Kennedyjev mozak (ulomak)

Aron ju je uništio kao što bi iznenadna erupcija vulkana mogla uništiti neko društvo, nekog muškarca ili
neku vazu. Često je imala samu sebe u mislima dok je sjedila sa svojim keramičkim vazama i pokušavala
si zamisliti cjelinu koju nikad neće moći rekonstruirati. Aron ju nije samo razbio na komadiće; također je
sakrio neke od pločica kako bi joj otežao da ponovno stvori svoj identitet, kao čovjek, žena i arheolog.
Aron ju je ostavio bez upozorenja, bilo je to samo jedno pismo od par nemarno napisanih redaka, kojima
ju je obavijestio da je njihova veza gotova, nije mogao više, molio je za oprost i nadao se da ona neće
upotrijebiti njihovog sina protiv njega.
Nakon toga, sedam mjeseci nije čula za njega. Na kraju joj je stiglo pismo poslano iz Venecije. Po
rukopisu je mogla vidjeti da je bio pijan dok ga je pisao, jedno od sjajnih aronovskih pijanstava u koja je
mogao upasti, konstantna opijenost s usponima i padovima koja je mogla trajati više od tjedna. Sada joj je
pisao, njoj i bio uplakan i pun samosažaljenja, te (se) pitao bi li mogla zamisliti da ga primi natrag. Tek
tad, kad je sjedila tu, s pismom zamrljanim vinom u ruci, je prvi je put shvatila da je doista bilo gotovo.
Istovremeno ga i je i nije htjela primiti natrag, ali se nije usudila to učiniti jer je znala da bi mogao
ponovno razoriti njen život. Čovjek može postati ruševina i ponovno se uzdići samo jednom u životu,
mislila je ona. Ali ne dvaput, to bi bilo previše. Isto tako se klela da je njihova veza gotova. Henrik je bio
tu, na obojici je bilo da odluče kakav će odnos imati u životu, ona se neće postavljati između njih.
Prošla je gotovo jedna godina prije nego se ponovno čuo s njom. Tad joj je došao u obliku hrapave
telefonske veze iz Newfoundlanda, kamo se povukao skupa s nekim istomišljenicima, informatičkim
stručnjacima koji su gradili mrežu nalik na sektu. NU nejasnim riječima joj je objasnio da su radili na
istraživanju kako će funkcionirati buduća arhiviranja kad se sveo ljudsko iskustvo pretvori u jedinice i
nule. Mikrofilmovi i planinske sobe nisu više imali neko značenje za sakupljeno ljudsko iskustvo. Sada je
kompjuter (bio) taj koji garantira da čovjek u određenom periodu nije ostavio prazninu iza sebe. No može
li se garantirati da kompjuteri u magičnom svijetu u kojem živi nisu počeli stvarati nova iskustva koja su
pohranjivali? Telefonska veza bila je pucketava, nije razumjela puno od onog što je rekao, ali, u svakom
slučaju, nije bio pijan i pun samosažaljenja.
Htio je litografiju na kojoj jastreb udara goluba, sliku koju su kupili jednom na početku svog braka, kad
su slučajno ušli u jednu galeriju. Nekoliko tjedana kasnije poslala je sliku. Otprilike istovremeno je
shvatila da je on, doduše, potajno, ponovno stupio u kontakt sa svojim sinom.
Aron je nastavio stajati na putu. Ona je mogla ponekad očajavati ako je nekako trebala moći izbrisati
njegovo lice i riješiti se mjerila kojim je zadovoljavala druge, ali koje je prije ili kasnije vodilo do toga da
budu odbačeni, odbijeni.
Utipkala/Birala je Henrikov broj. Svaki put kad bi izronile stari boli iz veze s Aronom. Trebala je čuti
Henrikov glas da je ne pogodi gorčina. Ali ponovno je naišla na telefonsku sekretaricu, a ona je rekla da
više ne namjerava zvati dok ne dođe u Visby.
U njoj je uvijek bio neki djetinji nemir kad god joj on ne bi odgovarao /joj se ne bi javio. Nakon nekoliko
sekundi počela je zamišljati nesreće, požare, bolesti. Potom se opet umirila. Henrik je bio oprezan, nikad
nije riskirao bez potrebe, premda je mnogo putovao, često istraživao nepoznato.
Izašla je u vrt i pušila cigaretu. Iz Mitsosove kuće čuo se muškarac koji se smijao/kako se smije. Taj koji
se smijao bio je/Bio je to Panayiotis, njegov stariji brat. Panayiotis, koji je na žalost svoje obitelji novacce
zarađivao napojnicama i time stvorio besramne financijske uvjete za svoj lijeni život. Ležala je
zamišljeno, povlačila dim u pluća i odsutno razmišljala kako bi trebala prestati pušiti onog dana kad
napuni šezdeset godina.
Bila je sama u mraku, zvjezdano nebo bilo je jasno, večer ugodna, bez hladnih prolazaka vjetra. Ovdje
sam došla, pomislila je. Iz Svega i melankolične unutrašnjosti Härjadalena u Grčku i grobove iz
brončanog doba. Iz snijega i leda u tople i suhe šume/nasade maslina/maslinike.
Ugasila je cigaretu i vratila se u kuću. Zaboljela ju je noga. Ostala je stajati na podu, nesigurna što da
učini. Potom je nazvala Vassilisa još jednom. Linija više nije bila zauzeta, ali nitko nije odgovarao.
Vassilisovo lice odmah je zaplovilo njenim mislima, skupa s Aronovim.
Vassilis ju je namamio, gledao ju je kao sastavni dio života kojeg se mogao riješiti.
Ljubomorno je utipkala broj telefona kojeg je imao u džepu. Nema odgovora. Ženski glas ju je na grčkom
zamolio da ostavi obavijest. Stisnula je zube i nije ništa izgovorila.
Zatim je zatvorila (svoju) torbu, i u istom trenutku odlučila prekinuti svoju vezu s Vassilisom. Zatvorit će
financijsku knjižicu/Sravnit će račune, zatvoriti ih, baš onako kako je zatvorila torbu.
Istegla se na krevetu i promatrala/zagledala u jednolični stropni ventilator. Kako je uopće mogla biti u
vezi s Vassilisom? Odjednom je to postalo nepojmljivo, osjetila je ogorčenje nad svim skupa, ne zbog
prema njemuga, već zbog prema sebi.e,
Stropni ventilator je bio miran/mirovao, ljubomora je nestala, a psi su zamukli (tamo) vani u mraku. Kao
i inače kad bi bila pred važnom odlukom, u mislima se sama sebi obraćala svojim imenom.
Ovo je Louise Cantor u jesen 2004., ovdje ima svoj život, crno na bijelo, ili bolje (rečeno) crveno na crno,
što je uobičajena kombinacija boja fragmenata urni koje iskopavamo iz grčke zemlje. Louise Cantor ima
54 godine, ne plaši se kad vidi svoje lice ili svoje tijelo u ogledalu. Još uvijek je privlačna, čak nije ni još
stara, muškarci je gledaju premda se ne okreću za njom. A ona sama? Za kime se ona okreće? Ili skreće
li jedino pogled prema zemlji koja je još uvijek potiče da traži predmete i otiske prošlosti? Louise Cantor
je zatvorila knjigu zvanu Vassilis, i ta knjiga više nikad neće biti otvorena. On čak neće dobiti dopuštenje
da ujutro vozi Louise Cantor na atenski aerodrom.
Ustala je s kreveta i pokušala naći broj lokalne taksi službe. Razgovarala je s nekom nagluhom ženom i
uspjela joj izvikati svoju narudžbu. Potom se samo mogla nadati da će auto stvarno doći. Kako je Vassilis
obećao biti tu u pola četiri, naručila je taksi u tri sata.
Sjela je za svoj radni stol i napisala pismo Vassilisu. Ovo je kraj, gotovo je. Sve ima svoj kraj/Svemu dođe
kraj. Osjećam da sam na putu prema nečem drugom. Oprosti što si uzalud morao voziti kako bi me
pokupio. Pokušala sam nazvati. Louise.
Ponovno je pročitala pismo. Je li se kajala? 4Tto 2joj 3se 1Zznalo događati, u životu je napisala mnoga
oproštajna pisma koja nikad nisu bila poslana. No ne ovaj put. Stavila je pismo u kovertu, zalijepila je i u
mraku otišla do poštanskog sandučića te ga pričvrstila za njega štipaljkom.
Ležala je na krevetu u polusnu nekoliko sati, popila čašu vina i zurila u limenku s tabletama za spavanje,
bez mogućnosti da se odluči.
Kad se taksi pojavio u mraku, bila su tri sata i tri minute. Čekala je vani kod vrata. Mitsosovi psi su lajali.
Utonula je u stražnje sjedalo i zatvorila oči. Tek tad je mogla zaspati, nakon što je putovanje počelo.
U zoru je došla na aerodrom. Nije ni slutila da se približava velikoj katastrofi.

