ovo zatvorska elija, ree Violeta, ali sigurno postoji neki
nain da se izvuemo. Izvadila je vrpcu iz depa i drhtavim prstima povezala
kosu. Najstarija od Baudelaireovih zvuala je vrlo samouvjereno, ali zapravo
se osjeala neusporedivo nesigurnije nego to se na prvi pogled inilo. elije
su zamiljene kao mjesta iz kojih ljudi ne mogu izai, a ona nije bila sigurna da
e moi izumiti neto da Baudelaireove izvue iz gornjogradskog zatvora. No
im je maknula kosu iz oiju, njezin je izumiteljski mozak proradio punom
parom. Poela je paljivo pregledavati eliju u potrazi za idejama. Prvo je
dobro prouila svaki centimetar vrata elije. Misli li da bi mogla napraviti
novi otpira? upita Klaus s nadom. Onaj otpira koji si napravila dok smo
ivjeli s ujakom Montyjem bio je odlian.
Ne ovaj put, odvrati Violeta. Vrata se zakljuavaju izvana, pa bi nam
otpira bio beskoristan. Na trenutak je zamiljeno zatvorila oi te potom
podigla pogled prema prozoriu s reetkama. Njezini brat i sestra pratili su
Violetin pogled, to je fraza koja ovdje znai da su i oni pogledali kroz prozor
i pokuali smisliti neto korisno.
Boiklio? upita Sunica, mislei A da napravi novi plamenik za
zavarivanje pa da rastalimo reetke? Oni koje si napravila dok smo ivjeli s
Muchninama bili su odlini.
Ne ovaj put, ree Violeta. Kad bih se ja popela na klupu, Klaus na
moja ramena, a ti na njegova, vjerojatno bismo uspjeli dosegnuti prozor, ali
ak i da rastalimo reetke, prozor je premalen da se provuemo kroz njega, ak
i u tvom sluaju.
Sunica bi mogla vikati kroz prozor, ree Klaus, da privue pozornost
nekoga tko bi nas mogao spasiti.
Zahvaljujui mentalitetu rulje, svi graani U.D.V-a misle da smo
kriminalci, podsjeti ga Violeta. Nitko nee doi spaavati osobu optuenu za
ubojstvo i njezine sudionike. Zatvorila je oi da jo malo razmisli, a onda je
kleknula da poblie razgleda drvenu klupu.
Munje i gromovi, ree ona.
Klaus je poskoio. Gdje? upitao je.
Nisam htjela rei da u eliji ima munja i gromova, ree ona, nadajui
se da se ne vara. Samo sam pomislila Munje i gromovi!. Nadala sam se da
je klupa izraena od drvenih dasaka spojenih vijcima ili avlima. Vijci i avli
su uvijek korisni. Ali ovo je sve izrezbareno iz jednog komada drveta, a to nije
nimalo korisno. Violeta je sjela na klupu izrezbarenu iz jednog komada drveta
i uzdahnula. Ne znam to da uinim, priznala je.
Klaus i Sunica su se nervozno pogledali. Siguran sam da e neto
smisliti, ree Klaus.
Moda ti neto smisli, odvrati Violeta, gledajui brata. Sigurno si
proitao neto to bi nam moglo pomoi.
Sad je doao red na Klausa da zamiljeno zatvori oi. Da nakrivi
klupu, rekao je nakon stanke, dobila bi kosinu. Stari Egipani koristili su
kosine za izgradnju piramida.
Ali mi ne pokuavamo izgraditi piramidu! iznervirano uzvikne Violeta.
Pokuavamo pobjei iz zatvora!
A ja samo pokuavam pomoi! vikne Klaus. Da nije bilo tebe i tvojih
blesavih vrpci za kosu ne bi nas ni uhitili!
A da nije bilo tvojih glupih naoala, odbrusi mu Violeta, ne bismo sad
sjedili u zatvoru!
Prestanite! zakretala je Sunica.
Violeta i Klaus jo su koji trenutak sijevali oima jedno na drugo, a onda
su uzdahnuli. Violeta se pomakla u stranu da na klupi napravi mjesta za brata i
sestru.
Doite sjesti, rekla je potiteno. Oprosti to sam vikala na tebe,
Klause. Naravno da nisi ti kriv to smo ovdje.
Nisi ni ti, ree Klaus. Samo se osjeam frustrirano. Prije samo
nekoliko sati vjerovali smo da emo moi pronai Quagmireove i spasiti
Jacquesa.
Ali ve je bilo prekasno da spasimo Jacquesa, ree Violeta, zadrhtavi.
Ne znam tko je bio i odakle mu ona tetovaa, ali znam da nije bio grof Olaf.
Moda je neko radio s grofom Olafom, ree Klaus. Rekao je da je
tetovau dao napraviti zbog posla. Mislite li da je Jacques bio lan Olafove
kazaline druine?
Sumnjam, ree Violeta. Nitko od Olafovih suradnika nema takvu
tetovau. Da je Jacques iv, sam bi nam otkrio u emu je tajna.
Pereg, ree Sunica, mislei: A da su ovdje Quagmireovi, oni bi nam
otkrili onu drugu tajnu - pravo znaenje kratice U.D.V.
Nama zapravo treba, ree Klaus, deus ex machina.
A tko je to? upita Violeta.
Ne tko, ree Klaus, nego to. Deus ex machina je latinski izraz
koji znai bog iz mehanike naprave. Odnosi se na naglu pojavu neke vrste
pomoi onda kad je najmanje oekuje. Moramo izvui dvije trojke iz aka
jednog zlikovca i rijeiti mranu tajnu koja nas progoni, ali zarobljeni smo u
najprljavijoj eliji gornjogradskog zatvora, a sutra popodne nas planiraju
spaliti na lomai. Ovo je stvarno idealan trenutak da nam odnekud pristigne
neoekivana pomo.
U tom se trenutku na vratima zaulo kucanje i zvuk otkljuavanja brave.
Teka vrata luksuzne elije kriputavo su se otvorila, a pred njima se pojavila
policajka Lucijana, namrgoeno ih gledajui kroz vizor kacige. U jednoj je
ruci nosila trucu kruha, a u drugoj vr s vodom. Da se mene pita, ja ovo ne
bih uinila, ree ona, ali odredba 141 jasno propisuje da svi zatvorenici
imaju pravo na kruh i vodu. Dakle, evo vam. efica policije gurnula je trucu
kruha i vr s vodom Violeti u ruke, zalupila vratima i opet ih zakljuala.
Violeta je zurila u trucu kruha, koja je izgledala spuvasto i nejestivo, te u vr
s vodom, koji je bio ureen slikarijama sedam vrana koje lete ukrug. Pa, bar
smo dobili neto za jelo, ree ona. Nai mozgovi trebaju hranu i vodu da bi
normalno funkcionirali.
Vr je pruila Sunici, a trucu Klausu, koji je dugo netremice gledao u
nju. Kad se okrenuo prema sestrama, vidjele su da mu u oi naviru suze.
Upravo sam se sjetio, ree on tihim, alosnim glasom. Danas mi je
roendan. Navravam trinaest godina.
Violeta je stavila ruku na bratovo rame. Oh, Klause, ree na. Ima
pravo, stvarno ti je roendan. Potpuno smo to smetnule s uma.
I ja sam to potpuno smetnuo s uma, do ovog trenutka, ree Klaus, opet
pogledavajui trucu kruha. Neto u ovom kruhu podsjetilo me na moj
dvanaesti roendan, kad su nai roditelji pripremili onaj puding od kruha.
Violeta je vr s vodom spustila na pod i sjela pokraj Klausa. Sjeam
se, ree ona, smjekajui se. U ivotu nisam okusila goru slasticu.
Bljuv, sloila se i Sunica.
Iskuavali su novi recept, ree Klaus. Htjeli su za moj roendan
napraviti neto posebno, ali puding je ispao zagoren, ukiseljen i potpuno
raskvaen. I onda su mi obeali da u sljedee godine, za svoj trinaesti
roendan, dobiti najbolji roendanski ruak na svijetu. Kad je ponovo
pogledao sestre, morao je skinuti naoale da obrie suze. Ne elim zvuati
razmaeno, ree on, ali nadao sam se boljem roendanskom obroku od kruha
i vode u luksuznoj eliji gornjogradskog zatvora u U.D.V.-u
ift, ree Sunica, njeno grickajui Klausovu ruku.
 Violeta ga je zagrlila, osjeajui da se i njezine oi pune suzama.
Sunica je u pravu, Klause. Ne zvui razmaeno.
Baudelaireovi su neko vrijeme zajedno sjedili i tiho plakali, bavei se
milju da im se ivot u stvarno kratkom roku pretvorio u katastrofu. Klausov
dvanaesti roendan proslavili su relativno nedavno, no njihova prisjeanja na
neuspjeli puding od kruha sad su im se inila jednako dalekima i zamagljenima
kao U.D.V. kad su ga prvi put ugledali na horizontu. Bilo je udno osjeati da
neto moe u isto vrijeme biti tako blizu i tako daleko. Djeca su gorko plakala,
za majkom, za ocem i za svim sretnim stvarima u njihovom ivotu koje su
izgubili onog uasnog dana na plai.
Kad su se djeca dobro isplakala, Violeta je obrisala oi i nekako smogla
snage da se nasmijei bratu. Klause, rekla je, Sunica i ja spremne smo ti
ponuditi roendanski poklon po tvojoj elji. Moe dobiti to god poeli iz
ove luksuzne elije.
E ba ti hvala, ree Klaus, sa smijekom se ogledavajui po prljavoj
prostoriji. Najvie od svega bih htio deus ex machinu.
I ja isto, sloila se Violeta. Prihvatila je vr iz ruku sestrice da otpije
malo vode. No ve je prije prvog gutljaja podigla glavu i zagledala se u
najdalji kut elije. Spustila je vr na pod, pohitala do zida i obrisala neto
prljavtine s njega da vidi od ega je izraen. Pogledala je brata i sestru sa
irokim osmijehom. Sretan roendan, Klause, rekla je. Policajka Lucijana
donijela nam je deus ex machinu.
Nije nam donijela boga u mehanikoj napravi, ree Klaus. Donijela
nam je vodu u vru.
Brio! uzviknula je Sunica, mislei: I kruh!
Blie mehanikom bogu od ovoga sigurno neemo dospjeti, ree
Violeta. A sad oboje ustanite. Klupa bi nam ipak mogla biti korisna.
Upotrijebit emo je da dobijemo kosinu, ba kao to je rekao Klaus.
Violeta je pritisnula trucu kruha uz zid, tono ispod prozoria s
reetkama i potom nagnula klupu prema istom zidu. Izlijevat emo vodu iz
vra niz klupu, kako bi kapala direktno na zid, rekla je. Voda e se niz zid
slijevati na kruh, koji e je upiti poput spuve. Kruh emo zatim iscijediti u vr
i cijeli proces ponoviti ispoetka.
Ali to emo time dobiti? upita Klaus. Zidovi ove elije izgraeni su
od opeke, ree Violeta, povezane bukom. buka je smjesa koja se
stvrdnjava kao ljepilo, a dobro otapalo buke rasklimalo bi opeku i osiguralo
nam izlaz odavde. Mislim da buku moemo otopiti vodom.
Ali kako? upita Klaus. Zidovi su tako vrsti, a voda tako blaga.
Voda je jedna od najmonijih sila na Zemlji, odvrati Violeta. Morski
valovi mogu sastrugati kamene litice.
Donax! ree Sunica, mislei neto kao: Ali za to je potrebno mnogo
godina, a ako ne pobjegnemo odmah, nas e na lomai spaliti ve sutra
popodne.
U tom sluaju, vrijeme je da se prestanemo baviti milju o izlijevanju
vode i ponemo izlijevati vodu, ree Violeta. Ako elimo otopiti vodu,
morat emo na tome raditi cijelu no. Ja u stajati na ovom kraju i drati klupu
pod potrebnim nagibom. Klause, ti stoj pokraj mene i izlijevaj vodu. Sunice,
ti stoj pokraj kruha i dodaj mi ga kad upije svu vodu. Spremni?
Klaus je uzeo vr u ruke i podigao ga iznad jednog kraja klupe. Sunica je
dopuzala do truce kruha, tek neznatno krae od nje same. Spremni! rekli su
mlai Baudelaireovi u isti glas. Troje djece je zajednikim snagama stavilo u
pogon Violetino otapalo buke. Voda je klizila niz klupu i pogaala zid, te
potom niz zid curila na spuvasti kruh. Sunica je natopljeni kruh hitro
dodavala Klausu, koji bi ga iscijedio u vr da cijeli proces mogu ponoviti
ispoetka. Baudelaireovi su isprva mislili da su se opet obratili na pogrenu
adresu, jer se inilo da voda ima otprilike jednak uinak na zid kao svileni al
na nosoroga u juriu, no vrlo se brzo pokazalo da je voda - za razliku od
svilenog ala - doista jedna od najmonijih sila na Zemlji. Do trenutka kad su
Baudelaireovi zauli lepet krila vrana iz U.D.V.-a koje su napravile nekoliko
krugova iznad zatvora prije odlaska na popodnevni boravak u donjem gradu,
buka je ve postala pomalo kaasta pod prstima, a kad se kroz majuni prozor
s reetkama probilo nekoliko posljednjih zraka sunca, dobar dio buke ve se
polako otapao.
Grespo, kazala je Sunica, mislei neto kao: Dobar dio buke se ve
se polako otapa.
To je dobra vijest, ree Klaus. Ako nas tvoj izum spasi od smrti,
Violeta, bit e to najbolji roendanski poklon koji si mi ikad poklonila,
ukljuujui onu knjigu finske poezije koju si mi kupila kad sam navrio osam
godina.
Violeta je zijevnula. Kad smo ve kod poezije, kako bi bilo da se opet
malo vratimo na distihe Isadore Quagmire? Jo nismo dokuili gdje su trojke
skrivene, a osim toga, razgovor bi nas mogao odrati budnima.
Dobra ideja, prihvatio je Klaus i naizust odrecitirao pjesme:

Varalice zbog safira ovdje skrie nas,

Odani itatelji, vi na jedini ste spas.

Dok ne svane sunce nose jutarnju pomutnju,

Ovaj tuni kljun je osuen na utnju.

Sad paljivo pogledajte to je na vrhu.

Kad sve spojite u niz, shvatit ete svrhu.

Baudelaireovi su posluali pjesme i posvetili se razmiljanju o moguim

znaenjima distiha. Violeta je i dalje pridravala klupu, ali misli joj je
zaokupilo pitanje zato prva pjesma poinje stihom Varalice zbog safira ovdje
skrie nas, kad su Baudelaireovi ionako ve znali za bogatstvo Quagmireovih.
Klaus je izlijevao vodu iz vra i ekao da otee niz zid, ali misli mu je
zaokupio onaj dio pjesme koji je glasio Sad paljivo pogledajte to je na
vrhu i pitao se na to tono cilja Isadora rijeju vrh. Sunica je nadgledala
trucu kruha koja je stalno iznova upijala vodu, ali misli joj je zaokupilo
znaenje posljednjeg stiha posljednje pjesme koju su primili: Kad sve spojite
u niz, shvatit ete svrhu. Troje Baudelaireovih je Violetin izum dralo u
pogonu do jutra, usput diskutirajui o Isadorinim distisima, no iako su djeca
ostvarila velik uspjeh u otapanju buke u zidu elije, u odgonetavanju
Isadorinih pjesama zadesio ih je potpuni poraz.
Voda je moda jedna od najmonijih sila na Zemlji, rekla je Violeta kad
su djeca zaula prve zvukove koji su najavljivali skori dolazak vrana iz
U.D.V.-a u njihovo gornjogradsko stanite, ali poezija je sigurno najnejasnija.
Sve smo pretresli bezbroj puta, ali jo ne znamo gdje su zatoeni
Quagmireovi.
Treba nam nova doza deus ex machine, ree Klaus. Ako nam uskoro
ne pristigne neoekivana pomo, neemo moi spasiti nae prijatelje ak ni
ako uspijemo pobjei iz ove elije.
Psst! neoekivano se s prozora zauo glas, tako prepavi djecu da im je
zamalo sve poispadalo iz ruku i unitilo otapalo buke. Baudelaireovi su
pogledali uvis i iza reetaka prozora ugledali nejasne obrise neijeg lica.
Psst! Baudelaireovi! aputao je isti glas.
Tko je to? proaptala je i Violeta. Ne vidimo vas.
Hektor, apne Hektor. Trebao sam ve biti u donjem gradu da obavim
jutarnje poslove, ali ipak sam se douljao ovamo.
Moete li nas izvui odavde? apne Klaus.
Nekoliko sekundi djeca nisu ula nita osim mrmorenja i pljuskanja vrana
u vranskom vodoskoku. Zatim je Hektor uzdahnuo. Ne, priznao je.
Policajka Lucijana ima jedini klju, a zatvor je izgraen od vrste opeke.
Mislim da ne postoji nain da vas izvuem.
Dala? upita Sunica.
Moja sestra vas zapravo pita jeste li rekli Vijeu starjeina da smo bili s
vama one noi kad su ubili Jacquesa, to znai da nikako nismo mogli poiniti
taj zloin?
Uslijedila je nova stanka. Ne, ree Hektor. Znate da sam preplah da
govorim pred Vijeem. Htio sam rei neto u vau obranu kad vas je detektiv
Dupin optuio, ali bio mi je dovoljan jedan pogled na one eire u obliku
vrana da zanijemim. Ali sjetio sam se neega to bi vam moglo pomoi.
Klaus je odloio vr s vodom i opipao buku na zidu pred sobom.
Violetin izum je bio dosta djelotvoran, no i dalje nije bilo izvjesno da e se
uspjeti izvui iz zatvora prije nego to rulja tog popodneva doe po njih.
ega? upitao je Klaus Hektora.
Pokrenut u samoodrivi stambeni balon na topli zrak, ree on. ekat
u vas u taglju cijelo popodne, pa ako vam nekako poe za rukom da
pobjegnete, moete odavde otploviti zajedno sa mnom.
OK, ree Violeta, iako je od posve odrasle osobe oekivala neto
korisnije. Upravo pokuavamo pobjei iz elije, pa moda ak na vrijeme
stignemo do vas.
Pa, ako upravo pokuavate pobjei, bolje da odem, ree Hektor. Ne
bih htio imati problema. Samo sam vam htio rei, u sluaju da ne uspijete
pobjei pa vas ipak spale na lomai, da mi je vrlo drago to sam vas upoznao.
Joj da - zamalo sam zaboravio.
Hektor je provukao prste kroz reetke i Baudelaireovima dobacio svitak
od papira. Novi distih, ree on. Meni se ini besmislenim, ali moda vam
bude od koristi. Zbogom, djeco. Doista se nadam da u vas kasnije vidjeti.
Zbogom, Hektore, turobno odvrati Violeta. I ja se tome nadam.
enja, promrsila je Sunica.
Hektor je jo koju sekundu uzaludno ekao Klausov pozdrav, a zatim se
bez rijei udaljio. Zvuk njegovih koraka polako se izgubio u mrmoru i
pljuskanju vrana. Violeta i Sunica okrenule su se prema bratu, zateene
njegovim odbijanjem da pozdravi Hektora, iako je Hektorov posjet i njih tako
razoarao da im je bilo sasvim jasno zato je Klaus u svojoj ljutnji zanemario
pravila pristojnog ponaanja. No kad su pogledale brata, on uope nije
djelovao ljutito. Klaus je zurio u netom pristigli Isadorin distih, a sestre su
zahvaljujui sve jaem prodiranju jutarnjeg svjetla u luksuznu eliju na
njegovu licu jasno vidjele irok, vragolasti osmijeh. Vragolasti osmijeh
pojavljuje se kad radimo neto to nam je zabavno, kao, na primjer, kad itamo
dobru knjigu ili gledamo kako mrska osoba prolijeva po sebi gazirani naranin
sok. No gornjogradski zatvor bio je posve lien knjiga, a Baudelaireovi su
strogo pazili da ni najmanja kap vode u otapalu buke ne ode u pogrenom
smjeru, pa su sestre Baudelaire znale da se njihov brat smijei iz nekog treeg
razloga. Smijeio se zato to se upravo poeo baviti novom milju, a kad im je
pokazao pjesmu koju je drao u ruci, Violeti i Sunici istog je trena sinulo da i
one znaju o kakvoj je zamisli rije.
 JEDANAESTO POGLAVLJE

Oima to tajnu vide otkrit e se sve:

Kako su blizu prijatelji, a i U.D.V.

Nije li to udesno? upitao je nasmijeeni Klaus dok su njegove sestre itale

etvrti distih. Nije li to upravo izvanredno?
Vajbon, ree Sunica, to je znailo Ne toliko izvanredno, koliko
nejasno - jer i dalje ne znamo gdje se nalaze Quagmireovi.
Znamo, znamo, ree Klaus, vadei ostale distihe iz depa.
Poredajte etiri pjesme po redoslijedu kojim smo ih dobivali i shvatit
ete na to ciljam.

Varalice zbog safira ovdje skrie nas.

Odani itatelji, vi na jedini ste spas.

Dok ne svane sunce nose jutarnju pomutnju,

Ovaj tuni kljun je osuen na utnju.

Sad paljivo pogledajte to je na vrhu.

Kad sve spojite u niz, shvatit ete svrhu.