2
Nakon što je obavila check-in svoje torbe kod jednog od Lufthansinih službenika pogođenih jutarnjim
umorom i dok je bila na putu prema sigurnosnoj kontroli, dogodilo se nešto što je ostavilo snažan dojam
na nju.
Kasnije će misliti da je to možda trebala shvatiti kao znak, upozorenje. No nije to učinila, otkrila je samo
jednu usamljenu ženu koja je sjedila na kamenom podu sa svojim paketima i zastarjelim torbama
omotanim vrpcama. Žena je plakala. Bila je potpuno uznemirena, lice joj je bilo zamišljeno, bila je stara,
utonuli obrazi su odavali mnoge nedostajeće zube. Možda je iz Albanije, pomisli Louise Cantor: mnogo
je Albanki koje traže posao ovdje u Grčkoj, rade što god mogu, jer i malo je bolje nego ništa, a Albanija
je nemilosrdno siromašna zemlja. Imala je maramu oko glave, skromnu maramu kakvu nose starije žene,
nije bila muslimanka, i sjedila je na podu i plakala. Žena je bila sama, kao da se nasukala na ovaj
aerodrom, okružena svojim paketima, s životom razbijenim na komade, i sada je tu ostala samo visoka
bezvrijedna olupina.
Louise Cantor se zaustavi, ljudi kojima se žurilo su je gurali, no ona je nastavila stajati kao da se opire
jakom vjetru. Žena na podu među paketima imala je smeđe i naborano lice, glava joj je bila poput
krajobraza prekrivenog stvrdnutom lavom. Neka posebna vrsta ljepote je bila na ženinom licu, koje je u
cjelosti svedeno na tanku opnu oko kostura, na kojem su zapisani svi životni događaji. Od očiju prema
obrazima bile su izdubljene dvije sasušene crte, koje su se sad punile ženinim suzama.
Ona zalijeva meni nepoznatu bol, pomisli Louise Cantor. No nešto njeno nalazi se i u meni.
Žena odjednom podigne glavu, njihovi pogledi se susretnu na kratki trenutak, i ona polako odmahne
glavom. Louise Cantor je to shvatila kao znak da njena pomoć, što god bi mogla sadržavati, nije bila
potrebna. Ponovno je požurila prema sigurnosnoj kontroli, silom se progurala među ljudima koji su se
naguravali, lovila kroz oblak koji je mirisao po bijelom luku i maslinama. Kad se okrenula, bilo je to kao
da se podigla zavjesa od ljudi, ženu više nike mogla vidjeti.
Louise Cantor je imala dnevnik u koji je, još otkad je bila jako mlada, običavala zapisivati događaje za
koje je mislila ih nikad ne bi smjela zaboraviti. Ovo je bio jedan takav trenutak. U mislima je formulirala
ono što će napisati dok je stavljala torbicu na traku sigurnosne kontrole, a telefon u malo plavu platičnu
kutiju, i prošla kroz čarobna vrata koja su dijelila zle ljude od dobrih.
Kupila je bocu Tullamore Dewa za sebe, i dvije boce Retsine za Henrika. Potom je sjela kraj izlaza i, na
svoju iritaciju, otkrila da je zaboravila svoj dnevnik u Argolisu. Mogla ga je vidjeti pred sobom, ležao je
na rubu sotlića, pokraj zelene lampe. Izvukla je program seminara i zapisala na poleđini.
“Uplakana starica na atenskom aerodromu. Lice koje kao da je zapravo ljudska ruševina, koju je nakon
više tisuća godina prekopao neki znatiželjni i nametljivi arheolog. Zašto je plakala? To univerzalno
pitanje. Zašto čovjek plače?”
Zatvorila je oči i razmišljala o onom što se moglo nalaziti u paketima i ofucanim torbama.
Praznina, mislila je. Prazne torbe ili torbe ispunjene pepelom koji je ostao od starih sagorjelih oganja.
Kad je njen avion najavljen, probudila se uz trzaj. Sjedila je na mjestu do prozora, pokraj nekog muškarca
koji je izgledao kao da se boji leta. Odlučila je spavati do Frankfurta, tek na dionici do Stockholma će
doručkovati.
Kad je došla u Arlandu i pronašla svoju torbu, još je bila umorna. Voljela je iščekivati putovanje, ali ne i
sprovoditi ga u djelo. Imala je osjećaj da će je jednog dana uhvatiti panika tokom putovanja. Stoga je već
mnogo godina sa sobom uvijek imala limenku s tabletama za smirenje za trenutak kad dođe napadaj
straha.
Krenula je prema terminalu s kojeg je kretao avion za unutrašnji let, ostavila svoju torbu ženi nešto manje
umornoj od one koju je srela u Ateni, sjela i čekala. Kroz vrata koja su se otvarala susretala se s udarom
vjetra iz švedske jeseni. Ustala je i pomoislila kako bi trebala iskoristiti priliku i kupiti vestu od
gotlandske vune kad je već u Visbyju. Gotlandu i Grčkoj zajedničke su ovce, pomislila je. Da je Gotland
imao šume maslina, razlika bi bila mala.
Prije nego smrt stane na vrata; nakon što je smrt pokucala na vrata - je li pravo na nasljedstvo krvnih
nasljednika vremenski ograničeno?

Piše Sara Muhieddine

Dok smrt ne pokuca/dođe/stane na vrata, svatko je slobodan raspolagati svojim vlasništvom - no nakon
što smrt pokuca, određeni postupci iz života mogu ostaviti posljedice za preživjele nasljednike. Krvni
nasljednici preminulog imaju zakonski utemeljeno nasljedno pravo na ostavinu. Ako je preminuli
razbaštinio krvnog nasljednika, ili svojim vlasništvom raspolagao na način kojim se narušava
nasljednikovo pravo na ostavinu, krvni nasljednik ima pravo poduzeti mjere kako pravo time ne bi bilo
izgubljeno. Ono što je pobudilo moje zanimanje je situacija u kojoj su prisutne i oporuka i donatio mortis
causa. Kako se navedena situacija odnosi prema trenutnim propisima? Mogu li rokovi za nositelje prava
na ostavinu i pojačana zaštita ostavine imati utjecaj na materijalni ishod? Kako će se u tom slučaju
obračunati eventualna vrijednost povrata za darivanje u odnosu na potraživanje ostavine?

UVOD
U Švedskoj je sloboda oporučnog raspolaganja ograničena bezuvjetnim pravom krvnog nasljednika na
udio u ostavini preminulog.
U slučaju da oporučitelj nešto ostavlja, krvni nasljednik tako ima samo ograničenu mogućnost da izvrši
utjecaj na ono što će se dogoditi s imovinom nakon njegove smrti.
Postojanje obaveznog nasljeđivanja u više je slučajeva bilo predmetom diskusije, a jedan od temeljnih
motiva iza želje za ukidanjem zaštite prava na udjelu u nasljedstvu temelji se na slobodi izbora pojedinca
da sam odlučuje o svom vlasništvu. Otkad je društvo preuzelo veću odgovornost za brigu na pojedinačnoj
razinim, a prosječna životna dob u Švedskoj nakon/od uvođenja prava na udio u nasljedstvu se znatno
povećala, postalo je teže motivirati postojanje prava na udio u nasljedstvu na temelju nedostatka
moćinemogućnosti krvnog nasljednika da se brine za sebe.
Izgleda da je pravo na udio u nasljedstvu, pak, uspjelo preživjeti<ipak se održalo pomoću/uz
pomoć/zahvaljujući emocionalnog/-m argumenta/-u da se njime ipak postiže određena ravnopravnost
među krvnim nasljednicima preminulog.

Namjera ovog rada je istražiti odnos između vremenskih rokova za one koji se pozivaju na
pravilo prilagodbe/usklađivanja za one koji dobivaju obvezno nasljedstvo, koje se regulira Pravilnikom o
nasljeđivanju (ÄB) 7:3. I time pojačavai za pojačanu zaštitu obveznog nasljeđivanja koje se nalazi u
članku 7:4 Pravilnika o nasljeđivanju.
Početnja/Polazišna točka su odnosi navedenih odluka jedne prema drugoj, te koliko je prva odluka uvjet
za primjenu druge. Glavni interes članka nalazi se u materijalnom ishodu efekta vremenskih rokova, a
kako bi se ostvarila namjera, potrebno je iscrpno proučiti implikacije pravila prije nego se obavi
činjenična usporedba.

Zaštita obveznog nasljeđivanja u Pravilniku o naslijeđu

2.1. Općenito o pravnom nasljednom poretku i pravu na obvezno nasljeđivanje
U slučaju da preminuli nije sastavio oporuku, nasljeđivanje se regulira pravnim nasljednim poretkom
prema drugom poglavlju (švedskog) Pravilnika o nasljeđivanju o srodnikovom pravu na nasljeđivanje i
trećem poglavlju o supružnikovom pravu na nasljeđivanje. Prema ÄB-u 2:1 slijedi da se najbližim
nasljednicima preminulog smatraju njegovi krvni srodnici. U slučaju da je preminuli bio oženjen,
supružnik preminulog, (međutim,) ostvaruje nasljedno pravo prije zajedničkih srodnika, no pokojnikova
djeca kojima drugi supružnik nije roditelj moraju potraživati svoje nasljeđe izravno, što proizlazi iz
članka 3:1 Pravilnika o nasljeđivanju.
Ukoliko je preminuli raspolagao svojom ostavinom prema pravilniku, u pravilno sastavljenoj oporuci se
mogu zanemariti pravne odredbe.
Krvni nasljednici imaju bezuvjetno pravo na udio u nasljedstvu, koje, prema članku 7:1 Pravilnika o
nasljeđivanju čini polovicu prvotnog udjela u nasljedstvu, u suprotnom, koje bi krvni nasljednik inače
naslijediojeđuje uz potporuprema zakonskoje odredbie o nasljeđivanju.
Ukoliko je preminuli oporučno ostavio čitavu svoju ostavinu na štetu prava na udio u nasljedstvu krvnog
nasljednika, krvni nasljednik mora poduzeti mjere/na krvnom je srodniku da poduzme mjere kako bi
ostvario svoje pravo i kako pravo na obvezno nasljedstvo ne bi bilo izgubljeno.