Oima to tajnu vide otkrit e se sve:

Kako su blizu prijatelji, a i U.D.V.
 Mislim da si ti daleko viniji analizi poezije od mene, ree Violeta,
dok je Sunica kimala glavom. Meni posljednja pjesma nije nita pojasnila.
Vidi, a upravo si ti prva spomenula rjeenje, ree Klaus. Kad smo
dobili treu pjesmu, niz te podsjetio na niz slova, kao U.D.V.
Ali ti si rekao da je vano ono na vrhu, ree Violeta. I da nas taj
distih ponovo upuuje na prvi distih.
Prevario sam se, prizna Klaus. Ne mogu ti opisati koliko sam sretan
to sam se prevario. Isadora je cijelo vrijeme ciljala na spajanje slova u niz.
Nisam to shvatio dok nisam proitao dio koji kae Oima to tajnu vide otkrit
e se sve. Sakrila je svoju lokaciju u pjesmi, kao to je teta Jozefina svoju
lokaciju sakrila u onoj poruci, sjeate se?
Jasno da se sjeam, ree Violeta, ali i dalje ne razumijem.
Sad paljivo pogledajte to je na vrhu, odrecitirao je Klaus. Mislili
smo da Isadora govori o prvom distihu. Ali ona je mislila na prvo slovo - ono
to je na vrhu svakog stiha. Nije nam mogla otvoreno napisati gdje su skriveni
ona i njezin brat, za sluaj da netko doe do vrana prije nas, pa se morala
posluiti svojevrsnom ifrom. Ako pogledamo prvo slovo svakog stiha, otkrit
emo gdje se nalaze trojke.
Varalice zbog safira ovdje skrie nas. To je V, ree Violeta. Odani
itatelji, vi na jedini ste spas. To je O.
Dok ne svane sunce nose jutarnju pomutnju, ree Klaus. To je D.
Ovaj tuni kljun je osuen na utnju. To je O.
Sad paljivo pogledajte to je na vrhu... S, ushieno nastavi Violeta.
Kad sve spojite u niz, shvatit ete svrhu... K.
O! K! slavodobitno je uzviknula Sunica, a troje Baudelaireovih
zajedno je viknulo rjeenje: VODOSKOK!
Vranski vodoskok! ree Klaus. Quagmireovi se nalaze s druge strane
ovog prozora.
Ali kako je mogue da su u vodoskoku? upita Violeta. I kako je
Isadora stavljala pjesme na vrane iz U.D.V.-a?
Na ta emo pitanja odgovoriti, odvrati Klaus, kad izaemo iz zatvora.
Posvetimo se otapanju buke dok se jo nije vratio detektiv Dupin.
A s njim i cijelo jedno selo koje nas eli spaliti na lomai zato to
robuje psihologiji mase, ree Violeta i strese se.
 Sunica je dopuzala do truce kruha i stavila majunu ruicu na zid.
Kaa! uzviknula je, a to je znailo neto kao: buka se gotovo sasvim
otopila... jo samo malo!
Violeta je izvadila vrpcu iz kose i onda je opet vratila u kosu, to je
obino inila onda kad je situaciju eljela promotriti iz drugog kuta, to je
fraza koja ovdje znai: Sad se jo ozbiljnije posvetila razmiljanju o uasnoj
situaciji u kojoj su se nali siroii Baudelaire. Nisam sigurna da imamo
vremena za to jo samo malo, ree ona, gledajui u prozor. Pogledajte
kako je sunana svjetlost jaka. Jutro je na izmaku.
Onda moramo pouriti, ree Klaus.
Ne, ispravi ga Violeta. Moramo situaciju promotriti iz drugog kuta.
Evo, ja sam iz drugog kuta promotrila ovu klupu i shvatila da je, osim kao
kosinu, moemo iskoristiti na jo jedan nain. Moemo je iskoristiti kao ovna.
Honz? upita Sunica.
Ovan je dugi komad drveta ili metala koji se koristi za probijanje vrata
ili zidova, objasni Violeta. Izumitelji vojne opreme u srednjevjekovnim
vremenima koristili su ga za upadanje u utvrene gradove, a mi emo ga sad
upotrijebiti da ispadnemo iz zatvora. Violeta je klupu podigla na rame.
Klupu treba naciljati to je mogue preciznije, ree ona. Sunice, popni se
na Klausova ramena. Budete li oboje zajedno drali drugi kraj klupe, mislim
da e na ovan ispuniti svoju svrhu.
Klaus i Sunica zauzeli su poloaj koji je Violeta predloila pa su brat i
sestre ve u sljedeem trenutku bili spremni staviti u pogon najnoviji Violetin
izum. Dvije sestre Baudelaire vrsto su uhvatile drvenu klupu, a Klaus je
vrsto uhvatio Sunicu, da sluajno ne padne na pod luksuzne elije dok budu
udarali po zidu.
Opet je progovorila Violeta. Sad se moramo to je mogue vie udaljiti
od zida i kad izbrojimo do tri jurnuti prema njemu. Usmjerite ovna na toku
koju smo obraivali otapalom buke. Spremni? Jedan, dva, tri!
Tres! Baudelaireovi su jurnuli i svom snagom udarili klupom o zid.
Zaula se takva buka kao da e se zatvor svaki as sruiti, ali jedini trag koji
je ovan ostavio na zidu bila je mala udubina na nekoliko opeka. teta je bila
neznatna. Opet! zapovjedila je Violeta. Jedan, dva, tri!
Tres! Nekoliko vrana u blizini zatvora zalepetalo je krilima, prestraeno
bukom. Sad je stradalo jo nekoliko opeka. Jedna je ak napukla po sredini.
Djeluje! uzvikne Klaus. Ovan djeluje!
Jedan, dva, minga! zakretala je Sunica i djeca su opet udarila zid
ovnom.
Joj! uzviknuo je Klaus i posrnuo, zamalo ispustivi sestru. Jedna
opeka mi je pala na noni prst!
Hura! uzvikne Violeta. To jest, ao mi je zbog tvog prsta, Klaus, ali
ako opeke poinju ispadati, to znai da zid definitivno poputa. Daj da malo
spustimo ovna i poblie promotrimo zid.
Ne moramo nita poblie promatrati, ree Klaus. Znat emo da smo
uspjeli kad ugledamo vranski vodoskok. Jedan, dva, tri!
Tres! Baudelaireovi su uli da jo nekoliko opeka pada na prljavi pod
luksuzne elije. Uz to su zauli jo jedan poznati zvuk. Zapoeo je tihim
utanjem koje se sve vie pojaavalo dok se na kraju nije uinilo da se
istovremeno okree milijun stranica u milijun knjiga. To su lokalne vrane
kruile iznad njih prije odlaska u popodnevno boravite, to je znailo da djeci
ponestaje vremena.
Bzo! oajno je uzviknula Sunica i dodala, to je glasnije mogla:
Jedan! Dva! Minga!
Kad je dola do broja Minga!, to naravno, znai neto kao Tri!, djeca
su jurnula prema zidu luksuzne elije i udarila ovnom po opekama. Zauo se
najglasniji Tres! dotad, a za njim je uslijedio gromoglasan zvuk pucanja -
Violetin izum prelomio se na dva dijela. Violeta je zateturala u jednom, a
Klaus i Sunica u drugom smjeru, poneseni polovinama klupe koje su Violeti i
Sunici ostale u rukama. Na mjestu koje su ustrajno udarali ovnom podigao se
ogroman oblak praine.
Ogroman oblak praine nije lijep prizor. Slikari rijetko kad slikaju
portrete, pejzae i mrtve prirode u kojima se pojavljuju ogromni oblaci
praine. Filmski redatelji rijetko kad za glavne glumce u romantinim
komedijama angairaju ogromne oblake praine, a ako su moja istraivanja
tona, nijedan ogromni oblak praine nikad na izborima ljepote nije zauzeo
vie mjesto od dvadeset petog. Baudelaireovi, iako zauzeti teturanjem po
eliji, odbacivanjem prelomljenih dijelova klupe i oslukivanjem vrana koje
su kruile iznad zatvora, svejedno su u ogromni oblak praine pred njima
gledali kao da je nadnaravno lijep, jer je taj ogromni oblak praine bio
sastavljen od komadia opeke i buke te ostalih graevinskih materijala koji se
koriste za izgradnju zidova, a Baudelaireovi su po tome to ga vide znali da je
Violetin izum ispunio svoju svrhu. Dok se ogromni oblak praine sputao na
pod elije, inei ga pritom jo prljavijim nego prije, djeca su se osvrtala oko
sebe sa irokim, pranjavim osmijesima na licima, jer su sad gledala u jo
jedan nadnaravno lijep prizor - veliki, zjapei otvor u zidu luksuzne elije, kao
stvoren za bijeg glavom bez obzira.
Uspjeli smo! rekla je Violeta i kroz otvor u zidu izala na dvorite.
Pogledala je u nebo tono u trenutku da vidi kako posljednjih nekoliko vrana
leti u donji grad. Vani smo!
Klaus, koji je jo nosio Sunicu na ramenima, zastao je da prije izlaska iz
elije obrie naoale. Produio je mimo Violete i prema vranskom vodoskoku.
Ali jo smo u opasnosti, ree on, koristei se frazom koja ovdje znai Jo
nas oekuju mnogi problemi. Pogledao je u nebo i nejasni obris jata vrana
koje se udaljavalo. Vrane lete na popodnevni boravak u donjem gradu.
Mjetani bi trebali stii za koji asak.
Ali kako emo izvui Quagmireove za koji asak?
Vok! uzvikne Sunica s Klausovih ramena. Htjela je rei neto kao:
Vodoskok izgleda stvarno masivno. Njezini brat i sestra razoarano su
kimali glavama. Vranski vodoskok izgledao je onoliko neprobojno - to je
rije koja ovdje znai nemogu za ulazak i spaavanje otetih trojki - koliko je
bio ruan. Metalna je vrana stajala i polijevala se vodom kao da joj je zlo od
same pomisli da bi Baudelaireovi mogli spasiti Quagmireove.
Duncan i Isadora sigurno su zarobljeni u vodoskoku, ree Klaus.
Moda se negdje nalazi mehanizam za otvaranje tajnog ulaza.
Ali dok smo obavljali popodnevne poslove oistili smo svaki milimetar
vodoskoka, ree Violeta. Pa valjda bismo primijetili nekakav tajni
mehanizam ribajui sva ona izrezbarena pera.
Jidu! ree Sunica, to je znailo neto kao: Isadora je sigurno dala
neku naznaku kako da je spasimo!
Klaus je spustio mlau sestru na tlo i izvadio etiri papiria iz depa.
Vrijeme je da stvari promotrimo iz drugog kuta, ree on, rasporeujui
distihe po tlu. Moramo ove pjesme proitati to je mogue pomnije. Sigurno
sadre neku informaciju o tome kako se ulazi u vodoskok.

Varalice zbog safira ovdje skrie nas,

 Odani itatelji, vi na jedini ste spas.

Dok ne svane sunce nose jutarnju pomutnju,

Ovaj tuni kljun je osuen na utnju.

Sad paljivo pogledajte to je na vrhu.

Kad sve spojite u niz, shvatit ete svrhu.

Oima to tajnu vide otkrit e se sve:

Kako su blizu prijatelji, a i U.D.V.