2.2. Članak 7:3 Pravilnika o nasljeđivanju- Potraživanje prilagodbe oporuke za ostvarivanje prava na
udio u nasljedstvu
2.2.1. Prvi odlomak - potraživanje i efekti prilagodbe u oporuci.
Ukoliko je pravo na obvezno nasljeđivanje krvnog nasljednika narušeno temeljem oporuke, krvni
nasljednik prema članku 7.3, stavku 1 Pravilnika o nasljeđivanju ima mogućnost zatražiti prilagodbu iste
kako se oporuka ne bi u potpunosti izvršila. Ukoliko je preminuli odredio samo jednu odredbu u svojoj
oporuci glede čitave ostavine ili njenog dijela, i ono prelazi polovinu totalne vrijednosti stana, odredba će
nakon prilagodbe biti reducirana kako bi iznosila najviše polovinu udjela u naslijeđu krvnog nasljednika
kako bi krvni nasljednik mogao zadržati svoje prava na udio u nasljedstvu iz nje.
Ukoliko oporuka sadrži više različitih odredbi, nastupa druga rečenica u članku 7.3 Pravilnika o
nasljeđivanju, stavku 1. Uzajamna hijerarhija odredbi i u slučaju da oporučiteljeva namjera ne proizlazi
jasno iz oporuke. U navedenoj rečenici se, naime, naznačuje da ostavina ide ispred odredbe univerzalnom
uzimatelju oporuke i da materijalna ostavina ide ispred financijske ostavine. Povrh toga, treba se dogoditi
proporcionalno smanjenje udjela univerzalnog uzimatelja oporuke kako bi se podmirilo potraživanje
ostvarenja prava na udio u nasljedstvu krvnog nasljednika.
Ukoliko oporučne odredbe idu na korist jednog od krvnih nasljednika preminulog, smatra se da odredba
nije stvarno raspolaganje nad obveznim nasljedstvom privilegiranog krvnog nasljednika. Krvni
nasljednik, naime, mora oduzeti ono što prihvaća kroz predujam na nasljedstvo ili oporuku protiv svog
prava na obvezno nasljeđivanje, ako ništa drugo ne slijedi iz oporuke, propisa ili općenito okolnosti.
Reduciranje eventualnog viška nakon oduzimanja koje ide na štetu prava ostalih krvnih nasljednika na
obvezno nasljeđe bi se u takvom slučaju trebalo dogoditi. Ako je oporučitelj pak naznačio da bi krvni
nasljednik trebao zadržati ono što je oporučno ostavljeno, te uostalom uzeti dio ostavine, redukcija bi se
pak trebala dogoditi uz uzimanje u obzir čitavog iznosa koji je oporučno ostavljen krvnom nasljedniku.
Ukoliko je riječ o konkurenciji među više odredbi, redukcija bi trebala biti obavljena proporcionalno.

2.2. Drugi odlomak – nasljedno pravo preživjelog supružnika pri prilagodbi oporuke

Pri prilagodbi u oporuci u korist nekog drugog osim preživjelog supružnika, supružnik ne zadržava pravo
na ostavinu ispred zajedničkih krvnih nasljednika, u skladu s trećim poglavljem Pravilnika o
nasljeđivanju, što proizlazi iz članka 2. Poglavlja 7.3 Pravilnika o nasljeđivanju. Razlog tome je što se
pravo na nasljeđivanje preživjelog supružnika smatra izuzetim putem oporuke te supružnik tako nema
veće pravo na oporučno ostavljen dio ostavine. Krvni nasljednici, i zajednički, i samo jednog supružnika,
tako dobivaju svoje pravo na obvezno nasljeđivanje od uzimatelja oporuke bez ograničenja. Ukoliko se
odredba ne tiče čitave ostavine već samo narušava pravo krvnog nasljednika na obvezno nasljeđivanje,
preživjeli supružnik, pak, ima pravo naslijediti obvezno nasljeđe zajedničkih krvnih nasljednika sa
slobodnim odredbenim pravom u udjelu kojim oporučitelj nije raspolagao putem oporuke.
Dodatni dio zajednički krvni nasljednici moraju dobiti bez ograničenja.
Dijete preminulog koje nije djeca bračnog druga uvijek, kako je ranije navedeno, ima pravo preuzeti svoje
obvezno nasljeđe bez ikakvog ograničenja prava od strane preživjelog supružnika.

U slučaju da oporučna odredba ide u korist preživjelog bračnog druga, situacija je nešto drugačija.
Recimo da je preminuli, koji za sobom ostavlja svoju djecu koja nisu djeca bračnog druga kao i
zajedničku djecu te preživjelog bračnog druga, čitavu svoju ostavinu oporučno ostavio preživjelom
bračnom drugu uz potpuno vlasničko pravo. U danoj situaciji može se konstatirati da su zajednička prava
na udio u nasljedstvu krvnih nasljednika narušena iz razloga oblika odredbe i da stoga moraju potraživati
prilagodbu oporuke radi ostvarivanja svojih prava na obvezno vlasništvo. Ovdje se javljaju jasne razlike
među krvnim nasljednicima

Djeca preminulog koja nisu djeca bračnog druga u uobičajenom poretku imaju pravo ostvariti svoje pravo
na obvezno nasljeđivanje izravno, ali na temelju oblika oporuke nemaju pravo na nasljeđe u ostavini
preživjelog bračnog druga. Zajednička prava na udio u nasljedstvu krvnih nasljednika time će pripasti
preživjelom bračnom drugu ali uz pravo na slobodno raspolaganje i s neostvarenim pravom na nasljeđe u
ostavini preživjelog uzevši u obzir pravo na udio u ostavini prvog preminulog roditelja. Može se pokazati
značajnim da zajednički krvni nasljednici moraju zatražiti prilagodbu prilikom smrti prvog preminulog
roditelja jer će zajednički krvni nasljednici u konačnici ipak naslijediti preživjelog roditelja, prvenstveno s
obzirom na to da udio u nasljeđu ne proizlazi iz trenutka prilagodbe oporuke.
Prilagodba pak ima efekt pretvaranja prava na udio u nasljeđu u dio kvote u ukupnom vlasništvu
preživjelog bračnog druga. Preživjeli bračni drug ima mogućnost raspolaganja svojim udjelom u nasljeđu
tokom svog života, no ne može ga oporučno ostaviti i ne može se riješiti ili u principu smanjiti svoju
ostavinu putem nekog oblika beneficirane transakcije na štetu prava zajedničkih krvnih nasljednika na
udio u nasljeđu prvog preminulog roditelja.
U slučaju da preživjeli roditelj ima svoju djecu koja nisu djeca preminulog bračnog druga, prilagodba
također sadrži ekonomsku zaštitu za zajedničke krvne nasljednike koji tad imaju pravo na udio u kvoti u
ukupnoj imovini preživjelog bračnog duga, te pravo na nasljeđe prvog preživjelog bračnog druga.

2.2.3. - Treći odlomak - Vrijeme trajanja roka prilagodbe.

Treći i posljednji odlomak u članku 7.3 Pravilnika o nasljeđivanju odnosi se na rok od šest mjeseci koji
krvni nasljednik ima kako bi se odlučio o tome želi li potraživati prilagodbu za ostvarivanje prava na udio
u nasljedstvu nakon što je obavještavanje o oporuci izvršeno propisanim redoslijedom.
Prema članku 14:4 Pravilnika o nasljeđivanju nasljednik će biti obaviješten o oporuci putem preuzimanja
oporučnog djel u ovjerenoj kopiji, ili protookolom o saslušanju s oporučnim svjedocima u slučaju usmene
oporuke. Obavještavanje prema već postojećem redu ne treba se pak izvršiti u slučaju da je jedan od
nasljednika već potvrdio potvrdu, Prema Ulomku 996 Novog pravosudnog arhiva (NJA) iz 2014. Visoki
kazneni sud je utvrdio da rok za žalbe za nasljednike počinje teći tek nakon što je nasljednik obaviješten o
oporuci i iz primitka jasno proizlazi da je namjer auzimatelja oporuke bila obavijestiti o oporuci.
Vrhovni sud nije smatrao da je to slučaj kad (I) oporuka dolazi nasjedniku u djelo o pri odredbi o istrazi o
nekretnini , a ne kad (II) pošiljka kojom se oporuka predaje nasljedniku te potvrđuje potvrdom o primitku
i sadrži upute kako bi primatelj mogao povući daljnje mjere kako bi rok za žalbe počeo teći.
Ako krvni nasljednik produlji rok za šest mjeseci, ili izabere da krvni nasljednik potvrdi oporuku, pravo
na zadržavanje udjela je, prema ovom odlomku, izgubljeno.

Ubijeni, nestali, u bijegu, u zatvoru i progonjeni

Kriminal nerijetko vodi uništenom životu.

Expressen je istražio što se dogodilo s petnaestoricom istaknutih vođa bandi 90-ih i 2000-ih.
-Imam desetogodišnju kćerku na koju moram misliti. Ona mi je sve. Ne mogu je gore iznevjeriti nego
onim što sam radio“, kaže bivši vođa bande MC Daniel Saukkoriipi,, 39, koji pokušava kriminalni život u
kriminalu ostaviti iza sebe.
(Piše:) David Baas.

Express je istražio što se dogodilo s petnaest osoba koje su bile istaknute na kriminalnoj sceni t ijeokom
90-ih i 2000-ih. Među njima ima i osoba koje su njihovi protivnici brutalno ubili.
Vođa Bratstva Danny Fitzpatrick ustrijeljen je 1998. U periodu od dvije godine izgradio je svoju bandu iz
zatvora i uz sebe vezao mnoge od najtvrđih/najokorjelijih kriminalaca Švedske. Zamisao je bila da
pripadnost bandi postane zaštita, no vođa bande, Fitzpatrick, je na sebe je navukao neprijatelje i bio
ubijen tek nekoliko mjeseci nakon što je odslužio zatvorsku kaznu.
Izgradio je bratstvo
Daniel "The Hood" Fitzpatrick je sredinom 90-ih izgradio zatvorsku bandu Bratstvo – između ostalog
revnim pisanjem pisama/dopisivanjem s okorjelim kriminalcima u kaznenim ustanovama unutar zemlje.
Služio je dugu zatvorsku kaznu zbog pljačke, a, kako je Bratstvo postajalo sve poznatije, kriminalci su se
počeli izravno javljati Fitzpatricku kako bi se priključili.
Dio zamisli iza Bratstva bio je da članovi štite jedni druge – ali Fitzpatrick je na sebe navukao
neprijatelje. U lipnju 1998, tek nekoliko mjeseci nakon što je pušten iz zatvora, upucan je u svom
automobilu.
Plaćenik osuđen na doživotnu robiju
Jedno drugo mafijaško ubojstvo, izvršeno u jako sličnom stilu, dogodilo se na jednom parkingu u
Skärholmenu, južno od Stockholma, jednog svibanjskog dana 2003. Odred smrti prišao je Ratku „Cobri“
Đokiću i ispalio više hitaca u njega. On je pokušao pobjeći, ali je pao i ostao mrtav.
Danas vozač odreda smrti – plaćenik Nenad Mišović – služi doživotnu zatvorsku kaznu za ubojstvo, no
dvojica ubojica su još uvijek na slobodi.