Ovaj tuni kljun! usklikne Violeta. Izgleda da smo trali pred rudo
kad smo zakljuili da govori o vranama iz U.D.V.-a. Moda je mislila na
vranski vodoskok. Voda tee iz vraninog kljuna, dakle, on mora imati otvor.
Popnimo se da pogledamo, ree Klaus. Evo, Sunice, popni se opet na
moja ramena, a ja u se popeti na Violetina. Za dosezanje te visine i sami
moramo biti visoki.
Violeta je kimnula i kleknula podno vodoskoka. Klaus je Sunicu stavio
na svoja ramena i popeo se na ramena starije sestre, koja je zatim ustala to je
paljivije mogla. Troje Baudelaireovih balansiralo je jedno na drugome poput
druine akrobata koju su djeca vidjela jednom prilikom kad su ih roditelji
odveli u cirkus. Kljuna razlika, meutim, bila je u tome to akrobati stalno
uvjebavaju svoje toke u prostorijama sa zatitnim mreama i mnotvom
jastuka tako da se ne ozlijede kad negdje pogrijee. Siroii Baudelaire nisu
imali vremena za uvjebavanje ili za traenje jastuka kojima bi obloili ulice
U.D.V.-a, pa je akrobatska toka malih Baudelaireovih izgledala prilino
klimavo. Violeta je jedva odravala ravnoteu s bratom i sestrom na ramenima.
Klaus je jedva odravao ravnoteu stojei na svojoj podjednako nesigurnoj
sestri, a sirota Sunica je s ravnoteom imala tolikih problema da se jedva
uspjela uspraviti na Klausovim ramenima i zaviriti u kljun metalne vrane koja
je neprestano grgljala vodu. Violeta je k tome motrila ulicu da joj ne promakne
dolazak mjetana, dok je Klaus zurio u tlo, gdje je rasporedio Isadorine
pjesme.
to vidi, Sunice? upitala je Violeta, uoivi u daljini nekoliko prilika
koje su se ubrzano primicale vodoskoku.
 ajze! doviknula je Sunica.
Klause, kljun nije dovoljno velik za ulazak u vodoskok, ree Violeta
oajno. inilo joj se da se ulice grada sve vie tresu jer je sad ve opasno
gubila ravnoteu. to da uinimo?
Oima to tajnu vide, mrmljao je Klaus sebi u bradu, to je inae
esto inio pri napregnutom razmiljanju o proitanom tivu. Ve se toliko
ljuljao da se tekom mukom koncentrirao na distihe koje im je poslala Isadora.
To je udno. Zato jednostavno nije napisala Slova e vam tajnu otkrit ili U
slovima se tajna krije?
Sabisho! krikne Sunica. Smjetena na klimave brata i sestru, Sunica
se njihala naprijed-natrag kao cvijet pod naletom vjetra. Pokuala se uhvatiti
za vranski vodoskok, ali metalna je povrina bila klizava zbog vode koja je
iktala iz vranina kljuna.
Violeta se svom snagom upinjala zadrati ravnoteu, no kad je vidjela da
iza oblinjeg ugla izbijaju dvije prilike u eirima nalik na vrane tlo stvarno je
osjetila da joj tlo izmie pod nogama. Klause, rekla je, ne elim te
pourivati, ali molim te da situaciju to je mogue prije promotri iz drugog
kuta. Mjetani dolaze sve blie, a ja nisam sigurna koliko u jo moi ostati na
nogama.
Oima to tajnu vide, promrmljao je Klaus ponovo, zatvarajui oi da
ne mora gledati kako se svijet oko njega rui.
Ode! zakretala je Sunica, no zagluio ju je vrisak Violete, kojoj su
noge otkazale, to je fraza koja ovdje znai da se sruila na tlo, usput
ogrebavi koljeno i povlaei Klausa za sobom. Klausu s naoale odletjele s
nosa, a pao je na laktove, to je inae jedan od bolnijih oblika slijetanja i jo
je k tome gadno ogrebao oba koljena dok se kotrljao po tlu. No Klausa su vie
brinule njegove ake, koje vie nisu vrsto drale noge njegove sestrice.
Sunice! dozivao je, bespomono kiljei bez naoala. Sunice, gdje si ti?
Heni! zavritala je Sunica, no sad je bilo mnogo tee nego inae
shvatiti to eli rei. Najmlaa Baudelaire uspjela se zubima uhvatiti za kljun
vrane, no kako je iz vodoskoka i dalje ikljala voda, usta su joj poela kliziti
po vlanoj metalnoj povrini. Heni! zavritala je opet, osjeajui da jedan
od njezinih gornjih zubiju polako gubi oslonac. Sunica je poela kliziti niz
skulpturu, oajniki mlatarajui rukama u potrazi za uporitem, no jedini
preostali ures izrezbaren na glavi vrane bilo je otvoreno, ali nedovoljno
izboeno oko, to je bitno otealo Suniine pokuaje da se zubima uhvati za
nj. Nastavljajui kliziti prema tlu, Sunica je zatvorila oi da ne mora gledati
kamo pada.
Heni! vrisnula je posljednji put, od frustracije struui zubima po oku,
a kad ga je ipak uspjela ugristi, oko se povuklo u sebe. Povui se u sebe je
fraza kojom se esto opisuje netko tko se zbog utuenosti ili tuge udaljio od
drugih ljudi, ali u ovom sluaju ta fraza opisuje tipku skrivenu u skultpuri
vrane, koja je, hvala na pitanju, bila jako dobro raspoloena. Povlaenje tipke
u samu sebe pratila je glasna kripa dok se vranski vodoskok irom otvarao.
Pritom se kljun sagnuo prema tlu, sa sobom nosei i Sunicu. Klaus je naao
naoale i vratio ih na nos u pravom trenutku da vidi kako se njegova sestrica
sputa u sigurnost Violetinih ispruenih ruku. Troje Baudelaireovih pogledalo
se s olakanjem, a onda su se sve troje okrenuli prema rastvorenom kljunu
vrane. Troje djece je kroz mlaz vode nazrelo dva para ruku koje su se uhvatile
za kljun. Iz vranskog vodoskoka penjale su se dvije prilike, obje odjevene u
debele vunene dempere, potamnjele i oteale od vode, zbog ega su izgledale
kao golema, izobliena udovita. Dvije do koe promoene osobe paljivo su
se izvukle iz vrane i spustile se na tlo, a Baudelaireovi su smjesta pojurili
prema njima da ih zagrle.
Ne moram posebno isticati da su djeca bila izvan sebe od sree to na
malom trgu vide uzdrhtale Isadoru i Duncana Quagmire, i ne moram posebno
isticati da su Quagmireovi bili beskrajno zahvalni to vie nisu zatoeni u
vranskom vodoskoku. Ne moram posebno isticati ni sreu i olakanje koje su
djeca osjeala zato to su nakon toliko vremena opet zajedno. Ne moramo
posebno isticati radosne rijei koje su trojke izgovorile dok su svlaile oteale
dempere da ih mogu iscijediti. Ali poneto ipak moram istaknuti - kao, na
primjer, to da se u daljini pojavila prilika detektiva Dupina, koji je u ruci
nosio baklju i hodao ravno prema siroiima Baudelaire.
 DVANAESTO POGLAVLJE

Ako ste uspjeli dogurati do ove toke u prii, sad vam je stvarno krajnje
vrijeme da stanete. Povuete li se za samo jedan korak i pogledate knjigu koju
drite rukama, vidjet ete da se blii kraj naoj alosnoj prii, no da znate
koliko je emera i jada sadrano na tim malobrojnim preostalim stranicama, ne
biste prestali uzmicati dok se Stravino selo ne pretvori u mali, udaljeni obris,
poput obrisa detektiva Dupina koji je hodao prema siroiima Baudelaire dok
su oni s olakanjem i radou grlili svoje prijatelje. Teko mi pada to vam
moram rei da se pria o siroiima Baudelaire naalost vie ne moe
zaustaviti, a ja se ne mogu vratiti u prolost da upozorim Baudelaireove kako
nakon tog trenutka kraj vranskog vodoskoka dugo vremena nee osjetiti
nikakvo olakanje ni radost. Ali zato mogu upozoriti vas. Za razliku od
siroia Baudelaire, trojki Quagmire te mene i moje drage, pokojne Beatrice,
vi moete istog trena prestati itati ovu nesretnu priu i usredotoiti se na
zavretak Najmanjeg vilenjaka.
Ne moemo ostati ovdje, upozorila ih je Violeta. Ne elim kvariti
radost naeg susreta, ali ve je popodne, a niz ulicu dolazi detektiv Dupin.
Petero djece pogledalo je u smjeru koji je pokazala Violeta i ugledalo
tirkizno sijevanje Dupinove sve blie jakne i treperenje zapaljene baklje, koja
je s te udaljenosti jo izgledala poput tokice.
Misli da nas vidi? upita Klaus.
Ne znam, ree Violeta, ali radije ne bih ekala odgovor. Rulja iz
U.D.V.-a jo e se vie razulariti kad shvati da smo pobjegli iz zatvora.
Detektiv Dupin je najnoviji pseudonim grofa Olafa, objasnio je Klaus
Quagmireovima, a...
Znamo sve o detektivu Dupinu, brzo ree Duncan, i znamo sve to se
vama dogodilo.
Sluali smo jueranje dogaaje iz unutranjosti vodoskoka, ree
Isadora. Kad smo shvatili da istite vodoskok, pokuali smo dii to je
mogue veu buku, ali niste nas uli zbog vode.
Duncan je iz lijevog rukava promoene veste iscijedio toliko vode da se
ispod njega stvorila lokva. Zavukao je ruku pod majicu i izvukao tamnozelenu
biljenicu. Silno smo se trudili da biljenice ostanu suhe, objasnio je. Ipak
u njima uvamo sve kljune informacije.
Imamo sve potrebne podatke o U.D.V.-u, ree Isadora, vadei svoju
biljenicu, crnu poput gavranova krila. Mislim na pravi U.D.V., ne na
Uznosito drutvo vranoljuba.
Duncan je otvorio biljenicu i poeo puhati na nekoliko vlanih stranica.
A znamo i cijelu priu o jadnom Jac...
Duncana je prekinulo kretanje iza njega. Okrenuvi se, petero djece je
ugledalo dvoje lanova Vijea starjeina koji su zurili u rupu u zidu
gornjegradskog zatvora. Baudelaireovi i Quagmireovi urno su se sakrili iza
vranskog vodoskoka da ih ne primijete.
Prvi je starjeina opet zakretao i skinuo vranoliki eir da obrie elo
papirnatim rupiem. Pobjegli su! viknuo je. Odredba 1742 jasno propisuje
da nitko ne smije bjeati iz zatvora. Ma otkud im samo drskosti da se oglue na
to!
Nismo nita drugo ni mogli oekivati od ubojice i njezinih pomagaa,
ree drugi starjeina. I gle... jo su k tome otetili vranski vodoskok. Kljun je
rasjeen na dva dijela. Na je prekrasni vodoskok uniten!
To troje siroadi su zloinci bez premca, odvrati prvi. Gledaj... eno
detektiva Dupina, dolazi nam u susret. Idemo mu rei to se dogodilo. Moda
on shvati kamo su otili.
Ti reci Dupinu, ree drugi starjeina, a ja u nazvati Dnevni pedant.
Moda u lanku objave i moje ime.
Dva su vijenika pohitala proiriti vijest, a djeca su uzdahnula od
olakanja. Bjizu, ree Sunica.
To je bilo malo preblizu, odvrati Klaus. Uskoro e svi u ovom dijelu
grada krenuti u lov na nas.
Pa, nas nitko ne lovi, ree Duncan. Ako Isadora i ja budemo hodali
ispred vas, neete nikome upasti u oi.
Ali kamo da poemo? upita Isadora. Ovo stravino selo nalazi se
bogu iza nogu.
Pomogla sam Hektoru dovriti njegov samoodrivi stambeni balon na
topli zrak, ree Violeta, a on je zauzvrat obeao da e nas priekati. Samo
moramo stii do kraja grada i izvui emo se.
I zatim zauvijek ivjeti u zraku? upita Klaus, mrtei se.
Moda ne zauvijek, ree Violeta.
Scila! ree Sunica, mislei: Biraj: ili samoodrivi stambeni balon ili
spaljivanje na lomai!
Kad to tako formulira, ree Klaus, vie me ne mue nikakve dileme.
I ostali su se sloili s njim. Violeta se ogledala po trgu da vidi blii li im
se jo tkogod. Na ovako ravnom podruju, ree ona, sve se vidi kao na
dlanu, pa emo to okrenuti u svoju korist. Kretat emo se samo kroz puste
ulice, a im primijetimo da nam netko dolazi u susret, skrenut emo za prvi
ugao. Morat emo prijei veu udaljenost nego da idemo zranom linijom, ali
prije ili poslije emo doi do stabla nikada-nikad-vie.
Kad ve spominjemo kretanje zranu liniju, ree Klaus dvjema
trojkama, kako ste nam uspjeli dostavljati pjesme preko vrana? I kako ste
znali da emo ih dobiti?
Poimo, ree Isadora. Ostalo emo vam ispriati putem.
Petero djece zaputilo se prema Hektoru. Predvoeni trojkama Quagmire,
zavirili su u nekoliko ulica dok nisu na kraju doli do jedne u kojoj nije bilo ni
traga ljudima. urno su napustili mali trg.
Olaf nas je uz pomo Esm Muchnina prokrijumario u onom predmetu s
Moderne aukcije, poeo je Duncan, spominjui prethodnu prigodu u kojoj
Baudelaireovi vidjeli njega i sestru. Neko nas je vrijeme skrivao u onoj sobi
u tornju svoje uasne kue.
Violeta je zadrhtala. Nisam ve dugo pomislila na tu sobu, ree ona.
Teko je povjerovati da smo neko ivjeli s tako stravinim ljudskim biem.
Klaus ih je upozorio na udaljenu priliku koja je hodala prema njima, pa je
petero djece skrenulo u novu pustu ulicu. Ova ulica ne vodi u prema
Hektorovoj kui, ree on, ali pokuat emo se kasnije vratiti istim putem.
Nastavi, Duncane.
 Olaf je saznao da ete ivjeti s Hektorom na kraju grada, nastavio je
Duncan, pa je naloio svojim pomagaima da izgrade onaj odvratni
vodoskok.
A onda nas je zatoio u njemu, ree Isadora, i postavio vodoskok na
gornjogradski trg da nas moe imati na oku dok pokuava uhvatiti i vas. Znali
smo da ste nam vi jedina ansa za bijeg.
Djeca su se zaustavila na sljedeem uglu. Duncan je provirio da provjeri
je li zrak ist. Dao im je znak da krenu dalje i nastavio priu. Morali smo
vam poslati poruku, ali bojali smo se da e pasti u pogrene ruke. Isadora se
dosjetila poruku napisati distisima, tako da se naa lokacija otkrije kroz prva
slova pojedinanih stihova.
A Duncan je smislio nain da ih dostavimo u Hektorovu kuu, ree
Isadora. Svojevremeno je istraivao selidbene puteve krupnih crnih ptica, pa
je znao da e vrane noiti na stablu nikada-nikad-vie koje se nalazi tik do
Hektorove kue. Ja sam svakog jutra pisala novi distih, a onda smo zajedno
provlaili ruke kroz kljun vodoskoka.
Neka bi se vrana uvijek smjestila na samom vrhu vodoskoka, ree
Duncan, pa bismo joj zamotali svitak papira oko noge. Papir je bio sav mokar
od vode, pa bi se uvijek lako prilijepio uz nogu.
Isadora je odrecitirala:

I Duncan je uspio do rjeenja doi,

Papir bi se osuio i otpao u toku noi.

Prilino riskantan plan, ree Violeta.

Nita riskantniji od bjeanja iz zatvora i stavljanja vlastitog ivota na
kocku kako biste spasili nae, ree Duncan i uputi Baudelaireovima pogled
pun zahvalnosti. Izbavili ste nas od smrti - jo jednom.
Nismo vas htjeli ostaviti, ree Klaus. Toj pomisli nismo eljeli
posvetiti ni sekundu svog vremena.
Isadora se nasmijeila i Klausa potapala po ruci. A dok smo mi
pokuavali stupiti u vezu s vama, ree ona, Olaf je skovao plan da vam
preotme bogatstvo - i istovremeno se rijei starog neprijatelja.
Misli na Jacquesa, ree Violeta. Kad smo ga vidjeli pred Vijeem
starjeina, neto nam je pokuavao rei. Zato je imao istu tetovau kao Olaf?
Tko je on?
Njegovo je puno ime i prezime bilo, Duncan je rekao, listajui
biljenicu, Jacques Snicket.
To mi zvui poznato, ree Violeta.
Ne udi me, ree Duncan. Jacques Snicket je brat ovjeka koji...
Eno ih! viknuo je neki glas, a djeca su smjesta shvatila da su zaboravila
gledati iza sebe, ispred sebe i iza svakog ugla. Otprilike dva bloka iza njih
hodao je gospodin Lesko, vodei grupicu graana s bakljama niz ulicu. Dan je
bio na izmaku i baklje su bacale izduene, tanke sjene po ploniku, pa se inilo
da rulju predvode gmizave crne guje, a ne ovjek u kariranim hlaama. Eno
siroia! slavodobitno je uzviknuo gospodin Lesko. Graani, u lov!
A tko su ono dvoje? upitao jedan starjeina iz gomile.
Zar je to vano? ree gospoa Morrow i zamahne bakljom. Vjerojatno
novi pomagai! Trebali bismo i njih spaliti na lomai!
Zato ne? ree druga starjeina. Baklje i drvo za potpalu ve imamo, a
ja trenutno ionako nemam pametnijeg posla.
Gospodin Lesko se zaustavio na uglu i viknuo u ulicu koju djeca nisu
vidjela. Hej, ostali! zaurlao je. Ovdje su!
Petero djece zurilo je u skupinu graana, ukipivi se od straha. Prva se
pribrala Sunica. Lililk! viknula je i poela puziti niz ulicu to je bre
mogla. Mislila je time rei neto kao Bjemo! Ne osvrite se! Moramo
pokuati doi do Hektora i njegovog samoodrivog stambenog balona na topli
zrak prije nego to nas sustigne rulja i spali na lomai!, no njezinim
kompanjonima ionako nije trebao dodatni poticaj. Pojurili su niz ulicu, ne
obazirui se na korake i povike iza sebe koji su postajali sve glasniji i brojniji
kako je sve vie ljudi saznavalo da su zatoenici U.D.V.-a bjee iz mjesta.
Djeca su trala niz uske uliice i iroke avenije, kroz parkove i preko mostova,
koji su svi do jednog bili prekriveni crnim perjem. Ponekad su se morali istim
putem vratiti natrag, to je fraza koja ovdje znai okrenuti se i potrati u
smjeru iz kojeg su doli kad su shvatili da im se i iz tog smjera blie mjetani,
a vie su puta bili prisiljeni uskoiti u najbliu veu ili se sakriti u grmlju dok
su razjareni mjetani trali mimo njihovog skrovita. Povrnom bi se
promatrau lako moglo uiniti da se djeca igraju skrivaa, a na kao da bjee
od sigurne smrti. Poslijepodne je polako prerastalo u veer, sjene na ulicama
U.D.V.-a bivale su sve dulje, a plonici su i dalje odjekivali od povika rulje,
dok su se prozori okolnih zgrada kupali u odsjaju baklji u rukama mjetana.
Petero djece je naposljetku dospjelo u prigradsko podruje i tamo se zagledalo
u ravni, goli krajolik. Baudelaireovi su oajno traili neki znak da su majstor i
njegov izum jo tamo, no jedino to se vidjelo na horizontu bili su obrisi
Hektorove kue, taglja i stabla nikada-nikad-vie.
Gdje je Hektor? uspanieno upita Isadora.
Ne znam, ree Violeta. Rekao je da e biti u taglju, ali ne vidim ga.
Kamo da poemo? uzvikne Duncan. Ovdje se nemamo gdje skriti.
Graani e nas uoiti dok si rekao keks.
U klopci smo, ree Klaus glasom promuklim od panike.
Vireo! uzvikne Sunica, to je znailo: Potrimo - ili, u mom sluaju,
puimo - to je mogue bre!
Ne moemo trati tako brzo, ree Violeta, pokazujui iza njih.
Gledajte.
Djeca su se okrenula i vidjela da prema njima slono marira cijelo
Uznosito drutvo vranoljuba. Proli su zadnji ugao i zaputili se ravno prema
petero djece. Koraci su im tutnjali poput grmljavine. No djeci se nije inilo da
im se blii grmljavina, nego da im se u vidu stotina bijesnih i razjarenih
mjetana blii straan veterinarski problem, i to problem takvih razmjera da bi
u nepunih pet sekundi pregazio sve gmazove u zbirci ujaka Montyja ili isisao
svu vodu iz Planog jezera. U usporedbi sa svjetinom koja im se primicala,
sva stabla u Posljednjoj umi bila su tanki prutii, golema lazanja iz kantine
osnovne kole Prufrock bila je lagani zalogaj, a neboder u Mranoj aveniji
667 lutkina kua izraena za djecu patuljaka. Dotini problem izazvao bi
senzaciju na veterinarskoj konferenciji u bilo kojem kutu svijeta odsad pa do
vjenosti. Mariranje rulje oboruane bakljama koja je jedva ekala da uhvati
Violetu, Klausa, Sunicu, Duncana i Isadoru i jedno po jedno ih spali na
lomai bilo je sluaj najteeg, najhripavijeg majeg kalja koji su siroii
Baudelaire i trojke Quagmire ikad zaule.
 TRINAESTO POGLAVLJE