Švercao cigarete
Ratka „Cobru“ Đokića upucao je odred smrti na jednom parkingu u Skärholmenu u svibnju 2003. Tamo
je stvorio reputaciju u krugovima švercera cigareta s Balkana, a također je vodio jedan boksački klub
(upravo) u Skärholmenu.
U početku je bilo nejasno tko stoji iza ubojstva, no nakon što je policija uspjela identificirati Nenada
Mišovića – koji danas služi doživotnu robiju za ubojstvou – kao onog/osobu koji je prevozio ubojice,
glavna teorija je postala da je ubojstvo povezano s miljeom ilegalnih kockarnica. U tom je miljeu Đokić
obavljao poslove vezane za sigurnosna pitanja.
Takozvani kralj igara Rade Kotur je optužen da je naručio Đokićevo ubojstvo, no 2009. ga je žalbeni sud
oslobodio optužbi. Đokić je bio svekar Milana Ševe.
Drugi u istrazi sam je osuđen za ubojstvo. Bivši pripadnik bande Original Gangsters, Goran Kotaran, 33,
osuđen je za dva ubojstva u Švedskoj početkom 2000-ih, a nakon što je deportiran u Bosnu, počinio je
dva nova ubojstva. U novinama na Balkanu ga još danas opisuju kao „Balkanskog Hannibala Lectera“ i
„Monstruma iz Dubica“.
Zloglasni stroj za ubijanje
Goran Kotaran bio je Original Gangstersov zloglasni stroj za ubijanje početkom 2000-ih, te je 2002.
osuđen za dva ubojstva, od kojih je jedno viđeno kao stadij u ratu između OG-a i Bandidosima odanog X-
teama. Kotaran je osuđen na psihijatrijsko liječenje i deportaciju. Početkom 2005. vlasti su smatrale da je
spreman za izručenje i poslale ga u Bosnu. No umjesto da nastavi liječenje ili odsluži kaznu, pušten je na
slobodu – i osuđen na šesnaest godina zatvora za dva nova ubojstva.
2008. se Express susreo s Kotaranom u zatvoru u bosanskoj Foči. Tad je pokazao kako je lomio vratove
nekima od svojih žrtava.
- Jasno se čuje kad vrat pukne, rekao je tada Kotaran.
Kotarana se također spominje u istrazi nad kraljem kockarnica Radom Koturom, s obzirom da je Kotaran
jedno vrijeme radio za njegovo poduzeće, no tužitelj ga nije uspio nagovoriti na svjedočenje.
Zadnjih godina se o Kotaranu piše i u tisku na Balkanu, gdje je dobio nadimke „Balkanski Hannibal
Lecter“ i „Monstrum iz Dubica“. Dubice su bosansko selo iz kojeg Kotaran potječe.
Express je tražio Kotarana preko jednog rođaka i preko zatvorskog sustavau Bosni, no bez uspjeha.
Drugi vođe bandi u Expressovom istraživanju uspjeli su izaći iz napada i zadržati živu glavu. Jedan od
njih je vođa takozvane Naserove lige Naser Dželjilji, 56. Krajem 90-ih i tokom 2000-ih banda je bila u
sukobu prvenstveno s Original Gangstersima, OG-om, na gGöteborgškom području. Sam Dželjilji je bio
meta jednog napada u kojem je upucan u jednoj podzemnoj garaži u Majorni 2006.
Kad mu se Express obratio nekoliko godinao nakon napada, htio je izbjeći bilo kakvu pozornost te je
prekinuo kontakt.
Kronofogden
Čvršća ruka institucija
Zadnjih godina je Naser Dželjilji – baš kao i mnogi drugi bivši članovi bandi – umjesto po ratovima bandi
postao poznat po sve jačoj borbi vlasti protiv organiziranog kriminala.
Strategija je koordinirati rad više institucija, tako da članovi bandi budu pritisnuti i ekonomski zbog
dopuštanja Poreznoj upravi, i Upravi socijalnog osiguranja da istražuju kriminalni milje.
Nakon duge istrage i mnogo motanja po sudovima – Visoki kazneni sude je u ljeto 2014. presudio da
Dželjilji mora vratiti oko nešto više od milijun kruna Upravi socijalnog osiguranja.

PUCNJAVA USRED KUPALIŠTA

Naser Dželjilji doživio je svoj vrhunac tokom 2000-ih kao vodeća ličnost jedne albanske mreže na
području Göteborga – skupina je također bila poznata kao Naserova liga.
Naserova liga je već tokom devesetih razvila neprijateljstvo s OG-om, a najzloglasniji okršaj dogodio se
2001. kad su članovi dvije bande otvorili vatru jedni na druge usred među Göteboöržanima koji su se
kupali i sunčali na Näsetskom kupalištu. Naser Dželjilji je i sam upucan u jednoj podzemnoj garaži u
Majorni u Göteborgu 2006, ali je preživio.
Kasnije je Dželjilji bio primoran voditi spor sa Službom socijalnog osiguranja. Nakon što je upucan 2006.
Dželjilji je prijavio bolovanje, no organi državne uprave počeli su istraživati naknadu za bolovanje jer je
tvrtka u kojoj je Dželjilji bio prijavljen za bolovanje bila povezana s istragom koju je provodio Državni
ured za borbu protiv gospodarskog kriminala. Ured je tad od Dželjiljija zatražio povrat više od milijun
kruna – koji je, pak, ustrajao u tvrdnji da s naknadom za bolovanje nije učinjeno ništa pogrešno. U ljeto
2014. je Visoki kazneni sud utvrdio da se naknada za bolovanje mora vratiti.
Express je potražio Nasera Dželjiljija.
Jedan drugi stariji vođa bande koji je imao trakavicu s više državnih organa je Hell's Angelsov Thomas
Möller, 52. Od 2013. registriran je kao iseljenik u Tajland – a prije toga je više godina proveo u Južnoj
Africi – no Porezna uprava je smatrala kako je između ostalog raspolagao stanom u centru Malmöa i da
se prijavio u inozemstvu kako bi „otežao utjerivanje“ poreznog duga.
Möllerov zadnji spor sa švedskim državnim organima vodi se upravo oko poreznog duga čiji datum
zastare Porezna uprava želi odgoditi.
-Möller smatra da je surađivao na sve načine kako bi bio na raspolaganju de se razjasni stanje njegovih
prihoda, kaže Möllerov odvjetnik Stefan Köhler.
Prvi ogranak Hell’s Angelsa u Švedskoj
Möller je prvo ušao u bandu Dirty Dräggels, koja je 1993. postala prvi pravi ogranak Hell’s Angelsa u
Švedskoj. Tokom devedesetih, pa sve do svog povlačenja 2003. je tako Möller personificiraio Hell’s
Angels u Švedskoj i učvrstio poziciju bande kao najveće i najjače na sceni švedskh motociklističkih badi.
Nakon što se Möller povukao s čelne pozicije, imao je ponovne susrete s državnim organima, između
ostalog kr i Poreznom upravom.
Od 2013. se u Registru stanovništva vodi kao iseljenik u Tajland, a dotad je nekoliko godina proveo u
Južnoj Africi.
Upravo traje spor s Poreznom upravom koja želi odgoditi datum zastare Möllerovog poreznog duga, kako
bi dobila više vremena da ga utjera. Uprava smatra da Möller čitavo vrijeme raspolaže stanom u centru
Malmöa, a da se prijavio u inozemstvu kako bi “otežao utjerivanje” duga.
-Möller smatra kako je na sve načine surađivao i bio na raspolaganju, da se tako, izrazim, kako bi
razjasnio svoju financijsku situaciju. Ne slaže se da je pobjegao na neki način, kaže Möllerov odvjetnik
Stefan Köhler.
Gdje Möller živi danas?
- Gdje živi? Pa, na to pitanje baš i ne mogu odgovoriti ovdje.
Ali koliko često boravi u Švedskoj?
- Na to pitanje ne mogu baš jednostavno odgovoriti, kaže Köhler i dodaje kako Möller ne želi ništa
komentirati.