Baudelaireovi su pogledali Quagmireove, Quagmireovi su pogledali

Baudelaireove, a zatim se sve petero djece zagledalo u rulju. lanovi Vijea
starjeina marirali su zajedno, a pustene vrane na njihovim glavama ljuljale
su se u ritmu koraka. Gospoa Morrow skandirala je Spalite siroie! Spalite
siroie! uz zdunu pomo obitelji Verhoogen, a oi gospodina Leska
plamtjele su jednakim arom kao i njegova baklja. Meu ruljom nije bilo
jedino detektiva Dupina, kojeg su djeca oekivala na elu kolone. Rulju je
umjesto njega predvodila policajka Lucijana, i dalje u crnim sjajnim izmama,
s kacigom na glavi i namrgoenim izrazom ispod titnika kacige. Jednom je
rukom u bijeloj rukavici drala meki predmet pokriven dekom, dok je drugu
uperila u prestravljenu djecu.
Eno ih! uzviknula je policajka Lucijana, uperivi bijeli prst u petero
prestravljene djece. Vie nemaju kamo pobjei!
U pravu je! uzvikne Klaus. Vie nam nema spasa!
Naprava! zakreti Sunica.
Nema ovdje nikakve deus ex machine, Sunice, ree Violeta, kojoj su
se oi ispunile suzama.
Ne moemo vie raunati na neoekivanu pomo.
Naprava! ustrajala je Sunica i uperila prst u nebo. Djeca su skrenula
pogled s rulje koja im se primicala i glave podigla prema nebu, gdje su
ugledali najljepi primjer deus ex machine koji su ikad vidjeli. Tono iznad
njihovih glava lebdjelo je neto izvanredno: samoodrivi stambeni balon na
topli zrak. Izum, koji je udesno izgledao ve u Hektorovom ateljeu, u punom
je pogonu bio doista velianstven. ak su i razjareni mjetani U.D.V.-a na
trenutak prekinuli hajku na djecu i zastali pred tim zadivljujuim prizorom.
Samoodrivi stambeni balon na topli zrak bio je golem. Izgledao je kao da se
ladanjska kua uzdigla iz grada, zaeljevi se vrludanja nebom. Zrakom je
letjelo dvanaest meusobno povezanih gondola koje su podsjeale na splet
splavi, obrubljene cijevima, vodovima i icama kao nekim divovskim
pletivom. Gondole je pridravalo tuce balona u razliitim nijansama zelene
boje. Sad kad su bili posve napuhani izgledali su kao letea koara hrskavih
jabuka ija se zrela kora presijavala pod umiruim popodnevnim svjetlom. Svi
su mehanizmi radili punom parom. Svjetla su sijevala, zupanici se okretali,
zvona zvonila, iz slavina je curilo, koloturi su zujali - sve to, i jo stotinu
spravica koje su istovremeno obavljale svoj posao. A samoodrivi stambeni
balon na topli zrak je, zaudo, ipak bio tih kao oblak. Kad se izum poeo
sputati prema tlu, u sveopem muku odjeknuo je Hektorov slavodobitni
pokli.
Tu sam! doviknuo je majstor iz pilotske gondole. A tu je i balon, kao
grom iz vedra neba! Violeta, unijela si savrene preinake. Penjite se, da
napokon odemo iz ovog uasnog mjesta. Kvrcnuo je po jarkoutom prekidau.
Prema mjestu na kojem su stajala djeca poele su se razmotavati duge ljestve
od ueta. Budui da je moj izum samoodriv, objasnio je, nije zamiljen za
slijetanje. Morat ete se popeti po ovim ljestvama.
Duncan je uhvatio kraj ljestvi i pridrao ih da se Isadora popne. Ja sam
Duncan Quagmire, rekao je uurbano, a ovo je moja sestra Isadora.
Da, Baudelaireovi su mi ispriali sve o vama, ree Hektor. Drago mi
je to i vi idete s nama. Slino ostalim mehanikim napravama, i samoodrivi
stambeni balon na topli zrak treba posadu od nekoliko ljudi.
Aha! uzviknuo je gospodin Lesko dok se Isadora urno penjala
ljestvama. Duncan se penjao odmah iza nje. s Duncanom za petama. Rulja koja
je zastala pred deus ex machinom sad je nastavila marirati prema djeci.
Znao sam da je to mehanika naprava! Ne moe meni nitko zamazati oi
nekakvim tipkama i zupanicima!
Dakle, Hektore! ree starjeina. Odredba 67 jasno propisuje da
nijedan graanin ne smije izraivati ili rabiti mehanike naprave.
I njega treba na lomau! uzvikne gospoa Morrow. Neka netko ode po
jo drva za potpalu! Hektor je duboko udahnuo i obrati se rulji bez traga
plahosti u glasu. Nikoga vi neete spaliti na lomai, rekao je odlunim
tonom. Isadora, koja je u meuvremenu dola do vrha ljestava, pridruila mu
se u pilotskoj gondoli. Spaljivanje na lomai je gnjusan in!
Vae ponaanje je gnjusno, ree jedan starjeina. Ta su djeca ubila
grofa Olafa, a vi ste izgradili mehaniku napravu. Svi ste prekrili jako vane
odredbe!
Ne elim ivjeti u mjestu s toliko pravila, tiho odvrati Hektor, a ni u
mjestu s toliko vrana. Letim odavde i vodim sa sobom ovo petero djece.
Baudelaireovi i Quagmireovi su se teko napatili od smrti svojih roditelja.
Uznosito drutvo vranoljuba trebalo im je pruiti skrb, a ne ih okriviti za sve i
svata te dii hajku na njih.
Ali tko e nam pospremati? upita starjeina. Kolibica za uinu jo je
puna prljavih zdjelica iz kojih smo jeli sladoled s vruim preljevom od
okolade.
Pospremajte sami, rekao je majstor, saginjui se prema Duncanu da mu
pomogne ui u izum, ili na smjene i prema korektnom rasporedu. Onaj
aforizam doista kae da je za podizanje djeteta potrebno itavo selo, a ne da bi
troje djece trebalo istiti i prati za cijelo selo. Baudelaireovi, popnite se u
balon. Neka svi ovi uasni ljudi ostanu iza nas.
Baudelaireovi su se nasmijeili jedno drugome i poeli se penjati po
ljestvama od ueta. Violeta je krenula prva, steui grubo ue to je mogla
jae. Klaus i Sunica bili su odmah iza nje. Hektor je okrenuo neku ruicu i
pokretni dom podigao malo vie ba kad je mnotvo stiglo do ljestava.
Pobjei e nam! uzviknula je jedna starjeina. Njezin eir nalik na vranu
zanjihao se od frustracije. Skoila je uvis da uhvati kraj ljestava, no Hektor je
svoj izum podigao izvan njezina dohvata. Prekritelji pravila bjee! Policajko
Lucijana, poduzmite neto!
Bez brige, i hou, zareala je policajka Lucijana, bacajui deku koju je
dotad drala u ruci. Baudelaireovi, koji su ve preli pola puta do balona
spustilo je pogled i u Lucijaninim rukama ugledalo velik predmet opakog
izgleda na kojem su se isticali crveni okida i etiri duga, otra iljka s
kukama. Nemate samo vi mehaniku napravu! dovikne ona Hektoru. Ovo je
harpunska puka koju mi je kupio moj deko. Ispaljuje etiri harpuna s kukama,
ili preciznije, etiri duga koplja kao stvorena za buenje balona.
Oh, ne! ree Hektor, gledajui djecu koja su se jo penjala.
Podignite samoodrivi stambeni balon jo vie u zrak, Hektore!
dovikne mu Violeta. Mi emo se nastaviti penjati!
 Naa naelnica policije slui se mehanikom napravom? upita
zapanjena gospoa Morrow. Pa to znai da i ona kri odredbu 67.
Policajci smiju kriti pravila, ree Lucijana, ciljajui harpunom na
Hektora. Osim toga, ovo je hitan sluaj. Moramo te ubojice spustiti na tlo.
Pripadnici rulje zbunjeno su se pogledali, ali Lucijana im se samo nasmijeila
naminkanim ustima i pritisnula okida harpunske puke. Za otrim zvukom
klik! uslijedio je meki fiju! kad je iz puke izletio harpun s kukastim iljkom i
poletio ravno na Hektorov izum. Majstor je uspio manevriranjem postii da
harpun ne udari u balon samoodrivog pokretnog doma, no jedan je metalni
spremnik na gondoli ipak bio probijen.
Sto mu gromova! ree Hektor kad je iz rupe u spremniku poela curiti
tamnocrvena tekuina. To je moja zaliha soka od brusnica! Baudelaireovi,
pourite se! Uspije li nam nanijeti ozbiljniju tetu, svi smo propali!
Penjemo se najbre to moemo! uzvikne Klaus. Problem je bio u tome
to je Hektor podizao svoj izum na veu visinu, pri emu su se ljestve od ueta
tako tresle da se Baudelaireovi uope nisu mogli brzo penjati.
Klik! Fiju! Zrakom je proiao jo jedan harpun i pogodio estu gondolu.
Podigao se oblak smee praine, rasprujui se u smjeru tla, ispali su i
nekakvi tanki valjkasti predmeti od metala. Pogodila je nau zalihu
integralnog brana, zavapi Hektor, i kutiju s rezervnim baterijama.
Sljedeim harpunom u vam pogoditi balon! dovikne policajka
Lucijana. A kad padnete na zemlju, spalit emo vas na lomai!
Iz mnotva se javio jedan lan Vijea starjeina. Policajko Lucijana,
mislim da ne biste smjeli kriti pravila da uhvatite ljude koji su prekrili
pravila. To stvarno nema smisla.
Tako je, tako je! javio se graanin iz drugog dijela mnotva. Spustite
harpunsku puku da odemo u gradsku vijenicu i odrimo sjednicu.
Nije fora, javio se novi glas, odravati sjednice! Zaula se tutnjava
koju nitko pri zdravoj pameti ne bi nazvao majim kaljem, a kad se mnotvo
razdvojilo ugledali su detektiva Dupina, koji se vozio kroz rulju na motoru iste
tirkizne boje kao i njegova jakna. Ispod sunanih naoala isticao se
pobjedonosan osmijeh, a gola prsa nadimala su se od ponosa.
Nije valjda da se i detektiv Dupin slui mehanikom napravom? upita
jedna starjeina. Pa ne moemo ih sve spaliti na lomai!
 Dupin nije graanin, istakne drugi lan Vijea, pa se odredba 67 na
njega ne odnosi.
Ali vozi se kroz mnotvo, ree gospodin Lesko, i ne nosi kacigu.
Svakako ne pokazuje sposobnost zrelog rasuivanja.
Detektiv Dupin je ignorirao predavanje gospodina Leska na temu
sigurnosti u prometu i zaustavio se pokraj policajke Lucijane. Kanjenje je
fora, ree on i pucne prstima. Iao sam kupiti dananje izdanje Dnevnog
pedanta.
Nije vam posao da kupujete novine, ree jedan starjeina. eir u
obliku vrane zatresao se od negodovanja. Nego da hvatate kriminalce.
Tako je, tako je! javilo se nekoliko glasova, iako treba napomenuti da
je mnotvo poelo odavati znakove nesigurnosti. Nije nimalo lako cijelo
popodne ostati razjaren, a osim toga, sad kad se situacija zakomplicirala,
graane U.D.V.-a poela je naputati prijanja krvolonost. Nekoliko je
mjetana ak spustilo teke baklje koje su dotad uporno drali u zraku.
No detektiv Dupin nije mario za tu promjenu u psihologiji mase iz U.D.V.-
a. Daj me pusti na miru, budalo s vranom na glavi, odbrusio je starjeini i
pucnuo prstima. Pucanje je fora, policajko Lucijana.
Bome jest, rekla je Lucijana i pogledala uvis, opet ciljajui
harpunskom pukom. No sad se u zraku nije nalazio samo samoodrivi
stambeni balon na topli zrak. Zbog svih komeanja na tlu nitko nije primijetio
da se popodne primaklo kraju, da su vrane iz U.D.V.-a poletjele iz svog
donjegradskog boravita te da upravo poinju kruiti nebom, kao i uvijek prije
povratka na stablo nikada-nikad-vie gdje e provesti no. Vrane su pristizale
u tisuama i bilo je oito da e za koji tren nebo biti posve zakriveno crnim,
gunavim pticama. Policajka Lucijana vie nije vidjela Hektora i njegov izum.
Hektor vie nije vidio Baudelaireove. A Baudelaireovi vie nisu vidjeli nita.
Ljestve od ueta nale su se tono na putanji vrana selica, pa je troje djece sa
svih strana bilo okrueno pticama iz U.D.V. Oko njih su utala krila vrana,
ptije perje zapletalo se u uad ljestava, a sestrama i bratu nije preostalo nita
drugo nego da se uhvate za te ljestve kao da im ivot ovisi o tome.
Baudelaireovi! doviknuo im je Hektor. Uhvatite se za ljestve kao da
vam ivot ovisi o tome! Popet u se jo vie, iznad vrana!
Ne! viknula je Sunica, mislei neto kao Nisam sigurna da je to ba
pametniji plan... ne bismo preivjeli pad s tolike visine!, no Hektor je nije
uo jer su je nadglasali novi klik! i fiju! iz Lucijanine harpunske puke.
Baudelaireovi su pod rukama osjetili jak trzaj, a ljestve od ueta naglo su se
zavrtjele u zraku ispunjenom vranama. Trojke Quagmire su iz pilotske gondole
motrile prizor pod njima i u jednom trenutku kroz redove vrana selica
primijetili da se dogodilo neto jako loe.
Harpun je pogodio ljestve! oajno je doviknula Isadora svojim
prijateljima. Ue se rasplie!
Rekla im je istinu. Vrane su se u meuvremenu poele sputati na stablo
nikada-nikad-vie pa su Baudelaireovi sad imali bolji pregled nad situacijom
nego prije. Uasnuto su se zagledali u ljestve. Jedno se iroko ue polako
razmotavalo na mjestu gdje ga je pogodio kukasti iljak harpuna. Violetu je to
podsjetilo da je jednom prilikom kad je bila mnogo mlaa zamolila majku da
joj napravi pletenice kakve je nosila slavna izumiteljica iju je sliku Violeta
vidjela u nekom asopisu. Unato trudu njezine majke, Violetine pletenice bile
su krajnje neposlune: rasplele bi se gotovo im bi ih na krajevima svezala
vrpcom. Violetina kosa bi se svaki put polako rasplela, upravo onako kako su
to sad inile niti ueta od kojeg su ljestve izraene.
Penjite se bre! vikao je Duncan. Penjite se bre!
Ne, tiho ree Violeta. Zatim je to ponovila da je uju brat i sestra.
Vrane su se u sve veem broju smjetale na stablo, pa su Klaus i Sunica jasno
vidjeli Violetino smrknuto lice kad se s oajem zagledala u njih. Ne.
Najstarija Baudelaire jo je jednom pogledala ue koje se rasplitalo i shvatila
da se jednostavno ne mogu popeti u gondolu Hektorova samoodrivog
stambenog balona. To bi bilo jednako nemogue kao da joj majka ikad ponovo
isplete pletenice u kosi. Ne moemo dalje, ree ona. Nastavimo li se
penjati, past emo i poginuti. Moramo se vratiti na tlo.
Ali... ree Klaus.
Ne, ree Violeta. Niz njezin se obraz skotrljala jedna suza. Ne bismo
uspjeli, Klause.
Joj! ree Sunica.
Ne, ponovi Violeta i pogleda brata i sestru u oi. Troje Baudelaireovih
podijelilo je trenutak nemoi i oaja to ne mogu slijediti svoje prijatelje, a
zatim su se bez rijei poeli sputati niz raspadajue ljestve, probijajui se
kroz preostale vrane koje su se vraale na stablo nikada-nikad-vie. Devet
preaka nie, ue se sasvim rasplelo i djeca su pala na ravno tlo, nesretna, ali i
neozlijeena.
Hektore, pribliite va izum tlu! doviknula je Isadora. Glas joj je zbog
daljine zvuao nekako prigueno. Duncan i ja emo se sagnuti iz koare i
napraviti ljestve od naih ruku! Jo ih stignemo pokupiti!
Ne mogu, tuno ree Hektor, zurei u Baudelaireve, koji su upravo
ustajali, ispetljavajui se iz ljestava koje su pale zajedno s njima. Detektiv
Dupin je krenuo prema njima, praen kriputanjem svojih plastinih cipela.
Nije zamiljen za slijetanje na tlo.
Sigurno neto moemo smisliti! povikao je Duncan, no samoodrivi
stambeni balon na topli zrak postojano se udaljavao od tla.
Mogli bismo se popeti na stablo nikada-nikad-vie, ree Klaus, i s
najvie grane skoiti u pilotsku gondolu.
Violeta odmahne glavom. Vrane su ve zauzele pola stabla, ree ona, a
Hektorov izum je previsoko odletio. Podigla je glavu prema nebu i stavila
ruke oko usta da je njezini prijatelji u visinama bolje uju. Sad vie ne
moemo doi do vas! uzviknula je. Pokuat emo vam kasnije ui u trag!
Kad im je Isadora odgovorila, glas joj je bio tako priguen da su ga
Baudelaireovi jedva razaznali kroz mrmorenje vrana koje su se smjetale
stablu nikada-nikad-vie. Kako ete nam kasnije ui u trag, doviknula je ona,
ako emo cijelo vrijeme biti u zraku?
Ne znam! prizna Violeta. Ali neto emo ve smisliti, asna rije!
A dotad, dovikne Duncan, uzmite ovo! Baudelaireovi su vidjeli da je
podigao svoju tamnozelenu biljenicu iznad ruba gondole te da je Isadora isto
uinila sa svojom biljenicom. Ovo su svi podaci koje smo prikupili o
podlom planu grofa Olafa, o tajni U.D.V.-a i ubojstvu Jacquesa Snicketa! Glas
mu nije bio samo priguen, nego i drhtav. Sestre i brat su shvatili da njihov
prijatelj plae. Da vam bar nekako pomognemo! doviknuo je.
Uzmite nae biljenice, Baudelaireovi! dovikne Isadora. A jednog
dana moda se opet sretnemo!
Trojke Quagmire bacile su svoje biljenice iz samoodrivog stambenog
balona i Baudelaireovima doviknule Zbogom!, no njihov pozdrav su
nadglasali novi klik i fiju! kad je policajka Lucijana ispalila svoj posljednji
harpun. ao mi je to moram rei da se nakon prvih nekoliko hitaca njezino
gaanje znatno popravilo pa je harpun pogodio tono ono to je Lucijana
naciljala. Otro koplje fijuknulo je kroz zrak i probilo ne jednu, nego obje
biljenice Quagmireovih. Zauo se zvuk trganja i zrak su ispunili listovi
papira, uskovitlani vjetrom koji su vrane stvorile lepetanjem svojih krila.
Quagmireovi su nemono kriknuli i prijateljima doviknuli posljednju
informaciju, no Hektorov izum je letio previsoko, pa Baudelaireovi nisu sve
uli. Uspjeli su nekako uhvatiti samo:... dobrovoljnih..., a onda se
samoodrivi stambeni balon na topli zrak podigao previsoko i siroii nisu
vie detektiv Dupin, koji je u meuvremenu dospio do Baudelaireovih.
Otkopao je jaknu, otkrivajui usput dotad nevieni dio blijedog i dlakavog
grudnog koa te iz unutarnjeg depa izvadio svijene novine. Gledao je u djecu
kao u tri kukca koje se sprema zgnjeiti. Mislio sam da bi vam ovo izdanje
Dnevnog pedanta moglo biti zanimljivo, ree on, odmotavajui novine da im
pokae naslov. SIROII BAUDELAIRE U BIJEGU! pisalo je u naslovu, to
je fraza koja ovdje znai vie nisu u zatvoru. Ispod naslova nalazila su se tri
crtea koja su prikazivala lica troje djece.
Detektiv Dupin skinuo je sunane naoale da lake proita novine u
sumraku. Vlasti pokuavaju uhvatiti Veronicu, Klydea i Susie Baudelaire,
proitao je naglas, koji su pobjegli iz gornjogradskog zatvora u gradiu
Uznosito drutvo vranoljuba, gdje su ih zatvorili zbog ubojstva grofa Omara.
Uputio je djeci pakostan osmijeh i bacio Dnevni pedant na zemlju. Istina,
neka su imena pogreno naveli, ree on, ali tko radi, taj i grijei. Naravno,
sutra izlazi novo posebno izdanje, a ja u se potruditi da Dnevni pedant tono
napie svaki detalj u lanku o supergenijalnom hvatanju zloglasnih
Baudelaireovih za koje je zasluan detektiv Dupin.
Dupin se nagnuo prema djeci, tako im se unosei u lice da su osjetili
zadah sendvia s salatom od jaja koji je oito pojeo za ruak. Naravno, ree
on tiho, da ga uju samo djeca, jedan e Baudelaire u posljednji as pobjei i
ivjeti sa mnom dok ne dobijem cijelo nasljedstvo. Samo se postavlja pitanje -
koji Baudelaire? Jo mi niste rekli svoju odluku.
Tom se milju ne elimo ni baviti, Olafe, ogoreno ree Violeta.
Oh, ne! zaviknuo je starjeina i pokazao prema ravnom horizontu. U
svjetlu zalazeeg sunca Baudelaireovi su vidjeli da iz tla stri neki tanki obris
pokraj kojeg su leprale stranice iz biljenica Quagmireovih. Bio je to
posljednji harpun koji je Lucijana ispalila. inilo se da je nakon biljenica
Quagmireovih pogodio jo jednu metu. Za tlo je harpunom bila pribodena
jedna vrana iz U.D.V.-a koja je nijemo zijevala od bola.
 Naudili ste vrani! uasnuto ree gospoa Morrow, uperivi prst u
policajku Lucijanu. To je odredba 1! Najvanije pravilo od svih!
Ma to je samo jedna glupa ptica, ree detektiv Dupin, okreui se
prema uasnutim graanima.
Jedna glupa ptica? ponovi starjeina iji je vranoliki eir podrhtavao
od ljutnje. Jedna glupa ptica? Detektive Dupin, ovo je Uznosito drutvo
vranoljuba...
Ma, ekajte malo! prekine ga glas iz mnotva. Ljudi, gledajte! Ima
samo jednu obrvu! Detektiv Dupin, koji je skinuo sunane naoale da proita
novine, izvadio ih je iz depa jakne i vratio na nos. Mnogo ljudi ima jednu
obrvu, ree on, no gomila ga nije sluala jer je psihologija mase opet bila u
punom zamahu.
Natjerajmo ga da izuje cipele, povikne gospodin Lesko. Jedan je
starjeina kleknuo i zgrabio Dupinovo stopalo. A ako ima tetovau, na lomau
s njim!
Tako je, tako je! sloila se grupa graana.
Ma ekajte malo! ree policajka Lucijana, odlaui harpunsku puku i
zabrinuto gledajui Dupina.
Na lomau i s policajkom Lucijanom! ree gospoa Morrow. Ranila
je vranu!
Bila bi teta da nam propadnu tolike baklje! uzvikne jedna strajena.
Tako je, tako je!
Detektiv Dupin zaustio je da neto kae. Djeca su vidjela da napregnuto
razmilja kako bi zavarao mjetane U.D.V.-a. No na kraju je jednostavno
zatvorio usta i trznuo nogom, udarivi starjeinu koja nije putala njegovu
cipelu. Rulja je preneraeno udahnula, a starjeina se sruila na tlo zajedno sa
svojim eirom u obliku vrane, i dalje ne putajui Dupinovu plastinu cipelu
iz stiska.
Tetovaa! viknuo je jedan od Verhoogena, pokazujui oko na lijevom
glenju detektiva Dupina... tonije, na glenju grofa Olafa. Olaf je zagrmio od
bijesa i pobjegao prema svom motoru. Smjetaje uslijedila i grmljavina samog
motora. Sjedaj, Esm! pozvao je policajku Lucijanu. Policajka je s
osmijehom skinula motociklistiu kacigu, a Baudelaireovi su vidjeli da se
ispod nje doista krila Esm Muchnina.
 To je Esm Muchnina! uzvikne starjeina. Neko je bila esta na
popisu najuspjenijih financijskih savjetnika, a sad radi s grofom Olafom!
A ja sam ula da njih dvoje hodaju! rekla je zgranuta gospoa Morrow.
Pa i hodamo! slavodobitno je uzviknula Esm. Popela se na Olafov
motor i kacigu hitnula na tlo, dokazujui da joj je do sigurnosti u prometu stalo
otprilike koliko i do dobrobiti vrana.
Dovienja, Baudelaireovi! doviknuo je grof Olaf, jurei kroz razjarenu
gomilu. Ve u vas ja opet nai - ako vas prvo ne pronae policija!
Esm se kretavo smijala dok je motor tutnjao kroz ravnicu dvaput veom
brzinom od doputene. U roku od samo nekoliko sekundi, motor se pretvorio u
siunu tokicu na horizontu, kao to se samoodrivi stambeni balon na topli
zrak pretvorio u siunu tokicu na nebu. Rulja je razoarano gledala
udaljavanje dvoje zlikovaca.
Nikad ih neemo uhvatiti, ree jedan starjeina, mrtei se. Ne bez
mehanikih naprava.
Pusti sad to, ree druga starjeina. Trenutno imamo veih briga. Ljudi,
pourite! Ovu vranu treba hitno odnijeti naem veterinaru!
Kad su graani U.D.V.-a paljivo odvojili vranu od harpuna i s njom
krenuli u grad, Baudelaireovi su se zaprepateno pogledali. to emo sad?
upitala je Violeta. Pitanje je bilo upueno njezinom bratu i sestri, no jedan ju
je lan Vijea starjeina uo pa se okrenuo da joj odgovori. Ostanite tu gdje
jeste, rekao je. Grof Olaf i ona njegova pokvarena cura su moda uspjeli
pobjei, ali to ne znai da vas troje vie niste kriminalci. Spalit emo vas na
lomai im ova vrana primi odgovarajuu medicinsku pomo.
Starjeina je potrao za ruljom koja je nosila vranu i ve nekoliko
sekundi kasnije djeca su ostala sama na ravnici. Jedino drutvo pravili su im
uskomeani listovi iz biljenica Quagmireovih. Idemo ih skupiti, ree Klaus,
saginjui se da podigne jednu jako unitenu stranicu. One su nam jedina nada
da emo otkriti tajnu U.D.V.-a.
I poraziti grofa Olafa, sloi se Violeta, idui po snop listova koje je
donio vjetar.
Loinac! ree Sunica, jurei za stranicom na kojoj je bila navrljana
nekakva mapa. Htjela je rei: I dokazati da nismo ubojice! Djeca su zastala
da pogledaju Dnevni pedant koji je jo leao na tlu. S naslovnice su ih motrila
vlastita lica, iznad kojih se koio naslov SIROII BAUDELAIRE U
BIJEGU. Ali djeca nisu imala osjeaj da ih je bijeg iz zatvora doveo blie
slobodi. Stojei onako sami u pustoi, na kraju U.D.V.-a, hvatajui rijetke
stranice iz biljenica Quagmireovih koje nisu zauvijek nestale, i dalje su se
osjeali zarobljeno. Violeta je uspjela uhvatiti est, Klaus sedam, a Sunica
devet stranica, no mnoge su spaene stranice bile poderane ili prazne, ili pak
zguvane od vjetra.
Kasnije emo ih prouiti, ree Violeta, slaui stranice jednu na drugu
te ih povezujui u sveanj vrpcom za kosu. Zasad je najhitnije da odemo
odavde dok se rulja nije vratila.
Ali kamo emo otii? upita Klaus.
grae, ree Sunica, mislei, Bilo kamo, samo da nije grad.
A tko e skrbiti o nama? upit Klaus, zagledan u ravni horizont.
Nitko, ree Violeta. Skrbit emo sami o sebi. Bit emo samoodrivi.
Kao stambeni balon na topli zrak, ree Klaus, koji moe letjeti i
preivjeti bez tue pomoi.
Kao ja, ree Sunica, odjednom ustajui na noge. Violeta i Klaus
iznenaeno su udahnuli gledajui prve, nesigurne korake svoje sestrice. A onda
su poli za njom, spremni da je uhvate ako padne.
Ali Sunica nije pala. Sunica je jo neko vrijeme hodala bez iije
pomoi, a potom se troje Baudelaireovih zaustavilo, bacajui duge sjene preko
horizonta u umiruem svjetlu sutona. Pogledali su uvis i ugledali majunu toku
na nebu, sad ve vrlo daleku. Tamo e trojke Quagmire biti sigurne s
Hektorom. Pogledali su iza horizonta, kamo se grof Olaf odvezao s Esm
Muchninom, da pronae pomagae i smisli novi plan. Pogledali su stablo
nikada-nikad-vie, gdje su vrane iz U.D.V.-a mrmorile i pripremale se za
noenje, a zatim su pogledali oko sebe, znajui da e obitelji sa svih strana
svijeta uskoro itati o njima u posebnom izdanju Dnevnog pedanta.
Baudelaireovima se inilo da svako stvorenje na svijetu ima nekoga tko skrbi
o njemu - svako stvorenje osim njih.
Ali naravno, djeca su znala da mogu sama skrbiti jedno o drugome,
upravo onako kako su to i inila sve od onog stranog dana na plai. Violeta,
Klaus i Sunica pogledali su se i duboko udahnuli, skupljajui hrabrost da se
suoe sa svim gromovima iz vedra neba za koje su pretpostavljali - a
pretpostavka im je, naalost, bila tona - da ih jo ekaju. A zatim su
samoodrivi siroii Baudelaire zakoraili iz grada i krenuli ususret
posljednjim zrakama zalazeeg sunca.
LEMONY SNICKET napisao je itav niz knjiga, sve jednu loiju od druge. K
tome ga - sasvim neosnovano - optuuju da je poinio brojne zloine.
Donedavno je ivio negdje drugdje.
Posjetite ga na adresi:www.lemonysnicket.com