Thomas Müller nike jedini stari vođa bande koji se danas u registru stanovništva vodi kao iseljenik.
Već 2005. je Milan Ševo, 47, koji je 90-ih identificiran kao stockholmski kralj gangstera, napustio
Švedsku kako bi se doselio u Beograd u Srbiji.
Bivši vođa OG-a Denho Acar, 42, napustio je Švedsku za Tursku - čiji je građanain - nakon što je optužen
za podmetanje požara u centru Göteborga 2006.
Došao i z Örnove lige
Milan Ševo je prošao dug put do uloge Stockholmskog kralja gangstera. Došao je iz Örnove lige -
organizacije koju su uglavnom činili borilački sportaši - i upoznao poznatog gangstera Dragana
Joksovića.
Nakon Joksovićevog ubojstva 1998, Ševo je preuzeo ulogu Stockholmskog kralja gangstera, Godinu
kasnije oženio se kćerkom Ratka Đokića i zamijenio stari ulični stil stanom na Östermalmu i skupljim
odijelima. No 2001. Ševo je osumnjičen za pokušaj ubojstva, a 2005. je registriran kao iseljenik u
Beogradu u Srbiji. Kasnije je Milan Ševo bio spominjan - no nikad optužen u mnogim velikim
kriminalnim istragama. Između ostalog u istrazi tzv. helikopterske pljačke u Västerbergi 2009., a pojavio
se i na jednoj slici u velikom klupku šverca kokaina preko Atlantika koje je povezivano s Jonasom
Falkom, ranije Oredssonom, koji je kasnije pušten na slobodu.
2011. je novinar Nuri Kino izdao knjigu Švedski kum. U njoj je Milan Ševo opisan kao “međunarodni
biznismen” kojem se “podjednako dive i poštuju ga koliko ga se boje i ne razumiju”.
Express je potražio Ševu.
Utemeljio OG
Denho Acar utemeljio je Original Gangsterse u Göteborgu već 1993. te mu je tokom 90-ih uspjelo
izgraditi bandu koja je postala izazov za druge kriminalne grupe u göteborgškom podzemlju. Banda je
bila u sukobu i s Bandidosima i s Naserovom ligom, ali joj je također uspjelo proširiti se i na druga
mjesta. Početkom 2000-ih osuđen je na pet godina zatvora zbog pljačke, no potencijalni zločin za kojeg
ga se najdulje sumnjičilo bilo je podmetanje požara u Café Vasi na ulici Vasagatan u centru Göteborga
potkraj 2006. Denho Acar osumnjičen je da je podmetnuo požar, no prije nego što ga je policija uspjela
uhvatiti, pobjegao je u Tursku - čiji je državljanin, i s kojom Švedska nema ugovor o izručenju.
Za Acarom je bila raspisana međunarodna tjeralica, no 2014. je tužitelj povukao tjeralicu i prepustio
istragu turskim vlastima. No proces nije prošao dobro: dogodile su se poteškoće sa saslušanjem svjedoka i
postupak je zaustavljen bez objašnjenja.
Dans Denho Acar otvoreno živi u turističkom mjestu Marmaris, gdje vodi jednu teretanu. Expressov
Michael Syrén je došao do Acara putem telefonskog broja teretane:
Postoji li i danas OG kao banda?
- Razumijem da ste znatiželjni. Odlučio sam više se ne izjašnjavati ni o čemu, kaže Acar.
Tajanstveno nestao
Prošle jeseni je Express također mogao izvijestiti da je takozvani kralj igara Rade Kotur, 65, emigrirao iz
Göteborga u London - nakon što je jedan čovjek, koji prokazan kao njegov tjelesni čuvar, upucan na ulici
Vasagatan u Göteborgu potkraj svibnja prošle godine.
Osuđen na 12 godina zatvora

Takozvani kralj igara Rade Kotur osuđen je 2009, unatoč svom poricanju, na 12 godina zatvora za
naručivanje pokušaja ubojstva konkurenta njegovog carstva igraćih strojeva. S druge strane, oslobođen je
od optužbi za poticanje ubojstva Ratka Đokića 2003.

Kotur je također osuđen za teško ilegalno kockanje i financijski kriminal - djelatnost povezana s njegovim
carstvo igraćih strojeva za koje se procjenjuje da je samo između 2005. I 2007. Ostvarilo prihod od 169
milijuna kruna.
Posao s igraćim strojevima počeo je u Göteborgu, ali se raširio po zemlji, kao i ostatku Europe.
2010. je Express susreo Kotura u zatvoru Kumla.
- Možda se zaposlim kao konzultant, ili postoje neka veća poduzeća koja će me zaposliti, govorio
je tad u vezi svoje budućnosti.
U ljeto 2015., kad je Koturu ostalo samo još nekoliko mjeseci zatvorske kazne, pisao je žalbu sudskom
pravobranitelju protiv švedskog kaznenog odjela u kojoj se požalio da ne postoji nikakav plan za njegovo
puštanje na život u slobodi. Požalio se da je kaznena uprava navela njegove “kriminalne kontakte preko
granice” kao motivaciju za njegovo smještanje u odjel pod visokim osiguranjem. Sam Kotur je smatrao
da je samo imao “sasvim legitimate poslovne kontakte”.
U svibnju prošle godine, kad je Kotur pušten iz zatvora, jedan čovjek je upucan na ulici Vasagatan u
centru Göteborga. Ćovjek je, prema policijskim podacima, služio kao tjelesni čuvar Kotura, koji je
također viđen na mjestu zločina nedugo nakon pucnjave. Otprilike mjesec dana kasnije, Kotur je odselio
u London.
Express je potražio Kotura.
Pri poreznoj upravi dvojica ranijih vođa Bandidosa, Jim Tinndahn, 55, i Jan “Clark” Jensen, 56, su
također navedeni kao emigranti - u Danskoj. Obojica su bili utjecajni u vremenu kad su Bandidosi i Hells
Angelsi ratovali ejdni protiv drugih na Sjeveru tokom devedesith i obojica su bila prijavljena u švedskom
sjedištu Bandidosa u ulici Planteringsvägen u Helsingborgu sve do pred nekoliko godina. No danas Jim
Tinndahn više nema svoju poziciju vođe u bandi, a Jensen je misteriozno nestao. Jedna od teorija iz
danske policije je da je Jensen mrtav.
U Tinnsdahnovoj i Jensenovoj odsutnosti se Göteboržanin Mehdi Seyyed, 42, uspeo u hijerarhiji
Bandidosa te ga policija ističe kao najistaknutijeh u Švedskoj. Kad mu se Express obratio telefonom, on
se pak opisao kao običan član:
- Običan sam član koji vozi motor. Tu nema ništa više. Mi smo banda momaka koji imaju
motociklistički klub.
-
Izdao knjigu
2014 je Syyed pušten na slobodu nakon što je osuđen na sedam godina zatvora jer je naručio dva
bombaška napada na automobile na području Göteborga tokom 2006. Tada se povuka sa svoje središnje
pozicije unutar Göteborške podružnice Bandidosa. To nije bio prvi put da je Seyyed osuđen za teška
kaznena djela - između ostalog, ranije je osuđen za teško oružano kazneno djelo, nanošenje teških
tjelesnih ozlijeda i iznudu.
Seyyed danas ima najviši čin među Bandidosima u Švedskoj, a također izgleda da ima i ulogu u
europskom vodstvu motociklističke bande. Prošle je godine izdao knjigu o svom životu - Mamin sin,
bandit.
- Napravio sam masu sranja. To ne poričem, da sam napravio masu toga tokom 90-ih i početkom

2000-itih. Ali to nema nikakve veze s mojim klubom, kaže Seyyed Expressu.
Bio si i u zatvoru u nekoliko navrata. Kad pogledaš na to - ima li stvari zbog kojih se kaješ?
- Ne kajem se ni zbog čega.
Pitanja o tome što se dogodilo s Janom “Clarkom” Jensenom i kakvu poziciju danas ima Jim Tinndahn u
Bandidosima su, pak, osjetljiva:
-Nemam ništa za reći o Clarku. To ga morate pitati sami, kaže Mehdi Seyyed i daje sličan odgovor o
Tinndahnu.
Najveći na svijetu

Vođa Bandidosa Jim Tinndahn postao je poznat javnosti 1997. Kad je na danskoj televiziji, skupa sa
svojim pandanom u Hells Angelsima objavio da će odsad vladati mir među motorističkim bandama nakon
nekoliko smrtonosnih sukoba među njima na Sjeveru.
Tinndahn je tad bio uspješan u etabliranju Bandidosa - a čak i privući neke članove iz Hells Angelsa.
Danski je Tinndahn pobjegao u Helsingborg gdje se smjestio u ulici Planterigsvägen koja je postala
najvažnija utvrda Bandidosa u Švedskoj. Tinndahn je također preuzeo ulogu europskog predsjednika i
time postao jednim od najvećih među Bandidosima u cijelom svijetu.
U međuvremenu je u Švedskoj Tinndahn osuđivan samo za lakša kaznena djela, poput globi za prekršaje
povezane s drogom te kršenje zakona o noževima. Prošlog ljeta je Tinndahn izbjegao dugu zatvorsku
kaznu jer je sud ublažio presudu nakon sudara automobile 2012.
Tinndahn se sudari s Audi-SUV-om na putu kući s jedne proslave u Bunkeflostrand. Jedan od putnika je
teško ozlijeđen te je preminuo neokliko mjeseci kasnije. Općinski sud ga je osudio na devet mjeseci
zatvora, no visoki sud je poništio nekoliko točaka optužnice i donio uvjetnu presudu te ga oglobio za
uzrokovanje tjelesnih ozljeda, teško kazneno djelo.
Tinndahn je tad već bio nestao iz samog vrha motorističke bande te je emigrirao u Dansku.
Express je stupio u kontakt s jednom od Tinndahnu bliskih osoba koja nas je obavijestila da se on ne želi
izjašnjavati.

Nestao bez traga

Danac Jana “Clark” Jensen je bio ključan za etabliranje Bandidosa u Švedskoj, no svoju karijeru u
motorističkim bandama počeo je 80-ih kao jedn od najistaknutijih među najgorim rivalima Hells
Angelsa. U HA je ušao, prema podacima iz danskog lista Ekstrabladet, u tzv. “Terror team” motorističke
bande. Sredinom devedesetih prešao je u Bandidose te je 1996. Upucan tokom pucnjave između HA i
Bandidosa. Baš kao i Jim Tinndahn, pobjegao je u Helsingborg i prijavio se u sjedištu Bandidosa u gradu.
Početkom 2010-ih se Jensen vratio u Dansku te je izgledao da se “umirovio” od Bandidosa. No od
prosinca 2011. Je nestao bez traga, a jedna od teorija je da više ne živi. 2013. Je Ekstrabladet objavio
nove podatke o tome kako se Jensen nalazio na jednom “popisu mrtvih” kad je nestao.
-Nemam što za reći o Clarku, kaže vođa Bandidosa Mehdi Seyyed o svom drugu iz bande.
“Nemoguće živjeti običan život”
Fredrik Gårdare je kriminalistički inspektor i stručnjak za bande u Stockholmskoj policiji. Smatra
da je osobi koja je velike dijelove svog života u kriminalnoj bandi teško krenuti dalje i živjeti približno
normalan život.
Koji su sve faktori koji to ne dozvoljavaju?
Djelomično to što su živjeli i odrasli u ovom miljeu, a živjeli su unjemu sa svjetskim normama u kojima
je nasilje u središtu. Žive u miljeu s jako mnogo kaznenih djela povezanih s narkoticima. Živjeli su
nepotpun život u sjeni mnogo, mnogo godina.
Kasnije je to masa praktičnih briga, niska razina obrazovanosti, nužnost da se poćne ispočetko što se tiče
obrazovnnja, nečuveno velik problem u nalaženju običnog posla. Poslodavac odbija osobe s ovom
pozadinom, kaže Gårdare-
S druge strane je rizik da se stari neprijatelji izbrbalju o članu bande koji je napustio organizirani kriminal
manji nego što se misli, kaže Gardare.

S određenom dozom opreza mogu uslijediti raniji sukobi. Mogu se pronaći osobe koje se žele osvetiti, ali
je rizik za to manji nego što se misli. U miljeu bandi sve se okreće odmah i stvari se događaju cijelo
vrijeme, tako da je većino toliko fokusirana na narednih 24 sata, a nema ih mnogo koji se vraćaju i djeluju
u starijim slučajveima.