BRETT HELQU1ST roen je u mjestu Gonado u Arizoni, odrastao je u Oremu

u saveznoj dravi Utah, a danas ivi u New Yorku. Zavrio je studij iz
podruja vizualnih umjetnosti na Sveuilitu Brigham Young i otada se bavi
ilustriranjem. Radovi su mu objavljeni u mnogim publikacijama, ukljuujui
asopis Cricket te The New York Times.
 MOME LJUBAZNOM UREDNIKU

NE ZAMJERITE MI, MOLIM VAS, TO SE NA KRAJU SVAKE

REENICE POJAVLJUJE RIJE STOP STOP. NAIME, BRZOJAV JE
NAJBRI NAIN DA VAM POALJEM PORUKU IZ TRGOVINE
MJEOVITOM ROBOM POSLJEDNJA ANSA, A RIJE STOP U
BRZOJAVIMA SE KORISTI KAKO BI SE ITATELJA UPOZORILO
DA JE REENICA STOPIRANA STOP.KAD VAS SLJEDEI PUT
POZOVU NA NEKI DOMJENAK, I ODJENITE SVOJE TREE PO
REDU NAJBOLJE ODIJELO I ODGLUMITE DA STE NA NJEMU
PRIMIJETILI NEKU MRLJU STOP. SLJEDEEG DANA ODNESETE
ODIJELO U KEMIJSKU ISTIONICU STOP. KAD DOETE PODII
OIENO ODIJELO, DOEKAT E VAS VREICA U KOJOJ E SE
NALAZITI MOJ ISCRPNI IZVJETAJ O SVEMU TO SU DJECA
BAUDILAIREOVIH DOIVJELA NA LOKACIJI ZVANOJ BEZDUNA
BOLNICA, A UZ NJEGA I JEDAN RAZGLASNI ZVUNIK,
SVJETILJKA KOJU SU ZABUNOM ISPORUILI HALU TE BALON U
OBLIKU SRCA STOP. NAVEDENOME U PRILOITI I SKICU
KLJUA BOLNIKOG ARHIVA, DA GOSPODIN HELQUIST MOE
IZRADITI PRIKLADNU ILUSTRACIJU STOP.

UPAMTITE, VI STE MI POSLJEDNJA NADA DA E PRIPOVIJEST O

SIROIIMA BAUDELAIRE NAPOKON IZAI NA VIDJELO STOP.

S DUNIM POTOVANJEM,
LEMONY SNICKET
 Napomene
[1] Prema pjesmi Gavran Edgara Allana Poea u prijevodu Ivana
Slamniga, iz zbirke pjesama i pripovijedaka E. A. Poea Gavran, Konzor,
Zagreb, 1996.
[2] U izvorniku, doslovno murder of crows. Za engleski jezik je specifian
doista velik broj zbirnih imenica kojima se oznaavaju razliite grupe
ivotinja, a od kojih su mnoge stare stotinama godina. No dok se neke i danas
normalno koriste, poput primjerice estog naziva za opor lavova (prie of
lions, ili doslovno ponos lavova) ili jata lastavica (flight of swallows ili
doslovno let lastavica), druge su ili zastarjele ili nikad nisu ni bile u
svakodnevnoj uporabi, no danas zbog svoje efektnosti i poetinosti uivaju
znatnu popularnost, prvenstveno u igrama rijei. U takve se ubraja i
gorespomenuti izraz za jato vrana.
[3] Citirano iz Alice u zemlji udesa Lewisa Carrolla u prijevodu Antuna
oljana, GZH, Zagreb, 1989.